LOUIS LEGRAND

MORALNA IZOBRAZBA DANAS – Ima li to smisla?

U POTRAZI ZA TEORIJSKOM OSNOVICOM

Ima li smisla danas poučavati moral?

- u današnje doba vlada nesigurnost, potom netolerancija, tehnički razvoj koji zamućuje
dosad pouzdane sudove i stvara potpuno nove situacije na koje ne znamo odgovoriti
(kontracepcija, genetski inžinjering), droga
- pojava potrošačkog društva i profita
- sve to uzrokuje mentalnu zbrku – bolujemo do etičkog konfuzionizma – divimo se
nečemu što nije primjereno
- traženje vrijednosti i nemirna potraga za sigurnim temeljom proizlaze iz tog kroničnog
stanja zbrke
- razlike u školama nekoć i sada
- zbrka je dominantna značajka situacije u školama
- škola bi trebala igrati nenadomjestivu ulogu u građanskom odgoju
- poštenje, štedljivost, odanost, velikodušnost, domoljublje, poštivanje dobara, života,
sve to danas predstavlja problem – više nema neosporne dobre volje

Formiranje moralne svijesti

- poučavati moral znači stvarati u djeteta i adolescenta moralnu svijest koja će mu
omogućiti da odredi svoje ponašanje s obzirom na osobe i na stvari
- neki tvrde da nije na školi da ih proizvede nego samo da iskoristi moralno regulirana
ponašanja; često se škola drži neutralnom
- na školi je da pridonese formiranju moralne svijesti
- svijest se očituje u posebnim trenucima našeg života: u onima gdje je potreban odabir
ponašanja – povezana je s akcijom, bilo svojom bilo tuđom - rađa se s druge strane u
ljudskoj problematici
- moralna svijest je prvi uvjet moralnosti
- ona zahtijeva vlast nad samim sobom da bi se odgodila akcija i omogućilo istraživanje
njezinih uvjeta i njezinih posljedica
- ona zahtijeva spoznaju vrijednosti i spoznaju razloga koji ih utemeljuju
- ona zahtijeva spoznaju objektivnih uvjeta i posljedica akcije
- zahtijeva hrabrost i volju, izraz slobode
- za formiranje moralne svijesti potrebna je informacija – s jedne strane info o dobrom i
lošem, konkretno o vrijednostima mogućih čina – s druge strane potrebna je obavijest
o uvjetima i posljedicama naših čina na drugog i na nas same
- nadalje rađanje, razvoj i navikavanje na vlast nad samim sobom: postati sposobnim
razmišljati prije nego što se djeluje
- konačno, potrebno je rađanje, razvoj i navikavanje na hrabrost i volju

Koje vrijednosti valja poučavati?

- u samoj školi postoje različiti načini da se osmisle pedagoške akcije jer se škola
poziva na različite vrijednosti
- želja koja proizvodi moralnu vrijednost odnosi se na čovjeka, ne na stvari
- s druge strane, proizvedena vrijednost ima, u očima onoga koji je afirmira, univerzalnu
vrijednost
- činiti dobro znači željeti da netko drugi čini i razvija u sebi ono što karakterizira
čovječanstvo, tj slobodu i odgovornost

1
 - drugi aspekt moralne vrijednosti je njezina želja za univerzalnošću – ono što vrijedi za
mene mora vrijediti za sve (ovo liči na Kantov kategorički imperativ!)
- poznavanje moralnih vrijednosti ne može se ograničiti na one koje su općenito poznate
u našem društvu
- evolucija običaja onemogućava bez produbljenog razmišljanja jasno i univerzalno
određivanje dobra i zla – etnologija i sociologija su neizbježne za takvu izobrazbu
- nužna je fil.refleksija u toj raznolikosti kako bi se nastojalo ustvrditi kakva bi mogla
biti narav i mjesto jednog općeg načela, a posebno osnova vrijednosti Čovjeka
- poznavanje raznih filozofskih i religioznih opcija važan je dio te izobrazbe
- poznavanje vrijednosti ne bi moglo biti dovoljno – izobrazba mora uzeti u obzir
djelotvorno pribjegavanje tim vrijednostima – nije riječ samo o poznavanju već i o
djelovanju

Ontologija vrijednosti i religije otkrivenja

- želja za definiranjem jednog pouzdanog općeg načela na temelju kojeg bi se moglo sa
sigurnošću izgraditi poučavanje morala
- najklasičniji i najrasprostranjeniji način za to je pribjegavanje religiji i otkrivenju
- Judizam, kršćanstvo, islam definiraju moralni zakon kao onaj koji potječe od najvišeg
bića, a ljudima ga otkrivaju proroci
- Sigurno je da putevi klasičnog recionalizma i religioznog otkrivenja nistu iste prirode
- S jedne strane je kritičko i otkriveno razmišljanje ideja u majeutici, a s druge strane,
imperativno širenje

Proročanska ontologija
- slabost klasične ontologije je afirmacija vječnih i stalnih vrijednosti
- ideju stalnih i vječnih vrijednosti zamjenjuje ideja vrijednosti koje dolaze i mogu dati
svoj smisao poželjnim ili predvidivim evolucijama
- fiksističkoj ontologiji suprostavalja se proročanska ontologija za koju su vrijednosti
shvaćene tako da moraju biti razrađene tijekom evolucije
- na taj se način može nastojati prevladati jednostavna relativnost u afirmaciji poželjnog
zbivanja i očekivanog napretka
- u Europi, dvije se filozofije uklapaju u tu perspektivu – pozitivizam Augustea Comtea
i marksizam
- pozitivistička doktrina imala je u Francuskoj veliku važnost - središnja ideja je upravo
ona o historijskom kretanju čovječanstva prema višem konačnom stupnju (Darwinova
otkrića i ideja o napretku)
- A.Comte – nastojao objasniti napredak čovječanstva rastom pozitivnog duha tj.
Intelektualnom evolucijom u postupku objašnjavanja pojava
- Zakon triju stupnjeva: čovječanstvo je postupno prošlo od teološkog stupnja u
metafizički stupanj razvoja ; suvremena epoha doživljava rađanje trećeg oblika koji
treba postati općim – objašnjenje znanstvenim zakonima
- Teološkom stupnju odgovara teokratsko društvo (vjerske zapovjedi i slično)
- Metafizički stupanj – postupnom emancipacijom misli ističe se pojedinac s
demokratskim oblicima vladavine, ali i neredima
- Pozitivni stupanj – konačni poredak temeljen na priznavanju znanstvene istine
- Na moralnom području razvoj pozitivnog duha ima također sretne posljedice – načelo
svakog morala je tražiti u kvalitetama srca, temelj altruizma (dok teološko shvaćanje
svijeta obrće tu afektivnost u korist samoga osobnoga spasa)
- Osnova svake moralnosti je prirođena: riječ je o altruističkim tendencijama, „srcu“ što
ga svaki čovjek nosi u sebi

2
 - Moralna izobrazba morat će dakle nastojati ojačati te prirođene tendencije: s jedne
strane putem umjetnosti, svečanosti, obreda kojima će pribjeći nova vjera; s druge
strane nova intelektualna izobrazba razvijat će i širiti pozitivni duh promicanjem
znanosti, njezinih zakona i metoda
- Postojat će dakle 2 načina izobrazbe: domaći, obiteljski, uglavnom za mladež, i onaj
intelektualni, škole za adolescente i odrasle, posebno za proletere
- Marksizam je suvremenik pozitivizma: imamo ideju neizbježnog napretka
čovječanstva koji ide od primitivnih oblika do idealnoga budućeg društva
- U dugom redu to je ideja daće znanost nadomjestiti religiju kao objašnjenje svijeta,
posebice kritičkom metodom koja osuđuje svako otkrivenje i tradiciju koja nije
objektivno utemeljena
- Marksizam zagovara jedinstvo bića, a inteligenciju i svijest vidi kao proizvod i odraz
materijalnoga svijeta
- Ljudski rad je pokretač napretka
- Kapital uzima od rada – samo za svoj profit – marksizam osuđuje otuđenje
- Buduće društvo biti će društvo bez klasa
- Konačni cilj je priznavanje i promicanje totalnog čovjeka, onog koji je razvio svoje
sposobnosti i koji je materijalno i intelektualno sretan
- Pozitivizam i marksizam imali su vrlo različite političke i moralne posljedice
- Dok Marks vodi prema revoluciji, Comte ju je htio dokončati: konzervatizam,
učvršćenje uspostavljenog poretka u Comtea; klasna borba, diktatura proletarijata u
Marksa
- Osnovne su im značajke: kritika vladajućih vrijednosti kao funkcionalno vezanih za
jedan trenutak ljudske evolucije; afirmacija čovjeka i čovječanstva kao jedinih temelja
morala i politike; vjera u znanost kao otkrivanje grešaka i utvrđivanje jedne
neosporive doktrine; ideja nužne indokrtinacije koja nadomješta nastavu religije;
važnost dana afektivnosti u moralnoj izobrazbi: ljubav za čovječanstvo pripremljena u
obitelji ljubavlju majke i žene u Comtea, drugarstvom i solidarnošću među proleterima
u Marksa

Etika i moral, ili možemo li se lišiti ideologije?

- glavni nedostaci svake ideologije u pogledu morala kao da nužno uzrokuju
netoleranciju
- obje potvrđuju kao univerzalne i bezvremenske vrijednosti svojstvene određenom
stupnju razvoja civilizacije
- aktualni moral sa svojim vrijednostima vezanim za određeni stupanj razvoja društva
nije najveći dio morala
- istinske vrijednosti nisu one koje su nam nametnute, nego one koje priznajemo kao
valjane i koje stvaramo kao takve – ona naime proizlazi iz projekta koji je proizvod
moje slobode
- tu nalazimo drugi zahtjev utvrđen u analizi moralne svijesti: univerzalnost
postavljenih vrijednosti, ali isto tako sloboda subjekta koji ih postavlja
- u moralnom redu nisu vječno postavljene vrijednosti, nego življeni odnosi među
subjektima gdje se slobodno oblikuju uzajamnim pristankom pravila koja mogu
utemeljiti neku zajednicu
- srž morala je svakako u čovjeku, time što se čovjek smatra projektom i subjektom
svoje slobode
- Kant i njegov kategorički imperativ! – dakle ne ovisi ni o kojem prirodnom uvjetu

3
 - 2 postulata proistječu: zahtjev za slobodom i univerzalnošću otvara mogućnost
trandscedentalnih posljedica i destinacije, a da ta mogućnost ne može racionalno biti
ništa drugo doli mogućnost
- S druge strane, taj moralni zakon u nama isto tako otvara transcedentalnu mogućnost
napretka – načela koja iz njega proizlaze utemeljuju mogućnost čovjeka kao projekta
za mene.
- „Djeluj kao da pravilo tvoga čina mora biti uzdignuto u univerzalni zakon prirode“

Pedagoška načela moralne izobrazbe (teorijski modeli)

- moralna izobrazba morat će nastojati stvoriti moralnu svijest u djeteta i adolescenta
tj. :
1. spoznajnu vrijednost
2. teorijsko opravdanje vrijednosti
3. osjećaj dužnosti
4. volju da se prilagodi svoje ponašanje tim vrijednostima
5. djelovanje u skladu s tim vrijednostima
- moralna izobrazba morat će nužno sadržavati i kognitivne aspekte i afektivne
sastavnice
- morat će obuhvaćati sljedeće ciljeve:
1. primati (opažati, prihvaćati, odabrati činjenice)
2. reagirati na opaženi objekt (pristati, htjeti, voljeti)
3. zauzeti se u korist tog objekta (vrednovati, povlađivati, govoriti u prilog)
4. organizirati svoje vrijednosti pošto ih se istaknulo (uopćavati, hijerarhizirati)
5. „biti“ ono što se shvatilo ( živjeti, učiniti univerzalnim)

- dakle, svaka moralna izobrazba morat će obuhvatiti kognitivni aspekt (spoznaju

vrijednosti i njihovog opravdanja) te afektivni i aktivni aspekt (osobnu pretpostavku
vrijednosti i njihovu uporabu)
- 3 temeljna stila moralnog poučavanja
1. zatvoreni osobni moral:
- poučavanje vrijednosti ograničeno je na spoznaju dobra i zla smatranih vječno i nužno
valjanima
- te vrijednosti je otkrio Bog ljudima, a zadaća je Crkve širiti i jamčiti njihovu spoznaju
- nastava tih vrijednosti izvodi se učenjem napamet pravila ili načela ilustriranih
konkretnim primjerima: katekizam
- to je povezano i autoritetom koji djeli ukore i čestitke ili poticaje – moralni život
priprema „spas“
- taj način gledanja je najčešće povezan s religioznim viđenjem svijeta
- takvo moralno poučavanje povezano je s jednim općim načinom poučavanja
- pedagoški stil koji ga prati je stil didaktizma koji ga individualizira
- naglasak se stavlja na znanjje kao neosporive isitne
- školske nagrade i ukori su javni
- takmičenje i pojedinačno nadmetanje za to nastavnikovo priznanje su pokretači učenja
(netolerancija na kraju!!)
- nastavnik „zna“ kao svećenik i na tom se znanju temelji njegov autoritet

2. Proročanski kolektivistički moral

- spoznaja moralnih vrijednosti je proširena
- odnosi se na različite poznate civilizacije

4
 - daje značajno mjesto etnologiji, geografiji i povijesti civilizacije
- spoznaja vrijednosti mora se nadopuniti spoznajom ideologije koja je u stanju s jedne
strane objasniti postojanje vrijednosti što ih priznaje određena civilizacija, a s druge
zauzeti prema njima gledište u odnosu prema očekivanom ljudskom napretku
(marksizam i pozitivizam)
- ovdje dakle nalazimo, kao pokretača na taj način usmjerene moralne izobrazbe,
indoktrinaciju
- ona postoji kada se neki spu spoznaja organizira u intelektualni sustav prikazan kao
Istina te kad taj sustav bude promaknut u akciji pozivanjem na primitivne porive,
ljubav grupe i posebno mržnju za ono što ne sudjeluje u toj vjeri
- indoktrinacija je suprotna izobrazbi za kritički duh i autonomiji mišljenja

3. Otvoreni osobni moral

- spoznaja vrijednosti odnosi se na cjelinu mogućnosti
- poučavanje morala te vrste počinje jednom što je moguće potpunijom informacijom o
raznim sadašnjim i prijašnjim civilizacijama
- te vrijednosti, suprotno proročanskom kolektivističkom shvaćanju, nisu stavljene u
povijesnu perspektivu
- postoji relativizam vrijednosti, no on nije apsolutan
- u toj perspektivi vrijednosti se moraju dovesti u vezu istodobno s apstraktnom idejom
čovjeka, uzetom kao moralnom referencom, i s geografskim, tehničkim i društvenim
uvjetima u kojima se izražavaju
- ta referenca omogućuje isto tako utemeljenje kritike vrijednosti kad više nisu
opravdane određenim stupnjevima društvena razvoja
- vrijednost čovjeka, iz koje proizlaze njegova prava i njegovi zadaci, čini središnju
temu poučavanja morala u ovom modelu
- čovjeka valja proučavati u svim njegovim aspektima – zahvaljujući takvom
proučavanju pojavit će se i ljudska solidarnost na planetarnoj razini, kao što nam je
otkriva ekologija
- takva intelektualna izobrazba ne bi mogla biti moralno djelotvorna da iz nje ne slijedi
akcija
- ova izobrazba mora se nužno oslanjati na prirodne osjećaje socijalbilnosti i
velikodušnosti što ih svaki čovjek nosi u sebi od rođenja
- moralna izobrazba sastojat će se u tome da se protegnu te prirodne tendencije čovjeka,
bez obzira na rasu, običaje, religiju, društvenu pripadnost
- ta prirodna afektivnost mora biti, na neki način, intelektualizirana, da spontani porivi
moraju biti preoblikovani sudom i vladanjem samim sobom, usmjereni nastavom
(primjer može imati značajnu ulogu)
- pedagogija + opća didaktika koja je u stanju stvarati i jačati stavove ispitivanja,
kritički duh i pozitivna suprostavljanja što ih postavlja takva moralna izobrazba
- ta će didaktika dati prednost tehnikama rješavanja problema i zajedničkog istraživanja
dokaza

- tri modela postavljaju opće probleme koje svaka didaktika mora razriješiti
- na razini ciljeva: valja učiniti odabir u svim slučajevima između vanjske podudarnosti i
stvaranja odgovorne osobne autonomije
- zatvoreni moral očito se mnogo lakše proizvodi nego otvoreni
- teškoća je i to što postoji psihološka genetika moralnih stavova
- bilokakva izobrazba ne odgovara od početka svim životnim dobima, ni svim socijalnim
slojevima

5
- uloga nastavnika biti će mnogo teža kao model umjerenosti, razumijevanja i odgovornog
angažmana nego onaj mesijanskog vođe ili upravljača dogmatskom sviješću

INSTITUCIJA I PRAKSA

Koja institucija?
Aktualna vrijednost jedne stare ideje: svjetovnosti
- slučaj francuske javne škole od njezinih početaka 1887.g d naših dana
- podsjeća na dva glavna dijela moralne svijesti: univerzalnost i slobodu, i u kojem vjera
u ljudski um izrijekom uspostavlja cjelinu utvrđenih ciljeva
- svjetovnost škole je francuska inačica
- autonomija moralnog poučavanja opravdava se potrebom da se omogući ostvarenje
prava na nastavu svakog građanina i da se iz toga ne isključi nitko zbog vjerske
pripadnosti ili ne pripadnosti

Svjetovna škola kao misionarska škola

- ovdje se religija javlja kao prevladani i osnovni dio doktrine što će je vladavina
pobjedničke znanosti postupno nadomjestiti
- moralu nisu potrebne „štake“, objašnjava autor – moral religioznog nadahnuća
suprotan je napretku nesebičnosti i solidarnosti
- svjetovni status škole jedini je u stanju utemeljiti jedinstvno naroda i promicati
tolerantne i odgovorne ljude potrebne Republici
- poučavati moral ne znači propovjedati ga, ne znači utuviti ga u glavu,nego objasniti ga
- svjetovnost, na prvi način pripada svakako po nekim obilježjima modelu što ga je
nazvao autor propovjedničkim kolektivističkim
- a opet, po drugim, pripada još u zatvoreni model katoličke škole
- tu zapravo nedostaje totalitarna značajka, republikanska vlast koja prihvaća da se uz
nju zadrži vjerska škola koja se naziva „slobodnom“
- ona ne razvija ni kolektivistički odnos učitelj-učenik, a pomoću unutarnjeg nadmetanja
povezanog s ocjenjivanjem, s ponavljanjem razreda i slično, jača individualizam

Aktualna situacija svjetovne škole: instrumentalna neutralnost

- između 2 rata nositelji svjetovne škole napustit će pozitivističko nadahnuće
- intelektualni napredak odsad je otvoren
- svjetovnost ostaje nužna, no samo kao mjesto ispitivanja i rasprave, a političko
područje moralo bi u tom pogledu prestati biti polje sučeljavanja
- osnovna uloga škole je prenošenje znanja
- odgoj se navodi samo u vrtiću
- škola se dakle izrijekom javno pokazuje „instrumentom“
- nastava je strogo intelektualistička; ona naglašava uspostavljeno znanje više nego
učenje bez metode i raspravu o otkrićima

Svjetovna škola, mogući instrument otvorenoga osobnog morala

- istinska etička izobrazba temelji se na autonomiji subjekta i univerzalnosti vrijednosti
što ih on priznaje i za kojima teži
- onoga koji uči valja staviti u priliku da bira
- svjetovnost poučavanja dakle nemora biti jednostavno jalova neutralnost

6
 - ona mora informirati o mogućnostima, svim mogućnostima, i otkriti njihove odnose s
raznim civilizacijama koje su ih proizvodile i još ih proizvode
- mora se nadopuniti doprinosima sociologije, historije, etnologije i to radi usporedbi
- osobito se istaknuti sve ono što u tim vrijednostima i doktrinama može pridonijeti
priznavanju slobode i čovjekove odgovornosti
- pristup znanju mora se temeljiti prije svega kao „oslobađajući“ u onom smislu u
kojemu su ga shvaćali utemeljitelji javne škole, no ovaj put bez isključenja svih
metafizičkih ili religioznih dimenzija naslijeđenih od pozitivizma
- ovim pristupom svjetovnosti ide se dalje preko intelektualizma – dolazi se do
pozitivne tolerancije
- ne samo zajednički učiti već zajednički živjeti - a taj zajednički život morat će
izbjegavati klasična segregacionistička skretanja

Izobrazba za ljudska prava

- odgoj za ljudska prava mora povezati u istom spoju intelektualno obrazovanje i
afektivno obrazovanje
- u predmetu odgoja za ljudska prava nema bezazlenog odabira metode
- uzaludno je misliti da se može odgajati za ljudska prava jednostavnim širenjem znanja,
ma kako istančano bilo
- nužne su metode „nove“ pedagogije, a institucija koja se brine da potakne vrijednosti
čovjeka ne može ostati neutralna pred metodama

Diskriminacija
- diskriminacije su uobičajeni napad na ljudska prava
- mehanizam teoretizirane diskriminacije sastoji se zapravo u tome da se posebna
obilježja primjerena nekoj kategoriji ustanove kao norma
- postoji prirodna sklonost diskriminaciji – jednak traži društvo jednakoga
- jedino rješenje protiv diskriminacije jest da se ukinu duboki uzroci, kao mjere
socijalnih politika, a odgoj neće biti učinkovit ako ti uzroci ne budu nestali

Nasilje, hrabrost i vlast nad samim sobom

- nasilje se vrši nad ljudima ili stvarima
- gubitak slobode pogađa psihički integritet osobe kao tortura za koju se očekuju
objašnjenja ili jednostavno kao patnja sposobna poniziti osobu koja joj je objekt
- postoje i prikriveni oblici nasilja – oni oblici intelektualne ili afektivne manipulacije
radi koristi ili za postizanje ciljeva kojima netko teži
- nasilje u fenomenološkoj analizi – nasilje je uvijek u osnovi način međuljudskog
odnosa - on uvijek ide za tim da podredi drugoga svojim vl. Potrebama ili željama
- nadalje, nasilje je u srcu morala
- moralno je prihvatljivo ako je instrument i kad je sam zakon moralno utemelje
(neutralizacija opasne želje)
- vrijednost zakona ovisi o uvjetima njegove razrade i o načelima koja ga opravdavaju
- to može biti moralno prihvatljivo samo ako ne uzrokuje negaciju čovječanstva onih
koje prinuđuje
- kazna mora očuvati u čovjeku šanse za moguće poboljšanje
- nasilje stavljeno u službu zakona mora se shvatiti kao odgojno
- svako privatno nasilje nemoralno je onoliko koliko nastoji negirati drugoga u njegovu
čovječanstvu
- funkcija života u društvu je upravo usmjeravanje tog primitivnog nasilja u uređene
međuljudske odnose

7
 - moralna izobrazba imat će dakle zadatak pokoriti nasilje i ojačati altruističke osjećaje
- razviti vlast nad samim sobom
- Zadaci i ciljevi moralne izobrazbe u pogledu nasilja:
1. nastojati svesti na manju mjeru naviku pribjegavanja nasilju, tj razviti vlast nad samim
sobom
2. razvijanje sposobnosti da se odupiremo nasilju kojega smo objekt i to učiniti
obuzdanim nasiljem (vlast nad samim sobom + hrabrost)
3. analiza nasilja u školama - intelektualni aspekt izobrazbe – korisno ju je provesti na
konkretnim primjerima npr pobunama, ratovima, revolucijama terorizmu
4. športske aktivnosti kao škola vlasti nad samim sobom, hrabrosti i solidarnosti

Spolni odgoj
- etičko stajalište moralo bi prirodno dobiti mjesto uz , u produžetku ili u uvodu
informacije o tematikama, ako ih se i drži „osjetljivima“
- kontracepcija, pobačaj, homoseksualnost, prostitucija…

Poštivanje života
- povratak Kantu (!!!!)

Solidarnost
- osjećaj solidarnosti i zahtjev za akcijama i institucijama koji iz toga proizlazi rađaju se
na temelju nesreće
- nejednakost je nepodnošljiva zato što svaki čovjek zaslužuje pažnju već zbog same
činjenice što je čovjek i bez obzira na konkretne uvjete njegova postojanja
- međunarodna solidarnost nažalost može biti na djelu samo u rijetkim prlikama
- supa je, iziskuje dodatne troškove na troškove prozivodnje dakle i poskupljenje
prodanih proizvoda
- solidarnost bi se trebala utemeljiti kao dužnost države
- a ono što vrijedi u okviru država, vrijedi isto tako na međunarodnom području
- pedagoške tehnike ovdje se nameću, u pogledu stvaranja stavova povoljnih za
intelektualnu znatiželju i duh istraživanja, pripreman za toleranciju

Koji program? Ili prijeko potrebna interdiscipliniranost

- strogo uzevši, interdisipliniranost je moguća s obzirom na neki složeni predmet
proučavanja samo kad su odnosne discipline svladane - to može biti slučaj samo u
znanstvenim istraživanjima
- pedagoška interdiscipliniranost je nužno druge prirode
- npr proučavanje otrovanja nikotinom – gleda se sa geografskom stajališta, biografskog
njezini ekonomski aspekti, historijskog stajališta, psihološkog…

Provedba: nužno je istraživanje

- provedba nastave mora se odnositi na spoznaju i na djelovanje
- sama spoznaja mora obuhvaćati spoznaju vrijednosti i onu društvenih uvjeta njihove
pojave i ostvarenja
- škola je pod utjecajem sredine
- Kohlberg razlikuje tri moguće razine moralne svijesti:
1. prva razina, gdje su dobro i zlo definirani u odnosu prema pozitivnim ili negativnim
sankcijama što ih je nametnula sredina – ne sumnjiči se zakonitost tih sakncija

8
2. druga razina gdje se moralna pravila shvaćaju kao da proizlaze iz zajednice koja im
daje autoritete prihvaćena su kao takva - na toj razini su određena dva stadija: prvi
kad se subjekt ograničava na traženje odobrenja drugog; drugi kad pojedinac svjesno
prihvaća stanovište grupe i tome podređuje svoje ponašanje
3. treća razina – vrijednosti su ovdje ocijenjene konvencionalnim s idejom moguće
univerzalnosti - zakon se shvaća kao proizvod demokratski definiranog i prihvaćenog
društvenog ugovora - subjekt je zaokupljeno općim načelima koja bi bila kadra
utemeljiti moralni zakon – on može sumnjičiti neki zakon i eventualno mu se ne
pokoravati iz racionalnih ili osobnih razloga

ZAKLJUČAK
- poučavanje morala danas je postala nužda, unatoč njegovoj nejasnoći
- evolucija običaja, sve brži napredak u spoznaji ljudskih činova, novo povećanje moći
čovjeka nad samim sobom opasno kvare perspektive
- vrijednosti su postale nesigurne
- poučavanje morala mora, dakle, u svojem intelektualnom aspektu, biti rasvjetljavanje i
prilika jednog razmišljanja o sebi, neka vrta katarze prirodnih i posebnih poriva
- bitni je temeljni preobražaj škole