Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
KRVOTVORNE ORGANE
Miroslav Savić
Katedra za farmakologiju
Farmaceutski fakultet
Univerziteta u Beogradu
Funkcije krvi
• Transportna
– O2, CO2, produkti
katabolitma,
nutrijenti, hormoni
• Regulatorna
– Doprinosi
regulaciji pH
(puferi)
– Doprinosi
regulaciji telesne
temperature
• Zaštitna
– Od infekcija
– Od gubitka krvi
Hemostaza
• Brz i lokalizovan prekid
krvarenja prilikom oštećenja
krvnog suda
• Sprečava hemoragiju
(gubitak velike količine krvi)
• Tri procesa
1. Spazam krvnog suda
2. Stvaranje trombocitnog
čepa
3. Zgrušavanje krvi
(koagulacija = stvaranje
fibirinskih niti)
Adhezija trombocita
TxA2, ADP,
Serotonin,
Fibrinogen
Promena Sekrecija
oblika medijatora
Agregacija trombocita
Povezivanje susednih
trombocita
fibrinogenom koji se Agregirani
veže za GPIIb/IIIa trombociti
receptore koji su
eksprimiraju
podlegli
konformacijskoj kisele
izmeni usled dejstva fosfolipide,
“trombocitnih neophodne za
agonista” (ADP, aktivaciju X
kolagen, trombin, TX
faktora i
A2...)
Trombocitni čep protrombina:
veza sa
koagulacijom
Patološki procesi:
Tromboza – stvaranje
hemostatskog čepa
unutar krvnog suda
Oštećeni zid krvnog u odsustvu
suda krvarenja, usled:
1. Oštećenja zida
Promocija adhezije Tr
krvnog suda
Von
Willebrand TXA2 5-HT 2. poremećaja
faktor ADP protoka krvi
3. Povećane
Tr koagulabilnosti
Vazokonstrikcija
Zid krvnog suda Er
Tromboza
• Arterijska tromboza :
– Lepljenje trombocita za zid arterije- bele boje-
Često povezana sa infarktom miokarda,
moždanim udarom i ishemijom tkiva
• Venska tromboza:
– Razvija se u područjima sa stagnacijom
protoka krvi (duboka venska tromboza), crvene
boje – povezana sa kongestivnom srčanom
insuficijencijom, kancerom, hirurgijom
– Tromboembolija (transport odvojenog dela
tromba do dela krvotoka u kome se “zaglavi” )
Antitrombotski lekovi
Signalni
COX-1 aspirin
Inhibitori
fosfodiesteraze putevi AA NSAIL
dipiridamol
TXA2
GPIIb - IIIa
Antagonisti receptora Fi
za fibrinogen: br
in
abciksimab (Fab fragment), og
ciklični peptid eptifibatid i tirofiban
en
(neppetidni derivat tirozina)
Antitrombocitni (antiagregacijski) lekovi
• Antikoagulansi imaju mali uticaj na formiranje tromba u arterijskoj cirkulaciji
• Najvažniji antiagregacijski lek: aspirin (75 (100) mg dnevno, maksimalno 325 mg):
više doze nisu delotvornije od nižih doza aspirina, a neke analize sugerišu
smanjenu efikasnost sa višim dozama. Budući da su neželjeni efekti aspirina
dozno-zavisni, za većinu indikacija se preporučuju doze aspirina od 75 do 100 mg
dnevno
• Pri primeni relativno niskih doza koje se preporučuju u indikacijama prevencije
kardiovaskularnih događaja željeni farmakološki efekat ograničen je na polazni
molekul u neizmenjenom obliku i kratak period (oko 20 minuta pri primeni
konvencionalnih formulacija) tokom koga je ovaj oblik dominantan
• Aspirin u akutnoj primeni dovodi do inhibicije COX-1 u trombocitima i pune
inhibicije stvaranja tromboksana, induktora agregacije trombocita i potentnog
vazokonstriktora, pri dozama od 300 mg i više. U uslovima prethodno postignute
kompletne inhibicije tromboksana, dovoljne su niže doze za održavanje
antitrombocitnog efekta. Vrednost doze dovoljne za održavanje prethodno
postignutog efekta podleže uticaju interindividualnih varijacija i karakteristika
prisutnog patološkog supstrata i ne može se precizirati, ali verovatno iznosi 100
mg ili manje
• Indikacije: sekundarna prevencija trombotskih kardiovaskularnih i
cerebrovaskularnih oboljenja; primarna prevencija vaskularnih događaja kada je
povećan kardiovaskularni rizik; nakon premošćavanja koronarne arterije, nakon
angioplastike koronarne arterije
• Rezistencija na aspirin javlja se u oko 30% slučajeva
• Uporedna primena aspirina i klopidogrela smanjuje rizik od vaskularnih događaja,
ali povećava rizik od krvarenja; aspirin se kombinuje i sa dipiridamolom
Tromboplastin
XI XIa
IX IXa VIIa
X Xa X
Protrombin Trombin
Faktori na koje
utiče heparin Fibrinogen Fribrinski monome
VII
Vitamin K zavisni faktori Fibrinski polimer
Na koje utiču oralni antikoagulansi XIII
Indikacije za vitamin K
-Lečenje/prevencija krvarenja:
kod novorođenčadi (rutinski) i
pacijenata koji su koristili
antikoagulantnu terapiju (kada
je INR jednak ili veći od 5)
-Deficijencije vitamina K kod
odraslih (npr. opstruktivna
žutica)
Parenteralni
antikoagulansi
Oralni antikoagulansi
• Kompetitivni inhibitori vitamina K reduktaze
• Varfarin se najviše koristi; acenokumarol
• 48-72 h do nastupa punog efekta
• Efekat se prati preko protrombinskog vremena, izraženog preko
INR (terapijski raspon 2-3.5)
• Osnovna indikacija: duboka venska tromboza
• Plućna embolija, atrijalna fibrilacija sa rizikom od embolizacija,
mehanički protetički srčani zalisci
• Brojne farmakokinetičke i farmakodinamske interakcije
• Teratogenost
• Neželjeni efekti: hemoragije (posebno u crevima i mozgu);
nekroza mekih tkiva – tromboza venula usled inhibicije γ
karboksilacije antikoagulantnih proteina C i S, koji imaju kraće
poluvreme eliminacije od II, VII, IX i X faktora – prokoagulantno
stanje!
Parenteralni
antikoagulansi
• Inicijalni tretman tromboze dubokih vena i plućne embolije
• U sklopu tretmana infarkta miokarda, nestabilne angine i akutne periferne
arterijske okluzije
• Profilaksa pred operativni zahvat, kod pacijenata sa visokim rizikom od venske
tromboembolije
• Efekat se prati preko aktivisanog parcijalnog tromboplastinskog vremena
(APTT)
• Neželjena dejstva: hemoragija, tromboza povezana sa trombocitopenijom
(antitela protiv kompleksa heparin – trombocitni faktor 4), osteoporoza,
povećanje transaminaza
• Protamin – hemijski antagonist heparina i niskomolekularnih heparina
Fibrinolitici (trombolitici)
• Fiziološki, fibrinolitički sistem pokreću aktivatori plazminogena
• Prevode proenzim plazminogen u aktivni plazmin
• Streptokinaza; acilovani plazminogen streptokinaza aktivator
kompleks – anistreplaza (više se ne koristi); urokinaza;
rekombinantni tkivni tip aktivatora plazminogena (rt-PA;
alteplaza); i dva rekombinantna derivata rt-PA: tenekteplaza i
reteplaza koji su indikovani kod infarkta miokarda
• Streptokinaza i alteplaza dokazano smanjuju smrtnost nakon
infarkta miokarda ako se daju tokom prvih 12 h
• Često mučnina i povraćanje. Rizik od krvarenja; reperfuzione
aritmije i povratna ishemija i angina kada se koriste kod infarkta
miokarda. Reperfuzija može da dovede do cerebralnog i plućnog
edema. Ozbiljno krvarenje može da se tretira faktorima
koagulacije i antifibrinolitikom traneksamskom kiselinom
Antihemoragici
• Antifibrinolitici (traneksamska kiselina;
aprotinin je povučen iz prometa)
• Vitamin K
• Lokalni hemostatici (trombin; fibrinski
lepak: fibrinogen, aprotinin, trombin +
CaCl2)
• Faktori koagulacija – kod hemofilija
Hidroksietilskrobovi
• Hidroksietilskrobovi (HES) se dobijaju uglavnom hidroksietilacijom skroba
kukuruza, a manji broj iz skroba krompira. Skrob kukuruza sadrži približno
95% amilopektina koji se sastoji od razgranatih lanaca glukoze; učešće
amiloze, nerazgranatog lanca glukoze, veoma je malo u kukuruznom skrobu.
Molekulska masa prirodnih molekula amilopektina se u procesu priozvodnje
HES-a smanjuje hidrolizom. Tokom reakcije prirodnih molekula skroba sa
etilenoksidom, na molekule glukoze se vezuju hidroksietil grupe i to na
položajima C2 i C6, retko na C3.
• HES su dostupni kao izoonkotski i hiperonkotski rastvori u rastvoru NaCl
0.9% kao nosaču, ali i tzv.”balansiranim rastvorima” elektrolita, koji po
sastavu imitiraju biohemijski sastav plazme i odlikuju se manjim sadržajem
Na+ i Cl- jona u odnosu na fiziološki rastvor, ali sadrže kalijum i dvovalentne
katjone i metabolišuće anjone, kao što su acetat, laktat ili malat
• Hidroksietilskrobovi su definisani sa tri broja: npr 10% HES 130/0,42. Prvi broj
pokazuje koncentraciju rastvora, drugi označava molekulsku masu (Mr)
izraženu u kiloDaltonima (kDa), a treći, za ovu grupu plazma ekspandera
specifični broj je molarna supstitucija (MS), koja je odnos između ukupnog
broja hidroksietil grupa i ukupnog broja jedinica glukoze. Ovi parametri su
presudni za farmakokinetiku proizvoda. Na osnovu MS postoji podela na:
hepta- (MS= približno 0,7), seksta- (MS=0,6), penta- (MS=0,5) i tetraskrobove
(MS=0,4)
Rastvori za parenteralnu ishranu
• Sprovodi se uvođenjem perifernog ili centralnog venskog
katetera
• Parcijalna i totalna parenteralna ishrana
• Aminokiseline, fruktoza, glukoza, minerali, sojino ulje,
fosfolipidi
Rastvori elektrolita
• KCl, NaHCO3, NaCl
HEM(AT)OPOEZNI SISTEM
Hematopoeza
• Proces kontinuiranog nadoknađivanja zrelih krvnih ćelija koje imaju
ograničeno životno trajanje
• Ravnotežna hematopoeza obuhvata stvaranje >400 milijardi ćelija krvi
svakog dana; u uslovima povećanih potreba, produkcija se, regulisano,
može povećati nekoliko puta (npr. stvaranje eritrocita za >20 puta u
odgovoru na anemiju ili hipoksemiju)
• Interakciju između hematopoeznih matičnih i progenitorskih ćelija i ćelija
i kompleksnih makromolekula strome kostne srži reguliše više rastvornih
i za membrane vezanih hematopoeznih faktora rasta
• Identifikacija i kloniranje hematopoeznih faktora rasta omogućili su
njihovu produkciju u količinama dovoljnim za terapijsku primenu, koja se
nalazi u rasponu od tretmana primarnih hematoloških bolesti do
adjuvantne primene u tretmanu teških infekcija, kontroli pacijenata koji se
podvrgavaju hemoterapiji kancera ili transplantaciji kostne srži
• Hematopoeza zahteva i adekvatno snabdevanje mineralima (npr. gvožđe,
kobalt, bakar) i vitaminima (folna kiselina, vitamin B12, piridoksin,
askorbinaska kiselina, riboflavin)
• Deficijencije uopšteno dovode do karakterističnih anemija ili, ređe,
opšteg zatajenja hematopoeze
Gvožđe
• U sastavu hemoglobina, mioglobina, citohroma i
drugih enzima
• Fe3+ mora da se redukuje u Fe2+ da bi se
moglo apsorbovati iz creva
• Aktivan transport u ćelije sluzokože u jejunumu i
gornjem delu ileuma, odakle se transportuje u
plazmu i/ili deponuje intracelularno kao feritin.
• Količina gvožđa u telu kontroliše se isključivo
apsorpcijom
• Normalna dijeta sadrži oko 6 mg Fe na 1000
kalorija, a dnevne potrebe odraslog muškaraca
su oko 1 mg, žene u menstruaciji oko 1,4 mg, a
žene u zadnja dva trimestra trudnoće 5-6 mg
• Eliminacija deskvamacijom
• U plazmi vezano za transferin, jedan deo se
deponuje kao feritin u ostalim tkivima
• Osnovni preparat gvožđa je gvožđe (II) sulfat;
oralna doza elementarnog gvožđa kod anemija
sa Fe-deficijencijom 100-200 mg dnevno
• Neželjena dejstva: gastrointestinalne tegobe
• Teški toksični efekti javljaju se posle unošenja
velikih doza gvožđa, koje se mogu eliminisati iz
organizma vezivanjem za helator gvožđa
deferoksamin
Primena gvožđa
Terapija anemija, čiji je uzrok:
• hronični gubitak krvi (npr. menoragije, karcinom
kolona)
• povećane potrebe (npr. trudnoća, rano detinjstvo)
• neadekvatna ishrana (veoma retko u razvijenim
zemljama)
• neadekvatna apsorpcija (npr. posle gastrektomije)
Pri unosu 35 mg gvožđa, apsorbuje se 40% i dolazi do povećanja
hemoglobina u krvi za 0,7 g/l/dan; pri unosu 195 mg, apsorubije
se 18% i hemoglobin u krvi se povećava za 1,9 g/l/dan
Dobra praksa je da se terapija uvede sa nižim dozama, kako bi se
obezbedio izostanak neželjenih efekata, a zatim da se doziranje
postepeno povećava do ciljnog doziranja; sa povećanjem doza
se povećavaju nauzeja i bol u gornjem abdomenu
Folna kiselina
• Dnevne potrebe oko 200 μg
dnevno, povećane u trudnoći (500-
600 μg); dnevna dijeta obezbeđuje
50-500 μg (moguće i 2 mg)
• Dugo kuvanje može da uništi do
90% sadržaja folata u hrani
• Biološki aktivni su redukovani
(FH4), poliglutamatni oblici
• Metil-FH4 je oblik u kome se vitamin
transportuje krvlju i ulazi u ćelije
• U reakciji koja zavisi od vitamina
B12, demetiluje se metil-FH4, koji je
loš supstrat za stvaranje
poliglutamata
• FH2 i FH4 poliglutamat su nosači i
donori 1-C fragmenata (vezani za
N5 i N10) i neophodni su kao
kofaktor u metilaciji uracila u
reakcijama sinteze timidilata, i time
DNK, kao i u de novo sintezi purina
Primena folne kiseline
Terapija megaloblastne anemije usled deficita folne kiseline čiji je
uzrok:
• slaba ishrana (često kod alkoholičara);
• malapsorpcioni sindrom
• lekovi, npr. fenitoin;
• terapija ili prevencija toksičnosti metotreksata, inhibitora difolat
reduktaze
Vitamin B12