VOAJER

Žarko Milentić

Glasovi
ELEONORA
ALEN
STARAC
SUSJED

Vrata. Koraci.
ELEONORA: Nevjerojatno.
ALEN: Što?
ELEONORA: Da su vrata otključana. Alene, rekao si mi da su bila zaključana!
ALEN: Ali, Eleonora, bila su... Trebala su biti zaključana. Ne znam...
ELEONORA: Kako ne znaš?
ALEN: Nisam prvi put povukao kvaku. Pretpostavio sam da su zaključana. Ni u snu nisam
mogao pretpostaviti da su otključana i još da je ključ s one strane brave!
ELEONORA: Na tvom mjestu ja bih provirila kroz ključanicu. Vidjela bih ključ.
ALEN: Zapravo ne bi vidjela ništa.
ELEONORA: Zar te nije zanimalo kakav je stan? Što je unutra?
ALEN: A što može da se vidi kroz ključanicu vanjskih vrata? Ništa. Samo predsoblje... Ne,
nisam virio. Mogao je netko naići i vidjeti me kako provirujem... I da sam provirio ne bih
ništa vidio kad je ključ u bravi... I bolje da nisam. Pomislio bih da je netko unutra. Da su vrata
zaključana iznutra... Logično, zar ne?
ELEONORA: Pa jest...
ALEN: U tom slučaju bih digao ruke od svega. Digao bih ruke od stana i nadalje bi bili
podstanari.
ELEONORA: Da si samo povukao kvaku znao bi da je stan otključan. Mogao si uzeti ključ.
Tako se nitko ne bi uselio prije nas.
ALEN: Svejedno. Ionako nas nitko nije pretekao. Stan je prazan.
ELEONORA: Nije prazan. Vidiš da je namješten!
ALEN: Što si bukvalna! Htio sam reći da u stanu nitko ne stanuje!
ELEONORA: Jesi li siguran?
ALEN: Jesam.
ELEONORA: Sto posto?
ALEN: Već deset dana ti to ponavljam. Čemu onda sav onaj cirkus oko ispitivanja svih
stanara iz cijele zgrade? Izigravanje anketara? Uz ostala pitanja iz tobožnje ankete i ono
neobavezno - "A ovaj, iznad, odnosno ispod, odnosno do vas? Zar tu nitko ne stanuje?"... I svi
stanari, baš svi su rekli da tu nitko ne stanuje već tri mjeseca. Puna tri mjeseca. Svi su rekli –
tri mjeseca. Nitko nije rekao četiri ili dva ili "ne znam" ili "ne zanima me". Svi osim...
ELEONORA: Osim?
ALEN: Osim starca koji nije htio otvoriti vrata. Ovog do nas. On stanuje sam. Zvono mu ne
radi. Kucao sam i ništa...
ELEONORA: Nisi mi prije rekao za tog stanara. Otkud znaš da je star ako ti nije otvorio
vrata?
ALEN: Pitao sam ostale i za njega.
ELEONORA: To mi nisi rekao.

1
ALEN: Nije to važno. Kakve on veze ima s ovim stanom? Nikakve. Ako su svi rekli ovako,
zar bi taj stari rekao nešto drugo?
ELEONORA: Što su ti rekli ostali za tog starog?
ALEN: Da nikome ne otvara. Da mjesecima umire, a nikako da umre. Neki misle da je već
umro...
ELEONORA: O, bože!
ALEN: Samo čekaju da dođe policija. Da obije stan i nađe raspadnuti leš!..
ELEONORA: Zašto oni sami ne obiju stan? Sigurno je jadni čovjek nepokretan. Trebalo bi
mu pomoći. Odvesti ga u bolnicu...
ALEN: Jedan, najradoznaliji, susjed svaki dan osluškuje na vrata staroga. Kaže da je živ. Da
mu nije ništa. Čuje korake po stanu... Tvrdi da je stari lud. Da priča sam sa sobom.
ELEONORA: Nadam se da su ostali normalni.
ALEN: Koliko sam ja stekao dojam na osnovu ankete uglavnom jesu... Ali, nas nije briga. Mi
s njima nećemo imati nikakve veze! Ne živimo svi u istom stanu!
ELEONORA: Živjet ćemo u istoj zgradi.
ALEN: Što se manje budemo viđali to bolje. Ovo nije selo. Ovo je grad i ovdje ljude susjedi
ne zanimaju. I sama si vidjela da od svih njih samo jednog zanima je li starac živ. Ostali su
mrtvi hladni. I kad im smrad lešine dopre do nosa neće poduzeti ništa drugo već da kupe
najjeftiniji dezodorans!
Kratka stanka.
ELEONORA: Mi smo i dalje nezaposleni i skoro cijeli dan provodit ćemo u stanu. Viđat
ćemo i susjede. Dobro je biti sa svima dobar. Ti baš nisi vješt u kućnim majstorijama. Ako
nam se nešto pokvari nećemo imati novaca za pravog majstora.
ALEN: Neće nama nitko od njih pomoći. Oni nas mrze. Mi smo uljezi. Silom smo im postali
susjedi!
ELEONORA: Zašto bi nas mrzili? Ova zgrada je društveno vlasništvo. Dakle i naša. Plaćat
ćemo stanarinu i ostale režije. Nismo ništa ukrali.
ALEN: Mi smo za njih lopovi makar i plaćali režije. Oni su do svojih stanova došli kojekako.
Većinom teškim i mukotrpnim radom, godinama se penjući na bodovnoj listi prioriteta za stan
u svojim poduzećima. Iza njih su godine radnog staža. Mi nismo nikad ni bili zaposleni. Neki
su tek sada dobili stan.
ELEONORA: Nismo mi krivi. Mi bismo radili ali posla nema. Koliko njih ima fakultetske
diplome? Sigurno nitko... A rade, dok mi našim diplomama možemo guzice obrisati. Za to je
društvo krivo!
ALEN: Briga njih za to. Oni samo svoju muku vide. Zato što dalje od njih. Čim su čuli da je
netko unutra već nas mrze, a da nas nisu ni vidjeli! A još će nas više mrziti kad nas vide.
Pogotovo mene. Odmah će me se sjetiti. Pa to je onaj anketar! Shvatit će da je to bila samo
maska. Da je mene zanimao samo stan. Da sam anketu izmislio. Oni su ispali magarci.
Poklonili su mi dio svog slobodnog vremena. Neki i kavu ponudili. Ne nadam se da će to opet
učiniti... Osim ako je ne začine otrovom! Reći će - onaj nikogović je upao. Zašto nije moj
brat, rođak, kolega s posla, moja svastika?... Ni oni nemaju stan. Žive s djecom u nekoj šupi.
Mi nemamo ni djece!
ELEONORA: Imat ćemo.
ALEN: Upali smo u stan, a da ga nismo obili.
ELENORA: Jesi li ti njih pitao čiji je to zapravo stan?
ALEN: Naravno da jesam. Nekog gastarbajtera.
ELEONORA: Pa taj može sutra doći!
ALEN: Neće on skoro doći. On je novopečeni gastarbajter. Pregazio je čovjeka. Zbrisao u
Australiju!
ELEONORA: Da nisu možda rekli Austriju?

2
ALEN: Nisu već Australiju. Nisam gluh. Pa i da je Austrija u pitanju što mu to vrijedi. Ako se
vrati čeka ga robija!
ELEONORA: A možda je taj pregaženi preživio? Jesi li to provjerio?
ALEN: Tko može preživjeti kad ga pregazi auto?
ELEONORA: Možda je pješak prošao samo s ogrebotinom. Ako je vozač polako vozio...
ALEN: Pijani ne voze polako.
ELEONORA: Otkud znaš da je bio pijan?
ALEN: Alkohol je najčešći uzrok prometnih nesreća!
ELEONORA: Možda nije bio pijan. Vozio je polako. Pješak je mogao biti kriv. Iznenada je
izletio pred auto. Bio pijan...
ALEN: Tko?
ELEONORA: Pješak. A možda je htio počini samoubojstvo. Da mu je i uspjelo vozač ne bi
bio kriv.
ALEN: On to ne zna.
ELEONORA: Ako je u Austriji, pa i u Australiji, može nekog nazvati i ispitati stvar. Možda
ima prijatelja u policiji.
ALEN: Ako nije kriv što bi onda uradio?
ELEONORA: Vratio bi se i mi bismo morali van!
Alen: Da je mislio da se vrati do sad bi se vratio. Ne bi čekao tri mjeseca.
ELEONORA: Mi smo baksuzi. Evo njega sutra na vrata!
ALEN: Pa neka dođe i sutra. Samo ne večeras. Bar jednu noć nećemo biti na ulici! (smijeh)
ELEONORA: Nije to smiješno... Ako je i kriv i ne misli da se vrati pošto je stan društveni
netko će se već iz njegovog bivšeg poduzeća useliti.
ALEN: Stan nije društveni već privatni.
ELEONORA: Ali rekao si da su u ovoj zgradi svi stanovi društveni.
ALEN: To nisam rekao!
ELEONORA: Rekao si da nas stanari ove zgrade ne vole jer su oni kao radnici ili čak
umirovljenici dugo čekali da dobiju stan. Dobiju u najam, a ne da ga kupe ili naslijede!
ALEN: To je pretpostavka.
ELEONORA: Mislila sam da si svakog od njih usput i to pitao.
ALEN: Što?
ELEONORA: Da li je u društvenom ili u privatnom stanu?
ALEN: To me nije zanimalo. Zanima me samo ovaj stan. Inače svi njihovi stanovi djeluju
jadno i sirotinjski za razliku od ovog. U njemu je novi namještaj! Mislim da je ovaj privatni.
ELEONORA: Ne ide mi u glavu da u jednoj zgradi neki stanovi budu društveni a neki
privatni.
ALEN: Zašto to nebi bilo moguće?
ELEONORA: Neko poduzeće za svoje radnika i umirovljenike može kupiti zgradu.
Građevinsko poduzeće sazida zgradu i prodaje stanove za one s dubokim džepom. Zar nije
tako?
ALEN: Ako je tako onda su svi stanovi u ovoj zgradi privatni jer je ovaj privatni. Za njega
sam pitao a za ostale nisam... Ali nitko od svih stanara u ovoj zgradi nije rekao - Taj je
privatni kao i moj, ni da su svi stanovi u ovoj zgradi privatni.
ELEONORA: Misliš da ovo ipak nije društveni stan?
ALEN: Da je društveni za protekla tri mjeseca odavno bi se netko uselio. Ili bi poduzeće koje
je kupilo stan dodijelilo sljedećem na spisku prioriteta za stan.
ELEONORA: Bi da je stan jednosoban ili dvosoban. Ovaj je trosoban. Trosobni stan nemaju
kome dati. Uletjet će tu novi direktor kad starog maknu.
Stanka.
ALEN: Mi se raspričali o onom što bi bilo kad bi bilo, a stan nismo ni pogledali.

3
ELEONORA: Kako ćeš razgledati stan kad si se izvalio na tom dvosjedu kao da ti je to
babovina!
ALEN: Dok sam tu ovo je moje i mogu da radim što god hoću.
ELEONORA: Hoćeš da kažeš naše?
ALEN: To sam i mislio.
ELEONORA: Naše će biti ono što sami steknemo.
ALEN: Ako ikad steknemo. Još ni ne radimo. Ali jednom ćemo početi... Ali sumnjam da
ćemo ikad imati ovakav stan pogotovo ne privatni!
ELEONORA: Ustaj, lijenčino! Ako tako budeš govorio i još ležao nećeš nikad ništa ni imati!
Koraci.
ALEN: Vidi ovu sliku. Izvanredna je!
ELEONORA: Meni ne izgleda ništa naročito.
ALEN: Slika govori o ukusu stanara. Izgleda da je original.
ELEONRO: Ma nemoj. Originali su užasno skupi!
ALEN: Nekom tko voli umjetnost i, tko je usput dubokog džepa, i nisu.
ELEONORA: Sigurno je to uradilo neko mazalo. Takve slike nisu skupe. Uvijek je bolje imati
dobru reprodukciju već loš original!
ALEN: Da vidimo... Potpis je nečitak.
ELEONORA: Otkad se ti razumiješ u slikarstvo?
ALEN: Pa nekad me zanimalo. I sam sam slikao.
ELEONORA: Za to prvi put čujem!
ALEN: Pričao sam ti o tome i to ne jednom. Ali tebe to nikad nije zanimalo. Nije ni čudo da si
opet zaboravila.
Kratka stanka.
ELEONORA: Možda je to vlasnikova slika.
ALEN: Sumnjam, izgleda mi suviše dobro.
ELEONORA: Meni izgleda bezobrazno.
ALEN: Zašto bi izgledala bezobrazno? To su Adam i Eva.
ELEONORA: Onda u redu. A jesu li tu prije ili poslije grijeha?
ALEN: Nakon što su probali jabuku saznanja i prvi put osjetili stid i, kao što vidiš, pokrili su
svoja stidna mjesta lišćem. Dok su bili goli bili su bezgrešni. Čim su se obukli postali su
bezgrešni...
Stanka.
ELEONORA: Gladna sam. Idemo u kuhinju.
ALEN: Tamo nema ništa za jelo.
ELEONORA: Znam. Ja ću da razgledam kuhinju, a ti skoči po nešto za jelo.
ALEN: Po što?
ELEONORA: Koliko ima novaca?
ALEN: Možda za kruh i salamu. Ali sad je već kasno. Sve je već zatvoreno.
ELEONORA: A da pogledam u hladnjaku. Možda nešto ima.
ALEN: Ako i ima neću da jedem nešto što se hladilo puna tri mjeseca! Ako je i bio uključen.
ELEONORA: Provjerit ćemo.
Otvara hladnjak.
ELEONORA: Pun je. Prepun!
ALEN: Pa tu ima svega i svačega!
ELEONORA: I to sve kao da je jutros stavljeno!
ALEN: Kako je to moguće?!
ELEONORA: Moguće je kad su otključana vrata. Mogao je svatko ući. I s hranom. Kao da je
znao da ćemo doći!
ALEN: Tko zna za koga je to spremljeno. Ali čije god da je odavde se više ne mičem!

4
Koraci.
ELEONORA: Zamisli kuhinja je prepuna!
Stanka.
ELEONORA: Ima svega osim konzervi... Ima i kavijara!
ALEN: To nikad u životu nisam jeo.
Kratka stanka.
ELEONORA: I meni je ovo prvi put... Fenomenalno je. Probaj! (žvače)
ALEN: Ti navalila, a nije ti palo na pamet da je otrovano!
Zvono na vratima.
ELEONORA: Tko je sad?
ALEN: Tko je da je nećemo otvoriti.
ELEONORA: Naravno da nećemo.
Zvono.
ALEN: Neka zvoni.
ELEONORA: Dosadit će mu pa će prestati.
Zvono.
ELEONORA: Baš je uporan.
ALEN: Budala.
Zvono.
ELEONORA: Možda je poštar.
ALEN: Zar si pisala nekome?
ELEONORA: Kome bih pisala? Tko danas piše?... I da jesam tko bi tako brzo odgovorio?
Zvono.
ALEN: Možda je poštar s računima. Već smo peti dan ovdje, a ni jedan račun nije stigao.
ELEONORA: Što će ti račun? Tko se još raduje računima!
Zvono.
ALEN: I za prazan stan se moraju platiti režije. Valjda je za to i ostavljen novac.
ELEONORA: Zašto bi bio ostavljen za to? Ostavljen je da se troši.
ALEN: Zašto ga nije ponio sa sobom?
Zvono.
ELEONORA: Žurilo mu se.
ALEN: Novac se ne ostavlja ni kad gori pod nogama!
Vrata u daljini.
Koraci u daljini. Približavanje.
Vrata.
SUSJED: Dobar dan.
ELEONORA: Tko ste sad vi?
ALEN: Kako ste ušli?
SUSJED: Kao što ste mogli čuti prvo sam zvonio. Uporno zvonio. Onda sam makinalno
povukao kvaku… Vrata su bila otključana.
ELEONORA: Alene, budalo!
ALEN: Oprosti, draga. Bio sam uzbuđen. I ti bi zaboravila zaključati za sobom vrata na mom
mjestu.
ELEONORA: U ovakvim okolnostima sigurno ne bih!
SUSJED: Kakvim okolnostima?
Kratka stanka.
SUSJED: Ja sam vaš susjed. Stanujem ispod vas. Od nedavno. Doselio sam kad i vi. Čak istog
dana.
Kratka stanka.
SUSJED: Koja slučajnost, zar ne?

5
Kratka stanka.
SUSJED: Nema razloga da krijem. Obio sam stan kao vi.
ELEONORA: Mi nismo obili.
ALEN: Vrata su bila otključana.
SUSJED: Nemojte me nasmijavati. To ima samo u bajkama. Još ćete reći da ste ušli u
namješten stan. Da je u njemu bilo novaca. I pun hladnjak! (smijeh)
ELEONORA: Pa da budemo iskreni…
ALEN: Baš tako je bilo kako kažete.
SUSJED: Do vraga!
Kratka stanka.
SUSJED: E jesam se zeznuo!... Ja sam ušao u prazan stan. Naravno, bio je zaključan. Obio
sam ga. Bio je nenamješten. Namjestio sam ga… Dvosoban je kao i vaš. No vas je samo
dvoje, a ja imam i ženu i dvoje djece… Imali ste ludu sreću!
Koraci.
SUSJED: I pogled iz vašeg stana je bolji. Viši ste. I više vidite.
Koraci.
ELEONORA: Nije to naš stan.
ALEN: Mi nemamo stanarsko pravo.
SUSJED: Dok ste god u njemu vaš je. Dok vas ne deložiraju. A to može potrajati godinama.
Onda ćete već naći drugi u koji ćete bespravno useliti. I tako dalje. Sve dok ne dobijete stan.
Ili ga ne kupite na kredit. Doživjet ćete i to jednog dana. Makar u mirovini…
Stanka.
ELEONORA: I zato ste nas posjetili. Da nam to kažete?
SUSJED: Ne samo to. Htio sam da se upoznamo. Susjedi smo. Živimo u istoj zgradi. Mogli
bismo se sprijateljiti.
ALEN: Jeste li se s ostalima sprijateljili? U ovoj zgradi stanuje puno ljudi. Sigurno imate
puno prijatelja!
SUSJED: U ovoj zgradi niti jednog. Pozvonio sam na sva vrata i nitko mi nije htio otvoriti. To
me začudilo. Odrastao sam na selu. Tamo su susjedi važniji od rodbine. Rodbinu vidiš
povremeno. Susjede svaki dan. Rodbina ti neće priskočiti u pomoć kad ti je potrebna… Vi ste
prvi susjedi koje sam upoznao.
ELEONORA: Drago mi je.
SUSJED: Vi ste drugačiji. Odmah sam to uočio. Jeste li i vi sa sela?
ALEN: Nismo.
ELEONORA: Iz grada smo.
SUSJED: Ali sigurno iz manjeg, zar ne? Iz provincije.
ALEN: Da.
SUSJED: Znao sam. Ovdje nitko ni s kim ne govori. Žalosno je to.
ELEONORA: Stara priča.
ALEN: Već ćete se navići na to. Poprimiti velegradske navike.
SUSJED: Nikad. Bio sam, jesam i bit ću seljak u srcu i duši. Nikad se neću promijeniti!
Nikad!
ELEONORA: Onda niste ni trebali dolaziti u grad.
SUSJED: Nisam ni htio doći. Ali dobio sam premještaj. Tko me pitao. Upao na moje radno
mjesto neki šefov rođak. Meni ponudili ovu alternativu. Morao sam prihvatiti. Imam
nezaposlenu ženu i dvoje djece koja idu u školu. Ponudili mi drugi posao a nisu stan! Eto što
se radi!
ELEONORA: Žao mi je.
ALEN: Strpite se. Bit će bolje.
ELEONORA: Dobit ćete stan.

6
ALEN: Jednog dana.
SUSJED: Da, jednog lijepog dana.
Vrata se otvaraju u daljini.
AGENTICA (off): Izvolite, gospođo.
GOSPOĐO (off): Hvala.
Koraci izdaleka. Približavanje.
Vrata.
AGENTICA: Dobar dan.
GOSPOĐA: Dobar dan.
ELEONORA: Tko su sad ovi?
ALEN: Mene pitaš?
ELEONORA: A koga bih drugo. Neću valjda Susjeda?
ALEN: Otkud ja znam?
ELEONORA: Ovo nije stan već kolodvor!
AGENTICA: Vi ste rodbina vlasnika ovog stana?
ALEN: Kojeg vlasnika?
ELEONORA: Nismo.
AGENTICA: Kako ste onda ušli?
ALEN: A kako ste vi ušli?
AGENTICA: Vrata su bila otključana. I da nisu ušle bismo. Kod mene je ključ ovog stana. Ja
sam iz agencije za promet nekretninama "Viktorija".
GOSPOĐA: A ja sam kupac. Došla sam pogledati ovaj stan.
ELEONORA: Tko vam je dao ključ?
AGENTICA: Kako tko je dao? Vlasnik stana. Ovaj se stan prodaje. Mi smo doveli kupca…
Tko je vama dao ključ? Što ste vi vlasniku ako mu niste rodbina?
ELEONORA: Ispitujete nas kao da ste iz policije!
GOSPOĐA: Došla sam samo pogledati stan. Molim vas za malo pristojnosti.
ALEN: Došli ste uzalud. Ovaj stan nije za prodaju.
GOSPOĐA: Molim? Nije? Kako nije? Kog ste me vraga ovamo dovodili ako stan nije za
prodaju? Tko su ovi ljudi?
AGENTICA: Gospođo, meni doista nije jasno tko su ovi i kako su ušli. Ovaj stan je za
prodaju i nalazi se u našoj evidenciji. Vlasnik mi je ostavio ključ. Doduše nisam dugo bila u
njemu te nisam ni znala da je netko ovdje.
GOSPOĐA: A da vi niste već kupili ovaj stan preko druge agencije?
ELEONORA: Bože sačuvaj.
ALEN: Ako budemo ikad kupovali stan to sigurno neće biti preko nikakve lopovske agencije.
AGENTICA: Mi nismo lopovi.
ELEONORA: Naravno da jeste.
ALEN: Mi smo preko jedne agencije poput vas bili unajmili stan. Dali smo im iznos prve
mjesečne stanarine, a da nam ni danas nije jasno zašto. Zar zato što su objavili mali oglas i to
besplatno? Držite u svojim pipcima devedeset posto stanova koji se prodaju u ovom gradu.
Sad ste zgrabili i stanove i koji se iznajmljuju. Uzimate tri posto iznosa od prodavača i od
kupca. Samo zato što ispunite nekoliko papira!
AGENTICA: Nije to samo ispunjavanje papira. Ima tu puno više toga. Puno više troškova.
Nije baš tako kako vi mislite!
ALEN: Napolje!
GOSPOĐA: Molim?
ALEN: Nemate vi tu što da molite! Smjesta izlazite van!
AGENTICA: Nemate vi prava nikoga izbacivati. Vi niste vlasnici ovog stana. Vi ste uljezi!
Uzurpatori. Reći ću vlasniku da vas izbaci!

7
SUSJED: Samo izvoli, vještice! Misliš da te se bojim?!
AGENTICA: Tko je vas što pitao?! Što se to vas tiče?!
SUSJED: I te kako se tiče. I ja sam uzurpirao stan. Onaj ispod. Bolje da bilo tko u njemu
stanuje nego da nitko ne stanuje!
GOSPOĐA: Trebalo bismo zvati policiju!
SUSJED: Samo izvoli, babetino! Nazovi ih! Kad ti čuju glas samo će se nasmijati. Znam ja
njih dobro!
GOSPOĐA: Ja nisam došla ovamo da bi me netko vrijeđao.
SUSJED: Znam ja zašto si ti došla! Prodala si svoj četverosoban stan za veliku lovu, onaj isti
koji si otkupila za bagatelu. Sad bi kupila trosoban, razliku stavila na knjižicu, a u ovom
iznajmila sobe nekim jadnim studentima za veliku lovu i ništa ne bi radila! Gulikožo!
GOSPOĐA: Dajem vam riječ da ćete zažaliti zbog toga!
SUSJED: Znam ja da imaš vezu u policiji! Uh što me uplaši!
Koraci. Vrata.
Koraci se udaljavaju. Vrata u daljini.
SUSJED: Drago mi je što sam vas upoznao, susjedi. Nadam se da ćemo se uskoro vidjeti.
Doviđenja.
ELEONORA: Doviđenja.
ALEN: Doviđenja.

(glazbeni intermeco)

Škripanje kreveta.
Vrata u daljini.
Koraci u daljini.
ELEONORA (zadihano): Stani! Netko je ušao?
ALEN (zadihano): Nemoguće.
ELEONORA: Netko je u hodniku. Budalo, opet nisi zaključao vrata!
ALEN: Jesam.
ELEONORA: Da jesi on ne bi ušao.
ALEN: Jesam!
ELEONORA: Nije sad vrijeme za prepirku. Ustani i vidi tko je.
Koraci.
Vrata.
STARAC: Dobar dan.
ALEN: Do vraga!
ELEONORA: Što vi radite ovdje?
STARAC: Ja?
ALEN: Da, ti! Ušao si u naš stan! Kako se usuđuješ!
STARAC: Oprostite, pogriješio sam… Ja… Mislio sam…
ALEN: Što si mislio?
STARAC: Mislio sam da je moj…
ALEN: Stani, da ti nisi ovaj do nas?
STARAC: Koji?
ALEN: Onaj stari koji stalno umire, a nikako da umre!
ELEONORA: Alene, ne svađaj se, nego izvedi gospodina.
ALEN: Nije on nikakav gospodin već voajer!
STARAC: Nisam…
ALEN: E, ako nisi do sada umro sad ćeš, bogme, umrijeti!
Koraci.

8
STARAC: Joj, pustite me, molim vas!
ELEONORA: Alene, nemoj, slomit ćeš mu ruku!
ALEN: Ma, slomit ću ja njemu vrat!
STARAC: Joj! Nemojte tako!
ALEN: Stari pokvarenjak! Umjesto da gleda svoja posla, on gleda druge! Nema pametnija
posla!
STARAC: Oprostite, nisam htio nikoga gledati.
ALEN: Ako si već voajer trebao si samo viriti kroz ključanicu i to diskretno da se ne
primijeti... A ni to se ne radi besplatno! Hajde, gledaj nas! Nagledaj se do ti staro voajersko
srce ne pukne od uzbuđenja!
ELEONORA: Alene, ti si kriv. Da si zaključao vrata on ne bi ušao.
ALEN: Dobro, ja sam opet kriv što je netko ušao u naš stan. Jesam li kriv i za to što smo
oboje ušli u ovaj stan? Prvo sam pa oboje? Jesam li kriv i za to što sam te doveo? Što sam te
našao?... Da sam ušao sam sad mi nitko ne bi rekao da sam kriv. Da sam ušao sam ne bih
radio ovo što stari gleda. Ne bih radio nedopuštene stvari. Ono što radi muški i ženski spol
kad se nađe na pogodnom mjestu… Tko mi je kriv što sam se udružio! Što smo dvoje!
ELEONORA: Alene, ne pričaj gluposti! Pogotovo ne pred drugima… Dobro, nitko nije kriv
što smo zatečeni na krivom mjestu i u krivo vrijeme. U nedopuštenoj radnji. Kriv je stari što
je ušao u tuđi stan. Ali nije to učinio namjerno. Vidiš da je star i senilan.
STARAC: Nisam senilan…
ALEN: Ne govori kad ti se ne obraća!
STARAC: Neću…
Vrata u daljini.
Koraci koji se približavaju.
Vrata.
SUSJED: Oho, gdje sam ja to zalutao? Na nudističku plažu?
ELEONORA: Pa to je naš susjed!
ALEN: U policijskoj uniformi!
SUSJED: Bolje i to nego gol!... Hajde, oblačite se vas dvoje odmah ili ću vas smjesta
uhapsiti!
ALEN: Nismo počinili prekršaj. Nismo goli na javnom već u privatnom prostoru. Bolje
uhapsite ovog starog voajera!
SUSJED: Vi ste učinili nešto mnogo gore, provalili ste u tuđi stan! Hajde, odmah se oblačite!
Stanka.
SUSJED: Tako je već bolje. Takve vas volim.
ELEONORA: Zašto ste nas lagali? Vi niste naš susjed.
SUSJED: Naravno da jesam. I bit ću sve dok ste u ovom stanu koji nije vaš.
ELEONORA: Zar ste kao policajac obili tuđi stan? To prvi put čujem!
SUSJED: Ima i gorih stvari.
ALEN: I što sad hoćete? Da nas uhapsite? Zato što smo učinili ono što i vi? Onda morate
uhapsiti i sebe?
SUSJED: Ima i drugih razloga za vaše hapšenje osim obijanja stana i skidanja pred drugima.
Tu je i zlostavljanje jednog starca… I to u njegovom stanu…
ELEONORA: Njegovom?
SUSJED: Da, njegovom. Ovaj stan je vlasnik ovog gospodina. Je li tako, susjed?
STARAC: Jest.
ALEN: Ali vi stanujete u stanu do nas!
STARAC: Da. Ali i ovo je moj stan. Zar je zakonom zabranjeno imati više od jednog stana?
Bio sam pomorac, imao sam ušteđenih novaca i kupio sam dva stana. U onom desnom sam
stanovao sa ženom i dvoje djece. Žena mi je umrla, djeca su mene okrivila za njenu smrt,

9
tvrdila da je umrla zato što sam je tukao u pijanom stanju. To je laž!
ELEONORA: Što je laž? Da ste je tukli ili da ste se napijali?
STARAC: Oboje je laž!
ELEONORA: I gdje su vam sada djeca?
STARAC: Nemam pojma. Negdje u bijelom svijetu. Pojavit će se kad umrem da mi pokupe
stanove. Ali ja ću stanove prodati.
ALEN: I što ćete s novcima? Ponijeti sa dobom u grob?
STARAC: Dat ću ih socijalnom. Da pomažu beskućnike.
ELEONORA: Zaista velikodušno od vas.
ALEN: Zašto ovaj stan niste nekom iznajmili?
STARAC: Isprva jesam. Prvo jednom bračnom paru a poslije i drugom. Ti su mi ostali dužni
nekoliko stanarina i režija. Jedva sam ih se riješio. Imali su taj sistem da se uvale u neki stan,
plate za prvi ili za prva tri mjeseca i onda stanuju besplatno dokle god mogu.
ELEONORA: A drugi?
STARAC: Drugi su sve platili, ali su me pokrali prije no što su otišli. Poslije toga sam odlučio
da više ne izdajem stan. Odlučio sam ga prodati.
SUSJED: Znamo. Dolazili su iz jedne agencije.
STARAC: Kupci bi kupili stan za bagatelu.
ALEN: A agencijama je samo cilj da zarade.
STARAC: Meni se ne žuri. Kad se nađi pravi kupac prodat ću ga.
Stanka.
ELEONORA: Zašto ste stan ostavili otključanim?
STARAC: Dobro pitanje. Bolje da netko stanuje u njemu nego nitko.
ALEN: Ali što imate od toga?
STARAC: Ništa. Činim samo dobro djelo.
ELEONORA: Što imate od činjenja dobrih djela?
STARAC: Zadovoljstvo.
ALEN: Ne znam kakvo je to zadovoljstvo davati a ništa ne dobivati.
ELEONORA: To je samo gubitak.
STARAC: Kao pomorac bio sam u puno zemalja. Bio i u nekim socijalnim državama. Recimo
u Nizozemskoj. Tamo svi imaju stanove. To je raj na zemlji...
ELEONORA: Tako je bilo i u Sovjetskom savezu.
ALEN: To baš nije bio raj na zemlji. Da sam ja tamo živio zaglavio bih u njihovom paklu,
odnosno u Sibiru.
STARAC: Da, to je bilo kod njih grozno. Ali moramo pohvaliti i dobre stvari.
ALEN: Pa nisu to baš neki stanovi...
STARAC: Svi imaju centralno.
ALEN: To je zato što imaju puno prirodnog plina. To je kod njih bagatela.
STARAC: A u kakvom ste vi stanu stanovali. Sigurno u nekoj šupi. I to za velike novce!
ELEONORA: Puno u Rusiji ima komunalnih, kako oni kažu, odnosno zajedničkih stanova.
Ne mogu zamisliti da bih imala zajednički ulaz s nepoznatim ljudima. Grozno!
SUSJED: A što je tu loše?
ELEONORA: Zar da mi netko nepoznat bulji u tanjur? I sluša me dok sam s mužem?
SUSJED: S takvim sustanarima se bolje možeš zbližiti nego s rodbinom. Svaki dan su pored
tebe. Mogu ti pomoći u svakoj prilici. Pričuvati ti dijete... A to što čuju... Neka slušaju ako im
se sluša. Možemo i mi slušati. Oni čine ono što i mi činimo. Sve je to ljudski. Na to se čovjek
navikne kao na vodopad. Nakon dva dana se više ni ne čuje... Ali ima nešto gore... Big
brother! Gledate li ih, veliki brate?
ALEN: Znamo za tu emisiju. To svi gledaju. Mi nismo svaki dan jer nismo imali televiziju.
SUSJED: Odvratno. Ono čega smo se grozili kod Orwela u njegovoj osamdeset četvrtoj, ono

10
što je bila mora sad je postao show!
ELEONORA: Vremena se mijenjaju. Prošla je i četrdeset osma i osamdeset četvrta.
SUSJED: Ja to nikad neću prihvatiti za nešto normalno. Gledati tuđu intimu kao javnu stvar.
Užas!
ALEN: Ima i gorih stvari.
SUSJED: Jeste li zapazili da su stanari u toj velikoj javnoj kući uvijek dvadesetogodišnjaci?
Naravno da nisu ni stariji ni mlađi. Ni djeca ni starci se ne bi tucali!
ELEONORA: Po vama se izravno prenosi pakao, a stanari velike kuće smatraju da su u raju.
SUSJED: Da se mene pita ja bih uhapsio TV kanal koji to prenosi!
ALEN: Nas pojedinaca se u državi puno toga ne pita.
SUSJED: Ako ne mogu uhapsiti televiziju jer joj država dopušta da radi ono što radi, jer joj
stanari dopuštaju da radi s njima ono što rade, jer im gledaoci dopuštaju da im serviraju i
takvo javno gledanje, mogu bar uhapsiti ovog velikog voajera!
STARAC: Mene? Zašto mene?
SUSJED: Jer si gledao ovo dvoje mladih i naivnih.
STARAC: Nisam ih namjerno gledao. Slučajno sam ušao u ovaj stan koji je do mog.
Pogriješio vrata... Moram priznati da sam bio rastrojen. Zato mi se to i dogodilo. Zar je to
razlog za hapšenje? Bolje uhapsite onog koji dvogledom bulji u nas sa susjedne zgrade.
Koraci.
ALEN: Gdje je?
ELEONORA: Ja ga ne vidim.
STARAC: Sad ga nema. Ali se povremeno pojavi. Ali sumnjam da bi i njega policija, ako bi
ga uopće i priveli, kaznila.
SUSJED: Ali kažnjivo je djelo postavljati lažna ogledala.
ALEN: Kakva ogledala?
Koraci.
SUSJED: Ovo ogledalo u spavaćoj sobi u kojoj ste vas dvoje nedavno bili goli je za vas
ogledalo, a za vašeg susjeda – prozor. On sve vidi iz svoje sobe što radite.
Kratka stanka.
SUSJED: Je li to istina, stari?
Kratka stanka.
SUSJED: Je li to istina?!
STARAC: Pa jest. Ali...
SUSJED: Što ali?!
STARAC: To radi i policija.
SUSJED: Zna se zašto to policija radi. Da bi uhvatila krivca. To radi za opće dobro. Ovo što ti
radiš nije dopušteno. Pitam se samo gdje si nabavio to ogledalo.
Stanka.
SUSJED: Šutiš, dakle? Propjevat ćeš ti pred ogledalom, ali pred onim policijskim! Ovo dvoje
mladih će svjedočiti protiv tebe. Hoćete li?
Kratka stanka.
SUSJED: Hoećete li?
ELEONORA: Pa, ja ne bih.
ALEN: Ni ja.
ELEONORA: Okusili smo nalo raja i sad se vraćamo u pakao odakle smo došli. U unajmljeni
stan. Hvala, stari, što si nam bar na kratko omogućio ovaj raj na zemlji. Mislili smo da takvog
nečeg više nema.
Kratka stanka.
SUSJED: Kako hoćete... No, iskreno da vam kažem, ja nisam ni imao namjeru hapsiti
starog... Došao sam zapravo zbog nečeg drugog. Htio sam otkriti tko je u ovoj zgradi učinio

11
nešto još gore. Tko mi je izbušio gume na automobilu. Došao sam upoznati sve stanare. Kao
njihov susjed koji je slučajno policajac i kome je nanesena šteta. Došao sam prvo utvrditi tko
sve stanuje u ovoj zgradi. Tko je sve ovdje prijavljen a tko nije.
ALEN: Zar ste vi prijavljeni na ovoj adresi?
SUSJED: Naravno da jesam.
ALEN: Kao stanar, podstanar ili uljez? Ah, da, kod vas se prijavljuje boravak. Vi se sami kod
sebe prijavljujete.
SUSJED: Dosta! Načinio sam popis stanara i otkrio da ste vas dvoje u ovoj zgradi jedini
neprijavljeni. Ali zažmirit ću na jedno oko i prijeći preko svega samo ako mi kažete tko mi je
probušio gume.
ELEONORA: Kad vam se to dogodilo?
SUSJED: Noćas. Dok sam bio dežurni.
ALEN: Mi nismo noćas izlazili van. Mi nismo izašli iz ovog raja od kako smo u njega ušli.
ELEONORA: I zašto bismo? Ovdje je bilo svega što nam treba.
ALEN: I mogli smo do mile volje uživati. U stanu, hrani, piću, u nama samima.
ELEONORA: Pitajte starog. On je svjedok. Cijelo vrijeme nas je promatrao.
STARAC: Točno. Nisu se micali i stana.
SUSJED: Ne nasmijavaj me. Nisi ih mogao promatrati dan i noć.
STARAC: Noćas sam ih promatrao. No, ako meni ne vjerujete tu su kamere. One su ih
snimale cijelo vrijeme. I kad ih ja nisam promatrao.
ALEN: I kamere?
ELEONORA: Užas!
STARAC: Morate ispitati ostale susjede. Sad ih morate natjerati da vas upoznaju. Kad vide
uniformu, otvorit će vam vrata, htjeli, ne htjeli.
SUSJED: Učinit ću to. Krenuo sam od vas dvoje... Zapravo troje.
ELEONORA: Zašto mislite da je to netko učinio iz ove zgrade?
SUSJED: A zašto bi to učinio iz neke druge? Samo u ovoj zgradi znaju da sam policajac i
uljez. Samo jedno od tog dvoga je dovoljno da me zamrze.
Kratka stanka.
STARAC: Ja sam to učinio.
SUSJED: Molim?
STARAC: Ja sam vam probušio gume.
SUSJED: Ti? Tome se zaista nisam nadao. Zašto si to učnio?
STARAC: Bio sam rastrojen. Kad sam vidio ovo dvoje mladih. Kad sam vidio da se vole. Ja...
Ja sam nekad volio. Ali bilo je to davno. Jako davno. Volio sam svoju ženu... Ali ona mene
nikad nije voljela. Toga sam kasnije postao svjestan...
SUSJED: Ali što sam ti ja tu bio kriv? Što ti je skrivio moj auto?
STARAC: Nisam znao čiji je to auto. Bio je prvi na kojeg sam naišao. Izletio sam iz stana s
nožem u ruci i iskalio se na prvom koga sam vidio. Srećom da je to bio vaš auto.
SUSJED: Srećom? Znaš li ti pošto su nove gume?!
STARAC: Ispričavam se. Nadoknadit ću vam to, susjede. To će za mene biti sitnica. Meni
novac nije problem.
ELEONORA: Ali smo vam mi problem.
ALEN: Izaći ćemo još danas.
ELEONORA: Ne brinite.
STARAC: Kamo ćete otići.
ALEN: Ne znamo.
ELEONORA: Već ćemo nešto smisliti.
STARAC: Nemojte izlaziti.
SUSJED: Zar bi ih htio i dalje promatrati?

12
STARAC: Ne. Sklonit ću ogledalo. Zazidati prozor... Ostanite dokle god hoćete.
ALEN: Ali mi nismo u stanju plaćati starinu.
ELEONORA: Nismo zaposleni.
STARAC: Zaposlit ćete se. Platit ćete. Susjedi smo, zar ne?

(kraj)

ShareThis

13