Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Agresija SSSR-a
Čim su Nijemci započeli svoje ratne operacije u
Poljskoj, Rusi su se požurili ostvariti dogovoreno iz
njemačko-sovjetskog pakta. Osim upada u istočnu
Poljsku, bez velikih problema preuzeli su kontrolu nad
Letonijom, Estonijom i Litvom, jedini pravi otpor pružili
su im Finci u tzv. zimskom ratu. Finska je Rusima
trebala i da osiguraju Lenjingrad, jer bez obzira na pakt s
Nijemcima nisu u njih imali previše povjerenja ("bolje da
mi kontroliramo Finsku nego da to kasnije učine Švabe, i
dođu na 30 km od Lenjingrada"). Finska nije imala šanse,
ali ipak je uspjela nanijeti znatne gubitke Rusima, a Rusi
su izvukli dobre pouke iz ovog rata, naime shvatili su
koliko su katastrofalno loši, što ih je u njemačkom
napadu kasnije vjerojatno spasilo od potpunog sloma.
Kapitulacija Francuske
Francuska je svu svoju sigurnost polagala u navodno neprobojnu Maginot liniju, čija
je izgradnja započela još krajem 20-ih godina. Ta obrambena linija bila je sistem bunkera,
utvrda i raznih fortifikacija koja se protezala od Švicarske do Belgije. Osim hrpe betona tu je
još bilo mnoštvo
mitraljeskih gnijezda,
bodljikave žice,
protutenkovskih prepreka…
Na svakih 10 km bile su
postrojbe s više od 1000
ljudi, u podzemlju su bili
tuneli, dvorane, kina,
spavaonice, bolnice…, a sve
je to bilo opremljeno
najmodernijim
ventilacijskim sistemima i
pokretano moćnim
Slika 10: Obrambeni sistem Maginot linije. Francuzi su se od kraja Prvog generatorima za struju, koji
svjetskog rata spremali za novi rat, za kojega su bili uvjereni da će se voditi
na isti način, pa su pretpostavljali da će ovakav obrambeni sistem biti su strujom mogli
neprelazan za bilo koju vojsku. Naravno da nisu očekivali ovakvu snabdijevati omanji grad.
njemačku taktiku, a posebno u mogućnost da njemački panzeri prođu kroz
Ardene i u potpunosti zaobiđu ovu hrpu betona. Da stvar bude zabavnija,
Ali samo jedan pogled na
kada je francuska vojska već gotovo pobijeđena, zapovjednik Maginot linije kartu otkriva da Maginot
ne dozvoljava da se vojska s te linije ubaci u obranu Francuske jer je još linija završava kod
uvijek očekivao glavni njemački udar upravo preko Maginot linije.! Ardenske šume, jer nitko
nije pomišljao da bi se Nijemci usudili pokrenuti svoj glavni udar kroz takav tip terena. Ako
bi Nijemci to ipak učinili, Maginot linija, sa svim svojim cijevima okrenutim prema Istoku
bila bi potpuno bezvrijedna, a takvo razmišljanje imao je samo jedan čovjek među francuskim
vojnim snagama - tenkovski zapovjednik, Charles de Gaulle – koji je tražio da se francuska
obrambena taktika osloni na jaču proizvodnju tenkova i aviona. Nitko ga nije pozorno slušao,
pa se Francuska nastavila pripremati za ponovno vođenje Prvog svjetskog rata. Uh, kako će
im se to obiti o glavu.
6
francusko-talijanskoj
Slika 11: Francuzi su primorani potpisati kapitulaciju u istom onom vagonu granici. Winston
u kojem je Njemačka potpisala kapitulaciju nakon I w.w. U travnju 1945.g.,
kada su već svi bili uvjereni da će Nijemci izgubiti rat, S S trupe su uništili taj Churchill, koji je u
vagon, pa ga S aveznici nisu mogli iskoristiti i po treći put. svibnju došao na
poziciju premijera u
Velikoj Britaniji, kada je čuo da su
Talijani ušli u rat na strani
Nijemaca, rekao je: "Pa to je fair,
bili su na našoj strani zadnji put."
Nijemci su 14.VI 1940.g.
ušli u Pariz, a par dana poslije
maršal Petain u funkciji
predsjednika vlade zatražio je
primirje. Službenu kapitulaciju
Francuzi su potpisali 22.VI 1940.g.
u Compiegnu, u istom onom
vagonu u kojem su Nijemci
potpisali kapitulaciju u I. sv. ratu, a
par dana poslije potpisali su
primirje i s Talijanima, kojima je
Hitler prepustio onih par metara
teritorija koji su uspjeli osvojiti od
Francuza. Njemačka je direktno
okupirala više od pola Francuske, a
u južnom dijelu Slika 12: Podijeljena Francuska nakon kapitulacije. Kada stvari postanu
formirana je tzv. ozbiljnije po Nijemce, potkraj 1942., onda će i Višijska Francuska postati
"Višijska okupirana. Ono što je zabrinjavalo Britance u ovakvoj situaciji, jest opasnost
Francuska", sa da brojna flota francuske mornarice ne padne u ruke Švabama ili Japancima
centrom u gradu u francuskim kolonijama u Aziji. Zbog toga će doći do nemilog sukoba
Vichyju, u kojoj je između britanske mornarice i mornarice Višijevsk e Francuske pred obalama
Alžira, u luci Mers-el-Kébir. Britanci su naime tražili predaju francuske flote.
diktatorsku vlast pod
7
Bitka za Britaniju
Obranu Velike Britanije preuzeo je Winston Churchill,
koji je postao predsjednik vlade, a osobno je obećao svojim
zemljacima samo krv, trud, znoj i suze ("Želim reći Domu, kao
što sam rekao onima koji su se pridružili ovoj vladi: Nemam
ništa za ponuditi osim krvi, teškog rada, suza i znoja." )te je odbio
ponudu Hitlera o okončanju Slika 13: Winston Churchill, britanski premijer od svibnja 1940. Nosi
rata i podjeli interesnih ogromne zasluge za stvaranje Antifašističke koalicije i pridobivanje
sfera. Amerikanaca da se posvete pomaganju u borbi protiv Nijemaca.
Napad na Veliku Neobično borbenog duha i tipične britanske duhovitosti, odigrao je i
Britaniju započeo je 10.VII vrlo značajnu ulogu u održavanju visokog morala Britanaca tijekom
1940.g., i na početku sve je njemačkog bombardiranja engleskih gradova. Do danas je ostao poznat
po besmrtnim izjavama iz teških ratnih trenutaka: „Mi čekamo dugo
bilo u rukama maršala obećavanu invaziju. Ribe također“; „Evo odgovora koji ću dati
Göringa i njegove predsjedniku Rooseveltu, ... Dajte nam alat, a mi ćemo dovršiti posao.“;
Luftwaffe, koja je trebala „Ovo još nije kraj. Nije čak ni početak kraja. Ali je možda kraj početka “;
uništiti snage britanskog „Ako prolaziš kroz pakao, nastavi prolaziti.“; „Uvijek možete računati da
RAF-a (Royal Air Force) i će Amerika uraditi pravu stvar - nakon što pokušaju sve ostalo.“; „Političar
mora imati mogućnost predviđanja da kaže šta će se desiti sutra, idući
isto tako moral stanovništva tjedan, idući mjesec ili godinu, međutim, mora isto tako imati mogućnost
čestim noćnim objasniti zašto se to nije desilo.“; „Ja jesam možda pijan, ali gospođo, ja ću
bombardiranjima gradova se ujutro otrijezniti, a vi ćete još uvijek biti ružni.“ ....
("the Blitz"), posebno
Londona i njegove industrijske okolice, a najbolji je primjer grad Coventry koji je sravnjen sa
zemljom. Operacija "morski lav" koju je Hitler planirao za jesen 1940.g., kao glavni napad
na Britaniju morala je biti otkazana, jer Luftwaffe nije ostvarila očekivanu prednost na nebu
iznad Britanije. RAF je svoj uspjeh mogao zahvaliti i radarskom sustavu kojem Nijemci
nisu pridavali veliku važnost.
Teška kušnja za Britance
završena je do srpnja 1941.g.
kada je njemačka avijacija
prebačena na ruski front.
ŠIRENJE RATNE
POZORNICE
Povezivanje
totalitarističkih režima počelo
je već 1936.g. sklapanjem
Antikominterna pakta
(politički savez) između
Njemačke i Japana koji je prije
14: Američki karikaturalni prikaz članova Trojnog pakta.
svega usmjeren protiv širenja Slika Göring, Mussolini i Tojo u pratnji S mrti.
komunističke ideologije iz
SSSR-a, a tom se paktu pridružila i Italija. Iste godine sklopljen je i sporazum između Italije i
Njemačke, tzv. Osovina Rim – Berlin, koja je funkcionirala kao vojni savez kojem se
priključuje i Japan. Konačno čvrsto povezivanje sila osovine dogodilo se 1940.g. kada su
8
Napad na Grčku
Dok se Hitler bavio
Britanijom, Mussolini je pravio Slika 15: Njemački padobranci u invaziji na Kretu, 1941. Osim što su
planove za stupanje na pravu Kretu morali osvojiti da bi osigurali Grčku, bila im je važna i zbog
ratnu scenu. On je svom osiguranja rumunjskih naftnih polja oko grada Ploestija, a koja su bila u
generalštabu dao zadatak da dometu Britanaca ako bi oni ostali na Kreti.
izrade plan simultanog napada
na Jugoslaviju, Grčku i Švicarsku, ali su ga oni
upozorili da nema dovoljno vojske za takav
pothvat, pa se Mussolini okrenuo samo Grčkoj.
Ubrzo je doznao da je Hitler uvjerio Rumunje
da se pridruže Trojnom paktu i bio je prilično
bijesan, "Hitler me uvijek suoči sa svršenim
činom, ovaj put ću mu vratiti istom mjerom. Iz
novina će saznati da sam osvojio Grčku.
Spreman sam podnijeti ostavku ako se netko
bude protivio mom napadu na Grčku." U rujnu
1940.g. Mussolini je svojim jedinicama naredio
osvajanje Grčke, ali na njegovu žalost, napadu
na Grčku usprotivili su se bezobrazni Grci, koji
ne samo što se nisu dali osvojiti, već su
protjerali Talijane nazad u
Slika 16: General Erwin Romel, poznatiji kao "Pustinjska lisica", jedan od Albaniju, odakle su krenuli
najsposobnijih Hitlerovih generala. Vojnici njegova Afrikakorpsa pronijeli su i u napad na Grčku.
slavu legendarne njemačke vojničke pjesme Lili Marlen, koja je postala Hitler je morao
popularna i kod njihovih ljutih protivnika, britanskih Pustinjskih štakora, a
preko njih i na cijelom Zapadu. Romel je pri kraju rata optužen kao krenuti spašavati stvar, što
suučesnik u pokušaju atentata na Hitlera, pa mu je dopušteno da izvrši časno dovodi do njemačkog
samoubojstvo. napada na Grčku u travnju
1941.g.. Grčkoj su u pomoć pritekle britanske jedinice, koje su uskoro bile primorane na
povlačenje na Kretu, ali do lipnja 1941.g. Nijemci su ih istjerali sa Krete i držali pod
kontrolom cijelu Grčku uključujući i otoke. Ta grčka epizoda, zajedno s osvajanjem
Jugoslavije odgodit će njemački napad na Sovjetski Savez za nekoliko dragocjenih tjedana,
što će se početkom ruske zime pokazati odlučujućim faktorom, pa nije čudno što je Hitler
napomenuo o Talijanima: "Nedvojbeno je da su Talijani kao naši saveznici od veće koristi
neprijatelju nego nama."
9
Rat u pustinji
Istovremeno s akcijama u
Grčkoj, Mussolini je pokrenuo i
talijansku afričku avanturu, kada je
osvojio Britansku Somaliju i želio
zaposjesti Egipat i Suez od Britanaca.
Sva događanja na području Sjeverne
Afrike moguće je podijeliti u tri
karakteristične faze:
I. faza-jesen/zima 1940/41:
Mussolini je bio svjestan činjenice da
Britanci imaju pomorsku prednost na
Sredozemlju, pa je želio kopnenim
putem odvojiti Britance od kontrole
Sueza. Iz talijanske kolonije Libije
krenuo je napad na britanski Egipat.
Cijela avantura
Slika 17: Bitka kod El – Alameina, od 23. listopada do 3. studenog 1942., koja se završila je
pokazala kao jedna od presudnih bitaka cijelog Drugog svjetskog rata. Bitku su Englezi
dobili ponajviše zbog brojčane nadmoći, koja je iznosila gotovo 2,5 naprema 1. Osim katastrofalno za
toga, Rommel, „Pustinjska lisica“, nije bio u tom trenutku na bojištu zbog bolesti, a Talijane, koji su
zapovjednik koji ga je mijenjao usred bitke je umro od srčanog udara. Do trenutka zaustavljeni od
kada se Rommel pojavio, situacija je za Nijemce već bila beznadna.
britanske vojske na
Nilu i protjerani nazad u Libiju, pa je nastala opasnost od gubitka Libije, a usput su izgubili
Etiopiju, Eritreju i Somaliju.
II.faza-proljeće 1941/proljeće 1942: Hitler (naravno ljut k'o pas) morao je spašavati
Talijane i Libiju. U
Sjevernu Afriku poslao
je afrički korpus
(Afrikakorps) pod
komandom sposobnog
generala Erwina
Rommela. Britanci se
nisu niti snašli, a sjajno
vođena njemačka vojska
odbacila ih je nazad u
Egipat. Čitava
sjevernoafrička obala
bila je u Rommelovim
rukama, osim jednog
džepa kod mjesta
Tobruk. Uporni
pokušaji osvajanja
Tobruka bila je Slika 18: Plan "Operacije Barbarossa", koja se odvijala u tri glavna pravca.
vjerojatno jedina Nijemci su u napad krenuli sa dotad neviđenom silom od 153 divizije, s 19
oklopnih i 15 motoriziranih divizija, sa 600.000 vozila, 3580 tenkova, 7481 topova i
greška koju je s ukupno 3,2 milijuna ljudi. Napad su još podupirale 3 zračne flote i rumunjska
Rommel napravio, jer armija. S am Hitler je izjavio „ ... da će Svijet zaustaviti dah kada Operacija
njegovo bavljenje Barbarossa krene“. Tijekom trajanja napada na S S S R, dok su Š vabe još bile u
prednosti, razvila se i ideja o spajanju njemačkih snaga na Istoku preko Kavkaza i
Tobrukom omogućilo Bliskog Istoka sa Rommelovim snagama u S jevernoj Africi.
je konsolidiranje
10
Tri tisuće kilometara dugačak front razdijeljen je na tri glavna udarna smjera – prvi na
Lenjingrad, drugi na Moskvu i treći na jug prema Ukrajini i
dalje prema naftnim poljima Kavkaza i Bakua (u planu je
bilo i spajanje sa Rommelovim jedinicama iz Sjev. Afrike).
Njemački Blitzkrieg pokazao je sve svoje prednosti,
odmah u početku uništen je najveći dio ruskih zračnih
snaga, a njemačke oklopne divizije velikom su brzinom
prodirale u dubinu teritorija i opkoljavale brojne ruske
snage. Nijemci su do zime osvojili velika prostranstva
Rusije, Bjelorusije i Ukrajine, a došli su i do predgrađa
Moskve, opkoljen je i Lenjingrad (Lenjingrad je ostao
poznat u povijesti zbog 30-mjesečnog njemačkog okruženja
u kojem se našao, ali se nije dao slomiti),
Slika 20: "General Zima" se okomio na pristalog ali tada je nastupio najbolji ruski saveznik
Š vabu. U stvari tada se znalo reći da su glavni ljudi
ruske vojske general Blato, a kasnije su mu se pridružili "general Zima", koji je djelotvorno
generali Januar i Februar, pod strateškim zaustavio njemačku mehanizaciju i
zapovjedništvom maršala Zime. spriječio dalji prodor i osvajanje važnih
gradova. Ruska obrana, iako kaotična,
uspjela je prebaciti najveći dio svojih industrijskih i vojnih postrojenja iza Urala i na taj način
nastaviti proizvodnju vojnih materijala, koja će kasnije imati presudnu ulogu.
Velika Hitlerova greška bila je neprepoznavanje važnosti Moskve, koja, osim što je
bila glavni grad i sjedište vlade, bila je i industrijski, željeznički, komunikacijski i komandni
centar Rusije. Hitleru su se činila važnijim naftna polja na jugu i ukrajinska žitnica, pa je u
trenucima kada je Grupa armija Centar nezadrživo prodirala prema Moskvi, usporavao njen
prodor i s dijelom snaga Armije Centar pojačavao Grupu armija Jug koja napreduje prema
Volgi i Staljingradu.
S druge strane, Staljin je shvaćao
važnost Moskve i kakav bi bio
psihološki efekt za Ruse kada bi Moskva
pala u ruke Nijemcima. Zato je Staljin
odlučio ostati u Moskvi i koordinirati
njenu obranu. Staljin je u tim trenucima
napravio i dobre političke poteze,
odmaknuvši se od komunističke retorike,
te je počeo igrati na kartu domoljublja i
obrane majčice Rusije, a istovremeno je
dopustio javno nastupanje Ruske
pravoslavne crkve, čak i Slika 21: Bitka za Staljingrad, koja se pretvorila u ključni moment rata, te
izbor novog patrijarha prema mnogim povijesnim analitičarima u potpunosti promijenila daljnji tijek
(prvog nakon 1700. kada je rata. Na samom startu planiranja operacija na jugu Rusije, S taljingrad nije
Petar Veliki maknuo bio u nikakvim planovima, postojao je samo kao ime na karti. S vjedoci kažu
da je Hitler promatrajući vojnu mapu juga Rusije, zapazio S taljingrad, te mu
patrijarha) što je ljudima i je taj grad postao opsesija. Predstavljao je sve ono negativno u istočnom
vojsci davalo jači moralni komunističkom društvu. Naredio je da se grad napadne, osvoji i uništi. S taljin
podstrek. je bio dovoljno pametan da shvati da Hitler neće samo prošetati pored
S taljingrada, pa je naredio očuvanje S taljingrada pod svaku cijenu. Zato je
Nijemci će pokrenuti izdao poznatu Naredbu 227., poznatiju pod nazivom „Niti koraka nazad!“, koja
veliku ofenzivu na Moskvu, je zabranjivala bilo kakvo odstupanje u obrani grada, a oni koji bi se usudili
tzv. Operacija Tajfun od dezertirati ili se povlačiti bili su ubijani na licu mjesta.
studenog 1941. – siječnja 1942. koja neće uspjeti ponajprije zahvaljujući ruskom
zapovjedniku Žukovu i ruskim trupama s Istoka koji su stigli nakon sporazuma Rusa i
Japanaca o nenapadanju. U zimskim uvjetima u kojima se bitka vodila njemačka mehanizacija
12
prekidu dostave materijalne pomoći Staljinu, ali shvatili su da bi to više pomoglo Hitleru, što
im tada ipak nije bilo u interesu. Ova dva događaja u
kojima su stradali Poljaci dovoljno govori o
razlozima mržnje Poljaka prema Rusima nakon rata.
Važnost Istočnog fronta je i u činjenici da je
Hitler morao tamo držati veliki broj divizija na što
nije računao kada je kretao u napad na SSSR, a
takva situacija je pak olakšavala akcije koje su
poduzimali Saveznici na ostalim frontovima.
POD SVASTIKOM
Nacistički "Novi poredak"
Hitler je predvidio da će Treći Reich
potrajati tisuću godina, ali ispalo je da je bio
kratak za samo 988 godina. Što bi Treći Reich
značio za Europu? Prema Hitlerovim
razmišljanjima trebalo je Slika 27: Zgrada u blizini jezera Wansee, u kojoj je održana nacistička
ispuniti dva osnovna uvjeta. konferencija (Wansee konferencija, 1942.) na kojoj je donešena odluka o
Prvo, osigurati da Njemačka "Konačnom rješenju" (die Endlösung der Judenfrage), tj. provođenje politike za
bude osigurana ratnim istrebljenje svih Židova u Europi.
15
Holokaust
Brzo napredovanje Nijemaca u prvim godinama rata dovelo je milijune Židova pod
nacističku upravu. Administracija osvojenih
područja postala je posao za SS i Gestapo, a oni
će se posebno žestoko okomiti na Židove. U
Poljskoj je bila najveća koncentracija Židova, a
gotovo svi će završiti u getima ili
koncentracionim logorima. S ruskim Židovima
će nacisti trenirati surovu efikasnost, jer im je
zbog udaljenosti predstavljalo problem prevoziti
sve Židove u razne logore, pa će ih ubijati na
licu mjesta, najčešće rafalima ispred iskopanih
masovnih grobnica.
U srpnju 1941., šef glavnog ureda za
sigurnost Reicha, Reinhard Heydrich, dobio je
nalog za provođenje "konačnog rješenja" nad
Židovima, a to je značilo njihovo potpuno
Kapitulacija Italije
Ubrzo nakon uspješnog iskrcavanja u Sjevernoj Africi, u siječnju 1943.g. u
Casablanci su se susreli Roosevelt i Churchill (oko kojih se počeo motati i gen. de Gaull, te
zahtijevati da se i Francuskoj prizna važna uloga u budućim događanjima), gdje su se
17
Teheranska konferencija
Amerikanci se u ovo
vrijeme rata nisu
pretjerano Slika 31: Velika trojka na sastanku u Teheranu, 1943.g. kada su još uvijek
zaokupljali prevladavale vojničke teme, a manje se ulazilo u političke zavrzlame, makar će S taljin i
političkim igrama, Churchill vrlo brzo početi osiguravati okolnosti u poslijeratnoj Europi.
najvažnije im je
bilo pobijediti Hitlera, dok su se političkim preokupacijama više bavili Britanci i Rusi,
posebno se to odnosilo na poslijeratni utjecaj na Balkanu. Zato je Churchill zahtijevao da se
glavni saveznički udar na Kontinent izvrši preko Jadranskog mora, jer bi time oslobađanje
Balkana bilo pod kontrolom Zapada čime bi se odstranio mogući ruski utjecaj na tom
području kada Rusi istjeraju Nijemce
iz SSSR-a.
Da bi se dogovorili o daljnjim
akcijama, tzv. Velika Trojka (Staljin,
Roosevelt, Churchill) našla se u
Teheranu, zima 1943.g.
dogovoreno je otvaranje
zapadnog fronta
iskrcavanjem u Francuskoj
(Churchill je predlagao da
mjesto iskrcavanja budu
Dardaneli, kada već ne
može Jadran, ali zbog
protivljenja Rusa nije
prošlo) Slika 32: S cena s iskrcavanja u Normandiji koju su Rusi čekali
Staljin je obećao da će kao ozebli sunca.
objaviti rat Japanu odmah
nakon kapitulacije Njemačke, a obećao je i priznanje poljskih granica iz 1919.g.
18
Iskrcavanje u Normandiji
Završni čin rata u Europi bila je
saveznička invazija na Francusku
pokrajinu Normandiju, koja je započela
6. lipnja 1944.g. pod kodnim nazivom
operacija Overlord i pod
zapovjedništvom američkog generala
Eisenhowera. Znak za početak
operacije bili su stihovi pjesme Jesenja
sonata, francuskog pjesnika Paula
Verlaina.
Usprkos tajnosti operacije teško je bilo
sakriti dopremanje ogromnih količina
ratnog materijala i opreme na
jugozapadu Engleske, pa su Nijemci
bili svjesni da će do
iskrcavanja doći, ali Slika 33: Operacija Overlord je je bio tajni naziv za cijeli projekt invazije na
okupiranu Europu od strane S aveznika. Cilj te operacije bio je osigurati miran pristup
nisu znali točnu plažama na francuskoj obali kako bi se mogla davati logistička podrška daljnjim
poziciju (sa ofenzivama protiv Nijemaca. Dan-D je naziv za prvi dan provođenja Operacije
savezničke strane Overlord. Prvobitni datum za izvršenje akcije Dan-D bio je 14. svibnja 1944, ali je
odgođen za 5. lipnja 1944. Zbog lošeg vremena, akcija će se odgoditi za još 24 sata, i
namjerno su im početi ujutro 6. lipnja 1944. Interesantno je da je u to vrijeme zapovjednik njemačkih
plasirali neke krive snaga na Atlantskom bedemu, general Rommel bio u Njemačkoj na proslavi
informacije). Zato su rođendana svoje žene, jer su mu meteorolozi napomenuli da se loše vrijeme nastavlja,
te da sigurno do nikakve invazije neće doći. Tako je Romme l propustio po drugi put
Nijemci bili prisiljeni ključne momente neke velike bitke.
osigurati obranu
svakog pogodnog dijela obale, što je razvuklo njihove snage. Zapovjednik obrane Atlantskog
bedema, general Rommel u presudnom je trenutku, jer je bio uvjeren da zbog loše vremenske
prognoze do iskrcavanja neće doći u slijedećih nekoliko dana, otišao u Njemačku na proslavu
rođendana svoje žene, što je njemačku
obranu ostavilo bez pravog vodstva u
najvažnijem trenutku cijele operacije.
Kada su probijene njemačke
obrambene linije u Normandiji,
krenulo je novo savezničko iskrcavanje
na jugozapadu Francuske (tzv.
operacija Nakovanj). Kada su se ta
dva vala spojila krenuo je brz prodor
prema Parizu koji je oslobođen u
kolovozu 1944.g. Nakon oslobađanja
Pariza, savezničke trupe su u svega
nekoliko tjedana stigle do njemačke
Slika 34: General de Gaulle u oslobođenom Parizu, a među
Francuzima će ostati faca još dugi niz godina. S aveznički
granice.
političari ga nisu previše obožavali, a isto taka i kolege Hitlerov očajnički pokušaj
generali, jer je samoinicijativno odlučio upasti u Pariz, bez uzvrata oslanjao se prije svega na
obzira što je postojala opasnost da ga Nijemci pri povlačenju
razruše.
razaranje Londona novim moćnim
oružjem – bespilotnim letjelicama V-
19
1, koje su bile dosta neprecizne i nešto kasnije s puno moćnijim raketama V-2, koje su bile
brže od zvuka i gotovo nemoguće za presretanje, problem je ipak bio taj što je tih raketa bilo
premalo i što su upotrijebljene prekasno da bi bile efikasne.
Puno opasniji bio je pokušaj posljednje ofenzive
Nijemaca u Ardenima, tzv. operacija Greif, (kada je voda
došla do grla jer je zauzet prvi njemački grad – slavni
Aachen, prijestolnica Karla Velikog) kojom se pokušalo
presjeći savezničke opskrbne linije i osigurati eventualno
pregovaranje o miru. Ofenziva je završila neuspješno s
velikim gubicima na obje strane, a u borbama se posebno
istaknuo američki general Patton.
Konferencija na Jalti
Posljednja ratna konferencija Velike trojke održana je u
veljači 1945.g. na oslobođenom Krimu, i tu su se pokazala
prva otvorena neslaganja Britanaca i Amerikanaca s jedne i
Rusa s druge strane.
Konkretizirano je osnivanje Ujedinjenih naroda, a
osnivačka skupština UN održana je nešto kasnije,
25.IV 1945. u San
Franciscu Slika 35: Ispaljivanje raketa V-2 na pokusnom terenu u Peenemundeu
SSSR je pristao ući 1944.g. Glavni cilj raketa V-2 bila je Engleska, ali je njihov vojni efekt bio
neznatan. Posljednja V-2 raketa ispaljena je na Englesku 27. III 1945.g. V-2
u rat protiv Japana raketa bila je jedan proizvod iz serije tzv. oružja osvete ( Vergeltungswaffen),
najkasnije 90 dana kojoj su još pripadali bespilotna letjelica-raketa V-1, tzv. zvrndava bomba,
je proizvodila buku tijekom leta, i V-3 oružje, koje nikada nije
nakon kapitulacije jer upotrijebljeno za napad na London, a svrha mu je bila potpuno razaranje
Njemačke. Kao Londona.
kompenzaciju dobio bi teritorije izgubljene u rusko-japanskom ratu 1904/5, te su mu
je garantirana sfera utjecaja u Mandžuriji. Taj
dogovor ojačao je rusku poziciju u Aziji.
Dogovorena je podjela Njemačke na
okupacione zone, s time da se i Francuskoj
dodijeli jedna okupaciona zona.
Najteže pitanje bilo je dogovaranje oko
uspostava novih vlada u oslobođenim zemljama,
a to je pitanje pokazalo prve znakove budućeg
hladnog rata, jer se vrlo otvoreno pokazalo
nepovjerenje između SSSR-a i Zapadnih sila.
Posebno je vruće bilo pitanje Istočne Europe,
gdje su Rusi odbijali sudjelovanje Zapada u
uspostavi novih vlada i nisu dozvoljavali
prisutnost promatrača sa Zapada. Par mjeseci
ranije Churchill je posjetio Moskvu i pokušao
predložiti Staljinu podjelu utjecaja na Balkanu
i Istočnoj Europi. Prema tom prijedlogu Rusi bi
dobili dominaciju u Rumunjskoj i veći utjecaj u
Bugarskoj, dok bi
Slika 36: S avezničko bombardiranje Dresdena u veljači 1945. Jedan od Britanci dobili
kontroverznijih događaja u 2. sv. ratu, koji nije imao nikakvog vojno opravdanog slobodne ruke u
razloga jer S aveznici su munjevito prodirali i sa Zapada i sa Istoka i svi su bili
svjesni da bi rat uskoro trebao biti završen. Jedino konkretno opravdanje Grčkoj, a utjecaj u
bombardiranja bilo je pokazivanje snage Rusima i što sve mogu britanski i američki Mađarskoj i
bombarderi, jer sada je već svima jasno da će okolnosti nakon rata biti drugačije
nego tijekom rata.
20