UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA HISTORIJU

Seminarski rad

Tema: Sarajevo i njegova okolina u antičko doba

Mentor: Doc. dr. Salmedin Mesihović Kandidat: Samir Begović

Sarajevo, decembar 2015.

1
Uvod

Na početku sa slučajnim pronalascima, a zatim i sa amaterskim i sistematskim

istraživanjima, područje današnjeg Sarajeva pokazivalo je znakove dinamičnog historijskog
razvoja još u predantičkim vremenima. Danas mi raspolažemo sa nizom naučnih djela, radova,
arheoloških spomenika i drugih vrsta dokaza koji nam otkrivaju karakter predantičke i antičke
historije sarajevskog polja.

Koristeći se svim tim naučnim dostignućima i arheološkim spomenicima, zadatak našeg rada je
da u osnovnim crtama rekostruiramo antičku prošlost grada, istaknemo najvažnije momente koji
karakteriziraju historijske procese koji su se odvijali i oblikovali prošlost grada Sarajeva.

Ukazujući na najvažnije momente koji su omogučili da sarajevsko polje bude od

najstarijih vremena naseljeno, prije svega misleći na prirodne uslove, ukazat ćemo na tragove
prvih ljudi koji su obitavali na ovom području. Rekonstruirat ćemo u kraćim crtama historijske
procese koji su se odvijali na ovom području do dalaska Rimljana.

Dolazak Rimljana je odlučujuća prekretnica za ovaj prostor. Radikalne promjene koje su

se desile dobro su rekonstruirane u naučnim krugovima zahvaljujući arheološkim nalazima. Zbog
ovih tragova, naučnici su bili u stanju da rekonstruiraju u manjoj ili većoj mjeri sve najvažnije
aspekte kulturno-civilizacijskog djelovanja ljudi koji su naseljavali ovo područje. Evidentiran je i
dobro analiziran politički, ekonomski i religijski život, kako dezitijatske zajednice tako i
pridošlih stanovnika iz ostalih krajeva Carstva.

Nismo mogli izostaviti ni temu Velikog ilirskog ustanka zbog značaja koji je imao na cjelokupnu
narodnosnu zajednicu Ilira i istovremeno i na samo Carstvo. U mikroprostoru sarajevskog polja,
ugušivanje ovog ustanka će zahuktati procese koji su ovo područje uzdigli na viši civilizacijski
nivo, i danas nama omogućiti da temeljito na osnovu spomenika analiziramo antičku prošlost
našeg grada.

2
Historijat istraživanja

Prolazeći kroz ove krajeve Athur Evans1 je zapazio određene nalaze rimske
postojanosti na sarajevskom polju te načinio određene zabilješke. Slučajni pronalasci prilikom
otkopavanja potakli su istraživaće i naučnike iz Zemaljskog muzeja da se posvete pitanjima
antičke prošlosti Sarajeva. Pa tako već krajem 19. stoljeća se pojavljuju radovi Čire Truhelke i
Karla Patscha koji se bave problem antičke prošlosti Sarajeva. Nakon pauze u istraživanju zbog
Prvog svjetskog rata, istraživanje se nastavlja pa se pojavljuju radovi autora poput Dimitrija
Sergejevskog, Gregora Čremošnika i Vladislava Skarića koji problematiziraju pitanje određenih
antičkih spomenika. Ipak, područje današnjeg Sarajeva je za sistematsko istraživanje moralo
pričekati kraj Drugog svejtskog rata kada se pojavljuje čitav niz naučnika koji istraživaju (i dalje
u okviru Zemaljskog muzeja kao ključne istitucije za historiju Bosne i Hercegovine.

U prvu poslijeratnu generaciju spadaju istraživači poput Đure Baslera, Esada Pašalića i
Branimira Gabričevića koji rade vrhunske naučne sinteze o svim aspektima antičke prošlosti
grada Sarajeva.

U narednoj generaciji posebno se izdvajaju imena Ive Bojanovskog, Envera Imamovića i Veljka
Paškvalina koji upotpunjuju znanja svojih prethodnika te nude ponekad drugačije
interpretacije spomeničkih natpisa ili drugih aspekata historije.

Od novijih radova koji problematiziraju područje Sarajeva izdvajamo radove Mirze Hasana
Ćemana i Salmedina Mesihovića kao savremenih istraživača koji su u prilici da sintetiziraju
sva dosadašnja znanja i bace novo svjetlo na antičku prošlost grada.

1
Arthur J. Evans, Through Bosnia and the Herzegovina on foot during the issurrection, Longmans, Green & Co,
London 1876. (citiranje nepravilno, pročitajte pravila)

3
Sarajevo i njegova okolina u antičko doba

Geografske pretpostavke i život na tlu Sarajeva prije dolaska Rimljana

Dobri klimatski uslovi, plodnost tla, dostatnost svih prirodnih bogatstava

neophodnih za život (kako za lovačko-sakupljačke tako i za sjedilačke skupine stanovništva)
omogučile su da područje Sarajeva bude naseljeno, prema pretpostavci istraživača, još od kraja
posljednjeg ledenog doba.2 Arheološki nalazi u pećini Bijambare i pripećku Ruda Glavica
ukazuju nam na djelatnost paleolitskog čovjeka iz mlađih faza paleolita.

Za period neolitika područje Sarajeva najkarakterističnija je Butmirska kultura,

iako postoje i drugi nalazi koji potvrđuju djelatnost neolitskog stanovništva na ovom području.
Kontinuiranost naseljenosti produžit će se i na brončano i željezno doba a uslijed promjenjenih
okolnosti stanovništvo se povlači u brda, pa iz ovog perioda bilježimo i prve objekte koje je
stanovništo sarajevskog područja gradilo. To su naselja gradinskog tipa, a u Arheološkom
leksikonu je evidentirano 38 ovakvih objekata iako naučnici pretpostavljaju da ih je bilo i više. 3
Za starije željezno doba karakteristična je Glasinačka kultura, reprezent djelatnosti Autarijata.
Ovaj narod je na sarajevskom području graničio sa Desidijatskom populacijom koja je krajem
četvrtog ili početkom trećeg stoljeća prije nove ere uspostavilo svoju politiju. Za ovaj ilirski
narod4, osim što je sarajevsko polje predstavljalo graničnu teritoriju, imalo je i izuzetnu važnost
zbog svojih prirodnih pogodnosti kako za privređivanje tako i za uspostavljanje komunikacije iz
čega se rađa niz drštvenih i političkih aspekata desidijatske kulture.

2
Mesihović, 2011b, 6. ( dobro navođenje samo umjesto Calbri font u fusnotama mora biti Times New Roman)
3
Mesihović, 2008, 3.
4
Pitanju narodnosnog porijekla Desitijata posvetio je pažnju Veljko Paškvalin u radu ‘’Ilirsko-panonsko pleme
Desidijata srednje Bosne u rimsko doba i rekognisciranje njihovog područja’’. Autor u radu tvrdi da na osnovu
navoda Strabona i teorije Zdravka Marića nije pouzdano isključivo tvrditi da su Desitijati ilirsko pleme. O tome
vidjeti u: Mesihović, 2011, 95 – 111.

4
 Područje koje su naseljavali Dezitijati

Historijski i arheološki izvori su omogučili naučnicima da vrlo pouzdano utvrde

područje koje su naseljavali Dezitijati. Podaci se uglavnom odnose na gornji tok rijeke Bosne i
na tom području je pronađeno najviše epigrafskih spomenika koji ukazuju na Dezitijate, ali i
drugi natpisi poput miljokaza iz Salone. Detaljniji pregled granica Dezitijatske teritorije je teško
tvrdit jer se prvo postavlja pitanje koji period njihove historije da uzmemo u obzir. Mesihović
smatra da je granica njihovog teritorija zavisila od okolnosti u kojima su se nalazili prije vlasti
Rima, nakon uspostavljanja rimske vlasti i u toku ustanka. 5 Za nas je posebno važno da je
područje Sarajeva bilo pod upravom Dezitijata sa jugostočne strane njihovog područja i da su tu
izgradili svoje gradine, a poseban značaj ima naseobinski kompleks Zlatište – Debelo Brdo –
Soukbunar i Gradac.6

Područje Sarajeva po dolasku Rimljana

Iako je još Oktavijanova vojska djelovala na području sarajevskog polja 33.

godine prije nove ere, ovaj prostor i Dezitijatska politija koja je bila uspostavljena na njemu
konačno su zauzete i pacifizirane tek nakon obračuna sa Velikim ilirskim ustankom od 6. do 9.
godine prije nove ere. Rimljani su potčinili desidijatsku politiju i produžili joj djelovanje u
svojstvu zavisne peregrinske civitas. To znači da su sada Dezitijati tretirani kao “strand”. Ličnu
slobodu su i dalje imali, a njihove etničke strukture su i dalje djelovale u okviru svojih
peregrinskih župa.7 Plinije Stariji je zapisao, vjerovatno koristeći se podacima zvaničnog popisa
iz vremena cara Nerona, da Dezitijatsku zajednicu čine 103 dekurije.8

U periodu koji slijedi nakon uspostavljana rimske vlasti u sarajevskom području nastaju nova
naselja. Stare gradinske objekte Dezitijati napuštaju pa se stanovništvo seli u ravničarske
krajeve. Da bi spriječili nove pobune, Rimljani su ubrzo započeli regrutaciju dezitijatskog

5
Mesihović, 2011, 146.
6
Isto, 241.
7
Bojanovski, 1988, 146.
8
Mesihović, 2008, 4.

5
 stanovništva i slanje u udaljene krajeve Carstva.9 Samo su određene gradine bile iskorištene
od strane rimske vojske za smještanje garnizona. Rimljani su brzo uvidjeli sve prednosti
koje ovo područje ima. To se prije svega odnosi na tri stvari: plodnost tla, termalni izvori i
rječni tokovi, te blizina rudarskih okana i mogućnosti trasiranja cesta prema sjeveru i
centralnom području balkanskog poluotoka. Razvoj koji slijedi doprinijet će da dezitijatska
civitas postane jedna od najvažnijih ilirskih civitas za Rimljane. Razvoj ovog područja
kulminirat će na prelazu iz drugog u treće stoljeće nove ere. Početkom trećeg stoljeća nove
ere nestaje dezitijatske civitas i uslijed Karakaline konstitucije 212. godine (kojom je
dodjeljeno rimsko građanstvo slobodnom stanovništvu Rimskog carstva) sarajevsko
područje je pokrivenom municipalnom organizacijom a grad Aquae S... postaje politički i
društveni centar dezitijatskog područja pod rimskom upravom. 10 Bojanovski dopušta
mogućnost da je Aquae S... uslijed naseljavanja rimskih građana sa strane Aquae S... iz
civitas prerasla u municipijum, vjerovarno za vremena Marka Aurelija (161. – 180.) zbog
dobrog strateškog položaja grada.11

Vrijeme kasne antike (nakon bitke kod Hadrianopolja 378. godine prije nove ere) uslijedit će
kulturološko opadanje ovog područja. Iako je znakove obnove pokazivalo vrijeme od kraja
petog do sredine šestog stoljeća prije nove ere kada ovim područjem vlada ostrogorska
dinastija Amala, nakon što je Justinijan zavladao ovim područjem, uslijedit će avarsko-
slavenske provale koje će nepovratno sarajevsko područje gurnuti prema degradaciji
kulturnih dostignuća i naznačiti početak ranosrednjovjekovne ruralizacije.12 Među ilirske i
rimske vjerske kultove polako će prodirati kršćanstvo.

Tragovi antičke kulture na području današnjeg Sarajeva

9
Bojanovski, 1988, 146.
10
Mesihović, 2008, 6
11
Bojanovski, 2008, 149, 150.
12
Isto.

6
 Za razumijevanje fenomena etabliranja rimske kulture na području današnjeg
Sarajeva neophodno je konsultirati najvažnije arheološke nalaze koji na nju ukazuju. Pritom
mislimo na epigrafske spomenike, grobne humke i ostatke naselja. U to spada i lokalni fenomen
– grad Aquae s... i globalni fenomen poznat kao Rimske ceste, ali oni će biti predmetom posebne
obrade u ovom radu, zbog izvanrednog značaja koji im pripada.

Epigrafski spomenici kao izraz antičke pismenosti na sarajevskom području su relativno brojni.
Ovi spomenici pripadali su visokom sloju antičkog društva. Sa druge strane, literarni izvori
o sarajevskom području su skromni. Iako određeni autori poput Strabona, Veleja Paterkula,
Plinija Starijeg, Svetonija i drugih donose neke podatke o dezidijatskoj zajednici i prostoru,
oni ne spominju precizne podatke koji se odnose na područje današnjeg Sarajeva. Moguće je
da se neki antički itinerariji i karte odnose na ovo područje, ali za nas su ipak glavni oslonac
u pisanju epigrafski spomenici.13

Istiću se sepulkralni spomenici, u više tipova. Paškvalin zaključuje da se ne može govoriti o

izvornom dezidijatskom tipu nagrobnih spomenika, a u studiji Rendić – Miočević 14 se iznosi
stav da se ne može ni očekivati neki zajednički ilirsi tip nadgrobnog spomenika jer su
Rimljani prekinuli među njima duhovnu vezu i tradiciju i potčinili ih romanizaciji.15

Najznačajniji epigrafski nalazi su: Natpis Apolonu Tadenusu – Aquae s... pronađen kod
“Crvenog hana” na Ilidži16, Posveta Apolonu i drugim bogovima – Aquae S...17, Natpis R.P.

13
Mesihović, 2008, 7.
14
Citirano prema: Paškvalin, 2000, 196.
15
Paškvalin, 2000, 195 - 196.
16
Nastao je prije vremena vladavine Dioklecijana( kada je Aquae S... imala status respublike) još dok je grad imao
status municipija. Posvetio ga je Grk ili orijetalac Harmidis Apolonu Tadenusu. Mesihović smatra mogućim da je
dekurionsko vijeće grada Aquae s... naložilo podizanje ovog spomenika. (Mesihović, 2011b, 101)
17
Pretpostavlja se da spomenik pripada trećem stoljeću nove ere. Takođe je posvećen Apolonu kao bogu svjetlosti i
lijećenja. Pronađen je u mjestu Lužani. (Mesihović, 2008, 9)

7
 Aquae S…18, Natpis Ulpija19, Natpis Ulpije Sukeske20, Posvetni religijski natpis21, Natpis
Aurelija Maksimusa22, Natpis Publija Elija Viktorina23

Ovi pronalasci navode na zaključak da je najveći dio municipane elite grada Aquea S... bio
romanizirani dio domorodačkog stanovništva.24 Postoji još drugih nalaza epigrafskog
karaktera, ali smo za ovaj rad izdvojili one za koje smatramo da najbolje oslikavaju antičku
prošlost Sarajeva na području grada Ilidže.

Za ekonomsku historiju antičkog prostora Sarajeva posebno su važni pronalasci tegula. U mjestu
Kovačići evidentirano je postojanje ciglane u antičko doba. Pronađena su dva odlomka
Teguli sa žigovima: CONSTA... i CO... Pronađeni su tegule sa žigovima i na prostoru
današnjeg Filozofskog fakulteta. Ovi ostaci se datiraju u treće stoljeće nove ere. I za ova
naselja se smatra da su imali ulogu naselja koja gravitiraju prema Aquae S...25

Izuzetno su važni i pronalasci novčića. Prilikom prvog sistematskog ispitivanja na Ilidži koje je
vodio Ivan Kellner pronađena su 63 novčića. Pretpostavlja se da su novčići porijeklom iz
bosanskih rudnika. Veliki broj novčića pronađen je i na Podhrastovima, Gorici, Bistriku, u
koritu Miljacke26, na Marijin dvoru, Grbavici i Pofalićima. Najstariji novčić od svih
18
Spomenik je podignut za vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Jasno ukazuje da je Aquae S... dobila status
respublike i samim time najvažnijeg centra u gornjem toku rijeke Bosne. Mesihović pretpostavlja da je ovaj
spomenik podigla sama zajednica u čast cara koji je porijeklom iz provincije Dalmacije. (Mesihović, 2011b, 118 -
129)
19
Na mjestu gdje je pronađena ova stela (kod Blažuja) bila je u sekundarnoj upotrebi. Datira se u drugo do treće
stoljeće nove ere. Ukazuje nam na postojanje jedne ulpijevske porodice, vjerovatno domorodačkog porijekla.
(Mesihović, 2008, 14)
20
Pronađen je na desnoj obali rijeke Željeznice na Ilidži. Takođe se datira u drugo do treće stoljeće nove ere, a
podigla ga je Ulpija Sukeska koja je pripadala uglednoj i bogatoj porodici. (Mesihović, 2008, 15 – 17)
21
Pronađen je u Vrutcima kod Ilidže. Posvećen je Kapitolskoj trijadi bogova. Mesihović smatra da bi se ovaj tekst
mogao i drugačije interpretirati od čitanja koje je pretpostavio Škergo. U slovima ROPITIISSAQRVM Mesihović
pretpostavlja da bi moglo pisati i AQRVM što bi bio još jedan nalaz koji spominje grad Aquae S....( Mesihović,
2008, 21)
22
Pronađen je u Švrakinom selu. Mesihović se ne slaže sa Patschovim čitanjem te predlaže novo po kojem je
Aurelije Maksimin veteran osme legije Augusta i u skladu stim pretpostavlja da je ovaj vojnik bio po porijeklu
domorodac. Spomenik se datira u drugu polovicu drugog stoljeća nove ere. (Mesihović, 2008, 28)
23
Mesihović smatra da je ovo jedan od najvažnijih nalaza koji nam osvjetljavaju antičku prošlost Sarajeva. Spomenik
jasno ukazuje na municipalni status Aquae S... a podigao ga je jedan od političkih dužnosnika grada. Spomenik se
datira između 212. godine i sredine trećeg stolječa nove ere. Pronađen je u Krivoglavcima kod Vogošće, vrlo
značajnog satelitskog naselja Aquae S... (Mesihović, 2008, 31 – 33)
24
Mesihović, 2008, 40.
25
Isto, 43.
26
To je po Mesihoviću najinteresantniji nalaz novčića jer potiće iz vremena vladavine cara Didija Julijana iz 193.
godine koji je vladao samo dva mjeseca i zbog toga je izuzetno rijedak. To jasno ukazuje na prometnost ovog dijela

8
 pronađenih je iz vremena cara Tiberija, što znači da je u ove krajeve došao neposredno
nakon smirivanja Velikog ilirskog ustanka.27

Za nas je posebno važan vjerski aspekt spomenika koji su nam preostali iz antičkog perioda.
Istražujući antičke kultne i votivne spomenike, Enver Imamović 28 je utvrdio da je područje
srednje Bosne jako siromašno nalazima kultno-votivnih spomenika.29

Izuzetno je važan pronalazak ostatak tračkog kulta na području Sarajeva pod nazivom ‘’Trački
konjanik’’. To je reljefna predstava u obliku medaljona. Pronalazak je zbog nedostatka
informacija teško datirati ali ga Imamović komparativnom analizom smješta u drugo ili treće
stoljeće nove ere.30 Paškvalin ga, međutim, izričito smješta u treće stoljeće nove ere i
ostavlja mogućnost (oslanjajući se na Gabričevića) da se radi o nadgrobnom spomeniku. 31
Takođe Paškvalin tvrdi da se radi o sepulkralnom spomeniku. 32 U nauci se obično smatra da
ovakva vrsta spomenika obilježava jedno od tračkih božanstava. Na osnovu analize
Imamović je zaključio da se radi o votivnom spomeniku.33

Rimske ceste na području današnjeg Sarajeva

Rimska cesta, za koju je Pašalić utvrdio da je od današnjeg Mostara išla dolinom

Neretve do Drežnice, a zatim se prekidala do ušća Rame, prolazila je preko Ivan Sedla u pravcu
sarajevskog polja.34 Cesta koja je prolazila kroz sarajevsko polje vodila je dalje preko Romanije
na Drinu. Sergejevski35 je pretpostavljao da je rimska magistrala išla tokom današnjih glavnih
sarajevskih ulica i da bi zbog uzvišenja koje slijedi prema Romaniji trebala na ovom području

carstva.
27
Mesihović, 2008, 44 – 49.
28
Enver Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1977.nepravilno
navedeno
29
Imamović, 1977, 198.
30
Isto, 236.
31
Paškvalin, 2000, 200.
32
Citirano prema: Imamović, 1977, 236 – 237.
33
Imamović, 1977, 239.
34
Pašalić, 1960, 61.
35
Citirano prema: Pašalić 1960, 69.

9
biti i jedna putna stanica.36 Pretpostavlja se da je cesta od Narone do Sarajeva građena još u
vrijeme Augusta. Utvrđena je trasa koje je išla od Mokrog do Drinjače a kretala se pravcem od
Sarajeva preko Pašinog brda do Mokrog. Stoga Pašalić smatra da je se na cijeloj dužini Sarajevo
– Romanija – Drinjača zasigurno prostirala rimska cesta. Postoje pretpostavke da je cesta iz
Sarajevskog polja vodila prema Argentariji.37

Značajno je razmotriti i političko – strateške aspekte gradnje (Dolabeline) ceste. Odmah nakon
ugušenja Velikog ilirskog ustanka u kojem su Dezitijati uz Breuke igrali odlučujuću ulogu,
Rimljani su nastojali da ova nemirna područja povežu sa upravnim centrom u Saloni. Slaba
komunikacija u ovim krajevima jasno se izrazila u toku samih ratnih operacija. 38 Izgrađena
je cesta “e Salonia ad Hedum castellum Daesitiatium” u sklopu ceste Salona – Argentaria.
Cesta je vodila, pobliže određeno, od Kiseljaka do Breze preko Podlugova. dok se sam
Castellum Hedum nalazio kraj Župče, oko tri kilometra udaljeno od Breze. 39 Mesihović
smatra da još uvijek ne postoji dovoljno dokaza da Castellum Hedum smjestimo kod Breze
te mogućnost ubikacije proširuje na širi region oko Sarajeva. 40 Kasnije je izgrađena cesta od
Kiseljaka, dolinom rijeke Lepenice, do Sarajevskog polja (pretpostavlja se da je to područje
Blažuja) gdje je cesta spojena na onu koja je dolazila iz pravca Narone. 41 Bojanovski smatra
da su se ove ceste povezale vjerovatno povezale za vrijeme Tiberijevog carevanja, a
najkasnije u vrijeme cara Klaudija.42

Cesta je izgrađena do 20. godine nove ere, kada je rimskom provincijom Dalmacijom upravljao
namjesnik Dolabela. Jedan od ključnih faktora je bio da se dezitijatsko područje (odnosno
centar castellum Hedum) poveže sa ostalim područjima da bi time Rimljani preduprijedili
nove pokušaje Dezidijata da se pobune.

Dobro!

36
Pašalić, 1960, 69.
37
Isto, 70.
38
Bojanovski, 1974, 183.
39
Isto.; Paškvalin, 2000, 193.
40
Mesihović. 2011, 665.
41
Bojanovski, 1974, 185.
42
Isto, 190.

10
 Aquae S...

Prve naznake da bi se na prostoru Ilidže moglo nalaziti rimsko naselje pojavile su

se još oko 1881. godine kada su ovom nalazištu pažnju posvetili poznati svjetski arheolozi A.
Evans i m. Hoernes.43 Od 1955. do 1958. godine vođena su sistematska istraživanja na već do
tada utvrđenom postojanju rimskog grada na prostoru današnje Ilidže kod Sarajeva. Na tom
mjestu je u antičko vrijeme postojalo najvažnije središte rimske civilizacije i kulture u gornjem
toku rijeke Bosne. Iako je za nastanak takvog grada izuzetno važna pretpostavka postojanje
termalnih izvora, taj faktor ipak nije bio konačni i odlučujući. Čitav niz okolnosti koje smo ranije
naveli utjecale su da se u sarajevskom polju formira gradska jezgra sa ulogom gravitacione zone
za ostala naseljena mjesta u okolini.44

Djela antičkih pisaca nisu nam od pomoći kada razmatramo pitanje grada Aquae S... Od
epigrafskih spomenika na području grada pronađeno je njih četrnaest.45 Niti jedan autor ne
spominje grad u današnjoj sarajevskoj kotlini. I pretpostavke da se nalazila jedna putna
stanica u Sarajevskom polju takođe su pale u vodu. Prva istraživanja na području Ilidže
vršena su 1895. godine. Ali sve do gore spomenutog projekta iz 1955. godine obimna i
sistematska istraživanja nisu izvršena. Dotadašnja parcijalna istraživanja posljedica su
“slučajnih pronalazaka”. Ipak takvi pronalasci nisu ostali bez rezultata, tako da je projekat iz
1955. godine imao solidne osnove. O rimskoj Ilidži zapise je napravio i putopisac i
istraživač Arthur Evans.46

Pretpostavlja se da je na području Ilidže postojalo rimsko naselje već u prvom stoljeću nove ere.
Bojanovski smatra da se Aquae S... nije razvila iz dezidijatskog naselja već direktnom
intervencijom vlasti.47 Rimljani su podizali naselja na mnogim mjestima u Carstvu gdje su
postojali termalni ljekoviti izvori pa to nije izostalo ni u uslučaju Ilidže. Postoje velike
dileme oko imena ovog grada. Sa epigrafskih spomenika sigurno je da se grad zvao Aquae,
ali nije pouzdano utvrđena druga riječ. Već smo ranije iznijeli tvrdnju Mesihovića, a Pašalić
smatra da druga riječ i imenu mora nositi ime nekog božanstva ili riječ koja je odraz
43
Bojanovski, 1988, 145, 146.
44
Vdjeti takođe: Mesihović, 2011, 665 – 667.
45
Isto, 146.
46
Pašalić, 1959, 115.
47
Bojanovski, 1988, 152.

11
 prirodnih i mineralnih svojstava ljekovite vode. Stoga Pašalić predlaže slijedeće rješenje –
Aquae Sulfureae (ili Sulfuratae).48

Gradsko područje je obuhvatalo relativno široko područje i sastojalo se iz većih i manjih naselja
(pagi, vici) u kojima je živjelo domaće stanovsništvo. Tu su zeseoci zemljoposjednika (villae
rusticae) kao i obrničke i trgovačke radnje. Pod jurisdikcijskim nadležnostima gradu je
pripadala današnja Breza, kao i naselja u Kiseljaku, Podastinju, Višnjici i druga naselja.49

Grad je karakterističan po tri objekta. Prvi je Pašalić nazvao “Objekat A (Villa)”. Najvažniji
pronalazak na ovom lokalitetu je mozaik u prostoriji 21. Objekat je kvadratnog oblika sa
malim iskocima. Ustanovljeno je 30 prostorija. Objekat je zatvorenog tipa u kojem su
prostorije orijentisane prema središnjoj prostoriji sa trijemovima. Smatra se da je bila
izgrađena u stambene svrhe. Objekat je građen kamenom a on je vezivan malterom.50

Posebno je za nauku važan pronalazak mozaika iz sobe 21. On se datira u prvo stoljeće nove ere.
Po izradi ovakva vrsta mozaika poznata je pod imenom opus vermiculatum. Moguće je da je
grad poput Aquae S... imao i svoje vlastite majstore koji su izrađivali mozaike. Na objektu je
utvrđeno i postojanje fresko slika na zidovima51

Teško je jasno datirati gradnju ovog objekta zbog nadograđivanja i rekonstrukcija ali je izvjesno
da gradnja objekta započinje u prvom stoljeću nove ere. Nadograđivanje se vršilo i u
drugom i trećem stoljeću.52

Sjeveroistočno od objekta A, udaljenosti 30 metara, nalazi se “Objekat B”. U periodu istraživanja

koje nam donosi navadene podatke, sistematsko istraživanje ovog objekta nije izvršeno, pa
nemamo dovoljno podataka. Sjeveroistočno od objekta A i B nalazi se “Objekat C”
(hospitalium, hospitium). Objekat je longitudinalne osnove. Iako nije do 1958. godine do
kraja ispitano, utvđeno je da se radi o objektu sa oznakama lječilišta. Objekat je imao
instalacije za zagrijavanje, bio je opremljen dovodima za vodu i odvodima za kanalizaciju.
Predmeti koji su u svakodnevnoj upotrebi ovdje su vrlo rijetki. Kao i obvjekat A, i ovdje je
48
Pašalić, 1959, 119.
49
Bojanovski, 1988, 152.
50
Isto, 121.
51
Isto, 124.
52
Isto, 125.

12
 vršeno nedograđivanje.53
Pašalić pretpostavlja, na osnovu istraženog, da se ovdje radilo o javnom objektu u kojem su
smještaj pronalazili stranci koji su zbog odmora ili liječenja posjećivali Aquae S.... 54

Batonov ustanak

Na vrhuncu moći Rimskog carstva, kada je pod rimskom vojničkom čizmom

zemlja drhtala i u najudaljenijim krajevima carstva, u provinciji Dalmaciji je zapaljena vatra koja
je uplašila i same stanovnike Vječitog grada. Ostalo je još samo područje Markomanije koje su
rimske vlasti nastojale zauzeti da bi učvrstile granicu na rijeci Labi. Za ovaj vojnički poduhvat
trebalo je regrutovati vojnike iz provincije Dalmacije. Regrutovani vojnici kao pomoćne trupe,
umjesto da se upute prema sjeveru, podigle su ustanak predvođene Batonom Dezitijatskim i brzo
savladale rimske formacije koje su ih trebale regrutovati i poslati na ratište. Međutim,
regrutovanje je bilo samo povod za ustanak.55 Nekoliko desetina godina pokoreni ilirski narodi
bili su pritisnuti teškim zahtjevima Carstva. Iako su imali svoju unutarnju autonomiju, ilirski
narodi su bili podvrgnuti plaćanju poreza u vidu zemljarine i glavarine te ostalim sitnijim
porezima.56 Poseban teret za stanovništvo predstavljalo je plaćanje poreza u novcu, kada je istog
nedostajalo.57 Takođe su i rudna bogatstva prodavana zakupcima u bescjenje. Provincijska
rimska uprava je takođe opterećivala stanovništvo tako što je ilirska zemlja davana u zakup
kolonistima i veteranima. Povrh svega, od ilirskog stanovništva su se okorištavali i trgovci
robljem i ostali zelenaši što je omogućeno Augustovom zakonodavnom politikom.58 Ovakva
vrsta iscrpljivanja ilirskih naroda, probudila je u ilirskim narodima bijes i ujedinila ih u jednakoj
želji za oslobađanjem, iako je ove narode pratilo međusobno sukobljavanje u ranijim periodima.

53
Isto, 127, 130. Prva fusnota na stranici ne smije biti Isto, tako]er ne smijete cijelu stranicu u tekstu imati iy istog
rada jer se to smatra plagijatom. Dopunite nekoliko recenica iz drugih radova. Iako je Mesihović vodeći autoritet za
Batonov ustanak kako biste izbjegli plagijat koriste i druge autore poput Bojanovskog.
54
Isto, 131.
55
Isto, 164.
56
Isto, 154.
57
Isto, 156.
58
Isto, 153.

13
 Vijest o pobuni Dezitijata brzo se proširila kod drugih ilirskih naroda i Iliri su,
zbog nedostatka rimskih rupa koje su povućene sa ovog područja, brzo zagospodarili prostorom.
Preduslov za ovako brzu reakciju i poraze rimskih trupa bio je dobra naoružanost samih
Dezitijata.59 Ustanak je ubrzo dobio i novo središte – narod Breuka predvođen vojskovođom
također pod imenom Baton. Ugušivanje ovog ustanka je trebao predvoditi carev sin Tiberije koji
je za ugušivanje ustanka dobio izvanredna ovlašćenja tj. vrhovno vojno i civilno zapovjedništvo
na prostoru Ilirika.60

Neuspjeli napad Batona Dezitijatskog na Salonu te se njegova vojska podijelila u dvije grupe.
Jedna je krenula prema jugu, a druga, predvođena samim Batonom, prema gradu Sisciji, ali
ga je preduhitrila legija Valerija Mesalinusa, kojeg je Tiberije poslao kao prethodnicu nakon
što je shvatio veličinu i opasnost ustanka, i brzo sklopio mir sa Markomanima. Kod Siscije
je uslijedila dvostruka bitka sa obostranim uspjehom.

U međuvremenu Baton Breučki je neupješno opsjedao Sirmium, a u rat se uključuje i namjesnik

Mezije Aul Cecina Sever i na rijeci Dravi je uspio poraziti Breuke uz velike gubitke.

Shvativši da podjeljeni ne mogu napraviti veliki iskorak, Baton Dezitijatski je poduzeo korake za
spajanje sa Breucima, te se zajedno utvrđuju na planini Alma (današnja Fruška gora).
Uslijedili su manji okršaji sa odredima koje šalje Cecina.

Tiberije je u Sisciji organizova svoj štab za protuustanička djelovanja, a taj period reorganizacije
vojske su ustanici iskoristili da prošire svoju vlast sve do granica Italije što je izazvalo
paniku, glad i poskupljivanje robe u Rimu.61 August je pozvao na hitno donošenje krajnjih
mjera za ugušivanje ustanka.

Ustanici su sada vladali područjem od Via Egnatije do rječice Kupe, i od Drave pa sve do
Jadranske obale. Ustanku se sada pridružuju Delmati i Pirusti, dok su Liburni ostali lojalni
Rimu.

59
Mesihović, 2011a, 194.
60
Isto, 271.
61
Isto, 297.

14
Ustanici su za taktiku ratovanja sada odabrali gerilski pristup i utvrđivanje u gradinama. Zbog
toga se Tiberije odlučio na kaznene ekspedicije sa kojima će uznemiravati stanovništvo i
uskraćivati opskrbu vojsci. Uvu taktiku je namjeravao prevashodno primjenjivati u
sjevernim, ravnicarskim područjima. Kod Svetonija nailazimo na podatak da su Rimljani za
ovo ratovanje mobilisali 15 legija i isto toliko auksilijarnih jedinica (ukupno skoro 190
hiljada vojnika). Zbog težine rata pojavljuje se paralelno sa glađu i kritika Augustove
politike. To je navelo Carstvo da angažuje i Germanika na području Ilirika. Ipak, Tiberije
nije odustao od svog pasivnog pristupa ratu. Ovakav pristup ratovanju donio je ustanicima
62
glad i pojave epidemije Iz Male Azije stiže sa svojim odredima vojskovođa Marko
Plaucije Silvan. Njegovo nastojanje da poveže linije je dovelo do jedne od najvećih bitaka u
historiji rimskog carstva – bitka kod Vulkajskih močvara. Iako je po Rimljane bitka započela
katastrofalno, na kraju je hrabrost legionara bila odlučujuća. Tok bitke je prevagnuo na
stranu Rimljana. Tiberije je ponovo prestrojio vojne formacije i nastavio pustošenje, dok je
Germanik u međuvremenu porazio Mezeje. U 8. godini počelo je da se realizuje na terenu
Tiberijevo lukavstvo. U ustaničkim redovima moral je opao, zemlja je bila opustošena i
pojavilo se dezerterstvo.63 Zbog obimnih pustošenja Panonske ravnice Baton Breučki se
upustio u pregovore sa Rimljanima, na štetu ilirskog saveza. Na takvu odluku Batonu se
suprotstavio Pines, kralj Breuka.64 Baton ga je zarobio i poslao Rimljanima, a zvanično se
predao Rimljanima u donjem toku rijeke Bathinum 3. avgusta 8. godine nove ere. Postoje
dileme u historiografiji da li je ovoj predaji prethodila teža bitka ili je ipak izvršena u
mirnim okolnostima. Mesihović smatra da je ovoj predaji ipak prethodio mirniji razvoj
situacije jer je teško vjerovati da bi u uslovima teških sukoba Rimljani pristali na
sporazumnu i mirnu predaju.65 Na to je Baton Dezitijatski reagovao napadom na Breuke i
zarobljavanjem njihovog vojskovođe.66 Baton Breučki je uskoro pogubljen. Pobjede koje je
ostvario Tiberije su ga proslavile u Rimu te je tamo bio pozvan, a komandu nad trupama u
Iliriku preuzeo je Germanik. Želja za velikom pobjedom gurnula je Germanika u odlučnu
ofanzivu, ali osim velikih gubitaka, ova taktika nije donijela ništa više. Kriza na frontu
zahtjevala je povratak Tiberija.
62
Mesihović, 2009, 1- 2.
63
Mesihović, 2009, 2, 6.
64
Isto, 3.
65
Isto, 7, 8.
66
Isto, 21.; Mesihović, 2011a, 355.

15
On je reorganizirao trupe i započeo u ljeto 9. godine nove ere odlučne operacije. Napadi su se
vršili u tri pravca: u jednom pravcu djeluje Marko Lepid, u drugom Plaucije Silvan i u
trećem Germanik. Uz Germinaka je bio i Tiberije i njihov cilj je bio udar direktno na odrede
Batona Dezitijatskog. Na putu prema Jadranskom zaleđu, Germanik je preusmjeren u
područje današnje srednje i gornje Bosne. Baton Dezitijatski se sklonio u grad Andertij. U
blizini ovog grada sukobio se sa Tiberijem i bio je poražen.

Nakon ovog poraza, Ilirima je još ostalo snage za jednu odlučnu bitku. Ona se desila kod
Ardube, posljednjeg utočišta ustanika. Nemiri i dezerterstvo u taboru ustanika samo su
olakšali Germanikovim trupama da okončaju ustanak. Baton Dezitijatski, vidjevši da je
nemoćan odlučio se na predaju Tiberijevim snagama krajem 9. godine.67

Time je i okončan Veliki ilirski ustanak, jedan od najtežih ratova koje je vodila Rimska država u
svojoj historiji. Baton Dezitijatski bio je spoveden u Rim. Gubici domorodaca bili su
stravični: skoro pola dezitijatskog stanovništva stradalo je u ovom ratu.

Da se ne bi ponovila slična situacija u budućnosti, uskoro je Ilirik podjeljen da gornji i donji dio
zbog lakše kontrole provincija i započeo je proces kulturološkog uzdizanja ove provincije
kroz romanizaciju i infrastrukturnog kroz gradnju cesta i gradova.

67
Mesihović, 2011a, 414 – 415.

16
Zaključak

Proces masovnijeg naseljavanja današnjeg područja Sarajeva, prema tvrdnjama

istraživača, započeo je nakon povlačenja posljednjeg ledenog doba. Arheološki ostaci jasno
ukazuju na život i djelovanje pećinskog čovjeka na ovom području. Razlog ovakvom razvoju
historijskih procesa leži u privlačnoj snazi ovog područja koje se istiće po vrlo povoljnim
prirodnim uvjetima za život čovjeka. Navedeni uvjeti će omogučiti da se u kasnijim historijskim
fazama na ovom području oblikuje sjedilački način obitavanja. Kulturno-civilizacijski procesi u
području današnjeg Sarajeva išli su svojom uzlaznom putanjom u svim kasnijim historijskim
fazama.

U predrimskom periodu, kulturno-historijsku odliku sarajevskog područja kreirala je ilirsko-

panonska zajednica Dezidijata koja je imala izraženo razvijen ekonomski, religiozni i politički
život. Njihov dodir sa rimskim svijetom u početku će biti koban. Potreba Rima za brzim
sticanjem prijeko potrebnih resursa teško će pogoditi Ilirske narode što će uzrokovati Veliki
ilirski ustanak u želji za oslobađanjem od strane vlasti. Ovaj Ustanak i njegov tragični kraj
odredit će daljnu sudbinu ovog područja, uvesti ga u historiju i podići kulturni život na viši
historijski nivo, zahvaljujući predostrožnosti i dalekovidnosti rimskih upravitelja.

Dolazak Rimljana u ove krajeve značio je ujedno i da se ovdje utvrđuje gradska (stambena)
kultura. Za domoroce – Dezitijate to je značilo silazak u ravnice i intenziviranje ekonomskih
odnosa. Stanovništvo više nije bilo isključivo vezano za poljoprivredno stočarsko privređivanje i
u procesu romanizacije ulazi u strukture grada i postaje njegov koonstitutivni faktor.
Na području današnjeg Sarajeva formira se strateški kulturno politički centar Aquae S... koji će
biti gravitaciono područje svih okolnih mjesta i uz popratni postepeni proces romanizacije,
učiniti da Dezitijati postanu integrativni faktor rimskog društva koji doprinosi moći Carstva,
prije svega kroz dopirnos u rimskoj vojsci. Sve podatke i tvrdnje koje smo iznijeli u radu

17
potkrijepljeni su sistematski arheološkim i historijskim naučnim istraživanjem koji osvjetljavaju
antičku prošlost današnjeg grada Sarajeva.

Literatura

 BOJANOVSKI 1974.: Ivo Bojanovski, Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji

Dalmaciji, ANU BiH, Djela, XLVII, CBI 2.
 BOJANOVSKI 1988.: Ivo Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANUBiH,
Djela LXVI, CBI 6, Sarajevo.
 IMAMOVIĆ 1977.: Enver Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području
Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
 MESIHOVIĆ 2011.: Salmedin Mesihović, Dezitijati, (u rukopisu) Sarajevo, Dopunjena
verzija doktorske disertacije: Dezitijati: kulturna i narodnosno-politička
zajednica u Iliriku i osvajanja Oktavijanova doba, Zagreb, 2007. (academia.edu)
 MESIHOVIĆ 2008.: Salmedin Mesihović, Inscriptiones Latinarum Saraevonensis,
Historijska traganja I, Institut za historiju, Sarajevo, 9 – 68. (academia.edu)
 MESIHOVIĆ 2011a.: Salmedin Mesihović, Rimski vuk i ilirska zmija, Sarajevo.
(academia.edu)
 MESIHOVIĆ 2011b.: Salmedin Mesihović, ANTIQVI HOMINES BOSNAE, Sarajevo
(academia.edu)
 MESIHOVIĆ 2009.: Salmedin Mesihović, Baton Breučki - predaja i kazna (prilozi
antičkoj historiji sjeveroistočne Bosne), Gračanički glasnik, XIII, broj 7, 4 - 50,
Gračanica.
 PAŠALIĆ 1960.: Esad Pašalić, Antička naselja i komunikacije u Bosni i Hercegovini,
Sarajevo: Zemaljski muzej.
 PAŠALIĆ 1959.: Esad Pašalić, Rimsko naselje na Ilidži kod Sarajeva (Prvi prethodni
izvještaj o iskopavanjima 9 -1958 god.). GZM, N.S. Arheologija, sv. XIV. 113- 136+Tbl.
I - V.
 PAŠKVALIN 2000.: Veljko Paškvalin, Ilirsko-panonsko pleme Desitijata srednje
Bosne u rimsko doba i rekognosciranje njihova područja, ANU BiH, XXXI, CBI 29. 191
– 241, Sarajevo.

18
Sadržaj

Uvod 2
Historijat istraživanja 3
Sarajevo i njegova okolina u antičko doba 4
Geografske pretpostavke i život na tlu Sarajeva prije dolaska Rimljana. 4
Područje koje su naseljavali Dezitijati. 5
Područje Sarajeva po dolasku Rimljana 5
Tragovi antičke kulture na području današnjeg Sarajeva 6
Rimske ceste na području današnjeg Sarajeva 9
Aquae S 10
Batonov ustanak 13
Literatura 18

19
Cijenjeni kolega Begoviću,

Vaš rad je dosta solidno urađen. Iščitali ste literaturu i dosta dobro konceptualno osmislili
rad. Zadanu literaturu uzuzev Ćemanove knjige, do koje je istina teško doći, ste koristili. U radu
se nazire fino urađena historijska analiza. Rad ima dosta pozitivnih strana. Međutim ima i
određenih propusta. Uvod dosta loše napisan bez merodološkog aparata, cilja rada i slično.
Potom imate tehničkih propusta poput toga da niste svaki pasus uvukli opcijom tab (kao što ja
sada činim kako biste vidjeli kako to izgleda). Potom u fusnotama umjesto fonta Times New
Roman koriste Calibri. Na 2 - 3 mjesta Vam su se pokrale pune fusnote, što ne treba. Ono što
medotološki nije dobro jeste da na jednoj stranici citirate samo isti rad profesora Mesihovića,
misli se na Batonov ustanak. Prva fusnota na stranici ne smije biti Isto, takodjer ne smijete cijelu
stranicu u tekstu imati iy istog rada jer se to smatra plagijatom. Dopunite nekoliko recenica iz
drugih radova. Iako je Mesihović vodeći autoritet za Batonov ustanak kako biste izbjegli plagijat
koriste i druge autore poput Bojanovskog. Pored toga nemojte koristi prvo lice ... umjesto
smatramo pravilno je smatra se, nema riječi nam i slično. Naime, iako to nije kardinalna greška u
antičkoj historiografiji nema tog načina pisanja kako bi se izbjegla pristrastnost.

Obavezno na kraju rada napraviti Prilog radu sa tekstom natpisa i fotografijom. Riječ je o
ečpigrafskim spomenicima koji su važni za historiju prostora današnjeg Sarajeva u antičko
dobba.
Natpise navodite ovako :
Naziv natpisa : Natpis Apolonu Tadenusu-Aquae S…
CIL III, 13858= ILJug I, 92 :
Apollin[i] / Tadeno / Charmidis / col(oniae) d(onum) d(edit)
«Apolonu Tadenusu, Harmidis, kolonije daje posvetu.

Znači navodite samo broj kataloga ( CIL, Iljug, AE) i tekst natpisa ...
Pohvalno je to što ste u tekstu odvojili bitno od nebitno. Kako ne biste glavni tekst
opteretili nepotrebnim detaljima Vi ste u fusnotama dali dodatna objašnjenja što je svakako jako
dobro. Molim Vas da na dan odbrane, 2.12.2015. donesite isprintnu ovu radnu verziju sa mojim
komentarima i naravno novu ispravljenu.Ova, radna verzija ne mora biti spiralno uvezana.

20
S poštovanjem,

Viši ass. Amra Šačić, MA

21