UNIVERZITET U SARAJEVU

VETERINARSKI FAKULTET

SARAJEVO

Farmakognozija

GORKE DROGE
-Seminarski rad-

Mentor: Studenti:

Sarajevo, 2018.
Sadržaj:

1. UVOD ................................................................................................................................. 1

2. Gentianae radix ................................................................................................................... 2

3. Centaurii herba .................................................................................................................... 4

4. Absinthii herba .................................................................................................................... 5

5. Cardui benedicti herba ........................................................................................................ 6

6. Taraxaci radix ..................................................................................................................... 8

7. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 10

8. LITERATURA ................................................................................................................. 11
 1. UVOD

Gorki heterozidi su supstance koje svoje djelovanje ispoljavaju upravo zbog svoje gorčine.

Oni podražuju čulo okusa (papile za osjećaj gorkog nalaze se na bazi jezika) i na taj način

refleksnim putem dovode do nadražaja želučane sluznice, posljedične sekrecije želučanog

soka i pojačanog lučenja žuči.

Bitno je naglasiti da u biljnom materijalu (drogama) postoji veliki broj drugih supstanci

(alkaloidi, kardiotonični heterozidi) koje imaju gorak okus, ali je njihovo farmakološko

djelovanje vezano za drugačiji mehanizam djelovanja. Kod gorkih heterozida farmakološko je

djelovanje vezano isključivo za njihovu gorčinu.

Pripravci na bazi gorkih heterozida daju se isključivo oralnim putem, jer se njihovo djelovanje

ispoljava ako dođu u dodir sa sluznicom jezika i usta. Droge koje sadrže gorke glikozide

dijele se na:

Amara pura, čista gorka sredstva (Gentianae radix, Centaurii herba),

Amara aromatika, koja, pored gorkih heterozida, sadrže i aromatsku komponentu (Artemisiae

herba, Auranti amari pericarpium).

1
 2. Gentianae radix

Korijen lincure, gencijane

Gentiana lutea (L.)
Gentianaceae

Zeljasta biljka, 1-1,5m visine. Raste po planinskim livadama i pašnjacima uzemljama Europe

i Azije, a dosta je prisutna i unašoj zemlji.

Listovi su eliptični i sjedeći, na dnu vrlokrupni (do 25 cm), pa sve sitniji prema vrhu biljke.

Listovi su naspramni, a na vrhu biljke upazuhu listova se nalaze lijepi zlatnožuti cvjetovi.

Cvjeta u ljeto, a plod je čahura sadosta sitnog sjemena. Gajenje ove biljke nije zahtjevno i ne

traži nikakvu posebnu obradu pa se lako kultiviše. Kao droga koristi se korijen ili

rizom biljke. Rizomi starijih biljaka mogu biti teški i do 7kg.

Svjež korijen je mekan i unutra bijel, a pri stojanju postaje žuto-crn, a pri fermentaciji crveno

crn. U početku je sladunjavog ukusa, a zatim veoma gorak. Miris mu je sličan mirisu smokve.

Gorčina droge se kreće od 1/20 000 do 1/80 000, a što je gorčija to je cjenjenija u

farmaceutskoj primjeni.

Veoma je cijenjena u farmaceutskoj industriji, narodnoj medicini i u alkoholnoj industriji.

Kod nas se često prave rakije u koje se stavlja korijenove biljke.U medicini se koristi kao

amara, stomahik i kaotonik, a pomaže i kod mučnina, nesvjestica,malaksalosti, upala vena

itd.1

1
Kostić, A., (1990). Medicinska enciklopedija. Sarajevo: Svjetlost

2
Sastav:

Korijen lincure sadrži sekoiridoidni gorki heterozid: enciopikrozid (1-4%), gorki amarogentin

(0.025-0,4 %), oligosaharide: gencianoze i genciobioze; ksantone (0,1%), gencizin,

izogencizin, genciozid i tragove eteričnog ulja.

Doziranje i način upotrebe:

U obliku infuzuma, dekokta ili macerata: odrasli 1-2 g droge u 150 ml vode, najviše tri puta

dnevno.

U obliku tinkture: 1:5 etanolno vodena otopina (alkohol 45-70%): srednja doza 1 ml, najviše

tri puta dnevno. Kod djece srednja dnevna doza: 4-10 godina, 1-2 g droge; 10-16 godina, 2-4

g droge u farmaceutskim oblicima koji ne sadrže alkohol. Doze se mogu podešavati prema

individualnoj osjetljivosti na gorčinu.2

2
Kostić, A., (1990). Medicinska enciklopedija. Sarajevo: Svjetlost

3
 3. Centaurii herba

Gorčica ili kičica

Centarurium umbellatum Gilib.
Gentianaceae

Jednogodišnja ili dvogodišnja zeljasta biljka, visine 30–40 cm. Listovi su joj sitni i jajasti, 3–4

cm dugi, na obodu cijeli. Cvjetovi su sitni i ružičasti, sakupljeni u casti. Raste u svijetlim

šumama, suhim i toplim njivama, pokraj puteva i rijeka.Cvate od maja do augusta i bere se

kad je u punom cvatu.

Kao droga koristi se cijeli nadzemni dio biljke u cvatu.

Sadrži gorke glikozide i koristi se kao amarum, tonik, a pomaže i kod raznih želudačnih

bolesti, bolesti jetre i koristi se u raznim galenskim preparatima. Također alkaloid gencijacin

djeluje antihelmintično.

Aktivne tvari: heterozidi (genciopikrozid, eritaurozid, eritaurin, amorogentin),alkaloidi

(gencijacin).

Sastav:

Glavni satojak predstavlja sekoiridoidni glikozid svertiamarin (<5%) genciopikrozid i

sverozid. Od drugih spojeva sadrži kaantone, fenolkarbonske kiseline, flavonoide, triterpene i

fitosterole.3

Djelovanje i način upotrebe:

Kao i lincura poboljšava lučenje želučanog soka, pa djeluje kao digestiv i stomahik. Zatim

izvjesno djelovanje kao antiflogistik i antipiretik. U industriji alkoholnih pića.

3
Kuštrak, D., (2005). Farmakognozija: fitofarmacija. Golden marketing-Tehnička knjiga,

4
 4. Absinthii herba

Pelin
Artemisia absinthium L.
Asteraceae

Pelin raste u visinu od 50 do 100 cm. Stabljika je uspravna, razgranata i prekrivena gustim,

srebrnastosivim dlačicama. Cijela biljka je sivkaste boje, a listovi su trostruko perasti. Cvat

pelina je polukuglast i sitan, a razvija se na vrhu bogato razgranate stabljike. Cvate od jula do

septembra. Cijela biljka ima jak i karakterističan miris. Biljka sadrži eterično ulje, gorke tvari,

flavonoide, tanine i koristi se u ljekovite svrhe.4

Sastav:

Droga u svom sastavu ima: seskviterpenske laktone (0,15-0,4%) gvajanolide, absintin i

artabsin, dimere: izoabsintin, absintolid i artenolid. Eterično ulje ima promjenjiv sastav u

zavinosti od izvora i tipa, glavne komponente koje čine do 40% su epoksiocimen, β-tujon,

transabinil acetat i/ili hrizantenil acetat, α-tujon, monoterpeni, seskviterpeni, flavonol

heterozidi, tanini, kafena i druge fenolske kiseline.

Doziranje i način upotrebe:

U obliku gorkog čaja upotrebljava sa kao aromatično gorko sredstvo i kao holagog. U obliku

infuzuma ili dekokta, pojedinačna doza za odrasle: 1- 1,5 g droge u 150 ml vode, najviše tri

puta dnevno. Kod djece se koristi omjer kao i kod odraslih, a doziranje se vrši srazmjerno

tjelesnoj težini. Doza se može prilagoditi individualnoj osjetljivosti na gorčinu.

4
Tanović, E.,(2017).Savremeni pristup u tretmanu funkcionalnih poremećaja gastrointestinalnog
traktalijekovima prirodnog porijekla

5
 5. Cardui benedicti herba

Čkalj, sikavica
Cnicus benedictus L.
Asteraceae

Sivo-žućkasta zeljasta i jednogodišnja biljku, koja može da izraste do metar, prekriven je

brojnim dlačicama i bodljama, ima sjedeče duguljasto-lancetaste listove koji su pri osnovi

suženi i perasto režnjeviti.

Po obodu su oštro nazubljeni, a u gornjem dijelu stabljike skoro srcasti. Cvjetne glavice na

vrhovima grančica su pojedinačne, obavijene krupnim listovima od kojih unutrašnji imaju

dugačke bodlje, a cvetovi su žuti.

Blaženi čkalj se gaji, ali i raste kao poludivlja vrsta na suvim mestima. Kao biljna lekovita

sirovina upotrebljava se gornji nadzemni deo biljke u cvetu (Cnici benedicti ili Cardui

benedicti herba). Gornji delovi biljke se odsjecaju, vežu u kitice, rasprostru u tankom sloju i

suše na promahi u hladu.5

Sastav:

Lignani, polieni, steroidi, tanini, terpenoidi, eterična ulja, litospermna kiselina, sluzi,

nikotinska kiselina, nikotinamidni kompleks, smole.

Doziranje i način upotrebe:

Još od srednjeg vijeka univerzalno sredstvo protiv cijelog niza bolesti- kao amarum,

stomahik, kod dispepsije, te za zacjeljivanje rana i čireva u želucu. U fitoterapiji se koristi kod

bolesti jetre i žuči, žutice, gastritisa, anoreksije, flatulentne dispepsije, bronhijalnog katara,

5
https://www.scribd.com/document/371883950/Droge-Sa-Heterozidima

6
površinski za gangrenozne i indolentne čireve i posebno kod atonične dispepsije i enteropatije

s flatulentnim kolicima.

Doziranje: 1.5-3 g suhe zeleni 3 puta dnevno kao infuz. 1.5-3 mL tekućeg ekstrakta (1:1 u

25% alkoholu) 3 puta dnevno.

Farmakološko dejstvo: Istraživanja na životinjama pokazala su antibakterijsko, protuupalno,

antitumorsko, antigonadotropno i adstrigentno djelovanje. Nema dokumentiranih kliničkih

istraživanja.

Kontraindikacije: Biljka može izazvati alergijsku reakciju kod životinja osjetljivih na alergene

iz porodice Asteraceae. Nema dokumentiranih interakcija, ali je potreban oprez pri korištenju

lijekova istog ili suprotnog djelovanja. Zbog nedostatka podataka o sigurnosti upotrebe u

trudnoći i laktaciji preporučuje se izbjegavanje upotrebe u tim stanjima.

7
 6. Taraxaci radix

Maslačak
Taraxacum officinale
Asteraceae

Listovi su poredani po zemlji u obliku rozete. Po obodu su perasto usječeni sa trouglastim

vrhovima. Cvijetne drške su duge, gole, dužine 15-30 cm. Cvjetovi su zlatnožuti i jezičasti,

skupljeni u glavičaste cvasti. Cijela biljka je gorka. Ako se ozlijedi bilo koji dio biljke iz nje

curi bijeli mliječni sok gorkog ukusa

Kao droga koristi se korijen biljke. Najčešće se sakuplja u drugoj polovini ljeta. Dužina

korijena je oko 20 cm a debljina do 1.5 cm. Vretenast je i valjkast, žutocrne boje.Osim

heterozida sadrži još i inulin, šećere, bjelančevine, etarska ulja, enzime i smole. Upotrebljava

sa kao amarum, digestiv, diuretik, u liječenju žučnog kamenca, za bolesti jetre.Sadrži

vitamine A, B2, C, D i G, te minerale kalij, natrij, kalcij, fosfor i željezo.Lišće maslačka se u

mnogim zemljama koristi kao salata dok se cvjetovi često koriste za pravljenje meda. Korijen

se još može koristiti i kao dodatak kafi.

Sastav:

Kiseline, fenoli, flavonoidi (luteolin-7-glukozid i luteolin-7-diglukozid), minerali (kalij),

smole, vitamin A, karotenoidi, kolin, inulin, pektin, fitosteroli, šećeri, triterpeni.

Doziranje i način upotrebe:

U prehrani se koristi kao dodatak juhama i salatama. Zbog koleretičnog, kolagognog,

diuretičnog i laksativnog djelovanja često se koristi u proljetnim detoksikacijskim kurama. U

8
medicini je korišten kod kolecistitisa, žučnih kamenaca, žutice, atonične dispepsije s

konstipacijom, mišićnog reumatizma, oligurije i gubitka apetita. 6

Korijen se u kombinaciji s artičokom i rosopasom često koristi kod epigastričkih nelagoda

zbog disfunkcije žučnog sistema.

Doziranje: 4-10 g suhog lista 3 puta dnevno kao infuz. 4-10 ml tekućeg ekstrakta lista (1:1 u

25% alkoholu) 3 puta dnevno. 2-5 ml tinkture lista. 5-10 ml svježeg soka lista. 2-8 g suhog

korijena 3 puta dnevno kao infuz. 2-8 ml tekućeg ekstrakta. 5-10 ml tinkture korijena (1:5 u

45% alkoholu) 3 puta dnevno. 4-8 ml soka cijele biljke.

Farmakološko djelovanje: Istraživanja na životinjama pokazala su diuretičko (list bolje od

korijena), protuupalno, kolagogno, hipoglikemijsko i antitumorsko djelovanje. Nema

dokumentiranih kliničkih istraživanja.

Kontraidnikacije: Maslačak je kontraindiciran kod pacijenata s opstrukcijom žučovoda,

emfizemom žučnog mjehura i opstruktivnom bolesti ileuma. Nema dokumentiranih

interakcija, ali je potreban oprez pri korištenju lijekova istog ili suprotnog djelovanja. Nema

poznatih problema pri korištenju maslačka za vrijeme trudnoće i laktacije ukoliko količine

nisu višestruko veće od onih uzetih hranom.

6
http://www.naturala.hr/indeksi/svi-indeksi/maslacak-ljekovito-bilje

9
 7. ZAKLJUČAK

Gorke droge (Amara pura) se primjenjuju zbog svoje gorčine, isključivo per os. Najčešće su

korištene:

 Kao sredstva za povećanje apetita, naročito kod anoreksije,

 Za bolje varenje hrane (kod disepsije)- smanjenog lučenja digestivnih enzima i

nadimanja

 Često se primjenjuju kao holagozi

Određivanje vrijednosti gorkih droga se ne izražava kroz sadržaj gorkih sastojaka, jer ne

postoji korelacija između njihove gorčine i hemijske strukture. Vrijednost se određuje

isključivo organoleptički, na osnovu gorkog ukusa vodeng ekstrakta.

Da bi droga mogla ostavriti svoj maksimalni učinak, neophodno je dobra priprema kako kod

sušenja, pojedinih ljekovitih dijelova biljke tako i kod pripreme.

Pored ljkeovitih svojstava, ove droge sadrže i neke popratne supstance, stoga prilikom

upotrebe treba voditi računa da ne bi došlo do nekih alergijskih reakcija..

10
 8. LITERATURA

1. Kuštrak, D., (2005). Farmakognozija: fitofarmacija. Golden marketing-Tehnička knjiga,

2.Kostić, A., (1990). Medicinska enciklopedija. Sarajevo: Svjetlost,

3. Tanović, E.,(2017).Savremeni pristup u tretmanu funkcionalnih poremećaja gastrointestinalnog

traktalijekovima prirodnog porijekla,

4.https://www.scribd.com/document/371883950/Droge-Sa-Heterozidima

5.http://www.naturala.hr/indeksi/svi-indeksi/maslacak-ljekovito-bilje

11