Jezik U Akciji Knjiga (Bugarski)

SLAVICA PEROVIĆ
JEZIK U AKCIJI
BIBLIOTEKA
POSEBNA IZDANJA
Urednici
DRAGAN K. VUKČEVIĆ
IGOR LAKIĆ
Recenzenti
RANKO BUGARSKI
BILJANA MIŠIĆ ILIĆ
Za izdavače
ŽARKO RADONJIĆ
IGOR LAKIĆ
Slavica Perović
JEZIK
U AKCIJI
RE T HE U
GO
NI
V E
E
RS
N
UNIVERZITET CR
ITY
OF MONTENEGRO
Podgorica, 2009.
CID
THE
S
GE
I
UA
NS
IT
G
N
T
UT
EO LA
F FOREIGN
Za kćerku Jelenu
i sina Nikolu
SADRŽAJ
Riječ zahvalnosti..............................................................................................vii
Predgovor......................................................................................................... ix
Dio 1: Diskurs.................................................................................................... 1
1. Izvinjenja kao relativna univerzalija.......................................................3
2. Upitno-negativna struktura kao oruđe hijerarhije.............................43
3. Naslov kao tekst..................................................................................... 60
4. Jezik i rod............................................................................................... 119
5. Žensko pismo........................................................................................160
6. Odgovori na indirektna pitanja........................................................... 178
7. Indirektna pitanja kao učtivo obraćanje........................................... 203
8. Markiranost diskursne analize............................................................. 216
9. Nevidljivi šavovi Kišovog teksta.........................................................225
Dio 2: Diskurs naš nasušni......................................................................... 241
10. Gordo poniženje................................................................................ 243
11. Čovek i dečak vs. Muškarac i dječak................................................ 257
12. Intertekstualnost novinskih naslova................................................274
13. O slonu i referendumu...................................................................... 281
14. Kliknologija modernog doba............................................................287
15. Zagrizla sam jabuku.......................................................................... 292
16. Erika u ogledalu................................................................................. 303
Pogovor.......................................................................................................... 312
Bilješke............................................................................................................ 315
Bibliografija................................................................................................... 330
Registar pojmova...........................................................................................345
Registar imena................................................................................................ 351

R I J E Č Z A H VA L N O S T I
Knjiga Jezik u akciji nastala je dobrim dijelom kao rezultat proučavanja

diskursa na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju, SAD, gdje sam kao
Fulbrajtov stipendista boravila akademske 2004/05. godine. Mentor na
tom projektu bila mi je znamenita Robin Lejkof. Bliže upoznavanje sa
njenim djelom dodatno me potaklo na rad koji je proisticao iz zanimanja
za krupne teme roda i jezika medija koje su nam bile zajedničke i na koje
me dodatno inspirisala. Njoj dugujem zahvalnost zbog ubrzane spoznaje
da život može biti predložak za lingvistiku jednako kao što se oko lingvi-
stike može osmisliti život.
Knjiga je strukturirana iz dva dijela: „Diskurs“ i „Diskurs naš na-
sušni“. Prvi dio knjige kombinuje analizu diskursa i pragmatiku. Dio bi-
blijskog prizvuka u nazivu drugog dijela koji se bavi jezikom u kontekstu
svakodnevice vezujem za intimno opredjeljenje da za profesiju izaberem
lingvistiku što se snažno naslanja na nasušnost potrebe, govora jednako
kao hleba, i na osjećanje da je jezik način postojanja. S takvim stavom i s
takvom motivacijom istraživala sam lingvističke fenomene koji su obje-
dinjavali govornika, jezik kojim se služi, kulturu kojoj pripada, društvenu
i političku situaciju u kojoj se kao interlokutor nalazi i interpersonalnu
komunikaciju koju jezik definiše i koja njega, za uzvrat, oblikuje. Neki
tekstovi imaju elemente teorije kritičke analize diskursa. Teun Van Dijk
(Teun Van Dijk) je rekao da „kritička anlaiza diskursa (...) želi da druš-
tvenu nepravdu razumije, osvijetli, i definitivno joj se suprotstavi“. U
najvećem dijelu tekstova u ovoj knjizi želja mi je bila da pokušam da
razumijem, da objasnim, da osvijetlim jezičke fenomene sebi i drugima,
a u tekstu „Jezik i rod“ da se, poput Van Dijka, suprotstavim društvenoj
nepravdi. Onoj rodnoj, koja je u Crnoj Gori skoro endemska.
Najveći broj radova napisan je u periodu nakon Berklija mada je jedan
broj napisan i objavljen ranije. U ovom izdanju ti tekstovi su dobili jednu
vii
R I J E Č Z A H VA L N O S T I / viii
redakciju koja ih čini koherentnijim sa ostalim tekstovima u knjizi. Ta-

kođe, zbog tog vremenskog raspona, naziv jezika koji se koristi u knjizi
saobražen je sa ustavnom normom datog perioda u Crnoj Gori.
Za nastanak ove knjige zahvalnost dugujem mnogim ljudima. Prije
svega mojoj, sada već odrasloj djeci koji su mi, kao vrlo mali, podarili
rečenicu: „Ne diraj mamu, ona piše“. „Mama piše“ postalo je tako najdu-
blje razumijevanje kojim su oni prvi „ovjerili“ moje pisanje. Ja im posve-
ćujem ovu knjigu kao uspomenu na taj veliki dar.
Nemalu zahvalnost dugujem Institutu za strane jezike Univerziteta
Crne Gore koji je uvijek stimulativno okruženje za naučni rad, kao
i CID‑u koji podržava istraživačke projekte iz oblasti stranih jezika i
književnosti.
Posebnu zahvalnost dugujem profesoru i kolegi Ranku Bugarskom
koji je smatrao da je ova knjiga dovoljno vrijedna da joj on napiše Pred-
govor. Veliku zahvalnost dugujem takođe koleginici dr Biljani Mišić Ilić
koja je napisala Pogovor za ovu knjigu i situirala ova relativno nova i ne
tako česta istraživanja u kontekst lingvističke nauke i nauke u nas.
Moja zahvalnost ide profesorki Miri Perović na lektorskom radu na
knjizi koja je suvereno išla kako kroz tekst lektorišući ga, tako i kroz ne-
kolike varijante pravopisa upodobljavajući tekst knjige Jezik u akciji važe-
ćoj normi jezika. Zahvaljujem, takođe, mom asistentu Stefanu Bulatoviću
na predanom trudu da koriguje finalnu verziju teksta.
Da je knjiga mogla da zadobije izgled koji ima zaslužni su Saša Dlabač
koji je maestro kompjuterskog sloga i preloma i Marina Vešović koja je
knjigu likovno opremila tako da ona može u svijet (knjige) kao što Ma-
rina može među dizajnere. Oboma im se od srca zahvaljujem.
Na kraju, zahvaljujem Crnogorcima na njihovom raskošnom jezičkom
izrazu koji sam „hvatala“ i bilježila čime sam obogaćivala moj jezički korpus
koji sam kasnije analizirala i obrazlagala. Jezik se mijenja zato što se ljudi
mijenjaju. Ako ova knjiga doprinese da se i malo pragmatika jezika u Crnoj
Gori promijeni, biće mi drago. Tada će neki drugi lingvista (ili lingvistkinja)
hvatati sinhroniju fenomena jezika kada ova knjiga već bude pripadala isto-
riji jezičkih istraživanja i, makar manjih, rodnih nepravdi u Crnoj Gori.
Podgorica, april, 2009. S. P.
P R E D G OVO R
DOBRODOŠLA KNJIGA O JEZIKU U AKCIJI
Kako se izvinjavamo, kome i kada? Da li izbegavanjem verbalnog izvi-

njenja „čuvamo obraz“, i kakvim nejezičkim sredstvima možemo izraziti
žaljenje zbog nečega rečenog ili učinjenog? Ima li u ovom pogledu razlike
između, recimo, američke i crnogorske kulture? Važi li opšti nalaz da u
onoj prvoj reći znači učiniti, dok u ovoj drugoj učiniti znači reći? – Kako
se u jezičkom ponašanju ispoljava učtivost? Na koje se sve načine u upo-
trebi jezika odražavaju društveni odnosi bliskosti i distance, hijerarhije i
moći, nadređenosti i podređenosti? – U čemu se govor žena razlikuje od
govora muškaraca, i šta se iz toga može zaključiti o društvenom položaju
žene u patrijarhalnoj kulturi Crne Gore juče, a šta danas? Ako se kaže da
je Jelica Markova udovica, kaže li se i da je Marko Jeličin udovac? Ako
nam je normalno da prilikom predstavljanja čujemo iskaz „Ovo je moja
žena“ ili „Ovo je moja supruga“, šta ćemo pomisliti o čoveku koji bi
mrtav ozbiljan rekao „Ovo je moja gospođa“? – A kako stvari stoje sa
oslovljavanjem? – Zatim, koje su odlike „ženskog pisma“ u književnosti,
i postoji li paralelno „muško pismo“? – U čemu sve može da omane
nepažljiv prevodilac književnog teksta? – Kakva je struktura novinskih
naslova, i može li se već iz nje same nešto zaključiti o političkoj orijenta-
ciji pojedinih štampanih medija, na primer pred parlamentarne izbore u
Crnoj Gori?
Analitički utemeljene i valjano promišljene odgovore na sva ova i
mnoga druga pitanja zainteresovani čitalac može naći u knjizi koju mu
ovim redovima predstavljamo. Njenu pak autorku nije potrebno pred-
stavljati, budući da je već dovoljno poznata – i to ne samo u svojoj sre-
dini. Profesorka Slavica Perović spada, naime, u sam vrh moderne lingvi-
stike u Crnoj Gori, a postigla je i širu afirmaciju kao pregalac koji pored
prilježnog i izuzetno uspešnog nastavničkog rada niz godina objavljuje
ix
P R E D G OV O R /
zapažene studije i članke iz više oblasti teorijske i primenjene nauke o

jeziku. Ono što ta istraživačka pregnuća objedinjuje jeste nastojanje da
se prouči i prikaže jezik u akciji – dakle, jezik kao bitan deo naše suštine
koji nam omogućuje da delujemo kako u svakodnevnim životnim situaci-
jama tako i u višim sferama kulturnog stvaralaštva. U ovoj knjizi autorka
to čini koristeći se teorijsko-metodološkom i pojmovno-terminološkom
aparaturom nekoliko naučnih oblasti kroz koje se suvereno kreće, po-
sebno pragmatike i analize diskursa, kontrastivne analize i kognitivne
lingvistike. Neke temeljne postulate ovih disciplina ona samostalno pro-
verava na građi uzetoj iz razgovornog jezika, iz medija i književnih dela,
ili pribavljenoj anketiranjem studenata, a najčešće u cilju poređenja sa
odgovarajućim datostima engleskog jezika i anglosaksonske kulture. Pri
tome je njen pristup originalan, neretko i emotivan – naročito kad govori
o svom istraživačkom boravku na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju,
kome veliki delovi ove knjige duguju svoj nastanak. Njen naučni diskurs,
međutim, veoma je precizan, a lični autorski stil primeren je materiji koju
razmatra ili doživljajima koje opisuje, ne gubeći iz vida potrebe budućih
čitalaca.
A tih čitalaca svakako će biti mnogo, i iz različitih kategorija. Studenti
i naročito postdiplomci anglistike, ali i drugih jezičkih, književnoteorij-
skih, pa i socioloških i filozofskih opredeljenja, kao i već izgrađeni struč-
njaci u ovim oblastima, ovde će naći obilje istančanih analiza bogatog i
raznovrsnog jezičkog materijala i upoznaće se sa aktuelnim stanjem na
nekima od danas najživljih istraživačkih područja u humanističkim nau-
kama. Takvima će za dalja obaveštenja veoma dobro doći i nesvakidašnje
iscrpni spiskovi relevantne literature na engleskom jeziku, na kome je ona
najvećim delom i nastala. Ali valja očekivati da će se i izvan uže akadem-
ske zajednice naći dosta čitalaca sa ozbiljnijim interesovanjem za jezik i
njegove raznolike upotrebe (i povremene zloupotrebe!).
Istaknuti britanski lingvist Dž. R. Fert (John Rupert Firth) još davno
je ocenio da je osnovni zadatak lingvistike da utvrdi kako se služimo
jezikom da bismo živeli („how we use language to live“). Dakle, kako ži-
vimo u jeziku i kroz jezik. Ovakvim dinamičkim i kreativnim shvatanjem
prirode jezika i ciljeva jezičke nauke prožeta je i knjiga Slavice Perović,
retka u svojoj vrsti na celom nekadašnjem srpskohrvatskom području i
tim pre vredna svake pažnje. Stoga verujemo da će naići na dobar prijem,
koji nesumnjivo i u punoj meri zaslužuje.
Ranko Bugarski
dio 1
Diskurs
1
I Z V I N J E N J A K A O R E L AT I V N A U N I V E R Z A L I J A
Uvod
Izvinjavanja kao govorni čin predstavljaju jezičku, ali i kulturnu univer-

zaliju sa nejednakom distribucijom društvenog registra. U zavisnosti od
toga kakva je kultura jednoga društva, ovaj fenomen jezičke učtivosti
u jeziku će biti zastupljen više ili manje i određivaće ga pragmatski pa-
rametri interpersonalne komunikacije, koji najčešće uključuju kulturne,
sociološke i antropološke karakteristike datog društva. Radovi koji su se
najčešće bavili ovim fenomenom učtivosti imali su nalaze zasnovane na
autentičnom materijalu engleskog jezika, kojim govore ljudi koji pripa-
daju društvima zapadne civilizacije, u antropološkoj i lingvističkoj nauci
okarakterisanim kao društva niskog konteksta.
Cilj ovog rada je analiza govornog čina izvinjenja na korpusu elici-
tiranih odgovora skupljenih među studentskom populacijom Univerzi-
teta Crne Gore. Rad se oslanja na dvije teorije: prvu, teoriju kulturnog
scenarija (engl. cultural script) Ane Vjeržbicke (A. Wierzbicka) i, drugu,
teoriju učtivosti (engl. politeness theory) Braunove i Levinsona (P. Brown
and S. Levinson) dopunjenu Gofmanovim (E. Goffman) pojmom lica
(engl. face). Vjeržbickin kulturni scenario primoravanja i neprimoravanja,
odnosno, kruti i labavi scenario, kako mi prevodimo englesko compelling
i non compelling script, kome je opozitna kategorija lična autonomija (engl.
personal autonomy), predstavljaće najširi teorijski okvir unutar kojeg ćemo
govorni čin izvinjenja objašnjavati kao fenomen učtivosti. Taj osnovni
scenario naslanja se prvenstveno na mentalni primitiv iskazan glagolom
misliti (engl. think), iz kojeg su derivirani mentalni predikat osjećati (engl.
feel), kao i očekivati (engl. expect), koji je derivat glagola misliti, što upućuje

I Z V I N J E N J A K A O R E L AT I V N A U N I V E R Z A L I J A /
na kognitivnu zasnovanost izvinjenja na mentalnom procesu mišljenja,

odnosno, očekivanja kao i na kognitivno zasnovanim emocijama s obzi-
rom na to da naši nalazi takođe upućuju na direktnu povezanost govor-
nog čina izvinjavanja i afektivne sfere čovjekovog bića. Razlog zbog kojeg
mislimo da se navedene dvije teorije dobro dopunjuju u analizi visoka je
količina prijetnje licu (PL) [engl. face threatening act (FTA)] pojedinca koja
se dešava prilikom izvinjavanja, naročito u društvu koje gaji kolektivne
vrijednosti ponosa i neponižavanja. Izvinjavanja kao komunikacijski akt
pripadaju strategiji negativne učtivosti, a crnogorsko društvo je društvo
koje njeguje negativnu učtivost. Izgubiti obraz najveće je poniženje koje
neko može doživjeti, stoga izvinjavanje nije popularno i ne podržava se
kao kolektivna crta ponašanja. Drugačije rečeno, masovnije izvinjavanje
pri postojećem načinu mišljenja i ponašanja u Crnoj Gori dozvolilo bi
masovno ugrožavanje lica, a to bi onda temeljito preradilo kulturnu ma-
tricu društva. Doduše, mislimo da je pod uticajem globalizacije na djelu
baš jedan takav proces i da interkulturni kontakti rađaju interkulturne
promjene, ali o tome kasnije. No, kako smo duboko ubijeđeni da Crno-
gorci nisu neučtivi, iako se ne izvinjavaju kao pripadnici, recimo, anglo
scenarija, pokušali smo da istražimo kojim se sve verbalnim i neverbalnim
načinima služe da postignu istu pragmatsku funkciju molbe za oproštaj.
Hipoteza koju ćemo pokušati da dokažemo u ovom radu je da su izvi-
njenja kulturno uslovljen govorni čin i da njihovu definiciju treba proširiti
mimo verbalnog iskaza na sve ono što pod određenim pogodnim okol-
nostima (engl. felicity condition) može da se prihvati kao izvinjenje. Naime,
eksplicitna kompenzaciona fraza izvinjenja (engl. redressive device) može
se zamijeniti, ublažiti ili kamuflirati (a može u potpunosti izostati) kako
bi prijetnja licu bila manja i odnos moći interlokutora što manje narušen
pri postojećim parametrima distance, moći i nametanja. Za očekivanje je
da će sâm govorni čin izvinjenja biti modifikovan u skladu sa navedenim
socijalnim parametrima u postojećem kulturnom scenariju crnogorskog
društva, što će se na diskursno-pragmatskom nivou odraziti kao različite
ilokucione realizacije koje su ponešto drugačije od onih koje se najčešće
nalaze u literaturi.
Teorijska razmatranja
Realizacije izvinjenja
Najčešće realizacije izvinjenja su verbalne. Dva su verbalna načina: prvi

je rutinizovani, formulaički izraz žaljenja iskazan performativnim glago-
lom, a drugi je iskaz s ilokucijom izvinjenja ili bez nje koji se odnosi na
jednu ili više propozicija iz konačnog skupa. Semantički sadržaj ovih pro-
pozicija odnosi se na preduslove koji moraju biti istiniti da bi omogućili
izvinjenje. Tako, iskaz koji se odnosi na: uzrok za X, govornikovu odgo-
vornost za X, govornikovu volju da popravi štetu X ili da obeća da se X
nikada više neće ponoviti - funkcionišu kao izvinjenja (up. Blum-Kulka
and Olshtain, 1984). Najdirektnija realizacija jednog izvinjenja je ekspo-
nent ilokucione moći (EIM), [engl. ilocutionary force indicating device (IFID)],
koji funkcioniše kao rutinizovani, formulaički izraz izvinjenja. Druga je
iskaz bez EIM ili sa njim i koji sadrži pomen, odnosno referencu na jedan
ili više elemenata iz pomenutog skupa specifikovanih propozicija, ali ne
sadrži eksplicitni performativni glagol izvinjavanja. U konvenciji konver-
zacione analize izvinjenje je realizovano kao „jedinica razgovora koja se
zasniva na izvinjenju“ [(engl. sorry-based unit of talk), (J. Robinson, 2004)],
dakle, opet kao verbalna varijabla. Robin Lejkof (R. Lakoff, 2003), nasu-
prot njima, navodi verbalni i neverbalni način izvinjavanja. Prvi je neka
kompenzatorna fraza koja predstavlja izvinjenje, a drugi način je never-
balni, što može da bude kršenje ruku, premetanje s noge na nogu, suze u
očima i slično, što sve ima istu pragmatsku vrijednost u komunikaciji.
U analizi govornog čina izvinjenja u ovom radu koristili smo podjelu
koju su Blum-Kulka i Olštajn (1984) primijenile na govorni čin molbi i
zahtjeva jer smo iz korpusa vidjeli da postoji potreba za analizom njegove
interne strukture. Naime, govorni čin izvinjenja često je bio elaborirana
struktura sa jasno izdvojivim djelovima, stoga je sekvenca izvinjenja bila
podijeljena na središnji govorni čin (SGČ) (engl. head act), koji nosi glav-
ninu ilokucije moći izvinjenja, uvod u SGČ, što je najčešće predstavljeno
nekim oslovljavanjem (engl. address term) i dodacima SGČ (engl. adjuncts
to head act), što je imalo različite jezičke realizacije. Suprotno nalazima
Blum-Kulke i Olštajn, koji su ovaj govorni čin, tamo gdje je postojao
EIM, mogli da izraze i predstave performativnim glagolom, uvidjeli smo
da imamo situaciju da naš govorni čin nadilazi varijetete jednog per-
formativnog glagola. Sâm središnji govorni čin bio je kombinacija više
govornih činova, a jednako je trebalo uvažiti uvod u govorni čin kao i
dodatak SGČ jer su te ilokucione ektenzije predstavljale pragmatsku oso-

benost govornog čina izvinjavanja u našem korpusu.
Pojam kulturnog scenarija
Potreba da se u analizu uključi kulturni scenario koji je razradila Ana

Vjeržbicka proističe iz kulturne uslovljenosti govornog čina izvinjenja i
mentalne matrice koja je podloga njegovoj verbalnoj realizaciji. Teorija
kulturnog scenarija iznjedrila se iz NSM (Natural Semantic Metalangu-
age), koji kao osnovnu ideju ima tvrdnju da je to „način mišljenja koji
svi dijele i koji je svima poznat, a koji može da se identifikuje u termi-
nima istovjetnih empirijski ustanovljenih univerzalnih ljudskih pojmova“
[(Wierzbicka, 2006: 23), (up. Wierzbicka, 1994a, 1994b, 1996a; Goddard
1997, 2000a)]. Ova teorija predstavlja kognitivni pristup kulturi i društvu
i nudi metodologiju koja dozvoljava da istražimo mišljenje, govor, po-
našanje, emocije, čak, unutar jedinstvenog kognitivnog okvira. Ključna
ideja teorije kulturog scenarija sadržana je u riječima da je etnografija
govora u ovoj teoriji dopunjena etnografijom mišljenja, koja je smislena
jer u njoj univerzalno ne ide nasuprot posebnog, individualnog, kulturno
obojenog, jednom riječju, u kojoj univerzalno nije „Bad News“ (Sandall,
2000). Model kulturnog scenarija objašnjava šta je dobro, a šta nije, šta se
smije, a šta se ne smije, on predstavlja jednu naivnu aksiologiju o tome
šta je u govoru dozvoljeno, a šta ne. Prema riječima Vjeržbicke, model
kulturnog scenarija usvaja perspektivu kulturnog insajdera (2003: 402)
koji pokušava da tu perspektivu artikuliše na netehnički način. Scenario
je nešto uže od kulture, to je nešto opipljivo i podvedivo pod pravila, ne-
što što se može predavati kao znanje, stoga i naučiti i za šta postoji jasan
lingvistički dokaz.
Teško je zamisliti jezik i komunikaciju u kojoj ne bi bilo sredstva za
jezičku „popravku“ u slučaju jezičkog ili drugačijeg „sagrešenja“. Među-
tim, ta se univerzalnost može „kompromitovati“ kulturnim scenarijem u
kome izvinjenje u svom najočiglednijem vidu kroz performativni glagol
može da izostane, a da se interpersonalna „isporuka“ uljudnosti izvinjenja
ipak desi. Relativizovanje univerzalnosti izvinjenja moguće je kada se sa
verbalnog pređe na afektivni nivo komunikacije, gdje riječi nisu potrebne.
Taj je misaono-emocionalni zaokret moguć, štaviše potreban, pogotovo
u uslovima društvene norme koja visoko vrednuje kolektivni duh, gdje
pravilo sredine i nepisana pravila grupe, klana ili plemena determinišu
ponašanje pojedinca i gdje postoji velika bliskost među pojedincima. U
tom smislu crnogorski compelling script ili kruti scenario podrazumijeva do-
sljedno poštovanje datih pravila uljudnosti jer se pojedincu ne dozvoljava
verbalni „ispad“ koji bi rastakao homogenost grupe ili cijelog društva,
tako da se izvinjenja generalno ne podstiču u komunikaciji bez obzira na
veličinu prestupa. „Ja ne nikada ne izvinjavam“, čest je iskaz među Cr-
nogorcima, naročito onim starijim. To je način da individua pribavi sebi
slobodu u relativnoj neslobodi izbora s obzirom na to da se dominantni
scenario ne mijenja lako. Primoravanje u krutom scenariju ne podstiče
izvinjavanje, ali ne dovodi u pitanje sâmo njegovo postojanje i potrebu za
tim „amortizerom“ u društvenim interakcijama. Stoga, moglo bi se reći
da je u crnogorskom društvu po srijedi kros-kulturna komunikacija kada
komuniciraju govornici sa različito internalizovanim kulturnim scenari-
jem u pogledu izvinjenja (up. S. Perović, 2007).
Prema Vjeržbickoj, kulturni scenario koji poštuje ličnu autonomiju i
koji veoma gaji govorni čin izvinjavanja, što je po definiciji anglo scena-
rio, glasio bi:
Scenario 1
[ljudi misle ovako]:
Kada nešto radim, dobro je ako to radim zato što ja želim da to uradim;
ne zato što neko drugi želi da ja to uradim.
Nasuprot njemu, kulturni scenario društva u kome je obraz, odnosno,

čast najskuplja moneta i gdje se veoma vrednuje ugled, dostojanstvo i
ponos i čini sve da se tu vrhovna vrijednost ne izgubi, mnogo manje
uvažava pojedinca i njegovu ličnu autonomiju da uradi bilo šta što će
biti u suprotnosti sa navedenim kulturnim scenarijem. To dobro ilustruje
jedan primjer iz literature koji se odnosi na veoma tradicionalno i pritom
izrazito stratifikovano društvo:
Pre ili kasnije on će pronaći put do američkog ambasadora i osvetiti ukaljanu
čast. Nije bilo važno šta će se posle toga desiti. Čast se cenila više od svega,
više od svetog zaveta braka, više od božanske zapovesti protiv hladnokrvnog
ubistva, više od pristojnosti, više od kulture, više od samog života (Salman
Ruždi, 2007: 325).
Ukaljati čast, izgubiti obraz, srozati dostojanstvo tako ne biva stvar

odluke pojedinca, već individualno ugrožavanje lica predstavlja i njegovo
kolektivno ugrožavanje. Odatle izuzetno velika odgovornost svakog po-
jedinca spram svega što može da predstavlja prijetnju licu, a u našem
radu to je govorni čin izvinjenja.
Izvinjavanja svojom suštinom poniženja (engl. abasement) kroz koju

govornik mora da prođe, na određeni način u jednom trenutku poni-
štavaju visoki rejting pojedinca u društvu i njegov ugled u sopstvenim
očima. Da se to ne bi desilo, ljudi se u ovom kulturnom scenariju ili ne
izvinjavaju, ili to rijetko rade, a i onda prerušavajući to u neki drugi iskaz.
To se održava i podržava sljedećim kulturnim scenarijem:
Scenario 2
Kada nešto radim, dobro je ako to radim zato što to svi rade;
ne zato što samo ja želim da to uradim.
Kao što smo naveli, univerzalni ljudski pojmovi vezani za scenarije

izvinjenja odnose se na nekoliko semantičkih primitiva, prvenstveno
mentalne predikacije misliti i osjećati kao i glagola očekivati jer se pod
datim uslovima izvinjenje od nekog može očekivati. Osjećanja koja se
povezuju sa ovim govornim činom mogu biti stid (engl. shame) ili posti-
đenost (engl. to feel ashamed), što osjećanja zasnovana na mislima direktno
dovodi u vezu sa procesima koje uključuju tijelo i tjelesne reakcije. U
nalazima u našoj anketi sreli smo se s onim što Vjeržbicka naziva bodily
events, što predstavlja simptome kognitivno zasnovanih osjećanja (A. Wi-
erzbicka, 1999: 61), a što R. Lejkof eksplicira kao suze (R. Lakoff, 2003).
Unutar tog bazičnog mentalnog leksikona relevantnog za izvinjenja su
evaluatori i deskriptori dobro i loše (engl. good, bad), kvantifikatori mnogo (za
broj i količinu) (engl. much, many) i intenzifikator veoma (engl. very). Pojed-
nostavljeno, onaj ko se izvinjava misli, ima doživljaj da treba da se izvini i
taj govorni čin dobro je na neki način iskazati, a samo iskazivanje moguće
je intenzivirati (veoma) ili augmentirati nekom od kvantifikatorskih riječi
(mnogo, strašno, jako) jer se izvinjenje nalazi u tom rasponu komunikacione
važnosti.
Izvinjenja kao prijetnja licu
U ovom radu pokušaćemo da teoriju kulturnog scenarija upotpunimo

teorijom učtivosti jer smo ubijeđeni da valjane rezultate možemo dobiti
jedino ako govorni čin izvinjenja, koji nosi visoki rizik za lice, stavimo
u širi kontekst koji će relativizovati PL. Teoriju učtivosti začeo je Irving
Gofman (E. Goffman, 1971) unutar svojih socioloških studija, a razradili
Penelopa Braun i Stiven Levinson kao univerzaliju jezičke upotrebe (P.
Brown and S. Levinson, 1987). Pojam učtivosti vezan je za princip učti-
vosti, i pripada oblasti interpersonalne retorike, koji na izvjestan način

predstavlja dopunu Grajsovom kooperativnom principu [(engl. Coopera-
tive Principle), (Grice, 1975)]. Središnji pojam teorije učtivosti je ,,lice“.
„Lice je predstava o sebi sačinjena u terminima pozitivnih društvenih
atributa – znači, predstava koju drugi mogu da dijele kao kada osoba
dobro predstavi svoju profesiju ili religiju dobrim sopstvenim nastu-
pom“ (Goffman, 1967: 5). Drugim riječima, „lice“ je naš „obraz“, ali i
tuđi, to je, čak, naša „persona“ u jungovskim terminima, odnosno, naša
javna slika kako bismo voljeli da nas drugi dožive. Izvinjenja mogu da
ugroze „lice“ u oba njegova aspekta: „pozitivnoj potrebi lica za integri-
sanošću“ (engl. positive face) i „negativnoj potrebi lica za samostalnošću“
(engl. negative face). Ukratko, „pozitivna potreba lica za integrisanošću“
suštinski znači čovjekovu potrebu za prihvaćenošću i podrazumijeva da
sagovornici prema nama treba da primjenjuju komunikacionu strategiju
„pozitivne integrativne učtivosti“ (engl. positive politeness), koja obuhvata
slaganje, izbjegavanje neslaganja, obzir prema govornikovim željama, po-
jačani interes za ono što govornik kazuje i slično. „Negativna potreba lica
za samostalnošću“ (engl. negative politeness) prvenstveno je potreba osobe
da bude slobodna i nesputana, što se u komunikaciji obezbjeđuje putem
„negativne, uzdržane učtivosti“, a to je najčešće zahtjev za konvencional-
nom indirektnošču, što se postiže pitanjima i zapitkivanjem kao i okli-
jevanjem ili okolišenjem onih koji se toj osobi obraćaju. Izvinjavanja su
izrazita karakteristika negativne učtivosti interpersonalne retorike kojom
se obezbjeđuje autonomija lica kojem se upućuju. No, niko ne garan-
tuje da će komunikacione potrebe lica, bilo pozitivne, bilo negativne, biti
zadovoljene, stoga sve ono što dovodi u pitanje te potrebe lica, a izvi-
njavanja se ovdje visoko rangiraju, predstavlja čin ugrožavanja lica. Kad
god je moguće, izvinjavanja će biti indirektna (engl. off record), a samo
kada mora direktno bez okolišenja (engl. bald on record) ili direktno, ali uz
kompenzaciju (engl. redressive action). Bilo koje da se uzme u obzir – ono
koje predstavlja svakodnevnu uljudnost (engl. greasing the social wheel), u
terminima R. Lejkof (2003), ili ono koje suštinski predstavlja izražava-
nje žaljenja zbog učinjene greške ili nanesenog bola, izvinjenje pokreće
složeni psihološki i komunikacijski mehanizam koji sve te elemente ima
enkodirane u datoj lingvističkoj realizaciji.
I Z V I N J E N J A K A O R E L AT I V N A U N I V E R Z A L I J A / 1 0
Metodologija
Rad je zasnovan na korpusu odgovora na pitanja koja je dalo oko 600

anketiranih studenta Univerziteta Crne Gore čija je dob negdje od 19
do 21 godine. Razlog za ovako strukturiranu anketu bio je dvojak. Prvo,
zbog navedenih osobenosti kulturnog scenarija i očekivanih rezultata na
osnovu kojih smo postavili početnu hipotezu, izabrali smo za uzorak
mlade ljude koji svi uče engleski jezik i već su imali neku vrstu posrednih
ili neposrednih kontakata sa anglo ili nekim drugim kulturnim scenarijem
različitim od svog. Drugo, kod njih je mentalni scenario društva viso-
kog konteksta donekle modifikovan otvorenošću društva koje nastoji da
bude punopravni član evropske zajednice dvadeset prvog vijeka, a mo-
difikacija se dešava, takođe, pod uticajem pojačane mobilnosti i velikog
priliva turista od kojih većina koristi engleski kao univerzalni jezik spora-
zumijevanje [engl. Lingua Franca English (LFE)]. Da smo anketu uradili na
populaciji njihovih očeva i majki, rezultati bi mnogo drugačije izgledali,
naša je pretpostavka. Upitnik dajemo u Dodatku.
Anketa je obuhvatala dvije grupe pitanja ili aktivnosti. Prva je bila da-
vanje odgovora na postavljena pitanja, a druga upisivanje konkretne fraze
izvinjenja (ili njen izostanak) u trima situacijama koje uobičajeno, prema
pravilima konvencije, društvene norme i ophođenja u crnogorskom kul-
turnom scenariju uglavnom zahtijevaju izvinjenje. U prvoj skupini stu-
denti su zaokruživali ponuđeni odgovor, ali i upisivali svoj po nahođenju,
a pitanja su se odnosila na lični osjećaj i doživljaj ispitanika o tome da
li se izvinjava, u kojim situacijama i koju frazu pritom koristi. Ta pita-
nja iz prve skupine trebalo je da budu na neki način globalna provjera
i pozadina pitanjima iz druge skupine, koja su središnji dio naše ankete.
Naročito je bilo važno dovesti u vezu lični odnos prema izvinjavanju i
ustanovljenu i odnjegovanu potrebu studenata da se izvinjavaju sa kon-
kretnom situacijom koju je trebalo tipično prepoznati kao onu koja zahti-
jeva izvinjenje. Druga skupina aktivnosti podrazumijevala je pribavljanje
konkretne fraze izvinjenja diskursno elicitiranih na dva različita načina u
trima pitanjima prema pretpostavljenom parametru socijalne distance i
nametanja, odnosno, bliskosti između sagovornika i postojećoj hijerarhiji
među njima. Prva dva pitanja druge grupe odnosila su se na verbalnu
reakciju izvinjenja u neformalnom kontekstu kod sagovornika koji su u
emocionalnoj, odnosno porodičnoj vezi, dok je za treće pitanje obezbi-
jeđen kontekstualni okvir i elicitirana fraza predstavlja konkretno uzvra-
ćanje (engl. turn) u konverzaciji. Kontekst je u njemu formalni, hijerarhija
između sagovornika jasna, a moć jednog od sagovornika obezbijeđena

višom institucionalnom pozicijom. Za to treće pitanje poticaj nalazimo
u radu o molbama i izvinjenjima Š. Blum‑Kulke i E. Olštajn iz 1984, a
naročito u radu Š. Blum‑Kulke, Dž. Haus i G. Kasper iz 1989. godine u
kojima autorke koriste DCT (Discourse Completion Test).
Razlog za ovakvu strukturu ankete nalazimo u opserviranoj kulturnoj
karakteristici nelagode davanja izvinjenja, koja je naročito pojačana kada
je u pitanju emocionalni odnos. Odnos majka – kćerka/sin karakteristi-
čan je dvojako: istovremeno je hijerarhijski jer zahtijeva veliko pošto-
vanje, stoga i izvinjenje, ali i emocionalan, pa se izvinjavanja, ako su i
potrebna, prebacuju na teren emocija, gdje se relativizuju. Istovjetni je
princip koji nalazimo u emocionalnom odnosu mladić-djevojka, gdje je
za očekivanje da izvinjenja izostanu, ili izostanu dobrim dijelom.
Kulturni scenario i izvinjavanje
Analiza rezultata naše ankete pokazala je da postoje dva osnovna kulturna

scenarija vezana za izvinjavanje u Crnoj Gori. Prvi kulturni scenario je
onaj u kome nema eksplicitnog izvinjavanja kompenzacionom frazom i
nema kompenzacionog čina; drugi tip ima više podscenarija u kojima je
prepoznatljivo izvinjavanje govornim činom ili postoji kompenzacioni
akt. Izostanak eksplicitne fraze izvinjavanja nije automatski značio da
pragmatski nije bilo izvinjenja, što ćemo pokušati da objasnimo dovo-
đenjem u vezu s prvim dijelom ankete, koji nam daje razloge i potrebe i
motive za izvinjenje sa samom njegovom realizacijom.
Anketu smo započeli pitanjem „Da li se se izvinjavate?“ Pokazalo se
da se skoro 30% od ukupnog broja anketiranih izjasnilo da se izvinjava
„ponekad“, „rijetko“, „vrlo rijetko“, „rijetko kada“, „samo kada mo-
ram“, „i da i ne“ i slično. Značajan broj odgovora je bio ,,nikad se ne
izvinjavam“. To su bili oni studenti koji u drugom dijelu ankete, koja je
zahtijevala prepoznavanje situacija koje ga traže, izvinjenje nisu dali i nisu
upisali konkretnu kompenzacionu frazu. Njima su se pridružili i studenti
koji su odgovarali „kad god pogriješim“, ali pogrešku nisu prepoznali
ni u konkretnom postupku prema djevojci, a ni prema majci. Ovi drugi
su za nas posebno interesantni jer imaju pozitivan načelan stav prema
izvinjavanju, imaju svijest da „pogreška“ zahtijeva verbalnu „popravku“,
ali u datoj situaciji nisu bili u stanju da to integrišu u čin izvinjavanja
konkretnoj osobi.
Na pitanje „U kojim situacijama se izvinjavate?“ najveći broj odgovora

bio je: „kada se osjećam krivim“, „kada pogriješim“, „izvinjavam se ošte-
ćenom licu“, „kada sam svjesna sopstvene greške“, „kada ne želim nekog
da povrijedim“, „kada osjećam da sam pogriješila“, „kada me neko pri-
mora na izvinjenje“, „kada mislim da će dotičnoj osobi to značiti nešto“,
„kada pretjeram“, „kada ću od toga imati koristi“, „kada slučajno ne-
kog u hodu udarim“, „kada nekog povrijedim“, „zbog osjećaja krivice“,
„zbog moralnih normi i načela po kojima sam vaspitana“ i slično. Kao
što se vidi, razlozi su bili brojni, ali sa dominantnim motivom učtivosti i
uljudnosti, mada se može vidjeti da postoji i određena doza manipulacije
izvinjenjima. Nekoliko odgovora bilo je „kad god imam koristi od toga“.
Pokazuje se da je osjećaj o pogrešci jasan i da postoji uzročno-posljedična
veza između pogreške i potrebe za izvinjenjem kao i relativno odnjego-
van stav prema toj vrsti kurtoazije. Na pitanje koju frazu izvinjavanja
koriste, o čemu će kasnije biti riječi, studenti su dali određeni repertoar,
koji je čak uključivao i engleski jezik.
U dijelu rada koji slijedi naš fokus je na onih trideset posto svih anketi-
ranih koji se majci nisu izvinili eksplicitno upotrijebivši neku od najčešćih
kompenzacionih fraza kao što su „izvini“ ili „izvinjavam se“ zato što
su zaboravili film, i onih nešto malo više od trideset posto drugih koji
se nisu izvinili djevojci/mladiću zbog zaboravljenog poklona. Jednako
tako nam je izazovno da pokušamo da damo objašnjenje zašto elicitirano
izvinjenje vezano za formalni kontekst hijerarhizovanog odnosa profesor
– student u kome student flagrantno griješi prema profesoru ne održavši
zadatu riječ o vraćanju knjige iznosi petnaest posto, upola manje nego
kada je neformalni kontekst u pitanju.
Kulturni scenario neizvinjavanja ili „učiniti znači reći“
Izviniti se nije lako nigdje, pogotovo ne ljudima koji žive u patrijarhalnoj

kulturi kojoj je zavještan moćan moto da ne „ljube lance“ ili im je bliska
matrica društva da je „izabrano“ ili da su „nebeski narod“ i koji se „sa-
ginjati neće“ ili su vaspitavani na nekoj sličnoj ideji kolektivnog ponosa
koja na sve strategije uljudnosti koje narušavaju taj opšti etos gleda po-
preko. Ne izvinjavati se, ne morati za nešto moliti, ne obrazlagati – sve su
to prvenstveno karakteristike moći koje obezbjeđuju visok status.1 Takvu
kulturnu matricu Braunova i Levinson obrazlažu na sljedeći način:
„Pa ipak, u datoj kulturi prijetnja licu (PL) može biti definisana tako da krajnji
ishod neće biti prihvatljiv (na primjer, gdje je ponos presudni faktor, izviniti
se može biti veća prijetnja licu nego prestup prema licu slušaoca kada izvinje-
nje izostane“ (Brown and Levinson, 1987: 248).
Moli onaj ko nije moćan. Analogno, izvinjava se onaj ko nije moćan.

To je aspekt koji najvećim dijelom doprinosi da crnogorsko društvo pri-
padne krutom i scenariju društva negativne učtivosti jer postoje snažni
dokazi o odgajenom poštovanju prema kolektivnom duhu i kolektivistič-
kim vrijednostima. Tu se prijetnja licu doživljava snažnije nego u drugači-
jem kulturnom scenariju gdje je lična autonomija veća i gdje je izvinjenje
više individualan negoli kolektivni čin. Način na koji se ljudi u Crnoj Gori
izvinjavaju odražava način na koji se ponašaju, a način na koji se pona-
šaju je onaj na koji misle. Budući da su izvinjenja po mnogo čemu udar
na „obraz“, nastoje se kamuflirati, zaobići ili izbjeći kako govornik ne bi
doživio preveliku neugodnost pred slušaocem.2
Unutar prirodnog semantičkog metajezika, Vjeržbicka ističe sematičku
vezu izvinjenja sa kognitivnim procesima očekivanja jer se kulturni sce-
nario lične autonomije može kombinovati sa glagolom očekivati, s obzi-
rom na to da izvinjenje može da se očekuje pod određenim okolnostima.
Vjeržbicka kaže:
“... Bilo bi u redu reći ‘razumno je očekivati izvinjenje u datim okolnostima’,
jer očekivati implicira proces mišljenja“ (2006: 113).
Ako ukrstimo navedene ideje Braunove i Levinsona o PL sa tvrdnjom

Vjeržbicke o logičnom očekivanju izvinjenja pod datim okolnostima,
onda to u Crnoj Gori postaje očekivanje neizvinjenja. Stoga, bio bi mo-
guć sljedeći kulturni scenario s mentalnim leksikonom glagola očekivati:
Scenario 3
Kada osjećam da radim nešto što ugrožava lice nekog drugog,
dobro je da ljudi znaju šta mogu da očekuju;
dobro je da ljudi ne očekuju da uradim nešto
što će moje lice ugroziti još više.
Navedeni kulturni scenario je krajnje pesimističan i, kada bi se do-

slovno uzeo, podrazumijevao bi jedno društvo puno bezosjećajnih i gru-
bih pojedinaca koji su neosjetljivi na drugoga i koji su lišeni poznavanja
strategija učtivosti. Onih trideset posto anketiranih studenata koji su se
izjasnili da se ne izvinjavaju najvjerovatnije nisu nemoralni, neuljudni,

društvenih normi lišene individue, već su to pojedinci koji su shvatili kul-
turna pravila datog društva tako da ne moraju da daju eksplicitnu frazu
verbalnog izvinjenja sadržanu u nekom performativnom glagolu jer bi
to predstavljalo veliku PL. Oni su strategije koje sačinjavaju govorni čin
izvinjavanja podigli na veću pragmatsku ravan pa su se njima pridodale i
strategije bez performativnog glagola. Takvi iskazi imaju komunikacioni
smisao da počinilac (engl. offender) ima spoznaju o počinjenoj grešci (engl.
wrongdoing) i osjećaj pogruženosti (engl. feeling of contrition) kao i spremnost
da prođe kroz proces poniženja (engl. abasement or mortification) na putu do
oproštaja za učinjeno djelo (engl. seek forgiveness) i koliko-toliko popravi
štetu (engl. undo the harm). Nama je korpus ponudio dokaze da studenti
kroz svoja izvinjenja pokušavaju da nađu način kako da se izvinjenja ne
dešavaju prema krutom scenariju i da budu uljudni i učtivi, a to je scena-
rio koji slijedi.
Scenario 4
Kada radim nešto što ugrožava lice nekog drugog,
razumno je da kažem/uradim nešto što će pokazati
da osjećam (mislim) da to nije u redu,
što vodi u
Scenario 5
Kada ljudi kažu/ili urade nešto pogrešno,
dobro je da kažu/ili urade nešto
što će popraviti štetu.
„Popravka štete“ tipično se iskazuje kompenzaciono. No, kruti cr-

nogorski scenario izvinjenja manifestuje se kroz maksimalno izbjegava-
nje PL, što se u korpusu često manifestovalo kroz pružanje neverbalne
umjesto verbalne kompenzacije, a nerijetko su iskazane emocije imale
smisao izvinjenja.
Kako je korpus pokazao da je izostala verbalna fraza kompenzacije
s jednim od konačnog broja performativnih glagola izvinjenja, a nešto
definitivno vrši tu pragmatsku funkciju u komunikaciji, inače bi komu-
nikacija u Crnoj Gori bila neprekidni haos, to se navedena funkcija vrši
pragmatskom strategijom kompenzacije koja objedinjuje uljudnost izvi-

njenja najčešće u vidu gesta, radnje, kretnje i izraženih emocija.
Pragmatske strategije kompenzacije
Pragmatsku strategiju kompenzacije podijelili smo u dvije grupe: emoci-

onalna kompenzacija i suspenzija kognicije. Neverbalne strategije kom-
penzacije koje predstavljaju odsustvo govornog čina izvinjenja, i za nas
veoma interesantne, na određeni su način razlog za ovaj rad jer uključuju
emocije kao univerzaliju, što je doskora bila neprepoznata kategorija
u lingvistici. Visoki procenat studentske populacije koji se nije izvinio
majci ili djevojci/mladiću performativnim glagolom sa EIM ili bez njega,
prema teoriji koju koristimo, istovremeno ne znači svako odsustvo te
komunikacione funkcije učtivosti, već je ona bila izražena na netipične
načine.
Emocionalna kompenzacija
U korpusu smo našli sljedeće oblike strategije kompenzacije koje su stu-

denti naveli kao odgovor na pitanje 4 i 5 iz Upitnika.
Tabela 1. Emocije kao govorni čin
a) Nježnost – zagrljaj, poljupci
(1) Samo priđem i poljubim je.
(2) Zagrlim je i poljubim.
(3) Evo ti poljubac. Na!
b) Tjelesna reakcija
(4) Stanem tako sa suzama u očima
c) Gest – razoružavajući osmijeh, lupim se po čelu, počnem da kršim ruke,
ushodam se na mjestu
(5) Ja se izvinjavam uz umilni glasić i kršenje ruku.
(7) Lupi se po čelu, zagrli majku (ili djevojku).
d) Značajan pogled (i iskaz)
(7) Ništa! Samo bih je značajno pogledala i možda (u zavisnosti od
mog raspoloženja) rekla: „Fino se zabavljaš, a?“ (docrtan smiley).
e) Neposredna radnja
(8) izlazak iz kuće i odlazak u videoteku
(9) odlazak u svoju sobu s namjerom da ponudi film iz svoje lične
videoteke
(10) nalaženje drugog filma iz kućne videoteke istog žanra
f) Pismeno izvinjenje i radnja

(11) Neću ništa reći, već ću sjutra otići i kupiti poklon i na papiriću
napisati izvinjenje.
g) Plan
(12) Ne izvinjavam se, odvedem ga na večeru, smišljam nešto
interesantno.
(13) U krajnjem slučaju, odlažem sastanak.
Emocionalna kompenzacija u funkciji govornog čina izvinjenja poka-
zala se veoma funkcionalnom u porodičnom okruženju i sentimentalnoj
vezi, gdje je društvena distanca skoro nepostojeća, a stepen nametanja,
hijerarhijski ili neki drugi zasnovan na moći, u principu, zanemarljiv. Uko-
liko se u objašnjenju i analizi izvinjenja zadržimo samo na teoriji učtivosti
i kategoriji lica, čitava jedna velika grupacija kompenzacionog karaktera
ostaje van obrade i van klasifikacije. Stvarnost izvinjavanja u Crnoj Gori,
koja kao značajnu komponentu ima emocije, moguće je pravilno shva-
titi ako se priklonimo pomenutoj teoriji mentalnog leksikona Ane Vjerž-
bicke. U skladu sa tom teorijom, pokazuje se da mentalni leksikon glagola
misliti može da se proširi na kognitivni domen emocija, pa je ono što se
mislilo vidljivo kroz ono što se pokazalo. Tjelesna opservirana reakcija koja
podrazumijeva emocije vidljiva kroz „lupim se po čelu“, „počnem da krši
ruke“, „ushodam se na mjestu“, „sva se zacrvenim“, zatim suze u očima,
zagrljaji i poljupci, što je sve bilo prilično često, ukazuju na to da je po
srijedi tjelesno prenošenje informacija o tome kako se jedna osoba osjeća
u činu izvinjavanja. Taj scenario mogao bi biti opisan na sljedeći način:
Scenario 6
Nešto se zbivalo sa Y dijelom tijela X;
ljudi su to mogli da vide;
na osnovu toga, ljudi su mogli da saznaju:
ova osoba nešto sada osjeća
zato što ta osoba nešto sada misli
(Wierzbicka, 1999: 54-55).
Na ovaj način izvinjenje kao važna spoznaja o grešci biva emitovana

posredno: misliti, a na mišljenju je zasnovano osjećanje koje je manifesto-
vano kroz tjelesne reakcije, što navodi na zaključak da je po srijedi nelagoda
koja je logički vezana za misao, dakle, riječ je o kognitivno zasnovanim
osjećanjima. Vjeržbicka kaže da izgleda da u svim jezicima postoje načini
govorenja koji povezuju osjećanja zasnovana na mislima sa događajima
ili procesima koji uključuju tijelo – činjenica koja se dosljedno naglašava,
naročito u tome prednjače psiholozi, time da postoji biološki aspekt emo-

cija koji je, bar kada su u pitanju suze, nevoljna radnja (Wierzbicka, 1999:
61). Ako prihvatimo ovo objašnjenje, tada priznajemo postojanje emocija
koje se javljaju u određenom trenutku u interpersonalnoj komunikaciji
sa određenom funkcijom koje su proizvod kognitivnog procesa glagola
mentalne predikacije, prvenstveno misliti. Ako je misliti, onda je osjećati.
Na ovaj način izvinjenje biva iskazano, ali ne izgovoreno, što spasava
obraz i smanjuje PL, a vrši funkciju tog govornog čina u interpersonalnoj
učtivosti. Učiniti i reći kao univerzalni koncepti, prvi – radnje, događaja i
kretanja, a drugi – govora, takođe potkrepljuju tezu o prevodivosti jedne
kategorije u drugu i svodljivosti univerzalnih koncepata na neke rudi-
mentarnije mentalne primitive koji dozvoljavaju da se oni direktno me-
đusobno povežu. Ostin je revolucionisao lingvistiku teorijom govornih
činova, kada je rekao da „reći znači učiniti“. „Učiniti znači reći“ starije je
kao princip u komunikaciji i možda prisutnije kao ljudsko iskustvo. Ne-
verbalno se veoma uvažava u komunikaciji: suze, ako su iskrene, iz duše
su; a oči su, kažu, ogledalo duše, i na nivou mentalnih koncepata suze
mogu imati isto izvorište u istinskom ljudskom žâlu i isti komunikacioni
učinak kao verbalizovano izvinjenje. One poručuju: „meni je žao“. Kul-
turni scenario visokog uvažavanja emocija vezanog za izvinjenja mogao
bi da pojednostavljeno glasi: ne izvinjavam se zato što te volim i zato što
znam da, ako pokažem emocije, to će biti isto kao da je pruženo verbalno
izvinjenje. Taj scenario mogao bi da bude predstavljen poput sljedećeg:
Scenario 7
Kada mislim da sam pogriješio/la prema drugoj osobi,
ja nešto u vezi s tim osjećam;
dobro je da mogu da pokažem da nešto u vezi s tim osjećam;
ljudi će razumjeti šta ja to osjećam.
Anglo scenario, nasuprot ovom, ne bi mogao biti zadovoljem pri

mitivom da je „dobro“ ako osoba u vezi sa izvinjenjima nešto „osjeća“.
Izvinjenja su u tom scenariju kategorija učtivosti, a ne kategorija afek
tivnog, odnosno emocija. On bi morao biti proširen konceptom
„dobrog“ samo ukoliko bi se realizovao kroz verbalno izvinjenje i neku
od fraza performativnih glagola izvinjenja. Sasvim zamijeniti „osjećati“
za „izviniti se“ nije prihvatljivo u anglo kulturi, kao što nije uljudno ne
izviniti se.
Da je moguće analizirati govorni čin izvinjenja u ovim kategorijama,

potvrđuje apsolutna ubijeđenost govornika da će njegova verbalna i/ili
neverbalna reakcija imati pravi učinak na slušaoca. Imamo jedan primjer
iz ankete koji tu važnu interakcijsku presupoziciju jasno pokazuje perlo-
kucijom – „i ona iskulira“:
(14) Ja zaboravio. Cmok! I ona iskulira.
Ova visoka deriviranost govornog čina iskazanog indirektno i never-

balno, neverbalno je pritom afektivno, potvrđuje da je izvinjavanje u
Crnoj Gori proizvod visoko konvencionalizovanog načina izražavanja s
velikim rasponom lingvističkih i nelingvističkih sredstava. Poredimo li tu
visoku konvencionalizovanost sa visokom konvencionalizovanošću en-
gleskog jezika u istom govornom činu, dolazimo do zaključka da je riječ o
okolišenju (engl. hedging), ali u različitim kategorijama. U engleskom riječ
je o okolišenju unutar jedne kategorije, u našem jeziku okolišenje pred-
stavlja prelaz s jedne kategorije na drugu. U zamišljenom kros-kulturnom
kontaktu to okolišenje vodi u otežanu komunikaciju zbog transpozicije
nivoa. Visoka konvencionalizovanost engleskog jezika, koja zbog svog
okolišenja predstavlja razlog za mnoga ograničenja i interkulturne nes-
porazume, u interpersonalnoj komunikaciji biva minimalizovana u pore-
đenju s dramatičnim rizikom koji nastaje u sporazumijevanju kada se pla-
novi izmiješaju. S prelaskom na neverbalnu komunikaciju i emocionalni
plan, takva kros-kulturna komunikacija je pod dvostrukim rizikom, prvo,
zbog jezičkih nepodudarnosti, drugo, zbog unošenja afektivnih činilaca
(up. Brown and Levinson, 1987: 248).
Da bi verbalno neizvinjavanje bilo prihvaćeno kao pristala društvena
norma, mora da ima jednaki značaj i za govornika i za slušaoca. Ako slu-
šalac (majka, djevojka, mladić) prihvata izostanak eksplicitne fraze izvi-
njenja i kao njenu validnu zamjenu prihvata svaku konvencionalizovanu
indirektnost s ilokucionom moći izvinjenja, onda je bitno proširiti defini-
ciju izvinjenja. To znači da se slušaoci u ulozi govornika u sličnoj situaciji
vjerovatno ne bi izvinili. To je moguće predstaviti scenarijem:
Scenario 8
Kada želim da stavim do znanja da mi je iskreno žao
zbog nečeg, to mogu da pokažem;
ne moram uvijek riječima da iskažem,
i ne moram se bojati da ću biti pogrešno shvaćen/a.
Pretpostavka je da su navedeni emocionalni izlivi koji imaju ilokuci-

onu moć izvinjenja mogući jer su kao takvi prihvatljivi i za govornika i
za slušaoca. Ta su izvinjenja po svojoj formi, diskursnoj primjerenosti i
ukupnoj pragmatskoj realizaciji sasvim unutar socijalnog registra i norme
u kojima su izvinjenja prisutna i nužna kategorija u našem jeziku. Ona
se i dešavaju unutar jednog obrasca ponašanja koji pragmatski važi i za
govornika i za slušaoca, a test je perlokucija, što se najčešće realizuje kao
neka forma oproštaja.
Za očekivanje je da se crnogorski kulturni scenario izvinjavanja, na-
ročito onaj sa strategijom emocionalne kompenzacije, polagano mijenja
pod uticajem nezadrživih društvenih promjena, prvenstveno otvaranjem
društva prema svijetu, zatim brojnim interkulturnim kontaktima i čestim
dodirom sa stranim jezikom, najčešće engleskim. Već je moguće postaviti
hipotezu da će u uslovima intenzivnih kulturnih kontakata implicitno
izvinjavanje postepeno postajati eksplicitnije i da će procenat onih koji se
ne izvinjavaju bivati manji jer će navedena kulturna propulzivnost preu-
ređivati crnogorsko društvo u pravcu njegove manje rigidnosti u pogledu
sopstvenih kolektivnih normi, a veće liberalizacije spram slobode koju
pojedinac može da uzme za sebe. U pogledu izvinjavanja moglo bi da
bude manje osuđivačko ukoliko se individa odluči da se u određenoj go-
vornoj situaciji odnese netipično i na sebe uzme veći rizik od gubitka lica
nego što je to društvenom normom datog kulturnog scenarija propisano,
posebno ako za to ne bi bile rigorozne sankcije prezira, ekskomunikacije,
poruge ili ostrakizma, koji u Crnoj Gori uzima obličje „dizanja na sprd-
nju“ – viđi ga, povazdan se izvinjava. Ženi bi se i mogla oprostiti izvi-
njavanja, muškarcu ne. Toj vrsti iskoraka svjedoci smo na ravni političke
djelatnosti, gdje su politička izvinjavanja učestala u posljednje vrijeme i
dešavaju se u onim situacijama u kojima je dobit veća od poniženja, mada
se pritom biraju one jezičke formulacije koje sa sobom nose minimum
PL.3
U kulturnom scenariju koji izvinjavanja doživljava kao (veliko) poni-
ženje performativnost je maksimalno konvencionalizovana tako da ideal
izvinjavanja u Crnoj Gori predstavlja kontraostinovsko izvinjenje, tj. ono
bez riječi, ili „učiniti znači reći“. Problem bi mogao nastati onog trenutka
kada se govornici iz scenarija „reći znači učiniti“ sretnu i komuniciraju sa
onima koji pripadaju scenariju „učiniti znači reći“ i kada treba da nađu
komunikacijski konsenzus u izvinjenjima. Dva su moguća scenarija: ili
će ELF već biti djelatan globalno, stoga i pragmatski, pa će se govornici
razumjeti i shvatiti intencionalnu komponentu semantike izvinjenja, ili će
biti djelatan scenario talk at cross purposes ili, što bi se reklo, „ko u klin, ko
u ploču“.
Suspenzija kognicije
Naša je polazna pretpostavka da će se prilikom izvinjavanja uvijek akti-

virati mehanizmi kulturnog scenarija koji nalažu učtivost, ali i suprotnog
scenarija, koji se opire učtivosti i zadovoljavanju slušaočevog negativnog
lica. Rezultanta tih oprečnosti je crnogorsko izvinjenje kroz neizvinjenje,
što smo gore pokušali da objasnimo. U tom smislu navedeni scenario
neizvinjavanja ima vrlo specifičnu realizaciju kada se radi o izvinjenjima
elicitiranim na pitanju br. 6 Upitnika. U konkretnoj situaciji hijerarhizo-
vanog odnosa profesor – student, gdje djeluju faktori moći, društvene
distance i nametanja, kulturni scenario izvinjavanja nalaže i eksplicitnije
prisustvo EIM-a, što je uglavnom i dato. No, statistika pokazuje da po-
menutih petnaest posto studenata nije ponudilo nikakvu kompenzacionu
frazu, odnosno, kompenzaciona fraza je bila iskaz o zaboravnosti, a izlivi
emocija nisu dolazili u obzir. Mogućnost da se odgovori koje niže navo-
dimo shvate kao izvinjenja tipa (ne)svijesti o prestupu izvodljiva je jedino
ako dominantni glagol tih iskaza zaboraviti stavimo u kontekst mentalnog
leksikona i semantičkih primitiva u kontrastu sa misliti. Najveći broj stu-
denata (vrlo mali broj studentkinja) od navedenog broja upotrijebio je
glagol zaboraviti kao verbalnu reakciju zbog knjige koju nije vratio. Evo
nekih od verbalnih reakcija koje ne sadrže eksplicitni EIM:
Tabela 2. Zaboraviti kao EIM
(15) Pa ... ja ... mislim ... kako da vam kažem ... Da ...
(16) Profesore, imao sam ispit i zaboravio sam.
(17) Au, slučajno sam je zaboravio.
(18) Zaboravio sam je.
(19) Zaboravio sam.
(20) Skroz sam zaboravio.
(21) Uh, zaboravio sam je.
(22) Joj, zaboravio sam je.
(23) Nisam, zaboravio sam.
(24) Zaboravio sam je, sjutra ću donijeti.
(25) Zaboravio sam, donijeću vam je.
(26) Nijesam, zaboravio sam sasvim.
(27) Nijesam, nije nikakav problem, sada ću da se vratim i da je uzmem. Za-
boravio sam.
(28) Pa ja sam danas zaboravio.
Najveći broj studenata koji nisu ponudili kompenzacionu frazu sa

nekim od performativnih glagola koji bi predstavljao EIM, ponudili su
glagol koji je značio direktno odsustvo mentalnog predikata misliti. Zabo-
raviti je suprotno od sjetiti se, a oba glagola pripadaju glagolu misliti kao
prisustvo ili odsustvo misaone radnje. Kako se nisam sjetio/la, nisam do-
nio/donijela knjigu. Ispalo bi da student prvo treba da se izvinjava zato
što nije mislio, potom zato što nije donio knjigu, jer u njemu zbog ovog
kognitivnog slijeda nema doživljaja predumišljaja čiji bi ishod bio da nije
donio knjigu. A kako nema predumišljaja, nema ni osnova za izvinjenje,
odnosno, izvinjenje praktično biva iskazano glagolom zaboraviti. Naime,
predikativni glagol koji je bitan za izvinjenja je misliti, dok je zaboraviti
suprotno od misliti - to je izostala misao. Skoro svi studenti su zaboravili i
tako ukinuli osnovu za mentalne predikate misliti/osjećati, koji su ujedno
univerzalna kognitivna osnova za izvinjenja. Kako te osnove nema kod
dobrog dijela studenata, nema ni osnove za bilo kakvo žaljenje ili osjećaj
stida ili pogruženosti, što bi bila manifestacija njihove svijesti o situaciji
koja bi, posljedično, proizvela svijest i o težini greške. Ako ovo uzmemo
kao validno objašnjenje, tada je zaboraviti u ovom radu skoro isto kao izvi-
niti se: student koji je zaboravio i abolirao sebe od prestupa nema šta da se
izvinjava. Da se izvinjava zbog zaboravnosti, nema pravih felicity conditions;
zaboravnost u kontekstu izvinjenja nije relevantna. Tako je u doživljaju
najvećeg broja studenata koji su zaboravnost ponudili kao izvinjenje. Bili
su rijetki oni koji su se malo drugačije izvinjavali:
(29) Izvinite, ja sam zaboravio.
Oprečni scenariji
Naše istraživanje je pokazalo da su se oprečni scenariji 3 i 5 u naših is-

pitanika rješavali najčešće nekom neverbalnom strategijom – radnjom,
gestom, izlivom emocija, a u slučaju kada su se zaklonili iza zaboravljanja,
zaborav je zaustavljao prestup u predvorju svijesti pa do izvinjavanja nije
ni došlo. Svaka od tih strategija bila je djelatna s aspekta govornika jer
je valjanost takvog izvinjenja ovjeravao slušalac time što bi stavljao do
znanja da je njegovo negativno lice zadovoljeno. Neformalni kontekst
je ukazivao na to da izvinjenja nisu potrebna u kulturi visokog kontek-
sta, onaj koji voli, taj će oprostiti. Ipak, jedan broj anketiranih studenata
nije se izvinio djevojci, ali se izvinio majci. Djevojke su se više izvinja-

vale svojim maldićima i svojim majkama od mladića. Unutar neposto-
janja društvene distance u emocionalnim vezama, starosna dob je fak-
tor koji može da pravi razliku i djeluje kao činilac hijerarhije. Komentar
jednog od ispitanika u dopunskom korpusu usmenog intervjua bio je:
„Ne mogu se izvinjavati majci i ženi jednako. Majci se izvinjavam, a ženi
skoro nikada”. Interesantan je i primjer jednog studenta koji se u kontek-
stu istog „sagrešenja“ – iznevjeravanja i neodržavanja obećanja djevojci
i majci – različito ponaša. Izvinjava se majci, ali ne i djevojci, njoj saop-
štava istinu i, naravno, „duguje joj poklon“, dok se majci izvinjava i ljubi
je, što predstavlja kompenzacioni akt u činu osjećajnosti. Teško da bismo
mogli zamisliti takve scene u funkciji govornog čina izvinjavanja u anglo
scenariju. Braunova i Levinson imaju u vezi s tim sljedeću tvrdnju:
„Kulture tople pozitivne učtivosti imaju subjektivni ideal niskih vrijednosti
za D (društvenu distancu), R (apsolutni rang) i relativnu M (moć), što im
daje egalitarni, bratski etos, dok su ‘krute’ kulture negativne učtivosti pod-
ložne subjektivnom idealu visokih vrijednosti za D, R i relatinu vrijednost M,
što im daje hijerarhizovani, paternalistički etos“ (Brown and Levinson, 1987:
246-247).
Prema navedenim autorima, niske vrijednosti za društvenu distancu

i relativnu moć prvog modela kandiduju crnogorsko društvo za egali-
tarni i bratski etos prema dijelu rezultata iz analize Upitnika; međutim,
visoke vrijednosti moći, socijalne distance i ranga, što je očigledno u od-
govorima na pitanje o knjizi, kandiduju ga za kruto i hijerarhizovano
društvo. Pragmatska situacija i princip učtivosti ukazuje na to da su ova
dva društvena modela Braunove i Levinsona u crnogorskoj stvarnosti
kombinovana. Kontekst emocionalne veze i bliskosti smanjuje prijetnju
licu, no, odnos majka‑dijete je istovremeno visoko hijerarhizovan u cr-
nogorskoj kulturi jer podrazumijeva visoko poštovanje majčinske figure i
njene dobi, što iziskuje negativnu učtivost u obraćanju, ali je i egalitaran,
s druge strane, jer je to sve pripada kulturi koja visoko vrednuje emocije
pa je emocionalni odnos sagovornika bitno mijenjao pragmatske uslove
relevantnosti za izvinjenje. Ovdje su kategorije hijerarhije i emocija spe-
cifično raspoređene, pa moć često dolazi od emocija, a ne od hijerarhije.
No, visoka hijerarhizovanost nastupa automatskim izostankom emocio-
nalne komponente.
S druge strane, izvinjenja u formalnom i manje formalnom registru
jasno se razlikuju. U formalnom registru su prisutnija, a u neformalnom
manje prisutna. Usto, u formalnom registru su kraća, sa kraćim dodat-

kom središnjem govornom činu koji je uvijek objašnjenje, a nikada samo-
ruženje, dok je u neformalnom registru dodatak središnjem govornom
činu često duga elaborirana fraza koja se sastoji od nekoliko asertiva ili
ekspresiva. Mogućnost registarske podjele obezbjeđuju socijalni i emo-
cionalni parametri. Tamo gdje su bliskost i ljubav odrednica odnosa,
kompenzacija proizlazi iz želje da se osoba ne povrijedi; tamo gdje je
hijerarhija dominanta odnosa očigledan je trud da se princip učtivosti ne
prestupi. Izvinjenja, ipak, nisu svemoćna u svojoj kompenzacionoj reto-
rici. Nekada grijeh ili greška umnogome nadilaze kooperativni princip u
izvinjenjima, pa ona bivaju odbijena.4
Kulturni scenario izvinjavanja ili „reći znači učiniti“
Prisustvo eksplicitnog EIM-a i stepen indirektnosti
U prethodnom dijelu rada identifikovali smo kulturni scenario neverbal-

nog, odnosno, indirektnog izvinjavanja, što znači izvinjenje bez ekspli-
citnog EIM-a, za koji smo ustvrdili da se aktivira kada postoji svijesti
o grešci u skladu sa Scenarijem 5, čime se šalje metaporuka poštovanja
za tuđe potrebe lica, ali uz stalno pregovaranje o stepenu ugroženosti
svog lica kako govornik ne bi potpisao verbalnu kapitulaciju. U ovom
dijelu rada obrađujemo ona izvinjenja koja sadrže eksplicitni EIM bilo
da je prisutan performativni glagol izvinjenja ili ne. Prisustvo, odnosno
odsustvo performativnog glagola u izvinjenjima utiče na stepen njihove
direktnosti, odnosno indirektnosti, i stoji u korelaciji sa stepenom PL.
Što je veća indirektnost, manja je PL. Tabela koja slijedi nudi dokaze
o postojanju direktnih, konvencionalno indirektnih i nekonvencionalno
indirektnih izvinjenja. Grubo, vrh tabele nudi primjere direktnih, sredina
konvencionalno indirektnih, a sam kraj tabele nekonvencionalno indi-
rektnih primjera u izvinjenjima. Nekonvencionalno indirektni primjeri
izvinjavanja iz ove tabele veoma su blizu neverbalnom, odnosno indirek-
tnom izvinjavanju kroz emocije iz prethodnog dijela rada.
Naše istraživanje je pokazalo da se skup specifikovanih propozicija
koje se svojim semantičkim sadržajem povezuju sa preduslovima koji
treba da su istiniti ukoliko jedan iskaz može da posluži kao izvinjenje,
može proširiti na emocije prouzrokovane X, što smo vidjeli u prethod-
nom dijelu rada, i na govornikov pokušaj da odgovornost za X prikaže
kao obećanje/ objašnjenje/ izgovor/ izbjegavanje/ savjet/ zapovijest i

sl., što se može vidjeti iz Tabele 3 koja slijedi. Veliki raspon navedene ilo-
kucije ovog govornog čina predstavlja svjedočanstvo da govornici imaju
svijest o pogrešci i da žele da poprave grešku, ali to rade na jedan speci-
fičan način. Intenzifikacija, akumulacija i augmentacija ilokucije djeluju
kao pojačivači određene propozicije, stoga osobeni izrazi u crnogorskom
kulturnom scenariju izvinjenja često daju kombinacije radnje i govornog
čina. Emocionalni izliv, kao neverbalno izvinjenje, često je kombinovan
sa verbalnim, a tu je potom izvinjenje gdje je type istovremeno token, pa
onda odobravanje, duhovitost, metaizvinjenje, samorefleksija i samoru-
ženje, uzvik, metadiskurs – sve je to ponuđeno kao izvinjenje i sve, rekli
bismo, u komunikaciji u Crnoj Gori funkcioniše kao izvinjenje.
Tabela 3. Stepen konvencionalizovanosti EIM-a
I Intenzifikacija ilokucije
(30) Izvini, izvini, jako mi je žao.
(31) Izvinite, profesore, nažalost, nisam donio knjigu.
II Augmentacija ilokucije
(32) Volim te. Kiss. Spremam ti sjutra veliko iznenađenje.
(33) Danas samo poljubac, a sjutra malo veće iznenađenje.
III Akumulacija ilokucije

1. Objašnjenje i obećanje
(34) Nisam bila u mogućnosti da kupim poklon. Imala sam mnogo
obaveza. Kupiću sjutra.
(35) Dragi, desilo se osmo svjetsko čudo! Nisam kupila poklon danas,
ali ću to uraditi sjutra.
(36) Nisam ti ništa kupio, a sjutra te vodim na večeru.
2. Zapovijest i savjet
(37) Pušti poklon, važna je ljubav.
3. Obećanje umjesto izvinjenja
(38) Majko, sjutra ti donosim film.
(39) Jao, opet sam zaboravila da ti donesem film. Evo, obećavam, sjutra
ću to uraditi.
(40) Kažem joj da sam zaboravila i da ću donijeti kada se sjetim.
(41) Sjutra ti donosim film.
4. Izgovor umjesto izvinjenja
(42) Kažem: prodavnica je bila zatvorena.
(43) Pokušavam da izvučem situaciju tako što ću nešto improvizovati,
možda napraviti samo...
5. Izvinjenje i objašnjenje
(44) Izvinite, u prevelikoj sam trci, knjiga je ostala na stolu.
6. Izvinjenje uz intenzifikaciju + objašnjenje + obećanje
(45) Ja se zaista izvinjavam, zaboravila sam. Donijeću vam obavezno
sljedećeg puta.
7. Savjet i obećanje
(46) Poslije Brusa Vilisa ne treba ti melodrama. To ćemo sjutra.
IV Obećanje
(47) Obećavam, neće se ponoviti.
(48) Dušo, oprosti ovog puta. Obećavam sljedeći put.
(49) Obećam da se neće ponoviti, i tako do narednog puta.
V Radnja i govorni čin

(50) Ljubim je i kažem: sjutra ćemo mi to.
VI Type is token
(51) Ja sam tvoj poklon.
(52) Kod kuće imam crvene mašne. Svežem takvu jednu oko glave i ka-
žem: ja sam tvoj poklon.
(53) Što će ti ljepši poklon od mene!
VII Samoruženje
(54) Nemam riječi! Ovo je najveći kretenluk u mom životu!
(55) Uf, baš sam blesava!
VI II Samorefleksija
(56) Zaboravila sam. Šta ću! Sjutra ću ti uzeti sigurno.
IX Metaizvinjenje
(57) Toliko se loše osjećam da ne mogu ni da se izvinim.
X Svijest o situaciji
(58) Majko, „Umri muški III“ je bolji film.
(59) Odličan film!
(60) Bravo, mati!
(61) Bravo, mama!
(62) Super ti je taj film!
(63) Šta će ti melodrama kada imaš Brusa Vilisa!
XI Duhovitost
(64) Da je Brus Vilis igrao u „Titaniku“, sve bi putnike spasio.
XII Uzvik
(65) Ooops!
XIII Metadiskurs
(66) Pokušavam nešto da smislim, a da se ne izvinim, a ako ne... ??? Uf,
teško pitanje!
(67) Ne treba joj melodrama uopšte.
(68) Za to ne treba izvinjenje, ljubav sve razumije ukoliko je iskrena.
Oblici sa eksplicitnim izvinjenjem znače najveći stepen PL govornika

i u najvećoj mjeri obraćanje negativnom licu slušaoca. Oblici izvinjenja
prema donjem dijelu skale znače manji stepen PL govornika i manji
stepen uvažavanja negativnog lica slušaoca pri jednakim parametrima
distance nametanja i moći. Ovolika raznolikost izvinjavanja proizvod je
osobenosti interpersonalne retorike i društvene norme učtivosti koja u
govornom činu izvinjenja priznaje mnoštvo oblika tipičnih za dati kul-
turni obrazac. Indirektnost je najvjerovatnije univerzalija koja je obrnuto
proporcionalna činu ugrožavanja lica: što veća indirektnost, to manja
ugroženost lica onoga ko se izvinjava. Tamo gdje su navodi dati u indi-
rektnom govoru predstavili smo ih kao da su dati direktnom lokucijom,
na primjer: „Kažem da joj još uvijek nisam pronašao nešto što će poka-
zati koliko mi znači i želim da to bude originalno i obećam da ću se po-
truditi sjutra“. Kako je svijest o tome da greška postoji prilično jaka, ima
se utisak da oni koji se izvinjavaju ne mogu to da poravnaju samo jednim
govornim činom, pa imaju potrebu za nekim pojačavanjem. Intenzifika-
cija, augmentacija i akumulacija ilokucije bili su primjeri potrebe da se dâ
adekvatno iskupljenje kroz izvinjenje, ali i da se malo pretjera, pa su u
tom pretjerivanju nerijetko kombinovani neverbalni i verbalni elementi.
To je u saglasnosti sa Bergmanom i Kasperovom:
Kako bi se ponovo uspostavila društvena harmonija, korektivna radnja u
obliku izvinjenja doživljava se kao potreba čak i ako je posrijedi manja po-
vreda... ovo (...) umnogome navodi na zaključak o tome da postoji prevaga
zanimanja za relacione teme nad onim transakcionim u dobrom dijelu ljudske
interacije.
(Bergman and Kasper, 1993: 91)
Očigledan je doživljaj govornika da jedno sâmo, bilo neverbalna stra-

tegija kao u prethodnom dijelu, bilo samo verbalna fraza kompenzacije
nisu dovoljni. To intuitivno i kulturno znanje o izvinjenju vodi u kulturnu
matematiku:
jedno objašnjenje + jedan izgovor/ obećanje + poljubac etc. → jedno (izo-
stalo) izvinjenje
Evo primjera višestruke akumulacije govornih činova u (simuliranom)

konverzacionom načinu predstavljanja koji funkcionišu kao izvinjenje:
uzvik, priznanje, pitanje, potvrda situacije, sugestija → izvinjenje:
(69) Auuu! (uzvik), tek se sada sjetih da sam zaboravila neki film uzeti (pri-
znanje). Nisi ljuta? (pitanje) [Majka kaže „ne“ jer voli Brusa Vilisa.] E,
super (potvrda situacije) sada ga možemo zajedno odgledati (sugestija).
Neke od strategija iz našeg korpusa nalazimo pomenute u literaturi,

ali ne nužno vezane za anglo scenario, s kojim se u ovom radu vrše naj-
češća poređenja. Samoruženje koje je kao oblik kompenzacione fraze
izvinjenja bez EIM bilo veoma zastupljeno u odgovorima, doduše više
među studentkinjama nego studentima, mnogi teoretičari svrstavaju u
jednu od realizacija izvinjavanja. U Ličovim terminima samoruženje bi
se moglo protumačiti kao elaboracija principa učtivosti u asertivima i
ekspresivima kroz maksimu skromnosti, gdje je izvinjenje predstavljeno
kao minimizovana hvala sebe (engl. minimize praise of self) i maksimizo-
vano ruženje sebe (engl. maximize praise of self) (G. Leech, 1988: 132). Tu
strategiju izvinjavanja navode i Braunova i Levinson kroz frazu samopo-
niženja (engl. self-humbling remark), a primjer za to navode iz malajskog
jezika celtal (Tzeltal):
(70) I am very stupid, Mother, I didn’t greet you.
(P. Brown and S. Levinson, 1987: 188)
“I am very stupid” u gornjem navodu funkcioniše kao „ja se izvinja-

vam“. Blum-Kulka i Olštajn kao govorni čin izvinjenja navode nedvo-
smislenu (karakternu) manjkavost (engl. explicit trait of self deficiency), što
predstavlja prihvatanje odgovornosti za počinjenu grešku, kao u sljede-
ćem primjeru:
(71) I am so forgetful (1984: 207).
Dalje, svijest o situaciji/prestupu, što bismo na engleski preveli kao ac-

knowledgment, mogao bi takođe da se shvati kao govorni čin izvinjenja bez
EIM ukoliko shvatimo da u presupoziciji postoji žaljenje zbog počinjene
greške i ukoliko takav iskaz predstavlja relativno prihvatanje odgovorno-
sti. Referenca na situaciju pokazuje da se ne izbjegava indirektno konsta-
tovanje odgovornosti; istovremeno, takav komentar nije izraz najjačeg
stepena pogruženosti, već mnogo većeg stepena čuvanja od PL uz dozi-
rano pregovaranje o udovoljenju tuđeg negativnog lica. Ovakvi odgovori

u dobroj mjeri bili su zastupljeni u studentskim odgovorima, naročito u
neformalnom kontekstu potrebe da se izvinjenje uputi majci ili djevojci
(studenti su ovu formu izvinjenja koristili više nego studentkinje). Kod
Braunove i Levinsona (1987) našli smo slične primjere takođe iz celtala,
koji znače imenovanje greške ili prestupa, što predstavlja sâmi govorni
čin izvinjenja. Ovo Braunova i Levinson nazivaju kategorijom „direktnog
neokolišnog priznanja prestupa“ (engl. a bald-on-record addmission of an im-
pingment), koja je standardni način izvinjavanja u celtalu, pogotovo što je
to popraćeno određenom prozodijom i kinetikom. Oni navode sljedeći
primjer:
(72) I stepped on your foot (1987: 188).
Interpretacija glasi: „Izvini što sam te nagazila“.

U gore navedenom pregledu izvinjenja upravo nam je kulturni scena-
rio visoke pragmatske tolerancije na dati govorni čin i široke definicije
EIM-a dozvolio da ih posmatramo kao kategoriju učtivosti jer kontekst
obezbjeđuje propozicionu istinitost. Tako se „Ooops!“ ili „Odličan film!“
odnose na situaciju gdje se pragmatski očekuje izvinjenje, a ne neki drugi
govorni čin. „Ooops!“ je tipičan uzvik koji slijedi nakon (pozne) spo-
znaje greške, a primjedba o odličnom filmu može u presupoziciji da ima
izvinjenje, nešto poput: žao mi je što ti nisam donio traženi film, ali i ovaj
je „odličan“. Verbalizovan komentar svjedoči o tome da sin (student) ima
svijest o tome da nije ispunio obećanje, da se ne oglušuje o svoju obavezu
da je trebalo da donese film, da mu je vjerovatno žao i da to iskazuje
eliptičnim oblikom koji sadržava referencu na obavezu koju je imao i na
činjenicu da je nije ispunio u situaciji kada vidi da neispunjenje obaveze
nije imalo kataklizmične posljedice. Ovaj uzvik, koji može biti verbalna
reakcija na neki faux pas, ovdje ima strogo fokusirano značenje i odnosi
se samo na datu situaciju i stoga ga uvršćujemo u visoko konvencionali-
zovani način izvinjavanja.
Scenario 9
Kada želim da kažem da mi je žao zbog nečeg,
dobro je da kažem što mislim/osjećam;
to što mislim/osjećam dobro je da kažem posredno.
Hipergeneralizacija
Empirijski ustanovljeni univerzalni ljudski pojmovi nužno bivaju kul-

turno modifikovani gubeći pomalo od jedinstvenosti univerzalnosti, a
pridodajući malo od boje kulture i na nju naslonjenog jezika. Upotreba
„sorry“, čak, „sory, ooops!“ ukazuje na to da je na djelu jedna druga-
čija linija ujednačavanja, a to je ona globalizacijska. Riječ je o jezičkom i
pragmatskom upodobljavanju prema engleskom jeziku ili globalnoj upo-
trebi engleskog jezika kao jedinstvenog u međunarodnoj komunikaciji.
Ne samo što je vjerovatno da će izvinjavanja u Crnoj Gori početi da liče
na ona u engleskom jeziku, već će i ona iz jezika celtal biti sličnija onima u
Crnoj Gori jer će se oba vjerovatno mijenjati i prilagođavati pod uticajem
engleskog. Ilustracije radi, to znači da jedno od anketiranih lica iz našeg
istraživanja koje se izjasnilo da se „rijetko“ izvinjava, ili možda „nikad“,
u komunikaciji s pripadnikom anglo kulture ima sasvim primjerenu anglo
distribuciju „Sorry“ ili „I am sorry“. Da li bi se mogla očekivati hiperge-
neralizacija tog iskaza i na govorne situacije na maternjem jeziku? Vjero-
vatno da bi u ovakvom kontekstu globalizacije. To bi antropološki mije-
njalo kulturnu matricu jezika i, posljedično, društvo koje bi se iz visokog
konteksta polako kretalo ka obrascu društva koje bi se moglo nazvati
„društvo srednjeg konteksta“. Tako bi se kulturni scenario preobražavao
iznutra uvažavajući mnogo više pojedinca i njegovu autonomiju, što će
mu dozvoljavati da izađe iz zatočeništva kolektiviteta. Da li će to biti do-
bro ili loše, pitanje je višeg reda.
Izvinjenja koja to nisu
Izostanak izvinjenja mogao se klasifikovati u četiri grupe. To su: drugi

govorni čin, propoziciona opcionost, konverzija govornog čina i (ekspli-
citno) izbjegavanje izvinjenja koje je u korpusu imalo formu priznanja o
izbjegnutom odgovoru, a nerijetko je to bila prazna rubrika (pitanje 5 i
6 Upitnika). Sve ove replike na neki način predstavljaju svijest o situaciji
koja iziskuje izvinjenje, ali nismo sigurni da se nekakvom mentalnom
gimnastikom to samo svjedočanstvo o svijesti, onako kako se verbalizo-
valo u studenskim odgovorima, može prihvatiti kao izvinjenje.
Tabela 4. Izostanak EIM-a
1. Drugi govorni čin

(73) Kako si? (pozdrav)
(74) Đe si, carice?! (pozdrav)
(75) Da smo zdravo! (mirenje sa situacijom, ravnodušnost)

(76) Mala, nema se! (rezignacija)
2. Propoziciona opcionost
(77) Lažem da sam kupio i da sam zaboravio.
(78) Lažem, što ću!
(79) Slažem na brzinu.
(80) Ako moram, slažem.
3. Konverzija govornog čina
(81) Odvešću te na večeru.
(82) Kupiću ti drugi poklon.
(83) Naći ćemo nešto interesantno.
4. (Eksplicitno) izbjegavanje izvinjenja
(84) Izbjegavam izvinjenje.
(85) Prazna rubrika
U ovim studentskim odgovorima ne postoji ni jedan doživljaj za ono

što je suština izvinjenja. Situacija je takva da se pod normalnim okolno-
stima može očekivati izvinjenje, ali izostaje neka od propozicija pod ko-
jom bi izvinjenje bilo istinito – nema kajanja, nema samoprekora, nema
obećanja da će drugi put biti drugačije, nema ničega. Kako te referen-
cijalnosti nema, rađa se dilema koja nas odvodi do zaključka da se prije
radi o neuljudnosti, neuviđavnosti i nepristojnosti nego o vrlo konvenci-
onalizovanom govornom činu izvinjenja, gdje je konvencionalizovanost
tako visoka da poništava izvinjenje i ono ne biva relevantno. Stoga, iskaze
koji nemaju EIM bilo sa eksplicitnim performativnim glagolom ili bez
njega podvodimo pod neučtivost i grubost, naročito one iz grupe „drugi
govorni čin“, Tabela 4. Oni predstavljaju grubo ignorisanje komunika-
tivne situacije, principa učtivosti i samog slušaoca. Za potpuno objaš-
njenje ovakve situacije bila bi nam potrebna aparatura konverzacione
analize koja bi izvinjenje (ili njegov izostanak) tretirala kao dio susjed-
skog para (engl. adjacency pair) i tek takvim dinamičkim pristupom dobili
bismo pravu interpretaciju pojedinačnih replika. No, svejedno, mislimo
da navedeni kulturni scenario dozvoljava navedene replike kao moguće,
čak prihvatljive iako predstavljaju kršenje maksime takta unutar principa
učtivosti i izvinjenje ne biva relevantno kako za govornika, tako ni za
slušaoca. Da li je riječ o koincidenciji ili ne, najveći broj takvih odgovora
dolazio je od muškaraca. Rekli smo ranije da smo skloni da muški i ženski
rod hijerarhizujemo prema onome kakva je rodna situacija u Crnoj Gori:
muški kao onaj dominantniji, stoga manje tolerantan na sve što mu po-
driva takav imidž, tako da ovakvi odgovori u datom kulturnom obrascu

ne čude, mada rodna usredsređenost nije u neposrednom fokusu naše
pažnje i istraživanja.
Druga grupa iz ove skupine, propoziciona opcionalnost, koja je zna-
čila, u stvari, laž, predstavljala je kršenje kooperativnog principa i mak-
sime kvaliteta koja glasi: nemoj da kažeš ono za šta vjeruješ da nije istina.
Kršenje te maksime dovodi u pitanje princip učtivosti jer u interpersonal-
noj retorici u domenu izvinjenja kooperativni princip na određeni način
prethodi principu učtivosti. Lice koje se izvinjava pristaje da bude koope-
rativno i pritom želi i da bude učtivo, ali se u toj interakciji izvinjenja de-
šava kršenje maksime kvaliteta, što predstavlja kršenje ili ukidanje osnove
za jednu ili više propozicija koje semantički konstituišu uslove pod ko-
jima su izvinjenja istinita i takav iskaz nije više relevantan. „Lažem, što
ću“, uzmimo taj primjer, podrazumijeva da govornik ne iskazuje želju
da grešku popravi, da nema prisustva griže savjesti ili želje da se pruži
adekvatno objašnjenje ili bilo koje od navedenih propozicija iz skupa
izvinjenja sa EIM-om, stoga takvo kršenje maksime kvaliteta eliminiše
sve odgovore koje imaju eksplicitnu leksemu lagati ili laž kao dobre kan-
didate za iskaz o istinitosti izvinjenja, jer se laž u tom kontekstu ne može
uzeti kao EIM sa ilokucionom moći izvinjenja. Na ovaj način izvinjenja
otvaraju vrata još jednoj nelingvističkoj kategoriji u analizi, a to je etička.
Onako kako je lakše skliznuti u emocionalnu sferu i izbjeći prijetnju licu
kroz eksplicitno izvinjenje, tako je lakše slagati nego se izviniti. Od dva
zla – slagati ili izviniti se, čini se da je u Crnoj Gori manje slagati. Izgleda
da je lakše prestupiti u pogledu morala i biti nemoralna nego ponižena
osoba. A onaj ko sluša možda će razumjeti. Problem nastaje onda kada
se ne shvati.
Konverzijom govornog čina nazvali smo ona obećanja koja nisu ilo-
kucija govornog čina izvinjenja, već obećanje kao samostalni govorni čin.
Da bismo napravili razliku između te dvije vrste obećanja, podsjećamo
se obećanja koja se kao promise of forbearance nalaze u Tabeli 3. U skladu
sa sveprisutnom željom da izvinjenja budu maksimalno lišena PL, vje-
rujemo da je u navedenim primjerima prije riječ o konverziji govornog
čina i bježanju s terena izvinjenja na teren drugih govornih činova, što
bi implikativno umanjivalo i prestup. Doduše, leksema „drugi poklon“ u
iskazu (82) i buduće vrijeme „naći ćemo“ u iskazu (83) ukazuju da postoji
solidan referencijalni niz koji u implikaciji može imati izvinjenje. „Drugi
poklon“ podrazumijeva postojanje „prvog“ ili „ovog izostalog“ poklona,
a „naći ćemo“ može podrazumijevati temporalnu ili deiktičku implikaciju
u značenju „nisam/nismo još našli, ali naći ćemo“, tako da ta implika-

tivna nota može da podrije tezu o konverziji govornog čina. Pritom, tu
je inkluzivno „mi“, što interlokutore na neki način svrstava na istu stranu
grijeha. Ipak, skloni smo da iskaz „odvešću te na večeru“ tretiramo kao
primjer čiste konverzije govornog čina i oglušivanje o potrebu da se dâ
izvinjenje.
Struktura EIM-a
Scenario okolišenja
U hipotezi našeg rada naveli smo da očekujemo da se u skladu sa krutim

scenarijem težište izvinjenja pomijeri sa ogoljenog EIM-a sa performa-
tivnim glagolom na verbalne strukture koje mu prethode kao i na struk-
ture koje iza njega slijede kako bi se za govornika ublažila PL koju nosi
sâm performativni glagol. Učestalo, redovno i uredno korišćenje izvinje-
nja kroz EIM predstavljalo bi i njegovu retorsku dovoljnost, ali scenario
okolišenja u Crnoj Gori i izbjegavanja upotrebe kompenzacione fraze
izvinjenja doveo je do neke vrste hipertrofije govornog čina izvinjenja.
Tako je kruti scenario koji je izlaz našao u okolišenju rezultirao viso-
kom konvencionalizovanošću, pa se pragmatska augmentacija ilokucije
na sintaksičkom nivou očitala kao veoma razuđeni SGČ. SGČ je proširen
uvodnim govornim činom koji je najčešće invokacija (majkić!) ili ekskla-
macija (jao!) kao i dodatkom SGČ-u koji je neka elaboracija propozicije
vezane za uslove izvinjenja. Ublažavanju „udara“ na lice doprinosi se
pomjeranjem diskursnog težišta sa SGČ koji sadrži neki EIM, na do-
datke SGČ koji pragmatski preuzimaju funkciju samog čina izvinjenja.
Smanjenje PL tako se postiže kroz ekstenziju ilokucije, a naročito kroz
elaboraciju eksplikacije SGČ-a, koja je najčešći oblik ekstenzije govornog
čina izvinjenja. Vidjeli smo da je na analizu strukture SGČ primjenjiva
podjela prema kojoj su Blum-Kulka i Olštajn (1984) analizirale zahtjeve
i molbe, što nas navodi na zaključak da je u crnogorskom scenariju izvi-
njenje prema težini zahtjeva koji stavlja pred negativno lice govornika
jednaka težini koja je u anglo scenariju primjerena molbama i zahtjevima
pod istim interaktivnim okolnostima.
Tabela 5. Struktura EIM-a
a) SGČ
(86) Izvini!
I Z V I N J E N J A K A O R E L AT I V N A U N I V E R Z A L I J A / 33
(87) Oprosti!
(88) Žao mi je.
b) uvod u SGČ + SGČ
(89) Maco, izvini!
(90) Jao, jako mi je žao...
(91) Marija, jako mi je žao što...
(92) Majko, praštaj mi...
c) uvod u SGČ + SGČ + dodatak SGČ
(93) Ljubavi, praštaj, sjutra ću ti ga dati.
d) SGČ+ dodatak SGČ
(94) Izvini, nisam stigla da ti kupim poklon.
(95) Izvini, stvarno sam zaboravila.
(96) Izvini, nisam imao novca da ti danas kupim poklon.
(97) Izvini, dragi, sjutra ćeš dobiti poklon – uostalom, moja ljubav ti je
najveći dar.
Najveći broj izvinjenja bio je dvočlani, sastavljen od SGČ i dodatka

SGČ, a sljedeći po brojnosti bili su tročlani – sastavljeni od uvoda u
SGČ, SGČ i dodatka SGČ-u. Najčešća jezička forma uvoda u SGČ bili
su vlastito ime, zatim obraćanje sa „majko“, „mama“, „mami“, „majkić“,
„dragi“, „dušo“, potom uzvik „jao“ „uf“, ili tome slično. Slijedi primjer
koji navodi jedna studentkinja i koji objedinjuje sve navedene elemente
govornog čina izvinjenja:
Uvod u SGČ SGČ × 2 intenzif. ponov. SGČ dodatak SGČ
(98) Jao, majkić, izvini, izvini, stvarno mi je žao, danas nije naš dan.
Izrazito i često prisustvo dodatka SGČ pokazalo se kao veoma znača-

jan element jer se u njemu zbiva elaboracija izvinjenja. Dodaci su: pro-
vjera stanja (engl. checking on availability), traženje dozvole (engl. getting a
precommitment), objašnjenje (engl. grounder), umiljavanje (engl. sweetener),
razoružavanje (engl. disarmer), smanjenje štete (engl. cost minimizer), „aha
doživljaj“ (engl. „aha effect“).
Tabela 6. Struktura dodatka SGČ
1. Provjera stanja
(99) Izvini, jesi li za neki drugi film?
2. Traženje dozvole
(100) Izvini. Može izvinjenje?
3. Objašnjenje
(101) Majko, izvini. Bila sam sam s drugaricom i smetnula s uma tvoj
film.
4. Umiljavanje
(102) Mami, izvini, ti si divna, razumjećeš.
5. Razoružavanje
(103) Dušo, praštaj, nemoj me pogrešno razumjeti...
6. Smanjenje štete
(104) Izvini za poklon; ionako sam otkrio nešto ljepše za tebe, nije za tebe
bilo šta.
7. „Aha doživljaj“
(105) „Izvini“, s vrata, kako se to kaže, kao AHA doživljaj.
Nalazi našeg korpusa nadilaze navedene strategije koju teoretičari

navode kao najčešči raspon unutar skupa govornog čina izvinjenja, što
veoma dobro potkrepljuje struktura skoro obaveznog dodatka SGČ.
Objašnjenje u Tabeli 6 može da bude i strategija, ali dodatak SGČ naveden
u stavci 4 pomenute tabele nije ni davanje razloga za sagrešenje, ni obe-
ćanje da se ono neće ponoviti niti je davanje uzroka. Ono je umiljavanje,
kao što je i identifikacija. Razoružavanja – sve sa ciljem da se se dobije
što lakši oproštaj od slušaoca i da se sama fraza izvinjenja brzo „pretopi“
u neki drugi govorni čin i tako izgubi na težini. Ukoliko nije po srijedi
indirektnost izvinjavanja kroz visoku konvencionalnost, onda je to, kao
na primjeru dodatka SGČ, neka konverzija ili akumulacija govornog čina
koja skida naboj sa same fraze performativnog glagola, a time djelimično
ili u cijelosti vodi u oslobađanje govornika odgovornosti. U krajnjem
ishodu, to ima istu svrhu kao i okolišenje.
Prisustvo dodatka SGČ-u pokazalo je jednu rodnu i jednu hijerarhij-
sku osobenost: djevojke su se više izvinjavale nego mladići; i jedni i drugi
su se više izvinjavali majci nego jedni drugima. Doduše, djevojke su se
mladićima izvinjavale elaboriranijom frazom nego mladići djevojkama. U
strukturi SGČ-a mladići su djevojkama pružali tvrdnju i obećanje, manje
objašnjenje, dok je struktura SGČ koju su djevojke upućivale mladićima
bila sastavljena od objašnjenja i obećanja, manje od tvrdnji. Dalje, majci
je davana razuđenija fraza izvinjenja negoli djevojkama ili mladićima. Do-
datak SGČ koji su u izvinjenjima upućivali majci bio je objašnjenje i obe-
ćanje, što liči izvinjenjima koja su djevojke upućivale mladićima. Mladići,
vidjeli smo, izostavljali su djevojkama dio SGČ koji se odnosi na objaš-
njenja. Davanje objašnjenja je govorni čin koji dodatno ugrožava lice.
Sintaksa i leksika izvinjavanja
Indirektnost izvinjavanja i okolišnost tog govornog čina proizlazi, pored

ostalog, iz potrebe da se odgovornost govornika ne dramatizuje i da ga
to ne ugrozi, a da se pritom umiri (engl. appeace, placate) slušalac. Pored
navedenih leksičkih, to je bilo moguće postići i čisto sintaksičkim sred-
stvima. Da pogledamo, prvo, koji su to najčešći tipovi EIM izvinjenja u
korpusu.
Tabela 7. EIM tipovi izvinjenja
Izvini (106) Izvini, ali poklon ćeš dobiti sjutra.

Izvinjavam se (107) Izvinjavam se, neće se ponoviti.
Biti žao (108) Ti znaš da mi je žao, zar ne?
Oprostiti (109) Oprosti, znaš da te volim.
Sorry! (110) Sorry! Sorry za danas!
Pa, dobro, ajd’ sad! (111) Pa, dobro, ajd’ sad! Ne mogu se ubiti!
Ne htjeti (112) Nisam htio. Desilo se.
Nametanje licu smanjivalo se raznim sintaksičkim umanjivačima (engl.

downgraders) kao što su upitni oblik, negacija, prošlo vrijeme, umetnuta ‘if ’
klauza, upotreba prvog lica jednine performativnog glagola, ponavljanje,
itd., dakle, svim onim čime se nastoji zadobiti oproštaj od slušaoca.
Tabela 8. Sintaksički umanjivači
a) Ponavljanja
(113) Izvini, izvini.
b) Način - indikativ (rjeđi)
(114) Ja ti se izvinjavam.
c) Način - imperativ (češći)
(115) Izvini.
(116) Izvini, oprosti, praštaj
d) Intenzifikator
(117) Ja se duboko izvinjavam.
e) Klauzalna komplementacija
(118) Ti znaš da mi je žao, zar ne?
f) Upitna fraza
(122) Ti znaš da mi je strašno žao, zar ne?
g) učtivost
(119) Izvini, molim te.
e) Prisustvo zamjenice ja
(124) Ja se izvinjavam.
g) Pitanje, negacija, upitna fraza
(120) Nisi mi se naljutila, je l’ da?
h) Prisustvo indirektnog objekta ti
(121) Majko, ja ti se izvinjavam.
Naročito bismo istakli prisustvo univerzalnog koncepta supstantiva ja,

koji u našem jeziku ne mora da se pojavi jer se govornikovo lice očitava
kroz glagolski nastavak, ali su ispitanici našli za shodno da ga uključe i
tako pojačaju iskrenost želje za oproštajem kroz izvinjenje i vezu misliti-
osjećati, a to je biti žao. Imperativ i indikativ, kao dvije gramatičke uni-
verzalije, prizivaju svijest o razlici u upotrebi kompenzacione fraze, što
je na nivou leksičke semantike i u domenu pojedinačne riječi posebno
značajno. Tako, kao na situ ostaje najčešći glagol u dva načina, indikativ,
izvinjavam se (ja), i imperativ, izvini (ti). Pragmatske realizacije ove dvije
semantičke varijante kompenzacione fraze u našem jeziku zavisile su od
principa iskrenosti i stepena PL. Iako su uzajamno zamjenjive i vrše jed-
naku diskursnu ulogu istog performativnog tipa i iste ilokucione moći,
nemaju istu relevantnost i nemaju isti stepen spremnosti udovoljavanja
zahtjevu negativnog lica slušaoca. Izvinjavam se kao fraza izvinjenja znači:
„impliciranim univerzalnim supstantivom ja potpisujem krivicu i sve što
iz tog čina proizlazi“, dok izvini istim mehanizmom impliciranog sup-
stantiva (ti) zadobija značenje uključivanja slušaoca u komunikativni čin
izvinjenja, kome je, inače, negativno lice ugroženo. Slušalac sâm svojim
pristankom treba da doprinese toj interaktivnosti i na neki način uveća
sopstvenu ugroženost lica. Drugim riječima, govornik dijeli svoju krivicu
sa slušaocem, slušalac na tu kooperativnost pristaje. Iako su registarski
ravnopravno zastupljeni u individualnim idiomima pojedinaca, postoje
lične preference u upotrebi jednog ili drugog izraza izvinjavanja. Analiza
na nivou leksičke semantike pokazuje da je istinski relevantna fraza ona
prva, izvinjavam se, ali mnogo češća u istraživanju pokazala se ova druga,
izvini (ti), koja podrazumijeva nešto manju ugroženost lica.5
Iz navedenih sintaksičkih odlika umanjivača vidljiv je mentalni leksikon
glagola znati, a posredno preko njega glagola osjećati, jer oba prerađuju mi-
saone procese koji vode govornom činu izvinjavanja, što se u realizaciji
EIM-a u našoj anketi očituje kao izviniti, oprostiti, praštati, a mogu da vode
i do emocionalnih izliva, na šta smo ranije ukazali. Kvantifikatori mnogo,
strašno i intenzifikatori veoma, jako takođe ukazuju na univerzalni karakter
izvinjenja i gradacije snage govornog čina, koji sam po sebi ne mora da

bude EIM sa performativni glagolom. Od sintaksičkih umanjivača zadr-
žaćemo se samo na molim te kao dodatnom govornom činu. On je moguć
u našem jeziku, ali, poređenja radi, u engleskom ne bi bio moguć jer ne
postoji konstrukcija:
(122) *(a) I am sorry, please.
*(b) I apologize, please.
ali postoji:
(123) Forgive me, please.
Ovo upućuje na činjenicu da su u ovom kognitivnom domenu izvi-

njenja granična sa govornim činom praštanja, što je, recimo, u ruskom
istovremeno i način za izvinjenje. Naš jezik je negdje na sredokraći iz-
među engleskog i ruskog jer poznaje oblik izvini i oprosti za istu funkciju
izvinjenja (up. A. Wierzbicka, 2003). Drugi umanjivači, kao što su kon-
sultativna sredstva, umekšivači, pojačivači, a među pojačivačima intenzi-
fikatori (engl. intensifiers) i ekspletivi (engl. expletives) (Edmondson, 1981,
Edmondson i House, 1981, House, 1984), služe istoj svrsi indirektnosti i
smanjenja pritiska na negativno lice govornika. Umanjivanje kao vid indi-
rektnosti govornog čina izvinjenja moguće je bilo kroz druge umanjivače
sa dvije potpodjele na konsultative (engl. consultative devices) i umekšivače
(engl. downtoners), kao i pojačivače (engl. upgraders), takođe sa dvije pot-
podjele na intenzifikatore i ekspletive kao izraz negativnih emocija, koji
najvećim dijelom pripadaju dodatku SGČ.
Tabela 9.
Umanjivači
- konsultativi
(124) Stvarno mi je žao, znaš.
- ummekšivači
(125) Možeš li bar malkice da mi oprostiš?
Pojačivači
- intenzifikatori
(126) Stvarno, stvarno mi je veoma žao
(127) Strašno mi je žao.
(128) Jako mi je žao.
- ekspletivi
(129) Ajde, zaboga, nije kraj svijeta.
Moć vs. vrlina
Teorija kulturnih scenarija omogućava nam da objasnimo kako se u izvi-

njavanjima u Crnoj Gori postiže učtivost ne pretjerujući u PL. Strategija
je postići optimum – doseći cilj oproštaja minimalnim sredstvom izvinje-
nja. U anglo scenariju nije preporučljivo pokazivati emocije, u crnogor-
skom jeste. U anglo scenariju izvinjenja su najčešće verbalna kategorija,
u crnogorskom ne nužno. U anglo scenariju male su vrijednosti za dis-
tancu, a velike za moć, u crnogorskom velike su i za distancu i za moć,
ali se i moć i distanca neutralizuju emocijom kad god je to moguće. Proi-
zlazi da izvinjenje bez izvinjenja tako biva patent koji bi Crnogorci mogli
da zaštite. Izvinjenja su vezana za moć i iz te veze niko ne želi da izađe
onemoćan. U zapadnim društvima, koja njeguju individualnost, veći je
problem biti neučtiv nego ispasti nemoćan zbog izvinjenja. U Crnoj Gori
veći je problem izgubiti obraz nego se svijetu prikazati kao neuljudan. To
je rezultat krutog scenarija. Ukoliko bi pojedinac imao apsolutnu slobodu
da se drugačije (mnogo) izvinjava, to bi onda prekrajalo dati kulturni
obrazac. Lična autonomija anglo scenarija koja je saglasna sa neprimora-
vanjem, u crnogorskom kulturnom scenariju, pri postojećem kontekstu,
iskreće tu matricu na naličje i postaje sloboda da se pojedinac ne izvini.
Društvena norma je kontradiktorna: budi učtiv, ali savijaj se samo pred
jačim. Izvinjenje je priznanje poraza.
U analizi navedenog korpusa izvinjenja došli smo do zaključka da
jedna sredina daje forme i formulacije kakve su za nju prihvatljive. Svi na-
vedeni primjeri koji funkcionišu kao izvinjenja, a mi pretpostavljamo da
funkcionišu, mogli bi se predstaviti univerzalnim kulturnim scenarijem:
Scenario 10
Kada želim da kažem/pokažem da mi je iskreno žao zbog nečeg,
to mogu da izrazim/pokažem riječima/emocijama
koje bi i meni bile upućene u istoj situaciji.
Pravi test ovih nalaza bila bi konverzaciona analiza koja bi kroz susjed-
ski par i perlokuciju testirala istinitost i relevantnost navedenih iskaza koji
su ponuđeni kao izvinjenja, ali to za neko drugo istraživanje.
Zaključak
Naše istraživanje govornog čina izvinjenja među studentima crnogorskog

univerziteta pokazala je da taj čin u velikoj mjeri ugrožava lice i vjerujemo
da se taj generalni nalaz može manje‑više primijeniti na čitavu crnogor-
sku populaciju. Izvinjavanja u Crnoj Gori saglasna su sa njenim kultur-
nim scenarijem izbjegavanja visoke ugroženosti lica, a ipak isporuke učti-
vosti. Pokazalo se da visoka ugroženost lica rezultira visokim stepenom
indirektnosti, odnosno visokim stepenom konvencionalizovane indirek-
tnosti koja je imala konkretne lingvističke realizacije, ali i realizacije dru-
gačijeg tipa kao što su emocionalni i etički, odnosno, kao odsustvo etič-
nosti. Stepen indirektnosti manifestovao se u rasponu od neverbalnog
nivoa uz veliko uključenje afektivne komponente, do verbalnog nivoa sa
značajnim rasponom ilokucija govornog čina uz prisustvo eksplicitnog
EIM-a ili bez njega. Naša anketa je pokazala da skala konvencionalnosti
EIM-a za jezik koji opisujemo uključuje u značajnom obimu neverbalno
izvinjenje, i to s velikom dozom emocionalnog naboja, tako da umjesto
kompenzacione fraze imamo često kompenzacioni čin.
Učtivost je univerzalna kategorija, ali je svako izvinjenje suptilno pre-
govaranje o činu ugrožavanja lica onog koji se izvinjava kroz tanano,
lagano podilaženje negativnom licu onoga kome se izvinjenje upućuje.
U našem istraživanju se pokazalo da će anketirani studenti često prije
izabrati prestup neizvinjavanja nego poniženje izvinjenja ukoliko imaju
doživljaj da ih izvinjenje ugrožava.
U Crnoj Gori izvinjenja su manje ritualna ljubaznost nego negdje
drugdje. Ona koja se upotrebljavaju za sve situacije kurtoazije i etikecije
imaju približno jednaku distribuciju kao i u anglo scenariju, rekli bismo.
No, ona druga izvinjavanja, koja su dio principa učtivosti, u kulturnom
scenariju crnogorskog društva često bivaju realizovana kao pragmatski
čin ili se govorni čin određenih EIM transponuje u jedan drugi čin koji
je manja prijetnja licu i društveno prihvatljiviji, a to je teren emocija.
Tako se izvinjenja u Crnoj Gori jednim dijelom preklapaju sa kategori-
jom moći, a drugim dijelom sa afektivnim kategorijama. Ovim su se na
nivou brojki potvrdile naše dvije hipoteze: prva, da su izvinjenja visoka
PL i da se nastoji, kada je to moguće, izbjeći eksplicitna fraza izvinjenja;
druga, da su izvinjenja fenomen koji u crnogorskom kulturnom scenariju
transcendira kategorije i pragmatske realizacije izvinjenja nalazi u vanlin-
gvističkom domenu.
Na pragmatsko-diskursnoj ravni izvinjenja su se manifestovala kao

akumulacija, augmentacija ili intenzifikacija govornog čina, dok je na lin-
gvističkoj ravni dodatak SGČ predstavljao njegovu elaboraciju, ponekad
preuzevši smisao osnovne propozicije za postojanje izvinjenja kroz da-
vanje objašnjenja, obećanja, tvrdnje, zapovijesti, zapitanosti i slično. Na-
vedeni primjeri izvinjenja u tekstu dio su kooperativnog principa, ali nisu
dio principa učtivosti, iz čega smo mogli da izvučemo zaključak da jedan
dio studentske populacije u svom internalizovanom kulturnom scenariju
kao legitimnu ima strategiju neizvinjavanja.
Navedeni nalazi značajno su drugačiji od nalaza koje nalazimo u lite-
raturi koju smo koristili, i to je razlog zbog čega smo u teorijska razma-
tranja uključili teoriju kulturnog scenarija i kategorije univerzalnog men-
talnog leksikona jer smo pretpostavili da izvinjenja kao govorni čin biva
oblikovan kulturom i dominantnim obrascem komunikacije tog društva.
Crnogorsko društvo definitivno funkcioniše kao zajednica u kojoj visoke
vrijednosti moći, ranga i distance, odnosno, nametanja, oblikuju verbalno
i interpersonalno ponašanje. Princip seniornosti u izvinjenjima djeluje
imperativno, ali se on različito manifestuje u formalnom i neformalnom
kontekstu. U neformalnom kontekstu životna dob (majke) konstituiše
moć i distancu koja se očitava kroz veliko poštovanje, ali se istovremeno
taj hijerarhijski princip „omekšava“, pa se izvinjenja „preinačavaju“ u
manje formalnu varijantu upravo zbog te afektivne komponente. Na-
suprot tome, u formalnom kontekstu distanca je uzrokovana hijerarhi-
jom zbog nejednakih moći i statusa profesora i studenta. Tu nametanje
rezultira obaveznim izvinjavanjem, sem kada se, sve s ciljem da se izvi-
njenje izbjegne, ono supstituiše suspenzijom kognicije. Hijerarhija među
govornicima najviše modeluje kruti scenario u Crnoj Gori i djelatna
proporcija je sljedeća: što je situacija formalnija, veća je vjerovatnoća da
će verbalizovano izvinjenje uslijediti, ako uopšte uslijedi; što je situacija
neformalnija, takva vjerovatnoća je manja i forme izvinjenja bitno će biti
modelovane mentalnom univerzalijom emocija. To je kultura koja živi
pod snažnim tradicionalnim zavještanjem vrijednosti da su čast i ugled
ultimate currency.
Mogućnost da se ova kategorijalna skokovitost sa verbalnog na emoci-
onalno, na etičko desi nađena je u leksikonu mentalnih predikata glagola
misliti, koji je kognitivno povezan sa glagolom osjećati. Oba glagola uka-
zuju na to da je izvorište za izvinjenja u dubljim kognitivnim procesima
i da se ona mogu pojaviti kao govorni čin, ali i kao kompenzacioni akt.
Kvanitifikatori mnogo, strašno, intenzifikator veoma, supstantivi ja i ti takođe
su dio mentalnog leksikona i univerzalnih koncepata što izvinjenja čine

univerzalnom, ali i kulturno obojenom kategorijom. No, visoki procenat
izostanka kompenzacione fraze nije istovremeno značio izostanak čina
kompenzacije, samo što ona nije bila verbalna, pa nije bila fraza, već je
bila neverbalna, pa je bila gest, poklon, izraz skrušenosti, pogled pogru-
ženosti, neki čin – vraćanje u videoteku (pitanje da li je bila otvorena u to
doba) ili donošenje malog poklona sljedećeg dana, odvojeno vrijeme za
zajedničko gledanje filma i slično. Pretpostavili smo da ćemo pod onim
„šta kažete?“ dobiti i ono „šta radite“, i ta se pretpostavka pokazala tač-
nom. To je potvrdila i činjenica da je na pitanje „kako se izvinjavate“ mali
broj studenata dao odgovor „neverbalno“, mada su u mnogim takvim
anketnim listićima zastupljeni neki od vidova neverbalnog izvinjavanja.
Očigledno, crnogorski studenti smatraju da nije na djelu princip „reći
znači učiniti“ koji bi bio više anglo scenario, već „učiniti znači reći”, što
bi bio crnogorski scenario.
DODATAK
UPITNIK
I Zaokružite jedan odgovor.
1. Da li se izvinjavate?
a) da b) ne c) nikada se ne izvinjavam d) _______________
2. a) U kojim situacijama se izvinjavate/ne izvinjavate? b) Zašto?

a) .............................................................................................................................
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
b) ............................................................................................................................
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
3. a) Kako se izvinjavate? b) Koja je vaša uobičajena fraza verbalnog
izvinjenja?
a) .............................................................................................................................
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
b) ............................................................................................................................
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
II Navedene situacije predstavljaju izrazite primjere određenog pona-

šanja u interpersonalnim odnosima. Dajte vašu verbalnu reakciju.
4. Vašoj djevojci/Vašem momku je rođendan. Niste kupili nagoviješteni po-

klon jer vas je neodložna obaveza u tome spriječila, a sve radnje su već zatvo-
rene. Šta kažete?
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
5. Subota veče je. Majka vas je zamolila da joj to veče donesete filmsku melo-
dramu iz videoteke koju je dugo planirala da pogleda. Vi ste zaboravili, došli
ste kasno kući, nalazite je kako gleda ,,Umri muški III“. Šta kažete?
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
.................................................................................................................................
6. Student treba da se sretne sa profesorom da mu vrati knjigu. Na svoj užas,

vidi da je zaboravio da knjigu ponese sa sobom.
Profesor: Marko, nadam se da si donio knjigu koju sam ti pozajmio.
Marko: ................................................................................................................
.................................................................................................................................
Profesor: U redu, ali ne zaboravi da je poneseš sljedeće nedjelje.
2
U P I T N O ‑ N E G AT I V N A S T R U K T U R A
KAO ORUĐE HIJERARHIJE
Uvod
Cilj ovog rada je obrada nekih fenomena jezičke upotrebe koji se odnose
na jednu vrstu upitno-negativnih struktura u srpskom jeziku, a pripadaju
domenu univerzalnog kulturnog scenarija indirektnosti govora. Indirek-
tnost je znak učtivosti, poštovanja, ali takođe, i društvene distance, hije-
rarhije i moći. Pretpostavljena univerzalnost kulturnog scenarija ogleda
se u indirektnosti u komunikaciji, koja u konverzaciji uvijek implicira pre-
govaranje o značenju iskaza i društvenim ulogama sagovornika. Te uloge
mogu biti istoga ranga, ali i stajati u odnosu subordinacije gdje upitno-
negativna struktura može predstavljati oruđe identifikacije hijerarhije, a
može i da funkcioniše u smislu osnaživanja hijerarhije.
Upitno-negativna struktura kao indirektni govorni čin izražava go-
vornikovu namjeru da utiče na slušaoca na željeni način, a perlokucija
predstavlja test da li je govornikova namjera tačno inferirana. Pored toga,
ove strukture su, takođe, test stabilnosti ili nestabilnosti društvenih uloga
i statusa u datom interpersonalnom odnosu jer se u procesu komunika-
cije mogu mijenjati, i mi vjerujemo da je takav slučaj po srijedi u ovom
radu. Upitno-negativna struktrura i njeni odgovori u procesu inferira-
nja mogu, kroz svoju tananu međuzavisnost, da uspostave nove statuse
sagovornika, a to se ponovno strukturiranje semantičkog okvira dešava
u okruženju fenomena učtivosti gdje distanca, moć i nametanje igraju
značajne uloge u takvoj transakciji. Relevantnost govornikovih iskaza u
saglasnosti je sa kooperativnim principom (ili njegovim kršenjem), iskaz
ne može biti relevantan ako nije istinit za slušaoca kao i za govornika. Ra-
43
U P I T N O - N E G AT I V N A S T R U K T U R A K A O O R U Đ E H I J E R A R H I J E / 4 4
zličito shvaćena relevantnost, bitno drugačija inferencija od namjeravane,

shodno tome, pogrešna perlokucija – sve to može predstavljati indikator
trajnijeg nesporazuma koji podriva ustanovljene društvene uloge. Sa ve-
ćom ili manjom dosljednošću u ovom radu, mi ćemo se kretati unutar te-
orije indirektnih govornih činova (engl. indirect speech act), konverzacionih
postulata (engl. conversational postulates), teorije inferencija (engl. inference
theory) i teorije fenomena učtivosti (engl. politeness theory), naročito katego-
rije prijetnje licu (PL) [eng. face threatening act (FTA)].
Metodološki pristup: rad na korpusu
Metodološki pristup usvojen u ovom radu prvenstveno se bazira na kor-

pusu i koristi podatke sakupljane u jednom dužem periodu. Primjeri nisu
snimani, već bilježeni nakon što bi se u razgovoru pojavili, mada sago-
vornici toga nisu bili svjesni, tako da proces bilježenja ni na koji način
nije uticao na njihovu komunikaciju. Mi ćemo se baviti oblicima upitno
negativne strukture (eng. whimperatives) na korpusu jednog niza takvih
dijaloških razmjena između starije ženske osobe (SŽO) i mlađe ženske
osobe (MŽO) koje su, u stvari, u rodbinskom odnosu, ali ne i u krvnoj
vezi. Konkretna struktura koja je u fokusu ovog rada predstavlja pitanje
koje počinje sa zašto ne/nisi koja se može posmatrati skoro idiomatično. U
korpusu, ova fraza varirala je u pogledu glagolskog vremena, ponekad je
imala oblik zašto nisi praćen radnim glagolskim pridjevom, a mogla je i da
ima i različite zamjenice, stoga je najčešće ti moglo biti zamjenjeno sa oni,
on ili ona, što je donekle mijenjalo značenje iskaza. Najveći raspon iloku-
cije sadržavao se u rasponu između ti i neke druge zamjenice. Ilokuciona
moć bila je najzamagljenija i najteže ju je bilo detektovati upravo kada je
bila upotrebljena zamjenica ti. S drugim zamjenicama, ovakva struktura
bila je više upitna nego što je predstavljala negaciju, ili je, pak, vukla u
neku drugu ilokuciju.
Kulturni scenario
Ustanovljene porodične i društvene uloge u skladu sa ukupnim kultur-

nim scenarijom moje zemlje visoko rangiraju principe seniornosti i hije-
rarhije, i ponašanja dvije navedene žene iz korpusa visoko su saobražena
sa time. Po definiciji, crnogorsko društvo više pripada krutom scenariju
(eng. compelling script) nego onom koje njeguje ličnu autonomiju (eng. per-
sonal autonomy) kao vrhovnu vrijednost koja uređuje odnose i ponašanje

ljudi (up. Wierzbicka, 2006). Kakav god da je društveni i kulturni mi-
lje, komunikacija se odvija neometano, jer opšti komunikacijski kontekst
mnogo toga definiše, uloge su jasne, a odnosi obezbijeđeni institucional-
nom logistikom i opštekulturnom matricom. U krutom scenariju, a to je
onaj koji karaktegriše društva visokog konteksta (engl. high context society),
grupa dominira individuom i postoji jaka sklonost da se klanovi i vođe
favorizuju na račun autonomije pojedinca. U suprotnom tipu društva,
takozvanom društvu niskog konteksta (engl. low context society), scenario
autonomije pojedinca osnažuje njegovu individualnost i slabi princip pri-
moravanja iz krutog scenarija tako što minimizuje hijerarhiju, gdje god
je to moguće. Crnogorsko društvo je negdje na sredini: ono njeguje ka-
tegorije krutog scenarija, stoga moć i dominaciju koje proizvode hijerar-
hiju, ali dozvoljava i individui da se iskaže; ono je tradicionalno, ali ipak
moderno.
U interpersonalnoj komunikaciji direktnost je znak bliskosti i prisno-
sti, mutatis mutandis, indirektnost se uzima kao znak taktičnosti, a može
i kao izostanak bliskosti i tada obično signalizuje distancu i neki stepen
nametanja (Brown and Levinson, 1987). Ustanovljene uloge u porodici,
razlika u životnoj dobi između dvije ženske osobe, srodstvo koje nije za-
snovano na krvnoj vezi i prvenstveno porodični milje fiksiraju uloge ove
dvije sagovornice. Analiziranu upitno-negativnu strukturu zašto ne/nisi
uglavnom uvijek izgovara SŽO, dok je MŽO nikada (ne bar u početku)
ne bi upotrijebila sa istom ilokucionom moći i sa istim namjeravanim
značenjem. Posebno, ona je nikada ne bi upotrijebila u obraćanju SŽO.
Dvije žene su intelektualke koje žive u gradu i manje‑više su istog
porijekla i, ako zanemarimo razliku u godinama, dijele konverzacionu
rutinu učtive indirektnosti ili indirektne učtivosti u svojim svakodnev-
nim verbalnim razmjenama. Prema konverzacionom principu, postoji
konvencija da govornik mora da ima na umu specijalnu svrhu zbog koje
bira konkretan iskaz konkretne jezičke strukture u datom kontekstu. Kao
kompetentan govornik srpskog jezika, SŽO bira upitno-negativnu struk-
turu kao univerzalno sredstvo verbalne razmjene, zato što ona intuitu-
ivno zna da ta struktura služi njenoj komunikativnoj svrsi. Te instrukcije
su, kao što ćemo vidjeti, mnogo više usredsređene na očuvanje njenog
statusa u porodici, nego li, recimo, na njene emocionalne reakcije. Situa-
cije u kojima se ove dvije ženske osobe nalaze različite su, ali su kontek-
sti slični. Lingvistički, interakcija između dvije žene ponekad ima oblik
susjedskog para (engl. adjacency pair) i najčešće pitanje‑odgovor, ponekad
formu dvostrukog susjedskog para, a nerijetko susjedski par je imao do-

datnu repliku repliku na koju nije uzvraćeno. Kada su ovi iskazi imali
ilokucionu moć predloga ili poziva, ova konverzaciona razmjena bila je u
formi susjedskog para, u prekorima ponekad bi uslijedila tišina kao treća
replika, a u naredbama mogla je imati formu dvije razmjene.
O upitno-negativnoj strukturi zašto ne/nisi
U svojoj knjizi Toward a Linguistic Theory of Speech Acts, Sejdok (Sadock)

identifikuje neke „egzotične vrste“ indirektnog govornog čina: „whimpe-
ratives“ kao upitno-zapovjedne strukture koje imaju značenje indirektnog
zahtjeva zato što, po njegovom tumačenju, funkcionišu kao imperativi, a
zatim „queclaratives“ gdje govornik u direktnom vidu postavlja pitanje, a
indirektno, u stvari, iznosi tvrdnju. Njegovo poimanje upitno-negativnih
stuktura dobro je ilustrovano u sljedećem primjeru:
(1) Hoćeš li (molim te) učiniti nešto?
(2) Učini nešto, hoćeš li? (J. Sadock, 1974: 168)1
Tvrdnju da je dubinska struktura u osnovi upitno-negativne fraze ista

kao i struktura imperativa prvi put je iznio Heringer (J. Heringer, 1972),
ali upitno-negativne strukture zadobile su zasluženu pažnju kroz dvije
oprečne interpretacije ovog lingvističkog fenomena: jednu daje G. Grin
(G. Green, 1975), drugu daju Gordon i Lejkof (Gordon and Lakoff,
1975) u istom tomu o govornim činovima. Glavna razlika u interpreta-
ciji ova dva oprečna stava sastoji se u zapitanosti da li upitno-negativne
strukture van konteksta iskazuju dvosmislenost između upitnog značenja
i zapovjednog načina kako to smatraju Gordon i Lejkof, ili predstavlja
samo zapovjedno značenje gdje će namjera govornika biti jasno signalizi-
rana intonacijom, kako to tvrdi Grinova (1975: 126). Analiza upitno-ne-
gativne strukture naslovljene „Kako riječima navesti ljude na djelovanje“
pokazala je da upitno-negativne strukture imaju funkciju govornog čina
nametanja gdje je ilokuciju relativno lako prepoznati. Nijanse između na-
redbi i molbi, predloga i molbi date su na osnovu konverzacijskih postu-
lata i prirodnog logičkog zaključivanja koje iz toga proizlazi uz prilično
visok stepen generalizacije. Pod konverzacionim konvencijama i pogod-
nih uslova za dati govorni čin (engl. felicity conditions), govornik vjeruje da
ima vlast da kontroliše intencionalno ponašanje primaoca poruke i oče-
kuje poslušnost, tako da razumijevanje iskaza pripada impozitivima (engl.
impositive) i pokriva govorne činove zahtjeva ili naredbe. ,,U društvenim

terminima, naredbe se razlikuju od zapovijesti, zahtjeva i molbi po tome
što davalac naredbe vjeruje da ima ovlašćenje da kontroliše intencinalno
ponašanje primaoca poruke i očekuje sljedstveno ponašanje poslušnosti
– naredbe, tako, tipično daju komandanti u vojsci, poslodavci, roditelji,
nastavnici i nasilnici, ali ne i lica koja nemaju moć u odnosu na primaoca
poruke. Posmatrano sa aspekta gramatike, naredbe imaju silaznu intona-
ciju tipičnu za izjave, ali ne i ravnu ili uzlaznu intonaciju iskrenih (nereto-
ričkih) da-ne pitanja” (Green, 1975: 120).
Kako riječima navesti ljude na djelovanje
Kada se izgovara rečenica, indirektnost je glavni način na koji semantički

sadržaj neke rečenice može u cjelini definisati moć i sadržaj ilokucionog
čina koji se zbiva. Suština fiozofije govornog čina sastoji se u sljedećem:
ukoliko govornik želi da uspješno izvede govorni čin, njegov napor treba
da je usredsređen na to da primalac poruke prepozna njegovu namjeru
da postigne efekat konkretnog govornog čina i mora vjerovati u govor-
nikovu sposobnost da će je prepoznati“ (C. R. Perrault and J. F. Allen,
1980). Ilokuciona moć svakog iskaza detektuje se putem procesa infe-
rencija potpomognutog tonom govornikovog glasa, a bitan je, takođe, i
kontekst iskaza, poznavanje jezika kojim se govori i konverzacionih kon-
vencija, kao i opšte znanje.
Ljudi iskazuju molbe i skloni su da ih saopštavaju indirektno zbog
toga što molbe uvijek nose PL. Kako bi ublažili nametanje koje nose
zahtjevi i učinili PL manje očiglednom, sagovornici pribjegavaju indirek-
tnosti. MŽO nije uvijek bila u mogućnosti da pripiše punu ilokucionu
moć i pravo propoziciono značenje komunikacijskim razmjenama koje
je imala sa SŽO zato što je proces inferiranja bio dug i komplikovan, a
njene presupozicije je nisu valjano opremale za taj proces. Govorni čin
upitno-negativnih struktura u našem korpusu varirao je od doslovnog
značenja pitanja do čitavog spektra ilokucija kao što su predlozi i pozivi,
pa do prekora i naredbi. Kontekstualni i pragmatski elementi zajedno sa
elementima prozodije (obično silaznom intonacijom) predstavljaju važne
parametre za tačno razumijevanje ove strukture.
Analiza u nastavku ovoga rada ukazuje na neke poteškoće u procesu
interpersonalne komunikacije koja se odvijala između dvije ženske osobe.
Kao prvo, prisutna je ambivalencija u pogledu doslovnog i ilokucionog
potencijala svake upitno-negativne strukture. Zatim, postoji nesigurnost

u procesu prepoznavanja i identifikovanja primarne, sekundarne ili/i
tercijalne ilokucije u inferencionom procesu i, konačno, prepoznavanje
potencijalne PL svake pojedinačne upitno-negativne strukture. Korpus
je podijeljen na osnovu odnosa između doslovnog i ilokucionog značenja
ovog govornog čina i stepena nametanja koji se očitava kroz PL.
Doslovno značenje – odsustvo PL
Situacija: Komentari o vremenu:

(3) SŽO: Zašto nisu najavili ovaj užasni vjetar?2
MŽO: Pa, u stvari, i jesu.
Upitno-negativnu strukturu zašto nisu svrstali smo u kategoriju pitanja,

najprije zbog samog subjekta oni, a ne ti, što ne navodi na zaključak da je
po srijedi direktno obraćanje sagovornici i omogućava propoziciono tu-
mačenje pitanja na koje se MŽO odaziva davanjem da-ne odgovora. Ona
započinje svoj odgovor sa pa, koje služi da se na nekin način ogradi (engl.
hedge), a zatim slijedi pripremno u stvari, koje najavljuje odgovor. Ovdje
nema PL, osim činjenice da i samo pitanje predstavlja molbu za nečim, a
molba uvijek predstavlja potencijalnu prijetnju licu.
Ilokucije sa niskim stepenom PL – inferencija je laka
Situacija: SŽO je sa porodicom u svom domu. Vrijeme je božićnih pra-

znika i svi su lijepo raspoloženi. Atmosfera je praznična. Na stolu se
nalazi mnogo lijepo pripremljene i ukusno aranžirane hrane i raznih vrsta
vina. SŽO i MŽO razgovaraju. U jednom trenutku SŽO kaže:
(4) SŽO: Zašto se ne poslužiš ovom ukusnom ribom sa roštilja?
MŽO: Hvala puno.
U primjeru (4) upitno-negativna struktura je indirektni govorni čin

sa ilokucijom nuđenja. MŽO prepoznala je da je ova upitno-negativna
struktura formulisana u skladu sa retorikom učitivosti, i odgovara na
nju izražavanjem zahvalnosti. Perlokucija kojom je testiran ovaj govorni
čin sastojala se u samom postupku posluživanja hranom, što je MŽO i
uradila.
Situacija: SŽO pokušava da pročita uputstvo za upotrebu lijeka koje je

napisano malim slovima. Pošto su slova sitna, nailazi na poteškoću.
(5) SŽO: Zašto ne koriste velika slova?
MŽO: Ja ću Vam pročitati.
Govorni čin upitno‑relativne strukture (5) je molba. MŽO prepoznala

je ilokuciju prilično lako i izvela tačan zaključak, o čemu svjedoči činje-
nica što se ponudila da pročita uputstvo SŽO. Upotreba subjekta oni, koji
dvjema ženama signalizira da ni jedna nije aktivni učesnik u radnji, omo-
gućila je MŽO da bude veoma predusretljiva i da sa povinuje indirektnoj
ilokuciji traženja usluge ne ugražavajući pritom niti sopstveno, niti lice
SŽO. Uzrok neprijatnosti koja je proistekla iz upotrebe sitnih slova može
se pripisati trećem licu oni, MŽO nema nikakve veze s tim i kao učtiva
osoba, ponudila se da pročita uputstvo.
Ono na osnovu čega se pravi nijansiranje značenjskih razlika među
impozitivima koje izriče SŽO kao što je to nuđenje u primjeru (4) i pred-
log u primjeru koji slijedi je kontekst i uobičajeno ponašanje. Upravo se
MŽO oslanja na te ekstralingvističke i kontekstualne parametre u sljede-
ćoj situaciji.
Situacija: Vikendica na moru. Prijateljica MŽO, koja živi u Engleskoj,
došla joj je u posjetu. SŽO ima predloge za njenu posjetu.
(6) SŽO: (Vokativ), zašto se ne provozaš malo sa svojom prijateljicom?
MŽO: Dobra ideja. Mada, planirala sam to za popodne.
U skladu sa Serlovim (Searle) mišljenjem, indirektni govorni čin je

onaj u kome govornik vrši jedan ilokucioni čin, ali je usredsređen na to da
primalac poruke prepozna drugu ilokuciju, pri čemu se govornik oslanja
na zajedničko predznanje, kako lingvističko tako i nelingvističko (1975b:
61). Kod upitno-negativnih struktura indirektnost potiče iz konverzaci-
onih implikatura, i u ovom primjeru ilokuciona namjera prepoznata je
tačno – kao predlog. Da je upitno-negativna struktura zašto ne realizo-
vana sa minimalnom PL (ili njenim izostankom), dokazuje formulacija
MŽO sadržana u odgovoru, „dobra ideja“, koja svjedoči o tome da nije
detektovano ili inferirano nametanje. Nasuprot situaciji u većini primjera,
ovdje je upotrijebljena strategija pozitivne učtivosti usmjerene na pozi-
tivno lice MŽO.
Ilokucije sa visokim stepenom PL – inferencija je teška
Situacija: SŽO i MŽO su u vikendici na crnogorskom primorju u kojoj

se nalazi zamašan broj knjiga.
(7) (a) SŽO: Zašto ne donosiš svoje knjige?
MŽO: Ovdje ih ima puno.
(…)
(b) SŽO: Zašto nikada ne donosiš svoje knjige?
MŽO: O, izvinite.
Primjer (7), koji se sastoji od dva susjedska para od kojih svaki sa-
drži upitnu strukturu zašto ne i odgovor na njega, ilustruje dvije ilokucije,
primarnu i sekundarnu. Primarna je ilokucija pitanje, dok sekundarna
predstavlja naredbu. Ilokucija u primjeru (7) (a) koju je MŽO prepoznala
iz upitno-negativne forme zašto ne za nju je bila „molba za davanjem od-
govora“, na koju je odreagovala uzvraćajući da nije neophodno da nosi
sopstvene knjige zato što ih u kući na moru ima mnogo. Međutim, čim
je uslijedila druga upitno-negativna struktura, MŽO je shvatila da pitanje
zašto ne ima drugo značenje, drugu ilokuciju, i to prekor. Tačka inferiranja
dostignuta je tek u drugom susjedskom paru, u kojem je prisutan inten-
zifikator nikada. Ako nije bilo jasno da li je prva upitno-negativna struk-
tura predstavljala molbu za dobijanje informacije i ako je MŽO na nju
odgovorila neuspješno, to se ne može reći i za drugu upitno-negativnu
strukturu iz dva razloga. Prvo, zbog činjenice da je izjava ponovljena,
utičući tako na primaoca poruke odgovarajućom ilokucionom moći, i
drugo, zbog prisustva priloga nikada, koji ukazuje na ponavljanje neu-
mjesnog ponašanja MŽO. ,,O, izvinite“, bio je odgovor MŽO na ono što
je ona razumjela kao kritiku do čega je sporije došla u procesu dedukcije
značenja jer su njene inferencije bile naslonjene na presupozicije druga-
čije vrste, a proisticale su iz različitih konverzacionih navika i drugačijeg
poimanja o interpersonalnom odnosu. Ta visoka zaodjenutost u indirek-
tnost nije za nju imala smisla i nije bila njeno sredstvo u tim konkretnim
komunikacionim situacijama. Bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi MŽO re-
agovala da je odmah razumjela upitno-negativnu strukturu kao: ,,Donesi
svoje knjige sljedeći put, glupačo”.
Dva pokazatelja doprinijela su da težak proces inferencije u primjerima
(5) i (7) za MŽO bude pouzdaniji. Prije svega, razlika između subjekata ti
(7) i oni (5), a zatim pomenuta upotreba pojačivača nikad u primjeru (7).
Upotrebom lične zamjenice oni, upitno-negativna struktura koju izriče
SŽO u primjeru (5) dobila je neutralno značenje, dok je zamjenica ti

upitno-negativnoj izjavi u primjeru (7) dala lični ton i značenje nameta-
nja. MŽO je napravila grešku što se u procesu inferencije zadržala kod
prve ilokucije, tj. pitanja. Zaključak da se radi o prekoru dao bi potpuno
novu dimenziju ne samo situaciji nego i ukupnom odnosu. Zakonitost
prisne komunikacije koja se odvija između dvije žene spada u manje-više
uobičajen obrazac indirektnosti i uobičajene uljudnosti putem indirektne
učtivosti. Međutim, dinamika se postepeno mijenjala kako je MŽO sa-
znavala da nešto nije u redu.
Da pogledamo sljedeću situaciju.
Situacija: Ponovo u kući na moru. Dvije žene spremaju ručak.
(8) (a) SŽO: Zašto ne staviš još malo soli u supu?
MŽO: Zar nije dovoljno slana?
(b) SŽO: Ne, nije.
MŽO: O, izvinite. Odmah.
Primjer (8) zanimljiv je iz dva razloga. Prvi je taj što se sastoji iz dvije
komunikacijske razmjene na osnovu kojih se zaključuje da je, kao što je
to slučaj u primjeru (7), MŽO razumjela upitno-negativnu strukturu zašto
ne doslovno, a ne kao jednu moguću ilokuciju. Drugi razlog je taj što je
na ovu upitno-negativnu strukturu uzvraćeno pitanjem. Ovo je još jedan
primjer neuspjelog govornog čina prekora i pogrešno protumačene in-
direktnosti gdje je kooperativni pricip narušen time što primalac poruke,
tj. MŽO, nije prozrela namjeru govornika. Doslovno tumačenje ovog
indirektnog govornog čina koje vjerovatno proističe iz presupozicije koje
MŽO ima o namjerama SŽO, njenoj ličnosti i kvalitetu njihovog odnosa
otklonilo bi namjernu PL. To je jedno moguće objašnjenje zašto se MŽO
u procesu inferencije zadržala kod nivoa primarne ilokucije, tj. ilokucije
pitanja i vrlo sporo dolazila do inferencionog nivoa sekundarne iloku-
cije, odnosno, ilokucije naredbe. Međutim, ciljano značenje, bilo da je ili
prekor ili naredba, potpuno je različito od molbe za davanjem odgovora.
Ovo je vjerovatno povezano sa pogrešnom pretpostavkom obije govor-
nice – one koju je SŽO imala o svom autoritetu pa je, kao rezultat takve
pretpostavke, pogrešno zaključila da može kontrolisati intencionalno po-
našanje primaoca poruke; MŽO o svom statusu u porodičnom miljeu a
koja, na određeni način, redefiniše taj status. Dakle, stalna tema prego-
varanja nije ilokuciono značenje, već status i međusobni odnos, o čemu
imaju različite stavove. MŽO, tj osoba koja prima poruku, ili ne uspijeva
da dešifruje značenje ili zanemaruje autoritet SŽO nanoseći joj veliku

PL, koja je, ironično, odgovor na početno veliko ugrožavanje lica koju
čini SŽO. Dalje, perlokucija MŽO interesantna je otuda što se ona „usu-
dila“ da se upusti u dodatno objašnjavanje, odgovarajući postavljanjem
pitanja, čime unosi novinu u verbalno ponašanje sa SŽO. Sa pragmatskog
stanovišta, odgovaranje pitanjem signalizira vrstu moći. No, čim je došao
red na nju u drugoj komunikacijskoj razmjeni u (8) (b), MŽO je uzvra-
tila izvinjenjem o, izvinite, koje je usmjereno na zadovoljenje negativnog
lica SŽO. Drugi dio njenog komentara – odmah – najavio je perlokuciju i
ukazao na spremnost da se povinuje. Stepen nametanja u interakciji ove
dvije žene je konstantan, samo što su ovog puta bile potrebne dvije ko-
munikacijske razmjene kako bi postao očigledan. MŽO je istovremeno
bila prekorena i pokazala protivljenje. Ipak, bila je kooperativna. Njena
perlokucija sastojala se u činu dodavanja soli.
Dvije žene učile su iz svoje komunikacije prilagođavajući se jedna dru-
goj i oblikujući svoj odnos tako da ga učine podnošljivim za obje. Pa-
žljivo pogledajmo sljedeću situaciju.
Situacija: Obraćanje MŽO u vezi sa vremenom polaska iz vikendice:
(9) (a) SŽO: Zašto ne kreneš ranije?
MŽO: Pa, planirala sam oko osam.
(b) SŽO: Požuri, kad ti kažem. Može biti gužva u saobraćaju.
MŽO: (zbunjen pogled)
Iako je primjer (9) u svojoj slabijoj interpretaciji predlog, a u jačoj na-

redba, on pokazuje da bi SŽO ponekad prevela šifrovano značenje svoje
upitno-negativne fraze putem parafraze i tako bivala otvoreno naredbo-
davna. Fraza požuri iz drugog susjedskog para je imperativ koji ima moć
naredbe. Međutim, vjerovatno ne želeći da bude tako očigledno autori-
tatna [(9) (a) bi takođe mogao biti predlog, pod uslovom da ima drugačiju
kontekstualnu pozadinu istorije odnosa], SŽO kombinuje impozitivnu
moć imperativne strukture sa frazom koja znači ublažavanje (engl. miti-
gation): kad ti govorim. Slijedi popratni iskaz objašnjenja koji funkcioniše
kao ograda – može biti gužva u saobraćaju – koje još više umanjuje rizik od
PL koju sobom nosi naredba. U svoj ovoj indirektnosti dâ se primijetiti
da dvije žene vode tihu bitku, ali i pregovore oko odnosa moći: MŽO
bi ponekad pokazala protivljenje, kao u primjeru (8), kada je uzvratila
pitanjem, dok bi SŽO ponekad ublažila nametanje i smanjila zahtjev za
društvenom distancom (na koju ima pravo u datom kulturnom scenariju)
upotrebom fraza koje imaju funkciju ublaživača, kao što je to ilustrovano

u primjeru (9).
Situacija: MŽO i njen suprug su u redovnoj posjeti SŽO.
(10) (a) SŽO: Zašto nisi donijela tu novu knjigu koju si obećala?
MŽO: Ja sam shvatila da nije hitno.
(b) SŽO: Ćutanje.
MŽO: Ćutanje.
Primjer (10) (a) potvrđuje da SŽO stalno izvodi jedan ilokucioni čin
širokog spektra – čin nametanja – i da MŽO dosljedno daje odgovore na
ono što ona doživljava kao pitanje, umjesto da se povinuje nametanju.
Primjer (10) (b) predstavlja situaciju gdje ćutanje predstavlja odgovor, ne-
što kao susjedski par. Ćutanje može biti prvi znak da nešto u komunika-
ciji nije u redu i, prema kooperativnom principu, može značiti odbijanje
kooperativnosti. (U različitim kontekstima ćutanje može nositi niz iloku-
cionih moći kao što je povrijeđenost, radoznalost, kad biva popraćena
naročitim pogledom, saosjećajnim ili tužnim.) Međutim, na osnovu datih
parametara porodičnog konteksta, ćutanje u ovom slučaju najvjerovatnije
iskazuje dodatno, dobro dozirano nametanje koje je veoma zbunjujuće
i uznemirujuće iz dva razloga. Prvo, mogla bi imati svrhu da ublaži PL
upitno-negativne strukture usmjerene na MŽO. Drugo, MŽO je uzvra-
tila ćutanjem koje predstavlja prijetnju njenom sopstvenom licu, pošto
nije razumjela o čemu se radi i razgovor je zamro. Da je shvatila (10)
(a) kao prekor, MŽO bi se vjerovatno izvinila, kao što je i bio običaj u
njenim komunikacijskim razmjenama sa SŽO, koja je zahtijevala tu vrstu
negativne učtivosti koja ju je nedvojbeno učvršćivala u poziciji koju je
pomno čuvala. Ovaj, i svi ostali prekori, nose sekundarnu ilokuciju koja
je naredbodavnog karaktera i ima moć naređenja. U ovom primjeru ona
znači: ,,Donesi je sljedeći put kad dođeš”.
Indirektna naredba – indirektno odbijanje
Analiza korpusa pokazala je da je MŽO usvojila strategiju verbalnog po-

našanja koja pokazuje kako se ona mijenja u konverzacionom smislu u
interakciji sa tom starijom osobom. Da pogledamo sljedeći primjer.
Situacija: MŽO, njen suprug i djeca provode vikend u Kotoru. Već su
ranije najavili da im je raspored gust – odlazak na plažu ujutru, viđenje
sa prijateljima popodne i odlazak na međunarodni ljetnji karneval uveče.

Nedjelja je rezervisana za povratak.
(11) (a) SŽO: Zašto niste posjetili tetku Agnezu dok ste bili u Kotoru?
MŽO: Kako to mislite?
(b) SŽO: Ćutanje.
MŽO: Ćutanje.
Razmjena u primjeru (11) pokazuje strategiju uzvraćanja pitanjem koju

je MŽO usvojila, što je bio slučaj i u primjeru (8). Međutim, ovoga puta
strategija je upotrijebljena u svrhu dodatnog objašnjenja. Po prvi put
MŽO pokazuje da ne može imati povjerenja u sopstvenu kompetenciju
kao sagovornika, u svoje intuitivno poznavanje jezika i društvenih i po-
rodičnih uloga i traži objašnjenje kao da govore različitim jezicima. Ona
se povinovala zahtjevu za davanjem otvorenog odgovora, prebacajući
tako „igru“ indirektnosti na direktnost, ilokuciju na doslovno značenje,
inferenciju na otvoreno kazivanje, vršeći uz put nekoliko PL, od kojih je
jedna i ta što ona postavlja pitanje, a ne daje odgovor. Sa druge strane,
MŽO samo je bila učtiva time što je tražila dodatno objašnjenje, pretpo-
stavljajući da bi zajedničko znanje koje dijele ove dvije žene pomoglo da
dobije pravi odgovor. Pitanje zašto nisu posjetili tetku Agnezu shvaćeno
je kao nametanje, pošto posjeta nije bila planirana. Kao rezultat, MŽO
nije mogla prepoznati upitno-negativnu strukturu zašto niste kao prekor
jer je to protivno njihovom zajedničkom znanju o dogovoru u vezi s tom
posjetom. Ali očigledno da nešto nije bilo u redu čim je ponovo uslijedila
tišina.
U primjeru (12) (ovoga puta radi se o drugoj tetki) MŽO uzvraća
pitanjem, ali ovoga puta to nije proizvelo ćutanje. Uslijedio je poduži niz
komunikacijskih razmjena koje su dovele do konačnog razjašnjenja da cilj
upitno-negativne strukture u primjeru (12) nije upućivanje prekora zato
što je već ranije najavljeno da će porodica biti zauzeta i da neće odvesti
tetku Zitu da gleda film. Nije uslijedilo izvinjenje ni sa jedne strane.
(12) (a) SŽO: Zašto niste poveli teku Zitu u bioskop?
MŽO: Kako to mislite?
(Slijedi poduže objašnjavanje između SŽO i MŽO.)
Vjerovatno je postojala neka namjera, nešto što je SŽO enkodirala, a

što MŽO nije uspjela da protumači zato što to ne pripada dijelu njene
konverzacione implikature i setu pragmatskih parametara. Zahtjev za do-
datnim objašnjenjem potvdio je želju MŽO da se povinuje, ali nije uka-
zao da je shvatila ilokucionu namjeru, tako da u ovom susjedskom paru

ilokuciona poenta pitanja zašto niste nije prepoznata na zadovoljavajući
način. „Kada primalac poruke ne može da prepozna daljnje ilokucije u
iskazu dolazi do ilokucionog vrhunca, i inferenciona shema za I (iskaz)
se zatvara“ (K. Allan, 1998: 21).
Ove dvije žene očigledno se nisu razumjele. U mnogim slučajevima
perlokucioni efekat nije bio ono što je SŽO željela i čiju inferenciju je pri-
željkivala. Ili MŽO nije dobro razaznavala prozodiju govornika, kontekst
iskaza, rečenični oblik, glagolsko vrijeme i način, kao što nije dobro znala
sam jezik i konverzacione konvencije, ili joj je nedostajalo opšte znanje.3
Ona ili nije bila vješt govornik tog jezika ili je po srijedi bilo nešto drugo.
Zbog toga SŽO ne uzima njene odgovore kao relevantne.
,,Upitni iskazi su interpretacije odgovora koje bi govornik smatrao
relevantnima ukoliko su tačni” (Sperber and Wilson, 1990: 252). Oči-
gledno, SŽO nije shvatila odgovore u primjerima (11) i (12) kao rele-
vantne zato što nisu propoziciono validni i nisu davali informacije. Rele-
vantnost je bila sakrivena u onom naročitom segmentu komunikacijske
razmjene dvije žene koji je bio usmjeren na razliku u moći, društvenu
distancu i stepen nametanja. SŽO je vršila nametanje (tipa imozitivnosti)
i demonstraciju moći nad MŽO zato što joj je takvo pravo omogućeno
kroz društvene i kulturne uloge kojime nije suprotno da se unutar rod-
binskih odnosa gradi, njeguje i učvršćuje hijerarhija. Ukoliko bi se MŽO
povinovala ovom scenariju, ona bi uvijek ostala u podređenom položaju.
Mada je obično i bila.
Naredni primjeri predstavljaju presjek komunikacije koja se odvijala
između dvije žene na početku njihovog odnosa, negdje uoči njegove kva-
litativne promjene i tokom same promjene.
Situacija: Rođendansko slavlje kod kuće. Prisutno je mnogo zvanica.
MŽO je napravila rođendansku tortu za svoju kćerku. SŽO je proba.
Torta nije potpuno po njenom ukusu:
(13) SŽO: Zašto nisi stavila malo ruma? Perlokucija [odsutna]
MŽO: Nije pisalo u receptu. Indirektni govorni čin [prekor]
Implicirano značenje [torta nije dobra]
PL [prijetnja negativnom licu MŽO]
PL [prijetnja pozitivnom licu SŽO]
SŽO je izjavila nešto što je prepoznato kao zahtjev da se dâ odgovor
sa doslovnim značenjem pitanja na koje je MŽO uzvratila pružanjem od-
govora. Predusretljivost u davanju odgovora nije dovela do toga da MŽO
ode korak dalje u donošenju zaključka i prepozna indirektni govorni čin

prekora u formi upitno-negativne fraze koju je ona doživjela kao pitanje.
MŽO je izašla iz ove komunikacijske razmjene sa sačuvanim licem jer je
ponovo uzvratila odgovorom. (Bespogovornost nečijeg iskaza nosi ne-
skrivene atribute moći.) Aktivirana je PL, ali mlađa žena nije osjetila da se
njenom licu prijeti jer je čitav iskaz shvatila u njegovoj lokucionoj moći, a
ne kao ilokuciju. Ali ipak, zapamtila je situaciju i kontekst, što smo vidjeli
iz navedenih primjera.
Situacija: MŽO je sama kod kuće. Pegla odjeću svoje djece. SŽO dolazi
nenajavljena, što nije ništa neuobičajeno. Naprotiv, ovakav njen postupak
u datoj kulturi smatra se znakom bliskosti. SŽO sjeda u fotelju, ne že-
leći da prekida peglanje MŽO. Međutim, tokom razgovora koji se odvija
uporedo sa peglanjem, SŽO kaže:
(14) SŽO: Zašto ne opeglaš ove peškire? Perlokucija [uzima u obzir ideju]
MŽO: Mislite li da treba? Indirektni govorni čin [predlog]
Implicirano značenje [ne radiš ispravno]
PL [prijetnja negativnom licu MŽO]
[zadovoljeno pozitivno lice SŽO]
Kako se odnos između dvije žene razvija, mlađa žene postaje osjetljiva
na način na koji SŽO komunicira. Ona osjeća da se mnogo više dešava
između redova od onoga što je iskazano riječima. U datom primjeru in-
direktni govorni čin je prekor, a prepoznato značenje približava se im-
pliciranom. Kada je u pitanju perlokucija, MŽO uzima u obzir ideju da
ispegla peškire – ona otkriva i dodatno značenje.
Situacija: Ponovo SŽO kod MŽO. Veče je i porodica odmara. Gledaju
TV. Tu su suprug, dvoje djece, MŽO i SŽO, gošća. Evo kako se odvija
razgovor:
(15) SŽO: Zašto ne promijenite kanal? Na četvrtom kanalu je onaj kviz.
MŽO: O, nama se ovaj program baš dopada.
Perlokucija [odbijanje MŽO da izvrši ono što je prepoznala kao indi-
rektni govorni čin]
Indirektni govorni čin [molba/naredba]
Implicirano značenje upit-neg. strukture [ne dopada mi se ovaj
program]
Implicirano značenje odgovora [ne želimo da mijenjamo program]
PL [ prijetnja negativnom licu MŽO]
PL [prijetnja negativnom licu SŽO]
Do idealnog razumijevanja dolazi se u situacijama kada se implicirano

značenje podudari sa inferiranim. Vjerujemo da ova situacija ilustruje
bliskost impliciranog značenja govornika i onog što je slušalac inferi-
rao. U oba tumačenja indirektni govorni čin bio je zahtjev. Samo što
je u ovom posljednjem primjeru indirektni zahtjev indirektno odbijen.
Ovaj momenat predstavlja prekretnicu u odnosu između SŽO i MŽO.
On mijenja osnovne elemente koji vode ka mnoštvu PL kao što su: ste-
pen nametanja, relativna moć, njihove porodične uloge i duboko uko-
rijenjena hijerarhija. U trenutku kada je MŽO prepoznala subverzivnu
prirodu upitno-negativnih struktura u komunikaciji, mogla je uzvratiti na
pravi način. Na zahtjev je uzvratila odbijanjem da ga ispuni. Na predlog
je uzvratila protivljenjem. Ovo je unijelo promjenu u njihov porodični
život zato što je MŽO prepoznala da su upitno-negativne strukture koje
je starija žena koristila nju učvršćivale u hijerarhiji prema principu senior-
nosti što je bilo potpuno u suprotnosti sa očekivanjima MŽO. MŽO je
ustala u odbranu svojih prava i odbila da SŽO njome upravlja, tako da im
se otvorila nova stvarnost. Ne samo u lingvističkom smislu. Nakon toga,
MŽO bolje je prepoznavala implicirano značenje koje je SŽO enkodirala
u svoje iskaze. Bila je u stanju da tačno izvede inferenciju i uzvrati prema
nahođenju: na prekor bi uzvratila odgovorom, na zapovijest pitanjem,
na predlog drugim predlogom, na upitno-negativnu strukturu upitno-
negativnom strukturom, na ćutanje osmijehom znajući sve vrijeme šta
je po srijedi.
Zaključak
U ovom radu nastojali smo da pokažemo da zašto ne/nisi upitno-negativna

struktura kao indirektan govorni čin može da ima značenje nametanja sa
mnogim ilokucijama i da posluži proizvodu tog nametanja – da (ne) učvr-
sti hijerarhiju. Za SŽO ona je predstavljala univerzalno sredstvo pomoću
koga je saopštavala svoje ideje i vršila razne ilokucione činove kao što je
pitanje, prekor, predlog, poziv, tvrdnja, naredba itd. Doslovnije, tj. upitno
značenje ove fraze bilo je obezbijeđeno markerima zamjenice drugačije
od ti i glagolskim vremenom. Tako, kada je subjekat bio oni, na primjer,
ovu upitno‑negativnu strukturu bilo je lako protumačiti kod primarne
ilokucije – pitanja. Na sličan način, ukoliko je vrijeme upitno-negativne
fraze bilo različito od prezenta (zašto niste umjesto zašto ne), to je bio mar-
ker ilokucije na osnovu kojeg se obično pravila razlika između naredbe
i prekora. Primjeri sa prvom strukturom obično su imali impozitivno

značenje, ovi drugi su značili prekor. Kad god je fraza imala formulaički i
invarijantan oblik, magistrala u različite inferencije se otvarala.
Proces tumačenja upitno-negativnih struktura u našem korpusu tije-
sno je povezan sa pragmatskim parametrima konteksta i interpersonalnih
odnosa, s jedne strane, i kulturnog scenarija, s druge. Za SŽO, odgovori
MŽO i kasnije perlokucije koje je ona vršila nisu bile relevantne, stoga
ih je odbacivala kao nevaljane. Za MŽO su svi govorni činovi upitno-
negativnih struktura bili izvor frustracije zbog toga što je ona uvijek pre-
poznavala jednu ilokuciju, dok su one, u stvari, imale drugo intenciono
značenje. Obje žene vršile su PL: SŽO kroz nametanje, MŽO kroz po-
grešnu saradnju izazvanu pogrešnim inferiranjem.
Indirektnost obraćanja kroz upitno-negativne strukture SŽO kojima
se njegovala društvena distanca pothranjivala je razliku u moći i dovodila
do stalnog nametanja koje je služilo da se uspostavi hijerarhija na čijoj
je ljestvici SŽO na višem položaju u odnosu na MŽO. MŽO je koristila
strategije pozitivnog lica i pozitivnu učtivost izvinjenja i saglasnosti kao i
traženja dodatnog objašnjenja. Nasuprot ovome, SŽO je koristila tehnike
negativnog lica i negativnu učtivost, koja je pothranjivala njeno negativno
lice kroz implicitne zahtjeve za izvinjenjima, naročito kroz primjere ću-
tanja koja bi uslijedila kao njen odgovor na molbe MŽO za davanje po-
jašnjenja. U psihologiji se ova vrsta tišine smatra ponašanjem očiglednog
kažnjavanja. Ovo je često dovodilo do narušavanja principa kooperativ-
nosti (i komunikacije) zbog toga što odgovori MŽO nisu bili relevantni
pošto ih SŽO nije smatrala istinitima.
Većina upitno-negativnih struktura u našem korpusu imala je iloku-
ciono značenje sa snagom nametanja, tako da u korpusu ima vrlo malo
primjera gdje ova struktura ima doslovno značenje traženja odgovora.
Na ove upitno-negativne strukture uvijek je dat odgovor, ali odgovori
nisu bili relevantni, ili ih bar SŽO nije smatrala relevantnima i stvarali su
dugotrajnu zabunu između dvije žene. Obje žene bile su kovencionalno
učtive, obje su se se priklanjale pravilima uljudnosti, ali primjenjivale su
dva različita principa komunikacije. SŽO prenosila je poruku o svom sta-
tusu u porodici koji karakteriše visoko mjesto u hijerarhiji, stoga potreba
za dominacijom, dok je MŽO pokazivala želju za bliskošću i nešto manje
za hijerarhijskim statusom. Drugim riječima, SŽO je njegovala status,
dok je MŽO njegovala odnos i vezu. Komunikacija između SŽO i MŽO
djelimično je interkulturalna a djelimično međugeneracijska. Da su na
mjestu te dvije žene bili muškaracac i žena, prema terminologiji Debore
Tanen (Deborah Tannen), razgovarali bi različitim rodolektima (engl. ge-

nolect). Za razliku od njenih nalaza, kojima otkriva da je dominacija muš-
karaca nad ženama postojeća, ali nenamjerna, ovdje je dominacija bila
ciljana i namjerna. Upitno-negativne strukture u ovom korpusu više su
marker hijerarhije nego lične netrpeljivosti ili antipatije. Ispostavlja se da
one predstavljaju prijetnju licu u onim situacijama kada je status SŽO
kao (ženske) glave porodice doveden u pitanje. Ono što je muškarac u
odnosu na ženu, to je svekrva u odnosu na snahu.
Može se spekulisati da su ove dvije žene kroz veću indirektnost i učti-
vost nadomještale stvarni nedostatak bliskosti u kulturnom scenariju po
kojem veću prijetnju licu predstavlja ne povinovati se nego (indirektno)
nametati volju. Ono što je dovodilo do zbrke između njih prvenstveno
je bilo različito shvatanje njihovih pojedinačnih statusa i presupozicije
koje imaju o porodičnim ulogama. Kada je MŽO protumačila obrazac
ponašanja SŽO, ona ga je razobličila isto tako indirektno, i to je praktično
dovelo do prekretnice u njihovom odnosu. Ta promjena uspostavila je
različit kontekst od prethodnog, i ustanovila novu podjelu vlasti i na-
metanja. Rodbinska društvena distanca ostala je ista, ali ostali pragmat-
ski parametri njihove komunikacije koji su stvorili novi kontekst (i novu
realnost) za njihovu interakciju su se promijenili, na taj način stvarno
potvrđujući njegovu dinamičku kognitivnu strukturu.
(“Whimperatives as a Tool of Hierarchy”, Primenjena lingvistika 9, 2008)
3
N A S L OV K A O T E K S T
Uvod
Ovaj rad bavi se diskursnom strukturom i diskursnim funkcijama naslova

i lida u trima dnevnim listovima u Crnoj Gori: „Pobjeda“, „Vijesti“ i
„Dan“. Izbor ovih dnevnih novina nije bio slučajan. Za „Pobjedu“ je
uvriježeno mišljenje da je etatistička u svom uređivačkom opredjeljenju,
a za „Dan“ i „Vijesti“ misli se da imaju nešto od partijskih glasila: „Dan“
Narodne stranke i stranaka sličnih opredjeljenja, dok „Vijesti“ podrža-
vaju indipendističku političku opciju u Crnoj Gori, kao i stranke te pro-
venijencije. Unutar diskursnog određenja teme, fokus je na narativnom
nivou. Tema proističe iz jednog šireg projekta koji se bavi jezikom, me-
dijima i politikom i njihovim uzajamnim uticajima, a jezički korpus za taj
projekt sadržan je u predizbornoj kampanji vanrednih parlamentarnih
izbora u Crnoj Gori 2002. godine, tj. načinu na koji je predstavljena u
medijima. Smatrali smo da taj konkretan jezički materijal, tom naročitom
prigodom u štampanom mediju najbolje sintetizuje naše interesovanje za
vezu između jezika politike i politike jezika,1 s jedne, i štampe kao pisa-
nog medijuma, s druge strane. Takav korpus pisanog jezika po definiciji
najbolje sintetizuje politiku u njena dva pojavna oblika, a to su ideologija
i moć.
U ovom radu bavićemo se posebnom vrstom minimalnog teksta na-
slova i lida kao i njihovom interakcijom u diskursnom i informativnom
smislu. Koristićemo se pritom aparaturom iz oblasti analize diskursa i
pragmatike kao i semiotike izgleda stranice, odnosno grafičkog predstav-
ljanja. Treba primijetiti da se termin „diskurs u diskursu medija“ razlikuje
od termina „diskurs u analizi diskursa“. U prvom slučaju može se upotri-
60
N A S L OV K A O T E K S T / 6 1
jebiti i riječ „jezik“, dok je u drugom slučaju riječ o lingvističkoj disciplini

koja je uz analizu teksta i pragmatiku umnogome razmakla granice linvi-
stike u svom prodoru analize u nadrečenični nivo. Analiza će sadržavati
diskursnu analizu naslova vijesti,2 novinskih izjava, uvodnih članaka iz
kampanje, kao i onih popratnih tekstova koji su indirektno u službi kam-
panje, usredsređenu prvenstveno na narativni i retorski aspekt naslova.
Ideja za rad o naslovima kao tekstu nametnula se sama kroz opser-
vacije o naslovima i upoređivanje onih u našim novinama sa onima u
stranim, prvenstveno britanskim, koja su iz tih opservacija proistekla.
U proučavanju diskursa medija, pogotovo novinskog diskursa, značaj
naslova u svojoj bitnosti nije se mogao zaobići, tim prije što je pisanje
naslova jedna svojevrsna disciplina u novinarstvu u kojoj se novinarska
pera nadmeću kao na stalno otvorenom konkursu. Na tom nezvaničnom
konkursu date su propozicije, a one se sadrže u što većoj informativnosti
i onome što Alan Bel naziva “newsworthiness” (Allan Bell, 1991: 177), a
to je valjanost vijesti, u kondenzovanosti i originalnosti iskaza, eleganciji i
duhovitosti jezika i izbjegavanju da se pritom sklizne u drugi plan jezika,
a to je dvosmislenost, sem kada se to želi. Uz to, važno je da se ne vrši
nasilje nad jezikom.3
Hipoteza
Htjeli smo da provjerimo da li su dugi naslovi karakteristika predizborne

kampanje ili su to karakteristike konvencije koje proizlaze iz prirode je-
zika, tj. sintakse, i opredjeljenja novina, tj. stila. Takođe, htjeli smo da
provjerimo tekstualnu saradnju naslova i lida. Često novinski naslovi u
nekim našim dnevnim novinama vrše funkciju lida, dok lidovi stoje u
dopunskom odnosu prema naslovu umjesto da se u njemu sadrže. Ova je
pojava, čini se, intenzivirana u eri političke kampanje i očigledna je u ra-
zličitim strategijama predstavljanja kampanje u medijima. Prema važećoj
podjeli na naslov i lid koju preuzimamo iz anglosaksonske novinske tra-
dicije i kojoj pribjegavamo radi terminološkog ujednačavanja, često na-
slov, a ne lid nosi odlike kondenzovane priče ili makro propozicije (engl.
macro proposition) tako da se gubi utisak piramide vijesti. Za to postoji
razlog koji ćemo pokušati da otkrijemo, a tražićemo ga putem diskursne
analize teksta naslova i lida. Dalje, u naslovima našeg korpusa imamo
jasno vidljiv diskurs medija i diskurs politike. Oni imaju odjelita sredstva
i strategije, ali zajednički učinak, koji je često manipulacija.
Proučavanja medija uvijek imaju u vidu primaoca i interaktivnost pro-

cesa koji se odvija između medija i njihovih, nazovimo ih, konzumenata.
Borba na tržištu je takva da je tiraž presudna stavka novinskih kuća, izra-
ženo ekonomskim terminima. Politička borba, koju mediji implicitno ili
eksplicitno odražavaju i podržavaju, s druge strane, takva je da je svaki
glas dobrodošao. Bilo da su razlozi političke ili ekonomske prirode, izlazi
na jedno: treba biti bolji od konkurencije. Socijalni momenat je složeniji.
Svaki list ima nukleus svojih čitalaca koji se regrutuju iz određenog stra-
tusa, bilo seljačkog, radničkog, intelektualnog, ruralnog ili urbanog, koji
list nastoji da proširi. Svako od nas ima neki dnevni list koji je izabrao za
osnovni izvor informacija i taj izbor ishodište je brojnih faktora. Kada
se svim tim elementima pridoda onaj psihološki – kako zadobiti, da ne
kažemo – zarobiti pažnju čitaoca, onda naslovi igraju posebnu ulogu.
Oni čitaoce privuku na dalje čitanje ili su uz lid sami sobom čitav tekst.
Ova potonja varijanta dio je naše hipoteze. Prosto, ima se utisak da je
ponekad dovoljno pročitati ta dva minimalna teksta i dobiti maksima-
lan učinak informisanosti. Dio razloga što su novinski naslovi dugi leži,
takođe, u tabloidizaciji medija koji gaje bizarnost, skandal, bombastičan
pristup i sve to sabijaju u naslov i u lid, a politička kampanja je idealna
tema. Kako je ovaj rad zasnovan na novinskom materijalu koji obrađuje
i prati predizbornu aktivnost, očekujemo snažno prisustvo ideologije i
moći u tekstovima, jer veliki dio ideološkog naboja i odmjeravanja moći
započinje naslovom i u njemu se odvija.
Terminološka ujednačavanja
Kako ćemo se naslovom i lidom prodrobnije baviti u ovom tekstu, ovaj

dio ima svrhu da razjasni, prvo, novinsku konvenciju i, drugo, termino-
lošku zbrku u literaturi kao i da u metodološkom smislu ovog rada objaš-
njeni termini budu podatno oruđe za rukovanje naučnom aparaturom.
U pristupu proučavanju naslova novinskih tekstova susreli smo se sa
dvije vrste problema. Prva je bila terminološke prirode, a druga suštin-
ske. Terminološka priroda problema iskrsla je onda kada je trebalo defi-
nisati tekst najtješnje vezan uz novinski naslov. Naslov nije bio sporan.
Engleski termin headline (naslov) koristi se da se označi glavna stavka koja
je noseća i predstavlja „glavu“ (head) i središte cijelog teksta. Naslov je
označen velikim slovima i zavisno od konvencije i odnjegovanog ukusa
datog lista teži da bude kratak ili dugačak, napadan ili elegantan, duhovit
ili ozbiljan. U britanskim novinama, baš kao i u našim, sreće se takođe

tekst komplementaran naslovu koji se može naći iznad ili ispod naslova.
Identifikacija tog teksta iziskuje poznavanje konvencije datog lista ili kon-
vencije određene vrste novinarstva. U našim novinama ta vrsta teksta
sreće se iznad naslova, u britanskim novinama ispod naslova. Dakle, mo-
glo bi se reći da je opredjeljenje prostornog karaktera. Međutim, kako taj
nadnaslov ili podnaslov ima krupan značaj za novinsku vijest u medijima,
to ga moramo pobliže definisati. Prema engleskoj terminologiji, Neda
Todorović (2002: 64) taj tekst naziva „lid“, odnosno „glava vesti“. Ona
kaže: „Glava vesti – lid (engl. to lead – voditi, prednjačiti, biti prvi, biti
vidovit) jeste početak, prvi paragraf, uvodni deo vesti, u kome se nalaze
osnovne, najbitnije činjenice, poređane po značaju“. Ova definicija upu-
ćuje nas na suštinu, a upućuje nas i na praksu da se termin ne prevodi, već
preuzima. Nemamo razlog da termin kao takav ne preuzmemo, ako se
on kao tehnički termin javlja u novinarskoj teoriji u nas. To nam na neki
način olakšava posao jer jednom definisan termin omogućava preciznu
upotrebu.
Suštinski dio problema nagoviješten je takođe u navedenoj definiciji.
Naime, radi se o identifikaciji prirode lida. Alan Bel, koji narativnu struk-
turu novinske vijesti analizira do najsitnijih detalja, postavlja globalnu
sliku. On kaže da je po srijedi trijada: naslov, lid i tekst vijesti, i opisuje
varijante naslova i lida. Najčešći je obrazac prema sljedećim njegovim
riječima: „Novinska priča uvijek je fokusirana u svojoj prvoj rečenici
– svom lidu ili uvodu (intro)“ (Van Dijk, 1998b: 69). Precizniju defini-
ciju, tj. varijaciju te konvencije daje Van Dijk u svojoj knjizi Vijest kao
diskurs. On kaže da izgleda da se nameće nekoliko diskursnih kriterija
vijesti. „Svaka vijest u novinama ima naslov, na primjer, a mnoge imaju i
lid bilo da je označen drugačijom veličinom slova ili ne. Takođe postoji i
jedno osnovno pravilo za njih. Naslov prethodi lidu i zajedno sačinjavaju
ostatak novosti. Njihova strukturna funkcija takođe je jasna: zajedno sa-
činjavaju glavne teme teksta. To jest, oni funkcionišu kao uvodni sažetak.
(...) Naslov + lid sumiraju tekst novosti i izražavaju semantičku makro-
strukturu“ (1988b: 53). Kolin Koter, s aspekta naracije, kaže da je ključni
zaključak da se narativna „evaluativna“ komponenta koja određuje naše
čitanje važnosti novinske vijesti sadrži u lidu, tj. u zaista važnom prvom
paragrafu novosti (Colleen Cotter, 2003: 425). Sljedećom definicijom
Van Dijk sumira sve poznate konvencije koje se odnose na naslov i lid,
pa i ovu sa kojom se mi u našem korpusu srećemo: „Lidovi mogu biti
izraženi odvojeno i masnim slovima, a mogu koincidirati sa prvom te-

matskom rečenicom teksta“ (Van Dijk, 1988b: 53).
Onako kako su naslov i nadnaslov strukturirani u svim trima dnevnim
novinama iz našeg korpusa, opredijelili smo se da kao Van Dijk lidom
smatramo posebni dio teksta koji ide uz naslov, odnosno nalazi se iznad
naslova i označen je obično slovima većim od onih u tekstu, a manjim
od onih u naslovu.
Iz proučavanja o diskursu i medijima
Mediji imaju svoje sopstvene uzuse i zakonitosti. Jezički znak i njegova

grafička reprezentacija djeluju na doslovnom i prenesenom nivou, a po-
ruka i metaporuka kroz semiotiku izgleda strane i komplementarnost
značenja toga dvoga. Sve je u jeziku, samo što zapis nije uvijek u prvom i
vidljivom sloju. Nekada je zapis skriven i nalazi se u dubljem značenju za
čije je dekodiranje potrebna posebna vrsta pismenosti. To je ono značenje
koje je sadržano u inferencijama, implikacijama, presupozicijama, juksta-
pozicijama, metaforama i metonimijama najčešće, a ne treba zaboraviti ni
vizuelnu komponentu. Upotreba ovih jezičkih i diskursnih sredstava nije
slučajna. Aparatura analize diskursa upravo se razvila kako bi uhvatila
dotad teško prepoznatljive izražajne nijanse u jeziku koje nose snažne
poruke i koje su nabijene značenjem. A ta teško spoznatljiva sredstva ko-
rišćena su za one suptilno iznijansirane namjere kako putem medija dje-
lovati na široke mase. Na primjer, uopšte nije potrebno pominjati nečijeg
saveznika, pogotovo ako to savezništvo ne nailazi na opšte odobravanje
ili ako se time jedna partija osnažuje ili možda kompromituje. Dovoljno
je, pomenuvši je, na primjer, u TV vijestima, u jukstapoziciju staviti vijest
o toj drugoj podržavalačkoj partiji. Svima će biti jasno o čemu se radi,
a riječ saveznik nigdje nije pomenuta. Slično djeluje strategija pominjanja
imena (engl. name dropping).
U radu smo se služili obimnom literaturom na engleskom jeziku. Ve-
like teme jezika i medija, jezika i politike i medija i politike davno su
počele da zaokupljaju naučnike, naročito u Britaniji i Americi. Oni su
fokusirali svoju pažnju na određeni segment izučavanja koji je mogao biti
veći ili manji, međutim, pristupi tim izučavanjima su se širili kako unutar
jedne discipline tako i interdisciplinarno. Rijetki su tekstovi koji se drže
samo jedne discipline, recimo lingvistike. Rastuća fuzija od analize dis-
kursa, kulturoloških studija, sociologije medija, kritičke teorije, semiotike,

retorike i studija filma često je vrlo obećavajuća i veoma plodotvorna.
Kolin Koter (2003: 416) u tekstu „Diskurs i mediji“ kaže: „Diskurs
novinskih medija obuhvata dvije komponente: novinsku priču, ili pisani
ili govorni diskurs; i proces koji je po srijedi kada se proizvodi tekst.
Prva dimenzija, dimenzija teksta, bila je primarni fokus istraživanja do-
sad, naročito stoga što tekst enkodira vrijednosti i ideologije koje imaju
uticaja na svijet i taj svijet odražavaju. Druga dimenzija, dimenzija pro-
cesa – uključujući norme i rutine zajednice onih koji novine proizvode
došla je na dnevni red istraživanja za posljednjih nekoliko godina, ali neki
značajniji rad nije završen.“
Većina lingvista posmatra novinski tekst s jednog od dva aspekta: sa
aspekta diskursne strukture ili lingvističke funkcije ili sa aspekta učinka
ideološki obojenog diskursa. Oba pogleda podrazumijevaju jedan dina-
mički mehanizam koji ishodi u jedinstvenom prikazu diskursa medija kroz
vrijeme, kulturu i kontekst. Prema prvom gledanju, Bahtinovi (Bakhtin)
pojmovi višeglasja (1986) i Tanenino (Tannen) pozicioniranje medija kao
svadljivih i huškačkih, odnosno podstrekača polarizovane javne debate
(1998), vodili su ka vrijednim uvidima u diskursnu strukturu, funkciju,
i efekte – i označili su tu značajnu ulogu koju mediji igraju u obliko-
vanju javnog kao i sopstvenog medijskog diskursa. Interdisciplinarni
okvir kritičke diskursne analize [engl. Critical Discourse Analysis (CDA)]
uz Ferklafovo (Fairclough) uključenje socijalne teorije i intertekstualnosti
u osvjetljavanju diskursne prakse (1992, 1995a, 1995b), potom Faulerov
(Fowler) kritički prikaz socijalne prakse i jezika u novinama (1991) kao
i Van Dijkov rad o odnosu društvenih i diskursnih struktura bili su od
velikog značaja. Uz Belov rad (1991. itd.), stvoreni osnovi u oblasti pro-
učavanja diskursa medija dobrano su odmakli.
Za naše proučavanje interesantni su kritički i narativno‑pragmatski me-
tod.4 Kritički metod je „kritički“ zato što otkriva dejstva društvene moći i
priziva društvenu odgovornost. On crpi informacije iz društvene teorije
i iz sistemsko‑funkcionalnog pristupa u lingvističkim istraživanjima kao
što su Halidejeva (Halliday) iz 1985. godine i ranim radovima iz oblasti
kritičke lingvistike, gdje pripada već pomenuti Fauler et al. (1989), a ko-
riste se i pojmovi posredničke akcije, koje upotrebljava Ferklaf u svojim
radovima (1989, 1995a, 1995b). S ne malim značajem svojih istraživanja
slijede Skolon (Scollon, 1998) i Van Dijk (1988, 1991, 1993).
Narativno‑pragmatski metod dobrim dijelom istraživanja usredsređen
je na elemente i objašnjenja diskursnog nivoa, često u zajednici sa pra-
gmatskom analizom, diskusijom predstavljanja i perspektive, stila i regi-

stra i tema vezanih za reagovanja publike na tekst (Bell, 1991; R.Lakoff,
1990; Meinhof, 1994; Richardson, 1998; Verschueren, 1985; Tannen,
1989; Weizman, 1994; Wortham and Locher, 1996; itd). Po svojoj te-
matici tu pripada obrada struktura novinskog diskursa kao što su uloga
navoda, varijacija, glasa, registra i stila.
Makrostrukture
Naslovi i lidovi pripadaju makrostrukturama. Te makrostrukture novin-

ski tekst dalje elaborira i razbija na manje cjeline. Ako kažemo da se neki
novinski tekst odnosi na američki napad na Irak, ovim ne pokrivamo
pojedinačne rečenice ili skup rečenica, već izvještaj kao cjelinu. To znači
da intuitivni termini kao što je „o“ ili „tema je“ moraju imati opravdanje
na ovom globalnom nivou. U radu Vijest kao diskurs (Van Dijk, 1988b)
autor nam omogućava da analizom naslova kao makrostruktura i ma-
kropropozicija upotpunimo model analize i da diskursno i pragmatski
pozicioniramo naslov i lid. U svom ranijem djelu Analiza vijesti, u kome
se bavi istom temom, Van Dijk kaže: „Makrostrukture su izvedene iz
rečeničnog značenja (propozicija) teksta putem skupa pravila u jednoj
apstraktnoj, tj. lingvističkoj teoriji putem operacija kao što su selekcija,
generalizacija i konstrukcija. (...) Makrostrukture i kognitivne operacije
u kojima su upotrijebljene, presudne su za proces proizvodnje novosti u
kojoj učestvuju reporteri/izvještači i izdavači kao i za proces shvatanja,
pohranjivanja, pamćenja i kasnijeg reprodukovanja od strane korisnika
medija“ (1988a: 13‑14). Bez teorije makrostruktura ne bismo bili u stanju
da objasnimo specijalna svojstva naslova i lida, koji subjektivno sumi-
raju ostatak vijesti ili izvještaja. I konačno, makrostrukture objašnjavaju
zašto većina čitalaca obično pamti samo glavne teme i sažetke, to jest
više nivoe makrostruktura novinskog izvještaja. Radi se očito o efikasnim
strategijama koje omogućavaju stilističke varijacije svakog pojedinačnog
novinara. A za čitaoca to znači da po pravilu početak teksta uvijek sadrži
najvažnije informacije. Novinski naslov kao jedna od makrostruktura uz
lid ujedno je najviša makropropozicija. Još jednom, svjedoci smo zna-
čajne veze između strukture novinskog teksta i strategija proizvodnje no-
vosti i upotrebe vijesti u kontekstu masovnih komunikacija. U pojedinim
novinama, pogotovo onim koje idu na zadovoljenje ukusa širokih masa,
popularnosti, pitkosti, tiraž, dakle, ka tabloidizaciji lista, javila se potreba

da se što više informacija sabije u naslov.5
Narativna priroda naslova i lida
Ljudi vole priče. Ljudi naročito vole priče o drugima. Te priče im skreću
pažnju sa sebe i svog problema i pritom daju materijal da pričaju i raz-
mišljaju o nečemu drugom. Taj izmješteni fokus pažnje je vrlo važan
psihološki mehanizam. On se pokreće dobrim naslovima i, po moguć-
nosti, dobrim novinskim člancima koji imaju pokriće u dobrom naslovu.
Priča, tj. naracija počinje od samog naslova pa se proširuje, dopunjuje i
razrađuje dok ne dobije one dimenzije koje određene novine definišu
kao glavni način ishrane (engl. staple diet) dnevnih medija. To su priče o
požarima, nesrećnim slučajevima, ratovima, kataklizmama, senzacijama,
opasnostima i svim vrstama nedaća koje mogu snaći čovjeka. U tu glavnu
„hranu“ dnevnih medija, kada tako ushtjedne slučaj, ubrajaju se prediz-
borne kampanje, odnosno izbori, što u nas nije bilo rijetko.
I naslov i lid pričaju događaje. U poretku: naslov, lid i tekst, naslov je
minimalna narativna struktura koja se sastoji od najmanje jedne radnje.
Naša usredsređenost na narativnu komponentu diskursnog opisa proi-
zlazi iz karaktera samih naslova našeg korpusa koji nude obilje materijala
za takvu analizu.
Naslov
O naslovima se može govoriti s aspekta novinarskog zanata i umijeća,

dakle o disciplini koja je vrlo zahtjevna jer naslov mora da zadovolji vrlo
stroge kriterije i zbog toga i nije novinarev, već urednikov posao. U za-
visnosti od politike lista, on će biti bombastičan, intrigantan, zanimljiv,
skretaće pažnju na sebe, biće dramatičan, i u svakom slučaju pokušaće da
na neki način privuče čitaoca da pročita tekst. S novinske tačke gledišta
važan je psihološki momenat, gdje pravilno odabran naslov obezbjeđuje
čitaočevu pažnju i tako zaokupljenog uvodi ga u tekst.
U toj svojoj potrebi da budu upadljivi i da nose onaj potreban na-
boj kojim se izaziva znatiželja čitalaca, novinski naslovi često su „muka
golema“.6 Sintaksičkom strukturom, diskursnim jedinstvom i polisemič-
nošću naslov treba da kondenzuje tekst tako da na najbolji način sažme
informaciju, sasvim nedvosmisleno privuče pažnju na novost i da pritom
bude maksimalno sažet. Možda nećemo pogriješiti ako i za roman i no-

vinski tekst damo sljedeću definiciju naslova koja dolazi iz titrologije,
nauke o naslovima. Po Leu Oeku, naslov je „skup lingvističkih znakova
(...) koji mogu da stoje na početku nekog teksta kako bi ga označili, naveli
na njegov globalni sadržaj i kako bi ga odveli do ciljane publike“ (Gérard
Genette, 1987: 80). Uzuse o takvom naslovu postavljali su najbolji novi-
nari anglosaksonske tradicije, na koju se mi ovdje pozivamo, kao što su
oni u dnevnicima “The Independent”, “The Guardian”, “The Times” i
slično.
Naslovi u novinama originalna su tvorevina u nečemu što je proizvod
za masovnu potrošnju. Nekada su dugi, nekada kratki. Van Dijk (1988a)
bilježi naslov koji se protezao na pet redova velikih slova u Njujork tajmzu
(The New York Times). Prema Belu (1991: 186), naslov je ona krajnja no-
vinareva potreba da sumira informaciju. To je navelo neke istraživače,
kao, na primjer, Van Dijka (Bell, 1991: 186) da zaključi da novinari svoj
rad započinju naslovom, a zatim nastavljaju lidom ili tekstom. To prosto
nije tačno. U novinama to jeste poredak, ali je proces izrade drugačiji:
lid – tekst – naslov. U lidu novinar fokusira priču, a naslov piše neko
iz redakcije, najčešće urednik. Neko iz redakcije takođe određuje izgled
strane, pa će taj neko naslov izvući iz lida, koji može da preuredi. Novi-
narski apsolutni sažetak sadržan je u jednoj riječi, i to je udarna riječ na-
slova (engl. slugline) (A. Bell, 1991: 186). Ta se riječ po pravilu već sadrži
u lidu, jer kao što smo rekli, naslov se pravi tako što se reducira struktura
lida. Lidovi mogu da imaju dva ili više događaja, međutim, u naslovima
oni su reducirani na jedan, ili najviše dva.
Naslov stoji sam. „Dok lid može da nosi informacije koje se ne ponav-
ljaju u samoj priči, naslov je u cijelosti izveden iz priče. Ali u najvećem
broju slučajeva on je izveden iz samog lida“ (Bell, 1991: 187). Knifka
(Knifka) je u detaljnom poređenju lida i naslova ustanovio visoki nivo
njihove podudarnosti. Naslovi kao i lidovi obično počinju glavnim akte-
rima novosti. On je takođe ustanovio da većina naslova daje informaciju
na pitanje kako. U svojoj analizi na njemačkim i američkim novinama
potvrdio da su lidovi i naslovi strukturno identični. Konzistentnost je
prisutna do te mjere da je zaključio da postoji međunarodna gramatika
pisanja lida i naslova (1980: 333). Sličan ovom je Belov nalaz (1991: 189)
da mjesto zauzima treću kategoriju u naslovima i može čak zamijeniti
aktere ili protagoniste. Naslovi nisu samo sižei, već i dio novinarske reto-
rike koja prodaje novine. Uobičajena retorska sredstva su aliteracija, igra
riječima, navodi i pseudonavodi.
Lid
Za Alana Bela, lid je najistaknutija karakteristika novinskog diskursa i

zato lid dolazi prvi u njegovoj obradi (1991: 176). Obrazovanje lida je bez
dvojbe novinareva prva vještina u pisanju, čime se novinarsko pisanje
razlikuje od drugih formi profesionalnog pisanja. Pisanje lida predstavlja
najteži dio koji bi zapao u zadatak nekom ko nije novinar.7 I Rolend Lo-
rimer u svojoj knjizi Masovne komunikacije kaže da su za priče vijesti važni
lidovi.
„Oni su najčešće direktni, katkada sa podacima za ko? šta? kada? gde? zašto?
već u prvoj rečenici. Takođe, moraju biti takvi da zaokupe čitaočevu pažnju i
da ga usmere na priču. Odloženi lid se stavlja u naredni paragraf ili rečenicu i
koristi ljubopitljivost čitaoca pobuđenu zadrškom u uvodu.“
(Roland Lorimer, 1998: 288).
Lid možemo posmatrati suštinski kao sažetak priče, izvlačeći sadržinu

i strukturu iz teksta, i on to jeste. Ali to je usmjeravajući sažetak, sočivo
kroz koje se propušta cijela priča. Lid ima dvostruku funkciju. On mora
da započinje priču i da bude njen sažetak. A novinar to mora da uradi
pod jednim surovim uslovom, a to je da se ne ponavlja. Doduše, lidovi
političkog karaktera mogu biti drugačiji od onih iz međunarodnog izvje-
štavanja. Obično bivaju duži.
Novinari mrze da počnu da pišu. A kad počnu, cilj im je da napišu lid
koji će biti pun informacija, privlačan s aspekta novosti, ali što kraći i što
razumljiviji. „Valjana vijest, konciznost i jasnost odlikuju dobar lid“ (Bell,
1991: 176). Lid kao mikropriča odslikava novinarevu vrijednosti i struč-
nost kroz jednu rečenicu. Uprkos činjenici da sadrži bar dva događaja,
najveći broj lidova ima manje od 30 riječi. Ovo je maksimalna dužina
unutar koje novinari pokušavaju da rade, a Bel, kao bivši novinar više voli
kada se lid kreće oko 20‑ak riječi. Van Dijkova analiza sa međunarodnog
izvještavanja pokazala je da je prosjek negdje oko 25 riječi (Bell, 1991:
183).
Obrnuta piramida
Naslov i lid kao i sami tekst priče8 stoje hijerarhijski jedan u odnosu na
drugi. Informativno, riječ je o dobro poznatoj obrnutoj piramidi, gdje je
esencija informacije sažeta u naslovu, a njena elaboracija sadrži se u lidu i
tekstu. Kod Rolenda Lorimera (1998: 287) to je predstavljeno na sljedeći
način: „Tradicionalniji opis karakteristika vesti – priče postulira da se ta-

kve storije organizuju poput obrnute piramide“. Ovo, naprosto, znači da
se na početku sažimaju „važne informacije“, nakon čega se priča razvija
i daje kontekst događaja. Pod važnim informacijama novinar podrazu-
mijeva podatke vezane za pomenutih pet pitanja.9 Slično misli i Neda
Todorović: „Komponovati vesti po principu obrnute piramide znači re-
đati činjenice u vesti po značaju, a ne hronološki. Najznačajniji podaci
stavljaju se u prvi, početni udarni deo vesti – u glavu vesti“ (2002: 64). To
je predstavljeno Slikom 1.
Slika 1
Tekstualno, međutim, riječ je o normalnoj piramidi gdje je najmanje

teksta u naslovu, više u lidu, ili obrnuto, a tekst, naravno, sadrži sve to u
većem obimu.
Slika 2
Belov model
Već smo vidjeli značaj naučnog doprinosa Alana Bela i Teuna van Dijka za
naš rad. Bel (1991) koristi Labovljev (Labov) okvir analize da istraži glo-
balnu narativnu strukturu novosti u lokalnim i međunarodnim vijestima,
dok Van Dijk (1988) daje okvire svoje „teorije diskursnih shema“, koje
takođe uključuju Labova i njegovu tradicionalnu narativnu shemu kao i
jednu razrađeniju „novu shemu – seriju hijerarhijski poređanih katego-
rija“ koje pomažu da se definiše diskurs (Van Dijk, 1988: 49). Alan Bel se
bavi diskursnom strukturom novosti, naročito novosti od jedne rečenice
(engl. news story) koju prevoditetljka Rolenda Lorimera (1998: 286‑287)
prevodi sa „storija vesti“ ili „vest priča“. Opšti okvir Belove analize priče
naslanja se na Labovljevu analizu priča o ličnom iskustvu (engl. PEN
– Personal Experience Narrative) (W. Labov and J. Weletzki, 1967) koja broji
šest elementa. To su apstrakt, orijentacija, radnja, procjena rezolucija i re-
zime (engl. coda). Jedna vijest normalno se sastoji od atribucije, apstrakta
i same priče. Atribucija je porijeklo vijesti, a apstrakt su naslov i lid. Van
Dijk (1988b: 15) za apstrakt ima naziv „kategorija sažetka“ (engl. summary
category). Središnji element ovog modela su radnje koje Labov, a preuzima
Bel, identifikuje i svrstava po hronološkom redoslijedu da bi se jasno
vidjelo što je radnja, a što njeno okruženje (engl. setting).
Alan Bel, čiji model koristimo, (1998: 64‑104) strukturirao je novin-
sku priču na sljedeći način. Priča se normalno sastoji od atribucije ili
izvora (engl. attribution), sažetka (engl. abstract) i same priče (engl. story
proper). Atribucija – porijeklo priče nije uvijek jasno dato. Može to da
bude poziv na novinsku agenciju i/ili na novinski by‑line (red na zaglavlju
novinskog članka, koji navodi ime autora), a može takođe biti mjesto i
vrijeme radnje u naslovima (engl. dateline). Sažetak se sastoji od vodeće
rečenice ili uvoda (engl. intro) novinske priče i – za novinske vijesti – ta-
kođe naslova. Uvodna rečenica pokriva središnji događaj priče i, moguće,
jedan ili više sporednih događaja. Ovo nužno povlači za sobom prisu-
stvo nekih informacija o protagonistima (engl. actors) i mjestu dešavanja
radnje u događaju u toj uvodnoj rečenici. Sam tekst sastoji se od jedne
ili više epizoda (engl. episode), koje se za uzvrat sadrže od jednog ili više
događaja. Događaji (engl. events) moraju opisati učesnike u događaju i
samu radnju (engl. action) i obično se daje vrijeme i mjesto može posto-
jati jasno naveden izvor informacije. Epizode su skup događaja koji kao
zajedničko imaju mjesto dešavanja radnje ili je to skup protagonista koji
sačinjavaju vijest (i treba da budu navedeni jedino kada jedna priča sadrži
dva ili više jasno odjelita skupa događaja). Uz ove navedene elemente
koji predstavljaju središnji događaj, postoje tri dodatne kategorije mate-
rijala u novinskoj priči: pozadina događaja (engl. background), komentar
(engl. commentary) i nastavak ili slijed (engl. follow‑up). Oni predstavljaju
prošlost, sadašnjost bez radnje i budućnost događaja opisanih u glavnoj
radnji priče, a samo pitanje hronologije u medijskoj priči velika je tema u

diskursu medija.
Belov model diskursne strukture priče od jedne rečenice
1) priča
2) pozadina događaja
3) komentar
4) slijed
Slika 3
Diskurs medija
Sintaksa naslova – exempli gratia
Prije nego se upustimo u diskursnu analizu, potrebno je sa jednog ni-

žeg nivoa, sa nivoa sintakse, sagledati karakteristike korpusa naslova koje
obrađujemo jer ona ima odraza na diskursnom planu. Mogli bismo da ka-
žemo da su sa aspekta naracije bitne sljedeće sintaksičke odlike naslova:
1. sintaksa pune predikacije,
2. složena rečenica odnosa komplementacije i subordinacije,
3. razuđena imenička fraza u nominalnim pozicijama, naročito, poziciji
objekta, i postmodifikacije,
4. inverzija glavne i sporedne rečenice,
5. elipsa pomoćnog glagola jesam, biti.10
1. Sintaksa pune predikacije odlikuje najveći broj naslova u kampanji.

Urednici se odlučuju za takav izbor jer vjerovatno ne žele dvosmislenost,
već krajnju dorečenost. To vrlo dobro ilustruje primjer koji slijedi. Na-
slov ima 14 riječi. Parafraza je iz govora sa promotivnog skupa.
„Vijesti“, četvrtak, 17. oktobar, naslovna strana i ponovo 3. strana
desno:
(1) (a) Naslov: Biće uhapšeni svi koji su kupovali glasove, kao i oni koji su
ih prodavali
(b) Lid: Predsjednik LSCG Miroslav Vicković sa podgoričkog trga
saopštio je da ima dokaze o predizbornim mahinacijama i
zaprijetio zatvorom
Mnogo je primjera koji su originalni urednički naslovi, parafraze ili

citati, a karakteriše ih puna predikacija bez ikakve elizije.
Sljedeći primjer je interesantan, kako sintaksički tako informativno.
„Dan“, četvrtak, 17. oktobar:
(2) (a) Naslov: Razočarani inspektori policije dostavili povjerljiva doku-
menta Državne bezbjednosti Liberalnom savezu i SNP
(b) Lid: Nezadovoljstvo u vrhu MUP‑a Crne Gore
Primjer sadrži tri nominalne grupe: subjekat – razočarani inspektori poli‑

cije; objekat – povjerljiva dokumenta Državne bezbijednosti; indirektni objekat
– Liberalnom savezu i SNP i glagol – dostavili. Da bi misao bila dorečenija,
unutar svake fraze postoji premodifikacija i postmodifikacija, što te ime-
ničke fraze čini složenijim, a naslov dužim. U isto vrijeme, ovaj naslov
obezbjeđuje odgovor na pet upitnih riječi: ko, šta (radnja), kome, čiji, što
(objekat).
2. Složena rečenica odnosa koordinacije i subordinacije takođe je bila
česta u naslovima.
„Dan“, petak, 18. oktobar:
(3) (a) Naslov: Predrag Bulatović: Saopštio sam istinu o 30 kriminalaca i
time spriječio nasilje i haos u Crnoj Gori
(b) Lid: Predrag Bulatović, predsjednik socijalističke narodne
partije
Na 11. strani koja nosi oznaku „Izbori“ taj naslov glasi:

(4) (a) Naslov: Saopštenjem istine o 30 kriminalaca koji su trebalo da iza-
zovu nasilje, spriječio sam haos u Crnoj Gori
(b) Lid: Predrag Bulatović predsjednik socijalističke narodne
partije
Prva rečenica: Saopštenjem istine o 30 kriminalaca spriječio sam haos u
Crnoj Gori.
Druga rečenica: koji su trebalo da izazovu nasilje.
Ako „saopštenjem istine...“ razumijemo kao „saopštio sam istinu...“ onda

možemo da kažemo da u ovom naslovu postoje tri rečenice.
3. Razuđena imenička fraza u nominalnim pozicijama.
Primjer koji je interesantan sa govorničkog, odnosno retorskog as-
pekta je i sljedeći:
„Dan“, srijeda, 16. oktobar:
(5) (a) Naslov: Miroslav Vicković: Liberali su izdali i Mila, i Aca, i „Jube“,
i „Vektru“, i sve lopove
(b) Lid: Na promotivnom skupu LSCG u MZ „Stara Varoš“
Nominalna pozicija ovdje je objekatska i ovo je složeni objekat, gdje

je svaki element nominalne strukture odvojen zarezom. U tekstu iz kojeg
je naslov izvučen adaptacijom ili parafrazom nalazi se još jedan elemenat
objekatske strukture kojim se poentira, a to je ali Crnu Goru nikada. S
druge strane, nominalizacije se ne koriste u slučajevima kada je to sasvim
opravdano. U sljedećem slučaju, umjesto pune predikacije, mogla bi se
uportijebiti nominalizacija.
„Vijesti“, petak, 11. oktobar:
(6) (a) Naslov: Konačno su se dogovorili da štampaju listiće
(b) Lid: Poslije burnih rasprava u podgoričkoj Opštinskoj izbornoj
komisiji
Umjesto ove dvije klauze i odnosa predikacije s obzirom na to da na

novinarsko „ko“ nemamo odgovor, mogle su da se u naslovu nađu dvije
nominalizacije: Konačan dogovor o štampanju listića. Nikakav diskursni
ili pragmatski razlog nije sprečavao jednu ovakvu formulaciju i ona bi
svakako bila bolja varijanta.
4. Inverzija glavne i zavisne rečenice:

„Pobjeda“, srijeda, 16. oktobar:
(7) (a) Naslov: Biti sa Srbijom – prirodno pravo
(b) Lid: Srpska radikalna stranka – izjava
5. Elipsa glagola jesam:

„Vijesti“, srijeda, 16. oktobar:
(8) (a) Naslov: Listići sa Cetinja, a sprej čak iz Kalifornije
(b) Lid: Republička izborna komisija završila sve pripreme za
izbore
Elidovani su oblici su iz prve rečenice, i je iz druge. Ponekad je prisutna

elipsa glavnog glagola kao u sljedećem primjeru, ali to je rijedak slučaj:
9. (a) Naslov: Crnogorska crkva za novu urednicu političko pitanje
(b) Lid: Crnogorski iseljenici u sjevernoj Americi uputili javni pro-
test urednici TVCG jer nije emitovala emisiju o njihovim
susretima
U ovom primjeru radi se o elipsi glagola predstavlja ili znači ili je. Sva tri
glagola dobri su kandidati za ovo mjesto.
Iz navedenih primjera o osobenosti sintakse naslova, koja po definiciji
znači i duge cjeline (sem primjera 4 i 5), vidjeli smo jezički osnov onoga
što ćemo analizirati diskursno. Zbog dužine koja proizlazi iz sintakse
pune predikacije najvjerovatnije bi dobar dio naslova naših novina izo-
stao iz otkrivene međunarodne gramatike pisanja lida i naslova.
Model strukture priče
Tri dnevna lista različito tretiraju predizbornu parlamentarnu kampanju

2002. godine. Dnevni list „Dan“ imao je uglavnom dvije rezervisane
stane – desetu i jedanaestu. Dnevni list „Pobjeda“ imao je dodatak „Iz-
bori 2002“, koji je imao osam strana, od kojih je I‑V bilo posvećeno
predizbornoj kampanji, i unutar tog prostora nalaze se izjave, najave
konferencija za štampu, promotivni govori i slično (nije uvijek bilo pet
strana, nekad ih je bilo i manje), a ostatak raznim drugim rubrikama od
automobilizma do „Sa svih strana“. U „Vijestima“ kampanja se odvijala
na prvim trima stranama naslovljenim „Politika“, dakle nije bilo speci-
jalnog dodatka. Kao što vidimo, najviše prostora kampanji je poklonila

„Pobjeda“.
Našu analizu počećemo diskursnim raščlanjavanjem primjera iz dnev-
nog lista „Dan“. Primjer koji navodimo ima dugačak naslov (25 riječi) i
kraći lid (21 riječ).
(10) (a) Naslov: Umjesto da mu pruže pomoć, kolege ga pretukle, polomile
mu rebra, a onda ga sudije strpale u izolaciju psihijatrijske
bolnice, priželjkujući da skoro umre!
(b) Lid: Nezavisni sindikat policije optužuje vrh srbijanskog pra-
vosuđa za neuračunljivost i torturu nad nevinim građa-
nima podsjećajući na slučaj saveznog policajca Novaka
Bejatovića
Aktuelni naslov u novinama proteže se na četiri reda preko cijele osme

(parne) strane novina. Analiza navedenog naslova (10) (a) i lida (b) poka-
zuje njihov narativni potencijal već na prvi pogled. Naslov (slika 4) sadrži
pet radnji: radnja 1: da (mu) pruži pomoć, radnja 2: pretukle ga, radnja
3: polomile mu rebra, radnja 4: strpale u izolaciju psihijatrijske klinike,
radnja 5: priželjkujući da umre (voluntativna radnja). Narativno vrijeme
je različito. U radnji koja uvodi priču koristi se prezent radi dinamike
i približavanja događaja, a u sljedećim trima radnjama koristi se pravo
narativno prošlo vrijeme kojim se pričaju događaji. Posljednji glagol je
participske prirode, što ukazuje na načinsko značenje radnje.
Struktura radnji je interesantna. U radnjama od 2‑5 ona je hronološkog
slijeda i uzročno‑posljedičnog karaktera: kad su ga pretukli, ispostavilo se
da su mu polomili rebra. Sljedeći logični slijed bila bi hospitalizacija zbog
polomljenih rebara i ostalog što znači pretući nekoga. Sljedeća radnja je,
međutim, strpavanje u izolaciju psihijatrijske klinika i neki ishod iz tog bol-
ničkog tretmana. Tu je retorski momenat iznenađenja jer u ovom kontek-
stu ne očekuje se psihijatrijska ustanova. Ishod tog tretmana je priželjki‑
vanje da skoro umre. Dakle, ovo je jedna linearna i hronološka naracija u
pogledu navedene četiri radnje. Nejasno je, međutim, u samom naslovu,
na izvjestan način, na šta se odnosi ono umjesto da mu pruže pomoć. Vrlo je
očigledno da kolege nisu tu da mu kolegijalno pruže pomoć, već zbog
nečeg drugog. Pomoć pripada pretpostavljenom drugom, prethodnom
toku naracije čiji je slijed, odnosno, ishod priča u naslovu (što potvrđuje
novinski tekst). Tako, radnja „umjesto da mu pruže pomoć“ (tražio je
ljekarsku pomoć) dolazi hronološki prva.
Analiza kojoj smo mi pribjegli uključuje u sebe elemente koje smo

naveli kada smo govorili o Belovom modelu. Tu su dati novinski tekst
sa izvorom, sažetkom i pričom gdje naslov i lid ishode iz sažetka. Kako
je ovo naslov koji ima sopstvenu naraciju i u pogledu nje jednači se sa
onim što smo u teoriji našli kao „storija vesti“, razradili smo te događaje
i prikazali radnje, aktere one aktivne (učesnici) i recipijenta (objekat). Ka-
tegorija pozadine događaja javila se četiri puta jer je svaka radnja podra-
zumijevala neke radnje koje su joj prethodile. Bel (1998: 88) kaže da „ka-
tegorija pozadine pokriva događaje koji prethode središnjoj radnji priče
i mogu uključiti nedavne događaje, a i one iz ne tako bliske prošlosti“20.
Kako ovdje nema središnjeg događaja jer sve radnje u linearnom nizu
stoje ravnopravno jedna u odnosu na drugu, to je svaka centralna za sebe
sa prethodnom radnjom kao pozadinom događaja. Okruženje radnje, što
je obično mjesto i vrijeme, ovdje se pojavilo u tri maha, u događaju 4 kao
mjesto izolacija psihijatrijske klinike i u događaju 5 kao vrijeme izraženo
prilogom skoro.
U ovom naslovu, bez obzira na njegovu dužinu, nije odgovoreno na
svih pet novinarskih pitanja. Uz ova dva iz okruženja, odgovor je dat na
sljedeća pitanja:
ko: kolege – to je bliži identitet
koga: njega – identitet u zamjenici – dakle, kataforička referencijalnost
šta: radnja 1, radnja 2, radnja 3, radnja 4, radnja 5
Radnje imaju svoje protagoniste. Tako za radnje 1 (pružiti pomoć)

i radnju 2 (pretući) i radnja 3 (polomiti rebra) akteri su isti: kolege. Za
radnje 4 (strpati u izolaciju psihijatrijske bolnice) i voluntativnu radnju 5
(priželjkivati da ... umre) protagonisti su sudije. Dakle, u naslovu imamo
odgovor na dva ko, na pet šta, na jedno kada gdje je odgovor skoro i jedno
gdje na koje je odgovor izolacija psihijatrijske klinike. Radnje 1, 2 i 3 linearno
slijede pričanje koje više izgleda kao kratak subjektivni raport. O subjek-
tivnosti sudimo kroz ono „priželjkujući“ i „skoro“. Nije odgovoreno na
pitanje gdje, kako i koga su pretukle. Recimo da bi odgovori na pitanje
gdje i kako usložili ionako dugačak naslov, ali koga su kolege pretukle? Ta
osnovna informacija data je kataforično i nju saznajemo iz lida, što po-
tvrđuje našu pretpostavku o informativnoj komplementarnosti naslova
i lida.
Slika 4 Diskursna struktura naslova – primjer 10a
Lid (slika 5) ima dvije radnje koje su izražene dvama glagolima, i to op‑
tužiti i podsjećati. To su istovremeno uslovno dva događaja od kojih drugi
događaj prethodi prvom, pa je stoga u analizi naracije ovog lida on izvu-
čen iz pozadine događaja. Same radnje nemaju okruženje događaja, pa
ne odgovaraju na pitanje gdje i kada. To je odgovoreno u naslovu. Prisutni
su samo učesnici u oba događaja, radnja je data prelaznim glagolima koji
iziskuju objekat tako da u oba događaja imamo odgovore na pitanja ko,
imamo radnju – šta i akuzativni padež koji odgovara na pitanje (za) šta,
dok je jedan od glagola upravo optužiti (engl. accuse). U ovim akuzativnim

strukturama imamo informacije o „neuračunljivosti i torturi“ nad građa-
nima u prvom događaju i konačno dovođenje u vezu slučaja saveznog
policajca Novaka Bejatovića sa djelatnostima nezavisnog sindikata po-
licije. Tekst takođe pripada problematici iz domena ljudskih prava, i to
unutar policije. Upravo zbog toga proizvodi se dvostruki učinak: policije
se svako plaši, ali i policajci dobijaju batine. Učinak je u ravni implikativ-
nog, u dedukciji indirektnim putem: suprotstavljanje ustrojstvu i institu-
ciji bilo izvana, bilo iznutra, uvijek nosi posljedice. To je, inače, pravilo
kada se pojedinac suprotstavi ustrojstvu.
Rekli smo već da u lidu imamo samo dva događaja izražena dvama
glagolima, i oba su prelazna. To, međutim, nisu glagoli iz iste grupacije
glagola koje ima naslov. Naslov ima glagole dinamičke radnje, dok su ovi
glagoli lišeni te komponente značenja. Ne nose ni dinamiku, ni drama-
tiku. Dalje, vidno je odsustvo okruženja radnje koju ima naslov. Iz lida
vidimo jednu novu nit naracije o tome da nezavisni sindikat (o kome ne
znamo ništa) optužuje vrh srbijanskog pravosuđa (možemo samo da na-
gađamo) i opet kataforički i uslovno saznamo referente za šta (neuračunlji‑
vost i torturu nad nevinim građanima) i posljednji pojam je ime – Novak Beja‑
tović. U lidu, uz pozivanje na nezavisni sindikat policije i vrh srbijanskog
pravosuđa, a naročito kroz referencijalni odnos, nailazimo na dvostruku
ulogu Novaka Bejatovića. On je građanin i policajac. To dalje znači da
postupak prema njemu nije bio korektan ni kolegijalno ni u građanskom
smislu. Ako povežemo kolege iz naslova i nezavisni sindikat policije iz lida,
vidimo da su oni na suprotstavljenim stranama. Kolege su pretukle, polomile
rebra itd., iz čega se implicitno vidi konflikt u kojem čitalac pokušava da
zaključi ko je na čijoj strani i ko je sa kim u sukobu. Ta se slika može
složiti samo kada se sastave tekstovi lida i naslova i u integralnom tekstu
dekodiraju implikacije u kojima leži dio onoga što se zove valjanost vije-
sti. A implikacije se nalaze u kataforičnom povezivanju referencijalnih i
deiktičkih elemenata naslova i lida.
Slika 5 Diskursna struktura lida – primjer 10b
Tekst pod analiziranim naslovom i lidom ne pripada uskom korpusu

tekstova koji se eksplicitno bave kampanjom, tj. politikom. On pripada
korpusu onih tekstova koji smo nazvali „podupirači“ (engl. back up texts),
koji, dakle, nisu usko u funkciji predizborne kampanje, ali svojom tema-
tikom i, naročito, njenom implikativnošću, uz ono što je “knowledge of
the world such as frames or scripts” (Schank and Abelson, 1977), kod
čitalaca proizvode određeni učinak, a on je najočitiji na ideološkoj ravni.
Prvi nivo te ideološke ravni jesu svrstavanje „za“ ili „protiv“. Ovakav
tekst u jeku kampanje trebalo je da izoštri čitaočevo osjećanje pravde
i osjećaja (ne)sigurnosti. Riječ je o jednom organu državnog aparata, a
to je policija, i to ne ona sama, već udružena sa pravosuđem. Te dvije
moćne poluge državnog aparata prikazane su prvo kao spregnute, a onda
u činu flagrantnog kršenja ljudskih prava. Nepravda se čini nad kolegom
policajcem, znači iznutra, što treba da pošalje snažnu poruku da unu-
tar te „poluge“ nešto nije kako treba, a onda upomoć u tom nečasnom
činu priskače pravosuđe, što samo treba da dopuni sliku nepovjerenja u
državu. Krajnji zaključak: takva država u kojoj policija i pravosuđe loše

funkcionišu ne treba da zadobije naše povjerenje. Tekst funkcioniše pu-
tem analogije i asocijacija. Sve se to dešava u Srbiji, od koje smo daleko,
ali koja nam je i blizu. Politici „Dana“, poznato je, odgovara ideja da nam
je Srbija blizu. Pa, kada se to dešava u Srbiji, nije nevjerovatno da se može
desiti u Crnoj Gori.
Ovaj navedeni primjer dobra je ilustracija „dopunjavanja“ naslova i
lida i njihove „dobre naratološke i diskursne saradnje“. Dalje, jukstapo-
zicija naslova i lida navodi nas na zaključak da treba da ih čitamo kao
integralan tekst i da na osnovu ta dva čitanja zaključujemo. A to nam
neće ni biti tako teško ako se osvrnemo na dva nivoa: diskursni, koji se
odnosi na valjanost vijesti, i leksički, koji se odnosi na ključne, udarne
riječi. Valjanost vijesti, s obzirom na to šta prodaje novine, jeste priča o
drugome, ali priča koja ima jako izraženu dramatiku. Pretući nekog, polo-
miti mu rebra, smjestiti ga na psihijatrijsku kliniku (čitaj ludnicu!), pritom
mu priželjkivati da umre – definitivno čini vijest viješću. U lidu pravedni
nezavisni sindikat optužuje vrh srbijanskog pravosuđa, dakle, najviši nivo
sudske vlasti za torturu nad nevinim građanima, gdje je građanin i polica-
jac odmah aboliran od svih optužbi, on je u lidu nevin, samim tim što je
policajac izjednačen sa građaninom, a građani su „nevini“. Jake, ključne,
udarne riječi lida i naslova na semantičkim su polovima sa jako pozitiv-
nim i jako negativnim nabojem. Zasebne ključne riječi imaju naslov i lid.
U naslovu to su: pozitivne: pružiti, pomoć i negativne: pretući, polomiti
rebra, strpati, izolacija, psihijatrijska klinika, priželjkivati, smrt (da umre). U lidu
to su: pozitivne: nezavisni, sindikat, nevini, građani i negativne: tortura, slu‑
čaj. Treba primijetiti da negativne riječi dominiraju u naslovu. Međutim,
udarne riječi iz lida ne javljaju se ponovo u naslovu. Ako bi i bile pri-
sutne, bile bi u presupoziciji konteksta, a to bi na najopštijem nivou bilo
„pojave u društvu“. Kolega se stavlja u negativan kontekst. To bi trebalo
da bude riječ sa jakim pozitivnim nabojem, ali ona to ovdje nije. Kada
se propusti kroz komponencijalnu analizu, vidi se da strpati ima u sebi
elemente sile. Podjela na „mi dobri“ i „oni loši“ opet je implicitna. List
se svrstava uz moralni kodeks koji je sadržan u „da mu pruže pomoć“
što bi bilo ispravno i ljudski. U lidu se navodi nezavisni sindikat, koji u
ovoj situaciji djeluje na strani pravednih, a to su nevini građani koje treba
uzeti u zaštitu, pa i građanina Novaka Bejatovića, gdje su referencijal-
nost, kontekst, konotativnost i asocijacije takvi da je njegova nevinost
nedvosmislena.
U diskursnoj analizi, ovakvi tekstovi (naslovi) u najvećoj mjeri svojim

implicitnim kazivanjem odn. značenjem odražavaju ideologiju, u ovom
slučaju u službi jedne političke partije i politike lista koja podupire tu
ideologiju. (DOS je na vlasti u Srbiji – tekst je antiđinđićevski. Nije teško
napraviti analogiju i zaključiti da je i antiđukanovićevski.)
Sljedeći primjer koji ćemo uzeti za analizu dolazi iz „Vijesti“. Na na-
slovnoj strani11 (na drugoj, desnoj polovini) i ponovo na strani pet, dati
su sljedeći naslov i lid:
„Vijesti“, nedjelja, 13. oktobar:
(11) (a) Naslov: Mi znamo da oni znaju da će ove izbore izgubiti
(b) Lid: Predsjednik SDP Ranko Krivokapić kaže da Lista za
evropsku Crnu Goru računa na apsolutnu pobjedu i da im
ne pada na pamet saradnja sa LSCG
I ovo je primjer združenog dejstva naslova i lida koje može biti infor-
mativno i narativno. Iz navedenog primjera u naslovu i lidu presuponira
se zajednički broj radnji. U lidu apsolutna pobjeda navodi nas na inferenciju
da je riječ o izborima koji se tu ne pominju, ali se pominju u naslovu. U
naslovu se pominje izgubiti (izbore) dok se u lidu navodi računanje na apso‑
lutnu pobjedu, što naslov i lid stavlja u kontekst suprotstavljenosti. Iz ovog
konteksta proizlazi da oni iz naslova i oni (im) iz lida nisu jedni isti oni,
dakle nemaju isto referencijalno i deiktičko značenje, što opet upućuje
na komplementarno čitanje unutar sveopšte suprotstavljenosti: partijske,
ideološke, programske itd. Naslov, po definiciji, nastoji da reducira rad-
nje, ili da ih elidira jer se iz teksta lako mogu rekonstruisati. Jedna od stra-
tegija, rekli smo, kojoj tvorci naslova ne pribjegavaju su nominalizacije i
nominalne grupe kako bi se izbjegle pune predikacije.
Navedeni primjer smo izabrali zato što je takođe karakterističan za
naše novinarstvo. Karakteristike su dvojake: broj radnji u lidu i naslovu
i njihova retorika. Za razliku od prethodnog primjera, ovdje po broju
riječi imamo znatno manji naslov (10 riječi), dok je lid dugačak (25 riječi).
Radnje u lidu su: radnja 1 – kazati, radnja 2 – računati i radnja 3 – (ne)
padati na pamet.
Prvo dajemo lid (slika 6) jer ima malo više dinamike, mada su u ovom
primjeru uslovno identifikovani događaji i radnje. Glagolsko vijeme je
prezent, koji u naraciji ima dinamiku, pa se glagolskim vremenom nado-
knađuje manjak živosti kazivanja.
Slika 6 Diskursna struktura lida – primjer 11b
Središnji događaj priče ovog lida izražen je radnjom kazivanja (kaže)

a sadržina kazivanja sastoji se od dvije tvrdnje na osnovu kojih je to ka-
zivanje moguće izraženo radnjama računati na (apsolutnu pobjedu) i pa‑
sti na pamet (saradnja sa LSCG). Nema specifikacije okruženja radnje, tj.
mjesta i vremena. Prvi glagol je glagol govorenja i ukazuje na navođenje
nečijih riječi te mi zaključujemo da se radi o interpretaciji nečijih riječi,
iz čega dalje zaključujemo da lid nije napisao novinar (urednik), već ga je
samo izabrao i parafrazirao iz već postojećeg teksta. U novinskom tekstu
stoji:
„Da oni znaju da će izgubiti izbore, mi znamo mjesecima unazad.“
Na taj način posredništvo između izvora riječi u tekstu (intervju –

Ranko Krivokapić, na strani „Vijesti“ označenoj kao „Politika“) i čitalaca
mora se nužno odvijati preko tog dnevnog lista koji obezbijeđuje kanal
informacije. Ta indirektnost kroz posredništvo čini neophodnom trijadu:
izvor – medij – čitalac. Teško možemo spoznati ideje nekog partijskog
lidera bez novina, što novinama daje veliku moć. Drugi kao i treći glagol,
koji označavaju radnje, nemaju u sebi dinamički naboj. Više su statični i
ima se utisak da je u ovom primjeru informaciono težište na leksici, a ne
na radnji upravo zato što su upotrijebljeni u kvalitativnom značenju i po
srijedi je jedan reducirani informacijski niz. I u ovom primjeru naslov i

lid tvore jednu cjelinu.
U naslovu tri su radnje pokrivene dvama glagolima. To je glagol znati
u sadašnjem vremenu i izgubiti u budućem. Dvije radnje date su u formi
umetnutih struktura, što izgleda ovako:
[Mi znamo [da oni znaju [da će ove izbore izgubiti]]]
Kada bi spoznaja bila predstavljena kao događaj gdje jedna spoznaja

prethodi drugoj, tada bi se, uslovno, prema Belovom modelu, ovaj naslov
mogao predstaviti na sljedeći način:
Događaj 2 proizlazi iz događaja 1 – mi posjedujemo znanje o njiho-

vom znanju. Njihovo znanje, koje se zbilo prvo, uslovilo je mogućnost
našeg znanja. Događaj 3 pripada slijedu događaja i izveden je iz događaja
2, mada događaj 3 u spoznajnom smislu ima više veze sa događajem 2
nego sa događajem 1. Oni i njihovo „gubljenje izbora“ tješnje je vezano
nego mi i naša spoznaja o njima (oni). Mi znamo da oni znaju da vi znate

itd. moćno je retoričko sredstvo kao što su nabrajanja, koordinacije, a
može da bude i subordinacijski niz. To pričanje u kome se otkrivalački
kvalitet narativnog istura u prvi plan uslovno ima potencijal da bude na-
slov. Ono što se ne uklapa u teoriju o naraciji u novinskom diskursu
Alana Bela i Teuna Van Dijka je nešto što bismo u skladu s prirodom
ovog naslova nazvali pomjereno težište sa subjekta ili objekta na radnju.
Antipod u semantici jednog znati je ne znati. Znati ovdje znači znati nešto
drugima neznano, a to je tajna. Tamo gdje je moguća tajna, moguće je
i njeno odavanje. Mi znamo – znači znamo i za tajnu i ono što ćete sa
tajnom. Samo, pitanje je da li je rezultat glasanja ikakva tajna ili, prosto,
demokratska nepoznanica.
Interesantan retorski aspekt ovog naslova je referencijalnost i stanje
(engl. voice). Referencijalnost je dvojaka. Prvo, ko smo to mi u mi znamo i
ko su oni u oni znaju. Očigledno se radi o bitnim diskursnim elementima
jer mi i oni u našem jeziku nisu potrebni zato što se lice sadrži u glagolu
u njegovim sinkretičkim nastavcima. Njihova eksplikacija ima za cilj iza-
zivanje pozicije suprotstavljenosti, koja se tako diskursno intenzivira: mi
na jednoj strani i oni na drugoj. Dalje, retorskim prisustvom ovih dviju
zamjenica dobija se utisak objave, obznane. Ovim iskazom u novinama
sada se obznanjuje nešto što je dosad bila tajna ili samo tajna namjera, ali
možda ta objava može da ukaže na promjenu strategije ili makar taktike
unutar nje. U nas je spoznaja, u nas je istina i mi je objavljujemo. Objav-
ljujemo sada kad smo sigurni. A sigurni smo u to da ćemo mi pobijediti
na izborima. Drugo je pitanje ko ovo mi izgovara, pa se sa njime jednači.
Prema onome što je poznavanje svijeta i date političke situacije, naročito
one vezane za stranačko djelovanje, nekoliko je referenata. Prvo, moglo
bi da se odnosi na govornika (Ranka Krivokapića) i SDP (koja nije više u
savezu sa LSCG) a moglo bi na „Listu za evropsku Crnu Goru“, što se
nalazi u lidu. Oni su partija liberala LSCG. Ako je drugi slučaj po srijedi,
a nama se čini da jeste, Ranko Krivokapić izgovara ovaj iskaz sa osjeća-
njem ne male samouvjerenosti i moći. Dalje, uvedeni treći referent „Lista
za evropsku Crnu Goru“ očigledno stoji u nekom odnosu i prema mi i
prema oni. Reklo bi se da ta neka teorijska ekvidistanca i nije uravnote-
žena, već smo mi bliži „Listi za evropsku Crnu Goru“ nego oni. Mi smo, u
stvari, „Lista za evropsku Crnu Goru“. Taj odnos referencijalnosti ovdje
je naročito značajan jer se sada radi o žestokoj suprotstavljenosti bivših
saveznika gdje onaj koji govori (Ranko Krivokapić) ima sva prava na to
jer on je – na pravoj strani. Iz tog pretpostavljenog znanja, čitalac može

da se napravi neki (svoj) smisao.
Iz svega izvlačimo zaključak da ovaj naslov kao vijest nije novinarski
najsrećnije dat jer ima više naracije i manje informativnosti i novinske
valjanosti nego što treba. Međutim, politički, ideološki, odnosno, s po-
zicije moći gledano, vrlo je srećno izabran. Prema jednom kognitivnom
modelu u vezu dovodi bivše savezničke stranke, sada rivale, u ravan gdje
jedna ima očiglednu premoć. Prava stranka izabrala je pravog (i velikog)
partnera. Ishod – izbori koji će se dobiti. Mediji i politika se očigledno
prožimaju, što nas još jednom navodi na zaključak da su u nas mediji više
u službi politike nego u sopstvenoj misiji. Refraziranjem riječi jednog
lidera partije koja je u savezništvu sa partijom na vlasti o ishodu pred-
stojećih izbora, dnevne novine „Vijesti“ zauzimaju laganiji pristup svom
osnovnom poslu – pravljenju novosti i novinskih naslova. Ali navedeno
dati kao vijest, znači uraditi medijsku promociju jednom takvom kogni-
tivnom toku i doprinijeti subjektivnom osjećanju premoći koje treba da
izazove to isto osjećanje kod čitalaca, odnosno kod glasača. A to je već
veliki učinak.
Navodimo primjer iz „Dana“.
(12) (a) Naslov: Đinđić će ponuditi vraćanje poslaničkih mandata Koštuni-
činoj partiji i podržati ga na pobjedničkim izborima
(b) Lid: Moguć kompromis među trenutno najjačim političkim
partijama
Ovaj primjer iz „Dana“ možda najbolje ilustruje našu tezu o speci-

fičnom statusu naslova i lida u našim novinama. Lid je jedna imenička
fraza koja ima atribut moguć i glavu fraze u vidu imenice, tj. kompromis, i
koja je proširena postmodifikacijom u vidu prepozicione fraze. Dubinska
struktura fraze moguć(i) kompromis i rečenice kompromis je moguć ista je, i u
površinskoj strukturi imamo frazu dobivenu elizijom kopule je. Dakle, u
narativnom pogledu nemamo ni narativno relevantan glagol, niti imamo
narativno vrijeme, niti imamo priču: jedna statika, odnosno, tvrdnja, uz
odsustvo radnje i oskudno narativno okruženje. S druge strane, naslov
ima priču od dva događaja koji treba da se odviju u budućnosti. Oba
događaja imaju učesnike i radnje. Prva radnja ima indirektni i direktni
objekat, dok druga radnja ima objekat i okruženje (Slika 8).
Veza između naslova i lida je implicitna i nalazi se u presupozicijama.

Implikature se nalaze u pretpostavljenoj vezi između Đinđića i Koštu-
nice, od kojih svaki za sobom ima partiju, što stoji u naslovu. Trebalo
bi da ih, prema našem znanju i poznavanju političke situacije u Srbiji,
identifikujemo kao najjače političke partije demokratske orijentacije, među
kojima je moguć kompromis. Dakle, naše presupozicije da će se partije
iz naslova odnositi na partije iz lida i tako stvoriti vezu čine mogućim či-
tanje ova dva teksta koji zajedno čine jednu cjelinu. Jedino se riječ partija
kao udarna riječ pojavljuje u lidu i u naslovu. Mada, u poznatom kon-
tekstu izbora, glasača, kampanja, partija, dobijenih ili izgubljenih izbora,
izbornih komisija, glasačkih listića, vlade, parlamenta, poslanika, partija
predstavlja čak redundantni vokabular. On se inferira iz situacionog i
opšteg konteksta, a navođenje tih leksema ne podrazumijeva neki naro-
čiti „novi“ kontekst. Svaka od vijesti presuponirala bi taj kontekst i taj
leksički arsenal. Ostale informacije dobijamo iz naslova, koji nosi istovre-
meno potencijal informacije i potencijal kazivanja. Ujedno, rekli bismo
da je ovo očigledan primjer gdje su po svim parametrima naše analize lid
i naslov zamijenjeni.12
Dosad analizirani naslovi imaju više naracije od onoga što teorija pred-
viđa. Prosječna dužina naslova u pogledu broja riječi sljedeća je: „Po-
bjeda“ 5. 50, „Vijesti“ 7.48 i najduži je u „Danu“ 12.41. Očigledno je da
se radi o namjernoj odluci i o stilskoj karakteristici datog lista. Nerijetko,
što se može vidjeti iz primjera, naslovi su duži od lida, i to nas navodi na
zaključak da se radi o maniru i stilu po kojima se naši listovi međusobno
razlikuju, a razlikuju se i od onih zapadne provenijencije sa kojima smo
ih upoređivali. Ta komplementarnost i dužina imaju svoju svrhu u jed-
nom tako kompleksnom činu čitanja na kome se prepliću mediji sa svo-
jim zakonitostima, politički diskurs sa svojim osobenostima i zamišljeni
čitalac sa skupom svojih predstava koji će sve to (ili dio toga) da čita i
da na svoj način procesira. Čitalac se opredjeljuje prema svojim postoje-
ćim ubjeđenjima, mada tekst možda želi da snagom argumenata zadobije
nekog novog čitaoca, a nekog postojećeg čitaoca ideološki preusmjeri.
To su ciljevi svih tekstova u novinama, koji se po prirodi svog medija
ne mogu lišiti ideologije. Prvo, u svakom od navedenih naslova postoji
jedna vrsta naracije. U zapadnim novinama uobičajeni broj naracija u
naslovu je jedna, maksimalno dvije, dok se u našim novinama najčešće
sreću dvije, tri i više od tri. Drugo, ni u jednom od navedenih primjera
ne postoji jedan glavni događaj. Ne samo što ne postoji glavni događaj
nego ne postoji ni glavna radnja, već sukcesija radnji od kojih svaka ima
ravnopravan status. Treće, radnje su sve jednakog značaja i u pogledu
onog što je „valjanost“ učestvuju sa jednakim učinkom. Četvrto, primjere
koje smo naveli, u pogledu hronološkog toka radnje, karakteriše linearna,
odnosno hronološka naracija. Jedino u primjeru o Novaku Bejatoviću
radnja umjesto da mu pomognu, koja bi se mogla razumjeti kao ona koja
dolazi u slijedu iza svih onih radnji, dakle posljednja, u stvari je prva, ona
predstavlja dio nekog drugog konteksta neispričanog u naslovu (ljekarska
pomoć). Sa tim mogućim izuzetkom, svi ostali naslovi ne podupiru stano-
vište o novinaru kao pričaocu radnje, dakle originalnom pripovjedaču,
bar ne u naslovima. dakle, suprotno nalazima Kolin Koter, zastupljena
je nepretenciozna linearna hronologija.13 Doduše, događaji su izneseni
na uzročno‑posljedični način, što čini da se logika događaja i hronologija
događaja podudare. Peto, ni jedna informacija iz lida nije uključena u
naslov. Lid i naslov čitaju se kao dva zasebna teksta koji se, na osnovu
anaforičkih, a češće kataforičkih, a onda i deiktičkih diskursnih sredstava
uspijevaju pročitati kao jedna cjelina. U primjeru o Novaku Bejatoviću
prvo smo ga sreli u zamjeničkom obliku u naslovu ga (njega), pa ga onda
uslovno identifikovali kao policajca i građanina. Šesto, sintaksički svi ana-
lizirani lidovi imaju neku kompleksnu strukturu. Ili se radi o proširenoj

rečenici u naporednom odnosu, primjer o Bejatoviću, ili je u pitanju slo-
žena rečenica sa subordinacijom. Sedmo, akcenat je na radnji, događa-
jima, glagolska vremena su uglavnom iz kruga pripovjedačkih vremena.
Osmo, prisutno je narativno okruženje u vidu okruženja radnje kao što
su mjesto i vrijeme, mada ne pretjerano. Deveto, tri dnevne novine gaje
tri stila u pogledu dužine naslova i lida (mjereno brojem naracija):
a) dug naslov
+ „Dan“
dug lid
b) kratak naslov
+ „Vijesti“
dug lid
c) kratak naslov
+ „Pobjeda“
kratak lid
Mislimo da se ovo formalno novinsko i redakcijsko opredjeljenje nije
bitno mijenjalo zbog osobenosti političke kampanje niti je kampanja uti-
cala na globalnu politiku lista. Učinak je suptilnije prirode. S druge strane
ova analiza na neki način dopunjuje saznanja o naslovima, jer se pokazalo
da neki listovi gaje svoj stil i svoju doktrinu.
Diskurs politike
Retorika naslova
Narativni diskurs naslova čini osobenim jedan određeni način pisanja, što
prepoznajemo kao osobenosti sintaksičke, semantičke i retorske prirode,
gdje se značajan ideološki učinak postiže retorskim sredstvima. Jedno
od retorskih sredstava koje prepoznajemo u korpusu naših naslova je
ono koje je Atkinson (Atkinson, 1984) nazvao jednim od najmoćnijih
sredstava kojim se traži i zadobija odobravanje: moć broja tri. Kakva god
da je priroda govornog čina, političkog obraćanja ili neobaveznog razgo-
vora, trodjelna struktura veoma je privlačna i govorniku i slušaocu jer je
u nekim kulturama prisutna i prepoznata kao način iskazivanja jedinstva
i cjeline, na primjer: Priprema, pozor, sad; Dođoh, vidjeh, pobijedih i mnoge
slične. Izostavimo li jedan elemenat, izostavili smo osnovni okidač dej-
stva tog iskaza. U prvom trkači neće potrčati; u drugom nema potpunog
iskaza, nije cjelovita sentenca.
U političkim govorima, u kojima je ovo retorsko sredstvo često, može
se sresti u formi ponavljanja. Kada je Toni Bler započeo svoju kampanju
1997. godine, njegova glavna briga bila je: „Obrazovanje, obrazovanje,
obrazovanje“. Abraham Linkoln u svom obraćanju u Getizburgu 1863.
godine upotrijebio je blagu modifikaciju modela ponavljanja upotrijebivši
različite predloge ispred imenica „narod“:
Goverment of the people
by the people
for the people14
Slično je uradio i Vinston Čerčil kada je hvalio napore pilota u Bici za

Britaniju 1940. godine, naglašavajući riječ so, na srpskom tako.
Never in the field of human conflicts
has so much
been owed by so many
to so few15
Efekat ovoga ponavljanja nije samo u nabrajanju. On leži u prozo-

dijskim elementima kao što su tempo, visina, ton, ritam. U naslovima,
gdje nema označenih prozodijskih momenata, tročlani elementi, koji su
obično nabrajanja, naliježu na poznatu retorsku matricu koja je takođe
i epska matrica tako bliska mentalitetu crnogorskog naroda i izazivaju
snažnu potrebu za odobravanjem. U našem korpusu, takvih naslova sa
tri dijela strukture bilo je poprilično. Prvi primjer:
(13) (a) Naslov: Naše je mjesto premijera i ministra policije, oporezova-
ćemo nove bogataše i rasvijetliti ubistva u Crnoj Gori
(b) Lid: Miodrag Živković, politički lider LSCG, tvrdi:
Tri su nezavisne klauze u naslovu: a) biti naše (mjesto premijera i ministra),

b) oporezovati nove bogataše i c) rasvijetliti ubistva u Crnoj Gori. Naslov sadrži
programski karakter. On je dajdžest partijskih namjera i zahtjeva. Sročen
kao tročlana cjelina, računa na veliko odobravanje i podršku. Tu podršku
traže Miodrag Živković i LSCG, koji imaju krupnu računicu u ovim par-
lamentarnim izborima.
Sljedeći primjer je takođe iz „Dana“.

(14) (a) Naslov: Služićete našu vojsku na čijem čelu su sada naši časni i od-
govorni ljudi, a ne kriminalci iz Sedmog bataljona16
(b) Lid: Demokratska koalicija za evropsku Crnu Goru – Milo Đu-
kanović, sinoć na Starom aerodromu
U ovom primjeru imamo binarni niz koji dolazi do izražaja kroz pro-
zodijska sredstva, tj. naglasak dvaput na naši. Tročlana je struktura ime-
ničkih fraza: časni ljudi, odgovorni ljudi, kriminalci iz Sedmog bataljona, koje
stoje zajedno – prve dvije po sličnosti, a treća po razlici, što opet treba
ideološki da produbi postojeću razliku, prvo podsjetivši na jaz između
partija, potom na partijsku pripadnost. Pritom, to izgovara pripadnik
partije na vlasti, koji ima ovlaštenje i autoritet da naglasi naši kao nešto
veoma pozitivno i poželjno jer mi smo takvi, a oni nisu.
Naredni primjer je iz „Vijesti“, ponedjeljak, 14. oktobar:
(15) (a) Naslov: Željko bolji od Šoća, Andrija od Koprivice, Krivokapić od
Vuksana
(b) Lid: Svetozar Marović, na skupu u Velimlju uporedio kandidate
za ministre
Primjer br. 15 višestruko je interesantan. Unutar svakog od tri člana

nabrajanja nalazi se suprotstavljeni par izražen imenima, tako da je uz
tročlano nabrajanje zastupljena i analogija, odnosno kontrast, što veoma
intenzivira retorski, to jest, govornički efekat Marovićevog istupanja. Uz
retorski efekat, očigledna je analitičnost procjene situacije, ali i stav koji
dolazi iz pozicije govornika koji ima upper hand da o političkim prilikama
daje svoj sud.
U primjeru br. 16, koji slijedi, tročlano nabrajanje je sasvim jasno. Ono
se nalazi unutar imeničke fraze i koordinatine je prirode. Imenski dio
predikata u postmodifikaciji ima nabrajanje uz pridjev crnogorski: progres,
demokratija, razvoj, što dobija prominenciju i predstavlja fokus pozitivnih
konotacija.
„Dan“, nedjelja, 13. oktobar:
(16) (a) Naslov: Milo Đukanović: „Željezara je udarna pesnica crnogor-
skog progresa, demokratije i evropskog razvoja“
(b) Lid: Tribina DPS‑a u Nikšiću
Primjeri 13, 14, 15 i 16 imaju tročlano nabrajanje koje računa sa po-

znatim efektom iz epske poezije i iz narodnog predanja, a što se sve
gaji i u svakodnevnoj retorici. Međutim, kako se ponekad u prigodnoj
političkoj retorici ovo sredstvo doživljava kao nedovoljno, tročlani niz se
intenzivira i imamo novi, četvoročlani niz. I ovi primjeri uglavnom su iz
„Dana“.
(17) (a) Naslov: Tajić‑Rabrenović: Milo Đukanović se koristi ćirilicom, hvali
vojsku, posjećuje manastire, a Srbiju naziva bratskom17
(b) Lid: Izjava za javnost koalicije „Zajedno za promjene“ (slika 9)
Ovaj primjer interesantan je i s aspekta naracije jer sadrži četiri radnje

koje su linearno date, prosto zato što su nabrajanje. U osnovi, to su četiri
rečenice sa različitim glagolima i različitim objektima, ali sa istim subjek-
tom. Kontekstualno, upotreba ovako kompleksnog naslova je potreba za
eksplikacijom svake radnje i svakog objekta ponaosob, što treba da in-
tenzivira ideološko neslaganje s takvom predizbornom strategijom, kako
govornika tako i partije kojoj pripada. Svaka od tih nabrojanih radnji
doživljava se kao težak prestup sa aspekta onog ko ove riječi izgovara.
„Dan“ to, naravno, u cjelini prenosi. Recepcija kod čitalaca treba da bude
neodobravanje takvog čina, na šta se dobrano računa. Time Atkinsonovu
definiciju koja podrazumijeva odobravanje proširujemo i njenim negati-
vom – odobravanje neodobravanja, koje se izaziva jednakim sredstvima,
što dalje ima umnoženi efekat. Moć broja četiri (ili pet) nije toliko u na-
brajanju (grešaka) koliko je u pojačanoj potrebi za odobravanjem, pa i
odobravanjem neodobravanja.
Maksimum nabrajanja od 5 elemenata našli smo ponovo u „Danu“.
„Dan“, srijeda, 16. oktobar (primjer 5 i 5a na strani 17):
(18) (a) Naslov: Miroslav Vicković: Liberali su izdali i Mila i Aca i „Jube“ i
„Vektru“ i sve lopove
(b) Lid: Na promotivnom skupu LSCG u MZ „Stara Varoš“
Naslov pod br. 18 primjer je zaista specifične retorike. Njega čini ve-
oma dugačkim jedan složeni objekat sastavljen od pet imenskih fraza,
od kojih svaki uza sebe ima veznik i. Taj veznik čini da ovo nabrajanje
nije puki niz imenica, već posebna emfaza svakog elementa tog složenog
objekta, gdje svaki zaslužuje posebnu i jednaku pažnju. Ta jednaka pažnja
dalje ih jednači po važnosti, a ta važnost učestvuje u ukupnoj semantici
prema ravnopravnoj podjeli značenja sa krešendom na posljednjem ele-

mentu u nizu.
S + V + O
Liberali su izdali a) Mila + b) Aca + c) Jube + d) Vektra + e) svi lopovi
Poenta je na lopovi i semantici ove riječi kao i njenoj prominentnosti

budući da je u nabrojanom nizu posljednja, što znači da je glavni nosilac
emfaze. Usto, svi lopovi stoji u jukstapoziciji sa ostalim članovima niza i oni
se logikom tog literarnog sredstva boje članom koji ima najveću snagu.
Prema dobro znanom mehanizmu implikativnosti, semantika onog svi
lopovi prenosi se na čitav niz, pa stoga ova izjava pripada onoj uvredljivoj
i ružećoj predizbornoj retorici. Nimalo delikatna, daleko od potrebe za
obzirom prema drugome, pribjegava eksplicitnosti iskaza i eksplicitno-
sti leksike što je, nažalost, karakterističan vid predizborne komunikacije.
Izostavljanjem strategija učtivosti, pristojnosti, uljudnosti, koja je zaštitna
membrana u etikeciji, direktno se silazi u diskurs neinhibiranog blaćenja,
što je nepatvoreni put u govor mržnje. Ovo su one riječi osobenosti
ličnog stila određenih ličnosti iz političkih partija koje se prenose, a po-
godne se našle, po mišljenju urednika, za ovakvu vrstu naslova. „Dan“
ih očigledno gaji.
Gornji primjer mogao bi da sukobljava retorski princip nabrajanja
kojim se traži odobravanje i psihološki mehanizam odbojnosti zbog ne-
gativne sadržine. Mislimo da se u konkretnom slučaju ovog naslova po-
tiru ta dva mehanizma i da mehanizam odbojnosti zbog ruženja neće
otjerati onaj broj čitalaca (čitaj pristalica i glasača!) koji je mehanizam
odobravanja/neodobravanja centripetalnom silom prikupio. Ipak, svaki
od ovih mehanizama ima svoj učinak i mogu se posmatrati individualno
i kontrapunktualno.
Pored toga što su naslovi ove strukture vrlo dugački, oni su kao mo-
gućnost za naslov birani među mnogim drugim mogućnostima. Bilo bi
interesantno dalje istraživati zašto se ovakav naslov nije pojavio u „Vije-
stima“ ili u „Pobjedi“. Naša je pretpostavka da je odgovor u ravni poli-
tike, odnosno ideologije i da im takav naslov ne bi odgovarao. Ali kada
naslovi u novinama imaju tu sadržinu, one na izvjestan način eho politič-
kog (partijskog) odobravanja dalje medijski šire prenoseći tako osnovnu
poruku: mi smo u pravu i vi nam vjerujete. U dijelu rada koji slijedi mi-
slimo da će se naći potvrde za takav stav.
Mi/oni asimetrija
U predizbornoj kampanji vanrednih parlamentarnih izbora 2002. koristio

se često jedan poseban oblik naslova i lida. Naslov je bio citat ili parafraza,
a lid atribucija (sjetimo se Belovog modela). Lidovi su atribucije jer pred-
stavljaju izvor informacije, a samo citiranje kao način obrazovanja naslova

i lida ne zahtijeva veliku umješnost. Jednostavno se prepoznaju riječi ili
cjeline, najčešće puni iskazi koji će zaokupiti pažnju čitalaca usmjerenih
na senzaciju i oni se kao takvi preuzimaju. Novinarsko posredovanje je
veće ako se nečije riječi navedu kao indirektni govor, a ne direktni, odno-
sno, ako prođu uredničku redakciju, pa budu ishodište procesa selekcije i
adaptacije. Očigledno je da na ovako delikatnom zadatku kao što je pred-
stavljanje predizborne kampanje mediji treba da zadovolje dva uslova: da
što vjernije predstave kampanju i da svoj stav učinite što manje vidljivim.
To je zajedničko svim trima dnevnim listovima. Ipak, neki listovi su to
nastojali više i bili uspješniji, neki manje uspješni. Selekcija citata istovre-
meno je nevinije i ubojitije sredstvo. Ona podrazumijeva samo izbor, a
ne i redakcijsku intervenciju. Usto, način na koji se tom selekcijom u listu
pravi nova, novinska kreacija, može takođe imati skrivenu namjeru. Ta
se namjera vrlo dobro vidi u onome što se zove „stavljanje naporedo“ ili
jukstapozicija. Tako naporedo mogu da se nađu „prijatelji“, ali i politički
„neprijatelji“. Jukstapozicija u prvom slučaju nosi inherentnu podršku
za koju list zna i koju gaji. U drugom slučaju, to znači dalje raspirivanje
suprotstavljenosti i neprijateljstava, koje list opet „nevino“ podgrijava
svojim grafičkim i jezičkim sredstvima koja mu stoje na raspolaganju.
Taj sâm izbor onoga što će sačinjavati naslov može da bude stvar dalje
manipulacije i da ide veoma naruku stranci i partiji koja se predstavlja,
a može se jednako tim istim sredstvom selekcije negativno predstaviti.
Dalje, adaptacija ili parafraza izgovorenih riječi sa promotivnog skupa
obično podrazumijeva intervenciju na nekoj određenoj formulaciji koja
se, dakle, ne preuzima doslovce, već je više predložak. Što je novinska in-
tervencija veća, posredovanje je izraženije i stav novina jasniji. Ova vrsta
manipulativnosti može da se sagleda kroz dva obrasca predstavljanja: mi
dobri/oni loši unutar mi/oni asimetrije.18
Iz primjera naslova u Dodatku 1 vidljiva su dva aspekta predstavljanja
u novinama: onaj kako jedna partija ili partijski lider predstavljaju sebe i
onaj drugi – kako govori o drugima, dakle, kako predstavlja druge. Teh-
nički, idejno, stilski, uređivački u medijima to je riješeno na tri različita
načina u zavisnosti u kom omjeru stoje originalni tekst i onaj citirani. U
kategoriji sažetka vijesti uočili smo tri obrasca obrazovanja naslova i lida.
To su:
a) originalan naslov i originalan lid,
b) originalan naslov, lid je atribucija,
c) naslov je citat, lid je atribucija.

Primjer za prvi slučaj, „Vijesti“, petak, 11. oktobar:
(19) (a) Naslov: Konačno se dogovorili da štampaju listiće
(b) Lid: Poslije burnih rasprava u podgoričkoj opštinskoj izbornoj
komisiji
Drugi slučaj ilustrovan je sljedećim primjerom, „Dan“, četvrtak, 17.

oktobar:
(20) (a) Naslov: Kancelaraija DPS‑a, ideolog varvara
(b) Lid: Narodna stranka – Žabljak
Treći slučaj, „Pobjeda“, petak, 18. oktobar:

(21) (a) Naslov: Pobjeda Crne Gore nije prava bez cetinjskog pečata
(b) Lid: Promotivni skup demokratske liste za evropsku Crnu
Goru – Milo Đukanović na Cetinju
Ova tri načina kombinovanja naslova i lida predstavljala su vrstu ure-

đivačkog izbora koja je imala određeno značenje.19 Prvi identifikovani tip
urednička je kreacija (nismo uvijek sigurni, rekosmo, u to da je naslov
isključivo urednikovo djelo) i on manje‑više odražava vjerno tekst koji
potom slijedi. Ovo je primjer dobre sinhronije naslova, lida i teksta novo-
sti. Uočili smo, kada smo naslove sravnili sa tekstovima kojima pripadaju,
da su uglavnom korektno dati.20 Ujedno, uočili smo da je ovo bio najrjeđi
način kreacije naslova i lida u kampanji, kao i da smo ga najčešće u kor-
pusu našli u „Vijestima“.
Drugi tip naslova je bio češći, naslov originalan, a lid je bio atribucija.
To je „izum“ (ne samo naših) novina i novinara u predizbornoj kampanji
što im obezbjeđuje da se daju odgovori na najvažnija pitanja (ko, šta, gdje),
da pritom ne pogriješe, a i da se ne muče. Mnogo je lakše navesti naziv
skupa ili partije i mjesta dešavanja nego stvarati sopstveni lid. Takvih
naslova i lidova našli smo mnogo u svima trima novinama, a najviše u
„Danu“ i „Pobjedi“. Treći tip iziskuje najmanje napora, a istovremeno
predstavlja najviše nevidljivog uticaja lista21. Naime, naslov se sastojao od
izbora citata iz govora govornika, a lid je bio atribucija koja je najčešće
obuhvatala naziv skupa ili partije, mjesto u kome je održana i ponekad,
ako je to bila izjava za štampu, tvrdnju te vrste. To je tip koji su koristile
sve novine, a najčešće je zastupljen u „Pobjedi“.
Ako pogledamo ova tri načina novinskog predstavljanja naslova i

lida, vidjećemo da je to, u stvari, fina igra objektivnosti i manipulacije.
U prvom primjeru najviše je autorske intervencije, dakle najviše je vidljive
mogućnosti za manipulaciju. Novinar treba da smisli lid, urednik naslov,
što i jedno i drugo može da protka finu nit podrške i pristrasnosti, da-
kle promocije određene ideologije. U ovom posljednjem naviše je tuđih
„objektivnih“ riječi, dakle najmanje je vidljive mogućnosti za manipulaciju.
Kad novine daju svoje naslove i lidove, njihova uloga je autorska. A kad
novine navode tuđe riječi, njihova je zasluga za selekciju. Manipulacija se
sadrži u rasponu između autorstva i selekcije. Kao što je već rečeno, na-
čin na koji novine predstavljaju političke partije jedna je vrsta predstavlja-
nja. Druga vrsta predstavljanja način je na koji partije predstavljaju sebe.
Ta dva predstavljanja sinhronizovano djeluju u kreiranju imidža jedne
partije, ali i trasiranju njenog uticaja.
Najčešća strategija djelovanja u partijama bila je održavanje rivalske
suprotstavljenosti i podgrijavanja stalne tenzije uz postojanu težnju da
se pridobiju nove pristalice, dakle potencijalni glasači. Pretpostavka je da
se u svakom promotivnom govoru nalaze riječi kritike rivalskih partija i
pohvala sopstvenih djela. Mi/oni asimetrija, gdje smo mi uvijek dobri, a
oni uvijek loši – provjereno je sredstvo. No, teško je zamisliti da se pro-
motivni, predizborni govori sastoje samo od jednog ili samo od drugog.
S tog aspekta, uočili smo da postoji jasna podjela prema tome kako su
partije u novinskim naslovima predstavljene. Jedne su predstavljene tako
što govore pozitivne stvari o sebi, a ne govore ništa ružno o drugim
partijama, i mi smo ih na taj način svrstali u ono što se u diskursnom
predstavljanju sebe naziva mi dobri, lijepi i pametni. Druge partije su pred-
stavljene tako što o rivalskim partijama govore loše, što ruže i ruše, a o
sebi često ne kažu ništa. Taj način smo nazvali oni loši, ružni i glupi. Ovi
potonji negativni su dvojako: zato što šalju negativne poruke i zato što
su izabrali negativan način sopstvene promocije. Oni nisu predstavljeni
loše samo zato što o drugima govore loše, nego zato što o drugima ne
govore dobro. A o političkom rivalu teško je dobro govoriti. Ali, i oni
koji su u medijima predstavljeni mi dobri... i oni koji su predstavljeni oni
loši... u svojim promotivnim govorima imali su elemenata koji su ih pred-
stavljali i na onaj drugi način. Međutim, novine se opredjeljuju samo za
jedno. U primjeru koji slijedi naslov je izvučen iz jednog paragrafa koji
sadrži elemente dobrog predstavljanja sebe i lošeg predstavljanja drugog,
tj. konkurentnih političkih partija.
„Mi donosimo razvoj, stabilnost i investicije, a ne ispraznu političku retoriku i sijanje

straha i podjela koji su jedini, do sada pokazani argument druge strane. Stoga
građani Crne Gore, izaberite siguran evropski put Crne Gore, istrajmo na
jednom pravom putu, putu za dobro svih građana Crne Gore, zaključio je
Radulović.“
U novinama naslov je izvučen iz prvog dijela. Evo tog naslova:

„Pobjeda“, petak, 11. oktobar:
(22) (a) Naslov: Mi donosimo razvoj i stabilnost

(b) Lid: Demokratska lista za evropsku Crnu Goru – Milo Đuka-
nović konferencija
Naslov nas, praktično, usmjerava kako da čitamo čitav tekst. Neko ko

je pravio sintezu poruke napravio ju je da ona pozitivno oslika „Demo-
kratsku listu za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović“ i da sa te konfe-
rencije ponesemo dobar utisak, valjanu poruku i da – damo glas.
Slično je i sa sljedećim naslovom i lidom iz istog lista:
(23) (a) Naslov: Nova šansa za nezavisnost
(b) Lid: Promotivni skup Liberalnog saveza Crne Gore na trgu
Ivana Milutinovića u Podgorici
„Vaša srca, koja biju zajedno sa mnom i sa nama, u ritmu liberalno, znak su da
Crnu Goru nije porazila grupa mafijaša.“
Partija „Liberalni savez Crne Gore“, čiji je politički program nezavi-

snost Crne Gore, u naslovu se predstavlja mi dobri, ali nigdje se ne ek-
splicira oni loši. To je u implikaciji. „Nova šansa“ implicira propast stare.
Fina igra eksplikacije i implikacije ovdje je presudna, i vjerovatno se na
tome se gradi onaj tanani osjećaj premoći. Novine potpomažu mi/oni
asimetriju tako što oni loši stavljaju u implikaciju tamo gdje žele da pomo-
gnu, a oni loši u eksplikaciju kada žele da odmognu. Interesantno bi bilo
istražiti zašto se „Pobjeda“ odlučila da ovako predstavi „Liberalni savez“,
koji inače nije pozitivno predstavljala. Bilo bi lijepo kada bi zaključak
bio – iz razloga objektivnosti. Usto, očigledan je psihološki mehanizam
koji je stalno prisutan. On je dvojak. Što se tiče pozitivnog predstavlja-
nja, to je provjeren način, tako se zasigurno zadobija naša naklonost. S
druge strane, teško ćemo se odlučiti da podržimo nekog, da mu damo
povjerenje, ako taj neko stalno o drugom ružno govori. To je djelatan
princip iz stvarnog života. Uvijek s nepovjerenjem gledamo onog ko je
rušilački nastrojen, ko ruži tuđu ličnost i taj mehanizam stalno djeluje u

interakciji između novina i čitalaca. Što se manipulacije tiče, ona je sadr-
žana u navedenoj zakonomjernosti: što je zastupljenija citiranost, veća
je manipulacija. Novine, zaklonjene tuđim riječima koje sama odabiraju
odlučuju kakvu će sliku o partiji poslati i kakav će joj imidž praviti. Na
doslovnom nivou, uvijek može da se kaže „to je ta i ta partija u kampa-
nji rekla protiv te i te partije“, i tu ništa ne bi bilo pogrešno. Na nivou
metaporuke, novinski medij stalno utiče na naše obrazovanje stavova i
stalno nevidljivo radi za jednu partiju, a protiv drugih. Poenta je u našem
deriviranom saznanju, a ono je sazdano od tanane građevine poruka i
metaporuka, eksplicitnog i implicitnog, rečenog i prećutanog. Kampanja
je bitka za one neopredijeljene. Oni provjereni i odani, opredijeljeni su
uprkos novina. Iz navedenih primjera (Dodatak 1) jasno se vidi da su
prisutna oba stereotipa.
„Pobjeda“ izrazito loše slika tri partije: „Patriotsku koaliciju za Jugo-
slaviju“ i „Socijalističku partiju Jugoslavije sa komunistima – za očuvanje
Jugoslavije“ i „Koaliciju zajedno za promjene SNP – SNS – NS“. Oni
su često predstavljeni ne toliko onim mi dobri, već oni loši, ružni, glupi,
što teško može pridobiti nekog novog člana ili glasača. Nasuprot tome,
„Demokratska lista za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović“ više je
predstavljena stereotipom mi dobri, lijepi i pametni, mada je u prenesenim
govorima bilo elemenata i za jedne i druge naslove. „Dan“ je izrazito
manje‑više istim sredstvima loše slikao „Demokratsku listu za evropsku
Crnu Goru – Milo Đukanović“.
„Vijesti“ su ravnomjernije, bez vidljivije pristrasnosti koristile obje
strategije za svoj naslov i lid. S obzirom na to da nemaju rubriku „Iz-
bori“, „Vijesti“ imaju veći prostor za prave novinske tekstove. Ovaj list
se trudi da ima vijest, ne samo izvještavanje sa promotivnog skupa. Po-
gledajmo sljedeći naslov i lid:
„Vijesti“, subota, 12. oktobar:
(24) (a) Naslov: Baba Joka ovjerila karton
(b) Lid: Joka Janičić iz Broćanca zbog želje da glasa prvi put u 110
godini izvadila ličnu kartu
Navođenje imena u ovom primjeru metonimijskog je karaktera: Joka

Janičić je data kao predstavnica većine koja će da glasa. Distanca prema
osobi smanjuje se upotrebom ličnog imena uz prisno baba Joka čime ona
postaje jedna od nas, naš član i neko ko je blizak. Tek lid malo odmiče tu
N A S L OV K A O T E K S T / 1 0 0
prisnost i osoba je data punim imenom i prezimenom, što odgovara na

pitanje ko?, a tu su i ostali odgovori: odakle – iz Broćanca, šta – izvadila
ličnu kartu, kada – u 110. godini, zašto – da bi glasala. Naravno, sve ovo
ne bi zavređivalo naslova – takvih je mnogo – da ona nema 110 godina,
što je čini pogodnom da bude vijest i da se ta vijest stavi u službu poli-
tike. Ovo je dobar primjer gdje je novinar našao „vijest“ koja je sasvim
u službi izbora, ali istovremeno ta vijest podržava određeno političko
opredjeljenje koje list ovim promoviše. Naime, zvanična politika partije
na vlasti zagovarala je izlazak na izbore. Nažalost, nije bilo mnogo takvih
autorskih tekstova. Mnogi su bili klišei, direktno u službi kampanje – za
ili protiv.
Interesantno bi, doduše, bilo saznati čija je greška u sljedećem naslovu
iz „Pobjede“.
„Pobjeda“, 12. oktobar
(25) (a) Naslov: Ne želimo vlast da bi u njoj uživali, već da bi promijenili
život
(b) Lid: Promotivni skup Crna Gora može – Liberalni savez Crne
Gore u Baru
Onako kako je u novinama dat transkript govora Vesne Perović, tekst

glasi:
Mi ne želimo vlast da bi u njoj uživali, trebaju nam poluge vlasti da bi promi-
jenili život, jer i mi i vi loše živimo, kazala je Vesna Perović.
Kao što vidimo, naslov je parafraza jedne cjeline. Ona u sebi sadrži
nepravilan glagolski oblik bi upotrijebljen dvaput. S obzirom na to da
nije citat, smatramo da je ovaj glagol u naslovu trebalo da bude pravilno
upotrijebljen u obliku bismo, a u tekstu onako kako ga je Vesna Perović
rekla.
Htjeli smo, takođe, da na jednom broju primjera vidimo da li su na-
slovi urednikova intervencija i selekcija ili samo selekcija. U najvećem
broju primjera bile su intervencija i selekcija. Tako u „Vijestima“ od 11.
oktobra 2002. godine stoji:
(26) (a) Naslov: Potcjenjujemo Crnogorce ako mislimo da slijede rušitelje
(b) Lid: Predsjednik Đukanović na promociji u Budvi kazao da nje-
gova koalicija na narednim izborima nema konkurencije
Ovo je ujedno i rjeđi primjer gdje se u predstavljanju „Demokratske

liste za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović“ koristi stereotip Oni loši,
ružni, glupi. Naslov je izveden iz novinskog teksta koji glasi:
„Potcjenjujemo Crnogorce ako mislimo da su skloni da slijede rušitelje, a ne
graditelje“
Dalje, naslov u „Vijestima“ od subote, 12. oktobra 2002. godine

glasi:
(27) (a) Naslov: Kad shvate da su poraženi pozvaće na prekid glasanja
(b) Lid: DPS upozorava da koalicija „Za promjene“ i LS uz pomoć
državnih medija, planiraju ekscese na dan izbora
Ni naslov ni lid ovdje nisu doslovno izvučeni iz teksta. Ilustracije radi,

evo teksta koji je poslužio kao predložak za naslov. To je posljednji pasus
teksta koji se nalazi na lijevoj strani prve polovine druge strane novina,
dakle da se prvi pročita na toj strani. Pasus glasi:
„Koalicija za promjene i LS su planirali da, kada budu suočeni sa sigurnim po-
razom, preko državne televizije, pozovu birače na prekid glasanja, navodi DPS“.
Prekid glasanja, odnosno neuspjeh izbora, glavna je prijetnja onima

koji izbore organizuju i njihovim očekivanjima za kontinuitetom vlasti.
Dakle, to je nešto veoma nepoželjno i stavlja se u eksplikaciju.
U „Danu“, utorak, 15. februar, na 11. strani (Izbori) na desnoj strani,
na gornjoj polovini nailazimo na tekst naslova i lida:
(28) (a) Naslov: Da nam niko obraz ne krade, tu je naš super predsjednik
Vlade
(b) Lid: Sa sinoćnje tribine DPS u zgradi Vlade: „Da nam niko
obraz ne krade, tu je naš super predsjednik Vlade“ – stih
je pjesme posvećene Demokratskoj partiji socijalista, koju
je recitovala učenica sedmog razreda OŠ „Maksim Gorki“
Tina Madžgalj
gdje je DPS izuzetno, što odmah implicira i moguću ironiju, predstavljen

mi dobri.
No, na istoj strani „Dana“, nimalo slučajno, nalazi se tekst (sa slikom)
sa sljedećim naslovom i lidom:
(29) (a) Naslov: Mafija otela narodu državu
(b) Lid: Liberali na promotivnom skupu u Nikšiću
Tekst naslova je iz govora Slavka Perovića:

„Ta mafija je otela narodu državu ne da bi joj donijela dobro, već da bi sebi punila
prljave džepove svojim prljavim rukama“, tvrdi Perović.“
Jukstapozicija tekstova sa ovih promotivnih skupova, gdje se oči-

gledno radi o suprotstavljenim stranama koje ne štede jedna drugu, ovdje
se Liberalni savez obrušava na vladajuću stranku jakim riječima sa dosta
negativnog naboja – data je namjerno da se njihovo neprijateljstvo „pod-
grijava“ s tim što se naznačava smjer napada. Dosta slična ovoj je i situa-
cija koja je data na stranama „Pobjede“ od ponedeljka, 14. oktobra, gdje
su naporedo dati naslovi koji u sebi sadrže riječ sveti (Dodatak 1, primjeri 5
i 6 i Dodatak 2, primjeri 15 i 16). Iz naslova može se vidjeti da se srećemo
sa dvije kolokacije. Sveto ime – metafora je kojom se koristi „Socijalistička
partija Jugoslavije sa komunistima – za očuvanje Jugoslavije“, i sveti cilj,
koji su skovali u „Liberalnom Savezu Crne Gore“. Sveto ime odnosi se na
Jugoslaviju, njen integritet i identitet, dok je Liberalni savez Crne Gore na
Trgu od oružja u Kotoru zagovarao sveti cilj, što u njihovoj programskoj
orijentaciji predstavlja nezavisnost Crne Gore – dakle identitet i integritet
ovdje potpuno oprečan onom sadržanom u svetom imenu. Ne treba ni po-
mišljati da je ovo suprotstavljeno susjedstvo slučajno. Novine i novinari
dohvatili su se „dobrog materijala“ i upotrijebili ga na svoj način. A taj
način je jedini mogući – da prodube jaz između partija od kojih ni jedna
nije na vlasti, da im tom borbom oslabe snage i da posredno istaknu i
osnaže vladajuću partiju.
Naša analiza pokazala je da su naslovi izvedeni iz promotivnih govora,
ali uz određenu redukciju i novinarevu ili urednikovu intervenciju. Ako se
naslovi u novinama izvlače iz jedne cjeline onako kako se nađu u govoru
(tekstu), onda je novinska intervencija jednostrana. Ako, pak, nije, onda
je odgovornost za naslov dvojaka. Prvo, odgovornost je za intervenciju
i, drugo, za izbor. Izbor samog naslova iz teksta, njegove sintakse, a na-
ročito njegove leksike, topikalizacije, pasivizacije i metaforičnosti i meto-
nimičnosti, u stvari, otkriva stranu koju list zastupa, politiku za koju se
zalaže i koju promoviše. Razlike mogu biti u nijansama, ali to je svakako
način na koji će se ta vrsta svrstavanja sprovoditi. Manipulativnost je
velika i teško vidljiva. Tek kada se aktiviraju diskursni mehanizmi analize
koji čine vidljivim konotativno značenje, analogije, asocijacije, kontekst,
uz već navedeno, moguće je cjelovitije sagledati jedan obrazac manipu-
lacije, subverzije čak, koji, u suštini, određuje naše čitanje i dekodiranje
novinskog teksta. Novine u tom smislu odražavaju dinamiku odnosa sa-
dašnjih i bivših saveznika pomno se trudeći da budu „politički korektne“

i ne izdaju ideologiju za koju se zalažu i partiju koju potpomažu. Pritom
je vidljivo da su tu ova tri dnevna lista među sobom različita: „Pobjeda“
nastoji da pothrani postojeći odnos snaga, odmažući partijama „narod-
nog ili narodnjačkog bloka“, a pomažući DPS, „Vjesti“, takođe, imaju
sopstvenu nit podrške određenim partijama, ali ne tako izrazito, dok se
„Dan“ upravo zalaže za blok partija koje su u koaliciji za Jugoslaviju.
Drugi način je brojnost, odnosno zastupljenost partije u novinama. Neki
promotivni skupovi preneseni su u cijelosti, neki parcijalno, nekima je
data prominentna strana, nekima ne, negdje ima slike, a negdje nema itd.
To su sve jezička i nejezička sredstva kojima se sprovodi ideologija, a da
se pritom ni jedna riječ eksplicitno ne kaže ili napiše.
Sveci i demoni
a) Metafora
Ako je Džordž Lejkof (George Lakoff, 1991) državu predstavio kao

osobu (engl. state‑as‑a‑person), onda bi se mogli, vjerovatno, bar na osnovu
naših nalaza, izbori nazvati poprištem (engl. elections‑as‑a‑battlefield). Kada
je u pitanju ovako vruća tema kao što je predizborna kampanja, prosto
je nemoguće izbjeći metaforu. A kada se to jednom desi, otvaraju se
mnoga vrata ka prenesenom načinu izražavanja. Metafore u našem kor-
pusu uglavnom nose negativne konotacije rivalstva i suprotstavljenosti.
U vječitoj težnji da se dobro predstavimo mi, a loše oni, ili da se napravi
takav kontekst, bilo je vrlo maštovitih i vrlo uspjelih primjera. Bilo je i
onih drugih.
Unutar hipoteze o velikoj zastupljenosti metafora i metonimija u pre-
dizbornoj kampanji i našim uvidom u korpus kojim se bavimo, izdvojili
smo jedan broj primjera. Sve metafore koje smo našli karakteriše seman-
tika snažnog antagonizma, što upućuje na preneseno značenje učesnika
u kampanji kao učesnika u bici, a aktuelno poprište su izbori, što mediji
manje ili više objektivno (subjektivno) prenose. Istovremeno, reducira se
pojam demokratskog, koji se u očiglednom odsustvu uljudnosti svodi na
ravnopravnost u korišćenju tog pogrdnog arsenala epiteta i etiketa.
Metafora izbori‑kao‑poprište daje legitimnost svakoj vrsti suprotstavlje-
nosti i oruđa za borbu i, kada jednom taj okidač opšteg nadmetanja bude
aktiviran, praktično ga je nemoguće zaustaviti. To nadmetanje takođe
daje legitimitet borbi svim sredstvima, tako da je u predizbornoj kam-

panji teško povući granicu šta je to što je dozvoljeno sredstvo, a što nije.
Jednom upotrijebljena takva metafora najčešće najavljuje odsustvo dvije
kategorije nečega što se u diskursu zove indirektnost kroz oklijevanje
(engl. hedging) i čuvanje obraza (engl. face saving). I jedna i druga diskur-
sna kategorija obrađivane su unutar proučavanja o fenomenu učtivosti
u interpersonalnoj komunikaciji. Svaki izostanak tih elementata učtivosti
vodi komunikaciju između ljudi na jedan kolosijek iskrivljenih pravila. Za
očekivanje je da u društvima koja gaje tradicionalne vrijednosti i izraženo
uvažavanje ličnog dostojanstva, za društva u kojima su ep i mit veoma
prisutni (kao na pr. Japan), čovjek neće nasrtati na ličnost drugoga, na
njegove najbitnije karakteristike – na čast i dostojanstvo ili, kako se to
kaže, na obraz. Analogno postojanju „pravila ratovanja“, za očekivanje
je bilo jednako uspostavljanje „pravila izbora“. Međutim, ono što se na
ovim izborima kroz kampanju desilo, a novine prenijele, predstavljalo je
obilje senzacija, uvreda, verbalnog nasilja i govora mržnje koji su postali
pravilo političkog diskursa22. Takvo opredjeljenje imalo je implikacije na
dvije kategorije: na međuljudske odnose i na usvojene etičke principe.
Međuljudski odnosi, a treba znati da su raznim partijama pripali ljudi
koji su gajili dugogodišnja prijateljstva, snažno bivaju obojeni partijskom
pripadnošću, a to biva i njihova međusobna komunikacija, dok usvo-
jeni etički princip biva više njegoševski nego markomiljanovski. Između:
„čuvaj drugoga od sebe“ i „čuvaj mu obraz ka on tebi“, u predizbornoj
kampanji, a rekli bismo i u cijelom političkom diskursu, preovladava ovaj
drugi etički princip. Samo što se ne zna ko je prvi počeo. A ako bi se išlo
dovoljno daleko, bojimo se, stiglo bi se do Kaina i Avelja.
Jednom upotrijebljena takva metafora ostaje da živi kao dio arsenala
koji se koristi da bi se: a) protivnik označio ili stigmatizovao, b) da bi se
protivnička strana moguće oslabila i c) nadogradila već postojeća podjela
ili suprotstavljenost uhvaćena metaforom. Metafora može imati sinhro-
nijski, a može i dijahronijski karakter, gdje se aktualizuje i posebnom
bojom sjenči jednom definisano svojstvo koje se metaforom iznosi, kao
što je leksema moba u sljedećem primjeru.
(30) (a) Naslov: Nismo ničija moba
(b) Lid: Patriotska koalicija poručila Đukanoviću i Bulatoviću
Metafore koje smo našli u našem korpusu pokrivaju mnoge djelatnosti

u društvu koje imaju određenu inherentnu polarizovanost. Ovdje ćemo
ih nabrojati i ilustrovati primjerom koji će biti označen brojem, a odno-
siće se na Dodatak 2 uz rad.
Metafora je, takođe, snažno manipulativno sredstvo i sredstvo za izra-
žavanje ideologije, a manipulacija kao političko sredstvo ima veliku moć,
jer u implikaciji ima poređenje, odnosno opoziciju, tako da njena djelatna
snaga potire sve ono što je u normalnoj komunikaciji veoma poštovano i
čega se ljudi uglavnom drže. To su prvenstveno principi uljudnosti i koo-
perativnosti, gdje je princip (ne)čuvanja obraza veoma zastupljen. U politici,
koja mijenja čovjekovo ponašanje, izgleda da se lako krše ta pravila, što je
dio (dobrodošlog) materijala za medije.
Metafore iz korpusa sa pretpostavljenim oponentima:23
administracija (1) – pretpostavljeni i potčinjeni,
tržište (7) – potražnja, ponuda,
utakmica (5, 13) – dva protivnička tima,
privreda – bankrot (3) – dužnici i potražioci,
trgovina (6) – kupci i prodavci,
globalna poređenja – zemlje kao metafore (17, 25) – Kolumbija /Afrika
i Crna Gora,
mehanizmi (20) – točkići/šrafovi i aparatura,
kampanja (26) – promoteri i potencijalni glasači; političke partije i glasači
pohod/zavojevači (4,28) – osvajači i osvojeni,
doušnička terminologija – doušnik i onaj kome se dojavljuje,
politika (8, 4) – političari i narod,
brod (12) – brod i more,
kriminal (22) – dobri momci i loši momci,
ptica (26) – ptica i sloboda,
religija (15, 16) – vjera i vjernici,
infrastruktura (23) – osnova i nadgradnja,
bon‑ton (18) – muškarci i žene.
Favorizovanje metaforičkog naspram deskriptivnog izražavanja znači

leksičko bojenje i semantičko nadgrađivanje. Izbor naslova u novinama
koje imaju metaforu takođe znači potpomaganje poretku moći što se,
opet, stavlja u nečiju službu. Prvo, to znači legitimizaciju sukoba i sve
ono što iz sukoba proizilazi. Drugo, čini da takva vrsta suprotstavljeno-
sti bude doživljena kao normalna stvar, onako normalno kao što je to
upotreba metafore u govoru. Treće, obilato služenje metaforom (izbor i
selekcija) u novinama dio je prisutne ideologije koja se u medijima širi i

koju mediji, naravno, propagiraju svim svojim raspoloživim sredstvima.
b) Metonimija
Lejkof i Džonson (1980: 37) dali su primjer metonimije fraze ona je samo

jedno lijepo lice. Ovdje lice kao dio tijela stoji da predstavi čitavo ljudsko
tijelo, i to je ona ideja dijela kao cjeline. Slično je sa primjerom: Bijela kuća
zaprijetila je danas Sadamu Huseinu vojnom akcijom zbog afere sa inspektorima
UN (The White house today threatened Saddam Hussein with military
action over the UN inspectors affair) (A. Beard, 2000: 26). U ovom pri-
mjeru Bijela kuća zamjenjuje i predsjednika i njegove savjetnike, a Sadam
Husein zamjenjuje zemlju i narod Iraka.
Metonimijski, u našem korpusu najčešće su upotrijebljena imena ili
pojmovi koji treba da predstave šire entitete. Tako u primjeru 18 Do‑
datka 2, Kotor stoji da predstavi vaskoliko srpstvo i srpsko u Crnoj Gori, što je
kasnije u naslovu i objašnjeno onim srpska mapa.
U primjeru 28 Dodatka 2, što nije rijetkost, daje se ime jednog lidera
partije koji predstavlja cijelu partiju. Primjer pod 3 Dodatka 2: Đukanović
se metonimijski uzima kao predstavnik režima i jednači se sa njim. Ko-
notacije ovog režim krajnje su negativne, i Đukanović se imenuje njego-
vim glavnim dijelom i u ovom kontekstu glavnim vinovnikom. Naravno,
ovakvo snažno oponiranje moglo se očekivati od rivala, tj. koalicije SNS,
SNP, NS. U primjeru 19 Dodatka 2: Haški sud se uzima kao simbol svega
što je antisrpsko, na njega je projicirana snaga i moć da emanira antisrp-
stvo. Primjer 25 istog Dodatka: „Dukljanska“ Crna Gora stoji kao dio koji
predstavlja samo zlo – onako kakve su afričke diktatorske države. Možda
je sljedeći primjer jedan od najdrastičnijih:
(31) (a) Naslov: Ranko Krivokapić: „Vidim da je poslije svih čizama u
Nikšić došla i štikla Slavka Perovića, ali nas ta štikla gaziti
neće“
(b) Lid: Sa tribina koalicije „Za demokratsku Crnu Goru“
Analogija noga – čizma; čizma štikla (inače simbol). Krajnje uvredljivo

i ponižavajuće, ali i primjereno bivšim saveznicima na ovom prostoru.
A možda je riječ o univerzaliji ljudskih i političkih odnosa u nas. Već su
pomenute dvije, više metafore nego metonimije, a to su primjeri pod 15
i 16 koji u sebi sadrže riječ sveti, a odnose se na oprečne ciljeve: u jednom
– svetinja je samostalna Crna Gora, u drugom – svetinja je je savezna

država Jugoslavija. Ovako data kao metafora, borba je podignuta na viši
nivo, ne odvija se više na planu kampanje, već na duhovnom i vjerskom
planu. Tako se nivo politike podiže na nivo religije, čime se otvaraju pu-
tevi ka novim sredstvima i novim vidovima suprotstavljanja.
Najčešća metonimija je osoba, lice koje predstavlja partiju ili državu,
instituciju i data je, opet najčešće, u negativnom kontekstu. Izabrati ta-
kvo metonimijsko sredstvo znači jednim potezom ocrniti neprijatelja. To
protivnici rade, ali rade preko novina. Koja metonimija, novine imaju
posljednju riječ. To je njihova (novinarska) moć.
Zaključak
Naša analiza pokazala je da su naslovi na analiziranom korpusu triju

dnevnih novina „Pobjede“, „Dana“ i „Vijesti“ duži nego što je uobi-
čajeno, iako ne u svima podjednako. Do tog zaključka dolazimo putem
upoređenja sa istom novinskom kategorijom u literaturi koju smo kori-
stili. Takođe, osobenosti novinskih naslova u našem korpusu potvrdile
su opravdanost primjene Belovog modela diskursne analize u našem
lingvističkom pristupu. Razlozi neuobičajenoj dužini u našim novinama
trojake su prirode. Prvo, razlog je u lingvističkoj ravni naslova i lida, koji
gaje sintaksu punu predikacije koja kao izuzetak ima elipsu nekog svog
dijela. Ako se i desi elipsa, onda je to češće elipsa glagola jesam i biti ne-
goli elipsa leksičkog glagola. Drugo, puna predikacija i prisustvo glagola
podrazumijevaju radnje i u naslovima to su često multiple naracije. Na-
suprot zapadnom standardu, koji ne njeguje više od dvije naracije, u na-
šim naslovima bilo ih je znatno više. Radnje u naslovima imaju ne samo
događaje već nerijetko i okruženje događaja, što povećava broj odgo-
vora na novinskih pet pitanja. Kako vjerujemo da su ovakav stil i ovakva
kreacija naslova stvar namjerne odluke, postavlja se pitanje za koje se
svrhe ovo radi i za koju populaciju. Mogući je odgovor – za predizbornu
kampanju. Ali onda slijedi pitanje: za koje čitaoce? Naš rad je ponudio
mogući pravac u kome bi trebalo dalje istraživati, a to je relacija mediji
i njihova recepcija, odnosno mediji i njihovi čitaoci. Čitaoci, pak, nisu
samo čitaoci u ovom konkretnom kontekstu, oni su i glasači. To dvojstvo
uloge gdje je na drugom, konzumentskom kraju čitalac i glasač, poten-
cira prisustvo ideologije. Same naracije kao takve pledirale su na (samo)
dovoljnu makropropoziciju koja udarne riječi preuzima od lida, a priču
od vijesti. Time se lid čini izlišnim ili mu se umanjuje važnost, a priča se

reducira ili ponavlja za onoliko radnji koliko je sadržano u naslovu. Sama
naracija je linearna, odnosno hronološka i u medijskom predstavljanju
poštuje se slijed događaja. Istražujući naraciju naslova, nismo mogli pro-
naći uporište o novinaru koji je pričalac ili narator, tj. kreator sopstvene
priče. Treće, novinarsko jedinstvo naslova i lida gdje se naslov sadrži u
lidu, u našim novinama preinačeno je u drugačiji obrazac – u obrazac
komplementacije. Naslov i lid tvore jednu cjelinu koja je informativna,
narativna i diskursna. S obzirom na to jedinstvo, uloge naslova i lida nisu
tako odjelite, priča ostaje bez svog pravog klimaksa, tj. naslova i novin-
ska vijest često se doživljava, ne kao piramida, već kao zarubljena pira-
mida. Diskursno, anafora, katafora i deiktički elementi čine lid i naslov
koheziono jedinstvenom pričom jer se referencijalnost ostvaruje unutar
jedinstva te dvije cjeline. Sami naslovi nekada „vise“ ako im se oduzme
mogućnost referencijalnosti koja se ostvaruje kroz lid. Usto, udarne riječi
ne javljaju se u lidu, da bi se ponovile u naslovu, što takođe navodi na
komplementarnost čitanja naslova i lida i zaključku o različitim konven-
cijama i uređivačkoj politici.
Naslovi i lidovi u novinama u vrijeme predizborne kampanje dobijaju
određene dodatne osobenosti. Shema je sljedeća:
naslov:
a) autorski (urednikov) tekst,
b) novinareva ili urednikova intervencija na predlošku novinskog
teksta,
c) doslovno preuzimanje dijela rečenice, nikad jedne riječi, iz go-
vora ili izjave za štampu;
lid:
a) sažetak teksta,
b) novinareva ili urednikova intervencija na predlošku novinskog
teksta,
c) lid je atribucija.
Novinari se nisu posebno istakli kreacijama naslova i lida u vrijeme
predizborne kampanje. Pribjegavali su stereotipu koji im nije testirao
profesionalizam niti izazivao novinarsku inventivnost. Stereotip im je
omogućio da svedu trud na selekciju zvučnih fraza i cjelina iz prediz-
bornih govora, pa ni to nije uvijek najsrećnije urađeno. Pritom su se iz-
gubila neka pravila koja se u novinarstvu obično poštuju, a odnose se na

kreaciju naslova i lida. Često se dobija utisak površnosti. Dalje, novinski
tekst kao zarubljena piramida zaključak je koji može da stoji u vezi sa pre-
dizbornom kampanjom, pogotovo kada su napisi u funkciji kampanje.
Komplementarne priče naslova i lida pripadaju jednom podrazumijeva-
nom kontekstu, u kome bi udarne riječi bile predizborni, kampanja, partija,
politika, ideologija, narod, država, glasanje, rivali, glasači, koje su u presupozici-
jama. Unutar tog podrazumijevanog konteksta lid i naslov fokusiraju se
na sopstveni vokabular, čime se u ovom slučaju možda može objasniti
odsustvo udarne riječi.
Politička kampanja okidač je da se u naraciji aktiviraju retorički me-
hanizmi i elementi kao što su asimetrija mi/oni, metonimija, metafora i
nabrajanje koje je najčešće tročlano, a može biti četvoročlano ili peto-
člano, što pojačava retorski efekat i takođe intenzivira potrebu za odo-
bravanjem. To su sve sredstva koja dramatiku traže i nalaze u dubljem
nivou minimalnog teksta naslova jer dramatika kratkog naslova od jedne
ili dvije riječi nije manir koji se u nas gaji. Bombastičnost će prije biti izra-
žena metaforom nego udarnom riječju koja će se naći u lidu i ponoviti
u naslovu, jačina argumenta prije će biti izražena rečenicom sa punom
predikacijom negoli frazom ili nekom krnjom rečenicom, snaga izraza
prije će se potražiti u opširnom iskazu negu u uzviku.
Uređivačka politika jednog lista može biti pod većim ili manjim utica-
jem jedne ideologije, više ili manje u službi date idologije. Postizanje ide-
ološkog učinka više je u ravni implicitnog negoli eksplicitnog i izražava se
implicitnim, ne eksplicitnim sredstvima. Prema našim nalazima ni jedan
od listova ne bi se mogao abolirati od takvih činjenja. Vidjeli smo, najoči-
gledniji takvi načini su selekcija i adaptacija teksta i jukstapozicija vijesti,
a najsuptilniji načini nalaze se u rasponu od presupozicija i inferencija
do asocijacija i konotacija. Naročito je interesantna citiranost, odnosno
zaklanjanje iza nečijih riječi. Princip je u direktnoj srazmjeri: što je veća
citiranost, veća je i manipulativnost, a to znači i učinak u korist određene
partije (a na štetu druge). Manipulativnost medija vidi se, takođe, kroz
grafički izgled strane opozicija: dato – novo, lijeva strana – desna strana,
parna – neparna, odsustvo slike – prisustvo slike, mala slova – velika
slova i njihove kombinacije. Nismo, međutim, sigurni da sama kampanja
i način kako je data u medijima predstavlja drugačiji stil pisanja naslova
od uobičajenog.
„Vijesti“, „Dan“ i „Pobjeda“ imaju različite uređivačke politike kada su
naslovi u pitanju i dosljedni su svom opredjeljenju u kampanji. U „Vije-
stima“ nije predviđen prostor za predizbornu kampanju. Prva, naslovna,

druga i treća strana pripadaju globalnom određenju koje stoji na vrhu
strane koji glasi „Politika“. Već pomenutim sredstvima, tj. selekcijom vi-
jesti odn. novinskih tekstova, njihovom prominentnošću, jukstapozici-
jom i grafičkim izgledom lista postiže se širi novinski kontekst kroz koji
se probija uređivačka politika, ali i političko opredjeljenje samog lista i
implicitno podržavanje jedne ili više partija jednog ili drugog kandidata.
Politička orijentacija, dakle, ideologija, sadržana je u odbiru promotiv-
nih govora, podrobnosti izvještaja sa političkih tribina, njihovoj selek-
ciji i adaptaciji. Jednim upućenijim čitanjem uz primjenu naučne apara-
ture, mogli smo da detektujemo favorizovanja, pristrasnosti i namjerna
i nenamjerna konfrontiranja, što je sve sprovedeno suptilno uz jednu
decentnost koja krasi profesionalizam. Međutim, uređivačka politika
usmjerena je tako da čitav list izgleda da je manje u službi parlamentarnih
izbora, dakle politike, a više u sopstvenoj, izvještačkoj, informativnoj i
medijskoj ulozi. Vidljivi su prilježnost i trud da izvještavanje bude što
vjernije preneseno. Na taj način stiče se utisak veće demokratičnosti ili,
pak, manje involviranosti u čitav pothvat kampanje. U pogledu samih
naslova „Vijesti“, možemo da kažemo sljedeće: kraći su, nečija brižljiva
kreacija jer su konzistentni, rijetko su citat, zapadaju za oko i ne gaje ve-
liku bombastičnost.
„Pobjeda“ se u kampanji opredijelila sasvim drugačije. U površinskom
sloju čitanja ona se odlikuje jednom neutralnošću, objektivnošću čak, a
takav utisak uglavnom se stiče navodima riječi određenih govornika i
govora iz promotivne kampanje. Međutim, vidjeli smo da ta neutralnost
nije nevina, već krije dobru dozu predumišljaja. U dubljem sloju te neu-
tralnosti leži prisustvo političkog podržavanja koje postaje očito ako se
aktiviraju malo suptiliniji mehanizmi čitanja kao što su asocijacije, analo-
gije i konotacije i ako se sve stavi u kontekst određene političke, ekonom-
ske i socijalne situacije. Učinak naslova je takav da aktivira ona čitanja
(naročito implikature) koja idu vladajućoj stranci u prilog, stoga bismo
rekli da ovaj dnevni list ima umnogome osobine etatističkog novinarstva.
Sredstva koja se pri tom koriste pripadaju domenu novinskog djelovanja
napisanog i izostavljenog, izbora citata i intervencija na preuzetim cije-
linama iz promotivnih govora ili izjava za štampu. „Pobjeda“, u stvari,
nastoji da privuče i one čitaoce koji čitaju „Vijesti“ kao i one koje čitaju
„Dan“ jer se nastoji prikazati novinama koje nijesu ničije glasilo, pritom
ne zaboravljajući ni programsku ni političku orijentaciju.
U „Danu“ uređivačka politika sasvim je specifična. Odnos između

naslova i lida karakterističan je i razlikuje se od kreacije naslova i lida
bilo u „Vijestima“, bilo u „Pobjedi“. Naslovi su katkad vrlo dugački, a
nerijetko duži od lida, pa ponekad preuzimaju njegovu ulogu. Oni su,
vjerovatno, proistekli kao određena potreba, da bi se kasnije ustoličili kao
stil, odnosno konvencija. U informativnom smislu često daju odgovore
na poveći broj upitnih riječi. U narativnom smislu sadrže više naracija od
uobičajene mjere, a u sintaksičkom pogledu obično se radi o složenim
konstrukcijama bilo na nivou klauze (više klauza) ili na nivou fraze (više
fraza u okviru jedne pozicije, recimo nominalne). Naslovi, a pogotovo
naslovi kombinovani sa lidom, tako preuzimaju ulogu dajdžesta teksta
i ideje da novost bude vijest, a vijest roba koja će prodavati tekst, od-
nosno list. Slogan pod kojim se „Dan“ prodaje glasi: „Saznajte zašto
se ‘Dan’ najviše čita“. Prije slogana na radio reklami čitaju se naslovi
tekstova. Oni svakako plijene pažnju, pobuđuju radoznalost, imaju jednu
dozu bombastičnosti i prizvuk senzacije koja, opet, nema pokriće jer su
često samo naslovi senzacionalni, a ne i tekstovi. S obzirom na sve ovo,
pitanje je s kakvom namjerom to „Dan“ radi i za koju publiku. Ono što je
intenzivirano kampanjom je potreba za eksplikacijom, što je očigledno u
naslovima. Međutim, potreba za eksplikacijom implicira odsustvo sofisti-
ciranog primaoca koji je dobar čitalac žurnalističkog žanra. Rekli bismo
da je u „Danu“ riječ o sljedećoj srazmjeri: što je eksplikacija veća, to je
sofisticiranost manja. Ako se tekst informativno, diskursno i ideološki
zaokruži u naslovu i lidu, to dalje navodi na pitanje da li će biti motiva da
se uopšte čita tekst. Da li je ovakav ishod potreba „čitalačkog tijela“ koje
je profiliralo uređivačku politiku ili je uređivačka politika probrala svoje
čitaoce? To je ono vječito pitanje o jajetu i kokoški. Usto, „Dan“ se ne libi
etikete da je partijsko glasilo. Nevolja je što je pritom dosta bombastičan,
pa često dobija i epitet tabloida.
Razlika između triju dnevnih novina: „Dan“ ide na eksplicitnost, bom-
bastičnost i dorečenost, „Vijesti“ idu na implicitnost, intrigantnost i ne-
dorečenost, dok „Pobjeda“ pledira na epitet „ozbiljnih novina“. No, ni
jedan od tri dnevna lista ne bježi od spoznaje da informacija nije istina
već samo približavanje njoj. Mjera približavanja je mjera njihovih objek-
tivnosti. „Pobjeda“ i „Vijesti“ imaju uređivačkih sličnosti, s tim što su
„Vijesti“ manje apologetski raspoložene prema onima koje podržavaju
od „Pobjede“. U borbi za čitaoca „Dan“ pribjegava diskursnom blitzkri‑
egu, tj. zadobijanju čitalaca ili mogućih političkih istomišljenika „na prvi
tekst“, tj. na tekst naslova i lida, a ne na onaj drugi, tekst samog članka
novosti. Uz sintaksičku razuđenost, leksičku bombastičnost i eksplika-

ciju, ovaj list razvija strategiju kojom će zadobiti imidž novina koje ras-
polažu informacijom na ubjedljiv način. Ostaje da se provjeri koliko su
u tome uspješne.
Riječju, naslovi, njihova dužina, struktura i forma u ovim trima novi-
nama, čini se, nisu bitno drugačiji u vrijeme izbora. Drugačija je, naravno,
leksika, tj. tematika. Međutim, mediji i politika kao naporedne kategorije,
u vrijeme izbora prilično su na istom zadatku. Uprošćeno, mediji više
vrše političku ulogu, nego svoju, medijsku. Da nije tako, bespoštednost
kampanje prenosila bi se sa više skrupula.
Dodatak 1
Mi/oni asimetrija
Mi dobri...

1. Naslov: Mi donosimo razvoj i stabilnost
1a. Lid: Demokratska lista za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović
– konferencija

2. Naslov: Obezbijedićemo Crnoj Gori stabilnu evropsku
budućnost
2a. Lid: Demokratska lista za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović
Intervju: Ranko Krivokapić, predsjednik SDP

3. Naslov: Na ovim izborima biramo magistralu svoje
budućnosti
3a. Lid: Promotivni skup „Demokratske liste za evropsku Crnu Goru
– Milo Đukanović“ u bjelopoljskom naselju Pruška

4. Naslov: Privrženi srpskoj nacionalnoj tradiciji
4a. Lid: Srpska radikalna stranka – konferencija
„Pobjeda“, ponedeljak, 14. oktobar:

5. Naslov: Sveti cilj – nezavisnost Crne Gore
5a. Lid: Predizborni miting Crna Gora – Liberalni savez Crne Gore na
Trgu od oružja u Kotoru

6. Naslov: Jugoslavija – sveto ime
6a. Lid: Socijalistička partija Jugoslavije sa komunistima – za očuvanje
Jugoslavije – izjava
„Dan“, utorak, 15. februar:

7. Naslov: Da nam niko obraz ne krade, tu je naš super pred-
sjednik Vlade
7a. Lid: Sa sinoćnje tribine DPS‑a u zgradi Vlade

8. Naslov: Žižić: Kotor je sebe do krova ugradio u srpsku mapu
8a. Lid: Završni predizborni skup koalicije „Zajedno za promjene“ u
Kotoru
Oni loši...

9. Naslov: Crna Gora – mafijaška destinacija
9a. Lid: Koalicija zajedno za promjene SNP‑SNS‑NS – izjava

10. Naslov: Još jedna perfidna podvala
10a. Lid: Patriotska koalicija za Jugoslaviju – konferencija

11. Naslov: Sramno uništavanje „Jugooceanije“

12. Naslov: Bulatović u Zeti srbuje, a na Cetinje će stići sa Krstaš
barjakom
12a. Lid: Milo Đukanović juče u Herceg Novom najavio sugurnu pobjedu i
ukazao na česte promjene koalicije „Za promjene“

13. Naslov: Nijesmo ničija moba
13a. Lid: Patriotska koalicija poručila Đukanoviću i Bulatoviću
„Vijesti“, ponedjeljak, 14. oktobar:

14. Naslov: Bulatović tvrdi da će kriminalci obući uniforme VJ
14a. Lid: Lider SNP‑a sinoć na promociji u Tivtu optužio crnogorsku vlast
da smišlja nerede

15. Naslov: Neizlazak na izbore – podrška kriminalu
15a. Lid: Koalicija zajedno za promjene SNP‑SNS‑NS – konferencija

16. Naslov: DPS dovela radničku klasu na ivicu propasti
„Pobjeda“, petak, 18. oktobar (posljednji dan kampanje):

17. Naslov: Đukanovićev režim doveo Crnu Goru do bankrota
„Pobjeda“, četvrtak, 17. oktobar:

18. Naslov: Bulatović prednjači u huškačkom pohodu na SPJ
Jugoslavije – konferencija
„Pobjeda“, četvrtak, 17. oktobar:

19. Naslov: Crnu Goru su, umjesto sa svijetom, povezali sa mafijom
19a. Lid: Promotivni skup Crna Gora može – Liberalni savez u podgorič‑
kom RU (Radničkom univerzitetu) Milun Božović

20. Naslov: Glasanjem prekinuo lanac propadanja
20a. Lid: Crna Gora može Liberalni savez Crne Gore – izjava

21. Naslov: Nude nam Evropu, a doveli nas na nivo Kolumbije
21a. Lid: Promotivni skup patriotske koalicije za Jugoslaviju u Bijelom
Polju

22. Naslov: Ništa što su obećali nijesu ispunili
22a. Lid: Potparol Bošnjačke koalicije poručuje biračima da ne spašavaju
DPS

23. Naslov: Drecun: U srijedu smo pobijedili Fince, u nedjelu gube
dukljanci
23a. Lid: Centralni promotivni skup koalicije „Zajedno za promjene“ u
Podgorici
Dodatak 2
Metafora

1. Naslov: Pobjeda Crne Gore nije prava bez cetinjskog pečata
1a. Lid: Promotivni skup demokratske liste za evropsku Crnu Goru –
Milo Đukanović

2. Naslov: DPS dovela radničku klasu na ivicu propasti

3. Naslov: Đukanovićev režim doveo Crnu Goru do bankrota

4. Naslov: Bulatović prednjači u huškačkom pohodu na SPJ
Jugoslavije – konferencija

5. Naslov: Patriotska koalicija se plaši poraza
5a. Lid: Srpska radikalna stranka – izjava

6. Naslov: Kupovina glasova pogubna za moral naroda

7. Naslov: Osiromašeno političko tržište Crne Gore
„Pobjeda“, subota, 12. oktobar:

8. Naslov: Poslaćemo u opoziciju posljednju diktaturu u Evropi
8a. Lid: Promotivni skup koalicije zajedno za promjene SNP‑SNS‑NS u
Mojkovcu

9. Naslov: Otkazali povjerenje Šešeljevim radikalima
9a. Lid: Koalicija zajedno za promjene SNP‑SNS‑NS

10. Naslov: Ne prihvatamo Beogradski sporazum koji briše ime
Jugoslavije
10a. Lid: Promotivni skup Socijalističke partije Jugoslavije zajedno sa komu‑
nistima – za očuvanje Jugoslavije u podgoričkoj MZ „Zabjelo“

11. Naslov: Ne želimo vlast da bi u njoj uživali već da bi promijenili
život
11a. Lid: Promotivni skup Crna Gora može – Liberalni savez Crne Gore
u Baru

12. Naslov: Mladi moraju usmjeriti kormilo svog broda
12a. Lid: Podgorica za evropsku Crnu Goru – Milo Đukanović

13. Naslov: Očekujemo ubjedljivu pobjedu
13a. Lid: Koalicija zajedno za promjene – SNP‑SNS‑NS – konferencija
„Pobjeda“, ponedjeljak, 14. oktobar:

14. Naslov: Pobijedićemo za evropsku i stabilnu Crnu Goru
– Milo Đukanović“ u Podgorici

15. Naslov: Jugoslavija – sveto ime

16. Naslov: Sveti cilj – nezavisnost Crne Gore
16a. Lid: Predizborni miting Crna Gore – Liberalni savez Crne Gore na
Trgu od oružja u Kotoru

17. Naslov: Nude nam Evropu, a doveli nas na nivo Kolumbije
17a. Lid: Promotivni skup patriotske koalicije za Jugoslaviju u Bijelom
Polju

18. Naslov: Prema damama – džentlmenski
18a. Lid: Partiotska koalicija za Jugoslaviju – konferencija

19. Naslov: Haški sud – antisrpski

20. Naslov: Državni aparat mora biti partijski neutralan
20a. Lid: Srpska radikalna stranka – izjava

21. Naslov: Vučić radi za vladajuću stranku

22. Naslov: Crna Gora – mafijaška destinacija

23. Naslov: Na ovim izborima biramo magistralu svoje budućnosti
– Milo Đukanović“ u bjelopoljskom naselju Pruška

24. Naslov: Još jedna perfidna podvala
24a. Lid: Partiotska koalicija za Jugoslaviju – konferencija

25. Naslov: „Dukljanska“ Crna Gora podsjeća na afričke diktatorske
države
„Pobjeda“, nedjelja, 13. oktobar:

26. Naslov: Najprljavija kampanja koalicije za promjene

27. Naslov: Crnu Goru moramo iščupati iz kandži organizovanog
kriminala
27a. Lid: Crna Gora može – Liberalni savez Crne Gore – konferencija

28. Naslov: Osvajači vlasti podjelama zavadiše narod

29. Naslov: Hajka na političke protivnike
29a. Lid: Partiotska koalicija za Jugoslaviju – izjava
(“Naslov kao tekst”, Obrazovanje i mediji,

Podgorica, Crnogorska akademija nauka i umjetnosti, knjiga 88, 2008)
4
JEZIK I ROD
Uvodne napomene
Ovaj rad biće svojevrsna sinteza promišljanja na temu „jezik i rod“, gdje
je jedna komponenta proučavanja pomenute teme moja dugogodišnja
preokupacija spojem jezika i roda, a druga moje berklijsko iskustvo i po-
bliže upoznavanje sa Robin Lejkof (Robin Lakoff) i njenim čuvenim ese-
jom Jezik i ženino mjesto (Language and Woman’s Place) u originalnoj varijanti
iz 1975. godine kao i onim revidiranim i proširenim iz 2004. godine. Rad
će biti na određeni način dijaloški kako sa djelom, tako i sa autorkom
jer će odražavati učinke razgovora tokom našeg berklijskog druženja
dok sam bila na Kalifornijskom univerzitetu u Berkliju (UC Berkeley) na
istraživanju kao Fulbrajtova stipendistkinja 2004-2005. godine.
Znala sam djelo Robin Lejkof prilično dobro, interesovalo me njeno
proučavanje iz oblasti analize diskursa i pragmatike, ali ne bih mogla da
kažem da sam njeno djelo u cjelosti poznavala, naročito proučavanje
teme jezika i roda iz davne 1975. godine. Ona je tvorac jednog od dva
osnovna pravca razvoja lingvističke feminističke misli danas u Americi, i
to onog koji se naziva teorija dominacije (engl. dominance theory). Druga je
teorija razlike (engl. difference theory). Ove teorije mogle bi da se podijele
po imenima, pa se prva vezuje za ime Robin Lejkof kao rodonačelnice
takvih proučavanja, a druga za ime Debore Tanen. Ja i sa jednom i dru-
gom imam jednu vrstu neposrednog iskustva. Prvoj spremam izbor iz
djela pod radnim nazivom Lakoff Opera, drugoj sam prevela knjigu koja
je kod nas izašla pod nazivom Ti jednostavno ne razumiješ. Prva je bila pro-
fesorka drugoj. Meni na neki način obije.
119
JEZIK I ROD / 120
Kada sam krajem protekle decenije prevodila knjigu Ti jednstavno ne

razumiješ Debore Tanen, željela sam da vjerujem da je situacija s polovima
u Crnoj Gori u „obrascu razlike”. Insistirala sam na našoj rodnoj razli-
čitosti i baš kao Debora Tanen mislila da je ona proizvod naše različite
socijalizacije i vaspitanja. Sada, poslije toliko godina od pojave te knjige i
mog prevoda u Crnoj Gori u uslovima još čvrstog patrijarhalnog društva,
vjerujem da smo više u obrascu dominacije negoli razlike, mada svakako
mislim da se radi o kombinaciji tih fenomena u nas.
Esej Jezik i ženino mjesto od samog izdanja privukao je veliku pažnju
naučne javnosti Amerike i označen je kao temelj lingvističke oblasti koja
se zove jezik i rod. Tim esejom Robin Lejkof je u lingvistička istraživanja
uvela discipline kao što su antropologija, komunikološke studije, obrazo-
vanje, psihologija i sociologija. Esej se pojavio u časopisu Jezik u društvu iz
1973. godine i izazvao mnogo diskusije i prikaze inspirisane idejama koje
je sadaržavao. Godine 2004. izašlo je prošireno izdanje prvobitnog eseja
sa prilozima autora koji su svojim tekstovima dopunjavali osnovnu ideju
knjige i pokazali koje je sve teme inicirala knjiga Robin Lejkof i u koje je
dalje teme proliferirala osnovna ideja. To su prije svega: koja se jezička
sredstva i koje se ideologije asociraju sa ženskim govorom, koje su jezičke
ideologije očigledne kada se govori o ženama, koja je uloga nejednakosti
distribucije moći na osnovu roda u ovim sociolingvističkim procesima,
koja je uloga kulturnih institucija uključujući i socijalizaciju u nukleusnoj
porodici i u okviru obrasca heteroseksualnosti, njihovo predstavljanje u
medijima kao i druge društvene strukture velikog raspona, zatim kako
kulturni sistemi zasnovani na lingvistici, na primjer, učtivost reprodukuju
nejednake rodne odraze.
Cilj rada
Ovaj rad baviće se istom temom smještanja žene u društvo putem jezika,
na primjerima iz pomenutog eseja i primjerima iz srpskog jezika. Analiza
će uglavnom biti u dosluhu sa primjerima iz knjige datim prije trideset
godina, uz povremene primjere iz sinhronije gdje će se bilježiti neke lek-
sičke i terminološke promjene u okviru roda i jezika za to vrijeme. Da-
vanje primjera iz našeg jezika ima za svrhu kontrastiranje, diferenciranje
i upoređenje rodne nejednakosti, to jest, ženine manje važnosti odražene
u dva jezika. Lingvistički nalaz odraz je socijalnog stanja. „Sve dotle dok
rodna nejednakost postoji, moć i rod su nerazdruživi pojmovi“, kaže
JEZIK I ROD / 121
Meri Bušolc (M. Bucholtz, 2004: 11), a ta veza dobro stoji u Crnoj Gori.
No, način na koji se žena drži na svom mjestu ili odsustvo jezičkog para-
lelizma i simetrije u Crnoj Gori donekle se razlikuje od načina na koji se
to reflektuje u engleskom, što će se vidjeti u radu. Ovako postavljen cilj
traži vrlo ozbiljan pristup i iscrpnost, na koje ova analiza sasvim ne ple-
dira, mada vjerujem da će se potvrditi osnovna hipoteza o dvostrukoj do-
minaciji jezikom koju Robin Lejkof postavlja u svom eseju. Očekujem da
iz poređenja primjera koje ona koristi u svojoj knjizi sa primjerima koje ja
nalazim u srpskom jeziku dođem do istih opštih nalaza o tome kako jezik
smješta ženu u naše crnogorsko društvo (zadržaću se u ovom radu samo
na Crnoj Gori) i kako je postojano drži na tom mjestu, kao što očekujem
da se potvrdi teza o muškoj dominacijii. Ne bi me iznenadilo ni da nai-
đem na primjere eksplicitne mizoginije. Pretpostavka je da će termini za
ženin status koji ona u društvu zadobija posredstvom muškarca biti slični
u oba jezika. Nije vjerovatna potpuna podudarnost jezičkih izraza, ste-
pena asimetrije bilo jezičke, bilo socijalne, bilo statusne, a nije vjerovatna
ni ista vrsta lingvističkog neparalelizma koji navodi Robin Lejkof. Štaviše,
uvjerena sam da ću naići na slučajeve leksema koje nemaju svoj rodni
pandan, dakle potpuno odsustvo leksičke paralele između dva jezika. Uz
to, geneza jednog termina, njegova etimologija, logika njegovog nastanka
i istorijske, političke, a naročito društvene okolnosti koje su ga porodile
osobenosti su jednog jezika koje ne moraju da budu prisutne i u drugom.
Uslovi života naših žena obilježavaju vrijeme potpune ženske obesprav-
ljenosti jednako kao i vrijeme nominalne jednakosti, dakle, vrijeme konti-
nualne submisivnosti uz preskočeni građanski trening koji je dominantna
odlika američkog društva. Američko društvo takvu skokovitost nema ni
u istoriji ni u jeziku. Stoga, postignuće u borbi za ženska prava naročito
u pogledu glavnog cilja, a to je rodna ravnopravnost, vjerujem, malo je
različito u Americi i Crnoj Gori jer nije ista platforma sa koje se krenulo,
niti je isti trenutak od kojeg se krenulo, niti je ista brzina hoda.
Teorijska pozadina
Lingvističku stvarnost, lingvističku ideju i samu vanjezičku stvarnost

treba dinamički posmatrati. Niti se sve ideje iz originalnog eseja Robin
Lejkof danas drže, niti je društvena, a posljedično, i lingvistička stvar-
nost bilo u Americi, bilo u Crnoj Gori ista. Sam učinak tog eseja bio je
ogroman kako u Americi tako i u svijetu i, kako je već pomenuto, utro je
JEZIK I ROD / 122
put jednom pravcu feminističke misli. Teorija dominacije u osnovi svog

učenja ima tezu da razlike u govoru između muškaraca i žena proizlaze
iz muške dominacije nad ženama kako bi žene držali u potčinjenom po-
ložaju. Za razliku od nje, teorija razlike Debore Tanen za okosnicu ima
tvrdnju o različitoj socijalizaciji muškaraca i žena, što za posljedicu ima
činjenicu da oni govore različito zbog suštinskih razlika u stavu prema
jeziku koja se najvjerovatnije desila usljed različite socijalizacije i isku-
stava u djetinjstvu. Prema Danijelu Malcu i Rut Borker (Daniel Maltz and
Ruth Borker, 1982) Tanenova je zagovarala ideju da djevojčice i dječaci
žive u različitim subkulturama analognim različitim subkulturama koje se
vezuju za dječake i djevojčice iz različitih klasa ili različitog etničkog pori-
jekla. Rezultat je da ta djeca porastu sa različitim konvencijama verbalne
interakcije i interakcije uopšte.
Robin Lejkof je u svom pomenutom eseju iznijela ideju da žene go-
vore drugačije od muškaraca i da je to način koji istovremeno odražava i
proizvodi podređen položaj u društvu.1
Glavna je odlika jezika koje žene koriste u interpretaciji Robin Lej-
kof, „odsustvo moći“ što je proisticalo iz „slabog“ stava ili lošeg mi-
šljenja koje su žene imale o sebi. Osnovna odlika onoga što se zvalo
„govoriti kao žena“ bila je oprezan govor, skanjivanje u izražavanju i
izbjegavanje iznošenja čvrstog stava. Žene su bile „obesnažene“ na taj
način što su bile svedene na „nemoćan jezik“, način koji jednostavno
nije navodio okolinu da ih ozbiljno shvati. Jezik žene, prema Lejkofo-
voj, prožet je takvim izražajnim sredstvima umekšavanja kao što su na
neki način, tako nekako, ja mislim i nebitnim intenzifikatorima kao što su
stvarno srećna, tako lijepo. U njenom tumačenju, takav jezik svodi ženin
jezik na okolišan, nemoćan i trivijalan izraz. Kao takav, diskvalifikuje je
sa mjesta koja zahtijevaju moć i vlast. Na ovaj način sâm jezik je sredstvo
ugnjetavanja – on se uči kao dio skupa pravila kako biti žena – kao takav
nameće se društvenim normama i za uzvrat drži ženu na svom mjestu.
Ovi stavovi, ove teze izazvale su buru negodovanja i lavinu radova ko-
jima su se istraživali mnogi aspekti njenog rada. Na primjer, istraživalo
se da li žene više nego muškarci koriste upitne fraze, na primjer, jel’ tako,
jel’te, jel’da, zar ne, je li i slično, a takođe su se željele provjeriti dvije ključne
teze koje je Lejkofova postavila: (1) da muškarci i žene govore različito
i (2) da su razlike u govoru muškaraca i žena rezultat muške dominacije
i svjesnog ili nesvjesnog podržavanja muške dominacije. Poučene tom
smjelom knjigom krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih prošlog
vijeka, žene su krenule da uče kako da budu asertivne, da jasno i glasno
JEZIK I ROD / 123
kažu to što misle (Mary Crawford; 1995, poglavlje 4). No, individualni
trening nije donio neko veliko poboljšanje jer je situacija u društvu, riječ
je o Americi, bila takva da su žene zarađivale manje od tri četvrtine plate
svog kolege dok je neproporcionalno velika društvena i politička moć i
dalje davana muškarcima. Svejedno, reakcija na usvojenu asertivnost bila
je krajnje negativna i Debora Kameron (D. Cameron, 1995: 159) navodi
da je iz čitave te kampanje izbijala jedna snažna poruka: kako se inter-
pretirao jedan iskaz nije zavisilo samo od toga koja su jezička sredstva
bila upotrijebljena, već od toga kako ga je protumačio onaj koji sluša a
čitava se ideja dalje provjeravala na jezičkom materijalu iz sudnice. Usta-
novljeno je da nije tačno da samo žene govore „nemoćnim jezikom“, tim
jezikom govore svi oni bez stvarne moći.
Mada začetnica teorije dominacije, Lejkofova je potvrdila da su ele-
menti teorije razlike i elementi teorije dominacije vrlo tijesno povezani i
da se prepliću. Na primjer, rana proučavanja o upadanju u riječ, kao što
su ona Cimermanova i Vestovove (Zimmerman and West, 1975), zasno-
vana su na hipotezi da je upadanje u riječ strategija kojom se potvrđuje
dominacija u razgovoru i da ta razgovorna dominacija zauzvrat potpo-
maže globalnu dominaciju. Odmah su uslijedile studije o količini govora,
na primjer, ona Mardžori Svaker (Majorie Swacker) iz 1975, nastala iz
potrebe da se demistifikuje veoma štetni stereotip o ženama kao što je
njihovo neprestano „brbljanje“.
Dalja istraživanja su išla linijom razlika – dominacija, ali bilo je po-
trebno uključiti i druge parametre kao što je kontekst, koji je bio presudan
u pogledu toga kada se koja od osobenosti ženskog jezika pojavljuje (ko
s kim razgovara, u kojoj prilici, u kom okruženju, kuća, posao i slično).
Postajalo je sve jasnije da su jezik i jezička upotreba neodvojivi. Jezik se
stalno stvarao u praksi. Tu je istorijski bitan koncept „diskursa“ i istraži-
vanja iz te oblasti u kombinaciji sa studijama roda pokazala su da postoji
istorijski i dinamički karakter jezika i interaktivna dimenzija njegove upo-
trebe. U revidiranom i proširenom eseju Jezik i ženino mjesto Robin Lejkof
kaže i posebno naglašava da bi njeno istraživanje danas bilo u okviru
discipline analize diskursa s obzirom na to kakve velike mogućnosti ta
disciplina pruža u analizi stvarnog govora nadrečeničnog nivoa.
„Pitanje koje se nije ni postavilo glasilo je: ko odlučuje o nečijoj odgovorno-
sti? Ko ima moć da određuje šta je ko mislio?
Na ovo pitanje nisam mogla da odgovorim u Jeziku i ženino mjesto. Zna-
čenje, moć i odgovornost mogu jedino da se analiziraju i o njima da se ra-
JEZIK I ROD / 124
spravlja kroz analizu diskursa. A u to vrijeme ni ženski pokret nije mogao da

sagleda stvari kako ih mi sagledavamo danas.“
(R. Lakoff, 2004: 22)
U isto vrijeme kada su se u diskursu forsirala lingvistička istraživanja,

desilo se skretanje u feminističkoj teoriji i studijama roda u promišljanju
roda. Umjesto da se rod predstavlja kao identitet koji neko „ima“ lingvisti
su počeli da ga posmatraju kao nešto što ljudi „rade“. Na ovaj način rod
ne samo da postoji već se stalno stvara, stalno iznova stvara i mijenja
kroz ljudsko rodno ponašanje dok ljudi projektuju svoje rodne identitete,
potvrđuju ili preispituju tuđe rodne identitete i na razne načine podrža-
vaju ili preispituju sisteme rodnih odnosa i komunikacije (engl. gendered
identities).
Analiza
Okosnica djela Jezik i ženino mjesto je dokazivanje teze o rodnoj diskrimi-

naciji. Po riječima Robin Lejkof, žena je diskriminisana na dva načina:
prvo, načinom na koji je naučena da koristi jezik i, drugo, načinom na
koji je opšta upotreba jezika oslikava. Ukupan učinak „ženskog jezika“
sadrži se u tom dvojstvu između ženine jezičke performanse i opšte je-
zičke kompetencije. U pogledu prvog značenja diskriminacije moglo bi
se reći da se radi o jeziku suženog spektra izražajnih sredstava koji ženi
stoji na raspolaganju, dok drugo diskriminatorno značenje podrazumi-
jeva jezik kojim se opisuju žene. Jezička i svaka druga strategija sastoji se
u tome da potčini ili zakloni ženin lični identitet tako što će joj se uskra-
titi mogućnost da se snažno izrazi i na taj način što će podsticati njeno
izražavanje koje upućuje na površnost pristupa temi razgovora, kao i na
njenu nesigurnost, i pritom će biti predstavljena ili tretirana kao objekat,
seksualni ili neki drugi, ali nikada kao ozbiljna osoba sa sopstvenim po-
gledima. Krajnji učinak svih ovih „nekompetentnosti“ jeste uskraćivanje
davanja moći ženi s obrazloženjem da ona ne može da je „nosi“, što
jasno pokazuje dato jezičko ponašanje uz sve ostale manifestacije njenog
ponašanja. Lejkofova dalje dodaje, da je ironija upravo u tome što su
žene navedene da osjećaju da baš takav tretman i zaslužuju zbog toga što
su njihovi sopstveni inteligencija i obrazovanje manjkavi. A, u stvari, radi
se o tome da su žene predobro naučile svoju lekciju i da im se kasnije
stvarno dešava diskriminacija. (Lakoff, 2004: 42)
JEZIK I ROD / 125
Originalni esej Jezik i ženino mjesto podijeljen je na dva dijela. Prvi dio
naslovljen je kao i knjiga „Jezik i ženino mjesto“, a drugi „Zašto su žene
dame“. Ja ću se u ovom radu baviti samo prvim dijelom, u kome je au-
torka kroz niz primjera kontrastiranih leksema koje se odnose na žene
i muškarce dala lingvistički neparalelizam, semantičku neekvivalenciju i
društvenu asimetriju, što sve potkrepljuje rodnu diskriminaciju. U rod-
noj diskriminaciji sadržana je velika doza ideologije kojoj je cilj stalno
onemoćavanje žena ili, pak, sprečavanje njenog omoćavanja. Omoćavanje
i onemoćavanje tehnički su termini u ovoj teoriji (eng. empower, disempower).
Ideološka komponenta ovog djela ukazuje na to da u jeziku najčešće ne
postoji semantički paralelizam izraza, leksikona i sintagmi za žene i muš-
karce. Svi primjeri u knjizi upućuju na to da je taj jezik skovan kako bi se
žene obesnažile i tako obesnažene držale „na svom mjestu“. Ženino eko-
nomsko, socijalno, profesionalno, porodično mjesto na taj način je ve-
oma dobro određeno prema muškarčevoj mjeri, odnosno, u mjeri za koju
on misli da je ženi dovoljna, kao što će se vidjeti iz primjera. To je ukratko
sinopsis koji primjere koji slijede drži na okupu, a koje će Robin Lejkof
upotrijebiti za ilustraciju svoje osnovne ideje o rodnoj diskriminaciji.
Od vremena kada je Lejkofova pisala svoj esej mnogo šta se u jeziku i
u stvarnosti Amerike pod uticajem prvenstveno ove knjige, a i njoj slič-
nih, promijenilo. Osnovno, ženina obesnaženost i njena potčinjenost kao
i ženino postojanje kroz muškarca, bilo oca, bilo muža, bilo ljubavnika,
nastojalo se promijeniti i mijenjalo se. Promijenilo se dosta u ženinom
ekonomskom, socijalnom, profesionalnom i porodičnom „mjestu“, što
je sve ukupno uticalo na emancipaciju žene, njen bolji položaj i veću
demokratizaciji društva. Ipak, ženin ideal o jednakosti polova teško da će
se postići. Riječ može biti samo o aproksimaciji. U Crnoj Gori borba za
jednakost polova tek je počela. Sa tridesetak godina zakašnjenja za Ame-
rikom riječ i može biti samo o aproksimaciji. Slijede primjeri iz knjige
Jezik i ženino mjesto kao i primjeri iz srpskog jezika koji potkrepljuju istu
ideju muške dominacije oslikanu u jeziku.
Lady i woman (dama i žena). Da krenem od prvog primjera, diho-
tomije lady i woman, koju Robin Lejkof daje u svom eseju. Ona smatra da
je lady eufemizam za woman i da prva riječ zamjenjuje drugu u mnogim
kontekstima jer lady zvuči pristojnije i oslobađa taj termin od nužnog
prizvuka seksualnosti koji woman ima. Tamo gdje postoje obije riječi one
imaju različite konotacije; tamo gdje postoji samo jedna, i to lady, obično
za to postoji razlog koji je sadržan u kontekstu u kome je riječ izgovo-
rena. Kontekst snabdijeva govornika obrnutom proporcijom, a propor-
JEZIK I ROD / 126
cija je sljedeća: što je položaj koji žena ima ili posao koji obavlja niži, to je
veća vjerovatnoća da će dobiti naziv lady. Eufemizmi se odnose na ženinu
glavnu ulogu, a to je uloga domaćice. Mnoga zanimanja nemaju eufe-
mizme, oni se rađaju kada je zanimanje stidno ili ponižavajuće. Nema
eufemizama za „doktor“, „profesor“, „menadžer“, ali ima za „underta-
ker“ pa je to „mortitian“ ili „funeral director“ (sve ove riječi se uglavnom
sadrže u semantici riječi pogrebnik), a ima i za „cleaning woman“ pa je to
„domestic“ (Lakoff, 2004: 52). Tako cleaning lady (higijeničarka) postoji
naporedo sa cleaning woman (čistačica), a saleslady (prodavačica) sa saleswo-
man (prodavačica). S druge strane, bilo bi vrlo omalovažavajuće kazati
lady doctor (doktorka) jer je normalno woman doctor (doktorka). Ovom lady
postoji pandan u gentleman (gospodin), ali taj izraz za muškarca nije ni
izdaleka eufemizam za man (muškarac). Nema dihotomije i uzajamne za-
mjenjivosti gentleman sa man, pa je jedina varijanta garbage man (đubretar)
ili salesman (prodavač), a nikada *garbage gentleman (gospodin đubretar) ili
*sales gentleman (gospodin prodavač).
Dalje, kada god se mogu uzajamno zamijeniti lady i woman upotreba
ovog prvog, prema Lejkofovoj, nastoji trivijalizovati ono o čemu se go-
vori često ženu izvrgavajući ruglu i podsmijehu. Ona u svom eseju na-
vodi dva primjera: lady atheist (gospođa ateistkinja) i lady sculptor (gospođa
vajarka). Komentar za prvi primjer je ekscentrična ludača (engl. scatterbra-
ined), a drugi omalovažavanje vajarke jer ne postoji *male sculptor (muški
vajar), već samo sculptor (vajar). Distinkcija između lady i woman, izuzev
onih seksualnih konotacija koje se vezuju za woman, može biti i u potrebi
da se izvrši nešto što Lejkofova naziva „oplemenjivanje“ (engl. ennobling)
s obzirom na to da riječi i biću koje riječ označava nedostaje otmjenost.
Čest je, međutim, komentar ljudi da će radije upotrijebiti termin lady nego
woman zato sto je ova prva riječ učtivija.
Lady je bila proskribovana riječ s početka feminističkog pokreta jed-
nako kao što je to bilo pridržati ženi kaput ili otvoriti joj vrata. Woman
je bila leksička mantra sedamdesetih i my woman kao fraza često je za-
mjenjivalo my wife, my girlfriend (moja žena, moja djevojka) u tim rodno
osviještenim krugovima. Seksualne konotacije su bile poželjne, razbijao
se tabu seksa. Ne zaboravimo, revolucija koja se tada odvijala zvala se
seksualna revolucija.
Riječi koje Robin Lejkof koristi da opiše stav muškaraca prema že-
nama su: omalovažavanje (engl. belittling), trivijalizacija (engl. trivializa-
tion), inferiornost (engl. inferiority), pokroviteljstvo (engl. patronizing). U
srpskom postoji sve to uz jednu snažnu semantičku komponentu uvred-
JEZIK I ROD / 127
ljivosti, poruge i pogrde. Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika kao prvo

značenje za ženu navodi da je to lice po polu suprotno muškarcu; drugo
značenje da je žena bračni drug ženskog pola, dakle, supruga a treće se
navodi figurativno značenje upotrebe riječi žena da bi se opisao plašljivi
muškarac, onaj koji nema odvažnosti: „Žena bio ko se ne osveti!“ [(Radi-
čević), (Tom 2, st. 26)]. Ova odlika jezika da leksički iskoristi termin za
ženu da prikaže muškarca lišenog muških i ljudskih atributa pretrajala
je do danas, naročito u kolokvijalnom govoru i ruralnom području. Šta
se dobije kada se od muškarca odbiju njegovi muški, a i ljudski atributi?
Dobija se žena. U toj relaciji žena‑muškarac nije očigledna samo domina-
cija: očigledno je potiranje žene kao ljudskog bića, što je mnogo teže od
nalaza do kojih dolazi Lejkofova u svom radu. Dama, s druge strane, u
istom rječniku, definisana je kao „žena koja pripada višem društvenom
sloju u buržoaskom društvu, gospođa“ i kao „ženska osoba (često u od-
nosu prema muškarcu)“ (Tom 1, st. 28). U poređenju lady i woman sa žena
i dama vidi se da postoji dosta sličnosti. Prvo, žena može da znači supruga,
što u engleskom nije uobičajeno, to je wife, mada, vidjeli smo, nije isklju-
čeno, i, drugo, lady u engleskom i dama na našem jeziku imaju slična zna-
čenja. Dama je, kao što smo vidjeli, uopšte, žena iz viših slojeva, ali može
biti i eufemistički upotrijebljen izraz za ženu koja se bavi najstarijim za-
natom. Aktivira se identičan mehanizam prikrivanja stvarnog zvanja žene
kroz izraz dama kao u engleskom, ali ta eufemistička semantička kom-
ponenta u srpskom aktivira se uz zanimanja koja imaju veze sa seksom.
Dakle, eufemizam za prikrivanje stvarnog zanimanja i seksualnost koju
treba kontrolisati nalazimo u primjerima kao „barska dama“ i „animir
dama“, „dama za pratnju“, što su sve eufemizmi za neki vid prostitucije.
To implicira čak i Dama s kamelijama to implicira. Eufemistička upotreba
je donekle vidljiva i u izrazima „dvorska dama“, „salon za dame“ i slično,
iz čega se vidi da srpski jezik kombinuje oba aspekta „prikrivanja“ nepre-
stižne stvarnosti i kamufliranja „stidnih zanimanja“ i ukazuje na to da je
raspon kvaliteta eufemističnosti donekle različit u engleskom i srpskom.
Uopšte uzev, u srpskom dama ne može da se upotrijebi kao eufemizam za
žena u onom obimu koji prema nalazima Robin Lejkof ima u engleskom,
ali se svakako eufemistički upotrebljava za neprestižna ili stidna ženina
zanimanja, što nije slučaj u engleskom. U našem jeziku dama bi uglavnom
imala tri značenja: (a) pripadnost višoj klasi, (b) eufemističko značenje
i (c) derogativno, što semantički tu leksemu čini donekle bogatijom od
engleskog pandana. Za razliku od engleskog woman i lady, žena i dama nisu
uzajamno zamjenjive pa ni eufemističnost lady i dame nije ista. Ali eufe-
JEZIK I ROD / 128
mističnost kao pojava prisutna je u jednom drugom vidu. U srpskom se

leksema dama ne dodaje uz ženino neprestižno zanimanje, već se za takvo
zanimanje „pravi“ nova riječ kao, na primjer, higijeničarka za čistačicu, što
u jednom i drugom slučaju znači zanimanje koje nije visoko rangirano
na ljestvici zanimanja. Takođe, kvalitet derogativnosti vezan za leksemu
žena koji se ogleda u njenom metaforičnom značenju („Žena bio ko se
ne osveti!“) jedno je semantičko obogaćenje koje engleski pandan nema.
Muškarac u predstavljanju svoje žene može da kaže (1) (a), (b), možda
i (c):
(1) (a) Ovo je moja žena.
(b) Ovo je moja supruga.
(c) ?Ovo je moja gospođa.2
(d) *Ovo je moja dama.
Ali ne može primjer (1) (d). „Ona je moja dama“ značilo bi nešto sasvim
drugo ili bi morao da se namjesti takav kontekst da se istakne damski
kvalitet jedne žene pa se to verifikuje i tvrdnjom ove vrste. Mislim da je
se značenje pod (1) (d) slično engleskom kao u izrazu:
(2) She is the lady of the night.
(2) Ona je kraljica tame.
koje Lejkofova ne pominje, a što leksemu lady približava semantički lek-

semi dama u onom pogrdnom dijelu značenja koji im je zajednički. S
druge strane, žena i dama kao i u engleskom imaju dio značenja koji se
preklapa, a to je onaj aspekt koji je Robin Lejkof nazvala ennobling, način
da dama „oplemeni“ ženu. No, semantički raspon lekseme dama u našem
jeziku obuhvata naročito metaforičnost i jednu izraženu derogativnost
pa bi se moglo reći da je u poređenju sa engleskim lady semantička ne-
podudarnost vidljiva upravo kroz te komponente pogrdnosti, dok im je
eufemističnost zajednička.
Gospodin je semantički paralelan termin gospođi, definisan navedenim
rječnikom kao „čovek iz građanske klase (najčešće kao titula u oslovlja-
vanju), ali i kao onaj „koji pazi na svoju spoljašnjost, vanjštinu i na svoje
ponašanje“ (Tom 1, st. 539). Gospodin ne može biti upotrijebljen u znače-
nju muž ili suprug:
(3) (a) Ovo je moj muž.
(b) Ovo je moj suprug.
(c) *Ovo je moj gospodin.
JEZIK I ROD / 129
Rodna jednakost u riječima gospodin i gospođa i njihov semantički para-

lelizmu prilično su vidljivi dok semantičku nesimetriju treba tražiti više
na biološkoj i ljudskoj osi čovjek‑žena, gdje bi osa trebalo da bude muška-
rac‑žena. Tu postoji sličnost sa engleskim jezikom i generičkom upotre-
bom lekseme man.3 Eufemistična upotreba za neprestižna zanimanja za
muškarca ne postoji u srpskom jeziku baš kao ni u engleskom.
Spinster i bachelor (neženja i usjedjelica). Relevantne odlike primjera
spinster i bachelor su konotacije koje ovaj terminološki par izaziva i koje su
suprotstavljene njihovom denotativnom značenju. Denotativno, one su,
u terminologiji Robin Lejkof, slične „kravi“ i „biku“: jedna je ženskog
roda, jedna muškog i obije znače „osoba koja nije u braku“. Ali tu pre-
staje sličnost. Bachelor se često koristi u značenju neženja za muškarca koji
je prispio za ženidbu, ali zamke institucije, za koju je prispio kada god
on to odluči, iz određenog razloga vješto zaobilazi. Prosto, pritom ne
gubeći ništa od svoje poželjnosti.4 U engleskom je to nerijetko kompli-
ment; eligible bachelor je bogati i privlačni muškarac. Robin Lejkof navodi
dva primjera:
(4) (a) Mary hopes to meet an eligible bachelor.
Meri se nada da će sresti poželjnog neženju.
(b) *Fred hopes to meet an eligible spinster.
*Fred se nada da će sresti poželjnu usjedjelicu.
Kao što se iz prvog primjera vidi, sa eligible spinster stvari stoje sasvim
suprotno. Pobližim ispitivanjem te sintagme u svijetlu ove analize proi-
zilazi da je eligible spinster oksimoron. Ako je neka osoba spinster, ne može
biti poželjna (za udaju). Kao i u situaciji potrebe za eufemizmima za ne-
prestižna ženska zanimanja, što se zamagljuje dodavanjem lekseme lady
uz zanimanje, i kod riječi spinster pojavila potreba za eufemizmom. Jedan
takav je bachelor girl, ali ima dosta restriktivnu upotrebu, na primjer, u
žurnalističkom diskursu. U neko potonje doba u Americi, Robin Lejkof
to ne bilježi, skovana je i leksema bachelorette, koja je bila eufemizam riječi
spinster. Kada su spinster i bachelor upotrijebljeni metaforički, kao u nared-
nom primjeru, distinkcija u konotacijama postaje još očiglednija.
(5) (a) John is a regular bachelor.
Džon je obični neženja.
(b) Mary is a regular spinster.
Meri je obična usjedjelica.
JEZIK I ROD / 130
Metaforičke konotacije za muškarca upućuju na seksualnu slobodu,

one koje se odnose na spinster na puritanizam i celibat.
U našem jeziku leksički par je neženja i usjedjelica. U ovom leksičkom
paru muškarac je definisan prostom činjenicom da nije oženjen i ta lek-
sema je proizvod negativne partikule ne i glagola ženiti. Citirani rječnik,
Tom 3, str. 684, definiše ga kao „onaj koji nije ženjen, momak, stariji
momak“. Žena je prvenstveno definisana metaforički, semantički,
prevodom u derogativni plan kao usjedjelica. Isti rječnik definiše je kao
„usedelica → dijal. ijek. usiđelica = djevojka“ (Tom 6, str. 576), obično
starija koja je ostala neudata. Primjer: „Preturila si tridesetu, a još se ki-
tiš, matora usedelico“ (Ibid., st. 576). U konsultaciji sa jednim kolegom
lingvistom o terminu usjedjelica, na moje pitanje da li imamo drugu riječ
za isti pojam, rekao je: „Ne, bogami, ta je dobra, odlična je“, vjerovatno
prvenstveno imajući na umu tvorbene mogućnosti našeg jezika. U leksič-
kom paru koji se ovdje obrađuje riječ je o apsolutnom neparalelizmu koji
se očitava na leksičkom, semantičkom i konotativnom nivou. Etimologija
ovog termina za ženu dolazi iz njenog pasivnog statusa koji joj je društvo
propisalo kao normu ponašanja u muško-ženskim odnosima jer je riječ
derivirana iz glagola „sjedjeti“. Žena je ta koja pasivno sjedi i čeka da
bude izabrana. „Na polici je“, kako kažu. Treba samo da se uzme i ona
samo treba da pristane. Drugi smjer, koji bi podrazumijevao neko ženino
aktivnije učešće u rješavanju svog statusa, jednostavno nije društveno
prihvatljiv, čime se naglašava njena definisanost muškarcem koji joj ne
samo daje status već i određuje sudbinu. Dakle, neudata žena je ona koja
je sjedjela i koju niko nije izabrao. Međutim, neoženjeni muškarac je onaj
koji je izabrao da to bude i pritom njegova poželjnost ne opada.
Naš jezik drži ženu na njenom mjestu, naglašavajući njenu obavezu
pasivnosti što u društvenim dešavanjima između polova drži otvoren
samo jedan smjer, a to je onaj od muškarca prema ženi. Na taj način ženi
je dugo bivalo uskraćeno ostvarivanje kroz status u društvenoj, zatim u
emocionalnoj kao i ono u seksualnoj sferi. Svako ostvarenje na drugi na-
čin koje je dozvoljeno muškarcu, ženi se društveno sankcioniše, a sankci-
onisanje ide kroz jezik, kroz riječ. „Usjedjelica“ je jedna takva riječ i ona
takođe poziva na eufemizme zbog svoje konotativnosti ili upućuje na
neku vrstu indirektnosti koja se postiže posezanjem u neki drugi jezik ili
registar. Takav je primjer kolokacije pridjeva stari sa tuđicom frajla (njem.
fräulein) u „stara frajla“ ili kolokacije opet stara sa supstandardnim cura,
kao u „stara cura“, kada se direktno ne želi imenovati neka ženska osoba
čiji status nije dobar, odnosno „muškarcem ovjeren“. U svim primjerima
JEZIK I ROD / 131
opisno datog statusa usjedjelištva primjer je stara, što upućuje na mladost

kao neophodni kvalitet poželjnosti žene. U Crnoj Gori to je još otvo-
renije i neuvijenije. To je stara djevojka/đevojka. Usjedjela osoba asocira
na ustajalu vodu. To je nešto što nije za upotrebu. Ustajaloj vodi potvrdu
pitkosti daje čovjek, ustajaloj djevojci potvrdu valjanosti daje muškarac.
Kada je riječ o ženskoj osobi, njena namjera da se uda ili, još gore, da
se ne uda, porazno je, saznajemo, nije samo njena. Tu se ne „pita“ samo
ona, odlučuju njeni roditelji, prvenstveno otac, od kojeg se ona „prosi“,
„pita“ se društvo, „pitaju“ se običaji. Muškarac se ne prosi. Taj smjer nije
otvoren. Tako je bilo, tako je još ponegdje i sada, ali društvena slika se
polako mijenja. Promjena se ne sastoji u tome da žena „uredno“ može da
zaprosi muškarca, ne, ne otvara se taj društveni i rodni smjer, što bi vodilo
u stvarnu rodnu jednakost, već se smanjuje oštrica društvenog pritiska na
ženu i dozvoljava joj da u skladu sa svojom ekonomskom nezavisnošću
odlučuje o sebi i o svom statusu. Srećom, danas brak nije jedina forma
društveno prihvatljivog življenja; to su razne kohabitacije, vanbračne za-
jednice, koje su pred zakonom priznate kao zakonske veze sa svim onim
što iz te veze proizlazi, a to je praktično svaka emocionalna veza koja za
rezultat ima zajednički život. To je veliki napredak, rekla bih.
Danas u Podgorici, na tragu potrebe da se sa mladih neudatih djevo-
jaka skine socijalni pritisak, a da taj pritisak sa sebe skinu i one same, od
metaforičkog potencijala za bračni status „neudata“ napravljeno je neko-
liko duhovitih izraza. Te djevojke nisu usjedjelice, nego paničarke. Ne treba
mnogo domišljanja da se shvati da su im to ime nadjenuli muškarci. One
više ne sjede jer su mnoge od njih žene od karijere (engl. career women), što
ne bi mogle biti da sjede, ali u muškoj percepciji termin „sjedjeti“ zamije-
njen je terminom „paničiti“ jer je suština ista – u njihovom životu nema
muškarca koji bi im dao status. S druge strane, ne postoji takav termin
za muški rod. Muškarci nisu paničari, oni se zbog žena ne mogu uspani-
čiti. No, izgleda da su žene zauzele, ako ne ofanzivnu, a ono proaktivnu
ulogu, pa je, recimo, jedan kafe u Podgorici eufemistički nazvan „Sigurna
muška kuća“. Naziv je dobio tako što su djevojke osjetile da muškarci ne
ulaze u rizik da im priđu i tim terminom se aludira na njihovu inertnost.
(To ime je dato po analogiji sa „Sigurnom ženskom kućom“, u koju do-
laze zlostavljane žene. A ko njih zlostavlja?) Međutim, i pored sveg tog
vidljivog jezičkog napretka, asimetrija socijalnih uloga i dalje postoji. Ko-
liko god emancipacija čini svoje, riječi, termini, nazivi uvijek imaju svoj
nelingvistički život. Postoji ženski prekor što muškarci ne preduzimaju
korak ka približavanju, ali ne postoji ženska akcija. Ali, sam taj prekor
JEZIK I ROD / 132
smanjuje oštricu asimetrije i neparalelnosti postojanja termina za muški

rod, paničara. Njime žene pokazuju svoj djelatni stav, a to je već veliki
unos u konstrukciji drugačijih socijalnih i rodnih identiteta. Ako se zna
da muškarci stvaraju jezik kojim žene drže na njihovom mjestu, noviji pri-
mjeri pokazuju da se tu nešto u nas mijenja. Oni pokušavaju da žene drže
na njihovom mjestu, ali one na to ne pristaju i same uzvraćaju tvorbom
riječi. Sve djevojke koje ne žele da se udaju udaje radi danas dekonstruišu
koncept postojanja kroz status koji dobijaju od muškarca. Možda će te
nove riječi da za sobom povuku i drugačije rodno ponašanje, odnosno
drugačiju ideologiju, a to je ona u kojoj rodni tasovi stoje ujednačenije.
Kao što vidimo, tvorba riječi je mnogo više od tvorbe riječi.
Zauzete karijerom i ličnim usavršavanjem u povoljnijoj društvenoj
klimi, „žene od karijere“ mogle su donekle da upravljaju svojim životima.
Pitanje je samo da li je termin career woman zamijenio spinster u istim pra-
gmatskim uslovima u kojima se do tada upotrebljavala riječ spinster i da
li se to desilo u nas. Vjerujem da nije sasvim; nisam sigurna da su Šeron
Stoun nazivali usjedjelicom prije nego se udala, ali nisu sve žene filmske
zvijezde i članice Mense. Danas je moguće reći:
(6) Fred hopes to meet an eligible spinster.
Fred se nada da će sresti neku poželjnu usjedjelicu/udavaču.
ako se ima na umu da bi to mogle biti četiri junakinje „Seksa i grada“,

usjedjelice prema nekim kriterijima, a poželjne tako da bi spinster moglo
da se prevede sa udavača, što je takođe na određeni način eufemistički
termin za isti pojam. Danas je kvalitet poželjnosti sebi pridodao neke
komponente za koje se nije vjerovalao da je moguće da se pridodaju.
Ženine godine nisu toliko opterećujući faktor, ekonomska samostalnost
u vrhu je ženinih prioriteta, spremno odlažu rađanje djece za ranije neza-
mislive godine i pritisak okoline ne doživljavaju kao nešto što bezuslovno
treba da upravlja njihovim životima. To što od ovih ključnih pitanja nije
obrađeno kod Robin Lejkof, u današnje vrijeme obradile su kvartet Keri,
Miranda, Samanta i Šarlota i, naravno, Bridžit Džons. Te žene danas žive
u „Singltonu“ (Samgrad). Singlton je postao toponim na mapi emanci-
povanog svijeta kojim su se neudate žene utješile jer su vidjele da je takav
bračni status masovna pojava, a muškarci su polako počeli da shvataju da
postoji alternativa dobrog ženskog postojanja, da ono ne mora nužno i
uvijek da bude njihovim posredstvom. To je zajedničko i za Ameriku i
za Crnu Goru, za ovu potonju u mnogo manjoj mjeri, naravno; uglav-
JEZIK I ROD / 133
nom ta se pojava vezuje za urbana mjesta, a od urbanih mjesta najviše za

Podgoricu.
Widow i widower (udovica i udovac). U svom originalnom eseju Robin
Lejkof dalje analizira jedan drugi pojam, a to je udovištvo (engl. widow-
hood) i leksički par widow i widower. Trebalo bi da su ožalošćeni muškarac
i ožalošćena žena u jednakom položaju. U stvarnosti možda tako i jeste,
ali lingvistički nije. I pored postojanja dva termina u engleskom, widow
je u upotrebi mnogo češće. Udovice, ne udovci imaju svoje određeno
mjesto u folkloru i tradiciji i očekuje se da udovištvo jedne žene mnogo
duže traje i bude mnogo skrušenije negoli udovištvo jednog muškarca.
Da bi ilustrovala tu nagoviještenu nejednakost, Lejkofova navodi sljedeći
par rečenica:
(7) (a) Mary is John’s widow.
(b) Meri je Džonova udovica.
(7) (a) *John is Mary’s widower.
(b) *Džon je Merin udovac.
Kako je to ona dobro primijetila sa leksemom mistress, widow je takođe

riječ uz koju se upotrebljava posesivni pridjev. Žena nije prosto udovica,
ona je nečija udovica. Naprotiv, kada je muškarac u pitanju, kada žena
umre, umre i lingvistički. On ne može biti Mary’s widower (Merin udovac).
Ne treba zaboraviti ili, pak, prenebregnuti da je riječ widower morfološki
posmatrano s aspekta građenja riječi u engleskom izvedena od widow, ko-
jem je nadodat jedan tvorbeni nastavak za „vršioca radnje“ ‑er i tako je
dobijen termin za muški član iste pojave udovištva. Robin Lejkof kaže:
„Još jednom vidimo da su žene stalno definisane muškarcem s kojim su u
vezi i, stoga, najgora je stvar koja se ženi može desiti da nema svog muš-
karca – to jest, da bude usjedjelica, žena bez muža ili ljubavnika, živog ili
mrtvog“ (R. Lakoff, 2004: 63). Na morfološkom nivou, kao što je gore
pomenuto, nasuprot svim drugim primjerima, widow je nemarkirani član,
dakle onaj koji je norma. Biti udovica, normalno je; biti udovac socijalno
je markirana uloga i izvedena je iz ženskog udovištva kao što je sama riječ
za muški rod izvedenica, derivat.
U našem jeziku udovica i udovac imaju simetričnu definiciju. „Udovica je
žena kojoj je umro muž, udova žena“ (Rečnik srpskohrvatskoga književnog
jezika, 1969, Tom 6, str. 431), dok je „udovac onaj kome je umrla žena,
udov čovek“ (Ibid., Tom 6, str. 431). (Treba primijetiti da su ovdje pa-
ralelizmi žena u definiciji za udovicu i čovek u definiciji za udovca, ali to
JEZIK I ROD / 134
je samo jedan od seksizama ovog rječnika.) Leksikon odražava socijalne

uloge kroz različitu distribuciju ovih termina. Žena kojoj je umro muž je
udovica. Za muškarca kojem je umrla žena mnogo češće se tako i kaže, da
mu je umrla žena.
(8) (a) Branka je udovica.
(b) Marku je umrla žena.
Opisivanje statusa preminulim članom (8) (b) blaža je atribucija od

semantike same riječi udovac. Gubitak se tako prebija na osobi koje nema,
ne na njemu koji je živ. Udovac bi muškarca stavilo u paralelizam sa že-
nom koja je udovica, a to je kriptosocijalno nepoželjno. Samo imenovanje
udovcem moglo bi da proizvede efekat namjerne asimetrije i namjernog
neparalelizma. Naravno, treba reći da ta riječ jednako postoji u jeziku,
ali prema onome kakva je češća distribucija ovih riječi i izraza, name-
tao se zaključak koji sam iznijela. Robin Lejkof je iznijela tvrdnju da se
upotreba termina widow ostvaruje kroz atribuciju sa prisvojnim pridje-
vom, što tada odražava ženinu vezanost za muškarca „živog ili mrtvog“.
Srpski jezik to svojstvo izražava kolokacijski, pa se za ženu kojoj je muž
dugo odsutan može kazati da je „bijela udovica“. Njen status samoće
i krnjeg porodičnog života u kome joj vjerovatno nije lako, definiše se
muškarcem kao odsutnim članom. Ona je sama, ali naziv u svojoj samoći
dobila je po njemu. Dalje, ta kolokacijska mogućnost imenice udovica sa
atribucijom, ali ne prisvojnim pridjevom, kao u engleskom, već opisnim,
da se iskaže određeno ponašanje koje društveno nije prihvatljivo, vidi
se u sintagmi „vesela udovica“ kao pogrdan izraz samo za žene. „Veseli
udovac“ nije vjerovatna kolokacija. Udovac, ucvijeljen, tužan, veseo, kakav
god, prihvatljiv je. Udovica može biti samo „udova žena“.
Master i mistress5 (gospodar i gospodarica/ljubavnica). U prvobitnom
značenju, u jednom ranijem društvu, ove dvije riječi bile su jednostavno
muško‑ženski ekvivalenti. To je bilo vrijeme robovlasništva i odnosilo se
na odnos gospodar‑sluga. Društvo se promijenilo, riječi se nisu odbacile
već su zadobile nova značenja, ali su metaforički nastavile vezu sa izvor-
nim značenjem. Ali, nova metaforička značenja ova dva termina nisu više
paralelna. Robin Lejkof daje sljedeće paralelne rečenice iz kojih se vidi
današnje značenje tih riječi:
(9) (a) He is a master of the intricacies of academic politics.
On je majstor intrige u politici visokog školstva.
JEZIK I ROD / 135
(b) *She is a mistress ...

*Ona je metresa ...
(10) (a) *Harry declined to be my master, and so returned to his wife.
*Hari je odbio da bude moj gospodar pa se vratio ženi.
(b) Rhonda declined to be my mistress, and so returned to her
husband.
Ronda je odbila da mi bude ljubavnica pa se vratila mužu.
Master u engleskom danas ima značenje vezano za vještinu vladanja

u nekoj oblasti; naravno, značenje je neseksualno, old master, na primjer,
kao Hans Holbajn ili Vermer. Metaforički se pretvorilo u značenje koje bi
se moglo opisati kao „imati moć nad nečim“. Ženski ekvivalent je takođe
dobio metaforičko značenje, ali metafora je ovdje krajnje seksualna. Ona
„ima moć“ nad nekim, ali u seksualnom smislu. Da bi to testirala, Robin
Lejkof daje sljedeću rečenicu:
(11) *Rhonda is a mistress.
*Ronda je ljubavnica.
Ne ide. Mora se biti nečija ljubavnica/metresa (R. Lakoff, 2004: 59).

Tako je i u srpskom. Primjer (11) u prevodu jednako loše zvuči kao i u
originalu. „U ozbiljnom svijetu muškarac je definisan onim što radi, žena
je definisana svojom seksualnošću“ (R. Lakoff, 2004: 60), što znači jed-
nim naročitim aspektom odnosa prema muškarcu koji se nekako uvijek
vraća na onaj primarni i implicira ženin grijeh i, posljedično, krivicu. Do-
duše, seksualna definicija žene samo je jedna od strana mnogo složenijeg
problema. Muškarac je uvijek nemarkirani član, paragon o koji se žena
oslikava, bar je tako posljednja dva milenijuma. Jedan od izrazitih pri-
mjera te vrste je sve ono što je vezano za ženin bračni status, brak ili nje-
govo odsustvo. To je to što žena radi, to joj je posao, ona je prosto nečija
žena. U revidiranoj i proširenoj verziji eseja Robin Lejkof navodi kako je
to sve manje tačno i kako je sve više žena definisano svojom profesijom i
kao potvrdu navodi kako se jezik mijenja kao odgovor na promjene koje
je donijelo vrijeme. Danas se jednako čuje:
(12) (a) What does your wife/girlfriend do?
Čime se bavi tvoja žena/djevojka?
(b) What your husband/boyfriend do?
Čime se bavi tvoj muž/mladić?
JEZIK I ROD / 136
U srpskom jeziku master se prevodi sa gospodar, dok je mistress u sa-

vremenom engleskom dobilo dva različita značenja. Prvo je kao u re-
čenici Helen is a mistress of her affairs, što znači da Helen kontroliše svoju
situaciju. Mistress se polako preinačuje u jezički neutralno i društveno
sve prihvatljivije lover jer društveno skoro da nestaju uslovi za tu jaku i
obojenu riječ. Drugo značenje je ono danas restriktivne semantike koje
uvijek konotira sa seksom i novcem. To je ono značenje koje je u prvo-
bitnoj verziji eseja dato kao ilustracija osnovne ideje o diskriminisanosti
jezikom i semantičkom neparalelizmu a koje se u anotiranom eseju daje
kroz leksički par stud i slut.
Analiza ovog terminološkog paralelizma gospodar i gospodarica/ljubavnica
nije toliko primjenjiva na naš jezik jer ni etimologija ni današnje znače-
nje nemaju korelacije sa našim jezikom. U današnjem značenju gospodar
i gospodarica, vlasnica ne vodi u paralelizam koji bi postojao kada bi master
evoluirao u pandan terminu mistress. Master je zadržao značenje, a mistress
je postala metresa, osoba za seks, ali ukupna asimetrija rodne i statusne
neravnopravnosti i neparalelizma oslikani su kroz semantičku asime-
triju u našem leksičkom paru ljubavnik i ljubavnica. Međutim, ima tu jedan
problem za prevodioca sa engleskog na srpski. Mistress i lover jednako
se prevode kao ljubavnica, s tim što prvi termin može da se prevodi kao
metresa i obavezno konotativno vuče u ono što u engleskom postoji kao
eufemizam, a kept woman (izdržavana žena), dok je drugi uredan termin
kojim se imenuje učesnik u ljubavnoj vezi i može jednako da bude muš-
karac i žena. Danas, kada su se originalno znečenje riječi mistress i lover u
engleskom veoma približili jer je nestalo one stroge društvene kontrole i
osude, barem u velikim urbanim sredinama, i kada je ekonomska samo-
stalnost žena veća, a time i status žene ekonomski drugačiji, što dalje vodi
u sve manje indirektno statusno postojanje žena kroz muškarca, mistress
je riječ koja se sve rjeđe koristi, a zamjenjuje je lover u obije upotrebe. U
srpskom situacija je leksički drugačija, ali socijalno sličnija sa situacijom
u Americi. Društveni pritisak je manji, ali društvena osuda nije nestala
i društvena kontrola se i dalje sprovodi kroz derogativnu upotrebu tog
pojma za ženu, ali ne i za muškarca.
Ljubavnik i ljubavnica. Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, Tom 3,
na strani 256 daje definicije oba termina. „Ljubavnik (obično pej.) čovek
koji održava intimne odnose sa ženskom osobom s kojom nije u brač-
noj vezi“. „Ljubavnica (obično pej.) ženska osoba koja održava intimne
odnose sa čovekom s kojim nije u bračnoj vezi“. (Rečnik bilježi jedno
JEZIK I ROD / 137
stanje rodne (ne)osviještenosti u kome se čovek stalno koristi u značenju

muškarac.) Definicije iz rječnika su sasvim simetrične. Semantika, rekao
bi čovjek, simetrična je. No, nije simetrična pragmatika i nije simetričan
konotativni potencijal ovih riječi. (Ibid.) Ljubavnik može imati figurativnu
upotrebu u značenju ljubitelj, dok ljubavnica ne može. Navedeni rječnik
navodi Dučićeve riječi za tu upotrebu: „A kralj Numa je bio najveći sa-
motnik i najveći ljubavnik samoće.“ Ljubavnica, pak, dobija dodatno zna-
čenje, ali samo u dijahroniji kao zastario oblik sa značenjem draga, voljena
osoba, vjerenica. Rečnik kao ilustraciju navodi Đuru Jakšića: „On zastade
i ne dovrši što je naumio kazati, samo gledaše u svoju lepu ljubavnicu“
(Ibid.). Ako pobliže pogledamo ova dva termina u primjerima koji slijede
vidjećemo, da postoji paralelizam „posjedovanja.“ Iskazima u (13) (a) i
(b) navodi se određeno činjenično stanje u kome u emocionalnoj ljubav-
noj vezi žena stoji ravnopravno sa muškarcem. Tu nema razlike.
(13) (a) Ona ima ljubavnika.
(b) On ima ljubavnicu.
Razlika između ova dva termina u našem jeziku postaje vidljiva i više-
značna kada se odnos „posjedovanja“ pretoči u odnos „pripadanja“, gdje
se uz put dese i neke dalje transformacije. Naime, gubi se odnos jednakog
rastojanja između muškarca i žene u odnosu na emociju gdje se pretpo-
stavlja da je emocionalni unos isti, a preovladava onaj društveni, pogled
etabliranog društva ili klase sa određenim i ustanovljenim vrijednostima.
Pogledajmo sljedeća dva para rečenica:
(14) (a) Ona je njegova ljubavnica. Marija je Markova ljubavnica.
(b) ?On je njen ljubavnik. ?Marko je Marijin ljubavnik.
Gramatički, rečenice su proste. Sastoje se od subjekta, kopule jesam i

subjekatskog dodatka ili, kako se još zove, imenskog dijela predikata, gdje
može da se stavi znak jednakosti između subjekta i subjekatskog dodatka,
dakle, za (a) par rečenica ona = ljubavnica. Gramatički, sasvim bi lijepo
mogao da stoji i drugi (b) par on = ljubavnik, ali društveno, pragmatski
to je manje prihvatljivo. Manja prihvatljivost ili neprihvatljivost tog iskaza
sadržana je više u semantičkoj implikaciji i jezičkoj upotrebi nego u leksi-
konu i gramatici. Ta rečenica se donedavno teško, ako uopšte, mogla čuti.
U jednoj emocionalnoj vezi koja se zove ljubavnička trebalo bi, prema
Rečniku, da je svejedno koji se iskaz čuje sve dotle dok je suština ista. I
ljubavnik i ljubavnica su u ekvidistanci prema ličnom počinjenju i emocio-
nalnom unosu, ali nisu prema društvenom. Oboje imaju emociju i oboje
JEZIK I ROD / 138
imaju prestup. I tu sličnost prestaje. Društvo vrlo blagonaklono gleda na

muškarčev prestup, a vrlo neblagonaklono na ženin. Na kraju krajeva,
radi se o prestupu i neko mora biti kriv. Iskaz (14) (a) Marija je Markova
ljubavnica imenuje Mariju i identifikuje je kao „ljubavnicu“, dakle, prestu-
pnicu. Navođenjem riječi „ljubavnica“ istovremeno se imenuje prestup i
on se vezuje samo za Mariju, nikako za Marka. Prestup jednostavno ne
može biti muškarčev. Da pokušam da povežem ove rečenice u diskurs.
(15) Marko i Marija su u vezi.
(a) Ona je njegova ljubavnica.
(b) ?On je njen ljubavnik.
Rečenica pod (b) je doskora bila nezamisliva. No, društvo se mijenja

u jednom od dva smjera: danas se na tu pojavu gleda ili kao na jednakost
prestupa ili se postepeno mijenja pogled na svijet, pa to prestaje da bude
prestup uopšte. Moje je mišljenje da je po srijedi ovo prvo. Ovo drugo
bi ugrozilo mnogo šta u funkcionisanju ljudskog društva, a prvenstveno
porodicu. Pored ostalog, i finansijski. Ljubavnica je nešto što muškarac
može ili ne može priuštiti; ljubavnica je uvijek bila neko nezakonit u ži-
votu jednog muškarca za koga je on otvarao paralelan kolosijek, finan-
sijski, pored ostalog. (Ostaju za analizu svi oni primjeri gdje žena može
sebi da „priušti“ ljubavnika, samo što to tada nije pitanje prestižnog ili
neprestižnog statusa zadobijenog kroz muškarca već pitanje moći, odatle
toy boy, ali to su dvije vrlo različite kategorije.) Zbog društvene prijetnje
koja ugrožava moral, sistem vrijednosti jednog društva, a naročito poro-
dicu, takva ljubavnička prestupništva nisu poželjna. Svejedno, muškarac
je prestupnik, ali žena je kriva. U krajnjoj instanci, žena je i prestupnica
i kriva je. Odatle diskursna valjanost (15) (a), ali ne i (15) (b). Žena je ta
koja ima stigmu, to ju je dovodilo u subjekatsku poziciju i ona je tema-
tizovana. On, muškarac nije se imenovao, on bi mogao da bude rema.
Zamka je bila u tome da se jezički dâ formulacija gdje je on grešnik, ali to
se ne vidi. Obratna situacija, da ona griješi, a da je on imenovan, značila
bi društveno sankcionisanje, društveni pristanak na takav iskaz, što bi u
implikaciji imalo drugačiji rodni odnos. Rečenica sa znakom pitanja tada
više ne bi značila ženin veliki grijeh. Pitanje koje bi se dalje otvorilo je po-
jam i definicija grijeha, ali to je jedna druga priča. Za zaključak: nije toliko
bitna riječ koliko njena upotreba i društvena praksa iza te rijeci. Inače,
riječ ljubavnica je izvedena je tvorbenim nastavkom -(n)ica baš kao i riječ
ljubavnik tvorbenim nastavkom –(n)ik. Dakle, obije imenice su derivati iz
osnovne riječi ljubav.
JEZIK I ROD / 139
Divorcé i divorcée (razvedeni muškarac i razvedena žena). Ovog para

nema kod Robin Lejkof. Interesantno je da razvod u engleskom nije osta-
vio dihotomnog leksičkog traga koji bi bio na štetu žene, ili barem Robin
Lejkof nije smatrala da je u američkoj kulturi i američkom društvu to to-
liko nesimetrično. Razvedena žena se na engleskom kaže divorcée, a razve-
deni muškarac divorcé. Riječ je skovana na francuski način po ugledu na
fiancée i fiancé, u stvari, to su direktno preuzete riječi iz francuskog jezika
nimalo modifikovane engleskom ortografijom, čak sa svim akcentima i
udvojenim ée za ženski rod. Etimologija iz francuskog jezika mogla bi biti
na fonu engleskog puritanizma i hipokrizije u kojoj se jedna društveno
nepoželjna pojava naziva terminom iz stranog jezika koji tu praksu di-
rektne prijetnje porodici bolje poznaje. Upotreba francuske riječi u en-
gleskom kao da šalje poruku „mi sa time nemamo veze, to nije naš izum,
to se kod nas ne dešava, stoga, ne moramo da imamo svoju riječ“. Prije
će biti da je socijalno nepoželjna čitava pojava, ne samo individua u njoj,
ovog puta svejedno muškarac ili žena. Ovo leksičko rješenje veoma liči
na voljnost Engleza da se zaklone za Francuze i za njihov način života
kao što su to uradili kada je još jedna oblast ličnog ili intimnog života u
pitanju.6
U našem jeziku u standardnoj varijanti postoje dvije sintagme: razve-
dena žena i razvedeni muškarac. Između te dvije sintagme postoji leksički
paralelizam. Ali, tu na leksičkoj ravni paralelizam i prestaje. Na nivou
standardnog jezika i formalne upotrebe u govoru nepravda nije naprav-
ljena ni jednoj strani, ali postoji nekoliko kolokvijalnih izraza registarskih
primjenjivih za ženu, ali ne i za muškarca. Kada se dođe do kolokvijal-
nog jezika kao da se pusti duh iz boce mizoginije. Međutim, ono što na
prvi pogled liči na narodski izraz ili izraz iz supstandardnog registra nije
uopšte narodski izraz. Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika (Tom 5, str.
345) ima definiciju razvedene žene koja se još zove razvedenica: „žena koja
se razvela od muža, raspuštenica“. Primjer kojim je ta leksema razvede-
nica, definisana dalje kao raspuštenica, ilustrovan na istoj strani glasi: „Ti se
sjećaš razvedenice X? Noćas je, izgleda, bila u viziti kod inženjera“ (A.
Cesarec) (Ibid.). Implikacije u ovom primjeru su višeznačne. Sam termin
raspuštenica, koji prema Rečniku pripada standardnom jeziku, vuče u po-
grdnost i neprestižnost. Dalje, dostojanstvo statusa razvedene žene teško
može da se zadrži jer je konotativno značenje vezano uz metaforu tog
termina, a to je „biti otpušten“ ili „raspušten“, odatle direktna aluzija na
nemoralno ženino ponašanje. Kao i u mnogim drugim terminima koje
ovdje obrađujem, društvena kontrola je tako jaka da će žena uraditi sve
JEZIK I ROD / 140
da ne „zaradi“ taj tako pogrdni naziv „raspuštene žene“. Ili je bar tako
dosta dugo bilo. S druge strane, Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika
bilježi postojanje lekseme razvedenik ili raspuštenik, ali kontekst u koji ih
stavlja kroz primjere koje daje rodnu i statusnu asimetriju pomjera na
jedan viši nivo, i to u sferu pragmatike. Na strani 439, Tom 5 nailazim
na primjer: „Jesi li oženjen, ili si udovac, ili si raspuštenik?“ (Sremac).
Na istoj strani nalazi se primjer za raspuštenicu: „Ona raspuštenica zaludi
onako krasna čovjeka“ (Glišić). Iz primejra se vidi da su sva tri muš-
karčeva statusa – oženjen, udovac, raspuštenik jednaka po valjanosti i
prestižnosti. Razvedena žena, raspuštenica, data je veoma negativno, i to
ne kroz bračni status ili njegovo odsustvo, već kroz seksualne konotacije
i njenu nemoralnost.
Raspuštenica ili razvedenica kao termin za razvedenu ženu indirektno je
vezuje za muškarca, odnosno vezuje je za semantiku odsutnog (muškog)
člana i na taj način sasvim se dobro uklapa u teorijski okvir koji daje
Robin Lejkof. Žena koja nije više ni na koji način vezana za muškarca,
kojoj muškarac ni na koji način ne daje status i koji je ni na koji način
ne definiše raspuštena je. Ta „raspuštenost“, s druge strane, dvojake je
semantike. Prvo značenje, žena je raspuštena od „trpeze i kreveta“ u pa-
trijarhalnom modelu jer ju je muž „raspustio“ ili „otpustio“. Ne postoji
lingvistička varijanta, a ni životna (u svijesti muškaraca, vjerovatno), po
kojoj je to ona mogla sama svojom voljom uraditi i izabrati takav život.
Drugo značenje je da ženu nema ko da nadzire i da je dovede u red.
Razvedena žena je „raspuštena“ kao đaci na ljetnjem raspustu (isti glagol
„raspustiti“) u svijesti onih koji su ovaj izraz skrojili. Ponekad pežorativ-
nost pojma može da se još i nadgradi, a za to je augmentativ u vernaku-
laru jako pogodan. Raspušteničina, čula sam jednu ženu kako je rekla za
drugu. Ženska solidarnost na djelu! Bilo bi mi lakše da sam to čula od
muškarca. Sam status razvedene osobe treba mnogo teže da padne ra-
zvedenoj ženi nego razvedenom muškarcu u pogledu njenog društvenog
ugleda i društvene preporuke. Stoga, mnogo je vjerovatnija i tačnija (16)
(a) rečenica:
(16) (a) On je razveden, stoga poželjan.
(b) ?Ona je razvedena, stoga poželjna.
Sam čin razvoda ostavlja stigmu koja, naravno, pogađa ženu, dok muš-
karcu omogućava da svoju poželjnost provjeri još jedanput u braku, nije
važno po koji put. Ali, kao i u pogledu nekih drugih termina koje ovdje
obrađujem, situacija i pogled na razvod doživljavaju svoju transforma-
JEZIK I ROD / 141
ciju. Statistika razvoda u Crnoj Gori pokazuje da se stvari u tom pogledu

mijenjaju. Žena se bori za dostojanstven život u braku i ravnopravno
partnersko učestvovanje u njemu. Svejedno, riječi se još nisu promije-
nile mada danas žena neće biti žigosana zato što je razvedena, ali će joj
to biti negativni poen ukoliko želi da bude u nekoj hijerarhiji u vlasti,
na prestižnom položaju ili rukovodećem mjestu. Patrijarhalni model se
dekonstruiše, ali sporo. Neženja, udovac, razvedeni muškarac, sve su to ter-
mini za muškarce neokrnjenog društvenog statusa. Paralelni termini za
ženu, usjedjelica, udovica, razvedena žena, sve su one damaged goods. „Polov-
njače“, što bi rekao narod. Eto još jednog primjera asimetrije. Ne postoji
„polovnjak“.
Domaćin i domaćica. U našem jeziku jedan drugi leksički par koji ta-
kođe nudi analitičarima ilustraciju za nepostojanje paralelizma, za jednu
asimetriju leksikona, semantike i stvanosti društva u kojima se te uloge
„igraju“ su domaćin i domaćica. Iako postoji termin za žensko zanimanje
koje upućuje na to da bi ta dva termina mogla da pokrivaju istu životnu
stvarnost i da se odnose na ista zanimanja, to u jeziku ne funkcioniše
tako. U ambijentu jednog doma domaćin i domaćica ne pokrivaju istovjetne
djelatnosti: domaćica nije ženski domaćin. Termini pokrivaju dvije djelat-
nosti koje su vezane odnosom komplementarnosti, a ne paralelizma.
Teško da možemo da govorimo da je po srijedi porodična asimetričnost
u pogledu uloga koje domaćin i domaćica imaju u svom domu. U patri-
jarhalnom modelu domaćin je neko ko je glava porodice, u modernom
tradicionalnom rječniku snabdjevač i zaštitnik (engl. provider and protector),
neko ko je zadužen za porodičnu bezbjednost, sigurnost i blagostanje.
Domaćin dočekuje goste, govori u ime porodice, porodični je portparol,
on je osoba zadužena da porodicu predstavlja van kuće, a zastupa u kući.
Naravno, očekuje se da su i ostali članovi porodice na porodičnoj sceni,
svako u svojoj ulozi, ali domaćin u starinskom konceptu, a to je još uvijek
dominantni obrazac porodice u Crnoj Gori, predstavlja glavnu figuru.
Domaćica nije pandan domaćinu, ona ima svoj „opis posla”, koji je dopun-
ski poslovima i zaduženjima domaćina. Ona je zadužena za djecu, za kuću,
za praktično funkcionisanje doma, za sve ono za šta muškarac nije. Nije
teško vidjeti da te dvije uloge i riječi koje ih imenuju ne stoje u napored-
nom odnosu, već u hijerarhijskom. Opet, muški član je važniji član. No,
u ovo moderno doba, koje svakako koegzistira sa onim tradicionalnim,
postoje situacije kada žene vrše funkciju domaćina. Ne baš u kući, sem
ako žena nije sama ili udovica, a i tada je samo domaćica (žena i kuća bez
JEZIK I ROD / 142
domaćina), već na radnom mjestu, gdje moderne žene današnjice imaju

i obavljaju veoma važne poslove. U organizaciji velikih skupova, prili-
kom predstavljanja firmi, kod dočeka gostiju, prilikom velikih promocija
najčešće tu jedinu ulogu domaćina i domaćice vrši žena koja se ne zove ni
domaćin, ni domaćica, već hostesa. Kada se po ugledu na hostese (engl. hostess)
iz zapadnog svijeta žena u nas počela pripremati za takve uloge, ljudi koji
su odlučivali o terminu očigledno su bili u prilično velikoj nelagodi da
upotrijebe riječ domaćica. Domaćin nije bilo prikladno jer radilo se o ženi
i isključivo ženskoj ulozi, domaćica je bila riječ za nešto što ne izaziva do-
voljnu pozornost, a ni dovoljno poštovanja. Iako domaćica u prevodu na
engleski jeste hostess, a i obratno, ispada da ta riječ u sebi nema dovoljno
ozbiljne supstance za jedan ozbiljan posao. Domaćica je tako stavljena u
hijerarhijski odnos dvojako: prema domaćinu čiji posao obavlja, a tako se
ne zove i u odnosu na hostesa, kako su je preimenovali davši joj dostojan-
stvo posredno, preko stranog jezika. U našem jeziku njeno denotativno
značenje domaćice bilo je uže jer se radi o osobi sa manjim odgovorno-
stima i, nadasve, manje javnim djelatnostima nego što je značila hostesa
na engleskom jeziku. Denotativno značenje domaćice vodilo je direktno u
kuhinju, konotativno značenje hostese u glamurozne dvorane. U lingvistič-
koj i civilizacijskoj dilemi između domaćice i hostese pobijedila je tuđica. U
stvarnosnoj dilemi između domaćice i domaćima pobijedila je takođe hostesa.
(U novije vrijeme gdjegdje se čuje termin dočekuša.) Tako su se u našem
jeziku mirili nadiruća nova stvarnost i nadirući jezik globalizacije. Činilo
se da, ako se upotrijebi tuđa riječ, stvarnost neće biti tako stvarna, a ovla-
štenje dato ženi neće biti u potpunosti validno.
Stud i slut (pastuv i drolja, djevojčura). Leksički par stud i slut Robin
Lejkof obradila je u revidiranoj i proširenoj verziji iz 2004. godine. U
originalnom eseju (R. Lakoff, 2004: 59) ona ima par stud i mistress, što nisu
pravi paralelizmi.
(17) (a) He’s a real stud.
On je pravi pastuv.
(b) *She’s a real mistress.
*Ona je prava metresa.
She’s a real mistress je neprihvatljivo jer ne postoji stav divljenja za ženu

koja u nazivu dobrim dijelom svoje semantike upućuje na seks. Ove dvije
rečenice na engleskom date su kao ilustracija za veliki raskorak između
dva termina koja opisuju muško i žensko seksualno ponašanje. Na ovom
JEZIK I ROD / 143
primjeru Lejkofova ponovo ukazuje da postoji nekoliko važnih stvari koje

se tiču odnosa muškarca i žene: prvo, muškarci su definisani onim što oni
u svijetu rade, žene u odnosu na vezu koju imaju sa muškarcem i, drugo,
pojam moći za muškarca je drugačiji od pojma moći za ženu. Pojam moći
koji se odnosi na ženu najčešće se odnosi na njenu ženskost i njen sek-
sualni potencijal. Dvostruki standardi, hipokrizija, sistematsko potiskiva-
nje žena, posebno ženske seksualnosti, radikalizovano je u revidiranom
i proširenom eseju zamjenom mistress sa slut jer je ranih sedamdesetih
bilo nemoguće navesti taj termin, nije postojao u toj upotrebi. Stud i slut
semantički su veoma blizu mada rodni opoziti. Stud je u Macmillanovom
rječniku definisan kao „seksualno poželjan muškarac“ (engl. sexually attrac-
tive man), dok je slut definisana kao „uvredljiva riječ za ženu čije se sek-
sualno ponašanje smatra nemoralnim“ (engl. an insulting word for a woman
whose sexual behaviour is considered immoral). Kako to Robin Lejkof kaže: oba
termina se odnose na ljudska bića koja uživaju u seksu, i to u njegovom
obilju (R. Lakoff, 2004: 110). No, prvi je izraz oduševljenja, dok drugi
to nikada nije. Dvostruki standard je potpuno na djelu. Potpuno je ista
situacija u srpskom jeziku. Stud se najbolje prevodi svojim denotativnim
značenjem kao pastuv, međutim značenje zadobija svojim metaforičkim
potencijalom i konotacijama koje izaziva. Muškarac koji je pastuv, baš kao
u engleskom, dobija divljenje, naprotiv drolja ili djevojčura ni u engleskom
ni u srpskom ne dobija ga bilo da tu riječ koriste muškarci ili žene.
Robin dalje navodi dva para izraza koja su za sedamdesete značila
jedno i imala veliku muško‑žensku značenjsku razliku s aspekta koji istra-
žujem u ovom radu, dok su se danas te razlike izgubile i oni znače isto.
Navodim prvi par:
(18) (a) He’s a professional.
On je profesionalac.
(b) She’s a professional.
Ona je profesionalka.
Ova dva iskaza za ono vrijeme kada su zabilježena značila su različite

stvari. Muškarac je definisan poslom i profesijom u svom ozbiljnom svi-
jetu, a žena svojom seksualnošću. „Profesionalka“ za ono vrijeme značilo
je „prostitutka.“ Ta ista terminologija primjenjivala se i u našem jeziku
na žene koje su se bavile najstarijim zanatom. Rezidui tog semantičkog
prisjenka, sada kada su i žene dokazane i priznate u profesiji kojom se
bave, vidi se u nevoljnosti da se za ženu upotrijebi naziv za žensko za-
nimanje, naime „profesionalka“, kojim bi se označila izvrsnost njenog
JEZIK I ROD / 144
učinka u poslu. Za izvrsnog stručnjaka ženu reći će se da je „profesio-

nalac“ upravo da se ne ode u derogativno značenje koje je u dijahroniji
riječi „profesionalka“.
Drugi par koji Robin Lejkof navodi sličan je prvom. Jednako je s vre-
menom izgubio diskriminatorsku snagu i jednako se zbilo približavanje
muškog i ženskog vokacionog smisla. To su postignuća koja su se desila
u proteklih trideset godina, gdje naša geografija nije sasvim neprestižna
kota.
(19) (a) He’s in business.
(b) She’s in business.
U našem jeziku danas se to prevodi ne pretjerano maštovito kao on/

ona imaju biznis (imaju svoje firme). Prije trideset godina rečenica (19)
(a) prevodila se kao (20) (a), a (20) (b) je bila sinonimična sa (19) (b):
(20) (a) On radi.
(b) Ona radi radnju.
Oslovljavanje. Ovaj dio pripada najizrazitijem dijelu borbe za jezik koji

je postao predmet želje, odnosno, to čiji će jezik biti, muški ili ženski, i
ko će određivati šta je u jeziku norma. Robin Lejkof tom teorijskom as-
pektu posvećuje mnogo pažnje i čvrsto stoji na stanovištu da su muškarci
vlasnici nad jezikom i da određuju normu u muško‑ženskim (jezičkim)
relacijama. Odsustvo paralelizma u oslovljavanju muškaraca i žena pri-
lično je očigledno i bez velike analize. Paralelizam, tamo gdje postoji,
odnosi se na bračni status koji je oslikan u formi oslovljavanja Mr., što
kao oblik oslovljavanja za muškarca ne zahtijeva nikakvo prethodno zna-
nje o bračnom statusu muškarca i njegovo legitimisanje u tom smislu.
Za razliku od toga, u oslovljavanju žena u engleskom treba se opredijeliti
između Mrs. za udate žene i Miss. za djevojke. To je podrazumijevalo
da se uvijek mora tačno znati bračno stanje ženske osobe. Dalje, to je
značilo da se žena uvijek na posredni način predstavljala preko nekog od
muškaraca iz svoje muške vertikale, bilo ocem, bilo mužem. U Americi
među osviještenim ženama sazrijevala je ideja kako ovo promijeniti. U
vrijeme kada je Bela Abzag (Bella Abzug) podnijela predlog zakona za
promjenu ženskih titula oslovljavanja Kongresu Sjedinjenih Američkih
Država, a to je bilo prije 1975. godine kada je objavljen originalni esej
Robin Lejkof, društvena situacija u Americi bila je dovoljno fermentirana
i dovoljno pripravna pod snažnim feminističkim poticajima da se makar
u manjem obimu počne primjenjivati Ms. kao način oslovljavanja iz po-
JEZIK I ROD / 145
štovanja (engl. title of respect) i nevezano za bračni status. Prije trideset go-

dina to je bilo revolucionarno, ali ta revolucija u Americi je uspjela. Prije
trideset godina Robin Lejkof je pisala: „Promjena na Ms. neće biti široko
prihvaćena dok se ne promijeni ženin status u društvu, što će je uvjeriti
da se njen identitet zasniva na njenim zaslugama i ličnom postignuću“
(R. Lakoff, 2004: 68). Time se ispravljala jedna apsurdna situacija jer je
proizilazilo da je žena muževljev posjed i da nema drugog identiteta do
tog što je njegova žena. Ne samo što je udajom odustajala od svog prezi-
mena, koje je od oca dobila, već i od svog imena kako bi postala bezlična
Mrs. John Smith (R. Lakoff, 2004: 68). Danas je Ms. norma oslovljavanja,
mada su ostavljene i ostale mogućnosti kao Miss., Mrs., Ms., Dr., Prof., što
znaju svi koji iz bilo kog razloga ispunjavaju formulare na engleskom. U
revidiranoj i proširenoj verziji originalnog eseja Robin Lejkof navodi da
se neparalelizam i dalje održava i da su ženama i dalje na raspolaganju
tri titule: Miss., Mrs., Ms., dok muškarci imaju samo jednu, Mr. U vrijeme
kada i Bela Abzag, i Rasel Bejker (Russel Baker) takođe je predlagao da u
zavisnosti od bračnog statusa dva termina uđu u jezik kao oslovljavanje
za muškarce. To su bili Mrm. i Srs. Međutim, ostalo je samo na predlogu.
Iz razumljivih razloga.
U našem jeziku situacija je slična. Gospodin stoji naspram gospođa i gos-
pođica. Jednako kao u engleskom, bračni status je presudni elemenat u iz-
boru načina oslovljavanja i za ženu to opet znači postojanje kroz mušku
figuru i način zadobijanja identiteta. (U Crnoj Gori taj se identitet za-
dobijao preko najprestižnijeg muškog člana uže i šire porodice, a moglo
je i preko istaknutog člana plemena: moj svekar je taj i taj, moj djever je
taj i taj, ponekad čak i sin; moj dom je, pa se imenuje istaknuti srodnik.)
Mnogo godina socijalističkog oslovljavanja sa drugarice brisao je tu razliku
i oslovljavanje sa druže i drugarice bili su istinski demokratski s aspekta
davanja i zadobijanja statusa i prirođeni društvu koje se deklarisalo kao
besklasno. S tranzicijom i povratkom na klasno društvo, uvedena su po-
novo oslovljavanja sa gospođica i gospođa i implikacije koje su iz takvog
oslovljavanja proizilazile. Jedna od implikacija su status i identitet zado-
bijeni kroz muškarca, a druga implikacija nosi klasni prizvuk. Klasno, gos-
pođa je iznad žene i semantički se skoro ne preklapaju. Žena je uzdignuta
na veći stepen ženskosti kada joj se kaže da je gospođa. Kada se želi nekoj
ženi dati kompliment zbog posjedovanja ženskih kvaliteta, zbog izraže-
nosti rafinmana i delikatnosti u postupanju kaže se često da je gospođa, što
može biti sinonimično sa dama. Od sljedećeg para rečenica, samo je jedna
ispravna u tom smislu. Tu žena i gospođa nisu uzajamno zamjenjive.
JEZIK I ROD / 146
(21) (a) Ona je prava gospođa.

(b) *Ona je prava žena.
U situaciji gdje sam prisustvovala izgovaranju rečenice pod (21) (a),

obratila sam se muškarcu koji je izgovorio rečenicu: „Polaskao si toj ženi
preko muža time što si rekao da je gospođa. Zar nisi mogao da joj kažeš
prosto da je prava žena?“ Odgovor je bio: “Ne, jer je ona prava gos-
pođa.“ Biti gospođa zadobilo je takvo značenje poželjnosti da se riječ
gospođa može primijeniti i na neudatu osobu ukoliko ona ima taj skup
„gospođinskih osobina“. Dakle, značenje je deriviralo u poželjan skup
osobina jedne ženske osobe, ne odnosi se na status, ali etimologija mu
je u statusu ili bračnom stanju. Ovo usvojeno poimanje gospođe paralelno
je sa značenjem koje ima gospodin u Rečniku (Tom 1, str. 539): „onaj koji
pazi na svoju spoljašnjost, vanjštinu i na svoje ponašanje“, što je, kada se
poredi sa engleskim, vrlo blisko definiciji gentleman. Mora se imati na umu
da engleski ima dvije riječi koje se na srpski prevode kao gospodin, a to su
mister, kao titula u oslovljavanju, i gentleman, kao termin koji opisuje muš-
karca uglađene spoljašnjosti, manira i ukupnog ponašanja „Ona je prava
dama“ djelimično je sinonimično sa rečenicom (21) (a), ali ima izrazit
smisao manira i načina ponašanja žena iz više klase. Lady u engleskom i
dama u našem jeziku poklapaju se tim dijelom značenja mada nisu sasvim
sinonimične jer eufemistički i patronizirajući ton koji Robin Lejkof uo-
čava u leksemi lady u naš jezik nije transponovan u toj mjeri.
U novije vrijeme dešava se jedna fina diferencijacija dva termina unu-
tar onoga što zovemo statusni ženski termini. Supruga i žena su dvije ri-
ječi koje označavaju status udate žene. U našem jeziku te dvije riječi su
sinonimične, ali u posljednje vrijeme, u Crnoj Gori, bar, a naročito u
Podgorici, uočava se jedno fino diskursno nijansiranje tih termina. Ne-
davno prisustvujem sceni dolaska žene u društvo u kojem je i jedna dje-
vojčica koja tu ženu veoma voli i koja se na jedan dječji način sa njom
identifikuje. Nedugo po ženinom dolasku, djevojčica po imenu Nevena
saopštava majci o njenom dolasku i kaže:
(22) Došla je Markova žena, pardon, stigla je Markova supruga.
U poimanju te djevojčice, supruga je dostojnije ime za ženu koja joj se

dopada i u čijem oslovljavanju ne želi da pogriješi. Ispada da je u jeziku
te djevojčice i semantici termina za supružanski status supruga dostojan-
stvenija bračna družica od žene. To što je Nevena upotrijebila spontano
i napravila semantičku razliku u svom idiolektu, u sociolektu ili svakod-
JEZIK I ROD / 147
nevnom govoru Podgorice nosi pragmatsku diferencijaciju. Postalo je

skoro kanon da, kada muškarac predstavlja neformalno svoju supruž-
nicu, predstavlja je sa:
(23) Ovo je moja žena.
Kada je predstavlja u formalnim okolnostima predstavlja je kao:

(24) Ovo je moja supruga.
Slično, ali sa manjom regularnošću javljanja, makar prema mojim ličnim

nalazima, stoji situacija sa muž i suprug. Stepen formalnosti uslovljava nji-
hovu diskursnu raslojenost, pa su prema tom kriteriju formalnosti par-
njaci suprug i supruga prema muž i žena.
I jedno osvrtanje na titulu za žene. Mrs. John Smith na srpski se prevodi
kao:
(25) Ovo je žena Marka Markovića.
s obzirom na to da je Marko Marković metafora za anonimnost u našem

jeziku. Nastranu potpuno poništavanje žene u engleskoj konstrukciji. U
srpskom žena je bar data prisvojno uz muškarca, ako ne i poimence.
Uobičajeno je da ženska referencijalnost u ovom kontekstu bude takođe
skovani termin za anonimnost, ali ne postoji takav termin za žensku ano-
nimnost. Ne postoji Marka Marković ili Janka Janković. Koje je vjerovatno
objašnjenje? Muškarac je skoro uvijek na javnoj sceni, međutim može
biti i anoniman. Žena je po definiciji anonimna i nevidljiva, stoga nema
ženske paralele onom muškom Marko Marković. Čula sam u kolokvijal-
nom govoru za Anka, Stanka, Rajka u toj ulozi simbola za anonimnost,
ali Anka, Stanka, Rajka nikada nisu dobile prezime, nikada nisu postale
anonimni lik i metafora za anonimnost, već su samo dio nečijeg idiolekta.
Dakle, žena se danas referentno identifikuje imenom i prezimenom, a
može i kao „Markova žena“. Suprotni smjer je skoro nezamisliv kao dio
društvene etikecije i dijela formulaičkog govora. Ako se može reći „Mar-
kova žena“ i pri tome zaboraviti na ideologiju koja je ispod tog iskaza,
suprotan smjer je nemoguć. Niko ne može reći „Marko Marijin“, a da to
za sobom ne povuče ozbiljne semantičke i pragmatske konsekvence. Se-
mantički, konsekvenca bi mogla biti podignuta obrva; pragmatski, jedva
prikriveni smijeh. Kada sam prvi put čula da je neko o nekom rekao
„Đona Marijin“, lingvističko znanje u trenutku je ustuknulo pred predra-
sudom, i reakcija je bila primjerena toj neuobičajenosti.
JEZIK I ROD / 148
Pronominalna neutralizacija. U ovom radu stalno se provlači teza o

muškarcu kao nemarkiranom članu u odnosu na koji se oslikava i odre-
đuje ženski. Jedan aspekt muške markiranosti je tzv. pronominalna neu-
tralizacija kako to naziva Robin Lejkof. O čemu se tu radi? Kada treba
da se na engleskom iskaže referencijalnost u odnosu na jednu osobu u
mješovitom društvu, tada se situacija razrješava tako što se izabira ona
zamjenica koja favorizuje muškarca.
(26) (a) Let everybody take his book.
(b) Let everybody take his/her book.
(c) *Let everybody take their book.
Za sve tri rečenice:
(26) Neka svako uzme svoju knjigu.
U primjeru (26) (a) dat je standard prije nego što su postavljeni femi-
nističk zahtjevi. Primjeri (26) (b) i (26) (c) moguća su rješenja za ono što
je Robin Lejkof nazvala pronominalna neutralizacija. His/her se pokazalo
kao jezički i stilistički nezgrapno (na nivou zamjenica bila je čak i vari-
janta s/he, što se nije dugo zadržalo kao praksa). (26) (c) je odbačeno kao
„upotreba na koju su se mnogi lingvisti mrštili zbog njene nedosljednosti
i nelogičnosti“ (R. Lakoff, 2004: 70). Forma do koje se došlo kao do
konsensusa koji je u praksi najduže ostao je sljedeći:
(27) Let everybody take his or her book.
Neka svako uzme svoju knjigu.
Nigdje u našem jeziku ne možemo naći paralelu sa ovom formulaci-

jom jer mi imamo zamjenicu svoj, koja je neutralna i ide jednako uz muški
i ženski rod. No, jedna druga pronominalizacija rodno je veoma obojena
u srpskom jeziku. Primjer je iz nastave engleskog jezika. Primijetila sam u
praksi na ličnom primjeru, a i kroz brojne primjere hospitacija časovima
engleskog jezika da koleginice, ovdje su bitne samo koleginice, koriste
jednu vrlo interesantnu pronominalnu formulaciju. Prilikom predavanja
i vježbanja, primjeri koje smišljaju i daju za ilustraciju određene jezičke
građe, po pravilu sadrže zamjenicu muškog roda ili je po srijedi glagol
koji ima nastavak za muški rod. Veoma često nastavnica ili profesorka
na času engleskog jezika za ilustraciju svršenih radnji, što na engleskom
nedvojbeno znači upotrebu The Simple Past Tense, kaže sljedeću rečenicu
na našem jeziku čiji prevod na engleski zahtijeva:
JEZIK I ROD / 149
(28) Juče sam bio u Kotoru. Tamo sam vidio Marka i dogovorio se sa njim
o narednom susretu.
„Bio“, „vidio“ i „dogovorio se“, sve su to glagoli s nastavcima za muški

rod, a izgovara ih žena. Kada sam nekima od njih ukazala na upotrebu
muškog roda u situaciji gdje tu rečenicu smišljaju i izgovaraju žene, ko-
mentar je bio: „Nikad mi na pamet nije palo da upotrijebim ženski rod.“
Drugim riječima, nikad joj na pamet nije palo da govori u ime svoga roda
i za sebe i kroz sebe zato što ima snažan doživljaj norme i nemarkiranosti
koji se sadrži u muškom, u muškarcu, u važnijem članu binarnog niza, što
se tako kao model govora i mišljenja na časovima reprodukuje i reciklira.
Vrlo spremno pretpostavlja sebe, svoje biće i svoj rod nekom principu
koji je duboko u njoj, a da pritom niko nije eksplicitno radio na uspostav-
ljanju tog principa. Jednostavno, taj princip je u ženi, našoj koleginici, on
se zove submisivnost i ona volontira u toj mentalitetskoj matrici.
Slično proniminalnoj neutralizaciji je oduzimanje generičnosti za lek-
semu man u svim složenicama gdje je man moralo da se supstituiše sa wo-
man. Žene su se snažno pobunile, ali ono što je interesantno je vremenski
imput koji je u sadržan u toj genezi. Čitav proces nije se desio odjednom,
sama geneza za englesku leksemu chairman (predsjedavajući), na primjer,
išla je na sljedeći način:
(29) chairman → chairwoman → chairperson → chair/to chair
predsjednik → predsjednica → predsjedavajući → predsjedavajući
S većom prominentnošću žena na rukovodećim položajima chairman je

morao polako da se demokratki alternira sa chairwoman, kako je nalagala
situacija. Pretpostavka je da nije uvijek bilo lako mijenjati taj naziv ispred
osobe koja predsjedava jer u toku jedne sesije ili jedne sjednice lica koja
su predsjedavala mijenjala su se i po nekoliko puta. Engleski jezik za tu
situaciju dozvoljavao je kompromis u vidu lekseme chairperson. No, i ta
leksema se pokazala kao rogobatna i u skladu sa jezičkom ekonomijom
redukovala se na jedan sastavni dio te složenice chair, ali sa semantikom
cijele složenice predsjedavajući. Glagol nastao povratnim izvođenjem od
te imenice je to chair u značenju „predsjedavanja sjednicom“ ili „rukovo-
đenja“. Danas se u Crnoj Gori vodi velika bitka za ravnopravnost po-
stojanja termina za ženska zanimanja paralelno sa terminima za muška
zanimanja. Prvi stadijum je već završen, u medijima se već čuju paralelno
termini za muška zanimanja, a i za ženska; predstoji sljedeća faza u ko-
joj bi trebalo da se desi sistematičnost primjene i prisutnost u idiolektu
JEZIK I ROD / 150
pojedinca, što će biti najteže. Pri tome postoje i objektivne poteškoće.

Neki termini su prosto zauzeti. Postoji poslanik, a postoji i poslanica. Kako
nazvati ženskog poslanika? Postoji ministar, a postoji i Gospođa ministarka.
Kako nazvati ženskog ministra bez konotativnih prizvuka na Nušića?
Treba početi. Postoji polisemija. Društvena praksa će se postarati za lin-
gvističko nijansiranje.
U našem jeziku mogu se naći još mnogi primjeri parova termina koji
su istorijski razlikovali samo pol, ali koji su s vremenom razvili različite
konotacije, prvenstveno one koje se odnose na status i vrijednost, a u
nekim slučajevima i različita denotativna značenja. Ovdje ću pomenuti
samo dva novijeg datuma, koja su denotativno različita, i proističu iz mo-
dernog doba. Jedan je spanzor i sponzoruša. To je primjer lekseme za ženu
bez semantičkog korespondenta za muškarca. Sponzoruša ima izrazito ne-
gativno značenje, registarski dolazi iz žargona, i rimuje se sa soldatuša,
dok je sponzor neko jako dostojanstven i moćan i benevolentan i finan-
sijski potpomaže dobre projekte. „Sponzorka“ bi trebalo da bude rodni
pandan „sponzoru“, ali nešto se još ne čuje u jeziku. Konceptualno, ne
bi trebalo da postoje problemi, „dobrotvorke“ i „pokroviteljke“ odavna
su znane. Dalje, postoji „žensko pismo“, a ne postoji “muško pismo“.
Muško pismo je norma, samo se žensko moralo izmisliti za žensko spi-
sateljstvo. Zar je ono toliko drugačije i toliko nepostojeće da mu se ime
moralo izmisliti?
Tvorbene mogućnosti dva jezika. „Ono je bila kraljevska i kraljičina
večera“, piše mi prvi rođak nakon večere koju sam za njega priredila na
jednoj terasi na moru, a ne zna kako me je lingvistički inspirisao, kako me
je kao domaćicu (domaćina!) nagradio i kako me je muško‑ženski neho-
tice minimizovao. Nije on htio, jezik mu nije više dozvoljavao. Njegova
večera bila je kraljevska, a moja samo kraljičina, njegova večera mogla je
svakom da se posluži jer je imala taj kvalitet izvrsnosti, moja je mogla
samo meni. Kraljevski je generički pridjev koji je nadišao ograničenja roda
i dobio epitet ultralijep, hiperdobar i zadobio kvalitet opštosti. Kraljičin je
zadržao odlike posesivnog genitiva i nikada nije transcendirao u generički
pridjev koji bi dobio nova značenja. Kraljica bi mogla kraljevski da ruča,
ali kralj teško da bi mogao da pojede kraljičin ručak i da se on nazove
kraljevski. Kraljevski ručak i kraljičin ručak stoje kao opšte prema poseb-
nom, kao svevažeće prema efemernom, kao pojam i kao riječ koja pojam
pokušava da postane, kao davno skovani termin i pretenciozna riječ koja
bi htjela da to postane, kao gospodar i sluga, kao muškarac i žena. Dru-
JEZIK I ROD / 151
gim riječima, pridjevi kraljevski i kraljičin u kontekstu pisma zahvalnosti

koje sam dobila stoje u klasičnom hijerarhijskom odnosu, prvo lingvi-
stičkom, a onda ekstralingvističkom. Kraljevski je pridjev koji je svojom
opštošću postao generičan. Tačno se zna kakav to treba da bude obrok
da bi bio kraljevski. Mora da bude izuzetnog kvaliteta, nenadmašnog i je-
dinstvenog ukusa, obilan i raskošan, hrana koju će nepca pamtiti. Više od
„kraljevskog“ ručka može da bude samo „hrana za bogove“, ali tom am-
brozijom nisam ugostila mog gosta. Ugostila sam ga samo „kraljevskom“
hranom koju Crna Gora nudi. Nasuprot tome, kraljičin ručak mogao je
da bude bilo šta. Taj prisvojni pridjev u svojoj komponencijalnosti nije u
sebi semantički sadržavao nikakva majestetična ili imperijalna svojstva ni
obilja, ni raskoši, ni ukusa za koji kažemo da je nenadmašan, skoro kra-
ljevski. Čak bi carski u ovom kontekstu bilo doživljeno kao sinonimično.
Jeste da „car“ u odnosu na „kralj“ stoje u hijerarhijskom odnosu, car je
veći kralj od kralja, ali za ovaj kontekst to nije bitno. Isti odnos inheren-
tne hijerarhičnosti i limitirane semantičke adjektivalne moći stajao bi u
paru kraljičin i caričin prema kraljevski i carski. Kraljičina večera mogla je
da bude sve od kraljevske večere, pa do siromaškog zalogaja. Pridjev
se ograničava samo na ono što je kraljica imala na tanjiru, na ono što je
njeno i što je sama izabrala. Ono što je moj rođak htio da kaže bilo je da
smo oboje večerali kraljevski, ali htio je da kaže, znam čovjeka, da sam
ja te večeri bila kraljica. Nije čovjek kriv što mu jezik, ovako mačistički
skrojen i ustrojen nije dozvolio da ima na raspolaganju pridjev koji bi
iznio tu našu ličnu simetriju, da je on kralj, a ja kraljica u toj večeri kraj
mora. Morao se zadovoljiti (i upotrijebiti) generičnošću svog „muškog“
pridjeva i partikularnošću i samo posesivnošću „ženskog“ pridjeva plave
krvi. Isto tako, znam da nije htio da kaže da njegova muška priroda i to
što je muškarac više vrijedi i zaslužuje više uvažavanja od mog ženskog
bića i činjenice da sam žena. Konačno, to more i ta mjesečina dovodila
nas je na isto, a to je da smo u toj noći bili jednaki. Možda kraljevski
jednaki. Moj rođak je htio da nas izjednači, ali jezik mu to nije dozvolio.
Kralj je visočanstvo šireg spektra od kraljice. A da se dosjeti kraljičanske
(kraljičke) večere vjerovatno nije mogao jer niti je rodno tako osviješten,
niti je možda nadahnut da u svoj jezik tako proniče.
U engleskom jeziku drugačije bi se riješila forma i funkcija ove ime-
ničke fraze sa king i queen u pridjevskoj i modifikacijskoj upotrebi. Engle-
ski jezik dozvoljava N+N konstrukciju tako da je to na engleskom king’s
dinner i queen’s dinner kako u značenju prisvojnosti, tako u značenju kva-
JEZIK I ROD / 152
lifikativa, što ove dvije lekseme stavlja u jednak položaj i koristi jednako
njihov pridjevski tvorbeni potencijal.
Ideološke implikacije
Teorijski okvir u kome sam se kretala u ovom pregledu jezičkih termina

kojima se žena „drži na svom mjestu“ u engleskom i srpskom u sinhro-
noj i dijahronoj ravni obuhvata sociolingvistiku, lingvistiku, jezik i rod,
psihologiju, antropologiju i politiku. Pristup je nužno interdisciplinarni
jer i kategorije o kojima sam pisala ne pripadaju samo jednoj disciplini.
Robin Lejkof je krenula sa platforme semantičke nejednakosti koju je
definisala kao odraz društvene asimetrije i neparalelizam. To je dalje ge-
nerisalo psihološke modele pa je dobro naučena lekcija o neasertivnosti,7
u stvari, predstavlja pristajanje na osjećaj inferiornosti. Iz terminološke
asimetrije, svojom analizom izvukla je zaključke o rodnoj asimetriji, je-
zički neparalelizam navodio ju je na statusni neparalelizam, denotativno
značenje u konotativno, a stalno je u analizi bila prisutna dijahronijska
i sinhronijska ravan s obzirom na to da su jezički sedimenti vidljivi kao
oni geološki. Nakon brojnih primjera kojima je razrađivala i potkrijepila
svoje teze došla je do apstraktnijeg nivoa elaboracije, a to je diskrimina-
cija koja je u njenoj kategorizaciji dvojaka: način na koji jezik ženu diskri-
miniše i način na koji žena sama sebe diskriminiše upotrebom određenih
jezičkih konstrukcija, najčešće umekšavanja, da ne bi bila asertivna jer je
asertivnost muška osobina. Žene su trenirane da na taj način govore, pa
su stvarno emitovale utisak nemoći i trivijalnosti. Taj posebni način aser-
tivnog i neasertivnog govora pripada studijama roda i jezičke varijacije.
U toj podoblasti studija jezika i roda veoma je velika pažnja poklonjena
svemu onome što ženu omoćava i onemoćava, kako jezički tako i statu-
sno. Ali, predobro naučeni jezik ženskog umekšavanja uz onaj drugi vid
upotrebe jezika koji gaji neparalelizam termina za dva roda vidljiva su
manifestacija nečega što je u osnovi odnosa između muškaraca i žena, a
to je odnos snaga. Mušku dominaciju pospješuje naročito ženino statu-
sno posredno postojanje, to jest postojanje kroz muškarca kao jedinke
što je vidljivo u njenom tretmanu u društvu, a vidljivo je i u njenim egzi-
stencijalnim koordinatama.8 Kada se poređaju termini rodne asimetrije,
semantičkog neparalelizma, socijalne diskriminacije, statusa, omoćavanja
i onemoćavanja, nije nelogično da se dođe do zaključka da je zajednički
imenilac za sve moć.
JEZIK I ROD / 153
Kada je počeo procvat jedne lingvističke discipline koja se zove analiza

diskursa i vrlo intenzivna proučavanja presuponiranog znanja, implika-
tura i inferencija u jezičkoj upotrebi, jedno pitanje kao ilustracija za impli-
katuru, to naše inferiorno znanje, postalo je popularno kao neki čomski-
jevi primjeri iz rane faze transformacione teorije. Pitanje je glasilo:
(30) Kada si prestao da biješ ženu?
Presupozicija je bila da bije svoju ženu, a implikacija je bila da to druš-

tveno nije ništa strašno; pitanje se odnosilo samo na to kada je sa takvom
praksom prestao. Pitanje je trebalo da bude duhovito, ali svi su znali
oporost istine ispod tog smijeha. Koliko je takva praksa uvriježena kod
nas, tek sada počinje da se otkriva. Ja bih strašno voljela kada bih mogla
da kažem da je zajednički imenilac za svu onu dinamiku koja se dešava iz-
među muškaraca i žena ljubav, ali ne mogu. Moć ustanovljuje hijerarhiju,
ljubav presuponira jednakost. Ljubav pripada kategoriji emocionalnog, a
emocionalno nije ušlo u ovaj kategorijalni okvir i u ovu analizu mada je
možda trebalo. Iz moći manje‑više proizlazi poredak u kakvom živimoi
iz nje proizlazi raspored snaga u društvu. Moć je takođe odredila odnos
između muškaraca i žena u posljednjih dvije hiljade godina naše civiliza-
cije tako što su se razvili svi instrumenti kojima se žene drže u neravno-
pravnosti. Jezik je samo jedna od njih. Muškarci su prvi i glavni, žene su
druge i malo manje glavne. Muškarci imaju moć, stoga mogu da imaju
i silu, jer je sila način da ustanove i zadrže moć. Muškarci su nerijetko
nasilnici, i to im je legitimisano društveno; muškarci su ponekad siledžije
jer je takvo ustrojstvo svijeta. Nasilje je tek odnedavna prepoznato kao
štetna društvena pojava i krajnje štetno ponašanje u odnosima između
polova. Nije ni na koji način bilo jasnog stava o njegovoj neprihvatlji-
vosti. Tek u posljednje vrijeme, sa tranzicionim kretanjima i otvaranjem
Crne Gore prema svijetu zavirilo se u porodicu, u brak, u odnose između
polova i vidjelo da Crna Gora ima jedan model življenja koji u svojoj
radikalnoj formi nije uopšte human kada su u pitanju oni sa manje moći,
a to su žene i djeca. Otvorila se jedna velika priča o nasilju u porodici
i takvo nasilje skoro da je sinonimično sa nasiljem nad ženama. Drugi
slučaj po učestalosti je nasilje nad djecom. Vidjelo se da nasilje može
imati jako raznovrsne forme, počev od teškog fizičkog zlostavljanja do
vrlo suptilnih formi mentalne surovosti. Prošle godine u San Francisku
na Junion Skveru vidim povorku muškaraca i žena svih boja i uzrasta
kako nose neke transparente u znak protesta. Demonstrirali su za žen-
JEZIK I ROD / 154
ska prava. Na jednom transparentu je pisalo: „Jeste li znali da je ćutanje

u braku zlostavljanje?“ Vjerovatno ne. Možda ćemo se zgroziti nad či-
njenicom da je jedan otac u januaru 2006. godine u Crnoj Gori oduzeo
kćerki život na krajnje sadistički način, sada skoro da nije ni važno iz kog
razloga, ponašajući se prema njoj kao da je njegovo vlasništvo. Kada su
kroz nekoliko dana potom nevladine organizacije skupile na Trgu Repu-
blike u protest tim povodom, ne samo da nije bilo odaziva i podrške već
je bilo i potsmijeha. Doduše, slika koju nevladine organizacije daju kroz
svoje aktivnosti parcijalna je i parcijalizovana. Njihov fokus je na samo
jednom segmentu problema, a onima koji ih gledaju i slušaju izmiče cje-
lovita slika o položaju žene u crnogorskom društvu. Pogotovo kada se
ta slika fokusira na onaj dio koji se odnosi na detabuiziranje nekih tema
koje su trenutno u žiži. Nasilje u porodici je samo jedna od mnogih:
primjer iz Bloka V u Podgorici gdje muškarac na ulici divljački bije ženu.
Prvi prolaznik: „Da zovemo policiju?“ Drugi prolaznik: „Što da zovemo
policiju, bije svoju ženu“. Možda to nije ni neobično jer je to bio model
ponašanja i ustanovljeni odnos među polovima u životu i u mitu koji je
samo augmentirao razlike. Kao što je rečeno, prosto nije postojala svijest
da se radi o zlostavljanju. Muškarci nisu imali svijest o svom nasilničkom
ponašanju jer je ono bilo društveno prihvatljivo, žene, pak, nisu imale
svijest o nasilju koje se vrši nad njima jer su živjele u takvom modelu po-
rodice u kome je zlostavljanje bilo normalno. Žene najvjerovatnije nisu
željele da shvate, a muškarci nisu morali. Civilizacijska svijest je spavala,
ugledanje na bolje nije pomagalo, a usamljeni glasovi koji su ukazivali na
promjenu bili su – usamljeni. Sve je to čekalo neki određeni trenutak da
se kao kulturni zadatak, lingvistički zadatak i zadatak iz oblasti jednako-
sti polova negdje pošteno uradi. Sistematično „obrazovanje populacije“
veoma je potrebno i na dugu stazu daje jako dobre rezultate. Vijest dana
jednog od ovih dana bila je da će na Olimpijadi u Pekingu 2008. godine
učestvovati jednaki broj muškaraca kao i žena. Da to nije bio neki davno
postavljeni cilj, mi danas ne bismo svjedočili o njegovom ostvarenju.
Sve je u jeziku. Borba polova kroz jezik prenijela se na borbu polova za
jezik. Jezik je danas veliko poprište borbe. Ko je taj ko određuje normu?
Ko je taj ko propisuje što je u jeziku dobro, a što loše? Dugo je muškarac,
muško bio norma i neutralni ili nemarkirani član o koji se oslikavao žen-
ski. Danas se to mijenja, što je vidljivo u oba jezika, engleskom i srpskom.
Borba za jezik na legalističkom planu bila je najvidljivija u engleskom za
titule i uvođenje rodno neutralne titule Ms. za ženu, zatim za sve one
situacije gdje se man u značenju čovjek zamjenjivao za human ili person ili
JEZIK I ROD / 155
people, sve one situacije gdje je generičko he i generičko man zamijenjeno

drugim riječima, čime se izbjegavao seksizam i stereotip (man u person, pe-
ople, individual, human; mankind u humankind, humanity, human race; manhood u
adulthood). Međutim, mnogo je situacija i mnogo životne stvarnosti u ko-
jima se nije desilo „humanizovanje odnosa između polova“. Na časovima
kod Robin Lejkof jedan primjer iz njenog radikalnog arsenala glasio je: s
kojim pravom ljekar, sem ako je po srijedi ginekolog ili bolest u vezi s tim,
smije da postavi pitanje: Kada ste posljednji put imali menstruaciju, a da
ga vi na isti način ne pitate: Kada ste vi posljednji put imali wet dreams.
(Ja sam, doduše, imala suprotno mišljenje, ali u liberalnom Berkliju ono
je s lakoćom odbačeno.) Rodni neologizmi nisu slučajni pa nije slučajno
ni to što je Helen Filding obogatila jezik skovavši termin „Singlton“ (Sa-
mgrad) za grad u kome žive samci, što je u slučaju upotrebe u romanu
Dnevnik Bridžit Džounz sinonimično sa žene i koji je postao metafora za
žensku samostalnost i žensku emancipaciju.
Jedna crnogorska lirska pjesma glasi ovako:
(31) Prođoh kroz goru,
Ne znam kroz koju,
Sretoh đevojku,
Ne znam čija je,
Stah joj na nogu,
Ne znam na koju,
Stade je vriska,
Ne znam zbog čega.
Ona gora vjerujem da je bila Crna Gora, a diskriminacija koja se tako

šaljivo u pjesmi sabrala i u liriku pretočila danas malo drugačije izgleda.
Nedavno sam tu pjesmu čula u izvođenju podgoričke klape „Assa voce“
koja zadržava pjevljivu melodiju i tekst prva četiri reda, a ostalo nestaje
u jednom potpuriju drugačijih pjesama i drugačijih riječi. Kada se klapa
ponovo vratilila na istu melodiju, bila su ponovljena samo prva četiri
stiha. Nasilje, bahatost, potpuna postvarenost „đevojke“ izbrisana je tako
što se naredna četiri stiha pjesme nisu ni pjevala. To sam doživjela kao
znak velikog napretka i kao promjenu stava, stid, čak, u onome što je bio
dominantni obrazac ponašanja gdje je svako imao svoje psihološko op-
terećenje, muškarac onog „koji gazi“, žena „one koja je gažena“. I glava
je takođe metafora moći. U Crnoj Gori veoma je bitna jedna snažna i
duga tradicija poštovanja muškarca i kult „muške glave“. „Ženska glavo“
u vokativu kao pandan „muškoj glavi“ nije semantički paralelizam, već
JEZIK I ROD / 156
naprotiv, izrazita asimetrija, jedan snažni prekor zbog gluposti prirođen

samo ženi. Taj izraz „muška glavo“, i kada bi bio upotrijebljen, značio bi
divljenje, nikako prezir, što je slučaj kada je u pitanju kolokacija te ime-
nice sa pridjevom ženski, „ženska glavo“.
Termini asimetrije, neparalelizma i nemoći prisutni u ovom eseju im-
plicirali su određenu ideologiju jer se sve dešava u društvu koje je uvi-
jek ideologizovano. U prikazu eseja Robin Lejkof koji su kontrastivno
popraćeni primjerima iz Crne Gore dominacija je bila ključni teorijski
pojam koji predstavlja okosnicu ideologije koja je globalno na djelu, do-
duše, mjera njene prisutnosti u jednom društvu istovremeno je umno-
gome i mjera demokratije toga društva. Proporcija je jasna: dominacija
nužno presuponira silu, sila je moć, a moć uglavnom kolocira sa po-
litikom. Politika i ideologija tijesno sarađuju, ideologija politike nasilja
isključuje demokratiju i, posljedično, bilo koju ravnopravnost, pa i onu
među polovima, što još jednom pokazuje nerazdruživu vezu roda i moći.
Jednom proklamovana ideologija sile u bilo kojoj oblasti života postaje
univerzalni princip ponašanja na svim nivoima i u svim odnosima. Prosto
je nemoguće u jednoj državi imati rodnu nejednakost na jednoj strani i
politiku tolerancije i nenasilja na drugoj.
Zaključak
U ovom radu stalno sam na dijahronijskoj šetnji između 1975. godine i

sadašnjeg trenutka kao i paralelizmu Amerika i Crna Gora. Istovremeno,
u tom dvostrukom vremensko-prostornom hodu nalazim primjere koji
potkrepljuju moje teze da se stvari za žene mijenjaju nabolje, dokaz je
učinak u ovih trideset prošlih godina na oba prostora. Međutim, veći
je učinak u Americi nego u Crnoj Gori, značajnije stvari su se desile u
vremenu negoli u prostoru. Ono što je Amerika krenula žestoko da mi-
jenja prije trideset godina, mi u Crnoj Gori počeli smo tek nedavno. Za
ono što se u Americi uradilo u tom proteklom periodu, Crnoj Gori će
trebati možda ne toliko, ali svakako dosta dugo pri sadašnjim uslovima
društvenih promjena, promjena u zakonodavstvu, a naročito brzine mi-
jenjanja svijesti. Amerika je krenula sa pozicija ustanovljenog građanskog
društva, a Crna Gora sa pozicija snažne patrijarhalne porodice. Amerika
je, doduše, morala da dekonstruiše snažni pritisak puritanizma i žensku
marginalizovanost i da u snažnim demokratskim procesima uredi odnose
među polovima i ostvaruje proklamovani cilj feministkinja koje su tražile
JEZIK I ROD / 157
njihovu jednakost. U visoko hijerarhizovanom društvu gdje se vlast, moć

i upravljanje ozbiljno doživljavaju u organizaciji jedne države, i ne samo
države, vrlo brzo se shvatilo da borba za jednakost polova znači borbu
za ravnomjerniju preraspodjelu vlasti. No, vlasti se, naravno, niko neće
dobrovoljno odreći: ne možete zamoliti moć da ne bude moć, ne možete
zamoliti vlast da ne bude vlast koja ponekad tu vlast „vrši“ nasilnički.
Ali može se naučiti kako joj se suprotstaviti. To je složen proces koji je
značio prepoznati nasilje, shvatiti potrebu za pobunom (protiv nasilja) i
samu pobunu. Knjiga koja je predmet ove analize na jednom naučnom
nivou u oblasti jedne discipline sadržava u sebi sve tri komponente i jed-
nom lingvističkom analizom reagovala je na sve tri.
Analiza koju je Robin Lejkof dala u svoja dva eseja, originalnom i
revidiranom i proširenom, prvenstveno je lingvistička, ali ona je i socio-
lingvistička jer su u analizi korišćeni termini kao što su rod, moć, nemoć,
omoćati, onemoćati, simetrija ili asimetrija polova, terminološki parale-
lizam i slično. Način na koji je ukrstila kategorije jezika i društva, lingvi-
stičke segmente koje rodno odražavaju društvo kome pripada i koje je
odabrala da analizira kako bi kroz njih dokazala mušku dominaciju i moć,
a posljedično i ideologiju u službi jedne politike, nalaze ovog eseja uzdiže
do nivoa univerzalija i čini ih primjenjivim za sva ona društva u kojima
je muška dominacija ustoličena. Ženama je u društvu dat identitet kroz
odnos sa muškarcem, nikako vice versa, i to je socijalna univerzalija za koju
potvrdu imamo jednako u Americi kao i u Crnoj Gori. Naravno, univer-
zalije kao najviši nivo apstrakcije podrazumijevaju mnogo razlika koje su
u najnižem nivou stvarnog života u društvu sa kojeg analiza polazi. Tako,
lingvistički nalazi do kojih u ovom radu komparativno dolazim svoje ko-
rijene imaju u različitim kulturnim, istorijskim, socijalnim ekonomskim
odlikama dva društva.
Primjeri koje sam dala iz našeg jezika na fonu iste terminološke ne-
paralelnosti i asimetrije dokazuju osnovnu tezu Robin Lejkof o načinu
na koji jezik smješta žene u društvo. Ti primjeri, vjerujem, pokazuju
istu posrednost ženinog postojanja kroz muškarca i njeno oslikavanje u
odnosu na njega kao neutralnog i nemarkiranog člana i pritom ukazuju
na istu rodnu diskriminaciju kao u engleskom, a pokazuju i to da je že-
nin status derivirana kategorija koja se zadobija posredstvom muškarca.
Rodne razlike termina za muškarca i ženu jasno se vide kada se uključe
elementi eufemističkog, denotativnog, konotativnog i metaforičkog po-
tencijala koje riječi mogu imati, što je zajedničko za oba jezika. Ali, moja
analiza pokazala je i razlike koje dva jezika imaju u manifestaciji roda. U
JEZIK I ROD / 158
srpski jezik često na standardnoj varijanti ugrađena su sva ova nabrojana

svojstva semantike iz engleskog jezika, ali i elementi derogativnosti, pe-
žorativnosti i augmentativnosti, što se dobro vidi kroz komponencijalnu
analizu date lekseme, a što sve treba da uputi na socijalnu distancu prema
takvoj ženi i potrebu da se ona navede na pasivnost i nedjelatnost. U
naš jezik ugrađena je društvena kontrola kroz riječ i strah da se pogrdna
riječ ne stekne, ne „zaradi“, a odnosi se na neki od elemenata statusa koji
ženu smješta u društvo, na primjer, navodi razrađeni u dijelu o usjedjelici i
raspuštenici. Analiza je pokazala da su neki mehanizmi ženinog postojanja
kroz muškarca specifični za jezik pa ih tako ima u engleskom, a nema
u srpskom. Tu je dobra ilustracija primjer Mrs. John Smith, mada se ova
konkretna konstrukcija na naš jezik transponuje kroz sličan odnos pose-
sivnosti. Zatim, ima primjera istih riječi, ali donekle izmijenjene seman-
tike, na primjer dama, tako da se može govoriti o parcijalnoj semantičkoj
korespondenciji.
Osnovna teza Robin Lejkof o ženskoj diskriminaciji jezikom potvr-
dila se u većoj mjeri u srpskom negoli u engleskom. Tradicija i kultura
su različite, pa su iznjedrile različite riječi i različite upotrebe tih riječi.
No, društvo se mijenja, društvena promjena proizvodi jezičku promjenu.
Danas u Crnoj Gori pritisak na ženu koji je dolazio iz deriviranog posje-
dovanja statusa kroz muškarca, a to su brak i sve one veze kojima je ona
definisana u odnosu na muškarca, polako popušta. Vidjelo se da žena
može sebi da obezbijedi pristojan status. No, jedan univerzalni princip
dominacije samo mijenja oblik. Sistem društvene kontrole nad ženom i
smještanje „na njeno mjesto“ dešava se postepenim kategorijalnim po-
mijeranjem sa statusa na moć. Diskriminatorni odnos prema ženi deša-
vao se ranije kontrolom uglavnom njenog statusa, dok se danas dešava
kontrolom i kanalisanjem njene moći u potrazi za autentičnošću svoga
roda žene su stale na pola puta. Protiv muškaraca se ne bore već ih imi-
tiraju. Danas se žene s novcem ponašaju kao muškarci s novcem, žene s
vlašću ponašaju se kao muškarci s vlašću. Asimetrija kao muški princip
reciklirala se još jednom. Žene su se domogle statusa, ali ga u ponašanju
projektuju na one druge koji ga nemaju baš kao i muškarci. Dakle, djeli-
mično je eliminisano posredno postojanje žena kroz muški status, ali ona
druga poluga muške dominacije, a to je moć, psihološki se „prepisala“ na
žensko ponašanje.
Ne postoji globalna svijest o tome da je asimetrija negativna, da je
fokus problema na rodnoj asimetriji. S pozicije moći, a to su uglavnom
vlast i novac, mogu se inhibirati mnoge žene u svojim individualnim ili
JEZIK I ROD / 159
grupnim nastojanjima da nešto promijene u svom statusu: dovoljno je

ograničiti ženinu moć tako što joj se neće omogućiti da bude u struktu-
rama vlasti i hijerarhiji vlasti. Ili što to ona neće htjeti. Danas se rodna
subverzija dešava kroz ideološko (i političko) djelovanje: oslabiti žene i
njihovo jedinstvo, u pogrdni odnos staviti sestrinstvo, destruktivno dje-
lovati na žensku solidarnost, usporiti žensku emancipaciju i borbu za
rodnu jednakost. Nije ženska pobjeda živjeti u Singltonu, može i to ko
želi; ženska pobjeda je živjeti dobro u paru s muškarcem i u porodici,
gdje bi svi, i žena i muškarac i djeca bili tretirani kao dostojanstvena
ljudska bića.
Prije trideset pet godina Robin Lejkof je svoj esej posveta sinu. Po-
sveta glasi: Za Endija, čija će generacija, nadam se, prevazići ove teme
kada bude stasala da čita ovu knjigu. Endi sada ima trideset šest godina.
Trideset godina nakon što mu je majka objavila esej koji je promijenio
rodni odnos Amerike, u Americi se dešava skandal sa Lorensom Samer-
som, rektorom Harvardskog univerziteta, koji je za žene rekao da su „bi-
ološki kondicionirane“ (engl. biologically conditioned), što, kada se prevede,
znači da su „gluplje od muškaraca“. Već jasno čujem muški poklič: Asi-
metrija je mrtva! Živjela asimetrija!
(„Jezik i rod“, Vaspitanje i obrazovanje. br. 2, 2006)
5
Ž E N S KO P I S M O – S E M A N T I Č K A
D I S K R I M I N A C I J A I D I S K U R S N A TO L E R A N C I J A
Uvod
Kada biste zapitali nekog šta znači fraza „žensko pismo“, sigurno bi-
ste dobili različite odgovore, u zavisnosti od toga kog je pola ili uzrasta
osoba, da li pripada literarnom svijetu ili je izvan tih krugova, da li joj
je takvo metaforičko izražavanje blisko ili ne, a možda bi neki odgovor
otišao i u grafološku interpretaciju. Uz to, ta fraza može da ima jedno
značenje za one koji se bave lingvistikom, a drugo za one koji se bave
književnošću. „Žensko pismo“ danas više ne znači isto što je značilo u
vrijeme kada je dat naziv za „opis posla“ jednoj nadošloj stvaralačkoj
populaciji žena. Muškarcima je, u vrijeme kada je skovan ovaj naziv, u spi-
sateljskom svijetu pripadala književnost, žene su dobile (žensko) pismo.
Ako se vratimo na sam početak i pođemo od varljive tvrdnje da nomen est
omen, dobijamo dva rodno odjelita polja za literarno ogledanje i dva odje-
lita glasa. Sada se već ta odjelitost i dualnost glasova sreću na univokalnoj
teritoriji dobre književnosti, što za posljedicu ima oslabljenu dihotomnu
podjelu iz dijahronije i mijenjanje inicijalnog značenja navedene fraze.
Analiza fraze „žensko pismo“ može da potpadne pod nekoliko lin-
gvističkih nivoa u zavisnosti od toga koji je postavljeni cilj i za koje se
svrhe fraza analizira. S obzirom na to da je u ovom radu u fokusu samo
taj dvočlani lingvistički niz, plediraćemo na iscrpnost. Ta se fraza može,
dakle, posmatrati sa sintaksičkog ili semantičkog stanovišta, u okviru
pragmatske ili diskursne analize, a ovo potonje u svjetlu jedne ili više
teorija. Mogla bi takođe da se primijeni tekstualna analiza, jer je moguće
postaviti hipotezu o tekstualnim osobenostima ženskog pisma. Ako ne
160
ŽENSKO PISMO / 161
tekstualnim, a ono svakako tematskim. Svaka od tih analiza daće ponešto

drugačije rezultate, a svako teorijsko polazište drugačije interpretativno
ishodište.
Krećemo od pretpostavke da ono što na sintaksičkom i semantičkom
nivou nedvojbeno upućuje na diskriminaciju ženskog stvaralaštva i hi-
jerarhizovanje literarnih dometa, što proizlazi iz rodne ideologije koja
njeguje nejednakost, na diskursnom i pragmatskom nivou gubi oštricu
stroge podvojenosti i smanjuje dualizam kriterija i suda spram stvaralaš-
tva uopšte, a smanjuje i opšti doživljaj o muškarcima kao vlasnicima nad
jezikom. Morfologija i sintaksa fiksiraju termin u njegovoj datosti; dis-
kurs, nasuprot tome, uvažava vremensku dimenziju u jeziku i promjene
koje se neminovno dešavaju u interpretaciji značenja. Naša će se analiza,
stoga, fokusirati na semantičku i diskursnu polivalentnost te fraze i ni-
janse njena značenja, s uvjerenjem da nalazi ovakvih analiza mogu uticati
na samo značenje date fraze.
Semantička diskriminacija
Morfološki derivirani član
Sem izazova interpretativnog i značenjskog karaktera, u analizi koje smo

se prihvatili nailazimo na problem nivoa. Pridjev žensko u ovom kon-
tekstu sreće se u raznim kolokacijama s imenicama, pa otud „žensko
pismo“, „žensko pero“ ili „ženska književnost“, dok se imenice pismo
ili pero rijetko samostalno upotrebljavaju u značenju književnost. Pogle-
daćemo, stoga, što na raznim nivoima analize znači prisustvo, odnosno,
odsustvo adjektivala žensko, i šta značenjski i diskursno predstavlja kolo-
kacija u navedenoj frazi.
Prije nego krenemo u analizu fraze „žensko pismo“, da pogledamo
kako morfološki stoje oni koji predstavljaju tvorce i članove tog velikog
spisateljskog bratstva. (Bratstvo je, takođe, leksema zahvalna za analizu ove
vrste. Bratstvo će u svojoj obuhvatnoj rodnoj semantici uključiti i žene; me-
đutim, paralelna fraza za ženski rod, spisateljsko sestrinstvo, u ovom skribo-
manskom smislu neće obuhvatiti muškarce.) U našem jeziku, spisateljica je
morfološki izvedena posredno od muškog roda spisatelj dodavanjem mo-
cionog sufiksa –ica, jer je to bio „elegantniji“ tvorbeni način nego da se za
derivativnu osnovu uzela imenica muškog roda pisac. Diskursno, to znači
da je muški rod nemarkirani, a derivativ za žensko zanimanje predstavlja
ŽENSKO PISMO / 162
markirani član. Nemarkiranost, kao što je poznato, označava lingvističko

pravilo i princip, dok je markiranost sve ono što je drugačije od nemarki-
ranog i markiranim članom se opisuje. Implikacija markiranosti je različi-
tost, a biti rodno drugačiji obično znači biti gori, te se razlika u kvalitetu
prosto podrazumijeva. Markiranost, odnosno, nemarkiranost, uvodi ka-
tegoriju hijerarhičnosti koja proizlazi iz te dihotomije, pa na osnovu ovih
morfoloških nalaza zaključujemo da ženski član nema autentičnost origi-
nalnosti nego posrednost deriviranosti. Analogno, skoro da bismo mogli
da zaključimo da ženska književnost nema snagu izvorne kreacije, već
postoji posredno i posjeduje patvoreni kvalitet. Ta posrednost pojačava
kvalitativnu razliku jer je bazični član jači, viši i važniji. Hronološki stariji
termin takođe nosi prerogative nemarkiranosti, a to je književnost – dok je
naša fraza novijeg datuma. Mutatis mutandis, nije ništa manje hijerarhije u
nazivima za muške i ženske osobe koje se bave pisanjem: pisac i spisateljica.
Kako jezik nije dozvolio da se imenica ženskog roda napravi direktno od
pisac, već posredno, preko imenice za muški rod spisatelj, čija je upotreba
restriktivna jer ima pomalo arhaični ton, uvodi se dodatno markirano
značenje za imenicu ženskog roda. Jezički parovi u svakodnevnom jeziku
su pisac i spisateljica, a ne spisatelj i spisateljica. Mogli bismo da kažemo da
se radi o dvostrukoj posrednosti, stoga dvostrukoj uslovljenosti ženskog
člana, u ovom slučaju – naziva za žensko spisateljsko zanimanje. Jedno
je morfološke prirode i ogleda se u izvedenosti, a drugo šireg jezičkog ili
diskursnog karaktera jer vodi porijeklo od imenice koja ima prizvuk upo-
trebne restriktivnosti. U čuvenom eseju Jezik i ženino mjesto Robin Lejkof
izvanredno ilustruje to posredno postojanje kroz muški član ukazujući na
semantičku distinkciju između muškog i ženskog roda izvedenih takvim
derivacionim postupkom gdje muški član ima semantički pozitivnije ko-
notacije i društveno prihvatljivije značenje nego ženski.1
Sintaksički nominalni niz
Sintaksički, dvočlani niz imeničke fraze koja ima leksemu ženski u premo-
difikaciji i imenicu pismo kao glavni nominalni element može da se varira
sintagmatski i paradigmatski. Iako je „žensko pismo“ postajalo sinonim
za književnost koju pišu žene, sama sintagma postala je lingvistička „po-
suda“ sa polisemičnim potencijalom. Bilo da se paradigmatski zamijene
pridjev ili imenica dobijaju se novi jezički dvočlani sklopovi, ali i nova me-
taznačenja, što najbolje pokazuje test supstitucije. Danas je već u metafo-
ričkom izražavanju za potrebe opisa moguće zamijeni premodifikacijski
ŽENSKO PISMO / 163
član ženski sa muški. Nedavno, na televiziji, likovna kritičarka karakteriše

radove dvoje mladih umjetnika kao „žensko pismo“ i „muško pismo“ u
grafici, što je vjerovatno trebalo razumjeti kao rodne osobenosti stilskog
i kreativnog izraza. Paradigmatski, moguće je imati „klinasto pismo“ ili
„slikovno pismo“ sa istim značenjem lekseme „pismo“ – alfabet ili az-
buka. Tada žensko, muško, klinasto ili slikovno označava više vrstu negoli
implicira hijerarhiju.
Kada se, pak, u tom paradigmatskom nizu imenica zamijeni drugom
imenicom, recimo, pismo u pero ili stvaralaštvo, dobije se kolokacija poput
„žensko pero“, kao u Bazarovom literarnom natječaju za žene, što po de-
finiciji isključuje muškarce. U svom doslovnom značenju to je stvaralaštvo
koje proizvode žene, perom, penkalom ili na kompjuteru, svejedno. Na
interpretativnom planu, u skladu s uvijek prisutnom rodnom ideologijom
o drugojačijosti, to je književnost lišena ozbiljnog dara, ili s krupnom
manjkavošću kvaliteta. „Žensko stvaralaštvo“, na drugoj strani, već je
ozbiljnije uvažavanje ženskog pisma zbog lekseme stvaralaštvo, što se kao
izraz sve više sreće u književnoj kritici i lako kolocira sa književnim, i sa
njim je sinonimično, te upućuje na zaključak da semantička interpretacija
takođe zavisi od drugog člana fraze, to jest, od imenice. Srešće se, takođe,
i pridjev ženski uz pripovjedač, pa se dobija fraza „ženski pripovjedač“,
što sintaksički ostaje unutar iste matrice nominalne fraze, ali se donekle
mijenja semantika. „Ženski pripovjedač“ je uozbiljena „pripovjedačica“.
Za trenutno stanje rodnih odnosa, koje je skoro uvijek na štetu žena, ovo
prvo je dostojanstvena fraza za dostojanstveni posao muškog domena;
drugo je skoro šala. Dalje, ako se drugoj riječi doda naliv- dobija se žensko
nalivpero, što može da ima iste konotacije rodne različitosti kao žensko sedlo
u odnosu na muško sedlo: nešto namijenjeno ženama, ali obavezno druga-
čije od muškog, i po definiciji manje. Sintagmatski, moguća je ekstenzija
premodifikacije kao, recimo, u frazi „savremeno žensko pero“, kada u
analizi neposrednim konstituentima presjek pravimo između savremeno
i žensko pero. Iz navedenog proizlazi da se mogu dobiti sljedeći (seman-
tički) nizovi u zavisnosti od toga da li je fraza varirana sintagmatski ili
paradigmatski:
1. Paradigmatska supstitucija premodifikacije
slikovno pismo vrsta pisma
klinasto pismo vrsta pisma
ŽENSKO PISMO / 164
2. Paradigmatska supstitucija nominala

žensko pero deskripcija, eksplikativ (ne postoji „muško
pero“)
ženski pripovijedač deskripcija, eksplikativ (ne postoji „muški
pripovjedač“)
žensko stvaralaštvo deskripcija, eksplikativ (ne postoji „muško
stvaralaštvo“)
ženska literatura deskripcija, eksplikativ (ne postoji „muška
literatura“)
3. Sintagmatska ekspanzija premodifikacije
savremeno žensko pismo deskripcija, eksplikativ (ne postoji „savre-
meno muško pismo“)
Iz tentativne analize supstitucije na paradigmatskoj ravni postaje oči-

gledna inicijalna pretpostavka: adjektival žensko nosi značenjsko težište u
kolokaciji i presudan je konstituent za razumijevanje fraze u cjelini. Ako
se u frazi zadrži pismo, a promijeni pridjev, dobija se vrsta; a ako se zadrži
pridjev ženski a promijeni nominalna riječ, dobija se deskripcija. Katego-
rijalno, vrsta je širi pojam od deskripcije ili eksplikacije, što nas ponovo
uvodi u uspostavljanje hijerarhije i vrijednosnog suda o tome da je nešto
bolje, a nešto gore. Semantika te izvedenosti upućuje na kvalifikaciju, tj.
na činjenicu da je procesom takvog izvođenja izgubljeno nešto u kvali-
tetu, pa je ishod manji ili lošiji nego što bi bio u istoj frazi sa muško da
takva fraza postoji. Kako je nema, semantika je još dramatičnija, jer se
značenje obrazovalo kroz lingvistički odsutni član, stoga su i diskrepanca
i neparalelizam postali očigledni. A tamo gdje nema paralelizma u jeziku,
nema ga ni u kvalitetu, ili bar u doživljaju kvaliteta.
Sematika markiranosti prema presuponiranom članu
Fraza „žensko pismo“ može da se analizira na nekoliko semantičkih nivoa:

prvo, kroz dva antonimijska para: ženski naspram muški i pismo naspram
književnost, za šta uporište nalazimo u kognitivnoj lingvistici; drugo, kroz
markiranost u odnosu na presuponirani član, a to je muško (rekli smo, ne
postoji ustaljeni naziv „muško pismo“); i treće, u prenesenom značenju,
zato što je ideja književnosti koju pišu žene i koju treba razumjeti kao
ženska literatura, iskazana kako generički tako i metonimijski – pismom.
Antonimija stavlja u snažan kontrast pridjev ženski i okida kognitivni
mehanizam prema kojem čovjek u pojmovnom redoslijedu poseže za
središnjim značenjem ili prototipičnim članom kako bi u konceptualnim
ŽENSKO PISMO / 165
kategorijama radikalizacije jasno napravio kognitivne odnose među poj-

movima (D. Lee, 2003: 53). Radikalizacija je u svrhu mapiranja pridjeva
žensko u kolokaciji sa imenicom pismo, kroz ustanovljenje opozitnih (gra-
dijentnih) kategorija i određenje koji su to središnji i periferni primjeri,
središnji ili periferni članovi. Antonimija je prisutna zbog presuponira-
nog pridjeva muško u nepostojećoj kolokaciji „muško pismo“, a gradijen-
tnost, odnosno periferičnost proističe kao posljedica središnjeg značenja
ili prototipičnosti. Oznaku periferičnosti nosi pridjev žensko jer markirani
član niza, po definiciji, ne može biti prototipični primjer.2 Drugi primjer
antonimije sadržan je kroz prisutni član fraze pismo u „žensko pismo“ na-
spram odsutnog imeničkog člana književnost, na šta se obično misli kada
se govori o literarnom stvaralaštvu muškaraca. Pismo i kniževnost stoje
kao opoziti, doduše s manjom mjerom kontrasta negoli prvi par: muško
– žensko. Pismo je nešto što još nije sazrelo da bude književnost, odatle
ova druga antonimija, takođe oformljena prema presuponiranom članu.
Književnost je isto tako prototipičnog karaktera kao i pridjev muško, dok
je pismo netipični član (moglo bi, stoga, da bude i pero). U kognitivnom
mapiranju ni leksema žensko ni leksema pero ne pripadaju glavnim, važ-
nim, već samo izvedenim i perifernim članovima zato što u svijesti ljudi
postoje oni glavni prototipični članovi, a to su muško i književnost. Drugo,
ako je antonimija ovdje bitna zbog mapiranja i prototipičnosti, onda je,
gle ironije, prototipičnost u presupoziciji ili takozvanom odsutnom članu
koji zbog svoje prototipičnosti pripada kategoriji nemarkiranosti. Dru-
gim riječima, ako i postoji „žensko pismo“, ne postoji „muško pismo“
na osnovu kojeg bi se žensko skovalo. To je, na neki, način dvostruka se-
mantička neprestižnost utkana u frazu koja označava žensku književnost:
postoji kao član (nepostojećeg) binarnog niza i pritom ima semantiku re-
striktivnosti. I treće, metonimija pismo ima generičko značenje koje svoju
generičnost zadobija kroz razumijevanje pisma kao književnosti. Pismo
može biti skup pismena, dakle, slova, pa stoga može biti ćirilično pismo ili
latinično pismo, pismo starih Asteka, ili bilo kojeg drugog naroda, dakle
alfabet ili abeceda, što predstavlja osnovno oruđe u svakoj pismenosti. U
tom smislu ovakvo pismo je alat za pismo koje se ovdje analizira. Ni gene-
rička i metonimička moć pisma u sintagmi „žensko pismo“ ne doprinose
univerzalnijem značenju „ženskog pisma“ jer ta fraza ima restriktivno
značenje posredne semantike. Naprotiv. Adjektival uz imenicu i prene-
seno značenje daju dvostruko umekšavanje, rekli bismo – dvostruku
slabost u odnosu na muški pandan. Antonimija i markiranost, na jed-
noj strani, i metonimija, na drugoj, doprinose shvatanju ženskog pisma
ŽENSKO PISMO / 166
kao uslovljene kategorije, kao one koja ne bi postojala sama po sebi. Da

nisu muškarci počeli da pišu, da li bi to žene ikada uradile? A ako bi,
kako bi im se ta djelatnost nazvala? Antonimija i markiranost, naročito,
u službi su kvalitativnog razlikovanja i uspostavljanja spisateljske hijerar-
hije. Prvenstvo ima nemarkirani ili prototipični član, tek onda markirani
i opisani.3 Opozicija pismo‑književnost je hijerarhijski odnos. Proizlazi da
je književnost viša i obuhvatnija kategorija, i ona je muška. Pismo je niža i
specifičnija vrsta stvaralaštva, i ona je ženska.
Diskursna tolerancija
Svemoć stereotipa
Ako analizu diskursa shvatimo kao analizu jezičke realizacije u svim nje-
nim vidovima i medijumima, naročito govornom, pritom podrazumije-
vajući socijalnu i kontekstualnu uslovljenost, tada analiza fraze „žensko
pismo“ nužno mora biti proširena parametrima kulturnog scenarija ili
obrasca (engl. cultural script)4 jedne sredine kao i dominantnom ideolo-
gijom koji određuju upotrebu i značenje. Kulturni scenario društva u
kome se fraza „žensko pismo“ rodila za književnost koju pišu žene, kao
naravnu podržava i svaku drugu drugu distinkciju koja implicira kvali-
tativnu razliku. Priznati žensko stvaralaštvo kao književnost značilo bi
po istom implikativnom mehanizmu priznati ženama kreativnost, maštu,
pamet, talent, narativne tehnike, i to sve staviti u ravan sa muškarcima. To
bi umnogome vodilo u dezideologizaciju roda, što baš i nije stvarnost na-
ših dana. Ideologija, moć, vlast, društvena distanca kao skup parametara
pripadaju domenu kritičke analize diskursa koja ih proučava u vezi sa lin-
gvističkim fenomenima kako bi se osvijetlila mjesta manipulacije i uticala
na pobunu protiv takvih pojava. Cilj je biti moćniji i to pokazati svugdje
gdje treba i djelom, akcijom i, naročito, riječju, tj. ostaviti trag u jeziku.
Norman Ferklaf (Norman Fairclough) je pokazao da moć instrumentali-
zuje jezik posebno koristeći se medijima, dobrim dijelom iz potrebe da se
recikliraju rodni stereotipi i spriječi rodna jednakost, što bi bio suštinski
pomak u demokratičnosti jednog društva. “I believe that the problematic
of language and power is fundamentally a question of democracy. Those
affected need to take it on board as a political issue, as feminists have
around the issue of language and gender“ (N. Fairclough, 1995: 221).
Savremene teorije roda među sobom se razlikuju upravo po tome koliku
ŽENSKO PISMO / 167
važnost daju ideologiji, muškoj dominaciji i moći, s jedne strane, i stepenu

datosti, odnosno, nepromjenjivosti navedenih kategorija, s druge strane.
Najnovije teorije roda koje se bave identitetom i iskazivanjem identiteta
uzimaju u obzir dramatične promjene u društvu posljednjih decenija i
visok nivo ženske moći koji se desio, što mijenja perspektivu na rodnu
fiksiranost koju dobijamo na nižim nivoima analize.
Analizu diskursnog dijela naše fraze započećemo, zapravo, tekstu-
alnom analizom dijela jednog romana. Ne biramo slučajno američkog
autora jer je Amerika kolijevka teorije i velike literature kako iz oblasti
diskursa tako i oblasti roda. Roman Potraži moje lice Džona Apdajka po
formi je intervju koji vodi mlada njujorška novinarka Ketrin sa Rouz
Šafez, vremešnom udovicom čuvenog američkog slikara Zeka Mekoja.
Zek je literarni lik stvaran na predlošku jednog stvarnog, a to je slavni
američki slikar, modernista, ekspresioniosta Džekson Polok. Koliko o
umjetnosti, roman je i o odnosima, naročito o ljubavnom, bračnom, ali
i uopšteno muško-ženskom, a sve je to smješteno u ambijent Amerike
u periodu između dva rata. U interpretaciji velikog Apdajka, makropro-
pozicije odnosa između polova, koje on radikalizuje na svoj fikcionalan
način, zauzimaju značajno mjesto. Interesantno je kojim se klišeom po-
služio da oslika radikalizaciju diskriminacije i učini je prepoznatljivom.
Iako je po srijedi brak dvoje slikara, oboje talentovanih, jedan je, doduše,
genijalan, izostaje esnafsko uvažavanje i kolegijalno poštovanje, a na djelu
je surova muška predrasuda, stereotip i mužjačka dominacija. Na strani
110 nalazi se sljedeći citat:
„Ja sam pijandura, a ti si pizda“, objasnio je sa uzvišenom mirnoćom alko-
holičara. „Pizde ne znaju da slikaju. Postoje čančići i četke. Čančićima se ne
slika. Nemaju izbočinu. Štapovima i četkama se slika. Vidi.“ Tupom stranom
četke koja je stajala na štafelaju zgrabio je mokru boju i napravio jedan od
svojih aljkavih nerazumnih znakova.“5
U dijalogu koji se nastavlja sve u istom tonu Zekove tvrdnje: „Ja sam
najveći slikar na svetu i oni to znaju“, padaju riječi nakon kojih u njiho-
vom odnosu nema povratka bez obzira na pijanstvo. U Apdajkovoj inter-
pretaciji sva frustriranost njihove veze zbog alkohola, bezdjetnog braka,
rivalskog naboja razrješava se krešendom jedne strašne svađe. Riječi koje
Zek upućuje Rouz predstavljaju podsjećanje na ženinu sudbinu, što Ap-
dajk formuliše kroz metaforu vaskrsavajući još jedan stereotip predra-
sude: „Ženi je mesto“, rekao je, „uz metlu ili na leđima“ (Dž. Apdajk,
2004: 112). Genijalnost nije pomogla Zeku da bude rodno prosvijećen, a
ŽENSKO PISMO / 168
ljubav da uzdigne voljenu ženu, ako ne do umjetničke, jer to se ne može,

a ono do ljudske jednakosti. Bilo mu je potrebno da je unizi da bi bili
jednaki.6
Podijeljeni (diskursni ) svijet
Pitanje je za čim bi Apdajk posegao da je pisao o današnjem vremenu.

Da li bi to bio isti stereotip muške dominacije? Da li muške dominacije
ima u istoj mjeri žive uvrede? Sudeći po onome što je stvarnost današnje
Amerike, vjerovatno bi odgovor bio potvrdan u oba slučaja. Negdje na
samom početku 2005. godine Lars Samers, rektor Harvardskog univerzi-
teta, rekao je na konferenciji o kadrovima i upravljanju na univerzitetima
da žene ne mogu ravnopravno sa muškarcima učestvovati ni u nastavi,
ni u nauci, ni u upravljanju, a razlog koji je naveo glasi da su žene bio-
loški uslovljene (engl. biologically conditioned), što u prevodu znači da su
intelektualno manje sposobne.7 Izgleda da fraza „biološki uslovljene“
u interpretaciji Larsa Samersa vaskrsava Zekovu i Apdajkovu porugu o
tome kako žene ne mogu da slikaju jer operišu čančićima. U prevodu na
manje eufemističan jezik ta fraza znači i „manje sposobne, manje inte-
ligentne, manje posvećene“, što sve skupa vodi manjem učinku i dopri-
nosu na univerzitetu. Stoga su žene i manje poželjne i, objektivno, manje
zastupljene.8
Ovu stvarnu Samersovu i fikcionalnu Zekovu tvrdnju današnja nauka
o diskursu posmatra kroz odnos rodne ideologije, gdje je „žensko“ uvi-
jek drugačije, „uslovljeno“, kako to reče Lars Samers, dok su muškarci,
zaključak je, „neuslovljeni“ i neupitni; zatim, kroz odnos diskursa i moći,
gdje se moć razmatra dvojako: u diskursu i iza diskursa (N. Fairclough,
2001: 36). Samersova izjava o ženama ponovo priziva u svijest stereotip o
manjoj sposobnosti žene i nemogućnosti da se na najodgovornijim mje-
stima nosi s muškarcima. Taj stereotip je, po sebi, ilustracija moći koja je
u jeziku jer neko, ni manje ni više nego rektor Harvardskog univerziteta,
to tvrdi, a on je neko kome se može vjerovati. Poslije mnogih godina
borbe za žensku emancipaciju, on tom tvrdnjom pokušava da poništi sav
trud i vraća točak istorije ravnopravnosti polova na početak. Ili skoro na
početak.9 On je neko ko ima vlast da to kaže i ko to zna, stoga njegova
tvrdnja i uvidi mogu da kreiraju ambijent za novu rodnu stvarnost u
Americi, koja je opet pod sjenkom sumnje u žene. Metaporuka ili moć
iza diskursa predstavlja šire ohrabrenje i objavu, proglas takoreći, da je
sada trenutak da se Lars Samers podrži u američkoj javnosti i da se ma-
ŽENSKO PISMO / 169
sovnije na isti način nastupi prema ženama. To za posljedicu može imati

dva ishodišta: ili će se žene zdušnije zalagati na svojim radnim mjestima
i truditi se da budu u skladu sa motom iz šezdesetih, a to je „da imaju
sve“ (engl. to have it all) – djecu, porodicu, kuću, pa i da na univerzitetima
rade po osamdeset četiri sata nedjeljno na čemu so dosta ustrajavale – ili
će odustati. Ne bi začudilo da se ta metaporuka protumači kao ohrabre-
nje da žene odustanu i da se muškarci ponovo ustoliče kao snabdjevači
(engl. providers).
„Žensko pismo“ i 3D teorije (dominacija, diferencija, deficit)
Kada bi predsjednik akademije nauka jedne države rekao da žene „ne

mogu“ ili „ne umiju da pišu“, to bi na javnost te zemlje imalo isti učinak
kao izjava Larsa Samersa da su žene manje sposobne na američku. Tim
prije što je u nas zbog navedenog kulturnog scenarija veliki potencijal
sklonosti da se takva rodna ideologija ohrabri. Ovdje ono ženski iz „žen-
skog pisma“ stoji u saglasju sa pretpostavljenom (globalnom) biološkom
uslovljenošću ženske manje moći i manjih sposobnosti. Muškarci su,
ipak, prvi u spisateljskoj disciplini; nije čudo što imaju stalnu potrebu da
omeđuju teritoriju kroz rodni ekskluzivitet. Zato je potrebno da frazu
„žensko pismo“ propustimo kroz savremene teorije roda i vidimo da li
te teorije zagovaraju nepromjenjivu distancu između rodova i koje poslje-
dice to proizvodi na njenu upotrebu i značenje.
Teorija dominacije
Rodonačelnica teorije dominacije Robin Lejkof, u svom čuvenom eseju

Jezik i ženino mjesto (1975), izložila je obuhvatnu teoriju roda.10 Njeni sta-
vovi zasnivaju se na lingvističkim dokazima o rodnom neparalelizmu u
engleskom jeziku koji ima bogatu leksiku pogrdnosti, poruge i omalova-
žavanja, što se odnosi na žene, ali ne i na muškarce. Takođe je ukazala na
obrazac umekšanog izražavanja koji su žene usvojile da bi iskazale od-
sustvo asertivnosti, što je učvršćivalo identitet inferiorne ženske osobe,
najčešće paradigmatski prepoznate po Mrs. John Smith, gospođa Džona
Smita. Ni imena, ni prezimena. Navela je brojne lingvističke dokaze koji
svjedoče o muškoj dominaciji i fiksiranom jazu između polova. Uz Robin
Lejkof, teoriju dominacije snažno zagovara Dejl Spender, koja se u svojoj
knjizi Vještački jezik ili Muški jezik (Man made language, 1980) još radikal-
nije obrušila na očiglednu dominaciju koja se očitava kroz seksizam u
ŽENSKO PISMO / 170
engleskom jeziku i rodne razlike u jezičkoj upotrebi. Poglavlje pet Muškog

jezika „Jezik i stvarnost: ko je stvorio svijet?“ počinje filozofskom disku-
sijom o prirodi i pristrasnosti nauke. Tvrdnja „teorija prethodi opserva-
ciji“, koju Spenderova navodi citirajući Čalmersa (Chalmers, 1978), vodi
je u zaključak o tome da teorije i kategorije nisu rodno neutralne: „Kada
su seksistički jezik i seksističke teorije kulturno dostupni, opservacija
stvarnosti će vrlo vjerovatno biti seksistička. Upravo kroz ovaj mehani-
zam održava se kontinuitet seksizma i njegovo jačanje kroz nove objekte
i događaje, nove podatke i na taj se način seksističke interpretacije na njih
projektuju“ (D. Spender 1980: 141).
Ako u skladu sa Spenderinom tvrdnjom da teorija prethodi opser-
vaciji kažemo da fraza „žensko pismo“ imenom fiksira čitavo jedno
stvaralaštvo koje proizvode žene, onda nije teško dosjetiti se da je ime
skovano prije nego što su se stvorili pravi uvidi u književnost koju pišu
žene. Nalazi iz ovog segmenta diskursne analize snažno korespondiraju
sa lingvističkim nalazima iz prvog dijela teksta, naročito morfološkim i
sintaksičkim. Kada frazu „žensko pismo“ treba prevesti na engleski, kao
solidni kandidati za pridjev žensko pojavljuju se i lady i woman u prenomi-
nalnoj upotrebi. Samo zato što je women’s literature na engleskom prevodni
ekvivalent kojim se pokriva suština ovog stvaralaštva, lišeni smo dileme
da li tu upotrijebiti leksemu ladies, koja je prema nalazima Lejkofove sa-
stavni dio naziva za manje prestižna ženska zanimanja. Kažemo, manje
prestižna, jer je disciplina spisateljstva u muškoj izvedbi kanon. Odsustvo
paralelizma u nazivu lako bi moglo da se interpretira kao odsustvo para-
lelizma u diskursnoj praksi, tekstualnosti, ukupnom umjetničkom posti-
gnuću i perpetuiranje ideje od Platona naovamo da muškarci pripadaju
svijetu metafizike, a žene svijetu biologije (J. Butler, 1990, 1997).
Prema teoriji dominacije žene su dvostruko neasertivne. Prvo koriste
jezik pun trivijalnosti, okolišenja, izvinjenja i omekšavanja, predstavljajući
se svijetu kao slabije, i istovremeno fiksiraju takvu sliku o sebi u jeziku
koja ih povratno definiše kao slabe i neasertivne. Analogno, moglo bi se
govoriti o literarnoj neasertivnosti u ženskom stvaralaštvu. Ta neasertiv-
nost mogla bi da bude u stavu, ali i u tematici, poetici, metafori i slično.
Neke spisateljice kao da se izvinjavaju što pišu, teme im se najčešće od-
nose na lično iskustvo, dok literarni postupak visoko vrednuje introspek-
ciju, a poetika je tekstualno prepoznatljiva, ustežemo se da je nazovemo
„lirska“ ili „ženska“. Svoje biće daju na provjeru češće nego muškarci ne
bi li izvana dobile potvrdu da su vrijedne. To su istovremeno spisateljice
čija su djela često bestseleri, ali bestseleri zato što je ta književnost ispo-
ŽENSKO PISMO / 171
vjednog karaktera, pa imaju više smisao SIG-a (engl. special interest group)
nego što su ostvareni dometi u književnom stvaralaštvu. Naravno, to se
ne odnosi na svaki bestseler i ne odnosi se na sve spisateljice. Prema toj
pretpostavci, Doris Lesing bi bila manje asertivna nego Margaret Jurse-
nar. Prva je u svojoj Bilježnici (zlatnoj) pisala o ženskim iskustvima onako
kako to mogu da provociraju kuhinjski razgovori, a druga je u Memoarima
(Hadrijanovim) pisala filozofsku literaturu i vaskrsavala jedno davno vri-
jeme uvukavši se pritom u um i tijelo muškarca. Prva je dobitnica Nobe-
love nagrade, druga nije.
Teorija dominacije insistira na neparalelnosti, dakle na nejednakosti
ili inferiornosti, a to samo dodatno učvršćuje suprotstavljenosti. Od
Homera naovamo naracija vlada svijetom, a svijetom vladaju muškarci.
Kada bi se ženama priznalo da suvereno vladaju naracijom, možda bi to
bio signal da mogu da vladaju svijetom. Taj signal još ne može biti dat;
njegovo odsustvo je stalno u metaporuci koja se sadržava u ženskom
izvinjenju zato što pišu (jer pišu iz materice) i muškoj ocjeni tog stvara-
laštva (jer pišu iz uma). Žene pišu o svojim temama i problemima. Zašto
bi pisale o temama „neprijatelja“ kada on to i te kako dobro radi! Ljiljana
Habjanović Đurović, Svetlana Velmar Janković, Margaret Atvud, Erika
Džong, Elfride Jelinek, Doris Lesing i mnoge druge u ovom su smislu
ženski pisci – jer pišu i tumače žene. Kada to rade muškarci, iz naboljih i
literarno najdubljih namjera, dobijaju se nešto drugačiji rezultati. Flober
je Madam Bovari silno objašnjavao, a pretvorila se s vremenom u meta-
foru za preljubnicu; Tolstoj je u dva toma oslikavao Anu Karenjinu, a
ona danas živi kao ljubavna gubitnica, i svaka ljubavnica od formata nosi
pomalo od njene tragičnosti. Prototipična gubitnica baca sjenku na sve
one koje se odvaže na ljubav. (Stigma je još živa, samo što ne zahtijeva
da se svaka preljubnica baci pod voz. To bi danas, doduše, znatno de-
setkovalo žensku populaciju.) S duge strane, Tolstoj je ženski pisac jer je
kod njega ljubavnica emocionalna kategorija, dok je Elfride Jelinek muški
pisac zato što je kod nje ljubavnica egzistencijalna kategorija. Ili žena ili
ljubavnica (E. Jelinek, 1994). Tako se zarađuje za život. Nema ljubavi.
Tolstoj kaže da ljubavi ima i da se zbog nje gine; Elfride Jelinek da je
nema, ali da se isto gine.
Teorija diferencije
Za razliku od rodne teorije dominacije, teorija razlike11 komunikacijsku

različitost muškaraca i žena predstavlja kao jezičko bogatstvo, nikako
ŽENSKO PISMO / 172
kao rodnu hegemoniju. U njoj nema stanovišta da su žene niže, ali je

prisutna dominacija muškaraca koja je, doduše, nenamjerna. A ako se
dominacija i desi, ona je ishod različitih rodnih mehanizama koji definišu
ponašanje – kod muškaraca je presudna potreba za definisanim statu-
som, što su žene trampile za potrebu za vezom sa drugim bićem, bilo
ženom bilo muškarcem.
Kad frazu „žensko pismo“ prelomimo kroz ovu teoriju, dobićemo in-
terpretaciju ponešto drugačiju od one koja proističe iz teorije dominacije.
Ako žensko pismo nazovemo „ženskim“, ne znači da automatski prizi-
vamo hijerarhiju. To znači da malignost dominacije, bilo kao iskazivanje
moći ili korišćenja te moći u svojstvu vlasništva nad jezikom, gubi svoju
ubojitost smislenim i prihvatljivim teorijskim objašnjenjem razlika. A,
ako ćemo pravo, žene su u spisateljskom svijetu postale masovna pojava
tek u dvadesetom vijeku. Prvo, ako izuzmemo Sapfo, Eloizu, Meri Šeli,
sestre Bronte i slične rijetke primjerke ženskog spisateljstva, književnost
je bila muška disciplina. Kako se ona pojavila, trebalo je da joj se dâ ime.
Ime je, kao što smo vidjeli u lingvističkoj analizi, imenovalo različitost te
vrste spram postojećeg fenomena, dakle, to je razlika bez predumišljaja.
Drugo, modifikacija žensko je čak, semantički gledano, po spisateljice
manje pogubna nego drugi dio fraze – pismo. Prema ovoj teoriji, prvom
riječju imenovana je različitost, drugom je opisana teritorija, a ona je ne-
kako manja nego da je upotrijebljena riječ književnost. Imalo bi, stoga,
smisla da se kaže da je pridjev ženski lakše objasniti teorijom diferencije, a
da se leksema pismo može objašnjavati teorijom dominacije.
Jedan od težih zadataka u analizi bila je potreba da se objasni čest iskaz
da „žene pišu muški“. Čuje se: Biljana Srbljanović piše muški. Mnoge
spisateljice to doživljavaju kao kompliment i dostignutu mjeru original-
nosti. Dok teorija dominacije u ovom iskazu vidi seksističku sjenku u je-
ziku i ponavljanu matricu ovjeravanja ženskog kvaliteta posredno, preko
muškarca, i jedno hronično nepovjerenje u ženine autentične kreativne
sposobnosti, teorija razlike teži da taj iskaz interpretira na benigniji način.
„Pisati muški“ ne mora nužno da znači unižavanje žene i njenog bića,
već je jednostavno upotrijebljen stereotip da bi se dobio bolji opis, ali
pritom nije iznesen vrijednosni sud ili kvalifikativ. Ako je seksistički, nije
namjerno; ako je uvredljivo, nije s predumišljajem. Tvorac fraze poslužio
se samo onim što je u jeziku u datom trenutku bilo na raspolaganju. Ako
se prihvati ovakva kvalifikacija i ovakav vrijednosni sud, spušta se dosta
od tenzije u interpretaciji i doživljaju ove fraze. Bilo bi dobro kada bi
se taj iskaz, u skladu sa poststrukturalističkom tolerancijom, preinačio u
ŽENSKO PISMO / 173
„žene pišu dobro“. Na taj način jezik bi zaista bio „mjesto na kome se
tekuće i moguće forme društvene organizacije i političkih konsekvenci
definišu i osporavaju“ (C. Weedon, 1987: 21). Vjeržbickin cultural script
kao matrica koja generiše jezik u skladu sa kulturom u jednom društvu
bio bi obogaćen: ne bi samo štrčao kao kalup u koji sabijamo svoje mi-
sli i modelujemo jezik, već bi bio redefinisan na jednom značajnom se-
gmentu gdje se jezik dvostruko testira – kao jezički sistem i kao sredstvo
za književno izražavanje. Sagledati jezik kao takav znači raditi sa konsti-
tutivnim modelom jezika, tj. diskursom, u smislu u kome su ga definisali
socijalni teoretičari kao Mišel Fuko (Michael Foucault, 1972) i pominjani
Norman Ferklaf (2003). Poststrukturalistička fraza „poigravanje sa rod-
nom dihotomijom“ očigledno otupljuje oštricu rodne ušančenosti, jer joj
i nema više tolikog mjesta.
Teorija deficita
Teorija ili skoro teorija deficita (J. Sunderland, 14: 2006), koja je predstav-
ljena trećim „D“, pojavljuje se uglavnom kao reakcija na učenje Robin
Lejkof, koje je danas kritikovano po više osnova – uključujući i taj da
autorka na neki način predstavlja upotrebu ženskog jezika kao „deficitar-
nog“, koji svoje značenje dobija samo u odnosu na muškarca i muški član,
bez autentičnosti značenja i autonomije upotrebe, pa se, stoga, ponekad
njeno učenje u studijama o rodu naziva „pristupom deficitarnosti“. U
uslovima bitno drugačijim od vremena kada se rodila teorija dominacije,
gdje žena ima mnogo više stvarne moći u društvu i aktivan stav prema
svom identitetu i njegovom oformljenju, normalno je da pažnja naučnika
bude usredsređena i na sličnosti, ne samo na razlike. Novija razumije-
vanja roda kao identiteta, a identiteta kao multiple, zipke i kontinualne
kategorije upravo se konstruišu, a učinila su da se teorije dominacije i
diferencije dožive kao relativno krute i neadekvatne. Uslijedili su novi
izazovi pojmu roda (J. Butler, 1990, 1999), sa fokusom na performansi,
a ne na identitetu, što je čitavo polje istraživanja dalje poststrukturalno
pomjerilo ka istraživanjima u pravcu sagledavanja roda kroz to kako je
iskazan (engl. performed), konstruisan (engl. constructed), ozakonjen (engl.
enacted) i/ili iskazan u govoru i pisanim tekstovima. U tom smislu pol
govornika od malog je značaja.12
Ako ova teorija uslovno ukida pol, termin „žensko pismo“ biva obe-
smišljen u svojoj restriktivnoj rodnoj semantici. Ako „žensko pismo“
ne opisuje identitet spisateljica, već se identitet stiče kroz nepatvoreni
ŽENSKO PISMO / 174
kvalitet stvaralaštva, tada to prestaje da bude generički pojam i postaje

individualni konstrukt koji svoju legitimnost zadobija kroz objektivne
literarne domete. U tom smislu već se desila promjena značenja. Ta dru-
gačija semantika roda koja dolazi od individualnih manifestacija, a ne od
podvedenosti pod zajednički pojam, oslobađa ženu etikete nedostatno-
sti i istovremeno seli njenu književnost sa police označene sa „rod“ na
policu označenu sa „žanr“: fikcija, poezija, roman, horor, istorija, drama
itd. Žena je tako napredovala rodno, i kroz žanr. Izjednačila se sa muš-
karcima, ali su joj se udvostručili rivali. Sada su to i muškarci, i žene, i svi
oni koji dobro pišu.
Poststrukturalistička i feministička teorija
Poststrukturalizam je ponudio i dao naročito krupni izazov osnovnim

pojmovima roda jer je naglasak stavio na konstitutivnu prirodu diskursa,
što je bilo od velike informativne važnosti, i zaista je bio zaslužan za
„lingvistički preokret“ u mnogim disciplinama. Za razumijevanje naše
fraze „žensko pismo“ bitno je odbacivanje ideje da je značenje, ili da
ikada može biti, fiksirano. Značenje je uvijek privremeno, provizorno.
U skladu s tim, znanje je u ovom smislu konstruisano prije negoli ot-
krivano, odatle potreba istraživača za stalnom samorefleksivnošću. Tako
ni fraza „žensko pismo“ nije datost, nego pojam koji podliježe stalnom
redefinisanju i na koji se utiče teorijom, ponašanjem, političkim i socijal-
nim ambijentom, što ga objašnjava, modifikuje i upodobljuje stvarnosti.
Upućeni znaju da je na djelu relativizovanje roda. Oni manje upućeni
uvijek su oslonjeni na stereotip i prošlost. U prošlosti ništa nije nejasno.
Sadašnjost je ta koja zbunjuje. No, u skladu sa poststrukturalističkom te-
orijom, „žensko pismo“ se u svom značenjskom vidu udvaja kao ameba.
Jednim dijelom svoga značenja upućuje na književnost koju pišu žene, a
drugim, koji će najvjerovatnije postati dominantno značenje, biće sino-
nim za sladunjavom, mekušnom i lepršavom književnošću koju će pisati
bilo muškarci bilo žene. Tako će fraza zadobiti čvršće značenje vrste, a
ne značenje distinkcije koju je imala dosada. Brzo će nastupiti trenutak
kada se spisateljica više neće uvrijediti kada joj kažu da daje književni
doprinos „ženskom pismu“, jer će to imati značenje dobre književnosti
koju piše žena. Drugo navedeno značenje, koje obuhvata i muškarce i
žene, s pravom mora da ponese kvalitativno distingviranje. Ali ni tada ne
mora da nosi premodifikaciju žensko. Mora li uvijek žensko da znači ne-
ŽENSKO PISMO / 175
prestižno? Ima mnogo drugih termina: ljubići, romansa, bajka ili, prosto,
loša književnost.
Poststrukturalizam napada prevashodno stereotip jer ga praksa ra-
zlaže, a teorija brzo opservira dezintegraciju. Više ne postoji jaka potpora
u stavu da „žensko pismo“ stereotipno odražava lošu književnost. Ako
se za Ljiljanu Habjanović Đurović kaže da piše ženski prvenstveno zbog
njenih tema, za pomenutu Biljanu Srbljanović kaže se da piše muški. Prva
piše o ženi u društvu, o njenom intimnom svijetu, slika savremenu ženu
i njenu prototipsku pretkinju, u paralelizmu ili izolovano. Ova druga piše
o ratu, o demokratiji ili njenom izostanku, o ljudskoj drami (ne nužno
ženskoj), i to je čini „muškim“ piscem. Na nivou stereotipa „žensko pi-
smo“ je književnost koju pišu žene, gdje epitet „ženski“ biva pripisan
uglavnom zbog tema koje se mogu odrediti kao žensko iskustvo. „Žen-
sko pismo“ jednako tako može da se nazove zato što odražava „ženski
senzibilitet“, šta god da je to, bilo da se odnosi na stil, selekciju motiva,
ton naracije, izbor leksike, veći emocionalni naboj, dijagetički ili metadi-
jagetički prosede i slično. To je već zadatak za kritiku. Murakami onda
piše ženski. Piše o sebi, o svojim osjećanjima, stranice su prepune in-
trospekcije, iznosi dileme i nesigurnosti, ma čista ženska proza. O čemu
mu je Sputnik ljubav – ni o čemu epskom. Samo kada mu poređenja ne
bi bila murakamijevska! U ovom smislu Norman Ferklaf bio bi ženski
lingvista, mnogo je pisao o moći i diskursu, o ženama i moći, o moći
medija u društvu. On je taksativno ustanovio nepravde diskriminacije
nad ženama, on je njihov zagovornik, on je – ženski lingvista. Paolo Ko-
eljo bi, nasuprot tome, ovdje bio ni muški ni ženski pisac. Bio bi neka
vrsta medijatora između polova i između ljudi, prenoseći svoje mudrosti
na književno popularan način. Dakle, nešto se u diskursu i iza diskursa
ipak kreće. Poststrukturalno je dovoljno reći da žene pišu. Dovoljno je
reći da pišu dobro. Muškarci tu nisu više potrebni kao kriterij o koji će se
„žensko“ oslikavati.
Zaključak
U ovom radu pokušali smo da kroz iscrpnu lingvističku i diskursnu ana-

lizu fraze „žensko pismo“ dođemo do pouzdanijih podataka o tome
kako danas interpretirati tu lingvističku strukturu i koje su se modifika-
cije u značenju desile. Kao što smo pretpostavili, različiti nivoi analize
dali su različite rezultate. Na nivou morfologije, sintakse i semantike, bez
ŽENSKO PISMO / 176
obzira na to koju smo teoriju primijenili i koje kategorije koristili, dolazili

smo do istih zaključaka. Muško je važnije, bolje i jače. „Žensko pismo“
je tek skribomanska zanimacija ljepšeg pola. Prototipičnost je inherentno
podrazumijevala hijerarhizovanje muškog i ženskog spisateljstva, marki-
ranost je takođe upućivala na različitost, a to je često označavalo inferi-
ornost markiranog, ženskog člana, dok je morfološko izvođenje putem
derivacije na jednom nižem lingvističkom nivou potvrdilo da su viši nivoi
analize u saglasju sa tim nižim – „žensko pismo“ nije nikako moglo da se
domogne statusne jednakosti i rodne poželjnosti. Samo pismo je stilska fi-
gura, dok je književnost leksema u svom doslovnom značenju. Pokazalo se
da se metafora i metonimija koriste iz nekog stilskog razloga, a to je ovdje
umekšavanje, da ne kažemo – razvodnjavanje. Prototipičnost je, s druge
strane, više otvarala put ka hijerarhiji negoli ka različitosti. Različito može
značiti istog kvaliteta, samo drugačije; hijerarhija nije tako demokratična.
Kada bi se analiza tu završila, nalazi bi bili prilično obeshrabrujući, ima-
jući u vidu premisu da jezik bilježi sve i da odražava društvo i čovjeka.
No, nalazi naše analize ukazuju na to da je stvarnost bolja od jezika. Na
djelu je rađanje novih značenja date fraze.
Diskursni nivo analize bio je od pomoći da se spoznaju dvije stvari.
Prva je postojanje rodne ideologije, a druga promjena perspektive na rod
unutar ideologije. Vidjeli smo da rodna ideologija globalno podgrijava
razdvajanje muškog od ženskog svugdje gdje je to moguće; žensko se na
svaki način nastoji označiti drugačijim, a drugačije interpretirati gorim.
Međutim, rodni identiteti danas ne uspijevaju na istom društvenom tlu
kao prije trideset ili četrdeset godina. Tada je nastajala teorija dominacije
jer je takvo bilo stanje stvari. Naši nalazi kazuju da je progresija rodne
tolerancije korelirala sa stvarnim promjenama pojma i kategorije roda.
Moć u društvu, pa i politička, danas su ravnomjernije raspoređeni među
muškarcima i ženama, tako da se ne mogu razviti rodne teorije koje to
zanemaruju. Kada najveća sila na svijetu ima mnogo šansi da za pred-
sjednika dobije predsjednicu, ni perspektiva gledanja na žene i ono što
one rade ne može predstavljati značajnije ohrabrenje stereotipa biološke
uslovljenosti jednog, ali ne i drugog pola. S promjenom perspektive i
promjenom u društvu mijenja se i kognitivna mapa u svijesti ljudi spram
tog pojma. Ona nam kazuje da „žensko pismo“ nije ni loše, ni inferi-
ornije, samo ga pišu žene. Novije teorije diskursa s velikom pomnošću
prate socijalne i političke promjene i prema njima se određuju, a jedan
je od najvažnijih nalaza da je rod kao kategorija u stalnom definisanju i
redefinisanju. Diskursna analiza je pokazala da nije sve tako neopozivo,
ŽENSKO PISMO / 177
dato jednom za svagda i učinila je vidljivom činjenicu da značenje nije

fiksirano i kao u kamenu isklesano. Poststrukturalna teorija, naročito,
ističe kako su promjenjivi stavovi o rodnim hijerarhijama, a jednako tako
i pogledi na muško i žensko stvaralaštvo. Dešava se razdvajanje značenja,
pa „žensko pismo“ polako biva sinonim za lošu književnost koju pišu i
muškarci i žene. I, da se našalimo, kako li je muškarcu kada mu kažu da
piše „ženski“?
Ako stvari više ne vidimo jednako kao ranije, znači da se desila najra-
dikalnija moguća promjena. Srećom, analizirana fraza u jeziku postoji, ali
ona niti više znači isto što je značila kada je skovana, niti u vanjezičkoj
stvarnosti pokriva iste fenomene. Ako je i skovana s namjerom da označi
tj. žigoše, to se distinktivno značenje odavno izgubilo. Ako je pokrivala
„tipično“ žensko u temi, tonu, motivu ili stilu, sada se to sa sigurnošću
ne bi moglo reći. Ne znači da su razlike nestale i da ih nema. Znači da se
piše više i da mnoge spisateljice koje potpadaju pod „žensko pismo“ pišu
sve bolje. Za samu frazu to ne znači ništa, jer će ona i dalje postojati u
jeziku. No, poststrukturalna teorija nas uči da odbacimo datost značenja,
pogotovo ako ne odgovara stvarnosti i da se upuštamo u preispitivanje
stanja stvari jer po srijedi je relativizovanje pojma i djela.
Razmatranju na temu „ženskog pisma“ pristupili smo sa sviješću da
treba objektivno sagledati stvarnost i njenu sliku u jeziku. To dvoje se
danas već ne podudara. Rekosmo, stvarnost je ponešto bolja od jezika.
„Žensko pismo“ tako nije ni semantički ni diskursni apsolut. Ako nije
apsolut, nema ni početne premise o razlici koja je apsolutizovana i uvijek
spram muškarca ustanovljena. Žene dobro pišu. To je poststrukturali-
stički korektno reći.
6
O D G OVO R I N A I N D I R E K T N A P I TA N J A
Uvod
Čini se kao da se spušta zavjesa na kontrastivnu analizu. Jek takvih lin-

gvističkih istraživanja je prošao, a sama kontrastivna analiza pretrpjela je
značajnu promjenu usljed skretanja u predmetu istraživanja sa forme i
strukture ka funkciji i upotrebi. Ipak, mnogi profesori i nastavnici sma-
traju da su kontrastivne strategije neophodne u nastavi, što se, srećom,
podudara sa ličnim sklonostima i interesovanjima za ovu vrstu izučavanja
jezika kod jednog broja neposustalih lingvista. Mišljenja smo da kontra-
stivna rasprava o semantičkim svojstvima indirektnih pitanja (IP) može
biti od velike pomoći u poboljšanju produktivnih i receptivnih sposob-
nosti učenika, kao i u dubljem razumijevanju stranog (engleskog) jezika,
gdje je struktura IP od velikog značaja za komunikaciju.
U ovom radu razmatra se odnos između IP i njihovih odgovora na
korpusu pisanih tekstova na engleskom i srpskohrvatskom.1 Istraživanje
će biti usredsređeno na dva glavna pitanja:
a) da li je moguće definisati IP u terminima informacija – davanja,
traženja i dobijanja;
b) da li postoji odnos IP - odgovor i u kojoj mjeri.
Rad je dio jednog šireg kontrastivnog projekta u engleskom i srpsko-
hrvatskom na polju IP koji obuhvata korpus od četiri romana na engle-
skom jeziku i njihove prevode.
178
O D G OV O R I N A I N D I R E K T N A P I TA N J A / 1 7 9
Originali:
1. Tender Is the Night, (1983), Moscow, Raduga Publishers.
(T. I. N.)
2. The Great Gatsby, (1971), Penguin, Harmondsworth. (G. G.)
3. The Heart of the Matter, (1969), Penguin, Harmondsworth.
(H. M.)
4. The Honorary Consul, (1986), Penguin, Harmondsworth.
(H. C.)
Prevodi:
1. Blaga je noć, Liber, Zagreb, 1978, u prevodu Antuna Šoljana.
(B. J. N.)
2. Veliki Getsbi, Rad, Beograd, 1963, u prevodu Saše Petrovića.
(V. G.)
3. Suština stvari, Prosveta, Beograd, 1966, u prevodu Ljiljane
Pavlović. (S. S.)
4. Počasni konzul, Bratstvo jedinstvo, Novi Sad, 1977, u prevodu
Ljerke Radović. (P. K.)
Prvobitni cilj projekta bio je kontrastiranje struktura i funkcija ove
specifične konstrukcije u dva jezika (up. Perović, 1989 i 1996). Kako je
jedan aspekat proučavanja koji nam je držao pažnju bio istraživanje mo-
gućih odgovora na IP, upustili smo se u ovu analizu imajući u vidu sva
ograničenja pisanog korpusa i relativne učestalosti pomenutih pojava.
Cilj i zadaci
U ovom radu iznosimo hipotezu da IP imaju relativno slabu moć elici-

tiranja odgovora. Elicitiranje ili dolaženje do odgovora je veoma složen
proces i ne može se pripisati samo jednom elementu, na primjer, glagolu,
kao najvjerovatnijem kandidatu. Nas, prije svega, interesuju interaktivni
efekti ove pojave: kvalitet upitnosti glagola, njegova semantička svojstava
kao i diskursna i pragmatska moć koje ima; sve to IP može demonstrirati
u tekstu. Naš cilj je da ilustrijemo mehanizam odgovaranja na IP u po-
kušaju da otkrijemo stepen upitnog dejstva ovih struktura u dva jezika,
mada ne nužno u okviru iste metodologije. „Stepen upitnog dejstva“ IP
u terminologiji A. B. Stenstrom (A. B. Stenstrom, 1984) naziva se „qu-
estionness“, a u terminologiji E. Poup (E. Pope, 1976) on glasi „questi-
onhood“. U ovom radu mi smo uzajamno zamjenjivo koristili termine
„upitnost“ i „stepen upitnog dejstva“, što bi bili približni prevodi ova

dva navedena termina. Savremeni pristupi proučavanju strukture IP vari-
raju između funkcionalne semantike i interaktivne pragmatike (up. Baker,
1968 and 1970; Pope, 1975; Stenstrom, 1984). Naš pristup pripada ovom
prvom, uz neophodno zalaženje u vode pragmatike.
Nisu svi primjeri strukture IP u korpusu nužno popraćeni njihovim
odgovorima. Analiza je bila izvršena na osnovu izdvajanja primjera kod
kojih su postojali odgovori, nezavisno od toga koje su lingvističke forme
imali. Pravimo razliku između odgovora koji slijede iza pitanja, bilo ver-
balnih ili neverbalnih, a koji zavise od književnog predstavljanja govora
(ili njegovog odsustva) i nekoliko slučajeva odgovora koji se ne čine ve-
zanim za njihova IP kao dio konverzacione razmjene (up. Sinclair and
Coulthard, 1975; Coulthard and Montgomery, 1981; Stenstrom, 1984),
ali koji se pojavljuju negdje drugdje u tekstu. Naš zadatak bio je da ispi-
tamo ulogu ovih struktura u komunikaciji (ako je to komunikacija), da
utvrdimo njihove ilokucione moći (engl. illocutionary forces) i da utvrdimo
da li zahtijevaju odgovor ili ne. Pod „odgovorom“ (engl. answer) podrazu-
mijevamo i answers i replies (engl. uzvrat) (Clark, 1979). Stenstrom koristi
imenicu response (odgovor) kao termin koji je dovoljno širok da obuhvati
oba navedena (Stenstrom, 1984). U ovom tekstu koristićemo i „odgo-
vor“ i „uzvrat“ jer nećemo praviti razliku između raznih odgovora, već
ćemo ih samo navoditi.
Očekuje se da će sintaksička i, do određene mjere, semantička svojstva
ovih pitanja varirati u dva jezika, međutim, pragmatski ona bi trebalo
da iskazuju visok stepen sličnosti, ako ne i identičnost. Naglasak je na
diskursnom okruženju ove strukture pa, poput Vikberga, možemo pret-
postaviti da će kontrastivni rezultati pokazati da će „tertium comparationis
biti uslov za korišćenje upitne strukture ... isto kao što izgleda da su indi-
rektni govorni činovi takođe univerzalni“ (K. Wikberg 1985: 33).
Značenje IP
IP i odgovori na njih nisu usko povezani kao što i direktna pitanja i nji-
hovi odgovori ne predstavljaju uvijek čvrstu vezu susjedskog para (engl.
adjacency pair), tj. jednog elementa u konverzaciji snažno uslovljenog onim
drugim. Pitanje podrazumijeva odgovor, ali postaviti pitanje ne znači uvi-
jek za uzvrat dobiti odgovor. Na drugoj strani, pitanje se često identifi-
kuje kao struktura koja nema sintaksičku formu pitanja, već je to nešto
što funkcioniše zahvaljujući dobro poznatoj disonanci između forme i

funkcije, na pr. whimperatives, queclaratives (J. M. Sadock, 1974).
Značenje IP izvedeno je na osnovu tri kriterijuma: sintaksičkog, se-
mantičkog i pragmatskog. Sintaksički, ono predstavlja ili „razrješenje
disjunkcije“ u Hadlstonovoj terminologiji (R. Huddleston, 1971: 39) ili
davanje informacije na nepoznatu količinu x (O. Jespersen, 1933: 305).
Semantički, značenje se izvodi iz svojstava glagola u procesu komplemen-
tacije, a pragmatski na osnovu načina na koji neko IP funkcioniše u tek-
stu. Za prvi kriterijum postoji bojazan da je najmanje produktivan, ali ne
i zanemarljiv. Sintaksička forma klauza, kako zavisnih tako i nezavisnih,
relevantan je parametar koji utiče na zahtjev za odgovorom (up. Halliday,
1976), a može služiti i kao pomoćno sredstvo (up. Stenstrom, 1884: 56).
Zagonetna priroda IP zaokupljala je pažnju lingvista različitih opre-
djeljenja. Postoje tri grupe autora čija smo djela konsultovali: oni koji su
svoja interesovanja ograničili na lingvističko značenje, a model analize je
transformaciono-generativni: Kac i Poustal (Katz and Postal, 1964), Ro-
senbaum (Rosenbaum, 1967); Bejker (Baker, 1970); Breznan (Bresnan,
1970); Čomski (Chomsky, 1973); Langaker (Langacker, 1974); Luelsdorf
i Norik (Luelsdorff and Norrick, 1979); lingvisti čiji je teorijski okvir
istraživanja bila semantička teorija propozicionog značenja, među kojima
su Kartunen (Karttunen, 1977), Akvist (Åqvist, 1983), Kifer (Kiefer,
1983), Hamblin (Hamblin, 1973), Mansat (Munsat, 1986), između osta-
lih, i oni koji koji su bili zainteresovani za teoriju govornih činova, a to
su rodonačelnici Ostin (Austin, 1965) i Serl (Searle, 1969), kao i Hadson
(Hudson, 1975), Kempson (Kempson, 1977) i Lič (Leech, 1988).
Predikati uz IP
U ovom radu IP se tretiraju kao dopune ili komplementi (engl. comple-

ment). Ideja o komplementaciji (engl. complementation) zasnovana je na pre-
dikativnim glagolima i njihovim dopunama, gdje glagoli obrazuju jednu
ograničenu grupu, a IP predstavljaju komplemenate koji se u glavnu
rečenicu uvode komplementizatorima (engl. complementizer). Za koncept
komplementacije može da se kaže da je jedan od četiri osnovna sintak-
sička odnosa (predikcija, komplementacija, modifikacija, koordinacija), a
glagol predikacije (engl. predicate verb) predstavlja središte pažnje. Nave-
deni autori se ne slažu u mnogim pitanjima; zauzimaju različita stanovišta
u vezi sa problemom komplementacije, koriste različite metodologije i
primjenjuju različite teorije. Rukovodeći se sopstvenim idejama i nala-

zima iz korpusa, ustanovili smo kriterije i parametre analize unutar sin-
taksičkih, semantičkih ili pragmatskih kategorija potrebnih za analizu.
Naš korpus nudi primjere IP koja sadrže upitne komplementizatore
uključujući i upitne riječi (engl. wh-words) if i whether, kao realizaciju ap-
straktne upitne morfeme (engl. Q-morpheme). Kod pitanja sa upitnom ri-
ječju upitna morfema se realizuje kao pronominalna ili kao priloška riječ,
dok se kod da‑ne IP primjenjuje transformacija brisanja i ona se ne pojav-
ljuje u površinskoj strukturi.
Kontrastiranje nije jednostavan posao ako je lingvistička literatura o
dva jezika različitih nivoa deskripcije i to, nerijetko, sa suprotstavljenim
pristupima problemu. U analizi IP i odgovora na njih, kamen spoticanja
bila je analiza značenja glagola predikacije. Domaća lingvistička litera-
tura ne obiluje raspravama, studijama i člancima o ovoj temi. Tradici-
onalni gramatičari definišu ove zavisne upitne klauze kao „sadržaj gla-
gola govorenja, osjećanja i mišljenja“ (M. Stevanović, 1979: 841). Ipak,
neki savremeni autori, na primjer, Stanojčić, Popović i Micić definišu IP
kao glagolske komplemente koji predstavljaju zahtjev za informacijom:
pitati, pitati se, raspitivati se, misliti itd., koji nude informaciju: reći, kazati,
obavijestiti i znače usvajanje i posjedovanje informacije: saznati, čuti, znati
(1989: 292). Kako je okvir ovog istraživanja komplementacija, za razliku
od pomenutih autora, informacija je ključna riječ u definiciji glagola koji
zahtijevaju IP. Mi zastupamo tezu da IP nemaju veliku upitnu moć (engl.
elicitative power), stoga prvenstveno ne obezbjeđuju informaciju ni u jed-
nom jeziku, ali da umjesto toga posjeduju druge komunikativne funkcije
koje za posljedica imaju široki spektar ilokucionih moći. Bejker (Baker,
1968), Luesdorf i Norik (Luelsdorff and Norrick, 1979), Mansat (Mun-
sat, 1986) i Kverk (Quirk, 1986) sačinili su svoje osnovne liste (predikativ-
nih) glagola koji zahtijevaju IP kao komplemente. Za Bejkera to su „četiri
osnovna predikata koji zahtijevaju IP koja mogu biti približno određena
pomoću osnovnih značenja četiri glagola: know, decide, matter i depend. Svi
preostali predikati sinonimni su sa ili, pak, odredivi u okviru ova četiri“
(Baker, 1968: 104). U svojoj drugoj knjizi English Syntax (1989) Bejker je
mnogo određeniji. Jedna mala grupa sastoji se od upitnih glagola i tu su
uključeni ask, wonder i inquire. Druga grupa sastoji se od glagola saznanja
i uključuje glagole poput know, learn i forget.
Wonder i know
Čini se da se sva priča o glagolima predikacije koji zahtijevaju IP svodi na

dva glagola. Na Bejkerovoj skraćenoj listi to su wonder i know i glagoli koji
se mogu definisati semantičkim svojstvima glagola know. Luelsdorf i No-
rik (1979: 37) su, slično Bejkerovim idejama, sačinili klasifikaciju glagola
u pokušaju da ih sve definišu na osnovu semantičkih svojstava glagola
know. Svi glagoli se sastoje (ili se na njih mogu razložiti) od grupe svoj-
stava koja obuhvataju svojstvo glagola to know.2
Ideja o umetnutim pitanjima (engl. embedded questions) odbačena je jer
ograničava koncept komplementacije i analize predikativnih glagola. Za
Mansata (1986: 199) postoje dva glagola, wonder i ask, koja imaju upitnu
morfemu negdje u okruženju. Druga grupa uključuje glagole kao što su
know, discover, reveal, ali ona nije ograničena upitnom morfemom. Nedo-
statnost transformacione teorije i interpretacije putem propozicija IP vo-
dila ga je ka alternativnom objašnjenju, onom o upitnim glagolima. Nje-
gova ideja je „da odustane od pojma ’umetnuto pitanje’“ i umjesto toga
označi upitne glagole kao one, koji imaju sposobnost upitnosti [(engl.
Q-feature)] koja upravlja njihovim komplementima“ (Ibid., 199). Ovo se
podudara sa našom idejom da analiziramo odnos IP – odgovor iz nave-
denog korpusa na osnovu upitnih glagola ask, wonder, mi dodajemo još
i glagol inquire, koji zahtijevaju IP kao komplemente kao i na osnovu
postojanja odgovora na ova pitanja.
Odgovori na IP
Analiza koja slijedi ilustruje mehanizam IP i njihovih odgovora u okviru

ograničenog opsega datog korpusa i kao takva nema sveopštost važe-
nja. Usredsredićemo se na primjere rečenica koje sadrže strukturu IP sa
upitnim glagolima u engleskom i njihovim prevodima na srpskohrvatski.
Nivo analize je prvenstveno semantički, a tiče se razrješenja disjunkcije
i davanja informacija, ali i sintaksički, jer se smatra da oblik glavne reče-
nice ima određenu ulogu u elicitiranju odgovora. Vjerujemo da dobro tlo
za elicitiranje odgovora predstavljaju ilokuciona moć struktura IP kao
i učtivo obraćanje u formi IP, za koje postoji velika vjerovatnoća da će
proizvesti neki odgovor za uzvrat. Kontrastivno, očekuje se da će sin-
taksičke i semantičke razlike biti veće negoli diskursne i pragmatske. U
kontrastivnoj analizi glagola wonder sa da-ne IP usredsredili smo se na dva
osnovna značenja: ask oneself (zapitati se) i wonder (pitati se) i dva oblika u
kojima se javio: interiorizovani govor u unutrašnjem monologu i eksteri-

orizovani govor u dijalogu (polilogu).
Interiorizovani govor. Wonder se često javlja u IP kao dio unutraš-
njeg monologa na koji se ne može očekivati nikakav odgovor, tj. nepo-
sredan odgovor u smislu konverzacione razmjene koja sačinjava slijed
pitanje – odgovor (Stenstrom, 1984: 71). Unutrašnji monolog je veoma
pogodna književna forma za izražavanje dilema, nesigurnosti, navale mi-
sli, a ponekad su takve misli sumirane u vidu IP, kao što pokazuje sljedeći
primjer:
(1) (a) He wondered sometimes whether ever in those days his father had
not taken second place to Guerlain or Elizabeth Arden. (H. C.,
93)
(b) Ponekad se pitao nije li već u tim danima njegov otac zauzeo drugo
mjesto pored Gerlena ili Elizabet Arden. (P. K., 98)
Ponekad u dužim govornim cjelinama ili solilokvijima iskaz koji sadrži

IP može doći kao završan, čuvajući misteriju koja nije razriješena, kao što
je to slučaj u (2).
(2) (a) And yet I still keep wondering why you lied to me. (H. C., 89)
(b) A ipak se stalno pitam zašto ste me lagali. (P. K., 94)
Slična su i sljedeća IP, ali sintaksički ove strukture imaju veoma intere-
santne forme: Poutsma takvu strukturu definiše kao „konstrukciju koja
se, na neki način, nalazi između direktnog i indirektnog govora“ (1929:
631). Interpunkcija je specifična jer kombinuje elemente direktnog i in-
direktnog govora. Kod da-ne IP komplementizator je odsutan, kao u (3),
dok se kod IP sa upitnom riječju primjenjuje inverzija, kao u (4):
(3) (a) Did my lies really start, he wondered, when I wrote that letter?
(H. M., 198)
(b) Da li sam stvarno počeo da lažem onda, pitao se, kada sam napisao
ono pismo? (S. S., 238)
(4) (a) He wondered with sadness, why did I ever want this to happen?
(H. C., 97)
(b) Pitao se s tugom zašto je želeo da se ovo ikada dogodi. (P. K., 102)
Pored toga, ove strukture koje sadrže IP često služe da se započne ili
zaključi pasus, kao u narednom primjeru, koji predstavlja završnu reče-
nicu pasusa koji predstavlja dijalog između glavnog junaka i policajca:
(5) (a) He wondered whether Perez had seen him and identified him.
(H. C. 230).
(b) Pitao se da li ga je Perez video i prepoznao. (P. K. 243)
U takvom slučaju obično ne slijedi nikakav odgovor. Doduše, interak-

tivni pristup je moguć. Jedna od mogućih interpretacija je da čitalac pre-
uzima zadatak da razazna piščevu namjeru, što se može interpretirati kao
odgovaranje, ali tada govorimo o većim razmjerama interakcije - sa auto-
rom na jednoj strani i publikom, odnosno, čitaocem na drugoj. Wonder je
dopunjen strukturom IP, stoga služi kao moćno naratološko sredstvo u
književnom stvaralaštvu u prikazu specifičnih raspoloženja koja omogu-
ćavaju komunikaciju sa književnim tekstovima. Neki žanrovi njeguju ovo
sredstvo kako bi probudili radoznalost i održali neizvjesnost.
Ponekad postoji tendencija da se dâ odgovor na ono što u osnovi sači-
njava pitanje, bez obzira na to da li je verbalizovano ili ne.
(6) (a) He wondered how all the dreary scene would have appeared if he
had been victorious, but in human love there is never such a thing
as victory: only a few minor tactical successes before the final de-
feat of death or indifference. (H. M., 210)
(b) Pitao se kako bi čitav taj sumorni prizor izgledao da je on bio po-
bednik, ali u ljudskoj ljubavi nikada nema pobede, postoji samo
nekoliko manjih taktičkih uspeha pre krajnjeg poraza u smrti ili rav-
nodušnosti. (S. S., 255)
Kao dio unutrašnjeg monologa ova pitanja ne zahtijevaju odgovor u

tom interiorizovanom govoru, već radnju. Radnja koja slijedi odmah na-
kon takvog pitanja vrsta je kinetičke reakcije, potez ili provjera nečega
što je izazvalo sumnju ili podstaklo nesigurnost, rezultirajući oblikom IP.
Disjunkcija se obično razrješava neverbalno, tj. putem radnje:
(7) (a) Wondering if he were sick, I went over to find out - an unfamiliar
butler with a villainous face squinted at me suspiciously from the
door. (G. G., 119)
(b) Pitajući se da nije bolestan, odoh preko da vidim šta se to događa.
Na vratima me je, ispod oka, sumnjičavo posmatralo lupeško lice
nekog nepoznatog sluge. (V. G., 100)
Neki odgovori neverbalnog tipa bili su gestikulacija ili osmijeh. Ovo je

jedan primjer sa glagolom predikacije ask:
(8) (a) Asa Bird brought him around at the last minute and asked if we
had room for him. Jordan smiled.(V. G., 134)
(b) Ejsa Berd ga je doveo u poslednjem trenutku i zamolio da ga
smjestimo. Džordan se osmjehnuo. (V. G., 133)
Iako je u primjeru (9) upotrijebljen performativni glagol ask, odgovor,

kao drugi dio susjedskog para, što bi navodilo na postojanje druge osobe,
nije dobijen. Umjesto toga, ista osoba daje odgovor nakon što je neko
vrijeme isteklo. Ko je bila osoba koja je odgovorila? Očigledno ona sâma.
Odgovor nije bio od važnosti ni za koga drugog.
(9) (a) She asked me if I was going to the Red Cross and make banda-
ges. I was. (G. G., 81)
(b) Upita me da li idem u Crveni krst da pravim zavoje. Išla sam. (V. G.,
68)
U stvarnom razgovoru ovaj odgovor se ne bi pojavio, i to bi moglo

potpasti pod repertoar komunikativnih strategija za izbjegavanje odgo-
vora (engl. evasive strategies). Ali odgovori na IP mogu postojati u knji-
ževnom tekstu, a da ne budu dio stvarnog razgovora. U predstavljanju
pravog govora takav odgovor ne bi bio moguć, bar ne u ovom obliku.
Eksteriorizovani govor. Dok u interiorizovanom govoru IP pitanja
izražavaju dilemu ili oklijevanje ili, pak, blagu nesigurnost na koju je mo-
gući odgovor poželjan, u eksteriorizovanom govoru i u stvarnoj komu-
nikaciji (kao što je to predstavljeno u pomenutim romanima), IP imaju
svoje odgovore. Najčešća IP bila su sa glagolom wonder, na koja su dati
odgovori bez ostatka:
(10) (a) A – You know I like the place.
B – I believe you do. I wonder why.
A – It’s pretty in the evening: Scobbie said vaguely. (H. M., 17)
(b) A – Vi znate da volim ovo mesto.
B – Verujem da ga volite. Pitam se samo zašto.
A – Lepo je uveče, odgovori Skobi neodređeno. (S. S., 19)
Ovaj primjer predstavlja konverzacionu razmjenu gdje prva replika

služi kao kontekstualni ili pripremni iskaz koji raščišćava teren za drugu.
Ona sadrži IP koje predstavlja anaforski upotrijebljenu elipsu (izostav-
ljeni dio: you like the place) (up. Brown and Yule, 1986; Levinson, 1983).
IP je shvaćeno kao zahtjev za odgovor i u ovoj razmjeni odgovor je
dat. Na drugoj strani, ova razmjena može biti shvaćena kao susjedski
par pitanje – odgovor i dodatna replika. Iskaz sa strukturom IP potpada
pod reakciju na prethodni iskaz i može biti zaključen bez nastavka koji,
ukoliko nije drugačije analiziran, sačinjava odgovor. Ova dvostruka dis-
tribucija i dvojako značenje glagola wonder otežavaju njegovu analizu kao
upitnog. Pored toga, kao što smo vidjeli, odgovori ne slijede uvijek. Spo-
sobnost IP da „ulove“ odgovor zavisi od situacije, konteksta i učesnika u
konverzaciji. Ponekad, širi kontekst je interesantaniji, ponekad se učesnik
u verbalnoj razmjeni osjeća ovlašćenim da odgovori iz čiste učtivosti, bez
obzira na slabu upitnu moć glagola. Odsustvo odgovora u stvarnom raz-
govoru vjerovatno će biti shvaćeno kao I ask myself prije nego slaba forma
I wonder, što pretpostavlja drugog učesnika u razgovoru. Većina primjera
ima prvo lice I ili treće he, ako je djelo napisano u trećem licu jednine.
Primjer u (8) predstavlja zbunjenost više nego pitanje; (9) je redovna dvo-
strana razmjena sa ilokucionom moći zahtjeva za razuvjeravanje.
(11) (a) I wondered whether something had happened. I had a bad dream
about you the other night. Pemberton’s suicide upset me.
– How silly, dear. Nothing like that could ever happen with us.
(H. M., 92)
(b) Sve je bilo tako tiho, odgovori, da sam se pitao nije li se šta dogo-
dilo. Ružno sam te sanjao pre neku noć. Pembertonovo samoubi-
stvo me je poremetilo.
– Kakva ludost, dragi. Tako štogod nama se nikada ne bi moglo
dogoditi. (S. S., 94)
Ipak, interesantno je koliko je odgovor udaljen od IP. Dvije rečenice

dolaze između kao objašnjenje iskaza koji izražava čuđenje. One potpo-
mažu indirektnost čitavog izraza i služe kao elaboracija uznemirenosti
koja je objašnjena glagolom i narednim IP. U sljedećem primjeru svojstvo
iskaza koji sadrži glagol wonder i IP koje funkcioniše kao dopuna, seman-
tički je blisko punopravnom pitanju, koliko je to moguće.
(12) (a) I just wonder why you’ve got so much time to waste.
– I’m in business here in Paris . (T. I. N., 120)
(b) Samo ne znam zašto tražiš toliko vremena.

– Imam biznis, ovdje, u Parizu. (Naš prevod, izostavljeno u knjizi).
To je shvaćeno kao pitanje sa mogućim interpretacijama:

(13) Reci mi zašto tražiš toliko vremena.
ili
(14) Zašto tražiš toliko vremena?
Takvi primjeri nisu bili česti.
Bilo je manje slučajeva IP u kojima se javljao predikativni glagol ask
nego wonder, ali na skoro svako je dat odgovor. U sljedećem primjeru odgo-
vor je ponovo jedan oblik u kome su primijenjene tehnike izbjegavanja.
(15) (a) I asked if you believed sometimes in God the Father?
– You have asked me that before. (H. C., 210)
(b) Pitao sam te da li ponekad veruješ u Boga Oca?

– To si me već jednom ranije pitao. (P. K., 222)
U dosadašnjim primjerima, strukture IP ne sadrže sintaksičke oso-

bine pitanja i uopšte nemaju gramatikalizovanu upitnost. To su izjavne
rečenice sa predikativnim glagolima wonder i ask i vrše određenu funkciju
u komunikaciji. Primjeri sa inquire nijesu pronađeni. Primjer u (12) ima
eliptičan oblik IP na koji je dat direktan odgovor u obliku informacije na
pitanje sa upitnom riječju why, dok je na drugo IP u primjeru (11) dat
primjeren odgovor u situaciji gdje je bilo potrebno uvjeravanje. I dok
u interiorizovanom govoru IP označava dilemu, oklijevanje ili izvjestan
stepen nesigurnosti, u eksteriorizovanom govoru ova struktura funkci-
oniše drugačije. U primjeru (10) to je bila zbunjenost više nego pitanje,
ali je ipak dobijen odgovor. Ni rečenica (11) nije predstavljala zahtjev za
informaciju. Najvjerovatnije značenje indirektnog pitanja pod (11) bilo
bi: reci mi da se ništa nije desilo, i govornik dobija takav odgovor koji ga
uvjerava da se ništa loše neće desiti. Zamjenica something ukazuje na to
da je prisutna veoma jaka sumnja. Interesantno je da je u prevodu kori-
šćen upitno-negativni oblik glagola jesam, što podrazumijeva nagovještaj
ili vjerovanje vršioca radnje da se desilo nešto loše. S druge strane, naj-
bliža interpertacija rečenice sa IP u primjeru (12) je zahtjev za direktni
odgovor, ali ovakav slučaj je rijedak. Ovaj cijeli skup karakteristika tvori
veliki raspon komunikativnih mogućnosti, gdje je sagovornik ili primo-
ran da nekako odgovori ili nije obavezan da uzvrati ni na koji način. Sve
reakcije i svi odgovori na oba jezika predstavljaju razumno i prihvatljivo
diskursno ponašanje.
U srpskohrvatskom wonder se prevodi kao pitati ili pitati se – njegovim

povratnim parnjakom. Neki primjeri glagola wonder u ovim IP prevedeni
su kao zanimati (nekoga) ili misliti. Ako prihvatimo Bejkerovu ideju da se
svi predikati nalaze u semantičkom polju glagola know, semantički po-
laritet između know i not know je očigledan. Wonder je definisan kao not
know i to može da znači: ne znam odgovor na pitanje x. U našem korpusu,
strukture IP sa ovim glagolom nisu bile „zahtjevi za informaciju“ niti u
u unutrašnjim monolozima niti u stvarnom razgovoru. Svrha iskaza u
cjelini ne predstavlja pitanje ili bilo kakvu vrstu zapitanosti i stoga nisu
slijedili nikakvi odgovori. IP su upotrebljavana za sumiranje, zaključiva-
nje, iskazivanje zbunjenosti, rezigniranosti i indirektno postavljanje pita-
nja. Odgovori na ta pitanja nisu popunjavali „informacione praznine“,
već su nagovještavali, izbjegavali, povlađivali, vrlo rijetko informisali (up.
Stenstrom, 1984: 62). Dok su u eksteriorizovanom govoru IP sadržala
mnogo različitih ilokucionih moći, odgovori su pružali obilje strategija
za izbjegavanje.
U unutrašnjim monolozima „komunikativna“ situacija je moguća
zbog uloga koje ta osoba u sebi igra. Dinamika interakcije postoji zbog
mijenjanja uloge, ne zbog toga što nema drugih učesnika. Većina naših
primjera bila je te vrste. Wonder je najčeće podrazumijevao da je osoba
koja postavlja pitanje ona ista koja odgovara. To objašnjava zbog čega su
ova pitanja bila moguća u prvom ili trećem licu jednine, ukoliko je nara-
cija u trećem, a ne u drugom licu jednine. Čuđenje, zbunjenost, sumnja
su lična, a ne kolektivna stvar. Stoga we, you, they ne mogu biti deiktički
izbor. Prihvatljivo objašnjenje bi bilo da su takva pitanja dio misaonog
procesa, ili su to možda retorička pitanja, gdje nisu potrebni drugi uče-
snici u razgovoru ili gdje se ne očekuju nikakvi odgovori – to je univer-
zalni fenomen.
Sintaksički kriteriji
Kao jedan od kriterija uključili smo oblik glavne rečenice, zato što on
može biti prilično moćno sredstvo kojim se zahtijeva odgovor. Njegova
moć elicitiranja nije zavisila od predikativnih glagola see, realize, know, hear,
care i bila je jednaka tipu glagola, kao što to ilustruju sljedeći primjeri:
(16) (a) You realize the people in the centre of the floor can’t hear what I
say, but you can?
“A waiter told us about it,” said Miss Warren. (T. I. N., 179)
(b) Shvatate da ljudi u sredini sale ne čuju što govorim, a vi me čujete?

„Jedan nam je konobar o tome rekao“, reče gospođica Voren. (B. J. N., 46)
(17) (a) “You see how silly this is? I’d rather talk to some man in your fa-
mily.” (T. I. N., 186)
– “Everything’s been left to me,” she persisted.
(b) „Vidite i sami kako je to glupo? Radije bih razgovarao s nekim muš-
karcem iz vaše porodice.“ (B. J. N., 55)
– „Sve je prepušteno meni“, insistirala je.
(18) (a) You wouldn’t care to come in would you, and see what I’ve written?
‘I can’t stay long.’ (H. M., 139)
(b) Možda vas ne bi mrzelo da svratite i pogledate šta sam napisao,
hoćete? „Ne mogu dugo da ostanem.“ (S. S., 168)
Sva ova pitanja u formi izjavne rečenice pokazuju sugestivnu dimen-

ziju koju dijele sa upitnim izrazima gdje se očekuje odgovor kao prirodna
reakcija. Njihove osnovne karakteristike leže u principu kooperativnosti,
naročito u principu učtivosti i Grajsovoj (Grice) maksimi relevantnosti:
daj odgovor ukoliko je relevantan. Odgovor je konvencionalno sadržan,
ali način na koji je dat nije informativno relevantan, već je kooperativno
relevantan zato što učesnici u razgovoru ne žele nagle prekide u komuni-
kaciji ili da budu nepristojni ili neučtivi. Ilokucije, mnoštvo njih, zamje-
njuju informaciju pa je to sugestija u primjeru (16), ubjeđivanje u (18) i
dodatno objašnjenje kao u (19).
Sve ove rečenice imaju upitnik na kraju, što pokazuje da ih autor
shvata kao upitne. Would you kao stvarna upitna fraza u primjeru (18) ima
nezavisnu moć elicitiranja i naglašava potrebu za odgovorom. Uzevši je
posebno u obzir, ta se fraza uvijek shvata kao signal želje da se stupi u
razgovor, a možda i da se iskaže saglasnost. Ovi primjeri pokazuju zajed-
ničko iskustvo ili poziv ili sugestiju. Svi su popraćeni odgovorom.
Neki slučajevi odgovora na IP koja sadrže glagol know pronađeni su
u eliptičnim oblicima, tj. tekstualnoj elipsi (Lj. Popović, 1967). Diskursni
proces, kojim je bilo moguće restaurirati izostavljene djelove, bio je ta-
kođe anaforički:
(19) (a) A – What do you want to know?
B – About men. I’m curious, not to say prurient.
A – You mean how long after I met you?
B – Or before. (T. I. N.., 243)
(b) A – Što bi htio znati?

B – O muškarcima. Nije da me se tiče, ali sam znatiželjan.
A – Misliš kad je to bilo, nakon što smo se rastali?
B – Ili prije. (B. J. N., 232)
Prema rang listi konverzacione analize dva sukcesivna susjedska para

sačinjavaju sekvencu – ovo bi bila sekvenca. Ona se sastoji od elicitacije
i ponovne elicitacije gdje je redoslijed pitanje – odgovor sadržan u po-
novnoj elicitaciji, ali se izvlači iz prvobitne elicitacije. Odgovor na ovo IP
takođe je dat, ali opet ne u obliku informacije. Pitanje o delikatnoj stvari
delikatno je postavljeno. Izbjegavanje odgovora ili okolišenje (engl. hedge)
strategija je koja se primjenjuje u ovom činu postavljanja pitanja, istovre-
meno čuva lice (engl. face) onome kome je postavljeno pitanje ne zahti-
jevajući pritom odgovor. To je, prije svega, bilo moguće učiniti posred-
stvom elipse (elicitirani dio je you want to know), zatim potvrdnog oblika
glavne rečenice i, pretpostavka je, uzlazne intonacije stvarne strukture
koja sadrži IP. Elipsa i izjavni oblik glavne klauze zajedno sa predikativ-
nim glagolom know jednako učestvuju u strategiji izbjegavanja odgovora.
Intersantno je pomenuti da je navodno optuženi taj koji čuva obraz sudiji.
Semantičko svojstvo glagola know označava pojedinačno znanje o svijetu.
Stoga je on, takođe, opisan kao faktivni. Njegova faktivnost ograničava
mogućnosti komplementacije pomoću IP u srpskohrvatskom. Asertivno
okruženje, upitni oblik, i vrijeme glagola know igraju presudnu ulogu. U
nekim slučajevima faktivni tip komplementacije se, u stvari, podudara sa
presupozicijom (M. Ivić, 1983: 143) kao u primjeru (19).
Imperativna forma se koristi u glavnoj rečenici, naročito ako je pra-
ćena drugom klauzom koja sadrži predikativni glagol tell, koji takođe po-
sjeduje moć elicitacije:
(20) (a) A – Would you mind if I called you Ted?
B – Call me what you like, but for God’s sake tell me where the
Consulate is.
A – The next corner. (H. C., 44)
(b) A – Hoćeš li se ljutiti ako te zovem Ted?
B – Zovi me kako god hoćeš, ali, za ime božje, reci mi gdje je
konzulat.
A – Sledeći ugao. (P. K., 45)
Ovo je navod dvostrane razmjene i dodatne replike. On nudi primjer

upitne glavne klauze sa predikativnim glagolom mind, pronađenim u
Kverkovom korpusu gdje se zahtijeva dopuna u vidu IP (Dodatak). Drugi
je dio razmjene – ukoliko se prvi računa – odgovor. Međutim, on može

istovremeno funkcionisati kao pitanje i odgovor, dijeleći ista distribuci-
ona svojstva kao u primjeru (20). Mi, prije svega, pažnju usmjeravamo na
B – A razmjenu. Performativni glagol tell u svom zapovjednom obliku
„naređuje“ da se dâ odgovor, koji je kasnije u ovoj trostranoj razmjeni i
dat, on pomaže IP, a ne odnosi se na njega.
Ova IP predstavljaju dopune glavnim klauzama koje su u potvrdnom
obliku u oba jezika. Upitnik pokazuje kada su to pitanja i vjerovatno
bi se u izgovoru očitovala uzlazna intonacija. A i kada je bilo upitnika
i pretpostavljene uzlazne intonacije, naš korpus je pokazao da su takvi
iskazi obično praćeni odgovorima koji nisu sadržavali informaciju per se.
Ovakve strukture su veoma stilski obojene i ne njeguju ih svi govornici
u razgovoru jednako. One pripadaju individualnim sklonostima, načinu
govora i posebnom stilu zbog sugestivnog prije nego upitnog kvaliteta. I
IP i odgovori na njih znače ili podrazumijevaju isto: pitanja putem iloku-
cija, odgovore putem saglašavanja ili njihovog izbjegavanja, ali veoma ri-
jetko putem davanja informacije. IP imaju identičnu klauzalnu strukturu
u srpskohrvatskom kao u engleskom.
Učtivo obraćanje
IP se često koriste da označe indirektnu ilokuciju, a mnoga od njih pred-

stavljaju učtivo obraćanje. Učtivost kao univerzalija računa sa nijansama
značenja. Strukture IP se, po pravilu, koriste za veoma učtivo obraćanje.
Viši nivo posrednosti znači viši nivo učtivosti, ali obično sa negativnim
konotacijama zbog komunikativne situacije u kojoj se odvija razgovor, ili
zbog veze između učesnika u razgovoru. Većina primjera kod Braunove
i Levisona (1989) pripadaju negativnoj učtivosti koja je izražena posred-
stvom indirektnog govornog čina, naročito kada se ugrožava lice sluša-
ocu zato što se od njega nešto traži, zahtijeva, moli i slično.
Primjeri ljubaznosti ili učtivog obraćanja, što IP mogu biti, objašnjeni
su pomoću kooperativnog principa učtivosti (Grice, 1975; Leech, 1988).
Učtivost obavezuje na neku vrstu odgovora uz poštovanje jedne ili više
Grajsovih maksima. Čini se da je učtivi oblik obraćanja putem IP uz gla-
gol wonder i komplementizator if naročito pogodan za indirektno postav-
ljanje pitanja. Prema Liču, ovaj oblik potiče od učtivosti koja se razvila iz
zamjenica u trećem licu i glagolskih oblika
„kao da se g(ovornik) može učtivo upustiti u razgovor sa s(lušaocem) putem

taktike izbjegavanja pretvarajući se da je s onaj koji sluša, a ne i osoba kojoj se
obraća. (...) Čini se da bi implikatura ovdje bila da se g ne osjeća ovlašćenim
da postavi pitanje s i, stoga, želi da sazna odgovor na pitanje na način koji
ukazuje da s nema odgovornost za tako nešto“ (naše isticanje) (1988: 141).
Metalingvistički apekat ovog primjera odnosi se na ilokucije tekućeg

razgovora, obično poziva, sugestije, prigovaranja ili ubjeđivanja. Primjeri
(18) i (20) predstavljaju slučajeve učtivog obraćanja koji su ovdje ana-
lizirani pod različitim nazivima. IP su, takođe, bila brojna sa glagolom
wonder, a odgovor je bio ili verbalan ili neverbalan, mada je rijetko bio
izostavljen.
Ono što slijedi primjer je učtivog IP na koje nije odmah dat odgovor.
Takva pitanja ne zahtijevaju pozitivan ili negativan odgovor kao u da-ne
pitanjima, iako normalno odgovor, bilo verbalan ili neverbalan, može
da uslijedi. Ova pitanja predstavljaju indirektnu ilokuciju iz repertoara
učtivosti, ona „rade“ nešto i u tome im na neki zagonetan način pomažu
kontekst i protok vremena.
(21) (a) “We wondered”, Dick Diver said, “if you wouldn’t come over this
morning.” (T. I. N., 46)
(b) Mislili smo – rekao je Dick Diver – da biste možda jutros mogli
prijeći k nama. (B. J. N., 73)
Uzdržani odgovor može biti bolje definisan kao odložen odgovor koji
je nađen negdje u tekstu daleko izvan granica strukture IP ili susjedskih
parova koji pretpostavljaju graničenje. Međutim, takva upotreba ove
strukture nije rijetka. Primjer (21) takođe pokazuje pojavu negativnog
IP, gdje je not prepoznato kao posebno sredstvo za obrazovanje učti-
vih formi. Negacija je u kombinaciji sa we wonder u glavnoj klauzi, skoro
ustaljenom izrazu koji manifestuje veliki stepen indirektnosti. Ova forma
veoma pogoduje tekstu kao moćno naratološko sredstvo. Sadrži želju,
oklijevanje, svjest o situaciji i jako iskušenje. We je korišćeno u smislu
I, što takođe predstavlja okolišenje, doprinosi indirektnosti i smanjuje
odgovornost govornog lica.
We wondered je prevedeno kao da je napisano we thought zbog univer-
zalno zajedničke osobine da je wonder semantički sačinjeno od eleme-
nata not know i izostanka pozitivnog znanja o onome što je odgovor na
IP. To think može poslužiti kao dobro sredstvo za popunjavanje obično
upražnjenog mjesta konstrukcije S + wonder jer situacioni kontekst diktira
korišćenje svih raspoloživih učtivih sredstava u jeziku. Jedan muškarac

žarko želi prisustvo jedne mlade djevojke, ali oni su udaljeni društve-
nim slojevima, svojim porodičnim situacijama, činjenicom da se jedva
poznaju i zato (u vazduhu postoji nagovještaj zabranjenog) što bi to
značilo kršenje društvenih normi, čega su oboje svjesni. Negacija nije
leksikalizovana u srpskohrvatskom. Razlog može biti dvostruka negacija,
jedna inherentna i jedna eksplicitna. Jedna vodi porijeklo od semantičkih
svojstava glagola wonder, a druga od same leksikalizovane negacije sa mo-
dalom would. Sljedeći prevodi potkrijepljuju ovu tvrdnju. Prva rečenica
(22a) je neprihvatljiva, druga (23b) nepravilna.
(22) (a) Mislili smo, rekao je Dick Diver, da ne biste možda jutros mogli
prijeći k nama.
(b) *Nismo znali (bili sigurni), rekao je Dick Diver, da ne biste možda
jutros mogli prijeći k nama.
Sagovornik ovo shvata kao:

(23) Zašto ne svratiš jutros?
(24) Svrati jutros.
(25) Predlažem da svratiš jutros.
Ipak, prevod nudi odgovarajuća sredstva u prenošenju ilokucije. (Prag

matski, i engleski i srpskohrvatski treba da izazovu pravu reakciju – to je
prihvatanje poziva.) Glagol iz glavne rečenice nalazi se u semantičkom
polju glagola not know; negacija je izostavljena, ali kondicional kao moćno
sredstvo indirektnosti ostaje. Takođe, možda u prevodu nema leksičkog
parnjaka u originalu. Ono naglašava okolišenje, izbjegavanje odgovora
kao kvaliteta iskaza, čineći ga tako vrlo učtivim, a učesnike u komunikaciji
predstavlja kao veoma udaljene. Ipak, jedno od njih žarko želi da uspo-
stavi kontakt sa onim drugim. Njeno „da“ kao prosti čin dolaska pojavilo
se na sljedećoj stranici.
U ovoj analizi učtivog obraćanja, struktura glavne klauze se pokazala
vrlo značajnom. Obično je izjavna, ali susretali smo se i sa slučajevima
kad je bila u upitnom ili zapovjednom obliku. Stepen učtivosti dat u opa-
dajućem nizu u sljedećim primjerima (naše isticanje) ne može imati uti-
caja na pojavu odgovora:
(26) (a) Would you mind if I called you Ted?
– Call me what you like, but for God’s sake tell me where the Con-
sulate is.’ (H. C., 44)
(b) Hoćeš li se ljutiti ako te zovem Ted?

– Zovi me kako hoćeš, ali, za ime božje, reci mi gde je konzulat. (P.
K., 45)
(27) (a) Do you mind if I stretch my legs a little?

– Of course you may. (H. C., 118)
(b) Imate li nešto protiv toga da malo protegnem noge?
– Naravno da možete. (P. K., 125)
(28) (a) I wonder if I could have some whiskey; I feel the mountain air!
– She’ll see to it. (T. I. N., 282)
(b) Mogu li dobiti jedan viski, ovaj planinski zrak mi otvara tek.
– Ona će se za to postarati. (B. J. N., 272)
(29) (a) Let me know if you run short of money before then. I can fix
things.
– You’ve always fixed things for me. (H. M., 96)
(b) Javi mi ako ti pre toga nestane novac. Mogu da pomognem.
– Uvek si mi pomagao. (S. S., 115)
(30) (a) I am not sure whether there are any cockroaches.

– Well, we only played the game to get rid of them. (H. M., 155)
(b) Nisam siguran da li ima bubašvaba.
– Mi smo se samo igrali kako bi ih se oslobodili. (S. S., 188)
Ilokucioni potencijal ovih iskaza je različit, a razlikuje se i stepen for-

malnosti. Would you mind i do you mind su formulaički i formalni, dok su
let me know i I am sure neformulaički i manje formalni. Izraz I wonder kao
struktura mogao bi semantički funkcionisati kao zahtjev za odgovor, ali
ne nužno. I wonder takođe može funkcionisati kao „pripremni uslov za
prinudnost u naređenjima“ poput upitnih fraza, kao što je opisano kod
R. Lejkof (R. Lakoff, 1972).
U datim primjerima would you mind (if) predstavlja učtivu frazu. Ve-
znik signalizira da slijedi zavisna klauza. U društvenoj interakciji ona se
može povezati prema stepenu učtivosti sa I am not sure (whether) or let me
know. Ovo je usko povezano sa formulaičkim načinom komuniciranja u
tipičnim situacijama pozdravljanja, zahvaljivanja, izvinjavanja, rastajanja
itd., ali to nije dovoljno za govornu situaciju gdje je potreban lingvistički
input, kao što je to, recimo, učionica.
Ovi primjeri učtivosti u formi IP pokazuju raznovrsnost ilokucionih
moći, ali svi pragmatski funkcionišu kao kurtoazija. U datim primjerima
postojala je korespondencija svih elemenata analize u engleskom i srp-

skohrvatskom. Sintaksa je ista, što znači da postoji klauzalna korespon-
dencija, pragmatika je ista – ilokucione moći su identične. Promjenljivi
dio može biti samo sintaksa, to jest vrsta rečenice i njena struktura.
Gramatička pravila razrješavaju kontraste između jezika, ali „kontrasti
između obrazaca rutine u dva jezika češće podrazumijevaju tendencije i
djelimično preklapanje nego apsolutnu distinkciju“ (Davies 1987: 77).
Ponekad je kontekst pravog razgovora stimulativniji nego unutrašnja
potreba da se dâ odgovor. U sljedećem primjeru učesnik u razgovoru
shvata strukturu IP kao učtivi poziv, koji to i jeste u skladu sa principom
učtivosti i maksimom takta tako da se govornik osjeća primoranim da
učestvuje prihvatanjem radije nego odbijanjem. U svakom slučaju, daje
odgovor. A odgovor je pitanje zato što situacija u kojoj se govornica na-
lazi tako nalaže: mišljenje njene majke je presudno:
(31) (a) “...- I wonder if you’d like to go with us.”
– What did mother say? (T. I. N., 67)
(b) „...- Pitam se da li biste voljeli da idete s nama.“
– Šta je majka rekla? (B. J. N., 59)
Kada se porede dva jezika, u iskazivanju učtivosti prisutni su višestruki

kontrasti. Formulaički izrazi kao što su do you mind (if), would you mind, i
izrazi poput I wonder nisu uvijek u prevodu prepoznati kao forme učti-
vosti. Društvena interakcija u dva jezika lingvistički ne obavezuje na isti
način. U engleskom, komunikativna situacija, situacioni kontekst i uče-
snici u komunikaciji – sve to djeluje na određeni način. Većina primjera
uključuje slučajeve indirektnih govornih činova koji po definiciji ne pred-
stavljaju zahtjev za informacijom, već signaliziraju, najčešće, negativnu
učtivost. Prevodiocu se srpskohrvatski nije činio dovoljno osjetljivim
na signale indirektnih govornih činova pa ih je transformisao u direktan
govor, uglavnom ukoliko je nedostajala glavna klauza. I wonder nije bio
doživljen kao važan signal indirektnosti za prevodioca. Jedno od pretpo-
stavljenih značenja je inherentna distanca između sagovornika, koja vodi
porijeklo ili od društvenih i hijerarhijskih razlika, a može i od situacije ili
od ustaljene rutine koja zahtijeva da se poštuju određena pravila. Stoga se
mijenjanjem kvalitata direktnosti mijenja i čitava komunikativna situacija,
i to je upravo ono što se desilo u nekim prevedenim primjerima.
U proučavanju primjera koji sadrže strukturu IP postalo je očigledno
da je propozicioni sadržaj manje ili više pravilno preveden na engleski.
Površinski nivo strukture sačuvan je u manjem obimu, ali to nije stvaralo

najveću prepreku u prenošenju značenja. Ono što je nedostajalo bio je
indirektno označeni govorni čin i njegova funkcija.
Zadržali smo se na učtivosti IP više nego na njihovim odgovorima.
Učtiva forma obraćanja u obliku IP u koopretivnom nastojanju učesnika
bila je obično popraćena odgovorima kao što je prikazano u dosadašnjim
primjerima. Kontrastivno, ne postoje razlike jer je odgovarajuća rutina
učtivosti jasno prenesena na jezik cilj.
Zaključak
Nije bilo moguće klasifikovati predikate u srpskohrvatskom prema prin-

cipu informativnosti. Oni nose mali stepen informativnosti ukoliko kao
kriterij informativnosti uzmemo rezultat svojstava glagola u dubinskoj
strukturi i odgovora na IP koji prate date glagole predikacije. Prema pr-
vom kriterijumu, najinformativniji su glagoli wonder i ask, pa onda glagol
know. Prema drugom kriterijumu, situacioni kontekst, oblik glavne klauze
i ilokuciona moć jača su sredstva elicitiranja odgovora nego semantička
svojstva glagola. Prvi je određen u dubinskoj strukturi, a drugi u stvarnoj
upotrebi. Objedinjavanjem ova dva kriterijuma mislili smo da se može
dobiti jasnija slika o informativnosti glagola predikacije.
Glagoli wonder, ask i inquire nisu u cijelosti upitni da bi im najosnovnije
svojstvo bilo informacija dobijena iz odgovora. Dva glavna glagola predi-
kacije, glagoli wonder i ask, bili su uglavnom prisutni u primjerima iz kor-
pusa. Wonder je nađen u slučajevima interiorizovanog i eksteriorizovanog
govora. Ask je bio prisutan samo u primjerima eksteriorizovanog govora
i na sva ta pitanja dat je neki odgovor, za razliku od slučajeva sa IP sa
glagolom wonder. Wonder nije bio praćen neposrednim odgovorom, a nje-
govo upitno dejstvo je u ovom smislu ograničeno i sa manjim kvalitetom
upitnosti od ask. Wonder, koji je u našem korpusu bio preveden kao pitati
ili pitati se, pokriva značenje kako glagola ask, tako i glagola wonder. Ipak,
njegova dominantna uloga bilo je izražavanje svih nijansi introspekcije i
razmišljanja prije negoli informacije. Na pitanje sa početka ovog rada o
tome da li IP koja sadrže ove glagole obezbjeđuju informaciju, trebalo bi
da odgovorimo negativno. Vjerovatnije je da su ovi glagoli upitni prema
svojim semantičkim svojstvima, a ne po načinu na koji funkcionišu u
komunikaciji. U interpersonalnoj komunikaciji sagovornik nije uvijek
primoran da razriješi disjunkciju tako što će dati bilo pozitivni bilo nega-
tivni odgovor, ili odgovor na nepoznatu količinu x. Ovo nas navodi na

zaključak da komunikativna funkcija ovih pitanja, a prema tome i ovih
glagola, predstavlja dominantniju karakteristiku od njihove lingvističke
datosti; drugim riječima, upotreba im je važnija od značenja.
Odnos IP – odgovor ne zavisi od semantičkih svojstava upitnih gla-
gola zahvaljujući njihovoj maloj elicitativnoj moći. Odgovori su dobijeni
iz ilokucionih moći, kooperativnosti učesnika i velikim dijelom putem
principa učtivosti i relevantnosti. Proporcija je na neki način nejasna, ali
bismo rekli da je ujednačena. Ukoliko je govornikova namjera shvaćena
kao zahtjev za informaciju, onda je odgovor ili dat ili izbjegnut. Ako je
u pitanju neka vrsta ilokucije, onda uzvrat ili ne postoji ili se ne pojav-
ljuje u nekom od odgovora. To isto važi i za prevodne ekvivalente na
srpskohrvatskom.
Kada postoji odgovor na IP, uglavnom je vezan za glagole sa upit-
nim svojstvima, ali druga dejstva mogu da podstaknu odgovor kao što
je pokazano na primjeru glagola know i njegovog negativnog konteksta.
U korpusu smo uočili da, ukoliko je IP praćeno glagolom predikacije
know, odgovor je uvijek dat.3 S komunikativne tačke gledišta, takva pitanja
imaju upitnu moć jer se not know semantički približio glagolu wonder i kao
takav stekao pravo na odgovor, ali komunikativno on je jači kao „zahjev“
za odgovor i tako se i ponaša – odgovor uvijek slijedi. Predikati u srpsko-
hrvatskom prema svojim semantičkim svojstvima mogu biti grupisani
u glagole pitanja: pitati, pitati se, glagole znanja: znati, poznavati i glagole
mišljenja i osjećanja: misliti, razmisliti, vidjeti, brinuti. Naša lista glagola pre-
dikacije slaže se sa listom predikata iz Bejkerovog i Kverkovog korpusa,
osim u slučaju pridjeva uncertain. Interesantno je primijetiti da se njihovi
predikati samo djelimično preklapaju.
Kontrastivno, semantička mapa glagola pokazuje razlike kod dva je-
zika, bez obzira na odgovore. Upitna peformativna grupa glagola u srp-
skohrvatskom brojnija je nego u engleskom. To bi moglo biti pripisano
slobodi prevođenja književnih djela kao i semantičkim svojstvima gla-
gola, koji su sposobni da izraze određena značenja originalnog glagola.
Wonder se prevodi kao: pitati, ispitati, propitati se, tražiti, istražiti, zanimati se,
zapitkivati, upitati, htjeti pitati, napitati. Moć elicitacije je ista kao u srpskohr-
vatskom jer promjene nijesu bile moguće u stvarnom tekstu. Ilokucione
moći su takođe iste, budući da su univerzalije. Wonder je definisan kao
not know. Prevodi na srpskohrvatski pokazuju tendenciju da se grupišu
prema drugom kraju semantičkog polja bliže glagolu ask, koji je definisan
kao request to be told, i tako mijenja upitno dejstvo eksplicitnije u pravcu
stvarnog upitnog značenja. S druge strane, wonder ulazi u semantičko po-

lje glagola think i contemplate, koji svakako nisu upitni i ne bi bili pozitivni
na test sa istom upitnom snagom u povratnom prevodu.
Nekoliko glagola u engleskom ima jedinstven prevod: know, wonder, find
out, tell, learn su svi prevedeni kao znati. Povratni prevodi predstavljaju
dokaz iz spskohrvatskog da većina ovih glagila može biti definisana gla-
golom know, u skladu sa navedenim teorijskim pretpostavkama. Srpsko-
hrvatski je takođe dozvoljavao podjelu na dvije vrste glagola, na grupu
koja je obuhvatala prevodni pandan glagolu know kao i prevod glagola
wonder, ali sa nešto drugačijom skupinom glagola.
U pogledu kontrastiranja koje se odnosi na predikate koji zahtijevaju
dopunu u vidu IP, engleski i srpskohrvatski formiraju različite odnose.
Veoma često to je veza ekvivalencije jer samo značenja mogu biti kontra-
stirana i poređena. U dubinskoj strukturi po semantičkim svojstvima oni
su slični, dok u površinskim realizacijama postoje i sličnosti i kontrasti.
Ipak, ovi glagoli i njihovi komplementi u vidu IP ponašaju se isto. Oni
„obavljaju“ iste stvari: imaju iste ilokucione moći, vrše isti govorni čin i,
uopšteno, nisu upitni, niti predstavljaju zahtjev za informaciju. Sintaksički
i semantički oni su različiti i formiraju parcijalnu korespondenciju, dok
su pragmatski isti. Odgovor je dat, ali informacija nije prenijeta. Lingvi-
stičko značenje informacije ustupilo je mjesto implikaciji i kooperativno-
sti učesnika u razgovoru, a to nosi značenje mimo samih informacija, što
je univerzalija. Uslov za upotrebu ove strukture bio je isti u dva jezika.
Dodatak
Spisak predikata i pridjeva koji zahtijevaju IP

Bejker (skr. B) (1968), Kverk (skr. Q) (1986) i naš (skr. S) (1996)
B
ascertain BQ
ask BQS
admit BS
announce B
anticipate Q
argue Q
arrange Q
bear in mind B
beats B
be at a loss B
be a mystery to B
beware Q
calculate BQ
clear B
certain B
confess B
care QS
check Q
choose Q
confirm Q
consider Q
discover BQS
determine BS
dawn B
disclose BQ
divulge B
decide Q
demonstrate Q
depend QS
discuss Q
doubt QS
decide Q
decree Q
evident B
explain BQS
enquire Q
establish Q
explain Q
express Q
find out BQS

figure out B
forget BQ
fathom Q
guess BQS
gather B
hear BQS
inquire BQ
indicate BQ
imagine Q
judge Q
know BQS
learn BQS
make certain B
make sure B
mention B
make public B
make out Q
mind Q
matter SB
make up one’s mind Q
notice BQS
note Q
occur B
obvious B
observe BQ
predict BQ
plain B
perceive BQ
positive B
point out Q
ponder Q
prove Q
prescribe Q
remember BQS
recall BS
recollect B
realize BQS
reveal B
report B
record Q
reflect Q
see BQS
sense B
show BQS
sure BS
state B
say QS
specify Q
settle on Q
teach B
tell BQS
think QS
understand B
uncertain S
wonder BQS
(“Answers to Indirect Questions”, Kontrastivna jezička istraživanja,
Novi Sad, 1999)
7
I N D I R E K T N A P I TA N J A
K A O U Č T I VO O B R A Ć A N J E
Uvod
Govorni činovi najbolje mogu da se proučavaju kros-kulturno ili kontra-

stivno. Ovaj rad istražuje govorne činove indirektnog postavljanja pitanja
u kontrastivnom prosedeu kroz strukture zavisne klauze koja se često
zove indirektno pitanje. Rezultat je ili direktno ili indirektno pitanje, di-
rektni govorni čin ili indirektni govorni čin. Govorni događaj može biti
diskursna funkcija direktnog ili indirektnog postavljanja pitanja, što može
da rezultira različitim ilokucionim moćima koje obično pokazuju različit
stepen učtivosti. To je aspekt koji u radu sa studentima ponekad ostane
neobrađen iako je neophodan da bi se zadobila stvarna komunikativna
kompetencija te strukture.
Ovaj rad dio je šireg kontrastivnog istraživanja na temu indirektnog
pitanja u engleskom i srpskohrvatskom jeziku koji je urađen na književ-
nom korpusu četiri romana i njihovih prevoda. Mi se ovdje ne bavimo
značenjem strukture indirektnih pitanja, ta se razmatranja mogu naći u
radovima koji se sveobuhvatnije bave njihovom formom, značenjem i
upotrebom (up. S. Perović, 1996). Doslovno značenje strukture indirek-
tnog pitanja može biti istraženo sa aspekta propozicionog sadržaja koji
ima dvije glavne kategorije, istinito i lažno, i na osnovu kvaliteta njihove
upitnosti (eng. questionness) jer neka indirektna pitanja imaju više svojstava
pitanja, a neka manje. Često, ove strukture mogu da se istražuju i sa as-
pekta doslovnog govornog čina i indirektnog govornog čina jer imaju
ilokucionog potencijala za oboje. Sintaksički, indirektna pitanja su upitne
strukture koje su umetnute u jednu drugu strukturu, i posmatraju se unu-
203
I N D I R E K T N A P I TA N J A K A O U Č T I V O O B R A Ć A N J E / 2 0 4
tar šireg okvira komplementacije. Njihovo značenje zavisi od postojanja

upitne morfeme (engl. Q-morpheme) u dubinskoj strukturi i od semantič-
kih svojstava predikatnog glagola koji su sastavljeni (i na njih se mogu
razložiti) od skupa svojstava koja čine predikat manje ili više upitnim i,
posljedično, određuju značenje pitanja. To su pitanja poput sljedećeg:
(1) Džon se pitao koju knjigu da pročita.
(2) Matija zna koliko je službenika Džejn upoznala sa svojim posjetiocima.
Naime, predikativni glagol može biti dvojak, tipa: pitati se i znati. Za

prvi glagol se kaže da je upitan, zato što u nekim slučajevima zahtijeva
odgovor, drugi ne zahtijeva ogovor eksplicitno.
Ove strukture su upitne prema svojim semantičkim svojstvima, ali
ne nužno na način na koji funkcionišu u komunikaciji. Funkcija ovih
struktura u komunikaciji može varirati i korpus, koji sačinjavaju literarni
tekstovi i njihovi prevodi, ponudio je njihov veliki raspon. Po pravilu,
semantički sadržaj pitanja, pa i indirektnih pitanja, definiše se njihovim
svojstvima da postavljaju pitanja, a pragmatski sposobnošću da u komu-
nikaciji pribave ili elicitiraju odgovor kroz susjedski par (engl. adjacency
pair) pitanje – odgovor.
Funkcije indirektnog pitanja u komunikaciji
Polazna tačka analize je struktura koja u činu pitanja može imati različite
ilukucione moći ili vrijednosti. U kontrastivnoj proceduri, strukture koje
predstavljaju rezultat tog procesa, pokazuju veliku raznolikost i, stoga,
kao posljedicu, nose pečat promjene koja se desila u prevodu i razumije-
vanju tog specifičnog načina obraćanja.
U interpersonalnoj komunikaciji osoba nije uvijek pozvana da razriješi
disjunkciju time što će dati odgovor na da-ne pitanje ili razriješiti nepo-
znanicu (engl. indefiniteness) time što će dati odgovor na nepoznatu koli-
činu x. Osoba može, takođe, da koristi strukturu indirektnog pitanja s
ciljem da bude konvenciono učtiva. Takvo konvencionalno obraćanje je
oblik indirektnog govornog čina, ali ne onog kojim se postavlja pitanje,
jer ne predstavlja zahtjev za informaciju, već zahtjev koji se karakteriše
drugačijim iluokucionim moćima poput izvinjavanja, obećavanja i tome
slično. Učtive forme, kao indirektni govorni čin, izvedene su iz direktnih
govornih činova koji funkcionišu kao zahtjev za informaciju. Sledeći pri-
mjeri mogu svi rezultirati jednim istim ishodom.
(3) Dodaj mi knjigu, molim te.

(4) Da li bi mi mogao dodati knjigu, molim te?
(5) Pitam se da li bi mi mogao dodati knjigu.
Slušalac će na kraju dodati knjigu. Svi ovi primjeri imaju svoju osnovnu
funkciju koja je očigledna u primjerima (3) i (4), a to je pitanje, sa upitnim
oblikom i indirektnim govornim činom, sa ilokucionom moći zahtjeva.
Primjer pod (5) je učtiv i vrlo indirektan način iskazivanja iste funkcije.
Ovo nas, sa drugim elementima koji konstituišu značenje indirektnih
pitanja, navodi da postavimo hipotezu da komunikativne vrijednosti ovih
struktura nadvaladavaju njihovu lingvističku, tj. sintaksičku strukturu. To
nas dalje vodi da pretpostavimo da je njihova upotreba važnija od njiho-
vog značenja. No, pitanje forme ostaje uvijek otvoreno.
Pedagoške implikacije ovog rada učvršćuju nas u namjeri da je bitno
definisati vezu između upotrebe i funkcije jer način na koji ovo dvoje
stoji u međusobnom odnosu ponekad izmiče studentima u internaliza-
ciji strukture indirektnih pitanja i stvara dosta velike zabune. Doslovno
značenje komplementacije samo je dio sintaksičko-semantičke priče i
studenti imaju dosta problema kada se dođe do ilokucionog značenja
indirektnih pitanja. Studenti, takođe, imaju problema sa procesom infe-
rencije ili tzv. interpretativnim strategijama, a to znači „kako da identifi-
kuju propozicioni sadržaj tamo gdje je on direktno označen leksikonom
i gramatikom, mada im često izmiču indirektno označeni govorni činovi
i funkcije“ (Schmidt, 1980: 145). Pogrešno inferiran iskaz može prouzro-
kovati iskustvo prekida komunikacije ili nesporazuma zato studenti, koji
često operišu prvenstveno na površinskom nivou ove strukture, imaju
doživljaj da nešto nedostaje u njihovom znanju.
Strukture indirektnih pitanja i učtivost
Iz navedenog proizlazi da studentima nedostaje kompetencija vezana

za komunikativne funkcije indirektnih pitanja koja u govornom događaju
pitanja mogu imati razne ilokucione moći. Za njih je ova struktura vrlo
kompleksna gramatički, uglavnom zato što ne postoji inverzija reda riječi
u zavisnoj strukturi na engleskom, što srpskohrvatski ne poznaje. Dalje,
ova struktura pripada složenoj rečenici, što podrazumijeva visok nivo
kako jezičke djelatnosti, tako i jezičke upotrebe stranog jezika s obzirom
na veličinu lingvističkog segmenta. Kompetenciju upotrebe je, prirodno,
mnogo teže dostići nego što je usvojiti pravilan oblik strukture. S jedne
strane, propozicioni sadržaj i ilokuciona moć u engleskom su različiti; s
druge strane, sintaksičke strukture koje se koriste da se iskažu ta značenja
takođe varijaju, kako u engleskom tako i u srpskohrvatskom. U mnogim
slučajevima, baviti se ovim strukturama, znači baviti se samim formama
učtivosti (up. S. Perović, 1999).
Najveći broj analiziranih primjera, u terminima Braunove i Levinsona,
pripada pozitivnoj učtivosti (mada ponekad i negativnoj, pogotovo ako je
posrijedi zahtjev ili molba) iskazanoj kroz indirektni govorni čin. Njihova
osnovna tvrdnja je:
„Želja da se s(lušaocu) pruži ’izlaz’ kroz indirektnost i potreba da to bude
direktno izgovoreno. (...) To se razriješava putem kompromisa kroz konven-
cionalnu indirektnost, upotrebom fraze i rečenica koje imaju kontekstualno
nedvosmislena značenja (posredstvom konvencionalizacije) koja su različita
od njihovih doslovnih značenja“ (1989: 132).
Učtivost kao univerzalija oslanja se na nijanse značenja. Što je viši

stepen indirektnosti, viši je stepen učtivosti, ali taj nevidljivi nivo kon-
vencionalizacije obično nosi sa sobom negativne konotacije bilo zbog
komunikativne situacije u kojoj se dešava govorni čin, bilo zbog odnosa
između učesnika u komunikaciji. Učenici i studenti, koji su inače uspješni
u učenju gramatike, leksikona i izgovora, mogu pokazati velike manjka-
vosti u interakciji sa izvornim govornikom ukoliko ne razumiju norme
učtivosti jezika koje operišu sa vidljivim i inferiranim elementima je-
zičkog fenomena. Struktura indirektnog pitanja, zajedno sa nadređenom
strukturom kojoj ono pripada, ne predstavlja uvijek formulaički način
izraza u tipičnim situacijama koje bi se mogle „naučiti prije i nezavisno
od individualnog značenja njihovih riječi i internih struktura“ (Coulmas,
1981b: 8). Prije će biti da postoje neki fiksirani elementi, ali kombinacija
između nadređene i zavisne klauze stvara naročiti prostor za nijanse zna-
čenja, ili, da budemo još određeniji, stepen indirektnosti ili učtivosti.
Nivoi analize
Da bismo mogli da sprovedemo ovu analizu pomoću govornih činova,

mi ćemo se fokusirati na četiri komponente koje zajednički konstituišu
značenje i funkciju ove konkretne strukture. Potrebno je razumijeti ova
pitanja na engleskom, ali isto tako shvatiti ih u kontrastivnoj proceduri.

Te četiri komponente su:
1. struktura:
a) oblik glavne rečenice,
b) indirektno pitanje;
2. ilokuciona moć iskaza;
3. situacioni kontekst;
4. stepen učtivosti.
Struktura glavne rečenice. Struktura indirektnog pitanja nije uvijek
umetnuta u deklarativni obik nadređene strukture jer smo naišli na sluča-
jeve kada je ona imala upitni ili zapovjedni oblik. To je bilo od naročitog
značaja jer se odražavalo na stepen indirektnosti iskaza, a to znači i ste-
pena učtivosti, stoga je on nejednak u primjerima (6) i (9). U prvom na-
vedenom primjeru riječ je o augmentaciji indirektnosti zbog dvije upitne
forme, glavne i zavisne klauze, u drugom snižavanja nivoa indirektnosti
zbog zapovjednog oblika glavne klauze, stoga je i konvencionalizovana
učtivost nižeg stepena.
(6) Da li bi ti smetalo kad bih te zvala Ted? (H. C., 44)
(7) Smeta li ti ako malo protegnem noge? (H. C., 118)
(8) Pitam se da li bi bila velika gnjavaža da ih sluga pošalje.
(G.G., 176)
(9) Javi mi ako ti do tada nestane novac. (H. M., 96)
(10) Nisam siguran da li ima mnogo bubašvaba. (M. M., 155)
Ilokucioni potencijal ovih iskaza razlikuje se, a razlikuje se i stepen

formalnosti, takođe. Da li bi ti smetalo i smeta li ti formulaički su i formalni
oblici dok javi mi i nisam siguran predstavljaju neformulaičke i manje for-
malne oblike. Pitam se, kao struktura, moglo bi semantički da funkcioniše
kao zahtjev za odgovor, ali ne nužno, a moglo bi, takođe, da funkcioniše
kao „pripremni uslov naredbodavnosti u naredbama“.
U datim primjerima, govornici će biti sigurni da su vrlo učtivi ukoliko
upotrijebe frazu da li bi ti smetalo kad (6). Kad signalizira da zavisna klauza
slijedi, ali studenti ne moraju nužno biti svjesni uloge koju ta fraza igra
u društvenoj interakciji ili kakve će veze ona imati u učtivosti sa nisam
sigurna (da li) ili, možda, javi mi. Ovo je tijesno povezano sa formulaičkim
oblicima komunikacije u tipičnim situacijama pozdravljavanja, zahvaljiva-
nja, izvinjavanja, opraštanja i tako dalje, što je zajedničko za oba jezika, ali
nije dovoljno za govornu situaciju za koju je potreban lingvistički imput.
Elementi lingvističkog oblika i indirektnost govornog čina mogu se
kombinovati. Učtiva formula you wouldn’t care, popraćena upitno-negativ-
nom frazom would you kao u primjeru (11), koja je sama po sebi forma
učtivosti – sve je ovo situirano u složenu strukturu koja ima znak pitanja
na kraju, naglašavajući jedno svojstvo koje pitanje ima, a to je pravo na
odgovor koji može biti verbalni ili neverbalni. Primjer koji slijedi to do-
bro ilustruje:
(11) (a) You wouldn’t care to come in, would you, and see what I have wri-
tten ? (H. M., 139)
(11) (b) Možda vas ne bi mrzelo da svratite i pogledate šta sam napisao,
hoćete? (S.S., 168)
Struktura indirektnog pitanja. Oblici indirektnog pitanja u ovim pri-

mjerima pripadaju redu riječi bez inverzije, iako to nije slučaj u čitavom
korpusu.
Raspon ilokucionih moći je velik što pokazuju primjeri (12)‑(17):
(12) (a) Would you mind if I called you Ted? (H. C., 44)
(12) (b) Hoćeš li se ljutiti ako te zovem Ted? (P. K., 45)
Rečenični tip Struktura Ilokuciona moć

upitna klauza traženje dozvole
Situacioni kontekst: oslovljavanje po imenu/prelazak na „ti“
(13) (a) Would you go upstairs and see whether there’s a rat in the bedroom?
(H. M., 76)
(13) (b) Hoćete da se popnete gore i pogledate da li se neki pacov zavukao
u spavaću sobu? (S. S., 91)

upitna klauza traženje usluge
Situacioni kontekst: strategija da se produži jedan susret
(14) (a) Let me know if you run short of money before then. (H. M., 96)
(14) (b) Javi mi ako ti pre toga nestane novac. (S. S., 115)

zapovjedni klauza nuđenje pomoći
Situacioni kontekst: jedan od supružnika ide na godišnji odmor
(15) (a) I will find out for you whether you can trust him. (H. M., 233)
(15) (b) Dokučiću ja da li možete da mu vjerujete. (S. S., 285)

izjavna klauza obećanje
Situacioni kontekst: planiranje jedne aktivnosti
(16) (a) I’m not sure whether there are any cockroaches. (H. M., 155)
(16) (b) Nisam siguran da li ima bubašvaba. (S. S., 188)

izjavna klauza izvinjenje/upozorenje
negativni predikat
Situacioni kontekst: u posjeti prijatelju
(17) (a) I wondered whether Wilson was in. (H. M., 200)
(17) (b) Hteo sam da vidim da li je Vilson kod kuće.

izjavna klauza zahtjev za informaciju
Situacioni kontekst: raspitivanje o prijatelju
Stepen učtivosti. Svi ovi primjeri mogu da se proučavaju kao forme
učtivosti. Učtivo se traži informacija, nudi izvinjenje, daje obećanje, nudi
pomoć ili traži usluga ili dozvola ili šta već. Navedene ilokucione moći
se međusobno razliku, ali pragmatski funkcionišu kao dio društvene eti-
kecije. Izvinjenje, obećanje ili pomoć pripadali bi u gruboj klasifikaciji
prema Braunovoj i Levinsonu (1989) pozitivnoj učtivosti i obraćaju se
pozitivnom slušaočevom licu, dok bi traženje informacije, usluge ili do-
zvole predstavljalo prijetnju licu, označavalo negativnu učtivost i zadovo-
ljavalo negativno slušaočevo lice.
U datim primjerima postoji korespondencija svih elemenata analize
engleskog i srpskohrvatskog. Sintaksa je ista, što znači da postoji kla-
uzalna korespondencija, a postoji i pragmatska korespondencija, pa su
ilokucione moći iste. Varijabilni dio mogla bi biti samo sintaksa, što znači
rečenični tip i njena struktura. Ilokucione moći i situacioni kontekst
ostaju nepromijenjeni. Gramatička pravila razjašnjavaju kontraste iz-
među jezika, ali „kontrasti između obrazaca koji odražavaju rutine u dva
jezika češće uključuju tendencije i djelimična poklapanja nego apsolutne
distinkcije“ (E. E. Davies, 1978). Jedan od kontrasta sadrži se u stepenu
učtivosti. U primjeru (12) would you mind je prevedeno jednim stepenom
niže na skali učtivosti nego što je na engleskom. Prevedeno je kao da u
jeziku izvoru napisano do you mind ili njegov konvencionalni ekvivalent. U
(13) would you go ima prevod kao da je napisano will you go. U oba slučaja
ilokucione moći u dva jezika ostaju iste, ali značenje se inferira iz dva
različita govorna čina: u engleskom to je indirektni govorni čin, u srp-
skohrvatskom je direktni. Oklijevanje i indirektnost su smanjeni, skoro
eleminisani, a sagovornici odaju utisak (u prevodu) kao da pripadaju istoj
komunikacijskoj situaciji.
Specijalni slučaj indirektnih pitanja je onaj u kome u prevodu
nedostaje sintaksička konstituenta glavne rečenice. Sljedeći primjer poka-
zuje takav izostanak glavne rečenice.
(18) (a) I wonder if I could have some whisky: I feel the mountain air.
(T. I. N., 282)
(18) (b) Mogu li dobiti jedan viski, ovaj planinski zrak mi otvara tek. (B. J. N.,
272)
Engleska rečenica je primjer indirektnog govornog čina čija ilokuciona

moć ne može lako da se odredi. Inferencija je, takođe, teška, jer bi mogla
jednako da bude zahtjev za čašu viskija, a u širem kontekstu romana i
kao dozvola da se popije piće. Nikol i Dik, dvoje likova iz romana, ko-
munikaciju naslanjaju na neko njima zajedničko znanje, a to je spoznaja
o vrlo ozbiljnoj situaciji koja se odnosi na Dikov alkoholizam. Situacija
je u prevodu očuvana, ali skup pravila i konvencija koje navode na pravu
dedukciju značenja nije isti u dva jezika. U jeziku cilju, indirektni govorni
čin iz originala shvaćen je kao direktni, nema oklijevanja ili bilo kakve
nelagode zbog adikcije alkoholu. Osoba koja ima taj problem nije oštro
osuđena, I wonder kao glavni signal, kako oklijevanja, tako želje za odgo-
vorom, izostavljen je u prevodu, što za posljedicu daje direktno pitanje.
Drugim riječima, govorni čin, onako kako je upotrijebljen, transponovan
je u direktno pitanje u pogledu sintakse i u pogledu direktne lokucije. Da-
kle, promjene su kako u ilokucionoj vrijednosti tako i stepenu učtivosti
koji je na engleskom viši nego u prevodnom ekvivalentu. Slično je i sa
sljedećim primjerom, takođe.
(19) (a) I wonder if it’d be too much trouble to have the butler send them
on. (G. G., 176)
(19) (b) Dal’ bi vam bilo zgodno da mi ih pošaljete po sobaru? (V. G.,
149)
I wonder je i u ovom primjeru izostavljeno iz prevoda, što ukazuje na

relativnu dosljednost obrasca u prevođenju ovih struktura. Treba oče-
kivati da u većini slučajeva to pripremno I wonder, kao signal, u prevodu
neće biti shvaćeno sa istom ilokucionom moći kao u engleskom. Sintak-
sički, složena rečenica mijenja se u proširenu ili prostu. Semantički, ne
postoji korespondencija, što kao posljedicu ima izostanak transferirane
pragmatske funkcije učtivog obraćanja i indirektnosti. Pa ipak, ovo nas ne
može navesti na zaključak da srpskohrvatski treba da se opiše kao manje
učtivi jezik i mi se sasvim slažemo sa Dejvisom koji kaže:
„Sasvim nezavisno od pitanja da li jedan jezik prije nego njegovi korisnici
mogu biti opisani kao ‘ljubazni’, izgleda da nije na mjestu prihvatiti tvrdnju da
postoje neki apsolutni standardi ljubaznosti prema kojima će različiti jezici ili
njihovi govornici biti rangirani; vjerovatnije je pretpostaviti da svaki jezik do-
zvoljava svojim govornicima izbor da li će biti ljubazni ili neće, dok osobina
koja se doživljava kao ljubaznost od strane govornika jednog jezika, ne mora
biti ocjenjena kao takva od strane govornika drugog jezika“ (1987: 77).
Sljedeći primjeri pokazuju rijetku pojavu negativnog indirektnog pita-

nja. Not se prepoznaje kao specijalno sredstvo da bi se postigla učtivost
forme jer se tom negacijom povećava distanca govornika prema iskazu,
prema sagovorniku i povećava sumnja u pozitivan ishod. Negacija u
kombinaciji sa we wonder koja se sadrži u glavnoj rečenici postala je skoro
fiksirani izraz.
(20) (a) “We wondered”, Dick Diver said, “if you wouldn’t come over this
morning.” (T. I. N., 46)
(20) (b) Mislili smo – rekao je Dick Diver – da biste možda jutros mogli
prijeći k nama. (B. J. N., 73)
We wondered je prevedeno kao da je napisano we thought. Wonder se opi-

suje kao glagol semantički komponovan od elemenata not know jer ne
postoji pozitivno znanje šta predstavlja odgovor na indirektno pitanje. To
think moglo bi biti dobro popunjavanje praznine za uobičajenu praznu
poziciju S+wonder jer situacioni kontekst diktira eksploataciju svih raspo-
loživih izvora ljubaznosti u jeziku. Muškarac veoma mnogo želi prisu-
stvo jedne djevojke, ali oni su razdvojeni svojim društvenim slojevima,

porodičnim situacijama, a i time što se jedva poznaju, zato što bi (postoji
nagovještaj zabrane u vazduhu) to značilo kršenje društvenih normi, o
čemu oboje imaju punu svijest.
Negacija iz ovog primjera nije leksikalizovana u engleskom. Razlog bi
mogao biti dvostruka negacija, jedna inherentna i jedna eksplicitna, što
daje afirmaciju. Jedna proističe iz semantičkih svojstava glagola wonder, a
drugo svojstvo koje dolazi od same leksikalizovane negacije sa modalom
glagola would. Sljedeći prevod dokazuje tu našu misao i pokazuje da je
prva rečenica neprihvatljiva, a druga negramatična.
(21) (a) ?Mislili smo, rekao je Dick Diver, da ne biste možda jutros mogli
prijeći k nama.
(b) *Nismo znali (bili sigurni), rekao je Dick Diver, da ne biste možda
jutros mogli preći k nama.
Slušalac razumije primjer u (20) kao:

(22) (a) Why don’t you come over this morning?
(22) (b) Zašto ne dođeš jutros?
(23) (a) Come over this morning.

(23) (b) Dođi jutros.
(24) (a) I suggest that you come over this morning.

(24) (b) Predlažem ti da dođeš jutros.
Prevod u (20) nudi odgovarajuća sredstva u prenosu ilokucije – prag

matski verzija i na engleskom i srpskom treba da proizvedu pravilnu reak-
ciju, a to je ona da se prihvati poziv. Glagol iz glavne rečenice pripada se-
mantičkom polju glagola misliti (i u srpskohrvatskom opisan kao ne znati),
negacija je izostavljena, ali kondicional kao snažno sredstvo iskazivanja
indirektnosti ostaje. U prevodu postoji i riječ možda, koja ne postoji u
originalu. Ona potkrepljuje ilokuciju, a ne sintaksu originalne rečenice.
U iskazu detektujemo okolišenje i oklijevanje, koji ga dodatno čine vrlo
učtivim, a učesnike u komunikaciji predstavljaju kao vrlo udaljene.
Kontrastivna pravila. Rezultati ove analize pokazuju mnoštvo karak-
terističnih odnosa u rasponu od potpune korespondencije do kontrasta.
Nivoi su bili sintaksički, zatim nivo komunikacione funkcije indirektnog
pitanja, to jest, ilokucije i pragmatske kategorije, a to je stepen učtivosti.
Najviši nivo korespondencije pronađen je na strukturalnom nivou jer se
i u engleskom i u srpskohrvatskom indirektna pitanja javljaju kao zavi-

sne klauze šire sintaksičke cjeline. Međutim, sintaksička struktura složene
rečenice značajno je varirala u dva jezika, pokazujući više kontrast nego
sličnost. Broj konstituenti je varirao. U engleskom to su uvijek bile dvije
konstituente, u srpskohrvatskom ekvivalenti su bili:
a) složena rečenica,
b) proširena rečenica,
c) prosta rečenica.
Razlog je bio izostavljanje glavne rečenice u prevodu.
Navedene komunikativne funkcije se podudaraju u svakom analizira-
nom slučaju jer se oslabljena elicitativna moć indirektnih pitanja očito-
vala u oba jezika. U stvari, teško bi bilo zamisliti situaciju gdje bi se ove
komunikativne funkcije u interpersonalnalnom odnosu značajno razliko-
vale u dva jezika. Elicitiranje odgovora, budući da je univerzalija, teško
da se moglo transformisati u nešto drugo. Situacioni kontekst, koji je
konstanta u datim tekstovima, bio je invarijantan.
U ovoj analizi učtivosti kontrasti se pokazuju na mnogo načina. For-
mulaički izraz poput do you mind (if), would you mind, i izrazi poput I wonder u
srpskohrvatskom nisu prepoznati kao oblici učtivosti, već kao sintaksički,
odnosno semantički imput vezan za upitni potencijal indirektnog pitanja
i moć pribavljanja odgovora. Društvena interakcija u dva jezika nije pro-
izvodila lingvističko obavezivanje na isti način. U engleskom, komunika-
tivna situacija, situacioni kontekst, učesnici u komunikaciji – sve ima svoje
svoju specifičnu lingvističku formu. Najveći broj primjera predstavljaju
slučajevi indirektnog govora, tj. indirektnih pitanja, a to znači indirektnog
govornog čina s viskokim rasponom ilokucija. Srpskohrvatski pokazuje
da nije dovoljno osjetljiv na signale indirektnog govorna i transformiše
ih u signale direktnog govora (a time, često, i indirektni govorni čin u
direktni), najčešće u situacijama kada nedostaje glavna ili nadređena re-
čenica. I wonder se u prevodu ne doživljava kao važan signal indirektnosti
kao što je u engleskom. Ovim se gube signali inherentne distance između
sagovornika, koja proizilazi ili iz društvenih ili hijerarhijskih razlika ili,
pak, same situacije. Stoga, promjenom kvaliteta direktnosti mjenja se či-
tava komunikacijska situacija u nekim primjerima prevoda. Učtivost kao
glavna pragmatska kategorija korespondentna je u dva jezika, no nijanse
stepena učtivosti nisu korespondentne iz navedenih razloga. Srpskohr-
vatski je direktniji i neposredniji s manje sredstava oklijevanja i manje
konvencionalizovane indirektnosti, što je očito i na sintaksičkom i na

semantičkom nivou analize.
Zaključak
Indirektno pitanje posmatrano kao komplementacija, onako kako se

obrađuje u učionici, uglavnom pripada domenu gramatike i tu se ma-
nje-više takva obrada završava. Nalazi analize diskursa, koja proučava
funkcije indirektnog pitanja u komunikaciji, i pragmatike, koja proučava
njegova svojstva kao forme učtivosti, nisu u dovoljnoj mjeri uključeni u
udžbenike i rad u učionici iako bi takva znanja doprinosila komunikativ-
noj kompetenciji studenta. Forma, funkcija i upotreba blisko su povezani,
ali u obradi ove lingvističke strukture veće je težište stavljeno na formu
nego na komunikativne funkcije. Stoga, naši studenti pokazuju priličnu
manjkavost u pogledu komunikativnih sposobnosti vezanih za fenomene
učtivosti, pa i one koje se iskazuju indirektnim pitanjima. U ovom radu se
pokazalo da se propoziciona sadržina može manje – više tačno prenijeti
iz engleskog jezika u srpskohrvatski uz približno preslikavanje površin-
ske strukture, ali drugi nivoi ne pokazuju takav stepen korespondencije.
Lingvistički i kulturno, srpskohrvatski ima bogati repertoar sredstava
da prenese ilokucije indirektnog pitanja, ovdje, prvenstveno učtivosti. Ali
ne postoji potpuna, rekli bismo, kulturna korespondencija između dva je-
zika u tom smislu. Na skali od deset prema opadajućem nizu, u stvarnom
govoru, pod istim interakcijskim okolnostima, izvorni govornik srpsko-
hrvatskog u odnosu na engleskog govornika vjerovatno bi upotrijebio
strukturu koja je za dva stepena niža na toj skali sudeći prema nalazima
našeg rada. Lingvistički repertoar je približno isti, ali uslovi za upotrebu
nisu. Oni su kako lingvističke, tako i kulturne prirode. Ono što je izo-
stajalo bio je indirektno označeni govorni čin i njegova funkcija, što se
odrazilo na stepen tačnosti prenošenja učtivosti iz jednog jezika u drugi.
No, formalnost ili pretjerana učtivost u srpskohrvatskom snažno bi im-
plicirala distancu među govornicima, a to nije u prirodi jezika ni u kulturi
društva i značilo bi prekrajanje obrasca ponašanja u krajnjem ishodu i
stavilo pod sumnju domete prevoda. (Srećom, jezik je uvijek posljedica
kulture, a ne uzrok.)
Razlika između dva jezika nije u pogledu stepena učtivosti, već u po-
gledu stepena indirektnoslti. Govornici srpskohrvatskog, prateći učtive
forme svog jezika, vrlo su učtivi, ali su manje indirektni, jer indirektnost
nije u toj mjeri enkodirana u srpskohrvatskoj strukturi koju smo mi ovdje

istražili. Studente treba učiti da postaju svjesni te diskrepance i da uče en-
gleski s tom razlikom na umu kako ne bi bili doživljeni kao grubi, nelju-
bazni, namjerno uvredljivi ili nametljivi. Drugim riječima, komunikativna
kompetencija dobija dodatni zahtjev u nivou ukupne kompetencije koji
treba savladati, a to je kulturna kompetencija.
(“Indirect Questions as Polite Address”, Language and Literature
at the End of XX Century, collection, Podgorica, 1997)
8
MARKIRANOST DISKURSNE ANALIZE
Ne tako davno, u jednom srdačnom razgovoru sa kolegama iz struke u

kojem se pričalo na temu raspodjele predmeta na fakultetu, jedan sta-
riji, uvaženi kolega je, pri pomenu analize diskursa, rekao: „To je ženska
disciplina“. Možda je on malo i obrazlagao šta je pod tim mislio, ali ja
sam bila zaglušena glasovima nevjerice i instant pobune koji su dolazili
iz mene i ništa od toga nisam čula. Kada sam bolje razmislila, dvosmisle-
nost pojma „ženskog“ mogla je da ublaži oštar ubod omalovažavanja koji
sam prevashodno razumjela. U semantici tog pojma, uobičajeno, kultu-
rom uslovljeno, konotativno, prevladalo je denotativno, ja sam se lecnula,
možda i uvrijedila, u svakom slučaju, iz tog razgovora izišla veoma potak
nuta da pokušam da provjerim istinitost ove tvrdnje.
„Ženska“ disciplina izranja kao markirani član u odnosu na „muške“
discipline. Da li postoji takva podjela ili je ta nova disciplina jednostavno
sticajem okolnosti na našim univerzitetima dopala našim uvaženim kole-
ginicama koje ovu disciplinu predaju na univerzitetima u Novom Sadu i
Beogradu, a to onda postao dobar alibi da se nazove „ženskom“ i dobije
sve komponente ograničenog značenja koja „žensko“ ima iz konteksta
opozicije muško‑žensko?
U modelu značenja riječi, tzv. komponencijalnoj analizi, koja se oslanja
na binarni sistem, pojmovi male/female su označeni kao +male/ -male.
To je dugo bila norma. Pod snažnim uticajem suprotnog gledišta, Dejl
Spender (D. Spender, 1980) prihvata uobičajeno označavanje kompo-
nente značenja ženskog člana sa –male, ali uz objašnjenje da je to znak da
je ženama u jeziku dodijeljeno podređeno mjesto i „negativni semantički
prostor“. Debora Kameron kritikuje to rješenje i objašnjava da se radi
o grešci: ona se sastoji u tome što se ne pravi razlika između prejudici-
ranosti u jeziku i prejudiciranosti u analitičkom sistemu kojim se koriste
lingvisti i naziva ga jednako seksističkim. Ona kaže: „Jedino pravilo u
216
MARKIRANOST DISKURSNE ANALIZE / 217
komponencijalnoj analizi je da svaka opozicija mora biti klasifikovana sa

plus ili minus vrijednostima kao jedinstvena dimenzija: +/- žensko bi bilo
jednako validno, a činjenica da naučnici izabiraju drugu alternativu bez
sumnje odražava njihovu (predvidljivu) percepciju muškaraca kao norme
svekolikog čovječanstva“ (D. Cameron, 1992: 87). Kategorija markirano-
sti člana, bez obzira na to koji su članovi u pitanju, ovim se radikalizuje,
možda podriva, ali na svaki način komplikuje. Prema onome kako stvari
stoje, nauka ih ispituje s ambicioznim ciljem da ih otkriva, ipak, pretrajava
markiranost jednog člana u odnosu na koji se daje karakterizacija drugog.
Naučna aparatura ga se teško može lišiti.
Analiza diskursa svakako je široko područje i mnogo više od „žen-
skog“ predmeta. Pa šta ona izučava? Svenka Savić u Predgovoru svoje
Diskurs analize iz 1993. godine kaže:
„Diskurs analiza se bavi većim jedinicama od rečenice u pisanom i govor-
nom mediju. U takvoj analizi se proučava upotreba jezika, nužno u sprezi sa
kontekstom i neverbalnim elementima jezičke komunikacije. Ovakvu analizu
ne interesuje autonomnost jezičkog sistema, a onda ni lingvistike koja se bavi
takvim sistemom kao svojim predmetom. Ona je zainteresovana da obja-
sni povezivanje različitih elemenata prirode razgovora u celinu, zbog čega je
proizvod nekoliko naučnih disciplina zainteresovanih da objasne jezičku de-
latnost (psihologija, sociologija, filozofija, antropologija) ili disciplina koje su
se već tokom poslednjih 40 godina ’udružile’ s lingvistikom (psiholingvistika,
sociolingvistika, antropološka lingvistika). Govori se o jednom od interdisci-
plinarnih pristupa izučavanja potrebe većih jezičkih celina s vođenjem računa
o kontekstu“ (str. 9).
U jednoj drugoj knjizi, takođe klasičnom djelu iz oblasti diskursa, a

pod skoro istim nazivom Analiza diskursa, (Brown and Yule, 1986) ter-
min „analiza diskursa“ ovako se tumači:
„...Postalo je uobičajeno da se (analiza diskursa) koristi u širokom spektru
smisla koji pokriva veliki raspon djelatnosti. Koristi se da bi se opisale dje-
latnosti graničnih disciplina kao što su sociolingvistika, psiholingvistika, filo-
zofska lingvistika i računarska lingvistika. Naučnici koji se prevashodno bave
ovim različitim disciplinama usredsređuju se na različite aspekte diskursa
(viii). (...) U ovoj knjizi mi se držimo prvenstveno lingvističkog pristupa u
analizi diskursa. Istražujemo kako ljudi koriste jezik za komunikaciju i, nada-
sve, kako jedan sagovornik obrazuje lingvističke poruke u odnosu na drugog
sagovornika i kako taj drugi sagovornik procesira lingvističke poruke kako
bi ih interpretirao. Mi prizivamo uvide iz svih interdisciplinarnih oblasti koje
smo pomenuli i dajemo pregled uticajnog djela iz ovih oblasti, ali naše prven-
stveno interesovanje je tradicionalna tema jednog lingviste deskriptiviste da

pruži uvid u to kako se date ježičke pojave koriste u komunikaciji“ (ix).
Diskurs tako postaje jedno veliko igralište za tekst. Bilo da se radi o

pisanom ili usmenom mediju, pošiljaocu ili primaocu u interpersonalnoj
komunikaciji – svaki od tih elemenata postao je posebno područje izu-
čavanja. Najplodnija područja izučavanja su interdisciplinarna područja
diskursa i lingvistike sa poddisciplinama, a mi ćemo se u ovom tekstu
pozabaviti samo nekim oblastima. Osnovni pojam interaktivnosti, bilo
da se radi o dijalogu u usmenoj ili pisanoj komunikaciji ili interaktivnosti
književnog djela i čitaoca, ostaje u središtu pažnje, samo mu se produ-
bljuje značenje.
Diskurs i „razigrani diskurs“, kako bih nazvala pragmatiku zbog bo-
gatstva jezičke upotrebe kojom se bavi i malo drugačije naučne aparature
koju koristi, dominantne su oblasti izučavanja danas u jeziku. Dovoljno je
vidjeti sesije konferencija koje se održavaju kod nas i u svijetu pa se učvr-
stiti u tom zaključku. Najopštije uzev, mogli bismo da kažemo da postoje
dvije škole analize diskursa. Jedna se zasniva na procedurama inferencija
(engl. inferencing procedures), druga na zajedničkom znanju o svijetu (engl.
shared knowledge of the world), uz koji se koristi još i termin enciklopedijsko
znanje (engl. encyclopedic knowledge). Pragmatika, na prvom mjestu S. Le-
vinsona (S. Levinson, 1983), bavi se fenomenima pozitivne i negativne
učtivosti naslanjajući se snažno na teoriju lica I. Gofmana (E. Goffman),
dok se pragmatika Dž. Liča (G. Leech, 1983) bavi takođe retorikom učti-
vosti, ali se nadograđuje na Grajsove maksime (H. P. Grice). D. Sperber
i D. Vilson (D. Sperber and D. Wilson, 1990), koji u pragmatici definišu
princip relevantnosti i navode pod kojim uslovima iskaz može biti relevan-
tan, za svoju teoriju relevantnosti našli su polazište u Grajsovoj maksimi
„be relevant“ – svi se oni mnogo više bave inferencijama i nenapisanim,
a postojećim u jeziku, što jesu inferencije, nego što se bave zajedničkim
poznavanjem svijeta. U posljednje vrijeme sve je prisutnija teorija shema
Gaja Kuka (Guy Cook), koju razrađuje u svojoj knjizi Diskurs i književnost
(1994). Teorija o znanju u interakciji s tekstom ostvaruje se posredstvom
koncepta shema. To su, prema njegovim riječima, mentalne predstave ti-
pičnih primjera i čini se da se u procesiranju diskursa koriste za predviđa-
nje i smisaonost određenih primjera koje diskurs opisuje. Ideja je potekla
od geštalt psihologije iz dvadesetih godina prošloga vijeka, a pokazala se
veoma korisnom u primjeni vještačke inteligencije. Osnovna premisa se
sadrži u tome da um, potaknut ili ključnim lingvističkim elementima u
tekstu, ili kontekstom, aktivira sheme i koristi ih da bi se osmislio diskurs.

Da zaključimo: ova dva navedena područja naučne misli teško je omeđiti,
ona su komplementarna i opšte je mišljenje da, ukoliko govornici žele da
postignu sličnu pragmatsku interpretaciju diskursa, moraju uzeti u obzir
i inferencije i zajedničko poznavanje svijeta.
Književnost je uvijek bila intrigantna za lingviste, mada su se teore-
tičari književnosti i lingvisti držali svojih „busija“ uz česti stav među-
sobnog omalovažavanja. Ipak, nešto kao konsenzus izbilo je posljednjih
godina – književnost je samo jedan od žanrova među jednakima i funk-
cioniše na približno isti način kao i ostali. Na obrazovanje ovog pogleda
na književnost kao zaseban diskurs, naročito je uticao Halidejev (Halli-
day) koncept jezika kao društvene semiotike i uvjerenje da je funkcija
čitavog diskursa spoj interpersonalnog i ideacionog. Analiza diskursa ve-
oma je usredsređena na društvenu prirodu komunikacije, naglašavajući
kontekstualne aspekte značenja koji su interaktivni i do kojih se dolazi
pregovaranjem, određenim društvenim odnosima i identitetom učesnika
u komunikaciji, a književnost sve to objedinjuje na dijagetičkoj ili metadi-
jagetičkoj ravni, kao i na ravni metaporuke. Ovaj konsenzus podrazumi-
jeva da je i književnost takođe prevashodno način društvene interakcije, i
da odražava i stvara svoje institucije i odnose hijerarhije.
Ako je po srijedi književno djelo, umjetnički sud, valjanost analize,
krajnja riječ se ne daje ako se ne segne u neku od teorija literarne stilistike,
koja ima i druge nazive: lingvistička stilistika, književna lingvistika, čak
lingvistička kritika. Najnovija istraživanja iz lingvističke stilistike usred-
sređena su na primjenu nalaza iz oblasti analize diskursa i narativne orga-
nizacije teksta na izučavanja književnih djela, gdje spada, na primjer, Bar-
ton (Burton, 1980) sa modelom analize govornog diskursa zasnovanog
na modelu Sinklera i Kultarda (Sinclaire and Coultharda, 1975), a primi-
jenjenog na analizu dijaloga u drami. Zatim, tu je Šortova (Short, 1989)
analiza koja za podlogu uzima Grajsovu razradu govornog čina. Karter
i Simpson (Carter and Simpson, 1989) koriste narativne modele zasno-
vane na modelima koje koristi Labov (Labov, 1972), a Fauler (Fowler,
1981) obilato koristi Halidejev (1976) model iz domena sistemske lingvi-
stike. Stabs (Stubbs, 1983a) i Veber (Weber, 1981) analiziraju narativne
tekstove, prvi služeći se semantičko-propozicionim modelom, drugi ko-
risteći model govornih činova. Pomenuti Gaj Kuk primjenjuje teoriju
sheme na analizu književnih tekstova. Krajnje ishodište je sumiranje ove
teme iz oblasti stila i diskursa kroz pitanja kao što su: da li postoji jezik
književnosti i koliko je analitičar iz oblasti stilistike neutralan; koja je pri-
roda i funkcija čestih stilskih sredstava kao što su ironija i metafora i da li

su one isključivo književni fenomen; šta je, u stvari, uloga dvosmislenosti,
aluzije, igre riječi, metafore u književnosti i postoji li diskursna struktura
narativnog teksta i koja je lingvistička osnova književne kompetencije?
Odgovora nema na sva pitanja, ali obavezuje nužnost nametanja pitanja i
potraga za odgovorima. Doduše, učinjeni su brojni pokušaji da se na ova
pitanja daju odgovori.
Ovo su bile samo neke od mnogobrojnih oblasti analize diskursa, a
nisu baš „ženske“ ni po autorima, ni po temama, koje često dobijaju
obogaćenje kroz interdisciplinarnost. Analiza diskursa nužno podrazu-
mijeva sociolingvistiku, psiholingvistiku, antropologiju, kulturologiju i
slično. Literatura je obimna, a oblasti se samodefinišu sa svakim značaj-
nim radom na neku od tema ili interdisciplinarnih projekata. Za ovaj rad
naročito su značajna istraživanja Robin Lejkof (Robin Lakoff) i njene
studentkinje Debore Tanen (Deborah Tannen). Oblast je, takođe, inter-
disciplinarna i podrazumijeva izučavanja iz domena interaktivne socio-
lingvistike, komunikacije i, naročito, teme roda. Robin Lejkof je postala
rodonačelnik iz lingvističke oblasti izučavanja roda onog trenutka kada se
1975. pojavilo njeno klasično djelo Jezik i ženino mjesto. Ta godina se sa as-
pekta izučavanja roda uzima kao 1957. za lingvistiku, kada su se pojavile
Sintaksičke strukture Noama Čomskog. Ona je otvorila novu lingvističku
oblast u proučavanju diskursa koji se začinjao, a uradila je mnogo na
globalnom osvješćivanju žena. Primjeri jezičke upotrebe koje je našla u
engleskom koji „gaje“ rodni neparalelizam, asimetriju i rodne hijerarhije
i njene teorijske interpretacije drže se i danas. Njena teorija se u lingvi-
stičkoj nauci naziva „teorija dominacije“ upravo zbog veoma utemeljenih
nalaza o tome da je muškarac „markirani“ član u društvu i kulturi, a onda
posljedično i u jeziku. „Jezik je samo dijagnoza“, kaže Robin Lejkof i te
se definicije čvrsto drži. Debora Tanen je svojom čuvenom knjigom Ti
jednostavno ne razumiješ (1990) dodatno značajno doprinijela proučavanjima
roda unutar interaktivne psihologije. Ona, s druge strane, takođe polaže
autorstvo na jednu teoriju, a to je „teorija razlike“. Njena ključna teza je
da dominacija muškaraca nad ženama postoji, ali ona je nenamjerna. Nije
čudo što je knjiga bila nacionalni bestseler u americi 1991. godine. Jedan
od čitalaca te knjige, kada je saznao da piše novu knjigu na sličnu temu,
a pod pritiskom nekih svojih situacija u životu koje je želio da razriješi
naučnim uvidima, rekao je: „Bilo bi bolje da dr Tanen požuri i napiše tu
novu knjigu što prije jer ova rabota od priče između muškaraca i žena
izgleda da postaje najveći problem“ (D. Tannen 1990: 19).
Mnogi su spremni izjednačiti, a samim tim i omalovažiti, analizu dis-

kursa sa ovom navedenom oblašću koja, takođe, potpada pod diskurs,
naročito zbog prominentnosti proučavanja iz oblasti „studija roda“ ili
„ženskih studija“ koje se samo u jednom svom segmentu preklapaju sa
analizom diskursa. Ovo „ženski“ je polisemično: jednako može biti nešto
što se odnosi na žene, kao i nešto čime se žene bave. A možda se modi-
fikacija „ženski“ ne odnosi na naučni aspekt ove literature, već na onaj
efekt nauke koji, kažimo to, vodi u žensko socio-kulturno osvješćenje.
Prvo osvješćuje, a onda poziva na akciju, da ne kažemo – pobunu. Onog
trenutka kada se principi analize diskursa primijene na stvarnu komuni-
kaciju dobijaju se obrasci, iznalazi zakonitost, postavljaju (nova) pravila, a
to može biti problem veći nego što izgleda. To ima svojih nelingvističkih
posljedica, pa na jednoj strani ostaje nauka, a na drugoj pobunjene žene,
a to je, onda, politika. Debora Tanen je iznijela „revolucionarnu“ po-
stavku da je muška želja za dominacijom u komunikaciji (i životu) samo
privid i objasnila ga kroz ključne pojmove svoje teorije. To je kategorija
statusa, kojem muškarci uvijek teže i koji im je prirođen u ponašanju. S
druge strane, ženski defetizam u komunikaciji (i životu) samo je privid,
to je drugačiji vid ispoljavanja njihovog bića, koje se najbolje ostvaruje
kroz vezu, što je drugi ključni termin njene teorije. Ženama je važnija veza
od vlasti, muškarac u interakciji sa drugom osobom uvijek visoko drži
podignute radare da detektuje omraženog mu rivala, muškog ili ženskog,
svejedno; žena će radije da učestvuje u društvenoj kontroli tako što će
ogovarati, nego što će to činiti uzimanjem riječi na javnom mjestu ili izla-
ženjem za govornicu. Muškarac je brbljivo biće van kuće, a nijemo kao
riba u kući; sa ženama je stvar obrnuta, niko ih ne može natpričati – prije
će rijeka presušiti nego li žena bez riječi ostati i sl. Ali sve to nije to, niko
tu nije imao lošu namjeru, kroz tumačenju intencionalne komponente
značenja svi su apsolvirani – tako izgleda „pomiritelna“ slika o rodovima
kod Debore Tanen. Kod Robin Lejkof rat polova još traje.
Kako je ovaj rad počet jednim primjerom, nastaviću u sličnom stilu,
rizikujući da karakterom njihove svakodnevice ne odbranim tezu rada o
naučnosti, tj. nemarkiranosti analize diskursa do kraja. Priča mi dekanka,
moja koleginica, da je imala obavezu i zadovoljstvo da na svom fakultetu
angažuje i zaposli mnoge svoje kolege. Vrlo često to su bili mladi ljudi,
asistenti i asistentkinje koji su počinjali, ali ponekad su to bili stariji sarad-
nici, stariji od nje, i to muškarci. Tako je jednom dala angažman kolegi
za jedan segment predavačkog posla na određeno vrijeme koji je on sa
radošću primio. Rekao bi čovjek, dogovor je pao na obostrano zadovolj-
stvo. Moja koleginica stvarno je živjela u ubjeđenju da zadovoljstvo jeste

obostrano, do jedne situacije koja je duboko uzdrmala.
Jednog dana sretnu se kolega i ona i nakon uobičajenog: „Kako si? Šta
radiš?“, ona mu se požali da je tužna jer nije uspjela da nabavi dvije ula-
znice za pozorišnu predstavu za koju je vladalo jako veliko interesovanje.
On se nasmiješi i odgovori:
„Da si bila pametna, mogla si me pozvati i ja bih ti ih nabavio.“
Sve je tu: govorni čin sa ilokucionom moći nuđenja pomoći, ali i sa se-
kundarnom ilokucijom uvrede, inferencija – ja sam muškarac, što znači,
po definiciji, pametniji i moćniji, što ti kao nesposobna žena ne možeš
nikada biti, ali ti toga nikako da se sjetiš, pa, eto, moram da ti to otvo-
reno kažem. Dakle, sve joj je bilo uzalud: i škola, i zvanje, i društveno
povjerenje, i priznanje, i to što ima napismeno da je pametna. Pitala sam
koleginicu kako je reagovala. Rekla je da se nasmiješila, odmahnula ru-
kom i otišla. Bez riječi uzvrata na njegov iskaz. Da nije intuitivno osjetila
problem, potpomognuta, kako je priznala, učenjem Debore Tanen, koju
je u prevodu čitala,1 grdno bi se tu, kaže, posvađali. On je vjerovatno
ostao zbunjen, a koleginica je zaista bila zapanjena otkrićem koliku je
težinu njemu predstavljao profesionalni odnos sa njom i s kojom spre-
mnošću je čekao na situaciju koja će mu pomoći da to nekako poravnaju.
Rekla je, on nije ni primijetio da ju je uvrijedio. To je njegovo normalno
ponašanje.
Ne znam da li sljedeći primjer može da ide pod poglavlje porodičnog
života i kućnog reda, ili je riječ o dokazu da genolekt kao diskursna kate-
gorija par excellence postoji kao duboko ukorijenjeni način govora. Radi se,
takođe, o arhetipu jednog ponašanja, inherentnom crnogorskoj kulturi,
a koji možda ima univerzalnije konotacije. Ako je suditi po ukupnoj lite-
raturi o muškom i ženskom diskursu, primjer ima dimenzije sveprimjen-
ljivosti. Da budem precizna, mogao bi se s malo štimovanja odnositi na
Engleze, Amerikance i Crnogorce.
Jednog dana sin me u nekoliko navrata pitao šta ću narednog dana da
radim, kada imam predavanja, u koliko sati odlazim iz kuće. Pomislim,
sin mi se zauzeo, učiće, kraj polugodišta je blizu, treba mu mir i sve mu li-
jepo odgovorim. On zadovoljan, prestade da zapitkuje. Tog dana ja nešto
kasnim, sin mi se namalja u sobu: „Kad ideš na predavanja?“ „Evo sad
ću“. I u to dođe blizu deset sati. On se uzvrpoljio, ali više ništa ne pita.
Posljednji pogled u ogledalo, mogu da izađem i stupam u dnevnu sobu.
Kad tamo, gle iznenađenja, između dva sinovljeva navraćanja, njemu su

u goste, prema ranijem dogovoru, došla neka tri-četiri druga. Ja malo
zastanem, koliko da se priberem, a sin žurno ustaje i kaže:
„Pitaj se s momcima, majko.“
Tako, dakle. Je li to onaj moj sin kojeg ja opominjem da prije jela opere
ruke, je li to moj sin kojem sam, koliko prethodnog dana, bila u školi da
opravdam čas jer ga je baš tada „boljela glava“, je li to onaj kome ja (ne)
govorim: „‘Ajde, stara mu majka, nisi više mali“. A on, domaćin kuće, pa
majku da pripodsjeti na red – „pitaj se s momcima“.
Kako se u prvom primjeru moja koleginica nije naljutila, tako se u
drugom ja nisam nasmijala. Shvatila sam u trenutku da se radi o nečem
strašno važnom, što se u pragmatici naziva „prijetnja licu“ (engl. face thre-
atenig act), a ja sam morala da sačuvam sinovljev obraz (engl. save face) kada
je već preuzeo ulogu domaćina svojim gostima. Dijete poraslo, preuzima
ulogu odraslih, majka mu kvari koncepciju svojim prisustvom pa dolazi
do preklapanja kompetencija i zabune u hijerarhiji. Pred drugovima on
mora biti glavni. Prihvaćena uloga se mora odigrati, a majka je odmah
shvatila. Druga bitna odlika ove situacije, pored preklapanja u hijerarhiji,
odnosi se na učtivo obraćanje i normu koja u Crnoj Gori ne smije biti
prekršena (to bi izazvalo novu prijetnju licu) u datom kontekstu i sa da-
tim govornicima.
Da svedem priču. Da li bih bila spremna da se kolegi suprotstavim
i kažem mu: analiza diskursa nije nipošto ženska disciplina? Ne znam.
Ali znam da ni kada je pišu (ili predaju) žene, ni kada je pišu muškarci,
analiza diskursa nije „markirana“ disciplina. Nije ni zato što može sa-
svim da izdrži poređenje po naučnoj aparaturi, teorijskoj rigidnosti i po
rezultatima do kojih u nauci dolazi sa „nemarkiranim“ lingvističkim i
literarnim disciplinama na našim univerzitetima. Praktična i teorijska pri-
mjenljivost nalaza u oblasti analize diskursa velika je i osvjetljava aspekte
jezičke upotrebe i sveukupne komunikacije koje stvarni, živi učesnici u
interakciji vrše. Fenomeni učtivosti koji se globalno proučavaju imaju re-
zultat koji nadilazi lingvistiku: ukazuju na sličnosti i razlike u kulturama
jer proizlazi da je kulturna kompetencija važnija od jezičke. Ne uvrijediti
nekog – važnije je nego tačno upotrijebiti The Present Perfect Tense. Sve-
prisutna metaforičnost jezika u novije vrijeme zaokuplja veliku pažnju
lingvista koji taj fenomen proučavaju u mnogim jezicima. Mene svakako
privlači onaj aspekt metafore koji predstavlja anesteziju značenja. Pri-
vlače me i svi oni spojevi literature i lingvistike koja literarna lingvistika

britanske škole razvija gradeći aparaturu koja značajno pomaže literar-
noj stilistici i kritici. Nalazi analize diskursa veoma su primjenljivi pa se
koriste da se razriješe nesporazumi u svakodnevnoj komunikaciji, a po-
trebni su i u onim djelatnostima gdje je analiza diskursa od suštinskog
značaja, kao, recimo, u forenzičkim interpretacijama gdje se desi da se
ljudi na osnovu ekspertize iz ove oblasti oslobađaju robije na koju bivaju
nepravedno osuđeni. Od epiteta ženskog (i trivijalnog) do garantovanja
slobode – veći put nije prešla ni transformaciona teorija.
(„Markiranost diskursne analize“, Liber Amicorum, Zbornik radova u čast
akademiku Radomiru V. Ivanoviću, Novi Sad, Filozofski fakultet, 2009)
9
N E V I D L J I V I Š AVOV I K I Š OVO G T E K S TA
Arijadnina narativna nit
Kad bi se kao po koncu moglo natrag kroz čin stvaranja jednog djela,
tada bi vjerovatno bilo moguće razlaganje kao i stvaranje, a rastajivanje
teksta kao i njegova tajna. To, nažalost, još nije moguće, pa je u pokušaju
analize jednog književnog djela koja slijedi postavljen skromniji zadatak
lingvističkog karaktera a, samim tim, za očekivanje je da i uvidi budu
skromniji.
Literarna kritika i literarna lingvistika
Grobnica za Borisa Davidoviča u ovom radu predstavlja korpus na kojem

će se obrađivati i analizirati jedna specifična vrsta Kišovog teksta koja
je okarakterisana kao palimpsestičan prosede na koji se autor u svojoj
kreativnoj radionici odlučio. Osvrćući se na nastanak, izvore i književ-
noteorijske postavke na kojima djelo počiva, U Času anatomije Kiš kaže
da je tu riječ o jednom poznatom fenomenu modernog književnog
postupka – korišćenju paraliterarne i dokumentarne građe u književne
svrhe koji je u postupku od Flobera naovamo postao jedan od domi-
nantnih (1983: 11). Kišovom tekstu pristupamo s ubjeđenjem da ne po-
stoji palimpsestični lijepak koji bi ostao kada bi se sva autentična građa
i stvarnosni predlošci odbili od njegovog djela, već da u djelu živi jedan
koherentan tekst koji je nova sinteza i tekstualna sublimacija najviših li-
terarnih dometa.
Ono što slijedi je mogući način da se na interfejsu literarne kritike i sti-
listike, s jedne strane, i lingvistike, odnosno literarne lingvistike, s druge
225
NEVIDLJIVI Š AV OV I K I Š OV O G T E K S TA / 2 2 6
strane, pokažu osobenosti teksta koji se ispituje. U fokusu je govor likova

iz teksta i njegovo lingvističko predstavljanje i analiza, a metod kojim se
pritom služimo je model predstavljanja govora (engl. speech presentation),
koji su razvili Lič i Šort (Leech and Short, 1981), Ferklaf (Fairclough,
1982) i, ponovo, Šort (Short, 1991). Sav smisao analize govora u odnosu
na dokumentarnu podlogu literarnog teksta sadrži se u stavu pisca, pri-
povjedača i stavu likova prema tekstu, njegovoj istinitosti i neistinitosti
(M. Short, 1991: 76). Taj odnos se nigdje na površinskom sloju teksta ne
očitava, ali se čitalac sve vrijeme određuje prema tom propozicionom
sadržaju, dok se autor približava i udaljava i od propozicija teksta i od či-
talaca. Primijenjeni naratološki postupak objedinjuje navedene karakteri-
stike kroz „vinjete od kojih se poglavlja sadrže“, „tehnikom krajnje redu-
ciranosti izraza kako se vinjeta približava svojoj suštinskoj sublimnosti“,
a „sve vrijeme Grobnica za Borisa Davidoviča je građena kao duga dramska
pjesma“ (Brodsky, 1980: xvi). Tekst kojim se bavimo u svom krajnjem
ishodu postiže onaj cilj koji ostvaruje najkondenzovaniji tekst, a to je
poezija, čemu komprimirani dijalog umnogome doprinosi. Pretpostavka
je da se navedeni odnos sadrži u velikoj implikativnosti teksta i inheren-
tnosti njegovih značenja i za svrhe otkrivanja tih odnosa primijenili smo
model za koji mislimo da je primjeren vrsti analize koju imamo na umu.
Savremena literarna kritika umnogome se približila savremenoj lin-
gvistici, ako ni u čemu drugom, a ono u jednom: savremena lingvistika
se sve više bavi literarnim djelom, a literatura nikad nije ni odustajala od
sebe. Pobliže, u domen stilističkog i estetskog i ukupnog literarnog vred-
novanja postepeno su se kao važni ugradili lingvistički parametri.1
Navedena literarna kritika književno djelo gleda kao tekst, što je termin
bliži lingvistici nego literaturi. Ako je pritom tekst naslonjen na doku-
ment, kao što je u slučaju Grobnice za Borisa Davidoviča, onda nam Alek-
sandar Jerkov svojim riječima umnogome pomaže da kroz stalni proces
intertekstualnosti dimenzioniramo tekst i odredimo mu relacije sa dru-
gim vrstama teksta: „Prvobitni tekst kao plod autentične volje da se pri-
poveda iščezao je u opštoj intertekstualnosti: svi tekstovi su uputnice na
druge tekstove jedne velike intertekstualne biblioteke“ (A. Jerkov, 1992:
30). I dalje: „Razlika je u statusu dokumenta, ne u njegovoj ulozi, a doku-
ment je jedini način da se dedukcija objektivizuje, da plodovi nadmoćne
pripovedačeve logike ne budu samo konsekvence njegovih poetičnih za-
ključaka, već i postmoderni obrisi stvarnosti u kojima se pojmovi, pred-
meti, događaji, ukrštaju mimo tradicionalnih predstava o uređenosti slike
sveta i njenog predstavljanja“ (A. Jerkov, 1992: 28).2
Govor kojim ćemo se u ovom radu baviti, bilo da je riječ o monologu,

dijalogu, polilogu ili, pak, navodu tuđih riječi, često stoji u suprotnosti sa
dokumentarnim tekstom. S obzirom na činjenicu da postoji saglasnost o
tome da je Grobnica za Borisa Davidoviča autorski tekst, dakle kreacija, na-
vodi nečijih riječi, čega je mnogo u ovom djelu, vjerovatno nisu mogli biti
preuzimani u postojećem obliku čak i da su prisutni u dokumentima, jer
nijedan dokument nije u cijelosti preuzet, već je samo korišćen.3 Drugo,
teško da navodi nečijih riječi mogu prevagnuti nad deskripcijom, ekspli-
kacijom, odnosno naracijom u dokumentarnoj građi. Prisustvo govora,
tj. dijaloške forme u romanu, prema M. Šortu, jedna je od najvažnijih
spona koherencije i tekstualnog tkiva romana (M. Short, 1991: 65). No,
svejedno, Kišov literarni „trik“ vodi nas u nedoumicu jer ne znamo u
kojoj mjeri su dijalozi njegovi, a u kojoj izvedeni ili derivirani iz neke
postojeće tekstualne podloge.
Model analize koji ovdje koristimo razvili su pomenuti autori s ciljem
da ustanove invarijantne kao i varijantne kategorije predstavljanja go-
vora. Predstavljanje govornog jezika kao forme diskursa znači konven-
ciju jednako kao što su to, recimo, opisi pejzaža. Pomenuti autori razvili
su model predstavljanja govora kroz pet načina govorne reprezentacije
koji su dio lingvističkog modela konvencionalnog predstavljanja govora.
Domet primjenljivosti modela istraživali su na novinskim tekstovima i
tekstovima romana. Došli su do zaključka da isti načini predstavljanja
govora postoje u novinskim člancima i romanima, ali se mora imati na
umu, navode autori, da diskursna situacija u novinskim člancima i roma-
nima nije ista. U novinama se navode tuđe riječi, dok su romani fikcija
i predstavljanje govora u njima nije povezano ni sa kakvim prethodnim
govornim događajem. Međutim, semantički korelati tipova prezentacije
pokazuju sličnost, ne istovjetnost, jer postoje izrazite različitosti diskur-
snih situacija. U novinskim naslovima dešava se da se ne citiraju doslovce
izgovorene riječi, što na izvjestan način približava tipove predstavljanja
govora u dvije vrste teksta.
Tipovi predstavljanja govora
Model kojim smo se poslužili u ovoj analizi pripada novijim dostignućima

tekst lingvistike, pragmatike, analize diskursa i literarne stilistike (teorije
recepcije), a rezultate analize ćemo interpretirati prema osi pripovjedače-
vog uticaja na likove (M. Short) ili skali posredovanja (N. Fairclough). Na
osnovu te ose uticaja uz limitiranu literarnu interpretaciju teksta trebalo

bi da se potvrdi ili negira naša teza o autorskom učinku u odnosu na
dokumentarnost građe i koherenciju proznog teksta Grobnice za Borisa
Davidoviča.
Načini predstavljanja govora:
(1) direktni govor (DG),
(2) slobodni direktni govor (SDG),
(3) indirektni govor (IG),
(4) slobodni indirektni govor (SIG),
(5) pripovjedno kazivanje govornog čina (PKGČ),
(M. Short, 1991: 61)
Pažnja je usredsređena na govor, odnosno iskaz lica u odnosu na pisca
i količinu intervencije samog pripovjedača, tj. na uvodnu rečenicu, a za-
tim interpunkciju koja uključuje znake navoda, dvije tačke i znak pita-
nja. Sve navedeno, uz njihove međusobne kombinacije, konstituiše skalu
vjernosti iskaza (engl. faithfulness condition).4 Dalje, pomoću tri svojstva
originalnog govornog čina, koje navodimo, provjerava se vjernost iskaza.
To su:
(a) ilokuciona moć (govornikova namjera prilikom iskaza, komunika-
tivna funkcija iskaza),
(b) propozicioni sadržaj (istinito/lažno),
(c) riječi i strukture korišćene pri obrazovanju datih propozija.
U skladu s ovim:
DG vjerno predstavlja (a), (b) i (c);
IG vjerno predstavlja samo (a) i (b);
PKGČ vjerno predstavlja samo (a);
SIG vjerno predstavlja (a) i (b), ali ne u cijelosti (c) jer je na semantič-
koj sredokraći između direktnog i indirektnog govora.
Kiš u tekstu „prožima svjedočanstva, zapise, arhivske podatke, apo-
krife, biblijske konotacije, dokumentarnu i legendarnu građu uopšte“
(P. Džadžić, 1994: 23). Koristi i prevode, takođe. U naraciji koristi po-
stupke smjenjivanja lica naratora, pa je to ponegdje priča u prvom licu
jednine, ponegdje u trećem; katkada je to impersonalno, naučničko prvo
lice množine, mi. Govoru je nerijetko dijalog, često pojedinačni iskaz ili
navod nečijih riječi ili iskaza, a samo izuzetno polilog. „Predstavljanje go-
vora nikad nije čista reprodukcija već reprezentacija (predstavljanje) (...)
jer pisac može izabrati koje djelove predstavljenog govora da uključi, ko-
jim redoslijedom i unutar koje diskursne matrice“ (M. Short, 1991: 76).
Osa pripovjedačevog uticaja
U ovom radu nećemo ulaziti u teorijska razmatranja nekih kategorija

predstavljanja govora, njih uzimamo kao, za date svrhe, najbolje pola-
zište jer teorija nije sasvim usaglašena. Naročito je teško bilo doći do
teorijskog konsenzusa oko toga kako tačno definisati slobodni indirektni
govor koji se u romanu koristi za izražavanje distanciranosti govornog
lica i kao sredstvo ironije. Slobodni direktni govor je ekstremniji oblik
direktnog govora, rezervisan za rečenice gdje je samo izvorni govor pre-
nesen, bez popratne uvodne rečenice ili znakova navoda. Razlika je po-
nekad nejasna, a ako se ona i ustanovi, treba da se ukaže na to u čemu su
funkcionalne razlike. „U romanu autor stvara fikciju i stoga nema razlike
u istinitosti između direktnog govora i slobodnog indirektnog govora
i onoga što je lice stvarno reklo. Jer svijet opisan u romanu piščeva je
fikcija, on mora po definiciji govoriti istinu o njoj. Izvještaj o govoru u
romanima gdje je i najviše korišćen tako bi se pojavio kao netipičan za
mnoge druge situacije govornog izvještaja (engl. speech report) upravo zato
što je roman fikcija“ (M. Short, 1991: 75). Indirektni govor ostaje kao
znana kategorija predstavljanja nečijeg govora, a pripovjedno kazivanje
govornog čina predstavlja rezimiranje nečijih riječi.
osa pripovjedačevog posredovanja
Sâm lik povećanje pripovjedačeve kontrole
SDG DG SIG IG PKGČ
Na lijevom kraju grafičkog prikaza je sâm lik predstavljen slobodnim

direktnim govorom; na osi zatim slijede direktni govor, slobodni indi-
rektni govor, indirektni govor i pripovjedačevo kazivanje govornog čina,
odnosno sumarno interpretiranje indirektnog govora. (Ova osa posre-
dovanja koju mi primjenjujemo na roman primjenjiva je i na druge vr-
ste diskursa sa približno jednakom pouzdanošću. Naravno, specifičnosti
žanra su takve da osa posredovanja kao mjerni instrument sa svakom
primjenom biva obogaćena.)
Korpus sačinjavaju svi iskazi i govor onako kako ih je predstavio au-

tor, no distribucija govora po poglavljima nije jednaka. Najviše ga ima
u poglavljima „Krmača proždire svoj okot“ i „Psi i knjige“. Primjeri su
uzeti iz BIGZ-ovog izdanja iz 1979. godine.
Direktni govor (DG)
Primjeri:
Poglavlje I
(1) „Pričvršćuje naočari, uzima šibicu i kaže na jidišu: ’Dede, još jednom,
her Miksat’“(str. 8).
(2) „Mikša, koji je već prišio dugme na mundir her Antoneskua, trijum-
falno kaže: ’Reb Mendel, dovoljna je jedna jedina šibica da spali celo-
kupna naftonosna polja Ploeštija’“ (str. 8).
(3) „Obrisavši nož o travu, Mikša se uspravlja i kaže: ’Reb Mendel, oslo-
bodio sam vas tvorova jednom zauvek’“ (str.10).
(4) „Kada je najzad uspeo da progovori, glas reb Mendela zazvučao je
promuklo i strašno, kao glas proroka: ’Operite krv sa ruku i lica. I
budite prokleti, her Miksat’“ (str. 10).
Poglavlje II
(5) „’Šifrovane poruke dospevaju u nepoželjne ruke’, kaže Verskojls. ’U
čije?’ pita komandant malo odsutno“ (str. 26).
Primjeri iz prvog i drugog poglavlja pripadaju direktnom govoru

prema teoriji predstavljanja govora. Ono što ih razlikuje je uvodna reče-
nica. U prvom poglavlju u uvodnom dijelu rečenice nalazi se deskripcija
kao kontekst za dijalog. U drugom skupu pitanja takvih „zaleta“ za direk-
tnu komunikaciju nema, ona je kratka i odsječna.
Poglavlje III
(6) „A kao najpouzdaniji dokaz može da nam posluži činjenica da je priču
koja sledi potvrdio na izvestan način sam Eduard Erio, jedna blistava
inteligencija (’une intelligence rayonnante’), kako je s pravom za njega
rekao Daladje“ (str. 35).
Ovaj posljednji primjer sjedinjuje nekoliko kriterija. Riječi dolaze kao

„eho“, citat i navod, usto su date u originalu, ali imaju znake navoda kao
signal autentičnosti da se radi o vjernom prenošenju nečijih riječi. Sma-
tramo ih direktnim govorom, ali iziskuju dodatne parametre na skali važ-
nosti i skali posredovanja, a svakako ovakvo okruženje utiče na čitaočev
stav o vjernosti iskaza. Navodima se autor zaštitio, citatom u originalu

zaklonio, međutim „dvostruki eho“, dvostruki izvor je ono što cjeloku-
pnu ubjedljivost umanjuje i na neki način aktivira čitaočevu pažnju na
veću pozornost prilikom čitanja. Navod jeste u originalu, ali kako je on
„dvostruki eho“, on je i dvostruka prevara. Priču o Edvardu Eriou, koju
je započeo Čeljustnikov, preuzima pisac. Piščevo divljenje prema čovjeku
zaustavlja se u predvorju bilo kakvog približavanja liku. Kontekst do-
datno potpomaže datu semantiku iskaza, a kontekstualno variranje di-
rektnog govora i indirektnog prevoda i originala i čitaočeve uvučenosti u
priču dozira udaljenost s koje autor suvereno kontroliše likove i radnju.
Sličan je sljedeći primjer iz petog poglavlja Grobnice za Borisa
Davidoviča:
(7) „U ponekom članku, pisanom pod psudonimom, učinilo bi mi se, i mi-
slim da se nisam varao, da prepoznajem Taubeovu rečenicu u koju ’kao
da beše ugrađen detonator’ (kako je to jednom rekao Lukač)“ (str. 62).
Ovaj primjer direktnog govora u prevodima i navodima mogao bi se

smatrati indirektnim govorom jer znaci interpunkcije ne mogu da drže
dobru ravnotežu između namjernog distanciranja pisca i indukovane či-
taočeve nedoumice kome da povjeruje. Autorova, da to nazovemo, ma-
nipulacija dobro je dozirana, on se izmiče, a čitalac ostaje sâm da prosu-
đuje o tačnosti navoda, posljedično o pripovjedačkoj vještini unutar šireg
okvira narativnih tehnika koje primjenjuje. Nedoumica koja se ovako za-
patila pravi je poligon za sumnju, a rezultat je nevjerica. Autor je ostavio
likove sâme još jednom, a čitaoca upozorio na pažljivo čitanje.
Primjer koji slijedi mogao bi biti ilustracija za direktni govor, ali mi
mislimo da se radi o kombinaciji direktnog govora i slobodnog direktnog
govora koji je u romanu nađen samo u ovom jednom primjeru.
(8) „’Ustani’, kaže Čeljustnikov u istom času kada stavlja revolver za pojas.
Nastasja Fedotjevna gleda ga užasnuto. Čeljustnikov tada prilazi usplahi-
renoj ženi, poljubi je između bujnih grudi, i kaže joj: ’Podigni slušalicu.’
Žena ustaje, Čeljustnikov je ogrće svojim kožnim kaputom, kavaljerski.
Odmah zatim čuje ženin glas: ’Koga? Čeljustnikova?’ (Muškarac stavlja
prst na usta.) ’Pojma nemam.’ (Pauza) Zatim žena spušta slušalicu, u ko-
joj se čulo naglo prekidanje veze i stropoštava se u fotelju. ’Iz Rajkoma.’
(Pauza). ’Kažu da je hitno’“ (str. 37).
Direktni govor se ovdje odlikuje jednom vrstom akceleracije koja iz

jednog žanra vodi u drugi. Iz narativnog, pričalačkog u relativno kratkom
pasusu prešlo se u dramski tekst sa osobenostima dramske radnje. Brzo

smjenjivanje govornika, scenska uputstva u zagradi, mizanscen, brza iz-
mjena replika. Govor u drugom dijelu, to su ovdje replike bez uvod-
nih djelova rečenice i glagola koji najavljuju direktni govor. Mislimo na:
„Pojma nemam“, „Iz Rajkoma“, „Kažu da je hitno“. Ovako kako smo mi
analizirali govorne reprezentacije, riječ je o licima u potrazi za autorom.
Ostavljeni su sami sebi, događajima u radnji i ogoljenoj komunikaciji koja
ne ostavlja prostora za priču. Autorova intencija je očita; on ne želi da se
miješa. Ovo je za njega čista fikcija, stoga je udaljavanje poželjno. Tamo
gdje se on ne miješa, gdje ostavlja likove same sebi i daleko od sebe, nije
dokumentaran, naprotiv, frivolan je i igra se. Očigledna je ironija scene
otkrivenih ljubavnika kada se negdje drugdje gine. Iz toga proizlazi pro-
poziciono značenje koje je značenje istinitosti fikcije, u šta čitalac uopšte
ne sumnja.
Pripovjedačevo kazivanje govornog čina (PKGČ)
U djelu smo pronašli primjere za pripovjedačevo kazivanje govornog

čina, mada samo u dva navrata, ali kombinacija u kojoj se javljaju intere-
santna je. Prvi primjer je:
(9) „Na pitanje: Da li je tačno da je drugu Čeljustnikovu rekao : ’Uskoro će
u Kijevu biti lakše sresti irvasa nego sveštenika’, odgovorio je odrečno“
(str. 49).
Drugi primjer:
(10) „Na pitanje: da li je tačno da ga je tobožnje svešteno lice, to jest drug
Čeljustnikov, pitao izmijenjenim glasom: ’A što će vama, sinko, svešte-
nici?’, a da je on, A.T. Kašalov, odgovorio: ’Za dušu pomolitsja grešnuju’,
optuženi je odgovorio takođe odrečno“ (str. 49).
U prvom primjeru indirektni govor je kombinovanog tipa, gdje nisu

sasvim izostali znaci interpunkcije, ali je sintaksa uređena tako da podli-
ježe pravilima indirektnog govora (mjenjanje lica u zamjenicama i glagol-
skim oblicima). Bez dubljeg ulaženja u značenje ovih modifikacija, važno
za ovu analizu je samo postojanje takvog tipa govora jer se on posmatra
u sklopu sa ostalim tipovima. Ovo, na određeni način, pokrepljuje našu
osnovnu tezu o pripovjedačevoj kontroli na osi pripovjedačevog posre-
dovanja gdje ne postoji dijaloški tekst koji se „odmetnuo“ ili je mehanički
umetnut u tekst romana. On je kombinovan sa pripovjednim kazivanjem
govornog čina. Ovo je primjer gdje su govorni čin i izvještaj o iskazu uza-
jamno zamjenljivi. „Odgovorio je odrečno“ je (indirektni) govorni čin.
Navedeni primjer je naročito interesantan jer takođe kombinuje dva
vida govorne reprezentacije – indirektni govor i pripovjedačevo kazivanje
govornog čina (sumiranje nečijeg govora), s tim što su dva pitanja i dva
odgovora raspoređeni u vidu dvije strukture od kojih je jedna umetnuta.
DG
Jedno pitanje: „’A što će vama, sinko, sveštenici?’“
Jedan odgovor: „’Za dušu pomolitsja grešnuju.’“
IG
Jedno pitanje: „da li je tačno da ga je tobožnje svešteno lice, tj. drug Če-
ljustnikov, pitao ...“
Jedan odgovor: „... a da je on, A.T. Kašalov odgovorio...“
Kao i u prethodnom primjeru, odbijanje uzimamo kao govorni čin:

optuženi je odgovorio odrično. U isto vrijeme, to je i sumiranje riječi
direktnog govora.
Kombinacija govora i njegovog predstavljanja o onome što se priča
tim govorom u tijesnoj su vezi. Isljeđivanje je po srijedi, treba davati od-
govore sa da i ne, pisac primjenjuje tehniku toplo‑hladno, ostavlja čitaocu
da se sam snalazi o istinitosti tvrdnje o kojoj čita malo mu pomažući, a
malo odmažući. Čitalac je zbunjen jer ne zna kome da vjeruje, autoru ili
likovima. Sâma ta dilema je ciljani metadijagetički elemenat kojem autor
metodično pribjegava dok dijaloški tka tekst romana. Vidjećemo kasnije
da to prelaženje s jednog kraja ose pripovjedačevog posredovanja u tekstu
na drugi ima za cilj poseban efekat distance prema tekstu uz istovremeni
zadatak čitaocu da sam odredi propoziciono značenje iskaza. Čitalac je
opet prepušten sebi na tom zadatku dekodiranja istinitosti (literarnog)
iskaza. Samo treba povjerovati.
Slobodni indirektni govor (SIG)
Primjera za SIG nije bilo. Literatura nudi primjere gdje se tumačenje iz-
vlači iz presupozicija i inferencija uz veliku hipotetičnost iskaza u odnosu
na vrijeme dešavanja radnje.
Indirektni govor (IG)
Najviše primjera indireknog govora je u poglavlju „Psi i knjige“ iz po-

glavlja o priznanju Davida Baruha Nojmana. Javljaju se uglavnom kao
dva tipa, interpunkcijski različita, ali sa istim gramatičkim markerima, naj-
češće lica.
Prvi tip:
(11) „Ovi mi rekoše tada da, ako je tako, ispuniće mu tu želju. Čuvši sve
to, Salomon reče da ne želi da sudija strada zbog njega bilo kako i
upita Pastijere da mu kažu šta žele od njega“ (str. 121).
Drugi tip:
(12) „Oni mu ponoviše: ili će se pokrstiti ili će biti ubijen. Rečeni Solo-
mon izjavi da će se radije krstiti nego biti ubijen“ (str. 122).
Poglavlje „Psi i knjige“ karakteristično je po tome što se smjenjuju

indirektni govor i direktni govor i prelaz indirektnog govora u direktni
govor predstavlja marker u dramatici radnje i dinamici kazivanja kao i u
munjevitom čitaočevom približavanju krvavom prizoru koji čita. Postu-
pak unekoliko sličan filmskom jeziku (intermedijalnost). Direktni govor
bi korespondirao zumiranju kamere: pisac od čitaoca pravi svjedoka i
očevica.
Nakon dijela priče koja dosta dugo traje kao prepričavanje nailazi slje-
deći pasus:
(13) „Onda mi pokazaše na jedan kamen što je ležao pred crkvom i ja ugle-
dah prizor od kojeg se i sam skamenih: na kamenu je ležalo jedno srce,
nalik na krvavu kuglu. ’Pogledaj’, rekoše mi, ’to je srce jednog od onih
koji se ne dadoše pokrstiti’“ (str. 125).
Sljedeći primjer:
(14) „Tada na moje oči zaklaše jevrejina Ašera, mladića od nekih dvadeset
godina i rekoše mi: ’Taj se pozivao na tvoje učenje i na tvoj primer’“
(str. 125).
Smjenjivanje ove vrste govora ide na opisani način do kraja poglav-

lja. Direktan govor se upotrebljava kada ubijaju, pokrštavaju i isljeđuju.
Indirektni je govor za priču između. Kiš je i ovog puta vremensku ver-
tikalu označio na svoj način. Učinio je čitaoca svjedokom zala kroz
vrijeme – oduzeo mu je odstupnicu i mogućnost bijega. Trebalo bi da
je svako zlo za nauk, da se ne ponovi. Ako se ponavlja, onda treba da se
ponovi i mučnina koja se javlja kao reakcija na zlo, barem u onih koji ga
ne čine ili ne bi počinili.
U poglavlju „Psi i knjige“ isljeđivanje je kao forma dato izuzetno u
vidu razgovornog teksta, pitanja jasno odjelitih od odgovora. Istovre-
meno, ovo je mogao biti jedini primjer poliloga u knjizi jer je isljeđi-
vanju prisustvovalo više lica: Monsenjer Žak, brat Gejard od Pomijea,
zastupnik Inkvizitora od Karkasona, magistar Bernar Fesesije, i magistar
David Trohas, Jevrejin, ali taj razgovor nigdje nije sintaksički i diskursno
signalizovan.
Za ovu priliku navedeni su samo neki primjeri razgovora, dati usvo-
jenom klasifikacijom predstavljanja govornog jezika. Ovim obrada kor-
pusa nije iscrpljena jer dodatno, cjelovitije istraživanje treba da obuhvati
nijansiranje u odnosu na uvodnu rečenicu, glagol u uvodnoj rečenici, gra-
matičke i interpunkcijske markere i slično.
Kada govorimo o interpretaciji nalaza, možemo da kažemo da smo
našli sve tipove predstavljanja govora izuzev slobodnog indirektnog go-
vora što svjedoči o raznovrsnosti korišćenja govora i njegovoj varijan-
tnosti kako ga nalazimo u knjizi. Najviše su bili zastupljeni direktni i
indirektni govor, međutim, oni su sa drugim tipovima bili kombinovani
da proizvedu čitaočevu saradnju sa tekstom i kreiraju distancu prema
fenomenu zla koji se opisuje. Kada se direktni govor koristi kao navod ili
citat (poglavlja „Mehanički lavovi“, „Grobnica za Borisa Davidoviča“),
to nije ista vrsta direktnog govora koja se nalazi u poglavlju „Psi i knjige“.
Riječ je o dva kriterija – distanci i uvjerljivosti ili vjernosti prenošenja ne-
čijih riječi. Te dvije kategorije stoje u obrnutoj srazmjeri: što je veća uda-
ljenost, to je veća piščeva količina intervencije – pisac je tada pripovjedač
i, pošto dovede priču u samostalnu narativnu ravan, tada njeno kazivanje
teče s postojane distance.
Izvedeni direktni govor (IDG)
Upoređenjem nalaza vidimo da postoje određena neslaganja između te-

oretičara. Ferklaf, čiji su nalazi zasnovani na analizi predstavljanja govora
u novinama, tvrdi da autor koristi direktni govor kako bi stavio do znanja
da su riječi koje navodi riječi izvornog govornika, bilo zbog tačnosti na-
voda ili zato što novinar ne želi da mu se pripiše (zlo)upotreba riječi ili
izraza u datom kontekstu. Indirektni govor se upotrebljava ako novinar
ponavlja riječi od kojih ne želi da se distancira ili ako rečeno parafrazira
(N. Fairclough, 1982). Ferklaf takođe kaže da su direktni govor, indirek-

tni govor i pripovjedačevo kazivanje govornog čina poređani u terminima
relativnog stepena važnosti koju prenose na djelatnost indirektnog govo-
renja, gdje direktni govor implicira najveći značaj, a pripovjedačevo ka-
zivanje govornog čina najmanji. Mik Šort uvodi u interpretaciju ovakvih
slučajeva i termin „najmanje saglasan sa“. Direktni govor će, sa autorove
tačke gledišta, imati vrijednosti „najbitnije“, ali i „najmanje saglasan sa“.
Mislimo da se u analizi možemo saglasiti sa nalazima Ferklafa jer su vrlo
primjenjivi na literarni tekst, mada smatramo da su našu analizu teksta
od većeg značaja nalazi interpretacije direktnog i indirektnog govora do
kojih je došao Šort.
Naše je mišljenje da bi se unutar kategorije direktnog govora mogla
napraviti još jedna podjela koja bi registrovala blizinu i udaljenost pisca
i njegovu „intervenciju“ na tekstu, manipulisanje činjenicama, vjerodo-
stojnost svjedočenja, što bi istovremeno moglo da znači dopunu teoriji
o predstavljanju govornog jezika. Mogla bi se zvati izvedeni direktni go-
vor (IDG). Najbolja ilustracija za tu nužnost dodatne kategorije su dva
primjera iz poglavlja „Krmača koja proždire svoj okot“. Ista je suština
iskaza, ali ona je formulisana dvojako. U kategoriji predstavljanja govora
koju nazivamo direktni govor sadrže se oba. A koliko su različiti, vidje-
ćemo kad ih stavimo naporedo:
(15) (a) „’Šifrovane poruke dospevaju u nepoželjne ruke’, kaže Verskojl. ’U
čije?’ pita komandant, pomalo odsutno“ (str. 26).
(b) iz fusnote „...u kojem su Verskojlsove reči koje su sadržavale opa-
snu i svetogrdnu sumnju ’a sovjetska tajna policija nastoji dograbiti
komandne položaje u Republikanskoj armiji’ bile su ponovljene do-
slovce“ (str. 26).
U primjeru (b) citira se, ali šta? Navode se riječi, smisao i sadržina, ali
jednog sasvim drugog iskaza. Navodi se, u stvari, lažna optužba. Ono
što bi trebalo da je isto pokazuje se kao različito. Prerađeno ideologijom
i dobro razrađenom tehnikom manipulisanja, vremenskom udaljenošću,
koja je ispunjena torturom i ispiranjem mozga, drugi iskaz dobija na vje-
rodostojnosti, ali ga autor ne verifikuje. Komunikativna funkcija iskaza
je nevjerica. Sâm je, pak, iskaz od autora udaljen fusnotom i posrednom
izvornošću, a tu autor ništa ne garantuje. Tamo gdje pisac ne garantuje,
čitalac ne kupuje. (Riječ je o dokumentarnosti, ne o fikciji.) Rečenica (15)
(b) bila bi primjer izvedenog direktnog govora. To je igra koja se ponavlja
i predstavlja literarno sredstvo bez premca. Slična se razlika, ali na dru-
gom planu, vidi u dužini uvodne rečenice. Nije ista rečenica koja sadrži
direktni govor iz poglavlja „Nož sa drškom od ružinog drveta“ i ona koja
tu uvodnu rečenicu ima u rudimentarnom obliku – postoje samo lice i
leksički glagol kazivanja, kako je to u drugim navedenim primjerima.
Na interfejsu lingvističke i literarne interpretacije
Direktni govor je najviše zastupljen, ali i najviše izvariran i iznijansiran,

pa na primjeru ovog Kišovog djela može da se ilustruje kako se jedna
aparatura teorijski mora obogaćivati jer teorija samo objašnjava kreaciju i
po pravilu za njom zaostaje. Direktni govor je u različitim proporcijama
zastupljen u svih šest poglavlja. U sedmom ga nema.
U hipotezi koju smo postavili ustvrdili smo da piščevo posredova-
nje postoji. Stepen tog posredovanja pokušali smo da odredimo kroz
datu skalu i kategorije predstavljanja govora na njoj. Sama činjenica da
su nađeni skoro svi tipovi govora svjedoči o artističnosti teksta jer je
model rađen na žanru romana, a provjeravan na novinskim tekstovima.
Dijaloški ili konverzacioni dio uklapa se u cjelovit naratološki postupak
u kojem su tipovi nađenog govora provjera i osvjedočenje originalnosti
i autentičnosti.
Na osi pripovjedačevog posredovanja slobodni direktni govor izravno
je suprotstavljen pripovjedačevom kazivanju govornog čina, što, prene-
seno na naratološki postupak, recimo, filmske umjetnosti, predstavlja
stalno smjenjivanje zumiranja i panoramskih scena. Takav postupak lin-
gvistički i literarno, tekstualno i dijagetički opravdava kreaciju likova i
radnji, ni jednog trenutka ne dovodeći u pitanje propozicionu valjanost
na koju autor polaže krajnje pravo. Propoziciona valjanost je ovdje više-
smislena i uključuje interpretaciju i ono – što je pisac htio da kaže, kao i
ono što mi doživljavamo da je istinitost u ispričanoj radnji. Ta propozi-
ciona istinitost je konzistentna, nema mehanički našivenih djelova sve je
kontrolisano sa jednog višeg nivoa i propozicione i narativne ravni, a to
je sâm autor. Rekli smo, takođe, da jednim dijelom svojih značenja direk-
tni govor prelazi u slobodni direktni govor. To je situacija koja je u ovom
tekstu romana okarakterisana kao dramski podtekst. Fikcija tu nije make-
believe, već je fikcija istina, značenje je pravo, a distance nema. Nema ni
mogućnosti verifikacije jer je autor na drugom kraju ose. Komunikativna
funkcija iskaza je istinitost s predumišljajem, s tim što je predumišljaj
piščev. Sve ostalo tiče se likova.
U kategoriji slobodnog direktnog govora, prema metodologiji koju

smo primijenili, vjerno su predstavljeni u govoru i govornikova namjera
prilikom iskaza, kao i istinitost samog iskaza. Kiš je tu govornu reprezen-
taciju upotrijebio u situaciji koja je najviše fikcija, najmanje istorija (odsu-
stvo dokumentarnosti) i gdje je njegovo posredovanje kao pisca najma-
nje. Na drugom kraju ose je prepričavanje sadržaja govornog iskaza koji
apsorbuje pisca utoliko koliko prenosi govornikovu namjeru prilikom
iskaza, ali koristi drugačije riječi i strukture od onih koje su upotrijebljene
u izvornom iskazu. Piščevo posredovanje se ogleda u njegovom sumira-
nju govornog čina negiranja jer ono je u izvornoj formi moglo da bude
dato na mnogo načina. To što je pisac izabrao upravo tu formu, približio
se čitaocu, ali je na određeni način udaljio lik od čitaoca. Čitalac nužno
mora da vidi lik onako kako ga je autor propustio kroz svoje viđenje.
Direktni govor i indirektni govor najzastupljenije su kategorije koje su
kombinovane na različite načine sa već pomenutim kategorijama pred-
stavljanja govora, a naročito je interesantno kako su te kategorije kombi-
novane među sobom. Načinom kombinovanja Kiš je postigao dinamiku,
dramatiku, intermedijalnost, premošćivanje velikih vremenskih distanci,
slikanje karaktera i stepen uvjerljivosti likova i time snažno obojio čitao-
čev doživljaj. Sâma kategorija direktnog govora i njegove reprezentacije,
njegovog utapanja u indirektni govor, s jedne strane, i u slobodni indi-
rektni govor, s druge strane (iako primjera za slobodni indirektni govor
nismo imali, pretpostavka je da je u drugoj vrsti teksta moguć), zahtijeva
posebnu pažnju. Vidjeli smo da se tim sredstvom govornog predstavlja-
nja Kiš poslužio kad je želio da bude vjerodostojan, ali i onda kada je od
svih mogućih načina na koji su mogli da govore likovi iz istorije, izabrao
baš taj. Možda Reb Mendel nije postojao, ali čini se da su njegove riječi
prokletstva mogle da u stvarnosti zvuče samo tako i nikako drugačije.
Indirektni govor je, takođe, bio upotrijebljen u nekoliko svojih varijanti,
ali ta varijantnost nije ni izdaleka bila tako bogata kao kod direktnog
govora.
Ako bismo kao neku polarizovanost uzeli slobodni direktni govor i
direktni govor, na jednoj strani, i indirektni govor i pripovjedačevo kazi-
vanje govornog čina, na drugoj strani, mogli bismo da kažemo sljedeće:
SDG i DG su:
fikcija (engl. fiction),
sadašnjost,
odsustvo distance,
piščevo odsustvo,
u najvećem stepenu istiniti,
jezički najvjerniji izvoru.
IG i PKGČ su:
dokument (engl. faction),
prošlost,
prisustvo distance (vremenske najčešće),
piščevo prisustvo,
u najmanjem stepenu istiniti (u smislu čitaočevog doživljaja, tj. uticaja na
doživljaj),
jezički najudaljeniji od izvora.
Umjesto zaključka
Kiš je maestralno ukomponovao govor, bilo da je dijalog – navodi ili ci-

tati, bilo da je polilog, u tekst svoje knjige koja obiluje dokumentarnom
građom. Predstavljanje govora je bogato, situaciji primjereno i moćno
stilsko i jezičko sredstvo onda kad gradi likove, situaciju ili atmosferu.
Rizikovao je mnogo kada je to jezičko sredstvo koristio u svojoj knjizi
jer je postojala bojazan da dijalozi zaista budu mehanički nalijepljeni na
narativno ili deskriptivno tkivo ostatka teksta. Umjesto toga, on je dobio
jedan tekst koji je prožet govorom, a predstavljanja govora su takva da
odgovaraju njegovoj namjeri pripovjedača, dakle, autora i posrednika iz-
među raznih epoha. Kišov palimpsest je zaista novi tekst koji nikada ne
bi mogao biti podloga za drugi tekst jer je majstorstvo njegove kreacije
takvo da se ne da brisati, a ni zaboraviti. Lijepka nema jer nema djelova
koji su mehanički spojeni. Ima samo snažan doživljaj zbog jedne priče,
majstorski ispričane sedam puta, koju pričaju ljudi sa svojom uvjerljivo-
šću, a mi pritom ne zaboravljamo da je Kišova ruka majstorska ruka i ne
ostavlja šavove u tekstualnom tkanju.
(„Nevidljvi šavovi Kišovog teksta“, Zbornik radova sa međunarodnog skupa Knji-
ževno djelo Danila Kiša, Podgorica/Budva, 1996)
dio 2
Diskurs naš nasušni

10
GORDO PONIŽENJE
ili
E S E J O DVA I Z V I N J E N J A
Uvod
Govorni čin izvinjavanja veoma je kompleksna komunikativna katego-

rija. Kompleksnost proizlazi iz inherentne oprečnosti izvinjenja i njegove
gotovo paradoksalnosti. Ono je verbalni lijek kome mora da prethodi
neka vrsta verbalne ili neverbalne povrede. Uz to, govorni čin izvinjava-
nja ugrožava integritet onoga koji ga izgovara, ali je lični integritet onoga
kome je upućen spasen tek činom izgovaranja izvinjenja, stoga Ostinovo
(Austin) „reći znači učiniti“ u ovom govornom činu ima punu ilustraciju.
Dalje, ovaj čin u sebi objedinjuje oprečne kategorije kao što su one iz
domena afektivnog jer izvinjenje mora da uslijedi nakon osjećanja nekog
žala kome kao naspramne stoje društvene kategorije dostojanstva, ugleda
i moći jer samo izvinjavanje, na određeni način, unižava onog koji se
izvinjava. Štaviše, leksička semantika pokazuje da se u analizi izvinjenja
koriste leksičke jedinice koje kao da su iz glosara kodifikovanog krivič-
nog zakonika, jer govore o krivici, a jednako su prisutne i one iz intimne
sfere, kao da su iz ordinacije nekog psihijatra s obzirom na to da govore
o duševnoj patnji. Da bi izvinjavanje uspjelo, mora da zadovolji određenu
formu pa se i sintaksički oblici izvinjenja nalaze u širokom rasponu iz-
među punog obavezivanja na popravku nanesene štete do mlakog i oko-
lišnog prihvatanja odgovornosti za učinjeno (ne)djelo.
Izvinjavanje je komunikativna univerzalija. Ljudi se stalno izvinjavaju,
ko manje, ko više, u zavisnosti od lične komunikacijske odnjegovanosti
243
GORDO PONIŽENJE / 244
tog čina i etikecije koja je dio njegovog ili njenog ponašanja kao i od
kulture kojoj pripadaju. Oni na različite načine pomiruju navedene pa-
radoksalnosti govornog čina izvinjavanja u svojim iskazima izvinjenja i
zato nude vrlo mnogo raznolikog materijala za proučavanje, a mi ćemo
neke primjere izvinjenja iz stvarnog života ovdje lingvistički obraditi ne
pledirajući na opštost važenja i iscrpnost analize.
Diskursno-pragmatski aspekti izvinjenja
Izvinjavanje je komunikativna kategorija kojom se spasava lice gdje se u

čin kompenzacije ili „lijeka“ može dalje uključiti pokušaj da se istovre-
meno zadovolje potrebe govornikovog pozitivnog lica kao i negativne
potrebe lica uvrijeđene osobe. Za prvog bi to značilo restauraciju do-
stojanstva, za drugog poštovanje njegove autonomije (da ne bude uvri-
jeđen). Proces kroz koji treba da se prođe može da bude bolan i da ima
oblik pokore (engl. mortification) ili poniženja (engl. abasement) (Burke,
1970; Lakoff, 2003) jer ono igra značajnu ulogu u iskupljenju od krivice.
No, bez obzira na to koja je vrsta izvinjavanja po srijedi, ono je po pravilu
veoma neugodno i za onoga kome izvinjenje treba da se uputi i za onoga
koji treba da ga izrekne.
Ovaj govorni čin svoje značenje zadobija samim iskazivanjem, što
podrazumijeva nekoliko diskursno-pragmatskih aspekata izvinjenja.
Prije svega, to je određena fraza izvinjenja kojom se nudi kompenzacija.
Raspon te verbalne kompenzacije može da se kreće od onog benignog
„izvinjavam se“ na ulici, kada želite da prođete, pa do onog „duboko se
izvinjavam“, kojim se pokušava spasiti jedan odnos. Dalje, data diskursna
situacija u kojoj se desila diskursna šteta najčešće predstavlja kontekst za
uvredu određenog stepena, za koju se vjeruje da je popravljiva i da će
se „popravka“ postići izvinjenjem. Ako se, pak, ne bi polazilo od pret-
postavke da će izvinjavanje biti prihvaćeno i djelotvorno, ne bi se vjero-
vatno ni započinjao diskurs izvinjenja jer se taj učinak upravo i sadrži u
interpersonalnom odnosu koji dozvoljava takvu kompenzaciju. Moguć-
nost pružanja izvinjenja objašnjava, dakle, definiše odnos sagovornika
kao onaj u kome postoji jedno odnjegovano i djelotvorno sredstvo kao
slučaj izlaza u komunikacijskoj nuždi. Taj odnos može biti lični i pro-
fesionalni, može biti hijerarhijski ili odnos jednakih, može biti određen
bilo kojim pragmatskim parametrom kao što su pol, starost, rasa, vjera
i slično. U tom smislu, pretpostavlja se da postoji vjera da će izvinjenje
biti učinkovito jer podrazumijeva da postoji svijest o nanijetoj šteti, da se

skupilo dosta kajanja zbog lošeg postupka i da se pribrala hrabrost da se
izvinjenje ponudi kao „nadoknada nematerijalne štete“ i zaloga budućeg
poštenijeg ponašanja. Zato nije neosnovana pretpostavka da postoji do-
datni razlog za izvinjenje koji se nalazi u društvenoj potrebi za harmoni-
jom i održavanjem dobrih međuljudskih odnosa. Društvena poželjnost i
kulturna potreba da se izvinjenje ponudi i prihvati predstavlja širi diskur-
sni okvir koji unutar datog kulturnog scenarija (engl. cultural script) dalje
pobliže definiše poželjnost izvinjavanja u interpersonalnoj komunikaciji.
Izvinjavanje predstavlja prijetnju licu koje se izvinjava, istovremeno,
izostanak izvinjenja jednako je prijetnja tom istom licu. S druge strane,
izviniti se pravilno i uspješno spasava i lice onoga koji se izvinjava i onoga
kome se izvinjenje upućuje. Fraza koju će osoba koja se izvinjava izabrati,
gestovi koje će pritom učiniti, mimika lica koje će pratiti riječi i gestove uz
stav tijela iskazaće tu svijest i predstavljati „kalibraciju sopstvenog poni-
žavanja“ [(engl. calibrate self abasement) (R. Lakoff, 2003: 202)]. Postojanje
makar i prividne skrušenosti i pokajanja prilikom izvinjavanja učiniće da
ovaj govorni čin bude uspješan i da osobi vjerovatno bude oprošteno.
Onaj koji se izvinjava mora da odaje utisak da mu je stalo da povjeruju
u iskrenost njegovog pokajanja i skrušenost njegovog iskaza. Da bi bio
uspješan, mora biti ili bar izgledati iskren u toj nakani. Neugodnost za
onoga kome je nanesena uvreda proizlazi iz frustracije koja dalje proi-
stiče iz saznanja da je jedan funkcionalan odnos ugrožen i da uvreda de-
finitivno stavlja tu funkcionalnost na iskušenje i dovodi u stanje djelatne
inhibicije. U tekstu „Devet pristupa izvinjavanju: Potreba za interdiscipli-
narnom teorijom i metodama u analizi diskursa“ (Ibid., 2003: 203) Robin
Lejkof definiše tu osobu kao onu „koja mora imati ovlašćenje i pravo da
zahtijeva ‘stvarno pokajanje’“ (engl. ...the recipients must have the power and
the right to enforce demands for ‘real’ remorse). Moć i pravo dolaze iz svijesti
o uvredi i najčešće su srazmjerni izvinjenju koje će se ponuditi. Ukoliko
izvinjenje nije srazmjerno uvredi, ne može se reći da je govorni čin izvi-
njavanja izveden uspješno. Možda se kalibar izvinjenja i učinjena uvreda
i podudare, ali izvinjenje ne bude prihvaćeno. Ni u tom slučaju govorni
čin izvinjenja nije uspio. Razni su razlozi za to: dovoljno je da to bude
doživljaj neumješnog, nevještog, neproporcionalnog ili ironičnog izvinje-
nja, pa da od uvrijeđene osobe načini dželata datog odnosa u drastičnim
primjerima.
Forma izvinjenja
Forma izvinjenja vrlo je raznorodna, ali sintaksički izbor kompenzacione

fraze vrši se prema diskurzivnim parametrima interpersonalne komuni-
kacije. Na jednom kraju tog raspona nalazi se kanonski jasno, nedvojbeno
pokajničko izvinjenje, koje je u srpskom učitano u sintaksu prvog lica
jednine zamjenice kao i prvog lica jednine indikativa prezenta glagola. Na
drugom kraju nalaze se svi oni oblici koji upravo zamagljuju navedene
sintaksičke odlike jer zamagljuju kanonski oblik, ali nastoje da potpo-
mognu uspješnu komunikaciju u društvu uprkos indirektnosti izvinjenja
ili distanciranosti lica koje se izvinjava od subjekatske ili „počinilačke“
pozicije. Svako izvinjenje je suptilno pregovaranje o činu ugrožavanja lica
onog koji se izvinjava kroz suptilno podilaženje negativnom licu onoga
kome se izvinjenje upućuje. Stoga ne čude očigledne strategije indirek-
tnosti kroz sintaksički izbor koje to dvoje na određeni način pomiruju.
Indirektnost je obrnuto proporcionalna činu ugrožavanja lica: što veća
indirektnost, to manja ugroženost lica onoga ko se izvinjava. Strategija je
postići optimum – doseći cilj oprosta minimalnim sredstvom izvinjenja.
Govorni čin izvinjenja u srpskom sintaksički se može naći u rasponu
lica od subjekatskog „ja“ do „ti“ i glagola od aktivnog indikativnog pr-
vog lica jednine „izvinjavam se“ (ja) do imperativnog drugog lica, takođe
jednine, „izvini“ (ti), sa manje-više istim komunikacijskim smislom, ali
različitim opterećenjem po lice. Čini nam se da ovo pomjeranje subjekta
u izvinjenju sa „ja“ na „ti“ i pomjeranje indikativnog na imperativni način
predstavlja diskursne markere i takođe signalizuje stepen čina ugrožava-
nja lica. Tako su moguće dvije najčešće formulacije izvinjenja: izvinjavam
se (ja) i izvini (ti). Glagol je isti, ali upotrijebljeno lice čini da diskursno i
interpersonalno teret izvinjenja biva drugačije raspoređen. Izvinjavam se
(ja) stavlja akcenat na počinioca greške i onoga koji je izazvao štetu (engl.
addresser), dok izvini (ti) veliki dio tereta transakcije izvinjavanja stavlja na
primaoca (engl. addressee). Ako je izvinjavanje samo po sebi čin u kome se
onaj koji se izvinjava stavlja u nižu poziciju, onda je, to je moguća hipo-
teza, upotreba fraze izvinjavanja sa ti na određeni način podjela tog tereta
neprestižnog položaja ugroženosti lica sa onim kome se upućuje izvinje-
nje, dakle, primaocem. Na taj način uvrijeđeni biva dvostruko oštećen:
prvo, zato što je doživio uvredu, drugo zato što još treba sâm da amor-
tizuje dio te uvrede za račun uvreditelja. Vjerujemo da bi mogla da se
postavi hipoteza da ljudi nesvjesno biraju frazu izvinjenja prema tome da
li sami podnose teret čina ugroženosti lica kroz krivicu i poniženje, ili taj
lični teret žele da minimiziraju ili, eventualno, da podijele. U okviru iste

hipoteze vjerujemo da prvi biraju frazu izvinjavam se (ja), dok bi ovi drugi
vjerovatno koristili izraz izvini (ti).
Lingvistički cjelovito, psihološki utemeljeno i ljudski odgovorno bilo
bi izvinjenje koje bi predstavljalo kanonski oblik pravog, nedvojbenog
izvinjenja potpisanog prvim licem jednine. U ovakvoj formulaciji upravo
psihološka i moralna dimenzija čine kvalitet izvinjenja vrlo kompleksnim
i tako rijetkim u stvarnom govoru. Govorimo o onim izvinjenjima koja
nisu dio svakodnevne kurtoazije održavanja društvene harmonije usljed
čijeg izostanka nije moguće nastaviti jedan odnos na isti način. Sâm razlog
za izvinjenje najčešće se nalazi u presupoziciji ili se eufemistički predstav-
lja. Takvi bi se razlozi mogli dati samo u prilikama velikih pokajanja i
emocionalnog preobraćanja, a i tada bi to vjerovatnije bilo prisjećanje na
Dostojevskog, „oprostite meni, grešniku“, nego podsjećanje na primjere
iz stvarnog života. Takvo izvinjenje podrazumijeva svijest o prestupu i
suočavanje sa sobom i sa osobom prema kojoj se griješilo kao i potrebu
(ili odluku) da se takvo ponašanje ubuduće ne ponovi.
Izvinjenje i kulturni scenario
Iako je izvinjavanje univerzalna kategorija, postoje kulture sa više i sa

manje izvinjavanja. Možda bi se čak moglo govoriti i o tome da su odre-
đene kulture na izvinjavanje osjetljivije, a neke manje osjetljive, neki jezici
imaju razvijenije i brojnije fraze za izvinjavanje, a neki nemaju. Što je
u jednom društvu norma, iako govorimo o univerzalnosti izvinjenja, u
drugom ne mora biti. Tako Matsumoto (1988), suprotstavljajući se teoriji
učtivosti Braunove i Levinsona, iznosi argumente da se na japanski ne
moraju primjenjivati strategije negativnog lica iz njihovog modela kojima
se ukazuje poštovanje i čuva tuđa autonomija i, po definiciji, viši položaj,
jer one u japanskom ne moraju imati funkciju negativne učtivosti, već
predstavljaju društveni registar. U vrlo radikalizovanoj formi, a primi-
jenjeno na izvinjenja, to može da znači da u japanskoj ili nekoj drugoj
kulturi izvinjenje ne predstavlja negativnu učtivost i prijetnju licu.
Kulturni obrazac crnogorskog društva prilično jasno definiše kate-
gorije moći koje proizlaze iz suštine njegovog još uvijek patrijarhalnog
bića, što ga čini „društvom visokog konteksta“ [(engl. high context soci-
ety) (Hall, 1976; Hofstede, 1980; Schwartz, 1994)], mada je na dobrom
putu da tu „kontekstualnost“ snizi. Prevashodna odlika toga društva je
veća važnost kolektiviteta nad individuom i princip oslonca na određene

grupe prije negoli na pojedinca. Jedna od takvih vrijednosti je i autori-
tet i autoritarnost koju imaju vladari, vođe, istaknute ličnosti od ugleda,
što kao moguću posljedicu ima legitimizaciju modela dominacije vođe i
izrazitu dominaciju jednih nad drugima. Pobliže, u terminima Ane Vjerž-
bicke (A. Wierzbicka, 2006), rekli bismo da crnogorsko društvo pripada
kulturnom obrascu koji odlikuje ono što ona opisuje kao primoravanje,
prisila, krutost (engl. compelling), koje proizlazi iz strogih pravila i sistema
vrijednosti neke vladajuće grupe, bratstva ili klana, svejedno, čemu kao
naspramna kategorija stoji lična autonomija (engl. personal autonomy), koja
u odnosu na onu prvu pomenutu stoji u hijerarhijskom odnosu. Niža je,
naravno. To dalje znači da postoji veća „propisanost“ onoga što se smije
ili ne smije, što valja, a što ne valja i da se pojedincu ne ostavlja da o tome
sâm odlučuje. Strogo je normirano šta je čin ugrožavanja lica i kojim se
strategijama postiže kompenzacija i kome se ona upućuje. Govorni čin
izvinjavanja može, tako, da se posmatra kao interpersonalna transakcija
uslovljena i donekle normirana takvim društvenim ustrojstvom i svojom
dubokom povezanošću sa pomenutim kategorijama primoravanja koje
proizilaze iz moći, hijerarhije i statusa. Od tri sociološka faktora kao što
su moć, udaljenost i nametanje, jedan bi mogao da se u ovom dijelu
analize isključi kao irelevantan, a to je društvena distanca. U ličnim izvi-
njavanjima riječ je o jednakima.
Izvinjavanje je bitna komponenta održavanja društvene harmonije zato
što se njime svjedoči o postojanju svijesti i prihvatanju moralne odgovor-
nosti za uvredljivo ponašanje, čime se zapravo započinje proces pregova-
ranja o oproštaju (Blumstein, 1974; Edmondson, 1981; Goffman, 1971;
Holmes, 1990; Leech, 1983; McCullough et al., 1998; Obeng, 1999). Kada
je riječ o kulturi izvinjavanja, čini se da može da se napravi jednačina koja
glasi: kulture koje gaje ličnu autonomiju (to bi bila zapadna društva, an-
glo kultura, na prvom mjestu) imaju više izvinjavanja u interpersonalnoj
komunikaciji, a kulture ili društva krutog scenarija manje gaje izvinjenja.
Mislimo da se u tom svjetlu mogu sagledati naredna dva iskaza u Crnoj
Gori, koja su, nažalost, više pravilo nego izuzetak.
Prvo lično izvinjenje
Slijede autentični iskazi iz dvije životne situacije kojima je autorka ovog

teksta bila svjedok, a koje je zapamtila kao paradigmatične. Oba iskaza
izgovaraju muškarci, i to ih izgovaraju ženama. Prvi glasi: „Ja se nikada ne

izvinjavam“ nakon jedne ljubavne čarke i jedne uvrede. Druga glasi: „Ne
znam kakvo je to čudo, evo ti izvinjenje, pa ga sama privij na uvredu“,
nakon ženinog zahtjeva da zbog uvrede dobije izvinjenje od muškarca sa
kojim je u prijateljskom odnosu. Koliko su ove izjave paradigmatične, jer,
usuđujemo se da kažemo, odražavaju postojeću kulturnu matricu izvinja-
vanja unutar datog kulturnog obrasca, one su istovremeno i ograničenog
dometa jer im opštost važenja ograničavaju kontekstualni i situacioni fak-
tori, što ćemo za potrebe ovog rada apstrahovati.
Neizvinjavanje može da predstavlja individualnu osobinu, a može
da znači prihvatljivo i prihvaćeno društveno ponašanje. Robin Lejkof
navodi nekoliko primjera gdje izvinjavanje izostaje. Njen prvi primjer
nalazi se u dijelu o registru govornog događaja izvinjavanja u situa-
ciji intimnosti, gdje navodi poznatu misao da „ljubav znači da nikada
ne moraš da se izvinjavaš“ [(engl. Love is never having to say you’re sorry)
(R. Lakoff, 2003: 209)]. Druga je popularni moto visokih krugova (engl.
high places), dakle, aristokratije, moćnih i bogatih, koji glasi: „Nikada se
ne izvinjavaj, nikada ne objašnjavaj“ [(engl. Never apologize, never explain)
(Ibid., str. 213)]. Interesantno je primijetiti da je prvi primjer izostanka
izvinjenja iz sfere emocionalnog i afektivnog, drugi iz sfere statusnog i
hijerarhijskog. Prvi razlog izostanka može da se nađe u činjenici da, kada
je neko tako dragocjen kao kada je voljen, prosto nije vjerovatno da bi
namjerno bio povrijeđen. To altruističko u ljubavi praktično onemogu-
ćava intencionalnost uvrede, pa stoga ne postoji ništa zbog čega bi se
trebalo izvinjavati. S druge strane, ljubav, tu mislimo na uzvraćenu ljubav,
po svojoj prirodi ljude čini jednakima. Princ i Pepeljuga su jednaki, lju-
bav, da bi uspjela, mora da uspostavi ravnopravnost partnera. Taj razlog
izostanka izvinjavanja, ovako sagledan u jednom krajnje apstrahovanom
nivou, djeluje kao univerzalan princip i kao takav može biti krajnje ubjed-
ljiv. Drugi razlog izostanka izvinjavanja nije ništa manje upečatljiv. Ljudi
iz visokog društva imaju sve prerogative moći koje proizlaze iz statusa,
mjesta u hijerarhiji u društvu i novca, što je sve često praćeno ugledom i
poštovanjem. Moć ih oprema mehanizmima da društveno funkcionišu,
ne dovodeći u pitanje svoje javno lice izvinjavanjem. Naprotiv, oni nižeg
ranga koji sa njima saobraćaju stalno moraju da se izvinjavaju. Viši status
ovih prvih zahtijeva negativnu ljubaznost u vidu izvinjavanja ovih drugih,
kojom se potvrđuje i ustoličuje autonomija i viši status ovih gore (engl.
one up). U Gofmanovim (E. Goffman) terminima, moćni ne moraju da
prolaze kroz proces prijetnje svom licu, dok su oni nižega ranga koji sa
njima saobraćaju stalno pod prijetnjom gubljenja lica. Obraz ili dosto-
janstvo onih nižih nije izgubljeno ukoliko dobiju „oprost“ i ukoliko im
izvinjenje bude uvaženo. Naravno, sve pod pretpostavkom da postoji
prestup neke vrste. Za one moćne nadležan je samo Bog. Rekli smo da
je prvi primjer Lejkofove ilustracija izvinjenja u sferi afektivnog, drugi
je primjer izostanka izvinjenja koji direktno proizilazi iz moći. Ljubav i
moć su dijametralno oprečne kategorije, ali, kada je izvinjavanje u pita-
nju, izgleda da su iste. Ljubav jeste moć. Da li i u Crnoj Gori?
Kako se ovo tumačenje prelama na dvojicu muškaraca čije smo riječi
naveli? Za onog prvog mogli bismo da pretpostavimo da je ili zaljubljen u
ženu pa ono „nikad“ znači „kad god je zaljubljen“, ili da osjeća da može
da se ponaša u skladu sa motom onih koji imaju moć. U tom kontekstu
ženin zahtjev za izvinjenje je irelevantan jer se ne razumiju. Oni razgo-
varaju po principima dva društvena koda, gdje jedan važi za nju, drugi za
njega. Za nju je izvinjavanje normalno i potrebno, za njega neuobičajeno
i nepotrebno. O ovoj prvoj pretpostavci ne možemo ništa da kažemo jer
naši uvidi nisu takve vrste, ali smo spremni da iznesemo sljedeću tvrdnju.
„Ja se nikada ne izvinjavam“, koje se često čuje u Crnoj Gori, najvjero-
vatnije nema funkciju izostanka negativne učtivosti, već predstavlja dio
društvenog registra koji, svakako, ne ide na ruku ženama, a ni nekim
drugim (manje moćnim) kategorijama društva. Recimo, onima sa ma-
nje vlasti. Ova izjava je u skladu sa crnogorskim mitom i predstavom
o sebi kao „gordim“ ljudima koji svoj ponos uznose visoko jer je on
manifestacija njihovog integriteta i najvažniji epitet društvenog statusa,
budući da su u vrijeme nastanka moralnog kodeksa čiji je gordost dio
svi bili manje‑više jednakog materijalnog stanja. Moralna krutost, a to je
bila zlata vrijedna vrlina, kroz vrijeme je pretrajala kao ponos i gordost i
obezbjeđivala najviši društveni status. Kako se promijenilo vrijeme, a u
skup parametara koji obezbjeđuju status ušli još neki, naročito oni koji
su značili ekonomsko raslojavanje, iskaz „ja se nikada ne izvinjavam“
djeluje kao relikt jednog vremena koje je gajilo herojski ep i junaštvo, gdje
neizvinjavanje pretrajava kao statusna moneta. Interesantno, ali taj isti
moralni kodeks patrijarhalnog vremena nudio je i „čojstvo“ kao katego-
riju kojom se „drugi brani od sebe“. Izvinjavanje je upravo to: odbraniti
drugog od sebe i kazati mu da ti je žao zbog nanesene uvrede. Izgleda
da su u Crnoj Gori mit i moralne vrijednosti ipak lakše pretrajavale kroz
junaštvo nego kroz čojstvo, konstituišući tako društveni registar opho-
đenja u kome nema ili ima vrlo malo izvinjavanja. Da je neizvinjavanje
dio društvenog registra, a to znači da je prihvaćeno kao dio normalnog
interpersonalnog saobraćanja, svjedoči i izjava jedne mlade žene koja je

rekla da se nikada ne izvinjava, ali ponekad zaplače (u znak izvinjenja). Za
muškarce u Crnoj Gori znamo – oni nikada ne plaču.
Izvinjavanje u Crnoj Gori nije popularno jer uvijek oduzima nešto od
čovjeka, najčešće od dobre predstave o sebi, a to nešto mora da se položi
pred noge drugoj osobi. Taj dar nije naročito rasprostranjen jer za to ne
postoji istorijski i kulturološki trening, a rekli bismo da još ne postoji ni
neko veliko raspoloženje. Crnogorsko društvo još uvijek kao pozitivne
vrijednosti gaji autoritarnost, na jednoj strani, i potčinjavanje autoritetu,
na drugoj. (Zbog toga je u posljednje vrijeme velika priča u Crnoj Gori
ona o dekonstrukciji autoriteta, ne s ciljem dekonstrukcije radi destruk-
cije, već da bi se uspostavio novi poredak sa manje straha od pojedinca i
manje pokoravanja njemu, odnosno manji stepen autokratske vladavine,
što sve skupa, ipak, vodi nekoj demokratiji većoj od postojeće. Pritom,
ta dekonstrukcija autoriteta navodi jedinku da bude odgovorna sebi, a ne
nekom drugom, što je za patrijarhalni crnogorski scenatij presudno.) Još
uvijek je normalno da se žene pokoravaju muškarcima, još uvijek je nor-
malna muška dominacija. Implikacija navedenih muškarčevih riječi može
biti: a) da je bezgrešan; b) da se ponaša u skladu sa kulturnim scenarijem
i ličnim doživljajem sebe u tom scenariju pa mu, što kažu u Crnoj Gori,
„može biti“; c) da ima sve atribute onih na „visokom položaju“ („visoki
položaj“ je ovdje apstraktna kategorija i kulturno uslovljena – može biti
ugled, novac, vlast, a može i sve zajedno), ili da je arogantan. U tome
„može mu biti“ sadržana je suština takvog ponašanja i njegove društvene
(ne)prihvatljivosti: siledžijstvo, a tako ne izgleda; arogancija, a da se tako
ne doima; neuglađeni manir ponašanja nesaobražen s etikecijom civili-
zovanih, kakvi želimo da budemo. Ta nesaobraženost sa drugačijom eti-
kecijom naročito dolazi do izražaja u interkulturnim kontaktima, gdje su
učesnici u komunikaciji pojedinci iz kultura sa različitim stepenom odnje-
govanosti izvinjavanja. Oni iz „junačkog“ kodeksa ovim drugima djeluju
zapovjedno, nadmeno, neuljudno i nevaspitano; oni koji njeguju kulturu
izvinjavanja kao verbalno podmazivanje društvenog točka onim prvima
djeluju meko, bez supstance, pretjerano uglađeno i lako za manipulaciju.
Ukoliko se, pak, inferencija implikacije da mu „može biti“ odvija u istom
kulturnom obrascu, vjerovatno će značenje biti pod b); ukoliko tu im-
plikaciju inferira neko ko više vrednuje ličnu autonomiju, vjerovatno će
je protumačiti pod c). S tim što mu sa takvima „ne može biti“. Postoji li
komunikacija u kojoj je prihvatljivo da, pri pretpostavci postojanja nane-
sene uvrede ili štete, ne uslijedi izvinjenje u normalnoj interpersonalnoj
komunikaciji? Primijenjeno na ovaj slučaj, čitava priča se vraća na poče-

tak jer je žena tražila izvinjenje, a nije ga dobila. Uvreda je postojala u
njenom doživljaju, ali ne i u muškarčevom. Možda su povrede jednako
bili svjesni, ali nisu imali jednaku svijest o tome šta s njome. Možda ona
misli da je zaslužila da dobije kompenzaciju u vidu izvinjenja, a on da je
ne zaslužuje, ili da „greška“ nema te razmjere, bez obzira na to što on,
inače, tu kompenzaciju „nikada“ ne daje. Onda je to ukrštanje parame-
tara muško-ženske komunikacije sa govornim činom izvinjenja, gdje sa
velikom sigurnošću možemo da tvrdimo da će društveni registar iz sfere
hijerarhije i statusa (dominacija) da nadvlada idiolekt iz sfere afektivnog i
ličnog (ljubav). To će to biti interpersonalni diskurs statusno nejednakih
do te mjere da će izvinjenje za nanesenu uvredu, po pravilu, izostati kao
nepotrebno. No, to je tema za posebno poglavlje, koje bi bilo naslovljeno
„Kako se u Crnoj Gori izvinjavaju zaljubljeni“.
Drugo lično izvinjenje
Doživljaj o uvredi ne mora izgledati isto kod vinovnika uvrede i onoga

kome je upućena. „Ne znam kakvo je to čudo? Evo ti izvinjenje pa ga
sama privij na tu uvredu“ formalno može izgledati kao izvinjenje jer sa-
drži leksemu izvinjenje, što predstavlja zadovoljenje kanonske formulacije
izvinjavanja, ali da li je to i suštinski? Upotrijebljeni imperativ privij, koji
podrazumijeva neformalnost i odsustvo društvene distance, uz nuđenje
evo ti, trebalo bi da podvuku bliskost u kojoj izvinjenja vjerovatno nisu
potrebna. Međutim, ono sama čini veliku ogradu prema izvinjavanju, jer
ga u muškarčevom doživljaju očigledno nema. Ova formulacija izvinje-
nja virtuozno povezuje dva govorna čina koja su međusobno semantički
suprotstavljena. „Evo ti izvinjenje“ samo po sebi moglo bi da se pri-
hvati kao jedan govorni čin, a to je izvinjenje kroz formulaciju priznanja
uvrede, pokajanja za uvredu i molbe da se jednom shvaćena šteta (ko-
munikacijska, ili kakva druga) nadoknadi i izgladi. No, drugi dio iskaza,
„pa ga sama privij na uvredu“, drugi je govorni čin, gdje direktivni glagol
privij u svojoj performativnosti ima smisao pružanja pomoći, ublažavanja
tegobe koja je nečim izazvana, riječju – nudi se lijek za ranu. Prvi i drugi
govorni čin kao da nisu uzročno‑posljedično povezani, stoga djeluju kao
da ih izriču dva lica. Drugi dio iskaza, sa glagolom privij, nova je mala
uvreda jer riječi koje bi trebalo da budu „skrušena molba“ za izvinjenje
„dobačene“ su kao „melem“ koji treba da se „privije“ na ranu uvrede.
Međutim, ono mnogo više liči na ono što Lazar (Lazare, 1995) naziva
prazno, šuplje, lažno izvinjenje (engl. botched apology), a to je izvinjenje
koje ne samo što pokajnikovo osjećanje kajanja, griže savjesti ili žalje-
nja ne prenosi uspješno već uzrokuje dodatnu štetu ili nanosi dodatnu
uvredu.
Pragmatski, navedeni iskaz ipak vrši funkciju izvinjenja jer ga treba po-
smatrati u datom kontekstu govornika, njihovog odnosa, težine prestupa
koji zahtijeva izvinjenje, lično poimanje prestupa, stava prema izvinjava-
nju, stepena ugroženosti lica i kulture u kojoj se to izvinjavanje dešava.
Intencionalno značenje tog iskaza jasno je i svakako bi trebalo da se de-
kodira kao izvinjenje. No, ono dodato značenje koje proizlazi iz drugog
govornog čina, koji bi se mogao nazvati „davanje savjeta“ iskazano per-
formativnim glagolom privij u obliku imperativa, nosi dozu ironije koja
stavlja pod sumnju čitav ponuđeni iskaz izvinjenja. Ponovo, neizvinjenje
ugrožava ženino lice, njenu autonomiju i njen doživljaj o odnosu koji s
muškarcem ima. Razlog bi vjerovatno trebalo tražiti u raskoraku poima-
nja o prestupu koga je u ženinom doživljaju bilo, a u muškarčevom nije.
Ženina jasna svijest da je uvrijeđena i muškarčevo odsustvo svijesti da je
prestupio pomjeraju težište ovog govornog čina sa diskursnog fokusa na
fokus kulture, mentaliteta i psihologije ili, kako bi Debora Tanen rekla,
na kroskulturni teren, odnosno teren genolekta (D. Tanen, Ti jednostavno
ne razumiješ, 1999). Ono što je za ženu uvreda za muškarca nije. Ono što
nju ugrožava njega ne ugrožava. Ono što on po navici radi ona ne bi ni u
bunilu. Kao da nisu dio istog sistema vrijednosti. A jesu. I pritom izgleda
da se silno bore za svoje prijateljstvo.
Zaključak
Neizvinjavanje, ipak, nije dio društvenog registra u Crnoj Gori. Ako Go-
fmanovo „lice“ zamijenimo crnogorskim „obraz“, a teoriju Braunove
i Levinsona dopunimo primjerima čojstva i junaštva Marka Miljanova,
vidjećemo da se izvinjavanja u Crnoj Gori više dešavaju na terenu ju-
naštva nego čojstva, a da se učtivost koju zahtijeva izvinjenje više dešava
na terenu negativne ljubaznosti onog koji se izvinjava negoli negativne
ljubaznosti onog koji je uvrijeđen. Drugim riječima, često, u Crnoj Gori,
barem, nije ugroženo „lice“, već je ugrožen sam govorni čin koji toj
ugroženosti prethodi. Prosto, izvinjavanje se ne desi. Ono izostaje jer u
suprotstavljenim kategorijama moći (junaštva) i emocije/moral (čojstva)
prevladava moć zato što se još nije sasvim razvila svijest da izvinjenje više
kroti ponos (koji je ponegdje smrtni grijeh), a manje ponižava. Izviniti se
prvenstveno znači ljudskost i uljudnost. To je spoznaja koja se polako u
Crnoj Gori probija kroz opterećujuće nanose istorijskog nasljeđa.
Semantika izvinjenja nadilazi pragmatiku tog govornog čina jer je izvi-
njavanje u komunikaciji više od performativnog glagola. Izviniti se, u psi-
hološkom smislu znači prestati poricati grijeh, grešku, prestup ili bilo šta
slično, što je veliki uvid u sebe i jednako takvo poštovanje drugoga. Ne-
izvinjavanje, pak, automatski abolira počinioca od bilo kakvog osjećanja
krivice jer mu ne prethodi ustanovljena veza između uzroka i posljedice,
stoga ni obaveze da se izvinjava. Prosto, posljedice ne postoje u počinio-
čevoj svijesti. Odsustvo izvinjenja može da uslijedi zbog odsustva razloga
za izvinjenje, ili zbog nejednakog doživljaja razloga koji sagovornici u
interakciji imaju. Bilo koji da je razlog, izvinjenje neće uslijediti i fiksi-
raće kako uvredu tako i komunikacijski jaz koji će iz toga proizići. Zbog
toga društva koja imaju veću kulturu izvinjavanja lakše komuniciraju jer
imaju jedno moćno sredstvo popravke svog ponašanja, čak svoje ljudske
prirode. A to je već mnogo više od govornog čina izvinjenja. Lako je
moćnom uvrijediti i poniziti slabijeg: vlasti narod, gospodaru roba, šefu
službenika, muškarcu ženu, odraslom dijete. Teško se izviniti jer izvinje-
nje podrazumijeva postojanje ropstva, odsustvo demokratije, hijerarhiju,
siledžijstvo, dominaciju ili ugnjetavanje kao i želju da se ta nesrazmjera
umanji ili otkloni. E, to je teško priznati i zbog toga se izviniti. Stoga su
izvinjenja paradoksalna. S jedne strane, nude verbalnu kompenzaciju za
štetu, s druge strane, legitimizuju tu štetu za koju pokušavaju da ponude
iskupljenje.
Znati izviniti se kapitalna je investicija jednog dobrog odnosa i njena
najvažnija zaloga. U kulturi i kod ljudi koji taj govorni čin gaje, izvinja-
vanje je spasonosna zakrpa kojom se čuva da se tkanje dobrog odnosa
ne raspara kao Penelopino pletivo – u mraku noći, i začas. Znati izviniti
se uljudnost je visokog ranga, moći izviniti se znači za trenutak potisnuti
sebe i uvažiti drugoga. Znati izviniti se znači moći pokajati se. Kako u
kulturi jednog naroda, tako u kulturi njegovog pojedinca.
Iskreno izvinjavanje vrši jedno veliko lično pospremanje, ako ne ka-
raktera, a ono stava i ponašanja i relativizuje čin ugroženosti lica kao
odliku čovjekovog ega i potrebe za superiornošću. Izvinjenje je skoro
preobraćanje. Iskreno dato izvinjenje skoro da bi moglo da se izjednači
sa učinkom temeljite introspekcije, gdje čovjek sagledava sebe i svoj
odnos prema drugim ljudima, što dovodi do vidljive manifestacije koja
se očitava kroz „korektivni element“ izvinjenja. Tu ne potpadaju samo

skrušena izvinjenja, već sva ona mala i velika kojima nas sagovornik uva-
žava, kojima se iskupljuje za grešku i kojima obećava da će ubuduće „biti
dobar“. Izvinjavanje mu dođe kao lakmus papir jednog odnosa. Poplavi
na svako izvinjenje, jer je izvinjenje pravi reagens postojanosti odnosa,
ali se od čestog (neiskrenog) izvinjavanja brzo potroši pa ostane crven
(od bijesa).
U izvinjavanju se uvijek podvlači asimetrija odnosa moći jer je onaj
koji se izvinjava u tom činu osoba sa manje moći – čin izvinjavanja je
onemoćava. Vidjeli smo koji problemi nastaju onda kada se ukrste ka-
tegorije emocionalnog i hijerarhijskog, i moralnog i hijerarhijskog, i do
koje mjere su tako posmatrana izvinjenja na određeni način contradictio in
adjecto. Moćni žali, pa se zbog toga spušta u poziciju manje moćnog i moli
za izvinjenje; manje moćni u trenutno zadobijenoj poziciji veće moći gdje
mu se izvinjavaju, kooperativan je i saosjećajan, pa pristaje da apsolvira
grijeh i grešku i restaurira uobičajene interpersonalne (ili društvene ili
međudržavne) pozicije u kojima on ima manju moć. To je ponekad toliko
teško da se čin ličnog izvinjenja ili oproštaja odlaže do smrtne ure, a ne-
kad se ne desi ni tada. To lijepo ilustruju riječi pjevača Gibonnija, koji na
najradikalniji način pjeva o izvinjavanju. On kaže „da je lakše umrit nego
judima reć ’oprosti’“, a potom navodi izvinjenje i na engleskom – ’I am
sorry’. Naspramne kategorije u njegovom stihu nisu emocije i hijerarhija,
već izvinjenje i smrt. Život, kako on kaže, nekada radije bira smrt nego
tu tešku riječ. Neka je riječ o pjesničkom ili uglazbljenom pretjerivanju,
svejedno je teško.
Nema tog prijateljstva koje se usljed dugog habanja neće pocijepati i
ljubavi koja se greškom ili uvredom neće narugati svom dugom trajanju.
Ideal prijateljstva ili drugarstva ili, pak, ljubavi negdje je sudbinski načet
usljed ljudske nesavršenosti, i sigurno će negdje popustiti. Prijatelj, drug,
roditelj, dijete osjeti se tako izdanim, iznevjerenim razočaranim, odbače-
nim. Da tako i ne ostane, da razočaranje i odbačenost ne postanu ovje-
reni čin i neminovni pratilac ljubavi i davanja, očaranosti i bezuslovnog
prihvatanja, kod pametnih ljudi zasluga je izvinjavanja.
Možda je moguće tu egzistencijalnu dimenziju pretvoriti u filozofsku,
pa reći da mi dijelimo nesavršenosti svojih bližnjih (i oni naše) i toleri-
šemo ih (i oni nas) dok god je to moguće. Kada nije, ne oprostimo i pre-
kidamo kontakt, poslovni odnos, drugarstvo, prijateljstvo, brak, što god,
jer je šteta nepopravljiva. Izgovorena riječ biva prejaka. „Riječ nije konj,
pa da je možeš uhvatiti“, čuje se u narodu. Konja možeš uhvatiti, riječ ne
možeš. Uvreda nadvladava izvinjenje. Nema te verbalne zakrpe kojom

se može pokriti emocionbalna rana. Psihološki, izvinjenja su utemeljena
na mehanizmu pogreške–krivice–popravke (greške), a filozofski upućuju
na aspekt smisla u životu gdje se uvažava onaj drugi, gdje ima dovoljno
prostora za sve. Ili bi trebalo.
Mnoge kulture (i pojedinci u njoj) naučile su blagodeti i manupulacije,
doduše, dobrog izvinjenja. One koje nisu dozvolile su orgije vještičjeg
plesa poricanja, krivice i grijeha, izostanka odgovornosti za sopstvene
postupke, kao i nesvjesnosti i nesposobnosti suočavanja s posljedicama
koje iz toga proističu. Koja god da je stvar po srijedi, slijede dva za-
ključka: ili su ljudi tako silni, pa to mogu sebi da dozvole; ili su tako
neprosvijetljeni, pa o tome ništa ne znaju. Nije teško, čak, ni zamisliti
komunikaciju jednog takvog silnog i jednog takvog neprosvijetljenog. To
bi mogao biti neko iz carskih palata i neko od onih, može i iz Crne Gore,
koji kažu: „Ja se nikada ne izvinjavam“. U metaporuci slali bi iste signale,
što bi značilo da i jedni i drugi ne haju za ostatak svijeta. Doduše, jedni
to mogu, drugima se samo čini da mogu.
(„Gordo poniženje ili esej o dva izvinjenja“, Vaspitanje i obrazovanje, br. 2, 2007)
11
Č OV E K I D E Č A K v s . M U Š K A R A C I D J E Č A K
ili
Š TA S V E P R E VO D I L A C P R E V I D I K A DA Ž U R I
Uvod
Čitajući knjigu Čovjek i dječak Tonija Parsonsa u prevodu Nenada Dro-

pulića (2001), refleksom uvježbanog poklonika pisane riječi registrovala
sam neke neravnine u prevodu i to me potaklo na napor da ih na odre-
đeni način popišem i klasifikujem. Prvo sam čitala original, a onda, iz ra-
doznalosti, prevod. U Londonu sam nabavila original Man and Boy (1999)
jer su me privukle kritike, tema, kao i činjenica da je knjiga bestseler i
prisutna u izlozima svih knjižara. Mislim da upravo tu leži razlog za tajnu
prevoda ove knjige, i to je ujedno i moja teza: s onim žarom sa kojim se
otkupljuju autorska prava za, recimo, filmove „Gospodar prstenova“ ili
„Spajdermen“, s istim žarom i istom brzinom, čini se, pristupa se pre-
vodu knjige bestselera pod geslom „ko će prije“. Doduše, jedna je stvar
jednokratno platiti prava prikazivanja za film, a druga je stvar prevesti
knjigu. U prvom slučaju sve sem titla je isto, u drugom slučaju ništa nije
isto. Šala, pokazalo se, u ovom slučaju nije bila dobra početna pozicija za
ovaj pothvat. Kako je prevođenje vrlo složen proces, pokušaću da taj uti-
sak i početnu hipotezu testiram onim što, po mom ubjeđenju, predstavlja
osnove dobrog prevođenja.
257
Č OV E K I D E Č A K v s . M U Š K A R A C I D J E Č A K / 2 5 8
Neravnine u prevodu
Dakle, pošla sam od pretpostavke da su „neravnine“ u prevodu morale

nečim biti uzrokovane i učinilo mi se valjanim da pretpostavim da su
to združeni: a) hitnja koja je uzrokovala b) doslovan prevod što je vodilo c)
previđanju idiomatike.
Riječi Nova Vukovića i njegov sud o stanju knjige u nas ovdje nado-
laze nekako prirodno. U knjizi Visovi Nova Vukovića, Novo Vuković kaže:
„Porast broja pisaca i olakšane mogućnosti produkcije knjiga stvorili su
jedno stohastičko stanje u kom je javna scena preplavljena proizvodima
sumnjivog kvaliteta i imenima bez književnog rejtinga. U izlozima knji-
žara, na sajamskim štandovima, u programima izdavačkih kuća, pa čak
i na policama biblioteka, skoro da nema nikakvog reda, nikakave sheme
koja bi indikovala skalu vrijednosti. Klasici i pisci evropskog renomea
guraju se sa amaterima i skribomanima u luksuznoj opremi, publikuju
se sabrana djela minornih pisaca, ekspresno se proizvode ‘vunderkindi’
i ‘bestseleri’, agresivno se atakuje na žirije, na sredstva informisanja, na
ugledne tribine, na lektiru i nastavne programe itd.“ (2002: 96). I dalje:
„Nevolja je u tome što je izdavaštvo praktično svedeno na komercijalu,
što je knjiga postala obična roba, čija se vrijednost isključivo valorizuje
brojem prodatih primjeraka“ (Ibid., 98).
Moja teza bila bi negdje oko dijagnostikovane hitnje prevoda i knjige
kao robe, ne naročite robe, nego prosto robe, više negoli u nekoj teorij-
skoj ravni neslaganja oko prevodilačkog metoda i drugačijih prevodilač-
kih vještina. Ne bih htjela da optužim, već prije da postojanje ovakvih
prevoda opravdam višom silom koja se zove žeđ za knjigom, s jedne
strane, i surovim zakonima tržišta, s druge, koji nalažu princip brzine i,
po mogućnosti, kvaliteta, što, nažalost, nije uvijek lako postići. Nisam
daleko ni od pomisli da ovakvi prevodi na određeni način svojom povre-
menom doslovnošću osiromašuju ne samo prevedeni tekst već i jedan je-
zički sistem, posljedično siromašeći kulturu i ugrožavajući identitet. Ako
se ne skrene pažnja na neke pojave u prevodilačkom procesu, a naročito
na greške, moglo bi nam se desiti da doista jedan drugi jezički varijetet
zavlada kao jezički standard, a punopravnost tog standarda svjedočila bi
o našoj nebrizi. Rad koji slijedi nepretenciozna je analiza prevoda jedne
veoma čitane knjige.
Prevod i original, prema prema riječima Žan Parija „predstavljaju dvije
forme ovaploćenja jedinstvene apstrakcije, ako ne i sasvim metafizičkoga
pralika. (...) Izražavajući se u terminima srodnosti, može se reći da uspje-
šan prevod treba radije da postane brat negoli sin originalu, jer i jedan
i drugi svode se na jednu transcendentnu Ideju, koja je istinski – iako
nevidljiv – otac dela“ (J. Paris, 1961:19). Za prevod koji imamo pred so-
bom teško da bismo mogli da govorimo o tim srodničkim odnosima.
Po stilskoj nedorađenosti, jezičkoj nepreciznosti i broju jezičkih zamki
u koje je prevodilac upao, prije će biti da se na momente radi o nekom
neplemenitom izdanku nego o produžetku kakve (otmene) loze.
Čuvena je Ciceronova postavka da pri prevođenju ne valja brojati riječi,
već ih treba vagati. Lijepo kao princip, ali u teoriji prevođenja vrlo teško
izvodivo. Prevod knjige, iz koje slijede primjeri za ovu analizu, nerijetko
nudi upravo suprotno: nudi obilje doslovnih prevoda koji na jeziku pre-
voda ne znače ništa sem da su „riječi brojane“. Bilo je za očekivati da mi
se u određenoj mjeri desi nepoklapanje ili čak kolizija u prevodilačkom
testiranju originala i čitalačkom testiranju prevoda. Pritajeni prevodilac
u meni navodio me da čitam knjigu upoređujući, pogotovo kada sam na
to bila pobuđena nekim riječima i izrazima za koje sam osjetila da nisu
dobra, ili meni bliska, stilska i leksička rješenja.
Lenard Forster, uvaženi profesor njemačkog jezika na Londonskom
univerzitetu, u svom tekstu „Prevod: Uvod“ napisao je da su čuveno
pitanje Is life worth living? i odgovor Depends upon the liver u svom prevodu
na francuski kao: La vie vaut - elle la peine? i Question de foie primjer veoma
dobrog prevoda koji on naziva „jednim od najsrećnijih prevoda uopšte“
(L. Forster, 1958:3). Pored jezgrovitosti, polisemičnosti i efektnosti, ovaj
prevod sadrži onaj najrjeđi kvalitet, a to je prevod igre riječima. Liver
u engleskom i foie u francuskom, što znači onaj koji živi i jetra, jednako
su uspjeli i jednako duhoviti u transpoziciji tog tako rijetkog kvaliteta
leksičko – semantičkog spoja. Tekst koji sam analizirala nije, srećom, obi-
lovao igrama riječi koji bi me stavili na strašne prevodilačke muke. Nave-
deni primjer je više uzor za dostizanje koji sve prevodioce opominje na
složenost njihovog posla nego što je kritički intonirana primjedba.
Prema Jiržiju Leviju tri su faze prevodilačkog posla: a) shvatanje ori-
ginala; b) interpretacija originala i c) prestilizacija originala1 (1982: 35).
Imam utisak da je u svim trima fazama, nejednako, doduše, došlo do
razmimoilaženja između prevodiočevog rješenja i mog osjećanja izvorne
verzije ovog romana. Za prvu fazu mogu da kažem da se radi o savreme-
nom djelu koje obrađuje teme međuljudskih odnosa u urbanoj sredini,
tačnije, bavi se čovjekovom intimom u uslovima krajnje otuđenosti na
razmeđi vjekova i milenijuma. Taj način života, taj jezik, tu vanjezičku
stvarnost treba poznavati. Tvrdim da se takva djela ne mogu prevoditi
ukoliko se nije boravilo u toj zemlji ili ukoliko konsultant nije Englez. Ne
Britanac, ne Amerikanac, već Englez.
U drugoj fazi, ili interpretaciji originala, upomoć zovem Jirži Levija,
koji daje dopunsko objašnjenje: „Nećemo razmatrati djelo u sebi, već
njegovu receptivnu vrijednost (tj. distinktivnu ili društvenu funkciju nje-
govih elemenata); nećemo insistirati na identičnosti onoga šta dobiva či-
talac prevoda s onim što dobiva čitalac originala, nego ćemo zahtijevati
da prevod i original vrše istu funkciju u sistemu kulturno-istorijskih veza
kod čitalaca originala i prevoda“ (J. Levi, 1982:23). U knjizi Čovjek i dječak
tema pripada univerzalijama ljudskog iskustva i ponašanja pa stoga nije
predstavljala nikakav poseban problem. Doista, ponešto od poteškoća
leži u geografiji, ali ne i u istoriji: ovo nije dijalog epoha, već podudaranje
istog vremena podijeljenog na dvije geografije koje više korespondiraju
nego li divergiraju. Tonija Parsonsa lakše je prevoditi nego Džulijana
Barnsa, na primjer. Što se tematike tiče, prvi piše više na lingua franca,
drugi više na engleskom jeziku. Oba su veoma popularna, iako pisci raz
ličite literarne težine.
U svjetlu vrlo razvijene teorije prevođenja koja je zapamtila eksperi-
ment mašinskog prevođenja (traffic jam – jam with oil taste), a danas već
ovjerenog kompjuterskog prevođenja, mnogo je tekstova iz teorije i
prakse prevođenja koji se bave određenim aspektom transponovanja.
Transponovanje ili samo prevođenje znači pretočiti na drugi jezik, za-
državši pritom smisao. To je najopštija ideja prevođenja koja mora da
se doradi svim onim aspektima koji podrazumijevaju dobar prevod uz
minimum „štete“ koja se pritom zbiva. Za idealnog prevodioca dajemo
Gogoljevu definiciju, to je „neko/osoba koja postaje stakleno okno koje
je tako prozirno da čitalac ne primjećuje da postoji staklo“ (L. Forster,
1958: 16). Ipak, najčešće ima prevoda koji imaju ogrebotinu ili brazdu na
staklu ili je, pak, staklo u boji. Pritom mora da se uzme u obzir veličina
simbola, u terminologiji Lenarda Forstera, ili segmenta u modernoj ter-
minologiji, koji treba konvertovati na drugi jezik. To su pojedinačna riječ,
rečenica ili fraza, i tekst ili, pak, cjelokupno djelo. Neophodno je pritom
zapitati se: s kojom svrhom se radi dati prevod i za koga; koji je društveni,
kulturni, istorijski, politički, civilizacijski kontekst određenog prevoda.
Umjetnost transponovanja
Prevod o kojem je riječ nije lišen artizma transponovanja, što je dio su-
štine samog procesa prevođenja, međutim, svoj lingvistički učinak on
ima i na sociološkoj ravni. Činjenica je da ga je hitro objavila „Laguna“
i da se veoma mnogo prodaje. Sve ono što je u prevodilačkom domenu
u njemu zanat, vještina, umjetnost, kreacija, rekreacija, prisustvo manjih
ili većih grešaka, umnoženo je u hiljade primjeraka, a pročitalo mnogo
više čitalaca. Sve su te formulacije, bilo uspješne ili neuspješne, tačne ili
netačne došle do svog čitaoca u vidu koji se više ne dâ popravljati.
U interpretaciji originala nije bilo krupnijih zamjerki, ali treća faza po
Leviju praktično nosi sav teret zamjerki koje se prevodu pripisuju. Da
počnem od početka, dakle od naslova. Man and boy prevedeno je kao Čovek
i dečak. Šesti tom Rečnika srpskohrvatskoga književnog jezika (1967, str. 891)
nudi sljedeću definiciju za čovek: „društveno biće koje misli, govori i ras-
polaže sposobnošću da stvara oruđa i da se njima služi u procesu druš-
tvenoga rada“. Longman Dictionary of Contemporary English, u izdanju Lon-
gmana iz 1980. godine, za man kao prvo značenje navodi: „a fully grown
human male“, znači muškarac, a drugo je: „a human being“ – čovjek. Oxford
Advanced Learner’s Dicrionary, (1998) još je precizniji, definišući tu riječ
kao: „an adult male human being“. Dakle, muškarac. Shvatljiva je odmah
bila prevodiočeva dilema: kratko, jezgrovito i efektno, kao u naslovu ori-
ginala, ali pomalo netačno; i epski duže i tačnije. Moje je opredjeljenje za
ovo drugo, jer o tome je cijeli roman: kako se muškarac i dječak, otac i sin
nose sa životnim prilikama i neprilikama kada ih jedno drugo „društveno
biće koje misli i govori“, tj. žena i dječakova majka, ostavi da se nose sa
životom kako znaju i umiju.
Ono što smatram većim previdom u prevodu je pomenuto „zapada-
nje u zamku idioma“, za koju se može kazati da ima dvojaku manife-
staciju neprihvatljivosti. Prva vrsta neprihvatljivosti je neprepoznavanje
idioma, pa, stoga, kao posljedicu dobijamo doslovni prevod, a druga je
zadržavanje (tačnog) idioma, ali vrlo specifikovanog žanra. Ovdje se,
ilustracije radi, navode dva primjera iz drugih djela istog autora, istog
prevodioca i istog izdavača. Radi se o prevodu romana Man and wife (Čo-
vjek i žena) – ovdje razumljivo izostavljam komentar na prevod čovjek za
englesku riječ man (koja se tako prevodi od nastanka Biblije do danas).
Na strani 243 nailazimo: Moja mama ima igle i eksere u ruci i užasan bol u
grudima. Pouzdano znamo da idiom to have pins and needles znači utrnuti,
imati trnce (u određenom dijelu tijela) i teško da je prihvatljiv drugačiji
prevod. Ili primjer iz knjige pod nazivom One for my baby, u prevodu Za
moju malu. Na strani 120 prevoda te knjige stoji: „Neću te više uznemiravati“,
kažem joj. „Hvala ti. Platiću ti piće“. To na engleskom glasi Thank you. I’ll buy
you a drink. Platiću ti piće jedna je od čestih i vrlo zavodljivih formulacija i
skoro da bi mogla da potpadne pod definiciju „lažni prijatelji“, toliko je
moćna u svojoj sličnosti. Ipak, izvorni govornici srpskohrvatskog jezika
u tom kontekstu najčešće upotrebljavaju jednu drugu frazu, odnosno je-
dan drugi glagol. Fraza glasi: ja častim, častim piće, moj je red ili nešto slično
ukoliko već nije postala nepovratno „poengležena“, a meni je to pro-
maklo. (Na djelu je globalna „prerada“ jezikā u engleski, ali se i engleski
mijenja pa postaje varijanta otuđena sebe poznata kao „Lingua Franca
English“). Glagol platiti teško je saobraziv sa našom gostoljubivošću i
direktno je suprotan dobrom ukusu i dobrom duhu našeg poimanja časti
i čašćavanja. Častiti u vezi je sa riječju čast. Kako je u duhu našeg jezika
i našeg naroda „ukazati čast“ nekome ponudivši mu piće, upotrebom
glagola platiti u ovoj frazi zadiremo u običaj, duh naroda, njegov karakter
koji je od „davanja“ više nego od „plaćanja“. Time mijenjamo suštinu
(jezika i kulture) mnogo više nego što u prvi mah izgleda trampivši tom
jednom rečenicom tradiciju za jednu uvezenu frazu koja se, avaj, izgleda
polako ukorjenjuje.
Primjer koji slijedi drugačijeg je karaktera u prevodilačkom izboru i
iznosimo ga zbog drugačije motivacije nego prethodni. Radi vjernosti
originalu ili pod snažnim uticajem originala ponegdje se zadržavaju one
formulacije koje imaju ograničeno „dejstvo“, odnosno pripadaju određe-
nom žanru poznatom uskom broju znalaca. Radi se o situacijama kao u
primjeru 23 korpusa koji slijedi. To chuck in the towel na engleskom znači
predati se. Prevodilac se odlučuje da jedan idiom iz oblasti boksa prevede
idiomom koji, takođe, dolazi iz oblasti boksa. Po konvenciji, po pravi-
lima, onaj ko gubi baca peškir u znak predaje. Ali, taj idiom baciti peškir
biće potrebno dalje prevesti svima onima koji ne znaju žargon boksa i
njegove uzuse. Ovo smatramo dobrim prevodom metafore, pa ukoliko
je metafora ograničavajući faktor u originalu, nema razloga da to ne bude
i u prevodu.
Za sve one koji su kompetentni govornici srpskohrvatskog jezika pre-
vodi iz korpusa koji slijedi mogu izgledati čudno, strano i pomalo rogo-
batno. Primjer doslovnog prevoda idioma nije potrebno komentarisati,
ali prevod primjera I’ll buy you a drink zaslužuje više pažnje od naizgled
pukog, prevodilačkog cjepidlačenja. Radi se o tome da je suština jezika
načeta – on se mijenja – da li namjerno ili nenamjerno, teško je prosuditi.
A teško je reći i koliki učinak imaju prevodi „s greškom“ na govornike

jezika cilja. Jedno je sigurno – te prevode bi trebalo uraditi ponovo, s
manje žurbe.
Primjeri iz korpusa klasifikovani su u tri cjeline. Jedna je jezik i stil,
druga jezičke zamke, a treća žrtve žurbe. To su primjeri, po mom mišljenju,
nedorađenih, pogrešnih ili besmislenih prevoda. Primjeri su poređani po
redoslijedu pojavljivanja u knjizi. Prvo se daje prevod, a onda original.
Segment je rečenica, a tamo gdje je to primjereno i potrebno dat je širi
kontekst.
Obojeno staklo prevoda
Prevod poput stakla u boji takođe je prevod i namijenjen je da se tako

i čita. Ali kako on to boji čitaoca? Prevod koji imamo pred sobom više
je usredsređen na sadržinu, na spoznaju suštine pričanja, ogoljeni dija-
gezis bez velikog osvrtanja na jezik i stil. Oni „naročiti uslovi“, a tu pr-
venstveno mislim na žurbu, na određeni način, zasjenjuju pravu prirodu
prevodilačke umjetnosti jer nas zadržavaju u predvorju posla. Umjesto
da se bavimo komparabilnošću izraza, transponovanjem određene ideje
u drugi jezik, tj. jezik cilj, ili uspješnošću nijanse prevoda, mi se zadrža-
vamo na spekulaciji do koje mjere je jedan idiom pogrešno preveden, a u
kojoj razmjeri možda namjerno ostavljen da oslikava leksičku strukturu
i semantičku potku datog jezičkog izraza jezika izvora. Ako, pak, to nije
suština ovih novih prevoda, onda je doprinos kreiranju jednog novog
jezika za koji, u svojoj ličnoj „prevodilačkoj obojenosti“, ne mogu naći
opravdanje.
Dio koji slijedi predstavlja primjere prevoda, originalnog teksta i njiho-
vih komentara – elementi teksta koji se komentarišu dati su italikom.
Jezik i stil
(1) (a) Sa trideset trebalo bi da mislite – ovo su moje zlatne godine, sve je
ovo bilo tek predjelo, najbolje tek dolazi – i sva ta izanđala sranja
(str. 11).
(b) Thirty should be when you think – these are my golden years, these
are my salad days, the best is yet to come – and all that old crap
(str. 5).
Padež, predloška konstrukcija

Predlog: u tridesetoj; s tridesetom
Kolokacija
Predlog: sve to poznato sranje, otrcana sranja
(2) (a) Kada mislim o navršavanju tridesete, mislim na privlačne tridese-
togodišnje bračne parove kako se maze poput uspaljenih tinejdžera
dok u pozadini beba gučući puzi po uglačanom podu, ili vidim
grupu zgodnih, duhovitih prijatelja koji, pijući espreso, odjeveni u
impresivnu trikotažu, razočarano i sažaljivo govore o igri udvaranja
(str. 12).
(b) When I thought of turning thirty, I thought of attractive thirty-
noyhing marrieds snogging like teens in heat while in the backgro-
und a gurgling baby crawls across some polished parquet floor, or
I saw a circle of good looking, wisecracking friends drinking latte
and showing off their impressive knitwear while wryly bemoaning the
dating game (str. 6).
Kontekst; izbor leksike

Asocijacija: suknja ili haljina od žerseja (samo ženski odjevni
predmeti)
Predlog: predivne džempere; fino predivo; prestižno pletivo
Komentar: čitavu rečenicu bi trebalo popraviti i stilizovati
(3) (a) Bilo da uživate u posljednjih par godina bezbračne slobode ili da ste
nedavno uplovili u zreliji, odgovorniji život s nekim koga volite,
teško je zamisliti zaista užasan način da se napuni trideset. (str. 12)
(b) Whether you are enjoying the last few years of unmarried freedom, or
have recently moved on to a more adult, more committed way of
life with someone you love, it’s difficult to imagine a truly awful way
of turning thirty (str. 6).
Preslikana morfološka konstrukcija; prefiks

Predlog: momačke, slobode bez braka, nebračne; bezbračno vuče u
bezbožno
Izbor leksike, padež
Predlog: da se navrši trideseta, da se napuni trideset godina
(4) (a) Bila su parkirana tačno u izlogu salona, klinasto oblikovana sportska
kola koja su, čak i spuštenog krova, izgledala glatko i čvrsto poput
mišića (str. 12).
(b) It was parked right in the window of the showroom, a wedge-shaped
sports car which, even with its top off, looked as sleek and compact
as a muscle (str. 6).
Izbor leksike, transponovanje ideje oblika

Predlog: sportska kola klinastog oblika, sportska kola aerodinamičnog
oblika
(5) (a) Nisam zapravo tip čoveka koji zna kako se koja kola zovu, ali stavio
sam sebi zadatak – potajno tragajući po oglasima u sjajnim časopisima
– da saznam ime ovog posebnog, izuzetnog parčenceta. (str. 12)
(b) I’m not really the kind of man who knows what cars are called, but
I had made it my business – furtively lingering over the over the ads
in glossy magazines – to find out the handle of this particular hot little
number (str. 7).
Denotativno, ne konotativno značenje

Predlog: blješteći, blistavi časopisi
Registar – leksička selekcija
Predlog: stvarčice, komada, parčeta
(6) (a) Novo je nagoveštavalo neki drugi svet, bezgraničan i slobodan,
otvoreni put ka neuništenim danima budućnosti (str. 13).
(b) This newness intimidated another world that was limitless and free,
an open road leading to all unruined days of the future (str. 7).
Semantika: implikativnost
Predlog: nedirnutim, nenarušenim, moguće, nepotrošenim (neuništenim
implicira obavezno uništavanje)
(7) (a) Čak i uokvirena svim tim plastičnim kesama i u društvu dečaka, žena
je bila od one vrste u koju se pogleda više nego jednom (str. 14).
(b) Even framed by all those plastic carrier bags and chaperoning a little
kid, the woman was the kind that you look at more than once (str.8).
Doslovan prevod
Predlog: zatrpana kesama, sa svim tim kesama
Doslovan prevod
Predlog: (od onih) s kojih se ne može skinuti pogled
(8) (a) Ovom su trebale nove baterije (str. 14).
(b) This one needed new batteries (str. 8).
Gramatika
Ispravka: bile potrebne (trebati vs. biti potreban)
(9) (a) „Uskoro ti je rođendan“, reče naš sin, smejući se zajedno sa svojom
majkom, nemajući pojma zašto i udarajući me u potiljak onim pro-
kletim svetlosnim mačem (str. 15).
(b) ‘It’s your birthday, soon,’ our boy said, laughing along with his mot-
her, although he didn’t have a clue why, and tapping me on the back
of the head with his sodding light sabre (str. 9).
Generički vs. kvalifikativni pridjev

Predlog: svetlećim mačem (uporedi: svjetlosni snop i svijetleći snop/ snop
koji svijetli; light beacon – svijetleća oznaka); s obzirom na to da
te igračke imaju ustaljeni naziv (možda pogrešan) treba ga se
pridržavati. U tom slučaju moguće je i svjetlosni mač
(10) (a) Imao je četiri godine, prljava plava kosa mu je padala preko očiju iste
nijanse plave kao u njegove majke (str. 15).
(b) I turned to look at him. He was four years old with dirty blond
hair that hung down over eyes that were the same shade of blue as his
mother’s (str. 10).
Gramatika, poredak enklitika

Ispravka: padala mu je
Nejasan referent
Ispravka: oči su plave, ne kosa
Stilizacija
Predlog: plavih kao i u njegove majke
(11) (a) „Sila je jaka u ovim“, reče Pat (str. 17).
(b) ‘The Force is strong in this one’, Pat said (str. 12).
Dječja usta (registar)

Predlog: „Ova su moćna“, „Ova su super“ (odnosi se na kola: sila nije
jaka nego velika)
(12) (a) „...Izgledaš k’o majmun i ponašaš se k’o orangutan“ (str. 17).
(b) ‘...You-look-like-a-monkey-and-you-act-like-one-too’ (str. 12).
Nepotrebna licentia poetica

Predlog: Izgledaš-kao-majmun-i-ponašaš-se-kao-majmun.
(13) (a) Đina je bila visoka, zračila je, tečno je govorila japanski, bila je oči-
gledno stručnjak za japansku kulturu i imala je noge duge nedeljama
(str. 22).
(b) Tall, radiant Gina. She was fluent in Japanese, apparently an expert
on the culture, and she had legs that went on for weeks (str. 17).
Spojene rečenice
Rizik: od gubitka ritma; ovo uvijek predstavlja intervenciju u stilu
Doslovan prevod
Predlog: imala je noge odavde do vječnosti, imala je noge manekenke (u go-
voru se to označava gestom, rukom do grla – „dovde“)
(14) (a) Bila je lepa, šarmantna, inteligentna (str. 22).
(b) She was beautiful, charming, intelligent (str. 18).
Tuđica nepotrebna
Predlog: ljupka, pametna
(15) (a) „Zar nisi tražio mineralnu?“ upita devojka slatkog lica odevena u
borbene pantalone i vojničke čizme (str. 27).
(b) ‘Did you want sparkling?’ asked a sweet-faced young woman in com-
bat trousers and army boots (str. 24).
Zamka prvog prevodnog ekvivalenta

Predlog: maskirne ili vojničke
(16) (a) Zvali smo to razvojem. Spoljni svet bi to nazvao presipanjem iz šupljeg
u prazno (str. 52).
(b) We called it development. The outside world would call it farting

around (str. 52).
Prevod (pogrešnim) idiomom

Dekodiranje značenja: ideja nije uzaludnost, već budalaština
Predlog: obična prdnjava
(17) (a) ...ali koje nisu bile dovoljno bogate ili glupe da vozikaju unaokolo
svoje petogodišnjake u divovskim četvorotočkašima sa šinama napred
(str. 173).
(b) And there were all the young mums in the middle who had enough
sense not to have their partners’ names tattooed on their shoulders,
but who weren’t rich or stupid enough to ferry around their five-
year-olds in enormous four-wheel drives with bull bars on the front (str.
199).
Tuđica bolja
Predlog: (kolima) sa rol barovima
Lično opredjeljenje: prvi put čula u predloženom obliku (i dopalo
mi se)
(18) (a) Prezirao sam Peginu dadilju – tu devojku koja nije mogla ni da dođe
pred kapiju osnovne škole u dogovoreno vreme, tu beskorisnu zaka-
šljalu kravu koja nije mogla da okrene telefon i da javi učiteljici da
dolazi... (str. 175).
(b) I loathed Peggy’s babysitter – this girl who couldn’t even make it
to the gates of a primary school at an appointed hour, this useless
coughing cow who couldn’t even manage to get a phone call to the
teacher to warn us that she wasn’t coming, ... (str. 201).
Pogrešan pogrdni naziv (životinje)

Predlog: ćurku, kokošku (u novije vrijeme biserka u Podgorici.)
Kolokacija
Predlog: sipljivu ćurku
Komentar: E: I could eat a horse. SH: Mogao bih da pojedem
vola.
(19) (a) Pegi je bila ovde samo zato što njena beskorisna dadilja koja puši kao
šporet nije došla pred školu da je odvede kući (str. 173).
(b) Peggy was only here because her useless, chain-smoking babysitter had
not been at the school to pick her up (str.198).
Tipično poređenje; poređenje

Predlog: koja puši kao Turčin, koja pali cigaretu na cigaretu, koja ne
gasi, koja puši kao visoka peć itd.
Komentar: za slučaj izbora prvog ponuđenog predloga, tj. tipič-
nog poređenjenja (koje je odavna u jeziku), uzeti u obzir ono
što se u novije vrijeme zove „politička ispravnost“. (Analogija:
French kiss, to go Dutch, Dutch courage, Dutch uncle, Dutch
treat itd.)
(20) (a) Ali napetost je počela da se očitava. Svake nedelje trebalo mu je malko
više vremena u šminkernici da pokrije pukotine (str. 27).
(b) But the strain was starting to tell, and every week he needed a little
more time in make-up to cover the cracks (str. 23).
Kolokacija
Predlog: napetost je postajala očigledna/primjetna
Ritam, kadenca
Dvojba: u prevodu postoje dvije rečenice – nejasan razlog za dije-
ljenje originalne rečenice
Jezičke zamke, zamke idioma
(21) (a) Takmičenje za Mis sveta naučilo ga je svemu što je znao o pčelicama
i ptičicama, što, kako je sam priznavao, i nije bilo mnogo (str. 26).
(b) The miss world contest had taught him everything he knew about
the birds and bees, which admittedly wasn’t very much (str. 22).
Idiom
Značenje: to teach about birds and bees – poduke o seksu
Predlog: o seksu
(22) (a) Plaćao sam sladoledžiji tri sladoleda 99 kada je Sid naišla iza ugla.
„Hoćeš 99?“, upitao sam je.
„Šta je 99?“
„Jedan od ovih“, rekoh. „Kornet sa čokoladnim mrvicama u sebi.
Sjajni su“.
„Neću, hvala“, reče ona. „Mislim da ću da sačuvam par zuba za večeru“

(str. 176).
(b) I was paying the ice-cream man for three 99ds when Cyd came
around the corner.
‘You want a 99?’ I asked her.
‘What’s a 99?’
‘One of these,’ I said. ‘A cornet with a chocolate flake stuck in it.
They are great.’
‘No thanks,’ she said. ‘I think I’ll keep a few teeth for dinner …’ (str.
202).
Idiom
Značenje: to have a sweet tooth – voljeti slatkiše
Predlog: Ne bih da pokvarim večeru.
(23) (a) Jer - čak ni kada bismo bili bez para, čak ni kada nismo mogli da
dobijemo dete – nismo bacili peškir (str. 257).
(b) Because – even when we didn’t have money, even when we couldn’t
have a baby – we didn’t chuck in the towel (str. 296).
Idiom
Značenje: to throw/chuck in the towel – predati se, osjećati se
pobijeđenim
Predlog: nismo se predavali (predložena varijanta prevoda dobro pre-
vodi metaforu boksa)
(24) (a) Dok sam se provlačio ispred njega, za tren sam mogao da vidim vo-
zača – mrlju loših zuba, tetovaže i prezira – pre nego što je nestao
iz mog spoljnog ogledala (str. 19).
(b) As I cut back in front of it I caught a glimpse of a driver – a blur
of bad teeth, tattoos and loathing – before he disappeared in my
rear-view mirror (str. 14).
Tuđica bolja
Predlog: retrovizor – uobičajeno je
(25) (a) To je bila istina – proces uređivanja koji ima većina nas kao da u Mar-
tijevom mozgu uopšte nije postojao (str. 21).
(b) And it was true – the editing process that exists in most of us seemed
to be completely missing from Marty’s brain (str. 16).
Polje sinonimije
Predlog: cenzura (uređivanje u smislu cenzure)
(26) (a) Ko bi bolje mogao da raspravlja o azijskim tigrovima koji su se
pretvorili u sterilisane mace (str. 22)?
(b) Who better to discuss why the Asian tigers were turning into neute-
red pussycats (str. 17)?
Lažni (prevodilački) prijatelji

Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, 5, str. 1019: sterilisati – doza
zračenja potrebna da proizvod sigurno steriliše ne podiže tem-
peraturu iznad 5-6 stepeni C; sterilan med. očišćen od bakterija (no-
viji medicinski žargon priznaje sterilisati u smislu kastrirati)
Komentar: kastrirane mace; može i sterilisane
(27) (a) Sve to pranje kola, sve to virenje kroz mrežaste zavjese, sve te večeri
provedene pred televizorom, svi ti odmori u sobama s doručkom
po Devonu i Kornvolu ili u karavanima u Fritonu (str. 35).
(b) All that car‑washing, all that peeking from behind net curtains, all
the nights spent in front of the television, all the B&B holidays in
Devon and Cornwall or a caravan in Frinton (str. 33).
Lažni prijatelji
Predlog: prikolicama ili kamp kućicama
(28) (a) I mi nismo nikakav mali pridodati studio koji grebe prašinu za gledao-
cima (str. 59).
(b) And it’s not as though we’re some crappy little satellite outfit scratc-
hing in the dust for viewers (str. 60).
Metafora
Predlog: koji se grebe za gledaoce
(29) (a) Oklevao sam, pa rekao pogrebniku da ćemo uzeti drugi najskuplji
kovčeg (str. 261).
(b) I hesitated, and told the undertaker that we would go for the second
most expensive coffin (str. 301).
Anglicizirana konstrukcija; doslovan prevod

Predlog: nećemo baš najskuplji, drugi po redu
Žrtve žurbe
(30) (a) Moja mama je gledala na ulicu kroz mrežaste zavese („To je moja
ulica“, govorila bi kada bi je tata i ja dirali) (str. 35).
(b) My mum watched the street from behind net curtains (‘It’s my
street,’ she would say, when challenged by my dad and me) (str. 32).
Pravopis
Ispravka: bismo
Leksika
Predlog: zadirkivali
(31) (a) Zaboravi tehničke žvake, samo mi reci da možeš da se pogubiš u
ovakvim kolima. (nedostaje rečenica) To hoću da čujem (str. 14).
(b) Forget the technical guff, just tell me that you can lose yourself in
a car like this. Let me know you can lose yourself. That’s what I want to
hear (str. 8).
Nedostaje rečenica
(32) (a) Gledao je visoku plavokosu ženu koja je držala za ruku dečaka koji
je na sebi imao majicu sa slikom iz Ratova zvezda (str. 14).
(b) He was looking at a tall blonde woman holding the hand of a small
boy wearing a Star Wars T-shirt (str. 8).
Zaključak
Čak i kada bi se popravile sve neuglađenosti prevoda i poneka njegova

netačnost, nisam sigurna da bi se dobila znatno bolja verzija. Mreža u
koju su se uhvatile ove „žrtve žurbe“ više je krupno sito čitaoca, nego
„majstorsko rešeto“ poznavaoca teorije prevođenja i znalca iz oblasti en-
gleskog jezika i lingvistike. Nedovoljna odnjegovanost ukusa, očigledno
bez velikog naslanjanja na sjajnu prevodilačku tradiciju koja je postojala
i još postoji (ne želim da se upustim u nabrajanje iz straha da nekog ne
ispustim), s relativno malim rasponom leksičkog i registarskog znanja,
uz dosta skučeni prostor transponovanja i prevođenja umjetničke proze
čine da ovaj prevod izgleda kako izgleda. Najviše su postradali rečenica
i suptilni humor, koji je najčešći u leksici, a koji se negdje u prevodu za-
turio. Izgubile su se i suze i efekat smijeha kroz suze, koji su bitna odlika
stila i umjetničkog postupka Tonija Parsonsa, koliko god da je osporavan

kao literarna veličina. No, i pored svega navedenog knjiga Čovjek i dječak
je vrlo čitana i vrlo prodavana. Sve navedeno možda i nije ni od kakve
velike važnosti ako, u krajnjem ishodu, ne ugrožava čitanost jedne knjige.
Ja mislim da je važno, ali možda me to samo svrstava u „veliku manjinu“
čitalačkog tijela.
(„Čovjek i dječak vs. Muškarac i dječak ili šta sve prevodilac previdi kada žuri“,
Vaspitanje i obrazovanje, br. 4, 2003)
12
I N T E R T E K S T UA L N O S T N OV I N S K I H N A S L OVA
Na Kalifornijski univerzitet u Berkliju došla sam 2004. da kao Fulbrajtov

stipendista izučavam oblast lingvistike koja se zove analiza diskursa što je
veoma blisko pragmatici, koja me takođe interesuje. Kada sam se opre-
djeljivala za univerzitet, dva su mi kriterija bila važna: da to bude fakultet
koji je za datu oblast čuven i da ne bude hladno. Čuvenih univerziteta i
fakulteta u Americi je dosta, a na pravi način toplo je jedino u Kaliforniji.
Nije taj kraj Amerike uzalud dobio ime od „calore di forno“, toplina peći.
Dakle, Stanford u Palo Altu ili Kalifornijski univerzitet u Berkliju. Berkli,
jer na njemu predaje čuvena Robin Lejkof, znamenita lingvistkinja, sjajni
pedagog i osviještena žena. Doći do nje, dobiti njeno mentorstvo bilo je
vrlo teško jer je ona tipični stanovnik akademske „kule od slonovače“.
Ipak, pišem joj jedan mejl iz Podgorice i šaljem CV koji su joj nešto rekli
i zbog čega mi ona šalje pozivno pismo i započinjem dijalog sa njom koji
traje, a započinjem i novu etapu mog akademskog života. Ne znam da li
ću je zvati „postberklijska“, ali vjerujem da će Berkli da proviruje iz nje.
Kod Robin Lejkof na Odsjeku za lingvistiku slušam kurs na doktor-
skim studijama iz pragmatike na kojem su, pored studenata iz Kalifor-
nije, još i Alvaro iz Španije, Lena iz Rusije, Karmen iz Meksika, Lal i
Džesika iz Njujorka, Sara iz Izraela i ja, iz Crne Gore, a sadržina kursa je
predizborna kampanja u Americi. Materijal na kome radimo lingvističku
analizu su mediji. Mene dopadaju novine i analiza jezika medija postaje
moj projektni zadatak. Mnogo sam srećnija s tim nego da me dopalo da
pratim konzervativni TV Fox u liberalnom Berkliju, a i bilo bi mi teško
da se bakćem sa videom sa kojim sam vješta taman kao Bridžit Džouns.
Preporučene novine koje će biti naš predložak za analizu su San Franci-
sko kronikl (San Francisco Chronicle), Los Anđeles tajmz (Los Angeles Times) i,
naravno, Njujork tajmz (The New York Times), novine od ugleda, kako reče
Robin Lejkof.
274
I N T E R T E K S T U A L N O S T N OV I N S K I H N A S L OVA / 2 7 5
Njujork tajmz je imao tri ili četiti strane posvećene predizbornoj kam-
panji, ali unutar tog dnevnog lista ja se posebno usredsređujem na OP-
ED stranu. OP-ED, skraćeno od opposite editorial, stranica je posvećena
kolumnistima koji iznose svoje mišljenje koje je po stavu suprotno od
uvodnog članka. Moja asocijacija uz tu stranicu vezana je takođe za film.
Budući na pretposljednjoj strani, OP-ED liči na isljeđivačku scenu iz fil-
mova u kojoj se obrt dešava onog trenutka kada se protagonist približi
vratima i skoro uhvati za kvaku. „Još jedna stvar, Džek...“ i film dobija
novi tok. To je OP-ED strana u Njujork tajmzu. Tu sam se srela sa veliči-
nama (od kojih mnogi nisu velikani) savremenog američkog novinarstva,
njihovo je mišljenje znatno uticalo na stavove o svjetskim događanjima,
nerijetko i modifikovalo postojeće poglede i zauzeti stav. Tako i ja po-
činjem da se družim sa jednom od najmoćnijih institucija oblikovanja
američkog javnog mnjenja, a i šire.
Za početak, savladavala sam samo naslove jer sam se njima bavila u
Crnoj Gori na korpusu naših medija. Semantiku, ne tehniku. Američke
novine, kao i mnoge novine na engleskom jeziku, razvile su određeni
jezik naslova koji karakteriše velika lapidarnost i skraćivanje kad god je to
moguće, uz poznatu odliku engleskog jezika da gomila premodifikaciju
u imeničkoj frazi stvara kompresiju izraza koja je veoma efektna. Dalje,
frazni glagoli koji se sastoje iz više riječi često semantički funkcionišu
jednim svojim dijelom uz podrazumijevani drugi, koji je elidiran. Ako se
tome doda jako bogat rječnik koji zahtijeva veoma obrazovanog čitaoca,
onda veliki format Njujork tajmza traži i jednako toliki intelektualni napor.
Ali, ono što me se doima više nego što sam mogla očekivati radeći ovaj
domaći zadatak jeste jedna intertekstualnost koja predstavlja interakciju
svih tekstova koji su u nama sa svim novim tekstovima koje čitamo i pro-
cesiramo. Taj proces se u nama neprekinuto dešava, samo što se taj me-
hanizam možda intenzivnije aktivira prilikom čitanja Njujork tajmza nego
nekih drugih novina. Većina naslova na koje nailazim stalno je u jednom
finom plesu sa jednim tekstom koji je u inferencijama. Neprestano se
zahtijeva jedna asocijativna i konotativna nit čitanja kao i sposobnost
mišljenja na metaforičkom nivou, gdje dekodiranje metafore ne mora
uvijek da podrazumijeva univerzalnost konceptualizacije, što je posebna
poteškoća, a velika erudicija nije nepristojan zahtjev. Već kod drugog pri-
mjerka za moj korpus zapadam u kontemplaciju tipa zahvalnosti zbog re-
nesansnog znanja dobijenog u kotorskoj gimnaziji u društvenom smjeru,
pa zbog studija, predavanja i profesora na Filološkom fakultetu u Beo-
gradu, pa zbog mame koja je mnogo čitala, pa... Lako bi meni bilo da mi
je bio potreban samo rječnik. Trebalo je nešto više. Ovo što slijedi neki
su upečatljivi primjeri kojih se lako prisjećam. Oni meni nisu predstavljali
problem, ali prosječnom Amerikancu ... ko zna?
Morin Dod, alapača Njujork tajmza (tart-tongued New York Times co-
lumnist), 2. decembra 2004. na pomenutoj OP-ED strani u članku pod
nazivom „Muškarci i dalje vladaju prozorom u svijet“ (It’s Still a Man’s
World on the Idiot Box) o televiziji govori kao o „idiot box“ (kutija za
idiote), koja u našem jeziku ima laskaviji eufemizam, „prozor u svijet“.
Ta engleska sintagma je skovana oko 1955. godine i pitanje je da li danas
baš svi bez konteksta znaju da se to odnosi na televiziju ili u ovoj elek-
tronskoj eri ima već više kandidata za to „laskavo“ ime? Naravno, kon-
tekst objašnjava sve. Pisala je o potresima koji se dešavaju kada se smijeni
glavni komentator (anchor man) na jednoj TV stanici, u ovom slučaju
NBC. Smijenjen je Tom Brokov, a njen komentar koleginice iz drugog
medija i feministkinje glasi: „Večeras će na NBC televiziji jedan visoki
zgodni bijelac u odijelu šivenom po mjeri zamijeniti jednog drugog viso-
kog zgodnog bijelca i komentatora u odijelu šivenom po mjeri“. Taj napis
joj je bio divna prilika da Amerikance okarakteriše kao nezrele i kaže im
da im je potreban „tata“ jednako na televiziji kao i u državi (aluzija na
predsjednika Buša). Pritom je uspjela da se obruši na Loru Buš i istakne
joj cijenu: „dvije (Lore) za jednu Hilari“, i uz to doda da „ovih dana ne-
maš kome uložiti feministički protest“ jer Lora sigurno nije osviještena
žena. „Idiot box“ je polisemična u ovoj upotrebi, a naša sposobnost či-
tanja između redova nije ništa drugo do sposobnost da deduciramo tu
semantičku slojevitost i da u tumačenju ove sintagme iz naslova odemo
u jedan sloj niže i dođemo do značenja više. Misija svih novina je obavje-
štavanje, ali nusproizvod (da li?) obavještavanja je manipulacija. Kako se
zovu oni koje „idiot box“ manipuliše?
U toku predizborne kampanje, 26. oktobra 2005. Dejvid Bruks, kon-
zervativni novinar i kolumnista, piše tekst o stručnjacima, analitičarima
političkih prilika, koji se na engleskom zovu „pundits“, i kontemplira o
njihovoj stručnosti. Tekst je naslovljen „Tako je jeo Zaratustra“ (Thus
Ate Zarathustra), aludirajući na Ničeovo djelo Tako je govorio Zaratustra, u
kome je Niče, jedan od najuticajnijih filozofa devetnaestog vijeka, pisao
na razne teme i govorio kroz usta jednog persijskog proroka po imenu
Zaratustra. Koliko Amerikanaca zna ko je Niče, a ko Zaratustra i ko će
bez većeg napora povezati Ničea sa Zaratustrom? To Bruksa ne zanima.
Njegov „stručnjak“ je iskarikiran do krajnjih granica tako da biva jasno
da su filozofija jednog Ničea i mudrost jednog Zaratustre iskorišćeni u
svom značenju odsutnosti, pa je čitav tekst jedna uspjela velika pogrda i

poruga. Kako večera sa političarima koji čekaju znalačku riječ stručnjaka
o ishodu izbora odmiče, a mudra riječ prognoze ne dolazi, to je sve opa-
snije za stručnjaka da misli na svoje blagoutrobije. „Kada njegovi doma-
ćini počnu odlagati noževe za meso na sto, on bi već trebalo da zna gdje
su vrata.“ Dejvid Bruks se u tekstu, pored ostalog, koristi jednom diskur-
snom strategijom koja se na engleskom naziva name dropping, uzgredno
pominjanje imena, da provuče svoju ideološku misiju. Iako je „stručnjak“
tip, a ne lik, iako je odsutnost učenosti, a ne učenost njegova odlika, ipak
zna koga treba sresti, ko je važan. Njegov „stručnjak“ uzgredno pominje
susret sa Karlom Rouvom, savjetnikom predsjednika Buša, za kojeg kažu
da je presudno uticao na dobar tok i ishod predizborne kampanje. Ni
Keri, ni Kerijev savjetnik ne mogu da budu na Bruksovoj agendi. „Zara-
tustra za podobne“ mogao bi da bude podnaslov njegovog teksta.
Tekst „Liberté, Egalité, Absurdité“ potpisuje Džon Miler, autor Istorije
poraznih američkih odnosa sa Francuskom, koji aludira na Francusku revolu-
ciju i na moto te revolucije mutirajući riječ, „fraternité“ u „absurdité“.
„Bratstvo“ je nemoguće u ovoj trijadi naslova kao što je teško moguće u
dijadi koja se zove bilateralni odnosi između dvije zemlje, na šta naslov i
upućuje. Ne mora američki čitalac da zna za Maru, Dantona, Robespjera
i ostale, s koje god da su strane te velike revolucije bili, ne mora da zna ni
da li je u pitanju accent grave ili accent aigu na onim riječima, ali mora da zna
da niz iz naslova treba da je nastavljen sa „fraternité“ da bi mogao da ra-
zumje zašto „apsurd“. Tekst je objavljen 3. januara 2005. godine, znatno
poslije izbora. Francusko odbijanje da učestvuje u napadu na Irak uzeto
je kao veliki grijeh unutar NATO savezništva, zatim zdušno podržava-
nje Kerija tokom predizborne kampanje, sve to, a i mnogo više, potka
je napisa o američko-francuskim odnosima. Tekst počinje prisjećanjem
kako je Šarl de Gol osudio američki napad na Vijetnam da bi se u prvom
stupcu ustvrdilo „da ništa ne može da promijeni implicitno prisutnu či-
njenicu da je Francuska decenijama sagledavala Sjedinjene Države kao
prijetnju“. Tekst dalje razrađuje istu ideju i sadrži riječi koje je Kondoliza
Rajs uputila kolegama, a one glase da Sjedinjene Države treba da „kazne
Francusku“. U sredini te velike OP-ED strane nalazi se karikatura veli-
kog bjeloglavog orla koji u rukama drži zemljinu kuglu i (galskog) pijetla
koji leprša dok pokušava da na istu stavi kandžu. Ne uspijeva, samo su
mu od siline napora poispadala pera. Ovo je samo još jedan nivo iste
simbolike i produbljene intertekstualnosti koji je ovom karikaturom sa
verbalnog prešao na grafički. Na istoj stranici strategijom jukstapozicije,
koja još može da se zove „da se Vlasi ne dosjete“, nalazi se jedan drugi
tekst o američko-francuskim odnosima pod naslovom „Iza neprijateljske
linije“ autora Antoana Oduarda, pisca Zbogom, moja jedina. Mažino linija
je prva linija koja meni pada na pamet. Koju asocijaciju će imati Ame-
rikanaci koji budu čitali ovaj tekst? U svakom slučaju, reklama za TV
istorijski kanal eksplicira to latentno neprijateljstvo koje tako, na reklami,
postaje eksplicitno: „Neće vas ubiti da dva sata volite Francuze“. „Ubiti“
i „ljubav“ u sloganu, zar je dotle došlo?
Znamo li bluz, tu tužnu crnačku muziku nastalu prvenstveno iz su-
žanjske tuge berača pamuka na američkim plantažama? U tekstu pod
nazivom „Oslobodite moj narod“ (Let My People Go) Nikolas Kristof
4. decembra 2004. piše o izborima o Ukrajini. Na istom fonu intertekstu-
alnosti, konotativnosti i asocijativnosti, što sve ide uz lingvistički arsenal
inferencija, implikacija i presupozicija, dakle ono neizgovoreno i nenapi-
sano, a vrlo jasno, pride, u samom naslovu kao i u prethodnom primjeru
vidljiv je stav. Ta makrostruktura, uz lid, ako ga ima, saopštava sve. Stav
je samo najvidljiviji dio jer se ideologija očitava prva. Narod Ukrajine je
„zarobljen“ i treba ga osloboditi. Pjesma mu je bluz, iako je boja napred-
nih ljudi u toj zemlji narandžasta. Putin, ruski predsjednik koji treba da
„oslobodi“ narod Ukrajine, naziva se nimalo zaobilazno, nimalo suptilno
i asocijativno, nasilnikom (bully), a njegovo upravljanje Rusijom kvazidik-
tatorstvo (quasi dictatorship). Uz to ide i podsjećanje na hladni rat (cold
war), na Bušovu dužnost da jače pogura demokratiju u Ukrajini (to push
more strongly and decisively on Ukraine to be democratic) i podsjećanje
na to kako je Evropa zabrljala kada se dešavao raspad Jugoslavije devede-
setih godina prošloga vijeka. Naravno, pomenut je i Kristofov (američki)
favorit u predsjedničkoj trci, Viktor Juščenko. „Oslobodite moj narod“,
uz Kristofov originalni tekstualni napitak votke, bluza i koka kole.
Koliko „Pobjedinih“ čitalaca zna da je crveno boja američkih konzer-
vativaca, a plavo boja američkih demokrata? Koliko čitalaca van Ame-
rike može razumjeti naslov članka neizbježnog Dejvida Bruksa koji glasi
„Nove bebe u crvenim pelenama“ (The New Red-Diaper Babies) ako
ne zna tu podjelu prema bojama i ideologijama koje one predstavljaju?
A u tom tekstu autor piše o pokretu koji cvjeta širom Amerike, a zove
se „natalizam“. Naravno, „natalizam“ je jedna od pozitivnih vrijednosti
konzervativaca jer se odnosi na porodicu, proističe iz porodice i pospje-
šuje porodicu (za to su isključivo konzervativci zaslužni!), pa nešto kao
lid usred stubca glasi: „U Bušovim državama odanost roditeljstvu“. Ro-
diteljstvo se povezuje s partijom, dakle i sa politikom i ideologijom, pa su
ove bebe takođe ideološke i one nikako ne mogu nositi obične normalne,
„pampers“ ili neke druge pelene, već crvene. To je doktrinarni korak
dalje i od Titove i komunističke Jugoslavije. Naši pioniri su imali crvene
marame, dok Bušove bebe nose čak crvene pelene. „Ljudi koji imaju
dovoljno djece za košarkaški tim previše su zauzeti da bi vodili kulturni
rat.“ Buš zapošljava naciju kao Balkanci žene. Djecom.
Primjera kao što su navedeni ima mnogo. Na časovima se sporimo.
Kritikuje se TV Fox, to je opšte mjesto, svi u Berkliju obožavaju da ga
kritikuju. Ali, kritikuje se i Njujork tajmz. Na pitanje šta Lena misli o pred-
sjedničkim izborima u Ukrajini, ona kaže: „Ne znam šta da kažem, čitam
samo američku štampu“. Upitni pogledi Amerikanaca. Alvaro kritikuje
američku politiku i američke medije. Kritikuje ih zbog ishitrenog prizna-
vanja Hrvatske po raspadu Jugoslavije. Domino efekat, to je ono što on
kaže da ima na umu i što ga brine. I mene je Njujork tajmz loše zadužio.
OP-ED kolumnist Tomas L. Fridman 1999. godine napisao je „možemo
Srbe bombardovati sve do 1389“. 1999. godine, bila je bombardovana i
Crna Gora: na udaljenosti sa koje Tomas Fridman govori i piše ne prave
se previše fine razlike u metama. Nisam ljuta, ne govorim o pretrpljenom
strahu, samo postavljam pitanje je li on znao da je htio da bombarduje
i moju djecu. Robin je teško. Izgleda kao da je napadamo. Ona se i ne
brani. Ona objašnjava i sa nama naglas razmišlja. Na kraju izvlačimo svi
istu pouku, svi učimo istu lekciju, ali ne iz lingvistike, već iz filozofije. To
je ona kako da kritikuješ svoju zemlju, a ostaneš patriota i kako da uče-
nost staviš u službu istine. Najviše što se može.
Pošla sam od jedne lako uočene odlike Njujork tajmza koja je meni
kao strankinji sa evropskim obrazovanjem i pristojnim znanjem engle-
skog jezika odmah upala u oči, od intertekstualnosti naslova. Svako naše
čitanje je aktiviranje intertekstualnosti, svako naše novo čitanje je prizi-
vanje svega što smo ikada saznali, naučili, usvojili, procesuirali i pohra-
nili u memoriju. Čitanje Njujork tajmza nije izuzetak. Pitanje je samo do
koje mjere je podignuta prečka zahtjeva u erudiciji da bi se zbilo deko-
diranje i razumijevanje i desilo čitanje. Očigledno, zahtjevi su postavljeni
visoko – jednako pred one koji pišu i pred one koji čitaju. Između onih
koji pišu i onih koji čitaju, novine posreduju u dosta jasnoj misionarskoj
ulozi. Teško da bi se moglo govoriti o slobodnim medijima i slobod-
nom novinarstvu. Ono je uvijek u službi. Bilo ideologije, bilo korporacije
(novca). A i ideologija i korporacija stoje u hijerarhijskom odnosu. Čita-
oci znaju kom. I tako se napravila vertikala i hijerarhija. Jedni pišu, jedni
čitaju, jednima se prepričava. Svi glasaju.
Jedna nevina analiza naslova Njujork tajmza prema literarnom, nara-

tivnom, ali i lingvističkom principu intertekstualnosti pokazala se vrlo
plodotvornom i kao na situ ostalo je dosta materijala za jednu dalju dis-
kursnu analizu. Sve ono što se odnosi na moć, moć diskursa, moć iza
diskursa, intertekstualnost i intertekstualni kontekst, ideologiju, politiku,
manipulaciju, novinarsku slobodu, interpretaciju, vizuelni jezik, koheziju
i koherenciju i još mnogo toga nude navedeni tekstovi koje sam ovlaš do-
dirnula usredsredivši se samo na naslove, i to samo jedan njihov aspekt.
Sa završetkom jednih izbora počinju pripreme za druge. Njujork tajmz
redovno izlazi. Ja sam u Podgorici. Čekam kućnu dostavu Pobjede.
(„Intertekstualnost novinskih naslova“, Književne novine, novembar, 2005)
13
O SLONU I REFERENDUMU
O slonu i referendumu teško bi se moglo pisati da predložak za ovaj na-

pis ne dolazi iz sfere dubokog promišljanja jednog lingviste koji je usta-
novio nedvojbenu nit kojom ta dva pojma mogu da se povežu. Ne samo
slona i referenduma, ovaj tekst u kratkim crtama dotaći će se lingvističkih
kategorija semantičkih pojmovnih okvira, vrijednosnog sistema (jednog
društva), metafora, poruka i metaporuka, što je sve dio političkog dis-
kursa, a što se naročito svjesno ili nesvjesno aktivira u vrijeme ostvari-
vanja krupnih političkih ciljeva. Kao što je, recimo, minuli referendum o
državno-pravnom statusu u Crnoj Gori.
Knjiga Ne mislite na slona kognitivnog lingviste Džordža Lejkofa, pro-
fesora sa Kalifornijskog univerziteta u Berkliju, pojavila se u Americi
u septembru 2004. godine, kako on kaže, „na vrijeme za izbore 2004.
godine“. Kada sam se ja sa tom knjigom na Berkliju susrela, bila je na
fascinantnom osmom mjestu na amazon.com i već je postajala manifest
progresista, ljevičara (naročito berklijskih) i dobrim dijelom demokrata, a
već znamenitog Džordža Lejkofa pomno su slušali i čitali predsjednički
kandidati i kandidati za Kongres, vođe većih nacionalnih grupacija, a sve
više i prosječni Amerikanci. Predgovor za knjigu napisao mu je Hauard
Din, istaknuti demokrata i zamalo kandidat na predsjedničkim izborima
2004. godine, koji je započeo svoj kratki tekst predgovora riječima: „Da
su demokrate čitale Džordža Lejkofa prije koju godinu, možda sada ne
bismo bili u situaciji u kojoj smo: bez stvarne moći u Bijeloj kući, ne-
moćni u Kongresu i slabi u sudovima. Lejkof je jezikom koji liberali
mogu da shvate zabilježio ono što su Ralf Rid, Njut Gingrič i Frank
Lunc intuitivno shvatili prije neku godinu. Jezik je važan“ (str. ix).
O čemu to piše Džordž Lejkof u knjizi Ne mislite na slona? Kao kogni-
tivni lingvista on piše o tome da mi procesiramo svijet oko sebe tako što
u mozgu stvaramo semantičke pojmovne okvire (engl. frame), odnosno,
281
O SLONU I REFERENDUMU / 282
određene kognitivne koncepte kojima mislimo, obilježavamo i klasifiku-

jemo doživljaj o spoljašnjem svijetu, jednom riječju, ti kognitivni koncepti
naše su znanje o svijetu i način na koji vidimo svijet. Svaka riječ upućuje
na neki semantički pojmovni okvir i kao ilustraciju te svoje osnovne ideje
Džordž Lejkof navodi: „Kada predajem oblast semantičkih pojmovnih
okvira na Berkliju, predmet Kognitivna nauka 101, prvo što uradim je da
zadam studentima vježbu, a ona glasi: ne mislite na slona! Šta god da ra-
dite, ne mislite na slona. Još nisam naišao na studenta koji je ovo u stanju
da izvede. Svaka riječ poput slona priziva u svijest semantički pojmovni
okvir. (...) Slonovi su ogromni, imaju velike opuštene uši i dugačku surlu,
povezuju se sa cirkusom i tako dalje. Riječ se definiše u odnosu na taj
semantički pojmovni okvir. Kada negiramo jedan semantički pojmovni
okvir, mi ga prizivamo u svijest“ (str. 3).
Da bi ilustrovao kategoriju navedenih kognitivnih koncepata i važnost
koju oni igraju u asocijativnom smislu prilikom mentalnog postupka po-
vezivanja i klasifikovanja ideja ili dolaženja do zaključaka i da bi ukazao
da svako aktiviranje semantičkih pojmovnih okvira znači njihovo utvrđi-
vanje u svijesti primaoca, Džordž Lejkof navodi slučaj Ričarda Niksona.
Dok je bio pod jakim pritiskom javnosti da podnese ostavku za vrijeme
votergejtskog skandala, Nikson se preko TV obratio publici. Stajao je
pred nacijom i rekao: „Ja nisam hulja“. I svi su za njega pomislili da je
hulja.
Primjer sa Niksonom upućuje nas direktno u principe funkcionisanja
semantičkih pojmovnih okvira u situaciji krajnje polarizovanosti kakve
su rasprave, diskusije, politički diskurs, predizborne ili kakve druge kam-
panje kada postoje najmanje dvije suprotstavljene strane. Sredstvo koje
stoji na rasplolaganju tim stranama je jezik. Onog trenutka kada se pri-
hvati i upotrijebi jezik one druge strane ona se osnažuje, u trenutku kada
se krene u negaciju onoga što tvrdi ta strana dodaje se lopta protivnič-
kom igraču. Ilustraciju za to možemo vidjeti na sljedećem primjeru, opet,
Sjedinjenih Američkih Država. Porez je nezaobilazna tema svake prediz-
borne kampanje i to kolika će biti poreska stopa presudno može uticati
na glasače i njihovo opredjeljenje na izborima. Demokrate su uglavnom
zastupali stav o visokoj poreskoj stopi, ali su pritom predlagali skalu koja
je, za Klintonova vremena, bar, na određeni način čuvala krupni kapi-
tal. To nije bilo popularno. Sa dolaskom Džordža Buša u Bijelu kuću
počela se češće upotrebljavati fraza „poreske olakšice“ (engl. tax relief).
Riječ „olakšice“ upućivala je na to da postoji neka težina, neka poteš-
koća, da postoje neke „otežice“ koje će njegova vlada skinuti i narodu će
biti lakše. Rezultat je bio metafora: porez je stvarno problem, poteškoća,

namet. Onaj koji nameće porez nije dobar lik, onaj koji ga skida jeste. To
je semantički pojmovni okvir sačinjen od ideja „poreski namet“ i „dobar
lik“. Skovana fraza „poreske olakšice“ kao važan proizvod u njegovoj
već započetoj kampanji ide u medije i dalje u narod. Na tom putu po-
staje samostalna – ona sebi dalje krči stazu. Međutim, prvi put kada su
je demokrate upotrijebili dali su sebi autogol. Razlog tome je nešto što
Džordž Lejkof naziva hipokognicija, pojam kojim se imenuje situacija
odsutnog ili nepoznatog člana mentalnog procesa. Umjesto preuzima-
nja, demokrate su mogli da pokušaju da odgovore na tu dobro sročenu
frazu republikanaca tako što bi skovali svoju, na primjer, „porez je mudra
investicija u budućnost“. Time bi započeo život jednog drugog, novog
semantičkog pojmovnog okvira koji bi s godinama i u narednim kampa-
njama imao mnogo izgleda da, kako to kažu, zaživi i pritom dobro drži
ravnotežu konceptu, odnosno, sloganu druge strane.
Semantički pojmovni okviri kao kognitivni koncepti važan su element
kampanje i djeluju na nekoliko nivoa počev od onog najnižeg, kojim se
„hvataju“ manje bitni ciljevi, do onog, za glasača najkrupnijeg, sadržanog
u metaporuci „da li je ovo što mi se nudi dobro za mene“. Jezička sred-
stva za stvaranje tih semantičkih okvira su jednako doslovno i preneseno
značenje, konotativno i denotativno svojstvo jezika, polisemija i homo-
nimija, asocijativnost, a tu je jezik stilskih figura – eufemizmi, simboli,
metonimije i, najvažnije, metafore. Jedna metafora koja se veoma često
koristi u političkom diskursu i koju Džordž Lejkof temeljito i opširno
analizira jeste društvo viđeno kao porodica. U crnogorskoj predreferen-
dumskoj kampanji vidjeli smo često korišćenje te metafore kroz jedan
njen derivirani vid: dvije kuće kao dvije države i dva brata kao narode tih
država. Ono o čemu Džordž Lejkof ne piše, ili ne bar u ovom djelu, jeste
zipkost metafore i kako ona može s vremenom da izgubi moć i premetne
se u nešto drugo, pa konotativno počne da znači svoju antitezu. Sjetimo
se metafore (i njene razgradnje) „dva oka u glavi“, čime se u prenesenom
i simboličkom smislu otišlo dalje od porodice; referent je jedno biće.
Kako su se ova teorija i ovo znanje ogledali na upravo minulom refe-
rendumu o državno-pravnom statusu u Crnoj Gori? Pa, različito. Razli-
čitost se ogledala u odabiru i upotrebi ciljanog jezika, naročito metafore
i simbola, a različitost se takođe ogledala i u tome koliko je i koje lingvi-
stičke domišljatosti bilo u kampanjama dva referendumska bloka, koliko
je bilo preuzimanja tuđih jezičkih strategija i s kojim učinkom. Semantički
pojmovni okviri kao ključni elementi jezika kampanje kreirani su, reklo
bi se, sa dva polazišta, prema dva različita koncepta. Suverenistički blok

je gajio afirmaciju, unionistički kritiku te afirmacije. Suverenistički blok
je polazio od svoje ideje, od svoje zamisli i svog cilja. Unionistički se
naslanjao na kritiku te zamisli i ideje, svoje ciljeve vezao za negaciju tih
ciljeva i pritom ugrozio dio autentičnosti. No, nije to bilo tako prosto. U
rivalskoj interakciji zamisli i njihovih realizacija najvažnija „transakcija“
koja se između blokova dešavala u kampanji nije se odnosila na moguće
preuzimanje ideje, već na preuzimanje semantičkih pojmovnih okvira.
Najveće ovladavanje jezikom kampanje bilo je ovladavanje zakonitostima
djelovanja tih kognitivnih koncepata koji su se nedvojbeno enkodirali u
svijesti glasača. Primjer je pomenuta unionistička strategija kritike suve-
renista, što je podrazumijevalo automatsko preuzimanje jezika tog bloka
i njegovo osnaživanje. Rezultat je bio ponešto apsurdan: što više kritike,
to suprotna strana postaje jača. Suverenisti su se manje obrušavali na
promovisane vrijednosti suprotne strane, a više su govorili o svojima.
Sindrom Ričarda Niksona nije bio mnogo izražen, mada je bilo dosta
prilika za takav gaf jer je bilo žestokih napada i sa jedne i druge strane,
a to su ujedno i prilike gdje se teorijska pismenost vrste o kojoj je ovdje
riječ testira i ovjeri.
Što se programskih nastupa tiče, obje strane su tako formulisale svoje
vrijednosti da glasači nisu imali problema da se sa njima identifikuju i
na referendumu glasaju za njih. Unionistički blok ili blok prosrpski ori-
jentisanih partija izašao je sa sloganom da Crna Gora nije na prodaju,
zatim porukama da jedna država već postoji, stvaranje druge unutar nje
je razbijanje postojeće, analogija: Evropa se ujedinjuje, postojeća država
se razjedinjuje, što je sve bilo popraćeno napadima na suprotnu stranu
koji su govorili o korupciji i povezanosti sa mafijom i optužbama o ugro-
žavanju nacionalnog identiteta. Ako se samo ovlaš pogleda dominantni
rječnik upotrijebljen u njihovoj kampanji, vidjeće se da skoro sve ključne
riječi imaju negativne konotacije. Prodaja (države), razbijanje, razjedinjenje,
ujedinjenje u kontekstu razjedinjenja, ugrožavanje, mafija, korupcija aktiviraju se-
mantički koncept poprilične negativnosti i kritike postojećeg. Metafora
države koja je roba pa je na prodaju, naroda koji se razjedinjuje i prijete
mu nusproizvodi tranzicije samo su još više pojačavali negativni kon-
tekst koji je imala ova kampanja. Samo „ne“ koje je trebalo zaokružiti
na referendumskom listiću posebna je poteškoća. Čini se da je zadatak
unionističkog bloka u kampanji bio je da minimizira negativni lingvi-
stički kontekst jer je taj jezički kontekst dalje kreirao mentalni koncept
koji je simbolima i metaforama kao i metaporukom djelovao protiv njih.
Naravno, suština svake kampanje je da se pridobiju neodlučni glasači i

„preletači“ (engl. swing voters) i pitanje glasi kako ih privući ideji koja ima
negaciju kao suštinu strategije nastupa.
S druge strane, suverenistički blok je imao drugačiju zamisao o je-
ziku u predreferendumskoj kampanji. Jedna lagana terminološka geneza
koja se desila unutar suverenističkog bloka mogla je da nagovijesti značaj
jezika u njihovoj kampanji. Projekt o državnosti započet je kroz ideju
o samostalnosti ili nezavisnosti, međutim, samostalnost terminološki u
implikaciji ima nesamostalnost i podrazumijeva odvajanje od nekog ili
nečeg, u ovom slučaju od savezne države, pa se s vremenom ideja o neza-
visnosti polako pretakala u ideju o suverenosti, a leksema independizma
u leksemu suverenosti. Proizilazilo je da je suverenost veći stepen neza-
visnosti. Jednako tako veliku pažnju obratili su na lingvističke aspekte
kampanje. Slogani bili: za Crnu Goru koju volimo, gospodar u svojoj
kući, imaćemo bolje odnose u odvojenim kućama, kada se razdvojimo
bićemo zajedno. Može se, opet ovlašnim uvidom, doći do zaključka da
su izabrane one riječi koje imaju potpuno suprotne konotacije od onih u
unionističkom bloku. Ljubav, voljeti, svoja kuća, svoj gospodar, bolji odnosi, od-
vojen u kontekstu zajedništva, biti zajedno stvaraju potpuno drugačiji seman-
tički pojmovni okvir od onog unionističkog, što upućuje na povjerenje
i poruku o državi koja nikog neće da ugrožava. Kada je riječ o metafori
porodice koja predstavlja državu, dijeljenje koje je trebalo da nastupi nije
ugrožavalo bratske odnose, samo što je trebalo da braća žive u odvoje-
nim kućama. Ovom metaforom i ovim pojmovnim sadržajem zadržava
se implikacija sloge, eliminiše asocijacija razbijanja i ostaje se na fonu
mira i ljubavi, što je suprotno metafori svake fobičnosti.
Iz ovog kratkog impresionističkog pregleda o jeziku, naročito seman-
tičkim pojmovnim konceptima u referendumskoj kampanji reklo bi se
da znanja o „slonu“ nisu u jednakoj mjeri imali rukovodioci kampanje
oba bloka. U svijetlu izložene teorije (kojoj bi se ponešto dalo i zamje-
riti) stiče se utisak da su kreatori kampanje suverenističkog bloka i te
kako dobro znali neke teorijske postulate navedene knjige, i ne samo
nje. Vrijednosti koje su istakli, jezik kojim su se koristili, metafore koje
su izabrali i mentalni učinak povoljnih asocijacija i pozitivnih konotacija
koji su proizvodili svakako nije slučajnost. Unionistički blok je imao tu
nesreću da „ne“ na ovom referendumu nema moć onog Titovog „ne“
Staljinu ili onog „ne“ koji Iranci upućuju Amerikancima ovih dana po-
vodom nuklearnog programa svoje zemlje oko kojeg se okuplja čitava
njihova nacija. Referendumsko „ne“ kreiralo je osnovni semantički okvir,
skoro okov, negacije koji je unioniste blokirao da stvore svoje autentične

semantičke okvire afirmacije i promociju svojih vrijednosti, a ne kritiku
tuđih. Varirana metafora veće države kao prostranije kuće samo je jedna
(neoriginalna) ideja. Možda bih kao Hauard Din mogla da kažem: da
su unionisti čitali Ne mislite na slona, vjerovatno bi im drugačije izgledala
kampanja, drugačije bi im izgledao jezik kampanje, izabrali bi druge se-
mantičke pojmovne koncepte koji bi drugačije „radili“ u biračima. No,
to nije moja želja. Ja ne želim da na taj način ocjenjujem kampanju o
kojoj, inače, treba suditi po procentu osvojenih glasova, već sam željela
da dam glavne naznake razmišljanja jednog utreniranog lingviste koji zna
da „svaka reč ima rep“ i da taj nevidljivi „rep“ ima najveći učinak. On se
može zvati semantički pojmovni okvir, a može i drugačije. To nije bitno,
ali jezik je u cjelini bitan. Jednako ne želim nikog da hvalim jer moja po-
hvala ništa ne znači, prosto želim da potvrdim da je ono što se u meni, u
ljudima, očitava kao eho neke riječi ono što nastavlja da živi kao neime-
novani utisak, kao ukus na nepcima poslije jela. To je ono što se otiskuje
u nas – ukus moćne riječi. A ona djeluje dalje.
(„Ukus moćne riječi“, Pobjeda, 1. juli 2006)
14
KLIKNOLOGIJA MODERNOG DOBA
Kada ujutru ustanete i onako bunovni uključite radio moguće je da baš

tada čujete reklamu: „Neka vam se dive, neka vam zavide“ za neki pro-
izvod u Crnoj Gori koji neizostavno morate da posjedujete, i vi vjero-
vatno pomislite, kao što sam i ja: čekaj prvo da se razbudim, pa da mi
zavide. Radije bih, ipak, da me vole. Prvo da popijem kafu, pa da se
suočim sa tuđom ljubomorom. Može li nešto manje tašto natašte, nešto
sa manje tanatosne privlačnosti? A onda se sasvim razbudim i pogledam
kroz prozor. „Kupite za ‘dž’“, poručuju sa obližnjeg bilborda oni koji
nam prodaju čistoću. Uključim televizor, a tamo advertajzing blok. Re-
klama da pribavim sebi čarobni proizvod „praktično za ‘dž’“. Spasavam
se od svih lijepih stvari koje počinju na „dž“ spretnim trzajem unazad i
tako izbjegnem udarac džudiste s crnim pojasem i vraćam se radiju. Tu
nema slike, mogu sve da zamišljam. A onda čujem: „... i mene će moja
mati...“, i žurno nastavljam u sebi poznatim stihom iz djetinjstva, „pioni-
rom zvati“. Ali ne! Reklama se nastavlja stihom „... krvopijom zvati“. Tu
se potpuno ugasim. Pogasim sve oko sebe i poželim da ponovo zaspim.
Dal’ kafa, dal’ ove reklame, tek nije lako podgrijati san. Moram da se
sasvim razbudim.
U kakvoj marketinškoj stvarnosti živimo? Onako kako su zabranjene
reklame kraće od petnaest sekundi jer idu pravo u podsvijest i imaju
veliku sugestivnu moć, stoga i manipulativnu, tako su nepoželjne one
(duže) sa negativnim sadržajem jer idu direktno u svijest. U svijetu pri-
tisnutom društvenim i ekonomskim problemima, reklama može da se
sagleda kao pritisak na ljude da troše više tako što će se u njima izazivati
osjećaj nezadovoljstva ili nelagode podsticanjem pohlepe, zabrinutosti i
ambicije. S druge strane, može da se raspravlja o tome kako su mnoge
reklame spretne, pametne i zabavne i da nije pravedno na njih svaljivati
svu krivicu modernog svijeta.
287
KLIKNOLOGIJA MODERNOG DOBA / 288
Lingvistička disciplina koja se bavi fenomenom reklame u društvu jeste

analiza diskursa ili, bolje reći, njena varijanta koja se zove kritička analiza
diskursa, koja obuhvata jezičke strukture i kontekstualnost njihovog po-
stojanja, ali može i kategorije kao što su divljenje ili zavist, koji pripadaju
korpusu proučavanja moći, što je pravi domen kritičke analize diskursa.
Diskursna analiza koncentrisana je oko teksta koji predstavlja osnovni
jezički izraz jer riječ je stabilna sadržina jedne reklame, ali i konteksta koji
uključuje supstancu, parajezik, situaciju, ko‑tekst, intertekst, učesnike.
Reklama naročito uspješno koristi elemente parajezika što predstavlja,
u stvari, cijeli jedan semiotički sistem (pogled, gest, pokret tijela, odjeća,
dodir, stav tijela, proksemička udaljenost ...) koji je uslovljen kulturom i
često nadvladava jezik, na televiziji, barem.
Reklama kao žanr rijetko koristi eksplicitnost i negativnost, odnosno,
negativni kontekst. Eksplicitne reklame rijetko su pretjerano maštovite
i kreativne, a negativne reklame rijetko su uspjele. U vezi s reklamom
s početka teksta vi sebi vjerovatno kažete: možda želim da mi se dive,
ali ne nužno i da na mene budu ljubomorni. Možda bih se poigrala sa
onim sjajem u tuđem oku koji stvara želja, ali nisam sigurna da bih išla
do kraja – da mi zavide. Mnogo je mraka u tom osjećanju. No, kupac je
mio kakvog god psihološkog sklopa bio. Dobra reklama neće se direk-
tno obraćati negativnim čovjekovim osobinama, ali će računati sa njima.
Neće se obratiti taštini da se prestižni proizvod nabavi, ali će je suptilno
podsticati, neće zloupotrijebiti ljubomoru, ali će znati kako je iskoristiti,
neće podgrijavati bjesomučnu borbu na tržištu, ali bez nje neće moći.
Reklama je fino zavođenje i suptilno obmanjivanje. Kao u svakoj igri
zavođenja, bitno je zadovoljiti pravilo forme učtivosti. Naizgled mora da
bude kao da nije riječ to o čemu je riječ. Direktno upotrijebiti zavist u
reklami, znači biti reklamno nepristojan. Ako se zavist i proizvede, ona bi
u ovoj reklami trebalo da bude „kolateralna dobit“ u procesu izazivanja
jedne druge primarne emocije, a to je zadovoljstvo zbog posjedovanja
određenog proizvoda. „Neka vam zavide“ dijeli ljude na one koji imaju i
koji nemaju, na one koji određeni proizvod mogu da kupe i one koji to ne
mogu, što ih lišava određenih prednosti posjedovanja i gura u osjećanje
inferiornosti. Kako u interpretaciji teksta učestvujemo sa svim onim što
znamo, tako u doživljaju te iste interpretacije učestvujemo sa svim onim
što jesmo. Dakle, kakvi smo kao psihološki tipovi, kakva nam je psiho-
loška i mentalitetska matrica, takvo će nam biti tumačenje i razumijevanje
reklame u kontekstu datih društvenih vrijednosti. Onaj ko je osmislio
ovu reklamu vjerovatno se poigrao jednim kulturnim kognitivnim kon-
struktom koji se zasniva na relativizovanom poimanju emocije zavisti:

zavist koja to nije, zavist lišena oštrice tanatoskog okrenuta ka poticaju, a
ne destrukciji. I tu se stvari komplikuju. Socijalni kontekst reklame sam
je po sebi vrlo složen fenomen jer obuhvata kako kulturu i mentalitet,
tako i tradiciju i civilizacijski presjek datog društva. Ako je zavist poželjna
reakcija u ovoj reklami (i u Crnoj Gori?), da li ona istovremeno dobija
epitet pozitivnae emocije i da li je proizvoditi zavist pozitivno? I šta sa
proizvedenom zavišću? Kuda ide ta zavidljiva energija? S druge strane,
na planu lingvistike i pragmatskog tumačenja, reklama je interaktivna ko-
munikativna transakcija koja se po pravilu dešava prema maksimi koope-
rativnosti, kako ju je nazvao Grajs. U jednom društvu treba da se zaista
dobro zapatila jedna takva osobina da bi se računalo s negativnom koo-
perativnošću koja se pretvara u potrošački poriv i ishoduje u kupovini da-
tog proizvoda. I na kraju, zašto bi reklama prepolovila svoje potencijalne
kupce na dva dijela, svrstavši ih u one koji zavide i one kojima zavide?
Zašto ih sve ne zavesti dobrim sloganom pa da i jedni i drugi kupuju dati
proizvod ne etiketirajući ih pritom?
Pomenuta reklama o krvopijama s početka teksta u kojoj je prisutna
aluzija na ideologiju otvara pitanje ideologizacije reklame ne samo time
što koristi eksplicitnost koja reklami dobro ne pristaje nego i zato što
pravi aluziju kojom postaje uvredljiva za jedan još uvijek značajni dio
populacije koji su bili Titovi pioniri. Uvredljivost je posljedica intertek-
stualnog čitanja, što predstavlja aktiviranje sveg našeg postojećeg znanja
koje sadejstvuje u činu čitanja i razumijevanja teksta, a rezultira ničim
manjim do, u ovom slučaju, u ličnoj filozofiji reklame. Sa pionirima je po-
činjala ideološka indoktrinacija i manipulacija masama u komunističkom
društvu, ali to djeca nisu znala. Mnoga djeca su duboko vjerovala, onako
kako to djeca mogu, da su „vojska prava“ i da rastu „k’o zelena trava“ i
bila strašno ponosna što će ih njihova mati „pionirom zvati“. Kada ta,
sada velika djeca čuju da se pionir u reklami zamjenjuje sa krvopija, to nji-
hovo intertekstualno razumijevanje stiha umjesto efekta želje da se kupi
proizvod rađa efekat duboke zgađenosti zbog zloupotrebe jednog sna.
Kako da kupim „raid“, a da pritom ne pomislim da će on i mene ubiti
kao muvu, buvu ili komarca?
„Već se zna gdje za ‘dž’ kupujem ja“, glasi reklama koja alarmira logiku
u dekodiranju tog iskaza/slogana. Nešto tu nije u redu. Propozicijski ili
istinonosno kupovati i za džabe stoje u koliziji. To je oksimoron. Ili se ne-
što poklanja (a ne kupuje) ili nije za „dž(abe)“. Ne može se kupovati za
džabe. Pritom, reklama „za ‘dž’“ ima dvojako lingvističko opterećenje.
To su žargon i lokalni kolorit. Široki spektar dejstva jedne riječi slogana

kojom treba da se postigne masovna prodaja ponešto je sputana ovim
turcizmom i regionalnom omeđenošću. Možda bi trebalo napraviti ver-
ziju za primorje pa da ona glasi: „Već se zna gdje za ‘alamaka’ kupujem
ja“. Tamo su bili drugi uticaji koji su nas darivali drugačijim riječima.
A možda na Cetinju imaju riječ koju ja ne znam pa i nju treba staviti u
reklamu. Nasuprot ovom primjeru, semantička katastrofa u odnosu na
postavljeni cilj izbjegnuta je u jednoj drugom drugom sloganu sa istom
idejom o „dž“. Razlika je samo u jednoj riječi koja odražava suštinski
drugačije poimanje reklame. „Imaš sve praktično za ‘dž’“. U ovoj riječi
praktično sadrži se suština poimanja reklame. Prodati, a ostavljati utisak
kao da se poklanja. Zavoditi, a navoditi. Navesti na radnju (kupovine),
a ne učiniti to grubo ili prisilom. Ovaj slogan veoma liči na naziv jedne
radnje koju sam vidjela u Londonu koja je po niskim cijenama prodavala
odjevne predmete. Zvala se „Next to Nothing“ ili, kada se prevede, to
je „praktično za ‘dž’“. No, nije bila „kupite za ‘dž’“. Svejedno, i jedna
i druga naša reklama mogle bi da se preinače u neke drugačije, koje bi
možda i bolje prodavale, ali ne bi potcjenjivale logiku i emitovale prizvuk
lošeg kvaliteta. Mi svi, ipak, s novcem idemo u kupovinu i želimo dobar
pazar.
Za kraj, primjer dvije reklame koje koriste sredstva na suprotnom polu
od eksplicitnosti. Prva koristi asocijativnost, a druga kulturnu referenci-
jalnost. Reklama na bilbordu, na televiziji, na radiju samo je jedan pred-
ložak u kome učestvuje muzika, slika i jezik, ali krajnji učinak, to jest,
značenje poruke zavisi od našeg razumijevnja jer se ona tako prerađena
kvalifikuje za cjelovitu poruku. Primaoci zauzimaju nedvojbeno interak-
tivni stav u kognitivnom procesiranju reklame jer ukupna jezička i vanje-
zička stvarnost predstavljaju kontekst za razumijevanje. U jednoj reklami
za kafu „Lavazza“ koja je išla na radiju u Engleskoj suština poruke sadr-
žana je u asocijativnosti i u onome na šta su primaoci pomislili kada su
eksplicirani dio čuli, a na šta je taj izgovoreni dio nedvosmisleno navodio.
Dakle, ciklus reklame je počinjao verbalnim i denotativnim, razvijao se
kroz neverbalno, konotativno i asocijativno da bi se reklama završila rije-
čima: „Ma, šta ste to pomislili, pokvarenjaci jedni?“ I sve to u reklami za
kafu. Druga je primjer kulturne referencijalnosti koja nadilazi okvir jed-
nog jezika gdje se putem onomatopeje stvorila jedna nova riječ (neolo-
gizam) koja je iskorišćena u reklami za Kodakove fotografske aparate. U
jednom podužem monologu muškarac dubokog, prijatnog glasa govori
o Kodakovim fotografskim aparatima i ritmom i kadencom, intonacijom
i akcentom vodi ka poenti, a to je riječ „kliknolodži“ (engl. clicknology).

U razumijevanju ove reklame slušalac učestvuje svojim znanjem riječi
„tehnolodži“ (engl. technology) kao i znanjem onomatopejične riječi „klik“
(engl. click) što je oponašanje zvuka koji proizvodi aparat prilikom slika-
nja. Proizilazi da se sofisticirani fotografski aparati reklamiraju putem
jedne prevaziđene kulturne reference koja je upotrijebljena kao sastojak
za vrlo originalnu i efektnu novu riječ, što je imalo ogroman globalni
marketinški učinak. Pitam se samo koliko su je dugo smišljali. Ili imena
za nove modele kola koje proizvodi Škoda: Felicija, Oktavija, Fabija ...
Kako nastaviti niz? Imam utisak da je u slučaju Škode izabrati pravu riječ
značilo isto što i izmisliti je.
Jezik je dijagnoza jednog društva, a reklama dijagnoza njegovog ukusa.
S obzirom na to da je reklama uvijek nekom namijenjena, reklo bi se
da je direktna proporcija stalno na djelu: što je probranija ciljna grupa,
rafiniranija je i reklama; što je društvo sa odnjegovanijim vrijednostima,
takva će biti i reklama. Reklame u tom smislu imaju dijagnostičku moć za
razaznavanje vrijednosne skale u društvu. Ono što ekonomija jedne ze-
mlje ne želi da prizna, tipovi reklame u tom društvu će otkriti. One odlike
jednog društva o kojima se ćuti, reklama će neizostavno detektovati. U
tom smislu reklame nam otkrivaju da ipak zaostajemo za stvarnom de-
mokratijom jer ne gajimo uvijek pozitivne vrijednosti u društvu, volimo
hijerarhiju, i to eksplicitnu, što je nešto sasvim drugačije od takmičarskog
duha koji znači – ko zna više i ko može bolje, široko mu polje. Nejed-
nakost u drugom slučaju rezultat je (relativno) fer borbe na tržištu koja
je nekom podarila primat, dakle, moć, što ne mora nužno da rezultira u
ljubomori ili zavisti onog koji je u utakmici izgubio. Jednostavno, prvi
je prvi. Tada su ljubomora ili zavist, ukoliko se jave, stvar onoga koji ta-
kvom osjećanju dozvoli da se razvije, a ne stvar indukovane emocije. Pot-
puno je drugačija mentalitetska matrica koja proizvođenje ljubomore i
zavisti ima kao startnu marketinšku poziciju. Tada to negativno osjećanje
nije stvar onoga koji osjeća, već onoga koji to osjećanje proizvodi, a to
je velika odgovornost. Krug se tako zatvara i cementiraju se zakonitosti
koje jednu svijest i jedan mentalitet drže zauzdane i ne dozvoljavaju im
da se mijenjaju nabolje. Reklama tada propušta da uradi svoj kulturološki
dio i da, ma kako manipulativna bila, bude i prosvjetiteljska. Prodajte čo-
vjeku proizvod, ali pritom mu poručite da je dobar. On će se tada možda
potruditi da takav i postane.
(„Kliknologija modernog doba“, Prosvjetni rad, septembar 2006)
15
ZAGRIZLA SAM JABUKU
Kada sam se opredijelila da svoju titulu Fulbrajtovog naučnika i dobit-

nika istoimene stipendje vežem za Berkli, nisam sasvim dobro shvatala
razmjere dvije činjenice bitne za tu odluku. Prva, Kalifornijski univerzitet
u Berkliju je najpoznatiji državni univerzitet u Americi, vječiti rival privat-
nom Univerzitetu u Stanfordu, i druga, Berkli je lijevo politički orijenti-
san univerzitet. Prva spoznaja počela je polako da se uobličava sa samim
dolaskom na univerzitetski kampus i prvim susretima sa profesorima i
studentima i naročito kroz akutnu nestašicu soba za izdavanje za sve one
koji su došli tu da studiraju, muka u koju zamalo da upadnem, a druga
kroz predsjedničku kampanju i izbore, što je bio dio mog projekta, koji
su se poklopili sa dobrom polovinom zimskog ili, kako ga u Americi
zovu, jesenjeg semestra.
Kalifornijski univerzitet u Berkliju osnovan je 1868. godine i nalazi
se na originalnom kampusu svog utemeljenja koji ima 1.232 akra i sa-
stoji se od 14 koledža i škola raspoređenih po mnogobrojnim zgradama
arhitektonski međusobno vrlo različitim od kojih svaka ima svoje ime,
najčešće prema darodavcu ili zavještanom legatu. Kalifornijski uni-
verzitet u Berkliju (UCB) dio je šireg sistema univerziteta u Kaliforniji
(University of California), kojem još pripadaju: UCD(avis), UCI(rvine),
UCL(os)A(ngeles), UCR(iverside), UCS(an)D(iego), UCS(an)F(rancisco),
UCS(anta)B(arbara), UCS(anta)C(ruz), a gradi se i deseti UCM(erced).
Na najnovijoj svjetskoj rang listi univerziteta, UC Berkli se našao na dru-
gom mjestu, odmah poslije Harvarda. Mejl sa tom divnom viješću i aktu-
elnom rang listom prostrujao je Berklijem u vidu bljeska munje. O tome
su svi saznali odmah, ponekad i iz više izvora. Mene je obavijestila šefica
Katedre za lingvistiku kojoj sam pripala, Lijen Hinton, a obavijestila me
je i profesorka Jasmina Vujić sa Katedre za nuklearni inženjering, koja je
među onima koje su, u stvari, zadobile to drugo mjesto u svijetu. Mjerilo
292
ZAGRIZLA SAM JABUKU / 293
za dobre univerzitete u Americi podrazumijeva parametre koje druge ze-

mlje nemaju ili nemaju u toj mjeri. U brošuri za studente za 2004-2005.
na samom početku navodi se da je to univerzitet koji nudi 300 studijskih
programa, ima 1.460 profesora i 6.760 ostalog nastavnog i nenastavnog
osoblja, 336.000 svršenih studenata razasutih svugdje po svijetu. Na
njemu studiraju studenti iz 101 zemlje, a studenti sa Berklija studiraju u
29 stranih zemalja, dok se nastava drži na 68 stranih jezika. Univerzitet
u Berkliju ima 8 nobelovaca, 128 članova nacionalne akademije nauka, 3
dobitnika Pulicerove nagrade, što je srazmjerno mnogo i više negoli, re-
cimo, Harvard ili MIT, a statistike bilježe kao značajno i broj Fulbrajtovih
stipendista kojih ima za ovu akademsku godinu, 83. Tu ja upadam u ovu
statistiku. Ima izuzetnu biblioteku za istraživanje, jednu od najbogatijih
u Americi (10.000.000 knjiga) i najsavremenije opremljene laboratorije, a
sve to za oko 33.000 studenata, koliko je ove 2004/05. godine upisano.
Za jedan državni univerzitet to su zaista zavidne brojke, a razmjere tog
značaja mogu da se zaista sagledaju kada se uporede brojke onih koji
se na studije, bilo dodiplomske, bilo postdiplomske, prijave i one koje
prime. Često je to odnos 10:1 i trend ne jenjava.
Kada dođete u Zalivsku oblast, kojoj pripada Berkli, dočeka vas ele-
ment koji imate i u Crnoj Gori. To je element Mediterana – voda, vaz-
duh, nebo, samo nekako malo drugačije. Ta drugojačijost je u pojedino-
sti: voda je na Mediteranu more, dok Zalivsku oblast zapljuskuje okean.
Golden Gate je „uštinuo“ malo te vode i odvojio je od okeana napravivši
u Zalivu najprestižniju (i najskuplju) oblast za stanovanje u Kaliforniji.
Vazduh je jednako slankasto opor i svjež, samo nebo je malo druga-
čije. Skoro jednaku plavet na ovoj okeanskoj strani razrjeđuje zelena boja
palmi koje sežu visoko u nebo tvoreći tako treću boju, a to je tirkiz. Samo
što je ovaj tirkiz na nebu, a naš tirkiz je u moru. Ono što me je uvjerilo
da nisam otišla u nepoznati kraj bile su biljke. Tu je bilo sve ono što ja
znam. Majčina dušica za dušu, divlja nana za san, maslina za mir, lavanda
za zrikavce, mahinja za mahinjaču i medvjede. Naime, simbol Berklija je
medvjed, a planika, u našim krajevima poznata kao mahinja (arctostaphylos
uva‑ursi), još se zove medvjeđe grožđe, na engleskom bearberry. Kada sam
došla početkom septembra, mahinje na kampusu imale su tamno crvenu
boju velura kraljevskog ogrtača. Kada sam jednu zagrizla, ukazala se pod
tom crvenom opnom žuta boja sunca kao u onih bombona koje smo jeli
kao djeca. Nisam mogla da vjerujem. Plod je bio sočan i mirisan kao san
mladosti. To drvo koje raste u našim krajevima kao divlja makija od čijih
se prezrelih plodova nerijetko koze opiju, ovdje je visoka, dostojanstvena
ukrasna biljka, pažljivo potkresana, u najbližem susjedstvu sa plemenitim

magnolijama i nježnim japanskim trešnjama, ali i robustnim hrastovima,
kojih na kampusu ima dosta. Kada su me Amerikanci vidjeli da jedem to
voće, radosno su krenuli da probaju isto.
Odsjek za lingvistiku nalazi se u velikoj zgradi po imenu Dvinel Hol
(Herst, Has, Dvinel, Dou, Mofit, Sproul, Evans, Sater – sve su to daro-
davci Berklija), koja je i dom za izučavanje raznih jezika, ne samo za na-
uku o jeziku, što je lingvistika. Berklijska lingvistika toliko je razuđena da
može da se bavi raznim temama koje nisu nužno glavni tok lingvističke
misli, može da se bavi ugroženim jezicima, čime se bavi šefica Odsjeka
za lingvistiku Lijen Hinton, a može i da kao jedan od kurseva ponudi
glasovni sistem svahilija jer na Berkliju je Sem Mčombo, izvorni govor-
nik tog jezika. Ali berklijska katedra za lingvistiku ima Čarlsa Filmora,
Džordža Lejkofa i Robin Lajkof, Pola Keja, Larija Hajmana, Iv Svitser,
koji su doprinijeli prestižu onoga što se danas zove američka lingvistička
tradicija. Ja sam na Berkli došla zato što su na njemu pomenuti Lejkofi,
Robin i Džordž. Ono što im je sada zajedničko je postojana naučnička
slava i sin Endi, ranije je toga bilo mnogo više. Ja sam došla kod Robin.
Ko je pomno pratio dešavanja u lingvistici iz oblasti analize diskursa i
pragmatike, sigurno mu nisu promakli njeni radovi kao što su Jezički rat i
Jezik i ženino mjesto, pored ostalih, što su dvije novije poznate knjige Robi-
nin Lejkof, koje uz ostale mnogobrojne knjige i radove sačinjavaju jedan
opus kojim se zaslužuje i više od profesorskog mjesta na Berkliju. Zaslu-
žuje se epitet „nacionalnog blaga“, kako ju je povodom posljednje knjige
Jezički rat, u kojoj se bavila jezikom medija, nazvala jedna druga poznata
lingvistkinja iz Vašingtonskog lingvističkog serkla, Debora Tanen. Zna-
jući sve to, bilo mi je vrlo teško otići kod nje i reći: „Ja sam ta i ta, došla
sam na Berkli da napišem knjigu o jeziku i medijima“. „Ma, nemoj“,
očekivala sam da kaže. Njena uloga kao mentora bila je da tu moju želju
ozvaniči i moj projekt institucionalizuje pokrivši i jedno i drugo svojim
autoritetom i svojim pristajanjem. Da l’ je to bila moja velika želja koja
ju je ubijedila, ili neka iskra u oku koju mora da je i sama nekad imala, a
kod mene prepoznala, ili su je na to pripremili moji poslati radovi, tek
pristade s radošću. Ne znam šta me više zadužilo, ta njena radost ili sav
potonji zajednički rad. Ili je možda zajednički rad proistekao iz te radosti,
ni sama ne znam. A zajedniči rad nam je bio diskurs posljednje pred-
sjedničke kampanje i izbora u Americi i projekt studije roda. To je bila
sadržina kurseva koje sam pratila sa grupom odabranih postdiplomaca i
doktoranata na predmetu zvanom pragmatika.
Prvi susret grupe propustila sam jer sam tada još bila u Crnoj Gori.
Na tom prvom susretu podijeljena su zaduženja. Ja sam moje dobila
naknadno. Uz stalni istraživački rad na knjizi, moj projektni zadatak u
nastavi bio je da pratim i pokrivam predsjedničku kampanju u Americi
onako kako je to sprovedeno u našim medijima. S današnjim stanjem
komunikacija, Internetom i dostupnosti baza podataka, nije to bilo teško.
Alvaro, kolega iz Španije, bio je zadužen za štampu Zapadne Evrope,
Daša iz Rusije za rusku, a svi zajedno za američku. Star je bila zadužena
za televiziju i kanale ABC, CBS, SBS, pomagala joj je Sonja Montez iz
Meksika, a bogme se i Džesika morala primiti da prati konzervativni
Fox. Kažem „morala“ jer svako ko dođe na Berkli napredan je i ne gleda
TV Fox, te s indignacijom odbijaju takvu mogućnost. U fokusu su nam
bila jezička sredstva, semiotički znaci, izgled stranice, jukstapozicije, na-
dasve narativi u diskursu koji „po definiciji“ nije bio lišen pristrasnosti, u
kome je „po definiciji“ moralo biti manipulacije. Neko se bavio tekstom,
neko karikaturom, neko logom i grafičkim dizajnom na transparentima,
trudili smo se da pokrijemo sve aspekte kampanje u medijima. Jezička
sredstva smo definisali, otkrivali stepen pristrasnosti, a količinu manipu-
lacije detektovali diskutujući, suprotstavljajući svoja mišljenja i iznoseći
svoje stavove. Teorija se podrazumijevala. Ona se nije predavala, samo
je bila navedena jedna šira literatura za koju se podrazumijevalo da će
biti konsultovana, proširena i dopunjena. Moja uloga na časovima bila je
čudna. Koliko god sam se trudila da budem student, studenti na grupi
imali su utisak da imaju dvije profesorke. Za to je bila dosta zaslužna
profesorka Lejkof, koja me često prozivala da kažem svoje mišljenje i
koja je, objašnjavajući teoriju, ponekad znala da kaže: „Je li tako, Slavice?
Šta ti misliš o tome?“ i ni jednom me nije zovnula „Slavika“, kako su me
zvali Amerikanci.
Epitet koji ide uz Berkli je „ljevičarski“. Korak dalje ulijevo je progre-
sistički, kojih takođe ovdje ima dosta. Šezdesete su u Berkliju instituci-
onalizovane kao istorijska prekretnica kroz pobunu protiv rata u Vijet-
namu, pokret za slobodu govora i štampe, kroz borbu za jednakost po-
lova i kroz borbu za neke druge slobode. Nedavno, Bob Dilan, buntovni
pjevač iz onog vremena i za ono vrijeme, održao je koncert na Berkliju
u paviljonu Has, koji je primio slušalaca kao oveći stadion. Izgleda da
taj duh, ili onaj njegov današnji supstrat, još uvijek može da se generiše
nesmanjenom snagom. Ili je to, bar, bio moj doživljaj. Na kultnoj aveniji
Telegraf, koja se proteže kroz dva grada, Okland i Berkli, i danas mogu
da se vide relikti tog vremena u vidu restauriranih grafita i u liku davno
ocvalih hipika koji su sa gubitkom imena izgubili dostojanstvo i status, pa

se danas ne zovu hipici, već beskućnici. Moj šok je bio ogroman kada mi
je jedan, ne baš iz tog vremena, nego iz potonje „regrutacije“ u taj pokret
ili filozofiju življenja rekao: „I could go through your apple, you know“.
„Mogao bih da dovršim tu tvoju jabuku, znaš“, rekao mi je mlađi čovjek
ispijenog lica zaraslog u bradu i brkove dok sam pored njega prolazila
jedući moj ručak tog dana. Dala sam mu tek načetu jabuku bez razmišlja-
nja. „Pa, on se ne boji“, rekla sam u sebi. Strah bi bio luksuz za nekog ko
je odabrao takav način života.
Na drugom kraju kampusa, impresivna Dou Mofit biblioteka, koja
je otišla tri sprata pod zemlju, ima jedan oveći prostor koji se zove Free
Speech Movement Cafe. Kako uđete u taj kafe, dočeka vas crno bijela
slika ikone vremena od prije četrdesetak godina, berklijskog studentskog
tribuna Marija Savija (1943-1996). Za govornicom je, lijep, zagledan u
daljinu i viziju u trenutku prije negoli će održati govor. „Za mene sloboda
govora predstavlja suštinu dostojanstva čovjekovog bića, to je ono što
nas razlikuje od stijena i zvijezda (...) i smješta nas samo na stepenicu is-
pod anđela“. Studentski bunt je bio opravdan, pokret je uspio i ono što se
u Berkliju dešavalo tada bilo je sjeme za cijelu Ameriku, a možda i jedan
dio svijeta. Njegov nastavak su svi berklijski studenti koji u tom kafeu uz
kafu ili laku hranu sjede i rade za stolovima koji, umjesto stolnjaka, imaju
plastificirani reprint novina iz tog perioda. „635 policajaca krenulo je na
studente koji su zaposjeli ulice i trotoare u znak protesta“, kažu Berklijske
dnevne novine u četvrtak, 3. decembra 1964, 10 centi za primjerak, $1,75
mjesečna pretplata, sa kojih pijem savršeni kapućino. „1.000 profesora
potpisalo je peticiju...“ Na stolovima su otvoreni lap topovi, elektronske
bilježnice na kojima udubljeni studenti nastavljaju da rade ono što su
započeli kod kuće ili započinju ono što će nastaviti na času. Njihova du-
boka koncentracija ovoj slici dodaje na autentičnosti, ne možete uhvatiti
zabludjeli pogled, a kada vama pogled preleti preko tih ekrana, vidjećete
sve moguće grafičke i tekstualne reprezentacije, od slika kostiju ili mišića
do neke konstrukcije mosta ili, pak, formule. Kompjuteri su priključeni
na električnu mrežu kafea i nikome ne smeta što je za stolom samo jedna
osoba. Promet je svejedno veliki, a i ne mjeri se samo brojem popijenih
kafa. Ovdje se zbraja nešto drugo. Klasična muzika koja se čuje samo
podvlači ovu duboku usredsređenost i nema značenje muzike koliko od-
sustva tišine. Nema žamora, nema dovikivanja, čuje se samo „Dos cafes“
ili „ćaj late“, koje uzviknu Portorikanci koji drže kafe jedan drugom. Slo-
boda govora je zadobijena. Danas se u Berkliju traže nove slobode.
Nastavak Marija Savija, mladog i lijepog, jeste i vremešni i zaokrugljeni

Džordž Lejkof, profesor kognitivne lingvistike, koji je napisao manifest
američkih demokrata, ljevičara i progresista. Taj manifest se zove Nemojte
misliti na slona i bio je na osmom mjestu uvažene bestseler liste (amazon.
com) kada sam ja za knjigu saznala. A onda sam je iščitala. A onda sam
išla da slušam Džordža Lejkofa kako govori da ne mislimo na slona. A
onda su došli izbori i „demokrate“ su izgubili. Međutim, knjiga ostaje kao
vrijedno djelo iz oblasti kognitivne lingvistike, gdje se temeljito razrađuje
teorija semantičkih kognitivnih okvira i njihova primjenljivost u političke
svrhe. „Ne vrijedi poricati protivnikovu tezu jer time učvršćujete njegovu
ideju ili njegov semantički okvir. Umjesto toga smislite svoj koncept-
ideju-okvir“, kaže Džordž Lejkof.
Kada sam u septembru došla na Berkli, pomislila sam da je studentska
populacija u latentnoj pripremi za masovan odlazak na plažu, da nastava
tek treba da počne. Šortsevi, soknice, majice na bretelice, japanke, nao-
čari za sunce i kape i šeširi svih boja i oblika. Profesori nisu odsutni sa
ove slike. Patike, duksevi, konjski repići, ruksaci i sjedenje na podu, za
koje sam mislila da je izašlo iz mode. A kada dođe petak, jedina tema raz-
govora je gdje izaći i ko priređuje zabavu. Rekao bi čovjek: raj za provod.
Koja zabluda! Sve to je tu, ali u kontekstu učionica u kojima se predaje
i na kojima se vrata ne zatvaraju, amfiteatara koji su prepuni i biblioteka
koje rade do duboko u noć, u kontekstu kampusa koji je ispresijecan
nizom ukrštenih putanja i onih koji su te putanje utabali u gradu gdje se
skraćenica za UC Berkli, Cal, sreće na svakom koraku u vidu logoa na
majici, jakni, kaputu, parki ili čemu drugom. Iz učionica, radna atmos-
fera premješta se na travnjake, stepeništa, trotoare, podzide, brežuljke i
uzvišenja, svugdje gdje se može sjesti ili leći, uhvatili zrak sunca ili raširiti
knjigu. Pada mi na pamet kako su se ovdje poigrali jezikom da bi tako
lepršavo saopštili duboku istinu, ili barem ono što je istina o Kaliforniji.
State of mind je stanje duha na engleskom, a za Kaliforniju kažu da je
state of minds. Jedno slovo, a tako velika razlika – Kalifornija dao država
umova. To joj prvenstveno dolazi od Berklija, pa onda od svih drugih
univerziteta koji doprinose da stanje duha bude njegovanje umova. To na
Berkliju lijepo rade. Na tim travnjacima jednako kao i u sofisticiranim i
preskupim laboratorijama.
U Americi je nemoguće sprovesti reformu visokog školstva. Sem par
osnovnih principa koji su zajednički za sve univerzitete u Americi, sve
ostalo se dešava, uređuje i podešava prema dubljim principima samog
univerziteta o kome je riječ. Reforma na Kalifornijskom univerzitetu u
Berkliju dešava se svakodnevno. Sve što ne valja, ne funkcioniše, nije

dobro, mijenja se. Sve ono što ne funkcioniše po principima prenošenja
znanja koje je ljudski i generacijski dug i najviši humanistički princip,
funkcioniše prema principima tržišta. Prema prvom principu, i najsku-
plju stvar možete dobiti džabe; prema drugom principu, ništa ne možete
dobiti džabe. Omjer funkcionisanja ova dva principa mjerilo je vitalnosti,
mudrosti, istorijskog duga i praktičnosti jedne visokoškolske institucije.
A ta „pijaca znanja“ nepogrešivo funkcioniše na Berkliju. Studenti treba
da plate relativno niske školarine, ali suočeni su sa rigoroznim režimom
studiranja. Ispit se može polagati samo jedanput, rokovi za predaju semi-
narskih radova, domaćih zadataka i ispitnih papita kruto su postavljeni;
jedine ocjene koje se prihvataju jesu A i B. Za slučaj da student ima ne-
koliko C ocjena iz studentske službe ga opominju da nije dobro obavio
posao i da se pod hitno popravi, inače gubi pravo na školovanje. Srećom,
postoje i takvi mehanizmi za reparaciju navedene akademske „štete“. Ali,
zna se pod kojim uslovima i sa kojim razlozima. Studiranje može da se
prekine, ali ne može da se produži, akademska obaveza može ponekad da
se odloži, ali ne može da se zaboravi. Prestiž ove institucije je u interakciji
sjajnih profesora i jednako dobrih studenata. Ako nije tako, ne mogu biti
na Berkliju. Ni jedni ni drugi. Berkli ne može sebi da dozvoli skandal ili
kompromitaciju koja se desila, na primjer, na Stanfordu, a bila je vezana
za ocjenjivanje. Diploma sa Berklija krupna je referenca u životu jednog
Amerikanca. To važi i za naše stipendiste koji na Berkli dolaze po bilo
kom osnovu, za Ivanu, Tanju, Miloša i još ponekog. Ta stipendija je mo-
neta na kojoj sami pišemo denominaciju. Sudeći prema brojnosti naših
studenata i na Berkliju i Stanfordu, oni umiju krupno da misle i krupno
da zagrizu. Ja im od srca želim da ne posustanu, da ih ne omete neka naša
iracionalnost. Kafa u „Maši“ i „Grandu“ neće pobjeći.
Ili se svijet oko lingvistike okreće, ili mi se čini. Jutros dobijem mejl,
piše, od Džordža Lejkofa. U mejlu (a sve je na Berkliju u elektronskoj
formi, naslovljeno na osobu – istovremeno vrlo lično, jer je upućeno na
određeno ime i prezime, ali i bezlično zbog posredstva sajber prostora)
stoji da se za proljećni semestar nudi kurs „Ling 205“, koji je gramatički
seminar, a sadržina kursa je napredna kognitivna lingvistika, gdje će se
pokrivati i neke oblasti sintakse, naročito neki neobjašnjeni i dosad još
uvijek zagonetni primjeri iz jezika. Ono što slijedi je sign‑up, prijavljivanje
za kurs. To što sam ja jutros u elektronskoj pošti našla i elektronski se
prijavila, naći će i, shodno svojoj odluci, uraditi svi studenti koji su na
Katedri za lingvistiku. Kurs nosi određeni broj kredita. Kome treba takav
kurs, ko misli da je baš taj kurs interesantan, kod tog profesora, a ne neki
sličan kod drugog profesora, prijaviće se. Ako bude dovoljno prijavljenih
studenata, kurs će se držati; ako ne bude, kurs će se otkazati. To je na-
čin na koji u tom segmentu funkcioniše sistem nastave na Berkliju. On
nije ništa drugačiji od onog notornog ekonomskog koncepta ponude i
potražnje, a ponuda je uopšte moguća ukoliko je profesor prethodnog
semestra dobio dobre ocjene od studenata. Ukoliko profesor nije dobio
takve ocjene, ili ukoliko se ispostavi da istraživački program nije glavno
opredjeljenje Univerziteta u datom segmentu, istraživač može dobiti ot-
kaz makar bio i nobelovac, kako se to jednom desilo na Berkliju.
Kako je teško postati profesor na Berkliju i kako ih nema previše, to su
prisutni svi vidovi izvođenja nastave koju mogu da drže manje kvalifiko-
vani kadrovi. Tako, barem na Lingvistici, poznata je institucija GSI (Gra-
duate Student Instructor), nešto poput demonstratora kod nas. Oni su
iz redova studenata posljednje godine studija, prisutni su na svim profe-
sorovim predavanjima, kod njih se drže neke vrste vježbi, ide na konsul-
tacije i, uopšte, to su veoma talentovani studenti koji sa profesorom čine
predavački tim. Na jednom višem nivou, taj posao rade postdiplomci ili,
pak, post doc studenti, koji su za to vrlo malo plaćeni, ako uopšte, pa onda
dolazi nastavni kadar koji nema zvanje profesora, a profesor je onaj koji
ima tenure, što znači stalno zaposlenje.
Moja prijateljica Jasmina Vujić, redovni profesor nuklearnog inženjer-
stva na Berkliju, jedna je od onih uspjelih američkih priča koja je u svojoj
životnoj putanji u Americi sažela tri nekadašnje generacije. Magistrirala
je i doktorirala u En Arboru, zaposlila se u „Argonu“, angažman na Ber-
kliju bio joj je ponuđen. Prije neku godinu dobila je tenure i sada njena
profesura samo dobija patinu starog zlata kroz naučne reference koje se
množe. U svojoj lijepoj i velikoj kući okuplja naše studente i profesore
koji dolaze na Berkli, ali i u Zalivsku oblast. U orbiti njene energije vrlo
je ugodno boraviti jer ona postaje zarazna, tako i da oni manje spremni
postaju entuzijastični. Na univerzitetu je dovoljno dugo tako da zna kako
on „radi“. No, ponekad je logika tog funkcionisanja malo nejasna za nas
koji dolazimo sa drugačijim akademskim pedigreom.
– Znaš li šta je to koledž (college)? – pita Jasmina u jednom od naših
mnogobrojnih razgovora.
– Znam, spremno kažem ja. – To je viša škola u dvogodišnjem
trajanju.
– Pogrešno, kaže Jasmina. – Na Berkliju je to skup fakulteta.
– Čudno, kažem ja. – Nije tako svugdje.

– A šta je to škola (school)?
– Pa, tako mi prevodimo našu riječ fakultet.
– Opet pogrešno. To na Berkliju znači da ne postoji dodiplomski
nivo, već samo magistarski i doktorski studij.
To berklijsko ustrojstvo i ta berklijska terminološka domišljatost pod-
sjetili su me na Robin Lejkof. Jednom, skupili se mi, studenti, u Dvinelu
i čekamo profesorku. Već su se kolege na mene bili navikli i prihvatali
komotno onaj moj dio koji se sa njima jednačio. Džesika priča njujorškim
akcentom preko zalogaja, a Lal preko dvostrukog pirsinga na donjoj usni,
takođe njujorškog, u omanjoj učionici u kojoj sjedimo za okruglim sto-
lom. Mene od velikog pješačenja pomalo žuljaju podgoričke mokasine,
iako debelo razgažene. Moram preći na patike. Ušli smo u raspravu o
jednom terminološkom problemu. Navodi se razna literatura, citiraju ra-
zni autori. Iza čijeg se autoriteta zakloniti, ko je tu najmoćniji? Ko može
presuditi? Moj je raspon poznavanja i literature i problematike razumljivo
veći od njihovog, ali oni se ne predaju. Uto ulazi profesorka. U žaru
polemike, mi nastavljamo s argumentacijom. Ona sluša, pa u jednom tre-
nutku kaže: „Ko kaže da mora tako da bude? Biće onako kako vi smislite
i kako vi kažete, samo ako je dovoljno dobro“. Ostala sam bez daha. Tu
rečenicu sam tamo, kod nas, čekala čitavog života. Kako je nisam čula,
tako se nisam usudila ni da je izustim. A dugo me mučila. Samo zbog te
rečenice vrijedjelo je doći na Berkli, pomislila sam tada.
Otišla sam u poznatu akademsku matricu, ali nisam dobro znala ko-
jim se ključem otključava. Doduše, ključ je bio u mojim rukama, otvo-
riće se dveri onoliko koliko sam ja u stanju da ih otključam. Ono na šta
sam uglavnom navikla je poštovanje etabliranih vrijednosti. Ono na šta
je Kalifornijski univerzitet u Berkliju svojom reputacijom izazivao bilo
je dekonstrukcija autoriteta i poziv na slobodu misli. Mora da se to sve
negdje u nekom sinhronicitetu slagalo zajedno sa mojim preferencama
ka lingvistici nadrečeničnog nivoa i analizi stvarne upotrebe jezika, što je
pragmatika, kada su mi se knjige koje je Robin Lejkof pisala tako mnogo
dopadale. Tu je velika plejada američkih lingvistkinja, ne lingvista, to za
njih nije bilo dovoljno muški, koje su ušle u to novo područje analize
diskursa, pragmatike, etnometodologije i dale doprinose neprocjenjive
vrijednosti. Crnogorska javnost zna za Deboru Tanen preko knjige Ti
jednostavno ne razumiješ, dok su ostale naučnice kao što su Debora Šifrin,
Hajdi Hamilton, Kolin Koter, Iv Svitser i mnoge druge sigurno poznate
našim lingvistima. Robin Lejkof je bila među prvima koja se odvažila

da uzbuđenje naučnog rada u lingvistici traži u životnom bilu jezika, u
govoru, ona je bila jedna od prvih koje su se odvažile da okrenu leđa
generativnoj semantici, kako se sedamdesetih zvala transformaciona
teorija. „My way or highway“, poručivao je lingvistički Bog (i batina)
Noam Čomski. Ona je skupila hrabrosti i odlučila se za tada neprohodni
„drum“ nove jezičke analize. Knjiga Jezik i ženino mjesto ključna je knjiga
za razumijevanje fukcionisanja genolekta. Jezik roda nije samo muški ili
ženski jezik, već muška ili ženska sudbina. Divno je objasnila kako se
izrazima kao žena, djevojka, dama, gospođa, gospođica vrši legitimisanje ženske
osobe u odnosu na njen poželjni i društveno prihvatljiv status kroz udaju,
a taj status joj obezbjeđuje muškarac. Žena koja svoje postojanje, čak,
duguje muškarcu. Drugačiju ženu društvo nije prihvatalo, a nova žena,
kojoj je Robin Lejkof pomagala da se formira, htjela je svoje društveno
postojanje kroza sebe.
Jedan pravac rada na lingvistici profesorke Lejkof podudario se sa
feminističkim pokretom. Za razliku od militantnog aspekta feminističkog
pokreta, njene knjige su i danas naučno svježe, teze brilijantno obrazlo-
žene, a zaključci nepomjerivi. Morin Dod mogla je da u Njujork tajmzu
kaže: „Feministički pokret u Americi trajao je nanosekundu, a njegove
negativne posljedice trideset godina“, a da se to na knjige Robin Lej-
kof ni na koji način ne odrazi. Ono što je u tim knjigama borba i pred-
log za jednakija prava, možda će, uprkos onima koji misle kao Morin
Dod, jednog dana da bude američka praksa i stvarnost. Možda. Ja nisam
pretjerano ohrabrena jer nauka i život ne moraju da se uvijek usaglase,
muškarci su jaki, zašto bi pristajali na jednakost kada mogu da uživaju
u stanju premoći, zašto bi cjepidlačili i tražili istinu kada im je dobro u
stereotipima.
Prije neki dan odem na jednu berklijsku pijacu koja se zove Monterej.
Tražim jabuke. A jabuka od svake ruke. Crveni i žuti delišes kao u nas,
greni smit i fudži, to baš nije kao kod nas, ali svejedno, crne jabuke iz
Arkanzasa, filojabuke, organske, neorganske, da se čovjek izgubi u toli-
kom mnoštvu izbora. A onda ih ugledam. Na omanjoj hrpi tijesno sti-
snute jedna uz drugu tvore piramidu skromnih razmjera. Solidarno se
pridržavaju, jedna samo što se nije otkotrljala, međutim, dvije krupnije
zrele pripadnice sorte nevidljivim nitima iznutra drže je da ne posrne u
jedre krastavce. Stidljiva rumen na zelenkastoj kori, rozikasti proplam-
saji u uniformnoj neutralnosti zelene boje. Malene i zaobljene, stidljive
i nedozrele, utopljene u mnoštvu svakojakog drugog drčnog voća i po-
vrća. To su lady apples ili damske jabuke. Sitne, slatke, skoro nevidljive,
podatne – oličenje damskog kvaliteta. Mislila sam da sam bar na pijaci
pošteđena diskriminacije među polovima. Ali, ne. Ovdje su me dočekale
lady apples. To je u flori ono što je „gospođa Džona Smita“ u američkom
društvu – žena i jabuka, obije bez imena.
Izučavati jezik znači samo na drugi način proučavati život. Baviti se
lingvistikom na Berkliju znači dodati boju i jeziku i životu. Institucio-
nalno i politički. U lingvistici to je vitalnost teme i genijalnost misli, u ži-
votu boja može biti pomalo pridodata kroz ideologiju. Kada izgubi pred-
sjednički kandidat za kojeg navijaju, neće baš u korotu, ali hoće u duboku
tugu. Tako je hrabro tugovala i Robin Lejkof, koja je za mene metafora
za Berkli. Naučno postojana, intelektualno stalno izazvana, spremna je
na dijalog i na prihvatanje tuđeg mišljenja samo ako joj se ono dobro
obrazloži. Uobražavam da mogu da joj sekundiram. Ali, bojati se Ber-
klija. Ne postoji naučnička veresija. Postoji samo dobro temeljna naučna
misao koja može da izdrži kritički sud ovdašnje akademske javnosti koja
predstavlja jednu od najvećih koncentracija umova u svijetu. Na Berkliju
znaju kako da prosuđuju, da biraju ljude i procjenjuju ideje.
Amerika je proizvela jedan divan mehanizam pomaganja nauci, na
državnim i privatnim univerzitetima jednako. Američki bogataši, prije
negoli su se prozvali tajkuni, bili su mecene. Legati, zadužbine, dona-
cije, pokloni, sakupljanje novca, sve je dozvoljeno, poželjno, čak. Tako
se grade institucije da bi se gradila jaka država i jaka nacija. Uz institucije
kao suprastrukturu i građevine kao infrastrukturu, velike nacije rade na
najvažnijem zadatku, svom civilizacijskom i naučnom napretku. Tako je
u sportskim timovima, u ragbiju i košarci, „Napred medvjedi“ – tako se
podržava nauka i čuva zdravlje. Ko zna kakva genijalna misao može da
se rodi dok se šutira lopta.
(„Berkli – zagrizla sam jabuku“, Vaspitanje i obrazovanje, br. 3, 2005)
16
E R I K A U O G L E DA L U
Kada bi knjige Erike Jong bile obavezna lektira, u Crnoj Gori bio bi to
bedeker Erika za početnike. Ona piše o ženama, što je naročito ne prepo-
ručuje Crnogorcima, ne toliko zbog načina na koji piše, već zato što tema
žene još uvijek izaziva mnogo nelagode u Crnoj Gori. Erika Jong piše
inspirisano, otvoreno, silovito i bespoštedno. Teme i motivi nadvladavaju
joj stil i jezik, hrabrost obrade svaki oprez od kritike, a nada da će je pra-
vednije prosuditi strah od trenutne gdjegdje veoma negativne recepcije.
Današnja Crna Gora za Eriku Jong još nije spremna. Iako je to zemlja
evropskih integracija i zagovornik ljudskih prava i prava manjina, ona
država koja pomalo igra tenis i džogira, takoreći, evropska Crna Gora,
e, takva Crna Gora na pomen žena zauzima uobičajni gard i selektivno
čita.
Strah od Erike
Erika Jong danas je već klasik u svijetu. Ne svrstavaju je više tako spre-
mno uz Henrija Majlera ili Čarlsa Bukovskog zbog tematike i eksplicit-
nosti jezika, već prije uz Apdajka, koji je literarno protresao Ameriku i
zamislio je nad samom sobom. Kao malo ko prije nje, Erika Jong je podi-
jelila Ameriku: puritanska se zgražala nad njenim djelom, onaj otvoreniji
i samokritičniji dio prihvatio ju je odmah kao spisateljicu koja je pisala o
problemima savremene američke žene i američkog društva. Međutim, to
prihvatanje nije bilo bezbolno. Bilo je obilja kritike: teme i motiva, stila
i naracije, zbog eksplicitnosti jezika, zato što je dirnula u tabue, zbog
skarednosti – kritike što je kritikovala.
Najveći strah od Erike Jong proizilazio bi iz tematske naporednosti.
Erika sama za sebe kao spisateljica ili fenomen novog, oslobođenog
303
E R I K A U O G L E DA L U / 3 0 4
doba, žena koja je imala snage da zaroni u introspekciju i samospoznaju,

jedna je stvar. Njena lična, rekli bi mnogi. Sve dok se naporedo ne nađu
prostori i epohe, tipovi i arhetipovi. Relativno benigna Erika tada postaje
opasna. Opasnost je u prepoznatoj univerzalnosti ženske patnje koja ne
jenjava. To je ona Amerikanka koja slobodno piše o ženama, o njihovim
vezama s muškarcima, o kvalitetu tih odnosa i intimi, o umjetnicima koji
nastanjuju Grinič Vilidž koji su stalno u grču da svijetu podare umjetnost
i sebi, po mogućnosti, malo sreće. Sinhrono i dijahrono, Erika Jong piše
o ženama, majkama i kćerkama i njihovoj želji da budu prihvaćene kao
bića i potrebi da se ostvare kao žene. Razne epohe zaodijevaju junakinje
u dekor kultura, ali ne mijenjaju muku koja je od praiskona sveprisutno
diskriminatorska. Surovost življenja u neko minulo doba podsjeća na da-
našnju, donekle, ublaženu trpkost ženinog života koja nije toliko egzi-
stencijalna koliko relaciona. Relacije su fokalna tema današnjice, bilo da
se radi o članovima porodice, braku kao instituciji, samo muškarcu i ženi,
ili o prijateljstvima, a Erika Jong sve te aspekte vrlo pomno istražuje.
Situacija je danas, prema tumačenju Erike Jong, naizgled bolja, ali se stra-
hovi gomilaju. Nekoć od rata i gladi, danas od samoće i otuđenosti. Seks
je utjeha, ali ne i lijek. Te utjehe u djelima Erike Jong je dosta, ali lijeka ni
za lijek. Emocije su postradale, a autorka nas nije pretjerano ohrabrivala
da je neki melem na pomolu. U suštini, sve se svodi na isto. Na strah
(Strah od letenja), na tugu (Tuga svake žene), na smrtnost (Strah od pedesete),
na prolaznost (Blagoslov uspomene), na parafernalije (O padobranima i poljup-
cima). I tu se pruža prostor za jedno od poređenja ili, još bolje, pitanja:
da li je ženske patnje u Crnoj Gori dovoljno da bi mogla stati u knjigu?
Hoćemo li dugo čekati da se neka spisateljica obznani romanom – ima
li se kreativne snage i ljudske hrabrosti za takvo suočavanje sa sobom,
pa da se pridodamo literarnom nizu? Naše ostvarene spisateljice imale
su težak posao. Morale su da prokrče čestar ženskog rodoslova, da se
probiju kroz lagume i balkanske kiše i magle, da preko ženskog viteškog
romana iznesu zaostali teret tema koji nameće istorija, politika, društvo
i pojedinac i, kažimo, slobodno, žena, kako bi mogao da se uhvati korak
sa onima koji su krenuli ranije. Treba da se nastave bolne teme onih pro-
blema koji muče ženu danas i ovdje.
U Evropu s ljubavnim romanom
Erika Jong je Americi svojim literarnim djelom podstakla fermentiranje

misli o položaju žene, njenoj ljudskoj i rodnoj definiciji i identitetu kao i
o potrebi da žena definiše svoje ciljeve. Najbolnije od svih, a to je pitanje
identiteta, koje se odražava na sve ostale odgovore, pokušava da prikaže
kao goruće pitanje. Žena je definisana uglavnom posredno preko muža
ili oca, život joj se odvija u opsegu manje moći nego što je muškarčev
i ona je zbog svih tih neparalelizama zbunjena. I tako vjekovima. Erika
kroz svoje heroine generiše jedan novi tip žene, sposobne da prizna svoje
greške, po potrebi da se preobrazi i suprotstavi društvu koje oklijeva s
peobražajima, naročito onim koje bi malo drugačije prerasporedilo vlast
i moć.
Kakva može biti recepcija spisateljice koje je otvorena, pobunjena,
hrabra, talentovana, lucidna, mudra, sa jasnom vizijom svoje umjetničke
misije u današnjem spisateljskom univerzumu, u zemlji svoj sazdanoj od
protuslovlja, koja je još uvijek jednim svojim dijelom zatvorena u tradi-
cionalni sistem vrijednosti? Kako se to čita u zemlji koja se boji novog,
ali želi da joj se dese velike promjene i da se otvara za raznovrsnost, a
drži se poznatog? U stvaralaštvu već odavna vlada polifonija, ne nužno
kakofonija, a dobra književnost ne raspoznaje rod. U ovakvom kontekstu
Erika Jong nije cilj. Ona je (čitana) posljedica.
Ipak, u Crnoj Gori Erika Jong je atomizirana: prihvataju se njene
teme, ali se ne prihvataju njene ideje. Vole je žene, a ne vole muškarci. U
umjetničkom smislu ona je nužnost, u socijalnom kontekstu – luksuz jer
se bavi ženama. Ona pripada duštvu koje je riješilo sva krupnija pitanja
demokratije, zadovoljavajuće riješilo pitanja ljudskih prava i sloboda, ona
je dio društva u kome su građani riješili svoje osnovne egzistencijalne
potrebe. To je zemlja u čijem stvaralaštvu tematska potka umjetničke
obrade nisu stalno ratovi. Erika Jong može slobodno da se bavi pitanjima
psiholoških stanja žene, ženskom solidarnošću i mjestu žene u urbanom
društvu, pronalaženju puteva do lične sreće i naročito da se usredsredi na
afektivni život žene, gdje središnje mjesto zauzima ljubav.
Erika kao ljuti lijek na ljutu ranu
Oko čega se ispreda ženina priča, oko čega se sadijeva ženin život? Ako
slušamo Jongovu u Strahu od pedesete i poslušamo Lejlu u Tuzi svake žene,
biće da je to borba. Svoju atuobiografiju, s najdubljim osjećanjem iskre-
nosti, koja je apsolutni preduslov tog žanra, Erika Jong započinje riječima
Ralfa Valda Emersona: Odgovorimo na knjigu od mastila knjigom od krvi i
mesa. Dakle, iskrenom pulsacijom sopstvenog srca. Iako je Strah od letenja
prethodio autobiografiji, Izadora pokazuje da je svjesna jednog starijeg
principa, a to je princip stalne suprotstavljenosti: „Rat među polovima
počeo je uranjanjem muških zuba u žensku jabuku“. Znači, traje oduvijek
i imanentan je. Čitavo njeno djelo je o iskrenosti uređenja odnosa među
polovima koji su, uslovno rečeno, u stanju stalne oprečnosti uključivši i
onaj čarobni momenat sjedinjenja koji se može desiti samo s punim po-
vjerenjem. Reklo bi se da ništa nije na ovom svijetu tako odjelito kao dan
i noć, kao Sunce i Mjesec, kao muškarac i žena. Međutim, u uprošćenoj
verziji interpretacije prema Lakanu, vidjevši ženu, muškarac vidi biće koje
nije on, a nosi ga u sebi. Pri pogledu na muškarca žena vidi osobu koja
je komplementarna njenom biću. Kada muškarac izgubi ženu, izgubio je
dio sebe. Kada žena izgubi muškarca, izgubila je anđela u sebi. Duboka
svjest o toj iskonskoj potrazi za svojom polovinom i praznini zbog ras-
polućenosti stoji u posveti u Tuzi svake žene: Onom nemogućem, njemu / koji
živi u meni dopunjava arapskom poslovicom: Izbaci svoje srce preda se i / juri
za njim da ga uhvatiš. Ta razoružavajuća hrabrost ima pokriće u iskrenosti
pripovijedanja i moćno je sredstvo kojim je obeshrabrila kritičare – po-
sustajali su jer su joj povjerovali.
Rekli bismo da su dvije stvari, kojima Erika Jong jasno omeđuje ro-
maneskni kontekst, pogubne po sreću, a to su laž i prevara. U toj jed-
noznačnosti konteksta moguće je velika semantička polivalentnost. O
prvoj, u Tuzi svake žene kaže: „Problem s laganjem (...) je u tome što te
ostavlja užasno usamljenim. Lažeš osobu koja te stvarno voli, i onda više
nemaš kome da vjeruješ i nikoga ko tebi stvarno vjeruje“. O izdaji kaže
sljedeće: „Nema gore izdaje nego kad vaš voljeni dovode drugu ženu u
vaš krevet“. Ima. Erika Jong pokazuje da je to situacija kada ženu izdaje
sopstveni razum i popušta srcu ili navici, svejedno, pa u tom krevetu više
ne spava s muškarcem, već bludniči sa svojom iluzijom.
Najčešći kontekst u koji su stavljeni muškarci u knjigama Erike Jong je-
ste antagonistički: oni su muževi, ljubavnici i očevi, a očevi imaju kćerke.
Antagonizmima prema svojim ljubavima ispunila je skoro sve svoje ro-
mane. Antagonizam prema očevima više se podrazumijevao nego što je
bio tema. Otac je arhetipski vrlo složena figura u svom dvojstvu krvne
veze i mužjaštva. Arhetipski, otac je zaštitnik, dok je kao muškarac (ženin)
prirodni izdajnik. Kada je u pitanju njegova kćerka, prije će se solidarisati
sa drugim muškarcem, nego što će u kćerki zaštititi ženu. Dakle, daje
prioritet svom polu nad svojom krvlju. Tu arhetipsku izdaju Erika Jong je
naznačila, dok je žene u Crnoj Gori žive. Jednom kada se udaju, srednje
ime, ono koja označava pripadnost, mijenja se: umjesto očevog imena na-
lazi se muževljevo. No, žene to najčešće tako ne vide. One vide onaj vid-
ljivi, zaštitnički dio, onaj nevidljivi je kao tamna strana mjeseca – uvijek
je sakriven. Sve dok je tatinih kćerki, biće očeva nasilnika, tirana, mani-
pulatora tuđim dušama. Kćerkino pristajanje na takvu ulogu učvršćuje
oca u poziciji tiranina. A kako da se kćerka pobuni? Koje će joj društvo
to dopustiti? Američko? Crnogorsko? Kada se ta pobuna desi, dešavaju
se sve one krajnosti koje se, literarno, dešavaju Izadori. Njena pobuna je
višestruka: i protiv oca, i protiv majke, i protiv ludog muža koji je teroriše
ćutanjem, i protiv establišmenta, i protiv sebe slabe da se pobuni ranije i
za sebe traži više. Porodica se u ovom kontekstu nekako podrazumijeva.
Djeca su normalno ishodište normalne porodice. Ona nisu tema, ona
su akteri u jednoj priči koja bez njih ne bi postojala. Ali šta ako poro-
dica ne funkcioniše? Šta biva tada? Žena se bori za zdravu porodicu jer
ona njena, prva, iz koje potiče, nije funkcionalna. U knjigama Erike Jong
mnogo se leži na psihijatrijskom kauču i često ispovrće duša, kao što se
rukavica izvće na naličje. Jongova je očigledno majstorski ovladala psiho-
alnalizom kao nužnim instrumentom introspekcije koja joj je potrebna
kao neophodno znanje da se ne bi saplitala preko sebe kada mora preko
toliko drugih stvari u životu. Skoro svaka od njenih junakinja ima neku
duboku stečenu patologiju ili krizu indentiteta koju mora da odradi i da
act out. Na primjer, Lejla u Tuzi svake žene priča o tome kako to izgleda
poticati iz disfunkcionalne porodice. Disfunkcionalni brak stvoriće dis-
funkcionalnu djecu, koja će živjeti u disfunkcionalnim brakovima i opet
odgajani socijalno i emocionalno hendikepiranu djecu. I tako u krug. Ta
disfunkcionalnost može biti zbog lošeg starta, zato što se dvoje ljudi nije
našlo, a nije našlo snage da to sebi prizna. I zato što je ljubav lomna i
ne dolazi s garantnim rokom. Šta poslije ljubavi? Ili što kada društvom
prohuje ratovi ili slične pošasti pa ljude ostave obezglavljene i potonule
u moralnim nizijama. Šta tada? Opet bitka. Za svoju djecu, za svoju po-
rodicu, za svoju ljubav, za sebe, a protiv laži i izdaje. I za muškarce, ili
umjesto njih. Sve to Lejla zna.
Eros, agape, filija
Od tri oblika ljubavi – eros, agape i filija – Erika Jong najčešće piše o
onom koji je najmanje polisemičan, a najviše imanentan ljubavi koju ona
opisuje, o – erosu. Po definiciji, životna energija koja traži sjedinjavanje sa
zadovoljavajućim objektom, eros u djelima Erike Jong najčešće predstav-
lja cilj, ali nerijetko i sredstvo. Budući da je plotsko umnogome prisutno u
erotskom, a ljubav podrazumijeva erotiku, Erika se ambivalentno postav-
lja prema toj vrsti ljubavi, ponekad je insturmentalizujući, banalizujući
čak. (Vjerujemo da na to misle oni koji joj zamjeraju pornografiju.) Ipak,
najčešće, ona je cilj i predstavlja emocionalno ispunjenje koje svoje puno
ostvarenje dobija u spoju sa pravom osobom. (Potraga za „pravim“ je
takođe dio njene priče koju ona sasvim dobro naslanja na univerzalni mit
i jednači sa pojedinačnom potrebom za srećom.)
Ostvarenje ljubavi kao savremeni problem i seks kao primalni kôd
čovječanstva udjenuti su u civilizacijski i kulturni obrzac. Ono što pisanje
Erike Jong izdiže iznad naizgled slične literature je njena potreba za išči-
tavanjem emocionalnog genoma. Ona se ne zadovoljava ničim manjim.
Odatle onaj veliki raspon, prepun najrazličitijih nijansi osjećanja, od či-
stog očaja do potpune egzaltacije koje nailazimo na stranicima njenih
knjiga. Vjernost prenošenja emocija vrednosni je test za ovo štivo: da se
radi o pornografiji, ne bi se zavirivalo u duše i ne bi se pisale ode emoci-
onalnom trijumfu. Jednostavno, u svom najdubljem poniranju u beskraj
ženina bića, spisateljica nije mogla da nađe granicu tjelesnog i duhovnog,
između Bogom danog tijela koje je posuda za dušu i duše koja u tijelu
obitava. Pretakanja u ljubavi su kako u eteričnosti duše i emocija, tako u
sokovima kojima je natopljeno njeno djelo, bilo to suze ili znoj, svejedno.
Zaviranje u natamnije kutke duše i zavirivanje u najtamnije kutke tijela u
jednom trenutku se izjednačavaju.
Naratorka, glavni lik i autorka tijesno su isprepletani i teško je umaći
zaključku da je to autorkin autentični put. Isadora iz Straha od letenja je
spisateljica, Lejla iz Tuge svake žene slikarka, Sali iz Blagoslova uspomene mu-
zičarka, sama Erika u autobiografskom Strahu od pedesete je, razumije se,
spisateljica. Svaka od njih je žena. Vjerujemo da mogućnost identifikacije
predstavlja jedan od ključnih činilaca recepricje.
Ova spisateljica kreira likove i njihov svijet u kome uporište nije inte-
res ili neki pragmatizam svakodnevice, koliko istinsko ostvarenje u lju-
bavi s osobom drugog pola. A ljubav onda poravnava sve nepravde i sve
promašaje: izgladi fustracije ranog djetinjstva, hereditarni balast i tenzije s
roditeljima, ublaži ili poništi stres nepostignuća u profesiji ili promašenim

vezama. Nadošlu emociju u vidu pozitivne enegije žena prenosi na okoli-
knu, prvenstveno na djecu. Nadasve, ona izranja iscijeljena i srećna. Me-
đutim, taj cilj se nekada dostigne, a nekada ne. Zato u njenim romanima
nema happy enda. Najviše što od spisateljice Erike Jong možemo dobiti je
open end, nezavršena priča koju možemo dopisati sami prema nahođenju.
Možemo da, prema stepenu identifikacije, dopišemo svoju sudbinu, da
proričemo svoju budućnost, ili da sve to ostavimo drugima pa da bu-
demo posmatrači svijeta i sopstvenog života. A ako se, ipak, žene usude
da uzmu život u svoje ruke, e, tu treba mnogo hrabrosti, volje i znanja.
Tada Jongova može da pomogne. Pomogne, ne da napiše recept.
Kroz čitavo stvaralašto Erike Jong, gotovo magistralno, data je po-
traga za srećom, što šalje metaporuku da spisateljica u tu potragu vjeruje.
U njenom poimanju, kroz njen doživljaj, sa njenim osećanjem ispunje-
nja, skoro svi likovi o tome sjedoče: ti putevi se nalaze u sintetizovanoj
formi ostvarene ljubavne veze sa muškarcem, ali i u umjetnosti, bilo da je
spisateljstvo, likovno stvaralaštvo ili muzika. Umjetnost nije rezervni lju-
bavnik, to je legitimna paralelna veza. I to je jedina paralelna veza na koju
niko nema pritužbu i koja ne dovodi rivalstvo na scenu. Ipak, ne treba
zaboraviti da ona u svojim djelima, a i sa svojim čitateljkama, tvori jedno
snažno sestrinstvo, koje nije (uvijek) stepenište za slučaj nužde, već legi-
timana odstupnica. Erika Jong ozbiljno razmatra i svijet bez muškarca,
koliko god da je njeno stvaralaštvo istkano oko tog, jednog istog objekta
gdje bi Eros trebalo da vodi do „zdenca sreće“.
„Koliko sam puta rasparala život?“
U maniru površno shvaćenog dekonstrukcionizma, Erika Jong je dekon-

strukcionista. Ne u stilu, ne po književnom pravcu i naratološkim tehni-
kama, ne toliko spram teorije i ideje, koliko u virtuelnoj stvarnosti nje-
nih junakinja. Ona u svojim romanima opisuje žene koje svoj život žive
dekonstrukcijski. Naime, ako je, vrlo pojednostavljeno, suština dekon-
strukcionizma u razgradnji da bi se došlo do nove sinteze, što jednači sa
konstrukcijom, onda životna priča svake njene junakinje slijedi obrazac
pokušaja i pogreške. Ne zbog pomanjkanja pameti, već zbog senzibiliteta
koji ih navodi da prije pogriješe prema sebi nego prema drugome. Njena
junakinje često skliznu u autodestrukciju ne znajući kako da se iskobe-
ljaju iz nekih zamki života. Kako je dobro primijećeno, psihološkom ter-
minologijom rečeno, objekti su stalno isti: roditelji, djeca, muž, ljubavnik,

čovjek njenog života. I sve se vrti u krug, i svaka bi junakinja iz tog kruga
da se probije tako da pokaže kako se može drugačije, orginalnije, samije.
Jer njene žene rijetko traže pomoć. Najveća pomoć i najbolji sveznik
su im sopstvena pamet, intucija, senzibiltet i emocije. Višak strasti, ma-
njak pakosti i žuči. To uvijek daje dobitnu kombinaciju. Kad god volimo,
nama je dobro. Kad god se borimo, pola bitke je dobijeno. Ona polovina
iskazana u samopoštovanju.
Junakinje Erike Jong pravu katarzu dožive u tenutku kada shvate da će
im život jednostavno oteći ako nešto ne preduzmu. Ta spoznaja ne mora
da se zbije u trenutku, često su to agonije mukotrpnog procesa spoznaje
i samospoznaje. To su oni bolni događaji i nepopravljivog očevog pijan-
stva ili majčinog odusustovanja od kuće, kao u Strahu od letenja, Dartove
nevjere, u Tuzi svake žene, ratnog vihora za Saru iz Blagoslova uspomene.
Onda slijedi paranje. Dekonstrukcija. A potom borba – kao ona Erikina
u Strahu od pedesete.
Destrukcija u ovom smislu zauzima dosta prostora u Erikinim roma-
nima. To su bjesomučna opijanja, obeznanjenost od druge, zaborav na-
đen u seksu. Ispuniti prazninu, prigušiti strah, ubiti sumnju. Makar za
trenutak odložiti bol i suočenje sa sobom. Prikupiti snagu. A onda poči-
nje restauracija sopstvenog života. Sve ulazi u taj korpus. Sedativi, iskrena
pripovijest prijateljici, odlazak kod psihijatra, učlanjenja u Anonimne al-
koholičare ili u dobrotvorna društva. Izvlačenje ma kojeg elementa iz tog
sklopa skrenuće razumijevanje cjeline na razumijevanje dijela, što teško
može i da se postigne jer koheziona sila dobre strukture romana drži
tekst na okupu. Rasuti na fragmente, više to nisu romani Erike Jong,
već čitaočev doživljaj i pravo na ličnu interpretaciju. Zato nije ni uspjela
povika onih koji su Jongovu tumačili i doživljavali kao pisca skaredno-
sti, već preovladava doživljaj o spisateljici koja je poradila na globalnom
„osvješćivanju“ žena, neko bi rekao, na „globalnoj pobuni“.
Veliko sestrinstvo
Erika Jong je otvorila Pandorinu kutiju ženskog bića, duboko istražila

vezu između muškarca i žene – istorijsku, socijalnu, kulturnu, psihološku,
čak i političku njenu komponentu. Ženina tuga je svevremena i bezvre-
mena, ista u modernoj sagi i istorijskom romanu, mada se zbio pomak
u emancipaciji. Jedna od strašnih prijetnji ženi jeste njena samoća. Kroz
život svojih junakinja, kroz borbu koju vode i strategije koje primjenjuju,
Erika Jong pokazuje da, ukoliko baš i mora da kafu pije sama, u šoljicu
ne moraju da joj kaplju suze. Odraz Erike Jong u očima je mnogih žena.
On se ogleda kroz zavjet koji im je ostavila u obliku romana i zapitanosti
o tome „kako spasiti svoj život“ i kroz misao, ideju, sumnju, podstrek,
izazova koji je posijala planetarno, vjerujem – i u Crnoj Gori. Na svakoj
pojedinačnoj ženi je da da odgovor za sebe. Ona, ne drugi u njeno ime.
(„Erika u ogledalu“, Pobjeda, 25. avgust 2001)
P O G OVO R
JEZIK U AKCIJI – ANALIZA DISKURSA NA DELU
Nema oblasti ljudskog života koja bi bila izvan jezika i bez jezika. Zbog
jedinstvenosti svoje uloge u našem mišljenju i delovanju, jezik predstavlja
fascinanti fenomen i uvek aktuelnu temu za razmišljanje i proučavanje,
a istraživanja koja se bave upotrebom jezika u stvarnim situacijama, je-
zikom kao diskursom pre nego kao strukturom, posebno su atraktivna
i relevantna. Takva je i knjiga lingvističkih eseja pred nama, iz pera prof.
dr Slavice Perović, sa dinamičnim naslovim, Jezik u akciji, čija je tema
upravo jezik kao diskurs. Počev od širine shvatanja diskursa i posveće-
nosti predmetu istraživanja, preko naučne metodologije kojom se koristi,
do podsticaja za dalje i istraživanje i delovanje – ova knjiga predstav-
lja izuzetno zanimljivo i dragoceno štivo ne samo za stručnjake već i
za sve kojima je blisko kritičko promišljanje jezičke (i ne samo jezičke!)
stvarnosti.
Lingvista po obrazovanju i vokaciji, sjajne erudicije, bogatog životnog
i profesionalnog iskustva, iskoristivši priliku da na vrhuncu svoje karijere
sarađuje sa jednim od najvećih svetskih autoriteta iz oblasti analize dis-
kursa, studija roda, sociolingvistike i pragmatike, čuvenom Robin Lejkof
(Robin Lakoff) sa Kalifornijskog univerziteta u Berkliju, Slavica Perović
ovom knjigom pred našu intelektualnu javnost sada iznosi plodove svo-
jih istraživanja i promišljanja. Kroz šesnaest eseja, Slavica Perović se bavi
vrlo konkretnim jezičkim fenomenima koji u sebi objedinjuju jezička
sredstva, učesnike u komunikaciji, kao i društveni, kulturni i politički
kontekst u kome se jezik ostvaruje.
Iako se analiza diskursa obično definiše kao oblast koja se bavi nadre-
čeničnim nivoom, ono što je bitno nije sam jezički segment (koji može
biti i fraza, rečenica, slogan, naslov, knjiga…) već njegova upotreba, uza-
312
P O G OV O R / 3 1 3
jamne veze jezika i društva i interakcija učesnika u komunikaciji, posebno

odnosi identiteta, moći, nejednakosti, uticaja. Značajna crta, koja se pro-
vlači kroz većinu radova u ovoj knjizi je da, nezavisno od veličine jezič-
kog segmenta, Slavica Perović prilazi diskursu kao kontinuumu struktura
na makro nivou (društveni i kulturni milje koji određuje jezik i koji je,
dijalektički, njime određen) i na mikro nivou jezičke strukture (morfo-
loški, sintaksički i semantički aspekti). Za Slavicu Perović analiza diskursa
očigledno da nije suprotstavljena klasičnoj lingvističkoj analizi jezičkih
sredstava, naprotiv, one se prožimaju jer su obe suštinske komponente
teorije jezičke upotrebe.
Utemeljena na savremenim svetskim trendovima u raznovrsnim lingvi-
stičkim disciplinama (pragmatika, analiza diskursa, sociolingvistika, stu-
dije roda, literarna lingvistika, kognitivna semantika), istraživanja Slavice
Perović čvrsto su vezana za naš jezik i naše podneblje, gde, upoređujući
se sa drugima, saznajemo više o sebi. Posmatranjem ,,jezika u akciji’’, u
pojedinačnim razgovorima, strukturama, diskursima i interakcijama, au-
torka ulazi u analize koje vode ka generalizacijama i izvodi mnogo opštije
zaključke. Tako, na primer, otkrivamo da, u stvari, i nismo manje kulturni
i uljudni od, recimo, Engleza i Amerikanaca zato što se manje i drugačije
izvinjavamo ili zato što drugačije koristimo jednu sintaksičku strukturu
(indirektno pitanje i odgovori) – to ukazuje da skale pragmatskih katego-
rija učtivosti i indirektnosti nisu međusobno preklopive a ni univerzalne.
Pitanja jezika i roda, kojima se Slavica Perović godinama bavi sa strašću
žene i strasnom objektivnošću naučnika, obrađena su u ovoj knjizi i te-
orijski i istraživački, posebno razotkrivajući kulturne i društvene obrasce
kojim jezik (i, konkretno, srpski jezik i žene ovog podneblja) drži žene
‘na svom mestu’ – u kući, u društvu, u književnosti, u svesti. Čak i na-
izgled nevine fraze kao što je zašto ne/zašto nisi stvaraju i reflektuju
odnose moći između učesnika u razgovoru. Kao angažovani intelektua-
lac, uronjena u ‘diskurs naš nasušni’, Slavica Perović prati i komentariše
jezičke pojave u svojoj sredini (recimo, kada se radi o ‘neravnom’ pre-
vodu i praksi prevođenja književnih hitova, ili jeziku i ideologiji političkih
kampanja, novinskih naslova ili reklama). Međutim, i kada piše novinski
esej, a piše ga negovanim i atraktivnim stilom, Slavica Perović to uvek
čini sa objektivnošću i umerenošću naučnika; ona ukazuje, dokumentuje,
objašnjava, ali ne žigoše i ne presuđuje.
Kao lingvista (da li, možda, lingvistikinja?) koji se prvenstveno bavi
sintaksom i pragmatikom, a ponekad zađe i u oblast analize diskursa i ko-
gnitivne lingvistike, ne mogu a da ne istaknem ono što mi lično, kao na-
P O G OV O R / 3 1 4
učniku, nije moglo promaći prilikom čitanja ove knjige, a to je ozbiljnost

naučnog pristupa. Parafraziraću Pitera Grandija (Grundy, 2000), koji na
početku svoje knjige Doing Pragmatics upoređuje sintaksu i pragmatiku i
ukazuje da, samo zbog toga što se pragmatika bavi svakodnevnim jezič-
kim iskazima i opisuje ih na način blizak našem svakodnevnom govoru
i intuicijama, ona nikako nije trivijalna u odnosu na formalnu sintaksu.
Naprotiv. Među radovima koji se u našoj sredini objavljuju pod ‘firmom’
pragmatike i analize diskursa, nažalost ima i onih koji ne odmaknu dalje
od nabrajanja i impresionističkog komentarisanja manje ili više zanimlji-
vih primera. Naučni radovi Slavice Perović u ovoj knjizi, međutim, mogu
da posluže kao uzor kako se treba baviti ovom problematikom – odlikuje
ih odlično poznavanje bazičnih lingvističkih disciplina (morfologija, sin-
taksa i semantika), kao i teorijska utemeljenost na čvrstim postulatima
i principima pragmatike, lingvistike teksta i kritičke analize diskursa, uz
doslednu primenu naučne metodologije i korišćenje stroge naučne apa-
rature.
Analiza (različitih) diskursa kojima se Slavica Perović bavi u ovoj knjizi
ukazuje nam na to koliko je neraskidiva veza između jezičkih sredstava,
govornika i konteksta shvaćenog u najširem smislu. Kao i svaka dobra
analiza diskursa, i ova omogućava da se razotkriju skriveni (ne uvek i na-
merni) motivi koji stoje iza nekog jezičkog fenomena ili teksta, osvešćuje
nas i, na izvestan način, oslobađa od manipulacija i izmanipulisanosti
jezikom. Naravno, pri tome ne nudi jednoznačne odgovore i apsolutna
rešenja, već nas ohrabruje da postavimo neka značajna ontološka i epi-
stemološka pitanja. Zasluga Slavice Perović je što je ovom knjigom, za-
šavši duboko u polje analize diskursa, jako ‘zagrizla jabuku’ i ponudila je
i nama da kušamo.
Biljana Mišić Ilić
BILJEŠKE
1. IZVINJENJA KAO RELATIVNA UNIVERZALIJA
1. Pripadnici high places se ne izvinjavaju. Car, kralj, kraljica po definiciji se ne

izvinjavaju. No, izgleda da se i to mijenja ili da postoje izuzeci. Jedna djevojčica
iz Londona koju je ujeo kraljičin labud tražila je od kraljice izvinjenje u pisanoj
formi i dobila ga (Pobjeda, 23. februar 2008).
2. Jedan autentičan zapis konverzacije izvinjenja iz života.
On: Dobro jutro, kako si?
Ona: Dobro jutro, mmm, probudio si me.
On: ’Ajde, bogati, davno je svanulo.
Ona: Spava mi se. Probudio si me.
On: Šta ćeš da radiš danas?
Ona: Ja sam mislila da ćeš mi se izviniti.
On: Sve ti je ovo izvinjenje.
(Iz autorkinog korpusa)
3. Primjer koji navodi R. Lejkof odnosi se na formulaciju izvinjenja Bila
Klintona nakon Monikagejta, ili afere sa Monikom Luinski.
,,11. septembra, na molitvenom doručku, pokušao je ponovo. ’Sa suzama u
očima,’ počinje izvještaj u Njujork tajmzu, predsjednik je ’priznao skrušeno’ da
’ne mislim da postoji neki elegantan način da se kaže da sam griješio.’ Treba
primijetiti da on još uvijek nije rekao: ’Zgriješio sam,’ već je samo rekao da bi se
te riječi mogle reći. I zaista, koliko god da su sve riječi skrušenosti i pokajanja
prisutne u ostatku njegovog govora, važno mi je da svako ko je bio povrijeđen
shvati da je bol koju osjećam iskrena ... Sve ih molim da mi oproste.
Svi izrazi pokajanja dati su kao indirektni diskurs, kao pretpostavka više negoli
tvrdnja, umekšavajući njihovu snagu i umanjujući govornikovu odgovornost. S
druge strane, neverbalni elementi su na svom mjestu, suze u očima i prigušeni
315
BILJEŠKE / 316
umekšani ton. Tek tu je predsjednikovo izvinjenje postalo validno jer, kako kažu
Ekman i Frizen, neverbalni znaci znače više od verbalnih.“
(R. Lakoff, 2003: 209)
4. „Ne izvinjavaj se, za boga miloga“, rekla je. Da li umišljaš da jedno izvi-
njenje može da nadoknadi sve ono što si učinio?“ Ćutao je. Sedam godina ga nije
bilo u njenom životu.
5. Vidjeli smo da termini tehnici izvinjenja na leksičkoj ravni velikim dijelom
dolaze iz afektivne sfere čovjekovog bića i obuhvataju emocionalne kategorije
kao i duševna stanja uvrijeđenog, pa tu potpadaju riječi kao što su: žaljenje, griža
savjesti, osjećaj pogruženosti, čak eksplicitno riječ patnja, kao u kolokaciji duševna pat‑
nja, koje svojim semantičkim poljima ukazuju na jedno veliko ganuće, čuvstvo,
povećani nivo uzbuđenja. Sve što se dešava u transakciji ovog govornog čina ima
veliki kako afektivni učinak, tako i afektivno polazište. Leksika izvinjavanja obu-
hvata takođe i punitivne kategorije, odatle prestup, prestupnik, krivica i osoba prema
kojoj se prestupilo i ona koja pokriva polje intimnog i ličnog doživljaja oličenog u
duševnoj patnji i psihološkom opterećenju jedinke koja je povrijeđena. U svojim su-
protstavljenim semantikama u govornom činu izvinjavanja, ove kategorije drže
se kao jin i jang. Da nije povrede, ne bi bilo ni kompenzacije. Da nije bilo greške,
ne bi bilo popravke. Jedno uzrokuje drugo. Jedno je posljedica drugog.
(Salman Ruždi, Klovn Šalimar, Beograd, Narodna knjiga, 2007, 429)
2. UPITNO-NEGATIVNA STRUKTURA KAO ORUĐE HIJERARHIJE
1. Sejdokove upitno-negativne strukture imale su sve ove forme sa jednim

impliciranim značenjem, a to je nametanje:
(a) Hoćeš li zatvoriti vrata, molim te?
(b) Možeš li mi, molim te, pozajmiti deset centi?
(c) Zar nećeš da sjedneš?
(d) Možeš li se pomjeriti, molim te?
(e) Hoćeš li sad da postaviš sto?
2. Korpus pokazuje da upitno-negativne strukture SŽO skoro nikada nisu

postale prava pitanja s upitnom riječju kojima se traži informacija ili da‑ne pitanja
čija bi se propoziciona vrijednost testirala. Teško da bi ona rekla:
(1) Zašto si gledala taj film?
ili
(2) Da li si gledala taj film?
BILJEŠKE / 317
Štaviše, njene upitno-negativne strukture su iskazi koji imaju vrijednost indi-

rektnog govorog čina sa različitim impliciranim značenjima koja nekad zvuče
idiomatski.
3. K. Alan objašnjava ovaj process prepoznavanja na sljedeći način: ,,Iloku-
cioni nivo iskaza otkriva se na osnovu procesa inferiranja na koji utiče govorni-
kova prozodija, kontekst iskaza, oblik rečenice, vrijeme i način glagola, pozna-
vanje samog jezika i konverzacijskih konvencija, kao i opšte znanje. Govornik je
svjestan ovoga i obraća se u skladu sa tim, znajući da će primalac poruke – kao
kompetentno društveno biće i korisnik jezika – prepoznati implikacije onoga
što on kaže. Nije dovoljno samo poznavati jezik, treba znati kako ga i koristiti”
(1998: 23).
3. NASLOV KAO TEKST
1. Robin Lejkof skovala je te dvije sintagme u djelu Jezički rat (Robin

Lakoff, 2000).
2. Poput Kolin Koter, i mi ćemo medije i vijesti koristiti u istom značenju jer
se vijesti prevashodno prenose preko medija. (Colleen Cotter, D. Schiffrin, D.
Tannen and H. E. Hamilton, (eds.), 2003: 417).
3. Na Internetu već je sakupljena jedna oveća grupa naslova koji su svojim
tvorcima govorili jedno, jer su komunicirali jednim svojim nivoom značenja,
najčešće metonimičnim, dok su se čitaocima obraćali onim drugim značenjem,
najčešće denotativnim, koje ga distorzira i pretvara u humor. Tako je čuveni
naslov Iraqi head seeks arms sa svoja dva čitanja dospio u sam vrh „bisera“ novi-
narskih omaški u naslovu. Autor je htio da lapidarno kaže da je „Šef iračke dr-
žave u potrazi za naoružanjem“, ali ispalo je drugacije. Oni neopterećeni tuđom
namjerom to su pročitali kao Iračka glava u potrazi za rukama. Evo još jednog iz te
grupe. U primjeru koji slijedi ključna riječ je predlog off. Radi se o kapima za oči
koje nisu on shelf, već su off shelf, dakle, nestale su. To čitav novinski naslov vodi
ka sljedećoj konciznoj konstrukciji: Eye Drops off Shelf, što bi trebalo da znači da
su nestale kapi za oči. Da, ali u jednom nivou čitanja. U drugom nivou čitanja, u
onom dvosmislenom, dobio se sljedeći iskaz: Oko je palo sa police. (dostupno na:
http://www.delta‑9.com/net47/myth/headlines.htm)
4. Kolin Koter (2003: 418) navodi metode koje istraživači iz oblasti medija
koriste i kaže da su uvijek interdisciplinarne prirode i uglavnom pripadaju trima
glavnim pristupima. To su ili sociolingvistika ili diskurs ili nelingvistika. Ti me-
todi se grupišu oko sljedećih pristupa:
a) kritički (diskursni pristup),
b) narativni/pragmatski (diskursni/sociolingvistički pristup),
c) komparativni/interkulturalni (diskursni/sociolingvistički pristup),
BILJEŠKE / 318
d) proučavanje medija (nelingvistički pristup),

e) etnografski pristup ili pristup zasnovan na praksi (diskursni/sociolingvi-
stički pristupi),
f) kognitivni ili konceptualni metod (diskursni/nelingvistički pristupi)
5. „Naslovni blok vesti, koji sačinjavaju tri elementa (nadnaslov, naslov i pod-
naslov), predstavlja za čitaoce prvu informaciju – mamac koji ga privlači ili od-
bija od daljeg čitanja teksta. Dok naslov situira vest u njen najširi kontekst (oblast),
naslov iznad iznosi njenu suštinu, poentu, a podnaslov predstavlja kratak sadržaj, dajdžest
opisanog događaja. U slučaju da se u listu neguje stil opširnih naslovnih blokova,
kao u francuskoj štampi, u glavi vesti nije neophodno ponoviti odgovore na svih
5 pitanja, ukoliko se neki od njih nalaze u naslovnom bloku“ (Neda Todorović,
2002: 65).
6. Interesantno je šta o naslovu kaže književnik Vladan Matijević, dobitnik
NIN‑ove nagrade. Doduše, nije riječ o novinskom naslovu, već o naslovu ro-
mana, ali muka je skoro ista: „Kada se setim koliko sam vremena utrošio misleći
koji naslov da dam budućem književnom delu, ne znam da li sebi da se divim,
ili sebi da blago zamerim, ili da iskočim iz kože i takav krenem pod oblak kiselih
kiša. Uuuu... (...) ...i stvarno sam brinuo kako li će odbačena reč podneti neuspeh
i gde li će, razočarana u sebe, završiti, ali druge nije bilo. Nisam mogao nekoj
nesposobnoj reči prepustiti ulogu naslova. Sve drugo je manje važno, sve drugo
može biti plod imaginacije, kompromisa, sve drugo može trpeti površnost, ali
naslov ne može, i ne sme“ (2003: 14).
7. Đovani Gocini navodi Drajzerove utiske dok je u mladosti radio kao
novinar: „Ovako Teodor Drajzer opisuje svoj dolazak u redakciju Worlda: ‘Osvr-
nuo sam se oko sebe po velikoj prostoriji dok sam strpljivo čekao i video sam
na zidovima natpise: Preciznost, Preciznost, Preciznost! Ko? Šta? Gde? Kada?
Kako? Činjenice–slike–činjenice. Znao sam šta znače ti natpisi: prikladan redo-
sled za početak jednog članka’“ (Đovani Gocini, 2001: 220).
8. Roland Lorimer (1998: 287) kaže: „Jezik mora da bude jednostavan i
direktan. Jasnost se postiže izbegavanjem klišea, žargona i preterano komplek-
sne frazeologije. Jezgrovitost se, delimično, postiže time što se izbegava trpno
stanje. Nepotrebne reči i zastareli izrazi nikada ne bi trebalo da se upotrebljavaju.
Ključni su tempo i ton. Ideje moraju da se uvode brzinom koja omogućava da
ih čitalac razume. Ton mora da odražava kako predmet storije, tako i tretman
materije. (...) Ono što je za Tajms ili Njujork tajms jezgrovito, za Miror ili Njujork
dejli njuz predstavlja razglabanje. Takode, ono što je u SAD razglabanje, u UK ne
mora biti.“
9. „Obrnuta piramida je dala maha razvoju tabloida. Ovi listovi su dobili
ime po upola manjem formatu, zbog čega se lakše čitaju na povratku s po-
sla, u javnom prevozu. Tabloidi su smišljeni da se čitaju brzo i lako, često ih
upotpunjuju meki porno i prizemno, larmadžijsko podsticanje stvarnih ili po-
BILJEŠKE / 319
tencijalnih oglašivača. Tabloidi igraju na predispozicije svog čitalaštva, koje se

utvrđuju istraživanjima tržišta, više no listovi normalnog formata; događaji se
često preterano dramatizuju i interpretiraju kao signali da se stvari svaki čas oti-
maju kontroli. Naslovi redovno naglašavaju bizarno. Npr: ‘Raspevani patak sa
Elvisovim glasom’, ‘Klinički mrtvi čuju istu rajsku svirku’ itd. (Rolend Lorimer,
1998:288).
10. Zapadni mediji gaje veliku kompresiju izraza. Ona se izražava elipsom,
bilo predloga, bilo redundantne riječi bilo većih cjelina koje opterećuju iskaz, a
ne doprinose novoj informativnosti. Inverzije, naročito u složenim rečenicama
kod indirektnog govora, takođe nijesu rijetke. Glavna rečenica dolazi u postpo-
ziciji iza sporedne i odvojena je zarezom, a time se štedi jedna vezivna riječ i
proizvodi efekat emfaze. Evo jednog primjera iz korpusa sa Interneta, a koji ima
grešku očiglednosti: Something Went Wrong in Jet Crash, Expert Says (Nešto nije bilo
u redu prilikom pada aviona, kaže stručnjak). Glavna rečenica dolazi iza zavisne od
koje je odvojena zarezom. To je ušteda od jedne riječi, veznika that, zbog kojeg
se dijelom pribjeglo ovakvom sintaksičkom rješenju. U primjeru: Two Soviet Ships
Collide, One Dies (Dva su se broda sudarila, jedan je umro) humorni efekat proizvodi
elipsa imenice person (osoba, lice) u drugom dijelu naslova. Medutim, riječi kao
person u ovom primjeru ili child – dijete u “Mother of 2”, što znači „majka dvogo-
dišnjeg detjeta“, izostavljaju se po konvenciji. To može, kao u ovom slučaju, da
dâ novo značenje. U primjeru koji smo naveli proizlazi da je brod umro. Drugi
razlog ovakvog rješenja je dinamika, primamljivost, iznenađenje – sve što je sa-
držano u toj sintaksičkoj inverziji.
11. „Kres i van Leven mišljenja su da lijeva i desna strana novinskih naslov-
nih strana predstavljaju Dato i Novo tim redoslijedom gdje se Dato odnosi na
nešto što čitalac već zna, ili je to, pak, polazišna tačka poruke, a Novo ukazuje
na ono što još uvijek nije poznato, na šta čitalac mora obratiti pažnju. Vizuelne
poruke (na primjer, veličina, boja, tonski kontrasti) mogu obrazovati hijerarhiju
važnosti dajući im različit stepen važnosti. I format (redovi, razmaci izmedu
njih) može da nagovijesti vezu ili odsustvo veze među njima“ (G. Kress and B.
Hodge In Bell amd Garrett, eds., 1998: 15).
12. Čitalac treba da poznaje vezu izmedu vraćanja poslaničkih mandata, pobjed‑
nički izbori, političke partije i da u sve to udjene kompromis, dakle, da poznaje
političku situaciju u Srbiji da bi mogao da razumije o čemu je riječ. Naslov i lid
ne funkcionišu ponavljanjem onoga što je udarna riječ, već komplementacijom
individualnih udarnih riječi naslova i lida. Tertium comparationis se nalazi u neizgo-
vorenom, tj. inferiranom znanju.
13. „U svojoj manipulaciji temporalnim elementima, izvještači nisu steno-
grafi ili prepisivači; oni su pripovjedači i interpretatori“ (Colleen Cotter, 2003:
425).
BILJEŠKE / 320
14. Vladavina (od) naroda

iz naroda
za narod.
15. Nikada na poprištu ljudskih sukoba
tako mali broj
nije tako mnogo zadužio
tako veliki broj ljudi
16. Na naslovnoj strani taj tekst je najavljen sljedećim naslovom: Sada vojskom
komanduju časni i odgovorni ljudi, a ne kriminalci iz Sedmog bataljona uz uputu na st.
11.
17. Na naslovnoj strani ovaj naslov glasi: Zorica Tajić‑Rabrenović: Iznenada se
Milo Đukanović koristi ćirilicom, hvali vojsku, posjećuje manastire, a Srbiju naziva brat‑
skom, što naslovu dodaje jednu riječ imenu (Zorica) i riječ iz kategorije okruženja
dogadaja, a to je prilog iznenada.
18. „...Hajde da ukratko pređemo teorijski put koji nas je vodio od ideologije
do diskursa. Diskursna značenja potiču od mentalnih modela dogadaja, koje
kontrolišu modeli konteksta. Ovi modeli mogu otjelotvoravati i lično i tekuće
društveno mnjenje o događajima ili o ma kom njihovom bitnom aspektu (uče-
snicima, njihovim svojstvima i postupcima itd). Društveno mnjenje „primije-
njeno“ na određeni događaj i kontekst može biti iskazano kroz stavove, koji za
uzvrat mogu biti zasnovani na ideologijama zajedničkim određenim grupama.
Te ideologije su mentalne predstave čije kategorije odražavaju shematske kodove
za veće socijalne dimenzije grupe (identitet, aktivnosti, ciljevi, položaj, vrijed-
nost, resursi) i uključuju selekciju vrijednosti zasnovanih na interesu koje su u
osnovi vrednovanja i društvene prakse članova grupe.
Tako, uprkos ličnim i kontekstualnim naracijama, može se očekivati da
mišljenja o događajima izraze imanentni ideološki okvir koji takođe nadgleda
društvenu praksu, stoga i diskurs na strateški, samozainteresovan način. Naro-
čito u institucijama u javnom diskursu, uopšteno biće uglavnom u interesu jedne
grupe ako se informacija izabere iz jednog modela i u diskursu naglasi da je ona
pozitivna za tu grupu govornika i negativna za protivnike i Druge. Obratno je
jednako tačno: neće biti u našem interesu da izaberemo i naglasimo informacije
koje su negativne za nas/o nama ili pozitivne za Druge/o Drugima“ (Van Dijk,
In A. Bell and P. Garett, (eds.), 1998: 41).
19. „Ideološke predstave u tekstovima po pravilu su implicitne prije negoli
eksplicitne i sadržane su u načinu na koji se koristi jezik, a taj način je prihvatljiv
i primjeren za izvještače, publiku, i razne kategorije trećih strana – presupozicije
i pretpostavke uzete zdravo‑za‑gotovo od kojih zavisi koherencija diskursa, ili
uobičajeni način na koji se sprovodi intervju“ (N. Fairclough, 1995: 44‑45).
BILJEŠKE / 321
20. To ponekad nije slučaj. Desi se da naslov i tekst koji slijedi nemaju baš
nikakvih dodirnih tačaka. Sljedeći primjer govori o tome.
„Vijesti“, nedjelja, 28. mart, 2004. godine, strana „Politika“ – pri dnu:
Naslov: Zbog prevoda ispalo da Đukanović pregovara o razlazu
Lid: Vladin biro za informacije demantuje „Fajnenšel tajms“
Tekst nam je bio interesantan „zbog prevoda“, međutim ni riječi o prevodu i
incidentu na najvišem nivou zbog prevodilačke greške.
21. „Direktno navođenje je izuzetak, ne pravilo u novinskim vijestima“ (A.
Bell, 1991:209).
22. Interesantno je primijetiti da su se mediji kritički osvrtali na svoje izvje-
štavanje o kampanji i da su davali svoj sud, koji nije uvijek bio pozitivan.
23. Brojke se odnose na broj primjera u Dodatku 1
4. JEZIK I ROD
1. Ranih sedamdesetih Robin Lejkof je izašla sa tezom da su Amerikanke

osjećale obavezu, prosto su bile navođene da omekšavaju i ublažavaju iznošenje
svog mišljenja i stavove kroz izraze poput:
upitna fraza (‘This election mess is terrible, isn’t it?’);
uzlazna intonacija na potvrdnim rečenicama (A: ‘When will dinner be ready?’
B: ‘Six o’clock?’);
upotreba raznih vrsta okolišenja (‘That’s kinda sad’ ili ‘it’s probably
dinnertime.’);
pojačivači ili osnaživači (‘I’m so glad you are here.’);
indirektnost (u iskazu ‘I’ve got a dentist appointment then’ kako bi izbje-
gle susret u dogovoreno vrijeme i navele drugu osobu da predloži drugo
vrijeme);
deminutivi (panties);
eufemizmi (izbjegavanje profanosti upotrebom izraza kao što su piffle u zna-
čenju budalaština, fudge da se izbjegne jasna odluka ili odgovor, heck jezik
ozlojeđenosti; upotreba go to the bathroom da se izbjegne vulgarno ili tabu-
izirano pee ili piss;
konvencionalna ljubaznost naročito oblici kojima se pokazuju znaci poštova-
nja za onog kome se obraća.
2. Nedavno se na televiziji jedan muškarac koji je u emisiji učestvovao sa
svojom ženom stalno na nju osvrtao ka „moja gospođa“, ali i prosto kao „gos-
pođa“. „Gospođa je uradila ovo, gospođa je uradila ono.“ Ja sam imala utisak da
priča o nekoj nepoznatoj osobi dok nisam čula i ono „moja gospođa“, pa sam
shvatila da priča o svojoj ženi, supruzi. Kao što taj primjer iz stvarnog govora
BILJEŠKE / 322
pokazuje, moguće je za to bračno stanje upotrijebiti obje riječi kojima se bavimo,

ali treća ne može.
3. Semantička nesimetrija čovjek‑žena nesmotrenošću medija u Crnoj Gori i
njihove uređivačke politike reciklira se stalno kroz jedan nepročišćeni i rodno
neosviješćeni rječnik tako da se rodna razlika još više učvršćuje kroz generičku
upotrebu čovjek za muškarac pa žena na taj način stalno biva isključena iz ljudskog
roda.
4. Na strani 62 eseja Jezik i ženino mjesto Robin Lejkof iznosi iskustvo i običaj
njene zemlje kako je faux pas čestitati djevojci na vjeridbi. Muškarcu se čestita.
Razlog za to leži u činjenici da je neukusno podsjećati djevojku da je „jedva
uhvatila“ momka, dok je sasvim u redu čestitati momku na dobrom potezu.
Objašnjenje Robin Lejkof sadrži se u tome da je po srijedi nejednakost pozicija,
polova, opšta nejednakost. „Da su muškarac i žena jednaki u pogledu braka,
čestitke bi se upućivale oboma ili nijednom.“
5. „A master is in control, but a mistress is kept for sex. Compare old master
and old mistress. A bachelor is an approving term, but a spinster is a sad thing to
be. Compare bachelor pad and a spinster pad. A patron is a business client, but
a matron is an old nurse. If a man has a client, he is a businessman; if a woman
has a client, she is a prostitute. If a man is a pro, he is competent; if a woman is
a pro, she is prostitute. If a man is a tramp, he is a homeless scruff; if a woman,
a prostitute.“ Howard Jackson and Peter Stockwell, An Introduction to the Nature
and Functions of Language, p. 124. www.universalteacher.org.uk
6. Eufemizam za kondom u engleskom glasi French letter, francusko pisamce.
7. Elfriede Jelinek, austrijska nobelovka, iskoristila je taj stav prema ženama
koje treba da su „niže“ i njihovo lično osjećanje inferiornosti u nemilosrdnoj
satiri hipokrizije buržoaske kulture svoje zemlje u djelu Žene kao ljubavnice: “they
prefer someone like susi. someone like susi on the other hand does not prefer
them, which they do not know. they think susi is somewhat inferior, because she is a
woman and stands below heinz. as a woman susi is lower, as a person, who occupies
a rank in society, she is on the other hand somewhat higher than heinz“ (moj
kurziv) (E. Jelinek, 1994: 119).
8. „Jedno istraživanje Humphrey Institut-a iz SAD pokazalo je da na glo-
balnom svetskom nivou žene rade dve trećine radnih sati, za to dobijaju jednu
desetinu prihoda i poseduju samo jedan procenat svetske imovine“ (S. Savić,
1999: 15).
BILJEŠKE / 323
5. ŽENSKO PISMO – SEMANTIČKA DISKRIMINACIJA

I DISKURSNA TOLERANCIJA
1. Izuzetak u engleskom je riječ widower (udovac), koja je izvedena od oblika

za ženski rod widow (udovica), međutim taj derivirani morfološki status ne po-
kriva i diskursnu markiranost, već uprkos tome ostaje nemarkirani član. Naime,
widow nosi stigmu i jaku društvenu pasku, naročito u folkloru i običajima, i udo-
vičino se ponašanje pomno prati da ne bi slučajno prekršila nepisanu društvenu
normu. U radu „Jezik i rod“ govorili smo o odsustvu paralelizma leksemi usje‑
djelica u našem jeziku, no na nivou lokalnog govora u Boki Kotorskoj postoji
jedan vernakularni izraz za neženju, a on glasi si(n)đelun. To je muški pandan
pomenutoj leksemi usjedjelica, ali ga prati restriktivnost upotrebe, jer se koristi
samo u Boki kotrorskoj i za govornike tog primorskog kraja Crne Gore dio je
svakodnevnog folklora. Ali, ono što je dodatno interesantno je blaži negativni
naboj koji pripada leksemi siđelun (najvjerovatnije italijanskog porijekla) nego
leksemi usjedjelica ili usiđelica. Prva ima blagi humorni preliv i prizvuk, dok ga
druga uopšte nema i sadrži distancu i nepoželjnost koju društvena zajednica
ima prema takvoj ženskoj osobi. Slično odsustvo muškog parnjaka ili pandana
nalazimo u leksemi pob(j)egulja, jer ne postoji muški rod za taj bijeg zbog ljubavi. I
djevojka i mladić su u tome, ali opet se samo djevojka žigoše. I to imenovanjem.
Za muškarca ne postoji ime, dakle, ne postoji ni čin.
2. Ako pismo razumijemo kao književnost, tada možemo imati „žensku knji-
ževnost“ (kao književnost za žene ili književnost koju pišu žene), a isto tako
možemo imati i „dječju književnost“, ali ne možemo imati „dječje pero“.
3. U engleskom „žensko pismo“ je „women’s literature“, i u toj se frazi kao
i u terminu na našem jeziku takođe oslikava markiranost člana ženski dok je ne-
markirani muški član u presupoziciji. Ono što ovaj termin na engleskom čini pri-
hvatljivim je leksema književnost, koja ne odražava semantiku okolišnosti i zapita-
nosti o nivou spisateljstva kao u ekvivalentnoj konstrukciji na našem jeziku. To
je legitimna književnost, doduše, ženska. U engleskom su se women’s u „women’s
literature“ i feminist u „feminist criticism“ rasporedili da znače različite stvari,
mada na našem jeziku imaju prevodne ekvivalente u pridjevu ženski. Naizgled,
reklo bi se terminološka „sačekuša“, ali ipak nije. Feministička književna kritika
kao pravac u kritici jednako može da se bavi muškom i ženskom književno-
šću, ali uglavnom se bavi spisateljskim plodovima „ženske književnosti“, dok je
„women’s literature“ restriktivnijeg karaktera i odnosi se na žensko stvaralaštvo.
Pitanje je da li je u vrijeme svog terminološkog nastanka feministička književna
kritika možda mogla da bude „ženska književna kritika“ i da li je „ženska litera-
tura“ mogla da bude „feministička literatura“. Anglicizam (woman) i latinizam
(feminist) možda čak stoje i u hijerarhijskom odnosu, pa je utisak da „femini-
stički“ ima restriktivnije značenje od „ženski“, i to u pozitivnom smislu – doima
se ozbiljnije. Jednako je interesantno da li je na engleskom termin za književnost
BILJEŠKE / 324
mogao da bude „feminist literature“ i da li bi to bio dostojanstveniji naziv za

dostojno štivo. Semantička „zauzetost“ ovdje pomalo liči na grecizam i latinzam
za vrijeme u engleskom chronos i tempus. Nešto je hronično (chronic), pa je stalno
(durativnost), a nešto je temporalno (temporal), pa je povremeno (temporalnost).
Slijedeći analogiju engleskog jezika, i u našem jeziku mogla se skovati „ženska
književnost“, a ne „žensko pismo“.
4. Anna Wierzbicka, English: Meaning and Culture, Oxford, Oxford University
Press, 2006.
5. Ovdje moramo da napravimo digresiju, zbog ove očigledno falusoidne
asocijacije u pogledu četaka, ali ne i čančića. Četke su tu simbol muškosti, snage
i jačine, dok su čančići suprotni simbol i predstavljaju recepciju, tu četka probo-
ravi tek tren na putu ka platnu i vječnosti. Interesantno je da je Apdajk ovdje po-
segnuo za veoma kritikovanim Frojdovim stavom o falusu kao izrazu moći što,
prepisano iz stereotipa utemeljenog u narodu, on pripisuje Zeku. Vjerovatno u
to vrijeme nije takav samo Zek. Žene se diskvalifikuju iz svake utakmice s muš-
karcima, pa i te kreativne, artističke, slikarske, na osnovu odlika pola. U metafo-
ričkom smislu muški princip znači kreaciju, pravu umjetnost; ženski – recepciju,
reciklažu, neoriginalnost. Interesantno je iz te Apdajkove i, svakako, Frojdove
perspektive sagledati „žensko pero“, Bazarov konkurs za najbolje žensko spisa-
teljsko djelo. Da li je ovdje moguće napraviti paralelizam na Zekov i Apdajkov
način pa reći da je neko greškom ili kao kompenzaciju (sic!) ženama dodao pero
koje „ima izbočinu“ i samo je izbočina? U grafičkom predstavljanju tog kon-
kursa u časopisima vjerovatnije konotacije i asocijacije treba da idu na guščje
pero, nalivpero, bilo koje pero, svejedno ostaje taj nivo dvosmislene i ambiva-
lentne semantike. No, simbolika pera i i metonimičnost pisma ne moraju da stoje
u opoziciji. Viši nivo dekodiranja, a to je onaj diskursni, navodi nas na zaključak
da je distinkcija načinjena u odnosu na mušku spisateljsku djelatnost, a to je
najvažnija metaporuka, stoga pero, ma koliko potentno bilo, u ovom slučaju, ne
ugrožava čistu, mušku, nemodifikovanu književnost.
6. Tako je Apdajk protumačio jedno vrijeme koje je htio da osvijetli i da,
možda, popravlja, baš kao što je Džekson Polok zatrpavao slike djelićima stakla,
plastikom, opušcima cigareta da bi dostigao čistotu apstraktne ideje koja je pre-
nosila snagu, prelivala se preko slike i pretakala je u čistu ideju i misaoni supstrat.
Ovaj pisac razvoda (koji je dosta pisao o bračnim vezama i o tome kako da se
parovi ne razbiju o hridi slabosti, iskušenja, posustale ljubavi, kako muškarac i
žena da dostignu partnerstvo koje bi se moglo prevesti nekako kao „jednakost“)
posegnuo je za uvriježenim, važećim, žilavim, živim stereotipom kojim se oma-
lovažava žena, a koji, na ženinu žalost, nadvladava vrijeme i predstavlja univer-
zalni, sveprisutni društveni jezik i jezik komunikacije između polova.
7. U samom srcu kampusa na Berkliju, avenija Telegraf i dan danas okuplja
studente koji gaje uspomenu na istoriju koja se tu stvarala: fermentirao bunt pro-
BILJEŠKE / 325
tiv rata u Vijetnamu, tražila se socijalna pravda, veća jednakost za sve i, posebno
treba istaknuti, kretao je feministički pokret, za koji je Robin Lejkof napisala
„bibliju“ pod nazivom Jezik i ženino mjesto. Spaljivali su se tu brushalteri, odatle
je kretala seksualna revolucija, tu je pjevao Bob Dilan, harizmatični Mario Savio
vodio studentski pokret u bolju budućnost, studenti štampali materijale i pravili
proglase i reklo bi se da je sve započinjalo na novim temeljima. Mnogo toga i
jeste bilo novo, revolucionarno, čak, ali i u toj revoluciji jedan je obrazac ostajao
isti: dok su studenti aktivistički podgrijavali te tihe prevrate revolucije koje se još
nisu zvale ni plišane ni jogurt, dok su sa govornica držali vatrene govore, dok su
pregovarali o boljem svijetu, studentkinje su radile ono što i uvijek: pozadinske
poslove šapirografisanja, kuvanja kafe i pripreme jela. Sa njima i velika Robin
Lejkof. Nešto tu nije bilo u redu, prisjeća se ona u knjizi Jezik i ženino mjesto.
8. Od žena na univerzitetima tražilo se da budu 84 sata sedmično „na rad-
nom mjestu“, što skoro ni jedna žena koja je željela da ima porodicu i djecu i
koja je željela da bude supruga i majka nije mogla da izvede. S obzirom na to
da najveći broj talentovanih žena intuitivno ili svjesno nije želio da se liši ma-
terinstva, pravili su se kompromisi. Žene su bile na univerzitetu, ali nisu bile
apsolutno prva postava. Među američkim nobelovcima nema žena. Jedno među-
narodno istraživanje iz matematike pokazalo je da djevojčice u Americi znatno
zaostaju za Japankama i Islanđankama, na primjer. Da li je to značilo da su
američke djevojčice gluplje? Ne, to je značilo da one daju rezultate u skladu sa
očekivanjima svojih roditelja i u skladu sa ciljnim ženskim zanimanjima, a ne u
skladu sa svojim sposobnostima. Big pleasers u kulturi plizera. Da li je situacija
drugačija u nas? Nije. Brojke su i dalje neumoljive.
9. Da navedemo samo neke primjere koji predstavljaju rodnu jednakost i po-
litičku korektnost: Ms. - oslovljavanje za sve žene nezavisno od bračnog statusa;
person u složenicama umjesto man i woman (chairman, chairwoman  chairperson);
they i their kao referenca za imenice muškog i ženskog roda, tz. pronominalna
neutralizacija; imena za ženska zanimanja; ujednačenije plate; veća zastupljenost
u vladama, parlamentima, upravnim odborima; pomoć kod nasilja u porodici:
zakon kojim se definiše i sankcioniše seksualno uznemiravanje i sl.
10. Esej Jezik i ženino mjesto (Language and Woman’s Place) bio je manifest femi-
nističkog pokreta u Americi mada Robin Lajkof sebe nikada nije nazvala femi-
nistkinjom. Njeni lingvistički dokazi koji tvore teoriju o dominaciji muškaraca
nad ženama, a koju engleski jezik nedvojbeno bilježi, drže se i dan danas. U
nemodifikovanom vidu knjiga može da se koristi kao priručnik kako do boljeg
uvida u jezik, u sebe i u društvo u onim sredinama u kojima je rodna ravnoprav-
nost na niskom nivou, rodni identitet slabo razvijen, a seksizam ili šovinizam, da
upotrijebimo starije ime za istu stvar, još ukorijenjen i gdje su demokratska prava
na niskom nivou.
BILJEŠKE / 326
11. Teorija razlike Debore Tanen, studentkinje Robin Lejkof, pokušava da je-
zik i muško (i žensko) ponašanje objasni rodnim razlikama, i kaže da su te razlike
normalne, a ako seksizma, dominacije, manipulacije, bilo kakve zloupotrebe u
jeziku i društvu ima, ona je nenamjerna. Razlike su bitna odlika polova, a njeno
djelo je tu da doprinese prosvjetljenju dva pola, odnosno dva roda kako bi bolje
komunicirala. To je globalno uspjela misija lingvističkog bestselera Ti jednostavno
ne razumiješ, koji je autorki donio sporo, ali dostojno uvažavanje u lingvističkim
krugovima i popularnost nezamislivu za djelo iz oblasti lingvistike. Komentari
koji su spisateljici dolazili bili su ništa manje nego: „Hvala vam, dr Tanen, vi ste
spasli moj brak. Sada se razumijemo, vidim da su po srijedi razlike, a ne loša
namjera“. Kako vrijeme više odmiče, teorija rodnih razlika obogaćuje se novim
uvidima koji se nekada interpretiraju kao kritika postojećih pristupa i teorija,
što rađa jedan drugi odnos, a to je komplementacija. Danas je teško, nemoguće
skoro, crno–bijelo slikati odnose među polovima. Logika slijeda dviju navedenih
teorija, prvo dominacije, pa onda diferencije nosi jedno inherentno značenje. Da
bi se digao ženski glas u borbi za svoja prava, trebalo je radikalno oslikati razloge
zbog čega se to dešava i koje kategorije na to utiču, stoga su moć i pol bili prvi
pojmovi kojima se baratalo, kao u teoriji dominacije. Kako je teorija napredo-
vala, a ženska prava bila zadobijana, moglo se usredsrediti na ono što je manje
radikalno: na razlike između muškaraca i žena i na socijalni konstrukt roda, što
je značilo fokus na rodne identitete i kako se oni formiraju i, u novije vrijeme,
kako se iskazuju. Ove dvije teorije stoje kao dva koncentrična kruga: ona prva
kao onaj unutarnji, bazični, koji je obezbijedio sve uslove da se stvori opserva-
cija za onaj drugi, spoljašnji, benevolentniji krug. Hronološki nije ni moglo biti
drugačije. Teško da jedna manje radikalna teorija prethodni radikalnijoj.
12. Ovome bi se mogao dodati važan doprinos pojma diskursa modernim
studijama roda i jezika, naročito tekućem konstitutivnom potencijalu diskursa.
Da citiramo Meri Bušolc: „Novija akademska istraživanja [jezika i roda] ... pre-
poznaju da je rodni identitet istovremeno specifičniji – određeniji nego što je to
dominantni feminizam iz 1970. shvatao i zipkiji mnogo nego što je to feminizam
iz 1980. dozvoljavao“ (M. Bucholtz, 1999b: 4).
6. ODGOVORI NA INDIREKTNA PITANJA
1. Projekat je započet u vrijeme kada je zvaničan naziv jezika bio

srpskohrvatski.
2. Mansat (1986: 194) kaže da se „intuitivna razlika između onoga šta je to
know, a šta to wonder skoro poklapa sa viđenjem da je wonder + upitna konstrukcija
– jedna umetnuta upitna konstrukcija dok know + upitna konstrukcija to nije.
Intuitivna predstava da wonder znači imati pitanje na umu dok to know to ne znači,
BILJEŠKE / 327
ostala je nerazjašnjena i pomalo zagonetna spram činjenice da know kao i wonder

zahtijevaju umetnuto pitanje kao komplement“.
3. Na osnovu učestalosti pojavljivanja u korpusu bilo je moguće iz-
dvojiti sljedeće modele suntaksičke privlačnosti predikativnih glagola i
wh- komplemenatora:
1. x know what y
2. x know how y
3. x wonder if y
4. x wonder why y
know
5. x neg see why y
understand
8. MARKIRANOST DISKURSNE ANALIZE
1. Debora Tanen, Ti jednostavno ne razumiješ, Rijeka Crnojevića, Obodsko slovo,

1999, prevod Slavica Perović.
9. NEVIDLJIVI ŠAVOVI KIŠOVOG TEKSTA
1. Ilustracije radi, to je ona ista vrsta diskursne analize koja otkriva svu
dramatičnost situacije u Romeu i Juliji, ali samu dramu prikriva: Benvolio pita
Romea:
Benvolio: Tell me in saddness, who is it that you love?
Romeo: In sadness, cousin, I do love a woman.
(I, i, 203, 207)
(Benvolio: Kaži mi u tuzi svojoj, ko je ta koju voliš?
Romeo: Tužan, rođače, volim jednu ženu.)
(Prevela S. P.)
Prema savremenim lingvističkim teorijama, navedeno predstavlja dobar pri-
mjer kršenja Grajsovog kooperativnog principa i maksime kvantiteta, što je u
interpersonalnoj komunikaciji rječitije i mnogoznačnije od podužeg govora sa-
stavljenog od objašnjavanja, pravdanja, ili, pak, optuživanja (Language, Discourse
and Literature, 1989: 152).
2. Drugi citat nas upućuje na neke od, nazovimo ih, kota ili najčešće citira-
nih Kišovih riječi ili pojmova vezanih za njega. Prva je: „Bog stvara iz krhotina,
mi stvaramo iz ruina“, kada je riječ o analizi književnog djela, književnoj kritici ili
BILJEŠKE / 328
postmodernoj. Druga je Valerijeva rečenica koju Kiš koristi, a kritičari je navode

zbog konteksta koji joj je Kiš dao. Rečenica glasi: „Markiza je izašla u pet sati“.
Treća je palimpsest.
U ovom radu se bavimo „palimpsestom, ali ne kao starom rukopisu na ko-
jem je preko izbrisanog teksta napisan novi tekst“ (Rečnik srpskohrvatskoga knji‑
ževnog jezika, Tom 4, str. 311), što navodi na dokumentarnost djela Grobnice za
Borisa Davidoviča, već u jednom deriviranom značenju i modernijem poimanju te
riječi – kao podtekst, odnosno hipertekst, odnosno novu tekstualnost sagledanu
kroz parametre savremene lingvistike.
3. (Up. P. Džadžić, 1994: 23; R. Bratić, 1993: 11) Poseban aspekt obrade
dokumentarne i istoriografske građe ili posrednosti izvora za autorski tekst u
Kišovim djelima dao je Miodrag Radović u radu „Stvaralačko u prevodilačkom i
prevodilačko u stvaralačkom u delima Danila Kiša“, u zborniku radova Hommage
Danilu Kišu (1994). On se usredsredio na prevod kao izvedeni, drugostepeni
umjetnički tekst. Za korišćenje prevoda u umjetničkom tekstu M. Radović kaže:
„Intervencijom prevodioca u priču se utkiva elemenat autentičnog. Jer ono što
pisac ne može da izmisli za drugog, može da ga prevede sa drugog prevodilac.
Postupak je to izvanredno nov i izvanredno poznato pesničko lukavstvo, još
od vremena Servantesa (koji je pisca prerušavao u prevodioca), ali i iz vremena
Puškinovog ’Evgenija Onjegina’, u kome romanopisac nije izmišljao Tatjanino
pismo Onjeginu, nego ga je prevodio, tačnije, prepevao, sa francuskog na ma-
ternji“ (Ibid., 51). Šta je smetalo Kišu da priložiti originalni dokument posvete,
govora, pisma? „Čitalac bi bio uskraćen i za postupak stilizacije ili tačnije, stilske
vežbe. I za važan stilski efekat: efekat zagubljenog teksta, ’skrivenog pisma’, pra-
znog mesta, čiju prazninu nadomešta ’prevod’“ (Ibid., 53).
4. Mik Šort daje sljedeće varijante pojavljivanja direktnog govora i slobod-
nog direktnog govora. (1991: 71):
a) Marija je rekla: „Vidjela sam pjesnika“.
b) Marija je rekla vidjela je pjesnika.
c) „Vidjela sam pjesnika“.
d) Vidjela sam pjesnika.
Primjeri 1 i 3 predstavljaju DG.
11. ČOVEK I DEČAK VS. MUŠKARAC I DJEČAK
1. „Češki istoričar književnosti i prevodilac Otokar Fišer prije više od 60 go-

dina definisao je prevođenje kao djelatnost na granici nauke i umjetnosti; drugi te-
oretičari ističu čas filološki, tj. stručni karakter ove djelatnosti (na primjer, prevo-
đenje iz antičkih ili orijentalnih književnosti učvršćuje se u naučni rad), čas opet
ističu njen stvaralački karakter („Hasanaginica“) u Geteovu prevodu, narodne
BILJEŠKE / 329
pjesme u Herderovu prevodu itd. ulaze u sastav originalnog stvaranja tih pje-
snika. U zavisnosti od toga teoriju prevođenja smatraju lingvističkom disciplinom,
ili je pak uvršćuju u književnu disciplinu. U nadležnost (djelokrug) jezikoslovlja
spada uporedno izučavanje dvaju jezičkih sistema. Poznavanje rezultata tih istra-
živanja prirodna je premisa stručne spreme prevodioca. Ali iako traženje jezičkih
ekvivalenata čini lavovski dio prevodilačkog posla, on se sav ne iscrpljuje u tome.
Elementi prevodilačke djelatnosti koji se ne mogu svesti na praktičnu primjenu
uporedne gramatike i stilistike – kritička ocjena djelovanja prevođenog djela
na životnu problematiku prevodiočeve sredine, izbor interpretacijskoga stava,
prenošenje umjetničke stvarnosti originala i njegove stilistike u novu kulturnu
sredinu i dr. – ti elementi spadaju već u oblast umjetnosti. Baš tim saodnosom
dviju različitih konkretizacija jednog te istog djela, dvojnom strukturom prevoda
i njegove funkcije u nacionalnoj kulturi i dr. bavi se nauka o književnosti“ (J.
Levi, 1982: 67).
BIBLIOGRAFIJA
Allan, K. (1998). Meaning and Speech Acts. [Internet] Dostupno na:

http://arts.monash.edu.au/linguistics/staff/kallan-speech-acts.php
Apdajk, Dž. (2004). Potraži moje lice. Beograd: Politika/Narodna knjiga.
Åqvist, L. (1983). On ‘tell me truly’ approach to the analysis of interroga-
tives. In F. Kiefer (ed.), Questions and Answers. Dordrecht: Reidel.
Atkinson, M. (1984). Our Masters’ Voices. London: Methuen.
Austin, J. L. (1962). How to Do Things with Words. Cambridge, MA: Har-
vard University Press.
Bach, E. (1971). Questions. Linguistic Inquiry, 2, 153–166.
Baker, C.L. (1968). Indirect Questions in English. Doctoral dissertation. Ur-
bana, Illinois: University of Illinois.
Baker, C. L. (1970). Notes on the description of English questions: the
role of an abstract question morpheme. Foundations of Language, 6,
197–217.
Baker, C. L. (1989). English Syntax. Cambridge, MA: MIT Press.
Bakhtin, M. (1986). The problem of speech genres. In C. Emerson and
M. Holquist (eds.), Speech Genres and Other Late Essays. Austin: Univer-
sity of Texas Press, 60–102.
Baxter, J. (2002). Competing discourses in the classroom: a poststructur-
alist discourse analysis of girls’ and boys’ speech in public contexts.
Discourse and Society, 13(6), 827–42.
Beard, A. (2000). The Language of Politics. London: Routledge.
Bell, A. (1991). The Language of News Media. Oxford & Cambridge, MA:
Blackwell.
330
BIBLIOGRAFIJA / 331
Bell, A. (1994). Telling stories. In D. Graddol and O. Boyd‑Barrett (eds.),

Media Texts, Authors and Readers: A Reader. Clevedon: Multilingual Mat-
ters, 100–18.
Bell, A. (1998). The discourse structure of news stories. In A. Bell and
P. Garrett (eds.), Approaches to Media Discourse. Oxford: Blackwell, 64–
104.
Bell, A. and Garrett, P. (eds.). (1998). Approaches to Media Discourse. Ox-
ford: Blackwell.
Bell, N., and Tetlock, P. (1989). The intuitive politician and the assign-
ment of blame in organizations. In R. Giacalone and P. Rosenfeld
(eds.), Impression Management in the Organization. Hillside, NJ: Lawrence
Erlmann Associates, 105–123.
Bergman, M., and Kasper, G. (1993). Perception and performance in na-
tive and non‑native apology. In S. Blum‑Kulka and G. Kasper (eds.),
Interlanguage Pragmatics. New York: Oxford University Press, 82–107.
Blum‑Kulka, S., and Olshtain E. (1984). Requests and apologies: A
cross‑cultural study of speech act realization patterns (CCSARP), Ap-
plied Linguistics, 5(3), 196–213.
Blum‑Kulka, S. House, J. and Kasper, G. (1989). Cross‑Cultural Pragmatics:
Requests and apologies. Norwood, NJ: Ablex.
Blumstein, P. W. (1974). The honouring of accounts. American Sociological
Review, 39, 551–566.
Bratić, R. (1993). Pisac i njegov dokument. Bibliografski vijesnik. Cetinje,
9–14.
Bresnan, W. J. (1970). On complementizers: towards a syntactic theory
of complement types. Foundations of Language, 6, 297–321.
Brown, G., and Yule, G. (1986). Discourse Analysis: Cambridge: CUP.
Brown, P., and Levinson, S. (1978). Universals in language usage: polite-
ness phenomena. In E. N. Goody (ed.), Questions and Politeness. Cam-
bridge: Cambridge University Press, 56–289.
Brown, G., and Levinson, S. (1987). Politeness: Some universals in lan-
guage usage. Cambridge: Cambridge University Press.
Bucholtz, M. (1999). Bad examples: transgression and progress in lan-
guage and gender studies. In M. Bucholtz, A. C. Liang and L. Sutton
(eds.), Reinventing Identities: the gendered self in discourse,. New York: Ox-
ford University Press, 348–368.
BIBLIOGRAFIJA / 332
Bucholtz, M. (2004). Language, gender, and sexuality. In C. Finegan and

J. R. Rickford (eds.), Language in the USA. Cambridge: Cambridge Uni-
versity Press.
Bugarski, R. (1975). Lingvistika o čoveku. Beograd: BIGZ.
Bugarski, R. (2003). Jezik i lingvistika. Beograd: Čigoja štampa.
Burke, K. (1970). The rhetoric of religion. Berkeley, CA: University of Cali-
fornia at Berkeley Press.
Burton, D. (1980). Dialogue and Discourse. London: Routledge & Kegan
Paul.
Butler, J. (1990). Gender Trouble: Feminism and the Subversion of Identity.
Routledge: London.
Butler, J. (1997). Excitable Speech: A Politics of the Performative. Routledge:
London.
Cameron, D. (1992). Feminism and Linguistic Theory. London: Macmillan.
Cameron, D. (1999). Verbal Hygiene. London & New York: Routledge.
Carter, R. (ed.). (1982). Language and Literature: An Introductory Reader in
Stylistics. London: Allen & Unwin.
Carter, R., and Simpson P. (eds). (1989). Language, Discourse and Literature.
London: Unwin Hyman.
Chalmers, A. F. (1978). What Is This Thing Called Science? An assessment of
the nature and status of science and its methods. Milton Keynes: Open Uni-
versity Press.
Chomsky, N. (1973). Conditions on transformations. In S. Anderson.
and P. Kiparsky (eds.), Festschrift for Morris Halle. New York: Holt, Rine-
hart and Winston.
Clark, H. (1979). Responding to indirect speech acts. Cognitive Psychology,
11, 430–477.
Clark, H., and Dale, S. (1980). Polite responses to polite requests. Cogni-
tion, 8, 111–143.
Cohan, S., and Shires, L. M. (1988). Telling Stories. London & New York:
Routledge.
Cole, P., and Morgan, J. L. (eds.). (1975). Syntax and Semantics 3: Speech
Acts. New York: Academic Press.
Cook, G. (1994). Discourse and Literature. Oxford: OUP.
BIBLIOGRAFIJA / 333
Cotter, C. (2003). Discourse and Media. In D, Schiffrin, D. Tannen and

H. E. Hamilton (eds.), The Handbook of Discourse Analysis. Oxford:
Blackwell, 413–436.
Coulmas, F., (ed.). (1986). Direct and Indirect Speech. Berlin: Mouton de
Gruyter.
Coulthard, M. (ed.). (1994). Advances in Written Text. London & New
York: Routledge.
Coulthard, M., and Montgomery, M. (eds.). (1981). Studies in discourse anal-
ysis. London: Routledge & Kegan Paul.
Coulton, G. G. (1943). Fourscore Years: An Autobiography. Cambridge: Cam-
bridge University Press.
Crawford, M. (1995). Talking difference: On Gender and Language. London:
Sage.
Davies, E. E. (1987). A contrastive approach to the analysis of politeness
formulas. Applied Linguistics, 8(1), 75–88.
Džadžić, P. (1973). Kritike i ogledi. Beograd: SKZ.
Džadžić, P. (1994). Antropologija smrti u Enciklopediji mrtvih Danila Kiša.
Hommage Danilu Kišu. Podgorica/Budva: Kulturno-prosvjetna zajedni-
ca Podgorice/Srednja škola „Danilo Kiš“, 19–24.
Eckert, P., and McConnell-Ginet, S. (2003). Language and Gender. Cam-
bridge: Cambridge University Press.
Edmondson, W. (1981). On saying you are sorry. In F. Coulmas (ed.),
Conversational routine. The Hague: Mouton, 273–288.
Edmondson, W. (1981). Spoken Discourse. A Model for Analysis. London:
Longman.
Edmondson, W., and House, J. (1981). Let’s Talk and Talk About It. Mu-
nich: Urban and Schwarzenberg.
Ekman, P., and Friesen, W. (1968). The repertoire of non-verbal behav-
ior: categories, origins, usage, and coding. Semiotica 1, 49–97.
Faerch, C. et al. (1984). CCSARP – A Project Description. Copenhagen:
University of Copenhagen.
Fairclough, N. (1982). Speech reportage and the comment/report distinction in
media discourse: Unpublished working paper. University of Lancaster.
Fairclough, N. (1989). Language and Power. London: Longman.
Fairclough, N. (1992). Critical Language Awareness. London: Longman.
BIBLIOGRAFIJA / 334
Fairclough, N. (1992). Intertextuality. In Discourse and Social Change. Cam-

bridge: Polity Press, 101–36.
Fairclough, N. (1995a). Critical Discourse Analysis: The critical study of lan-
guage. London: Longman
Fairclough, N. (1995b)., Media Discourse. London: Edward Arnold.
Fairclough, N. (2001). Language and Power (second edition). London:
Longman.
Fairclough, N. (2003). Analysing Discourse: textual analysis for social research.
London: Routledge.
Fairclough, N. (2006). Discourse and Social Change. Cambridge: Polity
Press.
Fisher, O. (1937). Od praxe k teorii. Praha: Slovo o svet.
Forster, L. (1958). Translation: an introduction. In Aspects of Translation,
Studies in Communication 2. London: Secker and Warburg.
Foucault, M. (1972). The Archeology of Knowledge. London: Tavistock.
Fowler, R.. (1981). Literature as Social Discourse. London: Batsford.
Fowler, R. (1991). Language in the News: Discourse and Ideology in the Press.
London: Routledge.
Fowler, R. et. al. (1989). Language and Control. London: Routledge.
Genette, G. (1987). Seuils. Paris: Editions du Seuil.
Genette, G. (1988). Narrative Discourse Revisited. Ithaca, New York: Cor-
nell University Press.
Gill, K. (2000). The moral functions of apology. The Philosophical Forum,
21(1), 14–21.
Glasgow University Media Group. (1976). Bad News. London: Routledge
& Keagan Paul.
Glasgow University Media Group. (1980). More Bad News. London: Rout-
ledge.
Gocini, Đ. (2001). Istorija novinarstva. Beograd: Clio.
Goddard, C. (1994). Semantic theory and semantic universals. In A. Wi-
erzbicka and C. Goddard (eds.), Semantic and Lexical Universals. Amster-
dam/Philadelphia: John Benjamins Publishing Company, 7–29.
Goddard, C. (ed.). (1997). Studies in the syntax of universal semantic
primitives. Special issue of Language Sciences, 19(3).
BIBLIOGRAFIJA / 335
Goddard, C. (1997). The universal syntax of semantic primitives. Lan-

guage Sciences, 197–207.
Goddard, C. (2000). “Cultural scripts“ and communicative style in Malay
(Bahasa Melayu). Anthropological Linguistics, 42(1), 81–106.
Goddy, E. (ed.). (1978). Questions and Politeness. Cambridge: Cambridge
University Press.
Goffman, E. (1967). Interaction Ritual. New York: Anchor books.
Goffman, E. (1971). Relations in public: microstudies of the public or-
der. New York: Basic books.
Gone, Ž. (1998). Obrazovanje i mediji. Beograd: Clio.
Gordon, D., and Lakoff, G. (1975). Conversational postulates. In P. Cole
and J. l. Morgan (eds.), Syntax and Semantics 3: Speech Acts. New York:
Academic Press, 83–106.
Green, G. M. (1975). How to get people do things with words. In P. Cole
and J. l. Morgan (eds.), Syntax and Semantics 3: Speech Acts. New York:
Academic Press, 107–141.
Grice, H. P. (1975). Logic and conversation. In P. Cole and J. L. Morgan
(eds.), Syntax and Semantics 3: Speech Acts. New York: Academic Press,
41–58.
Grundy, P. (2000). Doing Pragmatics. London: Arnold.
Gumperz, J. J. (1982). Discourse Strategies. Cambridge: Cambridge Univer-
sity Press.
Hall, E. T. (1976). Beyond Culture. New York: Doubleday.
Halliday, M.A.K. (1976). System and Function in Language. London: Oxford
University Press.
Halliday, M. A. K. (1985). An Introduction to Functional Grammar. London:
Edward Arnold.
Hamblin, C. L. (1973). Questions in Montague English. Foundations of
Language, 10, 41–53.
Heringer, J. (1972). Some grammatical correlates of felicity conditions
and presuppositions. Working Papers in Linguistics, 11. Columbus: The
Ohio State University, 1–10.
Hoey, M. (1983). On the Surface of Discourse. London: Allen & Unwin.
Hofstede, G. (1980). Culture’s Consequences: International differences in work-
related values. London: Sage.
BIBLIOGRAFIJA / 336
Holmes, J. (1990). Apologies in New Zealand. English Language in Society,

19, 155–199.
Homage Danilu Kišu. (1994). Podgorica/Budva: Kulturno-prosvjetna za-
jednica Podgorice/Srednja škola „Danilo Kiš“.
House, J. (1984). Some methodological problems and perspectives in
contrastive discourse analysis. Applied Linguistics, 5(3), 245–254.
Huddleston, R. (1971). The Sentence in Written English. Cambridge: Cam-
bridge University Press.
Hudson, R. A. (1975). The meaning of questions. Language, 51, 1–31.
Ivić, M. (1983). Lingvistički ogledi. Beograd: Prosveta.
Jelinek, E., (1994). Women as Lovers. London: Serpent’s tail.
Jerkov, A. (1992). Nova tekstualnost. Nikšić/Beograd/Podgorica: Unireks/
Prosveta/Oktoih.
Jespersen, O. (1933). Essentials of English Grammar. London: Allen & Un-
win.
Jevtić, M. (2002). Visovi Nova Vukovića. Beograd: Beogradska knjiga.
Karttunen, L. (1977). Syntax and semantics of questions. Linguistics and
Philosophy, 1(1), 3-44.
Karttunen, L., and Peters, S. (1976). What indirect questions convention-
ally implicate. In S. S. Mufwene, C. A. Walker and S. B. Steever (eds.),
Papers from the 12th Regional Meeting of the Chicago Linguistic Society. Chi-
cago: Chicago Linguistic Society, 351–368.
Katz, J. J., and Postal, M. P. (1964). An Integrated Theory of Linguistic De-
scriptions. Cambridge, MA: MIT Press.
Keeble, R. (2001). The Newspapers Handbook. London: Routledge.
Kempson, M. R. (1977). Semantic Theory. Cambridge: CUP.
Kenan-Rimmon, S. (1991). Narrative Fiction: Contemporary Poetics. London
and New York: Routledge.
Kiefer, F. (1983). Introduction. In F. Kiefer (ed.), Questions and Answers.
Dordrecht: Reidel Publishing Company.
Kirkpatrick, A. (2004). English as an ASEAN lingua franca: implications
for research and language teaching. Asian Englishes, 6(2), 82–91.
Kiš, D. (1979). Grobnica za Borisa Davidoviča. Beograd: BIGZ.
Kiš, D. (1980). A Tomb for Boris Davidovich (Introduction by Joseph Brod-
sky). Harmondsworth: Penguin.
BIBLIOGRAFIJA / 337
Kiš, D. (1983). Čas anatomije. Zagreb/Beograd: Globus/Prosveta.

Knifka H. (1980). Soziolinguistik und empirische Textanalyse: Schlagzeilen – und
Leadformulierung in amerikanischen Tageszeitungen (Sociolinguistics and
Empirical Text – Analysis: Headline and Lead Formulation in Ameri-
can Dialy Newspapers). Tübingen: Niemeyer.
Kress, G., and Hodge, R. (1979). Language as Ideology. London: Rout-
ledge.
Labov, W. (1972). Language in the Inner City. Oxford: Basil Blackwell.
Labov, W. (1972a). Sociolinguistic Patterns. Philadelphia: University of Penn-
sylvania Press.
Labov, W., and Weletzky, J. (1967). Narrative Analysis: Oral versions of
personal experience. In J. Helm (ed.), Essays on the Verbal and Visual
Arts. Seattle: University of Washington Press, 12–44.
Lakoff, G. (2004). Don’t think of an elephant. Vermont: Chelsea Green
Publishing.
Lakoff, G. and Johnson, M. (1980). Metaphors We Live By. Chicago: Uni-
versity of Chicago Press.
Lakoff, R. T. (1972). Language in Contact. Language, 48, 907–927.
Lakoff, R. T. (1975). Language and Woman’s Place. New York: Harper &
Row.
Lakoff, R. T. (1984). Face Value: The Politics of Beauty. Boston: Routledge
& Kegan Paul.
Lakoff, R. T. (1990). Talking Power: The Politics of Language in Our Lives.
New York: Basic Books.
Lakoff R. T. (2000). The Language War. Berkeley: University of California
Press.
Lakoff, R. T. (2003). Nine ways of looking at apologies: the necessity
for interdisciplinary theory and method in discourse analysis. In D.
Schiffrin, D. Tannen and H. Hamilton (eds.), The Handbook of Discourse
Analysis. Oxford: Blackwell, 199–214.
Lakoff, R. T. (2004). Language and Woman’s Place: Text and Commentaries
(revised and expanded edition, edited by Mary Bucholtz). Oxford:
Oxford University Press.
Lakoff, R. T., and Coyne, J. C. (1993). Father Knows Best: The Use and Abuse
of Power in Freud’s Case of Dora. New York: Teachers College Press.
BIBLIOGRAFIJA / 338
Langacker, W. R. (1974). Movement rules in functional perspective. Lan-

guage, 50(4), 630–664.
Langacker, W. R.(1974). The question of Q. Foundations of Language, 11,
1–37.
Lazare, A. (1995). Go ahead, say you’re sorry. Psychology Today, 28(1),
40–43.
Lee, D. (2003). Cognitive Linguistics: An Introduction. Oxford: Oxford Uni-
versity Press.
Leech, G. (1978). Semantics. Harmondsworth: Pelican Books.
Leech, G. (1988). The Principles of Pragmatics. London: Longman.
Leech, G. N., and Short, M. H. (1981). Style in fiction. London: Longman.
Levi, J. (1982). Umjetnost prevođenja. Sarajevo: Svjetlost.
Levinson, S. (1983). Pragmatics. Cambridge: Cambridge University Press.
Lorimer, R. (1998). Masovne komunikacije. Beograd: Clio.
Luelsdorff, A. P., and Norrick, R. N. (1979). On if and whether comple-
mentation. Linguistische Berichte, 62, 25–48.
Maltz, D. N., and Borker, R. A. (1982). A cultural approach to male-fe-
male communication. In J. J. Gumperz (ed.), Language and Social Identity.
Cambridge: Cambridge University Press, 196–216.
Mardh I. (1980). Headlines: On the Grammar of English Front Page Headlines.
Lund: CWK Gleerup.
Matijević V. (2003). Pisac izdaleka. Beograd: Narodna knjiga/Alfa.
Matsumoto, Y. (1988). Reexamination of the universality of face: polite-
ness phenomena in Japanese. Journal of Pragmatics, 12, 403–426.
Mbaye, A. (2005). The pragmatics of public apologies. Language, Literacy
and Culture Review, 32–39.
McCarthy, M. and Carter. R. (1994). Language as Discourse: Perspectives for
Language Teaching. London & New York: Longman.
McCullough, M. E. et al. (1988). Interpersonal forgiving in close relation-
ships: II theoretical elaboration and measurement. Journal of Personality
and Social Psychology, 75, 1586–1603.
Meinhof, U. (1994). Double talk in news broadcasts. In D. Graddol and
O. Boyd-Barrett (eds.), Media Texts: Authors and Readers, 212–23.
Mills, S., (ed.). (1995). Language and Gender: Interdisciplinary Perspectives. New
York: Longman.
BIBLIOGRAFIJA / 339
Mills, S. (1997). Discourse. London & New York: Routledge.

Mišić Ilić, B., i Dimitrijević, M. (2006). Lice u ogledalu pragmatike: kako
jezikom sačuvati obraz. Lice u jeziku, književnosti i kulturi. Beograd:
Philologia, 129–146.
Munsat, S. (1986). Wh-complementizers. Linguistics and Philosophy, 9, 191–
217.
Novaković, S. (1998). Čovek i mediji. Novi Sad: Prometej.
Nwoye, O. G. (1992). Linguistic politeness and socio-cultural variations
of the notion of face. Journal of Pragmatics, 18, 309–328.
Obeng, S. G. (1999). Apologies in Akan discourse. Journal of Pragmatics,
31, 709–734.
Paris, J. (1961). Translation and creation. In W. Arrowsmith and R. Shat-
tuck (eds.), The Craft and Context of Translation. Austin: University of
Texas Press, 62–63.
Parsons, T. (1999). Man and Boy. London: Harper Collins Publishers.
Parsons, T. (2001). Čovek i dečak (prevod Nenad Dropulić). Beograd: La-
guna.
Parsons, T. (2002). Čovek i žena (prevod Nenad Dropulić). Beograd: La-
guna.
Parsons, T. (2002). Za moju malu (prevod Nenad Dropulić). Beograd: La-
guna.
Peer, W. Van. (ed.). (1991). The Taming of the Text. London & New York:
Routledge.
Perović, S. (1989). Direktna pitanja u engleskom i srpskohrvatskom jeziku.
Nikšić: Univerzitetska riječ.
Perović, S. (1996). Engleski i srpskohrvatski jezik – indirektna pitanja u kon-
trastu. Podgorica: Unireks.
Perrault, C. R., and Allen, J. F. (1980). A plan-based analysis of indi-
rect speech acts. American Journal of Computational Linguistics, 6(3-4),
167–182.
Pokrovsk, Indirect Speech Acts in Modern English Discourse. [Internet] Dos-
tupno na: http://pokrovsk.info/referat/ref8809.html
Pope, E. (1971). Answers to yes-no questions. Linguistic Inquiry, Vol. 2(1),
69–82.
Pope, E. (1976). Questions and Answers in English. The Hague: Mouton.
BIBLIOGRAFIJA / 340
Popović, Lj. (1967). Rečenice sa eliptičnim predikatom. Naš jezik, knj.

XVI, sv 1-2, 351–373. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti.
Poutsma, H. (1929). A Grammar of Late Modern English. Groningen:
Noordhoff.
Power, M. T. (2000). Reconciliation, restoration and guilt: The politics of
apologies. Media International Australia, 95, 192–194.
Quirk R., et al. (1985). A Comprehensive Grammar of the English Language.
London: Longman.
Radović, M. (1994). Stvaralačko u prevodilačkom i prevodilačko u
stvaralačkom u delima Danila Kiša. Homage Danilu Kišu. Podgori-
ca/Budva: Kulturno-prosvjetna zajednica Podgorice/Srednja škola
„Danilo Kiš, 46–56.
Remondino, E. (2002). Televizija ide u rat. Beograd: Clio.
Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika. (1969). Novi Sad/Zagreb: Matica
srpska/Matica hrvatska.
Richardson, K. (1998). Signs and wonders: interpreting the economy
through television. In A. Bell and P. Garrett (eds.), Approaches to Media
Discourse. Oxford: Blackwell, 220–50.
Riley, P. (ed.). (1985). Discourse and Learning. London: Longman.
Robinson, J. (2004). The sequential organization of ‘explicit’ apologies
in naturally occurring English. Research on Language and Social Interaction,
37, 291–330.
Rosenbaum, P. S. (1967). The Grammar of English Predicate Complement Con-
structions. Cambridge, MA: M.I.T. Press.
Ruždi, S. (2007). Klovn Šalimar. Beograd: Narodna knjiga.
Sadock, J. M. (1970). Whimperatives. In J. M. Sadock and A. Vanek (eds.),
Studies Presented to R. B. Lees by his Students. Edmonton: Linguistic re-
search Inc, 223–238.
Sadock, J. M. (1974). Towards a Linguistic Theory of Speech Act. New York:
Academic Press.
Salih, S. (2002). Judith Butler. London & New York: Routledge.
Sandall, R. (2000). The Book of Isaiah. Quadrant, 44(6), 10-19.
Savić, S. (1993). Diskurs analiza. Novi Sad: Univerzitet u Novom Sadu.
Savić, S. (ur.). (1999). Feministička teologija. Novi Sad: Futura publikacije.
BIBLIOGRAFIJA / 341
Schank, R. C., and Abelson, R. P. (1977). Scripts, Plans, Goals and Under-
standing. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum.
Schiffrin, D. ( 1988). Discourse Markers. Cambridge: CUP.
Schmidt, R. (1980). Coordinate structures and language universals in in-
terlanguage. Language learning, 30, 397-416.
Schwartz, S. H. (1994). Studying human values. In A. Bouvy, F.J.R. van de
Vijer, P. Boski, and P. Schmitz (eds.), Journeys into cross-cultural psychology.
Lisse: Swets and Zeitlinger
Scollon, R. (1998). Mediated Discourse as Social Interaction: A Study of News
Discourse. London: Longman.
Searle, J. (1969). Speech Acts. Cambridge: Cambridge University Press.
Searle, J. (1975). Indirect speech acts. In P. Cole and J. Morgan (eds.), Syn-
tax and semantics 3: Speech acts. New York: Academic Press, 59–82.
Short, M. (1989). Discourse analysis and drama. In R. Carter and P.
Simpson (eds.), Language, Discourse and Literature. London: Unwin Hy-
man, 139–71.
Short, M. (1991). Speech presentation, the novel and the press. In W. van
Peer (ed.), The Taming of the Text. London & New York: Routledge,
61–81.
Short M. (ed.). (1992). Reading, Analysing and Teaching Literature. London
& New York: Longman.
Sinclair, J. M., and Coulthard, R. M. (1975). Towards an Analysis of Dis-
course: the English used by Teachers and Pupils. London: OUP.
Spender D. (1980). Man Made Language. London: Routledge & Kegan
Paul.
Sperber, D., and Wilson, D. (1990). Relevance. Oxford: Basil Blackwell.
Stanojčić, Ž., Popović, Lj., i Micić, S. (1989). Savremeni srpskohrvatski jezik
i kultura izražavanja. Beograd/Novi Sad: Zavod za uđžbenike i nas-
tavna sredstva/Zavod za izdavanje udžbenika.
Stenstrom, A. B. (1984). Questions and Responses. Lund: Wallin and Dal-
holm Boktryckeri AB.
Stevanović, M. (1979). Savremeni srpskohrvatski jezik II. Beograd: Narodna
knjiga.
Stubbs, M. (1983). Discourse Analysis: The Sociolinguistic Analysis of Natural
Language. Chicago: University of Chicago Press.
BIBLIOGRAFIJA / 342
Sunderland, J. (2006). Language and Gender. London & New York. Rout-
ledge.
Swacker, M. (1975). The sex of the speaker as a sociolinguistic variable.
In B. Thorne and N. Henley (eds.), Language and sex. Rowley, MA:
Newbury House, 76–83.
Swan, M. (1996). Practical English Usage. Oxford: Oxford University
Press.
Tannen, D. (1989). Talking Voices: Repetition, Dialogue, and Imagery in Conver-
sational Discourse. Cambridge: Cambridge University Press.
Tannen, D. (1990). You just don’t Understand: Women and Men in Conversation.
New York: William Morrow.
Tannen, D. (1998). The Argument Culture: Moving from Debate to Dialogue.
New York: Random House.
Taylor, J. R. (2002). Cognitive Grammar. Oxford: Oxford University Press.
Taylor, J. T., and Cameron, D. (1987). Analysing Conversation. Oxford: Per-
gamon Press.
Schiffrin, D., Tannen, D., and Hamilton, H. E. (eds.). (2003). The Hand-
book of Discourse Analysis. Oxford: Blackwell.
Thorne, B., and Hanley, N. (eds.). (1975). Language and Sex: Difference and
Dominance. Rowley, MA: Newbury House.
Todorović, N., (ed.). (1998). Savremeno novinarstvo. Beograd: Fakultet
političkih nauka Univerziteta u Beogradu/Čigoja štampa.
Todorović, N. (2002). Novinarstvo. Beograd: Čigoja štampa.
Trudgil, P. (2000). Sociolinguistics. London: Penguin Books.
Van Dijk, T. (1985). Discourse and Communication: New Approaches to the
Analysis of Mass Media Discourse and Communication. Berlin & New York:
Walter de Gruyter.
Van Dijk, T. (1988a). News Analysis, Case Studies of International and Na-
tional News in the Press. Hillsdale, NJ: Lawrence Erlbaum.
Van Dijk, T. (1988b). News as Discourse. Hillsdale, NJ: Lawrence Erl-
baum.
Van Dijk, T. (1991). Racism and the Press. London: Routledge.
Van Dijk, T. (1993). Elite Discourse and Racism. Newsbury Park, CA: Sage.
BIBLIOGRAFIJA / 343
Van Dijk, T. (1998). Opinions and ideologies in the press. In A. Bell

and P. Garrett (eds.), Approaches to Media Discourse. Oxford: Blackwell,
21–63.
Verschueren, J. (1985). International News Reporting: Metapragmatic Metaphors
and the U‑2 (Pragmatics and Beyond 6/5). Amsterdam and Philadelphia:
John Benjamins.
Webber, B. L. (1981). Discourse model synthesis: preliminaries to refer-
ence. In A. K. Joshi, B. L. Webber and I. A. Sag (eds.), Elements of
Discourse Understanding. Cambridge: Cambridge University Press.
Weedon, C. (1987). Feminist Practice and Poststructuralist Theory. Oxford: Ba-
sil Blackwell.
Weizman, E. (1994). Some register characteristics of journalistic lan-
guage: are they universals?. Applied Linguistics 5(1), 39–50.
Wichmann, A. (2002). The prosody of please-requests: a corpus based
approach. In A. Wilson and T. Mc Enery (eds.), UCREL Technical Pa-
pers. Lancaster University.
Wierzbicka, A. (1987). Kinship semantics: Lexical universals as a key to
psychological reality. Anthropological Linguistics, 29(2), 131-156.
Wierzbicka, A. (1992). Semantics, Culture, and Cognition: Universal human con-
cepts in culture-specific configurations. New York: Oxford University Press.
Wierzbicka, A. (1994a). “Cultural scripts“: a new approach to the study
of cross-cultural communication. In M. Pütz (ed.), Language contact and
language conflict, 69-88. Amsterdam: John Benjamins.
Wierzbicka, A. (1994b). “Cultural scripts“: a semantic approach to cul-
tural analysis and cross-cultural communication. Pragmatics and Lan-
guage Learning, Monograph Series 5, 1–24.
Wierzbicka, A. (1994c). Emotion, language and “cultural scripts“. In S.
Kitayama and H. R. Markus (eds.), Emotion and culture: empirical studies
of mutual influence. Washington, DC: American Psychological Associa-
tion, 130–198.
Wierzbicka, A. (1996a). Semantics: Primes and Universals. Oxford: Oxford
University Press.
Wierzbicka, A. (1999). Emotional universals. Language Design, 2, 23–-69.
Wierzbicka, A. (2002). Russian cultural scripts: the theory of cultural
scripts and its applications. Ethos, 30(4), 401–432.
BIBLIOGRAFIJA / 344
Wierzbicka, A. (2003). Cross-Cultural Pragmatics: The semantics of human in-

teraction. Berlin: Mouton de Gruyter.
Wierzbicka, A. (2006). English: Meaning and Culture. Oxford: Oxford Uni-
versity Press
Wikberg, K. (1985). On questions in English and Swedish. Papers and
Studies in Contrastive Linguistics, Vol. 19. Poznan: Adam Mickiewicz Uni-
versity, 29–39.
Wortham, S., and Locher, M. (1996). Voicing on the news: an analytic
technique for studying media bias. Text 16, 557–585.
Wright, S. (2000). Community and communication: the role of language in nation
state building and European integration. Clevedon: Multilingual Matters.
Zimmerman, D. H., and West, C. (1975). Sex roles, interruptions and
silences in conversation. In B. Thorne and N. Henley (eds.), Language
and sex: Difference and dominance. Rowley, MA: Newbury House.
R E G I S TA R P O J M OVA
3D teorije, 169 da‑ne IP, , 183‑184

da‑ne odgovori, , 48
address term, 5 da‑ne pitanja, , 47, 193, 204
adjacency pair, 30, 45, 180, 204 dama, 125, 127‑128, 145‑146, 158, 301
adjuncts to head act, 5 divorcé, 139
agape, 308 divorcée, 139
analiza diskursa, 153, 217, 223, 274, 288 difference theory, 119
Anglo scenario, 4, 7, 17, 22, 27, 32, 38‑39, direktni govor (DG), 228‑232, 234‑238
41 direktni govorni čin, 203
Arctostaphylos uva‑ursi, 293 diskurs medija, 61, 72
‑ bearberry, 293 diskurs politike, 61, 89
Avenija Telegraf, 295, 324 diskursna struktura lida, 80, 83
asimetrija, 121, 125, 131‑132, 134, 141, 152, diskursna struktura narativnog teksta, 220
156‑159, 255 diskursna struktura naslova, 78, 84, 87, 93
‑ polova, , 157 diskursna tolerancija, 160, 166
‑ rodna, 136, 140, 152, 158, 220 diskursni apsolut, 177
ask, 182‑183, 185‑188, 197‑199 distanca, 4, 10, 16, 20, 22‚ 26, 38, 40, 43, 45,
asocijacija, 81, 102, 109‑110, 264, 275, 278, 52, 55, 58‑59, 99, 158, 166, 169, 196, 211,
285 213‑214, 233, 235, 237‑239, 248, 252
autonomija, 3, 7, 9, 13, 29, 38, 44‑45, 173, ‑ inherentna, 196
247‑249, 251, 253 djevojčura, 142‑143
dodatak SGČ, 6, 32, 33‑34, 37, 40
bachelor, 129 domaćin, 141‑142, 150, 223, 277
belittling, 126 domaćica, 126, 141‑142, 150
Belov model, 70, 72, 77, 84, 94, 107 dominacija, 45, 58‑59, 120‑121, 123, 127, 156,
Berkli, vidi Kalifornijski univerzitet u Berkliju 158, 169, 172, 221, 248, 252, 254
(UCB) ‑ muška, 59, 121‑122, 125, 152, 157‑158,
Blagoslov uspomene, 304, 308, 310 167‑169, 172, 220, 251
dominance theory, 119
complementation, 7, 44 doslovno značenje, 47‑48, 54‑55, 58, 163,
cultural script, 3, 166, 173, 245 176, 203, 205‑206, 283
‑ compelling, 3 društva niskog konteksta, 3, 45
‑ non compelling, 3 društva visokog konteksta, 3, 45
345
R E G I S TA R P O J M OVA / 3 4 6
eksponent ilokucione moći (EIM), 5, 15, ideološke implikacije, 152

20‑21, 23‑24, 27, 35‑36‑37, 39 identitet, 77, 102, 124, 145, 157, 167, 169, 173,
eksteriorizovani govor, 184, 186, 188‑189, 219, 258, 305, 313
197 ‑ lični, 124
embedded questions, 183 ‑ nacionalni, 284
encyclopedic knowledge, 218 ‑ rodni, 124‚ 132, 176
eros, 308, 309 illocutionary force indicating device (IFID), 5
ilokucija, 4‑6, 24, 26, 31‑32, 39, 44, 46‑51,
face, 3, 185, 191 53‑58, 190, 192‑195, 198, 203, 205, 207,
‑ negative, 9 210, 212‑214, 222
‑ positive, 9 ilokuciona moć, 5, 18‑19, 31, 26, 44‑47, 50,
face saving, 104, 223 53, 180, 182‑183, 187, 189, 195‑199, 203,
face threathening act (FTA), 4, 44, 223 205‑212, 222, 228
faction, 239 impozitivi, 46, 49, 52
faithfulness condition, 228 indirektna izvinjenja, 18, 23, 34‑35
felicity conditions, 4, 21, 46 indirektna pitanja (IP), 178‑193, 194‑199,
female, 216 203, 207, 211, 213, 214
feministički pokret, 126, 301 ‑ funkcije, 187
fiction, 238 ‑ kao učtivo obraćanje, 183, 196‑197
fikcija, 174, 227, 229, 232, 236‑238 ‑ odgovori na, 179, 183, 186‑188, 190‑193,
filija, 308 197‑198
frame, 80, 281 ‑ struktura, 178, 180, 187‑189, 191‑193, 196
‑ značenja, 180‑181, 203, 205
generička moć, 165 indirektni govor (IG), 95, 228, 229,
generički pridjev, 150, 266 232‑236, 238
generičko značenje, 165 indirektni govorni čin, 43, 48‑49, 55‑57,
geštalt psihologija, 218 203‑204, 206, 210, 213, 233
gospodar, 134, 136, 150, 254, 285 inferencija, 44, 47‑48, 50, 109, 153, 210, 218,
gospodarica, 134, 136 222, 233, 251, 278
gospođa, 126‑129, 145‑146, 150, 169, inferiority, 126
301‑302 inferiornost, 126, 176
gospođica, 145, 301 inquire, 182‑183, 188, 197, 201
govorni čin, 3‑5, 7‑8, 14‑15, 18, 25, 27‑31, interiorizovani govor, 184
34, 39‑40, 43, 46‑49, 55‑58, 180, 197, 199, intertekstualnost, 274‑280
203‑206, 210, 213‑214, 222, 233, 243‑246, izvinjenja, 3‑41, 52, 54, 58, 170‑171, 209, 243
248, 252‑254 ‑ indirektna, 23‚ 246‑256
gramaticka pravila, 196, 209 ‑ neverbalna, 24, 39
Grobnica za Borisa Davidoviča, 225‑227, 235 ‑ verbalna, 10, 14, 17, 40
head act, 5 jezičke zamke, 263, 269

hedging, 18, 104 jezik i stil, 263
headline, 62 jukstapozicija, 64, 81, 94‑95, 102, 109‑110,
hijerarhija, 10, 22‑23, 40, 43‑45, 55, 57‑59, 277, 295
141, 153, 159, 162‑164, 166, 172, 176‑177, Kalifornijski univerzitet u Berkliju
219‑220, 223, 248‑249, 252, 254‑255, (UCB), 119, 155, 274, 279, 281‑282,
279, 291 292‑302
Karenjina, Ana, 171
književnost, 160‑166, 170, 172, 174‑177, lična autonomija, 3, 13, 38, 248
218‑220, 305 lid, 61‑63, 66‑69, 71, 73‑78, 81‑84, 86‑92,
know, 182‑183, 186, 189‑191, 193‑195, 94‑101, 104, 106, 108‑109, 278
197‑199, 201, 208, 211, 265, 272, 296 lingvistička stilistika, 219
kognitivna lingvistika, 164, 297‑298 literarna kritika, 225‑226
kognitivni domen, 16, 37 ljubavnica, 134‑138, 171
kognitivni mehanizam, 164 ‑ egzistencijalna kategorija, 171
kognitivni odnosi, 165 ‑ emocionalna kategorija, 171
kognitivno zasnovana osjećanja, 8, 16
kompenzacija, 9, 14, 23, 26, 41, 244, 248, Madam Bovari, 171
252, 254 makrostrukture, 63, 66, 278
‑ emocionalna, 15‑16, 19 makropropozicija, 66, 107, 167
‑ pragmatske strategije, 15 male, 38, 85, 126, 216, 261
komplementacija, 181‑182, 214 master, 134‑136
‑ klauzalna, 35 mentalni predikat, 3
komunikacijska situacija, 213 mentalni primitiv, 3
komunikativna sposobnost, 214 metafora, 64, 102‑105, 107, 109, 115, 135,
konceptualne kategorije, 164‑165 147, 155, 176, 220, 262, 271, 281, 283‑284,
kondicional kao sredstvo indirektnosti, 286, 302
194, 212 metaforičnost jezika, 223
konotacija, 91, 103, 106, 109‑110, 125‑126, metaizvinjenje, 24‑25
129‑130, 140, 143, 150, 162, 163, 192, 206, metaporuka, 23, 64, 99, 168‑169, 281
222, 228, 284, 285 metonimija, 74, 113, 116‑117, 119, 175, 186
kontekst, 3, 8, 10, 12, 20‑22, 28‑29, 31, mi/oni asimetrija, 94‑95, 97, 109, 112
38, 40, 45‑47, 49, 52‑53, 55, 56, 58‑59, misliti, 3, 8, 16‑17, 20‑21, 36, 40, 182, 189,
65‑66, 70, 76, 81‑82, 87‑88, 92, 102‑103, 198, 212
106‑107, 109‑110, 123, 125, 128, 140, mistress, 133‑136, 142‑143
147, 151, 161, 166, 186‑187, 193, 196‑198, moć, 4, 11‑13, 16, 19‑20, 22, 26, 31, 38‑40,
206‑211, 213, 216‑217, 219, 223, 230‑231, 43‑45, 47, 52‑58, 60, 62, 65, 85‑86,
235, 244, 247, 249‑250, 253, 260, 89, 92, 105‑107, 120, 122‑124, 135, 138,
262‑264, 276, 280, 284, 285, 288‑290, 143, 151‑153, 155‑159, 165‑169, 171‑173,
297, 305‑307 175‑176, 179‑180, 182‑183, 198, 213, 243,
‑ negativni, 284, 288 245, 247‑250, 253‑255, 280‑281, 283,
kontrastivna analiza, 178 285, 287‑288, 291, 305
kontrastivna pravila, 212 model strukture priče, 75
konverzija govornog čina, 29‑30 Monterej (pijaca), 301
kulturna kompetencija, 215, 223 morfološki derivirani član, 161
kulturni obrazac, vidi kulturni scenario morfologija, 161
kulturni scenario, 3‑4, 6‑7, 11‑13, 17, 19‑20,
23, 26, 28‑30, 38, 44, 166, 247‑248 nametanje, 35, 40, 43, 47, 49, 52‑55, 58, 248
lady, 125‑129, 146, 170, 302 naslov, 60‑64, 66‑69, 71, 73‑74, 76‑77,
79, 81‑82, 84‑90, 92, 94‑101, 108‑109,
Language and Woman’s Place, 119 277‑278
lead, 63 Ne mislite na slona, 281, 286
lice, 3‑4, 8‑9, 13‑14, 21, 31‑32, 34, 36‑37, 39‚ nepoznata količina x, 181, 198, 204
49, 56, 58, 85, 97, 106‑107, 127, 187, 191, newsworthiness, 61
192, 209, 228‑229, 237, 244‑247, 249, 253 neženja, 129‑130, 141
NSM (Natural Semantic Metalanguage), 6 raspuštenik, 140

Njujork tajmz, 68, 274‑276, 279‑280, 301 razvedeni muškarac, 139, 141
razvedena žena, 139‑141
obrnuta piramida, 69 redressive device, 4
odgovori na indirektna pitanja, 178, 180, reklama, 278, 287‑291
183, 186, 189, 192, ‑ slogan, 111, 278, 283‑285, 289‑290
offender, 14 relativizovanje roda, 174
okolišenje, 9, 18, 34, 191, 193‑194, 212 retorika naslova, 89
omalovažavanje, 126, 169, 216, 219 rod, 30, 119‑120, 124, 131‑133, 139, 148‑149,
omoćavanje, 125, 152 152, 157, 161‑162, 174, 176, 305
O padobranima i poljupcima, 304 ‑ iskazivanje, 173
osa pripovjedačevog uticaja, 229 ‑ konstruisanje, 173
oslovljavanje, 5, 128, 144‑146, 208 ‑ neravnopravnost, 136, 153
‑ ozakonjenje, 173
pastuv, 142‑143 ‑ performansa, 173
patronizing, 126
performativni glagoli, 5‑6, 14‑15, 17, 19, 21, Samgrad, 132, 155
23, 30, 32, 34‑37, 186, 192, 252‑254 scenario, 3‑4, 6‑8, 10‑11, 17, 19‑22, 27, 32,
pisac, 161, 162, 171, 175, 229, 231, 233‑238, 38‑39, 41, 55
258 ‑ kruti scenario, 7, 32, 40
pismo, 161‑166, 172, 176 ‑ labavi scenario, 3
‑ žensko, 150, 160‑166, 169‑170, 172‑177 ‑ okolišenja, 32
‑ muško, 150, 163‑165 semantička diskriminacija, 160‑161
pitati se, 182‑183, 189, 197‑198, 204, 260 semantički (diskursni) apsolut, 177
počinilac, 14, 246 semantički pojmovni okvir, 282‑283,
pokroviteljstvo, 126 285‑286
pol, 150, 173, 244 semantika, 94, 103, 137, 163‑164, 174, 243,
politeness 254, 265
‑ negative, 9 ‑ markiranosti, 164
‑ positive, 9 shared knowledge, 218
‑ theory, 3, 44 shema, 55, 71, 218
poststrukturalistička teorija, 174 signal indirektnosti, 196, 213
pragmatika, 137, 196, 218, 294, 300 simetrija polova, 157
pragmatska korespondencija, 209 Singlton, 132, 155, 159
predikati uz IP, 181‑182, 188‑189, 191, 199 sintaksa, 35, 72‑73, 161, 196, 209, 232
presuponirani član, 164‑165 ‑ kriteriji, 189
presupozicija, 64, 87, 109, 153, 233, 278 ‑ nominalni niz, 162
prijetnja licu (PL), 4, 8, 13, 39, 223 skala vjernosti iskaza, 228, 231
pragmatika, 137, 196, 218, 294, 300 slobodni direktni govor (SDG), 228‑229,
pragmatski parametri, 3, 59 237‑238
pripovjedno kazivanje govornog čina slobodni indirektni govor (SIG), 228‑229,
(PKGČ), 228‑229 233, 238
pronominalna neutralizacija, 148 slugline, 68
propoziciona opcionost, 29‑30 sorry‑based unit of talk, 5
propozicioni sadržaj, 196, 205‑206, 228 spinster, 129‑130, 132
prototipični član, 165‑166 spisateljica, 161‑162, 173‑174, 303‑304,
308‑309
spisatelj, 161‑162 ‑ negativna, 4, 9, 13, 22, 53, 58, 192, 196,

središnji govorni čin (SGČ), 5‑6, 32‑34, 209, 218, 247, 250
37, 40 ‑ pozitivna, 9, 22, 49, 58, 206, 209
status, 12, 51, 58‑59, 88, 121, 130‑132, udarna vijest, 70
134‑136, 140, 144‑146, 150, 157‑158, 172, udovac, 133‑134, 140‑141
176, 221, 226, 248‑250, 296, 301 udovica, 133‑134, 141, 167
stepen konvencionalizovanosti EIM‑a, 24 um, 171, 218
stepen učtivosti, 194, 203, 206‑207, 209, umetnuta pitanja, 183, 207
212 univerzalija, 3, 15, 26, 36, 40, 106, 157, 192,
Strah od letenja, 304, 306 198‑199, 206, 213, 243, 260
Strah od pedesete, 304 ‑ jezička, 3, 8
stud, 136, 142‑143 ‑ kulturna, 3
studije roda, 294 unutrašnji monolog, 184
slut, 136, 142‑143 upitno‑negativna struktura, 43, 48‑50, 57
struktura glavne rečenice, 207 usjedjelica, 129‑133, 141, 158
susjedski par, 38, 46, 53, 187, 204 uvod u SGČ, 5, 33
suspenzija kognicije, 15, 20
svemoć stereotipa, 166 veza, 22, 131, 134, 140, 221, 304, 309
Tako je govorio Zaratustra, 276 whimperative, 44, 46, 181

tekst, 60, 62‑71, 74, 76‑77, 79‑83, 87‑88, woman, 125‑127, 132, 136, 143, 149, 170, 265,
95‑96, 98‑102, 108‑111, 120, 173, 178‑181, 267, 272
198, 218‑220, 225‑228, 232‑233, 235, wonder, 182‑189, 192‑199, 202, 209‑213
237‑239, 275, 288, 295
teorija, 88, 160, 170, 175, 177, 181, 218‑220, zajedničko znanje, 54, 210
224, 229, 237, 283, 295, 297, 301 znati, 36, 84‑85, 182, 198‑199, 204
‑ deficita, 173 značenje, 28, 36, 44, 46‑48, 50‑52, 54‑58,
‑ diferencije, 119, 122, 171‑172, 220 64, 76, 82, 96, 103, 123‑124, 127‑128,
‑ dominacije, 119, 122‑123, 169‑173, 176, 134‑137, 140, 143, 146, 150, 160‑162,
220 164‑166, 169, 173‑174, 177, 181, 187‑188,
‑ feministička, 124, 174 197, 199, 205‑206, 210, 218, 232, 237,
‑ kulturnog scenarija, 6, 38 244, 251, 253, 261, 283, 290, 296
‑ razlike, vidi teorija diferencije ‑ denotativno, 142, 152, 265
‑ učtivosti, 3, 8‑9, 16 ‑ derogativno, 144
Ti jednostavno ne razumiješ, 119, 220, 253, 300 ‑ generičko, 165
tipovi predstavljanja govora, 227 ‑ implicirano, 55‑57
trivijalizacija, 126 ‑ impozitivno, 58
tvorbene mogućnosti, 130, 150 ‑ intenciono, 58, 253
Tzeltal, 27 ‑ konotativno, 102, 139, 142, 265
Tuga svake žene, 304 ‑ propoziciono, 232, 233
učtiva fraza, 195 žena, 121‑122, 124‑128, 130‑131, 133‑147,

učtivo obraćanje, 183, 192, 203, 223 149‑155, 158‑159, 163, 171, 173‑174,
učtivost, 3, 8, 12, 15, 17, 20, 22‑23, 26‑28, 220‑222, 261, 274, 276, 301‑311
30‑31, 35, 38‑40, 43‑45, 51, 59, 94, 104, ženske studije, 221
120, 187, 190, 192‑198, 203, 205‑214, 218, žensko pismo, 150, 160‑166, 169‑170,
223, 247, 253, 288 172‑177
R E G I S TA R I M E N A
Akvist, L. (Åqvist, Lennart), 181 Filmor, Č. (Fillmore, Charles J.), 294

Atvud, M. (Atwood, Margaret), 171 Flober, G. (Flober, Gustav), 171, 225
Forster, L (Forster, Leonard), 259‑260
Bahtin, M. (Bakhtin, Michael), 65 Fuko, M. (Foucault, Michael), 173
Batler, Dž. (Butler, Judith), 170, 173
Bejker, K. (Baker, Carl Lee), 181‑183, 189, Godard, K. (Goddard, Cliff), 6
198‑199 Gofman, I. (Goffman, Erving), 3, 8, 218,
Bejker, R. (Baker, Russel), 145 249, 253
Bel, A. (Bell, Allan), 61, 63, 69‑71, 77 Gordon i Lejkof (Gordon, David and
Blum‑Kulka i Olštajn (Blum‑Kulka, Shos‑ George Lakoff), 46
hana and Elite Olshtain), 5, 27, 32 Grajs, P. (Grice, Paul), 9, 190, 192, 218‑219,
Bergman i Kasper (Bergman, Marc and 289
Gabriele Kasper), 26 Grin, G. (Gertrude, Green), 46
Braun i Levinson (Brown, Penelope and
Stephen Levinson), 8 Habjanović Đurović, Lj. (Habjanović
Brodski, J. (Brodsky, Joseph), 226 Đurović, Ljiljana), 171, 175
Buš, L. (Bush, Laura), 276 Hadson, R. (Hudson, Richard), 181
Bušolc (Bucholtz, Mary), 121 Halidej, M. (Halliday, Michael), 65, 219
Hamblin, Č. L. (Hamblin, Chares Leo‑
Cimerman i Vest (Zimmerman, Don and nard), 181
Candace West), 123 Haus, J. (House Juliane), 37
Čomski, N. (Chomsky, N), 181, 301 Jelinek, E. (Jelinek, Elfriede), 171

Jerkov, A. (Jerkov, Aleksandar), 226
Dejvis, E. (Davies, E. Eirlys), 211 Jong, E. (Jong, Erika), 303‑311
Din, H. (Dean, Howard), 281, 286 Jursenar, M. (Jursenar, Margaret), 171
Dropulić, N. (Dropulić, Nenad), 257
Kac i Poustal (Katz, Jerrold and Paul
Edmondson, V. (Edmondson, Willis), 37, Postal), 181
248 Kameron (Cameron, Deborah), 123, 216
Karter i Simpson (Carter, Ronald and
Fauler, R. (Fowler, Roger), 65, 219 Paul Simpson), 219
Ferklaf, N. (Fairclough, Norman), 65, 166, Kempson, R. (Kempson, Ruth), 181
173, 175, 226, 235‑236 Koeljo, P. (Coelho, Paolo), 175
351
R E G I S TA R I M E N A / 3 5 2
Kiš, D. (Kiš, Danilo), 225, 227‑228, 234, Poup, E. (Pope, Emily), 179
237‑239
Koter, K. (Cotter, Colleen), 63, 65, 88, 300 Ričardson, K. (Richardson, Kay), 66
Kuk, G. (Cook, Guy), 218‑219 Robinson, Dž. (Robinson, Jeffrey), 5
Kulmas, F. (Coulmas, Florian), 206
Kverk, R. (Quirk, Randolph), 182, 191, Šmit, R (Schmidt, Richard), 205
198‑199 Sejdok, Dž. (Sadock, Jerrold), 46
Serl, Dž. (Searle, John), 49, 181
Labov, V. (Labov, William), 70‑71, 219 Sinkler i Kultard (Sinclair, John and Mal‑
Lejkof, Dž. (Lakoff, George), 103, colm Coulthard), 219
281‑283, 294‑295, 297‑298 Skolon, R. (Scollon, Ron), 65
Lejkof, R. (Lakoff, Robin), 5, 8‑9, 119‑129, Spender, D. (Spender, Dale), 169‑170, 216
132‑135, 139‑140, 142‑146, 148, 152, Sperber i Vilson (Sperber, Dan and Deir‑
155‑159, 162, 169‑170, 173, 195, 220‑221, dre Wilson), 55, 218
245, 249‑250, 274, 300‑302 Srbljanović, B. (Srbljanović, Biljana), 172,
Lejkof i Džonson (Lakoff, George and 175
Mark Johnson), 106 Stabs, M. (Stubbs, Michael), 219
Lesing, D. (Lesing, Doris), 171 Stanojčić, Ž., Mićić, S., i Popović Lj. (Sta‑
Levi, J. (Levi, Jirži), 259‑261 nojčić, Živojin, Stevan Mićić i Ljubomir
Li, D. (Lee, David), 165 Popović), 182
Lič, Dž. (Leech, Geoffrey), 181, 226 Stenstrom, A. B. (Stenstrom, Anna‑Brita),
Luelsdorf i Norik (Luelsdorff, Philip and 179‑181, 184, 189
Neal R. Norrick), 181, 183 Svaker, M. (Swacker, Marjorie), 123
Svitser, I. (Sweetser, Eve), 294, 300
Majnhof, U. H. (Meinhof, Urlike Hanna),
66 Tanen, D. (Tannen, Deborah), 59, 65,
Malc i Borker (Maltz, Daniel and Ruth 119‑120, 122, 220‑222, 253, 294, 300
Borker), 122
Mansat, S. (Munsat, Stanley), 181‑182 Vajcman, E. (Weizman, Elda), 66
Miljanov, M. (Miljanov, Marko), 253 Van Dijk, T. (Van Dijk, Teun), 63‑66,
Murakami, H. (Murakami, Haruki), 175 68‑69, 71, 85
Velmar, S. (Velmar Janković, Svetlana), 171
Niče, F. (Nietzsche, Friedrich), 276 Veršueren, Dž. (Verschueren, Jef), 66
Vidon, K. (Weedon, Chris), 173
Ostin, Dž. (Austin, John), 17, 181, 243 Vjeržbicka, Ana (Wierzbicka, Anna), 6,
8, 13, 16
Pari, Ž. (Paris, Jean), 258‑259 Vortam i Loker (Wortham, Stanton and
Parsons, T. (Parsons, Tony), 257, 260, 273 Michael Locher), 66
Pero i Alen (Perrault, C. Raymond.and
James. F. Allen), 47 Ženet, Ž. (Genette, Gérard), 68
SLAVICA PEROVIĆ
JEZIK U AKCIJI
Izdavači
CID
Podgorica, Njegoševa 11
Tel.: +382 20/664-164, 664-165, 664-166
E‑mail: cid@t-com.me
www.cidcg.co.yu
Institut za strane jezike

Jovana Tomaševića 37
Tel.: +382 20 243-516
E‑mail: isj@cg.ac.yu
www.institut.cg.yu
Tehnički urednik
Darko Manojlović
Likovno rješenje korica

Marina Vešović
Lektura
Mirjana Perović
Kompjuterski slog
Aleksandar Dlabač
Štampa
ART PRINT
Novi Sad
2009
CIP - Каталогизација у публикацији
Централна народна библиотека Црне Горе, Цетиње
81’42
ПЕРОВИЋ, Славица
Jezik u akciji / Slavica Perović. - Podgorica :
CID, 2009 (Beograd : Art Print). - X, 352 str. ; 24
cm. - (Biblioteka Posebna izdanja / CID, Podgorica)
Tiraž 500. - Bibliografija: str 230-244.
ISBN 978-86-495-0396-0
а) Лингвистика - Анализа дискурса б) Когнитивна

лингвистика
COBISS.CG-ID 13850640

Jezik U Akciji Knjiga (Bugarski)

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Jezik U Akciji Knjiga (Bugarski)

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

SLAVICA PEROVIĆ

Knjiga Jezik u akciji nastala je dobrim dijelom kao rezultat proučavanja

redakciju koja ih čini koherentnijim sa ostalim tekstovima u knjizi. Ta-

DOBRODOŠLA KNJIGA O JEZIKU U AKCIJI

Kako se izvinjavamo, kome i kada? Da li izbegavanjem verbalnog izvi-

zapažene studije i članke iz više oblasti teorijske i primenjene nauke o

Izvinjavanja kao govorni čin predstavljaju jezičku, ali i kulturnu univer-

na kognitivnu zasnovanost izvinjenja na mentalnom procesu mišljenja,

Najčešće realizacije izvinjenja su verbalne. Dva su verbalna načina: prvi

dodatak SGČ jer su te ilokucione ektenzije predstavljale pragmatsku oso-

Pojam kulturnog scenarija

Potreba da se u analizu uključi kulturni scenario koji je razradila Ana

Nasuprot njemu, kulturni scenario društva u kome je obraz, odnosno,

Ukaljati čast, izgubiti obraz, srozati dostojanstvo tako ne biva stvar

Izvinjavanja svojom suštinom poniženja (engl. abasement) kroz koju

Kao što smo naveli, univerzalni ljudski pojmovi vezani za scenarije

Izvinjenja kao prijetnja licu

U ovom radu pokušaćemo da teoriju kulturnog scenarija upotpunimo

vosti, i pripada oblasti interpersonalne retorike, koji na izvjestan način

Rad je zasnovan na korpusu odgovora na pitanja koja je dalo oko 600

između sagovornika jasna, a moć jednog od sagovornika obezbijeđena

Kulturni scenario i izvinjavanje

Analiza rezultata naše ankete pokazala je da postoje dva osnovna kulturna

Na pitanje „U kojim situacijama se izvinjavate?“ najveći broj odgovora

Kulturni scenario neizvinjavanja ili „učiniti znači reći“

Izviniti se nije lako nigdje, pogotovo ne ljudima koji žive u patrijarhalnoj

Moli onaj ko nije moćan. Analogno, izvinjava se onaj ko nije moćan.

Ako ukrstimo navedene ideje Braunove i Levinsona o PL sa tvrdnjom

Navedeni kulturni scenario je krajnje pesimističan i, kada bi se do-

izjasnili da se ne izvinjavaju najvjerovatnije nisu nemoralni, neuljudni,

„Popravka štete“ tipično se iskazuje kompenzaciono. No, kruti cr-

pragmatskom strategijom kompenzacije koja objedinjuje uljudnost izvi-

Pragmatske strategije kompenzacije

Pragmatsku strategiju kompenzacije podijelili smo u dvije grupe: emoci-

U korpusu smo našli sljedeće oblike strategije kompenzacije koje su stu-

f) Pismeno izvinjenje i radnja

Na ovaj način izvinjenje kao važna spoznaja o grešci biva emitovana

naročito u tome prednjače psiholozi, time da postoji biološki aspekt emo-

Anglo scenario, nasuprot ovom, ne bi mogao biti zadovoljem pri­

Da je moguće analizirati govorni čin izvinjenja u ovim kategorijama,

Ova visoka deriviranost govornog čina iskazanog indirektno i never-

Pretpostavka je da su navedeni emocionalni izlivi koji imaju ilokuci-

Naša je polazna pretpostavka da će se prilikom izvinjavanja uvijek akti-

(28) Pa ja sam danas zaboravio.

Najveći broj studenata koji nisu ponudili kompenzacionu frazu sa

Naše istraživanje je pokazalo da su se oprečni scenariji 3 i 5 u naših is-

nije se izvinio djevojci, ali se izvinio majci. Djevojke su se više izvinja-

Prema navedenim autorima, niske vrijednosti za društvenu distancu

manje prisutna. Usto, u formalnom registru su kraća, sa kraćim dodat-

Kulturni scenario izvinjavanja ili „reći znači učiniti“

Prisustvo eksplicitnog EIM-a i stepen indirektnosti

U prethodnom dijelu rada identifikovali smo kulturni scenario neverbal-

kao obećanje/ objašnjenje/ izgovor/ izbjegavanje/ savjet/ zapovijest i

III Akumulacija ilokucije

V Radnja i govorni čin

Oblici sa eksplicitnim izvinjenjem znače najveći stepen PL govornika

Očigledan je doživljaj govornika da jedno sâmo, bilo neverbalna stra-

Evo primjera višestruke akumulacije govornih činova u (simuliranom)

Neke od strategija iz našeg korpusa nalazimo pomenute u literaturi,

“I am very stupid” u gornjem navodu funkcioniše kao „ja se izvinja-

Dalje, svijest o situaciji/prestupu, što bismo na engleski preveli kao ac-

rano pregovaranje o udovoljenju tuđeg negativnog lica. Ovakvi odgovori

Interpretacija glasi: „Izvini što sam te nagazila“.

Anglo scenario, nasuprot ovom, ne bi mogao biti zadovoljem pri