Drama (crna komedija?

) prema motivu Don Juana

Lamija Milišić

Skica:
Bliska budućnost. Radnja počinje na dan Don Juanovog 30. rođendana. Don Juan ulazi u
nepoznati restoran, za koji govori mora da je otvoren jučer, budući da tom ulicom stalno
prolazi. Tu ga dočekuje barmen, kasnije još par muškaraca i žena. Oluja je vani pa su se svi
sklonili tu.
Don Juan govori kako mu je svrhobot H4H4 možda smrskan, ali da će ga moći obnoviti pomoću
čipa koji mu je ugrađen u ruku, dakle dobit će novog svrhobota za rođendan. „Pa vi ste jedan
običan čovjek sada“ – reći će neko od prisutnih. „Ne vidim ni vaše svrhobote“ – reći će Don
Juan, na što će barmen odgovoriti da su na sigurnom, iza šanka.
Potom svi šute, Don Juan iz dosade počne zavoditi prisutne žene. Uspije zavesti ženu koja sjedi
sama za šankom, no ostavlja ju nakon poljupca, te s okrene dvjema djevojkama koje sjede za
stolom. Nakon što bezuspješno krene zavesti jednu, Don Juan se okrene drugoj, ali ubrzo
shvati da ta žena razmjenjuje iste replike s njim kao i prva, i još da razmjenjuje istih par replika
sa barmenom i ostalim muškarcima.
Don Juanove replike nisu savršene, usljed manjka svrhobota. Zbog bizarne situacije, Don Juan
odluči da počne izgovarati iste replike kao i s prvom ženom, a potom počne ponavljati istu
repliku a djevojka mu počne odgovarati na različite načine, sve dok se (nakon 10 replika) ne
sledi, kvrcne poput munje, i para joj počne izlaziti iz glave, a ona počne izgovarati „sistemska
greška“.
Don Juan pobjedonosno usklikne, okrene se barmenu i govori mu „Znate li vi da su ginoidi još
uvijek zabranjeni?!“ – barmen sasvim hladno i ćutke krene prema pokvarenom ginoidu,
zavrne par vijaka i djevojka opet progovori. Barmen se okrene prema Don Juanu: „Mladiću, vi
izgleda još uvijek niste shvatili gdje se nalazite. Pogledajte vani.“ Don Juan pogleda vani i
usklikne kako je nestala ulica i sve oko restorana. „Grom je već davno pukao. Ne brinite,
vjerovatno su uspjeli spasiti vaš čip, haha, haha.“

Scena 1:
Barmen, dvije djevojke, žena za šankom, ulazi Don Juan

DON JUAN (ulazi u dugom kožnom mantilu, mokre kose, pogleda oko sebe i sjeda za šank):
Huh, dobar dan!
BARMEN (klimne glavom): Dobar dan, gospodine! Sve u redu?
DON JUAN: Pa ne znam jeste li uspjeli pogledati vani kroz ove teške zastore, ali nadam se da
bar čujete ovu kišu!
BARMEN: Svakako. S godinama vrijeme sporije prolazi. Čini mi se kao da pada oduvijek, da
nikad nije ni prestala…
DON JUAN: Nadam se da ubrzo hoće. (kratka pauza) Recite mi, kada se otvorio ovaj restoran?
Nedavno, zar ne? (barmen šuti) Bezbroj puta sam prolazio ovom četvrti i ne znam kako mi je
promakao…
BARMEN: Mi smo ovdje, čini mi se, oduvijek, gospodine.
DON JUAN: Ma nije ni bitno. Bitno je koliko sam ozbiljne posljedice pretrpio zbog ovog
nevremena!
BARMEN: O, da li je sve u redu?
DON JUAN: Bio sam vani sa svojim H4H4 naravno, kad je počela ova prokleta oluja.
BARMEN: H4H4 je vaš svrhobot, pretpostavljam? Hmm, modeli kolekcije „H“ su dizajnirani
za… hmm, ako se ne varam, nadarene u vještini komunikacije?
DON JUAN: Da, da. Ne mogu da vjerujem da se sjećate kolekcije H, ja pripadam jednoj od
posljednjih generacija beba koja ju je uspjela dobiti. H4H4 je stoga poprilično star model, no
još uvijek odlično funkcionira. Bez njega ne znam kako ću bilo šta raditi…
BARMEN: Razumijem vas! Bez dnevnog update-a i simultane optimizacije iskustava i vještina
vi ste sada…
DJEVOJKA 1: Pa vi ste jedan običan čovjek sada!

(ulaze dvojica muškaraca)