ISA UPANISHAD

U principu, svaki komentar umetničkog dela, kao što je poetski tekst,

smanjuje broj mogućih asocijacija, te tako sužava njegova slojevita
značenja. U slučaju suviše sažetih stihova, kao što je to ova upanišada,
postoji oprav-dan rizik sasvim pogrešnih i neubedljivih asocijacija, naročito
iz pozicije savremene civilizacije i jezika na koji su dotični stihovi prevedeni.
Iako je – u ovom slučaju – prevod znatno precizniji od originala, njegovo
tumačenje još uvek izmiče neupućenom čitaocu. Pored toga, komentar ove
upanišade može da posluži kao model i osno-va za samostalno tumačenje
ostalih, koje su – uzto – znatno konkretnije i pristupačnije.

Potpuno je i ono i ovo, iz onoga ovo drugo raste; kad iz

jednog ostalo izraste, ono opet celo preostane. Mir –
tišina – spokojstvo

Nevidljivi i neopipljivi apsolutni duh bez ostatka ispunjava ceo kosmički

prostor. Taj isti prostor zaprema i mate-rijalni svet, pristupačan čulnom ili bar
instrumentalnom iskustvu. Njihova se koegzistencija može razumeti tako da
se ovaj – relativni – svet shvati kao nekakva slika u onom – apsolutnom.
Kao što pokretne slike na filmskom platnu ne menjaju samo platno, tako i
apsolutni duh ostaje isti bez obzira na pojavljivanje ili brisanje relativnog
sveta. Za razliku od slika – različitih od platna, koje na njega dolaze spolja,
svet je strukturisan unutar svetoga duha, bez ikakvih dodataka sa strane.
Pritom se od samog duha ništa ne oduzima.

Bog prožima sve na svetu, pokretno i nepokretno; uživaj

u odricanju, kome blaga pripadaju?

Ličnost svemogućeg boga prožima apsolutni duh, a kroz njega – i

relativni svet. Ceo ovaj svet potiče od boga. Đagat u najširem smislu znači
kretanje, zatim ljude i životinje – kao pokretna bića – za razliku od
nepokretnog bilja, pa i čitav materijalni kosmos, zasnovan na kretanju. Kad
se to kretanje zaustavi – relativni svet se gasi, poput filmskih slika. Sa ove –
relativne – strane, posedovanje tako nestvarnih stvari predstavlja hvatanje
magle, a sa one druge – apsolutne, njihova uslovna egzistencija pripada
jedino bogu. Prema tome, treba živeti duhov-no izdignut iznad svih blaga
ovoga sveta i njihovog prividnog posedovanja.

Delujući na tom svetu proživećeš sto godina; inače se ne

bi za te tvoja dela vezivala. Pakleni su ti svetovi, slepom
tamom pokriveni; posle smrti njima idu koji duše
pogubiše.

Živeći i delujući na tom svetu kroz jedan ljudski vek od sto godina – u
najboljem slučaju, mi okivamo svoje duše materijalnim vezama. Za
oslobađanje od tih veza potreban je bar još jedan takav život. Tako
zarobljena duša provodi međuvreme između dvaju života u paklenom svetu,
kao simbolu košmara svoje psihičke strukture, i radikalnom čistilištu od te
strukture. Kao što je mrtvo telo odvojeno od duše, tako se duša odvojena od
boga može smatrati duhovno mrtvom. Njeno (po)gubljenje je posledica
delovanja date osobe na ovom svetu. Kao uteha može da posluži
mogućnost vaskrsavanja i oslobađanja duše u budućnosti.

Ne kreće se, a od uma brži je, ni sva čula dostići ga ne

mogu; ostajući miran u svom spokoju, sve pretiče i
kretanje daruje.

Slojevita struktura relativnog sveta ukazuje na apsolutni duh, kao svoju

graničnu vrednost. Što su finije, mate-rijalne strukture su stabilnije i bogatije
energijom. U njima su talasi suptilniji, a njihovo prostiranje sve brže. Iako
potpuno miran, svemogući sveti duh trenutno prenosi informacije na svako
odstojanje. U njemu se prostor svodi na jednu tačku, a vreme prevazilazi. To
što je u apsolutnom duhu potpuni mir, u relativnom svetu se ispoljava kroz
ograničene mogućnosti kretanja. Na potezu između njih, što je kretanje
finije, ograničenja su manja. Iako kretanje inicijalno potiče od boga, ono se
konačno u njemu prevazilazi.

On se kreće – i ne kreće, on je blizu – i daleko; on

prožima sve ostalo, i sve sobom obuhvata.

Uz tri prostorne i jednu vremensku osu, pravac po dubini strukture

predstavlja petu dimenziju. Kao što su suk-cesivni događaji u jednoj tački
prostora pomereni po vremenskoj osi, tako paralelni svetovi koegzistiraju u
raznim slojevima strukture. Iako sveprisutan pored nas i u nama, sveti duh
je od materijalnog sveta udaljen po dubini strukture. U zavisnosti od nivoa
svesti pojedinaca, on je jednima veoma blizu, a od drugih je vrlo daleko.
Poput sunđera potopljenog u vodu, relativni svet je sasvim prožet
apsolutnim duhom, pa i njime potpuno obuh-vaćen. Tako se prevazilaze sve
prividne suprotnosti iskazane u ovim stihovima.

Ko sva druga živa bića u dubini duše vidi, istu dušu u

svih bića, njega ništa ne zbunjuje. Ko u sebi druga bića
kao sopstvo prepoznaje, nema greške ni zablude u
jedinstvu sagledanom.

Onî koji dosegnu apsolutno stanje svesti doživljavaju sveti duh kao
svoju sopstvenu dušu. Sa jedne strane, u toj duši su smeštena sva živa
bića, a sa druge, to je istovremeno i njihova duša, bez obzira koliko su
pojedina od njih toga svesna. I više od toga. Gledano sa relativne strane, ta
bića su sastavni delovi svetoga duha, a sa apsolutne, zajedno sa tim duhom
ona čine jednu nedeljivu celinu. Svojim duhovnim okom, realizovane osobe
sve to neposredno vide. Njih ne zbunjuju prividne suprotnosti kao što su
kretanje i mirovanje, udaljenost i blizi-na, spoljašnjost i unutrašnjost. Svoje
greške i zablude oni su ostavili u relativnom svetu.

Sveprisutan, nepovrediv, suptilan, neuprljan blatom ili

gresima; sve nadgleda, sam po sebi bivstvuje, po zasluzi
dužnosti određuje kroz eone svekolike večnosti.
Slojevita struktura relativnog sveta hijerarhijski je uređena duž pete ose.
Bar kao potencijalna mogućnost, kroz tu strukturu se proteže ljudska
egzistencija. Iznad najvišeg relativnog sloja, kao idealna referenca, stoji ap-
solutni duh. Prema njemu se vrednuju relativne osobine, tako da je sve
nasuprot njega nedostatak, a sve u njegovom pravcu – kvalitet. Budući
izvan relativnih osobina, on se ne može opisati relativnim pojmovima ljud-
skog jezika. Umesto toga, ti se pojmovi projektuju duž ose, pa mu se
kvaliteti pripisuju, a nedostatci se od njega izuzimaju. Već to je dovoljno za
njegovu vladavinu relativnim svetom.

U slepu tamu ulaze koji se delu predaju, u gušću tminu

zalaze koji se znanju odaju. Znanje, kažu, nudi jedno,
delovanje daje drugo; to smo čuli od mudraca, tako su
nam govorili. Ko zajedno praktikuje saznanje i delovanje,
delovanjem smrt odlaže, a sa znanjem besmrtan je.
Pet relativnih slojeva ličnosti čine tri grupe – (1) materijalni i energetski,
(2) mentalni i kognitivni, i (3) duševni sloj – kao uzastopne stepenice na putu
prema bogu. Na prvu se odnosi delovanje, na drugu saznanje, a na tre-ću
verovanje. Vezivanje za bilo koju od njih predstavlja stagnaciju na
duhovnom putu, ili duhovni mrak. Tek dve stepenice zajedno omogućuju
jedan iskorak prema svetome duhu. Tome koraku prethodna stepenica
obezbe-đuje oslonac, a sledeća mu otvara perspektivu. Pritom su veze za
srednju stepenicu najčvršće, pa je na njoj i mrak najgušći. Kao centralni deo
strukture ličnosti, ona se ne može zaobići.

U slepu tamu ulaze koji u ono veruju, u gušću tminu

zalaze koji o ovom mudruju. Ovo, kažu, daje porast, ono
nudi opadanje; to smo čuli od mudraca, tako su nam
govorili. Ko zajedno upražnjava saznanje i verovanje,
verovanjem smrt negira, a sa znanjem besmrtan je.
Duhovna teorija poznaje dva idealizovana puta za sjedinjavanje s
bogom. Prvi zahteva samostalno penjanje uz strme duhovne stepenice, a
drugi se svodi na otvaranje svoga srca prema bogu, da on sam u njega uđe.
Svaki od njih ima izvesne prednosti i nedostatke. Iako je – u prvom slučaju –
ličnost sve jača, bez ispružene božije ruke ne može da savlada čitav put, pa
se često – pre vremena – sama proglasi bogom. U drugom slučaju, sve
sitnija ličnost nema sposobnost jasnog razlikovanja, pa se u njeno srce –
pre boga – obično useli neki od po-menutih samozvanaca. Samo
najodvažnije osobe kreću na put otvorenog srca.

Iza koprene zlaćane krije je lice istine; otvori se jarko

sunce, da je pravednik sagleda. Sunce jarko, lučo jedina,
sine bož'ji, ukloni zrake, povuci jaru svoju; tvoj pravi
blaženi lik hoću da vidim, jer ta ista ličnost, to sam
upravo ja.

Relativni vidokrug je obasjan prividnom svetlošću ovoga sveta. Njome je

zasenjen duhovni put, kao i njegovo odredište. Uzdignute glave i otvorenog
srca, uz očekivanu božiju pomoć, odvažni duhovni putnik nastoji da
pronikne relativni svet upravo kroz Sunce, kao izvor njegove svetlosti.
Umesto skrušenog vapaja sagnute gla-ve, oprosti bože meni grešniku, on
ushićeno kliče: pokaži bože svoje lice meni pravedniku. Umesto – manje ili
više vešto – skrivene namere da lažnom skromnošću nekako umilostivi – po
 pretpostavci okrutnog – boga, on mu se iskreno obraća kao samome sebi,
očekujući da u njemu prepozna upravo sebe.
Neka moj dah uđe u večiti duh napuštajući sagorelo
telo; ume moj, pamti moja dela, pamti ume moja dela,
amin. O vatro, izvedi nas na pravi put u skladu sa dobrim
običajima; sagori naše neugodne grehe i primi od nas
veliku zahvalnost. Mir – tišina spokojstvo.
Hrleći prema apsolutnom duhu, duhovni putnik ostavlja iza sebe sav
relativni svet, zajedno sa svojim materi-jalnim telom. Sva svoja dela,
zapisana u psihičkoj strukturi, on ostavlja tome svetu na korišćenje ili
čuvanje do svoje – eventualne – sledeće inkarnacije. Tradicionalno
spaljivanje tela simboliše sagorevanje nepoželjnih kar-mičkih elemenata u
psihičkoj strukturi, a vertikalno izdizanje plamena i dima – uznošenje duše
prema bogu. Iza troglasa âű^, triput se ponavlja izraz śânti, namenjen
relativnom i apsolutnom svetu, kao i prostoru između njih. Taj izraz je u
prevodu pokriven sa tri slična, međusobno pomerena značenja.

KENA UPANISHAD
Pomozi bože
da se razviju moji udovi,
govor, dah, i vid, i sluh,
snaga – i sva ostala čula.
Upanišade otkrivaju sveti duh,
da ga ja nikad ne zaboravim,
pa ni on, bestelesni sveti duh,
da ni on ne odbaci mene,
nego da me sebi prigrli.
Ta duševna hrana – iz upanišada –
da bude moje dobro, da meni pripada.
Mir – tišina – spokojstvo.

Otkud kreće, šta pokreće misao,

gde je izvor prvog daha životnog;
odakle nam mnoge reči naviru,
koja sila vidom, sluhom upravlja?

Sluh ušiju, pa i vid očiju,

govor reči, pa i misli uma,
dah životni – napuštaju mudri,
odlazeći u besmrtnost idu.

Tamo oči ne dopiru,

pa ni reči, niti misli;
ne vidimo i ne znamo
kako o tom besediti.

Različito od poznatog,
iza svega nepoznatog;
to smo čuli od starijih,
tako su nam objasnili.

Reč ne može iskazati

to čime se iskazuje;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.

Um ne može da zamisli
šta u njemu samom misli;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.

Okom niko ne sagleda

šta kroz oba oka gleda;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.

Ušima se ne da čuti
šta kroz same uši sluša;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.

Dah ne može doživeti

to što njemu život daje;
to je brahma, a ne ono
što se kao Brahma slavi.

Ako misliš da ga vidiš, to je samo

mali deo ispoljenja svetog duha;
kroz iskustvo lično ili više sile
još ga moraš razmatrati da ga spoznaš.
Ne mislim da jasno vidim,
ne da vidim il' ne vidim;
koji od nas to nazire,
taj nit' vidi, nit' ne vidi.
Ko ne misli – taj razume,
a ko misli – taj ne ume;
neukom je pristupačno,
 a učenom nedostupno.
Neposredna spoznaja
daje misli besmrtne,
snaga duše ističe
znanje neunuštivo.
Ako se to ovde desi – potpun uspeh,
ako se ne ostvari – težak poraz;
mudraci što sebe vide u svih bića,
odlazeći besmrtnost osvajaju.

Sveti duh pobedi za više sile;

tom njegovom pobedom
ove sile se ponesoše.

One mišljahu: Ovo je naša pobeda,

ona pokazuje našu snagu i veličinu.
On im se ukaza da ga opaze;
one se u čudu zapitaše:
Ko li je ovaj duh?

Ostali se obratiše ognju: Đata-veda,

ispitaj de ko je taj duh, da znamo.

Oganj mu priđe, a on ga upita: Ko si ti?

Ja sam oganj ili Đata-veda, odgovori.

Koje su moći u tebi, kao takvom?

Sve na zemlji mogu da sagorim.

Položi mu slamku, pa reče: Spali to.

Ovaj joj priđe, zape iz sve snage, ali
je ne zapali. Vrati se ostalima te
saopšti da nije doznao ko je taj duh.

Prozvan je zatim vetar: Matariśva

ispitaj de ko je taj duh, da znamo.

Vetar mu priđe, a on ga upita: Ko si ti?

Ja sam vetar ili Matariśva, odgovori.

Koje su moći u tebi, kao takvom?

Sve na zemlji mogu da raznesem.
Položi mu slamku, pa reče: Oduvaj to.
Ovaj joj priđe, zape iz sve snage, ali
je ne pomeri. Vrati se ostalima te saopšti da nije doznao ko je taj duh.

Pozvaše Indru: Velečasni, ispitaj

ti sam ko bi mogao biti taj duh.
On mu priđe, a ovaj iščeznu.

Tada Indra u eteru pristupi

prekrasnoj Umi Himalajskoj,
pa je upita: Ko je taj duh?

To je Brahma – reče ona,

njegova je i slavljena pobeda.
Tako doznadoše da je to sveti duh.
Zbog toga su ove više sile važnije
od ostalih, jer su Agni, Vaju i Indra
oni koji su bliže pristupili Brahmi,
oni koji su prvi zapazili sveti duh.
Zbog toga je Indra važniji od ostalih,
onaj koji je najbliže pristupio Brahmi,
onaj koji je prvi upoznao sveti duh.

Ovo je pouka o bljesku čiste svesti,

izložena u simbolima viših sila.

A sada – iz neposrednog iskustva:

Kad um jednom priđe svetome duhu,
i to iskustvo utvrdi u svom sećanju,
on želi da tu ostane, ili da opet dođe.

Takav duh je vredan divljenja,

kao takvog ga treba slaviti.
Toga, ko ga takvoga slavi,
sva živa bića silno ljube.

Gospodine, pouči me tajnom znanju.

Rečeno ti je znanje o svetom duhu,
upravo ti je izloženo tajno znanje.
Askeza, samokontrola i
delovanje njegov su oslonac,
učenje – njegovi udovi,
stvarnost – boravište.

Ko takvo znanje ima

slobodan je od greha,
i u najvišim beskrajnim
nebesima stabilno sedi.

Mir – tišina – spokojstvo.

Povodom GuruPurnime!

Praznik u čast Gurua, Rođendan Maharišija Ved-Vjase

Vyãsa je počašćen kao prvi guru na dan Gurupurnime, slavlja punog

mjeseca u mjesecu srpnju ili kolovozu, prema indijskom kalendaru.
Jedino je božanska osoba poput Vyãse mogla uspješno sažeti četiri Vede i
stvoriti epske priče.
Ukoliko je istina da je Guru čovjekovo vlastito Sebstvo (atman), koje
načelo leži iza učenja koje kaže da, koliko god da je učenik učen i koje
god okultne moći posjedovao, ne može postići samospoznaju (atma-
siddhi) bez Guruove milosti?
Iako je apsolutna istina da je Guruovo stanje – stanje čovjeka samog,
Sebstvo koje je postalo
individualna duša (jiva) putem neznanja, veoma je teško spoznati svoje
istinsko stanje odnosno prirodu bez milosti Gurua.
Guru Vyãsa je obnovio i nanovo osvježio Vedsku tradiciju. Poput
liječnika, on je analizirao potrebe društva i propisivao odgovarajuće
liječenje.
Vyãsa je najbolji od takvih liječnika jer je sastavio Vede On je glavni
guru za sve koji koračaju k Bogu. Usadio je sjeme teizma i njegovao ga
kroz slušanje - šruti, smrithi, šãstre i Mãhãbharatu. Dao je svijetu Gìtu i
Brahma Sutre, ideju neodvojivog ãtmana, priču o božanskoj igri, tajnu
promjenjive kreacije. Pripadao je vremenu 3800 godina prije Krista. Bio
je unuk mudraca Vasište, sin Parasarve i osnivač slavnog dragulja među
ršijima, Šuka.
Bãdaraãyana, tj. Vyãsa, nazvan i Veda Vyãsa (kompilator Veda,
upanišada, Mahabharate, purana itd. Vyãsa, podučava da upanišade
(Upanišade su objave (šruti prasthãna)) govore o brahmanu, osnovi
postojanja, čija je narav sat-ćit-ananda, koji je krajnji cilj razvoja bića.
Upanišade su kraj i vrhunac Veda i stoga se zovu Vedanta.
Vyãsa je počašćen kao prvi guru na dan Gurupunime, slavlja punog
mjeseca u mjesecu srpnju ili kolovozu, prema indijskom kalendaru.
Jedino je božanska osoba poput Vyãse mogla uspješno sažeti četiri Vede i
stvoriti epske priče. Zadatak je dugo trajao. Koliko god živio, Vyãsa je
bio veliki mudrac. Kaže se da je bio svjestan prošlosti, sadašnjosti i
budućnosti. Stoga je predvidio potrebu za očuvanjem svetih tekstova u
nadolazećem Kali razdoblju, današnjem vremenu moralnog urušavanja.
Upanišade također poučavaju o širenju pojedinačne vrijednosti u
univerzalnu, sveobuhvatnu prirodu života. Širenje (prepoznavanje)
atmana-pojedinačnog sebstva u vrijednost univerzalnog, kozmičkog
sebstva (brahman):
U Brahma sutri on povezuje glavne zamisli vedante na sređen način.
Sadrže znanje u svom koncentriranom obliku. Tu nam se razotkriva
priroda iskustva svijesti jedinstva. U tome s razotkriva maya (ono što
nije), sve stvoreno se prepoznaje kao izraz i igra jednog načela-
brahmana. U tom stanju svijesti čovjek je slobodan od neznanja (avidja)
te je postigao vrhunac razvoja duha i tijela, te postaje utjelovljenje Veda
(živi izraz znanja).
Glavna značajka vedske literature jest da je ona slojevita, i da razne vrste
spisa odgovaraju određenim stanjima svijesti čitatelja. Djelo kao što je
Brahma sutre namijenjene su aspirantima koji su stekli ne samo iskustvo
brahmana već su i usvojili razumijevanje putem spisa (upanišada,
Bhagavad gite, i drugih) Studij veda nije u čitanju Veda i analizi značenja
riječi već iskustvu transcendentalne svijesti koja omogućuje doživljaj
smisla svakog vedskog aforizma.
Potrebno je razviti viziju jedinstva u području raznolikosti relativnog
postojanja.
Vede nisu lako dokučive suvremenoj svijesti.
Težak je zadatak zaroniti u duboko more bespočetnih i beskrajnih Veda i
izroniti tako prekrasan biser ne zbog njegove rijetkosti nego zbog dubine
mora. Naši umovi ne mogu spoznati podsvjesne i svjesne dimenzije
Vedskih tekstova. Samo uzdizanjem u profinjenost više svijesti možemo
se nadati spoznaji istine uobličene u ovim stihovima.
Po učenju Veda, Guru se uistinu može zvati Gospodom.
Ako pitamo: Kako su onda neke velike ličnosti postigle znanje bez
Gurua?
Nekolicini zrelih ličnosti Gospod svijetli kao svjetlost znanja u njima i
dodjeljuje im svijest o istini.
Spoznaja brahmana nije odijeljena od znalca. Bez znalca nema
brahmana.
Za znanje brahmana, spisi daju smjer, ali čovjek sam treba krenuti u tom
smjeru koji daje cjelinu višu od intelektualnog za razumljiv zaključak
spisa.
Znanje uklanja sumnje, pojašnjava tehniku, i podržava tijek evoluiranja.
Jedna razina znanja poboljšava sposobnost razumijevanja i priprema za
sljedeću razinu znanja. Kad se iskustvo produbljuje, isto znanje stvara
sve dublje i dublje uvide.
Postupno, znanje postaje više od potvrde iskustva, postaje novi val
ispunjenja. Riječi ostaju iste, ali čovjek je u stanju ocijeniti dublju
stvarnost.
Razumijevanje znanja veda ovisi o razini vlastite svijesti. Kako je znanje
različito u različitim stanjima svijesti, vedsko su znanje različiti ljudi
različito tumačili.
Čovjek ne može vidjeti drugačije od onoga što on sam jest, stoga su
vedski komentari uvijek bili neka vrsta potvrde razine svijesti
komentatora.
Jaka privrženost učitelju i vjerno slijeđenje njegova učenja je najbitnija
kvaliteta istinske edukacije. Vjera i ljubav za gurua donosi brzi napredak
i spoznaje u sadhani. Ljubav prema guruu privlači milost učitelja i daruje
učeniku radost i prosvjetljenje.
Stoga uvijek održavaj živom svoju vjeru i predanost svom guruu. Tvoji
napori da postigneš istinski cilj u životu će tada biti okrunjeni uspjehom.
Guru stvara uvjete kako bi učenik mogao sebe pročistiti. Najteža stvar u
životu je čišćenje svijesti, sebe samog.

Rijeci guru deva

Kazu da su novinari u rujnu 1945., kada je zavrsio Drugi svjetski rat,

zeljeli cuti misljenje Shankarachariye Swami Brahmanande Saraswatija,
Shankarachariye Jyotirmatha, Guru Deva
Kako se tvrdi, on im je dao sljedecu izjavu, ciji dijelovi odgovaraju
drugim objavljenim citatima Guru Deva…..

«Stvarna pobjeda je ona, koja nikad ne moze biti preinacena.

Nitko sebe ne moze nazvati pobjednikom kada slomi vanjskog
neprijatelja, jer neprijatelji se mogu pojaviti opet.
Stvarna pobjeda je postignuta tek nadziranjem unutarnjih neprijatelja.
Pokoriti unutarnje neprijatelje je stoga jedini nacin svladavanja vanjskih
neprijatelja zauvijek, jer treba imati na umu da su nasi unutarnji
neprijatelji oni koji stvaraju vanjske neprijatelje.
Ti unutarnji neprijatelji su: slavoljublje, ljutnja, pohlepa, ulizivanje (false
attachment), samodopadnost (uobrazenost) i zavist ili ljubomora. To je
sesterokut (heksagon) koji prebiva u nama i privlaci sve sto treba iz
vanjskog svijeta kako bi nam stvorio neprijatelje. Zbog toga, svatko tko
zeli uzivati mir i srecu pobjedom nad svim neprijateljima, treba izvrsiti
prepad na sam izvor svih utjelovljenih neprijatelja – taj prepredeni
sesterokut koji zivi u nama. Unistenje neprijatelja u korjenu nije moguce
bez rastavljanja tog sesterokuta (slavoljublje, ljutnja, pohlepa, ulizivanje,
uobrazenost i zavist). To je ocigledno.
To je stvarnost, utemeljena na prakticnom iskustvu, za onog tko je
pobijedio te prepredene unutarnje neprijatelje i prekinuo glavni izvor
svih vanjskih neprijatelja. Na taj nacin svaki je neprijatelj svladan u
zacetku i nema ni jednog od koga bi se trebalo braniti. To je pobjednik,
koji moze biti zvan stvarnim pobjednikom. Za njega su vrata istinskog i
trajnog mira otvorena.
Za naciju koja zeli biti sasvim slobodna od neprijatelja i graditi svijet
mira i srece, neophodno je da ima takvog covjeka na celu svoje vlade,
koji je pokorio svoj unutarnji sesterokut. U protivnom, ti ljudi osim sebe
mogu unistiti i jos mnoge druge. Povijest je u proteklih nekoliko stoljeca
pokazala da su vladari snaznih nacija izazvali krvoprolice u svijetu pod
utjecajem svojih sesterokuta. To je zvjerski.
Oni koji nose teret vodjenja nacije trebali bi djelovati s razine unutarnje
spoznaje. Humanizam nije velik ako se vrsi preko necijeg sesterokuta i
siri val patnje sirom svijeta.
Uostalom, koliko dugo mozemo nastaviti unistavati vanjske neprijatelje?
Kad smo svladali jednog, drugi je spreman napasti nas. Na taj nacin mi
ne samo da smo neprestano ometani, vec se hladni rat nastavlja
ugrozavajuci mir i srecu cijelog covjecanstva svo vrijeme. To sigurno
nije znak ni pobjede ni svladavanja ma kojeg neprijatelja. Stoga je
kljucno da ljudi koji vode naciju budu oni koji su pokorili svoje
unutarnje sesterokute. To su zaista pobjednicki vodje koji mogu uspjesno
voditi drustvo, naciju i svijet na putu trajnog mira i srece.
Nije pretesko pobijediti sestorokut, ali ljudi to uzimaju kao nemoguce
bez da promisle. Najveci dio njih misli da samo savrseni svetac koji se
odrekao svega svjetovnog moze poraziti unutarnji sesterokut. To
vjerovanje utemeljeno je na potpunom neznanju. Onaj tko se odrekao,
odrekao se i samog uzroka sesterokuta, pa u njegovu slucaju pitanje
svladavanja uopce se i ne pojavljuje. Pobjednik sestorokuta je onaj koji
zadrzava svjetovne odnose, ali ne dozvoljava da od njih bude potcinjen.
Pruzi neprijatelju priliku da te zahvati, ali neka vidi da to ne moze
uciniti, jer otkriva da si prejak. Samo tada on se moze smatrati
porazenim.
Da bi razvodnili prepredene celije unutarnjih neprijatelja, nije
neophodno vrsiti visegodisnje pripreme poput ratnih i zapoceti s
ubijanjem, koje cini svijet da visi izmedju zivota i smrti. Jedina stvar
neophodna za to je postati neopterecen i djelovati sa stvaralackom
mastom.
Biti neopterecen je gledati ispravno. Osoba koja gleda stvari onakvima
kakve jesu je neopterecena osoba. Nema nikakve razlike izmedju onog
što stvar jest i kako je osoba vidi. Njezino glediste je potpuno
uravnotezeno. Njezino razumijevanje stvari je pravilno – drugim
rijecima, ona nikad ne tumaci krivo. Ako je svijet nestvaran, ona mu ne
daje znacaj realnosti. Ako je Brahman stvaran, ona ga uzima kao
stvarnog. Kada se uvjeris u nestvarnost svijeta i vjecnost Atmana, tada
postajes neopterecen. Tada vidis stvari u njihovom stvarnom liku.
Kad kazemo da je svijet nestvaran, mislimo da on moze postojati takav
kako izgleda samo za neko vrijeme i da ce izgledati drugacije u
buducnosti. Svatko doista vidi da sve u svijetu iscezava i da ce nam
nedostajati jednog dana – najmanje i najvece – svemu je odredjena
promjena. Svatko jasno vidi koliki mnogi su se rodili i koliki mnogi
umiru pred nasim ocima. To je ono sto zovemo kratkovjecnost svijeta.
Mi vidimo sve to kako prolazi, ali ne mislimo o tome.
Onaj tko je u svome srcu ucvrstio poimanje o kratkotrajnosti svijeta, kroz
proces prosuđivanja i dubokog promišljanja, on je osoba sposobna da
pobijedi unutarnji sesterokut. Jer onaj tko se uvjerio u prolaznost
cjelokupne svjetovne mnogostranosti, ne moze podleci svojoj pohlepi ili
vezivanju za bilo sto. On zna da objekt njegove pohlepe ili vezivanja
danas, biti ce nesto drugo sutra. Svjestan tih razocarenja, zelje i
privrzenosti ne kliju u njegovom duhu. Cak i samo njihovo sjeme biva
unisteno. Ni zavist tada vise ne postoji. On vise nije uobrazen u svom
dostojanstvu, velicini, ucenosti ili bogatstvu. Kada pohlepa, privrzenost,
uobrazenost i zavist nestanu, vise nije preostao razlog za ljutnju. Ljutnja
odlazi automatski. Njegove zelje uzmicu i okrecu se Bogu, s ishodom da
sada njegovo svjetovno djelovanje je prema nalogu osjecaja duznosti
prije nego strasti. Njegovo ponasanje automatski postaje pravilno i on
zivi u svijetu, a svijet ga ne dodiruje, bas kao sto lopocov list zivi u
vodi, bez da se smoci. Takav covjek nema preostalih vanjskih
neprijatelja i njegova podjednakost (sameness) upravlja svom prirodom.
Nitko nije sposoban poremetiti njegovo kraljevstvo mira. To je takva
osoba koja je «samadarshii» (nepristran) i veliki pobjednik, koji moze
povesti svijet prema cilju trajnog mira i srece.
Prema tome, pobjeda nad unutarnjim sesterokutom, je pobjeda najviseg
reda. Postizanje te velike pobjede je to cemu covjek treba usmijeriti
svoje napore.»

GURU DEV

Mjesto Ćitrakot je za one koji vole Ramu. Vrndavan je za one koji vole
Kršnu. Ćitrakot se nalazi na planinama Vindhye, jednom od najduljih
planinskih lanaca Indije.

U šumama Satana države Rewa sreo sam swamija Brahmananda

Sarasvatija kasnije Šankaraćaryje Đyotirmayaptihama, smještenom na
Himalaji na putu za Badrinat. Swami je bio jako dobro upućen u tradiciju
vedante i yoge.

Jedina hrana mu je bila slanutak pomiješan s malo soli. Živio je na brdu

u maloj pećini pokraj planinskog jezera. Seljaci su me odveli do tog
mjesta, ali tamo nisam nikoga zatekao. Ponovno sam se vratio sljedećeg
dana i pronašao na obali jezera nekoliko otisaka drvenih sandala.
Pokušao sam pratiti tragove, ali nisam uspio. Konačno, petog dana, iz
petog pokušaja, prije izlaska sunca, pronašao sam swamija pokraj jezera.
Pozdravio sam ga: 'Namo Narayan', uobičajenim pozdravom među
swamijimma, čije je značenje: 'Klanjam se božanstvenosti u tebi'.
Provodio je tišinu. Zato mi je kretnoj dao do znanja da ga pratim do male
pećine, što sam rado učinio. Bio je to osmi dan njegove tišine. Ostao sam
s njim cijelu noć. Nakon što je prekinuo tišinu, rekao sam mu svrhu mog
dolaska. Želio sam znati kako živi te upoznati način i metodu njegove
prakse.

Tijekom razgovora govorio mi je o Šri Vidyi, najvišem od putova kojega

slijede jedino ostvareni sanskrtski učenjaci Indije. To je put koji
obuhvaća rađa yogu, kundalini yogu, bhakti yogu i advaita Vedantu.
Učitelji ovog puta preporučuju dvije knjige: Val blagoslova i Val ljepote.
Kompilacija ovih dviju knjiga na sanskrtu zove se Saundaryalahari.
Postoji još jedan dio ove literature, nazvan Prayoga šastra, u obliku
manuskripta, a nalazi se samo u knjižnicama Mysorea i Barode. Ovi
tekstovi ne mogu se shvatiti bez pomoći kompetentnog učitelja koji i
sam prakticira ova učenja.

Swami Brahmananda je bio jedan od rijetkih siddha koji je imao znanje

Šri Vidya. Njegovo autoritativno znanje o Upanišadama, posebno o
Šankarinim komentarima, bilo je uzvišeno. Bio je, također, odličan
govornik. Swami Karparti, glasoviti znanstvenik, bijaše učenik koji je od
njega tražio da prihvati položaj i čast Šankaraćarye Sjevera, mjesto koje
je bilo prazno 300 godina. Kad god je putovao od jednog do drugog
grada, tisuće ljudi dolazile bi ga slušati. Nakon što je prihvatio dužnost
Šankaraćarye, dolazilo ih je još mnogo više. Vrlo atraktivna činjenica
povezana s njegovim načinom učenja bilo je kombiniranje sustava bhakti
i advaita. Za vrijeme mog kratkog druženja s njime, govorio je o
Madhusudaninim komentarima Bhagavad Gite.

Swami Brahmananda je imao Šri Yantru izrađenu od rubina. Pokazavši

mi je, protumačio je način na koji je štuje. Zanimljivo je primijetiti kako
veliki sveci usmjeruju sve svoje duhovne, mentalne i fizičke kapacitete
prema konačnom cilju. Među svim swamijima u Indiji koje sam
upoznao, samo je nekolicina njih koji su zračili takvim sjajem, a ipak
živjeli u javnosti, ostala nedirnuta svjetovnim iskušenjima i
uznemiravanjima.

ASPEKTI DUHOVNE SVIJESTI

 Suština Veda govori nam o duhovnoj razini svijesti.
Transcendentalnoj u kojoj nestaju sve dualnosti. To je stanje yoge ili
kozmička svijest o kojoj Krišna govori u Giti

Duhovna svijest omogućuje ispravan uvid u točku egzistencije u

kojoj se trenutno nalazimo. Duhovna svijest nam daje pravu
perspektivu, bilo da je riječ o odnosu prema sebi ili prema svijetu oko
sebe, odnosno prema manifestiranom nemanifestiranom aspektu svoga
biča.

Naime, jedan od dva osnovna aspekta duhovne svijesti jest onaj

iz kojeg sve zbivanje, život i postojanje te sav pojavni, materijalni
svijet djeluje kao privid, kao nešto što u stvari ne postoji. Tako će
mnogi Vedski pravci reci da je pojavni svemir iluzija, obmana ili
samsara. Vede govore o toj maji, kozmičkoj halucinaciji, ništa
stvarnijoj od fatamorgane, ali moćnoj i neodoljivo privlačnoj.
I mnogi kršćanski mistici iznose tu razinu svijesti, Sveti Ivan od Križa, ,
govori da jedini pravi put do Boga vodi prvo preko spoznaje sveopćeg
ništavila, preko čišćenja svijesti i čula od veza sa svakodnevnim životom
koji je iluzija te zatim k usmjeravanju svih svojih težnji prema stanju
unutrašnje i vanjske neovisnosti o svjetovnim zbivanjima.
Čuvene su Ivanove rečenice - "jedini put kojim je vrijedno ići
jest put koji vodi u ništa" ili "jer ništa nisam tražio, sve mi je bilo
dano". One govore o odvraćanju pozornosti sa svjetovnih stvari te
otvaranju uma prema suptilnim oblicima ispunjenja koje donosi duhovno
iskustvo.
Drugi aspekt duhovne svijesti tiče se spoznaje o karakteru pojavnog
svijeta i njegovoj dinamici. Pojavni svijet je dualan, sastavljen od
suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi. Prilagodba
procesima te sudjelovanje u njima na ispravan način vještina je koju je
moguće steci jedino povezivanjem s duhovnom razinom vlastitog bića.

Neznalice i utješni religijski pravci ove uzvišene Istine prepisuju

tvorevinama kao ateizam ili bezbožnost nesvjesni dimenzije u kojoj
nema prosudbe niti etiketiranja upravo zbog njihovih uskih okvira
svijesti uvjetovane dualnostima.
Manifestirani svemir je dualan jer u njemu nailazimo na
suprotnosti između kojih se odvijaju određeni procesi. To znaci da je
manifestirani svemir podložan promjeni. Ne moramo biti mistici da
bismo uočili nestalnost i promjenjivost svijeta u kojem živimo.
Naše sposobnosti mogu biti briljantne, možemo izlagati i pisati o smislu
svetih spisa i može se činiti i da raspolažemo nevjerojatnim vještinama,
no ako smo usmjereni na niža središta, i dualnost, osobnost djelujemo na
razini egocentričnosti, ili na kraju čak i porazno po same sebe. Ovo je
značajno shvaćanje, i treba ga uvidjeti. Naša razina mentalnih i
intelektualnih sposobnosti nije ni u kakvoj svezi s razinom svijesti na
kojoj djelujemo.

Prema većini komentara vedskih duhovnih škola za razumljivo

razlučivanje cjelokupna realnost ima dvije osnovne razine. Postoji
manifestirani, pojavni svemir ili, ukratko, materijalni svijet. S druge
strane postoji i nemanifestirani svemir ili duhovni svijet. Ako bismo
sveukupnu realnost nazvali jednom riječju Bogom, onda postoji Bog u
svom manifestiranom ili aktivnom stanju te Bog u nemanifestiranom,
suptilnom ili pasivnom stanju. Bog u nemanifestiranom stanju nalik je
pojmu potencijalne energije u fizici. Bog je ovdje svjestan sebe kao
Boga, svjestan je svih svojih potencijala, ali se nalazi u stanju mirovanja,
neaktivnosti i ne-djelovanja, u stanju koje krasi statičnost i sveopće
jedinstvo.
"On" (Bog nije on, ona niti ono. Bog može u manifestiranom
svemiru realizirati svoje potencijale, opredmetiti svoje ideje i
kristalizirati svoju svijest. - Dok koristimo rijeci treba imati na umu
njihovu površnost i nepotpunost) može kreirati razinu postojanja koju će
karakterizirati zakon akcije i reakcije, univerzalni princip promjene,
odnosno zakon stalne mutacije materijalnih tvorevina iz jednog oblika u
drugi.

Manifestirani svemir je dualan, u stalnom kretanju, podložan

konstantnoj promjeni. Zato ako postoji razina postojanja koja
nedvosmisleno jest, koja je stvarna i realna, onda je to prije razina
Boga u njegovom nemanifestiranom, izvornom, cistom stanju.
To s druge strane znaci da je manifestirani, materijalni svemir relativan,
da tvorevine i zbivanja u njemu i jesu i nisu pa je time manifestirani
svijet privid koji djeluje realno samo ako ga se doživljava vrlo
ograničenom (dualnom, personalnom-ja ego) percepcijom.
No, koliko god manifestirani svemir bio privid, za bića koja žive
u njemu on je realnost, doduše prolazna, ali ipak realnost.
Postojanje promjene očigledna je i sveprisutna činjenica i jedino su
zakoni promjene stabilni i nepromjenjivi. Zato neki karmički procesi
imaju za cilj spoznavanje i prihvaćanje zakona promjene kao prirodnog
životnog procesa, odnosno kao duhovnog znanja koje je nužno steci.
Jedino promjena svijesti, a s njom i promjena ponašanja te načina života
donosi pozitivne pomake
S druge strane, ima karmičkih procesa koji iniciraju svijest o tome da je
svo zbivanje u dualnom svemiru iluzija, da se nikakva promjena nikada
nije niti dogodila jer mi nikada nismo niti napustili naše prvotno stanje
jednosti s Bogom kao izvornom i očiglednom suštinom našeg bića.
Upravo zato mistici kažu da su svi ljudi već prosvijetljeni (jedno
s Bogom), samo toga nisu svjesni. Apsolutna istina i dojam
statičnosti, nepromjenjivosti, osnovna je karakteristika
nemanifestiranog svijeta, svijeta jedinstva. Izgleda paradoksalno, ali s
ove razine svijesti materijalni, opipljivi i vidljivi svijet doživljava se kao
iluzoran, a nematerijalni, suptilni, nevidljivi duhovni svijet kao realan i
istinit.
U promjenjivosti materijalnog svijeta leži njegova iluzornost, a u
stabilnosti i vječitosti duhovnog njegova istinitost.

Postavlja se pitanje zašto bi ljudska bića morala spoznavati i takve

dimenzije svijesti, odnosno razine stvarnosti, čemu ovakve spoznaje
služe i koja korist od njih. .
Dakle, život često za većinu je neznanje a time i patnja. No, s točke
gledišta apsolutnog svijeta, patnja je, kao i život, iluzija. Patnja
postoji zbog našeg otpora prema promjeni, odnosno zbog snažne
vezanosti za produkte manifestiranog svemira te nedovoljne svijesti
o nemanifestiranoj, duhovnoj dimenziji našeg bića. Patnju proizvodi
naš ego koji se vezuje za sadržaje našeg uma, odnosno objekte
dualnog svijeta.
Zbog prirode dualizma, što se više trudimo doživjeti jedino onu
pozitivnu stranu, utoliko više stvaramo onu negativnu, otud reakcije
i vezanosti za žudnju ili odbojnost.

U Vedama na primjeru yoge duhovna spoznaja jasno kaže ne

samo u dijelu o čakrama da je srž svetih spisa samoostvarenje To je
princip postignuća kozmičke svijesti, u kojoj pojedinačno Ja
spoznaje svoje sjedinjenje s univerzalnim Ja.

Da biste prišli Duhovnom, morate biti integrirani u svim nižim

središtima, i u cijelosti živjeti u ovom, sadašnjem trenutku. Smatrajte se
sretnikom, uspijete li doživjeti kozmičku svijest, bilo kojom duhovnom
sadhanom, makar i na tren. Jer, ona je u svojoj suštini neopisiv doživljaj,
i dovoljno je znati, da takva svijest postoji, te da označava vrhunac
evolucije čovjeka -iskustvo SJEDINJENJA.

AKO

-Radjard Kipling-
Ako možeš da sacuvaš razum kad ga oko tebe
gube i okrivljuju te za to;
Ako možeš da sacuvaš veru u sebe kada svi u tebe sumnjaju,
Ali ne gubeci iz vida ni njihovu sumnju;
Ako možeš da cekaš, a da se ne zamaraš cekajuci,
Ili da budeš žrtva laži, a da sam ne upadneš u laž,
Ili da te mrze a da sam ne daš maha mržnji;
I da ne izgledaš u ocima sveta suviše dobar,ni tvoje reci previše mudre;
Ako možeš da sanjariš,a da snovi ne ovladaju tobom,
Ako možeš da razmišljaš,a da ti maštanje ne bude cilj,
Ako možeš da pogledaš u oci Pobedi i Porazu
I da, nepokolebljiv, uteraš i jedno i drugo u laž;
Ako možeš da podneseš da cuješ istinu koju si izrekao
 Izopacenu od podlaca u zamku za budale,
Ako možeš da gledaš svoje životno delo srušeno u prah,
I da pogrbljen sa dotrajalim alatom ponovo stvaraš;
Ako možeš da sabereš sve što imaš
I jednim zamahom staviš sve na kocku,
Izgubiš, i ponovo pocneš da sticeš
I nikad, ni jednom reci ne pomeneš svoj gubitak;
Ako si u stanju da prisiliš svoje srce, živce, žile
Da te služe još dugo, iako su te vec odavno izdali
I da tako istraješ u mestu, kad u tebi nema nicega više
Do volje koja im govori: "Istraj!"
Ako možeš da se pomešaš sa gomilom, a da sacuvaš svoju cast;
Ili da opštiš sa kraljevima i da ostaneš skroman;
Ako te najzad niko, ni prijatelj ni neprijatelj ne može da uvredi;
Ako svi ljudi racunaju na tebe, ali ne preterano;
Ako možeš da ispuniš jedan nezaboravan minut
Sa šezdeset skupocenih sekundi,
Tada je ceo svet tvoj i sve što je u njemu,
I što je mnogo više, tada ceš biti veliki covek, sine moj!

ZAHTJEVAJ POBJEDU

Zahtjevaj pobjedu : Ako se ikada uhvatis kako branis svoje stajaliste,

objasnjavas zasto, ili opravdavas bilo sto, znaci da si porazen. To znaci
da nisi uspio prihvatiti tudji kut gledanja, ili cinjenicu da mozda nisi u
pravu. Strah je osvojio tvoj um i srce. Tvoje obrane, zidovi su podignuti i
ti si preplasen. Ne radi se o tome da si porazen od druge osobe, vec nad
tobom vlada onaj strah kojeg si sam kreirao. Sve dok ne prihvatis drugog
(ne moras se sloziti s njime) i sve dok si ugrozen od drugog, tvoje
pobjede ce biti odgodene, kasniti. Smijesan je zapravo svijet jer pravo
pobjedjivanje je prihvacanje, a ne opiranje, a pobjeda lezi u mudrosti:
kada se prestanes boriti i pocnes ukljucivati.
 ZELJA TISINE

Necu ti pozeljeti srecu, jer ljudi o sreci razmisljaju razlicito. Umjesto

toga pozeljet cu ti tisinu, jer tisina je mjesto na kojem nastaje sreca.
Zeljela bih da te tvoje vlastite zelje dovedu do tisine u dubini tvoje
svijesti. Na tom mjestu ces pronaci sve sto ti je potrebno da budes sretan.

Mogla bih ti pozeljeti mir (da, to ti od sveg srca zelim!), ali kako ces ga
postici ako ne poznas tisinu koja se nalazi u tebi? Zato ti zelim susret s
njom! Neka godina koja je pred nama donese tisinu u tvoj zivot. Jer, mir
prati tisinu kao jutro Sunce.

Kad bi ti moja zelja mogla dati snagu da svladas sve prepreke i nedace
koje te ocekuju, snazno bih ti pozeljela upravo to! Ali, snagu ti nitko ne
moze dati, ako ju ti sam ne pronadjes. I ona se nalazi na tihom mjestu u
tvojoj dusi, na mjestu kojeg uporno izbjegavas. I zato ti zelim da ove
godine pronadjes to mjesto. Kad to učinis, bit ces nepobjediv, a svaka
prepreka ispred tebe bit ce samo jedna nit u tkanju tvojeg postignuca.

Ne pada mi na pamet da ti pozelim mnogo novca, jer to jos nikoga nije

usrecilo. Umjesto toga zelim ti obilje tisine, jer tisina je mjesto iz kojeg
sve drugo nastaje. Cijeli je svemir stvoren iz tisine, pa kako bi onda tvoje
potrebe iz toga bile izostavljene? Trazi radije tisinu, trazi tihi izvor u sebi
samom, a ostalo će ti biti nadodano.

Mogla bih ti pozeljeti mudrosti, jer to ti je zasigurno potrebno. Ali, ni to

necu uciniti jer tvoja mudrost dolazi iz tihog sredista u tebi. Nije moguce
biti mudar, a ne poznavati tu tisinu. Radije nju trazi, a tvoja potraga ce
sama po sebi biti znak da je mudrost pronasla tebe.

Radosti i veselja si zeljan? Ako posjeces vocku, kakvu radost mozes

ocekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tisina u tebi, tvoje je
korjenje. Zelim ti da se nikad od njega ne odvojis. Zelim ti zivu tisinu;
njeguj ju svakoga dana, pa će i tvoji plodovi pjevati pjesmu radosti.
Bilo bi lijepo pozeljeti ti zdravlje, ali to je prazna zelja, ako vi sami ne
razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tisine koji hrani tvoja
postignuca i donosi ti radost, hrani i održava tvoje tijelo. Ne cini sebi ono
sto korijen ne bi cinio granama svog drveta. Slusaj svoje tijelo jer ono ti
stalno sapce rijeci zdravlja. Zelim ti dovoljno tisine da cujes taj sapat.

I na posljetku, ona najveca od svih zelja – zelja da u tvojem srcu zivi

ljubav. Možda nisi primijetio, mozda sam te zbunila, ali upravo to ti
govorim cijelo vrijeme! Jer, sto je ljubav ako ne nas najdublji korijen?
Kako cemo ljubav nazvati bilo čijim imenom, ako ona ne seze duboko,
duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva ziva stvorenja ovoga
svijeta? Da bi volio, cisto, iskreno i stvarno, trebas poznavati tisinu svog
vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duse, nastaju sreca,
mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tisina, to je
ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamti, ljubav, kao i istina, ljepota
ili suosjecanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav
je sila koja nas najviše spaja u tisini.
Zbog toga ti iz sveg srca zelim upravo to:

T I S I N U.

Kvantna medicina : deepak chopra

Staro i novo tijelo

Medicina buducnosti, kako neki nazivaju kvantnu medicinu, u velikoj je mjeri
zasnovana na otkricima kvantne fizike. Odatle i njeno ime. Stara paradigma koja
smatra da je tijelo sastavljeno od malih djelica materije polako odumire. Prema
novoj paradigmi, tijelo nije nacinjeno od cestica medusobno odvojenih
vremenom i prostorom, dakle atoma i molekula, odnosno tkiva koja se mogu
opipati jer su cvrsta i materijalna.
Zapravo, tijelo je mnogo nestvarnije nego nam to izgleda. Istrazivanjima s radio
izotopima utvrdeno je da 98% atoma od kojih se ljudsko tijelo sastoji nije bilo tu
prije godinu dana. Ti su se atomi nalazili u hrani, vodi i zraku. Atomi koji danas
sacinjavaju nase tijelo sutra ce biti dio nase okoline. Tako se primjerice, citav
kostur promijeni za tri mjeseca, jetra za sest tjedana, koza svaka cetiri tjedna, a
zelucana sluznica svakih pet dana! cak se i DNK mijenja, molukula koja nosi sve
genetske obavijesti o nama! Smatra se da je DNK postojana, ali kisik, vodik i
ugljik koji cine DNK nisu bili tu prije tri mjeseca! Mi, dakle, mijenjamo DNK svaka
tri mjeseca! Ispada da je fizicko tijelo puka apstrakcija. Izgleda cvrsto i
postojano, ali uopce nije tako. Sto je onda cvrsto i postojano? Sto je to sto nas
cini onakvima kakvi jesmo?
Chopra ce reci nesto poput ovoga: "Tijelo je lokalizirani skup energije i
informacija u beskonacnom polju energije i informacija kojeg nazivamo svojim
svemirom." Ali, to ce isto reci i za misli koje, u tom smislu, nisu nista drukcije.
Iznenada se pojavljuje identitet duha i tijela. Misao i molekula vise nisu samo
povezani, kao sto to smatra psihosomatska medicina, vec su doslovce jednaki.
I tijelo misli
Kojim dijelom tijela mislimo? Ponekad kazemo da netko "misli zelucem" ili
mozda nekim drugim dijelom tijela, no mozak ostaje nas favorit. Ali, izgleda da
najnovije znanstvene spoznaje potvrduju da citavo tijelo sudjeluje u mentalnim
procesima. Kad osjecamo srecu ili strah, napetost, uzbudenje ili bilo koju drugu
emociju, nas mozak stvara neuropeptide. To su kemijski prenosioci poruka.
Receptori za neuropeptide pronadeni su u limfocitima (stanicama imunog
sustava) a zatim i u drugim dijelovima tijela kao sto je zelucana sluznica, jetra,
bubrezi itd. To znaci da se svaka nasa emocija, a vrlo vjerojatno i svaka nasa
misao, prenosi do svih organa u nasem tijelu. Osim toga i ostale stanice u
nasem tijelu sposobne su proizvoditi iste takve neuropeptide koji se onda mogu
vezati za receptore u stanicama mozga. Dakle, i tijelo misli! Ono je zapravo
mreza tih impulsa inteligencije koji stalno komuniciraju jedan s drugim. Kvantna
medicina vise se ne bavi materijom vec mrezom informacija - zapravo
inteligencijom.
Kvantno tijelo
Tu mrezu Chopra naziva "kvantnim tijelom". U ajurvedskom nazivlju to bi bila
mreza "sutri" - impulsa inteligencije koji strukturiraju tijelo. Sutre su kvantne
fluktuacije u polju koje su drevni risiji (vidioci) dozivjeli kao zvukove. Taj zvuk, koji
stvara mrezu inteligencije ili kvantno tijelo moze se "cuti" - taj se proces naziva
"sruti". Kad ga cujemo stalno, odnosno sjecamo ga se - to se naziva "smrti".
Pojednostavljeno receno: kvantno tijelo (sutre) su obrazac na osnovu kojeg se
oblikuje materija (atomi odlaze i dolaze, a obrazac ostaje); biti u skladu s
kvantnim tijelom (sruti) znaci stalno ga se sjecati (smrti). Imati savrseno zdravlje
znaci odrzati sjecanje na pravilan obrazac kvantnog tijela koji je nepromjenjiv i
vjecan. Ako zaboravimo, gubimo dharmu (funkciju) a to znaci da se razbolimo i
na kraju umremo.
Ovakve postavke omogucavaju primjenu vrlo snaznih tehnika koje djeluju na
razini kvantnog tijela i vracaju nam sjecanje na savrsenstvo koje nosimo duboko
u sebi. Kad se toga prisjetimo, tvrdi Chopra, sve je moguce - i savrseno zdravlje i
vjecna mladost.
Ajurvedske metode
Ajurveda poznaje niz metoda koje pomazu "prisjecanju". Nacin na koji
"metaboliziramo" nasu stvarnost osobito je vazan. To cinimo putem osjetila pa
kvantna medicina osobitu pozornost pridaje upravo njima. Sve sto dozivljavamo
putem pet osjetila - mirisom, okusom, opipom, gledanjem i slusanjem - sve je to
informacija i energija koju probavljamo i ukljucujemo u nas bitak. Na taj nacin
obnavljamo informacije, odnosno sjecanja s kojima mozemo stvoriti novo tijelo.
Svaka komunikacija s okolinom moze posluziti za obnovu sjecanja na kvantno
tijelo ili za njegov zaborav. Tako ce velik dio prakticnog rada na kvantnom tijelu
biti putem umirivanja osjetila, posebnih vjezbi, rutine i prehrane. Sav taj prakticni
pristup (koji se u preventivnom smislu moze pronaci u Choprinim knjigama)
zasnovan je na zamisli o osnovnim nacelima kvantnog tijela: vati, pitti i kaphi. To
su nacela koja upravljaju nasim tijelom, ali i prirodnom okolinom. Najvazniji
zadatak rada na kvantnom tijelu je stvoriti ravnotezu izmedu njih, a to znaci
ukloniti sve prepreke iz kanala komunikacije izmedu kvantnog i fizickog tijela.
Te su metode prilicno jednostavne i lako se uklapaju u svakodnevni zivot
suvremenog covjeka. Ipak, buduci da je kvantno tijelo zapravo tijelo svijesti,
najvaznije metode kvantne medicine rabe svijest kao medij uspostavljanja
ravnoteze.
Svjesnost - suprotnost zaboravu
Mi smo jedina stvorenja na Zemlji koja mogu promijeniti svoju biologiju onim sto
mislimo i osjecamo, tvrdi dr. Chopra. Jedini posjedujemo zivcani sustav koji je,
primjerice, svjestan pojave starenja. Stari lavovi i tigrovi ne shvacaju sto im se
dogada - ali mi shvacamo. Posto smo svjesni, nase mentalno stanje utjece na
ono cega smo svjesni.
Pravilnom uporabom snage svjesnosti mozemo izmijeniti tijelo, bez obzira u
kojem se stanju sada nalazilo.
Nacelo je jednostavno: ako je tijelo mreza inteligencije, a to je i misao, onda
mozemo uporabiti misao da bismo mijenjali tijelo! Otkrice neuropeptida utvrdilo
je cinjenicu da imati sretne misli znaci imati sretne molekule. Medutim, promjena
"misli" mora biti na vrlo dubokoj razini. Placebo i nocebo ucinci (utjecaj
vjerovanja na djelotvornost nekog lijeka ili postupka) vrlo su dragi dr. Chopri. No,
on ih rabi tek kao objasnjenje veze duha i tijela. Za pravu djelotvornost u smislu
lijecenja potrebno je nesto vise.
Kvantna medicina
Kvantno tijelo je mreza sutri - mreza inteligencije koja se ocituje u zvuku.
Uporabom zvuka na najosnovnijoj razini mozemo ispraviti bilo sto.
Jer u osnovi, promjene u kvantnom tijelu su kretanje svijesti u obliku zvuka. Ako
ispravne zvukove primijenimo na ispravan nacin tada mozemo restrukturirati
tijelo. Na ovom mjestu u igru ulaze tehnike koje koriste prirodne zvukove - ili
primordijalne zvukove - i na taj nacin obnavljaju "smrti" - sjecanje naseg tijela na
svoj kvantni obrazac koji je savrsen.
Jedno od zanimljivijih primjena ovog znanja je primjena IMENA lijeka u lijecenju
bolesti! Naime, biljke koje ajurveda koristi kao dodatke hrani ili preparate, vracaju
tijelo u ravnotezu. To cine tako sto ciste kanale kojima inteligencija putuje od
kvantnog do fizickog tijela. Odredena blokada uklanja se odredenim nacelom
sadrzanim u odredenoj biljci.
Medutim, buduci da je to nacelo nazocno kao inteligencija i u kvantnom tijelu,
zapravo nije ni potrebno oslanjati se na vanjski izvor da bismo do njega dosli.
Dovoljno je osloniti se na unutarnji izvor, kontaktirati kvantno tijelo putem
odredene sutre (zvuka) i tako aktivirati nacelo koje uklanja prepreke u tijeku
inteligencije. U praksi, dakle, naziv nacela (ime biljke) ima cak vecu snagu nego
njen materijalni izraz (sama biljka). Naravno, potrebno je znati prava "imena"
odnosno prave zvukove.
I to je dio kvantne medicine.
Dr. Chopra ne dozvoljava da se ovakav pristup poistovjeti s praznovjerjem.
Objasnjavajuci ispravnost ovih zamisli on obicno poseze za velikim brojem
znanstvenih spoznaja koje govore njima u prilog.
Primjerice, cinjenica je da nase tijelo moze prihvatiti samo onu tvar za koju
posjeduje receptore. Kad vam neko da neki lijek on djeluje zato jer u tijelu
postoje posebne molekule (receptori) koji mogu prihvatiti aktivnu tvar iz lijeka.
Odakle nasem tijelu znanje o svim mogucim lijekovima koji u prirodi postoje?
Odakle su stigli svi ti receptori?
Jedini je odgovor da tijelo vec poznaje te tvari i da je za njih spremno. A to znaci
da ih, uglavnom, i samo moze stvarati. Dr. Chopra tvrdi da je ljudsko tijelo
najsavrsenija tvornica lijekova koju mozete zamisliti. Sve sto postoji u prirodi
postoji (odnosno moze postojati) i u ljudskom tijelu a aktivira se malim pomacima
u svijesti - kvantnim fluktuacijama koje zovemo mislima, osjecajima, stavovima i
uvjerenjima.
Primjerice, endorfini koje stvara nas mozak kad smo sretni i uzivamo, po sastavu
su slicni opijatima cija je prizvodnja izuzetno skupa. Kad se sljedeci put budete
slatko i od srca smijali znajte da se u tom trenutku u vasoj glavi stvaraju na
desetke tisuca dolara vrijedne tvari. Slicno je i s drugim tvarima. Kvantna
medicina kao nacelo uzima tvrdnju da ako tijelo moze neku tvar apsorbirati
(poput lijeka) onda je moze i stvoriti!
Pametno tijelo
Suvremena medicina smatra da je tijelo mehanicki stroj bez pameti. Stroj kojeg
se, poput svih strojeva moze popravljati do odredene mjere, a zatim ce neumitno
propasti. Nasuprot tome kvantna medicina ne poznaje razliku izmedu tijela i
inteligencije. A inteligencija je vjecna i nepromjenjiva. Prema kvantnoj medicini,
cak se i DNK, kao materijalni izraz te inteligencije, moze prilagodavati. Tjelesna
inteligencija i nije nista drugo negoli prilagodavanje novim uvjetima. Dr. Chopra:
kaze:
"Cudo DNK nije u tome sto ona upravlja mojim zivotom vec u tome sto ja mogu
razviti prethodno nepoznate mogucnosti koje nastaju u mojem srcu i mojem
umu. Drugim rijecima, DNK sluzi meni, a ne obrnuto."
Svijest je primarna, a materija sekundarna. Svijest je uzrok, a materija
posljedica. Kvantna medicina sve je blize konkretnim dokazima ovih tvrdnji.
Laboratorij iz kojeg ce ti dokazi stici je upravo tu, u stvarnom zivotu. Moguce
granice zdravlja i dugovjecnosti pomicu se malim promjenama gledista,
promjenama u svijesti koje Chopra naziva "kvantnim fluktuacijama".
Programer i njegov program
Za kvantnu medicinu fizicko tijelo je poput kompjuterskog ispisa iza kojeg stoji i
program i programer. "Program", to je sva biokemija mozga i procesi u nasem
tijelu, a "programer" je svijest, inteligencija, nase vlastito Jastvo. Zadaca kvantne
medicine je omoguciti kontakt s "programerom" i stvoriti mogucnost za pisanje
novog "programa" i promjenu "ispisa", a to znaci promjenu tijela! Ako je tijelo
bolesno, to znaci izlijeciti ga, ako je ostarjelo, to znaci pomladiti ga.
Na jednom predavanju, dr. Chopra je, govoreci o tome, iznio primjer tjelesnog
izgleda i tvrdio da nema nikakvog razloga da se i on, po zelji, ne bi mogao
promijeniti! Naime, ako su atomi, pa cak i atomi u DNK promjenjivi, zasto onda
svake godine imamo, primjerice, isti nos?
Tako smo navikli, njegov je odgovor. Kad bismo imali pristup unutarnjem
programeru mogli bismo promijeniti i to. Tehnike meditacije i druge
psihofizioloske tehnike pomazu nam da pristupamo programeru i mijenjamo
program ciji rezultat je nase tijelo.
I tako nas Chopra ostavlja zacudenim pred neslucenim mogucnostima koje,
kako izgleda, postaju sve realnije. Medutim, takav pristup ocigledno zahvaca
duboko u nas odnos prema stvarnosti. Zahtijeva promjenu gledista, zahtijeva
razvoj cjeline: zapravo, u punom smislu te rijeci, zahtijeva popuno prisjecanje na
cjelinu koje se u ajurvedi naziva prosvjetljenjem. Eto zato je Deepak Chopra i
lijecnik i ucitelj. Mora biti takav ako zeli dosljedno primjenjivati kvantnu medicinu.

mikro makro

univerzum
galaksija
planete
covjek
organi
stanice
molekule
atomi
energija

TRANSCENDENTALNA MEDITACIJA

Maharishi je krajem 1959, je jednostavnim riječima objavio srz filozofije

Pokreta za duhovnu obnovu:

ZIVOT JE BLAZENSTVO - u svojoj biti on nije borba.

COVJEK JE RODJEN DA SE RADUJE - a ne da pati.

COVJEK JE RODJEN IZ BLAZENSTVA, MUDROSTI I

STVARALASTVA.
SVE OVO, NALAZI SE U PUNINI I POPUT CVIJETA ZIVOTA KOJI
POTPUNO PROCVJETA, ZRACI SVE SLAVE, UNUTARNJE I
IZVANJSKE. Kada su unutarnje duhovne i izvanjske materijalne slave
zivota svjesno uskladjene, zivot postaje cjelovit i takav je zivot vrijedan
zivljenja.
ZIVOT IMA DVA VIDA - unutarnji i izvanjski.

UNUTARNJI ZIVOT JE APSOLUTNA SVIJEST BLAZENSTVA. On je

neuvjetovano, vjecno postojanje, sreca, mudrost i stvaralastvo.

IZVANJSKI SVIJET JE RELATIVAN. On je postojanje, sreca, mudrost i

stvaralastvo uvjetovano vremenom, prostorom i uzrokom.

UNUTARNJA RAVAN ZIVOTA JE IZVOR IZVANJSKE. Ona je izvor

izvanjskoga tijeka zivota.

IZRAVNA POVEZANOST S UNUTARNJIM ZIVOTOM OSNOVA JE

SVIH SLAVA IZVANJSKOG ZIVOTA U SVIJETU. Odnos izmedju
izvanjskog i unutarnjeg zivota odnos je izmedju drveta i njegova
korijena.

KADA SE POZORNOST DRZI SAMO NA IZVANJSKOJ RAVNI ZIVOTA

I NE IDE DO UNUTARNJE, VEZA IZMEÐU UNUTARNJE I IZVANJSKE
SFERE JE IZGUBLJENA, SKLAD IZMEDJU NJIH JE IZGUBLJEN NA
SVJESNOJ RAZINI PROCJENJIVANJA. TO CINI IZVANJSKI ZIVOT
ODVOJENIM OD VELICANSTVENOSTI UNUTARNJEG ZIVOTA, A
ZIVOT U SVIJETU POSTAJE BORBA, PUN NEZNANJA I PATNJE.
Drvo postaje suho i slabo kada ne odrzava veza sa korijenjem.

SKLAD UNUTARNJEG I IZVANJSKOG ZIVOTA JE PRIRODAN. NIJE

PRIRODNO ZA COVJEKA DA BUDE LISEN TOG PRIRODNOG
SKLADA I IZGUBI VEZU S UNUTARNJIM SLAVAMA ZIVOTA, TE
TAKO STVORI IZVANJSKI, SVJETOVNI ZIVOT NESRETNIM.

ONI KOJI SU ZRTVE TAKVA NEPRIRODNOG STANJA ZIVOTA

MOGU SE LAKO UZDICI IZNAD TOGA I USPOSTAVITI VEZU I
SKLAD SA SLAVAMA UNUTARNJEG ZIVOTA.

SVATKO IMA SPOSOBNOST UZIVATI SLAVE UNUTARNJEG ZIVOTA

CAK KADA JE ZAOKUPLJEN POSLOVIMA ZIVOTA. Svaciji duh uvijek
trazi vecu srecu. Kada je pravilno okrenut unutra spontano uziva
unutarnje slave. Nije potreban nadzor duha i nisu potrebne duge i
naporne vjezbe za vodjenje duha prema unutra jer u tom smjeru lezi
ocean srece, blazenstvo apsolutnog dovoljno da prirodno privuce duh i
omoguci covjeku izrazavanje unutarnjeg bozanskog u prakticnim
vidovima zivota.

DA BI INTEGRIRAO SVOJ ZIVOT I ZIVIO BOZANSKO U SVIJETU,

COVJEK SE NE MORA POVLACITI OD ZIVOTNIH OBVEZA I
ODGOVORNOSTI.

POGRESNO JE VJEROVATI DA JE LUTANJE U PRIRODI DUHA. Duh

luta samo da bi se smirio u blazenstvu. Ne nalazeci nista na cemu bi
pocivao, pocinje se osjecati nesretnim. Ovo potvrdjuje da lutanje nije u
prirodi duha. Zato se sve dobrobiti od nadzora duha mogu lako steci
vodjenjem duha do blazenog polja unutarnjeg zivota i zadovoljavanjem
njegove zedji za srecom.

MAHARISHIJEV JEDNOSTAVNI SUSTAV TRANSCENDENTALNE

MEDITACIJE JE TEHNIKA TEMELJENA NA PRIRODNOJ TENDENCIJI
DUHA DA IDE K POLJU VECE SRECE. Zato, svatko moze lako uzivati
sve koristi razvoja vise svijesti kroz ovu vjezbu.

MAHARISHIJEV SUSTAV TRANSCENDENTALNE MEDITACIJE, LAKO

USKLADJUJE UNUTARNJE I IZVANJSKE VIDOVE ZIVOTA. To je
zlatna spona koja sluzi za povezivanju materijalnih i duhovnih
vrijednosti postojanja.

STOVISE, ONA NE SAMO DA UTVRDJUJE SKLAD IZMEDJU

MATERIJALNIH I DUHOVNIH VIDOVA ZIVOTA, VEC IZRAVNO
UVECAVA SLAVU MATERIJALNOG ZIVOTA SVJETLOSCU
DUHOVNOG ISKUSTVA. U TOME JE JEDINSTVENOST OVOG
SUSTAVA KOJI POGODUJE BRZOM, MATERIJALISTICKOM TEMPU
SUVREMENOG ZIVOTA.

DA JEST TAKO, UVJERILE SU SE TISUCE LJUDI KOJI SU TO

DOZIVJELI, SVUDA U SVIJETU.

"Ljudski život stvoren je da bude most između božanske

inteligencije i cijele kreacije."

"Dozvolite sebi da spoznate sebe.Jednom kad spoznate sebe sva

mudrost bit če ispunjena. To je kraj Veda. To je kraj životnog
puta,potpunog ispunjenja."

`Ima onih koji su ovisni o tome kako izgledaju drugima i koji

obaziruči se na to gube jako puno energije-mi smo jednostavna
bića koja gledaju svoja posla. Mi ne ovisimo o mišljenjima drugih
ljudi."

"Svi imaju pravo po rođenju da uživaju trajan mir i bezgraničnu

radost,to je osnovna priroda svake duše. Ja držim da svatko
posjeduje sposobnost da to doživi,jer več postoji tu u
najskrivenijem kutku svačijega srca."

"Svo naše shvačanje će ovisiti o tome kolika je naša

svjesnost...ako naša svjesnost nije utvrđena tada nećemo doseći
osnovni nivo spoznaje"
 "Kada razmišljamo o neuspjehu;neuspijeh će biti naš. Ako
ostanemo neodlučni;ništa se nikada neće promjeniti.Sve što
trebamo učiniti jest željeti postiči nešto veliko a
potom jednostavno to i učiniti. Nikada ne teba razmišljati o
neuspjehu jer ono što mislimo će se obistiniti."

"Igra života igra se iznutra. Znanje života stečeno je iznutra. Čin

života dolazi iznutra."

"Važna stvar je ovo:biti sposoban,u bilo kojem trenutku žrtvovati

ono što jesmo za ono što bi mogli postati."

"Promjena je naš najbolji prijatelj kada želimo otkriti

nepromjenjivost prirode.Stvoriti blaženstvo je osnovna motivacija
za bilo koju radnju."

"Niti jedna akcija ne može biti uspješno izvedena bez jasne

nakane."
Njeguj svoje unutarnje zdravlje i sreću. Sreća zrači kao miris
cvijeta i privlači sve dobre stvari prema tebi.Dozvoli svojoj ljubavi
da njeguje tebe i druge."

"Nemoj temeljiti svoj život na naklonosti,nenaklonosti i ćudi

drugih. Što si ti u životu-i da li uživaš ili patiš-tvoja je
odgovornost."

"Odgovor na svaki problem jest da problema nema. Dozvoli

drugome da shvati ovu istinu i tada neće imati problema. To je
snaga znanja,snaga mudrosti koja nudi trenutnu realizaciju."

"Duša je individualno dobro svakoga. To je prirodno i

nerazdvojivo vlasništvo,čak štoviše,to je samo postojanje svakoga
čovjeka.Svatko ima pravo uživati svoju dušu. Svatko ima pravo
uživati sat chit ananda (čisto postojanje,inteligencija i blaženstvo)
prirodu svoje vlastite duše.Na najprirodniji način svatko ima pravo
uživati u trajnom miru,blaženoj vječnosti,što je priroda njegove
duše."

"Na štogod mi obratili svoju pažnju to če rasti jače u našem

životu."

"Vodstvo je svo strukturirano u ljubavi.Vodstvo je građeno od

fine tkanine ljubavi koja je potpuno nevina i apsolutno čista."

Maharishi Mahesh Yogi

SATVA VIĐAYA
Netko je sinoć počinio zlo.
Ali mnogi, mnogi iskazivali su dobrotu.

Netko je danas napustio djecu.

Ali mnogi, mnogi su roditelji brižni.

Netko je sinoć okrao brata.

Ali mnogi, mnogi žive pošteno.

Loša djela i nisu tako strašna

u usporedbi s dobrim djelima ljudi.
Svi zločini, svakog dana, posvuda,
ne mogu zasjeniti dobrotu.

Na svaku crnu dušu

Postoje mnoge, mnoge čiste i bijele.
Grešnika je malo i ovaj je svijet dobar.
Jer počinjeno zlo gubi se u svjetlu dobrote.

MUDRAC VIŚVĀMITRA I KRALJ TRIŚANKU

Kad sam spomenuo mudraca Viśvāmitru kao onoga koji je otkrio Gāyatrī
mantru i dao je svijetu, usput sam spomenuo kako je stvorio odvojeni
nebeski svijet ili svarga loku za Thriśankua. Kako je bilo puno upita o
tome, evo kratke priče o tom dogadjaju.

S ljubavlju – u Saijevoj službi

V. Krishnan

Prije no što je postao mudrac, Viśvāmitra je vladao kraljevstvom kao

kralj Kausika. Jednom je tako, zajedno sa svojom velikom pratnjom,
jahao zemljom loveći i uživajući u prekrasnim prizorima. Tako je stigao i
u ašram mudraca Vasišthe i dobio od njega padanamaskar i blagoslove.
Vasištha mahaŗši ponudio je kralju da nahrani njega i cijelu njegovu
pratnju. Kralj Kausika mu je na to odgovorio: “Svāmī, dovoljno je što si
nam dao vode i blagoslovio me. Dovoljne su već i same tvoje riječi
kojima si nas pozvao da jedemo u tvom ašramu. Molim te da nam sad
dopustiš da odemo.” Kralj je smatrao nemogućim da Vasištha nahrani
njega i cijelu njegovu pratnju, te je stoga mudračeve riječi shvatio više
kao formalnost. No Vasištha je ustrajao u svojem pozivu. Tada mu je
kralj otvoreno rekao da sumnja da bi mudrac mogao nahraniti i njega i
svu njegovu pratnju. Vasištha se na to samo nasmiješio i pozvao svoju
nebesku kravu riječima: “Sabalai! (tako se naime zvala krava) Molim te
pripremi najbolju hranu za kralja Kausiku i njegove ljude.”
Potom se dogodilo čudo.
Počele su se pojavljivati razne vrste hrane – riže, preljeva, slastica, voća,
itd., u neograničenim količinama. Kralj i njegova pratnja, koja se
sastojala od mnoštva muškaraca i žena, svećenika i drugih, najeli su se
do sita. Kralj i ostali bili su zapanjeni moćima mudraca Vasišthe i
njegove svete krave.

Kausika se zahvali velikome mudracu i na odlasku postavi pred Vasišthu

jedan glupi zahtjev:
“Molim te, daj mi ovu kravu Sabalai. Vidio sam njenu slavu i moć. S
obzirom na raja nīti (dharmu vladara), ona bi smjela pripadati samo
kralju!”

Čuvši to, Vasištha se rastuži, no odbije kralja rekavši da se, unatoč nekim
kraljevim argumentima, ne može rastati od krave. No kralj nije bio
uvjeren u to niti je bio spreman tek tako otići praznih ruku. Stao je nuditi
“vrlo vrijedne stvari” u zamjenu za kravu, inzistirjući na tome da ju treba
dobiti. Vasištha je to glatko odbio, rekavši da se ne kani rastati od krave,
makar mu kralj ponudio sve svoje blago i još više od toga.

Kralj je po naravi bio sebičan i naprasit. Naprosto nije prihvaćao riječ

“ne” kao odgovor. Zato je nekolicini svojih vojnika naredio da silom
odvedu kravu iz ašrama. Vojnici su stali vući kravu unatoč njenom
otporu. Ona se otrgla i vratila se mahaŗšiju sa suzama u očima, tražeći
zaštitu. Vasišthi su dojadili kralj i njegovi vojnici, te reče kravi: “Drago
dijete, hajde proizvedi moćne ratnike koji će se suprotstaviti kraljevoj
vojsci.” Istog časa krava snažno protrese tijelo i iz nje stanu izlaziti
vojnici koji su potjerali kralja i njegovu vojsku. Tada se kralj popne u
svoja bojna kola i vrati se u bitku s još vojnika. No Sabalai je proizvodila
sve više i više vojnika i uništila cijelu kraljevu vojsku. Nekoliko
kraljevih sinova krenu prema mudracu Vasišthi u namjeri da ga ubiju, no
on ih samo ljutito pogleda i bili su spaljeni u prah i pepeo.

Za moćnog kralja kao što je bio Kausika, koji do tada nije upoznao
poraz, to je bio nepodnošljiv pad i najveća sramota. Smjesta preda
kraljevstvo jednome od svojih sinova i ode u šumu. Tu počne s vrlo
strogom pokorom, vrlo gorljivo, moleći Gospoda Śivu za njegov darśan.
Jedini mu je cilj bio pobijediti Vasišthu, jer je shvatio da se nikakva
zemaljska sila ili moć ne može suprotstaviti ŗšijevoj moći stečenoj
velikom pokorom.

Zadovoljan Kausikom, Gospod se pojavi i reče: “O kralju Kausika!

Zadovoljan sam tvojim tapasom. Što želiš?” Kausika je sklopljenih ruku
molio Gospoda: “Učini da Dhanur Veda (Veda o ratovanju) i sve aštre
(tehnologija projektila) dođu u moje znanje i pod moju potpunu
kontrolu.”

Bog smjesta dade kralju Kausiki Dhanur Vedu i sve postojeće aštre koje
su bile poznate polubogovima. Kad je dobio te moći, kralj se s još većim
egom vrati do Vasišthinog ašrama, preplavljen mišlju kako će “konačno
završiti s tim Vasišthom!”

Videći bijesnog Kausiku kako se kao tornado približava ašramu, svi se

učenici, pa i životinje, prestravljeni razbježaše na sve strane. Kausika
pošalje jednu aštru (projektil) koja potpuno spali ašram. Iako im je
Vasištha mahāŗši govorio da ne bježe, ljudi su se razbježali na sve strane.
Na to Vasištha zaključi da “Kausikin ego treba probušiti”. On tada
dohvati svoju brahma dandu (drveni zmijoliki predmet u obliku slova T,
koji ŗši uvijek drži ispod pazuha dok meditira i koji je vrlo moćno oružje
za obranu i napad) i obrati se kralju jednom riječju: “Budalo!”

Kralj, još više isprovociran, reče Vasišthi: “Čekaj, čekaj…”, i tada

pošalje jednu od svojih novostečenih aštra prema njemu.

Vasištha stavi svoju brahma dandu ispred sebe i reče kralju: “Ja sam tu.
Nikamo ne bježim.”

Aštra koju je poslao kralj naprosto se dezintegrira pred brahma dandom.

Kralj tada krene slati jednu za drugom sve aštre koje je dobio od
Gospoda Śive. I sve ih je progutala brahma danda. A iza nje je stajao
Vasištha s radosnim smješkom.

Na posljetku, kralj pošalje brahma aštru. Svi su se prisutni zabrinuli, jer

je brahma aštra doista bila najmoćnija među aštrama. No Vasišthina
brahma danda proguta i brahma aštru. Progutavši brahma aštru,
brahma danda zablista poput plamena i Vasištha, koji ju je držao,
također zablista poput plamena.

Zapanjen, kralj u nevjerici duboko uzdahne, govoreći: “Oh, pobijeđen

sam od ovog brahmina! Što mi vrijedi što sam moćni kšatriya, kad je
ovaj brahma ŗši, s komadom drveta u ruci, progutao sve aštre koje sam
velikom mukom stekao od Gospoda Śive. Paramaśiva me prevario. I ja
moram postati brahma ŗši kao Vasištha. Nema drugog načina da ga
pobijedim.” Obuzet takvim mislima, on se povuče s bojnog polja i uputi
se prema Jugu kako bi poduzeo još oštriji tapas, u namjeri da dobije
daršan Gospoda Brahme. Na posljetku se Brahma pojavi pred njim i
podari mu status raja ŗšija (kraljevskog mudraca). No kralj nije bio
zadovoljan, jer mu je cilj bio postati brahma ŗši (božanski mudrac), pa je
navalio provoditi još stroži tapas.

U vrijeme dok je kralj Kausika gubio svoju prvu bitku s mudracem

Vasišthom, živio je i Arunan, kralj sunčeve dinastije. Njegov sin
Satyaviratan, zahvaljujući lošoj karmi, bio je tupoglav i pohlepan i
izazivao je mnoge nevolje kraljevim podanicima. Oni su ga podnosili
samo zato što je bio kraljević. Jednom je Satyaviratan silovao jednu
brahminsku mladenku koja se taman trebala udati, što je kralja toliko
razljutilo da je, ne obazirući se na savjete i sugestije dvorjana da bude
milostiv jer je ipak u pitanju kraljević, odlučio da Satyaviratan mora biti
protjeran iz kraljevstva. I tako je Satyaviratan počeo živjeti u kraljevstvu
u kojem je Kausika ostavio svoju ženu i djecu, otišavši u šumu vršiti
tapas, kako bi postao brahma ŗši. U to vrijeme svuda je zavladala glad.
Kausikina žena nije više mogla prehraniti djecu, pa je razmišljala o tome
da proda jedno dijete kako bi time mogla prehraniti ostale. To je dijete
stalo plakati jer se nije htjelo odvajati od svoje majke. Slučajno se
Satyaviratan našao u blizini i čuo dječji plač, te je od majke saznao i
razlog. Obećao je da će spasiti i majku i djecu i spriječio je prodaju. I
doista se počeo brinuti o njima. To je bio vid dobre karme koju je imao.

Jednoga dana, dok nije uspijevao pronaći nikakvu hranu, ugledao je

Vasišthinu kravu izvan ašrama. On je već bio u neprijateljstvu s
Vasišthom jer je on bio kula guru, odnosno dvorski učitelj cijele kraljeve
dinastije, koji nije spriječio njegova oca da ga progna. U želji da mu se
osveti za to (opet loša karma na djelu), on ukrade kravu, ubije ju, skuha i
nahrani njome kraljevu ženu i djecu bez njihova znanja. Kad je to
saznao, Vasištha se jako naljuti i prokune ga, pretvorivši ga u biće nalik
životinji s tri roga. Tako je postao Triśanku (Trorogi) i stao lunjati
naokolo, kajući se za svoja nedjela. Tada je za njega počela raditi dobra
karma. Sreo je mudraca koji mu se, videći njegovu nevolju, smilovao i
naučio ga moćnu kāma bija mantru, savjetujući mu da mantru ponavlja
svakodnevno koliko god više može. Satyaviratan krene ponavljati
mantru i kako je vrijeme prolazilo, posljedice njegovih grijeha polako su
se topile. Za to vrijeme njegov je otac ostario i obolio i došlo je vrijeme
da napusti ovaj svijet. Na sugestije dvorjana, on pošalje po svog sina.

Vidjevši svoga sina s tri roga i znajući da se potpuno promijenio, kralj je

bio sretan i dao mu je savjete kako da vlada kraljevstvom. Predao mu je
kraljevstvo i napustio svijet. Budući je bio novi čovjek, Triśanku krene
vladati kraljevstvom točno onako kako mu je savjetovao otac. I
svakodnevno je izvodio Bhagavātī i Ambika puju, neizostavno. Kao
rezultat, posljedice kletve su se istopile i nestale (a i Vasištha, kao njegov
guru, morao mu je oprostiti, posebno kad je vidio da se promijenio) i
opet je vratio svoj lijepi izgled. Tada se oženio i nakon nekog vremena
dobio sina imenom Hariścandra (glasovitog kralja koji nikad nije lagao
ni pogazio obećanje, te je zbog toga bio stavljen na teške kušnje).

U to se vrijeme Kausika, koji je po drugi put bio pobijeđen od Vasišthe,

vratio, pošto je stekao od Brahme titulu raja ŗšija i počeo živjeti u svom
vlastitom ašramu. Iako je još uvijek žudio za osobnom osvetom Vasišthi,
shvatio je da ga ne može pobijediti i nije htio potratiti svoju snagu
stečenu velikim tapasom.
Negdje u to vrijeme Triśanku ostari i obuzme ga jedna neobična želja.
Htio je svome sinu Hariścandri ostaviti kraljevstvo i otići u svarga loku
(Nebo) zajedno s tijelom. Obratio se svome guruu Vasišthi s molbom da
mu ovaj omogući ispunjenje te želje. Vasištha to glatko odbije jer nitko
ne može na onaj svijet sa svojim smrtnim tijelom. Poslije toga je otišao
Vsišthinim sinovima. moleći ih da mu pomognu u njegovom naumu. I
oni su ga, kao i njihov otac, odbili, savjetujući mu da se odrekne svoje
neobične želje. No nije ih poslušao, nego ih je naprotiv izvrijeđao
svađajući se s njima i govoreći bez poštovanja o njihovu ocu. Uvrijeđeni,
prokleli su ga da postane rugoba. Postavši rugoba koju nitko nije htio ni
pogledati, Triśanku ode u šumu, ostavivši kraljevstvo svome sinu, iako
ga je ovaj nagovarao da ostane.

U šumi je naišao na Kausika ŗšija (nekad kralja) koji ga je smjesta

prepoznao kao Triśankua (a znao je i da je Triśanku pomogao njegovoj
ženi i djeci). Kausika se sažalio nad njim i obećao da će mu dati što god
želi. Tada mu Triśanku ispriča kako je htio otići u svarga loku i kako mu
je vlastiti guru Vasištha odbio pomoći, kako su ga njegovi sinovi
prokleli, itd., itd., i zamoli Kausika ŗšija da mu pomogne da stigne u
svarga loku u svome tijelu. Kausika ŗši mu obeća da će izvesti yajñu i
poslati Triśankua na Nebo zajedno s njegovim ružnim tijelom. Pomislio
je kako mu se pruža prilika da dokaže kako može nešto što Vasištha ne
može, te mu se tako osveti za poraze koje mu je ranije priredio.

Kausika obavi sve pripreme za veliku yajñu i pošalje poruku svim

ŗšijima i njihovim učenicima da dođu i sudjeluju u yajñi. Gotovo svi ŗšiji
prihvatili su poziv – osim Vasišthinih sinova (Vasišthu nije ni pozvao).
Kausika ih prokune da se rode kao psi u svojih sedam narednih
inkarnacija i krene s pripremama za yajñu.

Na dan određen za početak yajñe, on dade osnovne obavijesti o

predstojećoj yajñi svima koji su došli u njoj sudjelovati.

“Ovdje prisutni kralj Triśanku iz Sunčeve dinastije veoma je dobar kralj.

On hoće otići u svarga loku zajedno sa svojim tijelom. Ja sam mu obećao
da ću ga poslati u svarga loku u njegovom sadašnjem liku. To je svrha
ove yajñe. Zato molim svakoga od vas da punim srcem sudjeluje u njoj,
surađuje sa mnom i pomogne da ova yajña uspije.”

Svi su se prisutni, bez glasa, složili da sudjeluju u yajñi iz straha od

moćnog Kausike. Pod njegovim vodstvom, yajña je uz sudjelovanje svih
obavljena na propisan način.

Na kraju yajñe došlo je i vrijeme da se zazove deve (bogove) da dođu

prihvatiti rezultate yajñe. Kausika je, ponavljajući odgovarajuće mantre,
pozvao svakog devu posebno. No nitko se ne pojavi i yajña tako završi
kao promašaj. Oni koji su došli u njoj sudjelovati smijali su se među
sobom.

Uvrijeđen i ljut, Kausika ŗši izvadi žlicu kojom je sipao ghī u žrtvenu
vatru i progovori, obraćajući se Triśankuu:

“O kralju! Sad ćeš biti svjedok snage mog tapasa. Sve moći koje sam
stekao strogom pokorom sad će ti biti stavljene na raspolaganje. Sad ćeš,
zajedno s ovim tvojim tijelom, krenuti gore, u svarga loku. To što su
deve odbili prihvatiti rezultat ove posebne yajñe, neće ni malo utjecati na
mene. Dakle, kreni gore!”

I tada se dogodilo čudo. Pred očima sviju prisutnih, Triśanku se, zajedno
sa svojim ružnim tijelom, počne kretati uvis, u nebo, prema svarga loki.
Čitav svijet bio je svjedokom Kausikine moći. I tako je Triśanku stigao u
svarga loku. Indra (kralj bogova) bio je zapanjen vidjevši ga kako slijeće
na svarga loku. On ga gurne, govoreći: “Tko je ovaj ružni stvor što je
stigao ovamo? Budala koju je prokleo vlastiti guru! Što radi on ovdje u
svarga loki? Hajde natrag na zemlju!” I pošto ga je Indra snažno gurnuo,
Triśanku počne padati natrag na zemlju. Padajući, počeo je zapomagati:
“Spasi me! Spasi me! Kausika ŗši! Molim te, spasi me ove strahote!”

Gledajući Triśankua kako pada, Kausika ŗši nađe se još više uvrijeđen i
izazvan do krajnjih granica. Pomislio je: “O, dakle deve su odlučili
uputiti izazov mojim moćima stečenim pokorom?!” I uzvikne
Triśankuu: “Stani! Triśanku! Stani tu gdje jesi!” istog trena kad je
kausika ŗši uzviknuo “Stani!”, Triśanku se zaustavi usred neba. Svi
prisutni mogli su vidjeti moć Kausika ŗšija. U sljedećem trenutku
Kausika, kao neki drugi Brahmā, počne stvarati zvijezde oko Triśankua i
pripremati se za stvaranje druge svarga loke, drugog Indre za tu svarga
loku, itd., itd. Deve i druga božanstva nisu očekivali takav razvoj
događaja. Zato su svi krenuli ka njemu u mirotvornu misiju. Svi su s
njim razgovarali blago i pomirljivo. Zamolili su ga da zaustavi svoje
“stvaranje”. Složili su se da Triśanku može ostati na nebu kao zvijezda,
zajedno s drugim zvijezdama koje je stvorio Kausika ŗši, i obećali da će
mu se ispričati za uvrede koje su mu uputili. Molili su ga da se smiri i od
tada je dobio ime Viśvamitra ŗši.

I tako je Viśvamitra potratio većinu moći koje je stekao godinama stroge

pokore. Stoga je ponovo otišao na obale rijeke Puškar, kako bi još
jednom vršio strogu pokoru i ne samo povratio izgubljene moći, nego
stekao još i nove, kojima bi se mogao mjeriti s Vasišthom. Pritom je
nailazio na mnoge prepreke i ometanja, kao kad je postao žrtvom
prekrasne Menake koju su poslali deve ne bi li omeli njegov tapas, ili
kasnije Rambe koju je prokleo da se pretvori u kamen. (Nećemo se ovdje
upuštati u pojedinosti jer je priča o Viśvamitri i Menaki sama za sebe
vrlo duga priča.)

Na posljetku, Brahmā mu udijeli darśan i podari mu status brahma ŗšija

jednak Vasišthinom. No i dalje je Viśvamitra inzistirao da ga Vasištha
osobno treba nazvati brahma ŗšijem i da će tek tada biti zadovoljen. I
Vasištha ga, zaboravljajući sve sukobe, nazove brahma ŗši, te se tako
Viśvamitra smirio.

Tako završava priča o Triśankuu.

Vidi pogresku kao pogresku, ne kao " moja " ili " njegova ". " Moja"
znaci krivnja, " njegova " znaci ljutnja.

Svaka namjera je okidač preobrazbe. Čim nešto poželimo, naš živčani

sustav djeluje u smjeru ostvarenja te želje. Naša svijest i svaka želja
odnosno namjera koja se u njoj pojavi ulazi u univerzalno polje kvantne
zbilje koja je podloga cjelokupne vidljive zbilje. Drugim riječima svaka
naša namjera je signal odnosno poruka univerzalnom kvantnom polju
koje posjeduje moć da je automatski sprovede.

Ako naša svijest nije blokirana i/ili ako nije prekinula vezu s
univerzalnim poljem naše će želje biti ostvarene jer je univerzalno polje
ustrojeno da djeluje na taj način. Važna je usmjerenost želje jer brige,
nesigurnost, dvojba glavne su zapreke koje mogu spriječiti učinkovito
korištenje moći sadržane u želji ili namjeri.

Kako je Bog svenazočan i sveznajući, trebaju li ljudima uopće hramovi i

mjesta te hodočašća u sveta mjesta?

Ako kažete da je Bog sveprisutan to je samo verbalni izraz. Znadete li da

je Bog sveprisutan? Imate li to iskustvo? Ili ponavljate ono što ste čuli i
pročitali?

Tako dugo dok nemate izravno iskustvo svenazočnosti Boga hramovi i

sveta mjesta imaju svoju veliku ulogu.

Mir i sreća se ne nalazi izvana, može se naći samo unutra. Tko je

najsretniji čovjek? Onaj koji je zadovoljan. A tko je najsiromašniji? Onaj
koji ima mnogo neispunjenih želja.

Nemojte biti tužni što nemate milijun kuna, budite sretni što imate za
hranu.

Nemojte biti nesretni što nemate automobil, budite sretni što imate
zdrave noge.

Ne žalite što vas je ugrizao pas, budite sretni što vas nije ugrizla zmija.

Ne žalite što vas je ugrizla zmija, budite sretni što niste umrli zbog tog
ugriza.

Odgoj i obrazovanje nisu za veću plaću već za bolji život.

Odgoj i obrazovanje ne služe pukom preživljavanju već nas uče

plemenitom životu.

Odgoj i obrazovanje ne prenose samo obavijesti već preobražavaju.

Odgoj i obrazovanje uzdižu ljudsku osobnost do božanskih vrijednosti.

Neki mudrac ugleda škorpiona kako je pao u cisternu vode i bori se da

izađe. Svetac ga izvadi iz cisterne, a škorpion ga ubode. Mudrac ga na to
odmah ispusti i on ponovno padne u cisternu. Vidjevši kako se ondje bori
za život, mudrac ga opet pokuša spasiti, ali ga škorpion ponovno ubode i
tako se to ponavljalo nekoliko puta.

Promatrač ga upita: 'Zašto ga spašavaš kad te stalno bode?'

Mudrac odgovori: 'U njegovoj je prirodi da bode, a u mojoj da spašavam.

Kako on ne odustaje od svoje prirode da ubada, zašto bih ja odustao od
svoje prirode da spašavam i štitim'?
Čovjek može biti otac, kuhar, vozač, astrolog ...

Slično duh. Naziva se razbor – manas, kada razmišlja; um – budhi, kada

donosi odluke; ego – ahamkara, kada se predstavlja kao 'ja', čista svijest
– ćit, kada miruje ... Sve je to jedan te isti duh, ali različito nazvan prema
funkciji koju obavlja.

Što je prvo, vjera u Boga ili iskustvo Boga?

Prvo je vjera, a nakon nje iskustvo. Želiš li doživjeti Boga moraš imati
nepokolebljivu vjeru jer je ona preduvjet. Primjerice, želiš li naučiti
plivati mora skočiti u vodu. Ne možeš reći da ćeš skočiti u vodu tek
nakon što naučiš plivati. Plivati ne možeš naučiti na zemlji. To možeš
naučiti jedino u vodi. Voda je vjera, a plivanje iskustvo. Vjera je prije
iskustva.

Molitva je govor, meditacija je slušanje.

Teilhard de Chardin

Plotin:
Nemojte misliti da čovjek postaje dobar preziranjem svijeta i svih ljepota
u njemu ... Kada volimo neku osobu, volimo sve što joj pripada;
naklonost koju osjećamo prema roditelju širimo na djecu. Svaka Duša je
kći Božanskog. Kako može ovaj svijet biti odvojen od duhovnog svijeta?
Oni koji preziru ono što je tako blisko srodno duhovnom svijetu,
dokazuju time da ne znaju ništa o duhovnom svijetu, osim po imenu …

Tragalac dođe do mudraca i pita ga, naravno, o smislu života. Mudrac

iznese sažeti prikaz vrhunskog znanja vedante, naime, da je sav ovaj
svijet zapravo očitovanje Božanskog. Sve je Božansko, svako biće je
Božansko. Kako je sve Božansko, to je i svaki čovjek Božanski i svaki je
čovjek sve.
Tragalac ode, uvjeren da je razumio vrhunsku istinu života, a to je da je
njegovo sebstvo zapravo Bog, koji je sve. Na putu odluči iskušati tu
krajnju istinu,. Ravno prema njemu kretao se slon. Tragalac stane nasred
puta, uvjeren da, ako je bog, slon mu neće učiniti ništa. Međutim, čovjek
na slonu, mu je neprestano vikao, 'Makni se s puta! Makni se s puta!' Ali
on ostane čvrsto stajati uvjeren u svoju nepovredivost i završi pregažen.
Šepajući se uputi natrag mudracu, tražeći objašnjenje.
'Sve je doista Bog', reče mudrac, 'pa zašto onda nisi slušao kad ti je Bog
rekao da se makneš s puta?'

Istinska sreća ???

Bogataš zamoli Ramaku neka napiše nešto za trajnu sreću njegove
obitelji, a što bi se moglo prenositi sa naraštaja u naraštaj.
Ramaka uzme komad papira i velikim slovima napiše: 'Otac umire, sin
umire, unuk umire.'
Bogataš prigovori: 'Zamolio sam te da napišeš nešto za sreću moje
obitelji? Zašto se ovako okrutno šališ?'
'Ne šalim se' objasni mu Ramaka. 'Kada bi tvoj sin umro prije tebe, to bi
te silno ražalostilo. Kada bi tvoj unuk otišao prije tvog sina, obojici bi
vam puklo srce. Ako tvoja obitelj, iz naraštaja u naraštaj umire redom
koji sam naznačio, to će biti prirodni tijek ljudskog življenja i umiranja.
To je za ljude istinska sreća. To je pravi blagoslov.'

Učenik potraži učitelja. Učitelj ga pita: 'Što tražiš?'

'Prosvjetljenje' odvrati učenik.
'Posjeduješ vlastitu riznicu. Zašto tragaš izvan nje?'
Učenik upita: 'Gdje je moja riznica?'
To za čime tragaš, to je tvoja riznica.'

Netom pred smrt Vinku posjeti učitelj Ramaka.

'Hoćeš li da te vodim?' upita ga Ramaka
'Došao sam sam i otići ću sam. Od kakve mi ti pomoći možeš biti',
odvrati Vinku.
Ramaka reče: 'Ako misliš da dolaziš i odlaziš, tada si u zabludi. Dopusti
mi da ti pokažem put na kojem nema ni dolaska ni odlaska.'

KONCEPTI :D
U jednom hramu u sjevernom dijelu Indije živjela su dva brata
brahmana. Stariji bijaše učen, a mlađi priglup i bez jednog oka.
Naiđe jedan sanyasi te ih zamoli za prenoćište. Stariji brat umoran od
napornog rada toga dana reče mlađem bratu neka ugosti posjetitelja.
Tako mladi brahmana i sanyasi sjedoše u tišini.
Ubrzo nakon toga sanyasi ustade i ode do starijeg brata i reče mu: 'Tvoj
je brat pametan, porazio me je u diskusiji'.
'Prepričaj mi razgovor' reče stariji brat.
'Isprva sam ja podigao jedan prst, predstavljajući jedinstvo svega -
brahman. Nato tvoj brat podigne dva prsta označavajući kako je brahman
apsolutno i relativno. Ja podigoh tri prsta predstavljajući raznolikost
kreacije. Zatim on potrese šakom pred mojim licem, pokazujući mi kako
sva raznolikost potječe iz jedne biti. Tako je on pobijedio u raspravi.'

Kasnije stariji brat upita mlađega što se dogodilo: 'Čuo sam da si

pobijedio u diskusiji'.
'Nisam pobijedio. Prebit ću ga.'
'Kako to. Ispričaj mi temu.'
'Čim me je ugledao podigao je jedan prst vrijeđajući me kako imam
samo jedno oko. Budući da je stranac, pomislih da prema njemu moram
biti ljubazan, te podigoh dva prsta, čestitajući mu što ima oba oka. Onda
taj neljubazan tragalac podiže tri prsta, rekavši da imamo zajedno tri oka.
Ja se razgnjevih i podigoh stisnutu šaku pokazujući mu svoj bijes, ali on
pobježe i to je bio kraj.'
PRAZNINA
Jedan tragatelj posjećivao je jednog učitelja za drugim. Tako je svratio i
kod Ramake.
Uželjevši pokazati što je spoznao reče: 'Tijelo, duh i čitava kreacija, na
kraju krajeva, ne postoje. Narav svega postojećeg je praznina. Ne postoji
ni spoznaja ni zabluda, ni mudrost ni glupost. Nema davanja ni
primanja.'
Ramaka ništa ne reče. Iznenada udari tragatelja, što njega zaista razljuti.
'Ako ništa ne postoji', upita Ramaka, 'odakle je došla tvoja ljutnja?'

VRATA NEBA I PAKLA

Kšatriya (ratnik) priđe Ramaki i upita ga: 'Postoje li doista nebo i pakao?'
'A tko si ti?' upita Ramaka.
'Ja sam kšatriya rađe (kralja) od Hastinapura', odvrati ratnik.
'Ti? uzviknu Ramaka. 'Koji bi kralj tebe poželio za zaštitu? Klimav si, a
lice ti je kao šudre.'
Vojnik se toliko razgnjevi da stade vaditi svoj mač.
Ramaka nastavi: 'Pa ti imaš mač. Sigurno je tup kao i ti. Ne bi ni slamku
mogao prerezati.'
Kada vojnik izvuče mač, Ramaka primijeti: 'Ovdje se otvaraju vrata
pakla!'
Na ove riječi kšatriya shvativši poruku učitelja, vrati mač u korice i
pokloni se.
'Ovdje se otvaraju vrata neba, reče Ramaka.

'SPOZNAJ SAMOG SEBE'

'NIČEGA PREVIŠE'
'E’
Ta gesla urezana u kamen Apolonova hrama u Delfima, bila su poznata u
cijelom klasičnom svijetu. 'Spoznaj samoga sebe' bio je podsjetnik na
oholost i ljudska ograničenja. 'Ničega previše' uči kako živjeti. Za slovo
'E', Putarh, svećenik u Delfima, kaže da znači 'budi' i stoga izražava
vječno postojanje duše.
Dakle:
'Spoznaj samog sebe'!
Kako?
'Ničega previše'.
Jednostavno:
'Budi'.

Podsjeća li vas to na nešto ili nekoga?

Mikro i makro kozmos

O, prijatelju, spoznaj: tijelo

Oceanu nalikuje,
Skrivenim blagom bogato.

Razotkrij najskriveniju odaju i njezinu svjetiljku užgaj.

Vrtovi u tijelu skriveni,

Cvijeće rijetko, paunovi, nutarnja glazba;
Jezero blaženstva u tijelu skriveno,
Raduju se na njem duše, labudovi bijeli.

Prostrana tržnica u tijelu skrivena –

Otiđi onamo, trguj,
Prodaj samu sebe za zlatnik koji potrošiti nećeš.

Mira kaže: Gospodin je njezin onkraj hvalospjeva.

Do Svojih nogu dopusti joj da prebiva.

Mirabai
DVOJNI STIHOVI
Sve što jesmo posljedica je onog što smo mislili. Ono što jesmo sada
temelji se na našim mislima, napravljeno je od naših misli. Ako čovjek
zbori i postupa od zle namisli, bol će ga u stopu slijediti kao što kotač
slijedi nogu vola koji vuče kola.
Sve što jesmo posljedica je onoga što smo mislili: temelji se na našim
mislima, napravljeno je od naših misli. Ako čovjek zbori i postupa od
čiste namisli, sreća će ga u stopu slijediti poput sjene koja se od njega ne
odvaja.
'On mi je zlo učinio, on me tukao, on me prevario, on me orobio' – u
onima koji gaje takve misli mržnja nema kraja.
'On mi je zlo učinio, on me tukao, on me prevario, on me orobio' – u
onima koji ne gaje takve misli mržnja ima kraja.
Jer nikada mržnja ne prestaje s mržnjom: mržnja prestaje s ljubavlju – to
je staro pravilo.
Dhamapada

NOVI ZAVJET
Ne sabirajte sebi blago na zemlji, gdje ga izgriza moljac i rđa; gdje
lopovi prokopavaju zidove i kradu ga! Nego sabirajte sebi blago na nebu,
gdje ga ni moljac ni rđa ne izgriza, gdje lopovi ne prokopavaju zidova i
ne kradu! Jer gdje ti je blago, tu će ti biti i srca.

Reče Isus: Ako vam vaše vođe kažu: Gle (Očeva) je uzvišena vladavina
na nebesima, tad će vas preteći ptice nebeske. Ako vam kažu: U moru je,
tad će vas preteći ribe. Nego (Očeva) je uzvišena vladavina u vama i
izvan vas. Kad spoznate sami sebe, tad ćete spoznati i razumjeti ćete da
ste djeca živoga Oca. Ali ako ne spoznate sami sebe, tad ćete živjeti u
bijedi i bit ćete bijedni.

Pitaše ga učenici njegovi: 'Kad će doći (Očeva) uzvišena vlast?'

'Neće doći ako je iščekujete. Nitko vam neće reći: 'Gle ovdje je!', ili, 'Gle
ondje je!' Nego, Očeva uzvišena vlast proširena je zemljom, samo je
ljudi ne vide.'