STRUČNA ZANATSKA ŠKOLA školska 2018/2019

ZENICA

TEMA: Tehnički pregled vozila

ZANIMANJE: Vozač motornih vozila

KANDIDAT MENTOR
_________________ __________________
Benjamin Hibović Prof. Selma Halilović
Sadržaj

1. Uvod ................................................................................................................................................ 4
2. Tehnicki pregled putničkih motornih vozila ................................................................................... 5
2.1. Identifikacija vozila ................................................................................................................. 5
2.2. Pregled motora ........................................................................................................................ 6
2.3. Pregled obavezne opreme na vozilu ........................................................................................ 6
2.4. Kuka na vozilu......................................................................................................................... 7
2.5. Kontrola guma ......................................................................................................................... 7
2.6. Kontrola svjetlosnih uređaja na vozilu .................................................................................... 8
2.7. Kontrola geometrije točkova ................................................................................................... 8
2.8. Mjerenje kočione tečnosti........................................................................................................ 8
2.9. Provjera kočionog sistema mjerenjem na valjcima ................................................................. 9
2.10. Provjera kočionog sistema mjerenjem tokom vožnje motornog vozila ............................. 10
2.11. Mjerenje izduvnih gasova.................................................................................................. 11
2.12. Pregled svjetala na regloskopu .......................................................................................... 12
2.13. Mjerenje buke .................................................................................................................... 13
3. Tehnički pregled teretnih motornih vozila .................................................................................... 14
3.1. Identifikacija vozila ............................................................................................................... 14
3.2. Pregled motora ...................................................................................................................... 14
3.3. Pregled obavezne opreme vozila ........................................................................................... 14
3.4. Pregled uređaja i opreme postavljene na vozilu .................................................................... 15
3.5. Pregled svjetlosnih uređaja .................................................................................................... 15
3.6. Kontrola guma ....................................................................................................................... 15
3.7. Kontrola unutrašnjosti vozila ................................................................................................ 15
3.8. Kontrola tahografa ................................................................................................................. 15
3.9. Kontrola geometrije točka ..................................................................................................... 16
3.10. Ispitivanje kočnica na valjcima ......................................................................................... 16
3.11. Pregled donjeg postroja ..................................................................................................... 16
3.12. Mjerenje izduvnih gasova.................................................................................................. 17
3.13. Pregled svjetala na regloskopu .......................................................................................... 17
3.14. Mjerenje buke .................................................................................................................... 17
4. Tehnički pregled autobusa............................................................................................................. 18
4.1. Identifikacija i vizuelni pregled autobusa.............................................................................. 18
4.2. Kontrola prostora za prtljagu putnika .................................................................................... 18
4.3. Provjera obavezne opreme .................................................................................................... 18
 4.4. Pregled prostora za putnike ................................................................................................... 19
4.5. Kontrola tahografa ................................................................................................................. 19
5. Zaključak ....................................................................................................................................... 22
6. Literatura ....................................................................................................................................... 23
 1. Uvod

Tehnički ispravna vozila su veoma važan faktor bezbjednosti saobraćaja. Samo tehnički
ispravna vozila mogu garantovati bezbjednu primjenu pa je, zbog tog razloga, tehnička
ispravnost vozila glavni i osnovni uslov za registraciju vozila.

Kontrola tehničke ispravnosti vozila obuhvata detaljnu kontrolu svih uređaja vozila, bitnih za
bezbjednu vožnju, a vrši je, ovlaštena organizacija za vršenje tehničkog pregleda vozila.
Ovlaštene organizacije za vršenje tehničkog pregleda vozila moraju biti opremljene
odgovarajućom ispitivačkom opremom i uređajima, a moraju raspolagati i odgovarajućim
stručnim kadrom.

Pregledi se obavljaju na svim motornim i priključnim vozilima. Na tehničkom pregledu se

utvrđuje ima li vozilo propisane uređaje i opremu, jesu li ti uređaji i oprema ispravni, te da li
zadovoljavaju propisane uslove za učešće u saobraćaju.

Kompletna aktivnost u vezi tehničkog pregleda vozila počinje od zahtjeva osobe koja dolazi
vozilom na stanicu tehničkog pregleda. S tim zahtjevom osoba je dužna zaposlenoj osobi na
stanici tehničkog pregleda predati svu neophodnu dokumentaciju, da bi se tehnički pregled
mogao obaviti.

Razlikujemo slijedeće vrste tehničkih pregleda:

 Tehnički pregled za utvrđivanje tehničko-eksploatacionih uslova,
 Redovni tehnički pregled,
 Redovni šest-mjesečni pregled,
 Preventivni tehnički pregled,
 Vanredni tehnički pregled.

Motorno Motorno vozilo koje se želi koristiti koristiti u saobra ćaju mora biti tehnički ispravno
ispravno, registrovano i opremljeno u skladu s odgovaraju ćim propisima. Osnovni tehni čki i
eksploatacioni uslovi koje moraju ispunjavati motorna i priklju čna vozila da bi mogla u
čestvovati u saobra ćaju, na čini i termini vršenja tehni čkih pregleda vozila i drugi aspe kti bitni
za sigurno u čestvovanje vozila u sao bra ćaju na putevima regulirani su odgovaraju ćim
zakonskim i podzakonskim aktima.

Bez obzira na vrstu vozila, svaki tehnički pregled mogao bi se podijeliti u tri osnovna dijela:
identifikacija vozila sa vizuelnim pregledom uređaja na vozilu i u vozilu, pregled donjeg dijela
vozila na kanalu ili dizalici za podizanje jednog kraja vozila, mjerenje pojedinih uređaja
pomoću mjernih instrumenata.

Relevantni zakonski akti kojima se re gulira ova oblast su:

 Zakon o osnovama sigurnosti saobra ćaja na putevima u Bosni i Hercegovini
(Službeni glasnik BiH, broj 6/06, 44/07, 84/09 i 48/10)
 Zakon o cestovnom prijevozu Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine
Federacije deracij e BiH, broj 28 /06 i 2 /10)
 2. Tehnicki pregled putničkih motornih vozila
2.1. Identifikacija vozila

Za svako vozilo koje se pojavi u stanici radi obavljanja tehničkog pregleda, vrši se identifikacija vozila
tako što se uradi upoređivanje broja šasije, broja motora i registarskih tablica koja su na vozilu, sa istim
koji se nalaze u dokumentaciji vozila. Standardom ISO 3779 je definisan sadržaj i struktura VIN oznake.
U Bosni i Hercegovini je taj standard obilježen BAS ISO 3779:2002. Prema ISO standardu VIN oznaka
mora biti sastavljena iz tri djela:

 prvi dio - označava proizvođača vozila (WMI),

 drugi dio – opisuje opće karakteristike vozila (VDS),
 treći dio – dio za označavanje pojedinog vozila (VIS). Slova I,Q,O se ne smiju koristiti
za VIN oznaku vozila.
Na slijedećim slikama su prikazana mjesta za postavljanje VIN oznake kod različitih
proizvođača.

Slika 1. Vin oznaka za pojedine marke i tipove vozila

 2.2. Pregled motora

Kao i VIN oznaka i broj motora treba da bude ispravno i čitko napisan na samom motoru. Pored
toga potrebno je da taj broj bude ispravno upisan u dokumentaciju vozila.
Na motoru je potrebno posebnu pažnju obratiti na sljedeće dijelove:

 zamašćen poklopac glave u blizini remenice bregastog vratila, što znači mogućnost mašćenja
zupčastog remena i njegovog prskanja na remenici, nakon čega dolazi do oštećenja glave
motora, pucanja ventila, oštećenja klipa i klipnjače,
 ispucanost visokonaponskog kabla na svjećicama ili nekih drugih kablova ili dijelova na uređaju
za paljenje, a to izaziva gubljenje snage, trzanje vozila i prilikom vožnje po kišnom vremenu
vozilo može stati,
 ispucanost klinastog ili kanaličastog remenja kao na alternatoru, vodenoj pumpi, servo
mehanizmu upravljača, klime itd., vizuelno se može kontrolirati. Zategnutost remenja se može
provjeriti rukom i ukoliko nije dovoljnog zategnut ili cvili prilikom rada motora, zbog buke se
mora odbiti tehnički pregled,
 razlog odbjanja tehničkog pregleda može da bude i cijev za ozračivanje kućišta motora jer ona
uvijek mora biti spojena na usisnu granu, znači da je taj motor potrošen i cijev za ozračivanje
spriječava izlazak uljnih i benzinskih para koje guše motor,
 sastavni dio tehničkog pregleda je provjera količine kočione tečnosti i ispravnost spojeva
servomehanizma,
 svi spojevi za hlađenje motora trebaju biti suhi, bez tragova gubljenja tečnosti za hlađenje.

2.3. Pregled obavezne opreme na vozilu

Pregled obavezne opreme vozila može biti sljedeći korak pri tehničkom pregledu. Svaka kategorija
vozila trebala bi imati sigurnosni trokut, komplet rezervnih sijalica i osigurača i po jednu sijalicu za
jednostruka sijalična mjesta, kod kojih je moguće zamjeniti samo sijalicu, kutiju prve pomoći, rezervni
točak i alat za njegovo montiranje, kao i sajlu za vučenje vozila, te vatrogasni aparat za vozila sa
alternativnim pogonom.

Slika 2. Obavezna oprema vozila

 2.4. Kuka na vozilu

Nakon pregleda opreme u samom prtljažniku nastavlja se s pregledom kuke ako je vozilo uopšte
ima. Ukoliko postoji kuka na vozilu, onda treba kontrolisati ispravnost električne instalacije
namijenjene za spoj vučnog i priključnog vozila. Ponekad vozilo može imati kuku, a nema
električni priključak za priključno vozilo. Takvo vozilo ne može proći na tehničkom pregledu.

2.5. Kontrola guma

Kontrola guma je vrlo jednostavna i sastoji se od pregleda vanjske bočne gume i gazećeg sloja.
Potrebno je provjeriti postoji li na njoj ispupčenja, a za provjeru gazećeg sloja treba upotrijebiti
mjerač dubine šara koji spada u opremu tehničkog pregleda. Minimalna dubina šara na gumama
smije iznositi 1,6mm kod putničkih, a 2mm na teretnim vozilima i autobusima. Ako je guma
nejednako potrošena po svojoj širini, razlog tome može biti u geometriji točkova ili
neravnomjernom pritisku u gumama.

Slika 3. Kontrola pritisaka u gumama

Na istoj osovini gume moraju biti istog tipa, istih dimenzija, šara i podjednake potrošnosti. U cilju
povećanja aktivne sigurnosti prilikom vožnje, osim unapređenja funkcionalnih karakteristika
guma, razvijaju se različiti inovativni sistemi, (Slika 4.), koji omogućavaju vožnju i nakon
gubitka pritiska vazduha u gumi.

Slika 4. PAX sistem firme Michelin

 2.6. Kontrola svjetlosnih uređaja na vozilu

Pregled svjetlosnih uređaja na vozilu može biti sljedeći korak u tehničkom pregledu.
Pokazivače smjera provjeravamo na način da ih uključimo i držimo ih uključene nekoliko
sekundi i štopericom provjeravamo njihov početak treptanja, kao i broj treptaja u minuti
(90  30) . Sva svjetla na vozilu moraju biti originalna, poklopci od pokazivača smjerova ne
smiju biti napuknuta, pod njima ne smije postojati voda i sl. Zadnji poklopci pokazivača
smjerova također moraju biti cijeli i nikakva pukotina se ne smije tolerisati na tehničkom
pregledu.

2.7. Kontrola geometrije točkova

Na tehnološkim linijama namjenjenim za kontrolu „lahkih vozila - do 3,5 t“ ispred uređaja za

kontrolu kočnica, obično se postavlja uređaj za kontrolu geometrije točkova (Slika 5.) i uređaj
za kontrolu amortizera. Uređaj je postavljen tako da se provjerava lijevi prednji upravljački i
lijevi zadnji točak vozila. Ploču treba proći ravno, bez pomicanja upravljača i jednakom
brzinom. Kontrolor je dužan voziti automobil preko svih mjernih uređaja, a uobičajeno prvi u
nizu je uređaj za kontrolu geometrije točkova.

Slika 5. Ploča za kontrolu geometrije točka

2.8. Mjerenje kočione tečnosti

Na putničkim motornim vozilima radna kočnica je izvedena kao hidraulična, koja korist
hidraulično ulje, DOT3, DOT 4, zavisno od proizvođača vozila. Prije provjere kočionog
sistema, potrebno je pomoću testera ili indikatora kočione tečnosti (Slika 6.) izmjeriti tačku
isparavanja kočione tečnosti. Temperatura isparavanja tečnosti u kočionom sistemu, ne smije
biti niža od 155°C. Mogućnost mjerenja pomoću indikatora je od 0-300ºC.
 Slika 6. Indikator kočione tečnosti BFT 2000
Razlog je veoma ozbiljan, a to je velika mogućnost pojave vazdušnih džepova u kočionoj
tečnosti i propadanja kočnice prilikom naglog kočenja.

2.9. Provjera kočionog sistema mjerenjem na valjcima

Uređaj za ispitivanje kočnica sa valjcima se sastoji od dva nezavisna kompleta valjaka za lijevu
i desnu stranu vozila. Valjci su uležišteni u kućištu paralelno jedan naspram drugog i dobijaju
pogon od elektromotora, preko reduktora i lančanog prijenosa, (Slika7.) Obodna brzina kreće
se u granicama 2 km/h za teretna vozila ili 5 km/h za putničke automobile.

Slika 7. Mjerenje sile kočenja u rotacijskim valjcima

Kod putničkih motornih vozila na pedalu kočnice se postavlja senzor sile aktiviranja
(dinamometar).
Uređaji za zaustavljanje na motornim i priključnim vozilima (radna, pomoćna i parkirna
kočnica) moraju biti izvedeni tako da vozač može na siguran, brz i efikasan način zaustaviti
vozilo, bez obzira na stepen opterećenja vozila i nagib puta na kome se vozilo kreće, kao i
osigurati vozilo u nepokretnom položaju na cesti s nagibom
Tehnički normativi za ocjenu efikasnosti sistema kočenja motornih i priključnih vozila iznose:

Normativi iz prethodne tabele primjenjuju se tako da se suma sila kočenja na obodu svih
točkova koje nastaju neposredno prije blokiranja točka (ili suma sila kočenja aktiviranih
maksimalnim silama aktiviranja) podijeli s težinom vozila uvećanom za težinu tereta koji se
trenutno nalazi u njemu i pomnoži s konstantom 100. Ovako dobiveni rezultat mora biti veći ili
jednak propisanoj vrijednosti koeficijenta kočenja.
Razlika sila kočenja za radnu kočnicu na točkovima iste osovine ne smije biti veća od 25%, a
za pomoćnu kočnicu 30%. Za izračunavanje postotka razlike sile kočenja na istoj osovini
uzimaju se sile kočenja koje nastaju neposredno prije blokiranja točkova ili sile kočenja
aktivirane maksimalnim silama aktiviranja.
Nejednakost sile kočenja na točku ne smije biti veća od 20%. Postotak nejednakosti sile kočenja
izračunava se na približno polovini sile kočenja koja izaziva blokadu.

2.10. Provjera kočionog sistema mjerenjem tokom vožnje motornog vozila

U pojedinim slučajevima kada nije moguće izvršiti provjeru kočionih sistema mjerenjem na
valjcima, mjerenje se obavlja tokom vožnje. Najčešći razlozi zbog kojih se na valjcima ne može
ispitati sistem kočnica su:
 prevelike dimenzije vozila (veći gabariti vozila od ulaza u stanicu za tehnički pregled),
 osovinska opterećenja vozila su veća od dozvoljene nosivosti valjaka,
 vozilo je opremljeno pogonom na više osovina koje se za potrebe ispitivanja ne mogu
isključiti.
Vozila koja se ne mogu ispitati na statičkom ispitivanju kočnica (valjcima ), ispituju se
kočenjem u vožnji na ravnoj i suhoj asfaltnoj površini, korištenjem dekcelerometra (Slika 8.).
Za ovakve vrste mjerenja koriste se uređaji za mjerenje usporenja vozila (deakcelerometri).
Uređaj se postavlja na pod vozila, sa strelicom okrenutom u smjeru vožnje, te dovodi u
vodoravan položaj pomoću libele i vijka na nožicama. Na pedalu kočnice se postavlja
dinamometar, (Slika 9.)

Slika 8. Dekcelerometar
Slika 9. Postavljanje dinamometra za
mjerenje sile na pedali kočnice

Pravilnikom o dimenzijama, ukupnoj masi i osovinskom opterećenju vozila, propisani su uslovi

po kojima se vrši ispitivanje vozila:
 površina po kojoj se vozilo kreće mora biti ravna, suha i sa asfaltnom podlogom (pri
tome je poželjno da za vrijeme kretanja vozila brzina vjetra ne bude veća od 3 m/s, u
suprotnom mjerenje neće biti tačno)
 temperatura diska ili spoljašnje površine dobooša ne iznosi više od 100 O C
 brzina na početku kočenja mora da iznosi najmanje 50 km/h za putničke automobile,
najmanje 40 km/h za druga motorna vozila.

2.11. Mjerenje izduvnih gasova

Da bi počeli ispitivanje motor treba biti zagrijan na radnu temperaturu 80 ±5º. Kontrolor
postavlja sonde za temperaturu ulja i broj obrtaja motora. Potrebno je uključiti analizator
izduvnih gasova (Slika 10. Analizator izduvnih plinova) i ubaciti sondu za ispitivanje izduvnih
gasova što dublje u izduvnu cijev. Potrebno je nekoliko sekundi da se vrijednost ugljikovog
monoksida (CO) stabilizira (kod benzinskih) ili da uređaj, da znak, da je završio najmanje tri
mjerenja (kod dizelskih motora).
 Slika 10. Analizator izduvnih plinova

2.12. Pregled svjetala na regloskopu

Regloskopom (Slika 11.) se kontroliše podešenost i intenzitet dugog i kratkog svjetla na vozilu.
Također je moguće kontrolisati usmjerenost prednjih maglenki, ako su postavljene u visini
glavnih svjetala. Ako su maglenke postavljene blizu poda, nije moguće spustiti regloskop na tu
visinu da bi se izvršila kontrola usmjerenosti snopa svjetlosti. Provjera usmjerenosti svjetala za
osvjetljavanje puta može se obaviti na dva načina: putem zaslona ili mjernog uređaja
regloskopa.

Slika 11. Regloskop

Provjera oborenih svjetala na zaslonu obavlja se na sljedeći način: mjerenje treba obaviti u
mračnom prostoru odgovarajuće površine koji dopušta da se vozilo i zaslon postave. Centri
farova koji se ispituju treba da su udaljeni minimalno 10 m od zaslona. Prilikom kontrole
svjetala potrebno je zadovoljavanje određenog pada snopa svjetlosti izraženog preko veličine
e. Vrijednost ove veličine e zavisi od tipa vozila koje se ispituje (dat od strane proizvođača
motornog vozila).
 Slika 12. Prostiranje snopa svjetlosti

2.13. Mjerenje buke

Mjerenje buke na vozilu se mjeri pomoću fonometra (Slika 13.)

Slika 13. Uređaj za mjerenje buke-Fonometar

 3. Tehnički pregled teretnih motornih vozila
3.1. Identifikacija vozila

Identifikacija teretnog motornog vozila kod obavljanja tehničkog pregleda, je identična

identifikaciji putničkog motornog vozila.

Slika 14. Vin oznaka kod teretnih motornih vozila

3.2. Pregled motora

Pregled motora mora biti rutinski i mora obuhvatiti sve one dijelove na motoru i u motornom
prostoru, koji prema opšte poznatoj tehničkoj praksi najprije stradaju. To su svi gumeni
elementi oko motora (razno remenje, gumene cijevi sistema za hlađenje, gumene cijevi za
ozračivanje kućišta motora i sl. - svi moraju biti cijeli i bez tragova pucanja, loma ili curenja
tečnosti iz njih), zatim razni uređaji smješteni na motoru (npr. hladnjak tečnosti za hlađenje,
hladnjak ulja, turbokompresor, izduvna i usisna grana uz turbokompresor, pumpa visokog
pritiska i sl. - svi moraju biti dobro pričvršćeni, neoštećeni, bez velikih masnih tragova).

3.3. Pregled obavezne opreme vozila

Pregled obavezne opreme vozila može biti sljedeći korak i pri tehničkom pregledu teretnih
motornih vozila. U motornom vozilu mora postojati kutija prve pomoći. Prilikom pregleda
opreme na svakom vozilu posebno treba zahtijevati da se pokaže sljedeće: rezervni točak,
neophodan alat za njegovo namještanje, aparat za gašenje požara i klinaste podmetače. Na
pojedinim vrstama vozila trebaju postojati ploče za označavanje dugih ili teških vozila. Ove
ploče smiju postojati samo na pojedinim vozilima. Bilo kakva nepravilnost razlog je za
odbijanje tehničkog pregleda.
 3.4. Pregled uređaja i opreme postavljene na vozilu

Kod „teških teretnih vozila“ pažnju treba posvetiti zaštiti blatobrana, bočnim katadiopterima,
kuki ili sedlu za vuču priključnog vozila, vodovima pneumatske kočione instalacije na spoju
vučnog i priključnog vozila, električnom spoju vučnog i priključnog vozila, blatobranima,
nosačima cerade teretnog prostora itd. Na vozilima ADR-a pažnju treba posvetiti načinu
funkcionisanja žutog rotacijskog svjetla ako je ugrađeno itd. Zadnji blatobrani su relativno često
oštećena mjesta na vozilu, jer se vozači često na njih naslanjaju pri pretovaru robe na rampama.
To ne znači da se njihova neispravnost može tolerisati. Vozilo mora imati blatobrane.
Nedostatak blatobrana također je jedna od učestalijih pogrešaka na ovoj kategoriji vozila.

3.5. Pregled svjetlosnih uređaja

Vizuelni pregled treba završiti pregledom svjetlosnih uređaja na vozilu i identičan je pregledu
putničkih motornih vozila. Kategorija „teških teretnih uvozila“ najčešće mora biti opremljena i
posebnim svjetlima za osvjetljavanje mjesta radova ili rotacionim žutim svjetlima.

3.6. Kontrola guma

Kontrola guma je također obavezni dio pregleda. Pri kontroli obnovljenih guma pažnju
posebno treba posvetiti spoju gazećeg sloja sa pneumatikom.

3.7. Kontrola unutrašnjosti vozila

Kontrola unutrašnjosti vozila mora biti obavljena i na vučnom i na priključnom vozilu. Na

priključnom vozilu potrebno je podići zadnji kraj cerade, kako bi utvrdili, da li su svi nosači
cerade ispravni. Savijeni, ispucali ili nedostajući nosači se ne smiju tolerisati. Pogreška na
nosačima cerade je razlog za odbijanje tehničkog pregleda.
Unutrašnjost kabine teretnog motornog vozila kontroliše se na sličan način kao i kod „lahkih
vozila“.

3.8. Kontrola tahografa

Zadnja što se pregleda u unutrašnjosti vozila jeste tahograf.

Potrebno je provjeriti da li postoje sve zahtjevne baždarne naljepnice ili žigovi, (Slika 15 i 16.)
 Slika 15.
Naljepnica za
označavanje konstante vozila

Slika 16. Naljepnica ispitivanja tahografa

Najmanje trebaju biti tri naljepnice, i to: osnovni ovjereni žig, mala naljepnica sa konstantom „
k “ na koju je tahograf podešen i velika naljepnica s vrijednostima bitnim za rad tahografa. Na
zadnjoj naljepnici nalazi se i datum kada je izvršeno baždarenje tahografa.

3.9. Kontrola geometrije točka

Kontrola geometrije točka je identična kontroli kao kod putničkih motornih vozila.

3.10. Ispitivanje kočnica na valjcima

Sljedeća faza tehničkog pregleda je ispitivanje kočnica na valjcima. Prije ulaska vozila u valjke,
potrebno je pričvrstiti senzore pritiska na zato predviđena mjesta od strane proizvođača vozila.
Uvijek pri prelasku vozila preko valjaka njime mora upravljati kontrolor. U valjke treba ulaziti
polako, bez udara, a sa kočenjem se može početi tek nakon što se upale obje strane valjaka i
nakon što instrument dopusti kočenje. Izmjerene sile kočenja se automatski pohranjuju u bazi
uređaja za kontrolu ispravnosti kočionih uređaja. Iz valjaka se točkovima ne smije izaći prije
nego što se valjci pokrenu.

3.11. Pregled donjeg postroja

Nakon ispitivanja kočnica na valjcima može se započeti s pregledom donjeg dijela vozila.
Prednju osovinu treba navesti na razvlačnicui i prekontrolisati zračnosti u zglobnim
elementima. Mjerenje zračnosti u zglobnim vezama obavlja na isti način kao i kod „lakih
vozila“.
 3.12. Mjerenje izduvnih gasova

Mjerenje izduvnih gasova je identično proceduri mjerenja kod putničkih motornih vozila, s tim
što se kod teretnih motornih vozila koristi samo uređaj za kontrolu izduvnih gasova za dizel
motore - Opacimetar.

3.13. Pregled svjetala na regloskopu

Kontrola i podešavanje svjetala na teretnom motornom vozilu pomoću regloskopa se vrši na
isti način, kao kod putničkih motornih vozila, sa različitim parametrima propisanim od strane
proizvođača.

3.14. Mjerenje buke

Kontrola i mjerenje buke teretnog motornog vozila vrši se pomoću Fonometra, na isti način kao
kod putničkih motornih vozila.
 4. Tehnički pregled autobusa

4.1. Identifikacija i vizuelni pregled autobusa

Tehnički pregled i ovdje započinje pregledom VIN oznake vozila. Nakon identifikacije vozila,
potrebno je s vanjske strane autobusa otvoriti sva vrata i sve poklopce na karoseriji vozila.

4.2. Kontrola prostora za prtljagu putnika

Nakon pregleda obavezne opreme vozila potrebno je kontrolisati prostor za prtljagu putnika.
Sva vrata na otvorima moraju samostalno stajati u otvorenom položaju kojeg je predvidio
proizvođač. Prostor za prtljagu ne smije biti prljav, zamašćen ili na bilo koji drugi način
neispravan, što bi moglo oštetiti prtljagu putnika.

Slika 17. Kontrola prtljažnog prostora

4.3. Provjera obavezne opreme

Nakon ili za vrijeme pregleda prtljažnog prostora vozač vozila treba pripremiti obaveznu
opremu vozila na pregled. Ne treba zaboraviti da u dio obavezne opreme autobusa spada čekić
trajno pričvršćen u vozilu i upotrebljava se u slučaju nužde.
Riječ je o čekiću za razbijanje stakala ili vatrogasnim aparatima koji se redovno smještaju u
unutrašnjost vozila.
 Slika 18. Čekić za razbijanje stakla

4.4. Pregled prostora za putnike

Slika 19. Pregled prostora za putnike

Pri pregledu unutrašnjosti, pažnju treba posvetiti na svako sjedeće mjesto posebno. Na njima
ne smije biti oštećenja, presvlake sjedišta moraju biti nepokidane i čiste. Također je potrebno
provjeriti prostor za prtljagu iznad putnika.

4.5. Kontrola tahografa

Kontrolu treba završiti pregledom baždarenosti tahografa i pregledom ovjerenih plombi na

rastavljivim dijelovima tahografa.
Kontrola ispitivanja kočionog sistema, izduvnih gasova, mjerenje buke, kontroli prednjih
svjetala je ista kao i kontorla na teretnom motornom vozilu.
U prilogu su date slike kontrolnog lista i zapisnika o tehničkom pregledu vozila.

Prilog 1. Slika 20. Kontrolni list

Prilog 2. Slika 21. Zapisnik o obavljenom tehničkom pregledu
 5. Zaključak

Glavni cilj provjere kontrole tehničke ispravnosti vozila jeste da se smanji broj tehnički
neispravnih vozila u saobraćaju na cestama, kao jednoga od tri faktora sigurnosti saobraćaja
(vozač-vozilo-cesta), i na taj način se povećava opšta sugurnost saobraćaja na cestama.
Tehničkim pregledom ne samo da se utvrđuje ispravnost vozila, već se povećava pouzdanost
motornog vozila. Time je omogućeno pravovremeno uočavanje nepravilnosti na vozilu, što
može rezultovati povećanju bezbjednosti osoba u vozilu, u suprotnom ako vozilo nije tehnički
ispravno može doći do katastrofalnih posljedica po ljudske živote.
Kontrolor tehničke ispravnosti na osnovu svog stručnog mišljenja i pregleda vozila upisuje
vrijednosti mjerenja pojedinih sistema, zatim označava sisteme ili opremu na kontrolnom listu
( koji je prikazan na slici 20.) koja zadovoljava ili ne zadovoljava osnovnu funkciju na vozilu.
Kontrolni list predstavlja dokument i dokaz stanja vozila i njegove tehničke ispravnosti, odlaže
se i čuva uz ostale dokumente pregleda tog vozila u periodu od pet godina. Na osnovu ispisa
rezultata mjerenja pojedinih uređaja i rezultata izmjerenih i upisanih na kontrolnom listu, vrši
se unos podataka na glavni server.
6. Literatura

 Udžbenik iz predmeta organizacije prevoza robe i putnika

 Udžbenik “Motori i motorna vozila”.