Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Novi Sad, Stratimirovićeva 6 Novi Sad‐Beograd
Branko Kovačević
UVODNI KURS BUDISTIČKE MEDITACIJE
PRVI MESEC: SABRANOST PAŽNJE NA DAH
Meditacija uvida ili vipassana jedno je od ključnih delova Budinog učenja. Nastala je pre 2500 godina i iz generacije
u generaciju podučava se sve do danas. U središtu meditacije uvida jeste praktikovanje sabranosti pažnje,
negovanje jasne, postojane svesnosti koja ne kategorizuje i ne polarizuje stvari. Sa jedne strane, razvijanje
sabranosti pažnje pomaže nam da, suočeni sa poteškoćama svakodnevnog života, postignemo mir i jasnoću uma, a
sa druge, to je duhovni put koji postepeno uklanja prepreke ka potpunom razvijanju potencijala mudrosti i
saosećanja koji postoji u svima nama.
Tokom ovog petomesečnog kursa, postepeno će biti izložena uputstva za meditaciju uvida, pri čemu se svako
izlaganje nadovezuje na ono od prethodnog meseca. Prvi mesec se fokusiramo na osnove meditacije i sabranost
pažnje na dah. Drugi mesec razmatramo sabranost pažnje na telo, te se tako polje naše pažnje proširuje na sve
fizičke senzacije. Trećeg uvodimo sabranost pažnje na emocije, a četvrtog na misli i proces mišljenja. Poslednji
mesec razmatraćemo primenu sabranosti u svakodnevnom životu, kao i na produbljivanje našeg duhovnog puta.
Oko meditacije uvida nema bilo čega tajanstvenog, sem razvijanja sposobnosti da usmerimo pažnju na svoje
neposredno iskustvo u trenutku dok se ono događa. Često smo preokupirani mislima o prošlosti ili budućnosti,
izgubljeni u sanjarenju i maštanju... I dok takva zaokupljenost nekad može biti sasvim bezazlena i kratkotrajna,
mnogo češće ona u velikoj meri doprinosi stanju stresa, uznemirenosti, straha i patnje. Praksa sabranosti je zato
učenje kako da prevladamo ovu zaokupljenost i jasno vidimo šta se događa u trenutku koji upravo živimo. Jedinom
trenutku koji živimo, jer svi ostali su ili neizmenjiva prošlost ili nepoznata budućnost. Na taj način dolazimo do veće
jasnoće, mira i samopouzdanja. Naša vežba sabranosti oslanja se na jednu važnu karakteristiku svesnosti: svesnost
sama po sebi ne kritikuje, ne opire se, niti vezuje za bilo šta. Ona je nalik ogledalu. Fokusirajući se jednostavno na
to da budemo svesni, ujedno učimo kako da se oslobodimo svojih naviknutih reakcija, tako da sa sopstvenim
iskustvom, sa sobom i drugima, uspostavljamo jedan mnogo zdraviji odnos, sa mnogo više saosećanja.
Biti sabran znači biti prisutan s pažnjom. I to je veština koja raste sa vežbanjem, baš kao i svaka druga. Taj rast je
najbrži kada ostavimo po strani bilo kakva očekivanja ili kritikovanje onoga kakva bi naša meditacija trebalo da
bude ili da „napreduje“. Vežba se sastoji u tome da se opustimo i uspostavimo svesnost u odnosu na ono što se
događa u sadašnjosti. Kako bismo razvili tu veštinu i ujedno osetili radost ne‐reaktivne prisutnosti, veoma je važno
da je naše vežbanje svakodnevno.
SABRANOST PAŽNJE NA DAH
Meditacija uvida obično započinje tako što smo svesni disanja. Zapamtite da je to vežba svesnosti, ne vežba
disanja. Nema potrebe da na bilo koji način menjate svoj prirodni ritam disanja. Samo pazite na svaki udah i izdah,
svesni toga kakav je: plitak ili dubok, dug ili kratak, spor ili ubrzan, ravnomeran ili isprekidan, grub ili mek, u grču ili
opušten. Kada nam pažnju odvuku misli ili emocije, onog momenta kada postanemo toga svesni, jednostavno se
vratimo na svoj objekat: fizički osećaj pri udahu i izdahu.
Zbog sklonosti uma da bude rastresen ili lako privučen nečim drugim, koristimo dah kao neku vrstu lengera koji nas
drži u sadašnjem trenutku. Kada smo sa dahom, tada se opiremo snažnim ometajućim silama u umu. Treniramo
um, srce i telo da počivaju ujedinjeni na jednoj stvari, na jednom mestu, u isto vreme. Ako sedimo u meditaciji, a
um nam je sa onim što smo radili juče, tada naš um i telo nisu na istom mestu. Na takav način fragmentizovani,
suviše lako gubimo kontakt sa celovitošću sopstvenog bića.
Sabranost pažnje na dah nam je moćni saveznik u životu. Održavajući svesnost udaha i izdaha, dah nam postaje
jedan stabilizujući faktor dok prolazimo kroz uspone i padove svakodnevnog života. Dok pratimo, čak sa uživanjem i
radošću, cikluse sopstvenih udaha i izdaha, manje je šanse da budemo zarobljeni emocionalnim i mentalnim
događajima koji se u nama odigravaju. Uporno vraćanje na dah može biti odlična vežba u napuštanju navike
identifikovanja i čvrstog držanja za događaje iz prošlosti, čime oslobađamo i um i srce.
VEŽBE SABRANOST ZA PRVI MESEC
Od ovog kursa ćete imati najviše koristi ako vežbate ne samo na času meditacije, već i između naših časova. Tokom
prvog meseca, pokušajte da sebe ustalite u tri vežbe:
1. Sedite po 20 minuta u meditaciji svaki dan. Fokusirajte se na to da ostanete svesni svog daha na način kako je to
opisano malo niže. Svako sedenje započnite i završite sa minut‐dva svesnog promišljanja: na početku jasno sebe
podsetite namere da ostanete što je moguće duže prisutni i svesni. Kažite sebi da odložite sve brige i dileme na
stranu, svesni da ćete kada završite imati i više nego dovoljno vremena da oko njih opet lupate glavu. Na kraju
meditacije, razmotrite i osvestite ono što se dogodilo tokom ovog sedenja, šta god da je to. ALI! Nema nikakve
potrebe i da ocenjujete to što se dogodilo kao „dobro“ ili „loše“ ili da budete razočarani ako se nije dogodilo ono
što ste ko zna zbog čega očekivali. Vi ste ovde samo da ojačate pažnju kroz kratku vežbu sabranosti.
2. Odaberite jednu radnju koju redovno činite i eksperimentišite tako što ćete je od sada raditi s povećanom
pažnjom. To znači da dok je radite, radite samo nju – ne slušate u isto vreme radio, na primer. Takođe je najbolje
ako ostavite po strani i svaku želju da je što pre završite, da gledate samo njen ishod, a ne i nju samu. Ostanite u
sadašnjem trenutku koliko god vam je to u ovom trenutku moguće. Kad um odluta, jednostavno ga vratite na to što
radite. Možete se recimo odlučiti za pranje zuba, pranje sudova, oblačenje ujutro ili skidanje odeće uveče, hodanje
itd.
3. Tokom prvog meseca pokušajte da svakoga dana pola sata budete svesni položaja tela dok obavljate bilo koju
aktivnost. Kad ga osvestite, pokušajte da ispravite kičmu, opustite ramena, da zauzmete položaj koji je vidljivi izraz
unutrašnjeg mentalnog stava budnosti i pažnje kojem težite. Posmatrajte kako promena položaja tela utiče na vaše
raspoloženje, misli, osećanja, prisutnost ovde i sada, na stepen vaše sabranosti.
UPUTSTVA ZA MEDITACIJU: SABRANOST PAŽNJE NA DAH
Zauzmite udoban, ali i položaj budnosti. Blago sklopite oči. Načinite 4‐5 dubokih udaha i izdaha, osetite sopstveno
telo kako čitavo diše sa vama, budite u čitavom telu, ne samo u glavi. Zatim vratite dah u normalan ritam i nekoliko
minuta skenirajte telo od glave do stopala, deo po deo. Pri svakom izdahu, opustite bilo koju napetost na koju
naiđete: čelo, deo oko očiju, usne, vilica, ramena, jedna pa druga ruka itd. I dalje sa pažnjom usmerenom na telo,
pokušajte da budete svesni tog osećaja čitavog tela. Kako to izgleda sedeti nepomično u tišini? Ne očekujete bilo
kakav poseban osećaj. Istražujete, otvoreni ste za to kako se osećate u tom trenutku.
Zatim, lagano polje pažnje sa čitavog tela sužavamo na fizički osećaj pri disanju, kakav god da je. Zapitajte se: na
osnovu čega znam da sada dišem? Gde je taj osećaj najuočljiviji? I na to mesto se fokusirajte. Ne forsirajte bilo šta.
Neka dah diše sam sebe i dopustite da taj osećaj bude primljen u polje svesnosti. Mesto na koje ste fokusirani
može biti izdizanje i spuštanje trbušnog zida, širenje i skupljanje grudnog koša ili osećaj pri strujanju vazduha oko
nozdrva i iznad gornje usne. Gde god da je fizički osećaj najizraženiji, neka to bude vaš dom, vaš centar vaše pažnje.
Održavajte pažnju povezanu sa udasima i izdasima, svesni fizičkih osećaja koji ih karakterišu. Odložite na stranu
svaku brigu, nesigurnost, problem. Kad god um odluta, blago ga vratite na disanje. Nema potrebe da kritikujete
sebe ili um koji luta. Kad postanete sveni da je negde drugde, a ne na dahu, blago, ali odlučno i bez komentara
vratite ga na svoj objekat meditacije.
Kao pomoć u održavanju veze između svesnosti i daha, možete koristiti tehniku mentalnog registrovanja. Lagano, u
sebi, sa udahom kažite u sebi: „Udah“ i sa izdahom: „Izdah“, ohrabrujući na taj način svesnost da ostane sa dahom.
Možete koristi i brojanje. Udah i izdah: „Jedan“. Udan i izdah: „Dva“. I tako do 10. Zatim brojite unazad, sve do 1.
Ako se zabunite, krenite ispočetka.
Nema razloga da forsirate pažnju na dah, da pokušavate da je držite silom, jer tada i um i telo postaje napeti,
ukočeni. Opustite se. Mnogo je bolje da koristite blagu moć postojanosti. Uvek iznova i bez kritikovanja, vraćate se i
strpljivo boravite uz svaki svoj udah i izdah, koliko god vam je to u ovom trenutku moguće. Svesni ste da ova praksa
koliko god izgledala jednostavna, nije i laka. Jer zadatak je da bivate istovremeno u jednoj tački i neprekidno u
pokretu, da balansirate na toj tako tananoj i delikatnoj tački koju zovemo sadašnji trenutak.
Adresa ovog teksta: https://www.dropbox.com/s/rmmkqee57q311ee/BudistickaMeditacija‐Mesec01.pdf?dl=0
Audio snimak časa: https://www.dropbox.com/s/na1jg8xftxvnz23/Budisticka_meditacija‐1od5_Hipokrat_2014‐
09‐06.ogg?dl=0
Šira literatura: www.srednjiput.rs :)))
Joga klub Hipokrat Theravada budističko društvo „Srednji put“
Novi Sad, Stratimirovićeva 6 Novi Sad‐Beograd
Branko Kovačević
UVODNI KURS BUDISTIČKE MEDITACIJE (2)
DRUGI MESEC: SABRANOST PAŽNJE NA TELO
Sabranost pažnje na dah je izvanredan početak negovanja svesnosti. Ona osnažuje našu sposobnost da se
skoncentrišemo i ustaljuje pažnju na doživljaju sadašnjeg trenutka. Ona takođe slabi našu sklonost da se
izgubimo u emocijama nabijenim reakcijama i mentalnim preokupacijama. Vremenom, usmeravanje paž‐
nje na dah nam pomaže da razvijemo jasnu, ne‐reaktivnu svesnost, koju je onda moguće usmeriti ka
punom spektru našeg iskustva. Kako se sabranost razvija i učvršćuje, počinjemo tu svesnost da unosimo i
u druga područja života.
Tako je sabranost vežba koja uključuje i telo. Vežbajući sabranost, učimo da živimo u i kroz svoje telo. Biti
svestan telesnih iskustava jeste jedan od najvažnijih vidova sabranosti. Mnogo je lakše imati izbalansiranu,
zdravu svesnost ostatka svog života kada smo u kontaktu sa svojim neposrednim fizičkim iskustvom. Zato,
tokom ovog meseca vežbanje proširujemo na telo.
Mnogi ljudi ignorišu sopstveno telo. Što smo više zauzeti, to je lakše prevideti važnost ostajanja u kontaktu
sa time kako se telo oseća. Čak i kada usmerimo pažnju na svoje telo, to je da tako kažemo pažnja spolja.
To znači da smo zabrinuti za svoju spoljašnjost i to kako izgledamo drugima. Međutim, sabranost pažnje
na telo jeste pažnja koja ide od unutra ka spolja. Pri tome dobar deo vremena posvećujemo tome da bude‐
mo sa tim kako mi sami osećamo telo. To ne samo da pomaže opuštanju tela, već je kontinuirana sabra‐
nost na telo ujedno zaštita od toga da ostanemo zarobljeni svojim mentalnim preokupacijama.
KORISTI OD SABRANOSTI PAŽNJE NA TELO
Sabranost pažnje na telo ima nekoliko dobrih strana. Prvo, time povećavamo svoje poznavanje tela i nači‐
na na koje ono reaguje na unutrašnje i spoljašnje okolnosti, kao i događaje oko nas. Buda je čovekov um i
telo video kao celinu. Kada potiskujemo određene delove svog emocionalnog, kognitivnog i voljnog života,
naša veza sa telom, sa fizičkom manifestacijom našeg iskustva se obično prekida. I obrnuto, kada se dis‐
tanciramo od fizičkog iskustva, gubimo puni kontakt i sa unutrašnjim životom emocija i misli. Buđenje tela
iznutra, koje dolazi sa sabranošću, može nam pomoći da otkrijemo ne samo svoje potisnute emocije, već
isto tako nešto još važnije, a to je veća sposobnost da na svet odgovorimo zdravijim emocijama i motivima.
Drugo, negujući sabranost, razvijamo ujedno i ne‐reaktivnost, uključujući tu i sposobnost da ostanemo sa
svojim iskustvom, ne okrećući glavu od njega, da po navici ne vapimo za promenom ili da večno grabimo
prijatna i odgurujemo neprijatna iskustva. Suviše često automatske želje, odbojnosti, naklonosti i procene
umanjuju našu sposobnost da znamo šta se zapravo događa. Kako učimo da ne reagujemo automatski i
nesvesno, to nam daje mogućnost da dublje razumemo sadašnji trenutak i svoje reakcije na njega, obe‐
zbeđuje nam više slobode da odaberemo način na koji ćemo odgovoriti. Kada smo ne‐reaktivno prisutni
za svoje fizičko iskustvo, tada je to dobra osnova za učenje da takvi budemo i sa ostatkom života.
Na kraju, sabranost na fizičke senzacije pomaže nam da smanjimo napetost, kao i da razumemo njezine
uzroke.
VEŽBE SABRANOSTI NA TELO ZA DRUGI MESEC
1. Nastavite svoje svakodnevne sedeće meditacije od 20‐tak minuta.
2. U sred redovnih aktivnosti, posvetite tokom nedelje dva puta po jedan sat tome da budete svesni
sopstvenog tela. Tokom tog perioda, možda možete koristiti tajmer ili neku drugu alatku da sami sebe
podsetite, možda svakih pet minuta, da osvestite položaj tela. Naročito obratite pažnju na ramena, sto‐
mak, lice i šake. Ako na bilo kojem od ovih mesta naiđete na napetost, opustite je.
3. Jedan od obroka svakog dana pojedite sasvim lagano i sabrano, obraćajući pažnju na ukus, boju, oblik,
teksturu, temperaturu i druge kvalitete onoga što jedete. Isto tako, na iskustvo tela koje jede. (Kada telo
šalje signal da je sito?) Ako je moguće, jedite u tišini, bez drugih aktivnosti koje bi vam odvlačile pažnju.
Možete odložiti kašiku ili viljušku između zalogaja, dok žvaćete. Kad god um odluta ili kad god se upletete u
reakcije na ono što se događa, opustite se i vratite jednostavnosti svesnog jedenja.
4. Počnite da uočavate kada, kako i čime vaša pažnja biva zarobljena ili rasuta. Postoje li neke uobičajene
teme ili obrasci misli, osećanja, aktivnosti ili preokupacija kada sabranost nestane? Ako otkrijete bilo šta,
porazgovarajte o tome sa nekim: prijateljem, rođakom ili partnerom.
UPUTSTVA ZA MEDITACIJU: SABRANOST PAŽNJE NA TELO
Tokom meditacije, usmerite svesnost prvenstveno na fizičke senzacije pri disanju. Istrajno, ali bez grča,
održavajte dah u fokusu pažnje. Ideja je da budete opušteni i prijemčivi, a istovremeno budni i pažljivi. Sve
dok su drugi doživljaji kao što su telesne senzacije, zvukovi, misli ili osećanja u drugom planu, dopustite im
da tu i ostanu dok vaša pažnja počiva na fizičkom osećaju disanja. Kada se pojavi neka snažna fizička sen‐
zacija i postane teško ostati dalje sa dahom, jednostavno prebacite pažnju na ovo novo, dominantno
iskustvo. Veština sabranosti jeste u prepoznavanju onoga što je dominantno i zatim održavanja pomne
pažnje na tome, šta god da je. Kada um luta i izgubite vezu sa osećajem, blago i bez kritikovanja samoga
sebe vratite pažnju na taj fizički osećaj.
Kao da je čitavo vaše telo jedno čulo, osetite i doživite fizička iskustva kroz koja prolazite. Dopustite sva‐
kom od njih da bude tu. Odustanite od bilo kakvog komentarisanja ili vrednovanja tog iskustva, kako biste
ga videli i osetili direktno u sebi, takvo kakvo jeste. Pažljivo istražite pojedine senzacije od kojih je sačinje‐
no – tvrdoća ili mekoća, toplota ili hladnoća, golicanje, zategnutost, pritisak, pečenje, pulsiranje, vibracija,
lakoća itd. Neka svesnost postane bliska sa tim iskustvom što je moguće više. Uočite šta se dešava sa sen‐
zacijama dok ste ih svesni. Da li postaju jače ili slabije, veće ili manje, da li ostaju iste?
Kao pomoć osvešćivanju fizičkih iskustava i održavanja fokusa, možete u sebi imenovati svako iskustvo.
Imenovanje jeste blagi, nenametljivi šapat u umu koji pažnju čini postojanom na objektu sabranosti. Ali
primarno je da direktno osetite to iskustvo i šta se sa njim događa dok ostajete prisutni za njega.
Obratite pažnju kada se fokus pažnje pomera sa fizičkih senzacija na vaše reakcije na te senzacije i misli o
njima. Ako se to dogodi, vratite ponovo pažnju na primarni objekat, a to su fizičke senzacije. Pokušajte da
ostanete nezavisni od bilo kakvih misli i reakcija koje imate. Opustite se.
Kada jednom fizički osećaj na koji ste se fokusirali nestane ili nije više toliko snažan, možete se vratiti sab‐
ranosti pažnje na dah, sve dok neka druga senzacija ne zatraži vašu pažnju.
Sajt Srednjeg puta: www.srednjiput.rs
Audio snimci časova sa ovog kursa: http://srednjiput.rs/praksa/audio/#uvod
Srednji put – meditacije u NS, na Fejsbuku: https://www.facebook.com/groups/149831358445111/
Joga klub Hipokrat Theravada budističko društvo „Srednji put“
Novi Sad, Stratimirovićeva 6 Novi Sad-Beograd
Branko Kovačević
UVODNI KURS BUDISTIČKE MEDITACIJE
U meditaciji sabranosti pažnju održavamo na dahu, sve dok neko drugo iskustvo ne postane toliko jako da
počne da nam skreće pažnju sa daha. U tom slučaju preusmerimo je na to novo iskustvo. Ono može biti neka
od fizičkih senzacija, o kojima smo govorili prošle nedelje, a može biti recimo neka emocija.
U praksi sabranosti nijedna emocija nije nepoželjna ili neprimerena. Ne pokušavamo da izbegnemo neke od
njih ili da imamo samo određenu vrstu emocija. Nastojimo da im dopustimo da postoje kada se jednom jave,
bez dodatnog komplikovanja svojim procenama, vrednovanjem, sklonostima, averzijama, željama, vezanos-
tima, otporom ili nekom drugom reakcijom.
Buda je jednom upitao: “Ako čoveka pogodi strela, je li to bolno?” Jeste. Onda je postavio još jedno pitanje:
„Ako čoveka pogodi druga strela, je li to još bolnije?“ Naravno. Onda nastavi time da dokle god smo živi
možemo očekivati bolna iskustva – to je prva strela. No, često veći deo patnje povezan sa nekom emocijom
nije izazvan njome, već načinom na koji na nju reagujemo. Ako odbacujemo, kritikujemo, mrzimo ili poričemo
prvu strelu, to znači da u sebe odapinjemo drugu strelu. Hoće li ta druga strela biti odapeta zavisi samo od nas
i sabranost nam pomaže da je izbegnemo.
Važan deo vežbanja sabranosti jeste istraživanje našeg odnosa prema emocijama. Vezujemo li se za njih?
Mrzimo li ih? Stidimo li ih se? Da li smo napeti i zgrčeni zbog njih? Bojimo li se toga kako se osećamo? Smatra-
mo li sebe manje ili više vrednima zbog prisustva jedne ili odsustva druge emocije? Jesmo li u stanju da jednos-
tavno ostavimo na miru emocije?
Sama sabranost ne kritikuje niti aplaudira bilo kojoj emocionalnoj reakciji. Umesto toga, ona znači iskreno biti
svestan onoga što se događa u nama i kako na to reagujemo. Što smo bliži i svesniji tih reakcija, lakše nam je
što imamo, na primer, nekomplikovanu tugu ili direktnu radost, nepomešane sa drugom strelom tuge, besa,
kajanja, zbunjenosti, vezivanja, raspirivanja neosnovanih nada ili kritikovanja. Emocionalna zrelost dolazi ne od
odustva emocija, već od njihovog jasnog viđenja. Sabranost nam pomaže da budemo takvi kakvi jesmo, bez
dodatnog komplikovanja. Ako na taj način možemo sebe da prihvatimo, tada je daleko lakše znati kako da
odgovorimo na svaku situaciju, nego da reagujemo po navici.
Generalno, tokom meditacije, održavamo fokus na dahu. Ako se u pozadini jave emocije, ostavimo ih tu gde
jesu. Držimo dah u prvom planu svesti, kao svoju tačku oslonca. Kada neka emocija postane dovoljno snažna
da više nije lako ostati sa dahom, tada nju postavimo u fokus pažnje.
Postoje četiri koraka kroz koje gradimo sabranost pažnje na emocije. Ne moramo da ih sve praktikujemo svaki
put kada se fokusiramo na emociju. U različitim situacijama različiti koraci su dovoljni. Eksperimentišimo kako
bismo videli na koji način svaki od njih pomaže u razvijanju ne-reaktivne pažnje prema emocijama. Ti koraci su:
Prepoznavanje: Osnovni princip sabranosti jeste da ne možemo doživeti slobodu i prostranost sve dok ne pre-
poznamo šta se događa. Što više učimo da prepoznajemo široki spektar svojih emocija, uključujući i one naj-
suptilnije, to će nam one postajati bliže i lakše da sa njima budemo. Takođe, sve manje ćemo biti njihova žrtva.
Imenovanje: Ako uporno i opušteno imenujemo emociju kada je postanemo svesni, na primer, „radost“, „frus-
tracija“, „sreća“, „dosada“, „zadovoljenost“, „žudnja“ i slično, to nas ohrabruje da ostanemo prisutni za ono
što je u središtu našeg iskustva u tom trenutku. Imenovanje nam takođe može pomoći da postanemo mirniji i
manje zapetljani u emociju, da se manje identifikujemo sa njom ili slepo reagujemo u njenom prisustvu.
Prihvatanje: Ovo ne znači podsticanje ili opravdavanje određenih osećanja. Radi se jednostavno o dopuštanju
emocijama da postoje, kakve god da su. Mnogi ljudi vrlo hitro krenu da kritikuju u potiskuju takva osećanja.
Formalna praksa meditacije pruža nam izvanrednu priliku da vežbamo bezuslovno prihvatanje svojih emocija.
To ne znači izražavanje tih emocija, već dopuštanje da se kreću kroz nas bez bilo kakvog kočenja, otpora ili
ohrabrivanja.
Istraživanje: Ono uključuje ostavljanje po strani bilo kakvih fiksiranih ideja o emocijama i gledanje na njih
novim očima. Emocije su kompleksni događaji, sačinjeni od telesnih senzacija, misli, osećaja, motiva i stavova.
Istraživanje nije analiza, već pre vežba u svesnosti toga kako u ovom trenutku osećamo emociju. Zato je naroči-
to korisno istraživati telesne senzacije izazvane emocijom, posmatrati telo kao posudu u kojoj je sadržana
emocija. U određenom smislu, telo je veća posuda od uma, koji se brzo zaplete i iscrpi u svojim pričama, anali-
zama i pokušajima da „popravi“ situaciju – bežeći time sve dalje od iskustva sadašnjeg trenutka.
1. Produžite svoje svakodnevne meditacije na 25 minuta. Kada prvi put sednete, uočite glavne brige, osećaje,
fizičke senzacije koji vas zaokupljaju. Registrujte ih i ostanite prijemčivi za svaku tendenciju da se izgubite u mis-
lima vezanim za ta iskustva. Meditacija se najlakše odvija kada smo voljni da odložimo na stranu – onoliko koli-
ko traje meditacija – potrebu da razmišljamo o bilo čemu.
2. Barem jednom tokom ove nedelje „iskulirajte jednu emociju“. Kada u nekom trenutku budete osećali snažnu
želju, averziju, strah ili drugu emociju, nemojte ništa učiniti gonjeni njome. Umesto toga, usmerite pažnju na to
osećanje i posmatrajte promene kroz koje prolazi za to vreme. Možda će vam to biti lakše da uradite ukoliko
sedite, stojite ili lagano hodate unaokolo. Stvari koje treba da uočite su različite telesne senzacije i napetosti,
promene u intenzitetu osećanja, različiti stavovi i uverenja koja imate uvezi sa postojanjem te emocije, kao i
možda neku od primarnih emocija koja je okidaš za to osećanje. Ako posle izvesnog vremena emocija nestane,
posvetite malo vremena registrovanju kakav osećaj izaziva taj prestanak.
3. Provedite deo dana u skoncentrisanom naporu da uočite osećanja sreće, zadovoljstva, blagostanja, radosti, i
lakoće. Čak i ako vam je dan prošao uglavnom u emocijama suprotnim ovima, pokušajte da vidite je li moguće
da uočite suptilne i naizgled beznačajne trenutke sa ovim pozitivnim stanjima. To može biti jednostavno da
osvestite prijatnu glatkost neke površine koju ste dodirnuli ili osećaj topline koji vas ispuni kad pogledate vedro,
plavo nebo posle gustih oblaka. Ovo nije vežba veštačkog stvaranja pozitivnih stanja, već pre otkrivanja koja su
već deo vašeg života, ali ste suviše zaokupljeni nečim drugim da biste ih primetili.
4. Iskoristite deo nekog drugog dana uočavajući koja vas to osećanja vuku u stanje preokupiranosti. Nekada
postoje jasni obrasci osećanja koja vas navode da se izgubite u mislima. Najčešći izvori rastresenosti su žudnja,
averzija, uznemirenost, strah i sumnja. Jeli vam nešto od ovoga bolje poznato od ostalog? Kakav je vaš odnos
prema tim osećanjima kada se pojave? Ako uočite obrazac, da li to utiče da vas teže uvuku u svoje polje gravi-
tacije? Da li njihovo jasno uočavanje pomaže da prevaziđete bilo koji od načina na koji ove emocije utiču na
aktivnosti koje u tom trenutku radite?
Branko Kovačević
UVODNI KURS BUDISTIČKE MEDITACIJE
Kod onih koji počinju da meditiraju, česta je zabluda da cilj meditacije jeste da zaustavimo tok misli, presta-
nemo da mislimo – da naš um potpuno utihne. To se zaista događa povremeno, ali nikako nije glavna stvar u
meditaciji. Misli su, kao što svi znamo, vrlo važan deo našeg života, a praksa sabranosti nije zamišljena kao
borba sa njima. Daleko nam više koristi ako smo prijatelji sa svojim mislima, umesto da ih smatramo muč-
nom preprekom i nečim što nam stalno odvlači pažnju. Kada smo sabrani, mi se ne trudimo toliko da zausta-
vimo tok misli, koliko da prevaziđemo svaku zaokupljenost njima.
Sabranost nije mišljenje o mislima. Ona nije „meditiranje o nečemu“, kako nekad čujemo da se govori. Nije
ni ne-diskurzivno posmatranje našeg života u svim njegovim vidovima. U onim trenucima kada razmišljanje
dominira, sabranost jeste jasna i tiha svesnost toga da u tom trenutku razmišljamo. Može nam pomoći i
opustiti nas ako čujemo da, „kada je meditacija u pitanju, nema ničeg naročito važnog o čemu bismo razmiš-
ljali“. Misli dolaze i odlaze po svojoj želji, ali meditant ne mora nužno da se upliće u njih. Nismo posebno
zainteresovani za njihov sadržaj. Sabranost u odnosu na misli jednostavno znači da smo svesni da s eu tom
trenutku dešava razmišljanje.
Snažne nalete misli najviše podstiče naše identifikovanje i zaokupljenost mislima. Jasno posmatrajući svoje
razmišljanje, iskoračujemo iz tog polja identifikovanja. Tada će razmišljanje obično oslabiti i preći u miran i
spontan tok.
Nekada mišljenje može biti burno i opsesivno, čak i kada smo ga svesni. Kada se to dogodi, može nam koris-
titi ako uočimo na koji način takvo razmišljanje utiče na naše telo, fizički, kao i na nivou kretanja energije.
Može nam izazvati pritisak u glavi, napetost u slepoočnicama, zgrčenost ramena ili pak zujanje u ušima.
Neka naša sabranost registruje te osećaje pritiska, napetosti ili bilo čega drugog što otkrije. Lako je da uđe-
mo u priču koje nam pletu naše misli, ali ako se fokusiramo na fizičke senzacije izazvane razmišljanjem, tada
pažnju ponovo vraćamo na sadašnji trenutak, umesto da smo tek sporedni lik u filmu koji se odigrava u našoj
glavi.
Kada nam se neprekidno vraća neka tema o kojoj razmišljamo, verovatno je da je pokreće neka snažna emo-
cija. U tom slučaju, bez obzira koliko se ta recimo briga ili slika javila, uvek se vratite na dah. Ako nismo pre-
poznali emociju koja je sa time povezana, verovatno je da će nam se te misli vraćati. Na primer, ljudi koji
mnogo planiraju, često ustanove da su te misli o budućnosti izazvane nekim oblikom strepnje. Ako ne pre-
poznaju taj strah, on će nastaviti da proizvodi sve nove i nove misli. Zato, kod misli koje se ponavljaju, koje
imaju ustaljeni obrazac, potrudite se da otkrijete emociju koja je sa njima povezana. A tada praktikujte sab-
ranost pažnje na emocije. Učvrstite sebe u sadašnjem trenutku, u samoj toj emociji. I kada je jednom jasno
vidite, vrlo je verovatno da će prestati da generiše tu specifičnu vrstu misli.
Misli su ključni deo našeg života. Mnogi provode veliki deo vremena zarobljeni u kognitivnom svetu priča i
ideja. Praksa sabranosti neće zaustaviti misli, ali će pomoći da izbegnemo opsesivnu vezanost za misli koje su
se pojavile. To će nam, sa svoje strane, pomoći da postanemo izbalansiraniji, tako da naša fizička, emocio-
nalna i kognitivna strana bolje funkcionišu kao celina.
VEŽBE SABRANOSTI ZA ČETVRTI MESEC
1. Produžite svoje svakodnevne meditacije na 30 minuta. Tokom prvih barem 10 minuta neka vaša meditacija
bude jednostavna – fokusirajte se na dah. Što bolje umete, kada se neko iskustvo javi i privuče vam pažnju,
jednostavno ga ostavite da ide svojim putem i vratite pažnju na udah i izdah. Posle tih 10 minuta „zagrevanja“,
okrenite se otvorenoj sabranosti. To znači da je pažnja i dalje na dahu, sve dok se ne pojavi nešto što je domi-
nantnije. Kada neki fizički osećaj, emocija ili misao počnu da vam privlače pažnju, napustite dah i fokusirajte se
na to. Kada više ništa nije dominantno, vratite se na disanje.
2. Provedite neko vreme promišljajući o pretpostavkama, stavovima i uverenjima koja imate u vezi sa svojim
mislima. Smatrate li da su one istinite ili lažne, ispravne ili pogrešne? Da li se identifikujete sa svojim mislima?
To znači, smatrate li da to što mislite određuje ko ste vi? Verujete li da će mišljenje rešiti vaše probleme ili je
ono samo način da nešto razumete? Pošto se u tišini razmislili o ovome, pokušajte da sa nekim porazgovarate
o tome što se zaključili.
3. Tokom narednog meseca, jedan dan u nedelji posvetite tome da tokom dva sata pratite koje vrste misli vam
prolaze kroz glavu. Pronađite način da sebe podsetite recimo svakih pet minuta da pribeležite o čemu razmiš-
ljate. Jesu li te misli prvenstveno usmerene ka vama samima ili su o drugima? Da li su uglavnom kritičke i osu-
đujuće? Koliko često se javljaju misli tipa „Trebalo bi…“ ili „“ Morao bih…“? Jesu li misli okrenute prvenstveno
ka budućnosti, ka prošlosti ili ka maštanju? Jeste li skloniji optimističkim ili pesimističkim mislima? Jesu li misli
više uznemirujuće ili smirujuće? Pokretane zadovoljstvom ili nezadovoljstvom? Ono nikako nije vežba u kriti-
kovanju vaših misli, već u njihovom običnom registrovanju. Većina ljudi živi u svojim mislima. Ova vežba
predstavlja dva sata iskoračivanja iz toka misli i poziciniranja, doduše privremenog, unutar sabrane svesnosti
koja je uvek šira i veća od um zaokupljenog mišljenjem.
4. Jednom nedeljno tokom ovog meseca provedite dva sata posvećujući posebnu pažnju svojim namerama.
Pre nego što nešto zaustimo da kažemo ili uradimo, uvek postoji impuls motivacije ili namere. Uočite različite
vrste želja i odbojnosti koje pokreću vaše namere. Radi ove vežbe, možete odabrati neku uobičajenu aktivnost
koju ste u prilici da obavljate sami, bez da vas neko prekida. Takođe, dok je obavljate, usporite pokrete, tako
da sebi olakšate uočavanje i procenu sopstvenih motivacija.
–––––––
Branko Kovačević
UVODNI KURS BUDISTIČKE MEDITACIJE
Pošto smo prethodnih četiri meseca vežbali sabranost pažnje na dah, telo, emocije i misli, instrukcije za ovaj
mesec su da svoju pažnju okrenemo za 180 stepeni i posmatramo sam um. Ne samo sadržaje uma kakvi su
pojedinačni osećaji ili misli, već kvalitet uma, stanje u kojem je, njegov generalni ton.
Nije uvek lako uočiti opšte stanje uma, zato što se toliko fokusiramo na detalje onoga što se događa tokom
meditacije. To je slučaj i u svakodnevnom životu, pogotovo kad smo zaokupljeni onim što želimo ili ne želimo.
To je otprilike kao kada se u vožnji fokusiramo na put, vozila koja nam dolaze u susret, ljude i kuće kraj puta
itd., a ni ne primećujemo koliko nam je vetrobransko stalno prljavo i s koliko napora uopšte kroz njega gleda-
mo. Deo prakse sabranosti odnosi se i na to da koraknemo unazad od svih tih detalja koji čine iskustvo i regis-
trujemo taj subjektivni osećaj svesnosti. Na primer, da li naša svesnost ili naš um stvaraju osećaj skučenosti ili
prostranosti, napetosti ili opuštenosti, rastresenosti ili fokusiranosti?
Stanja uma su tesno povezana sa našim raspoloženjem, unutrašnjim stavom, sa tim kakve smo volje. Bilo da su
suptilna ili snažna, ona imaju moć da se mnogo duže zadrže od pojedinačnih misli ili impulsa. Na primer, misli
obeležene ljutnjom se mogu na kratko pojaviti, a da ne utiču na naše generalno raspoloženje. Nasuprot tome,
besan um će oblikovati čitavo naše ponašanje. Naravno, u tom besu neće sve misli biti pokretane besom.
Međutim, to raspoloženje će činiti opšti okvir ili pozadinu za sve što doživljavamo i ponekad će u velikoj meri
obojiti naše viđenje stvari. Kod nekih ljudi, taj stav koji je u pozadini čini glavni izvor njihove motivacije u životu.
I jako često je povezan sa patnjom tih ljudi. Kada nisu svesni uticaja koji takav stav ima, ljudi se mogu osetiti
ulovljeni u klopku sopstvene patnje, postati obeshrabreni i čak očajni. Stav ili raspoloženje mogu unapred
odrediti kako vidimo sopstveno iskustvo, kao kada nosimo naočare u boji. Raspoloženje obojeno žudnjom il
mržnjom će na naše postupke uticati na jedan način, raspoloženje velikodušnosti ili prijateljstva na sasvim dru-
gi. Kada smo sasvim svesni stanja svog uma, manje je verovatno da će ono u većoj meri uticati na nas.
Ako pak ne uočimo taj osnovni stav, on može iznedriti i nagomilati stres i napetost u našem životu. Iako taj stav
sam po sebi izaziva u svakom trenutku tek umerenu napetost, pukim ponavljanjem kroz duži period ta napetost
se akumulira i vodi do veće patnje.
Ako želimo da postanemo svesni tog stava, korisno je povući razliku između toga što se događa u bilo kojem
konkretnom momentu i našeg odnosa prema tome što se događa. Vežbanje sabranosti pomaže nam da to
dvoje razdvojimo, kako bismo lakše uočili da naša ocene, sudovi, stavovi i osećanja, nekada manje, nekada
više, iskrivljuju sliku onoga što se zaista događa. Upravo taj prostor između onoga što se događa i našeg odno-
sa prema tome predstavlja vrata ka miru. Patnja i stres kojim bi praksa sabranosti trebalo da se pozabavi tiče
se manje toga kakve su stvari, a više našeg odnosa prema tome kakve su te stvari. Na sreću, sloboda ne leži
toliko u tome šta se događa oko nas i u nama, već daleko više koliko smo uspeli da sebe oslobodimo u odnosu
na to što se događa.
INSTRUKCIJE ZA MEDITACIJU
1. Tokom meditacije s vremena na vreme zapitajte se kakav ste stav zauzeli prema tome što se događa. Na
primer, možda osećate neku neudobnost dok sedite. Osvestite svoj odnos prema toj neudobnosti. Vezujete li
se ili odupirete? Jeste li opušteni, blagi i puni razumevanja za tu neudobnost? Kada jednom uočite svoj odnos,
zadržite ga u toplom zagrljaju svoje pažnje. Potom, možete da istražujete neke od elemenata sadašnjeg trenut-
ka određenih tim odnosom. Na primer, kako utiče na vaš dah? Da li su se javile još neke fizičke senzacije ili
emocije vezane za njega. Koja uverenja stoje iza njihovog javljanja? Takođe, dok ga posmatrate, zapitajte se da
li odnos ili stav koji imate predstavlja to što želite da budete ili pak doprinosi generalnom osećaju nezadovolj-
stva, muke, grča.
Takođe, podsetite sebe da nema bilo kakve potrebe da procenjujete, kritikujete ili budete uznemireni time što
vidite kada posmatrate svoj odnos prema sadašnjem trenutku. Čak i onda kada je to što vidite nepovoljno ili
teško. Slično ovome, nema potrebe da se gordite ili birate povoljne i poželjne stavove. U oba slučaja praksa je
da ostanemo svesni svog odnosa ili stava, a da nismo ni za, ni protiv njega. Ovakvo vežbanje zatim omogućuje
da se taj odnos ili stav smiri ili relaksira.
2. Periodično uočite opšte stanje svog uma. Osećali se on iscrpljenim ili svežim, stegnutim ili opuštenim, smi-
renim ili uznemirenim, zamućenim ili bistrim, neodlučnim ili odlučnim, da li juri napred ili se povlači? Odloživši
bilo kakav komentar ili kritiku trenutnog stanja uma, iskoristite sabranost da ga postanete još svesniji. Koje
emocije iz njega izviru? Kakav je osećaj biti u njemu. Kakav je odnos između stanja vašeg uma i toga šta telo
oseća? Kako izgleda povući se korak i posmatrati to stanje uma, umesto da smo u njemu? Šta se događa sa tim
stanjem uma kad ga postanete svesni?
1. Odaberite jednu aktivnost koju obavljate svakodnevno. To može biti vožnja do posla, pripremanje doručka,
čitanje mejlova itd. Tokom narednog meseca, kad god obavljate tu aktivnost, postanite svesni stanja vašeg
uma. Na koji način to stanje utiče na vaš odnos prema toj aktivnosti?
Vodite evidenciju promena stanja uma i zabeležite uticaj koji ona imaju na to kako obavljate tu aktivnost.
2. Razmotrite koja vam od uobičajenih aktivnosti pomaže da imate dobro stanje uma. Tokom ovog meseca
činite tu aktivnost češće i postanite svesniji kako to stanje uma izgleda na fizičkom, emocionalnom i kognitiv-
nom planu. Istražujte na koji način je realno da održite to stanje uma i pošto ste završili aktivnost koja ga obič-
no donosi.
3. Porazgovarajte sa dobrim prijateljem (ili potpunim strancem, a ko je to lakše) o tome šta bi mogli biti naj-
češći stavovi pod kojim funkcionišete. Kako ti stavovi utiču na ono što radite, kako vidite život i kako se odnosi-
te prema samom sebi? Na koji način se obično odnosite prema ljudima koji imaju stavove slične vašim naj-
češćim?
–––––––
Branko Kovačević
UVODNI KURS BUDISTIČKE MEDITACIJE
Često upečatljiva metafora može poslužiti da se bolje objasne instrukcije za meditaciju sabranosti. Klasična bu-
distička metafora za ljudsko biće jeste kuća koja se sastoji samo od jedne prostorije i ona ima pet prozora i vrata.
Ti prozori i vrata predstavljaju naših pet čula i um kao šesto čulo, prema Budinoj analizi. Zamislite da ste u sred
te kuće, sedite zavaljeni u udobnu fotelju, opušteni, bez bilo kakvog neodložnog posla. Prozori su otvoreni, baš
kao i vrata.
I onda mačka proviri na vratima, pa ode. Uskoro ptica sleti na prozor i potom odleti, a zatim se odnekud pojavi
veverica. Različite životinje dođu i odu. I umesto da ustanete i gledate gde je svaka od njih nestala ili zatvorite
prozore i vrata, jednostavno ostajete da sedite udobno zavaljeni i posmatrate sve što dolazi i prolazi. Uputstvo
za meditaciju sabranosti jeste da neprekidno ostanete u fotelji sabranosti i dopustite senzacijama, emocijama,
mislima, stavovima da se pojave na vratima ili nekom od prozora naših čula. Uočavamo kako dođu i prođu. I pri
svemu tome naglasak je na tome da smo opušteni. Ne upinjemo se da svoju meditaciju pretvorimo u bilo šta što
ona već nije.
Zato je savet da ostanete fokusirani na dah. Kada se neki drugi sadržaj probije do površine svesti, prebacujete
pažnju na njega, ali niti se poistovećujete sa njim, niti ga ignorišete. Istražujte na koji način možete da ga budete
svesni, ali s lakoćom, kako da ga držite u svesnosti s balansom. Kao kada držite pticu u ruci. Ako je jako stegnete,
ugušićete je. Ako je držite vrlo labavo, odleteće vam. Isto je i sa bilo kojim iskustvom koje se javi u svesti. Niti mu
prilazite suviše blizu, jer će vas zahvaljujući svojoj sili gravitacije usisati u sebe, a niti ostajete suviše daleko, jer
ga tada ne vidite dobro, onakvim kakvo zaista jeste.
Razvijanje ove veštine sabranosti jeste zapravo način da svoj život živimo na pravi način. I tada se on odvija
mnogo lakše i bolje, sa mnogo manje stresa, a više osećaja slobode i mudrosti. Kada smo razumeli ovo osnovno
uputstvo za praksu sabranosti, na tom pouzdanom temelju možemo dalje da gradimo. Dva osnovna puta za to
su (1) praktikovanje sabranosti u svakodnevnom životu i (2) razvijanje više koncentracije, paralelno sa sabra-
nošću.
Neki drugi koriste prolazak kroz vrata kao podsetnik za sabranost. Kad god prolaze iz jedne prostorije u drugu,
uočavaju recimo kojom nogom prelaze prag ili šta se događa sa njihovom vizuelnom percepcijom kad se nađu u
drugačijem prostoru. Čekanje na semaforu ili na lift može takođe biti odličan trenutak da promenimo fokus i
izoštrimo ga ka samima sebi.
Vrlo je korisno ako recimo odaberete nešto što radite svakodnevno i odlučite da ćete od sada to raditi sa pove-
ćanom pažnjom. Sigurno da jedete svakoga dana i to nekoliko puta. Zašto ne biste to iskoristili za vežbu, umesto
da čitate novine ili gledate u prazno. Osetite dodir šake i pribora za jelo, težinu kašike dok je prinosite ustima,
otvaranje usta, ukus hrane dok je žvaćete i osećaj dok je gutate. Budite svesni hrane koja vam je u tanjiru, njezine
boje, mirisa, ukusa. Pokreta tela dok jedete. Osećaja u stomaku, dok počinje da vari hranu. Druga svakodnevna
aktivnost može biti hodanje. Postanite svesni pokreta tela, kontakta stopala i tla, prizora koje usput vidite, zvu-
kova, boje neba i oblaka ili možda osećaja dok vam vetar miluje kožu.
Budite kreativni. Sami pronađite koja je „vaša“ aktivnost. Možda razgovor. Jeste li u stanju da malo pažljivije
slušate to što vam sagovornik kaže. Koja je boja njegovog glasa, ritam rečenice, intonacija i na kraju sadržaj
izrečenog? Koja je vaša unutrašnja reakcija na sve to? Imate li strpljenja da saslušate ili vam je jedino bitno da
kažete ono što ste naumili. Kakav je osećaj kad možda za tek nekoliko sekundi tokom razgovora nastane tišina?
Osećate li neprijatnost ili potrebu da progovorite bilo šta i tako prekinete tišinu?
KONCENTRACIJA
Drugi način da učvrstite temelje sabranosti jeste da razvijete snažniju koncentraciju. Koncentracija je veoma
važna za postojanost i snagu vaše sabranosti. Ako sabranost jeste teleskop, onda je koncentracija stalak za taj
teleskop stoji i kojem on daje stabilnost, tako da smo u stanju da jasnije vidimo.
Jedan način razvijanja koncentracije jeste kroz regularno vežbanje. Zato je izuzetno važno da vežbamo svakod-
nevno, dan za danom. Baš kao što malo dete uči iz dana u dan, ponavljajući jednu te istu radnju, sve dok na kraju
ne prohoda. Tako je i sa našim umom.
Drugi način razvijanja koncentracije jeste da odemo na kurs meditacije, gde smo daleko od svakodnevnih oba-
veza i možemo da iz drugog ugla sagledamo svoj život, napustimo brige koje nas inače zaokupljaju. Sve to stvara
povoljno okruženje da se zaista fokusiramo na praksu, da u grupi vežbamo po 7-8 sati na dan i kada se jednom
vratimo kući lakše nam je da nastavimo sa svakodnevnim meditiranjem. A sa time dolazi i veća jasnoća uma.
MUDROST
Sabranost udružena sa koncentracijom pomaže u izranjanju onoga što se u budizmu naziva našom urođenom
mudrošću. Mudrost se javlja onda kada smo prisutni i otvoreni za sopstveni život, kada smo u stanju da vidimo
iza naučenih koncepata, ideja i sudova, već umesto toga razumemo širu sliku i kontekst onoga što se dešava.
Neki pojmovi i sudovi kojima baratamo su benigni i sasvim prikladni. Međutim, neki sa sobom donose mnogo
patnje. Jedna od funkcija sabranosti jeste da nam pomogne u probijanju kroz tu gustu mrežu koncepata, tuma-
čenja, perspektiva, mišljenja, svih onih „trebalo bi“ i „ne bi trebalo“, tako da stvari vidimo jasnije, direktno. I što
ih jasnije vidimo, to ćemo otkrivati više načina na koji možemo živeti jedan mudar i oplemenjujući život.
Još jedna funkcija sabranosti jeste da nam otkrije razliku između bola vezivanja i mira koji donosi popuštanje tog
stiska. Kada jednom osvojimo tu mudrost, tada učimo kako da živimo sa tim znanjem, kako da ga primenimo u
različitim situacijama i time postanemo i ostanemo jedno mnogo mirnije i slobodnije biće.
–––––––