2.

c POSLOVNI TAJNICI

GERUND
Gerund je glagolska imenica II. deklinacije, koja ima aktivno trajno značenje. Tvori se od prezentske osnove i
formanta –nd za I. i II. konjugaciju, i formanta –end za III. i IV. konjugaciju.

Gerund ima samo G., D. Ak. i AB. singulara srednjeg roda, a umjesto N koristi inf.prez. Prevodi se našom
glagolskom imenicom na –nje. AB gerunda može se prevesti prilogom vremena sadašnjeg na –ći.

Uz AB gerunda stoje predlozi ad i inter. Ablativ gerunda može stajati samostalno ili sa prijedlozima.

(N: amare), voljenje/voljeti

G: amand-i, voljenja
D: amand-o, voljenju
AK: amand-um, voljenje
AB: amand-o, voljenjem/ voleći

e.g.
Legere utile est. – Čitanje je korisno.
Discipulus cupidus legendi est. – Učenik je željan čitanja.
Discipulus legendo operam dat. – Učenik poklanja pažnju čitanju.
Discipulus aptus ad legendum est. – Učenik je spreman za čitanje.
Legendo discimus. Čitanjem /čitajući učimo.
Ridendo dicere verum. Smijanjem /smijući se govoriti istinu.
Multa ex legendo discimus. Mnogo učimo iz čitanja.

ars loquendi → ________________ ad bellandum → ________________ currendo → _______________

GERUNDIV

Gerundiv je glagolski pridjev koji se tvori od prezentske osnove kojoj se kod glagola I. i II. konjugacije neposredno
dodaju završeci -ndus, -nda, -ndum, a glagolima III. i IV. konjugacije, dodaje se -endus, -enda, -endum. Značenje
je pasivno, a izražava radnju koja moze, mora, treba vršiti.
e.g.
laudo, 1.: lauda-re – laudandus, laudanda, laudandum – onaj, -a,-o koji treba biti hvaljen, -a,-o
moneo, 2.: mone-re – monendus, monenda, monendum- onaj, -a, -o koji treba biti opominjan, -a, o
lego, 3.: leg-ere – leg-e-ndus, leg-e-nda, leg-en-dum – onaj, -a,-o, koji treba biti čitan, -a, -o
audio, 4.: audi-re – audiendus, audienda, audiendum -onaj, -a,-o, koji treba biti slušan, -a, -o

Gerundiv se mora slagati s imenicom u rodu, broju i padežu:

liber legendus – knjiga koju treba/valja čitati patria amanda – domovina koju treba voljeti opus finiendum -
posao koji valjda završiti

Scio homines amandos. Znam ljude koje treba voljeti.

Scio hominem non laudandum. Znam čovjeka kojeg NE treba hvaliti / Znam čovjeka koji ne treba biti hvaljen.

Gerundiv se češće javlja udružen sa oblicima pomoćnog glagola sum, esse, fui, i tako gradi perifrastičnu konjugaciju
pasivnu (PKP).
 Akuzativ s infinitivom
ACI je konstrukcija u kojoj iza nekih grupa glagola u aktivu stoji akuzativ kao subjekt, a infinitiv kao predikat:
HRV: GLAVNI GLAGOL + DA + SUBJEKT (NOM) + PREDIKAT (LIČNI OBLIK)
LAT: GLAVNI GLAGOL + Ø + AKUZATIV + INFINITIV
Mislim da majka dolazi / je došla / će doći.
Puto + matrem + venire / venisse / venturam esse.
• služi za izricanje hrvatskih izričnih rečenica
• tvori se tako da iza glavnog glagola dolaze subjekt u akuzativu i glagol u infinitivu
• za izricanje radnje istovremene s radnjom glavnog glagola koristi se infinitiv prezenta, za
prošlu perfekta, a za buduću futura
• ACI dolazi uz:
◦ glagole govorenja (verba dicendi): dico 3, narro 1., trado 3. pričati, scribo 3., doceo 2.
◦ glagole osjećanja (verba sentiendi): sentio 4. osjećati; video 2. vidjeti; audio 4. čuti
◦ glagole htijenja (verba voluntatis): volo, nolo, malo, cupio 3.
◦ glagole čuvstva (verba affectuum): gaudeo 2. veseliti se, doleo 2. žalostiti se
◦ bezlične glagole: constat poznato je; decet dolikuje, dedecet ne dolikuje, oportet treba
◦ neke izraze: verum est istina je, fama est priča se, fas est pravo je, nefas est grijeh je
• ako je gl. gl. u 3. l., a subjekt je isti kao subjekt glavne rečenice, upotrebljava se
povratna zamjenica se, inače se koriste eum, eam, eos, eas

Puto me felicem esse. Mislim da sam sretna.

Puella dicit se felicem esse. Djevojka kaže da je ona sama sretna.
Scio discipulum magistram amare. ➜ Scio magistram a discipulo amatam esse.
Znam da učenik voli učiteljicu.

Nominativ s infinitivom
NCI je konstrukcija u kojoj uz neke glagole u pasivu stoji nominativ kao subjekt, a infinitiv kao predikat:
HRV: GLAVNI GLAGOL + DA + SUBJEKT (NOM) + PREDIKAT (LIČNI OBLIK)
(bezlično)
LAT: GLAVNI GLAGOL + Ø + NOMINATIV + INFINITIV
(u pasivu)
Priča se da majka dolazi / je došla / će doći.
Dicitur + mater + venire / venisse / ventura esse.
• isto kao i ACI, osim što glavni glagol ima pasivno značenje, a subjekt je u nominativu
• NCI dolazi uz:
◦ videor - čini se da ja
◦ iubeor, vetor, sinor
◦ dicor, putor, existimor, iudicor
◦ fertur, feruntur, traditur, traduntur

Felix esse videor. Čini se da sam sretna.

Puella felix esse dicitur. Priča se da je djevojka sretna.
Puellae felices esse dicuntur. Priča se da su djevojke sretne.