UDK 371.214.

6
Prethodno priopđenje
Primljeno: 15. travnja 2013.

PREOPTEREĆENJE UČENIKA UVJETOVANO OPSEGOM

UDŽBENIČKE LITERATURE I SPOSOBNOŠĆU ČITANJA

Dr. sc. Emerik Munjiza, izv. prof. u miru

Velika Kopanica

Sažetak:
Preopteređenost uēenika stalno je prisutna u hrvatskom državnom školstvu. Kao najēešđi školski izvori uēeniēke
preopteređenost navode se: nastavni planovi, nastavni programi, udžbenici i stavovi uēitelja prema sadržajima i zaͲ
htjevnost pri prađenju i ocjenjivanju.
Preopteređenost uēenika manifestira se kroz dva oblika: opsegom sadržaja iz kojega proizilazi vremenska prezauzeͲ
tost i dubinom sadržaja iz koje proizlazi neusklaĜenost s psihofziēkim moguđnostma uēenika. Autor je u ovom radu
analizirao preopteređenost uēenika uvjetovanu opsegom udžbeniēke literature i razvijene ēitateljske sposobnost.
Istraživanje je obavio analizom udžbenika petoga razreda osnovne škole.
Pošao je od teze da bi za zadovoljavajuđi uspjeh svu predviĜenu literaturu trebalo proēitat barem dvaput:
prvi put
informatvno i drugi put s razumijevanjem.
Na podruēju ēitateljske sposobnosti (brzini ēitanja i ēitanju s razumijevanjem) postoje velike individualne razlike, zbog
ēega su rezultati prikazani unutar triju skupina: brzi ēitaēi, prosjeēni ēitaēi i spori ēitaēi.
Empirijski je utvrĜeno da brzi ēitaēi mogu unutar optmalne opteređenost realizirati postavljeni cilj, prosjeēni ēitaēi to
mogu vrlo teško, a spori ēitaēi to unutar optmalne opteređenost nisu u stanju obavit. Analiza je pravljena
na bazi
175 nastavnih radnih dana, ali se pokazalo da je unutar toga broja dana teško ostvariva. Uēenici svoje obveze prenose
i na takozvane slobodne dane pa je pravljena i druga analiza na bazi 290 radnih dana. Svi su dani radni
osim ljetnih
praznika. Uēenici prema toj analizi nemaju slobodnih vikenda ni praznika. Pri tome treba navest da autor nije
analizirao ukupnu opteređenost uēenika, nego samo onu koja je nastala kao rezultat ēitanja udžbeniēke literature.
Prema ovoj analizi uēenici su znatno opteređeniji od svojih uēitelja. Posljedice uēeniēke preopteređenost moguđe je
dalje analizirati u kontekstu diferenciranoga i površnoga odnosa prema obvezama iz ēega slijedi nezadovoljavajuđi
uspjeh, anksioznost i frustracija i u konaēnici društveno neprihvatljivi oblici ponašanja.

Kljuēne rijeēi: preopteređenost uēenika, vremenska prezauzetost, neprilagoĜenost sadržaja, udžbeniēka literatura,
brzina ēitanja, ēitanje s razumijevanjem, nastavni dani, radni dani

UVOD
Do preopteređenost uēenika dolazi kad obveze uēenika u školi i prema školi nisu u
skladu s njihovim psihofziēkim sposobnostima. Izvor preopteređenost može bit opseg sadrͲ
žaja i tada se govori o vremenskoj prezauzetost, odnosno težini i razumljivost sadržaja kad se
govori o neusklaĜenost sadržaja s psihofziēkim moguđnostima uēenika. Pojam opteređenost
u sebi obiēno sadrži oba navedena oblika. U uvjetma preopteređenosti uēenici školu doživͲ
ljavaju kao beskonaēan skup (ēesto nepotrebnih) obveza kojima se ne vidi kraja. Dugotrajna i
represivna preopteređenost uēenika može dovest do narušavanja fziēkoga i psihiēkoga zdravͲ
lja.
Vrlo rano uoēen je fenomen preopteređenost uēenika i na njega se stalno ukazuje.
Naš najstariji pedagoški ēasopis Napredak (kontnuirano izlazi od 1859. godine) izmeĜu
1884. i 1902. godine objavio je 13 ēlanaka iz podruēja uēeniēke preopteređenost
(Klobuēar,
1
1909). Pri donošenju gotovo svake nove nastavne osnove ukazivalo se kako je prethodna bila
TEORIJSKI I PRAKTIČNI PROBLEMI I RASPRAVE
uzrokom preopteređenost uēenika. No ni jedna nova nastavna osnova nije ju rješavala, nego

2
obrnuto, bila je izvor nove preopteređenost kroz veđi broj nastavnih predmeta, veđe tjedne i
godišnje satnice, opširnijega i zahtjevnijega sadržaja.
Indikatvan ēlanak obavljen je u Vjesniku 1971. godine pod naslovom Tata ja radim više
od tebe (Toth, 1971). Ovu tvrdnju moguđe je dodatno aktualizirat s obzirom na to da je u
meĜuvremenu tjedno radno vrijeme odraslih smanjeno s 48 na 42, pa na 40 sat tjedno s
tendencijom daljnjega smanjivanja. Istovremeno su odraslima osigurani slobodni dani za prazͲ
nike i sve duži godišnji odmori. Nasuprot njima, dnevno se i tjedno radno vrijeme uēenika
produžava, a zbog nemoguđnost realizacije obveza 175 nastavnih dana, produžava se na
stvarnih 290 radnih dana. Kako bi udovoljili svim svojim obvezama, uēenici za vrijeme školske
godine gotovo da i nemaju slobodne dane osim ljetnih praznika.
Izvori preopteređenost uēenika mogu bit razliēit. U ovom radu istražit đe se preopteͲ
ređenost uēenika vezana uz opseg propisane udžbeniēke literature analizirane u kontekstu
razvijenost ēitateljskih sposobnost.
U teorijskom dijelu analizirat đe se raniji radovi iz ovoga podruēja i odredit đe se prema
bitnim pojmovima: preopteređenost uēenika, udžbeniēka literatura i ēitateljske sposobnost.
U empirijskom dijelu analizirat đe se opseg udžbeniēke literature petoga razreda osnovͲ
ne škole izražen u broju stranica i rijeēi, brzini ēitanja i potrebnoga vremena da se realiziraju
dva ēitanja Ͳ informatvno i ēitanje s razumijevanjem.

TEORIJSKI OKVIR
Škola pred uēenike stavlja odreĜene zadatke, odreĜuje naēin i tempo rada, neposredͲ
no nadzire njegovo ponašanje i napredak. Škola u bitnom utjeēe na uēeniēki razvoj, ali i na
njegovo psihofziēko zdravlje.
Jedan je od osnovnih zadataka suvremene škole pronađi pravu mjeru opteređenja
uēenika školskim obvezama i uskladit ih s njihovim psihofziēkim sposobnostma. Ukupne
školske obveze i obveze koje slijede iz njih moraju bit takve da uēenicima osiguravaju i sloͲ
bodno vrijeme. Ni u kojem sluēaju ukupno radno vrijeme uēenika ne bi smjelo prijeđi radno
vrijeme odraslih osoba.
Nažalost, stanje je obrnuto od poželjnog. Indikatvan je ēlanak objavljen daleke 1971.
godine pod naslovom Tata ja radim više od tebe (Toth, 1971) Od tada se stanje znatno poͲ
goršalo na štetu uēenika. Dok se tjedno radno vrijeme odraslih smanjivalo s 48 na 42 i 40 sat
s tendencijom daljnjega smanjivanja, istovremeno je nastavno i ukupno radno vrijeme uēenika
produžavano.
Više autora ukazuje kako je djeci mlaĜe školske dobi potrebno izmeĜu 9 i 11 sati dnevͲ
noga sna, dok je starijim uēenicima dovoljno izmeĜu 8 i 9 sat (Prebeg i Prebeg, 1972; StevaͲ
noviđ, 1978; Laird prema Pedagoškoj enciklopediji, 1989).
Prema Lairdu djetetu mlaĜe školske dobi ne bi smjele ukupne školske obveze prelazit
5 sat dnevno, što osigurava 8 sat slobodnoga vremena za igru, razonodu, pomođ u kuđi i
ostale aktvnost po slobodnom izboru (Laird prema Pedagoškoj enciklopediji, 1989).
Školska organizacija mora osigurat pravilnu izmjenu rada i odmora, dnevni, tjedni,
mjeseēni i godišnji odmor. Ako su ukupne uēeniēke obveze u skladu s navedenim, tada je moͲ
guđe govoriti o optmalnom opteređenju uēenika. Pritom je jasno da meĜu uēenicima postoje
velike individualne razlike, da se normalno (prosjeēno) kređe u širokim granicama (Prebeg i
Prebeg, 1972).
Do preopteređenja dolazi onda kad ukupne obveze uēenika nisu u skladu s njihovim
psihofziēkim sposobnostma, kad zahtjevi škole iziskuju preveliki psihofziēki napor i vremenͲ
sku prezauzetost. U takvim uvjetma uēenici školu doživljavaju kao skup beskonaēnih
obveza
 TEORIJSKI I PRAKTIČNI PROBLEMI I RASPRAVE

kojima se ne vidi kraj. Kao posljedice stalne i kontnuirane preopteređenost mogu se javit
štetne posljedice na fziēko i psihiēko zdravlje uēenika (Ovēar, 1972).
Preopteređenje uēenika povijesni je fenomen i moguđe ga je pratt od utemeljenja
državnoga insttucionalnoga školstva kojim je uveden nastavni plan, program i udžbenici (koji
su najēešđi izvori preopteređenost uēenika). Koliko je fenomen preopteređenost uēenika star i
kontnuirano prisutan u školstvu, navodi se nekoliko primjera kao ilustracija.
Zanimljiva rasprava o preopteređenost uēenika vodila se na 152. sjednici Hrvatskoga
sabora 10. prosinca 1896. godine. Tom je prilikom saborski zastupnik dr. Egesdorfer prema
navodima jedne djevojēice rekao:
„…da je ona na dan po 10 do 12 sat imala uēit, ako je htjela da ispuni zadađu koja joj
je bila namijenjena. To je nedoliēno, to je neēovjeēno, to je veliki grijeh za zdravlje mladeži i
ēitavoga naroda. Zemaljska vlada mora nađi naēine, kako odstranit izvore preopteređenost,
kako bi mladež ostala zdrava i ēitava“ (Cuvaj, 1913).
Nekoliko godina kasnije ponovno se u Hrvatskom saboru vodila rasprava o preoptereͲ
đenost uēenika. Na saborskoj je sjednici od 7. prosinca 1900. godine dr. Tomo Maretiđ o
preopteređenost uēenika rekao:
„Danas nitko ne može zanijekat da je doista naša mladež preopteređena. To je veliko
zlo i za talentranu mladež, još veđe za onu koja je srednje nadarena, a najveđa dakako za onu
koja je slabo nadarena. Mladež ima takve i tolike obveze da nema vremena za temeljit rad,
nego sve radi brzo i površno“ (Cuvaj, 1913).
Na istoj je sjednici o preopteređenost uēenika Stevan Vaso Popoviđ rekao: „Stalno je
prisutna tendencija da se na neprimjeren naēin nastoji ukupna znanost uvesti u školu“ (Cuvaj,
1913).
I pored kontnuiranih upozorenja o štetnost preopteređenost uēenika, ona se nije
smanjivala nego se stalno poveđavala. Svi se slažu da su uēenici osnovne škole vremenski preͲ
zauzet i sadržajno preopteređeni. Prezauzetost i preopteređenost uēenika poprimila je takve
razmjere da je Prosvjetni savjet SR Hrvatske 30. lipnja 1976. godine donio Odluku o rasteređiͲ
vanju uēenika u uvjetma poludnevne nastave u šestodnevnom nastavnom tjednu. SedamdeͲ
seth godina prošloga stoljeđa iprovdeno je više empirijskih istraživanja iz podruēja preoptereͲ
đenost uēenika.
Poželjnu kontroliranu opteređenost uēenika opisao je u svom istraživanju Grubor
(Grubor, 1972). On je pokušao projicirat poželjnu opteređenost uēenika po razredima. Pošao
je od pretpostavke da bi uēenike prvoga razreda trebalo dnevno opterett s 25 minuta samoͲ
stalnoga rada i u svakom daljnjem razredu poveđavat za 25 minuta. Tako bi kontrolirana
opteređenost uēenika iznosila u drugom razredu 50, tređem 75, ēetvrtom 100, petom 125,
šestom 150, sedmom 175 i osmom razredu 200 minuta dnevno. Ukoliko bi se ovako projiciͲ
rana i kontrolirana opteređenost držala pod kontrolom, nameđe se pitanje je li veđ u njoj
samoj ugraĜena preopteređenost. Prema njoj bi uēenici osmog razreda uz 6 sat nastave još
samostalno radili 3 sata i 20 minuta ili ukupno preko devet sat i 20 minuta dnevno.
Originalnu metodologiju u istraživanju preopteređenost uēenika primijenio je Stjepan
Ovēar (Ovēar, 1972). Njegovo istraživanje temelji se na direktnom sustavnom promatranju i
bilježenju. U njegovom istraživanju uēenici osmoga razreda jedan dan nisu išli kuđi. Škola im je
osigurala cjelodnevni boravak uz izmjenu rada i odmora. Uēenici su u dva bloka uēenja imali
na raspolaganju 3 sata i za to vrijeme mogli su rješavati obveze iz prijepodnevne nastave.
U prijepodnevnoj nastavi imali su pet sat: hrvatski ili srpski jezik, matematku, strani
jezik, zemljopis i fiziku. Nastava iz hrvatskoga ili srpskoga jezika nije održana zbog cijepljenja
uēenika.
Iz ēetri navedena predmeta uēenici su za pisanje domađih zadađa i uēenje u prosjeku
utrošili 2,8 sati, gotovo sve raspoloživo vrijeme. Pritom je utvrĜena znaēajna individualna razͲ
lika koja se kretala od minimalnih 1,7 sati do maksimalno 3,2 sata. Dio uēenika radio
je i za
vrijeme vremena predviĜenoga za odmor. U ovom istraživanju uēenici su utrošili podjednako
vremena za pisanje domađih zadađa i za ostale oblike uēenja.
Rezultat petnaestodnevnoga sustavnoga bilježenja o vlasttoj opteređenost uēenika
prikazani su u istraživanju Rajne Popoviđ (Popoviđ, 1974). U dobivene protokole uēenici su
upisivali vremensku opteređenost za pisanje domađih zadađa i za ostale oblike uēenja. U ovom
istraživanju vremenska opteređenost kretala se izmeĜu 113 minuta (oko 2 sata) u petom
razredu te do 180 minuta (3 sata) u osmom razredu. Uēenici su u ovom istraživanju trošili dva
puta više vremena za uēenje u odnosu na utrošak vremena za pisanje domađih zadađa.
Utrošak vremena za pisanje domađih zadađa i ostale oblike uēenja anketom je istražio
Dušan Radoviđ (Radoviđ, 1979). Na temelju provedene ankete utvrĜeno je da su uēenici
osnovne škole u prosjeku utrošili za samostalne oblike uēenja 2,4 sata na dan. Odnos angaͲ
žiranost izmeĜu utrošenoga vremena za pisanje domađih zadađa i ostalih oblika uēenja takoͲ
Ĝer je oko 1:2 (1:1,84). I u ovom istraživanju utvrĜena je velika individualna razlika i ona se
kređe u rasponu od 30 do 240 minuta (1:8).
U sva ēetri istraživanja utvrĜena je sliēna preopteređenost uēenika koja se kređe
oko tri sata dnevnoga rada. Postoji i velika sliēnost u odnosu vremenske angažiranosti za
pisanje domađih zadađa i ostalih oblika uēenja koja se kređe u rasponu od oko 1:2. U sva ēetri
istraͲ živanja utvrĜena je i velika individualna razlika u vremenskoj angažiranost uēenika, koja
se u ekstremnom sluēaju kređe unutar raspona 1:8.
Sve analizirane nastavne osnove ukazuju na preopteređenost prethodnih i najavljuju
ozbiljnije mjere za rasteređenje uēenika. Buduđi da sve analizirane osnove polaze od isth konͲ
statacija, to ukazuje da se problem ne rješava, on je stalno prisutan i on se akumulira (NastavͲ
ne osnove, 1958, 1965, 1972, 1991, 1995, 1999).
U nastavnim osnovama najavljivalo se da takozvani odgojni predmeti (sat razredne zaͲ
jednice, glazbeni odgoj, likovni odgoj, tehniēki odgoj i tjelesni odgoj) ne mogu bit dodatni
izvori opteređenosti.
Ako se ovi predmeti pravilno izvode, u njima nije ni primarna ni dominantna obrazovna
komponenta. U tm odgojnim predmetma dijete ima priliku izrazit svoju individualnost, kreaͲ
tvnost na osnovi doživljaja, emocije i mašte (Naša osnovna škola, 1972).
Najavljivane mjere rasteređenja bile su razliēite: redukcija nastavnih predmeta i njihove
satnice, integracija sadržaja po nastavnim podruējima, smanjivanje opsega i dubine sadržaja,
razliēita usvojenost sadržaja (prepoznavanje, reprodukcija, i automatzacija), egzemplarna naͲ
stava i druge suvremenije didaktēkoͲmetodiēke strategije. No sve je uglavnom ostalo deklaraͲ
tvno i gotovo svaka od navedenih mjera otšla je u svoju suprotnost (poveđan broj nastavnih
predmeta, satnica, sadržaji, diferencijacija, ēinjeniēno znanje i memoriranje). Samo kao iluͲ
stracija navodi se:
U trenutku kada je u Hrvatskoj uvedena zakonska obvezna osmogodišnja škole prema
nastavnom planu i programu iz 1958. godine uēenici su u petom razredu imali ukupno 8
nastavnih predmeta za koje je bilo propisano 5 udžbenika. U školskoj godini 2011./12. u istom
je razredu predviĜeno 12 nastavnih predmeta s ukupno 12 udžbenika i 9 radnih bilježnica (u
ovoj brojci ne nalaze se zbirke, ēitanke i razliēit materijali za provjeravanje i ispitvanje).
Sadržajnu opteređenost nastavnih programa poveđavaju uēitelji svojim odnosom preͲ
ma sadržaju i zahtjevnost u ocjenjivanju.
Od svih navedenih izvora moguđe preopteređenost uēenika u ovom istraživanju ograͲ
niēit đe se na preopteređenost uēenika koja je rezultat preopširne udžbeniēke literature i svlaͲ
dane ēitateljske sposobnosti uēenika.
Prosvjetne vlasti propisuju obveznost udžbenika i time oni postaju obvezni za sve uēeͲ
nike. Po namjeni udžbenici su još uvijek temeljni izvori znanja i moraju bit usklaĜeni s naͲ
stavnim planovima i programima. U udžbenicima gradivo mora bit izloženo na
znanstvenoj
osnovi, ali istovremeno na naēin dostupan i razumljiv uēenicima. Prema svim bitnim odlikama
udžbenici moraju bit usklaĜeni s psihofziēkim moguđnostma uēenika.
Kako bi se dodatno potaknula uēeniēka aktvnost, udžbenici od osamdeseth godina
20Ͳoga stoljeđa po svojoj temeljnoj koncepciji postaju radni i razgranati. Uz temeljni udžbenik
tskaju se razliēit pomođni i radni materijali kao: radne bilježnice, ēitanke s izvornim tekstoͲ
vima, materijali za vježbanje, ispitvanje i ocjenjivanje (Poljak, 1980). Stavovi prema pomođͲ
nim i radnim materijalima razlikuju se od škole do škole i razliēito se koriste.
U ovom radu analizirat đe se oni udžbenici koji su se našli u školskim torbama uēenika
5. razreda OŠ „Ivan Filipoviđ“ Velika Kopanica.
Korištene udžbenike analizirat đe se s obzirom na njihovu opsežnost izraženu u broju
stranica i rijeēi u kontekstu osposobljenosti za ēitanja.
Osposobljenost ēitanja moguđe je rašēlanit na svladanu tehniku ēitanje i ēitanje s razuͲ
mijevanjem (kritēko, dubinsko ēitanje).
Svladana tehnika ēitanja procjenjuje se kroz brzinu ēitanja, lakođu ēitanja, ēitanje bez
zastoja i regresija pri ēemu se pazi na artkulaciju, jasnođu i tempo (Pavloviđ, 1968). Svladanost
tehnike ēitanja moguđe je egzaktno mjeriti razliēitm formama brzine jednominutnog glasnog
ēitanja (Furlan, 1977). Svladana tehnika ēitanja preduvjet je za ēitanje s razumijevanjem iako
ova dva oblika ne teku uvijek sukcesivno, nego najēešđe simultano.
Razumijevanje proēitanoga teksta nije sadržano samo u moguđnost njegove reprodukͲ
cije. Tekst je razumljiv samo onda ako se u procesu kritiēkoga mišljenja ugraĜuje u vlastiti konͲ
tekst, ukoliko ima utjecaja na potvrĜivanje postojeđega ili gradnju novoga sustava vrijednost
(Kurts, 2001).
U ēitanju s razumijevanjem moguđe je razlikovat sljedeđe faze:
1. informatvno ēitanje, kako bi se dobio uvid u sadržaj, podruēje i probleme
2. ēitanje s razumijevanjem
3. ēitanje po odlomcima, podcrtavanje ili pisanje bitnih pojmova
4. pri ēitanju s razumijevanjem odgovarat na pitanja, a ako ih nema postavljat ih
5. kritēka opservacija, bilježenje pojmova za izlaganje i raspravu
6. organiziranje javne rasprave oko usvojenih pojmova i vrijednosti
7. izrada samostalnog ili grupnog izvještaja.
Postoji više empirijskih istraživanja o brzini glasnog ēitanja i brzini ēitanja u sebi (KoboͲ
la, 1977; Pavloviđ, 1968; Antiđ, 1965; Giron, 1979). Premda se rezultat navedenih istraživanja
meĜusobno blago razlikuju (najveđa je razlika Kobola i Giron), prosjeēna je brzina jednominutͲ
noga ēitanja na kraju ēetvrtoga razreda oko 70 rijeēi u minut. TakoĜer je empirijski utvrĜeno
da je brzina ēitanja u sebi za oko 1,8 puta veđa nego brzina ēitanja naglas i ona
iznosi oko
118,8 rijeēi u minut. Naša istraživanja (Munjiza, 1986; Munjiza i Skender, 2012, neobjavljeni
rezultat) na tragu su navedenih.
Za ovo istraživanje referentni su rezultat brzine ēitanja u sebi od 118,8 rijeēi u minut
uēenika ēetvrtoga razreda jer đe se ispitvat vremenska prezauzetost uēenika petoga razreda
opsegom udžbeniēke literature.

EMPIRIJSKI DIO
METODOLOGIJA
ISTRAŽIVAČKI PROBLEM
Ovo istraživanje bavi se preopteređenošđu uēenika s obzirom na opseg upotrebljavane
udžbeniēke literature u petom razredu osnovne škole.
 POLAZNA HIPOTEZA
Opseg upotrebljavane udžbeniēke literature u kontekstu ēitalaēke sposobnosti izvor je
preopteređenost uēenika.
Varijable
Nezavisna je varijabla opseg upotrebljavane udžbeniēke literature izražen u broju
stranica i procijenjenoga broja rijeēi.
Zavisna je varijabla vremenska zauzetost izražena u satima koji su potrebni za dva
ēitanja: informatvno i ēitanje s razumijevanjem (prema odreĜenju u teorijskom dijelu).
METODE
Istraživaēka metoda temelji se na analizi pedagoške dokumentacije, upotrebljavane
udžbeniēke literature uēenika petoga razreda osnovne škole.
Rezultat đe se analizirat kvanttatvnom i kvalitatvnom metodom. Kvanttatvnom
metodom prikazat đe se numeriēki podaci i njihovi odnosi. Kvalitatvnom metodom oni đe se
analizirat, objašnjavat, tumaēit, uoēavati veze i tendencije.
UZORAK
U uzorak ulazi opseg svih upotrebljavanih udžbenika u petom razredu osnovne škole
izražen u broju stranica. Broj rijeēi procjenjivat đe se na temelju sluēajno odabranih cjelovith
stranica teksta iz sljedeđih predmeta: ēitanke za hrvatski jezik, udžbenika povijest, zemljopisa,
prirode i vjeronauka.
INSTRUMENT
Konstruiran je protokol za snimanje rezultata koji je vidljiv u interpretaciji rezultata.
OČEKIVANA PRAKTIČNA KORIST
Senzibilizirati struēnu pedagošku javnost za stalno prisutan problem preopteređenosti
uēenika, koji je moguđe dovest u vezu sa štetnim posljedicama na podruēju fziēkoga i psihiēͲ
koga zdravlja uēenika.
REZULTATI I INTERPRETACIJA
Opseg propisanih i korištenih udžbenika u petom razredu osnovne škole izražen u
broju stranica i rijeēi po stranici prikazan je u tablici 1.

Tablica 1. Broj stranica u udžbenicima i radnim bilježnicama po nastavnim predmetima u

petom razredu osnovne škole
Nastavni predmeti 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
1.Hrvatski jezik 343 145 111 110 709 404 202
2.Engleski jezik 131 107 238
3.Povijest 185 85 270 392 170
4.Zemljopis 140 56 196 420 113
5.Priroda 94 103 197 327 85
6.Matematika 217 235 452
7.Informatka 194 113 307
Svega 1Ͳ7. 1304 844 111 110 2369
8.Tehniēki odgoj 85 85
9.Likovni odgoj 91 91
10.Glazbeni odgoj 64 64
11.TZK
12.Vjeronauk 148 95 243 672 121
Svega 8Ͳ12. 388 95 483
Svega 1Ͳ12. 1692 939 111 110 2852 2215
13.Obvezna lektira 1188
Prosjek 141 117,4 443
Ukupno stranica 1Ͳ13. 4040
Obrazloženje uz tablicu 1: 1. i 3. Ͳ broj stranica u udžbenicima, 2. i 4. Ͳ broj stranica u radnim bilježnicama (2. u
matematici drugi udžbenik), 5. Ͳ ukupan broj stranica, 6. Ͳ broj rijeēi na referentnim stranicama, 7. Ͳ broj referentne
stranice.

Uēenici petoga razreda osnovne škole u svim nastavnim predmetma osim Tjelesne i
zdravstvene kulture koriste se osnovnim udžbenicima. I za podruēje Tjelesne i zdravstvene
kulture izišao je udžbenik, ali se njime, prema odluci nastavniēkoga vijeđa, uēenici škole ne
koriste.
Po broju zastupljenih udžbenika izjednaēeni su obrazovni i odgojni predmeti i za sve
njih predviĜeni su osnovni udžbenici. Ukupan opseg udžbenika obrazovne skupine predmeta
iznosi 1415 stranica, a odgojne skupine predmeta 388 ili izraženo u odnosima i
postotka
78,5%:21,5%.
Prosjeēan opseg udžbenika u obrazovnim predmetma iznosi 176,9 stranica, a u
odgojnim predmetima 97 stranica.
U svim obrazovnim predmetma koriste se radne bilježnice, a u odgojnim samo u
nastavi vjeronauka. Ukupan broj stranica radnih bilježnica iznosi 954 ili 119,3 stranice po
radnoj bilježnici.
Odnos opsega stranica u obrazovnim predmetma izmeĜu udžbenika i radnih bilježnica
iznosi 1415:954 stranice ili 59,7%:40,3%. Radne se bilježnice po opsegu sve više približavaju
osnovnim udžbenicima.
Ukupan opseg udžbenika i radnih bilježnica u obrazovnim predmetma iznosi 2369
stranica, a u odgojnim predmetma 483 stranice ili ukupno 2852 stranice.
 Uēenicima je uz udžbenike propisana i obvezna lektra. Prema preporuēenim i izabraͲ
nim naslovima (10 naslova godišnje) ona iznosi 1188 stranica.
Uēenici petoga razreda osnovne škole trebaju godišnje proēitati 4040 stranica: 2369
stranica osnovnih udžbenika, 483 stranice radnih bilježnica i 1188 stranica obvezne lektre.
U ovoj analizi nalaze se i predmeti Informatka i Vjeronauk. Iako su izborni, slušaju ih
svi uēenici. U analizi opsega udžbenika nije uvršten drugi strani jezik koji sluša manje od 50%
uēenika ove škole.
Na uzorku od 5 udžbenika (ēitanke za Hrvatski jezik, udžbenika Povijest, Zemljopisa,
Prirode i Vjeronauka) na sluēajno izabranoj stranici ēistoga teksta utvrĜene su u prosjeku 443
rijeēi. Umnožak od 4040 stranica i prosjeēnoga broja od 443 rijeēi daje ukupan broj od
1.789.720 rijeēi.
U teorijskom dijelu izneseni su podatci da uēenici na kraju ēetvrtog razreda u prosjeku
naglas ēitaju 7o rijeēi u minut. TakoĜer je utvrĜeno da uēenici u sebi ēitaju 1,8 puta brže što
daje podatak da uēenici u sebi ēitaju 118,8 rijeēi u minut.
Ako se ukupan broj rijeēi podijeli s prosjeēnom brzinom ēitanja i pretvori u sate, dobije
se iznos od 251 sata. Ukoliko uēenici sav predviĜen tekst ēitaju samo jedanput informativno
za to ēitanje potreban je u prosjeku 251 sat po uēeniku.
U brzini ēitanja utvrĜena je velika individualna razlika meĜu uēenicima i ona se kređe u
rasponu od 31 do 116 rijeēi kod ēitanja naglas, odnosno izmeĜu 55,8 i 208,8 kod ēitanja u
sebi. Iz ovog proizilazi da đe potrebno vrijeme za prvo informatvno ēitanje bit razliēito i ono
đe se kretati u rasponu izmeĜu 527 i 143,1 sat.
Ako se drugo ēitanje obavlja prema navedenim etapama u teorijskom dijelu, za njega
je potrebno najmanje dvostruko više vremena nego za informatvno ēitanje. Prema istoj
metodologiji za njega je potrebno 502 sata za prosjeēne ēitaēe, 1054,2 za sporije ēitaēe i 286
sat za brze ēitaēe.
Ukupno potrebno vrijeme za oba ēitanja, informatvno i ēitanje s razumijevanjem za
prosjeēne ēitaēe iznosi 753 sata, za spore ēitaēe 1681 sat i za brze ēitaēe 429 sat. Ovi podatci
prikazani su sintetzirano u tablici 2.

Tablica 2. Potrebno vrijeme u satma za ēitanje 4040 stranica

Vrsta ēitanja Prosjeēna brzina ēitanja Sporo ēitanje Brzo ēitanje
Informativno ēitanje 251 527 143
Čitanje s razumijevanjem 502 1054 286
Oba ēitanja 753 1581 429

Iz rezultata prikazanih u tablici 2 moguđe je izraēunat kolika je dnevna opteređenost po

uēeniku s obje vrste ēitanja. Dnevna opteređenost ēitanjem utvrĜena je na bazi 175 nastavnih
dana, ali i 290 radnih dana. Buduđi da je izrazito velika opteređenost ēitanjem u 175 nastavnih
dana, pošlo se od pretpostavke da uēenici zapravo i nemaju slobodnih dana vikendom i
propisanim praznicima i da njihovo godišnje radno vrijeme zapravo iznosi 290 radnih dana. Svi
su dani radni osim ljetnih praznika od 20. lipnja do 5. rujna). Navedena dnevna opteređenost
prikazana je u tablici 3.

Tablica 3. Dnevna opteređenost u obje vrste ēitanja izražena u satma

Uēenici prema brzini ēitanja 175 nastavnih dana 290 radnih dana
Prosjeēna brzina ēitanja 4,3 2,6
Sporo ēitanje 9,0 5,3
Brzo ēitanje 2,5 1,4
 Iz tablice 3 vidljivo je da bi samo brzi ēitaēi unutar razumne opteređenosti mogli predͲ
viĜene udžbenike proēitat u dva ēitanja unutar 175 nastavnih dana. Za prosjeēne ēitaēe to je
preveliko opteređenje, a za spore ēitaēe nemoguđe.
Unutar 290 radnih dana (bez ikakvih slobodnih dana tjekom školske godine) to je uz
veliko opteređenje moguđe i za prosjeēne ēitaēe. Spori ēitaēi to ne mogu ostvarit ni u 290
radnih dana. U ovom opteređenju ne nalaze se ostale uēeniēke obveze: pisanje domađih
zadađa, praktiēni radovi i ostale aktvnost, koje prema navedenim istraživanjima iznose još
oko polovine vremena u odnosu na opteređenost ēitanjem.
Uēeniēka preopteređenost bit đe vidljivija ako ju usporedimo s poželjnim potrebama
spavanja, rada i odmora. Ti su odnosi prikazani u tablici 4.

Tablica 4. Odnos potrebnog vremena i istraženog opteređenja uēenika

Poželjni vremenski raspored UtvrĜeni vremenski rasporedi u ovom istraživanju
Dani Spavanje odmor škola škola ēitanje ukupno Spavanje Odmor
175 10 8 6 6 4,3 10,3 10 Ͳ0,6
290 10 8 6 3,5 2,5 6 10 2

Odnos potrebne raspodjele vremena prema zahtjevima školske higijene i istražene

preopteređenost raĜena je na bazi prosjeēnoga uēenika. Ukupna nastavna opteređenost u
290 radnih dana raĜena je tako da je ukupni godišnji fond sat podijeljen s 290 radnih dana. Iz
tablice 4 vidljivo je da u 175 nastavnih radnih dana uēenici uopđe nemaju slobodnoga vremeͲ
na. Kako bi ispunili obveze, dio vremena moraju uzimati od spavanja. Prema ranijim podatͲ
cima i analogiji samo bi brzi ēitaēi mogli imat nešto slobodnoga vremena, a spori bi
morali
veđi dio uzet od spavanja. Pritom treba imat u vidu da je ovo samo dio opteređenost nastao
iz potrebe dvaju ēitanja udžbeniēke literature.
U 290 radnih dana ostaje nešto slobodnoga vremena za prosjeēne i brze ēitaēe, a spori
su ēitaēi još uvijek u vremenskom defcitu.
Vremensku preopteređenost uēenika moguđe je prikazat i na globalnoj razini usporeͲ
Ĝujuđi njegove obveze s obvezama uēitelja. Ukupna tjedna nastavna norma uēitelja iznosi
maksimalno 25 sat. Sve iznad toga je rad iznad norme, što se posebno plađa. Iz nastavne
norme izvodi se puno tjedno ēetrdesetsatno radno vrijeme (pripremanje, ispravci ispita
znanja, individualno struēno usavršavanje, sjednice i drugo). Odnos izmeĜu nastavne norme
od 25 sat i ukupne radne norme od 40 sat iznosi 1:1,6.
Uēenici petoga razreda imaju 29 nastavnih sat tjedno. Ako njihovu nastavnu normu
pomnožimo s istim faktorom 1,6 (potrebno vrijeme za samostalno uēenje i pripremanje), tada
je njihova tjedna opteređenost 46,4 sata ili 9,3 sata dnevno u petodnevnom radnom tjednu. I
prema našem istraživanju ukupna opteređenost uēenika kređe se oko 47 sat tjedno (29 sati
nastave i 18 sati ēitanja) bez pisanja domađih zadađa i drugih obveza. Nije daleko od istne da
uēenici svih 290 dana voze pod punim gasom i da je samo pitanje vremena kada đe motor
ozbiljnije zakazat.
Uēenici pronalaze razliēite izlaze iz istražene preopteređenost kao: selektvno, diferenͲ
cirano, površno ili nikakvo ēitanje udžbenika (uēenje iz bilježnica). Diferencirano i površno
ēitanje završava u školskom neuspjehu. Ukoliko je školski neuspjeh stalan i kontinuiran, a
pritsci vanjske sredine (škole i roditelja) velik, to može završit u frustraciji i anksioznost iz
ēega se mogu pojavit razliēiti oblici društveno neprihvatljivoga ponašanja.
U ovom radu ispitano je samo ono opteređenje uēenika nastalo kao rezultat ēitanja
obvezne udžbeniēke literature. Ova vrsta preopteređenost izvedena je na temelju egzaktnih
istraživanja i normi (broja stranica i rijeēi, ispitane brzine ēitanja) i time ima visoku vjerodoͲ
stojnost.
ZAKLJUČNA RAZMATRANJA
Preopteređenost uēenika teško je rješiva/nerješiva konstanta hrvatskoga državnog
školstva. Moguđe ju je kontinuirano pratti od uvoĜenja insttucionaliziranoga državnoga školͲ
stva. Izvori školske preopteređenost vežu se uz: nastavne planove, nastavne programe, udžͲ
beniēku literaturu, didaktiēkoͲmetodiēke sustave, stavove uēitelja prema nastavnim sadržajiͲ
ma i zahtjevnost u ocjenjivanju.
U ovom radu istražena je preopteređenost uēenika petoga razreda vezana uz opseg
udžbeniēke literature i ēitalaēke sposobnosti. Opseg udžbeniēke literature istražen je kvanttaͲ
tvno prema broju stranica i rijeēi.
Dva su razloga zbog kojih je istraživanje vezano uz uēenike petoga razreda osnovne
škole. Prvi je razlog što se smatra da su uēenici na kraju prvoga stupnja elementarnoga obraͲ
zovanja osposobljeni za obje vrste ēitanja: tehniku ēitanja i razumijevanje proēitanoga teksta.
Drugi je razlog što postoji više empirijskih istraživanja o brzini ēitanja i razumijevanju proēitaͲ
noga teksta uēenika ove dobi.
U istraživanju smo pošli od pretpostavke da je ukupno predviĜenu udžbeniēku literatuͲ
ru potrebno proēitat barem dva puta: informatvno i ēitanje s razumijevanjem (kritiēko ēitaͲ
nje). U analizi smo se koristli vlasttm i objavljenim istraživanjima iz brzine i razumijevanja
proēitanoga teksta. Prema njima uēenici na kraju ēetvrtoga razreda ēitaju naglas oko 70 rijeēi
u minut. Brzina ēitanja u sebi je za oko 1,8 puta veđa u odnosu na ēitanje naglas i iznosi
118,8 rijeēi u minut. Postoji velika individualna razlika i u brzini ēitanja i u razumijevanju
proēitanoͲ ga teksta koje se kređe u omjeru 1:4 (najsporije prema najbržem). TakoĜer je
utvrĜena poziͲ tvna i umjerena korelacija izmeĜu svladane tehnike ēitanja i razumijevanja
proēitanoga tekͲ sta. U tumaēenju rezultata koristile su se tri kategorije: prosjeēni ēitaēi, brzi
ēitaēi i spori ēitaēi.
Kako bi uēenici informatvno proēitali sve predviĜene udžbenike, prosjeēnim ēitaēima
potreban je 251 sat, brzim ēitaēima 143 sata, a sporim ēitaēima 527 sat. Za drugo ēitanje s
razumijevanjem potrebno je dvostruko više vremena, što znaēi za prosjeēne ēitaēe 502 sata,
brze ēitaēe 286 sat i spore ēitaēe 1054 sata. Kumulatvno za obje vrste ēitanja prosjeēnim
ēitaēima potrebna su 753 sata, brzim ēitaēima 429 sati, a sporim ēitaēima 1581 sat.
Ako ovu kumulativnu satnicu razdijelimo na 175 nastavnih, dana tada dobijemo
dnevno opteređenje na temelju proēitane literature koje za prosjeēne ēitaēe iznosi 4,3 sata
dnevno, brze ēitaēe 2,6 sat dnevno i spore ēitaēe 9 sati dnevno.
S obzirom na to da je ovo priliēno veliko vremensko opteređenje za prosjeēne ēitaēe, a
preveliko za spore ēitaēe, pošli smo od teze da uēenici dio izvannastavnih radnih dana preͲ
tvaraju u radne dane. Uēenici ēitaju i uēe i za vrijeme vikenda, službenih praznika i odmora. Na
taj se naēin došlo do 290 radnih dana. Za uēenike svi su dani radni osim ljetnih praznika od
20. lipnja do 5. rujna.
Ako ēitalaēko opteređenje prenesemo na 290 radnih dana, dnevno opteređenje za proͲ
sjeēne ēitaēe iznosi 2,6 sat dnevno, za brze ēitaēe 1,5 sat dnevno i spore ēitaēe 5,5 sati
dnevno. Pritom valja imat na umu da uēenici imaju i druge obveze kao što je pisanje domađih
zadađa, izrada praktiēnih radova i neke druge aktvnost. Prema teorijskim istraživanjima na
ove se obveze troši još oko polovine vremena potrebnog za ēitanje, što dodatno opteređuje
uēenike.
Dodatne argumente o opteređenost uēenika moguđe je iznijet u komparatvnoj analizi
njihove i uēiteljske opteređenost. Uēitelji mogu sa svim nastavnim aktvnostma bit opteređeͲ
ni s najviše 25 sat tjedno. Iz dvadesetpetsatnoga nastavnoga tjedna izvodi se ēetridesetsatni
radni tjedan (pripremanje nastavnika, ispravci ispita znanja, prisusutnost na sjednicama,
individualno struēno usavršavanje).
Prema istoj metodologiji uēenici petoga razreda imaju 29 sat nastave. Ako bi se i njima
osigurao ist odnos izmeĜu nastave i ostalih obveza kao i uēiteljima (1:1,6), tada bi tjedna satͲ
nica uēenika petoga razreda iznosila 46,4 sata ili na bazi petodnevnoga nastavnog tjedna 9,3
sata dnevno.
Dosadašnja školska praksa ukazuje na to da gotovo nijedan identficirani uzrok uēeniēͲ
ke preopteređenost nije ublažen, a kamoli riješen. Broj nastavnih predmeta poveđava se pa
time i dnevna, tjedna i godišnja satnica. Programi postaju sve opširniji i zahtjevniji, ēesto se
puta novi sadržaji kao nastavna naēela ugraĜuju u postojeđe nastavne predmete. Broj, vrsta i
opseg udžbeniēke literature poveđava se. U nastavi dominira predavanje, zapamđivanje i reͲ
produkcija. Odgojni predmeti po svim karakteristkama sve više dobivaju obrazovnu kompoͲ
nentu: udžbenici, ēinjenice, ispitvanje, ocjenjivanje. Razliēit vanjski oblici vrednovanja stalno
pritšđu, uēenici i uēitelji su pod stresom iz straha od rezultata, svi proširuju programe i
pooštravaju kriterije.
Kako na to mogu reagirati uēenici? Manji ih dio može odgovorit obvezama i oēekivanjiͲ
ma. Veđi dio to nije u stanju pa pribjegava diferenciranom, površnom, kampanjskom uēenju.
Tređi dio, ni uz veliki napor, objektivno ne može udovoljit zahtjevima.
Posljedica navedene preopteređenost i navedenoga rada slab je školski uspjeh. Nema
puno ograniēenja da se prihvat uzroēnoͲposljediēni slijed: preopteređenost uēenika, površno,
diferencirani rad, školski neuspjeh, anksioznost i frustracija, razliēit oblici društveno nepriͲ
hvatljivoga ponašanja.
Zar je moguđe dugo i uporno radit bez štetnih posljedica za psihofziēko zdravlje uz
slab ili nikakav školski uspjeh, nerealna oēekivanja škole i obitelji i uz razliēite oblike pritsaka?
Samo je jedan odgovor: Nije moguđe!

LITERATURA
Aniđ, V. (1998). Rjeēnik hrvatskog jezika. Zagreb: Novi liber.
Antđ, N. (1965). Mjerenje brzine thog ēitanja i razumijevanja proēitanog teksta u prvom razredu. Život i
škola XIV, 5Ͳ6, 269Ͳ273.
Cuvaj, A. (1913). GraĜa za povijest školstva kraljevine Hrvatske i Slavonije od najstarijih dana do danas.
Knjiga VIII. Zagreb: Naklada Kr. hrvͲslavͲdal. Zemaljske vlade Odjela za bogoštovlje i nastavu.
*** (1963). Enciklopedijski rjeēnik pedagogije. Zagreb: Matica Hrvatska.
Furlan, I. (1975). Jednominutni ispit glasnog ēitanja. Zagreb: Školska knjiga.
Giron, M. (1979). Neka ispitvanja sposobnost ēitanja na kraju osnovno školskog obrazovanja. Život i
škola XXVI, 1Ͳ2, 54Ͳ57.
Grubor, A. (1972). Domađe zadađe – faktor opteređenih uēenika i moguđnosti poboljšavanja u nastavi.
Život i škola XXI, 9Ͳ10, 514Ͳ528.
Halmi, A. (2005). Strategija kvalitatvnih istraživanja u primijenjenim društvenim znanostima.
Jastrebarsko: Slap.
Jerbiđ, A. (1972). Ispitvanje ēitanja i razumijevanje proēitanog teksta u III razredu osnovne škole. Život i
škola XXVI, 3Ͳ4, 191Ͳ197.
Klobuēar, J. (1909). Napredak 1859.Ͳ1909. Povijest i sadržaj prvih pedeset njegovih godina. Zagreb:
Naklada hrv. PedagoškoͲknjiževnoga zbora.
Kobola, A. (1977). UnapreĜivanje ēitanja u osnovnoj školi. Zagreb: Školska knjiga.
Kurts, S. M. i sur. (2001). itanje i pisanje za kritiēko mišljenje. Kritiēko ēitanje ili kako nauēiti dubinski
ēitatiͲvodiē kroz projekt VIII. Zagreb: Forum za slobodu odgoja.
Mužiđ, V. (1973). Metodologija pedagoškog istraživanja. Sarajevo: zavod za izdavanje udžbenika.
***(1972). Naša osnovna škola – odgojno obrazovna struktura. Zagreb: Zavod za unapreĜivanje
osnovnog obrazovanja.
Nikoliđ, Lj. (1973). Problem ēitanja u nastavi srpskohrvatskog jezika i književnost u osnovnoj škol.i
Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Ovēar, S. (1972). Prilog prouēavanju opteređenosti uēenika domađim zadađama. Pedagoški rad, 1Ͳ2, 53Ͳ
60.
Pavloviđ, B. (1968). O logiēkom ēitanju uēenika na razrednom stupnju osnovne škole. Život i škola XVII, 9Ͳ
10, 442Ͳ449.
Pec, B. (1964). Psihološki problemi umora i odmora. Beograd: Izdavaēko poduzeđe Rad.
***(1989). Pedagoška enciklopedija. Zagreb i drugi: Školska knjiga i drugi.
***(1967). Pedagoški reēnik. Beograd: Zavod za izdavanje udžbenika.
Poljak, V. (1980). Didaktiēko oblikovanje udžbenika i priruēnika. Zagreb: Školska knjiga.
Popadiđ, R. (1974). Prađenje opteređenosti uēenika domađim radom. Pedagoški rad 5Ͳ6,226Ͳ237.
Prebeg, Ž., Prebeg, Ž. (1972). Školska higijena. Zagreb: Školska knjiga.
Radoviđ, D. (1979). UtvrĜivanje dnevnog opsega vremenskog angažiranja uēenika radom u školi kod
kuđeͲpolazna osnova za racionalizaciju nastave i izvannastavnih djelatnosti. Život i škola XXXI, 1Ͳ2,
71Ͳ76.
Steele, J. L. i sur. (2001). itanje i pisanje za kritiēko mišljenje. Metode za promicanje kritiēkog mišljenjaͲ
vodiē II. Zagreb: Forum za slobodu odgoja.
Stevanoviđ, B. (1978). Pedagoška psihologija. Petnaesto izdanje. Beograd: Zavod za udžbenike i nastavna
sredstva.
Toth, M. (1971). Tata ja radim više od tebe. Vjesnik 20.II. 1971.
Vasiđ, S. (1977). Govor u razredu. Beograd: Institut za pedagoška istraživanja i Prosveta.

ANALIZIRANA UDŽBENIČKA LITERATURA

Dikliđ, Z., Skok, J. i Merkler, D. (2009). Radost ēitanja 5, hrvatska ēitanka za 5 .razred osnovne škole.
Zagreb: Školska knjiga.
Dikliđ, Z., Skok,J. i Merkler, D. (2009). Radost ēitanja 5, radna bilježnica za književnost i lektiru u 5.
Razredu osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga.
Babiđ, N., Ferenēiđ, S. i Rihtariđ, A. (2007). Hrvatski ja volim 5, udžbenik hrvatskog jezika za peti
razred
osnovne škole. Zagreb: Profil.
Babiđ, N., Ferenēiđ, S. i Rihtariđ, A.(2012). Hrvatski ja volim 5, radna bilježnica uz udžbenik hrvatskog
jezika za peti razred. Zagreb: Profil.
Aniđ, V. (2007). Way to go 2 plus, udžbenik engleskog jezika za 5. Razred osnovne škole. Zagreb: Školska
knjiga.
Aniđ, V. (2012). Way to go 2 pusl, radna bilježnica engleskog jezika za 5 razred osnovne škole 5. godina
uēenja. Zagreb: Školska knjiga.
Iliđ, M. i Orešiđ, D. (2007). Gea 1, udžbenik geografije za 5. razred osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga.
Iliđ, M. i Orešiđ, D. (2012). Gea 1, radna bilježnica iz geografije za 5. razred osnovne škole. Zagreb:
Školska knjiga.
Cerovski, S. (2006.). Tragom prošlosti, udžbenik povijesti za 5. razred osnovne škole. Zagreb: Školska
knjiga.
Cerovski, S. (2012). Tragom prošlosti 5, radna bilježnica za 5. razred osnovne škole. Zagreb: Školska
knjiga.
Bendelja, D. i Operta, E. (2007). Moja priroda 5, udžbenik prirode za 5. razred osnovne škole. Zagreb:
Školska knjiga.
Bendelja, D., Operta, E. i Kalanj Kraljeviđ, G. (2012). Moja priroda 5, radna bilježnica iz prirode za 5.
razred osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga.
Stilinoviđ, S., Orēiđ, Ž. i Sarapa, N. (2009). Matematika, udžbenik sa zbirkom zadataka za 5. razred.
Zagreb: Školska knjiga.
Stilinoviđ, S., Orēiđ, Ž. i Sarapa, N. (2009). Matematika, udžbenik sa zbirkom zadataka za 5 razred 2. dio.
Zagreb: Školska knjiga.
Bartoliđ, G., Marenēiđ, S. i Paleka, I. (2007). udesni svijet tehnike, udžbenik tehniēke kulture za 5. razred
osnovne škole. Zagreb: Školska knjiga.
Raguž, N. i Čelar, A. (2007). Svijet glazbe 5, udžbenik za glazbenu kulturu u petom razredu osnovne
škole. Zagreb: Alfa.
Huzjak, M. i Živkoviđ, S. (2007). Uēimo gledati 5, udžbenik likovne kulture za 5. razred osnovne škole.
Zagreb: Školska knjiga.
Stanēiđ, M. i Vejnoviđ, B. (2010). Moj portal 5, udžbenik informatike za 5. razred osnovne škole. Zagreb:
Školska knjiga.
Stanēiđ, M. i Vejnoviđ, B. (2012). Moj portal 5. Radna bilježnica informatike za 5. Razred osnovne škole.
Zagreb: Školska knjiga
Razum, R. (2007). Ja sam put, udžbenik za katoliēki vjeronauk petog razreda osnovne škole.
Zagreb:
Kršđanska sadašnjost.
Razum, R., Rašpoliđ, M. i Razum Hrmo, V. (2012). Ja sam put, radna bilježnica za katoliēki
vjeronauk
petog razreda osnovne škole. Zagreb: Kršđanska sadašnjost.

Student Overload Caused by Extensiveness of Textbooks and Reading Ability

Abstract: Student overload is constantly present in Croatan educaton system. Most frequently listed causes of
student overload include: curriculum, textbooks, teacher attitudes towards subject matter and criteria in evaluaton
of learning outcomes.
There are two forms of student overload: overload based on the amount of contents that need to be learned which
is time consuming and overload based on the depth of contents which is not in line with student mental and
physical abilites. In this paper the author analysed student overload caused by extensiveness of textbooks and
underdeveloͲ ped reading ability. The study focused on the analysis of the textbooks used in the ffth grade of
primary school. It started with the hypothesis that all texts need to be read at least twice, once for informatve
purposes and then once again for comprehension.
When reading abilites are considered (speed and comprehension) there are great individual differences, and thereͲ
fore students are divided into three groups: fast readers, avarege readers and slow readers.
It was empirically proven that fast readers can reach the aim when there is optmal overload, average readers can
hardly achieve that aim, whereas slow readers are not able to achieve that aim. During 175 school days the aim was
hard to achieve so students contnued to study on weekends as well, so additonal analysis of 290 work days was
conducted. All days were considered work days except for summer break. In such analysis students have no free
weekends nor holidays. It needs to be pointed out that the analysis did not take into account overall student
overload, but only the overload that was the result of reading textbook texts.
The analysis shows that students experience greater overload than their teachers. The consequences of such
overload can be further analysed in the context of differentated and superfcial approach to students' tasks which
leads to underachievement, anxiety and frustraton, and fnally socially unacceptable behaviour.

Keywords: student overload, timeͲconsuming tasks, overwhelming subject matter, textbook, reading speed, comͲ
prehensive reading, school days, work days

Die Überbelastung der Schüler bedingt durch Umfang der Lehrbücher

und Lesefähigkeit
Zusammenfassung: Die Überbelastung der Schüler ist in der kroatischen staatlichen Bildung konstant präsent. Als
häufgste schulische Ursachen für die Überbelastung der Schüler werden folgende genannt: Unterrichtspläne,
Lehrpläne, Lehrbücher und Einstellung der Lehrer gegenüber dem Unterrichtsstoff und den Schwierigkeiten bei der
Evaluaton und Benotung.
Die Überbelastung der Schüler äußert sich in zwei Formen: durch den Umfang des Inhalts, aus dem sich die
zeitlichen Engpässe ergeben und die inhaltliche Tiefe, aus der sich die Inkompabilität mit den psychophysischen
Fähigkeiten der Schüler ergeben. Der Autor analysierte in dieser Arbeit die Überbelastung der Schüler, die durch den
Umfang der Lehrbücher und die entwickelte Lesekompetenz der Schüler bedingt ist. Es wurden die Lehrbücher der 5.
Klasse der Grundschule analysiert und untersucht.
Er ging von der These aus, dass für den zufriedenstellenden Erfolg alle vorgesehene Literatur mindestens
zweimal
durchgelesen werden sollte: das erste Mal informatv und das zweite Mal mit Verständnis.
Im Bereich der Lesekompetenz (Lesegeschwindigkeit und Leseverständnis) gibt es große individuelle Unterschiede,
weshalb die Ergebnisse in drei Gruppen angezeigt werden: schnelle Leser, durchschnittliche Leser und langsame
Leser.
Es wurde empirisch festgestellt, dass schnelle Leser bei optmaler Belastung ihr Ziel verwirklichen können, die
durchschnittlichen Leser es sehr schwer schaffen können und die langsamen Leser bei optmaler Belastung nicht in
der Lage sind, es zu tun. Die Analyse beruhte auf der Grundlage von 175 Schultagen, aber es stellte sich heraus, dass
es innerhalb von dieser Anzahl der Tage sehr schwer zu schaffen ist. Die Schüler übertragen ihre schulischen VerͲ
pflichtungen auch auf die sog. freien Tage, auf Wochenenden und gesetzliche Feiertage, so dass die Analyse auf
Grundlage von 290 Tagen basierte. Außer den Sommerferien sind alle Tage Werktage. Dabei ist anzumerken, dass
der Autor nicht die Gesamtbelastung der Schüler analysierte, sondern nur diejenige, die als das Ergebnis des Lesens
von Lehrbüchern entstand.
Nach dieser Analyse erfahren die Schüler eine viel größere Belastung als ihre Lehrer. Die Folgen der Überbelastung
der Schüler können weiter im Rahmen der differenzierten und oberflächlichen Einstellung gegenüber schulischen
Verpflichtungen analysiert werden, aus der Schulversagen, Angst und Frustration und letztlich sozial inakzeptables
Verhalten folgen.

Schlüsselbegriffe: Überbelastung der Schüler, zeitliche Engpässe, Inkompabilität des Unterrichtsstoffs,

Lehrbücher,
Lesegeschwindigkeit, Leseverständnis, Schultage, Werktage.