„Dvori“(vila) Suljage Vajzovića na Topliku - u pozadini minaret Careve džamije
Ovo su „dvori“ (vila) Suljage Vajzovića, koji su bili na Topliku, kod
Ribarskog doma, na današnjoj lokaciji “crvene zgrade”. Radi se o objektu jedinstvenom po svojoj bosanskoj arhitekturi koji je uz vilu muderiza hadži Nurudina ef. Hafizovića i vilu Sijerčića (zgrada stare banke) bio jedan od najljepših u Rogatici. Prizemlje vile je građeno od kamena, sprat od ćerpića, a krov je bio pokriven crijepom. Sagrađena je u tradicionalnom bosanskom stilu u graditejstvu koji je nastao kao proizvod uticaja tradicionalne arhitekture naših prostora, orijentalnog duha i kulture, te kasnijeg načina gradnje koji su sa sobom donijeli Austrougari, gdje je korištena pseudomaurska ornamentika. Vila je opasana visokim kamenim zidom. U tome zidu je kapija sa velikim mjedenim halkama ili zvekirima. Avlije je imala više pomoćnih objekata i bila je obložene oblim kamenom radi lakšeg održavanja i u njoj je bila česma koja je služila u higijenske svrhe prije ulaska u kuću. Kroz avliju punu cvijeća i zelenila je proticao potok Toplik koji je davao poseban ugođaj. Neposredno uz avliju, sa desne strane Toplika je bašča sa šljivikom i povrćem. U prizemlju se okupljala familija, a na spratu je bila divanhana koja je bila privatnog karaktera i koristila se za odmor i uživanje sa pogledom na grad, halvata za spavanje, soba za musafire i putnike, hamam i ostale prostorije. Suljaga Vajzović je poznati i uticajni veleposjednik, trgovac i poduzetnik koji je imao veliko bogatstvo na području Rogatice i na planini Sjemeć. Bio je i narodni poslanik u Bosanskom saboru 1910-1915.g. U vremenu austrougarske uprave Suljaga je imao u rogatičkoj čaršiji veliki dućan sa mješovitom robom. Njegova je bila i kuća u čaršiji koju je poslije Drugog svjetskog rata kupio Mustafa Tantula, gdje je bila prodavnica "Prvi maj", a ranije i Frizerski salon Galiba Mešića. Prilikom gradnje modernog gradskog vodovoda sa izvora iz Seljana 1905/1906.g., koji je izgradila austrougarska vojska, dobročinitelj Suljaga Vajzović je doveo vodu do svojih „dvora“ i podigao o svom trošku hair česmu u svom komšiluku u Pohridu - "Dvorsku vodu". Tada je o trošku općine sa 9 javnih česama grad opskrbljen vodom. Naime, razvođenje vode u kuće je bilo izuzetno skupo i česme su bile jedini način snabdijevanja vodom. Česme su bile raspoređene po mahalama: Gračanici, Holuču, Polipi, Poljunu, Mahali, Kruščići kod hana, uglu bolničkog parka, uglu Kruščice i Titove ulice, ispred čaršijske džamije. Pošto su česme bile izrađene od mesinganim zbog mraza su se ledile, pa su kasnije zamjenjene i na njihovo mjesto podignute nove, betonske!