'vl I

nl
r-I
II
,./ I
II
'21
11
-)II,/
I
N
l'v\
I
)./
II
I
I
1
El
a\
1
.-
I

Z
Z
,L)
:l
=)
\Z
O
I-J
FI

E
ZIIHAD KIJUGANII{

DA. JA
PREZIRETN
SRBE
 :4*::

BrBLrorB* KTJUCANTN
ff

Glavni i odgovorni urednik

ZiIhAd KIJUEANIN
OcuAdemu
i bratu Nihadu -
zat o i e nicim a s rp s kih ko nclo gora,
u Sanslcom Mostu, na Manja),tt, u Batl<ovi1u

':.
&

:"..?..6.

ry
i:iilx}
r
DA, JAPREZIREM SRBE

L,amija je usklidnik na dinjenicu da,

evo, jo5 postojim. Da mi se nije uk'aza-
la Allahova milost u liku moga djete-
ta, ubio bih nekoliko du5mana i skondao kao
dovjek.
Moj du5man zove se Srbin. Du5man
moga dida zvao se Srbin. Du5man moga oca
zvao se Srbin. Du5man moga brata zvao se
Srbin. Du5man moga djeteta rva(e se, posig-
urno, Srbin.
Moga dida Alu Srbi su ispekli, razpeli
ko Issaa pejgambera, prikovali na splav i
pustili niz Sanu. Moga oca Adema Srbi su
odveli na Manjadu. Moju djecu Srbin moi,e
odvesti samo preko mene mrtva.
A dida moga ispekli su na5i kumovi. A
oca moga odvelo su na5e kom5ije. (Sa Manjade
je stigao sa 42 kg, koje su mu oduzele mo6
 govora.) A moga brata mudio je moj Skolski
drug. A moje dijete, kunem se, znaie ptepoz-
nati svoga du5mana.
ne mrzim Srbe. Ja ih prezirem. Ne
l$'puk,
lg zanlma me "civiliziranost,,. Gadi mi se
*I* ekumenizam. Merhamet se u meni
zgru5ao u crn grumen, koji jo5 samo svjedodi
da sam nekada bio naivan. Ai, ne mrzim Srbe.
Da bih mrzio Srbina morao bih ga mrziti istim
intenzitetom kao Sto on mrzi
-.n".Sto ;e
nemogu6e. On stoljeiima ikonografira moj lik
mojom krvlju, ja njegov lik iza tolike krvl ne
mogu ni nazrijeti: ja vidim samo krv. On tadno
zna kako me uniStiti, ja joS udim taktiku
opstanka. Srbin zna da pad minareta u meni
ru5i srdiku kojom se pridrZavam za dunjaluk.
Srbin zna da silovana djevojdica u meni ruli
djetinjstvo. DuSm an zna da izgorjeli moj prag
joi tinja mojim muhadZerlukom.
alal im ne mogu dati. Srbima 6u halal-
iti kad njih nesrane 200.000. Kad u
smrti budemo jednaki. A zaboraviti
im neiu nikada. I preziradu ih zauvijek.
P-rezk je sasma prirodan odnos prema
Srbima. Prezir bi morao postati odnos wakog
Muslimana prema Srbima. Valja nam uditi oj
jevreja, tih velikomajstor a prezira. Jer, pr"il,
je jedina mogu6nost naSeg opstinka.
 Moguinost samoza5tite. Moguinost neponavl-
janja. Prezir mora postati opnu muslimanske
dovjednosti. Kao i mjera odnosa Muslimana i
Muslimana. Naime, onaj Musliman koji ne6e
da prezire Srbina, zasluhuje svaki preiir. Jer
slabi moguinost na5eg opstanku. Jer 6e
ponovno dopustiti da mu isti taj za d,eset, za
dvadeset godina, za stoljeie, poru5i bogomol-
je, siluje sestre, zapalikuini prag.
Prezirati nije te5ko. Tleba samo pre6i
onu varljivu crtu koja se zove nelagodnori, u u
stvari je posljednji znak na5e naivnosti, i podeti
prezirati.Uzto, treba se vjedno sje6ati. I po5ti-
vati svoje Sehide. Po5tivati novinost svoje
djece.
Postoji nekoliko pjesama Bertolda
Brehta pisanih u Danskoj, u progonstvu. U
jednoj od njih Breht, Nijemac, antifa5ist, gov-
ori o svojoj kderkici koja mu sva uplakana
prida da danska djeca neie da se igraju sa
trjg* jer je Njemica. Brehtov genij ,ni ai i" to
neizbjeLna kazna koju i on, iako antifa5isi, ali
pripadnik, samo pripadnik, njemadke nacije,
mora da nosi na svojim pleiima. Makar ta
pleia bila nejaka kao ramenca njegove nevine
kierkice. Breht, u sfvari, zna i da je njegova
lrpnja ujedno i moguinosr buduieg ozdiavl-
jenja njemadke nacije: kroz patnje, kajanje i
stid. Breht je umro u stidu od zlodina svojih
sunarodnjaka. A Nijemci i danas nose taj Lig
stida.
Postoji samo jedan Srbin koji bre-
htovski doZivljava zlodine svoga naroda. I zove
se Mirko Kovai. Ostali su koljadi, ili licemjerni
demokrati-krsta5i. Godinu i po dana Sarajevo
deka samo jedan ljudski krik iz Beograda.
Samo jedan. I ne dodeka.
A ja prezirem Srbe. Ne mogu da kontak-
,1f}. tiram sa Srbinom. Kada se Srbin
# t,pojavi prema mnom ja, jednostavno,
zanijemim. Doslovno. To je ve| f.izioloSki
refleks. I kada bi se Srbin preda me pomolio u
liku meleka DZebraila ne bih na njemu primi-
jetio ni5ta od Boga dato i poslato: vidio bih po
njemu samo debele naslage krvi. Niti bih sa
Mirkom Kovadom uspio istisnuti jednu rijed.
On bi to shvatio.
Lecnem se na svako izgovoreno ime
koje ne pripada mome narodu. Prezreo sam
srpsku kulturu. Ne postoji taj pisac Srbin koga
bih mogao ditati, sve da mu Allah dZ. 5. zlatno
pero tutne u ruku. Moje dijete, in5allah, neie
znati ni jednoga srpskog pisca, ni jednoga srp-
skog slikara, ni jednoga srpskog muzi(ara... ali
moje ie dijete znati sve moje (na5e) srpske
du5mane: od svetog Save do komsije Du5ka.

10
Jer, Srbe ne treba istraZivati, treba ih prezirati.
Valja ih preiudivati. Kao da ne postoje.
a, jap'rezirem Srbe. Avi?

Ll
 SBLAMALBJKUM,
BOSNJACII

elam alejkum je drugi znak prepozna-

vanja medu Bo5njacima. (Biti Bo5njak
znali pripadati narodu koji na delu ima
utisnut nevidljiv biljeg prepoznavanja.
Bolnjaci moraju znati prepoznavati,uoj"
sunarodnike po onoj muslimanskoj iehri. Th
dehra je njihov prvi znak prepoznavanja.)
Stane Bo5njak pred Bo5njaka i nazove mu
1elam. Ovaj odselami. I prepoznaju se.
Bo5njaka iu uvijek prepoznati po selumu.
Inovjerca nedu. Thj ie prije umrijeti nego
odselamiti. Jer, Allah mu je oduzeo dah meL-
ka. Srbi se plaie selama. Srbi se pla5e svega Sto
miruhne na islam. (Borci bo5njadki na prvim
linijama Srbima pu5taju preko razglasa eian ili
ilahije i kaside. A poklid .Allahu ekber!,, do
srZi ledi srpske kosri.)

15
 videntno je, isamo du3manu ili
munafiku nije jasno, da je Selam ale-
jkum baznibo5njadki "pozdrav". I da bi
trebao biti sluZbeni "pozdtav" bosanske
drZave. U svim drZavnim ustanovama. U svim
diplomatskim predstavniStvima. U svim bosan-
skim medijama. Bosnu 6u smatrati drZavom
kad u njezino predsjedniSwo udem, nazovem
selam i svi, od portira do predsjednika, odse-
lame mi. U Bosnu du vjerovati kao drZavu kad
na bo3njaikoj TY u bolnjaikom dnevniku,
Bo5njak, bosanskim jezikom, podne vijesti sa:
"Selam alejkum, Bo5njaci!". Bosna 6e mi
davati sigurnost kao drZava kada udem u bilo
koju bosansku ambasadu na ovom dunjaluku i
na selam mi se odselami. (Mjesec dana sam, iz
dana u dan, zvao jednu bosansku ambasadu.
Svaki put nazivao selam. I svaki put dobijao
"dobar dan". Moja noga tu udi ne6e. Sve dok
taj prostor ne postane bosanski. Prostor ispun-
jen selamom.)
TF- ahko je nekad bilo. U Bosni je selam
l$ nazivao i Vlah i Turdin. Muhamed
fu-HadZijahii, jedna od najumnijih musli-
manskih glava, u jednom svome spisu iznosi
podatak da je pred drugi svjetski rat u
Sarajevu preovladujudi "pozdrav" bio Selam
alejkum. Svih vjera i vierozakona. Ako su nas

t6
udili da je Kraljevina Jugoslavija bila Prva
Srboslavija, moZe zaduditi HadZijahiiev
podatak. A i ne mora. Ako se zna da je Titova
Jugoslavija bila Druga Srboslavija. U kojoj
Muslimani nisu (nominalno) ni postojali. U
kojoj je komunizam gutao sve Sto iole miri5e
na vjersko. HadZijahi6, medutim, moLe ukazati
na uvijek prisutni, komunistima tako drag,
prag tolerancije u Bosni. Prag koji su, uvijek i
samo, gradili Bo5njaci. Naime, Selam alejkum
primjer je reda i norme dotada5njeg bosan-
skog "suZivota". Moja rahmetli nena je govo-
rila: Ako ide5 putem i naide5 na inovjerca
nazovi mu njegov selam; ako on naide na tebe,
Suti i dekaj da on nazove tebi woj selam. Na
tom principu je podivala bosanska civilizacija.
Sve dok Srbi svima ne pode5e nazivati "dobar
dan".
"dobar dan" ne znadi niSta. Puka kon-
statacija. Kao da kaZe5: pada kiSa. Na
dan" uvijek odgovoram "lo5
""dobar
dan". Kao 5to ne znadi ni5ta ni "zdravo". Ili
"Livio". Te rijedi su prazne. IspraZnjene od
zrnca boZanstvenosti. IspraZnjene od zrnca
ljudskosti. Kad kaZe5 Selam alejkum, onda
mora5 imati srce koje iza tog selama stoji. Kad
kaZe5: "Zdtavo", ne mora5 imati ni5ta,
Zamislimo sljedeiu scenu: General bo5njadke

L7
 i kai,e: "Vojnici, zdravot".
vojske vr5i smotru
Iza toga nema ni5ta. I kad general kai,e:
"Selam alejkum, Bo5njaci!" A oni odgovore:
'Alejkum selam, generale!" A, to nesto zna(i!
Iza toga stoji domovina!
*uslimani jo5 uvijek imaju osjeiaj
nelagodnosti koji ih prijedi da
nazovu selam. Medu sobom. I, pogo-
tovo, medu drugima. Muslimanu je jo5 uvijek
pitanje: kome naziva selam. Ili, telefonom
(kada mu na njegov, neuzubillahi, "dobar dan"
nazovem selam), on "ne zna ko ie se javiti". A
problem, u stvari, nije koga se naziva, nego ko
naziva. Muslimansko je narvati selam, hode li
se selam primiti ili ne, nije u mo6i onoga ko
selam naziva. Jer, Bo5njak kad naziva selam,
ujedno kaLe: "Ja sam Bo5njak. Moja zemlja se
zove Bosna. I ponosan sam Sto je tako". Kad
BoSnjak kaile: "Dobar dan", on kaZe: "Ja sam
Srbin. Mene je napustio Allah d2.5.". A sve Sto
ga podsjeda na Srbe, Bo5njak mora odbaciti.
To nije pitanje "neciviliziranosti", nego je u
pitanju glava.
Zato: Selam alejkum, Bo5njaci!

18
DOBROTVORNADUSA
MERHAMBT

erhamet je na5 bunt - napisao sam u

uvodu knjige "Mladi muslimani".
1991,! Srpski tenkovi ve6 su preo-
ravali hrvatsku zemlju, gradio se delidni prsten
oko Sarajeva, odi naiih komsija punile se
krvlju. Muslimanska dula Zudno je udisala prvi
ozon demokracije. Poslije gotovo jednog stol-
je6a Muslimani su krenuli sa raskr5da, prema
jednom pravcu. Znali su kuda, i za5to. Ali,
znale su to i kom5ije!
Muslimani su nespremni dodekali i
zadnji, deveti!, genocid. Nespremni ne (samo)
u oruZju, nego u - du5i. OruLja je pone5to i
bilo, Muslimani, moZda, u ovom stoljeiu nisu
nikad naorui,aniji dodekali kataklizmu. ViSe
oruZja pomoglo bi, dodu5e, da se smanje
razmjere genocida, ali genocid nad

t9
Muslimanima bi svakako bio izvr5en. Ne samo
zbog monstruma zvanog JNA, nego zbog one
krvi u onim kom5ijskim odima. Muslimani
moraju shvatiti da su ih poklale kom5ije, Srbi,
uz pomoi JNA, i "ubadenih detnika"" iz
Srbije! Ne.postoji "ekstremno krilo SDS-a",
ne postoje "detnici sa strane" i "domadi detni-
ci", nisu bitni "beli orlovi", "arkanovci",'
"5e5eljevci". Postoji kom5ija koji 50 godina od
zadnjeg pokolja pije s tobom kahvu, ulazi u
tvoju kuiu, miluje po glavi tvoju djecu - i
priprema novi pokolj. Da ti prisjedne zadnja
kahva, da mu pripadne tvoja kuia, da siluje
tvoju djecu.
Muslimanski merhamet 50 godina ne
vidi kamu u odima svoga kom5ije.
Muslimanska du5a jo5 se pita: gdje je, za svo to
vrijeme, i koliko mu je trebalo snage za to,
Srbin skrivao svoju mrZnju; kako da sam mu u
odima vidio ljiljan umjesto kame?
Muslimani se nisu odbranili, i zbog
pomanjkanja solidarnosti prema bliZnjemu,
prema Muslimanu, i zbog svoga merhameta.
Gori Bosanski Brod, krv bratska lije po
Bijeljini, maskirane spodobe Seiu Sarajevom.
Pada susjedni grad, masakrira se susjedno
selo, gori kom5ijina, muslimanska, kuia.
Merhamet na5 deka. Zbog pomanjkanja soli-

20
 darnosti, kalem, a vi5e radi povijesnog
uvjerenja da se to ne moie nikako i nigdje
dogoditi.
Ljubi5a Mauzer, srpski zlikovac iz
Bijeljine, u jednom intervjuu u .,Dugi,, ka1e:
bilo je samo pitanje ko de koga prrj; poklati.
Thdno. s time da musri*unrku oulu iitut o
nije mogla prije. Mjera te du5e, od bogumila
do danas, kuini je prag. TUdi prag rn62" ,"
preii samo otvorenog srca i distih dlanova.
Srpska, medutim, dula pljadka5ka je, planinac
koji silazi u ravnicu da napasa stoku po tudim
livadama. Muslimanska du5a ne moZe se u
l1doj kuii osje6ati kao u svojoj. Ne postoji taj
Musliman koji ie s pu5kom otjeraii komsiju
Srbina, useliti se u njegov dom, i mirno Zivjeti.
Srbin to moZe. primjeri su nebrojenii od
Sanskog Mosta (koji je naseljen Sibi ma iz
Duvna, Hlivna, Kupresa) do Fode . Mohe
Srbin, rekoh, jer on zaprayo nikada nije ni
imao kuiu. On je imao ognji5te, koje je Aafr
tamo dah 'vamo. Ako se tome doda mitolo5ka
vizija srpske duie po kojoj je srpsk a zemlja
tamo "gde su srpske kosti',, tj. tamo gdje osvoji
tudu zemlju - jasno je mnogo toga.
Thko je podelo. NaS merhamet je dugo
ostao bezazlen Ponekad, do granica suicid-
nosti. Pamtim dva primjera. prvi je blizak kao

21
dom, kao zavidaj. Moj otac pro5ao je svu gol-
gotu Manjade. Do5ao je sa samog ruba smrti,
kao havet, sa 42 kile. Zovem ga telefonom i
kaZem da pokupi to preostalo familije i izlazi
iz srpskog pakla. On, koji je dobio vi5e batina
nego kapi vode, kaLe mi: za5to? Poklade vas,
katem. Za1to, ponavlja, pa nismo im ni5ta
uiinili? Udinili ste, velim, Livi ste ... Gledam
devet sati snimljenog materijala iz Gora?da.
Jedan dovjek prida kako su po njega i bradu
do5li kom5ije Srbi, da ih, kao, vode na sigurno.
Vodili su ih prvo do jedne Sumice, pa do
druge, pa tamo, ovamo, pe - na Drinu.
Postrojili su ih na obalu. Digli pu5ke. I, tek
tad!, dovjek koji ovo kazuje shvatio je da ho6e
da ih ubiju; bacio se unazad u Drinu, i bio
spa5en. Ostala trojica nisu ni tad shvatila.
Ubijena su.
Koliko na5em merhametu treba da
shvati? Da li je 200.000 ubijenih, poklanih,
spaljenih, mudenih, dovoljno da se shvati? Da
li je 50.000 silovanih, obe5da56enih, dovoljno
da se shvati? Stotinjak tisu6a zafvorenih, da li
je dovoljno? Na stotine tisuda osakadenih.
Milion prognanih. MoZe li du5a, pa makar i
du5a meleka bila, ostati poslije svega toga
nepromijenjena?
Promjena sigurno ima. Da nema, veC

22
bi Muslimani nestali sa lica zemljice one,
Bosne. UzeLi su pu5ku u ruke, kao da su uzeli
sudbinu svoju u iste te ruke. A kad jednom
Musliman uzme pu5ku, Sto rede N.
Ibri5imovid, taj je ne pu5ta do'sudnjeg dana.
Svoju puSku. Ne tudu. Muslimani, takoder
prvi put u povijesti, imaju "svoju pu5ku na
svom ramenu". I to je dovoljna, za prvu meta-
morfozu muslimanskog merhameta.
A ima i "drugih mirodija" kojima se
hrani; opet"'pfvi put, muslimanski merhamet.
DrZavom, na primjer. Muslimani prvi put u
historiji brane Bosnu kao drZavu, svoju, a ne
samo kao zavidaj ili ku6ni prag. Merhamet se,
dakle, obogaiuje novom dimenzijom - svjes-
nim patriotizmom. S druge strane, potpuno je
sazrela i, do sada za'firetana u kudine mer-
hametluka, istina da Muslimani nemaju apri-
ornih prijatelja. Hrvati su tu zabludu
dokusurili. Ostala je sama muslimanska du5a,
du5a koja sama sebe disti.
Dug je put di5ienja zabluda naSe du5e.
Dug je i morao biti. DuSa "dobrih Bo5njana",
kasnije garnirana islamom, smje5tena u balka-
nsku vudju logu, nije imala jednoga dana da se
sabere. Danas, ta se du5a sabira u krvi i golgo-
ti.
U koji kvalitet muslimanski merhamet

23
danas i ubudu6e moZe dvrsnuti? Treba se
nadati da se taj merhamet definitivno odistio
od bespomodne naivnosti, koja je, katkad,
granidila sa suicidalnom glupo56u. Valjda je
sveopda tragedija muslimanskog naroda, pa i
svakoga pojedinca ponaosob, bila dovoljna da
ubudu6e "muslimanski vrat ostane na musli- '

manskom ramenu". Valjda 6e sjedanje biti jade

od zaborava.(?)
Potom, rat je mjera koja bi trebala
izmjeriti kotiiinu davanja muslimanskog mer-
hameta. Do sada muslimanska du5a je bila
dobrotvorna duSa merhamet, sa nevjerovat-
nom filantropskom sklono5du dijeljenja
dobrote, svima prije nego sebi. Od sada na5
merhamet mora, PWo, da se ogleda u na5oj
familiji (muslimanska familija je rasturena!),
potom u sabratu, u Muslimanu' pa svojoj
drZavi, i, na kraju, prema inovjernim sug-
radanima. Jadanje sabrata nije "nacionalizam"
ve6 nuZnost. Jadanje drZave je domala zada(a'
Da bi se opstalo. Samo to: oPstalo.
Muslimanski merhamet granaee se u
nekoliko moguinosti. Prva 6e zasigurno, ili je
vei, kod dijela Muslimana, - mrZnja. Ta
mrZnj a Ce traLiti razloge nestanka svojih
bliZnjih, svoje dasti ili imetka. I naii ie ih u
rezignaciji, ili u osveti. Druga mogudnost pre-

24
rastanja muslimanskog merhameta biie
prezir. To je odnos Muslimana prema drugima
koji ima najveiu Sansu da oduva nacionilnu
op_stojnost. Ujedno, da oduva najkvalitetniju
srdiku merhameta. Na kraju, posigurno ie biti
i repera birvaktilnog merhameta, naivnog i
tupavog, koji iz mora sopstvene krvi ne vidi
krv u komsijinim odima. Takvi, neka vei sada
pripremaju vrat za buduie srpske kame!
I99L. godine sam, rekoh, pisao: mer-
hamet je na5 bunt. Priznajem da u toj redenici
postoji debela naslaga suicidalnog merhameta.
Priznajem, takoder, da u komlijskom, srp-
skom, oku ni ja nisam vidio kamu. priznajern
da nisam bio pametniji od svog naroda. Ali,
ipak, zadrL,ao bih konstataciju: merhamet je
na5 bunt. Naime, Muslimani-Bo5njaci ne ,*iiu
se odreii svoga merhameta. Ne smiju se odreii
sebe. Pitanje je samo u Sta 6e merhamet
dvrsnuti. Najjednostavnije redeno, merhamet
mora dvrsnuti u snagu koja ie osigurati na5
opstanak, pa projicirati nalu buduinost. Ako
ne bude tako, onda 6e ta budu6nost biti bez
nas. Sa jednom jedinom naznakom: bio jed-
nom jedan merhametli narod.

25
$*'

KOMSIJA, ZAKOLJI ME
NJEZNO!

T;y-Fr"om5iluk je stvorila merhametom nato-

Kf ",ill;ffi *:
ffi : i
$t? :J',{:t #;
Sumski duh jo5 doziva najbliZeg ljudskog stvo_
ra na pu5komet daleko. Jer, Srbi ne znaju Sto
je dZennet. A Allah dZ. S. prepoznaje dule za
dZennet u - sokacima. Srbi ne znaju Sto je
sokak. Oni znaju Sto je planinska staza.
Bo5njak je do ovoga rata rijed komiija
vi5e koristio za Srbe nego za Bo5njake. Jer mu
brat nije bio brat. Jer j" u duSmanu na5ao
brata. Jer je, davno, udinio pnu gre5ku - pus-
tio je Srbina u kuiu. (Sje6am r" ,ih-"tli nene
svoje Mevle. Ona nije voljela da joj Srbin u
kuiu zalaz| Kao da joj kuini prag pielazi Sej-
tan. Kada smo joj, u svome crvenom zanosu,
ipak dovladili Srbe u ku6u, majka je odlazila

27
na gornji sprat).A kad Srbina jednom pusti5 u
kuiu, pustio si u kuiu neda6u. Koja 6e do
groba snivati kako da te iz tvoje ku6e istjera.
Jer je ljep5a i bolja od njegove. Jer njegovu
Sejtansku du5u taknu meleci koji u musliman-
skoj prebivaju kuii.
Thko, stvorio si svoga kom5iju. Dao si
mu mogu6nost da ima kuiu do tvoje. Potpisao
si sebi smrtnu presudu. Brzu ili dugu. Ili 6e te
prvom historijskom prilikom zaklati. Ili 6e te
polahko pretvoriti u Srbina. Piie5 kom5ijsku
rakiju. Je56eS komsijsku krmetinu. Psovaie5
komlijskog Boga ...
Danas, Bo5njaci su jo5 skamenjeni
dok ih kolje komsijska ruka. To se u njima dudi
ostatak muslimanske duSe, neokaljan
komsilukom. A da su Bo5njaci imali odi
otvorene za zlo dunjaludko, vidjeli bi srpsku
ruku vjedno nadnesenu nad svojim vratom.
Vidjeli bi komSiju kako sladosrasno kolje svin-
ju. A Srbinu svinja i komsija isto je. Samo Sto
mu je muslimanski vrat drali. Srbinu je musli-
manski vrat neodoljiv. (Moj kom5ija Husein
imao je prijatelja Srbina koji ga je brijao.
Jednom mu je "prijatelj" rekao: "IJso, ne
mogu te vi5e brijati. Kad mi god briwa 'oda po
tvom vratu, ruke mi drhte. Ne znam koliko bi',
jo5 mog'o izdrlati!")

28
 Tr5.om5ija u ovom ratu jeste zaklao komsi-

ITJ1-'"1"JJ;,?ffi I',?,",":l'j1llli,,,[",7
upravo traLio komsiju. prijatelj prijatelja. Kum
kuma. Dolazili su u ku6u u kojoj su tisu6u puta
bili, i tralili osvetu za samo jedan bo5njadki
prijeki pogled. Nekad upuien. Ili, moZda,
nikad. TraLili su, u stvari, razlog pred Bogom
za zlo(in Razlog je bio mali, kao 5to
ie rnati i
njihov Bog. Razloga nema, kao Kto i srpskog
nema Boga. Mada su i samog Boga proglasili
Srbinom, Srbi, u stvari, nemaju pravo nu Bogu.
Proglasili su Ga Srbinom, da bi im On opruu-
dao zlodine. Jer samo Srbin Srbinu opra5ti.
Ep"om5ija je, rekoh, zaklao komsiju. Srbi
-ftil#tr*";;'x:,Irfiij:ilf.*l:
da su presjekli vezu koja ih je *ogtu dovesti
do dZenneta. Muslimani su bili jedina srpska
veza za dlennet. Od ovoga rata, Srbi ie ostati
bez komsija. Valja sadekati i vidjeti na dijem ie
se vratu zaustaviti njihova vjedno dignuta
kama. Okolo ie biti samo srpski vratovi.
Bo5njak nikad vi5e ne smije dozvoliti
da mu Srbin ude u kuiu. Boinjak nikad vi5e ne
smije dopustiti da mu Srbin ude u avliju.
Bo5njak nikad vi5e ne smije dopustiti da mu
Srbin dode za komsiju. Bo5njak nikad vi5e ne

29
smije dopustiti da mu Srbin dode u mahalu.
Bo5njak nikad vi5e ne smije dozvoliti da mu
Srbin ude u drZavu.
Bo5njak ostatak osjeiaja za
komsilukom mora utro5iti na bliZnje. Bo5njak
mora u svome djetetu prepoznati kom5iju. U
bratu. Ocu. Rodaku. U kom5iji. Dakle, u
Bo5njaku. U onome u dijim odima nikad ne6e
vidjeti bljesak o3trice. U saputniku za dZennet.
y,y"'Fu*omsija jeste bliZi od brata. Ako je brat
I ako je Musliman brat'
I-_ryusliman.

30
 AzryryiarJEvJncxr
PRATILAc, r(Ao uuSn

se uz zvuke zavi(aja moZe usniti.

"*o
ff
Zavidaj je Allahov nadomjestak za
izgubljeni Ademov dZennet. Samo u zavidaju
insanskoj du5i moZe biti potaman . Bez zaviia-
ja, cipcio dunjaluk je tijesan.
. Zavi(,aj je onoliki koliko ga omede
ezani. Komsiluk je onoliki dokle se duje vik:
"Majka, de namali!', A dom onoliki dokle
dopire odevo hrkanje.
Srbi su mi opoganili zavidaj. U mom
zavi(aju ne duje se vi5e ezan. U mom
#. *"zavidaju nema vi5e mumina. Cijeli moj
Tlvilaj stao je u jedan muhadZerski zive Ztjui.
U mom zavitaju ostali su razruseni dombvi
koji zjape muslimanski dah. Ostala je zemlja

31
koja deka beri6etnu ruku. Ostale su vodke koje
dekaju merhametli usta. Ostala je rijeka koja
Sumi: pr6bace. (Srbi nikad nisu znali plivati.
Jer su se pla5ili vodenih meleka. Sada, sljegli
su Sumnjaqi na obale na5ih rijeka. Kad zamis-
lim Srbina kako ulazi u moju Sanu, sledim se!
Srbi su nam, BoLe, opoganili zavita| Poru$ili
naSa greblja. Preorali na3e komsijske mede,
mede koje su nas spajale. Srpski opanak gazi
na5u svetu zemlju. Sute na5e livade, luke,
strane. Jer nema onih koji ie ih pozvati po
imenu. Srbi ne6e, jer je na5 zavilai proSaran
na5im imenima: Hasina Strana, Mehina
Krievna, HodZina Sumica, T[rbe, Gradina,
Kuli5de... Srpsko krme hoda po na5oj svetoj
zemlji. Onuda, gdje krme "od kada je Adem
kihno" nije prohodalo. (Jedini dovjek koji je u
mojoj Tlnovi shvatio da se treba oduprijeti
srpskom zlotvoru bio je rahmetli Feriz
Sabuttovid, bekrija i pustahija. On je dijagnos-
ticirao bit bo5njadkog otpora onoga dana kada
su Srbi pustili krmad u Trnovu, da bi unizili
Muslimine. Feriz je ubio krme, i rekao: "Sta
6e vla5ko krme, u muslimanskoj Tinovi!" Neka
Allah dZ. 5. udijeli dZennet du3i Feriza
Fehkina!)

32
 .ikad vi5e, Bo5njaci i Srbi ne mogu
imati isti zavidaj. To ne dozvoljavaju
na5i Sehidi. To neie dozvoliti nali
kuini pragovi. Boinjadki zavitaj treba opasati
ezanom. I topovskim, bo5njadkim, cijevima.
_ Jevreji su imali devizu: ,,Dogodine u
Jeruzalemu". Bo5njaci trebaju imati devizu:
"Sutra, in5allah, u Bosni.,' A sutra je danas.
Sutra je sutra. Sutra je mjesec. Godina.
Stolje6e. Ali, uvijek - sutra.
Jer, nostalgija je neizdrLiva. Nostalgija
je zou zavilaja, zov u kojemu su se stupiti
vapaji svih na5ih didova, i svih naSih unuka.
Nostalgija je prvi fvoj dunjaludki uzvik, kada si
prvi put punim pluiima viknuo: .,Majkeg..',
Musliman ne mole dugo izdrL,ati bez
zavi(aja. Musliman nikad dugo nije izbiv ao iz
zavitaja. Muslimani nemaju emigracije. Jer su,
tisu6ama kilometara daleko, imali zavihj.
Musliman je u svom zavi(aju gradio kuiu,
makar u njoj prebivao jedanput godi5nje . Bez
zavitaja, Musliman de ili uvehnuti ili postati
terorista.
Bo5njak koji zaboravi zavidaj nije vi5e
Bo5njak. Nrj" viSe Musliman. Ntje vi5e insan.
Nije niko. Njega je napustio Allah dZ. S.
Njegove 6e kosti moZda primiti neka tuda
zemlja. Ali du5u mu primiti neie muslimansko

33
nebo. Njegova de du5a ostati izmedu neba i
zemlje, da nikud luta. Izgubljena i sama.
MuhadZer koji sanja svoj zavidaj lidi
na Sehid a iz niegovog zavi(,aja. (Sehidi su
najvedi zalog za povratak u
zavidaj.)
Obadvojica nosaju svoju nevinu glavu pod
pazuhom. Obadvojica trai'e zavidajnu zemlju u
koju ie spustiti svoju du5u, da joj bude pota-
man.
samo se uz zvuke zavt(aia moZe umri-
jeti.

34
NE DAM SANU ZADRZAYT]!

1, * vi su uvijek, a i sada, imali svoj lobi u

\ Sarajevu. Hercegovci, SandZaklije,
\#istodni Bosanci, Kraji5nici, T[rzlaci...
Samo Sanjani nisu. Sanjani, mislim: Kljudani,
Sanjani, Prijedordani, Novljani. I to je imalo, i
ima, dalekoseZne posljedice. U ovom ratu
krvave.
Na Sanjane niko nikad nije mislio. Od
Hamdije do Alije. Bog i politika Kraji5nike su
razvrstali na tri strane: Kraji3nike iz Cazinske
Krajine, Sanjane, i "istodno od raja", od Sane,
Banjaludane. Nekada neprikosnoveni totem
Cazinske krajine, Fikret Abdid, davno je
postavio granicu svoje imperije - do Une. iak
mentalitetno, Babini Kraji5nici i Sanjani se
razlikuju. Prvi su "agrokomerc-zato(,enici",
trgovci i Sverceri, povijesno moZda osudeni,
uvijek izmedu dvije "Live vatre", na kompro-

35
mis. Sanjani su ravnidari, neskloni kalkulacija-
ma, jedan od merhametlijeg svijeta kojeg poz-
najem. A istodno, ve6, prostirao se svijet
pravoslavlja, kojeg su Sanjani podesto morali
preskakati da bi stigli do matice, Sarajeva.
Rat je Sanjane dodekao u gornoj pozi-
ciji. Babo Fikret ni mukajet. Alija tako daleko,
a Karadiid prokleto blizu. Sanjani su iili po
oruZje kod Babe - nisu dobili. Bili su kod
Alijinih (i sAm sam iSao, sa parama) - nisu
dobili. Kala5njikovi po 200 DM su oti5li u
Fodu, u Stolac, u vraZiju mater - u Sanu ne.
SDA Sanskog Mosta, Kljuda i
frijedora jeste (bila) levatska organizacija.
Cekali su Srbe. A narod muslimanski je dekao
vodu. Prije nego Sto ie svi biti odvedeni u
srpske kazamate, izgleda da je neko izdao
napokon done5enu odluku da Muslimani
Kljuda, Sane i Prijedora napadnu prvi: odluka
je bila u subotu - Srbi su napali u utorak prije
subote.
Helem, pala je Sana, pao je Kljud, pao
je Prijedor. Podela su nevidena srpska zvjerst-
va. Thj kraj, ukljudujuii i legendarni Kozarac
dakako, sa tridesetak tisuia Lrtava platio je
svoj merhamet. To je, zasigurno, kraj koji je
"poloZio najvi5e i,rtava na oltar domovine"
koje nema.

36
puta) Tinovo, Tlavnik, iekrdi6e, bili na Jajcu,
na Gradadcu, kada su svi pobjegli sa Igmana
do5li su Sanjani i vratili detnike na Bjela5nicu...
Znam i da Arifovi ljiljani tamo u
Krajini liju krv, dok njihova subraCaiz Kladu5e
Svercuju sa Srbima, a Babo im prodaje Bosnu.
kad sve to znam, onda mogu i da
pitam. Na primjer, pitam: ko smije
sansku dolinu ostaviti u detnidkim
rukama? Alija lzetbegovid pred odlazak na
jednu sesiju Zenevskih pregovora porudio je
borcima 17. slavne kraji5ke: Cuvajte mi
Bosnu! Oni su je i saduvali, a on nije potpisao.
Da li zbog neispunjenih zahtjeva za sanskom
dolinom? Fikret Abdi6, zna se, nije u Lenevi
ni pomenuo ni5ta preko Une. On je traLio
Martin-Brod. Realno gledano, Abdi6u, i kada
bi dobio sansku dolinu, ona ne bi odgovarala.
Babo ne bi mogao ucjenjivati Sanjane
agrokomercovim land-paketima da bi potpisi-
vali njegove kaprice. Oni su nepopravljivi
Bosanci. Alija barem to zna. I ne potpisuje
Bosnu bez Sane. To ne smije niko, sve da je
"do neba svez'o". Jer, onda nema nikakve
Bosne. Ni velike, ni male. A, bogami, ni
Srednje. Ko bi to mogao izali pred one koji su
oslobodili pola Bosne, i objasniti im da su
zalud krvavili. Da nemaju zavitaja. Th djeca

3B
;f-l.itr

(doista se ve6inom radi o djedarcima od Z}-tak

godina, vidio sam ih u Travniku!) nikad se
nede pomiriti da izgube zavitai. (Jedan mi
rede: Da mi je popiti kahvu u Lu5ci palanci -
srpsko leglo kraj S.Mosta - ne bih Lalio umri-
jeti!) Potpisivadima predaje sanske doline pre-
porudujem, da ne bi kaZem ostali bez ikakve
Bosne, da tom narodu ispune barem zadnju
Zelju: da Kraji5nike iz Tiavnika prebace u
Babinu Krajinu. Oni ie za dva dana do6i do
svojih domova!
A dom je vjedni pratilac, kao du5a.
Prije izvjesnog vremena bio sam spre-
man zavi(,aj dati za drZavu. BarenjL trenutno,
udinilo mi se, hudnjaku, da je vrijednije imati
svoju drLavu, a nikad ne zaboraviti zavidaj. (I,
in5allah, za godinu-dvije, za pedeset, ponovno
ga osvojiti). Sve dok nisam ocu predloZio da
"idemo potraZiti novi zavi(aj" u jedan drugi
kraj sigurno na5e Bosne. Otac je samo upitao:
A, ima li tamo Sana?
Da, ima li tamo Sana? U toj mojoj
drLavi, ima li, doista, Sana?
Pitam. Kao da isto pitam: moZe li biti
moja drLava bez Sane? Tleba li biti? Smije li,
pobogu, biti drZava takva, bez Sane?

39
.a =Fe znam odgovoriti na ta pitanja. Ali
lii\ lf znam iedno: ne dan Sanu za drLavut
t" \ Znam" i drugo: svaka je dri,ava, ako
drZavom Zeli biti, zasluZila Sanu. Muslimanska
drlava Bosna bez Sane biti ne smije. Ne zbog
toga Sto bi ostala bez "svoga dZenneta na
zemlji". Nego zbog uloga kojeg su Sanjani u
drZavu Bosnu uloZili. Neka mi neko pokaZe
vedi!.

40
-&l

TATA, BUDI MI BABOI

uslimanska porodica je razorena.

Muslimanska porodica nije vi5e -
familija. Muslimansku porodicu
razorili su Srbi . Uz nesebidnu pomo6
Muslimana.
U muslimanskoj porodici otac vise
nije otac. Nije viSe babo. Otac je tu ..ravno-
pravni (lanzajednice". Thta. Kojivi5e ne pred-
vodi familiju, nije glava kude, nego
"samoupravno" odluduje kao i najgori famili-
jarni bilmez. NaSi odevi prestali su biti odevi
kada su za Oca cjelokupne nacije ustolidili
Titu. Od tada su u zapeiku. Odatle gledaju
svoje "udene i Skolovane" sinove kako im
razaraju pro5lost. I buduinost.
U muslimanskoj porodici majka nije
viSe majka. Muslimanska majka je nestaia
onda kada je (kada su joj) skinuli feredZu. Od

41
tada je postala "moderna". Od tada je njena
glavna Zivotna uloga "nadgornjavanje". Kako
se izjednaditi sa muZem. To jest, kako uniziti
muZa. Mno5tvo muslimanskih i,ena postalo je,
naprosto, raskalaSeno. (Cast izuzecima. I upo-
zorenje da se ovaj tekst na njih ne odnosi.)
Muslimanska tena podela je pu5iti. (A mnogi
se sjeiaju doba kada je duhan bio dast kojega
su zasluZivale samo stare muslimanske Zene.)
Muslimanska Lena podela je da pije. Da psuje.
Da u svoj muslimanski kuhar uvladi krmetinu.
Ideal muslimanske i,ene bila je punda.
Muslimanske su htjele biti Jovanke (Broz)-U
starija vremena. Ili Lepe Brene. U novija vre-
mana. Muslimanska Lena je prepustila svoju
djecu (srpskoj) Skoli. Ili ulici.
U muslimansku familiju u5li su- (srps-
ki) mediji. USao je nadin Livota njojzi neprim-
jeren. USao je Srbin u kuiu. (Sje6ate li se svo-
jih didova koji su bacali televizore kroz pro-
zor? Sjedate li se koliko ste ih prezirali kao
staromodne. Sjetite ih se, danas, kao va5ih
jedinih du5ebriZnika, koji su, instinktivno,
Zeljeli da vas spasu. I proudite im fatihu. Ako
je niste zaboravili!) U muslimansku porodicu
u5ao je (bio) Sumadijski duh. USli su "Gradani
sela Luga", ekalja je nesto malo nepopularniji
bio od Tite, narod muslimanski bio je podijel-

42
&.r'r'
ifv

jen na one koji su za Lepu Luki6 ili Silvanu

Armenulii...
U muslimansku familiju u5la je
novokompronirana muzika. prepuna serbskog
duha. USli su Milovani, Marinke, Mitri,
Dragane, Zorice, Cece ... (Zapitajte se gdje su
sada va5i idoli. Eno ih u detnicima!) Uz Srbe,
jedino su Muslimani imali novokomponiranu
muziku u biv5oj Jugoslaviji. Hrvatri nemaju
(srpske) novokomponirane muzike. A
novokomponirana muzika je, doista, srpski
izum. Da bi Srbin mogao pokazati svoje
najniZe nagone.
U naSu familiju u5la su nemuslimans-
ka imena. Nema naroda na ovom dunjaluku
koji se toliko odricao svojih imena. Koji se
toliko stidio svojih imena. Kojemu su druga i
tuda imena bila znak modernosti, prestiy',a, sta-
tusa. Muslimanska imena su nam bila staro-
modna. Kao Sto su nam staromodni bili i na5i
didovi. Muslimani su djeci davali srpska
imena. Nikad se ne upitav5i za5to nijedan
Srbin nikada nije svome djetetu dao musli-
mansko ime.Muslimani su svojoj djeci davali
"medunarodna" imena. Nikad se ne upitav5i
za5to se cijela "medunarodna zajednica', lecne
na pomen muslimanskog imena.
("Medunarodna zajednic&" je, evo, pok azala

43
 d q
3

i
I
.r3

t;
j
svoje lice. Napravite test i podite sa svojim l
4
muslimanskim imenom preko medunarodnih rs

,q
granica!) :.l
'i1
.jl

Muslimani su u muslimansku familiju t.::!

pu5tali mje5ovite brakove. Bez ikakvog musli-

manskog zakona. Bez ikakvog uvjeta.
Mje5oviti brak nije problem - ako se ustrojava
prema Serijatu. Srbi su planski uni5tavali mus-
limansku familiju. Srbi su se po partijskoj, po
velikosrpskoj, direktivi Zenili sa djevojkama iz ,l

najuglednijih muslimanskih familija. i

Nerijetko, Blagi BoLe, i iz hodLinskihl Za :
mje5ovite brakove krivi su na5i odevi i majke, I
koji su na sudbini svoje djece gradili karijeru.
Ili, kriv je njihov merhamet, koji je u svakom
inovjercu prvo gledao dovjeka. Krivi su jer se
nisu drZali islamskih nadela.
Muslimanska familija ostala ie bez
svoga kudnoga namjeSten.ia. Ostala je bez
muslinaLrskih prcdnrctd. Sedjc, divant, (iljtc-
ta, du5eka, mindera, sehare, demirlije, sofre,
tepiha, prnje, pe5kuna, sahana, pe5tahte,
levhe... Muslimanska familija ostala je, time,
bez du5e. Poprimala ie srpsku du5u. (Moja
majka, prognanica i hudnica, pita me: Gdje je
sada moj regal? Odgovaram joj: Majko, u srp-
skoj kuii. I, vjeruj mi, tamo se on bolje osjeda
nego u tvojoj!)

44
 ; Iz muslimanske famili je izlaziLi su
;ki praznici. Izlazili su na5i bajrami.
inovjeraike slave. U muslimanskoj
praznovala se vi5e Nova godina nego
A niko tako nije prihvalao ,,drlavie
" kao Muslimani. Vri5tali su roden-
ikivali osmi martovi. (Sje6am se
nog lica moje rahmetli nene kada
ryt na nagovor uditeljice - Srpkinje _
;llosmomartovski poklon,,. Neka mi
,Allah oprosti!) A svi "na5i,, praznici
t'lidili na srpske slave!
U muslimanskoj familiji odrastala su
na djeca. Neosuneieno musliman-
ijete direktan je dokaz da su na
lodavanje Muslimana najveii uticaj imali
ilq .obrezivani g, i e, svi i eJ ..\/ei. odavna
uwojio kao zdravstvenu dinjenicu. Srbi nisu.
Za Srbina ie obrezivanje io5 uvijek poturda-
vunjc. 'Iirko glcdano, za Musliniana je neo-
brezivanje - posrbljivanje.
U na5u muslimansku familiju u5la je i
- psovka. Za Muslimana je psovka
bogohuljln_
je najvi5e vrste. U prb5losti dosansti
Muslimani su se razlikovari od ostalih naroda
u_Bo.sni (i) po tome Sto nisu psovali.
Muslimanu je psovanje bilo vrijed^enje ne
samo Boga, nego i BoZijeg reda na Oun;aluku.

45
(U red najteZih psovki, osim vjerskih, ulazile
su i "svjetovne"^- sunce' zemlia, nebo i dr') i
Musliman se psovanjem svodi na ljudsku '

ni5ticu. (Sjeiam se oca dija je najvi5a psovka

bio lzrail. Sjeiam se da se je danima stidio
poslije te psovke. Iako je psovao onoga koji ''
l'vadi du5u" - pravilno: Azrail - iako mu je
iskrivljivao ime, i tako umanjivao krivicu pred
Bogom, moj otac se, ipak, stidio i mudio u
samopokajanju, jer je opsovao ono Sto je od
Boga dato).
Da, muslimanska porodica ie razore-
na. Muslimanska porodica nije vi5e familija'
Koliko 6e posljednja tragedija Muslimana uti-
cati da muslimanska porodica postane musli-
manskom familijom?
Ne znam . Znam samo da 6e musli-
manska porodica podeti liditi na familiju kad u
njoj tata postane babo.

46
w

ZEKIAT ZABOSNJAKE

o5njaci su do ovoga rata bili najnesoli_

darniji narod u Bosni. Jer, nisu bili
Muslimani. Jer im je inovjerac i
Musliman bilo isto. Jer su vjerovali u biatstvo i
jedinstvo. Srbi su, povrtr, Muslimanima u
nacionalitet ubacili virus ,omrzi bliZnjega
svoga". Virus zavidnosti. Musliman j" w{u
ekonomsku nadmoe pokazivao na tvtuitimanu.
Musliman je pravio kuiu .,pola metra ve6u od
kom5ijine". To je bio glavni ..urbanistidki mus_
limanski plan". Tlosio je zadnju crkavicu da bi
kom5iji pokazao svoju ,.modeinost,,: u namje5_
taju, u obladenju, u cjelokupnom Zivotntm
cifranju. Tako je tanjio Musliman svoju
ekonomsku osnovicu. princip ,,neka tomsili
crkne krava" podesto je pielazio granicl
nacionalnog ponosa. I prelazio u g.unl.u ,rp-
skog bogaienja. Muslimani su u sipskim pr;-

47
davnicama i kahvanama ostavili vi5e novca
nego je potrebno zabudu6u obnovu Bosne!
at je buduie Bo5njake zatekao
ispraZnjene od muslimanstva. Rat je -
osim naivnosti, suicidalnog mer-
hameta i komsijske blesavosti - do srZi
pokazao svu muslimansku nesolidarnost. Od
drL,ave do familije. Muslimanske su padale
regij e, a da Musliman nije Pomogao
Muslimanu. Padali su gradovi, a Musliman je
jo5 sanjao doba u kojem "ovo nije moj rat".
Srbi su ulazili u komsijsku kudu dok je
Musliman divanio da "nede njega". Kada je
Srbin napokon u5ao u njegovu, naiSao je na
Muslimana - samog. Da, srpska soldateska je
udarala na muslimanski grad, muslimansko
selo, kao da udara na samo jednoga
Muslimana. To mnoStvo ljudi ni5ta nije veziva-
1o. Veze islamom su pokidali. Veze nacijom jo5
nisu bili udvrstili. A familijarne su olabavile'
Srbi su Muslimanima pokazali gdje su trebali
biti solidarni. Srbin je Muslimanu prvo sru5io
dZamiju. (Solidarnost u islamu) Srbin je pok-
lao i muslimana vjernika i Muslimana nev-
jernika, i Muslimana SDA-ovca i Muslimana
SDP-outa, i osunedenog i neosunedenog, i
bogatog i siroma5nog, i oZenjenog Srpkinjom i
oZenjenog Muslimankom... (Solidarnost u

48
naciji) Srbin je silovao Muslimanku, dok su
njena brala, odevi ili rodaci gledali. Srbi su
silovali Muslimanke jer su znali da, vee
odavno, one nisu za|fieene. (Solidarnost u
familiji) Srbi su, tako, iscrtali nacionalno-vjer-
sko-familijarni program opstanka Muslimana.
Samo ga treba znati i5ditati.
Muslimani su odekivali solidarnost iz
svijeta. Koja je, normalno, izostala. Muslimani
su odekivali solidarnost od svojih bjelowjet-
skih zlotvora. Tu su solidarnost vapili jer - sami
nisu bili solidarni. A davno je redeno: Pomozi
sebi, pa C,e ti i Bog pomoii. Muslimani su se te
divne maksime pridri,avali kao principa
sebidnosti!
Musliman postaje Muslimanom tek
kada bude doveden do zida. Iza kojeg
nema vi5e niSta. Rat je, ipak, podeo
otkrivati zrnca muslimanske solidarnosti. Jer
su se Muslimani podeli upoznavati. Sarajlije su
dijelile posljedn je zrnce riZe medu sobom.
Logora5i su mrvice dijelili na mrvidice.
Bo5njadki borci su razdjeljivali posljednje
metke:
BoSnjaci, po'ko zna koji put tvrdim,
trebaju uditi od jevreja. Dva jevreja u jednoj
sobi biti ne mogu ako se ne svadaju. Kada
izadu na ulicu ne mogu jedan bez drugoga. Da

49
 ne spominjem onaj vei otrcani jevrejski prin-
cip "pomaganja tri puta". Jer, to za Bo5njake
ne vaZi. Oni, jednostavno, nisu zasluLih ta "tri
puta". Bo5njadki princip solidarnosti treba biti
- jedanput. Bo5njak Bo5njaku mora pop_gfi
jedanput.'tr ovaj to ne smije iznevjeriti. Jer de
propasti. Ovaj princip uspostavili su bo5njadki
Sehidi. (Imao sam prijatelja kojemu sam do
ovoga rata pomogao tisuii puta. I on me je
malo manji broj puta iznevjerio. U ratu sam
mu pomogao jedanput. I, nakon njegove
iznevjere, nema viSe.) Solidarnost "u vi5e
puta" za Bo5njake je opasna. Jer slabi bo5n-
jadku kompaktnost. Ier razara i ono malo
stvorenog tkiva solidarnosti kojeg su BoSnjaci
mukotrpno stvorili. Jer, ima toliko Bo5njaka
kojima je solidarnost nuZna, da je grijeh troSiti
je na polovidne Bo5njake ili murtate.
reba, napokon, uvesti .zekjat za
Bo5njake. Bo5njak je toliko muhtad
jedan drugome da svakom Bo5njaku
treba dati zekjat. Dok Bo5njaci ne dodu do
onoga do dega su ostali narodi davno doSli.
"Zaito su Englezi zavladali onakvim gospod-
stvom na zemlji? Zavladali su pomoiu morala
i principa. Pripovijedao mi je jedan pouzdan
dovjek da poznaje jednog Engleza na nekom
poloZaju na Istoku koji je naredivao svome

50
ry

slugi da mu kupuje dnevne Zivotne potrebe u

radnji jednog Engleza... Jedanput mu je sluga
podnio mjesedni radun sa u5tedom do 20 funii,
na5to ga Englez zapitakako je do5lo do te u5t-
ede. Sluga mu kai,e da su napustili radnju kod
koga su kupovali i da su podeli kupovati kod
jednoga domaieg trgovca Arapa. Na to mu
rede njegov gazda da opet kupuje kod onoga
Engleza kod koga je i prije kupovao, naito
sluga primijeti:'Zar i ako to trali izdatak za 20
funti vi5e?' Englez rede: "Makar to iziskivalo
da se izda20 funti viSe,". (Sekib Arslan: Zailto
su Muslimani zaostali, a drugi napredovali,
"Ljiljan", L994).
Bo5njaci moraju biti solidarni do kra-
jnjih granica nacionalne sebidnosti, do granica
opstanka. I sankcionirati Bo5njake koji to nisu.
Od iskljudivanja iz zajednice. Do prezira.
Svaki nesolidaran Boinjak ugroZav a iivot
tvoga djeteta. A Bo5njacima valja misliti i na
prapraunuke!

5L
 pa4tul/afiy'aflaV/z)ay':ti,la

RAZGOVOR SA SUTAXOM
Zof pnTb zego .{lo le prog/anh Lzz. t?atuzonza
o//asf Sapa/za &o"rza, ra"vrzozarao ,ra/?/ ,ra
fziremn '9a/a'7b hb a Kz)bcz. ,Are,4a
'41/tVt*.
zes4 /ohb sazz zTbgzaa ,frafnt', /ro7.. 1
/lagzao

ljuianin: Halo ! Zilhad Kljudanin

ovdje. Mogu li dobiri Fikreta Abdi6a?

Abdid: Ovdje. Izvoli, Zilhade.

Kljuianin: Kako si, Babo?
Abdid: Dobro sam, kako si ti?
Kljuianin: Dobro, koliko se moZe
biti. Nego, da li postoji moguinost da ja dobi_
jem od tebe intervju za,,Ljiljan,?
Abdid: Ne! BoZe saduvaj! Alijinim
novinama ne dam ni5ta!
Kljuianin: Nisu ovo Alijine novine.
Abdid: Sve su to Alijine novine.
Kljuianin: BaS sve?
Abdid: Sve! I isti ljudi koji su me
napadali'87,i sada me napadaju.

53
 Kljutanin: Ja te nisam napadao '87.
Dapade, branio sam i tebe i Hamdiju i Tunju.
Tunju sam dak, sa jednom grupom ljudi,
spaSavao da ne ode u zaMor. A plak'o sam k'o
malo dijete kad je tvoj Hasan umro.
Abdid: Dobro, nisi ti. Ali drugi jesu.
Ona rugoba Gordana KneZevi6 ffaili mi inter-
vju, a bila je na delu hu5kada '87. Ne dam ni5ta
ni jednom bosanskohercegovadkom mediju!
Kljuianin: Zar su ba5 svi lo5i?
Abdi6: Svi! Neito je malo valjala
"Euro Bosna", ali eno i ona se isla,rarila. I oni
udariSe po Babi!
Kljuianin: A valjaju hrvatski mediji?
Abdid: Valjaju. Oni su profesionalni.
Kljuianin: Plaho profesionalni. E,
moj Babo ...
Abdid: Zavas su profesionalci.
K[iutanin: Dobro, daj im. Sve im daj,
Babo. Samo znaj, Babo, da svaka tvoja rijed u
hrvatskom tisku moZe otfikariti glavu onom
na5em izbjeglidkom jadniku tamo!
Abdid: Nede, neie... "Ljiljan" Sto pi5e
- to je sramota! Sad protelirate Durakoviia.
Tog pjanu. On bi rodenu mater prod'o za vlast.
Thj je, bolan, Kljudaninu, mene zatvorio '87. A
prodaie i Aliju.
Kljudanin: Zar se ti i Alija ne moZete

54
nikako dogovoriti. Ja sam, Bogami, mislio da
vi sve ovo u dogovoru radite, kako bi isfolirali i
Ttrdmana i Slobu.
Abdid: Ma, kakvi. Ne radimo. Nema
dogovora. Ne moZe se sa Alijom. pa, Gani6 i
Muhmutiehajii su ekstremisti...
Kljuianin: Pusti njih, zar ti i Alija...
Abdid: Ne moZe. On ho6e islamsku
drZavu.
Kljuianin: A Sta ti hoie5? Sta znadi
autonomna pokrajina Zapadna Bosna? pa to
je rasturanje Bosne!
Abdid: Nije to rasturanje Bosne. To je
jedini nadin da se saduva Bosna. Alija je vei
rasturio Bosnu.
Kljuianin: A Sta demo sa Kljudom,
Sanom, Prijedorom?
Abdi6: Ljudi ie se ramo vratiti. Bili ti
krajevi u Autonomnoj pokrajini Zapadna
Bosna ili ne. Po ovom planu iz Zeneve trebaju
se vratiti.
Kljutanin: Moj otac kaLe da ne6e ako
su tamo detnici. Nego, hode5 li ti meni dati
intervju?
Abdid: Ne6u, i ti si isti kao i oni.
Kljuianin: Jesi li ditao moj tekst o
tebi u "Ljiljanu"?
Abdid: Jesam. Sve je to Alijina kuhin-

55
ja.
Kljuianin: Kakva, bolan, Alijina
kuhinja. Pisao sam o tebi kao djedak.
Abdid: Alijina kuhinja, Alijina. Eno ti
Alijice tvoga.
Kljuianin: Izvini, to je moj predsjed-
nik, kakav je da je. I nije Alijica. Nego Alija!
Abdi6: Jeb'o te Alija!
Kljuianin: Za5to mene? Ti si mu se
uvladio kad si trebao doii na vlast. Ja nikad
nisam bio niti dlan SDA, a vlast mi se va5a
gadi.
Abdid: Slu5aj, Kljudaninu, to je jedna
grupa fanatika. Ja sam pokuSao na Kongresu
SDA da to promij enim. TraL,io sam
demokratske promjene u SDA. Mene su ved
tada podeli da zaobilaze. Sve su uzeli u svoje
ruke. IJ Lenevi se dogovorimo jedno, a
ispadne drugo. Onda sam ja podeo sam.
Kljuianin: Rat je, Babo. Ne znam
moZe li se sam?
Abdid: Nije Abdid vesla sis'o! Ne
znaju oni s kim imaju posla!
Kljuianin: A narod?
Abdid: Sta narod?
Kljuianin: Nemoj cijepati to malo
naroda Sto je ostalo!
Abdid: Narod je uz mene.

56
 Kljuianin: Bogami, pro5ao sam ne5to
Bosne, i nisam stekao taj dojam...
Abdid: Narod hode mir. Hode da radi i
da jede.
Kliuianin: Thdno. I imaie sve to kad
bude imao slobodu.
Abdid: Mi se moramo dogovarati, a ne
ratovati.
Kfiuianin: Hoie5 li i6i u Sarajevo, na
Skupltinu?
Abdid: Bote saduvaj! Pa nisam ja
budala!
Kljulanin: Dobro. Hajde, bolan, daj
mi intervju. Reci samo datum i mjesto.
Abdi6: Ne, ne. Vi ste kriminalni.
Kljuianin: Pa, dobro, "Babo".
Abdii: Zdrav o, Kljudaninu.
Kljuianin: Alahimanet, "Babo" !

57
a;.j#
r'
I

POTOMCIKMETA SIMANA

Ugljeviku ima 500 srpske sirodadi.

Ma5allah! Armija BiH do sada je
poslala u dZehennem 50-tak tisuia
detnika. Eyvallah!
Srpske majke ie ubuduie, Sto bi rekao
Ibri5im, radati grumenje leda umjesto djece.
InSallah!
Svako srpsko sirode samo je znak da
Allah dZ. 5. polahko, ali sigurno, u;"dn atava
vagu na dijoj jednoj strani piie ZLO a na dru-
goj DOBRO.
Jedina ruka koja ujednaduje BoZiju
vagu, ruka je bosanskog vojnika. DuSe naSifr
Sehida neie se smiriti sve dok ijedna zlodinad-
ka srpska dula ne zavr5i u dZehennemu. Thd,
samo tad, moi,e prestati rat.
Srbi su toliko zla na ovom dunjaluku
podinili da od Boga ne mogu odekivati ono Sto

61
Bog svakome daje - potomke. Srbi su toliko
ruke uprljali, da Ce se njihova djeca radati sa
kwavim zanokticama.
Ti, potomci kmeta Simana!
Ti, kmetovi, koji su se dodepali silesije
orulja, pa'pod za5titom njegovom - kolju. Da,
Srbin moZe da zakolje, jer zna da iza njegovih
leda stoji tenk. Ti, hudnjaci, koji na sami
pomen jednakog ili veieg oruZja, daju se u
bijeg. "Tiadicionalisti srpskog juna5wa". Eno,
ljube braiu svoju rusku po brdima oko
Sarajeva. Ljube, a sve u nebo gledaju.
Muslimani u muslimanskom Sarajevu
odavno ne ljube vi5e nikoga. I pogled prema
nebu diZu samo onda kada u njemu tral,e
Allahov osmijeh.
A da ho6e, Allahu Svemogudi, odozgo
ipak da kane jedna na Srbe bomba! Samo
jedna. Ne zbog Muslimana, nego da uveia
onaj srpski strah!
Th lica. Srpska lica. Prepuna straha.
OteZala od grijeha. Od zla.
Srbin se pribliZava dovjeku samo onda
kada je mrtav. Ili zatvoren. Pogledaj, dragi
ditaoce, srpska lica!
Ai svoje pogledaj lice, Muslimanu:
svijetlo je - kao ramazanl

62
F-'

NOC ZENILJE

je smrtnim sjemenom posijana...

ffiemlia
lijeZu dudovi5ta.
Svaki pravi Bo5njak mrzi Dunjaluk.
Svaki pravi Bo5njak jedva deka da se na Zemlji
pojavi jo5 koja tragedija. Svaki Bo5njak sarya
nebeski prasak, kijametski dan.
Zemlja je Sejtansko jaje iz kojeg se
lijeZu B.B. Ghalii, Mitterrandti, n4alori,
Clintoni, Jeljcini , Zirinovski, Oweni i oitala
gamad. Zemljaje dir iz kojeg curi dZehennem-
ski gnoj - Srbi. Srbi su onedistili Zemljuvile no
sve dosada5nje ekolo5ke katastrofe zajedno.
Da bi ovaj planet barem bio prvi svijet mora
se rijeiiti toga dira. srbi su napravili tolik o zla
da vi5e nemaju pravo na ono Sto svaki BoZiji

63
stvor ima - pravo na tlo. Srbi nemaju pravo na
wijet, na drvo, potok, behar, sunce...
Danas je Dan Zemlje. Danas je 22. 4.
Dan u kojem bi, kaZu, svaki dovjek trebao
pomisliti na (ne)distoiu svoga planeta. Danas
je, rekoh, 22. 4. I ne mogu misliti ni o demu
drugom osim o - GoraZdu. Okolina Gorahda
je danas najzagadeniji dio zemljine kugle. Sva
smrad svijeta danas teli da ude u GoraZde.
Srbi i wjetska savijest. GoraZde je danas jedi-
no disto mjesto na dunjaluku, Prepuno Sehid-
skih du5a
Znam to. I - kriknem. Jer i ovo znam:
Bog je jedini ekolog.

64
SRBI SU NARODBEZ
INTBLIGENCIJE!

rbi su narod bez inteligencije. Srpska

"inteligencija" je skupina guslara kojima
je vrijeme oduzelo gusle. (Mnogi od njih
jo5 uvijek vole zaguslati. Karadiid, na primjer,
Lubarda. Ili "Sekspirolog" Koljevid) Srpska
"inteligencija" jo3 uvijek Zivi u desetercu.
Rajko Petrov Nogo, "vitez srpstva", upinjao se
"do kosovskih Lila" da elaborka tezu po kojoj
je deseterac uzvi5en stih, "plemi6 medu versi-
ma". A deseterac je samo jedno Sumsko har-
laukanje. Prefinjenom uhu neprimjeren.
Muslimanskom, na primjer.
Srpska "inteligencija" joS sanja pred-
kosovsko doba. Epski Sirok krajolik. Doba
narodnih tribuna, koji, sa starostavnim Stapom
u ruci, vizioniraju svoj narod. U toj viziji nema
drugog naroda. Dokle dunjaluk seZe svuda je

65
suhi Srbin.
Stoga, ne treba duditi da je svekoliki
genocid na prostoru biv5e Jugoslavije
pripremila srpska "inteligencija',. Nad
Bo5njacima, Hrvatima, Albancima... U drugim
fa5izmima genocide su pripremali generali. ni
prirodno obdareni ludaci. Genocid nad ,,nes-
rpskim narodima" pripremili su "najpametniji
Srbi". Ako se izbjegne ona Ralkovideva da su
Srbi lud narod, Srpska akademija nauka je
leglo srpske pameti. Ako je to, pak, kako
mnogi vei kaZu, ludak do ludaka - Srbi onda
pametnijih nemaju.
Srpska "inteligencija" je oduvijek
imala tlapnju povratka u narod. To jest,
povratka u Sumu. Mnoge i danas dudi kako je
to srpska "inteligencija" iz grada prebjegla u
Sumu. Iz grada, u kojem su imali sve: najbolje
pla6ena radna mjesta, najbolje stanove, mno5t-
vo prijatelja. Odgovor leZi u dinjenici da srpski
"intelektualac" nikad grad nije osjedao
gradom, nikad svojim. Njegovom katunskom
duhu grad je bio kafez. Jer, grad je disciplini-
rao njegove zvjerske nagone. Nije mogao har-
laukati. Nije imao svoju Zivicu iza koje bi vr5io
nuZdu. Nije se (na Ba5dar5iji) mogao bacati
kamena s ramena. U gradu nije mogao, u
stvari, skriti svoj kukavidluk. Zato bi se sloZio

66
sa tezom da su Srbi u Bosni bili ugroi,eni.
UgroZeni od civilizacije. Srbi civilizaciju mrze.
Stoga, ne treba duditi se Srbinu koji, sasvim
priljeZno, baca granate na grad. On ru5i ne5to
Sto mu je strano. On ru5i ono gdje je bio nes-
retan. To je kao da dovede5 King Konga u
Pariz. (Egzemplarna slika odnosa pravoslavaca
prema gradu je slika ruskog pisca Limonova,
"Srbina u du5i", koji snajperom nasumice puca
na Sarajevo. On puca nasumice, jer on, zapra-
vo, ne gada nikoga konkretno - on puca na
Grad) Srbi pucaju na Grad, ali ne odriduii se
zemlje na kojoj podiva grad. Jer, sve je to, po
njima, srpska zemlja. "Sarajevo je napravljeno
na srpskoj zemlji". I svaki drugi bosanski grad.
Jer, Srbi, uistinu, sanjaju predcivilizacijsko
doba, Sume i poneku krdevinu, na kojima bi
Srbi bili jedini narod. To je jedan od razloga
za5to se srpski "intelektualac" bolje osjeia na
Palama nego u Sarajevu.
Mirko Kovai jedini je srpski intelek-
tualac. Drugih nema. Mirko Kovad jedini je
osudio genocid koji njegov narod dini nad
drugim narodima. Niko drugi nije. Grupa srp-
skih "demokrata" (V. Pe5id, S. Selenii, I.
Durid, i dr.) o osudi svoga naroda mucaju. Ili
gundaju da se do istoga cilja moglo doii sa
"malo manje krvi". Pa, dak, svoj narod nisu

67
 osudili ni oni "po5teni,, Srbi koji su jo5 uvijek
u
bosanskohercegovadkoj vlasti (M. iuro"ii,
ivt.
Pejanovid, T. Mijatovid-Ljui6). Svi su'oni
poput onih "po5tenih" Srba to.li iti ,,ne znaju
fo puca po nama i njima',, ili ,.nisu svi Srti
isti", ili 'Ja nisam nikog ubio',. Thkva mi5ljenja
su samo opravdanja zlodina. Svaki ,,po5ten,,
Srbin ako Zeli da mu se po5ten pi5e bez navod-
nika treba stati pred ogledalo, ili pred lice
Bo5njaka, i reii:...D_a, ja pripadam n*oO"
je podinio genocid. Stidim si zbog
[o;i
toga.,,
.intelektu.Srpska "inteligencija', ima rnre Licu na
MreZicu ispunjenu betonom. Ona
ne moZe shvatiti da postoji neko drugi i
drukdiji. Jer, srpska f,int"ieg"ncija,, riij"
inteligencija. Jer,. misao joj podiia naiahik;;;
j: .u.Tu stolje6imu ,iuuiula. Jer, srpska
"inteligencija" terorizira svoj narod. U tom
kolopletu, ili ie Srbi osta ti bei,.inteligerr.ije,;,
ili ie srpska "inteligencija', ostati bez naroda.
A moj narod kale: ..Farkliji je gram
pameti, nego dunum zemlje!',.

68
frm,6tVo6t'/irrtz/z,6aahca-z/aiaaa

SRPSKI "INTBLEKTUALCI''
SU ZLOEINCII
,Srps/z "tzte/eitua/ct'" ,tu pafz'zt// zts s/oft'na a
Bo,rm. O/,4oziretzzl (v/auaz7a, nafetya,,&/az-
7iz/ /a 7:zsanTb progra//la gezaa/a za/BafzTadrz,a

. Radovan KaradZid - srpski "pisac" i psi-

hijatar; din-du5manin No L.

2. Nikola Koljevid - historidar i teo-

retidar knjiZevnosti; biv5i profesor Filozofskog
fakulteta u Sarajevu; din-du5manin No 2.
3. Aleksa Buha - biv5i profesor
klasidne njemadke filozofije u Sarajevu; jedan
od veiih du5mana Muslimana.
4. Milorad Ekmeiid - biv5i profesor
historije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu;
siva eminencija bosanskog detnidkog pokreta;
tvorac svih planova genocida nad
Muslimanima; danas u Beogradu.
5. Slavko Leovac - biv5i prof.

69
knjiZevnosti na Filozofskom fakultetu u
Sarajevu; desna ruka M. Ekme1i6a; danas u
Beogradu.
6. Nenad Kecmanovid - biv5i prof.
Fakulteta politidkih nauka u Sarajevu; jedan
od najopasnijih detnidkih ideologa.
7. Vojislav Maksimovii -.bivSi profe-
sor knjiZevnosti na Fil. fakul. u Sarajevu; u
Fodi "igrao nogomet" sa odsjedenim musli-
manskim glavama; silovao sekretaricu
(Muslimanku) direktora "Fodatransa".
Velibor Ostojid - biv5i lektor na
B.
Radio - Sarajevu; sa Maksimoviiem dinio
navedena nedjela u Fodi.
9. Dragan Kalinid - doktor iz
Sarajeva; danas "srpski doktor Mengele", koji
vr5i eksperimente na zato(enim Muslimanima
na Palama.
L0. Miroslav Toholj - knjiZevnik; pot-
pisao proglas srpskom narodu za napad na
BiH; danas "ministar informisanja Republike
srpske" i isljednik logora5a na Palama; ima
stan u Beogradu, u biv5em predstavni5tvu
"Oslobodenja".
11. Todor Dutina - knjiZevnik; danas
direktor "SRNE"; povremeno udestvuje u
mudenju zarobljenih Muslimana.
12. Radislav Vukid - nekada pisao

70
pjesme, doktor;jedan od glavnih srpskih zliko-
vaca u Bos. Krajini; organizator logora,
etnidkog di5ienja: u jednom danu odveo 200
Muslimanki iz Banjaluke u srpske bordele.
13. Gojko Dogo - knjiZevnik; predsjed-
nik Udruienja Srba iz BiH; jedan od glavnih
ideologa srpskog zlo(ina; Zivi u Beogradu.
14. Rajko Petrov Nogo - knjiZevnik;
jedan od vodedih ideologa srpskog zlodina;
osobno napravio plan di5ienja Muslimana na
Romaniji.
15. Vojislav Lubarda - knjiZevnik; ide-
olog srpskog zlodina; napravio plan genocida
nad Muslimanima u Rogatic|'Livi u Zemunu.
16. Tomislav Sipovac - knjiZevnik;
danas upravnik logora na Grbavici.
17. Ljubomir Zukovid - historidar
knjiZevnosti; ministar kulture "Republike
srpske".
18. Drago Jovanovid - pisac za djecu;
danas upravnik logora u Karakaju kod
Zvornika.
19. Nikola Popla5en - biv5i profesor
Fak. pol. nauka u Sarajevu; jedan od detnidkih
komandanata; viden u detnidkoj uniformi na
naslovnoj strani kragujevadkog detnidkog lista.
20. Svetozar Koljevid - teoretidar
knjiZevnosti; brat Nikole Koljeviia; mnogi

7T
kalu opasniji od brata; danas Zivi u Beogradu.
21. Vladimir Nastid - knjiZevnik; biv5i
urednik djedijeg lista ,.Vesela sveska,'; danas
na Palama.
22. Dragotjub Jeknid - djediji pisac;
biv5i oficir JNA; danas na Han-irij"it" tuo
detnidki komandant.
23. Dejan Gutatj - pjesnik; u detnidkoj
uniformi "nad Sarajevom".
24. Savo Vuiid - biv5i urednik Tiedeg
programa Radio-Sarajeva; danas u Njemadkoj
gromoglasno prop agira detni5tvo.
25. Isidora Bjelica - knjiZevnica; kier_
ka Dimitrija Bjelice; ober-detniku5a; djevojka
ratnog zlodinca Dragoslava Bokana, vode
"Belih orlova"; na Palama zadu?,ena za propa_
gandu; osnivad organizacije ..Samo Srptihia
Srbina spa5ava".
26. Nebojla Jevrid - knjiZevnik;
udestvuje u napadima na Sarajevo, i o tome
piSe u "Dugi"; Zivi u Beogradu.
27. Dara Sekulid - pjesnikinja; danas
na Palama; pi5e pjesme "o srpskoj ugroZenos-
ti ".
28. tso5ko Lomovid - pjesnik za djecu
iz Brdkog; danas izvjestad Radio Novog Sada
iz Brdkog; udestvovao u mudenj ima zaioreni-
ka u logoru Luka.
Ur

72
 29. Borislav Da5id - knjiZevnik iz
Sanskog Mosta; u detnidkoj uniformi; udestvo-
vao u paljenju sela Tinova, daplje, i Gornje
Mahale.
30. Boro Kapetanovid - pjesnik iz
Sanskog Mosta; u detnidkoj uniformi; jedan od
podstrekada iseljavanja Muslimana iz Sanskog
Mosta; na Radio Sanskom Mostu recitira
pjesme u kojima slavi klanja Muslimana.
31. Du5an Prada - pjesnik iz Sanskog
Mosta; u detnidkoj uniformi udestvovao u
di5denju sela Kijeva; udestvovao u borbama na
Jajcu.
32. Ranko Risojevid - knjiZevnik iz
Banje Luke; danas predsjednik Udruienja
srpskih pisaca.
33. Nikola Guzijan - knjiZevnik iz
Banje Luke; jedan od osnivada SDS-a; danas
urednik detnidkog "Glasa".
34. Zdravko Kecman - knjiZevnik;
biv5i oficir JNA; udestvovao u etnidkom
di3denju Sanskog Mosta.
35. Branko duiak - pjesnik; danas na
Palama; prepoznat kao silovatelj zarobljenih
Muslimanki na IlidZi.
36. Sava Ceklid - biv5i urednik "Vesele
sveske"; danas na Palama; visoko kotira u det-
nidkoj hijerarhiji.

73
 37. Du5ko Andi6 - reZiser; jedan od
glavnih reZisera detnidke propagande na
Palama.
38. Slavko Milanovid - biv5i direktor
Kamernog teatra u Sarajevu; Sogor Miroslava
Toholja; sada direktor Press centra na Palama.
39. Milorad Pejid - pjesnik iz Tuzle; u
Tbzli radio kao inspektor DB-a, danas jedan
od detnidkih komandira na Majevici.
40. Zeljko Grahoyac - pjesnik iz
Zenice; bio na Palama; danas u \emadkoj.
41. Majo Topolovac - pisac za djecu;
nije bio na Palama, ali iz Londona blati BiH.
42. Mitar Miljanovid - bivSi profesor
Ekonomskog fakulteta u Sarajevu; danas na
Palama; zaduten za zlo(ine u Hercegovini.
43. MiloS Vasid - biv5i profesor hisrori-
je na Filozofskom fakultetu u Sarajevu; jedan
od ideologa detnidkog zlodina.
44. Nenad Grujiiid - knjiZevnik iz
Novog Sada; pomagao zlodince iz svog rodnog
Prijedora.
45. Nedeljko Zugid - pisac-psihopata;
biv5i ministar informiranja SAO Romanije; u
listu "Duga" viden u detnidkoj uniformi kako
puca na Sarajevo.
46. Nikola Stojanovid - biv5i rcLiser iz
Sarajeva, danas u Beogradu; pi5e u "Dugi', o

74
wojoj "ugroZenosti" u Sarajevu
,i

p.s.: Ovo je dio spiska srpskih "intelek-

twalaca" zloiintaca. Zasigumo, nepotpun spisak
Za sada.

75
TIHI RA$}{3VAro

nici su tudenje u svijetu.

A Bo5njaci su se prestali duditi.

Zanijemili od dudenja. Bo5njak koji se danas
dudi ili je jetim ili budala
. Stoga, knjiZevna nagrada "Mihail
Solohov" Radovanu KaradLilu za Bo5njake je
samo puka konstatacija. I nauk. Jer, ne radi se
o literaturi, ve6 o pravoslavlju. Jer, danas su
vudja loga Pale i "velebna" Moskva na istoj
civilizacijskoj razini. Jer, "tihi Don" ved urlide.
Po njem se voza Zirinovski.
Bo5njaci, rekao sam ve6, nikada vi5e
ne smiju ditati nijednog srpskog pisca.
Bo5njaci, evo sada kai,em, iz svekolike svjetske
literature trebaju ditati samo one pisce koji se
nisu ogrije5ili o Bo5njake, o Bosnu, i o islam.

77
BoSnjaci time nede biti "duhom osiroma5eni",
nego samo "duhom odi5ieni".
A sjedam se vremena kada je Nikola
Koljevii prodavao Solohova kao najvedeg
wjetskog pisca ovoga stoljeda. U isto vrijeme
pravio je od neposto je(,eg pisca KaradLi(,a
vodu ratnih zlodinaca. Sjedam se, takoder, da
sam tada sa KaradLi&m raspravljao o Solo-
hovu (Neka mi Dragi Allah oprosti!). Taj o
Solohovu nije znao gotovo niSta. Sje6am se da
je Karadlil tada bio "tihi dovjek" koji je za
moj stol prilazio sa molbom. A onda su ga
napravili. Sto i nije bilo tako te5ko. Iz srpskog
naroda nije te5ko napraviti nekoga vodom. Jer
svi se osjedaju voZdom. Tu moZe5 uzeti bilo
kakvog idiota, obuii mu odijelo, i poslati ga u
Len"uu. Kao da si poslao "najumnijeg" srp-
skog akademika. Isto.
Znam, medutim, da veiina bosanskih
Sehida nikad nije dula za Solohova. A svi su
znali za KaradLih. Njihova djeca, in5allah,
zna1,e isto: sve srpske zlodince, nijednog srp-
skog pisca.
Onda, kad poteku tihe bosanske
rijeke: IJna, Sana, Vrbas, Bosna, Drina'

7B
zBoGoM, POTOMCI
CARNOJEVIiAI

4nir rbi su oti5li iz Bosne onda kada su se

\-prozvali Srbima. Prije stotinu i neito
h#l godina. Od tada, Srbi odlaze iz Bosne.
Mada su tu, njihov duh je oti5ao iz Bosne.
Ne postoji narod na ovom dunjaluku
koji toliko mrzi zemlju na kojoj Zivi, kao ito
Srbi mrze Bosnu. Gotovo dva vijeka Srbi su
protivbosanski orijentirani. Od kada su postali
nacija. (Za vrijeme Tlrrske, ustanke protiv
Turaka u Bosni nisu dizali Srbi, nego
Bo5njacil) Zov majdice Srbije je neodoljiv.
Srbi, dini se, nikad neie shvatiti ko im je
majka, a ko maieha. Bosna je jedina majka
Srba u Bosni. Majka koje su se oni odrekli.
Majka koju su, svakom pogodnom histori-
jskom prilikom (na svaki mig "majdice"
Srbije"), nastojali ubiti. Od hercegovadke

79
puSke (1875.), preko Gavrilovog pucnja
(1.914), do Kara dLi1evog raketnog napada
(L992). Izmedu je srpska kraljevina sa
agrarnom reformom, detnici iz drugo ga rata,
titoizam.
Posljednji genocid nad Bo5njacima je
uskratio pravo Srbima na Bosnu. Ne samo radi
programa po kojem je Bosna trebala biti
izbrisana u "Veliku Srbiju". Srbi su, u stvari,
poku5ali uni5titi vezivno tkivo zemlje Bosne.
Poku5ali su uni5titi Bo5njake. Da su Srbi odu-
vijek mrzili Bosnu, da je nikad nisu smatrali
domovinom, najoditnije pokazuje uzrok i
podetak ovoga rata: Srbi su ustali protiv nezav-
isnosti Bosne. I udarili na Bo5njake, one koji
ved stoljeie vape za nezavisnop5du. Srbi su
toliko BoSnjadke krvi po Bosni prolili da im
zemlja koja je upila tu nevinu krv nikad nede
oprostiti.
Srbi mrze sve Sto je bosansko. Samo
narod koji ne voli zemlju po kojoj hodi moZe
na toj zemlji uzviknuti: "Ovo je Srbija!" Samo
narod koji je zarahen virusom nestanka moZe
sanjati drugu drZavu u svojoj. To jest, odustati
od svoga temeljnog prava na drZavu.
Srbi odlaze iz Bosne. Srbi odlaze iz
Bosne prihvatajudi ekavicu. Jer, jezikje temelj
biea. Jer, jezik je stvarnost. Srbi se odridu

80
ijekavice. Kojom su odvajkada govorili. Odridu
se stvarnosti. Bosne. Srbi u Bosni toliko su
ekstremni u svome odricanju od ijekavice da
im svako je i u ekavici smeta. "smrtnici na ter-
itoriji 'Republike srpske', lojalni ekavici,
deklariranoj negdje kao obaveznoffir B negdje
izuzetno poieljnom, (podvukao Z.K.) i dalje
muku mude s njom. Ono "ij"", "je", ili "j", i
gdje ih i da li ih uop6e staviti postala je prava
enigma. Rezultat je da su na ovim prostorima
iznikli novi nazivi, rijedi, pa dak i psovke.
Prijedor je desto - PREDOR, mjaukanje -
MAUKANJE, a jedna jako desta psovka sada
glasi OD'EBI!" (NIN, 20.5.1994.).
Srbi ru5e gradove u Bosni zato Sto su -
bosanski. DZamija je bosanski simbol, svuda u
svijetu. DZamija je simbol Grada. Na podetku
ovoga rata, indikativno je, Srbi su vje5ali bar-
jake sa detiri C upravo na minarete dtamija.
To nije bila samo provokacija, ili poniZenje,
Muslimana. To je, simbolidki, trebalo znatiti
osvojenje grada.
Srbi mijenjaju imena bosanskih
gradova, zato Sto su ti gradovi - bosanski.
Grad koji u imenri ima bosansko odredenje
udas je ostajaobez njega. Ostajao jebez sebe.
Thko je Bosanski Novi postajao Novi Grad,
Bosanski Brod - Brod, Bosanska Dubica -

B1
Kozarska Dubica, Bosanski Samac _ Samac
itd. Gradovi koji su u imenu imali turcizam
mrjenjali su, takoder, imena (Tako je Skender
Vakuf postao KneZevo, a Oonli Vakuf
Srbobran!). potom, bosanska mjesta koja
su
bila "isuvi5e bosanska,' nominalnb ,u porrUf;i-
vana (Kozarac, zbog svoje herojske oOUrun"
i
stopostotnog muslimanskog stanovni5tva,
postao je Radmilovo. A musiimanska
Foda _
Srbinje!).
Dakle, Srbi odlaze iz Bosne. To j"
definitivno. Srbi ie u buduioj Bosni moii
osta-
ti samo kao nacionalna *orr;irro. Jer su sami
tako Zeljeli. Jer su sami odtueili da im Bosna
nije domovina. Kad ih ..*uj dica,, SrUiiu
napusti, bosanski Srbi ied uvidjeti da viie
nemaju majke. Nemaju Bosne. Ni prava
nd
ono "bosanski', ispred svoga imena.
Bo5njacima ie tada samo ostati da kaZu:
"Zbogom, potomci iarnojeviia!
Zbogom!"

82
PARTIZANA NE SMIJE BITI!

ni 6e pokuiati da se vrate. Srbi ie

odozgo pokuSati dolje, medu nas. Bez
zrnca stida, tek opranih ruku od krvi,
oni ie gledati u muslimanska izmudena lica. To
ie se podeti de5avati kad njihov nepogreSivi
nagon nasluti da gube. Obrijade brade. Skinuti
kokarde. Nakititi se ljiljanima. I - siii.
Mnogi Bo5njak jo5 uvijek ima kom5i-
ju, ima Srbina, kojega "valja spasiti". Mnogi
Bo5njak je, jo5 uvijek!, spreman zastiditi se
pred zlodincem. BoL,e, neie valjda biti:
"Izvinite, 5to nas poklaste!" BoLe, ne smije
biti!
Srbi su L00% detnici. Na okupiranom
teritoriju. U redovima Armije BiH nema vi5e
od ZVo Srba. Ako se sloboda mjeri onim arSini-
ma kojima se osvoji, tj. pu5kom, Srbi bi trebali
imati onoliko prava u Bosni koliko su, procen-

83
 tualno, udestvovali u njenom oslobadanju.
Onoliko koliko su dali trtava. Na strani
pravde.
Svakom Srbinu koji se bori protiv det_
nika treba napraviti spomenik. Daii drZavnu
penziju. Proglasiti ga podasnim gradaninom
Bosne. Za talr':ire Srbe treba nupr*iti poseban
grad u Bosni. Najljep5i i najmoderniji.
Srpski narod u Bosni nigdje nije orga_
nizirao otpor protiv srpskog fa5izma. V"e Orri;"
i po1 godine nije digao iole masovniju pobunu
protiv detnika. Na slobodnom teritoriju Bosne
ne postoji niti jedna ,,srpska jedinica',. Na
gkupiranom dijelu Bosne, nrje poznato da su
Srbi za5titili svoje komsije. Nije poznato da je
ijedan "srpski" grad za5titio murli*unski grai.
Jedno srpsko selo da je za5titilo ijedno musli-
mansko selo. Ijedan Srbin da je za5titio ijedno-
ga Muslimana. Dapade, velim, kao da sam
rekao: genocid.
Takozvani lojalni Srbi ne postoje. Jer,
nidim nisu pokazali lojalnost dii,avi Bosni.
Srpski "lojalni" predstavnici u bh. vlasti dide se
da na slobodnom teritoriju Bosne ima vi5e
Srba nego na okupiranom. Ne pitajudi se za5to
se ti Srbi nisu masovno ukljudili u Armiju BiH.
"Lojalni" Srbi su oni koji nisu uspjeli pobjeii
na Pale. IIi su zakasnili. Ili su se preradunuli u

B4
dekanju dabra1a sa brda sidu kao oslobodioci.
Ili su ostali kao zalog srpskih prava na cijelu
Bosnu. Ili se - i to je mogu6e - vi5e osjedaju
bosanskim patriotima. Volio bih vidjeti Srbina,
iz svih tih kategorija, koji 6e mi iista srca priz-
nati notornu istinu da je srpski narod genoci-
dan.
Mirko Pejanovid, Miro Lazovid ili
Thtjana Mijatovid-Ljuid samo su Srbi zaduheni
za vlast u Bosni i Flercegovini. Za Bosnu
udinili nisu niSta. Po njima, muslimanski narod
bi im trebao biti zahvalan samo na tome Sto
nisu oti5li u detnike. Niko od njih, mada se
smatraju vodama "ostatka Srba u Bosni", nlje
u nacionalnom, srpskom, pogledu udinio ni5ta
za Bosnu. Mirku Pejanoviiu i Miri Lazoviiu
vjerovao bih kao Srbima da su do sada orga-
nizirali srpske brigade za borbu protiv detnika.
Danas, znam da je to nemoguie. I, vjerovatno
nikad nije ni bilo mogu6e. Danas, stoga, Mirko
Pejanovii, Miro Lazovie i slidni mogu pred-
stavljati samo sebe. Srpsko gradansko vijeie tu
ni5ta ne pomaZe. Odnos Muslimana prema
tom srpskom tijelu najbolje je izrazio na nji-
hovoj osnivadkoj skup3tini jedan borac,
Musliman, koji im je rekao: "Sta udiniste,
neljudi!"
Ipak, oni 6e poku5ati sidi. Srbinu je

85
zamijeniti kokardu za ljiljan kao zamijeniti
kokardu za petokraku. SiUi imaju istandan
instinkt za pobjednike. Srbu su, kako ih je naz-
vao Klemenso, "lesinari svjetskih pobj"du,,.
Oni uvijek hvataju posljednju brernzu za slo-
bodu. I, ve6 su se u tome istienirali. posljednji'
svjetski rat je primjer. Srbin je vazda nalazio
"dva svjedoka za pravednu boibu,,.
Danas sam siguran da ie sislog Srbina
dodekati samo - zatvor.Ili streljadki siroj. Jer,
prvi put u historiji, Muslimani su sve zapamtili.
Sve zabiljeLili. Sami izborili slobodu. SiSIi
Srbin moZe siii u bo5njadku slobodu, u bo5n-
jadki grad, u bo5njadku drZavu. (A ne, kao
prrj_e, u srpsku.) U takvom okruZeniu
Srbin ne
moZe naii "dva Muslim ana za penziju,,. Jer,
nije spasio ra dva Muslimana. Cijeii ,rpdt i
narod nije spasio cijela dva Muslimana.
Zato, partizana ne smije biti!
Jer, u Bosni su jedini partizani _

Muslimani!

86
 ::..: firi
'tPr+;*lJ.::

ir"Ai.
-ai.:,:

-,-&.
#
'!in
ft r-ll:r

YE
iLvj
ili
$
trfiil
 /4zt/tuarr/l7l/aazVa2Zza

OPSTANAKMUBAREK
OLSUN!

*" samo jedan praznik. I zove se Bajram.

..

H
Nova godina ne postoji. Jer s njom
ni5ta ne moZemo-podeti. S njom ni3ta ne
moZemo zavr5iti. Sta da podnimo? Borbu?
smo je prrje, a, akobb gda, zavrsie"mole
l"eJj
kasnije.
Obidaj je, vidio sam, da se za Novu
godinu poZeli mir. Ja svom narodu n"
*ogu
pozeliti mir. To bi bilo nemorarno. Ja
,uol
3a1od_u
mogu poZeliti rar. Do konadne pob_
j"d.g. Mogu poZeliti slobodu. Koju
,u nouorn
godinom ne mogu navijestiti. Konadnu, "
i pot_
punu. Mogu reii: narode moj, Lelimti
Sio veee
granice slobode! Ali, to nije sve. A ja
bih naro-

89
du svome Zelio poZeliti ba5 - sve.
Muslimanskom svom narodu mogu
poZeliti - sretan opstanak. Ako ima i5ta izvjes-
no u ovome Sto je proSlo, onda je to opstanak.
Muslimani su jedini narod na Balkanu koji je
opstao. Ostali joS nisu sigurni.
'ova godina neprirodno presijeca
cjelinu mog_a
mo naroda. MuhadZerskog i
jednima, u Stu
matidnog. Sta destitati jedni
drugima? Sta poZeliti! ?
Kako slaviti ovdje, kad tamo, u istom
trenu, padaju granate? Slaviti, dok istodobno
moZda izdi5e tvoj brat, otac, dijete ...? Kako
slaviti tamo, kad ve6ina srca kuca za one iwan
Bqgpe. Kako ne u6i u evropsko ludilo?
16l,tf amija moje majke jedina je zastava.za
\ koju sam spreman umrijeti. Th zastava se
ne uklapa u novi evropski poredak. Ona
Strdi u bjelosvjetskom vatrometu. Ona lepr5a u
izbjeglidkom centru kao jedini simbol "neo-
visne, i samostalne i priznate Bosne i
Hercegovine". Njoj destitati Novu godinu?
Novu godinu u muslimanskom narodu
izmislili su pomodari. Socijalistidki skorojeviii.
Da bi Sto bliZi bili Srbima. U ro su polahko
uvladili svoje roditelje. iiiu lica - ako zalmiri-
mo i po5teno zamislimo - nikad nisu bila
svedana u tim "svedarskim trenucima". Podalje

90
od bahatluka i krkanluka, pili su svoju "novo-
godi5nju kahvu", svoj "novogodi5nji himber", i
bili blago odsutni. Kao lica bivSa.
A ko bih pitao nekog Muslimana, i ako
bi on bio Muslimanom, Sta mu to
#. *"*nadi Nova godina, ovaj bi odgovorio:
"Ni5ta". Musliman nikad nede shvatiti da
moZe postojati jedan trenutak koji dijeli vri-
jeme na pro5lo i ono Sto 6e do6i. Vrijeme je
bezgranidno, i nedjeljivo. Njega moZe dijeliti
jedino Bog, nikako dovjek.
Evropljani su Novom godinom udinili
bogohuljenje.
una je muslimansko sunce. Mi smo
djeca mjeseca. Od bogumila do danas.
(*rNab sudbinski znak se nalazi i na stedku
i na na5oj zastavr.
Bosanski Muslimani su izba(,eni iz
orbite mjesedevih mijen a. hive pod (evrop-
skim) suncem, a sanjaju (istodni) mjesec. Sto
bi rekao jedan stih: "Istodna je staza. Istok je
staza."
Bosanski Muslimani Zive "mjesedevim
bioritmom" u gregorijanski rasporedenom
dejreku dunjaluka.
una je muslimanski Zig, velim. Nova
godina je kr5ianski praznik. Izmedu dva
boliea.

9T
 Kr5iani ie se sjetiti u svome ..novo-
godi5njem ludilu" i na5ih patnji. PoZeljede mir
na "prostorima ex-Jugoslavije". I nastaviti sa
svojim transom.
U Bosnu 6e otiii pokoji misionar.
Tipa Giscarda d'Estainga. Ili neke crnopute
ameridke operne dive, kojoj 6e Sarajlije upril-
iditi novogodiSnji koncert. Dok C,e iznad
Sarajeva jedini vatrometbiti - srpske granate.
To hri56ani slave svoj praznik! To hri5dani
destitaju jedni drugima: Sretno vam ubijenih 5
Muslimana! Sretno vam ranjenih 40!
ima jo5 jedna Nova godina.
Muslimanska. Nju treba doiekati. I
osjetiti kako se srce otvara kao nebo
za 27 . no6 Ram azana. KaZem to rodaku, koji
mi rede: Kako iu je dodekati kad nije uivr56e-
na? Ne kaZem niSta.
Ali, znam, da Muslimani nisu
uivr5den narod. Znam da nas je Allah dZ. S.
spustio na ovaj neuivriden dunjaluk. Znam da
nas je On posijao po ovom neuivr5denom
Balkanu. Znam da je pola moga naroda izbje-
glo po neuivr5denom kr5ianluku. A pola
ostavio da se uivrsti na svojoj zemlji.
Znam da ima samo jedan blagdan. I
on se zove Bajram.

92
 Allahu dZ' mi ga dade!

ffi"ala

93
PLAVT MELECI

alja se pripremiti na odumiranje. Mi

smo Hazari, najpametniji narod na svi-
jetu, koji mora nestati. JoS jedino prer-
ostaje: biti pametan, ne umrijeti kao budala.
Dakle, valja nam spasiti na5u djecu.
NaSa djeca jedini su izvjesni kapital
koji imamo. Bosanska djeca su na5e biserje.
Koje se polahko rasipa po bjelosvjetskom
smeiu.
Svijet, kada god zaviri u Bosnu, tamo
traLi rodovsku zajednicu. Svijet se nikada neie
upitati kako to da na5a djeca govore svjetske
jezike. (A pladu samo na jednom: bosanskom)
Zavirite u Skolske dnevnike od
Hrvatske do Turske, i sve ie vam biti jasno.-
Mali bosanski An5tajni su odlidnici. Petica do
petice. Grumendii do grumendiia bistrine.
(Znam za ovo: prefrgana turska diplomacija

95
dozvoli bosanskoj djeci da idu u njihove Skole,
misle6i udiniti medvjedu uslugu, zbog neznan-
ja jezika; na5i "janjidari", medutim, za rirjesec
dana naude turski, i budu najbolji u svim
oblastima! Pita me jedna Turkinja: "BoZe, Sto
rade tim plavim melecima!!!?"
Plavi meleci gledaju u beSdutnost
Kugle s naslovnih strana nj ezine Stampe.
(Prepozna(u izmedu milijardu fotografija onu
bosansku, mada se taj pogled tih okica mijen-
ja: od vapijuie tuZnog do prezrivog). A
patrljdiii malih Bo5njaka vi5e ne ganu nikoga:
oni sada pucaju, topdi6i, pravo u vasionu!
Rekoh, valja skupiti na5e biserje.
Ratni zlodinac je onaj dija je duZnost da misli o
na5oj djeci a ne mrda prstom. Ne postoji ni
obidni spisak na5ih izbjeglidkih vunderkinda. A
trgovci bijelim robljem, hijenski - pojedinadno,
u agencijama, u drZavnim aparatima - ve6
posluju. Valja govoriti tisuiu puta: moramo
spasiti na5u djecu. Za poletak, kada vas dijete
pita: "Ko je ubio na5u kudu?", odgovorite mu:
"Srbin, sine, Srbin!" I naudite ga pjesmu:
"Nigdje zore ni bijela danA".

96
?a,/,/z//Va /e/)t rra) Va*razt

POSTKTJAMETSKI
INTELEKTUALCI

R /ffi-'ql"i:l l,",','j;i.ffij;'HH11,?
J"V#-imao prilike poznavati. Mome naro-
du historiju su na kaSidice dijelile kom5ije.
Muslimani su znali sve Milo5e Obilide ovoga
dunjaluka. Znali su svoje du5mane, i, umalo ih
nisu pijadestirali kao svoje heroje. Pedesetak
godina dvije najvede sarajevske ulice nosile su
imena srpskih vojvoda (Stepa i Radomir).
Pedesetak godina najveia ulica Ba5dar5ije pre-
sijecala je njeno, muslimansko, srce imenom
krvoloka, Kobilidt. A, kada smo otkrili i djelid
svoje historije - na5e sje6anje podelo se zatrpa-
vati milionima granata.
' Pitam se: gdje su, sada, knjige na5e? I,
posvuno6 ne mogu da zaspim. Znadem. srule-
na je Vijednica, Nacionalna biblioteka. Crni

97
 duh na kojemu se dade odditati ime jednoga
naroda na brdovitom Balkanu zjapi-odanJe
edje je nekad bdio duh knjiga. Duh koji je
guvao moguinost dunjaluka. I bivieg" i
buduieg. Gdje je sada taj duh? Ili, posve jJd_
nostavno, ili infantilno: nije mogude da od
toliko knjiga izYijecnice ostali niti jedna?
Ako se joiter zna, kao Sto'ije evo znam, da su
najvrijednije knjige Nacionalne biblioteke bire
stacionirane (zamisli, Blagi BoZe!) na Sokocu i
BIaZuju, pitam se, apokaliptidk i zapravo
vapim, je Ii ostala igdje ikoja vi5e knj iga?
Drhtim od pomisli na sliku srpskih monstiu-ma
nad na5im knjigama. Zamislite one, npr.
KaradZiia, Koljevida ili Dutinu, koji su OoUi-
vali histeridne napade na sam pomen slova H,
kako se cere nad gomilom na5e ukoridene ba5_
tine. MoZete li zamisliti kako izgled,a faca
jednog Voje Maksimovida nad unikatnim
primjerkom "Narodnog blaga" Mehmeda
Ljubu5aka? Ili nad, neprocenjivo vrijednim,
Kur'anom, pisan rukom, iz, recim o il. stol_
je1a? (Uzgred, Kur'an pisan rukom je doista
neprocenjive vrijednosti. Jer, onaj koji se
usudi prepisivati Kur,an, nepisano je pravilo,
smije ga pisati samo jednom. Dakie, ako
pogrije5i, rad ostavlja). Ali moZete Ii zamisliti
Iikove Sejtana nad licima meleka? Ia, mogu. I

9B
sav sam bolestan od toga.
Dan kada je izgorio Orijentalni insti-
tut u Sarajevu moZe oznaditi podetak musli-
manske epopeje. Thj dom duha (uz Gazijinu
biblioteku, diji je fond, hvala Svemoguiem
Allahu, kako sam duo, spa5en) duvao je najs-
tarije i najfinije Sare muslimanske samobitnos-
ti. Valjda je, BoZe, ostao barem kroki od tih
5ara. Mislim prije svega, mogu6e posve
sebidno, frz boZanski iluminirane stare
rukopise, kraj kojih sam desto odmarao svoju
ovozemaljsku du5u. Nikada ni prema kome
nisam bio tako njeZan kao prema tim listina-
ma: jagodicama, tek toliko da odvojim od lista
list, milio sam po njihovim pozlatama, udi5uii
miris vijekova. (Thko, valjda, miru3i joi samo
majdino mlijeko!)
Ne hiperboliziram kada ka?em:
Muslimani su Bosanski jedan od najditaladki-
jih naroda ovoga dunjaluka. Bio sam u nekim
zemljama. Zivio sam, na primjer, u Turskoj. U
njojzi, tiraZ, od 5.000 knjiga velik je tiral.Imao
sam izdavadku ku6u. Prodavao sam mjesedno
5.000 muslimanskih knjiga. A Turska ima 64
miliona stanovnika, a moga naroda ni 2,5 mil-
iona. Muslimani su, dakle, velik ditaladki svijet
- samo Sto nisu imali Sto ditati. Muslimanske
ku6e imale su u svojim kredencima samo

99
 jednu knjigu, Kur'an (I, ponegdje, neko stzrro,
i neponovljeno, izdanje ..Musiimanskih epskih
pjesama"). NaSe kom5ije ditavo su nas stoljeie
uvjeravali da smo konzervativni, i da imamo
odbojnost prema ditanju. U isto vrijeme, kupo_
vali su, svake godine ponavljana, komplet
izdanja Vuka Karadiiia i Njegoia. Kada ,u*,
jednom, svom drugom profesoru Muhsinu
Rizvidu rekao da Srbi i kravu prodaju da bi
kupili Petra Koiida (SugeiiraSuei ffiu,
Zutokljunac kakav bijah, da Srbi ditaiu vi5e od
Muslimana), on mi je odgovorio, ,,Stu im vrije-
di kad ga sviraju uz gusle?" Ovaj rat daje pot-
punoma za pravo dragom profesoru. Srbi,
luiT9, iz knjiga nisu ni5ta naudili. Ili, tadnije,
iz tih knjiga naudili su samo metode da nas ito
efektnije kolju.
Ali, kako, pak, zamisliti Bosnu bez
knjiga? Vei je poznato da su ne samo .,naro_
dne i nacionalne" biblioteke spaljene nego da
j9-
Lestao neprocenjivo veliki bioj privitnih
biblioteka (Mojih 5.000 naslova ;e spiryeno, to
znam). A znam, takoder, da je samo Sarajevo
imalo u privatnim bibliotekama veliki fond
knjiga. To pitanje nije samo piranje o ba5tin-
jenju kulture nego je i futuristid[i signifika_
tivno. Naime, postavlja se, jo5 jedno u nizu
postavljenih, pitanje: kako stvarati dalje, bez

100
biblioteka? Thlent ili stedeno znanje manjkavi
su bez ukoridenog korpusa duha koji taj talent
ili znanje permanentno provjeravaju.
Jednostavno redeno, stvaralac modernoga
doba ne moZe stvarati bez biblioteke. Ako nije
barbarogenij. Ali tu se ve6 ne radi o stvaraocu,
nego o narodnom tribunu koji priprema neki
buduii zlodin. (Posjetio sam profesora
Abdulaha Sarievida, uglednog filozofa. Za
praznim stolom, bez "okolne biblioteke", sjedi
i ukucava "Filozofiju nauke". Taje slika strav-
idna. Ona nije egzemplar samo sada5njeg mus-
limanskog intelektualca. To j" slika postki-
jametskog intelektualca!) '
Da, eno, duh knjiga lebdi nad majdi-
com, nad Bosnom!

101
5,/zz)zr',(a/zzaa'/ - /z)arr a) ttTaaa zrzt//-
.raru,y'aV/:r/z/e,y'/az/aa

NI BEG NI FUKARA

kender Kulenovii jedap je od najvedih

pjesnidkih talenata na Balkanu. Taj tal-
ent su ubili Srbi.
Skender Kulenovi6 je najvedi virtuoz
na5ega jezika. Thj jezik opoganili su mu Srbi.
Skender Kulenovi6 napisao je "Ocvale
primule" kao srednjeskolac. Kao begovsko
dijete. Jo5 neuprljan komunizmom' tj. srp-
stvom. "Ocvale primule" njeZan su i
nepatvoren buket bosanskog iezika,
smje5tenog u vazv, u sonet. Mladi begovii je,
dakle, i u formi bio plemiiki uzvi5en.
JoS begoviiem, Skender iz Zagreba ,
pi5e bratu pismo, skicu za potttet bosanskog -
jezika. On ved tada ne samo da osjeia taj jezik
i
nego zna Sto taj jezik mole udiniti, kakva je

103
 njegova moi. U Skenderu jo5 miru5i Bosna.
JoS sjakti tespih u majdinoj ruci. JoS je rijed
Musliman jedini "Putokaz" prema dunjaluku.
Cetrdeset prve Skender je u partizani_
ma. Na Grmedu. Ima konspirativno ime i deka
da se Srbi odiste od detnikovanja. I ne shva6a
da "njegovi partizani', ubijaju njegov narod. I
ne shvaia da grmedka kokarda moZe si6i sa
Subare, ali iz srca detnidkog nikada. I nikad
nede shvatiti da vlah ostaje vlah. Skender,
zato, usput pi5e pripovijetke. t k"d; ,r.j
narod Sejtanizira, a Sejtane meleiizira. Kao u,
motivski izvrsnoj, pridi ..Starac i dijete,'.
Skender je potom na Kozari. ,.Svjedok
je epopeje srpskog naroda,,. pi5e, po ,opiw.n_
om-svjedodenju, a za jednu noi, ,,stojanku
majku KneZopoljku',. I dita je, u ,unoru, u
vruiici gotovo, uiljivom zbjegu. Ne zanima
me, tbliko vei puta natuknuto spoditavanje
muslimanskih intelektualaca (naravno, nikid
napisano!), da to nije na5a, muslimanska,
1ajka, ta Stojanka Skenderova. Kobajagi, pre-
i
viSe kuka, naride poziva na osvetu. Ne
zanime me, rekoh - naravno, da Stojanka nije
moja majka. Zanima me drugo, zanima me
jezik.I krik, sa drugog kraja Bosne. Iz Fode.
Jezik "stojanke', je srpski, gor5tadki,
perfektno upotrijebljen u svojoj umjetnidkoj

t04
svrsi: da oblikuje stanje jednog etnosa. Od
"uke goleme" do "Srdana, Mrdana i Mladana"
- tuj, upotrijebljeni, jezik kolorira sirovost, pa i
surovost, tog svijeta. Pjesnik C,e reei, na prim-
jer: "Sva troj'ca ste mi na sisi (apl,ala" - slika-
ju6i animalnost, ili Sto bi srpski teoretici rekli
"elementarnost srpskog bi(,a". (A 6ap6u Ste-
nad na sisi kuje!)
Zanima me: kako je jedno poglavito
muslimansko deljade moglo poroditi takav
jezik? ! Upravo tako: poroditi! - jer tako
savr5eno funkcionalno upotrijebljen izriiaj
nije se mogao nauditi, nego, iz temelja, porodi-
ti. Kako mu se taj jezik nije sudario sa njegov-
im majdinskim, bosanskim jezikoffi, u njemu?
Kako mu ta mehkota majdinog jezika nije
odbacila sjedivo tuclinskog iezika? Kako nije
umro te no6i, u "porodajnim mukama"?
Zanima me: kako je Skender
Kulenovii moga napisati "Stojanku majku
KneZopoljku" a ne "Fodanku majku
Muslimanku"? Dok je suosjeiao sa tudom
majkom, njegovu su majku u isto vrijeme isti ti
tudinci klali nad zelenom vodom, nad
Drinom! Skender Kulenovii nije bio obidan
redov u partizanskim redovima, on je morao
znati da Drina vi5e niie zelena. Da li je,
uostalom, kao pjesnik duo krik majke svoje?

105
Skender Kulenovii nikada nije duo taj krik. Ili
su mu zabranili da ga duje. Ili su mu, sirenski,
zadepili u5i bratstvom i jedinstvom.
Skender Kulenovii ditavog svog
"mirnodopskog" Livota bio je razapet izmedu
bega i pafiizana. To jest, fukare. Na jezidkom
planu, koji nas ovdje pruenstveno i zanima, to
"raspede" se protezalo od degutantnih, i do
povraianja neukusnih poniranja u srpski jezik,
preko isplivavanja na povr5inu i doticanja
bosanskog jezika, do kristalnih vrhunaca
bosansko g jezika.
"Pisma Jove Stanivuk a" je apoteoza
vla5kom, geadkom, primitivnom srpskom
jeziku. Thkav jezik muslimanski svijet je pre-
poznavao kao distinkciju od drugovjernog i
drukdijeg suZivotnika. Jer, takav jezik Srbi
upotrebljavaju kada Zele pokazati,,koliki su
Srbi", da su "istinski Srbi". Uniitavaju6i, u
stvari, i ono malo ljepote koja nas i njih veZe
za matticu slidnog jezika.
Skenderova "Ponornica" i motivski i
jezidno je doticanje bo5njadkog biia i bo5n-
jadkog jezika. Samo doticanje. Koje dine
prvenstveno prozni pasaZi, najveieg nara-
tivnog dometa. MoZda nigdj e kao u
"Ponornici" Skender nije razapet izmedu bega
i fukare. Motivski, mada ima neskrivenu

106
deZnju da odslika bo5njadko-muslimansko
bi6e, on ipak nedasno klone, velidajuii, dak---,
kao pobjednika, "gorStadki fundament".
(Sjedate li se scene kada se glavni junak,
Musliman, vra6,a u zavitaj; zatik na livadi
momke koji bacaju "kamena s ramena";uzima
kamen, i sve ih nadbaci; ali, avaj, evo gor5taka
Jove i nadbaci njega!) S druge strane, u jez-
idnom nivou, Skender "Ponornicom" "ponire",
kao malo ko do tada, u najbogatije slojeve
bosansko g jezika. Tu ne mislim na upotrebu
turcizama, ne mislim samo na to. (Inade, moje
je mi5ljenje da turcizmi nikako nisu temeljna
odrednica bosanskog jezika.) Mislim na onaj-
sloj bosanskog jezika koji je mogao, i moZe,
biti bosanskim jezidkim standardom. Skender
Kulenovii je jedini muslimanski pisac koji je, u
umjetnidkom djelu, mogao napisati bosanski
jezidki standard. To nije mogao MeIa. Ni Mak.
Ni sjajni Alija Nametak. Jer je Skender od njih
bio ne samo jadeg jezidkog nerva nego i obra-
zovaniji. (Sjetimo se njegovih rasprava o
jeziku. Na primjer, rasprave o rjedcama "su" i
"re"). Ali Skender to nije udinio. Jer je,
poglavito u "Ponornici", bega pobijedio sitni.--.-
komesardid. Jer je beg pisao sjajnu jezidnu
ba5tinu svog bi6a, a komesardi6 odmah dopisi-
vao zagrade i obja5njenja. (MoZe li se zamisliti

r07
veia bol od "glclsara" kojima su, obav ezno,
nadopunjavali, tj. sakatili, na5a najvrijednija
djela. Od "DerviSa i smrti" do ..ponoi-nice",'.
U-buduie, ni jedna na5a knjiga ne smije imati
"Rjednik manje poznatih rijedi,,. Te ;,manje
poznate rijedi" su nama ,.najpoznatije", poz-
nate kao duSa!)
Jezidki su zasigurno najvrijednija
Skenderova djela: pjesma ..Na pravi put szrm
ti, majko, iziSo", drama ',Djelidba,, i .,Soneti".
[Jpravo, tim slijedom.
Ako izuzmemo kompleks .,malog par-
-put
tizanskog kaplara" vidljiv i u ,,Na pravi
sam ti, majko, iziSo" (Skender se, u stviri,
ovom pjesmom izvinjava majci stoga Sto je na
"pravi put iziSo") - ova pjesma bosanskim
jezikom, i, vedim dijelom, bosanskom du5om,
je napisana. Ne samo zbog velike upotrebe
turcizama. Skender je, inade, majstor upotrebe
turcizama. Turcizam mora da izade iz same
dubine bosanskog idioma, nikako da str5i,
nego da bude sasma prirodan, kao Sto i jest
priroden bosanskom biiu. Thkva, esencijaino_
kontekstualna upotreba turcizama je u ovoj
Skenderovoj pjesmi. Turcizmi se tu prepliiu u
jezidne vitice sa rijedirna iz same srdike bo5n_
jadkog bi6a, pravei male dragulje bosanskog
jezika. Na prim jer "duvak,, (turcizam) je

108
 "paudinast, ucvao zlatima" ; iiindija, jendije,
feredia sublizu su sa glomnu (srce), prekrvi
(glava); ili "Da joj ostasam - Allaha svog je
molila - /ko jablan uz vodu,l i dajoj ubijelim,
urumenim /ko djevojka pod Samijom,/ i da joj
upitomim/ ko softa pod ahmedijom...". Da,
Allahu Dragi, ta je pjesma mogla biti "himna
na5ih majki"! Mogla...
Drama "Djelidb a" moidaje, kada je u
pitanju samo jezik, ponajbolje Skenderovo
djelo. Sakriv en iza forme (drama, ipak,
dozvoljava da se kaZe "sva5ta, a pisac se skrije
iza nekog od likova"), Skender, preko tri lika,
tri svijeta, predodava, u stvari, tri jezika u
Bosni i Hercegovini: bosanski, srpski i hrvats-
ki. U njihovom sudaru, varnidi njihova razlika,
i njihova bit. "Djelidba" je sjajno djelo, u
kojem je, nevidljivo, beg pobijedio kome-
sardi6a!
Skenderovi "Soneti" jesu najvedi
domet njegovog stvarala5tva. Bosanski jezik u
njima ne ogleda se u "razlikovanju" nego
izvire iz neosporno velike umjetnikove osob-
nosti. I nije bitno pjeva li Skender o
"Karadozbegovoj dZamiji u Mostaru" ili cl
"Po5tanskom sandudetu" - tu je bosanski jezik
velik. Jer je i Skender toliki.
Da, Skender Kulenovid je jedan od

109
najvedih pjesnidkih talenata na Balkanu. Da,
Skender Kulenovii je najveii virtuoz na5ega
jezika.I, boli me Sto nije uspio uteii kobi srp-
skog manipuliranja.
Dragi Allahu, Sto nam sve ili odvede
drugima, ili raspolovi, ili prerano umori.
Me5u, Skendera, Musu, Maka, Sidrana,
Karahasana... Sto itr na pravi put ne izvede?

110
74rc/Azru,y'a/,"r/z//Vezz/7a

IZ|l4ir,DU PUSKE I
SAMOUBISTvA

flf jeiam se oca koji sride imena sa televiz-

\ ijskih Spica. Tiho, kao da sride sure. Tek
\=# kasnije iu shvatiti da je otac Saptao mus- .-
limanska imena, "narodne ajete".

M A S LI MAN S I{A IT{ TE LI G E N C UA

NEKAD

D a, Muslimani su Zudili svoju

inteligenciju, svoje pametare, koji ie im
pokazati pravac u kojem je njihov nur.
Muslimani su bili njeZni prema svakom svome
intelektualcu. Od dodeka softi u Ramazanu,
do masovnih odlazaka na "Sjeia5 li se Doli._,
Bel".
A muslimanske inteligencije nigdje.
Od Austrije do juder. Muslimanska inteligen-

t1,1,
cija nikad nije bila svoja. Uvijek tuda. Uvijek
srpska. Hrvatska. Komunistidka.
Bratsvojedinstvujuia. "Moderna". Lebdeia.
Nidija.
Muslimanska inteligencija bila je i
usta5ka. I detnidka. I partizanska. Od Ahmeda
Muradbegovida, preko Mustafe Mulalida, do
Skendera Kulenovida. Muslimanska inteligen-
cija nikad nije bila muslimanska. "Mladi
Muslimani", Kasim ef. Dobraia, ili Alija
Nametak, tek su pokulaj. Koji nikad nije dos-
pio - kojem nikad nisu dali da dospije - do
muslimanskog naroda.
Nikad joj nisu dozvolili. Da napravi
svoje institucije. Da stvori svoj nacionalni pro-
gram. Da uopie bude muslimanska. Da uopie
bude inteligencija.
Srbi su prekinuli svaki puteljak koji bi
mogao voditi muslimansku inteligenciju do
njenog naroda. Od izostanka u ditankama,
preko pre5u6ivanja, do hapsa.
Tzv. komunistidka muslimanska
inteligencija (A. Purivatra, M. Filipovid, i dr.)
izudila je visoku Skolu ketmanstva. Preko ipak
bosanski orijentiranih politidara (II. pozderca,
H. Grapianovi6a, i dr.) uspjela je prokri-
jumdariti barem obrise nacionalnog programa.
Preko posebno izgradenog metoda skrivanja,

l12
uspjela je "proturiti" pregr5t historijskih i kul-
turnih dinjenica (o) svome narodu. (Historiju ..*.
muslimanskog ketmansttra moie se ponajbolje
i5ditati u fusnotama vrijednih muslimanskih
knjiga: Muhsina Rizvida, Alije Isakovida, ili
Muhameda Hadiijahida).
Muslimanski narod nikad nije saznao
ko je njegov najvedi knjiievnik, najvedi slika4
najvedi muziiar, najvedi historiiar ...
Jer nikad nije dobio lepezu vrijednosti
svojih pametara. Jer nije znao svoje najos-
novnije, nekmoli najve6e. Jer su mu skrivali da
postoji jedan Muhamed HadZijahii, najveii
polihistor Balkana; da postoje muslimanski -
grafidari (Hozo, Berber, Tikve5a, Dragulj'
Obralid...), medu najvedim grafidarima svijeta;
da postoji muslimanska knjiZevnost, najtalenti-
ranija na ovim prostorima...
Muslimanski narod znao ie za MeSu
Selimovida. Ali ovaj nikad nije znao za niega.
Za Emira Kusturicu. Za Ziiaha Sokolovida.
Za one koji nisu hajali za niega.Ili su ga izdali.
Najveii muslimanski intelektualac je
Muhamed Filipovid. Ne zbog toga Sto je ne5to
ostavio svome narodu (on djela i nema), negc-
Sto ga poznaje najvi5e muslimanskog naroda. I-
5to nije izdao svoj narod.
Krivica muslimanske inteligencije

113
 prema ovome narodu je vi5estruka. Odricanje.
Odnarodavanje. Izdajstvo. Nemar. Nerad.
Kukavidluk. Ipak, muslimanska inteligencija je
mogla tajno u roliko dugom periodi stvtriti
nacionalni program ili velika muslimanska
djela, makar za ladicu. Ruku na srce, medu
tom inteligencijom bilo je isuvi5e malo bun-
tovnika: osim onih iz,g3, gotovo niko da odro-
bija svoje muslimanstvo.
Najveia krivica muslimanske
inteligencije je Sto je 50 godina gledala u odi
s-rp_sku inteligenciju, a nije u tim odima
vidjela
duSmana. To je historijska krivica rnr'rrti_
manske inteligencije!

M U S LI MAN S IA IN TE LI G E N C IJA
ruenn
Podetak demokratskih promjena nije
dodekao muslimansku inteligenciju nesprem_
nu. Dapade, moZe se tvrditi da je bna i
otpodela te promjene. Muslimanska inteligen-
cija osniva nacionalne
*Merham"t'). pokreieinstitucije (,.prepor6d,,,
dasopisL 1;OgteOolo,,).
Stampa kapitalna djela muslimanskL kuttuie
("10L godina nacional iziranja Muslima n&,,,
"Bosanski jezik",,Antologija muslimanske

1,L4
poezije", "Muslimanska knjiZevnost u 25 knji-
9a"...). U dvije-tri godine malo slobodnijeg._
disanja. v
Cesto se Spekulira sa odnosom musli-
manske inteligencije prema politidkom orga-
niziranju Muslimana, konkretnije prema SDA.
Kao, muslimanska inteligencij a ni je
podrZavala SDA, te, tako, snosi dio krivice za
genocid nad muslimanskim narodom.
Medutim, samo povr5na analiza odnosa musli-
manska inteligencija - SDA dala bi slijedeie
tvrdnje: 1) tadno je da je jedan (zanemariv)
dio te inteligencije bio protiv SDA; 2) najve1i,
medutim, najwjesniji i najkvalitetniji, dio mus^-
limanske inteligencije bio je uz SDA (od
direktnog ude56a u politidkom radu Stranke,
preko "r't sjeni" pravljenih programa za
Stranku, do bezrezervne podr5ke svim zna(a'
jnim politidkim i dri,avnim potezima AIije
Izetbegovida); 3) neosporno je i to da veliki
broj muslimanskih intelektualaca naprosto
nije mogao probiti zid od raznoraznih udvor-
ica, poluinteligen ata, kafandLija, i klasidnih
budala, zid kojeg je SDA vrlo brzo stvorila, zid
koji je u izolaci ji drLao istinski interes musli
manskog naroda.
Vrijednost muslimanske inteligencije
toga perioda mo?e se najbolje i5ditati iz suda

1,L5
 tojeq je o njoj, javno ili pre5utno izrekla-
,
ska inteligenc-ija. Srpska inteligencija
srp_
s-e
naprosto upla5ila od potencijala muslimanste
inteligencije. Sklon ,urn ustvrditi da je j;;;
od uzroka rata bila i mrhnjasrpske
intlfii"n.i_
je prema onome Sto je iadila muslimanska
inteligencija. Tir inteligenciju trebalo je
unisti-
ti!

fuI U S LIJUAN S M IN TE LI G E N CITA

DANAS

Danas, muslimanska inteligencija

se
nalazi izmedu puSke i samoubistva!
Kako
nikad nije odigrala svoj u ,,partizansku,,
ulogu,
muslimansku inteligenciju svrbe dlanovi
da
uzme pu5ku u ruke, i ne pu5ta je do
sudnjega
{ana. (Kao 5to je rekao, i uSinio, U*ozuo
IbriSimovid).
Najve6i kredit u ovom ratu musliman_
ska inteligencija ima u dinjenici Ou p*i
historiji je cjelokupna na strani piavde, fut u
na
muslimanskoj strani. Emir Kusturica je jedini
izdajnik muslimanskog naroda!
.-' Danas, sve je manja odjelitost izmedu
tzv. vjerske i tzv. svjetovnl inteligenci;e.
SrUi
su 70 godina razdvajali ..hodZe ,, i ,, gridun",,
.

716
70 godina oni nisu smjeli porazgovarati,
kamoli zajednidki raditi. Danas, prvi se put
upoznaje muslimanska inteligencija. I vjerska,
i svjetovna, i poluvjerska, i polusvjetovna.
Upoznaje se preko najbolnije veze - neizm-
jerne tragedije svoga naroda. I sve vi5e shvada
da nije ni vjerska, ni wjetovna, ni gradanska, -
nego muslimanska (bo5njadka).
Prvi put, takoder, muslimanska
inteligencija vidi jasnu razdaljinu izmedu
Sarajeva i Beograda. I Sarajeva i Zagreba. Put
prema svijetu vi5e ne vodi preko Zagreba iLi
Beograda, nego preko Sarajeva. Jer, Sarajevo
je glavni grad svijeta. Prvi put muslimanska
inteligencija ne gleda na istok, ili na zapad,ved
u zemlju. Onaj koji bilo kad upre pogled
prema Beogradu ili Zagrebu - odi de mu same
iskapati! (Jeste li primijetili da Kusturica
umjesto odiju ima dva ugarka?) Jer (,e ga
pratiti odi Sehida, muslimanskih intelektuala-
ca, iz Prijedora, Sanskog Mosta, Banje Luke,
Brdkog, Bijeljine, Mostara, Stoca, Ljubu5kog
... Jer su Srbi u prvom udaru na Bosnu najprije
pobili muslimansku inteligenciju. Isto su, kas-
nije, udinile usta5e.
Muslimanska inteligencija dala je
ogroman broj Sehid a, zalog za opstanak
Muslimana.

117
 Danas, zadatak muslimanske
inteligencije je da pomogne borbu svog naroda
za opstanak. Da radi. A radi, u poru5enom
Sarajevu: "Leksikon BoSnjaka,,, ..pravopis
bosanskog jezika", prevodi Kar,an, ,,tOOt
noi", snima filmove, izdaje listove, slika,
glumi, pjeva ...
Danas, zadatak "iza{Ie,, muslimanske
inteligencije je da stvara. I da po crno-bijelom
svijetu kupi, kupuje ili krade, sve ono Sto bi
Bosni moglo zatrebati.
Jer, sutra, zadatak muslimanske
inteligencije je da njeni odevi, djeca i unuci,
nikad vi5e ne sridu njena imena tajno i polu5a-
patom. Zadatak im je da se upoznaju. I naude
jedni druge da raspoznaju du5mane. Kad du5-
mana vide na odjavnoj Spici, ne da gase televi-
zor - nego da dignu revoluciju!

118
ALIJA, STA CE TI
DEMOKRACIJA!

I-,r^edna od mrskijih rijedi dunjaludkog vok-

li abulara za mene je rijed - demokracija.
r# Pr"uedeno po bosanski: demokracija je-
ono kada svaka SuSa i budala moZe da laprda
5ta mu ga volja -bez degeneka.
Prije no 5to jg i jedna granata
flitlerova takla London, Ceriil je raspustio sve
Sto se raspustiti dade, i uzeo nacionalnu
stvar
u svoje ruke. To je, na samom podetku rata,
trebao da uradi i Alija. Da raspusti, tj. zam'
rzne rad svih stranaka, pozicionih i opozi-
cionih, i uvede Vije6e nacionalnog spasa, koje
bi sudbinu drZave i naroda uzelo u svoje ruke.
Onda se ne bi desavalo da nam sudbina zavis' .
od razno raznih AkmadZida, Bobana' Raiiai
Abdida...
Onda se ne bi desilo da u

tt9
 Predsjedni5ffo moje Bosne budu .,kooptirani,,
ltjepan K{iui6, Ivo Kom5id i Nijaz Durakovid.
Po kriteriju: najvi5e dobijenih giasova
na zad_
njim izborima. Mada se niko ui5" n" sjeia
ni
izbora, kamoli. njihovih procenti C,a. D"a
r" 1"
barem upita.o: dta su to pomenuta gospo_
l:ko
da uradila za vrijeme rata'za drL,avu-giHf
Otvoreno redeno, dosta mi je S*int"ru;u
jednoga Stjepana Kljuiia, dija je
sva zaslu guLu
moju drZavu to Sto je ostao u Sarajeuu. Za5to
niko nije postavio uslov tom Kljuiiu da ide
organizirati svoje Hrvate od posavine do
Sarajeva, da im s,e ne desi jo5 jedan fa5izam,
pa da, takav Kljuii; bosanski organiziran,
pob_
jednidki ude u predsjedni5tvo.
Ovako, OoUiti
smo Kljuiia, Ttrdmanovog dovjeka i hrvatski
zalog za Bosnu, koji ie na stjiOeeim bosan_
skim izborima od Bo5njaka uzeti irul"stun
Urol
glasova. Glasova neophod nih za bo5njadki
opstanak. Dobili smo Ivu Komiiia,
Tudmanovog poklisar a za Bosnu, ,.velikog
diplomatu", koji u svome rodnome Kiseljaki
nije uspio sprijediti najcrnji fa5izam. OoUiti
smo Nijaza Durakoviia, Bo5njaka koji
svoje
boinja5tvo mjeri kolidinom pogrdnih rijedi
na
radun Alije Izetbegovi6a, foneino* *f.ii.
i
uvreda_islama. (U vrijeme zadnjega Ramazana
taj je "Bo5njak" opijao se po tluUtlanskim
kah-

120
vanama, i takav, pijan, udio ajete, sve se sprda-
juii!) \*/
Inade, Sarajevo je grad sa najveiom
koncentracijom demokracije po kvadratnom
metru na svijetu! Nema 6o5ka bez demokraci-
je! Tu, na primjer, svaka budala moZe da izad,e
na radio ili tv i pljuje Bosnu. Ili otkriva l'fa5is-
tidke natruhe u islamskim svetkovinama". Ili
da osnuje svoj radio, kao Grebo, i bavi se istim
poslom - pljuvanjem. A jednom sam u Tuzli
gledao na drZavnoj na5oj tv prilog o Simpoziju,
iz Sarajevo naravno, o za$titi dovjekove oko-
line! Dok se u toj okolini ba5kare detnici.
Povrh Sarajeva.
Eklatantan primjer na3e "demokraci-
j"" je sludaj Abdii. Bosanske sluZbe su znale
za izdajslvo Fikreta Abdiia od samoga podet-
ka rata. f, pustile ga da dode do ruba
nacionalne tragedije. Umjesto da se je stvar
rije5ila na podetku, na vojnom sudu, sudu za
ratne zlodince, ili nekoj slidnoj instanci. Inade,
predpostavljam, da se je strijel jala, odmah,
grupica hoitaplera - mnoge bi stvari bile
rije5ene. (U toj bulumenti bo5njadkih izdajni-
ka i profitera, inade, ima 99% kukavica, koje ._
ne bi pokuSale nakon toga posegnuti za
lopovlukom.)
NaSa "demokracija", tako, prepuna je

121
nesposobnjakovi6a, izdajnika i profitera. Koji
polahko preplavljuju mnog" ni5" institucije.
Ako se tome doda grupa znanih .,detnika na
naSoj strani" - u5andenih od tv do bh. ambasa-
da - na5a "demokracija,' je potpuna!
A nema demokracije sve dok Armija
BiH ne podne strijeljati.
Svi ve6 sanjamo mir. Svi se vei bojimo
da ne bude "kake diktature,, u miru. A rat jo5
nrje, Sto se BoSnjaka tide, ni podeo.
Ne zanima me nikakva demokracija
dok lije bo5njadka krv! Kad bo5njadka kiv
bude tekla samo iz razbijenih noseva u bosan_
skoj huji - onda iu, moZ da, razmi5ljati o
demokraciji. MoZda, rekoh, jer ja nikad born,
ne bih volio vidjeti plaho demokratidnu. Jer,
plaho demokratidna Bosna udas rada nove
KaradZiie, nove Abdiie, nove Bobane.
Umjesto demokracije - sanjajmo
mrtvu na5u djecu!

122
MUHUR
Btsnt//alr - ra/tmanru"- raliz

ma hajvana Sto nije protiv

Muslimana!

U podetku, pokla5e nas na5im

oruZjem - merhametom. Na kraju, ho6e da
nam sa na5im izrodima, naSim "babama",
sveZu svileni gajtan oko sve tanjeg vrata.
Izmedu, crni dunjaluk sa licem hemoroidnih
lordova, ugladeni dZogeri koji vole viSe svoga
madka od balkanskog Muslimana, krivousti
dimbenici koji bi ne5to dapnuli od zemljice
Bosne, braea po cvijedu koji udas okadi5e
svastike...
Aman, uzaman.
Muslimani su poslije Tiavnika udarili
muhur na kojem pi5e: narod! Duimani nam
nikad nisu ostavili godinu dana da se

123
 pogledamo u odi i protabirimo
ko smo. Tek
danas, stisnuti izpod granata, mi
se p."pornu_
jemo. Muslimun ," moZe prepoznati
na
pu5komet: eno dZennetskog svletta
na .rj".u,
pristalo mu ko bajramsko oli.j"io! "
I,ve6, ukazuje ," nudu. Za onekoji
ne
vide nadu treba kupiti Goli otok, i
humano ih
tamo preseliti. Da nam ne kvare zdravlje.
Onaj
koji to ne vidi, vrijeda na6e Sehide. fu;,
pogledati
tuto
9e u odi djeci Sarajeva , Gorai,da,
Maglaja, Te5nja...
NaSa nada ima uniformu i pu5ku
u
ruci. Muslimanima je re5ko bilo uguruii
puJtu
y yku. Ali ti, kada je jednod uzmu, ne ostavl-
jaju je dok ona n" oJtuui
njih.
Svako. rjeienje za Bosnu je
dobro
samo ako ne dira Armiju. Muslimuni
r., ;"Ji"i
narod.na svijetu koji ne Zeli svoju
je vei imaju. Muslimani su jediniborunrf.i l"r
OrZavu.
pu.-
tizani. A, znamo, kolikadku su drZavu
partiiani
dobili. U stvari, nema svjetskog partizana (od
Vijetnamca do Afganistanca) f"ll;ij;;#;
drZavu.
prva je bitka,
.. dakle, dobivena. Otvorili
t1g gei pogledali se, i u drugom, istom,
oku
yidj:lj, k.ao u ogledalu: da, ju'sam Musliman.
Sto bi rekao moj lbri.i.: ia nisam
ja bih se raspo! M;;ii*;;;

124
 Rat 6e biti doblven onda kad na5i
unuci budu imali na5u "nbraspadnutu" diecu.

125
HOCU SVOJU BOSNU!
Bratu ilila/a /a7)TbVarhego///la iTso /ana zza-
fao ts "vVs/aq /oqarc

rije godinu dana u listu "Zmaj 0d

Bosne" iz Tuzle proditao sam tekst sa
naslovom "Muslimanska ggradanska
.-
Bosna". To j" tada bila tek "fundamentalistid-
ka Sega".
Danas, vrijeme je zlokobno, nema vi5e
vremena, dunjaludki sahat otkucava posljednje
minute. Danas, Musliman osjeia svoju sud-
binu - do prskanja, do eksplozije. Krvi se dalo
koliko se imalo. iasti se dalo koliko se u5duva-
lo. I merhametluka. I nevinosti. I naivnosti.
Svega se dalo. I Sta joS trebamo dati?
Ali, danas, Musliman prvi put u his-
toriji postaje svoj. Osjeia svoju snagu.
Muslimana kad dotjera5 do zida - onda dobije5
ratnika. To naSi dulmani ne znaju, dok ne
pretjeraju. To je, na primjer, znao Pavelid. Na

127
 pr{evaru, stvarao je elitne svoje jedinice od
Muslimana. Na primjer,,,protuzrakoplovna
bojna sastavljena od Muslimana borila i" p.o-
tiv Rusa u punom okruZenju osam dana kod
Frankfurta na Odri" (Emil Kazimir Leravica,
u: "Nedjeljna Dalmacij &,,, 5.5. 1993). Usta5ka
emigracij a, zna se, upozoravala je Tirdmana da
ne zatati sa Muslimanima. Ovaj, zna se, to nije
prihvatio, i - nikada ne6e imati Hrvatsku
Ili, drugi primjer, u,,Nedjeljnoj
Dalmaciji" jedan detnidki oficir, s eetnieto-
ustaSkih pregovora kod Hlivna, kaile
malehnom usta5ici Draganu Marjanovidu: ,,V
ne znate Sto su Turci. Ako im Ameri skinu
embargo, najebali smo i mi i vi! Vi ne znate
kakav oni podmladak imaju!"
Titina floskula ,,Ko ima ovakvu
omladinu, ne treba da brine za budu6nost', -
danas se preobtaLava u tvrdu muslimansku
maksimu. Da, Muslimani imaju mladost. Jer
su mlad narod. Jer nemaju tanku krv, i imaju
debelu harbiju. Za razliku od njih, Srbi ratuju
sa starcima sa du5om koja vei kaplje u
DZehennem, a Hrvati (hercegovadkij tio5e
posljednje zalihe svoje (dalmatinske) miadosti.
Muslimanska omladina nova je kate_
gorija ovog rata.I muslimanske historije. To je
omladina kompjutera, videa, dZinsa, kojoj iu

r28
Srbi sve to oduzeli. To je omladina koja
proklinje svoje odeve Sto im umjesto bratstva i
jedinstva nisu tutnuli puiku u ruke, a Musaf u
glavu. To je omladina kojoj se prvi put ukazao
Allahov nur, i to je jedino Sto im se ukazalo.
Ta omladina ho6e muslimansku
Bosnu! Alija Izetbegovii ne6e muslimansku
Bosnu. Jer je star dovjek, jer su ga du5mani do
sada udili da "ganja naku ekvidistancu", kako
bi mu narod opstao, jer starost, nuZno, kalkuli-
ra.
Muslimansku Bosnu, to jest pravilnije,
islamsku Bosnu hoie Zapad. A ne (islamski)
Istok. Jer, pazite, islamska Bosna je samo jo5
jedan dunjaludki rezervat, bez moguinosti
razvitka, bez kapitala koji se umnolava, bez
perspektiva, "buduii Indijanci". Islamskom
svijetu je u interesu da Baosna bude svjetovna,
tzv. gradanska, da bi imao evropsku zemlju
kroz koju bi mogao cirkulirati islamski kapital.
A muslimanskom Bosnom nas Pla5e
samo na5i du5mani. Sintagma "muslimanska
Bosna" vei je bahuk koji kruZi Evropom.
Treba samo upitati: za5to to muslimanska
Bosna ne bi mogla biti i gradanska, i
demokratska i onakva i ovakva evropska
Bosna? Ne bi mogla, odgovaram, jer vei je
uvrijeZeno da dim je muslimansko ne moZe biti

r29
 ni demokratsko ni suvrenteno, ni _ Zivuie.
Dok Srbi se uistinu plaSe musli-
manske Bosne. .Ier se pla5e dZamije. Srbima je
dZamija Allahov rrn u oku. A gias mujezina
strah je od distoie, da ne Ui attatrov biser
d_obrote prodro u njihovu Sejtansku du5u.
A
Hrvati nas se boje - zato Sto nas ne poznaju, a
lemaju telje, u svojoj karolidkoj nuO*"ntrti,
da to udine.
Muslimanska omladina, rekoh, hoie
muslimansku Bosnu. Ne islamsku. I to ne zbog
toga Sto ne bi Zeljela i islamsku, nego Sto jo5
nije dorasla do takve Bosne.
Muslimansku Bosnu neie ni
"gradani". To je ona Lgadija, malehni maligni
tumor na zdravom tijelu muslimanskog kor_
pusa, koja nikada nije znala Sta
1u nuJonat-
no-m smislu) hoie: od Jugoslavena clo
reformista. To je skupina bezlidnjaka koji jedi_
no haju za svoje male sitne korisii. foS sanlalu
bratstvo i jedinstvo. Jos pisu da "nisu ,ui s."ui
isti". Jer, boje se dZamije. Jer su se davno
odrekli svojih baba koji su znari dvije-tri sure.
Jer neie da ostanu bez ,,gradanskih privitegi-
ja": da jedu krmetinu, di psuju, da irurlur"du
po kafanama. To jest neie da ie odreknu
srp_
skih kuZnih naslaga po muslimanskom tijelu!
Thkvima, doista, ne odgovara muslimanska

130
Basna. Pa makar ona bila tisu6u puta gradans-
ka, wjetovna, "civilizirano-evropska". Thkvima-,
ne odgovara nikakva Bosna.
Ali, postoje Bo5njaci. Muslimani koji
su dvrsli u Bo5njake. Mlad narod. Temeljan
narod. Narod koji jedini ima pravo na ono 5to
se zove Bosna. Jer je jedini voli. Jer je osjeda
kao svoju. Jer mu tede krvlju. Jer su Bosnu
drugi opoganili. Jer su drugi Bosnu uvijek
gledali tudom, i tudim okom.
Mladi Bo5njaci, novi Muslimani,, Lele
svoju Bosnu. Onoliku koliko danas borbom
mogu dobiti. Onoliku koliko sutra borborr
mogu dobiti. Tieba samo biljeZiti, uditi i ne-
zaboravljati. Bo5njadki prostor se prostire od
jednog do drugog muslimanskog biljega: od
Islama Lidkog do Kalemegdana. To nikad ne
zaboruviti! I dekati. Jednom 6e, in5allah, na5i
du5mani biti nemo6ni, a mi moini. Muslimani
se zadnjih dvjesto godina suZavaju. Mora dodi
vrijeme praska, pogotovo kada je pritisak
ogroman!
Vrijeme je da izade na svjetlo BoZije
mlad Bo5njak i ka?e: HOCU SVOJU
BOSNU! Vrijeme je, jer nema vi5e vremena. \J

13r
pazzata,(zzzr/tuaru,y'aV/a/////a

CIJELA BOSNAJEDNAJE
SERDZADA,
A NJEN TESPIH STOTINU
BRIGADA!

1 ;, uslimani su jedini narod na Balkanu

fW ru:*i j:"1
I t:ii i:,l*:ffJ:
naoruZano pleme. Slovenci raspoluiena grupa
izmedu zapada i juga. Hrvati ru nurod ia
falinkom, kojemu se u pedeset godina historije
de5avaju dva faSizn7a. Crnogorci, kao 5to
znamo, ne postoje; i ono malo postojanja Sto
su imali predali su u amanet pravoslavnoj
bra(,i, ili izgubili po bosanskim zgari5tima.
Makedonci moZda i postoje, dok ih, ubrzo, ne
proguta Grdka, ili turbulentni albanski natal-
itet. Ostali su, dakle Muslimani. Narod koji je
opstao. Postali su, dakle, Bo3njaci. Narod koji
je nastao. Muslimani su na podetku pospre-
manja jugo-kuhinje bili pretpostavljeni kao
najmirnije janje za klanje. Muslimani su od

133
 svih naroda Balkana platili najve6u cijenu
svoje slobode. I zato su narod. Muslimuni ,u
jedini na ovom prostoru doista pokazali zube
srpskom fa5izmu. (Slovencl su platili
pirotehnidku vjeZbu; a Hrvati su izgubili sve
ono Sto su Srbi htjeli uzeti.) Muslimani ,u jedi-
ni narod na dunjaluku koji se odupro dvtma
fa5izmima, srpskom i hrvatskom. protekle
dvije i po godine otpora Muslimana moraju
y:i u historiju dunjaluka (ako takvo Sto postt_
ji!). I pored svega toga, Muslimani 6e iz rata
izad kao - Boinjaci. Od nacionalno konfuzne
skupine s podetk a rata do naroda na kraju
rata. Muslimani su u najteZim mogudim uvjeii_
ma uspjeli dvrsnuti u narod. Sa definiranom
nacionalnom svije5iu. (Nacionalni program
Bo5njaka moZe se saZeti u tri iinjenice: iilam,
Bosna i BoSnjaci.) Muslimani su u dZehen-
nemskim uvjetima, rekoh, stvorili ono po
demu jedan narod jeste: svoju drZavu, ,uoj"
nacionalne institucije, svoju islamsku zajed_
nicu, i - svoju vojsku. Muslimanskog ratnika.
A ratnik je lijepa rijed. prepuna
mu5kosti. I miri5e na dvadeseri vijek. Ciporu
kao ovaj vijek. Korijenska, reklo bi ,". Onaj
koji ratuje. Ogoljena do su5tine.
Ratnik ima domovinu. Ima vi5ak
osjeiaja za domovinu. Ratnik ima djetinjstvo.

134
Avliju. Prijatelje. I pun je nostalgije.
Prvoborac je pojam narodnih ratovo. .--
Prvoborac je ime za ratnika koji kreie ni od
dega. Praznih ruku, punog srca.
Bosanski Muslimani u svim pro5lim
jugo-ratovima nisu imali ba5 previ5e prvobora-
ca. Jer nisu imali ni svojih ratova. Ako ima
dobroga u ratu, u ovom je dobro to Sto
Bosanski Muslimani prvi put u povijesti imaju
svoju vojsku. I svoj cilj. Ako ima dobroga u
ratu, kaZem, dobro je i to da Bosanski
Muslimani nisu podijeljeni u raznorazne parti-
zane, usta5e, domobrane, pa i detnike, kao
nekoi - sada su gotovo stopostotno svoji. J
Bosanski ratnik ima, za svjetske pri-
like, pomalo neobidnog neprijatelja. Ima
komiiju. Ima Srbina. Zato Musliman nije prvi
uzeo puSku. Zato je Srbin uzeo prvi pu5ku.
Zato Musliman nije prvi podeo da ubija. Zato
je Srbin prvi podeo ubijati. (Dobro je rekao
Bmir HadZihafizbegovid: "Musliman kada
ubije prvog neprijatelja, dobije proljev; Srbin
kada ubije stotine Muslimana, napije se!")
Zato,jer Srbi se boje na5e brojnosti! Boje se
na5eg islama! Srbi su, Ptro, pozattratali sve 5to -
je moglo nositi pu5ku na muslimanskom-
ramenu. (Da pu5aka jeste bilo, to se ne bi ni
dogodilo!) Kada je "svijet" "otkrio" svoju savi-

135
 Jest u Manjadama, Keratermima,
.v. Tirnopoljima... srbi su morari pustiti nzrse Zive
kosture. Ti kosturi, tako brizu dZennetu, bili su
na5a najbolja vojska! Bili. Jer, to je i svijet
znao. Pa, u dogovoru sa Srbima, nije dozvolio
na5im logora5ima da se vrzrte u Bosnu, na
rati5te. otjerali su ih u bijeli svijet da im zacrni
vei crnu dusu njirrovu. Medunarodni crveni
krii.. Skupina licemjera, i Spijuna.
Ipak, Muslimani su danas u najboljoj
poziciji u BiH. sada zaustaviti musrimansku
borbu bilo bi haram. To bi zna(ilo zaboraviti
fatihu na mezarima svih na5ih Sehicla.
okrenuti obraz nasim obeldasienim sestrama.
Zaborcviti sve Manjade, Keraterme, Omarske,
Luke. .. Zamazati sramom odi na5oj djeci.
Pljunuti na pogorjeli kuini prag. Haram bi
bilo, velim, zaustaviti na5u borbu. Jer, mi smo
tek podeli ratovati. Jer nam se tek pruZila
moguinost da ratujemo. Jer smo tu moguinost
sami stvorili. Jer - jos nismo ratovali protiv
Srba. A Srbi nas dekaju. Oni jedini ,ni3u Ou
na5a borba prestati ne moZe. Oni znaju da
mora doii noyo Kosovo. I, stoga, strijepe. I
. . hoie prestati ratovati. I boje se. I vehnu pred
- tim strahom. pred zrodinima koje su napravili.
Oni, jednostavno, ne mogu izdriatina5 iempo.
Polagahan, kao sudbina. Jer su im lica daleko

736
od Allaha.
Muslimani nikad ne smiju prestati
ratovati sa Srbima. Muslimanski zaviet i
amanet mora biti borba protiv Srbina. Onaj ko
to ne shvada neka sebi traZi drugu drZavu, ili
drugu naciju.
A, Muslimani su danas, rekoh, u
najboljoj poziciji u Bosni. Jer, Bosna se moZe
osloboditi za dan! Da na5a Armija ima granata
samo za jedan dan za cijeli front, pa da srpske
linije tude neprestano - Bosna bi se samo otvo-
rila.
I, nije daleko taj dan. Dan otvaranja
Bosne. Bosna se jedino tako i moZe oworiti -
iznutra. Iz samoga svoga srca. Iz srca koje sve
jade kuca. Kao tempirana bomba.

137
MUSLIMANSKI GENERAL

uslimani nikad nisu imali generala.

Jednog generala. Bilo je gazija. I
i silahsar a. Partizanskih ustani-
pa5a,
ka. Bratstvojedinstvuju6ih hizmeiara. Ali,
nikad svojih generala.
Moj dajdZa DerviK uvijek je govorio:
Pokaza1e njima DZemil Sarac! Kad god bih
poslije sreo generala Sarca dobro bih ga
iagled6. TraLio sam na njemu onu musliman-
sku dehru po kojoj je na5 general. TraZio sam
potvrdu dajdZinih rijedi.
J a znam kako izgleda na5 general. To

moZe biti onaj nasljednik Huske Miljkovida

koji je oslobodio najjade njemadko utvrdenje
na Balkanu, Zidani Most; njemadki general je
imao zadnju Zelju: da vidi tog "genetala"; kada
ga je vidio traLio je pi5tolj da se ubije. "NaS
general" bio je malehan , Lu6o, bez ikakvih ofi-
cirskih oznaka na sebi. Poslije rata bio je duvar

139
 u neKom
nekom zagrebackom
zagreba(kom preduzeiu. Kada ga je
ttlilfr-okovid pitao kako mu je, on je oOg"ouo-
rio: Dobro je, imam puiku!
NaS general moZe izgledati k6 uditelj
fuljo Herceg, komandant Maglaja. Visoka
ljudeskara, koji se vazda smije, prava
tevedeli-
jl. e moZe, vala, i k6 Arif i'a5alid. Kad sam
vidio Arifa, rekao sam: Ovo je moj t o_un_
dant!
Evo, dode dan kad Muslimani dobi5e
"zvanilne svoje generale,'. Na stranu,
Sto
nisam najsredniji Sto tu vidim i neke strance
neprirasle mome muslimanskom srcu, ili
na5minkane Bo5njakb. Na stranu, i Zal
Sto moji
generali ne posta5e i neki dragi mom
t ra_
ji5kom srcu. VaZno je da Musfmani
imaju
svoje prve generale. Jedan _ jedan! ani,
molL'
Ja, stvarno, znam kako izgleda naS
general. Zna to svaki Musliman. Ako
se bolje
zagleda. U zemlju, u mezar Sehida,
djedije
lice, u sebe. "
Muslimanski general mora liditi na
insana koji u kijametsko* danu stoji
na gru_
Tgnu zemlje, a ti zna5 da sve moZe otiZi u
helai, i dunjaluk, i nebo, i kijametski Oun,
onaj grumen zemlje ispod njega _ samo on
I
ne.
Thkav mora biti musii-*nrfi general. plus:
njelan, kao softa.

140
ALIJA

Iija Izetbegovid je prvi voda boSn-

A jadkog
naroda u cjelokupnoj njegovoj
s *..historiji koji lidi na svoj narod. Ma
kakav taj narod bio. Sa vrlinama. Sa mahana-
ma. Alija Izetbegovii je prvi voda musliman-
skog naroda koji je rekao: "Da, ia sam
Musliman!" Narod je s njim zajedno prvi put u
historiji punih plu6a rekao: "Da, mi smo
Muslimani!" Alija lzetbegovii je prvi voda
muslimanskog naroda za kojega je cijeli svijet
mogao reei: "Da, on je Musliman!" Prijatelju
su to govorili s ponosom. Du3mani sa spreml-
jenim planovima o uni5tenju jednoga naroda.
Istina jest da su nas Srbi klali svireprije i pril-
jeZnije zbog Alije. (Moj brat, logora5 srpskih
kazamata, pridao mi je da je svaku batinu
dobio uz "pominjanje" Alije). Ali, istina jest
da bi nas Srbi potpuno preklali da nije bilo

r41
 Alije. Alija Izetbegovii postao je simbol
holokausta muslimanskog naroda. Alija
Tzetbegovii postao je i simboibunta toga
nurf_
da. Kao i simbol opstojnosti bosanske drZave.
Alija Izetbegovii je bosanski naherica koji nije
popustio ni onda kada su pukle sve granice
popustljivosti. Alija Izetbegovii je bolnjadki
Tito koji je cijelom svijetu rekao: ..Ne!,, Onda
kada su svi govorili: ..Da!,, Da ne bude
zemljice Bosne. Da bude Velika Srbija. I malo
manja Hrvatska.
Bo5njadki narod polahko udi staru
maksimu svoju: "Sve Sto valja Vlahu, tebi ne
valja. I obratno". Alija je najomraZenije ime
srpskog naroda. I ustalkog dijela hrvatskog
naroda. Jer je Zivi dokaz da postoji ne5to iti
se imenuje Muslimanom. I Sto se zove
Bosnom. Alija je ona dehra po kojoj se pre_
poznaje Musliman. po kojoj se prepo znaje
Bosna. iehra iz koje sa lpie)porodio
Musliman - u Bo5njaka. iehia iz'koje 6e,
in5allah, (p)ostati Bosna. Bolnjadki nurod u"i
prepoznaje tu dehru. Bo5njadki narod mora da
dvrsne u jaku volju svoju: rekoh, sve Sto ne
valja dindu5maninu, meni valja.
Nikad nisam spadao u idolopoklonike
Alije Izetbegoviia. Alijini idoropoklonici mi se
gade. AIi, znam, prvi put u Zivotu znam: imam

r42
svoga predsjednika. I ne dam ga. Ne valja,
kaZu. Valja, kaZem. Ne zna. Zna. Nije za ovo --
doba. Jeste, upravo za ovo doba. Ima mahana.
Neka ima, moje su. Jesu li drugi bolji, pitam.
Je li to Milo5evid bolji. Je li to bolji Tlrdman.
Ponosim se 5to imam predsjednika koji nije
krvnik. Ponosim se Sto imam vodu koji je
humanista. Ponosim se Sto imam sabrata koje-
ga nije dotakao zavodljivi vjetrii fa5izma.
Didan sam Sto imam duhovnjaka koji nije
digao ruke od Boga, niti je Bog digao ruke od
njega. MoZe li neko na ovim prostorima iz
drugih naroda reii isto? Pokoljenja i
najpo5tenijeg Srbina stoljeiima 6e se stiditi Sto-
su imala Milo5evida.
Danas, ponovo se turbulentno aktual-
izira smjena Alije Izetbegovi6a. To je vei
(vjekovni) srpski san. To je odnedavni i hrvats-
ki san. I tlapnja bo5njadkih podruma5a -
"demokrata". Washingtonski sporazum
izmedu Bo5njaka i Hrvata u hrvatskoj per-
spektivi ditanja prvenstveno znadi: smjena
Izetbegoviia. ZaSto? Alija Izetbegovii nije
prepreka ostvarenja washingtonskog sporazu-
ma. Alija Izetbegovi6 je dokaz da je washing-
tonski sporazum mogui. Izetbegovi6 je nedista
.-
savjest usta5oidnog dijela hrvatske politike.
Izetbegovid je dokaz da je Tudman fa5ista.

r43
 Izetbegovii je dokaz da Karadordevo nije
moguie. Izetbegovii je primjer kakav ," *oZ.
uii u iskren savez: distih ruku, bez geno cida za
vratom. Alija Izetbegovii danas Hrvatima
pokazuje da se moraju rijeliti ustalke bulu_
mente na vlasti (i u ..Flerceg_Bosni,, i u
Hrvatskoj), kao i repera svoga fa5izma.
Bo5njaci na zahtjeve za smjenom Alije
Izetbegoviia moraju odgovoriti: ",,Ne!', Akcl
hoie da budu zreo narod. Ako hoie uop6e da
budu narod. Bo5njaci Izetbegoviiu duguju to
Izetbegovii je do sada-tisu6u puiu'zbog
_N:!'.
Bo5njaka cijelome svijetu rekao: ,iN"!,, N;
postoji taj nacionalni interes u ime kojega bi
Bo5njaci mogli dozvoliti da im net<o jrugi
odreduje njihove vode. Ni pri.jatelj, ni Ou3-
manin.
Uostalom, danas nema insana u Bosni
koji tako lidi na svoj narod kao Sto je to,Alija
Izetbegovi6. Sa Izetbegovi6em smo krenuli
u
kataklizmu. Sa Alijom smo bili balije. Sa
Alijom smo iza5li iz kataklizme. Sa Alijom
smo postali narod, Alija nas je stvorio
BoSnjacima. Mi smo Aliju srvorili nb5n;atom.
Ltjep je Haris SitajdZid. A pametan je
-
Alija. Posli.je Alije, bolnjadki voda mora biti
lt:ep kao Haris SilajdZi6, a pametan kao Alija
Izetbegovii.

I44
Va7tanzr,6Zza7ft

BAJRAM MUBARBK,
BOSNO!

ima 33 rebra.

$:"'""
Tespih ima 33 bobe.
Ima 33 vrste Sehida.
Bosna ih je dala svih 33.
BAJRAM MUBAREK OLSUN!
Bosna ima 333.333 boraca.
Koji 6e se, ako treba, boriti 33 godine
da je oslobode.

BAJRAM MUBAREK OLSUN!

Da je svaki Musliman na ovome dun-
jaluku dao za Bosnu po 33 feninga - Bosna bi \v
bila spaiena.
Da je svaki Bosanski Musliman dao za
Bosnu po 33 marke - Bosna bi bila spaSena.

145
 Da je Bosna spaSena, spasili bi
se
jedni i drugi.
BAJRAM MUBARtrK OLSUN!
Isa a.s. umro je u 33 godini.
Ja sam podeo iivjetiu 33 godini.
Da mi se nije orkrio djelii Allahovog
osmijeha, bilo bi nre stid Sto sam
nadZivio Isaa
a.s.

BAJRAM MUBAREK OLSUNI

I(ada sam bio djedak postio sam,
toliko "da ne odem u (umi,z,,.
I za Iiftar sam vikao: .,tJpal,li se
kandilji !"
Danas, postim cijeli Ramazan,
da
pokusam umilosriviti Allaha dZ.s.
da -i tuuuii
6umez u kojem sam Zivio od
djetinjstuu Jo
danas.
U Ljubljani nema nijednog kandilja.
Ali ja, prvi pur, nazirJm N;eiove
kandilje.
BAJRAM MUBAREK OLSUNT
Telefonom razgovaram sa ocem.
"Posti5 li?,,, pita.
"Postim',, katem.
"Kol'ko dana?',
"Ne vrijedaj mi nijet, ode.,,

146
 Zagrcnu se.
Zagtcnuh se. \J
BAJRAM MUBAREK OLSUN!
Trideset godina poku5avam da udem
u dZamiju.
Tiideset godina vradaju me. sa dZami-
jskih vratnica.
Danas, dvrsto se drZim Allahovog
uteta.
I Sejtani mi ni5ta ne mogu.
BAJRAM MUBAREK OLSUN!
Danas, prvi put imam diste ruke. 's'
U distim rukama svoj tespih.
Imam svoj fes.
Imam svoju sedZdu.
Na kojoj me moja djeca prvi put vide
onakvog kakav sam mogao biti.
Kakav bih mogao biti.
BAJRAM MUBAREK OLSUN!
Zaizbjeglicu sedZda je jedini azil.
SedZda je jedini komadii dunjaluka
gdje se dotide s Bosnom.
BAJRAM MUBAREK OLSUN!
A u Bosni ima Sanski Most.
U Sanskom Mostu Thnova.

147
 U Tlnovi jedna kuia.
Sest puta su Srbi postavljali eksploziv
u tu kuiu.
Sest puta eksploziv nije eksplodirao.
Mater
.moja, prije nego pode u
muhadZerluk, ispod pbOi na5e ku6e stavi
musaf.
I rede: "iuvala sam Te, duvaj me!,,
BAJRAM MUBAREK OLSUN,
MAJKO!
Srbi su jedini narod na dunjaluku koji
moLe da ude u tudu kuiu.
Ali, ne postoji Srbin koji moZe da ude
u DZennetsku Kuiu.
Iz Zvo_rnika, eno, vraiaju se srpski
kolonizatori u Srbiju.
Ne mogu da izdrLe krikove, plad i
pomaganju u muslimanskih kuiama.
Srbu su toliko zla na ovom dunjaluku
nadinili da ie im se i predmeri svetiti. drUi
,u
toliko zla nalinili da 6e doii vrijeme tuJu
nijedan Srbin neie imati ku6u.
BAJRAM MUBAREK OLSUN!
Bajram 6e do6i u svaku muslimansku
kuiu.
I u svaku napu5tenu muslimansku

748
kuiu.
I u svaku sru5enu dZamiju. \r'
I tu ie dekati svoje domaiine.
BAJRAM MUBAREK OLSUN!
Da sam rejsulema, izdao bih fetvu da
svaki Musliman po svijetu uvijek bude pod
abdestom.
MoZe sutra do6i dan povratka u
Bosnu.
"Boi,e, udvrsti moje noge na pravom
putu..."
A u Bosnu se ne ulazi bez abdesta.
BAJRAM MUBAREK OLSUN! V
Ne treba mi biti rejsulemom, da bih
rekao: "Djeco Ademova, Bo5njadki ummete,
bajramski iftar iftari kao da si u svojoj kudi. Pa
ie5 idu6i, Allah 6e dati, tamo i iftariti."
BAJRAM MUBAREK OLSUN,
BOSNO!
Na dunjaluku ima 33x33 zemlje.
A samo je jedna Bosna.
BAJRAM MUBAREK OLSUN,..*-
BOSNO!

149
ffi li
l,!
liti 1,"
l''lrgiJ$,r,;:11
DA, JA DOISTA PREZIRBM
SRBB

f5. Lihad je lijepa rijed bosanskog jezika.

j# H ;ffi:, :"ffi" ilffi",i :;ffi?T
iim se rodi, bo5njadko dijete'rreba okrenuti
prema istoku. Tamo je sve najgore, i sve
najbolje, za Bo5njaka. Thmo je Srbija. Thmo je
islam. Kad Boinjak klanj a, valja d,a ka?,e:
Allahu Dragi, preskadem ovaj komad pogan-
skog dunjaluka, i utidem se Tebi na prvoj stopi
poganlukom neokalj ane zemlje.
1y"nade, moja noga nikad neie stupiti u
Srbiju. Moja noga moZe stupiti tamo,
l{ daleko,
t" samo u vojnidkoj dizmi. To je moj
zavjet. Koji sam sebi zadao sa prvim srpskim
metkom ispaljenim na Bosnu. To je zavjet koji
moraju prihvatiti moji bliZnji. (Moje dijete
nede ni znati Sta je Srbija. Ali ie znati Sta je to

153
 Srbin.) To j" koji bi mogao prihvatiti i
moj narod. Ako Tavjet
Leli da na duilatutu
bo5nj{ki pedat. Ako Zeli da di5e disr ";;;"
bosanski
yak, Bo5njak mora napraviti Bo5njaiki zid na
Drini. I onoliko zidova koliko i*u"noSnluil
Bosni. Zidova prezira. "
Veiina BoSnjaka sanja atomsku
bombu. Da je baci na Blograd. Nikad
ne treba
odustati od toga sna. Alf treba, prvo,
otkriti prezira. Skup tih atoma kod
,
,LUi
-atom svih
jada je aromska bomba
!9.s1:ata od svih at;;_
skih bombi svijeta.
A mnogi ie Bo5njak jo5 i danas reii:
3i ne smijemo biti kao"oni. Ja, medutim,
kaZem: mi smijemo biti gori nego;"i.
Boinjacima je udinjeno toliio zla, d-a i*;j;
pravo biti kakvi oni hoie. Stvar je
u drug;;;,
mi ne moiemo nikad biti kao oni. noS".i;k
moze'biti sridan srbinu. Isram ih je
,;
- *a'r\v v qv'
razrikovao,
kao Sto je razlikovao clobro i zlo, -
J

ijene "novog svjetskog poretka,,

1-; T vei bi

ffi ;11J :, :' Hl

"l
svaku izmasakriranu srpsku
i :'* Slij'f ;'
??ff
madku. Tadeu5
; i" ;
Mazovjecki, voda neke medunarodne
komisije
za istraLivanje nekih prava, diji rezultati
niko_
gu obavezuju, kad nije mogao prona6i
1" onu
srpsku madku, bo5njadk i ratni"zlodin pronusoo
r54
je r'r listu "Zmaj od Bosne". I to u dvije
redenice. Koje glase: "Muslimani su do sada--
uvijek imali kom5iju, Srbina, kojega valja spa-
siti. Od sada, svaki Musliman treba da ima
Srbina kojega treba pogubiti." I - to je zlodin?!
Bo5njaci dobrano osje6aju tu ,,izvrnu-
tu perspektivu svijeta". Svakom je Bo5njaku
jasno da su oni napravili ono Sto su napravili
Srbi - nijednoga Bo5njaka na ovom dunjaluku
ne bi bilo. Bili bi zbrisani skalperom "svjetske
demokracije".
Stoga, i danas mnogi Bo5njak u
potrazi je za taktikom opstanka. Mnog'
Bo5njak i danas misli dar treba biti lukav, i;
takav, prevariti cijeli dunjaluk. Thkvi ne uvida-
ju da je lukav BoSnjak upravo tada izjednaden
sa Srbinom. Jer, Srbi su lukav narod. Davicli
Strbci. Bo5njak, u stvari, ne moZe biti lukav.
Jer, ne bi bio Bo5njak. Bo5njak treba biti
jasan. Kao sunce nad Bosnom.
takav Bo5njak ima pravo reii: Da, ja
prezirem Srbe. Prezirem ih onoliko
koliko oni mrze mene. Koliko oni
mrze Bosnu. To treb a re1,i svaki Bo5njak
svakom Bo5njaku. Svaki Bo5njak cijelome svi.=-
jetu. Samo Srbima ne treba red ni5ta. Njih
treba, 5utke, prezirati.
Da, ja prezirem Srbe. Ja sam Bo5njak.

155
Ja sam bo5njadki pisac. Koji ie radije reii
Ja
prezirem Srbe nego napisati najbolju svoju
pjesmu. Ja sam bo5njadki pisac, i n" rno.alo
napisati vi5e ni5ta. Sta ie mi najbolja pjesma
na svijetu, ako ne bude bilo onoga toii"ee tu
pjesmu jedini prodirati. Ak; n" bude
Bo5njaka. Zato sam i napisao knjigu. *Da, ja
prezirem Srbe". Da je ima ko eititi Ou mogu
u njoj jo5 jednom reii:
a, ja prezirem Srbe. I hoiu da vjeru-
jem da ie poslije ovih redaka mnogi
BoSnjak reii isto.

156
 Biljeika o piscu
Zilhad Kljuianin je roden
5.3. 1960. godine uTrnovi
kod Sanskog Mosta.
Zavriio je studij filozofije i
sociologije na Filozofskom
fakultetu u Sarajevu.
Izdao je ietit'i knjige poezi-
je: Seltara ("Svjetlost",
Sarajevo, 1985.), Mlade
pjesme ("Svjetlost",
Sarajevo, 1987.), San
urednog ioujeka ("Veselin
Masleia", Sarajevo,
1989.), Pjesme nevinosti
(izabrane pj esme) (" Lj ilj an", Ljubljana, 1994.). Za poezi-
ju nagradivan.
Bio glavni i odgovorni w'ednik "Knjiievne revi-
je", jednoga od suvremenih bh. listova koji se bavio
nacionalnom problematikom Mttslimana.
Osnovao izdavaiku kudu "Biblioteka
Kljuianin", u kojoj je izdavao knjige bosansko-musli-
manske provenijencije: od Islamske dcklaracije A.
Izetbegovi1a, preko Porijekla Bosanskih Muslimana M.
Hadiij ahiia, do Bosanskog j ezika S. Halilov iia.
Urednik je u listu "Ljiljan".
Tekstovi iz ove knjige objavljeni su, ili ie biti
obj avljeni, u "Ljilj arut".

157
SADR'ZAJ
DA, JA PREZIREM SRBE I 7

I
SELAMALEIKUM, I]OSNIACI! I 15
DOI]ROWORNA DUSA MERTUMET I 19
KOMSITA, ZAK)LII ME NTEZN}! I 27
A ZAVICA] JE VJECNI PRATILAC, KAO DUSA I 31
NE DAM SANU ZA DRZAW! I 35
TATA, BUDI MI BABO! I 41
ZEKIAT ZA BOSNTAKE I 47
RAZGOVOR SA SEJTANOM I 53

II
POTOMCI KMETA SIMANA I 6I
NOC ZEMLIE / 63
SRBI SU NAROD BEZ INTELIGENCIJE! I 65 ;
SNPSKI'INTELEKTUALCI'' SU ZLOCINCI I 69
TIHI RADOVAN I 77
zBoGoM, PoroMCI CanNorcwca! I 79
PARTIZANA NE SMIJE BITI! I 83

III
OPSTANAKMUBAREK OLSUN! I 89
PI-AVI MELECI I 95
POSTKIJAMETSKI INTELEKTUALCI I 97
NI BEG NI FUKARA I 103
IzMEDU PuSxn r SAMIUBISWA I 111
ALIJA, Srd cn rr DEMzKMCIJAT I itg
MUHUR I 123
noCu svotu BosNUt I i27
CIJELA BOSNA JEDNA rc snnniaDA, A NTEN TESPIH \
STOTINU BNGADA! I 133
MUSLIMANSIfl GENERAL I 139
ALITA I 141
BAJRAM MUBAREK BOSNO! I 145

M
DA, JA DOISTA PREZIREM SRBE I 153
 Zith$ Ktjuianin
) DA, JA PREZIREIII SRBE
1994.
::

Izdavai
NITP "KULT(41YJP'

Recenzent
Isnam Talji|

Likovna i grafiika oprema

Isnnr Mujezinovi|

\ro*oo
Miimai, Smalje-Sap

Tirai
s.000