Genocid U Foči 1992. - 1995. (Knjiga Druga) - Kenan Sarač

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI
FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI OSTALI

NEKAŽNJENI ???
Kenan Sarač
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
Posted on April 20, 2017
USTIKOLINA, 19.04.2017. : Obilježen dan pogibije

Ševala Bećirovića i Mehmeda Kamerića
Ševal Bećirević, lijevo i Osmo Subašić, desno
Na dan pogibije Ševala Bećirovića i Mehmeda Kamerića, prvih žrtava agresije na Ustikolinu,
predstavnici općine Foča u FBiH, članovi Udruženja demobilisanih boraca, Udruženja
„Patriotski pokret“ i sugrađani položili su cvijeće i proučili Fatihu kraj spomen-obilježja na
ulazu u ovo mjesto.
Predsjednik Udruženja demobilisanih boraca ARBiH općine Foča u FBiH, podsjetio je da je
11 dana ranije, 8. aprila 1992. godine, u Foči poginuo policajac Abid Ramović, komandir
ratne stanice policije Foča i prva žrtva agresije u redovima policije. Poginuo je pokušavajući
da spasi ženu ranjenu snajperom u Igmanskoj ulici, na izlazu iz Foče prema Goraždu, a datum
njegove pogibije jedan je od povoda da se Dan sjećanja na poginule pripadnike MUP-a RBiH
u ovom dijelu države obilježava upravo 6. aprila.
Prva žrtva u Foči bio je milicioner Abid Ramović, koji je poginuo na dužnosti, jer je
spašavao ženu srpske nacionalnosti koju su s druge strane ranili srbi.
Niko nikad ne govori za starog Hadžimešića, zvanog Generalni. Dobro visok stari momak,
stanovao je na Gornjem Polju i odveo ga je Zoran Salamadija, njegov komšija. Nigdje nije
nikad spomenut, vjerojatno je ubijen prije KP Doma.
U Miljevini prva žrtva je bio Hamed Budnjo, rahmetli. Slabo iko išta da napiše i kaže o svemu
što je bilo.
priredio:Kenan Sarač
fotografija:flickr ekranportal13
vidi još:
Ševal i Mehmed
25 godina od GENOCIDA u Foči : Dan kada su otišli Ševal Bećirević i Mehmed – Meca
Kamerić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/25-godina-od-genocida-u-foci-dan-kada-su-
otisli-seval-becirevic-i-mehmed-meca-kameric/
NAPOMENA : SPISAK JE PREUZET SA INTERNETA I NIJE KOMPLETAN NITI
JE KONAČAN…
FOČANSKE ŽRTVE GNOCIDA 1992. (spisak

nije kompletan)
FOČANSKE ŽRTVE GNOCIDA 1992. (spisak nije kompletan)

JE KONAČAN…
Avdagić: Prema više izvora, ubijena su, na najsuroviji način, klanjem, tri člana porodice
Avdagić: majka Zineta i njena dva sina Ismet i Muamer, zvani Miro. Prema istim izvorima,
njih je zaklao Janjić Janko, zvani Tuta, u Sćepan Polju. Janjić se, uglavnom, sa žrtvama
pogađao da ih izvede iz Foče do Nikšića, a onda ih na putu ubijao.
Aganović: Juso, bivši krojač, star oko 80 godina. Ubio ga, zajedno sa ženom Razijom, iz
vatrenog oružja, Dragan Nikolić. Po nekim izvorima, Juso je, kada su četnici došli u njegovu
kuću i počeli da maltretiraju njega i ženu, iz lovačke puške ubio jednog “crnogorskog četnika”
ili “rezervistu iz užičkog korpusa”.
Ahmić Idriz: Ubili ga četnici u zbjegu prema granici sa Crnom Gorom.
Ahmić Miralem: Postoji nekoliko verzija o njegovom ubistvu, ali svi izvori navode da je umro
od zlostavljanja, u strašnim mukama. Više izvora je potvrdilo da je živ ispečen.
Andelija Salko: Ubijen iz vatrenog oružja. Po jednom izvoru njegovo ubistvo je naredio,
organizovao i u njemu učestvovao Simo Mojević, direktor OŠ u Ustikolni, a u ratu četnički
vojvoda.
Avdibegović Salima: Stara oko 50 do 55 godina. Zaklana je zajedno sa sinom Edinom (ili
Sedinom). Po jednim izvorima, bila je udata za Murata Avdibegovića, a po Faiku Tafri,
Salima je supruga Hanefije Avdibegovića. Oba izvora su navela da ju je zaklao izvjesni Taso
iz Srbije.
Avdibegović (Hanefije) Sulejman: Star ispod 30 godina. Ubijen iz vatrenog oružja.
Beganović Enver: Star oko 40 do 45 godina. Ubijen na početku rata, u gradu, prilikom
masovnog napada na pojedine dijelove Foče.
Bićo Hamed, zvani Salem: Star oko 40 godina. Ubijen na početku rata zajedno s majkom, iz
vatrenog oružja.
Bićo Hasan: Ubijen u zbjegu prema Tjentištu.
Bićo Veza: Stara oko 35 do 45 godina. Ubijena na početku rata.
Čaušević Fatima: Po nekim izvorima ubijena iz vatrenog oružja a potom posuta benzinom i
zapaljena, a po drugima je živa zapaljena.
Čolaković Ibro: Mladić, oko 20 godina. Ubijen iz vatrenog oružja.
Čemo (Osmana) Fikret: Ubijen u KP Domu.
Dolan: Žena. Izvor nije znao ime osim da je sestra izvjesnog Zule Krkalića. Ubijena na svirep
način.
Ekmedžić Adila: Starica. Ubio je Novica Ivanović maljem, a poslije opljačkao i zapalio njenu
kuću.
Hadžimešić Halim: Ubijen u augustu, iz vatrenog oružja.
Hajrović: Stariji čovjek, kojem izvori nisu znali ime. Ubio ga Novica Ivanović.
Hatibović Maida: Stara preko 50 godina. Zaklana u svome stanu kad i njen muž Nezir. Neziru
je bilo oko 60 godina. Prema izvorima, zaklan zajedno sa suprugom Maidom, a prema
podacima koje je u KPD-u dobio Faik Tafro, ubijen je iz vatrenog oružja.
Hodžić Ibro: Ubio ga ašovom izvjesni Škobo, rođak Vojislava Maksimovića.
Hrustan Ibrahim: Ubijen na putu za Nikšić.
Hrustan Rasim: Ubijen na putu za Nikšić.
Isanović Adnan Adi: Sa još jednim bolesnikom ubijen u fočanskoj bolnici, na liječenju,
negdje između 10. i 12. aprila. U njegovo ubistvo je direktno umiješana Milena Begenešić,
kardiolog u Regionalnom medicinskom centru u Foči.
Islambašić Vasvija: Ubijena u maju. Strijeljana na mostu i tu, prema više izvora, visila oko
nedjelju dana.
Kaloper Huzeir: Ubijen krajem aprila ili početkom maja.
Karahasanović Edhem: Hadžija. Stariji čovjek. Ubijen iz vatrenog oružja, u julu, u fočanskom
naselju Ljubović, zajedno sa Karahasanović Zahidom.
Klapuh Ferida: Zaklao ju je, zajedno sa mužem Hasanom i kćerkom Senom, Janjić Janko Tuta
u Šćepan Polju.
Klapuh Esma: Starica. Majka izvjesnog Klapuh Zufera. Umrla je od gladi i/ili iscrpljenosti.
Krkalić Irfan: Ubijen iz vatrenog oružja, početkom maja.
Krkalić Zula: Ubijena iz vatrenog oružja, početkom maja.
Kumro Asim: Ubio ga je Risto Kovač.
Lojo Murat: Zajedno sa suprugom Ramizom ubijen iz vatrenog oružja.
Ljezamović Halima: Ubijena početkom aprila iz vatrenog oružja.
Ljezamović Nazif: Star 35-40 godine. Ubijen početkom aprila iz vatrenog oružja.
Ramović Abid: Milicioner iz Foče. Abid je prva žrtva u Foči. Ubio ga je kolega Branko
Muminović.
Sadiković Arifa: Ubijena iz vatrenog oružja. Nema podataka o ubici.

Selimović Jusuf: Ubijen u zbjegu, na Potrkuši. Njegovi rođaci Ibro i Hasan zvani Spona
nestali su/ubijeni su u KPD-u.
Šahović Fehim: Rodom iz Jabuke. Živio u Foči. Sva je prilika da je zaklan ili mu je naknadno
odsječena glava s kojom je Vojislav Maksimović “igrao fudbal”. U javnosti kruže priče da je,
na stadionu sa centra, glavom nekog ubijenog Muslimana Maksimović “udario početni
udarac”. Međutim, fočanske žene iz izbjegličkih kampova kod Skoplja ispričale su da su
prilikom ulaženja u neku kuću, Maksimović, Ostojić i još neki, čija oni imena nisu znali,
naišli na glavu nesretnog Fehima i da je Vojislav odsječenu glavu šutnuo nogom u pravcu
Ostojića, dobacivši mu “brani” ili “hvataj”. Ostojić je dočekao glavu, ali je okrvavio
pantalone zbog čega se ljutio na Voju.
Šubo Selim: Ubio ga je Risto Kovač.
Tafro Almas: Očuh Faika Tafre. Faik je jednom, iz KPD-a, uz pomoć upravnika Miće
Krnojelca i njegovog sina, posjetio Almasa. Almas je starac oko 80 godina, a usto je bio
bolestan i skoro nepokretan. U kući je ostao sam, tako da se sasvim izvjesno može uzeti da
nije među živima. Ne zna se da li je umro prirodnom smrću ili mu je neko pomogao da umre,
niti da je negdje sahranjen. Na Faikovo pitanje koje je uputio sinu Miće Krnojelca kada su se
30. augusta “sreli” na stanici, ovaj je odgovorio da je “i on otišao prije pet dana”.
Tafro Soko: Brat Tafre Preljuba. Ubijen u svom stanu zajedno sa ženom Šefikom i punicom
Hasnom Tatarevac. Nema podataka o ubici.
Taranin Selman: Invalid. Ubijen u zbjegu prema Slatini.
Veiz Ćamil: Ubijen iz vatrenog oružja, u maju. Nema podataka o ubici.
Vranjača Fatima: Ubijena zajedno sa mužem Ramom na Brodu. Ubili su ih komšije sa Broda.
(spisak nije kompletan)
(izvor internet)
BRUSNA
Borak Suljo: Star preko 60 godina. Ubijen, a potom zapaljen. Po izvorima, ubile su ga
komšije.
Pohara Suljo: Star između 60 i 65 godina. Zaklan. Izvori su s velikim stepenom uvjerenja
navodili da su ga ubile komšije.
ĆUREVO
Mešak Ejub: Poginuo od granatiranja.
DONJE PAPRATNO
Moco Omer: Ubijen iz vatrenog oružja.
Muratović Meho: Ubijen iz vatrenog oružja.
Polovina Džemila: Djevojka, stara oko 20 godina. O njenoj sudbini, osim da je nestala, izvori
nisu imali konkretnijih podataka. Misle da je ubijena.
ĐIĐEVO
U Điđevu je, iz tri porodice, ubijeno pet članova. Od pet ubistava tri su izvršena na surov
način: jedno klanjem, jedno vješanjem, a jedna žrtva je izmasakrirana.
Bostandžić (Safeta) Sabahudin: Ubijen kada i njegov otac Safet, iz vatrenog oružja.
(Napomena: Prilikom provjere podataka u vezi žrtava, ekipa je u izbjegličkom kampu u
Čičinom selu kod Skoplja srela Sabahudinovu ženu i saznala da je 15. septembra rodila
kćerku kojoj je ime Sabina).
Džanković Alija: Star oko 25 godina. Izmasakriran.
Hadžimusić Sajma: Majka Suadova. Ubice su zlostavljale majku i sina, potom su Sajmu
objesili, a Suada zaklali.
GODIJENO
Čankušić Bajro: Ubili ga četnici iz Godijena.
Čankušić (…): Izvori nisu znali ime osim da je supruga izvjesnog Mehe Čankušića. Ubili su
je četnici iz Godijena.
Čorić Mustafa: Ubili su ga četnici iz Slatine.
Klinac Devlija: Nju i suprugu Klinac Hamdije, kao i Klinac Huzeira ubio je, iz vatrenog
oružja, Čedo Perišić iz Godijena.
Klinac (…): Izvori nisu znali ime, sem da je supruga Klinac Hamdije a sestra Muje Kafedžije.
GOVZA
Salkunić Alija: Star oko 55 do 60 godina. Ubijen u zbjegu u Izbišnom.
Salkunić(…): Stariji muškarac, kojem izvori nisu znali ime niti druge podatke osim da je sa
Alijom Salkunićem ubijen u zbjegu u Izbišnom.
HUM
Prema informacijama, osmog juna je sprovedena šira akcija napada na muslimanska sela
Brod, Hum, Kosman, Mješajiće, Vučevo, Zakmur i dr. sela prema Tjentištu. Sve kuće su
popaljene a imovina opljačkana. Kao učesnike napada na ova sela izvori su identifikovali 16
osoba: akciju je organizovao i njome, uglavnom, rukovodio Ilija Dostić. I on i ostali akteri
akcije su na spisku zločinaca.
Hakanović Naza: Ubili su je Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna.
Pezo Akif: Star oko 30 godina. Ubili ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna.
Pezo Atif: Star oko 25 godina. Ubili ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžićosmog juna.
Pezo Muharem: Star 60 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna.
Pezo Murat: Star 50 god. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna.
Šabanović (E)Mina: Ubili su je Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna.
Šabanović Mujo: Star izmedu 85 i 90 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag

Kalajdžić osmog juna.
ŠabanoviĆ Selim: Star 75 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog
juna.
Šahinović Zećir: Star 60 godina. Ubili ga Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna.
(izvor internet)
(spisak nije kompletan)

JE KONAČAN…
fotografije:flickr ekranportal13
Posted on Novembar 27, 2016
FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje

porodice Durić) (FOTO)
Živio je u Tabacima u Foči.Zvao se Nusret Durić. Uhvaćen zajedno sa Podrugom,
Selimovićima, Mezburom,braćom Konjo, Enesom Uzunovićom, Džamalijom i drugima. Bilo
ih je 35, možda i nešto više. Odvedeni su, prvo u Osnovnu školu na Brodu na Drini, a zatim u
KP Dom Foča. Pronađen je u masovnoj grobnici u Jeleču prije dvije godine…
Naselje Tabaci, Foča. Podzida, gdje je bila Redžina kafana, u tom istom objektu je bila
kovačka radnja Durić, Nusretova oca. Nusretovi roditelji su, takođe, žrtve genocida u Foči.Za
njima se još uvijek traga. Vode se kao nestali – ubijeni.
Mnogi Nusretovi rođaci – Durići su žrtve genocida u Foči. I Zulfo Durić je među njima. Zulfo
Durić je iz Zakmura. I on je žrtva zloglasnog KP Doma u Foči 1992.
Stradanje rođaka Nusreta Durića obilježeno je spomen pločom u Zakmuru.
Nusret Durić, Alija Matuh, Ahmo Durić…žrtve genocida u Foči/žrtve zloglasnog KP Doma u
Foči.U septembru ‘92. izveli su ih iz KP Doma, na “branje šljiva” u Jeleč i više se nisu vratili.
Pronađeni su u masovnoj grobnici u Jeleču prije dvije godine…
Dženaze su im obavljene 23. i 24.10.2015…
Naselje Tabaci u Foči krije još mnogo neispričanih priča o genocidu u Foči.
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI OSTALI

NEKAŽNJENI ???
objavljeno:15.06. 2001. DANI, br. 210
FOČA: Srpske snage u potpunosti su preuzele vlast u Foči 16. i 17. aprila 1992. i već do
sredine jula iste godine u toj, nekada većinski bošnjačkoj općini više nije bilo nesrpskog
stanovništva. Pravi logori formirani su u gradskoj gimnaziji, sportskoj dvorani “Partizan”, u
KP domu Foča, kao i u privatnim kućama i motelima. U gradu i okolnim selima ubijeno je
1.650 ljudi, a do sada je iz masovnih i pojedinačnih grobnica ekshumirano 430, dok se još
uvijek traga za 730 nestalih. Pored nekolicine javno optuženih, koji su mrtvi, u pritvoru u
Haagu, ili se skrivaju najčešće u susjednoj SRJ, Foča je proteklih godina ostala utočište
brojnih manje poznatih počinitelja ratnih zločina. Koji i danas ravnaju puteve tamo gdje je do
rata stajala Aladža.
Milenko Burilo: Stražar u logoru u Kazneno-popravnom domu. Jedan od preživjelih logoraša

u svom svjedočenju navodi da su zatvorenike “od stražara najviše tukli Burilo, Zoran Matović
i Zeljović”. Noću su u ćelije iz kancelarija dopirali krici izmučenih i zlostavljanih
zatvorenika: “Nemoj, Burilo, molim te!” Burilo i ostali nasumice su iz ćelija izvodili
zatvorenike, i, između ostalih, svaki se trag otada gubi Rami Đendušiću, Fuadu Mandži,
Kruni Martinoviću, Erminu Mandži Milenko Burilo živi u Foči.
Mitar Rašević: Pored Zorana Vladičića i Slavka Koromana, bio je jedan od isljednika u logoru
u KP domu. U to vrijeme u logoru je bilo oko 700 zatvorenika; svaki je od njih u prosjeku
smršao od 18 do 20 kilograma, bili su isrpljeni batinanjem, bez ikakvog dodira sa svijetom
van logorskih zidova. Specijalnosti su mu bile noćna “saslušavanja”, od kojih se logorašima
ledila krv u žilama. Živi u SRJ.
Radovan Stanković: Krajem maja 1992. u porodičnoj kući Nusreta Karamana u Miljevini
formirana je “javna kuća” u kojoj su zarobljene Bošnjakinje silovane i prisiljavane na
prostituciju. “Pero (Elez, op.a.) tada nam je rekao da će svaka od nas imati po jednog četnika,
dok će sa njim biti dvije djevojke. Mene je uzeo Radovan Stanković”, kaže u svom
svjedočenju jedna od preživjelih djevojaka, koja je u to doba bila maloljetna. Nakon deset
dana, izvjesni Ranko Radulović odveo ju je odatle u svoj stan u gradu, gdje ju je iznova
silovao. Stanković živi u SRJ.
Nikola Brčić: “Odveli su me u Karamanovu kuću. Prvo me silovao Pero Elez, () a poslije su
dolazili i drugi vojnici koji su me silovali: među njima sam prepoznala () Nikolu Brčića.” U
izjavi ove, također maloljetne djevojke, čiji identitet mora ostati skriven, stoji da je tu ostala
narednih šest mjeseci, tokom kojih su se silovanja redovito ponavljala. Brčić živi u Miljevini,
Foča.
Neđo Samardžić: “Odveli su me u motel gdje je bila njihova komanda, a zatim u Karamanovu
kuću. Sve od 6. avgusta 1992. do razmjene 21. marta 1993. bila sam podvrgnuta silovanjima
od Neđe Samardžića ().” Neđo Samardžić i njegov brat Zoran zajedno su sa Brčićem, Elezom
i Stankovićem u Miljevini držali zatočene šest djevojaka i silovali ih svakodnevno. Najmlađa
je imala 12 godina, najstarija 26, a preostalih pet su bile stare između 14 i 21 godine. Krije se.
15.06. 2001.DANI, br. 210
[DOSSIER FOČA] Da nikada ne zaboravimo :
Piši, pričaj, opominji…
Ovdje su ispričane sudbine ljudi, imamo i svjedočenja ljudi koji pričaju o
stradanjima svojim, svojih familija i svog plemena, one vrijednosti koje
historija nije zabilježila. Dužni smo da ih prenosimo potomcima svojim,
da o tome pišemo, govorimo, da nikada ne zaboravimo…
fotografije:internet/screenshot
design:Kenan Sarač
oprema teksta:focanskidani
1
Ovdje su ispričane sudbine ljudi, imamo i svjedočenja ljudi koji pričaju o
stradanjima svojim, svojih familija i svog plemena, one vrijednosti koje historija
nije zabilježila. Dužni smo da ih prenosimo potomcima svojim, da o tome
pišemo, govorimo, da nikada ne zaboravimo…
2
3
PAMTE FOČACI : POZIVAM ZA SVJEDOKA… … FOČANSKA JE TUGA
PREGOLEMA….pdf
https://www.scribd.com/document/381370504/PAMTE-FO%C4%8CACI-
POZIVAM-ZA-SVJEDOKA-FO%C4%8CANSKA-JE-TUGA-PREGOLEMA
Foča 1992 – Prisilno raseljavanje (RATNI ZLOČINI U BOSNI I
HERCEGOVINI).pdf
https://www.academia.edu/36569771/Fo%C4%8Da_1992_-
_Prisilno_raseljavanje_RATNI_ZLO%C4%8CINI_U_BOSNI_I_HERCEGOVINI
_.pdf
GENOCID U FOČI 1992.- 1995. – šesti dio
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. /zbirka tekstova objavljenih na
facebooku,flickru,portalima itd…
https://www.academia.edu/36565476/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_1995._%C5%A1esti_dio.pdf
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA
izbor tekstova o genocidu u Foči
https://www.academia.edu/…/FO%C4%8CANSKA_JE_TUGA_PREGOLEMA.
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. – Kenan Sarač
https://www.academia.edu/…/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995…
4
Genocid u Foči 1992-1995 – 2. dio.pdf
https://www.academia.edu/…/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992-1995_-_…
Genocid u Foči 1992-1995 – treći dio.pdf
Genocid u Foči 1992. – 1995. (4. dio).docx
https://www.academia.edu/…/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992._-_1995…
Genocid u Foči 1992. – 1995. (5. dio).pdf
FOČA 1942. – 1992. – 2017..pdf
https://www.academia.edu/32…/FO%C4%8CA_1942._1992._2017..pdf
GENOCID U FOČI 1992 – 1995 specijal.pdf
https://www.academia.edu/…/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992_-_1995_…
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA.pdf
…
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI – FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI
OSTALI NEKAŽNJENI ???
https://www.academia.edu/…/25_GODINA_OD_GENOCIDA_U_FO%C4%8C
…
GENOCID : Foča je simbol “ponavljanja historije” na tlu Bosne i Hercegovine
https://www.academia.edu/…/GENOCID_Fo%C4%8Da_je_simbol_pona…
FOČA 1992. : SODOMA I GOMORA U FOČI (ISPOVIJESTI SILOVANIH
BOŠNJAKINJA)
https://www.academia.edu/…/FO%C4%8CA_1992._SODOMA_I_GOMORA_
…
SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča?
https://www.academia.edu/…/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C4%8CE
…
ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA.pdf
https://www.academia.edu/…/%C5%BDRTVE_FO%C4%8CANSKOG_GENO
CI…
FOČA XXV GODINA OD GENOCIDA
https://www.academia.edu/3…/FO%C4%8CA_XXV_GODINA_OD_GENOCID
A
Foča : Samo jedna tuga
https://www.academia.edu/33162940/Fo%C4%8Da_Samo_jedna_tuga
JA I DA HOĆU NE MOGU ZABORAVITI ZATVOR – KP Dom i grad FOČU.pdf
https://www.academia.edu/…/JA_I_DA_HO%C4%86U_NE_MOGU_ZABORA
…
Foča – Dokazi o genocidu 1992. – 1995..pdf
https://www.academia.edu/…/Fo%C4%8Da_-_Dokazi_o_genocidu_19…
Dan logoraša…Foča
https://www.academia.edu/329369…/Dan_logora%C5%A1a_Fo%C4%8Da
FOČANSKI KAZAMATI SMRTI.pdf
https://www.academia.edu/3…/FO%C4%8CANSKI_KAZAMATI_SMRTI.pdf
O GENOCIDIMA U FOČI 1992. – 1995.i 1941.-1945..pdf
5
https://www.academia.edu/…/O_GENOCIDIMA_U_FO%C4%8CI_1992._1…
Foca 1942 1992 Ni bijesa ni mrznje
https://www.academia.edu/…/Foca_1942_1992_Ni_bijesa_ni_mrzn…
KAKO SU ZELENE BERETKE ZE BE SA KOKARDAMA I CRNIM
SUBARAMA NAPALE FOCU 7 APRILA 1992
https://www.academia.edu/…/KAKO_SU_ZELENE_BERETKE_ZE_BE_SA_…
VAPAJ S DRINE : Jesmo li zaboravljeni, je li do nas ikome stalo
https://www.academia.edu/…/VAPAJ_S_DRINE_Jesmo_li_zaboravlj…
FOČA :Na zidu sjećanja
https://www.academia.edu/32…/FO%C4%8CA_Na_zidu_sje%C4%87anja
BESJEDA O FOĈI – KULTURA SJEĆANJA
https://www.academia.edu/…/BESJEDA_O_FO%C4%88I_-_KULTURA_SJ…
25 GODINA OD GENOCIDA : Grad Foča nije u stanju suočiti se sa zločinima
iz 1992. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/09/25-godina-od-genocida-grad-
foca-nije-u-stanju-suociti-se-sa-zlocinima-iz-1992-foto/
Grad Foča nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-
se-sa-zlocinima-iz-1992/
NISMO SMJELI SPOMINJATI DA SU NAS ČETNICI UBIJALI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/nismo-smjeli-spominjati-da-su-
nas-cetnici-ubijali/
FOTO:25.GODINA OD OSNIVANJA KONCENTRACIONIH LOGORA ZA
BOŠNJAKE U FOČI.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foto25-godina-od-osnivanja-
koncentracionih-logora-za-bosnjake-u-foci/
NAGRADA ZA POČINJENE ZLOČINE
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nagrada-za-pocinjene-zlocine/
Nena Fata Durić iz Foče: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga…
(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-
gorka-je-sudbina-nas-majki-supruga-foto/
Фоча: U 3D VERZIJI!
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/14/%d1%84%d0%be%d1%87%d
0%b0-u-3d-verziji/
ZLOČINCI IZ FOČE – ADNAN IH JE PREPOZNAO…
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/12/zlocinci-iz-foce-adnan-ih-je-
prepoznao/
Četnička iživljavanja kroz masovna silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/cetnicka-izivljavanja-kroz-
masovna-silovanja/
Suđenje u Foči:Svjedoci bez saznanja
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/sudenje-u-focisvjedoci-bez-
saznanja/
6
Foča, 1992.: Ko nije doživio, ne razumije!!!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/foca-1992-ko-nije-dozivio-ne-
razumije/
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOČI : Moramo učiniti sve da se o
našim golgotama priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-
logora-u-foci-moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/
AGRESORI ĆE NEKAD MORATI BOSNI I NJENIM GRAĐANIMA PLATITI
PRIČINJENU ŠTETU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/agresori-ce-nekad-morati-
bosni-i-njenim-gradanima-platiti-pricinjenu-stetu/
Država BiH i njeni građani nisu obeštećeni za štetu pričinjenu agresijom
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/drzava-bih-i-njeni-gradani-
nisu-obesteceni-za-stetu-pricinjenu-agresijom/
FOČA 1992. : Tužna priča Midhete Orelj iz Slatine kod Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-
midhete-orelj-iz-slatine-kod-foce/
The nightmare of Foca
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/1184531.stm
KAKO SU ZELENE BERETKE (ZE-BE) SA KOKARDAMA I CRNIM
ŠUBARAMA NAPALE FOČU 7. APRILA 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/11/kako-su-zelene-beretke-ze-be-
sa-kokardama-i-crnim-subarama-napale-focu-7-aprila-1992/
25 godina od GENOCIDA u Foči : Dan kada su otišli Ševal Bećirević i
Mehmed – Meca Kamerić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/25-godina-od-genocida-u-foci-
dan-kada-su-otisli-seval-becirevic-i-mehmed-meca-kameric/
Foča gori – oslobađanje grada od muslimana/Bošnjaka (1992) (video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/21/foca-gori-oslobadanje-grada-
od-muslimanabosnjaka-1992-video/
FOČA:STRADANJE FAMILIJE SALČINOVIĆ IZ ALADŽE (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/02/focastradanje-familije-
salcinovic-iz-aladze-foto/
Foča – sinonim za ratna silovanja
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/16/foca-sinonim-za-ratna-
silovanja/
FOČA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od početka GENOCIDA u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-2017-
25-godina-od-pocetka-genocida-u-foci/
25 godina od GENOCIDA u Foči : Stradanja civila na Mehkim brdima,
Ratinama i tunelima u Miljevini (presude Suda BiH)
stradanja-civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-
suda-bih/
FOČA 1992. – 1995.:DNEVNIK ZLOČINA (dokumenti,svjedočanstva)
7
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/22/foca-1992-1995-dnevnik-
zlocina-dokumentisvjedocanstva/
VJEČNO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-
sutjeska-bistrica-cehotina-krv-pliva-po-njima/
FOČA : GRAD U KOJEM JE POČINJEN GENOCID (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-
genocid-foto-i-video/
25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI
NESTADOŠE TOKOM AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
svim-focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-
1995/
GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-od-
genocida-u-foci/
FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV.
PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-
stoljeca-gorcine-tzv-protjernice-odobrenja-itd/
Neću da zaboravim! : Foča 1992. – 1995. (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-
1995-foto/?frame-nonce=0f51403fbd
Foča : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-
1998-vol-10-no-6-d/
GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE MAHALE
(napisao:Ševko Kadrić)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-
cetiri-tuzne-price-iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/
FOČA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŽIVI…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-
ovi-su-jos-zivi/
FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema ko da sudi (arhiv
2004. godina)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-
zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
Dr Ibrahim Karović:Foča je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako čvrsta
ljuštura (svjedočenja)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/06/dr-ibrahim-karovicfoca-je-bila-
okovanazatvoren-grad-jedna-jako-cvrsta-ljustura-svjedocenja/
Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
https://focanskidani-wordpress-
com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-
1992-1995-kazneno-popravni-dom/amp/?amp_js_v=9
8
U ZLOČINIMA ‘92. UČESTVOVALI I FOČANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA
VADILI KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/u-zlocinima-92-ucestvovali-i-
focanski-ljekaribosnjacima-vadili-krv-i-davali-ranjenim-srbima-foto-i-video/
Foča 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŽE NASTAVNIČE!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-nemojte-nas-ubiti-
druze-nastavnice/?frame-nonce=bad6c712ec
SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča? izbor tekstova sa portala
focanskidani,flickr-a i facebooka priredio:Kenan Sarač
issuu.com
https://www.scribd.com/document/344728433/SJE%C4%86A%C5%A0-LI-SE-
FO%C4%8CE-Za%C5%A1to-je-zaboravljena-Fo%C4%8Da
https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C
4%8CE_Za%C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da
FOČA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foči (izbor
tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Sarač
https://www.scribd.com/document/343563019/FO%C4%8CA-1942-1992-2017
_1995._-_Kenan_Sara%C4%8D
Genocid u Foči 1992. – 1995. priredio : Kenan Sarač
https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Fo%C4%8Di-1992-
1995-priredio-Kenan-Sara%C4%8D
Posts about genocid on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/genocid/
Posts about dokumenti written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/dokumenti/
Posts about bošnjaci written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/bosnjaci/
Posts about bosna i hercegovina on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/cat…/bosna-i-hercegovina/
Posts about foča on focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/foca/
Posts about ubijeni written by focanskidani
https://focanskidani.wordpress.com/category/ubijeni/
FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko
Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči – završen dokazni postupak
Optužbe, 3.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/22/foca-1992-silovanja-po-
kucama-silovanja-po-povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-
pocinjen-u-foci-zavrsen-dokazni-postupak-optuzbe-3-dio/
9
Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči, 2.dio)
pocinjen-u-foci-2-dio/
FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin
počinjen u Foči)
kucama-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/
FOČA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispričanih priča?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/09/focakoliko-jos-ima-
neidentifikovanih-i-neispricanih-prica/
GENOCID U FOČI 1992. : Stradanje familije Avdagić u centru grada
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/06/genocid-u-foci-1992-stradanje-
familije-avdagic-u-centru-grada/
Odobašić Damir i Amir
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/12/odobasic-damir-i-amir/
(FOTO)
Foča 1992:Žrtve ratnog zločina, žrtve i poslije smrti
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/20/foca-1992zrtve-ratnog-zlocina-
zrtve-i-poslije-smrti/
FOČANSKE TUŽNE PRIČE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja,
31.01.2013. nakon nesreće izgubio bitku za život!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/01/focanske-tuzne-priceramiz-
bitevija-u-ratu-ostao-bez-roditelja-31-01-2013-nakon-nesrece-izgubio-bitku-za-
zivot/
FOČA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ,
OPĆINA FOČA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/07/foca-1992-stradanje-porodice-
kukavica-iz-sela-stovic-opcina-foca/
Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (foto i VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/01/enisa-salcinovic-prezivjela-
zrtva-logora-partizan-u-foci-foto-i-video/
JELEČ : NE TAKO OBIČNA PRIČA O LJUBAVI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/28/jelec-ne-tako-obicna-prica-o-
ljubavi/
FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-
stradanje-porodice-duric-foto/
Tužne fočanske priče : Suad (Mustafe) Dervišević
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-
10
mustafe-dervisevic/
Fočanske tužne priče: Priča o Adili Kovačević
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/04/focanske-tuzne-price-prica-o-
adili-kovacevic/
Žrtve Fočanskog GENOCIDA : TRAŽI SE Smail Đozo
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-
trazi-se-smail-dozo/
25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužna priča iz sela Bjeliš iz 1992.godine
tuzna-prica-iz-sela-bjelis-iz-1992-godine/
Foča 1992. : SVJEDOČENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-svjedocenja/
25 godina od GENOCIDA u Foči : ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA – Zulfo
Durić
zrtve-focanskog-genocida-zulfo-duric/
FOČA 25 godina poslije : Enisina priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/12/foca-25-godina-poslije-enisina-
prica/
Evropo sretan ti 9.maj – Dan logoraša
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/10/evropo-sretan-ti-9-maj-dan-
logorasa/
FOČA:UZ 9. MAJ – DAN LOGORAŠA BiH/VJEČNO HUČI SUTJESKA/KO
NAS BRE ZAVADI?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/09/focauz-9-maj-dan-logorasa-
bihvjecno-huci-sutjeskako-nas-bre-zavadi/
PLIVA PO NJIMA…
BH APSURDI : I psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši? Ima li ljudi
na obzorju…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/30/bh-apsurdi-i-psi-lutalice-su-
usli-u-zakon-a-gdje-su-tu-logorasi-ima-li-ljudi-na-obzorju/
11
zivot/
OPĆINA FOČA
ljubavi/
mustafe-dervisevic/
adili-kovacevic/
Durić
12
prica/
suda-bih/
1995/
genocida-u-foci/
1998-vol-10-no-6-d/
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
PLIVA PO NJIMA…
13
2004. godina)
issuu.com
suda-bih/
14
15
Da se nikada ne zaboravi genocid u Foči
Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine.
Stradanja Bošnjaka Foče u agresiji na BiH
Skoro tri (3) hiljade ubijenih i nestalih,
hiljade protjeranih. Od 1514 Bošnjaka nestalih
(ubijenih) u Foči do sada je ekshumirano 1014
žrtava, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su
u 514 masovnih i pojedinačnih grobnica.
Na stotine silovanih žena među kojima su
i maloljetnice od 11 godina.
Fočanska je tuga pregolema…
16
17
18
19
design:Kenan Sarač
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
Jedno jutro vode nas na doručak i izvode na donju, a uvode na gornju kapiju. Dođe
reda i na moju sobu, broj 18, u kojoj sam bio. Kada smo izašli, na mostu ih devet
poredano, svima glave odsječene. Poznao sam Muniba Veiza, Salema Biču, dva
Konja, jednog Granova i profesora Kemala Dželilovića. Srce mi je pucalo kada sam
to vidio. Zatvorenike iz zadnje sobe natjerali su da glave pošutaju u Drinu, a za
njima da bace i trupla.
U septembru 1992. odveli su 35 ljudi da beru šljive i niko se nije vratio. Drugu grupu
vodili su da pravi dalekovod i ni oni se nisu vratili.
Bošnjacima su na mostu sjekli glave : Zatvorenike su natjerali da
glave pošutaju u Drinu, a za njima da bace i trupla
Piše; A. BAJRAMOVIĆ, Avaz
29.07.2009.
Bošnjacima su na mostu sjekli glave
Bošnjacima su na mostu sjekli glave

Zatvorenike su natjerali da glave pošutaju u Drinu, a za njima da bace i trupla, priča
Mujezinović…
Munib Mujezinović iz Mrđelića kod Ustikoline ni nakon 17 godina ne uspijeva zaboraviti
stravične zvuke iz ćelija fočanskog Kaznenopopravnog doma u kojem je proveo devet mjeseci
zarobljeništva.
On je samo jedna od žrtava monstruma Milorada Krnojelca, pod čijom je palicom u KPD-u
Foča zlostavljano više od 1.000 Bošnjaka, od kojih je većina ubijena, a još se traga za kostima
200 bivših zatvorenika.
Kosti nestalih
Haški osuđenik vratio se u Foču, gdje živi samo nekoliko stotina metara od mjesta
zločina. Sada i preživjeli i porodice mučenih iz zloglasnog logora očekuju da Krnojelac
progovori o sudbini nestalih.
Munib Mujezinović priča nam da mu je u logoru bilo najteže za hranu. Jedan hljeb za doručak
su dijelila 22 logoraša, a ručka i večere nije bilo.
– Dan godina. Patiš od gladi. U septembru 1992. odveli su 35 ljudi da beru šljive i niko se
nije vratio. Drugu grupu vodili su da pravi dalekovod i ni oni se nisu vratili. A mi jedva
čekamo da se vrate, da donesu koju šljivu. Kada smo pošli na doručak, pitao sam Marjana
Vukovića, koji je radio sa mnom na pilani, gdje su ljudi, a on mi kaže da šutim, jer su ih sve
pobili – prisjeća se Mujezinović zarobljeničkih dana.
Šta se dešavalo u drugim ćelijama, Mujezinović je mogao zaključiti samo po stravičnim

noćnim kricima. Njega, dodaje, srećom nisu tukli, jer je prije rata imao “fiću” kojim je
svakome razvozio namirnice.
Češalj i ogledalo
– Jedno jutro vode nas na doručak i izvode na donju, a uvode na gornju kapiju. Dođe reda i na
moju sobu, broj 18, u kojoj sam bio. Kada smo izašli, na mostu ih devet poredano, svima
glave odsječene. Poznao sam Muniba Vejza, Salema Biču, dva Konja, jednog Granova i
profesora Ekrema Dželilovića. Srce mi je pucalo kada sam to vidio. Zatvorenike iz
zadnje sobe natjerali su da glave pošutaju u Drinu, a za njima da bace i trupla – priča
Mujezinović.
On je iz KPD-a Foča prebačen u Barutni magacin u Kalinoviku, gdje je odmah

pretučen. Razmijenjen je na Rogoju, polomljenih rebara i na nosilima. I danas čuva češalj i
ogledalce, kao “suvenire” koji ga podsjećaju na logoraške dane u Foči.
Otkrivene 33 masovne grobnice
Član Općinske komisije za traženje nestalih Lutvo Šukalo kazao nam je da su na području
Foče do danas otkrivene 33 masovne grobnice. U najvećim su bili upravo logoraši iz KPD-a
Foča, čija su tijela skrivana na lokacijama udaljenim desetine kilometara.
– Sve to ukazuje da se radilo o planiranom, sistematski izvršenom zločinu za koji su

morali znati ljudi koji su bili na čelu KPD-a, među kojima je i Milorad Krnojelac.
Očekujemo da progovori o tome gdje su tijela još oko 200 logoraša, među više od 600
nestalih za kojima još tragamo. Tragično je da su zločinci izdržali kaznu, a da se još ne
zna gdje su tijela njihovih žrtava – kaže Šukalo.
A. BAJRAMOVIĆ, Avaz
29.07.2009.
VIDEO:
Munib Mujezinović iz Ustikoline preživjeli je logoraš Kazneno-popravnog doma u Foči.
Sjećanja na rat koji je ostavio trajne posljedice na njega i njegovu porodicu pokušava odagnati
izradom neobičnih predmeta.
Radio Free Europe / Radio Liberty, 14. juli/srpanj, 2009.
U spomen na Muniba i Foču, i sve one Foče moje zemlje : Preživio

devet mjeseci najtežeg zarobljeništva u KP domu u Foči
On je preživio devet mjeseci najtežeg zarobljeništva u KP domu u Foči. Čekao naivno

prazna stomaka svoje prijatelje da im donesu šljiva, jer bi ih poslije mlaćenja odvodili
na „branje šljiva”, posve nesvjestan da više nikada neće biti ni prijatelja živih, a kamoli
šljiva. Vidio strahote, ponio strahote na polomljenim rebrima, pa ipak, nikad nećeš
mržnje osjetiti u tom isprekidanom dahu dok priča svoju priču. Nikad zamora duha.
Nikad posustajanja. Odustajanje? Ne vrijeđaj ga, molim te.
Most Stradanja i zloglasni KP Dom u Foči
Uvijek me prate njegove oči. I ona dva zuba, po jedan u svakoj vilici. Ruke žgoljave i
tanjušne ko dvije trske, a u njima sva bol ove zemlje. Duša tolika da ga ni u jedan ram ne biste
mogli uokviriti, ako ga eventualno fotografirate.
…
Prazne su tada njegove oči. I razočarane. On je preživio devet mjeseci najtežeg
zarobljeništva u KP domu u Foči. Čekao naivno prazna stomaka svoje prijatelje da im
donesu šljiva, jer bi ih poslije mlaćenja odvodili na „branje šljiva”, posve nesvjestan da
više nikada neće biti ni prijatelja živih, a kamoli šljiva. Vidio strahote, ponio strahote na
polomljenim rebrima, pa ipak, nikad nećeš mržnje osjetiti u tom isprekidanom dahu
dok priča svoju priču. Nikad zamora duha. Nikad posustajanja. Odustajanje? Ne
vrijeđaj ga, molim te.
…
Mene svih ovih godina prati samo onaj njegov smežurani kažiprst dignut u zrak i glas iz duše
čija se širina nikad ne bi mogla uramiti, a koji kaže : „Bit će ovdje boljeg života, bit će kad ti
ja kažem!“
Ne trebam ga ni pitati kad je on bio najsretniji. To znam. Svaki dan je sretan. Jer vidiš, netko
čezne velike stvari, materijalna bogatstva, blistava postignuća i ulice sa svojim imenom. A
njemu je najvažnije da se mjesto ispred njegove kuće po njemu zove – „Munibova stanica“ i
da se tu zaustavljaju autobusi, da ga zna svaki šofer i da on putnicima svaki dan mahne s
balkona poželjevši im sretan put. Mršavom rukom koja je propatila silno, poželjevši im tako
sretan život. Život za borbu, a ne – odustajanje.
Martina Mlinarević Sopta
fotografije:fb Martina Mlinarević Sopta/flickr ekranportal13
izvor : fb Martina Mlinarević Sopta, 22. mart 2014
_____
VIDEO:
Munib Mujezinović iz Ustikoline preživjeli je logoraš Kazneno-popravnog doma u Foči.
Sjećanja na rat koji je ostavio trajne posljedice na njega i njegovu porodicu pokušava odagnati
izradom neobičnih predmeta.
Radio Free Europe / Radio Liberty, 14. juli/srpanj, 2009.
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/o.131554163664449/439861216368801
/?type=2&theater&notif_t=video_processed&notif_id=1494909471863409
Agresija na Bosnu i genocid nad bošnjacima – podaci koji
se odnose na Foču (1991. – 1993.)
Agresija na Bosnu i genocid nad bošnjacima – podaci koji se odnose na Foču (1991. – 1993.)
preuzeto iz knjige “Agresija na Bosnu i genocid nad bošnjacima 1991. – 1993.” – dr Smail
Čekić
Ljiljan, Sarajevo 1994., 416 str., tabele
iz knjige “Agresija na Bosnu i genocid nad bošnjacima 1991. – 1993.” – dr Smail Čekić
FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po
povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin
počinjen u Foči, 2.dio)
Silovanja po povratku s ratišta

Na suđenju za zločine počinjene na području Foče, zaštićena svjedokinja Državnog tužilaštva
je izjavila da joj je A-1 rekla da ju je Žarko Vuković zvani Žara silovao 1992. godine.
Svjedokinja A-3 je navela da se od 6. aprila 1992. u kući njenog brata krilo 26 civila iz Foče.
Ispričala je da je vojnik doveo A-1, koja je bila krvava u licu i u ruci držala nekoliko zuba.
Svi civili, pojasnila je A-3, odvedeni su u vojni hangar, da bi se nakon nekoliko dana žene i
djeca vratili u svoje kuće. Kako je kazala, od aprila do 13. augusta 1992. godine osobe A-1 i
A-2, koju je također poznavala, nije viđala.
Prema njenom svjedočenju, A-1 i A-2 sreće krajem 1992. u izbjegličkom kampu u Turskoj.
“Sa A-1 sam razgovarala, ona mi je govorila da je došao u njenu kuću Žarko Vuković zvani
Žara. Rekla je da je odveo u svoju kuću, da je spasi, ali da je svaki dan silovao. Pogotovo kad
bi se vratio s ratišta. Kaže da je unedogled silovao. Nakon okončanja rata, A-1 sam viđala”,
prisjetila se ona.
Nakon predočenja izjave iz 2015. godine, svjedokinja je potvrdila da je tada kazala samo
prezime Vuković, jer se nije mogla sjetiti imena, te pojasnila da joj je A-1 kasnije rekla kako
se ta osoba zove.
Također je navela da je A-1 živjela u blizini Vukovića i A-2. Dodala je da su se A-1 i A-2
družile te pomagale jedna drugoj u kampu.
Tužilaštvo BiH je optužilo Žarka Vukovića zvanog Žara da je, kao pripadnik vojnih snaga
Srpske Republike BiH, više puta silovao žensku osobu na području Foče. Prema optužnici,
neutvrđenog datuma u aprilu ili maju 1992. Vuković je silovao A-1, a isto su uradile i još
dvije osobe koje su došle s njim. Vuković je, prema navodima optužnice, od maja do sredine
augusta 1992. dolazio u kuću oštećene i silovao je.
Na ovom ročištu vještak neuropsihijatar Abdulah Kučukalić, koji je po naredbi Tužilaštva

BiH obavio pregled zaštićene svjedokinje A-4, napomenuo je da ona boluje o šećerne bolesti,
bolesti koštanog sistema, te krvnih sudova.
“Prisutne su psihičke promjene – hronični posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i, s

obzirom na njene godine, ima demenciju blagog do srednjeg intenziteta. Simptomi su
izbjegavanje, razdraženost, strah, emocionalna labilnost, kao i teškoće pamćenja i
reprodukcije zapamćenog sadržaja. Nije u mogućnosti da dâ jasne i precizne odgovore, da
shvati i razumije činjenice”, pojasnio je vještak.
Prema njemu, postoji rizik od pogoršanja njenog stanja u slučaju da dođe na sud. Također je
dodao da se ona ne može samostalno kretati zbog oštećenja koštanog sistema.
Suđenje se nastavlja 22. maja.
Emina Dizdarević, 11.05.2017.

izvor:BIRN BiH/detektor.ba
_____
vidi još:
FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/19/foca-1992-silovanja-po-kucama-zarko-
vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/
FOČA 1992. – 1995. : Fočanska je tuga pregolema (3)
Foču je, između ostalih, u svoje doba pohodio i čuveni turski putopisac Evlija Čelebi i na
unutarnjem zidu džamije napisao:
Putovao sam i u mnoge gradove dohodio,
ali ovakvo mjesto još nisam vidio! (1074./1664.)
Foča je grad iz kojega su izgnani svi Bošnjaci kojih je u ovome mjestu, po popisu iz 1991.,
bilo 52 %. Kroza šta su sve Fočaci, evo već drugi put u posljednjih šezdeset godina, prošli,
najbolje će kazati izjava jedne dvanaestogodišnje djevojčice koja je, nakon što se izvukla iz
zagrljaja smrti, o svome gradu rekla: “U Foči je radio pakao!” Ostala je bez oba roditelja i
od milosti drugih živjela je tokom agresije kao muhadžir u Turskoj.
U fočanskoj općini agresor je uništio sve vjerske objekte Bošnjaka. Biljana Plavšić ovako je
obrazložila rušenje džamija u Foči: “Kakav bi to bio srpski grad s toliko džamija?!” (123)
U Foči su hiljade Bošnjaka na zvjerski način izmasakrirane, hiljade Bošnjakinja na
najgrozniji način silovane. (124)
Srpski zločinci formirali su u Foči više koncentracionih logora:
1) Miljevina. – U ovome je mjestu bilo koncentrirano više namjenskih koncentracionih
logora, uglavnom za djevojčice, djevojke i mlade žene, u kojima su se srpski zločinci
iživljavali nad njima. O tim logorima postoje brojni iskazi živih svjedoka.
U Miljevini su stradale čitave obitelji, cijela sela. Rašid (56) i njegova žena Hurija (53) iz
Lubure kod Miljevine svjedoče:
„Moj kum Milorad Kovačević prvi je u naše selo doveo četnike. Išao je od kuće do kuće i
palio ih. Mustafi Krilašu u šporet je ispalio rafal, Muji Behi gazdinstvo zapalio, a mom bratu
Behinu bombu bacio u kuću. Bili smo kao rod rođeni, a šta nam uradi! (. . . )“
„Na početku agresije na BiH četnički vojvoda Pero Elez zvao je radnike da dolaze na posao u
Miljevinu i Foču, pri tome im obečavajući sigurnost. Za njih 36 bio je to posljednji odlazak na
radno mjesto. Na taj način krvnici su ubili Mehu Čemu i njegovu dvojicu sinova,
izmasakrirali Hasu Spahiju i bacili ga u Drinu, a ova rijeka odnijela je nekoliko Aljukića.
Prevarene Bošnjake vješali su i klali na mostu u Foči. Uz Peru Eleza, najodgovorniji za
zločine u ovom dijelu Podrinja bili su: Vojin i Rajko Govedarica, šumar Filip, čijeg se
prezimena više i ne sjećam te Risto Puhalo, Neda Zeljaja, Rajko Višnjevac…” (125)
a) Karamanova kuća. – O svome stradanju u njoj svoj iskaz .nam je dala N. N.,
četrnaestogodišnja djevojčica, koja je sa još pet svojih drngarica tu provela sedam mjeseci,
nakon čega je razmijenjena. Nju je, naime, na najbrutalniji način seksualno zlostavljao ratni
zločinac Pero Elez sve do svoje pogibije, a zatim su nastavili drngi. (126)
b) Nekoliko drugih kuća. – Spomenuta djevojčica pričala nam je o zvjerstvima koja su
srpski zločinci počinilii u tim kućama. Neke su zatočenice ubijene, a neke prodate kao bijelo
roblje u Srbiju i Crnu Goru. I danas je Miljevina jedan veliki logor i mučilište Bošnjakinja.
(127)
2) Policijska stanica u Miljevini.
3) “Partizan“. – U ovom tzv. ženskom zatvoru u Foči srpski zločinci su zatočene Bošnjakinje
najprije pljačkali,a potom mlade izvodili i silovali. (128) Dragan Gagović je zatočenice ovog
logora izvodio da pregovaraju sa predstavnicima Armije BiH na Grepku o oslobađanju
pojedinih zarobljenih četnika, a djecu im zadrzavao kao zalog u konclogorn kako one ne bi
pobjegle na slobodnu teritoriju. (129)
Djevojčica Amira Budnjo, iz Miljevine, bila je u ovom konclogorn zatočena sa majkom, ocem
i dva brata. Ona priča: „U Partizanu su neprijatelji skidali zlato sa žena, a svaku prepreku su
rješavali otkidanjem prstiju, ušiju. Gledala sam kako su jednoj ženi otkinuli prst samo zbog
prstenja. (… )“
„Preko puta našeg prozora, tu, pored rijeke, učitelj Risto je dovodio svoje učenike i ubijao ih
je. Ja sam ih čula kako mole: -Nemojte, druže učitelju.- Plakali su, ali on se nije obazirao. Sve
ih je pobio.”
Amira priča da ih je u “Partizanu” bilo 300 i da su ih četnici odvodili na klanje, a djevojke na
silovanje. Priča da su Arkanovi prišli njezinom dajdži i pitali ga zna Ii plivati. Rekao je da ne
zna, a onda su mu kazali: “Sada ćeš naučiti” i odveli su ga. (130)
4) Bivši Kazneno-popravni dom (KPD) u Donjem Polju.
– Od prvog dana srpske agresije na ovaj grad KPD je bio prepun Bošnjaka. Tu su
svakodnevno vršene likvidacije; radio je prijeki sud; svaki je logoraš po nekoliko puta
prolazio kroz istražni postupak; niko nije bio pošteđen – ni ranjenici, ni bolesnici, ni
medicinski radnici. Nad radom ovog koncentracionog logora bdio je Velibor Ostojić, bivši
ministar informiranja u Vladi RBiH. U ovaj logor vraćeni su i zatočeni i svi oni Fočaci koji su
pobjegli u Crnu Gorn i tu bili stekli status izbjeglica. (131)
Hapšenje i privođenje fočanskih Bošnjaka u KPD započelo je 17. aprila 1992. godine. Tada je
dovedeno preko stotinu najuglednijih Bošnjaka pokupljenih iz kuća po spisku. Potom su
kupljeni mještani po selima. Do kraja aprila bile su popunjene obje zgrade.
U ovom kazamatu bilo je zatočeno preko 10.000 Bošnjaka, a ubijeno više od 1.000. Kada su
se tek punile zatvorske prostorije, zatočenicima su davali nešto hrane, a kasnije sve manje i
manje. Polovicom juna 1992. počinju noćna saslušanja zatočenika, nakon kojih se većina više
nikad nije vratila. Iza njih su ostajali samo stravični krici u havetinjskim noćima. Tako je za
samo jednu noć odvedeno 36 Bošnjaka i niko za njih više ništa nije čuo. Strahuje se da su svi
likvidirani. Bilo je i samoubistava, jer pojedini zatočenici nisu više mogli trpjeti muke. U
avgustu 1992. u nepoznatom pravcu odvedeno je 40 zatočenih Bošnjaka i više se ništa o njima
nije saznalo. To se desilo i u septembru iste godine. (132)
Dio ubijenih zatočenika srpski su zločinci bacali u Drinu, a dio zakopavali u masovne
grobnice, od kojih se najveća nalazi iznad lokaliteta nakšibendijske Tekije koju su također
uništili zlikovci. (133)
Tajib Reko iz Foče u ovom je logoru proveo 30 mjeseci. U jednoj sobi bilo je i do 70 ljudi.
Najveća zla činile su im komšije. Rane koje su im raznim predmetima nanosili ušivali su sami
običnom iglom. Njegova priča kazivanje je nad kojim zastaje dah i muti se misao. (134)
5) Magacin trgovačkog preduzeća “Perućica” u mahali Aladža. – Ovdje je bilo zatočeno
nekoliko stotina fočanskih Bošnjaka. “Muslimani su prvo odvodeni u Aladžu, gdje je samo u
jednom danu zatočeno više od tristo Fočaka… ” „Aladža je za to bila najprikladnije mjesto“,
izjavili su preživjeli logoraši. (135)
6) Kasarna u Velečevu.
7) Kasarna u selu Pilipovići. – Ovdje su srpski zlocmci zatočenike ubijali pred streljačkim
vodom.
8) Školski centar u mahali Aladža. – Svaku noć zločinci su odavde odvodili Bošnjake na
drinske mostove i klali ih. (136)
9) Šareni mejtef. – Bio je ženski logor gdje su srpski zločinci orgijali nad maloljetnicama i
njihovim majkama. (137) . .
“Od 20.000 muslimana u Foči ostalo je samo 52, i oni su ovdje u zatvoru”, hvalio se srpski
gradonačelnik Foče, ratni zločinac Petko Čančar, izjavljujući kako neće jesti ribu iz Drine šest
mjeseci zbog plutanja muslimanskih leševa u njoj. (138)
10 ) Buk Bijela. -Konclogor za žene. (139)
1 1) Više kuća i privatnih stanova u Foči. – Haška optužnica traga za sedmericom fočanskih
mons:ruma koji su civilno bošnjačko stanovništvo, posebno mlađe žene, djevojke i
maloljetnice zarobljavali i seksualno zlostavljali i kao bijelo roblje prodavali sličnima sebi.
(140)
_____
fusnote
(123) Dr. Smail Tihić, “Kulturocid u Bosni i Hercegovini 1992.-,/995: g. Aladža džamija u
Foči” Takvim, Rijaset IZ, Sarajevo 1997., str. 107.-114.; Aladža džamija u Foči” Dokume ti o
genocidu nad Bošnjacima 1992.-1994., KDM “Preporod” Zenica, “Centar za istraživanje
ratnih zločina genocida nad Muslimanima “, Zenica 1994., str. 40.
(124) “Istočna Bosna – kontinuitet zločina”, “Foča”, Dokumenti o genocidu…, ibid., Str. 13.-
15.
(125) BiH dodir, Direkcija R BiH za raseljena lica i izbjeglice, Sarajevo, septembar 1993., br.
1., str. 15.
(126) Izjava N. N. koju čuvamo u našoj dokumentaciji.
(127) Ibid.
(128) Oslobođenje, N. e. i., 27. avgusta 1993., str. 26.
(129) “Na Kovačima sahranjen Halid Konjo, ubijen u Foči 1992. godine”, Ljiljan, 19.
novembra 1997., str. 3.
(130) Aida Redžepagić, “Strah je ugasio Amirin glas”, Azra, Sarajevo, II/1997.,br. 36., str. 6.
(131) Oslobođenje, N. e. i., 27. avgusta 1993., str. 26. Također vidi naš rad “Muslimani u
koncentracionim logorima” u: Preporod, Sarajevo, br. 11/5 22.; Preporod, Zenica, 1.
decembra 1992., str. 7.
(132) Da je strah za njihovu sudbinu bio opravdan, potvrđen je otkrivanjem masovne grobnice
12 žrtava na Previli kod Ustikoline. Zatočenici su pod izgovorom “berbe šljiva” izvedeni iz
KPD Foča. Lokaciju je otkrio četnički vojvoda Simo Mojević, nekadašnji direktor Osnovne
škole u Ustikolini. On je otkrio da se među pobijenim u toj masovnoj grobnici nalaze Halid
Konjo, ugledni ugostitelj iz Foče, Murat Crneta, direktor “Lesonita” u Foči, Samir
Mujezinović, Sulejman Čelik i dr. Svih 12 žrtava pobio je četnik, predratni autoprijevoznik,
Novak Blagojević iz Foče. Na tom prostoru se nalazi još masovnih grobnica pobijenih
Bošnjaka. Prema izjavi spomenutog četničkog vojvode, jedna masovna grobnica se nalazi na
lokalitetu Previle, a veliki broj zatvorenika, od 352 nestalih, ubijen je na Šljunkari u
Pauncima kod Foče. Ubijeni su bacani u bazene pored Drine, iz kojih je vađen šljunak, a
potom su zatrpavani. (Vidi: “Na Kovačima sahranjen Halid Konjo, ubijen u Foči 1992.
godine”, Ljiljan, 19. novembra 1997., str. 3.)
(133) Faik Tafro, “Pokolj na drinskom mostu”, Dani, Sarajevo, 16. februara 1998., str. 78.-81.
Svjedočenje Faika Tafre, šumarskog inžinjera iz Foče, koji je u ovom konclogoru proveo od
20. aprila do 3I. avgusta 1992. godine. Dragocjenost njegovog svjedočenja su precizni podaci
o mnogim ubijenim Bošnjacima i njihovim egzekutorima.
(134) “U sobi 70 ljudi”, Večernje novine, Sarajevo, 17. oktobra 1994.
(135) Oslobođenje, N. e. i., 6.-13. avgusta 1993., str. 28; Muhidin Džanko, “Foča – šeher
kojeg više nema”, Preporod, ratno izdanje, Zenica, 1. decembra 1992., str. 7.
(136) Vakat, Skopje, 17. februara 1993., str. 3. Spisak ubijenih Fočaka objavila je revija
Sandžak, Novi Pazar, popis u nastavcima počevši od broJa 26.-27., 1.-3I. Avgusta 1993., str.
34.
(137) Preporod, Zenica, 1. decembra 1992., str. 7.
(138) Ljiljan, br. 47., 8. decembra 1993., str. 24.
(139) “Zlostavljanje bez prestanka”, Oslobođenje, 2. marta 1998., str. 7.
(140) Ibid., str. 7.
iz knjige “Prilozi izučavanju genocida nad bošnjacima (1992 – 1995)” – Muharem Omerdić
El Kalem 1999., 505 str., graf. prikazi
II) FOČA (6)
Srbi su se u Foču počeli doseljavati tek iza 1918. godine. Danas u Foči nema niti jednog
Bosnjaka ili bilo kakvog traga po kojem bi se moglo zaključiti da su tu pet stoljeća živjeli. U
kampanji izgona Bošnjaka s ovih prostora Srbi su nad njima počinili genocid i druge zločine.
Ni jedna džamija nije ostala. Tome su pored ostalih kumovali srpski rukovodioci. Tako je npr.
Petko Čančar, lokalni vođa srpske demokratske stranke i ministar pravde u vladi republike
srpske, objasnio rušenje džamija: “Srbi su kao raja, stotinama godina zidali džamije, a pošto
im rad nikada nije plačen, riješili su da ih ruše.” (7)
1. Aladža (Hasan Nazirova džamija) u Foči (1550/51.) do temelja je srušena. Strahovitom
eksplozijom srbi su razorili ovo remek-djelo islamske arhitekture. Svojom ljepotom Aladža je
prkosila svim nedaćama pune 443 godine. Talijani su je u Drugom svjetskom ratu bili
pretvorili u konjušnicu, ali se niko nije usudio srušiti je dok ne dođoše srbi. Tri su mjeseca
bagerima odvlačili materijal na kome je bila ispisana najljepša umjetnost svijeta i sve to
sasipali u korito Drine, da bi nakon toga mjesto gdje je nekad bila ova ljepotica betonirali,
uklonivši šadrvan, turbe i sva mezarja s raskošnim nišanima. Aladža je bila jedna od
najljepših džamija turske arhitekture na Balkanu, te, kao takva, pod zaštitom UNESCO-a. U
povodu rušenja ovog arhitektonskog biljura UNESCO se nije oglasio.
Foču je, između ostalih, u svoje doba pohodio i čuveni turski putopisac Evlija Čelebi i na
unutarnjem zidu džamije napisao:
2. Carevu džamiju (Sultan-Bajazidovu) u Foči (1500/1.) srpski su zločinci zapalili 23. aprila
1992. godine, nakon što su je prethodno opljačkali i oskrnavili vješajući na njenu munaru
srpsku zastavu.
3. Atik Ali-pašina (Musluk) džamija u Foči (1546. razorena je takoder u aprilu 1992. godine.
4. Dev Sulejman-begovu džamiju u Foči (1633/34.) srpski su zločinci sravnili sa zemljom u
aprilu 1992. godine.
5. Defterdar Memišah-begova džamija u Foči, sagrađena krajem 16. stoljeća, razorena je od
srba u aprilu 1992. godine.
6. Kadi Osman-efendijina (Šehova) džamija u Foči (1593/ 94.) uništena je koncem aprila
1992. godine.
7. Mustafa-pašina džamija u Foči iz 16. stoljeća također Je razorena.
8. Stradala je i džamija Mehmed-paše Kukavice u Foči (1751.).
9. Džamija u Slatini razorena je artiljerijskim projektilima sa srpskih agresorskih položaja.
10. Emin Turhan-begova džamija u Ustikolini (1448/49.), najstarija džamija u BiH, razorena
je granatama, a potom zapaljena.
11. Džamiju u džematu Jeleč iz 15. stoljeća (obnovljenu 1920.) srbi su minirali, a starog
imama Ćamil-ef. Tuzlak pred džamijom rafalima izrešetali. Potom su sve kuće u selu nakon
pljačke zapalili. Ovdje je ubijeno 400 Bošnjaka, dok su mnoge djevojke i mlade žene
silovane.
12. Džamija u Jabuci izvan je upotrebe zbog teških oštećenja koja joj je nanijela srpska
artiljerija. Uz džamiju dograđeni mekteb također je izvan upotrebe.
13. Džamija u Kratinama neupotrebljiva je usljed velikih oštećenja.
14. Džamija je u Izbišnu razorena, a bila je temeljito obnovljena 1990. godine.
15. U Šadićima džamija je zapaljena.
16. Ista sudbina zadesila je i džamiju u Vikoču.
17. Džamiju u džematu Godijeno također su zapalili srpski zločinci. Uz ovu su džamiju bili
izgrađeni mekteb, abdesthana i gusulhana, i sve je izgorjelo.
18. Ali Čohodorova džamija u Foči razorena je u aprilu 1992. godine.
19. Medresa Mehmed-paše Kukavice u Foči (1772.) potpuno je izgorjela.
20. Mumin-begov mesdžid u Foči, izgrađen u 16. stoljeću, također je zapaljen.
21. Srpski zločinci zapalili su i Šejh Pirin mesdžid u Foči iz 16. stoljeća.
22. Mesdžid je u selu Šuljci također izgorio.
23. U pepeo je pretvoren i mesdžid u selu Susješno.
24. Novosagrađeni mekteb s imamskim stanom u fočanskoj mahali Čohodar do temelja je
izgorio.
25. Višerazredni centralni mekteb u Foči posve je razoren.
26. Mekteb u Popovu Mostu s imamskim stanom srpski je agresor pretvorio u prah i pepeo.
27. Mekteb i abdesthana uz Musluk džamiju u Foči sravnjeni su sa zemljom još u aprilu 1992.
godine.
28. Mekteb u selu Borovnići potpuno je izgorio.
29. Nakšibendijska tekija u Foči, obnovljena i otvorena u augustu 1991. godine, također je
zapaljena.
30. Zgrada Odbora Islamske zajednice u Foči s tri kancelarije, abdesthanom i gusulhanom
opljačkana je, arhiv joj je uništen, a potom je zapaljena 22/23. aprila 1992. godine.
31. U Godijenu je također izgorjela imamska kuća.
32. U Odžaku kod Foče sa zemljom su sravnjena dva turbeta na stubovima porodice Čengića.
33. U Ustikolini je srušeno turbe kod džamije.
34. U Kolunu je također uništeno turbe.
_____
fusnote:
(6) Okupacijom Foče i cijelog njezinog područja srpski fašisti nisu poštedjeli niti jedan
objekat islamske arhitekture i sve drugo što bi svjedočilo o vjekovnom životu Bošnjaka u toj
regiji. Štaviše, i ime tom gradu su promijenili, davši mu rugobatan naziv “srbinje”. Sve
džamije su spalili, potom minirali i srušili, prethodno iz njih odnijevši što je vrijedilo. Da bi i
srpska pravoslavna crkva dala svoj pečat totalnom posrbljavanju i hristijanizaciji Foče, tu
otvara svoju duhovnu akademiju, “gdje treba da se nastani pravoslavni duh i Hristos”. Ovim
se potvrdio davnašnji naum srpske pravoslavne crkve za davanje svoga pečata Foči i njezine
totalne hristijanizacije, što nije moglo proći bez stravičnog genocida nad Bošnjacima. To
potvrđuje i srpski narodni pjevač, koji je u toku genocida nad Bošnjacima u 2. svjetskom ratu
najavio: “Oćemo Ii, čoče, čoče, gradit crkvu nasred Foče.”
(7) Sandra Ibrahimović, “Zločinci su fini momci”, Dani, Sarajevo, 16. februara
1998., str. 39.
_____
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995.
vidi još:

https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995/
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995. (2)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995-2/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/13/foca-1992-1995-focanska-je-tuga-pregolema-
3/
Bosnian Serbs convicted of rape

BBC News, Thursday, 22 February, 2001,
FOČA : Prilozi izučavanju genocida nad bošnjacima (1992
– 1995)
Prilozi izučavanju genocida nad bošnjacima Foče (1992 – 1995)

preuzeto iz knjige “Prilozi izučavanju genocida nad bošnjacima (1992 – 1995)” – Muharem
Omerdić
El Kalem 1999., 505 str., graf. Prikazi
FOČA 1942. – 1992. – 2017.
75 i 25 godina od GENOCIDA u
Foči
(izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka)
Priredio:Kenan Sarač
Posted on Mart 23, 2017
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOČI I
OKOLINI : POMOZITE NAM DA IH PRONAĐEMO!
Pomozite nam da pronađemo kosti naših najmilijih i da ih dostojanstveno

ukopamo!
Koliko je samo kamiona-šlepera sa bošnjačkim žrtavama egzekucije 1992.

doveženo i pokopano na samim sastavcim – lokalitet bivših Rakita (sada su tu
nekakvi bazeni (tzv. aqua park) i na mjestu fočanskog gradskog rugla –
započetog, a nikad dovršenog tzv. hotela na samoj obali Drine odmah do tih
bazena.Dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini još je otvoreno
pitanje nestalih osoba (ubijenih) u Foči.
Nema više ni traga ni glasa o preko 1000 nestalih/ubijenih Fočaka…

Da li će se naći neko da kaže istinu???
Gdje nestadoše bošnjaci/muslimani iz Foče?
U Institutu za nestale osobe kažu da su lakše dolazili do informacija o mjestu
masovnih grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i
činjenica da im podršku više daje Međunarodna komisija za nestale nego bh.
državne institucije.
FOČA 1992. : SILOVANJE KAO METODA RATA
arhiv/birn
Sutkinja Međunarodnog tribunala u Hagu Florens Mumba opisala je početak

strahota žena nesrpske nacionalnosti u prvom suđenju u istoriji ratnih zločina
po osnovu seksualnog zlostavljanja:
„Žene i djeca iz fočanske regije odvođeni su na sabirna mjesta, kao što je Buk
Bijela, naselje južno od Foče. Odatle su autobusima prebacivani u
Srednjoškolski centar u Foči, gdje su zatočeni. Neki su kasnije odvedeni na
druga mjesta u Foči ili u okolini, kao što je sportska dvorana Partizan nadomak
policijske stanice, ili u u privatne kuće u Miljevini i Trnovačama. Tamo su našli
žene i djevojke iz drugih dviju opština. Na gore pomenutim mjestima teror je
poprimao drugu, veoma ličnu dimenziju.“
U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade žene i
djevojke u obližnje kuće i stanove, gdje su ih, tvrde haške svjedokinje,
zlostavljali.

zlostavljali:
„Ponekad je to bilo svake noći, ponekad svake druge noći – ne sjećam se

tačno.“
„Ulazili bi tražeći određene osobe, djevojke, odbarali bi ih onoliko koliko su
željeli i onda bi ih odveli sa sobom.“
Proces protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i Radomira Kovača otkrio

je zastrašujuću ulogu zločina, naročito izraženog u Foči – silovanje je
korišteno kao metoda rata i imalo je etničku pozadinu. Izričući presudu od 28
godina Dragoljubu Kunarcu, sutkinja Mumba je potcrtala upravo ovu dimenziju:
„Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti
odabirući među njima bilo koju koja bi vam se u nekom času dopala. Vi ste na
bojnom polju bili hrabar vojnik, vaši ljudi su, navodno, o vama, bez razlike,
imali visoko mišljenje. Tim autoritetom koji ste prirodno imali lako ste mogli
zauvijek zaustaviti patnje ovih žena. Zato je vaše učešće u ovom mračnom
planu seksualnog izrabljivanja još odbojnije. Ne samo što ste lično zlostavljali
žene i djevojke, nego ste organizovali da ih se prebacuje na druga mjesta
potpuno svjesni da će ih tamo silovati i zlostavljati drugi vojnici.“
“Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti”,
potcrtala je etničku pozadinu silovanja sutkinja Mumba, izručući presudu
Dragoljubu Kunarcu.
Iz logora za silovanje žene su odvođene i držane mjesecima u zatočeništvu u

kući u ulici Osmana Đikića, Karamanovoj kući u Miljevini, zgradi zvanoj „Lepa
Brena“. Glavni mučitelj, prema izjavama žrtava, bio je Radomir Kovač:
„Kad su nas doveli u taj stan, sjećam se da me je silovao Kovač.“
Sudac: Koliko dugo su vas držali u tom stanu?
Svjedokinja: Nisam sasvim sigurna, ali približno četiri mjeseca.
Kovač, osuđen na 20 godina zatvora, silovao je u nekoliko navrata, a potom i

prodao 12-ogodišnju A.B. Od tada joj se gubi svaki trag. Ovaj je čin Tribunal
okarakterisao primjerom njegove nemoralnosti i izopačenog karaktera:
„Vaše postupanje sa 12-ogodišnjom A.B., bespomoćnim malim djetetom,

prema kojem niste pokazali apsolutno nikakvo sažaljenje, a koju ste seksualno
zlostavljali na isti način kao i druge djevojke, na kraju ste je prodali kao da je
predmet, svjesni da to gotovo sigurno znači da će je dalje seksualno
zlostavljati i drugi muškarci. Znali ste da je zbog toga mogućnost da će se ona
jednom vratiti majci, sa čijom je neizmjernom tugom pretresno vijeće bilo
suočeno na raspravi, time postala još manja.“
Gotovo polovina lica osuđenih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu
Jugoslaviju proglašena je krivim za elemente zločina seksualnog nasilja. Od
11 optuženih na ovom sudu za zločine seksualnog nasilja u Foči, dvojica su
ubijena prilikom hapšenja, dok su ostali osuđeni.
Za zločine silovanja i seksualnog zlostavljanja u Foči i domaći sudovi izrekli su
brojne presude.
arhiv/birn
MOST STRADANJA U FOČI (MOST PRINCA KARLA, KARLOV MOST,
ŽELJEZNI MOST) : 135 GODINA OD POČETKA GRADNJE
(5)…Računa se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, pušaka, te

zaklano, ubijeno i zapaljeno (u kući Sulejmana Hasanefendića i Saliha
Hasića zatvoreno je 65 žena i djece, te su ove kuće zapaljene i tako su
zatvorene žrtve žive izgorile) oko dvije tisuće nevinih žrtava, što sa 6
tisuća iz zimušnje katastrofe predstavlja katastrofalnu cifru od osam
tisuća izginulih muslimana u samom kotaru fočanskom…(5)
1941. – 1945. most je bio mjesto stradanja/pokolja muslimanskog stanovištva
Foče.
1992. – 1995. most je, takođe, bio mjesto stradanja/pokolja muslimanskog
stanovištva Foče.
Davne 1882. godine, mostom Princa Karla, Austrougarska je spojila dvije
obale na Drini.
Željezni most počeo se graditi u junu 1882., a dovršen je i pušten u promet 22.
oktobra 1884. godine. Projektovao ga je austrougarski pionirski natporučnik
Krichbamuer(1).
(1)1956. Bejtić, Alija. „Povijest i umjetnost Foče na Drini“, Naše starine III,
Godišnjak Zemaljskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirodnih rijetkosti
NR Bosne i Hercegovine. Sarajevo: 1956.
(1)1957. Bejtić, Alija. „Povijest i umjetnost Foče na Drini“, Naše starine IV,
Most je donedavno imao status spomenika kulture.

Međutim, Komisija za kulturno naslijeđe BiH dala je saglasnost o izgradnji
novog mosta, koji će zadržati izgled onog Karlovog, ali će imati dvije
kolovozne i dvije pješačke trake.
Trebao bi da bude završen do 9. maja 2017.
_____
Most je svojoj namjeni služio sve do 4. maja 1942. godine kada je usljed ratnih
dejstava, odnosno prilikom povlačenja partizanskih jedinica iz Foče, po
naređenju maršala Tita, miniran i srušen. Nakon Drugog svjetskog rata
izvršena je njegova sanacija.
Most je drugi put porušen u NATO bombardovanju 1995. godine. Tokom
bombardovanja porušen je središnji dio mosta, između dva noseća stuba. Kao
prelazno rješenje, nekoliko godina poslužio je pontonski most njemačkog
SFOR-a koji su njemački vojnici odlaskom iz Foče odnijeli.
Nakon toga, Drina je na tom mjestu ponovo premoštena takozvanom Bejli
konstrukcijom koju su postavile oružane snage BiH.
Sadašnja čelična konstrukcija mosta, koju je ustupila Vojska Republike
Srpske, godinama predstavlja stalnu opasnost za vozače, a posebno za djecu
i pješake.
Tokom 1941. i 1942. godine, na željeznom mostu u Foči su se desila masovna
ubistva velikog broja civila, od kojih su najveći broj bili muslimani.
Iz knjige Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, odnosno zbornika dokumenata i
svjedočenja iz tog vremena saznajemo da je željezni most bio mjesto
masovnog zločina na kome su stradale hiljade nedužnih ljudi, žena i djece.
Ti dokumenti svjedoče da je od decembra 1941.pa do februara 1942. izvršen
masovni pokolj Muslimana u fočanskoj opštini, posebno u Foči i Goraždu,
Vlasenici i Srebrenici. Podaci o broju ubijenih Muslimana u tim dokumentim su
različiti, ali je riječ o hiljadama ubijenih i bačenih u Drinu od Foče do Ustiprače.
Drugi pokolj u Foči, četničke jedinice pod komandom Zaharije Ostojića izvršen
je 19. avgusta 1942. godine. Ovaj drugi pokolj u mnogome se može sagledati i
kroz dokumenta ustaško-domobranske provenijencije. Iz njih proizlazi da je
genocid nad muslimanima izvršen masovno, kako ubijanjem tako i
protjerivanjem. Prema tim dokumetima u Foči je ubijeno oko 2000 ljudi, žena i
djece i na hiljade protjerano, pominjujući brojku od 5000 izbjeglica(2).
(2) Vladimir Dedijer i Antun Miletić, Genocid nad Muslimanima, 1941-1945,
zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo: Svjetlost, 1990., „Uvodne
napomene“, Antuna Miletića, 26-27.
Nikad neću zaboraviti prizor u Foči u siječnju 1942. godine. Taj lijepi gradić
držali su neko vrijeme četnici, čuli smo da su klali muslimansko stanovništvo.
Svakog drugog jutra, redovnom ceremonijom, grupa zarobljenika među tim
nesretnim ljudima odvedena je na most, prerezani su im vratovi, a tijela
bačena u rijeku. Pogledao sam dolje u viru i vidio jedan od najjezivih prizora
kojih se sjećam: tamo u bistroj plavo-zelenoj vodi, pet šest tjelasa stajala su
uspravno kao voštane figure. Naredio sam da se izvade i pokopaju po
muslimanskom običaju. (Josip Broz Tito) – (3)
zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo: Svjetlost, 1990., 407.
(5) …Računa se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, pušaka, te

(5) iz knjige “Genocid nad Muslimanima 1941. – 1945.”, stranica 193.
Vladimir Dedijer – Antun Miletić : Genocid nad Muslimanima 1941. – 1945.
Biblioteka “Refleksi”,Svjetlost, Sarajevo, 1990.,881 stranica, štampano u
10.000 primjeraka
_____
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4.

Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39.
stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na
sjednici održanoj od 4. do 6. juna 2012. godine donijela je
ODLUKU
Istorijski spomenik – Željezni most princa Karla, opština Foča, proglašava se

nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni
spomenik).(4)
(4) Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 69/12.
_____
Posted on Februar 23, 2017
75 godina od GENOCIDA u Foči : Stravične priče
iz 1942.godine
Kakvih su razmjera bili četnički zločini, govori jugoslavenski partizanski

general KOSTANAĐ , koji ovako opisuje svoja sjećanja na bosanski grad Foču,
u zimu 1942. godine:
“ NE SEĆAM SE DA SAM IKADA U ŽIVOTU VIDIO NEČEG JEZOVITIJEG OD
ONOG ŠTO SMO ZATEKLI U TOM GRADU. RAZULARENA ČETNIČKA RULJA
FORMALNO JE PLIVALA U LJUDSKOJ KRVI. MOST NA DRINI PRUŽAO JE
GROZNU SLIKU. NA NJEMU NIJE BILO NI JEDNOG PEDLJA ZEMLJE, KOJI NE
BI BIO ZASIĆEN KRVLJU POKL ANIH. TO JE BILO STRATIŠTE NEDUŽNOG
MUSLIMANSKOG NARODA – PRAVA KLANICA. POD MOSTOM MNOGO LEŠEVA.
POVEZANE ŽICOM, MEĐUSOBNO PREPLETENE NJOME, ČETNICI SU
PREKLANE LJUDE I ŽENE BACILI S MOSTA U REKU. MNOGI SE ZAPLETOŠE O
STUBOVE MOSTA. ŽIVOTINJSKO DIVLJANJE, GORE OD ONOG
NAJKRVOLOČNIJE ZVERI. ŽENE I DEVOJKE PRIJE KLANJA SILOVALI SU NA
OČIGLED RODITELJA, M UŽEVA I BRAĆE. STRAH OTE SE NE DAJU
OPISATI .” (Vidi: Vjesnik, Zagreb, 25.05.1952.; preuzeto iz: Posebni otisak iz
časopisa Republika Hrvatska, Buenos Aires, 1990., str.10 ).
No, vjerojatno najpotresniji opis pokolja svojih sunarodnjaka (muslimana) u
Foči, dao je ADIL ZULFIKARPAŠIĆ (za vrijeme rata partizanski politički
komesar) u svome tekstu PUT U FOČU 25.I.1942 . godine, koji je
objavila Muslimanska biblioteka u Beču u svom Godišnjaku 1957, knjiga 4.
“Srce mi je zakucalo od uzbuđenja kad sam čuo, da još danas putujem u
Foču, u Vrhovni štab. Tamo sam pozvan od Tita. Foča je moj rodni kraj. Tu je
moja majka i tu su moje četiri sestre. Tu je živio i moj brat; prije nekoliko dana
sam čuo da su ga zaklali četnici… Moj je brat sa srbima živio vrlo dobro.
Politički se nije isticao. Iz naše kuće niko nije bio u ustašama… Ja sam od
prvoga dana u partizanima. To je poznato čitavoj Foči. Na Drini izvršeno
nečuveno klanje i prolijevanje ljudske krvi, bilo je uistinu onolikih razmjera kako
se pričalo, ili je svijet pretjerivao, o tome sam se trebao uvjeriti svojim očima.
Sa mnom su jahali na putu za Foču RADE HAMOVIĆ zapovjednik

odreda, PERO KOSORIĆ zapovjednik bataljona i još nekoliko pratioca. Na putu
između Dobropolja i Poljica dočekala su nas zgarišta i nijema pustoš
muslimanskih sela. Još prije mjesec dana, kada je naš odred ovuda zadnji put
prolazio, stanovnici su nas nudili suhim voćem i iznosili nam hljeb sa
pekmezom, djeca su se oko nas gonjala i molila da im damo koju olovku…
…(…) Gladni psi vijali su oko sela. Putem nam je dolazio u susret neki seljak.
Vidjelo se po nošnji da je Srbin.
– Šta je bilo sa ovim svijetom čiča?
– Kojim svijetom? Pravio se stari nevješt.
– Iz Poljica i Drača, iz ovih kuća, pokazao sam mu rukom na zgarišta.
– A, SA TURCIMA ? Dosjetio se on. – SATRLI IH BRATE, I S JEME IM

SATRLI . PUNI SU IH POTOCI, TO ĆE U PROLJEĆE, AKO IH ZVJERI NE POJEDU,
DA SMRDI. JOŠ ĆEMO KAKVU BOLEST NAVUĆI. KAZAO SAM JA VOĐI
KLARIĆU: ‘ISKOPAJTE JAME PA ZATRPAJTE, NAĆERAJTE NEKA SAMI SEBI
JAME KOPAJU’ . A on meni kaže:’Nemamo vremena čoče, jer partizani mogu
svaki čas … ‘ . Ništa mu nisam odgovorio…
Na Miljevini smo naišli na strašnu sliku. KOD JEDNOG POTOKA, PREKO
KOJEGA SMO MORALI PROJAHATI , STAJALA JE HRPA POKLANIH ŽENA,
STARACA I DJECE . Preko njih je pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su
noge, glave, ruke ili ramena. Lješevi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se
topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo, da
grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s
kojih su ptice jele ljudsko meso. Vonjalo je u zraku, jer je već nekoliko dana
sijalo sunce. Nekoliko kuća u dolini bilo je spaljeno.
Jašući dalje cestom prema Foči, SVUGDJE SMO NAILAZILI NA SPALJENA
SELA. DANIČIĆI I SUS JEŠNO SU BILI DO TEM ELJA SPALJENI. STANOVNICI
KOJI NISU NA VRIJEME IZBJEGLI, POBIJENI SU I POKLANI. ČITAVIM PUTEM
DO FOČE NISMO SRELI NI JEDNOG MUSLIMANA NI MUSLIMANKE. ŠTO JE SA
NJIMA? PRIJE JE U FOČANSKOM SREZU BILO 67% MUSLIMANA . Držao sam u
početku, da je ogromna većina izbjegla, a da su se drugi sakrili i ne pojavljuju
se, dok ne ispitaju stav partizana prema njima. Ali, gdje su se mogli po ovoj
zimi sakriti? …”
Poslije ulaska u sam grad Foču, Zulfikarpašić opisuje susret s jednim
partizanom, VOJINOM BOŽOVIĆEM , kojega je poznavao od ranije, jer je dugo
radio u tom mjestu..
“Rukovali smo se bez riječi. Preko mosta smo pošli pješice. JOŠ UVIJEK MOST
JE BIO KRVAV. ISPOD MOSTA, NIZ ZIDINE KULA, VISILE SU POPUT
STALAKTITA U CARSTVU NEČASTIVOGA OGROMNE LEDENICE KRVI. POD T IM
STRAŠNIM CRVENIM BALDAHINOM DRINA JE LJULJUŠKALA MRTVA TIJELA,
KAO DA IH USPAVLJUJE. UZ OBALU, LEŽALI SU NADUTI LJEŠEVI ŽENA,
DJECE I LJUDI U GRAĐ ANSKIM I SELJAČKIM ODIJELIMA. NEKI MRTVACI SU
BILI GOLI.
– Tu NA MOSTU JE IZVRŠENO KLANJE MUŠKARACA , – objašnjava nam
Božović. KAPETAN SERGIJE MIHAJLOVIĆ I KOMANDANT MJESTA PROTA
VASILIJE JOVIČIĆ NAREDILI SU, DA SE S VI MUŠKARCI MUSLIMANI POHAPSE.
POSLIJE SU POKLANI S VI ONI, KOJI SU VEĆI OD KONJIČKOG KARABINA . ALI,
LJUDI SU POUBIJANI S VUDA: PO KUĆAMA, DVORIŠTIMA, ULICAMA. KASNIJE
JE RED DOŠAO I NA ŽENE I DJECU. DRINA JE IZBACIVALA LJEŠEVE. DA SE
TO SPRIJEČI, RAZREZIVALI SU IM TRBUHE, ONDA BI TJELESA POTONULA.
– Pa ko je to učinio? – pitao sam.
– VEĆINOM MJEŠTANI I SRBIJANSKI ČETNICI, ALI OVIH ZADNJIH JE BILO
VRLO MALO .
Četnici su unišli bez otpora u Foču, i napustili je bez borbe i otpora. Kad je
došla naša brigada i kalinovički odred, srbijanski četnici i desetak mještana su
pobjegli, ostali su ostali i ništa im se nije desilo. Eto, za šest mjeseci, našlo se
je među muslimanima dvanaest ljudi koji su prihvatili poziv da sarađuju sa
ustaškim vlastima, a za osam sati su skoro svo Srbi postali četnici i počeli da
kolju sve od reda, ne birajući i ne praveći razliku ko je kriv a ko nije, i nije se
našlo ni dvanaest Srba od šesnaest hiljada ( koliko ih je tada živjelo u
fočanskom srezu), da uzme u zaštitu bar jednog muslimana ili njegovu obitelj
od OSAM HILJADA POKLANIH U FOČANSKOM SREZU.
TO JE LJAGA KOJU NIKO NEĆE MOĆI IZBRISATI SA LICA MOJIH SRPSKIH
SUGRAĐANA. TO JE ZLOČIN KOME NEMA PREMCA . “
Očekujući da će Tito učiniti nešto na kažnjavanju krivaca za ove masakre,
Zulfikarpašić stiže u Vrhovni štab.
“ Vrhovni štab smjestio se je u hotelu ‘Goerstl’. Rekli su mi da me je Tito već

očekivao, da odem, on je u sobi. U predsoblju me je zaustavio pratilac, rekavši
mi da ima neko kod Tita. Nakon nekog vremena izašao je STRAJO KOČOVIĆ *,
bradat, obučen u oficirsku uniformu sa čizmama. Preko ramena visili su mu
redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio … Tito ga je ispratio
do vrata.
– Šta ovaj radi kod tebe? Zapitao sam Tita.
– To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao

nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi “
(* Prema pisanju Zulfikarpašića, Strajo Kočović je pouzdano bio jedan od

glavnih koljača u Foči, kao pripadnik četničke postrojbe, kojega je on od ranije
osobno poznavao)
Nastojeći istjerati pravdu i navesti Vrhovni štab i Tita da poduzmu nešto u cilju
kažnjavanja zločinaca, posebno nakon što se uvjerio da neki od njih zauzimaju
zapovjedna mjesta u njegovoj brigadi, Zulfikarpašić podnosi referat i predlaže
Vrhovnom štabu (na sjednici Vrhovnog štaba na kojoj se razgovaralo o
angažiranju muslimana i njihovom pristupanju partizanskim postrojbama)
slijedeće:
“IZDATI JAVAN PROGLAS U KOME ĆE SE OSUDITI ČETNIČKA KLANJA NAD

NEDUŽNIM MUSLIMANSKIM ŽIVLJEM U FOČI.
ORGANIZIRATI POSEBNU KOMISIJU, KOJA ĆE OPLJAČKANE STVARI I
NAMIRNICE ODUZETI I VRATITI VLASNICIMA.
UKINUTI NARODNI ODBOR, U KOME SU SAMO SR BI, I TO I NEKI ČETNICI, I
SAMO JEDAN MUSLIMAN, FERID ČENGIĆ, KOJI NIJE UOPĆE IZ FOČE.
IMENOVATI NARODNI ODBOR, KOJIĆE BITI SASTAVLJEN PO BROJU
STANOVNIKA FOČE OD M USLIMANA I NEKOMPROMITIRANIH SRBA .”
Sva nastojanja su bila bezuspješna. Partizanski politički komesar Zulfikarpašić
nije naišao na razumijevanje kod svojih ratnih i partijskih drugova. Pokušao je
čak i s argumentacijom, da će takva politika popuštanja četnicima pomoći
ustaškom poglavniku Paveliću »da se prikaže kao jedini branioc hrvatskih
života u istočnoj Bosni« – no, niti to nije pomoglo.
Na savjetovanju Vrhovnog štaba koje je uskoro uslijedilo, ponovno je pokrenuo

isto pitanje i dobio potporu od Ferida Čengića.No, evo što o tome kaže sam
autor:
“Na tome savjetovanju Vrhovnog štaba bili su prisutni: Tito, Marko (Aleksandar
Ranković), Moša Pijade, Lola Ribar, Milutinović Milutin i Milovan Đilas. Jedini
koji je akceptirao moje izlaganje bio je Milutinović, koji je rekao da bi u vezi sa
tim trebalo održati kratak sastanak CK i Vrhovnog štaba. Tito je smatrao, da je
stvar sasvim jasna, da mi po tom pitanju nemamo diskutirati. Aleksandar
Ranković mi je odgovorio slijedeće:
– TREBA SMATRATI NAŠOM VELIKOM POBEDOM DA JE OSNOVNA ČETNIČKA

MASA PRILIKOM NASTUP ANJA NAŠIH JEDINICA PRIŠLA NAMA. MI NE
MOŽEMO IZ OBZIRA PREMA NJIMA DA POHAPSIM O I SUDIMO NJIHOVE
KOMANDANTE, MADA SU ONI BEZ SUMNJE POČIN ILI ZLOČIN PREMA
MUSLIMANIMA… JA PRIL AZ ČETNIČKIH MASA NE UZIMAM KAO DEFINITIVAN,
ONI ĆE NAS PRVOM PRILIKOM NAPUSTITI.
ALI MIŠLJENJE MARKOVO BILO JE MIŠLJENJE VRHOVNOG ŠTABA I JA TU
NISAM MOGAO UČINITI NIŠTA .”
Čekajući puna dva dana na formalnu odluku Vrhovnog štaba, doznao je za još
dvojicu četničkih koljača, od kojih je jedan postao partizanski komandir.
“Otrčao sam u komandu mjesta. Čolaković Rodoljub i Risto Tošović su bili

tamo. Ispričao sam im uzbuđen sve to i tražio da se ovi koljači uhapse.
Čolaković i Tošović nisu ni malo bili začuđeni ovom pričom.
ČOLAKOVIĆ MI JE REKAO:
– KADA BI MI HAPSILI KOLJAČE MEĐU OVDAŠNJIM SRBIMA, ONDA
BISMO POHAPSILI POLA NAŠEG NARODNOG ODBOR A I VEĆINU VOJNIKA.
– PA TO JE STRAŠNO, DRUGOVI, DA MI NIŠTA NE RADIMO, NEGO IH JOŠ
PRIMAMO U NAŠE REDOVE.
– MI NE MOŽEMO VODITI PROTIVSRPSKU POLITIKU …
– ALI TO NIJE PROTIVSRPSKA POLITIKA. TO JE PROTIVKOLJAČKA
POLITIKA …
– TI IZGLEDAŠ SLABO … TREBA DA SE ISPAVAŠ …, REKAO MI JE NA
RASTANKU TITO OPRAŠT AJUĆI SE .”
Ovaj skraćeni prikaz Zulfikarpašićevog Puta u Foču, riječito pokazuje kakvi su
bili odnosi između četnika i partizana. Borci “slavne Komunističke partije” , na
čelu s Josipom Brozom Titom, tolerirali su četnička zvjerstva i etničko čišćenje
teritorija kojima su ovi nastojali ostvariti svoje velikosrpske ciljeve. Pa čak i
onda kada su sasvim izvjesno znali (kako kaže pri kraju ovoga odlomka
Aleksandar Ranković – bez sumnje najistaknutiji i u to vrijeme najutjecajniji
velikosrpski orijentirani partizan) da prijelaz “četničkih masa nije definitivan” i
da će oni “prvom prilikom” napustiti partizane! Što je to značilo u praksi?
Osvjedočene zločince i koljače ostaviti nekažnjene, pa prepustiti njihovoj
slobodnoj volji da odu kad im se prohtije, i nastave klanja po drugim
selima!? NIJE LI TO IZRAVNO POMAGANJE ČETNIČKOG POKRETA I
OMOGUĆAVANJE NJIHOVIH AKCIJA ETNIČKOGČIŠĆENJA ? Je li uopće čudno
što su se događale ovakve stvari, kada su u tadašnjem Vrhovnom štabu
partizanske vojske sjedili velikosrpski eksponenti poput svemoćnog
Aleksandra Rankovića i Milovana Đilasa,* a zaZAPOVJEDNIKE MJESTA S
PRETEŽITIM MUSLIMANSKIM PUČANSTVOM ( i to POSLIJE
ZVJERSKIH ČETNIČKIH POKOLJA NAD OVIM ŽIVLJEM !) POSTAVLJALI SE
VELIKOSRPSKI ORIJENTIRANI KOMUNISTIČKI DUŽNOSNICI, – KAKO JE TO
UČINJENO I U SLUČAJU FOČE KADA JE U TOM SVOJSTVU GRADOM
UPRAVLJAO RODOLJUB ČOLAKOVIĆ.
U kotaru fočanskom računaju, da je palo naših žrtava preko 6.000. Mnoga

naša braća, koja su se zadesila u Goraždu, Čajniču i Foči iz drugih kotareva i
mjesta, također su nastradali. Osobito su bili veoma traženi Rogatičani, na
prvom redu, a zatim svi drugi …”.
Na drinskom mostu i po obalama Drine, kao i mostu na Ćehotini, četnici su

klali Bošnjake Foče i okolnih sela. Klanja su, uglavnom, vršena noću. Naime,
pristupivši noćnom odvođenju i ubijanju bošnjačkog stanovništva četnici su
vezali žrtve, te po 20 i više ljudi tako vezanih odvodili na spomenute mostove i
obale rijeka, te ih klali i ubijali. Noćisu bile strašne. Kroz cijelu noć čula se
pucnjava u gradu i okolini. Mostovi na Drini i Ćehotini
bili su krvavi, a u vodi ispod njih ležali su mrtvi i izmrcvareni muškarci i žene.
U Foči januara 1942. “ispod šipova, na dnu Drine, njihale su se – žicom,

lancima i konopcima povezane – ljese zaklanih ljudi, žena, mladića
istaraca.Komadi odjeće, marame, ruke, vitice -lelujalisu se niz maticu. Na podu
mosta, kraj ograde, bile su gomile crvenog leda,s mosta su visile duge crvene
ledenice. Po slojevima, po visini crvenih čvoruga i
dužini ledenica, vidjelo se da je dželatski posao na mostu obavljan dugo, s
planom i u smjenama”.
Drina je januara 1942. stalno prenosila “leševe. … sa Ćureva, Borča i

Bukovice, iznad Foče, gdje je sve poklano … Četnicisu izvodili uveče ljude na
most i tu ih klali. Jauci i vika su dovodili do ludila ljude iz okolnih kuća i plašili
su se da će možda sledeći noći i na njih doći
red. Mnogo gore je bilo po selima …”.
(Prof. dr. Smail Čekić : ČETNIČKI ZLOČINI GENOCIDA U GORNJEM
PODRINJU 1941−1942. I ODNOS NOP-a PREMA ZLOČINIMA)
– krajemdecembra 1941. i januara 1942. četnici(Sergija Mihajlovića, Boška

Todorovića i domaći,srpski i crnogorski četnici) i na području doline Sutjeske
izvršili su genocid nad Bošnjacima, nemilosrdno ubijajući i uništavajući sve što
je muslimansko. Nakon što su ih mučili na razne načine, jedne su klali, a druge
ubijali, udarajući ih krampovima i sjekirama
u glavu.Tom su prilikom ubili 412 Bošnjaka i opljačkali ispalili 482 kuće.
U zbjegu kroz snježnu oluju preko Zelengore,hladnih decembarskih dana i
noći 1941 (između 19. i 30. decembra), preko 1.000 Bošnjaka – civila, među
kojima žene, djeca istarci, pokušalo je da se izvuče preko planine
Zelengore, preživljavajući užase. Tih dana i noći su, po kazivanju Selima
Karovića, učesnika tih “strašnih dana i noći”, “preko sela Tjentišta i Krekova,
zatim planine Careve gore i Zelengore do prvog utočišta u selima
Hercegovine, neprekidno odjekivali vrisak i plač djece i majki. Stari, iznemogli i
bolesni su tražili pomoć, ovce su blejale, koze drečale, a krave rikale. Stanje je
bilo tako strašno da su neke majke zbog iznemoglosti svoju djecu bacale u
hladne i nabujale rijeke Sutjesku i Hrčavku da ne bi dospjela u ruke koljača.
Neke su, opet svoje najmilije ostavljale na snijegu, mrazu i prtini, gdje ih je
uništavala jurnjava konja i goveda ili dokrajčila ljuta zima. Tako je veliki broj
bolesnih i nemoćnih zauvijek ostao na ovoj dugoj i teškoj ratnoj stazi u
bespućima Careve gore i Zelengore i hladnim valovima rijeka Sutjeske,
Hrčavke i Jabučnice da vječno svjedoče o teškoj narodnoj tragediji i divljanju
razularenih četničkih hordi”
(S. Karović, SUTJESKA – LJUDI I DOGAĐAJI, Sarajevo, 1988,).
– na drinskom mostu u Foči i oko tog mosta, kao i na području (oko) Ustikoline
i Jahorine, u drugoj polovini augusta 1942. četnici (pod komandom Petra
Baćovića i Zaharija Ostojića) poklali su i ubili između 2.000 i 3.500 Bošnjaka iz
Foče i okoline, uglavnom žene, djecu i starce, uključujući i protjerana lica iz
drugih srezova, kojisu pokušali pobjeći ispred
četnika s desne na lijevu obalu Drine. Navedeni zločin genocida (“klanja u
Foči”), taj krvavi pokolj na Foču, od 19. do 22. augusta 1942, koga je
“odobrio”, odnosno naredio Draža Mihailović, a vodio Zaharije Ostojić, četnici
(oko 1.600 lica) su organizovali u sporazumu s italijanskim okupacionim
vlastima, koje su im dale oružje, municiju i dr. (Petar Baćović i Dobrosav
Jevđević su dva dana ranije – 17. augusta razgovarali s italijanskim
pukovnikom,
“duhovno” ga pripremili za napad na Foču i tom prilikom mu poklonili jedan
tepih). Tada je u gradu Foči i okolini na najsvirepiji način likvidirano preko
2.000 Bošnjaka.
Tom su prilikom četničke jedinice Draže Mihailovića izvršile pokolj i nečuvena
zvjerstva i nasilja nad bošnjačkim stanovništvom, pri čemu su u kućama
spaljivali žive ljude, žene, djecu istarce. O tome je Ostojić 23. augusta 1942.
obavijestio četničku Vrhovnu komandu: “Juče završio akciju do Ustikoline i
grebena Jahorine…Po dosadašnjim podacima … 1.000-2.000 muslimana
poklanih. Sve trupe dobri borci, a još bolji pljačkaši … Pad Foče ima dobrog
odjeka. Muslimani u masama bježe u Sarajevo.”Čim su zauzeli Foču četnici su
“pohvatali i poubijalisve muškarce muslimane, kao i jedan veliki broj žena i
djece, dok su skoro sve djevojke i mlade žene silovali…Trgovine i kuće do
kraja opljačkane, a neke od njih zapaljene”.Tada su četnici “sve ubijali bez
ikakve milosti, kako djecu, tako i žene … kod same željezničke postaje
natjerali su u jednu kuću oko 40 osoba žena i djece, te istu zapalili. Po
zauzeću grada Foče ulazili su po kućama, vršili pljačku, klali ljude, žene i djecu
i vršili nasilja silovanja nad djevojkama i ženama, pa potom ih ubijali, također
sve ono što im je došlo na pušku i pod nož nisu ostavili, već su sve pobili i
poklali…,tako da se računa da je u onome zbjegu ubijeno i stradalo oko 3.000
osoba većinom žena i djece”.
Sve “tragove masakra” četnici su uklonili, a formalno objavili strijeljanja onih
četnika
“koji su ubijali i pljačkali”.
O navedenom genocidu u Foči Petar Baćović je 5.septembra 1942. obavijestio
Dražu Mihailovića o rezultatima te akcije, navodeći da je u Foči poginulo
“…1.200 ustaša u uniformi i oko 1.000 kompromitovanih muslimana, dok smo
mi imali četiri mrtva i pet ranjenih … Imali smo ogromni plen. Naš je cilj bio da
osiguramo vezu sa Srbijom i to smo
postigli”.
Tada je sva Foča opljačkana i najveći broj zgrada zapaljen. Pljačku su vršili
četnici i “susjedni seljaci, muško i žensko, staro i mlado”.
Ta slobodna teritorija je funkcionisala sve do 10. maja 1942, kada su je
napustile jedinice
Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije pod pritiskom
nadmoćnijih
okupatorsko-kvislinških snaga. Dolaskom Vrhovnog štaba u Foču, pristupilo
se organiziranom prikupljanju boraca za Dobrovoljačku vojsku. Većina
Dobrovoljačke
vojske formirana je direktnim prevođenjem i organiziranjem četničkih u
Dobrovoljačke
jedinice. U Foči je od četnika, koje su partizani prethodno razoružali, a koji su
“poklali
hiljade muslimana”, formirano nekoliko jedinica Dobrovoljačke vojske. O tome
Vlado
Dapčević svjedoči: “U Foči formirasmo nekoliko odreda Dobrovoljačke vojske.
To su
bili četnici koje smo razoružali. I to baš oni koji su poklali hiljade muslimana …
Da smo ih kažnjavali, sve bismo morali da pobijemo. Svi do jednog su klali. A
preko
2.000 ih je bilo. Za nekog Pljevaljčića se pričalo da je poklao preko 1.000
muslimana,
za nekog Đurđevca oko 800, a za njihovog komandanta Krezovića da je sa
dva brata
pobio preko 300. Nijesmo mogli nikoga da strijeljamo, jer ostali onda ne bi
prešli na
našu stranu. Čak smo za komandanta tog odreda, u kome sam ja bio politički
komesar, morali da postavimo baš tog Gojka Krezovića. Vrlo dobro se kasnije
držao.
On i njegova dva brata poginula su u borbi protiv četnika”
(S. Bandžović, V. Dedijer – A. Miletić, GENOCID NAD
MUSLIMANIMA 1941.-1945, Zbornik dokumenata i svjedočenja, Svjetlost,
Sarajevo,1990)
Prilikom “napada na Foču” mnogi četnički oficiri “nisu bili na visini, jer nisu
ništa
preduzeli da pljačku spreče, naprotiv bilo ih je koji kažu da je to prirodna stvar i
da
ne treba sprečavati pljačku nad neprijateljem”. Ta pojava je bacala “vrlo lošu
sliku”
na četnički “sveti zadatak i časno i viteško srpsko i četničko ime”. Međutim, “to
što se
desilo u Foči, čini se i na svim drugim mestima kuda četnici prolaze, tako da
izgleda
da je glavni četnički zadatak pljačkanje. U pljački nisu se pokazale nikakve
razlike
između Crnogoraca i Hercegovaca” (ZBORNIK NOR-a …, tom XIV, knj. 1, str.
565).
Nakon zauzimanja Foče glavnokomandujući u Operaciji Zaharije Ostojić je 23.
augusta 1942. javio Vrhovnoj četničkoj komandi: “Juče /sam/ izvršio akciju do
Ustikoline
i grebena Jahorina … Po dosadašnjim podacima i oko 1.000-2.000 muslimana
poklanih. Sve trupe dobri borci, ali još bolji pljačkaši … Muslimani u masama
bježe
u Sarajevo …” (S. Čekić, nav. dj., str. 693-694).
(ZBORNIK NOR-a …, tom XIV, knj. 1, str. 527; IZDAJNIK …, str. 56 i 510; S.
Čekić, nav. dj., str. 518-519, 562-563, 580-581, 588-589, 681-682 i 691-693;
V. Dedijer – A. Miletić, nav. dj., str. 191-195 i dr.)
Stanovništvo Podrinja i istočne Bosne uvijek je bilo izloženo stradanju i

nasrtaju fašista, te se moralo iseljavati, preseljavati na druga područja kako bi
izbjeglo masovno uništenje. Iako je u Drugom svjetskom ratu, u periodu
1941−1945, istočnaBosna imala ogromne gubitke u ljudstvu, nastradalo je
civilno stanovništvo Foče,Čajniča, Goražda i ostalih varošica…
Tih dana Drina je bila krvava, njeni mostovi su bili ljudske kasapnice, domovi
krečane, a varoši i sela legla orgijanja i divljanja četničkih bandi.
fotografije: flickr ekranportal13

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : SVJEDOČENJA (VIDEO PRILOZI)
Potresna VIDEO svjedočanstva o GENOCIDU u Foči 1992. – 1995.

VIDEO:
RATNI ZLOČINAC Gojko Janković prilog iz KP Doma – prilog Birn Balkans
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/408840272804229/
VIDEO:
RATNI ZLOČINAC Jasko Gazdić
suđenje 2 – prilog Birn Balkans
Motel Miljevina
VIDEO:
Karaman kuća Miljevina – prilog Birn Balkans
Drina krije tajnu
VIDEO:
Foča 1992. – Genocid – svjedočanstva
snimci AP agencije
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : SVJEDOČENJE O GENOCIDU U
FOČI (VIDEO)
Svjedočeći uz mjere zaštite na suđenju Ratku Mladiću, bošnjakinja iz Foče
opisala kako je tokom 1992. godine mjesecima držana u više zatočeničkih
centara gdje je zajedno sa brojnim drugim ženama silovana i na različite druge
načine mučena i ponižavana
Svjedokinja koja je danas na suđenju Ratku Mladiću dala iskaz pod punim
mjerama zaštite i sa pseudonimom RM-70 opisala je golgotu koju je prošla kao
zatočenica srpske vojske i policije tokom rata u BiH. Na početku zasjedanja u
dokaze je uvedena njena izjava timu optužbe iz novembra 1995. godine, kao i
dijelovi iskaza sa jednog od prethodnih haških suđenja čiji je sažetak danas
pročitala tužiteljica Markus/Marcus.
U sažetku se navodi da je svjedokinja zajedno sa tridesetak bosanskih

Muslimana uhapšena u Foči početkom jula 1992. godine od strane srpske
vojske. Njih deset je ubrzo ubijeno, a ostali su odvedeni u zatočenički objekat
u motelu Buk Bijela, gde su seksualno i na druge načine zlostavljani. Potom su
žene i djevojke odvedene u srednju školu u Foči, gdje su svakodnevno
silovane i mučene, a isti obrazac nasilja nastavio se i nakon premještanja u
sportsku halu “Partizan”. Konačno, svjedokinja je odvedena u zloglasnu
Karamanovu kuću u Miljevini gdje je držana od početka avgusta do kraja
oktobra 1992. godine. Za to vrijeme su ona i druge zatočenice trpjele grupna
silovanja i druge oblike torture, da bi odatle uz pomoć dva srpska vojnika
pobjegla u Crnu Goru. Svi zatočenički centri kroz koje je prošla navode se u
optužnici protiv Ratka Mladića.
Veći dio njenog iskaza, prije svega onaj koji se odnosi na zločine koje je
preživjela, održan je na dijelovima zasjedanja zatvorenim za javnost. Na
javnim sjednicama se moglo čuti da su među silovateljima bili pripadnici vojske
i policije bosanskih Srba Pero Elez, Gojko Janković, Dragan Zelenović i Janko
Janjić, a da je lokalni nastavnik Milorad Cicmil jednom prilikom svjedokinji
prijetio da će joj odsjeći ruku jer nije umjela da se prekrsti kad joj je bilo
naređeno.
Svjedokinja je tokom iskaza rekla da je sa njom u zatočeništvu u Karamanovoj

kući bila i 12-godišnja Almira Bektović, a na pitanje da li zna šta se sa njom
kasnije desilo, rekla je da je nakon rastanka nikada više nije vidjela. Čula je,
kaže, da je Almira prodata nekom Crnogorcu za 200 njemačkih maraka.
Upitana šta je bila svrha seksualnog i drugog zlostavljanja fočanskih žena i

djevojčica, svjedokinja RM-70 je kroz suze i u jednom dahu rekla: “Htjeli su da
nas pobiju i duhovno unište, jer za ženu koja je silovana više nema lijeka,
nikad se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj život je uništen, ubili su mi
majku i brata, najdraže ljude u mom životu, uzeli su moju sreću, a bila sam
prije rata presretna da se riječima ne može opisati”.
I pored svega, kaže da ne mrzi Srbe jer među njima ima dobrih ljudi koji,
nažalost, “nisu mogli ništa učiniti” da zaštite svoje bošnjačke komšije. U
kratkom unakrsnom ispitivanju potvrdila je da su je iz zatočeništva spasila dva
srpska vojnika i da im je zbog toga zahvalna do groba.
Svjedokinja se do danas nije vratila u svoj predratni dom i kaže da u selu sada
živi samo jedan Bošnjak, a da se bivši srpski susjedi bore sa teškim
siromaštvom. Iskaz je zaključila slijedećim rečima: “Danas bi naše komšije
Srbi bili srećni da se mi vratimo, da živimo sa njima ponovo, jer kažu da kako
smo mi otišli, njima je nafaka otišla. Oni nemaju ništa, siromašni su, jako su
siromašni. Jednostavno mi je žao kad ih vidim takve”.
(iskaz sa suđenja ratnom zločincu Ratku Mladiću)
VIDEO:
SVJEDOČENJE O GENOCIDU U FOČI (VIDEO)
SVI DRINSKI MUČENICI
Proljeća 1942. cijela je Foča vonjala po leševima. Vadio sam ih i ja iz Drine.
Stravični su mi i danas prizori onih koje sam vidio kraj gradske klaonice na
Drini, gdje sam u masi trupla prebrojao trinaest sablasno iznakaženih mladića
– mojih rođaka. Među njima je bio jedan student, moj imenjak – Enes Čengić.
Cijelu tu krvavu kroniku i opustošenje Foče, koja je završetak rata dočekala s

jednim dimnjakom, što je posljednji odavao da tu još netko postoji, doživio sam
kao šesnaestogodišnji dječak. Napisao sam jedanaest knjiga, ali o krvavoj
tragediji muslimanskog stanovništva napisao nisam ni riječi. Nisam, jer sam
želio da mrak odagnaju drinski vjetrovi u nepovrat. Pa ići nam je dalje i živjeti
zajedno “ne ponovilo se; ne povratilo se”.
napisao:Enes Čengić
Nedavno sam u zagrebačkom sjemeništu na Šalati prisustvovao predstavljanju
knjige fra Ante Bakovića Drinske mučenice. Bilo mi je drago što me moj
zemljak pozvao na tu svečanost, jer sam i ja, stjecajem okolnosti, jedan od
svjedoka drinske tragedije.
Više stotina ljudi i uglednika pratilo je zanimljivo izlaganje autora knjige,

prisutnih književnika i duhovnika. Potresno se govorilo o crnim danima i teškim
vremenima bezumlja u kojima su na način neprimjeren ljudskom rodu stradale
časne sestre, što ih je sudbina preko Romanije donijela na ovu krvavu rijeku.
Slušajući kazivanja, čuli smo i zahtjeve da se od pape traži proglašenje ovih
časnih sestara blaženim mučenicama. Neka im je čast i slava. Poklonimo se
njihovoj sjeni. To su zaslužile. A ja sam se na kraju upriličene svečanosti
osjećao tužnim i povrijeđenim. I da se nisam bojao pokvariti svečanost, i biti
možda pogrešno shvaćen, uzeo bih mikrofon i rekao:
“Čestitam kolegi piscu na knjizi nezaborava. Ovdje sam, vjerojatno jedini

prisutni svjedok drinske kobi. Govorili ste, drage moje kolege i prijatelji, o
stradanju četiri časne sestre koje su život izgubile na Drini 1942. godine.
Govorili ste o strahotama kojima su bile izložene, i eto o njima je i knjiga
napisana, ali mi je veoma žao da nitko od vas pred auditorijem nije ni
spomenuo da su te časne sestre, za koje se traži da budu proglašene
blaženim mučenicama, stradale u nezapamćenom pokolju osam hiljada
muslimana, koji su zajedno s njima otplovili drinskim vodama u
bezdan.”
Htio sam da kažem, ali, eto, nisam. Možda će se netko naći, ako nam još to
treba, tko će toplo i ljudski opisati strašnu drinsku tragediju, a ako se traži
Božja milost i blagoslov, treba je tražiti za sve one hiljade nedužnih duša koje
su bile osuđene da u tom dijelu Bosne budu istrijebljene.
Pišem ovo uz asocijaciju koja mi se nameće i koju ne mogu odagnati. Slušam,

naime, neku večer političku TV emisiju i jednog „Junaka“ koji sav zapjenušan
trubi kako četnici nikome nisu oči iskopavali, a ja sam davno vidio slučajno,
nakon što su četnici najureni iz Foče, kad su narodu pokazivane, ne doduše
iskopane oči, ali iščupane ljudske vilice, i to cijelu jednu kutiju takvih vilica na
kojima je bio ostao još poneki zlatni zub (to je nekima pokazivao i Moša
Pijade). Proljeća 1942. cijela je Foča vonjala po leševima. Vadio sam ih
i ja iz Drine. Stravični su mi i danas prizori onih koje sam vidio kraj
gradske klaonice na Drini, gdje sam u masi trupla prebrojao trinaest
sablasno iznakaženih mladića – mojih rođaka. Među njima je bio jedan
student, moj imenjak – Enes Čengić.
Cijelu tu krvavu kroniku i opustošenje Foče, koja je završetak rata
dočekala s jednim dimnjakom, što je posljednji odavao da tu još netko
postoji, doživio sam kao šesnaestogodišnji dječak. Napisao sam
jedanaest knjiga, ali o krvavoj tragediji muslimanskog stanovništva
napisao nisam ni riječi. Nisam, jer sam želio da mrak odagnaju drinski
vjetrovi u nepovrat. Pa ići nam je dalje i živjeti zajedno “ne ponovilo
se; ne povratilo se”.
Želio sam zapravo da novim generacijama ne trujem mladost ponorima ljudske
pameti. I da im ne stavljam pod nos podatke prema kojima je u tom paklenom
ratu najviše u postotku stradao zapravo muslimanski narod. Ali nekima kao da
nije bilo dosta krvi, pa nove vatre raspiruju i ustrajno prekapaju po starim
grobovima. Kopaju i nove. Ne znam zaista zemlju na svijetu kao ovu našu,
gdje se toliko i tako ustrajno barata kostima i gdje se njima licitira. I pitam se:
dokle i koliko vjekova ćemo kosti premetati?! S kojom svrhom, s kakvim
političkim motivima i ciljevima. Ostavimo, zaboga, već jednom kosti na miru.
Poklonimo se nevino stradalim i zadržimo ih s ljubavlju u našim sjećanjima. (
…)
I na kraju, da se opet vratimo Krleži: “Šta nam vrijedi ako se ponovo
pokoljemo?” Ne vrijedi nam ništa, i opet ćemo morati živjeti jedni pored drugih.
Međutim, izgleda da zov razuma koji se čuje sa svih strana, ne dopire do ušiju
i savjesti onih koji nas hoće strovaliti u ponore. I na sve to ima jedna narodna:
“Kad sila upre, pamet prdi.”
Zagreb, 26. svibnja 1991.

_________________________
Enes Čengić(4. IV. 1926. – 17. VIII. 1994.)

Enes Čengić, publicist i književnik (Foča, BiH, 4. IV. 1926 – Zagreb, 17. VIII.
1994). Počeo pisati kao suradnik sarajevskog Oslobođenja; od 1955. bio
dopisnik, od 1971. voditelj dopisništva toga lista u Zagrebu. U novinama i
časopisima objavljivao članke, komentare, reportaže, putopise i razgovore s
istaknutim osobama kulturnog i javnog života. Blizak suradnik i urednik djela
M. Krleže, 1981. oporučno postao doživotnim baštinikom i zaštitnikom
Krležinih autorskih prava i djela. Objavio je tri knjige o B. Ćopiću (Mamino
mudro magare, 1976; Ćopićev humor i zbilja, I–II, 1987), monografije o G.
Krklecu (Pjesnik na srebrnoj cesti, 1979) i M. Krleži (Krleža, 1982) te
dnevničke zapise o susretima i razgovorima s Krležom (S Krležom iz dana u
dan, I–IV, 1985; Post mortem, I–II, 1990). Najvažniji dio njegove djelatnosti
pokretanje je i izdavanje Krležinih izabranih (20 svezaka, 1973) i sabranih
djela (50 svezaka, 1975–88).
_______________________________
priredio :Kenan Sarač

NEĆU DA ZABORAVIM! : FOČA 1992. – 1995. (FOTO)

RAJKO I RANKO VUKOVIĆ:SUĐENJE ZA ZLOČINE U SELU
PODKOLUN, OPĆINA FOČA
objavljeno:23 April 2009
Državno tužilaštvo tereti braću Vuković da su, kao pripadnici vojske tadašnje
Srpske Republike BiH, zajedno s Rankom i Blagojom Golubovićem, krajem
maja 1992. godine u Podkolun ubili Avdiju Hukaru i Mejru Bekriju. Ranko
Vuković se tereti i za silovanje ženske osobe, koje je navodno počinio u julu
1992. godine u mjestu Miljevina u Foči.
U februaru 2008. godine, braća Vuković su nepravosnažnom presudom

proglašeni krivima i osuđeni na po 12 godina zatvora za ubistvo, a Ranko je
oslobođen optužbi za silovanje.
Sedam mjeseci poslije, uvažavajući žalbu Odbrane, Apelaciono vijeće je

ukinulo prvostepenu presudu te odredilo ponovno održavanje pretresa.
U toku prvostepenog suđenja, 9. januara 2008. godine, svjedokinja Odbrane

Cvijeta Stanić je rekla da braća Vuković nisu bila u grupi “srpske vojske koja je
otišla u susjedno selo Podkolun”.
“Naišlo je petnaestak vojnika srpske vojske kraj moje kuće. Otišli su u

Podkolun, čuli smo pucnjavu, i oni su se vratili nakon sat i po – dva sata.
Braću Vuković, a ni braću Golubović, nisam vidjela među njima. Poznajem
braću Vuković odmalena. Nisam čula da su išta činili u toku rata”, kazala je
svjedokinja.
Vijeće je saslušalo i snimak svjedočenja Ranka Vukovića, koji je rekao da je

optužnica protiv njega “čista laž i izmišljotina”.
“U selu Podkolun nikad nisam bio. Ni prije, u toku ili poslije rata”, rekao je
Ranko Vuković.
Rajko Vuković je ispričao kako je sve do 22. maja 1992. išao u srednju školu u
Foči, te da je tek u julu 1992. godine, nakon što je dobio poziv da se javi,
otišao u vojsku.
“Što se tiče sela Podkolun, u toku rata ja nikad nisam bio tu”, rekao je i
drugooptuženi, zaključivši da “optužnica apsolutno nema nikakve veze ni sa
mnom ni s mojim bratom”.
Sud Bosne i Hercegovine/Justice Report
_____
BIRN , objavljeno: 19. April 2009.

Pred Odjelom za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine, u četvrtak, 23.
aprila, počet će suđenje Blagoju Goluboviću, koji se tereti kao bivši pripadnik
Vojske Republike Srpske (VRS) da je u maju 1992. godine u selu Podkolun,
općina Foča, učestvovao u ubistvima dvoje civila Bošnjaka.
Za isti zločin osuđen je, na 29 godina zatvora, Mirko (Mile) Pekez, a 28. aprila
će Apelaciono vijeće saslušati završne riječi Tužilaštva i Odbrane na
obnovljenom suđenju Mirku (Špire) Pekezu i Miloradu Saviću.
_____
Justice Report, 14. novembar 2007.
Žrtve čija se ubistva spominju u optužnici porodica su Bajre i Zahide Hukare,
svjedoka na ovom suđenju.
“Dok su moja supruga i komšinica Paša kopale krompir u blizini kuće,

primijetio sam četiri vojnika kako se približavaju. Prepoznao sam Rajka i
Ranka, a s njima Ranka i Blagoja Golubovića. Sakrio sam se u krečanu,
odakle sam čuo pucnjeve. Malo poslije sam vidio kako prilaze mojoj tetki Mejri,
a potom sam čuo rafal”, kazao je Bajro Hukara, dodavši da je kasnije našao
njeno tijelo izrešetano rafalima.
Kada su vojnici otišli, Bajro se vratio u kuću, gdje je našao tijelo svog 83-
godišnjeg oca Avdije.
Kako je Bajro Hukara rekao, ubijenog oca je, “zamotavši ga u deku i ubacivši u
sanduk koji je sam napravio”, uz pomoć supruge sahranio u blizini kuće. Nisu
imali vremena da ukopaju i tetku jer su vojnici ponovo došli u selo, te su njeno
tijelo, kako je Bajro rekao, “ubacili u njenu kuću”, a tek kasnije ju je našao njen
sin i sahranio.
“Nisam mogla pomoći mužu da sahranimo Mejru nakon što sam vidjela mrtvog
svekra. Jednostavno nisam mogla izdržati”, kazala je Zahida Hukara
prisjećajući se kako je vidjela da je njen svekar pogođen ispod oka i u predjelu
grudi, a “krvi je bilo svugdje oko njega”.
Zahida Hukara je rekla i da je među vojnicima u selu tog dana prepoznala

Rajka Vukovića, kojeg je, tvrdi, poznavala otprije. Nije mogla reći kakvu su
uniformu nosili vojnici.

25 godina od GENOCIDA u Foči : Pakao se nastavlja
(Oslobođenje, 18.aprila 1992.)
Foča, 18.aprila 1992. : Pakao se nastavlja

25 godina od GENOCIDA u Foči : stravična slika iz
aprila 1992.
Foča – stravična slika : još se ne zna broj poginulih i ubijenih (april 1992.)
Vapaji za pomoć stižu sa raznih strana, a oni koji bi trebalo da ih čuju su
gluhi….
Foča je avetinjski pusta.Ni struje ni saobraćaja. Iz pravca Goražda stigla je
jedna jedinica JNA čije su namjere još neizvjesne. Izvjesno je da ima dosta
poginulih.

25 godina od GENOCIDA u Foči : Da li je to drugi
Vukovar? (Oslobođenje, aprila 1992.)
Da li je to dtugi Vukovar? (Oslobođenje, aprila 1992.)
(Oslobođenje, aprila 1992.)

25 godina od GENOCIDA u Foči : Dnevnik RTV
Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (War:Live On Air)
akteri:Ljiljana Matić, reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadžifejzović; Muhamed

Čengić, potpredsjednik Vlade BiH; …
(objavljeno u knjizi “Rat uživo” novinara Senada Hadžifejzovića)

Ljiljana Matić, reporter: Na telefonskoj liniji imamo direktora bolnice u Foči,
doktora Reufa Tafru…
Dr. Reuf Tafro: Nama su javili telefonom da ukoliko se ne prestane pucati iz
pravca bolnice, da će se pucati na bolnicu i da će je sravniti sa zemljom…
Matić: A ko vam je prijetio, ko puca na bolnicu?!
Dr. Tafro: Dolaze granate, ne znam odakle dolaze, vrag ih nosio…
Matić: Ima li nekog od naoružanih ljudi u samoj bolnici?
Dr. Tafro: Nema niko…naš stražar na kapiji… Imamo pet stotina bolesnika,
puno djece sklonjene, oko dvijestotine, koja su došla iz grada da nađu
sklonište tu u bolnici…
Matić: Da li ste od nekoga tražili pomoć? Neki nadležni organ?
Dr. Tafro: Nismo. Ne postoji više nikakva vlast…
Hadžifejzović: Dobijamo dramatične pozive iz Foče… U programu je direktno
potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine Muhamed Čengić.
Zašto niste otišli u Foču?
Muhamed Čengić, potpredsjednik Vlade BiH: Nismo otišli zbog loših
vremenskih prilika, bila je kiša i magla, helikopter nije mogao poletjeti, kolima
nismo mogli ići jer je nesigurno…
Vidimo da Foča strada… Vidim da strada i bolnica a u bolnici su i Srbi i
Muslimani i djeca i žene…
Ja sam molio generala Kukanjca, kao Fočak i potredsjednik Vlade, da pođe sa
mnom i potredsjednikom Simovićem…
Hadžifejzović: Vi i Vaš kolega Simović iz iste Foče, ali u Vladi ima još ljudi koji
su iz Foče. Gdje su?
Čengić: Da. Ja ne znam gdje je profesor Maksimović, ministar Ostojić, kao ni
Čančar, predsjednik Vijeća opština… Ako su u Foči trebalo bi da sastave ljude
koji se sad međusobno tuku, odnosno ratuju.
Nema tog sukoba koji se ne može izgladiti za stolom. Da se ne ponovi Foča iz
1941 godine. Onda bi nam trebalo još 45 ili 90 godina da se ljudi ponovo vole,
Srbi i Muslimani. Vjerujte, Fočaci vi morate zajedno živjeti. Ja sjedim sa
Simovićem, jedan do drugog, jedan je Srbin, jedan Musliman, sjedimo u istoj
Vladi, stolica do stolice…
Kad sam bio kod generala Kukanjca, on je nazvao predsjednika Skupštine BiH
Krajišnika /Momčila/ da u Foči prestane svaki sukob. I obećao je predsjednik
Krajišnik…
Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (akteri:Ljiljana Matić,
reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadžifejzović; Muhamed Čengić,
potpredsjednik Vlade BiH)
*****
Hadžifejzović: Muhamed Čengić /potpredsjednik Vlade BiH op.a./ je maloprije

u programu uživo rekao da ćete ići s njim sutra u Foču da izvidite situaciju.
Hoćete li ići u Foču?
Kukanjac: Neću! Ja gospodinu Čengiću kažem da ne mogu ići u Foču. Ja ne
mogu svugde da stignem. Daću im ja jednog generalpotpukovnika koji je
rođen oko te Foče!
Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (akteri: Senad

Hadžifejzović; Kukanjac,general JNA…)
(objavljeno u knjizi “Rat uživo” novinara Senada Hadžifejzovića, stranice 48-
50)
Senad Hadžifejzović : Rat uživo – War:Live On Air, autor, 2002. godine, 429
stranica

Women Under Siege : FOČA. BOSNIA
The 1990s war in the former Yugoslavia was marked by intense sexualized
violence that ruined the lives of old women and young girls alike. One hallmark
of the terror was the creation of “rape camps” in which women were tortured
and violated repeatedly. The fractured history of the Balkans led to three years
of war from which the region is still recovering today.
After World War II, the Federal Republic of Yugoslavia was declared, with
Marshal Tito as its leader. Yugoslavia was composed of six republics: Bosnia
and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia, and Slovenia,
within which various ethnic groups lived. A new constitution in 1974, which
helped to decentralize government powers, also gave autonomous power to
the regions of Kosovo and Vojvodina. Bosnian-Croats, Serbs, and Bosnian-
Muslims were considered separate ethnic groups within the federation, but
those divisions were not to be emphasized. Tito’s totalitarian government
forbid the expression of “nationalism,” jailing activists who tried to foment
nationalist movements.
When Tito’s reign ended in 1980, Yugoslavia’s popular communist sentiment

was supplanted by various nationalistic and ethnic allegiances. In the 1980s
and 1990s, as a result of a difficult economy that magnified ethnic tensions
and scapegoating, the union of republics within Yugoslavia began to break
down. According to the International Criminal Tribunal for the Former
Yugoslavia (ICTY), the early-1990s population of Bosnia-Herzegovina was
about 43 percent Bosnian Muslims (often referred to as Bosniaks), 33 percent
Bosnian Serbs, 17 percent Bosnian Croats, and roughly 7 percent other
nationalities. Despite the numbers, Bosnian Serbs and Bosnian Croats had
greater access to power due in part to the region’s location between the
republics of Serbia and Croatia.
Women were tortured and raped in this house near Foča, known as
“Karaman’s House” for its Muslim owners who fled.
In March of 1992, a majority of Bosnian citizens voted for independence, but

were met with violence from the more politically powerful Serbs. Bosnian
Serbs, with the help of Serbia and the Yugoslav People’s Army, began to
assert control through violence. Bosnian Croats also attempted to declare
power with Croatia’s help. War, including massacres and large-scale,
systematic rape, officially lasted until November 1995. Although all
sides/ethnic populations committed violent acts, Bosnian Serbs were
responsible for the majority of sexualized attacks, aimed mostly at Muslim
women. It is estimated that as many as 60,000 women were raped.
A major site of gang rape during the beginning of the war, from April to July
1992, was the town of Foča in southeastern Bosnia. Later, in 1995, a small
town called Srebrenica was declared a U.N. “safe zone” but became the site of
mass murder and rape, largely under the direction of Ratko Mladić, colonel
general of the Bosnian Serb Army, and politician Radovan Karadžić. Because
Dutch Blue Helmets were supposed to be protecting the safe zone at the time,
blame is often placed upon the Dutch U.N. army in particular for allowing the
devastation at Srebrenica on its watch. The BBC reports that after a 2002
investigation held Dutch officials responsible for giving their troops such a
difficult area to defend without enough arms and resources, the entire Dutch
government resigned.
Accusations of rape of Serbian women by Bosniaks were leveraged as
propaganda by Serbia, though it was the Serbs who were mostly responsible
for rapes during the conflict.
How Sexualized Violence Is Used as a Weapon of War
For ethnic cleansing: There are testimonies from women who had soldiers tell
them, while raping them, that they wanted to get them pregnant or force them
to have children who would look ethnically different from their mother, or that
they were raping them to punish them for being Muslim (or Croatian). There
were also women who became pregnant and were forced to carry their babies
to term.
The U.N. defines ethnic cleansing as “a purposeful policy designed by one

ethnic or religious group to remove by violent and terror-inspiring means the
civilian population of another ethnic or religious group from certain geographic
areas.” We are using the term here because ethnic cleansing not only makes
women subject to outright murder, but also controls the threat of their bodies
as the means of reproduction. For instance, women have been raped in order
to occupy “inferior” wombs with “superior” sperm; in other conflicts, women are
forced to have abortions or sterilizations (as have men of “inferior” groups) in
order to end future reproduction. As in the case of Bosnia, women are also
subject to the sex-specific political torture of forcing them to bear the child of
their torturer in order to break their will.
To humiliate: Many women were raped in front of their children and husbands,
who were forced to watch at gunpoint; there are also a fair number of accounts
of elderly women who were raped (in those cases, it was clearly not about
impregnating them but about demeaning them and their families). Thousands
of males were forced to engage in sexual acts with other males, including,
according to some accounts, their own father or son.
To instill fear: Public rape was used to prompt the “flight or expulsion of entire
Muslim communities,” according to a 2006 U.N. Population Fund briefing
paper. Many women were raped, sometimes repeatedly, in front of family
members in their homes. Others were raped in public, outdoors, in broad
daylight.
To gain information: Women have testified that before being raped they were
asked for the whereabouts of men hiding in the forests. One said that soldiers
waved a photograph of her boyfriend at her before raping her.
As part of looting: Rape often occurred alongside theft of private property, the
U.N. Commission of Experts found in their final report on sexualized violence
in the former Yugoslavia: “…[P]eople would break into homes, steal property,
and torture and sexually assault the inhabitants, oftentimes in front of other
family members or the public.” Some testimonies refer to men rifling through
houses in search of money or jewelry.
Peer pressure: Some Serbian soldiers said their peers forced them to rape
when they did not wish to participate. There is at least one account of a soldier
who said he felt extreme regret but had been “made to rape” by other soldiers.
Patterns of Violence
Rape was committed by all sides but overwhelmingly by Serbs against Muslim
(Bosniak) women.
Some women were detained and raped repeatedly by many different soldiers
over longer periods of time; some died of repeated rape. Rape camps were set
up in restaurants, motels, schools, and other large buildings. One of the most
well-known rape camps was Partizan Sports Hall, where more than 70 women
were held captive and tortured for months on end.
Apartments kept by soldiers were often sites of violence. Women and young
girls were captured and transported to these homes in order to be raped and
abused. Sometimes, women and girls were taken by force from a larger rape
camp, such as Partizan Sports Hall, brought to a particular soldier’s home, and
attacked, only to be returned to the Sports Hall to suffer more sexualized
violence.
Families were also locked in their own homes and raped repeatedly alongside
family members (see “Testimonies”).
Young girls, adults, and elderly women were all raped. Testimonies of elders
show that these women often thought themselves to be safe due to their age
and therefore did not flee, only to find that they were attacked along with the
younger women.
Numbers
Reports range from 20,000 to 60,000 rapes; unfortunately, most sources state
that the numbers are too hard to determine. According to one source, the
U.N.’s Special Representative on Sexual Violence in Conflict, Margot
Wallström, estimates there to be 50,000 to 60,000 cases. An Amnesty report
states:
“There are no reliable statistics on the number of women and men who were
raped or were subjected to other forms of sexual violence. Early estimates by
the BiH [Bosnia and Herzegovina] government suggested the number of
50,000 victims although this estimate was questioned as unreliable and
politicized. The Parliamentary Assembly of the Council of Europe estimated
that 20,000 women were subjected to rape and other forms of sexual violence.
The real number of those who were raped during the 1992-1995 armed conflict
will probably never be established.”
A U.N. report from 1994 states: “According to the State Commission in Bosnia
and Herzegovina, approximately 25,000 victims had been registered,” but
does not explain this registration process. In addition, the report’s numbers
would seem to pre-date the mass rape at Srebrenica, which didn’t occur until
1995. Some experts believe that the emphasis in the early 1990s on figuring
out a more accurate estimate was harmful in that it allowed journalists and
leaders to speculate that the issue didn’t “count” as much if the numbers were
lower.
Cultural Gender Attitudes
After the rapes occurred, married women were often shunned by their
husbands for religious or cultural reasons. However, there was a very strong
and unique movement in the region: Imams and other male Muslim community
leaders encouraged husbands to set aside religious sentiments regarding
raped women and take their wives back and support them more as war
survivors than as irrevocably marred. It was rather specific to this conflict that
rape was seen as a community problem. In addition, Indira Kajosevic, a
Bosnian expert, survivor, and founder of some of the first trauma centers and
feminist groups in Bosnia, says that women in the region were able to gain
status through organizing in a way that was unique to this conflict.
Witness
Mirsada, aged 17, spoke to a women’s group of her extreme abuse in a rape
camp. Her story was printed in a 1993 Los Angeles Times article:
The White Eagles would come to get us every night. They would bring us back
in the morning. There were nights when more than 20 of them came. That
seemed to be some kind of honor. They did all kinds of things to us. It cannot
be described, and I don't want to remember. We had to cook for them, and
serve them, naked. They raped and slaughtered some girls right in front of us.
Those who resisted had their breasts cut.
There were women from various towns and villages. There were more than
1,000 of us. I spent more than four months in that camp. It is a nightmare that
cannot be talked about, or described, or understood.
One night, our Serbian neighbor's brother helped 12 of us escape. They

caught two of us. We spent days hiding in the forest, in improvised
underground shelters, and we managed to get away. If it hadn't been for him, I
wouldn't have survived. I would have killed myself, because death is not as
horrible as the treatment I suffered. I cannot talk about that.
Sometimes I think that I will go crazy and that the nightmare will never end.
Every night in my dreams I see the face of Stojan, the camp guard. He was the
most ruthless among them. He even raped 10-year-old girls, as a delicacy.
Most of those girls didn't survive. They murdered many girls, slaughtered them
like cattle.
I want to forget everything. I cannot live with these memories. I will go insane.
Witness 50, a teenage survivor from Foča, testified at the ICTY in 2000 about
how war crimes convict Zoran Vuković raped her. She was raped repeatedly
by a host of different men in various buildings around town. One of the first
times she was attacked was in her own high school:
Shortly after the first time she was raped, Witness 50 stated that she was
taken to the Foča High School, where she had been a student in 1992. The
day after she arrived, a group of soldiers came into the classroom and picked
out about eight girls, including her. One of these soldiers took Witness 50 to a
room and ordered her to lie down and take off her trousers. He raped her
vaginally. Witness 50 stated in her testimony that she did not remember
exactly what he said to her, but that he and all of the men who would later rape
her said the same things: “You Muslim women, you Bule [derogatory term],
we’ll show you.” When asked in court how she felt, Witness 50 stated: “There
are no words in this world that could describe my feelings. It is the worst thing
that was happening to me.”
Later, she was taken to a sports venue and was held captive with about 60
others, many of whom were repeatedly sought out by Serbs, taken elsewhere,
and raped, before being returned to the sports hall:
Witness 50 told the court how a man called Gica took her out of the Partizan
Sports Hall to an apartment in the neighborhood of Brod, which she thinks was
his own. On the second day she was there, an acquaintance of Witness 50’s
raped her. Witness 50 stated that he knew her very well. They took the same
bus every day: he to go to work and she to go to school. Witness 50 stated
that he was certainly 30 years older than her, and was a married man. She
said that he laughed while he was raping her. “I had the feeling that he was
doing this precisely because he knew me, to inflict even more evil on me.”
CNN interviewed a survivor named Jasmina in 2008. She was 19 when the
war broke out, and was raped and tortured in her own home alongside family
members:
“Every day we were raped. … The men from my family were beaten up the
first day. … My mother just disappeared. I never found out what happened.
Then they started torturing me. I lost consciousness. When I woke up, I was
totally naked and covered in blood, and my sister-in-law was also naked and
covered in blood. … I knew I had been raped, and my sister-in-law, too.” In a
corner, she saw her mother-in-law, holding her children and crying.
“That same day we were locked in our house. That was the worst, the worst
period of my whole life. That's when it started.
“Every day we were raped. Not only in the house—they would also take us to
the front line for the soldiers to torture us. Then again in the house, in front of
the children.
“I was in such a bad condition that sometimes I couldn't even recognize my

own children. Even though I was in a very bad physical condition they had no
mercy at all. They raped me every day. They took me to the soldiers and back
to that house.
“The only conversation we had was when I was begging them to kill me. That's
when they laughed. Their response was ‘we don't need you dead.’
“It lasted for a year. Every day. … Not all the women survived.”
CNN reported that Jasmina was “rescued by a family friend who bought her as
a prostitute with the secret intention of setting her free.”
Fallout
Survivors of sexualized violence were supposed to receive property restitution

and return to their former homes as long as the return would be “safe and
dignified,” according to the peace agreement known as the Dayton Accords
that was signed after the war. However, no rules have been put in place to
provide alternatives for the many women whose former homes are the site of
extreme trauma and sometimes months of repeated rape, Amnesty
International reported in 2009. In some cases, they are forced to return to
communities full of the very neighbors who committed abuses against them
and their families. In 2006, Bosnia-Herzegovina instituted a law that included a
section saying that “homes should be provided for victims of sexual torture
during the war,” CNN reported. But the Ministry for Human Rights and
Refugees also told CNN that it is “not clear who should implement the act, and
there is no agency making sure the law is enforced.”
Legal Precedents
The International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia was the first
international tribunal in Europe to convict for rape as a crime against humanity
(following Akayesu in Rwanda). According to the ICTY website, it was also
“the first international criminal tribunal to enter convictions for rape as a form of
torture and for sexual enslavement as crime against humanity.”
(Michele Lent Hirsch/published on February 8, 2012)

WomenUnderSiege 2012

As Old as War Itself: Rape in Foča
Joanne Barkan Winter 2002

A glass wall covered by blinds separated the courtroom participants from the
spectators in the public gallery, but a hush enveloped both sides when the
witness known as FWS-50 began to speak. Although a voice modulator
screened her identity from the public, other microphones in the room
occasionally picked up the undisguised sounds of her anguish. Indicating one
of the defendants, she said,
“I only know that he was very forceful, that he wanted to hurt me as much as
possible. But he could never hurt me as much as my soul always hurt me.”
When the prosecutor asked why she had decided to testify after remaining
silent for almost eight years, she said,
“[to] let it be known that it really happened. It’s not easier for me to speak
about it today, but nevertheless, I wanted everyone to hear about it.”
She wanted everyone to hear about this: in the summer of 1992, at age
sixteen, she was taken prisoner by soldiers near her village in Bosnia, held for
two months, and raped so often that she lost count of how many times and
how many men; she was raped vaginally, anally, and orally; she was gang
raped by ten men at a time; she was raped by soldiers and paramilitary thugs;
she was threatened with guns and knives while being raped; she was trapped
in an apartment where she had to clean for the soldiers who raped her all
night.
FWS-50 was one of thousands—some say twenty thousand—Muslim women
sexually enslaved and tortured by Bosnian Serbs, Serbs, and Montenegrins
during the Bosnian War of 1992-1995. She was one of sixteen women from
the town of Foca (pronounced Fo’-cha) and its surrounding villages in
southeastern Bosnia who agreed to testify in 2000 before the International
Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, located in The Hague. FWS-50
faced the men she was accusing—all three Bosnian Serbs, all three soldiers in
the war, all three, like herself, born in Foca.
In pre-Ottoman times, Foca was one of the trading towns along the Drina
River, located about thirty-two miles southeast of Sarajevo and about thirty
miles southwest of its more famous neighbor, Visegrad, the setting for Nobel
Laureate Ivo Andric’s The Bridge over the Drina. The Ottomans gave Foca its
claim to fame in 1551 when they built the Aladza Mosque (Colored Mosque),
which many considered the most beautiful mosque in the former Yugoslavia
and one of the architectural jewels of Europe. Surrounded by trees, with its tall
dome, triple-arched portico, and slender minaret rising more than a hundred
feet to a point, the mosque was as much a town landmark in 1992 as it was in
1551. In 1992, the municipality of Foca included the nearby villages as well as
the town. It was a mid-sized community—population 40,513—not very different
from dozens of others in Bosnia. The ethnic breakdown was 51.6 percent
Muslim, 45.3 percent Serbian, and 3.1 percent “other.”
On April 8, 1992, Serb forces supported by art…

Dissent Magazine 2002

Djeca iza žice : U Foči su vršili strahovite zločine
nad djecom
“Djeca iza žice” naziv je četvrtog dokumentarnog filma Saveza logoraša u BiH
režisera Avde Huseinovića. Ovaj film će premijerno biti prikazan u Sarajevu u
okviru oblježavanja Dana nezavisnosti BiH 1. marta.
Dokumentarni film “Djeca iza žice” govori o maloljetncima koji su prisilno
zarobljeni u logorima tokom rata u BiH, 1992.-1995. godine.Neki od njih
otkrivaju kako su otkupljivanjem iz logra ostali u životu. Neki su bli svjedoci
velikih zločina, a neki od posljedica mučnja ostali trajni invalidi. Film traje 66
minita.
– Ovaj film je poučan zato što imamo priliku više pažnje posvetiti djeci
logorašima. Učestvuje 12 bivših maloljetnih logoraša iz Bosanskog Novog,
Prijedora, Jajca, Višegrada, Foče, Sarajeva, Prozora… Film je poučan zato što
imamo svjedočenje i roditelja i djece gdje su u dva slučaja roditelji otkupili
svoju djecu. Platili su njihovu slobodu – istakao je Jasmin Mešković,
predsjednik Saveza logoraša u BiH.
Najviše maloljetnika prošlo je kroz prijedorski logor Trnopolje, a najviše ih je

ubijeno u Vlasenici.
Kroz logore je prošlo 20.000 maloljetnika, ubijeno je oko 1.000.
Anadolu Agency

Smail Đozo, sin Ibre, rođen 15. marta 1957., Poljice, NESTAO u martu 1992. u
Miljevini.
Radio u rudniku Miljevina,
Komšija zvani Krle došao po njega i odveo ga u policijsku stanicu Miljevina,
koju su držali četnici poput Pere Eleza.
/- Komšija Krle je tadašnji rezervista policije Krsto Skakavac zvani Krle -/
Od tada mu se gubi svaki trag…
25 godina od GENOCIDA u Foči mnoge familije još nisu pronašle tijela svojih
najmilijih.
fotografija: flickr ekranportal13

25 godina od GENOCIDA u Foči
“Bošnjaci, preživjele žrtve zločina, više nikada neće šutiti! Jasno i glasno ćemo
punim imenom i prezimenom prozivati zločinitelje. Pa neka košta koliko košta i
tačka!”
(SVI TEKSTOVI SU IZ ARHIVE)

Zločini: Šta sve kriju masovne grobnice u Foči
Zločincima nema ko da sudi
Na području fočanske općine pronađeno je i ekshumirano oko 800 tijela.

Najnovijim otvaranjem dviju grobnica, ali i pronalaženjem još nekoliko
lokaliteta čije će tajne uskoro biti otkrivene, traganje za nestalim moglo bi biti
završeno. Slijedi identifikacija i – dženaza
Masovna grobnica u Budnju: Dosad je pronađeno 76 tijela
“Čekamo vaskrsenje mrtvih”, piše na spomeniku-križu postavljenom prije
pedesetak godina nasred livade u fočanskom selu Budanj. Razlog: partizani
su u Drugom svjetskom ratu, u Četvrtoj ofanzivi, upravo na tom mjestu imali
konačni obračun sa četnicima istočne Bosne, kojih je tada pobijeno, navodno,
oko hiljadu. Njihova tijela su pobacana u ponor ispod Budnja.
Savršenu tišinu oko spomenika narušava zvuk bagera koji kopa pedesetak
metara dalje – Federalna komisija za nestale upravo otvara treću jamu. U
dosadašnje dvije pronađeno je 76 tijela fočanskih Bošnjaka koji se od ‘92.
vode kao nestali. Prema prvim informacijama, pretpostavlja se da bi u ovoj
masovnoj grobnici mogao biti pronađen veći broj Fočaka, Bošnjaka koji su na
početku rata bili zatvoreni u KP Domu, te da će ovo biti dosad najveća
pronađena grobnica na području fočanske općine.
“Tražim oca i brata” Dok stoji pored grobnice nekadašnjeg površinskog kopa
Rudnika “Miljevina”, Šefik Brković kaže: “Tražim oca i brata.” Došao je iz
Mostara čim je u novinama pročitao da je u grobnici pronađena lična karta
njegovog oca Hasana (1938.). “Odveden je 1992. iz naše kuće u Điđevu,
zajedno sa mojim mlađim bratom Ekremom (1968.), u KP Dom. Od tada,
godinama pokušavamo da ih nađemo. Samo da se to već jednom završi, da ih
sahranimo”, kaže Šefik dok mu pogled luta preko grobnice.
Druga lična karta pronađena u ovoj grobnici glasi na ime Fadila Divjana,
inžinjera koji je na početku rata pobjegao u Crnu Goru, ali su ga tamošnje
vlasti izručile fočanskim Srbima, koji su ga vratili i zatvorili u KP Dom. Sve
dosad se vodio kao nestao.
Prema svjedočenjima preživjelih Bošnjaka, kroz logor u KP Domu, od

otvaranja 17. aprila 1992. do 10. oktobra 1994., prošlo je oko 800 Fočaka –
uglavnom onih koji su ostali u svojim kućama, vjerujući da im se neće desiti
ništa loše i da će im komšije Srbi pomoći.
Iz KP Doma je razmijenjeno 248 Bošnjaka, a još 314 odvedeno na razmjene,
nakon kojih im se izgubio svaki trag?! Prema tvrdnjama porodica, u logor su
odvedena 63 lica koja se vode kao nestala i nikad i nisu dovedeni u KP Dom,
a 38 Bošnjaka je ubijeno na najsvirepije načine – strijeljanjem, premlaćivanjem
i klanjem na drinskom mostu.
“Gledali smo kroz prozor naše ćelije, Džafer Kovač i ja, kad su u prostoriji za
ispitivanje drvenim palicama, šakama, nogama i gumenim kablovima tukli
Nurku Nikšića, Kemu Dželilovića, Muniba Veiza i Džemu Vahidu (oni su bili
među najuglednijim Fočacima, prim. aut.). Lično sam vidio kad su Muniba
Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju i Kemu Dželilovića tukli drvenim
palicama i šakama. Čuli su se jauci… Nakon toga pucnji – šest puta”, ispričao
je jedan preživjeli logoraš, dalje se sjećajući: “Znam da je tu noć padala kiša.
Poslije pucnjave sam vidio Milenka Burila koji je nosio ćebad. Gurao je leševe
na ćebad… Dragan Popržen, također zatvoren sa nama, poslije ove noći mi je
pričao da je on prao krv i čistio ćeliju, te da je Munib Veiz bio saradnik
Đulimana u aferi ‘Fočatrans’, zbog čega je i ubijen.”
Krvavi Vidovdan
Munib Veiz je bio fočanski trgovac, jedan od onih ljudi koje je poznavao skoro
kompletan grad. Istina je da je bio prijatelj i sa Đulimanom, nekadašnjim
direktorom “Fočatransa”. Ubijen je, prema svjedočenju preživjelih, uoči
Vidovdana 1992., kada je likvidirano još tridesetak Bošnjaka – izvedeni su i
zaklani ili ustrijeljeni na drinskom mostu.
Bošnjaci su iz logora odvođeni na radove. Dvije grupe, u kojima je bilo po

tridesetak dobrovoljaca – oni koji su izlazili “na rad” imali su bolju hranu –
odvedene su, navodno, na branje šljiva. Za njih se više nikad nije čulo. Grupa
od tridesetak ljudi odvedena je na goraždansko ratište – bili su živi štit o kome
danas nema ko da svjedoči: oni koji nisu poginuli u unakrsnoj vatri, strijeljani
su da bi šutjeli. Nisu rijetkost bile ni pojedinačne egzekucije…
Otkako je pronađena prva masovna grobnica na području Foče, postoji ideja

da se u ovom gradu održi zajednička dženaza, te da se žrtvama izgradi
memorijalni centar. Ideju podržava Udruženje građana, ali i fočanske vlasti, što
nam je potvrdio Lutvo Šukalo, predsjednik Skupštine opštine Foča, koji tvrdi da
protiv takve ideje nema ništa ni sadašnja srpska vlast. Ukoliko se slože
porodice, u Foči će se klanjati zajednička dženaza za sve žrtve pronađene na
području Miljevine.
Krvoproliće u Miljevini
A gdje je Haag?
Brico Mujo Kunovac cijeli svoj život je proveo u Miljevini. Svi su ga znali, jer
malo je onih koji bar jedanput nisu bili u njegovoj radnji. U porodičnoj kući je
živio sa suprugom, sinom, snahom i dva unuka, koja su neposredno pred rat
trebala krenuti u školu. Petog maja 1992. nakon napada na Poljici (iznad
Jeleča, na putnom pravcu Kalinovik – Miljevina) kod Kunovaca je došlo šest
članova porodice njegove snahe iz Jeleča.
Istoga dana je “minolovac” (kamioni koje su vozili Bošnjaci, a koji su išli ispred
srpskih kako ovi ne bi naletjeli na minu) prošao, a kamion pun vojske naletio
na minu. Poginulo ih je 40. Nakon toga je u Foči proglašena trodnevna žalost.
Među nastradalima je bio i Mićo Vuković, zet Blagoja Eleza, koji je bio bliski
rođak Pere Eleza, samozvanog srpskog vojvode i najozloglašenijeg četnika na
tom području. Mićin brat Ranko je odmah nakon nesreće otišao u kuću Muje
Kunovca i odveo ih sve u Tunele, putni pravac Foča – Miljevina (dva dana prije
masovne grobnice na Miljevini, otkrivena je i masovna grobnica u Tunelima,
dosad je pronađeno 36 tijela), i pobio.
Još jedan brat Ranka Vukovića, Luka, poginuo je, a on je uhvatio Aliju Kibrića i
natjerao ga da mu pokaže gdje je Luka ukopan. Svjedoci tvrde kako je potom
Aliji odsjekao glavu i nabio je na kolac pored mjesta gdje je Luka ubijen.
Danas Ranko Vuković živi u Foči i smatra se organizatorom šverca između

Crne Gore i Foče.
Inače, komandant tzv. Miljevinske čete bio je Pedo Trivun – trenutno u

bjekstvu u Srbiji. Naredbodavac likvidacija Bošnjaka na Miljevini bio je
predsjednik SDS-a Miljevine – Pavle Elez. I tadašnji komandir stanice policije,
a današnji penzionirani policajac Mićo Olović, prema svjedočenju preživjelih,
počinio je nekoliko zločina: navodno je učestvovao u ubistvima Murisa
Hrbinića, Hamida Muhovića, Ahmeta Ramovića i jednog romskog djeteta, u
mjestu Mitrovo Vrelo 6. juna 1992. Pored ovoga, Olović je 9. juna naredio da
tadašnji rezervni sastav policije u Miljevini, u kome su bili i Aleksa Marković i
Rade Drašković, dovede u stanicu policije 36 Bošnjaka, sve očeve i sinove,
koje je lično ispitivao, a poslije toga im se gubi svaki trag.
Miško Savić je došao u kuću po Zaima i njegovog sina Zikriju i odveo ih u KP

Dom u Foči – pretpostavlja se da su ubijeni na mjestu pronađene masovne
grobnice. Nakon toga se uselio u njegovu kuću i “živio” sa Zaimovom ženom
Ramizom. Jednu noć se napio, odveo je na most pored miljevinskog motela,
koji je visok dvadesetak metara, i bacio je. Danas Miško živi na Miljevini,
sretno oženjen.
Ovo su samo neki od zločina počinjenih na području Miljevine u toku proteklog
rata koji nikad nisu procesuirani.
Oni znaju gdje su nestali Bošnjaci
Zločinci
Fočanski kreatori genocida
Ideolozima genocida u Foči smatraju Vojislava Maksimovića (bio je profesor

književnosti na sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojića (bivšeg
ministra za informiranje u Vladi RBiH) i Petka Čančara (bio je predsjednik
Vijeća općina u Skupštini BiH).
Krizni štab koji je nadzirao etničko čišćenje činili su: Miroslav Stanić,
predsjednik SDS-a Foča i direktor “Trikotaže”, Radovan Mandić, ljekar, Čedo
Zelović, profesor, Zdravko Begović, jedan od direktora u ŠIP-u “Maglić”,
Dragan Gagović, načelnik policije u Foči, Zoran Vukadinović, do rata radio u
goraždanskom SUP-u, Josif Miličić, nastavnik historije, Radojica Mlađenović,
predsjednik Izvršnog odbora SO Foča, Ljubo Ninković, predratni republički
funkcioner, Sekula Stanić, ljekar, Nade Radović, direktor “Temike”, i Simo
Stanojević, nastavnik.
Ratni prijeki sud u Foči činili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Milić,
sudija, Mišo Jovičić, advokat, i Slobo Starović, automehaničar.
(Iz knjige Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992-1995;

Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava,
Sarajevo, 2004.)
Egzekutori iz KP Doma
Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, za nedjela u KP Domu odgovorni

su:
Milorad Krnojelac (predratni nastavnik matematike), zapovjednik logora u Foči

od 17. aprila 1992. do augusta 1993.
Zoran Sekulić (predartni uposlenik “Oslobođenja”), zamijenio Krnojelca na

mjestu zapovjednika KP Doma.
Savo Todorović, zvani Bunda, zamjenik upravnika logora. Prije rata radio u KP
Domu.
Mitar Rašević, komandir obezbjeđenja logora. Prije rata bio komandir straže u
KP Domu Foča.
Rade Gagović, pomoćnik obezbjeđenja u logoru. U Foču došao iz KP Doma

Zenica.
Zoran Vladičić, glavni isljednik u logoru. Prije rata bio kriminalistički tehničar u
fočanskom SUP-u.
Vojislav Starović, zvani Vojo, isljednik u logoru. Prije rata bio rukovodilac
kriminalističke službe fočanskog SUP-a.
Mišo Koprivica, isljednik u logoru. Prije rata bio referent kriminalističke službe
u fočanskom SUP-u.
Petko Gašević, isljednik u logoru. Prije rata radio kao drvni tehničar u ŠIP-u
“Maglić” i bio, kao rezervni kapetan, pomoćnik komandanta TO za
obavještajne poslove.
Slavko Koroman, pomoćnik zapovjednika službe obezbjeđenja u logoru. Prije

rata bio stariji stražar u KP Domu.
Milenko Burilo, najzloglasniji stražar logora. Prema svjedočenju preživjelih,
predvodio je grupu stražara koja je izvršila stravične zločine nad logorašima
24., 25. i 28. juna 1992. Prije rata bio stražar u KP Domu.
Radivoje Jegdić, predratni radnik KP Doma, prvih dana napada na Foču

djelovao sa “Belim orlovima”, a kasnije je bio član grupe koja je po Crnoj Gori
hvatala Bošnjake i dovodila ih u logor. Sa njim je išao i Mišo Stevanović, zvani
Šumar. Svojevremeno je ministar MUP-a Crne Gore Pavle Bulatović priznao
da zna za ta hapšenja. U Foču je na ovaj način iz Crne Gore vraćeno 38
Bošnjaka. Samo osmorica su preživjela.
Osim njih, u KP Domu je bilo još na desetine stražara koji su čuvali logoraše.
BH Dani/focanskidani

FOČA 1992 : GENOCIDE
Moments of Truth at the Site of the Crime
by Dženana Karup-Druško
Esma S., born in 1976, was only 15 when the war came to Foča. On 7
April1992 she gave birth in the Foča hospital. Three months later Serb soldiers
came for her. The child was left in the hospital, while Esma was mistreated for
the next year and a half. She was raped frequently and the criminals who
abused her include Dragoljub Kunarac and Dragan Zelenović. She was asked
to testify against Kunarac at The Hague, but refused. She did not have the
strength to confront him.
Esma was separated from her child for four years. It was only in 1994 that the
International Red Cross removed the girl from the Foča hospital to the territory
controlled by the Army of Bosnia-Herzegovina and handed her over to Esma’s
sister. In 1996 Esma returned from Serbia, where she had spent two and a
half years after escaping from the Foča hell. She lives today in Sarajevo with
her twelve-year-old daughter. Her husband died in the war. On 9 October
[2004] she was present at a conference in Foča. She sat listening about the
crimes.
Without Embellishment
The Helsinki Committee for Human Rights in Republika Srpska, working
together with the Outreach Programme of the International Criminal Court for
Former Yugoslavia, had organised the conference in Foča on the crimes
committed there during the war. It was evident that few of the Serbs present
expected that day to hear what the organisers had prepared: the testimony
given at The Hague by the victims; the presentation of the evidence used in
the trials conducted against the Foča war criminals; and the latter’s own
statements. Silence reigned in the conference hall, with faces displaying
disbelief and shock.
After more than a decade, it took just a few hours in Foča for the unvarnished
truth to be told about the events that had occurred at the start of the war, when
all Bosniaks were deported, killed or imprisoned. It was heard by
representatives of the local parties, police, courts and prosecutors, and by
members of NGOs.
‘The mother stood next to the bus screaming: “Give my child back to me! Give
my child back to me!” Her twelve-year-old daughter had been snatched from
her arms – she would never see her again. The girl was raped countless
times. They walked her through the streets of Foča and rented her out to the
troops. Jasko Gazdić sold her in the end for DM 200 to some Serbian soldiers.
She was never heard of again’, recounted the victims, Bosniak women. There
was mention of the Partizan building, where for several months dozens of
Bosniak girls and women were raped, aged 12, 14, 15, 24, 25, 34. According
to one woman prisoner, a Serb soldier approached a woman sleeping next to
her ten-year-old child in this torture chamber and raped her. She pressed her
lips together and remained silent, fearing to wake up her child. Some women
managed to escape from Partizan and beg for help at the nearby police
station. They were handed back to the criminals.
Dženana Karup-Druško
These texts have been translated from Dani (Sarajevo), 15 October 2004

STRADANJE FOČAKA 1992. – 1995.
tačka!”
U periodu 1992. – 1995. FOČAKA JE STRADALO (PREMA NEKIM
IZVORIMA): 2700 je ubijenih civila i 2000 u redovima AR BiH. MEĐUTIM , ni ti
podaci NISU RELEVANTNI – SMATRA SE DA JE MNOGO VIŠE UBIJENIH!!!
Na samim sastavcima gdje je sada bazen i malo više uz Drinu gdje se gradi
hotel/motel je doveženo šlepera i šlepera nastradalih i tu zakopano…Foča je i
sinonim za ratna silovanja. Prema nekim podacima oko hiljadu žena
(djevojčica,djevojaka,udatih žena,majki,nena) je silovano, mada ni ti podaci
nisu relevantni – jer se smatra da je bilo mnogo više silovanih…Kroz logore je
prošlo oko 2000 zatvorenika, od kojih je većina i ubijena…Na žalost, za
nekima se još uvijek traga. BARATA SE CIFROM OD 800, A VJEROVATNO I
VIŠE NESTALIH/ JOŠ NEPRONAĐENIH/ ŽRTAVA GENOCIDA…
izvor:focanskidani

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužna priča iz sela
Bjeliš iz 1992.godine
Selo Bjeliš – udaljeno desetak minuta od sela Štović.
Iz Sarajeva kada idete nalazi se s lijeve strane prije Baljeva polja.
Familija Kukavice. Veoma bogati i imućni domaćini. Svi po dvije, tri nove kuće
imali. Ogromna imanja imali.
1992. ubijeni su : Kukavica Ibro,Hajra, Kukavica Latif,Mina, sin Ismet, i snaha
Ismeta,i unuče…Kukavica Fehim ,Hadžira,i sin Fikret…Trojica braće i njihove
žene i dvojica sinova, snaha i unuče od tri godine…Svi u jednom danu
ubijeni…Pa ih zapalili…Osim Fikreta on je bio u bolnici…I odatle, iz fočanske
bolnice mu se gubi svaki traga…Neki od ubijenih su pronađeni…Za nekima se
još uvijek traga…TUGA I ŽALOST… FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA…
____
ŽRTVA NE MOŽE BITI PRISILJENA DA OPROSTI, mora biti spremna da

dobrovoljno da oprost, a počinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije
zaslužen. Norveški filozof Vetlesen kategoričan je u ocjeni da ne postoji niko
ko bi imao pravo prisiliti žrtvu na oprost, pa ni vjerski ili politički lider. “Niko
nema pravo ni davati bilo kakvo uputstvo u tom smislu. To je isključivo pravo
žrtve. Oprost nije obaveza žrtve niti je pravo počinioca. Šta god ta žrtva
odlučila, niko je nema prava osuđivati ili hvaliti za to što je učinila”, kategoričan
je Vetlesen.
_____
25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA
KOJI SU UBIJENI I KOJI NESTADOŠE TOKOM
AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
Tijela 1004 osobe sa teritorije fočanske općine pronađena su u preko pet

stotina masovnih grobnica ili pojedinačnih grobnica.(izvor:Institut za nestale
osobe u BiH, 2014.)
Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba, od

ukupno 1.600 nestalih. Identificirano je oko 30 posto žrtava. (izvor:Dnevni
avaz,17.06.2005)
Mi ni danas ne znamo gdje su vaše kosti…

Oprostite nam na našoj ljudskoj slabosti i nemoći da vas pronađemo, pa da
vas dostojanstveno sahranimo.

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine
Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba,
od ukupno 1.600 nestalih
Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800
osoba, od ukupno 1.600 nestalih. Identificirano je oko 30 posto žrtava. Od
osoba ekshumiranih iz jame Piljak, masovnih grobnica u Foči i površinskom
kopu Rudnika “Miljevina”, samo je manji dio identificiran. Sve više članova
porodica izražava nezadovoljstvo što Udruženje za traženje nestalih na
području općine Foča nije ništa učinilo za njihov ukop na jednom od lokaliteta
u ovom gradu. Fočaci su sada prisiljeni svoje mrtve sahranjivati na području
Sarajevskog kantona…
Udruženje za traženje nestalih optuženo za nebrigu o ukopu

Fočaci su sada prisiljeni svoje mrtve sahranjivati na području Sarajevskog
kantona, kaže Šukalo i Budnjo: Današnja vlast ne dozvoljava zajednički
ukop.(DNEVNI AVAZ,17.06.2005)
Ismet Čamo, ubijen na Presjeci kod Foče, i Kasim Mekić, čija je lobanja
nađena na obali Drine kod Ustikoline.(DNEVNI AVAZ,28.04.2010)
Ostaci dvaju tijela pronađeni su u ponedjeljak u jami Vratlo na lokalitetu

izmedu Foče i Kalinovika. Riječ je o Bošnjacima, žrtvama iz 1992.
godine.(OSLOBOĐENJE/FENA,02.11.2004)
Silovanje kao “kolateralna šteta”!

Zločinci i njihovi advokati, srebroljupci, imali su obraza i drskosti da traže da se
prihvate njihove laži i odbrana izmišljenim alibijima!
U Foči je 9. oktobra 2004 u organizaciji Helsinškog odbora za ljudska prava rs
održana konferencija, na kojoj su visoki predstavnici Haškog tribunala
prezentirali rad HT na rasvjetljavaju ratnih zlodjela…
OSLOBOĐENJE,15.10.2004
_____

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na površinskom kopu
rudnika u Miljevini pronađena je masovna grobnica
veličine nekoliko fudbalskih stadiona
Objavili:DANI,13.08.2004
Masovna grobnica u Miljevini
Rat i mir: Kako je otkrivena jedna od najvećih masovnih grobnica u istočnoj
Bosni
Na površinskom kopu rudnika u Miljevini pronađena je masovna grobnica
veličine nekoliko fudbalskih stadiona, stratište Bošnjaka za kojima je tragano
godinama. Istražitelje je do ove tačke užasa odveo lokalni Srbin, svjedok
smaknuća!Sredinom augusta 2002., dva automobila zaustavila su se ispred
jedne od kafana pokraj puta, u blizini Trnova. Iz dva džipa, od kojih je jedan
imao zatamnjena stakla, izašla su sedmorica muškaraca.
(Tajna mapa Alekse D., piše: EMIR SULJAGIĆ,DANI,374 |13.08.2004)
_____
25 godina od GENOCIDA u Foči : Spisak ubijenih i
nestalih FOČAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu
početkom 1993. godine
Spisak ubijenih i nestalih FOČAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu
početkom 1993. godine:
Avdibegović (Džafer) Salima, 1938., iz Foče;
Avdibegovic (Hanefija) Sulejman – i on iz Foče;
Babalija (Ramiz) Sead (ubio ga četnik Pero Elez);
Barlov Aldin ( zaklao ga nastavnik Trifković Risto) ;

Barlov Almir (isti ubica);
Barlov(Meho) Meho, 1933 iz sela Trošanj;
Bostandžić Safet iz Điđeva;
Bostandžić (Safet) Sabahudin iz Điđeva;
Bećković (Hamid) Esad,1950. iz Trbušća;
Bunda (Mujo) Edhem,1946., iz Tjentišta;
Čolaković (Aziz) Ibro ;
Čaušević Fatima (zapaljena) ;
Deleut (Omer) Džafer iz Igoča (ubistvo je naredio četnicki vođa Ratomir

Mastilović;
Deleuti::::::Masa, Fatima, Latif, Mulija, Mušan, Umija, Safet; …
Deleut Sejo (ubio ga učitelj Tadić Savo bacajući ga živog u vatru );
Durić (Avdija) Fata 1931.;
Durić (Sulejman) Nezir 1936.;
Durić (Zulfo) Ramiz 1922., ( Izgorio u kući u selu Zukmur;
Džankoviž (Džanko) Alija,1965., (izmasakriran u selu Điđevo);
Dželil (Smajo) Himzo;
Đozo (Ibro) Smail,1958., iz Miljevine.
Lakanović Naza;
Dželil Smajo 1932.:
Kurtović (Omer) Bećir, 1947., iz Izbišna;
Kovačević Nurko;
Krečo Ferid;
Kečo (Huso) Mejra iz Izbišna;
Kurtović (Nezir) Enes i Mujo;
Kurtović (Ahmed) Selima,1912., iz Izbišna;
Kurtović Šaćir,1920.;
Lagarija (Ibro) Šaha,1905., iz Tjentišta;
Lagarija Šemso;
Ljemazović (Ramadan) Nazil, 1953., iz Jeleča;
Mito Šerifa,1937.;
Pačo (Huso) Omer,1946., iz Tjentišta;
Pezo (Murat) Akif,1964., (ubili ga Dostić Ljubomir i Kalajdžić Miodrag u selu

Hum);
Pezo (Suljo) Murat,1943., (ubili ga Dostić Ljubomir i Kalajdžić Miodrag u selu

Hum);
Pezo Muharem,1933.;
Subašić (Mujo) Ćazija,1927., iz Lisovića;
Subašić (Šaban) Avdo,1961. i Hamdija,1966.;
Deleut Sajo, dječak, (ubio ga učitelj Savo Tadić – bacivši ga živog u vatru);
Hadžimusić Sajma,
Hadžimusić (Nedžib) Suad,
Hatibović Majda,1935., iz Foče (zaklana u svom stanu zajedno sa mužem

Nezirom);
Islambašić ,
Muftić Murtija (stara 90 godina, zaklana na Veselici)
Humić (Omer) Džafer, (1910. iz Tjentišta);
Polovina (Omer) Džemila, 1968., (iz Dučela);
Ramović Abid, (milicioner iz Foče);
Rikalo (Salko) Alija;
Rikalo Derviša,1935.;
Rikalo (Meho) Fehim;
Rikalo (Šaban) Mustafa,1961.;
Rikalo (Alija) Omer,1967.;
Rikalo (Rešid) Rašida,1959.;
Rikalo (Fehim) Samir,1975.;
Rikalo (Osman) Šaban,1933.:
Rikalo (Šaban) Šaban,1972. (Svi iz porodice Rikalo ubijeni su 08 06 1992 u

Mazoču)…
….Lista se nastavlja….
Rizvanović (Zufo) Derviša,1914. , (zapaljena u kući na Tjentištu);
Srnja Abid,1939., (Iz Jeleča);
Srnja Omer 1936.;
Srnja Mustafa 1938.;
Srnja Zulfo 1939.;
Srnja Asim;
Srnja (Zulfo) Elvedin 1972.;
Srnja Hakija 1957.;
Srnja (Asim) Nedžad, 1974….(Svi Srnja su zaklani u rodnom selu Jeleč);
Subašić Hasan;
Suljević (Halil) Zejna 1907., iz Jeleča.
Suljević (Zulfo) Zejnil 1902., iz Govze (ubio ga nastavnik Trifković Risto),
Šabanović Mina;
Šabanović Mujo 1906.;
Šabanović Zećir 1936.;
Šahinović (Hajro) Selim 1919.;
Šalaka (Murat) Almasa 1914. (ubio je nastavnik Drago Krunić);
Šalaka (Salkan) Hamid 1929.;
Šalaka (Salkan) Zahid 1922., ( i njih je ubio nastavnik Drago Krunić);
Šljivo Edhem (ubio ga četnicki vojvoda Pero Elez);
Šljivo (Salko) Salko 1901 (iz Tečića);
Šundo Fatima 1912., (iz Jeleča);
Terović (Mušan) Meša 1925., (ubijen u Mazoču, kao i Terović (Mušan) Mujo
1922.);
Tuzlak (Mahmut) Mustafa (ubijen u selu Ratine);
Varajić Husein 1917 (iz Varajića ubili ga četnici iz sela Rapci);
Veiz (Zahid) Ćamil,
Vejo Paša;
Vejo Selima;
Ahmić Idriz;
Ahmić Miralem (Ubijen na izuzetno svirep način. Četnici su ga objesili za noge

i naložili ispod njegove glave vatru. Dok se živ pekao četnici su pjevali sve dok
se njegovo tijelo nije ugnjenisalo).
Ubijeni su i sljedeći:Babić Selim iz Prnica,ubijen u borbama sa slatinskim i

godijenskim četnicima,
Bajrović Bećir iz Zamrštena,poginuo Vinima početkom septembra,
Balić Ismet iz Šadića poginuo na Vučevu početkom septembra,
Barak Hamed ubijen na mijestu zvanom Sopotnica ispod sela Vukušići

zajedno sa suprugom,
Bićo Hasan iz Šadića,
Borčak Bajro, (otišao u srpsko selo Brusne da izjavi četnicima saučešće

povodom pogibije četvorice brusanskih četnika. Umijesto da prime saučešće,
– oni su ga sasjekl na komade);
Čankušić Bajro,
Čedić Ramiz 1951., iz Zamrštena,
Ćorić Mustafa,
Džubur Habiba, Kaduna Murat,Osman i Ramo, ubili ih četnici iz Jeleča.
Hadžimešić Halim,
Hajdarević Ibro iz Šabića.
Andelija Salko (ubijen po naređenju Sima Mojovića direktora OŠ u Ustikolini)
Hrustan Ibrahim i Rasim, ubijeni od crnogorskih četnika u gornjem slivu rijeke

Ćehotine;
Karović (Zahir) Ekrem iz Šabića ;

Karović Zahir – obojica poginuli u katunu Mrkalj-klade;
Klapuh (Zufera) majka,
Klinac Devlija (Ubio je četnik Čedo Perišić iz Godijena;
Klinac (Hamdije) supruga;
Kovač (Husa) Emin sa Tjentišta;
Kovač (Jusuf) Muharem iz Travnika;
Mešak Ejub iz Ćureva;
Moco Omer;
Muratović Meho;
Pohara Suljo (Ubili su ga četnici iz Brusna);
Puteš (Smajo) Hasib, 1958, (iz Travnika);
Sadiković Arifa;
Selimović (Hasa) – majka Izgorijela u svojoj kući u selu Vukušići);
Smajkan Mehmed i sin (ubijeni u Godijenu);
Smajlović Bajro Asim iz Travnika;
Srnja Enver; Hadžira i Jelena ( Sve ih ubili četnici iz Jeleča);
Taranin Selman;
Beganović Enver;
Varajić Zejna;
Vejo Mašo,1962.;
Zundža (Bajra) sin iz Slatine;

Bajrović Esma;
Bašić Ahmet iz Ustikoline (Ubio ga četnik Miladin Perović zvani Krs);
Barlov Nasuf;
Barlov Sado;
Barlov Zula;
Beširević Fadil;
Beširević Murat;
Bibović Almasa;
Dolan Fatima;
Dolan Šerif;
Drinjaković Murat, penzionisani imam, (zaklao ga nastavnik iz Miljevine Risto

Trifković);
Drinjaković Zehra;
Džinić Jusuf;
Džinić Mulija;
Hadžić Edhem;
Hadžić Fata;
Hadžić Sanida;
Hadžić Vahid;
Kaloper Uzeir;
Kurtović Bejta;
Kurtović Ibrahim;
Ljezamović Halima;
Mušanović Ismet;
Nikšić Ferid;
Nikšić Munira;
Nikšić Šemsa;
Omeragić Murat;
Omeragić Ramiz;
Sarač Avdo;
Sejdinović Džemail;
Suljević Nazif;
Šahbaz Habiba;
Šahbaz Hakija;
Šahbaz Haska;
Šalaka Avdo;
Šljivo Ejub;
Šljivo Zada;
Tuzlak Ferida;
tuz (Salčin) Tifa;
Zametica Almasa;
Zametica Ekrem;
Zametica Fatka;
Zametica Hida;
Zametica Osman;
Zametica Šeća;
Zametica Velija;
Zametica Zula (Svi ubijeni početkom maja u Jeleču);
Tuzlak Ćamil, penzionisani imam, (Ubio ga četnik Živko Miletić);
Vranjača Ramo i Fatima (Ubijeni u svom stanu na Brodu kod Foče);
Aganović Juso (šnajder iz Aladža mahale u Foči, ubijen);
Aganović Razija (Jusina supruga) ubijena;
Barlov Atif, zapaljen;
Barlov (Zahir) Azem ,1967., iz Trošnja (Poginuo 05. 10. 1992. na Oštroj glavi);
Bajgurić Enver (Poginuo u odbrani Foče);
Beširević (Nasuf) Fudo, 1974, (Ubijen u Jeleču sredinom oktobra 1992.);
Beširević (Bećir) Nasuf,1974, (Ubijen u Jeleču sredinom oktobra 1992.);
Bićo Hamed,zvani Salem, ubijen;
Bićo Veza,ubijen; Majka mu, ubijena;
Čelik Sulejman (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Čemo (Osman) Fikret (Poginuo polovicom novemra 1992.);
Deleut Murat (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča nakon augusta 1992.)
Dolan sestra Zule Krkalić ubijena;
Džamajlija Bećir (Objesio se u Konclogoru KPD-a Foča nakon stravičnih

fizičkih tortura koje je prošao);
Dželilović Kemal, profesor, (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Frasto Ibro iz (Paunaca) ubijen;
Frašto Husnija iz (Paunaca) ubijena;
Frašto Daila iz (Paunaca) ubijena;
Frašto Ševala iz (Paunaca) ubijena;
Gilbo (Halil) Smajo,1950, Iz Šadica, (Poginuo oko 20. 10. 1992.);
Hodžić Nail(Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Hajdarević (Habib) Ibro; 1960 iz Šadića, poginuo;
Hadžić Esed (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Isanović (Hamdija) Adi (Ubijen 10. 04. 1992. u Fočanskoj bolnici);
Karahasanović Edhem iz Ljubovića ,ubijen;
Karahasanović Zahiba iz Ljubovića ,ubijena;
Karović Suljko iz Slatine,poginuo;
Konjo Halim (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Krkalić Esad iz Foče ubijen;
Krkalić Irfan iz Foče ubijen;
Krkalić Zula iz Jeleča ubijena;
Kramo Smail (njegov leš izvučen je iz Drine u blizini Goražda);
Kovačević Melća (Zapaljena u junu 1992 u selu Mješajići);
Kovačević Šerif, 1902. (Ubijen juna 1992 u Tjentištu);
Kuloglija Mustafa, nastavnik, (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);

Kulosman Mustafa (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Klinac Hajro (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Kumro Asim ,poginuo;
Liković (Bećir) Ahmet,zvani Lika (poginuo,pokopan u Trebovoj); Majka mu

poginula 10 06 1992 u bijegu na Trebovoj;
Lončarić (Sulejman) Suljo, 1958. (Zapaljen u katunu Suha Gora 1992.);
Madeško (Ramo) Munib, ubijen juna 1992. u Tjentištu;
Muminović Edib (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Nikšić Nurko (stravično mučen u konclogoru KPD-a Foča, odatle mu se gubi

svaki trag);
Pezo Atif,1970.,ubijen;
Ramović Hamid (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Salkovic Asilija,1932,iz Govze (Ubijen sredinom oktobra 1992 u bjegu ispred

Izbišna);
Selimović Ibro (Ubijen oko 10. 04. 1992. kod Bolnice);
Selimović Hasan – “Spona” ubijen;
Selimović Jusuf (Poginuo u augustu 1992. na Potrkuši);
Skender Bajro (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Srnja Hadzid iz Jeleča, ubijen;
Suljević Rešad, (Ubijen u Šukovcu oko 10. 04. 1992.);
Suljević Abdulah, zvani Klgen,1958 (gubi mu se svaki trag od početka oktobra

1992.);
Subašić Ramiz (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);

Šoro Esad(Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Šoro Suljo (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Šubo (Meho) Ado iz Šuba, ubijen;
Šubo Hamid iz Šuba ubijen;
Šubo Nurija iz Šuba ubijen:
Šuljević Sulejman (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Tafro (Preljuba brat) Soko,(ubijen u svom stanu u Foči);
Tafro (preljubovog brata Sokola supruga) ubijena zajedno sa mužem;
Tahirović Murat,1917., (Ubijen juna 199.2 u Mrkaljima);
Tuzlak Salko, 1969. ubijen;
Ušto – žena, ubijena oktobra 1992.;
Uzunović Enes (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Vahida Džemo, milicioner iz Foče (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Vanjo (Šaban) Habiba 1897 (Zapaljena u junu 1992. na Tjentištu);
Veiz Munib (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Veiz Zulfo,brat Munibov (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Zec Sulejman,1912., (Ubijen Juna 1992. u Popovićima.
Od objavljivanja ovog spiska, pa do kraja rata u BiH broj poginulih

Fočaka je drastično porastao…
Spisak je objavljen u BiH EKSKLUZIVu početkom 1993. godine. Od
zaborava ga je sačuvao swipnet.se, odakle je i preuzet.
GENOCID U FOČI : 25 godina od ”Deportacije
izbjeglica” iz Crne Gore
25 godina od kako je u Crnoj Gori izvršen zločin protiv izbjeglih
Muslimana iz Bosne i Hercegovine, poznatiji kao ”Deportacija izbjeglica”.
Deportovani su u koncetracioni logor KPD u Foči.
Načelo 23 – u okviru principa za zaštitu i unapređenje ljudskih prava putem
borbe protiv nekažnjavanja (E/CN 4/2005/102 i Dopuna 1) koji glasi:
”Zastarjelost – krivičnog gonjenja ili kazne – u krivičnim slučajevima nije
na snazi sve dok ne postoji efikasan pravni lijek.”Zastarjelost se ne
primjenjuje na zločine po međunarodnom pravu koji su po samoj svojoj prirodi
nezastarivi. A kada se primjenjuje, zastarjelost ne važi u slučajevima
građanskih ili upravnih tužbi podnesenih od strane žrtava koje traže reparaciju
svojih šteta.
Osnovna načela UN, usvojena od strane Generalne skupštine UN na
60 zasjedanju održanom 24 oktobra 2005), obavezuje države da se žrtvama
moraju obezbijediti pravni lijekovi, uključujući, ”(a) jednak i bezuslovan pristup
pravdi; (b) odgovarajuća, bezuslovna i neodložna reparacija za pretrpljenu
štetu”. Principom 8 se jasno stavlja do znanja da ”riječ ‘žrtva’ takodje obuhvata
direktnu porodicu ili izdržavane članove direktne žrtve”.
Deportacija izbjeglica – Muslimana, uglavnom, sa područja crnogorskog
primorja, a najviše iz Herceg Novog, dogodila se u maju 1992. godine.
_____
vidi:
HAPŠENJA U CRNOJ GORI 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/18/hapsenja-u-crnoj-gori-1992/
GENOCID U FOČI 1992. : 25 godina poslije
U Foči nikad nije postavljeno spomen obilježje!!!
A O OVOME SE MUDRO ŠUTI I NIKO NE ZBORI NITI GOVORI.

NE PRIČA SE O ZLOČINU GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA FOČE U
PERIODU 1992. – 1995. GODINA.
Foča 1992. – 2015. ŠUTNJA JOŠ UVIJEK TRAJE…
…ALI… MI NISMO ZABORAVILI GENOCID
Šute živi, a mrtvi ne govore !!!
Zar si zaboravio 3000 ubijenih bošnjaka Fočaka???

Zar si zaboravio silovane majke,sestre,kćeri,nene???
Zar si zaboravio silovane muškarce???
Zar si zaboravio ubijenu djecu???
– preko 1000 NESTALIH!!! (gdje?) – ČUJ 1000 NESTALIH I NIKO NIŠTA NE
ZNA O NJIMA!!!
Zar si zaboravio 15000 protjeranih i raseljenih bošnjaka Fočaka???
******
…
Genocid u Foči (podsjetnik)
Iz svjedočenja hirurga Veljka Marića
Tužilac Amir Zec je u unakrsnom ispitivanju emitovao govor Momčila

Krajišnika iz maja 1994. godine, u kojem izražava zadovoljstvo što “danas (…)
vidi pravi srpski grad” koji “s pravom” nosi novo ime – Srbinje. Tužilac je citirao
i Miroslava Stanića, člana fočanskog Kriznog štaba koji je izjavio da Fočacima
više “ne zadaju glavobolje mujezini koji pjevaju sa vrhova minareta”. Na
tužiočevu sugestiju da do kraja 1993. godine u Foči više nije bilo ni džamija ni
mujezina, Marić je odgovorio da je to “politika o kojoj on ništa ne zna”.
Marić je, također, tvrdio, da ne zna da su njegove kolege ljekari Amir

Perberkić, Aziz Torlak, Ibrahim Karović, kao i medicinski tehničari Mato
Ivančić, Izet Čaušević, Zećo Mehemdspahić i drugi bili zatočeni u KP domu
Foča. Nije mu poznato da su tokom zime držani u ćelijama bezgrijanja i da su
gladovali i umirali od bolesti i premlaćivanja. Kada je tužilac podsjetio da je dr
Perberkić u predmetu “Krnojelac” svjedočio da ih je u KP Domu jednom
nedjeljno posjećivao ginekolog Čedomir Dragović koji uopšte nije pregledao
zatvorenike nego ih je samo pitao za zdravstveno stanje, svjedok je rekao da
mu se to nikako “ne uklapa u Hipokratovu zakletvu”.
Pošto je svjedok u izjavi Karadžićevoj odbrani naveo da je od aprila do

decembra 92. godineu bolnicu primljeno 15 muslimanske djece, tužilac je pitao
da li je znao da su ta djeca preživljavala užasne traume gledajući kako im
protjeruju ili ubijaju roditelje. “Kako da ne, ja sam ljekar bolnice”, odgovorio je
Marić. Međutim, nakon intervencije Karadžića i njegovog pravnog savjetnika
Robinsona rekao je da on nije pedijatar i da o tim događajima ne zna ništa.
Tužilac je, također, ukazao da su fočanske vlasti pokušale razmijeniti
muslimansku djecu za zarobljene vojnike VRS ili Srbe koji su se nalazili na
području pod kontrolom Armije BiH.
HAG/DEN HAAG | 19.03.2013. – sense agency – DVIJE SLIKE FOČANSKE

BOLNICE U RATU
_____
Iznenadih se kad vidjeh Hasana Pilava. Sjeo sam na klupu koju mi ponudiše.
Dok smo se malo snašli, počeli smo tražiti gdje da se smjestimo. Ćata nam je
prilikom premještanja napomenuo da nam može, pošto nismo ekstremisti,
ponuditi manju prostoriju: uđemo unutra i vidimo Asima; tu su jos bili Bucko i
Lejla, porodica Hasana Pilava, Crneta Murat, dr Ibrahim Karović, Muharem
Čaušević sa kćerkom Majom, Granov Adil, dr Avdo Šadinlija i drugi. Dogovorio
sam se sa Crneta Muratom da legnem u krevet s njim. Ostali su kombinovali
madrace i ležali na patosu. Noć je bila relativno mirna, ali niko nije spavao.
Bilo je hladno pod jednim ćebetom, ali smo Murat i ja udvostručili svoju ćebad
koja su nas samo preko leđa pokrivala. Da bi se okrenuo i promijenio položaj
tijela, morao sam ustati i ponovo leći na željenu stranu.
Negdje oko 10 sati, u prostoriju u koju smo bili smješteni, jedan od ćata,
obavezno naoružan, uđe i prozva Hrnjčić Halita i Hrnjčić Enesa da daju izjavu.
Mislili smo da će poslije toga biti pušteni iz zatvora. Očekivali smo da dođu po
svoje stvari, ali zadugo ih ne bi. Prozvaše Nezira Ćorića, Kumru Safeta,
Čaušević Muharema sa djetetom, Loju Huseina, mene i Dževada. Sreli smo se
sa nekim koji su dali izjave i pošli po stvari da se sele iz te prostorije u drugu.
Išao sam u pratnji naoružanog rezerviste iz Užica (od prvog dana smo znali da
su došli užički rezervisti koji su bili na ratištu u Hercegovini), do pred vrata gdje
su se nalazili inspektori.
Strašni logoraški dani, pisao: Faik Tafro
_____

…iz zatvora odvođene u nepoznatim pravcima od kada im se gubi svaki trag
pa su tako odvedeni: Aljukić Nedžib sin Šabana, rođen 1964. godine, Krajčin
Adil sin rasima, rođen 1958. godine, Nikšić Sejad sin Vehbije, rođen 1956.
godine, Nikšić Kemo sin Munira, rođen 1959. godine, Nikšić Mustafa sin
Adema, rođen 1957. godine, Šljivo Salko sin Omera, rođen 1944. godine,
Srnja Salko sin Atifa, rođen 1965. godine, Srnja Jusuf sin Mustafe, rođen
1968. godine, Srnja Muamer sin Esada, rođen 1965. godine, Šljivo Omer sin
Salke, rođen 1967. godine, Šljivo Hamdo sin Salke, rođen 1971. godine,
Šošević Sulejman sin Izeta, rođen 1960. godine, Zametica Edin sin Avde,
rođen 1968. godine, Zametica Elveden sin Avde, rođen 1968. godine, šalaka
Ekrem sin Avde, rođen 1971. godine, Balić Edhem sin Šerifa, rođen 1963.
godine, Bićo Enes sin Mustafe, rođen 1962. godine, Šukalo Jasmin sin
Šabana, rođen 1967. godine, Karović Ramiz sin Muje, rođen 1961. godine,
Kovačević Esad sin Džemala, rođen 1963. godine, Kurtović Nijaz sin Osmana,
rođen 1971. godine, Kurtović Edin sin Husnije, rođen 1971. godine, Jahić
Bego sin Nurifa, rođen 1969. godine, Čankušić Derviš sin Naske, rođen 1940.
godine, Kajgana rasim sin Alije, rođen 1950. godine, Borovina Suad sin
Edhema, rođen 1959. godine, Klapuh Suad sin Sulejmana, rođen 1964.
godine, Dželil Alija sin Ramiza, rođen 1955. godine, Šoro Esad sin Tahira,
rođen 1955. godine, Korjenić Husein sin Hajdara, rođen 1968. godine,
Mujezinović Samir sin Džemala, rođen 1971. godine, Balić Džemal sin Mehe,
rođen 1937. godine, Muminović Edib sin Himze, rođen 1956. godine,
Mušanović Kasim sin Murata, rođen 1945. godine, Šoro Izet sin Memije, rođen
1962. godine, Mušanović Edhem sin Hasana, rođen 1955. godine, Karović
Nezir sin Muje, rođen 1957. godine, Džano Ramiz sin Halima, rođen 1957.
godine, Čelik Sulejman sin Uzeira, rođen 1941. godine, Šoro Suljo sin
Edhema, rođen 1951. godine, Muratović Uzeir sin šabana, rođen 1956.
godine, Srnja Mirsad sin Abdulaha, rođen 1955. godine, Šabanović Ferid sin
Mušana, rođen 1958. godine, Čengić Ekrem sin Avde, rođen 1940. godine,
Malkić Fahrudin sin Nazifa, rođen 1948. godine, Kafedžić Ibrahim sin Avde,
rođen 1948. godine, Dedović Halim sin Hasana, rođen 1935. godine, Lagarija
Nazif sin Salke, rođen 1937. godine, Deleut Murto sin Murata, rođen 1937.
godine, Mulahmetović Šaćir sin Halila, rođen 1960. godine, Mulahmetović
Šaćir sin Uzeira, rođen 1960. godine, Bektović Ramiz sin Mehe, rođen 1953.
godine, Bektović Samir sin Hilmije, rođen 1969. godine, Ćemo Edin sin Mehe,
rođen 1970 godine, Ćemo Meho sin Saliha, rođen 1930. godine, Divović
Munib sin Sejmena, rođen 1961. godine, Đozo Smail sin Ibre, rođen 1956.
godine, Džinić Dževad sin Hakije, rođen 1960. godine, Džinić Hakija sin
Murata, rođen 1923. godine, Hambo Atif sin Ibre, rođen 1937. godine, Krajčin
Ferid sin Hasana, rođen 1965. godine, Krajčin Hasan sin Huse, rođen 1932.
godine, Lepir Vejsil sin Ahmeta, rođen 1958. godine, Mazić Šaban sin
Sulejmena, rođen 1964. godine, Mekić Kasim sin Rame, rođen 1940. godine,
Mekić Vahid sin Šerifa, rođen 1950. godine, Mekić Zulfo sin Kasima, rođen
1967. godine, Musić Rasim sin Ragiba, rođen 1964. godine, Oruč Halil sin
Muje, rođen 1926. godine, Ramić Ramiz sin Himze, rođen 1962. godine,
Rizvanović Murat sin Alije, rođen 1932. godine, Rizvanović Nedžib sin Murata,
rođen 1963. godine, Subašić Mirsad sin Salke, rođen 1968. godine, Subašić
Salko sin Halila, rođen 1947. godine, Aljukić Šaban sin Smaila, rođen 1938.
godine, Ahmetspahić Vehid sin Osmana, rođen 1965. godine, Borovina
Ramiza sin Edhema, rođen 1962. godine, Čaušević Esad sin Bećira, rođen
1950. godine, Čerimagić Mehmed sin Avde, rođen 1935. godine, Čerimagić
Šefik sin Base, rođen 1937. godine, Dedović Ramiz sin Hamida, rođen 1972.
godine, Hajrić Dževad sin Džafera, rođen 1958. godine, Isanović Ibrahim sin
Fehima, rođen 1960. godine, Kobiljar Rasim sin Nedžiba, rođen 1958. godine,
Kovač Senad sin Edhema, rođen 1974. godine, Krkalić Kemal sin Rasima,
rođen 1965. godine, Kuloglija Salih sin Agana, rođen 1949. godine, Matuh Alija
sin Muje, rođen 1969. godine, Murguz Mujo sin Aziza, rođen 1962. godine,
Reko Huso sin Hasiba, rođen 1946. godine, Salčinović Nusrete sin Osmana,
rođen 1954. godine, Softić Zijad sin Muje, rođen 1964. godine, Sudar Jasmin
sin
Mustafe, rođen 1962. godine, Suljević Abdulah sin Alije, rođen 1962. godine,
Šabanović Elvir sin Ferida, rođen 1974. godine, Šljivo Mehmedalija sin Hakije,
rođen 1966. godine i Šoro Enes sin Tahira, rođen 1975. godine o kojima se do
danas ništa ne zna i sa pravom se može pretpostaviti da su isti lišeni života.
(P R E S U D A MOMČILO MANDIĆU, – Sud Bosne i Hercegovine – dana
11.07.2007. godine, donio je, a dana 18.07.2007. godine javno objavio)
izvor:http://www.sudbih.gov.ba/files/docs/presude/2007/X0558_1K_MM_prvost
upanjska_18_07_2007.pdf
X0558_1K_MM_prvostupanjska_18_07_2007.pdf

Genocid u Foči (1992.) : ne zaboravljaju – focanskidani
Za dva mjeseca navršit će se 25 godina od osnivanja koncentracionih
logora u Foči. Napad na Foču počeo je 7. aprila 1992. U napadu kojem su
prethodile sirene učestvovale su teška artiljerija i pješadija s okolnih
brda. Napad je prvobitno bio usredsređen na većinski bošnjačka naselja
kao što su Donje Polje, Aladža i Čohodor mahala. Borbe su privremeno
obustavljene dok su članovi SDA i SDS vodili pregovore. Dana 9. aprila,
Ostojić iz SDS je odbacio protokol od 21 tačke koji su sačinile obje
strane i borbe su nastavljene. U napadu na Foču učestvovale su srpske
snage sastavljene od jedinica JNA, TO, lokalne policije, te Arkanove i
Šešeljeve paravojske. Grad Foča je pao u srpske ruke 18. aprila, a veliki
broj Bošnjaka koji su tokom borbi ostali u gradu, tada je pobjegao. Četiri
dana nakon pada Foče, u grad je stigla delegacija u kojoj su se nalazili i
Ratko Mladić i Biljana Plavšić… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu
samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali
dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju srpskoj republici Bosni i
Hercegovini… U znak sjećanja na ove tragične događaje i zlo koje se
nadvilo nad Bošnjake – objavićemo -podsjetnik na četničko iživljavanje,
te na genocid u Foči i okolini…

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužilac protiv Momčila
Krajišnika – 27. septembra 2006. (dokumenti)
4.5.3 Foča
622. Prema popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, u
nacionalnom
sastavu stanovništva opštine Foča bilo je 20.790 (51 posto) Muslimana,
18.315 (45
posto) Srba, 94 Hrvata, 463 Jugoslovena i 851 osoba druge ili nepoznate
nacionalnosti.1386
623. Od aprila 1992., Muslimani u opštini Foča otpuštani su s posla ili su, uz
pomoć
Kriznog štaba Foča, sprečavani da odu na posao ili odvraćani
od toga.1387 Uvedena su
ograničenja za kretanje Muslimana.1388 Istovremeno, stanovništvo srpske
nacionalnosti
se moglo slobodno kretati, a jedini izuzetak bio je policijski čas od 20:00 do
6:00 sati
koji je vrijedio za sve stanovnike.1389 Politička propaganda SDS-a postala je

agresivnija,
bilo je nasilnih ispada i paljene su kuće.1390
624. Neposredno prije izbijanja sukoba 8. aprila 1992., Srbi su počeli

evakuisati svoje
porodice i djecu iz Foče – uglavnom u Srbiju ili u Crnu Goru.1391 Dio
Muslimana, u
strahu nakon što su uočili kako idu njihove komšije Srbi i zbog sveprisutne
napetosti u
gradu, takođe je uspio pobjeći ili evakuisati svoje porodice prije

izbijanja sukoba.1392
Drugi, i Srbi i Muslimani, preselili su se u dijelove grada Foče gdje su ljudi
njihove
nacionalnosti bili u većini.1393

625. Dana 7. aprila 1992., uslijed pritisaka vodstva SDS-a, SJB je podijeljen
po
nacionalnoj osnovi.1394 Tada je na ulicama već bilo srpske vojske, a mnogi
Srbi su toga
dana mobilisani i naoružani. U noći između 7. i 8. aprila, Srbi su zauzeli radio-
stanicu
Foča, skladište regionalnog Doma zdravlja i magazin Teritorijalne odbrane u

kojem je
bilo uskladišteno oružje.1395

626. Srbi su, raspolažući ne samo teškim oruđem JNA, nego i naoružanjem
TO-a,
razmjestili tešku artiljeriju po uzvišenjima oko Foče.1396
627. Dana 8. aprila 1992. u Foči je izbio oružani sukob između srpskih i
muslimanskih
snaga. Toga dana su po cijelom gradu postavljene barikade.1397 Srpski
napad na grad
Foču započeo je između 8:30 i 10:00 sati, kombinacijom vatre iz pješadijskog
naoružanja i granatiranja iz artiljerijskog oružja. Srpske snage su činili domaći

vojnici,
kao i vojnici iz Crne Gore i Srbije, naročito “Beli orlovi”.1398 Pucanje i
granatiranje je
uglavnom bilo usmjereno na naselja sa većinskim muslimanskim

stanovništvom,
posebno Donje Polje, ali Srbi su napadali i naselja u kojima su živjeli i Srbi i
Muslimani,
poput Čohodor-Mahale.1399 Otpor Muslimana pružala je uglavnom pješadija

koncentrisana u Donjem Polju i Šukovcu. Srpske snage su krenule zauzimati
dio po dio
grada Foče, uključujući bolnicu i zatvorski objekat KP dom.1400 Mnogi civili su

se za
vrijeme sukoba sakrili ili otišli iz Foče.1401 Mnogi Muslimani koji su se skrivali
riješili
su se ličnog naoružanja kako ne bi mogli biti optuženi za učestvovanje u

sukobu.
Srpskim snagama je trebala približno sedmica dana da zauzmu grad Foču i

još približno
deset dana da uspostave potpunu kontrolu nad opštinom Foča.1402 U tom

vojnom napadu
ranjeno je mnogo civila, uglavnom Muslimana, i mnogi Muslimani su zbog tog

napada
otišli iz grada.1403 Tokom borbe za kontrolu nad gradom kao i nakon što je
grad zauzet,
srpski vojnici su sistematski razarali muslimanske četvrti. Tokom borbi u
gradu, paljene
su i srpske kuće.1404
628. Nakon što su Srbi zauzeli Foču, u njoj je bio znatan broj srpskih vojnika i
srpskih
paravojnih formacija, a napad na civilno stanovništvo muslimanske
nacionalnosti
nastavio se. Dana 14. ili 15. aprila 1992. ili približno tih datuma, u centru Foče
uhapšeno
je više Muslimana i nekoliko Srba. Dok je Srbima nakon nekoliko sati bilo
dopušteno da
se vrate kućama, Muslimani su zadržani u pritvoru.1405 Između 14. i 17. aprila

1992.
godine, lokalni pripadnici paravojnih formacija uhapsili su i zatočili civile
Muslimane iz
drugih dijelova grada Foče, među kojima i nekoliko ljekara i zdravstvenih

radnika iz
fočanske bolnice, u vojnim skladištima TO-a u Livadama [C13.11].1406 Tokom

hapšenja,
srpski vojnici i vojna policija su teško premlatili i nanijeli povrede nekolicini
zatočenika.1407 Dana 17. aprila, svi muškarci civili muslimanske nacionalnosti

zatočeni u
Livadama prebačeni su u KP dom [C13.8].1408
629. Tokom aprila i maja 1992., Muslimani u stambenim objektima u Foči
zapravo su
bili u kućnom pritvoru, bilo zbog toga što su se u njima skrivali bilo zbog toga
što su im
to naredili srpski vojnici.1409 Srpska vojska je koristila zgrade poznate pod

imenima
“Planika” i “Šandal” kao privremene zatočeničke centre.1410 Postavljeni su
vojni
punktovi na kojima se kontrolisao ulaz u Foču i okolna sela, te izlaz
iz njih.1411 Krizni
štab je naredio Muslimanima da predaju oružje, a Srbima je bilo dozvoljeno da
svoje
zadrže.1412 Srpska vojna policija i vojnici su vršili pretres muslimanskih

domaćinstava u
potrazi za oružjem, novcem i drugim predmetima.1413 Srpske kuće nisu

pretraživane ili
su, u najgorem slučaju, pretraživane površno.1414 Poslovni objekti u
vlasništvu
Muslimana su opljačkani ili spaljeni, ili im je zaplijenjena oprema.1415
630. Van grada Foče, srpske snage su zauzimale ili razarale muslimanska
sela u
opštini Foča.1416 Napadi su se nastavili do početka juna 1992.1417 Srpske
snage je činila
vojska, policija, paravojska, a ponekad i seljani srpske nacionalnosti. U tim

napadima,
sistematski su pljačkali ili palili do temelja kuće i stanove Muslimana, kupili ili
zarobljavali seljane muslimanske nacionalnosti, a pritom neke od njih ponekad

tukli ili
ubijali.1418 U oružanim dejstvima u toj opštini učestovavala je lokalna

Taktička grupa
“Foča”, u čijem sastavu je bila izviđačka grupa pod komandom Dragoljuba
Kunarca,
zajedno s Dragomirom Vukovićem Gagom i još približno četrnaestoricom ljudi
(uključujući vojnike iz Crne Gore).1419

631. U periodu od aprila do juna 1992. u opštini Foča teško je oštećeno ili
potpuno
uništeno vatrom i eksplozivom 25 muslimanskih spomenika, među kojima i
Aladža
džamija (Šarena džamija Hasana Nazira) u gradu Foči ₣D11.1ğ, kao i džamija
u Jeleču
[D11.2]. Aladža džamiju Srbi su digli u vazduh u aprilu, a ruševine su

buldožerom
sravnjene sa zemljom u avgustu iste godine.1420

632. U jednom napadu, srpski vojnici krenuli su za Muslimanima koji su
bježali
prema Goraždu i zauzeli su skladište goriva JNA u Filipovićima, u koje su se
sklonili
mnogi muslimanski civili. U tom skladištu, muškarce Muslimane su odvojili od

žena i
djece.1421 Srpski vojnici izdvojili su devet muškaraca i pucali u njih iz

vatrenog oružja.
Jedan od njih je uspio pobjeći, a jedan drugi je preživio [A6.2].1422
633. Selo Brod, četiri kilometra udaljeno od Foče, napadnuto je 20. aprila
1992., pošto
mjesne vlasti nisu odgovorile na zahtjev srpskog Kriznog štaba da se
seljani predaju.1423
Srpske snage su zapalile muslimanska sela u okolini Miljevine i uhapsile civile
muškog
pola i muslimanske nacionalnosti.1424 Dana 25. ili 26. aprila, napadnuta su

sela
Filipovići i Paunci, a kuće Muslimana spaljene su do temelja. Civili iz Filipovića
su
ubijeni.1425
634. Dana 28. aprila 1992. ili približno tog datuma, srpski vojnici su napali
Ustikolinu,
u kojoj je dio Muslimana pokušao da organizuje odbranu.1426 Pošto su
zauzele selo,
srpske snage su zapalile muslimanske kuće. Srpske snage su odatle nastavile
da
napadaju i razaraju muslimanska sela uz lijevu obalu Drine nizvodno od

Ošanice, dok je
stanovništvo tih sela bježalo. Neki ljudi su poginuli.1427

635. Dana 4. i 5. maja 1992., srpske snage su granatirale i zauzele
muslimansko selo
Jeleč.
1428 Kada su te snage zapalile selo, stanovništvo je pobjeglo u obližnju šumu.
Muslimani koji su ostali u svojim domovima ili koji su pokušali pobjeći ubijeni
su
[A6.3].1429 Drugi seljani muškog pola i muslimanske nacionalnosti zarobljeni

su i
zatočeni u objektima u opštinama Kalinovik i Bileća, a kasnije prebačeni u KP

dom
Foča [C13.8].1430
636. Sredinom juna 1992., približno 27 muslimanskih civila, većinom žena i

djece,
ubijeno je u četvrti Čohodor-Mahala u gradu Foči.1431
637. Dana 22. juna 1992., svi odrasli muškarci iz sela Trnovača, njih
petnaest, među
kojima je bio i suprug svjedokinje 558, odvedeni su iz sela na most na Drini u
dijelu
Foče koji se zove Brod, gdje je ubijeno njih četrnaest [A6.6].1432 Dana 24.
juna, lokalni
Srbi su odveli više žena iz tog sela u motel “Bukovica” [C13.9], gdje je jedna
žena
silovana. Dva dana kasnije, preostale žene su odvedene u “srednju školu”

[C13.1,
C13.2], gdje su im lokalni Srbi, među kojima su bili Miroslav Stanić i Mitar
Sipčić iz
srpskog Kriznog štaba, rekli da im pokušavaju obezbijediti siguran izlaz iz te

opštine.
Jedan vojnik je tokom noći pokušao ući u školu, ali Mitar Sipčić ga je u tome
spriječio.
Te žene su sutradan, 27. juna, prebačene u Crnu Goru.1433

638. Početkom jula 1992., lokalni srpski vojnici, među kojima su bili Gojko
Janković i
Radomir Kovač, napali su muslimansko selo Mješaja/Trošanj.1434 Kad je selo
napadnuto, dio seljana Muslimana je bio u šumi, gdje su noćili u strahu
od napada.1435 U
napadu je poginulo troje seljana, među kojima i majka svjedoka 295. Ostali
seljani
Muslimani, u grupi od približno 50, potjerani su silovito prema jednoj livadi, a

dvoje
seljana muškog pola surovo je zlostavljano. Srpski vojnici su te seljane tukli

kundacima
i granama, udarali ih nogama i nazivali ih ustašama. Usljed surovog

premlaćivanja jedan
Musliman je izgubio oko. Na toj livadi, srpski vojnici su odvojili muškarce od

žena i
žene potjerali nizbrdo prema selu Trošanj. Tih sedam zatočenih muškaraca,
među
kojima je bio i brat svjedokinje 295, ubijeno je [A6.7].1436 Dio žena je odveden
u stan
jednog od vojnika koji su učestvovali u napadu, gdje ih je mnogo vojnika u više

navrata
silovalo, a kasnije su prodane.1437 Srpski vojnici su odveli drugi dio žena iz

sela
Mješaja/Trošanj u zatočenički centar na gradilištu Buk-Bijela [C13.6], kojim je
upravljao Gojko Janković. U tom zatočeničkom centru, svjedokinju 295 je

silovalo
približno deset vojnika Srba dok se nije onesvijestila. Njen stric ubijen je ondje
3. jula
1992.1438 Svjedokinja 295 je kasnije prebačena u srednju školu [C13.1,

C13.2], u kojoj
su u jednoj učionici držali žene i djecu. Na čelu stražara u toj školi bio je Mitar
Sipčić.
Gotovo svake noći, lokalni srpski vojnici silovali su svjedokinju 295 i još devet
žena,
bilo u jednoj od učionica bilo negdje van škole.1439

639. U periodu od 10. aprila do početka juna 1992., vršena su masovna
hapšenja civila
Muslimana i Muslimanki, po cijeloj Foči i okolini. Uhapsili bi ih, pokupili,
razdvojili,
zatočili ili zatvorili u nekoliko zatočeničkih centara u toj opštini. Neki su ubijeni,
neki
silovani ili premlaćeni.1440 Neki od muškaraca su u zatočeništvu bili i do dvije

i po
godine.1441 Jedini razlog za takvo postupanje prema njima bio je taj što su po
nacionalnosti bili Muslimani.1442
640. Civili Muslimani su bili zatočeni u Srednjoškolskom centru u Foči
[C13.20] i
sportskoj dvorani “Partizan” [C13.4] u neizdržljivo nehigijenskim uslovima, bez
ikakve
medicinske njege i bez dovoljno hrane.1443 Sve to događalo se pred očima,

sa punim
znanjem, a ponekad i uz neposredno učešće lokalnih vlasti,
posebno policije.1444
Policajci su tako radili kao čuvari u sportskoj dvorani “Partizan”. Srpski vojnici i
policajci, uključujući načelnika fočanske policije Dragana Gagovića, dolazili bi

u te
zatočeničke centre, izabrali jednu ili više žena, izveli ih i silovali.1445 Kada su
žene koje
su prebacivali iz Buk-Bijele u srednju školu u Foči pokušale zatražiti zaštitu
policije u
Foči, njihove pritužbe su ignorisane. Drugom prilikom je ženu koja se pokušala

skloniti
u SJB jedan policajac udario kundakom puške.1446 Osim toga, srpski vojnici,
među
kojima je bio i Dragoljub Kunarac, odveli su neke žene iz ta dva zatočenička
centra u
privatne stanove i kuće, gdje su morale kuhati, čistiti i služiti stanare.

Podvrgavane su i
seksualnim zlostavljanjima. Tokom jednog od tih silovanja, Kunarac je

verbalnom i
fizičkom agresijom izrazio svoj stav da su silovanja Muslimanki jedan od

mnogih načina
na koji Srbi mogu potvrditi svoju nadmoć i pobjedu nad Muslimanima. Nakon
više
mjeseci provedenih u zatočeništvu, mnoge žene su odvezene iz opštine ili
razmijenjene.1447
641. U jednom momentu je dio žena iz sportske dvorane “Partizan”
premješten u razne
kuće i stanove, gdje su ih nastavili silovati i zlostavljati. Konkretno, u
Karamanovoj kući
u Miljevini [C13.3, C13.15] vojnici su imali lak pristup ženama i djevojčicama

koje su
silovali.1448 Tom kućom je upravljao Radovan Stanković.

1449 Dvije zatočenice, od kojih
je jedna bila dvanaestogodišnja djevojčica, boravile su dvadesetak dana u

jednom stanu
u stambenoj zgradi poznatoj pod imenom “Lepa Brena” u Foči, gdje su ih

stalno silovala
dvojica muškaraca koja su stanovala u tom stanu, kao i drugi muškarci koji su
dolazili u
posjetu. Sredinom novembra obje zatočenice su odvedene u jednu kuću u

blizini hotela
“Zelengora”. U toj kući su ostale otprilike 20 dana i u tom periodu ih je stalno
silovala
jedna grupa vojnika. Ista ta grupa vojnika odvela ih je kasnije ponovo u jedan
drugi stan,
gdje su ih nastavili silovati približno još dvije sedmice.1450
642. U KP domu [C13.8] bilo je između 350 i 500 zatočenika, a tokom ljeta
1992. taj
broj je ponekad premašivao 500.1451 Period zatočenja trajao je od četiri
mjeseca do više
od dvije i po godine.1452 Uz pretežno civilno stanovništvo u KP domu, bilo je i

vojnika
Muslimana koje su držali u samicama, odvojeno od zatočenih civila
muslimanske
nacionalnosti.1453 Zatočene osobe su bile stare od 15 do skoro

80 godina.1454 Iako je u
KP domu bilo i nešto Srba, oni su bili zatvoreni u skladu sa zakonom, nakon
što su im
sudovi prije izbijanja sukoba izrekli osuđujuće presude ili nakon što su tokom
sukoba
pritvoreni zbog vojnih prekršaja. Nesrbi su, za razliku od toga, bili pritvoreni
bez ikakve
pravne osnove, a njihovo zadržavanje u pritvoru nije bilo

predmet preispitivanja.1455
Osim nakratko u prvim danima zatočeništva u KP domu, zatočeni Muslimani
nisu imali
nikakvog kontakta sa spoljnim svijetom ni sa svojim porodicama, a (veoma

dugo) ni sa
MKCK-om.1456 Nijedan od zatočenika nikad nije optužen, nijednom od njih se

nikad
nije sudilo, niti je ikome izrečena osuđujuća presuda za neko krivično djelo
prije ili
tokom zatočenja u KP domu.1457

643. U prvim sedmicama nakon početka sukoba, KP dom je čuvao Užički
korpus
JNA.1458 Muslimane su kupile, hapsile i odvodile u KP dom
paravojne jedinice.1459 U
periodu od 18. ili 19. aprila 1992. ili približno tih datuma, nekadašnji srpski
stražari iz
KP doma, vratili su se na dužnost pod rukovodstvom upravnika

Milorada Krnojelca.1460
644. Kao upravnik KP doma, kojeg je 17. jula 1992. na tu dužnost formalno
imenovalo Ministarstvo pravde, Krnojelac je bio odgovoran Ministarstvu pravde
i, u
određenoj mjeri, Vojnoj komandi.1461 Krnojelac je mogao da informiše

Taktičku grupu
“Foča” o osuđenim Srbima koji su htjeli da budu pušteni iz KP doma kako bi im
se
omogućilo da se pridruže borbenim jedinicama i da preporuku koja lica bi u tu

svrhu
trebalo pustiti na slobodu. U sastavu Taktičke grupe “Foča” bila je izviđačka

grupa pod
komandom Dragoljuba Kunarca i još oko četrnaest ljudi (među njima Dragomir
Gaga
Vuković i crnogorski vojnici).1462 Inače su ovlaštenja u vezi sa zadržavanjem
u pritvoru
osuđenih zatočenika srpske nacionalnosti imali Vojna komanda i Ministarstvo
pravde.1463 Za donošenje odluka o tome koje zatočene Muslimane će

zadržati u KP
domu, a koje pustiti na slobodu, bila je ovlaštena Vojna komanda, a ne
Ministarstvo
pravde.1464 S tim u vezi, Krnojelac je bio dužan prosljeđivati zahtjeve za

puštanje
zatočenih osoba na slobodu srpskom Kriznom štabu ili Taktičkoj grupi “Foča”,
koji su
bili ovlašteni da o tome odlučuju.1465 Vojna komanda je mogla donositi

odluke i o tome
kojim osobama će se dozvoliti da uđu u KP dom, a imala je i određena
ovlaštenja u vezi
s upućivanjem na radnu obavezu u KP dom i vrstom posla koje će ondje

obavljati osobe
na radnoj obavezi.1466
645. Postojale su grupe koje su ulazile u KP dom, a nad kojima je Krnojelac
imao
samo ograničenu kontrolu. To su bili isljednici i pripadnici
paravojnih snaga.1467
Pripadnici vojske su mogli da uđu u KP dom, ali je za to trebalo prethodno
obezbijediti
dozvolu vojnih organa.1468 Krnojelac je bio u poziciji da spriječi da takva lica

izvedu
zatočenike iz KP doma bez odobrenja Vojne komande.1469
646. Zatočenici su se morali nositi sa surovim uslovima života u KP domu,
gdje su ih
držali na skučenom prostoru, bez grijanja i odgovarajućih sanitarnih čvorova,
kao i bez
dovoljno hrane. Medicinska njega bila je neadekvatna.1470 Obroci zatočenih

Muslimana,
za razliku od obroka zatočenih Srba, bili su jedva dovoljni za preživljavanje,
zbog čega
su mnogi od njih izuzetno izgubili na težini i imali druge zdravstvene probleme.
Od
aprila 1992. nisu im bile dozvoljene posjete, tako da više nisu mogli dopuniti
svoje
oskudne porcije hrane i doći do higijenskih potrepština.1471

647. Dio zatočenika u KP domu ispitan je u roku od nekoliko dana ili sedmica
nakon
dolaska, dio tek nakon nekoliko mjeseci, a bilo je zatočenika koji nikad
nisu ispitani.1472
Mnogi zatočenici su tokom ispitivanja, kao i u svakodnevnom životu u KP
domu, bili
izloženi prijetnjama, uvredama i surovom zlostavljanju od strane stražara i ljudi

koji su
izvana došli u logor. Neki od njih su bili tako žestoko premlaćeni da danima
nisu mogli
hodati. Postupci koji su za posljedicu imali premlaćivanje ili boravak u

samicama
uključivali su pokušaje da se dobije dodatna hrana, pokušaje da se dođe do

tople vode,
pokušaje međusobne komunikacije, komunikacije sa stražarima ili vanjskim
svijetom.1473 Drugi zatočenici su mogli da čuju krikove i jauke onih koje su

tukli, pa se
tako širio strah među svim zatočenicima.1474 Budući da nisu mogli utvrditi
nikakav
kriterij po kojem se vršio izbor za ispitivanje, mnogi zatočeni Muslimani živjeli
su u
stalnom strahu da će njih sljedeće odvesti i tako prema

njima postupiti.1475 Dio
zatočenika su iz KP doma odvodili na prisilni rad.1476 U periodu od 28. juna
do 5. jula
1992., srpski stražari su u KP domu [B7.1] ubili 36 Muslimana s područja
Foče.1477 U
masovnoj grobnici na planini Maluši, opština Foča, pronađena su i
ekshumirana još 62
leša. Ti leševi su bili muškog pola i obučeni u civilnu odjeću, a za više njih je
utvrđeno
da je riječ o leševima Muslimana. Gotovo svima su bili vezani udovi, a otkriće

velikog
broja čahura od municije ispaljene iz pješadijskog naoružanja u blizini te

grobnice
pokazuje da su te osobe ubijene na toj lokaciji [B7.1].1478 Vijeće zaključuje da

su ti ljudi
bili civili Muslimani koji su bili u zatočeništvu u vrijeme kada su ubijeni. Dana
17. ili
18. septembra 1992. ili približno tih datuma, iz KP doma je odvedeno i

ubijeno još
najmanje 35 zatočenih osoba.1479
648. Osim u gorepomenutim objektima, srpske vlasti su 1992. godine civile
pretežno
muslimanske i hrvatske nacionalnosti držale zatočene u sljedećih dvanaest
zatočeničkih
centara u toj opštini: u bolnici u Foči [C13.7], u policijskoj stanici u Miljevini

[C13.10],
na “Brionima” [C13.12], u kući Slobodana Matovića [C13.13], u kaznionici u

Velečevu
[C13.14], u osnovnoj školi “Brod na Drini” [C13.17], u vojnom skladištu u

ČohodorMahali
[C13.18], u jednoj muslimanskoj kući u Trnovači [C13.19], u kući Muniba
Hodžića [C13.21], na Presjeci kod Ustikoline [C13.22], u stanu Asima Džanka

u mjestu
Donde Polje [C13.23], kao i u kućama u selu Điđevo [C13.24].1480

649. U početku je na snazi bilo vojno naređenje kojim se građanima
zabranjivalo da
odu iz Foče. Međutim, većina muslimanskog civilnog stanovništva je na kraju
bila
prisiljena da napusti tu opštinu.1481 U maju 1992. godine organizovani su

autobusi koji
su odvozili civile iz grada, a dio Muslimana iz Foče, uglavnom žene i djeca,
odveden je
oko 13. avgusta 1992. godine u Rožaje u Crnoj Gori.1482 Dana 23. oktobra,
grupa žena i
djece iz te opštine transportovana je, nakon jednomjesečnog zatočeništva u
sportskoj
dvorani “Partizan” [C13.4], autobusom u Goražde.1483 Mnogi Muslimani su

otišli iz te
opštine, strahujući za svoju bezbjednost. Da bi otišli, morali su pribaviti potvrdu
lokalne
policije i potpisati formular kojim svu imovinu u svom posjedu prepisuju na

republiku
bosanskih Srba.1484
650. Grupe zatočenih osoba su prebacivane iz KP doma u druge logore u
Bosni i
Hercegovini.1485 Osim toga, zatočenici su iz KP doma odvođeni
na razmjene.1486 Dana
30. avgusta 1992. ili približno tog datuma, jedna grupa od oko 55
muškaraca odvedena
je na razmjenu u Crnu Goru, ali je jedan srpski vojnik u Nikšiću, Crna Gora,
zaustavio
autobus kojim su ih prevozili i grupu poslao nazad u KP dom.1487 Grupu su

tada
podijelili u dva dijela, nakon čega je oko 20 mlađih muškaraca odvedeno,
možda u
Goražde, i niko ih više nikad nije vidio. Preostalih 35 muškaraca odvedeno je

na
razmjenu u Rožaje u Crnoj Gori.1488

651. Uslijed gore opisanih događaja, izbrisani su svi tragovi muslimanskog
prisustva i
kulture u Foči.1489 U januaru 1994. srpske vlasti su svoju potpunu pobjedu –
“sticanje
premoći” – nad Muslimanima krunisale mijenjanjem imena Foča u

“Srbinje”.1490 U
jesen 1994., optuženi se obratio skupu u gradu Foči i zahvalio im što su stvorili
“pravi
srpski grad” i spriječili da postane “druga Meka”.1491
652. Vijeće zaključuje da su srpske snage u periodu od aprila do jula 1992. u

opštini
Foča ubile više od 192 osobe, uglavnom muslimanske nacionalnosti. Do kraja
aprila
1992., srpske snage su preuzele kontrolu nad gradom i opštinom Foča.

Srpske snage su
potom napale mnoga muslimanska sela, sistematski su kupile i zatvarale civile
Muslimane, palile i razarale pretežno muslimansku imovinu, te porušile

nekoliko
džamija u gradu i opštini Foča. Ubijeni su mnogi civili Muslimani.1492 Civili

muslimanske i hrvatske nacionalnosti bili su zatočeni u teškim uslovima u
devetnaest
zatočeničkih centara. Muslimanke su redovno silovane ili seksualno

zlostavljane i
držane u zatočeništvu u privatnim kućama. U KP domu je bilo između 350 i

500
zatočenih, a u ljeto 1992. taj broj je ponekad premašivao 500. Stražari i ljudi
koji su
spolja ulazili u logor surovo su zlostavljali zatočenike. Dio zatočenika u KP

domu je
odvođen na prisilni rad. Vijeće zaključuje da su u KP domu ubijena ukupno
133
zatočenika.
653. Vijeće nadalje zaključuje da su mnogi Muslimani otišli iz te opštine iz

straha za
svoju bezbjednost. Od maja 1992. organizovani su autobusi koji su odvozili
civile iz
grada. Da bi otišli, morali su prepisati svoju imovinu na republiku bosanskih

Srba. Dana
13. avgusta ili približno tog datuma, dio Muslimana iz Foče, uglavnom žene i
djeca,
odveden je u Rožaje, Crna Gora. Drugi su prebačeni na muslimansku
teritoriju, na
primjer, dio zatočenih je 23. oktobra 1992. autobusom odvezen u Goražde.
(Tužilac protiv Momčila Krajišnika, Međunarodni sud za krivično gonjenje

osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava
počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, Predmet: IT-00-39-T,
Presuda od: 27. septembra 2006.)
25 godina od GENOCIDA u Foči : Stradanja civila na
Mehkim brdima, Ratinama i tunelima u Miljevini (presude
Suda BiH)
Dana 05. avgusta 1992. godine, po odobrenju komande Taktičke Grupe iz
Kalinovika i načelnika SJB Kalinovik, Peri Elezu i drugim neidentifikovanim
vojnicima “Srpskih oružanih snaga” predato 12 zatočenih civila radi navodnog
odvođenja u KPD Foča i to: Bičo Salko, Hatić Ismet, Karaman Fikret, Karaman
Mirsad, Kurtović Salko, Suljić Safet, Suljić Hasan, Mušanović Mustafa, Dudo
Vehbija, Pločo Šaban, Sačić Meša i Hadžić Edin; zatočene civile ovi vojnici
natovarili na kamion “FAP” i odvezli ih u pravcu “Mehkih brda” gdje su ih lišili
života, nakon čega se prazan kamion vratio u „Barutni magacin“; navedeni
civili su
nakon rata ekshumirani i identifikovani, osim Suljić Hasana i Mušanović
Mustafe,
koji se i danas vode ako nestali.
(P R E S U D A 1. BUNDALO RATKO,i 2. ZELJAJA NEĐO, Broj: X-KR-07/419
– Sud Bosne i Hercegovine)
Dana 5. avgusta 1992. godine u poslijepodnevnim časovima vojnici Pere
Eleza
odveli su preostale zatvorenike, koje su vezali žicom, natovarili ih na tri
kamiona, pri
čemu su ih udarali rukama, nogama i drvenim palicama, te ih u pratnji
policijskog
vozila sa rotacijom povezli u pravcu Miljevine, opština Foča, da bi u mjestu
Ratine,
opština Foča, zaustavili kolonu, te iz posljednjeg kamiona iz kolone izveli 24
zatočenika i to:Hadžić Enesa, Hadžić Esada, Hadžić Hasana, Hadžić Selima,
Ahmethodžić Mehmeda, Škoro Avdiju, Vranović Salku, doktora Abdurahmana
Filipovića, Čusto Almira, Rogoj Husniju, Rogoj Refik, Suljić Elvira, Suljić
Ramiza,
Suljić Emira, Kurtović Ramu, Suljić Mirsu, Suljić Damira, Suljić Edina zv.
„Čiča“,
Suljić Suada zv. „Medo“, Suljić Sadu, Smječanin Ismeta i Mulaomerović Adila i
Juković Sabahudina, zatočenike postrojili iznad štale Mustafe Tuzlaka koja se
nalazi
u blizini puta, nakon čega su iz vatrenog oružja pucali u zatočenike i sve ih lišili
života osim Hadžić Fejzije koji je tom prilikom ranjen u nogu, ali se pretvarao
da je
mrtav, tijela ubijenih ubacili u gornji dio štale u kojoj se nalazilo sijeno, polili ih
bezninom i zapalili, a ranjeni Hadžić Fejzija, nakon što su preostala dva
kamiona sa
zatočenicima nastavili put, uspio izaći iz štale i pobjeći, dok su preostala dva
kamiona sa ostalim zatočenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet zvani
“Tuneli”, opština Foča, gdje su lišili života zatočenike iz „Barutnog magacina“ i
od
kojih su nakon rata ekshumirani i identikovani: Hatić (Hasima) Adem,
Mustajbegović (Begana) Adem, Kešo (Avde) Ramiz, Pervan (Hamida) Asim,
Hadžić (Hasana) Veiz, Pervan (Bajre) Bećir, Pervan (Hasana) Hamdo,
Mušanović
(Alije) Hasan, Suljić (Meše) Hilmo, Bajrić (Fadila) Ibrahim, Suljić (Meše)
Kasim,
Suljić (Meše) Fehim, Pervan (Hasana) Bajro, Kešo (Šabana) Avdo, Mušanović
(Avde) Safet, Kečo (Nasufa) Vejsil, Hadžić (Rame) Nasuf, Velić (Adema)
Munib,
Suljić (Muje) Ramo, Srnja (Omera) Fehim, Hadžić (Huse) Jusuf, Bičo (Muje)
Muharem, Hadžić (Smaje) Edhem, Hadžić (Omera) Vahid, Hatić (Bećira)
Adem,
Pervan (Bajre) Ibro, Suljić (Nasufa) Salko, Redžović (Murata) Rašid, Jašarević
(Mehe) Hilmo, Suljić (Meše) Adem, Hadžić (Smaje) Smajl, Hadžimuratović
(Ahmeda) Esad, Hadžić Ahmet, a preostali zatočenici Rogoj Hilmo, Čusto
Muhamed, Kešo Džafer, Suljić Sevdo, Ćemo Smajo, Šemić Alija, još uvijek se
vode
kao nestali;
Preostala dva kamiona sa zatočenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet
zv. “Tuneli”, opština Foča, gdje su lišili života sve preostale zatočenike iz
„Barutnog
magacina“ i od kojih su nakon rata ekshumirani i identificirani: Hatić (Hasima)
Adem, Mustajbegović (Begana) Adem, Kešo (Avde) Ramiz, Pervan (Hamida)
Asim,
Mušanović
Kasim,
Munib,
Adem,
vode
kao nestali;
DR IBRAHIM KAROVIĆ:FOČA JE BILA OKOVANA,ZATVOREN GRAD,
JEDNA JAKO ČVRSTA LJUŠTURA (SVJEDOČENJA)
Dr Ibrahim Karović: Hvala gospođi Nataši na predstavljanju. Još jednom da se

predstavim. Ja sam Ibrahim Karović. Po zanimanju sam ljekar. Znači, u Foči
sam radio
oko 22 godine i dobro poznajem sve ljude, bilo koje da im je porjeklo, jer ako
neko radi u
jednom manjem mjestu jedan duži period kao što se to desilo meni, 22 godine
i ako ljekar želi sebe ugraditi u probleme raznorazne zdravstvene ili druge
porodica onda zaista spozna puno o porodicama i kad se posle toliko dugo
vremena života sa njima desi ono što se desilo meni, postaje prosto
nemoguće i nevjerovatno da li ima ikavog uma kod tih ljudi koji mogu nešto
tako da urade. Ja ću prvo da se zahvalim tužiocu koji je istraživao podrobno
ovaj zločin u Foči koji smo danas čuli do detalja. A najteži oblik
torture, silovanje, pratio sam u sali i čini mi se da je u mnogim slučajevima
mnogima dah stao kada su vidjeli i čuli šta se dešavalo našim ženama. Ono
što je još bitno i što me kuraži kao člana Udruženja logoroša BiH jeste da se u
potpunosti apsolutno poklapaju podaci koje je istraga Tribunala vodila na tom
području u Foči i naši, počev od objekata prikazanim na slajdovima, kad
krenemo dolinom Drine, motel “Bukovica” u koji su zatvarane većinom
žene, pa Buk Bjela, pa osnovna škola “Brod”, pa “Partizan”, pa
kuća “Brena”, pa školski centar i još neki objekti. Logor “Livade” gdje
sam i ja odveden i bio četiri, pet dana i naravno, glavni logor, logor KP
Dom, bivši prostor kazneno-popravni koji je nekad služio, kako bi se reklo,
za prevaspitavanje onih koji su se o zakon ogriješili u bivšem sistemu. Meni je
zaista drago da se to tako poklapa i da su ti podaci tačni. I naš predjsednik je
rekao da mi imamo u našim istraživanjima 13 mjesta zatočenja
sa različitim brojem ljudi koji su tamo boravili.
U tim manjim mjestima zatočenja uglavnom su to bile žene i djeca, nešto

staraca, dok su muškarce od 18 do 80 godina odmah odvodili u KP Dom. Moje
zarobljavanje desilo se na radnom mjestu dežurnog ljekara u Domu zdravlja u
Foči 11. aprila 1992. godine. Negdje oko 12 sati jedna naoružana grupa ušla
je u Dom zdravlja, takoreći nasilno. Mi smo ih vidjeli kroz prozor kako ulaze.
Prilaze Domu zdravlja, potom ulaze i nas lišavaju slobode. U, tog dana,
dežurnoj ekipi bio
je direktor Doma zdravlja, doktor Avdo Šadinlija i dva vozača sanitetskih kola
muslimanske nacionalnosti a od Srba bila je Biljana Popović i dvije medicinske
sestre.
Znači ekipa toga dana u Domu zdravlja bila je mješovita po sastavu, kako
bismo
eventualno unesrećenim mogli prižiti pomoć na adekvatan način. Čim su ušli u
Dom
zdravlja pretražili su prostorije, što je mimo svake pameti, da vide da li ima
oružja u
Domu zdravlja, pa kad su obišli sve prostorije i vidjeli da nema oružja onda su
krenuli na
verbalno maltretiranje mene i direktora. Meni su prijetili pošto se moj sin u tom
periodu
nalazio slučajno ovdje u Beogradu u vojnoj školi i da će otići da mi zarobe
sina. Pa onda
je krenulo dalje maltretiranje, da ja pozivam Muslimane Foče da se predaju.
Postavili su
me na prozor i u mene njih trojica uperili pušku. Zamislite taj strah kad u vas
upere tri
naoružana lica vatreno oružje i nikad se ne zna hoće li jedan, drugi ili sva tri
povući
obarač. To je trajalo jedno pola sata. Posle sam se vratio, otjerali su me gdje
su već i
ostale u podrum sklonili a onda su maltretirali direktora misleći da on ima
nekog
snajperistu, jednostavno izmišljanje kome nije bilo mjesta. I tako nas je
dočekao mrak.
Toga kritičnog dana nama vežu ruke u podrumskim prostorijama i odvedu nas
zaobilaznim putem, oni koji poznaju Foču, ne onim putem koji ide
prema Brionima,
fočanskim Brionima, nego jednim zaobilaznim putem. Dovedu nas u logor
“Livade” gde
mi ostajemo pet dana i pet noći. Kad je pala Foča u ruke srpskih snaga, znači
16. na 17,
prebacuju nas u Kazneno-popravni dom. Mi tada već u KP Domu nalazimo
civilno
stanovništvo iz Donjeg polja koje se neposredno svojim prostorom naslanja na
objekte
Kazneno-popravnog doma i počinje razmještaj po sobama. Ubacuju nas na
jedan surov,
grub način pod pretnjom ubistvom. Treće veče mene odvode u samicu i ja
ostajem u
samici četiri do pet dana. Saznajem ko je upravnik logora i pošto smo se lično
poznavali,
ja od policajca tražim da me puste iz samice. Nakon konsultacija sa
upravnikom, bivam
pušten iz samice, kao i moj kolega Torlak Aziz koji je po zanimanju hirurg.
Nas dvojica
bivamo iz te samice pušteni, ali ne vraćamo se više u sobu iz koje smo
odvedeni nego u
drugu sobu. I tako se nastavlja verbalno i drugo maltretiranje iz dana u dan, da
bi kroz
jedno dvadesetak dana počelo i izvođenje pojedinih grupa, iz kojih se ponekad
neko
vraćao a većina je završavala nepovratno. I od tada praktično počinje
ono nestajanje iz
logora Foče. Tačan datum kada je prva grupa izvedena, to je negdje oko 13.
maja 1992.
godine. Nažalost, to se nastavilo u manjim ili većim grupama tako da je
otprilike najveći
broj u logoru Foča nestao sa 31. 12. 1992. godine. Kasnije, pošto bi se moglo
reći da je
dovršen plan i projekat SDS-a u pogledu nekog njihovog optimalnog plana, mi
smo
preostali ostali da životarimo životom potpuno istrošenim. Naime, ono što su
odmah
primjenili po našem dolasku u logor, a to je minimalno davanje hrane, ne bi
li nastala
kakva oboljenja, bolesna stanja koja bi dovela biološki do umiranja pa bi bio
kao lakši
izgovor; umro je. Pa i pored toga i zapravo zahvaljujući tako slaboj ishrani, kao
jednom
od uzroka, desila su se umiranja, tako da u periodu dok sam ja bio,znači do 5.
jula 1993.
godine umrla su četiri čovjeka. Iza mog odlaska umrla su još dvojica. To
je što se tiče
onih koji su umrli da kažem na neki način prirodnom smrću uzrokovano ovim
elementima koje sam pomenuo: slabom ishranom, torturama, koji su
imali do dovođenja,jer bi obično svi bili fizički pretučeni prije dovođenja u
sam Kazneno-popravni dom.
Ko su žrtve? Naš predsjednik je rekao, i ja sam maloprije to rekao, da su
to ljudi životne
dobi od 18 do 80 godina. Ali nažalost, u toj grupi ja posebno
izdvajam bolesne ljude za
koje nikakvog razloga nije bilo da oni bolesni budu zarobljenci. Ja poimenično
znam,
pošto sam kao ljekar poznavao te ljude a nije ovom auditoriju pominjati ta
imena, da su
to teški duševni bolesnici bili. Među njima je bio i jedan mlađi, koji je prije sebi
bio
izrezao vene u jednom paničnom strahu, i oni su kasnije izvedeni i nestali i
gubi im se
svaki trag. Druga grupa, vrlo karakteristična, koja takođe apsolutno mimo
svake pameti i razuma nije trebala da se nađe u jednom logoru, je grupa ljudi
koji su imali operacije na srcu. Te operacije uradili su u Sremskoj Kamenici.
Dvojica od njih su uradili bajpas a kod jednog su promjenjeni srčani zalisci.
Zamislite da su i tako bolesne ljude sa teškim srčanim problemima doveli u
logor. Dakle praktično sve što je bilo muslimansko trebalo je skloniti.
U Foči, to je interesantno, živi relativno mali broj Hrvata ali ni oni nisu
bili pošteđeni. Od tako malog broja, ja se ne mogu tačno sjetiti brojnog
stanja Hrvata, doveli su u logor četiri Hrvata, od toga je samo jedan
preživio, dok su trojica izvedeni i ubijeni. I naša nekakva statistička
obrada da je kroz logor prošlo 1.000 i više ljudi koji su se zadržali kraće ili
duže vrijeme, odnosno pouzdaniji podatak da je u jednom periodu bilo
zaista 700, od toga, evo kako je već istaknuto, za 322 se još uvjek
pouzdano ne zna. Jedan broj je već pronađen na ekshumacijama i već
su identificirani, što je dokaz da su oni koji su izvedeni iz logora i ubijeni.
Jedna od jama koja je otkrivena prije dvije godine, to je prema Tjentištu a svi
se sjećate popularne Doline heroja Tjentišta, to je tu u blizini ta jama Piljak, u
kojoj je ubijeno 85 i doveženo na pokop u Visoko. Tamo sam
prisustvovao, pozvali su me ne bi li ja nekog prepoznao. Nažalost, kod sviju
je nađen komad čvrste omče i interesantno je da je kod svih na istom
mjestu postoji šupljina na glavi gdje su znači vatrenim oružjem
ubijani, kad im je komandovano da budu u određenom položaju i kad se
pucalo da pravo padnu u tu jamu u kojoj su nađeni mrtvi. Užasan je bio i
stravičan događaj sve to gledati i preživljavati i očekivati svaki dan ko
će nestati. Uz to naravno bili smo lišeni slobode kretanja, prava na rad, prava
na kontakt sa porodicom. Sve ono što jednostavno prati najužasniji vid rata,
ugnjetavanje civila. Ja sam pokušavao kontaktirati da se ublaže naše nevolje,
odgovor je bio: nema uslova da se vama popravi stanje, nema hrane. Ja sam
se u međuvremenu razbolio. Mi smo svi izgubili na tjelesnoj težini od
15 do 20 kilograma i pojavili su nam se otoci što je karakteristično. Ja kao
student samo sam teorijski promišljao šta to znači manjak bjelančevina u
krvi, takozvana hipoproteanemija, pošto bjelančevine održavaju određeni
pritisak koga ponestane kod pothranjenosti i onda tečnost prodire u tkiva, tako
da se kod velikog broja nas pojaviše otoci na potkoljenicama. Mi smo
alarmirali da se pojavljuju otoci što je rezultat neuhranjenosti, da bi nam
kasnije povećali ishranu za jednu malu šnitu hljeba tek negdje u maju
1993. godine. Znači više od godinu dana su nas držali konstantno na istom
režimu ishrane. To je jedna kutlača, mjera za varivo, jedna šnita hljeba i
to je dva puta dnevno u toku 24 sata.
Odmah su formirali radne vodove koji su odlazili da rade sve poslove na

području opštine Foča. Od sječe drva, košenja, branja voća, popravke
kuća i svega što je trebalo, tako da su zarobljenici i na drugi način
iskorišćavani radeći pod prisilom, vođeni su na prisilan rad. Po mom
dolasku na Kulu stvari su se nešto promjenile. Izvinjavam se, da se još
malo vratim Foči. Zamislite kako je Foča bila okovana, da tako
kažem. Prodor nekog medija ili međunarodnih snaga Ujedinjenih
nacija, vidjeli smo sada na slajdu, da se pojavljuje tek 1. jula, kad je
ušla ova američka novinarska grupa i intervjuisala ovu ženu. Ja mislim
da do tada u Foču niko nije mogao ući da napravi malte ne bilo kakvu
informaciju. To je jednostavno bio zatvoren grad, jedna jako čvrsta
ljuštura diktrirana politikom, prije svega, SDS-a jer je on pokretač svaga, koga
je naravno prihvatila i vlast i vojska. Sve je to bilo tako uvezano da se ne može
kazati kriv je ovaj manje ili više. Jednostavno je zaista ogroman broj
ljudi kriv. Ako kažemo da je agresija na Foču počela 6. na 7. april
a završila se 13. avgusta, zamislite, za četiri mjeseca etnički je očišćen
jedan grad i šire područje, sela koja su se održala negdje do 15. jula
kako neki izvještaji pokazuju. Jedno takvo područje etnički je očišćeno za
četiri i po mjeseca, tako da je zadnji konvoj staraca, žena i djece iz Foče
izašao 13. avgusta i otišao preko Crne Gore u Sandžak, kuda je
inače bio najčešći transfer onih koji su imali sreću da prežive. Još mi je
u obavezi da kažem, koliko se osporavalo Međunarodnom crvenom
krstu, da su oni na neki način došli da vide i registruju šta se događa
u fočanskom logoru. Oni su iz medija znali da postoji logor ali kako
doći do njega. I tek nakon 14 mjeseci, tačnije, to je bilo 23. juna 1993.
godine, dolazi Međunarodni crveni križ, ali uklanjaju nas, jedan broj,
da nas ne bi Međunarodni crveni križ registrovao i sklanjaju nas u
podrumske prostorije susjednog objekta pekare a onda se obavlja
registracija onih preostalih iz radnih vodova. Preko njih je
onda Međunarodni crveni krst ipak saznao da postojimo i mi. Tako da
sam ja praktično, i svi ostali neregistrirani od strane Međunarodnog
crvenog krsta toga 23. juna, registrovan tek desetak dana po dolasku
u Kulu. U Kulu sam prebačen 5. jula 1993. godine i ostao do 15.juna 1994.
godine. Pošto i drugi imaju da kažu o svome preživljavanju, mislim da
sam vas ovako telegrafski na neki način upoznao o jednom mučnom
preživljavanju, kako ličnom, tako i onih manje i više bolesnih koje sam
vidio, a koji su preživjeli ovo o čemu sam govorio. Hvala.
Dr Ibrahim Karović – subota, 28. januar 2006.,Sava Centar,Beograd.
Fond za humanitarno pravo – Istraživanje, dokumentacija i sećanje
Konferencija Foča ‘92. – Fond za humanitarno pravo
http://www.hlc-
rdc.org/images/stories/Outreach/Kazivanje_istine/Foca_1992/Izvestaj_sa_konf
erencije_Foca_1992.pdf
ANDREAS COBEL (ANDREAS ZOBEL), AMBASADOR SAVEZNE
REPUBLIKE NJEMAČKE:FOČA JE, ZAJEDNO SA SREBRENICOM,
SIMBOL NAJMRAČNIJE STRANE SRPSKE HISTORIJE
«Foča je, zajedno sa Srebrenicom, simbol najmračnije strane srpske
historije. Ipak, u suočavanju sa prošlošću, pojedinci iz srpskog
drustva daju nadu i predstavljaju evropsku budućnost ove zemlje.
Podižući javnu svjest i borbom za pravdu prema žrtvama zločinâ, koji
su bili unaprijed isplanirani i okrutno izvršeni,Vi imate moralno pravo
da očekujete oproštaj i priznanje za zločine čije su žrtve postali i i svi
građani u čije su ime vršeni zločini.«
Andreas Cobel (Andreas Zobel), ambasador Savezne Republike Njemačke –
subota, 28. januar 2006.,Sava Centar,Beograd – Konferencija Foča ‘92.
Andreas Cobel (Andreas Zobel), Ambasador Savezne Republike
Nemačke, istakao je da ova tema simboliše mračnu stranu srpske historije, ali
da, uprkos težini posla, treba rasvijetliti zločine, jer «nije patriotski kriti prošlost
već priznati ono što je činjeno da bi se
tako zaslužio oprost, jer su i svi građani, u čije su ime vršeni zločini, žrtve onih
koji su te
zločine vršili».
«Dok Vi predstavljate evropsku budućnost Srbije i Crne Gore, oni koji deset
godina poslije Srebrenice i trinaest godina poslije Foče još uvijek misle, i, što
je još gore, zalažu se da se na bivšeg generala Mladića i krvnike iz Foče gleda
kao na srpske heroje, predstavljaju
agresivnu nacionalističku prošlost Srbije. Oni ne samo da vrijeđaju žrtve
zločina, za koje
su u slučaju Foče srpski vojnici i pripadnici paravojnih jedinica osuđeni na
zatvorske
kazne između 12 i 28 godina, nego su i odgovorni za to što demokratija u Srbiji
još uvijek
zaostaje u svom razvoju, što susjedi još uvijek sa podozrenjem gledaju na ovu
zemlju, što
privreda još uvijek nije potpuno integrisana u svjetsko tržište, što je
organizovani kriminal još uvijek rak rana ovog društva, što Srbima još uvijek
treba viza kad žele da putuju u inostranstvo i što ogromna većina poštenih
građana ove zemlje jos uvijek živi u oskudici,
sa malo vjere u bolju budućnost.
Za Srbiju i Crnu Goru je veoma važno da prevaziđe ostatke prošlog režima
koji, kao što
to možemo da svakodnevno vidimo, još uvijek imaju veliki uticaj na društvo,
privredu,
državnu upravu i pravosuđe. To zahtjeva javnu diskusiju o reformama i obnovi
i to
zahtjeva značajno zalaganje naredne generacije! Znam da je lakše reći nego
učiniti s
obzirom na teške ekonomske uslove, ali da li postoji razumna alternativa?
Poznato mi je
da se govori o nekom trećem putu, nekom opreznijem prilazu izgovoranja
istine u malim
dozama i da se poduzmu mjere sa velikom oprezom vodeći računa o
okolnostima kako se
ne bi izazvale prevelike razmirice u društvu. To nije neprihvatljivo. Ali, ono što
jeste
neprihvatljivo je to što se Mladić deset godina poslije Srebrenice još uvijek
nalazi na
slobodi, što je on do prije nekoliko nedjelja primao svoju penziju u Srbiji, što
postoje jasne indikacije da ga pojedini dijelovi ovog društva i nadalje štite, što
Vlada, koja je jedno
vrijeme prilično hrabro i energično sarađivala sa Haškim tribunalom – opet i
iznova
objavljuje neke rokove do kojih će Mladić biti isporučen Haškom tribunalu da
bi, opet i
iznova, ti rokovi istekli bez rezultata.
Postoji narastajući osjećaj u međunarodnoj zajednici da je izigrana. Vlada ne
bi trebalo da potcjenjuje suštinu frustracije koja dosada prevladava među
njenim prijateljima. A Srbiji
koja dobrano kasni na putu ka evropskim integracijama potrebna je pomoć
prijatelja.
Da bih bio sasvim jasan: Srbiji ističe vrijeme. A izmiče i strepljenje
međunarodne
zajednice. Otvaranje vojnih arhiva ne može da nadoknadi isporučenje Mladića.
Način na
koji se Srbija suočava sa prošlošću nije samo pitanje poštenosti, iskrenosti i
spremnosti
na odgovorno djelovanje, nego je i odražaj stepena do kojeg se u ovoj zemlji
dijele
evropske vrijednosti, što opet veoma jasno utiče na njene izglede da se
pridruži Evropskoj uniji. Prošlogodišnja pozitivna odluka o otpočinjanju
pregovora o stabilizaciji i
pridruživanju sa Srbijom i Crnom Gorom nije se prvenstveno bazirala na
poboljšanju
stanja u privredi, nego prije svega na suštinskom napretku u saradnji vlade
Republike
Srbije sa Haškim tribunalom u prvoj polovini 2005. godine.
Odmah na početku pregovora jasno je izrečeno da za uspješno nastavljanje
puta ka
evropsko-atlantskim integracijama Srbija i Crna Gora mora poduzeti sve što je
u njenoj
moći da riješi otvorene slučajeve u saradnji sa Haškim tribunalom. Ta saradnja
je tokom
prethodnih mjeseci postala toliko razočarajuća da Evropska unija sada
provjerava da li je
neophodno da se pregovori o stabilizaciji i pridruživanju suspenduju dok se ne
utvrdi
suštinski napredak u saradnji sa Tribunalom. Odluka o tome kako će se dalje
postupiti,
očekuje se tokom zasjedanja ministara inostranih poslova Evropske unije.
Neophodna je ozbiljna rasprava sa ciljem da se uvjere i oni koji dosada nisu
shvatili da je
samokritičan stav prema pitanju “Šta smo pogriješili u proslosti?” – bez
sabiranja i
oduzimanja grešaka jednih prema greškama drugih – preduslov za svjetliju
budućnost.
Neophodno je da se intenzivnije vodi opšta rasprava o međunarodnim
obavezama Srbije i Crne Gore i, možda još značajnije, o potrebi da se ratnim
zločincima sudi pred domaćim
sudovima. Fond za humanitarno pravo postavlja standard u tom pravcu. Bolja
edukacija
javnosti i bolja medijska pokrivenost bi zasigurno pomogli da se mladoj
generaciji da
neiskrivljena slika o ratnom periodu. Ovdj se ne radi o tome, kako bi neki mogli
da
zamjere, da se blati ime junačke nacije. Nasuprot, prekid sa Miloševićevom
prošlošću je
od životne važnosti za demokratiju u Srbiji i ja jednostavno ne mogu da
razumijem zašto
se ova demokratska vlada Srbije toliko ustručava da istakne koje pravno
stanje je
naslijedila zahvaljujući Miloševiću: počevši od Kosova preko Haškog tribunala
do
korupcije i organizovanog kriminala. Raskinuti sa ovom prošlošću potrebno je
da bi se
pročistio vazduh i da bi se naciji povratilo dostojanstvo.
Ja itekako dobro znam o čemu govorim, ne praveći neumjesnu paralelu.
Poslijeratna
Njemačka je dobila pravni sistem, vladavinu pravnih standarda i stabilne
političke
institucije za koje nema primjera u njemačkoj historiji. To je omogućeno kroz
integraciju
Njemačke u demokratske međunarodne i evropske strukture. A evropska
perspektiva
Srbiji nudi pouzdani okvir za posao koji je čeka. Demokratija i vladavina prava
su ključ
za istinske promjene. One, između ostalog, znače parlament koji kontroliše
vladu i njene
organe, uključujući bezbjednosne službe, vojsku i policiju. One znače poštenje
i
integraciju nacionalnih manjina. One znače nezavisno pravosuđe koje čuva
prava svakog
pojedinca i koje garantuje institucionalnu kontrolu.
Jednom riječju: Kritično i iskreno suočavanje sa prošlošću je preduslov za
stabilnu i
prosperitetnu budućnost. Niko ne kaže da je to jednostavno uraditi. Nadam se
da će, što je moguće brže, velika većina građana ove zemlje shvatiti da će
svoju budućnost i svoje
opravdano mjesto unutar Evropske unije obezbijediti jedino otvoreno i
transparentno
društvo. Srbiji je na njenom putu u Evropu potrebna pomoć prijatelja i ona je
dobija.
Istovremeno je potrebno opredjeljenje i posvećenost društva da se Srbija sredi
i
modernizuje. To zahtjeva promjenu stava. Historija Srbije ne treba da se
negira ili da se
odbaci ali samozaljubljenost i imperijalni snovi nisu putokazi za budućnost. Te
duhove
prošlosti treba savladati kako bi se Srbija integrisala u sredinu sa dobrim
odnosima sa
susjedima i kako bi se zemlja vodila u pravcu demokratije, stabilnosti i
prosperiteta” , u
svom obraćanju rekao je ambasador Savezne Republike Njemačke Andreas
Cobel.

FOČA 1992. : SVJEDOČENJA
2014. godine Mujo Ušto pronašao je posmrtne ostatke oca Enesa koji je ubijen
i bačen pored ceste Miljevina – Foča, gdje ga je neko kasnije ukopao. Mujo je
tada imao 16, a njegov otac 37 godina. Enes je zarobljen nakon pokušaja da o
napadu velikog broja četnika iz pravca Miljevine obavijesti svoje komšije. –
Odveli su ga u stanicu milicije u Miljevini gdje su ga neki zarobljenici vidjeli
teško pretučenog. Tu je i ubijen od strane te tzv. „naše“ milicije. To zna
komandir Mićo Olović, a ako to nije on uradio onda zna ko je – govori Mujo.

FOČA 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŽE NASTAVNIČE!
Zasigurno jedan od najvećih zlikovaca na području BiH bio je Risto Trifković,
nastavnik likovne kulture iz Miljevine kod Foče, pripadnik zločinačke jedinice
zločinca Pere Eleza. Nastavnik Trifković u maju 1992. u mjestu Jeleč zaklao
je svoju dvojicu učenika, braću Edina i Elvedina Barlova.Nepoznati jelečki
svjedok svjedočio je da su uplašeni nesretni dječaci molili: “Nemojte nas ubiti,
druže nastavniče.”- Ne bojte se, neće ništa boljeti – izgovorio je monstrum i
nakon minutu zaklao svoje učenike, koje je samo mjesec ranije učio tome šta
je likovni problem, šta je akvarel…Krvniku Risti se nakon rata gubi svaki trag.
Pričalo se da je poginuo krajem 1992., dok postoje indicije i da se krije negdje
u Srbiji.
Svjedoci iz fočanskog kraja kao zločinca nad Bošnjacima često su isticali i

nastavnika Miloša Krunića.

FOČA 1992.: SILOVANJA (SVJEDOČENJA)
“Muškarci koji su me silovali pripadali su JNA.Bila su trojica i nosili su
maskirne uniforme;dvojica su bila iz Crne Gore.Dolazili bi u kuću koja je služila
za ispitivanje,zatim bi nas odveli u selo Trnovača,autom-u jednu posebnu
kuću.Dovedene su i dvije moje komšinice i tu nas silovali dva-tri sata.Svaki od
ove trojice bi uzeo sebi po jednu od nas i silovao je.Mene je silovao onaj treći
koji je rekao da je iz Foče.Poslije silovanja su nas vratili u kuću za ispitivanje.
Pet dana kasnije su me odveli u policijsku stanicu u Foči i držali u ćeliji
dvadesaet dana.Tu su bila dva stražara;jedan aktivni policajac iz policijske
stanice Foča,a ime mu je Dragan.Bila sam zatočena sa još dvije
žene.petog dana bile smo pojedinačno saslušavane u
policijskoj stanici.Tokom mog SASLUŠANJA BILA SAM PRETUČENA I
SILOVANA OD DVOJICE.PITALI SU ME GDJE SE KRIJU
MUSLIMANI,NAPALI ME ŠTO RAĐAM MUSLIMANSKU DJECU.
I tako petnaest dana svaki dan.Uvjek su nas silovali drugi vojnici….”
Silovanja u Karamanovoj kući svakodnevno su se dešavala. Među zločincima

su bili Pero Elez, Radovan Stanković, Zoran i Neđo Samardžić, Duško Pržulj,
Nikola Brčić… U septembru 1992. svim Bošnjakinjama koje su još živjele u
Miljevini naređeno je da napuste ovo mjesto. Autobusima su prevezene u
Foču i smještene u zgradu “Partizan”, da bi ponovo bile vraćene u autobuse. S
Mejrom su bile njene tri kćerke.Samira ju je grčevito držala za ruku, govoreći
joj da hoće da je ostave. Ispred autobusa je bio Radovan Stanković. Mejra ga
je pitala zašto hoće da ostavi njenu 12-godišnju kćerku.- Nemoj, Radovane, pa
ona je još dijete – govorila je Mejra.Ušla je s djecom u autobus. Za njom su
ušli srpski vojnici. Istrgli su joj Samiru koja ju je čvrsto držala za ruku, plačući i
moleći da je ostave, a onda, kada je vidjela da će joj Stanković kamom odsjeći
ruku, Samira je popustila majčinu ruku.Bespomoćna Mejra je zapomagala da
joj ostave dijete. Nisu se obazirali, odveli su je.
Mejra je nakon toga nikada više nije vidjela…Stanković je učestvovao u
dodjeljivanju djevojaka vojnicima, a one koje nisu bile nikom date, kao što je
Samira, mogao je silovati svaki vojnik kome je bilo dopušteno da uđe u
Karamanovu kuću. Odobrenje za ulazak davali su Elez i Stanković. Krajem
oktobra 1992., u Karamanovu kuću kod Stankovića došao je Dragan Zelenović
(osuđen na 15 godina za počinjene zločine protiv čovječnosti) s grupom
vojnika.Samiru je zajedno s još tri djevojke uzeo od Stankovića i odveo je u
Foču, gdje ih je predao Radomiru Kovaču (osuđen na 20 godina za počinjene
zločine protiv čovječnosti), koji ih je držao u svom stanu u kome je živio i
Jagoš Kostić.
U stanu “strave i užasa” Samira je ostala do 20. oktobra 1992., a onda je
Kovač zajedno s Vojkanom Jadžićem nju i još jednu djevojku odveo u kuću
blizu hotela “Zelengora” i predao ih nepoznatim vojnicima. Tu su ostale oko
dvije sedmice. Nakon 15-tak dana Samira i ta djevojka odvedene su u stan u
naselju Podmusala. Opet su bile svakodnevno silovane.Nekoliko dana kasnije
Samira je predata zločincu Janku Janjiću Tuti, a dvije sedmice kasnije ponovo
je vraćena u Kovačev stan. I onda je 25. decembra 1992. Kovač prodao
Samiru izvjesnom crnogorskom četniku Dragecu za 200 njemačkih
maraka?!To je posljednja informacija o njoj. Samirina drama okončana je bez
svjedoka.
PROTJERNICE (ODOBRENJA…ITD)
Ovih dana navršit će se četvrt stoljeća od izdavanja sramnih i ponižavajučih

tzv. PROTJERNICA, u stvarnosti PROPUSNICA – ODOBRENJA za bošnjake-
muslimane Foče, da k'o biva mogu napustiti Foču i otići iz nje zauvijek.
Naime, Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske
policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svoju imovinu prepisuju
srpskoj republici Bosni i Hercegovini.
Ovaj grad muzej, ova Foča, konstantno, kroz historiju, doživljavala je
genocide, urbicide, egzoduse, uvijek od istih din dušmana.Niti dolasci mira
nisu Foči donosili boljitak. Zatiralo se sve što je Bošnjačko, muslimansko…
A ovih dana obilježit će se i dvije tužne obljetnice : 75 godina genocida nad
muslimanima Foče (1942.) i 25 godina od genocida nad muslimanima Foče
(1992.).
Prema navodima iz knjige Genocid nad muslimanima 1941. – 1945. Vladimira
Dedijera i Antuna Miletića u dva pokolja 1942. zimskom i ljetnom ubijeno je
osam hiljada (8000) muslimana u fočanskom kraju.
Tačne podatke i konačnu cifru stradalih Fočaka – muslimana u Drugom
svjetskom ratu teško da ćemo saznati.
A u periodu 1992. – 1995. ubijeno je oko 3000 (tri hiljade) Fočaka –
muslimana. Za posmrtnim ostacima 1000 žrtava još uvijek se traga.
“JA BJEH ONAJ, KOJI CIJEL ŽIBOT NA RASKRSNICAM STAJAH,
RAZMIŠLJAH, OKLIJEVAH”…
(zapis sa bosanskog stećka iz 1258., bosanskim jezikom)
GODIŠNJICE : 25 I 75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI
Teško je, ali je vrlo važno govoriti o genocidu.

Jako je teško govoriti o tome, ali je vrlo važno govoriti o genocidu. Moramo biti
svjesni da sve što se dešava, a što ima veze s nasiljem, treba biti u javnosti.
Treba se govoriti o tome, jer je to dio liječenja rana.
Sve počinje s riječju. Zato je vrlo važno u životu kada govorite naglas posebno
o stvarima koje vas vrijeđaju. To je dio iscjeljenja rana.
DO SADA U BIH PRONAĐENO I IDENTIFICIRANO VIŠE OD 22.500
NESTALIH OSOBA
Navodi da se i pored značajnih rezultata i dalje suočavaju s velikim brojem
nestalih, dodajući da se još uvijek traga za 7.000 nestalih osoba.
“Na području Gornjeg Podrinja rijeka Drina i jezero Perućac su jedne od

najvećih masovnih grobnica na ovim prostorima. Iz jezera Perućac 2010.
godine ekshumirana su 373 skeletna ostatka”, navodi Čengić.
“Među 22.500 identificiranih žrtava više od 600 su maloljetnici”, kaže Čengić.
Nakon rata do danas pronađeno je i identificirano više od 22.500 nestalih

osoba od oko 31.500 čiji je nastanak prijavljen kao posljedica rata u Bosni i
Hercegovini.
“Oko 2.600 ekshumiranih, a neidentificiranih posmrtnih ostataka nalazi se u 12
mrtvačnica i spomen-kosturnica u BiH. Do sada je ukupno ekshumirano oko
25.000 posmrtnih ostataka, uzimajući u obzir i identificirane i neidentificirane
posmrtne ostatke”, izjavila je Feni glasnogovornica Instituta za nestale osobe
BiH Lejla Čengić, govoreći o aktivnostima traženja i identifikacije nestalih
osoba u proteklih 25 godina, od sticanja nezavisnosti BiH.
Po njenim riječima, moguće je da neki posmrtni ostaci koji su ekshumirani i

leže u objektima gdje se čuvaju posmrtni ostaci, nisu iz mandata Instituta za
nestale osobe BiH, odnosno nije riječ o žrtvama iz proteklog rata.
“Dakle, pronađeno je i identificirano više od 75 posto nestalih, u odnosu na
ukupan broj nestalih osoba u BiH. Ovo je veoma značajan rezultat koji nije
ostvarila nijedna zemlja u svijetu nakon ratnih dešavanja”, ocijenila je Čengić.
Istaknula je da je u prvim mjesecima rata u BiH zabilježen veliki broj uglavnom

civilnih žrtava, masovna ubijanja i mučenja u koncentracionim logorima.
“U julu 1992. formirana je Državna komisija za razmjenu ratnih zarobljenika

koja je osim razmjena bila fokusirana i na tri kategorije nestalih osoba: osobe
za koje se vjeruje da su žive, osobe za koje se smatra da su mrtve i osobe čija
je sudbina nepoznata. Pored Državne komisije za razmjenu ratnih zarobljenika
postojale su i Komisija za razmjenu zarobljenika Hrvatske zajednice Herceg-
Bosna i Komisija za razmjenu zarobljenika i nestalih lica RS-a”, podsjeća
Čengić.
Dodaje da nakon rata komisije za razmjenu ratnih zarobljenika postaju

komisije za traženje nestalih osoba. Državna Komisija za razmjenu ratnih
zarobljenika, u martu 1996. postaje Državna komisija za traženje nestalih
osoba. Ova komisija godinu dana kasnije postaje Federalna komisija za
nestale osobe, koju sačinjavaju sarajevski i mostarski ured koji su zvanično
spojeni 1999. godine. Komisija za traženje nestalih i zarobljenih lica RS-a
osnovana je također 1996. godine.
“Entitetske komisije su djelovale sve do osnivanja Instituta za nestale osobe

BiH, koji je nastao spajanjem entitetskih komisija za traženje nestalih osoba.
Institut za nestale osobe počeo je sa radom 1.1.2008. godine. Kao institucija
na državnom nivou, Institut za nestale osobe BiH ima osnovni zadatak da bez
diskriminacije pronađe posmrtne ostatke osoba koje su nestale u toku
proteklog rata, odnosno u periodu od 30. aprila 1991. do 14. februara 1996.
godine”, pojašnjava Čengić.
Naglašava da je misija Instituta pronaći nestale osobe bez obzira na njihovu

nacionalnu, vjersku, etničku ili bilo kakvu drugu pripadnost i predati pronađene
posmrtne ostatke njihovim porodicama kako bi ih dostojanstveno ukopale.
Čengić podsjeća da su posmrtni ostaci pronađeni u masovnim i pojedinačnim

grobnicama, navodeći da je do sada otkriveno više od 750 masovnih grobnica
u kojima su se nalazili posmrtni ostaci tri ili više žrtava. U nekim grobnicama
pronađeno je i više stotina žrtava.
Po njenim riječima, najveće masovne grobnice pronađene su na području

Donjeg Podrinja. U mjestu Kamenica, na području Zvornika, otkriveno je 13
sekundarnih masovnih grobnica iz kojih je ekshumirano 4.000 posmrtnih
ostataka. Riječ je o nekompletnim tijelima, odnosno o dijelovima skeleta.
Također, dodaje da je veliki broj masovnih grobnica otkriven na području
Bosanske Krajine, iz kojih je ekshumirano više od 2.000 posmrtnih ostataka. U
masovnoj grobnici Jakarina Kosa 2001. godine pronađena su i ekshumirana
373 posmrtna ostataka, u masovnoj grobnici Stari Kevljani 2004. ekshumirano
je 456 žrtava, a iz masovne grobnice Tomašica 2013. ekshumirano je 435
posmrtnih ostataka.
Čengić ističe da su ovo neke od najvećih masovnih grobnica koje su do sada

otkrivene. Brojne masovne grobnice pronađene su u jamama, na smetlištima,
zgarištima i na drugim veoma nepristupačnim, u nekim slučajevima i miniranim
terenima.
“Kako vrijeme odmiče smanjuje se broj i pouzdanost informacija o

potencijalnim pojedinačnim i masovnim grobnicama. Danas je veoma teško
doći do novih informacija, s obzirom da je od završetka rata prošlo više od
dvije decenije. Uglavnom su iscrpljene informacije preživjelih svjedoka,
informacije Haškog tirbunala, informacije na temelju satelitskih snimaka,
odnosno snimaka napravljenih sa zračnih platformi”, istakla je Čengić.
Po njenim riječima, trenutno Međunarodni komitet crvenog krsta/križa istražuje

dokumentaciju Haškog tribunala, izjave svjedoka, izjave optuženih i osuđenih,
kako bi se eventualno došlo do novih informacija o potencijalnim grobnicama,
koje bi možda mogle dati rezultate u pronalasku nestalih osoba.
“Nažalost, određeni broj nestalih osoba možda neće ni biti pronađen, ali na
nama je da taj broj onih koji će zauvijek ostati nestali bude što manji”,
zaključila je glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Čengić u
razgovoru za Fenu.
FENA
75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : IZJAVA DERVIŠ BAVČIĆA IZ
FOČE (FEBRUAR,1942.)
Preživjeli Derviš Bačvić iz Foče, izjavljuje :

iz knjige “Genocid nad Muslimanima 1941. – 1945.”, stranice 137,138 i 139.
10.000 primjeraka
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : MUSLIMANI TAOCI OKUPATORA
Oslobođenje, 19. aprila 1992.
75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : 8000 UBIJENIH MUSLIMANA U
KOTARU FOČANSKOM (1942.)
…Računa se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, pušaka, te zaklano,

ubijeno i zapaljeno (u kući Sulejmana Hasanefendića i Saliha Hasića
zatvoreno je 65 žena i djece, te su ove kuće zapaljene i tako su zatvorene
žrtve žive izgorile) oko dvije tisuće nevinih žrtava, što sa 6 tisuća iz zimušnje
katastrofe predstavlja katastrofalnu cifru od osam tisuća izginulih muslimana u
samom kotaru fočanskom…
iz knjige “Genocid nad Muslimanima 1941. – 1945.”, stranica 193.

10.000 primjeraka
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : DAN KADA SU OTIŠLI ŠEVAL
BEĆIREVIĆ I MEHMED – MECA KAMERIĆ
Oslobođenje,20. aprila 1992.

Dan kada su ubijeni Ševal Bećirević i Mehmed – Meca Kamerić.
27 mladića muslimanske nacionalnosti odvedeno je u zatočeništvo.
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : IZBJEGLO 10.000 LJUDI

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : FOČANSKA DRAMA
SE NASTAVLJA
Oslobođenje, 20. aprila, 1992.

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : FOČANSKI NOKTURNO
Prijeka čaršija nestala je za svega dva – tri dana u strašnoj ratnoj drami…
…Gdje je sada ono dvoje staraca, Muslimana, koji su iza zavjesa gledali na
cijeli svoj svijet : komadić kamenih stepenica, kameni zid pored njih i nekoliko
pijačnih tezgi?
V. Mrkić
Oslobođenje, aprila 1992.
NAMA GA STALNO KROJE : MI GA NOSIMO KAKO NAM GA SKROJE
Historijski gledano nama ga stalno kroje. I mi ga nosimo kako nam ga skroje.

Našu historiju drugi pišu. Mi je živimo i proživljavamo.
Genocidi se događaju nama. Ne njima.
Oni pišu.
Oni snimaju filmove.
Naše filmove snimaju stranci.
Richard Gere. Anglina Jolie. I mi im aplaudiramo. Govorimo kako su napravili
remek – djela. Haman za Oscara. A oni lovu uzimaju.
A šta je sa našim umnim glavama.
Ako se šta napiše – na nož dočekamo.
Ako se šta snimi – isto.
Jad i bijeda.
Čemer.
Gorki pelin.
Tuga.
Naš KRIK se čuo do neba.
I šta još treba da se desi? – Bošnjače ĐE SI?
Kenan Sarač
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA –
ZULFO DURIĆ
Zulfo Durić
Mučen u zloglasnom KP Domu Foča.
Septembra 1992., odveli ga u tunel u Jeleču, sa osmoricom zatvorenika i
minirali ih. Tako su ih ubili…
Ekshumiran, identificiran…
Dženaza je obavljena 25. februara 2017.

U FOČI 1992. POSTOJALA “NAJMANJE DVA ZORANA NIKOLIĆA” –
TVRDIO JE ZORAN NIKOLIĆ
Objavio:Justice Report/Detektor – BIRN BiH 18.07.2014
Zoran Nikolić, koji je bio pripadnik Teritorijalne odbrane (TO), za početak

sukoba, u aprilu 1992, okrivio je fočanske Muslimane. Opisao je kako je u
prvim sukobima poginuo njegov brat koji je bio komandant jedne jedinice TO.
Nikolić je tvrdio da su svi, prije rata pravosnažno osuđeni zatvorenici bili
pušteni iz Kazneno-popravnog doma u Foči, “dan pre izbijanja sukoba”, što je
izazvalo strah lokalnog stanovništva. Kazao je da “ne zna po čijem nalogu” je
to urađeno, ali je sugerisao da su to učinili Muslimani. Prema optužnici protiv
ratnog komandanta Vojske Republike Srpske, Foča je jedna od sedam
bosanskih opština u kojima je progon Muslimana i Hrvata imao razmere
genocida. Upitan da li zna da su vođe srpske TO Gojko Janković i Miodrag
Kunarac u jednoj kući držali porobljene Muslimanke koje su bile izlagane
višestrukom silovanju, Nikolić je odgovorio: “Čuo sam, ali tek poslije rata, da
su Janković i Kunarac držali i silovali žene. Za rijeme rata to nisam čuo ni od
koga”. Podsećajući da su i Janković i Kunarac zbog toga osuđeni na
dugogodišnje zatvorske kazne, zastupnica optužbe je iz presude Tribunala
Kunarcu citirala izjavu žrtve da ju je “dva puta silovao i – Zoran Nikolić”.
Svjedok je prokomentarisao da ne zna za tu tvrdnju te da su u Foči tada
postojala “najmanje dva Zorana Nikolića”. Upitan direktno da li je on
Zoran Nikolić koji je silovao muslimansku ženu, svjedok je odgovorio da nije.
PROTJERANI,PROTJERANI
PROTJERANI
Fočacima
Samo Ćehotina i Drina
sve su znali
moj grade voljeni
ostali smo sve do tog jutra
kad smo
PROTJERANI,PROTJERANI,
mi smo bili
onog časa, onog trena
kad je pokraj nas prošlo
komšijško nam ludilo srpsko
ostali smo prerezanih
grkljana i vena
mi smo bili
onog casa, onog trena
kad je pokraj tebe
i pokraj mene prošlo
kad na tvome minaretu pojavi se
zastava sa lobanjom
tužno tvoje lice,
tužna tvoja sjena
Aladžo ti ljepotice,
mi smo bili
dinamitom rušena si
kamen gori,Ćehotinom val se pjeni
gledali smo sve u sjeni
govorili nismo ništa
jer smo
Zajedno smo grade posli dalje
i ti i ja
kasnim proljećem opijeni
ranim ljetom zaneseni
proveli smo sahate i sahate,
dane, noći,mjesece i godine,
kratka ljeta,duge zime
u izgnanstvu
mi smo bili
sa svog praga,
sa svog topraka
zalud čežnja
duša pati
Ćehotina,Drina,sastavci
Foča, mati
ostadosmo
da čekamo da nam svane
da vratimo se domu svome
nismo nigdje smirni
nit’ dostojnoga življenja
svak’ te tjera
svak te ganja
svak te gaza
svaka šuša te omalovažava
sve dok smo
glas nam drhti
iznenada to se zbilo
niti tebi niti meni grade
nikad tako užasno nije bilo
i dok šutnjom nastavlja se
progon naš
ostajemo mi
grade moj i ti i ja
naša šutnja sve će reći
i Ćehotina nijemo će teći
Drina plahovita tajne kriti će
Fočaci biti će…
(Kenan Sarač 2014)
Zineta Hajrić : Bol kao nekad boli isto i sad
Bol kao nekad boli isto i sad

PAMTIĆU VJEČNO PETNAESTI APRIL
PAMTIĆU TU TAMNU NOĆ
TADA SAM MORALA IZ SVOJE KUĆE
IZ SVOJE FOČE POĆ
GORJELA JE FOČA
GORJELO JE SVE MOJE
LIJEPI GRAD
NESTADE
TE HUČI DRINA
PLAČE ČEHOTINA
EH FOČACI
TEŠKA VAM SUDBINA
Zineta Hajrić
SANJAO SAM NOĆAS
Sanjao sam noćas kuću staru,
Sanjao sam hajat, basamake,
Sanjao sam čardak, kamariju,
Sanjao sam mutvak, špaiz,
Sanjao sam ganjak,
Sanjao sam pendžere,
I duvarove sam sanjao,
Sanjao sam magazu,
Sanjao sam avliju,

I u avliji ružu bijelu, ružu crvenu,
Sokak,
Bašću,
Krušku staru,
Nema više kuće stare,
Hojrati i fakini dohakaše joj,
Najlakše je hojrat i fakin biti sine,
Govorila bi nena, rahmetile,
Insan budi sine…
Kenan Sarač
FOČA 1992. : SODOMA I GOMORA U FOČI
(ISPOVIJESTI SILOVANIH BOŠNJAKINJA)
Posted on April 16, 2017 ·
FOČA 1992. : SODOMA I GOMORA U FOČI (ISPOVIJESTI

SILOVANIH BOŠNJAKINJA)
1
AZRA I LAJLA
Knjiga “Madness Visible: A Memoir of war” (Vidljivo ludilo: Ratni memoari) koju je
napisala Janine di Giovani, ratna novinarka britanskog “Daily telegrapha”.
Ovo je jedna priča koju je ova novinarka napisala o silovanoj ženi iz Foče i njenoj kćerki.
Vozili smo se satima sjeverno od Sarajeva, vrteći se i vraćajuci gore dole po blatnjavim
putevima pokrivenim snijegom, sve dok nismo stigli do ulaza u kamp sa montažnim kućama
smještenim u planinskom selu. Na ogradi je bila bodljikava žica. Kroz kamp je vodila
dugačka cesta i na njoj je bila gomila djece koja su očito krenula u školu. Jedno od njih na
sebi je imalo ružičaste pantalone čije su nogavice bile utrpane u čizme koje su dosezale do
koljena. Kosa joj je bila skupljena u rep, povezana plavom trakom. Bila je bez sumnje lijepa.
Imala je grudvu snijega i pomalo se ukočila kad smo joj prišli. Bila je to Lajla.
2
SODOMA I GOMORA U FOČI
“Stanite. To je ona!”, povikala je Meliha, žena iz Asocijacije bivših zatočenica logora BiH.
Skočila je iz auta u snijeg i posegnula za djetetom. Lajla se stidljivo primakla. “Oh, Lajla”,
kazala je Meliha grleči dijete. “Lajla, ovo je Dženana”. Iskoristila je bosansku verziju mog
imena kako bi me predstavila i dijete me počelo gledati s pažnjom. “Ona je došla ovdje kako
bi vidjela tvoju majku”. Lajla izgleda starije od svojih osam godina. Gledam u nju. Kako je
moguće da tako lijepo dijete može biti rođeno iz tako surovog nasilja? Silovali su njenu
majku. Ponovo, i ponovo, i ponovo, toliko mnogo puta da se ona ne može sjetiti ko bi od tih
muškaraca mogao biti Lajlin otac. Nakon nekog vremena, svi izgledaju isto, imaju isti
odvratan smrad – izgleda da se nikad ne peru – i piju, sve što rade jeste da piju šljivovicu.
Nakon nekog vremena, Azra je pokušala da ne misli o tome šta joj rade. U nekim noćima, bilo
ih je petorica, šestorica ili više, jedan za drugim. Azru su odveli iz njene kuće u Foči i doveli
je u zgradu. U Foči, Srbi su brzo ustanovili mjesta na kojima bi muslimanske žene mogle biti
dostupne njihovim vojnicima. Neke su žene odvođene na mjesta na kojima su se vojnici, koji
su bili po petnaest dana na dužnosti, “zadovoljavali” prije odlaska na front. Sve dok su bili u
Foči, trebali su žene. Muslimanske žene su smatrali životinjama. Nije im smetalo da ih bacaju
u zgrade, siluju, tuku ili more glađu. Neke su žene odvođene u salu Partizan.
3
4
Bilo je to mjesto na koje su doveli Azru. Sjeća se da je u sali bilo djevojaka ne starijih od 11
godina. Pokušavala je da ne gleda i da ostane mirna. No, smjestili su je u sobu punu krvavih
madraca i nakon toga su, veoma brzo, stigli muškarci. Unutar sebe je umrla, a kada je shvatila
da je trudna, željela je da je mrtva, da se ubije. No nadzirali su ih cijelo vrijeme. “Idemo sada
napraviti dobrog malog srpskog vojnika”, kazivali su joj vičući na nju tokom silovanja. Nakon
nekog vremena, Azra više nije marila ko je otac djeteta. Bilo je to njeno dijete i na njoj je bilo
da ga zaštiti. Nadala se i molila za to više no išta, da njena ljupka kćerka nikada u životu ne
doživi majčinu sudbinu. Sačuvala je svoju kćerku. Većina ostalih žena koje su na isti način
ostale trudne, na stotine dječaka i curica rodile su muslimanke širom Bosne nakon silovanja,
svoju su djecu odlučile odbaciti. Odlazila sam, tokom rata, da ih vidim. Postojalo je malo
sirotište u Sarajevu, na Bjelavama. Djeca rođena nakon silovanja držana su u sobama,
odvajana od ostalih dječaka i djevojčica. Bila je to strašna stigma, mjesto na koje su morali
doći. Nakon što bih okončala svoj posao, išla sam tamo i grlila ih.
5
SAN O TELEVIZORU
Sada, u rano proljeće 2001. godine donijela sam nešto stvari Azri, koja je živjela od ničega.
Imala je samo ono što bi joj poklonile humanitarne organizacije ili malo novca koji bi dobila
od asocijacije čiji je budžet ionako minoran. Naselje u kojem Lajla živi sa svojom majkom je
jednospratna zgrada, hladna, sa zajedničkim kupatilom na kraju hodnika. Njihova soba ima
mali krevet, nekoliko lutki i zavjesu. U njoj je i maleni sto na kojem je čipka, pokušaj da se
mjesto učini makar malo ljepšim. Nema televizora. “Lajla voli crtane filmove”, kaže nam
Azra tiho. “No, ja joj to ne mogu priuštiti”.
Azra kaže da bi radije umrla nego dopustila da joj kćerka sazna da joj je majka silovana, da je
ostala trudna samo da bi se rasplinuo njen muslimanski gen. “Ne želim da Lajla ikad sazna šta
se desilo”, kaze Azra tresući se. “Čuvaću tu tajnu”. Pali još jednu cigaretu, kašljući. Azra ne
vidja mnogo ljudi. Živi tri sata vožnje daleko od Sarajeva. Otac joj je ubijen u ratu, a sestra i
majka su takođe izbjeglice. Nana i dajdža ubijeni su ispred kuće u Foči, u noći kada su vojnici
došli po nju. Ništa nije, kaže, ostalo iz njene prošlosti.
6
Posljednje sjećanje na normalan život jeste ono kada je otišla kupiti ocu cigarete u junu 1992.
godine. Srpska je vojska ušla u grad i polahko je iskliznula iz kuće. Čula je zvuke pucnjave.
Kada je ugledala stražara, ljubazno je kazala dobro jutro, i tada je shvatila, na svoj užas, da je
stražar njen komšija. Druge su žene dolazile u njenu kuću kako bi se sakrile. Nekoliko dana
kasnije, vojnici, mnogi od njih njene komšije, došli su po žene. Odveli su ih, strpali u kamion,
vrišteći vrijeđjajući njihovu religiju. Neke od djevojaka bile su tako mlade. Azra je bila
prestravljena, ali one mlađe su bile izbezumljene. Kada prica o tome, kašlje još više. Lice joj
se grči. Ponekada Azra ode u Zenicu da posjeti rođake. Ali nikada više neće otići natrag u
Foču, koja je danas na granici republike srpske.
Kada je konačno izašla iz kampa za silovanje, otišla je u Tursku uz pomoć humanitarne

organizacije, gdje je Lajla i rođena.
Njeni silovatelji još uvijek žive u Foči. Sjede u kafanama, piju kafu, žene se i rađaju djecu.
“Možete li zamisliti?”, kaže Azra. Žive danas normalnim životima. Mnogi od njih rade u
policiji, gradskoj upravi, osnovnoj školi, mjestu gdje Bošnjaci povratnici šalju svoju djecu.
Sjede mirno i posmatraju svoje žrtve. “Hag ih nikada neće naći”, kazala mi je Azra. No,
nekoliko nedjelja prije no što sam je vidjela, trojica njenih mučitelja – Dragoljub Kunarac,
Radomir Kovač i Zoran Vuković – osuđeni su zbog silovanja, torture i zarobljavanja u Foči.
Bilo je to po prvi put da je silovanje definirano kao zločin protiv čovječnosti i prvi proces na
kojem se sud fokusirao na seksualne zločine. Ti su muškarci dobili 28, 20 i 12 godina
zatvorske kazne. Kada sam joj ovo rekla, Azra je zapalila još jednu cigaretu. Nije ih željela
iza zatvorskih rešetaka. Željela ih je mrtve. “Želim da ih objese na drvetu, toliko su mi boli i
patnje nanijeli. Osim toga”, dodaje, “ima još najmanje pedeset muškaraca iz Foče koji su
uradili isto i oni još uvijek lutaju okolo. Kada bih vidjela bilo koga od njih, znate li šta bih
uradila? Našla bih bilo kakvo oružje i ubila ga!”.
7
MAJKA SVOJOJ MAMI
Postoji još razloga zbog kojih Azra ne može natrag kući, no ona ne želi da govori o njima. Za
muslimane, biti silovan je tako strašna tvar, da većina žena koje su mjesecima držane u
logorima i u njima konstantno silovane nikada ustvari nisu svojim muževima ili porodicama,
pričale o tome. Većina od njih je dala nekome svoju djecu. “Vjeruju kako će zaboraviti noćnu
moru ako ne pričaju o tome”, kaže mi Meliha tiho u automobilu tokom povratka. “No sve im
se vraća, minute kada su ostale trudne i dani u kojima su rađale. Ne možete pobjeći od
sjećanja, kako god da su ona loša.”
Sjećam se, kada sam prvi put vidjela bebu rođenu nakon silovanja, Francuza koji je došao
kako bi usvojio jedno takvo dijete i prokrijumčario ga preko srpskih barikada. To dijete, kao i
Lajla, danas ima deset godina. Odrasta u Francuskoj. Nikada vjerovatno neće znati svoje
korijene i nikada neće saznati kako je stiglo na ovaj svijet. Brojka koja tačno govori o tome
koliko je djece rođeno nakon silovanja je nejasna.
Azra kaže: “Rat je okončan, no bol nije”. Trese se dok pali šibicu. Trese se kada mirno sjedi
na malom krevetu, u maloj sobi u kojoj živi sa Lajlom. Trese se dok jede picu u restoranu u
koji smo je odveli kasnije tog dana. Kada kopa po kutiji sa lijekovima od kojih živi, njene se
ruke tresu tako jako da sam se morala dobro potruditi kako bih pročitala naziv lijeka. Ima
dana sa kojima se jednostavno teško suočiti. Ima strašne noćne more. Sanja o sobi u kojoj je
bila zatočena i gotovo da sve može čuti. Vriske i krikove drugih žena. Može namirisati krv.
Može tačno vidjeti svako lice. “Vidim njihove slike”. Noći su najgore. Dobija napade panike
od noćnih mora i tada se znoji. Leži tamo razmišljajući: “Ko će se brinuti o mojoj kćerci ako
ja umrem?”. Kao rezultat svega toga, Lajla je ustvari majka. Po noći, čuje majku kako plače i
onda joj dolazi u krevet kako bi je utješila. Masira majčin vrat. Donosi joj peškir kako bi joj
obrisala znoj. Radi sve ovo i uz sve to ima najbolje ocjene u svom razredu. “Ona je tako dobra
djevojčica”, kaže Azra, dodajući da je ono što je čini najtužnijom to što joj ne može kupiti
odjeću, ili je smjestiti u pravi, lijepo namješten stan. Više od svega, Lajla želi televizor. To
boli Azru. “Voljela bih razmišljati o boljoj budućnosti”, kaže Azra. “Ali kakva je budućnost
ako ja svojoj kćerci ne mogu kupiti televizor?”. Pokupili smo Lajlu iz škole i odveli je na
ručak u italijanski restoran, koji izgleda kao da je s druge planete u ovom zabačenom,
snijegom okovanom gradu. Azra naručuje nešto, no stalno puši umjesto da jede. Bolesno je
mršava i njena koža je blijeda od anemičnosti. “To je zbog stomaka”, kaže. “Uništen je zbog
uzimanja tableta na prazan stomak. Nisam mnogo gladna”. Smije se i kaže kako su kafa i
cigarete njena medicina. Azra ne radi, također. U posljednjih deset godina, otkako je zatočena
u logoru, selila se iz jednog izbjegličkog kampa u drugi. Ovdje je već trinaest mjeseci.
Komšije su uredu, kaže, ali ih ne želi zvati prijateljima. “Samo smo Lajla i ja”, pojašnjava.
Lajla jede picu, koja je plastičnog ukusa i priča i priča. O školi, o lutkama koje voli, o
televizoru. Ne liči mnogo na svoju majku, iako je teško zamisliti kako je njena majka, koja je
danas u svojim srednjim tridesetima, izgledala prije no što je potonula u pakao. “Stvarno
želim televizor”, kaže mi, jedući picu i baratajući nespretno sa viljuškom i nožem. “Zbog
8
crtanih filmova”. Pitam je zbog čega crtani filmovi. Gleda me nijemo. Njene oči imaju boju
gorke kafe. A onda se počinje pomalo smijati. “Zato”, kaže Lajla glasom odraslog čovjeka,
“jer to nije stvaran svijet”.
Knjiga “Madness Visible: A Memoir of war” (Vidljivo ludilo: Ratni memoari) koju je
napisala Janine di Giovani, ratna novinarka britanskog “Daily telegrapha”.
FOČA 1992. : MOLILA SAM IH DA ME UBIJU…(SVJEDOČENJA DA

SE GENOCID U FOČI NE ZABORAVI!!!)
9
ISPOVIJESTI SILOVANIH BOŠNJAKINJA. NE ZABORAVI, NE OPROSTI!
– iz knjige “Molila sam ih da me ubiju: Zločin nad ženom Bosne i Hercegovine”, Knjiga prva,
Savez logoraša Bosne i Hercegovine. Centar za istraživanje zločina, 1999.,stranica 484,
ilustrovana.
SVJEDOČENJE PRVO : Gdje ćeš me ovako staru,majka ti mogu biti…

Zločinci Predrag – Pedo Trivun i Goran Mitrašinović u akciji…
10
11
12
13
SVJEDOČENJE DRUGO : ISTINA SE NEĆE I NE MOŽE SAKRITI…
Gledala sam lično kada su zapalili kuću Sulje Šore, u kojoj je bilo 12 osoba.Tu je zapaljena i
Munira Ramović koja je bila trudna…
14
15
16
17
18
19
20
21
22
SVJEDOČENJE TREĆE : “PAĆENICI” – SAMO VI IDITE ODAVDE I NIKADA SE
OVAMO NEMOJTE VRATITI…
Izabirali su nas upirući u nas prstom : Ti,ti,ti…
23
24
25
26
27
SVJEDOČENJE ČETVRTO : MOLILA IH JE DA JE UBIJU…
Semka je vrištala i molila ih da je ubiju, da joj prekrate muke, da je ne obečaste. Potom smo
28
čuli lupu u baraci, pa dva pucnja. Onda su Semku iznijeli mrtvu i bacili joj tijelo u obližnji
šumarak…
29
30
31
32
33
– iz knjige “Molila sam ih da me ubiju: Zločin nad ženom Bosne i Hercegovine”, Knjiga prva,
Savez logoraša Bosne i Hercegovine. Centar za istraživanje zločina, 1999.,stranica 484,
ilustrovana.
34
35
Enisa Salčinović je Fočanka koja se sjeća, i nakon 25 godina, prve ispaljene granate koja je
pala u Foči. Živjela je u porodičnoj kući u fočanskom naselju Aladža. Radila je u lokalnoj
bolnici. Prisjeća se da je tog kobnog 7. aprila 1992. godine pozvana da dođe na posao, jer je,
kako kaže, u gradu nastao haos.
-Vratila sam se s posla oko pola jedan. Izašla sam ranije jer sam vidjela da situacija na poslu
nije dobra. Kada sam došla kući, zatekla sam dvije porodice iz komšiluka koje su došle jer je
naš podrum bio dobro ukopan u zemlju. Sjećam se dobro prve granate koja je pala u 17:25
sati. Tada nas je u podrumu bilo osamnaestero. Prva granata je pala na srednjoškolski centar.
Treća granata je pala u naše dvorište – prisjeća se Enisa uz duboke uzdahe.
36
U ranu zoru 8. aprila Enisa je ponovo otišla u bolnicu, u nadi da će u njoj naći sigurno utočište
za svoju porodicu. Međutim, poslije se ispostavilo da u Foči više nije bilo sigurnog mjesta za
Bošnjake.
-Kada je Foča pala, 18. aprila, suprug je pokušao da ide iz Foče u Goražde. Uhvatili su ga
pred bolnicom kada je krenuo, misleći, putem spasa. Nisu tada samo njega zatvorili, nego sve
muškarce koji su bili u bolnici, a nisu bili Srbi. Sve su ih odveli u Kazneno-popravni dom
(KPD) Foča. Jedino su tada bili pošteđeni, svih tih golgota, tadašnji direktor bolnice Reuf
Tafro i rahmetli Fadil Kučuk – priča Enisa, drhtavim glasom, jer u nastavku njene priče
saznajemo najstrašnije golgote koje je prošla u Foči te 1992. godine.
-Otišla sam 14. maja da posjetim supruga u zatvoru. Tada sam vidjela doslovno pola čovjeka,
čije je lice bilo sive boje. Nisam mogla vjerovati da je to on. Tada smo razgovarali doslovno
pet minuta, a njegove zadnje riječi bile su: Bježi, Enisa, iz ovoga grada i ne osvrći se ni na
koga – prisjeća se Salčinović, čije svjedočenje prekida snažan plač.
Dani pakla su se nastavili. Enisa je ubrzo prebačena u logor u sportskoj dvorani „Partizan“ u
Foči.
-Zatočena sam krajem jula u „Partizanu“. Tu nisam dugo ostala. Goru sam torturu i silovanje
proživjela u stanu svoga oca, u koji sam se preselila izlaskom iz bolnice. Tamo su me zatočili
Bijeli orlovi. Bila sam žrtva silovanja. O onome što sam vidjela u logoru „Partizan“ ne mogu
ni da pričam. Tu su majke gledale kako im siluju kćerke, a nisu imale moć da to zaustave –
priča nam Enisa ne krijući suze i bol koju i dan-danas nosi sa sobom.
Zločinac koji je njoj najviše boli nanio bio je radni kolega njenog supruga. Nikada nije
doveden pred lice pravde, a Enisa smatra da nikada i neće. Upoznala je Tužilaštvo BiH i
navela njegovo ime, ali pravda ga nikada nije stigla.
Ova dama, koja danas ponosno korača, ne želi da šuti o onome što je preživjela. Jednom
prilikom je rekla kako bi voljela da sunce nikada ne zađe, jer kada se smrkne, i njene misli su
jednake noćnoj tami.
-Sada bih voljela da dan traje 22 sata, a ona ostala dva sata bih spavala, jer toliko moji snovi
traju. Nikada, ali nikada, nijedna žena koja je prošla najgore zlo u ratu neće moći spavati, niti
o lijepim stvarima razmišljati. Ne samo žene koje su iz Foče, to se dešavalo ženama iz
Rogatice, Višegrada… – priča Enisa, koja je iz Foče izašla 13. augusta 1992. godine. Iz
„Partizana“ ju je izveo bivši radni kolega iz bolnice.
-Prepoznao me u logoru. Izveo me iz grupe žena i naredio da izađem s njim. Izveo me je

izvan dvorane, u neki sokak, a onda mi je rekao: Ja ti više ne mogu pomoći. Vratila sam se u
stan svoga oca, odakle sam, nekoliko dana kasnije, uspjela pobjeći na slobodnu teritoriju –
ispričala je Enisa.
Enisa se od mnogih drugih razlikuje jer glasno govori o onome što joj se desilo. Kako kaže,
nema čega da se stidi. Trebaju se stidjeti samo oni koji su to počinili.
-Podstaklo me je mnogo stvari da govorim javno o ovome, a najviše negiranje Republike

Srpske i Srbije svega onoga što se nama desilo. Kako da ne progovorim kada neki negiraju
postojanje logora i silovanje žena. Neki tvrde kako smo se same ubijale, silovale… Kako
neko može biti toliko bezobrazan. Ja hoću u lice da kažem i evo, stala sam da im kažem da ne
govore istinu, da su bezobrazni. Dovoljno su nas potcjenjivali, pljuvali nas i oni nisu
37
jednostavno željeli da budemo žene, majke… Njihova želja je bila da budemo ništa. Ja nisam
mogla da šutim i da sjedim skrštenih ruku i da gledam taj bezobrazluk koji su oni sve vrijeme
isticali – poručuje Enisa, žena koja je poslala jasnu poruku svim žrtvama koje se danas stide i
šute o zločinama koje su preživjeli.
-Treba u životu dići glavu i glas. Reći istinu i služiti se njom. Jer istina uvijek pobijedi i ona
ispliva. Istina će donijeti mir u naše duše i u našoj zemlji.
_____
L
OGOR Partizan
Tokom posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini procjenjuje se da je silovano između 20.000 i

50.000 žena. Dvadeset godina nakon tih zločina u BiH još uvijek ne postoji registar o
prezicnom broju žrtava, a samo nešto više od 700 žena ostvarilo je status civilne žrtve rate.
Država ne poduzima gotovo nikakve mjere kako bi žrtvama olakšala suočavanje sa

posljedicama zlostavljanja. Pomoć im pruža tek nekoliko nevladnih organizacija. Jedna od
njih je Medica Zenica, koja je ovih dana obilježila dva desteljeća postojanja. Tim povodom u
Zenici je održana konferencija pod nazivom „Djelujući ka dostojanstvu – 20 godina borbe za
dostojanstvo onih koji su preživjeli ratna silovanja“.
Tisuće žena koje su silovane u Bosni i Hercegovini i danas čekaju kažnjavanje počinitelja tih
zločina. Neka od njih počele se i javno govoriti o tome što im se dogodilo početkom
devedesetih godina. Svoju priču bosanskohercegovačkim medijima, prije godinu dana,
ispričala je 59-ogodišnja Enisa Salčinović iz Foče. Silovana je 1992. godine u fočanskom
logoru Partizan:
38
„Zamislite kad u Partizanu ne čuje se ni plač djece. Zamislite kako izgleda kad dušmanin
siluje pred majkom kćerku, a vi to morate stojeći da gledate i ne možete da joj pomognete.“
Enisa danas živi u Sarajevu. U rodni grad se ne želi vratiti:
„Ja sam kroz moju priču i kroz moje svjedočenje željela da zločinci budu kažnjeni, da se
prepoznaju, da makar ne mogu mirno spavati – jer ja ne mogu mirno da spavam, pa želim ni
oni da mirno ne spavaju.“
_____
Koncentracioni logori u Foči
Sarajevo, 20 years on
The Telegraph, 08 Apr 2012
By Kim Willsher
For the first time in two decades, our award-winning reporter returns to the Bosnian city – and
hears how the pain of a brutal conflict still remains.
Enisa Salcinovic is telling a story. It is one she has told many times before, but her hands are
shaking and tears roll down her cheeks as if it happened yesterday. It is a story of war, of
killings and rape, of hatred and despair; of the evil people can do to fellow human beings. It is
a story of Bosnia.
This weekend, the Bosnian capital of Sarajevo is marking the 20th anniversary of the start of
the 44-month siege that came to symbolise the most bloody conflict in Europe since the
Second World War. It was sparked by the disintegration of what was Yugoslavia. By the time
39
it ended in an uneasy truce in 1995, it had claimed an estimated 100,000 lives and left around
2.2 million people dispossessed.
Today, 17 years after the shelling and sniping stopped, the pain has continued for women like
Enisa. “It doesn’t go away, however many times I tell my story,” she says, weeping in a café
near her home in the Dobrinja district of Sarajevo. “Even now I find myself thinking, how
could it have happened? How could such hatred, such violence have risen up to consume us
all?”
In April 1992, Enisa, a hospital administrator, her electrician husband Nusret and their two
young daughters were living in Foca, a river valley town in eastern Bosnia. One day, without
warning, local Bosnian Serbs began rounding up thousands of Muslim and Croat civilians, as
they were to do across the country. Much later, it would be given a name: “ethnic cleansing”.
Nusret was among those taken away. A few days later, Enisa was visited by one of his
colleagues. The man, a Bosnian Serb, had not come to commiserate. Instead he raped her. He
then told the terrified woman he would be back in a few days and warned her not to leave
home or he would hunt her down and kill her.
Over the next few months, the man repeatedly raped her in the family home, often with her
children and elderly parents in the next room. In August, Foca’s Muslims were told to leave.
Enisa never saw Nusret again. Later, she learnt he had been shot by his captors and his body
dumped in the Drina river. “He was on a bus being moved somewhere. They stopped by a
bridge and took off 24 men, one of them my husband. He knew he was going to die. He told a
relative, ‘Give my wife and my children a kiss from me,’” says Enisa, now 58. “The river
rose, the river fell. We never found him.”
At the start of 1992, Sarajevo was a cosmopolitan, cultured and ethnically diverse city, home
to around 400,000 people. In April that year, Bosnian Serb forces – led by Radovan Karadzic
– took to the hills surrounding the capital and cut it off from the world for three times longer
than the siege of Stalingrad.
From vantage points overlooking the city, the Bosnian Serbs attempted to pound Sarajevo into
submission with mortars and shells. The average number of shells launched daily on the
mainly civilian population was 329. On the worst day – July 22 1993– 3,777 fell.
Crowds foraging the almost-bare market stalls for food, or queuing at water standpipes, were
easy targets. A football match was hit, killing 15; a water queue hit, killing 12; and at Markale
marketplace in February 1994, a shell killed 68 civilians.
Snipers, who could pick off a child walking hand-in-hand with his grandfather at 500 metres –
and did – terrorised the local population. Death came in many guises. The sub-zero winter
temperatures took their toll on a weakened population without water, electricity and little, if
any, food. Desperate Sarajevans cut down almost every tree in the city and dug up bushes to
burn to stave off the cold. When there was no plant life left, they burnt their books and their
furniture.
Hardly a family emerged from the war unscathed. In a small park by the main road running
through Sarajevo, there is a memorial to the children who were killed. Name after name is
engraved on seven turning cylinders: Aldin Sipovic 1992-1993; Mirza Parla 1983-1993;
Damir Mekic 1988-1992… the list goes on. In the spring sunshine, an elderly woman
approaches the monument, kisses her middle and index fingers and touches the cylinder. As
she stands, head bowed, the sound of the water in the fountain seems to drown out the traffic.
In 1992, Marina Emersic, then 31, and her sister Mirna, 23, lived in a tower block just 100
yards from the front line. At the entrance to their estate in 1992 someone had written,
“Welcome to hell”. That year, they invited me to stay with them, offering a mattress in the
hallway. “It’s the safest place,” they assured me. The term “safest” was relative: the inside
walls of the flat were peppered with holes where shrapnel from the shells crashing down
40
outside had passed straight through, and sometimes out the other side of, the building.
Every day Marina braved what became known as “snipers’ alley” to reach her office in the
accounts department at the Holiday Inn, home to visiting journalists. In the beginning
everyone ran. Towards the end, weary and despairing at what had become a living death,
Sarajevans would walk, leaving their fate to chance and the mood of the Bosnian Serbs that
day.
“I try to think of happier times, the things we laughed about, and not the bad days,” says
Marina, who still lives in the same flat and shared a lunch with me last week. “But even today
when I see a table full of food, I thank God there is something to eat.”
It took her sister Mirna, who now lives in Germany, years to get over the trauma and guilt of
seeing her father injured by a shell that fell just feet from the apartment, and being so
paralysed with fear that she was unable to run for help. “I will never forget that. Never,” she
says. “He was lying there bleeding and I could not move.”
During the siege, everyday items – soap, toothpaste, cosmetics – became luxuries. For Mirna,
pizza and sweets were the stuff of dreams. During one visit, I brought Marina and Mirna some
chocolate. Later, I discovered they had argued all the way home about whether to eat it en
route or save it to share with family and neighbours. “But what if we are shot and killed on
the way home? Then we will never have tasted the chocolate,” argued Mirna.
When the war ended in 1995, Bosnia was divided into three areas representing the country’s
warring factions: the Bosniaks, the Croats and the Serbs. Today, representatives of all three
have a say in running the country. Since they mostly disagree, the result is often paralysis.
Yet there is a glimmer of hope in the absence, on the surface at least, of outright hostility
between the previously warring factions. Some complain of discrimination against the now-
minority Bosnian Serbs and Bosnian Croats, but no one I spoke to was anything other than
conciliatory. There is anger and frustration – particularly at the rampant unemployment – and
accusations of official corruption, but no hatred; at least none that is openly expressed. It is as
if everyone is aware where hatred took them to 20 years ago.
Few of the Serbs who fled Sarajevo, crossing to the side of the besiegers, have returned, and
for those like Maja Kraljavca, 34, who lost their homes, there has been little closure. In a
shanty settlement in Lukavica, an area of what used to be known as Serb Sarajevo, Maja and
her two children, Radomir, five, and Elena, 12, live in a tin-roofed former army barracks.
Maja was 14 when the war broke out and her parents fled their home. The family, like around
100,000 others displaced by the war, has been waiting to be rehoused ever since.
“What kind of a life is this for my children? Before the war, when I was at school, we were all
together – Serbs, Muslims, Croats – and nobody cared who was who. Now look what they
have done. I am a Bosnian Serb, but I hate them for what they did. I have never had a normal
adult life. That is all I want.”
In Sarajevo, the rare signs of reconciliation between the communities are hindered by high
unemployment and poverty. There was widespread astonishment last week when soldiers
from both sides, many of whom had been trying to kill each other 20 years ago, gathered in
Sarajevo to complain about having their pensions cut. “It was nothing personal, even then, it
was political,” said one Bosnian Serb, in army fatigues. “Now we are all poor and all in the
same boat.”
On Friday, in a moving tribute, 11,541 empty chairs were laid out in the centre of Sarajevo to
symbolise the dead and the missing. In the middle were row upon row of smaller chairs, some
decorated with flowers, soft toys or messages, to commemorate the lost children.
For Enisa Salcinovic, her story and the story of Bosnia has to be told, and retold, no matter
how painful. It is the only way to ensure the slaughter and suffering were not in vain.
“Even now I cannot understand how people we lived with all our lives, our neighbours, turned
on us and wanted to make us disappear,” she says. “All we can do is educate our children to
41
make sure they never have to go through what we did. But I still lie awake at night thinking,
how did this happen? Where did this hatred come from?”
Kim Willsher / The Telegraph, 08 Apr 2012

_____
Zvuk sirene probudio je Fočake u ranu zoru 7. aprila 1992. godine. Ubrzo se proširila vijest da
su Arkanovi tigrovi, paramilitarna jedinica koju je predvodio zločinac Željko Ražnjatović
Arkan, napala je policijsku stanicu. Sirena za uzbunu značila je i početak pokolja, ubistava,
silovanja i progona Bošnjaka iz tog dijela Bosne i Hercegovine.
Foču su tog dana tukli pješadijom i teškom artiljerijom postavljenom na brdima iznad grada.
Prve mete su bila naselja u kojima su živjeli Bošnjaci, i to prije svih Donje Polje, Aladža i
Čohodor Mahala. U to vrijeme se pokušalo zaustaviti divljačko ponašanje paravojnih snaga.
U strašnim zločinima koji su počinjeni u ovome gradu na Drini i Ćehotini ubijeno je 3.000
građana, Bošnjaka. 1.000 ljudi se još vode kao nestali, iako je jasna njihova sudbina nakon 25
godina.
Za zločine počinjene u Foči izrečeno je svega osam zatvorskih kazni. Na najdužu kaznu
zatvora osuđen je Gojko Janković, 34 godine, zatim Dragoljub Kunarac na 28, presuđeno je i
Neđi Samardžiću na 24 godine zatvora, te Radomiru Kovaču na 20 godina kao i Radovanu
Stankoviću.Nešto manje kazne, po 12 godina, dobili su Zoran Vuković i Milorad Krnojelac, a
Dragan Zelenović je prizano krivicu i osuđen je na 15 godina zatvora.
42
_____
Enisa je član SULKS – Savez Udruženja Logoraša Kanton Sarajevo.

Sekcija Žena logorašica koja djeluje unutar Saveza logoraša kantona Sarajevo je nevladina
asocijacija koja okuplja žene koje su zbog agresije na BiH bile prisilno odvedene i internirane
u logore. Sekcija broji oko 1000 članica od čega je oko 60% sa prostora Istočne Bosne: Foča,
Rogatica, Rudo, Višegrad, Čajniče a oko 40% sa područja Kantona Sarajevo. Nažalost većina
njih je prošla najgore moguće torture psihofizičkog i seksualnog zlostavljanja i silovanja, što
je ostavilo trajan pečat na njihovu mentalnu i fizičku konstituciju. Nijedna žrtva nije ostala
bez posljedica:te posljedice uključuju sniženi samopouzdanje, sniženo samopšoštovanje,
anksioznost, depresiju, noćne more, stid, krivnju, oslabljen identitet žrtve.Nailazimo na osobe
izmjenjene personalnosti, koja sebe doživljava trajno izmjenjenom,oslabljenom i slabe su
nade da će ikada više moći funkcionirati u skladu sa svojim spolom i svojom ulogom u
familiji i društvu.
_____
agencije/internet
vidjeti još:

https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/01/enisa-salcinovic-prezivjela-zrtva-logora-
partizan-u-foci-foto-i-video/
Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči (VIDEO)
43
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/02/focastradanje-familije-salcinovic-iz-aladze-
foto/
Enisa Salčinović, preživjela žrtva logora “Partizan” u Foči
44
FOČA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU

JOŠ ŽIVI…
Čula sam lično kad je naredbu dao Z., vojvoda iz Miljevine. Prvo je rekao: “Na stranu žene i
djeca, na stranu muškarci”. Kada smo bili odvojeni na tri metra, rekao je: “Ubijajte
muškarce”. Utom je zapucalo, mi smo pomagale, vidjela sam kako muškarci pogođeni padaju,
a onda su nas potjerali u neke barake radilišta hidrocentrale Buk Bijela. Tu su nas poredali da
nas pobiju na jednu obalu Drine, a S. je zavikao: “Nemojte žene i djecu, nisu krivi”. Onda su
nas počeli voditi u barake i odmah sve redom žene i djecu žensku – djevojčice, silovati.
Najmlađe su bile E. stara 15 godina, D. stara 16 godina, D. stara 15 godina, S. stara 22
godine, Z. stara 22 godine. Ostalo su bile udate žene.
Četnički teror u Foči po svojim zvjerstvima nadmašio je najbolesniju ljudsku maštu. Naročito
kad je riječ o masovim silovanjima u posebnim logorima gdje su se nad ženama i djecom
iživljavale bradate i pijane srpske patriote.
45
O tome šta se po Foči dešavalo, jedna od žrtava svjedočila je nekoliko godina docnije: „Osmi
dan su nas odveli u “Partizan” kamionom. Tu sam bila nešto više od mjesec dana. Svako veče
su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 žena, djece i staraca. Više puta je bilo da nas
po tri-četiri žene izvedu, i u istoj prostoriji siluju i to po njih više, po 20-30 ih je znalo biti.
Tako je bilo sve vrijeme, svako veče su nas odvodili na silovanje i više njih bi silovali istu
ženu ili djevojku…“
46
ISPOVJEST (1): U logoru za žene “Partizan”, u Foči, bila sam zatočena od jula do avgusta
1992. godine. U julu 1992. godine u pet sati ujutro četnici su napali naše selo oko desetak
kilometara daleko od Foče. Vidjela sam da je bilo punih pet autobusa četnika, svi u šarenim
odijelima, neki sa pokrivenim licima, neki sa maskama, samo se oči vide, a drugi sa crnim
trakama preko čela, neki sa rukavicama bez prstiju, neki sa bijelim, a neki sa crvenim
trakama. Opkolili su selo, pucnjava je počela sa svih strana. Dok smo bježali, već je troje,
četvero kod bajti bilo mrtvo, I. Č. star oko 40 godina, S. K. star oko 37-38 godina, F. O. stara
oko 24 godine, nosila je na leđima dijete od dve godine (dijete je ranjeno). Bilo je još puno
ranjenih.
Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza. Moj muž i naš sin od deset godina ostali su u
šumi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena. Tu su nas odmah počeli tući i maltretirati i ubili
su devet ljudi (sve civili). Ubistvo su izvršili tako što su iz grupe nas žene i djecu odvojili na
jednu livadu, a muškarce sve na drugu stranu. Poredali su ih u stroj i iz blizine od oko dve
metra pucali u njih. To je bila velika grupa četnika, ispred koje je njih desetak u streljačkom
stroju pucalo na muškarce i tako ih pobili.
47
Mene je tu u baraci silovao neki Crnogorac prilikom kobajagi ispitivanja. Također su u baraci
silovali još sedam žena. Tog istog jula 1992 godine navečer su nas potrpali i doveli u SŠC u
Aladži. To je škola i ja sam sa još oko 50, sve žena i djece, bila u učionici na II spratu od
stubišta prva vrata lijevo. Meni je T. oduzeo minđuše, udarajući me nogom. To isto veče
počela su i masovna silovanja. To je trajalo od prvog dana do zanjeg dana, svako veče.
Dolazile su u noći grupe četnika i odvodili po tri, četri, po dvije, kako kad, nekad dignu sve. U
kombi nas potrpaju kao ovce i vode po kućama, stanovima, izgorjelim kućama i tu vrše
silovanje, maltretiranja, tuku nas.
Jedno veče su me silovali dok sam znala brojati, njih 10, a poslije sam se onesvijestila i u
polubunilu sam osjećala da me fizički zlostavljaju i siluju, polijevali su me vodom i rakijom.
To veče, iz sale Partizan odveo me je Dragoljub Kunarac Žaga u neku izgorjelu kuću pod
Musalom i on me je prvi silovao pred njih oko 15 srpskih vojnika. Kad je završio rekao je Z.:
“Ajde, šta ti čekaš?”. Tako je bila redaljka i ja sam brojala do njih 10, a poslije sam se
onesvijestila. Svi su me udarali puškom, a najviše Dragoljub Kunarac, govorio mi je da ću
rađati Srbe, da neću više rađati Muslimane.
48
Osmi dan su nas odveli u “Partizan” kamionom. Tu sam bila nešto više od mjesec dana.
Svako veče su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 žena, djece i staraca. Više puta je
bilo da nas po tri-četiri žene izvedu, i u istoj prostoriji siluju i to po njih više, po 20-30 ih je
znalo biti. Tako je bilo sve vrijeme, svako veče su nas odvodili na silovanje i više njih bi
silovali istu ženu ili djevojku. U „Partizanu“ su silovane: M., B., D., sestra joj E. (16 godina),
S. S., Z. Z., a H. H. (staru 47 godina) silovali su nasred sale “Partizan” pred svima i to kada su
nas mlađe odveli, a nju našli među ostalim u sali. Rekli su: “Neka i ona zna na leđima ležat”.
To je bila grupa od šest četnika, dva su se na njoj izmjenjivala. Djeca i starci su gledali kako
je plakala i otimala se. Vidjela je i moja kći, koja je tu bila, a mene su odveli na silovanje. Sve
ovo vrijeme dvoje djece bilo je sa mnom u logoru i vidjeli su šta se radi. Nekada su me vraćali
sa silovanja ujutro, nekada u podne svu pretučenu, crnu, da me nisu prepoznale žene na
vratima. Djeca su plakala, pomagala, poslije su i djecu fizički maltretirali, a među njima i mog
sina.
Tako su i kćerku u avgustu 1992. godine odveli kod SUP-a u neku kuću. Bilo ih je četiri-pet.
Kada su mene vratili sa silovanja, zapomagala sam gdje mi je dijete. Tada mi je čuvar logora
– komšija pomogao i spasio je. Nakon pola sata su je vratili. Pričala mi je da su htjeli silovati,
ali H. ju je uspio spasiti.
Nas devet, kada smo došle u Novi Pazar, odmah smo otišle doktoru i trudne su bile: G. G., Z.,
P. P., B. B., Č. Č., A. A. i sve su u Novom Pazaru očišćene kod privatnog ljekara. Ja nisam
bila trudna, ali sam teško oštećenog zdravlja. (Izvod iz izjave broj 10824/96 – Foča).
49
ISPOVJEST (2): Prema saznanjima Dž., tokom jula mjeseca 1992, u zgradu gdje je
nastanjena, u više navrata su dolazili predstavnici SJB Foča i odvodili njenog muža i komšiju
radi zakopavanja ubijenih Bošnjaka muslimana po okolnim mjestima. Zakopavanje ubijenih
Fočaka vršena su u naselju Šukovac, Patkovina i u Tekiji. U Šukovcu su zakopali jedan leš
nekakvog mještanina sela Điđevo, u Tekiji leš jedne žene, a u Patkovini dva leša, jedan starije
žene i jedne maloljetne djevojčice, koje su poginule u jednom kombiju, koji je iz Điđeva za
50
Goražde vozio nekoliko žena i djece. Tom prilikom ranjeno je još četvoro djece, a vozač
odvezen u bolnicu i na putu do nje preminuo. Na ovaj kombi pucali su pripadnici “Srpske
vojske” i četnici, drugi detalji u vezi sa ovim još nisu poznati.
Juna 1992. godine oko 21. 30 kod Dž. u stan je došao Janko Janjić Tuta sa još dva nepoznata
četnika od kojih je jedan vjerovatno iz Foče, jer ga je vidjela na dan polaska za Skoplje u
automobilu zajedno sa Janjićem. U njen stan su upali nakon što su još nekoliko stanova
nasilno otvorili. Odmah po razbijanju vrata na njenom stanu, upali su u sobu i jedan četnik,
inače Janjićev vozač naslanja pištolj na sljepočnicu Dž, a Janjić i drugi drže njenog muža A.
na nišanu automatskih pušaka. Njihov mali četverogodišnji sin spavao je na podu. Pitali su A.
kako se zove i nakon što im je odgovorio, naredili su mu da izađe iz stana. Dok su A. izvodili,
Janjićev vozač je pitao Dž. da li se plaši. Nakon par minuta začula se rafalna paljba.
Oko 22 sata T. i četnik sa kojim je zajedno ubio A., vraćaju se u stan i naređuju Dž. da se
skine, na šta je ona počela plakati i upitala je: “Brate Janjiću, zašto si baš kod mene došao?”.
Janjić joj je odgovorio da je u pitanju njena glava i da ne pruža nikakav otpor, da se ne brani,
jer će je u protivnom morati ubiti. Dž. ih je molila da je ne diraju, ali oni nisu odustali od
svoje namjere. Kada su je natjerali da se skine, Janjić se obratio dvojici prisutnih četnika
rekavši da će on prvi i da oni sačekaju. Akt silovanja izvršio je na kauču, iživljavajući se na
različite načine. Natjerao ju je na oralni i analni odnos. Sve ovo je trajalo oko jednog sata, uz
povremene prijetnje da će je u slučaju pružanja otpora ubiti.
Nakon što je završio, pozvao je jednog od dva četnika koji je bio pod uticajem alkohola, te
pošto nije mogao stupiti u seksualni odnos sa Dž. što je pokušavao, pristupio je iživljavanju
kroz čupanje za kosu, udaranjem pištoljem po glavi i ugrizanje po ramenima i vratu. Ovog
četnika je Janjić nakon pola sata izveo rekavši mu “Vidiš da ne možeš, vodiću te na drugo
bolje mjesto”, poslije čega je taj odustao i sa Janjićem izašao iz stana. Po njihovom odlasku
51
ušao je treći četnik, koji je sa Dž. ostao do 6 sati ujutro. I on je Dž. silovao prijeteći da će je u
slučaju bilo kakve priče ubiti. Prije odlaska Janjić je zaprijetio da će je ubiti, ako iko sazna za
silovanje. Ujutro, oko 7 sati, Dž. je napustila stan i iza zgrade vidjela mjesto gdje su joj
strijeljali muža. Leša nije bilo, a ona je krenula po vidljivim tragovima krvi koji su vodili do
“Ribarskog restorana”, sa čije je terase leš njenog muža bačen. Leš je ležao u plićaku okrenut
prema zemlji. Dž. nisu dozvolili da priđe blizu leša, tako da nije sigurna da li je eventualno
zaklan. (Izvod iz izjave broj 1781/93 – Foča)
ISPOVJEST (3): U aprilu 1992. godine Miljevina je bila blokirana barikadama od strane
četnika i tada su zaposjeli sve privredne objekte. Sve ovo vrijeme do konca septembra bila
sam u kući sa majkom, dva brata i nanom, a oca su mi kao civila uhapsili i odveli u zatvor
avgusta 1992. godine. Jednog dana, krajem septembra, mene su odvela trojica gardista
obučena u maskirne uniforme, naoružani automatskim puškama, bombama oko pasa i sa
noževima na pasu.
52
Psovali
su, derali se, vrištali, pjevali četničke pjesme koje nikad do tada nisam čula… Proveli su nas
kroz naše selo. Kuće su već bile spaljene i gorjele su. Mi smo išli i šutili. Psovali su nam
majku. Govorili su: “Gdje vam je Alija? Što vam on ne pomogne? Jebo vam on majku!
Balije…“ Do tada nisam ni znala za tu riječ “balija”.
Dotjerali su nas do Mješaja na asfaltnu cestu koja vodi prema Tjentištu. Tamo je bilo puno
vojnika. Pretežno su to bile komšije iz Mješaja. Tu je sjedio Gojko Filipović, a do njega ostali
četnici. Smijali su nam se… Mene su uveli u drugi dio barake. Tu ulazi jedan stariji četnik
(40-50 godina) i baca me na krevet. Strgao je odjeću i veš sa mene. Govorio mi je: “Ne boj se!
Neće ti biti ništa! Samo ću ja biti sa tobom“. Međutim, u međuvremenu se napravio red
četnika ispred vrata. Ne znam koliko ih je bilo, ali sam brojala do deset i dalje nisam mogla.
Dok se to sve dešavalo ja sam čula kako se napolju dere moj amidžić, kako je zapomagao i
kako su ga tukli… onda sam čula pucanj i viku: “Pobježe balija!“ Znala sam istog trenutka da
su ga ubili.
Dok sam bila u baraci, čula sam veliku pucnjavu i mislila sam da ubijaju jedno po jedno dijete
i da ih bacaju u Drinu. Mene su izmrcvarili. Tu sam ostala 3-4 sata, dok su se oni iživljavali
na meni dok im je bilo dosta silovanja. Ja nisam mogla da ustanem ni da se obučem. Došli su i
naredili mi da se obučem i da idem u autobus, koji je skoro krenuo sa ostalima. Izvela su me
dvojica i ja sam nekako došla do autobusa. Tamo su bili svi ostali osim male E. Njena majka
je stajala pred autobusom, plakala i molila da joj vrate dijete. Ona je imala 15-16 godina.
Kasnije su je doveli u autobus… (Broj dosjea: 1803; Logor: Barake-Buk bijela; Općina: Foča)
53
ISPOVJEST (4): Odmah početkom agresije na BiH pokušao sam da se spasim sa svojom
porodicom i, bježeći prema Goraždu, 26. juna 1992. godine, u Ustikolini su nas uhvatili
četnici i odveli u logor u Foču. Tamo smo zatvoreni u jedan hangar, u koji je stalno pristizalo
civilno stanovništvo iz Foče, koje su četnici hvatali po šumama. Nakon pljačkanja svega što
su uspjeli naći kod zarobljenih, postrojili su nas i prozivali po nekom spisku. Izveli su
osmericu starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili, rekavši ostalima da to čine zato što se
njihovi sinovi nalaze u SDA. Čitajući spiskove i meni se rekli da se izdvojim u stranu. Pozvali
su nekakvog dugokosog mladog četnika da me čuva, koji mi je prilikom pretresa našao
hamajliju. Naredio mi je da je pojedem. Nakon toga odveli su me u jedan hangar, pa onda
skupa sa četrnaestogodišnjim sinom u samicu.
54
Ostao sam u samici i više ništa nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri dana
provedenih u samici, prebačen sam u „popularnu“ sobu „šesnaestorku“, u koju je svaki četnik
mogao ući u svako doba noći i dana da ispituje i maltretira zatvorenike. Za dan-dva u tu sobu
doveli su 77 muškaraca, tako da su po dvojica ležala u jednom krevetu. Navečer su ih
odvodili na ispitivanja o posjedovanju oružja, odakle su se samo rijetki vraćali. Od njih 77,
samo ih je dvanaest preživjelo, dok se ostalima gubi svaki trag…
Najveći zločin se desio u septembru 1992. godine kada su četnici doveli sa planine Zelengore
oko 20 djevojaka i mlađih žena. Tu su ih na moje oči seksualno zlostavljali. Mene su tada
svezali za volan i to sam morao gledati na daljini od desetak metara. Tada sam mislio da neću
ostati živ. Tu su se redali nad tim polumrtvim ženama. To je bilo užasno gledati. One se jadne
nisu žive javljale. Taj prizor nikada neću zaboraviti, to iživljavanje nad nedužnim djevojkama
i ženama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine. Lično sam gledao i završni
čin kada su ih poklali, a potom na to mjesto bacali granate… (Broj dosjea: 480; Logor: KPD;
Općina: Foča)
internet:kazivanja svjedoka o genocidu u Foči 1992. – 1995.
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fbPutnikNamjernik
55
Nisveta Skejović : Postavila bih jedno pitanje
56
Postavila bih jedno pitanje svim Fočacima.
Nadam se da se niko neće naći uvrijeđen, ali mene interesuje, baš mnogo.
Voljela bih da mi neko da odgovor…
Obilježavanje pogibije, prvih stradalnika?

Dan kada je pala prva žrtva u Foči?
Dan stradanja?
Dan napada, odnosno dan oslobođenja Foče od Muslimana?
Dan kad je ubijeno i poklano više stotina ljudi?
Dan kada je silovano više stotina nana, žena, djevojčica?
Dan kada su porušene đžamije u Foči?
Ma da ne nabrajam dane i događaje, svi mi to znamo i šutimo!?
57
Svako selo! Svaki grad!…
Svi imaju dan za sjećanje i zvone na sva zvona…
Mi klepili ušima, kao da nikada Foča nije ni postojala!
Kao da se nikada tamo niko nije rodio!
Kao da se više nema ko sjetiti Foče!?
A ima. Znam da ima…
Kada ste zadnji put čuli, da je ijedan medij ili ijedan portal objavio nešto o našem gradu!?
Je li to do nas ili nekog drugog!?
Hvalaaaaa.
Nisveta Skejović
58
59
60
61
STRANAC U RODNOM GRADU
izbjeglica si mogao biti i ti

(svim izbjeglicama,raseljenim,protjranim…)
Ovo nije tako ubjedljivo stihovana stranica sudbinske knjige

u kojoj se improvizuje kraj
Ovo je žalosna životna drama da čitalac prosto zanijemi…
i…i…i…stanje to dokučit’ ne more…i…i…i…ne mora…
Koliko samo nostalgičnih i bolnih uspomena fotografije nose…
…kad čovjek shvati da je ničiji…da je u zavičaju otpisan…
…izbrisan…u vlastitoj domovini…bez ikakvog prava…
DA JE STRANAC U SVOJOJ DOMOVINI…
Da je stranac u Sarajevu,Zenici,Visokom,Brezi…
Da je stranac u svom rodnom gradu…nevoljo ljuta…
Za bolji život i komad hljeba borio se…
…postao sam stranac u SVOJOJ DOMOVINI…izgnanik,
prognanik…KOD svog doma i kuće – bez doma i bez kuće…
…napušten od političara i vlastelina raznih…
ostavljen na cjedilu i razmeđi životnih puteva…
…i…ŠTA MI OSTAJE/ ŠTA MI OSTADE…
…OSTADE MI DA FANTAZIRAM…
…da se zavaravam iluzijom nestvarne ljepote fotografija
rodnog grada iz djetinjstva moga…
62
da ih po džepovima nosam…
da ih grlim…da ih privijam na grudi…
Kad ne mogu u svoj dom, u svoju kuću, u svoju bašću, u svoj grad…
ZAGRLI USPOMENU…
zagrli fotografiju…dočaraj si zavičaj
Dočaraj si rodni grad,dočaraj si domovinu,
Dočaraj si iluziju – kad ne možeš zaprave –
– more ‘k'o bajagi’
uhvati vjetar,uhvati list,uhvati fotografiju…
jer ti možeš to!!!
TI SI STRANAC U RODNOM GRADU!!!
(Kenan Sarač, 2014.)
63
Foča 1992. : Prisilno raseljavanje (RATNI ZLOČINI U
BOSNI I HERCEGOVINI)
Nekoliko potresnih svjedočenja iz knjige RATNI ZLOČINI U BOSNI I

HERCEGOVINI II dio, Helsinki Watch – Odjel Human Rights Watch.
Izdavač je Fond Otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, a knjiga je štampana
1993. u Sarajevu. Na 423 strane objavljeni su mnogi ratni zločini, kršenja
ljudskih prava…
Pljačke, silovanja, prijeke egzekucije, unakaženja, držanje talaca, opstrukcija
humanitarne pomoći, prisilno raseljavanje, napadi na civilne ciljeve, razaranje
gradova i sela, razaranje kulturnih objekata neki su od sadržaja knjige.
Donosimo neke dijelove koji se odnose na Foču i okolinu Foče.
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. /zbirka tekstova objavljenih na facebooku,flickru,portalima itd… /
design:Kenan Sarač
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
33
izvor:RATNI ZLOČINI U BOSNI I HERCEGOVINI II dio, Helsinki Watch –
Odjel Human Rights Watch, 423 str., Sarajevo 1993.
design:Kenan Sarač
34
35
Fo Foča: HISTORIJSKI ČAS ZA PONAVLJAČE – (dopunska nastava)
(foto i video)
ča: HISTORIJSKI ČAS ZA PONAVLJAČE – (dopunska nastava) (foto
i video)
“Krizni štab srpske opštine Foča”
Krizni štab “srpske opštine” Foče, pod vođstvom Miroslava Stanića,

organizovao je obučavanje naoružanih srpskih dobrovoljaca i promovirao
lokalne vojne komandante, zatim je sa JNA bio uključen u pripremu i izvođenju
napada na Foču, raspoređivao u saradnji sa JNA zatočenike KPD za prisilni
rad i vršio druge oblike zločina.142
142 Isto, paragrafi 722-723 i 725.
“Krizni štab srpske opštine Foča” sačinjavali su: Miroslav Stanić, Stanojević
(ime nije poznato), Josip Miličić, Radojica Mlađenović, Dragoljub Kunarac,
Vojislav Maksimović, Velibor Ostojić, Petko Čančar, Čedo Zelović i dr
Radovan Mandć.
Stanić je bio predsjednik tog paradržavnog organa, a Stanojević njegov
zamjenik, Miličić predsjednik opštine, a Mlađenović predsjednik Izvršnog
odbora (AIIZ, inv. br. 2-571; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 722-
723).
Članove “kriznog štaba” u Čohodar mahali sačinjavali su: Vlado Avram
(predsjednik), Goran Mitrašinović (njegov zamjenik) i Dragan Stojanović (član).
Marinko Pljevaljčić, Božo Dostić, Dojčilo Davidović i Ostoja Ostojić su činili
“štab” za područje Aladže; Miloš i Radenko Vladičić u naselju Podmusala;
36
Novak Drakula, Risto Vučetić i Pero Ivanović za naselje Ćerezluk, a za
područje Brusna – Slatina Boro Ivanović.
Ilija Čančar, Matija i Drago Skakavac i Rade Đurović bili su članovi “kriznog
štaba” za područje Jabuke, te Savo za područje Brda – Kozja Luka.
U sastav “kriznog štaba” za područje Broda na Drini ušli su: Nenad Kalajdžić
(nastavnik), Stamen Rungelov, Ilija Ćalasan, Miodrag Pjević i Vojo Kalajdžić.
Predsjednik kriznog “štaba” za područje od Broda na Drini do Tjentišta bio je
Jovan Vuković, a njegov zamjenik Nenad Vuković.
Rade Elez je bio predsjednik “kriznog štaba” za područje Međurječja, a Ljubo
Kovačević, Dule (inženjer rudarstva iz Zavidovića), Vukan Perišić (geometar),
Mile Savić i, prema neprovjerenim podacima, Danko Davidović – članovi (Isto).
—————-
Krizni štab Srpske opštine Foša formirao je i prijeki sud, u čiji sastav su ušli:
Vojislav Maksimović, Velibor Ostojić, Rajko Bojat (predsjednik, advokat iz
Foče), Lela Milić (sudija bivši savjetnik u Skupštini Bosne i Hercegovine) i
Slobo Starović (automehaničar iz Automoto društva Foča). Taj sud je mnoge
Bošnjake osudio na kaznu smrti strijeljanjem.174
174 Isto, inv. br. 2-571.
Od početka januara 1992. SDS je neprestano vršila blokadu, naročito
opštinskih i upravnih organa. Ta je aktivnost bila posebno izražena kod SDS
Foče, što je rezultiralo njihovim napuštanjem opštinske Skupštine. Naime,
odbornici SDS-a Foča su na sastanku, održanom 8. januara 1992,
“jednoglasno odlučili da ne prisustvuju sedmoj, redovnoj sjednici Skupštine
opštine Foča, zakazanoj za 9. 01. 1992.”. U vezi sa tim, oni su naveli šest
”razloga”, među kojima i očekivanje “konačne i konkretne odluke Skupštine
37
srpskog naroda Bosne i Hercegovine”, koja je usljedila 9. januara, donošenjem
Deklaracije o proglašenju kolaboracionističke Republike srpskog naroda.
(AIIZ, inv. br. 3-1082/13, Srpska demokratska stranka BiH, Opštinski odbor
SDS-a Foča, Br. 167/92, Foča, 9. januara 1992, Zaključci sa sjednice Kluba
odbornika SDS-a Foča; AIIZ, inv. br. 2-2235, Transkript razgovora V. V. sa \.
M.).
—————-
Komandant kasarne JNA Slavko Timotijević (rodom iz Titova Užica) je uoči

srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu naoružavao srpsko
stanovništvo na području fočanskih sela Zakmur, Đeđevo, Trbušće, Kuta i dr.
Pored toga, on je u maju 1992. rukovodio i napadom na bošnjačko
stanovništvo sela Đeđeva, kada su srpski fašisti ubili trinaest Bošnjaka i
silovali više žena.67
Glavni organizatori naoružavanja (nabavka i distribucija) članova SDS-a i
srpskog stanovništva na području Foče, pored starješina JNA, bili su: Novica
Tripković (dugogodišnji zatvorenik osuđen zbog silovanja i ubistva, bio na
ratištu u Vukovaru), Momo Kovač (penzioner Kazneno-popravnog doma
Foča), Stojan Blagojević, zvani “vojvoda” (bio je zaposlen u Robnoj kuć}
Foča), Vaso Pljevaljčić zvani “Disciplina” (penzioner Kazneno-popravnog
doma Foča i komandant četničkog Brčanskog odreda), Vlatko Pljevaljčić
(medicinski tehničar u Regionalnom medicinskom centru u Foči), Boro
Ivanović (direktor Osnovne škole u Godijenu), Dragan Milenković (predstavnik
Navipa u Foči), Slaviša Stanković (radnik u Zavodu za urbanizam) i mnogi
drugi.
Vlatko Pljevaljčić je učestvovao i u opremanju bolnice u selu Bare za potrebe
oružanih formacija SDS-a.
Boro Ivanović je naoružao četničku jedinicu u Godijenu i uključio je u
zločinački napad na Foču.
Glavni organizator naoružavanja srpskih oružanih jedinica artiljerijskim
38
oruđima je bio Savo Blagojević (član Opštinskog odbora i četnički komandant
u selu Budanj, poznat iz afere 1992, koje je dovezao iz Bara u Foču).68
U februaru 1992. intenzivirana je podjela oružja i municije srpskom
stanovništvu na području Foče. Tada su, pored ostalih, oružje (puške
automatske i M-48) i određene količine municije (po dvije kutije metaka) dobili:
Rajko i Vukašin Milutinović, zatim Lazar i Željko Milutinović (otac i sin), Željko
Elez, Petar Popović i drugi.69
Podjelu oružja i municije Srbima na području Miljevine organizovali su Zeko,
Ljubiša i Novo Miletić iz Miljevine (Ljubiša je radio na RTV Bosne i
Hercegovine). Oružje i municiju su dobijali iz kasarni JNA u Foči i Ustikolini.
70 .Zeko Miletić je, takođe, u vezi sa nabavkom naoružanja, kontaktirao sa
Veliborom Ostojićem i Vojislavom Maksimovićem.71
Pripremajući se za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, JNA je veće količine
oružja i municije podijelila srpskom stanovništvu na području Ustikoline. Oružje
i municija iz kasarne u Ustikolini šleperima je odvoženo u okolna srpska sela
(Žešće, Dragočava, Jošanica, Tulovići, Vranjevci, Previla, Ligate, Cvilin i
druga) i dijeljeno Srbima. Isporuku oružja i municije iz pomenute kasarne JNA
izdavao je kapetan Golubović.72
Organizatori naoružavanja srpskog stanovništva u Ustikolini i široj okolini bili
su: Simo Mojević (direktor Osnovne škole u Ustikolini), i Petar Mihajlović, sa
sinom Radisavom. U tim poslovima aktivno su im, po naređenju Vojislava
Maksimovića, Velibora Ostojića i Petka Čančara, pomagali i Pero Mitrović,
Mladen Jankovć, braća Momo i Diko Marić, zatim Ćiro Dubovina, zvani
“vojvoda”, Savo Bilanac (predstavnik Prokupca iz Srbije, koji je, umjesto pića i
hrane iz Srbije, u svoju prodavnicu dovlačio oružje), zatim Radoje Zorić, Vučko
i Savo Blagojevi}ć Čedo Fuštar i dr. Oni su, po nalogu V. Maksimovića i
posredstvom rezervnog oficira JNA Marinka Bilanca i komandanta kasarne u
Ustikolini, izvršili distribuciju oružja i municije u navedena i druga
srpska sela.73
Znatne količine naoružanja Srbi su locirali na okolna brda oko Ustikoline i to
iznad sela: Žešća, Ligata, Tulovića, bivše željezničke stanice, na Cvilinskom
polju, u kućama Danila Ivanovića, Vojislava Maksimovića i njegovog brata
Milosava, te Gavrana i Manjka Timare.
Pred kuću Manjka Timare jedne prilike je istovareno dvije tone oružja. Na taj
način su sve srpske kuće na području Ustikoline bile dobro naoružane.74
Jaka vojna utvr|enja sa teškom artiljerijom na području Foče nalazila su se na
brdu Kmur iznad Broda na Drini, kao i na Gornjim i Donjim Brdima iznad bivše
željezničke stanice, zatim na Tjentištu, u Avdagića luci, na putu Foča –
Miljevina, kao i u selu Susješno, iznad Foče. Agresorske formacije su, takođe,
uskladištile dosta oružja, municije i vozila u pilani na Brodu, a veće količine
teškog naoružanja bile su smještene u magacinima u Ustikolini.75
67 AIIZ, inv. br. 3-3352.
68 Dnevni izvještaj, br. 42, 5. juni 1992. i br. 70, 3. juli 1992.
69 AIIZ, inv. br. 3-261.
70 AIIZ, inv. br. 3-3352. Objekti JNA (magacini, skladišta i dr.) su se nalazili
iznad sela Zakmur (na brdu Kmur).
39
71 AIIZ, inv. br. 3-261.
72 Dnevni izvještaj, br. 63, 26. juni 1992.; AIIZ, inv. br. 3-309. JNA je, osim
oružja i municije, Srbima isporučila i velike količine nafte, benzina, te hrane,
posebno konzervirane.
73 Isto.
74 AIIZ, inv. br. 3-309.
75 Dnevni izvještaj, br. 82, 15. juli 1992.
Naoružavanje Srba na području Foče je, prema raspoloživim podacima,
posebno aktuelizirano tokom 1990. Iz tog perioda sačuvan je spisak od 35
Srba (sadrži lična imena, imena očeva i prezimena, godinu rođenja, vrstu i broj
oružja sa godinom proizvodnje), koji su 6.jula 1990. dobili razne vrste
oružja.65 Pored svih vrsta pušaka (M-48, automatske i poluautomatske) Srbi
su dobili i puškomitraljeze M-53, zatim puškomitraljeze “šarac” i minobacače
od 60 mm. Interesantno je istaći da su tada i tri Srpkinje dobile oružje.66
65 AIIZ, inv. br. 2-746. To oružje je vjerovatno dobijeno od JNA iako se u
pomenutom dokumentu to ne navodi.
66 Isto. To su slijedeće Srpkinje: Skakavac (Milana) Vesna, rođena 1975.
(dobila je pušku M-48, br. 55290); Kovač (Save) Anđelka, rođena 1926. (dobila
je pušku M-48, br. 12805) i Simović (Milorada) Stoja, rođena 1956. (dobila je
puđku M-48, br. 62818).
Podgorički i Užički korpus činili su Operativnu grupu, na čelu sa generalom
Jevremom Cokićem (načelnik Štaba bio je general Pavle Strugar). Komanda
OG bila je u Trebinju, a Užičkog korpusa u Nevesinju. Komandant Užičkog
korpusa 1991. bio je general Milan Torbica (AIIZ, inv. br. 2-5325 i 2-2130).
Užički korpus je početkom 1992. dislociran na područje Foče, Goražda,
Višegrada i Bratunca, sa komandom u Višegradu. Dužnost komandanta od
Milana Torbice preuzeo je general Ojdanić, a Torbica je, umjesto generala
Ratka Mladića, imenovan za komandanta Kninskog korpusa (AIIZ, inv. br. 2-
5325).
—————
40
U “dobrovoljačkim jedinicama” koje je formirao 4. korpus JNA na prostoru 4.
vojne oblasti u opštinama: Kalinovik, Foča, Čajniče i Goražde do 20. marta
1992. bilo je uključeno 6.500 ljudi.94
Tako su, primjera radi, “dobrovoljci JNA” u Foči, prema navedenom
dokumentu generala Kukanjca, imali 3.000 pripadnika, Novom Sarajevu i Ilidži
2.800, Novom Gradu 2.400, Goraždu 2.000, Travniku 1.970, Doboju 1.844,
Zenici 1.761, Hadžćima 1.500, Kaknju 1.270 i dr.92
——————
41
Raspoloživi podaci ukazuju na zaključak da su na području Foče 1991.
postojale srpske oružane formacije organizovane u vodove, čete, odrede i
bataljone. Opštinski odbor SDS-a Foča je, “radeći na vojničkoj organizaciji
srpskog naroda”, vrlo brzo formirao 8 bataljona.
Juna mjeseca 1991. izvršena je, prema kazivanju Miroslava Stanića,
predsjednika SDS-a Foče, smotra jednog bataljona na planini Zlataj, sa
kompletnim naoružanjem i opremom.131
131. Intervju Miroslava Stanića, predsjednika Srpske demokratske stranke
Foče, na “TV Srni” 8. aprila 1995.
—————–
42
Kapetan Boro Milković je, poslije prijema kod generala Đurđevca, u januaru
1992. na Nišićima (u obližnjem mjestu Bukva) obučavao srpske “dobrovoljce”
(četničke jedinice). Cijeli februar 1992. on je obučavao jedan broj Srba (400) iz
Foče u kasarni u Kalinoviku. Težište obuke bilo je na minobacačima od 82 i
120 mm. Nakon obuke polaznici su izvršili gađanje “zoljom” i “osom”.198
198 Slobodna Bosna, br. 4, 21. novembar 1991, str. 3. Srpska oružana
jedinica iz Foče (oko 400-500 ljudi) se u toku marta 1992. nalazila na obuci u
garnizonu Kalinovik (AIIZ, inv. br. 3-1173, Srpska skupština opštine Foča —
Generalštabu JNA, na ličnost generalpukovnika Blagoja Adžića, Foča, 17.
marta 1992.).
—————–
43
Krajem 1991. i početkom 1992. JNA je prije napada na Foču zauzela sve bitne
strateške tačke, posebno gdje su pretežno živjeli Srbi. Istovremeno je
kamionima izvukla teško naoružanje i municiju iz grada i postavila ga na
strateški važna mjesta. Najveći dio tog ljudstva (“u maskirnim uniformama i
dobro naoružani”) i “jako puno naoružanja” JNA je dislocirala na planinu
Zabrana i u blizini planinarskog i lovačkog doma gdje su pripadnici SDS-a
često održavali sastanke, kojima su, pored Velibora Ostojića, prisustvovali i
zločinci Radovan Karadžić i Biljana Plavšić.314
314 AIIZ, inv. br. 3-1259.
———————
44
Kompletan sanitetski i drugi materijal iz Regionalnog medicinskog centra u
Foči je, u organizaciji i po naređenju dr Sekule Stanića (direktora Centra), a uz
učešće Sime Stankovića (direktora Radne zajednice Centra), Slavka
Đorđevića (medicinskog tehničara) i izvjesnog Smrekića, izvučen i za potrebe
SDS-a prebačen u poljsku bolnicu Prevrać kod Foče.293
293 AIIZ, inv. br. 2-142, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2539,
30. april 1992. — Operativnom centru Generalštaba Oružanih snaga SFRJ —
za Sektor pozadine; Isto, inv. br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Bosnu i
Hercegovinu (Informacija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Bosne i
Hercegovine).
—————–
45
U napadu i zauzimanju Foče, Vlasenice, Rogatice i drugih mjesta učestvovale
su snage JNA (posebno Užički korpus), srpska kolaboracionistička
Teritorijalna odbrana i policija, zatim Arkanovici, Šešeljevci i Beli orlovi, te
specijalne jedinice MUP-a Srbije, vršeći brojne zločine nad Bošnjacima.313
313 Isto, paragrafi 410, 640-641, 652 i 725.
——————
Na području Foče, posebno u naselju Ćerezluk, neposredno je uoči agresije
46
svaka srpska kuća primila od tri do pet “dobrovoljaca” iz Srbije i Crne Gore.
—————
Rojalisti i pripadnici Srpske garde bili su locirani, uglavnom, na području Foče,

gdje su od početka agresije vršili svirepe zločine nad civilnim stanovništvom,
ispoljavajući naročitu agresivnost u odvođenju i fizičkom maltretiranju građana
bošnjačke nacionalnosti u fočanskim koncentracionim logorima.329
329 Posebno izdanje, br. 19, 5. juni 1992.
——————
47
Na području Foče je djelovalo više dobro naoružanih četničkih odreda, kao što
su odredi Dragan Nikolić, Janković, Nikačević, Elez, Žaga i dr.
Odred Dragan Nikolić dobio je naziv po poginulom “vojvodi” Draganu Nikoliću,
a bio je sastavljen od fašista SDS-a Foče, gdje je učestvovao u zločinima nad
Bošnjacima na tom području.
Odred Janković predvodio je Gojko Janković iz Foče (živio je u Herceg-
Novom), a bio je sastavljen od srpskih plaćenika iz Crne Gore i Foče i vršio je
zločine na području Tjentišta, Prijeđela, Broda na Drini,
Đeđevu, Trnovači, Miljevini i drugim mjestima.
Odred Nikačević činili su pripadnici aktivnog i rezervnog sastava srpske
milicije. Vodio ga je Miodrag Nikačević (bivši milicioner Stanice javne
bezbjednosti Foče) i smatran je specijalnom jedinicom.
48
Odred Elez bio je sastavljen, uglavnom, od članova porodice Elez iz Miljevine.
Prije pogibije odredom je
komandovao Pero Elez.
Jedinicu Žaga je vodio Dragoljub Kunarac (živio je u Tivtu), sastavljenu od
Crnogoraca i Srba iz Foče.
Pripadnici navedenih oružanih formacija, izvršili su mnoge masovne zločine
nad bošnjačkim civilnim stanovništvom na području Foče.132
132 AIIZ, inv. br. 2-746; Dnevni izvje{taj, br. 42, 5. juni 1992.; Press-centar
Armije Republike Bosne i Hercegovine, br. 102/02-795, 24. januar 1993.; AIIZ,
inv. br. 2-2132, Republika Bosna i Hercegovina, Komanda 1. Dbr., pov. br. 16-
21-1, 21. januar 1993. Boro Ivanovi}, direktor Osnovne škole u Godijenu
formirao je i naoružao četničku jedinicu u tom mjestu i uključio je u agresorski
napad na Foču.
——————-
U toku 13. aprila 1992. iz Srbije je prema Vlasenici upućen veliki kontingent
jedinica JNA. Istoga su dana helikopteri JNA dovozili ljudstvo, vojnu opremu i
sredstva u srpska sela na području opštine Višegrad, radi napada na grad.
49
Samo u toku 15. aprila je registrovano 15 takvih letova. Jedinice Užičkog
korpusa, pod komandom generala Dragoljuba Ojdanića, 15. aprila su ušle u
Višegrad, zauzele grad i uspostavile kontrolu nad hidroelektranom Višegrad. Iz
Užica je tog dana krenula vojna kolona od 100 teških kamiona za Višegrad, sa
prikačenim artiljerijskim naoružanjem. Iz pravca Pljevalja se, takođe, prema
Foči kretao 1 pješadijski bataljon.
——————–
Jedan vojni transporter je 27. aprila iz Sarajeva upućen prema Foči.333

Vojna kolona od tri oklopna transportera, jednog tenka i tri kampanjole pune
vojnika, 28. aprila pošla je od Kalinovika prema Foči.
333 Isto, br. 20-21, 18. april 1992.; Isto, br. 22-23, 19. april 1992.; Isto, br. 33,
24. april 1992.; Isto, br. 35 i 36, 25. april 1992.; AIIZ, inv. br. 2-110, Komanda
2. vojne oblasti, Operativni dežurni tim, Str. pov. br. 10/36-2501, 26. april
1992. – Generalštabu Oružanih snaga SFRJ – Operativni centar i drugima;
Dnevni izvještaj, br. 2, 26. april 1992.; Agresija…, str. 29-30.
——————
50
Sredinom septembra 1992. agresor je iz Srbije i Crne Gore intenzivno dovlačio
nova pojačanja u živoj sili, oklopno-mehanizovanim i drugim borbenim
sredstvima. Tako je, pored ostalog, iz pravca Pljevalja prema Goraždu i Foči
stiglo i 40 tenkova.
—————
51
Pored toga, ljudstvo i oprema Podgoričkog korpusa, koji se povlačio sa
Prevlake, koncentrisano je u istočnoj Hercegovini, na području Gacka,
Tjentšta, Foče i Goražda, te na području Stoca, Ljubinja i Nevesinja.
U drugoj polovini oktobra agresor je nastavio sa prebacivanjem oklopno-
mehanizovanih snaga sa dubrovačkog ratišta u istočnu Hercegovinu i to na
pravcu Gacko-Tjentište – Foča i Nevesinje – Stolac – Mostar. Nova pojačanja
u rejonu Goražda agresor je prebacivao transportnim helikopterima iz pravca
Brčkog i Bosanskog Šamca.
——————
52
Operacija pod tajnim imenom Lukavac — 93 je operacija koju je Vojska
Srpske Republike BiH izvela u periodu od 28. juna 1993. – 18. avgusta 1993.
na trnovskom pravcu: na širem područu Jahorine, Bjelašnice, Treskavice i
Igmana, čiji je cilj bio spajanje snaga Sarajevsko-romanijskog i Hercegovačkog
korpusa, te zauzimanje putne komunikacije Lukavica – Trnovo – Dobro Polje –
Foča, odnosno razdvajanje jedinica iz Goražda sa glavninom snaga 1.
korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.
U toj su operaciji hemijske granate upotrebljavale (protiv jedinica Armije
Republike Bosne i Hercegovine) sljedeće jedinice: Taktička grupa Foča, pod
komandom pukovnika Marka Kovača; 1. gardijska motorizovana brigada, pod
komandom pukovnika Lazića; 1. sarajevska mehanizovana brigada, pod
komandom pukovnika Veljka Stojanovića; 1. romanijska pješadijska brigada,
pod komandom potpukovnika Vlade Lizdeka, i 2. sarajevska laka pješadijska
brigada, pod komandom potpukovnika Milorada Šehovca (AIIZ, inv. br. 5341).
izvor: Smail Čekić: “Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu (knjiga I i II)”.
——————
VIDEO DOKUMENTI
Foca otisci 15. godina poslije
https://youtu.be/mL8c58Sajak
Foča, 2011. – SILOVANE BOŠNJAKINJE
https://youtu.be/fEsay8WRBgU
53
tužna priča djevojčice silovane kada je imala 12. godina
https://youtu.be/xl6CVUOBsBE
FOČA – svjedok genocida 1992.
https://youtu.be/rag_ZzTCfDU
priča srbina iz Foče o genocidu u Foči.
https://youtu.be/ODQuZZudPHI
koncentracioni logori u Foči 1992
https://youtu.be/Kp8zEM5NYjA
Foča – most stradanja
govori Nisveta Skejovic, poetesa
https://youtu.be/wU2VnIr-VKs
genocid nad bošnjacima
https://youtu.be/GLMU5V_ONHI
Haški tribunal i zločini u BiH – FOČA
https://www.youtube.com/watch?v=v03iygD3wJQ
********
fotografije i video:focanskidani/flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
design: Kenan Sarač
54
55
56
FOČA 1992. : BRANJE ŠLJIVA, JELEČ, TUZLAKOVA ŠTALA….
FOČA 1992. : BRANJE ŠLJIVA, JELEČ, TUZLAKOVA ŠTALA….
da se ne zaboravi
Do sada su za zločine u Foči pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu

Jugoslaviju u Hagu osuđeni Dragoljub Kunarac (28 godina zatvora), Radomir
Kovač (20 godina), Zoran Vuković (12 godina), Milorad Krnojelac (15 godina),
Dragan Zelenović (15 godina).
Sud Bosne i Hercegovine je osudio Gojka Jankovića (34 godine), Savu
Todovića (12,5), Mitra Raševića (sedam godina), Radovana Stankovića (20
godina), Jaska Gazdića (17 godina)…
Ipak, veliki broj zločina nad Bošnjacima na području opštine Foča su još uvijek
nekažnjeni.
Spomenućemo samo neke od velikih nekažnjenih zločina.
Između 35 i 60 logoraša, 17. septembra 1992. godine izvedeno je iz KP doma
Foča “na navodno branje šljiva”, od kada im se gubi svaki trag.
Stražar Milorad Vuković zatražio je od njih da se dobrovoljno popišu za branje
57
šljiva. Odvedeni su Sulejman Čelik, Avdo Hodžić, Suad Borovina, Rasim
Kajgana, Džemal Vahida, Refik Veiz, Murat Crneta i drugi. U egzekuciji ovih
logoraša učestvovalo je 20-tak srpskih vojnika, međutim, još uvijek Tužilaštvo
nema njihova imena.
Nikada Tužilaštvo nije sprovelo istragu protiv Vojislava Maksimovića, Petka
Čančara, Velibora Ostojića (umro u Užicu 24.jula 2009.godine) i Ljube
Ninkovića, koji su bili glavni ideolozi i naredbodavci zločina nad fočanskim
Bošnjacima.
Od svih sela u okolini Foče, u Jeleču je najviše evidentirano ubijenih Bošnjaka:
82.
Među njima je 30 žena, dva dijeteta i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17
porodica ubijeno je 68 članova: iz pet porodica po dva člana; iz četiri po tri
člana; iz četiri po četiri člana; iz dvije po pet članova; iz porodice Zametica
osam članova i iz porodice Srnja 12 članova, od kojih je osam zaklano. Ovi još
uvijek nekažnjeni zločini, počeli su početkom maja 1992. godine i trajali do
oktobra, te krvave godine.
Tuzlakova štala kod Jeleča
Fočanski zločinci na čelu sa Perom Elezom, 05.avgusta 1992.godine, došli su

po logoraše u logor „Barutni magacin“ kod Kalinovika, rekavši im da idu na
razmjenu u Foču. Mlađima su vezali ruke žicom. Njih 24 su utovarili u kamion i
makadamskim putem odvezli do livade pored Tuzlakove štale u selu Ratine u
opštini Foča. Postrojili su ih u kolonu i iz automatskih pušaka pucali na
logoraše sa strane. Preživio je jedino Fejzija Hadžić, bivši direktor
58
Komunalnog preduzeća u Kalinoviku.
Fejziju je metak pogodio u lijevu nogu, pao je, kao i ostali, i pravio se da je
mrtav. Ostali su bili mrtvi. Srpski vojnici su ga sa tijelima ubijenih prenijeli u
obližnju Tuzlakovu štalu, koju su zapalili.
Dok požar još nije zahvatio cijeli objekat, iako ranjen u nogu i vezanih ruku,
kad je čuo da vozila odlaze, uspio je Fejzija da se neopaženo izvuče i
pobjegne.
Grobnica u Tuzlakovoj štali u selu Ratine ekshumirana je 1999. godine, kada
su pronađene dvije vreće pepela. Ubijena su 23 Bošnjaka logoraša.
Džemili Suljić su fočanski srpski zločinci u Tuzlakovoj štali ubili dva sina
Damira i Mirsada, a muža Ševku u tunelima kod Miljevine.
Motel
Miljevina
Iako je zločinac Pero Elez poginuo ispred hotela u Miljevini, krajem jeseni
1992.godine, veći dio zločinaca iz njegove jedinice koji su izvršili zločin u
Tuzlakovoj štali, još je na slobodi.
Istina i suočavanje s prošlošću su jedina medicina koja može da izliječi bol
koja stanuje na dušama žrtava. Ni danas, kada se još otkopavaju masovne
59
grobnice Bošnjaka, kod Srba u gornjem Podrinju nema vidljivog kajanja.
Itekako su bili svjesni zla koje rade.
Ubijanja Bošnjaka u ovom dijelu Bosne provođena su danima, ubistva su se
dešavala pred očima stanovništva, srpskih žena, staraca i djece…
Nažalost, Srbi u gornjem Podrinju još poriču jezivu prošlost ovog područja.
Rijeka Drina je najveća masovna grobnica Bošnjaka, ali Drina je i velika
grobnica istine i pravde. U njenim dubinama će zauvijek ostati skrivene hiljade
tajni.
Zadovoljenje pravde nema bez adekvatnog kažanjavanja počinioca zločina. A,
dokazi oči izbiše.
Avdo Huseinovic
izvor:fb Avdo Huseinovic
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik
design:Kenan Sarač
60
61
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a, i facebooka
Logori
Silovanja
Mučenja
Klanja
Orgijanja
Ubijanja
Paljevine
GENOCID
1992. – 1995.
I psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši?
Na nivou države potrebno je mnogo više pažnje posvetiti preživjelim žrtvama

ratnih zločina.
U ratu su bili žrtve zločina i zločionaca, a danas su žrtve sistema. Nažalost, i
psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši?
Logoraši su živi svjedoci zločina i još oni jedini mogu da posvjedoče i kažu ko
je to učinio, da pokušaju da pravda konačno dođe. Sve obaveze koje lokalne
zajednice imaju prema logorašima trebalo bi da budu iste i kao prema borcima
i ratnim vojnim invalidima.
Ožiljci ostaju – zloglasni KPD Foča
Preživjelim žrtvama ratnih tortura potrebna je mnogo veća, prije svega

psihološka, ali i svaka druga podrška institucija da bi, kao svjedoci, na
suđenjima bili što spremniji da se suoče sa počiniocima zločina, njihovim
advokatima, ali i ostrašćenom publikom u sudnici, pa i sudijama, koji su
nerijetko naklonjeni optuženima.
Svjedoci se osjećaju nezaštićeno u sudnici, da im se čini da su svi protiv njih,
kao da su na optuženičkoj klupi, pa je u takvim uslovima teško svjedočiti i
sjetiti se svih pojedinosti iz rata na kojima advokati insistiraju.
LOGOR – bivša kasarna JNA na Livadama
LOGOR Srednjoškolski Centar Foča
LOGOR – zloglasni KPD

Žrtve na svjedočenja izlaze nespremne i u takvim slučajevima predmeti obično
`padaju`, a i ako se neko osudi izriču se male kazne.Čovjek uđe među
pedesetak ljudi nespreman, ne zna šta ga čeka, vidi te neke osobe. Bude tu i
raznih provociranja od advokata, pa i od samih zločinaca.
fotografije:flickr ekran portal 13
– vidi još:
FOČA 1992:GRAD KONCENTRACIONIH LOGORA (DOKUMENTI/SVJEDOČENJA)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/01/foca-1992grad-koncentracionih-
logora-dokumentisvjedocenja/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravni-
dom/
FOČA : Slučaj grada – kampa za silovanje korištenog kao ‘oružje rata’
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/25/foca-slucaj-grada-kampa-za-
silovanje-koristenog-kao-oruzje-rata/
FOČA 1992.: NEDOVRŠENE PRIČE
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/29/foca-1992-nedovrsene-price/
BOŠNJAKINJA)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/16/foca-1992-sodoma-i-gomora-u-foci-
ispovijesti-silovanih-bosnjakinja/
FOČA 1992:GRAD KONCENTRACIONIH
LOGORA (DOKUMENTI/SVJEDOČENJA)
Foča – Centar (pogled iz hotela “Zelengora”)
OSNOVNI PODACI O FOČI

1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Republici Bosni i
Hercegovini, na granici sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991. godine, od 40.513
stanovnika u Foči je bilo 51,6% Muslimana, 45,3% Srba i 3,1 % ostalih nacionalnosti.
Političko i vojno preuzimanje opštine Foča počelo je prvim vojnim akcijama u gradu 7. aprila
1992. Regularne vojne jedinice vojske bosanskih Srba i dobrovoljačke jedinice iz Srbije i
Crne Gore, uz pomoć artiljerije i teškog naoružanja,krenule su zauzimati dio po dio Foče.
Okupacija Foče zavrsena je 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela su pod opsadom bila do
sredine jula 1992.
1.2 Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji lokalnih i ne-
lokalnih vojnika, počela je hapsiti Muslimane i Hrvate. Do sredine jula 1992. sakupljali su i
hapsili Muslimane, mještane okolnih sela u opštini. Srpske snage odvajale su muškarce od
žena i nezakonito zatvarale hiljade Muslimana i Hrvata u razne objekte za duži iIi kraći
pritvor iIi su ih držali u iskontruiranom kućnom pritvoru. Tokom pritvora mnogi civili su
ubijeni, tučeni ili seksualno zlostavljani.
(napomena: u Foči je bio manji postotak Hrvata – otprilike 3% stanovništva Foče)
1.3 Za vrijeme preuzimanja i hapšenja ne-srpskog stanovništva, postojala je bliska saradnja

između fočanske milicije (u daljnjem tekstu SUP) i srpskih snaga. Oružje i uniforme za srpske
vojnike dijeljeni su iz zgrade SUP-a. Srpski vojnici su stalno ulazili i izlazili iz zgrade SUP-a i
odatle su krenuli sa hapšenjima.
1.4 Kazneno-popravni dom u Foči (u daljnjem tekstu: KP Dom), jedan od najvećih zatvora u
bivšoj Saveznoj Republici Jugoslaviji, bio je glavni pritvorski objekat za muškarce.
Muslimanske žene, djeca i stariji pritvarani su po kućama, stanovima i motelima u Foči i
okolnim selima iIi u centrima za duži iIi kraći pritvor kao što su Buk Bijela, gimnazija u Foči
i sportska dvorana “Partizan”. Mnoge od zatočenih žena podvrgnute su ponižavajućim i
degradirajućim životnim uvjetima, okrutnom batinjanju i seksualnom zlostavljanju,
uključujući i silovanje.
Foča – pogled na bivšu Gimnaziju (mjesto zatočenja bošnjačkih civila)
1.5 Pored navedenih mjesta za pritvor, nekoliko žena držano je po kućama i

stanovima koji su korišteni kao javne kuće i koje su vodile grupe vojnika
uglavnom pripadnika paravojske. Budući da nisu znali za postojanje takvih pritvora, MKCK
i druge organizacije nisu ni intervenisale. Stoga, ti zatočenici nisu imali mogućnost niti da
budu pušteni niti da budu razmijenjeni.
***
Opšti navodi
Opština Foča nalazi se u Bosni i Hercegovini (BiH), jugoistočno od Sarajeva, blizu granica
sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu stanovništva u SFRJ(2) iz aprila 1991. godine,
za Republiku Bosnu i Hercegovinu, Foča je imala 40.513 stanovnika, od toga 20.790
Muslimana,18.315 Srba, 94 Hrvata, 463 Jugoslavena i 851 ostalih.(3)
Krizni štab Srpske opštine Foča osnovan je 3. aprila 1992. godine.(4)
Sedmog aprila 1992.godine, uslijed pritisaka vodstva Srpske demokratske stranke (SDS),
Stanica javne bezbjednosti (SJB) podijeljena je po nacionalnoj osnovi. U noći između 7. i 8.
aprila, Srbi su zauzeli radiostanicu, skladište regionalnog Doma zdravlja i magacin
Teritorijalne odbrane (TO) u kojem je bilo uskladišteno oružje, nakon čega su, raspolažući ne
samo teškim oružjem Jugoslavenske narodne armije (JNA) nego i naoružanjem TO-a,
razmjestili tešku artiljeriju po uzvišenjima oko grada. Osmog aprila 1992. počeo je napad na
Foču.
Srpske snage su činili domaći vojnici, kao i vojnici iz Crne Gore i Srbije, naročito Beli orlovi.
Pucanje i granatiranje je uglavnom bilo usmjereno na naselja sa većinskim
muslimanskim stanovništvom. Srpskim snagama je trebalo približno sedam dana da zauzmu
grad Foču i još približno deset dana da uspostave potpunu kontrolu nad cijelom opštinom. No,
napad na civilno stanovništvo muslimanske nacionalnosti nastavio se, tako je oko 15. aprila
1992. u
centru grada uhapšeno više Muslimana.(5)
Tokom aprila i maja 1992. Muslimani u stambenim objektima zapravo su bili u
kućnom pritvoru. Srpska vojska je postavila punktove na kojima se kontrolisao ulaz i izlaz iz
grada.
Van grada, srpske snage su zauzimale i razarale muslimanska sela. Napadi su se nastavili
do početka juna 1992.(6)
Izbrisani su svi tragovi muslimanskog prisustva i kulture, i u januaru
1994. srpske vlasti su svoju pobjedu krunisale mijenjanjem imena Foča u Srbinje.(7)
Civili muslimanske i hrvatske nacionalnosti, zarobljeni u gradu i okolini, kao i u
susjednim opštinama Kalinovik i Gacko,(8) u teškim uslovima zatočeni su u 19
objekata,(9) pri čemu su srpske snage brojne javne objekte, privatne kuće i stanove pretvorili
u logore i mjesta zatočenja. Muškarci su uglavnom zatvarani u Kaznenopopravnom domu u
Foči, (10) dok su
žene, djeca i stariji zatvarani po kućama, stanovima, motelima, sportskim
objektima, školama… na duži ili kraći period.(11)
Među objektima u koje su 1992. zatvarani civili, uglavnom Muslimani, bile su barake
BukBijela,sportska dvorana Partizan, Srednjoškolski centar, bolnica, policijska stanica u
Miljevini,kuća Nusreta Karamana na Miljevini, zatim na Brionima (pansion i restoran), u
kući Slobodana Matovića, u kaznionici u Velečevu, Osnovnoj školi Brod na Drini, u
vojnom skladištu u Čohodor Mahali, skladištu TO-a na Livadama, u jednoj muslimanskoj
kući u
Trnovačama, na Presjeci kod Ustikoline, u stanu Asima Džanka u naselju Donje Polje,
u kućama u selu Điđevo, kući u Ulici Osmana Đikića…(12)
Stanovi i kuće u koje su zatvarane žene korišteni su kao javne kuće kojima su
upravljale grupe vojnika, uglavnom pripadnika paravojnih formacija.(13)
Žene su bile podvrgavane stalnim silovanjima i seksualnim zlostavljanjima.(14)
Buk-Bijela je bilo naselje na gradilištu hidroelektrane na rijeci Drini, na cesti Brod (kod
Foče) – Tjentište, u čijem sklopu su bile barake za radnike i motel.(15) Nakon što su 3. jula
1992.srpske snage napale muslimanska sela Trošanj i Mješaje, smještene između Foče i
Tjentišta,u kojima je živjelo oko 120 stanovnika,(16) veliki broj civila je zarobljen. Grupu od
najmanje 60
civila, djece i nekoliko starijih vojnici su odveli pješice u Buk-Bijelu.(17) Odvojeni su
muškarci od žena i odvedeni prema jednoj livadi. Dva muškarca su pretučena, a sedam ih je
ubijeno.(18)
Nakon toga su barake Buk-Bijela pretvorene u privremeni zatočenički objekat, kojim
je upravljao Gojko Janković.(19)
U tim barakama su držane žene, djeca i stariji muškarci, koji su zarobljeni u selima
opštine Foča u julu 1992. Žene i djeca iz dva sela, Mješaja i Trošanj, nakon što su nekoliko
sati bili zatočeni u Buk-Bijeloj, odvezeni su autobusom u Srednjoškolski centar u naselju
Aladža u Foči.(20)
Barake Buk-Bijela korištene su i kao mjesto zatočenja za žene koje su bile zatočene
u sportskoj dvorani Partizan, nakon što je ovo mjesto zatvoreno. Zatočenice iz Partizana
su jedne noći prvo odvedene na stadion u Foči, gdje su ih vojnici grupno silovali, a nakon
toga u Buk-Bijelu, gdje su ih ponovo grupno silovali srpski vojnici.(21)
Uprava Buk-Bijela je pretvorena u vojni štab i kasarnu za srpske snage i paravojne jedinice
nakon preuzimanja kontrole nad Fočom i okolnim selima u aprilu 1992.
U naselju i motelu BukBijela bilo je smješteno oko 200-300 vojnika.

Ovim zatočeničkim objektom je upravljao Gojko Janković. Vojnici pod njegovom
komandom,među kojima su bili Janko Janjić, Dragan Zelenović i Zoran Vuković, doveli su
uhapšene muslimanske civile u Buk-Bijelu.
(22) Među vojnicima je bio i Radomir Kovač.(23) Janković je bio
zamjenik komandira Vojne policije i jedan od glavnih vođa paravojnih jedinica u Foči.(24)
Janko Janjić, zvani Tuta, bio je jedan od pripadnika jedinice Gojka Jankovića.
Dragan Zelenović je bio pripadnik jedinice Dragan Nikolić.(25)
Zoran Vuković je bio jedan od zamjenika komandanta Vojne policije VRS-a i pripadnik
paravojnih snaga u Foči.(26)
Žene su iz Buk-Bijele autobusima odvezene u Foču. Zaustavili su se ispred SUP-a. Neki

od vojnika koji su bili u autobusima izašli su i ušli u policijsku stanicu, a neki su ispred
autobusa razgovarali sa šefom policije u Foči, Draganom Gagovićem.(27)
Uslovi
Naselje Buk-Bijela se sastojalo od montažnih baraka koje su se nalazile na obali rijeke Drine.
Žene i muškarci su odvođeni u neku od baraka, u sobe u kojima su ispitivani i premlaćivani,
a žene su pored toga bile i silovane. (28)
Civili su bili postrojeni duž rijeke Drine. Vojnici su im prilazili i odvodili ih. Žene su odvajali
od djece i odvodili ih na ispitivanje, prijeteći im ubistvom i silovanjem ako budu lagale.(29)
Dvadesetčetverogodišnju zatočenicu silovalo je najmanje deset vojnika, nakon čega
se onesvijestila. Djevojčicu od 15 godina silovala su tri vojnika.
(30)
Seksualno zlostavljanje
Zatočenice su u Buk-Bijeloj bile izložene premlaćivanju, zlostavljanju i
višestrukom silovanju.(31) Svrha silovanja i mučenja bila je “dobijanje informacija ili
priznanja”. Među silovanim zatočenicama su FWS-50, FWS-48, FWS-75 i FWS-87.(32)
FWS-50 je imala 16 godina u vrijeme ovih događaja. Prije rata je živjela u selu
Mješaji.Početkom maja 1992. sa porodicom se počela sakrivati u šumi jer su se bojali da bi
mogli biti spaljeni u svome domu, što se već počelo događati u susjednim selima. Kada su
rano ujutro 3. jula 1992. napadnuti Mješaji, ova djevojka je bila u skloništu u šumi.
Zarobljena je 5. jula
zajedno s grupom ljudi, među kojima su bili njena majka, dvojica braće i sestra. Odvedena
je u Buk-Bijelu. Silovao ju je Zoran Vuković. Iz Buk-Bijele je odvedena u Srednjoškolski
centar Foča, a otprilike 11 dana kasnije u sportsku dvoranu Partizan.(33)
FWS-75(34) je 3. jula, zajedno sa drugim ženama, dovedena u Buk-Bijelu. Pred motelom
je Beban Vasiljević postrojio žene, djecu i starije, držeći u ruci mitraljez. Nakon pet minuta
došli su drugi vojnici i izdvojili neke ljude.(35) FWS-75 je odvedena u jednu od montažnih
baraka sa bijelim krovom, gdje je zatekla Gojka Jankovića. Pored njega tamo su bili Dragan
Zelenović i
Janko Janjić. Od svjedokinje su tražili da govori istinu, a ako to ne učini, zaprijetili su joj da
će biti silovana. Pitali su je ko ima oružje i ko je naoružavao ljude u Trošnju. Onda su je pitali
za imena ljudi koji su živjeli u selu. Nakon toga su je izveli iz sobe.(36) Na izlasku je naišla
na svog
amidžu čije je lice bilo krvavo, a koga je pratio Zoran Vuković. Odveli su je otprilike
pet metara dalje, u drugu sobu, gdje ju je čekao vojnik koji je imao oko 40-50 godina. Gurnuo
je na krevet i natjerao da se skine, a nakon toga ju je silovao. Poslije toga, u hodniku ju
je silovalo mnogo vojnika, najmanje deset, koji su se redali jedan za drugim.(37) Silovanje je
bilo toliko nasilno da je izgubila svijest. Dok je bila pri svijesti, čula je krike svoga strica i
pucnjavu.
Nakon toga sve se umirilo i više nije čula amidžu.(38)
FWS-75 je saznala ime Zorana Vukovića tek kasnije, kada je došao u stan Radomira
Kovača,gdje je također bila zatočena. Tada je Radomir Kovač naredio FWS-75 da ode u
kuhinju s Vukovićem. Tamo su Vuković i FWS-75 razgovarali i tokom razgovora on joj je
priznao da je u Buk-Bijeloj ubio njenog strica kad je ovaj navodno pokušao pobjeći. Tom
prilikom ju je on
oralno silovao.(39)
Nakon višestrukog silovanja u Buk-Bijeloj, FWS-75 su dvojica vojnika odvela u autobus
jer nije bila u stanju da ustane. U autobusu je vidjela da su svi tamo, osim jedne djevojke čija
je majka stajala pred autobusom, plakala i tražila da joj vrate dijete.(40)
U aprilu 1992. godine, FWS-87 je imala približno 15 i po godina. Zarobljena je 3. jula
1992.godine, kad su srpske snage napale njeno selo Trošanj. Odvedena je u Buk-Bijelu.
Dragan Zelenović i tri vojnika su je ispitivali u jednoj prostoriji. Tokom ispitivanja su je
optužili da ne govori istinu i zatim je silovali. Tokom silovanja jedan od vojnika prijetio joj je
prislonivši joj pištolj na glavu.(41)
Prije rata je FWS-48, koja je 1992. imala oko 35 godina, živjela u selu Trošanj. Zarobljena je
3. jula 1992. u šumi s grupom civila koji su bili opkoljeni. Nakon toga su mnogi od
njih pretučeni. Iz šume su odvedeni na livadu, gdje su muškarci i žene razdvojeni. Vidjela
je mnogo srpskih vojnika, među kojima je bio i Zoran Vuković. Odatle su ih odveli u Buk-
Bijelu, gdje je silovana.(42)
D.B, sestra FWS-87, u vrijeme izbijanja rata imala je oko 19 godina. Kad je njihovo
selo Trošanj napadnuto, ona je spavala u šumi. Nakon što je zarobljena, odvedena je u Buk-
Bijelu.
Odatle je prevezena u Srednjoškolski centar Foča zajedno sa svojom majkom i sestrom.
Nakon toga je odvedena u sportsku dvoranu Partizan. Bila je višestruko silovana.(43)
FWS-95 je imala otprilike 27 godina kada je zarobljena u šumi u blizini njenog sela Mješaja
i odvedena u Buk-Bijelu gdje je ispitivana 5. jula 1992. Nakon jedne noći prebačena je
u Srednjoškolski centar Foča,(44) a u Partizan je odvedena nakon otprilike 15 do 20
dana provedenih u Srednjoškolskom centru. FWS-95 je o silovanju pred sudom izjavila: “To
nije bio seks radi zadovoljstva nego iz bijesa. Oni su se na nama iskaljivali.”(45)
Ubistva
Gojko Janković je komandovao grupom vojnika koja je 3. jula 1992. izvršila napad na
sela Trošanj i Mješaje i na civilno muslimansko stanovništvo koje se krilo u šumi na
brdu Kremenik. Prilikom ovog napada ranjeno je nekoliko civila, a ubijeni su Fadila
Odobašić,Selima Pekaz i Izet Čolo. Tada je zarobljeno oko 30 žena, djece i sedam muškaraca:
Husein Barlov, Zijad Barlov, Meho Barlov, Armin Pekaz, Mujo Pekaz, Adem Čolo i Sifet
Čolo. Ovi
zarobljenici su ispitivani i pretučeni. Nakon toga su izvedeni na čistinu gdje ih je čekao
Gojko Janković. Premlaćivanje je nastavljeno. Žene su odvedene u Buk-Bijelu. Gojko
Janković je sa još nekoliko svojih vojnika ostao sa sedmericom zarobljenika koji su nakon
toga ubijeni.(46)
Nekoliko vojnika, koji su bili pod komandom Gojka Jankovića, doveli su 3. jula
1992.zarobljenog starijeg muškarca, Redžu Pekaza iz sela Trošanj, ispred barake u Buk-
Bijeloj, gdje su ga tukli, a ostali zatočenici su mogli čuti njegove jauke. Nakon toga su ga
odveli blizu obale rijeke Drine i ubili ga hicima iz vatrenog oružja.(47)
Posjete Međunarodnog komiteta Crvenog krsta
Predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i druge organizacije nisu posjetili

BukBijelu.(48)
Foča – Livade – magacin TO (bivša kasarna JNA) – koncentracioni logor za bošnjačke

civile
Premještanja, deportacije i razmjene
Žene i djeca iz sela Mješaja i Trošanj, nakon što su nekoliko sati bili zatočeni u Buk-
Bijeloj,odvezeni su autobusom u Srednjoškolski centar u Aladži. Tu su ostali tokom sljedeće
dvije sedmice. Oko 13. jula 1992. žene i djeca su iz Srednjoškolskog centra odvedeni u
sportsku dvoranu Partizan.
Oko 13. avgusta 1992. grupa žena i djece odvedena je u Crnu Goru, a dvorana Partizan
je postala mjesto zatočenja drugih muslimanskih žena i djece iz mjesta kao što su
Tjentište,Paunci, Jeleč i Miljevina.
Preostale žene i djevojčice su odvedene iz sportske dvorane Partizan oko 3. septembra
1992.godine na razmjenu u Goražde.(49)
Procesuiranje odgovornih za ratne zločine
Žalbeno vijeće MKSJ-a je 12. juna 2002. donijelo pravosnažnu presudu kojom je
Dragoljub Kunarac zvani Žaga, komandant fočanske Taktičke grupe Vojske Republike Srpske
(VRS),osuđen za zločin protiv čovječnosti (porobljavanje i silovanje) i kršenje zakona i
običajaratovanja (mučenje i silovanje) na kaznu zatvora u trajanju od 28 godina; Radomir
Kovač
zvani Klanfa, zamjenik komandanta Vojne policije VRS-a i vođa paravojnih snaga u Foči,
za zločin protiv čovječnosti (porobljavanje i silovanje) i kršenje zakona i običaja
ratovanja (silovanje i povrede ličnog dostojanstva) na kaznu zatvora u trajanju od 20 godina i
Zoran Vuković, jedan od zamjenika komandanta Vojne policije VRS-a i pripadnik paravojnih
snaga u
gradu Foči, za zločin protiv čovječnosti (mučenje i silovanje) i za kršenje zakona i
običaja ratovanja (silovanje i povrede ličnog dostojanstva) na kaznu zatvora u trajanju od
12 godina.(50)
Žalbeno vijeće MKSJ-a donijelo je 31. oktobra 2007. pravosnažnu presudu kojom je
Dragan Zelenović, zvani Zelja, bivši vojnik Vojske Republike Srpske i vojni policajac u
Foči, (51) osuđen za zločin protiv čovječnosti (silovanje i mučenje) i kršenje zakona i običaja
ratovanja (silovanje i mučenje) na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina.(52)
Apelaciono vijeće Suda BiH donijelo je 19. novembra 2007. pravosnažnu presudu kojom
je Gojko Janković, zamjenik komandira Vojne policije i jedan od glavnih vođa
paravojnih jedinica u Foči,(53) osuđen za krivično djelo zločin protiv čovječnosti na kaznu
zatvora od 34 godine.(54)
Presudom Apelacionog vijeća Suda BiH 17. aprila 2007. Radovan Stanković,
pripadnik Miljevinskog bataljona fočanske Taktičke grupe Vojske Republike Srpske,(55)
pravosnažno je osuđen za zločin protiv čovječnosti na zatvorsku kaznu od 20 godina.(56)
Postupak protiv Janka Janjića i Dragana Gagovića je prekinut.(57) Optuženi su preminuli
prije nego što su mogli biti prebačeni u MKSJ. Janko Janjić je poginuo 2000. godine u BiH
prilikom pokušaja hapšenja.(58) Dragan Gagović je poginuo 1999. prilikom pokušaja
hapšenja od strane
međunarodnih snaga.(59)
(20.11.2014.)
koncentracioni logori u Foči
__________
pojmovnik/izvori:
1. Foto: Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), Outreach program:

Približavanje MKSJ lokalnim
zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10.2004.
2. Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.
3. Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Popis stanovništva,
domaćinstava, stanova i
poljoprivrednih gazdinstava 1991. godina, Nacionalni sastav stanovništva – Rezultati za
Republiku po opštinama
i naseljenim mjestima 1991. godine, Sarajevo, decembar 1993. godine, Statistički bilten broj
234.
4. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39-T), Presuda, str. 41; Odluka o osnivanju
Kriznog štaba Srpske
opštine Foča, 03.04.1992.
5. Ibid, str. 227. i 228.

6. Ibid, str. 229.
7. Ibid, str. 237.
8. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda, str. 15.
9. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39-T), Presuda, str. 237.
11. Ibid, str. 290.
12. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik, (IT-00-39-T), Presuda, str. 236.
14. Ibid, str. 190.
15. MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija
konferencija, Foča, 09.10.
2004, Transkript konferencije, str. 6.
16. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39), str. 231; Sud BiH, Predmet Gojko
Janković (broj: X-KR-05/161),
str. 2: Svjedoci: Fadila Odobašić, Selima Pekaz i Izet Čolo.
17. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), str. 292.
18. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39), str. 232; Sud BiH, Predmet Gojko
Janković (broj: X-KR-05/161),
str. 2: Svjedoci: Husein Barlov, Zijad Barlov, Meho Barlov, Armin Pekaz, Mujo Pekaz, Adem
Čolo i Sifet Čolo.
19. Ibid, str. 232.
konferencija, Foča,
09.10.2004, Transkript konferencije, str. 6.
23. MKSJ, Predmet Momčilo Krajišnik (IT-00-39), str. 231.
24. MKSJ, Predmet Janković i Stanković (IT-96-23/2), Podaci o predmetu, str. 1.
25. Ibid, str. 1 i 7.
26. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Podaci o predmetu, str. 2.
27. Ibid, str. 19 i 20.

28. Ibid, str. 278 i 279.
29. Ibid, str. 292.
2004, Transkript konferencije, str. 6.
31. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), str. 278 i 279.
32. Ibid, str. 17.
33. Ibid, str. 81.
34. MKSJ, Predmet Zelenović (IT-96-23/2-S), Presuda, str. 8 i 9; MKSJ, Outreach program:
Približavanje MKSJ
lokalnim zajednicama u BiH, 09.10.2004, Transkript konferencije, str. 42.
36. Ibid, str. 42.
37. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda, str. 62; MKSJ, Outreach
program: Približavanje
MKSJ lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10.2004, Transkript
konferencije, str. 42 i 43.
38. MKSJ, Predmet Zelenović (IT-96-23/2-S), Presuda, str. 2; MKSJ, Outreach program:
Približavanje MKSJ
lokalnim zajednicama u BiH, Serija konferencija, Foča, 09.10. 2004, Transkript konferencije,
str. 43.
41. MKSJ, Predmet Zelenović (IT-96-23/2-S), Presuda, str. 9 i 27.
42. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Presuda str. 101.
43. Ibid, str. 75 i 78.
44. Ibid, str. 98.

45. Ibid, str. 99.
46. Sud BiH, Predmet Gojko Janković (X-KR-05/161), Presuda, str. 2.
47. Ibid, str. 71.
49. MKSJ, Outreach program: Približavanje MKSJ-a lokalnim zajednicama u BiH, Serija
2004, Transkript konferencije, str. 6, 7 i 8.
50. MKSJ, Predmet Kunarac i drugi (IT-96-23 i 23/1), Podaci o predmetu, str. 1 i 2; Presuda,
str. 130-133.
51. MKSJ, Predmet Zelenović (IT-96-23/2), Podaci o predmetu, str. 1.
52. Ibid, Presuda, str. 13.
53. MKSJ, Predmet Stanković i Janković (IT-96-23/2), Podaci o predmetu, str. 1.
54. Sud BiH, Predmet Gojko Janković (X-KR-05/161), Presuda, str. 16.
55. MKSJ, Predmet Stanković i Janković (IT-96-23/2), Podaci o predmetu, str. 1.
56. Sud BiH, Predmet Radovan Stanković (X-KR-05/70), Presuda, str. 19.
57. MKSJ, Predmet Zelenović, (IT-96-23/2), Presuda, str. 1: Optužnica, 18.06.1996. Druga
sedmorica optuženih
bili su Dragan Gagović, Gojko Janković, Janko Janjić, Radomir Kovač, Zoran Vuković,
Dragoljub Kunarac i
Radovan Stanković. Opužnica je izmijenjena i dopunjena 19.08.1998, tako da su u njoj
konsolidovane optužbe
protiv Dragoljuba Kunarca, a izostavljene reference na sedmoricu drugih optuženih. Dana
30.07.1999. tužilac je
povukao Optužnicu protiv Dragana Gagovića, koji je u međuvremenu umro; Redigovana
verzija izmijenjene
optužnice od 05.10.1999. u kojoj je Janko Janjić izostavljen jer je u međuvremenu umro.
58. BIRN BiH, Justice Report, Svjedokinja tvrdi da je Janković držao žene kao taoce,
18.07.2006.
http://www.justice-report.com/en/articles/svjedokinja-tvrdi-da-je-jankovi%C4%87-
dr%C5%BEao-%C5%BEenekao-taoce
59. Ibid, Apology to Women Raped in Foča, http://www.justice-report.com/en/articles/news-
apology-to-women-raped-in-foca.
fočanski kreatori genocida (2)
**********
KONASBREZAVAĐIVAČI
Svakim danom smo svjedoci, u svakom pogledu, sve više pojava
konastozavađivača, koji nas uporno i bez trunke stida uz dozu bezobrazluka i
hojratluka pitaju:”Ko nas bre zavadi?” Ima i onih koji se prave nemušti i naivni
pa nam serviraju priče kako oni nisu bili sudionici agresije na BiH i genocida
nad bošnjacima. Govore kako su bili “kuvari”, kako su “gulili krompir”, govore
da su “cepali drva” ili “raznosili novine” itd.
“Đaba vi novci, moji sinovci,” – kaže jedna pjesma. Istina se ne može sakriti.
O genocidima nad bošnjacima možete pročitati više na:
O GENOCIDIMA NAD BOŠNJACIMA: „AKO BUDEMO BUDNI NEĆE NIKAD
VIŠE, ALI AKO BUDEMO SPAVALI HOĆE USKORO……“/FOTO/…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/30/o-genocidima-nad-
bosnjacima-ako-budemo-budni-nece-nikad-vise-ali-ako-budemo-spavali-hoce-
uskoro-foto/
Evo i nekoliko fragmenata iz knjige „Obuka za genocid“ – Bisić Mustafe i
Kreho Senada :
„Za vrijeme mog boravka u redovima srpske vojske obučavao sam se, i od
strane Pustivuk Krste – na svinjama, pa nam je tom prilikom Risto rekao da se
u pogledu klanja obučimo najprije na svinjama i da ćemo kasnije na takav
način klati ljude, to jest muslimane, pa sam u toku obuke zaklao dvije svinje, i
rečeno mi je da oborimo na leđa, zatim uhvatimo za uši i nakon toga
prerežemo vrat i na takav način postupim i uradim kada uhvatim muslimana.„
(Borislav Herak, fragment br.1)
(iz knjige „Obuka za genocid“ – Bisić Mustafe i Kreho Senada)
„Po dolasku u Kremeš i u Kremešku četu, ja sam zajedno, mislim da je to bilo

negdje desetak dana po mom dolasku, ja sam zajedno sa Damjenović
Sretkom, Damjanović Mićom i Draganom išao u restoran „Kod Sonje“ u
namjeri da silujemo djevojke koje su dole bile prisutne a isto nam je kazao
komandir Boro, kao i to da idemo zbog jačanja morala srpske vojske, gdje
silujem djevojke po imenu Amela, Fatima, Mejra, Ina, Enisa, Sumbula,
Senada, Zehra, Alma, Miša, Sabina, koje djevojke sam ubio nakon silovanja,
nakon što sam iste odveo na brdo Žuč, gdje sam ih ubio pucanjem iz vatrenog
oružja.“ (Borislav Herak, dio fragmenta br. 10)
(iz knjige „Obuka za genocid“ – Bisić Mustafe i Kreho Senada)
Foča, 25 godina poslije : Niko nema pravo da žrtvama
genocida zabranjuje sjećanje na zločin (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/29/foca-25-godina-poslije-niko-
nema-pravo-da-zrtvama-genocida-zabranjuje-sjecanje-na-zlocin-foto/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/25/foca-slucaj-grada-kampa-za-
silovanje-koristenog-kao-oruzje-rata/?frame-nonce=9020264858
uskoro-foto/
genocida-u-foci/
75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : IZJAVA DERVIŠ BAVČIĆA IZ FOČE
(februar,1942.)
izjava-dervis-bavcica-iz-foce-februar1942/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/20/focanske-zrtve-gnocida-1992-
spisak-nije-kompletan/
SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča u ovdašnjim medijima?
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/09/sjecas-li-se-focezasto-je-
zaboravljena-foca-u-ovdasnjim-medijima/
Foča 1992. : Silovanje kao metoda rata
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/16/foca-1992-silovanje-kao-
metoda-rata/
1995-foto/
Foča, 25 godina poslije : Niko nema pravo da žrtvama
genocida zabranjuje sjećanje na zločin (FOTO)
Nauka o genocidu potvrđuje da su nad Bošnjacima u Foči s namjerom izvršeni
svi oblici zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Na taj način su
ispunjeni svi uslovi koji se tiču materijalnog elementa genocida: svi akti
genocida (actus reus), definirani u članu II (a-e) Konvencije o sprečavanju i
kažnjavanju zločina genocida. Svi zločini u Foči izvršeni su s namjerom da se
unište Bošnjaci , pripadnici nacionalne, etničke i vjerske grupe kao takve, što
potvrđuje i dokazuje da je riječ o zločinu genocida. Genocid u Foči je bio
način ostvarivanja ratnih ciljeva.
Naučnu istinu o genocidu u Foči, pored ostalog, čine sljedeće bitne odredbe:
Organizovano, masovno, s namjerom ponižavanje ljudskog dostojanstva i

nacionalnog identiteta Bošnjaka, uništavanje svega postojećeg što odražava
bošnjački nacionalni identitet u cilju stvaranja tzv. „velike srbije“; agresor je u
Foči kao području srpskih strateških prioriteta nad civilima izvršio planski,
organizovano, sistematski i u kontinuitetu brojna masovna i pojedinačna
ubistva; agresor je u realizaciji općeg deklariranog političkog cilja formiranja
jedinstvene države srpskog naroda nad djecom, izvršio zločin genocida i druge
oblike zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, silujući ih, ubijajući ih i
ranjavajući, sakateći i prekidajući im djetinjstvo, ostavljajući im teške fizičke
posljedice i psihičke poremećaje kojih se neće moći osloboditi do kraja života;
agresor je u skladu sa srpskim političkim projektom „svi srbi u jednoj državi“,
na stotine, pa i hiljade civila i civilnog stanovništva, Bošnjaka i drugih, planski,
organizovano, masovno i s namjerom sistematski izdvajao, hapsio, zatvarao i
zatočavao u brojnim koncentracionim logorima smrti.
Masovne grobnice žrtava genocida, posebno jalovina rudnika Miljevina i jama
Piljak, kao i tuneli u Miljevini, ključni su i objektivni indikator izvršenog
genocida i nesporni i neoborivi materijalni dokazi njegovog izvršenja. Njihova
najneposrednija povezanost sa izvršenim zločinom genocida neviđena je u
historiji svijeta. Masovne fočanske grobnice, teškoće i problemi njihovog
otkrivanja, ukazuju, pored ostalog, na planiranje, organizovanje i izvršenje
zločina genocida, kao bitnog indikatora genocida, s namjerom i ciljem da se
prikriju dokazi o zločinu genocida; agresor je vršio masovna sistematska
silovanja i druge mnogobrojne oblike barbarskih djela seksualnog
nasilja, mučenja i ponižavanja žena, djevojaka i djevojčica, kao i starica;
agresor je planski, organizovano, sistematski i ciljano, u skladu sa genocidnom
namjerom o istrebljenju rukovodstva bošnjačkog naroda ubijao, ranjavao i
uništavao bošnjačku političku i intelektualnu elitu čime je izvršio genocid;
agresor je planski, organizovano, masovno i sistematski uništavao
arhitektonske spomenike i urbane cjeline od značaja za kulturu Bošnjaka,
njihovo kulturno naslijeđe metodično je spaljivano i dizano u zrak dinamitom.
Danas se kontinuitet genocidne ideje u Foči ogleda u masovnom kršenju
osnovnih ljudskih prava i sloboda prognanika i povratnika, preživjelih žrtava i
svjedoka genocida. Frustrirane općinske vlasti Foče nikada nisu javno
priznale djela tadašnjih vlasti i odale pokajanje za patnje kroz koje su
prošle na hiljade Bošnjaka, te pružile ruku pomirenja i pokajanja. Fočom
slobodno šetaju ratni zločinci zauzimajući pozicije u lokalnoj vlasti. Vlast
dozvoljava skupove fašističkih grupa protiv kojih su se Fočaci i svi
antifašisti borili u Drugom svjetskom ratu, a žrtvama zabranjuje pravo na
sjećanje, istinu i pravdu. Vlast ignoriše zahtjeve predstavnika bošnjaka, da
istina o genocidu mora biti dokučena, da se zločinci moraju osuditi i pravda
zadovoljiti, te da se stradanja svih fočanskih žrtava moraju obilježiti jednako,
bez obzira na njihovu etničku pripadnost. Ovi i mnogi drugi ataci vlasti na
osnovna ljudska prava i slobode ruše ugled Foče i BiH, napadaju na osnovne
temelje savremene demokratije i posebno teško krše temeljne odrednice
međunarodnog prava. Niko nema pravo da žrtvama genocida zabranjuje
sjećanje na zločin.
*****
A O OVOME SE MUDRO ŠUTI I NIKO NE ZBORI NITI GOVORI
Foča 1992 – 2017 ŠUTNJA JOŠ UVIJEK TRAJE…
…ALI…
MI NISMO ZABORAVILI GENOCID
25 godine od zločina u Foči
Zar si zaboravio silovane djevojčice,majke,sestre,kćeri,nene???
preko 1000 NESTALIH!!! (gdje?) – ČUJ 1000 NESTALIH I NIKO NIŠTA NE
ZNA O NJIMA!!!
…
Negiranjem i zaboravom jednog zločina čini drugi zločin.
…
*****
FOČA : Slučaj grada – kampa za silovanje

korištenog kao ‘oružje rata’
“Pripadnici oružanih snaga bosanskih Srba upotrebljavali su silovanje kao
sredstvo terora”.
Branislav Brane Ćosović komadant vojne policije tzv. ‘Ćosinih stražara‘ u

Foči 1992. godine “pohvaljen zbog dostignuća u oslobađanju Foče”.
“Osim silovanja teško ću zaboraviti i batine, naročito one koje sam dobila
od Vlade iz Foče, zvanog Bakara.” – rekla je djevojka koja je razmijenjena 21.
marta 1993. godine.
Buk Bijela, naselje na gradilištu nikad izgrađene hidroelektrane na Drini, koje

je bilo pretvoreno u lokalni vojni štab, a u barakama su bili srpski vojnici, njih
200-300. Vojnici su mlade žene saslušavali i – optužujući ih da im daju lažne
izjave – silovali. Jedna djevojka je, uz izgovor da “nije davala dovoljno dobre
odgovore”, odvedena u prostoriju gdje su je silovala, koliko se sjeća, najmanje
desetorica vojnika, nakon čega se onesvijestila.
U srednjoškolskom centru je također bila jedna od ratnih kasarni (danas je to
opet škola) i kratkoročni pritvor za žene, djecu i starije. U iskazu jedne
Bošnjakinje, haške svjedokinje, stoji: “Svaku večer su dolazile grupe srpskih
vojnika koji su silovali žene i djevojke. Bilo je i grupnih silovanja, uglavnom nad
mlađim ženama i djevojkama. Najčešće su dolazili pripadnici vojne policije
‘Ćosinih stražara‘.”
Sportsku dvoranu “Partizan” obezbjeđivala je redovna milicija. U periodu juli-
august 1992. bila su najmanje 72 zarobljena bošnjačka civila, uglavnom žene,
djeca i nešto malo starih. Vojnici i milicioneri su dolazili svaki dan i svaku noć i
silovali žene i djevojke. Neke su odvodili u hotel “Zelengora”, privatne stanove
i kuće, gdje su bile izložene masovnim silovanjima. Jedna Bošnjakinja, svjedok
događaja, danas nastanjena u Australiji, u svom iskazu je rekla: “Oko 12.
augusta 1992. godine, večer prije nego što će nas pustiti, dva vojnika su
odvela mene i još jednu djevojku na gradski stadion. Tamo je stajala, čekajući
nas, velika grupa vojnika, a među njima je najviše bilo Crnogoraca i vojnika iz
Srbije. Tu noć ne znam koliko me je vojnika silovalo na klupama stadiona.
Ostali su stajali i sve to gledali. Onesvijestila sam se. Iste noći odveli su nas u
Buk Bijelu, a vojnici su nas opet silovali…”
Odvodili su nas u barake, po 2-3 žene, tamo nam prijetili pištoljima i noževima,
skidali nas gole i više njih je svaku od nas silovalo. Među njima sam
prepoznala zloglasnog četnika Gojka Jankovića. Osim Gojka Jankovića, tu je
bio i Slavko Ivanović. Prije rata bio je taksista u Foči.
Nisam se uspjela ni oprati, a već je došla neka druga četnička vojska i odvela
me ponovo, sa još nekim ženama, u jednu bošnjačku kuću. U podrumu te
kuće je bila jedna stara nena. Tu su nas, više njih, četnika, silovali do samog
jutra. Ujutro su nas vratili u salu i tek što smo došli, došao je jedan četnik i opet
izveo nas šest mlađih žena, kao, treba da mu očistimo kuću u obližnjem
naselju. Međutim, kad smo dovedene, od čišćenja nije bilo ništa. Tamo je on
doveo desetak četnika i tu su nas svi više puta silovali i radili od nas šta su
htjeli sve do podne, kada su nas vratili u salu. Bile smo izmrcvarene i
izmučene gotovo do smrti.
Najčešće je vodio mene i Eminu.Jednom me je odveo i Dragan Stanković,

zvani “Dragec”. On me je vodio sa jednim Crnogorcem u Gornje Polje u Foči,
u neku garsonijeru.
Uvečer, na Đurđevdan, 06.05.1992. godine, neko je počeo da lupa na vrata:
“Otvorite! Otvorite!” Nezira je prišla vratima i otvorila ih. Ušao je Trivun
Predrag Pedo i odmah prišao meni. Oštro mi je naredio da pođem sa njim na
tavan. Pitala sam šta ću na tavanu. Kad sam mu to rekla, on je okrenuo pušku
i počeo me udarati kundakom po glavi. Zateturala sam se od udaraca. Dok me
je tukao, žene koje su bile sa mnom su se razbježale. Ostala je samo nana
koja nije mogla da se pomakne. Onda me je on privukao sebi i grubo navalio
na mene.
Da li me je onda silovao? Da li me je onda general Rouz seksualno
zlostavljao? Jeste, ponizio me je kao robinju. Nisam mogla da se oduprem.
Silovana sam, samim tim što sam bila zarobljena logorašica, obespravljena,
bez ijednog ljudskog prava… General je kuću napustio pred zoru, ostavivši me
samu sa mojom sudbinom.
Ostala sam tu još pet-šest dana, a za to vrijeme me je general Rouz posjetio
još dva puta. Uvijek je dolazio poslije trčanja u prirodi. To se vidjelo i po njemu
i po njegovoj odjeći. Sa Tjentišta su me ponovo vratili u bolnicu, u kojoj me
je Rajko Vukadin do 03. jula 1994. godine, silovao nekoliko puta. Ucjenjivao
me je prijeteći mi da će me odvesti u salu “Partizan”, u kojoj tada, saznala sam
kasnije, više nije bilo logorašica… Slobodu sam udahnula nakon golgote koja
je trajala dvije godine… 03.07.1994. godine, došli su po mene i odvezli me
vojnicima UNPROFOR-a, koji su me predali našima u Goraždu, gdje mi je bila
porodica.
arhiv
vidi još:
uskoro-foto/
genocida-u-foci/
75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : IZJAVA DERVIŠ BAVČIĆA IZ FOČE
(februar,1942.)
izjava-dervis-bavcica-iz-foce-februar1942/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/20/focanske-zrtve-gnocida-1992-
spisak-nije-kompletan/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/09/sjecas-li-se-focezasto-je-
zaboravljena-foca-u-ovdasnjim-medijima/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/16/foca-1992-silovanje-kao-
metoda-rata/
1995-foto/
(izbor tekstova sa facebook-a, flickr-a, portala focanskidani)
Foča četvrt stoljeća od genocida : Fočanske tužne priče iz
1992. godine
Ćehotina
Subota, 26. septembar 1992. godine

…
Srećem mnoge izbjeglice iz fočanskog kraja. Fikreta K., izbjeglica iz Genša, priča mi da je
Momo Čančar iz Foče dolazio sa nekim Perišićem i još nekoliko četnika u Genše. Palili su
kuće, a muškarce pohapsili i, navodno, otjerali u KPD Foča. Niko pouzdano ne zna da li su
oni uopće stigli do KPD Foča. Među uhapšenima je bio i njezin brat.
…
Na Potrkuši sam razgovarao sa B.B. sedamdesetogodišnjim starcem iz Papratna, općina

Foča, koji je bio svjedok stravičnog zločina. Starac je ispričao:
“U selo Vikoč iznenada su upali četnici Bore Ivanovića iz Godijena i otvorili paljbu na sve
strane. Narod se prepao i počeo bježati, a sa njima i šezdesetak momaka koji su trebali braniti
mjesto. Četnici su ubili četvericu mladića, a Miralema Ahmića (22 god.) živog su uhvatili.
Ja sam pred zločincima utekao u srpsko groblje i tako se spasio. Odatle sam vidio šta su radili
Miralemu. Prvo su ga dugo tukli i mučili, a zatim svezali za granu jedne kruške pred školom u
Papratnu. Onda su pod tom kruškom zapalili vatru. On je vrištao, jaukao. Njegovi urlici
odjekivali su između brda. Činilo mi se kao da nedoklan vo doziva kasapine da dovrše posao,
a oni su samo nekoliko metara dalje od njega svirali harmoniku, pili rakiju, pjevali i izrugivali
se njegovim mukama. Izdahnuo je, jadnik, najteže što insan može da skonča. Vidio sam kad je
do njih stigao neko u crvenoj “ladi”. Poslije toga su prestali sa pjesmom.
Nakon dva dana u selo se vratio moj sin i još nekoliko mještana. Pokupili su glavu i kosti
rahmetli Miralema i sahranili. Cijelo Papratno popali su četnici Bore Ivanovića s Godijena,
četnici s Čelebića i iz Brusana.”
Među izbjeglicama iz Foče doznao sam o još jednom zločinu fočanskih četnika koji je
počinjen na rejonu Osanice. U selu Ćurovićima Gornjim, četnici su silovali jednu
trinaestogodišnju djevojčicu. Kasnije su je izboli kamama i ostavili. Njeno golo, unakaženo i
beživotno tijelo našli su rodbina i komšije u selu Ćurovići Gornji kad su četnici odatle
protjerani.
…
preuzeto iz knjige Grihota je ubijanje tvica – Mehmed Bradarić, stranice 275 i 276
fotografije:fb Putnik Namjernik/flickr ekranportal13
_____
Foča : Uhapšen Dragan Janjić
Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su Dragana Janjića
zbog sumnje da je 1992. godine počinio ratni zločin nad civilima bošnjačke nacionalnosti na
području općine Foča.
Prema Tužilaštva BiH, Janjić je osumnjičen da je tokom 1992. godine, kao pripadnik
Policijske stanice (PS) Miljevina, postupao protivno odredbama međunarodnog humanitarnog
prava i Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.
Kako se navodi u saopćenju Tužilaštva, Janjić je osumnjičen da je počinio ratni zločin
silovanja i seksualnog zlostavljanja jedne žrtve bošnjačke nacionalnosti te hapšenje i
zatvaranje civila.
Osumnjičeni će biti predat tužiocu, koji će nakon ispitivanja donijeti odluku o prijedlogu za
određivanje pritvora.
Emina Dizdarević/detektor.ba/BIRN BiH
FOČA, XXV GODINA OD GENOCIDA : MASOVNE GROBNICE (FOTO)
Anonymous letter informing about the mass grave Jama Piljak, Foča (Source MPI)
Lokacijska karta masovnih grobnica oko Foče
masovna grobnica na lokalitetu Brod na Drini kod Foče
masovna grobnica na lokalitetu Glavica – Jeleč

masovna grobnica na lokalitetu Gradina – Jeleč
masovna grobnica na lokalitetu jama Piljak

masovna grobnica na lokalitetu jama Piljak
masovna grobnica na lokalitetu Luke – Ratine

masovna grobnica na lokalitetu Mazoče
masovna grobnica na lokalitetu mezarja Tekija

masovna grobnica na lokalitetu Miljevina – Tuneli
masovna grobnica na lokalitetu Miljevina – Tuneli

masovna grobnica na lokalitetu Patkovina
masovna grobnica na lokalitetu Površinski kop Rudnik mrkog uglja Miljevina

Rudnik Miljevina
Rudnik Miljevina
masovna grobnica na lokalitetu Previla
masovna grobnica na lokalitetu Ratine

masovna grobnica
na lokalitetu rijeka Dobropoljka – ispod mosta
masovna grobnica na lokalitetu Sastavci u Foči
lokalitet Sastavci u Foči

lokalitetu Sastavci u Foči
lokalitetu Sastavci u Foči

masovna grobnica na lokalitetu sela Kosman
masovna grobnica na lokalitetu Šljivovica

masovna grobnica na lokalitetu Tabaci
masovna grobnica na lokalitetu Trošanj 1

masovna grobnica na lokalitetu Trošanj 2
masovna grobnica na lokalitetu Tuzlakova štala – Jeleč

masovna grobnica na trasi stare željezničke pruge u blizini sela Jeleč kod Foče… radi se o 54.
masovnoj grobnici na području Općine Foča
masovne grobnice na lokalitetu HE Buk Bijela

masovne grobnice na lokalitetu sela Điđevo
Selo
Jeleč
ekshumacija
fotografije:internet/fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani
PREDAO SE OSUMNJIČENI ZA RATNI ZLOČIN U FOČI
Foča
Jedna osoba s područja Foče, osumnjičena za ratni zločin, javila se Državnoj agenciji za istrage i
zaštitu (SIPA), te će nakon kriminalističke obrade biti saslušana pred tužiocem Posebnog odjela
za ratne zločine Tužilaštva BiH.
Osumnjičeni se javio u prisustvu advokata, a tužilac će nakon njegovog ispitivanja donijeti
odluku o daljnjim aktivnostima u predmetu.
Radi se o osobi koja je pod istragom zbog sumnje da je tokom rata u BiH počinila ratni zločin –
silovanje žrtve bošnjačke nacionalnosti s područja Foče.
Zbog zaštite istrage, u ovom trenutku Tužilaštvo BiH ne može davati više detalja, saopćeno je iz
ove ustanove.
Admir Muslimović 24.10.2017
BIRN BiH/detektor.ba
RATNA SILOVANJA : “NEMOJ, ČIKO, MOLIM TE…”,
VRIŠTALA JE JEDANAESTOGODIŠNJA DJEVOJČICA KADA
SE VOJNIK OKOMIO NA NJU DA JE SILUJE
“Nemoj, čiko, molim te…”, vrištala je jedanaestogodišnja djevojčica kada se vojnik okomio
na nju da je siluje
“Nina” – ispovijest silovane žene
https://youtu.be/Z2iLWEeuCZY
Oko 1.000 žrtava ratnog silovanja u BiH ne mogu biti majke. Razlog tome, uz psihičku
komponentu koja blokira odnos s muškarcem, jesu netretirane infekcije koje su nastale
opetovanim silovanjem i dovele do zapušenja jajovoda.
“Istina je, ubili su mi mladost. Istina je, ostala sam bez kuće, braka. Da, uzeli su mi dijete.
Istina je da nikad više nisam bila, ne mogu biti i nisam majka”, kazala je Zlata, koja se
nećkala da priča s nama.
Zlata nije njeno pravo ime, ali inicijali, hladni i statistički, nikad neće prizvati sliku žene koja
je bila pred nama. Njena spoljašnost ničim ne odaje unutrašnje pukotine. Lijepa je, pomirena i
dostojanstvena.
“Bila sam tu najmlađa žena. One još dvije, bile su starije. I onda odjednom me je taj Rus
povukao za ruku i rekao: ‘Ideš gore.’ Tako da sam ja išla. Kako se desilo, stvarno nemam
pojma… Dobila sam veliki odljev. Znam da sam bila trudna”, kaže Zlata.
Nastavlja da priča kako joj je jedna nena dala, kad već ništa drugo nije imala, vunene čarape.
“Da se zaštitim k’o žena. Bila sam oteknuta, podbuhla, krvava od tih udaraca po licu.
Pogotovo zbog tih ženskih problema. To je bilo grozno. Odveo me gore na sprat i naredio da
se skinem. Fino sam mu rekla da sam bolesna. Nije me htio slušati. Nekako sam se otimala od
toga svega”, kaže.
Izvadio je iz čizme nož i, kako tvrdi, prišao i isjekao joj garderobu. “Ostala sam naga.
Odradio je to nedjelo nada mnom. Kad je on to sve završio, zvao je drugu vojsku”, pojašnjava
ona.
Zlata iz Brčkog je jedna od 20.000 do 50.000 silovanih žena, koliko Ujedinjene nacije (UN)
procjenjuju da ih je bilo tokom rata u Bosni i Hercegovini, i jedna od 1.000 onih koje su za
posljedicu imale neplodnost. One više nikad nisu mogle postati majke.
Razlog tome, u nekim slučajevima, jeste fiziološke prirode. Senad Mehmedbašić, profesor
doktor ginekologije, navodi da se s početka rata sjeća tinejdžerke koja je imala 15 ili 16
godina.
Skoro 50.000 žena u BiH silovano u ratu – 25.11.2014

https://youtu.be/Z1j6fwy8l2c
“U to vrijeme izuzetno kahektična mlada osoba iz okoline Višegrada, koja je šumama došla
do slobodne teritorije. Dala je podatke da je silovana u više navrata. Doktor Srećko Šimić i ja
smo je operisali i našli kolekciju gnoja u maloj zdjelici. U uobičajenim uvjetima na takvo
stanje se vade materica i jajnici”, kaže Mehmedbašić u razgovoru za Balkansku istraživačku
mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Dvojica ljekara su pokušavali učiniti gotovo i nemoguće da sačuvaju reproduktivne organe
nesretnoj djevojčici. Ipak, velike infekcije, kakvu je ona imala, nerijetko dovode do zapušenja
jajovoda, što za posljedicu ima neplodnost.
“Ne treba zanemariti ni psihološke blokade koje se zapažaju na dva nivoa. Direktni nivo je
animozitet prema muškarcima, koji ne zaobilazi ni rođenog oca, te strah od odnosa.
Indirektno se manifestira u krvi takve osobe, gdje se stvaraju hormonski supstrati,
hiperprolaktinemija. Povišen prolaktin nije stalna kategorija, ali je omča za sva uredna
zbivanja”, pojašnjava doktor Mehmedbašić.
Produženo djelovanje zločina
I tako je rat, kao dominantno muška priča, dolazio ženama u najgorem obliku. Ranije se u
ratove išlo… Ovaj naš, postmoderni, poseban je i po tome što je dolazio u urbana područja.
Silovanje, kao oblik ratovanja, za cilj je imalo iskazivanje moći i označavanje teritorije.
Taj bolni i ponižavajući čin, koji je živote ovih žena obilježio do kraja i poslije kraja,
transgeneracijski, koristio se kao strategija kojom se nadvladavao neprijatelj označen preko
ženskog tijela.
“Biologija je iznad nas”, tvrdi doktor Mehmedbašić.
“Imam jedno jare i dođe mi u krilo, pa se s njim ispričam. Pa mi proleti neki film, a ja njega
bacim da ga ne bih ubila. Živci prorade. ‘Bježi, jare, dok te nisam ubila’, kažem. Jer ja bih ga
za noge uhvatila, razbila i gotovo. Meni, eto, nekad smeta kad ono bleće. Pogotovo kad sam u
depresiji. Nekad vičem: ‘Uhvatit ću te za glavu, udavit ću te!’ Izvinite, u mene se malo ruke
tresu”, govori nam Nina.
Potreba za reprodukcijom je ultimativna, iznad svakog poimanja i želje. Protivno je prirodi da
je žena ravnodušna ili bez želje za potomstvom. U tom svjetlu sagledano, shvatamo kako je
silovanje zločin s produženim djelovanjem.
“Prvog maja silovali su me na krevetu. Iza podne su me izveli na hodnik. Šestorica su me

silovali taj dan. Navečer su me silovala dvojica-trojica. Onda je stigla vojska. Pjevali su. Bila
je još jedna čistačica. Da li je bila čistačica ili doktorica, nemam pojma. Kada završe posao s
nama, onda su nju silovali”, priča nam naša druga sugovornica, Nina. Misli i rečenice su joj
isprekidane. Pogled joj više puta ide prema torbi na stolu i pita imamo li “lexilium”.
Ninina priča plastično pokazuje dinamiku između uzroka i posljedice.
“Tako je bilo svaki dan. Jedno jutro je došao Mauzer. Jeste, Mauzer. I mi smo doručkovali.
Pitao nas je koje smo vjere i da li se znamo krstiti. Rekla sam da znam, ali neću. Istukao me i
otjerao u sobu. Kaznio me 29 sati da ne jedem i ne pijem ništa. Tako, da ja crknem. U
međuvremenu, našla sam kuharicu koja mi je davala hljeb i ja sam u WC-u jela i iz
vodokotlića pila vodu. Jednom su me silovala desetorica, da osvete nekog svog koji je
poginuo”, kaže Nina.
Njena agonija je trajala oko dva mjeseca. Na koncu je razmijenjena i odvedena na slobodnu
teritoriju. Umjesto utjehe, dočekala su je optuživanja od muža i skori razvod.
“Mene muškarci ne interesuju. Uopšte. Ne mrzim ih, ali im ne vjerujem. Da ja s nekim u
automobil sjedem, da mene muškarac vozi, nema šanse. Ići ću pješke, ali s muškarcem neću
sjesti. Meni nije svako napravio zlo, ali ja ne mogu to iz sebe izbaciti”, pojašnjava Nina.
Ipak, ističe da bi voljela to nadjačati, ali ne može. “Pokušavam, ali šta ja znam… Ne
podnosim više to, da mi neki muškarac dobacuje. Odem kod Fadila i družimo se i on počne na
šalu, ali ga brzo otresem. Ne mrzim ga, ali i ne podnosim. Možemo zdravo za zdravo. Nije on
kriv, ali ja ne mogu”, govori Nina.
Prema Abdulahu Kučukaliću, specijalisti neuropsihijatrije, svaka psihička trauma koju doživi
neka osoba dovodi ne samo do poremećaja psihičke ravnoteže nego i do niza disfunkcija i
disbalansa.
Pokušaj samoubistva
Kučukalić objašnjava da dolazi do neurofizioloških, metaboličkih i hormonalnih disbalansa,

što ostavlja čitav niz posljedica na određene organske sisteme, između ostalog i na mogućnost
začeća kod osoba koje su bile izložene takvoj vrsti psihičke traume, a naročito seksualne
traume.
“Takva psihička trauma koja dovede do endokrinog disbalansa i neuropsihičkog disbalansa,

može utjecati da u nekom vremenskom periodu žena ne može začeti. Imao sam iskustva s
takvim ženama. Njima nije potreban samo ginekološki, već i psihijatrijski tretman koji bi
reducirao psihičke probleme koji se ogledaju u velikoj anksioznosti, depresiji i
psihosomatskim tegobama”, kaže Kučukalić u izjavi za BIRN.
Tretman psihijatra je neophodan za ovu grupu žena. Ipak, do danas je izostalo sistemsko
rješenje od države. One su prepuštene lokalnim udruženjima žena koje dijele istu sudbinu ili
odgovornim pojedincima.
“Nemoj, čiko, molim te…”, vrištala je jedanaestogodišnja djevojčica kada se vojnik okomio
na nju da je siluje. Djeca njene dobi ne znaju šta se sprema kada vojnik odvodi, otkopčava
hlače.
Toliko godina imala je i Mina kada je prvi put silovana.

“Pokušavam da ne mislim o onome što se dogodilo. Rane ostaje, to nikada i ne mogu
zaboraviti, niti izbrisati iz svog sjećanja. Nekako bih, ovako kad razmišljam sama sa sobom,
zaključila kako sam možda ovo sve morala da proživim i doživim da bih bila taj neki svjedok,
da bih mogla ljudima pričati istinu”, kaže Zlata.
“Došao je jedan vojnik i rekao: ‘Ti u zelenom džemperu, ideš sa mnom, trebaš mi da počistiš
stan.’ Ta u zelenom džemperu bila sam ja. Kad smo došli u stan, naredio mi je da se okupam.
Otišla sam i okupala se hladnom vodom jer nije bilo tople. Kada sam izišla iz kupatila, krenuo
je prema meni, a ja sam potrčala prema prozoru. Htjela sam da skočim, a on me je uhvatio i
spriječio. Onda me je silovao. Izgubila sam svijest dok je to radio”, kaže Mina.
Isti vojnik je narednu večer odveo i njenu majku. Silovao ih je jednu pred drugom. Slijedilo je
još mnogo svakodnevnih silovanja.
“Ja sam se u toku rata i razboljela, pa su me, samu, pripadnici UNPROFOR-a prevezli u
bolnicu u Sarajevu. Doktori su me pregledali i mislili su da sam trudna. Nisu me ni pitali, a ja
im nisam mogla objasniti da kada sam prvi put silovana, još uvijek nisam imala ni prvu
menstruaciju. Ležala sam tu mjesec i po. Pošto je grad bio u opsadi, niko nije došao da me
vidi”, prisjeća se Mina.
Ona također nikad neće u rukama držati svoje dijete. Udala se, kaže, ali s mužem nikad nije
pričala o onome što joj se desilo. Okupirani su golim preživljavanjem.
Za razliku od žena koje su doprinijele Narodnooslobodilačkoj odbrani, ili bile žrtve toga rata,
pa se njihova uloga poslije slavila i obilježavala, njihova imena su bila lekcije iz historije ili
nazivi ulica, žene koje su bile voljne ili nevoljne učesnice rata od 1992. do 1995. godine
ostale su nedovoljno vidljive, viktimizirane i diskriminirane.
“To je ona bolesna… tako o meni govore u opštini. Mislili su da ih nisam čula”, žali se Nina.
I dok će um uvijek moći da podigne tijelo, a tijelo um neće nikada, zadivljuje kako je u
njihovim srcima ostalo mjesta za još pokoju ljepotu, želju, supstituciju.
Minina želja je bila da napravi zube. Od udaraca vojnika ostala je bez njih.
“Najviše bih voljela završiti srednju školu, pokušati naći posao. Ne znam šta će biti dalje, ali
ničega se ne bojim. Valjda mi se od ovoga što sam preživjela ništa gore ne može desiti”, kaže
Mina.
Zlata s početka ove priče se udala i ima, kako ističe, svoj drugi život. Dodaje i da je možda
Bog htio tako. “Danas nisam više u gradu, ali jesam u obližnjem selu pored Brčkog. Moj muž
i ja bavimo se voćarstvom i jako se lijepo osjećamo u tom voćnjaku. To je nešto što ja radim.
Što ja sadim i što gledam ono što sam zasadila da rađa, i to me nekako vraća u život. Eto, to je
to”, kaže Zlata.

Do danas nije uspostavljen zakonski okrvir koji bi ženama silovanim u ratu i koje više ne mogu
postati majke, omogućio vantjelesnu oplodnju ili usvajanje. Do danas, od njih se samo uzima, a
ništa im se ne daje. Postale su svjedoci po profesiji. Njihova uloga svedena je na pokazivanje,
prepričavanje, kopanje po ranama koje se takvim tretmanom zauvijek ostavljaju otvorene.
Ratna silovanja – zločin s produženim djelovanjem
Elameri Škrgić Mikulić and BIRN BiH – 20.10.2016
izvor: Detektor.ba
http://detektor.ba/ratna-silovanja-zlocin-s-produzenim-djelovanjem/
PRST U OKO SUSEDIMA I EU

preneseno sa portala VOICE
Nastavak
politike nesuočavanja s prošlošću
Rehabilitacija osuđenika za ratne zločine nastavak je procesa istorijskog

revizionizma koji se godinama sprovodi u Srbiji. Ova vlast negira sve ono što su
standardi i vrednosti EU, ka kojoj se formalno krećemo, ocenjuju sagovornice VOICE-a.
Komentarišući navode „Novosti“ da će generali i visoki oficiri Vojske Jugoslavije koji su
komandovali u ratu na Kosovu 1998. i 1999. godine, među kojima i Vladimir Lazarević
(osuđen pred Haškim sudom za komandnu odgovornost za ratne zločine) biti vraćeni kao
predavači na Vojnu akademiju, naše sagovornice kažu da je na delu zamena teza gde se
zločinci imenuju žrtvama i braniteljima, a žrtve – zločincima.
Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko upozorava da je reč o široj
strategiji koja se ne odnosi samo na ratne zločince koji su odslužili svoje zatvorske kazne.
– Radi se o strategiji negiranja i poricanja svega što se desilo, o normalizaciji

Miloševićeve politike i, na neki način, njenog kontinuiteta. To istovremeno pokazuje
da Srbija nije baš na putu za Evropsku uniju, pošto je jedan od prioriteta EU –
suočavanje s prošlošću – kaže ona za VOICE.
Da li su ratni zločinci moralna vertikala ovog društva – (foto Ron Haviv)
Dubravka Stojanović: Isti program i isti ljudi koji su Srbiju i odveli u rat
Istoričarka Dubravka Stojanović za VOICE upozorava da se Srbija se nikada nije suočila sa

ratovima devedesetih, te da je i posle 2000. godine vidljiva neprekidna potvrda istog
programa i istih ljudi koji su Srbiju i odveli u rat.
– Srbija se nije suočila s tim šta je u tim ratovima htela i tražila, zašto je do njih došlo, koja je
odgovornost Srbije, koji je to program koji je stajao iza tih ratova. Mi smo svih ovih godina
imali novinare, intelektualnce, akademike i sveštenike koji su nastavili da govore isto. Ovo je
sada samo jedna potvrda na vojnom nivou – kaže Stojanović.
Kulturološkinja Aleksandra Bosnić za VOICE kaže da bi rehabilitacije i povratak ljudi

optuženih za vršenje teških zločina za vreme ratnih dešavanja trebalo posmatrati u kontekstu
revizionističke opsesije koja se odnosi na pokušaj preoblikovanja onoga što je nekada bila
stvarnost i ovoga što bi danas trebalo da bude stvarnost, što je proces koji šteti društvu.
– Retrogradni potezi poput rehabilitacije, revizije istorije, udžbenici koji se isključivo

oslanjaju na takvu vrstu revizionističkog manira, kulturološki obrasci koji zapravo šire svaku
vrstu predrasudnog mišljenja do unedogled, zapravo sprečavaju nešto što bi bilo osnovno
pravo svakog građanina ove države, a to je pravo na uvid i na znanje o tome šta se nekada
dešavalo u njenoj prošlosti i šta zapravo jesu njena sadašnjost i stvarnost – rekla je Bosnić.
Ona dodaje da zamene teza poput onih u kojima se žrtve imenuju zločincima, a zločinci
žrtvama i braniteljima govori o nezrelosti društva da se kreće napred i u pravcu ka nečemu što
bi jednom moglo biti otvorenije društvo.
– Svakako ovakvi postupci spadaju u red onih koji nas vraćaju unazad i nanose trajnu štetu –
kaže ona.
Zašto najveći deo ljudi iz kulture ćuti dok se društvo razara
Moralna vertikala
Ministar odbrane Aleksandar Vulin potvrdio je za “Novosti” da će nekadašnji komandanti

dobiti “svoju ulogu” u vojnom školstvu.
– Uveli smo pravilo da najistaknutije starešine iz ratova koji su za nama dobiju prostor na
Vojnoj akademiji i da drže predavanja kadetima, pa i sadašnjim generacijama oficira. To je na
neki način ispravljanje nepravde koja im je naneta prethodnih godina – rekao je Vulin i dodao
da ratni generali imaju mnogo toga važnog da prenesu mlađim kolegama.
Sonja Biserko se pita kuda Srbija zapravo ide sa takvom politikom.
– Ovako se ispostavlja da su ti ratni zločinci neka moralna vertikala u ovom društvu i da će

oni uticati na mlade kadrove u vojsci ili tamo gde budu radili kao predavači – kaže ona.
Izvinjenja
sa figom u džepu
Izvinjenja sa figom u džepu
Komentarišući to što se danas visoki državni funkcioneri poput ministara ili predsednika
Republike javno susreću sa osuđenim ratnim zločincima, Dubravka Stojanović ističe da to
dokazuje da su ranija izvinjenja bila samo formalna.
– Mislim da su izvinjenja koja je upućivao Boris Tadić bila izvinjenja sa, kako se kaže, figom
u džepu i da je to bilo do te mere formalno da to niko nije ozbiljno shvatio. Sve drugo što se
radilo, sve drugo što se govorilo pokazivalo je da nikakvog preokreta tu nema – kaže
Stojanović dodajući da zato ovakvi procesi ne treba da iznenađuju nikoga jer sve ide „u
najboljem pravcu za njih“
– Ja sam to pratila i kroz udžbenike istorije, mi smo u njima imali potpuni kontinuitet sa
Miloševićevim argumentima koji su do rata doveli. Prema tome, mislim da je ovo samo jedan
jasan nastavak, naravno on je sada očigledniji, to je sada jedan bljesak, jedan šamar – kaže
Stojanović.
Aleksandra Bosnić: Širenje slike u kojoj se jedan narod večno doživljava kao žrtva
Slično misli i Bosnić, dodajući da osim u Srbiji i u regionu postoji problem sa istorijskim
revizijama i isključivostima.
– Kada se ovakve rehabilitacije i ovakvi postupci spoje sa onim što je znanje koje se
godinama unazad plasira učenicima osnovnih i srednjih škola, u smislu istorijskog znanja,
kada se sve to spoji sa tvrdokornim vrednosnim stavovima koji su uglavnom predrasudni
stavovi, a koji su vezani za isključivu usmerenost ka očuvanju etničkog identiteta i za širenje
slike u kojoj se jedan narod večno doživljava kao žrtva, onda dobijamo sintezu nečega što ne
može da nas vodi, u smislu preobražaja, onakvom kakvom smo se nadali i kakvom se još
uvek nadamo – kaže Bosnić.
Prst u oko susedima i EU
Dubravka Stojanović navodi da ovakvo ponašanje može izazvati dodatne probleme u ionako
lošim odnosima sa susedima.
– Ovo je očigledni pokazatelj da Srbija u tome ima neku podršku. Ona je podršku iznutra, od
glasača, za tu vrstu politike uvek imala. To vidimo po rezultatima svih izbora. A ovo je,
očigledno, neka malo jača podrška sa strane, koja nas je osokolila da se svim susedima i
Evropskoj uniji, kojoj tobož idemo, stavi prst u oko – zaključuje Stojanović.
Biserko kaže da je u pitanju negiranje svih vrednosti Evropske unije.
– To je jedna vrsta cinizma i ruganja svima onima koji su bili protiv rata i Evropi koja se tu
sve ove godine zalagala za priključenje Srbije EU, njenim standardima, kriterijumima i
vrednostima. Ovo sve što čini ova vlast zapravo je negiranje svega toga – rekla je Biserko.
Dalibor Stupar (VOICE)

Vojvođanski istraživačko-analitički centar – VOICE istraživački centar je Nezavisnog društva
novinara Vojvodine
Dalibor Stupar
Novinar od 2001. godine. Počeo je u novosadskoj TV produkciji “UrbaNS” koja je, u sklopu
ANEM-a, funkcionisala i kao dopisništvo TV B92 iz Beograda. Nakon toga, radio je nekoliko
godina u novosadskom “Građanskom listu”, i pisao za portale “Autonomija.info”, “Magazin
Vojvodina” i međuregionalnu agenciju “AIM-ng”. U novembru 2006. godine za reportažu
“Čokoladni reper i beli brat”, snimljenoj u sklopu projekta “Triput” Novosadske novinarske
škole na takmičenju TV minijatura Press Vitez dobio “Povelju za studentski rad”. Decembra
2007. dobija drugu nagradu za najboljeg mladog novinara koju uručuju NNŠ i Fondacija
“Konrad Adenauer”. Od februara 2017. saradnik VOICE-a. Karikaturista portala
“Autonomija.info” od maja 2016. godine.
naslov i oprema teksta:focanskidani
ORUŽJE RATA : SILOVANJE, ETNIČKO ČIŠĆENJE, RATNI

ZLOČINI,…, BOSNA I HERCEGOVINA 1992. –
1995. (VIDEO)
Ovo je filmsko svjedočenje o strahotama ratnog zločina silovanja u BiH.
Oružje rata : Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini, …, Bosna i Hercegovina 1992. –
1995. (video)
MISIJA SILOVANJE oružje rata i etničkog čišćenja – Dokumentarni Film
https://youtu.be/p9E8fDE2w1w
Silovanja – smišljen genocid

https://youtu.be/4xTE31HjSHM
Žene žrtve rata – žive u tišini sa bolom, gotovo zaboravljene

https://youtu.be/0VUjVvV7iVA
Šutnja o silovanju je mnoge žene dovela do psihičkih stanja iz kojih se ne mogu povratiti
(N.Mujčić)
https://youtu.be/Ogj6AWH8SjQ

tužna priča djevojčice silovane kada je imala 12. Godina

I Came to Testify Women, War, and Peace

https://youtu.be/ayMCtiVzG2s
BOSNIA “SARAJEVO, WAR AND PEACE” – Sergio PAINI

https://youtu.be/_omOJ_hghZk
Women and Girls Lead | Women, War & Peace | Trailer | ITVS
https://youtu.be/tgm-EvXaYCU
Za silovanje u Foči 17 godina zatvora
https://youtu.be/RwN4iBSIQHs
HAŠKI TRIBUNAL I ZLOČINI U BOSNI I HERCEGOVINI : KONFERENCIJA

FOČA (VIDEO)
Emisija se fokusira na dva obimna predmeta vođena pred Tribunalom koja su se bavila
zločinima počinjenim na području Foče. Prvi, u kojem su osuđeni Dragoljub Kunarac, Milan
Vuković i Radomir Kovač, obrađuje sistematsko silovanje bošnjačkih žena i djevojčica, a drugi
predmet, vođen protiv Milorada Krnojelca, obrađuje zločine počinjene u logoru ‘KP Dom’, gdje je
zatočeno, mučeno i ubijeno nekoliko stotina bošnjačkih muškaraca. Peter Mitford-Burgess,
glavni istražitelj za podrucje Foče, opisuje prikupljene dokaze o silovanju u Foči, Karamanovoj
kući i drugim lokacijama gdje su djevojke, neke od njih dvanaestogodišnjakinje, držane kao
seksualno roblje, premlaćivane, zlostavljane i kasnije prodavane srpskim vojnicima. Uz to,
Burgess opisuje događaje iz KP Doma koristeći svjedočenja preživjelih logoraša i razne dokaze
do kojih se došlo tokom istrage. Hildegard Uertz-Retzlaff i Christina Moeller predstavljaju
strategiju krivičnog gonjenja u dva pomenuta predmeta, objašnjavaju odluke o biranju meta za
optuživanje i izbor dokaznog materijala korištenog u postupcima. Gabrielle McIntyre opisuje
način na koji su sudije propitivale dokaze i proces donošenja odluke da je silovanje korišteno
kao oruđe kampanje progona i po prvi put okvalifikovano kao zločin protiv čovječnosti. U emisiji
je korišten dokazni materijal koji uključuje svjedočenja žrtava i arhivski materijal.
Foča
XY Films Sarajevo
https://youtu.be/dX8UkZp9xqo
BOŽIDAR KRNOJELAC, ZVANI MIKA, BIVŠI PRIPADNIK INTERVENTNOG
VODA IZ FOČE I SIN RATNOG UPRAVNIKA TAMOŠNJEG KP DOMA,
SVJEDOČEĆI U ODBRANU RATKA MLADIĆA PRIZNAO DA SU POJEDINI
FOČANSKI MUSLIMANI ZATVARANI “BEZ PRAVNOG OSNOVA” – VIDEO
Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik interventnog voda iz Foče i sin ratnog
upravnika tamošnjeg KP Doma, svjedočeći u odbranu Ratka Mladića priznao da su
pojedini fočanski Muslimani zatvarani “bez pravnog osnova”, ali odgovornost za
nasilje nad njima skida sa svog oca i prebacuje na paravojne grupe.
Bivši pripadnik interventnog voda iz Foče Božidar Krnojelac, zvani Mika, osporava navode
optužnice protiv Ratka Mladića o nasilnom protjerivanju Muslimana iz Foče i tvrdi da su
otišli “samoinicijativno iz samo njima znanih razloga”, a ni slučajno zbog pritiska vlasti i
vojske bosanskih Srba. Najveći broj muslimanskih civila se, tvrdi, odselio iz grada još u aprilu
1992. godine kada su njihove jedinice poražene u sukobu sa tamošnjim Srbima, a u narednom
periodu su isto učinili skoro svi preostali nesrbi. Prvi talas odlaska iz Foče dogodio se,
smatra, pod pritiskom muslimanskih medija koji su svoje sunarodnike plašili
navodima o dolasku pet hiljada “srbo-četnika”, a iz Srbije je, po njegovoj procjeni,
došlo manje od sto pripadnika paravojnih grupa “Srpska garda” i “Beli orlovi”. Odgovarajući
na pitanja Branka Lukića, rekao je da su pripadnici “Srpske garde” dovodili zarobljenike u
fočanski KP Dom, gdje su ih čuvali “Beli orlovi”. I jedni i drugi su, kaže, bili agresivni,
“derali su se i pucali”, pa su ih se plašili i Srbi i Muslimani.
Upravnik KP Doma Foča tokom rata je bio svjedokov otac Milorad Krnojelac, koji
je pred Haškim tribunalom osuđen na 15 godina zatvora jer je organizovao i
tolerisao premlaćivanja muslimanskih zatočenika, od kojih su neki podlegli povredama.
“Osuđen jeste, ali nije kriv”, rekao je svjedok u unakrsnom ispitivanju odgovarajući na pitanja
tužioca Traldija. Ipak, priznao je da su on i otac znali da su “pojedini” zatvorenici u KP dom
dovedeni “bez pravnog osnova”. Krnojelac je od 20. aprila do 15. maja 1992. godine odlazio
u zatvor i tamo je, kaže, boravio svakodnevno od 7 do 15 časova. U izjavi timu odbrane je
naveo da je svojim prisustvom želeo da spriječi nasilje nad muslimanskim zarobljenicima, ali
tvrdi da nije zalazio u dijelove gdje su se oni nalazili već je sve vrijeme sjedio u očevoj
kancelariji. Svjedok je 15. maja pozvan da se javi u interventni vod da bi učestvovao u
borbama, a 22. juna 1992. godine je zajedno sa grupom srpskih vojnika vozilom
naišao na minu i tada je izgubio obje noge. Jedno vrijeme je bio na liječenju u Beogradu,
pa u Rudom, nakon čega se vratio u Foču. Tamo se, ukazuje tužilac, uselio u stan lokalnog
Muslimana koji je ranije izbjegao. Kaže da je to bio opštinski stan koji je njemu
dodjeljen, a na sličan način stana se domogao i njegov brat.
Krnojelac priznaje da mu je adaptaciju stana radio Musliman koji je za tu potrebu

izveden iz KP Doma Foča. Po optužnici protiv Ratka Mladića u KP domu Foča ubijeno je
najmanje 200 zatočenika, a zločini u toj opštini dosegli su razmjere genocida. Odbrana negira
razmjere zločina, a naročito učešće vojske bosanskih Srba u njima.
Ген.Младић.Б.Крнојавец.бр.1.-22.9.14.
https://youtu.be/Urslo5wwn60
Ген.Младић.Б.Крнојелац.бр.2.22.9.14.
https://youtu.be/M8FJ01Ji1Ao
https://youtu.be/KiWsH5ed_rE
_____

https://youtu.be/Kp8zEM5NYjA
tužna priča djevojčice silovane kada je imala 12. Godina

SEDAM GODINA ZATVORA ZA SILOVANJE U FOČI(?) : ŽARKO VUKOVIĆ SE

NIJE POJAVIO NA IZRICANJU PRESUDE(!)
Sedam godina zatvora za silovanje u Foči(?) : ŽARKO VUKOVIĆ SE NIJE POJAVIO NA
IZRICANJU PRESUDE(!)
Sud Bosne i Hercegovine osudio je Žarka Vukovića na sedam godina zatvora za višestruko
silovanje zaštićene svjedokinje A-1, počinjeno na području opštine Foča, od aprila do augusta
1992.
“Uvjerenje Vijeća o krivici optuženog za silovanje oštećene utemeljeno je na njenom iskazu,

koji je detaljan, uvjerljiv i potkrijepljen iskazima drugih svjedoka”, kazala je Mediha Pašić,
predsjedavajuća Sudskog vijeća.
Pašić je navela da je Vuković oštećenu silovao upotrebom sile u podrumu svoje kuće, te je
silovanje u više navrata izvršio u njenoj kući.
“Vijeće je utvrdilo da je Vuković postupao kao pripadnik VRS-a (Vojske Republike Srpske) u
okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i policijskih struktura usmjerenih
prema bošnjačkom stanovništvu, svjestan da su njegove radnje upravo dio tog napada čime je
počinio zločin protiv čovječnosti”, izjavila je Pašić.
Predsjedavajuća Vijeća je navela da je smrt oštećene nastupila nakon podizanja optužnice te
da nije saslušana tokom glavnog pretresa, ali je naglasila da su iskazi koje je dala u istrazi
saglasni i da su zajedno s drugim iskazima svjedoka potvrdili činjenične navode optužnice.
Dokazi Odbrane, kako je kazala Pašić, nisu mogli dovesti u sumnju iskaze svjedoka
Tužilaštva BiH, kao i materijalne dokaze. Posljedice koje su nastupile kod oštećene, prema
obrazloženju presude, iznio je neuropsihijatar Omer Ćemalović, navodeći da se dugotrajno
liječila kod psihijatra nakon posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i trajne promjene
ličnosti.
Prilikom odmjeravanja kazne, Sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio da Vuković nije
ranije osuđivan, a otežavajuće ustrajnost i bezobzirnost u počinjenju djela.
“Izrečena kazna od sedam godina je srazmjerna težini počinjenog djela”, navela je Pašić.
Vuković se nije pojavio na izricanju prvostepene presude. Oslobođen je plaćanja troškova

krivičnog postupka zbog lošeg imovinskog stanja.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.
Albina Sorguč/detektor.ba
ALEN MUHIĆ : “JAVILA MI SE ŽENA KOJU SU SRBI SILOVALI KADA JE
IMALA 11 GODINA”…
ALEN MUHIĆ : “JAVILA MI SE ŽENA KOJU SU SRBI SILOVALI KADA JE IMALA 11

GODINA”…
“Istu noć kada sam objavio informaciju da će se snimati film, na Facebooku sam dobio
nekoliko stotina prijatelja. Javilo mi se toliko usvojene djece koja ne znaju ko su im biološki
roditelji i da im je život pakao. Javilo mi se nekoliko djece koja su prošvercovana u Italiju,
gdje se bave prostitucijom. Čak su mi se javile i žene koje su silovane.
Jedna od njih imala je samo 11 godina kada joj je počinjen taj stravični zločin, dok je sa 12
godina rodila, a potom su joj Srbi uzeli dijete o kojem ni danas ništa ne zna, da li je uopšte
živo, zna samo da je bila djevojčica. Sjećam se i gospođe koja mi se obratila za pomoć, jer je i
sama usvojila dijete prije šest godina i nije znala kako da mu kaže da je usvojeno. Nakon što
smo satima pričali telefonom, nije mi bilo teško, otišao sam u Sarajevo kako bi se sastao s
njom i prepričao kako je to bilo u mom slučaju. Nekoliko dana pred premijeru mog filma
javili su mi da su mu rekli istinu“.
Alen Muhić
(izbor tekstova sa facebook-a, flickr-a, portala focanskidani)

Izbor tekstova objavljenih na portalu focanskidani, flickr-u ekranportal13 i facebooku

FOČA, XXV GODINA OD GENOCIDA : MASOVNE
GROBNICE (FOTO)
Anony
mous letter informing about the mass grave Jama Piljak, Foča (Source
MPI)
L
okacijska karta masovnih grobnica oko
Foče
masovna grobnica na lokalitetu Brod na Drini kod
Foče
masovna grobnica na lokalitetu Glavica –

Jeleč
masovna grobnica na lokalitetu Gradina –
Jeleč
masovna grobnica na lokalitetu jama

Piljak
masovna grobnica na lokalitetu jama
Piljak
masovna grobnica na lokalitetu Luke –

Ratine
masovna grobnica na lokalitetu

Mazoče
masovna grobnica na lokalitetu mezarja

Tekija
masovna grobnica na lokalitetu Miljevina –
Tuneli
masovna grobnica na lokalitetu Miljevina –

Tuneli
masovna grobnica na lokalitetu Patkovina
masovna grobnica na lokalitetu Površinski kop Rudnik mrkog uglja
Miljevina
masovna grobnica na lokalitetu Površinski kop Rudnik mrkog uglja

Miljevina
mas
ovna grobnica na lokalitetu Površinski kop Rudnik mrkog uglja Miljevina
Rudnik
Miljevina
Rudnik
Miljevina
Previla
masovna grobnica na lokalitetu Ratine

masovna
grobnica na lokalitetu rijeka Dobropoljka – ispod
mosta
masovna grobnica na lokalitetu Sastavci u
Foči
lokalitet Sastavci u
Foči
Foči
Foči
masovna grobnica na lokalitetu sela
Kosman

Šljivovica
Tabaci
masovna grobnica na lokalitetu Trošanj

1
masovna grobnica na lokalitetu Trošanj
2
masovna grobnica na lokalitetu Tuzlakova štala –

Jeleč
masovna grobnica na trasi stare željezničke pruge u blizini sela Jeleč kod
Foče… radi se o 54. masovnoj grobnici na području Općine
Foča
masovne grobnice na lokalitetu HE Buk

Bijela
masovne grobnice na lokalitetu sela
Điđevo
Selo Jeleč
ekshumacija
fotografije:internet/fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani
Foča četvrt stoljeća od genocida : Fočanske tužne

priče iz 1992. godine
Ćehotina
Subota, 26. septembar 1992. godine
…
Srećem mnoge izbjeglice iz fočanskog kraja. Fikreta K., izbjeglica iz Genša,
priča mi da je Momo Čančar iz Foče dolazio sa nekim Perišićem i još nekoliko
četnika u Genše. Palili su kuće, a muškarce pohapsili i, navodno, otjerali u
KPD Foča. Niko pouzdano ne zna da li su oni uopće stigli do KPD Foča. Među
uhapšenima je bio i njezin brat.
…
Na Potrkuši sam razgovarao sa B.B. sedamdesetogodišnjim starcem

iz Papratna, općina Foča, koji je bio svjedok stravičnog zločina. Starac je
ispričao:
“U selo Vikoč iznenada su upali četnici Bore Ivanovića iz Godijena i otvorili
paljbu na sve strane. Narod se prepao i počeo bježati, a sa njima i šezdesetak
momaka koji su trebali braniti mjesto. Četnici su ubili četvericu mladića,
a Miralema Ahmića (22 god.) živog su uhvatili.
Ja sam pred zločincima utekao u srpsko groblje i tako se spasio. Odatle sam
vidio šta su radili Miralemu. Prvo su ga dugo tukli i mučili, a zatim svezali za
granu jedne kruške pred školom u Papratnu. Onda su pod tom kruškom
zapalili vatru. On je vrištao, jaukao. Njegovi urlici odjekivali su između brda.
Činilo mi se kao da nedoklan vo doziva kasapine da dovrše posao, a oni su
samo nekoliko metara dalje od njega svirali harmoniku, pili rakiju, pjevali i
izrugivali se njegovim mukama. Izdahnuo je, jadnik, najteže što insan može da
skonča. Vidio sam kad je do njih stigao neko u crvenoj “ladi”. Poslije toga su
prestali sa pjesmom.
Nakon dva dana u selo se vratio moj sin i još nekoliko mještana. Pokupili su
glavu i kosti rahmetli Miralema i sahranili. Cijelo Papratno popali su četnici
Bore Ivanovića s Godijena, četnici s Čelebića i iz Brusana.”
Među izbjeglicama iz Foče doznao sam o još jednom zločinu fočanskih četnika
koji je počinjen na rejonu Osanice. U selu Ćurovićima Gornjim, četnici su
silovali jednu trinaestogodišnju djevojčicu. Kasnije su je izboli kamama i
ostavili. Njeno golo, unakaženo i beživotno tijelo našli su rodbina i komšije u
selu Ćurovići Gornji kad su četnici odatle protjerani.
…
preuzeto iz knjige Grihota je ubijanje tvica – Mehmed Bradarić, stranice 275 i
276
fotografije:fb Putnik Namjernik/flickr ekranportal13
_____
FOČA 1992. : TUŽNA PRIČA SA BRODA NA DRINI
DA SE NE ZABORAVI!
Ovim stazama i putevima isli su i braća Saud i Nermin Hadžimusić. Završili
škole, zaposlili se i živjeli od svog rada. Danas, nažalost, nisu među živima.
Nema ih samo zato što su se zvali Saud i Nermin. Njihova majka Sajma
vidjevši šta joj bi s djecom uđe u kuću i objesi se!
Predao se osumnjičeni za ratni zločin u Foči
Foča
Jedna osoba s područja Foče, osumnjičena za ratni zločin, javila se Državnoj agenciji
za istrage i zaštitu (SIPA), te će nakon kriminalističke obrade biti saslušana pred
tužiocem Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH.
Osumnjičeni se javio u prisustvu advokata, a tužilac će nakon njegovog ispitivanja

donijeti odluku o daljnjim aktivnostima u predmetu.
Radi se o osobi koja je pod istragom zbog sumnje da je tokom rata u BiH počinila ratni
zločin – silovanje žrtve bošnjačke nacionalnosti s područja Foče.
Zbog zaštite istrage, u ovom trenutku Tužilaštvo BiH ne može davati više detalja,
saopćeno je iz ove ustanove.
Admir Muslimović 24.10.2017

Sud BiH: Oslobođeno više od 50 bivših pripadnika vojske i

policije RS-a
Od svog osnivanja, Državni sud je 60 pripadnika bivših vojnih, paravojnih i policijskih
struktura Republike Srpske (RS), kao i civilnog rukovodstva ili stražara u logorima,
pravosnažno oslobodio optužbi za ratne zločine ili genocid počinjen u Bosni i
Hercegovini.
Od 60 oslobođenih osoba, preko 50 njih su bivši pripadnici Vojske Republike Srpske

(VRS) i pripadnici Ministarstva unutrašnjih poslova entiteta, dok su ostali bivši
rukovodioci civilnih struktura, paravojski ili stražari u logorima.
Pred Sudom BiH trenutno su tri nepravosnažne oslobađajuće presude koje se odnose
na bivše pripadnike vojnih i policijskih struktura RS-a.
U više predmeta u vezi s genocidom i ratnim zločinima počinjenim u Srebrenici, Sud

BiH je donio oslobađajuće presude. Oslobođeni su: Miloš Stupar, Aleksandar
Cvetković, Momir Pelemiš, Zdravko Božić, Željko Zarić, Zoran Živanović, Dragan
Nešković, Zoran Ilić, Miladin Stevanović, Zoran Tomić, Neđo Ikonić, Milovan Matić,
Dragiša Živanović i Velibor Maksimović.
Optužbi za ubistva počinjena na Korićanskim stijenama, kada je strijeljano oko 200

muškaraca iz Prijedora i okoline, oslobođeni su Petar Čivčić, Branko Topola i Milorad
Radaković.
Sud BiH oslobodio je i visokorangirane civilne i policijske službenike poput Gorana

Sarića, Momčila Mandića i Gojka Kličkovića.
Oslobađajuća prvostepena presuda Naseru Oriću, optuženom za ratni zločin u
Srebrenici i Bratuncu, izazvala je niz komentara političkog rukovodstva Republike
Srpske i Srbije.
Predsjednik RS-a Milorad Dodik kazao je, između ostalog, da je “sudija Bošnjak
presudio muslimanu koji je u ime džihadista pobio Srbe u Srebrenici”, te pozvao Srbe
da napuste Sud i Tužilaštvo BiH. Drugi zvaničnici rekli su da je “dovoljno da budete
Srbin” pa da pred Sudom BiH budete osuđeni za ratni zločin.
Predsjednik Suda BiH Ranko Debevec je nakon presude poručio da institucija na čijem
je čelu radi profesionalno, a ne pod pritiscima.
“Sud BiH radi profesionalno, u skladu s ponuđenim dokazima od strane Tužilaštva, a

ne temeljem političkih i medijskih špekulacija i pritisaka. Očito da su ponuđeni dokazi
od Državnog tužilaštva bili nedovoljni za donošenje osuđujuće presude, što će biti
naknadno preispitivano u žalbenom postupku. Također, valja napomenuti da je
presuda donesena odlukom Vijeća, a ne sudije pojedinca. Vijeće donosi odluke
većinom glasova sudija, članova istog”, kazao je Debevec u izjavi za Balkansku
istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine.
Optužbi za ratne zločine oslobođeni su još i Zoran Janković, Radmilo Vuković, Ranko
i Rajko Vuković, Mile Marković, Ljubo Tomić, Krsto Josić, Radoje Lalović, Soniboj
Škiljević, Zoran Marjanović, Slobodan Grujić, Goran Marković, Srpko Pustivuk,
Mladen Drljača, Jovan Ostojić, Milan Perić, Spasoje Doder, Predrag Terzić,
Aleksandar Cerovina, Duško Tadić, Savo Živković, Savo Babić, Ljubomir Tasić,
Goran Popović, Fundup Radoman, Zoran Bjelica, Nenad Pržulj, Radomir Marković,
Mile Kušić, Dragan Božović, Saša Perković, Radomir Gluhović, Pero Radović, Ilija
Vukašinović, Miloš Vukašinović, Mitar i Rade Vlasenko, Drago Končar, Stevo
Jovanović i Blagoje Golubović.
Nepravosnažno oslobođeni su Marko Milošević, Milan Gavrilović te Jovan Popović.
Erna Mačkić 24.10.2017

Ratna silovanja : “Nemoj, čiko, molim te…”, vrištala je

jedanaestogodišnja djevojčica kada se vojnik okomio na
nju da je siluje
“Nemoj, čiko, molim te…”, vrištala je jedanaestogodišnja djevojčica kada se vojnik
okomio na nju da je siluje
“Nina” – ispovijest silovane žene
Oko 1.000 žrtava ratnog silovanja u BiH ne mogu biti majke. Razlog tome, uz
psihičku komponentu koja blokira odnos s muškarcem, jesu netretirane infekcije koje
su nastale opetovanim silovanjem i dovele do zapušenja jajovoda.
“Istina je, ubili su mi mladost. Istina je, ostala sam bez kuće, braka. Da, uzeli su mi
dijete. Istina je da nikad više nisam bila, ne mogu biti i nisam majka”, kazala je Zlata,
koja se nećkala da priča s nama.
Zlata nije njeno pravo ime, ali inicijali, hladni i statistički, nikad neće prizvati sliku
žene koja je bila pred nama. Njena spoljašnost ničim ne odaje unutrašnje pukotine.
Lijepa je, pomirena i dostojanstvena.
“Bila sam tu najmlađa žena. One još dvije, bile su starije. I onda odjednom me je taj
Rus povukao za ruku i rekao: ‘Ideš gore.’ Tako da sam ja išla. Kako se desilo, stvarno
nemam pojma… Dobila sam veliki odljev. Znam da sam bila trudna”, kaže Zlata.
Nastavlja da priča kako joj je jedna nena dala, kad već ništa drugo nije imala, vunene
čarape.
“Da se zaštitim k’o žena. Bila sam oteknuta, podbuhla, krvava od tih udaraca po licu.
Pogotovo zbog tih ženskih problema. To je bilo grozno. Odveo me gore na sprat i
naredio da se skinem. Fino sam mu rekla da sam bolesna. Nije me htio slušati. Nekako
sam se otimala od toga svega”, kaže.
Izvadio je iz čizme nož i, kako tvrdi, prišao i isjekao joj garderobu. “Ostala sam naga.
Odradio je to nedjelo nada mnom. Kad je on to sve završio, zvao je drugu vojsku”,
pojašnjava ona.
Zlata iz Brčkog je jedna od 20.000 do 50.000 silovanih žena, koliko Ujedinjene nacije
(UN) procjenjuju da ih je bilo tokom rata u Bosni i Hercegovini, i jedna od 1.000 onih
koje su za posljedicu imale neplodnost. One više nikad nisu mogle postati majke.
Razlog tome, u nekim slučajevima, jeste fiziološke prirode. Senad Mehmedbašić,

profesor doktor ginekologije, navodi da se s početka rata sjeća tinejdžerke koja je
imala 15 ili 16 godina.
Skoro 50.000 žena u BiH silovano u ratu – 25.11.2014
“U to vrijeme izuzetno kahektična mlada osoba iz okoline Višegrada, koja je šumama

došla do slobodne teritorije. Dala je podatke da je silovana u više navrata. Doktor
Srećko Šimić i ja smo je operisali i našli kolekciju gnoja u maloj zdjelici. U
uobičajenim uvjetima na takvo stanje se vade materica i jajnici”, kaže Mehmedbašić u
razgovoru za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Dvojica ljekara su pokušavali učiniti gotovo i nemoguće da sačuvaju reproduktivne

organe nesretnoj djevojčici. Ipak, velike infekcije, kakvu je ona imala, nerijetko
dovode do zapušenja jajovoda, što za posljedicu ima neplodnost.
“Ne treba zanemariti ni psihološke blokade koje se zapažaju na dva nivoa. Direktni
nivo je animozitet prema muškarcima, koji ne zaobilazi ni rođenog oca, te strah od
odnosa. Indirektno se manifestira u krvi takve osobe, gdje se stvaraju hormonski
supstrati, hiperprolaktinemija. Povišen prolaktin nije stalna kategorija, ali je omča za
sva uredna zbivanja”, pojašnjava doktor Mehmedbašić.
Produženo djelovanje zločina
I tako je rat, kao dominantno muška priča, dolazio ženama u najgorem obliku. Ranije
se u ratove išlo… Ovaj naš, postmoderni, poseban je i po tome što je dolazio u urbana
područja. Silovanje, kao oblik ratovanja, za cilj je imalo iskazivanje moći i
označavanje teritorije.
Taj bolni i ponižavajući čin, koji je živote ovih žena obilježio do kraja i poslije kraja,
transgeneracijski, koristio se kao strategija kojom se nadvladavao neprijatelj označen
preko ženskog tijela.
“Biologija je iznad nas”, tvrdi doktor Mehmedbašić.
“Imam jedno jare i dođe mi u krilo, pa se s njim ispričam. Pa mi proleti neki film, a ja
njega bacim da ga ne bih ubila. Živci prorade. ‘Bježi, jare, dok te nisam ubila’, kažem.
Jer ja bih ga za noge uhvatila, razbila i gotovo. Meni, eto, nekad smeta kad ono bleće.
Pogotovo kad sam u depresiji. Nekad vičem: ‘Uhvatit ću te za glavu, udavit ću te!’
Izvinite, u mene se malo ruke tresu”, govori nam Nina.
Potreba za reprodukcijom je ultimativna, iznad svakog poimanja i želje. Protivno je
prirodi da je žena ravnodušna ili bez želje za potomstvom. U tom svjetlu sagledano,
shvatamo kako je silovanje zločin s produženim djelovanjem.
“Prvog maja silovali su me na krevetu. Iza podne su me izveli na hodnik. Šestorica su

me silovali taj dan. Navečer su me silovala dvojica-trojica. Onda je stigla vojska.
Pjevali su. Bila je još jedna čistačica. Da li je bila čistačica ili doktorica, nemam
pojma. Kada završe posao s nama, onda su nju silovali”, priča nam naša druga
sugovornica, Nina. Misli i rečenice su joj isprekidane. Pogled joj više puta ide prema
torbi na stolu i pita imamo li “lexilium”.
Ninina priča plastično pokazuje dinamiku između uzroka i posljedice.
“Tako je bilo svaki dan. Jedno jutro je došao Mauzer. Jeste, Mauzer. I mi smo
doručkovali. Pitao nas je koje smo vjere i da li se znamo krstiti. Rekla sam da znam,
ali neću. Istukao me i otjerao u sobu. Kaznio me 29 sati da ne jedem i ne pijem ništa.
Tako, da ja crknem. U međuvremenu, našla sam kuharicu koja mi je davala hljeb i ja
sam u WC-u jela i iz vodokotlića pila vodu. Jednom su me silovala desetorica, da
osvete nekog svog koji je poginuo”, kaže Nina.
Njena agonija je trajala oko dva mjeseca. Na koncu je razmijenjena i odvedena na

slobodnu teritoriju. Umjesto utjehe, dočekala su je optuživanja od muža i skori razvod.
“Mene muškarci ne interesuju. Uopšte. Ne mrzim ih, ali im ne vjerujem. Da ja s nekim

u automobil sjedem, da mene muškarac vozi, nema šanse. Ići ću pješke, ali s
muškarcem neću sjesti. Meni nije svako napravio zlo, ali ja ne mogu to iz sebe
izbaciti”, pojašnjava Nina.
Ipak, ističe da bi voljela to nadjačati, ali ne može. “Pokušavam, ali šta ja znam… Ne
podnosim više to, da mi neki muškarac dobacuje. Odem kod Fadila i družimo se i on
počne na šalu, ali ga brzo otresem. Ne mrzim ga, ali i ne podnosim. Možemo zdravo za
zdravo. Nije on kriv, ali ja ne mogu”, govori Nina.
Prema Abdulahu Kučukaliću, specijalisti neuropsihijatrije, svaka psihička trauma koju
doživi neka osoba dovodi ne samo do poremećaja psihičke ravnoteže nego i do niza
disfunkcija i disbalansa.
Pokušaj samoubistva
Kučukalić objašnjava da dolazi do neurofizioloških, metaboličkih i hormonalnih

disbalansa, što ostavlja čitav niz posljedica na određene organske sisteme, između
ostalog i na mogućnost začeća kod osoba koje su bile izložene takvoj vrsti psihičke
traume, a naročito seksualne traume.
“Takva psihička trauma koja dovede do endokrinog disbalansa i neuropsihičkog

disbalansa, može utjecati da u nekom vremenskom periodu žena ne može začeti. Imao
sam iskustva s takvim ženama. Njima nije potreban samo ginekološki, već i
psihijatrijski tretman koji bi reducirao psihičke probleme koji se ogledaju u velikoj
anksioznosti, depresiji i psihosomatskim tegobama”, kaže Kučukalić u izjavi za BIRN.
Tretman psihijatra je neophodan za ovu grupu žena. Ipak, do danas je izostalo

sistemsko rješenje od države. One su prepuštene lokalnim udruženjima žena koje
dijele istu sudbinu ili odgovornim pojedincima.
“Nemoj, čiko, molim te…”, vrištala je jedanaestogodišnja djevojčica kada se vojnik

okomio na nju da je siluje. Djeca njene dobi ne znaju šta se sprema kada vojnik
odvodi, otkopčava hlače.
Toliko godina imala je i Mina kada je prvi put silovana.

“Pokušavam da ne mislim o onome što se dogodilo. Rane ostaje, to nikada i ne mogu
zaboraviti, niti izbrisati iz svog sjećanja. Nekako bih, ovako kad razmišljam sama sa
sobom, zaključila kako sam možda ovo sve morala da proživim i doživim da bih bila
taj neki svjedok, da bih mogla ljudima pričati istinu”, kaže Zlata.
“Došao je jedan vojnik i rekao: ‘Ti u zelenom džemperu, ideš sa mnom, trebaš mi da
počistiš stan.’ Ta u zelenom džemperu bila sam ja. Kad smo došli u stan, naredio mi je
da se okupam.
Otišla sam i okupala se hladnom vodom jer nije bilo tople. Kada sam izišla iz kupatila,
krenuo je prema meni, a ja sam potrčala prema prozoru. Htjela sam da skočim, a on
me je uhvatio i spriječio. Onda me je silovao. Izgubila sam svijest dok je to radio”,
kaže Mina.
Isti vojnik je narednu večer odveo i njenu majku. Silovao ih je jednu pred drugom.
Slijedilo je još mnogo svakodnevnih silovanja.
“Ja sam se u toku rata i razboljela, pa su me, samu, pripadnici UNPROFOR-a prevezli
u bolnicu u Sarajevu. Doktori su me pregledali i mislili su da sam trudna. Nisu me ni
pitali, a ja im nisam mogla objasniti da kada sam prvi put silovana, još uvijek nisam
imala ni prvu menstruaciju. Ležala sam tu mjesec i po. Pošto je grad bio u opsadi, niko
nije došao da me vidi”, prisjeća se Mina.
Ona također nikad neće u rukama držati svoje dijete. Udala se, kaže, ali s mužem
nikad nije pričala o onome što joj se desilo. Okupirani su golim preživljavanjem.
Za razliku od žena koje su doprinijele Narodnooslobodilačkoj odbrani, ili bile žrtve
toga rata, pa se njihova uloga poslije slavila i obilježavala, njihova imena su bila
lekcije iz historije ili nazivi ulica, žene koje su bile voljne ili nevoljne učesnice rata od
1992. do 1995. godine ostale su nedovoljno vidljive, viktimizirane i diskriminirane.
“To je ona bolesna… tako o meni govore u opštini. Mislili su da ih nisam čula”, žali se
Nina.
I dok će um uvijek moći da podigne tijelo, a tijelo um neće nikada, zadivljuje kako je u
njihovim srcima ostalo mjesta za još pokoju ljepotu, želju, supstituciju.
Minina želja je bila da napravi zube. Od udaraca vojnika ostala je bez njih.
“Najviše bih voljela završiti srednju školu, pokušati naći posao. Ne znam šta će biti
dalje, ali ničega se ne bojim. Valjda mi se od ovoga što sam preživjela ništa gore ne
može desiti”, kaže Mina.
Zlata s početka ove priče se udala i ima, kako ističe, svoj drugi život. Dodaje i da je
možda Bog htio tako. “Danas nisam više u gradu, ali jesam u obližnjem selu pored
Brčkog. Moj muž i ja bavimo se voćarstvom i jako se lijepo osjećamo u tom voćnjaku.
To je nešto što ja radim. Što ja sadim i što gledam ono što sam zasadila da rađa, i to
me nekako vraća u život. Eto, to je to”, kaže Zlata.
Do danas nije uspostavljen zakonski okrvir koji bi ženama silovanim u ratu i koje više
ne mogu postati majke, omogućio vantjelesnu oplodnju ili usvajanje. Do danas, od njih
se samo uzima, a ništa im se ne daje. Postale su svjedoci po profesiji. Njihova uloga
svedena je na pokazivanje, prepričavanje, kopanje po ranama koje se takvim
tretmanom zauvijek ostavljaju otvorene.
Ratna silovanja – zločin s produženim djelovanjem

Elameri Škrgić Mikulić and BIRN BiH – 20.10.2016
izvor: Detektor.ba
http://detektor.ba/ratna-silovanja-zlocin-s-produzenim-djelovanjem/

preneseno sa portala VOICE
Nastavak
politike nesuočavanja s prošlošću
Rehabilitacija osuđenika za ratne zločine nastavak je procesa istorijskog
revizionizma koji se godinama sprovodi u Srbiji. Ova vlast negira sve ono
što su standardi i vrednosti EU, ka kojoj se formalno krećemo, ocenjuju
sagovornice VOICE-a. Komentarišući navode „Novosti“ da će generali i visoki
oficiri Vojske Jugoslavije koji su komandovali u ratu na Kosovu 1998. i 1999.
godine, među kojima i Vladimir Lazarević (osuđen pred Haškim sudom za
komandnu odgovornost za ratne zločine) biti vraćeni kao predavači na Vojnu
akademiju, naše sagovornice kažu da je na delu zamena teza gde se zločinci
imenuju žrtvama i braniteljima, a žrtve – zločincima.
Predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava Sonja Biserko upozorava da
je reč o široj strategiji koja se ne odnosi samo na ratne zločince koji su
odslužili svoje zatvorske kazne.
– Radi se o strategiji negiranja i poricanja svega što se desilo, o
normalizaciji Miloševićeve politike i, na neki način, njenog kontinuiteta.
To istovremeno pokazuje da Srbija nije baš na putu za Evropsku uniju,
pošto je jedan od prioriteta EU – suočavanje s prošlošću – kaže ona za
VOICE.
Da li su ratni zločinci moralna vertikala ovog društva – (foto Ron Haviv)

Dubravka Stojanović: Isti program i isti ljudi koji su Srbiju i odveli u rat
Istoričarka Dubravka Stojanović za VOICE upozorava da se Srbija se nikada
nije suočila sa ratovima devedesetih, te da je i posle 2000. godine vidljiva
neprekidna potvrda istog programa i istih ljudi koji su Srbiju i odveli u rat.
– Srbija se nije suočila s tim šta je u tim ratovima htela i tražila, zašto je do njih
došlo, koja je odgovornost Srbije, koji je to program koji je stajao iza tih ratova.
Mi smo svih ovih godina imali novinare, intelektualnce, akademike i sveštenike
koji su nastavili da govore isto. Ovo je sada samo jedna potvrda na vojnom
nivou – kaže Stojanović.
Kulturološkinja Aleksandra Bosnić za VOICE kaže da bi rehabilitacije i

povratak ljudi optuženih za vršenje teških zločina za vreme ratnih dešavanja
trebalo posmatrati u kontekstu revizionističke opsesije koja se odnosi na
pokušaj preoblikovanja onoga što je nekada bila stvarnost i ovoga što bi danas
trebalo da bude stvarnost, što je proces koji šteti društvu.
– Retrogradni potezi poput rehabilitacije, revizije istorije, udžbenici koji se
isključivo oslanjaju na takvu vrstu revizionističkog manira, kulturološki obrasci
koji zapravo šire svaku vrstu predrasudnog mišljenja do unedogled, zapravo
sprečavaju nešto što bi bilo osnovno pravo svakog građanina ove države, a to
je pravo na uvid i na znanje o tome šta se nekada dešavalo u njenoj prošlosti i
šta zapravo jesu njena sadašnjost i stvarnost – rekla je Bosnić. Ona dodaje da
zamene teza poput onih u kojima se žrtve imenuju zločincima, a zločinci
žrtvama i braniteljima govori o nezrelosti društva da se kreće napred i u pravcu
ka nečemu što bi jednom moglo biti otvorenije društvo.
– Svakako ovakvi postupci spadaju u red onih koji nas vraćaju unazad i
nanose trajnu štetu – kaže ona.
Zašto najveći deo ljudi iz kulture ćuti dok se društvo razara

Moralna vertikala
Ministar odbrane Aleksandar Vulin potvrdio je za “Novosti” da će nekadašnji
komandanti dobiti “svoju ulogu” u vojnom školstvu.
– Uveli smo pravilo da najistaknutije starešine iz ratova koji su za nama dobiju

prostor na Vojnoj akademiji i da drže predavanja kadetima, pa i sadašnjim
generacijama oficira. To je na neki način ispravljanje nepravde koja im je
naneta prethodnih godina – rekao je Vulin i dodao da ratni generali imaju
mnogo toga važnog da prenesu mlađim kolegama.
Sonja Biserko se pita kuda Srbija zapravo ide sa takvom politikom.
– Ovako se ispostavlja da su ti ratni zločinci neka moralna vertikala u ovom

društvu i da će oni uticati na mlade kadrove u vojsci ili tamo gde budu radili
kao predavači – kaže ona.
Komentarišući to što se danas visoki državni funkcioneri poput ministara ili
predsednika Republike javno susreću sa osuđenim ratnim zločincima,
Dubravka Stojanović ističe da to dokazuje da su ranija izvinjenja bila samo
formalna.
– Mislim da su izvinjenja koja je upućivao Boris Tadić bila izvinjenja sa, kako
se kaže, figom u džepu i da je to bilo do te mere formalno da to niko nije
ozbiljno shvatio. Sve drugo što se radilo, sve drugo što se govorilo pokazivalo
je da nikakvog preokreta tu nema – kaže Stojanović dodajući da zato ovakvi
procesi ne treba da iznenađuju nikoga jer sve ide „u najboljem pravcu za njih“
– Ja sam to pratila i kroz udžbenike istorije, mi smo u njima imali potpuni

kontinuitet sa Miloševićevim argumentima koji su do rata doveli. Prema tome,
mislim da je ovo samo jedan jasan nastavak, naravno on je sada očigledniji, to
je sada jedan bljesak, jedan šamar – kaže Stojanović.
Aleksandra Bosnić: Širenje slike u kojoj se jedan narod večno doživljava
kao žrtva
Slično misli i Bosnić, dodajući da osim u Srbiji i u regionu postoji problem sa
istorijskim revizijama i isključivostima.
– Kada se ovakve rehabilitacije i ovakvi postupci spoje sa onim što je znanje

koje se godinama unazad plasira učenicima osnovnih i srednjih škola, u smislu
istorijskog znanja, kada se sve to spoji sa tvrdokornim vrednosnim stavovima
koji su uglavnom predrasudni stavovi, a koji su vezani za isključivu
usmerenost ka očuvanju etničkog identiteta i za širenje slike u kojoj se jedan
narod večno doživljava kao žrtva, onda dobijamo sintezu nečega što ne može
da nas vodi, u smislu preobražaja, onakvom kakvom smo se nadali i kakvom
se još uvek nadamo – kaže Bosnić.
Dubravka Stojanović navodi da ovakvo ponašanje može izazvati dodatne
probleme u ionako lošim odnosima sa susedima.
– Ovo je očigledni pokazatelj da Srbija u tome ima neku podršku. Ona je

podršku iznutra, od glasača, za tu vrstu politike uvek imala. To vidimo po
rezultatima svih izbora. A ovo je, očigledno, neka malo jača podrška sa strane,
koja nas je osokolila da se svim susedima i Evropskoj uniji, kojoj tobož idemo,
stavi prst u oko – zaključuje Stojanović.
Biserko kaže da je u pitanju negiranje svih vrednosti Evropske unije.
– To je jedna vrsta cinizma i ruganja svima onima koji su bili protiv rata i Evropi
koja se tu sve ove godine zalagala za priključenje Srbije EU, njenim
standardima, kriterijumima i vrednostima. Ovo sve što čini ova vlast zapravo je
negiranje svega toga – rekla je Biserko.
Dalibor Stupar (VOICE)

Vojvođanski istraživačko-analitički centar – VOICE istraživački centar je
Nezavisnog društva novinara Vojvodine
Dalibor Stupar
Novinar od 2001. godine. Počeo je u novosadskoj TV produkciji “UrbaNS” koja
je, u sklopu ANEM-a, funkcionisala i kao dopisništvo TV B92 iz Beograda.
Nakon toga, radio je nekoliko godina u novosadskom “Građanskom listu”, i
pisao za portale “Autonomija.info”, “Magazin Vojvodina” i međuregionalnu
agenciju “AIM-ng”. U novembru 2006. godine za reportažu “Čokoladni reper i
beli brat”, snimljenoj u sklopu projekta “Triput” Novosadske novinarske škole
na takmičenju TV minijatura Press Vitez dobio “Povelju za studentski rad”.
Decembra 2007. dobija drugu nagradu za najboljeg mladog novinara koju
uručuju NNŠ i Fondacija “Konrad Adenauer”. Od februara 2017. saradnik
VOICE-a. Karikaturista portala “Autonomija.info” od maja 2016. godine.
naslov i oprema teksta:focanskidani
Oružje rata : Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,…,

Bosna i Hercegovina 1992. – 1995. (video)
Ovo je filmsko svjedočenje o strahotama ratnog zločina silovanja u BiH.
Oružje rata : Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini, …, Bosna i
Hercegovina 1992. – 1995. (video)
MISIJA SILOVANJE oružje rata i etničkog čišćenja – Dokumentarni Film
Šutnja o silovanju je mnoge žene dovela do psihičkih stanja iz kojih se ne

mogu povratiti (N.Mujčić)
I Came to Testify Women, War, and Peace
BOSNIA “SARAJEVO, WAR AND PEACE” – Sergio PAINI
Women and Girls Lead | Women, War & Peace | Trailer | ITVS
Za silovanje u Foči 17 godina zatvora
Potresna video svjedočanstva možete pogledati na linku:

Oružje rata : Silovanje, etničko čišćenje, ratni zločini,…, Bosna i Hercegovina 1992. –
1995. (video)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/19/oruzje-rata-silovanje-etnicko-
ciscenje-ratni-zlocini-bosna-i-hercegovina-1992-1995-video/
Haški Tribunal i zločini u Bosni i Hercegovini :

KONFERENCIJA FOČA (video)
Emisija se fokusira na dva obimna predmeta vođena pred Tribunalom koja su

se bavila zločinima počinjenim na području Foče. Prvi, u kojem su osuđeni
Dragoljub Kunarac, Milan Vuković i Radomir Kovač, obrađuje sistematsko
silovanje bošnjačkih žena i djevojčica, a drugi predmet, vođen protiv Milorada
Krnojelca, obrađuje zločine počinjene u logoru ‘KP Dom’, gdje je zatočeno,
mučeno i ubijeno nekoliko stotina bošnjačkih muškaraca. Peter Mitford-
Burgess, glavni istražitelj za podrucje Foče, opisuje prikupljene dokaze o
silovanju u Foči, Karamanovoj kući i drugim lokacijama gdje su djevojke, neke
od njih dvanaestogodišnjakinje, držane kao seksualno roblje, premlaćivane,
zlostavljane i kasnije prodavane srpskim vojnicima. Uz to, Burgess opisuje
događaje iz KP Doma koristeći svjedočenja preživjelih logoraša i razne dokaze
do kojih se došlo tokom istrage. Hildegard Uertz-Retzlaff i Christina Moeller
predstavljaju strategiju krivičnog gonjenja u dva pomenuta predmeta,
objašnjavaju odluke o biranju meta za optuživanje i izbor dokaznog materijala
korištenog u postupcima. Gabrielle McIntyre opisuje način na koji su sudije
propitivale dokaze i proces donošenja odluke da je silovanje korišteno kao
oruđe kampanje progona i po prvi put okvalifikovano kao zločin protiv
čovječnosti. U emisiji je korišten dokazni materijal koji uključuje svjedočenja
žrtava i arhivski materijal.
Foča
XY Films Sarajevo
Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik

interventnog voda iz Foče i sin ratnog upravnika
tamošnjeg KP Doma, svjedočeći u odbranu Ratka
Mladića priznao da su pojedini fočanski Muslimani
zatvarani “bez pravnog osnova” – video
Božidar Krnojelac, zvani Mika, bivši pripadnik interventnog voda iz Foče i sin
ratnog upravnika tamošnjeg KP Doma, svjedočeći u odbranu Ratka
Mladića priznao da su pojedini fočanski Muslimani zatvarani “bez
pravnog osnova”, ali odgovornost za nasilje nad njima skida sa svog oca i
prebacuje na paravojne grupe.
Bivši pripadnik interventnog voda iz Foče Božidar Krnojelac, zvani Mika,
osporava navode optužnice protiv Ratka Mladića o nasilnom protjerivanju
Muslimana iz Foče i tvrdi da su otišli “samoinicijativno iz samo njima znanih
razloga”, a ni slučajno zbog pritiska vlasti i vojske bosanskih Srba. Najveći broj
muslimanskih civila se, tvrdi, odselio iz grada još u aprilu 1992. godine kada su
njihove jedinice poražene u sukobu sa tamošnjim Srbima, a u narednom
periodu su isto učinili skoro svi preostali nesrbi. Prvi talas odlaska iz Foče
dogodio se, smatra, pod pritiskom muslimanskih medija koji su svoje
sunarodnike plašili navodima o dolasku pet hiljada “srbo-četnika”, a iz
Srbije je, po njegovoj procjeni, došlo manje od sto pripadnika paravojnih grupa
“Srpska garda” i “Beli orlovi”. Odgovarajući na pitanja Branka Lukića, rekao je
da su pripadnici “Srpske garde” dovodili zarobljenike u fočanski KP Dom, gdje
su ih čuvali “Beli orlovi”. I jedni i drugi su, kaže, bili agresivni, “derali su se i
pucali”, pa su ih se plašili i Srbi i Muslimani.
Upravnik KP Doma Foča tokom rata je bio svjedokov otac Milorad
Krnojelac, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na 15 godina zatvora
jer je organizovao i tolerisao premlaćivanja muslimanskih zatočenika, od
kojih su neki podlegli povredama. “Osuđen jeste, ali nije kriv”, rekao je svjedok
u unakrsnom ispitivanju odgovarajući na pitanja tužioca Traldija. Ipak, priznao
je da su on i otac znali da su “pojedini” zatvorenici u KP dom dovedeni “bez
pravnog osnova”. Krnojelac je od 20. aprila do 15. maja 1992. godine odlazio u
zatvor i tamo je, kaže, boravio svakodnevno od 7 do 15 časova. U izjavi timu
odbrane je naveo da je svojim prisustvom želeo da spriječi nasilje nad
muslimanskim zarobljenicima, ali tvrdi da nije zalazio u dijelove gdje su se oni
nalazili već je sve vrijeme sjedio u očevoj kancelariji. Svjedok je 15. maja
pozvan da se javi u interventni vod da bi učestvovao u borbama, a 22. juna
1992. godine je zajedno sa grupom srpskih vojnika vozilom naišao na
minu i tada je izgubio obje noge. Jedno vrijeme je bio na liječenju u
Beogradu, pa u Rudom, nakon čega se vratio u Foču. Tamo se, ukazuje
tužilac, uselio u stan lokalnog Muslimana koji je ranije izbjegao. Kaže da
je to bio opštinski stan koji je njemu dodjeljen, a na sličan način stana se
domogao i njegov brat.
Krnojelac priznaje da mu je adaptaciju stana radio Musliman koji je za tu

potrebu izveden iz KP Doma Foča. Po optužnici protiv Ratka Mladića u KP
domu Foča ubijeno je najmanje 200 zatočenika, a zločini u toj opštini dosegli
su razmjere genocida. Odbrana negira razmjere zločina, a naročito učešće
vojske bosanskih Srba u njima.
Ген.Младић.Б.Крнојавец.бр.1.-22.9.14.
_____
Sedam godina zatvora za silovanje u Foči(?) : ŽARKO

VUKOVIĆ SE NIJE POJAVIO NA
IZRICANJU PRESUDE(!)
Sedam godina zatvora za silovanje u Foči(?) : ŽARKO VUKOVIĆ SE NIJE
POJAVIO NA IZRICANJU PRESUDE(!)
Sud Bosne i Hercegovine osudio je Žarka Vukovića na sedam godina zatvora

za višestruko silovanje zaštićene svjedokinje A-1, počinjeno na području
opštine Foča, od aprila do augusta 1992.
“Uvjerenje Vijeća o krivici optuženog za silovanje oštećene utemeljeno je na

njenom iskazu, koji je detaljan, uvjerljiv i potkrijepljen iskazima drugih
svjedoka”, kazala je Mediha Pašić, predsjedavajuća Sudskog vijeća.
Pašić je navela da je Vuković oštećenu silovao upotrebom sile u podrumu

svoje kuće, te je silovanje u više navrata izvršio u njenoj kući.
“Vijeće je utvrdilo da je Vuković postupao kao pripadnik VRS-a (Vojske

Republike Srpske) u okviru širokog i sistematičnog napada vojnih, paravojnih i
policijskih struktura usmjerenih prema bošnjačkom stanovništvu, svjestan da
su njegove radnje upravo dio tog napada čime je počinio zločin protiv
čovječnosti”, izjavila je Pašić.
Predsjedavajuća Vijeća je navela da je smrt oštećene nastupila nakon

podizanja optužnice te da nije saslušana tokom glavnog pretresa, ali je
naglasila da su iskazi koje je dala u istrazi saglasni i da su zajedno s drugim
iskazima svjedoka potvrdili činjenične navode optužnice.
Dokazi Odbrane, kako je kazala Pašić, nisu mogli dovesti u sumnju iskaze
svjedoka Tužilaštva BiH, kao i materijalne dokaze. Posljedice koje su nastupile
kod oštećene, prema obrazloženju presude, iznio je neuropsihijatar Omer
Ćemalović, navodeći da se dugotrajno liječila kod psihijatra nakon
posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i trajne promjene ličnosti.
Prilikom odmjeravanja kazne, Sud je kao olakšavajuće okolnosti cijenio da

Vuković nije ranije osuđivan, a otežavajuće ustrajnost i bezobzirnost u
počinjenju djela.
“Izrečena kazna od sedam godina je srazmjerna težini počinjenog djela”,

navela je Pašić.
Vuković se nije pojavio na izricanju prvostepene presude. Oslobođen je
plaćanja troškova krivičnog postupka zbog lošeg imovinskog stanja.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.
Albina Sorguč/detektor.ba
_____
vidi još:

Optužbe, 3.dio)
počinjen u Foči)
Žarku Vukoviću zvanom “Žara” presuda za silovanje u Foči 11. oktobra
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/10/zarku-vukovicu-zvanom-zara-
presuda-za-silovanje-u-foci-11-oktobra/
Žarko – Žara Vuković: Presuda za silovanje u Foči 11. oktobra 2017
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/02/zarko-zara-vukovic-presuda-
za-silovanje-u-foci-11-oktobra-2017/
ALEN MUHIĆ : “JAVILA MI SE ŽENA KOJU SU SRBI

SILOVALI KADA JE IMALA 11 GODINA”…
ALEN MUHIĆ : “JAVILA MI SE ŽENA KOJU SU SRBI SILOVALI KADA JE
IMALA 11 GODINA”…
“Istu noć kada sam objavio informaciju da će se snimati film, na Facebooku

sam dobio nekoliko stotina prijatelja. Javilo mi se toliko usvojene djece koja ne
znaju ko su im biološki roditelji i da im je život pakao. Javilo mi se nekoliko
djece koja su prošvercovana u Italiju, gdje se bave prostitucijom. Čak su mi se
javile i žene koje su silovane.
Jedna od njih imala je samo 11 godina kada joj je počinjen taj stravični zločin,
dok je sa 12 godina rodila, a potom su joj Srbi uzeli dijete o kojem ni danas
ništa ne zna, da li je uopšte živo, zna samo da je bila djevojčica. Sjećam se i
gospođe koja mi se obratila za pomoć, jer je i sama usvojila dijete prije šest
godina i nije znala kako da mu kaže da je usvojeno. Nakon što smo satima
pričali telefonom, nije mi bilo teško, otišao sam u Sarajevo kako bi se sastao s
njom i prepričao kako je to bilo u mom slučaju. Nekoliko dana pred premijeru
mog filma javili su mi da su mu rekli istinu“.
Alen Muhić
Na današnji dan 2004 “Oslobođenje” objavilo :

Silovane su djevojčice od 14 godina
Silovane su djevojčice od 14 godina, Oslobođenje, ponedjeljak, 11.10.2004.
Žarku Vukoviću zvanom “Žara” presuda za silovanje

u Foči 11. oktobra
Sud BiH izreći će 11. oktobra presudu Žarku Vukoviću zvanom “Žara”,
optuženom za ratni zločin počinjen silovanjem na području općine Foča 1992.
godine.
raspored suđenja za 11.

10.2017
Vu
ković – Presuda za silovanje u Foči 11. oktobra
2017
ŽRTVE RATA u
Foči
OSUĐENI RATNI ZLOČINCI (ima ih još …i)

_____
vidi još:

Optužbe, 3.dio)
počinjen u Foči)
Posted on Oktobar 9, 2017
[izlog knjige] Tortura u BiH 1992-1995 – Savez logoraša
Bosne i Hercegovine
Tortura u BiH 1992-1995 (Foča)

[iz knjige] Tortura u BiH 1992-1995 – Savez logoraša Bosne i Hercegovine
FOČANSKI KREATORI ZLA 1992

Na fotografiji su s desna na lijevo Brane Ćosović – Ćosa,u sredini je Slavko
(Boriša) Jojić i krajnji je Joković iz Mijakovića (brat od Zorana Jokovića zvanog
Joka)… tzv komandant Ćosa i tzv “Ćosini stražari”…Foča, 1992…Svijet
zna…Javnost zna, ali ne reagira…
Brane Cosovic, the commander of the Foca military police during the
take-over of Foca, allegedly organised a paramilitary unit in which
Hagueindicted
Janko Janjic and Zoran Vukovic served. Janjic killed himself and injured four
German soldiers with a hand grenade in October 2000 when SFOR attempted
to arrest him. 123 A 1998 Human Rights Watch report described Cosovic's
involvement in the ethnic cleansing of Foca. He has been named as a “key link
between paramilitary forces and the Crisis Committee.” 124 His soldiers
allegedly participated in rapes at the Partizan Sports Hall and High School and
in taking prisoners away from the KP Dom, who
subsequently disappeared.125 The ICTY indictment against individuals for
rapes committed in the Foca camps refers to the fact that military police
committed rapes, calling themselves “Cosa's Guards,” after Cosovic.126 A
1998 Human Rights Watch report confirmed that Cosovic was still serving as a
uniformed police officer at that time.127
_____
123 “NATO Troops Hurt in War Crimes Suspect Arrest,” Dow Jones News, 13
October 2000.
124 Foca Report, op. cit.
125 Ibid.
126 Ibid.
127 Ibid.
128 ICG has reviewed the statements of eight witnesses, as well as other
documentation relating to
this incident. These documents are in the possession of the ICTY.
War Criminals in Bosnia’s Republika Srpska: Who Are the People in Your
Neighbourhood?
ICG Balkans Report No. 103, 2 November 2000
I jedna novija fotografija Brane Ćosovića – Ćose…Ćosa je drugi s lijeva, do

njega je Branko Banović – Bota u kolicima, takođe ratni komandant…
_____
Criminels guerre/Bosnie
En Bosnie, dans les territoires sous contrôle français, de nombreuses
personnes soupçonnées de crimes de guerre vivent en toute impunité. Le cas
du vice président de la république serbe de Bosnie et président de la
commission des droits de l'homme de Bosnie Herzégovine, Velibor OSTOJIC
accusé de crimes de guerre à Foca en 1992.
http://www.ina.fr/notice/voir/CAB97142852
_____
Bosnie
Le calme est revenu dimanche 10 janvier à Foca, dans l'est de la Bosnie,
après le mouvement de protestation de la population serbe provoqué par la
mort de Dragan GAGOVIC. Ce criminel de guerre présumé a été tué samedi
lors d'une tentative d'arrestation par des soldats français de la SFOR (la force
de stabilisation de l'OTAN en Bosnie Herzégovine).
http://www.ina.fr/notice/voir/CAB99001893
[faksimili] : GENOCID U FOČI 1992 (foto)

[faksimili] o genocidu u Foči:
Zločin u hangaru, feljton, Oslobođenje, petak 1. novembar/studeni 2013.
Svjedočenje Alije Uglješe o torturi u KPD-u FOča, avaz, ponedjeljak,
3.jula/srpnja 2006.
Silovane su djevojčice od 14 godina, Oslobođenje, ponedjeljak, 11.10.2004.
Obavite što imate i idite!, Dani, 28.08.2009.
Monstrum iz hotela Zelengora, Dani, 2.09.2005.
Zločin u hangaru, feljton, Oslobođenje, petak 1. novembar/studeni 2013.

Svjedočenje Alije Uglješe o torturi u KPD-u FOča, avaz, ponedjeljak,
3.jula/srpnja 2006.
Silovane su djevojčice od 14 godina, Oslobođenje, ponedjeljak,
11.10.2004.
Obavite što imate i idite!, Dani, 28.08.2009.
Monstrum iz hotela Zelengora, Dani, 2.09.2005.
FOČA : I četnici se vole fotografirati i to objavljivati na

poznatim društvenim mrežama (foto)
Brod na Drini – Formoza -četnička druženja
Iako je prošlo četvrt stoljeća od genocida u Foči i nakon 22 godine od rata
fočanski četnici se vole fotografisati u četničkim uniformama, sa šajkačama i
šubarama i inim kapama na kojima su kokarde, kao i sa ostalim četničkim
obilježjima. Vole to i obznaniti na društvenim mrežama. Evo par fotografija
koje kruže tim poznatim mrežama.
Na fotografijama su četnici sa Broda na Drini, Bunova i Mješaja, općina
Foča…
Među njima je i Jovo Vidojević zvani Okuka iz Bunova,prije rata radio u
Sarajevu, a vozio je motor…
Jov
o Vidojević, zvani Okuka
O
kuka, Rac, Gangrena
Bro
d na Drini kod Foče
Foča : SIPA uhapsila Milomira Davidovića Ličija,
osumnjičenog za ratni zločin i silovanje
Milomir Davidović Liči, rođen 1955. godine u Foči, uhapšen je u svom rodnom
mjestu zbog više krivičnih djela, nakon što su ga locirali policijski djelatnici
SIPA-e. Uz ostalo je osumnjičen i za silovanje.
Akcija je izvedena u Foči po nalogu tužitelja iz Posebnog odjela za ratne
zločine Tužilaštva Bosne i Hercegovine.
Osumnjičen je da je kao pripadnik VRS, u ljeto 1992. godine, na području
Foče, počinio ratni zločin, silovanje i seksualno zlostavljanje žrtava bošnjačke
nacionalnosti sa područja Foče, te se sumnjiči da je počinio kazneno djelo
zločina protiv čovječnosti.
“Nakon lišenja slobode, osumnjičeni će biti priveden postupajućem tužitelju
koji će ispitati osumnjičenog i nakon toga donijeti odluku o daljim aktivnostima
prema osumnjičenom, odnosno predlaganju mjere pritvora ili mjera zabrane u
skladu sa zakonom”, saopćio je portparol Tužilaštva BiH Boris Grubešić.
Milomir Davidović Liči – kao igrač

OK Maglić Foča… Žalosno je, a i tužno je da je bio trener ženskog
odbojkaškog kluba “Maglić” Foča…
Saopćeno je da Tužilaštvo BiH radi na većem broju istraga i predmeta, koji se
odnose na ratne zločine silovanja i seksualnog zlostavljanja u ratu, u svim
krajevima BiH.
Žarko – Žara Vuković: Presuda za silovanje u Foči 11.

oktobra 2017
Sud BiH izreći će 11. oktobra presudu Žarku Vukoviću zvanom “Žara”,
optuženom za ratni zločin počinjen silovanjem na području općine Foča 1992.
godine.
Odbrana optuženog predložila je Sudskom vijeću da njihovog branjenika

oslobodi, dok je Tužilaštvo BiH ranije zatražilo da bude osuđen na kaznu
dugotrajnog zatvora.
“Zločin je posljednja stvar koju bi Žarko Vuković počinio”, kazala je braniteljica

Nada Mandić, istaknuvši da Tužilaštvo BiH nije dokazalo da je počinio djelo za
koje je optužen.
Prema Mandić, ne može se sudska odluka zasnovati na iskazima svjedokinje
S-1, koje je dala Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) 2013. i godinu
kasnije Tužilaštvu BiH, jer nije unakrsno ispitana s obzirom da je preminula.
Iskazi, prema braniteljici, su kontradiktorni i riječ je o “apsolutno unikatnom
predmetu”.
Za još jednu svjedokinju, ona je navela da nije unakrsno ispitana jer ne može
svjedočiti, zaključivši da su to ukupno dva svjedoka “rekla-kazala”.
“A-1 je bila stara žena godina majke mog branjenika. On je u tom period imao
djevojku koja mu je kasnije postala supruga, što navode A-1 čini apsurdnim”,
kazala je Mandić, dodavši da je A-1 imala 55 ili 60 godina.
Svako razumno prosuđivanje, kako je istakla Mandić, ukazuje na pitanje zašto

optuženog nije odmah prijavila policiji ako je izvršilac takvog gnusnog djela.
Tužilaštvo BiH tereti Vukovića da je, kao pripadnik vojnih snaga Srpske
Republike BiH, u periodu od maja do sredine augusta 1992. godine više puta
silovao žensku osobu u njenoj kući na području Foče.
Iznoseći završnu riječ, Mandić je rekla da Tužilaštvo BiH nije izvodilo dokaze o
postojanju širokog i sistematičnog napada na civilno stanovništvo iako je
Vukoviću na teret stavljen zločin protiv čovječnosti.
Mandić je zatražila da se u ovom predmetu primijene odredbe preuzete iz

zakona bivše Jugoslavije, istaknuvši da su blaže za počinioca.
Vuković se obratio Sudskom vijeću kazavši da nije počinio nikakvo krivično
djelo.
Albina Sorguč
_____
vidi još:

Optužbe, 3.dio)
počinjen u Foči)
FOČA 1992. : Fočanske tužne priče, neispričane

Otac i sin, Šerif Muja Balić, rođen 1936. i Edhem Šerifa Balić, zarobljeni u
junu 1992. u Balićima.
Bili su jedno vrijeme u KP Domu Foča i nekad su odvedeni i pobijeni iznad
kuća na putu, gdje je pronađeno nekoliko komadića kostiju, a ostale kosti su
premještene negdje na drugu lokaciju i još nisu pronađeni.
Mujo Čankušić spaljen u kući. Nikad nije pronađen. Živio je iznad auto
servisa na Brodu na Drini.
– vidi više na:

https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-
popravni-dom/
Foča 1992. – 1995. : DOPUNJAVAMO SPISAK UBIJENIH/NESTALIH
(reakcije na tekst:Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/20/foca-1992-1995-dopunjavamo-
spisak-ubijenihnestalih-reakcije-na-tekstfoca-1992-1995-kazneno-popravni-
dom/
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU : Pomozite nam da

pronađemo posmrtne ostake Samira Halilovića sa
Livada u Foči i dostojanstveno ga sahranimo
Samir Halilović sa Livada u Foči je bio ranjen i poslan u fočansku bolnicu i tu
mu se gubi svakì trag…Samir je bio 1965. iĺi 1966. godište ,otac mu je Suljo…
Samirov otac Suljo umro je kada je počeo napad na Foču. Njegovi su htjeli da
ga ukopaju i kad su prelazili na drugu stranù preko onog nesretnog mosta
(Mosta Stradanja) gdje je zloglasni zatvor KP Dom, Samir je ranjen
snajperskim metkom. Odveli su ga u bolnicu. I tu mu se gubi svaki trag.
Da lì ga je nèko vìdio iĺì znà njegovù sudbinù?
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU : Pomozite nam da
pronađemo posmrtne ostake Refika i Alije Rustem sa
Broda na Drini kod Foče i dostojanstveno ih sahranimo
Refik (Suljo) Rustem (1956.) i Alija (Suljo) Rustem (1967.) su ubijeni – nestali
u fočanskom krugu pakla 1992. i do danas nisu pronađeni njihovi posmrtni
ostaci. Zato upućujemo apel svima koji nešto znaju o njihovom stradanju i gdje
im se nalaze kosti da nam kažu da ih možemo dostojanstveno sahraniti.
RUSTEM(SULJA) REFIK-REPAK,1956
RUSTEM (SULJA) ALIJA-AKO,1967
Da lì ih je nèko vìdio i da li znà njihovù sudbinù?
FOČANSKA BOLNICA, APRIL – MAJ 1992. : Pomozite
da saznamo sudbinu žene duge kose sa naočalama koja
je ležala na Pedijatriji sa malim djetetom
FOČANSKA BOLNICA, APRIL – MAJ 1992. : Pomozite da saznamo sudbinu

žene duge kose sa naočalama koja je ležala na Pedijatriji sa malim djetetom
Na Odjeljenju Pedijatrije u fočanskoj bolnici ležala je majka sa djetetom
starosne dobi od 2 – 4 godine. Prema saznanjima majka tog djeteta je ubijena.
Ubijena žena je imala dugu kosu i navodno je nosila naočale.
Ako neko zna nešto o njoj i djetetu neka se javi porukom.
O STANJU u fočanskoj bolnici na dan 11. aprila 1992. Dnevnik RTV Sarajevo:
(Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992. godine)
vidi više na:

25 godina od GENOCIDA u Foči : Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila 1992.
godine (War:Live On Air)
dnevnik-rtv-sarajevo-od-11-aprila-1992-godine-warlive-on-air/
Potvrđena optužnica protiv Dragana Janjića za zločin

protiv čovječnosti počinjen 1992. godine na
području Foče
Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Dragana Janjića, koji se tereti za zločin
protiv čovječnosti počinjen 1992. godine na području Foče.
Prema Tužilaštvu BiH, Janjić je, u svojstvu pripadnika Policijske stanice u

Miljevini, ženu bošnjačke nacionalnosti zajedno s porodicom odveo u
Policijsku stanicu, gdje je u jednoj prostoriji zadržao žrtvu i nad njom počinio
silovanje i seksualno zlostavljanje.
“Optuženi se tereti da je, zajedno s drugim pripadnicima policije, vršio

nezakonita lišavanja slobode i zatvaranja civilnih osoba bošnjačke
nacionalnosti u prostorije stanice policije u Miljevini, iako je bio svjestan da za
takve postupke nema zakonskog osnova i da će žrtve nakon toga biti,
suprotno osnovnim pravilima međunarodnog prava, zatvorene u Kazneno-
popravni dom (KPD) u Foči. Dio osoba koje su bile zatvorene ubijen je, a
nekim osobama se do danas gubi svaki trag”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.
Optuženi se tereti da je počinio zločin protiv čovječnosti, a uhapšen je

početkom novembra ove godine.
izvor:detektor.ba/BIRN BiH
Podignuta optužnica protiv Dragana Janjića za zločine u

Foči 1992. godine
Državno tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dragana Janjića zbog silovanja
žrtve bošnjačke nacionalnosti i nezakonitog hapšenja civila u Foči 1992.
godine.
Kako je saopćeno iz Tužilaštva BiH, Janjić je, kao pripadnik Policijske stanice
u Miljevini, u periodu od početka aprila do kraja septembra 1992. godine
izvršio silovanje i seksualno zlostavljanje.
“Optuženi se tereti da je u navedenom vremenskom okviru, zajedno s drugim

pripadnicima policije, vršio nezakonita lišavanja slobode i zatvaranja civilnih
osoba bošnjačke nacionalnosti u prostorije stanice policije u Miljevini”,
navedeno je u saopćenju.
Janjić, koji je državljanin BiH i Srbije, tereti se da je počinio zločin protiv
čovječnosti.
Optužnica je proslijeđena Sudu BiH na potvrđivanje.
Lamija Grebo, 23.11.2017

SUD BOSNE I HERCEGOVINE : ODREĐEN PRITVOR

DRAGANU JANJIĆU
Odlučujući o prijedlogu Tužilaštva Bosne i Hercegovine za određivanje pritvora

osumnjičenom Draganu Janjiću, Sud Bosne i Hercegovine je dana, 03.
novembra 2017. godine donio rješenje kojim je osumnjičenom određen pritvor
koji može trajati najduže mjesec dana od dana lišenja slobode, odnosno do
02. decembra 2017. godine ili do drugačije odluke Suda.
Nakon što je utvrdio postojanje osnovane sumnje, Sud je odredio pritvor po

osnovu pritvorskih razloga iz člana 132. stav 1. tačke a) i b) Zakona o
krivičnom postupku BiH odnosno zbog postojanja opasnosti od bjekstva, te
zbog postojanja naročitih okolnosti koje ukazuju da će ometati krivični
postupak uticajem na svjedoke.
Dragan Janjić osumnjičen je da je počinio krivično djelo zločin protiv
čovječnosti iz člana 172. stav 1., a u vezi sa članom 180. stav 1. Krivičnog
zakona Bosne i Hercegovine (KZ BiH).
izvor:Sud Bosne i Hercegovine
istaknuta fotografija: Foča
_____

https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/03/foca-uhapsen-dragan-janjic/
SAM NA DUNJALUKU I DUNJALUKOM LUTA SADA SAM
Sam na dunjaluku i dunjalukom luta sada sam
Tužan i sam dunjalukom luta

Bos je i kamenje šuta
ulica njegov je stan
topao dom njegov je san
Plače ponekad ljeti, a katkad zimi

Čudi se mojoj rimi
Nikad nije bio na Drini
Teret nosi,
vjetar mu lagano prkosi
Kiša šiba lice mlado
Ne zna šta je majka
Ne zna šta je babo
Htio bi da utoli glad

Da ublaži boli
Da ga neko voli
Tužan i sam dunjalukom luta sad
Kenan Sarač, 2017.
FOČA : UHAPŠEN DRAGAN JANJIĆ
Policijski službenici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) uhapsili su

Dragana Janjića zbog sumnje da je 1992. godine počinio ratni zločin nad
civilima bošnjačke nacionalnosti na području općine Foča.
Prema Tužilaštva BiH, Janjić je osumnjičen da je tokom 1992. godine, kao

pripadnik Policijske stanice (PS) Miljevina, postupao protivno odredbama
međunarodnog humanitarnog prava i Ženevskih konvencija o zaštiti civilnih
osoba za vrijeme rata.
Kako se navodi u saopćenju Tužilaštva, Janjić je osumnjičen da je počinio
ratni zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja jedne žrtve bošnjačke
nacionalnosti te hapšenje i zatvaranje civila.
Osumnjičeni će biti predat tužiocu, koji će nakon ispitivanja donijeti odluku o

prijedlogu za određivanje pritvora.
Emina Dizdarević/detektor.ba/BIRN BiH

PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA RATNI ZLOČIN U FOČI PROTIV MILANA

TODOVIĆA (1961)
Milan Todović (1961) se tereti za ratni zločin silovanja i seksualnog
zlostavljanja, protivpravnog zatvaranja žrtve bošnjačke nacionalnosti i držanja
u zarobljeništvu i seksualnom ropstvu u Foči 1992. godine.
Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je optužnicu

protiv:
– Milana Todovića, rođenog 1961. godine u mjestu Čelebići – Velenići, općina

Foča, državljanina Bosne i Hercegovine.
Optuženi se tereti da je za vrijeme širokog i sistematičnog napada vojske,

paravojnih i policijskih snaga RS usmjerenog na civilno bošnjačko
stanovništvo na području općine Foča, u vremenskom periodu od 30. oktobra
1992. do 05. marta 1993. godine na području Foče, u svojstvu pripadnika
VRS, postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava.
Prema navodima optužnice, nakon što je žrtva zarobljena i silovana na

različitim lokacijama od strane različitih pripadnika VRS, optuženi se tereti da
je žrtvu prisilio na seksualno ropstvo, kupivši je od pripadnika VRS.
Optuženi je u navedenom periodu žrtvu držao u stambenoj zgradi zatvorenu u

nehumanim uslovima, bez hrane, vode, struje i grijanja, gdje ju je maltretirao i
tukao nanoseći joj fizičke povrede te silovao više puta i prisiljavao na seksualni
odnos sve dok nije uspjela pobjeći.
Optuženi se tereti da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana

172. stav 1. tačka g) u vezi sa članom 53. stavom 1. i članom 180. stavom 1.
KZ-a BiH.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
izvor:Tužilaštvo BiH
TECI DRINO, TECI, TECI I PRIČAJ

Teci Drino, teci, teci i pričaj
Teci Drino, teci, teci i pričaj.

Kad tvoji Bošnjaci neće.
Teci Drino, jer ako nismo u stanju saslušati tvoje priče,
onda će nas i Bog prokleti.
Ako su nam važne diplome, kuće, imovina

a ne istina o svom por'jeklu,
zaštita svoje familije,
pričaj Drino, pričaj.
Pričaj kako Bošnjaci

postaviše one koji nisu ih vrijedni
pa nas oni danas umanjiše,
dozvoliše korupiciju, poniženja
i dozvoliše dušmaninu sve sveto da dijeli.
Pričaj Drino, pričaj.

Nadati je se da će doći bolja generacija,
pitanje je kada
kad većina provodi se po prostačkim koncertima,
ili su u kockarnicama, ili u kafanama
zauzeti svojim strastima.
A ti, pričaj Drino

Bošnjaci će se osvjestiti
Bolja generacija će doći
jer ako NE jadni i mi i ti.
Boga mi, Drino, moja te je generacija pravo iznevjerila.

Rasuti po bijelom svijetu i u Bosni
opsjednuti svim i svačim
ne obaziru se na tvoje priče
i trenutno stanje.
Sabina Sutkovic
***
Narode ja postade pjesnik.
Ne ide ovo na dobro. Dok drugi pjesnici pišu o cvjetićima, ja moram da pričam
o ovoj realnosti. Hoću i ja da pišem o cvjetićima.
Sabina Sutkovic
Posted on Decembar 4, 2017

MARKO KOVAČ, KOMANDANT TG FOČA, PUKOVNIK : IZOSTALA
KOMANDNA ODOGOVORNOST ZA NEDJELA POČINJENA U FOČI
I GORAŽDU???
Zašto je izostala komandna odgovornost pukovnika Marka Kovača???
Zašto nije procesuiran pukovnik Marko Kovač???
Oružane snage koje je koordirala Taktička grupa Foča, a to su bile snage TO
koje su u junu 1992. ušle u sastav tzv VRS, učestvovale su u napadima i
preuzimanju vlasti u gradu. Ostojić je kasnije izvjestio o uspjehu koji je
ostvarila TO u čišćenju područja Foče. Pukovnik Marko Kovač, komandant
Taktičke grupe Foča, potpisivao je dozvole vojnicima koji su služili u Foči da
idu na odsustvo u Beograd.
Na zahtijev komande Taktičke grupe Foča, KP Dom je zvanično određen kao
mjesto za zatočenje civilnih zarobljenika i uhapšenih lica od 18. aprila 1992.
Pukovnik Marko Kovač je vedrio i oblačio u Foči 1992. – 1995. Znao je za sve
zločine i svi tzv samostalni odredi i ine vojne formacije bile su mu podčinjene i
bilie pod njegovom komandom. Takođe i svi logori su bili pod njegovom
komandom.
Haški trubunal u presudi Ratku Mladiću presudio da je u Foči počinjen “zločin
protiv čovječnosti“. Zna se za zločine koje je počinila TG Foča tzv VRS
kojom je komandovao pukovnik Marko Kovač. Međutim, ovog fočanskog
krvnika još uvijek nije stigla ruka pravde.
Pogledajte dokument o napadu na Goražde koji je potpisao pukovnik Marko

Kovač.
(fotografije dokumenta preuzete sa fb Aziz Tafro)
[izlog knjige] Srpski zločini nad Bošnjacima-
muslimanima 1941.-1945.
Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945. Dr Šemso Tucaković
El-Kalem i OKO ,Sarajevo, 1995., 673 stranice ; 25 cm.
Stvarnih 14.000 žrtava

SVJEDOČENJA
[SPISAK JE NEPOTPUN] BOŠNJACI-MUSLIMANI žrtve četničkog
genocida na području opštine Foča tokom Drugog svjetskog
rata [SPISAK JE NEPOTPUN]
[SPISAK JE NEPOTPUN]
[izlog knjige] Srpski zločini nad Bošnjacima-muslimanima 1941.-1945 Dr
Šemso Tucaković
El-Kalem i OKO ,Sarajevo, 1995., 673 stranice ; 25 cm.
FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Mustafa Sarač,

ugledni medicinar i trgovac, spaljen na sred Pazarišta
Mustafa Sarač (u sredini) sa familijom pred II svjetski rat
…Otac je odmah zaposlen u Fočanskoj bolnici.Odnjegovih pacijenata sam
saznao da je asistirao tada čuvenom hirurgu dr. Tamari.Osim toga,liječio je
travama i sobom pravljenim mehlemima.Pored toga,imao je vrlo lahku i vještu
ruku za vađenje zuba.To mi se pohvalio zubar,poslije II svjetskog rata,kad sam
kao pacijent došao kod njega.Babo je i njemu vadio zube.Saznao sam od
Vajčeta Milića,da mu je njegovom ocu,dr. Tamara ruku iz ramena
htio amputirati.Babo mu je iza leđa dr.Tamare naišaretio da ne pristane i da
mu dođe kući.Babo mu je ruku spasio svojom metodom.Baba sam malo
zapamtio.Pamtim ga kao trgovca.Držao je radnju-trgovinu mješovitom robom
pod Pazarištem,preko puta kuće Rašida Selimovića,takođe trgovca u to
vrijeme Kraljevine Jugoslavije.Baba Mustafu su komšije,ni kriva,ni
dužna,ubile.Naprotiv,kako se vidi iz gore pomenute priče Srbina Vajčeta,a i
mnogih drugih Srba,koji su hvalili moga oca da ih je spasio
raznih nevolja.Komšija Boro Blagojević sa još jednim četnikom ga
je odveo.Tek sam saznao kakvom je strašnom smrću stradao,nakon
majkine smrti.Kad smo se vraćali sa njene dženaze,rođak Alija Kraljić mi je to
ispričao.Osam četnika ga je svezalo i naredilo da sa njima ode u svoj
dućan,uzme kantu petroleja,donese na sred Pazarišta,gdje je kraljev
spomenik bio.Tu su mu svezali i noge i udarcima kundaka oborili i kad je bio u
klečečem položaju,istresli kantu petroleja po njemu i zapalili.Tako je pomagao
i od zemlje odskakivao od silnih bolova,koje je trpio,dok
nije izdahnuo.Alija Kraljić,tada je bio mladić.Sve je to posmatrao sa tavana
kuće Loja,odmah iznad Pazarišta.On je podigavši ćeremit posmatrao taj
opisani prizor.Alija,nije htio nikome pričati o ovom događaju,dok mi je majka
bila živa.Smatrao je kad bi saznala kakvom je smrću umro njen muž,da ne bi
mogla preboljeti i da bi se to na nju negativno odrazilo.Ali,vraćajući se sa njene
dženaze i sa kabura na putu do moje kuće,meni je ovo ispričao…
(zabilježio:Šaćir Sarač)
_____
Allah mu se smilovao i u Džennetu ga nastanio. Amin!

_____
iz knjige Spaljena zemlja – Faruk Muftić, DES

Sarajevo,2015.
iz knjige Spaljena zemlja – Faruk Muftić, DES Sarajevo,2015.

više o genocidu nad muslimaniima 1941. – 1945. možete pročitati na:
Genocid nad Muslimanima Dedijer.pdf

http://www.mediafire.com/download/3c6979xjytfg9ks/Genocid+nad+Muslimani
ma+Dedijer.pdf
FOČA 75 GODINA OD GENOCIDA : Ugledni i bogati
Šerif aga Hadžialić obješen u Aladžanskom parku
jedna od kuća Šerif age Hadžialić (u Aladži, gdje je poslije u prizemlju bila
kafana) – zlato je bilo iza njegove kuće ( jedna od poslije ratnih radnih akcija
ga je pronašla i iskopala)
Imao je pet kuća, dućane, kožaru…
Prema jednom izvoru Šerif aga Hadžialić je obješen u haremu Aladža džamije.
Objesili su ga četnici i Italijani da bi im priznao i otkrio gdje mu se nalazi zlato.
No, Šerif aga Hadžialić, iako na teškim iskušenjima im to nije otkrio. Poslije
rata, jedna od radnih akcija je pronašla i iskopala Šerif agino zlato. Akcijaši su
gutali zlato da ga sakriju od UDBA-e. Neki su se tako i obogatili. To zlato je
bilo iza njegove kuće u Aladži, gdje je poslije bila kafana.
Šerif aga je imao četiri sina : Aziza, Sulejmana, Rasima i Asima i kćerku
Muneveru.
Na
fotografiji su djeca od Šerif-aginog brata Šaćira. S lijeva na desno Muharem,
Safet (sjedi) i Hasan Hadžialić. Fotografija je negdje iz 1930. godine.
_____
Allah mu se smilovao i u Džennetu ga nastanio. Amin!

_____
više o genocidu nad muslimaniima 1941. – 1945. možete pročitati na:
Genocid nad Muslimanima Dedijer.pdf

http://www.mediafire.com/download/3c6979xjytfg9ks/Genocid+nad+Muslimani
ma+Dedijer.pdf
[izlog knjige] Rade Hamović : O Kalinovačkom odredu i

Vrhovnom štabu
…još danas putujem u Foču, u Vrhovni štab. Foča je moj rodni grad. Tu je moja majka
i tu su moje četiri sestre. Tu je živio i moj brat. Prije nekoliko dana sam čuo da su ga
zaklali četnici. Kako je do toga došlo nisam sebi mogao predstaviti. Moj je brat sa
srpskim komšijama živio vrlo dobro. Politički se nije isticao. Iz naše kuće niko nije bio
u ustašama, pa ni u hrvatskoj vojsci. Ja sam od prvog dana u partizanima. Na Drini je
izvršeno nečuveno klanje. To se pročulo po čitavoj zemlji.
Sa mnom su na putu za Foču jahali Rade Hamović, zapovjednik Odreda, Pero Kosorić,
zapovjednik bataljona i još nekoliko pratioca. Na putu između Dobropolja i Poljica
dočekala su nas zgarišta i nijema pustoš muslimanskih sela.
Putem nam je dolazio u susret neki seljak, vidjelo se po nošnji da je Srbin.
– Šta je bilo sa ovim svijetom, čiča?

– Kojim svijetom? – pravio se nevješt.
– Iz Poljica i Drača…
– A, sa Turcima? – kao dosjetio se. – Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su ih
potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu da smrdi. Još ćemo kakvu bolest
navući. Kaz’o sam ja vojvodi Klariću: “Iskopajte jame, pa zatrpajte, naćerajte neka
sami sebi kopaju.” A on meni kaže: “Nemam vremena, čoče, partizani mogu svaki čas
da bahnu.” Vi ste ih, eto, vala, omeli.
Ništa mu nisam odgovorio.

Srbi su bili u 1941. unutar partizanstva u ogromnoj većini. Mržnja prema ustašama
prenijela se na sve katolike i muslimane. Partija, a ni mi s njom, nismo učinili mnogo
da se to izmijeni. Podsjetio sam Pera na njegov govor Kijevskom bataljonu u kojem je
obrazlagao zašto je bivši komandant “Boro”, ustvari musliman Akif Bešlić,
premješten. On je, navodno, kao musliman bio nepodesan. Na njegovo mjesto došao je
popovski sin, Pero je to naročito naglasio u svome govoru. Nije čudo, da i zbog toga
Srbi misle da biti musliman znači nešto manje nego biti Srbin.
– To je bio samo manevar, jer ja sam doznao da se bataljon buni da im musliman

komanduje.
– Onda im je trebalo ukazati na zabunu, a ne povlađivati im.
Jašući dalje cestom prema Foči svugđe svugđe smo nailazili na spaljena sela. Čitavim
putem do Foče nismo sreli nijednog muslimana ni muslimanke. Šta je sa njima? Prije
je u fočanskom srezu bilo 67 posto muslimana. (…) Prenuo sam se kad je Rade
uzviknuo: – Foča!
Ugledao sam svoje rodno mjesto. Kako sam se nekad radovao, kada sam se za školskih
raspusta vraćao kući. U mojoj duši je sad bila tuga i strah. Pokušao sam se savladati. S
one strane Drine sablasno se prostirala nekad lijepa i šarena Foča. Mjesto crvenih
krovova, bijelih kuća i šarenih bašči iz snijega su virila crna zgarišta. (…) Preko mosta
smo pošli pješice. Još uvijek je bio krvav. Ispod mosta niz zidine kula visile su poput
stalaktita (u carstvu Nečastivoga) ogromne ledenice krvi. Pod tim strašnim crvenim
baldahinom Drina je ljuljuškala mrtva tijela kao da ih uspavljuje. Uz obalu ležali su
naduti leševi žena, đece i ljudi u građanskim i seljačkim odijelima. Neki mrtvaci su bili
goli.
– Ko je to učinio? – pitao sam.

– Većinom mještani i srbijanski četnici, ali ovih zadnjih je bilo vrlo malo. Četnici su
ušli bez borbe i otpora u Foču i napustili je bez borbe i otpora. Kad je došla naša
brigada i Kalinovački odred, srbijanski četnici i desetak mještana su pobjegli, ostali su
ostali i ništa im se nije dogodilo. Eto, za šest mjeseci našlo se među muslimanima
dvanaest ljudi koji su prihvatili poziv da surađuju sa ustaškim vlastima, a za osam sati
su skoro svi Srbi postali četnici i počeli da kolju sve od reda ne birajući i ne praveći
razliku ko je kriv, a ko nije. I nije se našlo ni 12, od 6.000 Srba da uzme u zaštitu bar
jednog muslimana ili njegovu obitelj i imovinu od 8.000 poklanih muslimana u
fočanskom srezu, odgovorio mi je Vojin Božović, partizan, Crnogorac koji je dugo
radio u Foči.
To je ljaga koju niko neće moći izbrisati sa lica mojih srpskih sugrađana. To je zločin
kome nema premca.
Ja sam rođen u ovom gradu. Odrastao sam zajedno sa Srbima. Između muslimana i
Srba vladali su korektni susjedski odnosi. U Foči nije bilo posebnih kafana i
gostionica, svugđe smo bili izmiješani kao prijatelji. Škole su bile zajedničke, igrališta
su bila zajednička.
Od mosta uz Donje Polje slika nije bila ljepša. Kuće koje nisu bile spaljene, bile su
polupanih prozora i vrata, izgledale su kao napuštene. Kod Grujića kafane sreo sam
Feridu Mulabdić.
– Molim te, ispričaj mi kako je bilo.

– Šta da ti pričam, vidiš i sam. (…) Talijani su otišli jedne noći prema Čajniču za
Pljevlje, a četnici su isto jutro došli. Ujutru su svi mještani Srbi bili sa kokardama i
pod puškama. Desetak ih se proglasilo za vojvode, stotine za komandante i komandire.
Komandant mjesta je fočanski prota Jovičić. Svi muslimani morali su predati ključeve
radnji i duplikate kućnih ključeva… Veče nakon toga počelo je klanje. Po mog oca i
brata došao je Dejan Kočović sa nekoliko seljaka i Dejanova sestra. Bože, to nije
vjerovati da je prva naša komšinica, s kojom smo bili čitavo vrijeme tako dobro, u
stanju tako nešto uraditi.
– Dobro, a šta je sa Vladom Hadživukovićem, Vasilijem, Sunarom, Slavkom,
Mazićem i ostalim uglednim Srbima koje smo mi muslimani držali prijateljima i štitili
od ustaša?
– Vlado i Vasilije bili su u glavnom odboru komande mjesta i pravili plan strijeljanja.
Slavko je sa Bobom Jojićem bio za preuzimanje radnji. Eto, dali smo sve… Ali
najstrašnije su bile noći. Po danu su samo odvodili na strijeljanje. Ali po noći su išli po
kućama i onda je počinjalo silovanje i tučnjava. Samo si čuo pomaganje i vatru…
Jednog dana priredili su lov. Pravi lov na ljude. Uzeli su pse i nekoliko stotina vojnika
i otišli u brda da love one koji su izbjegli smrti…
– Jesu li uspjeli ti koljači pobjeći ili smo neke pohvatali?
– Pobjeglo ih je samo desetak, ostali su svi ostali ovđe, primljeni su u partizane, imaju
svoj odred. Komandant im je Strajo Kočović, samozvani četnički vojvoda koji je bio
jedan od najgorih koljača…
Vrhovni štab smjestio se u hotel Gorstl. Rekli su mi da me je Tito očekivao. U

predsoblju me je zaustavio njegov pratilac rekavši mi da neko ima kod njega. Nakon
nekog vremena izašao je Strajo Kočović, bradat, obučen u oficirsku uniformu sa
čizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku.
– Šta ovaj radi kod tebe? – pitao sam Tita.

– To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama.
Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi. (…)
Na savjetovanju su bili Tito, Marko (Aleksandar Ranković), Moša Pijade, Lola Ribar,
Milutin Milutinović i Milovan Đilas. Tražio sam da se izda proglas koji će osuditi
četničko klanje nad nevinim muslimanima; organiziranje komisije koja će vratiti
opljačkane stvari; da se ukine narodni odbor u kome su samo Srbi, i to neki četnici, i
samo jedan musliman Ferid Čengić, koji uopšte nije iz Foče… Aleksandar Ranković
mi je odgovorio: “Treba smatrati našom velikom političkom pobjedom da je osnovna
četnička masa prilikom nastupanja naših jedinica prešla nama. Mi ne možemo iz
obzira prema njima da pohapsimo i sudimo njihove komandante, mada su oni bez
sumnje počinili zločin prema muslimanima. Drugo, muslimani se još kolebaju i ne
može biti govora o njihovom masovnom prelazu na našu stranu, a pojedinačni prelazi
mogu nam škoditi, jer će izazvati lošu reakciju Srba…’” – Adil Zulfikarpašić.
O Kalinovačkom odredu i Vrhovnom štabu – Rade Hamović
izdavač Društvo za istinu o NOBu i Jugoslaviji i porodica Rade Hamovića, Beograd,
2016
mek povez, 358 strana, 25 cm, ilustrivano
_____
Ratomir Rade Hamović (1916 — 2009), učesnik Narodnooslobodilačke borbe,

general-pukovnik JNA i narodni heroj Jugoslavije. U periodu od 1961. do 1967.
godine je obavljao dužnost načelnika Generalštaba JNA.
_____
priredio: Kenan Sarač

_____
vidi još:
GENOCID NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. : Smrt do smrti…Priča

Nataše Zimonjić-Čengić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-foce-1941-
1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/
FOČA 1941.-1945.:Protiv zaborava i tabua…(FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/20/foca-1941-1945-protiv-zaborava-i-
tabua-foto/
STARI TEKSTOVI » ADIL ZULFIKARPAŠIĆ: PUT U FOČU 1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/stari-tekstovi-adil-zulfikarpasic-put-u-
focu-1942/
[izlog knjige] Rade Hamović : O Kalinovačkom odredu i Vrhovnom štabu
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/31/izlog-knjige-rade-hamovic-o-
kalinovackom-odredu-i-vrhovnom-stabu/
HISTORIJA FOČE : 75 GODINA OD PRVOG OSLOBOĐENJA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/historija-foce-75-godina-od-prvog-
oslobodenja/
FOČA, 20. januara,1942.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/foca-20-januara1942/
FOČANSKA OMLADINSKA ČETA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/06/focanska-omladinska-ceta/
FOČANSKI PROPISI
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/10/focanski-propisi/
IZ HISTORIJE FOČE : Partizanska olimpijada u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/09/iz-historije-foce-partizanska-
olimpijada-u-foci/
O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. iz pera Ševka Kadrića
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/05/o-genocidu-nad-muslimanima-foce-
1941-1945-iz-pera-sevka-kadrica/
75 godina od GENOCIDA u Foči : Stravične priče iz 1942.godine
stravicne-price-iz-1942-godine/
FOČANSKI KAZAMATI SMRTI
UBIJENE...NESTALE...UBIJENE…OSOBE…
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOČI :
Moramo učiniti sve da se o našim golgotama priča
Iz KP Doma je razmijenjeno 248 Bošnjaka, a još 314 odvedeno na razmjene, nakon kojih im
se izgubio svaki trag?! Prema tvrdnjama porodica, u logor su odvedena 63 lica koja se vode
kao nestala i nikad i nisu dovedeni u KP Dom, a 38 Bošnjaka je ubijeno na najsvirepije načine
– strijeljanjem, premlaćivanjem i klanjem na drinskom mostu.
“Gledali smo kroz prozor naše ćelije, Džafer Kovač i ja, kad su u prostoriji za ispitivanje
drvenim palicama, šakama, nogama i gumenim kablovima tukli Nurku Nikšića, Kemu
Dželilovića, Muniba Veiza i Džemu Vahidu (oni su bili među najuglednijim Fočacima, prim.
aut.). Lično sam vidio kad su Muniba Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju i Kemu
Dželilovića tukli drvenim palicama i šakama. Čuli su se jauci… Nakon toga pucnji – šest
puta”, ispričao je jedan preživjeli logoraš, dalje se sjećajući: “Znam da je tu noć padala kiša.
Poslije pucnjave sam vidio Milenka Burila koji je nosio ćebad. Gurao je leševe na ćebad…
Dragan Popržen, također zatvoren sa nama, poslije ove noći mi je pričao da je on prao krv i
čistio ćeliju, te da je Munib Veiz bio saradnik Đulimana u aferi ‘Fočatrans’, zbog čega je i
ubijen.” (SVJEDOČENJE)
Pomozite nam da pronađemo kosti naših najmilijih i da ih dostojanstveno ukopamo!
Koliko je samo kamiona-šlepera sa bošnjačkim žrtavama egzekucije 1992. doveženo i

pokopano na samim sastavcim – lokalitet bivših Rakita (sada su tu nekakvi bazeni (tzv. aqua
park) i na mjestu fočanskog gradskog rugla – započetog, a nikad dovršenog tzv. hotela na
samoj obali Drine odmah do tih bazena.Dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini još
je otvoreno pitanje nestalih osoba (ubijenih) u Foči.

U Institutu za nestale osobe kažu da su lakše dolazili do informacija o mjestu masovnih
grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i činjenica da im podršku više
daje Međunarodna komisija za nestale nego bh. državne institucije.

Nestale osobe u gornjem Podrinju, koje obuhvata

općine Foča, Čajniče, Kalinovik, Rogatica, Rudo,
Višegrad i Goražde /podaci Instituta za nestale osobe
(INO) BiH/
Kada je riječ o gornjem Podrinju, koje obuhvata općine Foča, Čajniče, Kalinovik, Rogatica,
Rudo, Višegrad i Goražde, glasnogovornica Instituta za nestale osobe (INO) BiH Lejla
Čengić
kaže da su u ovoj regiji prijavljene 3.783 nestale osobe, od čega je 3.615 osoba posljednji put
viđeno 1992. i to uglavnom u maju i junu.
– Najveći broj nestalih je na području Foče, gdje je nestalo 1.566 osoba. Do sada je pronađeno
i identificirano 960, a traga se za 606 žrtava. Procent identificiranih u Foči je 61 posto –
navodi Čengić.
Nestale osobe na području gornjeg Podrinja pronađene su u brojnim pojedinačnim i
masovnim grobnicama. U mnogim slučajevima riječ je o spaljenim objektima uključujući
porodične kuće, prirodnim jamama i pećinama.
– Također, jedna od najznačajnijih ekshumacija na ovom području je ekshumacija posmrtnih
ostataka iz jezera Perućac 2010. godine, za vrijeme remontnih radova na hidroelektrani Bajina
Bašta, kada je ekshumirano 396 posmrtnih ostataka, od čega je do sada identificirana 161
nestala osoba – podsjeća Čengić.
izvor:FENA
Ne bojte se, ja sam mrtav!

Rober Desnos
Živjeh u ta vremena i već hiljadu ljeta
Mrtav sam. Živio sam opkoljen, al ne srušen.
Zasužnjena je bila sva plemeniost svijeta,
Slobodan bijah, a svako rob je bio prerušen.
Živjeh u ta vremena, ipak slobodan. Gledah
Rijeku i zemlju i nebo kako se oko mene
Vrte u ravnoteži što neće da prene,

I godišnja doba sa tovarima svojih ptica i meda.
Vi koji živite, šta ste učinili s tim blagom?
Žalite li za vremenom u kome sam pritješnjen bivao?
Uložiste li u opšte žetve svoju snagu?
Obogatiste li grad u kojem sam prebivao?
Ne bojte se, ja sam mrtav, vi sadašnji životi.
Ništa nije preživjelo od mog života ni od ploti.

(Epitaf - Rober Desnos)
KIJAMETSKI VIJESNICI
napisala:Nermina Kurspahić
Ovu časnu džamiju i uzvišeni mesdžid sagradio je u ime Uzvišenog Boga dobrotvor Hasan,
sin Jusufov za ljubav Bogu, želeći postići Božje zadovoljstvo. Tajni glas izreče kronogram:"O
vječni (Bože) primi (ovo djelo) lijepo."
Ovaj natpis urezan je po završetku Aladža džamije u Foči 957 g. po Hidžri, odnosno
1550/1551. Četiri stotine četrdeset i jednu godinu stajao je on na najljepšoj džamiji,
islamskom objektu na Balkanu. Za sve to vrijeme, Aladža džamija fascinirala je svojom
ljepotom, začuđujućim skladom, jedinstvenom jednostavnošću, arhitektonskim i umjetničkim
rješenjima. Njen graditelj, neimar-baša Ramadan-aga, po legendi, naručiocu Hasanu Naziru
rekao je i ovo...:"A sad kad metnem kube, smijem se zakleti da će taman do kijameta stajati
džamija i da joj ništa neće faliti." Svi su tako mislili.
Ljudi su pogođeni raznim nesrećama, u prošlosti slutili da je svaki od tih događaja Kijametski
dan. Nesreće i udari na cijelu Bosnu i Hercegovinu bili su mnogobrojni, snažni. Svaki je bio
gori od prethodnog, ali ipak nikada toliko jaki, toliko opaki da nasrnu i na jednu Aladžu
džamiju. No, došla su i takva vremena. U procjepu stoljeća, milenija, kada je svijet pompezno
počeo najavljivati novu eru, uspostavljenu već na vrijednostima postmoderne, pokrenule su se
horde divljaka iz srpskog plemena sa Balkana u želji da ubijaju, pljačkaju, siluju, razaraju,
pale i cijelom svijetu nametnu svoje kriterije "vrijednosti". Od njihovih nasrtaja, stradali su
mnogi, mnogo šta je uništeno.
Nestala je i Aladža džamija. "Ovo im je bil anajveća svetinja", govorio je glas pomračenog
uma istim takvim gledateljima u Srbiji kojima je predočena slika polurazrušene Foče i Aladže
džamije na koju su natakli srpsku zastavu i instalirali zvučnike sa kojih su se, umjesto ezana,
orile podsticajne pjesme srpskih zlikovaca. Nekoliko dana nakon toga, džamija je srušena. A
onda su bagerima poravnati njeni temelji. Eksplicitniji izraz o svom primitivizmu, divljaštvu,
"srpski junaci" o sebi nisu mogli dati. Čak i Drina koja je ponovo tekla krvava noseći leševe
tisuća zaklanih Bošnjaka-muslimana, nijema u svojem stoljetnom tijeku, morala je biti
sukladno svojoj naravi, zgrožena nestankom "fočanskog bisera".
Mnogi putnici, umjetnici, znanstvenici, vjernici i nevjernici, obični ljudi, prolazili su pored
fočanske ljepotice za koju je Evlija Čelebija zapisao:"Putovao sam i u mnoge gradove
dohodio, ali ovako mjesto još nisam vidio." Toga mjesta više nema. O njemu mogu sada samo
da svjedoče razni pisani i vizuelni dokumenti. Na isti način, svjedočit' ce se i o njegovom
nestanku. A nestankom alaldža džamije, svjedočit' će se i o srpskom junaštvu i kulturi. Ako
više nikoga ne bude da upozna ta svjedočanstva, onda se nadam da će ih ovi "vijesnici
Kijametskog dana" ponijeti sa sobom u džehenem gdje im je oduvijek trebalo biti mjesto
Nermina Kurspahić
PAMTI BOSNO
Prasak granata, tutanj topova, pamova i snajpera
krv, rijeka krvi
Na asfaltu ranjena glava nekog jadnika…
Strah, užas i bježanja

da se skloniš,a ne znaš gdje.
Jer svugdje trešti, puca.
Pa vrisak djetinji i molba:
"Daj mama!"
"A šta da dam,glad caruje."
Kolone izbjeglica, jadnika
Stradalnika sa kesicom u ruci.
Sve što su stvarali u kesici je

Sa ognjišta istjerani, iznureni, gladni.
Tromo koračaju u nepoznato,
bježeći od kame.
Strah, molba i prkos u očima.
Leševi plutaju Drinom.

Nemoćna je rijeka, i ljudi.
Pucanj odjekne, pljusak vode
I tako stotine puta.
Krvava Drina leševe nosi
I sudbu kletu, oplakuje.
I Neretva suze roni za

mostom Starim, ljepotan mostarski.
I još mnogo toga srušiše
dušmani.
Pamti, Bosno moja i krv i glad

I strah i zaklana tijela
nevinih ljudi.
Pamti hiljade strijeljanih, nestalih,
rastjeranih, osakaćenih.
Pamti grobnice unakaženih tjela.
Logore i mučenja.
Pamti djevojke i majke silovane,
djevojčice, pupoljke obeščašćene.
Pamti ugašeni sjaj u očima djetinjim
I plač majke za čedom svojim.
Pamti srušene džamije i mesdžide, znamenja naša,

željeznice, mostove i kuće, puno kuća.
Upamti, Bosno, šehide naše
Koji za te život položiše
Ne plači Drino
Ne roni suze Neretvo.
Doći će bolji dani.
Nećemo posustati.
Izgradićemo život novi.
Kaznićemo nemani
Ferhad Džajić, 13. godišnji dječak iz Mostara

I psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši?
Na nivou države potrebno je mnogo više pažnje posvetiti preživjelim žrtvama ratnih zločina.
U ratu su bili žrtve zločina i zločionaca, a danas su žrtve sistema. Nažalost, i psi lutalice su
ušli u zakon, a gdje su tu logoraši?
Logoraši su živi svjedoci zločina i još oni jedini mogu da posvjedoče i kažu ko je to učinio, da
pokušaju da pravda konačno dođe. Sve obaveze koje lokalne zajednice imaju prema
logorašima trebalo bi da budu iste i kao prema borcima i ratnim vojnim invalidima.
O
žiljci ostaju – zloglasni KPD Foča
Preživjelim žrtvama ratnih tortura potrebna je mnogo veća, prije svega psihološka, ali i svaka
druga podrška institucija da bi, kao svjedoci, na suđenjima bili što spremniji da se suoče sa
počiniocima zločina, njihovim advokatima, ali i ostrašćenom publikom u sudnici, pa i
sudijama, koji su nerijetko naklonjeni optuženima.
Svjedoci se osjećaju nezaštićeno u sudnici, da im se čini da su svi protiv njih, kao da su na

optuženičkoj klupi, pa je u takvim uslovima teško svjedočiti i sjetiti se svih pojedinosti iz rata
na kojima advokati insistiraju.
LOGOR – bivša kasarna JNA na Livadama

L
OGOR – zloglasni KPD
Žrtve na svjedočenja izlaze nespremne i u takvim slučajevima predmeti obično `padaju`, a i

ako se neko osudi izriču se male kazne.Čovjek uđe među pedesetak ljudi nespreman, ne zna
šta ga čeka, vidi te neke osobe. Bude tu i raznih provociranja od advokata, pa i od samih
zločinaca.
fotografije:flickr ekran portal 13
– vidi još:
FOČA 1992:GRAD KONCENTRACIONIH LOGORA (DOKUMENTI/SVJEDOČENJA)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/01/foca-1992grad-koncentracionih-logora-
dokumentisvjedocenja/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/25/foca-slucaj-grada-kampa-za-silovanje-koristenog-kao-
oruzje-rata/
FOČA 1992.: NEDOVRŠENE PRIČE

https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/29/foca-1992-nedovrsene-price/
FOČA 1992. : SODOMA I GOMORA U FOČI (ISPOVIJESTI SILOVANIH BOŠNJAKINJA)

https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/16/foca-1992-sodoma-i-gomora-u-foci-ispovijesti-
silovanih-bosnjakinja/
Grad Foča još uvijek nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992.godine.
Ko je i od koga je oslobodio Foču? U čije ime je ubijeno 3.000 civila? Ko je i u čije ime
silovao djevojčice od 11 i 12 godina? Ko je i u čije ime silovao preko 600
djevojčica,djevojaka,žena,nena? Gdje su ubijeni – nestali Fočaci za kojima se još uvijek
traga? Gdje je 1.000 nestalih? Gdje smo to danas? Kakva je budućnost koja se temelji na
lažima i zločinima iz prošlosti?
Prošlo je 25 godina, a za nas nisu prošle. Za nas je i sada ‘92. godina i sada su nam
prijetnja oni Srbi koji ne daju da obilježimo mjesta na kojima su nas ubijali. Mi još uvijek
tražimo kosti naših najdražih. Oni ne žele da govore o tome. Ali, mi smo tu da pričamo.
_____
FOČA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od početka

GENOCIDA u Foči
Genocid u Foči počeo je 7.aprila 1992. godine
… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske policije dobili
potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju srpskoj republici Bosni i
Hercegovini…
Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali
biti poubijani na što svirepiji način. Kada srpski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati,
Bošnjaka od nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od sedam
godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je “udariti na čast žene
muslimanke” teže i od samog ubistva. Tako je projekat silovanja sistematski provođen na
čitavom okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali djevojčice
na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. Čak su prisiljavali očeve da siluju vlastite kćeri,
što je nespojivo sa moralom Bošnjaka. U usijane rerne su pred očima majki stavljali njihovu
živu dojenčad. Žive Bošnjake su posipali benzinom i palili ih u vlastitim kućama. Korištene
su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima um staje…
Zločini iz I i II svjetskog rata nad golorukim i naivnim Bošnjacima su se ovoga puta dešavali
na kraju XX stoljeća, na oči cijeloga svijeta, dok su naivni Bošnjaci bili sigurni u efikasnu
vojnu intervenciju i humanitarnu pomoć međunarodne zajednice, koja je bila obavezna
zaštititi svoju novu članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, građanima Republike
Bosne i Hercegovine uveden je embargo na uvoz naoružanja, što je bilo klasično vezanje ruku
žrtvi, dok je agresor na raspolaganju imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu
na uvoz oružja u Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo međunarodne
zajednice i saučesništvo u zločinu i to ova tvrda bošnjačka glava mora dobro zapamtiti.
Licemjerstvo Zapada za vrijeme oružane agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu jasno se

može vidjeti i iz prepiske bivšeg britanskog premijera Džona Mejdžora (John Major) i višeg
službenika ministarstva vanjskih poslova Velike Britanije Daglasa Hoga (Douglas Hogg).
Mejdžor je Hogu, 2. maja 1993. godine, u pismu zahvalio “na iscrpnom izvještaju o sadašnjoj
i bivšoj situaciji u Bosni i Hercegovini, dijelu bivše Jugoslavije”. A potom je napisao: “Na
osnovu prethodnih razgovora u Kabinetu i drugim mjestima, Vlada Njenog Kraljevstva nije
promijenila svoj stav u pogledu slijedećih političkih rješenja:
– Nismo saglasni da niti sada niti ubuduće naoružavamo ili obučavamo Muslimane u Bosni i
Hercegovini vojnom opremom. Mi ćemo i dalje pomagati da se nametne i ostane na snazi
embargo na oružje UN-a u ovom području. Iako pouzdano znamo da Grčka, Rusija i
Bugarska isporučuju oružje i vrše obuku u Srbiji. Njemačka, Austrija, Slovenija, čak i
Vatikan, na sličan način pomažu Hrvatsku i snage HVO-a. Od posebnog je značaja da
pouzdano znamo da takva nastojanja u korist muslimana u tom području od strane islamskih
zemalja i grupa nisu uspješna;
– Do završetka i konačnog ishoda situacije na terenu, to jest podjele Bosne i Hercegovine i

onemogućenja stvaranja iste kao “Islamske države” u Evropi, koja se ne može tolerisati,
nastavićemo da slijedimo ovu politiku…
– Neophodno je da se nastavi s’ prevarom “Vance-Owenovim” mirovnim razgovorima da bi

se događala kakva-takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeća
država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje… Ovakav stav ima svaka
druga evropska i sjevernoamerička vlada i zato nećemo intervenisati u ovom području da
spasimo muslimansko stanovništvo ili da ukinemo embargo na oružje.”
Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine, a posebno u

takozvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i Bihaću i drugim općinama
događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju zaboraviti, jer zaborav je jedan
od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja jednoga naroda.
Braćo i sestre, ne zaboravimo agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocid nad

Bošnjacima! Budimo budni i oprezni i trudimo se da u svojim životima budemo dosljedni
nosioci baklje islama! Rađajmo, odgajajmo i školujmo našu djecu i učimo ih da budu moralni,
vrijedni, hrabri, jasni i nepokolebljivi! Govorimo im da ako žele sačuvati našu lijepu
Domovinu da moraju vrijediti za troje, da moraju u svemu biti najbolji, da ovom bosanskom
zemljom moraju hodati dostojanstveno i na prstima, svjesni da je svaki korak koji naprave
korak po čistoj šehidskoj krvi najhrabrijih i najboljih od nas! Pričajmo im o agresiji i
genocidima! Budimo ponosni i odlučni i nikada više ne dozvolimo da stojeći u redovima za
strijeljanje čekamo milost koljača ili pomoć dvoličnih međunarodnih institucija i pojedinaca
koji su nas bezbroj puta ostavljali nezaštićene i ponižene!
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE
GROBNICE U FOČI I OKOLINI : Pomozite nam da
ih pronađemo!



Dželilovića, Muniba Veiza i Džemu Vahidu (oni su bili među najuglednijim Fočacima, prim.
aut.). Lično sam vidio kad su Muniba Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju i Kemu
Dželilovića tukli drvenim palicama i šakama. Čuli su se jauci… Nakon toga pucnji – šest
puta”, ispričao je jedan preživjeli logoraš, dalje se sjećajući: “Znam da je tu noć padala kiša.
Poslije pucnjave sam vidio Milenka Burila koji je nosio ćebad. Gurao je leševe na ćebad…
Dragan Popržen, također zatvoren sa nama, poslije ove noći mi je pričao da je on prao krv i
čistio ćeliju, te da je Munib Veiz bio saradnik Đulimana u aferi ‘Fočatrans’, zbog čega je i
ubijen.”
GENOCID : Foča je simbol “ponavljanja
historije” na tlu Bosne i Hercegovine

GENOCID : Foča je simbol “ponavljanja

historije” na tlu Bosne i Hercegovine
Ako je Srebrenica simbol genocida nad Bošnjacima, Foča je simbol “ponavljanja historije”
na tlu Bosne i Hercegovine. Ona je godinama po završetku posljednjeg rata predstavljala
najmračnije mjesto u zemlji, koje su svi zaobilazili, leglo grupe lokalnih ratnih zločinaca sa
haške liste.
Period Drugog svjetskog rata
Foča je prostor događanja Pete neprijateljske ofanzive, Bitke na Sutjesci. 8000 (osam
hiljada) nevinih Fočaka je ubijeno tokom 1942. godine od strane četnika.
Period agresije na BiH i rata u BiH od 1992. do 1995.
Period agresije na BiH i rata u BiH od 1992. do 1995.

7. aprila 1992. godine
Prvim vojnim akcijama u gradu je počelo političko i vojno preuzimanje općine Foča. Srpske
snage, uz podršku artiljerije i teškog naoružanja, počele su zauzimati dio po dio Foče.
Zauzimanje Foče završeno je 17. aprila 1992. Okolna sela su bila pod opsadom do sredine
jula 1992.
(č)Etničko čišćenje
Od početka aprila do sredine jula 1992. srpske snage su sprovodile opširan napad usmjeren
protiv bošnjačkih civila u području općina Foča, Gacko i Kalinovik. Prije samog napada,
bošnjački civili su izbačeni sa posla, plate su im uskraćene, a potom im je uskraćena
mogućnost slobodnog kretanja. Nakon što su okolna sela i grad Foča dopali u ruke srpskih
snaga: vojske, policije, paravojnih formacija, a ponekad i samih Srba seljaka, primjenjivan je
uvijek isti šablon: Kuće Bošnjaka su sistematski pretresane, pljačkane i spaljivane, a građani
su hapšeni ili sakupljani na jednom mjestu, a ponekad tokom samog procesa, premlaćivani ili
ubijani. Muškarci i žene su odvajani, a većina ih je zatvorena u KP dom u Foči. Žene su
odvođene na razne lokacije zatočenja gdje su živjele u nepodnošljivim higijenskim uvjetima,
a u tim centrima su zlostavljane na mnoge načine, dok ih je većina sistematski silovana.
Srpski vojnici ili policajci su dolazili u zatočeničke centre, odabirali jednu ili više žena,
izvodili ih i silovali. Neke od njih su odvođene u privatne apartmane i kuće gdje su silovane, a
morale su također kuhati, čistiti i služiti rezidente, koji su bili srpski vojnici. Tokom
pomenutog napada na bošnjačke civile, ogroman broj žena i djevojčica je silovan. Svi tragovi
postojanja i kulturno naslijeđe muslimana Bošnjaka je zbrisano iz područja zahvaćenih
napadom srpskih snaga. Skoro ni jedan Bošnjak nije ostao u Foči. Sve džamije su srušene.
Srbi su najbrutalnijim sredstvima posezali za tuđim teritorijama i vršili (č)etničko čišćenje, uz
masovne likvidacije zarobljenih civila. Bošnjaci su stradali od srpske ruke uz neviđene
brutalnosti, poput spaljivanja više od stotinu živih ljudi, žena i djece kući. U ovom je ratu
zatirano sve što je muslimansko, kada su cijele porodice prestale postojati, kada su
muslimanske žene silovane, a najljepše džamije, poput Aladža-džamije u toj istoj Foči,
spaljene i sravnjene sa zemljom.
Učiniti strašne zločine nad svojim komšijama samo zato što su bili muslimani ili katolici je
van svakog razuma.
Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj 15743.]
Oslobođ
enje, 17.4.1992.,[broj
15743.]
Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj
15743.]
Oslobođenje, 17.4.1992.,[broj
15743.]
Oslobođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]
Oslobođenje,27.4.1992.,[broj
15752.]
Oslob
ođenje,27.4.1992.,[broj 15752.]priredio:Kenan Sarač
FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković,

suđenje za ratni zločin počinjen u Foči)
Objavljeno: 13.04.2017
Na suđenju za ratni zločin počinjen u Foči, prva svjedokinja Tužilaštva BiH je kazala da joj je
zaštićena svjedokinja A-1 govorila da ju je “silovao Žara Vuković”.
Svjedokinja kojoj je dodijeljen pseudonim A-2 ispričala je da je iz naselja Aladža (općina
Foča) sa suprugom i djecom odvedena 8. aprila 1992. godine.
Kako je posvjedočila, u zatočeništvu koje je trajalo do augusta 1992. bila je zatvorena u
nekoliko kuća, kao i kod izvjesnog Slobodana Matovića, kod kojeg je bila straža. Među
nekoliko stražara, kako je rekla, bio je i Žara Vuković.
Tužilaštvo BiH je optužilo Žarka Vukovića zvanog Žara da je, kao pripadnik vojnih snaga
Srpske Republike BiH, više puta silovao žensku osobu na području Foče. Prema optužnici,
neutvrđenog datuma u aprilu ili maju 1992. Vuković je silovao A-1, a isto su uradile i još
dvije osobe koje su došle s njim.
Vuković je, prema navodima optužnice, od maja do sredine augusta 1992. dolazio u kuću
oštećene i silovao je.
Svjedokinja A-2 je izjavila da je tokom zatočeništva prebačena i kod Zule. Zatražila je da joj
optuženi Vuković kaže gdje su ljudi koji su odvedeni a koji se nikad nisu vratili. Pojasnila je
da joj je i muž odveden iz Kazneno-popravnog doma (KPD) Foča i ubijen.
“Nakon što su odvedeni, ja idem od kuće do kuće, pa me vraćaju…”, rekla je ona.
Tokom zatočeništva po kućama, svjedokinja je, kako je kazala, silovana i htjeli su joj dijete
zaklati. U maju ili junu, prema njenim riječima, odvedena je u kuću u kojoj je bila A-1, koja
je u toj kući silovana.
“A-1 je ostajala s mojom djecom kad su mene odvodili. Na meni je primijetila neke stvari i
govorila šta se dešava s njom. Rekla mi je da joj dolazi Žara Vuković i da je siluje. Često je
dolazio, čim je ona išla njegovoj majci Jovanki da se žali”, posvjedočila je A-2.
Svjedokinja A-2 je izjavila da ne zna je li Vuković prestao dolaziti nakon što se A-1 žalila
njegovoj majci.
Ona je navela da je 12. augusta, zajedno s drugim ženama iz Foče, otišla u Rožaje, a poslije
toga u Tursku. Tamo je, prema njenom iskazu, zaštićena svjedokinja A-3 uzimala izjave i
podatke od žena koje su silovane.
“Nakon povratka iz Turske srela sam se s A-1 i jesmo se družile. Jedne prilike kaže mi da joj
je Žarin brat dolazio i molio je da ga ona ne tuži… Ona je živjela za dan da se suoči i pogleda
u oči Vukovića. Meni je žao što nije to doživjela – da kaže istinu i da pita Žaru ono što ima da
pita”, rekla je ona.
Suđenje se nastavlja 11. maja, kada će biti saslušana svjedokinja A-3 i prezentiran nalaz i
mišljenje vještaka.
Emina Dizdarević
Posted on Januar 14, 2017
GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE

PRIČE IZ MOJE MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
Božovac-potok je ulijevajući se u Ćehotinu napravio brežuljak,skoro brdo preko puta Aladže

džamije u Foči.Graditelj džamije opraštajući se od svojih ruku djela,poručio je:“Ništa joj ne
može biti ni od Drine ni od Ćehotine,ali plašim se Božovačkog potoka“.
Na tom brdu Božovac podignuto je fočansko pravoslavno groblje.U brdu ispod Zabrane bila
je pravoslavna crkva pravljena još u doba Turske i naselje oko nje,tako se i zvalo,samo
Crkva,a ono između crkve i groblja opet Podcrkva. Čohodar mahala se prije nekoliko
vijekova formirala istočno od Božovačkog potoka sa džamijom ispred.U drugom ratu svo
muškinje zatečeno na džumi u džamiji odvedeno je na Drinski most i poklano.Među
odvedenim i 18 Isanovića bilo.Ostala priča ničim neobilježena.Poslije rata Čohodar mahala se
počela širiti i uzvodno i nizvodno.Spojili se i Božovac i Mahala i Crkva i Podcrkva,bar tako
se činilo.
Azra,Munibica,Tehvila i Vasvija su četiri žene iz više generacija,iz iste ulice položene po
brdu Božovac,naslonjene na pravoslavnom groblju.Vezuje ih ulica,ali i slična sudbina.
Priča prva:AZRA
Roveći po sjećanjima tražim informacije o mnogo priča u jednoj,o mnogo tuge na jednom
mjestu.Podavno je bilo kad je majka rekla:
—Doselili kod Sulja novi postanari.Fini nekakvi,ali ne da Bog da imaju djece.Sedam godina
čekaju i ništa.Sjećam se onih proljetnih radova u cvjetnoj avliji kad bi je moj brat Revko
zadirkivao pitajući za muža.
—Hej,Munira,hej,Munira gdje ti je Miralem?
Ko sad da mi majka šapće dobro čuvanu tajnu koju su svi u komšiluku znali:
—Zakačila Munira.Neće li,ako Bog da,i u njihovoj kući zakmečati.
Znam da smo išli na slatku,da je majka nosila darove,a boga mi,i babo se isprsio nad
bešikom.Beba na roditelje.Curica debeljuca.Rasla je Azra kao iz vode.Sa tri godine kao pred
školu.Dok bi sa terase gledala u našu baštu,Revko bi je zadirkivao:
—O,Almira gdje ti je Munira?-A ona bi njemu:
—Nitam ja Almira,ja tam Azra.
Kad su četnici u aprilu napali Foču,Miralema i svo muškinje iz mahale su odveli u Kazneno
popravni dom od kog su logor bili napravili.Kasnije mi je Kerima pričala da ih je jednom
vidjela.On je bio u grupi koja je čekala da idu na nekakav rad,a Munira je prilazila sa
Azrom.Azra je nosila neku kesu i trčala Miralemu,on je plakao i grlio je.Čula je kako joj je
govorio,dok su ih tjerali u autobus:
—Čuvaj dijete,Munira-Tu se gubi njegov trag.Nisam čuo da je iko i ikad više spomenuo
Miralema Ramovića među živima.
Kad su četnici bacili jednu od bombi u kuću među žene i djecu gdje je bila i Munira.Azra je
teško ranjena.Odnekud je došla nekakva policija i odvezla Muniru sa krvavim djetetom u
bolnicu.Do bolnice Munirino srce nije izdržalo.Umrla je,a Azra je ostala u fočanskoj
bolnici.Po drugoj verziji priče i Muniru su ubili sa ostalim u kući kod Sulja Šora i sutradan
kad su leševe zatrpavali dijete se počelo mrdati i neko ga je odnio do bolnice.
Da li je još živa?Da li je još Azra?
Priča druga:MUNIBICA
Munibica,kako je od milja zvala moja majka,je jedna od šestero djece rahmetli nene Zibe
Ahmić.Poslije nenine smrti živjela je sama u Čohodar mahali iznad fočanskog pravoslavnog
groblja.Sama,hroma u jednu nogu,sa skoro šestdeset godina.Spomenuli su mi je,kao jednu od
onih što pobiše u mojoj mahali,ali Munibica se nije dala.
Bilo je kasno junsko popodne,skoro veče.Čekao sam četiri autobusa preživjele fočanske
nejači na makedonskoj granici.Čekao skoro šest sati.Makedonska vlada je već bila donijela
odluku da u Makedoniju “zbog pretrpanosti” više ne mogu ulaziti izbjeglice iz Bosne.Vraćali
su autobus za autobusom.Fočacima sam bio kao nada,zvali su me da dođem pred njih na
granicu i na veliko čudo svaki put je “upalilo”.
Iza krivine su se pomolila četiri autobusa,četiri krntije izbušene puščanim mecima.U

autobusima stotine izmučenih i istravljenih ljudi sa-samo jednim pitanjem u
pogledima:”Hoćemo li proći?”Negdje u grlu je ostao grč,a u očima suze.Pogledao sam njih,pa
komandira Stojčeta i rekao:”Pa već ste prošli.”
Pitao sam ima li ko iz moje mahale,kad neko mi maše iz dubine autobusa.
—Jesi to ti,Muniba?
—A jesam-veli ona.
—Ima li još koga?
—Nema-odgovorila je…
Kad su se već smjestili u Ćićino Selo u Skoplju,otvoreno zbog njih,svratio sam sa novinarima
da im pokažem ljude “upravo stigle iz sama pakla”,kako je grčki TV komentator počeo
emisiju.Pili smo kafu kod Munibice i evo kako ona “preteče”:
—Kako? Ko i moja rahmetli majka u prošlom ratu,što sačuva nas šestoro,glavom-Smiješila se
Muniba točeći kafu.
—Kako glavom?-radoznalo je pitao jedan od novinara.
—Prvi put smo bili u jednoj velikoj kući kod Sulja Šora.Muškarce su već odveli i bile su
samo žene i djeca.Razmišljale smo šta ako dođu.Pemba,Suljovica nam je pokazala balkonska
vrata i balkon preko kog bi mogli pobjeći u moju baštu.I jednu noć odozdo iz groblja baciše
bombu u podrum.Nasta vriska kuknjavija,sve žene se izgubile.Čujemo da ulaze na donja
vrata,sve stoji ko okamenjeno.Ja sa ovakvom nogom i kičmom sama odguram kauč ispred
balkonskih vrata.Otvorim vrata,preskočim ogradu balkona i skočim u svoju baštu.Tamo sam
se zavukla u drva i pokrila nekom dekom što se zatekla na žici.I sve sam čula kako
pucaju,psuju.Sve su pobili i onog malog Kenđa Suljovog od tri godine ustrijelili kod
ograde.Kažu nekakav Lazar Kunarac,nekakav Fundup ali bogami ih je bilo više.Prije nego su
bombu bacili dolazio je Radivoje Vuković,zvala ga Pemba da nam pomogne i čule smo kad
mu je neko iz groblja rekao:”Samo ti Radivoje pomaži,samo…”
—Popijte,ohladi se,-gledala je Munibica u nas i čudila se da niti trepćemo,niti pijemo.
—Poslije sam otišla kod Deleutke,bliže džamiji.Bilo nas je nekoliko žena i djece u kući.Opet
jedno predveče lupao neko na vrata.Ode Deleutka da otvori i odmah je ubiše na ulazu.Kako su
ulazili tako su i pucali.Ja trk u spavaću sobu čučnem između kreveta i pokrijem se
dekom.Dođe jedan gleda i čujem kako govori:”Nema više niko”.I eto,ja ovakva
pretekoh.Moja bi rahmetli majka govorila:
—Muniba šćeri,nema smrti bez sudnjog dana.

Priča treća:TEHVILA
Kemo Dželilović,Profa kako su ga zvali,odvezao svoje dvoje djece veče prije početka napada
na Foču nekome na selo,a on se sa suprugom Tehvilom-Vilom vratio kući.Dvoje maksumčadi
od četiri i šest godina.Kad su počele granate sa Zabrane na Donje Polje,Kemo ostao kao u
mišolovci – niti je mogao djeci,niti ih je mogao ostaviti.I on kao posljednji očajnik obuče
uniformu TO,pušku u ruke pa sa Goranom Mitrašinovićem,jednim od kasnije najvećih
zločinaca u Foči,u auto i kao čuvaju ulicu.Kad je prestalo granatirannje jedan od prvih kog su
odveli u logor bez traga bio je Kemo.Optužili su ga da je na kući imao mitraljesko gnijezdo,a
patrolu je doveo Goran Mitrašinović.
Keminog oca Halima-Dedu pucao je prvi komšija Ljubo kroz prozor iz pištolja i ranio u
ruku.kasnije su i njega odveli u KP dom.U kući je ostala Mina.Kemina majka,sestra
Seka,komšinica vasvija Hodžić i Tehvila.Došli četnici jedan dan u komšiluk kod Radivoja
Vukovića i zvali Minu da im donese kafu.Odnijela kao što je i uvijek i činila pazeći se sa
komšijom.Sutra u pola bijelog dana opet isti četnici,Fundup i Kunarac samo sad direktno u
kuću i odmah počnu psovati i pucati.Minu su pogodili u kuhinji i ona je pala.kad je jedan od
ubica uperio cijev na Tehvilu,ona prije čučne i padne po podu,onaj promašio.Vasvija je
istrčala u dvorište i tu je i stigao četnički rafal.Seka je istrčala na balkon,popela se na trešnju i
nisu je vidjeli.Vila je tako ležala na podu pretvarajući se da je mrtva dok se nisu ponovo
vratili.
—Čujem,kaže ona,onaj jedan kaže:
—Stara je još živa.
—Daj im još po jedan metak-veli onaj drugi.
—Stisnem zube.Prvi pucanj i svekrva samo zahropta.Drugi sam čula i kasnije sam se
probudila u krvi i bila sam na leđima.Sve me boljelo.metak je sa leđa probio desno plućno
krilo i dojku.imala sam i modrice od kundaka.tako ranjenu i u nesvijesti su me tukli.Skupile
se komšije i Tiho s Pjeska me odvezao do bolnice.U bolnici me operisali i krili desetak
dana.Otpuste me,a ne znam kud ću,kad me sretne žena Muniba Veiza,kog su davno bili
odvezli,i svrati sebi.I eto sa njom dovde-priča mi Tehvila.
Kad sam išao na makedonsku granicu pred grupu iz Foče koju je vodio Preljub Tafro,rekoše
mi da dolazi i Tehvila.Dođe autobus,nje nema.Preljub mi šapće da grupa nije mogla u ovome
autobusu-krenuće drugim iz prijepolja.Čekam i taj,imam i nekakvo auto.Plašim se da se
smjena „mojih“ policajaca ne promijeni.Stiže autobus nje nema.Pitam šofera i on mi šapće da
oni iz Bosne idu kroz šumu.Vidim Vilu,kost i koža.kad me ugledala,počne trčati i vrištati:
—Nedaj me,brate…Plakao sam grleći tugu i ljepotu moje mahale.
Cijela grupa je prošla.Vila,Zulfova žena,i djeca su nastavila sa mnom.Vilu smo odvezli u

bolnicu da joj previju i pogledaju ranu…
Čula je da su joj djeca stigla do oca i majke u Goražde.Kad se malo oporavila,iz Skoplja je
otputovala na jedini put koji je čekao,put Goražda.Da li je stigla?
Priča četvrta:VASVIJA
Bukovica,smještana između Čajniča,Pljevalja i Foče,bila je poprište klesičnog genocida u
drugom svjetskom ratu,posebno 1943.godine.Adilovići su samo jedna od porodica koja je
doživjela pravu tragediju.Cijelo selo,sve što su zatekli četnici su pobili.Vasvija je bila
djevojčica od 4-5 godina,koju je nečije mrtvo tijelo poklopilo na stratištu i tako je
pretekla.Kako je stigla do Čajniča,pa onda do doma za ratnu siročad u srednjoj Bosni nije mi
poznato.Znam da je njen otac partizan pronašao u domu i poslije rata poveo u Bukovicu.Kad
su prije sela svratili u prodavnicu da nešto pokupuju,vasvija se ukočila od straha i povukla oca
nazad.
—Šta je?-pitao je otac u čudu.
—Onaj što prodaje je jedan od onih što su nas klali-odgovorila mu.
—Platićeš mi,izvam živ ne budem-rekao otac onom u prodavnici.I nije platio.Ubrzo četnička
trojka ubila partizana Adilovića pred kućnim pragom,Vasvija im opet utekla.
Kad se zacurila,srela Šerifa Hodžića,stasita momka sa Kunova pored Foče i oženili se.Kuću
napravili,u bašti cvijeće podgojili.Rodili Enisu,Hilma i Medihu.A onda počela i unučad
pristizati.
Novi rat u Foči Vasviju i Šerifa zatekao,prevarilo ih prijateljstvo sa Milojem i Jojom

Mitrašinović,ali i kuća i ona cvijetna bašta.Kike ih je zadnji put vidio zajedno baš kod
Hodžića,pili kafu a pored bile puške,Šerifova lovačka i Milojev automat.Šerifa ubrzo odveli u
logor i tu nestao.Vasvija u kući nije smjela sama boraviti i prešla kod Mine Dželilović u
komšiluku.I njeno muškinje bili odveli nekud!!?
U sred bijelog dana došli četnici i ubili Minu i ranili joj snahu u kući,a Vasvija pala pogođena
sa leđa u sred avlije.U onom ratu kao djevojčica uspjela pobjeći četnicima ovaj rat je odraslu
zatekao…
______________________
1. Azra:Da li je još živa?Da li je još Azra?

2. Munibica je autobusima bosanskih izbjeglica poslije Deytona stigla do Goražda,do
Drine,da ako se i Foči vrati.
3. Čuo sam se sredinom 1995.godine sa Tehvilom.Preko Unprofora je uspjela dobiti djecu iz
Goražda,sad ih oporavlja,liječi.
4. Vasvina i Šerifova djeca su preživjela ovaj rat i tek poslije otišla preko „bare“.Gledam
tužnu sliku Vasvine kuće napravljene prošle godine u Foči.Od onog cvijeća po avliji ni traga
nema,svinje i korjenje izrovale.
napisao:Ševko Kadrić
_______
_______
Ševko Kadrić rođen je 8. maja 1955. godine u selu Hajlovine, opština Pljevlja. Od 1959.
godine živio je u Foči, a već sa 15 godina otišao je na školovanje u Sarajevo, kasnije u
Zagreb, gdje je i magistrirao narodnu odbranu, a nastavio je usavršavanje i u Beogradu.
Predavao je narodnu odbranu u Sarajevu u Prvoj gimnaziji, Muzičkoj akademiji i Pedagoškoj
akademiji.
U Švedsku je došao s porodicom u oktobru 1992. godine, najprije u vojni kamp u
Stockholmu, promijenili su u tim izbjegličkim danima još tri kampa, a potom su dobili
naseljenje u Helsingborgu. Od 1999. godine s porodicom je živio u Värnamu, gdje je prvo
radio u fabrici, potom kao nastavnik likovnog vaspitanja, a posljednjih godina kao pisac i
slobodni umjetnik, a 2008. godine vratio se Helsingborg gdje je iznenadna preminuo 11.
oktobra 2014. godine, u 59. godini.
_______

priredio i prilagodio:Kenan Sarač

iz 1942.godine
Kakvih su razmjera bili četnički zločini, govori jugoslavenski partizanski general Kosta Nađ,
koji ovako opisuje svoja sjećanja na bosanski grad Foču, u zimu 1942. godine:
“ Ne sećam se da sam ikada u životu vidio nečeg jezovitijeg od onog što smo zatekli u tom
gradu. Razularena četnička rulja formalno je plivala u ljudskoj krvi. Most na Drini pružao
je groznu sliku. Na njemu nije bilo ni jednog pedlja zemlje, koji ne bi bio zasićen krvlju
poklanih. To je bilo stratište nedužnog muslimanskog naroda – prava klanica. Pod mostom
mnogo leševa. Povezane žicom, međusobno prepletene njome, četnici su preklane ljude i
žene bacili s mosta u reku. Mnogi se zapletoše o stubove mosta. Životinjsko divljanje, gore
od onog najkrvoločnije zveri. Žene i devojke prije klanja silovali su na očigled roditelja,
muževa i braće. Strahote se ne daju opisati.” (Vidi: Vjesnik, Zagreb, 25.05.1952.; preuzeto
iz: Posebni otisak iz časopisa Republika Hrvatska, Buenos Aires, 1990., str.10 ).
No, vjerojatno najpotresniji opis pokolja svojih sunarodnjaka (muslimana) u Foči, dao je Adil
Zulfikarpašić (za vrijeme rata partizanski politički komesar) u svome tekstu Put u Foču
25.I.1942. godine, koji je objavila Muslimanska biblioteka u Beču u svom Godišnjaku 1957,
knjiga 4.
“Srce mi je zakucalo od uzbuđenja kad sam čuo, da još danas putujem u Foču, u Vrhovni štab.
Tamo sam pozvan od Tita. Foča je moj rodni kraj. Tu je moja majka i tu su moje četiri sestre.
Tu je živio i moj brat; prije nekoliko dana sam čuo da su ga zaklali četnici… Moj je brat sa
srbima živio vrlo dobro. Politički se nije isticao. Iz naše kuće niko nije bio u ustašama… Ja
sam od prvoga dana u partizanima. To je poznato čitavoj Foči. Na Drini izvršeno nečuveno
klanje i prolijevanje ljudske krvi, bilo je uistinu onolikih razmjera kako se pričalo, ili je svijet
pretjerivao, o tome sam se trebao uvjeriti svojim očima.
Sa mnom su jahali na putu za Foču Rade Hamović zapovjednik odreda, Pero Kosorić
zapovjednik bataljona i još nekoliko pratioca. Na putu između Dobropolja i Poljica dočekala
su nas zgarišta i nijema pustoš muslimanskih sela. Još prije mjesec dana, kada je naš odred
ovuda zadnji put prolazio, stanovnici su nas nudili suhim voćem i iznosili nam hljeb sa
…(…) Gladni psi vijali su oko sela. Putem nam je dolazio u susret neki seljak. Vidjelo se po
nošnji da je Srbin.

– A, sa Turcima? Dosjetio se on. – Satrli ih brate, i sjeme im satrli. Puni su ih potoci, to će

u proljeće, ako ih zvjeri ne pojedu, da smrdi. Još ćemo kakvu bolest navući. Kazao sam ja
vođi Klariću: ‘Iskopajte jame pa zatrpajte, naćerajte neka sami sebi jame kopaju’. A on
meni kaže:’Nemamo vremena čoče, jer partizani mogu svaki čas … ‘ . Ništa mu nisam
odgovorio…
Na Miljevini smo naišli na strašnu sliku. Kod jednog potoka, preko kojega smo morali
projahati, stajala je hrpa poklanih žena, staraca i djece. Preko njih je pao snijeg. Ispod
bijelih nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Lješevi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg
koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo, da grabljivice
razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko
meso. Vonjalo je u zraku, jer je već nekoliko dana sijalo sunce. Nekoliko kuća u dolini bilo je
spaljeno.
Jašući dalje cestom prema Foči, svugdje smo nailazili na spaljena sela. Daničići i Susješno
su bili do temelja spaljeni. Stanovnici koji nisu na vrijeme izbjegli, pobijeni su i poklani.
Čitavim putem do Foče nismo sreli ni jednog muslimana ni muslimanke. Što je sa njima?
Prije je u fočanskom srezu bilo 67% muslimana. Držao sam u početku, da je ogromna većina
izbjegla, a da su se drugi sakrili i ne pojavljuju se, dok ne ispitaju stav partizana prema njima.
Ali, gdje su se mogli po ovoj zimi sakriti? …”
Poslije ulaska u sam grad Foču, Zulfikarpašić opisuje susret s jednim partizanom, Vojinom
Božovićem, kojega je poznavao od ranije, jer je dugo radio u tom mjestu..
“Rukovali smo se bez riječi. Preko mosta smo pošli pješice. Još uvijek most je bio krvav.
Ispod mosta, niz zidine kula, visile su poput stalaktita u carstvu Nečastivoga ogromne
ledenice krvi. Pod tim strašnim crvenim baldahinom Drina je ljuljuškala mrtva tijela, kao
da ih uspavljuje. Uz obalu, ležali su naduti lješevi žena, djece i ljudi u građanskim i
seljačkim odijelima. Neki mrtvaci su bili goli.
– Tu na mostu je izvršeno klanje muškaraca, – objašnjava nam Božović. Kapetan Sergije

Mihajlović i komandant mjesta prota Vasilije Jovičić naredili su, da se svi muškarci
muslimani pohapse. Poslije su poklani svi oni, koji su veći od konjičkog karabina. Ali, ljudi
su poubijani svuda: po kućama, dvorištima, ulicama. Kasnije je red došao i na žene i djecu.
Drina je izbacivala lješeve. Da se to spriječi, razrezivali su im trbuhe, onda bi tjelesa
potonula.
– Većinom mještani i srbijanski četnici, ali ovih zadnjih je bilo vrlo malo.
Četnici su unišli bez otpora u Foču, i napustili je bez borbe i otpora. Kad je došla naša brigada
i kalinovički odred, srbijanski četnici i desetak mještana su pobjegli, ostali su ostali i ništa im
se nije desilo. Eto, za šest mjeseci, našlo se je među muslimanima dvanaest ljudi koji su
prihvatili poziv da sarađuju sa ustaškim vlastima, a za osam sati su skoro svo Srbi postali
četnici i počeli da kolju sve od reda, ne birajući i ne praveći razliku ko je kriv a ko nije, i nije
se našlo ni dvanaest Srba od šesnaest hiljada ( koliko ih je tada živjelo u fočanskom srezu),
da uzme u zaštitu bar jednog muslimana ili njegovu obitelj od osam hiljada poklanih u
fočanskom srezu.
To je ljaga koju niko neće moći izbrisati sa lica mojih srpskih sugrađana. To je zločin kome
nema premca. “
Očekujući da će Tito učiniti nešto na kažnjavanju krivaca za ove masakre, Zulfikarpašić stiže
u Vrhovni štab.
“ Vrhovni štab smjestio se je u hotelu ‘Goerstl’. Rekli su mi da me je Tito već očekivao, da

odem, on je u sobi. U predsoblju me je zaustavio pratilac, rekavši mi da ima neko kod Tita.
Nakon nekog vremena izašao je Strajo Kočović*, bradat, obučen u oficirsku uniformu sa
čizmama. Preko ramena visili su mu redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio
… Tito ga je ispratio do vrata.
– To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan

mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi “
(* Prema pisanju Zulfikarpašića, Strajo Kočović je pouzdano bio jedan od glavnih koljača u
Foči, kao pripadnik četničke postrojbe, kojega je on od ranije osobno poznavao)
Nastojeći istjerati pravdu i navesti Vrhovni štab i Tita da poduzmu nešto u cilju kažnjavanja
zločinaca, posebno nakon što se uvjerio da neki od njih zauzimaju zapovjedna mjesta u
njegovoj brigadi, Zulfikarpašić podnosi referat i predlaže Vrhovnom štabu (na sjednici
Vrhovnog štaba na kojoj se razgovaralo o angažiranju muslimana i njihovom pristupanju
partizanskim postrojbama) slijedeće:
“Izdati javan proglas u kome će se osuditi četnička klanja nad nedužnim muslimanskim
življem u Foči.
Organizirati posebnu komisiju, koja će opljačkane stvari i namirnice oduzeti i vratiti

vlasnicima.
Ukinuti narodni odbor, u kome su samo Srbi, i to i neki četnici, i samo jedan musliman,
Ferid Čengić, koji nije uopće iz Foče. Imenovati narodni odbor, koji će biti sastavljen po
broju stanovnika Foče od muslimana i nekompromitiranih Srba.”
Sva nastojanja su bila bezuspješna. Partizanski politički komesar Zulfikarpašić nije naišao na
razumijevanje kod svojih ratnih i partijskih drugova. Pokušao je čak i s argumentacijom, da će
takva politika popuštanja četnicima pomoći ustaškom poglavniku Paveliću »da se prikaže kao
jedini branioc hrvatskih života u istočnoj Bosni« – no, niti to nije pomoglo.
Na savjetovanju Vrhovnog štaba koje je uskoro uslijedilo, ponovno je pokrenuo isto pitanje i
dobio potporu od Ferida Čengića.No, evo što o tome kaže sam autor:
“Na tome savjetovanju Vrhovnog štaba bili su prisutni: Tito, Marko (Aleksandar Ranković),
Moša Pijade, Lola Ribar, Milutinović Milutin i Milovan Đilas. Jedini koji je akceptirao moje
izlaganje bio je Milutinović, koji je rekao da bi u vezi sa tim trebalo održati kratak sastanak
CK i Vrhovnog štaba. Tito je smatrao, da je stvar sasvim jasna, da mi po tom pitanju nemamo
diskutirati. Aleksandar Ranković mi je odgovorio slijedeće:
– Treba smatrati našom velikom pobedom da je osnovna četnička masa prilikom

nastupanja naših jedinica prišla nama. Mi ne možemo iz obzira prema njima da pohapsimo
i sudimo njihove komandante, mada su oni bez sumnje počinili zločin prema
muslimanima… Ja prilaz četničkih masa ne uzimam kao definitivan, oni će nas prvom
prilikom napustiti.
Ali mišljenje Markovo bilo je mišljenje Vrhovnog štaba i ja tu nisam mogao učiniti ništa.”
Čekajući puna dva dana na formalnu odluku Vrhovnog štaba, doznao je za još dvojicu
četničkih koljača, od kojih je jedan postao partizanski komandir.
“Otrčao sam u komandu mjesta. Čolaković Rodoljub i Risto Tošović su bili tamo. Ispričao
sam im uzbuđen sve to i tražio da se ovi koljači uhapse.
Čolaković mi je rekao:
– Kada bi mi hapsili koljače među ovdašnjim Srbima, onda bismo pohapsili pola
našeg narodnog odbora i većinu vojnika.
– Pa to je strašno, drugovi, da mi ništa ne radimo, nego ih još primamo u naše redove.
– Mi ne možemo voditi protivsrpsku politiku …
– Ali to nije protivsrpska politika. To je protivkoljačka politika …
– Ti izgledaš slabo … treba da se ispavaš …, rekao mi je na rastanku Tito

opraštajući se.”
Ovaj skraćeni prikaz Zulfikarpašićevog Puta u Foču, riječito pokazuje kakvi su bili odnosi
između četnika i partizana. Borci “slavne Komunističke partije” , na čelu s Josipom Brozom
Titom, tolerirali su četnička zvjerstva i etničko čišćenje teritorija kojima su ovi nastojali
ostvariti svoje velikosrpske ciljeve. Pa čak i onda kada su sasvim izvjesno znali (kako kaže pri
kraju ovoga odlomka Aleksandar Ranković – bez sumnje najistaknutiji i u to vrijeme
najutjecajniji velikosrpski orijentirani partizan) da prijelaz “četničkih masa nije definitivan” i
Osvjedočene zločince i koljače ostaviti nekažnjene, pa prepustiti njihovoj slobodnoj volji da

odu kad im se prohtije, i nastave klanja po drugim selima!? Nije li to izravno pomaganje
četničkog pokreta i omogućavanje njihovih akcija etničkog čišćenja? Je li uopće čudno što
su se događale ovakve stvari, kada su u tadašnjem Vrhovnom štabu partizanske vojske sjedili
velikosrpski eksponenti poput svemoćnog Aleksandra Rankovića i Milovana Đilasa,* a
zazapovjednike mjesta s pretežitim muslimanskim pučanstvom ( i to poslije zvjerskih
četničkih pokolja nad ovim življem !) postavljali se velikosrpski orijentirani komunistički
dužnosnici, – kako je to učinjeno i u slučaju Foče kada je u tom svojstvu gradom upravljao
Rodoljub Čolaković.
U kotaru fočanskom računaju, da je palo naših žrtava preko 6.000. Mnoga naša braća, koja su
se zadesila u Goraždu, Čajniču i Foči iz drugih kotareva i mjesta, također su nastradali.
Osobito su bili veoma traženi Rogatičani, na prvom redu, a zatim svi drugi …”.
Na drinskom mostu i po obalama Drine, kao i mostu na Ćehotini, četnici su klali Bošnjake
Foče i okolnih sela. Klanja su, uglavnom, vršena noću. Naime, pristupivši noćnom odvođenju
i ubijanju bošnjačkog stanovništva četnici su vezali žrtve, te po 20 i više ljudi tako vezanih
odvodili na spomenute mostove i obale rijeka, te ih klali i ubijali. Noćisu bile strašne. Kroz
cijelu noć čula se pucnjava u gradu i okolini. Mostovi na Drini i Ćehotini
U Foči januara 1942. “ispod šipova, na dnu Drine, njihale su se – žicom, lancima i konopcima
povezane – ljese zaklanih ljudi, žena, mladića istaraca.Komadi odjeće, marame, ruke, vitice -
lelujalisu se niz maticu. Na podu mosta, kraj ograde, bile su gomile crvenog leda,s mosta su
visile duge crvene ledenice. Po slojevima, po visini crvenih čvoruga i
dužini ledenica, vidjelo se da je dželatski posao na mostu obavljan dugo, s planom i u
smjenama”.
Drina je januara 1942. stalno prenosila “leševe. … sa Ćureva, Borča i Bukovice, iznad Foče,
gdje je sve poklano … Četnicisu izvodili uveče ljude na most i tu ih klali. Jauci i vika su
dovodili do ludila ljude iz okolnih kuća i plašili su se da će možda sledeći noći i na njih doći
(Prof. dr. Smail Čekić : ČETNIČKI ZLOČINI GENOCIDA U GORNJEM PODRINJU
1941−1942. I ODNOS NOP-a PREMA ZLOČINIMA)
– krajemdecembra 1941. i januara 1942. četnici(Sergija Mihajlovića, Boška Todorovića i
domaći,srpski i crnogorski četnici) i na području doline Sutjeske izvršili su genocid nad
Bošnjacima, nemilosrdno ubijajući i uništavajući sve što je muslimansko. Nakon što su ih
mučili na razne načine, jedne su klali, a druge ubijali, udarajući ih krampovima i sjekirama
U zbjegu kroz snježnu oluju preko Zelengore,hladnih decembarskih dana i noći 1941 (između
19. i 30. decembra), preko 1.000 Bošnjaka – civila, među kojima žene, djeca istarci, pokušalo
je da se izvuče preko planine Zelengore, preživljavajući užase. Tih dana i noći su, po
kazivanju Selima Karovića, učesnika tih “strašnih dana i noći”, “preko sela Tjentišta i
Krekova, zatim planine Careve gore i Zelengore do prvog utočišta u selima Hercegovine,
neprekidno odjekivali vrisak i plač djece i majki. Stari, iznemogli i bolesni su tražili pomoć,
ovce su blejale, koze drečale, a krave rikale. Stanje je bilo tako strašno da su neke majke zbog
iznemoglosti svoju djecu bacale u hladne i nabujale rijeke Sutjesku i Hrčavku da ne bi
dospjela u ruke koljača. Neke su, opet svoje najmilije ostavljale na snijegu, mrazu i prtini,
gdje ih je uništavala jurnjava konja i goveda ili dokrajčila ljuta zima. Tako je veliki broj
bolesnih i nemoćnih zauvijek ostao na ovoj dugoj i teškoj ratnoj stazi u bespućima Careve
gore i Zelengore i hladnim valovima rijeka Sutjeske, Hrčavke i Jabučnice da vječno svjedoče
o teškoj narodnoj tragediji i divljanju razularenih četničkih hordi”
– na drinskom mostu u Foči i oko tog mosta, kao i na području (oko) Ustikoline i Jahorine, u
drugoj polovini augusta 1942. četnici (pod komandom Petra Baćovića i Zaharija Ostojića)
poklali su i ubili između 2.000 i 3.500 Bošnjaka iz Foče i okoline, uglavnom žene, djecu i
starce, uključujući i protjerana lica iz drugih srezova, kojisu pokušali pobjeći ispred
četnika s desne na lijevu obalu Drine. Navedeni zločin genocida (“klanja u Foči”), taj krvavi
pokolj na Foču, od 19. do 22. augusta 1942, koga je “odobrio”, odnosno naredio Draža
Mihailović, a vodio Zaharije Ostojić, četnici (oko 1.600 lica) su organizovali u sporazumu s
italijanskim okupacionim vlastima, koje su im dale oružje, municiju i dr. (Petar Baćović i
Dobrosav Jevđević su dva dana ranije – 17. augusta razgovarali s italijanskim pukovnikom,
“duhovno” ga pripremili za napad na Foču i tom prilikom mu poklonili jedan tepih). Tada je u
gradu Foči i okolini na najsvirepiji način likvidirano preko 2.000 Bošnjaka.
Tom su prilikom četničke jedinice Draže Mihailovića izvršile pokolj i nečuvena zvjerstva i
nasilja nad bošnjačkim stanovništvom, pri čemu su u kućama spaljivali žive ljude, žene, djecu
istarce. O tome je Ostojić 23. augusta 1942. obavijestio četničku Vrhovnu komandu: “Juče
završio akciju do Ustikoline i grebena Jahorine…Po dosadašnjim podacima … 1.000-2.000
muslimana poklanih. Sve trupe dobri borci, a još bolji pljačkaši … Pad Foče ima dobrog
odjeka. Muslimani u masama bježe u Sarajevo.”Čim su zauzeli Foču četnici su “pohvatali i
poubijalisve muškarce muslimane, kao i jedan veliki broj žena i djece, dok su skoro sve
djevojke i mlade žene silovali…Trgovine i kuće do kraja opljačkane, a neke od njih
zapaljene”.Tada su četnici “sve ubijali bez ikakve milosti, kako djecu, tako i žene … kod
same željezničke postaje natjerali su u jednu kuću oko 40 osoba žena i djece, te istu zapalili.
Po zauzeću grada Foče ulazili su po kućama, vršili pljačku, klali ljude, žene i djecu
i vršili nasilja silovanja nad djevojkama i ženama, pa potom ih ubijali, također sve ono što im
je došlo na pušku i pod nož nisu ostavili, već su sve pobili i poklali…,tako da se računa da je
u onome zbjegu ubijeno i stradalo oko 3.000 osoba većinom žena i djece”.
Sve “tragove masakra” četnici su uklonili, a formalno objavili strijeljanja onih četnika
O navedenom genocidu u Foči Petar Baćović je 5.septembra 1942. obavijestio Dražu
Mihailovića o rezultatima te akcije, navodeći da je u Foči poginulo “…1.200 ustaša u
uniformi i oko 1.000 kompromitovanih muslimana, dok smo mi imali četiri mrtva i pet
ranjenih … Imali smo ogromni plen. Naš je cilj bio da osiguramo vezu sa Srbijom i to smo
postigli”.
Tada je sva Foča opljačkana i najveći broj zgrada zapaljen. Pljačku su vršili četnici i
“susjedni seljaci, muško i žensko, staro i mlado”.
Ta slobodna teritorija je funkcionisala sve do 10. maja 1942, kada su je napustile jedinice
Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije pod pritiskom nadmoćnijih
se organiziranom prikupljanju boraca za Dobrovoljačku vojsku. Većina Dobrovoljačke
vojske formirana je direktnim prevođenjem i organiziranjem četničkih u Dobrovoljačke
jedinice. U Foči je od četnika, koje su partizani prethodno razoružali, a koji su “poklali
hiljade muslimana”, formirano nekoliko jedinica Dobrovoljačke vojske. O tome Vlado
Dapčević svjedoči: “U Foči formirasmo nekoliko odreda Dobrovoljačke vojske. To su
Da smo ih kažnjavali, sve bismo morali da pobijemo. Svi do jednog su klali. A preko
2.000 ih je bilo. Za nekog Pljevaljčića se pričalo da je poklao preko 1.000 muslimana,
za nekog Đurđevca oko 800, a za njihovog komandanta Krezovića da je sa dva brata
pobio preko 300. Nijesmo mogli nikoga da strijeljamo, jer ostali onda ne bi prešli na
komesar, morali da postavimo baš tog Gojka Krezovića. Vrlo dobro se kasnije držao.
MUSLIMANIMA 1941.-1945, Zbornik dokumenata i svjedočenja, Svjetlost, Sarajevo,1990)
Prilikom “napada na Foču” mnogi četnički oficiri “nisu bili na visini, jer nisu ništa
preduzeli da pljačku spreče, naprotiv bilo ih je koji kažu da je to prirodna stvar i da
ne treba sprečavati pljačku nad neprijateljem”. Ta pojava je bacala “vrlo lošu sliku”
na četnički “sveti zadatak i časno i viteško srpsko i četničko ime”. Međutim, “to što se
desilo u Foči, čini se i na svim drugim mestima kuda četnici prolaze, tako da izgleda
da je glavni četnički zadatak pljačkanje. U pljački nisu se pokazale nikakve razlike
između Crnogoraca i Hercegovaca” (ZBORNIK NOR-a …, tom XIV, knj. 1, str. 565).

augusta 1942. javio Vrhovnoj četničkoj komandi: “Juče /sam/ izvršio akciju do Ustikoline
poklanih. Sve trupe dobri borci, ali još bolji pljačkaši … Muslimani u masama bježe
Čekić, nav. dj., str. 518-519, 562-563, 580-581, 588-589, 681-682 i 691-693; V. Dedijer – A.
Miletić, nav. dj., str. 191-195 i dr.)
Stanovništvo Podrinja i istočne Bosne uvijek je bilo izloženo stradanju i nasrtaju fašista, te se
moralo iseljavati, preseljavati na druga područja kako bi izbjeglo masovno uništenje. Iako je u
Drugom svjetskom ratu, u periodu 1941−1945, istočnaBosna imala ogromne gubitke u
ljudstvu, nastradalo je civilno stanovništvo Foče,Čajniča, Goražda i ostalih varošica…
Tih dana Drina je bila krvava, njeni mostovi su bili ljudske kasapnice, domovi krečane, a
varoši i sela legla orgijanja i divljanja četničkih bandi.

Posted on Januar 4, 2017 ·

Kako je okončano četverogodišnje skrivanje Fočanke Adile Kovačević.
Svaki trag o Adili njeni su izgubili u aprilu 1992. u Foči. Pune četiri godine trajala je potraga
za njom…
Iz pera Adnana Džonlića, objavljeno u Avazu od 23. aprila 1996. (vidi fotografiju)
Posted on Oktobar 28, 2016 ·
FOČA: SILOVANJE KAO DIO GENOCIDNE

KAMPANJE (iz knjige NA DRINI GENOCID)
O sistematskom silovanju Bošnjakinja znalo se od samog početka rata. Sa prvim izbjeglicama

iz okupiranih dijelova Bosne i Hercegovine, stigle su i užasne priče o mreži logora za žene u
kojima su zatočenice bile izložene masovnom silovanju. Međutim, međunarodna zajednica je
tek u januaru 1993. odlučila provjeriti ove navode. Naime, grupa medicinskih eksperata je u
periodu od 12. do 23. januara boravila na području bivše Jugoslavije. U okviru ove misije
intervjuiran je određeni broj žrtava i svjedoka silovanja, a tim eksperata došao je do zaključka
da srpske snage vrše sistematsko silovanje nad Bošnjakinjama, te da srpsko političko i vojno
rukovodstvo nije učinilo nikakve napore da spriječi te zločine. [193] Događaji u Foči pokazuju
da srpsko rukovodstvo ne samo da nije spriječilo, već je naredilo i organiziralo silovanja
Bošnjakinja. S obzirom na to da je silovanje bilo jedan od genocidnih metoda, ne
možemo ga posmatrati izolirano od ukupne situacije u vrijeme okupacije. Stoga je
neophodno izložiti kratku hronologiju srpske agresije u Foči koji ja počela u aprilu 1992., uz
kratko, ali neophodno podsjećanje na genocid nad Bošnjacima u ovom gradu koji je počinjen
u II svjetskom ratu.
Fočansko „ponavljanje povijesti”
Teoretičari genocida, kako je navedeno u uvodnom dijelu ovog rada, podsjećaju nas da u
velikom broju slučajeva genocid ima tendenciju historijskog ponavljanja. U slučaju Foče, kao
i u slučaju Vlasenice, podsjetit ćemo na genocid nad Bošnjacima u II svjetskom ratu. Uzorak
napada na grad Foču i okolna sela, koji je počeo u aprilu 1992., bio je identičan kao i u II
svjetskom ratu.
Prema rasploživoj dokumentaciji, četničke akcije u fočanskom kotoru 1942. godine za cilj su
imale istrebljenje muslimana. Foču su četnici zauzeli 19. avgusta 1942. godine, a komandant
ove akcije, Bačović, 20. avgusta depešom je izvijestio Dražu Mihajlovića. „Poslije političkog
osiguranja od posledica, juče su naše trupe pod komandom majora Ostojića, posle kratke i
oštre borbe, zauzele Foču. Naši gubici četiri mrtva, neprijateljski oko 1.000 od čega žena i
djece 300“.[194] S obzirom na činjenicu da je u Foči živio veliki broj bogatih muslimanskih
porodica, nakon masovnih ubistava, prema preživjelim Muslimanima uslijedile su pljačkaške
i diskriminatorske mjere.
„Četnici su uzeli ključeve od svih trgovačkih radnji sa kojima Muslimani raspolažu, a kojih
ima u Foči 90%, te su svu robu prenijeli u vojne kasarne, te u tim kasarnama vrše raspodjelu
te robe četnicima, a kako oni kažu prave uniforme za četnike. Muslimanima su naredili da ne
smiju izlaziti na ulicu. Oni Muslimani kojima je dozvoljeno da izađu napolje, ti imadu na sebi
oznaku u vidu židovskih oznaka.“[195]
Arhivska dokumentacija o genocidu nad muslimanima u II svjetskom ratu puna je jezivih
detalja o zločinima. Tačno pola vijeka kasnije, srpska ideologija, još monstruoznija u svojim
namjerama, vraća se projektu genocida u Foči. Metod izvršenja genocida podsjeća na II
svjetski rat.
Kao i u ostalim gradovima i selima u Bosni i Hercegovini, SDS je i u Foči raspirivala

neprijateljsku međunacionalnu atmosferu. No genocidom nad muslimanima Foče u II
svjetskom ratu u propagandne svrhe poslužila se i SDA. U proljeće 1990. godine ova partija
organizirala je stranački miting u ime sjećanja na muslimanske žrtve iz II svjetskog rata. Na
tom mitingu naivno je dato obećanje da „Drina neće nikada više teći krvava“.[196] Međutim,
SDA nije mnogo učinila na odbrani bošnjačkog naroda.
Istrage koje je provelo Tužilaštvo ICTY-ja, ali i presude sudskih vijeća, nedvosmisleno su
potvrdile da su Bošnjaci nespremni dočekali rat, te da je naoružavanje i vojna organizacija
Bošnjaka u istočnoj Bosni ostala na nivou „pokušaja“ i „neorganiziranog otpora“. [197] S druge
strane, veliki broj svjedoka je potvrdio da je naoružavanje Srba izvedeno planski i u potpunoj
koordinaciji sa JNA i naredbodavcima iz Srbije. Fočanskim i Srbima iz okolnih sela oružje se
dijelilo iz skladišta JNA u Livadama, koje je bilo pod kontrolom srpskih vlasti.
O ulozi JNA u agresiji na Bosnu i Hercegovinu svjedoči i zahtjev koji je 17. marta 1992. iz
tzv. Srpske skupštine opštine Foča upućen u Beograd, na ličnost general-pukovnika Blagoja
Adžića. U ovom dokumentu se zahtijeva stacioniranje garnizona JNA u Foči, te se navodi da
su u tom smislu već izvršeni određeni dogovori sa komandom Bilećkog korpusa. [198]
Nekoliko mjeseci prije samog napada na Foču atmosfera je bila kritična. Bošnjaci su svjesni
svih srpskih aktivnosti oko pripreme rata. Osniva se krizni štab za Foču, kao i štabovi po
srpskim selima, SDS ilegalno formira institucije vlasti, izdvaja se srpska policija, a istaknuti
kadrovi ove stranke Vojislav Maksimović, Velibor Ostojić i Petko Čančar rukovode ovim pri-
premama.
Okupacija Foče započela je 7. aprila. Prije nego što je počela koristiti artiljeriju sa okolnih
brda, srpska vojska je u u Foči zapalila bošnjačke kuće. Bošnjaci pružaju neorganizirani i
spontani otpor, a 8. aprila 1992. Srbi teškom artiljerijom napadaju preostale džepove otpora u
Foči i oko Foče.[199] Način izvršenja genocida nad Bošnjacima Foče, identičan je načinu na
koji je izvršen genocid u svim gradovima i selima istočne Bosne, ali i cijele Bosne i
Hercegovine.
Kao u svim ostalim okupiranim gradovima u Bosni i Hercegovini, srpska birokracija provela
je diskriminatorske mjere prema nesrpskom stanovništvu koje nije uspjelo pobjeći iz Foče. U
tom periodu radnici Bošnjaci u mnogim preduzećima prestali su dobijati platu, a mnogi su i
otpušteni. Među otpuštenim bili su i radnici fočanske bolnice. [200] Brojni svjedoci pred ICTY-
jem izjavili su da im je bila ograničena sloboda kretanja, mogućnost okupljanja, ali i osnovna
komunikacija.
Organizirana srpska vojska napravila je precizan plan kako da neorganizirane Bošnjake po

selima oko Foče, od kojih su neki bili naoružani, pridobije da dobrovoljno predaju oružje. U
sela su dolazili lokalni srpski izaslanici sa navodnim prijedlozima za mirno rješenje sukoba. U
tim pregovorima isticali su miroljubivu ulogu JNA. [201]
Bez obzira što su bošnjačka sela u ruke srpske vojske padala praktično bez borbi, ili uz
minimalan otpor, stanovnici Bošnjaci su okupljani na sabirna mjesta, odakle su razvrstavani u
zatvore i logore, gdje su brojni muškarci, žene i djeca likvidirani i mučeni na razne načine.
Borbe, recimo, uopće nije bilo u selu Jeleč, koje je srpska vojske okupirala 4. maja
1992.[202] Prema izvještaju Specijalnog izaslanika UN-a za ljudska prava, već je u martu u
selima oko Foče došlo do masovnih pogubljenja Bošnjaka. Posebno se spominje selo Jeleč u
kojem su muškarci pogubljeni, a žene sa djecom protjerane u šumu. Četiri dana kasnije,
vratile su se da sahrane muškarce.[203] U selima Trnovače i Trbušče, južno od Foče, također
nije bilo nikakvog otpora. Srpska vojska je u ova sela ušla koncem juna 1992.
godine.[204] Srpski vojnici su Bošnjake civile bez ijednog ispaljenog metka i bez ikakvog
pokušaja otpora, pod prijetnjom oružjem, iz njihovih domova otjerali u razne zatvore i logore
koji su bili pod ingerencijom objedinjenih srpskih vojno-civilnih vlasti.[205]
Svjedočenja i dokumentacija o izvršenju genocida u Foči pozivaju na detaljna naučna
istraživanja i analize. U kompleks izvršenja genocida nad Bošnjacima svakako ulazi i
uništavanje bošnjačkih kulturnih spomenika, te muslimanskih vjerskih objekata. Iako
uništavanje kulture jednog naroda nije sankcionirano Konvencijom o sprečavanju i
kažnjavanju zločina genocida iz 1948., sociološke teorije se slažu da je to svakako sastavni
dio procesa genocida. Raphael Lemkin, koji je „genocidu“ dao ime, tokom izrade nacrta
Konvencije zagovarao je i sankcioniranje „kulturocida“. Njegov argument bio je da zločinci,
prije nego što počnu paliti tijela, pale knjige.[206] Za ovu vrstu sankcioniranja nije bilo
političke volje, međutim, kulturocid jeste dio genocidnog procesa. O tome svjedoče porušene
džamije i drugi objekti kulture bošnjačkog naroda. Samo na području Foče srušeno je 20
džamija, među njima i čuvena Aladža džamija izgrađena 1555. i najstarija džamija u Bosni i
Hercegovini, Turhan Emin-begova džamija koja je sagrađena između 1482.-1486.[207]
Silovanje u koncentracionim logorima u Foči
Fočanski logori osnovani su početkom aprila 1992. godine. O tome koliko je bila ozbiljna
organizacija ovih logora govori i dokument koji potvrđuje da je u periodu od aprila 1992. do
oktobra 1994. samo u Kazneno-popravnom domu Foča na osnovu radne obaveze bilo
angažirano 145 lica srpske nacionalnosti. Najveći broj lica bio je na poslovima
„obezbjeđenja“, međutim, u opisu poslova pored nekih imena na spisku stoje i „kuvar“,
„vaspitač“, „magaciner“, itd.“[208]
Zatočenici u KP Domu bili su sa širokog geografskog područja koje je pokrivalo Foču,

Goražde, Čajniče, Ustikolinu, Tjentište, Miljevinu i Jeleč. U periodu od 1992.-1995. brojka
zarobljenih ljudi je varirala. Zatvorenika je bilo između 350 i 500, ali je u ovom zatvoru
ponekad bilo i do 750 ljudi.[209]
Neki od zatvorenika izvođeni su na prisilni rad,[210] dok su drugi odvedeni i više nikada nisu
viđeni. [211] Pored prisilnog rada, redovnog batinjanja, maltretiranja i „nestanaka“, zatočeništvo
u KP Domu u cjelini je bilo izuzetno teško: uz minimalne higijenske uvjete, spavalo se na
podu ili na madracima od spužve, sa rijetkim i vrlo siromašnim obrocima. Svjedok sa
zaštićenim identitetom, FWS-65, pretresnom vijeću je rekao da je tokom tri mjeseca koja je
proveo u KP Domu izgubio 40 kilograma. [212]
Foča je u gradu i okolini imala razvijenu mrežu logora u kojima su mučeni i ubijani
Bošnjaci i silovane Bošnjakinje na području Foče: Buk Bijela, Srednjoškolski centar
Foča, Srednja škola u Kalinoviku (34 km zapadno od Foče), Karamanova kuća (u
Miljevini), „Lepa Brena“ (soliter u Foči), „Partizan“ (predratna sportska dvorana),
kuća u Trnovačama (2,5 km južno od Foče), Ulica Osmana Đikića br. 16 (vojnički štab u
kojem su žene dovođene na silovanje). [213]
U sudskom procesu protiv Dragomira Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića, žene,
žrtve silovanja iz Foče i okolnih sela, svjedočile su o monstruoznim serijskim silovanjima
kojima su bile podvrgnute, kako prilikom zarobljavanja, tako i u zatočeničkim centrima koje
smo naveli, ali i u brojnim kućama, stanovima, gimnastičkim dvoranama ili školama. [214]
U haškim transkriptima, kao i u transkriptima državnog suda u Bosni i Hercegovini,

zabilježena su traumatična sjećanja žena koja svjedoče o mračnoj strani ljudske prirode, ali i o
hrabrosti žena, djevojaka i djevojčica da u ime pravde oživljavaju mučnu prošlost.
FWS-62, svjedokinja sa zaštićenim identitetom, opisala je kako je jedne noći žena koja je
spavala uz nju silovana pred očima drugih zatočenika i njenog desetogodišnjeg sina. [215] Kroz
iste užase prolazile su i žene u ostalim logorima u kojima su bile porobljene žene iz Foče i
okolnih mjesta.[216]
Naredbe o silovanju
Prema svjedočenju brojnih svjedoka iz Foče, sve što se dešavalo, odvijalo se uz saglasnost i
prema nalogu srpskih vlasti. Nažalost, ne postoji dokument koji potvrđuje da je postojala
specifična naredba o silovanju, međutim, prema izjavama svjedoka, sistematski zločini su čak
i nadgledani. Bošnjakinje su u Foči, kao i na ostalim okupiranim teritorijama Bosne i
Hercegovine, silovane s ciljem da budu, kako je to silovatelj rekao Bakiri Hasečić, „budu
oplođene srpskim sjemenom“. Prema svjedočenju FWS-192, šef policije i predsjednik SDS-a
(Srpska demokratska stranka) u Kalinoviku došli su u inspekciju škole u kojoj su silovane
žene.[217] Isto tako, autobusi sa muslimanskim ženama na putu od Buk Bijele do Sred-
njoškolskog centra u Foči stali su na nekoliko minuta ispred SUP-a, lokalne policijske stanice.
Neki od vojnika koji su bili u autobusima izašli su i ušli u policijsku stanicu ili su ispred
autobusa razgovarali sa šefom policije u Foči, Draganom Gagovićem. [218] Osim toga, nekoliko
je svjedoka vidjelo Dragana Gagovića u „Partizanu“ ili u blizini dvorane. [219] Kada su
pokušavale zatražiti zaštitu policije, prema ženama se postupalo grubo i njihove su pritužbe
zanemarivane.
Svjedočenja Bošnjakinja pred ICTY-jem govore o sistematskom silovanju kao dijelu

državnog projekta genocida nad Bošnjacima koji nije mogao biti proveden bez učešća ili
prešutnog prihvatanja većine pripadnika srpskog naroda. Međutim, prema njihovim
svjedočenjima, određeni broj srpskih vojnika ipak je pokušavao zadržati ljudski dignitet i
oduprijeti se naredbama. Za razliku od stražara u zloglasnom logoru „Partizan“ koji nisu
pokušavali spriječiti vojnike da ulaze i siluju zatvorenice, neki od stražara u Srednjoškolskom
centru u Foči pokušavali su spriječiti vojnike da počine ovaj zločin. Svjedokinja FWS-95
prisustvovala je sceni kada je jedan stražar u logoru Srednjoškolski centar u Foči bezuspješno
pokušao spriječiti vojnike da uđu u dvoranu. Vojnici su mu kazali da imaju dokument koji je
potpisao Dragan Gagović, koji im je dozvoljavao da uđu u zgradu i izvedu žene. U
dokumentu je stajalo da je vojnicima potreban seksualni odnos kako bi im se popravio
borbeni duh.[220] Svjedokinja pod šifrom FWS-48 je izjavila da su joj neki vojnici rekli da im
je bilo naređeno da siluju svoje žrtve. [221]
Ovi bezuspješni pojedinačni pokušaji nekolicine srpskih stražara da spriječe zločin dodatno
govore u prilog tezi da je silovanje bilo dio kampanje koja je bila kreirana za koju je izdato
naređenje sa viših instanci.
Također, silovanje je na isti način izvršavano u svim okupiranim dijelovima Bosne i

Hercegovine: Višegradu, Zvorniku, Brčkom… Roy Gutman piše: „Prema navodima mladih
žena, silovatelji su sa žrtvama raspravljali o silovanju kao o zadaći koju moraju obaviti. Žene
kažu da su mnogi od muškaraca povećavali „odlučnost“ uzimanjem bijelih tableta, koje su ih,
čini se, stimulirale“.[222]Tvrdnja muškaraca da su postupali prema naređenjima bila je
potvrđena kad je stigla nova skupina paravojnih snaga, odanih Vojislavu Šešelju. Žene kažu
da su zapovjednici iz one prethodne skupine pokušali zaštititi žene iz Brezova polja od
Šešeljevih sljedbenika tako što su im rekli da su one već silovane. [223]
Također, analiza načina masovnih silovanja koja su vršena u istočnoj Bosni i u drugim
dijelovima Bosne Hercegovine pokazuje da se radi o zajedničkim karakteristikama. Prvo su
silovane obrazovane žene i žene iz bogatijih porodica, a članovi porodice zatvoreni u istom
logoru tjerani su na incest. Kampanja silovanja izvodila se istovremeno u različitim
dijelovima Bosne i Hercegovine, i bila je dio agresije okupacije. Mnoga silovanja dešavala su
se u zvaničnim koncentracionim logorima. [224]Profesorica prava Catherine MacKinnon nema
sumnji da su silovanja koja su nad Bošnjakinjama i Hrvaticama vršile srpske snage bila dio
genocidne kampanje:
„To je silovanje do smrti, kao dio masakra, silovanje da se ubije i da se žrtva natjera da poželi
da je mrtva. To silovanje je instrument nasilnog protjerivanja, s ciljem da žrtve natjeraju da
napuste svoje domove i da nikad ne požele da se vrate. To silovanje se izvodi da bi se vidjelo
i da bi se o njemu čulo: silovanje kao spektakl. To silovanje se izvodi s ciljem da se podijeli
zajednica, raspadne društvo, uništi narod. To je genocidno silovanje“. [225]
Da je silovanje Bošnjakinja u Foči bilo organizirano u političkom i vojnom vrhu bosanskih

Srba, pokazuje i priznanje o krivici Dragana Zelenovića koji je optužen za silovanje.
Zelenović je 17. januara 2007. godine priznao krivicu za silovanje Bošnjakinja u Buk Bijeloj
u Foči, uključujući i silovanje petnaestetogodišnje djevojčice. Zelenović je također priznao si-
lovanja velikog broja žena u fočanskoj gimnaziji, sportskoj dvorani „Partizan“, te u
Karamanovoj kući. Zelenović je priznao da je učestvovao u mučenju, premlaćivanju i
izgladnjivanju zatočenica.[226] Puni tekst Zelenovićevog priznanja nije dostupan javnosti,
međutim, Zelenović je tokom ispitivanja od strane sudskog vijeća morao objasniti i zbog čega
se dugo od međunarodne pravde krio u Rusiji. Odgovorio je: „Oni su mi organizirali put u
Rusiju i nabavili pasoš“.[227] Iako sudije nisu zahtijevale da Zelenović precizno odgovori ko su
oni, ostalo je da se sluti da li su vlasti u Republici Srpskoj bile umiješane u njegov bijeg.
Tekst njegovog punog priznanja, koji se još uvijek usaglašava, možda će donijeti ovaj
odgovor. Bila bi to još jedna zvanična potvrda da vlasti u Republici Srpskoj nisu bile
umiješane samo u organiziranje masovnog silovanja Bošnjakinja, već da su i u miru nastavile
negirati taj zločin i štititi silovatelje.
Međutim, Bošnjakinje su iz najmonstruoznije kampanje izašle sa željom da svjedoče o

pretrpljenom bolu. Jedan od razloga što silovanje do ICTY-ja nije bilo kodificirano
međunarodnim pravom jeste i to što mnoge žrtve silovanja odbijaju biti svjedoci, a često i
priznati da su bile žrtve, tako da zločin silovanja ostaje tamna brojka ne samo u ratu, već i u
miru. Može se, dakle, reći da za sudski presedan procesuiranja silovanja kao međunarodnog
ratnog zločina pravna praksa u najvećoj mjeri može zahvaliti žrtvama koje su odbile da
prihvate iracionalnu krivicu koju im je nametalo tradicionalno patrijarhalno naslijeđe.
 6 FOČA: SILOVANJE KAO DIO GENOCIDNE KAMPANJE

 6.1 Silovanje kao ratni zločin, zločin protiv čovječnosti i genocid – historijski osvrt
 6.2 Fočansko „ponavljanje povijesti”
 6.3 Silovanje u koncentracionim logorima u Foči
 6.4 Naredbe o
silovanju
iz knjige NA DRINI GENOCID, ISTRAŽIVANJE ORGANIZIRANOG ZLOČINA U
ISTOČNOJ BOSNI, Edina Bećirević, Buybook, Sarajevo, 2009. Knjiga predstavlja
adaptiranu doktorsku disertaciju pod naslovom „Genocid u istočnoj Bosni 1992-1993.
god.: srpski politički, vojni i socijalni projekat“, koja je 24. 3. 2008. god. odbranjena
na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Posted on August 22, 2016 ·
FOČA 1992. : PRODAJA ŽENA
Broj dosjea:1803
Logor:Partizan-kuća Nusreta Karamana
Općina:Foča
…Nisam se imala kome obratiti. Jednom me je silovao Zoran Samardžić. To je trajalo
sigurno 2 sata neprekidno. To je bilo divljačko iživljavanje, da ne možeš zamisliti tako
nešto…Poslije 4 mjeseca dolazi Gojko Janković, Dragan Zelenović i “Tuta“. Rekli su da 4
djevojke moraju ili ubiti, ili poslati za Foču, jer oni nemaju dovoljno hrane da nas hrane.
Ostale su DŽ, L i J. U Foču smo otišle ja, E.B, A.S i A.B. Odveli su nas u jedan stan kod
“Ribarskog“. Tu smo prenoćile jednu noć. Janković nam je govorio da ćemo tu biti sigurne i
da nas niko neće dirati. Međutim, sutradan dolaze kupci koji su nas kupili od njih.
-Šta su vam tada ti ljudi govorili?
Ništa oni nama nisu govorili, nego smo to poslije iz njihove priče saznali da je to prodaja i
trgovina s nama. Rekli su nam:” Ići ćete kod ovih momaka i tamo će vam biti super. Niko
vam neće dolaziti i imaćete svega.” Došao je Kovač Radomir zvani “Klanfa” i Jagoš Kostić
zvani “Jaga“. Oni su nas odveli u nečiji stan, u ” Brenu” na četvrti sprat. Bile smo zajedno
nas četiri djevojke. Tu smo bile “x“ dana i nisu nikoga drugog dovodili, ali je Klanfa bio gori
nego da je bilo njih deset četnika. On je morao na svakoj od nas da se iživljava. Ponašao se
manijački. Odatle daju mene i malu Almiru nekim Srbijancima u neku kuću.
-Znači li to da je bilo i trgovanja robljem ?Jeste li vi svjedok tome ? Ko je u stvari sa vama
trgovao?
Da bila sam svjedok. Trgovali su svi oni između sebe.
-Jeste li bili prisutni kada su davali pare?
Jesam tada kada je Stanković dao Klanfi novac. Ne znam koliko…
____________________________
 vidi i ove naslove iz DOSSIER FOČA 1992. :

…Kad je Veiz Zulfo odveden, svi smo bili pod posebnim dojmom: znali smo da je
došao red na nas. Odveo ga je Keli, u 21 sat i 15 minuta…
…Izveli su osmericu starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili…Od njih 77, samo ih
je dvanaest preživjelo, dok se ostalima gubi svaki trag…Ovaj zločin se desio u
septembru 92 godine kada su doveli sa planine Zelengore oko 20 djevojaka i mlađih
žena. Tu su ih na moje oči seksualno zlostavljali (Mene su tada svezali za volan i to
sam morao gledati na daljini od 10-tak metara). Tada sam mislio da neću ostati živ. Tu
su se redali nad tim polumrtvim ženama. To je bilo užasno gledati. One se jadne nisu
žive javljale. Taj prizor nikada neću zaboraviti, to iživljavanje nad nedužnim
djevojkama i ženama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine. Lično
sam gledao i završni čin kada su ih poklali a potom na to mjesto bacali granate…”
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-ubijanje-hladnim-oruzjem/
Noć,24.06.1992 godine. Bilo je 12.30 sati. Djeca su spavala a ja sam bila budna.
Odjednom sam čula da neko lupa na vrata. Od straha sam zanijemila, mislila sam da
će mi srce iskočiti. Čula sam kako me muški glas doziva i govori:” Balijko otvori,
neću ti ništa!” Pošto sam i dalje šutila, začuše se rafali. Stakla su počela padati po
djeci. Probudili su se. Strah, plač..
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljane-
pred-roditeljima-djecom-i-clanovima-obitelji/
…Psovali su, derali se, vrištali, pjevali četničke pjesme koje nikad do tada nisam
čula…Proveli su nas kroz naše selo. Kuće su već bile spaljene i gorjele su. Mi smo išli
i šutili. Psovali su nam majku.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-seksualno-zlostavljanje-
djece-maloljetnica/
U Partizanu sam bila maltretirana na razne načine.
Tek kada sam stigla, bile su starije žene, znala sam da si u nih tukli i ja sam se sakrila
u WC. Jedan me je četnik tražio i našao me u WC-u.
zena/
Išao sam u rudnik Miljevina i u Velečevo da čistim štale. Nekada smo utovarali
smeće…Krili su me devet puta u štampariji, pekari…Krili su me od Crvenog križa, da
me ne bi evidentirali.
muskaraca/
MINOLOVAC
Najteže mi je bilo kada mi narede da vozim auto (morao sam). Uvijek sam morao
voziti prvi. Oni bi vozili iza mene oko 15 m. Uvijek bi mi vezali lisicama za volan
ruke, a noga za sic. Tada sam vozio i gazio naše vojnike. To je bilo prema Preljuči,
Goražde. Bio sam minolivac, to sam kasnije saznao. Ne znam tačan broj koliko sam
puta išao u smrt, ali eto ostao sam živ.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-gnjecenje-povrijedenih-
lica-gradevinskim-masinama/
…Nisam se imala kome obratiti. Jednom me je silovao Zoran Samardžić. To je trajalo

sigurno 2 sata neprekidno. To je bilo divljačko iživljavanje, da ne možeš zamisliti tako
nešto…Poslije 4 mjeseca dolazi Gojko Janković, Dragan Zelenović i “Tuta”. Rekli su
da 4 djevojke moraju ili ubiti, ili poslati za Foču
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-prodaja-zena/
…Sve su nas rasporedili po sobama. Pošto sam cijele noći bila sa Duškom
Dubljevićem, nisam mogla znati šta se dešava u drugim sobama. Ujutro, kada me je
Duško pustio, odmah me je preuzeo “Konta”-Kontić. Onda je došao “Žaga” i odvezao
nas u Miljevinu. Sa mnom su bile još tri djevojke: DŽ.B, E.B I A.K (koja je bila
dovedena iz Kalinovika). ” Žaga” nam je rekao da će nas suočiti sa novinarkom šta je
koja pričala i ako budemo lagale da će nas prikovati za splav i pustiti niz Drinu.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/22/foca-1992-otvaranje-mjesta-za-
masovno-silovanje/
Tada su me htjeli ubiti. Htjeli su me svezati za dva auta i razapeti. Tu su bili i Žiko i
Jasko. Otvorili su auto u kome se čula glasna muzika. Bili su jako pijani…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-gasenje-cigareta-na-
logorasima/
FOČA 1992 : PRISILJAVANJE LOGORAŠA DA JEDU IZMET

Čistio sam svinjarnik pa kad bi neko od četnika naišao rekao bi jedi balijo. Nisam
smio ni sa kim komunicirati jer odma te udari. Kad se daje svinjama da jedu i ako bi
uzeo nešto iz pomija onda te počne udarati i gurati glavu u balegu i vikali jedi balijo…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-prisiljavanje-logorasa-da-
jedu-izmet/
Posle toga su nam izdali komande da legnemo potrbuške, i naredba je glasila da svi
pasemo travu, i kad u usta dosta trave stavimo, izdaju komandu da se dignemo, i da
gledaju kako travu jedemo, tako je bilo tri puta dok nismo krenuli za KPD Foča.
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-1992-tjeranje-logorasa-da-pasu-
travu/
Posted on Juli 7, 2016 ·
JELEČ KOD FOČE : STRADANJE BOŠNJAKA
Srpske snage 4. maja 1992. godine upadaju u Jeleč i najsvirepijim metodama ubijaju sve koje
su zatekli, uglavnom nemoćne i bolesne, ali i one naivne pojedince koji su vjerovali svojim
komšijama. Žive ih spaljuju u kućama, kolju, siluju…
U napadu je ubijeno više od 85 stanovnika, uglavnom staraca, žena i djece.
Među njima je 30 žena, dva dijeteta i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je
68 članova: iz pet porodica po dva člana; iz četiri po tri člana; iz četiri po četiri člana; iz dvije
po pet članova; iz porodice Zametica osam članova i iz porodice Srnja 12 članova, od kojih je
osam zaklano. Zločini su počeli početkom maja 1992. godine i trajali do oktobra, te krvave
godine. Zločinci su bili komšije Srbi. Metode koje primijenili tokom zločina u Jeleču slične su
metodama koje su primjenjivali i u drugim krajevima Foče i BiH.
Učitelj Risto Trifković, koji je prije agresije na RBiH predavao „likovno“ u Miljevini i
Kozijoj luci i kojeg su mnogi opisivali kao „mirnog umjetnika“, zaklao je svoju dvojicu
učenika, dječake braću Edina i Elvedina Barlov.
-Nemojte nas druže nastavniče-molili su kroz jecaj uplašeni dječaci.
-Ne bojte se, neće ništa boljeti-izgovorio je nastavnik monstrum i nakon minutu zaklao svoje
učenike.
Po nekim nezvaničnim informacijama „nastavnik monstrum“ je poginuo u zasjedi boraca
Armije RBiH, a ima onih koji smatraju da je ta priča svjesno lansirana, kako bi neometano
danas živio u okolici Užica.
2014. godine Mujo Ušto pronašao je posmrtne ostatke oca Enesa koji je ubijen i bačen pored
ceste Miljevina – Foča, gdje ga je neko kasnije ukopao. Mujo je tada imao 16, a njegov otac
37 godina. Enes je zarobljen nakon pokušaja da o napadu velikog broja četnika iz pravca
Miljevine obavijesti svoje komšije. – Odveli su ga u stanicu milicije u Miljevini gdje su ga
neki zarobljenici vidjeli teško pretučenog. Tu je i ubijen od strane te tzv. „naše“ milicije. To
zna komandir Mićo Olović, a ako to nije on uradio onda zna ko je – govori Mujo.
Jusuf Suljević iz sela Podgaj sa grupom stanovnika izbjegao je u šumu odakle je gledao kako
Jeleč gori. – Nije bilo otpora nikakva, jer tada se nije moglo ni imalo čime oduprijeti. Poslije
sam čuo da su u Jeleču, koga god su našli, ko nije mogao pobjeći, pobili. I kasnije su išli i
ubijali ko god je ostao u zaseocima okolo. Ubili su Ramiza Omeragića, Hamida i Zahida
Šalaku. Koga god su našli od starih pretukli su, a ko god je imao oružje, pa neka je i uvis
pucao, ostao je živ jer nisu dolazili – priča Suljević.
Jusuf se sa ostalim preživjelim skrivao po planinskim katunima sve dok u septembru, uz
pomoć jedinice Zaima Beševića, nisu izbjegli prema Grebku i Trnovu.
Na Šehidskom mezarju u Jeleču, na samom kraju mezarja, dva nišana i jedan spomenik.Na
njima piše: Srnja Enver (1942-1992), Srnja (Mićunović) Jelena (1936-1992) i Srnja Hadžira
(1911-1992). Nišane i spomenik je podigao brat, djever i sin Esad sa porodicom.
Sve troje su žrtve zločina Vojske Republike Srpske nad Bošnjacima Jeleča, početkom ljeta
1992.godine.Jelena je bila Crnogorka, negdje iz okoline Nikšića. Kada su zločinci poveli
njenog muža Envera i svekrvu Hadžiru na strijeljanje, Jeleni su kazali: “Ti si Srpkinja, Ti
nećeš s njima na strijeljanje. Idi odavde, idi dole u Miljevinu, pa odatle se prebaci gdje
hoćeš.“Jelena je samo kratko odgovorila: „Ja sam veći dio života živjela s’ njima, i u smrt s’
njima ću poći.“
Nakon što je to izustila, začuli su se rafali. Jedno preko drugog pala su tijela Jelene, Envera i
osamdesetjednogodišnje Hadžire.
Avdo Sarač se iz šume vratio do svoje kuće. Tu su ga zatekle komšije-četnici, kojima je
vjerovao i ubili…
I za kraj ove tužne priče pogledajte i poslušajte pripreme četnika i četničku propagandu za
napad na Jeleč…
VIDEO:ČETNICI U POHODU NA JELEČ…ČETNIČKA PROPAGANDA…
Foča – Miljevina – Jeleč – Zločinci Pero Elez , Slavomir Živanović -Žuća, Branimir
Ćosović…
fotografije:fb PutnikNamjernik/flickr ekranportal13/focanskidani
Posted on Maj 31, 2016 ·
FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema

ko da sudi (arhiv 2004. godina)
FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema ko da sudi (arhiv 2004. godina)
—————–

Na području fočanske općine pronađeno je i ekshumirano oko 800 tijela. Najnovijim
otvaranjem dviju grobnica, ali i pronalaženjem još nekoliko lokaliteta čije će tajne uskoro biti
otkrivene, traganje za nestalim moglo bi biti završeno. Slijedi identifikacija i – dženaza

“Čekamo vaskrsenje mrtvih”, piše na spomeniku-križu postavljenom prije pedesetak godina
nasred livade u fočanskom selu Budanj. Razlog: partizani su u Drugom svjetskom ratu, u
Četvrtoj ofanzivi, upravo na tom mjestu imali konačni obračun sa četnicima istočne Bosne,
kojih je tada pobijeno, navodno, oko hiljadu. Njihova tijela su pobacana u ponor ispod
Budnja.
Savršenu tišinu oko spomenika narušava zvuk bagera koji kopa pedesetak metara dalje –
Federalna komisija za nestale upravo otvara treću jamu. U dosadašnje dvije pronađeno je 76
tijela fočanskih Bošnjaka koji se od ‘92. vode kao nestali. Prema prvim informacijama,
pretpostavlja se da bi u ovoj masovnoj grobnici mogao biti pronađen veći broj Fočaka,
Bošnjaka koji su na početku rata bili zatvoreni u KP Domu, te da će ovo biti dosad najveća
“Tražim oca i brata”
Dok stoji pored grobnice nekadašnjeg površinskog kopa Rudnika “Miljevina”, Šefik Brković
kaže: “Tražim oca i brata.” Došao je iz Mostara čim je u novinama pročitao da je u grobnici
pronađena lična karta njegovog oca Hasana (1938.). “Odveden je 1992. iz naše kuće u
Điđevu, zajedno sa mojim mlađim bratom Ekremom (1968.), u KP Dom. Od tada, godinama
pokušavamo da ih nađemo. Samo da se to već jednom završi, da ih sahranimo”, kaže Šefik
dok mu pogled luta preko grobnice.
Druga lična karta pronađena u ovoj grobnici glasi na ime Fadila Divjana, inžinjera koji je na
početku rata pobjegao u Crnu Goru, ali su ga tamošnje vlasti izručile fočanskim Srbima, koji
su ga vratili i zatvorili u KP Dom. Sve dosad se vodio kao nestao.
Prema svjedočenjima preživjelih Bošnjaka, kroz logor u KP Domu, od otvaranja 17. aprila
1992. do 10. oktobra 1994., prošlo je oko 800 Fočaka – uglavnom onih koji su ostali u svojim
kućama, vjerujući da im se neće desiti ništa loše i da će im komšije Srbi pomoći.
Dželilovića, Muniba Veiza i Džemu Vahidu (oni su bili među najuglednijim Fočacima,
prim. aut.). Lično sam vidio kad su Muniba Veiza, Mustafu Kulogliju, Halima Konju i
Kemu Dželilovića tukli drvenim palicama i šakama. Čuli su se jauci… Nakon toga pucnji –
šest puta”, ispričao je jedan preživjeli logoraš, dalje se sjećajući: “Znam da je tu noć padala
kiša. Poslije pucnjave sam vidio Milenka Burila koji je nosio ćebad. Gurao je leševe na
ćebad… Dragan Popržen, također zatvoren sa nama, poslije ove noći mi je pričao da je on
prao krv i čistio ćeliju, te da je Munib Veiz bio saradnik Đulimana u aferi ‘Fočatrans’, zbog
čega je i ubijen.”
Krvavi Vidovdan
Munib Veiz je bio fočanski trgovac, jedan od onih ljudi koje je poznavao skoro kompletan
grad. Istina je da je bio prijatelj i sa Đulimanom, nekadašnjim direktorom “Fočatransa”.
Ubijen je, prema svjedočenju preživjelih, uoči Vidovdana 1992., kada je likvidirano još
tridesetak Bošnjaka – izvedeni su i zaklani ili ustrijeljeni na drinskom mostu.
Bošnjaci su iz logora odvođeni na radove. Dvije grupe, u kojima je bilo po tridesetak
dobrovoljaca – oni koji su izlazili “na rad” imali su bolju hranu – odvedene su, navodno, na
branje šljiva. Za njih se više nikad nije čulo. Grupa od tridesetak ljudi odvedena je na
goraždansko ratište – bili su živi štit o kome danas nema ko da svjedoči: oni koji nisu poginuli
u unakrsnoj vatri, strijeljani su da bi šutjeli. Nisu rijetkost bile ni pojedinačne egzekucije…
Otkako je pronađena prva masovna grobnica na području Foče, postoji ideja da se u

ovom gradu održi zajednička dženaza, te da se žrtvama izgradi memorijalni centar.
Ideju podržava Udruženje građana, ali i fočanske vlasti, što nam je potvrdio Lutvo Šukalo,
predsjednik Skupštine opštine Foča, koji tvrdi da protiv takve ideje nema ništa ni sadašnja
srpska vlast. Ukoliko se slože porodice, u Foči će se klanjati zajednička dženaza za sve žrtve
pronađene na području Miljevine.
(BH Dani)
A gdje je Haag?
Brico Mujo Kunovac cijeli svoj život je proveo u Miljevini. Svi su ga znali, jer malo je onih
koji bar jedanput nisu bili u njegovoj radnji. U porodičnoj kući je živio sa suprugom, sinom,
snahom i dva unuka, koja su neposredno pred rat trebala krenuti u školu. Petog maja 1992.
nakon napada na Poljici (iznad Jeleča, na putnom pravcu Kalinovik – Miljevina) kod
Kunovaca je došlo šest članova porodice njegove snahe iz Jeleča.
Istoga dana je “minolovac” (kamioni koje su vozili Bošnjaci, a koji su išli ispred srpskih kako
ovi ne bi naletjeli na minu) prošao, a kamion pun vojske naletio na minu. Poginulo ih je 40.
Nakon toga je u Foči proglašena trodnevna žalost.
Među nastradalima je bio i Mićo Vuković, zet Blagoja Eleza, koji je bio bliski rođak Pere
Eleza, samozvanog srpskog vojvode i najozloglašenijeg četnika na tom području. Mićin brat
Ranko je odmah nakon nesreće otišao u kuću Muje Kunovca i odveo ih sve u Tunele, putni
pravac Foča – Miljevina (dva dana prije masovne grobnice na Miljevini, otkrivena je i
masovna grobnica u Tunelima, dosad je pronađeno 36 tijela), i pobio.
Još jedan brat Ranka Vukovića, Luka, poginuo je, a on je uhvatio Aliju Kibrića i natjerao ga
da mu pokaže gdje je Luka ukopan. Svjedoci tvrde kako je potom Aliji odsjekao glavu i nabio
je na kolac pored mjesta gdje je Luka ubijen.
Danas Ranko Vuković živi u Foči i smatra se organizatorom šverca između Crne Gore i
Foče.
Inače, komandant tzv. Miljevinske čete bio je Pedo Trivun – trenutno u bjekstvu u Srbiji.
Naredbodavac likvidacija Bošnjaka na Miljevini bio je predsjednik SDS-a Miljevine –
Pavle Elez. I tadašnji komandir stanice policije, a današnji penzionirani policajac Mićo
Olović, prema svjedočenju preživjelih, počinio je nekoliko zločina: navodno je učestvovao u
ubistvima Murisa Hrbinića, Hamida Muhovića, Ahmeta Ramovića i jednog romskog
djeteta, u mjestu Mitrovo Vrelo 6. juna 1992. Pored ovoga, Olović je 9. juna naredio da
tadašnji rezervni sastav policije u Miljevini, u kome su bili i Aleksa Marković i Rade
Drašković, dovede u stanicu policije 36 Bošnjaka, sve očeve i sinove, koje je lično ispitivao,
a poslije toga im se gubi svaki trag.
Miško Savić je došao u kuću po Zaima i njegovog sina Zikriju i odveo ih u KP Dom u Foči
– pretpostavlja se da su ubijeni na mjestu pronađene masovne grobnice. Nakon toga se uselio
u njegovu kuću i “živio” sa Zaimovom ženom Ramizom. Jednu noć se napio, odveo je na
most pored miljevinskog motela, koji je visok dvadesetak metara, i bacio je. Danas
Miško živi na Miljevini, sretno oženjen.
Ovo su samo neki od zločina počinjenih na području Miljevine u toku proteklog rata koji
nikad nisu procesuirani.
(avgusta 2004.)
Zločinci
Ideolozima genocida u Foči smatraju Vojislava Maksimovića (bio je profesor književnosti na

sarajevskom Filozofskom fakultetu), Velibora Ostojića (bivšeg ministra za informiranje u
Vladi RBiH) i Petka Čančara (bio je predsjednik Vijeća općina u Skupštini BiH).
Krizni štab koji je nadzirao etničko čišćenje činili su: Miroslav Stanić, predsjednik SDS-a
Foča i direktor “Trikotaže”, Radovan Mandić, ljekar, Čedo Zelović, profesor, Zdravko
Begović, jedan od direktora u ŠIP-u “Maglić”, Dragan Gagović, načelnik policije u Foči,
Zoran Vukadinović, do rata radio u goraždanskom SUP-u, Josif Miličić, nastavnik historije,
Radojica Mlađenović, predsjednik Izvršnog odbora SO Foča, Ljubo Ninković, predratni
republički funkcioner, Sekula Stanić, ljekar, Nade Radović, direktor “Temike”, i Simo
Ratni prijeki sud u Foči činili su: Rajko Bojat, predsjednik, Jelena Lela Milić, sudija,
Mišo Jovičić, advokat, i Slobo Starović, automehaničar.
(Iz knjige Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992-1995; Institut za
istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, Sarajevo, 2004.)
Prema svjedočenjima preživjelih logoraša, za nedjela u KP Domu odgovorni su:
Milorad Krnojelac (predratni nastavnik matematike), zapovjednik logora u Foči od 17. aprila
1992. do augusta 1993.
Zoran Sekulić (predartni uposlenik “Oslobođenja”), zamijenio Krnojelca na mjestu

zapovjednika KP Doma.
Savo Todorović, zvani Bunda, zamjenik upravnika logora. Prije rata radio u KP Domu.
Mitar Rašević, komandir obezbjeđenja logora. Prije rata bio komandir straže u KP Domu
Foča.
Rade Gagović, pomoćnik obezbjeđenja u logoru. U Foču došao iz KP Doma Zenica.
Zoran Vladičić, glavni isljednik u logoru. Prije rata bio kriminalistički tehničar u fočanskom
SUP-u.
Vojislav Starović, zvani Vojo, isljednik u logoru. Prije rata bio rukovodilac kriminalističke
službe fočanskog SUP-a.
Mišo Koprivica, isljednik u logoru. Prije rata bio referent kriminalističke službe u fočanskom
SUP-u.
Petko Gašević, isljednik u logoru. Prije rata radio kao drvni tehničar u ŠIP-u “Maglić” i bio,
kao rezervni kapetan, pomoćnik komandanta TO za obavještajne poslove.
Slavko Koroman, pomoćnik zapovjednika službe obezbjeđenja u logoru. Prije rata bio stariji
stražar u KP Domu.
Milenko Burilo, najzloglasniji stražar logora. Prema svjedočenju preživjelih, predvodio je

grupu stražara koja je izvršila stravične zločine nad logorašima 24., 25. i 28. juna 1992. Prije
rata bio stražar u KP Domu.
Radivoje Jegdić, predratni radnik KP Doma, prvih dana napada na Foču djelovao sa “Belim
orlovima”, a kasnije je bio član grupe koja je po Crnoj Gori hvatala Bošnjake i dovodila ih u
logor. Sa njim je išao i Mišo Stevanović, zvani Šumar. Svojevremeno je ministar MUP-a
Crne Gore Pavle Bulatović priznao da zna za ta hapšenja. U Foču je na ovaj način iz Crne
Gore vraćeno 38 Bošnjaka. Samo osmorica su preživjela.
(Prema svjedočenjima preživjelih logoraša iz KP Doma Foča)
Sve mi je jasno odavno. Moj otac je mrtav, ubijen, i samo je bilo pitanje dana kada će ga
pronaći. Sada je i to gotovo, ali visi u zraku pitanje na koje vjerovatno nikad neću dobiti
odgovor, koje me proganja: Kako se on osjećao dok su ga vodili prema jami? O čemu je
razmišljao, osjećajući smrad leševa, prije njega tu bačenih, svjestan da će za trenutak i on biti
na hrpi”, govori Senad Konaković, sin Imšira (1934), prve identifikovane osobe u prije koji
dan otvorenoj, smatra se, najvećoj masovnoj grobnici u Foči.
Čekanje.
Dakle, čekale su u mraku punih dvanaest godina onoga ko će ih probuditi, kosti Imširove, i
drugih Bošnjaka – žrtava srpsko-crnogorske agresije na BiH, na odlagalištu jalovine Rudnika
mrkog uglja Miljevina. Nije bilo uzaludno. Nikad nije. Dokumenti Imšira Konakovića su se
u rudniku odmah nakon prevrtanja zemlje ukazali, pa su članovi ekspertnog tima federalne
Komisije za traženje nestalih mogli i pretpostaviti o kojoj grupi “nestalih” je riječ. Nije bilo
dileme. Posrijedi su bivši zatočenici KP Doma Foča. Imšir je bio šumar, i lovac. “Dva puta su
ga vodili od kuće. Prvi put, prvog maja. Naravno, o 1992. godini govorim. Rahmetli brat i ja
smo se ranije sklonili, i sa sobom ponijeli očevu pušku. Pištolj, koji je on legalno imao,
ostavili smo. Poslije smo saznali da je tada u kuću banuo Mićo Olović, komandir stanice
milicije u Miljevini, odveo oca i pustio ga, zadovoljivši se tada samo njegovim pištoljem.
Petnaestak dana nakon toga došli su Jezdimir Mališ i Brane Sušić, i odvukli ga zajedno sa
Fehimom Mulahasanovićem i Muradifom Musićem u stanicu milicije u Miljevini, a odatle
u KP Dom Foča. Na Fehimu su se posebno iživljavali. Njegov je sin bio predsjednik ogranka
SDA.” Nikad niko više nije vidio ni Mulahasanovića ni Musića. Da li su i njihova tijela pod
jalovinom rudnika? Mališ i Sušić danas žive mirno, ni odkoga ometani, u Miljevini. “Majka
je u kući ostala do septembra, a onda su je istjerali, i pola mjeseca, do poznatog velikog
progona tamošnjih civila, živjela je sa još nekoliko porodica u dajdžinom stanu. Njega,
Nasufa Barlova, ubili su prije napada na Jeleč. Izvukla je mati srećom glavu i iz Partizana, u
kojem je zatvorena sa stotinama drugih žena. Bolje da ne pričam… Majka se ipak najviše
potrese kada pomene Hatidžu Karović. Jadnica, šećeraš je bila, i pala je u komu. Bez
inzulina, koji joj nisu htjeli dati, njoj nije bilo spasa… Umrla je. Nedavno je ekshumirana…”
Na Imširovu, Hatidžinu, Fehimovu, Muradifovu sudbinu, i ne samo na njihovu, uticali su,
tvrde svjedoci, pored Olovića, Mališa, Sušića, jos neki, ljudi. Gdje su oni sada Pero Elez, čije
se ime neizostavno spomene u svakom svjedočenju o zločinima u Foči i Miljevini iz tog
vremena, posebno o ubistvima i silovanjima djevojčica, mrtav je. Ubio je, ne htijući, samoga
sebe. Na jednoj vojnoj smotri krajem prve ratne godine nespretno se okliznuo, puška je
opalila, i pogodila ga, u grudi… Navodno je prebačen u Crnu Goru, gdje je, i pored ljekarske
njege, izdahnuo. Pavle Elez, predratni učitelj ugostitelja, živi sada u Srbiji i Crnoj Gori, a
pređe i preko granice, kad mu bude volja. Može mu se, šta god hoće. On Karlu ne interesuje.
Leko Vuković, poginuo. Naravno, ni Miloša Krunića, stanovnika Miljevine, niko danas ne
dira, kao ni Neđu Govedaricu, jednu od karika ondašnje civilne vlasti. To je bio i Miro
Stanić, prema nekima “glava” kriznog staba, i predsjednik SDS u Foči. Pitao se za sve. Živi i
on, neometan, u Crnoj Gori. Jedan od ratnih izvršilaca njegove lokalne politike tvrdi da ne
dolazi u Foču, što i nema i ima veze s činjenicom da je vjerni Karadžićev jatak kada ovaj
pređe bh. granicu. “Sada je Stanić slobodni strijelac, ništa ne radi izuzev što troši opljačkano”,
tvrdi izvor. Priča o civilnim kreatorima zla Foče i Miljevine, čije se žrtve i ovih dana
iskopavaju, ne može nikako proći bez makar ovlašnog spominjanja Velibora Ostojića, jednog
od osnivača SDS, visokog dužnosnika ratne RS, a poslijeratnog ministra za izbjeglice i
raseljene… Prije rata je bio lektor na TVBiH. “On je praktično u bijegu. Nigdje se javno ne
pojavljuje, kreće se noću, poput zvjerke koja hoće zametnuti trag”, ističe sagovornik,
podsjećajući na još jednog od tih kreatora, prof. Vojislava Maksimovića. Interesantnog, ne
samo zbog svoje ideologije, nego i zbog gotovo kolekcionarskog stava prema stanovima.
“Ima ih, koliko se zna, četiri: na Palama, u Banjoj Luci, i u Beogradu… A žena mu je uspjela
vratiti i onaj sarajevski”, nabraja izvor Oslobođenja, zastajući kod bivšeg ratnog
gradonačelnika Foče, Petka Čančara, koji je poslije obnašao brojne ugledne funkcije.
Naravno, to se moglo desiti samo u tzv. rs. I može još.
Edina KAMENICA (Oslobođenje)

Ma koliko vi želili da ste izvan toga, koliko god se zavaravali da živite u 21 vijeku, da su neke
stvari iza nas, vjerujte da nisu. Tako smo i mi vjerovali, slušajući sa nepovjerenjem priče
naših rijetkih preživjelih deda i nena koje su oni nemilo pričali.
To što se desilo 1992 nije ni prvi ni zadnji put. Dušmana imamo, pitanje je sada samo da li
ćemo mi uvijek igrati ulogu žrtve. Da bi te neko napao, proganjao, mučio, ubijao ne treba mu
tvoj pristanak. Dovoljno je da ne preduzmeš ništa na planu svoje i kolektivne lične zaštite.
Ono što je zapamćeno u mojoj porodici je da su se slična zvjerstva na opštini Foča počela
dešavati još za vrijeme hajdukovanja crnogorskih uskoka u 17 vijeka od Baja Pivljanina pa
nadalje. Gorile su džamije, kule i kuće u Kunovu, Igoču, Šadićima, Jeleču,… Gorile i
obnavljale se. U Prvom se svjetskom ratu bježalo u muhadžerluk u Srednju Bosnu oko
Travnika, Busavače, Jajca… U drugom se u muhadžerluk išlo u Posavinu, Sarajevo, Srednju
Bosnu… U ovom ratu stiglo se i do stranih zemalja… I opet se vraća, jer tu smo mi svoji na
svom.
Od tih ljudi koji se sad ekshumiraju, neke sam znao i lično a sa nekima sam i rodbinski vezan.
Jedan je recimo izdvojen iz zbjega od 200 tinjak ljudi iz graničnog pojasa sa CG koji su
pokušali spas ispod kame naći prelaskom preko granice uda bi bio vraćen iz Pljevalja sa još
trojicom helikopterom u fočanski KPD. Otac mu je umro u Goraždu od tuge, izmučenosti
glađu i nedostatka lijekova, za bratovu pogibiju koji je preselio na Ahiret braneći Sarajevo
nikada nije ni doznao, kao ni ovaj obratno. Drugi je iza sebe ostavio djevojčicu od možda
godinu dana ili toliko koja ga se kako treba ni ne sjeća. Svi su ga volili jer je bio prema
svakome dobronamjeran.
Treći je veći dio svoga života irgatio po Iraku zarađujući pare kako bi školovao svoju djecu,
odričući se i zadovoljstva da bude uz svoju djecu dok odrastaju.
Priča mnogo, a jedna poruka!
Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako.
Najmlađe žrtve u zadnja dva genocida koje se još dobro pamte bile su stare svega 1 dan ili
one koje su vađene iz majčinih utroba ma kako i koliko to zvjerski zvučalo, treba znati.
Najstarija je bio jedan dedo iz Slatine star 112 godina.
Preko onemoćalih, slijepih, gluhih, bolesnih, ovakvih i onakvih.
Jednostavno nije postojala selekcija niti milost. To se zove totalni i sveokupni zločin nad svim
i svačim što podsjeća na nas. Zločin nad razumom, kulturom, svime što možete zamisliti.
Ako je Foča možda eklatantan primjer, takve stvari nisu zaobišle ni Prijedor, Brčko, opštine
Sarajevske regije ni druga mjesta gdje se stvorio ambijent za to.
Na nama je dakle da promijenimo taj ambijent, ili je bolje nekima već da traže drugo mjesto
za življenje.
Nađem li se sutra u situaciji da mi je ugrožen život, ili nekom od članova porodice ne

garantujem da ću pokazivati ljudskost prema onima koji su o tome samo čitali.
(Fočak » 22/08/2004)
Na odlagalištu jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina pronađena grobnica sa nekoliko
stotina žrtava, među kojima su i logoraši KP doma Foča
Amor Mašović, predsjednik Federalne komisije za traženje nestalih, izjavio je jučer za

“Dnevni avaz” da je pronađena do sada najveća masovna grobnica na području općine Foča.
Radi se o lokalitetu odlagališta jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina, gdje je, kako se
pretpostavlja, zakopano nekoliko stotina žrtava.
Pronađen dokument
– Danas oko 12 sati (nedjelja) locirali smo prve posmrtne ostatke žrtava na odlagalištu
rudnika Miljevina, a ekshumacija će trajati narednih nekoliko sedmica. Vjerovatno se radi o
do sada najvećoj otkrivenoj masovnoj grobnici na ovom području, o nekoliko stotina
pokopanih žrtava, od kojih je dio likvidiran na ovom odlagalištu. Moguće da je većina
logoraša iz KP doma Foča, a nedostaje ih oko 350, završila upravo ovdje. Danas je pronađen i
jedan dokument na ime Imšir Konaković – iznosi Mašović.
Specijalne sonde
Lokalitet ove masovne grobnice otkriven je metodom koja do sada nije korištena, upotrebom
specijalnih sondi. One će se i ubuduće koristiti jer omogućavaju brzo otkrivanje lokacija
masovnih grobnica.
Mašović je najavio da će već danas biti nastavljeni radovi na ovoj masovnoj grobnici, kada će
biti određene i njene dimenzije.
J. Š.
Privremeno obustavljene ekshumacije na Tunelima
Nakon što su evakuirani posmrtni ostaci najmanje 36 žrtava koji su pronađeni proteklih dana,
privremeno su obustavljeni radovi na lokalitetu Tunela Miljevina.
– Radovi će biti nastavljeni čim veliki bager, koji je jedini sposoban za uklanjanje velikih
gromada kamena i betona nabacanih na grobnicu, bude slobodan – kaže Mašović.
(avaz,avgusta 2004.)
Nuno Salčinović – žrtva zloglasnog KP Doma u Foči
SARAJEVO – Federalna komisija za traženje nestalih počela je jučer ekshumacije u

masovnoj grobnici u Miljevini u kojoj se, prema podacima ove komisije, nalaze tijela oko 600
ubijenih Bošnjaka.
“Ekshumacije smo počeli na jednoj lokaciji, a prema našim istraživanjima na ovom terenu,
koji je veličine deset fudbalskih igrališta, nalazi se još nekoliko lokacija na kojima su tijela
oko 600 ubijenih. Mislimo da su ovdje tijela zatvorenika Kazneno-poravnog zavoda Foča,
magacina Kalinovik te iz sela Jeleč i Miljevina”, kazao je Amor Mašović, predsjednik
Komisije za traženje nestalih FBiH.
Članovi ove komisije jučer su pronašli tijelo uz koje su bili lični dokumenti na ime Imšir
Konaković iz sela Šatorovići kod Rogatice. Tokom jučerašnjeg dana pronađeno je više tijela
koja su bila pokrivena metar i pol debelim slojem jalovine iz Rudnika mrkog uglja Miljevina.
“Pronašli smo i nekoliko čahura po čemu se može zaključiti da su neki od ekshumiranih

ubijeni upravo na ovom mjestu. Vjerujemo da su ovdje dovezeni i ljudi koji su ranije ubijeni.
Odavno imamo informacije da se na ovom regionu nalazi velika masovna grobnica, ali tek
smo nedavno uz pomoć specijalne sonde pronašli nekoliko mikrolokacija na kojima su
sahranjena tijela ubijenih civila”, dodao je Mašović.
Istakao je kako su o pronalasku ove masovne grobnice obaviješteni i istražitelji Haškog
tribunala koji bi tokom naredne dvije sedmice, koliko bi trebalo trajati ekshumiranje tijela iz
ove grobnice, trebali prisustvovati iskopavanju tijela.
Aida Čatović, tužilac Kantonalnog tužilaštva Sarajevo, kazala je kako još ne zna imena
osumnjičenih za likvidacije, ali da će istragom biti utvrđeno ko su počinioci.
“Naredbom Kantonalnog suda počela je ekshumacija, a mi ćemo otvriti istragu u kojoj ćemo
utvrditi ko je odgovoran za ubistva osoba koje su ovdje sahranjene”, rekla je Čatovićeva.
Tokom prvog dana ekshumacije kamioni Rudnika mrkog uglja istresali su jalovinu rude u
blizini lokacije na kojoj su pronađena tijela. Tijela su, nakon što su dovezena na ovu lokaciju
pokrivena rudnom jalovinom.
“Jalovina se ne istresa tako blizu mjesta ekshumacije, ali ako to smeta, mi ćemo prekinuti s
dovozom. Nisam znao da se tamo nalazi masovna grobnica iako je, istina, bilo nekih priča o
tome”, objasnio je Aleksandar Goljanin, direktor Rudnika mrkog uglja Miljevina.
Tokom rata, kaže Goljanin, na čelu ovog rudnika bio je Slavko Stanković koji je preminuo
prije nekoliko godina.
(avgusta 2004.)
—————–
Ekshumacija žrtava sa dvije lokacije do sada najveća masovne grobnice na području Foče i
okolnih opština juče je okončana.
Pronađeni su dokumenti na ime Alija Dželil, rođen 1955.godine u Foči , i Šefik Hodžić,
rođen 1950. godine u Čelebićima, opština Foča.
Naporan rad
Nakon pet dana napornog rada na odlagalištu jalovine Rudnika mrkog uglja Miljevina,
Federalna komisija za traženje nestalih pronašla je ukupno 73 tijela stradalih civila . Radovi
će kako je naveo predsjednik komisije Amor Mašović , biti nastavljeni u ponedjeljak.
-Očekujemo da ćemo pronaći još najmanje dvije masovne grobnice na ovoj lokaciji sa istim
brojem žrtava kao i u predhodnim grobnicama – kazao je Mašović.
Pronađeni dokumenti,prema Mašovićevim riječima , ukazuju na to da su pronađeni posmrtni
ostaci bivših zatvorenika KPD Foča.
-Uzimajući u obzir dokumente koje smo pronašli na lokalitetu tunela Miljevina gdje je ranije
pronađeno 36 žrtava, do sada smo našli ukupno 109 logoraša KPD Foča – istakao je Mašović.
U potrazi za svojim najbližima u Miljevini je juče bio i Alija Budnjo,inače predsjednik
Upravnog odbora hotela “Terme ” na Ilidži.
Kazao je da se nada da će na ovoj lokaciji pronaći Hasana i Ferida Krajčina, Murata i
Nedžiba Rizvana, te Hakiju i Dževada Džinića.
Njegova zemlja
-Na zemlji koja je nekad bila u vlasništvu moje porodice sada se nalazi ova masovna
grobnica. Očekujem da ću moju rodbinu ovdje pronaći. Njih 35 je 1992. godine uhapšeno i
odveno u PU Miljevina i od tada im se gubi svaki trag – kazao nam je potreseni Budnjo.
Svoga brata Mehu, kojeg su zločinci protjerali iz njegovog stana u Miljevini, juče je tražio i
Muhamed Čemo. Drhtavim glasom nam je kazao da je samo Božija volja bila da je on
izmakao “od noža” u svom selu Kratina iz kojeg je pobjegao.
(avgusta 2004.)
—————–
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik

Posted on Maj 16, 2016 ·
Foča – KaPeDomske priče
Foča je jedna od sedam opština u kojima je progon muslimanskih i hrvatskih civila poprimio
razmjere genocida.
Nurko Nišić, dr. Aziz Torlak, Halim Konjo, Munib i Zulfo Veiz, Nail Hodžić… samo su neka
od imena ljudi za koje su svjedoci rekli da su odvedeni u nepovrat.
“Bilo je ljudi koje su stražari odvodili poslije večere. Oni se nikad nisu vraćali, a mi smo čuli
kako ih tuku. Te krikove nikada neću zaboraviti dok sam živ”, ispričao je svjedok FWS 03.
Neki od zatvorenika su, tvrde svjedoci, zbog loših uslova života umrli u logoru. Među njima i
Enes Hodžić, čija se smrt optužnicom stavlja na teret Todoviću i Raševiću.
“Njemu je puklo slijepo crijevo, ali ga niko nije htio odvesti u bolnicu, i umro je”, prisjetio se
svjedok FWS 138.
Tužilaštvo smatra Raševića i Todovića odgovornim i za sakrivanje zatvorenika prilikom

posjete delegacije Međunarodnog Crvenog krsta, o čemu su govorili zatvorenici koji su
odvođeni iz KP doma tokom ovih posjeta.
“Kada je Crveni krst prvi put došao, nas 12 je prebačeno u podrum gradske pekare, gdje smo
ostali do naveče”, ispričao je svjedok FWS 142.
Svakodnevnicu zatvorenih civila u logoru Foča činili su i odlasci na prinudne radove u

sastavu “radne grupe”, koju je, prema tvrdnjama svjedoka, oformio Todović.
“Savo Todović je formirao radnu grupu i, svaki put kada bi stražari po spisku odvodili ljude
na rad, govorili su da je spiskove on pravio”, istakao je zaštićeni svjedok FWS 82.
Zatvorenici u KP domu Foča, navodi se u optužnici, bili su prisiljavani da obavljaju teške

fizičke poslove, poput rada u rudniku ili raščišćavanja ruševina zgrada, dok je svjedok FWS
141 radio kao “minolovac”.
“Vozio sam kamion po rizičnim terenima, a iza mene su bili autobusi sa srpskim vojnicima.
Nogu su mi lancem vezali za kvačilo, da ne bih pobjegao”, rekao je svjedok, koji smatra, kako
je istakao tokom svjedočenja, da su Savo Todović i Mitar Rašević krivi za sve što se dešavalo
u ovom logoru.
Ekrem Zeković je jedini zatvorenik koji je pokušao pobjeći iz KP doma, ali je ubrzo uhvaćen.
Svjedočeći, ispričao je kako ga je nakon bijega Todović smjestio u samicu, a potom ga poslao
na radove u rudnik.
Posljedice njegovog bijega osjetili su zatvorenici, kojima je, prema tvrdnjama nekih svjedoka,
Todović smanjio obroke.
“Prepolovili su nam porcije hrane, tako da su se i kuhari smijali kad smo išli po njih”, rekao je
FWS 85.
Za formiranje KP doma Foča Državno tužilaštvo teretilo je Momčila Mandića, bivšeg
ministra pravde u vladi nekadašnje Srpske Republike BiH, koji je nepravosnažnom presudom
oslobođen optužbi.
_______
Svjedok Juso Selimović jer ispričao kako su ga pripadnici jedinice Beli orlovi u aprilu 1992.
godine odveli iz mjesta Zubovići, područje općina Foča, u KP Dom Foča, gdje je ostao do
kraja augusta iste godine.
Ispričao je Sudskom vijeću o jako lošim uslovima u kojima je boravio on i drugi zatočenici, te
je rekao da su neke od zatočenih stražari tukli.
“Jednog iz moje sobe su tako prebili da nije mogao petnaest dana ustati”, tvrdi Selimović.
Selimović je, kako je rekao, krajem augusta 1992. godine iz KP Doma Foča odveden
autobusom do mjesta Ploče u Hrvatsku, a potom je prebačeni u Titograd, današnju Podgoricu,
Crna Gora, te u Novi Pazar, Srbija.
“Kada smo došli, samo su nam rekli da izađemo iz autobusa i otišli su”, završio je svjedok.
_________
Nikačevića Tužilaštvo smatra odgovornim i za to što je, “zajedno sa još dva pripadnika
oružanih snaga Republike Srpske”, u augustu 1992. godine iz kuće u mjestu Humsko izveo
jednog muškarca, te ga predao u Kazneno-popravni (KP) dom Foča, odakle je nakon nekog
vremena odveden u nepoznatom pravcu i ubijen.
_________
Zaštićeni svjedok FWS 141, koji je u zatvor u Foči doveden 19. aprila 1992. godine iz mjesta
Brod, općina Foča, tvrdi da je bio prisiljen obavljati posao nazvan “minolovac”.
“Vozio sam kamion po rizičnim terenima, a iza mene su bili autobusi sa srpskim vojnicima.
Nogu su mi lancem vezali za kvačilo, da ne bih pobjegao”, rekao je svjedok, koji smatra da su
Savo Todović i Mitar Rašević krivi za sve što se dešavalo u ovom logoru.
“Oni znaju gdje je ko odveden i kako je završio”, rekao je svjedok FWS 141.
Na suđenju Mitru Raševiću i Savi Todoviću, bivšim funkcionerima u Kazneno-popravnom

(KP) domu Foča, zaštićeni svjedoci Tužilaštva govorila su o “lažne razmjenama” zatočenika i
nepodnošljivim uslovima i torturama koje su prolazili.
Prema navodima optužnice, Mitar Rašević, komandir straže u KP domu Foča, i Savo Todović,
zamjenik upravnika, terete se za uspostavljanje i održavanje sistema kažnjavanja i
zlostavljanja zatočenika u ovoj ustanovi.
Svjedok pod šifrom FWS 172 u KP dom Foča je doveden 25. aprila 1992. godine, pod
izgovorom da treba “dati izjavu”.
Kako je kazao, za vrijeme njegovog boravka niko ga nije tukao, ali zna da su stražari tukli
druge zatvorenike.
“Noću su ljudi odvođeni. Neki se nikad nisu vratili. Stražari bi došli i pročitali ime, a mi smo
se samo pitali ko će biti sljedeće janje”, rekao je FWS 172.
Ovaj svjedok je ispričao kako su stražari 25. augusta 1992. godine odveli grupu od 20-ak ljudi
iz logora, a nijedan se nije vratio.
“Nama su rekli da je to razmjena”, prisjetio se svjedok koji je sa još 54 osobe odveden u

razmjenu 30. augusta iste godine.
“Vozili su nas do Crne Gore, a onda opet nazad u Dom. Tu noć stražar je izveo dvadesetoricu
iz naše grupe. Ti ljudi su nestali”, tvrdi ovaj svjedok, dodajući da su svi koji su odvedeni i
ubijeni. Ostali, njih oko 35, oslobođeni su.
_____________
Zaštićenog svjedoka pod šifrom B, prema njegovom iskazu, 19. aprila 1992. godine
pripadnici Vojne policije tadašnje Srpske Republike BiH, su ga odveli u KP dom Foča, pod
izgovorom da mora dati izjavu o “lojalnosti režimu”.
“Rekli su da ću se zadržati 20 minuta, a ostao sam 900 dana”, rekao je B i dodao da je tih
prvih dana u KP domu Foča “moglo biti oko 600” zarobljenih Bošnjaka.
Prema svjedoku B, Savo Todović je među zatvorenicima bio na glasu kao “strah i trepet”.
Za zločine u KP domu Foča, koji je imao sva obilježja logora, Tužilaštvo BiH tereti Mitra
Raševića i Savu Todovića po komandnoj i ličnoj odgovornosti. Rašević je, prema navodima
optužnice, bio komandir straže, a Todović zamjenik upravnika.
Svjedok C je pred Sudskim vijećem govorio kako su stražari često izvodili zarobljenike a da
se neki nikada nisu vratili.
“Koga izvedu do kapije, taj se više ne vraća”, rekao je C.
“Todović je bio zamjenik upravnika, ali je bio glavni. Sve što se dešavalo, izvršavalo se sa
Savinog spiska”, rekao je svjedok, dodavši da mu je Todović naredio da ide na rad.
Svjedoci su se prisjetili kako je u septembru 1992. godine odvedeno 35 zarobljenika na

“branje šljiva”.
“Prozvao ih je jedan od stražara, nakon čega su otišli u dvije grupe. Među njima je bio i moj
zet. Ni danas ga nisu pronašli”, ispričao je svjedok D.
U optužnici se navodi da je 17. septembra 1992. godine između 35 i 60 zatvorenika izvedeno

van kruga KP doma “na navodno branje šljiva”, od kada im se gubi svaki trag.
______________
Zaštićeni svjedoci pod šiframa 138, 115 i 15 rekli su da je upravnik logora u vrijeme njihovog
zatočenja bio Milorad Krnojelac, pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju
(MKSJ) osuđen na 15 godina zatvora.
Prema njihovim tvrdnjama, zamjenik mu je bio Savo Todović, a Mitar Rašević je bio
komandir straže.
“Sva trojica su imali odgovornost i znali su šta se dešava u logoru”, kazao je svjedok 138,
dodavši kako je Rašević svako jutro obilazio zatvorenike.
___________
Sva trojica svjedoka su rekla i da su mnogi zatočenici odvedeni iz ovog logora,na navodnu
razmjenu ili na prinudne radove, ali da se neki nikada nisu vratili.
“Neki su pronađeni u grobnicama na površinskom kopu rudnika mrkog uglja u blizini Foče,
neki u grobnicama u mjestu Ustikolina ili u tunelu između Foče i Miljevine i tunelu Buk
Bijela”, rekao je svjedok 138.
Svjedok 115 se prisjetio kako je jednom prilikom odvedeno “30 do 40 zatočenika” na

prinudni rad u Ustikolinu, ali se nijedan nije vratio.
“Prvo su nam rekli da spavaju van logora, ali smo kasnije saznali da nisu više živi”, kazao je
svjedok 115.
_______________
Zaštićeni svjedok RM-013 izjavio je da je, poslije hapšenja u aprilu 1992, dvije godine bio
zatočen u Kazneno-popravnom domu (KPD) u Foči, gdje su stotine Muslimana bile
nezakonito pritvorene pod teškim uslovima, zlostavljani i prebijani, neki i na smrt.
Prije hapšenja, kako je posvjedočio, na lokalnom radiju čuo je proglas Srpske demokratske
stranke (SDS) da “Srbi ne mogu više da žive s Muslimanima” i da je “došlo vrijeme da
zauvijek raščiste s balijama”.
Svi su bili civili, a među njima je bilo i bolesnih i starih, napomenuo je svjedok.
RM-013 opisao je i kako su srpski stražari izveli četiri grupe zatočenika iz KPD-a Foča na
“razmjenu” zarobljenika, ali ih niko više nije vidio žive. Tijela većine tih Muslimana poslije
rata su ekshumirana iz masovnih grobnica.
Svjedok je izjavio i da je, sa grupom od još 25 “uglednijih Muslimana”, bio sakriven od

delegacije Međunarodnog Crvenog krsta koja je posjetila KPD Foča.
Prema optužnici protiv Mladića, bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske (VRS), Foča je
jedna od sedam opština u kojima je progon muslimanskih i hrvatskih civila poprimio razmjere
genocida.
__________________
korišćen Justice Report / BIRN / arhiv.
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani
FOČA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU

JOŠ ŽIVI…
Četnički teror u Foči po svojim zvjerstvima nadmašio je najbolesniju ljudsku maštu. Naročito
kad je riječ o masovim silovanjima u posebnim logorima gdje su se nad ženama i djecom
iživljavale bradate i pijane srpske patriote.
O tome šta se po Foči dešavalo, jedna od žrtava svjedočila je nekoliko godina docnije: „Osmi
dan su nas odveli u “Partizan” kamionom. Tu sam bila nešto više od mjesec dana. Svako veče
su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 žena, djece i staraca. Više puta je bilo da nas
po tri-četiri žene izvedu, i u istoj prostoriji siluju i to po njih više, po 20-30 ih je znalo biti.
Tako je bilo sve vrijeme, svako veče su nas odvodili na silovanje i više njih bi silovali istu
ženu ili djevojku…“
ISPOVJEST (1): U logoru za žene “Partizan”, u Foči, bila sam zatočena od jula do avgusta
1992. godine. U julu 1992. godine u pet sati ujutro četnici su napali naše selo oko desetak
kilometara daleko od Foče. Vidjela sam da je bilo punih pet autobusa četnika, svi u šarenim
odijelima, neki sa pokrivenim licima, neki sa maskama, samo se oči vide, a drugi sa crnim
trakama preko čela, neki sa rukavicama bez prstiju, neki sa bijelim, a neki sa crvenim
trakama. Opkolili su selo, pucnjava je počela sa svih strana. Dok smo bježali, već je troje,
četvero kod bajti bilo mrtvo, I. Č. star oko 40 godina, S. K. star oko 37-38 godina, F. O. stara
oko 24 godine, nosila je na leđima dijete od dve godine (dijete je ranjeno). Bilo je još puno
ranjenih.
Presjekli su nam put i mi nismo imali izlaza. Moj muž i naš sin od deset godina ostali su u
šumi, a ja sam sa drugom grupom opkoljena. Tu su nas odmah počeli tući i maltretirati i ubili
su devet ljudi (sve civili). Ubistvo su izvršili tako što su iz grupe nas žene i djecu odvojili na
jednu livadu, a muškarce sve na drugu stranu. Poredali su ih u stroj i iz blizine od oko dve
metra pucali u njih. To je bila velika grupa četnika, ispred koje je njih desetak u streljačkom
stroju pucalo na muškarce i tako ih pobili.
Mene je tu u baraci silovao neki Crnogorac prilikom kobajagi ispitivanja. Također su u baraci
silovali još sedam žena. Tog istog jula 1992 godine navečer su nas potrpali i doveli u SŠC u
Aladži. To je škola i ja sam sa još oko 50, sve žena i djece, bila u učionici na II spratu od
stubišta prva vrata lijevo. Meni je T. oduzeo minđuše, udarajući me nogom. To isto veče
počela su i masovna silovanja. To je trajalo od prvog dana do zanjeg dana, svako veče.
Dolazile su u noći grupe četnika i odvodili po tri, četri, po dvije, kako kad, nekad dignu sve. U
kombi nas potrpaju kao ovce i vode po kućama, stanovima, izgorjelim kućama i tu vrše
silovanje, maltretiranja, tuku nas.
Jedno veče su me silovali dok sam znala brojati, njih 10, a poslije sam se onesvijestila i u
polubunilu sam osjećala da me fizički zlostavljaju i siluju, polijevali su me vodom i rakijom.
To veče, iz sale Partizan odveo me je Dragoljub Kunarac Žaga u neku izgorjelu kuću pod
Musalom i on me je prvi silovao pred njih oko 15 srpskih vojnika. Kad je završio rekao je Z.:
“Ajde, šta ti čekaš?”. Tako je bila redaljka i ja sam brojala do njih 10, a poslije sam se
onesvijestila. Svi su me udarali puškom, a najviše Dragoljub Kunarac, govorio mi je da ću
rađati Srbe, da neću više rađati Muslimane.
Osmi dan su nas odveli u “Partizan” kamionom. Tu sam bila nešto više od mjesec dana.
Svako veče su nas odvodili na silovanje. Bilo nas je oko 85 žena, djece i staraca. Više puta je
bilo da nas po tri-četiri žene izvedu, i u istoj prostoriji siluju i to po njih više, po 20-30 ih je
znalo biti. Tako je bilo sve vrijeme, svako veče su nas odvodili na silovanje i više njih bi
silovali istu ženu ili djevojku. U „Partizanu“ su silovane: M., B., D., sestra joj E. (16 godina),
S. S., Z. Z., a H. H. (staru 47 godina) silovali su nasred sale “Partizan” pred svima i to kada su
nas mlađe odveli, a nju našli među ostalim u sali. Rekli su: “Neka i ona zna na leđima ležat”.
To je bila grupa od šest četnika, dva su se na njoj izmjenjivala. Djeca i starci su gledali kako
je plakala i otimala se. Vidjela je i moja kći, koja je tu bila, a mene su odveli na silovanje. Sve
ovo vrijeme dvoje djece bilo je sa mnom u logoru i vidjeli su šta se radi. Nekada su me vraćali
sa silovanja ujutro, nekada u podne svu pretučenu, crnu, da me nisu prepoznale žene na
vratima. Djeca su plakala, pomagala, poslije su i djecu fizički maltretirali, a među njima i mog
sina.
Tako su i kćerku u avgustu 1992. godine odveli kod SUP-a u neku kuću. Bilo ih je četiri-pet.
Kada su mene vratili sa silovanja, zapomagala sam gdje mi je dijete. Tada mi je čuvar logora
– komšija pomogao i spasio je. Nakon pola sata su je vratili. Pričala mi je da su htjeli silovati,
ali H. ju je uspio spasiti.
Nas devet, kada smo došle u Novi Pazar, odmah smo otišle doktoru i trudne su bile: G. G., Z.,
P. P., B. B., Č. Č., A. A. i sve su u Novom Pazaru očišćene kod privatnog ljekara. Ja nisam
bila trudna, ali sam teško oštećenog zdravlja. (Izvod iz izjave broj 10824/96 – Foča).
ISPOVJEST (2): Prema saznanjima Dž., tokom jula mjeseca 1992, u zgradu gdje je
nastanjena, u više navrata su dolazili predstavnici SJB Foča i odvodili njenog muža i komšiju
radi zakopavanja ubijenih Bošnjaka muslimana po okolnim mjestima. Zakopavanje ubijenih
Fočaka vršena su u naselju Šukovac, Patkovina i u Tekiji. U Šukovcu su zakopali jedan leš
nekakvog mještanina sela Điđevo, u Tekiji leš jedne žene, a u Patkovini dva leša, jedan starije
žene i jedne maloljetne djevojčice, koje su poginule u jednom kombiju, koji je iz Điđeva za
Goražde vozio nekoliko žena i djece. Tom prilikom ranjeno je još četvoro djece, a vozač
odvezen u bolnicu i na putu do nje preminuo. Na ovaj kombi pucali su pripadnici “Srpske
vojske” i četnici, drugi detalji u vezi sa ovim još nisu poznati.
Juna 1992. godine oko 21. 30 kod Dž. u stan je došao Janko Janjić Tuta sa još dva nepoznata
četnika od kojih je jedan vjerovatno iz Foče, jer ga je vidjela na dan polaska za Skoplje u
automobilu zajedno sa Janjićem. U njen stan su upali nakon što su još nekoliko stanova
nasilno otvorili. Odmah po razbijanju vrata na njenom stanu, upali su u sobu i jedan četnik,
inače Janjićev vozač naslanja pištolj na sljepočnicu Dž, a Janjić i drugi drže njenog muža A.
na nišanu automatskih pušaka. Njihov mali četverogodišnji sin spavao je na podu. Pitali su A.
kako se zove i nakon što im je odgovorio, naredili su mu da izađe iz stana. Dok su A. izvodili,
Janjićev vozač je pitao Dž. da li se plaši. Nakon par minuta začula se rafalna paljba.
Oko 22 sata T. i četnik sa kojim je zajedno ubio A., vraćaju se u stan i naređuju Dž. da se
skine, na šta je ona počela plakati i upitala je: “Brate Janjiću, zašto si baš kod mene došao?”.
Janjić joj je odgovorio da je u pitanju njena glava i da ne pruža nikakav otpor, da se ne brani,
jer će je u protivnom morati ubiti. Dž. ih je molila da je ne diraju, ali oni nisu odustali od
svoje namjere. Kada su je natjerali da se skine, Janjić se obratio dvojici prisutnih četnika
rekavši da će on prvi i da oni sačekaju. Akt silovanja izvršio je na kauču, iživljavajući se na
različite načine. Natjerao ju je na oralni i analni odnos. Sve ovo je trajalo oko jednog sata, uz
povremene prijetnje da će je u slučaju pružanja otpora ubiti.
Nakon što je završio, pozvao je jednog od dva četnika koji je bio pod uticajem alkohola, te
pošto nije mogao stupiti u seksualni odnos sa Dž. što je pokušavao, pristupio je iživljavanju
kroz čupanje za kosu, udaranjem pištoljem po glavi i ugrizanje po ramenima i vratu. Ovog
četnika je Janjić nakon pola sata izveo rekavši mu “Vidiš da ne možeš, vodiću te na drugo
bolje mjesto”, poslije čega je taj odustao i sa Janjićem izašao iz stana. Po njihovom odlasku
ušao je treći četnik, koji je sa Dž. ostao do 6 sati ujutro. I on je Dž. silovao prijeteći da će je u
slučaju bilo kakve priče ubiti. Prije odlaska Janjić je zaprijetio da će je ubiti, ako iko sazna za
silovanje. Ujutro, oko 7 sati, Dž. je napustila stan i iza zgrade vidjela mjesto gdje su joj
strijeljali muža. Leša nije bilo, a ona je krenula po vidljivim tragovima krvi koji su vodili do
“Ribarskog restorana”, sa čije je terase leš njenog muža bačen. Leš je ležao u plićaku okrenut
prema zemlji. Dž. nisu dozvolili da priđe blizu leša, tako da nije sigurna da li je eventualno
zaklan. (Izvod iz izjave broj 1781/93 – Foča)
ISPOVJEST (3): U aprilu 1992. godine Miljevina je bila blokirana barikadama od strane
četnika i tada su zaposjeli sve privredne objekte. Sve ovo vrijeme do konca septembra bila
sam u kući sa majkom, dva brata i nanom, a oca su mi kao civila uhapsili i odveli u zatvor
avgusta 1992. godine. Jednog dana, krajem septembra, mene su odvela trojica gardista
obučena u maskirne uniforme, naoružani automatskim puškama, bombama oko pasa i sa
noževima na pasu.
Psov
ali su, derali se, vrištali, pjevali četničke pjesme koje nikad do tada nisam čula… Proveli su
nas kroz naše selo. Kuće su već bile spaljene i gorjele su. Mi smo išli i šutili. Psovali su nam
majku. Govorili su: “Gdje vam je Alija? Što vam on ne pomogne? Jebo vam on majku!
Balije…“ Do tada nisam ni znala za tu riječ “balija”.
Dotjerali su nas do Mješaja na asfaltnu cestu koja vodi prema Tjentištu. Tamo je bilo puno
vojnika. Pretežno su to bile komšije iz Mješaja. Tu je sjedio Gojko Filipović, a do njega ostali
četnici. Smijali su nam se… Mene su uveli u drugi dio barake. Tu ulazi jedan stariji četnik
(40-50 godina) i baca me na krevet. Strgao je odjeću i veš sa mene. Govorio mi je: “Ne boj se!
Neće ti biti ništa! Samo ću ja biti sa tobom“. Međutim, u međuvremenu se napravio red
četnika ispred vrata. Ne znam koliko ih je bilo, ali sam brojala do deset i dalje nisam mogla.
Dok se to sve dešavalo ja sam čula kako se napolju dere moj amidžić, kako je zapomagao i
kako su ga tukli… onda sam čula pucanj i viku: “Pobježe balija!“ Znala sam istog trenutka da
su ga ubili.
Dok sam bila u baraci, čula sam veliku pucnjavu i mislila sam da ubijaju jedno po jedno dijete
i da ih bacaju u Drinu. Mene su izmrcvarili. Tu sam ostala 3-4 sata, dok su se oni iživljavali
na meni dok im je bilo dosta silovanja. Ja nisam mogla da ustanem ni da se obučem. Došli su i
naredili mi da se obučem i da idem u autobus, koji je skoro krenuo sa ostalima. Izvela su me
dvojica i ja sam nekako došla do autobusa. Tamo su bili svi ostali osim male E. Njena majka
je stajala pred autobusom, plakala i molila da joj vrate dijete. Ona je imala 15-16 godina.
Kasnije su je doveli u autobus… (Broj dosjea: 1803; Logor: Barake-Buk bijela; Općina: Foča)
ISPOVJEST (4): Odmah početkom agresije na BiH pokušao sam da se spasim sa svojom
porodicom i, bježeći prema Goraždu, 26. juna 1992. godine, u Ustikolini su nas uhvatili
četnici i odveli u logor u Foču. Tamo smo zatvoreni u jedan hangar, u koji je stalno pristizalo
civilno stanovništvo iz Foče, koje su četnici hvatali po šumama. Nakon pljačkanja svega što
su uspjeli naći kod zarobljenih, postrojili su nas i prozivali po nekom spisku. Izveli su
osmericu starih ljudi iz Ustikoline i odmah ih pobili, rekavši ostalima da to čine zato što se
njihovi sinovi nalaze u SDA. Čitajući spiskove i meni se rekli da se izdvojim u stranu. Pozvali
su nekakvog dugokosog mladog četnika da me čuva, koji mi je prilikom pretresa našao
hamajliju. Naredio mi je da je pojedem. Nakon toga odveli su me u jedan hangar, pa onda
skupa sa četrnaestogodišnjim sinom u samicu.
Ostao sam u samici i više ništa nisam znao o sudbini svoje porodice. Poslije tri dana
provedenih u samici, prebačen sam u „popularnu“ sobu „šesnaestorku“, u koju je svaki četnik
mogao ući u svako doba noći i dana da ispituje i maltretira zatvorenike. Za dan-dva u tu sobu
doveli su 77 muškaraca, tako da su po dvojica ležala u jednom krevetu. Navečer su ih
odvodili na ispitivanja o posjedovanju oružja, odakle su se samo rijetki vraćali. Od njih 77,
samo ih je dvanaest preživjelo, dok se ostalima gubi svaki trag…
Najveći zločin se desio u septembru 1992. godine kada su četnici doveli sa planine Zelengore
oko 20 djevojaka i mlađih žena. Tu su ih na moje oči seksualno zlostavljali. Mene su tada
svezali za volan i to sam morao gledati na daljini od desetak metara. Tada sam mislio da neću
ostati živ. Tu su se redali nad tim polumrtvim ženama. To je bilo užasno gledati. One se jadne
nisu žive javljale. Taj prizor nikada neću zaboraviti, to iživljavanje nad nedužnim djevojkama
i ženama. To su uradili mahom Hercegovci. Bilo ih je na stotine. Lično sam gledao i završni
čin kada su ih poklali, a potom na to mjesto bacali granate… (Broj dosjea: 480; Logor: KPD;
Općina: Foča)
internet:kazivanja svjedoka o genocidu u Foči 1992. – 1995.
fotografije:flickr ekranportal13/focanskidani/fbPutnikNamjernik
1
FOČA 1992. : Čekao sam smrt dok mi je nož bio
pod grlom
Objavljeno 2005. godine
Ispovijest preživjelog Bosanca kojeg je crnogorska policija deportovala

1992. godine.
2
Od oko stotinu bosansko-hercegovačkih izbjeglica koje je crnogorska policija,
s proljeća 1992. godine, nezakonito uhapsila i deportovala borcima Radovana
Karadžića gotovo svi su pobijeni. Ekrem Čemo (1953) iz Foče, jedan je od
rijetkih koji je ostao živ. Živi u Njemačkoj. Izbjegava novinare. O svojoj golgoti
prvi put govori za jedan medij:
“Uoči krvavog rata u Bosni i Hercegovini sklonio sam se sa suprugom Eminom
i dvoje maloljetne djece u Crnu Goru, u Bar, gdje sam godinama ljetovao i
imao mnogo prijatelja. Uoči mog hapšenja policajci su nekoliko puta dolazili
kod Abdulaha Kamerića i Ramiza Babića, mojih zemljaka iz Foče, koji su
kasnije ubijeni. Saslušavali su ih tokom noći, rano izjutra, u po bijela dana.
Hapsili su ih i puštali. Nakon nekoliko dana, 21. maja 1992. godine, ujutro oko
sedam sati, dok smo nas trojica pili kafu, kombi pun policije naglo se zaustavio
ispred zgrade. Naoružani policajci su munjevito opkolili zgradu. Dvojica
policajaca su nam oprezno prilazila. Narediše da pođemo sa njima na
informativni razgovor. Strpaše nas u kombi. U njemu je pokunjeno sjedio moj
poznanik iz Foče, neki Remzija, zaboravio sam mu prezime”, svjedoči
specijalno za “Vijesti”, Ekrem Čemo.
“Onda nas”, nastavlja Čemo, “odvedoše u stanicu policije u Baru. Kad tamo
3
dvojica mojih Fočaka sjede svezani lisicama za stolice. Šefko Kubat i Šaćir
Redžo. Dva dana su tako proveli. Nedugo zatim u prostoriju uguraše još oko
četrdeset ljudi. Jedva smo disali. Nakon jednog sata dođe neki policajac,
proziva Ibrahima Ćerimovića, i odvodi ga na saslušanje. Nakon petnaest
minuta Ibrahim se vraća. Pitamo ga: “Što je bilo?”. Kaže: “Ne znam”.
4
Saslušavao me nepoznati čovjek. Predstavio se kao policajac iz Foče. Kasnije
5
smo saznali da je to bio zloglasni Mišo Stevanović zvani Šumar. On je
Bosance masovno hapsio po Crnoj Gori. Nakon jednog sata ponovo uđe
policajac, sa nekim spiskom. Naređuje: “Neka ostanu Ekrem Čemo, Ramiz
Babić, Abdulah Kamerić, Šefko Kubat i Šaćir Redžo. Ostali su slobodni”.
Pitao sam: “Zašto mi ostajemo?”. Strogo reče da sa nama treba da razgovara
nadležni. A Šumar je mene dobro znao, jer sam bio zamjenik direktora Zavoda
za zapošljavanje u Foči. Njegova žena je dugo čekala posao. On je prije rata,
inače, radio u mašinskom pogonu “Šipada” i bio kolega sa Babićem,
Kamerićem, Kubatom i Redžom.
S čežnjom smo gledali kroz prozor. A onda smo vidjeli Šaćirovu zenu kako
ispred zgrade gotovo kleči ispred Šumara, koji bijaše sa jos jednim policajcem
iz Foče. Nakon desetak minuta oslobodiše Šaćira, a nas četvoricu zatvoriše u
samice, u neki smrdljivi trap sa čeličnim vratima.
Prođe petak. Prođe i subota. Tek u nedjelju posjeti me neki policajac. Kroz
čelicni otvor progura bajonet. Viče: “Vi ste u Bosni klali moju braću, sad ću to
da vam vratim”. Otključa vrata i uđe. Stavi mi nož pod vrat i viče:
6
“Balijo, majku ti tursku!” Mislio sam da će me zaklati. Onda se cinično nasmije i
ode. Kasnije sam saznao da je to neki Ivanović, naše gore list iz Bosne, i da
je radio kao policajac u Nikšiću. U međuvremenu dovedoše još jednu grupu iz
Ulcinja: Muniba Hodžića, Nedžiba Loju, Esada Hadžića.
U nedjelju nas izvedoše i strpaše u “maricu”. Uskoro stigosmo u zgradu
policije u Herceg Novom. Smjestiše nas u samice. Tu provedosmo dva dana,
bez vode i hrane. Onda dovedoše jos jednu grupu od dvadesetak Bošnjaka.
Negdje oko tri sata popodne, tog 25. maja 1992. godine, sve nas strpaše u
neki autobus. Uguraše i 22 bosanska Srbina. Na silu ih vraćaju na ratište.
Krenusmo ka Foči.
Istovremeno, dva vojna kamiona puna uhapšenih Bošnjaka iz “Sabirnog
centra” iz Herceg Novog krenuše ka Zvorniku. Iste noći stigosmo u zloglasni
fočanski KP Dom. Izdvojiše Srbe. Dok smo izlazili iz autobusa napraviše špalir
od pet, šest policajaca, koji nas počeše udarati kundacima, nogama, rukama.
Tukli su nas i pucali u zrak. Onda nas smjestiše u samice. Tu smo ostali
sedam dana. Najgora nam je bila žeđ i glad. Od trenutka hapšenja, dakle, od
21. maja, niti smo sto jeli, niti smo sto pili”, svjedoči Čemo.
7
Većina logoraša iz KP Doma Foča je ubijena. Scenario je bio isti, samo
su se žrtve mijenjale. Ubijani su i bacani po raznim jamama i masovnim
grobnicama. Najviše ljudi stradalo je u masovnoj likvidaciji, poznatoj kao
“Berba šljiva”.
Tada je na desetine ljudi, tobože, odvođeno u berbu šljiva. Odlazili su, ali se
nisu vraćali. Njihovi posmrtni ostaci nedavno su otkriveni u jamama pored
Tjentišta.
U fočanskom KP Domu, koji je od međunarodnih organizacija dobio tretman
logora, Čemo provodi “tačno 26 mjeseci i 16 krvavih dana”. Haški tribunal je
zbog nehumanog postupanja, zlostavljanja i ubijanja zatvorenika upravnika tog
zatvora-logora, Milorada Krnojelca, osudio na osam godina zatvora. I šef
tamošnje zatvorske straže, MitarRašević, nalazi se u Hagu. Čeka suđenje.
Na suđenju Krnojelcu jedan od svjedoka bio je i Ekrem Cemo.
“Uopšte mi nije jasno kako sam preživio. Čista sreća. Kada bi dolazile
delegacije Međunarodnog crvenog krsta, krili su nas po ekonomijama,
bunkerima, pekarama”. Preživjelo nas je svega 75. Od stotinak nas uhapšenih
u Crnoj Gori, preživjeli smo samo nas četvorica. Svi sada živimo u
inostranstvu”, svjedoči Čemo.
U Herceg Novom im oduzeli sve
“Sve su nam oduzeli. Novčanike, novac, lančiće, satove, čak i malo bolje
kaiševe oduzeli su nam policajci u Herceg Novom. Dali su nam da potpišemo i
neku priznanicu o oduzetim stvarima i novcu, koje više nikada nismo vidjeli.
Policija nam je opljačkala i naše automobile kojima smo došli u Crnu Goru. I
tukli su nas. Svojim očima sam gledao kada su crnogorski policajci udarili i
bacili niz stepeniste Šefka Kubata”, svjedoči Čemo.
8
Mučen i lažnim strijeljanjima
Ekrem Cemo će ovlastiti advokata Dragana Prelevića da protiv crnogorskog
MUP-a, koji ga je nezakonito uhapsio i deportovao, podigne tužbu. Navodi jak
razlog za to: “Nema novca koji mi može nadoknaditi sve strahote, batine,
mučenja, lažna strijeljanja koje sam preživio. Ali, ovo činim i da se to više
nikada ne ponovi na ovim prostorima”.
Već nekoliko porodica deportovanih i ubijenih Muslimana podnijelo je tužbe
protiv crnogorske države tražeći po oko milion eura odštete. Državni tužilac
Vesna Medenica izjavila je nedavno “Vijestima” da prikuplja dokaze o
događajima iz maja 1992. godine.
Šeki Radončić, 2005.

izvor:Vijesti
9
BRUTALNOSTI U FOČI 1992. GODINE : STRADANJE
FAMILIJE ALTOKA SA LIVADA
konc logor za bošnjake i bošnjakinje, magacin TO Livade (bivša kasarna JNA)

u Foči
Livade 1992. godine. Naselje na istočnoj strani Foče, na desnoj obali
Ćehotine.
Kuća naspram Palestine u Čohodar Mahali, kuća Avdije (tada je imao 40.
godina) i Rukije (38. godina u taj vakat) Altoka na Livadama. Ubijeni. Oboje.
Avdija je pronađen u jami Piljak. Rukija još nije.
Njihovo dvoje ženske djece (tada su imale 12. i 13. godina) prolaze kroz
golgotu jednog od fočanskih kazamata za bošnjake – magacin TO Livade
(bivša kasarna JNA).
Iz Foče su uspjele izaći 13.8.1992. Otišle su za Novi Pazar.
I kuća im je spaljena…
10
Avdija Altoka, r.a.
11
Omer i Miralem Altoka su takođe ubijeni.
I Ismeta Altoka je ubijena.
Omerov sin Alija Altoka (1972. godište) je ubijen. Posmrtni ostaci još nisu
pronađeni.
Koliko još tužnih i neispričanih priča Foča krije?
12
konc logori za bošnjake i bošnjakinje u Foči
fotografije:flickr ekranportal13/facebook PutnikNamjernik

***************
tzv krizni štabovi 1992.

https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/20/tzv-krizni-stabovi-1992/
2004.)
zlocinci-zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004/
iz 1992. (foto)
13
FAKSIMILI :Četnički zločini u fočanskom kraju –
STRADANJE SELA TRNOVAČE I TRBUŠĆE
14
faksimil teksta : Četnički zločini u fočanskom kraju – STRADANJE SELA
TRNOVAČE I TRBUŠĆE (Oslobođenje- Evropsko nedjeljno izdanje, od 14. –
21.09.1995.)
Objavljeno u Oslobođenju – Evropsko nedjeljno izdanje, od 14. – 21.09.1995.
U Trbušće četnici upadaju 23. juna, oko 21,30 sati…
…Tada su odvedeni:Bećković Nazif Nasko (72), Bećković Nazifa Aziz (40),
Bećković Kasima Himzo (56), Bećković Himze Ibro (31), Bećković Muje Halim
Mimo (42), Bećković Halida Refik (24), Bećković Hamida Muhamed (33),
Bećković Idriz, zvani Kardelj (32), Bećković Alije Asim (28), Bećković Rama
Velija (60), Bećković Omera Osman (51), Bećković Halida Izet – Izo (31),
Durić Muje Hasan (30), Durić Muje Munib (33), Hasanbegović Ahmeta Smail
(42).
…Tri starije žene iz Trbušća, takođe iz porodice Bećković Hadžira, Fata i
Murata, vraćaju se u spaljeno i opljačkano selo gdje ih četnici ubijaju. Ubili su i
Suvadu Barlov…
…Sve zločine u selima Trnovače i Trbušće počinile su naše komšije pripadnici
jedinice “Sveti Sava” i crnogorski četnici koji su bili u ovoj jedinici…
Prvu grupu koljača predvodio je Vuković Jovan koji je bio komadantsvih
četnika lijeve obale Drine, od Broda do Tjentišta…Drugu grupu je predvodio
15
Janković Gojko, takođe samozvani vojvoda…U prvoj grupi koljača jedinice
“Sveti Sava”, koliko se sjećam, bile su i ove naše komšije:Popović Slobodan,
zvani Pop, samozvani vojvoda, Popović Slobodana Tatjana, zadužena za
sanitet u jedinici, Čalasan Desimir Dejo, Čalasan Milan, Čalasan Janko…
U drugoj grupi koljača ove jedinice znam da su bile i sljedeće naše
komšije:Janković Pero, Janković Stojan, Janković Nenad Nešo, zvani Čičak.
Direktno je odgovoran za smrt Esa Bećkovića, Salka Džina, Halima Čedića,
Šabana Čedića i Muje Čedića. Poznat i po seksualnim zločinima nad
djevojkama ovih sela i u selima Jeleča; Pavlović Zoran, jedan od najvećih
koljača u ovoj četničkoj jedinici; Kovačević Grujo, ima indicija da je pobjegao iz
zemlje i da se krije negdje u Švedskoj, Kovačević Slavko, Kovačević Ljubo…
16
21.09.1995.)
17
21.09.1995.)
18
21.09.1995.)
19
21.09.1995.)
20
21
21.09.1995.)

21.09.1995.)

21.09.1995.)

21.09.1995.)
napisao:Preljub Tafro
izvor:Oslobođenje – Evropsko nedjeljno izdanje, od 14. – 21.09.1995.
***********
22
PODSJETNIK : ČETVRT STOLJEĆA OD UBISTVA HAKIJE TURAJLIĆA
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/07/podsjetnik-cetvrt-stoljeca-od-
ubistva-hakije-turajlica/
Mr.Abdulah Kovačević,r.a. (1954.-1992.):UMRIJEĆU U SLAVU ALLAHA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/03/mr-abdulah-kovacevicr-a-
1954-1992-umrijecu-u-slavu-allaha/
Putniku Namjerniku : KAD U FOČU DOĐEŠ
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/05/putniku-namjerniku-kad-u-
focu-dodes/
prepoznao/
HISTORIJA SE PONAVLJA : JEDANAEST GENOCIDA NAD BOŠNJACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/29/historija-se-ponavlja-
jedanaest-genocida-nad-bosnjacima/
Jeleč kod Foče 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŽE NASTAVNIČE!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/jelec-kod-foce-1992-nemojte-
nas-ubiti-druze-nastavnice/
Genocid u Foči 1992. – 1995.
Knjigu, zasad možete čitati na internetu u dva dijela (780 stranica) na ovim
adresama:
issuu.com/guruguru6/docs/genocid_u_fo__i_1992._-_1995._-_prv
i
issuu.com/guruguru6/docs/genocid_u_fo__i_1992._-_1995._-_dru
Kompletna knjiga je dostupna na adresi:
http://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-
_199…
i
23
http://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Foči-1992-19…

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/nama-ga-stalno-kroje-mi-ga-
nosimo-kako-nam-ga-skroje/
OBILJEŽAVAJUĆI 9. JANUAR KAO DAN RS, SRBI PRIZNAJU AGRESIJU
NA BIH I GENOCID NAD BOŠNJACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/05/obiljezavajuci-9-januar-kao-
dan-rs-srbi-priznaju-agresiju-na-bih-i-genocid-nad-bosnjacima/
uskoro-foto/
USPAVANKA ZA BOŠNJAKE : Samo mirno pajkite! I bez panike!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/15/uspavanka-za-bosnjake-samo-
mirno-pajkite-i-bez-panike/
Bosanska pjesma (1992)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/08/05/bosanska-pjesma-1992/
24
Kaže (svjedok genocida u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/28/kaze-svjedok-genocida-u-foci/
MUZEJ FOČANSKE SRAMOTE
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/16/muzej-focanske-sramote/
BRUTALNOSTI U FOČI 1992. GODINE : STRADANJE FAMILIJE ALTOKA
SA LIVADA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/23/brutalnosti-u-foci-1992-godine-
stradanje-familije-altoka-sa-livada/
2004.)
iz 1992. (foto)
BOŠNJAKE U FOČI.
(FOTO)
0%b0-u-3d-verziji/
prepoznao/
masovna-silovanja/
25
saznanja/
razumije/
PRIČINJENU ŠTETU
silovanja/
26
suda-bih/
PLIVA PO NJIMA…
1995/
genocida-u-foci/
1998-vol-10-no-6-d/
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
27
issuu.com

28
Optužbe, 3.dio)
počinjen u Foči)
(FOTO)
zivot/
OPĆINA FOČA
29
ljubavi/
mustafe-dervisevic/
adili-kovacevic/
Durić
prica/
logorasa/
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
30
na obzorju…
zivot/
OPĆINA FOČA
ljubavi/
mustafe-dervisevic/
adili-kovacevic/
31
Durić
prica/
suda-bih/
1995/
genocida-u-foci/
1998-vol-10-no-6-d/
32
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
PLIVA PO NJIMA…
2004. godina)
issuu.com

33
Foča, 25 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM
FOČACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/11/foca-25-godina-nakon-
genocida-jos-jednom-o-nestalim-ubijenim-focacima/
1995/?frame-nonce=f95a39cb8b
OKOLINI : Pomozite nam da ih pronađemo!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/23/poziv-za-sve-one-koji-znaju-
za-masovne-grobnice-u-foci-i-okolini-pomozite-nam-da-ih-pronademo/?frame-
nonce=f95a39cb8b
1995-foto/?frame-nonce=f95a39cb8b
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-
1992-1995/
1992-1995-2/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/13/foca-1992-1995-focanska-je-
tuga-pregolema-3/
NESTALIH OSOBA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/05/do-sada-u-bih-pronadeno-i-
identificirano-vise-od-22-500-nestalih-osoba/?frame-nonce=f95a39cb8b
25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine Foča do sada je
ekshumirano između 750 i 800 osoba, od ukupno 1.600 nestalih
na-podrucju-opcine-foca-do-sada-je-ekshumirano-izmedu-750-i-800-osoba-od-
ukupno-1-600-nestalih/
34
Todović: Izvjestan broj žena u drugom stanju
35
Na početku dokaznog postupka za ratni zločin počinjen na području Foče,
svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine je kazao da je u proljeće 1992. veliki
broj žena u tom gradu bio seksualno zlostavljan.
36
Bivši operativni kriminalistički tehničar u Stanici javne bezbjednosti (SJB)
Foča, Osman Subašić je pojasnio da je nakon “pada Foče” njegov zadatak bio
da pronađe smještaj za žene i djecu koji su izlazili iz tog grada.
“Prilikom smještanja tih žena, razgovarao sam s njima i veliki broj njih mi je
reklo da su silovane u Foči i Miljevini. Od Ratnog predsjedništva sam tražio da
im bude omogućeno da ih pregleda ginekolog”, izjavio je svjedok.
Kada je došla jedna ekipa doktora, kazao je svjedok, utvrđeno je da je

izvjestan broj žena u drugom stanju, a jedna je bila u poodmakloj trudnoći.
Subašić je svjedočio na suđenju Milanu Todoviću, optuženom da je od oktobra

1992. do marta 1993. silovao i prisilio na seksualno ropstvo ženu bošnjačke
nacionalnosti. Prema optužnici, Todović, tada pripadnik Vojske Republike
Srpske (VRS), tu ženu je “kupio” od drugih vojnika i silovao je, da bi je u
decembru 1992. prisilio na seksualno ropstvo, držeći je u nehumanim
uslovima i pri tome je fizički i seksualno zlostavljajući.
37
Svjedok je govorio i da se prije “pada Foče” osjećao strah i da je jedan dio
stanovništva otišao, dok su drugi, koji su ostali, odvedeni u logor u Kazneno-
popravnom domu (KPZ) ili ubijeni.
38
Danas u Foči, kazao je Subašić, živi svega 1.000 Bošnjaka, a prije rata ih je
bilo oko 20.000.
Nastavak suđenja zakazan je za 26. mart.
Ajla Gežo,23.03.2018.
***************
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/23/todovic-izvjestan-broj-zena-u-
drugom-stanju/
Čitanjem optužnice i iznošenjem uvodne riječi Državnog tužilaštva počelo
suđenje Milanu Todoviću za ratni zločin počinjen na području Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/09/citanjem-optuznice-i-
iznosenjem-uvodne-rijeci-drzavnog-tuzilastva-pocelo-sudenje-milanu-todovicu-
za-ratni-zlocin-pocinjen-na-podrucju-foce/
Sud Bosne i Hercegovine : Potvrđena optužnica u predmetu Milan Todović
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/07/sud-bosne-i-hercegovine-
potvrdena-optuznica-u-predmetu-milan-todovic/
39
PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA RATNI ZLOČIN U FOČI protiv Milana Todovića
(1961)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/12/podignuta-optuznica-za-ratni-
zlocin-u-foci-protiv-milana-todovica-1961/
Podsjetnik na muhadžire i muhadžerluk : Rožaje –

utočište nevoljnika
40
Alija Matović : Rožaje – utočište nevoljnika
Pitali gavrana ima li što crnje od njega. A on im odgovorio: ‘‘Srce
muhadžersko je crnje od mene’’ (Husein Bašić, Crnoturci)
Strašne ožiljke rat je ostavio na licima izbjeglica koje smo sretali u Rožajama
od 1992. do 1995. godine. Bilježimo neke od njih.
‘‘Teška vremena, ne mogu biti teža. Historija nas je osudila na seobe. Ne
znamo gdje treba da se zaustavimo. Može ovdje, a može i tamo… Svejedno
je…’’ Dok ovo govori, hvatajući se objema rukama za sijedu glavu, starac
Fočak sijeda pored svoja dva unučića od kćerke koja su ostala bez oba
roditelja. Ipak su ostala tu, u izbjegličkom naselju. Iza mališana, koje je ratni
vihor otrgao iz roditeljskog zagrljaja, ostali su samo šturi podaci, suze i nijeme
optužbe. Njihov san nikad nije miran. Niti može biti miran.
‘‘Za tili čas izgubili smo sve što smo godinama stvarali’’ kaže Z. A.
41
Pored autobusa – žene i djeca, i pokoji stariji čovjek; sjede na zavežljajima, na
brzinu pokupljenim stvarčicama… Gledaju preda se. Nijemi, do bola, od očaja,
od svega što ih je zadesilo. Ne žele da razgovaraju. Usta im se skamenila.
Samo po koje dijete povremeno zaplače, pripajajući se majci na njedra. Djeca
ostavljaju tužan utisak.
– Odakle dolazite? – pitamo ih, iako po registracijama autobusa vidimo da su
iz Foče, Stoca, Gacka, Trebinja, Ljubinja… Iz Bosne i Hercegovine.
– Dolazimo – ni od kuda! – zajeca srednjovječna žena skrivajući pogled u
zgrčene šake. Samo za trenutak, za momenat, jer već sljedećeg trenutka
42
prkos osuši suze.
– Izvinite, niste vi krivi – reče. – No, mi više nemamo imena ni prezimena. Ovi
starci, nejač i ove nane, svi smo jedno ime i jedno prezime – izbjeglice.
Ljudi su iscrpljeni, premoreni, uplašeni, pa nije čudo što im se javljaju
glavobolje, mučnina, nesvjestica i što pitaju za bolnicu i ljekarsku pomoć.
Ipak, ovi ljudi su suviše ponosni da bi odali neki znak žalosti. Sve tegobe
stojički podnose i ne žale se. Prilazimo im sami, prilaze im Rožajci i nude svoju
pomoć. Vode ih u svoje domove.
Odmah sa mnom mogu da pođu njih pet do deset.
Vrata Rožaja ponovo se otvoriše. Podijelilo se koliko se moglo i imalo. I tako
ova, reklo bi se jedinstvena, sredina prihvati ove nevoljnike, prihvati čovjeka,
stranca sa poznatom prisnošću.
‘‘Došli smo iz Foče. Došli smo u dobar svijet, dobar narod, koji nas je prihvatio.
Mještani, ovi naši Rožajci su nas prihvatili kao najrođenije’’. (Z. A.)
‘‘U Trebinju nam ostade sve: grobovi, uspomene, čitav svijet, čitav život, ali
ovaj narod nam olakša muke. Braća nas ovako ne bi dočekala’’, govori bračni
par Ibro i Nafija Nikontović.
43
‘‘To je za mene jedan najgostoljubiviji narod koji u ovim vremenima može da
bude… Mještani su ljudi divni. Da su mi braća, ne bi mi više pomogli i učinili za
mene i moju rahmetli suprugu, koja je bila teški bolesnik’’, kaže Mustafa Mujo
Kurtanović iz Ljubinja.
Alija Matović
****************
• muhadžerluk • – iseljavanje i život u tuđini, iseljavanje koje bezmalo traje

jedno i po stoljeće.
• Muhadžir • (Muhajir oili Mohajir) (arapski: ‫ )مھاجر‬je arapska riječ za izbjeglicu,
useljenika ili iseljenika.
• muhadžirluk • muški rod izbjeglištvo, emigracija (tur.)
****************
istaknuta fotografija:izbjeglice iz Podrinja u Gornjoj džamiji u Rožajama

fotografije:avlija.me/Kenan Sarač/internet/screenshot
44
design:Kenan Sarač
MOŽE LI INSAN DA ZABORAVI VATAN?
Hej Vatan
Onog sahata kad nam oči
ovaj svijet ugledaše.
45
Zbog rastanka sa izvorom
bolnom suzom proplakaše.
Taj plač dječiji što se čuje

glas je naja, što kazuje.
Tužnu pjesmu svaki dan.
Hej Vatan! Hej Vatan!
Gdje ostaše oni časni
kad nas ovdje nije bilo.
Da ne boli taj rastanak
ne bi srce krvarilo
k'o glas naja, noć i dan.
Što nam budi uspomene.

Što nas zove u sjećanja.
Pa nam ovdje stanka nema
i to znamo bez učenja
čežnja su nam, java san.
Domovina naša nije.
Dunjaluku ovaj jad.
Putnici smo u prolazu.
Pod vječite, staće hlad.
Mi plačemo kad volimo

i u dovi dok molimo.
Dušom zbori svaki dan.
Pod kopita naših konja
Džennet svoje rijeke lije.
Žedni jure konjanici
mjestu gdje se i smrt pije.
Ovo nije brate san.

Budno čuvaj svoj iman.
46
47
48
VIDEO: HEJ VATAN, ilahija
49
50
51
design:Kenan Sarač
fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/internet/screenshot
52
ZAŠTO NIKO NE REAGUJE? : Zloglasna sportska sala
“Partizan” u Foči bila je Šareni mejtef
Zloglasna sportska sala “Partizan” u Foči bila je Šareni mejtef

Tekst iz knjige Zaboravljena Foča – Faruka Muftića:
Dolaskom Austrougarske uprave radilo se na objedinjavanju mekteba pa je

napravljena na Musali zgrada centralni dvogodišnji mekteb, koji je radio sve do
Drugog svjetskog rata kada je zapaljen.
Mejtef u Foči su bila obavezna pohađati sva muslimanska djeca, gdje su ih
vjeroučitelji učili o osnovama njihove vjere i čitanja arapskog pisma. Tu se
sticala i druga osnovna znanja.
Zgrada mejtefa je konfiskovana i proglašena općenarodnim dobrom,
opravljena i prilagođena za održavanje raznih skupova. Preuređena je u
sportsku dvoranu “Partizan” da bi poslužila, u ratnim godinama 1992/93 kao
logor za žene muslimanke, a kasnije u Omladinski sportski centar.
Svi napori da se vrati u posjed Islamske zajednice propali su jer kod nadležnih
vlasti nema političke volje za to.
(iz knjige Zaboravljena Foča – Faruk Muftić)
53
fotografije:flickr ekran portal 13/fb PutnikNamjernik/internet/screenshot
_____
Podsjetnik : Zloglasna sportska sala “Partizan” u Foči bila je Šareni mejtef

https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/22/podsjetnik-zloglasna-sportska-
sala-partizan-u-foci-bila-je-sareni-mejtef/
Žrtva silovanja u ratu: Ko će mi nadoknaditi moj uništeni život?
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/18/zrtva-silovanja-u-ratu-ko-ce-
mi-nadoknaditi-moj-unisteni-zivot/
54
iz 1992. (foto)
2/
FOČA : KO NIJE BIO U KPD-U IZA REŠETAKA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/foca-ko-nije-bio-u-kpd-u-iza-
resetaka/
2004.)
uskoro-foto/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/20/foca-1941-1945-protiv-
zaborava-i-tabua-foto/
Jovan Kapičić : “Izvinite, u odnosu na zločine koje je

počinio Miloševićev režim, a koji se ovdje i dalje brane,
Goli otok je bio hotel s pet zvjezdica”.
55
I, eto im, neka slave Dražu i četničke koljače, koljače u Foči i Višegradu,
neka slave Miloševića, pa će daleko dogurati.
56
57
58
Suđenje Janjiću : Hapšenje ili običan poziv
59
U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Foči, pročitan je iskaz
preminulog svjedoka, u kojem je naveo da je u maju 1992. u Miljevinu došao
Dragan Janjić s još jednim policajcem i rekli su mu da mora ići s njima u
policijsku stanicu.
U iskazu Edhem Barlov je kazao da su mu Janjić i taj policajac “rekli da ga

hapse”, a on je rekao da ide po jaknu i da će pješke doći, što je i učinio. Da je
svjedok živ, Odbrana optuženog Janjića je kazala da bi ga pitala da li je to bilo
hapšenje ili obični poziv.
Barlov je u iskazu naveo da je pušten ispred stanice uz dogovor da se

odazove kada ga budu pozvali. Poziv je uslijedio sutradan, a u prostoriju u
koju je došao, zatekao je deset Bošnjaka i još ih je dovođeno.
Barlov je kazao da je bilo oko 23 zarobljenika i da su isti dan prebačeni u

Kazneno-popravni dom Foča, gdje je on lično ostao pola godine.
Svjedok je rekao i da nema saznanja o ubistvima 13 Bošnjaka u junu na

površinskom kopu rudnika “Miljevina”, kao ni saznanja o silovanjima žena iz
Miljevine i Janjićevom učešću u njima.
“Poslije rata iz raznih priča sam čuo da je bilo dosta silovanja, ali ne znam koje
su žene silovane, ni ko ih je silovao”, izjavio je Barlov u iskazu.
60
Tužilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. godine silovao zaštićenu
svjedokinju B-1 u Policijskoj stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio
joj. Janjić, bivši aktivni pripadnik policije iz Miljevine, prema optužnici, u maju i
junu 1992. je učestvovao i u nezakonitom hapšenju više od 20 muškaraca
nesrpske nacionalnosti s područja Miljevine.
61
Na ovom ročištu vještak neuropsihijatar Abdulah Kučukalić je iznio nalaz i
mišljenje prema kojem se kod oštećene B-1 radi o hroničnom
posttraumatskom stresnom poremećaju, trajnoj promjeni ličnosti i depresivnom
poremećaju.
Kučukalić je naveo da je B-1 od juna 1992. bila izložena kombinovanoj vrsti

psihičkog, fizičkog i seksualnog zlostavljanja, koji je najviše uticao na njeno
mentalno stanje.
Prisutan primarni strah kod oštećene, prema vještaku, bio je jakog intenziteta
kada je bila u kućnom pritvoru i izložena seksulanim odnosima mimo svoje
volje, dok je sekundarni bio pet mjeseci nakon što je izašla na slobodnu
teritoriju.
Kučukalić je naglasio da je B-1 trpila duševnu bol jakog intenziteta tri mjeseca,
srednjeg godinu dana, a da je blagi intenzitet trajan. Njena umanjena životna
sposobnost, prema vještaku, također je trajnog karaktera u procentu od 45
posto.
Suđenje će se nastaviti 3. aprila.
Lamija Grebo, 13.03.2018.
*****************

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/13/sudenje-janjicu-hapsenje-ili-
obican-poziv/
Suđenje Janjiću : “Sve je na silu radio”
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/06/sudenje-janjicu-sve-je-na-silu-
radio/
U nastavku suđenja Janjiću : Optuženi “sigurno zna” gdje su pobijeni ljudi
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/22/u-nastavku-sudenja-janjicu-
optuzeni-sigurno-zna-gdje-su-pobijeni-ljudi/
Suđenje Janjiću: Povjerila se zaštićena svjedokinja
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/21/sudenje-janjicu-povjerila-se-
zasticena-svjedokinja/
62
Suđenje optuženom Draganu Janjiću : Od vriske orila se Miljevina
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/06/sudenje-optuzenom-draganu-
janjicu-od-vriske-orila-se-miljevina/
Janjić: Bez hrabrosti da priča o detaljima
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/01/janjic-bez-hrabrosti-da-prica-o-
detaljima/
[Sud BiH] Janjić: Odvođenje u policiju u Miljevini
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/30/sud-bih-janjic-odvodenje-u-
policiju-u-miljevini/
Počelo suđenje Draganu Janjiću za zločine u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/24/pocelo-sudenje-draganu-
janjicu-za-zlocine-u-foci/
Potvrđena optužnica protiv Dragana Janjića za zločin protiv čovječnosti
počinjen 1992. godine na području Foče
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/30/potvrdena-optuznica-protiv-
dragana-janjica-za-zlocin-protiv-covjecnosti-pocinjen-1992-godine-na-
podrucju-foce/
Podignuta optužnica protiv Dragana Janjića za zločine u Foči 1992. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/11/23/podignuta-optuznica-protiv-
dragana-janjica-za-zlocine-u-foci-1992-godine/
Sud Bosne i Hercegovine : Određen pritvor Draganu Janjiću
odreden-pritvor-draganu-janjicu/
Kapedomske priče : Noću su nas tukli do iznemoglosti
63
Uglješa kaže da su mu najteže padala ispitivanja, jer su batine tada bile
najžešće, a najmonstruozniji su bili, sjeća se naš sagovornik, čuvar koga su
zvali Burilo i isljednik Zoran Vladičić.
(Dnevni avaz, ponedjeljak, 3. juli/srpanj 2006.)
64
65
izvor: Dnevni avaz, ponedjeljak, 3. juli/srpanj 2006.
Film Heimweh – Nostalgija Ervina Tahirovića, Fočaka sa

bečkom adresom
OPET SAM FOČU SANJAO
66
Filmska priča o sudbini porodice Tahirović, koja je protjerana iz Foče 1992.
godine.
Potresno svjedočanstvo dječaka koji je sa deset godina protjeran i došao kao
izbjeglica u Austriju.
Posjeta rodnom gradu, gradu odakle je protjeran.Snovi o rodnom gradu…tema
su ovog dokumentarca Ervina Tahirovića, Fočaka sa bečkom adresom.
67
68
69
70
*****
71
RODITELJSKA PAŽNJA
72
Poštovani roditelji grada Foče. Zamoliću vas za malo pažnje. Večaras sam
ostao zaprepašćen pričom koja se odvijala meni iza leđa a koja je potekla od
trojice dječaka koji su prisustvovali filmu “Red sparrow/Crveni vrabac”. U filmu
je bilo scena nasilja počevši od silovanja, preko mučenja i ubijanja. Komentari
koji su dolazili iz usta te djece su bili takvi da su podržavali scenu silovanja kao
da je nešto sasvim normalno, Nastavljali su sa tim šta bi “joj oni radili”, pa na
dalje. U pitanju su djeca koja su osnovna škola. O scenam nasilja ne želim ni
da komentaršem šta su sve oni komentarisali. Svjesan sam da su djeca ali
mislim da je pravo vrijeme da se nešto uradi i po tom pitanju. Prije svega bih
vas zamolio, i vas a i grad, i kino, da za filmove napravite obavještenje o
potrebnom stepenu roditeljske pažnje,, a i roditelje da pričaju sa djecom o
seksualnim odnosima da ne bi izrasli u “seksualne manijake” kakvim se
nazivom nazva jedan od njih večeras. Nadam se da ćemo sačuvati bar
osnovne vrijednosti, jer po meni, zvijer se ne rađa, zvijer se postaje. Unaprijed
zahvalan.
Bojan Stevanović
izvor : fb Bojan Stevanović
73
fotografije:internet/svreenshot
U nastavku suđenja Janjiću : Optuženi “sigurno zna”

gdje su pobijeni ljudi
74
Miljevina
75
Zaštićena svjedokinja Državnog tužilaštva izjavila da je optuženi Dragan Janjić
u policijsku stanicu u Miljevini kod Foče zatvorio B-1, koja je po povratku bila
“izgubljena, crvena i izlomljena”.
Svjedokinja B-2 rekla je da su joj muž i sin odvedeni 9. juna 1992. godine na
“informativni razgovor” s kojeg se nikada nisu vratili. Navela je da je jednom
pitala Dragana Janjića za muža i sina, na što je on odgovorio da su “na
sigurnom”.
Prema njenim riječima, nekoliko dana nakon odvođenja, na njena vrata je

zakucao Dragan Janjić i tražio da njena snaha B-1 pođe s njim u policijsku
stanicu na ispitivanje. B-2 dodaje da nije dala da B-1 pođe s njim, nakon čega
se Janjić još dva puta vratio na njihova vrata i rekao da ujutru svi ukućani dođu
na ispitivanje.
Narednog dana, kako je navela svjedokinja, s djecom i snahom otišla je u

policijsku stanicu u kojoj ih je dočekao Janjić. Kako je kazala, nju je s djecom
zatvorio u jednu sobu, a snahu odveo sa sobom, da bi se vratio nakon sat
vremena i rekao joj da ide kući s djecom.
“Vidjela sam B-1 kako trči niz stepenice koje vode u policijsku stanicu. Pala je,
za njom je istrčao Dragan, uzeo je za ruke i vratio je nazad… Dolazi snaha,
ružno je izgledala, sva izgubljena, sva crvena, izlomljena. Pitala sam je šta se
desilo, samo mi je rekla što je pitam kada znam šta joj se desilo”, kazala je B-
2.
Miljevina 1992.
76
Svjedokinja je rekla da je Miljevinu napustila 3. septembra 1992., zajedno s B-
1, a da je autobus u kojem su prevezene u fiskulturnu salu “Partizan” u Foči
obezbjeđivao Janjić.
Tužilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. godine silovao zaštićenu

svjedokinju B-1 u policiskoj stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio
joj. Janjić, bivši pripadnik policije iz Miljevine, prema optužnici u maju i junu
1992., učestvovao je i u nezakonitom hapšenju više od 20 muškaraca
nesrpske nacionalnosti s područja Miljevine.
Miljevina 1992.
Na ovom ročištu iskaz je dala i zaštićena svjedokinja B-3, koja je navela da je
u aprilu 1992. Janjić s Draganom Govedaricom na megafon iz auta govorio
nesrpskom stanovništvu da ne izlaze i ne napuštaju svoje stanove.
B-3 je istakla da u odvođenju njenog supruga nije učestvovao Janjić, ali da

sigurno zna gdje su pobijeni svi ti ljudi.
77
Svjedokinja je rekla da je za silovanje B-1 čula od svoje majke, a da joj je i
sama B-1 to potvrdila kada su izašle iz Miljevine.
Nastavak suđenja zakazan je za 6. mart.
Ajla Gežo, 22.02.2018.

*********************

detaljima/
podrucju-foce/
78
NEVJEROVATNO : Fundup TUŽI državu BiH radi
navodno doživljene psihičke patnje, odnosno navodnih
duševnih bolova jakog intenziteta tokom pritvora
79
PODSJETNIK:
Prema navodima optužnice, Radoman Fundup, bivši pripadnik Fočanske
brigade tzv vrs, zajedno sa dvije osobe je učestvovao u ubistvima dvoje djece i
još pet osoba, te u ranjavanju jedne žene u naselju Čohodor Mahala.
80
On je optužen i za zlostavljanje troje civila, od kojih su dvoje bili djeca. S još
jednom osobom, kako stoji u optužnici, došao je u naselje Gornje Polje, gdje
su postrojili civile i repetirali puške, stvarajući im dojam da će biti strijeljani.
Tokom suđenja pet svjedoka je svoje iskaze dalo pod mjerama zaštite, a neki
od njih su svjedočili bez prisustva javnosti.
Zaštićena svjedokinja Tužilaštva C-1 je ispričala da je prepoznala jednog od
dvojice vojnika koji su 10. juna 1992. godine vatrenim oružjem usmrtili njenu
svekrvu, a nju ranili i tukli u Čohodor Mahali.
– Bio je to Fundup. Kasnije sam saznala da se zove Radoman – izjavila je
svjedokinja, istaknuvši da je jedan od vojnika otišao na sprat kuće, odakle se
začula vriska i pucanj.
Svjedoci Tihomir Vidović i zaštićena svjedokinja C-3 su kazali da su vidjeli
ranjenu C-1, te da im je C-3 ispričala da ju je ranio Fundup.
– Možda mi je i rekla ime, ali se ne sjećam – dodala je svjedokinja C-3.
Fundup: Smanjen tužbeni zahtjev za 3.000 maraka

Advokat Radomana Fundupa, pravosnažno oslobođenog optužbi za ratni
zločin počinjen u Foči, smanjio je iznos tužbe protiv Bosne i Hercegovine za
3.000 konvertibilnih maraka (KM) jer je vještakinja promijenila nalaz u vezi s
intenzitetom duševnih bolova.
Milenko Vojo Radović, advokat Fundupa, rekao je da je, s obzirom na ispravku
vještakinje, traženi iznos tužbenog zahtjeva u ime neimovinske štete s 30.000
KM smanjio na 27.000 KM, dok je iznos u ime imovinske štete od oko 11.500
KM ostao isti. On je kazao i da zatezne kamate na iznos na neimovinsku štetu
tužilac potražuje od dana donesene presude, umjesto od dana podnošenja
tužbe.
81
Do smanjenja je došlo jer je vještakinja Zorica Lazarević rekla da djelimično
koriguje jedan zaključak, gdje je do greške došlo pri kucanju.
Pojasnila je da je Fundup doživljavao psihičke patnje, odnosno duševne
bolove jakog intenziteta tokom pritvora, koji je trajao 185 dana. Psihičke patnje
i duševni bolovi koje je doživljavao tokom mjera zabrane, kako je kazala, bili
su srednjeg intenziteta.
Državno pravobranilaštvo je prigovorilo u pogledu trajanja straha i duševnih
bolova jakog intenziteta, kazavši da zbog perioda prilagodbe Fundup nije
mogao imati strah svih 185 dana pritvora.
Lazarević je istakla da su kapaciteti za prilagodbu i mehanizmi odbrane različiti
kod svake osobe, ali Fundup nije imao te kapacitete.
Na ovom ročištu iznesene su i završne riječi. Radović je zatražio da Sud usvoji
tužbene zahtjeve, istaknuvši kako smatra da je visina istog dokazana
materijalnim dokazima, kao i uz pomoć vještaka. Državno pravobranilaštvo je
zatražilo da se ovaj zahtjev odbije kao neosnovan, te da obaveže tužioca na
naknadu troškova postupka.
Sud je rekao da će odluku dostaviti u zakonskom roku.

detektor.ba/BIRN BiH
*********************
NEVJEROVATNO : Fundup TUŽI državu BiH radi navodno doživljene psihičke

patnje, odnosno navodnih duševnih bolova jakog intenziteta tokom pritvora
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/06/nevjerovatno-fundup-tuzi-
drzavu-bih-radi-navodno-dozivljene-psihicke-patnje-odnosno-navodnih-
dusevnih-bolova-jakog-intenziteta-tokom-pritvora/
(FOTO)Ko je ubijao djecu i civile,ko je silovao djevojčice i žene u Foči:izricanje

presude Fundupu
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/11/ko-je-ubijao-djecu-i-civileko-je-
silovao-djevojcice-i-zene-u-fociizricanje-presude-fundupu/
ZLOČINI U FOČI 1992.: UBISTVA CIVILA U ČOHODAR MAHALI
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/30/zlocini-u-foci-1992-ubistva-
civila-u-cohodar-mahali/
Fundup oslobođen optužbe za zločin u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/11/fundup-osloboden-optuzbe-za-
zlocin-u-foci/
82
83
Potvrđena optužnica za silovanje u Foči
84
Sud Bosne i Hercegovine potvrdio je optužnicu protiv Milomira Davidovića
zbog optužbe da je počinio zločin protiv čovječnosti na području Foče.
On je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), početkom

jula 1992. godine na području Foče učestvovao u silovanju i zlostavljanju više
žena.
Prema optužnici, nakon što su srpske snage zarobile više žena bošnjačke
nacionalnosti u jednom selu na području Foče i zatvorile ih u Srednjoškolski
centar, Davidović je u dva navrata, zajedno s drugima, učestvovao u silovanju
i zlostavljanju tri žene.
Davidović bi se u narednom periodu trebao izjasniti o krivici.
Admir Muslimović, 29.01.2018

fotografije:focanskidani
**********
85
Foča : SIPA uhapsila Milomira Davidovića Ličija, osumnjičenog za ratni zločin i
silovanje
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/04/foca-sipa-uhapsila-milomira-
davidovica-licija-osumnjicenog-za-ratni-zlocin-i-silovanje/
Podignuta optužnica protiv Milomira Davidovića za silovanja i seksualna

zlostavljanja žrtava bošnjačke nacionalnosti u Foči u ljeto 1992. godine
milomira-davidovica-za-silovanja-i-seksualna-zlostavljanja-zrtava-bosnjacke-
nacionalnosti-u-foci-u-ljeto-1992-godine/
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/29/potvrdena-optuznica-za-
silovanje-u-foci/
86
Prva svjedokinja Tužilaštva BiH na suđenju za zločine počinjene u Foči kazala
je da je čula da je optuženi Dragan Janjić silovao oštećenu B-1.
Hajra Aljukić je ispričala da su njen suprug Nedžib, zet Šaban Mazić te svekar
i još oko 70 muškaraca bošnjačke nacionalnosti uhapšeni 2. maja 1992.
godine i odvedeni u policijsku stanicu u Miljevini, odakle su bili prebačeni u
Kazneno-popravni dom (KPD) u Foči.
“Ujutro je došla policija. Rade Drašković zvani Kornjača je došao po mog

muža, kao da idu dati neke izjave. Odveden je u stanicu milicije u Miljevini, a
onda u KPD Foča, od kada ništa ne znam”, izjavila je Aljukić.
87
Ona je dodala da je s djecom i svekrvom ostala u kućnom pritvoru do
septembra 1992. godine, kada su zajedno s još oko 200 žena i djece
prebačeni u “Partizan”, gdje su neke od djevojaka i žena silovane. Ona je
ispričala i da je od komšija čula da je Dragan Janjić silovao B-1, koju je
poznavala odranije. Kazala je da je Janjić u ratu bio policajac u Miljevini i da su
joj to drugi rekli, ali da ga ona nije poznavala prije rata.
Odgovarajući na pitanje Odbrane, Aljukić je kazala da joj je za silovanje B-1

pričala Vojka Tešević, te da joj je rekla da je zaštićena svjedokinja više puta
silovana u svom stanu.
Na ovom ročištu pročitana je i optužnica Tužilaštva BiH, prema kojoj je u

augustu 1992. godine Janjić silovao zaštićenu svjedokinju B-1 u policijskoj
stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio joj. Prema Tužilaštvu BiH,
Janjić je u maju i junu 1992. godine učestvovao u nezakonitom hapšenju preko
20 muškaraca nesrpske nacionalnosti s područja Miljevine.
Tužilac Behaija Krnjić je kazao da namjerava saslušati 12 svjedoka i vještaka

medicinske struke i uložiti oko 100 materijalnih dokaza kako bi dokazao
Janjićevu krivicu.
Branilac Slaviša Prodanović je rekao da Odbrana ne spori zločine, ali da će

dokazati da Janjić nije učestvovao u njima. Odbrana će, kako je naveo
Prodanović, dokazati da u inkriminisano vrijeme optuženi nije dolazio u
Miljevinu.
88
Suđenje se nastavlja 30. januara.
Džana Brkanić, 24.01.2018
fotografije i oprema teksta:focanskidani
********************

podrucju-foce/
89
Album fotografija iz Foče (Haška izložba o djeci tokom
rata u BiH i genocida u Ruandi)
Broj dokaznog predmeta: P11

Identifikacioni broj: 47632
Zaveden dana: 20. marta 2000.
Postupak: Kunarac i drugi (IT-96-23 & IT-96-23/1)
90
“Mislim da sam odlučila da za sobom ostavim mnoge od tih stvari negdje, iako
u sebi i dalje imam tragova svega što mi se desilo koji će zauvijek tu ostati.
Mislim da cijelog svog života, cijelog života ću se sjećati i osjećati istu bol koju
sam tada osjetila i još uvijek osjećam. To nikad neće nestati”.
FWS-87, svedok
91
Svedokinja FWS-87 jedna je od 20 žena koje su pred MKSJ svedočile u
predmetu Kunarac i drugi u vezi s optužbama koje su se optuženom stavljale
na teret za silovanje, mučenje, porobljavanje i povrede ličnog dostojanstva
žena počinjene u Foči, Bosna i Hercegovina, tokom 1992. godine. Između
ostalih iskustava pomenutih u njenom svedočenju od 4. aprila 2000. godine,
svedokinja FWS-87 je opisala kako je bila zatočena i više puta silovana na
različitim lokacijama u Foči i da ju je Radomir Kovač prodao crnogorskim
vojnicima za 500 nemačkih maraka. U trenutku izbijanja rata u Foči imala je
petnaest i po godina.
Ovde prikazana galerija fotografija sadrži snimke koji su načinjeni tokom

istražne misije Tužilaštva u Foči u junu 1996. godine. Ovu galeriju fotografija
Tužilaštvo je koristilo tokom svedočenja svedokinje FWS-87 i drugih svedoka
kako bi se identifikovala mesta zločina i relevantne lokacije u Foči.
Kunarac i drugi (IT-96-23 & IT-96-23/1)

Pretresno veće MKSJ je utvrdilo da su od aprila 1992. do najranije februara
1993. godine, Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković kao vojnici
učestvovali u kampanji snaga bosanskih Srba da se područje Foče “očisti” od
nesrpskog stanovništva.
92
Prema prvostepenoj presudi, muslimanski civili muškarci i žene su pohvatani u
selima oko Foče. Muškarci su razdvojeni od žena i dece. Neki od njih su
morali trpeti duga razdoblja zatočeništva u zatvoru KP Dom u Foči, dok su
neki ubijeni na licu mesta. Žene i deca su odvođeni na sabirna mesta i nakon
toga autobusima prebacivani u Srednjoškolski centar u Foči gde su zatočeni.
Neki su kasnije odvedeni na druga mesta u Foči ili u okolini, kao što je
sportska dvorana “Partizan”, i u privatne kuće u Miljevini i Trnovači. Pretresno
veće je utvrdilo da su pripadnici oružanih snaga bosanskih Srba silovali,
ponižavali, psihološki zatočili i degradirali devojke i mlađe žene. Veće je
utvrdilo da su muslimanske žene i devojke, majke i kćeri zajedno lišene i
poslednjih ostataka ljudskog dostojanstva, da se prema ženama i devojkama
postupalo kao sa ličnom svojinom, kao da su stvari na raspolaganju srpskim
okupacionim snagama – i konkretnije, trojici optuženih. Većina žrtava silovanja
bile su devojke mlađe od devetnaest godina. Najmlađa žrtva je imala dvanaest
godina.
Optuženi su osuđeni za silovanje, mučenje, porobljavanje i povrede ličnog

dostojanstva kao zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja.
Te osude su potvrđene u žalbenom postupku.
93
Saznajte više
Postupak: Kunarac i drugi (IT-96-23 et IT-96-23/1)
Album fotografija iz Foče
Javni transkript pretresa od 4. aprila 2000. (na engleskom)
Ujedinjene nacije
Mehanizam za međunarodne krivične sudove
Online izložba – Deca u oružanim sukobima
http://www.unmict.org/specials/children-in-conflict/index_bcs.htm
fotografije:screenshot/internet
***********
FOČA 1992:Zločini u selu Paunci (na putu između Foče i Goražda)

https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/19/foca-1992zlocini-u-selu-
paunci-na-putu-izmedu-foce-i-gorazda/
NOVISLAV DŽAJIĆ – KRVNIK I ZLOČINAC IZ FOČE (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/06/novislav-dzajic-krvnik-i-
zlocinac-iz-foce-foto-i-video/
FAKSIMILI :Četnički zločini u fočanskom kraju – STRADANJE SELA
TRNOVAČE I TRBUŠĆE
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/10/faksimili-cetnicki-zlocini-u-
focanskom-kraju-stradanje-sela-trnovace-i-trbusce/
focu-dodes/
prepoznao/
94
adresama:
i
_199…
i
uskoro-foto/
95
SA LIVADA
2004.)
iz 1992. (foto)
BOŠNJAKE U FOČI.
(FOTO)
0%b0-u-3d-verziji/
prepoznao/
masovna-silovanja/
saznanja/
96
razumije/
PRIČINJENU ŠTETU
silovanja/
suda-bih/
97
PLIVA PO NJIMA…
1995/
genocida-u-foci/
1998-vol-10-no-6-d/
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
98
issuu.com

Optužbe, 3.dio)
99
počinjen u Foči)
(FOTO)
zivot/
OPĆINA FOČA
ljubavi/
100
mustafe-dervisevic/
adili-kovacevic/
Durić
prica/
logorasa/
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
101
na obzorju…
zivot/
OPĆINA FOČA
ljubavi/
mustafe-dervisevic/
adili-kovacevic/
102
Durić
prica/
suda-bih/
1995/
genocida-u-foci/
1998-vol-10-no-6-d/
ovi-su-jos-zivi/
103
2004. godina)
PLIVA PO NJIMA…
2004. godina)
issuu.com

104
FOČACIMA
nonce=f95a39cb8b
1992-1995/
1992-1995-2/
tuga-pregolema-3/
NESTALIH OSOBA
Vuković: “Papirna suđenja”
105
Odbrana Žarka Vukovića je zatražila od Apelacionog vijeća Suda BiH da
preinači presudu kojom je njihov branjenik osuđen na sedam godina zatvora
zbog silovanja u Foči i oslobodi ga optužbe, ili da ukine prvostepenu presudu i
održi novo suđenje.
106
Odbrana je izjavila žalbu radi bitnih povreda odredaba krivičnog postupka i
Krivičnog zakona, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i
nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnopravnoj sankciji.
Sud BiH je u oktobru prošle godine nepravosnažno osudio Žarka Vukovića na

sedam godina zatvora za višestruko silovanje zaštićene svjedokinje A-1,
počinjeno u periodu od aprila do augusta 1992. na području općine Foča.
Advokatica Nada Mandić je naglasila kako se radi o unikatnom predmetu u

sudskoj praksi Suda BiH, ali i drugih sudova. Pojasnila je da se radilo o
oštećenoj svjedokinji koja je preminula i nije mogla biti unakrsno ispitana. Ona
je istakla da još jedan svjedok također nije mogao biti ispitan u sudnici, a da su
dva svjedoka imala “rekla-kazala” saznanja.
“Prihvatanje ove presude dovelo bi do mogućnosti papirnih suđenja – suđenja

bez živih svjedoka”, rekla je Mandić, dodavši da se presuda ne može zasnivati
na pročitanim iskazima svjedoka A-1 i A-4.
Mandić je naglasila da su A-1 i A-4 u vrijeme davanja izjava bile u starijoj

životnoj dobi, sa zdravstvenim problemima. Dodala je i da su dvije izjave A-1
kontradiktorne, što ima uticaja na kredibilitet ovog svjedoka.
107
Tužilaštvo je predložilo da se žalba Odbrane odbije kao neosnovana, kazavši
da je Prvostepeno vijeće donijelo zakonitu i pravilnu odluku.
Odluku o žalbi Apelaciono vijeće će donijeti naknadno.
Lamija Grebo, 19.01.2018

***********

NOVISLAV DŽAJIĆ – KRVNIK I ZLOČINAC IZ FOČE (foto i video)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/06/novislav-dzajic-krvnik-i-
zlocinac-iz-foce-foto-i-video/
FAKSIMILI :Četnički zločini u fočanskom kraju – STRADANJE SELA
TRNOVAČE I TRBUŠĆE
https://focanskidani.wordpress.com/2018/01/10/faksimili-cetnicki-zlocini-u-
focanskom-kraju-stradanje-sela-trnovace-i-trbusce/
focu-dodes/
prepoznao/
108
adresama:
i
_199…
i
uskoro-foto/
SA LIVADA
109
2004.)
iz 1992. (foto)
BOŠNJAKE U FOČI.
(FOTO)
0%b0-u-3d-verziji/
prepoznao/
masovna-silovanja/
saznanja/
razumije/
110
PRIČINJENU ŠTETU
silovanja/
suda-bih/
PLIVA PO NJIMA…
111
1995/
genocida-u-foci/
1998-vol-10-no-6-d/
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
112
issuu.com

Optužbe, 3.dio)
113
počinjen u Foči)
(FOTO)
zivot/
OPĆINA FOČA
ljubavi/
mustafe-dervisevic/
114
adili-kovacevic/
Durić
prica/
logorasa/
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
na obzorju…
115
zivot/
OPĆINA FOČA
ljubavi/
mustafe-dervisevic/
adili-kovacevic/
Durić
116
prica/
suda-bih/
1995/
genocida-u-foci/
1998-vol-10-no-6-d/
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
PLIVA PO NJIMA…
117
2004. godina)
issuu.com

FOČACIMA
118
nonce=f95a39cb8b
1992-1995/
1992-1995-2/
tuga-pregolema-3/
NESTALIH OSOBA
119
OBILJEŽAVAJUĆI 9. JANUAR KAO DAN RS, SRBI
PRIZNAJU AGRESIJU NA BIH I GENOCID
NAD BOŠNJACIMA
Nezim Halilović Muderris : Šta je za nas Bošnjake deveti januar?
9. januara 1992. godine je na Palama takozvana Skupština srpskog naroda u

Bosni i Hercegovini usvojila Deklaraciju o proglašenju takozvane Srpske
Republike Bosne i Hercegovine, koji je u Republika Srpska promijenjen 12.
avgusta 1992. godine. Prema tome, 9. januar je početak provođenja agresije
120
na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad Bošnjacima.
Prihvatajući 9. januar za godišnjicu genocidnog entiteta Srbi su prihvatili
nacionalističko, fašističko naslijeđe Miloševića, Karadžića i Mladića.
Obilježavajući 9. januar kao dan Republike Srpske, Srbi nesvjesno priznaju
agresiju i genocid i sve ono što je nastalo kao rezultat toga. To je priznavanje
agresije, genocida, ekocida, etnocida, kulturocida, urbicida, elitocida, mučenja
u koncentracionim logorima smrti, masovnih silovanja i masovnih i nasilnih
protjerivanja, počinjenih u period 1992. – 1995. godina. Insistiranje na
obilježavanju ovog datuma uprkos odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
direktno znači podržavanje i produžavanje politike koja je dovela do agresije i
genocida.
Pojmovi „oružana agresija“ i „genocid“ su kodovi moderne historije Bošnjaka,
kodovi koje ne smijemo zaboraviti kako se isto ne bi ponovilo našoj djeci i
našim potomcima, pa i nama samima.
Početkom 1992. godine srpski nacionalisti su odlučili provesti u djelo

Memorandum SANU (Srpske akademije nauka i umetnosti) iz Beograda,
sačinjen 1986. godine, koji je naglašavao „nužnost nacionalnog ujedinjenja
srpskog naroda, bez obzira gdje se nalazili“, razumijevajući to kao historijsko i
demokratsko pravo srpskog naroda. Glavni redaktor Memoranduma, Srpski
nacionalista Dobrica Ćosić ističe da je „ujedinjenje svih Srba u jednu državu
historijski cilj srpskog naroda“. U cilju stvaranja „Velike Srbije“ izvršena je
121
kompleksna politčko-psihološka priprema masa za ratna osvajanja, uz
famozne mitinge i „događanja naroda“.
Važno je napomenuti da je i Memorandum SANU 2, iz 2012. godine u

potpunosti na istom kursu, što bi trebalo da zabrine sve patriote naše
Domovine!
Nakon agresije na Sloveniju i Hrvatsku, uslijedila je duga i teška oružana

agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu, koju su provodili: takozvana JNA
(Jugoslovenska narodna armija), jedinice MUP-a krnje Jugoslavije, paravojne
formacije krnje Jugoslavije u vidu: Arkanovaca, Šešeljevaca i drugih, te
izdajničkih srpskih snaga iz Republike Bosne i Hercegovine. Obzirom da Srbi
u Republici Bosni i Hercegovini nisu bili locirani na jednom području,
preduzete su zločinačke akcije ubijanja, hapšenja, silovanja, mučenja i
protjerivanja Bošnjaka.
Četnici su partizanske spomenice, kojima su se okitili poslije Drugog svjetskog

rata, zamijenili kokaradama, koje su bile njihovo trajno obilježje. Okrvavljene
kame, kojima su s’ koljena na koljeno klani Bošnjaci i kojima su parane utrobe
trudnica, a živa izvađena djeca bacana u zrak i dočekivana na njih, bile su
iznova naoštrene i spremne za krvavi pohod. Svo oružje i oruđe takozvane
JNA, kao i oružje Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine, koje
smo mi građani Republike Bosne i Hercegovine kupili, stavljeno je na
raspolaganje četnicima, koji su pokrvavljenih očiju jurišali na sve što je ikada
imalo veze s’ islamom i muslimanima. I uživali su u svome zločinu smatrajući
to velikom čašću, podvigom i pobjedom srpskoga naroda, a jadni li su narodi i
pojedinci koji na zločinu gradiše vlastitu slavu!
122
Agresori na Republiku Bosnu i Hercegovinu nisu pravili razliku između:
vjernika i ateiste, člana SDA i Pokreta za Jugoslaviju, manje pobožnog i više
pobožnog, trijeznog i pijanice, onoga koji je jeo krmetinu i drugoga koji je
nikada nije probao, onoga ko je udavao za njih i koji se ženio od njih i onoga
koji to nije činio, onoga koji je bludničio i onoga koji je čuvao svoju čast, onoga
koji je psovao svetinje i onoga koji to nije činio, onoga koji se zaklinjao u
Jugoslaviju i bratstvo i jedinstvo i onoga koji je znao da je to farsa prisutna
samo u bošnjačkim glavama… Svi su Bošnjaci pred agresorima i domaćim
izdajnicima i zločincima bili isti i svi su trebali biti poubijani na što svirepiji
način. Kada srbijanski zločinci u Bijeljni nisu mogli razlikovati, Bošnjaka od
nebošnjaka, ubijali su sve osunećene muškarce. Silovane su djevojčice od
devet godina i nene od osamdeset godina, a zločinci su bili svjesni da je
„udariti na čast žene muslimanke“ teže i od samog ubistva. Toga su zločinci
bili svjesni, te su projekat silovanja sistematski provodili na čitavom
okupiranom teritoriju Republike Bosne i Hercegovine. Zločinci su silovali
djevojčice na oči njihovih roditelja, braće, deda i nena. U usijane rerne su pred
očima majki stavljali njihovu dojenčad. Na Višegradskoj ćupriji, vakufu
Mehmed-paše Sokolovića, zločinci su Bošnjake žive nabijali na kolac, a potom
pekli na ražnju. Korištene su i druge najgnusnije metode zločina nad kojima
um staje…
U tim okolnostima su naivni Bošnjaci očekivali efikasnu vojnu i humanitarnu

pomoć međunarodne zejadnice, koja je bila obavezna zaštititi svoju novu
članicu UN-a, ali te pomoći nije bilo. Naprotiv, uveden je embargo na uvoz
oružja, što je bilo klasično vezanje ruku žrtvi, dok je agresor na raspolaganju
imao silnu tehniku i dobro obučeno ljudstvo. U embargu na uvoz oružja u
Republiku Bosnu i Hercegovinu se ogleda licemjerstvo Međunarodne
zajednice i saučesništvo u zločinu.
123
Genocid nad Bošnjacima na koncu XX stoljeća, od 1992. do 1995. godine, je
jedan u nizu pokušaja srpskog i hrvatskog agresora da Republiku Bosnu i
Hercegovinu međusobno podijele, te da je etnički očiste od Bošnjaka kao
autohtonog naroda koji islam baštini kao vjeru, a dogovor u Karađorđevu
između Miloševića i Tuđmana je potvrda tome. Srpski i hrvatski agresori su u
ime veliko-srpskih i veliko-hrvatskih ciljeva počinili zločin nad onima koji su za
njih poturice, balije ili Muslimani – Bošnjaci.
Genocid nad Bošnjacima, na cijelom prostoru Republike Bosne i Hercegovine,

a posebno u tako-zvanim zaštićenim zonama: Srebrenici, Žepi, Goraždu i
Bihaću, događao se na očigled cijeloga svijeta i to Bošnjaci ne smiju
zaboraviti, jer zaborav je jedan od najsvirepijih i najbezdušnijih neprijatelja
jednoga naroda. Bošnjaci su samo zato što su muslimani, a ne npr. kršćani ili
višebošci, bili predmetom neviđenog genocida koji je imao za cilj njihovo
biološko istrijebljenje kao i zatiranje njihovih: vjerskih, kulturnih i svih drugih
obilježja. Sve to nije mogla da „čuje i vidi gluha i ćorava“ Evropa, koja se tješila
da je humanitarna pomoć koju šalje potpuno amnestira, bez obzira što se u toj
pomoći ponekad moglo naći i onoga bez čega su Bošnjaci mogli da opstanu,
kao što su četkice i paste za zube, čačkalice, toalet papir i slično. Mojim
hrabrim Žepljacima su u akciji padobran bacane i Biblije, te lanč-paketi sa
svinjetinom…
124
Evropa i Zapad su zasigurno pali na ispitu kada su bezdušno posmatrali kako
se Bošnjaci, jedan od najstarijih evropskih naroda, ubija i kako se ruše
kulturna blaga, kojima bi se trebala ponositi Evropa i cijeli svijet.
U Republici Bosni i Hercegovini je proveden strašan genocid, a na njegovim

temeljima je priznata i genocidna tvorevina dejtonska Republika Srpska, u
čemu Međunarodna zajednica ima velike zasluge.
Nezim Halilović Muderris
fotografije:internet/google
*******

uskoro-foto/
125
SA LIVADA
2004.)
iz 1992. (foto)
BOŠNJAKE U FOČI.
(FOTO)
126
0%b0-u-3d-verziji/
prepoznao/
masovna-silovanja/
saznanja/
razumije/
PRIČINJENU ŠTETU
127
silovanja/
suda-bih/
PLIVA PO NJIMA…
1995/
genocida-u-foci/
1998-vol-10-no-6-d/
128
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
issuu.com

129
Optužbe, 3.dio)
počinjen u Foči)
(FOTO)
zivot/
OPĆINA FOČA
130
ljubavi/
mustafe-dervisevic/
adili-kovacevic/
Durić
prica/
logorasa/
131
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
na obzorju…
zivot/
OPĆINA FOČA
ljubavi/
mustafe-dervisevic/
132
adili-kovacevic/
Durić
prica/
suda-bih/
1995/
genocida-u-foci/
133
1998-vol-10-no-6-d/
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
PLIVA PO NJIMA…
2004. godina)
issuu.com

134
FOČACIMA
nonce=f95a39cb8b
1992-1995/
1992-1995-2/
tuga-pregolema-3/
NESTALIH OSOBA
135

Kaže (svjedok genocida u Foči):
– Da se kosti nekih nikad neće naći…Jer su zaklani na Drini…
…I nasuli su bagerima (kamenje, šljunak…)…
Pa onda otkopavali da se to ne nađe…
…I voda raznijela sve kosti…
(iz inbox-a)
136
***************

SA LIVADA
137
2004.)
iz 1992. (foto)
138
139
Podignuta optužnica protiv Milomira Davidovića za
silovanja i seksualna zlostavljanja žrtava bošnjačke
nacionalnosti u Foči u ljeto 1992. godine
Podignuta optužnica za silovanja u Foči
Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Milomira Davidovića za silovanja i

seksualna zlostavljanja žrtava bošnjačke nacionalnosti u Foči u ljeto 1992.
godine.
140
Davidović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS),
početkom jula 1992. godine na području Foče učestvovao u silovanju i
zlostavljanju više žena.
“Nakon što su srpske snage zarobile više žena bošnjačke nacionalnosti u

jednom selu na području općine, koje su potom nezakonito zatvorene u
Srednjoškolski centar u Foči, Davidović je, za što se tereti, u dva navrata
zajedno s drugim osobama učestvovao u silovanju i zlostavljanju tri žene”,
saopćeno je iz Državnog tužilaštva.
Optužnica protiv Davidovića je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
141
142
Iz Tužilaštva BiH je saopćeno da su krivične radnje opisane u optužnici
povezane s ratnim zločinima za koje je optužnice podizalo i Haško tužilaštvo.
Albina Sorguč, 22.12.2017

izvor: birn BiH/detektor.ba
**********

silovanje

silovanje-u-foci/
143
144
“Krizni štab tzv srpske opštine Foča”
Krizni štab tzv srpske opštine Foče, pod vođstvom Miroslava Stanića,
organizovao je obučavanje naoružanih srpskih dobrovoljaca i promovirao
lokalne vojne komandante, zatim je sa JNA bio uključen u pripremu i izvođenju
napada na Foču, raspoređivao u saradnji sa JNA zatočenike KPD za prisilni
rad i vršio druge oblike zločina.142
“Krizni štab tzv srpske opštine Foča” sačinjavali su: Miroslav Stanić, Stanojević
(ime nije poznato), Josip Miličić, Radojica Mlađenović, Dragoljub Kunarac,
Vojislav Maksimović, Velibor Ostojić, Petko Čančar, Čedo Zelović i dr
Radovan Mandć.
Stanić je bio predsjednik tog paradržavnog organa, a Stanojević njegov
zamjenik, Miličić predsjednik opštine, a Mlađenović predsjednik Izvršnog
odbora (AIIZ, inv. br. 2-571; ICTY, Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 722-
723).
145
Članove “kriznog štaba” u Čohodar mahali sačinjavali su: Vlado Avram
(predsjednik), Goran Mitrašinović (njegov zamjenik) i Dragan Stojanović (član).
Marinko Pljevaljčić, Božo Dostić, Dojčilo Davidović i Ostoja Ostojić su činili
“štab” za područje Aladže; Miloš i Radenko Vladičić u naselju Podmusala;
Novak Drakul, Risto Vučetić i Pero Ivanović za naselje Ćerezluk, a za područje
Brusna – Slatina Boro Ivanović.
146
Ilija Čančar, Matija i Drago Skakavac i Rade Đurović bili su članovi “kriznog
štaba” za područje Jabuke, te Savo za područje Brda – Kozja Luka.
U sastav “kriznog štaba” za područje Broda na Drini ušli su: Nenad Kalajdžić
(nastavnik), Stamen Rungelov, Ilija Ćalasan, Miodrag Pjević i Vojo Kalajdžić.
Predsjednik kriznog “štaba” za područje od Broda na Drini do Tjentišta bio je
Jovan Vuković, a njegov zamjenik Nenad Vuković.
Rade Elez je bio predsjednik “kriznog štaba” za područje Međurječja, a Ljubo
Kovačević, Dule (inženjer rudarstva iz Zavidovića), Vukan Perišić (geometar),
Mile Savić i, prema neprovjerenim podacima, Danko Davidović – članovi (Isto).
*****
147
Krizni štab Srpske opštine Foša formirao je i prijeki sud, u čiji sastav su ušli:
Vojislav Maksimović, Velibor Ostojić, Rajko Bojat (predsjednik, advokat iz
Foče), Lela Milić (sudija bivši savjetnik u Skupštini Bosne i Hercegovine) i
148
Slobo Starović (automehaničar iz Automoto društva Foča). Taj sud je mnoge
Bošnjake osudio na kaznu smrti strijeljanjem.174
174 Isto, inv. br. 2-571.
Od početka januara 1992. SDS je neprestano vršila blokadu, naročito

opštinskih i upravnih organa. Ta je aktivnost bila posebno izražena kod SDS
149
Foče, što je rezultiralo njihovim napuštanjem opštinske Skupštine. Naime,
odbornici SDS-a Foča su na sastanku, održanom 8. januara 1992,
“jednoglasno odlučili da ne prisustvuju sedmoj, redovnoj sjednici Skupštine
opštine Foča, zakazanoj za 9. 01. 1992.”. U vezi sa tim, oni su naveli šest
”razloga”, među kojima i očekivanje “konačne i konkretne odluke Skupštine
srpskog naroda Bosne i Hercegovine”, koja je usljedila 9. januara, donošenjem
Deklaracije o proglašenju kolaboracionističke Republike srpskog naroda.
(AIIZ, inv. br. 3-1082/13, Srpska demokratska stranka BiH, Opštinski odbor
SDS-a Foča, Br. 167/92, Foča, 9. januara 1992, Zaključci sa sjednice Kluba
odbornika SDS-a Foča; AIIZ, inv. br. 2-2235, Transkript razgovora V. V. sa \.
M.).
*****
150
Komandant kasarne JNA Slavko Timotijević (rodom iz Titova Užica) je uoči
srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu naoružavao srpsko
stanovništvo na području fočanskih sela Zakmur, Đeđevo, Trbušće, Kuta i dr.
Pored toga, on je u maju 1992. rukovodio i napadom na bošnjačko
stanovništvo sela Đeđeva, kada su srpski fašisti ubili trinaest Bošnjaka i
silovali više žena.67
151
Glavni organizatori naoružavanja (nabavka i distribucija) članova SDS-a i
srpskog stanovništva na području Foče, pored starješina JNA, bili su: Novica
Tripković (dugogodišnji zatvorenik osuđen zbog silovanja i ubistva, bio na
ratištu u Vukovaru), Momo Kovač (penzioner Kazneno-popravnog doma
Foča), Stojan Blagojević, zvani “vojvoda” (bio je zaposlen u Robnoj kuć}
Foča), Vaso Pljevaljčić zvani “Disciplina” (penzioner Kazneno-popravnog
doma Foča i komandant četničkog Brčanskog odreda), Vlatko Pljevaljčić
(medicinski tehničar u Regionalnom medicinskom centru u Foči), Boro
Ivanović (direktor Osnovne škole u Godijenu), Dragan Milenković (predstavnik
Navipa u Foči), Slaviša Stanković (radnik u Zavodu za urbanizam) i mnogi
drugi.
Vlatko Pljevaljčić je učestvovao i u opremanju bolnice u selu Bare za potrebe
oružanih formacija SDS-a.
Boro Ivanović je naoružao četničku jedinicu u Godijenu i uključio je u
zločinački napad na Foču.
Glavni organizator naoružavanja srpskih oružanih jedinica artiljerijskim
oruđima je bio Savo Blagojević (član Opštinskog odbora i četnički komandant
u selu Budanj, poznat iz afere 1992, koje je dovezao iz Bara u Foču).68
U februaru 1992. intenzivirana je podjela oružja i municije srpskom
stanovništvu na području Foče. Tada su, pored ostalih, oružje (puške
automatske i M-48) i određene količine municije (po dvije kutije metaka) dobili:
Rajko i Vukašin Milutinović, zatim Lazar i Željko Milutinović (otac i sin), Željko
Elez, Petar Popović i drugi.69
Podjelu oružja i municije Srbima na području Miljevine organizovali su Zeko,
Ljubiša i Novo Miletić iz Miljevine (Ljubiša je radio na RTV Bosne i
Hercegovine). Oružje i municiju su dobijali iz kasarni JNA u Foči i Ustikolini.
70 .Zeko Miletić je, takođe, u vezi sa nabavkom naoružanja, kontaktirao sa
Veliborom Ostojićem i Vojislavom Maksimovićem.71
Pripremajući se za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, JNA je veće količine
oružja i municije podijelila srpskom stanovništvu na području Ustikoline. Oružje
i municija iz kasarne u Ustikolini šleperima je odvoženo u okolna srpska sela
(Žešće, Dragočava, Jošanica, Tulovići, Vranjevci, Previla, Ligate, Cvilin i
druga) i dijeljeno Srbima. Isporuku oružja i municije iz pomenute kasarne JNA
izdavao je kapetan Golubović.72
Organizatori naoružavanja srpskog stanovništva u Ustikolini i široj okolini bili
su: Simo Mojević (direktor Osnovne škole u Ustikolini), i Petar Mihajlović, sa
sinom Radisavom. U tim poslovima aktivno su im, po naređenju Vojislava
Maksimovića, Velibora Ostojića i Petka Čančara, pomagali i Pero Mitrović,
Mladen Jankovć, braća Momo i Diko Marić, zatim Ćiro Dubovina, zvani
“vojvoda”, Savo Bilanac (predstavnik Prokupca iz Srbije, koji je, umjesto pića i
hrane iz Srbije, u svoju prodavnicu dovlačio oružje), zatim Radoje Zorić, Vučko
i Savo Blagojevi}ć Čedo Fuštar i dr. Oni su, po nalogu V. Maksimovića i
posredstvom rezervnog oficira JNA Marinka Bilanca i komandanta kasarne u
Ustikolini, izvršili distribuciju oružja i municije u navedena i druga srpska
sela.73
Znatne količine naoružanja Srbi su locirali na okolna brda oko Ustikoline i to
152
iznad sela: Žešća, Ligata, Tulovića, bivše željezničke stanice, na Cvilinskom
polju, u kućama Danila Ivanovića, Vojislava Maksimovića i njegovog brata
Milosava, te Gavrana i Manjka Timare.
Pred kuću Manjka Timare jedne prilike je istovareno dvije tone oružja. Na taj
način su sve srpske kuće na području Ustikoline bile dobro naoružane.74
Jaka vojna utvr|enja sa teškom artiljerijom na području Foče nalazila su se na
brdu Kmur iznad Broda na Drini, kao i na Gornjim i Donjim Brdima iznad bivše
željezničke stanice, zatim na Tjentištu, u Avdagića luci, na putu Foča –
Miljevina, kao i u selu Susješno, iznad Foče. Agresorske formacije su, takođe,
uskladištile dosta oružja, municije i vozila u pilani na Brodu, a veće količine
teškog naoružanja bile su smještene u magacinima u Ustikolini.75
67 AIIZ, inv. br. 3-3352.
69 AIIZ, inv. br. 3-261.
70 AIIZ, inv. br. 3-3352. Objekti JNA (magacini, skladišta i dr.) su se nalazili
iznad sela Zakmur (na brdu Kmur).
71 AIIZ, inv. br. 3-261.
72 Dnevni izvještaj, br. 63, 26. juni 1992.; AIIZ, inv. br. 3-309. JNA je, osim
oružja i municije, Srbima isporučila i velike količine nafte, benzina, te hrane,
posebno konzervirane.
73 Isto.
74 AIIZ, inv. br. 3-309.
*****
153
Naoružavanje Srba na području Foče je, prema raspoloživim podacima,
posebno aktuelizirano tokom 1990. Iz tog perioda sačuvan je spisak od 35
Srba (sadrži lična imena, imena očeva i prezimena, godinu rođenja, vrstu i broj
oružja sa godinom proizvodnje), koji su 6.jula 1990. dobili razne vrste
154
oružja.65 Pored svih vrsta pušaka (M-48, automatske i poluautomatske) Srbi
su dobili i puškomitraljeze M-53, zatim puškomitraljeze “šarac” i minobacače
od 60 mm. Interesantno je istaći da su tada i tri Srpkinje dobile oružje.66
65 AIIZ, inv. br. 2-746. To oružje je vjerovatno dobijeno od JNA iako se u
pomenutom dokumentu to ne navodi.
66 Isto. To su slijedeće Srpkinje: Skakavac (Milana) Vesna, rođena 1975.
(dobila je pušku M-48, br. 55290); Kovač (Save) Anđelka, rođena 1926. (dobila
je pušku M-48, br. 12805) i Simović (Milorada) Stoja, rođena 1956. (dobila je
puđku M-48, br. 62818).
Podgorički i Užički korpus činili su Operativnu grupu, na čelu sa generalom
Jevremom Cokićem (načelnik Štaba bio je general Pavle Strugar). Komanda
OG bila je u Trebinju, a Užičkog korpusa u Nevesinju. Komandant Užičkog
korpusa 1991. bio je general Milan Torbica (AIIZ, inv. br. 2-5325 i 2-2130).
Užički korpus je početkom 1992. dislociran na područje Foče, Goražda,
Višegrada i Bratunca, sa komandom u Višegradu. Dužnost komandanta od
Milana Torbice preuzeo je general Ojdanić, a Torbica je, umjesto generala
Ratka Mladića, imenovan za komandanta Kninskog korpusa (AIIZ, inv. br. 2-
5325).
*****
155
U “dobrovoljačkim jedinicama” koje je formirao 4. korpus JNA na prostoru 4.
vojne oblasti u opštinama: Kalinovik, Foča, Čajniče i Goražde do 20. marta
1992. bilo je uključeno 6.500 ljudi.94
Tako su, primjera radi, “dobrovoljci JNA” u Foči, prema navedenom
dokumentu generala Kukanjca, imali 3.000 pripadnika, Novom Sarajevu i Ilidži
2.800, Novom Gradu 2.400, Goraždu 2.000, Travniku 1.970, Doboju 1.844,
Zenici 1.761, Hadžćima 1.500, Kaknju 1.270 i dr.92
*****
156
Raspoloživi podaci ukazuju na zaključak da su na području Foče 1991.
postojale srpske oružane formacije organizovane u vodove, čete, odrede i
bataljone. Opštinski odbor SDS-a Foča je, “radeći na vojničkoj organizaciji
157
srpskog naroda”, vrlo brzo formirao 8 bataljona.
Juna mjeseca 1991. izvršena je, prema kazivanju Miroslava Stanića,
predsjednika SDS-a Foče, smotra jednog bataljona na planini Zlataj, sa
kompletnim naoružanjem i opremom.131
131. Intervju Miroslava Stanića, predsjednika Srpske demokratske stranke
Foče, na “TV Srni” 8. aprila 1995.
******
158
Kapetan Boro Milković je, poslije prijema kod generala Đurđevca, u januaru
1992. na Nišićima (u obližnjem mjestu Bukva) obučavao srpske “dobrovoljce”
(četničke jedinice). Cijeli februar 1992. on je obučavao jedan broj Srba (400) iz
Foče u kasarni u Kalinoviku. Težište obuke bilo je na minobacačima od 82 i
159
120 mm. Nakon obuke polaznici su izvršili gađanje “zoljom” i “osom”.198
198 Slobodna Bosna, br. 4, 21. novembar 1991, str. 3. Srpska oružana
jedinica iz Foče (oko 400-500 ljudi) se u toku marta 1992. nalazila na obuci u
garnizonu Kalinovik (AIIZ, inv. br. 3-1173, Srpska skupština opštine Foča —
Generalštabu JNA, na ličnost generalpukovnika Blagoja Adžića, Foča, 17.
marta 1992.).
*****
160
Krajem 1991. i početkom 1992. JNA je prije napada na Foču zauzela sve bitne
strateške tačke, posebno gdje su pretežno živjeli Srbi. Istovremeno je
kamionima izvukla teško naoružanje i municiju iz grada i postavila ga na
strateški važna mjesta. Najveći dio tog ljudstva (“u maskirnim uniformama i
dobro naoružani”) i “jako puno naoružanja” JNA je dislocirala na planinu
Zabrana i u blizini planinarskog i lovačkog doma gdje su pripadnici SDS-a
161
često održavali sastanke, kojima su, pored Velibora Ostojića, prisustvovali i
zločinci Radovan Karadžić i Biljana Plavšić.314
314 AIIZ, inv. br. 3-1259.
*****
Kompletan sanitetski i drugi materijal iz Regionalnog medicinskog centra u

Foči je, u organizaciji i po naređenju dr Sekule Stanića (direktora Centra), a
uz učešće Sime Stankovića (direktora Radne zajednice Centra), Slavka
Đorđevića (medicinskog tehničara) i izvjesnog Smrekića, izvučen i za potrebe
SDS-a prebačen u poljsku bolnicu Prevrać kod Foče.293
162
293 AIIZ, inv. br. 2-142, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2539,
30. april 1992. — Operativnom centru Generalštaba Oružanih snaga SFRJ —
za Sektor pozadine; Isto, inv. br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Bosnu i
Hercegovinu (Informacija Ministarstva unutarnjih poslova Republike Bosne i
Hercegovine).
*****
U napadu i zauzimanju Foče, Vlasenice, Rogatice i drugih mjesta učestvovale

su snage JNA (posebno Užički korpus), srpska kolaboracionistička
Teritorijalna odbrana i policija, zatim Arkanovici, Šešeljevci i Beli orlovi, te
specijalne jedinice MUP-a Srbije, vršeći brojne zločine nad Bošnjacima.313
163
313 Isto, paragrafi 410, 640-641, 652 i 725.
*****
Na području Foče, posebno u naselju Ćerezluk, neposredno je uoči agresije
164
svaka srpska kuća primila od tri do pet “dobrovoljaca” iz Srbije i Crne Gore.
*****
Rojalisti i pripadnici Srpske garde bili su locirani, uglavnom, na području Foče,

gdje su od početka agresije vršili svirepe zločine nad civilnim stanovništvom,
ispoljavajući naročitu agresivnost u odvođenju i fizičkom maltretiranju građana
bošnjačke nacionalnosti u fočanskim koncentracionim logorima.329
*****
165
Na području Foče je djelovalo više dobro naoružanih četničkih odreda, kao što
su odredi Dragan Nikolić, Janković, Nikačević, Elez, Žaga i dr.
Odred Dragan Nikolić dobio je naziv po poginulom “vojvodi” Draganu Nikoliću,
a bio je sastavljen od fašista SDS-a Foče, gdje je učestvovao u zločinima nad
Bošnjacima na tom području.
Odred Janković predvodio je Gojko Janković iz Foče (živio je u Herceg-
Novom), a bio je sastavljen od srpskih plaćenika iz Crne Gore i Foče i vršio je
zločine na području Tjentišta, Prijeđela, Broda na Drini,
Odred Nikačević činili su pripadnici aktivnog i rezervnog sastava srpske
milicije. Vodio ga je Miodrag Nikačević (bivši milicioner Stanice javne
bezbjednosti Foče) i smatran je specijalnom jedinicom.
166
Odred Elez bio je sastavljen, uglavnom, od članova porodice Elez iz Miljevine.
Prije pogibije odredom je
Jedinicu Žaga je vodio Dragoljub Kunarac (živio je u Tivtu), sastavljenu od
Crnogoraca i Srba iz Foče.
Pripadnici navedenih oružanih formacija, izvršili su mnoge masovne zločine
nad bošnjačkim civilnim stanovništvom na području Foče.132
132 AIIZ, inv. br. 2-746; Dnevni izvje{taj, br. 42, 5. juni 1992.; Press-centar
Armije Republike Bosne i Hercegovine, br. 102/02-795, 24. januar 1993.; AIIZ,
inv. br. 2-2132, Republika Bosna i Hercegovina, Komanda 1. Dbr., pov. br. 16-
21-1, 21. januar 1993. Boro Ivanovi}, direktor Osnovne škole u Godijenu
formirao je i naoružao četničku jedinicu u tom mjestu i uključio je u agresorski
napad na Foču.
*****
167
U toku 13. aprila 1992. iz Srbije je prema Vlasenici upućen veliki kontingent
jedinica JNA. Istoga su dana helikopteri JNA dovozili ljudstvo, vojnu opremu i
sredstva u srpska sela na području opštine Višegrad, radi napada na grad.
Samo u toku 15. aprila je registrovano 15 takvih letova. Jedinice Užičkog
168
korpusa, pod komandom generala Dragoljuba Ojdanića, 15. aprila su ušle u
Višegrad, zauzele grad i uspostavile kontrolu nad hidroelektranom Višegrad. Iz
Užica je tog dana krenula vojna kolona od 100 teških kamiona za Višegrad, sa
prikačenim artiljerijskim naoružanjem. Iz pravca Pljevalja se, takođe, prema
Foči kretao 1
pješadijski bataljon.
******
Vojna kolona od tri oklopna transportera, jednog tenka i tri kampanjole pune
vojnika, 28. aprila pošla je od Kalinovika prema Foči.
333 Isto, br. 20-21, 18. april 1992.; Isto, br. 22-23, 19. april 1992.; Isto, br. 33,
24. april 1992.; Isto, br. 35 i 36, 25. april 1992.; AIIZ, inv. br. 2-110, Komanda
2. vojne oblasti, Operativni dežurni tim, Str. pov. br. 10/36-2501, 26. april
1992. – Generalštabu Oružanih snaga SFRJ – Operativni centar i drugima;
Dnevni izvještaj, br. 2, 26. april 1992.; Agresija…, str. 29-30.
******
Sredinom septembra 1992. agresor je iz Srbije i Crne Gore intenzivno dovlačio
nova pojačanja u živoj sili, oklopno-mehanizovanim i drugim borbenim
sredstvima. Tako je, pored ostalog, iz pravca Pljevalja prema Goraždu i Foči
stiglo i 40 tenkova.
*****
Pored toga, ljudstvo i oprema Podgoričkog korpusa, koji se povlačio sa
Prevlake, koncentrisano je u istočnoj Hercegovini, na području Gacka,
Tjentšta, Foče i Goražda, te na području Stoca, Ljubinja i Nevesinja.
U drugoj polovini oktobra agresor je nastavio sa prebacivanjem oklopno-
mehanizovanih snaga sa dubrovačkog ratišta u istočnu Hercegovinu i to na
pravcu Gacko-Tjentište – Foča i Nevesinje – Stolac – Mostar. Nova pojačanja
u rejonu Goražda agresor je prebacivao transportnim helikopterima iz pravca
Brčkog i Bosanskog Šamca.
*****
Operacija pod tajnim imenom Lukavac — 93 je operacija koju je Vojska
Srpske Republike BiH izvela u periodu od 28. juna 1993. – 18. avgusta 1993.
na trnovskom pravcu: na širem područu Jahorine, Bjelašnice, Treskavice i
Igmana, čiji je cilj bio spajanje snaga Sarajevsko-romanijskog i Hercegovačkog
korpusa, te zauzimanje putne komunikacije Lukavica – Trnovo – Dobro Polje –
Foča, odnosno razdvajanje jedinica iz Goražda sa glavninom snaga 1.
U toj su operaciji hemijske granate upotrebljavale (protiv jedinica Armije
Republike Bosne i Hercegovine) sljedeće jedinice: Taktička grupa Foča, pod
komandom pukovnika Marka Kovača; 1. gardijska motorizovana brigada, pod
komandom pukovnika Lazića; 1. sarajevska mehanizovana brigada, pod
komandom pukovnika Veljka Stojanovića; 1. romanijska pješadijska brigada,
pod komandom potpukovnika Vlade Lizdeka, i 2. sarajevska laka pješadijska
brigada, pod komandom potpukovnika Milorada Šehovca (AIIZ, inv. br. 5341).
169
*****
izvor: Smail Čekić: Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu (knjiga I i II)
Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava
Sarajevo, Sarajevo, 2004., 1328 strana.
Žrtva silovanja u ratu: Ko će mi nadoknaditi moj

uništeni život?
ilustracija – zloglasni logor Partizan Foča
170
Kad je prije nekoliko godina dobila poziv da s drugim bivšim logorašima tuži
bh. entitet Republiku Srpsku i traži nadoknadu štete za sve što je preživjela u
ratu, Alma (pravi identitet poznat redakciji) dala je 25 eura, koliko se tražilo za
proces, ne očekujući da će dobiti ikakvu odštetu.
Međutim, nije ni sanjala da će jednog dana od nje tražiti da dodatno plati još
gotovo 2.000 eura sudskih troškova kad je tužba odbijena zbog zastare, a
zahtjev za odštetu odbačen.
Njena su primanja približno 250 eura, pa će joj najvjerovatnije mjesečno

oduzimati određeni iznos od plaće. U slučaju da to ne pokrije sudske troškove,
izvršitelji su joj već ušli u kuću i popisali sve što posjeduje kako bi mogli
zaplijeniti imovinu i nadoknaditi sudske troškove.
“A ko će meni nadoknaditi moj uništeni život?”, pita se u očaju Alma, dodajući

da je sve to podsjeća na ono što se dešavalo u ratu.
“Ulaženje u kuće, pljačkanje, odvođenje… Ponovo sada sve proživljavam,

iznova i iznova.”
Alma je 1993. bila tri puta zarobljena. Drugi put je odvedena u logor, ali je
ubrzo oslobođena. Kad su je treći put zarobili, pripadnici vojske RS-a silovali
su je, nakon čega je ostala trudna.
“Pokušavali smo tada da pređemo na teritoriju gdje su bili naši, kako je selo po
selo padalo. Ja sam 17 puta pokušavala i uspjela sam tek da pređem nakon
šest mjeseci. Tada je bilo kasno da išta uradim i ubrzo sam rodila.”
Dijete je, nastavlja pričati, morala ostaviti nekoliko godina u domu jer ga nije
bila u stanju izdržavati. Čim je, dodaje, ponovo izgradila neki život i našla
mjesto gdje će živjeti, otišla je po njega.
“Taman se malo oporavim, stanem na noge, onda me nešto novo snađe. Da

mi je da se jednom sve otkači od mene… Jer nemam više snage nakon toliko
godina, ponovo sve proživljavam, bolesna sam, jedva i radim na poslu. Meni je
moj život uništen, bitno mi je da sačuvam život svog djeteta koliko mogu.”
‘Pomislit će svijet da sam ja neki belaj napravila’

Alma, kaže, svaki dan živi u strahu. Auto ne smije ostaviti ispred kuće jer se
boji da će ga neko uzeti. Strahuje i da će joj izvršitelji upasti usred noći u kuću
i odnijeti stvari.
171
“Još će pomisliti narod ‘Boga pitaj šta je uradila'… Ne možeš ti sad ići od sela
do sela i objašnjavati svijetu zbog čega je to. Pomislit će svijet da sam neki
belaj napravila u firmi. Mi smo takav narod. I onda tako stalno strepim.”
Iz Udruženja građana “Vive žene” iz Tuzle, koje pruža psihološku podršku

žrtvama rata, torture i nasilja, kažu da ovakve traume proživljavaju sve žrtve
rata od kojih se traži da isplate sudske troškove.
Psihoterapeuti koji rade s njima naglašavaju da to kod njih dovodi do stanja

apatije jer dobijaju poruku da ne postoji pravda i da se za nju ne vrijedi boriti,
ali i do suicidalnosti i agresije prema drugima.
“To je za njih asocijacija na dodatni gubitak u nizu svih drugih koji su preživjeli.
Prije dvije i po decenije preživjele su teška kršenja ljudskih prava,
mnogobrojne gubitke, kako doma, tako i članova porodice, do boravka u
logorima i silovanje. Traume nisu zaboravljene i ponovno povređivanje,
ponižavanje može dovesti do pogoršanja njihovog fizičkog i mentalnog
zdravlja s nesagledivim posljedicama. Mnoge žrtve žive u izolaciji i još nisu
priznate niti je uzeta u obzir njihova patnja”, navode.
Međutim, dodaju, ako se uzme u obzir bh. društvo i odnosi koji vladaju na
političkoj sceni, nepostojanje državnog zakona o žrtvama torture, manipulacija
i neosjetljivost države na ovu problematiku, postavlja se pitanje na koji se
način žrtve uopće mogu početi osjećati priznato i sigurno.
‘Dok se bavimo presudama, žrtve žive u strahu’

Adrijana Hanušić-Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL Internationala,
organizacije koja pomaže žrtvama, smatra da bh. društvo nedovoljno
tematizuje i poklanja pažnju takvim problemima te da je čak počelo tolerisati
takve stvari.
“Dok se bavimo presudama Haškog tribunala i njihovim analizama, žrtve

istovremeno imaju tako konkretne probleme koji im otežavaju svakodnevni
život. Imamo situaciju da žena krije svoje pokretne stvari jer živi u stalnom
strahu, svako jutro, svaku noć, svaki dan, i ona nikada ne zna da li će neko ući
u njen dom i plijeniti joj imovinu, što je strašno za jednu žrtvu koja je već to sve
jednom prošla u ratu, kada je policija ili vojska na taj način ulazila u stan ili
kuću i oduzimala sve što joj je vrijedno, uključujući i život članova njene
porodice.”
Problem naplate sudskih troškova, objašnjava, nastao je jer država Bosna i

Hercegovina i njeni entiteti nisu osigurali zakonski okvir kojim se bi se
uspostavio kolektivni administrativni mehanizam za isplatu nadoknade štete
žrtvama kroz upravni postupak.
172
U nedostatku takvog mehanizma oni su bili prinuđeni pokrenuti sudske
postupke kako bi tužili one entitete, ponekad i državu, koji su bili odgovorni za
sve što su pretrpjeli u toku rata.
“Međutim, nakon velikih previranja i velikih pravnih nesigurnosti koje su

stvorene neujednačenom sudskom praksom, gdje su vrhovni sudovi
Federacije BiH i RS-a imali dijametralno suprotne stavove po pitanju primjene
zastarnih rokova na ove tužbene zahtjeve za naknadu štete, na kraju je
Ustavni sud Bosne i Hercegovine bio pozvan i on je utvrdio da se na ovakve
tužbene zahtjeve treba primijeniti zastarni rok, što je u suprotnosti s
međunarodnim standardima i postojećom, prethodnom, sudskom praksom u
pogledu objektivne odgovornosti za naknadu štete. U takvoj situaciji žrtvama
su i sudovi u Federaciji BiH počeli odbijati zahtjeve koje su podnijeli u okviru
parničnih postupaka, koji su ranije bili usvajani unutar Federacije BiH, pošto su
i pravosudni organi FBiH bili obavezni da primjenjuju stavove Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine.”
Zbog ovakvog odnosa prema žrtvama, objašnjava Hanušić-Bećirović, TRIAL

International pokrenuo je organizacije civilnog društva da se u javnosti
adresira konkretan problem žrtava, odnosno sudskih troškova i pozovu
predstavnici vlasti, institucije ombudsmana, mediji i međunarodne i druge
organizacije koje mogu utjecati na donošenje odluka, kako bi svako u svom
segmentu uradio koliko je moguće da se usvoji ili promijeni zakonodavstvo
kojim bi se ovi građani oslobodili dugova prema entitetima ili državi.

Zakon o pravima žrtava torture u BiH još nije usvojen
Maja Gasal-Vražalica, zastupnica Demokratske fronte u Parlamentu Bosne i
173
Hercegovine, kaže da će se uskoro pred zastupnicima naći Nacrt Zakona o
pravima žrtava torture.
“Međutim, u svjetlu onoga čemu svakodnevno svjedočimo, a što je na površinu

isplivalo u kontekstu presuda Haškog tribunala, malo nam ostaje entuzijazma
da će ovakav Nacrt Zakona dobiti potrebnu većinu u Parlamentarnoj skupštini
Bosne i Hercegovine.”
Kako kaže Gasal-Vražalica, taj nacrt vjerovatno je minimum konsenzusa ili

kompromisa koji se mogao postići u sadašnjoj političkoj koaliciji.
Zakon o pravima žrtava torture u Bosni i Hercegovini prvi je put ušao u

parlamentarnu proceduru 2014. godine. Tada je odbijen jer ga zastupnici iz
RS-a nisu podržali.
Zakon bi, između ostalog, regulisao i odštetu za žrtve shodno ekonomskoj

moći države.
“Minimum što je država mogla učiniti za žrtve torture jest da im osigura pravo
na obeštećenje. To pravo proizlazi i iz brojnih međunarodnih konvencija, čiji je
Bosna i Hercegovina potpisnik. Žrtve torture nemaju reguliran status i jednak
pristup pravdi, a mnoge od njih žive i na ivici siromaštva”, kaže Gasal-
Vražalica.
Alma se zbog ovog problema obratila i Evropskom sudu za ljudska prava u

Strasbourgu, ali, kaže, ne očekuje da će to išta promijeniti, jer ni druge žrtve
nisu dobile takve slučajeve na tom sudu.
“Znam da RS niko neće natjerati da meni isplati odštetu, ali ne treba mi ništa,
samo da me puste da živim nakon 25 godina. Trebala sam i ja pobjeći kada je
sve to počelo, kada je počeo narod bježati, sve mislim: ‘Neće to biti tako’.
Nisam nikad mogla pomisliti da jedan um čovjeka to može smisliti. Ali, sad mi
je bitno da sam ostala koliko-toliko zdrava da mogu zaraditi za komad hljeba
da ne idem od vrata do vrata i prosim.”
Vedrana Maglajlija
17. decembar 2017.
izvor: Al Jazeera
174
MARKO KOVAČ, KOMANDANT TG FOČA, PUKOVNIK
: IZOSTALA KOMANDNA ODOGOVORNOST ZA
NEDJELA POČINJENA U FOČI I GORAŽDU??? (foto)
175
Zašto je izostala komandna odgovornost pukovnika Marka Kovača??? Zašto
nije procesuiran pukovnik Marko Kovač???
Oružane snage koje je koordirala Taktička grupa Foča, a to su bile snage TO
koje su u junu 1992. ušle u sastav tzv VRS, učestvovale su u napadima i
176
preuzimanju vlasti u gradu. Ostojić je kasnije izvjestio o uspjehu koji je
ostvarila TO u čišćenju područja Foče. Pukovnik Marko Kovač, komandant
Taktičke grupe Foča, potpisivao je dozvole vojnicima koji su služili u Foči da
idu na odsustvo u Beograd.
Na zahtijev komande Taktičke grupe Foča, KP Dom je zvanično određen kao
mjesto za zatočenje civilnih zarobljenika i uhapšenih lica od 18. aprila 1992.
Pukovnik Marko Kovač je vedrio i oblačio u Foči 1992. – 1995. Znao je za sve
zločine i svi tzv samostalni odredi i ine vojne formacije bile su mu podčinjene i
bilie pod njegovom komandom. Takođe i svi logori su bili pod njegovom
komandom.
Haški trubunal u presudi Ratku Mladiću presudio da je u Foči počinjen “zločin
protiv čovječnosti“. Zna se za zločine koje je počinila TG Foča tzv VRS
kojom je komandovao pukovnik Marko Kovač. Međutim, ovog fočanskog
krvnika još uvijek nije stigla ruka pravde.
Pogledajte dokument o napadu na Goražde koji je potpisao pukovnik Marko

Kovač.
177
178
179
180
181
182
183
184
185
186
187
188
189
Teci Drino, teci, teci i pričaj.

Kad tvoji Bošnjaci neće.
Teci Drino, jer ako nismo u stanju saslušati tvoje priče,
onda će nas i Bog prokleti.
Ako su nam važne diplome, kuće, imovina

a ne istina o svom por'jeklu,
zaštita svoje familije,
pričaj Drino, pričaj.
Pričaj kako Bošnjaci

postaviše one koji nisu ih vrijedni
pa nas oni danas umanjiše,
dozvoliše korupiciju, poniženja
i dozvoliše dušmaninu sve sveto da dijeli.
Pričaj Drino, pričaj.

Nadati je se da će doći bolja generacija,
pitanje je kada
kad većina provodi se po prostačkim koncertima,
ili su u kockarnicama, ili u kafanama
zauzeti svojim strastima.
A ti, pričaj Drino

Bošnjaci će se osvjestiti
Bolja generacija će doći
jer ako NE jadni i mi i ti.
Boga mi, Drino, moja te je generacija pravo iznevjerila.

Rasuti po bijelom svijetu i u Bosni
opsjednuti svim i svačim
ne obaziru se na tvoje priče
i trenutno stanje.
Sabina Sutkovic
190
***
Narode ja postade pjesnik.
Ne ide ovo na dobro. Dok drugi pjesnici pišu o cvjetićima, ja moram da pričam
o ovoj realnosti. Hoću i ja da pišem o cvjetićima.
Sabina Sutkovic
191
192
1
2
FAKSIMILI : Foĉa bez muslimana
FAKSIMILI : Foĉa bez muslimana

Donosimo faksimil pisanja tadašnjih novina “UNA” iz 1992. “Una” je tada
štampana u štampariji “Slobodne Dalmacije” u Splitu. Pogledajte i proĉitajte.
3
4
5
priredio:Kenan Saraĉ
Kroza šta su sve Foĉaci, evo već drugi put u posljednjih šezdeset godina, prošli, najbolje će
kazati izjava jedne dvanaestogodišnje djevojĉice koja je, nakon što se izvukla iz zagrljaja smrti, o
svome gradu rekla: “U Foĉi je radio pakao!” Ostala je bez oba roditelja i od milosti drugih ţivjela je
tokom agresije kao muhadţir u Turskoj.
U foĉanskoj općini agresor je uništio sve vjerske objekte Bošnjaka. Biljana Plavšić ovako je
obrazloţila rušenje dţamija u Foĉi: “Kakav bi to bio srpski grad s toliko dţamija?!” (123)
Kroza šta su sve Fočaci, evo već drugi put u posljednjih šezdeset godina, prošli, najbolje će kazati izjava jedne
dvanaestogodišnje djevojčice koja je, nakon što se izvukla iz zagrljaja smrti, o sv…
FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
6
FOĈA 1992. – 1995. : Foĉanska je tuga pregolema (3)
Foĉu je, izmeĊu ostalih, u svoje doba pohodio i ĉuveni turski putopisac Evlija
Ĉelebi i na unutarnjem zidu dţamije napisao:
Foĉa je grad iz kojega su izgnani svi Bošnjaci kojih je u ovome mjestu, po

popisu iz 1991., bilo 52 %. Kroza šta su sve Foĉaci, evo već drugi put u
posljednjih šezdeset godina, prošli, najbolje će kazati izjava
jedne dvanaestogodišnje djevojĉice koja je, nakon što se izvukla iz zagrljaja
smrti, o svome gradu rekla: “U Foĉi je radio pakao!” Ostala je bez oba
roditelja i od milosti drugih ţivjela je tokom agresije kao muhadţir u Turskoj.
U foĉanskoj općini agresor je uništio sve vjerske objekte Bošnjaka. Biljana
Plavšić ovako je obrazloţila rušenje dţamija u Foĉi: “Kakav bi to bio srpski
grad s toliko dţamija?!” (123)
7
U Foĉi su hiljade Bošnjaka na zvjerski naĉin izmasakrirane, hiljade
Bošnjakinja na najgrozniji naĉin silovane. (124)
Srpski zloĉinci formirali su u Foĉi više koncentracionih logora:
1) Miljevina. – U ovome je mjestu bilo koncentrirano više namjenskih
koncentracionih logora, uglavnom za djevojĉice, djevojke i mlade ţene, u
kojima su se srpski zloĉinci iţivljavali nad njima. O tim logorima postoje brojni
iskazi ţivih svjedoka.
U Miljevini su stradale ĉitave obitelji, cijela sela. Rašid (56) i njegova ţena
Hurija (53) iz Lubure kod Miljevine svjedoĉe:
„Moj kum Milorad Kovaĉević prvi je u naše selo doveo ĉetnike. Išao je od kuće
do kuće i palio ih. Mustafi Krilašu u šporet je ispalio rafal, Muji Behi gazdinstvo
zapalio, a mom bratu Behinu bombu bacio u kuću. Bili smo kao rod roĊeni, a
šta nam uradi! (. . . )“
„Na poĉetku agresije na BiH ĉetniĉki vojvoda Pero Elez zvao je radnike da
dolaze na posao u Miljevinu i Foĉu, pri tome im obeĉavajući sigurnost. Za njih
36 bio je to posljednji odlazak na radno mjesto. Na taj naĉin krvnici su ubili
Mehu Ĉemu i njegovu dvojicu sinova, izmasakrirali Hasu Spahiju i bacili ga u
Drinu, a ova rijeka odnijela je nekoliko Aljukića. Prevarene Bošnjake vješali su
i klali na mostu u Foĉi. Uz Peru Eleza, najodgovorniji za zloĉine u ovom dijelu
Podrinja bili su: Vojin i Rajko Govedarica, šumar Filip, ĉijeg se prezimena više
i ne sjećam te Risto Puhalo, Neda Zeljaja, Rajko Višnjevac…” (125)
a) Karamanova kuća. – O svome stradanju u njoj svoj iskaz .nam je dala N.
N., ĉetrnaestogodišnja djevojĉica, koja je sa još pet svojih drngarica tu provela
sedam mjeseci, nakon ĉega je razmijenjena. Nju je, naime, na najbrutalniji
naĉin seksualno zlostavljao ratni zloĉinac Pero Elez sve do svoje pogibije, a
zatim su nastavili drngi. (126)
b) Nekoliko drugih kuća. – Spomenuta djevojĉica priĉala nam je o
zvjerstvima koja su srpski zloĉinci poĉinilii u tim kućama. Neke su zatoĉenice
ubijene, a neke prodate kao bijelo roblje u Srbiju i Crnu Goru. I danas je
Miljevina jedan veliki logor i muĉilište Bošnjakinja. (127)
2) Policijska stanica u Miljevini.
3) “Partizan“. – U ovom tzv. ţenskom zatvoru u Foĉi srpski zloĉinci su
zatoĉene Bošnjakinje najprije pljaĉkali,a potom mlade izvodili i silovali. (128)
Dragan Gagović je zatoĉenice ovog logora izvodio da pregovaraju sa
predstavnicima Armije BiH na Grepku o oslobaĊanju pojedinih zarobljenih
ĉetnika, a djecu im zadrzavao kao zalog u konclogorn kako one ne bi pobjegle
na slobodnu teritoriju. (129)
Djevojĉica Amira Budnjo, iz Miljevine, bila je u ovom konclogorn zatoĉena sa
majkom, ocem i dva brata. Ona priĉa: „U Partizanu su neprijatelji skidali zlato
sa ţena, a svaku prepreku su rješavali otkidanjem prstiju, ušiju. Gledala sam
kako su jednoj ţeni otkinuli prst samo zbog prstenja. (… )“
„Preko puta našeg prozora, tu, pored rijeke, uĉitelj Risto je dovodio svoje
uĉenike i ubijao ih je. Ja sam ih ĉula kako mole: -Nemojte, druţe uĉitelju.-
Plakali su, ali on se nije obazirao. Sve ih je pobio.”
Amira priĉa da ih je u “Partizanu” bilo 300 i da su ih ĉetnici odvodili na klanje, a
djevojke na silovanje. Priĉa da su Arkanovi prišli njezinom dajdţi i pitali ga zna
8
Ii plivati. Rekao je da ne zna, a onda su mu kazali: “Sada ćeš nauĉiti” i odveli
su ga. (130)
4) Bivši Kazneno-popravni dom (KPD) u Donjem Polju.
– Od prvog dana srpske agresije na ovaj grad KPD je bio prepun Bošnjaka. Tu
su svakodnevno vršene likvidacije; radio je prijeki sud; svaki je logoraš po
nekoliko puta prolazio kroz istraţni postupak; niko nije bio pošteĊen – ni
ranjenici, ni bolesnici, ni medicinski radnici. Nad radom ovog koncentracionog
logora bdio je Velibor Ostojić, bivši ministar informiranja u Vladi RBiH. U ovaj
logor vraćeni su i zatoĉeni i svi oni Foĉaci koji su pobjegli u Crnu Gorn i tu bili
stekli status izbjeglica. (131)
Hapšenje i privoĊenje foĉanskih Bošnjaka u KPD zapoĉelo je 17. aprila 1992.
godine. Tada je dovedeno preko stotinu najuglednijih Bošnjaka pokupljenih iz
kuća po spisku. Potom su kupljeni mještani po selima. Do kraja aprila bile su
popunjene obje zgrade.
U ovom kazamatu bilo je zatoĉeno preko 10.000 Bošnjaka, a ubijeno više od
1.000. Kada su se tek punile zatvorske prostorije, zatoĉenicima su davali
nešto hrane, a kasnije sve manje i manje. Polovicom juna 1992. poĉinju noćna
saslušanja zatoĉenika, nakon kojih se većina više nikad nije vratila. Iza njih su
ostajali samo straviĉni krici u havetinjskim noćima. Tako je za samo jednu noć
odvedeno 36 Bošnjaka i niko za njih više ništa nije ĉuo. Strahuje se da su svi
likvidirani. Bilo je i samoubistava, jer pojedini zatoĉenici nisu više mogli trpjeti
muke. U avgustu 1992. u nepoznatom pravcu odvedeno je 40 zatoĉenih
Bošnjaka i više se ništa o njima nije saznalo. To se desilo i u septembru iste
godine. (132)
Dio ubijenih zatoĉenika srpski su zloĉinci bacali u Drinu, a dio zakopavali u
masovne grobnice, od kojih se najveća nalazi iznad lokaliteta nakšibendijske
Tekije koju su takoĊer uništili zlikovci. (133)
Tajib Reko iz Foĉe u ovom je logoru proveo 30 mjeseci. U jednoj sobi bilo je i
do 70 ljudi. Najveća zla ĉinile su im komšije. Rane koje su im raznim
predmetima nanosili ušivali su sami obiĉnom iglom. Njegova priĉa kazivanje je
nad kojim zastaje dah i muti se misao. (134)
5) Magacin trgovaĉkog preduzeća “Perućica” u mahali Aladža. – Ovdje je
bilo zatoĉeno nekoliko stotina foĉanskih Bošnjaka. “Muslimani su prvo
odvodeni u Aladţu, gdje je samo u jednom danu zatoĉeno više od tristo
Foĉaka… ” „Aladţa je za to bila najprikladnije mjesto“, izjavili su preţivjeli
logoraši. (135)
6) Kasarna u Veleĉevu.
7) Kasarna u selu Pilipovići. – Ovdje su srpski zlocmci zatoĉenike ubijali
pred streljaĉkim vodom.
8) Školski centar u mahali Aladža. – Svaku noć zloĉinci su odavde odvodili
Bošnjake na drinske mostove i klali ih. (136)
9) Šareni mejtef. – Bio je ţenski logor gdje su srpski zloĉinci orgijali nad
maloljetnicama i njihovim majkama. (137) . .
“Od 20.000 muslimana u Foĉi ostalo je samo 52, i oni su ovdje u zatvoru”,
hvalio se srpski gradonaĉelnik Foĉe, ratni zloĉinac Petko Ĉanĉar, izjavljujući
kako neće jesti ribu iz Drine šest mjeseci zbog plutanja muslimanskih leševa u
9
njoj. (138)
10 ) Buk Bijela. -Konclogor za ţene. (139)
1 1) Više kuća i privatnih stanova u Foĉi. – Haška optuţnica traga za
sedmericom foĉanskih mons:ruma koji su civilno bošnjaĉko stanovništvo,
posebno mlaĊe ţene, djevojke i maloljetnice zarobljavali i seksualno
zlostavljali i kao bijelo roblje prodavali sliĉnima sebi. (140)
_____
fusnote
(123) Dr. Smail Tihić, “Kulturocid u Bosni i Hercegovini 1992.-,/995: g. Aladţa
dţamija u Foĉi” Takvim, Rijaset IZ, Sarajevo 1997., str. 107.-114.; Aladţa
dţamija u Foĉi” Dokume ti o genocidu nad Bošnjacima 1992.-1994., KDM
“Preporod” Zenica, “Centar za istraţivanje ratnih zloĉina genocida nad
Muslimanima “, Zenica 1994., str. 40.
(124) “Istoĉna Bosna – kontinuitet zloĉina”, “Foĉa”, Dokumenti o genocidu…,
ibid., Str. 13.-15.
(125) BiH dodir, Direkcija R BiH za raseljena lica i izbjeglice, Sarajevo,
septembar 1993., br. 1., str. 15.
(126) Izjava N. N. koju ĉuvamo u našoj dokumentaciji.
(127) Ibid.
(128) OsloboĊenje, N. e. i., 27. avgusta 1993., str. 26.
(129) “Na Kovaĉima sahranjen Halid Konjo, ubijen u Foĉi 1992. godine”,
Ljiljan, 19. novembra 1997., str. 3.
(130) Aida Redţepagić, “Strah je ugasio Amirin glas”, Azra, Sarajevo,
II/1997.,br. 36., str. 6.
(131) OsloboĊenje, N. e. i., 27. avgusta 1993., str. 26. TakoĊer vidi naš rad
“Muslimani u koncentracionim logorima” u: Preporod, Sarajevo, br. 11/5 22.;
Preporod, Zenica, 1. decembra 1992., str. 7.
(132) Da je strah za njihovu sudbinu bio opravdan, potvrĊen je otkrivanjem
masovne grobnice 12 ţrtava na Previli kod Ustikoline. Zatoĉenici su pod
izgovorom “berbe šljiva” izvedeni iz KPD Foĉa. Lokaciju je otkrio ĉetniĉki
vojvoda Simo Mojević, nekadašnji direktor Osnovne škole u Ustikolini. On je
otkrio da se meĊu pobijenim u toj masovnoj grobnici nalaze Halid Konjo,
ugledni ugostitelj iz Foĉe, Murat Crneta, direktor “Lesonita” u Foĉi, Samir
Mujezinović, Sulejman Ĉelik i dr. Svih 12 ţrtava pobio je ĉetnik, predratni
autoprijevoznik, Novak Blagojević iz Foĉe. Na tom prostoru se nalazi još
masovnih grobnica pobijenih Bošnjaka. Prema izjavi spomenutog ĉetniĉkog
vojvode, jedna masovna grobnica se nalazi na lokalitetu Previle, a veliki broj
zatvorenika, od 352 nestalih, ubijen je na Šljunkari u Pauncima kod Foĉe.
Ubijeni su bacani u bazene pored Drine, iz kojih je vaĊen šljunak, a potom su
zatrpavani. (Vidi: “Na Kovaĉima sahranjen Halid Konjo, ubijen u Foĉi 1992.
godine”, Ljiljan, 19. novembra 1997., str. 3.)
(133) Faik Tafro, “Pokolj na drinskom mostu”, Dani, Sarajevo, 16. februara
1998., str. 78.-81. Svjedoĉenje Faika Tafre, šumarskog inţinjera iz Foĉe, koji
je u ovom konclogoru proveo od 20. aprila do 3I. avgusta 1992. godine.
Dragocjenost njegovog svjedoĉenja su precizni podaci o mnogim ubijenim
Bošnjacima i njihovim egzekutorima.
10
(134) “U sobi 70 ljudi”, Veĉernje novine, Sarajevo, 17. oktobra 1994.
(135) OsloboĊenje, N. e. i., 6.-13. avgusta 1993., str. 28; Muhidin Dţanko,
“Foĉa – šeher kojeg više nema”, Preporod, ratno izdanje, Zenica, 1. decembra
1992., str. 7.
(136) Vakat, Skopje, 17. februara 1993., str. 3. Spisak ubijenih Foĉaka objavila
je revija Sandţak, Novi Pazar, popis u nastavcima poĉevši od broJa 26.-27.,
1.-3I. Avgusta 1993., str. 34.
(137) Preporod, Zenica, 1. decembra 1992., str. 7.
(138) Ljiljan, br. 47., 8. decembra 1993., str. 24.
(139) “Zlostavljanje bez prestanka”, OsloboĊenje, 2. marta 1998., str. 7.
(140) Ibid., str. 7.
iz knjige “Prilozi izuĉavanju genocida nad bošnjacima (1992 – 1995)” –
Muharem Omerdić
11
12
II) FOĈA (6)
Srbi su se u Foĉu poĉeli doseljavati tek iza 1918. godine. Danas u Foĉi nema
niti jednog Bosnjaka ili bilo kakvog traga po kojem bi se moglo zakljuĉiti da su
tu pet stoljeća ţivjeli. U kampanji izgona Bošnjaka s ovih prostora Srbi su nad
njima poĉinili genocid i druge zloĉine. Ni jedna dţamija nije ostala. Tome su
13
pored ostalih kumovali srpski rukovodioci. Tako je npr. Petko Ĉanĉar, lokalni
voĊa srpske demokratske stranke i ministar pravde u vladi republike srpske,
objasnio rušenje dţamija: “Srbi su kao raja, stotinama godina zidali dţamije, a
pošto im rad nikada nije plaĉen, riješili su da ih ruše.” (7)
1. Aladţa (Hasan Nazirova dţamija) u Foĉi (1550/51.) do temelja je srušena.
Strahovitom eksplozijom srbi su razorili ovo remek-djelo islamske arhitekture.
Svojom ljepotom Aladţa je prkosila svim nedaćama pune 443 godine. Talijani
su je u Drugom svjetskom ratu bili pretvorili u konjušnicu, ali se niko nije
usudio srušiti je dok ne doĊoše srbi. Tri su mjeseca bagerima odvlaĉili
materijal na kome je bila ispisana najljepša umjetnost svijeta i sve to sasipali u
korito Drine, da bi nakon toga mjesto gdje je nekad bila ova ljepotica betonirali,
uklonivši šadrvan, turbe i sva mezarja s raskošnim nišanima. Aladţa je bila
jedna od najljepših dţamija turske arhitekture na Balkanu, te, kao takva, pod
zaštitom UNESCO-a. U povodu rušenja ovog arhitektonskog biljura UNESCO
se nije oglasio.
Foĉu je, izmeĊu ostalih, u svoje doba pohodio i ĉuveni turski putopisac Evlija
Ĉelebi i na unutarnjem zidu dţamije napisao:
2. Carevu dţamiju (Sultan-Bajazidovu) u Foĉi (1500/1.) srpski su zloĉinci
zapalili 23. aprila 1992. godine, nakon što su je prethodno opljaĉkali i
oskrnavili vješajući na njenu munaru srpsku zastavu.
3. Atik Ali-pašina (Musluk) dţamija u Foĉi (1546. razorena je takoder u aprilu
1992. godine.
4. Dev Sulejman-begovu dţamiju u Foĉi (1633/34.) srpski su zloĉinci sravnili
sa zemljom u aprilu 1992. godine.
5. Defterdar Memišah-begova dţamija u Foĉi, sagraĊena krajem 16. stoljeća,
razorena je od srba u aprilu 1992. godine.
6. Kadi Osman-efendijina (Šehova) dţamija u Foĉi (1593/ 94.) uništena je
koncem aprila 1992. godine.
7. Mustafa-pašina dţamija u Foĉi iz 16. stoljeća takoĊer Je razorena.
8. Stradala je i dţamija Mehmed-paše Kukavice u Foĉi (1751.).
9. Dţamija u Slatini razorena je artiljerijskim projektilima sa srpskih
agresorskih poloţaja.
10. Emin Turhan-begova dţamija u Ustikolini (1448/49.), najstarija dţamija u
BiH, razorena je granatama, a potom zapaljena.
11. Dţamiju u dţematu Jeleĉ iz 15. stoljeća (obnovljenu 1920.) srbi su minirali,
a starog imama Ćamil-ef. Tuzlak pred dţamijom rafalima izrešetali. Potom su
sve kuće u selu nakon pljaĉke zapalili. Ovdje je ubijeno 400 Bošnjaka, dok su
mnoge djevojke i mlade ţene silovane.
12. Dţamija u Jabuci izvan je upotrebe zbog teških oštećenja koja joj je
nanijela srpska artiljerija. Uz dţamiju dograĊeni mekteb takoĊer je izvan
upotrebe.
13. Dţamija u Kratinama neupotrebljiva je usljed velikih oštećenja.
14. Dţamija je u Izbišnu razorena, a bila je temeljito obnovljena 1990. godine.
15. U Šadićima dţamija je zapaljena.
14
16. Ista sudbina zadesila je i dţamiju u Vikoĉu.
17. Dţamiju u dţematu Godijeno takoĊer su zapalili srpski zloĉinci. Uz ovu su
dţamiju bili izgraĊeni mekteb, abdesthana i gusulhana, i sve je izgorjelo.
18. Ali Ĉohodorova dţamija u Foĉi razorena je u aprilu 1992. godine.
19. Medresa Mehmed-paše Kukavice u Foĉi (1772.) potpuno je izgorjela.
20. Mumin-begov mesdţid u Foĉi, izgraĊen u 16. stoljeću, takoĊer je zapaljen.
21. Srpski zloĉinci zapalili su i Šejh Pirin mesdţid u Foĉi iz 16. stoljeća.
22. Mesdţid je u selu Šuljci takoĊer izgorio.
23. U pepeo je pretvoren i mesdţid u selu Susješno.
24. NovosagraĊeni mekteb s imamskim stanom u foĉanskoj mahali Ĉohodar
do temelja je izgorio.
25. Višerazredni centralni mekteb u Foĉi posve je razoren.
26. Mekteb u Popovu Mostu s imamskim stanom srpski je agresor pretvorio u
prah i pepeo.
27. Mekteb i abdesthana uz Musluk dţamiju u Foĉi sravnjeni su sa zemljom
još u aprilu 1992. godine.
28. Mekteb u selu Borovnići potpuno je izgorio.
29. Nakšibendijska tekija u Foĉi, obnovljena i otvorena u augustu 1991.
godine, takoĊer je zapaljena.
30. Zgrada Odbora Islamske zajednice u Foĉi s tri kancelarije, abdesthanom i
gusulhanom opljaĉkana je, arhiv joj je uništen, a potom je zapaljena 22/23.
aprila 1992. godine.
31. U Godijenu je takoĊer izgorjela imamska kuća.
32. U Odţaku kod Foĉe sa zemljom su sravnjena dva turbeta na stubovima
porodice Ĉengića.
33. U Ustikolini je srušeno turbe kod dţamije.
34. U Kolunu je takoĊer uništeno turbe.
_____
fusnote:
(6) Okupacijom Foĉe i cijelog njezinog podruĉja srpski fašisti nisu poštedjeli
niti jedan objekat islamske arhitekture i sve drugo što bi svjedoĉilo o
vjekovnom ţivotu Bošnjaka u toj regiji. Štaviše, i ime tom gradu su promijenili,
davši mu rugobatan naziv “srbinje”. Sve dţamije su spalili, potom minirali i
srušili, prethodno iz njih odnijevši što je vrijedilo. Da bi i srpska pravoslavna
crkva dala svoj peĉat totalnom posrbljavanju i hristijanizaciji Foĉe, tu otvara
svoju duhovnu akademiju, “gdje treba da se nastani pravoslavni duh i Hristos”.
Ovim se potvrdio davnašnji naum srpske pravoslavne crkve za davanje svoga
peĉata Foĉi i njezine totalne hristijanizacije, što nije moglo proći bez straviĉnog
genocida nad Bošnjacima. To potvrĊuje i srpski narodni pjevaĉ, koji je u toku
genocida nad Bošnjacima u 2. svjetskom ratu najavio: “Oćemo Ii, ĉoĉe, ĉoĉe,
gradit crkvu nasred Foĉe.”
(7) Sandra Ibrahimović, “Zloĉinci su fini momci”, Dani, Sarajevo, 16. februara
1998., str. 39.
15
iz knjige “Prilozi izuĉavanju genocida nad bošnjacima (1992 – 1995)” –
Muharem Omerdić
_____
FOĈANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995.
vidi još:

1992-1995/
FOĈANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995. (2)
1992-1995-2/
tuga-pregolema-3/
16
Preživjela tri rata Džehva Durić iz sela Zakmur kod

Foĉe (faksimil)
Sjećanje na nenu Dţehvu Durić (1914. – 2006.) – 80.-to godišnju zatvorenicu

zloglasnog “Partizana” u Foĉi.
17
18
Nenu Dţehvu Durić iz sela Zakmur kod Foĉe našla je novinarska ekipa
magazina “Una” februara 1993. u prihvatilištu za izbjeglice u Stobreĉu kod
Splita i napravila priĉu o njenom ţivotu. Nena je preţivjela tri rata. I dva puta
19
se vraćala iz mrtvih. Donosimo faksimil pisanja tadašnjih novina “UNA” iz
1993. “Una” je tada štampana u štampariji “Slobodne Dalmacije” u Splitu.
Pogledajte i proĉitajte. Nena koja je sa svojih 80. godina bila zatvorenik
zloglasnog logora “Partizan” u Foĉi.
20
21
22
23
fotografije:VikingPress-Radio Slobodna Vikingija/internet/screenshot
24
Ustikolina : Osnovano Udruženje porodica žrtava
rata Foĉa 1992.-1995.
25
U POTRAZI ZA ISTINOM…
U Ustikolini je osnovano Udruţenje porodica ţrtava rata Foĉa 1992.-1995. i
prvo je ovakve vrste formirano u rs-u koje okuplja ĉlanove ţrtava nastradalih
Bošnjaka. Cilj je ukazivati na istinu o dešavanjima u Foĉi u ratnom periodu i
traţiti pravdu za poĉinjena zlodjela ali i ubrzanje procesa traţenja nestalih
Bošnjaka.
26
Stradanja Bošnjaka Foĉe u agresiji na BiH
Skoro tri (3) hiljade ubijenih i nestalih, hiljade protjeranih. Od 1514 Bošnjaka
nestalih (ubijenih) u Foči do sada je ekshumirano 1014 žrtava, a njihovi posmrtni
ostaci pronađjeni su u 514 masovnih i pojedinačnih grobnica. Na stotine silovanih
žena među kojima su i maloljetnice od 11 godina. 23 godine od završetka rata
27
članovi porodica žrtava odlučili su se na formiranje Udruženja kako bi ubrzali proces
traženja nestalih i kažnjavanje odgovornih za zločine.
28
29
30
FOĈA 1992. : U napadu na selo ĐeĊevo kod Broda
na Drini ubijeno je 14, a zarobljeno više od 60 civila
koji su odvedeni u logor KPD Foĉa
31
Otac i brat Abdulaha Bostandţića ubijeni su u istom danu, a on se uspio
istrgnuti iz ruku zloĉinaca. U napadu na njegovo selo ĐeĊevo kod Broda
ubijeno je 14, a zarobljeno više od 60 civila koji su odvedeni u logor KPD
Foĉa.
32
– Okruţili su kuću i izbacili nas u dvorište. Vidio sam kad su mog brata udarili,
a i mene su poĉeli tući. Odgurnuo sam vojnika sa uperenom puškom i poĉeo
da trĉim, za mnom su pucali, ali nafaka je bila da me ne pogodi metak. Tek
sam sutradan saznao da je na mjestu gdje je pao moj brat ubijen. Oca su
odveli i muĉili cijelu noć. Pronašao ga je amidţa, a bio je u takvom stanju da
ga je prepoznao samo po dţemperu i pantalonama – kaţe Bostandţić.
izvor:avaz
33
U Foĉi do sada ekshumirani nekompletni posmrtni
ostaci najmanje dvije žrtve
Na lokalitetu Dragojevića buk, na podruĉju Foĉe, nastavljena je ekshumacija

posmrtnih ostataka ţrtava iz proteklog rata, a do sada su ekshumirani
nekompletni posmrtni ostaci najmanje dvije ţrtve.
– Taĉan broj ekshumiranih znat ćemo nakon izvršene obdukcije i identifikacije

na temelju DNK analize – kazala je danas (30.03.2018. op. fd) Feni
glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Ĉengić.
izvor:fena
34
*****
FOĈA : Ekshumacija na lokalitetu Dragojevića buk

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/26/foca-ekshumacija-na-
lokalitetu-dragojevica-buk/
Dragojevića buk: Krije li divlja deponija smeća tijela ţrtava iz Foĉe?
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/27/dragojevica-buk-krije-li-divlja-
deponija-smeca-tijela-zrtava-iz-foce/
Rijeka Drina najveća masovna grobnica na Balkanu
35
“Ja mislim da je rijeka Drina najveća masovna grobnica na Balkanu. Ako se
vratimo nazad u historiju i na dogaĊaje iz Drugog i Prvog svjetskog rata, iz
Balkanskih ratova, i sve one genocide kojima je bio izloţen bošnjaĉki narod,
kojih je prema nekima bilo ĉak deset, onda je sigurno da korito rijeke Drine od
svog nastanka, pa do ušća, jeste vjerovatno najveća masovna grobnica
Balkana”, rekao je Amor Mašović, predsjednik Komisije za traţenje nestalih
Federacije BiH.
36
S bismillom ulazite u Drinu, to vam je, djeco, najveći mezar na svijetu
Još u godinama Titove Jugoslavije stare nene u Podrinju su govorile unucima:
“Kad hoćete da se kupate, s bismillom ulazite u Drinu, to vam je, djeco, najveći
mezar na svijetu”.
37
Drina je najveći mezarluk koji teĉe na zemaljskoj kugli
Prof. dr. Šemso Tucaković:
“Drina je najveći mezarluk koji teĉe na zemaljskoj kugli, jer su tu rijeku tri puta
u prošlom stoljeću srpske snage punile leševima ubijenih Bošnjaka. U njenim
virovima i muljevitom koritu još se nalazi više hiljada kostura ubijenih
bošnjaĉkih ţena, djece i staraca. Samo s malog dijela njenog toka, s dna
jezera Perućac, prošlog ljeta je izvaĊeno nekoliko stotina tih kostura. Mostovi u
Višegradu, Foĉi i Goraţdu su mjesta najvećih ĉetniĉkih zloĉina.”
(Prof. dr. Šemso Tucaković, profesor na Fakultetu politiĉkih nauka u Sarajevu,
u intervjuu za Dnevni avaz, 08.06.2013. – Bošnjaci su skupo platili zabludu
„mirno spavajte, rata neće biti‟)
38
Drina tekući bošnjaĉki mezaristan
“Drina je, naţalost, naše najveće mezarje. Imam obiĉaj reći da je Drina tekući
bošnjaĉki mezaristan”, rekao je Bajro Perva.
A Drina hitra
i pomamna
teĉe i mojim
i tvojim venama
jer njeni talasi
decenijama i stoljećima
spiraše krv
naših najmilijih
na koje ruke dušmanske
na pravdi Boga
kidisaše.
(dio iz poeme „Zulija‟ od Bajre Perve)
39
40
FOĈA 1992. – 1995. : Do sada je evidentirano 1.514
nestalih osoba (ĉitaj UBIJENIH)
41
Prema rijeĉima direktora Instituta za nestale osobe BiH Amora Mašovića, Foĉa
spada meĊu gradove s najvećim brojem nestalih tokom agresije na BiH. Do
sada je evidentirano 1.514 nestalih osoba, u 514 grobnica, meĊu kojima je 55
masovnih, pronaĊeno je 1.014 skeletnih ostataka, od kojih je identificirano 887
ţrtava.
– PronaĊene su i 32 lokacije izvan Foĉe, na kojima su pronaĊeni graĊani
Foĉe. Naţalost, Foĉa nosi i jedan od neslavnih rekorda po broju nestalih ţena.
Nema općine u BiH s tako visokim procentom nestalih ţena. Više od 30 posto
nestalih iz Foĉe su osobe ţenskog spola. To govori o karakteru rata. Nije to
bio rat vojski, već rat protiv civila. Bio je ono što piše u optuţnicama protiv
Mladića i Karadţića, ono na ĉemu Tuţilaštvo u Hagu insistira, bio je to genocid
na podruĉju Foĉe – istiĉe Mašović.
izvor:avaz
Postoje indicije za više masovnih grobnica u istoĉnoj Bosni, provjere od

polovine aprila.
izvor:INSTITUT ZA NESTALE OSOBE BIH
42
SuĊenje Janjiću : Hapšenje i zatvaranje civila
43
U nastavku suĊenja za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi, Tuţilaštvo BiH uloţilo je
materijalne dokaze, pojasnivši da njima ţeli dokazati da je optuţeni Janjić
uĉestvovao u hapšenju i zatvaranju civila bošnjaĉke nacionalnosti.
44
Tuţilac Behaija Krnjić je uloţio nekoliko dokumenata o radno-pravnom statusu
optuţenog, a kojima, kako je rekao, ţeli dokazati da je od aprila do septembra
1992. bio aktivni pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Foĉa.
Kao materijalni dokaz uloţen je i dokument iz Haškog tribunala, a u kojem,

kako je napomenuo Krnjić, stoji da je “optuţeni uĉestvovao u hapšenju i
zatvaranju civila s podruĉja Foĉe”. U sudski spis uloţen je i Izvještaj o
poĉinjenim silovanjima na podruĉju Republike Srpske (RS), koji je saĉinila
Komisija za prikupljanje ĉinjenica o ratnim zloĉinima u BiH.
Kako je objasnio Krnjić, u izvještaju je navedeno da je svjedokinju B-1 silovao

optuţeni. Odbrana je prigovorila na zakonitost dokumenta, istaknuvši da se u
sudnici utvrĊuje da li je optuţeni nekoga silovao.
Tuţilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. godine zaštićenu

svjedokinju B-1 silovao u Policijskoj stanici u Miljevini, pri ĉemu ju je udarao i
prijetio joj. Janjić, bivši aktivni pripadnik policije iz Miljevine, u maju i junu 1992.
je, prema optuţnici, uĉestvovao i u nezakonitom hapšenju više od 20
muškaraca nesrpske nacionalnosti s podruĉja Miljevine.
Tuţilac je uloţio i spisak lica za koja se osnovano sumnja da su poĉinila ratni

zloĉin u Foĉi, naglasivši da je tu evidentirano i ime optuţenog. Krnjić je u spis
priloţio i akt Haškog tribunala u kojem su podaci o zatvorenim osobama u
Kazneno-popravnom domu (KPD) Foĉa, a u kojem su navedena i lica iz
optuţnice.
Na ovom roĉištu odrţana je i statusna konferencija na kojoj je Odbrana

optuţenog kazala da će saslušati sedam svjedoka i da će Janjić iskaz dati u
svoju korist. Neki od svjedoka, kako je rekao branilac Slaviša Prodanović,
pokušat će dati alibi optuţenom za vrijeme navedeno u optuţnici.
Saslušanje optuţenog zakazano je za 8. maj.
*****************
45
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/03/sudenje-janjicu-hapsenje-i-
zatvaranje-civila/
SuĊenje Janjiću : Hapšenje ili obiĉan poziv
obican-poziv/
SuĊenje Janjiću : “Sve je na silu radio”
radio/
U nastavku suĊenja Janjiću : Optuţeni “sigurno zna” gdje su pobijeni ljudi
SuĊenje Janjiću: Povjerila se zaštićena svjedokinja
SuĊenje optuţenom Draganu Janjiću : Od vriske orila se Miljevina
Janjić: Bez hrabrosti da priĉa o detaljima
detaljima/
[Sud BiH] Janjić: OdvoĊenje u policiju u Miljevini
Poĉelo suĊenje Draganu Janjiću za zloĉine u Foĉi
PotvrĊena optuţnica protiv Dragana Janjića za zloĉin protiv ĉovjeĉnosti
poĉinjen 1992. godine na podruĉju Foĉe
podrucju-foce/
Podignuta optuţnica protiv Dragana Janjića za zloĉine u Foĉi 1992. godine
Sud Bosne i Hercegovine : OdreĊen pritvor Draganu Janjiću
Foĉa : Uhapšen Dragan Janjić
Na suĊenju Milomiru Davidoviću – Liĉiju : Nije vidio

dovoĊenje žena u zgradu
46
Na suĊenju za zloĉine poĉinjene u Foĉi, svjedok Tuţilaštva BiH je izjavio da u
toku rata nije primijetio dovoĊenje ţenskih osoba u zgradu “Lepa Brena”.
Zoran Glodić je ispriĉao da je poĉetkom rata u Foĉi mobilisan u Vojsku

Republike Srpske (VRS) te je rasporeĊen da ĉuva vojni magacin kod
47
Ustikoline. Ţivio je u blizini zgrade “Lepa Brena”, dodavši da je “vjerovatno ĉuo
da je tu bilo silovanja”.
Svjedok je u sudnici prepoznao optuţenog Milomira Davidovića, kazavši da

ima nadimak “Liĉi” i da ga poznaje još od prije rata. Kako je rekao, optuţeni i
njegov otac su radili zajedno s njim u firmi “Šipad-Maglić”.
Glodić nije mogao potvrditi da li je Davidović radio u prodavnici firme koja se

nalazila u zgradi “Lepa Brena”. Naveo je da ga je viĊao tokom rata te da
postoji mogućnost da je bio u uniformi.
Na upit da li je ĉuo da je bilo seksualnog zlostavljanja u zgradi “Lepa Brena”,

svjedok je odgovorio da “vjerovatno jeste”, ali da nije ulazio u detalje jer ga nije
interesovalo.
“Nisam primijetio da su dovoĊene djevojke u pratnji vojnika u zgradu”, dodao

je on.
Prema optuţnici, neutvrĊenog dana izmeĊu 3. i 18. jula 1992. iz

Srednjoškolskog centra u Foĉi vojnik Dragan Zelenović je izveo S-1 i S-4, i
odveo ih u stan u zgradi “Lepa Brena”, gdje ih je optuţeni Davidović, zajedno
sa ostalim vojnicima, silovao.
U istom vremenskom periodu, prema drugoj taĉki optuţnice, S-1, S-4 i još
jedna ţenska osoba bošnjaĉke nacionalnosti su odvedene u napuštenu kuću u
naselju Dobro Polje, gdje su ih optuţeni i ostali vojnici seksualno zlostavljali.
Prema Tuţilaštvu BiH, optuţeni je ove zloĉine poĉinio kao pripadnik VRS-a.
48
Termin za naredno suĊenje bit će naknadno zakazan.
izvor.detektor.ba/birn bih
fotografije:focanskidani/internet/screenshot
**********
Na suĊenju Milomiru Davidoviću – Liĉiju : Nije vidio dovoĊenje ţena u zgradu
Na suĊenju Milomiru Davidoviću – Liĉiju : Noćima ĉupala kosu nakon silovanja

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/29/na-sudenju-milomiru-
davidovicu-liciju-nocima-cupala-kosu-nakon-silovanja/
Foĉa : SIPA uhapsila Milomira Davidovića Liĉija, osumnjiĉenog za ratni zloĉin i
silovanje
Podignuta optuţnica protiv Milomira Davidovića za silovanja i seksualna
zlostavljanja ţrtava bošnjaĉke nacionalnosti u Foĉi u ljeto 1992. godine
PotvrĊena optuţnica za silovanje u Foĉi
silovanje-u-foci/
49
Muhadžiri koji su preselili na ahiret u opštini Rožaje
u periodu 1992. do 1996. godine
50
Muhadţiri koji su preselili na ahiret (umrli) u opštini Roţaje u periodu 1992. do
1996. godine.
1992.:
Selimović Rašid, Foĉa, 1904. – Roţaje, 7. 09. 1992. godine;
Bajraktarević Zaha, Foĉa, 1919. – Roţaje, 5. 10. 1992. godine; Ţivojević Mujo,
Goraţde, 1915 – Roţaje, 8. 10. 1992. godine.
1993.:
Bašić Meho, Trebinje, 1938. – Roţaje, 15. 02. 1993. godine; Zelihić Arnela,
Roţaje, 9. 02. 1993. – Roţaje, 15. 03. 1993. godine; Šehović Hamida,
Trebinje, 1910. – Roţaje, 23. 03. 1993. godine; Šehović Zulfa, Trebinje, 1934.
– Roţaje, 20. 04. 1993. godine; Bajramović Raza, Bileća, 1923. – Roţaje, 24.
04. 1993. godine; Belonja Fatima, Trebinje, 1917. – Roţaje, 24. 05. 1993.
godine; Hadţimahović Hasan, Trebinje, 1915.- Roţaje, 2. 06. 1993. godine;
Dţinić Zejna, Foĉa, 1913. – Roţaje, 07. 10. 1993.
1994.:
Isaković Selman Dţedţa, Trebinje, 1901. – Roţaje, 8. 06. 1994. godine; Kekić-
Kurtanović Fatima, Ljubinje, 1941. – Roţaje, 05. 09. 1994. godine;
Kapetanović-Arslani Zineta, Trebinje, 1933. – Roţaje, 11. 10. 1994. godine;
Berbić (Derviša) Rašid, Kakanj, 1934. – Roţaje, 30. 10. 1994. godine.
51
1995.:
Kukavica (Muja) Dţemal, Foĉa, 1908. – Roţaje, 13. 02. 1995. godine;
Kurtanović (Sulja) Huso, Ljubinje, 1931. – Roţaje, 12. 03. 1995. godine;
Ćerimagić Alvedina Dinka, Trebinje, 1966. – Roţaje, 3. 05. 1995. godine.
1996.: Tanjo (Avda) Nuro, Goraţde, 1912. – Roţaje, 21. 01. 1996. godine;
Ramić (Muhameda) Fatima, Trebinje, 1910. – Roţaje, 12. 07. 1996. godine;
Vanja (Huseina) Murta, Stolac, 1909. – Roţaje, 2. 11. 1996. godine.
1999.:
Isenaj Shpresa, 1978-1999; Syle Metaj, 1921-1999; i druge kosovske
izbjeglice.
U periodu od 1992. do 1996. godine u Roţajama je umrla 21 izbjeglica koje su

pokopane u groblju Top, a mezari su im obiljeţeni nadgrobnim spomenicima.
izvor:avlija.me
****************
• muhadţerluk • – iseljavanje i ţivot u tuĊini, iseljavanje koje bezmalo traje

• Muhadţir • (Muhajir oili Mohajir) (arapski: ‫ )رجاهم‬je arapska rijeĉ za izbjeglicu,
• muhadţirluk • muški rod izbjeglištvo, emigracija (tur.)
52
****************
design:Kenan Saraĉ
*****
Podsjetnik na muhadţire i muhadţerluk : Roţaje – utoĉište nevoljnika

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/20/podsjetnik-na-muhadzire-i-
muhadzerluk-rozaje-utociste-nevoljnika/
Na suĊenju Milomiru Davidoviću – Liĉiju : Noćima

ĉupala kosu nakon silovanja
53
54
Na suĊenju Milomiru Davidoviću za zloĉin poĉinjen u Foĉi, prva svjedokinja
Tuţilaštva BiH je kazala da ju je ĉovjek s nadimkom “Liĉi” u julu 1992. godine
silovao u jednom stanu u tom gradu.
Zaštićena svjedokinja S-1, koja je iskaz dala iz druge prostorije uz distorziju

glasa i lika, ispriĉala je da je 3. jula 1992. godine zarobljena i odvedena u
Srednjoškolski centar u Foĉi.
Po dolasku u školu, kako je izjavila, nastaju patnja, bol i muka. Svaku noć su
mlaĊe djevojke i ţene u uĉionici silovane – grupno ili pojedinaĉno, pojasnila je
S-1.
Prisjetila se vojnika Dragana Zelenovića, koji je nju i osobe S-4 i S-11 izvodio
iz škole. Prvi put, kako je rekla, Zelenović ih je odveo u stan u zgradi “Lepa
Brena”, gdje su ih doĉekali i drugi vojnici. MeĊu vojnicima je prepoznala
jednog s nadimkom “Liĉi”, kojeg je poznavala odranije.
55
“Prvo je nastalo cirkuzanje, iţivljavanje, poniţavanje… Zelenović je odveo S-4,
a mene su Miki Ţivanović i „Liĉi‟ silovali u tom stanu… Tu smo se zadrţali tri
do ĉetiri sata i vraćeni smo. Toliko sam plakala, krv mi se otvorila na nos.
Noćima i danima sam sebi kosu ĉupala”, opisala je ona.
Ispriĉala je da je nakon odreĊenog vremena zajedno s S-4 i S-11 odvedena u

kuću u selu Donje Polje kod Foĉe. Kazala je da je i tu meĊu vojnicima bio i
“Liĉi”, ali se nije mogla sjetiti da li je on tada silovao.
Prema njenim rijeĉima, “Liĉi” je S-11 odveo u kupatilo i tamo je silovao.
Prije svjedoĉenja S-1, suĊenje je poĉelo ĉitanjem optuţnice, koja Milomira

Davidovića zvanog Liĉi, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS),
tereti za zloĉin protiv ĉovjeĉnosti poĉinjen u Foĉi.
Prema optuţnici, neutvrĊenog dana izmeĊu 3. i 18. jula 1992. godine iz

odveo ih u stan u zgradi “Lepa Brena”, gdje ih je optuţeni, zajedno sa ostalim
vojnicima, silovao.
56
naselju Dobro Polje, gdje su ih Davidović i ostali vojnici seksualno zlostavljali.
SuĊenje se nastavlja 4. aprila.

**********
silovanje
silovanje-u-foci/
57
Uhapšen Saša Ćurĉić, osumnjiĉen za ratni zloĉin
seksualnog zlostavljanja u Foĉi
Postupajući po nalogu tuţioca Posebnog odjela za ratne zloĉine, policijski

sluţbenici SIPA-e su na podruĉju Foĉe locirali, identificirali i lišili slobode
58
osumnjiĉenog Sašu Ćurĉića, roĊenog 1960. godine u Foĉi, drţavljanina BiH.
Navedeni osumnjiĉeni je pod istragom i osumnjiĉen je da je u ljeto 1992.
godine, u svojstvu pripadnika VRS, postupao suprotno odredbama ţenevskih
konvencija o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata.
59
Ćurĉić je osumnjiĉen da je prijetnjom i upotrebom sile nad ţrtvom bošnjaĉke
nacionalnosti poĉinio ratni zloĉin silovanja i seksualnog zlostavljanja.
Osumnjiĉeni je pod istragom i tereti se da je poĉinio kriviĉno djelo zloĉini protiv

ĉovjeĉnosti iz ĉlana 172. stava 1. taĉka g), prisiljavanje druge osobe na
seksualni odnos ili s njim izjednaĉenu seksualnu radnju silovanje, u vezi sa
ĉlanom 180. stavom 1. Kriviĉnog zakona Bosne i Hercegovine.
Nakon ispitivanja osumnjiĉenog, postupajući tuţilac će uputiti prijedlog za

odreĊivanje mjere pritvora kako bi se onemogućilo ometanje postupka, a
istraga se nastavlja u pravcu podizanja optuţnice.
*****
FOĈA : SIPA uhapsila jednu osobu zbog ratnog zloĉina – silovanja

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/27/foca-sipa-uhapsila-jednu-
osobu-zbog-ratnog-zlocina-silovanja/
Dragojevića buk: Krije li divlja deponija smeća tijela

žrtava iz Foĉe?
60
PronaĊeni nekompletni ostaci jedne osobe
Istraţitelji Instituta za traţenje nestalih BiH i predstavnici Tuţilaštva nastavili su

ekshumaciju na lokalitetu Dragojevića buk, pored magistralnog put Ustikolina –
Foĉa.
Na ovoj lokaciji, prema podacima kojima raspolaţu, nalaze se posmrtni ostaci

više osoba ubijenih na podruĉju Foĉe, a da bi ih locirali, potrebno je pretraţiti
stotine tona smeća odlaganih nakon rata.
– Do sada su pronaĊeni nekompletni skeletni ostaci jedne osobe. Nastavljamo

rad, a koliko će taĉno trajati, teško je procijeniti s obzirom na to da se radi o
velikim koliĉinama smeća na veoma velikom lokalitetu dimenzija 120 sa 60
metara, a u dubinu se ide 15-ak metara – kazala nam je portparol INO BiH
Lejla Ĉengić.
Pored informacija koje imaju, dodatnu sumnju da se na ovom prostoru zaista i

nalaze posmrtni ostaci ţrtava, izaziva upravo divlja deponija, na koju se
godinama odlagalo smeće iz Foĉe.
– Ovo nije jedino smetljište gdje smo pronalazili ostatke ţrtava iz proteklog
rata, a sva ta smetljišta koja su napravljena poslije rata imaju razlog zašto su
napravljena. Posljednja veća deponija bila je na grobnici u Kozluku, koja je
otkrivena 2015. godine. Sakriti posmrtne ostatke, to je jedini cilj – istiĉe
Ĉengić.
61
Ekshumacija na Dragojevića buku nastavlja se i narednih dana.
(Avaz)
*****

ttps://focanskidani.wordpress.com/2018/03/26/foca-ekshumacija-na-lokalitetu-
dragojevica-buk/
62
FOĈA : SIPA uhapsila jednu osobu zbog ratnog
zloĉina – silovanja
Policijski sluţbenici Drţavne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), su danas na

podruĉju općine Foĉa uhapsili jednu osobu.
Navedena osoba uhapšena je po naredbi Tuţilaštva BiH, zbog postojanja

osnova sumnje da je poĉinila kriviĉno djelo „Zloĉini protiv ĉovjeĉnosti”,
prisiljavanje druge osobe na seksualni odnos ili s njim izjednaĉenu seksualnu
radnju-silovanje.
Uhapšena osoba će nakon kriminalistiĉke obrade u prostorijama SIPA-e biti

predata postupajućem tuţiocu Tuţilaštva BiH na dalje postupanje.
63
izvor:srna
Neću da zaboravim! : Foĉa 1992. – 1995. (FOTO)
GODINE TAKOZVANOG OSLOBOĐENJA GRADA

April. Proljeće. Svake godine Bošnjake Foĉe podsjeća na teške i neprebolne
uspomene.
Foĉaci – Bošnjaci 26 godina traţe odgovor na pitanje od koga je osloboĊen
grad?!
Od koga su to takozvani oslobodioci (tzv vrs i ĉetnici) odbranili i oslobodili
grad? Zloĉinci slobodno ţive u “osloboĊenom gradu”. Foĉaci – Bošnjaci i
nemaju neku nadu da će im ikad iko uputiti iskreno izvinjenje za svu prolivenu
krv i suze, silovanja, poniţavanja, svokajaka iţivljavanja, maltretiranja,
premlaćivanja, klanja, ubijanja, koncentracione logore, pljaĉku i protjerivanje…
***********
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
_____
77
vidi još:
25 GODINA OD GENOCIDA : Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima

iz 1992. (foto)
Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima iz 1992.
NISMO SMJELI SPOMINJATI DA SU NAS ĈETNICI UBIJALI
BOŠNJAKE U FOĈI.
NAGRADA ZA POĈINJENE ZLOĈINE
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga…
(FOTO)
0%b0-u-3d-verziji/
ZLOĈINCI IZ FOĈE – ADNAN IH JE PREPOZNAO…
prepoznao/
Ĉetniĉka iţivljavanja kroz masovna silovanja
masovna-silovanja/
SuĊenje u Foĉi:Svjedoci bez saznanja
saznanja/
Grad Foĉa nije u stanju suoĉiti se sa zloĉinima iz 1992.

Foĉa, 1992.: Ko nije doţivio, ne razumije!!!
razumije/
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOĈI : Moramo uĉiniti sve da se o
našim golgotama priĉa
78
PRIĈINJENU ŠTETU
Drţava BiH i njeni graĊani nisu obeštećeni za štetu priĉinjenu agresijom
FOĈA 1992. : Tuţna priĉa Midhete Orelj iz Slatine kod Foĉe
ŠUBARAMA NAPALE FOĈU 7. APRILA 1992.
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Dan kada su otišli Ševal Bećirević i
Foĉa gori – oslobaĊanje grada od muslimana/Bošnjaka (1992) (video)
FOĈA:STRADANJE FAMILIJE SALĈINOVIĆ IZ ALADŢE (foto)
Foĉa – sinonim za ratna silovanja
silovanja/
FOĈA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od poĉetka GENOCIDA u Foĉi
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Stradanja civila na Mehkim brdima,
suda-bih/
FOĈA 1992. – 1995.:DNEVNIK ZLOĈINA (dokumenti,svjedoĉanstva)
VJEĈNO HUĈE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV
PLIVA PO NJIMA…
79
FOĈA : GRAD U KOJEM JE POĈINJEN GENOCID (foto i video)
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : SVIM FOĈACIMA KOJI SU UBIJENI I KOJI
1995/
GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOĈI
genocida-u-foci/
FOĈA (1992.-2017.) – ĈETVRT STOLJEĆA GORĈINE : TZV.
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
1998-vol-10-no-6-d/
GENOCID U FOĈI 1992.-1995. : ĈETIRI TUŢNE PRIĈE IZ MOJE MAHALE
FOĈA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŢIVI…
ovi-su-jos-zivi/
FOĈA 1992. – 1995.: Zloĉini i zloĉinci / Zloĉincima nema ko da sudi (arhiv
2004. godina)
Dr Ibrahim Karović:Foĉa je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako ĉvrsta
ljuštura (svjedoĉenja)
Foĉa 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
U ZLOĈINIMA „92. UĈESTVOVALI I FOĈANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA
80
Foĉa 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŢE NASTAVNIĈE!
SJEĆAŠ LI SE FOĈE?:Zašto je zaboravljena Foĉa? izbor tekstova sa portala
focanskidani,flickr-a i facebooka priredio:Kenan Saraĉ
issuu.com

SJEĆAŠ LI SE FOĈE?:Zašto je zaboravljena Foĉa?
FOĈA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foĉi (izbor
tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Saraĉ
GENOCID U FOĈI 1992. – 1995. – Kenan Saraĉ
Genocid u Foĉi 1992. – 1995. priredio : Kenan Saraĉ
Posts about foĉa on focanskidani
FOĈA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Ţarko
Vuković, suĊenje za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi – završen dokazni postupak
Optuţbe, 3.dio)
FOĈA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Ţarko
Vuković, suĊenje za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi, 2.dio)
81
FOĈA 1992. : Silovanja po kućama (Ţarko Vuković, suĊenje za ratni zloĉin
poĉinjen u Foĉi)
FOĈA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispriĉanih priĉa?
GENOCID U FOĈI 1992. : Stradanje familije Avdagić u centru grada
Nena Fata Durić iz Foĉe: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga…
(FOTO)
Foĉa 1992:Ţrtve ratnog zloĉina, ţrtve i poslije smrti
FOĈANSKE TUŢNE PRIĈE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja,
31.01.2013. nakon nesreće izgubio bitku za ţivot!
zivot/
FOĈA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ,
OPĆINA FOĈA
Enisa Salĉinović, preţivjela ţrtva logora “Partizan” u Foĉi (foto i VIDEO)
JELEĈ : NE TAKO OBIĈNA PRIĈA O LJUBAVI
ljubavi/
FOĈA 1992. : ŢRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
Tuţne foĉanske priĉe : Suad (Mustafe) Dervišević
mustafe-dervisevic/
82
Foĉanske tuţne priĉe: Priĉa o Adili Kovaĉević
adili-kovacevic/
Ţrtve Foĉanskog GENOCIDA : TRAŢI SE Smail Đozo
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Tuţna priĉa iz sela Bjeliš iz 1992.godine
Foĉa 1992. : SVJEDOĈENJA
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : ŢRTVE FOĈANSKOG GENOCIDA – Zulfo
Durić
FOĈA 25 godina poslije : Enisina priĉa
prica/
FOĈA 1992. : Tuţna priĉa Midhete Orelj iz Slatine kod Foĉe
logorasa/
FOĈA:UZ 9. MAJ – DAN LOGORAŠA BiH/VJEĈNO HUĈI SUTJESKA/KO
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOĈI : Moramo uĉiniti sve da se o
našim golgotama priĉa
na obzorju…
83
Foĉa 1992:Ţrtve ratnog zloĉina, ţrtve i poslije smrti
FOĈANSKE TUŢNE PRIĈE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja,
31.01.2013. nakon nesreće izgubio bitku za ţivot!
zivot/
FOĈA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ,
OPĆINA FOĈA
Enisa Salĉinović, preţivjela ţrtva logora “Partizan” u Foĉi (foto i VIDEO)
JELEĈ : NE TAKO OBIĈNA PRIĈA O LJUBAVI
ljubavi/
FOĈA 1992. : ŢRTVE GENOCIDA (stradanje porodice Durić) (FOTO)
Tuţne foĉanske priĉe : Suad (Mustafe) Dervišević
mustafe-dervisevic/
Foĉanske tuţne priĉe: Priĉa o Adili Kovaĉević
adili-kovacevic/
Ţrtve Foĉanskog GENOCIDA : TRAŢI SE Smail Đozo
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Tuţna priĉa iz sela Bjeliš iz 1992.godine
Foĉa 1992. : SVJEDOĈENJA
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : ŢRTVE FOĈANSKOG GENOCIDA – Zulfo
Durić
84
FOĈA 25 godina poslije : Enisina priĉa
prica/
FOĈA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od poĉetka GENOCIDA u Foĉi
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Stradanja civila na Mehkim brdima,
suda-bih/
FOĈA : GRAD U KOJEM JE POĈINJEN GENOCID (foto i video)
1995/
GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA U FOĈI
genocida-u-foci/
FOĈA (1992.-2017.) – ĈETVRT STOLJEĆA GORĈINE : TZV.
Foĉa : A Closed, Dark Place – /July 1998 – Vol. 10, No. 6 (D)/
1998-vol-10-no-6-d/
FOĈA 1992.- 1995.:ZABORAVITI? PA OVI SU JOŠ ŢIVI…
ovi-su-jos-zivi/
2004. godina)
PLIVA PO NJIMA…
85
2004. godina)
Dr Ibrahim Karović:Foĉa je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako ĉvrsta
ljuštura (svjedoĉenja)
Foĉa 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom
U ZLOĈINIMA „92. UĈESTVOVALI I FOĈANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA
Foĉa 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŢE NASTAVNIĈE!
issuu.com

SJEĆAŠ LI SE FOĈE?:Zašto je zaboravljena Foĉa?
FOĈA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foĉi (izbor
tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Saraĉ
GENOCID U FOĈI 1992. – 1995. – Kenan Saraĉ
Genocid u Foĉi 1992. – 1995. priredio : Kenan Saraĉ
Foĉa, 25 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM
FOĈACIMA
86
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOĈI I
OKOLINI : Pomozite nam da ih pronaĊemo!
nonce=f95a39cb8b
1992-1995/
FOĈANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995. (2)
1992-1995-2/
tuga-pregolema-3/
NESTALIH OSOBA
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Na podruĉju općine Foĉa do sada je
ekshumirano izmeĊu 750 i 800 osoba, od ukupno 1.600 nestalih
87
88
89
90
Ti u snovima što živiš
Ti u snovima što živiš

Zašto u snu ţiviš?
Ti u snovima što ţiviš –
– probudi se
Snove potopi u Ćehotini
Suzom zalij Drinu,
I tu na sastavcima,
pola snova baci u Ćehotinu,
pola snova baci u Drinu,
Baci snove u rijeku,
Nek sjećanja poteku…
Vrati ljubavi stare,
I poznaninike,
I znane I ne znane,
Što kroz ţivot proĊoše,
Baci snove niz rijeku,
U snovima samo još ţive romantici.
Kenan Saraĉ, 2014.
91
*******
92
Foĉanske priĉe : Repa bez korjena
93
Repa bez korjena
Nisam repa bez korjena.
I ja sam neĉije dijete. Od babe i mame roĊena, na svom kućnom pragu,u kući
iz koje mama ne stiţe do bolnice da me rodi. Nena preko avlije priletila, pupak
mi svezala. Nisu me mjerili, kaţu bila sitna ko kahveni mlin. Nena mi ime
nadjenu neobiĉno i rijetko. Znaĉenje nekad davno potraţih na perzijskom
stanovnica pokrajine Mero. Tog avgustovskog predzadnjeg dana u mjesecu
udahnuh prvi dah moje Foĉe, moje Drine i toplog foĉanskog ljeta.
Ne, nisam ja repa bez korjena.
Do kuće koju moj baba sagradi kuća mog dede. Kaţu kad su je rušili 1984.g.
našli gredu na kojoj je hiljadušestotina i neka godina urezana kad se kuća
gradila. Ne, nisam ja repa bez korjena. Drina huĉi u mojim venama, brza ,
plaha,duboka i hladna. Na ĉas je mirna tiho teĉe a onda ne najavljeno
iznenada vir zakovitla zavrne do dna dubine duše izroni sjećanja.
94
Opet sam u mojoj Foĉi.
Rolam se na terasi hotela “ Zelengora”. Stolice još nisu postavljene nije

sezona, ploĉice su glatke. Moje rošle klize kao po ledu. Izvodim
piruete,okrećem se poput klizaĉica na ledu i sanjam svoje snove .
95
Trĉim sa Lolom koja veselo laje, igramo se u rakitama. Berem mace na
Sastavcima , to su propupale vrbe u mojoj Foĉi.
Zvuk veselih sirena najavljuje svatove ispred zgrade Opštine. Trĉim brzinom
munje da vidim mladu. Mlada bijela , lijepa sa buketom cvijeća nasmijano se
fotografiše. Lete bombone, sitni novĉići, “kume izgori ti kesa”!
Jedem kolaĉe kod Fejza ( kod nas se tako govorilo Fejza ne Fejze). A što je taj
Fejzo pravio šampite sa okusom djetinstva bolje jela nisam. Boza, limunada,
rolat crni sa ĉokoladnim punjenjem, tulumba i neke debele kifle punjene
dţemom.
96
Stara zgrada “ Muzeja” prastara sa bibliotekom u koju kad uĊem osjećam da
tu pripadam. Miris starih davno proĉitanih knjiga još se drţi i ĉuĉi u meni.
97
Nisam ja repa bez korjena.
Svakog insana stigne sjećanje na dane djetinjstva, mladosti , na rodni kraj. To

zovu nostalgijom. Nostalgija je nedostajanje onog što je nekad bilo lijepo. Kod
mene je to nešto više od nostalgije. Definiciju ne znam. Kojim imenom nazvati
stanje kad ti neko išĉupa korjen a znaš da ga imaš a opet kao da ga nemaš?
Kako opisati stanje kad ne moţeš da odeš na svoj rodni prag iako ga fiziĉki
nema iako fiziĉki moţeš da odeš a da ne osjetiš radost i ispunjenje? Stanje u
kojem ţiviš kao u vakuumu u kojem valovi Drine zapljuskuju resko i hladno
sjećajući na smrt nikako na ţivot. Kad duše nevinih lebde iznad Sastavaka
Ćehotine ( kod nas se uvijek govorilo Ćehotina umjesto Ĉehotina) u Drinu.
98
Kad imaš osjećaj da se ništa mirisom ni ĉistotom ne zove! U vakuumu u kojem
nema istine ni pravde. U tom stanju vakuuma nemam snage odvesti svoje
dijete i pokazati ovdje se mama rodila, išla u školu, ašikovala sa babom i reći :
“ Nije mama repa bez korjena.”
©Mervana Foĉanka, maj 2017.g.
99
100
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : Skica za
nastavak knjige GENOCID U FOČI 1992. – 1995.
GENOCID U FOČI 1992. - 1995. – šesti dio

GENOCID U FOČI 1992. – 1995. /zbirka tekstova objavljenih na facebooku,flickru,portalima itd…/
design:Kenan Sarač
1
U Foči je radio pakao
Kazivanje o ljudima i gradu na dvije zavađene rijeke, Foči, našem zavičaju. …
logoraše je pobio autoprijevoznik Novak Blagojević, a zbog osvete za sina …
“U Foči je radio pakao”, rekla je dvanaestogodišnja djevojčica, Bošnjakinja,
nakon što se izvukla iz Foče na slobodnu teritoriju. I to je najbolji opis onoga
što su preživjeli Bošnjaci, posebno oni koje su četnici uhapsili i držali zatočene
po mnogobrojnim tamošnjim logorima. Poseban teret preživjele su
mnogobrojne zatočene Bošnjakinje, zatočene u nekoliko logora namijenjenih
samo za žene, za njihova mučenja, silovanja, zlostavljanja i najbrutalnija
seksualna iživljavanja svih vrsta. Po ovim ženskim logorima Foča je bila
posebna u posljednjoj agresiji.
Imali su četnici i u drugim gradovima koje su okupirali svoje ženske logore,
namijenjene za seksualna iživljavanja, ali ne u broju i svireposti kako je to bilo
u Foči.
2
Fočanski logori
Najpoznatiji četnički logori u Foči bili su: Karamanova kuća, ženski logor u
kome su vršena najsvirepija silovanja, čak i djevojčica od 12 i 14 godina; zatim
nekoliko drugih kuća, u kojima su držane i silovane žene, a neke su čak
razmjenjivane kao roba ili prodavane u Srbiju i Crnu Goru; više objekata u
Miljevini korišteno je kao logor, jedan je i policijska stanica, i to su uglavnom
logori za silovanje žena; DTV ”Partizan” također je bio uglavnom ženski logor
kroz koji je prošlo najmanje 300 žena, većina je silovana jednom ili više puta, a
žene iz ovog logora odvođene su na Grebak da bi pregovarale sa Armijom
BiH, ali su im zadržavana djeca kao garant da će se vratiti; magacin
trgovačkog preduzeća ”Perućica” u mahali Aladža, gdje je bilo zatočeno
nekoliko stotina Bošnjaka, a oni su prvo odvođeni u džamiju Aladžu gdje je u
jednom danu bilo zatočeno više od 300 Bošnjaka; kasarna u Velčevu; kasarna
u selu Pilipovići, gdje su zatočeni ubijani pred vodom za strijeljanje; školski
centar u mahali Aladža, odakle su zatočeni vođeni na drinske mostove i klani;
Šareni mejtef korišten je kao ženski logor za četnička orgijanja nad maloljetnim
Bošnjakinjama i njihovim majkama; Buk Bijela, također logor za žene; više
kuća i stanova u Foči; te najveći od svih, poznati KPD u Donjem Polju. Kroz
sve ove logore prošlo je više hiljada Bošnjaka i Bošnjakinja, od tek rođenih
beba do staraca na samrti.
3
U logoru KPD Foča ubijeno više od 400 logoraša
Mnogi spomenuti logori bili su dijelom i sabirnog karaktera, odnosno korišteni
su kao prelazno riješenje tokom velikih hapšenja Bošnjaka. Nakon nekoliko
dana neki od zatvorenih bili bi prebačeni u KPD, neki bi ostajali u ovim
logorima, a neke bi puštali da se vrate kućama, a onda bi im kućama odlazili
drugi četnici i ubijali ih, ili bi ih odvodili i klali na drinskim mostovima. Najveći
logor bio je KPD Foča. Kroz njega je sigurno, dakle dokumentovano, na razne
načine, od svjedočenja pa nadalje, prošlo 800 nesrba, uglavnom Bošnjaka.
Međutim, slobodnije procjene idu i do cifre od 10 hiljada logoraša koji su prošli
kroz ovaj logor. Raniji zatvor pretvoren je u logor za nesrbe, tj. za Bošnjake
uglavnom 17. aprila ‘92. godine, a kao logor zatvoren je 10. oktobra ‘94.
godine kada je razmijenjen posljednji logoraš Bošnjak. Sa sigurnošću se zna
da je u logoru ubijeno 38 logoraša, i to uglavnom u upravnoj zgradi gdje su
zatočeni mučeni, maltretirani i ubijani, te na obližnjem mostu na Drini. U
evidenciji nestalih cifra je značajno veća, čak 341 zatočenik logora KPD
odveden je navodno na razmjenu i od tada bi im se izgubio svaki trag. Ovoj
cifri treba dodati i 12 logoraša koji su odvedeni 17. septembra ‘92. godine.
Kasnije se saznalo da su korišteni za iznošenje municije i druge ratne opreme
na srpske položaje, na brdo Stolac, u širem prostoru sela Previla. ”U
novembru 1997. godine, poslije reintegracije spomenutog područja u sastav
FBiH, izvršena je ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice.
Prema podacima koje je iznio sedmični list Ljiljan (19. 11. – 26. 11. 1997.)
postojanje ove masovne grobnice i njenu lokaciju otkrio je Srbin Simo Mojević.
Bio je pred agresiju direktor osmogodišnje škole Ivan Goran Kovačić’ u Foči.
Zajedno sa nastavnikom Danilom Marićem odgovoran je za sve počinjene
4
zločine u području MZ Ustikolina i Jabuka. I tih zločina bilo je puno. Prema
kazivanju spomenutog, logoraše je pobio autoprijevoznik Novak Blagojević, a
zbog osvete za sina Zorana koji je nešto ranije poginuo na području sela
Previla”, pišu u svojoj knjizi Preljub Tafro i dr. Bećir Macić. Iz logora KPD Foča
248 zatočenika je razmijenjeno. Za 63 ljudi rodbina tvrdi da su odvedeni u
logor, ali nema evidencije ili nekog traga koji bi potvrdio da su i bili u logoru.
Vjerovatno su likvidirani na nekom drugom mjestu, a ne odvedeni u logor.
Mučenje i likvidacija u KPD-u
Bošnjaci su u ovom logoru doživjeli razne oblike mučenja i maltretiranja. Do
20. maja ‘92. mučitelji i ubice u ovom logoru uglavnom su bili četnici iz Srbije i
Crne Gore, a nakon toga upravu nad logorom preuzimaju domaći četnici. Tek
tada je za zatočene nastala prava tortura. Većina zatvorskih mučitelja bili su
Srbi koji su i ranije radili kao stražari ili su bili u nekoj drugoj ulozi u KPD Foča.
Ni jedan zatočeni Bošnjak nije bio vojno lice, svi su bili civili koji su odvođeni iz
svojih kuća, sa ulice, radnog mjesta i sl. Mučenja su vršena u upravnoj zgradi,
u samicama, ali i sobi zvanoj ”smederevka”. Ubistva su vršena uglavnom noću
i to u upravnoj zgradi ili na drinskom mostu u blizini logora.
Osim mučenja i ubistava u samom logoru, logoraši su korišteni i kao živi štit na
ratištu prema Goraždu. Četnici bi stavljali logorašima eksploziv na leđa, vezali
bi im ruke, a onda bi ih tjerali da idu ispred njihovih snaga prema slobodnoj
teritoriji Goražda. Četnici su, također, od logoraša uzimali krv za svoje potrebe,
odnosno za svoje ranjenike. Logoraši su Srbima služili i kao ”čistači mina”.
Naime, četnici su se kretali po planini Zelengori i u strahu da im branitelji koji
su se krili po ovoj planini ne bi postavili mine na puteve, oni su koristili
logoraše da idu u automobilima ispred njih. Ako bi naišli na mine, stradali bi
logoraši. Zna se da su čistači mina bili Hamed Čelik, Goran Kukavica i Šaban
Karup. Svoj praznik Vidovdan, 28. juna ‘92. godine, Srbi su proslavili ubistvom
veće grupe logoraša na drinskom mostu. Logoraši su korišteni i za sve vrste
teških fizičkih poslova, od rada u rudniku Miljevina, preko rada na utovarivanju
opljačkane imovine Bošnjaka ili nekih preduzeća, te raščišćavanju ruševina
Aladža džamije, do nošenja municije na borbene položaje.
U ovaj logor dovedeni su i Bošnjaci koji su bili izbjegli u Crnu Goru pa ih je
tamošnja vlast pohapsila i predala Karadžićevim zločincima. Također, u ovom
logoru boravili su i bošnjački politički lideri iz crnogorskog dijela Sandžaka,
uhapšeni u montiranom političkom procesu 1993./'94. godine, kada im je na
teret stavljen pokušaj navodnog oružanog otcjepljenja Sandžaka od tada SR
Jugoslavije.
Zatvorski mučitelji
U mučenju i ubijanju logoraša naročito su se isticali stražari unutrašnjeg voda:

Milenko Burilo Buši, Dragomir Obrenović Obren, Zoran Matović Zoka, Vlatko
Pljevaljčić, Vitomir Mičević Vito, Radovan Vuković, Jovo Savić, Zoran Vuković,
Milovan Vuković i Savo Todović Bunda. Pored njih, u mučenju su se isticali i
vojni policajci iz Foče, koji su uvijek, kad god bi to zaželjeli, odlazili u logor i
tukli logoraše. Među njima su se najviše isticali braća Banović Branko i Danko,
Dragan Đurović te Dragan Ćosović Ćosa.
5
Primjeri zločina u ženskim logorima
Što se tiče ženskih logora, nema preciznih podataka o broju logorašica i broju
onih koje su silovane. Te logore smo pobrojali, a što se tiče torture koju su
preživjele te žene, ona se teško može iskazati riječima. Navest ćemo primjer
kroz zločinca Dragoljuba Kunarca, koji je od juna ‘92. pa do februara ‘93.
godine bio komandant specijalnih izviđačkih jedinica. On je u svoj štab, inače
smješten u kući Osmana Đikića, u kojem je boravio sa 15 do 20 svojih vojnika,
dovodio zatočene Bošnjakinje iz logora ”Partizan” svojim vojnicima na
silovanje. Silovanja je i lično vršio. Osim u ovu kuću, Kunarac je odvodio
Bošnjakinje i u Karamanovu kuću u Miljevini gdje su također silovane. Prilikom
silovanja govorio je žrtvama da će rađati djecu a da neće znati ni ko im je otac.
Neke od žrtava imale su samo 12 godina. Neke od žena zadržane su u
Karamanovoj kući i tu su bile stalno silovane, a pored te torture morale su
održavati kuću za četnike. Drugi primjer je prodaja djevojčice od 12 godina.
Nju je nakon više silovanja od strane nekoliko četnika prodao Radomir Kovač
drugom vojniku.
6
Komšijska kama
U 13 sela koja pripadaju mjesnoj zajednici Luka ubijeno je 36 Bošnjaka.
Granatiranja ovih sela počela su 8. aprila ‘92. godine iz miljevinskog sela
Budanj, a najjača su bila 14. maja. Kakve zločine su četnici činili u selima
Luke, govore primjeri iz Daničića, gdje su Srbi iz porodice Vuković iz sela
Kozje Luke masakrirali devet članova porodice Nurke Karahasanović, koji su
se skrivali u šumi Radoviš. Primjer zločina je i selo Pirni Do, gdje su ubijeni
Bego i Nura Jahić. A, ubistvo Muje Osmankovića u selu Hrđavci najdrastičniji
je primjer četničkog zločina u Lukama. Dogodio se u maju ‘92. godine kada su
Srbi macolom razbili jedan nišan na mezarju i na njega nabili Osmankovića.
7
Stradanje Bošnjaka Luke
Organizatori zločina u Lukama su pripadnici Kriznog štaba iz Miljevine, a
izvršitelji su uglavnom lokalni Srbi iz sela Kozje Luke. Najviše zločina učinili su
članovi porodice Vuković: Brane, Luka i Milorad, potom Blagoje Golubović,
Miodrag Stanić te Rajko Todorović. U zločinima učestvuju i Srbi iz Miljevine,
pripadnici porodice Elez, kao i Njegoslav Bošković. Tu su i vojvoda Simo
Mojević iz Ustikoline sa svojim sljedbenicima, zatim neki od članova porodica
Škipina i Miletić, pa Sreten Vujadin i Sreten Kovačević iz sela Tulovići koje
pripada Ustikolini. Branitelji i mještani mjesne zajednice Luka povukli su se 1.
juna ‘92. prema Grepku, prema slobodnoj teritoriji, tako da na ovom području
nije bilo velikog stradanja mještana.
8
Zlocin u mjesnoj zajednici Trnovača – Brod
Na području mjesne zajednice Trnovača – Brod u devet sela ubijeno je ili se
vodi kao nestalo 115 Bošnjaka. Sela ove mjesne zajednice nalaze se na
putevima koji vode od Foče prema Sarajevu i Dubrovniku. Prva stradanja
desila su se u selu Điđevo, u koje četnici ulaze 20. aprila, nakon što su najprije
u selo došli komšije Dragan i Zoran Pejović i Rajo Stanojević sa ultimatumom
za predaju oružja. Nedžib Hadžimusić je to odbio i onda otpočinje granatiranje
sa svih strana. Otpor je bio kratkotrajan i četnici na čelu sa Anđelkom
Veljovićem ulaze u selo. Muškarce zatvaraju u kuću Bore Džajića, a žene i
djecu u kuću Sulejmana Hodžića, da bi navečer muškarce krvave i isprebijane
odveli na livadu Bare. Neki su odmah ubijeni, a drugi otjerani u koncentracioni
logor u KPZ Foča. Sutradan, 21. aprila, hapsili su skrivene muškarce. Neke,
poput Ferida Krše, ubili su pored Drine nakon prethodnog iživljavanja i
mučenja. Nešto kasnije, u maju, Srbi su odvodili iz sela, u više navrata, žene i
djevojke u štab na Brodu na Drini. Tamo su mučene i silovane.
9
Sela Bjeliš, Raoničko Brdo, Kovačići, Radačići i Štovići okupirana su 4. i
5. juna ‘92.godine. Bošnjaci ovih sela predali su nešto malo oružja što su imali
pred sami rat, tako da su bili potpuno bespomoćni i pod stalnom stražarskom
kontrolom od strane komšija Srba. Nadgledanje Bošnjaka i straže držali su
Srbi iz sela Gradac, a predvodili su ih Nikola i Mirko Kovačević, te Jovo
Vukadinović sa svoja četiri sina. Na zvjerski način pobijeni su stanovnici
štovićkih sela. Paljeni su živi u svojim kućama. Komšije Srbi su se iživljavali
nad staricama i nejači. Tako je Gojko Vasiljević Gica natjerao jednu staricu da
se skine gola, a onda je strpao u šaht od vode.
Glavni počinitelji zločina nad Bošnjacima u mjesnoj zajednici Trnovače – Brod
bili su komšije Srbi. Jedinica ”Sveti Sava” prednjačila je u zločinu, a na ovom
području djelovao je i srpski odred vojne policije ”Dragan Nikolić” iz Foče,
predvođen Jankom Janjićem Tutom, Dragoljubom Kunarcem Žagom, braćom
Banović itd. Ideolozi zločina u ovoj mjesnoj zajednici bili su njeni članovi
Kriznog štaba: Drago Krunić, Anđelko Veljović, Ilija Čalasan, Drago Fulurija,
Rajo Stanojević, Stamen Ranđelov, Zoran i Dragan Pjević, Nebojša i Vojo
Kalajdžić. Svi su oni i direktno učestvovali u napadima na selo Điđevo, a pored
10
njih zločine su na ovom području činili i: Radmilo Ostojić, Mirko Babić, Boro
Višnjić, Nebojša Rakić, Zdravko Vasiljević, Jelena i Rade Babić, Mišo Bajić,
Desimir Čalasan, Slavica Fulurija, Zoran Pavlović, Slobodan Popović, Zoran
Tomović, sinovi Nikole Bodiroge, kao i izvjesni Komljenović. U štovićkim
selima također su komšije Srbi dominirali u zločinima. Predvodio ih je Milivoje
Radović iz sela Gradac, raniji komandir stanice policije u Foči, a svjedoci su
prepoznali među četnicima i komšije Ljubana Milanovića iz Avdagića Luke,
Slavka Kovačevića iz Lisičića, Vladu Kovačevića sa sinom Savom iz sela
Bjeliš, zatim Jovu i Slobodana Škipinu, Vojislava Milanovića sa sinovima.
Jabuka i Ustikolina
U selima mjesne zajednice Jabuka ubijeno je 22 ljudi, u 10 sela. Ovo područje
je posljednje došlo na udar agresora, tako da je stanovništvo moglo izbjeći.
Oni koji su ostali u kućama, pobijeni su.
U mjesnoj zajednici Ustikolina ubijeno je ili se vodi kao nestalo 199 Bošnjaka.
Svi su ubijeni na najbrutalnije načine: klanjem, spaljivanjem u kućama i
štalama, strijeljanjem. Od 21 mjesne zajednice u Foči, u ovoj je bilo najveće
stradanje civilnog stanovništva. Nikakav otpor nije pružen agresoru, niti je bilo
nekakvog organiziranog povlačenja ili bijega na slobodne teritorije.
Jednostavno su žrtve čekale svoje dželate. Za razliku od Bošnjaka, komšije
Srbi dobro su se naoružali i spremili za rat. Neki od zločinaca u ovoj mjesnoj
zajednici su: Vinko Šubara, Radmilo Mihajlović, Zdravko Mijović, Slaviša
Miličević, Arsen Blagojević, Zdravko Joković, Novislav Kovač, Novak
Blagojević, Željko Škobo, Miladin Pejović, Brane Vuković, Sreten Vujadin,
Boško Divljak, major JNA koji je zajedno sa Petrom Mihajlovićem 26. aprila
‘92. godine koordinirao napad na Ustikolinu, Milika Golubović, Sreten Starović,
zatim Željko, Drago, Vasilj, Mile i Neđo Blagojević, Radmilo Miletić, Rajko
Todorović, Milan Maljković, major JNA Slavko Miličević, vodnik JNA Zoran
11
Marić, kao i pripadnici vojne policije iz Foče Zoran Vuković, Dragan Zelenović,
Dragoljub Kunarac, Janko Janjić i dr.
Stradanje Čelikova Polja

U 12 sela mjesne zajednice Čelikovo Polje ubijeno je ili se još vodi kao nestalo
50 Bošnjaka. Sela ove mjesne zajednice nalaze se na desnoj strani Drine
uzvodno od Foče. Prva žrtva ove mjesne zajednice bio je Džemil Polovina koji
je ubijen 26. maja, a glavni zločini počinjeni su 8. juna, a počinili su ih
uglavnom komšije Srbi. Pred naletom Srba 8. juna većina stanovništva
Čelikova Polja bježi u šumu i tu se skriva danima. Zahvaljujući odvažnosti
nekolicine mladića, noću 23. juna, 173 mještana na malim čamcima prelaze
12
Drinu i odlaze na planinu Vučevo, gdje se priključuju Bošnjacima iz sela
Sutjeske. Jedan broj žena i djece uspio je preći most na Šćepan-Polju i preći u
Crnu Goru. Međutim, ovim nije okončano stradanje mještana ovih sela, jer su
mnogi stradali kasnije prilikom povlačenja zbjega preko Zelengore. Kao
počinitelje zločina svjedoci su prepoznali: Ljubomira Dostića, komandanta
bataljona, Simu, Dušana, Vladimira i Dejana Kovača, Dragana i Zorana
Nitkovića, Vukadina i Milutina Perišića, Miluna i Slobodana Milanovića, Rajka
Mijovića, Radomira, Radosava i Vlastimira Pavlovića, Savu Pejovića,
Slobodana Starovića, Rajka Krnojelca, Nenada Drakulu, Tošu Kalajdžića,
Valerijana Simića, Zdravka Vasiljevića, Sloboda Ćurčića, Zorana Mijovića,
Mišu i Danila Pavlovića, Radovana Vukovića, Velju i Zdravka Mijovića, Vukolu
Vujovića, Obrada Mališa.
Mjesne zajednice Dragočevo i Godijeno

U pet sela mjesne zajednice Dragočava stradalo je 30 mještana, Bošnjaka.
Scenarij je isti kao i u drugim mjesnim zajednicama. Prvo se Bošnjacima
postavi ultimatum za predaju oružja, a onda, kada oni to urade, slijedi ubijanje.
Prvi zločin u ovoj mjesnoj zajednici počinjen je 22. aprila u selu Saš. Okrutnost
je prisutna i kod ovog zločina: klanje, paljenje u kućama i sl. Nakon 22. aprila u
više navrata Srbi upadaju u sela i pale i pljačkaju. Zločine su uglavnom činile
komšije iz susjednih sela, a glavni je bio Simo Bodiroga, šumar iz Dragočeva, i
Miladin Pjano sa sinovima, iz Potpeći. Spominju se još i četnici iz porodice
Vilotić, kao i sinovi Todora Simovića.
13
Mjesna zajednica Godijeno ima 10 sela, a stradalo je 47 mještana. Četnici su
zločine u ovim selima činili sve do avgusta ‘92. godine, dok i posljednjeg
Bošnjaka nisu ubili ili dok nije pobjegao. Prijetnje su počele još 19. aprila od
strane četnika na čelu sa samozvanim vojvodom Borom Ivanovićem. Bošnjaci
ovih sela sa desne strane Ćehotine izbjegli su prema slobodnoj teritoriji, ali oni
na lijevoj strani nisu imali tu sreću, ostali su u okruženju četnika. Zločine su
činili komšije Srbi: Čedo, Anđelko, Borivoje, Radojica, Mile, Spomenko i Strajo
Perišić, zatim Mile Bodiroga, Borislav i Dobrislav Pjano, Ljuban i Dragan
Vuković, Vlado Simović i dr. Džamija u Godijenu zapaljena je 2. maja, a
munara srušena dan kasnije.
Zločini u Slatini, Vikoču, Čelebićima

U devet sela mjesne zajednice Slatina stradalo je 20 Bošnjaka. Prvi upad u
ova sela dogodio se 2. maja, tada Srbi pale nekoliko sela i ubijaju zatekle.
14
Narod se sklanja u šume iznad sela, a onda se prebacuje na slobodnu
teritoriju Goražda. U ovoj mesnoj zajednici pružen je otpor četnicima sa nešto
malo oružja, uglavnom lovačkog. Od te grupe naoružanih Bošnjaka formirana
je Slatinska četa koja četnicima nanosi gubitke sve do konca ‘94. godine.
Među četnicima ističu se Milivoje i Vojislav Đorđević, Nebojša Vrećo, Velimir
Višnjić, Milutin Vilotić i dr.
Sedam sela mjesne zajednice Vikoč imalo je 30 žrtava. Srbi su u sela ove
zajednice ušli 8. avgusta ‘92. godine. Zločinci su bili komšije, ali i pomoćnici iz
Čelebića, Jošanice i Brusna, te četnici iz Crne Gore. Počinili su svirepe
zločine. ”Prilikom upada u selo Papratno Donje, hvataju Miralema Ahmića.
Mladić je imao samo 22 godine. U blizini škole u Papratnu vješaju ga za noge
na jednu krušku. Ispod glave su mu naložili vatru. Mladić je od bolova vrištao,
trzao se, uvijao… Poslije toga su poluugljenisano tijelo skinuli sa kruške, stavili
ga na obližnji plot i ponovo naložili vatru ispod već mrtvog tijela mladića… U
drugom slučaju, u selu Papratno Gornje, na svirep način ubijena je Kenda
Trako. Odrali su joj kožu sa tijela do pasa i tako je ostavili naslonjenu na među
pored kuće Memije Šoro. Tog 8. avgusta ‘92. zapaljena je škola i džamija u
Vikoču. Sva sela su, također, spaljena. U zločinima se, prema kazivanju
preživjelih mještana, ističu komšije: Pero Kovač, Ilija Čančar, Rade Kovač,
Spomenko Arsenić, Neđo Mitrić i Milenko Arsenić”, pišu Preljub Tafro i dr.
Bećir Macić u knjizi ”Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.-
1995.”
U 16 sela mjesne zajednice Čelebići, Zavait i Jošanica ubijeno je 58 mještana.
O stradanju Bošnjaka u ovim krajevima malo se zna, jer nema onih koji su
preživjeli četničke torture. Oni koji su pobjegli, to su učinili pravovremeno, a oni
koji su ostali, ubijeni su. Zločin u selima Čelebića izvršen je 27. jula, a u selima
Zavaita 12. avgusta. Po zločinu istakli su se komšije: Mitar Kunarac, Vlastimir
Avram, Bobo Jolović, Rajko Milanović.
15
Ubijanje Bošnjaka po selima
Stradanje fočanskih Bošnjaka nije bilo vezano samo za grad i prigradska
naselja, već se događalo po cijeloj općini. Ubijene su stotine Bošnjaka po
fočanskim selima, hapšeni su i odvođeni u logore, žene su silovane i držane
kao robinje za seksualna iživljavanja, paljene su kuće i ljudi u njima.
Četnicki zločin u selima Sutjeske
U 20-ak sela mjesne zajednice Popov Most, odnosno sela na Sutjesci, ubijeno
je i vodi se kao nestalo blizu 100 Bošnjaka. Većina sela je popaljena i
uništena. Prve znake pripreme zločina na ovom području Srbi su pokazali još
u ljeto 1991. godine kada je 70 naoružanih Crnogoraca iz crnogorskog sela
Mratinja prešlo na teritoriju Foče u selo Vučevo. Došli su u posjetu Jakši
Jovoviću i da, pokazujući svoje naoružanje, zastraše Bošnjake. A, još od ranije
počela je netrpeljivost Srba sa područja Sutjeske prema komšijama
Bošnjacima. Sve se više budio srpski nacionalizam i javno ispoljavala mržnja
prema komšijama Bošnjacima. Srbi se obučavaju po selima, u selo Čelebiće
pristiže vojska sa vukovarskog ratišta, prolaze uz pucnjavu, psovke i
provokacije jedinice JNA prema Dubrovniku. Srbi se naoružavaju i pripremaju
za rat.
Čim se počelo pucati u Foči, Srbi na Sutjesci prave barikade, postavljaju
topove i okreću cijevi prema selima gdje su Bošnjaci. Vode se nekakvi
pregovori, a zapravo su to ultimatumi koje Srbi daju Bošnjacima da predaju
oružje i da im navodno neće niko ništa. Pregovori se vode u više navrata, prvi
16. pa onda 25. aprila. Počinje predaja oružja, ali samo onog trofejnog i
16
lovačkog, ostalo Bošnjaci, vođeni iskustvima iz Drugog svjetskog rata,
skrivaju. Nakon ovoga počinju pretresi bošnjačkih kuća. Jedna skupina od 800
Bošnjaka otišla je put Gacka. Jača i srpska propaganda i padaju prve žrtve.
Ubijen je Hajro Lugušić. Bošnjaci se skrivaju po šumama i planinama. Tada na
teren Sutjeske preko brda iz Sarajeva stiže Zaim Bešević, demobilizirani major
JNA. Dolazi sa namjerom organiziranja otpora i pomoći zbjegovima pri
povlačenju. Nastaje čuveni bataljon ”Sutjeska”, zahvaljujući kojem 4.500
Bošnjaka Sutjeske uspijeva da se probije do slobodne teritorije, a ovaj bataljon
se isticao kasnije na ratištima širom BiH.
Pored mještana sela Sutjeske, u brda ovih krajeva pristižu i Bošnjaci iz drugih
sela, ali i općina, poput Gacka. Svi pričaju o velikim zločinima koje Srbi,
komšije i pridošli dobrovoljci, čine po njihovim selima. Na planini Vučevo i na
Zelengori Bošnjaci se koncentrišu i uz pomoć Beševića dobro organiziraju,
može se reći, izbjegličke kampove. Imaju straže, izvidnice, miniraju se mogući
četnički prilazi, što je urodilo plodom jer je u dva navrata poginulo 19 četnika
koji su htjeli prići izbjeglim, ali organiziranim Bošnjacima na Vučevu. Srbi, ne
mogavši prići Bošnjacima, granatiraju ih sa odstojanja, a aktivna je i avijacija.
Istovremeno pale sela i ubijaju na najsvirepije načine one koji su ostali u
selima, najčešće zbog nemoći i bolesti. Topovskim projektilima 12. juna četnici
ruše džamiju u Šadićima. Iako je odbrana izbjeglih u Vučevo i Zelengoru
uspješna, ipak život postaje sve teži za njih. Ponestaje im oružja, hrane,
lijekova, sanitarija, a četnici tuku sve više i sa nekoliko strana, iz pravca
Kalinovika, Mratinja i sa prevoja Čemerno.
Na Gorama iznad Šadića 12. jula održan je sastanak na kojem je donesena

odluka o probijanju prema slobodnoj teritoriji. Proboj počinje 15. jula sa
Zelengore, a 17. sa Vučeva. Probijanje zbjegova dosta uspješno štite
pripadnici ”Sutjeske”, iako je bilo žrtava kako od granata, tako i u borbama
kada bi se naišlo na četnike. Proboj je trajao devet dana i noći, a pojedinci koji
su iz raznih razloga zaostajali, probijali su se i po 15 dana. Preživjeli Bošnjaci
Sutjeske među ključne ličnosti zločina u ovom kraju ističu: Jovana Vukovića,
vojvodu i komandira svih srpskih snaga na ovim prostorima, zatim Ratomira
Mastilovića, Tihomira Aćimovića, Željku Majdova, Ljubomira Kovačevića, Đoku
Vukovića, Ljubu Milinkovića, Dušana Živanovića, vojvodu Zdravka Vladičića,
Dragana Vladičića, Sinišu Nitkovića, Zorana Papricu, Dragana Mališića, Nešu
Ostovića, Gojka Lalovića, Zdravka Pavlovića, Luku Tanovića…
17
Zločin u Jeleču
U mjesnoj zajednici Jeleč, u njenih 11 sela, stradalo je oko 120 Bošnjaka.
Stradanja su počela 1. maja 1992. godine i trajala su sve do oktobra. Zločinci
su bili domaći Srbi, komšije. Metode koje su četnici primijenili tokom zločina u
Jeleču slične su metodama koje su primjenjivali i u drugim krajevima Foče i
BiH. Najprije su pozvali Bošnjake da predaju oružje, onda su blokirali područje
barikadama, postavili artiljeriju na sigurno odstojanje i već 1. maja počinju
granatirati jelečka sela. Granatiranje sa Vratla iznad Jeleča, stare ceste prema
Kalinoviku trajalo je tri dana. Nemoćan i praktično nezaštićen bošnjački narod
povlači se u planine. Četvrtog maja Srbi upadaju u Jeleč i najsvirepijim
metodama ubijaju sve koje su zatekli, uglavnom nemoćne i bolesne, ali i one
naivne pojedince koji su vjerovali svojim komšijama. Žive ih spaljuju u kućama,
kolju, siluju. Srbi nastavljaju naprijed, a Bošnjaci se sve više povlače u planine.
Desetog maja četnici napadaju šumsko radilište na Paležima gdje se skrio dio
izbjeglog stanovništva.
Sukobi se nastavljaju i narednih dana, a 20. septembra Bošnjaci uspijevaju na
Papratnim Njivama zadati jak udarac četnicima, ubivši ih 38. Ali, granatiranje
zbjegova se nastavlja. Bližila se i zima i odlučeno je da se i ova grupa
prebacuje prema slobodnoj teritoriji, a uz pomoć brigade ”Sutjeska”. Probijanje
je počelo 1. oktobra i trajalo je 10 dana. Organizatori zločina u mjesnoj
zajednici Jeleč, između ostalih, bili su Ljubo Ninković, potpukovnik Pavlović iz
garnizona JNA u Kalinoviku i Vojko Cicković iz Miljevine. U izvršenju zločina
istakli su se: samozvani vojvoda Pero Elez, nastavnici iz Miljevine Risto
Trifković i Pero Krunić, načelnik srpske policije Miljevine Milenko Vuković.
Pored njih u zločinu su se istakli još i Željko, Pavle, Luka, Nenad, Rade i
Slavko Elez, zatim Rajko Milutinović, Radmilo Vuković, Zoran Ivanović, Nenad
18
Janković, Gojko Jojić, Željko Krunić, Zdravko Milutinović, Drago Ninković,
Risto Ostojić, Dragan Rončević, Živko Miletić i dr.
Miljevinski zločini i zločinci

U sedam sela mjesne zajednice Miljevina ubijeno je 68 Bošnjaka. O zločinima
u rudarskom naselju Miljevina i okolini nema puno svjedočenja, jer su ovdje
četnici ubijali neostavljajući svjedoke u životu. Zločini su se dešavali tokom
maja, juna, jula, a zločinci su bili komšije Srbi. Pošto je većina građana ovog
naselja radila u rudnicima, kako Bošnjaka tako i Srba, onda se može reći da
su rudari Srbi ubijali kolege Bošnjake. U Miljevini su počinjeni i veliki zločini
silovanja Bošnjakinja. Karamanova kuća pretvorena je u javnu kuću u kojoj su
silovane i držane u zatočeništvu mlade Bošnjakinje, bilo ih je čak od 12
godina. Također, i mnoge druge kuće su pretvarane u mjesta silovanja i
iživljavanja komšija nad svojim komšinicama. I motel u Miljevini služio je za
silovanja. Sva sela u mjesnoj zajednici Miljevina popaljena su i porušena.
Ideolozi i izvršitelji zločina u Foči su, prije svih, pripadnici Kriznog štaba ove
mjesne zajednice predvođeni Pavlom Elezom.
U Kriznom štabu još su bili: Pero Elez, Pavlov sin; rudarski inžinjer Slavko
Stanković koji je bio i predsjednik IO SO Foča; trgovac Brane Stanković; oficir
JNA Stojan Stanković; inžinjer Nikola Baja Golijanin; te Dragan Todorović i
Savo Milovanović. Tu su još: Ljubo Ninković, republički sindikalni funkcioner;
potom već spomenuti nastavnik Risto Trifković. On je formirao javnu kuću od
kuće Kahrimana. Svjedoci za njega kažu da je zaklao svoja dva učenika,
braću Barlove. Također kažu da je zaklao i hodžu Murata Drinjakovića i staru
Zejnu Suljević. Skupa sa Draganom Ćosovićem i Ljubom Cicmilom zaklao je
Alemu Barlov u selu Trošanj. U ključne zločince Miljevine ubrajaju se još i
Miljenko Vuković, načelnik SUP-a u Miljevini, nastavnik Miloš Krunić, za koga
svjedoci kažu da je lično ubio Zahida i Hamida Šalaka, te da je saučesnik u
19
ubistvu hodže Ćamila Tuzlaka. Tu su još: Novak Stanković, Mićo Vuković,
Dobro Stanković, Neđo Todorović, Zdravko Tešević, Neđo Dunić, i izvjesni
novinar Cerović. Ova grupa je u selu Mrđanovićima 24. juna ‘92. ubila sedam
žena.
Neđo Golubović je još jedan od miljevinskih zločinaca koji je skupa sa Pavlom
Elezom na Mitrovom Vrelu ubio Murisa Hrbinića, Hamida Muhovića, Ahmeta
Ramovića i jedno romsko dijete. Treba spomenuti i: Neđu Boškovića, Radu
Draškovića, Petra Pejovića, Ljubu Zelenovića, Peru Ninkovića, Zorana
Ivanovića, Duška Jovovića, Miroslava Delića, Gorana Ćosovića, Gorana
Milutinovića, Radmila Davidovića, Dana Šošića, Velibora Vukovića, Dušana
Ivanovića, Dragana Janjića, Miću Orlovića, Biljanu Mrgud, Jelenu Cicović,
Maricu Simović, Nadu Stanković, Vladu Golubovića, Sašu Gagovića, Tomu
Ostojića, Dragana Teševića, Jagu Mališa, Njegu Boškovića, Radivoja
Pavlovića, Radivoja Filipovića, Slobodana i Aleksu Markovića itd.
Zločin u mjesnoj zajednici Kratine
Zločine u mjesnoj zajednici Kratine osmislili su i činili isti oni koji su to radili i na
području Miljevine. Na ovom području u 11 sela poginulo je blizu 30 ljudi. Iako
su Bošnjaci ovih sela bili nenaoružani, četnici nisu smjeli napasti pješadijom
ovo područje sve do 22. juna, iako su od samog početka agresije gađali
artiljerijom sa Kolunskog brda i od crkve u Budnju. Kada su napali tog 22. juna,
70-ak seljana ove mjesne zajednice bilo je organizirano u odbrani, pružili su
dobar otpor i više do oktobra nije bilo napada. Kada su počela povlačenja u
oktobru prema slobodnoj teritoriji sa Zelengore, zbjegovi su prolazili kroz
područje Kratine odakle su se ljudi priključivali zbjegovima, a onda su četnici
samo ušli i pobili one koji nisu mogli otići.
20
Slovom protiv zaborava
Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti zločine u Foči, napisati knjigu
o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni zločin
nad Bošnjacima Foče.Knjiga sa nazivom ”Genocid nad Bošnjacima na
području općine Foča 1992.-1995.” izašla je 2004. godine u izdanju Instituta za
istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Recenzenti ove
knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i mr. Suljo Borovina, a knjiga je
podijeljena u tri dijela: ”Žrtve na području Foče – izvan logora”, ”Žrtve u logoru
Kazneno-popravni dom” i ”Prilozi”
Piše: Ramiz Hodžić
Cjelokupno podrinjsko područje, čiji je dio i Foča, među prvima je bilo na udaru
velikosrpskih snaga, s namjerom da se i na tom dijelu Bosne i Hercegovine
realiziraju velikodržavni srpski ratni ciljevi – stvaranje čistih etničkih (srpskih)
prostora i genocid nad Bošnjacima. U tom kontekstu je i područje Foče
paradigma zločina koji su izvršeni u Bosni i Hercegovini, a koji se, pored
ostalog, ogledaju u prijekim egzekucijama, prisilnom premještanju ili deportaciji
Bošnjaka, nečovječnom postupanju tokom i nakon napada na gradove, sela i
naselja, fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju, prisiljavanju na život u
nehumanim uvjetima, protupravnom zatočenju, prisilnom radu, bezobzirnom
razaranju grada, sela i naselja, te posebno potpunom rušenju vjerskih
objekata, pljačkanju i uništenju privatne imovine itd.
21
Zločin se ne može sakriti
Polazeći od ovih činjenica, Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti
zločine u Foči, napisati knjigu o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko
zna koji put ponovljeni zločin nad Bošnjacima Foče. Knjiga sa nazivom
”Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.–1995.” izašla je
2004. godine u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i
mr. Suljo Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: ”Žrtve na području Foče –
izvan logora”, ”Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom” i ”Prilozi”. Navedeni
dijelovi knjige predstavljaju koherentnu cjelinu u kojoj su argumentirano
prikazani zločini na području Foče.
O kvalitetu, vrijednostima i značaju ove knjige najbolje govori izdavač u svom
predgovoru za knjigu.
”Planiranje, pripremanje i izvršenje zločina ostvareno je, kao i u drugim
područjima, raspoređivanjem artiljerije, u ovom slučaju oko Foče,
naoružavanjem srpskog stanovništva, aferama u radnim organizacijama
‘Fočatrans’ i ‘Ozren’, organiziranjem obilježavanja raznih praznika sa
nacionalističkom euforijom, zahtjevom bošnjačkom stanovništvu za predaju
oružja, formiranjem ‘srpskih institucija’ (krizni štabovi, MUP, školstvo,
zdravstvo i dr.), vođenjem besplodnih pregovora, zauzimanju sredstava
informiranja (posebno radija), otpuštanju sa posla radnika bošnjačke
nacionalnosti, intenzivnim i bezobzirnim granatiranjem naselja sa bošnjačkom
većinom, progonom, zatočenjem, silovanjem i prijekim egzekucijama civilnog
stanovništva, pljački privatne imovine, rušenju vjerskih objekata i dr.
Žrtve na području Foče – izvan logora
U prvom dijelu knjige ‘Žrtve na području Foče – izvan logora’ prezentirana su
najznačajnija saznanja do kojih su došli autori o zločinima protiv civilnog
stanovništva, gdje je van logora ubijeno 1.113 lica, od čega 958 na području
Foče, 84 van Foče, a 71 se vodi kao nestali. Sva gnusnost zločina pokazana
je u klanjima, nabijanjima na kolac, šutanjem glava žrtava, ubijanju bolesnika,
bacanju u Drinu unakaženih tijela, masakriranju djece, žena i staraca, paljenju
i pljačkanju kuća i radnji, ubijanju čitavih familija, u strahotama koncentracionih
logora itd. Sistematska obrada zločina (grad Foča i ostalih 15 mjesnih
zajednica) omogućava čitatelju da se na pregledan i sveobuhvatan način
upozna sa zločinima u gradu Foči, mjesnim zajednicama, selima, zaseocima
itd. Posebnu vrijednost predstavljaju uvodne napomene date za svaku mjesnu
zajednicu, u kojima se izlaže hronologija agresorskih dejstava, njihovi zločini,
te pokušaj spasavanja bošnjačkog stanovništva. Zločini protiv civilnog
stanovništva obrađeni su tako što su, između ostalog, dati osnovni podaci o
žrtvama, a u nekim prilikama i imena lica za koja se opravdano pretpostavlja
da su počinitelji zločina.
Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom
Drugi dio knjige ‘Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom’ obrađuje oblike zločina
u mučilištu KPD Foča. U vezi s tim autori posebno pružaju podatke i o njihovim
osnovnim pokazateljima: vremenu djelovanja logora (od 17. aprila ‘92. do 10.
oktobra ‘94. godine), oblicima izvršenih zločina, kao što su: mučenje
22
zatočenika, njihovo korištenje za ‘živi štit’, prisilan rad, uzimanje krvi, ‘čistači
mina’, ubijanja, bacanja tijela u Drinu, zlostavljanja prilikom isljeđivanja,
sakrivanje logoraša od Crvenog križa itd. U knjizi je posebna pažnja
posvećena tzv. ‘razmjenama logoraša’, pri čemu je veliki broj izvođen iz logora
uz obrazloženje da ih vode u razmjenu, ali im se nakon izvođenja iz logora
gubi svaki trag. Na taj način nestala su 404 zatočenika. Hronologija razmjene
to očigledno potvrđuje, jer se najčešće ne zna sudbina logoraša iz grupe,
njihov broj, razmjena, likvidacija itd. Autori su uspjeli da sakupe osnovne
podatke o ubijenim logorašima (38) sa posebnim osvrtom na oblike zločina,
koji su se najčešće sastojali od ubistava nakon mučenja, te bacanja u Drinu.
Značajni prilozi za knjigu
Knjiga u dijelu ‘Prilozi’ sadrži svjedočenja stanovništva općine Foča prema
izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima, a po popisu iz
‘91. godine, te originalne fotografije o ekshumacijama do kraja 2001. godine.
Autori su prezentirali 12 do sada neobjavljenih izjava neposrednih preživjelih
učesnika događaja u Foči od ‘91. Do ‘95. godine. Svaka izjava je obrađena,
identitet svjedoka zaštićen i naveden arhivski izvor, tako da je postignuta
njihova sistematičnost i preglednost. Sadržinu izjava na najbolji način
odražavaju njihovi jezgroviti i udarni naslovi dati od strane autora.
Po standardnim metodama čuvanja identiteta svjedoka autori su svugdje gdje
bi se mogla identifikovati ličnost davatelja izjave primijenili do sada korišten
uobičajeni postupak. Imajući to u vidu, imena svjedoka su označena
inicijalima. U ovom dijelu knjige objavljeni su podaci o stanovništvu Foče
prema izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima po
popisu iz ‘91. godine. Na sistematičan način čitatelj će moći sagledati
nacionalnu strukturu po naseljima. Dokumentarne fotografije o ekshumacijama
na području Foče do kraja 2001. ilustriraju aktivnosti na traženju nestalih, te
potresne prizore o zločinima koji su izvršeni nad civilima Bošnjacima na
području Foče.
23
Da se ne zaboravi
Ova knjiga predstavlja značajan izvor za naučne, sudske i druge ustanove i
uopće širu javnost. Ona još jednom potvrđuje da je bez sistematskog
proučavanja zločina, odnosno genocida u istočnoj Bosni, čiji je dio i Foča,
nemoguće dokumentovano istražiti ciljeve, obim i razmjere agresije na BiH.
Knjiga je rađena na osnovu ličnih saznanja autora, izjava svjedoka i
dosadašnjih rezultata istraživanja zločina na prostorima općine Foča, a
posebno ekshumacija. Prema istraživanjima, a posebno izjavama očevidaca,
naveden je jedan broj imena osoba za koje se sumnja da su izvršile zločine na
području Foče.”
Ova knjiga značajno je koristila i autoru ovog članka tokom istraživanja zločina
u Foči i pisanja o istom u sklopu feljtona ”Zločin”.
EGIDA 1
U prvom dijelu knjige ”Žrtve na području Foče – izvan logora” prezentirana su
Foče, 84 van Foče, a 71 se vodi kao nestali.
EGIDA 2
Knjiga je rađena na osnovu ličnih saznanja autora, izjava svjedoka, i
24
području Foče.
Okupacija u 15 dana
Iako su se Srbi u Foči, kao i širom Bosne i Hercegovine, otvoreno, bez
prikrivanja pripremali za rat, za agresiju, većina Bošnjaka Bosne, pa i Foče
naivno je vjerovala da do agresije neće doći. Do početka aprila 1992. godine
Srbi u Foči imaju formirane krizne štabove u gradu i po selima, naoružani su,
imaju planove napada, formirane jedinice, prave spiskove za hapšenja i
likvidacije, a Bošnjaci 5. aprila organiziraju pacifistička okupljanja ispred
Skupštine općine. Ista stvar ponavlja se narednog dana. Za to vrijeme Srbi su
već u akciji. Zauzimaju stanicu policije u Miljevini.
Abid Ramović – prva žrtva

Istog dana, dakle 6. aprila, dolazi do prve pucnjave. Iz kuće Ivanovića sa Duba
puca se na ”Fočatrans”. Dolazi do potpunog razdvajanja policije na srpsku i
bošnjačku. Na čelu srpske policije nalazio se Dragan Gagović, a na čelu
bošnjačke policije Zulfo Veiz. Naravno, ove policije ne mogu se porediti ni po
kojoj osnovi, posebno ne po naoružanju i logistici. Sljedećeg dana, 7. aprila,
počinje otvorena akcija Srba u cilju okupiranja Foče. Pada i prva žrtva, riječ je
o policajcu Abidu Ramoviću, koji gine u policijskom automobilu dok je
pokušavao do bolnice prebaciti ranjenu Milevu Radojčić, koju su ranili Srbi
pucnjavom iz kuće Ivanovića u pravcu ”Fočatransa”. Prema jednoj verziji
Ramović je poginuo od metka ispaljenog iz kuće Ivanovića, a druga verzija
kaže da ga je ubio kolega Srbin koji je bio sa njim u automobilu. Istog dana
Srbi predvođeni SDS-om zauzimaju magacin oružja TO u Livadama i dijele
svojim sunarodnicima. Zauzimaju i lokalnu radiostanicu, uspijevaju kontrolirati
sve prilaze gradu, a već grad prelijeću i prve granate. Stigle su i jedinice iz
Srbije koje su smještene u planinarski dom na Zabrani. Onaj dio svjesnih i
25
organiziranih Bošnjaka postavlja barikade u Donje Polje, a civili pripremaju
skloništa po podrumima. Sve vrijeme traju navodni pregovori između SDS-a i
SDA, ali ne daju rezultate, jer Srbi pregovaraju samo kako bi dobili na
vremenu i kako bi Bošnjake što više zaveli i obmanuli navodnom željom da se
sve završi mirno.
Granatiranje grada
Narednog dana, 8. aprila, Foča se granatira i pod stalnom je puščanom
paljbom Srba. Srpske zločinačke horde uspijevaju tog dana zauzeti Dom
zdravlja i zarobiti prisutne Bošnjake, ljekare Ibru Karovića i Avdu Šadinliju.
Srpski hajduci ulaze u Carevu džamiju i na munaru stavljaju četničku zastavu,
a na džamijski razglas puštaju četničke pjesme. Idućeg dana nastavlja se
granatiranje, a srpsko rukovodstvo ultimativno traži predaju vlasti, na šta
odbrana ne pristaje. Granatira se grad, zgrade i kuće su u plamenu, a granate
dolaze iz Zabrane i Orahova. Vodi se i pješadijska borba. Znatno slabije
naoružani i organizirani Bošnjaci napuštaju grad i kreću se put Goražda i put
Crne Gore. Granatiranje se nastavlja i narednih dana. Srbi lagano osvajaju dio
po dio grada i na kraju ulaze u njega. U Aladži 10. aprila Srbi ubijaju Jusu,
Raziju i Esmu Aganović. Međutim, žrtava ima i na srpskoj strani.
Gine im vojvoda Dragan Nikolić, sin Božidara, komandir policijske ispostave u
Čelebićima i Miljevini. Srbi 11. aprila zauzimaju veći dio grada, a ostatak
granatiraju. Narednog dana Srbi pale Prijeku Čaršiju, trgovačko-zanatski
centar, pale se bošnjačke kuće i lokali.
26
Pljačka bošnjačke imovine
Srpski zločinci konstantno napreduju u osvajanju grada. Kako osvajaju koji dio
grada, tako Bošnjake koji nisu izbjegli hapse i odvode u sabirni logor u
Livadama. Logor je smješten u magacinima TRO ”Perućica”. Osim domaćih
Srba, koji su izvukli iz svojih budžaka kokarde, u zločinima učestvuju i Srbi sa
strane. Nastavlja se granatiranje dijelova koje brane malobrojne snage
Bošnjaka, a u okupiranim dijelovima nastavlja se pljačka i paljenje bošnjačkih
kuća i stanova. Već 13. i 14. Srbi su u centru grada, a sa lokalne radiostanice
oglašava se predsjednik SDS-a Miroslav Stanić, koji navodno garantira
sigurnost Bošnjacima koji žele napustiti grad.
Petnaesti dan aprila bio je dan pljačke. Tog su dana dolazili Srbi i sa sela i
pljačkali što se opljačkati i odnijeti moglo. Naredni dan upadom Srba u Donje
Polje oko 18 časova grad je u potpunosti okupiran.
Sabirni logori
27
Kako je u redovima Srba, predvođenih SDS-om, unaprijed već sve bilo
isplanirano, tako je odmah nakon okupiranja grada otvoren koncentracioni
logor u bivšem KP domu, u koji su smještani uhapšeni Bošnjaci do tada držani
po sabirnim logorima. Sabirnih logora bilo je više. Već smo spomenuli logor u
Livadama, a pored njega tu su bili Srednjoškolski centar u Aladži, DTV
”Partizan”, direkcija TRO ”Perućica” u Gornjem Polju, barake hidrocentrale u
izgradnji ”Buk bijela”, te mnogobrojne privatne kuće. U sabirne, a onda u
centralni logor Bošnjaci su dovođeni iz svojih kuća.Jednostavno su nailazile
srpske jedinice i po nekakvim spiskovima, ali i bez njih odvodili su Bošnjake.
Članovi SDA i drugi ugledni Bošnjaci bili su smješteni u jedan magacin TRO
”Perućica” u Gornjem Polju, barake hidrocentrale u izgradnji ”Buk bijela”, te
mnogobrojne privatne kuće. U sabirne, a onda u centralni logor Bošnjaci su
dovođeni iz svojih kuća. Jednostavno su nailazile srpske jedinice i po
nekakvim spiskovima, ali i bez njih odvodili su Bošnjake. Članovi SDA i drugi
ugledni Bošnjaci bili su smješteni u jedan magacin TRO ”Perućica”. O stanju u
sabirnim logorima govore Preljub Tafro i dr. Bećir Macić u svojoj knjizi: ”Život u
sabirnim logorima bio je užasan, bez hrane, vode, nužnika… Svaki čas su u
magacine ubacivali nove uhvaćene ljude. Po noći su sa vrata prozivali neke od
njih. Oni se više nikad nisu vraćali u magacin. Po noći su se čule pucnjave iz
Prevraćkog potoka, iznad baraka. Komandant sabirnog logora u Livadama bio
je Veselin Čančar, ekonomista u TRO ‘Perućica’. Bio je obučen u uniformu
JNA, sa kapetanskim činovima. U magacinu Srbi nisu zlostavljani. Povremeno
su u taj magacin ubacivali isprebijane ljude. Nisu mogli ni stajati na nogama.
Bili su to unakaženi likovi poznanika: Muniba Veiza, Zulfe Veiza, Enesa
Uzunovića, Ibre Selimovića ‘Spone’ iz Tabaka. Svi su oni kasnije ubijeni u
koncentracionom logoru”, pišu Tafro i Macić u knjizi ”Genocid nad Bošnjacima
na području općine Foča 1992.- 1995. godina” i o prvi danima agresije i
napada nastavljaju:
Okupacija 18. aprila
28
”Srbi zauzimaju i posljednje uporište odbrane Foče, Šukovac 18. aprila 1992.
godine. Foča je definitivno okupirana. Tada nastaje pakao za Bošnjake koji su
ostali u Foči i prigradskim naseljima. Kuće Muslimana su u plamenu. Nekako u
to vrijeme u Foču helikopterom dolazi Biljana Plavšić. Provozala se Fočom u
opljačkanom automobilu tek ubijenog Fočaka Adnana Isanovića. Vidjevši
fočanske džamije, koje još nisu bile porušene, uzviknula je: ‘Kako će, molim
vas, Foča biti srpski grad, s ovoliko turskih džamija.’ Time daje jasnu poruku
srpskim rušiteljima šta im je raditi. Za kratko vrijeme, svih 11 fočanskih džamija
nestalo je sa lica zemlje. Aladža džamija, Careva džamija, Atik Ali-pašina
džamija… Sve biseri islamske graditeljske kulture, barbari su za kratko vrijeme
sravnili sa zemljom. Građevinski materijal iz Aladže džamije poslužit će da se
proširi parkiralište ispred koncentracionog logora. I sva druga obilježja
vjekovnog življenja Bošnjaka na ovim prostorima, uništavaju se. Gori Islamska
biblioteka sa vrijednim eksponatima, devastiraju se groblja.
Na sve strane se pljačka sve što je bošnjačko. U pomoć domaćim pljačkašima
pristižu i oni iz Crne Gore, sa kamionima. Prepuni kamioni namještaja, bijele
tehnike i svega što su ‘junački’ đetići opljačkali, odlazi prema Pivskoj planini.
Počinju ubistva, silovanja. Zabranjuje se kretanje Bošnjacima. Postaju svi
taoci. Svi su u kućnom pritvoru. Čeka se kada će dželati udariti na vrata.
Rušitelji i ubice ne žele svjedoke svojih nedjela. Svjedoke ili ubijaju ili odvode u
koncentracioni logor. Ideolozima genocida nad Bošnjacima Foče, Vojislavu
29
Maksumiću i Veliboru Ostojiću, kao da nije dovoljna žestina sa kojom ubice i
rušitelji izvršavaju njihove naredbe.Svojim ‘vatrenim’ govorima na lokalnoj
radiostanici podstiču ubice da brže ubijaju, rušitelje da brže ruše. Za kratko
vrijeme na području grada i prigradskih naselja ubijena su ili nestala 343
Bošnjaka (građanina) Foče. Najviše zločina počinjeno je u prigradskim
naseljima Tabaci, Zubovići, Susješno, Hamdići, Mijakovići i Ljubovići. U
jednom danu u Čohodarmahali, u kojoj su i u Drugom svjetskom ratu počinjeni
strahoviti zločini, na svirep način je ubijeno 29 građana (24 se gubi trag u
koncentracionim logorima). Te zločine počinili su domaći Srbi, komšije
ubijenih.”
izvor:internet
design:Kenan Sarač
fotografije:internet/screenshot/fbPutnikNamjernik/flickrekranportal13/focanskid
ani
30
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. /zbirka tekstova
objavljenih na facebooku,flickru,portalima itd…/ –
knjiga u nastanku
31
32
GENOCID U FOČI 1992. – 1995.
facebooku,flickru,portalima itd…/.
Knjiga u nastanku. Zasad dostupna u virtualnom izdanju.
Knjiga je nastala iz nekih ličnih razloga i šutnje. Šutnje o Foči. I zločinima u
Foči i na teritoriji Fočanske općine.
Žalosno je što mnoge žrtve ne žele pričati o zločinima i zločincima.
Žalosno je što bivši logoraši ne žele pričati.
Žalosno je što se Foča zaboravlja. Zaboravljena je od države, vlasti,
bošnjačkih predstavnika.
Povratak u Foču je doživio fijasko. Razlozi.
ZAŠTO?
Da se ne zaboravi Foča.
33
34
https://www.academia.edu/36537861/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992-1995_-
_2._dio.pdf
_tre%C4%87i_dio.pdf
https://www.academia.edu/36252552/Genocid_u_Fo%C4%8Di_1992._-
_1995._4._dio_.docx
_1995._5._dio_.pdf
FOČA 1942. – 1992. – 2017..pdf
https://www.academia.edu/32152068/FO%C4%8CA_1942._1992._2017..pdf
https://www.academia.edu/36406787/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992_-
_1995_specijal.pdf
https://www.academia.edu/35447289/FO%C4%8CANSKA_JE_TUGA_PREG
OLEMA.pdf
https://www.academia.edu/32551780/25_GODINA_OD_GENOCIDA_U_FO%
C4%8CI_-
_FO%C4%8CA_ZA%C5%A0TO_SU_RATNI_ZLO%C4%8CINCI_OSTALI_NE
KA%C5%BDNJENI_
https://www.academia.edu/32526719/GENOCID_Fo%C4%8Da_je_simbol_po
navljanja_historije_na_tlu_Bosne_i_Hercegovine
BOŠNJAKINJA)
https://www.academia.edu/32508619/FO%C4%8CA_1992._SODOMA_I_GO
MORA_U_FO%C4%8CI_ISPOVIJESTI_SILOVANIH_BO%C5%A0NJAKINJA
_
https://www.academia.edu/35548149/%C5%BDRTVE_FO%C4%8CANSKOG
_GENOCIDA.pdf
https://www.academia.edu/35156673/FO%C4%8CA_XXV_GODINA_OD_GE
NOCIDA
35
https://www.academia.edu/33119788/JA_I_DA_HO%C4%86U_NE_MOGU_Z
ABORAVITI_ZATVOR_KP_Dom_i_grad_FO%C4%8CU.pdf
https://www.academia.edu/33038995/Fo%C4%8Da_-
_Dokazi_o_genocidu_1992._-_1995..pdf
https://www.academia.edu/32936980/Dan_logora%C5%A1a_Fo%C4%8Da
https://www.academia.edu/32879332/FO%C4%8CANSKI_KAZAMATI_SMRTI
.pdf
https://www.academia.edu/32874068/O_GENOCIDIMA_U_FO%C4%8CI_199
2._1995.i_1941.-1945..pdf
https://www.academia.edu/32778004/Foca_1942_1992_Ni_bijesa_ni_mrznje
https://www.academia.edu/32382344/KAKO_SU_ZELENE_BERETKE_ZE_BE
_SA_KOKARDAMA_I_CRNIM_SUBARAMA_NAPALE_FOCU_7_APRILA_19
92
https://www.academia.edu/33819733/VAPAJ_S_DRINE_Jesmo_li_zaboravlje
ni_je_li_do_nas_ikome_stalo
https://www.academia.edu/32728383/FO%C4%8CA_Na_zidu_sje%C4%87anj
a
https://www.academia.edu/36461388/BESJEDA_O_FO%C4%88I_-
_KULTURA_SJE%C4%86ANJA
36
37
38
39
40
41
42
43
design:Kenan Sarač
ani
44
GENOCID U FOČI 1992. - 1995. – šesti dio
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. /zbirka tekstova objavljenih na facebooku,flickru,portalima itd…/
design:Kenan Sarač
45
46
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. (specijal)

Skoro tri (3) hiljade ubijenih i nestalih, hiljade protjeranih. Od 1514 Bošnjaka nestalih
(ubijenih) u Foči do sada je ekshumirano 1014 žrtava, a njihovi posmrtni ostaci pronađjeni
su u 514 masovnih i pojedinačnih grobnica. Na stotine silovanih žena među kojima su i
maloljetnice od 11 godina.
istaknuta fotografija:Foĉa, Sastavci
fotografije: /internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a ekranportal13 i facebooka...
1
2
“Ja mislim da je rijeka Drina najveća masovna grobnica na Balkanu. Ako se vratimo
nazad u historiju i na dogaĎaje iz Drugog i Prvog svjetskog rata, iz Balkanskih ratova,
i sve one genocide kojima je bio izložen bošnjački narod, kojih je prema nekima bilo
čak deset, onda je sigurno da korito rijeke Drine od svog nastanka, pa do ušća, jeste
vjerovatno najveća masovna grobnica Balkana”, rekao je Amor Mašović, predsjednik
Komisije za traženje nestalih Federacije BiH.
S bismillom ulazite u Drinu, to vam je, djeco, najveći mezar na svijetu

Još u godinama Titove Jugoslavije stare nene u Podrinju su govorile unucima: “Kad
hoćete da se kupate, s bismillom ulazite u Drinu, to vam je, djeco, najveći mezar na
svijetu”.
3
Drina je najveći mezarluk koji teĉe na zemaljskoj kugli
Prof. dr. Šemso Tucaković:
“Drina je najveći mezarluk koji teče na zemaljskoj kugli, jer su tu rijeku tri puta u
prošlom stoljeću srpske snage punile leševima ubijenih Bošnjaka. U njenim virovima i
muljevitom koritu još se nalazi više hiljada kostura ubijenih bošnjačkih žena, djece i
staraca. Samo s malog dijela njenog toka, s dna jezera Perućac, prošlog ljeta je
izvaĎeno nekoliko stotina tih kostura. Mostovi u Višegradu, Foči i Goraždu su mjesta
najvećih četničkih zločina.”
(Prof. dr. Šemso Tucaković, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, u
intervjuu za Dnevni avaz, 08.06.2013. – Bošnjaci su skupo platili zabludu „mirno
spavajte, rata neće biti‟)
4
Drina tekući bošnjaĉki mezaristan
“Drina je, nažalost, naše najveće mezarje. Imam običaj reći da je Drina tekući
bošnjački mezaristan”, rekao je Bajro Perva.
A Drina hitra
i pomamna
teče i mojim
i tvojim venama
jer njeni talasi
decenijama i stoljećima
spiraše krv
naših najmilijih
na koje ruke dušmanske
na pravdi Boga
kidisaše.
(dio iz poeme „Zulija‟ od Bajre Perve)
5
6
Igman, 1992. : Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine
Foĉa 1992. (foto i video)
Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foĉa 1992. (snimljeno na Igmanu

1992.)
7
1992.)
8
1992.)
1992.)
9
1992.)
1992.)

1992.)
10
1992.)
11
1992.)
1992.)
12
1992.)
1992.)
13
1992.)
1992.)

1992.)
14
1992.)
15
1992.)
1992.)
16
VIDEO:
1992.)
– isjeĉak iz video zapisa ISTINE I LAŢI O SILOSU – 1. dio –
korišten video zapis ISTINE I LAŢI O SILOSU – 1. dio sa youtube
video:youtube
fotografije:screenshot
design:Kenan Saraĉ
Tuzla : Otvorena izloţba “Biti izbjeglica –

Evropski narativ”
17
U Tuzli je, u Muzeju Istoĉne Bosne otvorena izloţba pod nazivom „Biti
izbjeglica: Evropski narativ“. Izloţeni su razliĉiti predmeti, ljudi koji su u nekom
periodu svog ţivota bili izbjegli, a zainteresovani ih mogu pogledati do 9.maja.
Podijeliću sa svim izbjeglicama dvije pjesmice koje napisah 2014. godine.
18
(svim izbjeglicama,raseljenim,protjeranim…)
Ovo je ţalosna ţivotna drama da ĉitalac prosto zanijemi…
i…i…i…stanje to dokuĉit‟ ne more…i…i…i…ne mora…
Koliko samo nostalgiĉnih i bolnih uspomena fotografije nose…
…kad ĉovjek shvati da je niĉiji…da je u zaviĉaju otpisan…
Za bolji ţivot i komad hljeba borio se…
…napušten od politiĉara i vlastelina raznih…
ostavljen na cjedilu i razmeĊi ţivotnih puteva…
19
da ih po dţepovima nosam…
ZAGRLI USPOMENU…
zagrli fotografiju…doĉaraj si zaviĉaj
Doĉaraj si rodni grad,doĉaraj si domovinu,
Doĉaraj si iluziju – kad ne moţeš zaprave –
– more „k'o bajagi‟
jer ti moţeš to!!!
(Kenan Saraĉ, 2014.)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/18/stranac-u-rodnom-gradu/
20
PROTJERANI
Foĉacima
sve su znali
moj grade voljeni
kad smo
mi smo bili
21
onog ĉasa, onog trena
grkljana i vena
mi smo bili
kad je pokraj tebe
zastava sa lobanjom
tuţno tvoje lice,
tuţna tvoja sjena
Aladţo ti ljepotice,
mi smo bili
jer smo
i ti i ja
u izgnanstvu
mi smo bili
sa svog praga,
sa svog topraka
zalud ĉeţnja
duša pati
Foĉa, mati
ostadosmo
da ĉekamo da nam svane
22
nismo nigdje smirni
nit‟ dostojnoga ţivljenja
svak‟ te tjera
svak te ganja
svak te gaza
svaka šuša te omalovaţava
sve dok smo
glas nam drhti
nikad tako uţasno nije bilo
progon naš
ostajemo mi
grade moj i ti i ja
Foĉaci biti će…
(Kenan Saraĉ 2014)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/19/protjeraniprotjerani/
design:Kenan Saraĉ
Istraţitelji će ponovo pretraţiti više lokacija u

istoĉnoj Bosni
23
24
Polovinom ovog mjeseca istraţitelji Instituta za traţenje nestalih osoba BiH
poĉet će provjeru više lokacija na podruĉju istoĉne Bosne, za koje postoje
informacije da se na njima nalaze masovne grobnice. Osim novih, pretraga će
se vršiti i na nekim lokacijama na kojima su ranije vršene ekshumacije
posmrtnih ostataka ubijenih Bošnjaka.
http://www.federalna.ba/bhs/vijest/234347
izvor:ftv
design:Kenan Saraĉ
25
Neki drugi…
Neki drugi…
U zloĉinaĉkom pohodu neki neljudi porušiše Kafe “Bor”
Ostao je djeĉiji vrtić preko puta
Nema više ni dudova što krasiše baštu Kafe “Bora”
U maju još uvijek zriju foĉanske trešnje
ali te trešnje sada kradu neka druga djeca
Moja komšinica Mervana divno opisa Djeĉiji vrtić

Kroz maglu još trepere uspomene
26
Voţnja ponijem, autići, stoni tenis…
a u Vrtiću danas igraju se druga djeca…
Nema više ni Deove dţamije,

ne prepoznajem ni sokake, ni mahale
Ni moj grad nije više što je bio…
U njemu su neki drugi…
Kenan Saraĉ
fotografija:internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
FOĈA 1992. : Poĉeci agresije i genocida
Uz 26. godišnjicu genocida u Foĉi i 26 godišnjicu agresije na Republiku Bosnu

i Hercegovinu objavljujemo dva ĉlanka onako kako su napisani bez ikakvih
prepravki. fotografije : focanskidani.
27
objavljeno: 20. avgusta 2000. na forumima
– spisak je nepotpun –
UBIJENI I UBOJICE
Avdagic: Prema vise izvora, ubijena su, na najsuroviji nacin, klanjem, tri clana
porodice Avdagic: majka Zineta i njena dva sina Ismet i Muamer, zvani Miro.
Prema istim izvorima, njih je zaklao Janjic Janko, zvani Tuta, u Scepan Polju.
Janjic se, uglavnom, sa zrtvama pogadao da ih izvede iz Foce do Niksica, a
onda ih na putu ubijao.
Aganovic: Juso, bivsi snajder, star oko 80 godina. Ubio ga, zajedno sa zenom
Razijom, iz vatrenog oruzja, Dragan Nikolic. Po nekim izvorima, Juso je, kada
su cetnici dosli u njegovu kucu i poceli da maltretiraju njega i zenu, iz lovacke
puske ubio jednog “crnogorskog cetnika” ili “rezervistu iz uzickog korpusa”.
Ahmic Idriz: Ubili ga cetnici u zbjegu prema granici sa Crnom Gorom.
Ahmic Miralem: Postoji nekoliko verzija o njegovom ubistvu, ali svi izvori
navode da je umro od zlostavljanja, u strasnim mukama. Vise izvora je
potvrdilo da je ziv ispecen.
28
Andalija Salko: Ubijen iz vatrenog oruzja. Po jednom izvoru njegovo ubistvo je
naredio, organizovao i u njemu ucestvovao Simo Mojevic, direktor OS u
Ustikolni, a u ratu cetnicki vojvoda.
Avdibegovic Salima: Stara oko 50 do 55 godina. Zaklana je zajedno sa sinom

Edinom (ili Sedinom). Po jednim izvorima, bila je udata za Murata
Avdibegovica, a po Faiku Tafri, Salima je supruga Hanefije Avdibegovica. Oba
izvora su navela da ju je zaklao izvjesni Taso iz Srbije.
Avdibegovic (Hanefije) Sulejman: Star ispod 30 godina. Ubijen iz vatrenog

oruzja.
Beganovic Enver: Star oko 40 do 45 godina. Ubijen na pocetku rata, u gradu,

prilikom masovnog napada na pojedine dijelove Foce.
Bico Hamed, zvani Salem: Star oko 40 godina. Ubijen na pocetku rata zajedno
s majkom, iz vatrenog oruzja.
Bico Hasan: Ubijen u zbjegu prema Tjentistu.
Bico Veza: Stara oko 35 do 45 godina. Ubijena na pocetku rata.
Causevic Fatima: Po nekim izvorima ubijena iz vatrenog oruzja a potom

posuta benzinom i zapaljena, a po drugima je ziva zapaljena.
Colakovic Ibro: Mladic, oko 20 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.
Cemo (Osmana) Fikret: Ubijen u KP Domu.
Dolan: Zena. Izvor nije znao ime osim da je sestra izvjesnog Zule Krkalica.
Ubijena na svirep nacin.
Ekmedzic Adila: Starica. Ubio je Novica Ivanovic maljem, a poslije opljackao i

zapalio njenu kucu.
Hadzimesic Halim: Ubijen u augustu, iz vatrenog oruzja.
Hajrovic: Stariji covjek, kojem izvori nisu znali ime. Ubio ga Novica Ivanovic.
Hatibovic Maida: Stara preko 50 godina. Zaklana u svome stanu kad i njen
muz Nezir. Neziru je bilo oko 60 godina. Prema izvorima, zaklan zajedno sa
suprugom Maidom, a prema podacima koje je u KPD-u dobio Faik Tafro,
ubijen je iz vatrenog oruzja.
29
Hodzic Ibro: Ubio ga asovom izvjesni Skobo, rodak Vojislava Maksimovica.
Hrustan Ibrahim: Ubijen na putu za Niksic.
Hrustan Rasim: Ubijen na putu za Niksic.
Isanovic Adnan Adi: Sa jos jednim bolesnikom ubijen u focanskoj bolnici, na

lijecenju, negdje izmedu 10. i 12. aprila. U njegovo ubistvo je direktno
umijesana Milena Begenesic, kardiolog u Regionalnom medicinskom centru u
Foci.
Islambasic Vasvija: Ubijena u maju. Strijeljana na mostu i tu, prema vise

izvora, visila oko nedjelju dana.
Kaloper Huzeir: Ubijen krajem aprila ili pocetkom maja.
Karahasanovic Edhem: Hadzija. Stariji covjek. Ubijen iz vatrenog oruzja, u

julu, u focanskom naselju Ljubovic, zajedno sa Karahasanovic Zahidom.
Klapuh Ferida: Zaklao ju je, zajedno sa muzem Hasanom i kcerkom Senom,

Janjic Janko Tuta u Scepan Polju.
Klapuh Esma: Starica. Majka izvjesnog Klapuh Zufera. Umrla je od gladi i/ili
iscrpljenosti.
Krkalic Irfan: Ubijen iz vatrenog oruzja, pocetkom maja.
Krkalic Zula: Ubijena iz vatrenog oruzja, pocetkom maja.
Kumro Asim: Ubio ga je Risto Kovac.
Lojo Murat: Zajedno sa suprugom Ramizom ubijen iz vatrenog oruzja.
Ljezamovic Halima: Ubijena pocetkom aprila iz vatrenog oruzja.
Ljezamovic Nazif: Star 35-40 godine. Ubijen pocetkom aprila iz vatrenog

oruzja.
Ramovic Abid: Milicioner iz Foce. Abid je prva zrtva u Foci. Ubio ga je kolega
Branko Muminovic.
Sadikovic Arifa: Ubijena iz vatrenog oruzja. Nema podataka o ubici.
30
Selimovic Jusuf: Ubijen u zbjegu, na Potrkusi. Njegovi rodaci Ibro i Hasan
zvani Spona nestali su u KPD-u.
Sahovic Fehim: Rodom iz Jabuke. Zivio u Foci. Sva je prilika da je zaklan ili
mu je naknadno odsjecena glava s kojom je Vojislav Maksimovic “igrao
fudbal”. U javnosti kruze price da je, na stadionu sa centra, glavom nekog
ubijenog Muslimana Maksimovic “udario pocetni udarac”. Medutim, focanske
zene iz izbjeglickih kampova kod Skoplja ispricale su da su prilikom ulazenja u
neku kucu, Maksimovic, Ostojic i jos neki, cija oni imena nisu znali, naisli na
glavu nesretnog Fehima i da je Vojislav odsjecenu glavu sutnuo nogom u
pravcu Ostojica, dobacivsi mu “brani” ili “hvataj”. Ostojic je docekao glavu, ali
je okrvavio pantalone zbog cega se ljutio na Voju.
Subo Selim: Ubio ga je Risto Kovac.
Tafro Almas: Ocuh Faika Tafre. Faik je jednom, iz KPD-a, uz pomoc upravnika
Mice Krnojelca i njegovog sina, posjetio Almasa. Almas je starac oko 80
godina, a usto je bio bolestan i skoro nepokretan. U kuci je ostao sam, tako da
se sasvim izvjesno moze uzeti da nije medu zivima. Ne zna se da li je umro
prirodnom smrcu ili mu je neko pomogao da umre, niti da je negdje sahranjen.
Na Faikovo pitanje koje je uputio sinu Mice Krnojelca kada su se 30. augusta
“sreli” na stanici, ovaj je odgovorio da je “i on otisao prije pet dana”.
Tafro Soko: Brat Tafre Preljuba. Ubijen u svom stanu zajedno sa zenom
Sefikom i punicom Hasnom Tatarevac. Nema podataka o ubici.
Taranin Selman: Invalid. Ubijen u zbjegu prema Slatini.
Veiz Camil: Ubijen iz vatrenog oruzja, u maju. Nema podataka o ubici.
Vranjaca Fatima: Ubijena zajedno sa muzem Ramom na Brodu. Ubili su ih

komsije sa Broda.
BRUSNA
Borak Suljo: Star preko 60 godina. Ubijen, a potom zapaljen. Po izvorima,
ubile su ga komsije.
Pohara Suljo: Star izmedu 60 i 65 godina. Zaklan. Izvori su s velikim stepenom

uvjerenja navodili da su ga ubile komsije.
CUREVO
Mjesak Ejub: Poginuo od granatiranja.
DONJE PAPRATNO
31
Moco Omer: Ubijen iz vatrenog oruzja.
Muratovic Meho: Ubijen iz vatrenog oruzja.
Polovina Dzemila: Djevojka, stara oko 20 godina. O njenoj sudbini, osim da je

nestala, izvori nisu imali konkretnijih podataka. Misle da je ubijena.
DIDEVO
U Didevu je, iz tri porodice, ubijeno pet clanova. Od pet ubistava tri su izvrsena
na surov nacin: jedno klanjem, jedno vjesanjem, a jedna zrtva je
izmasakrirana.
Bostandzic (Safeta) Sabahudin: Ubijen kada i njegov otac Safet, iz vatrenog

oruzja. (Napomena: Prilikom provjere podataka u vezi zrtava, ekipa je u
izbjeglickom kampu u Cicinom selu kod Skoplja srela Sabahudinovu zenu i
saznala da je 15. septembra rodila kcerku kojoj je ime Sabina).
Dzankovic Alija: Star oko 25 godina. Izmasakriran.
Hadzimusic Sajma: Majka Suadova. Ubice su zlostavljale majku i sina, potom

su Sajmu objesili, a Suada zaklali.
GODIJENO
Cankusic Bajro: Ubili ga cetnici iz Godijena.
Cankusic (…): Izvori nisu znali ime osim da je supruga izvjesnog Mehe
Cankusica. Ubili su je cetnici iz Godijena.
Coric Mustafa: Ubili su ga cetnici iz Slatine.
Klinac Devlija: Nju i suprugu Klinac Hamdije, kao i Klinac Huzeira ubio je, iz
vatrenog oruzja, Cedo Perisic iz Godijena.
Klinac (…): Izvori nisu znali ime, sem da je supruga Klinac Hamdije a sestra
Muje Kafedzije.
GOVZA
Salkovic Alija: Star oko 55 do 60 godina. Ubijen u zbjegu u Izbisnom.
Salkunic(…): Stariji muskarac, kojem izvori nisu znali ime niti druge podatke
osim da je sa Alijom Salkunicem ubijen u zbjegu u Izbisnom.
HUM
32
Prema informacijama, osmog juna je sprovedena sira akcija napada na
muslimanska sela Brod, Hum, Kosman, Mjesajice, Vucevo, Zakmur i dr. sela
prema Tjentistu. Sve kuce su popaljene a imovina opljackana. Kao ucesnike
napada na ova sela izvori su identifikovali 16 osoba: akciju je organizovao i
njome, uglavnom, rukovodio Ilija Dostic. I on i ostali akteri akcije su na spisku
zlocinaca.
Hakanovic Naza: Ubili su je Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic osmog juna.
Pezo Akif: Star oko 30 godina. Ubili ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic
osmog juna.
Pezo Atif: Star oko 25 godina. Ubili ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic
osmog juna.
Pezo Muharem: Star 60 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag

Kalajdzic osmog juna.
Pezo Murat: Star 50 god. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic

osmog juna.
Sabanovic (E)Mina: Ubili su je Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic osmog

juna.
Sabanovic Mujo: Star izmedu 85 i 90 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i

Miodrag Kalajdzic osmog juna.
Sabanovic Selim: Star 75 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostic i Miodrag

Kalajdzic osmog juna.
Sahinovic Zecir: Star 60 godina. Ubili ga Ljubomir Dostic i Miodrag Kalajdzic

osmog juna.
– spisak je nepotpun –
objavljeno: 20. avgusta 2000. na forumima
33
_____
SAMI SEBE SJEKLI I JELI

ARHIVA DANI 68, JANUAR / SIJECANJ 1998
https://www.bhdani.ba/portal/arhiva-67-281/68/tekst168.htm
SAMI SEBE SJEKLI I JELI
34
Faik Tafro je sumarski inzinjer iz Foce. Dvadesetog aprila 1992. godine
zatvorili su ga pripadnici Uzickog korpusa u KP Dom u Foci. U logoru je ostao
do 31. augusta, kada su ga sa jos 34 druga logorasa focanske ratne vlasti
odvele u Rozaj i tu oslobodile. Do kraja oktobra 1992. godine boravio je u
Novom Pazaru i za to vrijeme napisao Sjecanja na Focu 1992. Istovremeno,
grupa nezavisnih sandzackih intelektualaca prikupljala je podatke od
bosanskih izbjeglica o zrtvama i ubicama: tako je nastao materijal koji Dani
objavljuju i u ovom i u nekoliko narednih brojeva. Faik Tafro je jos uvijek
izbjeglica u jednoj od bivsih jugoslavenskih republika, a njegov dnevnik,
potkrijepljen izjavama i sjecanjima ljudi koji su prosli nekoliko krugova
focanskog pakla, zapravo je rijetko svjedocenje prezivjelih focanskih
prognanika i vrijedni dokument prvih nekoliko mjeseci rata na sirem prostoru
opcine Foca. Feljton Dana izazvao je veliko interesovanje nasih citalaca, a
uspjeli smo obezbijediti i ekskluzivne snimke iz Foce
Pise: Faik TAFRO
SPISAK UBIJENIH
SPISAK ZLOCINACA
HAPSENJA U CRNOJ GORI
KO NIJE BIO U KPD-U IZA RESETAKA, ne bi u prvi mah ni pomislio da je
zatvor, vec neka fabrika. Kompleks objekata nekad je, za vrijeme Austro-
Ugarske i stare Jugoslavije, bio kasarna. Nalazi se na desnoj obali Drine, pri
samom izlazu iz grada. Nadomak zatvora, ne vise od oko 50 metara, nalazi se
cuveni zeljezni most, na kome su cetnici i u Drugom svjetskom ratu pobili i
zaklali oko 3.500 Muslimana. Sve objekte opasuje kameni zid visine nekih pet-
sest metara sa dodatnom ogradom od bodljikave zice visoke oko jedan metar.
Na svakom uglu nalazile su se masivne strazare – karaule. I pored takvog
obezbjedenja bilo je ranije uspjelih bjekstava. Nama su dodatno oko zida
postavili minsko polje od rasprskavajucih protivpjesadijskih mina. Strazari su
imali pse, sarplanince. U krugu je bila fabrika namjestaja, a bila je tu i “Drina”
sa poljoprivrednom ekonomijom.
Negdje oko 19. aprila, stab SDS-a je za upravnika zatvora postavio Milorada
Micu Krnojelca, nastavnika matematike u OS “Veselin Maslesa”, a za
zamjenika su naknadno odredili Prodanovica, navodno pravnika. Nacelnik
bezbjednosti (cuvarska sluzba) bio je Mitar Rasevic, koji je tu funkciju i ranije
obavljao. Starjesine-strazari radili su po cetnom brigadnom sistemu. Svi koji su
ranije obavljali ovu duznost bili su profesionalci. Pojacanja su dobili u nocnim
smjenama, gdje su angazovani cuvari iz grada ili oni koji su stanovali u blizini
KPD-a. Sjecam se dobro nekih strazara koji su se isticali surovoscu: Busi je
koristio nocne smjene da skace po zatvorenicima koji bi bili privedeni u samicu
Upravne zgrade, vezani za bukagije i takvi batinjani. On, sirovina, vagao je oko
130 kg, i sa zadovoljstvom je skakao po ljudima. Nisu se puno razlikovali ni
drugi strazari: Vladicic, Vukovic, Obrenovic, neki Zoran kome ne znam
prezime, Pljevaljcic Vlatko, Ivanovic Keli…
Dopunu straze davali su vojnici. Sjecam se Kremica, Markovica, Jegdica,
Mladenovica, Prodanovica… U uzem dijelu uprave radili su: Todorovic –
interna bezbjednost, Jokanovic Mican – za privredu, Jokanovic Gojko,
35
medicinski tehnicar kojeg su zvali Saharin i Krvopija. Ljekar Dragicevic, inace
ginekolog, dolazio je svako 15 do 20 dana. Negdje u augustu pojavio se i
stomatolog Vukadin. Samo je vadio zube. Kontrole “kucnog reda” odvijale su
se razlicito od starjesine do starjesine. Dorucak je bio izmedu osam i devet i
30 ujutro, rucak od 13 do 14 sati i 30 minuta, a vecera od 17 do 18 i 30.
Ishrana je bila redovna.
Dorucak se sastojao, na pocetku, od caja i kriske hljeba tezine pet do sest

grama, da bi se negdje u julu malo poboljsao. Za rucak je bila jedna kutlaca
kupusa bez kupusa ili graha bez graha, odnosno krompira bez krompira.
Radost je predstavljala krajka hljeba, jer je nesto veca od kriske. Vecerom smo
dobijali caj i krisku hljeba koja je nekad bila velicine zalogaja. Matovic je cesto
bio dezurni kuhar i pravio je i bez masnoce ukusnije jelo, dok je za Mojovica
kruzila sala da ce njemu biti najzalije i najteze ako izademo iz zatvora: uzivao
je da napravi rucak da ga nisu mogli jesti ni macke ni psi. Kvalitet i kolicina
hrane imala je za posljedicu da pojedini zatvorenici nisu imali stolicu po
trideset i pet dana.
Farsa od razmjene
Sedamnaestog jula prije podne Gojko je obisao dio spavaona. Pitao je ko je
bolestan i upisao Dzevada Loju koji je nekoliko puta pao u nesvijest prilikom
podjele jela, te Enu Hrnjcica, Hasana Glusca i Sanina Krdzaliju. Oko tri sata
pozvase nas da se spremimo sa nasim stvarima. Bilo nas je desetorica iz
Foce i sestorica iz Gorazda. Kad smo se sakupili pred glavnom kapijom gdje
se vrsio detaljan pretres, cak i skidanje cipela, vidjeli smo da medu nama ima i
mladih i zdravijih ljudi. Poslije ceremonije pretresa provedeni smo kroz dvoja
vrata.
Cekao nas je kamion FAP sa ceradom. Nedaleko od njega bio je parkiran

kombi pun zena i djece. Strpali su nas u kamion. Bili smo zbunjeni. Uspjeli
smo da doznamo da idemo u razmjenu za srpsko stanovnistvo koje je
zarobljeno u Gorazdu. Tako su nam rekli nekolicina obucenih u maskirne
uniforme koji su bili dio pratnje i koji su tvrdili da su iz Cajnica. Nama je odmah
bilo malo lakse, pusili smo vise nego sto smo navikli. Cigarete nam je dao
jedan od Cajnicana. Krenuli smo. Sjedimo na nekim improvizovanim klupama.
Iza nas ide kombi sa vojvodom, vozacem i trojicom vojnika, svi dobro
naoruzani. Upozorili su nas sta ce se dogoditi ako pokusamo bjezati. Dok smo
isli uz Bakic (brdo i prevoj za Zavait) vidjeli smo milicionersko auto. Poznao
sam milicionera u naocalima, bio je iz Bunova, neki Dostic.
Los put i brza voznja, da se na vrijeme stigne na razmjenu, koja je, kako smo
kasnije saznali, zakazana za sedam sati navece, ucinio je da se osjecamo kao
lopte, tako smo skakali sa klupa da smo morali ustajati i drzati se za arnjeve.
Kosti su nas boljele. Put je vodio kroz sumu, prema Celebicima. Kroz Korlat se
prosirivao i pripremao za asfaltiranje. Taj je put star oko 30 godina i uglavnom
se koristio za eksploataciju suma. Trasu puta od Celebicke rijeke do Suplje
36
stijene uradili su nabrzinu uz pomoc SDS-a, te firmi “Gradenje” i “Maglic”. Ovaj
je pravac objezbjedivao spajanje Foce sa Pljevljima i imao je vise stratesko
nego ekonomsko opravdanje. Put se koristio najvise za transport naoruzanja i
municije. Putem Radio Foce, u nekoliko navrata je gradanstvo bilo
obavijesteno da je otvoren, te da je uspostavljena autobuska linija Foca –
Pljevlja. Koliko smo kasnije doznali, linija zbog nekih dogadanja u Pljevljima
nije ni radila. Nase “vode puta” imali su dosta problema na granici Crne Gore i
BiH: jedva su se ubijedili da prodemo, a onda su nas predali novoj ekipi iz
Cajnica. Cekali su nas dvotonci sa ceradom, i tako smo nastavili preko nekih
brda i sela, kroz sumu.
“Ne daju Muslimani”

Stigosmo u Cajnice. Nema svjetla, tek u rijetko kojoj kuci. Produzili smo dalje.
Jedan od pratilaca, naoruzan, zajedno je s nama na karoseriji. Sjedi i cuva
nas. Rece da idemo u Miljevo. Tako i bi. Smjestise nas u osnovnu skolu. Klupa
ima dovoljno. Dobili smo i povece sendvice sa mesom. Odmah su nas
domacini upozorili sta smijemo, a sta ne smijemo raditi. Novi kucni red.
Sutradan ujutru dobar dorucak, a jos bolji rucak. Pozvase nas negdje oko
deset sati. Napolju je vedro, nigdje oblaka. Mi vec navikli na kisne dane.
Izadosmo svi iz jednog razreda, a zene sa djecom iz drugog. Iznenadismo se:
ljudi sa kamerama i mikrofonima. Poznao sam jednog. Bio je iz Gorazda. Svi
su, kako nam rekose, zaposleni na novosadskoj i crnogorskoj televiziji.
Propaganda. Djeca placu, posjedala po travi, a neka su u krilima zena. Jadna
slika. Cekamo termin razmjene. Stalno dolaze iz cajnickog MUP-a i
izvjestavaju nas “dokle su kontakti stigli sa muslimanskom stranom”. Dode i
sesnaest sati. Svaki minut, a kamoli sat neizvjesnosti ubija nam dusu. Na
kraju, “veza” saopstava da od razmjene nema nista: “Muslimani ne daju zene i
djecu iz Gorazda.” Kasnije su proturili drugu pricu, da muskarce – vojnike ne
daju, jer su ih ubili. Prebacise nas u Luke, opet u skolu. Sad smo na spratu i
sad smo svi u jednom “razredu”.
Donijeli su nam obilnu veceru, sa dosta hljeba. Vojni kuhar bio je Rasevic,
nastavnik u Cajnicu. Dogovorili smo se na koji nacin da organizujemo
spavanje. Bilo je nekih deka, prostrli smo ih po podu i tu su legle zene sa
djecom. Mi muskarci sastavili smo klupe. Bilo je oko 22 sata i 30 minuta kad je
pocela frka. Dolaze Vojvoda, neki strani novinar i prevodilac. Za njima pratnja:
Kornjacin brat, kondukter, sad direktor “Centrotransa”. Bilo je mucno… Nema
svjetla, jedna svijeca. Jedan od dezurnih sara po nama lampom. Prevodilac
ocito nema dovoljno prakse. Novinarka hoce da prenoci sa nama. Nisu joj dali.
Sutradan je ponovo dosla. Dzevad joj je na francuskom rekao, u dubokoj
diskreciji, gdje smo i koliko nas ima. Doruckovala je sa nama.
Noc ranije, negdje oko 18 sati, imao sam posjetu. Radovan Pejovic zvani
Regan, koji je radio u “Stakorini”, dosao je da me vidi. Iznenadio se mojim i
Dzevadovim izgledom. Rekao je da nema uticaja u SDS-u Cajnica, te nam
nista ne moze pomoci. Sutradan me posjetio njegov brat i donio nekoliko pakli
37
cigareta. Oko jedanaest sati obavijestili su nas da se ponovo vracamo u Focu,
tamo gdje smo i bili….
Razgovarao sam sa jednom zenom koja je bila medicinski tehnicar u Trosnju.

Ispricala mi je kako su jednog jutra, oko sest sati, sa sest autobusa dosli
focanski cetnici i “Beli orlovi” i spalili nekoliko sela na prostoru Trosnja. Isli su
od kuce do kuce i vrsili masakre. Neki su pokusali pobjeci u sumu, no nije im
uspjelo. Tada je pobijeno oko 75 Muslimana. Najvise iz porodice Barlova.
“Vidis ovo dijete”, rekla mi je i pokazala dijete staro tri, najvise cetiri godine.
“Ubili su mu oba roditelja.”
U Focu smo se vratili oko 17 casova. Kombi je otisao u “Partizan”, a mi u KPD.

U “Partizanu” je bilo oko osamdesetero staraca, zena i djece. Bila je i cuvarska
sluzba. Znao sam da je medu cuvarima Pavlovic Bogdan, a da je glavni za
“Partizan” Mitar Sipcic.
Kako se rat sirio, Muslimana je u zatvorima bilo sve vise. Broj zatvorenika
rastao je iz dana u dan. U KPD-u nas je bilo oko 600. Do ovog broja dosli smo
prebrojavanjima u menzi. Koliko je zatvorenih u samicama znali smo po broju
serpica u kojima je noseno i sluzeno jelo. Muskarci su hapseni listom: bilo je
dovoljno da imaju muslimansko ime. Privodeni su ljudi iz bolnica i kuca, koji su
imali operacije na srcu, oni koji su prezivjeli po dva infarkta, ljudi sa otvorenim
kavernama i u dubokoj starosti, oni koji su pukim slucajem prezivjeli gelere i
metke, sa obje noge u gipsu, cak i oni kojima ni stake nisu mogle pomoci da
se pokrenu. Bilo je i zatvorenika koji su bili neuracunljivi i toliko bolesni da su
sjekli sopstveno tijelo da bi ga pojeli.
38
SPISAK UBIJENIH
Spisak ubijenih kao i spisak ubica ili ucesnika i saucesnika u ubistvima sacinili
su nezavisni intelektualci iz Sandzaka na osnovu kazivanja izbjeglih i
protjeranih Bosnjaka iz Bosne, iz grada Foce i sela sa uzeg i sireg podrucja
Foce. Prikupljeni su podaci o 258 ubijenih u periodu od aprila do oktobra 1992:
85 su zene, najcesce u dubokoj starosti ili u poodmaklim godinama; 65
ubijenih su stariji od 60 godina, a ubijana su i djeca.
JELEC
Od svih sela, u Jelecu je najvise evidentirano ubijenih: 82. Medu njima je 30
zena, jedno dijete i 12 osoba starijih od 60 godina. Iz 17 porodica ubijeno je 68
clanova: iz pet porodica po dva clana; iz cetiri po tri clana; iz cetiri po cetiri
clana; iz dvije po pet clanova; iz porodice Zametica osam clanova i iz porodice
Srna 12 clanova od kojih je osam zaklano.
Babalija Sead: Star oko 30 godina. Ubio ga je, polovinom maja, Elez Pero,
cetnicki vojvoda iz sela Brojanici, iz vatrenog oruzja.
Bajguric Enver: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen u gradu na samom pocetku

rata. Izvori misle da ga je ubila srbijanska vojska, odnosno – kako su govorili –
garda.
Bajrovic Esma: Ubijena pocetkom maja.
39
Basic Ahmed: Iz Ustikoline. Ubio ga je cetnik Miladin Pejovic, zvani Krs,
konobar iz Josanice.
Barlov Aldin: Zaklao ga nastavnik Risto Trifkovic. Kao saucesnici se pominju

Ljubo Cicmil i Dragan Cosovic.
Barlov Nasuf: Ubijen pocetkom maja. U njegovo ubistvo, kao i u ubistva Barlov
Sade i Barlov Zule koja su se dogodila u isto vrijeme umijesani su Risto
Trifkovic, Ljubo Cicmil i Dragan Cosovic.
Besirovic Fadil: Ubijen pocetkom maja.
Besirovic Fudo: Star 19 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.
Besirovic Murat: Ubijen pocetkom maja iz vatrenog oruzja.
Besirovic Nasuf: Star izmedu 40 i 45 godina. Ubijen iz vatrenog oruzja.
Bibovic Almasa: Ubijena pocetkom maja.
Corbo Zada: Po nekim izvorima, ubio je, a po nekim je ucestvovao u njenom

ubistvu Milenko Vukovic, poznat po nadimku Zeko, cetnicki vojvoda iz sela
Rataji. Naknadno su se pojavile i informacije da je ubijena u zbjegu, drugog
oktobra u okolini sela Izbisno.
Dolan Fatima i Dolan Serif: Ubijeni pocetkom maja.
Drinjakovic Murat, penzionisani imam. Star preko 80 godina. Zaklao ga, kao i
Zehru Drinjakovic i Murata Drinjakovica, nastavnik iz Miljevine Risto Trifkovic.
Dzinic Jusuf i Dzinic Mulija: Ubijeni pocetkom maja iz vatrenog oruzja.
Dzubur Habiba, Dzubur Kaduna, Dzubur Murat, Dzubur Osman i Dzubur

Ramo: Po svim izvorima, ubili su ih cetnici iz Jeleca, uglavnom njihove bivse
komsije.
Hadzic Edhem, Hadzic Fata, Hadzic Senida i Hadzic Vahid: Svi ubijeni
pocetkom maja.
Mito Serifa: Stara oko 40 godina. Ubijena u zbjegu prema Tjentistu.
Musanovic Ismet: Ubijen u maju.
40
Niksic Ferid, Niksic Munira i Niksic Semsa: Ubijeni u maju.
Omeragic Murat i Omeragic Ramiz: Ubijeni u maju.
Paco Omer: Iz nekog sela sa Tjentista. Star ispod 50 godina. Ubijen u zbjegu
prema Tjentistu.
Salaka Almasa: Stara oko 80 godina. Ubijena u maju. Kao izvrsioca izvori
navode nastavnika Dragu Krunica kao i za Salaka Avdu.
Salaka Hamid: Star izmedu 60 i 65 godina. Ubio ga je nastavnik Milos Krunic

kao i Salaka Zahida, starog izmedu 70 i 75 godina.
Sejdinovic Dzemail: Ubijen u maju, kada i vecina zrtava u Jelecu.
Srna Abid: Star 40 godina. Zaklan, kao i Srna Asim i Srna Elvedin.
Srna Enver i njegova supruga Jelena, Srpkinja, ubijeni iz vatrenog oruzja.
Srna Hadzid i Srna Hadzira: Ubijeni iz vatrenog oruzja.
Srna Hakija: Star oko 30 godina. Zaklan.
Srna Mustafa, star oko 50 godina; Srna Nedzad, star oko 20 godina; Srna
Omer, star oko 60 godina i Srna Zulfo, star oko 60 godina: Svi zaklani.
Suljevic Abdulah, zvani Kigen, star oko 30 godina, i Suljevic Nazif: Ubijeni u
maju.
Suljuvic Resad: Ubijen u Sukovcu, sredinom aprila.
Suljevic Zejna: Stara oko 90 godina. Ubio je, sredinom aprila, Risto Trifkovic,
nastavnik iz Miljevine, kao i Suljevic Zejnila, starog oko 90 godina.
Sahbaz Habiba, Sahbaz Hakija i Sahbaz Haska: Ubijeni u maju.
Sarac Avdo: Penzionisani milicioner. Ubijen pocetkom maja.
Sljivo Edhem, Sljivo Ejub i Sljivo Zada: Ubijeni u maju. Vise izvora je potvrdilo
da je clanove porodice Sljivo ubio Pero Elez.
Subasic Hasan: Ubijen tokom ljeta u Kozjoj Luci.
41
Sundo Fatima, stara izmedu 85 i 90 godina, i Sundo Mejra, stara oko 70
godina: Ubijene pocetkom maja.
Tuzlak Tifa: Ubijena u maju.
Tuzlak Camil: Penzionisani imam. Star izmedu 85 i 90 godina. Ubio ga cetnik

Zivko Miletic. U ubistvu su ucestvovali i Pero Elez, Milos Krunic i Milenko
Vukovic.
Tuzlak Ferida i Tuzlak Salko, star oko 20 godina: Ubijeni u maju.
Zametica Almasa, Zametica Ekrem, Zametica Fatka, Zametica Hida, Zametica

Osman, Zametica Seca, Zametica Velija i Zametica Zula: Svi ubijeni u istom
danu, krajem aprila 1992.
SPISAK ZLOCINACA
Spiskom su obuhvaceni izvrsioci i saucesnici zlocina, kao i ucesnici akcija u
kojima su ubijani civili koji su porijeklom iz Foce, ili iz sela oko Foce, ili su
zivjeli u njima, a koje je, upravo zahvaljujuci toj cinjenici, identifikovala rodbina
ili komsije zrtava.
Milutinovic Rajko: Cetnik. Pljackao i palio muslimanske kuce u Jelecu i veoma
svirepo ubijao odrasle muslimanske muskarce, civile.
Mojevic Simo: Direktor Osnovne skole u Ustikolini. U ratu, cetnicki vojvoda.

Najveci broj ubistava u selima Odzak, Vina, Pilipovici, Mrdelici i selima prema
Jabuci izvrsena su po njegovom naredenju. Po njegovom naredenju ubijen je
Andelija Salko.
42
Milinkovic Ljubo: Zvani Cigo. Operisao po selima na Tjentistu u ubistvima
Muslimana, pljackanju i unistavanju njihove imovine na tom podrucju. Sa
Savom Tadicem, Milenkom Urosevicem i Dusanom Zivanovicem, zvanim Dule
ucestvovao u ubistvu Hajrudina Lugusica, cuvara Titove vile na Tjentistu.
Ucestvovao i u pljackanju hotelskih naselja na Tjentistu.
Muminovic Branko: Milicioner. Izvrsio je prvo ubistvo u Foci, ubivsi, bez

ikakvog razloga i povoda, kolegu Abida Ramovica.
Nikolic Dragan: Vise izvora je potvrdilo da je ubio Jusu Aganovica, snajdera iz

Aladza mahale u Foci, starog oko 80 godina, kao i njegovu suprugu Raziju.
Ninkovic Ljubo: Bivsi republicki funkcioner. Rukovodilac Kriznog staba SDS-a

u Miljevini. Po njegovom naredenju izvrsen je masakr civila u selu Jelec i
Govze.
Ninkovic Drago: Izvori su potvrdili da je sa Draganom Malisom i jos dvojicom

Ninkovica – Sinisom i Zoranom ucestvovao u ubijanju muslimanskih civila,
uglavnom starijih ljudi i zena, pljackanju i paljenju njihovih kuca u selu Hum,
Kosman i drugim okolnim selima.
Ostojic Risto: Ucesnik zlocina u Jelecu gdje je stradao velik broj civila.
Ostojic Mile: Ucestvovao u akcijama u selima na Tjentistu u kojima je ubijeno

vise civila. Izvori nisu znali imena njegovih zrtava ali su tvrdili da je ubijao
muslimansko stanovnistvo, pljackao i palio njihove kuce na tom podrucju.
Ostojic Zora: Ucestvovala u akcijama u selima na Tjentistu u kojima su ubijani

civili. Vise izvora je potvrdilo da je bila “do zuba naoruzana” i da je pljackala i
palila muslimanske kuce u selima na Tjentistu.
Paprica Brane: Ubijao Muslimane u selu Kosman i drugim okolnim selima. Po

izvorima, izvjesno je da je pljackao i palio, a vjeruju da je i ubijao.
Paprica Dorde: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Izvori su tvrdili da je

ubijao muslimansko stanovnistvo, pljackao i palio njihove kuce.
Paprica Jela: Operisala po selima na Tjentistu i u dolini Sutjeske. Vise izvora

je potvrdilo da je sa Janom Popovic i Ratkom Zivanovicem pljackala i palila
kuce, a ima indicija i da su ubijale nemocne muskarce i zene u selu Popov
Most.
43
Paprica Malisa: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o
njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao i pljackao
stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao u selima u dolini Sutjeske.
Paprica Mile: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o

njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao i pljackao
stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Paprica Milosava: Operisala po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o

njenim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljala i pljackala
stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijala.
Paprica Radoje: Operisao po selima u dolini Sutjeske. Nema podataka o

njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je zlostavljao stanovnistvo,
palio i pljackao njihove kuce u selu Kosman i Balici. Vjeruju i da je ubijao.
Tvrdili su da je zapalio dzamiju u selu Sadici.
Paprica Slavka: Operisala po selima u dolini Sutjeske. Pljackala, palila i

ubijala.
Paprica Zoran: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u dolini

Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo da je
zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pavlovic Milenko: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u

dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo
da je zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pavlovic Zdravko: Ucestvovao u pljackanju i paljenju muslimanskih sela u

dolini Sutjeske. Nema podataka o njegovim zrtvama ali je vise izvora potvrdilo
da je zlostavljao i pljackao stanovnistvo. Vjeruju i da je ubijao.
Pejovic Miladin: Zvani Krs. Konobar iz Ustikoline. Ubio je komsiju Ahmeda

Basica. Sa Arsenom Blagojevicem i Vinkom Subarom pripadao je grupi
Slavise Milicevica, vodnika JNA, koja je masakrirala Muslimane, palila kuce i
pljackala njihovu imovinu u Ustikolini, a narocito, po naredenju Petra
Mihajlovica, u Pauncima i Pilipovicima. U Pauncima je ucestvovao u ubistvu
porodice Frasto.
Perisic Cedo: Iz Godjevna. Izvori su s pouzdanoscu tvrdili da je ubio troje iz

porodice Klinac.
44
HAPSENJA U CRNOJ GORI
Tokom maja 1992. godine kidnapovano je 59 Muslimana i 33 Srbina –
izbjeglica iz BiH u Crnoj Gori. To je potvrdio i Damjan Turkovic, zamjenik
nacelnika policije u Herceg Novom, krajem maja na lokalnom radiju. Hvaleci
se uspjesno sprovedenom akcijom Turkovic je rekao: “… Za sada smo priveli
41-og Muslimana, a imamo ovlascenje da po naredbi Republike Srpske, sva
lica koja borave na podrucju Centra bezbjednosti Herceg Novi, starosti od 18
do 60 godina, privedemo i predamo u sabirni centar u Bosni i Hercegovini.
Takvih lica priveli smo oko 92 ukupno, za zadnja tri – cetiri dana.” Sudeci po
razlicitom nacinu hapsenja i daljeg postupanja od strane crnogorskih vlasti
postojala su dva razloga zbog kojih je sprovedena ova policijska akcija. Srbi su
45
hapseni i deportovani u Republiku Srpsku zbog mobilizacije, a Muslimani da bi
se povecao broj talaca i zarobljenika za razmjenu.
Objavljeno u broju 68 DANA, 29. JANUAR / SIJECANJ 1998.
fotografija:internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
FOĈA 1992. : U napadu na selo ĐeĊevo kod Broda na

Drini ubijeno je 14, a zarobljeno više od 60 civila koji su
odvedeni u logor KPD Foĉa
46
47
Otac i brat Abdulaha Bostandţića ubijeni su u istom danu, a on se uspio
istrgnuti iz ruku zloĉinaca. U napadu na njegovo selo ĐeĊevo kod Broda
ubijeno je 14, a zarobljeno više od 60 civila koji su odvedeni u logor KPD
Foĉa.
– Okruţili su kuću i izbacili nas u dvorište. Vidio sam kad su mog brata udarili,
a i mene su poĉeli tući. Odgurnuo sam vojnika sa uperenom puškom i poĉeo
da trĉim, za mnom su pucali, ali nafaka je bila da me ne pogodi metak. Tek
sam sutradan saznao da je na mjestu gdje je pao moj brat ubijen. Oca su
odveli i muĉili cijelu noć. Pronašao ga je amidţa, a bio je u takvom stanju da
ga je prepoznao samo po dţemperu i pantalonama – kaţe Bostandţić.
izvor:avaz
Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom (foto)
focanskidani
2 godine ago
48
Advertisements
Od 10. aprila 1992. godine do početka juna 1992. godine na području Foče i njene
okoline
izvršena su masovna hapšenja nesrpskih civila, muškaraca, uglavnom Muslimana
koji su
odvedeni u KP dom.
Zatočenici su osim iz Foče bili i iz susjednih opština, Goražda i Čajniča,

te iz mjesta s područja opštine Foča, Ustikoline, Tjentišta, Miljevine i Jeleča.
Svi zatočenici (muškarci, Muslimani, civili) su 17. aprila 1992. godine iz

zatočeničkog objekta Livade prebačeni su u KP dom u Foči.
U maju 1993. godine jedan broj zatočenika iz Bileće prebačen je takoĎe u KP dom
u Foči.
Zbog stalnih hapšenja Muslimana KP dom je tokom prvih mjeseci bio pretrpan.
Broj
zatočenih je ponekad iznosio i do 750 ljudi, a smanjivao se od jeseni 1992. do
49
1993. godine,
kada je ostalo 200-300 zatočenika.
U KPD-u Foča bilo je oko 1000 ljudi. Prema iskazima svjedoka, najgori je bio
august 1992., kada su ljudi najviše izvoĎeni i premlaćivani, a najčešće nisu vraćani.
„FVS 119“ najbolje se sjeća Vidovdana 28. juna 1992., kada je dovedeno oko 50
ljudi. OdvoĎeni su svaku večer od 17.30 do 22.00 sati. Ko god je tad odveden nije
se vratio, kazao je, dodajući kako smatra da su sva tijela bačena u Drinu.
Napomenuo je da su prvo odvedeni intelektualci, imućni ljudi ili članovi SDA.
Sjeća se i 17. septembra 1992. kada je stražar Milorad Vuković zatražio od njih da
se dobrovoljno popišu za branje šljiva. Odvedeni su Sulejman Ĉelik, Avdo
Hodţić, Suad Borovina, Rasim Kajgana, Dţemal Vahida, Refik Veiz, Murat
Crneta i drugi. Na upit ostalih logoraša zašto su ovi otišli bez osobnih odijela i
stvari, tamošnji stražar je odgovorio da će oni tamo dobiti druga odijela i da će se
vratiti. „FVS 119“ zna da se Sulejman Ĉelik nikada nije vratio jer su njegovi
posmrtni ostaci pronaĎeni pri ekshumaciji.
50
Blizu KPD-a Foča povremeno je slijetao helikopter. Kad god bi se spustio dogodile
bi se „razmjene zatočenika“, a ustvari je to značilo ubijanja, kazao je. Ne zna ko je
dolazio helikopterom, ali po priči jednog logoraša koji je bio u blizini na
prinudnom radu riječ je o Radovanu Karadžiću, Veliboru Ostojiću i Momčilu
Mandiću.
Delegacija MKCK prvi put je došla u KPD Foča krajem juna 1993. Navodno je
dolazila i prethodne godine, ali joj nije dopušteno ući. Ovaj svjedok je kazao da je
pri dolasku te delegacije „sakriveno“ 20 ljudi, meĎu kojima je Aziz Torlak, koji je
s njim bio zatočen u sobi br. 16.
„Čuo sam da je Aziz 7. jula 1993. odveden rano na razmjenu, ali od tada ne znam
za njega. Dok sam bio u Kuli čuo sam da su ga htjeli razmijeniti za nekog vojvodu,
ali je vojvoda ubijen pa su ubili Aziza“, kazao je „FVS 119“.
Dţevad Lojo je tokom zatočeništva smršao više od 40 kilograma. U jednom je

trenutku imao 48 kilograma. Čak i nakon što se sredinom 1993. godine hrana
poboljšala teško je dobivao na težini. Stalna izloženost studeni izazivala je oticanje
zglobova, šaka i gležnjeva.
MeĎu zatočenicima koji su premlaćivani su i: Dţemal Vahida, Enes Uzunović,

Aziz Šahinović,Elvedin Ĉedić, Kemal Dţelilović, Halim Konjo, Mustafa
Kuloglija, Midhat i Zaim Rikalo, Munib Veiz, Ramo Dţendušić, Nail Hodţić,
51
Emir Frašto, Husein Rikalo, Nurko Nišić, Esad Kiselica,Adil Granov, Latif
Hasanbegović, Adnan Hasković, Halim Seljanci, Kemal Isanović i
Emir Mandţo. U KP dom su dolazili Boro Ivanović, Dragan Zelenović i drugi i
tukli zatočenike.
Edhem Bunda je bio duševno poremećena osoba koja je bila sklona
samoozljeĎivanju. Zbog
teških zatočeničkih uslova i gladi nije mogao da kontroliše svoje postupke. Jedne
noći
pronašao je britvu koju su neki zatočenici koristili za brijanje i odrezao sebi
komadić uha.
Odveli su ga do medicinskog tehničara koji ga je previo. Iduće večeri ponovo je
došao do
britve i odrezao sebi sve nokte na rukama. Bio je toliko gladan da je jedno jutro
pojeo tvrdo
kuhano jaje s ljuskom, a jeo je i kukce ako bi ih ulovio.
Ejub Durmišević imao je otprilike 75 godina kada je zatvoren u KP dom. Često su
ga slali u
samicu koju je dijelio sa još dva zatočenika. Ta ćelija je bila toliko mala da su njih
trojica
morali da spavaju postrance jedan uz drugoga, jer nije bilo moguće spavati na
leĎima.
Durmišević je imao tešku povredu na uhu i krvna žila mu je bila otvorena. Zatražio
je
ljekarsku pomoć, ali mu je uskraćena dok je bio u samici.
Tokom ljeta 1992. godine, dok su zatočenici formirali red za obrok, invalid Edhem
Gradišić,koji je bolovao i od epilepsije, požalio se na male porcije hrane. Zbog
toga su ga tri stražara tukli tako snažno da je odletio i pao na suprotnu stranu
kantine. Dok je ležao na stomaku, dvojica od njih su ga uhvatili za noge, izvukli iz
kantine i odveli u samicu.
Ahmet Durić je tri ili četiri dana bio zatvoren u samici sa još 15 zatočenika. U noći
22. na 23.
april 1992. godine u ćeliju su ušla vojnici u uniformama noseći džepne lampe.
Zatočenicima
je rečeno da gledaju ravno u džepne lampe koje su im uperili direktno u oči. Oni
koji nisu
mogli držati oči otvorene ili bi skrenuli pogled od svijetla zadobili bi udarac. Durić
je dobio
tako snažan udarac nogom u glavu da mu je lice skroz poplavilo, a do sljedećeg
jutra pojavila se i ogromna oteklina.
Sredinom juna 1992. godine Emir Mandţo je odveden do kapije KP doma, gdje je
brutalno
pretučen od strane vojnika Zorana Vukovića iz Jošanice i stražara KP doma Zorana
Matovića.
Zoran Vuković ga je udario vojničkom čizmom u vilicu od čega se Emir
52
Mandţo onesvijestio.
Početkom jula 1993. godine zatočenik (FWS 216) je pobjegao iz KP doma, ali je
ubrzo
uhvaćen i zatočen u ćeliji za izolaciju gdje je zadržan 28 dana. Za to vrijeme su ga
Savo
Todović i drugi stražari tukli lancem i golim rukama po cijelom tijelu. Savo
Todović je zbog
bijega ovog zatočenika rekao ostalim zatočenicima da će za kaznu njima svima biti
smanjene porcije hrane i da će rad i ljekarska pomoć biti zabranjeni.
Od juna do avgusta 1992. godine stražari pod komandom Mitra Raševića, te civilni
i vojni
policajci i vojnici koji su ulazili u KP dom, zatočenike u upravnoj zgradi su udarali
palicama,
motkama i pesnicama ispitujući ih da li imaju sakriveno oružje. Od juna 1992.
53
godine do
marta 1993. godine u najmanje dva navrata, stražari su teško pretukli Nurka
Nišića,
prijeratnog službenika opštinske uprave i člana Stranke demokratske akcije (SDA).
On je
nestao iz KP doma.
Omer Kunovac je bio gluhonijema osoba iz Ustikoline koja je umrla od posljedica
premlaćivanja. Kunovac je nakon premlaćivanja imao strašne bolove u stomaku i
unutarnje krvarenje. Zatočenici koji su bili medicinske struke razgovarali su o
njegovom zdravstvenom stanju sa stražarima i preporučili su da se hitno prebaci u
bolnicu. Rečeno im je da to ne dolazi u obzir i Kunovac je bio prisiljen da s
ostalim zatočenicima ode do kantine. Tek kad se srušio u kantini, dozvolili su da
mu se hrana donosi u njegovu prostoriju. Patio je od hroničnih bolova tri sedmice
sve dok nije umro 11. juna 1993.
54
Tokom zatočeništva, sledeći zatočeni su ustreljeni ili su podlegli povredama koje
su im
nanešene premlaćivanjem: Alija Altoka, Salem Biĉo, Abdurahman Ĉankušić,
Enko Ĉedić,
Kemal Dţelilović, Mate Ivanĉić, Halim Konjo, Adil Krajĉin, Mustafa
55
Kuloglija, Krunoslav
Marinović, Nurko Nišić, Husein Rikalo, Midhat Rikalo, Zaim Rikalo, Ševal
Šoro, Kemal Tulek,Munib Veiz i Zulfo Veiz, kao i nepoznat broj drugih
neidentifikovanih zatočenika.
Zatočenik Enes Hadţić je bolovao od čira na želucu, a njegovo se zdravstveno

stanje
pogoršalo nakon što je ostao bez lijekova. U junu 1992. nastupilo je unutrašnje
krvarenje i
počeo je da povraća krv. Umjesto da stražari pozovu ljekara ili da Enesa
Hadţića odmah
prebace u bolnicu, zaprijetili su zatočenicima i ništa nisu učinili. Enes Hadţić je
odveden u
bolnicu tek idućeg dana, kada je umro.
Šefko Kubat je preminuo usljed kasno ukazane ljekarske pomoći, a zbog uslova u
logoru, Juso Dţamalija je izvršio samoubistvo vješanjem.
Veliki broj zatočenika u KP domu je nestao izmeĎu avgusta i oktobra 1992. godine,
u vrijeme dok je Krnojelac bio upravnik. Krajem avgusta 1992. godine Savo
Todović je na odredište u Crnu Goru lično ispratio 55 zatočenika. Na granici sa
Crnom Gorom (u Nikšiću) presreli su ih pripadnici srpske vojske i vratili ih, da bi
narednog dana 35 starijih i bolesnih zatočenika autobusom bilo deportovano u
Rožaje u Crnoj Gori, a preostalih 20 zatočenika odvedeno je u nepoznatom pravcu
od kada im se gubi svaki trag.
IzmeĎu 35 i 60 zatočenika je 17. septembra 1992. godine izvedeno van kruga KP
doma
56
navodno na branje šljiva i odvedeni su u nepoznatom pravcu od kada im se gubi
svaki trag.
Tada su odvedeni: Mirsad Hadţimešić, Amer Karabegović, Husein Korjenić,
Hajro Klinac,
Samir Mujezinović, Halid Konjo, Murat Crneta, Rasim Kajgana, Dţemal
Balić, Murat Deleut i mnogi drugi.
Tijela dvojice od tih zatočenika – Murat Crneta i Halid Konjo kasnije
su pronaĎeni u masovnoj grobnici kod Previle u blizini Goražda.
Krajem septembra 1992. godine, slovenačkog fotoreportera Alojza Krivograda

zvanog Futy,na putu prema Goraždu, zarobili su srpski vojnici i zatvorili u samicu
u KP domu u Foči. Njega su 11. decembra 1992. godine zajedno sa
zatočenicima Azizom Šahinovićem, Fahrudinom Malkićem, Ekremom
Ĉengićem, Halimom Dedovićem, Ibrahimom Kafedţićem i
Nazifom Lagarijom stražari odveli u nepoznatom pravcu. Posmrtni ostaci Alojza
Krivograda pronaĎeni su 2001. godine u jami Piljak kod Foče.
Prema procjenama Tužilaštva MKSJ iz KP doma u Foči nestalo je najmanje 266
zatočenika.
Posmrtni ostaci jednog broja nestalih zatočenika u poslijeratnom periodu pronaĎeni
su u
masovnim grobnicama na lokacijama rudnika Miljevina I, II, III te u jami Piljak,
opština Foča.
57
Iz KP doma u Foči je od juna 1992. do marta 1993. godine nestalo najmanje 200
zatočenika,
Muslimana i drugih nesrba koji su deportovani i prebačeni na nepoznata mjesta.
Većina se
još uvek vodi kao nestali:
1. Aljukić Nedţib, sin Šabana, roĊen 1964.
2. Srnja Salko, sin Atifa, roĊen 1965.
3. Srnja Muamer, sin Esada, roĊen 1965.
4. Šljivo Omer, sin Salka, roĊen 1967.
5. Šljivo Hamdo, sin Salka, roĊen 1971.
6. Šošević Sulejman, sin Izeta, roĊen 1960.
7. Zametica Edin, sin Avda, roĊen 1968.
8. Zametica Elvedin, sin Avda, roĊen 1968.
9. Šalaka Ekrem, sin Avda, roĊen 1971.
10. Balić Edhem, sin Šerifa, roĊen 1963.
11. Šukalo Jasmin, sin Šabana, roĊen 1967.
12. Karović Ramiz, sin Muja, roĊen 1961.
13. Kovaĉević Esad, sin Dţemala, roĊen 1963.
14. Kurtović Nijaz, sin Osmana, roĊen 1971.
15. Kurtović Edin, sin Husnije, roĊen 1971.
16. Ĉankušić Derviš, sin Naska, roĊen 1940.
17. Kajgana Rasim, sin Alije, roĊen 1950.
18. Borovina Suad, sin Edhema, roĊen 1959.
19. Klapuh Suad, sin Sulejmana, roĊen 1964.
20. Šoro Esad, sin Tahira, roĊen 1955.
58
21. Korjenić Husein, sin Hajdara, roĊen 1968.
22. Balić Dţemal, sin Meha, roĊen 1937.
23. Muminović Edib, sin Himza, roĊen 1956.
24. Mušanović Kasim, sin Murata, roĊen 1945.
25. Šoro Izet, sin Memije, roĊen 1962.
26. Mušanović Edhem, sin Hasana, roĊen 1955.
27. Karović Nezir, sin Muja, roĊen 1957.
28. Dţano Ramiz, sin Halima, roĊen 1953.
29. Ĉelik Sulejman, sin Uzeira, roĊen 1941.
30. Šoro Suljo, sin Edhema, roĊen 1951.
31. Muratović Uzeir, sin Šabana, roĊen 1956.
32. Srnja Mirsad, sin Abdulaha, roĊen 1955.
33. Šabanović Ferid, sin Mušana, roĊen 1958.
34. Ĉengić Ekrem, sin Avda, roĊen 1940.
35. Malkić Fahrudin, sin Nazifa, roĊen 1948.
36. Kafedţić Ibrahim, sin Avda, roĊen 1948.
37. Dedović Halim, sin Hasana, roĊen 1935.
38. Lagarija Nazif, sin Salka, roĊen 1937.
39. Ćemo Edin, sin Meha, roĊen 1970.
40. Ćemo Meho, sin Saliha, roĊen 1930.
41. Divović Munib, sin Sejmena, roĊen 1961.
42. Đozo Smail, sin Ibra, roĊen 1956.
43. Dţinić Hakija, sin Murata, roĊen 1929.
44. Hambo Atif, sin Ibra, roĊen 1937.
45. Krajĉin Ferid, sin Hasana, roĊen 1965.
46. Krajĉin Hasan, sin Husa, roĊen 1932.
47. Lepir Vejsil, sin Ahmeta, roĊen 1958.
48. Mazić Šaban, sin Sulejmana, roĊen 1964.
49. Mekić Kasim, sin Rama, roĊen 1940.
50. Mekić Vahid, sin Šerifa, roĊen 1959.
51. Mekić Suljo, sin Kasima, roĊen 1967.
52. Musić Rasim, sin Ragiba, roĊen 1964.
53. Oruĉ Halil, sin Muja, roĊen 1926.
54. Ramić Ramiz, sin Himza, roĊen 1962.
55. Rizvanović Murat, sin Alije, roĊen 1932.
56. Rizvanović Nedţib, sin Murata, roĊen 1963.
57. Subašić Mirsad, sin Salka, roĊen 1968.
58. Subašić Salko, sin Halila, roĊen 1947.
59. Ahmetspahić Vehid, sin Osmana, roĊen 1965.
60. Ćerimagić Mehmed, sin Avda, roĊen 1935.
61. Ćerimagić Šefik, sin Base, roĊen 1937.
62. Dedović Ramiz, sin Hamida, roĊen 1972.
63. Hajrić Dţevad, sin Dţafera, roĊen 1958.
64. Isanović Ibrahim, sin Fehima, roĊen 1960.
65. Kobiljar Rasim, sin Nedţiba, roĊen 1958.
59
66. Kovaĉ Senad, sin Edhema, roĊen 1974.
67. Krkalić Kemal, sin Rasima, roĊen 1965.
68. Kuloglija Salih, sin Agana, roĊen 1949.
69. Matuh Alija, sin Muja, roĊen 1969.
70. Murguz Mujo, sin Aziza, roĊen 1962.
71. Reko Huso, sin Hasiba, roĊen 1946.
72. Salĉinović Nusret, sin Osmana, roĊen 1954.
73. Softić Zijad, sin Muja, roĊen 1964.
74. Suljević Abdulah, sin Alije, roĊen 1962.
75. Šabanović Elvir, sin Ferida, roĊen 1974.
76. Šljivo Mehmedalija, sin Hakije, roĊen 1966.
77. Šoro Enes, sin Tahira, roĊen 1975.
78. Alibašić Remzija, sin Ibra, roĊen 1947.
79. Pašović Ismet, sin Hasana, roĊen 1926.
80. Karabegović Dţenan, sin Asima, roĊen 1959.
81. Hadţimešić Mirsad, sin Avda, roĊen 1957.
82. Lagarija Salih, sin Nazifa, roĊen 1965.
83. Karabegović Amer, sin Ahmeda, roĊen 1967.
84. Nikšić Sejad, sin Vehbije, roĊen 1956.
85. Nikšić Kemo, sin Munira, roĊen 1959.
86. Nikšić Mustafa, sin Adema, roĊen 1957.
87. Šljivo Salko, sin Omera, roĊen 1944.
88. Srnja Jusuf, sin Mustafe, roĊen 1968.
89. Biĉo Enes, sin Mustafe, roĊen 1962.
90. Jahić Bego, sin Nurifa,roĊen 1969.
91. Dţelil Alija, sin Ramiza, roĊen 1955.
92. Dţinić Dţevad, sin Hakije, roĊen 1960.
93. Aljukić Šaban, sin Smajila, roĊen 1938.
94. Borovina Ramiz, sin Edhema, roĊen 1962.
95. Sudar Jasmin, sin Mustafe, roĊen 1962.
96. Ĉaušević Ismet, sin Bećira, roĊen 1950.
97. Granov Murat, sin Nedţiba, roĊen 1958.
98. Mezbur Esad, sin Šaćira, roĊen 1957.
99. Mulavdić Nedţib, sin Avda, roĊen 1962.
100. Muratović Avdo, sin Selima, roĊen 1963.
101. Aljukić Munib, sin Hasana, roĊen 1957.
102. Hodţić Šefik, sin Halila, roĊen 1950.
103. Istrefi Rrahim, sin Šerifa,
104. Dedović Hilmo, sin Ramiza, roĊen 1961.
105. Kršo Emin, sin Sulejmana, roĊen 1960.
106. Ţuga Fadil, sin Šemsa, roĊen 1975.
107. Babić Ramiz, sin Asima, roĊen 1962.
108. Borovac Mirsad, sin Huseina, roĊen 1964.
109. Mušanović Amil, sin Muharema, roĊen 1968.
110. Musić Enes, sin Nazifa, roĊen 1970.
60
111. Musić Muradif, sin Redţa, roĊen 1942.
112. Mulahasanović Fehim, sin Sulja roĊen 1919.
113. Melez Dţemil, sin Husa, roĊen 1958.
114. Bašić Juso, sin Avdice, roĊen 1959.
115. Berber Adnan, sin Nedţada, roĊen 1967.
116. Kovaĉević Fikret, sin Muja roĊen 1961.
117. Dţomba Izet, sin Osmana, roĊen 1962.
118. Kibrić Muharem, sin Ahmeta, roĊen 1970.
119. Kibrić Muhamed, sin Ahmeta, roĊen 1969.
120. Divjan Fadil, sin Ramiza, roĊen 1961.
121. Dudić Safet, sin Asima, roĊen 1958.
122. Huko Munib, sin Avda,
123. Konaković Imšir, sin Ibrišima, roĊen 1934.
124. Jusufović Murat, sin Sulja
(Od broja 84. tijela zatočenika su pronaĎena i ekshumirani u toku 2004. godine na
lokalitetu Rudnik Miljevina iz masovnih grobnica I i II te identifikovani u toku
novembra 2006. godine).
61
izvor:Sud BIH,presude…
fotografije:flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik/focanskidani

– vidi više na:

popravni-dom/
Foča 1992. – 1995. : DOPUNJAVAMO SPISAK UBIJENIH/NESTALIH (reakcije

na tekst:Foča 1992. – 1995. : Kazneno-popravni dom)
62
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/20/foca-1992-1995-dopunjavamo-
spisak-ubijenihnestalih-reakcije-na-tekstfoca-1992-1995-kazneno-popravni-dom/
25 godina od GENOCIDA u Foči : Dnevnik RTV Sarajevo od 11.

aprila 1992. godine (War:Live On Air)
25 godina od GENOCIDA u Foĉi : Dnevnik RTV Sarajevo od 11. aprila

1992. godine (War:Live On Air)
akteri:Ljiljana Matić, reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadţifejzović; Muhamed
Ĉengić, potpredsjednik Vlade BiH; …
(objavljeno u knjizi “Rat uţivo” novinara Senada Hadţifejzovića)
63
Ljiljana Matić, reporter: Na telefonskoj liniji imamo direktora bolnice u Foĉi,
64
Matić: Ima li nekog od naoruţanih ljudi u samoj bolnici?
65
Dr. Tafro: Nema niko…naš straţar na kapiji… Imamo pet stotina bolesnika,
Matić: Da li ste od nekoga traţili pomoć? Neki nadleţni organ?
Hadţifejzović: Dobijamo dramatiĉne pozive iz Foĉe… U programu je direktno

potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine Muhamed Ĉengić.
Zašto niste otišli u Foĉu?
Muhamed Ĉengić, potpredsjednik Vlade BiH: Nismo otišli zbog loših
Vidimo da Foĉa strada… Vidim da strada i bolnica a u bolnici su i Srbi i
Muslimani i djeca i ţene…
66
Ja sam molio generala Kukanjca, kao Foĉak i potredsjednik Vlade, da poĊe sa
Hadţifejzović: Vi i Vaš kolega Simović iz iste Foĉe, ali u Vladi ima još ljudi koji
su iz Foĉe. Gdje su?
67
Ĉengić: Da. Ja ne znam gdje je profesor Maksimović, ministar Ostojić, kao ni
Ĉanĉar, predsjednik Vijeća opština… Ako su u Foĉi trebalo bi da sastave ljude
koji se sad meĊusobno tuku, odnosno ratuju.
Nema tog sukoba koji se ne moţe izgladiti za stolom. Da se ne ponovi Foĉa iz
Srbi i Muslimani. Vjerujte, Foĉaci vi morate zajedno ţivjeti. Ja sjedim sa
Krajišnika /Momĉila/ da u Foĉi prestane svaki sukob. I obećao je predsjednik
Krajišnik…
68
69
70
71
reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadţifejzović; Muhamed Ĉengić,
*****
Hadţifejzović: Muhamed Ĉengić /potpredsjednik Vlade BiH op.a./ je maloprije

u programu uţivo rekao da ćete ići s njim sutra u Foĉu da izvidite situaciju.
Hoćete li ići u Foĉu?
Kukanjac: Neću! Ja gospodinu Ĉengiću kaţem da ne mogu ići u Foĉu. Ja ne
72
roĊen oko te Foĉe!

Hadţifejzović; Kukanjac,general JNA…)
(objavljeno u knjizi “Rat uţivo” novinara Senada Hadţifejzovića, stranice 48-
50)
Senad Hadţifejzović : Rat uţivo – War:Live On Air, autor, 2002. godine, 429
stranica
FOĈA 1992. – 1995. : Do sada je evidentirano 1.514

nestalih osoba (ĉitaj UBIJENIH)
73
Prema riječima direktora Instituta za nestale osobe BiH Amora Mašovića, Foča spada
meĎu gradove s najvećim brojem nestalih tokom agresije na BiH. Do sada je
evidentirano 1.514 nestalih osoba, u 514 grobnica, meĎu kojima je 55 masovnih,
pronaĎeno je 1.014 skeletnih ostataka, od kojih je identificirano 887 žrtava.
– PronaĎene su i 32 lokacije izvan Foče, na kojima su pronaĎeni graĎani Foče.
Nažalost, Foča nosi i jedan od neslavnih rekorda po broju nestalih žena. Nema općine
u BiH s tako visokim procentom nestalih žena. Više od 30 posto nestalih iz Foče su
osobe ženskog spola. To govori o karakteru rata. Nije to bio rat vojski, već rat protiv
civila. Bio je ono što piše u optužnicama protiv Mladića i Karadžića, ono na čemu
Tužilaštvo u Hagu insistira, bio je to genocid na području Foče – ističe Mašović.
izvor:avaz
Postoje indicije za više masovnih grobnica u istočnoj Bosni, provjere od polovine

aprila.
izvor:INSTITUT ZA NESTALE OSOBE BIH
74
75
76
OTRGNUTO OD ZABORAVA : PORIJEKLO MOJIH PREDAKA u Foči
U ime Allaha,milostovog,samilosnog,kog molim,da da,da ovaj nijet,koji sam zapoĉeo u Njegovo
ime bude vjerodostojan i kao takav ostane kao spomen budućim generacijama.
Ja,Šaćir Saraĉ,roĊen sam 20.04.1932. u Foĉi,u Ulici MeĊurjeĉje br. (poslije II svjetskog rata
nazvanoj Mustafe Alajbegovića).
Od roĊenja do II svjetskog rata,ţivim u Foĉi.Bio sam upisan u Osnovnu školu,ali izbijanjem rata,
nisam je pohaĊao i tek u muhadţerluku od 1942.g. do 1946.g. u Sarajevu pohaĊam Osnovnu,da
bi je završio po povratku iz muhadţerluka u Foĉi.
1946.g. polazim na Stolarski zanat kod Muja Granova,a po njegovom zatvaranju radi pripadnosti
Organizaciji Mladih Muslimana,nastavljam u Sreskoj stolariji dalje izuĉavanje.
1949.g. polaţem ispit za KV stolara i radim u toj Stolariji do odlaska u JNA 1952.g.
U JNA ostajem do 1954.g.
Nakon odsluţenja vojnog roka,ponovo ţivim i radim u Foĉi.Radio sam u više preduzeća na
raznim poslovima, u svojstvu KV stolara.
1956.g. stupam u brak sa Ševalom Burić iz Visokog.
1959.g. raĊa se moj sin Kenan.
1962.g. raĊa se moja kćerka Belma.Preselila na ahiret 1998. u Mettmannu,Njemaĉka.
1959.g. odlazim u Sarajevo u Školu tehniĉkih crtaĉa.Po završetku te škole,moje zanimanje za
novu struku je dalo rezultate,te sam, uglavnom,radio u tehniĉkim biroima od 1960.g. do 1968.g.
1968.g. sam otišao u Zapadnu Njemaĉku i tamo u prvih šest mjeseci radio kao tesar,dok nisam
priliĉno ovladao njemaĉkim jezikom i već,poĉetkom 1969.g. u Düsseldorfu poĉinjem raditi u
konstrukcionom birou,prvo kao crtaĉ,a nakon dvije godine kao konstruktor za mašine i aparate.
Kako sam u firmi «WOIDKE» napredovao u konstruisanju,napuštajući istu,dobio sam pohvalno
svjedoĉanstvo konstruktora,tako da nisam imao problema da u sledećoj firmi «HEIN,LEHMANN»,
nastavim na takvom radnom mjestu u Tehniĉkom birou Pogona «Herman Sibe»,gdje sam proveo
punih 18.godina sve do odlaska u penziju.
1992.g. dolaskom prvih muhadţira u Düsseldorf,ja se odluĉim da idem u Bosnu,da se
77
borim.Nakon jedne akcije,u kojoj sam išĉašio nogu,nakon šest mjeseci budem otpušten od
ljekara u vojnoj bolnici,kao nesposoban,jer sam izgledao kao vrlo iscrpljen,a i u godinama.
Srećući se sa gospodinom Farukom,uglavnom,u dţamijama i ponekad u tramvaju,Faruk,efendija
je uporno inzistirao na ovom što ću na sledćim stranicama napisati.
Prvo da navedem nekoliko starosjedioca Foĉe, kojih se još sjećam, ali, i, izvinjavam se, ako
nekog zaboravim uvrstiti u Foĉake ? :
Alajbegović, Ališah, Ahmić, Avdagić, Baĉvić, Balić, Beĉiragić, Bešlić, Bjelan, Bradarić, Berberkić,
Crnkić, Ĉavdar,Ĉano, Ĉankušiæ, Ĉerkez, Ĉeĉo, Ĉešo,Ĉerimagiæć, Ĉengić, Ĉimpo, Ĉorbo,
Ĉolpa, Ĉorić, Deović,Deleut, Dedović, Deljo, Durak, Dţanko, Dţinalija, Dţinić, Dţin, Granov,
Gogalija, Hajrić, Hasanbegović,Hadţimusić, Hadţiahmetović, Hadţić,
Hatibović,Hanjalić,Hadţimuratović,Hubijar,Hrelja, Hadţialić, Hafizkadić, Hodţić, Isanović, Iković,
Islambašić, Imamović, Jahić, Jašarević. Jusufović, Junuzović, Karasalihović, Kahvedzić,
Kafedţić, Kukavica, Kukić,Karović, Kadribegić, Kavazović, Klapuh, Klinac, Kiselica, Kramo,
Krkalić, Kovaĉ, Korjenić, Konjo, Kurspahić, Kumro, Kulosman, Kurtović, Lampa, Lomigora, Lojo,
Malkić, Maĉak, Mandţo, Manjo, Memić, Muftić, Mujezinović, Muminović, Muslić, Oković, Općina,
Omerbašić, Pašalić,Pašović, Pejkušić, Pilav, Pita, Pinjo, Podrug,Prgo, Ramović, Rašpa, ReĊo,
Rizvan, Rizvanović, Saraĉ, Selimoviæ, Sirćo, Sirbubalo, Softiæ, Subašiæ, Skender,Smajoviæ
Šiljak, ,Šuvalija,Šahović,Šero, Šošević, Šukalo, Tafro, Termiz, Tirić, Trako, Trhulj, Tuzlak,
Turić,Uzunović, Vehabović, Vreto, Voljevica, Zametica, Zulfikarpašić, Zundţa,Ţgalj.
Kako se ne mogu sjetiti baš svih prezimena, neka mi oproste i halale, oni koje budem sluèajno
ispustio, jer sigurno nije bila namjera.
Sad bih prešao na svoje prezime, o kom sam nastojao više saznati, kad je u pitanju
starosjediteljstvo u Foĉi.
Moj Ċed, po ocu, se nastanio u Jeleĉu, a njegova braća, jedan u Foĉi, jedan u Sarajevu, da li je
imao više braće, nije mi poznato. Od babove mi braće i sestara, najstariji Omer i najmlaĊi Mušo
završivši Osnovnu školu i mekteb, ostali su u Jeleĉu, ĉuvajuæi stoku u mlaĊoj dobi, dok što bi bili
jaĉi obraĊivali bi imanja. Babov stariji brat, Ahmed, otišao je amidţi u Sarajevo, gdje je uĉio zanat.
Po završetku zanata kupio je miljaĉ u ulici Kamenica, ispod Mahmutovca, i sebi napravio kuću.
Znam da se amidţa Ahmed dva puta ţenio. Iz prvog braka je Alija i on je zanatlija, radio je pri
Ţeljeznici, na odrţavanju staniĉnih objekata (oblagao keramikom).
Alija je, takoĊðe, napravio kuću blizu babove, u ulici Kamenica. Amidţa Ahmed iz drugog braka
imao je Saniju, Pembu, Fehima, Fehmu i Hibu.
Najstariji mi amidţa, Omer, se sedam puta ţenio. Poslednja mu je ţena bila od Loja iz Foĉe i ona
mu je najviše evlada rodila, a to su:
Zlatija, Azema, Fatima i Avdo.Stariji sin, rahmetli, Smajo je iz nekog mu ranijeg braka.
Moj najmlaĊi amidţa, Mušo, bio je oţenjen iz Ćureva. Njegova ţena Hafa, mi je bila najdraţa
amidţinca. Kad bih se navraĊao u Jeleĉ, prvo bih kod nje svratio, a kad bi obišao
ostale u familiji, ponovno bih se vraćao amidţinci Hafi, i, ako bih zakonaĉio, kod nje bih
ostao na konaku. Amidţa Mušo je od evlada imao Pašu, Remzu, Bidu, Murata i Adilu.
Od djece rahmetli amidţe Muša najdraţa mi je, još iz djetinstva ostala, Remza, to valjda, jer je,
dok sam bio mali, bila ona kod nas u Foĉi, pa mi je kao strpljiva dadilja dopuštala nestašluke.
Babo Rahimullah rodio se u Jeleĉu i tu završio Osnovnu školu, mekteb i medresu.
Priĉao bi nam da bi ga babo na konja stavi i pošalji u udaljena mjesta, još kao softu da bi tamo
klanjao Travih namaze i da mu to nije bilo pravo, jer bi ga iz tih sela dţematlije navikavali na
hedije u novcu. Priĉao bi nam, a što bi nam najsmješnije bilo, kada bi tako kod tih seljana odlazio,
pa kad bi se oni ispod pazuha poĉešali, da bi on pomislio evo vade pare i nadao bi se hediji.
MeĊutim, bio je dobro bistar i ţeljan nauke, nije se zadovoljavao sa ono koliko je bio stekao u
Jeleĉu. Jednom je ĉuvajući babove ovce, jednostavno ostavio sve, i uputio se amidţi u Foĉu, da
bi, eventualno, od njega bio podrţan u nastojanju da nastavi dalje naukovanje. Ali kad ga je
amidţa saslušao o tim namjerama, upitao ga je je li mu otac sa tim zadovoljan i jeli uopšte
upoznat da je on otišao u Foĉu.Kad je odgovorio da otac o tome neće ni da ĉuje, amidţa ga za
ruku i vrati ocu u Jeleĉ. Od tad,moj babo više nije razmišljao da ide u Foĉu, jer nije ni oĉekivao
razumjevanje ni od koga, što on nije zadovoljan da ostane seljak.
Osjećajući se sve nezadovoljnijim,da će svoju egzistenciju ugroziti,a svoje talente i potencijale
78
zauvijek upropastiti,moj se babo odluĉi napustiti Bosanski vilajet i prebaci se u Tursku carevinu.
Navodno,u to vrijeme je graniĉila rijekom Lim.Tako, preplivavši Lim,našao se u Turskoj i tamo sve
dalje idući i snalazeći se, turski i arapski jezik usavrši,a usput i albanski jezik nauĉi.MeĊutim,ne
zadovolji se samo tim,te krenu dalje za naukovanjem.Kako se našao u Francuskoj,nisam baš
upotpunio saznanja o tome.Prvo je zaglavio u neki Dom vojnih pitomaca i tu nauĉio francuski
jezik.Na pitanje profesora koji bi smjer u Vojnoj akademiji odabrao,odgovorio je –
muziĉki.Pokazalo se da nema sluha,ali ambiciju za dalje školovanje – da,pa su mu ponudili više
smjerova.Odluĉi se za opštu medicinu.Kada je završio školovanje,sa vojskom je otišao u Alţir na
ratište,u sanitetskoj sluţbi.
Ubrzo biva zarobljen od strane Mudţahidina.Kako je bio vojno lice i imao neki ĉin,poveli su ga po
svoj prilici na gubilište.Videći svoju situaciju,odluĉi da se pomoli Allahu za spas i tako uĉeĉi
Kur’ani Kerim na glas.Ĉuvši to Alţirci ga odvedu svome Emiru.Kad saznaše da je musliman i
tadašnji Turski podanik, Alţirci ga zadrţe neko vrijeme u svom sanitetu i tu nauĉi lijeĉiti travama i
Kur’anom.Tako je bio bogatiji i sa arapskim jezikom i medicinom.Oni su ga prebacili u Tursku,a
odatle u Bosnu.Dakle,sveukupno je po inostranstvu proveo 29(dvadesetdevet)godina.Kad se
vratio u Foĉu našao je sestru Zlatihanumu, udatu za Saliha Granova.I tada ga sestra
Zlatihanuma,kao dainica moje majke,oţeni njome.U brak su ušli pribliţno stari,imali su po (circa)
43.(ĉetrdesettri)godine.Izrodili su moja dva brata i dvije sestre,koji su preselili u djetinjstvu.Na
kraju ja sam se rodio kad su oni bili po - priliĉno u godinama.Rodio sam se na imanju moje
majke,koja je Lomigora iz MeĊurjeĉja,gdje je i sama roĊena.Otac je odmah zaposlen u Foĉanskoj
bolnici.Od njegovih pacijenata sam saznao da je asistirao tada ĉuvenom hirurgu dr. Tamari.Osim
toga,lijeĉio je travama i sobom pravljenim mehlemima.Pored toga,imao je vrlo lahku i vještu ruku
za vaĊenje zuba.To mi se pohvalio zubar,poslije II svjetskog rata,kad sam kao pacijent došao kod
njega.Babo je i njemu vadio zube.Saznao sam od Vajĉeta Milića,da mu je njegovom ocu,dr.
Tamara ruku iz ramena htio amputirati.Babo mu je iza leĊa dr.Tamare naišaretio da ne pristane i
da mu doĊe kući.Babo mu je ruku spasio svojom metodom.Baba sam malo zapamtio.Pamtim ga
kao trgovca.Drţao je radnju-trgovinu mješovitom robom pod Pazarištem,preko puta kuće Rašida
Selimovića,takoĊe trgovca u to vrijeme Kraljevine Jugoslavije.Baba Mustafu su komšije,ni kriva,ni
duţna,ubile.Naprotiv,kako se vidi iz gore pomenute priĉe Srbina Vajĉeta,a i mnogih drugih
Srba,koji su hvalili moga oca da ih je spasio raznih nevolja.Komšija Boro Blagojević sa još jednim
ĉetnikom ga je odveo.Tek sam saznao kakvom je strašnom smrću stradao,nakon majkine
smrti.Kad smo se vraćali sa njene dţenaze,roĊak Alija Kraljić mi je to ispriĉao.Osam ĉetnika ga je
svezalo i naredilo da sa njima ode u svoj dućan,uzme kantu petroleja,donese na sred
Pazarišta,gdje je kraljev spomenik bio.Tu su mu svezali i noge i udarcima kundaka oborili i kad je
bio u kleĉećem poloţaju,istresli kantu petroleja po njemu i zapalili.Tako je pomagao i od zemlje
odskakivao od silnih bolova,koje je trpio,dok nije izdahnuo.Alija Kraljić,tada je bio mladić.Sve je to
posmatrao sa tavana kuće Loja,odmah iznad Pazarišta.On je podigavši ćeremit posmatrao taj
opisani prizor.Alija,nije htio nikome priĉati o ovom dogaĊaju,dok mi je majka bila ţiva.Smatrao je
kad bi saznala kakvom je smrću umro njen muţ,da ne bi mogla preboljeti i da bi se to na nju
negativno odrazilo.Ali,vraćajući se sa njene dţenaze i sa kabura na putu do moje kuće,meni je
ovo ispriĉao,Allah ga nagradio.Alija Kraljić je preselio.On je rahimullah,da mu Allah da lijepi
dţenet.Ţivio je u Foĉi – Gornje polje,a poslije II svjetskog rata nastanio se i radio kao limar u
Ţepĉu.Obolio je od raka i nakon velikih bolova preselio na ahiret.
Majkino mi je porijeklo iz Uţica,nekada muslimanskog kraja,sa preko 40 (ĉetrdeset)
dţamija.Sudbina predaka moje majke Halime,je da napuste Uţice i uĉine Hidţru u Foĉu i spase
gole ţivote,spase što su mogli od blaga,da ne budu zateĉeni,pokršteni ili pogubljeni,kao što se
desilo onima koji su ostali u Uţicu. .Kupili su miljaĉ u MeĊurjeĉju i odmah napravili kuću.Njen
pradjed Avdo,navodno je prvi napravio pendţere na kući.Priĉalo se da su do tada,kuće u Foĉi
imale baĊe na krovu,kroz koje je svjetlost dopirala u unutrašnjost.Sve do danas je saĉuvana
legenda o tome u pjesmi,koju je Avdo sam sebi spjevao:»Jadni jado Lomigora Avdo,jadni su ti
dţami i pendţeri,kad ti ništa ne vri u tendţeri.Dţaba kuća i u kući vatra na ognjištu u tendţeri
bistra voda vri,nejma u njoj škramke masla,loja ili bar kukuruze,ni krave da je pomuze.»Još jedan
razlog je bio što je tako bilo.Baš ta godina,bila je gladna godina,tako da su nesretnike nalazili
umrle od gladi sa punim ustima dukata(zlata):dţaba blago-kad ne moţeš ništa kupiti.Lomigore su
se razmnoţile u Foĉi,ali poslije II svjetskog rata nisu se vraćali u Foĉu.Tu kuću,staru nekoliko
stotina godina kupio je Halimaga Aganović,iz Prevraća,malo je dotjerao i uselio.Aganovići, drage
mi komšije, graniĉili su sa mojom avlijom i vrtovi su nam se graniĉili,pa bi zajedniĉki poĉinjali da
79
obraĊujemo. U Prevraću,sam imao babovinu,nešto preko 3(tri)dunuma.To su mi za vrijeme
partizana oteli Gagovići.Kaţem oteli,iako sam to sudski preveo na njih,to je bila prisila,nisam
stisko (nisam imao „petlje“) da to ne potpišem,jer su Gagovići vladali Foĉom,sve prvoborci –
ĉetnici,skinuli kokarde,prišili petokrake. I na drugoj strani Drine imao sam tri(3)dunuma zemlje.To
sam prodao Ĉankušićima,jer mi je smetalo doplacima na djecu i porez – skup,prihodi – nikakvi.
Ostala je kuća i vrt.To sam ostavio djeci, a ja otišao u Njemaĉku,na privremeni rad,pa se to
okrenu na trideset(30)godina,taĉnije od 1968.g. do 1998.g.Stekao sam penziju,te Elhamdulilah
ţivim sad kao podstanar,pod kiriju,u Sarajevu.
Nadam se ljepšim vremenima,da će bar moje potomstvo vratiti se i ţivjeti na toj lijepoj grudi u
Foĉi,na mojoj majĉevini.
Ovo napisah,nek neko u memoare Foĉe zapiše,od kad ove nekolike familije datiraju u lijepom
gradiću Foĉi.
napisao: Šakir Saraĉ - Foĉak
_____
h. Šakir Saraĉ r.a. (1932. - 2009.)

Foĉak
Mom ahbabu,Faruk efendiji Muftiću,se zahvaljujem na povjerenju da napišem nešto o porijeklu
moje familije i,evo,ću u granicama,prvo,svog prisjećanja na priĉe mog oca,Muja Saraĉa,roĊenog
1890.-tih,jer nisam baš siguran,ni u nekoliko godina da ću biti taĉan,i majke Halime,roĊene
Lomigora,kojoj takoĊe nisam siguran za godine starosti,ali su bili, negdje,pribliţno
stari,zatim,sjećanja na priĉe roĊaka sa babove i majkine strane,kao i na priĉe starih komšija i
prijatelja mojih roditelja.
80
81
Je suis Foča : PATRIOTSKE LAŽE I PARALAŽE (varijacija)
Je suis Foča : PATRIOTSKE LAŽE I PARALAŽE (varijacija)
Tragom nestalih…Sjećanjem protiv nestanka…
E, moja Foĉo, presudi ti sama sebi za sva vremena, sa svojim jamama,

grobnicama…
Hajde više da se ne igramo maĉke i miša, recite gdje su i koliko ih je? koliko
puta ste premještali one koje ste ubili? Te je na jednom mjestu identifikovana
lobanja, trup, dijelovi garderobe, a onda na drugom kosti ruku, nogu.. I taman,
onaj oĉajniĉki smiraj porodica, bar su našli, sahranili svoje najmilije, a onda
pismo o novoj DNK potvrdi.
Koliko puta pobijeni graĊani Foĉe nesrpske nacionalnosti trebaju biti

sahranjeni. Koliko ćete puta više da ih ubijate!!!
82
83
84
Pucajući u nenaoruţane nevine ljude, ubijajući svoje komšije muslimane,
ubivši njih 3000… što djece,što omladinaca,što djevojaka,što odraslih, što
starih…takozvana republika srpska je presudila sama sebi.
85
Stalna priĉa ko je prvi poĉeo je zastarjela tehnolodija…Ako hoćete istinu – vi
ste poĉeli, i ĉuuuj još za neke rat nije završen, pojedinci ĉekaju poziv
pataloške nemani za neki novi rat.
Foĉo, presudila si sam sebi, ne pozivaj se i ne prozivaj ni presude Haškog

tribunala, ni suda BiH za ratne zloĉine, ni suda tvoje historije, dok su na tvojoj
ikonografiji ĉetnici…Šta nas snaĊe, a Sutjeska je paradigma otporu fašizmu i
fašistiĉkim hordama.
86
87
88
Tu si se tek dokazala, Foĉo!!! Tu si se dokazali ko si i gdje si…Ništa više ne
treba reći, jer ta djela govore sa hiljadu rijeĉi. Takoreći 3000 rijeĉi.
Srbi su sami sebi pucali u sljepooĉnicu, sami su sebi prosuli mozak.
priredio : Kenan Saraĉ, Sarajevo,30.06.2017.
_____
89
UBILI SU ME NEBROJENO PUTA : U Foči me brutalno ubiše 3 000 puta
Piše: Merjem Erna Mušinović
” Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. ”
…. Ubili su me nebrojeno puta. Ubijali su me planski, sistematski i

organizovano u kratkim vremenskim periodima. Pojedinaĉno i u grupama. S
trijeljanjem i spaljivanjem.
Klanjem i muĉenjem. Bombama i metcima. Davljenjem i logorima.
Granatiranjem i snajperskim hicima… Etniĉkim ĉišćenjem. Silovanjem.
Urbicidom. Nasilnim pokrštavanjem. Ubijanjem kulturnih, vjerski i historijskih
obiljeţja….
Danteovim Paklom…
Ubijaju me ponovo zaboravom i negiranjem…
Ubili su me u Sarajevu oko 18 889 puta.. 1 601 put, ubili su me još kao dijete.
U Višegradu me ubiše preko 3 000 puta. Ubiše me od godinu dana. Ensar mi

je bilo ime. Ubiše me i od pet godina, Elma sam se zvala, ne znam da li me se
sjećaju?
U Foĉi me brutalno ubiše oko 3 000 puta. Nazvaše me Srbinje. Iako sam bila
pod zaštitom UNESC-a, izbrisaše mi svaki trag postojanja još iz XV stoljeća.
90
U Kljuĉu me ubiše preko 700 puta. Muĉiše me 1 161 put samo u Manjaĉi. Ne
bi im dosta, pa me ubiše od devet mjeseci i ĉetiri godine. Amila mi bješe ime. I
Almir se zvah samo ĉetiri godine.
U Vlasenici me ubiše i prisilno protjeraše 14 030 puta.
U Prozoru me ubiše 254 puta, a u Vitezu 514 puta.
U Brĉkom me ubiše oko 3 000 puta.

U Zvorniku za samo dva mjeseca, ubiše me 800 puta. Više nisam brojala, jer
dok su me
ubijali, istovremeno prisilno su me i protjerali 15 436 puta.
U Sanskom Mostu, ubiše me 800 puta. U 30 masovnih grobnica me sahraniše.
Ali ja i
mrtva priĉam iz Hrastove Glavice i Sasine. A moj glas se ĉuje iz još 28
grobnica
masovnih.
U Prijedoru me ubiše 3 173 puta. Ubiše me 102 puta kao dijete sa ” bijelom
trakom” na ruci. Deportovaše me i protjeraše 53 000 puta. 200 puta, grupno,
svoj put spasa završih na Korićanskim stijenama, a u Tomašici još uvijek me
traţe. Ne znam koliko puta će me pronaći.
U Srebrenici ubiše me više hiljada puta. 1 000 – 1 500 puta, odjednom (

grupno ) ubiše me u Kravicama samo. U Bratuncu, školi ” Vuka Karadţića”..
Deportovaše me 30 000 puta…
Ubiše me nebrojeno puta na razliĉite naĉine. Grupno i pojedinaĉno. Kao
odraslu i kao dijete. Kao muškarca i kao ţenu. Ubiše me nebrojeno puta, kosti
moje razbacujući od Une do Drine, od Save do mora…. Nema mjesta u BiH
gdje me nisu ubili… U svakom gradu, općini, selu, zaseoku.. Ubili su me toliko
puta da me nikad neće u cjelosti pronaći…
Da, ja sam mrtva! Samo ĉekam svoj red za sahranu, dozivajući iz masovnih
grobnica, primarnih, sekundarnih i tercijarnih… Dozivam šumom bosanskih
rijeka, daškovima vjetrova
šuma i planina.. Dozivam kotlinama rijeka bosanskih…. Dozivam da me
sahrane svakim pedljom zemlje Bosanske..
Ubili su me nebrojeno puta. Ja samo ĉekam svoj red da me nebrojeno puta i
sahrane…
(* samo neki podaci o ubijanju civila u periodu 1991-1995:
” Bosanska knjiga mrtvih”, podaci Haškog tribunala, te zapisi o genocidu –
Emir Ramić, ĉlan Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraţivanje
genocida u Kanadi)
Merjem Erna Mušinović
preuzeto
sa:https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1099892300050533&set=a.383
768558329581.90815.100000893193518&type=3&theater
91
naslov promjenio:Kenan Saraĉ
SuĊenje Todoviću : “Dosadan kada doĊe pijan“
Na suĊenju Milanu Todoviću za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi, njegov brat je

kazao da mu je oštećena rekla da je optuţeni nije zlostavljao.
92
Svjedok Ţarko Todović je izjavio da je jednom došao u stan, koji je bio
otkljuĉan i u kojem se nalazila oštećena.
“Ona je mene poznavala, komotna je bila da priĉa sa mnom, a imao sam

slobodu i da je pitam da li je Milan zlostavlja. Rekla je da je ne zlostavlja, ali da
je dosadan kad doĊe pijan”, kazao je brat optuţenog za silovanje i seksualno
ropstvo.
Milan Todović je optuţen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS),
oštećenu “kupio” od drugih vojnika i silovao je od oktobra 1992., a da ju je u
decembru iste godine prisilio na seksualno ropstvo, drţeći je u nehumanim
uslovima i pri tome je fiziĉki i seksualno zlostavljajući.
Ţarko Todović je posvjedoĉio da je optuţeni imao namjeru da oštećenu “izbavi

iz Foĉe”, a što je, kako tvrdi, ugovorio sa izvjesnim Radovanom Kundakom, ali
su se “planovi izjalovili”.
Poslije toga, kako je rekao svjedok, nije imao prilike da razgovara s bratom o
oštećenoj i nije mu poznato šta se dalje dešavalo. S dijela Todovićevog
svjedoĉenja javnost je bila iskljuĉena.
Nastavak suĊenja zakazan je za 17. april.

Ajla Geţo, 13.04.2018.
design:Kenan Saraĉ
***************
Todović: Svjedoĉenje bez prisustva javnosti
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/26/todovic-svjedocenje-bez-
prisustva-javnosti/
Todović: Izvjestan broj ţena u drugom stanju
drugom-stanju/
Ĉitanjem optuţnice i iznošenjem uvodne rijeĉi Drţavnog tuţilaštva poĉelo
suĊenje Milanu Todoviću za ratni zloĉin poĉinjen na podruĉju Foĉe
93
Sud Bosne i Hercegovine : PotvrĊena optuţnica u predmetu Milan Todović
PODIGNUTA OPTUŢNICA ZA RATNI ZLOĈIN U FOĈI protiv Milana Todovića
(1961)
Suđenje Janjiću : Hapšenje i zatvaranje civila
94
U nastavku suĊenja za ratni zloĉin poĉinjen u Foĉi, Tuţilaštvo BiH uloţilo je
materijalne dokaze, pojasnivši da njima ţeli dokazati da je optuţeni Janjić
uĉestvovao u hapšenju i zatvaranju civila bošnjaĉke nacionalnosti.
Tuţilac Behaija Krnjić je uloţio nekoliko dokumenata o radno-pravnom statusu

optuţenog, a kojima, kako je rekao, ţeli dokazati da je od aprila do septembra
1992. bio aktivni pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Foĉa.
Kao materijalni dokaz uloţen je i dokument iz Haškog tribunala, a u kojem,

kako je napomenuo Krnjić, stoji da je “optuţeni uĉestvovao u hapšenju i
zatvaranju civila s podruĉja Foĉe”. U sudski spis uloţen je i Izvještaj o
poĉinjenim silovanjima na podruĉju Republike Srpske (RS), koji je saĉinila
Komisija za prikupljanje ĉinjenica o ratnim zloĉinima u BiH.
Kako je objasnio Krnjić, u izvještaju je navedeno da je svjedokinju B-1 silovao

optuţeni. Odbrana je prigovorila na zakonitost dokumenta, istaknuvši da se u
sudnici utvrĊuje da li je optuţeni nekoga silovao.
Tuţilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. godine zaštićenu

svjedokinju B-1 silovao u Policijskoj stanici u Miljevini, pri ĉemu ju je udarao i
prijetio joj. Janjić, bivši aktivni pripadnik policije iz Miljevine, u maju i junu 1992.
je, prema optuţnici, uĉestvovao i u nezakonitom hapšenju više od 20
muškaraca nesrpske nacionalnosti s podruĉja Miljevine.
Tuţilac je uloţio i spisak lica za koja se osnovano sumnja da su poĉinila ratni

zloĉin u Foĉi, naglasivši da je tu evidentirano i ime optuţenog. Krnjić je u spis
priloţio i akt Haškog tribunala u kojem su podaci o zatvorenim osobama u
Kazneno-popravnom domu (KPD) Foĉa, a u kojem su navedena i lica iz
optuţnice.
Na ovom roĉištu odrţana je i statusna konferencija na kojoj je Odbrana

optuţenog kazala da će saslušati sedam svjedoka i da će Janjić iskaz dati u
svoju korist. Neki od svjedoka, kako je rekao branilac Slaviša Prodanović,
pokušat će dati alibi optuţenom za vrijeme navedeno u optuţnici.
Saslušanje optuţenog zakazano je za 8. maj.
95
*****************
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/03/sudenje-janjicu-hapsenje-i-
zatvaranje-civila/
SuĊenje Janjiću : Hapšenje ili obiĉan poziv
obican-poziv/
SuĊenje Janjiću : “Sve je na silu radio”
radio/
U nastavku suĊenja Janjiću : Optuţeni “sigurno zna” gdje su pobijeni ljudi
SuĊenje Janjiću: Povjerila se zaštićena svjedokinja
SuĊenje optuţenom Draganu Janjiću : Od vriske orila se Miljevina
Janjić: Bez hrabrosti da priĉa o detaljima
detaljima/
[Sud BiH] Janjić: OdvoĊenje u policiju u Miljevini
Poĉelo suĊenje Draganu Janjiću za zloĉine u Foĉi
PotvrĊena optuţnica protiv Dragana Janjića za zloĉin protiv ĉovjeĉnosti
poĉinjen 1992. godine na podruĉju Foĉe
podrucju-foce/
Podignuta optuţnica protiv Dragana Janjića za zloĉine u Foĉi 1992. godine
Sud Bosne i Hercegovine : OdreĊen pritvor Draganu Janjiću
Foĉa : Uhapšen Dragan Janjić
96
97
Muhadžiri koji su preselili na ahiret u opštini Rožaje
u periodu 1992. do 1996. godine
98
Muhadţiri koji su preselili na ahiret (umrli) u opštini Roţaje u periodu 1992. do
1996. godine.
1992.:
Selimović Rašid, Foĉa, 1904. – Roţaje, 7. 09. 1992. godine;
Bajraktarević Zaha, Foĉa, 1919. – Roţaje, 5. 10. 1992. godine; Ţivojević Mujo,
Goraţde, 1915 – Roţaje, 8. 10. 1992. godine.
1993.:
Bašić Meho, Trebinje, 1938. – Roţaje, 15. 02. 1993. godine; Zelihić Arnela,
Roţaje, 9. 02. 1993. – Roţaje, 15. 03. 1993. godine; Šehović Hamida,
Trebinje, 1910. – Roţaje, 23. 03. 1993. godine; Šehović Zulfa, Trebinje, 1934.
– Roţaje, 20. 04. 1993. godine; Bajramović Raza, Bileća, 1923. – Roţaje, 24.
04. 1993. godine; Belonja Fatima, Trebinje, 1917. – Roţaje, 24. 05. 1993.
godine; Hadţimahović Hasan, Trebinje, 1915.- Roţaje, 2. 06. 1993. godine;
Dţinić Zejna, Foĉa, 1913. – Roţaje, 07. 10. 1993.
1994.:
Isaković Selman Dţedţa, Trebinje, 1901. – Roţaje, 8. 06. 1994. godine; Kekić-
Kurtanović Fatima, Ljubinje, 1941. – Roţaje, 05. 09. 1994. godine;
Kapetanović-Arslani Zineta, Trebinje, 1933. – Roţaje, 11. 10. 1994. godine;
Berbić (Derviša) Rašid, Kakanj, 1934. – Roţaje, 30. 10. 1994. godine.
99
1995.:
Kukavica (Muja) Dţemal, Foĉa, 1908. – Roţaje, 13. 02. 1995. godine;
Kurtanović (Sulja) Huso, Ljubinje, 1931. – Roţaje, 12. 03. 1995. godine;
Ćerimagić Alvedina Dinka, Trebinje, 1966. – Roţaje, 3. 05. 1995. godine.
1996.: Tanjo (Avda) Nuro, Goraţde, 1912. – Roţaje, 21. 01. 1996. godine;
Ramić (Muhameda) Fatima, Trebinje, 1910. – Roţaje, 12. 07. 1996. godine;
Vanja (Huseina) Murta, Stolac, 1909. – Roţaje, 2. 11. 1996. godine.
1999.:
Isenaj Shpresa, 1978-1999; Syle Metaj, 1921-1999; i druge kosovske
izbjeglice.
U periodu od 1992. do 1996. godine u Roţajama je umrla 21 izbjeglica koje su

pokopane u groblju Top, a mezari su im obiljeţeni nadgrobnim spomenicima.
izvor:avlija.me
****************

****************
100
design:Kenan Saraĉ
*****
Podsjetnik na muhadţire i muhadţerluk : Roţaje – utoĉište nevoljnika

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/20/podsjetnik-na-muhadzire-i-
muhadzerluk-rozaje-utociste-nevoljnika/
U Foči do sada ekshumirani nekompletni posmrtni

ostaci najmanje dvije žrtve
101
Na lokalitetu Dragojevića buk, na podruĉju Foĉe, nastavljena je ekshumacija
posmrtnih ostataka ţrtava iz proteklog rata, a do sada su ekshumirani
nekompletni posmrtni ostaci najmanje dvije ţrtve.
– Taĉan broj ekshumiranih znat ćemo nakon izvršene obdukcije i identifikacije

na temelju DNK analize – kazala je danas (30.03.2018. op. fd) Feni
glasnogovornica Instituta za nestale osobe BiH Lejla Ĉengić.
izvor:fena
*****

https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/26/foca-ekshumacija-na-
lokalitetu-dragojevica-buk/
Dragojevića buk: Krije li divlja deponija smeća tijela ţrtava iz Foĉe?
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/27/dragojevica-buk-krije-li-divlja-
deponija-smeca-tijela-zrtava-iz-foce/
102
Na suđenju Milomiru Davidoviću – Ličiju : Noćima
čupala kosu nakon silovanja
Na suĊenju Milomiru Davidoviću za zloĉin poĉinjen u Foĉi, prva svjedokinja

Tuţilaštva BiH je kazala da ju je ĉovjek s nadimkom “Liĉi” u julu 1992. godine
silovao u jednom stanu u tom gradu.
103
Zaštićena svjedokinja S-1, koja je iskaz dala iz druge prostorije uz distorziju
glasa i lika, ispriĉala je da je 3. jula 1992. godine zarobljena i odvedena u
Srednjoškolski centar u Foĉi.
Po dolasku u školu, kako je izjavila, nastaju patnja, bol i muka. Svaku noć su
mlaĊe djevojke i ţene u uĉionici silovane – grupno ili pojedinaĉno, pojasnila je
S-1.
Prisjetila se vojnika Dragana Zelenovića, koji je nju i osobe S-4 i S-11 izvodio
iz škole. Prvi put, kako je rekla, Zelenović ih je odveo u stan u zgradi “Lepa
Brena”, gdje su ih doĉekali i drugi vojnici. MeĊu vojnicima je prepoznala
jednog s nadimkom “Liĉi”, kojeg je poznavala odranije.
“Prvo je nastalo cirkuzanje, iţivljavanje, poniţavanje… Zelenović je odveo S-4,

a mene su Miki Ţivanović i „Liĉi‟ silovali u tom stanu… Tu smo se zadrţali tri
do ĉetiri sata i vraćeni smo. Toliko sam plakala, krv mi se otvorila na nos.
Noćima i danima sam sebi kosu ĉupala”, opisala je ona.
104
Ispriĉala je da je nakon odreĊenog vremena zajedno s S-4 i S-11 odvedena u
kuću u selu Donje Polje kod Foĉe. Kazala je da je i tu meĊu vojnicima bio i
“Liĉi”, ali se nije mogla sjetiti da li je on tada silovao.
Prema njenim rijeĉima, “Liĉi” je S-11 odveo u kupatilo i tamo je silovao.
Prije svjedoĉenja S-1, suĊenje je poĉelo ĉitanjem optuţnice, koja Milomira

Davidovića zvanog Liĉi, bivšeg pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS),
tereti za zloĉin protiv ĉovjeĉnosti poĉinjen u Foĉi.
Prema optuţnici, neutvrĊenog dana izmeĊu 3. i 18. jula 1992. godine iz

odveo ih u stan u zgradi “Lepa Brena”, gdje ih je optuţeni, zajedno sa ostalim
vojnicima, silovao.
naselju Dobro Polje, gdje su ih Davidović i ostali vojnici seksualno zlostavljali.
SuĊenje se nastavlja 4. aprila.

105
**********
silovanje
silovanje-u-foci/
106
107
108
109
110
111
Podsjetnik na muhadţire i muhadţerluk : Roţaje –
utoĉište nevoljnika
Alija Matović : Rožaje – utočište nevoljnika

Pitali gavrana ima li što crnje od njega. A on im odgovorio: „„Srce
muhadžersko je crnje od mene‟‟ (Husein Bašić, Crnoturci)
112
Strašne oţiljke rat je ostavio na licima izbjeglica koje smo sretali u Roţajama
od 1992. do 1995. godine. Biljeţimo neke od njih.
„„Teška vremena, ne mogu biti teţa. Historija nas je osudila na seobe. Ne
znamo gdje treba da se zaustavimo. Moţe ovdje, a moţe i tamo… Svejedno
je…‟‟ Dok ovo govori, hvatajući se objema rukama za sijedu glavu, starac
Foĉak sijeda pored svoja dva unuĉića od kćerke koja su ostala bez oba
roditelja. Ipak su ostala tu, u izbjegliĉkom naselju. Iza mališana, koje je ratni
vihor otrgao iz roditeljskog zagrljaja, ostali su samo šturi podaci, suze i nijeme
optuţbe. Njihov san nikad nije miran. Niti moţe biti miran.
„„Za tili ĉas izgubili smo sve što smo godinama stvarali‟‟ kaţe Z. A.
113
Pored autobusa – ţene i djeca, i pokoji stariji ĉovjek; sjede na zaveţljajima, na
brzinu pokupljenim stvarĉicama… Gledaju preda se. Nijemi, do bola, od oĉaja,
od svega što ih je zadesilo. Ne ţele da razgovaraju. Usta im se skamenila.
Samo po koje dijete povremeno zaplaĉe, pripajajući se majci na njedra. Djeca
ostavljaju tuţan utisak.
– Odakle dolazite? – pitamo ih, iako po registracijama autobusa vidimo da su
iz Foĉe, Stoca, Gacka, Trebinja, Ljubinja… Iz Bosne i Hercegovine.
– Dolazimo – ni od kuda! – zajeca srednjovjeĉna ţena skrivajući pogled u
zgrĉene šake. Samo za trenutak, za momenat, jer već sljedećeg trenutka
prkos osuši suze.
– Izvinite, niste vi krivi – reĉe. – No, mi više nemamo imena ni prezimena. Ovi
starci, nejaĉ i ove nane, svi smo jedno ime i jedno prezime – izbjeglice.
Ljudi su iscrpljeni, premoreni, uplašeni, pa nije ĉudo što im se javljaju
glavobolje, muĉnina, nesvjestica i što pitaju za bolnicu i ljekarsku pomoć.
Ipak, ovi ljudi su suviše ponosni da bi odali neki znak ţalosti. Sve tegobe
stojiĉki podnose i ne ţale se. Prilazimo im sami, prilaze im Roţajci i nude svoju
pomoć. Vode ih u svoje domove.
Odmah sa mnom mogu da poĊu njih pet do deset.
Vrata Roţaja ponovo se otvoriše. Podijelilo se koliko se moglo i imalo. I tako
ova, reklo bi se jedinstvena, sredina prihvati ove nevoljnike, prihvati ĉovjeka,
stranca sa poznatom prisnošću.
„„Došli smo iz Foĉe. Došli smo u dobar svijet, dobar narod, koji nas je prihvatio.
Mještani, ovi naši Roţajci su nas prihvatili kao najroĊenije‟‟. (Z. A.)
„„U Trebinju nam ostade sve: grobovi, uspomene, ĉitav svijet, ĉitav ţivot, ali
ovaj narod nam olakša muke. Braća nas ovako ne bi doĉekala‟‟, govori braĉni
par Ibro i Nafija Nikontović.
114
„„To je za mene jedan najgostoljubiviji narod koji u ovim vremenima moţe da
bude… Mještani su ljudi divni. Da su mi braća, ne bi mi više pomogli i uĉinili za
mene i moju rahmetli suprugu, koja je bila teški bolesnik‟‟, kaţe Mustafa Mujo
Kurtanović iz Ljubinja.
Alija Matović
****************

****************
istaknuta fotografija:izbjeglice iz Podrinja u Gornjoj dţamiji u Roţajama

fotografije:avlija.me/Kenan Saraĉ/internet/screenshot
design:Kenan Saraĉ
115
116
may 1, 2011 GENOCID U FOČI 1992. – 1995.
1
GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE

MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
Božovac-potok je ulijevajući se u Ćehotinu napravio brežuljak,skoro brdo

preko puta Aladže džamije u Foči.Graditelj džamije opraštajući se od svojih
ruku djela,poručio je:“Ništa joj ne može biti ni od Drine ni od Ćehotine,ali
plašim se Božovačkog potoka“.
Na tom brdu Božovac podignuto je fočansko pravoslavno groblje.U brdu ispod

Zabrane bila je pravoslavna crkva pravljena još u doba Turske i naselje oko
nje,tako se i zvalo,samo Crkva,a ono između crkve i groblja opet Podcrkva.
Čohodar mahala se prije nekoliko vijekova formirala istočno od Božovačkog
potoka sa džamijom ispred.U drugom ratu svo muškinje zatečeno na džumi
u džamiji odvedeno je na Drinski most i poklano.Među odvedenim i 18
Isanovića bilo.Ostala priča ničim neobilježena.Poslije rata Čohodar mahala se

počela širiti i uzvodno i nizvodno.Spojili se i Božovac i Mahala i Crkva i
2
Podcrkva,bar tako se činilo.

Azra,Munibica,Tehvila i Vasvija su četiri žene iz više generacija,iz iste ulice
položene po brdu Božovac,naslonjene na pravoslavnom groblju.Vezuje ih
ulica,ali i slična sudbina.
Priča prva:AZRA
Roveći po sjećanjima tražim informacije o mnogo priča u jednoj,o mnogo tuge
na jednom mjestu.Podavno je bilo kad je majka rekla:
—Doselili kod Sulja novi postanari.Fini nekakvi,ali ne da Bog da imaju
djece.Sedam godina čekaju i ništa.Sjećam se onih proljetnih radova u cvjetnoj
avliji kad bi je moj brat Revko zadirkivao pitajući za muža.
Znam da smo išli na slatku,da je majka nosila darove,a boga mi,i babo se
isprsio nad bešikom.Beba na roditelje.Curica debeljuca.Rasla je Azra kao iz
3
vode.Sa tri godine kao pred školu.Dok bi sa terase gledala u našu

baštu,Revko bi je zadirkivao:
Kad su četnici u aprilu napali Foču,Miralema i svo muškinje iz mahale su
odveli u Kazneno popravni dom od kog su logor bili napravili.Kasnije mi je
Kerima pričala da ih je jednom vidjela.On je bio u grupi koja je čekala da idu
na nekakav rad,a Munira je prilazila sa Azrom.Azra je nosila neku kesu i trčala
Miralemu,on je plakao i grlio je.Čula je kako joj je govorio,dok su ih tjerali u
autobus:
—Čuvaj dijete,Munira-Tu se gubi njegov trag.Nisam čuo da je iko i ikad više
spomenuo Miralema Ramovića među živima.
Kad su četnici bacili jednu od bombi u kuću među žene i djecu gdje je bila i
Munira.Azra je teško ranjena.Odnekud je došla nekakva policija i odvezla
Muniru sa krvavim djetetom u bolnicu.Do bolnice Munirino srce nije
izdržalo.Umrla je,a Azra je ostala u fočanskoj bolnici.Po drugoj verziji priče i
Muniru su ubili sa ostalim u kući kod Sulja Šora i sutradan kad su leševe
zatrpavali dijete se počelo mrdati i neko ga je odnio do bolnice.
4
Munibica,kako je od milja zvala moja majka,je jedna od šestero djece rahmetli
nene Zibe Ahmić.Poslije nenine smrti živjela je sama u Čohodar mahali iznad
fočanskog pravoslavnog groblja.Sama,hroma u jednu nogu,sa skoro šestdeset
godina.Spomenuli su mi je,kao jednu od onih što pobiše u mojoj mahali,ali
Munibica se nije dala.
Bilo je kasno junsko popodne,skoro veče.Čekao sam četiri autobusa preživjele
fočanske nejači na makedonskoj granici.Čekao skoro šest sati.Makedonska
vlada je već bila donijela odluku da u Makedoniju “zbog pretrpanosti” više ne
mogu ulaziti izbjeglice iz Bosne.Vraćali su autobus za autobusom.Fočacima
sam bio kao nada,zvali su me da dođem pred njih na granicu i na veliko čudo
svaki put je “upalilo”.
Iza krivine su se pomolila četiri autobusa,četiri krntije izbušene puščanim

mecima.U autobusima stotine izmučenih i istravljenih ljudi sa-samo jednim
5
pitanjem u pogledima:”Hoćemo li proći?”Negdje u grlu je ostao grč,a u očima

suze.Pogledao sam njih,pa komandira Stojčeta i rekao:”Pa već ste prošli.”
Kad su se već smjestili u Ćićino Selo u Skoplju,otvoreno zbog njih,svratio sam

sa novinarima da im pokažem ljude “upravo stigle iz sama pakla”,kako je grčki
TV komentator počeo emisiju.Pili smo kafu kod Munibice i evo kako ona
“preteče”:
—Kako? Ko i moja rahmetli majka u prošlom ratu,što sačuva nas

šestoro,glavom-Smiješila se Muniba točeći kafu.
—Prvi put smo bili u jednoj velikoj kući kod Sulja Šora.Muškarce su već odveli
i bile su samo žene i djeca.Razmišljale smo šta ako dođu.Pemba,Suljovica
nam je pokazala balkonska vrata i balkon preko kog bi mogli pobjeći u moju
baštu.I jednu noć odozdo iz groblja baciše bombu u podrum.Nasta vriska
kuknjavija,sve žene se izgubile.Čujemo da ulaze na donja vrata,sve stoji ko
okamenjeno.Ja sa ovakvom nogom i kičmom sama odguram kauč ispred
balkonskih vrata.Otvorim vrata,preskočim ogradu balkona i skočim u svoju
6
baštu.Tamo sam se zavukla u drva i pokrila nekom dekom što se zatekla na

žici.I sve sam čula kako pucaju,psuju.Sve su pobili i onog malog Kenđa
Suljovog od tri godine ustrijelili kod ograde.Kažu nekakav Lazar
Kunarac,nekakav Fundup ali bogami ih je bilo više.Prije nego su bombu bacili
dolazio je Radivoje Vuković,zvala ga Pemba da nam pomogne i čule smo kad
—Popijte,ohladi se,-gledala je Munibica u nas i čudila se da niti trepćemo,niti

pijemo.
—Poslije sam otišla kod Deleutke,bliže džamiji.Bilo nas je nekoliko žena i

djece u kući.Opet jedno predveče lupao neko na vrata.Ode Deleutka da otvori
i odmah je ubiše na ulazu.Kako su ulazili tako su i pucali.Ja trk u spavaću
sobu čučnem između kreveta i pokrijem se dekom.Dođe jedan gleda i čujem
kako govori:”Nema više niko”.I eto,ja ovakva pretekoh.Moja bi rahmetli majka
govorila:
7
Kemo Dželilović,Profa kako su ga zvali,odvezao svoje dvoje djece veče prije
početka napada na Foču nekome na selo,a on se sa suprugom Tehvilom-
Vilom vratio kući.Dvoje maksumčadi od četiri i šest godina.Kad su počele
granate sa Zabrane na Donje Polje,Kemo ostao kao u mišolovci – niti je
mogao djeci,niti ih je mogao ostaviti.I on kao posljednji očajnik obuče uniformu
TO,pušku u ruke pa sa Goranom Mitrašinovićem,jednim od kasnije najvećih
zločinaca u Foči,u auto i kao čuvaju ulicu.Kad je prestalo granatirannje jedan
8
od prvih kog su odveli u logor bez traga bio je Kemo.Optužili su ga da je na

kući imao mitraljesko gnijezdo,a patrolu je doveo Goran Mitrašinović.
Keminog oca Halima-Dedu pucao je prvi komšija Ljubo kroz prozor iz pištolja i
ranio u ruku.kasnije su i njega odveli u KP dom.U kući je ostala Mina.Kemina
majka,sestra Seka,komšinica vasvija Hodžić i Tehvila.Došli četnici jedan dan u
komšiluk kod Radivoja Vukovića i zvali Minu da im donese kafu.Odnijela kao
što je i uvijek i činila pazeći se sa komšijom.Sutra u pola bijelog dana opet isti
četnici,Fundup i Kunarac samo sad direktno u kuću i odmah počnu psovati i
pucati.Minu su pogodili u kuhinji i ona je pala.kad je jedan od ubica uperio cijev
na Tehvilu,ona prije čučne i padne po podu,onaj promašio.Vasvija je istrčala u
dvorište i tu je i stigao četnički rafal.Seka je istrčala na balkon,popela se na
trešnju i nisu je vidjeli.Vila je tako ležala na podu pretvarajući se da je mrtva
dok se nisu ponovo vratili.
—Stisnem zube.Prvi pucanj i svekrva samo zahropta.Drugi sam čula i kasnije

sam se probudila u krvi i bila sam na leđima.Sve me boljelo.metak je sa leđa
probio desno plućno krilo i dojku.imala sam i modrice od kundaka.tako ranjenu
i u nesvijesti su me tukli.Skupile se komšije i Tiho s Pjeska me odvezao do
bolnice.U bolnici me operisali i krili desetak dana.Otpuste me,a ne znam kud
ću,kad me sretne žena Muniba Veiza,kog su davno bili odvezli,i svrati sebi.I
eto sa njom dovde-priča mi Tehvila.
9
Kad sam išao na makedonsku granicu pred grupu iz Foče koju je vodio Preljub
Tafro,rekoše mi da dolazi i Tehvila.Dođe autobus,nje nema.Preljub mi šapće
da grupa nije mogla u ovome autobusu-krenuće drugim iz prijepolja.Čekam i
taj,imam i nekakvo auto.Plašim se da se smjena „mojih“ policajaca ne
promijeni.Stiže autobus nje nema.Pitam šofera i on mi šapće da oni iz Bosne
idu kroz šumu.Vidim Vilu,kost i koža.kad me ugledala,počne trčati i vrištati:
Cijela grupa je prošla.Vila,Zulfova žena,i djeca su nastavila sa mnom.Vilu smo

odvezli u bolnicu da joj previju i pogledaju ranu…
Čula je da su joj djeca stigla do oca i majke u Goražde.Kad se malo

oporavila,iz Skoplja je otputovala na jedini put koji je čekao,put Goražda.Da li
je stigla?
10
Bukovica,smještana između Čajniča,Pljevalja i Foče,bila je poprište klesičnog
genocida u drugom svjetskom ratu,posebno 1943.godine.Adilovići su samo
jedna od porodica koja je doživjela pravu tragediju.Cijelo selo,sve što su
zatekli četnici su pobili.Vasvija je bila djevojčica od 4-5 godina,koju je nečije
mrtvo tijelo poklopilo na stratištu i tako je pretekla.Kako je stigla do Čajniča,pa
onda do doma za ratnu siročad u srednjoj Bosni nije mi poznato.Znam da je
njen otac partizan pronašao u domu i poslije rata poveo u Bukovicu.Kad su
prije sela svratili u prodavnicu da nešto pokupuju,vasvija se ukočila od straha i
povukla oca nazad.
—Platićeš mi,izvam živ ne budem-rekao otac onom u prodavnici.I nije

platio.Ubrzo četnička trojka ubila partizana Adilovića pred kućnim
pragom,Vasvija im opet utekla.
Kad se zacurila,srela Šerifa Hodžića,stasita momka sa Kunova pored Foče i

oženili se.Kuću napravili,u bašti cvijeće podgojili.Rodili Enisu,Hilma i Medihu.A
onda počela i unučad pristizati.
Novi rat u Foči Vasviju i Šerifa zatekao,prevarilo ih prijateljstvo sa Milojem i

Jojom Mitrašinović,ali i kuća i ona cvijetna bašta.Kike ih je zadnji put vidio
zajedno baš kod Hodžića,pili kafu a pored bile puške,Šerifova lovačka i Milojev
automat.Šerifa ubrzo odveli u logor i tu nestao.Vasvija u kući nije smjela sama
boraviti i prešla kod Mine Dželilović u komšiluku.I njeno muškinje bili odveli
nekud!!?
11
U sred bijelog dana došli četnici i ubili Minu i ranili joj snahu u kući,a Vasvija
pala pogođena sa leđa u sred avlije.U onom ratu kao djevojčica uspjela
pobjeći četnicima ovaj rat je odraslu zatekao…
______________________

2. Munibica je autobusima bosanskih izbjeglica poslije Deytona stigla do
Goražda,do Drine,da ako se i Foči vrati.
3. Čuo sam se sredinom 1995.godine sa Tehvilom.Preko Unprofora je uspjela
dobiti djecu iz Goražda,sad ih oporavlja,liječi.
4. Vasvina i Šerifova djeca su preživjela ovaj rat i tek poslije otišla preko
„bare“.Gledam tužnu sliku Vasvine kuće napravljene prošle godine u Foči.Od
onog cvijeća po avliji ni traga nema,svinje i korjenje izrovale.
12
_______
_______
Predavao je narodnu odbranu u Sarajevu u Prvoj gimnaziji, Muzičkoj akademiji i
Pedagoškoj akademiji.
_______

13
14
GENOCID U FOČI 1992.-1995.
1
Posted on Februar 7, 2017 ·

GENOCID U FOČI (1992.) : NE ZABORAVLJAJU – FOCANSKIDANI
Za dva mjeseca navršit će se 25 godina od osnivanja koncentracionih

logora u Foči. Napad na Foču počeo je 7. aprila 1992. U napadu kojem
su prethodile sirene učestvovale su teška artiljerija i pješadija s
okolnih brda. Napad je prvobitno bio usredsređen na većinski
bošnjačka naselja kao što su Donje Polje, Aladža i Čohodor mahala.
Borbe su privremeno obustavljene dok su članovi SDA i SDS vodili
pregovore. Dana 9. aprila, Ostojić iz SDS je odbacio protokol od 21
tačke koji su sačinile obje strane i borbe su nastavljene. U napadu na
Foču učestvovale su srpske snage sastavljene od jedinica JNA, TO,
lokalne policije, te Arkanove i Šešeljeve paravojske. Grad Foča je pao
2
u srpske ruke 18. aprila, a veliki broj Bošnjaka koji su tokom borbi
ostali u gradu, tada je pobjegao. Četiri dana nakon pada Foče, u grad
je stigla delegacija u kojoj su se nalazili i Ratko Mladić i Biljana
Plavšić… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od
fočanske policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju
imovinu prepisuju srpskoj republici Bosni i Hercegovini… U znak
sjećanja na ove tragične događaje i zlo koje se nadvilo nad Bošnjake –
objavićemo - podsjetnik na četničko iživljavanje, te na genocid u Foči
i okolini…
3

9, 2017
U Foči nikad nije postavljeno spomen

obilježje!!!


4

– preko 1000 NESTALIH!!! (gdje?) – ČUJ 1000 NESTALIH I NIKO NIŠTA
NE ZNA O NJIMA!!!
******
…
5

GENOCID U FOČI (PODSJETNIK)


6



BOLNICE U RATU
_____
7

_____
8

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI

9
10
sin
11

12

DR IBRAHIM KAROVIĆ:FOČA JE BILA OKOVANA,ZATVOREN GRAD,
JEDNA JAKO ČVRSTA LJUŠTURA (SVJEDOČENJA)
13

sam radio oko 22 godine i dobro poznajem sve ljude, bilo koje da im je
porjeklo, jer ako neko radi u jednom manjem mjestu jedan duži period kao što
se to desilo meni, 22 godine i ako ljekar želi sebe ugraditi u probleme
raznorazne zdravstvene ili druge porodica onda zaista spozna puno o
porodicama i kad se posle toliko dugo vremena života sa njima desi ono što se
desilo meni, postaje prosto nemoguće i nevjerovatno da li ima ikavog uma kod
tih ljudi koji mogu nešto tako da urade. Ja ću prvo da se zahvalim tužiocu koji
je istraživao podrobno ovaj zločin u Foči koji smo danas čuli do detalja. A
najteži oblik torture, silovanje, pratio sam u sali i čini mi se da je u mnogim
slučajevima mnogima dah stao kada su vidjeli i čuli šta se dešavalo našim
ženama. Ono što je još bitno i što me kuraži kao člana Udruženja logoroša BiH
jeste da se u potpunosti apsolutno poklapaju podaci koje je istraga Tribunala
vodila na tom području u Foči i naši, počev od objekata prikazanim na
slajdovima, kad krenemo dolinom Drine, motel “Bukovica” u koji
su zatvarane većinom žene, pa Buk Bjela, pa osnovna škola “Brod”,
pa “Partizan”, pa kuća “Brena”, pa školski centar i još neki objekti.
Logor “Livade” gdje sam i ja odveden i bio četiri, pet dana i naravno,
glavni logor, logor KP Dom, bivši prostor kazneno-popravni koji je
nekad služio, kako bi se reklo, za prevaspitavanje onih koji su se o zakon
ogriješili u bivšem sistemu. Meni je zaista drago da se to tako poklapa i da su
ti podaci tačni. I naš predjsednik je rekao da mi imamo u našim
istraživanjima 13 mjesta zatočenja sa različitim brojem ljudi koji su
tamo boravili.
14

dežurnoj ekipi bio je direktor Doma zdravlja, doktor Avdo Šadinlija i dva
vozača sanitetskih kola muslimanske nacionalnosti a od Srba bila je Biljana
Popović i dvije medicinske sestre.
bismo eventualno unesrećenim mogli prižiti pomoć na adekvatan način. Čim
su ušli u Dom zdravlja pretražili su prostorije, što je mimo svake pameti, da
vide da li ima oružja u Domu zdravlja, pa kad su obišli sve prostorije i vidjeli da
nema oružja onda su krenuli na verbalno maltretiranje mene i direktora. Meni
15
su prijetili pošto se moj sin u tom periodu nalazio slučajno ovdje u Beogradu u
vojnoj školi i da će otići da mi zarobe sina. Pa onda je krenulo dalje
maltretiranje, da ja pozivam Muslimane Foče da se predaju. Postavili su me na
prozor i u mene njih trojica uperili pušku. Zamislite taj strah kad u vas upere tri
povući obarač. To je trajalo jedno pola sata. Posle sam se vratio, otjerali su me
gdje su već i ostale u podrum sklonili a onda su maltretirali direktora misleći da
on ima nekog snajperistu, jednostavno izmišljanje kome nije bilo mjesta. I tako
nas je dočekao mrak. Toga kritičnog dana nama vežu ruke u podrumskim
prostorijama i odvedu nas zaobilaznim putem, oni koji poznaju Foču, ne onim
putem koji ide prema Brionima, fočanskim Brionima, nego jednim
zaobilaznim putem. Dovedu nas u logor “Livade” gdje mi ostajemo pet dana
i pet noći. Kad je pala Foča u ruke srpskih snaga, znači 16. na 17, prebacuju
nas u Kazneno-popravni dom. Mi tada već u KP Domu nalazimo civilno
objekte Kazneno-popravnog doma i počinje razmještaj po sobama. Ubacuju
nas na jedan surov, grub način pod pretnjom ubistvom. Treće veče mene
odvode u samicu i ja ostajem u samici četiri do pet dana. Saznajem ko je
upravnik logora i pošto smo se lično poznavali, ja od policajca tražim da me
puste iz samice. Nakon konsultacija sa upravnikom, bivam pušten iz samice,
kao i moj kolega Torlak Aziz koji je po zanimanju hirurg. Nas dvojica bivamo
iz te samice pušteni, ali ne vraćamo se više u sobu iz koje smo odvedeni nego
u drugu sobu. I tako se nastavlja verbalno i drugo maltretiranje iz dana u dan,
da bi kroz jedno dvadesetak dana počelo i izvođenje pojedinih grupa, iz kojih
se ponekad neko vraćao a većina je završavala nepovratno. I od tada
praktično počinje ono nestajanje iz logora Foče. Tačan datum kada je prva
grupa izvedena, to je negdje oko 13. maja 1992. godine. Nažalost, to se
16
nastavilo u manjim ili većim grupama tako da je otprilike najveći broj u logoru
Foča nestao sa 31. 12. 1992. godine. Kasnije, pošto bi se moglo reći da je
smo preostali ostali da životarimo životom potpuno istrošenim. Naime, ono što
su odmah primjenili po našem dolasku u logor, a to je minimalno davanje
hrane, ne bi li nastala kakva oboljenja, bolesna stanja koja bi dovela biološki
do umiranja pa bi bio kao lakši izgovor; umro je. Pa i pored toga i zapravo
zahvaljujući tako slaboj ishrani, kao jednom od uzroka, desila su se umiranja,
tako da u periodu dok sam ja bio,znači do 5. jula 1993. godine umrla su četiri
čovjeka. Iza mog odlaska umrla su još dvojica. To je što se tiče onih koji su
umrli da kažem na neki način prirodnom smrću uzrokovano ovim

to ljudi životne dobi od 18 do 80 godina. Ali nažalost, u toj grupi ja
posebno izdvajam bolesne ljude za koje nikakvog razloga nije bilo da oni
bolesni budu zarobljenci. Ja poimenično znam, pošto sam kao ljekar poznavao
te ljude a nije ovom auditoriju pominjati ta imena, da su to teški duševni
bolesnici bili. Među njima je bio i jedan mlađi, koji je prije sebi bio izrezao vene
u jednom paničnom strahu, i oni su kasnije izvedeni i nestali i gubi im se
17
U Foči, to je interesantno, živi relativno mali broj Hrvata ali ni oni nisu
bili pošteđeni. Od tako malog broja, ja se ne mogu tačno sjetiti brojnog
stanja Hrvata, doveli su u logor četiri Hrvata, od toga je samo jedan
preživio, dok su trojica izvedeni i ubijeni. I naša nekakva statistička
obrada da je kroz logor prošlo 1.000 i više ljudi koji su se zadržali kraće ili
duže vrijeme, odnosno pouzdaniji podatak da je u jednom periodu bilo
zaista 700, od toga, evo kako je već istaknuto, za 322 se još uvjek
pouzdano ne zna. Jedan broj je već pronađen na ekshumacijama i već
su identificirani, što je dokaz da su oni koji su izvedeni iz logora i ubijeni.
18

mjestu postoji šupljina na glavi gdje su znači vatrenim oružjem
ubijani, kad im je komandovano da budu u određenom položaju i kad se
pucalo da pravo padnu u tu jamu u kojoj su nađeni mrtvi. Užasan je bio i
stravičan događaj sve to gledati i preživljavati i očekivati svaki dan ko
će nestati. Uz to naravno bili smo lišeni slobode kretanja, prava na rad, prava
na kontakt sa porodicom. Sve ono što jednostavno prati najužasniji vid rata,
se u međuvremenu razbolio. Mi smo svi izgubili na tjelesnoj težini od
15 do 20 kilograma i pojavili su nam se otoci što je karakteristično. Ja kao
student samo sam teorijski promišljao šta to znači manjak bjelančevina u
krvi, takozvanahipoproteanemija, pošto bjelančevine održavaju određeni
pritisak koga ponestane kod pothranjenosti i onda tečnost prodire u tkiva, tako
da se kod velikog broja nas pojavišeotoci na potkoljenicama. Mi smo
alarmirali da se pojavljuju otoci što je rezultat neuhranjenosti, da bi nam
kasnije povećali ishranu za jednu malu šnitu hljeba tek negdje u maju
1993. godine. Znači više od godinu dana su nas držali konstantno na istom
režimu ishrane. To je jedna kutlača, mjera za varivo, jedna šnita hljeba i
to je dva puta dnevno u toku 24 sata.
19

kažem. Prodor nekog medija ili međunarodnih snaga Ujedinjenih
nacija, vidjeli smo sada na slajdu, da se pojavljuje tek 1. jula, kad je
ušla ova američka novinarska grupa i intervjuisala ovu ženu. Ja mislim
da do tada u Foču niko nije mogao ući da napravi malte ne bilo kakvu
informaciju. To je jednostavno bio zatvoren grad, jedna jako čvrsta
ljuštura diktrirana politikom, prije svega, SDS-a jer je on pokretač svaga, koga
je naravno prihvatila i vlast i vojska. Sve je to bilo tako uvezano da se ne može
kazati kriv je ovaj manje ili više. Jednostavno je zaista ogroman broj
ljudi kriv. Ako kažemo da je agresija na Foču počela 6. na 7. april
a završila se 13. avgusta, zamislite, za četiri mjeseca etnički je očišćen
jedan grad i šire područje, sela koja su se održala negdje do 15. jula
kako neki izvještaji pokazuju. Jedno takvo područje etnički je očišćeno za
četiri i po mjeseca, tako da je zadnji konvoj staraca, žena i djece iz Foče
izašao 13. avgusta i otišao preko Crne Gore u Sandžak, kuda je
20
inače bio najčešći transfer onih koji su imali sreću da prežive. Još mi je
u obavezi da kažem, koliko se osporavalo Međunarodnom crvenom
krstu, da su oni na neki način došli da vide i registruju šta se događa
u fočanskom logoru. Oni su iz medija znali da postoji logor ali kako
doći do njega. I tek nakon 14 mjeseci, tačnije, to je bilo 23. juna 1993.
godine, dolazi Međunarodni crveni križ, ali uklanjaju nas, jedan broj,
da nas ne bi Međunarodni crveni križ registrovao i sklanjaju nas u
podrumske prostorije susjednog objekta pekare a onda se obavlja
registracija onih preostalih iz radnih vodova. Preko njih je
onda Međunarodni crveni krst ipak saznao da postojimo i mi. Tako da
sam ja praktično, i svi ostali neregistrirani od strane Međunarodnog
crvenog krsta toga 23. juna, registrovan tek desetak dana po dolasku
u Kulu. U Kulu sam prebačen 5. jula 1993. godine i ostao do 15.juna 1994.
godine. Pošto i drugi imaju da kažu o svome preživljavanju, mislim da
sam vas ovako telegrafski na neki način upoznao o jednom mučnom
preživljavanju, kako ličnom, tako i onih manje i više bolesnih koje sam
vidio, a koji su preživjeli ovo o čemu sam govorio. Hvala.
http://www.hlc-
21

ANDREAS COBEL (ANDREAS ZOBEL), AMBASADOR SAVEZNE
REPUBLIKE NJEMAČKE:FOČA JE, ZAJEDNO SA SREBRENICOM,
SIMBOL NAJMRAČNIJE STRANE SRPSKE HISTORIJE

historije. Ipak, u suočavanju sa prošlošću, pojedinci iz srpskog
drustva daju nadu i predstavljaju evropsku budućnost ove zemlje.
Podižući javnu svjest i borbom za pravdu prema žrtvama zločinâ, koji
su bili unaprijed isplanirani i okrutno izvršeni,Vi imate moralno pravo
da očekujete oproštaj i priznanje za zločine čije su žrtve postali i i svi
22

već priznati ono što je činjeno da bi se tako zaslužio oprost, jer su i svi
građani, u čije su ime vršeni zločini, žrtve onih koji su te zločine vršili».
kao na srpske heroje, predstavljaju agresivnu nacionalističku prošlost Srbije.
Oni ne samo da vrijeđaju žrtve zločina, za koje su u slučaju Foče srpski vojnici
i pripadnici paravojnih jedinica osuđeni na zatvorske kazne između 12 i 28
godina, nego su i odgovorni za to što demokratija u Srbiji još uvijek zaostaje u
svom razvoju, što susjedi još uvijek sa podozrenjem gledaju na ovu zemlju, što
građana ove zemlje jos uvijek živi u oskudici, sa malo vjere u bolju budućnost.
koji, kao što to možemo da svakodnevno vidimo, još uvijek imaju veliki uticaj
na društvo, privredu, državnu upravu i pravosuđe. To zahtjeva javnu diskusiju
o reformama i obnovi i to zahtjeva značajno zalaganje naredne generacije!
Znam da je lakše reći nego učiniti s obzirom na teške ekonomske uslove, ali
da li postoji razumna alternativa? Poznato mi je da se govori o nekom trećem
putu, nekom opreznijem prilazu izgovoranja istine u malim dozama i da se
poduzmu mjere sa velikom oprezom vodeći računa o okolnostima kako se ne
bi izazvale prevelike razmirice u društvu. To nije neprihvatljivo. Ali, ono što
jeste neprihvatljivo je to što se Mladić deset godina poslije Srebrenice još
23
uvijek nalazi na slobodi, što je on do prije nekoliko nedjelja primao svoju

penziju u Srbiji, što postoje jasne indikacije da ga pojedini dijelovi ovog društva
i nadalje štite, što Vlada, koja je jedno vrijeme prilično hrabro i energično
sarađivala sa Haškim tribunalom – opet i iznova objavljuje neke rokove do
kojih će Mladić biti isporučen Haškom tribunalu da bi, opet i iznova, ti rokovi
istekli bez rezultata.
njenim prijateljima. A Srbiji koja dobrano kasni na putu ka evropskim
integracijama potrebna je pomoć prijatelja.
međunarodne zajednice. Otvaranje vojnih arhiva ne može da nadoknadi
isporučenje Mladića. Način na koji se Srbija suočava sa prošlošću nije samo
pitanje poštenosti, iskrenosti i spremnosti na odgovorno djelovanje, nego je i
odražaj stepena do kojeg se u ovoj zemlji dijele evropske vrijednosti, što opet
veoma jasno utiče na njene izglede da se pridruži Evropskoj uniji.
Prošlogodišnja pozitivna odluka o otpočinjanju pregovora o stabilizaciji i
poboljšanju stanja u privredi, nego prije svega na suštinskom napretku u
saradnji vlade Republike Srbije sa Haškim tribunalom u prvoj polovini 2005.
godine.
puta ka evropsko-atlantskim integracijama Srbija i Crna Gora mora poduzeti
sve što je u njenoj moći da riješi otvorene slučajeve u saradnji sa Haškim
tribunalom. Ta saradnja je tokom prethodnih mjeseci postala toliko
razočarajuća da Evropska unija sada provjerava da li je neophodno da se
pregovori o stabilizaciji i pridruživanju suspenduju dok se ne utvrdi suštinski
24
napredak u saradnji sa Tribunalom. Odluka o tome kako će se dalje postupiti,

shvatili da je samokritičan stav prema pitanju “Šta smo pogriješili u proslosti?”
– bez sabiranja i oduzimanja grešaka jednih prema greškama drugih –
preduslov za svjetliju budućnost.
zločincima sudi pred domaćim sudovima. Fond za humanitarno pravo
postavlja standard u tom pravcu. Bolja edukacija javnosti i bolja medijska
pokrivenost bi zasigurno pomogli da se mladoj generaciji da neiskrivljena slika
o ratnom periodu. Ovdj se ne radi o tome, kako bi neki mogli da zamjere, da
se blati ime junačke nacije. Nasuprot, prekid sa Miloševićevom prošlošću je od
životne važnosti za demokratiju u Srbiji i ja jednostavno ne mogu da
razumijem zašto se ova demokratska vlada Srbije toliko ustručava da istakne
koje pravno stanje je naslijedila zahvaljujući Miloševiću: počevši od Kosova
preko Haškog tribunala do korupcije i organizovanog kriminala. Raskinuti sa
ovom prošlošću potrebno je da bi se pročistio vazduh i da bi se naciji povratilo
dostojanstvo.
Poslijeratna Njemačka je dobila pravni sistem, vladavinu pravnih standarda i
stabilne političke institucije za koje nema primjera u njemačkoj historiji. To je
omogućeno kroz integraciju Njemačke u demokratske međunarodne i
evropske strukture. A evropska perspektiva Srbiji nudi pouzdani okvir za
posao koji je čeka. Demokratija i vladavina prava su ključ za istinske
promjene. One, između ostalog, znače parlament koji kontroliše vladu i njene
25
i integraciju nacionalnih manjina. One znače nezavisno pravosuđe koje čuva

prava svakog pojedinca i koje garantuje institucionalnu kontrolu.
stabilnu i prosperitetnu budućnost. Niko ne kaže da je to jednostavno uraditi.
Nadam se da će, što je moguće brže, velika većina građana ove zemlje
shvatiti da će svoju budućnost i svoje opravdano mjesto unutar Evropske unije
obezbijediti jedino otvoreno i transparentno društvo. Srbiji je na njenom putu u
Evropu potrebna pomoć prijatelja i ona je dobija.
i modernizuje. To zahtjeva promjenu stava. Historija Srbije ne treba da se
negira ili da se odbaci ali samozaljubljenost i imperijalni snovi nisu putokazi za
budućnost. Te duhove prošlosti treba savladati kako bi se Srbija integrisala u
sredinu sa dobrim odnosima sa susjedima i kako bi se zemlja vodila u pravcu
demokratije, stabilnosti i prosperiteta” , u svom obraćanju rekao je ambasador
Savezne Republike Njemačke Andreas Cobel.
26

FOČA 1992. : SVJEDOČENJA
27

FOČA 1992.:NEMOJTE NAS UBITI, DRUŽE NASTAVNIČE!

zločinca Pere Eleza. Nastavnik Trifković u maju 1992. u mjestu Jeleč zaklao
je svoju dvojicu učenika, braću Edina i Elvedina Barlova.Nepoznati jelečki

u Srbiji.
28

29

FOČA 1992.: SILOVANJA (SVJEDOČENJA)

30
stanice Foča,a ime mu je Dragan.Bila sam zatočena sa još dvije žene.petog
dana bile smo pojedinačno saslušavane u policijskoj stanici.Tokom mog
SASLUŠANJA BILA SAM PRETUČENA I SILOVANA OD DVOJICE.PITALI
SU ME GDJE SE KRIJU MUSLIMANI,NAPALI ME ŠTO RAĐAM
MUSLIMANSKU DJECU.

31


Jagoš Kostić.
32

svjedoka.
33

U FOČI 1992. POSTOJALA “NAJMANJE DVA ZORANA NIKOLIĆA” –
TVRDIO JE ZORAN NIKOLIĆ

34

postojala “najmanje dva Zorana Nikolića”. Upitan direktno da li je on
Zoran Nikolić koji je silovao muslimansku ženu, svjedok je odgovorio da nije.
35

PRANJE MOSTA OD TRAGOVA KRVI (OBJAVILE: E-
NOVINE 12.06.2010)
Objavile: e-Novine 12.06.2010
Opomena i sjećanje: Monstruozni srpski zločini u Foči (4)

Pranje mosta od tragova krvi
Tako smo živjeli iz dana u dan očekujući da će se nešto značajno dogoditi. I

zaista, 25. juli najavio je nova crna zbivanja. Toga dana, oko 16 sati i 30
minuta, počelo je odvođenje zatočenika koji se više nisu vratili. Među prvima
su odvedeni Altoka Alija, Šoro Ševal i Čankušić Refik. Za njima su svakog
dana odvođeni novi ljudi. Ukupno, oko pedeset. Svi su ubijeni ili zaklani
na mostu na Drini, neposredno pored KPD-a, i tijela bačena u rijeku. U to je
vrijeme Radio Sarajevo, preko svojih dopisnika iz Goražda, objavljivao imena
ljudi čija su tijela izvađena iz Drine. Bili su to zatvorenici iz KPD-a
Foča. Sućeska Ibro i njegova supruga su stanovali nadomak drinskog
mosta i svakodnevno su viđali cisterne koje su dovozili da bi most
prali od krvi. Da ironija bude kompletna, uzimali su i deterdžent da bi krv
36
temeljito saprali. Tragove klanja “brisali” su paljenjem tijela žrtava, a

ponekad su palili i kuće. Za taj su posao postojale specijalne ekipe koje su
koristile isključivo benzin.
Kad je Veiz Zulfo odveden, svi smo bili pod posebnim dojmom: znali smo da
je došao red na nas. Odveo ga je Keli, u 21 sat i 15 minuta. Noć je u
spavaoni broj petnaest prošla bez sna. A svi smo popili po jednu tabletu za
smirenje. Noć je, inače, imala svoj specifični ritam: obično su oko 23 sata
prestajali krici. Nastajala je noćna tišina da se svaki šum čuo. U skoro
ravnomjernim vremenskim razmacima, palio bi se auto, odlazio, vjerovatno
negdje blizu, i ponovo se vraćao. Bio je to “golf”, čiji smo zvuk svi znali. To je
trajalo otprilike jedan sat: svaki put zvuk motora automobila pratili su
pucnji, eho nekih teških udaraca i pljusak vode, znak da je nešto teško
bačeno u rijeku. Svi smo u sebi stvarali sliku – bilo nam je jasno da je
još neko ubijen i da tijelo pluta Drinom. No, niko o tome nije govorio
naglas: živjeli smo sa tim saznanjem, u neizvjesnosti, stalno napeti, sa živcima
na izmaku i sa sve manje kilograma kako je koji dan prolazio.
37
(e-Novine 12.06.2010)
38

ZLOČIN U MILJEVINI
objavljeno:24 Novembar 2006 Justice Report/BIRN BiH
Svjedokinja B je u Miljevini živjela sa majkom, ocem i bratom sve do 9. juna

1992. Taj dan su srpski vojnici, među kojima i Neđo Samardžić, odveli njenog
brata i oca zajedno sa još 36 muškaraca. Sudbina ove grupe muškaraca nije
poznata do danas.
Žene i djeca koji su ostali živjeti u Miljevini kraj Foče, bili su izloženi stalnom
«psihičkom maltretiranju», kako je rekla svjedokinja B.
39
«Ne daj Bože da se nastavilo.Moja majka i ja smo planirale izvršiti

samoubistvo», rekla je u svom svjedočenju, te dodala kako je za vrijeme
boravka u Miljevini smršala 18 kilograma «od straha».
Tvrdi i da je sredinom augusta1992. godine u njen stan došao Neđo

Samardžić sa još jednim, njoj nepoznatim,muškarcem, odveo je u sobu gdje ju
je silovao, dok je njena majka, također zaštićena svjedokinja, ostala u kuhinji
sa drugim vojnikom.
«Rekao mi je da se skinem što sam i učinila», rekla je svjedokinja B dodajući

da joj je optuženi Neđo Samardžić rekao da će je «ubiti ako se bude derala».
Njena majka, zaštićena svjedokinja pod pseudonimom C, je prepričala kako je

slušala silovanje svoje kćerke.
«Čula sam je samo kako plače»,rekla je i dodala da je za to vrijeme drugi

vojnik njoj naredio da se skine zaprijetivši da će joj «makazama iskopati oči»
ukoliko ga ne posluša.
Silovanje i zlostavljanje ove dvije svjedokinje dio je optužnice protiv Neđe

Samardžića.
Obje su 3. septembra odvedene u zatočenički centar formiran u sportskoj

dvorani Partizan u Foči, a potom u ženski logor Karamanova kuća.
«U Karamanovoj kući je bilo šest maloljetnih djevojčica», rekla je ova

svjedokinja napominjući kako su ona i njena majka puštene «jer su se vojnici
predomislili».
Apelaciono vijeće je saslušalo iskaz zaštićene svjedokinje D koja je živjela u

Miljevini sa troje maloljetne djece do septembra 1992. godine kada su
odvodeni u sportsku dvoranu Partizan.
«Tu su nas pretresali, uzimali pare i odvodili žene na silovanje», rekla je

svjedokinja D dodajući da je na zidovima u dvorani vidjela tragove krvi.
Sve tri zaštićene svjedokinje su iz Partizana autobusima, zajedno sa drugim

zatočenim ženama i djecom, prevezene do granice sa teritorijom koji je tada
kontrolirala Armija Republike BiH,odakle su pješačili do Goražda.
Justice Report/BIRN BiH
40
GENOCID U FOČI 1992.-1995. : ČETIRI TUŽNE PRIČE IZ MOJE

MAHALE (napisao:Ševko Kadrić)
Božovac-potok je ulijevajući se u Ćehotinu napravio brežuljak,skoro brdo

preko puta Aladže džamije u Foči.Graditelj džamije opraštajući se od svojih
ruku djela,poručio je:“Ništa joj ne može biti ni od Drine ni od Ćehotine,ali
plašim se Božovačkog potoka“.
Na tom brdu Božovac podignuto je fočansko pravoslavno groblje.U brdu ispod

Zabrane bila je pravoslavna crkva pravljena još u doba Turske i naselje oko
41
nje,tako se i zvalo,samo Crkva,a ono između crkve i groblja opet Podcrkva.

Čohodar mahala se prije nekoliko vijekova formirala istočno od Božovačkog
potoka sa džamijom ispred.U drugom ratu svo muškinje zatečeno na džumi
u džamiji odvedeno je na Drinski most i poklano.Među odvedenim i 18
Isanovića bilo.Ostala priča ničim neobilježena.Poslije rata Čohodar mahala se
počela širiti i uzvodno i nizvodno.Spojili se i Božovac i Mahala i Crkva i
Podcrkva,bar tako se činilo.
Azra,Munibica,Tehvila i Vasvija su četiri žene iz više generacija,iz iste ulice
položene po brdu Božovac,naslonjene na pravoslavnom groblju.Vezuje ih
ulica,ali i slična sudbina.
Priča prva:AZRA
Roveći po sjećanjima tražim informacije o mnogo priča u jednoj,o mnogo tuge
na jednom mjestu.Podavno je bilo kad je majka rekla:
—Doselili kod Sulja novi postanari.Fini nekakvi,ali ne da Bog da imaju
42
djece.Sedam godina čekaju i ništa.Sjećam se onih proljetnih radova u cvjetnoj

avliji kad bi je moj brat Revko zadirkivao pitajući za muža.
Znam da smo išli na slatku,da je majka nosila darove,a boga mi,i babo se
isprsio nad bešikom.Beba na roditelje.Curica debeljuca.Rasla je Azra kao iz
vode.Sa tri godine kao pred školu.Dok bi sa terase gledala u našu
baštu,Revko bi je zadirkivao:
Kad su četnici u aprilu napali Foču,Miralema i svo muškinje iz mahale su
odveli u Kazneno popravni dom od kog su logor bili napravili.Kasnije mi je
Kerima pričala da ih je jednom vidjela.On je bio u grupi koja je čekala da idu
na nekakav rad,a Munira je prilazila sa Azrom.Azra je nosila neku kesu i trčala
Miralemu,on je plakao i grlio je.Čula je kako joj je govorio,dok su ih tjerali u
autobus:
—Čuvaj dijete,Munira-Tu se gubi njegov trag.Nisam čuo da je iko i ikad više
spomenuo Miralema Ramovića među živima.
Kad su četnici bacili jednu od bombi u kuću među žene i djecu gdje je bila i
Munira.Azra je teško ranjena.Odnekud je došla nekakva policija i odvezla
Muniru sa krvavim djetetom u bolnicu.Do bolnice Munirino srce nije
izdržalo.Umrla je,a Azra je ostala u fočanskoj bolnici.Po drugoj verziji priče i
Muniru su ubili sa ostalim u kući kod Sulja Šora i sutradan kad su leševe
zatrpavali dijete se počelo mrdati i neko ga je odnio do bolnice.
43
Munibica,kako je od milja zvala moja majka,je jedna od šestero djece rahmetli
nene Zibe Ahmić.Poslije nenine smrti živjela je sama u Čohodar mahali iznad
fočanskog pravoslavnog groblja.Sama,hroma u jednu nogu,sa skoro šestdeset
godina.Spomenuli su mi je,kao jednu od onih što pobiše u mojoj mahali,ali
Munibica se nije dala.
Bilo je kasno junsko popodne,skoro veče.Čekao sam četiri autobusa preživjele
fočanske nejači na makedonskoj granici.Čekao skoro šest sati.Makedonska
vlada je već bila donijela odluku da u Makedoniju “zbog pretrpanosti” više ne
mogu ulaziti izbjeglice iz Bosne.Vraćali su autobus za autobusom.Fočacima
sam bio kao nada,zvali su me da dođem pred njih na granicu i na veliko čudo
svaki put je “upalilo”.
Iza krivine su se pomolila četiri autobusa,četiri krntije izbušene puščanim

mecima.U autobusima stotine izmučenih i istravljenih ljudi sa-samo jednim
44
pitanjem u pogledima:”Hoćemo li proći?”Negdje u grlu je ostao grč,a u očima

suze.Pogledao sam njih,pa komandira Stojčeta i rekao:”Pa već ste prošli.”
Kad su se već smjestili u Ćićino Selo u Skoplju,otvoreno zbog njih,svratio sam

sa novinarima da im pokažem ljude “upravo stigle iz sama pakla”,kako je grčki
TV komentator počeo emisiju.Pili smo kafu kod Munibice i evo kako ona
“preteče”:
—Kako? Ko i moja rahmetli majka u prošlom ratu,što sačuva nas

šestoro,glavom-Smiješila se Muniba točeći kafu.
—Prvi put smo bili u jednoj velikoj kući kod Sulja Šora.Muškarce su već odveli
i bile su samo žene i djeca.Razmišljale smo šta ako dođu.Pemba,Suljovica
nam je pokazala balkonska vrata i balkon preko kog bi mogli pobjeći u moju
baštu.I jednu noć odozdo iz groblja baciše bombu u podrum.Nasta vriska
kuknjavija,sve žene se izgubile.Čujemo da ulaze na donja vrata,sve stoji ko
okamenjeno.Ja sa ovakvom nogom i kičmom sama odguram kauč ispred
balkonskih vrata.Otvorim vrata,preskočim ogradu balkona i skočim u svoju
45
baštu.Tamo sam se zavukla u drva i pokrila nekom dekom što se zatekla na

žici.I sve sam čula kako pucaju,psuju.Sve su pobili i onog malog Kenđa
Suljovog od tri godine ustrijelili kod ograde.Kažu nekakav Lazar
Kunarac,nekakav Fundup ali bogami ih je bilo više.Prije nego su bombu bacili
dolazio je Radivoje Vuković,zvala ga Pemba da nam pomogne i čule smo kad
—Popijte,ohladi se,-gledala je Munibica u nas i čudila se da niti trepćemo,niti

pijemo.
—Poslije sam otišla kod Deleutke,bliže džamiji.Bilo nas je nekoliko žena i

djece u kući.Opet jedno predveče lupao neko na vrata.Ode Deleutka da otvori
i odmah je ubiše na ulazu.Kako su ulazili tako su i pucali.Ja trk u spavaću
sobu čučnem između kreveta i pokrijem se dekom.Dođe jedan gleda i čujem
kako govori:”Nema više niko”.I eto,ja ovakva pretekoh.Moja bi rahmetli majka
govorila:
46
Kemo Dželilović,Profa kako su ga zvali,odvezao svoje dvoje djece veče prije

početka napada na Foču nekome na selo,a on se sa suprugom Tehvilom-
Vilom vratio kući.Dvoje maksumčadi od četiri i šest godina.Kad su počele
granate sa Zabrane na Donje Polje,Kemo ostao kao u mišolovci – niti je
mogao djeci,niti ih je mogao ostaviti.I on kao posljednji očajnik obuče uniformu
TO,pušku u ruke pa sa Goranom Mitrašinovićem,jednim od kasnije najvećih
zločinaca u Foči,u auto i kao čuvaju ulicu.Kad je prestalo granatirannje jedan
47
od prvih kog su odveli u logor bez traga bio je Kemo.Optužili su ga da je na

kući imao mitraljesko gnijezdo,a patrolu je doveo Goran Mitrašinović.
Keminog oca Halima-Dedu pucao je prvi komšija Ljubo kroz prozor iz pištolja i
ranio u ruku.kasnije su i njega odveli u KP dom.U kući je ostala Mina.Kemina
majka,sestra Seka,komšinica vasvija Hodžić i Tehvila.Došli četnici jedan dan u
komšiluk kod Radivoja Vukovića i zvali Minu da im donese kafu.Odnijela kao
što je i uvijek i činila pazeći se sa komšijom.Sutra u pola bijelog dana opet isti
četnici,Fundup i Kunarac samo sad direktno u kuću i odmah počnu psovati i
pucati.Minu su pogodili u kuhinji i ona je pala.kad je jedan od ubica uperio cijev
na Tehvilu,ona prije čučne i padne po podu,onaj promašio.Vasvija je istrčala u
dvorište i tu je i stigao četnički rafal.Seka je istrčala na balkon,popela se na
trešnju i nisu je vidjeli.Vila je tako ležala na podu pretvarajući se da je mrtva
dok se nisu ponovo vratili.
—Stisnem zube.Prvi pucanj i svekrva samo zahropta.Drugi sam čula i kasnije

sam se probudila u krvi i bila sam na leđima.Sve me boljelo.metak je sa leđa
probio desno plućno krilo i dojku.imala sam i modrice od kundaka.tako ranjenu
i u nesvijesti su me tukli.Skupile se komšije i Tiho s Pjeska me odvezao do
bolnice.U bolnici me operisali i krili desetak dana.Otpuste me,a ne znam kud
ću,kad me sretne žena Muniba Veiza,kog su davno bili odvezli,i svrati sebi.I
eto sa njom dovde-priča mi Tehvila.
48
Kad sam išao na makedonsku granicu pred grupu iz Foče koju je vodio Preljub
Tafro,rekoše mi da dolazi i Tehvila.Dođe autobus,nje nema.Preljub mi šapće
da grupa nije mogla u ovome autobusu-krenuće drugim iz prijepolja.Čekam i
taj,imam i nekakvo auto.Plašim se da se smjena „mojih“ policajaca ne
promijeni.Stiže autobus nje nema.Pitam šofera i on mi šapće da oni iz Bosne
idu kroz šumu.Vidim Vilu,kost i koža.kad me ugledala,počne trčati i vrištati:
Cijela grupa je prošla.Vila,Zulfova žena,i djeca su nastavila sa mnom.Vilu smo

odvezli u bolnicu da joj previju i pogledaju ranu…
Čula je da su joj djeca stigla do oca i majke u Goražde.Kad se malo

oporavila,iz Skoplja je otputovala na jedini put koji je čekao,put Goražda.Da li
je stigla?
49
Bukovica,smještana između Čajniča,Pljevalja i Foče,bila je poprište klesičnog
genocida u drugom svjetskom ratu,posebno 1943.godine.Adilovići su samo
jedna od porodica koja je doživjela pravu tragediju.Cijelo selo,sve što su
zatekli četnici su pobili.Vasvija je bila djevojčica od 4-5 godina,koju je nečije
mrtvo tijelo poklopilo na stratištu i tako je pretekla.Kako je stigla do Čajniča,pa
onda do doma za ratnu siročad u srednjoj Bosni nije mi poznato.Znam da je
njen otac partizan pronašao u domu i poslije rata poveo u Bukovicu.Kad su
prije sela svratili u prodavnicu da nešto pokupuju,vasvija se ukočila od straha i
povukla oca nazad.
—Platićeš mi,izvam živ ne budem-rekao otac onom u prodavnici.I nije

platio.Ubrzo četnička trojka ubila partizana Adilovića pred kućnim
pragom,Vasvija im opet utekla.
Kad se zacurila,srela Šerifa Hodžića,stasita momka sa Kunova pored Foče i

oženili se.Kuću napravili,u bašti cvijeće podgojili.Rodili Enisu,Hilma i Medihu.A
onda počela i unučad pristizati.
Novi rat u Foči Vasviju i Šerifa zatekao,prevarilo ih prijateljstvo sa Milojem i

Jojom Mitrašinović,ali i kuća i ona cvijetna bašta.Kike ih je zadnji put vidio
zajedno baš kod Hodžića,pili kafu a pored bile puške,Šerifova lovačka i Milojev
automat.Šerifa ubrzo odveli u logor i tu nestao.Vasvija u kući nije smjela sama
boraviti i prešla kod Mine Dželilović u komšiluku.I njeno muškinje bili odveli
nekud!!?
50
U sred bijelog dana došli četnici i ubili Minu i ranili joj snahu u kući,a Vasvija
pala pogođena sa leđa u sred avlije.U onom ratu kao djevojčica uspjela
pobjeći četnicima ovaj rat je odraslu zatekao…
______________________

2. Munibica je autobusima bosanskih izbjeglica poslije Deytona stigla do
Goražda,do Drine,da ako se i Foči vrati.
3. Čuo sam se sredinom 1995.godine sa Tehvilom.Preko Unprofora je uspjela
dobiti djecu iz Goražda,sad ih oporavlja,liječi.
4. Vasvina i Šerifova djeca su preživjela ovaj rat i tek poslije otišla preko
„bare“.Gledam tužnu sliku Vasvine kuće napravljene prošle godine u Foči.Od
onog cvijeća po avliji ni traga nema,svinje i korjenje izrovale.
51
_______
_______
Predavao je narodnu odbranu u Sarajevu u Prvoj gimnaziji, Muzičkoj akademiji i
_______

52

POEZIJA MERVANE GOGALIJA : BAŠ IZ FOČE
BAŠ IZ FOČE
Jesam, ja sam baš iz Foče
Od babe i majke baš fočaka
Od dede i nene baš fočaka
Zambaci,jorgovani,hadžibezi
Sa fočanskih kaldrma u duši mi baš ostaše
Jesam baš iz Foče u kojoj sve do jednog
Nevinog fočaka pobiše
Jesam, jesam baš iz Foče
Iz baš one Foče koje baš nema više
Mervana Gogalija
53
Mervana Gogalija mlada spisateljica iz Foče, sa fočanske kaldrme, diplomirani

je ing poljoprivrede. Živi i radi u Sarajevu. Piše za se i za svoju dušu da ostanu
uspomene i sjećanja na Foču.
54

DO KONAČNOG ISTRIJEBLJENJA ILI…??? (VIDEO)
Jesmo li sretniji???
Jesmo li pametniji???
55
Godine prolaze mi gledamo…

Korak naprijed, natrag dva…
Godine prolaze, ništa se u Foči (k'o ni u Bosni) ne mijenja – na bolje!
Svaki dan nam donosi neko zlo, a newfašizam sve jači. I jača li jača.
Neizvjesnost opstanka je velika.
Da li su to najave novih humanih preseljenja?
Da li je to nagovještaj nekog novog etničkog čišćenja?
Da li nam se sprema novi genocid?
Novi urbicid?
Ili je to samo nastavak 1992. – 1995.?
A narod?
Narod mudro šuti…
VIDEO:
Zločini genocida u Foči
56
Posted on Januar 9, 2017 · Uredi

FOČA: KO NAS BRE ZAVADI?
O čemu mi to ovdje pričamo? Ko nas pravi budalama i zašto? O kakvom

pomirenju je riječ? O kakvom suživotu? Foča je odavno grad u kojem fočanski
nesrbi dolaze uglavnom na godišnje odmore ili da prožive svoje zadnje
dane. Grad iz kojeg je etnički istrebljeno 15000 nesrba i drugih
„nepodobnih“, ubijeno je najmanje 3000 civila (još se traga za 1000
“nestalih”), preko 600 silovanih i zlostavljanih, u kampanji
zastrašivanja i progona. To je grad u kojem su se sakrile i u miru žive na
stotine neprocesuiranih zločinaca, masovnih ubica, silovatelja, zlostavljača i
kriminalaca koji su izgrađivali „republiku srpsku“. U Foči kada se rukuješ sa
nekim ne znaš kome zaista ruku pružaš! To je grad u kojem nesrbi od 1992.
godine mogu politički egzistirati u javnom prostoru ili kao političke ikebane ili
kao margina i de facto manjina, iako su de iure ravnopravni sa Srbima (šatro
57
ravnopravni).

FOČA, 08.01.2017. : (JOŠ JEDNA) ĐIKANIJADA I SILNA
BAKLJADA (FOTO)
58
Velikom bakljadom i tzv himnom , uz ogromni bilbord svetog arpadija, navodne

navijačke grupe delije foča navodno je nešto čestitala drpskoj.
Navodno je prisustvovao veliki broj građana, koji su aplauzom pozdravili ovaj

potez mladih sugrađana.
59
Kuda idu divlje svinje da mi je znati?! Da li se sve svodi na neko

psihičko/psihološko iživljavanje ili???
60
I dok su Bošnjaci 1992. spavali i čekali da svijet reaguje,etničko ćišćenje je

završeno genocidom.
61
62
63
Posted on Januar 7, 2017 · Uredi

64

facebooku,flickru,
portalima itd…/
Knjiga je nastalo iz nekih ličnih razloga i šutnje. Šutnje o Foči. I zločinima u

Žalosno je što bivši kogoraši ne žele pričati.
ZAŠTO?
65

facebooku,flickru,portalima itd…/
https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Foči-1992-1995-
priredio-Kenan-Sarač
Powered by

facebooku,flickru,portalima itd…/
https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FOČI_1992._-_1995._-
_Kenan_Sarač
Pohttps://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FOČI_1992._-_1995._-
_Kenan_Saračhttps://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FOČI_1992._-_1995._-_Kenan_Saračwered
by
Publish for Free
Kenan Sarač
66
67
FOČA – perom Saudina Bećirevića
Kroz otvoreni prozor automobila koji klizi nekih 20km/h razgledam okolinu. Pokušavam
pronaći neki znak koji ću prepoznati, kuću, stablo, klupu pored ceste… na žalost ne
pronalazim ništa što bi me vratiolo u prošlost.
Dolazimo napokon do željeznog mosta u Donjem polju. Mosta na kome se u toku 1992 vršilo
sistematsko klanje muslimana od strane četnika. Neka jeza mi prođe kroz tijelo, kada na
drugoj strani mosta ugledah zidine KP Doma Foča. Na povratku iz Foče, dobih vijest da mi je
i posljednji rođak koji je bio zatočen u KP domu Foča, konačno pronađen u masovnoj
grobnici u blizini Osanice, to što nije bio punoljetan nije ga spasilo. Konačno je moja familija
završila potragu za tijelima ubijenih članova uže familije, sada slijedi potraga za
egzekutorima, koji bi trebali završiti iza rešetaka ili u nekom potoku, sa metkom u glavi.
Most Stradanja i zloglasni KP Dom Foča

Sa autom nailazimo na most, koji je srušen u NATO udarima na RS. Nakon rata zakrpljen od
strane Njemačkog bataljona. Daske postavljene u širini točkova, podsjećaju na poligon za
testiranje vozača za auto utrku Camel – Trophy, poskakuju ispod točkova, tako da čovjek ima
osjecaj da će se survati u rijeku Drinu, koja svojom bistrinom plijeni pogled. Na sredini mosta
na trenutak zastajemo, da bi još jednom bacili pogled na sastavke Drine i Ćehotine.
Nakon prelaska mosta, skrećemo desno, prema Donjem polju. Cesta puna rupa, odaje prve
tragove zapuštenosti grada. Pored ceste trava koja ne pamti kada je posljednji put pokošena, iz
korova zjape zidina od spaljenih bošnjačkih kuća. Ispod ceste na mjestu gdje se nekada
nalazio pomoćni stadion, prave se dvije manje zgrade. Malo visočije, na mjestu nekadašnjeg
«Kafe Bora», gradi se tržni centar, ili samo liči na takvo zdanje. Ni traga džamiji koja je bila u
blizini.
Prolazimo pored nekadašnje osnovne škole, tačnije pored mjesta gdje je nekada bila škola,
ispred koje je u parku bio spomenik narodnom heroju Šerifu Loji. Škola je srušena do temelja,
teren poravnat a na njenom mjestu neki novi temelji. Na mjestu gdje je nekada bio spomenik,
sada je ogromni plakat, na kome stoji slika crkve ili manastira. Što bi trebalo da znači da će
prilikom moje sljedeće posjete, da me tu dočeka crkva, a osnovna škola svakako više nije
nikome potrebna, jer sada je Foča univerzitetski grad.
Napokon dolazimo i do srednjoškolskog centra. Poarkiramo auto na nekadašnji poligon za

obuku vozača, koji je zarastao u korov, u ispucali beton zabijeno par drvenih pritki, koje su
valjda zamjena za čunjeve. Preko puta se gradi “Gradska dvorana”, radi je firma iz Visokog,
niko od radnika nije bio prisutan na građevini, možda je vrijeme kolektivnog godišnjeg
odmora. Vraćamo se nazad i ulazimo u dvorište škole. Ograda podobro zahrđala, zid izrađen
od staklenih blokova, ispred kojeg smo se okupljali za vrijeme odmora, mjesto gdje su pali
mnogi prvi poljupci, kao i zapaljene prve cigarete, stoji tužan, izrešetan mecima, kamenjem…
tek po neki blok je još uvijek čitav. Korov na svakom koraku, stolarija ne pamti kada je imala
posljednji susret sa četkom i farbom… sjećanja prolaze kroz glavu, i na trenutak mi se učini
da čujem glasove prijatelja koji sjede na ogradi ispred škole. Iz misli me prekinu glas
– Hoćeš da te slikam!?
– Neću!
– A zašto?
– Želim da pamtim ovo mjesto u nekom drugom izdanju i vremenu.
– Hajmo ući unutra.
– Ne želim.
– Zašto ne želiš?
– Biće bolje, ako ostane u glavi slika koju pamtim, jer šta god da vidim, neće biti ono što ja
želim da vidim. Jednostavno neke stvari treba ostaviti takve kakve su.
Nakon kraćeg razgovora, napuštamo dvorište škole, sjedamo u auto i krećemo nazad prema
gradu…
Spaljene kuće u naselju Aladža, podsjećaju na ne tako davno vrijeme, kada je SDS provodio
politiku genocida. Tragovi nasilja i divljanja, vidljivi su na svakom koraku. Gledam u
spaljene kuće, rodbine i prijatelja. Zanimljivo ne vidim zgarišta i korov, nego jasno vidim
kuće, kao i masu djece koja se spuštaju ulicom prema Ćehotini, nakon što je zvonilo zvono za
veliki odmor. Pomisih u sebi, kako je čovjek čudna biljka i kako je u stanju vlastite oči
prevariti i natjerati ih da vide, ono što želi a ne što oči uistinu vide. Ponovo mi razmišljanje
prekide glas
– Kako to, da je u Foči živjelo toliko Muslimana, a da na onom spisku učenika primljenih u
prvi razred, nema niti jednog Muslimana?
– Tako što su Muslimani u Foči u posljednjih stotinu godina, sistematski ubijani, progonjeni,
imovina im uništavana.. poslije zadnjeg rata dugo, dugo godina, u Foču je bilo skoro pa
nemoguće doći ako si Musliman. Tako što nismo imali nekoga ko bi nas poveo u povratak.
Tako što niko od onih koji su stekli bogatstvo na račun Bosne i patnje ovog naroda, nije želio
da potroši niti jedan fening od tog bogatstva i povede narod za sobom u povratak. Tako što su
i najveći mozgovi ove države i ovog grada, iskopali kosti svojih predaka i premjestili ih u
Sarajevo…. Tako što je učinjeno sve, da danas Muslimana ovdje ne bude.
– Pa kako to?
– Ne pitaj, previše. Teško je to i meni razumjeti, a komoli tebi.
Na mjestu gdje je nekada bila Aladža džamija, ograđen prostor. Ko zna koliko će vremena
proći, dok se ponovo ne ukaže munara. Pokušah zamisliti munaru, i u tom momentu me obuze
tuga, ne zbog srušene džamije, ne zbog spaljenih kuća, ne zbog ubijenih ljudi… Žao mi bi
onih koji su je rušili, jer će ih kad li tad li stići taksirat za učinjeno, a džamija će nići ponovo
tu, kao nijemi svjedok, njihove nemoći. Tuga me obuze, jer skontah da Fočaci sve ove godine
nisu znali ili nisu željeli voljeti Aladža džamiju, onako kako su trebali. Nisu naučili kako da
se identifikuju sa Aladža džamijom, kao što Mostarci znaju, da se identifikuju sa Starim
mostom.
Ostavljamo ograđeni prostor iza sebe i lagano put nastavljamo prema autobuskoj stanici ili
onome što je ostalo od iste. Ni traga od džamije koja je bila desetak metara udaljena od zgrade
autobuske stanice. Prolazimo pored robne kuće prema prijekoj čaršiji. Radoznali pogledi
prolaznika se prosto lijepe na registarske tablice. Pokušavam da vratim sliku, rasporeda radnji
koje su se tu nalazile, a koje danas zamjenjuju parking mjesta, ali ne uspijevam. Trebalo bi mi
izgleda malo više vremena, da se sjetim svih dućana, koji su spaljeni i nikada nisu obnovljeni.
Sa lijeve strane, na mjestu Careve džamije, prazan prostor. U oči nam upada Sahat kula, za
razliku od džamija, ona je preživjela. Rupe na putu, srušene i spaljene kuće, zarasle bašče,
oronule fasade, srušene džamije… propratile su nas, sve do naselja Tabaci. Okrećemo se
ispred dvorišta džamije, koje je očišćeno, od džamije nisu ostali ni temelji. Nekadašnje
skladište građevinskog preduzeća “Građenje” krasi par zahrđalih, i već odavno otpisanih
kamiona, zaraslih u korov. Benzinska pumpa, koja je već odavno zrela za zatvaranje, zbog
dotrajalosti opreme, magičnim potezima obezbjeđuje dozvolu za rad.
Vraćamo se prema centru. Pored nas prolazi ohrndana «Lada» ispunjena golobradim
dječacima, koji se izvlače kroz prozor i pozdravljaju nas sa tri prsta, dok iz auspuha udišu na
pola sagorjele gasove. Djeca, koja su 1995 imala nekih 7 do 8 godina, izgleda da su u školi
jedino naučila da mrze, sve što nema na sebi 4 ”C”. Učitelji i roditelji su im izgleda u dušu
usadili mržnju, prema svemu što nije srpsko ili što izgleda ljepše i bolje od njihovog…
Prolazimo pored naselja Musala, gdje provedoh par godina života. Tu ugledah prvu fasadu
čije su boje osvježene u zadnjih deset i više godina. Pred zgradom opštine, spomenik
poginulim četnicima. Broj poginulih me iznenadio, očekivao sam puno manju brojku, od one
koju vidjeh. Da li je cijena previsoka, to najbolje znaju familije koje su u ratu nosile marame
crne? Ne bih se iznenadio, da ih vidim, kako te iste marame danas drže ispred sebe, očekujući
da u njih padne kakva milostinja, od onih koji su u ratu bili na čelu vlasti a čija djeca su na
vrijeme sklonjena iz Foče.
Foca, hotel Zelengora
Spuštamo se do hotela Zelengora. Odlazimo i do fabrike Trikotaža. Kapija fabrike zahrđala,
krug fabrike zarastao u korov. Jedini progres je napravljen, u nazivu firme, gdje je Foča,
prepravljena u Srbinje. Kako sam mogao primjetiti to je bila praksa i na drugim objektima.
Danas, niti jedna prijeratna fabrika na opštini Foče, ne radi. Teško bi bilo nabrojati sve, ali
jednu od njih teško je zaobići, a to je «Maglić», drvno-prerađivački gigant, koji danas ne
zapošljava niti 1 radnika.
Vraćamo se ponovo u centar, iz par kafića dopire muzika. Na trgu spomenik čiča Draži.
Pratim cijelo vrijeme imena ulica, i ne mogoh a da se ne nasmijem, jer su se smjenjivali čudni
nazivi; Cara Lazara, Cara Dušana, Kralja Petra… Durmitorska, Cetinjska… niti jedan naziv
ulice, koji bi svjedočio da se Foča nalazi u Bosni. Nazivi ulica daju pravu sliku o stanovništvu
koje danas naseljava Foču, a ona nam govori da je malo onih koji su naselili Foču u zadnjih
60 godina, a da se mogu pofaliti bosanskim porijeklom.
Obilazimo još par ulica, i nakon toga kod zgrade opštine prelazimo most na rijeci Drini.
Napuštamo Foču a da ne vidjesmo niti jedan novi automobil. Zaustavljamo se sa autom pored
ceste, preko puta Donjeg Polja, da bi još jednom pogled bacili na dolinu, u kojoj je jedan
narod zadnjih stotinu godina, krvario kao nigdje drugo, iz samo jednog razloga, a to je da se
nije uklapao u projekat “velike srbije”. Preko puta se vidi munara tek obnovljene džamije
Musluk. Na munari se vide ljudi koji vrše posljednje pripreme, za njeno svečano otvaranje,
zakazano za par dana. Slike prošlosti u tom momentu se po prvi put javiše. Sjetih se kako sam
posljednje ljeto prije rata, skoro pa sa istog mjesta, posmatrao upaljene kandilje na minaretu
džamije. U vrijeme kada se u zraku mogao namirisati rat, kada bi svako malo, tihu noć
prekinuo rafal iz automatske puške. Sa nekim strahom sam posmatrao džamiju, i pitao se da li
su to njeni posljednji dani.
Rane divljanja četnika po Foči, definitivno nikada neće zarasti. Zidine spaljenih kuća,
zapušteni parkovi i ulice, srušene džamije… rane su koje su vidljive onima koji po prvi put
dolaze u Foču. Stotine silovanih žena, hiljade ubijenih, hiljade logoraša…, desetine hiljade
protjeranih su rane koje nisu vidljive, to su rane koje duboko u duši nosi svaki stanovnik
Foče. Rana koju ja najviše osjetim je ona koja se zove PRODAJA IMOVINE, to je nešto što
ne mogu, a niti želim halaliti niti jednom Bošnjaku.
Okrećem se i sjedam u auto, te nastavljamo put prema Ustikolini, gdje nas je dočekao miris
svježih kifli, koji se širio čaršijom…
Ulice pune života, kafić do kafića se redaju jedan iza drugog, da na trenutak pomislih da sam
došao u Štrosmajerovu u Sarajevu a ne u Ustikolinu. Sjedamo u jedan restoran, na kome stoji
oglas, da se traži radnik. Pitamo gazdu da li je oglas još uvijek otvoren, na što dobijamo
potvrdan odgovor. Centar Ustikoline u ljetnjem periodu, skoro da se ne razlikuje od bilo kojeg
drugog grada. Ljeti se tu okuplja sva elita, kako politička, tako i mafijaška. Svi dođu da
provedu par dana, na raftingu ili splavarenju.
U jednom od kafića koji se nalaze pored ceste, raspitujemo se za smještaj, ubrzo nam
pronalaze slobodno mjesto u turističkom naselju ”Ada”. Dolazimo na cilj, gdje nas dočekuje
predivna atmosfera. Hladovina, mir, miris lipa, pogled na Drinu… Su samo neke od ljepota
tog malog ali dosta lijepog kampa. Nadam se da će se potruditi, pa za sljedeću sezonu
napraviti jedan restoran, kao i bazen. Tako da bi ugođaj bio potpun.
Sljedeće dane smo provodili, putujući od Tjentišta doGoražda. Pokušali smo se okupati u
Drini, ali sam bio jedan od rijetkih koji je uspio par minuta provesti u vodi. Hladnoća
naprosto ubija, ne mogu se sjetiti kako smo se prije kupali, po cijeli dan. Očito smo bili puno
mlađi, tako da se i hladnoća lakše podnosila. Na putu od Ustikoline prema Goraždu, pored
puta građevine, koje su u rangu građevina silikonskih zvijezda. Građevine koje su po meni
tužna strana priče naše svakodnevnice. Novcima kojima su građene, moglo se kupiti ko zna
koliko stanova po Foči, ko zna koliko zemlje oko Foče i Goražda. Da smo to kupovali,
umjesto što smo prodavali, danas bi sigurno povratak u Foču bio realnost, a ne pusti san.
Nadam se da će odgovorni za današnje stanje, ako ne na ovom svijetu, sigurno na onom
drugom odgovarati za svoje postupke.
Goražde je danas grad, koji je teško prepoznati. Grad iz temelja obnovljen, stanovnici su nas
dočekali sa osmjesima na licima, u svakom trenutku bili na usluzi, kada bi im postavili neko
pitanje. Niko nije obraćao pažnju na registarske tablice ili naglasak kojim govorimo. Goražde
je grad u kojem ćete se sigurno osjećati prijatno. Preporučujem svima restoran pored Drine, i
ugođaj u debeloj orahovoj hladovini. Sa nekom tugom u duši, napustismo Goražde i predivne
domaćine, koji nas ugostiše. Ponovo se uputismo prema Ustikolini, do restorana “Drina”, gdje
se može naći svježa drinska riba.
U kasne sate skupa sa mladom rajom, stadoh u red za svježe kifle. Natrpah punu kesu vrelih
kifli, te krenusmo lagano prema kampu ”Ada”. Temperatura koja je u toku dana dosegla skoro
40C, pored rijeke bi se u toku noću spustila, tako da bi nas svježina zraka, natjerala da se
toplije obučemo. Umorne od puta po prošlosti, uspavala nas je pjesma cvrčaka i žubor Drine.
Ne sjećam se da sam nešto sanjao, ali znam da sam imao najljepše buđenje. Jednostavno,
Drina je svima nama koji smo se kupali u njoj u djetinjstvu, ostavila u kostima dio sebe. Ako
je Drina dio nas, onda bi i mi trebali da budemo dio Drine. Mislim da je krajnje vrijeme da
svako od nas učini bar jedan korak, prema Drini. Ako to ne učinimo sada, sljedeće generacije
Drinu će gledati tek kao rijeku susjedne nam države, isto onako kako mi danas gledamo na
Užice.
Obaveze su nas primorale da napustimo podrinje, nakon par prelijepih dana, provedenih na
obalama Drine. Prvom prilikom, vraćamo se tamo. Stara narodna poslovica kaže, da krv nije
voda, ja bih rekao da je u našem slučaju voda Drina za nas jednako bitna kao i krv.
Objavio: Pospanko (Saudin Bećirević) (19.08.2007. – 30.08.2007./Blog Saudina Bećirevića)
_____
Foča iz 1980 (FOTO – screenshot):

_____
Foča iz 1980 (VIDEO)

Foča – kazivanje o Foči – historija – dvije su se vode zavadile (2)
https://www.facebook.com/kenan.sarac.39589/videos/g.131554163664449/192912951063630
/?type=2&theater
_____
Saudin Bećirević (27.08.1973. – 20.11.2009.)
Saudin Bećirević rođen je 1973. godine u Humu kod Foče. Osnovno obrazovanje završio je u
rodnom kraju, a srednju školu u Sarajevu. Tu ga sa 18 godina zatječe rat, a Saudin postaje
vojnik Armije RBiH, diverzant i jedan od najistaknutijih boraca. Nakon rata odlazi u Libiju na
privremeni rad.
Godine 2005. Bećirević na bh. blog servisu http://www.blogger.ba pokreće blog Bore oko
očiju boreokoociju.blogger.ba gdje prepisuje priče iz svojih ratnih dnevnika. Blog za kratko
vrijeme postaje najčitaniji u BiH i šire, o čemu danas svjedoči blizu 750.000 jedinstvenih
posjetilaca. Nedugo iza toga, 2007. godine, Saudin odlučuje ispuniti obećanje poginulom
prijatelju i objaviti knjigu sa ratnim pričama. Knjiga “Bore oko očiju – dnevnik bosanskog
vojnika” postiže kao i blog izniman uspjeh, te postaje najprodavanija knjiga u BiH 2007.
godine. Također, pripada najprodavanijim knjigama iz BiH ikada kada je online prodaja u
pitanju, te je bila najprodavanija od knjiga domaćih autora na Sajmu knjige i učila u Sarajevu
2007. godine.
Bećirević se sa 18 godina zatekao sam u napadnutom gradu i odabrao da ostane tu i brani ga
do posljednjeg dana. Na svom blogu, u knjizi i drugim javnim nastupima, Bećirević je uvijek
naglašavao da je bilo mnogo sudbina poput njegove, i da nije nikakav izuzetak ili heroj.
Njegova uloga bila je drugačija samo utoliko što je priče zapisivao, i poslije odlučio objaviti.
Treba naglasiti da su ratne priče Saudina Bećirevića sa bloga i iz knjige zapravo najčitanije
štivo o ratu u Bosni i Hercegovini uopće. Za života, Saudin je uspio pripremiti i nastavak ove
priče, drugu knjigu “Na putu u nepoznato”, kako se sada i zove njegov blog. Javnost će
uskoro biti obaviještena o izdavanju druge Bećirevićeve knjige.
Vijest o preranoj smrti ovog velikog čovjeka i autora, ali prije svega pravog Bosanca,
pogodila je mnoge građane Bosne i Hercegovine.
Foča – kako je vidio Ševko Kadrić
Na ušću Ćehotine u Drinu, okružena Ćelovinom, Kmurom, Gradačkom Stijenom, te Malim i

Velikim Brdima, ugnijezdila se Foča. Grad ovjenčan ljepotom prirode, raznovrsnošću života
ljudi te zlom onih koje u ljude ne bi mogli ni ubrojati.
Ko jos nije čuo za kanjon plahovite Tare i čudesnu boju rijeke Pive; ko nije čuo za Šćepan
polje, mjesto odakle njih dvije čine Drinu? Ko nije čuo za Drinu, koja simbolizuje čistotu,
granicu, ljubav i grobnicu? Ko ne ču za fočanske sablje i noževe, fočansku Aladžu džamiju,
sahat kulu i han, kule Čengića na Odžaku i Ratajima, begovu kuću, fočanske Brione,
splavarenje Tarom i Drinom..? Ko ne ču za Perućicu, jedinu prašumu u Evropi, za Maglić
najviši vrh u Bosni, za prekrasne planinske oči na Zelengori, za stećke na Lučkim kolibama,
Videž glavi, pješčane piramide kod Miljevine…?!
Ima li neko da ne zna kako su Fočaci vagali jaja, kako su istjerali jevrejske trgovce, kako su
natezali gredu da bi legla između dva direka. I sve to stane samo u jednu riječ – Foča! Oni
koji je pošto-poto hoće vezati uz Tursko carstvo, naglašavaju kako je bila kasaba na
karavanskom putu od Dubrovnika do Carigrada. A ona je, zapravo, grad koji je morao nastati
onda kad su ljudi napuštali surove planine i stočarstvo, a počeli se baviti poljoprivredom,
zanatstvom i trgovinom. Putopisac Evlija Čelebija zapisa da je ovo grad vinove loze,
vinograda i dobra vina, što se i pravom Fočaku čini nekom greškom, jer u zadnjem vijeku
vinova loza se samo mogla naći u baštama: Granova, Pilava, Sunarića, Simovića,
Hadživukovića, Čengića i drugih fočanskih porodica a pod lozom znalo akšamlučiti,
kahvelenisati i ašikovati.
Bogumili su ostavili trag svog paganskog života na svim planinskim pašnjacima Zelengore,
Maluše, Videža. Nekropole sa stećcima su posijane svugdje tamo gdje i danas ljudi ljeti
izgone stoku, kupe mrs, kose, borave u planini.
Iza Turaka su ostale džamije, sahat kule, mezarje i još što-šta. Iza Austrougara šumske pruge i
splavarenje kao najjeftiniji način transporta drveta a kasnije kao turistička atrakcija. Ostavili
mnogo zgrada u samom gradu i sijećanje na kulturna i gospodarska vremena. Tito sa svojim
vrhovnim štabom i partizanima udario temelje svoje države u februaru i martu 1942 godine.
Četnicke horde u Prvom ratu a psebno u prošlom, opljačkale grad, srušile spomenike i pobile
ljude, Bošnjake. Drinski most je bio prećutan simbol zločina, ničim ne obilježen. Ali poslije
svih tih putnika, namejrnika ili osvajača i tuđina u Foči je ostajao specifičan i po mnogo čemu
prepoznatljiv fočanski duh.
Hej došla Drina od brijega do brijega
Pjesnici opjevaše i otpjevaše Drinu:

“Dvije su se vode zavadile
Ćehotina i studena Drina.
Ćehotina Drini govorila
pričekaj me još sutra do podne
dok ja dođem mutna i krvava,
odnijeću aladžanske dvore
i u njima prelijepu djevojku.”…
Aladža džamija je bila simbol i zaštitni znak Foče. Njena ljepota tajnovitost i legende, za nju
vezane, odražavaju sve ono što Foča u suštini jeste: tragedija i nevjerovatna ljepota. Jedan
beogradskih arhitekata Bogdan Bogdanović što na njoj doktorira, zapisa i ovo: “Mi nismo
svjesni koje i koliko umjetničko i istorijsko blago leži u ovom zdanju.”
Legenda kaže da je jedan od sultana porijeklom iz Foče baš tu sreo svoju majku poslije
desetine godina provedenih u turskoj vojsci. Pitao je za sina i rekla mu da je u janjičarima,
turskoj vojsci. Kad je upitao da li bi ga mogla prepoznati ona rekla: – Bi po mladežu na
leđima. Kad se otkrio i kad je majka prepoznala sina pustila dušu. Sultan podigao na tom
mjestu džamiju. Aladžu džamiju. Ali legenda kaže da je neimar što je gradio poslije sazidanih
zidova, jednostavno nestao. Vratio se tek nakon godinu dana. Kad je trebalo da ga kazne po
zasluzi on rekao da prvo izmjere visinu zida, pa kad se ispostavilo da je jedan metar manja u
odnosu na prošlu godinu on rekao: “E sad možemo nastaviti”.
Ima još legendi ali i onoga što se izvjeno znalo. Pred džamijom je bilo turbe gdje je sahranjen
sin graditelja džamije; bila su i dva velika i svježe uređena groba. Tu su bili sahranjeni otac i
djed Adila Zulfikarpašića, članovi čuvene fočanske porodice i gradski prvaci.
Vjerovanje da toj ljepoti Aladže džamije niko i ništa neće i ne može nauditi osim prirode nisu
se obistinila. I Aladžu i ostale fočanske džamije uništiše razjarene horde Voje Maksimovića,
Velibora Ostojića i inih četničkih hajduka.
Foča je kao po pravilu i u ovoj najezdi četnistva bila prva na udaru, podmuklo i silovito.
Fočanska mladost zatečena u snu i nadi, nestala je u valovima najdraže rijeke, ubile je
spobode što od rata do rata na grad udaraju.
Za hiljade poklanih u prošlom ratu, ojađena žena-pjesnik proklinjala je Drinu:
“Pusti me, ženo drinjava

gaduro da bi li gaduro,
opet ti brada narasla
da ti se crvi ne vide…”
da bi druga žena za zločin počinjen samo pedeset godina kasnije, nastavila:
“Slušamo Drino kako grad gori,

srce mu kuca a duša vapi.
Jecajem gorkim on sada zbori,
a suze su mu sve tvoje kapi.
U zraku miris dima sad lebdi,
do neba se diže mog doma plamen.
Krv se u mojim žilama ledi,
u grudima ne tuče srce već kamen..”
Foča i ako razrušena, opljačkana, popaljena i ucvijeljena čeka Fočake. Čeka oslobodioce,
čeka povratnike.
Oni će doći, oni već dolaze.

Ševko Kadrić (8. maja 1955. – 11. oktobra 2014.)
_____
Predavao je narodnu odbranu u Sarajevu u Prvoj gimnaziji, Muzičkoj akademiji i na
Ševko Kadrić, profesor, pisac, novinar, slikar, polemičar, zaljubljenik prirode, neumorni
istraživač i ljubitelj stećaka, preminuo je iznenada 11. oktobra 2014. godine, u 59. godini.
Genocid u Foči 1992. – 1995. : Posljednje sjećanje koje
sam ponio iz Foče
Svjedočenje o genocidu u Foči iz knjige GDJE SUNCE NE GRIJE

Sa zebnjom u srcu sam iščekivao njihov dolazak. Vrijeme iščekivanja s vremena na vrijeme
prekidali bi psovkama i pokojim udarcem. Nekad elektrošokom, a nekada pesnicom ili
pendrekom. Dovoljno su prosuli sile nada mnom tako da nisu htjeli da reskiraju da me možda
zbog svoje nesmotrenosti zauvijek izgube. Jedine misli koje su u tom iščekivanju pohodile
moj mozak bile su šta će njima uraditi, i osjećaj moje krivice što će zbog mene morati sami
Bog zna kroz kakav džehennem sve proći. Ove misli su razarale moju dušu i predstavljale mi
veliku poteškoću. Na samoj ivici kako fizičke tako i mentalne snage, pokušavam kontrolisati
misli i pratiti protok vremena. Niko mi se više ne obraća niti priča bilo šta sa mnom.
Ni ja nemam želju da ih išta pitam. Sam, zadubljen u svoje misli, iščekujem. Ovo vrijeme
čekanja čini mi se da se dosta odužilo i po mojoj nekoj procjeni trebalo bi da su već tu. To mi
daje neku nadu da ih možda neće dovoditi i da je to samo još jedan vid pritiska na mene.
Valjda namjeravaju ovom neizvjesnošću polahko ubiti u meni svaku želju za daljim
suprotstavljanjem i učiniti da izgubim svaku nadu. Polahko me na ovaj način žele dovesti do
ludila. Koliko dugo ću moći izdržati ovu neizvjesnost koja razara? Oni imaju vremena i sada
mogu raditi šta god hoće. “Prvo ćemo ti sina zaklati pa ćemo ga ispeći i pomiješati sa
krmetinom kako bismo ti dali da jedeš. Znamo mi da si ti u postu i da si gladan pa ćemo te
nahraniti. Ženu i sestru će ti silovati četnici pred tvojim očima da vidiš kako j… četnici”,
začuh glas koji u meni ubi svaku nadu da ih možda neće dovoditi i da je ovo samo još jedan
način pritiska nada mnom. Ove riječi odagnaše i posljednji tračak nade koju sam do tada imao
da ih možda neće dovesti.
Više ja nisam bitan, ja sam potpuno nevažan. Sada mi je jedina briga i misao bila kako mogu
njima pomoći. Koliko god sam se trudio da pronađem način ili da smislim najpametnije
rješenje za predstojeće događaje, nije mi polazilo za rukom. Ovako prebijen i izmrcvaren, sa
bolovima u očima koji su bili neizdrživi i hladnoćom koju su održavali za sve vrijeme moga
boravka, i pri tom potpuno go, nisam imao nikakvih šansi. Nije valjda da će me moj Gospodar
kušati i na ovaj način? “Bože, pomozi mi u onom što mogu izdržati, a sačuvaj me onoga što
ne mogu podnijeti!” Tim riječima molio sam svog Gospodara da mi pomogne. Tišinu koja je
tada vladala povremeno bi narušila pokoja psovka i udarac. Iznenada začuh plač djeteta i
zapomaganje dvaju ženskih glasova. Plač djeteta je bio tako jak da mi je svaka dlaka na tijelu
stala. Čuo sam i glasove koji su izgovarali moje ime i koji su mi govorili: “Potpiši, Ibrice,
molim te potpiši”, a koji su s vremena na vrijeme bili prekidani bolnim kricima i kuknjavom.
Vriska uplašenih žena i plač djeteta ubiše svaku nadu u meni. Odjednom strašna vriska djeteta
naglo prestade, što bi popraćeno bolnim jaucima i plačom dvaju ženskih glasova. “Sina smo ti
zaklali pred majčinim očima, samo da ga još ispečemo i da ti ga pomiješanog sa krmetinom
serviramo da jedeš! Natjerat ćemo te da ga pojedeš, nemoj da sumnjaš u to.
Silovanje žene i sestre je ostavljeno za kasnije”, začuh glas koji mi ovo saopšti pa poslije
kraće pauze nastavi: “Sve ovo je nula kakav kraj tebe čeka. Živog ćemo te odrati pa posutog
solju pustiti šumom da lutaš! Za tobom ćemo pustiti nekoliko koza, kako bi te tako slanog
lizale. To je najstrašnija smrt koja te može zadesiti”, završi krvnik glasno se smijući. Njegov
smijeh prihvatiše i ostali prisutni i nastade nekontrolisano smijanje krvnika.
Kroz smijeh sam čuo bolne jecaje i plač dviju žena. Odlučih da prekinem ovo ludilo koje je
vladalo svud oko mene. “Što se tiče mog sina Alija, koga ste maločas zaklali tako reći pred
mojim očima, niste mi tim činom ni trun zla nanijeli, a ako ste mislili prepasti me tim, jadno
ste se prevarili. Ja pripadam onima koji nemaju nikakvog straha od smrti. Za mene je smrt
pobjeda, pa kad je još na pravdi Boga, kao što ste mi maloprije sa sinom uradili. Jedva čekam
da se i ja njemu pridružim pa požurite sa vašom prljavom nakanom. Moj Ali je sada
zadovoljan kod svoga Gospodara, radujući se i mom skorom dolasku. Klanjem jedinog mi
sina samo ste mi dobro učinili. Kad biste vi samo bili toga svjesni, poludjeli biste od zlobe i
zavisti. Vidite i sami da nisam ni suze pustio. Nedostatak mojih suza govori vam da vam
kazujem samu istinu. Silovanje mojih najmilijih, kojim mi prijetite, ono je što me najviše boli
od svega ovoga.
To je vaša specijalnost i u takvim prljavim poslovima i rabotama nema vam premca. O snazi
koju ste kadri pokazati nad nemoćnim slušao sam, a i gledao i dobro se nagledao ovih zadnjih
godina, dok nije došlo vrijeme da i ja to vaše zvjerstvo osjetim na svojoj koži. Takva zlodjela
mogu raditi samo bolesnici, oni koji imaju bolesne umove kao što su vaši. Znam, mržnja
prema nama Bošnjacima tjera vas na takva zlodjela. To vam je u genima, to ste naslijedili od
vaših predaka. Najžalosnija od svega toga jest činjenica da vi to sve radite u ime pravoslavlja,
a da pri tom ne vjerujete u Boga. Ne znam kako vam se duše ne raspadnu od vaših bolesnih
ideja koje provodite nad nedužnima i nemoćnima. Znam da ste mekši od pamuka i da niko ne
umije lagati bolje od vas kad imate ispred sebe nekog ko ima makar i malo snage da vam se
suprotstavi. Da biste napali nekog takvog, morate biti u čoporu i dobro pijani; tek tada se
usuđujete krenuti na takvog čovjeka. Vi ste šejtanova braća i u zlu ste i njega pretekli.”
Sasvim mirno završih ovo svoje izlaganje a da me niko nije ni pokušao prekinuti. Vriska žena
bivala je sve jača i jača i čuli su se muški glasovi koji su vulgarno od njih tražili da se skinu.
Priđe mi neko i uhvati me za kosu kako bi me podigao i reče: “Ustaj da vidiš kako j…
četnici!” Ove riječi kod mene izazvaše takvo stanje da sam skočio na noge kao lav. Zaurlah iz
sveg glasa: “Pi… jedne, ne dirajte žene!” Udarac čizmom u predjelu srca odbaci me nazad
prema zidu, u koji udarih svom težinom tijela i potiljkom glave. To je posljednje što je ostalo
urezano u mom pamćenju. Ta predstava vriske na smrt prestrašenih žena koje krvnici
siluju i moj pokušaj da im pomognem prekinut strahovitim udarcem posljednje je
sjećanje koje sam ponio iz Foče.
ZATVORSKI DOKTOR: Tek kada sam izašao iz zatvora, zahvaljujući sudskim spisima i
datumima koji su stajali na rješenjima koje sam dobio od istražnog sudije, te razgovoru
sa mojim advokatom, uspio sam ponešto saznati od toga šta se sve događalo sa mnom
poslije sloma živaca koji sam doživio tada u Foči.
iz knjige GDJE SUNCE NE GRIJE – IBRAHIM ČIKIĆ
_____
Ibrahim Čikić je jedan od 45 dužnosnika Stranke demokratske akcije Sandžaka, koje su

početkom 90-ih u akciji “Lim”, uhapsile tadašnje crnogorske, odnosno srbijanskih vlasti.
Optuženi su za stvaranje države Sandžak i 1994. godine osuđeni na višegodišnje zatvorske
kazne. Čikić je osuđen na dvije godine zatvora, od kojih je jednu proveo u zatvoru u Foči gdje
je, kako kaže, proživio neopisive torture. U razgovoru sa novinarom agencije Anadolija, Čikić
je iznio detalje svog slučaja:
“Te 1994. godine sam priložio urednu ljekarsku dokumentaciju gdje me 5 eminentnih
oftamologa svojim potpisima 1980. godine proglasilo 100% invalidom, sa 1-2 % vida na
desnom oku dok je vid na lijevom trajno izgubljen. I pored toga, suđeno mi je da sam, između
ostalog, bio snajperist koji je trebao sa tornja crkve Sv. Petra ubijati Srbe snajperom. Sud nije
uvažio tu ljekarsku dokumentaciju i ja sam dobio dvije godine robije. I danas očekujem da
mene i Nezavisni list Vijesti proglase krivim zbog nanošenja duševne boli osobama koje su
nadamnom činile torturu. Sve samo zato što neću da zaboravim zločin”, objašnjava Čikić o
kakvom paradoksu se radi.
izvor: Anadolija
_____
IBRAHIM ČIKIĆ, ” GDJE SUNCE NE GRIJE ”, SARAJEVO – PODGORICA 2008.,
TVRDI POVEZU, 320 STRANA…
VIKOČ kod Foče 2009. : POVRATNICI ČISTEĆI PUT
NAIŠLI NA SKELET
Prognanici iz fočanske mjesne zajednice Vikoč, prvi put nakon 17 godina, organizirali su
akciju čišćenja zaraslog puta ka selima Luke, Gornje i Donje Papratno, Veselice, Vikoč,
Račići i Trtoševo. Radost im je, međutim, pomutio pronalazak skeleta na obali Ćehotine kraj
mosta u Vikoču, posmrtnih ostataka jedne od 34 žrtve napada na nenaoružano selo 8. avgusta
1992. godine. Mještani pretpostavljaju da se radi o Hasi Mehmedspahiću (1933.) ili Hasanu
Durakoviću (1927.).
U Vikoču je bio i član Instituta za traženje nestalih u BiH iz Goražda Zafer Raščić, koji će
ekshumaciju obaviti u narednih nekoliko dana. Šezdeset Vikočana, koji su stigli iz Sarajeva,
Visokog i Goražda, s elanom kakav se u nekim povratničkim mjestima mogao vidjeti samo
prvih godina nakon rata, svojski su prionuli na posao i očistili šest kilometara puta. Akciju
su pokrenuli u dogovoru s općinom koja je obećala da će obnoviti skoro uništeni put. – Ovom
akcijom dokazujemo da se želimo vratiti na svoje. Imamo dosta zemlje i mogućnost za
proizvodnju zdrave hrane, od koje je većina živjela – kaže Zaim Ćebo iz Papratnog. Akciji se
pridružio i 83-godišnji Zajko Suljić, koji je preko Sandžaka izbjegao do Turske, pa se vratio u
Sarajevo. Iako sanja dan kada će se ponovo probuditi uz šum Ćehotine, ne vjeruje da će to
doživjeti, ali drago mu je što mladi nisu zaboravili djelić Bosne uz crnogorsku granicu.
Imali telefone još u doba Austro-Ugarske
U vrijeme Austro-Ugarske u Vikoču je bila smještena glavna policijska uprava za fočanski

kraj, a još u to vrijeme stanovnici su imali telefone. Do rata Vikoč je imao i školu, džamiju,
zadrugu, prodavnicu i dom kulture, koji su uništeni tokom etničkog čišćenja.
Obnova mosta
Predsjednik Koordinacionog odbora za povratak u MZ Vikoč Alija Kolenda poručuje

općinskim vlastima da su oni ispunili svoj dio dogovora i da sada čekaju sanaciju puta. Da bi
se došlo do pojedinih sela, potrebno je obnoviti i most na Ćehotini.
arhiv/objavljeno:13.04.2009.
fotografije: flickr ekranportal13/focanskidani/fb PutnikNamjernik
Mujkijeve teze o Foči i Fočacima iz 1993.
Šta je o Foči i Fočacima 1993. napisao u brošuri “Da, mi smo muslimani” Mustafa Spahić.
Preuzeto iz brošure “Da, mi smo muslimani” Mustafa Spahić, Zenica 1993.,NIP “Ljiljan”
Visoko, 75 strana
Preuzeto iz brošure “Da, mi smo muslimani” Mustafa Spahić, Zenica 1993.,NIP “Ljiljan”
Visoko, 75 strana
INTERVJU : Nihad Halilbegović
Objavljeno:18.05.2017/ Patria
Nataša Čengić, rođena Zimonjić, iz Gacka, kao član SKOJ-a i učesnik NOP-a je 1944. godine,
u Foči sa grupom, omladinaca učestvovala u prikupljanju ostataka ubijenih civila. Ona,
između ostalog, kaže: ‘Moj muž je na jednom sastanku rekao Uglješi Daniloviću da je
omladina prikupila kosti (ostatke od ubijenih muslimana) i da ih treba pristojno sahraniti i
obilježiti. Odmah je reagovao Uglješa i rekao da se neće obilježavati ostaci od ubijenih, pošto
njihovim obilježavanjem, navodno, ne bi došlo do pomirenja naroda. Međutim, to se odnosi,
samo na muslimanske žrtve, a svaka srpska kost je bila obilježena’
Nihad Halilbegović je autor brojnih, izuzetno vrijednih istraživanja o novijoj historiji
Bošnjaka. Iz njegovog upornog i dugogodišnjeg istraživanja nastale su knjige o stradanju
regruta iz BiH u JNA, o diverziji na zgradu Poštu, o stradanju kulturno-historijskog naslijeđa
od 1992. do 1995. u Sarajevu i BiH, o ubijenim Bošnjacima u Jasenovačkom logoru…
Pravnik je i dugo je radio u pravosuđu. Dakle, ima tu neophodnu mjeru i distancu prema
nedavnoj prošlosti.
PATRIA: Bavite se istraživanjem nedavne historije. Ljudi pokazuju izuzetnu pažnju i
zahvalnost prema tom vašem radu. Ovo je vrijeme kada ni potomci žrtava ne mogu učiti
u školama tu bližu historiju Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme druga strana ne želi čuti
činjenice o svojim zločinima, pa time ne pokazuje nikakvu iskrenu namjeru za
pomirenjem na osnovama istine. Kako dalje u tim okolnostima?
HALILBEGOVIĆ: Novija historija Bosne i Hercegovine i historija njenih naroda je

istraživana ali nedovoljno, ponekad sa iskrivljenim i netačnim podacima, paušalnim
analizama i pogrešnim zaključcima. Primjera za to je dosta. Navešću samo ove. Dokumenti
napisani i ovjereni od nadležnih organa, evidentirani i čuvani u arhivama su prvorazredni
izvori, pa ih historičari koriste za naučne radove, pozivaju se na njih, citiraju ih. „Zemaljska
komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača“ je, pored izjava
(svjedočenja) o zločinima okupatora, imala na raspolaganju dokumentaciju, najčešće
izvještaje nadležnih organa.
Tako je „Zemaljskoj komisiji“ Hercegovački okružni narodni odbor, Odjeljenje za unutrašnje

poslove broj: 7407/45 Mostar, dana 20. decembra 1945. godine dostavio dokumenat pod
nazivom „Masovne grobnice na području Hercegovačkog okruga“, koji je komisija koristila
prilikom utvrđivanja zločina i odgovornosti za zločine. Čitajući ovaj dokument primjetio sam
da je nepotpun, paušalan i tendeciozan u kojem su zločinci samo Italijani i ustaše, a žrtve
najčešće Srbi. Nisu ni spomenuti pokolji i grobnice Bošnjaka u Nevesinju, Ljubinju, Fatnici,
Plani i drugim mjestima.
Na spisku nema ni jame Čavkarica, velike i strašne grobnice o kojoj se nije smjelo govoriti.
Miro Popara, politički komesar Operativnog štaba NOP-a za Hercegovinu (kasnije proglašen
za narodnog heroja) preko posrednika je uputio poziv bošnjačkom narodu bilećkog kraja da se
okupe svi na jednom mjestu i da će ih njegovi ustanici sprovesti ‘na sigurno’ do Stoca. Oko
700 duša, pretežno nejake djece, žena i starih iskupilo se na zbornom mjestu i Popara ih
upućuje u pratnji 12 ustanika prema Berkovićima.
Na putu se toj koloni ojađenog naroda pridružuje veća grupa ustanika iz Crne Gore. Kolona je
prenoćila u kasarni u Berkovićima, gdje su već počela pojedinačna ubistva i silovanja žena i
djevojaka od strane ustanika. Sutradan su svi odvedeni na brdo, gdje se nalazi jama
Čavkarica. U grupama od po desetak odvođeni su do jame i udarcima u potiljak bacani u
ponor dubok nekoliko stotina metara. Tako je okončalo oko 700 duša, svi osim Hadžere
Bijedić, koja je kasnije svjedočila o ovom masakru. Između ostalih neistina, u ovom
dokumentu piše: „U Borču nalazi se 154 leša u dva groba koji su izgorili u kućama 1942.
godine od strane ustaša“. U Borču nije bilo ustaša, samo dvadesetak žandara na stanici
Šipovice sa komandirom Marijanom Banovcem. I oni su se ubrzo povukli. U selima Borča je
živio goloruki bošnjački narod, sa malim brojem naoružanih ljudi.
U dogovoru četničke komande i Vrhovnog štaba NOP-a 17. i 18. aprila 1942. godine
zajednički su napali Borač u kojem je ubijeno 250 golorukih ljudi i 50 sa oružjem. Ostali su
protjerani, a Borač je popaljen. Dosta je Bošnjaka zapaljeno u kućama. Prema tome, u
grobnicama o kojima se govori u dokumentu su mogli biti samo Bošnjaci, a njihove ubice
četnici i, lažni, partizani. Naknadno sam u arhivi, Inv. br. 374, došao do zanimljivog
dokumenta „Operativnog štaba NOP Odreda za Hercegovinu“ od 18. aprila 1942. godine, u
kojem komandant Petar Ilić piše komandantu za ishranu Dušanu Aleksiću: „… Juče sam
posmatrao kako gori Borač. Zamisli 7 sela u Duboj i na padinama bukte, ‘Turci’ se uzmuvali
kao ajvan, vuku mrčiju, a ne znaju kuda. Nikad nisam bio tako veseo u životu…. Ponesi gusle
ovamo, pa ćeš na svakom mjestu odguslati nešto…“. Za ovo pismo nije potreban komentar.
PATRIA: Zašto se nije govorilo otvorenije nakon 1995. godine? Otkud strah od istine,
bez koje nećemo postojati na ovom prostoru?
HALILBEGOVIĆ: Stradanje Bošnjaka složeno je historiografsko pitanje koje je iz više
razloga godinama ostajalo bez odgovora, neistraženo i zatamnjeno. Historičari su bili u službi
sistema, pod njihovom prismotrom, ograničeni ili potpuno onemogućeni da istražuju i pišu, a
žrtve fašističkih zločina ili komunističkog terora su najčešće šutile, pa o tim tragičnim
događajima nisu pričali ni svojoj djeci.
Istražujući stradanje Bošnjaka u Drugom svjetskom ratu nailazio sam na nepovjerenje i strah
kod ispitanika. Dešavalo se, nerijetko, da kazivači, žrtve zločina, prvo otplaču zadovoljni što
mogu kazivati svoju neispričanu životnu tragediju, a da ne odgovaraju. Dešavalo se da u toku
razgovora, koji sam bilježio i snimao, zastanu sa pričom i pitaju me: ‘Hoću li ja za ovo
odgovarati, da me neće uhapsiti?
Strah od odgovornosti je bio jači od njih i utkan u njihovo biće. Mnogi ispitanici i poslije
disolucije SFRJ su se plašili da kazuju istinu o zločinima i taj strah su najčešće odnosili u
grob. Bilo je i slučajeva da su kazivači zastajali sa pričom onda kada su se pojavila njihova
djeca, tiho da oni ne čuju, šapatom su mi govorili ‘ovo nisam ispričao djeci’. Iako su svi
ispitanici imali veliku želju da ispričaju stradanja kroz koja su prošli, bilo je i onih koji su me
zamolili da kazivanja ne objavljujem do njihove smrti.
Ovakav ambijent ‘straha’ koji je nametnut i kontroliran od komunističkog sistema,

potpomognut nacio-šovinistima kojima nisu odgovarale historijske činjenice o bošnjačkim
žrtvama prijetio je da veo zaborava prekrije istinu. U tome su bili veoma uspješni. Stvoren je
utisak da Bošnjaci, ustvari, aktivno, gotovo da i nisu sudjelovali u Drugom svjetskom ratu, ni
kao žrtve, ni kao partizani-oslobodioci, a da su, donekle, participirali samo u zlodjelima
Nezavisne Države Hrvatske (NDH). U interesu zataškavanja ili minimiziranja bošnjačkih
žrtava mnoga mjesta pogroma Bošnjaka, nakon Drugog svjetskog rata, nisu ni obilježena.
Nataša Čengić, rođena Zimonjić, iz Gacka, kao član SKOJ-a i učesnik NOP-a je 1944. godine,
u Foči sa grupom, omladinaca učestvovala u prikupljanju ostataka ubijenih civila. Ona,
između ostalog, kaže: ‘Moj muž je na jednom sastanku rekao Uglješi Daniloviću da je
omladina prikupila kosti (ostatke od ubijenih muslimana) i da ih treba pristojno sahraniti i
obilježiti. Odmah je reagovao Uglješa i rekao da se neće obilježavati ostaci od ubijenih, pošto
njihovim obilježavanjem, navodno, ne bi došlo do pomirenja naroda. Međutim, to se odnosi,
samo na muslimanske žrtve, a svaka srpska kost je bila obilježena’
Poslije svakog zločina nad Bošnjacima bio je period zatišja ili šutnje, a onda je nastupala laž,
falsificiranje događaja (historije) i ponovo zločini. Primjera za to je na pretek. Stravične
zločine genocida i etničkog čišćenja su počinili četnici u istočnoj Bosni, najviše u fočanskom,
goraždanskom i čajničkom srezu, u istočnoj Hercegovini i Sandžaku. Bošnjaci su stradali od
četnika i u među periodima, kontinuirano sve do kraja rata 1945. godine. Tako da danas nema
više Bošnjaka (izuzev pojedinačnih slučajeva) u Foči, Čajniču, Višegradu, Rogatici, Gacku,
Nevesinju i drugim mjestima.
Nažalost, pouke iz historije Bošnjaci nisu naučili. Ponovo se u udžbenicima od osnovnog do

visokog obrazovanja prešućuju zločini. Očekivano pomirenje se može zasnivati samo na istini
i pravdi. Istini o tragičnim događajima, agresiji na BiH, zločinima i zločincima (u svim
narodima), genocidu nad Bošnjacima i pravdi u kojoj će svi narodi i građani biti ravnopravni
u svakom dijelu naše domovine, kako bi zajednički gradili bolju budućnost.
PATRIA: Pisali ste knjige o stradanju regruta iz BiH u JNA, o diverziji na zgradu
Poštu, o stradanju kulturnohistorijskog naslijeđa od 1992. do 1995. Pravnik ste i dugo
ste radili u pravosuđu. Dakle, imate tu neophodnu mjeru i distancu prema događajima.
Više od dvije decenije nakon međunarodno presuđenih užasnih zločina protiv
čovječnosti i presuđenog genocida, imamo istraživanja samo ljudi dobre volje, a vrlo
malo institucionalnog, zvaničnog dokumentiranja? Kako to objašnjavate?
HALILBEGOVIĆ: Bošnjaci su bili jedini narod u Evropi koji nije imao svoju pisanu
historiju. Poznati američki historičar Santanaja kaže da narod koji ne napiše svoju historiju –
ponavlja je. Zato su Bošnjaci svoj zaborav plaćali skupo, svojim životima, imovinom i
gubitkom prostora za život. Genocid nad njima je vršen u kontinuitetu sa više masovnih
stradanja koja se označavaju kao „10 genocida“, a traju od 1683. do 1995. godine. Mnogo
toga su zaboravili i postali žrtve svog zaborava. Posljedice su tragične.
Napokon ova generacija počinje shvatati da se historija ponavlja i da jedino istinom o svojoj
prošlosti mogu graditi bolju budućnost. U tom cilju treba prikupiti relevantne podatke,
pohraniti ih kao muzejsku građu, obraditi, pretočiti u knjige, naučne radove, filmove.
Formirati muzej genocida nad Bošnjacima. To će biti najefikasnija borba protiv zaborava i
šansa da se osiguraju uvjeti za sigurnu budućnost novih pokoljenja. Vjerujem u ovu današnju
generaciju historičara, samo im treba osigurati posao, a institucijama koje se bave
proučavanjem i pisanjem historije, bolje uvjete za rad i sigurnost na poslu.
Doskora su arhive „čuvari naše prošlosti“ bile prepuštene same sebi, bez potrebnih sredstava
za rad i kontrole za koju su neophodni stručni i odani kadrovi. Zato i ne čudi postupak
direktora Arhiva BiH u prethodnom mandatu Duška Vrzine koji je, koristeći svoj položaj,
pokušao otuđiti dio arhivske građe. Naime, u svoja kola je krišom unio arhivsku građu
Vrbaske banovine, sa namjerom da je odvuče u Banja Luku. Sreća, uhvaćen je na djelu i
građa je vraćena. Postavlja se pitanje, da li je i koliko vrijednih dokumenata do sada otuđeno.
PATRIA: Vaše istraživanje u knjizi „Sarajevo od referenduma do agresije i napada na

grad“ pokazuje da su samo u prva četiri dana opsade 4.,5.,6. i 7. aprila 1992. ubijena 164
građanina Sarajeva. Kako je teklo to vaše traganje za prvim masovnim žrtvama u
Sarajevu, čemu ste bili i direktni svjedok? Koliko je građana Sarajeva stradalo do
drugog maja, kada je Mladić zapalio grad i kada su počele laži oko Dobrovoljačke?
HALILBEGOVIĆ: U mjesecu martu su pale i prve žrtve u Sarajevu. Prvog marta ubijen je
„srpski svat“ Nikola Gardović i o tom slučaju je dosta pisano. Sud je procesuirao ubicu.
Drugog marta su ubijena dvojica Sarajlija, na Trebeviću Ramo Biber, čuvar Trebevičke žičare
i maloljetni Kenan Demirović u blizini greblja Orlić – Kobilja glava. Događaji u mjesecu
martu su bili znakoviti u pripremi agresije na RBiH i napada na Sarajevo. Samo gluhi i slijepi
nisu mogli čuti i vidjeti šta se događa. Za prvi dan Bajrama, 4. aprila, ubijeno je pet građana
Sarajeva. Troje od njih su istog prezimena: Bajramovići.
Sljedećeg dana, 5. aprila, stradalo je 133. Sarajlija asa nekoliko onih koji su se zadesili u
gradu. Tog dana je bio pravi masakr. Jugoslovenska armija i srpske jedinice, posebno
snajperisti, su kidisali da što više pobiju nedužnih ljudi. Ubijena su 122 Bošnjaka, sedam Srba
i jedan Hrvat, od toga je stradalo ukupno 120 civila. Sljedećeg dana, trećeg dana Bajrama, je
zabilježeno 14 stradalih. Prema nepotpunoj evidenciji, koju još sređujem, u aprilu je stradalo
više od 336 osoba. Među stradalim je bilo 246 Bošnjaka, 73 Srbina i 14 Hrvata. Od svih
stradalih 222 su bili civili. U maju mjesecu su se pojačali napadi Jugoslovenske armije i
Vojske Republike Srpske, tako da su bila i veća stradanja.
Prema nepotpunim podacima, stradalo je više od 937 lica, od toga 620 Bošnjaka, 264 Srbina i
53 Hrvata. Pošto je u fokusu interesovanja „Dobrovoljačka ulica“’, u Tužilaštvu pred stranim
tužiteljem sam izjavio da je u toj ulici poginulo 6 vojnika i oficira jugoslovenske armije, koji
su izazvali i isprovocirali sukob. Svi drugi koji su poginuli tog dana su bili žrtve agresije JNA
i srpskih jedinica, dalje od Dobrovoljačke ulice. Podatke o stradalim sam prikupljao od više
izvora. U Centar veze i Centar za obavještavanje Gradskog sekretarijata za NO, gdje sam bio
nadređen kao Sekretar, su se slijevali podaci dobiveni od građana i CSB-i, koji je svaku veče
dostavljao izvještaj o zbivanjima tog dana. Kao član Savjeta za narodnu odbranu grada sam
redovno upoznavan o događajima u Sarajevu. Pored toga, istraživao sam dokumentaciju,
kopao po arhivi i slično. Na kraju, sve sam to sravnio sa istraživanjem Dokumentacionog
centra Tokače Mirsada.
PATRIA: Napravili ste ogromno istraživanje o mučenju i ubijanju Bošnjaka u logoru

Jasenovac. Ja imam to prvo izdanje vaše knjige. Šta je karakteristično za to
jasenovačko istraživanje što ste saznali nakon objavljene knjige?
HALILBEGOVIĆ: Koncentracioni logor Jasenovac, bolje rečeno sistem jasenovačkih

koncentracionih logora, za razliku od provizornih i improvizovanih logora, osnivanih
neposredno poslije proglašenja NDH-a, prvi je sistematski izgrađivani koncentracioni logor,
koji postaje i najveće mučilište i gubilište u NDH-a. Kompleks jasenovačkih logora, nalazio
se na površini od 210 km2. Prvi zatočenici su otpremljeni ovaj logor u avgustu 1941, a logor
je zatvoren u maju 1945. godine. U logor su dovođene dvije kategorije zatočenika: sa osudom
i bez osude. Lica sa osudom prolazila su kroz logorske evidencije. Drugu grupu čine lica bez
osuda, a radi se o umorstvu Srba, Jevreja i Roma i masovnom zatvaranju u logor Hrvata,
Bošnjaka i drugih.
Mnogi od ovih transporta i kolona, ne samo da nisu zavođeni u evidencije, nego nisu ni ulazili
u logor, već su vođeni direktno na likvidacije. Godišnjica Jasenovačkog logora se obilježava
svake godine 22. aprila, nažalost na dva mjesta: u Memorijalnom centru u Jasenovcu i
Memorijalnom centru Gradina. Iako je prema mojoj evidenciji u ovom logoru stradalo 1.520
Bošnjaka, rijetko ili nikako se ne spominju kao žrtve.
Bošnjaci su u Jasenovačkom logoru stradali kao antifašisti u pravom smislu te riječi – iako
značajan broj od njih nisu ni znali šta je to antifašizam. U njihovim venama tekla je
„antifašistička krv“. Poznati zatočenik Jasenovačkog logora Fahrudin Fahrija Ajanović u
svom izlaganju 3. aprila 1999. godine u VKBI u Sarajevu je, između ostalog, ispričao:
„Posebno bih se zadržao na stradanju Hrvata i Muslimana-Bošnjaka. Istina je da su pripadnici
ovih naroda ubijani u Jasenovcu kao izbjegli antifašisti. Ali to je samo dio istine. Ja sam
svjedok da su Hrvati, ali oni iz Hrvatske, manje iz Bosne, a pogotovo Muslimani-Bošnjaci,
također, u velikom broju stradali, a da mnogi od njih nisu imali pojma o komunistima i
komunizmu, što im se, inače, imputira.
Jednostavno su ubijeni zbog nekih manjih sitnih usluga za pokret otpora… Ubijen je neki,
vjerujte mi, neki Salko, Meho, Huso, Suljo iz okoline Banja Luke koji pojma nije imao o
komunizmu i antifašizmu i sl. Naišli partrizani i on je dao neki prilog. Dao im malo žita, koju
paru i oni (ustaše) su njega ubile ili je umro u logoru“. Nažalost, obiljažavanje godišnjice
Jasenovačkog logora je ispolitizirano, pa su posebno i odvojeno obilježavali Vlada Hrvatske,
antifašisti i jevrejske zajednice. Bošnjaci nisu ni spomenuti kao žrtve. Ova šutnja, pa i
negiranje stradanja Bošnjaka u Jasenovačkom logoru nas obavezuje da budemo aktivniji i ne
zaboravimo na strahote ovog logora i njegove žrtve.
U Memorijalnom centru u Gradini na obilježavanje godišnjice stradanja zatočenika nisu

pozvani Bošnjaci. Muftija banjalučki Čamdžić ef. je u funkciji koju je obavljao svojevremeno
učinio posjetu Dodiku i poklonio mu knjigu „Bošnjaci u Jasenovačkom logoru“.
Navodno je Dodik bio iznenađen brojem ubijenih Bošnjaka u logoru, pa je muftiju pozvao na
obilježavanje godišnjice Jasenovačkog logora u Memorijalni centar Gradina. Inače, u ovaj
Memorijalni centar su dolazili samo Srbi, Jevreji i Romi. Niko nije očekivao predstavnike
Bošnjaka, a najmanje muftiju. Kada se pojavio muftija sa nekoliko hodža u ahmedijama, svi
su bili iznenađeni. Jedan od prisutnih je prišao muftiji Čamdžić ef. i pošao ga vrijeđati i
napadati. U blizini je bila neka žena koja je držala u ruci veliki kišobran kojim raspali po tom
čovjeku govoreći „dosta je bilo zavađanja“. Tako je muftija, uz pomoć te moje knjige, bio
prvi Bošnjak koji je prisustvovao komemoraciji u Memorijalnom centru Gardina, nažalost, po
svoj prilici, i posljednji.
PATRIA: I danas se nažalost na zvaničnim ceremonijama žrtve Bošnjaka i nespominju.
Kako promijeniti tu zvaničnu šutnju?
HALILBEGOVIĆ: Nakon objavljivanja knjige „Bošnjaci u Jasenovačkom logoru“,

mišljenje o ulozi Bošnjaka u Jasenovačkom logoru se mijenja, pa se oni imenuju kao žrtve,
iako je srpska historiografija pokušala dokazati suprotno, kako su Bošnjaci u tom logoru bili
ubice (dželati) što je bilo neutemeljeno i nedokazivo. Na naučnim skupovima i okruglim
stolovima prihvaćen je broj ubijenih Bošnjaka u logoru Jasenovac (1.520) i to do sada nije
niko osporio. Pošto je ova knjiga dospjela u sve velike svjetske biblioteke i arhive, na
svjetskoj razini se Bošnjaci tretiraju kao žrtve ovog logora. Daljim istraživanjem sam
pronašao još oko 100 stradalih Bošnjaka u ovom logoru (što ću u narednom izdanju i
objaviti).
Uočio sam i to da se u arhivi i publikacijama u Memorijalnom centru u Jasenovcu čuvaju i

objavljuju fotografije ispod kojih piše da su na njima Srbi, a, ustvari, to su Bošnjaci, po imenu
i prezimenu. Tako, ispod jedne fotografije piše: „Porodica Bukić. Srbi iz Banja Luke. Ubijeni
u logoru Stara Gradiška.“ Prema mojoj evidenciji na toj fotografiji su Avdo Bukić, Munira
Bukić djecom. Avdo je u staroj bošnjačkoj nošnji, sa fesom na glavi. Munira u dimijama i
mahramom na glavi. Pokušat ću da ove netačnosti (namjerne ili nenamjerne) ispravimo. Iako
je u naučnim krugovima prihvaćen broj ubijenih Bošnjaka, zvanična srpska politika i dalje
falsifikuje historiju i broj žrtava u jasenovačkom logoru određuje kako njoj odgovara.
Bošnjaci se ne spominju kao žrtve.
Naknadnom analizom sam utvrdio razloge stradanja Bošnjaka u jasenovačkom logoru.

Vladimir Dedijer i Antun Miletić imaju zajednički stav kada su u pitanju razlozi upućivanja
Bošnjaka u logor. Oni to ovako objašnjavaju: „Kada je riječ o Muslimanima, mora se reći da
su u tom logoru uglavnom stradali oni koji su bili komunisti, partizani ili simpatizeri NOR-a“.
Pored razloga stradanja Bošnjaka u jasenovačkom logoru koje su elaborirali Dedijer i Miletić,
dodat ću i ove razloge: verbalno suprotstavljanje ustaškom nasilju, kako bi zaštitili mještane
(komšije); odlazak u partizane ili ilegalni rad člana familije; pomaganje partizana ili ilegalnog
rada; skrivanje jevrejskih familija ili pojedinaca; pomoć muhadžirima (izbjeglicama) uprkos
ustaškoj zabrani.
Prilikom dugogodišnjeg istraživanja zločina u jasenovačkom logoru i objavljivanja knjige,

nisam uspio odgovoriti na tri pitanja: Prvo, zašto partizani nisu pomogli zatočenicima logora,
kada su oni 22. aprila 1945. godine goloruki krenuli u proboj, čime bi smanjili broj žrtava.
Drugo, zašto su partizani po ulasku u logor uništili dokaze o postojanju logora, porušili
zgrade, ogradu, mučilišta i drugo. Treće, zašto Tito nije nikada posjetio logor Jasenovac i
poklonio se njegovim žrtvama.
PATRIA: Ovih dana ste u velikom istraživanju bošnjačkih žrtava na Blajburgu. Možete
li nam makar okvirno reći do kakvih ste podatak došli? Slovenija je u strašnim
previranjima zbog Hude jame i strašnih stratišta.
HALILBEGOVIĆ: Došao sam do zastrašujućih podataka, da čovjek naprosto ne može

vjerovati, kroz kakve su patnje prošli zarobljenici i koliko ih je ubijeno. Protivno Ženevskim
konvencijama o pravima ratnih zarobljenika i bolesnika, nakon zarobljavanja u Sloveniji i
predaje u Austriji, u maju 1945. godine, na stotine hiljada vojnika i civila bilo je prepušteno
nemilosti pobjednika. Prvo su svi bili izloženi pljački svega što su imali uza se. Potom je
veliki broj njih bio likvidiran u Austriji, u Koruškoj i Štajerskoj u Sloveniji.
Drugi su u velikim kolonama upućeni pješice na duge i iscrpljujuće marševe u nepoznato, bez
hrane i vode. Bili su izloženi neprekidnim maltretiranjima, daljim pljačkanjima ličnih stvari,
odjeće i obuće, premlaćivanjima i bez istrage i suda okrutnim i masovnim ubijanjima. Te
kolone u hrvatskom narodu nazvane „križni put“, a u bošnjačkom „kolone smrti“ vodile su
kroz Sloveniju, prema istočnim dijelovima Jugoslavije, išle su kroz sve republike, čak do
Makedonije. Bošnjaci, koji su išli u „kolonama smrti“, govorili su da „odstupaju“ prema
austrijskoj granici, rjeđe da se povlače, a nikada da bježe.
U literaturi i naučnim radovima, o Blajburškoj tragediji, Bošnjaci se skoro i ne spominju, kao

da nisu ni bili učesnici u ovim marševima smrti. Međutim, postoji mišljenje da je
procentualno u Blajburgu stradalo najviše Bošnjaka. Našalost, među njima i veliki broj civila.
Prilikom istraživanja proučio sam dosta dokumenata, razgovarao sa više od 100 učesnika u
„kolonama smrti“ i sve to zabilježio.
Najstravičnija masovna grobnica, koju sam vidio je Huda jama (rudnik „Barbarin rov“)
udaljena tri kilometra od Laškog, u blizini Celja. Vođa gradililšta je bio Mehmedalija Alić,
rudarski inžinjer. Rođen u Srebrenici, iz koje je kao dječak otišao na školovanje u Sloveniju.
U jamu je došao kako bi na licu mjesta utvrdio priču jednog čovjeka koji je pred svoju smrt
ispričao da je danonoćno u kamionima dovozio zarobljenike (23 kamiona).
Drugog marta 2009. godine, Mehnmedalija je ušao u jamu i na dubini od 15 metara, između
dva kopa, naišao na 465 skeleta. U prvom kopu koji ima 6 m2 bilo je oko tri do četiri hiljade
skeleta. Radeći u ovoj jami, uporedo je tragao za svojom dvojicom djedova koji su nestali u
kolonama smrti. Jedan od prvih skeleta je bio skelet čovjeka (koga su nazvali bjegunac) sa
željeznom šipkom od jedan metar, od pružnih šina, sa kojom je pokušao otvoriti prolaz.
Probio je dvije pregrade i odstranio 10 metara ilovače, došao je do kamene pregrade i tu je
umro, vjerovatno se ugušio. U prvom dijelu jame pronađeno je nekoliko skeleta ljudi koji su
ubijeni metkom u glavu, pošto su se pobunili kako bi se oslobodili.
Ostale ljude su žive bacali u jaške (kopove). Pronađeni su i skeleti sa otvorenim ustima, što
dokazuje da su se ugušili. Mehmedaliji su četnici u Srebrenici ubili dvojicu braće, jedan od
njih je bio gluhonijem. Mehmedalija Alić svake godine u julu dolazi na dženazu u Srebrenicu.
PATRIA: Rimska poslovica kaže „Fiat iustitia et pereat mundus“ – „Neka bude pravda
pa makar i svijet propao“. Nema istine bez pravde. Svijet samo može opstati sa istinom i
pravdom. Šta bi vi najviše željeli da se istraži i sazna? Istina o kojem segmentu
bošnjačke historije nam je, da kažemo, najneophodnija? Recimo, ja bih želio da se
istraži pozadina Muslimanskih antifašističkih rezolucija 1941. godine, kojima su
Bošnjaci osuđivali teror nad svojim komšijama Srbima, Jevrejima i Romima. Gdje su ti
ljudi završili u Drugom svjetskom ratu i nakon rata? Želio bih da se popiše tačan broj
ubijene djece opkoljenog Sarajeva sa detaljnim podacima, pa i svjedočćenjima
roditelja…
HALILBEGOVIĆ: Ima još dosta toga da se istraži i objavi o Bošnjacima u knjigama i

naučnim radovima, kako ne bi bili žrtve zaborava kao do sada. Partizanski pokret je
antifašistički, pa ga u tom svjetlu treba i proučavati. Nedovoljno je istražena uloga 16.
muslimanske brigade, koja je jedna od najznačajnijih i najslavnijih jedinica NOV Jugoslavije
sa prostora BiH. Bila je to prva partizanska jedinica koja je ušla u Sarajevo, još u
poslijepodnevnim satima 5. aprila 1945. godine, kao i prva jedinica koja je probila ustašku
odbranu Odžaka, kao posljednjeg uporišta NDH-a (25. maja 1945.).
Poslije Drugog svjetskog rata je bio veliki broj nestalih osoba, posebno vojnika. Korisno bi
bilo istražiti deportovanje Slovenaca iz Slovenije od strane Nijemaca i njihovo useljavanje u
Bosnu (u 22 grada u julu 1941. godine), u kojima su većinom živjeli Bošnjaci. Poznato mi je
da su Bošnjaci pružili veliku pomoć tim Slovencima i da su im bili veliki oslonac u životu. To
istraživanje sam napisao, ali rad nisam objavio. O Muslimanskim rezolucijama iz 1941.
godine se dosta piše, ali nije rasvjetljena sudbina potpisnika rezolucija. Prema mom saznanju,
većina potpisnika je iz osvete za građansku hrabrost i poštenje proganjana, osuđivana na
zatvorske kazne, a neki su i ubijeni.
Treba nastaviti istraživati i pisati o spašavanju Jevreja, posebno od strane muslimanskih

(bošnjačkih) institucija. U arhivu Islamske zajednice sam pronašao spiskove Jevreja koji su
primili islam i tako bili spašeni, a kasnije su se, naravno, vratili svojoj vjeri. Vjerski
velikodostojnici na čelu sa reisu-l-ulemom su svojim javnim istupima i tajnim djelovanjima
bili spremni na žrtvovanje svojih života, porodica i položaja. Široko je polje istraživanja, a ja
imam malo vremena za to. Vjerujem mladim generacijama historičara da će nastaviti sa
istraživanjima.
izvor:Patria,18.05.2017

Ružo moja s Ćehotinsko – Drinskih perivoja ,baš, baš te
srce voljet’ mora…
Ružo moja s Ćehotinsko – Drinskih perivoja ,baš, baš te srce voljet’ mora…
Ružo moja.Pahuljo.Begovice.
Fočanko djevojko,
Sa očima boje Drine,
Što na rivi kraj Ćehotine stajaše
Djevojko sa pogledom neizbježnim

Što kroz Aladžanski park
I kraj Mliječnog restorana
U školu iđaše
Djevojko što na Sastavcima čekaš

Međ’ oblutcima Ćehotinskim i Drinskim
I na Pijesku
U mislima sudaraš se sa sjećanjima
Iz goleme muke jeste muk,

Dok osluškuješ Drine i Ćehotine huk,
Djevojko što čamiš čekajući
One što doći neće…
Klonula mi ruka,
Presušilo penkalo…
Nesta riječi,
Nesta pjesme…
Ostadoše Ćehotina i Drina

Da svjedoče
Tihe patnje
Tihe boli…
Kenan Sarač
O GENOCIDIMA U FOČI 1992. – 1995.i 1941.-1945.
Izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a i facebooka
O GENOCIDIMA U FOČI 1992. – 1995.i 1941.-1945.

-S V J E D O Č A N S T V A -
FOČA 1992. : Tužna priča Midhete Orelj iz Slatine
kod Foče
O majci sam saznala da je zapaljena u kući nedaleko od mjesta gdje je

ranjena… I SADA VIDIM KAKO NEDALEKO OD NJENOG TIJELA LEŽI
TRUDNICA U DEVETOM M JESECU. BILA JE MRTVA, ALI SE BEBA U NJO J JOŠ
VRTJELA. TO MI SE TAKO USJEKLO DA SE I DANAS, KADA VIDIM TRUDNICU,
TOGA SJETIM… MIDHETA ORELJ JE KRAJEM MAJA 1992. GODINE IZGUBILA
OSAM ČLANOVA PORODIC E, A ONDA JE ZAROBLJENA. PREŽIVJELA JE
ZATOČENIŠTVO, ZLOSTAVLJANJA, ZBJEGOVE… DANAS RADI SA DRUGIM
LJUDIMA KOJI SU PREŽIVJELI ISTO ILI SLIČNO, ŽELEĆI IM POMOĆI.
“Zajedno s majkom, dvojicom braće i sestrom, te drugim mještanima Slatine

kraj Foče, 26. aprila 1992. godine pobjegla sam u Goražde, zbog napada koji
su počeli na tom području. Tada sam imala 18 godina.
U Foči je vladala grozna atmosfera. Podjele su bile vidljive među Srbima i
muslimanima – vozili su se različitim autobusima, izlazili u različite
kafiće…
Odlučili smo da idemo u Kokino Selo kraj Goražda, gdje smo imali porodicu. A
onda su počeli napadi na Goražde. Prvi je bio 4. maja 1992. godine. No, dan
koji ja nikada neću zaboraviti tek je uslijedio. I danas me svaki 22. dan u
mjesecu asocira na taj maj.
U jutarnjim satima, negdje oko pola pet, 22. maja 1992. godine počeo je napad
na Kokino Selo. Pobjegli smo u kuću nekog Bogdanića, pošto je bila bolje
građena i jer su navodno podrumi bili sigurniji. No, tog kobnog jutra niko nas
nije mogao sačuvati osim dragi Bog.
Muškarci iz sela su pokušali pružiti neki otpor, ali je bilo bezuspješno. Nakon
dva sata, upale su srpske snage i više niko nije znao šta se dešava. Narod je
bježao gdje je ko stigao. Sestra i ja smo bile na spratu kuće. Pošto nismo
mogle izaći na vrata, jer se pucalo, skočile smo s balkona, dva metra od
zemlje.
U podrumu su bili mama i jedan brat, koji je bio bolestan. Drugi je bio s
vojskom. Svi su izašli. Bilo je ranjenih, krvavih, a još uvijek se pucalo… Tog
dana je i nebo gorjelo.
Ipak, uspjela sam pobjeći u svom tom haosu. Došla sam do jedne prodavnice i
sakrila se ispod stepenica. Onda je dotrčao i moj brat Midhat i legao pokraj
mene. Dotrčao je i jedan rođak, koji je pogođen dok me pokušavao
zaštititi. Metak koji je njega ubio, mene je samo okrznuo.
Nedaleko od stepenica vidjela sam majku i drugog brata, neku djecu i tri
trudnice, te moju sestru… Kada se malo stišala pucnjava, otrčala sam tamo i
legla pokraj njih. Isto je pokušao i moj brat Midhat, ali je pogođen pao
pokraj ceste. Tek kasnije sam saznala da je mrtav. Onda je jedan metak
pogodio majku kroz noge, a ona nije ni glasa pustila. Sjećam se da su
meci letjeli na sve strane. Mene je ruksak sa garderobom, koji mi je bio na
glavi, spasio od smrti. Bio je sav izrešetan.
Na tom istom mjestu kasnije je pogođena daidžina kćerka, koja je imala
12 godina. Malo kasnije sam na sebi osjetila nešto teško i vruće. Rodica koja
je bila kraj mene, kada je podigla glavu da vidi gdje joj je sin, pogođena
je direktno u glavu i mrtva je pala preko mene.
Iznenada je pucnjava prestala i pozvali su nas da se predamo. Napad na
Kokino Selo preživjelo je 36 ljudi, ali smo svi zarobljeni. Kazali su nam da
ustanemo i poredamo se uza zid prodavnice. Sjećam se da su neki bili u
uniformama bivše milicije, neki u šarenim vojnim uniformama, ali nikog nisam
poznavala.
Majka je još bila živa, ali mi nisu dali da joj priđem. I ostala je na tom
mjestu. Ja sam uzela bolesnog brata i rodicinu kćerku Lejlu, koja je imala
13 mjeseci. Morala sam je uzeti jer je rodica ubijena. I sada vidim kako
nedaleko od njenog tijela leži trudnica u devetom mjesecu. Bila je mrtva,
ali se beba u njoj još vrtjela. To mi se tako usjeklo da se i danas, kada
vidim trudnicu, toga sjetim.
Mislili smo da će nas tu kraj prodavnice pobiti, ali su nas otjerali u neku kuću,
te malo kasnije odvedeni smo do neke druge kuće, gdje smo zatekli jednu
ženu s bebom od tri dana, te dvoje staraca.
Tu smo i prenoćili, i sve su nas popisali. Još nisam znala šta se desilo sa
ranjenim i ubijenim. Naredno jutro dolaze ponovo isti oni policajci i vojnici i
vode nas u sljedeću kuću. Sve što smo imali vrijednosti oduzeli su nam, a
onda nas ispitivali. Prozvali su mene i sestru.
Prvo su mene ispitivali i pitali ko je organizovao odbranu, koliko nas je bilo, da

li sam bila član Stranke demokratske akcije (SDA) i slično. Jedan od tih ljudi
koji su nas ispitivali ošamario me.
U toj kući ostajemo 11 dana. Vojnici su često dolazili i plašili nas. Sjećam se
nekog koga su zvali Majdok, koji je vadio brojanice i govorio nam da ih je u
Vukovaru od Hrvata skinuo. On je htio odvesti mog bolesnog brata, ali kada
sam se od straha onesvijestila, odustao je.
Onda su nas prebacili u neku osnovnu školu, između dva brda, bez kuća
okolo. Prijetili su nam da će doći ‘Beli orlovi’ i odvesti djevojke. Tu smo
preživjeli strašne stvari. I danas sanjam kako bježim od ljudi koji su tu dolazili i
čuvali nas. Zlostavljali su nas i fizički i psihički. U istoj prostoriji u kojoj
smo bili zatvoreni, morali smo jesti, spavati i vršiti nuždu. Žene su
odvođene, ali niko o tome nije govorio. Jedne večeri su htjeli mene da
izvedu, ali nije dala moja sestra.
Blizu te prostorije u školi bio je stan nekog učitelja, u koji su prebacili nas
nekoliko. Među nama su bile dvije trudnice i žena sa djetetom. Mene su
prebacili sa malom Lejlom, ali nisu doveli i brata i sestru. Nekoliko dana nismo
znali jedni za druge, a onda su i njih doveli na moju molbu.
Par dana poslije, svi zajedno smo prebačeni u jednu kuću u obližnje selo, ali
smo uskoro opet vraćeni u školu i nakon nekoliko dana oslobođeni. To je bilo u
julu 1992. godine. Doveli su nas na neki put i rekli da idemo. Bili smo umorni,
neokupani, ušljivi… Hodali smo i stigli do napuštenog sela. Tu nas je opkolila
neka vojska. Kada smo izašli, vidjeli smo da imaju oznake Armije BiH na
uniformama. Bili smo slobodni.
Ja dalje sa Lejlom i bratom idem za Mostar, a sestra ostaje. Baš nekako u to

vrijeme počinju sukobi između Hrvatskog vijeća obrane i Armije u Mostaru.
Ipak ostajemo neka dva mjeseca kod porodice. Tu sam ostavila Lejlu, a ja s
bratom produžila za Čapljinu, gdje smo također imali porodicu. Oni su otišli u
Zagreb, a nas dvoje ostajemo sami u njihovoj kući.
Nikoga nismo znali, a nismo imali ni novca. Uskoro su nas izbacili na ulicu. U
tom periodu u Čapljini su počeli odvoditi muslimane u zatočeništvo. U augustu
smo i mi zarobljeni i odvedeni u tvornicu keksa ‘Lasta’. Ostali smo tri dana i
onda prebačeni do Jablanice, gdje smo oslobođeni, pa smo prešli do mjesta
Buturović Polje, gdje ostajemo više od dvije i po godine.
Zajedno s bratom, u maju 1996. godine dolazim u Sarajevo, gdje još uvijek
živim.
Nakon rata, Bog mi je dao pa sam se udala i rodila dvije kćerkice i imam
divnog muža. O majci sam saznala da je zapaljena u kući nedaleko od
mjesta gdje je ranjena. Godine 1997. su ekshumirali njene posmrtne ostatke.
Bratovo tijelo još uvijek nisam pronašla.
U Kokinom Selu krajem maja 1992. godine izgubila sam osam članova
porodice.”
zabilježila: Aida Alić
31. oktobra, 2008. BIRN – Justice Report
GENOCID NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. :

Smrt do smrti…Priča Nataše Zimonjić-Čengić
…Uvijek je tako sa svjedocima koji ne shvataju da šutnjom sami sebi

kopaju grob…
Nataša Zimonjić-Čengić u Foči 1944. skupljala je kosti ubijenih
muslimana. Kosti nikad nisu obilježene, jer je Vrhovni štab odlučio da to
ne bi bilo politički korisno.
Gospođa Nataša Zimonjić-Čengić ima 74 godine. Živi u centru Sarajeva sa
sinom Roćkom (46), a u javnosti se prvi put oglasila kao jedna od majki čije je
dijete, sina Gorana, ubio Veselin Vlahović Batko. Koliko je pisama o tome
samo napisala, pa i crnogorskom predsjedniku Mili Đukanoviću, koji joj je
odgovorio, lično, obećavši pravednu kaznu zločincu, u to vrijeme zatočenom u
podgoričkom zatvoru Spuž. Ne samo što nikakva kazna nije došla, nego je
Batko, navodno, poslije i pobjegao iz zatvora, za kojeg, inače, upućeni tvrde
da je balkanski Alcatraz. Nije bitno to za našu priču koliko činjenica da je,
neovisno od porodičnih tragedija, cijeli život gospođe Nataše savršena građa
za jedan – roman. Udata za časnog čovjeka Ferida Čengića, poratnog
gradonačelnika Sarajeva, kojeg su drugovi odbacili uvidjevši da on ne pristaje
biti dio crvene buržoazije, te surovo kaznili (samo Goli otok, dva puta) i njega i
njegovu porodicu… Padanje u nemilost Čengića dešava se nakon godina u
kojima je druženje sa najvišim rukovodiocima zemlje, od Tita pa nadolje,
Nataši bila najnormalnija stvar, što će, možda, jednom i sama opisati u
sjećanjima. Ipak, najvažnije od svega jeste da je ona, do danas, i pored
informativnih privođenja, špijuniranja (kada su otvorene arhive, otkrila je da su
sedmorica njihovih kućnih prijatelja za to bila zadužena), bacanja u bijedu,
uvijek išla uzdignute glave, i uvijek, za sve, znala odabrati pravu riječ.
Te kosti… Nedavno, ponovno aktueliziranje srebreničkih kostiju, Natašu je

vratilo u 1944, kada je ona, kao pripadnik Treće čete, trećeg bataljona
Dvadeset devete divizije, na čijem je čelu bio Vlado Šegrt, došla u Foču. Tada
je imala petnaest godina, prezivala se Zimonjić, bila je prelijepa, kao što je i
danas. Pred lijepom ženom vrijeme je i inače nemoćno.
“U Gacku sam prije toga svašta doživjela, više ružnog nego lijepog, ali kada
sam ugledala te kosti… Puno ih je bilo, svuda razbacanih, u velikim i malim
gomilama, ili kao pojedinačni skeleti, neki su ležali u jednom komadu… Samo
što ih i na ulici nisam sretala. Omladinski komitet, čiji sam bila član, dobio je
zadatak da ih skupi… Uglavnom, muslimanske omladine među nama nije bilo,
bila je pobijena, a, na domaće mladiće i djevojke velik su uticaj imali
ravnogorci, i izuzetno teško je bilo s njima raditi… Recimo, držim predavanje,
a iza mojih leđa neko vikne: ‘Živio kralj Petar!’, pa ja, drhteći, odem u Komitet,
Gagoviću… A to mi se nije jednom desilo, i ne samo u Foči nego i u Jabuci, u
Miljevini, gdje smo mi, govorilo se tada napredni, opismenjavali neuke… Tek
sada shvatam šta je, naprimjer, značilo: držiš sastanak a selo gotovo cijelo u
četnicima… I, uvijek je bilo sve stroga konspiracija, u nekim šiframa, niko, kao,
ne zna ni gdje ideš, ni zašto ideš, ni kada se vraćaš… Bilo je tada i zavjera. U
jednoj od njih samo što nije poginuo i moj Fićo (Natašin budući suprug Ferid
Čengić, op. aut.)… Tada smo nas dvoje već bili bliski i, valjda, nekima to nije
odgovaralo, musliman i Crnogorka zajedno. Fićo, instruktor pri Vrhovnom
štabu, trebao je proći nekim putem, ali, umjesto njega, prošao je drugi iz
jedinice, i platio glavom… Bila sam na sjednici kad javiše… Pretrnula sam, ali,
ispostavilo se, za drugog, kobna zabuna… Puno godina kasnije, već sam i
ostarjela bila, čini mi se ni Fićo više nije bio živ, slučajno sam srela jednu našu
partizanku. Kazala mi je, s olakšanjem, kao da govori pred smrt, pa hoće da
olakša samoj sebi, da je tada postojao vrlo precizan plan likvidacije nas dvoje,
čak mi je i ispričala kako se to trebalo desiti, rekla mi je i ime čovjeka koji je
trebao biti likvidator. Viđala sam ga poslije rata u Sarajevu, neću otkriti ime, ne
zbog njega, kojeg odavno nema, nego zbog njegove djece, nisu ona kriva…
To, sa zavjerama, usud je moje porodice…”
I partizani ubijaju
“Sjećam se, bilo je to 1941, u Gacku tek počeo rat, dođe, sav zadihan,
komšija, musliman, kasnije će ga uhapsiti zbog navodnog šurovanja s
ustašama. Nama je pomogao. Dakle, on je upozorio moga oca na dolazak
ustaša, te dodao da bi dobro bilo da se skloni sa dvjema poodraslim
kćerkama. I, mi smo malo kasnije izjurili iz kuće, pa preko nekih livada, brda,
planina, pravo u Crnu Goru, baki i djedu… Kao da je juče bilo. Zakuca otac na
vrata, djed otvori, vidjelo se, nimalo obradovan… U sobi postavljen sto, na
stolu tanjiri, šest. Djed nas ne nudi, ničim, a mi umorni, gladni… Sestra
šapuće: pogledaj, crno platno prebačeno preko ogledala, da nije neko ovdje
umro? Bake nema, to nas je začudilo. Onda, čujemo, djed šapuće ocu, baka je
na tavanu. A što, pita otac. Djed mu opet nešto šapuće… I, mi smo uskoro
produžili dalje, kod nekih rođaka. Ispostavilo se, poslije, da su dan-dva prije
četvoro iz moje familije partizani likvidirali zato što su, tvrdilo se, šurovali s
Italijanima. Ustvari, bila je to bezobzirna osveta nekih zavidljivaca iz pokreta,
koji su primjedbu, ovlaš izrečenu na partijskom sastanku, da je možda bolje
odložiti napad na Italijane, svrstali u pomoć neprijatelju. I, odmah prijeki sud…
“Vratimo se opet u Foču iz te, 1944, i, kostima… “U to vrijeme sam se prvi put
susrela sa ‘zelenim kadrom’, muslimanima koji nisu bili ni u partizanima ni u
četnicima… Jednom smo išli niz neku padinu, odjednom je zapucalo, i, šta se
sve još dešavalo nije ni bitno za priču, ali, nenadano, istrčala je pred mene
žena u dimijama, s djetetom… Nije imalo više od jedanaest, bilo je krvavo,
ranjeno, očito u tom puškaranju… Pritrčim djetetu, odvučem ga na bezbjedno,
previjem mu ranu, a komandir čete zagalami. Pomažem neprijatelju! Kakav
neprijatelj, pa, to je dijete, a, osim toga, ja sam bolničarka… Poslije sam
objasnila majci kome u Foči da se obrati, jer, nisam bila sigurna kako se to s
rukom može završiti… Nešto kasnije, kada sam i ja došla u Foču, na ulici mi
prilazi žena, gotovo sam je jedva prepoznala, iza nje seoska kola… Žena se
smije. Kaže da je sišla u grad da se meni zahvali, i pružila mi je orahe, što je
bilo veliko u toj gladi… Eto, to je moje iskustvo sa zelenim kadrom, o kome su
se takve strahote pričale, a, zapravo, koliko sam shvatila, nije nekima valjao
samo zato što njegovi pripadnici nisu htjeli prići ni jednoj ni drugoj vojsci…
Tako je, i inače, kada si izvan krda…
DA SE VRATIM KOSTIMA KOJE SMO MI SKUPLJALI, I NA ZABITIM, ALI I NA

DRUGIM MJESTIMA, NOSEĆI IH NAJČEŠĆE U RU KAMA, ILI U PLATNENIM
KESAMA…”
Adilovo svjedočenje
Adil Zulfikarpašić je januara 1942. godine dobio zadatak da putuje u Foču,
gdje je bio Vrhovni štab, i Tito. O tom svom putovanju ostavio je pismeni trag,
objašnjenje, otkud razbacane kosti koje je dvije godine kasnije i Nataša
zatekla. Adil je, inače, jahao prema Foči zajedno sa Radetom Hamovićem,
zapovjednikom odreda, Perom Kosorićem, zapovjednikom bataljona, i sa još
nekoliko pratilaca, a svuda ih je dočekivala ista slika: zgarišta, nijema pustoš i
gladni psi koji su vijali oko muslimanskih sela. Seljak na kojeg su naišli ovako
je objasnio šta je bilo: “A, sa Turcima? Satrli ih, brate, i sjeme im satrli. Puni su
ih potoci, to će u proljeće, ako ih zvijeri dotle ne pojedu, da smrdi. Još ćemo
kakvu bolest navući. Kazao sam ja vojvodi Klariću: Iskopajte jame, pa
zatrpajte, naćerajte, neka sami sebi jame kopaju…” I u Miljevini su naišli na
strašne prizore: “Kod jednog potoka, preko kojeg smo morali projahati, stajala
je hrpa poklanih žena, staraca i djece. Preko njih je bio pao snijeg. Ispod bijelih
nanosa virile su noge, glave, ruke ili ramena. Leševi su bili iznakaženi, otekli.
Snijeg koji se topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se
vidjelo da grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih
tjelesa, s kojih su ptice jele ljudsko meso. Vonjalo je u zraku jer je već nekoliko
dana sijalo sunce… Čitavim putem do Foče nismo sreli ni jednog muslimana ni
muslimanke. Što je s njima? Prije je u fočanskom srezu bilo 67 posto
muslimana…” Most u Foči je još bio krvav, a ispod mosta, opisuje
Zulfikarpašić, niz zidine kula, visile su, poput stalaktita u carstvu nečastivog,
ogromne krvave ledenice: “Pod tim strašnim crvenim baldahinom Drina je
ljuljuškala mrtva tijela kao da ih uspavljuje. Uz obalu su ležali naduti leševi
žena, djece i ljudi u građanskim i seljačkim odijelima. Neki mrtvaci bili su goli.”
Pričali su im: da Drina ne bi izbacivala tijela, četnici bi razrezivali trbuhe
mrtvacima, i tjelesa bi potonula. U Putu u Foču Zulfikarpašić ističe da su
strašne zločine učinili većinom mještani, srbijanskih četnika je bilo malo.
Navodi i to da za prethodnih sedam mjeseci vlasti NDH, od trideset osam
hiljada muslimana, ustaški režim nije uspio mobilizirati više od dvanaest ljudi, a
uhapsio ih je oko tridesetak (Srba), što je izazvalo ogorčenje muslimana:
“Znam da su mnogi uglednici intervenisali da ih se oslobodi, i da nijedan od tih
uglednih ničim nije odobrio ustaške postupke… Ali, kada su četnici počeli klati,
sve odreda, nije se našlo ni dvanaest od šesnaest hiljada Srba da uzme u
zaštitu barem jednog od osam hiljada muslimana, odnosno njegovu imovinu…
A jednog dana su priredili lov. Pravi lov na ljude. Uzeli su pse i nekoliko stotina
vojnika i otišli u brda da love one koji su bili izbjegli smrt… Ubijali su ih na licu
mjesta…”, zabilježio je Zulfikarpašić priču svjedoka.
Skeleti pored Ćehotine
Nataša nastavlja: “Sedam dana je trajalo sabiranje tih kostiju, koje smo
odnosili na jedno mjesto pored Ćehotine… Slagali smo ih kao drva što se
slažu… Hrpa se svaki dan povećavala, i taman kad bi se učinilo da će dobiti
svoje definitivne obrise, dođem drugi dan i vidim da je hrpa još veća… Puno
sam toga ružnog u godinama od tada do danas doživjela, ah, ružnog, i to je
blaga riječ, ali ti skeleti pored Ćehotine, posebno dječiji, poluraspadnuti, na
kojima su se, u raznim mojim kasnijim trenucima očaja i zapitanosti nad svim,
pojavljivala osmjehnuta dječija lica, uvijek sa krupnim očima koje kao da mi
nešto hoće reći, dakle, ti skeleti me ne prestaju proganjati… Nastavljaju se na
ove priče oko srebreničkih kostiju, i, kao da je sve samo jedan neprekinuti niz
užasa, nepravde, besmisla, i, ogromne hipokrizije…” Goran Čengić, Natašin i
Fićin sin, gotovo šezdeset godina poslije tog skupljanja kostiju kod Ćehotine
(nakon što ga je zločinac Batko u grupi nevinih poveo iz grbavičkog stana na
trebevićku padinu, i pucao u njega, a sutradan, otkrivši da je živ, dokusurio
ga!, samo zato što je on, iz roda Zimonjića, pokušao zaštititi komšiju,
muslimana, starca), i sam je postao jedan od tih kostura. Kada je “njegova”
jama pronađena, majka je prepoznala komad džempera kojeg je sin samom
sebi kupio, u Visokom, na nekoj turneji rukometaša Želje: “Čim sam mogla
preći na Grbavicu, otišla sam u Goranov neboder. Izađe komšija, i, šta će,
čovjek, nije mislio ništa loše, k'o s neba: ‘Odveli ga, Nato, zaklali ga.’ Policajac,
stoji pored nas, poče ga ružiti što tako, otvoreno govori… Eto slučajnosti, u
visočkoj mrtvačnici sam vidjela ostatke džempera moga sina…” Ali, 1944,
sakupljene kosti je trebalo i ukopati: “Moj je Fićo pitao Uglješu Danilovića, čula
sam vlastitim ušima, šta dalje da rade, primijetivši da bi dobro bilo odabrati
neko posebno obilježje, da se zna da su to kosti nevinih muslimana koje su
ubili četnici, a Uglješa je skočio, baš tako, skočio: ‘Fićo, nemamo vremena za
to, i’, dodao je tiše, ‘nije sada ni politički dobro tako nešto uraditi, ovdje…'”
Kada nije vrijeme za istinu?
Četnik-partizan
U već pomenutom Putu u Foču, Ferida Mulabdić, studentkinja medicine,
partizanska simpatizerka, na Zulfikarpašićevo pitanje da li su koljači uspjeli
pobjeći, odgovara da ih je pobjeglo samo desetak: “…ostali su ovdje, ali oni su
kao partizani primljeni i imaju svoj odred. Komandant je Strajo Kočović,
samozvani četnički vojvoda, koji je bio jedan od najgorih koljača. Ništa nije
učinjeno da se kazne…” Tog Kočovića, bradatog, obučenog u oficirsku
uniformu, Zulfikarpašić je kasnije vidio u fočanskom hotelu, sjedištu Vrhovnog
štaba. Preko ramena su mu visili redenici. Na šubari je imao petokraku. “Nije
me pozdravio, samo je čudno gledao u moj M.P. i bombe na kaišu… Šta ovaj
radi kod tebe, pitao sam Tita. ‘To je komandant fočanskog partizanskog
odreda, ostavio je četnike i prešao nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo
privući mnoge ljude…'” Tito mu je, Zulfikarpašić svjedoči, otkrio da je njega,
Adila, pozvao zato što je on iz ugledne porodice, kojem su četnici zapalili kuću,
ubili brata, pa će “tako biti još zgodnije da ti kao takav propovijedaš slogu sa
Srbima i da im ostali muslimani pruže ruku pomirenja”. Jer, nastavio je dalje
Tito, “neka muslimanska sela su odbila predati oružje, objasnivši da im treba
za borbu protiv četnika: “Međutim, mi smo četnike otjerali, vršimo veliku
mobilizaciju, trebamo oružje, a ne možemo trpjeti na našoj teritoriji nikakve
naoružane jedinice izuzev naših…” Isto je Zulfikarpašiću ponovio predstavnik
seljana iz Curova, gdje im je on došao zajedno sa Ivom Lolom Ribarom i
Feridom Čengićem, rekavši: “Ni u kakvu politiku mi se ne miješamo, mi
branimo živote naše djece i žena. Zar da damo oružje vama, a nekoliko
kilometara odavde su četnici… Ne dirajte nas, ovo je naš teren stotine godina,
i nećemo vas dirati…” Seljani će, kasnije, ipak predati oružje, i to baš
Kočoviću. Uskoro će zasjedati Vrhovni štab.
Zulfikarpašić je u svome referatu govorio o nužnosti ukidanja fočanskog

narodnog odbora u kome su samo Srbi, neki od njih i četnici, i tek jedan
musliman; o nužnosti ukidanja sadašnjeg suda, koji je, umjesto da sudi
koljačima, osudio dvanaest muslimana, među njima i narodnog tribuna,
opozicionara beogradskom režimu prije rata, “za koga mi je Moša Pijade rekao
da je bio ispravan i da smo ga trebali pozvati na saradnju”. Na savjetovanju su,
pored Tita, bili i Ranković, Pijade, Lola, Milutin Milutinović i Milovan Đilas.
“Jedino je Milutinović smatrao da bi povodom toga trebalo održati sastanak CK
i Vrhovnog štaba, a Tito je kazao da po tom pitanju nemamo šta diskutovati.
Ranković je rekao da je velika partizanska pobjeda to što je osnovna četnička
masa prišla nama: “Mi ne možemo, bez obzira prema njima, da pohapsimo i
sudimo njihove komandante, mada su oni, bez sumnje, počinili zločin prema
muslimanima. Drugo, muslimani se još kolebaju i ne može biti govora o
njihovom masovnom prelazu na našu stranu, a pojedinačni prelazi mogu
škoditi, jer će izazvati lošu reakciju Srba. Nama muslimani u Foči nisu sada
potrebni kao borci, nego kao pomagači…” Kasnije, saznavši da je jedan od
koljača i Ranko Popadić, partizanski komandir, Zulfikarpašić je bez duše
odjurio u komandu mjesta, i to ispričao Rodoljubu Čolakoviću i Risti Tošiću.
“Čolaković mi je rekao: ‘Kada bismo mi hapsili koljače među ovdašnjim
Srbima, onda bismo pohapsili pola našeg Narodnog odbora i većinu vojnika…’
A Tito: ‘Mi ne možemo voditi protusrpsku politiku, u našoj vojsci se nalazi
preko 95 odsto Srba.’ Odgovorio sam: ‘Ali, to nije protusrpska, to je
protukoljačka politika…'”
A Tito je primijetio da on, Zulfikarpašić, izgleda slabo, da se treba naspavati i

odmoriti… Nataša Čengić nastavlja: “Poslije smo mi otišli iz Foče. Ne znam
tačno šta je bilo sa kostima, ali znam da one nikad nisu dobile ime, znak, da,
navodno, ne bi smetale živima…”
Moja sestra Ksenija Zaborav se u Nataši nikada nije ugnijezdio, a da će tako
biti shvatila je još saznavši da je nađena njena sestra Ksenija Jauković, koju
su četnici, krajem Drugog svjetskog rata, kao pripadnika Saniteta pri
Vrhovnom štabu, zajedno sa jednom bolničarkom, ubili na Majevici. Inače, i
Ksenija i Nataša, dvije od pet kćerki Zimonjića, dobile su imena prema Nataliji i
Kseniji, princezama, kćerkama kralja Nikole Petrovića. A, kada se sestra tih
princeza, Jelena, udala za italijanskog kralja Viktora Emanuela, poslala je dar
novorođenoj Kseniji, prvoj unuci njene rodice Ivane, rođene Vukotić, udate
Zimonjić sa Čeva, u Crnoj Gori, odakle je i kralj Nikola. Dar je bila prelijepa
crnogorska narodna nošnja, u kojoj se Ksenija slikala kada je napunila
osamnaestu. Ustvari, tada ju je prvi put i obukla…
“Sjećam se i toga… Nas pet, Dobrila, Natalija, Ksenija, Ljiljana, Mirjana i ja, sa
djedom, oficirom, čiji je brat bio čuveni mitropolit Petar Zimonjić… Nošnja se,
zajedno sa još nekim predmetima iz naše porodice, danas nalazi na cetinjskoj
Biljardi. Dugo smo razmišljale šta uraditi s njom, i na kraju smo čule da je tako
najbolje.” Dugo porodica nije imala nikakvih vijesti o Kseniji: “Nismo ni znali šta
se tačno s njom desilo. Jednom, tada sam već bila udata, i bila je majka kod
mene, a sa svekrvom sam ionako živjela, dakle, sjedili smo svi u kući kada su
nam došli u posjetu doktori Isidor Papo, Bogdan Zimonjić, Moni Levi… Sjede
oni sa Fićom, a dr. Papo, malo-malo, pa u mene pogleda, i na kraju objasni:
‘Bože, Fićo, što tvoja Nataša liči na našu Kseniju iz Centralne bolnice
Vrhovnog štaba… Pri jednom napadu četnika, zarobljeno je deset partizana.
Držali su ih u štali. Ksenija je odatle uspjela pobjeći sa Danicom Novaković, ali
su ih četnici uhvatili, i ubili, 1944…’ Dr. Papo nije znao da smo mi sestre jer je
Ksenija nosila prezime Jauković… Njenog muža, Dragu, kapetana, Talijani su
ubili… Pregazili ga tenkom, živog… Kada je to čula, moja majka se odmah
prevrnula, i počela tući glavom o zid… Udarala je, udarala, strašno dugo… Svi
smo bili u šoku… Majka je umrla nekoliko dana kasnije, nije mogla to
preživjeti. Kseniju je strašno voljela. Svi smo je voljeli. Pogledajte kako je bila
lijepa… A ja sam, eto, nadživjela svoga Gorana, i svoga Igora, opaka bolest
ga je odnijela naglo, davno još, baš je sedmog juna bila godišnjica, Goranova
je četrnaestog juna, i cijeli je ovaj mjesec smrtna traka, na kojoj se pomiču moji
dragi kojih više nema… Valjda sam poslije svega ja ostala živa zbog ovog
moga trećeg sina, Roćka…
Dugo nismo znali gdje je Ksenijina humka, i jednom, moja sestra Dobrila pođe
po majevičkim selima sa nekim beogradskim novinarom, čiju su sestru četnici
ubili zajedno sa našom… Bila je četrdeset deveta, čini mi se, vrijeme u kojem
se još svako svakog plašio… Danima su hodali po selima, raspitivali se, i niko
ništa nije znao… Uvijek je tako sa svjedocima koji ne shvataju da šutnjom
sami sebi kopaju grob… Došli su u neku pustaru, i vide dvoje starih. Prvo se
obrate starcu, ne haje, ponove, on, ‘bogami, ne znam’. Htjeli su krenuti kad
starica zagrmi na muža: ‘Reci, reci jednom, ne možeš više tako…’ I, da ne
dužim. Upravo je taj starac gledao kada su ih ubijali, i kopali, i, odveo ih je na
to mjesto… Uz Kseniju je pronađen njen češalj… I danas je na Majevici…”
Edina Kamenica
DANI, br. 263 od 28.juna 2002.
vidi još:

https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/stari-tekstovi-adil-zulfikarpasic-
put-u-focu-1942/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-
foce-1941-1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/historija-foce-75-godina-od-
prvog-oslobodenja/
FOČANSKI PROPISI
olimpijada-u-foci/
O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. – 1945. iz pera Ševka
Kadrića
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/05/o-genocidu-nad-muslimanima-
foce-1941-1945-iz-pera-sevka-kadrica/
75 godina od GENOCIDA u Foči : Stravične priče iz 1942.godine
stravicne-price-iz-1942-godine/
O GENOCIDU NAD MUSLIMANIMA FOČE 1941. –

1945. iz pera Ševka Kadrića
Susret sa Fočom tada general Kosta Nađ naziva susretom sa poprištem

najstrašnijeg genocida koji je u životu vidio. Ali ima još nešto strašnije od
genocida, to je amnestiranje zločina od strane onih koji su ga trebali kazniti po
božijem i ljudskom zakonu.
Naime čuvenim Fočanskim propisima i uredbama o dobrovoljačkim odredima
Tito je amnestirao zločine i četništvo, dozvolio da se kokarda u Foči, ali i
drugim krajevima, naprosto zamjeni petokrakom. Ovaj čin, bez obzira čim
motivisan, stavlja pod upitnik osnovnu odrednicu NOP-a to je antifašizam?
Aleksandar Ranković, tada prvi Titov policajac, kasnije važan i za nastavak
ove priče, će tada naširoko hvaliti veliku partizansku pobjedu kojom se
osnovna četnička masa prevodi partizanima. Istina ta četnička masa zadržava
i komandni kadar, ozloglašene četničke komandante i zlikovce, Straja
Kočovića i Ranka Popadića. I u priči o Foči i Vrhovnom Štabu NOV-a tog
vremena, dugo vremna kasnije, srećem Fiću ali sad sa punim imenom Ferid
Fićo Čengić, instruktor VŠ. (U Foči je tad u istom štabu bio i kasnije poznatiji
Adil Zulfikarpašić).
U tom fočanskom peridodu, Fići će se desiti ljubav, nije je planirao, ali se
naprosto desila. Sreo je mladu partizanku Natašu Zimonjić, kćerku primorsko-
zahumskog vladike. Ona mlada, lijepa, on stasit, odvažan, sve se isplelo i
usukalo kako to već život zna usukati. U takvom okruženju, koje je zaudaralo
četničkim zlodjelima, ova ljubav je bila, baš kao i oni, hrabra i odvažna sa
vjerom u novo društvo bez zla i zločina, na ljubavi građenom. Tek kasnije će
Nataša saznati da je u najtamnijim odajama četništva ubrzo donijeta odluka da
se likvidiraju i jedno i drugo za uzor drugima. Nataša će kasnije saznati i ime
egzekutora, duboko u novoj vlasti ugniježdenog. No vratimo se Fići.
(Ševko Kadrić : Kakav otac takav sin DRUG FIĆO)
…………
– Kad si ga upoznala? – pitam u onu sliku zagledan.
– U Foči 1943. godine. Ja bila u trećoj četi, trećeg bataljona on instruktor pri
Vrhovnom štabu. «Ko je onaj lijepi oficir?» pitala sam prijateljicu pokazujući na
njega. On bio visok, uniforma mu lijepo stajala a automat mu visio o ramenu.
Ona me htjela odbiti, šapćući da je musliman ne znajući da sam ja dobar dio
djetinjstva provela u muslimanskoj kući či mi je ambijent bio za dušu prirastao.
«Kad bih se ženio ovu bih oženio», rekao i on u drugoj prilici onima oko sebe
pokazujući na mene i to došlo do mojih ušiju, tako ljubav planula.
Foča je tad bilo stratište, Natašina četa je danima istruhle lešine nevinih
ubijenih muslimana sakupljala. Fićo i Adil Zulfikarpašić bili nemoćni da bilo šta
urade. Tito četnike u dobrovoljačke odrede primao, Nataša svim srcem Fiću
prigrlila, ni četničke prijetnje, ni njegove godine, ni to što je on musliman a ona
iz porodice vladike Zimonjića, ništa joj nije smetalo.
– U Foči su mu tad bili pripremili zasjedu, sreća te on nije otišao tamo gdje je
trebao, drugi partizan poginuo – govori dok mi nudi med uz vrući čaj.
……..
– Kad počinje Fićin politički kraj?
– Možda još u Foči, govori prisjećajući se detalja iz života koji je bio umotan u
komunistički ideal, ravnopravnosti, bratstva i jedinstva, ali i gorko iskustvo
prikrivenog šovinizma.
– Još u Foči su mu neki zamjerali što je sa mnom, nastavlja Nataša o tom
početku kraja. Fićo je bio prvi poratni gradonačelnik Sarajeva, čovjek uticaja ali
i partije, rodoljub, patriota, komunista svim svojim bićem. Pokrenuo je život u
gradu, pripremio doček Titu i prvom vozu koji je trebalo da stigne prugom do
Sarajeva. «Feride mlada ti žena», kaže mu Tito kad me njemu predstavio. «Ne
brini druže Stari od dobre je porodice», rekao mu je Fićo tada i to je bilo sve.
Kasnije u «Konaku» rekao Aleksandar Ranković Fići pred Titom: «Fićo ti si sve
Turke primio u Gradski odbor komunista». Fićo je tad reagovao kao opečen
skočivši na noge «Kakve Turke?» Tito mahnuo rukom da temu prekinu.
Godinu dana kasnije Fićo je uhapšen i otpremljen na Goli Otok, pod optužbom
da je neodlučan u razračunu sa Informbirovcima. On lično, stavljen pred
moralnu dilemu za koju su znali da neće posustati. Tražili da stavi potpis na
optužbu da su informbirovci ljudi iz njegova okruženja: Vojo Lujić, Bodo
Stoinić, Hasan Ljubunčić, Razija Ljubunčić…
(Ševko Kadrić :RODITELJI FIĆO I NATAŠA)
Ševko Kadrić, 05.02.2009.

vidi još:

https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/stari-tekstovi-adil-zulfikarpasic-
put-u-focu-1942/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/genocid-nad-muslimanima-
foce-1941-1945-smrt-do-smrtiprica-natase-zimonjic-cengic/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/20/historija-foce-75-godina-od-
prvog-oslobodenja/
FOČANSKI PROPISI
olimpijada-u-foci/
Posted on Maj 4, 2017 · 10 komentara
Posted on Maj 4, 2017

Država BiH i njeni građani nisu obeštećeni za štetu
pričinjenu agresijom
Već desetinu godina iz Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH stižu

izvještaji u kojima se govori kako je preko 90% otete i uzurpirane imovine
vraćeno prognanim i raseljenim licima, što je notorna laž koja djeluje vrlo
destruktivno i destimulativno na sve one koji su oštećeni i koji od
zvaničnih državnih organa očekuju da zaštite njihova prava. Državi BiH ne
samo da ništa nije nadoknadito, već se nastavljaju neumoljivo i
besprizorno otuđivati kapital, materijalne vrijednosti i resursi. Građanima
BiH, prije svega Bošnjacima, nije vraćeno ni trećina materijalnih
vrijednosti, ali se to i ne pominje, niti na tome radi. Uzet nam je novac,
dragocjenosti, dionice, pokretna i nepokretna imovina. Uzeta su nam
radna mjesta. Našoj djeci dječiji doplatci. Mladima prekinuto školovanje i
uskraćene stipendije. Zauvijek izgubljena dobit! Otjerani smo iz naših
kuća, iz naših fabrika, sa naših polja i nijiva…U većem dijelu, pod
pritiskom međunarodne zajednice i međunarodnog prava, dijelom su
vraćene samo privatne nepokretnosti, a sve drugo se gura pod tepih
zaborava. Spaljene i minirane Bošnjačke kuće u gradovima Rs skoro
nikom nisu obnovljene niti plaćene. Ako do danas nisu, morali bi se od
danas međunarodni posrednici i međunarodne pravne institucije početi
pitati, da li su žrtve obeštećene i da li im su im vraćena radna mjesta u
institucijama, uredima, fabrikama , školama, bolnicama, hotelima, u
kojima su radili kao kvalifikovani stručni radnici, a naklon progona sa
kućnog praga, nerijetko kao građani drugog reda, čiste urede, tuđe kuće i
zahode, crnče na bauštelama, služe u kafanama i restoranima?!. ..
U Burlingtonu, 14. aprila 2017., Zijad Bećirević
AGRESORI ĆE NEKAD MORATI BOSNI I NJENIM
GRAĐANIMA PLATITI PRIČINJENU ŠTETU
Zahvaljujući organizovanom istrajnom angažovanju židovskih zajednica
Jevrejima se i do danas, 70 godina kasnije, plaćala naknada štete pričinjene u
II Svjetskom ratu. Dvadeset godina nakon agresije na BiH i nakon počinjenog
genocida nad Bošnjacima, Bosni i Hercegovini i bošnjačkim žrtvama ni do
danas nisu priznata osnovna prava: pravo da znaju ko ih je napao, ko je
počinio genocid, ko je pobio dvjesto hiljada i protjerao polovinu bh
stanovništva, ko je oteo polovinu bh teritorija, ko je opljačkao društveni i
privatni sektor, razorio fabrike, porušio gradove i naselja, bolnice, domove,
kulturne i vjerske objekte… Sve to pripisuje se formalnim i neformalnim
grupama i pojedincima, umjesto agresorima – Srbiji i Hrvatskoj. Umjesto svega
toga agresoru se i danas povlađuje i daje podrška, a bošnjačkoj žrtvi gura
glava u živi pijesak.
Oduzimanje statusa R državi BiH, a davanje statusa R genocidnoj tvorevini je
monstruozno djelo
Oduzeti titular “Republika“ Bosni i Hercegovini a dati ga na genocidu stvorenoj

genocidnoj Republici srpskoj, je monstruozno djelo koje je mogao učiniti samo
Monstrum, koji mrzi Bosnu, Bosanstvo, Bošnjaštvo. I ne samo to, odobrio je i
omogućio monstruozan korak dalje: dozvolio i pomogao da se sve što je
genetski i historijski bilo “bosansko“ nazove i preimenuje u „srpsko“, kako bi se
u skorijoj budućnosti na okupiranoj teritoriji BiH nazvanoj Rs izbrisao svaki trag
postojanja Bosne i Bošnjaštva. Iz Srbije se i danas sve čini, naravno sa
drugačijom promocijom, da se onim istim i drugim putevima, kojima su u
Bosnu iz Srbije ulazili tenkovi i transporteri, Drina premosti putevima i
mostovima i što tješnje poveže sa Republikom srpskom. Nije li i to skriveni
moto sa kojim se ovih dana na mala vrata gura povećanje cijena akciza na
gorivo?
Umjesto da se od strane najviših sudskih instanci svijeta imenuju i osude

agresori na BiH, i nakon dvije decenije pred Haškim sudom nastavlja se
svođenje krivice za agresiju i počinjeni genocid na pojedinačne slučajeve, što
predstavlja skrivanje istine, skrnavljenje pravde, ohrabrivanje i priznavanje
prava na agresiju i genocid. Nije li to otvoreno javno asistiranje agresoru?!
Dejtonom nakaradno strukturalne i same sebi suprostavljene separatne

nacionalističke vlasti BiH, pod nadzorom i cenzurom internacionalne zajednice
naklonjene agresorima umjesto žrtvama genocida, ne rade u interesu bh
naroda, već djeluju suprotno. Umjesto da se zalažu za obnovu i restauraciju
Republike BiH ukidanjem entiteta i sjedinjavanjem bh teritorija, rušenjem
neustavnog pogubnog Dejtonskog uređenja, teže razgradnji države i pripajanju
etnički očišćenih teritorija agresorskim državama – Srbiji i Hrvatskoj. Umjesto
legalnog Ustava RBIH primjenjuje se Dejtonski mirovni ugovor sa nametnutim
ustavnim uređenjem, koji pogoduje daljoj podjeli podijeljene BiH i odgovara
samo agresoru.
Republici BiH se mora vratiti status Republike. Moraju se ukinuti entiteti i

objediniti teritorij BiH. BiH ne može opstati cijela, podjeljena na tri dijela.
Genocidna Rs mora nestati sa mapa i iz usijanih glava, sve oteto državi i
narodu BiH mora biti vraćeno, sve uništeno i razoreno mora biti plaćeno.
Krajnje je vrijeme da vlasti BiH počnu govoriti jednim glasom i stave se u

službu naroda. Protiv svih podjela. Separatizam i nacionalizam moraju ustupiti
mjesto zajedništvu zasnovanom na multietničkom konceptu, koji i dalje klija u
narodu. Narodi BiH, Bošnjaci, Srbi, Hrvati i Ostali moraju prepoznati svoje
mjesto i naći sebe u selima i gradovima u kojima su rođeni oni, njihovi očevi i
djedovi, u mjestu gdje se i danas rađaju i gdje će se rađati njihova djeca i
unučad. Jer nitko i ništa na svijetu ne može zamjeniti tvoj zavičajni komad
neba.
Žrtve agresije i genocida trebaju ostati istrajne u zahtjevima za ostvarivanje

svojih prava. To je njihova dužnost, dužnost sviju nas, prije svega u ime onih
koji više nisu među nama, koji su stradali u logorima i stratištima i položili svoje
živote za ovo što mi danas imamo.
Ako nije vrijeme danas, pa ni sutra, doći će vrijeme kada će agresori na BiH
morati obeštetiti žrtve genocida, državi i građanima BiH platiti naknadu za
pričinjenu štetu tokom agresije izvršene na BiH 92-95. godine.
Prognani su pretrpjeli nenadoknadivu milionsku štetu
Da li su se ikad upitali ti naši dušebrižnici , koji nam uporno guraju glavu u

pijesak i vraćaju nas u prošlost, umjesto da nam, ako ne budućnost, učine
lakšu i snošljiviju sadašnjost, – gdje smo mi to radili i gradili?, šta smo mi to
sijali u našim njivama koje sada zarastaju u gustiš?, pravili u svojim fabrikama
koje su uništene i pokradene?, šta smo mi to imali u našim kućama,
garažama, spaljenim kućama i vikendicama?, a što nam je uništeno ili sada
zjapi prazno!? Svi oni dobro znaju koliko godina marljivog rada treba da se
napravi kuća, nabavi i u nju unese oprema, namještaj i sitne kućne potrepštine
potrebne za normalan život. Koliko je trebalo meni i mojoj porodici da kupi sve
ovo što je na ovom spisku, što smo ja i moja žena stekli za 30 godina marljiva
rada? Koliko je trebalo rada i novca za 8.000 prognanih iz Bos. Dubice i
njihovih 1.800 porodica, koliko za 2, 2 miliona prognanih Bosanaca, pretežno
Bošnjaka, od kojih je 1,2 miliona raseljeno u preko 100 zemalja svijeta?…
Samo su oni najsretniji uspjeli sačuvati pretežan dio svoje imovine u BiH, s
kojom su raspolagali prije progona, iako se i ona kasnije pokazala
neupotrebljivom. Koliko svima nama , ako bi se mogli sutra kući vratiti, treba
rada i novca da sve razoreno obnovimo i sve pokradeno i uništeno namirimo?
A to ni do sada, a pogotovo od sada, nije ničija briga, osim nas prognanih.
U takvim okolnostima boli i vrijeđa, kada nam političari, naročito oni iz

agresorskih redova, mučki i sa šeretskim podsmjehom upućuju poruke u stilu:
“zaboravimo prošlost i okrenimo se budućnosti!“ Istina, trebamo se okrenuti ka
budućnosti, jer ako se usmjerimo na prošlost otkriće se ono što je svima
poznato ali još nije da kraja razotkriveno; postaće jasnije svima ko je to pobio
sve te Bošnjake koje i danas tražimo u razvalinama i ponorima i od kojih se
njih 8.000 do 10.000 još vodi nestalim, ko je pokrao i gdje je skončalo naše
privatno i državno, ko do agresije nije imao ni pošten krov nad glavom a sad
ima stanove po Banja Luci, vile po Beogradu, debele devizne račune po
stranim bankama, safurine, šorvanje i prstenje naših supruga i majki u kućnim
pretincima? …
Moja familija, kao mnoge druge prognaničke, pretrpjela je mnogo i druge štete
i stradanja. Pred početak rata u Jugoslaviji četnici su ubili najmlađeg sina moje
sestre. Nedugo potom moja sestra je naprasno umrla, a moja majka od tuge
oslijepila. Ni majka moje žene nije mogla prežaliti gubitak rodnog doma, koji joj
je spaljen i izgorio do temelja. A nakon izvjesnog vremena preminula je moja
majka, moja supruga izgubila stariju sestru, nedugo potom i sama preselila na
onaj bolji svijet. Za kratko vrijeme izgubio sam 7 članova uže i desetinu
članova šire familije. Sad živim sam u iznajmljenom stanu. Moja kuća u Dubici
je do nedavno bila prazna, kao i stotinjak drugih bošnjačkih kuća, koje se ne
mogu ni prodati niti ih ima ko koristiti. Ogromna ulaganja uz ogromna životna
odricanja pretvorena su u mrtvi kapital. Mrtvi kapital su stotine iseljenih praznih
kuća u svim okupiranim gradovima Rs koji prazne zjape i propadaju.
I možda će neki reći, o čemu ja to govorim vama ? Govorim o vama i vašim

kućama!
Govorim o mojoj kući koja prazna zjapi na Google mapi, mojim glasom koji je
promuk’o ali ga nije čuo niko, govorim našim Bosanskim jezikom osporavanim
uvijek iznova novom polemikom.
Odgovornost se ne može prevaljivati na pojedince. Odgovorni su agresori!
Svoditi odgovornost za počinjene teške zločine i zločine genocida na

pojedinačne odgovornosti,a zanemariti stvarne agresivne ciljeve, etničko
čišćenje, organizacionu i naredbodavnu odgovornost, zasnovanu na strategiji
agresora Srbije i Hrvatske, koja je imala jasan isključiv cilj podjelu BiH,
oduzimanje teritorije i progon stanovništva radi stvaranja etnički čistih
područja, je ne samo neodgovorno, štetno, već veoma opasno za politika
zbivanja u budućnosti… Pojedinačnim pravnim procesima mogu se samo
djelimično ostvariti pojedinačna prava žrtava za nanesene povrede i pričinjenu
štetu.
Kao što se pojedinačnim tužbama ne može obuhvatiti i adekvatno

sankcionisati odgovornost agresora, u ovom slučaju Srbije i Hrvatske, za teške
zločine i zločine genocida, tako isto se ne može pojedinačnim tužbama
odbraniti i zaštiti pravo građana na naknadu štete koja im je počinjena od
strane agresorskih vojnih i paravojnih formacija, već uz svoje građane u zaštiti
njihovih prava mora stati država i njene pravne institucije.
Od države BiH se očekuje da preko svojih nadležnih organa preduzme sve da

zaštiti društveno i privatno vlasništvo, da zakonskim putem pred domaćim ili
međunarodnim sudovima izdejstvuje pravednu nadoknadu od agresora, za
svu štetu koju su počinili državi BiH i njenim građanima tokom agresije 92 –
95. godine, koristeći pri tome praksu i iskustva židovskih organizacija.
U Burlingtonu, 14. aprila 2017., Zijad Bećirević

PAMTE FOČACI : POZIVAM ZA SVJEDOKA...
... FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA...
Murat Granov - Fure, ubijen u zloglasnom KP Domu Foča
izbor tekstova sa portala focanskidani, flickr-a ekranportal13 i facebooka...
fotografije: /internet/screenshot
design:Kenan Sarač
1
2
Objavljeno:8. juna , 2017.
Podsjetnik
Vlast slabo pamti.
Ali pamte Fočaci.
FOČA : Neobilježena mjesta stradanja/Zločin bez kazne
Krvavo jutro 8. juna 1992.
Prema svjedočenju očevidaca, od ‘komšijske’ ruke ubijena su 53 bošnjačka civila iz sela: Lisovići, Mazoče
i Hum u jugoistočnom dijelu fočanske općine…
Osmi juni je jedan od najmanje spominjanih datuma, iako zaslužuje da bude puno više.
FOCANSKIDANI.WORDPRESS.COM
Pamte Fočaci : Krvavo jutro 8. juna 1992.
Podsjetnik Vlast slabo pamti. Ali pamte Fočaci. FOČA : Neobilježena mjesta stradanja/Zločin bez kazne
Krvavo jutro 8. juna 1992. Prema svjedočenju očevidaca, od ‘komšijske’ ruke ubijena…
3
Pamte Fočaci : Krvavo jutro 8. juna 1992.
Podsjetnik
Vlast slabo pamti.
Ali pamte Fočaci.
FOČA : Neobilježena mjesta stradanja/Zločin bez kazne
Krvavo jutro 8. juna 1992.
Prema svjedočenju očevidaca, od ‘komšijske’ ruke ubijena su 53 bošnjačka
civila iz sela: Lisovići, Mazoče i Hum u jugoistočnom dijelu fočanske
općine…
Osmi juni je jedan od najmanje spominjanih datuma, iako zaslužuje da bude
puno više.
4
_____
Ratni zločinci
Ninković Drago: Izvori su potvrdili da je sa Draganom Mališom i još
dvojicom Ninkovića– Sinišom i Zoranom učestvovao u ubijanju
muslimanskih civila, uglavnom starijih ljudi i žena, pljačkanju i paljenju njihovih
kuća u selu Hum, Kosman i drugim okolnim selima.(ARHIVA DANI 68,
JANUAR / SIJEĆANJ 1998)
_____
5
_____
Selo Mazoče pripada području općine Foča. Smješteno je u podnožju

planine Pliješ sa otvorenim pogledom na rijeku Drinu,
planine Zelengoru, Vučevo, Maglić, Malušu i mnoge druge planine koje se
nalaze istočno od Foče prema granici sa Crnom Gorom. Mazoče je okruženo
selima Lisovići, Dragovine, Krmčići i Pekovići. Putna povezanost sa selom
Mazoče je magistralni put Foča-Šćepan polje sa kojeg se odvajaju
makadamski putevi prema ovom selu. Stanovništvo se uglavnom bavi
stočarstvom i poljoprivredom,a tome pogoduju brojni izvori pitke vode. U
ljetnom periodu stanovnici sela osim seoskih poslova beru gljive, šumsko voće
i ljekovite bilje što im daje mogućnost za zaradu. Odlazak mladih sa sela i
traganje za boljim životom, zatvaranje škole u Čelikovompolju,ratni period,
ostavili su selo sa pretežno starijim stanovništvom kojeg je iz godine u godinu
sve manje. Prema podacima iz januara 2015. godine u ovom selu živi samo 15
stanovnika.Na popisu stanovništva 1991. u njemu je živjelo 146 stanovnika :
srba 73, muslimana 73.
_____
design:Kenan Sarač
6
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : STRADANJE
PORODICE ŠORO 1992. U FOČI
7
STRADANJE PORODICE ŠORO 1992. U FOČI
Pemba Šoro i njen sin Kenan su ubijeni u Čohodor Mahali u njenoj kući sa još
četiri žene. Pembin muž, Suljo Šoro ubijen je u zloglasnom KP Domu.
8
Veliki zločin se desio i nad ostalim članovima porodice Šoro. Na
Vrantegovima, iznad Čohodor Mahale, u avgustu 1992. ubijen je Edhem Šoro,
njegova žena i njihov sin Osman. Žena od Ševala Šora i njihove tri kćerke ( 6,
8 i 10 godina stare) – svi oni su ubijeni u kući i zapaljeni. Pronađeni i
identifikovani su svi, sem Ševala Šora koji je nestao iz zloglasnog KP Doma.
To je stradanje porodice Šoro.

Edhem, njegova tri sina, tri snahe i četvoro unučadi. Jedini preživjeli je Kemal
Šoro. Za ove zločine nikad niko nije optužen. Tuga…tuga…Fočanska je tuga
pregolema…
9
design:Kenan Sarač
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : STRADANJE

PORODICE KONJO 1992. U FOČI
10
11
STRADANJE UGLEDNE FOČANSKE PORODICE KONJO 1992.
U zloglasni KP Dom u Foči zajedno su odvedeni braća Konjo, Halim i Halid i

njihov zet Enes Uzunović.
I tamo im se gubi svaki trag…
Fočanska je tuga pregolema…
12
13
14
15
16
17
design:Kenan Sarač
18
[ SVJEDOČENJA ] ŽRTVA IZ FOČE: “UZELI SU
MOJU SREĆU”
Objavio:Sense tribunal,30.09.2013.
“Htjeli su da nas pobiju i duhovno unište, jer za ženu koja je silovana više
nema lijeka, nikad se oprati ne mogu, nikad. Borim se, ali moj život je uništen,
ubili su mi majku i brata, najdraže ljude u mom životu, uzeli su moju sreću, a
bila sam prije rata presretna da se riječima ne može opisati”.
19
centara gde je zajedno sa brojnim drugim ženama silovana i na različite druge
Karamanovu kuću u Foči gde je držana od početka avgusta do kraja oktobra
1992. godine. Za to vrijeme su ona i druge zatočenice trpjele grupna silovanja i
druge oblike torture, da bi odatle uz pomoć dva srpska vojnika pobjegla u Crnu
Goru. Svi zatočenički centri kroz koje je prošla navode se u optužnici protiv
Ratka Mladića.
preživjela, održan je na dijelovima zasedanja zatvorenim za javnost. Na javnim
sjednicama se moglo čuti da su među silovateljima bili pripadnici vojske i
policije bosanskih Srba Pero Elez, Gojko Janković, Dragan Zelenović i Janko
naređeno.
nažalost, “nisu mogli ništa učiniti” da zašite svoje bošnjačke komšije. U
20
HAG/DEN HAAG | 30.09.2013.

Sense tribunal
design:Kenan Sarač
21
[FOČA 1992.] ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI :
Mučenja i batinanja u KP Domu Foča
22
5.33 Ne zna se koliko je mučenih i pretučenih zatočenika umrlo u tim
incidentima. Neki od onih koji su preživjeli batinanje ubijeni su iz
vatrenog oružja ili su u samicama podlegli povredama. Batinanja i
mučenja prouzrokovala su smrt zatočenika čija se imena nalaze u
Prilogu C ove optužnice, kao i nepoznatog broja drugih neidentifikovanih
zatočenika.
Broj Ime
1. Alija Altoka
2. Salem Bičo
3. Abdurahman Čankušić
4. Refik Čankušić
5. Enko Čedić
6. Juso Džamalija
7. Kemal Dželilović
8. Ramo Džendušić
9. Adil Granov
10. Nail Hodžić
11. Mate Ivančić
12. Esad Kiselica
13. Halim Konjo
14. Adil Krajčin
15. Mustafa Kuloglija
16. Fuad Mandžo
17. Krunoslav Marinović
18. Omer Mujezinović
19. Nurko Nišić
20. Hamid Ramović
21. Husein Rikalo
22. Mithat Rikalo
23. Zaim Rikalo
24. Ševal Šoro
25. Kemal Tulek
26. Enes Uzunović
27. Džemal Vahida
28. Munib Veiz
29. Zulfo Veiz
5.29 U najmanje dva navrata u periodu od maja do jula 1992., stražari u
KP domu i vojni policajci mučili su i tukli zatočenike Vahida Džemala,
bivšeg policajca, Enesa Uzunovića, člana SDA, A.S. i E.C. Prilikom
mučenja i batinanja A.S. su slomljena tri rebra, a Džemalu Vahidi je
slomljena vilica i izgubio je nekoliko zuba. E.C. su slomljena tri prsta na
ruci i tijelo mu je bilo puno modrica. Nakon batinanja, žrtve su nekoliko
dana držane u samici a zatim vraćane u ćelije s teškim povedama. Enez
Uzunović i Džemal Vahida su kasnije ubijeni, kako je opisano u stavu
5.32; A.S. i E.C. se vode kao nestali.
5.27 U junu ili julu 1992., stražari KP doma su najmanje dvaput surovo
23
pretukli Nurku Nisića, bivšeg referenta u opštinskoj upravi i člana SDA,
Zulfu Veiza i Salema Biču, bivše policajce, i Hrvata Krunoslava
Marinovića, novinara, koje su u modricama, krvave i teško povrijeđene,
vratili u ćelije.
5.24 U periodu od aprila do augusta 1992., nepoznati stražari u KP domu
nekoliko puta su surovo pretukli Hasima Glušca. Zbog tih batinanja i
surovih životnih uslova ozbiljno su mu oštećena pluća.
5.25 Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992., stražari KP doma su
prilikom ispitivanja surovo pretukli Ibrahima Sandala i vratili ga u ćeliju s
teškim povredama.
5.10 Nepoznatog datuma u julu 1992., dok se zatočenik P. (“Pace”)
postrojavao ispred kantine, pretukao ga je stražar Predrag Stefanović.
Tekst preuzet iz Druge izmijenjene optužnice u predmetu Krnojelac (IT-97-25)

od 2. marta 2000. kojeg u nastavku donosimo u cijelosti.
– vidi link : Predmet Krnojelac (IT-97-25) – Druga izmijenjena optuznica

http://www.icty.org/x/cases/krnojelac/ind/bcs/krn-2ai000303b.htm
24
MEĐUNARODNI KRIVIČNI SUD ZA BIVŠU JUGOSLAVIJU
PREDMET BR. IT-97-25-I
TUŽILAC MEĐUNARODNOG SUDA

PROTIV
MILORADA KRNOJELCA
zvanog “Mićo”
DRUGA IZMIJENJENA OPTUŽNICA
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu s

ovlaštenjem iz člana 18 Statuta Međunarodnog suda, optužuje:
MILORADA KRNOJELCA
za ZLOČINE PROTIV ČOVJEČNOSTI, TEŠKE POVREDE ŽENEVSKIH
KONVENCIJA (DALJE U TEKSTU: TEŠKE POVREDE) i KRŠENJA RATNIH
ZAKONA I OBIČAJA kako slijedi:
OSNOVNI PODACI
1.1 Grad i opština Foča nalaze se jugoistočno od Sarajeva, u Bosni i
Hercegovini, blizu granice sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema popisu iz 1991.
25
godine, od 40.513 stanovnika, u Foči je bilo 51.6% Muslimana, 45.3% Srba i
3.1% ostalih nacionalnosti. Dana 7. aprila 1992. srpske vojne jedinice u kojima
su se nalazili i bosanski Srbi, kao i građani srpskog porijekla iz drugih dijelova
bivše Jugoslavije, započele su okupaciju grada Foče, koji je u potpunosti
zauzet 16. ili 17. aprila 1992. Okolna sela bila su pod opsadom do sredine jula
1992.
2. Čim su srpske snage zauzele dijelove grada Foče, vojna policija, u pratnji
vojnika mještana i vojnika iz drugih krajeva, počela je hapsiti Muslimane i
ostale stanovnike koji nisu bili Srbi. Srpske vlasti nastavile su da sakupljaju i
hapse Muslimane, mještane okolnih sela u opštini, do sredine jula 1992.
Srpske vlasti odvajale su muškarce od žena i protivpravno pritvarale hiljade
Muslimana i ostalih ne-Srba, uključujući intelektualce, ljekare i novinare.
Kazneno-popravni dom (KP dom) u Foči, jedan od najvećih zatvora u bivšoj
Jugoslaviji, postao je glavni zatočenički objekat za muškarce. Počev od ili
otprilike 14. aprila 1992., srpske civilne i vojne vlasti počele su koristiti zatvor
za pritvaranje Muslimana i ostalih ne-Srba, uglavnom muškaraca, kao i
nekolicine Srba koji su pokušali da izbjegnu vojnu obavezu. Zatočeni Srbi
držani su odvojeno od nesrpskih zatočenika. Zbog neprekidnih hapšenja,
zatvor je tokom prvih mjeseci bio pretrpan, a maksimalan broj zatočenika bio
je preko 760. Do kraja 1992., prosječan broj zatočenika iznosio je oko 600.
Većina zatočenika razmijenjena je ili puštena tokom 1992. i 1993., ali je KP
dom i dalje korišten kao zatočenički objekat do 5. oktobra 1994.
1.3 Većina, ako ne i svi zatočenici, bili su civili koji nisu optuženi ni za kakvo
krivično djelo, uglavnom muškarci, Muslimani, stari od 16 do 80 godina,
uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško bolesne osobe.
1.4 Zatvorski kompleks bio je okružen tri metra visokim zidom, na kojem se
nalazila bodljikava žica, i osmatračnicama na kojima su bili postavljeni
mitraljezi. Unutrašnji krug bio je miniran. Vojnici i zatvorski stražari posmatrali
su zatočenike sa osmatračnica i redovno patrolirali kompleksom. Zatočenici su
bili smješteni u četverospratnici koja se sastojala od zatvoreničkih ćelija i
samica, veličine 3 x 3 metra. Unutar zatvorskog kompleksa nalazila se i
upravna zgrada, radionice i tvornica namještaja.
OPTUŽENI
2.1 MILORAD KRNOJELAC, zvani Mićo, sin Bogdana, rođen 25. jula 1940. u
selu Birotići kraj Foče, stalno nastanjen u Foči. Prije rata bio je nastavnik. U
JNA (Jugoslovenska narodna armija) je imao čin kapetana I klase. Od aprila
1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC bio je upravnik KP doma.
NADREĐENOST
3.1 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC bio je
upravnik KP doma i nalazio se u nadređenom položaju u odnosu na sve u
logoru. Kao upravnik KP doma, MILORAD KRNOJELAC bio je odgovoran za
funkcionisanje KP doma kao zatočeničkog logora. MILORAD
KRNOJELAC imao je ovlaštenja i dužnosti primjerene njegovom nadređenom
26
položaju. On je dnevno izdavao naređenja i nadzirao osoblje zatvora. On je
održavao vezu sa vojnim i političkim vlastima izvan zatvora. MILORAD
KRNOJELAC je prisustvovao dovođenju zatočenika, pojavljivao se prilikom
batinanja i lično kontaktirao sa nekim zatočenicima.
OPŠTI NAVODI OPTUŽNICE
4.1 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, u Republici Bosni i
Hercegovini, na teritoriji bivše Jugoslavije, trajalo je stanje međunarodnog
oružanog sukoba i djelimične okupacije.
4.2 Sva djela ili propusti navedeni kao teške povrede Ženevskih konvencija iz
1949. i kažnjivi prema članu 2 Statuta Međunarodnog suda dogodili su se za
vrijeme tog oružanog sukoba i djelimične okupacije.
4.3 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, zatočenici u KP domu koji se
pominju u optužbama, bili su lica zaštićena Ženevskim konvencijama iz 1949.
4.4 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, optuženi je bio dužan da se
pridržava ratnih zakona i običaja.
4.5 Sva djela i propusti navedeni u ovoj optužnici dogodili su se u razdoblju od

aprila 1992. do augusta 1993., osim ako nije drugačije navedeno.
4.6 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za mučenje, neko službeno lice ili
lice koje je imalo to svojstvo izvršilo je ili podstaklo da se izvrši djelo ili je djelo
počinjeno uz njegovu saglasnost ili pristanak, i to iz jednog od sljedećih
razloga: da se dobije informacija ili priznanje od žrtve ili trećeg lica; da se žrtva
kazni za djelo koje je počinila ili za koje je osumnjičena žrtva ili treće lice; da
se zastraši ili prisili žrtva ili treće lice; i/ili iz bilo kojeg razloga zasnovanog na
diskriminaciji bilo koje vrste.
4.7 U svakoj tački optužnice kojom se tereti za zločine protiv čovječnosti, djela
i propusti bili su dio rasprostranjenog, masovnog ili sistematskog napada na
civilno stanovništvo, konkretno muslimansko i hrvatsko stanovništvo u opštini
Foča.
4.8 Svjedoci i žrtve u ovoj optužnici identifikovani su šifrovanim imenima ili

pseudonimima, kao FWS-137, ili inicijalima kao E.G.
4.9 Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD KRNOJELAC snosi

individualnu odgovornost za krivična djela kojima ga tereti ova optužnica
shodno članu 7(1) Statuta Međunarodnog suda. Individualna krivična
odgovornost obuhvata izvršavanje, planiranje, podsticanje, naređivanje ili
pomaganje i podržavanje planiranja, pripreme ili izvršavanja nekog od dolje
navedenih djela ili propusta.
27
4.10 MILORAD KRNOJELAC takođe, ili alternativno, snosi krivičnu
odgovornost nadređenog za djela svojih potčinjenih, shodno članu 7(3) Statuta
Međunarodnog suda. Komandna krivična odgovornost jeste odgovornost
nadređenog lica za djela njegovih podređenih ako je to nadređeno lice znalo ili
je imalo razloga da zna da će njegovi podređeni počiniti ta djela ili da su ih već
počinili, a nadređeni nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi dalje
vršenje takvih djela ili da kazni podređene.
OPTUŽBE
TAČKA 1
(Progoni)
5.1 Dok je, od aprila 1992. do augusta 1993., bio upravnik KP doma u
Foči, MILORAD KRNOJELAC je, zajedno sa stražarima KP doma pod
njegovim zapovjedništvom i sa zajedničkom namjerom kao stražari i vojnici
navedeni na drugim mjestima u ovoj optužnici, proganjao Muslimane i druge
muškarce, civile koji nisu bili srpskog porijekla, zatočene u KP domu na rasnoj,
političkoj i vjerskoj osnovi.
U okviru tih progona, MILORAD KRNOJELAC učestvovao je ili pomagao i
podržavao izvršavanje zajedničkog plana koji je obuhvatao sljedeće:
 dugotrajno i rutinsko zatvaranje i zatočavanje Muslimana i drugih muškaraca,

civila koji nisu bili Srbi iz opštine Foča i okolice u KP domu;
 višekratno mučenje i batinanje Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu
bili Srbi, zatočenih u KP domu;
 brojna ubistva Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu bili Srbi,
zatočenih u KP domu;
 čest i dugotrajan prisilni rad Muslimana i drugih muškaraca, civila koji nisu bili
Srbi, zatočenih u KP domu; i
 uvođenje i održavanje nehumanih uslova u zatočeničkom objektu KP
doma u kojima su morali živjeti Muslimani i drugi muškarci, civili koji nisu bili
Srbi, zatočeni u KP domu.
MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u dugotrajnom i rutinskom

zatočavanju nesrpskih civila pod nehumanim uslovima time što je
obezbjeđivao zatočeničke objekte, time što se nalazio na mjestu upravnika
logora i time što je uveo životne uslove za koje je bilo karakteristično
nehumano postupanje, pretrpanost objekata, izgladnjivanje, prisilni rad i stalno
fizičko i psihičko maltretiranje.
Sporazumno sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD
KRNOJELAC je uveo sistem mučenja i batinanja gdje su stražari zatočenike
izvodili iz ćelija i odvodili ih u prostorije za ispitivanje, te obezbjeđivao
prostorije gdje su se odvijala ta dnevna ispitivanja i batinanja. U dogovoru sa
političkim ili vojnim liderima i ostalim rukovodećim osobljem
zatvora, MILORAD KRNOJELAC je pripremao spiskove zatočenika za
dodatna batinanja tokom noćnih ispitivanja i uspostavio dnevnu rutinu tih
28
batinanja. U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD
KRNOJELAC je naređivao stražarima da tuku zatočenike, čak i za sitna
kršenja zatvorskih pravila; zajedno sa potčinjenima podvrgavao je druge
zatvorenike kolektivnoj kazni; u dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem
zatvora učestvovao je u batinanju zatočenika tako što je naredio kažnjavanje
na taj način. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u batinjanju zatočenika
time što je dozvoljavao pripadnicima srpske vojske da uđu u zatvor i da
napadaju zatočenike kad god su to htjeli i time što je svoje stražare upućivao
da vojnike vode do ćelija i biraju zatočenike koje će tući; podsticao je i
odobravao zlostavljanja od strane stražara.
MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u batinanjima i ubistvima nesrpskih
zatočenika, civila, time što je izdavao naređenja i nadgledao postupke svojih
stražara i omogućavao vojnim licima pristup zatočenicima u te svrhe.
U dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem zatvora, MILORAD
KRNOJELAC formirao je i isprva nadzirao grupu radnika koju je činilo oko 70
zatočenika – kvalifikovanih radnika. Većina ovih zatočenika držana je u
pritvoru od ljeta 1992. do 5. oktobra 1994. prvenstveno u svrhu prisilnog rada.
Osim toga, MILORAD KRNOJELAC pomagao je da se deportuje ili protjera
većina Muslimana i ostalih muškaraca nesrpskog porijekla iz opštine Foča,
izdvajajući zatočenike iz KP doma za deportaciju u Crnu Goru.
5.3 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavu 5.2, MILORAD
KRNOJELACpočinio je:
Tačka 1: ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5 (h)
(progoni na političkoj, rasnoj i/ili vjerskoj osnovi) Statuta Međunarodnog suda.
TAČKE 2-7
(Mučenja i batinanja)
Batinanja po dolasku u zatvorsko dvorište
U periodu od aprila do decembra 1992, u prisustvu redovnog zatvorskog
osoblja, zatvorski stražari ili vojnici su u zatvorskom dvorištu, po dolasku
zatočenika u zatvor-logor u KP domu tukli zatočenike, među kojima su se
nalazili FWS-71, FWS-46 i drugi zatočeni muškarci, Muslimani, čiji je identitet
nepoznat (dalje u tekstu: neidentifikovani), kao što je opisano u stavovima 5.5 i
5.6.MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima time što je
vojnicima omogućio pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju.
Takođe je podsticao i odobravao zlostavljanje od strane stražara.
5.5 Dana 25. maja 1992., u grupi od 21 zatočenika koji su mahom bili iz Foče i
uhapšeni u Crnoj Gori, u KP dom je stigao FWS-71. Po dolasku u KP dom,
vojnici su ih postrojili uza zid zatvora sa rukama iznad glave, a zatim su ih tukli
i udarali nogama i kundacima.
5.6 Dana 1. juna 1992., u KP dom su prebačeni FWS-46 i 47 drugih

muškaraca iz Jeleča koji su bili zarobljeni u Kalinoviku i privremeno zatočeni u
Bileći. Po dolasku u KP dom, stražari su ih pretukli.
Batinanja oko kantine
29
5.7 Između maja i decembra 1992., stražari u KP domu i srpski vojnici izvan
KP doma zlostavljali su zatočenike na odlasku ili povratku iz kantine i za
vrijeme obroka, kao što je opisano u stavovima 5.8 do 5.13. MILORAD
KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima tako što je vojnicima omogućio
pristup zatočenicima a stražare uputio da se ne miješaju. Takođe je podsticao
i odobravao zlostavljanje od strane stražara.
5.8 Nepoznatog datuma u augustu 1992., sedmorica ili osmorica nepoznatih
vojnih policajaca iz Trebinja ušli su u zatvor i prišli grupi neidentifikovanih
zatočenika koji su se vraćali iz kantine. Vojni policajci su teško pretukli ove
zatočenike, u prisustvu nekolicine stražara čiji identitet nije poznat. U početku,
stražari su ovo promatrali bez uplitanja. Komandir straže intervenisao je tek
kada su ljudi iz Trebinja uperili oružje na zatočenike u namjeri da ih ubiju.
5.9 Nepoznatog datuma u junu 1992., zatočenik E.G., invalid u ruku i nogu koji
uz to ima i epilepsiju, žalio se na male obroke. Trojica neidentifikovanih
stražara su ga zbog toga pretukla rukama i nogama.
5.10 Nepoznatog datuma u julu 1992., dok se zatočenik P. (“Pace”)

postrojavao ispred kantine, pretukao ga je stražar Predrag Stefanović.
5.11 U više navrata između aprila i decembra 1992., nepoznati vojnici izvan
KP doma prilazili su zatočeniku FWS-137, koji je odlazio ili se vraćao iz
kantine zajedno sa grupom neidentifikovanih zatočenika, i zlostavljali njega i
druge zatočenike, dok su stražari, čiji identitet nije poznat, ovo posmatrali bez
uplitanja.
5.12 Nepoznatog datuma krajem oktobra ili početkom novembra 1992.,

nepoznati vojnici iz Nevesinja su, u prisustvu neidentifikovanih stražara,
zlostavljali zatočenike FWS-214 i FWS-113 kad su izašli iz kantine.
5.13 Dana 30. oktobra 1992., za vrijeme ručka, trojica ili četvorica nepoznatih
vojnika koji su dolazili izvan KP doma zlostavljala su FWS-215 i druge
zatočenike koji su stajali ispred kantine a čiji identitet nije poznat. Vojnici su
zatočenike desetak minuta udarali kundacima i nogama, u prisustvu
neidentifikovanih stražara koji su ovo gledali bez uplitanja.
Nasumična batinanja
5.14 Za vrijeme zatočeništva, stražari ili vojnici koji su dolazili izvan KP doma
su, nasumice i iznenada, iz nepoznatih razloga tukli zatočenike. Pripadnici
mjesnih vojnih i paravojnih jedinica dolazili bi u zatvor obično uveče ili po noći.
Zatvorski stražari vodili su vojnike do raznih ćelija da odaberu zatočenike koje
će tući. Ova batinanja opisana su u stavovima 5.15 i 5.16 i u Prilogu A ove
optužnice. MILORAD KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima time što
je dozvoljavao pripadnicima srpske vojske da ulaze u zatvor i zlostavljaju
30
zatočenike kad god požele, i time što je upućivao stražare da vojnike odvode
do raznih ćelija i biraju zatočenike za batinanja.
5.15 Dana 10. juna 1992., jedan srpski vojnik koji je došao izvan KP doma
surovo je pretukao zatočenika Z.B. Nakon batinanja, proveo je oko mjesec
dana zatvoren u samici. Z.B. je od ovog batinanja izgubio sluh.
5.16 Dana 11. jula 1992., dvojica stražara prozvali su iz ćelije zatočenika
FWS-71, odveli ga do samica u zatočeničkoj zgradi i tukli ga dvadesetak
minuta raznim predmetima dok se FWS-71 nije onesvijestio. Kada je FWS-71
došao k svijesti u svojoj ćeliji, imao je modrice po cijelom tijelu.
Mučenja i batinanja kao kazna

5.17 MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru sa drugim rukovodećim osobljem
zatvora, naređivao je stražarima da tuku zatočenike čak i za sitna kršenja
zatvorskih pravila, kako je opisano u stavovima 5.18 do 5.21.
5.18 Zatočenik FWS-54 bio je zadužen za raspodjelu hrane zatočenicima. Kad
mu je povjeravan ovaj zadatak, upozoren je da nijednom zatočeniku ne smije
dati više hrane. Dana 8. augusta 1992., FWS-54 je jednom zatočeniku dao još
jednu krišku hljeba. Za kaznu, jedan stražar je svjedoka izudarao nogama i
pendrekom i zatvorio ga u samicu. FWS-54 je pušten nakon četiri dana.
5.19 Nepoznatog datuma u ljeto 1992., stražar Dragomir Obrenović (zvani

Dragan i Obren) za kaznu je pretukao zatočenike A.M., F.M., H.T., i S. zato što
su jedan drugom slali poruke.
5.20 Nepoznatog datuma u aprilu ili maju 1993., oko 06:00 sati ujutru, stražari
Dragomir Obrenović (zvani Dragan i Obren) i Zoran Matović prozvali su
zatočenike FWS-71, FWS-76, I.I. i D.C. iz njihovih soba i odveli ih u samice u
zatočeničkom objektu. Ti stražari su u hodniku premlatili zatočenike za kaznu
što su prethodnog dana krali hljeb iz kantine.
5.21 U junu, julu ili augustu 1993., nakon pokušaja bjekstva zatočenika E.Z.,
koji je radio u mašinskoj radionici u KP domu, MILORAD KRNOJELAC i
njegovi podređeni podvrgli su ostale zatočenike kolektivnom kažnjavanju. U
dogovoru sa ostalim rukovodećim osobljem logora, MILORAD
KRNOJELAC je u tome učestvovao time što je naredio kažnjavanje. Od
početka zatočeništva, zatočenicima je zaprijećeno smrću ako neko pokuša da
pobjegne. U znak kolektivne kazne nakon bjekstva E.Z., svim zatočenicima u
KP domu prepolovljeni su obroci u trajanju od najmanje deset dana. FWS-73,
FWS-110, FWS-144, FWS-210 i još desetak drugih zatočenika koji su radili
zajedno sa odbjeglim, kao i dežurni zatočenik u sobi odbjeglog, odvedeni su u
upravnu zgradu gdje ih je u prisustvu MILORADA KRNOJELCA surovo
pretuklo desetak pripadnika zatvorskog osoblja. FWS-73 su oko pet minuta
tukli i udarali nogama uglavnom u predjelu donjeg dijela stomaka. FWS-110 su
tako jako udarali nogama da je izgubio svijest. Kao dodatna kazna, FWS-73,
31
FWS-110, FWS-144, FWS-210 i neki drugi neidentifikovani zatočenici
zatvoreni su u samicu, u različitom trajanju, do 15 dana.
Mučenje i batinanja za vrijeme ispitivanja
5.22 Policajci mjesne i vojne policije, u dogovoru sa zatvorskim vlastima, su po
dolasku u KP dom ispitivali zatočenike. U dogovoru s ostalim rukovodećim
osobljem zatvora, MILORAD KRNOJELAC je uveo praksu po kojoj su stražari
izvodili zatočenike iz ćelija i dovodili ih u sobe za ispitivanje. To ispitivanje,
koje se vršilo po danu, održavalo se u kancelarijama koje je takođe
obezbjeđivao MILORAD KRNOJELAC. Ispitivanje se svodilo na to da li je
zatočenik član SDA (Stranke demokratske akcije), da li posjeduje oružje i da li
se borio protiv srpskih snaga. Za vrijeme ili poslije ispitivanja, stražari i policija
često bi tukli zatočenike kako je opisano u stavovima 5.23 do 5.25. MILORAD
KRNOJELAC je pomagao i na drugi način podržavao ova batinanjima time što
je mjesnoj i vojnoj policiji omogućavao pristup zatočenicima i time što je
podsticao i odobravao postupke svojih stražara.
5.23 Dana 24. maja 1992., vojna policija uhapsila je FWS-03 i H.D., članove
SDA, i njihovog komšiju H.S. i odvela ih u KP dom. U KP domu ih je istog dana
ispitivalo pet ili šest vojnih policajaca. Policajci su svu trojicu tukli za vrijeme
ispitivanja kako bi ih prisilili na priznanje. Tukli su ih tako surovo da se H.S.
dvaput onesvijestio.
5.24 U periodu od aprila do augusta 1992., nepoznati stražari u KP domu

nekoliko puta su surovo pretukli Hasima Glušca. Zbog tih batinanja i surovih
životnih uslova ozbiljno su mu oštećena pluća.
5.25 Nepoznatog datuma u maju ili junu 1992., stražari KP doma su prilikom
ispitivanja surovo pretukli Ibrahima Sandala i vratili ga u ćeliju s teškim
povredama.
5.26 Od aprila do jula 1992., MILORAD KRNOJELAC, u dogovoru sa

političkim vođama ili vojnim komandantima i drugim rukovodećim osobljem
zatvora, pripremao je liste zatočenika koje treba dodatno tući tokom noćnih
ispitivanja i uveo je dnevnu rutinu za ova batinanja. Odabrani zatočenici bili su
uglavnom viđeniji stanovnici Foče, za koje se sumnjalo da prilikom redovnog
ispitivanja po danu nisu rekli istinu, koji su optuženi da posjeduju oružje ili koji
su bili članovi SDA. Skoro svako veče tokom tog perioda, takvi spiskovi
dostavljani su stražarima, koji su zatočenike zatim odvodili u upravnu zgradu
na dodatno ispitivanje i batinanje. Komandir straže je obično prisustvovao
odabiranju zatočenika. Ponekad bi sa popisa čitao imena odabranih
zatočenika. Zatim su zatočenici odvođeni u upravnu zgradu gdje bi ih tukli
zatvorski stražari ili vojnici kojima je MILORAD KRNOJELAC dozvolio da uđu
u zatvor i tuku zatočenike. Stražari i vojnici su zatočenike zlostavljali svim
vrstama oružja uključujući palice, kundake, noževe i alatke. Neki od
zatočenika vratili su se u svoje sobe teško povrijeđeni. Neki od zatočenika
nekoliko puta su izdvajani za batinanje. Veliki broj izdvojenih zatočenika sa
32
batinanja se nikada nije vratio i još se vode kao nestali. Ovi incidenti detaljnije
su opisani u stavovima 5.27 do 5.29 i u Prilogu B ove optužnice.
5.27 U junu ili julu 1992., stražari KP doma su najmanje dvaput surovo pretukli
Nurku Nisića, bivšeg referenta u opštinskoj upravi i člana SDA, Zulfu Veiza i
Salema Biču, bivše policajce, i Hrvata Krunoslava Marinovića, novinara, koje
su u modricama, krvave i teško povrijeđene, vratili u ćelije.
5.28 U junu 1992., stražari KP doma mučili su i tukli zatočenika S.M. jer su ga
zamijenili sa drugim zatočenikom čije ime se nalazilo na popisu zatočenika koji
su odabrani za ispitivanje i mučenje. Počinioci su S.M. tukli i posjekli nožem.
Prijetili su da će mu iskopati oko. Dok su ga tukli, pojavio se MILORAD
KRNOJELAC koji je, uočivši grešku, naredio stražarima da prestanu tući S.M.
Žrtva je vraćena u ćeliju, teško povrijeđena i oblivena krvlju.
5.29 U najmanje dva navrata u periodu od maja do jula 1992., stražari u KP
domu i vojni policajci mučili su i tukli zatočenike Vahida Džemala, bivšeg
policajca, Enesa Uzunovića, člana SDA, A.S. i E.C. Prilikom mučenja i
batinanja A.S. su slomljena tri rebra, a Džemalu Vahidi je slomljena vilica i
izgubio je nekoliko zuba. E.C. su slomljena tri prsta na ruci i tijelo mu je bilo
puno modrica. Nakon batinanja, žrtve su nekoliko dana držane u samici a
zatim vraćane u ćelije s teškim povedama. Enez Uzunović i Džemal Vahida su
kasnije ubijeni, kako je opisano u stavu 5.32; A.S. i E.C. se vode kao nestali.
5.30 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.17 do

5.29, optuženi MILORAD KRNOJELAC počinio je:
Tačka 2:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(f) (mučenje) Statuta
Međunarodnog suda;
Tačka 3:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(b) (mučenje) Statuta
Međunarodnog suda;
Tačka 4:
KRŠENJE RATNIH ZAKONA I OBIČAJA, kažnjivo prema članu 3 Statuta
Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (mučenje) Ženevskih
konvencija.
Tačka 5:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(i) (nečovječna djela)
Statuta Međunarodnog suda;
Tačka 6:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(c) (namjerno nanošenje teške
povrede tijelu ili zdravlju) Statuta Međunarodnog suda;
Tačka 7:
Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih
konvencija.
33
TAČKE 8-10
(Hotimično lišavanje života i ubistvo)
5.32 Između juna i augusta 1992., MILORAD KRNOJELAC i stražari u KP
domu koji su se nalazili pod njegovom kontrolom povećali su broj ispitivanja i
batinanja. U tom razdoblju, stražari bi odabrali grupu zatočenika prema
spiskovima koje bi dobili od zatvorskih vlasti i odvodili ih, jednog po jednog, u
jednu prostoriju u upravnoj zgradi. U toj prostoriji bi stražari i vojnici, uključujući
i pripadnike vojne policije, često lancima vezivali zatočenika raširenih ruku i
nogu prije nego što bi ga počeli tući. Stražari i vojnici, uključujući i pripadnike
vojne policije, bi svakog zatočenika udarali nogama, gumenim palicama,
drškama od sjekire i pesnicama. Za vrijeme batinanja, stražari i vojnici,
uključujući i pripadnike vojne policije, pitali bi zatočenika gdje je sakrio oružje ili
šta zna o drugim licima. Ponekad bi stražari zatočenike nakon batinanja bacili
na deku, zamotali ih i odvukli iz upravne zgrade. MILORAD
KRNOJELAC učestvovao je u tim batinanjima i ubistvima time što je
naređivao i nadzirao postupke stražara i omogućavao vojnom osoblju pristup
zatočenicima u tu svrhu.
5.33 Ne zna se koliko je mučenih i pretučenih zatočenika umrlo u tim
incidentima. Neki od onih koji su preživjeli batinanje ubijeni su iz vatrenog
oružja ili su u samicama podlegli povredama. Batinanja i mučenja
prouzrokovala su smrt zatočenika čija se imena nalaze u Prilogu C ove
optužnice, kao i nepoznatog broja drugih neidentifikovanih zatočenika.
5.34 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u stavovima 5.32 i
Tačka 8:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(a) (ubistvo) Statuta
Međunarodnog suda;
Tačka 9:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(a) (hotimično lišavanje života)
Tačka 10:
Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (ubistvo) Ženevskih konvencija.
TAČKE 11-15
(Protupravno zatočavanje, zatvaranje i nehumani uslovi u KP domu)
5.35 Počev od ili oko 14. aprila 1992. pa do 5. oktobra 1994., srpske civilne i
vojne vlasti koristile su KP dom za zatvaranje Muslimana i ostalih ne-Srba,
uglavnom muškaraca, uključujući i mentalno zaostale, hendikepirane i teško
bolesne osobe. Iako je grad Foča konačno zauzet 16. ili 17. aprila 1992., a
cijela opština Foča potpala pod kontrolu Srba bar od polovine jula 1992., KP
dom je služio kao zatočenički objekat za civile Muslimane i ostale ne-Srbe do
5. oktobra 1994. Među pritvorenim licima nalazili su se intelektualci, ljekari,
novinari i članovi SDA. Od aprila 1992. do augusta 1993., MILORAD
34
KRNOJELAC je, svojim postupcima kao upravnik zatvora-logora, učestvovao
u sprovođenju ovog protupravnog zatočavanja.
5.36 Uslovi u KP domu bili su surovi. Dok je od aprila 1992. do augusta
1993. MILORAD KRNOJELAC bio upravnik zatvora, životne uslove u logoru
karakterisalo je nečovječno postupanje, prenatrpanost, izgladnjivanje, prisilni
rad, kao i neprekidno fizičko i psihičko zlostavljanje.
5.37 Tokom zatočeništva, zatočenici su bili zaključani u ćelijama, osim kad bi
ih postrojili i odvodili da jedu u kantinu ili na radnu obavezu. Poslije aprila
1992., ćelije su bile prenatrpane, bez dovoljno prostora za spavanje ili za
održavanje lične higijene. Obroci za zatočenike bili su dovoljni tek za
preživljavanje. Nisu imali odjeću za presvlačenje. U zimskom periodu nisu
imali grijanje. Nisu dobijali odgovarajuću ljekarsku njegu. Zbog životnih uslova
u KP domu mnogim zatočenicima uništeno je zdravlje. Zbog nedostatka
odgovarajuće ljekarske njege, 40-godišnji zatočenik Enes Hadžić umro je u
aprilu ili maju 1992. kada mu je pukao čir. Dodatni incidenti opisani su
u Prilogu D ove optužnice.
5.38 Zatočenici su mogli čuti zvuke mučenja, batinanja i ubijanja koji su
opisani u stavovima 5.4 do 5.33 ove optužnice. Posljedica toga bila je da su
živjeli u stalnom strahu da su oni sljedeći na redu. Samice su korištene kao
metod terora i prijetnji. Budući da su svi zatočenici živjeli u neprekidnom
strahu, neki su postali suicidalni dok je druge obuzela totalna ravnodušnost
prema onom što im se može dogoditi. Većina, ako ne i svi zatočenici patili su
od depresije i još uvijek imaju fizičke i duhovne ožiljke od zatočeništva u KP
domu. Ovi incidenti opisani su u Prilogu D ove optužnice.
Tačka 11:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(e) (zatvaranje)
Tačka 12:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(g) (protupravno zatočavanje
civila) Statuta Međunarodnog suda.
5.40 Svojim učešćem u djelima ili propustima opisanim u paragrafima 5.36 do
5.38, optuženiMILORAD KRNOJELAC počinio je:
Tačka 13:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(i) (nečovječna djela)
Tačka 14:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(c) (namjerno nanošenje teške
patnje) Statuta Međunarodnog suda;
Tačka 15:
Međunarodnog suda i utvrđeno članom 3(1)(a) (surovo postupanje) Ženevskih
konvencija.
35
TAČKE 16-18
(Porobljavanje)
5.41 Od maja 1992. do oktobra 1994. zatočenici su morali obavljati prisilni
rad. MILORAD KRNOJELAC je u tim zločinačkim djelima učestvovao od maja
1992. do augusta 1993. U maju 1992., MILORAD KRNOJELAC odobrio je
odluke da se pojedini zatočenici šalju na prisilni rad. U julu 1992., MILORAD
KRNOJELAC, u dogovoru s ostalim rukovodećim osobljem zatvora, formirao
je i počeo da nadgleda grupu radnika od najmanje 70 zatočenika
kvalifikovanih radnika. Većina tih ljudi bila je zatočena od ljeta 1992. do 5.
oktobra 1994. a glavna svrha njihovog zatočenja bio je prisilni rad. Dodatne
pojedinosti o prisilnom radu za vrijeme uprave MILORADA KRNOJELCA date
su u stavovima 5.42 do 5.45. Imena zatočenika koji su morali ići na prisilni rad
navedena su u Prilogu E ove optužnice.
5.42 Sve vrijeme na koje se odnosi ova optužnica, stražari su svakodnevno
prozivali pripadnike ove grupe radnika i prisiljavali ih da rade u logoru i izvan
njega od 07:00 sati do najmaje 15:00 ili 16:00 sati. Zatočenicima taj rad nije
plaćan. Oni nisu radili dobrovoljno. Na rad su prisiljavani čak i bolesni i
povrijeđeni zatočenici. Oni koji bi odbili da rade zatvarani su u samice. Za
vrijeme rada, zatočenike su čuvali ili redovni zatvorski stražari ili srpski vojnici.
5.43 U samom zatvoru, zatočenici su morali da rade u kuhinji, u fabrici

namještaja i u metalskoj i mašinskoj radionici. U radionici su zatočenici
popravljali vojna vozila ili ukradene automobile.
5.44 Izvan zatvora, zatočenici su morali da obavljaju poljoprivredne radove na

zatvorskoj ekonomiji Brioni, da rade u mlinovima i u rudniku Miljevina, a vođeni
su i na razna mjesta u Foči da rasčišćavaju ruševine. Tokom zime 1992./1993.
godine, zatočenici su morali da popravljaju kuću MILORADA KRNOJELCA,
da montiraju bar u kući jednog od njegovih sinova i da opreme radnju jednog
od njegovih sinova. Osoblje zatvora naređivalo je zatočenicima da pomažu
srpskim vojnicima u pljačkanju muslimanskih kuća i džamija.
5.45 Zatočenici su odvođeni na rad na linijama fronta – da kopaju rovove ili
grade kasarne. Negdje od juna do oktobra 1992., zatočenik FWS-141 morao
je da vozi vojnike i materijal na linije fronta. Zatočenici FWS-109 i G.K.
odvedeni su u policijsku stanicu u Kalinoviku da traže mine. Između septembra
1992. i marta 1993., zatočenici su najmanje osam puta morali voziti ispred
srpskih konvoja radi otkrivanja mina. Tokom zime 1992./1993., grupa
zatočenika iz KP doma, među kojima se nalazio i svjedok FWS-110, provela je
najmanje deset dana na liniji fronta kod Previle gdje su ih odveli da sijeku drva
i da ih nose u rovove. FWS-110 je morao polagati telefonske linije između
rovova.

5.45, MILORAD KRNOJELAC počinio je:
36
Tačka 16:
ZLOČIN PROTIV ČOVJEČNOSTI, kažnjiv prema članu 5(c) (porobljavanje)
Tačka 17:
TEŠKU POVREDU, kažnjivu prema članu 2(b) (nečovječno postupanje)
Tačka 18:
Međunarodnog suda i utvrđeno Konvencijom o ropstvu i međunarodnim
običajnim pravom (porobljavanje).
/potpis na originalu/
Carla Del Ponte
Tužilac
Dana 2. marta 2000.

U Hagu, Holandija
POVJERLJIVO
PRILOG C
Broj Ime
1. Alija Altoka
2. Salem Bičo
3. Abdurahman Čankušić
4. Refik Čankušić
5. Enko Čedić
6. Juso Džamalija
7. Kemal Dželilović
37
8. Ramo Džendušić
9. Adil Granov
10. Nail Hodžić
11. Mate Ivančić
12. Esad Kiselica
13. Halim Konjo
14. Adil Krajčin
15. Mustafa Kuloglija
16. Fuad Mandžo
17. Krunoslav Marinović
18. Omer Mujezinović
19. Nurko Nišić
20. Hamid Ramović
21. Husein Rikalo
22. Mithat Rikalo
38
23. Zaim Rikalo
24. Ševal Šoro
25. Kemal Tulek
26. Enes Uzunović
27. Džemal Vahida
28. Munib Veiz
29. Zulfo Veiz
39
design:Kenan Sarač
Suđenje Todoviću : U julu prvi svjedok Odbrane
40
Na suđenju za seksualno zlostavljanje počinjeno u Foči, Državno tužilaštvo
saslušalo je posljednjeg svjedoka bez prisustva javnosti.
Zbog zaštite interesa i intimnog života oštećene, posljednji svjedok Tužilaštva

BiH na suđenju Milanu Todoviću iskaz je dao iza zatvorenih vrata.
Todović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), jednu
žensku osobu “kupio” od drugih vojnika i silovao je u oktobru 1992., da bi je od
decembra iste godine pa do 5. marta 1993. prisilio na seksualno ropstvo,
držeći je zatvorenu u nehumanim uslovima, i pri tome ju je fizički i seksualno
zlostavljao.
Suđenje će se nastaviti 6. jula, kada će Državno tužilaštvo, kako je najavljeno,

ulaganjem materijalnih dokaza okončati dokazni postupak, i bit će saslušan
prvi svjedok Odbrane.
Ajla Gežo, 01.06.2018.
design:Kenan Sarač
***************
Suđenje Todoviću : Pokušaj bijega iz zatvora u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/25/sudenje-todovicu-pokusaj-
bijega-iz-zatvora-u-foci/
Suđenje Todoviću : Svjedočenje bez prisustva javnosti
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/18/sudenje-todovicu-svjedocenje-
bez-prisustva-javnosti/
Suđenje Todoviću : “Igraj, muslimanko”
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/12/sudenje-todovicu-igraj-
muslimanko/
Suđenje Todoviću : “Sanjala sam grobnicu”
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/17/sudenje-todovicu-sanjala-sam-
grobnicu/
Suđenje Todoviću : “Dosadan kada dođe pijan“
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/13/sudenje-todovicu-dosadan-
kada-dode-pijan/
Todović: Svjedočenje bez prisustva javnosti
prisustva-javnosti/
41
drugom-stanju/
(1961)
42
Ovo su lobanje – što mi ih komšije stavljaju na voće kod
kuće u Foči…
43
44
I ovo je bitno za historiju!
Dokazi o njihovom (srpskom) zulumu koji se nad nama (Bošnjacima) provodi
sve do dana današnjeg.
“Ovo su lobanje – što mi ih komšije stavljaju na voće kod kuće u Foči”, piše mi
u privatnoj poruci jedna osoba kojoj su na svirep način ubijeni članovi uže
porodice u Foči 1992.
Šta reći nakon svega doživljenog i preživljenog.
Jad i bijeda. Duševna.
Monstrumi ostaju monstrumi.
Šta očekivati u gradu u kome se još uvijek slobodno šetaju zločinci?
45
46
47
48
49
50
51
design:Kenan Sarač
[FAKSIMILI] OD ZLA OCA OD GORE MATERE (Ljiljan,

8. juni 1994.)
52
[FAKSIMILI] OD ZLA OCA OD GORE MATERE (Ljiljan, 8. juni 1994.)
Ljiljan je u broju od 8. juna 1994., objavio tekst OD ZLA OCA OD GORE

MATERE.
Ljiljan otkriva ko su monstrumi – mučitelji u konc-logoru Foča, – iz pera
Mustafe Borovića.
53
54
55
56
57
design:Kenan Sarač
[FAKSIMILI] Pozivam za svjedoka…
Pozivam za svjedoka…
58
Pozivam za svjedoka (Oslobođenje Specijalni prilog)
Zločini nad Muslimanima i Hrvatima
– svi tekstovi u ovom prilogu su od magistra Muhidina Džanka –
59
60
61
62
63
64
65
66
izvor:Oslobođenje Specijalni prilog
67
design:Kenan Sarač
[FAKSIMILI] S ljudima je umirao i njihov grad (BiH

Ekskluziv,25. juni 1993.)
68
BiH Ekskluziv, od 25. juni 1993. godine, piše:
– I Muslimane Fočane, koji su ostali kod kuće u podrumima i skloništima,
69
čekala je ista sudbina. Od kuće do kuće četnici su pljačkali, silovali i ubijali.
Ubili Fatimu Hanjalić, Šućrinu suprugu i njenog sina. U jednom neboderu
ubijen je zubar Nezir Hatibović i njegova supruga Majda. Smajla Krama
uglednog Fočana, zaklali su na mostu i pustili niz Drinu. Našli su mu tijelo u
Goraždu. Ubili su i hadžiju Edhema Karahasanovića sa suprugom te suprugu i
kćerku Hasana Klapuha..
S ljudima je umirao i njihov grad., piše BiH Ekskluziv.
70
71
72
73
74
design:Kenan Sarač
75
[FAKSIMILI] DOKUMENTI I ČINJENICE : Spisak
poginulih osoba sa područja općine Foča (Euro Bosna
od 15. do 20. aprila 1994. godine)
Euro Bosna od 15. do 20. aprila 1994. godine
76
Euro Bosna od 15. do 20. aprila 1994. godine
77
Euro Bosna je u broju od 15. do 20. aprila 1994. godine objavila spisak
poginulih osoba sa područja općine Foča.
(napomena:spisak nije kompletan)
78
79
NAPOMENA:SPISAK NIJE KOMPLETAN!
design:Kenan Sarač
80
TRISTO ZATOČENIKA KP DOMA FOČA SMATRA SE
NESTALIMA (sense, 21.03.2001.)
81
sense, 21.03.2001.
Amor Mašović, predsjednik Državne komisije BiH za nestale, svjedočio na

suđenju bivšem upravniku KP doma – Ukupno skoro 28.000 nestalih nakon
rata u BiH, od toga 95 posto Bošnjaci, kaže Mašović
Gotovo tri stotine zatočenika Kazneno-popravnog doma u Foči danas se

smatra nestalima, i praktički je izvjesno da su mrtvi. Ove podatke je prikupila
Državna komisija BiH za nestale osobe, a njezin predsjednik Amor Mašović ih
je iznio pred Haškim tribunalom, na suđenju bivšem upravniku KP Doma
Miloradu Krnojelcu. Haško tužiteljstvo dokazuje da su ubijanja i teror, koji su
82
provođeni nad zatočenim civilima 1992. širom BiH, bili ključno sredstvo
etničkog čišćenja, koje je kažnjivo kao zločin protiv čovječnosti.
Prema svjedočenjima preživjelih zatočenika, u drugoj polovici 1992. godine iz

KP doma su izvođene grupe zatočenika kojima je rečeno da idu na razmjene
ili na rad. Međutim, samo dio njih je razmijenjen dok se ostalima gubi svaki
trag. Među 375 Bošnjaka koje je Državna komisija dosad ekshumirala i
identificirala na području općine Foča, za samo dvije osobe se definitivno zna
da su izvedeni iz KP doma – to su Halid Konjo i Murat Crneta. Tijela drugih
tristotinjak nestalih zatočenika nisu pronađena. Mašović ističe da, od tog broja,
za 266 “nestalih” može sa sigurnošću reći da su posljednji put viđeni u KP
domu dok se za najmanje 35 drugih isto tako vjeruje da su odvedeni iz KP
doma, ali to nije potvrđeno iz više od jednog izvora.
“Na općini Foča još uvijek imamo 730 ljudi o čijoj sudbini ne znamo ništa, te
još 413 Bošnjaka i Hrvata za koje svjedoci kažu da su ih vidjeli mrtve, ali ih
nismo locirali”, rekao je Mašović. Među 375 dosad identificiranih bošnjačkih
žrtava na području Foče, “visok je postotak žena, odnosno 40 posto”,
napominje Mašović dodajući da se drugdje u BiH taj postotak kreće oko 12
posto.
Mašović je informirao sud da se na nivou države Bosne i Hercegovine, još

uvijek kao “nestali” vodi 23.000 ljudi raznih nacionalnosti. K tome, u raznim
mrtvačnicama širom zemlje nalazi se više od 4.000 tijela žrtava koje nisu
identificirane. Od identifikovanih žrtava 95 posto su Bošnjaci, a 4 posto
bosanski Srbi, napominje svjedok.
HAG/DEN HAAG | 21.03.2001.

sense
83
design:Kenan Sarač
84
Suđenje Todoviću : Pokušaj bijega iz zatvora u Foči
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Foči, pročitan je iskaz koji je rekao

da su mučenja i ubistva bila svakodnevna pojava u Kazneno-popravnom domu
(KPD) Foča.
85
Ekrem Zeković je ispričao da je u maju 1992. uhapšen je sa nekoliko komšija i
doveden u KPD Foča, a krajem maja su počela masovna hapšenja. Prema
njegovoj procjeni uhapšeno je od 500 do 550 osoba.
“Milorad Krnojelac je bio upravnik KPD Foča, Savo Todović njegov zamijenik,
a Mitar Rašević je bio komandir smjene. Oni nisu sami počinili strahote, ali su
znali sve, bili su svjesni šta se dešava u njihovom odsustvu. Svako jutro su im
čuvari dolazili na referisanje. Sa Raševićem sam imao korektan odnos, iako je
bio upoznat sa lošim uslovima, bio je nemoćan, jer je morao izvršavati
naređenja”, pojasnio je Zeković.
Milorad Kronojelac, bivši upravnik KPD Foča, osuđen je na 15 godina zatvora

pred Međunarodnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) za počinjene zločine.
Njegov zamjenik Todović osuđen je na 12 i pol godina, dok je komandir straže
u KPD Foča Mitar Rašević osuđen na sedam godina zatvora.
Nakon dva mjeseca od dovođenja, kako je ispričao svjedok, pokušao je bijeg

iz KPD Foča, ali su ga u selu dočekali naoružani mještani koji su mu ruke
vezali i vratili ga nazad.
Svjedok je iskazu opisivao mučenja, zlostavljanja i ubistva, koja su kako je

istakao, bila svakodneva pojava.
Iskaz svjedoka Zekovića pročitan je na suđenju Milanu Todoviću, optuženom

da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), jednu žensku osobu
“kupio” od drugih vojnika i silovao je u oktobru 1992., da bi je od decembra iste
godine pa do 5. marta 1993. prisilio na seksualno ropstvo, držeći je zatvorenu
u nehumanim uslovima, i pri tome ju je fizički i seksualno zlostavljao.
Nastavak suđenja zakazan je za 1. juni.
Ajla Gežo, 25.05.2018.
design:Kenan Sarač
***************
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/18/sudenje-todovicu-svjedocenje-
bez-prisustva-javnosti/
86
muslimanko/
grobnicu/
kada-dode-pijan/
prisustva-javnosti/
drugom-stanju/
(1961)
Herceg Novi (Crna Gora) : 26. godišnjica od deportacije

bosanskih izbjeglica
87
Crnogorska policija u maju i junu 1992. godine uhapsila je najmanje 66 civila,
koji su u Crnu Goru izbjegli od rata u Bosni i Hercegovini, i u svojstvu talaca ih
predala vojsci bosanskih Srba da im posluže za razmjenu ratnih zarobljenika.
Među uhapšenima, više od 60 civila su bili bošnjačke nacionalnosti, dok ih je
nekoliko osoba bilo srpske nacionalnosti.
88
Većina izručenih odmah su ubijeni, ostali su ubijeni u logorima, a nekolicina je
preživjela mučenje i na kraju su razmijenjeni. Još uvijek se traga za posmrtnim
ostacima nekih žrtva deportovanih iz Herceg Novog traga.
Nevladine organizacije Akcija za ljudska prava, Centar za građansko

obrazovanje i Anima danas su u podne, ispred zgrade Centra bezbjednosti
Herceg Novi, odakle je većina izbjeglica organizovano nezakonito
deportovana, položili cvijeće i zajednički odali počast žrtvama.
Anadolu Agency (AA)
_____
IN MEMORIAM : 26 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica

iz Crne Gore 1992. godine…
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/25/in-memoriam-26-godina-od-
deportacije-bosansko-hercegovackih-izbjeglica-iz-crne-gore-1992-godine/
ČETVRT STOLJEĆA NJIH TRAŽIMO!!! GDJE SU BOŠNJACI IZ BOSNE
KOJI SU U MAJU 1992. UHAPŠENI NA CRNOGORSKOM PRIMORIJU?
ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI NA SLOBODI?
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/23/cetvrt-stoljeca-njih-trazimo-
gdje-su-bosnjaci-iz-bosne-koji-su-u-maju-1992-uhapseni-na-crnogorskom-
primoriju-zasto-su-ratni-zlocinci-na-slobodi/
GENOCID U FOČI : 25 godina od ”Deportacije izbjeglica” iz Crne Gore
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/11/genocid-u-foci-25-godina-od-
deportacije-izbjeglica-iz-crne-gore/
FOČA 1992. : Čekao sam smrt dok mi je nož bio pod grlom
https://focanskidani.wordpress.com/2018/02/25/foca-1992-cekao-sam-smrt-
dok-mi-je-noz-bio-pod-grlom/
26 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore
1992.godine
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/19/26-godina-od-deportacije-
bosansko-hercegovackih-izbjeglica-iz-crne-gore-1992-godine/
IN MEMORIAM : 26 godina od deportacije bosansko-

hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992. godine…
89
IN MEMORIAM

1992. godine…
90
design:Kenan Sarač
_____

1992.godine
[FAKSIMILI] Zaboravljaju : Foča se ponovila
91
Zaboravljaju : Foča se ponovila
[FAKSIMILI]

design:Kenan Sarač
Posted on Maj 24, 2018 · Uredi
[FAKSIMIL] ISPOVIJEST LOGORAŠA
92
[FAKSIMIL] ISPOVIJEST LOGORAŠA
“Foča više nije Foča, nema obilježja i nema ljudi koji su je činili Fočom.”
Taib Reko, bivši logoraš

design:Kenan Sarač
93
[FAKSIMIL] Pronađena tijela 16 ubijenih Bošnjaka
(Dnevni avaz,1999.)
94
Dnevni avaz, od četvrtka, 28.oktobra 1999. piše:
U posljednja tri dana na području općine Foča, tačnije u Mjesnoj zajednici
Jeleč ekshumirane su 32 žrtve iz dvije masovne grobnice i više pojedinačnih.
U jednoj od masovnih grobnica u selu Kratine ekshumirano je osam tijela
Bošnjaka koji su strijeljani početkom agresije. To su Edhem Šljivo, Abid Srnja,
Omer Srnja, Mustafa Srnja, Zulfo Srnja, Elvedin Srnja i Nedžad Srnja.
…U jednoj od pojedinačnih grobnica ekshumirano je tijelo Almase Bibović
(1904.), piše Dnevni avaz.
95
96
izvor:Dnevni avaz,četvrtak,28. oktobra 1999.

design:Kenan Sarač
FOČA, XXV GODINA OD GENOCIDA : MASOVNE GROBNICE (FOTO)

https://focanskidani.wordpress.com/?s=masovne+grobnice+u+fo%C4%8Di
97
Evropski sud odlučuje o deportacijama Bošnjaka iz
Crne Gore
98
Evropski sud za ljudska prava uskoro će odlučiti da li postoji pravna osnova za
tužbu protiv Crne Gore u predmetu koji se odnosi na ratne deportacije 82
bošnjačke izbjeglice, koje su kasnije ubijene.
Crnoj Gori je dat rok do narednog mjeseca da odgovori na zahtjev Evropskog

suda za ljudska prava u Strasbourgu nakon što su tu zemlju tužile porodice
Bošnjaka koji su deportovani 1992. godine, a kasnije i ubijeni u BiH.
Kako bi odlučio o pravnoj osnovi za postupak protiv Crne Gore, Sud je tražio
od te države da odgovori na navode porodica ubijenih, koje tvrde da
crnogorske vlasti nisu ozbiljno istražile zločine protiv Bošnjaka, koji su u to
vrijeme imali status izbjeglica.
99
Tužba podnesena 2013. takođe navodi da je istraga u Crnoj Gori provođena
bez entuzijazma, da nije obuhvatala sve odgovorne za taj zločin, uključujući i
najviše zvaničnike, bez čijeg se “znanja, pristanka i podrške” ne bi moglo
izvršiti policijsko hapšenje i izručenje izbjeglica.
“Istraga je pokrenuta kako bi se pružio razlog za obustavu građanskog

postupka koji su pokrenule porodice žrtava s ciljem dobijanja odštete, a ne da
bi se postigla pravda”, navodi se u tužbi.
Nevladina organizacija “Akcija za ljudska prava”, koja predstavlja porodice, u

srijedu je izjavila da zahtjev iz Strasbourga znači da je prvi prag u ispitivanju
osnovanosti tužbe uspješno savladan.
“Evropski sud za ljudska prava takođe je pozvao BiH da dostavi pisane

komentare s obzirom da su porodice njeni državljani”, naveli su iz “Akcije za
ljudska prava”.
Više od 60 Bošnjaka i nekoliko osoba srpske narodnosti bilo je protivzakonito

pritvoreno i dovedeno u sjedište policije u Herceg-Novom, odakle su 25. i 27.
maja 1992. godine autobusima deportovani do teritorije pod kontrolom
bosanskih Srba, navodi se u tužbi Evropskom sudu. Nakon deportacija, većina
je Bošnjaka ubijena, a za njihovim posmrtnim ostacima se još traga.
Devet bivših crnogorskih policajaca optuženih za deportacije oslobođeno je

optužbi u novembru 2012. godine, nakon što je Viši sud u Podgorici presudio
da, iako su hapšenja bila nezakonita, ona nisu predstavljala ratni zločin, a
devet optuženih osoba nisu pripadale nijednoj strani u bh. ratu.
izvor:BIRN,23.05.2018.
100
101
design:Kenan Sarač
102
_____

1992.godine

103
Ispravljanje krivih Drina : Dossier dr Stanić (foto)
SPALJIVANJE ILUZIJA
Ispravljanje krivih Drina : Dossier dr Stanić (foto)
104
105
106
107
108
109
110
111
112
113
114
115
116
117
118
119
120
121
122
123
design:Kenan Sarač
124
FOČA : Ni dan-danas nije podignut spomenik žrtvama u
dvorani “Partizan”
Ni dan-danas opštinsko rukovodstvo nije dozvolilo Udruženju “Žena žrtva rata”

da podigne spomenik žrtvama u dvorani “Partizan”, ali je dozvolilo podizanje
spomenika njhovim dželatima.
Citirana rečenica iz OSLOBOĐENJA, od 20.09.2004. važi i danas kao i prije
14 godina.
125
126
OSLOBOĐENJE,20.09.2004. piše:
Ni dan-danas opštinsko rukovodstvo nije dozvolilo Udruženju “Žena žrtva rata”
da podigne spomenik žrtvama u dvorani “Partizan”, ali je dozvolilo podizanje
spomenika njhovim dželatima
Umjesto žrtvama, spomenik zločincima
Foca u RS još je pod sankcijama americkog Kongresa i sudeci po onom što se
u njoj dešava teško da ce se stvari promijeniti na bolje. Jedan od primjera je
odbacivanje zahtjeva Udruženja Žena žrtva rata, kojem nije dozvoljeno
postavljanje spomen-ploce na objekat bivše sportske dvorane Partizan. Traže
to clanice ovog udruženja, žene Foce zlostavljane u Partizanu, mjestu iz kojeg
su do stanovnika BiH, svijeta, haških istražitelja stigla najteža svjedocenja o
zvjerstvima pocinjenim nad Bošnjakinjama …..
(OSLOBOĐENJE,20.09.2004.)
127
OSLOBOĐENJE,23.09.2004. piše:
Udruženje Žena žrtva rata ne odustaju od namjere da 30. septembra postave
spomen ploču na zgradu Partizan, sportsku dvoranu u kojoj su 1992. godine
128
zlostavljane Bošnjakinje iz Foče.
Ploča je izrađena, navodi OSLOBOĐENJE,23.09.2004., i na njoj ispisan tekst:
APRIL – AVGUST 1992.
Nečovječna i monstruozna zlodjela
izvršena su nad bošnjačkim djevojčicama,
djevojkama, i ženama u Foči.
Opomena da se više nikada i nikome
ne ponove ovakva i slična zlodjela.
Ploču podižu preživjele žrtve.
(OSLOBOĐENJE,23.09.2004.)
129
design:Kenan Sarač
130
[UPITNIK] : Pivsko jezero kao grobnica ubijenih
bošnjaka Fočaka 1992. – 1995.
UPITNIK : Pivsko jezero kao grobnica ubijenih bošnjaka Fočaka 1992. – 1995.
Od nama poznatog izvora dobili smo neke informacije o mogućim masovnim

grobnicama ubijenih Fočaka 1992. – 1995.
Jedna od mogućih grobnica je Pivsko jezero. Naš izvor tvrdi da su mnoga tijela
bošnjaka odvožena i bačena u Pivsko jezero.
Druga moguća grobnica je prostor kod KP Doma Foča i Mosta Stradanja do
nekadašnje Kanare (klaonice stoke) prema Bolnici uz samu rijeku Drinu.
Treća moguća i najvjerovatnija grobnica nalazi se na samim Sastavcima, na
mjestu sadašnjih bazena i hotela u izgradnji…
131
Pivsko jezero je vještačko jezero u Crnoj Gori. Nalazi se na sjeverozapadu
Crne Gore u općini Plužine. Površina jezera je 12,5 km², dužina 45 km, a
najveća dubina je 188 m. Nadmorska visina iznosi 675 m, što ga čini najvećim
vještačkim jezerom u Crnoj Gori.
Jezero je nastalo pregradom kanjona rijeke Pive, izgradnjom visoke brane od
220 m. Izgradnja brane počela je 1967. godine i završena je 1975. Nastankom
jezera potopljeno je staro naselje Plužine, kao i manastir Piva, koji je
premješten na novu lokaciju. Jezero se koristi za potrebe hidroelektrane Piva i
predstavlja glavni energetski potencijal Crne Gore.
(Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije)
132
133
fotografije Pivskog jezera:Vikipedija/google/screenshot
134
design:Kenan Sarač
Mogucih grobnica ima i na povrsinskom kopu budanj i u ponoru izmedju dva

tunela na kod Miljevine,samo to treba dobro procesljat.
Asim Hambo
26 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih

izbjeglica iz Crne Gore 1992.godine
135
U petak, 25. maja 2018. godine, u podne, na prostoru ispred glavnog ulaza u
Centar bezbjednosti Herceg Novi, memorijalno okupljanje radi obilježavanja 26
godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore 1992.
godine…
136
HAPŠENJA U CRNOJ GORI
U maju i junu 1992. godine, najmanje 66 izbjeglih muslimana iz Bosne i
Hercegovine
nezakonito je uhapšeno na teritoriji Crne Gore, a zatim isporučeno
pripadnicima – njima
neprijateljske – vojske bosanskih Srba u BiH, koji su najveći broj njih likvidirali.
Samo
dvanaestoro je uspjelo da preživi izručenje u koncentracione logore.
137
Pored muslimana iz BiH, na teritoriji Crne Gore istovremeno je uhapšeno i 33
izbjeglica srpske nacionalnosti, koji su vraćeni u Republiku Srpsku radi
mobilizacije. Za razliku od izbjeglih muslimana, deportovani izbjeglice srpske
nacionalnosti nijesu tretirani kao taoci, niti je poznato da je bilo ko od njih
smrtno stradao od neposrednih posljedica deportacije.
Najveći broj uhapšenih izbjeglica doveden je u Centar bezbjednosti Herceg-
Novi, koji je služio kao sabirni centar, odakle su organizovano 25. i 27. maja
autobusima transportovani u koncentracioni logor KPD Foča, odnosno na
neutvrđenu lokaciju u istočnoj BiH (Republici Srpskoj). Svi muslimani
deportovani jednim autobusom 27. maja 1992. ubijeni su vjerovatno istog dana
i bačeni u Drinu.
Još uvijek nijesu pronađeni posmrtni ostaci svih tih žrtava. Ostale
muslimanske izbjeglice uhapšene su u Baru, Podgorici ili u području blizu
granice sa BiH takođe
krajem maja 1992. godine i deportovani pojedinačno u logor u Foču ili
agentima bosanskih Srba, poslije čega im se gubi svaki trag.
(Predmet „Deportacija“, IZVJEŠTAJ: Suđenja za ratne zločine u Crnoj Gori,
Izvještaj je izradio tim HRA u saradnji s advokatom Bogdanom Ivaniševićem,
Podgorica, maj 2013.)
Od oko stotinu bosansko-hercegovačkih izbjeglica koje je crnogorska policija,

s proljeća 1992. godine, nezakonito uhapsila i deportovala borcima Radovana
138
Karadžića gotovo svi su pobijeni. Ekrem Čemo (1953) iz Foče, jedan je od
rijetkih koji je ostao živ. Živi u Njemačkoj. Izbjegava novinare. O svojoj golgoti
prvi put govori za jedan medij:
“Uoči krvavog rata u Bosni i Hercegovini sklonio sam se sa suprugom Eminom
i dvoje maloljetne djece u Crnu Goru, u Bar, gdje sam godinama ljetovao i
imao mnogo prijatelja. Uoči mog hapšenja policajci su nekoliko puta dolazili
kod Abdulaha Kamerića i Ramiza Babića, mojih zemljaka iz Foče, koji su
kasnije ubijeni. Saslušavali su ih tokom noći, rano izjutra, u po bijela dana.
Hapsili su ih i puštali. Nakon nekoliko dana, 21. maja 1992. godine, ujutro oko
sedam sati, dok smo nas trojica pili kafu, kombi pun policije naglo se zaustavio
ispred zgrade. Naoružani policajci su munjevito opkolili zgradu. Dvojica
policajaca su nam oprezno prilazila. Narediše da pođemo sa njima na
informativni razgovor. Strpaše nas u kombi. U njemu je pokunjeno sjedio moj
poznanik iz Foče, neki Remzija, zaboravio sam mu prezime”, svjedoči
specijalno za “Vijesti”, Ekrem Čemo.
Saslušavao me nepoznati čovjek. Predstavio se kao policajac iz Foče. Kasnije
smo saznali da je to bio zloglasni Mišo Stevanović zvani Šumar. On je
Bosance masovno hapsio po Crnoj Gori. Nakon jednog sata ponovo uđe
policajac, sa nekim spiskom. Naređuje: “Neka ostanu Ekrem Čemo, Ramiz
Babić, Abdulah Kamerić, Šefko Kubat i Šaćir Redžo. Ostali su slobodni”.
(FOČA 1992. : Čekao sam smrt dok mi je nož bio pod grlom, objavljeno:25.
februara , 2018.; objavljeno 2005. Vijesti)
139
Koliko je samo bošnjaka deportovano iz Crne Gore, Srbije u KP Dom Foča? I
tu im se gubi svaki trag.Među njima su i tri brata Rikalo iz Čohodar mahale.
(FOČA:Koliko još ima neidentifikovanih i neispričanih priča?,
objavljeno:9.januara , 2016.)
140
141
142
design:Kenan Sarač
_____

143
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Foči, svjedok Državnog tužilaštva
je svoj iskaz dao putem videolinka bez prisustva javnosti.
Aleksa Vladičić svjedočio je bez prisustva javnosti na suđenju Milanu

Todoviću, optuženom da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS),
jednu žensku osobu “kupio” od drugih vojnika i silovao je u oktobru 1992., da
bi je od decembra iste godine pa do 5. marta 1993. prisilio na seksualno
ropstvo, držeći je zatvorenu u nehumanim uslovima, i pri tome ju je fizički i
seksualno zlostavljao.
Nastavak suđenja zakazan je za 25. maj.
Ajla Gežo, 18.05.2018.
design:Kenan Sarač
***************
muslimanko/
grobnicu/
144
kada-dode-pijan/
prisustva-javnosti/
drugom-stanju/
(1961)
Suđenje Janjiću : Svjedokinja bez saznanja o silovanju
145
Na suđenju za zločine počinjene u Foči, svjedokinja Odbrane Dragana Janjića
kazala je da nikada svojoj komšinici nije rekla da je optuženi nekoga silovao.
Vojka Tešević se prisjetila kako se nakon izbijanja rata prijavila u vojsku i

radila na rampi u Miljevini, u blizini mjesta gdje je bila stacionirana vojska.
Pojasnila je da je po naređenju komandanta Pere Eleza evidentirala ko je
dolazio i odlazio, te se prisjetila prilike kada je Elez pitao da li je ulazio
policajac Dragan Janjić.
“Ja sam rekla da znam samo Dragana Janjića učitelja, da ne znam Dragana
Janjića policajca… Rekla sam da ga nikad nisam zapisala”, kazala je Tešević,
pojasnivši kako je Elez te prilike galamio.
Na upit da li je ikad svojoj komšinici Hajriji spomenula da je Janjić nekoga

silovao, svjedokinja je odgovorila da nije i dodala da optuženog ni ne poznaje.
Tužilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. zaštićenu svjedokinju B-1

silovao u Policijskoj stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio joj. Janjić,
bivši aktivni policajac iz Miljevine, u maju i junu 1992. je učestvovao, prema
optužnici, i u nezakonitom hapšenju više od 20 muškaraca nesrpske
nacionalnosti s tog područja.
Bivši rezervni policajac pri Stanici javne bezbjednosti (SJB) Foča Mlađo Vučen
je naveo da je poznavao optuženog Janjića.
146
“Sjećam se da je došao kao kadet, bio jedno vrijeme u stanici, i da je po
rasporedu otišao u odjeljenje stanice u Miljevinu”, rekao je svjedok.
On se prisjetio i da je Janjić jedne prilike priveden u Kazneno-popravni dom

(KPD) Foča, nakon čega je vraćen u SJB Foča. Nakon toga, kako je rekao
Vučen, optuženi Janjić je cijeli rat proveo u Foči.
Odbrana je na ovom ročištu uložila i niz materijalnih dokaza, među kojima

obavještenje Policijske uprave Foča da je optuženi tokom 1992. godine imao
prijavljeno prebivalište u ovom gradu. Uložena je i potvrda Kriznog štaba
srpske općine Foče od 9. maja 1992. na ime uhapšenih Nedžiba i Murata
Rizvanovića, iz koje se, prema Odbrani, vidi ko je odlučivao o njihovom
puštanju.
“Mi tvrdimo da onaj koji je odlučivao o puštanju, odlučivao je o hapšenju”,

rekao je advokat Slaviša Prodanović.
Suđenje će se nastaviti 24. maja.
design:Kenan Sarač
*****************
Suđenje Janjiću : Zabrana objavljivanja iskaza svjedoka
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/17/sudenje-janjicu-zabrana-
objavljivanja-iskaza-svjedoka/
Suđenje Janjiću : Optuženi protjeran iz Miljevine
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/08/sudenje-janjicu-optuzeni-
protjeran-iz-miljevine/
obican-poziv/
radio/
147
detaljima/
podrucju-foce/
Suđenje Janjiću : Zabrana objavljivanja iskaza svjedoka
148
Na suđenju za zločin počinjen u Foči, saslušan je zaštićeni svjedok Odbrane,
ali prema odluci Sudskog vijeća, sadržaj njegovog iskaza nije dozvoljeno
objavljivati u medijima.
Zaštićeni svjedok O-20 dao je iskaz na suđenju Draganu Janjiću, kojeg

Tužilaštvo BiH tereti da je u augustu 1992. zaštićenu svjedokinju B-1 silovao u
Policijskoj stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio joj.
149
Janjić, bivši aktivni policajac iz Miljevine, u maju i junu 1992. godine
učestvovao je, kako stoji u optužnici, i u nezakonitom hapšenju više od 20
muškaraca nesrpske nacionalnosti s tog područja.
Prema službenom rasporedu, suđenje će se nastaviti 17. maja.
design:Kenan Sarač
*****************

https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/08/sudenje-janjicu-optuzeni-
protjeran-iz-miljevine/
150
obican-poziv/
radio/
detaljima/
podrucju-foce/
151
Na suđenju Milomiru Davidoviću – Ličiju : Optuženi imao
nadimak “Liči”
152
Svjedokinje Tužilaštva BiH su izjavile da je optuženi Milomir Davidović radio
kao šef magacina u prodavnici u zgradi “Lepa Brena” u Foči, te da je imao
nadimak “Liči”.
Spomenka Kovač je ispričala da poznaje optuženog Davidovića te da je jedno

vrijeme bio šef magacina prodavnice u kojoj je ona radila, a koja je smještena
u zgradi “Lepa Brena” u centru Foče.
Za optuženog je također kazala da je radio i kao konobar u objektu “Fontana” i

da ima nadimak “Liči”. Kako je rekla, osim njega ne poznaje nikoga s tim
nadimkom.
Svjedokinja Snežana Rašević je izjavila da je kao trgovac radila u trgovinskoj

radnji u Foči, u zgradi “Lepa Brena”. Poslovođa te prodavnice, kako je rekla,
bio je Davidović zvani “Liči”, kojeg poznaje od djetinjstva.
Prema optužnici, neutvrđenog dana između 3. i 18. jula 1992. iz

Srednjoškolskog centra u Foči vojnik Dragan Zelenović je izveo S-1 i S-4, i
odveo ih u stan u zgradi “Lepa Brena”, gdje ih je optuženi Davidović zvani
“Liči”, zajedno s ostalim vojnicima, silovao.
U istom vremenskom periodu, prema drugoj tački optužnice, S-1, S-4 i još
jedna ženska osoba bošnjačke nacionalnosti su odvedene u napuštenu kuću u
naselju Dobro Polje, gdje su ih optuženi i ostali vojnici seksualno zlostavljali.
Prema Tužilaštvu BiH, Davidović je ove zločine počinio kao pripadnik Vojske
Republike Srpske (VRS).
153
Treći svjedok Husein Mandžo je naveo da je do početka rata radio kao brico u
Foči i dodao da je optuženi Davidović dolazio kod njega na šišanje.
“Davidovića poznajem čitav život. Ima nadimak ‘Liči’. Prije rata sam ga viđao u
čaršiji, igrao je odbojku”, izjavio je svjedok, dodavši da je bio iznenađen kad je
saznao da je Davidović optužen za ratni zločin.
Termin narednog suđenja će biti naknadno određen.
Emina Dizdarević,16.05.2018.
design:Kenan Sarač
**********
Na suđenju Milomiru Davidoviću – Ličiju : Nije vidio dovođenje žena u zgradu

davidovicu-liciju-nije-vidio-dovodenje-zena-u-zgradu/
154
Na suđenju Milomiru Davidoviću – Ličiju : Noćima čupala kosu nakon silovanja
silovanje
silovanje-u-foci/
[SVJEDOČENJA] Foča 1992. : Emir Frašto ubijen u julu

1992. kod “Derbija” na Autobuskoj stanici u Foči
155
…zapisnik iz Haga sa suđenja Krnojelcu…Zapisano je ovako:
– Zelja je došao 21. jula i izveo Frašto Emira, Esada Kiselicu, Rikalo i Nurku
Nišića….
Moj Emir je molio da ga ne tuče….Sve to ima zapisano javno… imam taj
isječak.
Eh,,, njih trojicu su likvidirali tu veče, a Emira tek sutradan…
Pošto su ga Klanfa (Klanfa je Radomir Kovač, op.p.) i Zelja (Zelja je Dragan
Zelenović, op.p.) odveli kod Miće Pavlovića da im Mićo da naš porodični
novac, koji su moji ostavili na čuvanje…Mićo je dao dio novca Emiru …
Tada su Emira ubili kod “Derbija” na Autobuskoj stanici….Bio je mrtav 4
dana…Tada ga bacaju kod Ćehotonskog mosta, 2 metra od betonske grede i
dovoze kamenje i zatrpaju…
Kemalemir Dženan Frašto
156
157
158
159
160
fotografije:Kemalemir Dženan Frašto/internet/screenshot
design:Kenan Sarač
vidi i ove naslove:

FOČA 1992. KP Dom : ODVEDENI NA PUT BEZ POVRATKA
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/17/foca-1992-kp-dom-odvedeni-
na-put-bez-povratka/
161
MOŽETE LI SPAVATI SA TOM TAJNOM?

EMIR FRASTO 1964, MOJ DRAGI BRAT JE
ODVEDEN IZ KPD 21 JUNA 1992. U 18:00 SA VEČERE. ODVEO GA JE ZELJA SA GRUPOM OD JOS
ČETVERO.
GUBI MU SE SVAKI TRAG.
MOLIM DA AKO IKO ZNA GDJE JE UKOPAN ili GDJE SU MU KOSTI DA MI JAVI.
OD TOLIKIH KOMŠIJA U FOČI MORA NEKO BITI ČOVJEK I REĆI.
MOŽETE LI SPAVATI SA TOM TAJNOM?
Kemalemir Dženan Frashto
27. srpanj · 2015 ·
162
Priča o ženi koja nosi teške rane koje i danas krvare
Ovo bi mogla biti i priča o prvom Udruženju žrtava rata Foča 92-95.
Na čijem čelu je Halida – Dida Konjo Uzunović.
163
Dida svojom pojavom, svojim imenom i prezimenom, dovoljno govori o
stradanju Foče,o zločinu nad ženama Foče.
Šta novo reći o hrabrosti žene koja nosi toliko breme, toliko teške rane koje i
danas krvare.
Šta novo reći o hrabrosti žene koja je ujedno i simbol nepokorenosti , prkosa,
inata, ponosa pa čak i ljubavi koju nikad i niko neće i ne može ubiti.
Dida. Žena, Fočanka koja kao Feniks ptica ponovo ima krila i želi da leti.
Dida. Žena, koja ima snage i hrabrosti da dođe ponovo u blizinu krvoloka koji
joj uzeše sve.
Roditelje, prekrasnog muža, dva brata.
Kuću, dom, grad…
164
_____
165
Posjetite fb stranicu Udruženja žrtava rata Foča 92-95 da bi saznali više o
radu Udruženja.
https://www.facebook.com/udruzenjezrtavaratafoca/
166
O osnivanju Udruženja žrtava rata Foča 92-95. vidi na linku:
Ustikolina : Osnovano Udruženje porodica žrtava rata Foča 1992.-1995.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/02/ustikolina-osnovano-
udruzenje-porodica-zrtava-rata-foca-1992-1995/
_____
167
design:Kenan Sarač
168
U nastavku suđenja za zločine počinjene u Foči, svjedok Državnog tužilaštva
izjavio je da je sklonio jednu žensku osobu, nakon što je zaključio da je Milan
Todović u svom stanu prisilno držao i tjerao je da mu kuha i da ga zabavlja.
Petar Radović je rekao da je s prijateljima Acom i Nešom “sjedio na kafi” kada

su mu obućara Todovića preporučili da kod njega popravi obuću. Po dolasku u
169
obućarsku radnju, kako je naveo, zatekli su Milana Todovića, koji im je kazao
da se oženio i pozvao ih u stan na piće.
“Otišli smo u stan u Čodor Mahali, nedaleko od njegove radnje. Pozvao je

neku žensku osobu i rekao joj da sipa piće i skuha kafu. Zatim joj je rekao da
pusti muziku i da igra. Govorio joj je: ‘Igraj, muslimanko.’ Tada mu je Nešo
opalio šamar i istjerali smo ga iz stana”, posvjedočio je Radović.
Svjedok je pojasnio da su tada zbog ljudskosti osjećali obavezu da pomognu

toj ženi istjeravši Todovića i, kako je dodao, ostali su u stanu da prenoće, da
se on ne bi vratio.
Radović je izjavio da su tada odlučili da joj pomognu tako što će je skloniti kod
neke žene.
Todović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), jednu
žensku osobu “kupio” od drugih vojnika i silovao je u oktobru 1992., da bi je
iste godine prisilio na seksualno ropstvo, držeći je u nehumanim uslovima i pri
tome je fizički i seksualno zlostavljajući.
Ajla Gežo, 11.05.2018.
design:Kenan Sarač
***************
grobnicu/
kada-dode-pijan/
prisustva-javnosti/
drugom-stanju/
170
(1961)
Fočanski kreatori genocida (DANI, broj 375

od 20.08.2004.)

A gdje je Haag?
171
172
Zločinci

Sarajevo, 2004.)

su:
Domu.
KP Domu Foča.
Zenica.
fočanskom SUP-u.
u fočanskom SUP-u.
173
(DANI, broj 375 od 20.08.2004.)
174
175
Krvoproliće na Miljevini
A gdje je Haag?

Crne Gore i Foče.


sretno oženjen.
176
(DANI broj 375 od 20.08.2004.)
177
178
179
Krvavi Vidovdan

(piše: Dženana Karup-Druško, DANI broj 375 od 20.08.2004.)
korištena arhiva magazina Dani iz 2004. godine.
180
design:Kenan Sarač
PODSJETNIK : DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM, DAN

EVROPE, DAN LOGORAŠA BIH, DAN SJEĆANJA NA
UBIJENU DJECU SARAJEVA…
PODSJETNIK : DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM, DAN EVROPE, DAN

LOGORAŠA BIH, DAN SJEĆANJA NA UBIJENU DJECU SARAJEVA…
181
182
183
design:Kenan Sarač
********
vidi još:

logorasa/
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
184
Deveti je maj : Opet. Dan Evrope, Dan pobjede nad fašizmom i Dan logoraša.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/09/deveti-je-maj-opet-dan-
evrope-dan-pobjede-nad-fasizmom-i-dan-logorasa/
1992-2018/
popravni-dom-foto/
Deveti je maj : Opet. Dan Evrope, Dan pobjede nad

fašizmom i Dan logoraša.
185
186
187
Deveti je maj. Opet. Dan Evrope, Dan pobjede nad fašizmom i Dan logoraša.
Voljela bih da nema ovog zadnjeg, ali…Opet se sjećam svojih logoraša:
sjećam se oca rahmetli i njegovih 828 dana provedenih u KPD Foča, sjećam
se dana kada sam primila poruku Crvenog križa, kojom javlja da je živ, sjećam
se novembra 1997. kada je od posljedica zatočeništva umro u 44.godini.
Sjećam se daidže rahmetli, koji nikada nije primio moju poruku Crvenog križa,
jer “nije posjećen od strane istog” Skoro 20 godina poslije naći ćemo njegove
kosti (i gips na ruci) u rudniku Miljevina, zajedno sa još logoraša, odvedenih iz
KPD na prisilni rad. Imao je 29 godina. Sjećam se i ostalih logoraša iz KPD
Foča, bilo ih je preko 700. Za njih 322 KPD je bio zadnja poznata adresa. Neki
se još vode kao nestali. Sjećam se logoraša iz Manjače, Keraterma, Omarske i
ostalih iz preko 600 logora u BiH. Ali, Hag kaže da ih je “malo”, valjda zato što
su oni za Hag samo brojevi. Za nas, njihove porodice nisu brojevi, osobe su. I
mnogo, jako mnogo nedostaju. Evropo sretan ti 9. maj, Dan logoraša!
Sanela Hodzic Avdic
izvor:fb Sanela Hodzic Avdic
188
design:Kenan Sarač
fotografije:fb Sanela Hodzic Avdic
_____

popravni-dom-foto/
LOGORAŠA BIH, DAN SJEĆANJA NA UBIJENU DJECU
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/09/podsjetnik-dan-pobjede-nad-
fasizmom-dan-evrope-dan-logorasa-bih-dan-sjecanja-na-ubijenu-djecu-
sarajeva/
logorasa/
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
1992-2018/
189
1995/
1992. – 1995. : Jedno od mjesta masovnih silovanja bio

je grad Foča
“Najbrojnije žrtve bile su bosanske Muslimanke, dok je među počiniocima bilo

najviše bosanskih Srba. Jedno od mesta masovnih silovanja bio je grad
Foča, te je Haški tribunal doneo presudu 2001. godine trojici muškaraca, u
kojoj je prvi put u istoriji međunarodnog humanitarnog prava rekao da je
seksualno ropstvo zločin protiv čovečnosti”, navodi se u saopštenju
190
organizacije “Žene u crnom”.
Tokom rata u Bosni i Hercegovini silovano je oko 20.000 žena, saopštila je
ranije organizacija “Žene u crnom”.
izvor:organizacija “Žene u crnom” Beograd
design:Kenan Sarač
_____

LOGORAŠA BIH, DAN SJEĆANJA NA UBIJENU DJECU
https://focanskidani.wordpress.com/2018/05/09/podsjetnik-dan-pobjede-nad-
fasizmom-dan-evrope-dan-logorasa-bih-dan-sjecanja-na-ubijenu-djecu-
sarajeva/
logorasa/
NAS BRE ZAVADI?
PLIVA PO NJIMA…
1992-2018/
1995/
191
popravni-dom-foto/
192
Aladža džamija 1992. – 2018. : Simbol ljepote
ljudske duše
Aladža džamija, spomenik neizmjerne umjetničke, kulturne i historijske

vrijednosti koji je do temelja srušen u ratu, uskoro će ponovo krasiti Foču.
193
Podsjećanje na rušenje Aladža džamije
– tekst preuzet sa fb Ragib Hodzic, objavljen:7. Maj u 14:19 · –
Aladža džamija
Foča avgust 1992 godine, nedaleko od ušća u rijeku Drinu na desnoj obali
Ćehotine, mahala Aladža.
-Nemoj da zataji bilo sta.Bice dosta svijeta, a vjerojatno i gostiju iz Srbije i
Crne Gore- reče komadant, bivši profesor univerziteta.
-Neće -odgovorio sam -sve je dobro isplanirao.
Onda on ode, a svijet poče dolaziti.Nisam brojao, ali oko podne je bilo više od
dvije hiljade duša.Najvise naoružanih sa zastavama.
Oko deset do dvanaest eto ponovo Komadanta, sa gostima i pratnjom. Bilo je i
svestenh lica i crkvenih velikodostojnika.
Razlijeze se jak aplauz, a pripucase i iz oružja.
Oko same džamije postavljena je ptt-traka;iz sigurnosnih razloga. Posjetioci su
mogli prici do nje, ali posto se ruši , kameni objekat nisu se bas otimali da
stanu u prve redove.
Ja sam traku namjerno primakao bas džamiji, htio sam dokazati da sam
školovan čovjek,i to za građevine, i da znam nešto više od običnog minera.
Sunce je u zenitu.To je za mene važno iz razloga što sam pokušao da ga

uhvatim na vrhu munare. Komadant je još jednom prilazio -jesi li spreman? -
upita me ozbiljno. -Sve je spremno, gospodine komadante! -gotovo da sam mu
vojnički raportirao.
-Hajde završi to!-
194
Kad sam napokon sve obišao i uvjerio da je sve gdje treba, posao sam uz
štapinsku žicu ka kutiji inicijatora. Ne žurim. I pogledah uz nju! Opet,kao
nekad, vitka i visoka, vrhom para nebesa i kruži, kao onda kad sam bio
dijete, njiše se, samo što nije pala na mene.
-Nećeš dugo – pomislih i potisnuh ručicu na dolje.
Iz njenih temelja pokulja blijedoplavi , prozirni dim, kako je on rastao dzamija
se smanjivala.
Zatim je odjenula kanonada vatrenog oružja, onog iz puška, pištolja i
automata.
Kad se dim izdigao od zemlje, na mjestu gdje je nekada dostojanstveno i
mudro, vijekovima postajala slavna Aladža, ostale su dvije hrpe materijala, koji
je
pokrivala hrapava i tamna bakarna kupola.
Publika se poče razilaziti, oduševljena i u grupama. Svi ozarenih lica, odlaze
sa ove svečanosti, sa osmjesima povicima i pjesmama.
Ispovjest Focanskog srbina, koji je rođen nedaleko od Aladža džamije, kao

djete igrao se u njenom okruženju. N.N. završava gimnaziju i upisuje studij
arhitekture u
Sarajevu. Za diplomski rad kao tezu odabira-Aladža džamiju-i bude ocjenjen
sa čistom desetkom.
Povratkom u rodni grad zapošljava se u zavodu za urbanizam , početkom
agresije biva zadužen za nestanak svih sakralnih muslimanskih objekata u
gradu.
Pripada mu posebna čast, kao vrsnom poznavaocu, planiranje, priprema i
miniranje ,,Focanske -ljepotice.”
Napomena:Aladža džamija je jedna od jedanaest srušenih dzamija u gradu

Foči od strane srpsko-crnogorskog agresora. (mala dopuna:12 srušenih
dzamija u gradu Foči – op.K.S.)
Hasan-Pasina dzamija, poznatija kao ALADŽA DŽAMIJA izgrađena je 1550
godine od dobrotvora Hasan Nezira. Svrstava se u najljepše džamije koje su
kod nas građene,
i kao takva upisana je registar UNESCO-a.
Nakon rušenja ostaci džamije,kamionima su odvezeni na suprotnu obalu Drine
i zatrpani u dvije različite doponije.
tekst preuzet sa fb Ragib Hodzic, objavljen:7. Maj u 14:19 ·
195
Aladža džamija maketa rad Mirsada Hadžialića
196
197
198
199
design:Kenan Sarač
VIDEO:
Foča, 18.04.1990. – Aladža džamija – ikindija namaz…
200
Foča i Aladža džamija
_____
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-
hercegovina/
Natpis na Aladža džamiji u Foči iz 1550./51. godine
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/21/natpis-na-aladza-dzamiji-u-
foci-iz-1550-51-godine/
201
Aladža džamija u Foči, Bosna i Hercegovina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/aladza-dzamija-u-foci-bosna-i-
hercegovina/
Aladža Moschee in Foča,Bosnien-Herzegowina
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/aladza-moschee-in-
focabosnien-herzegowina/
Foča : Veliko groblje (Aladžanski park)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/10/foca-veliko-groblje-aladzanski-
park/
SEDAMNAEST FOČANSKIH DŽAMIJA (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/sedamnaest-focanskih-
dzamija-foto/
Džamija Hasana Nazira – Aladža džamija u Foči
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/dzamija-hasana-nazira-
aladza-dzamija-u-foci/
Foča:Slovo o Aladži
https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/06/focaslovo-o-aladzi/
Aladža džamija u Foči – ubijanje i uzdizanje monumenta islamske arhitekture
https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/29/aladza-dzamija-u-foci-ubijanje-
i-uzdizanje-monumenta-islamske-arhitekture/
[stari tekstovi] HUSREF REDŽIĆ : ARHITEKTONSKA KONZERVACIJA
ALADŽA-DŽAMIJE U FOČI (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/10/15/stari-tekstovi-husref-redzic-
arhitektonska-konzervacija-aladza-dzamije-u-foci-foto/
Legenda o nastanku Aladže
https://focanskidani.wordpress.com/2017/09/26/legenda-o-nastanku-aladze/
IZ HISTORIJE FOČE : FOČANSKE DŽAMIJE (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/06/iz-historije-foce-focanske-
dzamije-foto/
Objavljena knjiga Aladža džamija u Foči u izdanju ”Avlije” iz Rožaja
https://focanskidani.wordpress.com/2018/03/06/objavljena-knjiga-aladza-
dzamija-u-foci-u-izdanju-avlije-iz-rozaja/
FOČA : Aladža džamija 2. avgust, 1992. – 2.avgust, 2018.
https://focanskidani.wordpress.com/2018/04/20/foca-aladza-dzamija-2-avgust-
1992-2-avgust-2018/
202

203
Skoro tri (3) hiljade ubijenih i nestalih,
hiljade protjeranih. Od 1514 Bošnjaka nestalih
(ubijenih) u Foči do sada je ekshumirano 1014
žrtava, a njihovi posmrtni ostaci pronađeni su
u 514 masovnih i pojedinačnih grobnica.
Na stotine silovanih žena među kojima su
i maloljetnice od 11 godina.
Više o genocidu u Foči 1992. – 1995. možete pročitati na:

Foča 1992 – Prisilno raseljavanje (RATNI ZLOČINI U BOSNI I
HERCEGOVINI).pdf
https://www.academia.edu/36569771/Fo%C4%8Da_1992_-
_Prisilno_raseljavanje_RATNI_ZLO%C4%8CINI_U_BOSNI_I_HERCEGOVINI
_.pdf
GENOCID U FOČI 1992.- 1995. – šesti dio
facebooku,flickru,portalima itd…
_1995._%C5%A1esti_dio.pdf
https://www.academia.edu/…/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995…
204
FOČA 1942. – 1992. – 2017..pdf
https://www.academia.edu/32…/FO%C4%8CA_1942._1992._2017..pdf
https://www.academia.edu/…/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992_-_1995_…
…
https://www.academia.edu/…/25_GODINA_OD_GENOCIDA_U_FO%C4%8C
…
https://www.academia.edu/…/GENOCID_Fo%C4%8Da_je_simbol_pona…
BOŠNJAKINJA)
https://www.academia.edu/…/FO%C4%8CA_1992._SODOMA_I_GOMORA_
…
https://www.academia.edu/…/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C4%8CE
…
https://www.academia.edu/…/%C5%BDRTVE_FO%C4%8CANSKOG_GENO
CI…
https://www.academia.edu/3…/FO%C4%8CA_XXV_GODINA_OD_GENOCID
A
https://www.academia.edu/…/JA_I_DA_HO%C4%86U_NE_MOGU_ZABORA
…
https://www.academia.edu/…/Fo%C4%8Da_-_Dokazi_o_genocidu_19…
https://www.academia.edu/329369…/Dan_logora%C5%A1a_Fo%C4%8Da
https://www.academia.edu/3…/FO%C4%8CANSKI_KAZAMATI_SMRTI.pdf
https://www.academia.edu/…/O_GENOCIDIMA_U_FO%C4%8CI_1992._1…
205
https://www.academia.edu/…/Foca_1942_1992_Ni_bijesa_ni_mrzn…
https://www.academia.edu/…/KAKO_SU_ZELENE_BERETKE_ZE_BE_SA_…
https://www.academia.edu/…/VAPAJ_S_DRINE_Jesmo_li_zaboravlj…
https://www.academia.edu/32…/FO%C4%8CA_Na_zidu_sje%C4%87anja
https://www.academia.edu/…/BESJEDA_O_FO%C4%88I_-_KULTURA_SJ…
design:Kenan Sarač
206
Svjedočeći u svoju korist na suđenju za zločine počinjene u Foči, optuženi

Dragan Janjić je kazao da nije učestvovao u hapšenjima civila Bošnjaka i da u
augustu 1992. godine nije boravio u Miljevini.
207
Janjić je izjavio da je Stanica policije u Miljevini, od formiranja vojne jedinice
pod vodstvom Pere Eleza u proljeće 1992. godine, bila pod kontrolom vojske.
Optuženi je rekao da je 20. juna iste godine došao u sukob sa Elezovim

bratom, koji je bio rezervni policajac u stanici.
“Nekoliko sati nakon verbalnog sukoba s njegovim bratom, po mene dolazi

Pero Elez i tri njegova pratioca, razoružavaju me i privode u stanicu. Nakon
nekoliko sati me sprovode do Kazneno-popravnog doma Foča, uz prijetnje da
će me ubiti ako se ikada vratim u Miljevinu”, kazao je Janjić.
Nakon puštanja iz zatvora, kako je Janjić rekao, ministar unutrašnjih poslova

Mićo Stanišić ga je rasporedio na posao policajca u Stanicu javne
bezbjednosti (SJB) Foča.
Tužilaštvo BiH tereti Janjića da je u augustu 1992. zaštićenu svjedokinju B-1

silovao u Policijskoj stanici u Miljevini, pri čemu ju je udarao i prijetio joj. Janjić,
bivši aktivni policajac iz Miljevine, u maju i junu 1992. je učestvovao, prema
optužnici, i u nezakonitom hapšenju više od 20 muškaraca nesrpske
nacionalnosti s tog područja.
208
Janjić je tokom svjedočenja negirao da je imao neke veze sa odvođenjima
muškaraca, pojasnivši da je po naredbi Eleza u stanicu dolazio, s nekoliko
drugih vojnika, bezbjednjak po nadimku Zeko i donosio spisak ljudi koji treba
da budu vođeni u zatvor na ispitivanje.
Dodao je da bi “Zeko” odredio jednog od rezervnih policajaca koji bi išao u
pratnji njegovih vojnika.
209
Ajla Gežo,08.05.2018.
design:Kenan Sarač
*****************

obican-poziv/
radio/
210
detaljima/
podrucju-foce/
Posted on Maj 8, 2018 · Uredi
211
[FAKSIMILI] Foča – Paunci 1992. : Stradanje
civila 26.4.1992.
212
“Kao da me neko uzeo za ruku i odveo me do tog mjesta – prišao sam
ostacima spaljene štale, malo zavukao ruku i pronašao kost”, kaže Fahro
Kobiljar. (Dnevni avaz, petak, 28. aprila 2000.)
Samo oni koji su te 1992. godine preživljavali u Pauncima, znaju kako se
živjelo i umiralo…Ovo su novinarske interpretacije koje se dijelom poklapaju
sa onim što se tih dana zaista dešavalo (Dani,28. april 2000.)
Danas, osam godina kasnije (28.4.2000. op. K.S.) i skoro na isti datum, u
mezare su spuštene žrtve tadašnjeg pokolja u selu (26.4.1992. op. K.S.) koje
im se tada našlo na putu ka njihovom cilju.
Termiz Munira i njen muž Redžo, Fehim Jusufović, rođaci Adila i Husnija
Frašto, Hadžira Kobiljar, Meho Kubat, Rašid Borović, Ismet Hasanagić i Ramiz
Makaš.(Dnevni avaz, 28.4.2000.)
213
…..
Ko su ubice
Aprila 1992. godine u Pauncima, kao i na cijelom prostoru fočanske općine
ubijali su: Desimir Škorić zvani Deda, Janko Janjić Tuta, Dragan Zelenović
Zelja, Zoran Vuković i Dragiljub Kunarac. (Dnevni avaz, 28.4.2000.)
214
faksimil:Dnevni avaz od 28.4.2000.
design:Kenan Sarač
_____

215
Ne, ne može tebe svako ni razumjeti
Zato…
jer ti pišeš o genocidu,
pišeš o stradanju bošnjaka,
pišeš o zločincima,
pišeš o masovnim grobnicama…

jer pišeš o Foči,
pišeš o kući,
o donacijama i uhljebima,
pišeš o nepravdi…

Zato…
jer im nisi po volji,
nisi poltron,
jer su oni bolji,
nisi podoban…
216
Kenan Sarač (2018.)
Kenan Sarač
design:Kenan Sarač
217
Foča 1992. : Prisilno raseljavanje (RATNI ZLOČINI U
BOSNI I HERCEGOVINI)
Nekoliko potresnih svjedočenja iz knjige RATNI ZLOČINI U BOSNI I

HERCEGOVINI II dio, Helsinki Watch – Odjel Human Rights Watch.
Izdavač je Fond Otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, a knjiga je štampana
1993. u Sarajevu. Na 423 strane objavljeni su mnogi ratni zločini, kršenja
ljudskih prava…
Pljačke, silovanja, prijeke egzekucije, unakaženja, držanje talaca, opstrukcija
humanitarne pomoći, prisilno raseljavanje, napadi na civilne ciljeve, razaranje
gradova i sela, razaranje kulturnih objekata neki su od sadržaja knjige.
Donosimo neke dijelove koji se odnose na Foču i okolinu Foče.
218
219
220
221
222
223
224
225
226
227
228
229
230
231
232
233
234
235
236
237
238
239
240
241
242
243
244
245
246
247
248
249
izvor:RATNI ZLOČINI U BOSNI I HERCEGOVINI II dio, Helsinki Watch –
Odjel Human Rights Watch, 423 str., Sarajevo 1993.
design:Kenan Sarač
250
FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA : Skica za

nastavak knjige GENOCID U FOČI 1992. – 1995.
251
U Foči je radio pakao
Kazivanje o ljudima i gradu na dvije zavađene rijeke, Foči, našem zavičaju. …
logoraše je pobio autoprijevoznik Novak Blagojević, a zbog osvete za sina …
“U Foči je radio pakao”, rekla je dvanaestogodišnja djevojčica, Bošnjakinja,
nakon što se izvukla iz Foče na slobodnu teritoriju. I to je najbolji opis onoga
što su preživjeli Bošnjaci, posebno oni koje su četnici uhapsili i držali zatočene
po mnogobrojnim tamošnjim logorima. Poseban teret preživjele su
mnogobrojne zatočene Bošnjakinje, zatočene u nekoliko logora namijenjenih
samo za žene, za njihova mučenja, silovanja, zlostavljanja i najbrutalnija
seksualna iživljavanja svih vrsta. Po ovim ženskim logorima Foča je bila
posebna u posljednjoj agresiji.
Imali su četnici i u drugim gradovima koje su okupirali svoje ženske logore,
namijenjene za seksualna iživljavanja, ali ne u broju i svireposti kako je to bilo
u Foči.
252
Fočanski logori
Najpoznatiji četnički logori u Foči bili su: Karamanova kuća, ženski logor u
kome su vršena najsvirepija silovanja, čak i djevojčica od 12 i 14 godina; zatim
nekoliko drugih kuća, u kojima su držane i silovane žene, a neke su čak
razmjenjivane kao roba ili prodavane u Srbiju i Crnu Goru; više objekata u
Miljevini korišteno je kao logor, jedan je i policijska stanica, i to su uglavnom
logori za silovanje žena; DTV ”Partizan” također je bio uglavnom ženski logor
kroz koji je prošlo najmanje 300 žena, većina je silovana jednom ili više puta, a
žene iz ovog logora odvođene su na Grebak da bi pregovarale sa Armijom
BiH, ali su im zadržavana djeca kao garant da će se vratiti; magacin
trgovačkog preduzeća ”Perućica” u mahali Aladža, gdje je bilo zatočeno
nekoliko stotina Bošnjaka, a oni su prvo odvođeni u džamiju Aladžu gdje je u
jednom danu bilo zatočeno više od 300 Bošnjaka; kasarna u Velčevu; kasarna
u selu Pilipovići, gdje su zatočeni ubijani pred vodom za strijeljanje; školski
centar u mahali Aladža, odakle su zatočeni vođeni na drinske mostove i klani;
Šareni mejtef korišten je kao ženski logor za četnička orgijanja nad maloljetnim
Bošnjakinjama i njihovim majkama; Buk Bijela, također logor za žene; više
kuća i stanova u Foči; te najveći od svih, poznati KPD u Donjem Polju. Kroz
sve ove logore prošlo je više hiljada Bošnjaka i Bošnjakinja, od tek rođenih
beba do staraca na samrti.
253
U logoru KPD Foča ubijeno više od 400 logoraša
Mnogi spomenuti logori bili su dijelom i sabirnog karaktera, odnosno korišteni
su kao prelazno riješenje tokom velikih hapšenja Bošnjaka. Nakon nekoliko
dana neki od zatvorenih bili bi prebačeni u KPD, neki bi ostajali u ovim
logorima, a neke bi puštali da se vrate kućama, a onda bi im kućama odlazili
drugi četnici i ubijali ih, ili bi ih odvodili i klali na drinskim mostovima. Najveći
logor bio je KPD Foča. Kroz njega je sigurno, dakle dokumentovano, na razne
načine, od svjedočenja pa nadalje, prošlo 800 nesrba, uglavnom Bošnjaka.
Međutim, slobodnije procjene idu i do cifre od 10 hiljada logoraša koji su prošli
kroz ovaj logor. Raniji zatvor pretvoren je u logor za nesrbe, tj. za Bošnjake
uglavnom 17. aprila ‘92. godine, a kao logor zatvoren je 10. oktobra ‘94.
godine kada je razmijenjen posljednji logoraš Bošnjak. Sa sigurnošću se zna
da je u logoru ubijeno 38 logoraša, i to uglavnom u upravnoj zgradi gdje su
zatočeni mučeni, maltretirani i ubijani, te na obližnjem mostu na Drini. U
evidenciji nestalih cifra je značajno veća, čak 341 zatočenik logora KPD
odveden je navodno na razmjenu i od tada bi im se izgubio svaki trag. Ovoj
cifri treba dodati i 12 logoraša koji su odvedeni 17. septembra ‘92. godine.
Kasnije se saznalo da su korišteni za iznošenje municije i druge ratne opreme
na srpske položaje, na brdo Stolac, u širem prostoru sela Previla. ”U
novembru 1997. godine, poslije reintegracije spomenutog područja u sastav
FBiH, izvršena je ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice.
Prema podacima koje je iznio sedmični list Ljiljan (19. 11. – 26. 11. 1997.)
postojanje ove masovne grobnice i njenu lokaciju otkrio je Srbin Simo Mojević.
Bio je pred agresiju direktor osmogodišnje škole Ivan Goran Kovačić’ u Foči.
Zajedno sa nastavnikom Danilom Marićem odgovoran je za sve počinjene
254
zločine u području MZ Ustikolina i Jabuka. I tih zločina bilo je puno. Prema
kazivanju spomenutog, logoraše je pobio autoprijevoznik Novak Blagojević, a
zbog osvete za sina Zorana koji je nešto ranije poginuo na području sela
Previla”, pišu u svojoj knjizi Preljub Tafro i dr. Bećir Macić. Iz logora KPD Foča
248 zatočenika je razmijenjeno. Za 63 ljudi rodbina tvrdi da su odvedeni u
logor, ali nema evidencije ili nekog traga koji bi potvrdio da su i bili u logoru.
Vjerovatno su likvidirani na nekom drugom mjestu, a ne odvedeni u logor.
Mučenje i likvidacija u KPD-u
Bošnjaci su u ovom logoru doživjeli razne oblike mučenja i maltretiranja. Do
20. maja ‘92. mučitelji i ubice u ovom logoru uglavnom su bili četnici iz Srbije i
Crne Gore, a nakon toga upravu nad logorom preuzimaju domaći četnici. Tek
tada je za zatočene nastala prava tortura. Većina zatvorskih mučitelja bili su
Srbi koji su i ranije radili kao stražari ili su bili u nekoj drugoj ulozi u KPD Foča.
Ni jedan zatočeni Bošnjak nije bio vojno lice, svi su bili civili koji su odvođeni iz
svojih kuća, sa ulice, radnog mjesta i sl. Mučenja su vršena u upravnoj zgradi,
u samicama, ali i sobi zvanoj ”smederevka”. Ubistva su vršena uglavnom noću
i to u upravnoj zgradi ili na drinskom mostu u blizini logora.
Osim mučenja i ubistava u samom logoru, logoraši su korišteni i kao živi štit na
ratištu prema Goraždu. Četnici bi stavljali logorašima eksploziv na leđa, vezali
bi im ruke, a onda bi ih tjerali da idu ispred njihovih snaga prema slobodnoj
teritoriji Goražda. Četnici su, također, od logoraša uzimali krv za svoje potrebe,
odnosno za svoje ranjenike. Logoraši su Srbima služili i kao ”čistači mina”.
Naime, četnici su se kretali po planini Zelengori i u strahu da im branitelji koji
su se krili po ovoj planini ne bi postavili mine na puteve, oni su koristili
logoraše da idu u automobilima ispred njih. Ako bi naišli na mine, stradali bi
logoraši. Zna se da su čistači mina bili Hamed Čelik, Goran Kukavica i Šaban
Karup. Svoj praznik Vidovdan, 28. juna ‘92. godine, Srbi su proslavili ubistvom
veće grupe logoraša na drinskom mostu. Logoraši su korišteni i za sve vrste
teških fizičkih poslova, od rada u rudniku Miljevina, preko rada na utovarivanju
opljačkane imovine Bošnjaka ili nekih preduzeća, te raščišćavanju ruševina
Aladža džamije, do nošenja municije na borbene položaje.
U ovaj logor dovedeni su i Bošnjaci koji su bili izbjegli u Crnu Goru pa ih je
tamošnja vlast pohapsila i predala Karadžićevim zločincima. Također, u ovom
logoru boravili su i bošnjački politički lideri iz crnogorskog dijela Sandžaka,
uhapšeni u montiranom političkom procesu 1993./'94. godine, kada im je na
teret stavljen pokušaj navodnog oružanog otcjepljenja Sandžaka od tada SR
Jugoslavije.
Zatvorski mučitelji
U mučenju i ubijanju logoraša naročito su se isticali stražari unutrašnjeg voda:

Milenko Burilo Buši, Dragomir Obrenović Obren, Zoran Matović Zoka, Vlatko
Pljevaljčić, Vitomir Mičević Vito, Radovan Vuković, Jovo Savić, Zoran Vuković,
Milovan Vuković i Savo Todović Bunda. Pored njih, u mučenju su se isticali i
vojni policajci iz Foče, koji su uvijek, kad god bi to zaželjeli, odlazili u logor i
tukli logoraše. Među njima su se najviše isticali braća Banović Branko i Danko,
Dragan Đurović te Dragan Ćosović Ćosa.
255
Primjeri zločina u ženskim logorima
Što se tiče ženskih logora, nema preciznih podataka o broju logorašica i broju
onih koje su silovane. Te logore smo pobrojali, a što se tiče torture koju su
preživjele te žene, ona se teško može iskazati riječima. Navest ćemo primjer
kroz zločinca Dragoljuba Kunarca, koji je od juna ‘92. pa do februara ‘93.
godine bio komandant specijalnih izviđačkih jedinica. On je u svoj štab, inače
smješten u kući Osmana Đikića, u kojem je boravio sa 15 do 20 svojih vojnika,
dovodio zatočene Bošnjakinje iz logora ”Partizan” svojim vojnicima na
silovanje. Silovanja je i lično vršio. Osim u ovu kuću, Kunarac je odvodio
Bošnjakinje i u Karamanovu kuću u Miljevini gdje su također silovane. Prilikom
silovanja govorio je žrtvama da će rađati djecu a da neće znati ni ko im je otac.
Neke od žrtava imale su samo 12 godina. Neke od žena zadržane su u
Karamanovoj kući i tu su bile stalno silovane, a pored te torture morale su
održavati kuću za četnike. Drugi primjer je prodaja djevojčice od 12 godina.
Nju je nakon više silovanja od strane nekoliko četnika prodao Radomir Kovač
drugom vojniku.
256
Komšijska kama
U 13 sela koja pripadaju mjesnoj zajednici Luka ubijeno je 36 Bošnjaka.
Granatiranja ovih sela počela su 8. aprila ‘92. godine iz miljevinskog sela
Budanj, a najjača su bila 14. maja. Kakve zločine su četnici činili u selima
Luke, govore primjeri iz Daničića, gdje su Srbi iz porodice Vuković iz sela
Kozje Luke masakrirali devet članova porodice Nurke Karahasanović, koji su
se skrivali u šumi Radoviš. Primjer zločina je i selo Pirni Do, gdje su ubijeni
Bego i Nura Jahić. A, ubistvo Muje Osmankovića u selu Hrđavci najdrastičniji
je primjer četničkog zločina u Lukama. Dogodio se u maju ‘92. godine kada su
Srbi macolom razbili jedan nišan na mezarju i na njega nabili Osmankovića.
257
Stradanje Bošnjaka Luke
Organizatori zločina u Lukama su pripadnici Kriznog štaba iz Miljevine, a
izvršitelji su uglavnom lokalni Srbi iz sela Kozje Luke. Najviše zločina učinili su
članovi porodice Vuković: Brane, Luka i Milorad, potom Blagoje Golubović,
Miodrag Stanić te Rajko Todorović. U zločinima učestvuju i Srbi iz Miljevine,
pripadnici porodice Elez, kao i Njegoslav Bošković. Tu su i vojvoda Simo
Mojević iz Ustikoline sa svojim sljedbenicima, zatim neki od članova porodica
Škipina i Miletić, pa Sreten Vujadin i Sreten Kovačević iz sela Tulovići koje
pripada Ustikolini. Branitelji i mještani mjesne zajednice Luka povukli su se 1.
juna ‘92. prema Grepku, prema slobodnoj teritoriji, tako da na ovom području
nije bilo velikog stradanja mještana.
258
Zlocin u mjesnoj zajednici Trnovača – Brod
Na području mjesne zajednice Trnovača – Brod u devet sela ubijeno je ili se
vodi kao nestalo 115 Bošnjaka. Sela ove mjesne zajednice nalaze se na
putevima koji vode od Foče prema Sarajevu i Dubrovniku. Prva stradanja
desila su se u selu Điđevo, u koje četnici ulaze 20. aprila, nakon što su najprije
u selo došli komšije Dragan i Zoran Pejović i Rajo Stanojević sa ultimatumom
za predaju oružja. Nedžib Hadžimusić je to odbio i onda otpočinje granatiranje
sa svih strana. Otpor je bio kratkotrajan i četnici na čelu sa Anđelkom
Veljovićem ulaze u selo. Muškarce zatvaraju u kuću Bore Džajića, a žene i
djecu u kuću Sulejmana Hodžića, da bi navečer muškarce krvave i isprebijane
odveli na livadu Bare. Neki su odmah ubijeni, a drugi otjerani u koncentracioni
logor u KPZ Foča. Sutradan, 21. aprila, hapsili su skrivene muškarce. Neke,
poput Ferida Krše, ubili su pored Drine nakon prethodnog iživljavanja i
mučenja. Nešto kasnije, u maju, Srbi su odvodili iz sela, u više navrata, žene i
djevojke u štab na Brodu na Drini. Tamo su mučene i silovane.
259
Sela Bjeliš, Raoničko Brdo, Kovačići, Radačići i Štovići okupirana su 4. i
5. juna ‘92.godine. Bošnjaci ovih sela predali su nešto malo oružja što su imali
pred sami rat, tako da su bili potpuno bespomoćni i pod stalnom stražarskom
kontrolom od strane komšija Srba. Nadgledanje Bošnjaka i straže držali su
Srbi iz sela Gradac, a predvodili su ih Nikola i Mirko Kovačević, te Jovo
Vukadinović sa svoja četiri sina. Na zvjerski način pobijeni su stanovnici
štovićkih sela. Paljeni su živi u svojim kućama. Komšije Srbi su se iživljavali
nad staricama i nejači. Tako je Gojko Vasiljević Gica natjerao jednu staricu da
se skine gola, a onda je strpao u šaht od vode.
Glavni počinitelji zločina nad Bošnjacima u mjesnoj zajednici Trnovače – Brod
bili su komšije Srbi. Jedinica ”Sveti Sava” prednjačila je u zločinu, a na ovom
području djelovao je i srpski odred vojne policije ”Dragan Nikolić” iz Foče,
predvođen Jankom Janjićem Tutom, Dragoljubom Kunarcem Žagom, braćom
Banović itd. Ideolozi zločina u ovoj mjesnoj zajednici bili su njeni članovi
Kriznog štaba: Drago Krunić, Anđelko Veljović, Ilija Čalasan, Drago Fulurija,
Rajo Stanojević, Stamen Ranđelov, Zoran i Dragan Pjević, Nebojša i Vojo
Kalajdžić. Svi su oni i direktno učestvovali u napadima na selo Điđevo, a pored
njih zločine su na ovom području činili i: Radmilo Ostojić, Mirko Babić, Boro
Višnjić, Nebojša Rakić, Zdravko Vasiljević, Jelena i Rade Babić, Mišo Bajić,
260
Desimir Čalasan, Slavica Fulurija, Zoran Pavlović, Slobodan Popović, Zoran
Tomović, sinovi Nikole Bodiroge, kao i izvjesni Komljenović. U štovićkim
selima također su komšije Srbi dominirali u zločinima. Predvodio ih je Milivoje
Radović iz sela Gradac, raniji komandir stanice policije u Foči, a svjedoci su
prepoznali među četnicima i komšije Ljubana Milanovića iz Avdagića Luke,
Slavka Kovačevića iz Lisičića, Vladu Kovačevića sa sinom Savom iz sela
Bjeliš, zatim Jovu i Slobodana Škipinu, Vojislava Milanovića sa sinovima.
Jabuka i Ustikolina
U selima mjesne zajednice Jabuka ubijeno je 22 ljudi, u 10 sela. Ovo područje
je posljednje došlo na udar agresora, tako da je stanovništvo moglo izbjeći.
Oni koji su ostali u kućama, pobijeni su.
U mjesnoj zajednici Ustikolina ubijeno je ili se vodi kao nestalo 199 Bošnjaka.
Svi su ubijeni na najbrutalnije načine: klanjem, spaljivanjem u kućama i
štalama, strijeljanjem. Od 21 mjesne zajednice u Foči, u ovoj je bilo najveće
stradanje civilnog stanovništva. Nikakav otpor nije pružen agresoru, niti je bilo
nekakvog organiziranog povlačenja ili bijega na slobodne teritorije.
Jednostavno su žrtve čekale svoje dželate. Za razliku od Bošnjaka, komšije
Srbi dobro su se naoružali i spremili za rat. Neki od zločinaca u ovoj mjesnoj
zajednici su: Vinko Šubara, Radmilo Mihajlović, Zdravko Mijović, Slaviša
Miličević, Arsen Blagojević, Zdravko Joković, Novislav Kovač, Novak
Blagojević, Željko Škobo, Miladin Pejović, Brane Vuković, Sreten Vujadin,
Boško Divljak, major JNA koji je zajedno sa Petrom Mihajlovićem 26. aprila
‘92. godine koordinirao napad na Ustikolinu, Milika Golubović, Sreten Starović,
zatim Željko, Drago, Vasilj, Mile i Neđo Blagojević, Radmilo Miletić, Rajko
Todorović, Milan Maljković, major JNA Slavko Miličević, vodnik JNA Zoran
Marić, kao i pripadnici vojne policije iz Foče Zoran Vuković, Dragan Zelenović,
Dragoljub Kunarac, Janko Janjić i dr.
261
Stradanje Čelikova Polja
U 12 sela mjesne zajednice Čelikovo Polje ubijeno je ili se još vodi kao nestalo
50 Bošnjaka. Sela ove mjesne zajednice nalaze se na desnoj strani Drine
uzvodno od Foče. Prva žrtva ove mjesne zajednice bio je Džemil Polovina koji
je ubijen 26. maja, a glavni zločini počinjeni su 8. juna, a počinili su ih
uglavnom komšije Srbi. Pred naletom Srba 8. juna većina stanovništva
Čelikova Polja bježi u šumu i tu se skriva danima. Zahvaljujući odvažnosti
nekolicine mladića, noću 23. juna, 173 mještana na malim čamcima prelaze
Drinu i odlaze na planinu Vučevo, gdje se priključuju Bošnjacima iz sela
Sutjeske. Jedan broj žena i djece uspio je preći most na Šćepan-Polju i preći u
Crnu Goru. Međutim, ovim nije okončano stradanje mještana ovih sela, jer su
mnogi stradali kasnije prilikom povlačenja zbjega preko Zelengore. Kao
262
počinitelje zločina svjedoci su prepoznali: Ljubomira Dostića, komandanta
bataljona, Simu, Dušana, Vladimira i Dejana Kovača, Dragana i Zorana
Nitkovića, Vukadina i Milutina Perišića, Miluna i Slobodana Milanovića, Rajka
Mijovića, Radomira, Radosava i Vlastimira Pavlovića, Savu Pejovića,
Slobodana Starovića, Rajka Krnojelca, Nenada Drakulu, Tošu Kalajdžića,
Valerijana Simića, Zdravka Vasiljevića, Sloboda Ćurčića, Zorana Mijovića,
Mišu i Danila Pavlovića, Radovana Vukovića, Velju i Zdravka Mijovića, Vukolu
Vujovića, Obrada Mališa.
Mjesne zajednice Dragočevo i Godijeno

U pet sela mjesne zajednice Dragočava stradalo je 30 mještana, Bošnjaka.
Scenarij je isti kao i u drugim mjesnim zajednicama. Prvo se Bošnjacima
postavi ultimatum za predaju oružja, a onda, kada oni to urade, slijedi ubijanje.
Prvi zločin u ovoj mjesnoj zajednici počinjen je 22. aprila u selu Saš. Okrutnost
je prisutna i kod ovog zločina: klanje, paljenje u kućama i sl. Nakon 22. aprila u
više navrata Srbi upadaju u sela i pale i pljačkaju. Zločine su uglavnom činile
komšije iz susjednih sela, a glavni je bio Simo Bodiroga, šumar iz Dragočeva, i
Miladin Pjano sa sinovima, iz Potpeći. Spominju se još i četnici iz porodice
Vilotić, kao i sinovi Todora Simovića.
Mjesna zajednica Godijeno ima 10 sela, a stradalo je 47 mještana. Četnici su
zločine u ovim selima činili sve do avgusta ‘92. godine, dok i posljednjeg
Bošnjaka nisu ubili ili dok nije pobjegao. Prijetnje su počele još 19. aprila od
strane četnika na čelu sa samozvanim vojvodom Borom Ivanovićem. Bošnjaci
ovih sela sa desne strane Ćehotine izbjegli su prema slobodnoj teritoriji, ali oni
na lijevoj strani nisu imali tu sreću, ostali su u okruženju četnika. Zločine su
263
činili komšije Srbi: Čedo, Anđelko, Borivoje, Radojica, Mile, Spomenko i Strajo
Perišić, zatim Mile Bodiroga, Borislav i Dobrislav Pjano, Ljuban i Dragan
Vuković, Vlado Simović i dr. Džamija u Godijenu zapaljena je 2. maja, a
munara srušena dan kasnije.
Zločini u Slatini, Vikoču, Čelebićima

U devet sela mjesne zajednice Slatina stradalo je 20 Bošnjaka. Prvi upad u
ova sela dogodio se 2. maja, tada Srbi pale nekoliko sela i ubijaju zatekle.
Narod se sklanja u šume iznad sela, a onda se prebacuje na slobodnu
teritoriju Goražda. U ovoj mesnoj zajednici pružen je otpor četnicima sa nešto
malo oružja, uglavnom lovačkog. Od te grupe naoružanih Bošnjaka formirana
je Slatinska četa koja četnicima nanosi gubitke sve do konca ‘94. godine.
Među četnicima ističu se Milivoje i Vojislav Đorđević, Nebojša Vrećo, Velimir
Višnjić, Milutin Vilotić i dr.
Sedam sela mjesne zajednice Vikoč imalo je 30 žrtava. Srbi su u sela ove
264
zajednice ušli 8. avgusta ‘92. godine. Zločinci su bili komšije, ali i pomoćnici iz
Čelebića, Jošanice i Brusna, te četnici iz Crne Gore. Počinili su svirepe
zločine. ”Prilikom upada u selo Papratno Donje, hvataju Miralema Ahmića.
Mladić je imao samo 22 godine. U blizini škole u Papratnu vješaju ga za noge
na jednu krušku. Ispod glave su mu naložili vatru. Mladić je od bolova vrištao,
trzao se, uvijao… Poslije toga su poluugljenisano tijelo skinuli sa kruške, stavili
ga na obližnji plot i ponovo naložili vatru ispod već mrtvog tijela mladića… U
drugom slučaju, u selu Papratno Gornje, na svirep način ubijena je Kenda
Trako. Odrali su joj kožu sa tijela do pasa i tako je ostavili naslonjenu na među
pored kuće Memije Šoro. Tog 8. avgusta ‘92. zapaljena je škola i džamija u
Vikoču. Sva sela su, također, spaljena. U zločinima se, prema kazivanju
preživjelih mještana, ističu komšije: Pero Kovač, Ilija Čančar, Rade Kovač,
Spomenko Arsenić, Neđo Mitrić i Milenko Arsenić”, pišu Preljub Tafro i dr.
Bećir Macić u knjizi ”Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.-
1995.”
U 16 sela mjesne zajednice Čelebići, Zavait i Jošanica ubijeno je 58 mještana.
O stradanju Bošnjaka u ovim krajevima malo se zna, jer nema onih koji su
preživjeli četničke torture. Oni koji su pobjegli, to su učinili pravovremeno, a oni
koji su ostali, ubijeni su. Zločin u selima Čelebića izvršen je 27. jula, a u selima
Zavaita 12. avgusta. Po zločinu istakli su se komšije: Mitar Kunarac, Vlastimir
Avram, Bobo Jolović, Rajko Milanović.
Ubijanje Bošnjaka po selima

Stradanje fočanskih Bošnjaka nije bilo vezano samo za grad i prigradska
265
naselja, već se događalo po cijeloj općini. Ubijene su stotine Bošnjaka po
fočanskim selima, hapšeni su i odvođeni u logore, žene su silovane i držane
kao robinje za seksualna iživljavanja, paljene su kuće i ljudi u njima.
Četnicki zločin u selima Sutjeske
U 20-ak sela mjesne zajednice Popov Most, odnosno sela na Sutjesci, ubijeno
je i vodi se kao nestalo blizu 100 Bošnjaka. Većina sela je popaljena i
uništena. Prve znake pripreme zločina na ovom području Srbi su pokazali još
u ljeto 1991. godine kada je 70 naoružanih Crnogoraca iz crnogorskog sela
Mratinja prešlo na teritoriju Foče u selo Vučevo. Došli su u posjetu Jakši
Jovoviću i da, pokazujući svoje naoružanje, zastraše Bošnjake. A, još od ranije
počela je netrpeljivost Srba sa područja Sutjeske prema komšijama
Bošnjacima. Sve se više budio srpski nacionalizam i javno ispoljavala mržnja
prema komšijama Bošnjacima. Srbi se obučavaju po selima, u selo Čelebiće
pristiže vojska sa vukovarskog ratišta, prolaze uz pucnjavu, psovke i
provokacije jedinice JNA prema Dubrovniku. Srbi se naoružavaju i pripremaju
za rat.
Čim se počelo pucati u Foči, Srbi na Sutjesci prave barikade, postavljaju
topove i okreću cijevi prema selima gdje su Bošnjaci. Vode se nekakvi
pregovori, a zapravo su to ultimatumi koje Srbi daju Bošnjacima da predaju
oružje i da im navodno neće niko ništa. Pregovori se vode u više navrata, prvi
16. pa onda 25. aprila. Počinje predaja oružja, ali samo onog trofejnog i
lovačkog, ostalo Bošnjaci, vođeni iskustvima iz Drugog svjetskog rata,
skrivaju. Nakon ovoga počinju pretresi bošnjačkih kuća. Jedna skupina od 800
Bošnjaka otišla je put Gacka. Jača i srpska propaganda i padaju prve žrtve.
Ubijen je Hajro Lugušić. Bošnjaci se skrivaju po šumama i planinama. Tada na
teren Sutjeske preko brda iz Sarajeva stiže Zaim Bešević, demobilizirani major
JNA. Dolazi sa namjerom organiziranja otpora i pomoći zbjegovima pri
povlačenju. Nastaje čuveni bataljon ”Sutjeska”, zahvaljujući kojem 4.500
Bošnjaka Sutjeske uspijeva da se probije do slobodne teritorije, a ovaj bataljon
se isticao kasnije na ratištima širom BiH.
Pored mještana sela Sutjeske, u brda ovih krajeva pristižu i Bošnjaci iz drugih
sela, ali i općina, poput Gacka. Svi pričaju o velikim zločinima koje Srbi,
komšije i pridošli dobrovoljci, čine po njihovim selima. Na planini Vučevo i na
Zelengori Bošnjaci se koncentrišu i uz pomoć Beševića dobro organiziraju,
može se reći, izbjegličke kampove. Imaju straže, izvidnice, miniraju se mogući
četnički prilazi, što je urodilo plodom jer je u dva navrata poginulo 19 četnika
koji su htjeli prići izbjeglim, ali organiziranim Bošnjacima na Vučevu. Srbi, ne
mogavši prići Bošnjacima, granatiraju ih sa odstojanja, a aktivna je i avijacija.
Istovremeno pale sela i ubijaju na najsvirepije načine one koji su ostali u
selima, najčešće zbog nemoći i bolesti. Topovskim projektilima 12. juna četnici
ruše džamiju u Šadićima. Iako je odbrana izbjeglih u Vučevo i Zelengoru
uspješna, ipak život postaje sve teži za njih. Ponestaje im oružja, hrane,
lijekova, sanitarija, a četnici tuku sve više i sa nekoliko strana, iz pravca
Kalinovika, Mratinja i sa prevoja Čemerno.
266
Na Gorama iznad Šadića 12. jula održan je sastanak na kojem je donesena
odluka o probijanju prema slobodnoj teritoriji. Proboj počinje 15. jula sa
Zelengore, a 17. sa Vučeva. Probijanje zbjegova dosta uspješno štite
pripadnici ”Sutjeske”, iako je bilo žrtava kako od granata, tako i u borbama
kada bi se naišlo na četnike. Proboj je trajao devet dana i noći, a pojedinci koji
su iz raznih razloga zaostajali, probijali su se i po 15 dana. Preživjeli Bošnjaci
Sutjeske među ključne ličnosti zločina u ovom kraju ističu: Jovana Vukovića,
vojvodu i komandira svih srpskih snaga na ovim prostorima, zatim Ratomira
Mastilovića, Tihomira Aćimovića, Željku Majdova, Ljubomira Kovačevića, Đoku
Vukovića, Ljubu Milinkovića, Dušana Živanovića, vojvodu Zdravka Vladičića,
Dragana Vladičića, Sinišu Nitkovića, Zorana Papricu, Dragana Mališića, Nešu
Ostovića, Gojka Lalovića, Zdravka Pavlovića, Luku Tanovića…
Zločin u Jeleču
U mjesnoj zajednici Jeleč, u njenih 11 sela, stradalo je oko 120 Bošnjaka.
Stradanja su počela 1. maja 1992. godine i trajala su sve do oktobra. Zločinci
su bili domaći Srbi, komšije. Metode koje su četnici primijenili tokom zločina u
Jeleču slične su metodama koje su primjenjivali i u drugim krajevima Foče i
BiH. Najprije su pozvali Bošnjake da predaju oružje, onda su blokirali područje
barikadama, postavili artiljeriju na sigurno odstojanje i već 1. maja počinju
granatirati jelečka sela. Granatiranje sa Vratla iznad Jeleča, stare ceste prema
Kalinoviku trajalo je tri dana. Nemoćan i praktično nezaštićen bošnjački narod
povlači se u planine. Četvrtog maja Srbi upadaju u Jeleč i najsvirepijim
metodama ubijaju sve koje su zatekli, uglavnom nemoćne i bolesne, ali i one
267
naivne pojedince koji su vjerovali svojim komšijama. Žive ih spaljuju u kućama,
kolju, siluju. Srbi nastavljaju naprijed, a Bošnjaci se sve više povlače u planine.
Desetog maja četnici napadaju šumsko radilište na Paležima gdje se skrio dio
izbjeglog stanovništva.
Sukobi se nastavljaju i narednih dana, a 20. septembra Bošnjaci uspijevaju na
Papratnim Njivama zadati jak udarac četnicima, ubivši ih 38. Ali, granatiranje
zbjegova se nastavlja. Bližila se i zima i odlučeno je da se i ova grupa
prebacuje prema slobodnoj teritoriji, a uz pomoć brigade ”Sutjeska”. Probijanje
je počelo 1. oktobra i trajalo je 10 dana. Organizatori zločina u mjesnoj
zajednici Jeleč, između ostalih, bili su Ljubo Ninković, potpukovnik Pavlović iz
garnizona JNA u Kalinoviku i Vojko Cicković iz Miljevine. U izvršenju zločina
istakli su se: samozvani vojvoda Pero Elez, nastavnici iz Miljevine Risto
Trifković i Pero Krunić, načelnik srpske policije Miljevine Milenko Vuković.
Pored njih u zločinu su se istakli još i Željko, Pavle, Luka, Nenad, Rade i
Slavko Elez, zatim Rajko Milutinović, Radmilo Vuković, Zoran Ivanović, Nenad
Janković, Gojko Jojić, Željko Krunić, Zdravko Milutinović, Drago Ninković,
Risto Ostojić, Dragan Rončević, Živko Miletić i dr.
Miljevinski zločini i zločinci

U sedam sela mjesne zajednice Miljevina ubijeno je 68 Bošnjaka. O zločinima
u rudarskom naselju Miljevina i okolini nema puno svjedočenja, jer su ovdje
četnici ubijali neostavljajući svjedoke u životu. Zločini su se dešavali tokom
maja, juna, jula, a zločinci su bili komšije Srbi. Pošto je većina građana ovog
naselja radila u rudnicima, kako Bošnjaka tako i Srba, onda se može reći da
su rudari Srbi ubijali kolege Bošnjake. U Miljevini su počinjeni i veliki zločini
silovanja Bošnjakinja. Karamanova kuća pretvorena je u javnu kuću u kojoj su
silovane i držane u zatočeništvu mlade Bošnjakinje, bilo ih je čak od 12
godina. Također, i mnoge druge kuće su pretvarane u mjesta silovanja i
268
iživljavanja komšija nad svojim komšinicama. I motel u Miljevini služio je za
silovanja. Sva sela u mjesnoj zajednici Miljevina popaljena su i porušena.
Ideolozi i izvršitelji zločina u Foči su, prije svih, pripadnici Kriznog štaba ove
mjesne zajednice predvođeni Pavlom Elezom.
U Kriznom štabu još su bili: Pero Elez, Pavlov sin; rudarski inžinjer Slavko
Stanković koji je bio i predsjednik IO SO Foča; trgovac Brane Stanković; oficir
JNA Stojan Stanković; inžinjer Nikola Baja Golijanin; te Dragan Todorović i
Savo Milovanović. Tu su još: Ljubo Ninković, republički sindikalni funkcioner;
potom već spomenuti nastavnik Risto Trifković. On je formirao javnu kuću od
kuće Kahrimana. Svjedoci za njega kažu da je zaklao svoja dva učenika,
braću Barlove. Također kažu da je zaklao i hodžu Murata Drinjakovića i staru
Zejnu Suljević. Skupa sa Draganom Ćosovićem i Ljubom Cicmilom zaklao je
Alemu Barlov u selu Trošanj. U ključne zločince Miljevine ubrajaju se još i
Miljenko Vuković, načelnik SUP-a u Miljevini, nastavnik Miloš Krunić, za koga
svjedoci kažu da je lično ubio Zahida i Hamida Šalaka, te da je saučesnik u
ubistvu hodže Ćamila Tuzlaka. Tu su još: Novak Stanković, Mićo Vuković,
Dobro Stanković, Neđo Todorović, Zdravko Tešević, Neđo Dunić, i izvjesni
novinar Cerović. Ova grupa je u selu Mrđanovićima 24. juna ‘92. ubila sedam
žena.
Neđo Golubović je još jedan od miljevinskih zločinaca koji je skupa sa Pavlom
Elezom na Mitrovom Vrelu ubio Murisa Hrbinića, Hamida Muhovića, Ahmeta
Ramovića i jedno romsko dijete. Treba spomenuti i: Neđu Boškovića, Radu
Draškovića, Petra Pejovića, Ljubu Zelenovića, Peru Ninkovića, Zorana
Ivanovića, Duška Jovovića, Miroslava Delića, Gorana Ćosovića, Gorana
Milutinovića, Radmila Davidovića, Dana Šošića, Velibora Vukovića, Dušana
Ivanovića, Dragana Janjića, Miću Orlovića, Biljanu Mrgud, Jelenu Cicović,
Maricu Simović, Nadu Stanković, Vladu Golubovića, Sašu Gagovića, Tomu
Ostojića, Dragana Teševića, Jagu Mališa, Njegu Boškovića, Radivoja
Pavlovića, Radivoja Filipovića, Slobodana i Aleksu Markovića itd.
Zločin u mjesnoj zajednici Kratine
Zločine u mjesnoj zajednici Kratine osmislili su i činili isti oni koji su to radili i na
području Miljevine. Na ovom području u 11 sela poginulo je blizu 30 ljudi. Iako
su Bošnjaci ovih sela bili nenaoružani, četnici nisu smjeli napasti pješadijom
ovo područje sve do 22. juna, iako su od samog početka agresije gađali
artiljerijom sa Kolunskog brda i od crkve u Budnju. Kada su napali tog 22. juna,
70-ak seljana ove mjesne zajednice bilo je organizirano u odbrani, pružili su
dobar otpor i više do oktobra nije bilo napada. Kada su počela povlačenja u
oktobru prema slobodnoj teritoriji sa Zelengore, zbjegovi su prolazili kroz
područje Kratine odakle su se ljudi priključivali zbjegovima, a onda su četnici
samo ušli i pobili one koji nisu mogli otići.
269
Slovom protiv zaborava
Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti zločine u Foči, napisati knjigu
o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko zna koji put ponovljeni zločin
nad Bošnjacima Foče.Knjiga sa nazivom ”Genocid nad Bošnjacima na
području općine Foča 1992.-1995.” izašla je 2004. godine u izdanju Instituta za
istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Recenzenti ove
knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i mr. Suljo Borovina, a knjiga je
podijeljena u tri dijela: ”Žrtve na području Foče – izvan logora”, ”Žrtve u logoru
Kazneno-popravni dom” i ”Prilozi”
Piše: Ramiz Hodžić
Cjelokupno podrinjsko područje, čiji je dio i Foča, među prvima je bilo na udaru
velikosrpskih snaga, s namjerom da se i na tom dijelu Bosne i Hercegovine
realiziraju velikodržavni srpski ratni ciljevi – stvaranje čistih etničkih (srpskih)
prostora i genocid nad Bošnjacima. U tom kontekstu je i područje Foče
paradigma zločina koji su izvršeni u Bosni i Hercegovini, a koji se, pored
ostalog, ogledaju u prijekim egzekucijama, prisilnom premještanju ili deportaciji
Bošnjaka, nečovječnom postupanju tokom i nakon napada na gradove, sela i
naselja, fizičkom, psihičkom i seksualnom zlostavljanju, prisiljavanju na život u
nehumanim uvjetima, protupravnom zatočenju, prisilnom radu, bezobzirnom
razaranju grada, sela i naselja, te posebno potpunom rušenju vjerskih
270
objekata, pljačkanju i uništenju privatne imovine itd.
Zločin se ne može sakriti
Polazeći od ovih činjenica, Preljub Tafro i dr. Bećir Macić odlučili su istražiti
zločine u Foči, napisati knjigu o njima i na taj način od zaborava otrgnuti po ko
zna koji put ponovljeni zločin nad Bošnjacima Foče. Knjiga sa nazivom
”Genocid nad Bošnjacima na području općine Foča 1992.–1995.” izašla je
2004. godine u izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i
međunarodnog prava. Recenzenti ove knjige bili su prof. dr. Ismet Dizdarević i
mr. Suljo Borovina, a knjiga je podijeljena u tri dijela: ”Žrtve na području Foče –
izvan logora”, ”Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom” i ”Prilozi”. Navedeni
dijelovi knjige predstavljaju koherentnu cjelinu u kojoj su argumentirano
prikazani zločini na području Foče.
O kvalitetu, vrijednostima i značaju ove knjige najbolje govori izdavač u svom
predgovoru za knjigu.
”Planiranje, pripremanje i izvršenje zločina ostvareno je, kao i u drugim
područjima, raspoređivanjem artiljerije, u ovom slučaju oko Foče,
naoružavanjem srpskog stanovništva, aferama u radnim organizacijama
‘Fočatrans’ i ‘Ozren’, organiziranjem obilježavanja raznih praznika sa
nacionalističkom euforijom, zahtjevom bošnjačkom stanovništvu za predaju
oružja, formiranjem ‘srpskih institucija’ (krizni štabovi, MUP, školstvo,
zdravstvo i dr.), vođenjem besplodnih pregovora, zauzimanju sredstava
informiranja (posebno radija), otpuštanju sa posla radnika bošnjačke
nacionalnosti, intenzivnim i bezobzirnim granatiranjem naselja sa bošnjačkom
većinom, progonom, zatočenjem, silovanjem i prijekim egzekucijama civilnog
stanovništva, pljački privatne imovine, rušenju vjerskih objekata i dr.
Žrtve na području Foče – izvan logora
U prvom dijelu knjige ‘Žrtve na području Foče – izvan logora’ prezentirana su
Foče, 84 van Foče, a 71 se vodi kao nestali. Sva gnusnost zločina pokazana
je u klanjima, nabijanjima na kolac, šutanjem glava žrtava, ubijanju bolesnika,
bacanju u Drinu unakaženih tijela, masakriranju djece, žena i staraca, paljenju
i pljačkanju kuća i radnji, ubijanju čitavih familija, u strahotama koncentracionih
logora itd. Sistematska obrada zločina (grad Foča i ostalih 15 mjesnih
zajednica) omogućava čitatelju da se na pregledan i sveobuhvatan način
upozna sa zločinima u gradu Foči, mjesnim zajednicama, selima, zaseocima
itd. Posebnu vrijednost predstavljaju uvodne napomene date za svaku mjesnu
zajednicu, u kojima se izlaže hronologija agresorskih dejstava, njihovi zločini,
te pokušaj spasavanja bošnjačkog stanovništva. Zločini protiv civilnog
stanovništva obrađeni su tako što su, između ostalog, dati osnovni podaci o
žrtvama, a u nekim prilikama i imena lica za koja se opravdano pretpostavlja
da su počinitelji zločina.
Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom
Drugi dio knjige ‘Žrtve u logoru Kazneno-popravni dom’ obrađuje oblike zločina
u mučilištu KPD Foča. U vezi s tim autori posebno pružaju podatke i o njihovim
osnovnim pokazateljima: vremenu djelovanja logora (od 17. aprila ‘92. do 10.
271
oktobra ‘94. godine), oblicima izvršenih zločina, kao što su: mučenje
zatočenika, njihovo korištenje za ‘živi štit’, prisilan rad, uzimanje krvi, ‘čistači
mina’, ubijanja, bacanja tijela u Drinu, zlostavljanja prilikom isljeđivanja,
sakrivanje logoraša od Crvenog križa itd. U knjizi je posebna pažnja
posvećena tzv. ‘razmjenama logoraša’, pri čemu je veliki broj izvođen iz logora
uz obrazloženje da ih vode u razmjenu, ali im se nakon izvođenja iz logora
gubi svaki trag. Na taj način nestala su 404 zatočenika. Hronologija razmjene
to očigledno potvrđuje, jer se najčešće ne zna sudbina logoraša iz grupe,
njihov broj, razmjena, likvidacija itd. Autori su uspjeli da sakupe osnovne
podatke o ubijenim logorašima (38) sa posebnim osvrtom na oblike zločina,
koji su se najčešće sastojali od ubistava nakon mučenja, te bacanja u Drinu.
Značajni prilozi za knjigu
Knjiga u dijelu ‘Prilozi’ sadrži svjedočenja stanovništva općine Foča prema
izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima, a po popisu iz
‘91. godine, te originalne fotografije o ekshumacijama do kraja 2001. godine.
Autori su prezentirali 12 do sada neobjavljenih izjava neposrednih preživjelih
učesnika događaja u Foči od ‘91. Do ‘95. godine. Svaka izjava je obrađena,
identitet svjedoka zaštićen i naveden arhivski izvor, tako da je postignuta
njihova sistematičnost i preglednost. Sadržinu izjava na najbolji način
odražavaju njihovi jezgroviti i udarni naslovi dati od strane autora.
Po standardnim metodama čuvanja identiteta svjedoka autori su svugdje gdje
bi se mogla identifikovati ličnost davatelja izjave primijenili do sada korišten
uobičajeni postupak. Imajući to u vidu, imena svjedoka su označena
inicijalima. U ovom dijelu knjige objavljeni su podaci o stanovništvu Foče
prema izjašnjavanju o nacionalnoj pripadnosti po naseljenim mjestima po
popisu iz ‘91. godine. Na sistematičan način čitatelj će moći sagledati
nacionalnu strukturu po naseljima. Dokumentarne fotografije o ekshumacijama
na području Foče do kraja 2001. ilustriraju aktivnosti na traženju nestalih, te
potresne prizore o zločinima koji su izvršeni nad civilima Bošnjacima na
području Foče.
272
Da se ne zaboravi
Knjiga je rađena na osnovu ličnih saznanja autora, izjava svjedoka i
području Foče.”
Ova knjiga značajno je koristila i autoru ovog članka tokom istraživanja zločina
u Foči i pisanja o istom u sklopu feljtona ”Zločin”.
EGIDA 1
U prvom dijelu knjige ”Žrtve na području Foče – izvan logora” prezentirana su
Foče, 84 van Foče, a 71 se vodi kao nestali.
EGIDA 2
Knjiga je rađena na osnovu ličnih saznanja autora, izjava svjedoka, i
273
području Foče.
Okupacija u 15 dana
Iako su se Srbi u Foči, kao i širom Bosne i Hercegovine, otvoreno, bez
prikrivanja pripremali za rat, za agresiju, većina Bošnjaka Bosne, pa i Foče
naivno je vjerovala da do agresije neće doći. Do početka aprila 1992. godine
Srbi u Foči imaju formirane krizne štabove u gradu i po selima, naoružani su,
imaju planove napada, formirane jedinice, prave spiskove za hapšenja i
likvidacije, a Bošnjaci 5. aprila organiziraju pacifistička okupljanja ispred
Skupštine općine. Ista stvar ponavlja se narednog dana. Za to vrijeme Srbi su
već u akciji. Zauzimaju stanicu policije u Miljevini.
Abid Ramović – prva žrtva

Istog dana, dakle 6. aprila, dolazi do prve pucnjave. Iz kuće Ivanovića sa Duba
puca se na ”Fočatrans”. Dolazi do potpunog razdvajanja policije na srpsku i
bošnjačku. Na čelu srpske policije nalazio se Dragan Gagović, a na čelu
bošnjačke policije Zulfo Veiz. Naravno, ove policije ne mogu se porediti ni po
kojoj osnovi, posebno ne po naoružanju i logistici. Sljedećeg dana, 7. aprila,
počinje otvorena akcija Srba u cilju okupiranja Foče. Pada i prva žrtva, riječ je
o policajcu Abidu Ramoviću, koji gine u policijskom automobilu dok je
pokušavao do bolnice prebaciti ranjenu Milevu Radojčić, koju su ranili Srbi
pucnjavom iz kuće Ivanovića u pravcu ”Fočatransa”. Prema jednoj verziji
Ramović je poginuo od metka ispaljenog iz kuće Ivanovića, a druga verzija
kaže da ga je ubio kolega Srbin koji je bio sa njim u automobilu. Istog dana
Srbi predvođeni SDS-om zauzimaju magacin oružja TO u Livadama i dijele
svojim sunarodnicima. Zauzimaju i lokalnu radiostanicu, uspijevaju kontrolirati
sve prilaze gradu, a već grad prelijeću i prve granate. Stigle su i jedinice iz
Srbije koje su smještene u planinarski dom na Zabrani. Onaj dio svjesnih i
organiziranih Bošnjaka postavlja barikade u Donje Polje, a civili pripremaju
skloništa po podrumima. Sve vrijeme traju navodni pregovori između SDS-a i
SDA, ali ne daju rezultate, jer Srbi pregovaraju samo kako bi dobili na
274
vremenu i kako bi Bošnjake što više zaveli i obmanuli navodnom željom da se
sve završi mirno.
Granatiranje grada
Narednog dana, 8. aprila, Foča se granatira i pod stalnom je puščanom
paljbom Srba. Srpske zločinačke horde uspijevaju tog dana zauzeti Dom
zdravlja i zarobiti prisutne Bošnjake, ljekare Ibru Karovića i Avdu Šadinliju.
Srpski hajduci ulaze u Carevu džamiju i na munaru stavljaju četničku zastavu,
a na džamijski razglas puštaju četničke pjesme. Idućeg dana nastavlja se
granatiranje, a srpsko rukovodstvo ultimativno traži predaju vlasti, na šta
odbrana ne pristaje. Granatira se grad, zgrade i kuće su u plamenu, a granate
dolaze iz Zabrane i Orahova. Vodi se i pješadijska borba. Znatno slabije
naoružani i organizirani Bošnjaci napuštaju grad i kreću se put Goražda i put
Crne Gore. Granatiranje se nastavlja i narednih dana. Srbi lagano osvajaju dio
po dio grada i na kraju ulaze u njega. U Aladži 10. aprila Srbi ubijaju Jusu,
Raziju i Esmu Aganović. Međutim, žrtava ima i na srpskoj strani.
Gine im vojvoda Dragan Nikolić, sin Božidara, komandir policijske ispostave u
Čelebićima i Miljevini. Srbi 11. aprila zauzimaju veći dio grada, a ostatak
granatiraju. Narednog dana Srbi pale Prijeku Čaršiju, trgovačko-zanatski
centar, pale se bošnjačke kuće i lokali.
275
Pljačka bošnjačke imovine
Srpski zločinci konstantno napreduju u osvajanju grada. Kako osvajaju koji dio
grada, tako Bošnjake koji nisu izbjegli hapse i odvode u sabirni logor u
Livadama. Logor je smješten u magacinima TRO ”Perućica”. Osim domaćih
Srba, koji su izvukli iz svojih budžaka kokarde, u zločinima učestvuju i Srbi sa
strane. Nastavlja se granatiranje dijelova koje brane malobrojne snage
Bošnjaka, a u okupiranim dijelovima nastavlja se pljačka i paljenje bošnjačkih
kuća i stanova. Već 13. i 14. Srbi su u centru grada, a sa lokalne radiostanice
oglašava se predsjednik SDS-a Miroslav Stanić, koji navodno garantira
sigurnost Bošnjacima koji žele napustiti grad.
Petnaesti dan aprila bio je dan pljačke. Tog su dana dolazili Srbi i sa sela i
pljačkali što se opljačkati i odnijeti moglo. Naredni dan upadom Srba u Donje
Polje oko 18 časova grad je u potpunosti okupiran.
Sabirni logori
276
Kako je u redovima Srba, predvođenih SDS-om, unaprijed već sve bilo
isplanirano, tako je odmah nakon okupiranja grada otvoren koncentracioni
logor u bivšem KP domu, u koji su smještani uhapšeni Bošnjaci do tada držani
po sabirnim logorima. Sabirnih logora bilo je više. Već smo spomenuli logor u
Livadama, a pored njega tu su bili Srednjoškolski centar u Aladži, DTV
”Partizan”, direkcija TRO ”Perućica” u Gornjem Polju, barake hidrocentrale u
izgradnji ”Buk bijela”, te mnogobrojne privatne kuće. U sabirne, a onda u
centralni logor Bošnjaci su dovođeni iz svojih kuća.Jednostavno su nailazile
srpske jedinice i po nekakvim spiskovima, ali i bez njih odvodili su Bošnjake.
Članovi SDA i drugi ugledni Bošnjaci bili su smješteni u jedan magacin TRO
”Perućica” u Gornjem Polju, barake hidrocentrale u izgradnji ”Buk bijela”, te
mnogobrojne privatne kuće. U sabirne, a onda u centralni logor Bošnjaci su
dovođeni iz svojih kuća. Jednostavno su nailazile srpske jedinice i po
nekakvim spiskovima, ali i bez njih odvodili su Bošnjake. Članovi SDA i drugi
ugledni Bošnjaci bili su smješteni u jedan magacin TRO ”Perućica”. O stanju u
sabirnim logorima govore Preljub Tafro i dr. Bećir Macić u svojoj knjizi: ”Život u
sabirnim logorima bio je užasan, bez hrane, vode, nužnika… Svaki čas su u
magacine ubacivali nove uhvaćene ljude. Po noći su sa vrata prozivali neke od
njih. Oni se više nikad nisu vraćali u magacin. Po noći su se čule pucnjave iz
Prevraćkog potoka, iznad baraka. Komandant sabirnog logora u Livadama bio
je Veselin Čančar, ekonomista u TRO ‘Perućica’. Bio je obučen u uniformu
JNA, sa kapetanskim činovima. U magacinu Srbi nisu zlostavljani. Povremeno
su u taj magacin ubacivali isprebijane ljude. Nisu mogli ni stajati na nogama.
Bili su to unakaženi likovi poznanika: Muniba Veiza, Zulfe Veiza, Enesa
Uzunovića, Ibre Selimovića ‘Spone’ iz Tabaka. Svi su oni kasnije ubijeni u
koncentracionom logoru”, pišu Tafro i Macić u knjizi ”Genocid nad Bošnjacima
na području općine Foča 1992.- 1995. godina” i o prvi danima agresije i
napada nastavljaju:
Okupacija 18. aprila
277
”Srbi zauzimaju i posljednje uporište odbrane Foče, Šukovac 18. aprila 1992.
godine. Foča je definitivno okupirana. Tada nastaje pakao za Bošnjake koji su
ostali u Foči i prigradskim naseljima. Kuće Muslimana su u plamenu. Nekako u
to vrijeme u Foču helikopterom dolazi Biljana Plavšić. Provozala se Fočom u
opljačkanom automobilu tek ubijenog Fočaka Adnana Isanovića. Vidjevši
fočanske džamije, koje još nisu bile porušene, uzviknula je: ‘Kako će, molim
vas, Foča biti srpski grad, s ovoliko turskih džamija.’ Time daje jasnu poruku
srpskim rušiteljima šta im je raditi. Za kratko vrijeme, svih 11 fočanskih džamija
nestalo je sa lica zemlje. Aladža džamija, Careva džamija, Atik Ali-pašina
džamija… Sve biseri islamske graditeljske kulture, barbari su za kratko vrijeme
sravnili sa zemljom. Građevinski materijal iz Aladže džamije poslužit će da se
proširi parkiralište ispred koncentracionog logora. I sva druga obilježja
vjekovnog življenja Bošnjaka na ovim prostorima, uništavaju se. Gori Islamska
biblioteka sa vrijednim eksponatima, devastiraju se groblja.
Na sve strane se pljačka sve što je bošnjačko. U pomoć domaćim pljačkašima
pristižu i oni iz Crne Gore, sa kamionima. Prepuni kamioni namještaja, bijele
tehnike i svega što su ‘junački’ đetići opljačkali, odlazi prema Pivskoj planini.
Počinju ubistva, silovanja. Zabranjuje se kretanje Bošnjacima. Postaju svi
taoci. Svi su u kućnom pritvoru. Čeka se kada će dželati udariti na vrata.
Rušitelji i ubice ne žele svjedoke svojih nedjela. Svjedoke ili ubijaju ili odvode u
koncentracioni logor. Ideolozima genocida nad Bošnjacima Foče, Vojislavu
Maksumiću i Veliboru Ostojiću, kao da nije dovoljna žestina sa kojom ubice i
rušitelji izvršavaju njihove naredbe.Svojim ‘vatrenim’ govorima na lokalnoj
radiostanici podstiču ubice da brže ubijaju, rušitelje da brže ruše. Za kratko
278
vrijeme na području grada i prigradskih naselja ubijena su ili nestala 343
Bošnjaka (građanina) Foče. Najviše zločina počinjeno je u prigradskim
naseljima Tabaci, Zubovići, Susješno, Hamdići, Mijakovići i Ljubovići. U
jednom danu u Čohodarmahali, u kojoj su i u Drugom svjetskom ratu počinjeni
strahoviti zločini, na svirep način je ubijeno 29 građana (24 se gubi trag u
koncentracionim logorima). Te zločine počinili su domaći Srbi, komšije
ubijenih.”
izvor:internet
design:Kenan Sarač
ani
GENOCID U FOČI 1992. – 1995. /zbirka tekstova

objavljenih na facebooku,flickru,portalima itd…/ – knjiga
u nastanku
279
280
ZAŠTO?
281
282
_2._dio.pdf
_tre%C4%87i_dio.pdf
_1995._4._dio_.docx
_1995._5._dio_.pdf
FOČA 1942. – 1992. – 2017..pdf
https://www.academia.edu/32152068/FO%C4%8CA_1942._1992._2017..pdf
https://www.academia.edu/36406787/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992_-
_1995_specijal.pdf
https://www.academia.edu/35447289/FO%C4%8CANSKA_JE_TUGA_PREG
OLEMA.pdf
https://www.academia.edu/32551780/25_GODINA_OD_GENOCIDA_U_FO%
C4%8CI_-
_FO%C4%8CA_ZA%C5%A0TO_SU_RATNI_ZLO%C4%8CINCI_OSTALI_NE
KA%C5%BDNJENI_
https://www.academia.edu/32526719/GENOCID_Fo%C4%8Da_je_simbol_po
navljanja_historije_na_tlu_Bosne_i_Hercegovine
BOŠNJAKINJA)
https://www.academia.edu/32508619/FO%C4%8CA_1992._SODOMA_I_GO
MORA_U_FO%C4%8CI_ISPOVIJESTI_SILOVANIH_BO%C5%A0NJAKINJA
_
https://www.academia.edu/35548149/%C5%BDRTVE_FO%C4%8CANSKOG
_GENOCIDA.pdf
283
https://www.academia.edu/35156673/FO%C4%8CA_XXV_GODINA_OD_GE
NOCIDA
https://www.academia.edu/33119788/JA_I_DA_HO%C4%86U_NE_MOGU_Z
ABORAVITI_ZATVOR_KP_Dom_i_grad_FO%C4%8CU.pdf
https://www.academia.edu/33038995/Fo%C4%8Da_-
_Dokazi_o_genocidu_1992._-_1995..pdf
https://www.academia.edu/32936980/Dan_logora%C5%A1a_Fo%C4%8Da
https://www.academia.edu/32879332/FO%C4%8CANSKI_KAZAMATI_SMRTI
.pdf
https://www.academia.edu/32874068/O_GENOCIDIMA_U_FO%C4%8CI_199
2._1995.i_1941.-1945..pdf
https://www.academia.edu/32778004/Foca_1942_1992_Ni_bijesa_ni_mrznje
https://www.academia.edu/32382344/KAKO_SU_ZELENE_BERETKE_ZE_BE
_SA_KOKARDAMA_I_CRNIM_SUBARAMA_NAPALE_FOCU_7_APRILA_19
92
https://www.academia.edu/33819733/VAPAJ_S_DRINE_Jesmo_li_zaboravlje
ni_je_li_do_nas_ikome_stalo
https://www.academia.edu/32728383/FO%C4%8CA_Na_zidu_sje%C4%87anj
a
https://www.academia.edu/36461388/BESJEDA_O_FO%C4%88I_-
_KULTURA_SJE%C4%86ANJA
284
285
design:Kenan Sarač
ani
286
Oni vazda guslaju
Oni vazda guslaju

Posla mi jaran
Pjesmu
Preko haber kutije
I stiže ona brzo
Ekspresno
A ja odlučih
Podijeliti je
Sa vama
I evo je sad pred vama
Znaš one školske priredbe

U osnovnoj
Na Brodu u restoranu
Pjevamo partizanske
A po završetku guslarsko veče
Uvijek bilo
Samo, nismo kontali
287
Eto vazda se
Guslalo
A mi k'o blećci bili…
I ostali…
Blećci bili…
Blećci ostali…
Kenan Sarač
288
design:Kenan Sarač
289
Fočanska je tuga pregolema : 2001. ekshumirani
sedmogodišnji dječak i njegova majka – ubijeni 1992.
u Foči
Ekshumacija u Foči 2001. godine. Nađeni posmrtni ostaci pet bošnjačkih

žrtava. Po nekim izvorima ubijeni su na Bajram, 12. juna 1992.
U toj grobnici pronađen je sedmogodišnji Kenan Šoro i njegova majka Pemba
290
Šoro.
U istoj grobnici pronađena je i Munira Mehmedspahić.
291
design:Kenan Sarač
U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Foči, Uma Čolo je kazala da je s majkom
posljednji put telefonom razgovarala u maju 1992. godine, kada joj je rekla da je više ne zove
i da se ne brine.
Čolo se prisjetila da joj je jedna žena u Sarajevu kazala da joj je ubijena majka, te da je
“gledala kada su je vukli bagerom”. Saznala je da joj je majka bila s drugim osobama u kući u
koju je bačena bomba, da je ranjena i “pokosili su je rafalom”. Svjedokinja je izjavila da su joj
rekli da joj je majka ubijena na Bajram, te da je po kalendaru zaključila da bi to trebalo biti
12. juna 1992.
Kako je pojasnila, grobnica u kojoj joj je pronađena majka bila je u blizini džamije. “Kasnije će
se ispostaviti da je pet tijela u grobnici. Ja sam sanjala tu grobnicu, vjerujte”, ispričala je Čolo,
pojasnivši da je, uz tijelo majke, pronađeno i tijelo supruge njenog rođaka, kao i njihovog
sedmogodišnjeg sina.
Grobnica je ekshumirana 2001. godine.
292
Svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričala je da su joj roditelji

ubijeni u Foči, a saznala je da joj je brat odveden u Kazneno-popravni dom
(KPD) i da mu se ubrzo gubi svaki trag.
U nastavku suđenja za ratni zločin počinjen u Foči, Uma Čolo je kazala da je s

majkom posljednji put telefonom razgovarala u maju 1992. godine, kada joj je
rekla da je više ne zove i da se ne brine.
Čolo se prisjetila da joj je jedna žena u Sarajevu kazala da joj je ubijena

majka, te da je “gledala kada su je vukli bagerom”. Saznala je da joj je majka
293
bila s drugim osobama u kući u koju je bačena bomba, da je ranjena i “pokosili
su je rafalom”. Svjedokinja je izjavila da su joj rekli da joj je majka ubijena na
Bajram, te da je po kalendaru zaključila da bi to trebalo biti 12. juna 1992.
Kako je pojasnila, grobnica u kojoj joj je pronađena majka bila je u blizini

džamije. “Kasnije će se ispostaviti da je pet tijela u grobnici. Ja sam sanjala tu
grobnicu, vjerujte”, ispričala je Čolo, pojasnivši da je, uz tijelo majke,
pronađeno i tijelo supruge njenog rođaka, kao i njihovog sedmogodišnjeg sina.
Grobnica je ekshumirana 2001. godine.
Svjedokinja je kazala da su tijelo oca ekshumirali, a saznala je da je “zaklan na

kućnom pragu”.
Za brata je svjedokinja rekla kako je čula da je bio zatvoren u KPD-u.
“Po svjedočenju ljudi, on je 17. septembra u jednoj grupi odveden na berbu

šljiva… Oni su odvedeni i trag mu se gubi”, kazala je Čolo.
Branilac Slaviša Prodanović nije imao pitanja za ovu svjedokinju.
“Žao mi je zbog tragedije koju ste imali i uvjeravam vas da moj branjenik
Todović nema ništa s tim”, rekao je Prodanović.
Čolo je svjedočila na suđenju Milanu Todoviću, optuženom da je od oktobra

1992. do marta 1993. silovao i prisilio na seksualno ropstvo ženu bošnjačke
nacionalnosti.
Prema optužnici, Todović, tadašnji pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS),

tu ženu je “kupio” od drugih vojnika i silovao je, da bi je u decembru 1992.
prisilio na seksualno ropstvo, držeći je u nehumanim uslovima, i pri tome je
fizički i seksualno zlostavljao.
Suđenje će se nastaviti 11. maja.
design:Kenan Sarač
294
***************
kada-dode-pijan/
prisustva-javnosti/
drugom-stanju/
(1961)
295
Igman, 1992. : Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine
Foča 1992. (foto i video)
Protjerani Bošnjaci sa teritorije Općine Foča 1992. (snimljeno na Igmanu

1992.)
296
1992.)
297
1992.)

1992.)
298
1992.)

1992.)
299
1992.)
300
1992.)

1992.)
301
1992.)

1992.)
302
1992.)

1992.)
303
1992.)
304
1992.)
305
1992.)

1992.)
306
1992.)
307
VIDEO:
1992.)
– isječak iz video zapisa ISTINE I LAŽI O SILOSU – 1. dio –
korišten video zapis ISTINE I LAŽI O SILOSU – 1. dio sa youtube
video:youtube
fotografije:screenshot
design:Kenan Sarač
308
ZAŠTO?
design:Kenan Sarač
ani
309
Izbor tekstova sa portala focanskidani,flickr-a i facebooka

SJEĆAŠ LI SE FOČE?:Zašto je zaboravljena Foča u
ovdašnjim medijima?
SVE POLAHKO ODLAZI U ZABORAV…
Do you remember Foča? – Never forget genocide in Foča…
Sjećaš li se Foče ? – Da se nikada ne zaboravi genocid u Foči…
Žalosna i tužna istina – a naša je stvarnost – da nijadan ovdašnji medij bilo

printani, bilo elektronski nije objavio niti jedan članak, niti jedan prilog o
početku agresije i genocida nad muslimanima/bošnjacima Foče 1992. Genocid
u Foči počeo je 7. aprila 1992.
Takođe niti jedan medij nije objavio ništa o 75 – godišnjici genocida nad
muslimanima Foče. Prema knjizi Genocid nad muslimanima 1941. – 1945.
Vladimira Dedijera i Antuna Miletića samo u dva pokolja 1942. ubijeno je 8000
muslimana u fočanskom kotaru.
I tako, sve polahlo odlazi u zaborav. Sve prekriva prašina nemara i nemarnog
odnosa spram jednog grada koji je stradao u posljednja dva genocida na tlu
Bosne i Hercegovine.

FOČA, 7. april 1992. – 7.april 2017 : 25 godina od
početka GENOCIDA u Foči

… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske
policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju
Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini…
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992, potpomognuta lokalnim
srpskim snagama, napala grad Foču, nakon čega su Bošnjaci sistematski
hapšeni, ubijani i odvođeni u koncentracione logore i druga mjesta zatočenja.
Nakon okupacije grada, srpski vojnici su nastavili brutalna hapšenja, ubijanja i
uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u svim okolnim selima.
Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u
Foči (KPD Foča), jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je
glavni koncentracioni logor za muškarce Bošnjake, među kojima su bili i
invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom
logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na prisilni rad i korišteni
kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je prošlo
1.360 Bošnjaka.
Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke
logore, gdje su sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivši gradski
zatvor za žene na Livadama, gradski Srednjoškolski centar, nekadašnja
hidroelektrana „Buk Bijela“, hotel „Zelengora“, motel „Bukovica“, gradska
sportska sala „Partizan“, te mnoge privatne kuće i stanovi. Žene su mjesecima
držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su
ženama govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda
zatočenja, žene su korištene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i
Crne Gore za novac. Na primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu
seksualno zlostavljanje i porobljavanje okvalifikovano je kao zaseban zločin u
međunarodnom krivičnom pravu.
Svi objekti koji su označavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski
uništeni: 17 gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz XV stoljeća,
koja je bila pod zaštitom UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije
razaranja ruševine su u potpunosti uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da
su te građevine ikad postojale.
Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno
bošnjačko stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti
opljačkani i uništeni.

Bahra Močević-Konjo : KOME DA SE VRATIM?
Bol i tuga za Fočom, za rodnom grudom, ali je veća bol i tuga za izgubljenim
članovima porodice, komšijama i prijateljima koji su ubijeni i nestali, nikada
pronađeni. To je veća bol. Oni nam se nikad ne mogu vratiti i ničim
nadoknaditi. To je velika bol i tuga, ne znamo ni gdje im se kosti nalaze. Još je
veća bol kad si daleko od svoje domovine. Žudim da se vratim, ali gdje? Nema
nikog, nema kuća, nema komšija. TUGA GOLEMA !!!
Bahra Močević-Konjo
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE
GROBNICE U FOČI I OKOLINI : Pomozite nam da
ih pronađemo!
Pomozite nam da pronađemo kosti naših najmilijih i da ih dostojanstveno

ukopamo!
Koliko je samo kamiona-šlepera sa bošnjačkim žrtavama egzekucije 1992.

doveženo i pokopano na samim sastavcim – lokalitet bivših Rakita (sada su tu
nekakvi bazeni (tzv. aqua park) i na mjestu fočanskog gradskog rugla –
započetog, a nikad dovršenog tzv. hotela na samoj obali Drine odmah do tih
bazena.Dvadeset godina nakon rata u Bosni i Hercegovini još je otvoreno
pitanje nestalih osoba (ubijenih) u Foči.

U Institutu za nestale osobe kažu da su lakše dolazili do informacija o mjestu
masovnih grobnica krajem rata u BiH nego danas, a apsurd predstavlja i
činjenica da im podršku više daje Međunarodna komisija za nestale nego bh.
državne institucije.

arhiv/birn
Sutkinja Međunarodnog tribunala u Hagu Florens Mumba opisala je početak

strahota žena nesrpske nacionalnosti u prvom suđenju u istoriji ratnih zločina
po osnovu seksualnog zlostavljanja:
„Žene i djeca iz fočanske regije odvođeni su na sabirna mjesta, kao što je Buk
Bijela, naselje južno od Foče. Odatle su autobusima prebacivani u
Srednjoškolski centar u Foči, gdje su zatočeni. Neki su kasnije odvedeni na
druga mjesta u Foči ili u okolini, kao što je sportska dvorana Partizan nadomak
policijske stanice, ili u u privatne kuće u Miljevini i Trnovačama. Tamo su našli
žene i djevojke iz drugih dviju opština. Na gore pomenutim mjestima teror je
poprimao drugu, veoma ličnu dimenziju.“
zlostavljali.

zlostavljali:
„Ponekad je to bilo svake noći, ponekad svake druge noći – ne sjećam se

tačno.“
„Ulazili bi tražeći određene osobe, djevojke, odbarali bi ih onoliko koliko su

željeli i onda bi ih odveli sa sobom.“
Proces protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i Radomira Kovača otkrio
je zastrašujuću ulogu zločina, naročito izraženog u Foči – silovanje je
korišteno kao metoda rata i imalo je etničku pozadinu. Izričući presudu od 28
godina Dragoljubu Kunarcu, sutkinja Mumba je potcrtala upravo ovu dimenziju:
„Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti
odabirući među njima bilo koju koja bi vam se u nekom času dopala. Vi ste na
bojnom polju bili hrabar vojnik, vaši ljudi su, navodno, o vama, bez razlike,
imali visoko mišljenje. Tim autoritetom koji ste prirodno imali lako ste mogli
zauvijek zaustaviti patnje ovih žena. Zato je vaše učešće u ovom mračnom
planu seksualnog izrabljivanja još odbojnije. Ne samo što ste lično zlostavljali
žene i djevojke, nego ste organizovali da ih se prebacuje na druga mjesta
potpuno svjesni da će ih tamo silovati i zlostavljati drugi vojnici.“
“Zlostavljali ste i uništavali muslimanske žene zbog njihove nacionalnosti”,
potcrtala je etničku pozadinu silovanja sutkinja Mumba, izručući presudu
Dragoljubu Kunarcu.
Iz logora za silovanje žene su odvođene i držane mjesecima u zatočeništvu u

kući u ulici Osmana Đikića, Karamanovoj kući u Miljevini, zgradi zvanoj „Lepa
Brena“. Glavni mučitelj, prema izjavama žrtava, bio je Radomir Kovač:
„Kad su nas doveli u taj stan, sjećam se da me je silovao Kovač.“
Sudac: Koliko dugo su vas držali u tom stanu?
Svjedokinja: Nisam sasvim sigurna, ali približno četiri mjeseca.
Kovač, osuđen na 20 godina zatvora, silovao je u nekoliko navrata, a potom i

prodao 12-ogodišnju A.B. Od tada joj se gubi svaki trag. Ovaj je čin Tribunal
okarakterisao primjerom njegove nemoralnosti i izopačenog karaktera:
„Vaše postupanje sa 12-ogodišnjom A.B., bespomoćnim malim djetetom,

prema kojem niste pokazali apsolutno nikakvo sažaljenje, a koju ste seksualno
zlostavljali na isti način kao i druge djevojke, na kraju ste je prodali kao da je
predmet, svjesni da to gotovo sigurno znači da će je dalje seksualno
zlostavljati i drugi muškarci. Znali ste da je zbog toga mogućnost da će se ona
jednom vratiti majci, sa čijom je neizmjernom tugom pretresno vijeće bilo
suočeno na raspravi, time postala još manja.“
Gotovo polovina lica osuđenih pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu
Jugoslaviju proglašena je krivim za elemente zločina seksualnog nasilja. Od
11 optuženih na ovom sudu za zločine seksualnog nasilja u Foči, dvojica su
ubijena prilikom hapšenja, dok su ostali osuđeni.
Za zločine silovanja i seksualnog zlostavljanja u Foči i domaći sudovi izrekli su
brojne presude.
arhiv/birn

Most Stradanja u Foči (Most Princa Karla, Karlov most,
željezni most) : 135 godina od početka gradnje
(5)…Računa se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, pušaka, te

1941. – 1945. most je bio mjesto stradanja/pokolja muslimanskog stanovištva

Foče.
1992. – 1995. most je, takođe, bio mjesto stradanja/pokolja muslimanskog
stanovištva Foče.
Davne 1882. godine, mostom Princa Karla, Austrougarska je spojila dvije
obale na Drini.
Željezni most počeo se graditi u junu 1882., a dovršen je i pušten u promet 22.
oktobra 1884. godine. Projektovao ga je austrougarski pionirski natporučnik
Krichbamuer(1).
(1)1956. Bejtić, Alija. „Povijest i umjetnost Foče na Drini“, Naše starine III,
(1)1957. Bejtić, Alija. „Povijest i umjetnost Foče na Drini“, Naše starine IV,
Most je donedavno imao status spomenika kulture.

Međutim, Komisija za kulturno naslijeđe BiH dala je saglasnost o izgradnji
novog mosta, koji će zadržati izgled onog Karlovog, ali će imati dvije
kolovozne i dvije pješačke trake.
Trebao bi da bude završen do 9. maja 2017.
_____
Most je svojoj namjeni služio sve do 4. maja 1942. godine kada je usljed ratnih
dejstava, odnosno prilikom povlačenja partizanskih jedinica iz Foče, po
naređenju maršala Tita, miniran i srušen. Nakon Drugog svjetskog rata
izvršena je njegova sanacija.
Most je drugi put porušen u NATO bombardovanju 1995. godine. Tokom
bombardovanja porušen je središnji dio mosta, između dva noseća stuba. Kao
prelazno rješenje, nekoliko godina poslužio je pontonski most njemačkog
SFOR-a koji su njemački vojnici odlaskom iz Foče odnijeli.
Nakon toga, Drina je na tom mjestu ponovo premoštena takozvanom Bejli
konstrukcijom koju su postavile oružane snage BiH.
Sadašnja čelična konstrukcija mosta, koju je ustupila Vojska Republike
Srpske, godinama predstavlja stalnu opasnost za vozače, a posebno za djecu
i pješake.
Tokom 1941. i 1942. godine, na željeznom mostu u Foči su se desila masovna
ubistva velikog broja civila, od kojih su najveći broj bili muslimani.
Iz knjige Vladimira Dedijera i Antuna Miletića, odnosno zbornika dokumenata i
svjedočenja iz tog vremena saznajemo da je željezni most bio mjesto
masovnog zločina na kome su stradale hiljade nedužnih ljudi, žena i djece.
Ti dokumenti svjedoče da je od decembra 1941.pa do februara 1942. izvršen
masovni pokolj Muslimana u fočanskoj opštini, posebno u Foči i Goraždu,
Vlasenici i Srebrenici. Podaci o broju ubijenih Muslimana u tim dokumentim su
različiti, ali je riječ o hiljadama ubijenih i bačenih u Drinu od Foče do Ustiprače.
Drugi pokolj u Foči, četničke jedinice pod komandom Zaharije Ostojića izvršen
je 19. avgusta 1942. godine. Ovaj drugi pokolj u mnogome se može sagledati i
kroz dokumenta ustaško-domobranske provenijencije. Iz njih proizlazi da je
genocid nad muslimanima izvršen masovno, kako ubijanjem tako i
protjerivanjem. Prema tim dokumetima u Foči je ubijeno oko 2000 ljudi, žena i
djece i na hiljade protjerano, pominjujući brojku od 5000 izbjeglica(2).
zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo: Svjetlost, 1990., „Uvodne
napomene“, Antuna Miletića, 26-27.
Nikad neću zaboraviti prizor u Foči u siječnju 1942. godine. Taj lijepi gradić
držali su neko vrijeme četnici, čuli smo da su klali muslimansko stanovništvo.
Svakog drugog jutra, redovnom ceremonijom, grupa zarobljenika među tim
nesretnim ljudima odvedena je na most, prerezani su im vratovi, a tijela
bačena u rijeku. Pogledao sam dolje u viru i vidio jedan od najjezivih prizora
kojih se sjećam: tamo u bistroj plavo-zelenoj vodi, pet šest tjelasa stajala su
uspravno kao voštane figure. Naredio sam da se izvade i pokopaju po
muslimanskom običaju. (Josip Broz Tito) – (3)
zbornik dokumenata i svjedočenja, Sarajevo: Svjetlost, 1990., 407.
(5) …Računa se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, pušaka, te

(5) iz knjige “Genocid nad Muslimanima 1941. – 1945.”, stranica 193.
10.000 primjeraka
_____
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na osnovu člana V stav 4.

Aneksa 8. Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i člana 39.
stav 1. Poslovnika o radu Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika, na
sjednici održanoj od 4. do 6. juna 2012. godine donijela je
ODLUKU
Istorijski spomenik – Željezni most princa Karla, opština Foča, proglašava se

nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: nacionalni
spomenik).(4)
(4) Objavljeno u “Službenom glasniku BiH”, broj 69/12.
_____

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : SVJEDOČENJA
(VIDEO PRILOZI)
Potresna VIDEO svjedočanstva o GENOCIDU u Foči 1992. – 1995.
VIDEO:
RATNI ZLOČINAC Gojko Janković prilog iz KP Doma – prilog Birn Balkans
VIDEO:
RATNI ZLOČINAC Jasko Gazdić
suđenje 2 – prilog Birn Balkans
Motel Miljevina
VIDEO:
Karaman kuća Miljevina – prilog Birn Balkans
Drina krije tajnu
VIDEO:
Foča 1992. – Genocid – svjedočanstva
snimci AP agencije

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : SVJEDOČENJE
O GENOCIDU U FOČI (VIDEO)
centara gdje je zajedno sa brojnim drugim ženama silovana i na različite druge

Karamanovu kuću u Miljevini gdje je držana od početka avgusta do kraja
oktobra 1992. godine. Za to vrijeme su ona i druge zatočenice trpjele grupna
silovanja i druge oblike torture, da bi odatle uz pomoć dva srpska vojnika
pobjegla u Crnu Goru. Svi zatočenički centri kroz koje je prošla navode se u
optužnici protiv Ratka Mladića.
preživjela, održan je na dijelovima zasjedanja zatvorenim za javnost. Na
javnim sjednicama se moglo čuti da su među silovateljima bili pripadnici vojske
i policije bosanskih Srba Pero Elez, Gojko Janković, Dragan Zelenović i Janko
naređeno.


nažalost, “nisu mogli ništa učiniti” da zaštite svoje bošnjačke komšije. U
(iskaz sa suđenja ratnom zločincu Ratku Mladiću)
VIDEO:
SVJEDOČENJE O GENOCIDU U FOČI (VIDEO)

Svi drinski mučenici
Proljeća 1942. cijela je Foča vonjala po leševima. Vadio sam ih i ja iz Drine.
Stravični su mi i danas prizori onih koje sam vidio kraj gradske klaonice na
Drini, gdje sam u masi trupla prebrojao trinaest sablasno iznakaženih mladića
– mojih rođaka. Među njima je bio jedan student, moj imenjak – Enes Čengić.
Cijelu tu krvavu kroniku i opustošenje Foče, koja je završetak rata dočekala s
jednim dimnjakom, što je posljednji odavao da tu još netko postoji, doživio sam
kao šesnaestogodišnji dječak. Napisao sam jedanaest knjiga, ali o krvavoj
tragediji muslimanskog stanovništva napisao nisam ni riječi. Nisam, jer sam
želio da mrak odagnaju drinski vjetrovi u nepovrat. Pa ići nam je dalje i živjeti
zajedno “ne ponovilo se; ne povratilo se”.
napisao:Enes Čengić
Nedavno sam u zagrebačkom sjemeništu na Šalati prisustvovao predstavljanju

knjige fra Ante Bakovića Drinske mučenice. Bilo mi je drago što me moj
zemljak pozvao na tu svečanost, jer sam i ja, stjecajem okolnosti, jedan od
svjedoka drinske tragedije.
Više stotina ljudi i uglednika pratilo je zanimljivo izlaganje autora knjige,

prisutnih književnika i duhovnika. Potresno se govorilo o crnim danima i teškim
vremenima bezumlja u kojima su na način neprimjeren ljudskom rodu stradale
časne sestre, što ih je sudbina preko Romanije donijela na ovu krvavu rijeku.
Slušajući kazivanja, čuli smo i zahtjeve da se od pape traži proglašenje ovih
časnih sestara blaženim mučenicama. Neka im je čast i slava. Poklonimo se
njihovoj sjeni. To su zaslužile. A ja sam se na kraju upriličene svečanosti
osjećao tužnim i povrijeđenim. I da se nisam bojao pokvariti svečanost, i biti
možda pogrešno shvaćen, uzeo bih mikrofon i rekao:
“Čestitam kolegi piscu na knjizi nezaborava. Ovdje sam, vjerojatno jedini
prisutni svjedok drinske kobi. Govorili ste, drage moje kolege i prijatelji, o
stradanju četiri časne sestre koje su život izgubile na Drini 1942. godine.
Govorili ste o strahotama kojima su bile izložene, i eto o njima je i knjiga
napisana, ali mi je veoma žao da nitko od vas pred auditorijem nije ni
spomenuo da su te časne sestre, za koje se traži da budu proglašene
blaženim mučenicama, stradale u nezapamćenom pokolju osam hiljada
muslimana, koji su zajedno s njima otplovili drinskim vodama u bezdan.”
Htio sam da kažem, ali, eto, nisam. Možda će se netko naći, ako nam još to
treba, tko će toplo i ljudski opisati strašnu drinsku tragediju, a ako se traži
Božja milost i blagoslov, treba je tražiti za sve one hiljade nedužnih duša koje
su bile osuđene da u tom dijelu Bosne budu istrijebljene.
Pišem ovo uz asocijaciju koja mi se nameće i koju ne mogu odagnati. Slušam,

naime, neku večer političku TV emisiju i jednog „Junaka“ koji sav zapjenušan
trubi kako četnici nikome nisu oči iskopavali, a ja sam davno vidio slučajno,
nakon što su četnici najureni iz Foče, kad su narodu pokazivane, ne doduše
iskopane oči, ali iščupane ljudske vilice, i to cijelu jednu kutiju takvih vilica na
kojima je bio ostao još poneki zlatni zub (to je nekima pokazivao i Moša
Pijade). Proljeća 1942. cijela je Foča vonjala po leševima. Vadio sam ih i
ja iz Drine. Stravični su mi i danas prizori onih koje sam vidio kraj
gradske klaonice na Drini, gdje sam u masi trupla prebrojao trinaest
sablasno iznakaženih mladića – mojih rođaka. Među njima je bio jedan
student, moj imenjak – Enes Čengić.
Cijelu tu krvavu kroniku i opustošenje Foče, koja je završetak rata
dočekala s jednim dimnjakom, što je posljednji odavao da tu još netko
postoji, doživio sam kao šesnaestogodišnji dječak. Napisao sam
jedanaest knjiga, ali o krvavoj tragediji muslimanskog stanovništva
napisao nisam ni riječi. Nisam, jer sam želio da mrak odagnaju drinski
vjetrovi u nepovrat. Pa ići nam je dalje i živjeti zajedno “ne ponovilo se;
ne povratilo se”.
Želio sam zapravo da novim generacijama ne trujem mladost ponorima ljudske
pameti. I da im ne stavljam pod nos podatke prema kojima je u tom paklenom
ratu najviše u postotku stradao zapravo muslimanski narod. Ali nekima kao da
nije bilo dosta krvi, pa nove vatre raspiruju i ustrajno prekapaju po starim
grobovima. Kopaju i nove. Ne znam zaista zemlju na svijetu kao ovu našu,
gdje se toliko i tako ustrajno barata kostima i gdje se njima licitira. I pitam se:
dokle i koliko vjekova ćemo kosti premetati?! S kojom svrhom, s kakvim
političkim motivima i ciljevima. Ostavimo, zaboga, već jednom kosti na miru.
Poklonimo se nevino stradalim i zadržimo ih s ljubavlju u našim sjećanjima. (
…)
I na kraju, da se opet vratimo Krleži: “Šta nam vrijedi ako se ponovo
pokoljemo?” Ne vrijedi nam ništa, i opet ćemo morati živjeti jedni pored drugih.
Međutim, izgleda da zov razuma koji se čuje sa svih strana, ne dopire do ušiju
i savjesti onih koji nas hoće strovaliti u ponore. I na sve to ima jedna narodna:
“Kad sila upre, pamet prdi.”
Zagreb, 26. svibnja 1991.
_________________________
Enes Čengić(4. IV. 1926. – 17. VIII. 1994.)

Enes Čengić, publicist i književnik (Foča, BiH, 4. IV. 1926 – Zagreb, 17. VIII.
1994). Počeo pisati kao suradnik sarajevskog Oslobođenja; od 1955. bio
dopisnik, od 1971. voditelj dopisništva toga lista u Zagrebu. U novinama i
časopisima objavljivao članke, komentare, reportaže, putopise i razgovore s
istaknutim osobama kulturnog i javnog života. Blizak suradnik i urednik djela
M. Krleže, 1981. oporučno postao doživotnim baštinikom i zaštitnikom
Krležinih autorskih prava i djela. Objavio je tri knjige o B. Ćopiću (Mamino
mudro magare, 1976; Ćopićev humor i zbilja, I–II, 1987), monografije o G.
Krklecu (Pjesnik na srebrnoj cesti, 1979) i M. Krleži (Krleža, 1982) te
dnevničke zapise o susretima i razgovorima s Krležom (S Krležom iz dana u
dan, I–IV, 1985; Post mortem, I–II, 1990). Najvažniji dio njegove djelatnosti
pokretanje je i izdavanje Krležinih izabranih (20 svezaka, 1973) i sabranih
djela (50 svezaka, 1975–88).
_______________________________
priredio :Kenan Sarač


Rajko i Ranko Vuković:Suđenje za zločine u selu
Podkolun, općina Foča
objavljeno:23 April 2009
Državno tužilaštvo tereti braću Vuković da su, kao pripadnici vojske tadašnje
Srpske Republike BiH, zajedno s Rankom i Blagojom Golubovićem, krajem
maja 1992. godine u Podkolun ubili Avdiju Hukaru i Mejru Bekriju. Ranko
Vuković se tereti i za silovanje ženske osobe, koje je navodno počinio u julu
1992. godine u mjestu Miljevina u Foči.
U februaru 2008. godine, braća Vuković su nepravosnažnom presudom

proglašeni krivima i osuđeni na po 12 godina zatvora za ubistvo, a Ranko je
oslobođen optužbi za silovanje.
Sedam mjeseci poslije, uvažavajući žalbu Odbrane, Apelaciono vijeće je

ukinulo prvostepenu presudu te odredilo ponovno održavanje pretresa.
U toku prvostepenog suđenja, 9. januara 2008. godine, svjedokinja Odbrane

Cvijeta Stanić je rekla da braća Vuković nisu bila u grupi “srpske vojske koja je
otišla u susjedno selo Podkolun”.
“Naišlo je petnaestak vojnika srpske vojske kraj moje kuće. Otišli su u

Podkolun, čuli smo pucnjavu, i oni su se vratili nakon sat i po – dva sata.
Braću Vuković, a ni braću Golubović, nisam vidjela među njima. Poznajem
braću Vuković odmalena. Nisam čula da su išta činili u toku rata”, kazala je
svjedokinja.
Vijeće je saslušalo i snimak svjedočenja Ranka Vukovića, koji je rekao da je

optužnica protiv njega “čista laž i izmišljotina”.
“U selu Podkolun nikad nisam bio. Ni prije, u toku ili poslije rata”, rekao je
Ranko Vuković.
Rajko Vuković je ispričao kako je sve do 22. maja 1992. išao u srednju školu u
Foči, te da je tek u julu 1992. godine, nakon što je dobio poziv da se javi,
otišao u vojsku.
“Što se tiče sela Podkolun, u toku rata ja nikad nisam bio tu”, rekao je i
drugooptuženi, zaključivši da “optužnica apsolutno nema nikakve veze ni sa
mnom ni s mojim bratom”.
Sud Bosne i Hercegovine/Justice Report
_____
BIRN , objavljeno: 19. April 2009.

Pred Odjelom za ratne zločine Suda Bosne i Hercegovine, u četvrtak, 23.
aprila, počet će suđenje Blagoju Goluboviću, koji se tereti kao bivši pripadnik
Vojske Republike Srpske (VRS) da je u maju 1992. godine u selu Podkolun,
općina Foča, učestvovao u ubistvima dvoje civila Bošnjaka.
Za isti zločin osuđen je, na 29 godina zatvora, Mirko (Mile) Pekez, a 28. aprila
će Apelaciono vijeće saslušati završne riječi Tužilaštva i Odbrane na
obnovljenom suđenju Mirku (Špire) Pekezu i Miloradu Saviću.
_____
Justice Report, 14. novembar 2007.
Žrtve čija se ubistva spominju u optužnici porodica su Bajre i Zahide Hukare,
svjedoka na ovom suđenju.
“Dok su moja supruga i komšinica Paša kopale krompir u blizini kuće,

primijetio sam četiri vojnika kako se približavaju. Prepoznao sam Rajka i
Ranka, a s njima Ranka i Blagoja Golubovića. Sakrio sam se u krečanu,
odakle sam čuo pucnjeve. Malo poslije sam vidio kako prilaze mojoj tetki Mejri,
a potom sam čuo rafal”, kazao je Bajro Hukara, dodavši da je kasnije našao
njeno tijelo izrešetano rafalima.
Kada su vojnici otišli, Bajro se vratio u kuću, gdje je našao tijelo svog 83-
godišnjeg oca Avdije.
Kako je Bajro Hukara rekao, ubijenog oca je, “zamotavši ga u deku i ubacivši u
sanduk koji je sam napravio”, uz pomoć supruge sahranio u blizini kuće. Nisu
imali vremena da ukopaju i tetku jer su vojnici ponovo došli u selo, te su njeno
tijelo, kako je Bajro rekao, “ubacili u njenu kuću”, a tek kasnije ju je našao njen
sin i sahranio.
“Nisam mogla pomoći mužu da sahranimo Mejru nakon što sam vidjela mrtvog
svekra. Jednostavno nisam mogla izdržati”, kazala je Zahida Hukara
prisjećajući se kako je vidjela da je njen svekar pogođen ispod oka i u predjelu
grudi, a “krvi je bilo svugdje oko njega”.
Zahida Hukara je rekla i da je među vojnicima u selu tog dana prepoznala

Rajka Vukovića, kojeg je, tvrdi, poznavala otprije. Nije mogla reći kakvu su
uniformu nosili vojnici.
FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE :
TZV. PROTJERNICE (ODOBRENJA…itd)
Ovih dana navršit će se četvrt stoljeća od izdavanja sramnih i ponižavajučih

tzv. PROTJERNICA, u stvarnosti PROPUSNICA – ODOBRENJA za bošnjake-
muslimane Foče, da k'o biva mogu napustiti Foču i otići iz nje zauvijek.
Naime, Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu samo nakon što bi od fočanske
policije dobili potvrde i potpisali dokument kojim svoju imovinu prepisuju
srpskoj republici Bosni i Hercegovini.
Ovaj grad muzej, ova Foča, konstantno, kroz historiju, doživljavala je
genocide, urbicide, egzoduse, uvijek od istih din dušmana.Niti dolasci mira
nisu Foči donosili boljitak. Zatiralo se sve što je Bošnjačko, muslimansko…
A ovih dana obilježit će se i dvije tužne obljetnice : 75 godina genocida nad
muslimanima Foče (1942.) i 25 godina od genocida nad muslimanima Foče
(1992.).
Prema navodima iz knjige Genocid nad muslimanima 1941. – 1945. Vladimira
Dedijera i Antuna Miletića u dva pokolja 1942. zimskom i ljetnom ubijeno je
osam hiljada (8000) muslimana u fočanskom kraju.
Tačne podatke i konačnu cifru stradalih Fočaka – muslimana u Drugom
svjetskom ratu teško da ćemo saznati.
A u periodu 1992. – 1995. ubijeno je oko 3000 (tri hiljade) Fočaka –
muslimana. Za posmrtnim ostacima 1000 žrtava još uvijek se traga.
“JA BJEH ONAJ, KOJI CIJEL ŽIBOT NA RASKRSNICAM STAJAH,
RAZMIŠLJAH, OKLIJEVAH”…
(zapis sa bosanskog stećka iz 1258., bosanskim jezikom)

GODIŠNJICE : 25 i 75 GODINA OD GENOCIDA
U FOČI
Teško je, ali je vrlo važno govoriti o genocidu.

Jako je teško govoriti o tome, ali je vrlo važno govoriti o genocidu. Moramo biti
svjesni da sve što se dešava, a što ima veze s nasiljem, treba biti u javnosti.
Treba se govoriti o tome, jer je to dio liječenja rana.
Sve počinje s riječju. Zato je vrlo važno u životu kada govorite naglas posebno
o stvarima koje vas vrijeđaju. To je dio iscjeljenja rana.
75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : IZJAVA DERVIŠ
BAVČIĆA IZ FOČE (februar,1942.)
Preživjeli Derviš Bačvić iz Foče, izjavljuje :

iz knjige “Genocid nad Muslimanima 1941. – 1945.”, stranice 137,138 i 139.
10.000 primjeraka

SANJAO SAM NOĆAS
Sanjao sam noćas kuću staru,
Sanjao sam hajat, basamake,
Sanjao sam čardak, kamariju,
Sanjao sam mutvak, špaiz,
Sanjao sam ganjak,
Sanjao sam pendžere,
I duvarove sam sanjao,
Sanjao sam magazu,
Sanjao sam avliju,
I u avliji ružu bijelu, ružu crvenu,
Sokak,
Bašću,
Krušku staru,
Nema više kuće stare,
Hojrati i fakini dohakaše joj,
Najlakše je hojrat i fakin biti sine,
Govorila bi nena, rahmetile,
Insan budi sine…
Kenan Sarač

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : MUSLIMANI
TAOCI OKUPATORA


75 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : 8000 UBIJENIH
MUSLIMANA U KOTARU FOČANSKOM (1942.)
…Računa se da je u ovoj tragediji poginulo od strojnica, pušaka, te zaklano,
ubijeno i zapaljeno (u kući Sulejmana Hasanefendića i Saliha Hasića
zatvoreno je 65 žena i djece, te su ove kuće zapaljene i tako su zatvorene
žrtve žive izgorile) oko dvije tisuće nevinih žrtava, što sa 6 tisuća iz zimušnje
katastrofe predstavlja katastrofalnu cifru od osam tisuća izginulih muslimana u
samom kotaru fočanskom…
iz knjige “Genocid nad Muslimanima 1941. – 1945.”, stranica 193.

10.000 primjeraka

25 godina od GENOCIDA u Foči : Dan kada su otišli
Ševal Bećirević i Mehmed – Meca Kamerić

Dan kada su ubijeni Ševal Bećirević i Mehmed – Meca Kamerić.
27 mladića muslimanske nacionalnosti odvedeno je u zatočeništvo.

25 godina od GENOCIDA u Foči : Izbjeglo 10.000 ljudi

25 godina od GENOCIDA u Foči : Fočanska drama
se nastavlja

25 godina od GENOCIDA u Foči : Fočanski nokturno
Prijeka čaršija nestala je za svega dva – tri dana u strašnoj ratnoj drami…
…Gdje je sada ono dvoje staraca, Muslimana, koji su iza zavjesa gledali na
cijeli svoj svijet : komadić kamenih stepenica, kameni zid pored njih i nekoliko
pijačnih tezgi?
V. Mrkić
Oslobođenje, aprila 1992.

NAMA GA STALNO KROJE : MI GA NOSIMO KAKO
NAM GA SKROJE
Historijski gledano nama ga stalno kroje. I mi ga nosimo kako nam ga skroje.

Našu historiju drugi pišu. Mi je živimo i proživljavamo.
Genocidi se događaju nama. Ne njima.
Oni pišu.
Oni snimaju filmove.
Naše filmove snimaju stranci.
Richard Gere. Anglina Jolie. I mi im aplaudiramo. Govorimo kako su napravili
remek – djela. Haman za Oscara. A oni lovu uzimaju.
A šta je sa našim umnim glavama.
Ako se šta napiše – na nož dočekamo.
Ako se šta snimi – isto.
Jad i bijeda.
Čemer.
Gorki pelin.
Tuga.
Naš KRIK se čuo do neba.
I šta još treba da se desi? – Bošnjače ĐE SI?
Kenan Sarač

25 godina od GENOCIDA u Foči : ŽRTVE FOČANSKOG
GENOCIDA – Zulfo Durić
Zulfo Durić
Mučen u zloglasnom KP Domu Foča.
Septembra 1992., odveli ga u tunel u Jeleču, sa osmoricom zatvorenika i
minirali ih. Tako su ih ubili…
Ekshumiran, identificiran…
Dženaza je obavljena 25. februara 2017.

25 godina od GENOCIDA u Foči : Pakao se nastavlja
Foča, 18.aprila 1992. : Pakao se nastavlja

25 godina od GENOCIDA u Foči : stravična slika iz
aprila 1992.
Foča – stravična slika : još se ne zna broj poginulih i ubijenih (april 1992.)
Vapaji za pomoć stižu sa raznih strana, a oni koji bi trebalo da ih čuju su
gluhi….
Foča je avetinjski pusta.Ni struje ni saobraćaja. Iz pravca Goražda stigla je
jedna jedinica JNA čije su namjere još neizvjesne. Izvjesno je da ima dosta
poginulih.
25 godina od GENOCIDA u Foči : Da li je to drugi
Vukovar? (Oslobođenje, aprila 1992.)
Da li je to dtugi Vukovar? (Oslobođenje, aprila 1992.)
(Oslobođenje, aprila 1992.)

25 godina od GENOCIDA u Foči : Dnevnik RTV
Sarajevo od 11. aprila 1992. godine (War:Live On Air)
akteri:Ljiljana Matić, reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadžifejzović; Muhamed

Čengić, potpredsjednik Vlade BiH; …
(objavljeno u knjizi “Rat uživo” novinara Senada Hadžifejzovića)

Ljiljana Matić, reporter: Na telefonskoj liniji imamo direktora bolnice u Foči,
Hadžifejzović: Dobijamo dramatične pozive iz Foče… U programu je direktno
potpredsjednik Vlade Bosne i Hercegovine Muhamed Čengić.
Zašto niste otišli u Foču?
Muhamed Čengić, potpredsjednik Vlade BiH: Nismo otišli zbog loših
Vidimo da Foča strada… Vidim da strada i bolnica a u bolnici su i Srbi i
Muslimani i djeca i žene…
Ja sam molio generala Kukanjca, kao Fočak i potredsjednik Vlade, da pođe sa
Hadžifejzović: Vi i Vaš kolega Simović iz iste Foče, ali u Vladi ima još ljudi koji
su iz Foče. Gdje su?
Čengić: Da. Ja ne znam gdje je profesor Maksimović, ministar Ostojić, kao ni
Čančar, predsjednik Vijeća opština… Ako su u Foči trebalo bi da sastave ljude
koji se sad međusobno tuku, odnosno ratuju.
Nema tog sukoba koji se ne može izgladiti za stolom. Da se ne ponovi Foča iz
Srbi i Muslimani. Vjerujte, Fočaci vi morate zajedno živjeti. Ja sjedim sa
Krajišnika /Momčila/ da u Foči prestane svaki sukob. I obećao je predsjednik
Krajišnik…
reporter; Dr. Reuf Tafro; Senad Hadžifejzović; Muhamed Čengić,
*****
Hadžifejzović: Muhamed Čengić /potpredsjednik Vlade BiH op.a./ je maloprije

u programu uživo rekao da ćete ići s njim sutra u Foču da izvidite situaciju.
Hoćete li ići u Foču?
Kukanjac: Neću! Ja gospodinu Čengiću kažem da ne mogu ići u Foču. Ja ne
rođen oko te Foče!
Hadžifejzović; Kukanjac,general JNA…)
(objavljeno u knjizi “Rat uživo” novinara Senada Hadžifejzovića, stranice 48-
50)
Senad Hadžifejzović : Rat uživo – War:Live On Air, autor, 2002. godine, 429
stranica

Women Under Siege : FOČA. BOSNIA
The 1990s war in the former Yugoslavia was marked by intense sexualized
violence that ruined the lives of old women and young girls alike. One hallmark
of the terror was the creation of “rape camps” in which women were tortured
and violated repeatedly. The fractured history of the Balkans led to three years
of war from which the region is still recovering today.
After World War II, the Federal Republic of Yugoslavia was declared, with
Marshal Tito as its leader. Yugoslavia was composed of six republics: Bosnia
and Herzegovina, Croatia, Macedonia, Montenegro, Serbia, and Slovenia,
within which various ethnic groups lived. A new constitution in 1974, which
helped to decentralize government powers, also gave autonomous power to
the regions of Kosovo and Vojvodina. Bosnian-Croats, Serbs, and Bosnian-
Muslims were considered separate ethnic groups within the federation, but
those divisions were not to be emphasized. Tito’s totalitarian government
forbid the expression of “nationalism,” jailing activists who tried to foment
nationalist movements.
When Tito’s reign ended in 1980, Yugoslavia’s popular communist sentiment
was supplanted by various nationalistic and ethnic allegiances. In the 1980s
and 1990s, as a result of a difficult economy that magnified ethnic tensions
and scapegoating, the union of republics within Yugoslavia began to break
down. According to the International Criminal Tribunal for the Former
Yugoslavia (ICTY), the early-1990s population of Bosnia-Herzegovina was
about 43 percent Bosnian Muslims (often referred to as Bosniaks), 33 percent
Bosnian Serbs, 17 percent Bosnian Croats, and roughly 7 percent other
nationalities. Despite the numbers, Bosnian Serbs and Bosnian Croats had
greater access to power due in part to the region’s location between the
republics of Serbia and Croatia.
Women were tortured and raped in this house near Foča, known as
“Karaman’s House” for its Muslim owners who fled.
In March of 1992, a majority of Bosnian citizens voted for independence, but

were met with violence from the more politically powerful Serbs. Bosnian
Serbs, with the help of Serbia and the Yugoslav People’s Army, began to
assert control through violence. Bosnian Croats also attempted to declare
power with Croatia’s help. War, including massacres and large-scale,
systematic rape, officially lasted until November 1995. Although all
sides/ethnic populations committed violent acts, Bosnian Serbs were
responsible for the majority of sexualized attacks, aimed mostly at Muslim
women. It is estimated that as many as 60,000 women were raped.
A major site of gang rape during the beginning of the war, from April to July
1992, was the town of Foča in southeastern Bosnia. Later, in 1995, a small
town called Srebrenica was declared a U.N. “safe zone” but became the site of
mass murder and rape, largely under the direction of Ratko Mladić, colonel
general of the Bosnian Serb Army, and politician Radovan Karadžić. Because
Dutch Blue Helmets were supposed to be protecting the safe zone at the time,
blame is often placed upon the Dutch U.N. army in particular for allowing the
devastation at Srebrenica on its watch. The BBC reports that after a 2002
investigation held Dutch officials responsible for giving their troops such a
difficult area to defend without enough arms and resources, the entire Dutch
government resigned.
Accusations of rape of Serbian women by Bosniaks were leveraged as

propaganda by Serbia, though it was the Serbs who were mostly responsible
for rapes during the conflict.
How Sexualized Violence Is Used as a Weapon of War
For ethnic cleansing: There are testimonies from women who had soldiers tell
them, while raping them, that they wanted to get them pregnant or force them
to have children who would look ethnically different from their mother, or that
they were raping them to punish them for being Muslim (or Croatian). There
were also women who became pregnant and were forced to carry their babies
to term.
The U.N. defines ethnic cleansing as “a purposeful policy designed by one
ethnic or religious group to remove by violent and terror-inspiring means the
civilian population of another ethnic or religious group from certain geographic
areas.” We are using the term here because ethnic cleansing not only makes
women subject to outright murder, but also controls the threat of their bodies
as the means of reproduction. For instance, women have been raped in order
to occupy “inferior” wombs with “superior” sperm; in other conflicts, women are
forced to have abortions or sterilizations (as have men of “inferior” groups) in
order to end future reproduction. As in the case of Bosnia, women are also
subject to the sex-specific political torture of forcing them to bear the child of
their torturer in order to break their will.
To humiliate: Many women were raped in front of their children and husbands,
who were forced to watch at gunpoint; there are also a fair number of accounts
of elderly women who were raped (in those cases, it was clearly not about
impregnating them but about demeaning them and their families). Thousands
of males were forced to engage in sexual acts with other males, including,
according to some accounts, their own father or son.
To instill fear: Public rape was used to prompt the “flight or expulsion of entire
Muslim communities,” according to a 2006 U.N. Population Fund briefing
paper. Many women were raped, sometimes repeatedly, in front of family
members in their homes. Others were raped in public, outdoors, in broad
daylight.
To gain information: Women have testified that before being raped they were
asked for the whereabouts of men hiding in the forests. One said that soldiers
waved a photograph of her boyfriend at her before raping her.
As part of looting: Rape often occurred alongside theft of private property, the
U.N. Commission of Experts found in their final report on sexualized violence
in the former Yugoslavia: “…[P]eople would break into homes, steal property,
and torture and sexually assault the inhabitants, oftentimes in front of other
family members or the public.” Some testimonies refer to men rifling through
houses in search of money or jewelry.
Peer pressure: Some Serbian soldiers said their peers forced them to rape
when they did not wish to participate. There is at least one account of a soldier
who said he felt extreme regret but had been “made to rape” by other soldiers.
Patterns of Violence
Rape was committed by all sides but overwhelmingly by Serbs against Muslim
(Bosniak) women.
Some women were detained and raped repeatedly by many different soldiers
over longer periods of time; some died of repeated rape. Rape camps were set
up in restaurants, motels, schools, and other large buildings. One of the most
well-known rape camps was Partizan Sports Hall, where more than 70 women
were held captive and tortured for months on end.
Apartments kept by soldiers were often sites of violence. Women and young
girls were captured and transported to these homes in order to be raped and
abused. Sometimes, women and girls were taken by force from a larger rape
camp, such as Partizan Sports Hall, brought to a particular soldier’s home, and
attacked, only to be returned to the Sports Hall to suffer more sexualized
violence.
Families were also locked in their own homes and raped repeatedly alongside
family members (see “Testimonies”).
Young girls, adults, and elderly women were all raped. Testimonies of elders
show that these women often thought themselves to be safe due to their age
and therefore did not flee, only to find that they were attacked along with the
younger women.
Numbers
Reports range from 20,000 to 60,000 rapes; unfortunately, most sources state
that the numbers are too hard to determine. According to one source, the
U.N.’s Special Representative on Sexual Violence in Conflict, Margot
Wallström, estimates there to be 50,000 to 60,000 cases. An Amnesty report
states:
“There are no reliable statistics on the number of women and men who were
raped or were subjected to other forms of sexual violence. Early estimates by
the BiH [Bosnia and Herzegovina] government suggested the number of
50,000 victims although this estimate was questioned as unreliable and
politicized. The Parliamentary Assembly of the Council of Europe estimated
that 20,000 women were subjected to rape and other forms of sexual violence.
The real number of those who were raped during the 1992-1995 armed conflict
will probably never be established.”
A U.N. report from 1994 states: “According to the State Commission in Bosnia
and Herzegovina, approximately 25,000 victims had been registered,” but
does not explain this registration process. In addition, the report’s numbers
would seem to pre-date the mass rape at Srebrenica, which didn’t occur until
1995. Some experts believe that the emphasis in the early 1990s on figuring
out a more accurate estimate was harmful in that it allowed journalists and
leaders to speculate that the issue didn’t “count” as much if the numbers were
lower.
Cultural Gender Attitudes

After the rapes occurred, married women were often shunned by their
husbands for religious or cultural reasons. However, there was a very strong
and unique movement in the region: Imams and other male Muslim community
leaders encouraged husbands to set aside religious sentiments regarding
raped women and take their wives back and support them more as war
survivors than as irrevocably marred. It was rather specific to this conflict that
rape was seen as a community problem. In addition, Indira Kajosevic, a
Bosnian expert, survivor, and founder of some of the first trauma centers and
feminist groups in Bosnia, says that women in the region were able to gain
status through organizing in a way that was unique to this conflict.
Witness
Mirsada, aged 17, spoke to a women’s group of her extreme abuse in a rape
camp. Her story was printed in a 1993 Los Angeles Times article:
The White Eagles would come to get us every night. They would bring us back
in the morning. There were nights when more than 20 of them came. That
seemed to be some kind of honor. They did all kinds of things to us. It cannot
be described, and I don't want to remember. We had to cook for them, and
serve them, naked. They raped and slaughtered some girls right in front of us.
Those who resisted had their breasts cut.
There were women from various towns and villages. There were more than
1,000 of us. I spent more than four months in that camp. It is a nightmare that
cannot be talked about, or described, or understood.
One night, our Serbian neighbor's brother helped 12 of us escape. They

caught two of us. We spent days hiding in the forest, in improvised
underground shelters, and we managed to get away. If it hadn't been for him, I
wouldn't have survived. I would have killed myself, because death is not as
horrible as the treatment I suffered. I cannot talk about that.
Sometimes I think that I will go crazy and that the nightmare will never end.
Every night in my dreams I see the face of Stojan, the camp guard. He was the
most ruthless among them. He even raped 10-year-old girls, as a delicacy.
Most of those girls didn't survive. They murdered many girls, slaughtered them
like cattle.
I want to forget everything. I cannot live with these memories. I will go insane.
Witness 50, a teenage survivor from Foča, testified at the ICTY in 2000 about
how war crimes convict Zoran Vuković raped her. She was raped repeatedly
by a host of different men in various buildings around town. One of the first
times she was attacked was in her own high school:
Shortly after the first time she was raped, Witness 50 stated that she was
taken to the Foča High School, where she had been a student in 1992. The
day after she arrived, a group of soldiers came into the classroom and picked
out about eight girls, including her. One of these soldiers took Witness 50 to a
room and ordered her to lie down and take off her trousers. He raped her
vaginally. Witness 50 stated in her testimony that she did not remember
exactly what he said to her, but that he and all of the men who would later rape
her said the same things: “You Muslim women, you Bule [derogatory term],
we’ll show you.” When asked in court how she felt, Witness 50 stated: “There
are no words in this world that could describe my feelings. It is the worst thing
that was happening to me.”
Later, she was taken to a sports venue and was held captive with about 60
others, many of whom were repeatedly sought out by Serbs, taken elsewhere,
and raped, before being returned to the sports hall:
Witness 50 told the court how a man called Gica took her out of the Partizan
Sports Hall to an apartment in the neighborhood of Brod, which she thinks was
his own. On the second day she was there, an acquaintance of Witness 50’s
raped her. Witness 50 stated that he knew her very well. They took the same
bus every day: he to go to work and she to go to school. Witness 50 stated
that he was certainly 30 years older than her, and was a married man. She
said that he laughed while he was raping her. “I had the feeling that he was
doing this precisely because he knew me, to inflict even more evil on me.”
CNN interviewed a survivor named Jasmina in 2008. She was 19 when the
war broke out, and was raped and tortured in her own home alongside family
members:
“Every day we were raped. … The men from my family were beaten up the
first day. … My mother just disappeared. I never found out what happened.
Then they started torturing me. I lost consciousness. When I woke up, I was
totally naked and covered in blood, and my sister-in-law was also naked and
covered in blood. … I knew I had been raped, and my sister-in-law, too.” In a
corner, she saw her mother-in-law, holding her children and crying.
“That same day we were locked in our house. That was the worst, the worst
period of my whole life. That's when it started.
“Every day we were raped. Not only in the house—they would also take us to
the front line for the soldiers to torture us. Then again in the house, in front of
the children.
“I was in such a bad condition that sometimes I couldn't even recognize my

own children. Even though I was in a very bad physical condition they had no
mercy at all. They raped me every day. They took me to the soldiers and back
to that house.
“The only conversation we had was when I was begging them to kill me. That's
when they laughed. Their response was ‘we don't need you dead.’
“It lasted for a year. Every day. … Not all the women survived.”
CNN reported that Jasmina was “rescued by a family friend who bought her as
a prostitute with the secret intention of setting her free.”
Fallout
Survivors of sexualized violence were supposed to receive property restitution

and return to their former homes as long as the return would be “safe and
dignified,” according to the peace agreement known as the Dayton Accords
that was signed after the war. However, no rules have been put in place to
provide alternatives for the many women whose former homes are the site of
extreme trauma and sometimes months of repeated rape, Amnesty
International reported in 2009. In some cases, they are forced to return to
communities full of the very neighbors who committed abuses against them
and their families. In 2006, Bosnia-Herzegovina instituted a law that included a
section saying that “homes should be provided for victims of sexual torture
during the war,” CNN reported. But the Ministry for Human Rights and
Refugees also told CNN that it is “not clear who should implement the act, and
there is no agency making sure the law is enforced.”
Legal Precedents
The International Criminal Tribunal for the Former Yugoslavia was the first
international tribunal in Europe to convict for rape as a crime against humanity
(following Akayesu in Rwanda). According to the ICTY website, it was also
“the first international criminal tribunal to enter convictions for rape as a form of
torture and for sexual enslavement as crime against humanity.”
(Michele Lent Hirsch/published on February 8, 2012)

WomenUnderSiege 2012

As Old as War Itself: Rape in Foča

A glass wall covered by blinds separated the courtroom participants from the
spectators in the public gallery, but a hush enveloped both sides when the
witness known as FWS-50 began to speak. Although a voice modulator
screened her identity from the public, other microphones in the room
occasionally picked up the undisguised sounds of her anguish. Indicating one
of the defendants, she said,
“I only know that he was very forceful, that he wanted to hurt me as much as
possible. But he could never hurt me as much as my soul always hurt me.”
When the prosecutor asked why she had decided to testify after remaining
silent for almost eight years, she said,
“[to] let it be known that it really happened. It’s not easier for me to speak
about it today, but nevertheless, I wanted everyone to hear about it.”
She wanted everyone to hear about this: in the summer of 1992, at age
sixteen, she was taken prisoner by soldiers near her village in Bosnia, held for
two months, and raped so often that she lost count of how many times and
how many men; she was raped vaginally, anally, and orally; she was gang
raped by ten men at a time; she was raped by soldiers and paramilitary thugs;
she was threatened with guns and knives while being raped; she was trapped
in an apartment where she had to clean for the soldiers who raped her all
night.
FWS-50 was one of thousands—some say twenty thousand—Muslim women
sexually enslaved and tortured by Bosnian Serbs, Serbs, and Montenegrins
during the Bosnian War of 1992-1995. She was one of sixteen women from
the town of Foca (pronounced Fo’-cha) and its surrounding villages in
southeastern Bosnia who agreed to testify in 2000 before the International
Criminal Tribunal for the former Yugoslavia, located in The Hague. FWS-50
faced the men she was accusing—all three Bosnian Serbs, all three soldiers in
the war, all three, like herself, born in Foca.
In pre-Ottoman times, Foca was one of the trading towns along the Drina
River, located about thirty-two miles southeast of Sarajevo and about thirty
miles southwest of its more famous neighbor, Visegrad, the setting for Nobel
Laureate Ivo Andric’s The Bridge over the Drina. The Ottomans gave Foca its
claim to fame in 1551 when they built the Aladza Mosque (Colored Mosque),
which many considered the most beautiful mosque in the former Yugoslavia
and one of the architectural jewels of Europe. Surrounded by trees, with its tall
dome, triple-arched portico, and slender minaret rising more than a hundred
feet to a point, the mosque was as much a town landmark in 1992 as it was in
1551. In 1992, the municipality of Foca included the nearby villages as well as
the town. It was a mid-sized community—population 40,513—not very different
from dozens of others in Bosnia. The ethnic breakdown was 51.6 percent
Muslim, 45.3 percent Serbian, and 3.1 percent “other.”
On April 8, 1992, Serb forces supported by art…

Dissent Magazine 2002

Djeca iza žice : U Foči su vršili strahovite zločine
nad djecom
“Djeca iza žice” naziv je četvrtog dokumentarnog filma Saveza logoraša u BiH
režisera Avde Huseinovića. Ovaj film će premijerno biti prikazan u Sarajevu u
okviru oblježavanja Dana nezavisnosti BiH 1. marta.
Dokumentarni film “Djeca iza žice” govori o maloljetncima koji su prisilno
zarobljeni u logorima tokom rata u BiH, 1992.-1995. godine.Neki od njih
otkrivaju kako su otkupljivanjem iz logra ostali u životu. Neki su bli svjedoci
velikih zločina, a neki od posljedica mučnja ostali trajni invalidi. Film traje 66
minita.
– Ovaj film je poučan zato što imamo priliku više pažnje posvetiti djeci
logorašima. Učestvuje 12 bivših maloljetnih logoraša iz Bosanskog Novog,
Prijedora, Jajca, Višegrada, Foče, Sarajeva, Prozora… Film je poučan zato što
imamo svjedočenje i roditelja i djece gdje su u dva slučaja roditelji otkupili
svoju djecu. Platili su njihovu slobodu – istakao je Jasmin Mešković,
predsjednik Saveza logoraša u BiH.
Najviše maloljetnika prošlo je kroz prijedorski logor Trnopolje, a najviše ih je

ubijeno u Vlasenici.
Kroz logore je prošlo 20.000 maloljetnika, ubijeno je oko 1.000.
Anadolu Agency

Smail Đozo, sin Ibre, rođen 15. marta 1957., Poljice, NESTAO u martu 1992. u
Miljevini.
Komšija zvani Krle došao po njega i odveo ga u policijsku stanicu Miljevina,
koju su držali četnici poput Pere Eleza.
25 godina od GENOCIDA u Foči mnoge familije još nisu pronašle tijela svojih
najmilijih.

tačka!”




Krvavi Vidovdan


A gdje je Haag?

Crne Gore i Foče.


sretno oženjen.

Zločinci

Sarajevo, 2004.)

su:


Domu.
KP Domu Foča.

Zenica.
fočanskom SUP-u.
u fočanskom SUP-u.


BH Dani/focanskidani

FOČA 1992 : GENOCIDE
Moments of Truth at the Site of the Crime
by Dženana Karup-Druško
Esma S., born in 1976, was only 15 when the war came to Foča. On 7
April1992 she gave birth in the Foča hospital. Three months later Serb soldiers
came for her. The child was left in the hospital, while Esma was mistreated for
the next year and a half. She was raped frequently and the criminals who
abused her include Dragoljub Kunarac and Dragan Zelenović. She was asked
to testify against Kunarac at The Hague, but refused. She did not have the
strength to confront him.
Esma was separated from her child for four years. It was only in 1994 that the
International Red Cross removed the girl from the Foča hospital to the territory
controlled by the Army of Bosnia-Herzegovina and handed her over to Esma’s
sister. In 1996 Esma returned from Serbia, where she had spent two and a
half years after escaping from the Foča hell. She lives today in Sarajevo with
her twelve-year-old daughter. Her husband died in the war. On 9 October
[2004] she was present at a conference in Foča. She sat listening about the
crimes.
Without Embellishment
The Helsinki Committee for Human Rights in Republika Srpska, working
together with the Outreach Programme of the International Criminal Court for
Former Yugoslavia, had organised the conference in Foča on the crimes
committed there during the war. It was evident that few of the Serbs present
expected that day to hear what the organisers had prepared: the testimony
given at The Hague by the victims; the presentation of the evidence used in
the trials conducted against the Foča war criminals; and the latter’s own
statements. Silence reigned in the conference hall, with faces displaying
disbelief and shock.
After more than a decade, it took just a few hours in Foča for the unvarnished
truth to be told about the events that had occurred at the start of the war, when
all Bosniaks were deported, killed or imprisoned. It was heard by
representatives of the local parties, police, courts and prosecutors, and by
members of NGOs.
‘The mother stood next to the bus screaming: “Give my child back to me! Give
my child back to me!” Her twelve-year-old daughter had been snatched from
her arms – she would never see her again. The girl was raped countless
times. They walked her through the streets of Foča and rented her out to the
troops. Jasko Gazdić sold her in the end for DM 200 to some Serbian soldiers.
She was never heard of again’, recounted the victims, Bosniak women. There
was mention of the Partizan building, where for several months dozens of
Bosniak girls and women were raped, aged 12, 14, 15, 24, 25, 34. According
to one woman prisoner, a Serb soldier approached a woman sleeping next to
her ten-year-old child in this torture chamber and raped her. She pressed her
lips together and remained silent, fearing to wake up her child. Some women
managed to escape from Partizan and beg for help at the nearby police
station. They were handed back to the criminals.
Dženana Karup-Druško
These texts have been translated from Dani (Sarajevo), 15 October 2004

STRADANJE FOČAKA 1992. – 1995.
tačka!”
U periodu 1992. – 1995. FOČAKA JE STRADALO (PREMA NEKIM
IZVORIMA): 2700 je ubijenih civila i 2000 u redovima AR BiH. MEĐUTIM , ni ti
podaci NISU RELEVANTNI – SMATRA SE DA JE MNOGO VIŠE UBIJENIH!!!
Na samim sastavcima gdje je sada bazen i malo više uz Drinu gdje se gradi
hotel/motel je doveženo šlepera i šlepera nastradalih i tu zakopano…Foča je i
sinonim za ratna silovanja. Prema nekim podacima oko hiljadu žena
(djevojčica,djevojaka,udatih žena,majki,nena) je silovano, mada ni ti podaci
nisu relevantni – jer se smatra da je bilo mnogo više silovanih…Kroz logore je
prošlo oko 2000 zatvorenika, od kojih je većina i ubijena…Na žalost, za
nekima se još uvijek traga. BARATA SE CIFROM OD 800, A VJEROVATNO I
VIŠE NESTALIH/ JOŠ NEPRONAĐENIH/ ŽRTAVA GENOCIDA…
izvor:focanskidani

iz 1942.godine
Kakvih su razmjera bili četnički zločini, govori jugoslavenski partizanski
general KOSTANAĐ , koji ovako opisuje svoja sjećanja na bosanski grad Foču,
u zimu 1942. godine:
“ NE SEĆAM SE DA S AM IKADA U ŽIVOTU VIDIO NEČEG JEZOVITIJEG OD
ONOG ŠTO SMO ZATEKLI U TOM GRADU. RAZULARENA ČETNIČKA RULJA
FORMALNO JE PLIVALA U LJUDSKOJ KRVI. MOST NA DRINI PRUŽAO JE
GROZNU SLIKU. NA NJEMU NIJE BILO NI JEDNOG PEDLJA ZEMLJE, KOJI NE
BI BIO ZASIĆEN KRVLJU POKLANIH. TO JE BILO STRATIŠTE NEDUŽNOG
MUSLIMANSKOG NARODA – PRAVA KLANICA. POD MOSTOM MNOGO LEŠEVA.
POVEZANE ŽICOM, MEĐUSOBNO PREPLETENE NJOME, ČETNICI SU
PREKLANE LJUDE I ŽENE BACILI S MOSTA U REKU. MNOGI SE ZAPLETOŠE O
STUBOVE MOSTA. ŽIVOTINJSKO DIVLJANJE, GORE OD ONOG
NAJKRVOLOČNIJE ZVERI. ŽENE I DEVOJKE PRIJE KLANJA SILOVALI SU NA
OČIGLED RODITELJA, M UŽEVA I BRAĆE. STRAH OTE SE NE DAJU
OPISATI .” (Vidi: Vjesnik, Zagreb, 25.05.1952.; preuzeto iz: Posebni otisak iz
časopisa Republika Hrvatska, Buenos Aires, 1990., str.10 ).
No, vjerojatno najpotresniji opis pokolja svojih sunarodnjaka (muslimana) u
Foči, dao je ADIL ZULFIKARPAŠIĆ (za vrijeme rata partizanski politički
komesar) u svome tekstu PUT U FOČU 25.I.1942 . godine, koji je
objavila Muslimanska biblioteka u Beču u svom Godišnjaku 1957, knjiga 4.
“Srce mi je zakucalo od uzbuđenja kad sam čuo, da još danas putujem u
Foču, u Vrhovni štab. Tamo sam pozvan od Tita. Foča je moj rodni kraj. Tu je
moja majka i tu su moje četiri sestre. Tu je živio i moj brat; prije nekoliko dana
sam čuo da su ga zaklali četnici… Moj je brat sa srbima živio vrlo dobro.
Politički se nije isticao. Iz naše kuće niko nije bio u ustašama… Ja sam od
prvoga dana u partizanima. To je poznato čitavoj Foči. Na Drini izvršeno
nečuveno klanje i prolijevanje ljudske krvi, bilo je uistinu onolikih razmjera kako
se pričalo, ili je svijet pretjerivao, o tome sam se trebao uvjeriti svojim očima.
Sa mnom su jahali na putu za Foču RADE HAMOVIĆ zapovjednik

odreda, PERO KOSORIĆ zapovjednik bataljona i još nekoliko pratioca. Na putu
između Dobropolja i Poljica dočekala su nas zgarišta i nijema pustoš
muslimanskih sela. Još prije mjesec dana, kada je naš odred ovuda zadnji put
prolazio, stanovnici su nas nudili suhim voćem i iznosili nam hljeb sa
…(…) Gladni psi vijali su oko sela. Putem nam je dolazio u susret neki seljak.
Vidjelo se po nošnji da je Srbin.
– A, SA TURCIMA ? Dosjetio se on. – SATRLI IH BRATE, I S JEME IM

SATRLI . PUNI SU IH POTOCI, TO ĆE U PROLJEĆE, AKO IH ZVJERI NE POJEDU,
DA SMRDI. JOŠ ĆEMO KAKVU BOLEST NAVUĆI. KAZAO SAM JA VOĐI
KLARIĆU: ‘ISKOPAJTE JAME PA ZATRPAJTE, NAĆERAJTE NEKA SAMI SEBI
JAME KOPAJU’ . A on meni kaže:’Nemamo vremena čoče, jer partizani mogu
svaki čas … ‘ . Ništa mu nisam odgovorio…
Na Miljevini smo naišli na strašnu sliku. KOD JEDNOG POTOKA, PREKO
KOJEGA SMO MORALI PROJAHATI, STAJALA JE HRPA POKLANIH ŽENA,
STARACA I DJECE . Preko njih je pao snijeg. Ispod bijelih nanosa virile su
noge, glave, ruke ili ramena. Lješevi su bili iznakaženi, otekli. Snijeg koji se
topio bio je crvenkast i siv od krvi i truleži. Po tragovima se vidjelo, da
grabljivice razvlače leševe. Na više mjesta ležale su odrtine ljudskih tjelesa, s
kojih su ptice jele ljudsko meso. Vonjalo je u zraku, jer je već nekoliko dana
sijalo sunce. Nekoliko kuća u dolini bilo je spaljeno.
Jašući dalje cestom prema Foči, SVUGDJE SMO NAILAZILI NA SPALJENA
SELA. DANIČIĆI I SUS JEŠNO SU BILI DO TEM ELJA SPALJENI. STANOVNICI
KOJI NISU NA VRIJEME IZBJEGLI, POBIJENI SU I POKLANI. ČITAVIM PUTEM
DO FOČE NISMO SRELI NI JEDNOG MUSLIMANA NI MUSLIMANKE. ŠTO JE SA
NJIMA? PRIJE JE U FOČ ANSKOM SREZU BILO 67% MUSLIMANA . Držao sam u
početku, da je ogromna većina izbjegla, a da su se drugi sakrili i ne pojavljuju
se, dok ne ispitaju stav partizana prema njima. Ali, gdje su se mogli po ovoj
zimi sakriti? …”
Poslije ulaska u sam grad Foču, Zulfikarpašić opisuje susret s jednim
partizanom, VOJINOM BOŽOVIĆEM , kojega je poznavao od ranije, jer je dugo
radio u tom mjestu..
“Rukovali smo se bez riječi. Preko mosta smo pošli pješice. JOŠ UVIJEK MOST
JE BIO KRVAV. ISPOD MOSTA, NIZ ZIDINE KULA, VISILE SU POPUT
STALAKTITA U CARSTVU NEČASTIVOGA OGROMNE LEDENICE KRVI. POD T IM
STRAŠNIM CRVENIM BALDAHINOM DRINA JE LJULJUŠKALA MRTVA TIJELA,
KAO DA IH USPAVLJUJE. UZ OBALU, LEŽALI SU NADUTI LJEŠEVI ŽENA,
DJECE I LJUDI U GRAĐ ANSKIM I SELJAČKIM ODIJELIMA. NEKI MRTVACI SU
BILI GOLI.
– Tu NA MOSTU JE IZVRŠENO KLANJE MUŠKARACA , – objašnjava nam
Božović. KAPETAN SERGIJE MIHAJLOVIĆ I KOMANDANT MJESTA PROTA
VASILIJE JOVIČIĆ NAREDILI SU, DA SE S VI MUŠKARCI MUSLIMANI POHAPSE.
POSLIJE SU POKLANI S VI ONI, KOJI SU VEĆI OD KONJIČKOG KARABINA . ALI,
LJUDI SU POUBIJANI S VUDA: PO KUĆAMA, DVORIŠTIMA, ULICAMA. KASNIJE
JE RED DOŠAO I NA ŽENE I DJECU. DRINA JE IZBACIVALA LJEŠEVE. DA SE
TO SPRIJEČI, RAZREZIVALI SU IM TRBUHE, ONDA BI TJELESA POTONULA.
– VEĆINOM MJEŠTANI I SRBIJANSKI ČETNICI, ALI OVIH ZADNJIH JE BILO
VRLO MALO .
Četnici su unišli bez otpora u Foču, i napustili je bez borbe i otpora. Kad je
došla naša brigada i kalinovički odred, srbijanski četnici i desetak mještana su
pobjegli, ostali su ostali i ništa im se nije desilo. Eto, za šest mjeseci, našlo se
je među muslimanima dvanaest ljudi koji su prihvatili poziv da sarađuju sa
ustaškim vlastima, a za osam sati su skoro svo Srbi postali četnici i počeli da
kolju sve od reda, ne birajući i ne praveći razliku ko je kriv a ko nije, i nije se
našlo ni dvanaest Srba od šesnaest hiljada ( koliko ih je tada živjelo u
fočanskom srezu), da uzme u zaštitu bar jednog muslimana ili njegovu obitelj
od OSAM HILJADA POKLANIH U FOČANSKOM SREZU.
TO JE LJAGA KOJU NIKO NEĆE MOĆI IZBRISATI SA LICA MOJIH SRPSKIH
SUGRAĐANA. TO JE ZLOČIN KOME NEMA PREMCA . “
Očekujući da će Tito učiniti nešto na kažnjavanju krivaca za ove masakre,
Zulfikarpašić stiže u Vrhovni štab.
“ Vrhovni štab smjestio se je u hotelu ‘Goerstl’. Rekli su mi da me je Tito već

očekivao, da odem, on je u sobi. U predsoblju me je zaustavio pratilac, rekavši
mi da ima neko kod Tita. Nakon nekog vremena izašao je STRAJO KOČOVIĆ *,
bradat, obučen u oficirsku uniformu sa čizmama. Preko ramena visili su mu
redenici. Na šubari je imao petokraku. Nije me pozdravio … Tito ga je ispratio
do vrata.
– To je komandant fočanskog partizanskog odreda, ostavio je četnike i prešao

nama. Vrijedan mladić, preko njega ćemo privući još mnogo ljudi “
(* Prema pisanju Zulfikarpašića, Strajo Kočović je pouzdano bio jedan od

glavnih koljača u Foči, kao pripadnik četničke postrojbe, kojega je on od ranije
osobno poznavao)
Nastojeći istjerati pravdu i navesti Vrhovni štab i Tita da poduzmu nešto u cilju
kažnjavanja zločinaca, posebno nakon što se uvjerio da neki od njih zauzimaju
zapovjedna mjesta u njegovoj brigadi, Zulfikarpašić podnosi referat i predlaže
Vrhovnom štabu (na sjednici Vrhovnog štaba na kojoj se razgovaralo o
angažiranju muslimana i njihovom pristupanju partizanskim postrojbama)
slijedeće:
“IZDATI JAVAN PROGLAS U KOME ĆE SE OSUDITI ČETNIČKA KLANJA NAD

NEDUŽNIM MUSLIMANSKIM ŽIVLJEM U FOČI.
ORGANIZIRATI POSEBNU KOMISIJU, KOJA ĆE OPLJAČKANE STVARI I
NAMIRNICE ODUZETI I VR ATITI VLASNICIMA.
UKINUTI NARODNI ODBOR, U KOME SU SAMO SR BI, I TO I NEKI ČETNICI, I
SAMO JEDAN MUSLIMAN, FERID ČENGIĆ, KOJI NIJE UOPĆE IZ FOČE.
IMENOVATI NARODNI ODBOR, KOJIĆE BITI SASTAVLJEN PO BROJU
STANOVNIKA FOČE OD M USLIMANA I NEK OMPROMITIRANIH SRBA .”
Sva nastojanja su bila bezuspješna. Partizanski politički komesar Zulfikarpašić
nije naišao na razumijevanje kod svojih ratnih i partijskih drugova. Pokušao je
čak i s argumentacijom, da će takva politika popuštanja četnicima pomoći
ustaškom poglavniku Paveliću »da se prikaže kao jedini branioc hrvatskih
života u istočnoj Bosni« – no, niti to nije pomoglo.
Na savjetovanju Vrhovnog štaba koje je uskoro uslijedilo, ponovno je pokrenuo

isto pitanje i dobio potporu od Ferida Čengića.No, evo što o tome kaže sam
autor:
“Na tome savjetovanju Vrhovnog štaba bili su prisutni: Tito, Marko (Aleksandar
Ranković), Moša Pijade, Lola Ribar, Milutinović Milutin i Milovan Đilas. Jedini
koji je akceptirao moje izlaganje bio je Milutinović, koji je rekao da bi u vezi sa
tim trebalo održati kratak sastanak CK i Vrhovnog štaba. Tito je smatrao, da je
stvar sasvim jasna, da mi po tom pitanju nemamo diskutirati. Aleksandar
Ranković mi je odgovorio slijedeće:
– TREBA SMATRATI NAŠOM VELIKOM POBEDOM DA JE OSNOVNA ČETNIČKA

MASA PRILIKOM NASTUP ANJA NAŠIH JEDINICA PRIŠLA NAMA. MI NE
MOŽEMO IZ OBZIRA PREMA NJIMA DA POHAPSIM O I SUDIMO NJIHOVE
KOMANDANTE, MADA SU ONI BEZ SUMNJE POČIN ILI ZLOČIN PREMA
MUSLIMANIMA… JA PRIL AZ ČETNIČKIH MASA NE UZIMAM KAO DEFINITIVAN,
ONI ĆE NAS PRVOM PRILIKOM N APUSTITI.
ALI MIŠLJENJE MARKOVO BILO JE MIŠLJENJE VRHOVNOG ŠTABA I JA TU
NISAM MOGAO UČINITI NIŠTA .”
Čekajući puna dva dana na formalnu odluku Vrhovnog štaba, doznao je za još
dvojicu četničkih koljača, od kojih je jedan postao partizanski komandir.
“Otrčao sam u komandu mjesta. Čolaković Rodoljub i Risto Tošović su bili

tamo. Ispričao sam im uzbuđen sve to i tražio da se ovi koljači uhapse.
ČOLAKOVIĆ MI JE REKAO:
– KADA BI MI HAPSILI KOLJAČE MEĐU OVDAŠNJIM SRBIMA, ONDA
BISMO POHAPSILI POLA NAŠEG NARODNOG ODBOR A I VEĆINU VOJNIKA.
– PA TO JE STRAŠNO, DRUGOVI, DA MI NIŠTA NE RADIMO, NEGO IH JOŠ
PRIMAMO U NAŠE REDOVE.
– MI NE MOŽEMO VODITI PROTIVSRPSKU POLITIKU …
– ALI TO NIJE PROTIVSRPSKA POLITIKA. TO JE PROTIVKOLJAČKA
POLITIKA …
– TI IZGLEDAŠ SLABO … TREBA DA SE ISPAVAŠ …, REKAO MI JE NA
RASTANKU TITO OPRAŠT AJUĆI SE .”
Ovaj skraćeni prikaz Zulfikarpašićevog Puta u Foču, riječito pokazuje kakvi su
bili odnosi između četnika i partizana. Borci “slavne Komunističke partije” , na
čelu s Josipom Brozom Titom, tolerirali su četnička zvjerstva i etničko čišćenje
teritorija kojima su ovi nastojali ostvariti svoje velikosrpske ciljeve. Pa čak i
onda kada su sasvim izvjesno znali (kako kaže pri kraju ovoga odlomka
Aleksandar Ranković – bez sumnje najistaknutiji i u to vrijeme najutjecajniji
velikosrpski orijentirani partizan) da prijelaz “četničkih masa nije definitivan” i
Osvjedočene zločince i koljače ostaviti nekažnjene, pa prepustiti njihovoj
slobodnoj volji da odu kad im se prohtije, i nastave klanja po drugim
selima!? NIJE LI TO IZRAVNO POMAGANJE ČETNIČKOG POKRETA I
OMOGUĆAVANJE NJIHOVIH AKCIJA ETNIČKOGČIŠĆENJA ? Je li uopće čudno
što su se događale ovakve stvari, kada su u tadašnjem Vrhovnom štabu
partizanske vojske sjedili velikosrpski eksponenti poput svemoćnog
Aleksandra Rankovića i Milovana Đilasa,* a zaZAPOVJEDNIKE MJESTA S
PRETEŽITIM MUSLIMANSKIM PUČANSTVOM ( i to POSLIJE
ZVJERSKIH ČETNIČKIH POKOLJA NAD OVIM ŽIVLJEM !) POSTAVLJALI SE
VELIKOSRPSKI ORIJENTIRANI KOMUNISTIČKI DUŽNOSNICI, – KAKO JE TO
UČINJENO I U SLUČAJU FOČE KADA JE U TOM SVOJSTVU GRADOM
UPRAVLJAO RODOLJUB ČOLAKOVIĆ.
U kotaru fočanskom računaju, da je palo naših žrtava preko 6.000. Mnoga

naša braća, koja su se zadesila u Goraždu, Čajniču i Foči iz drugih kotareva i
mjesta, također su nastradali. Osobito su bili veoma traženi Rogatičani, na
prvom redu, a zatim svi drugi …”.
Na drinskom mostu i po obalama Drine, kao i mostu na Ćehotini, četnici su

klali Bošnjake Foče i okolnih sela. Klanja su, uglavnom, vršena noću. Naime,
pristupivši noćnom odvođenju i ubijanju bošnjačkog stanovništva četnici su
vezali žrtve, te po 20 i više ljudi tako vezanih odvodili na spomenute mostove i
obale rijeka, te ih klali i ubijali. Noćisu bile strašne. Kroz cijelu noć čula se
pucnjava u gradu i okolini. Mostovi na Drini i Ćehotini
U Foči januara 1942. “ispod šipova, na dnu Drine, njihale su se – žicom,

lancima i konopcima povezane – ljese zaklanih ljudi, žena, mladića
istaraca.Komadi odjeće, marame, ruke, vitice -lelujalisu se niz maticu. Na podu
mosta, kraj ograde, bile su gomile crvenog leda,s mosta su visile duge crvene
ledenice. Po slojevima, po visini crvenih čvoruga i
dužini ledenica, vidjelo se da je dželatski posao na mostu obavljan dugo, s
planom i u smjenama”.
Drina je januara 1942. stalno prenosila “leševe. … sa Ćureva, Borča i

Bukovice, iznad Foče, gdje je sve poklano … Četnicisu izvodili uveče ljude na
most i tu ih klali. Jauci i vika su dovodili do ludila ljude iz okolnih kuća i plašili
su se da će možda sledeći noći i na njih doći
– krajemdecembra 1941. i januara 1942. četnici(Sergija Mihajlovića, Boška

Todorovića i domaći,srpski i crnogorski četnici) i na području doline Sutjeske
izvršili su genocid nad Bošnjacima, nemilosrdno ubijajući i uništavajući sve što
je muslimansko. Nakon što su ih mučili na razne načine, jedne su klali, a druge
ubijali, udarajući ih krampovima i sjekirama
U zbjegu kroz snježnu oluju preko Zelengore,hladnih decembarskih dana i
noći 1941 (između 19. i 30. decembra), preko 1.000 Bošnjaka – civila, među
kojima žene, djeca istarci, pokušalo je da se izvuče preko planine
Zelengore, preživljavajući užase. Tih dana i noći su, po kazivanju Selima
Karovića, učesnika tih “strašnih dana i noći”, “preko sela Tjentišta i Krekova,
zatim planine Careve gore i Zelengore do prvog utočišta u selima
Hercegovine, neprekidno odjekivali vrisak i plač djece i majki. Stari, iznemogli i
bolesni su tražili pomoć, ovce su blejale, koze drečale, a krave rikale. Stanje je
bilo tako strašno da su neke majke zbog iznemoglosti svoju djecu bacale u
hladne i nabujale rijeke Sutjesku i Hrčavku da ne bi dospjela u ruke koljača.
Neke su, opet svoje najmilije ostavljale na snijegu, mrazu i prtini, gdje ih je
uništavala jurnjava konja i goveda ili dokrajčila ljuta zima. Tako je veliki broj
bolesnih i nemoćnih zauvijek ostao na ovoj dugoj i teškoj ratnoj stazi u
bespućima Careve gore i Zelengore i hladnim valovima rijeka Sutjeske,
Hrčavke i Jabučnice da vječno svjedoče o teškoj narodnoj tragediji i divljanju
razularenih četničkih hordi”
– na drinskom mostu u Foči i oko tog mosta, kao i na području (oko) Ustikoline
i Jahorine, u drugoj polovini augusta 1942. četnici (pod komandom Petra
Baćovića i Zaharija Ostojića) poklali su i ubili između 2.000 i 3.500 Bošnjaka iz
Foče i okoline, uglavnom žene, djecu i starce, uključujući i protjerana lica iz
drugih srezova, kojisu pokušali pobjeći ispred
četnika s desne na lijevu obalu Drine. Navedeni zločin genocida (“klanja u
Foči”), taj krvavi pokolj na Foču, od 19. do 22. augusta 1942, koga je
“odobrio”, odnosno naredio Draža Mihailović, a vodio Zaharije Ostojić, četnici
(oko 1.600 lica) su organizovali u sporazumu s italijanskim okupacionim
vlastima, koje su im dale oružje, municiju i dr. (Petar Baćović i Dobrosav
Jevđević su dva dana ranije – 17. augusta razgovarali s italijanskim
pukovnikom,
“duhovno” ga pripremili za napad na Foču i tom prilikom mu poklonili jedan
tepih). Tada je u gradu Foči i okolini na najsvirepiji način likvidirano preko
2.000 Bošnjaka.
Tom su prilikom četničke jedinice Draže Mihailovića izvršile pokolj i nečuvena
zvjerstva i nasilja nad bošnjačkim stanovništvom, pri čemu su u kućama
spaljivali žive ljude, žene, djecu istarce. O tome je Ostojić 23. augusta 1942.
obavijestio četničku Vrhovnu komandu: “Juče završio akciju do Ustikoline i
grebena Jahorine…Po dosadašnjim podacima … 1.000-2.000 muslimana
poklanih. Sve trupe dobri borci, a još bolji pljačkaši … Pad Foče ima dobrog
odjeka. Muslimani u masama bježe u Sarajevo.”Čim su zauzeli Foču četnici su
“pohvatali i poubijalisve muškarce muslimane, kao i jedan veliki broj žena i
djece, dok su skoro sve djevojke i mlade žene silovali…Trgovine i kuće do
kraja opljačkane, a neke od njih zapaljene”.Tada su četnici “sve ubijali bez
ikakve milosti, kako djecu, tako i žene … kod same željezničke postaje
natjerali su u jednu kuću oko 40 osoba žena i djece, te istu zapalili. Po
zauzeću grada Foče ulazili su po kućama, vršili pljačku, klali ljude, žene i djecu
i vršili nasilja silovanja nad djevojkama i ženama, pa potom ih ubijali, također
sve ono što im je došlo na pušku i pod nož nisu ostavili, već su sve pobili i
poklali…,tako da se računa da je u onome zbjegu ubijeno i stradalo oko 3.000
osoba većinom žena i djece”.
Sve “tragove masakra” četnici su uklonili, a formalno objavili strijeljanja onih
četnika
O navedenom genocidu u Foči Petar Baćović je 5.septembra 1942. obavijestio
Dražu Mihailovića o rezultatima te akcije, navodeći da je u Foči poginulo
“…1.200 ustaša u uniformi i oko 1.000 kompromitovanih muslimana, dok smo
mi imali četiri mrtva i pet ranjenih … Imali smo ogromni plen. Naš je cilj bio da
osiguramo vezu sa Srbijom i to smo
postigli”.
Tada je sva Foča opljačkana i najveći broj zgrada zapaljen. Pljačku su vršili
četnici i “susjedni seljaci, muško i žensko, staro i mlado”.
Ta slobodna teritorija je funkcionisala sve do 10. maja 1942, kada su je
napustile jedinice
Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije pod pritiskom
nadmoćnijih
se organiziranom prikupljanju boraca za Dobrovoljačku vojsku. Većina
Dobrovoljačke
vojske formirana je direktnim prevođenjem i organiziranjem četničkih u
Dobrovoljačke
jedinice. U Foči je od četnika, koje su partizani prethodno razoružali, a koji su
“poklali
hiljade muslimana”, formirano nekoliko jedinica Dobrovoljačke vojske. O tome
Vlado
Dapčević svjedoči: “U Foči formirasmo nekoliko odreda Dobrovoljačke vojske.
To su
Da smo ih kažnjavali, sve bismo morali da pobijemo. Svi do jednog su klali. A
preko
2.000 ih je bilo. Za nekog Pljevaljčića se pričalo da je poklao preko 1.000
muslimana,
za nekog Đurđevca oko 800, a za njihovog komandanta Krezovića da je sa
dva brata
pobio preko 300. Nijesmo mogli nikoga da strijeljamo, jer ostali onda ne bi
prešli na
komesar, morali da postavimo baš tog Gojka Krezovića. Vrlo dobro se kasnije
držao.
MUSLIMANIMA 1941.-1945, Zbornik dokumenata i svjedočenja, Svjetlost,
Sarajevo,1990)
Prilikom “napada na Foču” mnogi četnički oficiri “nisu bili na visini, jer nisu
ništa
preduzeli da pljačku spreče, naprotiv bilo ih je koji kažu da je to prirodna stvar i
da
ne treba sprečavati pljačku nad neprijateljem”. Ta pojava je bacala “vrlo lošu
sliku”
na četnički “sveti zadatak i časno i viteško srpsko i četničko ime”. Međutim, “to
što se
desilo u Foči, čini se i na svim drugim mestima kuda četnici prolaze, tako da
izgleda
da je glavni četnički zadatak pljačkanje. U pljački nisu se pokazale nikakve
razlike
između Crnogoraca i Hercegovaca” (ZBORNIK NOR-a …, tom XIV, knj. 1, str.
565).
augusta 1942. javio Vrhovnoj četničkoj komandi: “Juče /sam/ izvršio akciju do
Ustikoline
poklanih. Sve trupe dobri borci, ali još bolji pljačkaši … Muslimani u masama
bježe
Čekić, nav. dj., str. 518-519, 562-563, 580-581, 588-589, 681-682 i 691-693;
V. Dedijer – A. Miletić, nav. dj., str. 191-195 i dr.)
Stanovništvo Podrinja i istočne Bosne uvijek je bilo izloženo stradanju i

nasrtaju fašista, te se moralo iseljavati, preseljavati na druga područja kako bi
izbjeglo masovno uništenje. Iako je u Drugom svjetskom ratu, u periodu
1941−1945, istočnaBosna imala ogromne gubitke u ljudstvu, nastradalo je
civilno stanovništvo Foče,Čajniča, Goražda i ostalih varošica…
Tih dana Drina je bila krvava, njeni mostovi su bili ljudske kasapnice, domovi
krečane, a varoši i sela legla orgijanja i divljanja četničkih bandi.

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužna priča iz sela
Bjeliš iz 1992.godine
Familija Kukavice. Veoma bogati i imućni domaćini. Svi po dvije, tri nove kuće
imali. Ogromna imanja imali.
1992. ubijeni su : Kukavica Ibro,Hajra, Kukavica Latif,Mina, sin Ismet, i snaha
Ismeta,i unuče…Kukavica Fehim ,Hadžira,i sin Fikret…Trojica braće i njihove
žene i dvojica sinova, snaha i unuče od tri godine…Svi u jednom danu
ubijeni…Pa ih zapalili…Osim Fikreta on je bio u bolnici…I odatle, iz fočanske
bolnice mu se gubi svaki traga…Neki od ubijenih su pronađeni…Za nekima se
još uvijek traga…TUGA I ŽALOST… FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA…
____
ŽRTVA NE MOŽE BITI PRISILJENA DA OPROSTI, mora biti spremna da

dobrovoljno da oprost, a počinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije
zaslužen. Norveški filozof Vetlesen kategoričan je u ocjeni da ne postoji niko
ko bi imao pravo prisiliti žrtvu na oprost, pa ni vjerski ili politički lider. “Niko
nema pravo ni davati bilo kakvo uputstvo u tom smislu. To je isključivo pravo
žrtve. Oprost nije obaveza žrtve niti je pravo počinioca. Šta god ta žrtva
odlučila, niko je nema prava osuđivati ili hvaliti za to što je učinila”, kategoričan
je Vetlesen.
_____

25 godina od GENOCIDA u Foči : SVIM FOČACIMA
KOJI SU UBIJENI I KOJI NESTADOŠE TOKOM
AGRESIJE NA BiH 1992. – 1995.
Tijela 1004 osobe sa teritorije fočanske općine pronađena su u preko pet
stotina masovnih grobnica ili pojedinačnih grobnica.(izvor:Institut za nestale
osobe u BiH, 2014.)
Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba, od

ukupno 1.600 nestalih. Identificirano je oko 30 posto žrtava. (izvor:Dnevni
avaz,17.06.2005)
Mi ni danas ne znamo gdje su vaše kosti…

Oprostite nam na našoj ljudskoj slabosti i nemoći da vas pronađemo, pa da
vas dostojanstveno sahranimo.

PROTJERANI
Fočacima
sve su znali
moj grade voljeni
kad smo
mi smo bili
onog časa, onog trena
grkljana i vena
mi smo bili
kad je pokraj tebe
zastava sa lobanjom
tužno tvoje lice,
tužna tvoja sjena
Aladžo ti ljepotice,
mi smo bili
jer smo
i ti i ja
u izgnanstvu
mi smo bili
sa svog praga,
sa svog topraka
zalud čežnja
duša pati
Foča, mati
ostadosmo
da čekamo da nam svane
nismo nigdje smirni
nit’ dostojnoga življenja
svak’ te tjera
svak te ganja
svak te gaza
svaka šuša te omalovažava
sve dok smo
glas nam drhti
nikad tako užasno nije bilo
progon naš
ostajemo mi
grade moj i ti i ja
Fočaci biti će…
(Kenan Sarač 2014)

Zineta Hajrić : Bol kao nekad boli isto i sad
Bol kao nekad boli isto i sad
PAMTIĆU VJEČNO PETNAESTI APRIL
PAMTIĆU TU TAMNU NOĆ
TADA SAM MORALA IZ SVOJE KUĆE
IZ SVOJE FOČE POĆ
GORJELA JE FOČA
GORJELO JE SVE MOJE
LIJEPI GRAD
NESTADE
TE HUČI DRINA
PLAČE ČEHOTINA
EH FOČACI
TEŠKA VAM SUDBINA
Zineta Hajrić

25 godina od GENOCIDA u Foči : Tužilac protiv Momčila
Krajišnika – 27. septembra 2006. (dokumenti)
4.5.3 Foča
622. Prema popisu stanovništva Bosne i Hercegovine iz 1991. godine, u
nacionalnom
sastavu stanovništva opštine Foča bilo je 20.790 (51 posto) Muslimana,
18.315 (45
posto) Srba, 94 Hrvata, 463 Jugoslovena i 851 osoba druge ili nepoznate
nacionalnosti.1386
623. Od aprila 1992., Muslimani u opštini Foča otpuštani su s posla ili su, uz
pomoć
Kriznog štaba Foča, sprečavani da odu na posao ili odvraćani
od toga.1387 Uvedena su
ograničenja za kretanje Muslimana.1388 Istovremeno, stanovništvo srpske
nacionalnosti
se moglo slobodno kretati, a jedini izuzetak bio je policijski čas od 20:00 do
6:00 sati
koji je vrijedio za sve stanovnike.1389 Politička propaganda SDS-a postala je

agresivnija,
bilo je nasilnih ispada i paljene su kuće.1390
624. Neposredno prije izbijanja sukoba 8. aprila 1992., Srbi su počeli

evakuisati svoje
porodice i djecu iz Foče – uglavnom u Srbiju ili u Crnu Goru.1391 Dio
Muslimana, u
strahu nakon što su uočili kako idu njihove komšije Srbi i zbog sveprisutne
napetosti u
gradu, takođe je uspio pobjeći ili evakuisati svoje porodice prije
izbijanja sukoba.1392
Drugi, i Srbi i Muslimani, preselili su se u dijelove grada Foče gdje su ljudi
njihove
nacionalnosti bili u većini.1393

625. Dana 7. aprila 1992., uslijed pritisaka vodstva SDS-a, SJB je podijeljen
po
nacionalnoj osnovi.1394 Tada je na ulicama već bilo srpske vojske, a mnogi
Srbi su toga
dana mobilisani i naoružani. U noći između 7. i 8. aprila, Srbi su zauzeli radio-
stanicu
Foča, skladište regionalnog Doma zdravlja i magazin Teritorijalne odbrane u

kojem je
bilo uskladišteno oružje.1395

626. Srbi su, raspolažući ne samo teškim oruđem JNA, nego i naoružanjem
TO-a,
razmjestili tešku artiljeriju po uzvišenjima oko Foče.1396
627. Dana 8. aprila 1992. u Foči je izbio oružani sukob između srpskih i
muslimanskih
snaga. Toga dana su po cijelom gradu postavljene barikade.1397 Srpski
napad na grad
Foču započeo je između 8:30 i 10:00 sati, kombinacijom vatre iz pješadijskog
naoružanja i granatiranja iz artiljerijskog oružja. Srpske snage su činili domaći

vojnici,
kao i vojnici iz Crne Gore i Srbije, naročito “Beli orlovi”.1398 Pucanje i

granatiranje je
uglavnom bilo usmjereno na naselja sa većinskim muslimanskim
stanovništvom,
posebno Donje Polje, ali Srbi su napadali i naselja u kojima su živjeli i Srbi i
Muslimani,
poput Čohodor-Mahale.1399 Otpor Muslimana pružala je uglavnom pješadija

koncentrisana u Donjem Polju i Šukovcu. Srpske snage su krenule zauzimati
dio po dio
grada Foče, uključujući bolnicu i zatvorski objekat KP dom.1400 Mnogi civili su

se za
vrijeme sukoba sakrili ili otišli iz Foče.1401 Mnogi Muslimani koji su se skrivali
riješili
su se ličnog naoružanja kako ne bi mogli biti optuženi za učestvovanje u

sukobu.
Srpskim snagama je trebala približno sedmica dana da zauzmu grad Foču i

još približno
deset dana da uspostave potpunu kontrolu nad opštinom Foča.1402 U tom

vojnom napadu
ranjeno je mnogo civila, uglavnom Muslimana, i mnogi Muslimani su zbog tog

napada
otišli iz grada.1403 Tokom borbe za kontrolu nad gradom kao i nakon što je
grad zauzet,
srpski vojnici su sistematski razarali muslimanske četvrti. Tokom borbi u
gradu, paljene
su i srpske kuće.1404
628. Nakon što su Srbi zauzeli Foču, u njoj je bio znatan broj srpskih vojnika i
srpskih
paravojnih formacija, a napad na civilno stanovništvo muslimanske
nacionalnosti
nastavio se. Dana 14. ili 15. aprila 1992. ili približno tih datuma, u centru Foče
uhapšeno
je više Muslimana i nekoliko Srba. Dok je Srbima nakon nekoliko sati bilo
dopušteno da
se vrate kućama, Muslimani su zadržani u pritvoru.1405 Između 14. i 17. aprila

1992.
godine, lokalni pripadnici paravojnih formacija uhapsili su i zatočili civile
Muslimane iz
drugih dijelova grada Foče, među kojima i nekoliko ljekara i zdravstvenih

radnika iz
fočanske bolnice, u vojnim skladištima TO-a u Livadama [C13.11].1406 Tokom

hapšenja,
srpski vojnici i vojna policija su teško premlatili i nanijeli povrede nekolicini
zatočenika.1407 Dana 17. aprila, svi muškarci civili muslimanske nacionalnosti

zatočeni u
Livadama prebačeni su u KP dom [C13.8].1408
629. Tokom aprila i maja 1992., Muslimani u stambenim objektima u Foči

zapravo su
bili u kućnom pritvoru, bilo zbog toga što su se u njima skrivali bilo zbog toga
što su im
to naredili srpski vojnici.1409 Srpska vojska je koristila zgrade poznate pod

imenima
“Planika” i “Šandal” kao privremene zatočeničke centre.1410 Postavljeni su
vojni
punktovi na kojima se kontrolisao ulaz u Foču i okolna sela, te izlaz
iz njih.1411 Krizni
štab je naredio Muslimanima da predaju oružje, a Srbima je bilo dozvoljeno da
svoje
zadrže.1412 Srpska vojna policija i vojnici su vršili pretres muslimanskih

domaćinstava u
potrazi za oružjem, novcem i drugim predmetima.1413 Srpske kuće nisu

pretraživane ili
su, u najgorem slučaju, pretraživane površno.1414 Poslovni objekti u
vlasništvu
Muslimana su opljačkani ili spaljeni, ili im je zaplijenjena oprema.1415
630. Van grada Foče, srpske snage su zauzimale ili razarale muslimanska
sela u
opštini Foča.1416 Napadi su se nastavili do početka juna 1992.1417 Srpske
snage je činila
vojska, policija, paravojska, a ponekad i seljani srpske nacionalnosti. U tim

napadima,
sistematski su pljačkali ili palili do temelja kuće i stanove Muslimana, kupili ili
zarobljavali seljane muslimanske nacionalnosti, a pritom neke od njih ponekad

tukli ili
ubijali.1418 U oružanim dejstvima u toj opštini učestovavala je lokalna

Taktička grupa
“Foča”, u čijem sastavu je bila izviđačka grupa pod komandom Dragoljuba
Kunarca,
zajedno s Dragomirom Vukovićem Gagom i još približno četrnaestoricom ljudi
(uključujući vojnike iz Crne Gore).1419

631. U periodu od aprila do juna 1992. u opštini Foča teško je oštećeno ili
potpuno
uništeno vatrom i eksplozivom 25 muslimanskih spomenika, među kojima i
Aladža
džamija (Šarena džamija Hasana Nazira) u gradu Foči ₣D11.1ğ, kao i džamija
u Jeleču
[D11.2]. Aladža džamiju Srbi su digli u vazduh u aprilu, a ruševine su

buldožerom
sravnjene sa zemljom u avgustu iste godine.1420

632. U jednom napadu, srpski vojnici krenuli su za Muslimanima koji su
bježali
prema Goraždu i zauzeli su skladište goriva JNA u Filipovićima, u koje su se
sklonili
mnogi muslimanski civili. U tom skladištu, muškarce Muslimane su odvojili od

žena i
djece.1421 Srpski vojnici izdvojili su devet muškaraca i pucali u njih iz

vatrenog oružja.
Jedan od njih je uspio pobjeći, a jedan drugi je preživio [A6.2].1422
633. Selo Brod, četiri kilometra udaljeno od Foče, napadnuto je 20. aprila
1992., pošto
mjesne vlasti nisu odgovorile na zahtjev srpskog Kriznog štaba da se
seljani predaju.1423
Srpske snage su zapalile muslimanska sela u okolini Miljevine i uhapsile civile
muškog
pola i muslimanske nacionalnosti.1424 Dana 25. ili 26. aprila, napadnuta su

sela
Filipovići i Paunci, a kuće Muslimana spaljene su do temelja. Civili iz Filipovića
su
ubijeni.1425
634. Dana 28. aprila 1992. ili približno tog datuma, srpski vojnici su napali
Ustikolinu,
u kojoj je dio Muslimana pokušao da organizuje odbranu.1426 Pošto su
zauzele selo,
srpske snage su zapalile muslimanske kuće. Srpske snage su odatle nastavile
da
napadaju i razaraju muslimanska sela uz lijevu obalu Drine nizvodno od

Ošanice, dok je
stanovništvo tih sela bježalo. Neki ljudi su poginuli.1427

635. Dana 4. i 5. maja 1992., srpske snage su granatirale i zauzele
muslimansko selo
Jeleč.
1428 Kada su te snage zapalile selo, stanovništvo je pobjeglo u obližnju šumu.
Muslimani koji su ostali u svojim domovima ili koji su pokušali pobjeći ubijeni
su
[A6.3].1429 Drugi seljani muškog pola i muslimanske nacionalnosti zarobljeni

su i
zatočeni u objektima u opštinama Kalinovik i Bileća, a kasnije prebačeni u KP

dom
Foča [C13.8].1430
636. Sredinom juna 1992., približno 27 muslimanskih civila, većinom žena i
djece,
ubijeno je u četvrti Čohodor-Mahala u gradu Foči.1431
637. Dana 22. juna 1992., svi odrasli muškarci iz sela Trnovača, njih
petnaest, među
kojima je bio i suprug svjedokinje 558, odvedeni su iz sela na most na Drini u
dijelu
Foče koji se zove Brod, gdje je ubijeno njih četrnaest [A6.6].1432 Dana 24.
juna, lokalni
Srbi su odveli više žena iz tog sela u motel “Bukovica” [C13.9], gdje je jedna
žena
silovana. Dva dana kasnije, preostale žene su odvedene u “srednju školu”

[C13.1,
C13.2], gdje su im lokalni Srbi, među kojima su bili Miroslav Stanić i Mitar
Sipčić iz
srpskog Kriznog štaba, rekli da im pokušavaju obezbijediti siguran izlaz iz te

opštine.
Jedan vojnik je tokom noći pokušao ući u školu, ali Mitar Sipčić ga je u tome
spriječio.
Te žene su sutradan, 27. juna, prebačene u Crnu Goru.1433

638. Početkom jula 1992., lokalni srpski vojnici, među kojima su bili Gojko
Janković i
Radomir Kovač, napali su muslimansko selo Mješaja/Trošanj.1434 Kad je selo
napadnuto, dio seljana Muslimana je bio u šumi, gdje su noćili u strahu
od napada.1435 U
napadu je poginulo troje seljana, među kojima i majka svjedoka 295. Ostali
seljani
Muslimani, u grupi od približno 50, potjerani su silovito prema jednoj livadi, a

dvoje
seljana muškog pola surovo je zlostavljano. Srpski vojnici su te seljane tukli

kundacima
i granama, udarali ih nogama i nazivali ih ustašama. Usljed surovog
premlaćivanja jedan
Musliman je izgubio oko. Na toj livadi, srpski vojnici su odvojili muškarce od

žena i
žene potjerali nizbrdo prema selu Trošanj. Tih sedam zatočenih muškaraca,
među
kojima je bio i brat svjedokinje 295, ubijeno je [A6.7].1436 Dio žena je odveden
u stan
jednog od vojnika koji su učestvovali u napadu, gdje ih je mnogo vojnika u više

navrata
silovalo, a kasnije su prodane.1437 Srpski vojnici su odveli drugi dio žena iz

sela
Mješaja/Trošanj u zatočenički centar na gradilištu Buk-Bijela [C13.6], kojim je
upravljao Gojko Janković. U tom zatočeničkom centru, svjedokinju 295 je

silovalo
približno deset vojnika Srba dok se nije onesvijestila. Njen stric ubijen je ondje
3. jula
1992.1438 Svjedokinja 295 je kasnije prebačena u srednju školu [C13.1,

C13.2], u kojoj
su u jednoj učionici držali žene i djecu. Na čelu stražara u toj školi bio je Mitar
Sipčić.
Gotovo svake noći, lokalni srpski vojnici silovali su svjedokinju 295 i još devet
žena,
bilo u jednoj od učionica bilo negdje van škole.1439

639. U periodu od 10. aprila do početka juna 1992., vršena su masovna
hapšenja civila
Muslimana i Muslimanki, po cijeloj Foči i okolini. Uhapsili bi ih, pokupili,
razdvojili,
zatočili ili zatvorili u nekoliko zatočeničkih centara u toj opštini. Neki su ubijeni,
neki
silovani ili premlaćeni.1440 Neki od muškaraca su u zatočeništvu bili i do dvije
i po
godine.1441 Jedini razlog za takvo postupanje prema njima bio je taj što su po
nacionalnosti bili Muslimani.1442
640. Civili Muslimani su bili zatočeni u Srednjoškolskom centru u Foči

[C13.20] i
sportskoj dvorani “Partizan” [C13.4] u neizdržljivo nehigijenskim uslovima, bez
ikakve
medicinske njege i bez dovoljno hrane.1443 Sve to događalo se pred očima,

sa punim
znanjem, a ponekad i uz neposredno učešće lokalnih vlasti,
posebno policije.1444
Policajci su tako radili kao čuvari u sportskoj dvorani “Partizan”. Srpski vojnici i
policajci, uključujući načelnika fočanske policije Dragana Gagovića, dolazili bi

u te
zatočeničke centre, izabrali jednu ili više žena, izveli ih i silovali.1445 Kada su
žene koje
su prebacivali iz Buk-Bijele u srednju školu u Foči pokušale zatražiti zaštitu
policije u
Foči, njihove pritužbe su ignorisane. Drugom prilikom je ženu koja se pokušala
skloniti
u SJB jedan policajac udario kundakom puške.1446 Osim toga, srpski vojnici,
među
kojima je bio i Dragoljub Kunarac, odveli su neke žene iz ta dva zatočenička
centra u
privatne stanove i kuće, gdje su morale kuhati, čistiti i služiti stanare.

Podvrgavane su i
seksualnim zlostavljanjima. Tokom jednog od tih silovanja, Kunarac je

verbalnom i
fizičkom agresijom izrazio svoj stav da su silovanja Muslimanki jedan od

mnogih načina
na koji Srbi mogu potvrditi svoju nadmoć i pobjedu nad Muslimanima. Nakon
više
mjeseci provedenih u zatočeništvu, mnoge žene su odvezene iz opštine ili
razmijenjene.1447
641. U jednom momentu je dio žena iz sportske dvorane “Partizan”
premješten u razne
kuće i stanove, gdje su ih nastavili silovati i zlostavljati. Konkretno, u
Karamanovoj kući
u Miljevini [C13.3, C13.15] vojnici su imali lak pristup ženama i djevojčicama

koje su
silovali.1448 Tom kućom je upravljao Radovan Stanković.

1449 Dvije zatočenice, od kojih
je jedna bila dvanaestogodišnja djevojčica, boravile su dvadesetak dana u

jednom stanu
u stambenoj zgradi poznatoj pod imenom “Lepa Brena” u Foči, gdje su ih

stalno silovala
dvojica muškaraca koja su stanovala u tom stanu, kao i drugi muškarci koji su
dolazili u
posjetu. Sredinom novembra obje zatočenice su odvedene u jednu kuću u
blizini hotela
“Zelengora”. U toj kući su ostale otprilike 20 dana i u tom periodu ih je stalno

silovala
jedna grupa vojnika. Ista ta grupa vojnika odvela ih je kasnije ponovo u jedan
drugi stan,
gdje su ih nastavili silovati približno još dvije sedmice.1450
642. U KP domu [C13.8] bilo je između 350 i 500 zatočenika, a tokom ljeta
1992. taj
broj je ponekad premašivao 500.1451 Period zatočenja trajao je od četiri
mjeseca do više
od dvije i po godine.1452 Uz pretežno civilno stanovništvo u KP domu, bilo je i

vojnika
Muslimana koje su držali u samicama, odvojeno od zatočenih civila
muslimanske
nacionalnosti.1453 Zatočene osobe su bile stare od 15 do skoro

80 godina.1454 Iako je u
KP domu bilo i nešto Srba, oni su bili zatvoreni u skladu sa zakonom, nakon
što su im
sudovi prije izbijanja sukoba izrekli osuđujuće presude ili nakon što su tokom
sukoba
pritvoreni zbog vojnih prekršaja. Nesrbi su, za razliku od toga, bili pritvoreni
bez ikakve
pravne osnove, a njihovo zadržavanje u pritvoru nije bilo

predmet preispitivanja.1455
Osim nakratko u prvim danima zatočeništva u KP domu, zatočeni Muslimani
nisu imali
nikakvog kontakta sa spoljnim svijetom ni sa svojim porodicama, a (veoma

dugo) ni sa
MKCK-om.1456 Nijedan od zatočenika nikad nije optužen, nijednom od njih se

nikad
nije sudilo, niti je ikome izrečena osuđujuća presuda za neko krivično djelo
prije ili
tokom zatočenja u KP domu.1457

643. U prvim sedmicama nakon početka sukoba, KP dom je čuvao Užički
korpus
JNA.1458 Muslimane su kupile, hapsile i odvodile u KP dom
paravojne jedinice.1459 U
periodu od 18. ili 19. aprila 1992. ili približno tih datuma, nekadašnji srpski
stražari iz
KP doma, vratili su se na dužnost pod rukovodstvom upravnika

Milorada Krnojelca.1460
644. Kao upravnik KP doma, kojeg je 17. jula 1992. na tu dužnost formalno
imenovalo Ministarstvo pravde, Krnojelac je bio odgovoran Ministarstvu pravde
i, u
određenoj mjeri, Vojnoj komandi.1461 Krnojelac je mogao da informiše

Taktičku grupu
“Foča” o osuđenim Srbima koji su htjeli da budu pušteni iz KP doma kako bi im
se
omogućilo da se pridruže borbenim jedinicama i da preporuku koja lica bi u tu

svrhu
trebalo pustiti na slobodu. U sastavu Taktičke grupe “Foča” bila je izviđačka

grupa pod
komandom Dragoljuba Kunarca i još oko četrnaest ljudi (među njima Dragomir
Gaga
Vuković i crnogorski vojnici).1462 Inače su ovlaštenja u vezi sa zadržavanjem

u pritvoru
osuđenih zatočenika srpske nacionalnosti imali Vojna komanda i Ministarstvo
pravde.1463 Za donošenje odluka o tome koje zatočene Muslimane će

zadržati u KP
domu, a koje pustiti na slobodu, bila je ovlaštena Vojna komanda, a ne
Ministarstvo
pravde.1464 S tim u vezi, Krnojelac je bio dužan prosljeđivati zahtjeve za

puštanje
zatočenih osoba na slobodu srpskom Kriznom štabu ili Taktičkoj grupi “Foča”,
koji su
bili ovlašteni da o tome odlučuju.1465 Vojna komanda je mogla donositi

odluke i o tome
kojim osobama će se dozvoliti da uđu u KP dom, a imala je i određena
ovlaštenja u vezi
s upućivanjem na radnu obavezu u KP dom i vrstom posla koje će ondje

obavljati osobe
na radnoj obavezi.1466
645. Postojale su grupe koje su ulazile u KP dom, a nad kojima je Krnojelac
imao
samo ograničenu kontrolu. To su bili isljednici i pripadnici
paravojnih snaga.1467
Pripadnici vojske su mogli da uđu u KP dom, ali je za to trebalo prethodno
obezbijediti
dozvolu vojnih organa.1468 Krnojelac je bio u poziciji da spriječi da takva lica

izvedu
zatočenike iz KP doma bez odobrenja Vojne komande.1469
646. Zatočenici su se morali nositi sa surovim uslovima života u KP domu,
gdje su ih
držali na skučenom prostoru, bez grijanja i odgovarajućih sanitarnih čvorova,
kao i bez
dovoljno hrane. Medicinska njega bila je neadekvatna.1470 Obroci zatočenih
Muslimana,
za razliku od obroka zatočenih Srba, bili su jedva dovoljni za preživljavanje,
zbog čega
su mnogi od njih izuzetno izgubili na težini i imali druge zdravstvene probleme.

Od
aprila 1992. nisu im bile dozvoljene posjete, tako da više nisu mogli dopuniti
svoje
oskudne porcije hrane i doći do higijenskih potrepština.1471

647. Dio zatočenika u KP domu ispitan je u roku od nekoliko dana ili sedmica
nakon
dolaska, dio tek nakon nekoliko mjeseci, a bilo je zatočenika koji nikad
nisu ispitani.1472
Mnogi zatočenici su tokom ispitivanja, kao i u svakodnevnom životu u KP
domu, bili
izloženi prijetnjama, uvredama i surovom zlostavljanju od strane stražara i ljudi

koji su
izvana došli u logor. Neki od njih su bili tako žestoko premlaćeni da danima
nisu mogli
hodati. Postupci koji su za posljedicu imali premlaćivanje ili boravak u

samicama
uključivali su pokušaje da se dobije dodatna hrana, pokušaje da se dođe do

tople vode,
pokušaje međusobne komunikacije, komunikacije sa stražarima ili vanjskim
svijetom.1473 Drugi zatočenici su mogli da čuju krikove i jauke onih koje su

tukli, pa se
tako širio strah među svim zatočenicima.1474 Budući da nisu mogli utvrditi
nikakav
kriterij po kojem se vršio izbor za ispitivanje, mnogi zatočeni Muslimani živjeli
su u
stalnom strahu da će njih sljedeće odvesti i tako prema

njima postupiti.1475 Dio
zatočenika su iz KP doma odvodili na prisilni rad.1476 U periodu od 28. juna
do 5. jula
1992., srpski stražari su u KP domu [B7.1] ubili 36 Muslimana s područja
Foče.1477 U
masovnoj grobnici na planini Maluši, opština Foča, pronađena su i

ekshumirana još 62
leša. Ti leševi su bili muškog pola i obučeni u civilnu odjeću, a za više njih je
utvrđeno
da je riječ o leševima Muslimana. Gotovo svima su bili vezani udovi, a otkriće

velikog
broja čahura od municije ispaljene iz pješadijskog naoružanja u blizini te

grobnice
pokazuje da su te osobe ubijene na toj lokaciji [B7.1].1478 Vijeće zaključuje da

su ti ljudi
bili civili Muslimani koji su bili u zatočeništvu u vrijeme kada su ubijeni. Dana
17. ili
18. septembra 1992. ili približno tih datuma, iz KP doma je odvedeno i

ubijeno još
najmanje 35 zatočenih osoba.1479
648. Osim u gorepomenutim objektima, srpske vlasti su 1992. godine civile
pretežno
muslimanske i hrvatske nacionalnosti držale zatočene u sljedećih dvanaest
zatočeničkih
centara u toj opštini: u bolnici u Foči [C13.7], u policijskoj stanici u Miljevini

[C13.10],
na “Brionima” [C13.12], u kući Slobodana Matovića [C13.13], u kaznionici u

Velečevu
[C13.14], u osnovnoj školi “Brod na Drini” [C13.17], u vojnom skladištu u

ČohodorMahali
[C13.18], u jednoj muslimanskoj kući u Trnovači [C13.19], u kući Muniba

Hodžića [C13.21], na Presjeci kod Ustikoline [C13.22], u stanu Asima Džanka
u mjestu
Donde Polje [C13.23], kao i u kućama u selu Điđevo [C13.24].1480
649. U početku je na snazi bilo vojno naređenje kojim se građanima

zabranjivalo da
odu iz Foče. Međutim, većina muslimanskog civilnog stanovništva je na kraju
bila
prisiljena da napusti tu opštinu.1481 U maju 1992. godine organizovani su

autobusi koji
su odvozili civile iz grada, a dio Muslimana iz Foče, uglavnom žene i djeca,
odveden je
oko 13. avgusta 1992. godine u Rožaje u Crnoj Gori.1482 Dana 23. oktobra,
grupa žena i
djece iz te opštine transportovana je, nakon jednomjesečnog zatočeništva u
sportskoj
dvorani “Partizan” [C13.4], autobusom u Goražde.1483 Mnogi Muslimani su

otišli iz te
opštine, strahujući za svoju bezbjednost. Da bi otišli, morali su pribaviti potvrdu
lokalne
policije i potpisati formular kojim svu imovinu u svom posjedu prepisuju na

republiku
bosanskih Srba.1484
650. Grupe zatočenih osoba su prebacivane iz KP doma u druge logore u
Bosni i
Hercegovini.1485 Osim toga, zatočenici su iz KP doma odvođeni
na razmjene.1486 Dana
30. avgusta 1992. ili približno tog datuma, jedna grupa od oko 55
muškaraca odvedena
je na razmjenu u Crnu Goru, ali je jedan srpski vojnik u Nikšiću, Crna Gora,
zaustavio
autobus kojim su ih prevozili i grupu poslao nazad u KP dom.1487 Grupu su

tada
podijelili u dva dijela, nakon čega je oko 20 mlađih muškaraca odvedeno,
možda u
Goražde, i niko ih više nikad nije vidio. Preostalih 35 muškaraca odvedeno je
na
razmjenu u Rožaje u Crnoj Gori.1488

651. Uslijed gore opisanih događaja, izbrisani su svi tragovi muslimanskog
prisustva i
kulture u Foči.1489 U januaru 1994. srpske vlasti su svoju potpunu pobjedu –
“sticanje
premoći” – nad Muslimanima krunisale mijenjanjem imena Foča u

“Srbinje”.1490 U
jesen 1994., optuženi se obratio skupu u gradu Foči i zahvalio im što su stvorili
“pravi
srpski grad” i spriječili da postane “druga Meka”.1491
652. Vijeće zaključuje da su srpske snage u periodu od aprila do jula 1992. u

opštini
Foča ubile više od 192 osobe, uglavnom muslimanske nacionalnosti. Do kraja
aprila
1992., srpske snage su preuzele kontrolu nad gradom i opštinom Foča.

Srpske snage su
potom napale mnoga muslimanska sela, sistematski su kupile i zatvarale civile
Muslimane, palile i razarale pretežno muslimansku imovinu, te porušile

nekoliko
džamija u gradu i opštini Foča. Ubijeni su mnogi civili Muslimani.1492 Civili

muslimanske i hrvatske nacionalnosti bili su zatočeni u teškim uslovima u
devetnaest
zatočeničkih centara. Muslimanke su redovno silovane ili seksualno

zlostavljane i
držane u zatočeništvu u privatnim kućama. U KP domu je bilo između 350 i

500
zatočenih, a u ljeto 1992. taj broj je ponekad premašivao 500. Stražari i ljudi
koji su
spolja ulazili u logor surovo su zlostavljali zatočenike. Dio zatočenika u KP
domu je
odvođen na prisilni rad. Vijeće zaključuje da su u KP domu ubijena ukupno

133
zatočenika.
653. Vijeće nadalje zaključuje da su mnogi Muslimani otišli iz te opštine iz

straha za
svoju bezbjednost. Od maja 1992. organizovani su autobusi koji su odvozili
civile iz
grada. Da bi otišli, morali su prepisati svoju imovinu na republiku bosanskih

Srba. Dana
13. avgusta ili približno tog datuma, dio Muslimana iz Foče, uglavnom žene i
djeca,
odveden je u Rožaje, Crna Gora. Drugi su prebačeni na muslimansku
teritoriju, na
primjer, dio zatočenih je 23. oktobra 1992. autobusom odvezen u Goražde.
(Tužilac protiv Momčila Krajišnika, Međunarodni sud za krivično gonjenje

osoba odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava
počinjena na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, Predmet: IT-00-39-T,
Presuda od: 27. septembra 2006.)

25 godina od GENOCIDA u Foči : Stradanja civila na
Mehkim brdima, Ratinama i tunelima u Miljevini (presude
Suda BiH)
Dana 05. avgusta 1992. godine, po odobrenju komande Taktičke Grupe iz
Kalinovika i načelnika SJB Kalinovik, Peri Elezu i drugim neidentifikovanim
vojnicima “Srpskih oružanih snaga” predato 12 zatočenih civila radi navodnog
odvođenja u KPD Foča i to: Bičo Salko, Hatić Ismet, Karaman Fikret, Karaman
Mirsad, Kurtović Salko, Suljić Safet, Suljić Hasan, Mušanović Mustafa, Dudo
Vehbija, Pločo Šaban, Sačić Meša i Hadžić Edin; zatočene civile ovi vojnici
natovarili na kamion “FAP” i odvezli ih u pravcu “Mehkih brda” gdje su ih lišili
života, nakon čega se prazan kamion vratio u „Barutni magacin“; navedeni
civili su
nakon rata ekshumirani i identifikovani, osim Suljić Hasana i Mušanović
Mustafe,
koji se i danas vode ako nestali.
Dana 5. avgusta 1992. godine u poslijepodnevnim časovima vojnici Pere

Eleza
odveli su preostale zatvorenike, koje su vezali žicom, natovarili ih na tri
kamiona, pri
čemu su ih udarali rukama, nogama i drvenim palicama, te ih u pratnji
policijskog
vozila sa rotacijom povezli u pravcu Miljevine, opština Foča, da bi u mjestu
Ratine,
opština Foča, zaustavili kolonu, te iz posljednjeg kamiona iz kolone izveli 24
zatočenika i to:Hadžić Enesa, Hadžić Esada, Hadžić Hasana, Hadžić Selima,
Ahmethodžić Mehmeda, Škoro Avdiju, Vranović Salku, doktora Abdurahmana
Filipovića, Čusto Almira, Rogoj Husniju, Rogoj Refik, Suljić Elvira, Suljić
Ramiza,
Suljić Emira, Kurtović Ramu, Suljić Mirsu, Suljić Damira, Suljić Edina zv.
„Čiča“,
Suljić Suada zv. „Medo“, Suljić Sadu, Smječanin Ismeta i Mulaomerović Adila i
Juković Sabahudina, zatočenike postrojili iznad štale Mustafe Tuzlaka koja se
nalazi
u blizini puta, nakon čega su iz vatrenog oružja pucali u zatočenike i sve ih lišili
života osim Hadžić Fejzije koji je tom prilikom ranjen u nogu, ali se pretvarao
da je
mrtav, tijela ubijenih ubacili u gornji dio štale u kojoj se nalazilo sijeno, polili ih
bezninom i zapalili, a ranjeni Hadžić Fejzija, nakon što su preostala dva
kamiona sa
zatočenicima nastavili put, uspio izaći iz štale i pobjeći, dok su preostala dva
kamiona sa ostalim zatočenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet zvani
“Tuneli”, opština Foča, gdje su lišili života zatočenike iz „Barutnog magacina“ i
od
kojih su nakon rata ekshumirani i identikovani: Hatić (Hasima) Adem,
Mustajbegović (Begana) Adem, Kešo (Avde) Ramiz, Pervan (Hamida) Asim,
Mušanović
Kasim,
Munib,
Adem,
vode
kao nestali;
Preostala dva kamiona sa zatočenicima odvezli u pravcu Miljevine, na lokalitet
zv. “Tuneli”, opština Foča, gdje su lišili života sve preostale zatočenike iz
„Barutnog
magacina“ i od kojih su nakon rata ekshumirani i identificirani: Hatić (Hasima)
Adem, Mustajbegović (Begana) Adem, Kešo (Avde) Ramiz, Pervan (Hamida)
Asim,
Mušanović
Kasim,
Munib,
Adem,
vode
kao nestali;

Kenan Sarač : U ovom gradu…
U ovom gradu…
Da li u ovom gradu iko ikad vidi izlazak sunca?

Ko god je pomislio – prevario se;
Sunce je zašlo na Ćelovini,na Crnom vrhu, na Zabrani,
na sastavcima,u Gornjem i Donjem polju,Rječici,
Čohodar mahali,Aladži,Barakovcu,Livadama,Tabacima,
i u Međurječju je zašlo
da ne nabrajam dalje sve ponore fočanske,
i tamo je zašlo.
A narod i dalje nosi nametnute naočare zaslijepljenosti,

ne videći da je sunce već odavno zašlo,
sa sasma malo nade da izađe ponovo.
Skinite vaše tamne naočare, bez ikakvog straha,

mrak je već odavno u ovom gradu…
…i zato ugasite svjetla!
Kenan Sarač (2015)

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine
Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800 osoba,
od ukupno 1.600 nestalih
Na području općine Foča do sada je ekshumirano između 750 i 800
osoba, od ukupno 1.600 nestalih. Identificirano je oko 30 posto žrtava. Od
osoba ekshumiranih iz jame Piljak, masovnih grobnica u Foči i površinskom
kopu Rudnika “Miljevina”, samo je manji dio identificiran. Sve više članova
porodica izražava nezadovoljstvo što Udruženje za traženje nestalih na
području općine Foča nije ništa učinilo za njihov ukop na jednom od lokaliteta
u ovom gradu. Fočaci su sada prisiljeni svoje mrtve sahranjivati na području
Sarajevskog kantona…
Udruženje za traženje nestalih optuženo za nebrigu o ukopu

Fočaci su sada prisiljeni svoje mrtve sahranjivati na području Sarajevskog
kantona, kaže Šukalo i Budnjo: Današnja vlast ne dozvoljava zajednički
ukop.(DNEVNI AVAZ,17.06.2005)
Ismet Čamo, ubijen na Presjeci kod Foče, i Kasim Mekić, čija je lobanja
nađena na obali Drine kod Ustikoline.(DNEVNI AVAZ,28.04.2010)
Ostaci dvaju tijela pronađeni su u ponedjeljak u jami Vratlo na lokalitetu

izmedu Foče i Kalinovika. Riječ je o Bošnjacima, žrtvama iz 1992.
godine.(OSLOBOĐENJE/FENA,02.11.2004)
Silovanje kao “kolateralna šteta”!

Zločinci i njihovi advokati, srebroljupci, imali su obraza i drskosti da traže da se
prihvate njihove laži i odbrana izmišljenim alibijima!
U Foči je 9. oktobra 2004 u organizaciji Helsinškog odbora za ljudska prava rs
održana konferencija, na kojoj su visoki predstavnici Haškog tribunala
prezentirali rad HT na rasvjetljavaju ratnih zlodjela…
OSLOBOĐENJE,15.10.2004
_____

25 godina od GENOCIDA u Foči : Na površinskom kopu
rudnika u Miljevini pronađena je masovna grobnica
veličine nekoliko fudbalskih stadiona
Masovna grobnica u Miljevini
Rat i mir: Kako je otkrivena jedna od najvećih masovnih grobnica u istočnoj
Bosni
Na površinskom kopu rudnika u Miljevini pronađena je masovna grobnica
veličine nekoliko fudbalskih stadiona, stratište Bošnjaka za kojima je tragano
godinama. Istražitelje je do ove tačke užasa odveo lokalni Srbin, svjedok
smaknuća!Sredinom augusta 2002., dva automobila zaustavila su se ispred
jedne od kafana pokraj puta, u blizini Trnova. Iz dva džipa, od kojih je jedan
imao zatamnjena stakla, izašla su sedmorica muškaraca.
(Tajna mapa Alekse D., piše: EMIR SULJAGIĆ,DANI,374 |13.08.2004)
_____

25 godina od GENOCIDA u Foči : Spisak ubijenih i
nestalih FOČAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu
početkom 1993. godine
Spisak ubijenih i nestalih FOČAKA objavljen u BiH EKSKLUZIVu
početkom 1993. godine:
Avdibegović (Džafer) Salima, 1938., iz Foče;
Avdibegovic (Hanefija) Sulejman – i on iz Foče;
Babalija (Ramiz) Sead (ubio ga četnik Pero Elez);
Barlov Aldin ( zaklao ga nastavnik Trifković Risto) ;
Barlov Almir (isti ubica);

Barlov(Meho) Meho, 1933 iz sela Trošanj;
Bostandžić Safet iz Điđeva;
Bostandžić (Safet) Sabahudin iz Điđeva;
Bećković (Hamid) Esad,1950. iz Trbušća;
Bunda (Mujo) Edhem,1946., iz Tjentišta;
Čolaković (Aziz) Ibro ;
Čaušević Fatima (zapaljena) ;
Deleut (Omer) Džafer iz Igoča (ubistvo je naredio četnicki vođa Ratomir

Mastilović;
Deleuti::::::Masa, Fatima, Latif, Mulija, Mušan, Umija, Safet; …
Deleut Sejo (ubio ga učitelj Tadić Savo bacajući ga živog u vatru );
Durić (Avdija) Fata 1931.;
Durić (Sulejman) Nezir 1936.;
Durić (Zulfo) Ramiz 1922., ( Izgorio u kući u selu Zukmur;
Džankoviž (Džanko) Alija,1965., (izmasakriran u selu Điđevo);
Đozo (Ibro) Smail,1958., iz Miljevine.
Lakanović Naza;
Dželil Smajo 1932.:
Kurtović (Omer) Bećir, 1947., iz Izbišna;
Kovačević Nurko;
Krečo Ferid;
Kečo (Huso) Mejra iz Izbišna;
Kurtović (Nezir) Enes i Mujo;
Kurtović (Ahmed) Selima,1912., iz Izbišna;
Kurtović Šaćir,1920.;
Lagarija (Ibro) Šaha,1905., iz Tjentišta;
Lagarija Šemso;
Ljemazović (Ramadan) Nazil, 1953., iz Jeleča;
Mito Šerifa,1937.;
Pačo (Huso) Omer,1946., iz Tjentišta;
Pezo (Murat) Akif,1964., (ubili ga Dostić Ljubomir i Kalajdžić Miodrag u selu

Hum);
Pezo (Suljo) Murat,1943., (ubili ga Dostić Ljubomir i Kalajdžić Miodrag u selu

Hum);
Pezo Muharem,1933.;
Subašić (Mujo) Ćazija,1927., iz Lisovića;
Subašić (Šaban) Avdo,1961. i Hamdija,1966.;
Deleut Sajo, dječak, (ubio ga učitelj Savo Tadić – bacivši ga živog u vatru);
Hadžimusić Sajma,
Hadžimusić (Nedžib) Suad,
Hatibović Majda,1935., iz Foče (zaklana u svom stanu zajedno sa mužem

Nezirom);
Islambašić ,
Muftić Murtija (stara 90 godina, zaklana na Veselici)
Humić (Omer) Džafer, (1910. iz Tjentišta);
Polovina (Omer) Džemila, 1968., (iz Dučela);
Ramović Abid, (milicioner iz Foče);
Rikalo (Salko) Alija;
Rikalo Derviša,1935.;
Rikalo (Meho) Fehim;
Rikalo (Šaban) Mustafa,1961.;
Rikalo (Alija) Omer,1967.;
Rikalo (Rešid) Rašida,1959.;
Rikalo (Fehim) Samir,1975.;
Rikalo (Osman) Šaban,1933.:
Rikalo (Šaban) Šaban,1972. (Svi iz porodice Rikalo ubijeni su 08 06 1992 u

Mazoču)…
….Lista se nastavlja….
Rizvanović (Zufo) Derviša,1914. , (zapaljena u kući na Tjentištu);
Srnja Abid,1939., (Iz Jeleča);
Srnja Omer 1936.;
Srnja Mustafa 1938.;
Srnja Zulfo 1939.;
Srnja Asim;
Srnja (Zulfo) Elvedin 1972.;

Srnja Hakija 1957.;
Srnja (Asim) Nedžad, 1974….(Svi Srnja su zaklani u rodnom selu Jeleč);
Subašić Hasan;
Suljević (Halil) Zejna 1907., iz Jeleča.
Suljević (Zulfo) Zejnil 1902., iz Govze (ubio ga nastavnik Trifković Risto),
Šabanović Mina;
Šabanović Mujo 1906.;
Šabanović Zećir 1936.;
Šahinović (Hajro) Selim 1919.;
Šalaka (Murat) Almasa 1914. (ubio je nastavnik Drago Krunić);
Šalaka (Salkan) Hamid 1929.;
Šalaka (Salkan) Zahid 1922., ( i njih je ubio nastavnik Drago Krunić);
Šljivo Edhem (ubio ga četnicki vojvoda Pero Elez);
Šljivo (Salko) Salko 1901 (iz Tečića);
Šundo Fatima 1912., (iz Jeleča);
Terović (Mušan) Meša 1925., (ubijen u Mazoču, kao i Terović (Mušan) Mujo
1922.);
Tuzlak (Mahmut) Mustafa (ubijen u selu Ratine);
Varajić Husein 1917 (iz Varajića ubili ga četnici iz sela Rapci);
Veiz (Zahid) Ćamil,
Vejo Paša;
Vejo Selima;
Ahmić Idriz;
Ahmić Miralem (Ubijen na izuzetno svirep način. Četnici su ga objesili za noge

i naložili ispod njegove glave vatru. Dok se živ pekao četnici su pjevali sve dok
se njegovo tijelo nije ugnjenisalo).
Ubijeni su i sljedeći:Babić Selim iz Prnica,ubijen u borbama sa slatinskim i

godijenskim četnicima,
Bajrović Bećir iz Zamrštena,poginuo Vinima početkom septembra,
Balić Ismet iz Šadića poginuo na Vučevu početkom septembra,
Barak Hamed ubijen na mijestu zvanom Sopotnica ispod sela Vukušići

zajedno sa suprugom,
Bićo Hasan iz Šadića,
Borčak Bajro, (otišao u srpsko selo Brusne da izjavi četnicima saučešće

povodom pogibije četvorice brusanskih četnika. Umijesto da prime saučešće,
– oni su ga sasjekl na komade);
Čankušić Bajro,
Čedić Ramiz 1951., iz Zamrštena,
Ćorić Mustafa,
Džubur Habiba, Kaduna Murat,Osman i Ramo, ubili ih četnici iz Jeleča.
Hadžimešić Halim,
Hajdarević Ibro iz Šabića.
Andelija Salko (ubijen po naređenju Sima Mojovića direktora OŠ u Ustikolini)
Hrustan Ibrahim i Rasim, ubijeni od crnogorskih četnika u gornjem slivu rijeke

Ćehotine;
Karović (Zahir) Ekrem iz Šabića ;
Karović Zahir – obojica poginuli u katunu Mrkalj-klade;

Klapuh (Zufera) majka,
Klinac Devlija (Ubio je četnik Čedo Perišić iz Godijena;
Klinac (Hamdije) supruga;
Kovač (Husa) Emin sa Tjentišta;
Kovač (Jusuf) Muharem iz Travnika;
Mešak Ejub iz Ćureva;
Moco Omer;
Muratović Meho;
Pohara Suljo (Ubili su ga četnici iz Brusna);
Puteš (Smajo) Hasib, 1958, (iz Travnika);
Sadiković Arifa;
Selimović (Hasa) – majka Izgorijela u svojoj kući u selu Vukušići);
Smajkan Mehmed i sin (ubijeni u Godijenu);
Smajlović Bajro Asim iz Travnika;
Srnja Enver; Hadžira i Jelena ( Sve ih ubili četnici iz Jeleča);
Taranin Selman;
Beganović Enver;
Varajić Zejna;
Vejo Mašo,1962.;
Zundža (Bajra) sin iz Slatine;
Bajrović Esma;
Bašić Ahmet iz Ustikoline (Ubio ga četnik Miladin Perović zvani Krs);
Barlov Nasuf;
Barlov Sado;
Barlov Zula;
Beširević Fadil;
Beširević Murat;
Bibović Almasa;
Dolan Fatima;
Dolan Šerif;
Drinjaković Murat, penzionisani imam, (zaklao ga nastavnik iz Miljevine Risto

Trifković);
Drinjaković Zehra;
Džinić Jusuf;
Džinić Mulija;
Hadžić Edhem;
Hadžić Fata;
Hadžić Sanida;
Hadžić Vahid;
Kaloper Uzeir;
Kurtović Bejta;
Kurtović Ibrahim;
Ljezamović Halima;
Mušanović Ismet;
Nikšić Ferid;
Nikšić Munira;
Nikšić Šemsa;
Omeragić Murat;
Omeragić Ramiz;
Sarač Avdo;
Sejdinović Džemail;
Suljević Nazif;
Šahbaz Habiba;
Šahbaz Hakija;
Šahbaz Haska;
Šalaka Avdo;
Šljivo Ejub;
Šljivo Zada;
Tuzlak Ferida;
tuz (Salčin) Tifa;
Zametica Almasa;
Zametica Ekrem;
Zametica Fatka;
Zametica Hida;
Zametica Osman;
Zametica Šeća;
Zametica Velija;
Zametica Zula (Svi ubijeni početkom maja u Jeleču);
Tuzlak Ćamil, penzionisani imam, (Ubio ga četnik Živko Miletić);
Vranjača Ramo i Fatima (Ubijeni u svom stanu na Brodu kod Foče);
Aganović Juso (šnajder iz Aladža mahale u Foči, ubijen);
Aganović Razija (Jusina supruga) ubijena;
Barlov Atif, zapaljen;
Barlov (Zahir) Azem ,1967., iz Trošnja (Poginuo 05. 10. 1992. na Oštroj glavi);
Bajgurić Enver (Poginuo u odbrani Foče);
Beširević (Nasuf) Fudo, 1974, (Ubijen u Jeleču sredinom oktobra 1992.);
Beširević (Bećir) Nasuf,1974, (Ubijen u Jeleču sredinom oktobra 1992.);
Bićo Hamed,zvani Salem, ubijen;
Bićo Veza,ubijen; Majka mu, ubijena;
Čelik Sulejman (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Čemo (Osman) Fikret (Poginuo polovicom novemra 1992.);
Deleut Murat (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča nakon augusta 1992.)
Dolan sestra Zule Krkalić ubijena;
Džamajlija Bećir (Objesio se u Konclogoru KPD-a Foča nakon stravičnih

fizičkih tortura koje je prošao);
Dželilović Kemal, profesor, (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);

Frasto Ibro iz (Paunaca) ubijen;
Frašto Husnija iz (Paunaca) ubijena;
Frašto Daila iz (Paunaca) ubijena;
Frašto Ševala iz (Paunaca) ubijena;
Gilbo (Halil) Smajo,1950, Iz Šadica, (Poginuo oko 20. 10. 1992.);
Hodžić Nail(Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Hajdarević (Habib) Ibro; 1960 iz Šadića, poginuo;
Hadžić Esed (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Isanović (Hamdija) Adi (Ubijen 10. 04. 1992. u Fočanskoj bolnici);
Karahasanović Edhem iz Ljubovića ,ubijen;
Karahasanović Zahiba iz Ljubovića ,ubijena;
Karović Suljko iz Slatine,poginuo;
Konjo Halim (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Krkalić Esad iz Foče ubijen;
Krkalić Irfan iz Foče ubijen;
Krkalić Zula iz Jeleča ubijena;
Kramo Smail (njegov leš izvučen je iz Drine u blizini Goražda);
Kovačević Melća (Zapaljena u junu 1992 u selu Mješajići);
Kovačević Šerif, 1902. (Ubijen juna 1992 u Tjentištu);
Kuloglija Mustafa, nastavnik, (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Kulosman Mustafa (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);

Klinac Hajro (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Kumro Asim ,poginuo;
Liković (Bećir) Ahmet,zvani Lika (poginuo,pokopan u Trebovoj); Majka mu

poginula 10 06 1992 u bijegu na Trebovoj;
Lončarić (Sulejman) Suljo, 1958. (Zapaljen u katunu Suha Gora 1992.);
Madeško (Ramo) Munib, ubijen juna 1992. u Tjentištu;
Muminović Edib (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Nikšić Nurko (stravično mučen u konclogoru KPD-a Foča, odatle mu se gubi

svaki trag);
Pezo Atif,1970.,ubijen;
Ramović Hamid (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Salkovic Asilija,1932,iz Govze (Ubijen sredinom oktobra 1992 u bjegu ispred

Izbišna);
Selimović Ibro (Ubijen oko 10. 04. 1992. kod Bolnice);
Selimović Hasan – “Spona” ubijen;
Selimović Jusuf (Poginuo u augustu 1992. na Potrkuši);
Skender Bajro (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Srnja Hadzid iz Jeleča, ubijen;
Suljević Rešad, (Ubijen u Šukovcu oko 10. 04. 1992.);
Suljević Abdulah, zvani Klgen,1958 (gubi mu se svaki trag od početka oktobra

1992.);
Subašić Ramiz (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Šoro Esad(Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);

Šoro Suljo (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Šubo (Meho) Ado iz Šuba, ubijen;
Šubo Hamid iz Šuba ubijen;
Šubo Nurija iz Šuba ubijen:
Šuljević Sulejman (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Tafro (Preljuba brat) Soko,(ubijen u svom stanu u Foči);
Tafro (preljubovog brata Sokola supruga) ubijena zajedno sa mužem;
Tahirović Murat,1917., (Ubijen juna 199.2 u Mrkaljima);
Tuzlak Salko, 1969. ubijen;
Ušto – žena, ubijena oktobra 1992.;
Uzunović Enes (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Vahida Džemo, milicioner iz Foče (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Vanjo (Šaban) Habiba 1897 (Zapaljena u junu 1992. na Tjentištu);
Veiz Munib (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Veiz Zulfo,brat Munibov (Gubi mu se svaki trag iz KPD-a Foča);
Zec Sulejman,1912., (Ubijen Juna 1992. u Popovićima.
Od objavljivanja ovog spiska, pa do kraja rata u BiH broj poginulih

Fočaka je drastično porastao…
Spisak je objavljen u BiH EKSKLUZIVu početkom 1993. godine. Od
zaborava ga je sačuvao swipnet.se, odakle je i preuzet.
GENOCID U FOČI : 25 godina od ”Deportacije
izbjeglica” iz Crne Gore
25 godina od kako je u Crnoj Gori izvršen zločin protiv izbjeglih
Muslimana iz Bosne i Hercegovine, poznatiji kao ”Deportacija izbjeglica”.
Deportovani su u koncetracioni logor KPD u Foči.
Načelo 23 – u okviru principa za zaštitu i unapređenje ljudskih prava putem
borbe protiv nekažnjavanja (E/CN 4/2005/102 i Dopuna 1) koji glasi:
”Zastarjelost – krivičnog gonjenja ili kazne – u krivičnim slučajevima nije
na snazi sve dok ne postoji efikasan pravni lijek.”Zastarjelost se ne
primjenjuje na zločine po međunarodnom pravu koji su po samoj svojoj prirodi
nezastarivi. A kada se primjenjuje, zastarjelost ne važi u slučajevima
građanskih ili upravnih tužbi podnesenih od strane žrtava koje traže reparaciju
svojih šteta.
Osnovna načela UN, usvojena od strane Generalne skupštine UN na
60 zasjedanju održanom 24 oktobra 2005), obavezuje države da se žrtvama
moraju obezbijediti pravni lijekovi, uključujući, ”(a) jednak i bezuslovan pristup
pravdi; (b) odgovarajuća, bezuslovna i neodložna reparacija za pretrpljenu
štetu”. Principom 8 se jasno stavlja do znanja da ”riječ ‘žrtva’ takodje obuhvata
direktnu porodicu ili izdržavane članove direktne žrtve”.
Deportacija izbjeglica – Muslimana, uglavnom, sa područja crnogorskog
primorja, a najviše iz Herceg Novog, dogodila se u maju 1992. godine.
_____
vidi:



– preko 1000 NESTALIH!!! (gdje?) – ČUJ 1000 NESTALIH I NIKO NIŠTA NE
ZNA O NJIMA!!!
******
…
Genocid u Foči (podsjetnik)




BOLNICE U RATU
_____
_____

sin
Genocid u Foči (1992.) : ne zaboravljaju – focanskidani
Za par dana navršit će se 25 godina od osnivanja koncentracionih logora

u Foči. Napad na Foču počeo je 7. aprila 1992. U napadu kojem su
prethodile sirene učestvovale su teška artiljerija i pješadija s okolnih
brda. Napad je prvobitno bio usredsređen na većinski bošnjačka naselja
kao što su Donje Polje, Aladža i Čohodor mahala. Borbe su privremeno
obustavljene dok su članovi SDA i SDS vodili pregovore. Dana 9. aprila,
Ostojić iz SDS je odbacio protokol od 21 tačke koji su sačinile obje
strane i borbe su nastavljene. U napadu na Foču učestvovale su srpske
snage sastavljene od jedinica JNA, TO, lokalne policije, te Arkanove i
Šešeljeve paravojske. Grad Foča je pao u srpske ruke 18. aprila, a veliki
broj Bošnjaka koji su tokom borbi ostali u gradu, tada je pobjegao. Četiri
dana nakon pada Foče, u grad je stigla delegacija u kojoj su se nalazili i
Ratko Mladić i Biljana Plavšić… Bošnjacima je bilo dozvoljeno da odu
samo nakon što bi od fočanske policije dobili potvrde i potpisali
dokument kojim svu svoju imovinu prepisuju srpskoj republici Bosni i
Hercegovini… U znak sjećanja na ove tragične događaje i zlo koje se
nadvilo nad Bošnjake – objavićemo -podsjetnik na četničko iživljavanje,
te na genocid u Foči i okolini…

Dr Ibrahim Karović:Foča je bila okovana,zatvoren grad,
jedna jako čvrsta ljuštura (svjedočenja)
sam radio
oko 22 godine i dobro poznajem sve ljude, bilo koje da im je porjeklo, jer ako
neko radi u
jednom manjem mjestu jedan duži period kao što se to desilo meni, 22 godine
i ako ljekar želi sebe ugraditi u probleme raznorazne zdravstvene ili druge
porodica onda zaista spozna puno o porodicama i kad se posle toliko dugo
vremena života sa njima desi ono što se desilo meni, postaje prosto
nemoguće i nevjerovatno da li ima ikavog uma kod tih ljudi koji mogu nešto
tako da urade. Ja ću prvo da se zahvalim tužiocu koji je istraživao podrobno
ovaj zločin u Foči koji smo danas čuli do detalja. A najteži oblik
torture, silovanje, pratio sam u sali i čini mi se da je u mnogim slučajevima
mnogima dah stao kada su vidjeli i čuli šta se dešavalo našim ženama. Ono
što je još bitno i što me kuraži kao člana Udruženja logoroša BiH jeste da se u
potpunosti apsolutno poklapaju podaci koje je istraga Tribunala vodila na tom
području u Foči i naši, počev od objekata prikazanim na slajdovima, kad
krenemo dolinom Drine, motel “Bukovica” u koji su zatvarane većinom
žene, pa Buk Bjela, pa osnovna škola “Brod”, pa “Partizan”, pa
kuća “Brena”, pa školski centar i još neki objekti. Logor “Livade” gdje
sam i ja odveden i bio četiri, pet dana i naravno, glavni logor, logor KP
Dom, bivši prostor kazneno-popravni koji je nekad služio, kako bi se reklo,
za prevaspitavanje onih koji su se o zakon ogriješili u bivšem sistemu. Meni je
zaista drago da se to tako poklapa i da su ti podaci tačni. I naš predjsednik je
rekao da mi imamo u našim istraživanjima 13 mjesta zatočenja
sa različitim brojem ljudi koji su tamo boravili.

dežurnoj ekipi bio
je direktor Doma zdravlja, doktor Avdo Šadinlija i dva vozača sanitetskih kola
muslimanske nacionalnosti a od Srba bila je Biljana Popović i dvije medicinske
sestre.
bismo
eventualno unesrećenim mogli prižiti pomoć na adekvatan način. Čim su ušli u
Dom
zdravlja pretražili su prostorije, što je mimo svake pameti, da vide da li ima
oružja u
Domu zdravlja, pa kad su obišli sve prostorije i vidjeli da nema oružja onda su
krenuli na
verbalno maltretiranje mene i direktora. Meni su prijetili pošto se moj sin u tom
periodu
nalazio slučajno ovdje u Beogradu u vojnoj školi i da će otići da mi zarobe
sina. Pa onda
je krenulo dalje maltretiranje, da ja pozivam Muslimane Foče da se predaju.
Postavili su
me na prozor i u mene njih trojica uperili pušku. Zamislite taj strah kad u vas
upere tri
povući
obarač. To je trajalo jedno pola sata. Posle sam se vratio, otjerali su me gdje
su već i
ostale u podrum sklonili a onda su maltretirali direktora misleći da on ima
nekog
snajperistu, jednostavno izmišljanje kome nije bilo mjesta. I tako nas je
dočekao mrak.
Toga kritičnog dana nama vežu ruke u podrumskim prostorijama i odvedu nas
zaobilaznim putem, oni koji poznaju Foču, ne onim putem koji ide
prema Brionima,
fočanskim Brionima, nego jednim zaobilaznim putem. Dovedu nas u logor
“Livade” gde
mi ostajemo pet dana i pet noći. Kad je pala Foča u ruke srpskih snaga, znači
16. na 17,
prebacuju nas u Kazneno-popravni dom. Mi tada već u KP Domu nalazimo
civilno
objekte
Kazneno-popravnog doma i počinje razmještaj po sobama. Ubacuju nas na
jedan surov,
grub način pod pretnjom ubistvom. Treće veče mene odvode u samicu i ja
ostajem u
samici četiri do pet dana. Saznajem ko je upravnik logora i pošto smo se lično
poznavali,
ja od policajca tražim da me puste iz samice. Nakon konsultacija sa
upravnikom, bivam
pušten iz samice, kao i moj kolega Torlak Aziz koji je po zanimanju hirurg.
Nas dvojica
bivamo iz te samice pušteni, ali ne vraćamo se više u sobu iz koje smo
odvedeni nego u
drugu sobu. I tako se nastavlja verbalno i drugo maltretiranje iz dana u dan, da
bi kroz
jedno dvadesetak dana počelo i izvođenje pojedinih grupa, iz kojih se ponekad
neko
vraćao a većina je završavala nepovratno. I od tada praktično počinje
ono nestajanje iz
logora Foče. Tačan datum kada je prva grupa izvedena, to je negdje oko 13.
maja 1992.
godine. Nažalost, to se nastavilo u manjim ili većim grupama tako da je
otprilike najveći
broj u logoru Foča nestao sa 31. 12. 1992. godine. Kasnije, pošto bi se moglo
reći da je
smo
preostali ostali da životarimo životom potpuno istrošenim. Naime, ono što su
odmah
primjenili po našem dolasku u logor, a to je minimalno davanje hrane, ne bi li
nastala
kakva oboljenja, bolesna stanja koja bi dovela biološki do umiranja pa bi bio
kao lakši
izgovor; umro je. Pa i pored toga i zapravo zahvaljujući tako slaboj ishrani, kao
jednom
od uzroka, desila su se umiranja, tako da u periodu dok sam ja bio,znači do 5.
jula 1993.
godine umrla su četiri čovjeka. Iza mog odlaska umrla su još dvojica. To je
što se tiče
onih koji su umrli da kažem na neki način prirodnom smrću uzrokovano ovim
to ljudi životne
dobi od 18 do 80 godina. Ali nažalost, u toj grupi ja posebno
izdvajam bolesne ljude za
koje nikakvog razloga nije bilo da oni bolesni budu zarobljenci. Ja poimenično
znam,
pošto sam kao ljekar poznavao te ljude a nije ovom auditoriju pominjati ta
imena, da su
to teški duševni bolesnici bili. Među njima je bio i jedan mlađi, koji je prije sebi
bio
izrezao vene u jednom paničnom strahu, i oni su kasnije izvedeni i nestali i
gubi im se
U Foči, to je interesantno, živi relativno mali broj Hrvata ali ni oni nisu bili
pošteđeni. Od tako malog broja, ja se ne mogu tačno sjetiti brojnog stanja
Hrvata, doveli su u logor četiri Hrvata, od toga je samo jedan preživio, dok
su trojica izvedeni i ubijeni. I naša nekakva statistička obrada da je kroz
logor prošlo 1.000 i više ljudi koji su se zadržali kraće ili duže vrijeme,
odnosno pouzdaniji podatak da je u jednom periodu bilo zaista 700, od toga,
evo kako je već istaknuto, za 322 se još uvjek pouzdano ne zna. Jedan
broj je već pronađen na ekshumacijama i već su identificirani, što je dokaz
da su oni koji su izvedeni iz logora i ubijeni.
mjestu postoji šupljina na glavi gdje su znači vatrenim oružjem ubijani,
kad im je komandovano da budu u određenom položaju i kad se pucalo da
pravo padnu u tu jamu u kojoj su nađeni mrtvi. Užasan je bio i
stravičan događaj sve to gledati i preživljavati i očekivati svaki dan ko će
nestati. Uz to naravno bili smo lišeni slobode kretanja, prava na rad, prava na
kontakt sa porodicom. Sve ono što jednostavno prati najužasniji vid rata,
se u međuvremenu razbolio. Mi smo svi izgubili na tjelesnoj težini od 15 do
20 kilograma i pojavili su nam se otoci što je karakteristično. Ja kao student
samo sam teorijski promišljao šta to znači manjak bjelančevina u krvi,
takozvana hipoproteanemija, pošto bjelančevine održavaju određeni pritisak
koga ponestane kod pothranjenosti i onda tečnost prodire u tkiva, tako da se
kod velikog broja nas pojaviše otoci na potkoljenicama. Mi smo alarmirali da
se pojavljuju otoci što je rezultat neuhranjenosti, da bi nam kasnije povećali
ishranu za jednu malu šnitu hljeba tek negdje u maju 1993. godine. Znači
više od godinu dana su nas držali konstantno na istom režimu ishrane. To je
jedna kutlača, mjera za varivo, jedna šnita hljeba i to je dva puta dnevno
u toku 24 sata.

kažem. Prodor nekog medija ili međunarodnih snaga Ujedinjenih nacija,
vidjeli smo sada na slajdu, da se pojavljuje tek 1. jula, kad je ušla ova
američka novinarska grupa i intervjuisala ovu ženu. Ja mislim da do tada
u Foču niko nije mogao ući da napravi malte ne bilo kakvu
informaciju. To je jednostavno bio zatvoren grad, jedna jako čvrsta ljuštura
diktrirana politikom, prije svega, SDS-a jer je on pokretač svaga, koga je
naravno prihvatila i vlast i vojska. Sve je to bilo tako uvezano da se ne može
kazati kriv je ovaj manje ili više. Jednostavno je zaista ogroman broj ljudi
kriv. Ako kažemo da je agresija na Foču počela 6. na 7. april a završila se
13. avgusta, zamislite, za četiri mjeseca etnički je očišćen jedan grad i
šire područje, sela koja su se održala negdje do 15. jula kako neki
izvještaji pokazuju. Jedno takvo područje etnički je očišćeno za četiri i po
mjeseca, tako da je zadnji konvoj staraca, žena i djece iz Foče izašao 13.
avgusta i otišao preko Crne Gore u Sandžak, kuda je inače bio najčešći
transfer onih koji su imali sreću da prežive. Još mi je u obavezi da
kažem, koliko se osporavalo Međunarodnom crvenom krstu, da su oni na
neki način došli da vide i registruju šta se događa u fočanskom logoru.
Oni su iz medija znali da postoji logor ali kako doći do njega. I tek nakon
14 mjeseci, tačnije, to je bilo 23. juna 1993. godine, dolazi Međunarodni
crveni križ, ali uklanjaju nas, jedan broj, da nas ne bi Međunarodni crveni
križ registrovao i sklanjaju nas u podrumske prostorije susjednog
objekta pekare a onda se obavlja registracija onih preostalih iz radnih
vodova. Preko njih je onda Međunarodni crveni krst ipak saznao da
postojimo i mi. Tako da sam ja praktično, i svi ostali neregistrirani od
strane Međunarodnog crvenog krsta toga 23. juna, registrovan
tek desetak dana po dolasku u Kulu. U Kulu sam prebačen 5. jula 1993.
godine i ostao do 15.juna 1994. godine. Pošto i drugi imaju da kažu o
svome preživljavanju, mislim da sam vas ovako telegrafski na neki način
upoznao o jednom mučnom preživljavanju, kako ličnom, tako i onih
manje i više bolesnih koje sam vidio, a koji su preživjeli ovo o čemu sam
govorio. Hvala.
http://www.hlc-
Andreas Cobel (Andreas Zobel), ambasador Savezne
Republike Njemačke:Foča je, zajedno sa Srebrenicom,
simbol najmračnije strane srpske historije
historije. Ipak, u suočavanju sa prošlošću, pojedinci iz srpskog drustva
daju nadu i predstavljaju evropsku budućnost ove zemlje. Podižući javnu
svjest i borbom za pravdu prema žrtvama zločinâ, koji su bili unaprijed
isplanirani i okrutno izvršeni,Vi imate moralno pravo da
očekujete oproštaj i priznanje za zločine čije su žrtve postali i i svi
već priznati ono što je činjeno da bi se
tako zaslužio oprost, jer su i svi građani, u čije su ime vršeni zločini, žrtve onih
koji su te
zločine vršili».
kao na srpske heroje, predstavljaju
agresivnu nacionalističku prošlost Srbije. Oni ne samo da vrijeđaju žrtve
zločina, za koje
su u slučaju Foče srpski vojnici i pripadnici paravojnih jedinica osuđeni na
zatvorske
kazne između 12 i 28 godina, nego su i odgovorni za to što demokratija u Srbiji
još uvijek
zaostaje u svom razvoju, što susjedi još uvijek sa podozrenjem gledaju na ovu
zemlju, što
građana ove zemlje jos uvijek živi u oskudici,
sa malo vjere u bolju budućnost.
koji, kao što
to možemo da svakodnevno vidimo, još uvijek imaju veliki uticaj na društvo,
privredu,
državnu upravu i pravosuđe. To zahtjeva javnu diskusiju o reformama i obnovi
i to
zahtjeva značajno zalaganje naredne generacije! Znam da je lakše reći nego
učiniti s
obzirom na teške ekonomske uslove, ali da li postoji razumna alternativa?
Poznato mi je
da se govori o nekom trećem putu, nekom opreznijem prilazu izgovoranja
istine u malim
dozama i da se poduzmu mjere sa velikom oprezom vodeći računa o
okolnostima kako se
ne bi izazvale prevelike razmirice u društvu. To nije neprihvatljivo. Ali, ono što
jeste
neprihvatljivo je to što se Mladić deset godina poslije Srebrenice još uvijek
nalazi na
slobodi, što je on do prije nekoliko nedjelja primao svoju penziju u Srbiji, što
postoje jasne indikacije da ga pojedini dijelovi ovog društva i nadalje štite, što
Vlada, koja je jedno
vrijeme prilično hrabro i energično sarađivala sa Haškim tribunalom – opet i
iznova
objavljuje neke rokove do kojih će Mladić biti isporučen Haškom tribunalu da
bi, opet i
iznova, ti rokovi istekli bez rezultata.
njenim prijateljima. A Srbiji
koja dobrano kasni na putu ka evropskim integracijama potrebna je pomoć
prijatelja.
međunarodne
zajednice. Otvaranje vojnih arhiva ne može da nadoknadi isporučenje Mladića.
Način na
koji se Srbija suočava sa prošlošću nije samo pitanje poštenosti, iskrenosti i
spremnosti
na odgovorno djelovanje, nego je i odražaj stepena do kojeg se u ovoj zemlji
dijele
evropske vrijednosti, što opet veoma jasno utiče na njene izglede da se
pridruži Evropskoj uniji. Prošlogodišnja pozitivna odluka o otpočinjanju
pregovora o stabilizaciji i
poboljšanju
stanja u privredi, nego prije svega na suštinskom napretku u saradnji vlade
Republike
Srbije sa Haškim tribunalom u prvoj polovini 2005. godine.
puta ka
evropsko-atlantskim integracijama Srbija i Crna Gora mora poduzeti sve što je
u njenoj
moći da riješi otvorene slučajeve u saradnji sa Haškim tribunalom. Ta saradnja
je tokom
prethodnih mjeseci postala toliko razočarajuća da Evropska unija sada
provjerava da li je
neophodno da se pregovori o stabilizaciji i pridruživanju suspenduju dok se ne
utvrdi
suštinski napredak u saradnji sa Tribunalom. Odluka o tome kako će se dalje
postupiti,
shvatili da je
samokritičan stav prema pitanju “Šta smo pogriješili u proslosti?” – bez
sabiranja i
oduzimanja grešaka jednih prema greškama drugih – preduslov za svjetliju
budućnost.
zločincima sudi pred domaćim
sudovima. Fond za humanitarno pravo postavlja standard u tom pravcu. Bolja
edukacija
javnosti i bolja medijska pokrivenost bi zasigurno pomogli da se mladoj
generaciji da
neiskrivljena slika o ratnom periodu. Ovdj se ne radi o tome, kako bi neki mogli
da
zamjere, da se blati ime junačke nacije. Nasuprot, prekid sa Miloševićevom
prošlošću je
od životne važnosti za demokratiju u Srbiji i ja jednostavno ne mogu da
razumijem zašto
se ova demokratska vlada Srbije toliko ustručava da istakne koje pravno
stanje je
naslijedila zahvaljujući Miloševiću: počevši od Kosova preko Haškog tribunala
do
korupcije i organizovanog kriminala. Raskinuti sa ovom prošlošću potrebno je
da bi se
pročistio vazduh i da bi se naciji povratilo dostojanstvo.
Poslijeratna
Njemačka je dobila pravni sistem, vladavinu pravnih standarda i stabilne
političke
institucije za koje nema primjera u njemačkoj historiji. To je omogućeno kroz
integraciju
Njemačke u demokratske međunarodne i evropske strukture. A evropska
perspektiva
Srbiji nudi pouzdani okvir za posao koji je čeka. Demokratija i vladavina prava
su ključ
za istinske promjene. One, između ostalog, znače parlament koji kontroliše
vladu i njene
i
integraciju nacionalnih manjina. One znače nezavisno pravosuđe koje čuva
prava svakog
pojedinca i koje garantuje institucionalnu kontrolu.
stabilnu i
prosperitetnu budućnost. Niko ne kaže da je to jednostavno uraditi. Nadam se
da će, što je moguće brže, velika većina građana ove zemlje shvatiti da će
svoju budućnost i svoje
opravdano mjesto unutar Evropske unije obezbijediti jedino otvoreno i
transparentno
društvo. Srbiji je na njenom putu u Evropu potrebna pomoć prijatelja i ona je
dobija.
i
modernizuje. To zahtjeva promjenu stava. Historija Srbije ne treba da se
negira ili da se
odbaci ali samozaljubljenost i imperijalni snovi nisu putokazi za budućnost. Te
duhove
prošlosti treba savladati kako bi se Srbija integrisala u sredinu sa dobrim
odnosima sa
susjedima i kako bi se zemlja vodila u pravcu demokratije, stabilnosti i
prosperiteta” , u
svom obraćanju rekao je ambasador Savezne Republike Njemačke Andreas
Cobel.


Foča 1992.:NEMOJTE NAS UBITI,
DRUŽE NASTAVNIČE!
zločinca Pere Eleza. Nastavnik Trifković u maju 1992. u mjestu Jeleč zaklao je
svoju dvojicu učenika, braću Edina i Elvedina Barlova.Nepoznati jelečki
u Srbiji.


Foča 1992.: SILOVANJA (svjedočenja)
stanice Foča,a ime mu je Dragan.Bila sam zatočena sa još dvije
žene.petog dana bile smo pojedinačno saslušavane u
policijskoj stanici.Tokom mog SASLUŠANJA BILA SAM PRETUČENA I
SILOVANA OD DVOJICE.PITALI SU ME GDJE SE KRIJU
MUSLIMANI,NAPALI ME ŠTO RAĐAM MUSLIMANSKU DJECU.


Jagoš Kostić.
svjedoka.

U Foči 1992. postojala “najmanje dva Zorana Nikolića” –
tvrdio je Zoran Nikolić
postojala “najmanje dva Zorana Nikolića”. Upitan direktno da li je on Zoran
Nikolić koji je silovao muslimansku ženu, svjedok je odgovorio da nije.

Pranje mosta od tragova krvi (objavile: e-
Novine 12.06.2010)
Objavile: e-Novine 12.06.2010
Opomena i sjećanje: Monstruozni srpski zločini u Foči (4)

Pranje mosta od tragova krvi
Tako smo živjeli iz dana u dan očekujući da će se nešto značajno dogoditi. I

zaista, 25. juli najavio je nova crna zbivanja. Toga dana, oko 16 sati i 30
minuta, počelo je odvođenje zatočenika koji se više nisu vratili. Među prvima
su odvedeni Altoka Alija, Šoro Ševal i Čankušić Refik. Za njima su svakog
dana odvođeni novi ljudi. Ukupno, oko pedeset. Svi su ubijeni ili zaklani na
mostu na Drini, neposredno pored KPD-a, i tijela bačena u rijeku. U to je
vrijeme Radio Sarajevo, preko svojih dopisnika iz Goražda, objavljivao imena
ljudi čija su tijela izvađena iz Drine. Bili su to zatvorenici iz KPD-a
Foča. Sućeska Ibro i njegova supruga su stanovali nadomak drinskog
mosta i svakodnevno su viđali cisterne koje su dovozili da bi most prali
od krvi. Da ironija bude kompletna, uzimali su i deterdžent da bi krv temeljito
saprali. Tragove klanja “brisali” su paljenjem tijela žrtava, a ponekad su
palili i kuće. Za taj su posao postojale specijalne ekipe koje su koristile
isključivo benzin.
Kad je Veiz Zulfo odveden, svi smo bili pod posebnim dojmom: znali smo da
je došao red na nas. Odveo ga je Keli, u 21 sat i 15 minuta. Noć je u
spavaoni broj petnaest prošla bez sna. A svi smo popili po jednu tabletu za
smirenje. Noć je, inače, imala svoj specifični ritam: obično su oko 23 sata
prestajali krici. Nastajala je noćna tišina da se svaki šum čuo. U skoro
ravnomjernim vremenskim razmacima, palio bi se auto, odlazio, vjerovatno
negdje blizu, i ponovo se vraćao. Bio je to “golf”, čiji smo zvuk svi znali. To je
trajalo otprilike jedan sat: svaki put zvuk motora automobila pratili su
pucnji, eho nekih teških udaraca i pljusak vode, znak da je nešto teško
bačeno u rijeku. Svi smo u sebi stvarali sliku – bilo nam je jasno da je još
neko ubijen i da tijelo pluta Drinom. No, niko o tome nije govorio naglas:
živjeli smo sa tim saznanjem, u neizvjesnosti, stalno napeti, sa živcima na
izmaku i sa sve manje kilograma kako je koji dan prolazio.
(e-Novine 12.06.2010)
Ovaj grad muzej, ova Foča, konstantno, kroz historiju, doživljavala je genocide, urbicide, egzoduse, uvijek
od istih din dušmana.Niti dolasci mira nisu Foči donosili boljitak. Zatiralo se sve što je Bošnjačko,
muslimansko...
Eh, da Drina umije govorit'
..........
Eh, da Drina umije govorit',
rekla bi mi gdje odoše najmiliji moji.
Rekla bi mi, ko mi grad spali i
Aladžu džamiju do temelja sravni.
Eh, da samo ona umije govorit'.
Da mi Drina umije govorit'
rekla bi mi koliko je od krvi Fočaka umila,
kakve im je rane spirala i koliko njih je u svom koritu unjihala.
Eh, da samo ona umije govorit'.
Eh, da Drina umije govorit',
da li bi se sramili stari drugovi moji,
ili bi joj pomogli u prisjećanju i priči:
Ko grad moj oskrnavi, da na sebe ne liči.
Al' Drina ćuti!
Samo ponekad' u noćnim satima strašno zahuči.
To je krik bola koji se iz njenih zelenih dubina otme. Razlije po Fočanskim mahalama.
Tjesno joj bude u koritu svome.
Negoduje Drina i opet zaćuti, kao i Mi, u bolu svome.
A. Z. M.
preuzeto sa:https://www.facebook.com/photo.php…
fb Almira Faruk Mrakovich
https://www.flickr.com/…/132514…/28247843815/in/photostream/
VJEČNO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA...KRV PLIVA PO

NJIMA...
SVJEDOČENJA
U Foči su letjele i starije
GORKA KORA, LJUTE NEVOLJE...
...I ZIDOVI SU PROGOVORILI...
...I ZIDOVI SU PROGOVORILI...
SVJEDOČANSTVO
Haznadar Suljo
došao 03.12.1992.
- otišao nije nikad (rahmetli)...
Kalinovik 2016 - 26.06.2016.
DOKLE ĆEMO SE PRAVITI MUTAVI?

DOKLE ĆEMO SE PRAVITI MUTAVI?
Raseljena lica u BiH : NEVIDLJIVI LJUDI

Nurko Nišić, dr. Aziz Torlak, Halim Konjo, Munib i Zulfo Veiz, Nail Hodžić… samo su neka
od imena ljudi za koje su svjedoci rekli da su odvedeni u nepovrat.
“Bilo je ljudi koje su stražari odvodili poslije večere. Oni se nikad nisu vraćali, a mi smo čuli
kako ih tuku. Te krikove nikada neću zaboraviti dok sam živ”, ispričao je svjedok FWS 03.
Doktorica Alma Bravo - Mehmedbašić, neuropsihijatar iz Sarajeva, rekla je za djevojke koje
su bile zatočene i seksualno zlostavljane u Foči da su bile kao "lutke bez duše koje su nekada
bile ljudska bića".
"Fočanska grupa" žena je došla u Novi Pazar u toku ljeta 1992. godine. Ordinacija dr Nuradin
Aščerić im je pružila besplatnu medicinsku pomoć.
"Ta grupa je izgledala jadno, prestrašeno. U početku su čak i teško govorile", rekao je dr
Nuradin Aščerić.
Foča, 1. maj 1992, Prijeka čaršija:PLJAČKA
Općina Foča je smještena na jugoistoku Bosne i Hercegovine, na rijeci Drini, uz samu granicu
sa Srbijom i Crnom Gorom. Prema Popisu stanovništva iz 1991. Foča je brojala 40.513
stanovnika, od čega 20.790 Muslimana (Bošnjaka), 18.315 Srba, 94 Hrvata i 1.314 Ostalih.
Foča je imala posebnu stratešku važnost za cjelokupni cilj ujedinjavanja „srpskih zemalja“,
budući da se ova općina nalazila u sredini tzv. Srpskih autonomnih oblasti, čije je
uspostavljanje i povezivanje sa „srpskim zemljama“ u Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori bio
osnovni cilj velikosrpske ideologije i politike državnog rukovodstva Srbije i Crne Gore.
Jugoslovenska narodna armija je 7. aprila 1992, potpomognuta lokalnim srpskim snagama,
napala grad Foču, nakon čega su Bošnjaci sistematski hapšeni, ubijani i odvođeni u
koncentracione logore i druga mjesta zatočenja. Nakon okupacije grada, srpski vojnici su
nastavili brutalna hapšenja, ubijanja i uništavanja bošnjačkih vjerskih i kulturnih objekata u
svim okolnim selima.
Muškarci i žene su razdvajani i deportovani u logore: bivši gradski zatvor u Foči (KPD Foča),
jedan od najvećih zatvora u bivšoj Jugoslaviji, postao je glavni koncentracioni logor za
muškarce Bošnjake, među kojima su bili i invalidi, maloljetnici, mentalno zaostali i teško
bolesni ljudi. Bošnjaci u ovom logoru bili su žrtve najbrutalnijih tortura, odvođeni su na
prisilni rad i korišteni kao živi štit u minskim poljima. Do 5. oktobra 1994. kroz ovaj logor je
prošlo 1.360 Bošnjaka.
Žene, djevojke i maloljetne djevojčice su odvođene u posebne zatočeničke logore, gdje su
sistematski i grupno silovane: gradski stadion, bivši gradski zatvor za žene na Livadama,
gradski Srednjoškolski centar, nekadašnja hidroelektrana „Buk Bijela“, hotel „Zelengora“,
motel „Bukovica“, gradska sportska sala „Partizan“, te mnoge privatne kuće i stanovi. Žene
su mjesecima držane u seksualnom ropstvu gdje su bile žrtve prislilnih trudnoća. Zločinci su
ženama govorili da treba da rađaju srpsku djecu. Tokom dugih perioda zatočenja, žene su
korištene i kao bijelo roblje i prodavane vojnicima iz Srbije i Crne Gore za novac. Na
primjeru ovog grada po prvi put na evropskom tlu seksualno zlostavljanje i porobljavanje
okvalifikovano je kao zaseban zločin u međunarodnom krivičnom pravu.
Svi objekti koji su označavali muslimansku kulturu i tradiciju su sistematski uništeni: 17
gradskih džamija, među kojima i Aladža džamija iz XV stoljeća, koja je bila pod zaštitom
UNESCO-a, su spaljene i uništene do temelja. Poslije razaranja ruševine su u potpunosti
uklonjene da se ne ostavi nijedan trag da su te građevine ikad postojale.
Nakon počinjenih zločina i uništenih tragova postojanja bošnjačkog stanovništva i njihove
kulture, srpski okupator, kao krajnji pečat osvajanja tog područja, preimenovao je i naziv
samog grada u „Srbinje“ (srpski grad).
U gradskim naseljima Foče: Donje Polje, Aladža, Čohodor Mahala, Gornje Polje, Centar I i
Centar II ubijeno je preko 500 Bošnjaka. U prigradskom naselju Brod Bošnjaci su nakon
hapšenja mučeni, vezivani dva po dva, strijeljani i bacani sa mosta u rijeku Drinu. U ovom
naselju 145 lica je u najtežim mukama izgubilo život. U mjesnoj zajednici Dragočava,
stanovništvo je uspjelo pobjeći iz kuća u obližnje šume. Uz pomoć pasa tragača, za njima je
organizovana potjera pod kodnim nazivom „Čišćenje terena od balija“. Ubijena su 52 lica. U
mjesnoj zajednici Godijeno, zločinci su uhapsili seljane, izdvojili mlađe žene i djecu, a starce
smjestili u kuću gdje su namještaj polili benzinom, pa potom zapalili. Žene i djeca su
odvedeni u logore. Ubijeno je ukupno 63 lica. U selu Jeleč Bošnjaci su strijeljani i zaklani
pred svojim kućama, nastavnici su brutalno klali svoje bivše učenike… Preživjeli članovi
porodica koji su se krili po obližnjim šumama noću bi dolazili i ukopavali svoje mrtve.
Poginulo je 205 Bošnjaka, među kojima 50 žena i djevojaka. U mjesnoj zajednici Miljevina,
poznatoj po velikom broju optuženih za najteže zločine, među njima i četiri žene koje su
učestvovale u torturama nad bošnjačkim djevojčicama u zatočeničkom logoru Karamanova
kuća, mučeno je i ubijeno 141 lice. U mjesnoj zajednici Popov Most, seljani iz desetina
zaseoka su izbjegli u obližnje planine i njih 4.500 se organizovalo i nekadašnjim stazama
partizana pokušalo da pobjegne ispred sigurne smrti. Sva sela su spaljena i njihove džamije
porušene, 141 lice je ubijeno u zbjegovima i pri hapšenju. U mjesnoj zajednici Ustikolina
strijeljano je i ubijeno 325 ljudi. U mjesnoj zajednici Čelikovo Polje, Bošnjaci su ubijani na
svojim kućnim pragovima, među njima bio je veliki broj starih i iznemoglih ljudi. Ubijeno je
67 lica. U ostalim fočanskim mjesnim zajednicama i selima zločini su izvršeni po istom
obrascu: u selu Jabuka ubijeno je 119 ljudi, u selu Jošanica 75, u selu Kratine 87, u Kozijoj
Luci 143, Slatini 47, Vikoču 45 i Zavajtu 49 lica.
Za zločine na području općine Foča optuženo je političko i vojno rukovodstvo učesnika u
udruženom zločinačkom poduhvatu: Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, Radovan Karadžić i
Slobodan Milošević, te lokalni izvršioci i komandanti: Dragoljub Kunarac, Zoran Vuković,
Radomir Kovač, Radovan Stanković, Dragan Zelenović, Milorad Krnojelac i drugi.
Na području općine Foča oko 3.000 Bošnjaka je ubijeno, a ostalo cjelokupno bošnjačko
stanovništvo je prisilno protjerano, a njihovi stambeni i drugi objekti opljačkani i uništeni.
https://www.flickr.com/…/…/33781615962/in/dateposted-public/
https://www.flickr.com/…/…/33317857552/in/dateposted-public/
SVE POLAHKO ODLAZI U ZABORAV...

Do you remember Foča? – Never forget genocide in Foča...
Sjećaš li se Foče ? – Da se nikada ne zaboravi genocid u Foči...
... Pogledajte više

SVE POLAHKO ODLAZI U ZABORAV… Do you remember Foča? – Never forget
genocide in Foča… Sjećaš li se Foče ? – Da se nikada ne zaboravi genocid u…
focanskidani.wordpress.com
SVE POLAHKO ODLAZI U ZABORAV...

Do you remember Foča? – Never forget genocide in Foča...
Sjećaš li se Foče ? – Da se nikada ne zaboravi genocid u Foči...
...
https://focanskidani.wordpress.com/…/o-genocidima-nad-bosn…/
O GENOCIDIMA NAD BOŠNJACIMA: „AKO BUDEMO BUDNI NEĆE NIKAD VIŠE,

ALI AKO BUDEMO SPAVALI HOĆE USKORO……“/FOTO/…
https://focanskidani.files.wordpress.com/…/miljevina-23.jpg…
VAPAJ S DRINE : Jesmo li zaboravljeni, je li do nas
ikome stalo?
Bosnom se sa suzama ore hiljade glasova, stapajući se samo u jednu
molitvu - DA SE NE ZABORAVI,DA SE NIKOM NE PONOVI!!!
1
ikome stalo?
2
ikome stalo?
3
ikome stalo?
4
U Kalinoviku je obilježena 25. godišnjica stradanja
bošnjačkog stanovništva iz ove i susjednih općina – Foče,
Trnova, Nevesinja i Gacka
Kao da smo stoka, tako su se prema nama odnsoili komšije Srbi, klali nas i bacal i u potoke i
jame.
Sud BiH je pravosnažnim presudama, za zločine počinjene u Kalinoviku izrekao 57 godina, a

Sud u Hagu za zločine u Kalinoviku i Foči je Dragoslavu Kunarcu zvanom Žaga izrekao 28
godina zatvora.
Zločinci nisu poštedjeli ni tijela ubijenih, pa ih je većina spaljeno, pronađene su polomljene i

drobljene kosti ubijenih. Porodice i dalje tragaju najmanje za 43 tijela.
5
i zidovi su progovorili _ 1992. – 2017.
Kalnovik _ i zidovi su progovorili _ (2)
6
Udruženje članova porodica nestalih “Istina – Kalinovik 92” i ove godine organizovalo je
posjetu nekadašnjim logorima osnovanim u školi “Miladin Radojević” i u vojnom objektu
Barutni magacin, te lokacijama Rogoj, Mehka brda, Tuzlakova štala i tuneli Miljevina, na
kojima su nakon rata locirane masovne grobnice.
osnovna škola “Miladin Radojević”
Među onima koji su prisustvovali obilježavanju godišnjice zločina u Kalinoviku bio je Elvir
Čusto. U njegovom životu 25. juni je jedan od najgorih dana, jer tada su zarobljeni njegov
otac, 16-godišnji brat, komšije i rođaci. Dovedeni su u školu, koju je i on pohađao, a onda
prebačeni u Barutni magacin. – Odatle je izveden prvo moj otac, pa Nasuf Bičo, pa Nezir
Rogo. Odvedeni su na prevoj Rogoj i tu su strijeljani kao živi štit, a brat i još 24 njih su
odvedeni u štalu u Ratinama i tu su strijeljani i zapaljeni – rekao je Čusto.
7
Kemal Pervan traga za sedam od 13 članova bliže porodice koji su nastradali na ovom
području. – Ovo ubija čovjeka, šta se sve dešavalo, a da niko neće da kaže gdje se ta tijela
nalaze. Najstarija mi je bila nana koja je imala 75 godina i koja je ubijena na kućnom pragu,
pa danas nema niko osim mene ni da traži njene kosti, jer jedini sam ja ostao od bližih.
8
Muško je sve stradalo – dodaje Pervan.
Predsjednik Udruženja porodica nestalih Samir Vranović naglašava kako su u Kalinoviku

počinjeni najteži oblici ratnih zločina, od mučenja, silovanja, strijeljanja, ubijanja do paljenja
tijela i skrivanja tragova zločina. U Kalinoviku su prema podacima Udruženja ubijene 122
osobe, od kojih je 79 do danas pronađeno i identifikovano. Vranović podsjeća da je kroz školu
u Kalinoviku, Barutni magacin, zatvore na farmi Pavlovci i Stanici javne bezbjednosti
Kalinovik prošlo više hiljada staraca, žena i djece sa područja općina Kalinovik, Foča,
Trnovo, Gacko i Nevesinje. Kroz školu “Miladin Radojević”, koja danas nosi ime “Ljutice
Bogdana”, prošlo je više od 1.300 žena, staraca i djece, u njoj je ubijeno 14 lica i silovano
više od 30 žena. – Za nas porodice ubijenih i nestalih užasno je i bolno saznanje, poslije 25
godina, da taj zločin i dalje negiraju najodgovorniji ljudi koji se i dan – danas nalaze u
strukturama vlasti u Općini Kalinovik. Opstrukcije još traju – naglasio je Vranović.
izvor: Anadolija
9
Miljevina – Tuneli
_____
10
Mehka brda kod Kalinovika.
Tuzlakova štala kod Jeleča
11
Rogoj
VIDEO:
Kalinovik – 25 godina od zločina nad 122 Bošnjaka (TV1 HD)
12
Zavjera šutnje skriva masovne grobnice
U Bosni i Hercegovini se 22 godine od kraja rata još uvijek traga za oko osam hiljada nestalih
osoba. Do maja 2016. godine je pronađeno i identifikovano oko 23 hiljade osoba. Proces
traženja nestalih posljednjih nekoliko godina značajno je usporen, a najveća prepreka je doći
do informacija o lokacijama masovnih grobnica.
13
Brojne porodice u BiH više od dvadeset godina tragaju za posmrtnim ostacima svojih
najbližih, kako bi ih mogli dostojno sahraniti. Među njima je i Huso Kurspahić. Njegovu
majku, dvije sestre, brata i dva sestrića, sa još više od sedamdeset ljudi, žive su spalili u
Višegradu pripadnici tadašnje Vojske Republike Srpske. Huso do danas nije pronašao
dijelove tijela nikog od svoje porodice. Ogorčen je što se krije gdje su tijela njegovih
najbližih.
14
„Zar su to ljudi, zar to možeš da kažeš da imaš komšiju. Nema komšije, to su dušmani dok je
svijeta, čim ne može da kaže ko je taj da nađem jednu kost za 25 godina u 21. vijeku
civilizacije“, kaže on.
Višegradske ‘žive lomače’ o kojima se šuti
https://www.slobodnaevropa.org/a/nestali-masovne-grobnice-tisina-bih/28583936.html
Ni Hajra Ćatić, predsjednica udruženja „Žene Srebrenice“, sa sjedištem u Tuzli, još nije
pronašla tijelo svog sina Nine Ćatića, ratnog izvještača iz Srebrenice. Kaže da se, kako
vrijeme prolazi, sve teže dolazi do informacija o masovnim ili pojedinačnim grobnicama.
„Najbolnije je da ona tijela koja su bila na površini nisu pokupljena. Oni koji znaju neće ili
ne smiju da kažu gdje se nalazi koja masovna grobnica“, kaže ona i dodaje da je imala hiljadu
informacija o mjestu na kojem joj je ranjen sin.
Godinama je, kako priča, čekala i na kraju otišla sama na mjesto, gdje su joj rekli da joj je sin
ranjen.
„Nisu mi dali da razgrćem, bilo je lišće, a nije bilo deminirano. U povratku, negdje dalje od
te lokacije, sam naišla na jednu lobanju i donijela je u Udruženje. Imala sam problema zbog
toga, kao nisam smjela to uraditi. Ja sam rekla da sam to donijela na svoju odgovornost.
Nisam nijednog momenta mislila da je to lobanja od mog Nine, ali znam šta znači za svaku
porodicu kada pronađu makar jednu kost“, govori ona i podsjeća da u okolini Srebrenice,
gdje se još uvijek traga za preko 1.500 ljudi, već dvije godine nije pronađena nijedna
grobnica.
Ukopane žrtve genocida u Srebrenici
blob:https://www.slobodnaevropa.org/ea4b9461-9503-4b99-9b3f-7d7ca3e5166c
Fikret Bačić je član Savjetodavnog odbora Instituta za traženje nestalih BiH. Traži 31 tijelo
uže ili šire porodice, a među njima su Fikretovo dvoje djece, žena i majka. Strijeljani su u selu
Zecovi kraj Prijedora, ispred porodične kuće.
On zna da je tijela ubijenih iz njegove porodice odvezlo vozilo ili komunalnog preduzeća iz
tog grada ili vozila rudnika Ljubija. Jedan dio grupe kojoj se sudi pred Sudom BiH za ovaj
zločin izvršio je, kako kaže Fikret egzodus, dok je drugi dio tovario tijela ubijenih koja su
odvežena.
„Institucije i organi BiH ne koriste zakonom predviđene sankcije, jer mogu prisiliti i lica koja
su učestvovala u skrivanju tijela i organizacije, kao i preduzeća da se otkriju ta tijela. Kada
bi institucije primjenjivale više zakon bilo bi više otkrivenih grobnica“, kaže on.
Upravo na ovu činjenicu upozorava i Edin Ramulić također iz Prijedora, gdje udruženja
porodica tragaju za još više od 700 nestalih.
15
„Postoji problem biološke naravi, ljudi koji su ubijali obično nisu učestvovali u skrivanju
tijela. To su obično radili ljudi iz komunalnih preduzeća ili ABH vodova. Uglavnom su to bili
stariji ljudi i nakon ovoliko vremena dosta njih je doživjelo biološku smrt“, kaže Ramulić.
Niko nije pitao prava pitanja: Edin Ramulić
Najveći problem je, kako dodaje, činjenica da te ljude svih ovih godina, niko nikada ništa
nije pitao.
„Znači niko nije pitao ni one najslužbenije, direktore komunalnih preduzeća, transportnih
preduzeća, u Prijedoru su to recimo bili ljudi iz struktura rudnika, sva ta mehanizacija je
učestvovala u sakrivanju tijela. Niko nikada nije pitao te direktore, poslovođe, a pogotovo
niko nije pitao radnike koji su upravljali bagerima ili kamionima. Dosta njih bi sigurno reklo,
ali zašto bi oni išli i nekoga vukli za rukav ako ih niko ništa ne pita“, dodaje Ramulić.
16
Više je razloga za šutnju o skrivenim masovnim grobnicama u BiH, smatra sociolog Salih
Fočo, a kao najvažniji navodi činjenicu da dominantne politike nisu spremne raditi na
pomirenju.
„Građani se sasvim sigurno u takvom okruženju osjećaju nelagodno i ne žele govoriti i time
istini pogledati u oči. Dominantne politike veličaju zločine, opravdavaju ih, stalno govore
kako su oni učinjeni u ime odbrane naroda, njegovog digniteta, etničke teritorije. Zbog toga
su građani potisnuti i nemaju snage da progovore. Oni koji progovore budu proglašeni
izdajnicima sopstvenog naroda i trpe velike neugodnosti“, objašnjava on.
Profesor Fočo naglašava da su postojeće politike u BIH – politike rata a ne mira, te da se

stalno održava visok nivo konfliktnosti.
17
„U toj poziciji građani koji se odvaže da budu hrabri, budu šikanirani i zbog toga proces
pomirenja ide teško, praktički mi stojimo na jednoj mrtvoj tački“, naglašava on.
Tomašica: Šutnja bolnija od prošlosti
blob:https://www.slobodnaevropa.org/54845ab5-28aa-4598-a5b1-3b5b90493a06
Zbog sve sporijeg procesa traženja nestalih u BiH, Međunarodna komisija za nestale osobe
(ICMP) napravila je i aplikaciju uz pomoć koje se na jednostavan način može prijaviti
saznanje o lokaciji masovne ili pojednične grobnice. Aplikacija, koja je dostupna i za
mobilne uređaje nalazi se na stranici ICMP – a. Način na koji se koristi je vrlo jednostavan,
a informacije se mogu dati i anonimno.
Na pitanje da li vjeruje da će skoro osam hiljada osoba za koliko se traga u BiH biti
pronađeno, direktor ICMP a Matthow Holliday nije optimističan.
„Nažalost mislim da sve nestale osobe nikada neće biti pronađene. Međutim, mislim da
većina od nestalih za kojima sada tragamo može biti pronađena. Važno je da institiucije BiH
ostanu istrajne u ovom procesu i da ga dovedu do kraja, a mi ćemo im pružati podršku koju
možemo“, kaže on.
Prema izvještaju ICMP-a iz 2014. godine, procjenjuje se da je u sukobima nakon raspada

bivše Jugoslavije ubijeno 140 hiljada osoba. Od tog broja 100 hiljada ubijenih je u Bosni i
Hercegovini, 31 hiljada je nestala, od tog broja oko 23 hiljade je pronađeno i identifikovano
do maja 2016. godine.
18

Marija Arnautović
U novinarstvu od 1998, a od 2004. novinar-reporter i urednik vijesti u sarajevskom

birou RSE i urednica i voditeljica magazina TV Liberty.
RSE, 29. juni/lipanj, 2017.
Fotografije:flickr ekranportal13
republika srpska je stvorena sa namjerom da se protjeraju

svi nesrbi (VIDEO)
David Pettigrew za TV1
republika srpska je stvorena sa namjerom da se protjeraju svi nesrbi. Snage bosanskih Srba su
vršile nasilno protjerivanje svih nesrba sa te teritorije, i to je po svojoj prirodi genocid protiv
civila, kazao je za TV1 američki profesor David Pettigrew koji je veliki dio svog rada
19
posvetio stradanju građana BiH u proteklom ratu, posebno na temi genocida.
“Generalna politika republike srpske jeste negiranje genocida, što uključuje i glorifikaciju
počinitelja ratnih zločina, a predsjednik parlamenta rs-a je dao ordenje osnivačima rs-a koji su
svi ratnih zločinci.Postoje različiti nivoi na kojima se genocid negira ali posebno je
problematično što naćelnik Srebrenice negira genocid, hvali Karadžiča kao heroja”, smatra
Pettigrew
VIDEO:
Gost Dnevnika TV1 – profesor David Pettigrew
TV1, 01.07.2017.
20
Silovanja – smišljen genocid (VIDEO)
Silovanje u BiH je bio smišljen vid genocida. Poručeno je ovo danas, na Međunarodni dan
eliminacije seksualnog nasilja u ratu, iz Instituta za istraživanje genocida Kanada. U BiH
žrtve silovanja nemaju podršku koja im treba i koju zaslužuju i to se mora promjeniti, dodali
su. Istraživali smo, mogu li se i na koji način žrtvama silovanja u BiH pružiti reparacija i
prava koja zaslužuju. Abela Purivatra.
Institut za istraživanje genocida Kanada od bh. vlasti traži da odmah preduzmu mjere za
zaštitu i podršku žrtava seksualnog nasilja u agresiji i genocidu u našoj zemlji. Prema
procjenama UN u BiH je od 1992. do 1995. godine, silovano između 20.000 i 50.000 žena,
djevojaka i djece, kao i nepoznat broj muškaraca. Tačan broj ipak nije poznat jer je još uvijek
mnogo onih koji o tome uopće ne govore. Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja majki
enklava Srebrenice i Žepe, kaže da se žene u ovom društvu i danas stide reći da su silovane.
21
“Najgnusnije što se može ženi desiti i što se ljudskom biću može desiti. Ponekad je smrt i
ubistvo blaža od takvog ponižavanja. Očito je da je izuzetno veliki broj žena koje su prošle
kroz takvu torturu koje se danas teško nose s tim. Ja sam upoznala neke koje hoće pričati o
tome. Mnoge šute”, ističe Kada Hotić, potpredsjednica Udruženja majki enklava Srebrenice i
Žepe.
Za tu šutnju, jednim je djelom odgovorno društvo. Drugim država i vlasti koje žrtvama
seksualnog nasilja ne pružaju nikakvu reparaciju. Predsjednica Centra za postkonfliktna
istraživanja kaže da je čak i način na koji žene u BiH mogu dokazati da su žrtve silovanja
apsurdan.
“Mi imamo neujednačene zakone u Federaciji i Republici Srpskoj. Ne postoje institucije

države koje će formirati ekspertne timove koji mogu da, na neki stručni način, procijene
traumu i da tim žrtvama vrati prava”, smatra Velma Šarić, predsjednica Centra za
postkonfliktna istraživanja.
22
Pravo na bolji zdravstveni, ekonomski i psihocosijalni status. 20 godina od završetka rata u
Bosni i Hercegovini, žrtve proživljavaju još jednu traumu, ovaj put zbog problema s kojima se
susreću u poslijeratnom periodu i neosjetljivosti društva i međunarodne zajednice. Velma
Šarić tvrdi da je slučaj Bosne i Hercegovine uveo presedan u međunarodno pravo. Slučajevi
koji su se vodili pred haškim tribunalom, po prvi put su okarakterisali silovanje i seksualno
zlostavljanje kao zločin protiv čovječnosti. Od 78 osoba koje je teretio za zločine seksualnog
nasilja 28 je pravosnažno osuđeno.
“Po prvi put se to desilo u predmetu Duška Tadića koji je 2000. osuđen na 20 godina
pravosnažno za zločine protiv čovječnosti koji su uključivali i zločine seksualnog nasilja”,
dodaje Šarić.
23
Najveću kaznu, od 28 godina zatvora, Haški sud je dosudio bosanskom Srbinu Dragoljubu
Kunarcu, koji je 2001. bio proglašen krivim za seksualno porobljavanje stotina Bošnjakinja,
među kojima je bilo i djevojčica.
“Silovanje se dešavalo zaista na svim stranama. Imete slučaj pred Haškim tribunalom,
predmet za slučaj Čelebići u kome se silovanje dešavalo nad ženama srpske nacionalnosti“,
smatra Šarić.
Iz Instituta za istraživanje genocida Kanada tvrde da su silovanja u BiH bila dio ratne
strategije. Da su bila planska, sistematska i politički motivisana. S druge strane, predstavnici
Udruženja žrtava, tvrde da država ne radi skoro ništa da se to barem danas zaustavi.
“Država je jako malo uradila uopće za stradali svijet u ratu. Država se bavi sobom, a ne
građanstvom i narodom”, kaže Hotić.
Jedini način da se problem riješi je, slažu se naši sagovornici, da država formira fond za
reparaciju žrtava torture u BiH.
VIDEO:
_____
VIDEO:
Žrtve silovanja govore sve glasnije
24
Foča 1992. : Svjedokinja 87 (VIDEO)
Svjedokinja 87 (ime i identitet svjedokinje su zaštićeni od javnosti), djevojka bosanska

Muslimanka, pred Sudom govori o posljedicama silovanja i zlostavljanja koje je pretrpjela
tokom devet mjeseci koje je provela u zatočeništvu srpskih vojnika. Tokom čitavog tog
perioda silovali su je i Dragoljub Kunarac i Radomir Kovač. Svjedočila je 4. i 5. aprila i 23.
oktobra 2000. u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i Radomira Kovača.
25
Do aprila 1992. godine Svjedokinja 87, petnaestogodišnja djevojka bosanska Muslimanka,
živjela je sa ocem, majkom, sestrom i bratom u selu Trošanj, nedaleko od grada Foče u
jugoistočnoj Bosni i Hercegovini, u blizini granice sa Srbijom.
“ Svjedokinja 87 pred sudom je izjavila da ni sa kim nije razgovarala o zlostavljanjima, pa ni
sa svojom majkom. “Mislim da u to vrijeme nisam imala snage ni da je pogledam u oči, ne
samo nju već bilo koga, da pogledam u oči”. ”
U aprilu 1992. godine kada je počeo rat u Foči, sjeća se da je čula i vidjela “pucnjavu,
eksplozije, [i] da su neke od kuća zapaljene”. Podignute su barikade i sjeća se da poslije škole
“ponekad nisam mogla otići kući zbog kontrolnih punktova”.
26
Ubrzo nakon toga škola je prestala sa radom, a svjedokinja se zajedno sa svojom porodicom
skrivala u šumi “iz straha da će nas sve pobiti”. “Proveli smo neko vrijeme u šumi, gdje smo
spavali sa još dvije porodice. I s vremena na vrijeme bi se vraćali kući, bili bi u kući neko
vrijeme i onda ponovo pobjegli u šumu”.
Kada su srpske snage napale selo 3. jula 1992. Svjedokinja je sa svojom porodicom spavala
pod šatorom u šumi “izbila je panika i ljudi su počeli da bježe. Niko nije znao na koju stranu
da idemo, u kom pravcu. Kad je prvi čovjek pogođen, odnosno, ranjen, uhvatila nas je prava
panika”.
Dok su ljudi pokušavali da pobjegnu, pojavili su se srpski vojnici u maskirnim uniformama,

koji su trčali za njima i na kraju ih opkolili. Vojnici su počeli da tuku muškarce, ispitujući ih
gdje su sakrili oružje. Svjedokinja kaže “oni [vojnici] su odovojili muškarce od žena i
djece…Izveli su nas iz šume na jednu poljanu. Nije bilo daleko. Tu su nas postrojili, i
ispitivali nas da li imamo zlata, [i] novca”.
Dok su se žene i djeca kretali poljanom, čuli su pucnje. Pretpostavljali su da su muškarci, koji
su prethodno odvojeni od ostatka grupe, pobijeni. Ova pretpostavka se pokazala tačnom jer
Svjedokinja nakon toga nikada više nije vidjela svog oca.
Sa te poljane ova grupa je odvedena u zgradu hotela u Mješaji (mješoviti srpsko-muslimanski

dio Trošnja), mjestu poznatom pod nazivom Buk Bijela. Srpski vojnici su ih postrojili uza zid
i naredili im da čekaju. “Oni [vojnici] bi povremeno dolazili i odvodili ljude na nekava
isljeđivanja ”, “samo bi došli i prozvali imena i odveli ih negdje”.
Dok su tamo držani Svjedokinja 87 je takođe izvedena, ali ne na isljeđivanje. Svjedočila je da

ju je tom prilikom jedan srpski vojnik, koji je nije pozvao po imenu, uzeo za ruku i odveo u
jednu prostoriju. U toj prostoriji joj je naredio da skine odjeću. Kada to nije učinila, vojnik joj
je skinuo odjeću i silovao je. Nakon toga ju je drugi vojnik vratio nazad u grupu.
27
Kada se vratila u grupu svjedočila je da “je bilo kao da nisam prisutna, svjesna uopšte, onoga
što mi se dešavalo”. Nedugo zatim, dva druga muškarca su pozvali nju i njenu
devetnaestogodišnju sestru da idu na takozvano isljeđivanje. Odvedene su u jednu malu
prostoriju “u kojoj je bio krevet, sto, par stolica, i mislim da su tu bila četiri vojnika, iako su
ljudi ulazili i izlazili sve vrijeme”. Jedan od tih muškaraca je bio Dragan Zelenović koji je
kasnije pred Međunarodnim sudom priznao krivicu za mučenje i silovanje koje je počinio u
Foči.
Vojnici su prvo pitali Svjedokinju 87 o drugim stanovnicima njenog sela, gdje su se skrivali i
gdje su sakrili oružje, i nastavili sa pitanjima o njoj i njenom životu. “Pitali su me da li sam
djevica, i rekla sam im da sam bila djevica do prije nekoliko minuta, ili nešto tako”. Onda joj
je naređeno da skine odjeću, nakon čega su je silovala četiri muškarca. Nakon toga su je
ukrcali na autobus u kojem su se nalazili svi ostali zatočenici osim njene majke, koja je odbila
da ode bez nje i čekala ju je ispred zgrade.
Svjedokinja 87 pred sudom je izjavila da ni sa kim nije razgovarala o zlostavljanjima, pa ni sa

svojom majkom. “Mislim da u to vrijeme nisam imala snage ni da je pogledam u oči, ne samo
nju već bilo koga, da pogledam u oči”. Iako je bilo teško da opiše svoja osjećanja, rekla je da
“sam bila strašno uplašena, na neki način sam osjećala sram, a na neki način sam se osjećala
jako, jako, prljavo, ukaljano”.
Autobus je zatočenice odvezao do srednjoškolskog centra Nikola Tesla u naselju Aladža u

Foči, iste škole koju je Svjedokinja pohađala u to vrijeme. Kada su stigli u školu, srpski
vojnici su ih odveli u učionicu na prvom spratu “u kojoj nije bilo ni stolova ni stolica. Samo
su bili postavljeni dušeci za spavanje”.
Po riječima Svjedokinje, čuvalo ih je četiri ili pet vojnika, a otprilike svake druge noći bi
odvodili žene da ih siluju. “Svaki put kad bi se neki od njih pojavio, prozvali bi imena
djevojaka ili žena i odveli bi ih sa sobom”, odvodili bi djevojke iz škole u stanove u gradu, ili
samo iz jedne učionice u drugu. Jednom prilikom pet vojnika je prozvalo imena pet djevojaka
i odveli su ih iz učionice. Među vojnicima su bili Dragan Zelenović i Zoran Vuković.
Svjedokinji je bilo naređeno da ode u ćošak u kojem je sjedio Vuković. “Vuković mi je rekao
da legnem na dušek. Onda me je svukao i silovao”. Nije vidjela šta se dogodilo ostalim
djevojkama ali je čula da je jedan od vojnika udarao jednu od njih. Kao i prije toga, nakon što
28
se vratila, Svjedokinja 87 svojoj majci nije ništa rekla. “Nikad me nije pitala, niti sam joj ja
ikad rekla, ali mislim da je znala, sigurno je znala”.
Vojnici su po nekoliko puta prozivali svaku od djevojaka, i svaki put su odvođene i silovane.
U školi su bile zatočene oko dvije sedmice. Tokom ovog vremena Svjedokinja je rekla da se
nijednom nije osjećala slobodnom da pobjegne jer “uvijek je bilo vojnika, na ulazu su stajali
vojnici na straži, iako u ta doba nije ostalo mnogo Muslimana, pa nije bilo bezbjedno izlaziti
na ulicu”.
Nakon što je u srednjoj školi držana oko dvije sedmice, Svjedokinja 87, zajedno sa ostalim
zatočenicama je odvedena u Sportsku dvoranu Partizan u Foči. “Prvo su nas tako odveli da
očistimo dvoranu, a onda su nas tamo prebacili za stalno”. Druge zatočenice iz sela u okolini
Foče su takođe kasnije dovedene u sportsku dvoranu. “Spavali smo na strunjačama. Uslovi za
život su bili jako teški. Nije bilo ama baš nikakvih – ali nikakvih higijenskih uslova. Hrana je
bila vrlo loša, higijena nikakva”.
Kao i u prethodnom zatočeničkom objektu, srpski vojnici “su dolazili unutra tražeći određene
osobe, djevojke. Izdvajali bi ih, koliko god bi htjeli, i onda bi ih odvodili sa sobom”. To se
dešavalo svake noći, a ponekad svake druge noći. Među ovim vojnicima bili su Dragoljub
Kunarac i Gojko Janković [prvobitno optužen pred Međunarodnim sudom, predmet protiv
njega je proslijeđen Sudu Bosne i Hercegovine gdje je osuđen na 34 godine zatvora za zločine
počinjene u Foči.]
Djevojke bi obično automobilima prevozili do raznih kuća u Foči, od kojih je jedna bila u
blizini škole i Aladža džamije, a druga u blizini autobuske stanice. Kunarac i drugi muškarci
29
su je silovali više puta. Svjedokinja se posebno sjeća posljednjeg puta kad je odvedena u kuću
u naselju Aladža. Još jednom, Dragoljub Kunarac je odveo nju i druge djevojke, uključujući i
njenu sestru, svjedokinju DB, do te kuće. Svjedokinja je izjavila da je tu bilo i drugih vojnika,
koji su, sudeći po njihovom akcentu, bili iz Crne Gore. “Obično bi tu bilo nekoliko vojnika.
Onda bi, moram reći, oni silovali svaku od nas”. Tom prilikom, Kunarac i drugi muškarci su
silovali Svjedokinju.
Slijedećeg jutra, Svjedokinja i tri druge djevojke, među kojima i njena sestra, Svjedokinja DB,
su odvedene u jednu kuću u Miljevini, poznatu pod nazivom Karamanova kuća. “Nisu nam
rekli ni gdje idemo, ni zašto idemo”. Kada su stigle, Svjedokinja je rekla “Izgledalo je da su
bar trojica muškaraca živjela u toj kući. Ostali vojnici su dolazili u kuću i “[o]bično bi
odabrali neku [od] djevojaka i odvodili ih na drugi sprat”.
U toj kući su ostale otprilike dva mjeseca, i tokom tog vremena su ih redovno silovali srpski
vojnici. “Mislim da su poslije određenog vremena, dovedene još dvije djevojke, ili možda tri,
ali u svakom slučaju, sve su bile silovane, bilo svake noći ili svake druge noći”. Svjedokinja
se sjeća da je Dragan Zelenović bio jedan od vojnika koji su dolazili, a pred Sudom je takođe
izjavila da je Dragoljub Kunarac jednom prilikom dolazio u kuću. Svjedokinja je opisala kako
je bio ranjen ili povrijeđen, i da je imao zavoj na jednom dijelu tijela. “[O]n me odveo u sobu
na gornjem spratu i tamo me silovao”. Pitala se “kako neko ko je povrijeđen ili ranjen može
uraditi tako nešto”.
Jedan vojnik kojeg su zvali Pero, i koji je izgleda bio zadužen za tu kuću djevojkama bi
govorio da “su određeni ljudi imali pravo da uđu u kuću ili da su samo ljudi kojima je on
odobrio mogli da uđu u kuću”. Takođe im je dao broj telefona hotela u Miljevini “za slučaj da
neko dođe. Rekao nam je da u slučaju da neko bude dolazio, da ga nazovemo i javimo mu”.
Vrata Karamanove kuće nikad nisu zaključavana, “to su bila vrata koja si mogao otvoriti
iznutra ali ne i spolja”. “U početku nam nisu dozvoljavali da izlazimo iz kuće, ali smo kasnije
mogle da izlazimo u baštu i na terasu”. Objasnila je da tokom zatočeništva nisu napuštale
kuću jer “[n]isi znao gdje da odeš i na šta će sve ovo izići, taj pokušaj da bježimo. Ništa nije
bilo sigurno. Nisi znao na šta će to izići”. Svjedočila je da su takođe morale da obavljaju
kućne poslove poput “kuhanja, pranja suđa, veša i čišćenja”. Upitana da li bi mogla da izbroji
koliko puta je bila silovana, odgovorila je, “Mislim da je to nemoguće.”
Djevojke su bile primorane da ostanu u Karamanovoj kući do otprilike kraja septembra ili
početka oktobra, kada su odvedene u Foču. Izjavila je da “[p]rvo su nas sve odveli u jedan
stan u naselju zvanom Ribarsko, a sljedećeg dana su nas odveli u Klanfin stan, u zgradi
Brena”.
Svjedokinja je držana u jednom stanu u zgradi koju su nazivali Brena zajedno sa četiri druge
djevojke otprilike četiri mjeseca, i tokom tog perioda djevojke su često silovane, ponekad
svake noći od strane srpskih vojnika. Svjedokinja je izjavila da su vojnici uvijek nosili oružje,
poput “puški, pištolja i noževa”.
Vojnici, među kojima je bio i Radomir Kovač, takođe su primoravali djevojke da se skidaju.
“Sjećam se da nas je tjerao da se skroz skinemo i da stojimo gole”, a vojnici su “samo sjedili i
gledali nas”. Takođe se sjećala ponižavajućeg incidenta kada je ostala sama sa Kovačem.
“[On] me je natjerao da se skinem, popnem se na sto i igram uz muziku. On je sjedio na
krevetu s pištoljem uperenim u mene”. Svjedokinja je pred Sudom izjavila kako se osjećala:
30
“Bilo me je strah. Osjećala sam se posramljeno”. Nije bila u stanju da kontroliše šta joj se
dešavalo, i osjećala se kao da ju je Radomir Kovač posjedovao.
“ Svjedokinja je pred Sudom izjavila kako se osjećala: ‘Bilo me je strah. Osjećala sam se
posramljeno’. Nije bila u stanju da kontroliše šta joj se dešavalo, i osjećala se kao da ju je
Radomir Kovač posjedovao. ”
Jednom drugom prilikom, djevojke su bile primorane da se skinu dok su bile u jednom stanu
u Gornjem Polju. Svjedokinja 87 je izjavila da je Radomir Kovač “natjerao da se skinem i
stojim na stolu i onda je rekao da će nas tjerati da gole prođemo kroz grad i odvesti do rijeke
gdje će nas ubiti”. Jednog dana im je naredio da s njim odu do rijeke, a Svjedokinja je mislila
da će to biti kraj njenog života. “Samo znam da me je užasno bilo strah, i da sam samo mislila
o tome kako će to uraditi, na koji način. Znam da nas je ubrzo nakon toga vratio u svoj stan”.
Svjedokinja je takođe opisala kako je u nekoliko navrata Radomir Kovač sa nekim drugim
vojnicima odvodio djevojke iz stana. Izjavila je da same nisu mogle da napuste stan, jer su
zaključavane u njemu. “Sjećam se da su nas jednom odveli u stan u Donjem Polju; kad smo
stigli u stan, kojeg se stvarno ne sjećam; i nekoliko puta su nas vodili u kafiće i lokale”. Kada
bi ih vojnici odvodili, djevojke su morale da se srede, “[o]bično bi nas tjerali da na glavu
stavimo iste kape ili nešto sa obilježjima njihove vojske”. Onda bi ih odveli u kafić gdje bi
“posjedili i vratili se nazad”.
Ove djevojke, u mjesecima tokom kojih su ih držali srpski vojnici, bile su zlostavljane i
izložene raznim prijetnjama. “Sjećam se, jedan put kad mi je [vojnik] prijetio nožem, da će mi
isjeći lice ”. “Nekoliko puta su nam prijetili da će nas ubiti, zaklati”. Svjedočila je da su
posljedice prijetnji bile vidljive na drugim djevojkama, posebno na jednoj od njih, Svjedokinji
AB, koja je u to vrijeme imala 12 godina, i “ponekad se čudno ponašala”, imala je problema
sa spavanjem, a kad bi uspjela da zaspi, imala je košmare.
Upitana da li su uslovi u stanu bili bolji od onih u zatočeničkim objektima, Svjedokinja 87 je

izjavila, “Situacija je bila ista, jer je silovanje nešto što povlači neku jednakost između
Partizana i Karamanove kuće i tog stana. Ja tako gledam na te tri situacije. Meni su one iste. I
ako hoćete da kažem na neki način situacija u Klanfinoj kući je bila bolja, pa, na neki način se
to može reći, jer je razlika kad te siluje jedan i kad te siluje njih 20, ili bog zna koliko.
Svjedokinja 87 konačno je napustila taj stan polovinom februra 1993., kada su dva vojnika
došla iz Crne Gore sa srpskim vojnicima i nakon pogodbe kupili nju i još jednu djevojku za
500 njemačkih maraka. Odatle su odvedene u jedan drugi stan u zgradi koju su nazivali
Brena, gdje su vojnici iz Crne Gore odsjeli. “Mislim da smo tamo provele jednu noć, a onda
31
su nas odveli u jedan drugi stan na Brodu, i mislim da smo tamo morale da čekamo te
Crnogorce da nas prebace preko granice u Crnu Goru”.
Nakon čekanja u stanu u Brodu djevojke su automobilom prebačene preko granice u Nikšić u
Crnoj Gori. “Mislim da su i tom prilikom kupovali oružje, jer su sakrivali oružje u kolima,
ispod sjedišta, u gepeku i tako. I rekli su nam da kad stignemo na granicu Bosne i Crne Gore,
da treba da kažemo da smo Srpkinje, i dali su nam imena koja treba da koristimo, i da kažemo
da nemamo nikakvih isprava, da su uništene, ili nešto slično. Kad smo stigli na granicu, nije
bilo nekih većih problema sa ovim. Tu smo se zadržali možda 15 minuta i onda su nas odvezli
za Nikšić”.
Kada su stigle u Nikšić, djevojke su stanovale u stanu jednog od Crnogoraca i takođe redovno
silovane. Nakon nekoliko dana bile su primorane da rade kao konobarice u jednom kafiću.
“Nikad nam nisu platili za taj rad” ali su djevojke uspjele da “zarade manju sumu novca od
bakšiša koji su ostavljali gosti”. “To smo sve vrijeme radile, sve dok nas nisu prebacili u
Podgoricu”, glavni grad Crne Gore.
U Podgorici, vojnici su ih ostavili u jednom stanu sa još jednim čovjekom iz Crne Gore “on se
u stanu zadržavao samo tri do četri sata tokom popodneva” jer je išao na posao. Svjedokinja
87 je izjavila da je oko tri popodne obično nikog nije bilo u stanu, a vrata obično nisu bila
zaključana, tako da su mogle da izađu napolje. Izjavila je da su prvi put kad su izašle bile vrlo
uplašene, “pitale smo se na koga bi mogle naići na ulici”, sljedeći put je bilo lakše. Izjavila je
da je im je laknulo jer grad u to vrijeme nije bio u ratnom stanju i ljudi su se “ponašali
normalno”.
Pokušale su da odu iz te kuće i jednom prilikom su uspjele da pronađu autobusko stajalište.

“Pogledale smo red vožnje i koliko košta karta i odlučile da jedan dan odemo, da jednostavno
odemo odatle”. Otprilike 5. aprila, ove dvije djevojke su iz Podgorice otišle u Rožaje, gradić
na sjeveroistoku Crne Gore.
Svjedokinja 87 je izjavila pred Sudom da iako su njene muke završene, bol i patnja su i dalje
prisutni. “Mislim da sam odlučila da za sobom ostavim mnoge od tih stvari negdje, iako u
sebi i dalje imam tragova svega što mi se desilo koji će zauvijek tu ostati. Mislim da cijelog
svog života, cijelog života ću se sjećati i osjećati istu bol koju sam tada osjetila i još uvijek
osjećam. To nikad neće nestati.
32
Svjedokina 87 svjedočila je 4. i 5. aprila i 23. oktobra 2000. godine u predmetu protiv
Dragoljuba Kunarca, Radomira Kovača i Zorana Vukovića. Sva trojica su proglašeni krivim
za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja i osuđeni na 28, odnosno 20,
odnosno 12 godina zatvora. Dragoljub Kunarac i Radomir Kovač su proglašeni krivim za to
što su lično silovali Svjedokinju 87. Dio Kovačeve odbrane je bio da je Svjedokinja 87 bila u
ljubavnoj vezi s njim. Sudije su ovo u potpunosti odbacile i okarakterisale njihov odnos kao
“zasnovan na surovom oportunizmu s Kovačeve strane, stalnim zlostavljanjima i
dominacijom nad djevojkom koja je u to vrijeme imala samo petnaestak godina”.
VIDEO:
Glas žrtava: Svjedokinja 87 u predmetu Kovač
Žene žrtve rata – žive u tišini sa bolom, gotovo

zaboravljene (VIDEO)
U Bosni i Hercegovini je tokom rata silovano između 20 i 50 hiljada žena. Većina njih o tome
šuti. Ni poslije dvije decenije, mnogi počinioci nisu procesuirani. A mnogi su nakon
odsluženja zatvorske kazne, pušteni na slobodu. Mnoge žrtve silovanja tokom rata u Bosni i
Hercegovini još uvijek traže pravdu. I dvije decenije nakon rata, prepuštene su same sebi, bez
političke volje da se ozbiljnije pozabavi ovim pitanjem i pronađe sistemsko rješenje.
33
VIDEO:
https://youtu.be/0VUjVvV7iVA
Foča 1992. : Svjedokinja 50 (VIDEO)
“ … pošto je završio silovanje, … rekao je da bi on možda mogao i više, … međutim, da sam

otprilike vršnjakinja njegove kćerke. ”
34
Svjedokinja 50 je bila mlada djevojka Muslimanka iz jednog sela u opštini Foča u
jugoistočnom dijelu Bosne i Hercegovine kada je u aprilu 1992. izbio rat. Plašila se da će joj
se nešto loše desiti. “[S]ve čega sam se bojala, kasnije sam iskusila na vlastitoj koži,” izjavila
je Svjedokinja 50 tokom svog svjedočenja u sudnici.
“ Svaki od njih je silovao onu djevojku koju je htio i koliko puta je htio. ”
Svjedokinja 50 je posvjedočila da je od prvih dana aprila 1992. godine rat uticao na život u
njenom selu. Samo su Srbi bili naoružani, rekla je, viđali su sve više vojnika, a njene komšije
su bile u uniformama. Nisu mogli ići u grad da kupe osnovne namirnice, kao što su hrana i
higijenske potrepštine, niti da odu ljekaru.
Početkom maja 1992., svjedokinja 50 i njena porodica počeli su živjeti u šumi jer su se bojali
da bi mogli biti spaljeni u svome domu, što se, kako je izjavila, dešavalo u okolnim selima.
Dana 3. jula 1992., selo u kojem je živjela svjedokinja 50 je napadnuto i nekoliko dana
kasnije četiri vojnika u uniformama, među kojima je bio i njen komšija, zarobili su ih i odveli
u motel “Buk Bijela”.
Kada su stigli tamo, svjedokinja 50, nekoliko članova njene porodice, zajedno sa grupom
žena, djece i dvojicom staraca, odvedeni su u jednu prostoriju u barakama koje su se nalazile
u blizini motela. Svjedokinja 50 je ispričala u sudnici kako su je pred MKSJ-om optuženi
Zoran Vuković, koji je u to vrijeme bio zamjenik komandanta vojske bosanskih Srba (VRS) i
jedan pripadnik paravojnih snaga u Foči, koji je bio u vojnoj uniformi i naoružan, odveli u
sobu. U sudnici je ispričala kako ju je Zoran Vuković prisilio na oralni seks, pri čemu joj je
35
govorio: “Čega se bojiš? Zar ne znaš šta je seks? Zar to nisi prije radila? Uživajmo.”
Svjedokinja 50 je izjavila da je bila uplašena i da ništa nije mogla učiniti da se odbrani jer je
imao pištolj i prijetio joj je.
Ubrzo nakon što je prvi put silovana, svjedokinja 50 je izjavila da je odvedena u

Srednjoškolski centar u Foči, gdje je išla u školu 1992. godine. Drugog dana nakon što je
tamo stigla, grupa vojnika je došla u učionicu i izabrala otprilike osam djevojaka, među
kojima je bila i ona. Jedan od vojnika je odveo svjedokinju 50 u jednu prostoriju i naredio joj
da legne i skine pantalone. Silovao ju je vaginalno. U svom svjedočenju, svjedokinja 50 je
izjavila da se ne sjeća tačno šta joj je rekao, ali da su on i svi drugi muškarci koji su je kasnije
silovali, govorili iste stvari. “Vi Muslimanke, vi bule, [pogrdan naziv], pokazaćemo mi
vama.” Kada je u sudnici upitana kako se osjeća, svjedokinja 50 je rekla: “Nema riječi na
ovom svijetu koje bi mogle opisati moje osjećaje. To je najgora stvar koja mi se desila.”
Svjedokinja 50 nije više bila izvođena tokom boravka u Srednjoškolskom centru u Foči, ali je
vidjela kako vojnici odvode druge djevojke tako što bi pokazali: “Ti, ti ili ti.” Izjavila je da su
ih izvodili kada su htjeli: svake noći neka djevojka bi završila negdje s nekim vojnikom.
Svjedokinja 50 je izjavila da su po povratku djevojke plakale, neke su krvarile iz nosa, vrištale
ili čupale kosu.
“ Sve me je boljelo: stomak, leđa, noge, sve je bilo bolno. Ono što me je najviše od svega
zaboljelo je to što je sigurno bio 30-tak godina stariji od mene. Sigurno je bio star koliko i moj
otac. ”
Nakon 11 dana, svjedokinja 50 je iz Srednjoškolskog centra u Foči odvedena u sportsku
dvoranu “Partizan”, gdje je držana zajedno s nekih 60 ljudi, uglavnom žena i djece, osim
dvojice staraca, i svi su bili Muslimani. Svjedokinja 50 je izjavila da su srpski vojnici dolazili
u sportsku dvoranu “Partizan” isto tako da biraju djevojke, te je ispričala u sudnici koliko puta
su nju izvodili i silovali. Ponekad su je, kako je rekla, srpski vojnici izvodili svakog dana po
tri puta, a ponekad je nisu izvodili ni po dva dana. Ponekad bi bila odsutna kratko vrijeme, a
ponekad po tri dana.
Svjedokinja 50 se krila u kupaonici dan ili dva nakon dolaska u sportsku dvoranu “Partizan”
sredinom jula kada je izvedena po prvi put. Zoran Vuković, koji ju je ranije silovao u Buk
Bijeloj, došao ju je tražiti i odveo je u jedan stan gdje ju je silovao. Svjedokinja 50 je izjavila
da “…pošto je završio silovanje, sjeo je i zapalio cigaretu. Rekao je da bih on možda mogao i
više, i mnogo toga više, međutim, da sam otprilike vršnjakinja njegove kćerke, pa za sada
neće.”
36
Sljedeći put kada je svjedokinja 50 izvedena iz sportske dvorane “Partizan” na silovanje,
grupa srpskih vojnika ju je zajedno s još tri djevojke odvela u jednu kuću preko puta
autobuske stanice u Foči. Kuća je bila u neredu i vojnici su im naredili da prvo počiste prije
nego što su ih silovali. “Svaki od njih je silovao onu djevojku koju je htio i koliko puta je
htio”. Svjedokinja 50 je izjavila da su nju silovala tri muškarca prije nego što su je vratili u
sportsku dvoranu “Partizan”.
Nakon tog incidenta, prema riječima svjedokinje 50, došla je druga grupa vojnika i odvela nju
i još najmanje dvije druge djevojke iz sportske dvorane “Partizan” u jednu napuštenu
muslimansku kuću. Jedan vojnik ju tamo iznova silovao.
Svjedokinja 50 je ispričala u sudnici kako ju je muškarac zvani “Gica” odveo iz sportske

dvorane “Partizan” u jedan stan u naselju Brod, za koji misli da je bio njegov. Drugog dana
njenog boravka tamo, poznanik svjedokinje 50 ju je silovao. Svjedokinja 50 je izjavila da ga
je poznavala vrlo dobro. Svakog dana su se vozili istim autobusom, on na posao, a ona u
školu. Svjedokinja 50 je izjavila da je bio sigurno 30 godina stariji od nje i da je bio oženjen.
Rekla je da se smijao dok ju je silovao. “Imala sam osjećaj da to radi baš zato što me je
poznavao, kako bi mi nanio još više zla.”
Jednom drugom prilikom kada je odvedena iz sportske dvorane “Partizan”, svjedokinja 50 je

izjavila, jedan srpski vojnik ju je odveo u svoj stan, takođe u Brodu, gdje je živio s majkom.
Svjedokinju 50 je majci predstavio kao svoju djevojku Srpkinju, te je tjerao da koristi srpsko
ime i da kaže da su joj majka i otac Srbi. Dali su joj da popije konjak, što ona nikad prije nije
učinila jer još nije imala 17 godina, a muslimanke uglavnom nisu ni pile. Onda ju je odveo u
svoju sobu i silovao je četiri sata. “Bio je tako užasan,” izjavila je svjedokinja 50. “radio je
takve stvari koje ne mogu ni da objasnim. Nisam se imala gdje okupati. Nisam čak mogla
oprati ni ruke…”
Dana 2. avgusta, Dragoljub Kunarac, osuđen pred MKSJ-om, koji je u to vrijeme bio
komandant jedinice VRS-a, odveo je svjedokinju 50 i druge tri djevojke iz sportske dvorane
“Partizan” u jednu kuću u naselju Aladža. Jedan crnogorski vojnik, kojeg je svjedokinja 50
opisala kao starog i “odvratnog,” odveo ju je u sobu gdje joj je prijetio nožem i govorio:
“Vidjećete vi Muslimani. Nacrtaću ti krst na leđima. Sve ću vas pokrstiti. Sad ćete postati
Srbi.” Svjedokinja 50 je rekla da joj je prijetio nožem toliko da je mislila da će izgubiti život.
Silovao ju je “na zvjerski način,” tako grubo da je kasnije vidjela da krvari. “Sve me je
37
boljelo: stomak, leđa, noge, sve je bilo bolno. Ono što me je najviše od svega zaboljelo je to
što je sigurno bio 30-tak godina stariji od mene. Sigurno je bio star koliko i moj otac.”
Te noći, svjedokinja 50 je vraćena u sportsku dvoranu “Partizan”. Iako su vojnici dolazili i

izvodili djevojke, Svjedokinja 50 više nije izvođena. Dana 13. avgusta 1992., svjedokinja 50 i
druge zatočenice iz sportske dvorane “Partizan” napustile su Foču u autobusima koje je
organizovala policija. Svjedokinja 50 je čula da je razlog zbog kojeg su ih poslali to što je
postojala mogućnost da Međunarodni komitet Crvenog krsta dođe u Foču i pretpostavila je da
su zbog toga morali da odatle nestanu.
Svjedokinja 50 je svjedočila u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i

Radomira Kovača 29. i 30. marta 2000. Međunarodni sud je Zorana Vukovića, pripadnika
jedinice vojske bosanskih Srba (VRS) i pripadnika paravojnih snaga u Foči, proglasio krivim i
osudio na 12 godina zatvora za silovanje svjedokinje 50. Međunarodni sud je krivima
proglasio i Dragoljuba Kunarca, komandanta jedinice VRS-a, i Radomira Kovača, zamjenika
komandanta vojne policije VRS-a i vođu paravojske u Foči. Međunarodni sud je Kunarca
osudio na 28 godina, a Kovača na 20 godina zatvora.
VIDEO
Glas žrtava: Svjedokinja 50 u predmetu Kunarac (bosanski, hrvatski ili srpski) – 5. augusta ,
2010.
Svjedokinja 50, (ime i identitet svjedokinje su zaštićeni od javnosti), mlada djevojka žrtva
silovanja iz Foče, govori o tome kako ju je pred MKSJ-om osuđeni Zoran Vuković silovao.
Svjedočila je u predmetu protiv Dragoljuba Kunarca, Zorana Vukovića i Radomira Kovača
29. i 30. marta 2000. godine.
https://youtu.be/tTWEcaDgbl0
38
(Č)Etničko čišćenje u Foči: Odnijela ih Drina (foto)
39
Odnijela ih Drina
40
41
42
43
44
45
46
47
48
49
50
51
52
53
54
55
FOČA 1992. – 2017.
DA SE NE ZABORAVI!!!
Majke Foče i djeca Foče trebaju imati ista prava kao i sve druge majke
i sva druga djeca…
Nad Fočacima je izvršen zločin i NIKO NEMA PRAVO DA NEGIRA TO…
Genocid u Foči odvijao se 4 godine…
Pratila su ga ubistva, progoni, silovanja, pljačke, paljevine i mnogi drugi zločini…
DA SE NE ZABORAVI!!!
…U periodu 1992-1995. godine izvršen je zločin masovnog i sistematskog silovanja,
djevojčica, djevojaka, žena u logoru “Partizan”, a njihovi najrođeniji su odvedeni u
KPD-om Foča, a nekima se do danas gubi svaki trag…
56
57
58
59
60
61
Prije četvrt stoljeća, hiljade ljudi sa muslimanskim imenima ubijeno je na Drini. Ljeta u dolini
Drine znaju biti vruća.
Gradovi na Drini, Bijeljina, zatim Bratunac, Srebrenica, Foča i Višegrad pregaženi su u
aprilu. Oslobodioci su širili teror. U Foči su djelovali „Ćosini stražari“. Uslijedilo je
organizovano (č)etničko čišćenje.
Dolina Drine leži na granici sa Srbijom i Crnom Gorom. Cilj je bio protjerati i usmrtiti
nesrpsko stanovništvo, da bi se ova regija pripojila Srbiji i Crnoj Gori. Nastojali su pomjeriti
62
granicu. Prema podacima iz Bosanske knjige mrtvih u dolini Drine u ratu je ubijeno 28.135
osoba, od kojih su preko 16.000 bili civili. Većina ubijenih bile su osobe sa muslimanskim
imenima – njih 15.400, od kojih su 2.672 žene. Najokrutnije (č)etničko čišćenje provedeno je
već početkom rata, između aprila i augusta 1992.
Kuće Bošnjaka su pljačkali, iznoseći nakit i novac, namještaj, bijelu tehniku, hranu i sve što
se moglo opljačkati i odnijeti.
U gradovima na Drini uništavane su i džamije i kulturno-historijski spomenici.
63
64
65
VAŽNO JE BITI SVJEDOK
U GORAŽDU ODRŽAN OKRUGLI STOL NA TEMU ”VAŽNO JE BITI SVJEDOK”
Udruženje logoraša “Goražde” Goražde uz podršku Grada Goražda, Saveza logoraša u Bosni i
Hercegovini”, (uz potporu BH Telecoma dd Sarajevo-Direkcija Goražde), organizovalo je
Okrugli stol na temu “Važno je biti svjedok”.
66
Cilj ovoga Okruglog stola je ukazivanje na jako malo procesuiranih ratnih zločina ili
izvršitelja ratnih zločina koji su se desili tokom 1992-1995. godina na prostoru BPK-a
Goražde. U ovome Udruženju smatraju da kao nevladin sektor mogu doprinijeti u razvoju
svijesti o značenju svjedočenja.Također smatraju da i nakon 25. godina po završetku agrsije
na Bosnu i Hercegovinu veliki broj počinitelja zločina nije kažnjen niti odgovara za zločin
koji je počinio. Udruženje logoraša “Goražde” Goražde fokusirano je na zločine koji su se
desili na području BPK-a Goražde, a iz dosadašnje prakse upravo je razlog ne svjedočenju od
strane osoba koje su vidjele, znaju ili su čule da se na nekome mjestu desio zločin.
67
Upravo iz tog razloga je važno na ovakav i sličan način omogućiti da se zločini koji su se
događali tokom ratnog razdoblja procesuiraju zbog žrtava, počinitelja, ali i zbog cjelokupnog
našega društva. Sve dok jedni drugima ne pogledamo u oči i ne završimo s tim dijelom
povijesti nećemo moći uspostaviti puno razumijevanje i toleranciju. Još je puno otvorenih
rana i nedorečenih priča koje treba ispričati i zato je vrlo važno d au ovome postupku
dokazivanja istine svi sudjelujemo na najbolji mogući način, a to je adekvatno svjedočenje o
tim događajima – kazano je između ostaloga na Okruglom stolu.
68
Muhamed Hećo ,predsjednik Udruženja logoraša Goražde, ističe lošu poziciju bivših
logoraša, kašnjenje u utvrđivanju činjenica o stradanjima ljudi zatočenih u ratnim logorima,
ali i važnost svjedočenja o tome.
-Iako je proteklo 25 godina gotovo da nema procesuiranja ratnih zločina sa područja Bosne i
Hercegovine i posebno zločina nad žiteljima zaštićene zone – Goražda. Želimo da pokažemo
koliko su važna svjedočenja za one ratne zločine koji su se desili na području BPK Goražde.
69
Broj logoraša koji su regulisali svoj status na području Grada Goražda je 70, iako je taj broj
daleko veći, iz nekih razloga oni jesu na evidenciji ali nisu izvadili uvjerenje u Savezu
logoraša Bosne i Hercegovine. Teško je reći razlog zbog čega žrtve logora ne žele biti
svjedoci, trebaju da kažu istinu šta im se dešavalo. Mnogi kažu prošlo je već 25 godina, što je
bilo, bilo je, ne možemo ih vratiti, ali bez obzira treba reći ono što znate, jer uvijek ponavljam
„zločin je skrivati zločin“- kaže Hećo.
“Sve ove godine pokušavamo motivisati svjedoke da svjedoče na način da znaju da će dobiti
adekvatnu podršku prije svjedočenja, tokom svjedočenja i što je jako važno, poslije
svjedočenja. Svjedoci su često zaboravljeni i to je jedan od razloga što nakon više od 20
godina svjedoci nisu motivisani da svjedoče jer često navode kao argument da nisu dovoljno
zaštićeni i sigurni u svojim mjestima gdje žive u cijeloj Bosni i Hercegovini. To je bio i razlog
zašto je „Medica“ Zenica, Vive žene iz Tuzle, Udružene žene Banja Luka pokrenuli jedan
projekat u cilju jačanja i uspostavljanja institucionalnih mreža i formiranja novih s ciljem da
podržimo svjedoke da znaju kome se mogu obratiti, kada u koje vrijeme i koju pomoć i
podršku će dobiti ukoliko se odluče svjedočiti. Dakle, da prihvate i shvate da postoje resursi
koji im stoje na usluzi i da je svjedočiti časno i pošteno u Bosni i Hercegovini jedan od
70
značajnih dokaza za postizanje pravde, a time sigurno i jedan od značajnih koraka u procesu
pomirenja u BiH. – kazala je ovom prilikom Sabiha Husić, direktorica u nevladinoj
organizaciji „Medica“ u Zenici.
U radu Okruglog stola uzeli su, pored predstavnika Udruženja logoraša Goražde , direktorica
udruženja “Medica” Zenica mr.sci. Sabiha Husić, UŽ “Seka” Esma Drkenda, predstavnik
ministarstva za socijalnu politiku, zdravstvo, raseljena lica i izbjeglice Muhamed Hadžić,
predstavnici KMUP-a Goražde, te predstavnici srodnih goraždanskih Udruženja.
71
S.Turčalo
S.Jevđević
72
73
Knjiga „Izvještaji iz bosanskog rata“ (Dnevničke
zabilješke) – prof. dr. Šemso Tucaković
Na 922 strane autor Tucaković je od prvog „ratnog“ dana, za koji on smatra, 01. oktobar
1991. godine do posljednjeg 23. decembra 1995. godine bilježio svoje osobne opservacije,
iskaze istinitih doživljaja ratnika i civilnih stradalnika, ishode komunikoloških analiza
međunarodnih odluka te neprijateljska propagandna djelovanja važna za okolnosti i tok
ratovanja u BiH.
„Važno je da se istina ne zaboravi, a neće samo ako se bude na ovako vjerodostojan način o
njoj pisalo i govorilo. Zbog toga ne smijemo zaboraviti ove heroje koji su tokom agresije
74
istinski s puškom u ruci ratovali, ali i usput pisali sve s ciljem da budućim generacijama
prenesu istinu sa svih bosanskohercegovačkih ratišta u formi kapitalnog djela nastalog za
njihova života“, naglasio je ministar Fišo.
Šemso Tucaković je doktor komunikoloških nauka, višegodišnji novinar „Oslobođenja“, ratni

izvještač, organizator otpora agresoru, aktivni sudionik u bitkama boraca Armije Republike
Bosne i Hercegovine u kojoj je obavljao razne visoke starješinske dužnosti i neposredni
svjedok progona, patnji i umiranja uglavnom pripadnika bošnjačkog naroda.
75
Profesor Dizdarević je istakao da “autor govori uvjerljivim i dokumentiranim opisom viđenog
i osobno doživljenog, kao i o osobenostima surovih ratnih zbivanja i ponašanja ljudi u njima”.
„Sa fotografskim aparatom, olovkom i novinarskim notesom i puškom na ramenu, bilježi i

snima sve što se zbiva u njemu i oko njega u brojnim, bremenitim i pogibeljnim ratnim
okolnostima i situacijama u kojima se nalazio“, precizno je objasnio Dizdarević te naglasio da
je publikovanje ovog djela od izuzetne uže stručne i šire društvene važnosti.
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
86
87
88
iz knjige Izvještaji iz bosanskog rata:(dnevničke zabilješke)/Šemso Tucaković,-
Fojnica:Štamparija “Fojnica”, 2017. – 922 str., ilustr.;25 cm
89
Sjećanje na ožiljke iz devedesetih
Promocija knjige “Sjećanje na ožiljke iz devedesetih” autora Enesa Dželilovića, u srijedu

12.07.2017. u 19.00 časova u Multimedijalnoj sali kina “Igman” na Ilidži.
90
Knjiga govori o sjećanjima i preživjeloj golgoti u logorima, a rezultat je prkosa i ustrajne
borbe samog autora.
U knjizi se spominju zločini i zločinci koji nisu nikad procesuirani.To je lična ispovjest o
stradanju i borbi za život i opstanak.Oživljene su kroz knjigu slike iz prošlosti koje su duboko
urezena u sjećanje autora.
91
92
Je suis Foča : PATRIOTSKE LAŽE I

PARALAŽE (varijacija)
E, moja Fočo, presudi ti sama sebi za sva vremena, sa svojim jamama, grobnicama…
Hajde više da se ne igramo mačke i miša, recite gdje su i koliko ih je? koliko puta ste
premještali one koje ste ubili? Te je na jednom mjestu identifikovana lobanja, trup, dijelovi
garderobe, a onda na drugom kosti ruku, nogu.. I taman, onaj očajnički smiraj porodica, bar su
našli, sahranili svoje najmilije, a onda pismo o novoj DNK potvrdi.
Koliko puta pobijeni građani Foče nesrpske nacionalnosti trebaju biti sahranjeni. Koliko ćete
puta više da ih ubijate!!!
93
94
95
Pucajući u nenaoružane nevine ljude, ubijajući svoje komšije muslimane, ubivši njih 3000…
što djece,što omladinaca,što djevojaka,što odraslih, što starih…takozvana republika srpska je
presudila sama sebi.
96
Stalna priča ko je prvi počeo je zastarjela tehnolodija…Ako hoćete istinu – vi ste počeli, i
čuuuj još za neke rat nije završen, pojedinci čekaju poziv pataloške nemani za neki novi rat.
Fočo, presudila si sam sebi, ne pozivaj se i ne prozivaj ni presude Haškog tribunala, ni suda
BiH za ratne zločine, ni suda tvoje historije, dok su na tvojoj ikonografiji četnici…Šta nas
snađe, a Sutjeska je paradigma otporu fašizmu i fašističkim hordama.
97
98
99
Tu si se tek dokazala, Fočo!!! Tu si se dokazali ko si i gdje si…Ništa više ne treba reći, jer ta
djela govore sa hiljadu riječi. Takoreći 3000 riječi.
Srbi su sami sebi pucali u sljepoočnicu, sami su sebi prosuli mozak.
priredio : Kenan Sarač, Sarajevo,30.06.2017.
_____
100
UBILI SU ME NEBROJENO PUTA : U Foči me brutalno ubiše 3 000 puta
Piše: Merjem Erna Mušinović
” Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo. ”
…. Ubili su me nebrojeno puta. Ubijali su me planski, sistematski i organizovano u kratkim

vremenskim periodima. Pojedinačno i u grupama. S
trijeljanjem i spaljivanjem.
Klanjem i mučenjem. Bombama i metcima. Davljenjem i logorima. Granatiranjem i
snajperskim hicima… Etničkim čišćenjem. Silovanjem. Urbicidom. Nasilnim pokrštavanjem.
Ubijanjem kulturnih, vjerski i historijskih obilježja….
Danteovim Paklom…
Ubijaju me ponovo zaboravom i negiranjem…
Ubili su me u Sarajevu oko 18 889 puta.. 1 601 put, ubili su me još kao dijete.
U Višegradu me ubiše preko 3 000 puta. Ubiše me od godinu dana. Ensar mi je bilo ime.
Ubiše me i od pet godina, Elma sam se zvala, ne znam da li me se sjećaju?
U Foči me brutalno ubiše oko 3 000 puta. Nazvaše me Srbinje. Iako sam bila pod zaštitom
UNESC-a, izbrisaše mi svaki trag postojanja još iz XV stoljeća.
U Ključu me ubiše preko 700 puta. Mučiše me 1 161 put samo u Manjači. Ne bi im dosta, pa
me ubiše od devet mjeseci i četiri godine. Amila mi bješe ime. I Almir se zvah samo četiri
godine.
U Vlasenici me ubiše i prisilno protjeraše 14 030 puta.
101
U Prozoru me ubiše 254 puta, a u Vitezu 514 puta.
U Brčkom me ubiše oko 3 000 puta.

U Zvorniku za samo dva mjeseca, ubiše me 800 puta. Više nisam brojala, jer dok su me
ubijali, istovremeno prisilno su me i protjerali 15 436 puta.
U Sanskom Mostu, ubiše me 800 puta. U 30 masovnih grobnica me sahraniše. Ali ja i
mrtva pričam iz Hrastove Glavice i Sasine. A moj glas se čuje iz još 28 grobnica
masovnih.
U Prijedoru me ubiše 3 173 puta. Ubiše me 102 puta kao dijete sa ” bijelom trakom” na ruci.
Deportovaše me i protjeraše 53 000 puta. 200 puta, grupno, svoj put spasa završih na
Korićanskim stijenama, a u Tomašici još uvijek me traže. Ne znam koliko puta će me pronaći.
U Srebrenici ubiše me više hiljada puta. 1 000 – 1 500 puta, odjednom ( grupno ) ubiše me u
Kravicama samo. U Bratuncu, školi ” Vuka Karadžića”.. Deportovaše me 30 000 puta…
Ubiše me nebrojeno puta na različite načine. Grupno i pojedinačno. Kao odraslu i kao dijete.
Kao muškarca i kao ženu. Ubiše me nebrojeno puta, kosti moje razbacujući od Une do Drine,
od Save do mora…. Nema mjesta u BiH gdje me nisu ubili… U svakom gradu, općini, selu,
zaseoku.. Ubili su me toliko puta da me nikad neće u cjelosti pronaći…
Da, ja sam mrtva! Samo čekam svoj red za sahranu, dozivajući iz masovnih grobnica,
primarnih, sekundarnih i tercijarnih… Dozivam šumom bosanskih rijeka, daškovima vjetrova
šuma i planina.. Dozivam kotlinama rijeka bosanskih…. Dozivam da me sahrane svakim
pedljom zemlje Bosanske..
Ubili su me nebrojeno puta. Ja samo čekam svoj red da me nebrojeno puta i sahrane…
(* samo neki podaci o ubijanju civila u periodu 1991-1995:
” Bosanska knjiga mrtvih”, podaci Haškog tribunala, te zapisi o genocidu –
Emir Ramić, član Internacionalnog ekspertnog tima Instituta za istraživanje genocida u
Kanadi)
Merjem Erna Mušinović
preuzeto
sa:https://www.facebook.com/photo.php?fbid=1099892300050533&set=a.383768558329581.
90815.100000893193518&type=3&theater
naslov promjenio:Kenan Sarač
102
KAD U FOČU DOĐEŠ
Kada u Foču dođeš Putniče Namjerniče

Na Most Stradanja svrati
Lagano njime hodi
Ružu baci – Drini vodi
Nastavi dalje, do KP Doma dođi

Niz Donje Polje prođi
Musluku s ceste mahni
Kraj (nekadašnjeg) Kafe “Bora” predahni
Preko mosta ka hotelu kreni

I u Međurječje skreni
Obazri se prema “Lepoj Breni”
i nekad znanoj “Jugobanci”
Pored škole na Sastavke bahni

Ćehotinu i Drinu rukama darni
103
Pored Ribarskoga skreni
I sudu se okreni
Odatle ka Partizanu kreni

Stavi natpis na vrata
Prozore otvori
Nek zidovi govore
Na Tekiji – mezarju
Posadi ružu,narcis,tulipan
I dok sjećanje te u prošlost vrati
U Carevu na namaz svrati
I Čohodar Mahalu obiđi

do Šandala kuće dođi
Obiđi i gradilište “Aladže”
Navrati i na Livade
Zaboraviti nemoj ni Velečevo

A ni Šukovac,Gornje Polje i Tabake
i sve naše Granovske sokake
Ne zaboravi stratišta naša i Fočake
Kenan Sarač
104
105
106
107
108
109
110
https://focanskidani.wordpress.com/…/ruzo-moja-s-cehotinsk…/
111
FOČANSKE PRIČE : Nisam ja bivši. Ja sam Fočak (Irham Čečo)
https://focanskidani.wordpress.com/…/focanske-price-nisam-…/
FOČANSKE PRIČE : Nisam ja bivši. Ja sam Fočak (Irham Čečo)

Nisam ja bivši. Ja sam Fočak i u Parizu i u Sarajevu i u Beogradu i u Rimu, gdje god me noć
zatekne. Svaku veče, ja kad zaspim, ja sam Fočak. Ujutru se mogu…
Genocid u Foči 1992. – 1995. : Posljednje sjećanje koje sam ponio iz Foče
https://focanskidani.wordpress.com/…/genocid-u-foci-1992-1…/
Genocid u Foči 1992. – 1995. : Posljednje sjećanje koje sam ponio iz Foče
112
Svjedočenje o genocidu u Foči iz knjige GDJE SUNCE NE GRIJE Sa zebnjom u srcu sam
iščekivao njihov dolazak. Vrijeme iščekivanja s vremena na vrijeme prekidali bi psovkama i
pokojim udarcem. Nekad e…
https://focanskidani.wordpress.com/…/ruzo-moja-s-cehotinsk…/
Ružo moja s Ćehotinsko – Drinskih perivoja ,baš, baš te srce voljet’ mora… Ružo
moja.Pahuljo.Begovice. Fočanko djevojko, Sa očima boje Drine, Što na rivi kraj…
113
KONASBREZAVAĐIVAČI
https://focanskidani.wordpress.com/…/04/29/konasbrezavadiv…/
114
115
116
S ovim znakovima su obilježavali kuće za pljačku. Mojim vlastitim očima sam svašta
vidjela, doživjela i opstala....(S. S.M.)
117
118
119
https://focanskidani.wordpress.com/2016/04/17/foca-1992-1995-zaboraviti-pa-ovi-su-jos-zivi/

Lagano njime hodi
Ružu baci - Drini vodi

Kraj (nekadašnjeg) Kafe "Bora" predahni

Obazri se prema "Lepoj Breni"
i nekad znanoj "Jugobanci"

I sudu se okreni

120
Prozore otvori
Nek zidovi govore
Na Tekiji - mezarju

Obiđi i gradilište "Aladže"
Navrati i na Livade

Kenan Sarač

KAD U FOČU DOĐEŠ Kada u Foču dođeš Putniče Namjerniče Na Most Stradanja svrati
Lagano njime hodi Ružu baci – Drini vodi Nastavi dalje, do KP Doma dođi Niz Donje Polje
prođi Musluku s ceste ma…
121
Ružo moja s Ćehotinsko – Drinskih perivoja ,baš, baš te
srce voljet’ mora…
Ružo moja.Pahuljo.Begovice.
Fočanko djevojko,
Sa očima boje Drine,
Što na rivi kraj Ćehotine stajaše
Djevojko sa pogledom neizbježnim

Što kroz Aladžanski park
I kraj Mliječnog restorana
U školu iđaše
Djevojko što na Sastavcima čekaš

Međ’ oblutcima Ćehotinskim i Drinskim
I na Pijesku
U mislima sudaraš se sa sjećanjima
Iz goleme muke jeste muk,

Dok osluškuješ Drine i Ćehotine huk,
Djevojko što čamiš čekajući
One što doći neće…
Klonula mi ruka,
Presušilo penkalo…
Nesta riječi,
Nesta pjesme…
Ostadoše Ćehotina i Drina

Da svjedoče
Tihe patnje
Tihe boli…
Kenan Sarač
122
(svim izbjeglicama,raseljenim,protjranim…)

Ovo je žalosna životna drama da čitalac prosto zanijemi…
i…i…i…stanje to dokučit’ ne more…i…i…i…ne mora…
Koliko samo nostalgičnih i bolnih uspomena fotografije nose…

…kad čovjek shvati da je ničiji…da je u zavičaju otpisan…

Za bolji život i komad hljeba borio se…

…napušten od političara i vlastelina raznih…
ostavljen na cjedilu i razmeđi životnih puteva…

da ih po džepovima nosam…
ZAGRLI USPOMENU…
zagrli fotografiju…dočaraj si zavičaj
Dočaraj si rodni grad,dočaraj si domovinu,

Dočaraj si iluziju – kad ne možeš zaprave –
– more ‘k'o bajagi’
jer ti možeš to!!!
(Kenan Sarač, 2014.)
123
Zeznuta sam ti ja
Siđoh jednom do Ćehotine
Ispod kuće
Bješe plitka
I nasred rijeke ada bješe
I začas se na adi nađoh
A znala je ta ista Ćeha

biti mutna i nadoči
pa biti poduboka
i brza biti
i adu prekriti k'o da je nikad nije bilo
A znala je ta ista Ćeha

i zalediti i prelediti
pa bi dobra za klizanje bila
A mi djeca voljeli to
A sada kad je viđoh plitku

tihu i mirnu
k'o da mi govori
Zeznuta sam ti ja
Ja se i sa Drinom posvadim
Kenan Sarač
124
Morebit, morebit
Morebit, morebit
Da nam se štucalo
Morebit, morebit
Da smo se spominjali
Morebit, morebit
Da su nam se pogledi sreli
Morebit, morebit
Da smo popričali
Morebit, morebit
Da smo na tren stali
Morebit, morebit
Da smo se zaljubili
Morebit, morebit
Da to nismo znali
Morebit, morebit
Da smo se voljeli
Morebit, morebit
Da ti pjesme pišem sad
Kenan Sarač
125
BRUTALNOSTI U FOČI 1992. GODINE : STRADANJE
FAMILIJE ALTOKA SA LIVADA
konc logor za bošnjake i bošnjakinje, magacin TO Livade (bivša kasarna JNA) u Foči
Livade 1992. godine. Naselje na istočnoj strani Foče, na desnoj obali Ćehotine.
Kuća naspram Palestine u Čohodar Mahali, kuća Avdije (tada je imao 40. godina) i Rukije
(38. godina u taj vakat) Altoka na Livadama. Ubijeni. Oboje. Avdija je pronađen u jami
Piljak. Rukija još nije.
Njihovo dvoje ženske djece (tada su imale 12. i 13. godina) prolaze kroz golgotu jednog od
fočanskih kazamata za bošnjake – magacin TO Livade (bivša kasarna JNA).
Iz Foče su uspjele izaći 13.8.1992. Otišle su za Novi Pazar.
I kuća im je spaljena…
Avdija Altoka, r.a.
Omer i Miralem Altoka su takođe ubijeni.
I Ismeta Altoka je ubijena.
Omerov sin Alija Altoka (1972. godište) je ubijen. Posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
Koliko još tužnih i neispričanih priča Foča krije?

konc logori za bošnjake i bošnjakinje u Foči
fotografije:flickr ekranportal13/facebook PutnikNamjernik

***************
Kaže
(svjedok genocida u Foči)
Kaže (svjedok genocida u Foči):

– Da se kosti nekih nikad neće naći…Jer su zaklani na Drini…
…I nasuli su bagerima (kamenje, šljunak…)…
Pa onda otkopavali da se to ne nađe…
…I voda raznijela sve kosti…
(iz inbox-a)
***************

BRUTALNOSTI U FOČI 1992. GODINE : STRADANJE FAMILIJE ALTOKA SA
LIVADA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/12/23/brutalnosti-u-foci-1992-godine-stradanje-
familije-altoka-sa-livada/

FOČA 1992. – 1995.: Zločini i zločinci / Zločincima nema ko da sudi (arhiv 2004.)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/31/foca-1992-1995-zlocini-i-zlocinci-
zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004/
25 GODINA OD GENOCIDA : Grad Foča nije u stanju suočiti se sa zločinima iz 1992. (foto)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/09/25-godina-od-genocida-grad-foca-nije-u-
stanju-suociti-se-sa-zlocinima-iz-1992-foto/

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-se-sa-
zlocinima-iz-1992/

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/nismo-smjeli-spominjati-da-su-nas-cetnici-
ubijali/
FOTO:25.GODINA OD OSNIVANJA KONCENTRACIONIH LOGORA ZA BOŠNJAKE

U FOČI.
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/foto25-godina-od-osnivanja-koncentracionih-
logora-za-bosnjake-u-foci/

Nena Fata Durić iz Foče: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-gorka-je-
sudbina-nas-majki-supruga-foto/
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/14/%d1%84%d0%be%d1%87%d0%b0-u-3d-
verziji/

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/12/zlocinci-iz-foce-adnan-ih-je-prepoznao/

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/cetnicka-izivljavanja-kroz-masovna-
silovanja/

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/26/sudenje-u-focisvjedoci-bez-saznanja/
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/19/grad-foca-nije-u-stanju-suociti-se-sa-
zlocinima-iz-1992/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/foca-1992-ko-nije-dozivio-ne-razumije/
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOČI : Moramo učiniti sve da se o našim

golgotama priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-logora-u-foci-
moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/

PRIČINJENU ŠTETU
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/agresori-ce-nekad-morati-bosni-i-njenim-
gradanima-platiti-pricinjenu-stetu/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/drzava-bih-i-njeni-gradani-nisu-obesteceni-
za-stetu-pricinjenu-agresijom/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-midhete-orelj-iz-
slatine-kod-foce/

KAKO SU ZELENE BERETKE (ZE-BE) SA KOKARDAMA I CRNIM ŠUBARAMA

NAPALE FOČU 7. APRILA 1992.
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/11/kako-su-zelene-beretke-ze-be-sa-kokardama-
i-crnim-subarama-napale-focu-7-aprila-1992/
25 godina od GENOCIDA u Foči : Dan kada su otišli Ševal Bećirević i Mehmed – Meca
Kamerić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/25-godina-od-genocida-u-foci-dan-kada-su-
otisli-seval-becirevic-i-mehmed-meca-kameric/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/21/foca-gori-oslobadanje-grada-od-
muslimanabosnjaka-1992-video/

foto/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/16/foca-sinonim-za-ratna-silovanja/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-2017-25-godina-od-
pocetka-genocida-u-foci/
25 godina od GENOCIDA u Foči : Stradanja civila na Mehkim brdima, Ratinama i tunelima u

Miljevini (presude Suda BiH)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/13/25-godina-od-genocida-u-foci-stradanja-
civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-suda-bih/

https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/22/foca-1992-1995-dnevnik-zlocina-
dokumentisvjedocanstva/
VJEČNO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA, ĆEHOTINA…KRV PLIVA PO

NJIMA…
https://focanskidani.wordpress.com/2016/07/06/vjecno-huce-drina-tara-sutjeska-bistrica-
cehotina-krv-pliva-po-njima/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-genocid-foto-
i-video/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/21/25-godina-od-genocida-u-foci-svim-
focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-1995/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-od-genocida-u-
foci/
FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV. PROTJERNICE

(ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-stoljeca-gorcine-tzv-
protjernice-odobrenja-itd/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/13/necu-da-zaboravim-foca-1992-1995-
foto/?frame-nonce=0f51403fbd
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-1998-vol-10-
no-6-d/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/14/genocid-u-foci-1992-1995-cetiri-tuzne-price-
iz-moje-mahale-napisaosevko-kadric/
zlocincima-nema-ko-da-sudi-arhiv-2004-godina/
Dr Ibrahim Karović:Foča je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako čvrsta ljuštura

(svjedočenja)

com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-
kazneno-popravni-dom/amp/?amp_js_v=9
U ZLOČINIMA ‘92. UČESTVOVALI I FOČANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA VADILI

KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/u-zlocinima-92-ucestvovali-i-focanski-
ljekaribosnjacima-vadili-krv-i-davali-ranjenim-srbima-foto-i-video/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-nemojte-nas-ubiti-druze-
nastavnice/?frame-nonce=bad6c712ec

issuu.com


https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C4%8CE_Za%
C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da
FOČA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foči (izbor tekstova sa portala
focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Sarač

https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-
_Kenan_Sara%C4%8D

https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Fo%C4%8Di-1992-1995-priredio-
Kenan-Sara%C4%8D





FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje
za ratni zločin počinjen u Foči – završen dokazni postupak Optužbe, 3.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/22/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-
povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-zavrsen-dokazni-
postupak-optuzbe-3-dio/
FOČA 1992. : Silovanja po kućama – silovanja po povratku s ratišta (Žarko Vuković, suđenje
za ratni zločin počinjen u Foči, 2.dio)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/14/foca-1992-silovanja-po-kucama-silovanja-po-
povratku-s-ratista-zarko-vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci-2-dio/
FOČA 1992. : Silovanja po kućama (Žarko Vuković, suđenje za ratni zločin počinjen u Foči)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/19/foca-1992-silovanja-po-kucama-zarko-
vukovic-sudenje-za-ratni-zlocin-pocinjen-u-foci/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/09/focakoliko-jos-ima-neidentifikovanih-i-
neispricanih-prica/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/06/genocid-u-foci-1992-stradanje-familije-
avdagic-u-centru-grada/

Nena Fata Durić iz Foče: Crna i gorka je sudbina nas majki, supruga… (FOTO)
https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/nena-fata-duric-iz-foce-crna-i-gorka-je-
sudbina-nas-majki-supruga-foto/
https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/20/foca-1992zrtve-ratnog-zlocina-zrtve-i-poslije-
smrti/
FOČANSKE TUŽNE PRIČE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja, 31.01.2013. nakon
nesreće izgubio bitku za život!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/01/focanske-tuzne-priceramiz-bitevija-u-ratu-
ostao-bez-roditelja-31-01-2013-nakon-nesrece-izgubio-bitku-za-zivot/
FOČA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ, OPĆINA FOČA

https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/07/foca-1992-stradanje-porodice-kukavica-iz-
sela-stovic-opcina-foca/

foto/


https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/28/jelec-ne-tako-obicna-prica-o-ljubavi/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-stradanje-porodice-
duric-foto/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-mustafe-
dervisevic/


https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/04/focanske-tuzne-price-prica-o-adili-kovacevic/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-trazi-se-smail-
dozo/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/25-godina-od-genocida-u-foci-tuzna-prica-iz-
sela-bjelis-iz-1992-godine/

25 godina od GENOCIDA u Foči : ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA – Zulfo Durić
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/01/25-godina-od-genocida-u-foci-zrtve-
focanskog-genocida-zulfo-duric/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/12/foca-25-godina-poslije-enisina-prica/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/04/foca-1992-tuzna-prica-midhete-orelj-iz-
slatine-kod-foce/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/10/evropo-sretan-ti-9-maj-dan-logorasa/
FOČA:UZ 9. MAJ – DAN LOGORAŠA BiH/VJEČNO HUČI SUTJESKA/KO NAS BRE

ZAVADI?
https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/09/focauz-9-maj-dan-logorasa-bihvjecno-huci-
sutjeskako-nas-bre-zavadi/

NJIMA…
25 GODINA OD OSNIVANJA LOGORA U FOČI : Moramo učiniti sve da se o našim

golgotama priča
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/06/25-godina-od-osnivanja-logora-u-foci-
moramo-uciniti-sve-da-se-o-nasim-golgotama-prica/
BH APSURDI : I psi lutalice su ušli u zakon, a gdje su tu logoraši? Ima li ljudi na obzorju…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/30/bh-apsurdi-i-psi-lutalice-su-usli-u-zakon-a-
gdje-su-tu-logorasi-ima-li-ljudi-na-obzorju/


https://focanskidani.wordpress.com/2016/01/20/foca-1992zrtve-ratnog-zlocina-zrtve-i-poslije-
smrti/
FOČANSKE TUŽNE PRIČE:Ramiz Bitevija , u ratu ostao bez roditelja, 31.01.2013. nakon
nesreće izgubio bitku za život!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/02/01/focanske-tuzne-priceramiz-bitevija-u-ratu-
ostao-bez-roditelja-31-01-2013-nakon-nesrece-izgubio-bitku-za-zivot/
FOČA 1992.:STRADANJE PORODICE KUKAVICA IZ SELA ŠTOVIĆ, OPĆINA FOČA

https://focanskidani.wordpress.com/2016/05/07/foca-1992-stradanje-porodice-kukavica-iz-
sela-stovic-opcina-foca/
foto/


https://focanskidani.wordpress.com/2016/06/28/jelec-ne-tako-obicna-prica-o-ljubavi/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/11/27/foca-1992-zrtve-genocida-stradanje-porodice-
duric-foto/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/12/22/tuzne-focanske-price-suad-mustafe-
dervisevic/


https://focanskidani.wordpress.com/2017/01/04/focanske-tuzne-price-prica-o-adili-kovacevic/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/25/zrtve-focanskog-genocida-trazi-se-smail-
dozo/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/22/25-godina-od-genocida-u-foci-tuzna-prica-iz-
sela-bjelis-iz-1992-godine/

25 godina od GENOCIDA u Foči : ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA – Zulfo Durić

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/01/25-godina-od-genocida-u-foci-zrtve-
focanskog-genocida-zulfo-duric/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/12/foca-25-godina-poslije-enisina-prica/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/07/foca-7-april-1992-7-april-2017-25-godina-od-
pocetka-genocida-u-foci/
25 godina od GENOCIDA u Foči : Stradanja civila na Mehkim brdima, Ratinama i tunelima u
Miljevini (presude Suda BiH)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/13/25-godina-od-genocida-u-foci-stradanja-
civila-na-mehkim-brdima-ratinama-i-tunelima-u-miljevini-presude-suda-bih/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/22/foca-grad-u-kojem-je-pocinjen-genocid-foto-
i-video/

focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-1995/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/09/godisnjice-25-i-75-godina-od-genocida-u-
foci/
FOČA (1992.-2017.) – ČETVRT STOLJEĆA GORČINE : TZV. PROTJERNICE

(ODOBRENJA…itd)
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/12/foca-1992-2017-cetvrt-stoljeca-gorcine-tzv-
protjernice-odobrenja-itd/

foto/?frame-nonce=0f51403fbd
https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/21/foca-a-closed-dark-place-july-1998-vol-10-
no-6-d/



NJIMA…
Dr Ibrahim Karović:Foča je bila okovana,zatvoren grad, jedna jako čvrsta ljuštura

(svjedočenja)

com.cdn.ampproject.org/v/s/focanskidani.wordpress.com/2016/08/19/foca-1992-1995-
kazneno-popravni-dom/amp/?amp_js_v=9
U ZLOČINIMA ‘92. UČESTVOVALI I FOČANSKI LJEKARI:BOŠNJACIMA VADILI

KRV I DAVALI RANJENIM SRBIMA (FOTO I VIDEO)
https://focanskidani.wordpress.com/2016/10/29/u-zlocinima-92-ucestvovali-i-focanski-
ljekaribosnjacima-vadili-krv-i-davali-ranjenim-srbima-foto-i-video/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/05/foca-1992-nemojte-nas-ubiti-druze-
nastavnice/?frame-nonce=bad6c712ec

issuu.com


https://www.academia.edu/32367421/SJE%C4%86A%C5%A0_LI_SE_FO%C4%8CE_Za%
C5%A1to_je_zaboravljena_Fo%C4%8Da
FOČA 1942. – 1992. – 2017. 75 i 25 godina od GENOCIDA u Foči (izbor tekstova sa portala
focanskidani, flickr-a i facebooka) Priredio:Kenan Sarač

https://www.academia.edu/30934182/GENOCID_U_FO%C4%8CI_1992._-_1995._-
_Kenan_Sara%C4%8D

https://www.scribd.com/document/336614969/Genocid-u-Fo%C4%8Di-1992-1995-priredio-
Kenan-Sara%C4%8D
Foča, 25 godina nakon genocida : JOŠ JEDNOM O NESTALIM – UBIJENIM FOČACIMA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/11/foca-25-godina-nakon-genocida-jos-jednom-
o-nestalim-ubijenim-focacima/

focacima-koji-su-ubijeni-i-koji-nestadose-tokom-agresije-na-bih-1992-1995/?frame-
nonce=f95a39cb8b
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOČI I OKOLINI :

Pomozite nam da ih pronađemo!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/23/poziv-za-sve-one-koji-znaju-za-masovne-
grobnice-u-foci-i-okolini-pomozite-nam-da-ih-pronademo/?frame-nonce=f95a39cb8b

foto/?frame-nonce=f95a39cb8b

https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995/

https://focanskidani.wordpress.com/2016/08/11/focanska-je-tuga-pregolema-1992-1995-2/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/13/foca-1992-1995-focanska-je-tuga-pregolema-
3/

DO SADA U BIH PRONAĐENO I IDENTIFICIRANO VIŠE OD 22.500 NESTALIH

OSOBA
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/05/do-sada-u-bih-pronadeno-i-identificirano-
vise-od-22-500-nestalih-osoba/?frame-nonce=f95a39cb8b
25 godina od GENOCIDA u Foči : Na području općine Foča do sada je ekshumirano između

750 i 800 osoba, od ukupno 1.600 nestalih
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/12/25-godina-od-genocida-u-foci-na-podrucju-
opcine-foca-do-sada-je-ekshumirano-izmedu-750-i-800-osoba-od-ukupno-1-600-nestalih/
Jeleč kod Foče 1992.:NEMOJTE NAS
UBITI, DRUŽE NASTAVNIČE!
Zasigurno jedan od najvećih zlikovaca na području BiH bio je Risto Trifković, nastavnik
likovne kulture iz Miljevine kod Foče, pripadnik zločinačke jedinice zločinca Pere Eleza.
Nastavnik Trifković u maju 1992. u mjestu Poljice zaklao je svoju dvojicu učenika, braću
Almira i Aldina Barlova iz Jeleča.Nepoznati jelečki svjedok svjedočio je da su uplašeni
nesretni dječaci molili: “Nemojte nas ubiti, druže nastavniče.”- Ne bojte se, neće ništa boljeti
– izgovorio je monstrum i nakon minutu zaklao svoje učenike, koje je samo mjesec ranije
učio tome šta je likovni problem, šta je akvarel…Krvniku Risti se nakon rata gubi svaki trag.
Pričalo se da je poginuo krajem 1992., dok postoje indicije i da se krije negdje u Srbiji.
Svjedoci iz fočanskog kraja kao zločinca nad Bošnjacima često su isticali i nastavnika Miloša
Krunića.
…VIDIO SAM SVOJE KOMŠIJE Zorana Miličevića I Vladu Avrama I NJEGOVOG SINA.,
Radivoja Marića ., I Ivan Marić,Gorana Mitrašinovića I Peru Eleza ., Nešo Mitrašinović .,
Radomir Marić , njegov zet Rajko ,,TU JE I Peđa koji je kod mene radio kao konobar ,,
PREPOZNAJEM I Slavka Vukovića , braću Banović ČIJI JE OTAC RADIO U POLICIJI. VIDIM
Ćosu TZV. MEHANIČARA,, Dragan Marković SIN Cvijetina, STAKLARA, NOSI SNAJPER, ,…
****
ZABORAVIO SAM TI REĆI KAKO OKO 200 ljudi UGONE U hangar na Livadama, NA
DRUGOJ STRANI PREKO ĆEHOTINE. GLEDAO SAM ZATIM KAKO JEDNOG PO JEDNOG
IZVODE NA NUŽDU, USPUT IH MALTRETIRAJU.
****
Ubijen je Ibro Mujanović , NEVIN ČOVJEK, UMOREN PRED KUĆNIM PRAGOM. Kuću su mu
zapalili i njegova kći nepokretna je ostala u plamenu . Ubijeni su i Bajro Mandžo i
njegova žena . Ubijen je i Mujo Jahić KOJI NIKOME ZLA NI MISLIO NI URADIO NIJE. Enes
Kurtović je zaklan . Stravična smrt Avde Đuderije i njegove majke me je potresla . Mučki
su ubijeni i Abdulah Đuderija i Bego Jahić . IMA LI RAZLOGA ZA MOJ ŽIVOT?
****
Adnan Isanović SE NIJE VIŠE JAVLJAO. SAZNAO SAM DA SU MU ZAPALILI PICERIJU I DA
JE U BIJESU ISTRČAO DA JE GASI PRED NAORUŽANIM ČETNICIMA KOJI SU GA CIJELO
VRIJEME LOVILI KAO ZVIJER. DLANOVI SU MU BILI ISJEČENI, KRVAVI, JEDNA MIŠICA NA
RUCI ISKIDANA. ODVELI SU GA U BOLNICU DA MU PREVIJU RANE. DA LI KROZ BOLNICU
ILI PORED, ALI ODVUČEN JE U NEPOSREDNU BLIZINU BOLNICE I SA JOŠ DVOJICOM
MLADIĆA IZ FOČE UBIJEN. DVA DANA SU IM TU LEŽALA TIJELA. Sa njim su ubijeni i Sead
Savrak i Refik Čankušić . ZAHVALJUJUĆI LJUDIMA DOBRE VOLJE TIJELO ADIJA
ISANOVIĆA JE SAHRANJENO U GORAŽDU. TU SU GA SAHRANILI RODITELJI KOJE JE PRIJE
PADA FOČE ON LIČNO ODVEZAO DA BI SE SAM VRATIO KUĆI. Iza Adnana Isanovića je
ostao ovaj dnevnik . NEĆU ZABORAVITI GLAS ČOVJEKA KOJEG NIKAD VIDIO NISAM. TAKO
SU SE NAŠI ŽIVOTI I GLASOVI SUDBINSKI SPOJILI. NJEGOV KOJI JE OVO IZGOVORIO I MOJ
KOJI JE OSTAO DA SVJEDOČI.
VJEČNO HUČE DRINA, TARA, SUTJESKA, BISTRICA,
ĆEHOTINA…KRV PLIVA PO NJIMA…
Gdje nestadoše Latifi, Mustafe, Hajrudini, Halimi, Ahmedi, Bećiri… iz Foče? Gdje nestadoše
muslimani iz Foče? Ili : Kako to nestaju ljudi?
FOČA : mutna Drina…
Kukavičluk je svjesno prećutati svoje mišljenje i ne reći/napisati ga javno onda kad imaš
potrebu da ga izneseš – samo zato što znaš da će ti ono „navući“ gomilu negativnosti i
komentara koji nemaju veze sa mozgom ni sa onim što si mislio.
FOČA : Drina – zelena, Ćehotina mutna…
Veliki broj osoba koje se sumnjiče da su počinile ratni zločin još uvijek je na slobodi,
zahvaljujući prevashodno sporosti pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. Svjedoci su,
u međuvremenu, ili odselili u inostranstvo, ili su umrli, ili se ne mogu sjetiti događaja.
Porodice žrtava su razočarane takvim odnosom pravosuđa, a najvećim krivcem smatraju bh.
političare.
rijek
a Tara
Fočanske istine i laži
Tri hiljada muslimana krivo je što su ih ubili četnici u periodu 1992. – 1995. godine. Ubili su
ih bez suđenja, pošto su ih zarobili (i to kao civile), po unaprijed pripremljenom planu, ali
opet su krivi. 3000 nevinih muslimana krivo je što su ih njihove komšije zaklali, zadavili,
spalili, silovali i ubili! Jer da ih tada nisu ubili četnici ne bi danas Bošnjaci mogli da vode rat
protiv Srba „drugim sredstvima“. Kojim sredstvima? Pa time što kažu da su srpski
vojnici,četnici u periodu 1992. – 1995. godine ubili tri hiljade muslimana. Je li istina da su ih
ubili? – Jeste.
Dakle Bošnjaci danas vode rat protiv Srba drugim sredstvima, a to drugo sredstvo u stvari je –
istina. Kako se Srbi brane od te istine? – Tako što optužuju Bošnjake za mržnju. Kako se
optužbom za mržnju brani od istine? Tako što se kao izraz mržnje shvata iznošenje činjenica
da je u Foči i okolini Foče u periodu 1992. – 1995. godine srpska vojska, tj. četnici, po
unaprijed pripremljenom planu ubila tri hiljade zarobljenih muslimana,samo zato što su bili
muslimani. Ko za taj zločin danas treba da odgovara? Pa Bošnjaci. Zašto? Zato što ga koriste
kao sredstvo u ratu koji se vodi „drugim sredstvima“…
rijeka Sutjeska
POZIV ZA SVE ONE KOJI ZNAJU ZA MASOVNE GROBNICE U FOČI I OKOLINI :

Pomozite nam da ih pronađemo!
rijeka Bistrica


rijeka Ćehotina

ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA : TRAŽI SE SMAIL ĐOZO
Smail Đozo, sin Ibre, rođen 15. marta 1957., Poljice, NESTAO u martu 1992. u Miljevini.
Komšija zvani Krle došao po njega i odveo ga u policijsku stanicu Miljevina, koju su držali
četnici poput Pere Eleza.
25 godina od GENOCIDA u Foči mnoge familije još nisu pronašle tijela svojih najmilijih.
25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI : TUŽNA PRIČA IZ SELA BJELIŠ
IZ 1992.GODINE

Familija Kukavice. Veoma bogati i imućni domaćini. Svi po dvije, tri nove kuće imali.
Ogromna imanja imali.
1992. ubijeni su : Kukavica Ibro,Hajra, Kukavica Latif,Mina, sin Ismet, i snaha Ismeta,i
unuče…Kukavica Fehim ,Hadžira,i sin Fikret…Trojica braće i njihove žene i dvojica sinova,
snaha i unuče od tri godine…Svi u jednom danu ubijeni…Pa ih zapalili…Osim Fikreta on je
bio u bolnici…I odatle, iz fočanske bolnice mu se gubi svaki traga…Neki od ubijenih su
pronađeni…Za nekima se još uvijek traga…TUGA I ŽALOST… FOČANSKA JE TUGA
PREGOLEMA…
____
ŽRTVA NE MOŽE BITI PRISILJENA DA OPROSTI, mora biti spremna da dobrovoljno da

oprost, a počinilac ga mora prihvatiti samo kao poklon koji nije zaslužen. Norveški filozof
Vetlesen kategoričan je u ocjeni da ne postoji niko ko bi imao pravo prisiliti žrtvu na oprost,
pa ni vjerski ili politički lider. “Niko nema pravo ni davati bilo kakvo uputstvo u tom smislu.
To je isključivo pravo žrtve. Oprost nije obaveza žrtve niti je pravo počinioca. Šta god ta žrtva
odlučila, niko je nema prava osuđivati ili hvaliti za to što je učinila”, kategoričan je Vetlesen.
_____
PODIGNUTA OPTUŽNICA PROTIV MILOMIRA DAVIDOVIĆA ZA SILOVANJA I
SEKSUALNA ZLOSTAVLJANJA ŽRTAVA BOŠNJAČKE NACIONALNOSTI U FOČI U
LJETO 1992. GODINE
Podignuta optužnica za silovanja u Foči
Tužilaštvo BiH podiglo je optužnicu protiv Milomira Davidovića za silovanja i seksualna

zlostavljanja žrtava bošnjačke nacionalnosti u Foči u ljeto 1992. godine.
Davidović je optužen da je, kao pripadnik Vojske Republike Srpske (VRS), početkom jula
1992. godine na području Foče učestvovao u silovanju i zlostavljanju više žena.
“Nakon što su srpske snage zarobile više žena bošnjačke nacionalnosti u jednom selu na
području općine, koje su potom nezakonito zatvorene u Srednjoškolski centar u Foči,
Davidović je, za što se tereti, u dva navrata zajedno s drugim osobama učestvovao u silovanju
i zlostavljanju tri žene”, saopćeno je iz Državnog tužilaštva.
Optužnica protiv Davidovića je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.

Iz Tužilaštva BiH je saopćeno da su krivične radnje opisane u optužnici povezane s ratnim
zločinima za koje je optužnice podizalo i Haško tužilaštvo.
Albina Sorguč, 22.12.2017

izvor: birn BiH/detektor.ba
TZV KRIZNI ŠTABOVI 1992.
“Krizni štab tzv srpske opštine Foča”
Krizni štab tzv srpske opštine Foče, pod vođstvom Miroslava Stanića, organizovao je
obučavanje naoružanih srpskih dobrovoljaca i promovirao lokalne vojne komandante, zatim je
sa JNA bio uključen u pripremu i izvođenju napada na Foču, raspoređivao u saradnji sa JNA
zatočenike KPD za prisilni rad i vršio druge oblike zločina.142
“Krizni štab tzv srpske opštine Foča” sačinjavali su: Miroslav Stanić, Stanojević (ime nije
poznato), Josip Miličić, Radojica Mlađenović, Dragoljub Kunarac, Vojislav Maksimović,
Velibor Ostojić, Petko Čančar, Čedo Zelović i dr Radovan Mandć.
Stanić je bio predsjednik tog paradržavnog organa, a Stanojević njegov zamjenik, Miličić
predsjednik opštine, a Mlađenović predsjednik Izvršnog odbora (AIIZ, inv. br. 2-571; ICTY,
Predmet: Br. IT-02-54-T, paragrafi 722-723).
Članove “kriznog štaba” u Čohodar mahali sačinjavali su: Vlado Avram (predsjednik), Goran
Mitrašinović (njegov zamjenik) i Dragan Stojanović (član).
Marinko Pljevaljčić, Božo Dostić, Dojčilo Davidović i Ostoja Ostojić su činili “štab” za
područje Aladže; Miloš i Radenko Vladičić u naselju Podmusala; Novak Drakul, Risto
Vučetić i Pero Ivanović za naselje Ćerezluk, a za područje Brusna – Slatina Boro Ivanović.
Ilija Čančar, Matija i Drago Skakavac i Rade Đurović bili su članovi “kriznog štaba” za
područje Jabuke, te Savo za područje Brda – Kozja Luka.
U sastav “kriznog štaba” za područje Broda na Drini ušli su: Nenad Kalajdžić (nastavnik),
Stamen Rungelov, Ilija Ćalasan, Miodrag Pjević i Vojo Kalajdžić.
Predsjednik kriznog “štaba” za područje od Broda na Drini do Tjentišta bio je Jovan Vuković,
a njegov zamjenik Nenad Vuković.
Rade Elez je bio predsjednik “kriznog štaba” za područje Međurječja, a Ljubo Kovačević,
Dule (inženjer rudarstva iz Zavidovića), Vukan Perišić (geometar), Mile Savić i, prema
neprovjerenim podacima, Danko Davidović – članovi (Isto).
*****
Krizni štab Srpske opštine Foča formirao je i prijeki sud, u čiji sastav su ušli: Vojislav
Maksimović, Velibor Ostojić, Rajko Bojat (predsjednik, advokat iz Foče), Lela Milić (sudija
bivši savjetnik u Skupštini Bosne i Hercegovine) i Slobo Starović (automehaničar iz
Automoto društva Foča). Taj sud je mnoge Bošnjake osudio na kaznu smrti strijeljanjem.174
174 Isto, inv. br. 2-571.
Od početka januara 1992. SDS je neprestano vršila blokadu, naročito opštinskih i upravnih
organa. Ta je aktivnost bila posebno izražena kod SDS Foče, što je rezultiralo njihovim
napuštanjem opštinske Skupštine. Naime, odbornici SDS-a Foča su na sastanku, održanom 8.
januara 1992, “jednoglasno odlučili da ne prisustvuju sedmoj, redovnoj sjednici Skupštine
opštine Foča, zakazanoj za 9. 01. 1992.”. U vezi sa tim, oni su naveli šest ”razloga”, među
kojima i očekivanje “konačne i konkretne odluke Skupštine srpskog naroda Bosne i
Hercegovine”, koja je usljedila 9. januara, donošenjem Deklaracije o proglašenju
kolaboracionističke Republike srpskog naroda.
(AIIZ, inv. br. 3-1082/13, Srpska demokratska stranka BiH, Opštinski odbor SDS-a Foča, Br.
167/92, Foča, 9. januara 1992, Zaključci sa sjednice Kluba odbornika SDS-a Foča; AIIZ, inv.
br. 2-2235, Transkript razgovora V. V. sa \. M.).
*****
Komandant kasarne JNA Slavko Timotijević (rodom iz Titova Užica) je uoči srpsko-
crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu naoružavao srpsko stanovništvo na području
fočanskih sela Zakmur, Đeđevo, Trbušće, Kuta i dr. Pored toga, on je u maju 1992. rukovodio
i napadom na bošnjačko stanovništvo sela Đeđeva, kada su srpski fašisti ubili trinaest
Bošnjaka i silovali više žena.67
Glavni organizatori naoružavanja (nabavka i distribucija) članova SDS-a i srpskog
stanovništva na području Foče, pored starješina JNA, bili su: Novica Tripković (dugogodišnji
zatvorenik osuđen zbog silovanja i ubistva, bio na ratištu u Vukovaru), Momo Kovač
(penzioner Kazneno-popravnog doma Foča), Stojan Blagojević, zvani “vojvoda” (bio je
zaposlen u Robnoj kuć} Foča), Vaso Pljevaljčić zvani “Disciplina” (penzioner Kazneno-
popravnog doma Foča i komandant četničkog Brčanskog odreda), Vlatko Pljevaljčić
(medicinski tehničar u Regionalnom medicinskom centru u Foči), Boro Ivanović (direktor
Osnovne škole u Godijenu), Dragan Milenković (predstavnik Navipa u Foči), Slaviša
Stanković (radnik u Zavodu za urbanizam) i mnogi drugi.
Vlatko Pljevaljčić je učestvovao i u opremanju bolnice u selu Bare za potrebe oružanih
formacija SDS-a.
Boro Ivanović je naoružao četničku jedinicu u Godijenu i uključio je u zločinački napad na
Foču.
Glavni organizator naoružavanja srpskih oružanih jedinica artiljerijskim oruđima je bio Savo
Blagojević (član Opštinskog odbora i četnički komandant u selu Budanj, poznat iz afere 1992,
koje je dovezao iz Bara u Foču).68
U februaru 1992. intenzivirana je podjela oružja i municije srpskom stanovništvu na području
Foče. Tada su, pored ostalih, oružje (puške automatske i M-48) i određene količine municije
(po dvije kutije metaka) dobili: Rajko i Vukašin Milutinović, zatim Lazar i Željko Milutinović
(otac i sin), Željko Elez, Petar Popović i drugi.69
Podjelu oružja i municije Srbima na području Miljevine organizovali su Zeko, Ljubiša i Novo
Miletić iz Miljevine (Ljubiša je radio na RTV Bosne i Hercegovine). Oružje i municiju su
dobijali iz kasarni JNA u Foči i Ustikolini.
70 .Zeko Miletić je, takođe, u vezi sa nabavkom naoružanja, kontaktirao sa Veliborom
Ostojićem i Vojislavom Maksimovićem.71
Pripremajući se za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, JNA je veće količine oružja i municije
podijelila srpskom stanovništvu na području Ustikoline. Oružje i municija iz kasarne u
Ustikolini šleperima je odvoženo u okolna srpska sela (Žešće, Dragočava, Jošanica, Tulovići,
Vranjevci, Previla, Ligate, Cvilin i druga) i dijeljeno Srbima. Isporuku oružja i municije iz
pomenute kasarne JNA izdavao je kapetan Golubović.72
Organizatori naoružavanja srpskog stanovništva u Ustikolini i široj okolini bili su: Simo
Mojević (direktor Osnovne škole u Ustikolini), i Petar Mihajlović, sa sinom Radisavom. U
tim poslovima aktivno su im, po naređenju Vojislava Maksimovića, Velibora Ostojića i Petka
Čančara, pomagali i Pero Mitrović, Mladen Jankovć, braća Momo i Diko Marić, zatim Ćiro
Dubovina, zvani “vojvoda”, Savo Bilanac (predstavnik Prokupca iz Srbije, koji je, umjesto
pića i hrane iz Srbije, u svoju prodavnicu dovlačio oružje), zatim Radoje Zorić, Vučko i Savo
Blagojevi}ć Čedo Fuštar i dr. Oni su, po nalogu V. Maksimovića i posredstvom rezervnog
oficira JNA Marinka Bilanca i komandanta kasarne u Ustikolini, izvršili distribuciju oružja i
municije u navedena i druga srpska sela.73
Znatne količine naoružanja Srbi su locirali na okolna brda oko Ustikoline i to iznad sela:
Žešća, Ligata, Tulovića, bivše željezničke stanice, na Cvilinskom polju, u kućama Danila
Ivanovića, Vojislava Maksimovića i njegovog brata Milosava, te Gavrana i Manjka Timare.
Pred kuću Manjka Timare jedne prilike je istovareno dvije tone oružja. Na taj način su sve
srpske kuće na području Ustikoline bile dobro naoružane.74
Jaka vojna utvr|enja sa teškom artiljerijom na području Foče nalazila su se na brdu Kmur
iznad Broda na Drini, kao i na Gornjim i Donjim Brdima iznad bivše željezničke stanice,
zatim na Tjentištu, u Avdagića luci, na putu Foča – Miljevina, kao i u selu Susješno, iznad
Foče. Agresorske formacije su, takođe, uskladištile dosta oružja, municije i vozila u pilani na
Brodu, a veće količine teškog naoružanja bile su smještene u magacinima u Ustikolini.75
67 AIIZ, inv. br. 3-3352.
69 AIIZ, inv. br. 3-261.
70 AIIZ, inv. br. 3-3352. Objekti JNA (magacini, skladišta i dr.) su se nalazili iznad sela
Zakmur (na brdu Kmur).
71 AIIZ, inv. br. 3-261.
72 Dnevni izvještaj, br. 63, 26. juni 1992.; AIIZ, inv. br. 3-309. JNA je, osim oružja i
municije, Srbima isporučila i velike količine nafte, benzina, te hrane, posebno konzervirane.
73 Isto.
74 AIIZ, inv. br. 3-309.
*****
Naoružavanje Srba na području Foče je, prema raspoloživim podacima, posebno aktuelizirano
tokom 1990. Iz tog perioda sačuvan je spisak od 35 Srba (sadrži lična imena, imena očeva i
prezimena, godinu rođenja, vrstu i broj oružja sa godinom proizvodnje), koji su 6.jula 1990.
dobili razne vrste oružja.65 Pored svih vrsta pušaka (M-48, automatske i poluautomatske)
Srbi su dobili i puškomitraljeze M-53, zatim puškomitraljeze “šarac” i minobacače od 60 mm.
Interesantno je istaći da su tada i tri Srpkinje dobile oružje.66
65 AIIZ, inv. br. 2-746. To oružje je vjerovatno dobijeno od JNA iako se u pomenutom
dokumentu to ne navodi.
66 Isto. To su slijedeće Srpkinje: Skakavac (Milana) Vesna, rođena 1975. (dobila je pušku M-
48, br. 55290); Kovač (Save) Anđelka, rođena 1926. (dobila je pušku M-48, br. 12805) i
Simović (Milorada) Stoja, rođena 1956. (dobila je puđku M-48, br. 62818).
Podgorički i Užički korpus činili su Operativnu grupu, na čelu sa generalom Jevremom
Cokićem (načelnik Štaba bio je general Pavle Strugar). Komanda OG bila je u Trebinju, a
Užičkog korpusa u Nevesinju. Komandant Užičkog korpusa 1991. bio je general Milan
Torbica (AIIZ, inv. br. 2-5325 i 2-2130).
Užički korpus je početkom 1992. dislociran na područje Foče, Goražda, Višegrada i Bratunca,
sa komandom u Višegradu. Dužnost komandanta od Milana Torbice preuzeo je general
Ojdanić, a Torbica je, umjesto generala Ratka Mladića, imenovan za komandanta Kninskog
korpusa (AIIZ, inv. br. 2-5325).
*****
U “dobrovoljačkim jedinicama” koje je formirao 4. korpus JNA na prostoru 4. vojne oblasti u

opštinama: Kalinovik, Foča, Čajniče i Goražde do 20. marta 1992. bilo je uključeno 6.500
ljudi.94
Tako su, primjera radi, “dobrovoljci JNA” u Foči, prema navedenom dokumentu generala
Kukanjca, imali 3.000 pripadnika, Novom Sarajevu i Ilidži 2.800, Novom Gradu 2.400,
Goraždu 2.000, Travniku 1.970, Doboju 1.844, Zenici 1.761, Hadžćima 1.500, Kaknju 1.270 i
dr.92
*****
Raspoloživi podaci ukazuju na zaključak da su na području Foče 1991. postojale srpske

oružane formacije organizovane u vodove, čete, odrede i bataljone. Opštinski odbor SDS-a
Foča je, “radeći na vojničkoj organizaciji srpskog naroda”, vrlo brzo formirao 8 bataljona.
Juna mjeseca 1991. izvršena je, prema kazivanju Miroslava Stanića, predsjednika SDS-a
Foče, smotra jednog bataljona na planini Zlataj, sa kompletnim naoružanjem i opremom.131
131. Intervju Miroslava Stanića, predsjednika Srpske demokratske stranke Foče, na “TV Srni”
8. aprila 1995.
******
Kapetan Boro Milković je, poslije prijema kod generala Đurđevca, u januaru 1992. na
Nišićima (u obližnjem mjestu Bukva) obučavao srpske “dobrovoljce” (četničke jedinice).
Cijeli februar 1992. on je obučavao jedan broj Srba (400) iz Foče u kasarni u Kalinoviku.
Težište obuke bilo je na minobacačima od 82 i 120 mm. Nakon obuke polaznici su izvršili
gađanje “zoljom” i “osom”.198
198 Slobodna Bosna, br. 4, 21. novembar 1991, str. 3. Srpska oružana jedinica iz Foče (oko
400-500 ljudi) se u toku marta 1992. nalazila na obuci u garnizonu Kalinovik (AIIZ, inv. br.
3-1173, Srpska skupština opštine Foča — Generalštabu JNA, na ličnost generalpukovnika
Blagoja Adžića, Foča, 17. marta 1992.).
*****
Krajem 1991. i početkom 1992. JNA je prije napada na Foču zauzela sve bitne strateške
tačke, posebno gdje su pretežno živjeli Srbi. Istovremeno je kamionima izvukla teško
naoružanje i municiju iz grada i postavila ga na strateški važna mjesta. Najveći dio tog
ljudstva (“u maskirnim uniformama i dobro naoružani”) i “jako puno naoružanja” JNA je
dislocirala na planinu Zabrana i u blizini planinarskog i lovačkog doma gdje su pripadnici
SDS-a često održavali sastanke, kojima su, pored Velibora Ostojića, prisustvovali i zločinci
Radovan Karadžić i Biljana Plavšić.314
314 AIIZ, inv. br. 3-1259.
*****
Kompletan sanitetski i drugi materijal iz Regionalnog medicinskog centra u Foči je, u
organizaciji i po naređenju dr Sekule Stanića (direktora Centra), a uz učešće Sime
Stankovića (direktora Radne zajednice Centra), Slavka Đorđevića (medicinskog tehničara) i
izvjesnog Smrekića, izvučen i za potrebe SDS-a prebačen u poljsku bolnicu Prevrać kod
Foče.293
293 AIIZ, inv. br. 2-142, Komanda 2. vojne oblasti, Str. pov. br. 10/36-2539, 30. april 1992.
— Operativnom centru Generalštaba Oružanih snaga SFRJ — za Sektor pozadine; Isto, inv.
br. 2-535, Uloga KOS-a u agresiji na Bosnu i Hercegovinu (Informacija Ministarstva
unutarnjih poslova Republike Bosne i Hercegovine).
*****
U napadu i zauzimanju Foče, Vlasenice, Rogatice i drugih mjesta učestvovale su snage JNA
(posebno Užički korpus), srpska kolaboracionistička Teritorijalna odbrana i policija, zatim
Arkanovici, Šešeljevci i Beli orlovi, te specijalne jedinice MUP-a Srbije, vršeći brojne zločine
nad Bošnjacima.313
313 Isto, paragrafi 410, 640-641, 652 i 725.
*****
Na području Foče, posebno u naselju Ćerezluk, neposredno je uoči agresije svaka srpska kuća
primila od tri do pet “dobrovoljaca” iz Srbije i Crne Gore.
*****
Rojalisti i pripadnici Srpske garde bili su locirani, uglavnom, na području Foče, gdje su od
početka agresije vršili svirepe zločine nad civilnim stanovništvom, ispoljavajući naročitu
agresivnost u odvođenju i fizičkom maltretiranju građana bošnjačke nacionalnosti u
fočanskim koncentracionim logorima.329
*****
Na području Foče je djelovalo više dobro naoružanih četničkih odreda, kao što su odredi
Dragan Nikolić, Janković, Nikačević, Elez, Žaga i dr.
Odred Dragan Nikolić dobio je naziv po poginulom “vojvodi” Draganu Nikoliću, a bio je
sastavljen od fašista SDS-a Foče, gdje je učestvovao u zločinima nad Bošnjacima na tom
području.
Odred Janković predvodio je Gojko Janković iz Foče (živio je u Herceg-Novom), a bio je
sastavljen od srpskih plaćenika iz Crne Gore i Foče i vršio je zločine na području Tjentišta,
Prijeđela, Broda na Drini,
Odred Nikačević činili su pripadnici aktivnog i rezervnog sastava srpske milicije. Vodio ga je
Miodrag Nikačević (bivši milicioner Stanice javne bezbjednosti Foče) i smatran je
specijalnom jedinicom.
Odred Elez bio je sastavljen, uglavnom, od članova porodice Elez iz Miljevine. Prije pogibije
odredom je
Jedinicu Žaga je vodio Dragoljub Kunarac (živio je u Tivtu), sastavljenu od Crnogoraca i Srba
iz Foče.
Pripadnici navedenih oružanih formacija, izvršili su mnoge masovne zločine nad bošnjačkim
civilnim stanovništvom na području Foče.132
132 AIIZ, inv. br. 2-746; Dnevni izvje{taj, br. 42, 5. juni 1992.; Press-centar Armije
Republike Bosne i Hercegovine, br. 102/02-795, 24. januar 1993.; AIIZ, inv. br. 2-2132,
Republika Bosna i Hercegovina, Komanda 1. Dbr., pov. br. 16-21-1, 21. januar 1993. Boro
Ivanovi}, direktor Osnovne škole u Godijenu formirao je i naoružao četničku jedinicu u tom
mjestu i uključio je u agresorski napad na Foču.
*****
U toku 13. aprila 1992. iz Srbije je prema Vlasenici upućen veliki kontingent jedinica JNA.
Istoga su dana helikopteri JNA dovozili ljudstvo, vojnu opremu i sredstva u srpska sela na
području opštine Višegrad, radi napada na grad. Samo u toku 15. aprila je registrovano 15
takvih letova. Jedinice Užičkog korpusa, pod komandom generala Dragoljuba Ojdanića, 15.
aprila su ušle u Višegrad, zauzele grad i uspostavile kontrolu nad hidroelektranom Višegrad.
Iz Užica je tog dana krenula vojna kolona od 100 teških kamiona za Višegrad, sa prikačenim
artiljerijskim naoružanjem. Iz pravca Pljevalja se, takođe, prema Foči kretao 1
pješadijski bataljon.
******
Vojna kolona od tri oklopna transportera, jednog tenka i tri kampanjole pune vojnika, 28.
aprila pošla je od Kalinovika prema Foči.
333 Isto, br. 20-21, 18. april 1992.; Isto, br. 22-23, 19. april 1992.; Isto, br. 33, 24. april 1992.;
Isto, br. 35 i 36, 25. april 1992.; AIIZ, inv. br. 2-110, Komanda 2. vojne oblasti, Operativni
dežurni tim, Str. pov. br. 10/36-2501, 26. april 1992. – Generalštabu Oružanih snaga SFRJ –
Operativni centar i drugima; Dnevni izvještaj, br. 2, 26. april 1992.; Agresija…, str. 29-30.
******
Sredinom septembra 1992. agresor je iz Srbije i Crne Gore intenzivno dovlačio nova
pojačanja u živoj sili, oklopno-mehanizovanim i drugim borbenim sredstvima. Tako je, pored
ostalog, iz pravca Pljevalja prema Goraždu i Foči stiglo i 40 tenkova.
*****
Pored toga, ljudstvo i oprema Podgoričkog korpusa, koji se povlačio sa Prevlake,
koncentrisano je u istočnoj Hercegovini, na području Gacka, Tjentšta, Foče i Goražda, te na
području Stoca, Ljubinja i Nevesinja.
U drugoj polovini oktobra agresor je nastavio sa prebacivanjem oklopno-mehanizovanih
snaga sa dubrovačkog ratišta u istočnu Hercegovinu i to na pravcu Gacko-Tjentište – Foča i
Nevesinje – Stolac – Mostar. Nova pojačanja u rejonu Goražda agresor je prebacivao
transportnim helikopterima iz pravca Brčkog i Bosanskog Šamca.
*****
Operacija pod tajnim imenom Lukavac — 93 je operacija koju je Vojska Srpske Republike
BiH izvela u periodu od 28. juna 1993. – 18. avgusta 1993. na trnovskom pravcu: na širem
područu Jahorine, Bjelašnice, Treskavice i Igmana, čiji je cilj bio spajanje snaga Sarajevsko-
romanijskog i Hercegovačkog korpusa, te zauzimanje putne komunikacije Lukavica – Trnovo
– Dobro Polje – Foča, odnosno razdvajanje jedinica iz Goražda sa glavninom snaga 1.
U toj su operaciji hemijske granate upotrebljavale (protiv jedinica Armije Republike Bosne i
Hercegovine) sljedeće jedinice: Taktička grupa Foča, pod komandom pukovnika Marka
Kovača; 1. gardijska motorizovana brigada, pod komandom pukovnika Lazića; 1. sarajevska
mehanizovana brigada, pod komandom pukovnika Veljka Stojanovića; 1. romanijska
pješadijska brigada, pod komandom potpukovnika Vlade Lizdeka, i 2. sarajevska laka
pješadijska brigada, pod komandom potpukovnika Milorada Šehovca (AIIZ, inv. br. 5341).
*****
izvor: Smail Čekić: Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu (knjiga I i II)
Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Sarajevo, Sarajevo,
2004., 1328 strana.
ŽRTVA SILOVANJA U RATU: KO ĆE MI NADOKNADITI MOJ UNIŠTENI ŽIVOT?

ilustr
acija – zloglasni logor Partizan Foča
Kad je prije nekoliko godina dobila poziv da s drugim bivšim logorašima tuži bh. entitet
Republiku Srpsku i traži nadoknadu štete za sve što je preživjela u ratu, Alma (pravi identitet
poznat redakciji) dala je 25 eura, koliko se tražilo za proces, ne očekujući da će dobiti ikakvu
odštetu.
Međutim, nije ni sanjala da će jednog dana od nje tražiti da dodatno plati još gotovo 2.000
eura sudskih troškova kad je tužba odbijena zbog zastare, a zahtjev za odštetu odbačen.
Njena su primanja približno 250 eura, pa će joj najvjerovatnije mjesečno oduzimati određeni
iznos od plaće. U slučaju da to ne pokrije sudske troškove, izvršitelji su joj već ušli u kuću i
popisali sve što posjeduje kako bi mogli zaplijeniti imovinu i nadoknaditi sudske troškove.
“A ko će meni nadoknaditi moj uništeni život?”, pita se u očaju Alma, dodajući da je sve to
podsjeća na ono što se dešavalo u ratu.
“Ulaženje u kuće, pljačkanje, odvođenje… Ponovo sada sve proživljavam, iznova i iznova.”
Alma je 1993. bila tri puta zarobljena. Drugi put je odvedena u logor, ali je ubrzo oslobođena.
Kad su je treći put zarobili, pripadnici vojske RS-a silovali su je, nakon čega je ostala trudna.
“Pokušavali smo tada da pređemo na teritoriju gdje su bili naši, kako je selo po selo padalo. Ja
sam 17 puta pokušavala i uspjela sam tek da pređem nakon šest mjeseci. Tada je bilo kasno da
išta uradim i ubrzo sam rodila.”
Dijete je, nastavlja pričati, morala ostaviti nekoliko godina u domu jer ga nije bila u stanju
izdržavati. Čim je, dodaje, ponovo izgradila neki život i našla mjesto gdje će živjeti, otišla je
po njega.
“Taman se malo oporavim, stanem na noge, onda me nešto novo snađe. Da mi je da se

jednom sve otkači od mene… Jer nemam više snage nakon toliko godina, ponovo sve
proživljavam, bolesna sam, jedva i radim na poslu. Meni je moj život uništen, bitno mi je da
sačuvam život svog djeteta koliko mogu.”
‘Pomislit će svijet da sam ja neki belaj napravila’

Alma, kaže, svaki dan živi u strahu. Auto ne smije ostaviti ispred kuće jer se boji da će ga
neko uzeti. Strahuje i da će joj izvršitelji upasti usred noći u kuću i odnijeti stvari.
“Još će pomisliti narod ‘Boga pitaj šta je uradila'… Ne možeš ti sad ići od sela do sela i
objašnjavati svijetu zbog čega je to. Pomislit će svijet da sam neki belaj napravila u firmi. Mi
smo takav narod. I onda tako stalno strepim.”
Iz Udruženja građana “Vive žene” iz Tuzle, koje pruža psihološku podršku žrtvama rata,
torture i nasilja, kažu da ovakve traume proživljavaju sve žrtve rata od kojih se traži da isplate
sudske troškove.
Psihoterapeuti koji rade s njima naglašavaju da to kod njih dovodi do stanja apatije jer
dobijaju poruku da ne postoji pravda i da se za nju ne vrijedi boriti, ali i do suicidalnosti i
agresije prema drugima.
“To je za njih asocijacija na dodatni gubitak u nizu svih drugih koji su preživjeli. Prije dvije i
po decenije preživjele su teška kršenja ljudskih prava, mnogobrojne gubitke, kako doma, tako
i članova porodice, do boravka u logorima i silovanje. Traume nisu zaboravljene i ponovno
povređivanje, ponižavanje može dovesti do pogoršanja njihovog fizičkog i mentalnog zdravlja
s nesagledivim posljedicama. Mnoge žrtve žive u izolaciji i još nisu priznate niti je uzeta u
obzir njihova patnja”, navode.
Međutim, dodaju, ako se uzme u obzir bh. društvo i odnosi koji vladaju na političkoj sceni,
nepostojanje državnog zakona o žrtvama torture, manipulacija i neosjetljivost države na ovu
problematiku, postavlja se pitanje na koji se način žrtve uopće mogu početi osjećati priznato i
sigurno.
‘Dok se bavimo presudama, žrtve žive u strahu’

Adrijana Hanušić-Bećirović, viša pravna savjetnica TRIAL Internationala, organizacije koja
pomaže žrtvama, smatra da bh. društvo nedovoljno tematizuje i poklanja pažnju takvim
problemima te da je čak počelo tolerisati takve stvari.
“Dok se bavimo presudama Haškog tribunala i njihovim analizama, žrtve istovremeno imaju
tako konkretne probleme koji im otežavaju svakodnevni život. Imamo situaciju da žena krije
svoje pokretne stvari jer živi u stalnom strahu, svako jutro, svaku noć, svaki dan, i ona nikada
ne zna da li će neko ući u njen dom i plijeniti joj imovinu, što je strašno za jednu žrtvu koja je
već to sve jednom prošla u ratu, kada je policija ili vojska na taj način ulazila u stan ili kuću i
oduzimala sve što joj je vrijedno, uključujući i život članova njene porodice.”
Problem naplate sudskih troškova, objašnjava, nastao je jer država Bosna i Hercegovina i
njeni entiteti nisu osigurali zakonski okvir kojim se bi se uspostavio kolektivni administrativni
mehanizam za isplatu nadoknade štete žrtvama kroz upravni postupak.
U nedostatku takvog mehanizma oni su bili prinuđeni pokrenuti sudske postupke kako bi
tužili one entitete, ponekad i državu, koji su bili odgovorni za sve što su pretrpjeli u toku rata.
“Međutim, nakon velikih previranja i velikih pravnih nesigurnosti koje su stvorene

neujednačenom sudskom praksom, gdje su vrhovni sudovi Federacije BiH i RS-a imali
dijametralno suprotne stavove po pitanju primjene zastarnih rokova na ove tužbene zahtjeve
za naknadu štete, na kraju je Ustavni sud Bosne i Hercegovine bio pozvan i on je utvrdio da se
na ovakve tužbene zahtjeve treba primijeniti zastarni rok, što je u suprotnosti s međunarodnim
standardima i postojećom, prethodnom, sudskom praksom u pogledu objektivne odgovornosti
za naknadu štete. U takvoj situaciji žrtvama su i sudovi u Federaciji BiH počeli odbijati
zahtjeve koje su podnijeli u okviru parničnih postupaka, koji su ranije bili usvajani unutar
Federacije BiH, pošto su i pravosudni organi FBiH bili obavezni da primjenjuju stavove
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.”
Zbog ovakvog odnosa prema žrtvama, objašnjava Hanušić-Bećirović, TRIAL International

pokrenuo je organizacije civilnog društva da se u javnosti adresira konkretan problem žrtava,
odnosno sudskih troškova i pozovu predstavnici vlasti, institucije ombudsmana, mediji i
međunarodne i druge organizacije koje mogu utjecati na donošenje odluka, kako bi svako u
svom segmentu uradio koliko je moguće da se usvoji ili promijeni zakonodavstvo kojim bi se
ovi građani oslobodili dugova prema entitetima ili državi.
Zakon o pravima žrtava torture u BiH još nije usvojen

Maja Gasal-Vražalica, zastupnica Demokratske fronte u Parlamentu Bosne i Hercegovine,
kaže da će se uskoro pred zastupnicima naći Nacrt Zakona o pravima žrtava torture.
“Međutim, u svjetlu onoga čemu svakodnevno svjedočimo, a što je na površinu isplivalo u

kontekstu presuda Haškog tribunala, malo nam ostaje entuzijazma da će ovakav Nacrt Zakona
dobiti potrebnu većinu u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine.”
Kako kaže Gasal-Vražalica, taj nacrt vjerovatno je minimum konsenzusa ili kompromisa koji
se mogao postići u sadašnjoj političkoj koaliciji.
Zakon o pravima žrtava torture u Bosni i Hercegovini prvi je put ušao u parlamentarnu
proceduru 2014. godine. Tada je odbijen jer ga zastupnici iz RS-a nisu podržali.
Zakon bi, između ostalog, regulisao i odštetu za žrtve shodno ekonomskoj moći države.
“Minimum što je država mogla učiniti za žrtve torture jest da im osigura pravo na
obeštećenje. To pravo proizlazi i iz brojnih međunarodnih konvencija, čiji je Bosna i
Hercegovina potpisnik. Žrtve torture nemaju reguliran status i jednak pristup pravdi, a mnoge
od njih žive i na ivici siromaštva”, kaže Gasal-Vražalica.
Alma se zbog ovog problema obratila i Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, ali,
kaže, ne očekuje da će to išta promijeniti, jer ni druge žrtve nisu dobile takve slučajeve na tom
sudu.
“Znam da RS niko neće natjerati da meni isplati odštetu, ali ne treba mi ništa, samo da me
puste da živim nakon 25 godina. Trebala sam i ja pobjeći kada je sve to počelo, kada je počeo
narod bježati, sve mislim: ‘Neće to biti tako’. Nisam nikad mogla pomisliti da jedan um
čovjeka to može smisliti. Ali, sad mi je bitno da sam ostala koliko-toliko zdrava da mogu
zaraditi za komad hljeba da ne idem od vrata do vrata i prosim.”
Vedrana Maglajlija
17. decembar 2017.
izvor: Al Jazeera
PODIGNUTA OPTUŽNICA ZA RATNI ZLOČIN U FOČI PROTIV MILANA

TODOVIĆA (1961)
Milan Todović (1961) se tereti za ratni zločin silovanja i seksualnog zlostavljanja,
protivpravnog zatvaranja žrtve bošnjačke nacionalnosti i držanja u zarobljeništvu i
seksualnom ropstvu u Foči 1992. godine.
Tužilac Posebnog odjela za ratne zločine Tužilaštva BiH podigao je optužnicu protiv:
– Milana Todovića, rođenog 1961. godine u mjestu Čelebići – Velenići, općina Foča,
državljanina Bosne i Hercegovine.
Optuženi se tereti da je za vrijeme širokog i sistematičnog napada vojske, paravojnih i

policijskih snaga RS usmjerenog na civilno bošnjačko stanovništvo na području općine Foča,
u vremenskom periodu od 30. oktobra 1992. do 05. marta 1993. godine na području Foče, u
svojstvu pripadnika VRS, postupao suprotno pravilima međunarodnog humanitarnog prava.
Prema navodima optužnice, nakon što je žrtva zarobljena i silovana na različitim lokacijama
od strane različitih pripadnika VRS, optuženi se tereti da je žrtvu prisilio na seksualno
ropstvo, kupivši je od pripadnika VRS.
Optuženi je u navedenom periodu žrtvu držao u stambenoj zgradi zatvorenu u nehumanim

uslovima, bez hrane, vode, struje i grijanja, gdje ju je maltretirao i tukao nanoseći joj fizičke
povrede te silovao više puta i prisiljavao na seksualni odnos sve dok nije uspjela pobjeći.
Optuženi se tereti da je počinio krivično djelo zločini protiv čovječnosti iz člana 172. stav 1.
tačka g) u vezi sa članom 53. stavom 1. i članom 180. stavom 1. KZ-a BiH.
Optužnica je proslijeđena na potvrđivanje Sudu BiH.
izvor:Tužilaštvo BiH
MARKO KOVAČ, KOMANDANT TG FOČA, PUKOVNIK : IZOSTALA KOMANDNA
ODOGOVORNOST ZA NEDJELA POČINJENA U FOČI I GORAŽDU???
Zašto je izostala komandna odgovornost pukovnika Marka Kovača??? Zašto nije
procesuiran pukovnik Marko Kovač???
Oružane snage koje je koordirala Taktička grupa Foča, a to su bile snage TO koje su u junu
1992. ušle u sastav tzv VRS, učestvovale su u napadima i preuzimanju vlasti u gradu. Ostojić
je kasnije izvjestio o uspjehu koji je ostvarila TO u čišćenju područja Foče. Pukovnik Marko
Kovač, komandant Taktičke grupe Foča, potpisivao je dozvole vojnicima koji su služili u Foči
da idu na odsustvo u Beograd.
Na zahtijev komande Taktičke grupe Foča, KP Dom je zvanično određen kao mjesto za
zatočenje civilnih zarobljenika i uhapšenih lica od 18. aprila 1992.
Pukovnik Marko Kovač je vedrio i oblačio u Foči 1992. – 1995. Znao je za sve zločine i svi
tzv samostalni odredi i ine vojne formacije bile su mu podčinjene i bilie pod njegovom
komandom. Takođe i svi logori su bili pod njegovom komandom.
Haški trubunal u presudi Ratku Mladiću presudio da je u Foči počinjen “zločin protiv
čovječnosti“. Zna se za zločine koje je počinila TG Foča tzv VRS kojom je komandovao
pukovnik Marko Kovač. Međutim, ovog fočanskog krvnika još uvijek nije stigla ruka pravde.
Pogledajte dokument o napadu na Goražde koji je potpisao pukovnik Marko Kovač.

PUTNIKU NAMJERNIKU : KAD U FOČU DOĐEŠ
KAD U FOČU DOĐEŠ

Lagano njime hodi
Ružu baci – Drini vodi

Kraj (nekadašnjeg) Kafe “Bora” predahni

Obazri se prema “Lepoj Breni”
i nekad znanoj “Jugobanci”

I sudu se okreni
Prozore otvori
Nek zidovi govore
Na Tekiji – mezarju

Obiđi i gradilište “Aladže”
Navrati i na Livade

Kenan Sarač


_____
DEHIDRIRALI SMO…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/23/dehidrirali-smo/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/04/18/stranac-u-rodnom-gradu/
Najlakše je hojrat i fakin biti sine

https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/04/najlakse-je-hojrat-i-fakin-biti-sine/
…i ne tako obična pjesma o FOČI

https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/19/i-ne-tako-obicna-pjesma-o-foci/
Ti si moje čuđenje
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/12/ti-si-moje-cudenje/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/05/putniku-namjerniku-kad-u-focu-dodes/
Zeznuta sam ti ja
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/25/zeznuta-sam-ti-ja/
Jesmo li sretniji??? – Jesmo li pametniji???

https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/25/jesmo-li-sretniji-jesmo-li-pametniji/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/17/ruzo-moja-s-cehotinsko-drinskih-perivoja-
bas-bas-te-srce-voljet-mora/
Ove noći – dok čekam kad će zora doći

https://focanskidani.wordpress.com/2017/06/10/ove-noci-dok-cekam-kad-ce-zora-doci/
I TO ĆE PROĆI!
https://focanskidani.wordpress.com/2017/07/21/i-to-ce-proci/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/nama-ga-stalno-kroje-mi-ga-nosimo-kako-
nam-ga-skroje/
Kenan Sarač : Volio bih da sam pjesnik…

https://focanskidani.wordpress.com/2015/09/15/kenan-sarac-volio-bih-da-sam-pjesnik/
eh,kad bi ćiro ponovo kren'o

https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/25/ehkad-bi-ciro-ponovo-kreno/
izbjeglica si mogao biti i ti (FOTO)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/20/izbjeglica-si-mogao-biti-i-ti-foto/
GLINENI GOLUBOVI SA DRINE

https://focanskidani.wordpress.com/2015/10/14/glineni-golubovi-sa-drine/
UMJESTO KOMENTARA NA HAPŠENJA BH PATRIOTA (varijacija)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/11/17/umjesto-komentara-na-hapsenja-bh-patriota/
UMJESTO KOMENTARA NA HAPŠENJA BH PATRIOTA (varijacija 2)

https://focanskidani.wordpress.com/2015/12/31/umjesto-komentara-na-hapsenja-bh-patriota-
varijacija-2/
KRATKA PJESMA – PODUGAČKA NASLOVA! DA L’ SI DRINA?-ZNAM – DA

JESI!DA L’ SI ČILI?-ZNAM – DA NISI!
https://focanskidani.wordpress.com/2016/03/23/kratka-pjesma-podugacka-naslova-da-l-si-
drina-znam-da-jesida-l-si-cili-znam-da-nisi/
https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/19/protjeraniprotjerani/
Kenan Sarač : U ovom gradu…

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/13/kenan-sarac-u-ovom-gradu/

https://focanskidani.wordpress.com/2017/02/09/genocid-u-foci-1992-25-godina-poslije/
CVIJEĆE I CVJEĆKE
https://focanskidani.wordpress.com/2017/03/02/cvijece-i-cvijecke/
MOREBIT, MOREBIT…
https://focanskidani.wordpress.com/2017/05/08/morebit-morebit/
ŽRTVE FOČANSKOG GENOCIDA
(25 godina od GENOCIDA u Foči)

Genocid U Foči 1992. - 1995. (Knjiga Druga) - Kenan Sarač

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Genocid U Foči 1992. - 1995. (Knjiga Druga) - Kenan Sarač

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

25 GODINA OD GENOCIDA U FOČI

FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI OSTALI

USTIKOLINA, 19.04.2017. : Obilježen dan pogibije

FOČANSKE ŽRTVE GNOCIDA 1992. (spisak

FOČANSKE ŽRTVE GNOCIDA 1992. (spisak nije kompletan)

Ahmić Idriz: Ubili ga četnici u zbjegu prema granici sa Crnom Gorom.

Avdibegović (Hanefije) Sulejman: Star ispod 30 godina. Ubijen iz vatrenog oružja.

Bićo Hasan: Ubijen u zbjegu prema Tjentištu.

Bićo Veza: Stara oko 35 do 45 godina. Ubijena na početku rata.

Čolaković Ibro: Mladić, oko 20 godina. Ubijen iz vatrenog oružja.

Čemo (Osmana) Fikret: Ubijen u KP Domu.

Hadžimešić Halim: Ubijen u augustu, iz vatrenog oružja.

Hodžić Ibro: Ubio ga ašovom izvjesni Škobo, rođak Vojislava Maksimovića.

Hrustan Ibrahim: Ubijen na putu za Nikšić.

Hrustan Rasim: Ubijen na putu za Nikšić.

Kaloper Huzeir: Ubijen krajem aprila ili početkom maja.

Krkalić Irfan: Ubijen iz vatrenog oružja, početkom maja.

Krkalić Zula: Ubijena iz vatrenog oružja, početkom maja.

Kumro Asim: Ubio ga je Risto Kovač.

Lojo Murat: Zajedno sa suprugom Ramizom ubijen iz vatrenog oružja.

Ljezamović Halima: Ubijena početkom aprila iz vatrenog oružja.

Sadiković Arifa: Ubijena iz vatrenog oružja. Nema podataka o ubici.

Šubo Selim: Ubio ga je Risto Kovač.

Taranin Selman: Invalid. Ubijen u zbjegu prema Slatini.

Veiz Ćamil: Ubijen iz vatrenog oružja, u maju. Nema podataka o ubici.

(spisak nije kompletan)

Mešak Ejub: Poginuo od granatiranja.

Moco Omer: Ubijen iz vatrenog oružja.

Muratović Meho: Ubijen iz vatrenog oružja.

Džanković Alija: Star oko 25 godina. Izmasakriran.

Čankušić Bajro: Ubili ga četnici iz Godijena.

Čorić Mustafa: Ubili su ga četnici iz Slatine.

Hakanović Naza: Ubili su je Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna.

Šabanović (E)Mina: Ubili su je Ljubomir Dostić i Miodrag Kalajdžić osmog juna.

Šabanović Mujo: Star izmedu 85 i 90 godina. Ubili su ga Ljubomir Dostić i Miodrag

(spisak nije kompletan)

FOČA 1992. : ŽRTVE GENOCIDA (stradanje

fotografije: flickr ekranportal13/fb PutnikNamjernik

FOČA : ZAŠTO SU RATNI ZLOČINCI OSTALI

Milenko Burilo: Stražar u logoru u Kazneno-popravnom domu. Jedan od preživjelih logoraša

Bošnjacima su na mostu sjekli glave

Bošnjacima su na mostu sjekli glave

Šta se dešavalo u drugim ćelijama, Mujezinović je mogao zaključiti samo po stravičnim

On je iz KPD-a Foča prebačen u Barutni magacin u Kalinoviku, gdje je odmah

Otkrivene 33 masovne grobnice

– Sve to ukazuje da se radilo o planiranom, sistematski izvršenom zločinu za koji su

U spomen na Muniba i Foču, i sve one Foče moje zemlje : Preživio

On je preživio devet mjeseci najtežeg zarobljeništva u KP domu u Foči. Čekao naivno

Silovanja po povratku s ratišta

Na ovom ročištu vještak neuropsihijatar Abdulah Kučukalić, koji je po naredbi Tužilaštva

“Prisutne su psihičke promjene – hronični posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) i, s

Suđenje se nastavlja 22. maja.

Emina Dizdarević, 11.05.2017.

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995.

FOČANSKA JE TUGA PREGOLEMA 1992. – 1995. (2)

FOČA 1992. – 1995. : Fočanska je tuga pregolema (3)

Bosnian Serbs convicted of rape

Prilozi izučavanju genocida nad bošnjacima Foče (1992 – 1995)

Pomozite nam da pronađemo kosti naših najmilijih i da ih dostojanstveno

Koliko je samo kamiona-šlepera sa bošnjačkim žrtavama egzekucije 1992.

Nema više ni traga ni glasa o preko 1000 nestalih/ubijenih Fočaka…

Sutkinja Međunarodnog tribunala u Hagu Florens Mumba opisala je početak

U dvoranu Partizan vojnici su dolazili kad su htjeli i odvodili mlade žene i