936/937 (455.

5) "-02/00"

PITANJE ISTOČNE GRANICE CISALPINSKE GALIJE I

ODNOS OPĆINA TERGESTE I EGIDA

Alka STARAC

Izvorni znanstveni rad Mr.Alka Starac

Oeuvre seientifique originale Ai-heološki muze) Istre
M.Balote 5, 52000 Pula. Hr
Primljeno: - accepte: 04. 11. 1995
Odobreno - approuve: 24. 10. 1994

Razmatraju se izvori o formiranju i pomicanju granice

Cisalpinske Galije, kasnije Italije, prema Istri, te
nastanak, razvoj i opseg općina Tergeste i Egida, osobito
s obzirom na pitanje kontribucije Egide.

Povijest n a r o d a Histra otvara se u vrijeme prvih intenzivnijih k o n t a k a t a s

Rimom, o d n o s n o , s u k o b a i presretanja n a p o m o r s k i m trgovačkim putevima,
koji počinju od IV. st. pr. Kr. (LIV. 10, 2), a zaoštravaju se uoči II. Punskog i
II. Ilirskog rata, g. 2 2 1 . pr. Kr. Te godine Rim p o d u z i m a prvi oružani p o h o d
protiv Histra, pod vodstvom dvojice konzula koji Histre napadaju s m o r a
(LIV. 20; EUTR. 3, 7; OROS. 13, 16; ZON. 8, 20, p. 405 A; APP. Illyr. 8, 23). G.
220. r a t je o k o n č a n teško izvojevanom p o b j e d o m Rima. Nakon pobjede
Rimljana m o r a l i su biti sklopljeni o d r e đ e n i ugovori, m o ž d a o savezništvu
(foedus). U to vrijeme Rimska država još n e m a tolike moči n a d Histarskom
da joj n a m e t n e d a n a k ili n e k i d r u g i oblik p r i s i l e , v e ć se v j e r o v a t n o
zadovoljava m o g u ć n o š ć u slobodne i n e o m e t a n e plovidbe priobaljem Istre.
N e p u n i h 40 g o d i n a n a k o n prvog H i s t a r s k o g r a t a , Rim p o n o v o u l a z i u
neprijateljstva s Histrima, a ovog je puta povod bio osnutak latinske kolonije
Akvileje, o č e m u je rimski Senat donio odluku g. 183. i proveo u djelo g. 181.
(LIV. 39, 22, 6, 456, 555). U to je doba provincija Gallia Cisalpina bila u
nadležnosti p r e t o r a , s istočnom g r a n i c o m n a T i m a v u ili nešto južnije od
Timava, odgovarajući tadašnjoj zapadnoj etničkoj i državnoj granici Histra;
antički pisci n a v o d e o t o m e ne uvijek suglasne podatke. Strabon kaže da
histarska obala počinje n a k o n Timava, koji sa svojim svetištem i t e r m a l n i m
k o m p l e k s o m ulazi u akvilejski ager (STRAB. 5 , 1 , 8, 9). Timav je i u d r u g i m
izvorima p r i p i s a n području Akvileje, odnosno provincije Cisalpinske Galije
(PLIN. NH 2,225; MART. 4,25, 5). U djelu SERV. Ad Aen. 1,245, iznesen je
protivno t o m e podatak da se Timav nalazi u Histriji - n o to bi mogao biti
geografski, a n e politički pojam; Timavus autem in Histria est. Svakako,
Histrija se u vrijeme osnutka Akvileje nalazi izvan provincije Cisalpinske
Galije, n a širem prostoru zvanom Ilirik. Strabon navodi da su "Histri prvi u
ilirskom primorju" (STRAB. 7, 5, 3-4), a Pomponije Mela navodi Tergeste
kao posljednji grad Ilirika, što će reći Histrije (POMP. MEL. 2, 3, 55, Illyricis
usque Tergestum cetera Gallicis Italicisque gentibus cingitur, POMP. MEL.
2 , 3 , 57, Tergeste intumno in sinu Hadriae situm fínitlllyricuni). Još Ptolemej
u II. st. određuje granicu i z m e đ u K a m a i Histra n e p o s r e d n o zapadno od
Tergeste (PTOL. Sexta Europe Tabula (Italia); 3 , 1 , 2 3 ) . P r e m a Pliniju (PLIN.
NH 5, 129; 3, 139), zemlja Histra graničila je n a Raši {Arsia numen) i n a
h r p t u Učke sa zemljom Liburna, a na Ćićariji s J a p o d i m a (Karta I). P r e m a
Strabonu, n a histarsku se obalu nastavljala japodska, sve do početka zemlje
Liburna (STRAB. 7, 5, 4), ali n a ovom mjestu n e u l a z i m o u to pitanje.
Općeprihvaćeno je mišljenje da se prije uključenja Cisalpinske Galije u Italiju
g. 42. pr. Kr. i uspostave istočne granice Italije n a rijeci Rižani {Formio;
PLIN.IW3,127, Formio amnis, ab Ravenna CLXXXVII, anticus auctae Italiae
terminus, nunc vero Histriae), granica i z m e đ u provincije Cisalpinske Galije
i zemlje Histra nalazila nešto južnije od Timava, kod mjesta Prapotto (slov.
Prapoče). Smatra se da je ova granica funkcionirala u periodu od utemeljenja
Akvileje g. 181. pr. Kr. pa sve do priključenja Cisalpinske Galije Italiji g. 42.
pr. Kr. i uspostave nove granice Italije, a s d r u g e s t r a n e Histrije odnosno
i
Ilirika, na Rižani . Pored citiranih literarnih izvora, koji Timav pripisuju
ageru cisalpinske kolonije Akvileje a Tergeste Iliriku, glavni je a r g u m e n t
teze nalaz dva votivna natpisa n a položaju s. Pelagio kod Prapotta, nekih 10
k m jugoistočno od ušća Timava, koji su datirani u doba Sule (lit X/4 303,
2
304) . J e d a n od njih govori o udruženju z a k u p a c a portorija, koje su n e k i
3
autori povezali s p o z n a t o m statio portorii u Akvileji , a drugi s postajom u
4
općini Tergeste :

1 Th. MOMMSEN, CIL V, p. 1 ; A. DEGRASSI, Il confine nord-orientale dell'Italia romana, Bern

1954,16,24; ID., Aquileia e l'Istria in età romana, Scritti vari di antichità II, Roma 1962, 953.
2 DEGRASSI, Il confine, o . c , 17, datira ga u Sulino doba; S. J. DE LAET, Portorium. Étude sur
l'organisation douanire chez les romains, surtout à l'époque du Haut-Empire, Brugge 1949,
58; C. ZACCARIA, Il governo romano nella Regio X e nella provincia Venetia et Histria, AAAd
28,1986,65-103,89.
3 CIC. Pro FontA,2: nam cumpublicanis, qui Africam, qui Aquiliensepor(torium). DEGRASSI,
Il confine, o.c, 24.
4 Th.MOMMSEN, CIL V 703; R.CAGNAT, Studio storico sulle imposte indirette presso i Romani
sino alle invasioni dei Barbari, secondo i documenti letterari ed epigrafici, in: V.PARETO,
Biblioteca di storia economica V, 1921,479-680, 553; T.FRANK, An Economie Survey ofAn-
cientRome 1,1933, 346; DE LAET, Portorium, o . c , 77-78.
 KARTA I

Istra do god. 177. p. Kr.

 lit X/4 503, [Majci L(uci) l(iberti) Agato portitor(is) soc(i) s(ervus)
/ /ianuam?/ columnasque mag(nas?) fi(ctiles?) / / — de syuo
Menervai d(onum) d(at) l(ibens) m(erito).
lit X/4 304, Abennaeus Catti M(arci) s(ervus) maceriem / pinnas
et austia de s/ii/o fecit Minervae d(edit).

S p o m e n u t i natpisi i n t e r p r e t i r a n i su kao pokazatelj smještaja statio za

prikupljanje portorium terrestre na cesti Aquileia - Tergeste - Illyiicum i
5
ujedno kao pokazatelj granice između dviju provincija . No, ako su službenici
i članovi udruženja zakupaca portorija investirali svoju imovinu u Minervino
svetište n a položaju Prapotto, to ne dokazuje da se upravo n a istom mjestu
nalazila granica između provincija. Radi u s p o r e d b e , j e d a n od zavjetnih
natpisa službenika zakupaca portorija sa sjedištem u Senju p r o n a đ e n je
dvadesetak kilometara dalje od Senja, na prijevoju Vratnik kojim je prolazila
značajna prometnica (CIL III 13283), ali to ne znači da se n a Vratniku nalazila
granica provincije. Pojedini antički geografi, autori korografija iz v r e m e n a
Principata, povlače g r a n i c u i z m e đ u Histra i Gala ( R a r n a ) z a p a d n o od
Tergeste, što bi odgovaralo pretpostavljenoj nekadašnjoj granici provincije
Cisalpinske Galije između Timava i Tergeste (STRAB. 7, 5, 3-4; POMP. MEL.
2, 3, 55, PTOL. 3, 1, 23). No, već je u njihovo vrijeme ta granica bila odavno
zastarjela, budući dvaput p o m a k n u t a u m e đ u v r e m e n u , prvo na Rižanu,
potom n a Rašu. Pored toga, u dotičnim se odlomcima govori o etničkim
g r a n i c a m a između naroda i teritorija nazivanih njihovim i m e n o m , a ne o
p o l i t i č k o - a d m i n i s t r a t i v n i m g r a n i c a m a u s p o s t a v l j e n i m u doba r i m s k e
vladavine, koje se uopće nisu morale poklapati s uvriježenim geografsko-
p l e m e n s k i m g r a n i c a m a . Navodi o t e r g e s t i n s k o m p o d r u č j u kao o dijelu
Histrije v e o m a vjerovatno odražavaju d a v n u etničko-geografsku podjelu
teritorija, koja je vrijedila do pada histarskog kraljevstva početkom II. st.
pr. Kr. i do u s p o s t a v e n o v i h t e r i t o r i j a l n i h r a z g r a n i č e n j a u r i m s k o m
a r a n ž m a n u , a n a koju je sačuvana još za Principata reminiscencija u vidu
regionalnih geografskih naziva. Iz drugih literarnih izvora može se zaključiti
da je tergestinsko područje, brdovita obala i z m e đ u T i m a v a i Rižane, u
vrijeme osnutka kolonije Akvileje činila dio države Histra.
Godinama p r i p r e m a n i pohod Rima n a Histre otpočeo je g. 178. pr. Kr., i to
iz novoosnovane kolonije Akvileje. Rimska je vojska zašla n a teritorij Histra
utaborivši se n a Timavskom jezeru, i tu su v e ć počele č a r k e (LIV. 41,2,1). Iz
toga proizlazi zaključak da se teritorij Akvileje, čija je istočna granica ujedno
p r e d s t a v l j a l a i s t o č n u g r a n i c u C i s a l p i n s k e Galije n a s u p r o t H i s t r i m a ,

5 Lex Antonia de Termessibus (CIL 1204,1.31) razlikuje portorium maritimum et portorium

teiTestre.
rasprostirao do T i m a v a i n a tom prostoru graničio s Histrijom. Rat je s
promjenjivom s r e ć o m potrajao i kroz slijedeću godinu, a završio je p a d o m
glavne histarske gradine Nezakcija, te Mutile i Faverije, kojima položaj nije
6
ubiciran, godine 177 (LIV. 4 1 , 2) . P r e m a Livijevim navodima, Histri su
tijekom rata 178-177. imali pod oružjem 12 000 ljudi, 5 632 osobe pale su iza
poraza u ropstvo, a poubijano je oko 3 000. Cijela je Histrija, računajući za
7
rat n e s p o s o b n u populaciju, mogla imati oko 160 000 ljudi . Čak iako su
možda Livijevi podaci preuveličani, n a r o d Histra m o g a o je tada brojiti oko
8
100 000 l j u d i .
Poraz i p a d Histarskog kraljevstva g. 177. svakako je imao teške posljedice;
Nezakcij je n e p o v r a t n o izgubio ulogu vodećeg grada, p r e m d a nije p o t p u n o
9
z a m r o . Silom p o k o r e n i m Histrima n a m e t n u t je n e k a k a v danak, vjerovatno
u naturi, te r i m s k a uprava, o č e m u najviše podataka donosi Livije. Već i
prije s l o m a h i s t a r s k e države, g. 182, pri dodjeli n a d l e ž n o s t i u Italiji i
provincijama, Histrija je dodijeljena p r e t o r u Luciju Duroniju, ali n e kao
redovna pokrajina - redovno m u je data Apulija - nego zbog toga što su se
apulski gradovi žalili n a gusarske n a p a d e histarskog brodovlja (LIV. 40,
18). Godine 178. konzul Aulo Manlije samoinicijativno, bez zapovijesti i
odobrenja Senata, započinje n a p a d n a Histre i imenuje svog namjesnika za
Histriju, izvjesnog Lucija Minucija T e r m a (LIV. 4 1 , 8). Slijedeće godine, u
Histriju u kojoj je Manlije zakuhao rat, odaslana su obojica konzula s dvije
legije (LIV. 4 1 , 9). Po kraju rata, legije su povučene iz Histrije, no zadržani
su o d r e d i l a t i n s k i h saveznika (LIV. 4 1 , 14). Vjerovatno i dalje Histrija
jednostavno ostaje u nadležnosti konzula po pitanju vojnog nadzora, kao i
10
susjedna Cisalpinska Galija . Tako je i ostalo do v r e m e n a Sule, k a d se

6 B.BENUSSI, L'Istria sino ad Augusto, Trieste 1885, 259, prosljeđuje mišljenje da se Mutila
nalazila kod Medulina a Faveria u Mutvoranu, koje je prvi put izloženo u: P.KANDLER, /
confini dell'Agro antico di Pola, Notizie storiche di Pola, Parenzo 1876,134-135; C.DE
FRANCESCHI, Dove sorgessero le città di Nesazio, Mutila e Faveria, Notizie storiche di Pola,
141-145.
7 BENUSSI, L'Istria, o.c., 260.
8 R.MATIJAŠIĆ, Ageri antičkih kolonija Pola i Parentium, Zagreb 1988, 96, procjenjuje broj
stanovnika n a području kolonija Pola i Parentium u rimsko doba n a oko 70 500 stanovnika.
Preostali dio Istre, rascjepkan u sitne privatne posjede, bio je vjerovatno gušće naseljen, no
nije m o g a o primiti više od 50 000 stanovnika. Rimska je Istra u cjelini mogla biti n a p u č e n a s
oko 100 000 - 120 000 stanovnika. Ovaj se broj, kao i broj stanovnika predrimske Istre, m o r a
korigirati s obzirom n a to da se populacija u r e đ e n j e m rimske vlasti, doseljenjem kolonista i
sve v e ć o m m a s o m oslobođenih robova znatno uvećava. O procjenama populacije u antici:
J.C.RUSSEL, Late Ancient and Medieval Population, Transactions of the American Philoso­
phical Society n.s.48, 3,1958.
9 R.MATIJAŠIC, L'Istria tra Epulone e Augusto: archeologia e storia della romanizzazione
dell'Istria (IIsec.a.C.-Isec.d.C.), AAAd 57,1991,235-251,242.
10 U.LAFFI, La provincia della Gallia Cisalpina, A t h e n a e u m 80,1,1992,5-25, 5.
reformira provincijalna uprava. U pitanja unutrašnje p l e m e n s k e organizacije
nije m n o g o dirano; suprotno Kandlerovom uvjerenju, tijekom II. st. pr. Kr.
11
nije pristupljeno osnivanju nikakvih latinskih ni r i m s k i h kolonija u Histriji .
U lokalnim okvirima, zadržana je s a m o u p r a v a - vlastiti rodovski prvaci,
vlastiti vjerski običaji (koji će se zadržati do u k a s n u antiku), tradicionalne
pravne mjere. Što se tiče zemljišta, nije izvjesno kakav je postupak proveden.
Danas su odbačene stare teorije p r e m a kojima je n a k o n g. 177. odmah jedna
trećina zemljišta u Histriji zaplijenjena u agerpublicus, a ostalo prepušteno
12
uživanju domaćina uz naplatu zemljarine i portorija . Po svoj prilici, Rim
se tada zadovoljava priznanjem svoje vlasti, taocima, p o r e z o m (tributum
15
stipendium) i svojim vojnim prisustvom .
Pored d a l e k o s e ž n i h u p r a v n o - p o l i t i č k i h i e k o n o m s k i h posljedica p a d a
Histarskog kraljevstva g. 177, istovremeno dolazi do etničkih pomaka n a
širem području Tršćanskog Krasa: Strabon, koji n a j e d n o m mjestu - možda
u geografskom smislu - kaže da histarska obala počinje od Timava (STRAB.
5, 1, 8), n a d r u g o m mjestu naziva Tergeste, koji bi logično morao biti na
teritoriju Histra, karnskim naseljem (STRAB. 7,5,2,314). Naseobina Tergeste
prvi se put spominje u izvoru iz II. st. pr. Kr., i m o g u ć e je da je iz tog izvora
Strabon izvukao vijest o k a r n s k o m k a r a k t e r u naselja (MARC. Ep. Art 4,9-
11). Poznato je da g. 178. Histri drže Tršćanski Kras i dopiru sve do Timava
(LIV. 41, 2, 1, Istri, ut primum ad lacum Timavi castra sunt romana mota,
ipsipost collem occulto loco consederunt, etinde obliquis itineribus agmcn
sequabantur.). Ali, u daljnjim godinama n a k o n histarskog poraza g. 177.
Karni se pojavljuju (g. 171) nedaleko ceste koja vodi od Tergeste u Ilirik, n a
tergestinskom području, što znači da su se iza sloma histarske moći i pod
okriljem Rimske države Karni proširili p r e m a istoku i p r e m a jugu, i okupirali
čitav Tršćanski zaljev (LIV. 4 3 , 1 ; 4 3 , 5 , Sub id tempus Carnorum Istrorumque
etlapydum legati venerant: "Duces sibi ab consule Cassioprimum imperatos,
qui in Macedoniam ducenti exercitum iter monstrarent... passim rapinasque
14
et incendia facta.") . Moguće je da se radilo o Katmelovim vojnicima-

11 P.KANDLER, Pola, Notizie storiche di Pola, Parenzo 1876, 152-134.

12 B.BENUSSI, L'Istria nei suoi due millenni di storia, Trieste 1924,45.
13 M.KRIŽMAN, Rimska imena u Istri, Zagreb 1991, 57; J.ŠAŠEL, Zašto nije bila Pula metropola
Histra, zašto Nezakcij?, predavanje na M e đ u n a r o d n o m s k u p u "Antički Nezakcij u kulturi i
povijesti Istre", Pula, 4-7. svibnja 1985, navod p r e m a rukopisu. Rimski vojskovođe po vlastitoj
procjeni n a m e t a l i su novčani tribut pokorenim zemljama, ako su dotične zemlje već imale
razvijenu robno-novčanu privredu i vlastite kovnice novca: Paulo n a m e ć e Makedoniji tribut
od 1000 talenata, a Cezar Galiji od 40 milijuna sestercija (SUET.DjVJui.25). Histri, međutim,
nisu kovali vlastiti novac, i vjerovatnije je da je početni tribut u Histriji imao naturalni karakter.
14 DEGRASSI, U confine, o . c , 48.
augzilijarima koji su učestvovali u ratovima protiv Histra kao rimski saveznici
15
(LIV.41, 1 (5)) . U njihovom su se prvom susjedstvu nalazili Katali (PLIN.
16
NH5, 135), čiji smještaj jedni određuju oko Rižane, n a području Egide , a
17
drugi sjeverozapadno od kolonije Tergeste . Okupiravši područje između
Timava i Rižane, Rarni utvrđuju oppidum T e r g e s t e (Karta II), koji se u
historijskim izvorima prvi p u t pojavljuje zaista u II. st. pr. Kr. (ARTEM.,
MARC. Ep. Art. 4,9-11).
Histri su potisnuti od Timava sve do Rižane. No, njihov otpor još nije bio
slomljen; već g. 171. izaslanici iz Akvileje traže od rimskog Senata da odbrani
njihovu još n e u t v r đ e n u koloniju od napadaja Histra (LIV. 4 1 , 5, 1). Akvileja
je po o s n u t k u bila obzidana b e d e m i m a od cigle; ta činjenica navodi n a
zaključak da su i m bili n e d o s t u p n i - n e tako daleki - k a m e n o l o m i u okolici
18
Tergeste, koji se sve do g. 178-177. nalaze u vlasti Histra . Moguće je da je
datum sloma Histarske države predstavljao prekretnicu u formiranju granice
između Cisalpinske Galije i Histrije, odnosno ilirskih provincija. Godine 177.
pr. Kr. administrativna granica između dvaju provincija, Cisalpinske Galije
i Histrije, mogla je biti uspostavljena n a rijeci Rižani, n e p o s r e d n o južno od
Timava. To bi značilo da pri uključenju Cisalpinske Galije u sastav Italije g.
42. pr. Kr., n e p o s r e d n o n a k o n bitke kod Filipa, nije došlo ni do kakvog
p o m a k a istočne g r a n i c e s Timava n a Rižanu i isključenja tergestinskog
područja iz cjeline Histrije, zato jer se ovo područje u okviru Cisalpinske
Galije nalazilo već od g. 177. pr. Kr.
Godine 171. pr. Kr. k o n z u l Gaj Kasije Longin n a p u t u za Makedoniju prolazi
kroz zemlje Karna, Histra i Japoda, opustošivši ih (LIV. 43, 5). Slijedeće
godine (170) izaslanici tih triju n a r o d a dolaze u Rim da se požale n a taj
postupak. To znači d a j e otprije postojao izvjestan odnos savezništva (foedus)
ili dogovora o n e n a p a d a n j u (fides), kojeg je konzul s n e p r a v o m povrijedio.
Odnos Rima p r e m a s p o m e n u t i m p l e m e n i m a nije bio j e d n a k , kao što nije
bio j e d n a k niti stupanj njihove autonomije u o d n o s u n a Rim; što se tiče
Histra, oni od g. 177. priznaju r i m s k u vlast, ali kao silom pokoren, a ne
saveznički narod, k o j e m u Rim obećava fides, o d n o s n o u b u d u ć e milostiv

15 F.CÀSSOLA, Le popolazioni preromane del Friuli nelle fonti letterarie, AAAd 15, 1979, 83-
112,107. G.DOBESCH, Die Kelten in Österreich nach den ältesten Berichten der Antike,
Wien-Köln-Graz 1980, 98-108.
16 MOMMSEN, CIL V p.23; DEGRASSI, Il confine, o.e., 82; J.SASEL, Köper, ArhVest 25 (1974)
1976,446-462,452.
17 L.MARGETIC, Napomene oAugustovim granicama tergestinskog agera, Dometi 12,1988,
773-788 (= Accenni ai confini augustei del territorio Tergestino, AttiCRSR 10,1979-80, 76-
101), 783.
18 DEGRASSI, Aquileia, o.e., 952.
 19
p o s t u p a k . Dolazak barbarskih emisara u Rim također govori da je latinski
jezik bio poznat u višim p l e m e n s k i m krugovima, što znači da početak II. st.
pr. Kr. stvarno predstavlja početak romanizacije Istre.
Konačno pokorenje Histra pripisuje se k o n z u l u Gaju Semproniju Tuditanu
(PLIN. NH5,129, qui domuitHistros). T u d i t a n je svojim p o h o d o m objedinio
u rimskoj vlasti cijelo jadransko priobalje od Akvileje do rijeke Krke, i u to
ime proslavio trijumf (lit XIII, 1, p. 82.). Histrija, koja je početkom II. st. pr.
Kr. t r e t i r a n a k a o z a s e b n a provincija (LIV. 4 1 , 9-12), ostaje i dalje pod
nadzorom konzula ili pretora kojemu je dodijeljena neka od susjednih oblasti,
Cisalpinska Galija ili, sve više, Ilirik. Zemlja Histra sve do pada Histarskog
kraljevstva predstavljala je za Rim z a s e b n u provinciju, koja je zahtijevala
ne jednog, već oba konzula s legijama; do Tuditanovog pohoda, vjerovatno
je p r i d r u ž i v a n a u u p r a v n u cjelinu m a g i s t r a t u koji je dobijao n a u p r a v u
Cisalpinu. Nakon Tuditanovog pohoda, izgleda da je prevagnulo uklapanje
nekadašnje provincije Histrije u k o m p l e k s n u provinciju Ilirik. Još uvijek se
n a poluotoku n e nalazi, niti je u p l a n u da b u d e osnovana, nijedna latinska
ni r i m s k a kolonija; rimski su se građani pojedinačno naseljavali u obalnim
starim naseljima, oformljujući možda svoje zajednice (conventus civium
Romanorum) u k o j i m a su štitili svoje i n t e r e s e n a s u p r o t h i s t a r s k i m
starosjediocima.
Godine 90. pr. Kr. p u t e m Lexlulia dodijeljeno je rimsko građansko pravo u
čitavom Laciju, ali i u Cisalpini, gdje postojeće latinske kolonije stječu p u n
20
rimski civitet i m u n i c i p a l n u organizaciju . Slijedeće godine, Lex Pompeia
dopunjuje započetu operaciju romanizacije provincije Cisalpinske Galije
dodjelom latinskog prava preostalim o p ć i n a m a i uvođenjem sistema
21
atribucije alpskih p l e m e n a r o m a n i z i r a n i m g r a d o v i m a . Ti se zakoni nisu
odnosili direktno n a Histriju, ali intenzitet romanizacije u n e p o s r e d n o m
susjedstvu m o r a o je utjecati b a r e m n a k o n t a k t n e zone, luke na zapadnoj
obali Histrije, u kojima će se kasnije razviti gradovi Pola, Parentium, Aegida.
Godine 59. pr. Kr. Histrija je dodijeljena u u p r a v u k o n z u l u Cezaru, zajedno
s N a r b o n s k o m i Cisalpinskom Galijom; Cezar je uz Ilirik i obje Galije dobio
n a u p r a v u 4 legije, što m u je m i m o zakona bilo dato n a 5 godina umjesto n a
22
j e d n u . Godine 56. uprava m u je produljena za daljnjih 5 godina (PLUT.
Caes. 21), tako da Istra ostaje u nadležnosti p r o k o n z u l a Cezara n e p r e k i d n o

19 G.BANDELLI, Il governo romano nella Transpadana orientale (90-42.a.C.), AAAd 28,

1986, ' 4 3 - 6 4 , 48; V.ANGELINI, Riflessioni sull'orazione Pro L.Cornelio Balbo,
A t h e n a e u m 58, 1980, 360.
20 J.MARQUARDT, Römische Staatsverwaltung I, L e i p z i g 1 8 7 3 , 58; G E L L . 4 , 4 , 3 ;
APP.ß.CiV.1,23,24; VELL.2,6; CIC.Pro Balbo, 8,21; BANDELLI, Il governo, o.e., 47.
21 MARQUARDT, Röm.Staat, o.e., 13; PLIN.AH 3,138; BANDELLI, Il governo, o.e., 47;
22 PLUT.Caes.14; DIO C.12,38,8,5; APP.S.CiV.2,32; S U E T . D J V . J U Ì . 2 2 , L e x Vatinia.
 KARTA II

Istra nakon god. 177. p. Kr. do Cezarovog vremena

od g. 59. do g r a đ a n s k o g r a t a g. 49-48. U n a t o č t o m e , ili u p r a v o zbog
nezadovoljstva Cezarovom upravom, Histri se u g r a đ a n s k o m ratu bore, kao
i Liburni, na strani Pompeja (LUCAN. Phars. 4,529-530). U tih je deset godina
prokonzul bio zauzet r a t o m u Galiji, ali ipak je n a š a o v r e m e n a da dvaput
25
posjeti Akvileju, g. 58. i g. 56, a g. 54. obašao je i Ilirik .
U istom razdoblju, donijeta je po Cezarovom n a l o g u serija mjera kojima je
u pokrajini Cisalpinskoj Galiji prošireno rimsko g r a đ a n s k o pravo n a sve
općine koje su se pokazale lojalnim Rimu - te su m j e r e sadržane u Lex
Rubria de civitate Galliae Cisalpinae, koja je donijeta i i m e n o v a n a g. 49. po
24
p r e t o r u . Slijedeći zakon koji će ostaviti s n a ž a n utjecaj n a formiranje i
organizaciju općina u Italiji i provincijama (pa tako i u Histriji), Lex Iulia
Municipalis, odnosno p r e m a s a č u v a n o m zapisu p o z n a t kao Tabula
25
Heracleensis, d o n e s e n je g. 45. pr. Kr.
Za drugog triumvirata, n a k o n p o r a z a r e p u b l i k a n s k i h snaga, provincija
Cisalpina p r i k l j u č e n a je Italiji, s i s t o č n o m g r a n i c o m n a rijeci Rižani
26 27 2 8
(Formio) . To je izvršeno g. 42 , ili u proljeće g. 4 1 (Karta III). Uvriježeno
je mišljenje da je upravo tom prigodom granica Histrije p o m a k n u t a s Timava
29
na Rižanu . Već je g. 44. pr. Kr. bilo pokušaja da se Cisalpina pripoji Italiji,
a jedan od inicijatora bio je konzul iz g. 58, L.Calpurnius Piso Caesoninus
(APP. B. Civ. 3, 4, 30; CIC. Phil. 1, 4, 10), j e d a n od dvojice prvih duumvira -
50
utemeljitelja kolonije Julije Pole .
Posljednjim proširenjem granica Italije z a h v a ć e n a je u p r a v o Histrija (PLIN.

25 CAES.Bell.Gall.5,1-2; J.J.WILKES, Dalmatia, London 1969, 38-39.

24 MARQUARDT, Röm.Staat., o.e., 65; DIO C.41,36,3; SUET.Div.Iul.8; DEGRASSI, Il confine, o.e.,
13; opširnu raspravu o tom z a k o n u napisao je U.LAFFI, La Lex Rubria de Gallia Cisalpina,
Athenaeum 64,1-2,1986,5-45.
25 MARQUARDT, Röm.Staat, o.e., 6; CIL 1206 = CIL P 595; E.LO CASCIO, Leprofessiones della
Tabula Heracleensis e le procedure del census in età cesariana, A t h e n a e u m 78,2,1990,
287-319, 315; C. NICOLET, La Table d'Héraclée et les origines du cadastre, romain, L'Urbs,
Actes du Colloque International Rome 1985, Roma 1987,1-25.
26 PLIN.iVH5,127, naziva Formio anticus auctae Italiae terminus, nunc vero Histriae; E.
POLASCHEK, Aquileia und die nord-östlichen Grenzen Italiens, Sludi Aquileiesi offerti a G.
Brusin, 1955, 55-49; DEGRASSI, U confine, o.e., 46; R. F. ROSSI, La romanizzazione dell'Istria,
AAAd 2,1972, 65-78; ZACCARIA, Il governo, o.e., 66.
27 DIO C.48,12,4; APP.ß.Civ.5,50,115; 5,5,12, datira taj događaj n e p o s r e d n o n a k o n bitke kod
Filipa. DEGRASSI, Il confine, o.e., 46; ZACCARIA, Il governo, o.e., 66.
2
28 LAFFI, Lex Rubria, o.e., 17, Fragmentum Atestinum, odnosno CIL I 600, p r e m a Laffiju
predstavlja dio zakona kojim je Cisalpina pripojena Italiji (LexRoscia).
29 Th.MOMMSEN, CIL V, p . l ; DEGRASSI, Il confine, o.e., 46.
50 Njegovo je ime uklesano na luku Herkulovih vrata u Puli; Ut X/1 8 1 , te n a još jednom natpisu
iz Pule, Ut X/1 65; A. DEGRASSI, La data della fondazione della colonia romana di Pola,
Scritti vari di antichità II, 1962, 913-925, 917; ID., Il confine, o.e., 65.
NH5, 129), s granicom na Arsia ttumen (Karta IV). Što se tiče v r e m e n a tog
p o m a k a , bilo je dosta diskusije: n e k i a u t o r i s m a t r a j u da su "sadašnji
upravljači" koji su tu reformu proveli, a koje spominje Strabon (STRAB. 7,
5, 3, 314), August i Tiberije, te da p o m a k granice n a Rašu treba datirati u
31
razdoblje g. 4-14. pos. Kr., najvjerovatnije g. 13-14. . Prevladalo je m e đ u t i m
mišljenje da se radi o Augustu i Agripi, koje je p o t v r đ e n o u Plinijevom
podatku kako je Agripa premjerio Ilirik od rta A k r o k e r a u n i u m do Arsije
(PLIN. NH 3, 150), p r e m a kojemu je priključenje Istre izvršeno između g.
32
18-12. pr. Kr.
Pri pomicanju granica upravno-administrativne cjeline Italije, sigurno su
o d r e đ e n e granice n a rijekama, dok o toku g r a n i c a n a slabo nastanjenim
brdskim područjima raspolažemo manje o d r e đ e n i m podacima. Naprimjer,
nije izvjesno da li je granica Italije n a k o n priključenja Cisalpinske Galije g.
42, od Tršćanskog Krasa p r e m a sjeveru obuhvaćala m o g u ć e etničko područje
33
Karna i Katala, do Vipave . Na Karti IV, g r a n i c a Italije sjeverno od Ćićarije
m a r k i r a n a je s pretpostavkom da su područja Rundikta i Subokrina uključena
u sastav Italije istovremeno s preseljenjem granice n a Rašu i da je granica
34
Italije išla ravno n a Nanos, ne n a Snežnik .
Census populi Romani provođen je u Histriji n a k o n uključenja u Italiju p r e m a
temeljnim o d r e d b a m a donijetim g. 45. u Lex Iulia Municipalis, odnosno u
municipijima i kolonijama, pod n a d z o r o m p o s e b n o i m e n o v a n i h magistrata
(quinquennales), a rezultati su slani u Rim i pohranjivani u javni arhiv
55
(tabularium) . No, potkraj Republike, cenz je n a području Italije izgubio

51 D.DETLEFSEN, Ursprung, Einrichtung und Bedeutung der Karte Agrippas, Sieglins,

Quellen und Forschungen, Berlin 1900, 28; POLASCHEK, Aquileia, o.e., 35;
SASEL, Köper, o.e., 453.
32 DEGRASSI, Il confine, o.e., 59; BANDELLI, II governo, o.e., 64; F.TASSAUX, Sur quelques
rapports entre l'Istrie et la Liburnie dans l'antiquité, AAAd 26,1,1985,129-158,142.
33 O geografskoj dispoziciji i p r a v n o m položaju Karna i Katala: MARGETIĆ, Napomene, o.e.,
778. Uz razliku u interpretaciji historijskih izvora, J.ŠAŠEL uspostavlja nešto drugačiju liniju
granice Italije za g.35.pr.Kr. u djelu: Lineamenti dell'espansione romana nelle Alpi orientali
e deiBalcani oceidentali, AAAd 9,1976, 71-90, T.3.
34 P r e m a MARGETIĆ, Napomene, o.e.,786. Pitanje g r a n i c e Italije i z m e đ u Učke i Hrušice nije
na zadovoljavajući način utvrđeno. MARGETIĆ, Napomene, o.e., 783, nt.77, opredjeljuje se
za granicu p r e m a Nanosu, a ŠAŠEL, Lineamenti, o.e., T.3-6, kao i DEGRASSI, Il confine, o.e.,
86, za više zaobilaznu granicu preko Snežnika. Natpis iz Materije Ht X/4 376 govori o cesti
koju je g r a n i c o m područja Rundikta trasirao legat provincije Panonije za Klaudija, i koja se
smatra ujedno granicom Italije i Ilirika. U. KAHRSTEDT, Zwei Erdlager in Jugoslawen, Serta
Hoffileriana, VHAD n.s. 18-21 (1937-40), 1940,183-188; B. SLAPŠAK, Ad: CIL 5, 698 (Materija):
via derecta - translata (in fines alieuius) - restituta, ArhVest28,1977,122-128,125, smatra da
se teritorij Rundikta nalazio u Panoniji. C. ZACCARIA, Regio X, Venetia et Histria, Tergeste-
ager tergestinus et Tergesti adtributus, S u p p l e m e n t a Italica n. s. 10, Roma 1992,152, kod
Škocjana je p r o n a đ e n a baza Augustovog kipa (Ht X/4 337) koja upućuje na blizinu granice
Italije.
 KARTA IV

Istra nakon god. 18 - 12. p. Kr.

svoj značaj, jer već od polovice II. st. pr. Kr. rimski građani Italije ne podliježu
plaćanju tributa, a n a k o n Marijevih vojnih reformi cenz više nije bitan niti
za organizaciju vojne službe; i z m e đ u g. 69-42. pr. Kr. obavljeno je šest
cenzura, dok August cenz provodi samo triput, umjesto svake pete godine
36
(g. 28. i 8. pr. Kr. i 14. pos. Kr.) . U provincijama se cenz nastavlja provoditi
i dalje, zbog r a z r e z i v a n j a t r i b u t a k o j e m u s u p o d l i j e g a l a zemljišta u
provincijama. Također se provodi i dalje u lokalnim okvirima, po italskim i
provincijskim m u n i c i p i j i m a i k o l o n i j a m a , za o p ć i n s k e p o t r e b e i zbog
popunjavanja gradskog vijeća (ledio senatus).
0 političkoj povijesti n a r o d a Histra i o administrativnim g r a n i c a m a koje su
vučene Histrijom, m o ž e m o izdvojiti n e k e ključne m o m e n t e . Nakon poraza
g. 220. Histri sklapaju prvi ugovor s Rimskom državom (foedus), pri č e m u
uvjete diktira Rim; histarska autonomija ostaje n e t a k n u t a , n o vjerovatno je
u s p o s t a v l j e n d o g o v o r o n e n a p a d a n j u i o s l o b o d n o j plovidbi r i m s k i m
brodovima. G. 177. r a z o r e n je centar Histarske države i oborena kraljevska
dinastija - odnosno, izvršena je oceupatio bellica. Histrija postaje područje
pod rimskim n a d z o r o m za koje je zadužen konzul ili pretor. Naoružano je
stanovništvo dijelom poubijano ili odvedeno u roblje, te očito nakon takvog
p o s t u p k a , i n a k o n s v r g n u ć a kraljevske dinastije koja nije zamijenjena
37
drugom, ne može više biti govora ni o k a k v o m savezništvu . Vjerovatno
već tada zemljišta i teritorij Histrije bivaju djelomično zaposjednuti od strane
vojnih zapovjednika, koji za sebe odvajaju najbolja zemljišta, i nadzirani
manjim vojnim postajama, koje su vjerovatno r a z m j e š t e n e duž zapadne
38
obale, odnosno u l u k a m a koje će kasnije prerasti u kolonije i municipije .
Histarska naselja zadržavaju samoupravu, vlastite običajne zakone, kultove
1 zemljoposjede, no u odnosu n a Rim više n e m a j u suverenitet i opterećena
su p o r e z o m (tributum). Tribut je vjerovatno p l a ć a n u stoci i u d r u g i m
n a t u r a l n i m vrijednostima. Usporedbe radi, u isto vrijeme kada je osvojeno
Histarsko kraljevstvo, pokoreni su pobunjeni Sardi, i za k a z n u n a m e t n u t im
je dvostruki porez, a ostalima je n a m e t n u t doprinos u žitu (LIV. 4 1 , 17,
Stipendiariis veteribus duplex vectigal imperatum exactumque; ceteri
frumentum contulerunt.). Ovaj postupak m o ž d a je sličan o n o m e koji je

35 Lexlulia Municipalis, CIL 1206; MARQUARDT, Rom. Staat., o.e., 486; LO CASCIO, Le
professiones, o. c., 287-319; NICOLET, La Table d'Héraclée, o. c., 1-25; SUET.Div. MAI,3.
36 Censimento, Enciclopedia Italiana IX, 1931, 734; C. NICOLET, Tributum, Recherches surla
fiscalité directe sous la république romaine, Bonn 1967.
37 BANDELLI, Il governo, o. c , 48, smatra daje foedus Rima s Histrima sklopljen nakon g. 177.
38 LIV. 41,14, n a k o n poraza Histra g. 177. u Histriji je ostavljena p o s a d a latinskih saveznika.
Zabilježene su arheološke potvrde o protorimskoj naseljenosti gradova Aegida, Parentium,
Pola, gdje su mogle biti stacionirane manje vojne posade. MATIJAŠIĆ, L'Istria, o.e., 249.
proveden u Histriji. Daljnja je posljedica poraza Histra g. 177. njihovo povlačenje
s područja Tršćanskog zaljeva prema jugoistoku, izgleda do rijeke Rižane (Karta
I, Karta II). Nekadašnji, možda samo privremeno osvojeni teritorij Histra između
59
Timava i R i ž a n e sada zauzimaju Karni, tako da se polovicom I. st. pr. Kr.
Tergeste spominje kao karnsko, a ne histarsko naselje (STRAB. 7,5,2,314). U
upravnom pogledu, Histrija se u razdoblju g. 177-129. možda još uvijek podlaže
konzulu ili p r e t o r u koji je zadužen za provinciju Cisalpinsku Galiju, a tek od
40
Tuditanove akcije g. 129, o n o m e koji je zadužen za Ilirik . Livije govori o
Histriji kao o samostalnoj provinciji u razdoblju od početka sukoba s Histrima
do sloma Kraljevstva; proširenjem rimske vlasti n a čitavu istočnojadransku
obalu, stara provincija Histrija konačno je uklopljena u k o m p l e k s n u cjelinu
Ilirika. Godine 177. Rim garantira Histrima milost i poštedu od daljnjih kaznenih
mjera (Udes). To se m o ž e pretpostaviti p r e m a protestu Histra, Karna i Japoda
41
g. 170. protiv pustošenja konzula Kasija Longina (LIV. 43, 5, 3) .

O m u n i c i p a l n o m razvoju općine Tergeste n a k o n p a d a Histarskog kraljevstva

malo je poznato. N e p o s r e d n o sjeverno od Rižane, n a gradini Elleri (Jelarje)
između Kopra i Trsta, p r o n a đ e n a su u novije doba dva natpisa koji dosta
govore o pravno-političkom položaju Tergestinskog područja početkom I.
st. pr. Kr., i koji n a v o d e n a p o n o v n u provjeru teze o granici provincije
Cisalpinske Galije n a T i m a v u do g. 42. pr. Kr.
Prvi natpis sadrži ostatak teksta:
/—/ quisq f—J / f—J depequ f—J / f—Sjumate f—J/ f—J
42
municipi f—J .
43
Degrassi i Fraschetti datiraju natpis u Cezarovo d o b a . Prvi smatra da se
tekst natpisa odnosi n a Tergeste u doba dok još nije bio kolonija n e g o
municipij, a drugi ga pripisuje Egidi (Aegida), koja bi p r e m a tome već 50-
tih godina pr. Kr. bila municipij. Ne ulazeći u zasebno pitanje konstitucije
kolonije Tergeste, n e m o ž e m o se složiti s Fraschettijevim tumačenjem već

39 O prisutnosti Histra i z m e đ u Timava i Formija svjedoče: STRAB.5, 1, 8, 9; LIV.41, 2, 1.

40 WILRES, Dalmatia, o.e., 33-55; MATIJAŠIĆ,LIstria, o. c., 246.
41 BANDELLI, 11 governo, o.e., 48, smatra da foedus s Histrima vrijedi sve do Longinovog pohoda
g.171.
42 Prva objava natpisa: M. MIRABELLA ROBERTI, Notiziario archeologico, AMSIA 2,1952,
211. Kasnije objave: DEGRASSI, Il confine, o. e., Tav.l; ŠAŠEL, ILJug n. 449; ZACCARIA,
Regio X, o. e., 2 4 1 , n . l .
45 DEGRASSI, Il confine, o. e., 52; A. FRASCHETTI, Perle origini della colonia di Tergeste e del
municipio diAegida, Sicolorum Gymnasium 28,1975, 319-357, 331.
zbog toga što ono podrazumijeva da se ager Egide prostire i sjeverno od rijeke
44
Rižane (Karta III) . Kako u tom slučaju objasniti uspostavu granice Italije posred
i poprijeko agera koji pripada već postojećem municipiju Egidi (PLIN. NH5
127)? Paleografska analiza, kojom je natpis datiran u prvu četvrtinu I. st. pr.
Rr., dakle nešto ranije, i pretpostavka da u to vrijeme niti Egida niti Tergeste
nisu municipalno konstituirani, upućuju da oba susjedna grada treba isključiti
45
iz interpretacije natpisa . Jedini municipij koji u blizini sigurno postoji u to
doba, i na kojeg bi se natpis mogao odnositi, jest Akvileja, koja g. 90. p u t e m lex
Iulia stječe status municipija i sve ovlasti koje iz toga proizlaze - potpunu
46
jurisdikciju n a svom području . No, ako je gradina Elleri podlijegala upravi
Akvileje, to znači ili da se nalazila neko vrijeme u ageru Akvileje koji je kasnije
47
opet smanjen do Timava - svoje historijske granice , ili da je zajedno s ostalim
susjednim n a s e o b i n a m a g. 89 (lexPompeia) atribuirana Akvileji.
Drugi natpis, srodnih paleografskih karakteristika i datiran također u prvu
četvrtinu I. st. pr. Kr., p r o n a đ e n je u Elleri g. 1986. i glasi:
48
Haec lex lata / est Fersimo./ Quem quis volet / /—/ .
U preliminarnoj objavi natpisa, izneseno je mišljenje da natpis dokazuje
kako su u Elleri živjeli cives Romani, zbog s p o m e n a lex lata, termina iz
49
rimskog p r a v n o g s u s t a v a . Lex lata (= rogata) z n a č i z a k o n izglasan u
narodnoj skupštini, što podrazumijeva m u n i c i p a l n o konstituiranu zajednicu
s vlastitim magistratima i n a r o d n o m skupštinom. No, to nije dokaz da je
gradina Elleri bila municipalno konstituirana zajednica; zakon je mogao
biti donijet u n a d l e ž n o m obližnjem municipiju i lokalno primijenjen u Elleri.
Tome u prilog govori osobno ime Fersimus - krajnje jednostavna imenska
shema, o g r a n i č e n a n a osobno ime, čak bez p a t r o n i m i k a , kao i lingvistička
nelatinska karakteristika, ukazuju na d o m o r o c a nesumnjivo peregrinskog
statusa, nikako n e n a rimskog građana. Isključeno je, dakle, da Elleri u
vrijeme n a s t a n k a natpisa (1. pol. I. st. pr. Kr.) uživa rimski civitet. Narodna
pripadnost dotičnog Fersima nije izvjesna. Malo je vjerovatno da se radi o
pripadniku histarskog naroda; ime Fersimusne susreće se m e đ u histarskim
imenima, a dosadašnja saznanja govore daHistri u m o m e n t u rimske

44 FRASCHETTI, Origini, o. c , 334. Aegida je smještena južno od rijeke Formio.

45 F. MASELLI SCOTTI, Monte Castellier degli Elleri, Comune di Muggia, Scavi della
Soprintendenza archeologica di Trieste, Anno 1986, AMSIAn.s.54,1986,160-162; ZACCARIA,
Regio X,o. c., 155,241.
46 CIC. Pro Balbo, 8,21; MARQUARDT, Rom. Staat., o. c., 58; DEGRASSI, Il confine, o.e., 33.
47 DEGRASSI, Il confine, o. e., 18-24.
48 Prva objava: MASELLI SCOTTI, Elleri, o.e., 160-162, revidirana je u: C.ZACCARIA, Notiziario
epigrafico, AqN 61,1990, 344-545; ID., Regio X, o.e., 242, n.2.
49 MASELLI SCOTTI, Elleri, o. e., 162.
okupacije v e ć i m a j u r a z v i j e n u d v o č l a n u i m e n s k u s h e m u , s i m e n o m i
50
prezimenom .
Preostaje pitanje: kojem je to municipiju, i da li municipiju o b d a r e n i m
rimskim ili s a m o latinskim g r a đ a n s k i m pravom, bilo podložno gradinsko
naselje Elleri? Egida je isključena. Preostaje Akvileja ili Tergeste kao najbliže
naselje, koje u vrijeme n a s t a n k a natpisa nije još moglo biti kolonija, nego
51
m u n i c i p i j . Poznato je da se zakonskim p a k e t o m g. 90. pr. Kr. u Cisalpini
dodjeljuje rimski civitet i municipalna konstitucija, a g. 89. vrši atribucija
alpskih p l e m e n a i uvodi ius Latii u one municipije koji nisu godinu ranije
52
dobili r i m s k o g r a đ a n s k o p r a v o . M o m m s e n , kao ni Degrassi, nije uključio
Tergeste u dohvat tih zakona, zato što je granicu akvilejskog agera i ujedno
g r a n i c u Cisalpinske Galije odredio nešto istočnije i južnije od Timava,
53
smještajući tako Tergeste u Ilirik (bolje rečeno, u Histriju) . No, prihvatimo
li tezu da se n a k o n g. 177. i n a k o n povlačenja Histra granica pokrajine
Cisalpine nalazi n a Rižani, Tergeste treba promatrati kao naselje Cisalpine,
koje z a k o n s k i m o d r e d b a m a iz g. 90-89. stječe municipalitet i građansko
54
pravo - m o ž d a n e o d m a h rimsko, nego latinsko (Karta II) .
Potrebno je osvrnuti se ukratko n a poznati natpis Ut X/4 31 koji govori da
Karne i Katale August atribuirá koloniji Tergeste. To znači ili da g. 89. kada
je diljem Cisalpine p u t e m Pompejevog z a k o n a v r š e n a atribucija, n e k a
p l e m e n a ostaju izvan domašaja zakona, ili da se u to doba područje Tergeste
još n e nalazi u okviru Cisalpinske Galije i ne potpada pod zakon. U novije
vrijeme p r e d l o ž e n a je datacija LexPompeia o atribuciji u augustejsko doba,
za razliku od tradicionalnog povezivanja s Pompejem Strabonom i datacij e
55
u početak I. st. pr. Kr.

50 J.UNTERMANN, Die venetischen Personennamen, Wiesbaden 1961, 172; D. RENDIC-

MIOČEVIĆ, Neke karakteristike histarske onomastike, Histria Histórica 4 , 2 , 1 9 8 1 , 67-76,
71 (IB. u: Iliri i antički svijet, Split 1989, 729-737); KRIZMAN, Rimska imena, o. c, 200.
51 Tergeste se spominje u više historijskih izvora iz 2. pol. II. - 1 . pol. I. st.pr.Kr. ali kao "KG3ur|^"
ili bez apozicije: MARC. Ep. Art. 4,9-11; HIRT. Bell. Gali. 8, 24, 5. Prvi put se kao colonia
romana spominje u g. 35. pr. Kr.: APP. Illyr. 18, 52; DEGRASSI, Il confine, o. e , 52, datira
osnutak kolonije Tergeste i z m e đ u g. 46-41. Natpis iz Elleri o municipiju uzima kao dokaz
p r e t h o d n o g m u n i c i p a l n o g statusa Tergeste. FRASCHETTI, Origini, o. e , 331, smatra da je
g. 52. T e r g e s t e već r i m s k a kolonija. ZACCARIA, Regio X, o. e , 153.
52 PLIN. NH3,138: ...civitates...adtributae municipiislegePompeia; MARQUARDT,Ròm. Staat.,
o. e , 13; BANDELLI, Il governo, o. e , 49; ZACCARIA, U governo, o. e , 70.
53 MOMMSEN, CIL V p . 1; DEGRASSI, Il confine, o. e , 20-24.
54 R. F. ROSSI, Venetia et Histria, Problemi di storia amministrativa, Epigrafia. Actes du
colloque e n m e m o i r e de Attilio Degrassi, CollEFR 143,1991,493-514,514; ZACCARIA, Regio
X,o.c, 152.
55 G. LURASCHI, Problemi giuridici della romanizzazione delle Alpi: origine della adtributio,
Die R ò m e r in den Alpen - 1 Romani nelle Alpi: Atti del convegno storico (Salisburgo 1986),
Bolzano 1989,249-269.
Nadalje, zanimljiv je odlomak iz Cezarovog "Galskog rata", iz poglavlja koje je
napisao Hircije, o barbarskoj pljački Tergeste:
HIRT. Bell. Gali. 8,24, 3, Titum Labienum ad se euocat: legionem autem XV
quae cum eo fueratin hibernis, in togatam Galliam mittit ad colonias ciuium
Romanorum tuendas, ne quod simile incommodum accideret decursione
barbarorum ac superiore aestate Tergestinis acciderat qui repentino
latrocinio atque impetu illorum erant oppresi.
Tekst se javlja u dvije varijante: u jednoj od njih spominju se Tergestini, u
drugoj incolae; umjesto impetu illorum stoji incolae eorum. Ova je druga
varijanta bila o s p o r a v a n a i t u m a č e n a k a o p o g r e š a n n a v o d , zato što bi
postojanje inkola u ageru Tergeste godine 52. pr. Kr. podrazumijevalo da u
Tergeste žive cives Romani, a s m a t r a n o je da T e r g e s t e postaje kolonija
rimskih građana za Drugog triumvirata, između g. 46-41, ili potkraj Cezarove
56
diktature, i da tek tada stječe građansko p r a v o . Incoia je, p r e m a klasičnoj
definiciji, qui aliqua regione domicilium suum contulit: quem Graeci
napoiKov appellant. Nec tantum qui in oppido morantur incolae sunt, sed
edam qui alicuius oppidi finibus ita agrum habent, ut in eum se quasi in
aliquam sedem recipiant (Dig. 50, 16, 239, 2). Analize su pokazale da su
inkole također i pripadnici starosjedilačkog, djelomično ruralnog
stanovništva dodijeljenog zajedno s teritorijem n e k o m g r a d u u ager, te
članovi atribuiranih naroda koji žive izvan gradskog agera, ali podliježu
57
jurisdikciji grada . Hircijev s p o m e n n a p a d n u t i h i opljačkanih tergestinskih
inkola za g. 52. i uključenje Tergeste m e đ u rimske kolonije Galije Togate,
odnosno Cisalpine, djeluje kao pokazatelj da je u to vrijeme Tergeste već
58
kolonija rimskih g r a đ a n a . Ako odlomak p r o t u m a č i m o tako da je g. 52.
T e r g e s t e j e d n a od r i m s k i h kolonija Galije Togate, n e m i n o v n o proizlazi
logičan zaključak da se tada granica Cisalpine već nalazi n a rijeci Rižani, a
ne n a Timavu. Ako se granica Cisalpine već od g. 177. nalazi na Rižani,
zakonske mjere donijete za Cisalpinu g. 90, 89. i 49. pr. Kr. odnosile su se i

56 DEGRASSI, Il confine, o. c , 52; R.F.ROSSI, Romani e non Romani nell'Italia Nord-orientale,

AAAd 37,1991,201-219,216.
57 M.ROSTOVZEV, Storia economica e sociale dell'impero romano, Firenze 1973,252. Inkole
kao članove atribuiranih n a r o d a prepoznaju J.GASCOU, Municipia civium Romanorum,
L a t o m u s 30,1,1971,133-141,135, i MARGETIĆ, Napomene, o. c., 783, nt. 76. O inkolama
u n u t a r grada: D. HOYOS, Civitas and Latium in Provincial Communities; Inclusion and Ex-
clusion, RIDA 3,22,1975,245-277,248.
58 HIRT. Bell. Gali. 8 , 2 4 , 3 , za g. 52. pr. Kr. spominje "rimske kolonije Galije Togate" i posebno
uz njih Tergeste, što FRASCHETTI, Origini, o. c., 550, t u m a č i tako da je Tergeste u to doba
isto već kolonija rimskih građana. ZACCARIA, Regio X, o. c., 155. Protivno tome, DEGRASSI,
Il confine, o. c., 52, smatra da Tergeste treba isključiti iz Galije Togate i da g. 52. ovaj grad
nije još uživao status rimske kolonije.
n a tergestinsko područje. Tergeste možda stječe m u n i c i p a l n u konstituciju i
ius Latii u g o d i n a m a 90/89. pr. Kr., a rimsko g r a đ a n s k o pravo i položaj
kolonije g. 52. pr. Kr. ili nešto ranije. Natpisi p r o n a đ e n i u Elleri datiraju
desetak, ili najviše p a r desetaka godina n a k o n pretpostavljene municipalne
organizacije T e r g e s t e g. 90/89, odnosno u vrijeme kada se Elleri već nalazi
u ageru T e r g e s t e . Stanovnici gradine Elleri (Fersimus) nisu rimski građani;
oni su incolae extramurani, n a kakve se odnosi Hircijev tekst. U istom se
tekstu i istom poglavlju "Galskog rata" nalazi drugo sporno mjesto, koje se
59
možda odnosi n a E g i d u . To bi bio prvi literarni s p o m e n Egide uopće - prvi
se put spominje kod Plinija, znači u Augustovo doba (PLIN. NH5, 129).

* **

U pogledu starosti, k a r a k t e r a upravne organizacije, pa čak i smještaja Egide,

postoje m n o g e n e j a s n o ć e i kontroverzije. Ime Aegida s p o m e n u t o je zapravo
samo u j e d n o m j e d i n o m s u v r e m e n o m izvoru (ne r a č u n a j u ć i n e s i g u r n o
tumačenje HIRT. Bell. Gali. 8,24,3), kod Plinija (PLIN. NH3,129). Na grčkom
jeziku, i m e je izvedeno iz imenice koja označava kozu, i kod Plinija se javlja
zbog toga što je on koristio grčki izvornik o Tuditanovom pohodu, u kojemu
60
je, po svoj prilici, naziv mjesta jednostavno p r e v e d e n n a grčki jezik . U
izvorima od VII. st. nadalje, pojavljuju se i u sličnim varijantama ponavljaju
nazivi Insula Caprea, Capritana insula, Caprae, Capris, u stvari latinski
61
prijevod i m e n a Aegida . Posve je moguće da su i latinsko i grčko ime naselja
prijevod s t a r i j e g , h i s t a r s k o g i s t o z n a č n o g i m e n a . Plinije naziva E g i d u
oppidum civium Romanorum, što u n j e g o v o m djelu najčešće, iako n e
62
isključivo, predstavlja municipium civium Romanorum . Bez čvrste je
o s n o v e s t a n o v i š t e da oppidum civium Romanorum u slučaju Egide
63
predstavlja naselje po r a n g u stupanj ispod municipija . Plinije doduše naziva

59 ROSSI, Romani e non Romani, o. c , 215., dopušta čitanje poglavlja o pljački Tergeste g. 52.
tako da iza Tergestinis slijedi riječ Aegidanisque, umjesto tradicionalnog čitanja acciderat.
60 M. G. MORGAN, Pliny, N. H. III 129; the Roman Use ofStades and the Elogium ofC. Sempronius
Tuditanus (cos 129. B. G), Philologus 117,1975,29-50; ŠAŠEL, Koper, o. c , 455, nt.9.
61 Gregoriipapae Iregistrum epistolarium, ed.P. EWALD, L. M. HARTMANN, MGH Epistolae
II, 1890, 9,152; RAV. ANN. 4, 31; 5,14.
62 G. LETTICH, Appunti per una storia del territorium originario di Tergeste, AT 39,1979, 9-
115,17; GASCOU, Municipia civium Romanorum, o. e , 135; ID., La politique municipale de
Rome en Afrique du Nord I, ANRW 2,10.2,1982,136-229,142; M. SUIĆ, Antički grad na
istočnom Jadranu, Z a g r e b 1976, 34; TASSAUX, Rapports, o. c , 143; MARGETIĆ, Napomene,
o. c, 782.
63 Ovo je mišljenje i z n e s e n o u: M. P. BILLANOVICH, G.MIZZON, Capodistria in età romana e
il pittore Bernardino Parenzano, Italia medioevale e umanistica 14,1971,249-289,273, i
proslijeđeno u: ŠAŠEL, Koper, o. c , 452.
oppidum civiiim Romanorumi Uchi Maius u Africi, za kojeg je iz epigrafičkih
izvora poznato da je pagus s magistrima n a čelu (CIL VIII 26252). No, u
Africi, osobito u okolici Kartage, pagi su bili naseljeni r i m s k i m g r a đ a n i m a a
ne p e r e g r i n i m a , i razlikuju se po svom značaju i k a r a k t e r u od pagi i opida u
64
drugim dijelovima Rimske države , tako da se ovakva interpretacija n e može
odnositi na Egidu.
Prema geografskom smještaju u sklopu Plinijeva opisa i p r e m a istoznačnosti
imena Roper, Capris, Aegida, položaj Plinijeve Egide ubiciran je na mjestu
stare gradske jezgre današnjeg Kopra, to jest n a n e k a d a š n j e m otočiću pred
ušćem Rižane (Formid) koji je tokom stoljeća n a s u t i umjetno povezan s
65
k o p n o m . No, uz to, već se u XVI. st. pojavljuje i p a r a l e l n a teorija o smještaju
Egide n e n a Koparskom otoku, već na k o p n u , n a s a m o m ušću Rižane, na
66
Monte Sermin, gradini naseljenoj u pred- i protohistorijsko doba . Noviji
arheološki nalazi i iskopavanja n a otoku n e s u m n j i v o pokazuju smještaj
67
Plinijeve Egide upravo na Koparskom otoku .
Egida kao opidum, odnosno municipij r i m s k i h g r a đ a n a , postoji najkasnije
od Augustova v r e m e n a , budući da je s p o m e n u t a kod Plinija koji koristi
augustejskiDescriptio Italiae. Ali, da li postaje oppidum civium Romanorum
68
za Augusta ili ranije ? Degrassi smatra da Oktavijan osniva Egidu g. 42-41,
po priključenju Cisalpine Italiji i po o s n u t k u kolonija Tergeste i Pola, a
svakako prije g. 27. pr. Kr., jer inače bi Egida nosila epitet Augusta; pri tome
mijenja mišljenje o statusu Egide, p r o m a t r a j u ć i je u j e d n o m djelu kao
69
municipij, a u d r u g o m kao vicus u kolonijskom a g e r u T e r g e s t e . A priori
odbacuje misao da je municipij dao konstituirati Cezar, zbog toga što n e
vjeruje da je Cezar uopće dodjeljivao ikakvo g r a đ a n s k o pravo u Histriji koja

64 GASCOU, La politique municipale, o. e , 143.

65 P.P.VERGERIO, D e situ urbis Iustinopolitanae, u: F. TOMMASINI, Commentari storici-
geografici della provincia delVIstria, AT 4,1837, 323; G. DE VERGOTTINI, Lineamenti
storici della costituzione politica dell'Istria durante il Medio Evo, Trieste 1974 (2), 30;
MOMMSEN, CIL V, p . 49; A. GNIRS, Das Gebiet der Halbinsel Istrien in der antiken
Ueberlieferung, Pola 1902,27; M. ŽUPANČIČ, Sennin ob Rižani. Pretres virovin arheoloških
podatkov, ArhVest 36,1985, 315-325.
66 P. COPPO,Deisito deWIstria, Venezia 1940; A. DEGRASSI, Abitati preistorici e romani nell'agro
di Capodistria e il sito dell'antica Egida, Scritti vari di antichità II, 1962, 785-820, 796.
67 R. CUNJA, Koper, Kapucinski vrt, AP (1986) 1987,118-120; ID., Gli scavi archeologici nell'ex
orto del convento dei Cappuccini a Capodistria, u: M. GÜSTIN, Koper zwischen Rom und
Venedig, Ljubljana 1991,12-19; M. ŽUPANČIČ, In ter utrumque tuta, u: Koper zwischen Rom
und Venedig, 1991, 6-11.
68 DEGRASSI, Il confine, o. c , 71-73; ID., Parenzo municipio romano, Scritti vari di antichità II,
1962,925-930, 928, datira postanak municipija u Histriji u vrijeme Augusta.
69 DEGRASSI u djelu/i confine, o. c , 52, dopušta da je Egida bila municipij, dok u djelu Abitati,
o. e., 818, p r o m a t r a Egidu kao vicus.
se u g r a đ a n s k o m ratu borila na protivničkoj, Pompejevoj strani, kao uostalom
70
i drugi priobalni istočnojadranski n a r o d i . Noviji su autori pokazali da ta
teza n e stoji i da ima osnove pripisati Cezaru utemeljenje kolonija i municipija
71
u Istri . Odavno je o d b a č e n a Kandlerova teorija, po kojoj je Egida, kao
72
Parentium, bila kolonija r i m s k i h g r a đ a n a .
Rimsko g r a đ a n s k o pravo Egida je mogla dobiti n a j e d a n od dva slijedeća
n a č i n a : p o s e b n i m , p o j e d i n a č n i m a k t o m o osnivanju municipija rimskih
73
g r a đ a n a , ili općenitim z a k o n o m koji se odnosi na šire p o d r u č j e . Ako n e za
Cezarova života, m u n i c i p a l n a konstitucija Egide izvršena je za Drugog
74
t r i u m v i r a t a . Novija a r h e o l o š k a iskopavanja pokazala su da naselje n a
Koparskom otoku postoji i ranije, sigurno od početka I. st. pr. Kr., a možda
čak i prije toga. Razvijajući se kao luka i trgovište, Egida tokom I. st. pr. Kr.
p o p r i m a u r b a n e karakteristike. U periodu između g. 49-41. najvjerovatnije
stječe r i m s k o g r a đ a n s k o pravo, a n e p o s r e d n o potom, ili istodobno, g. 42. pr.
Kr. postaje prvim p o g r a n i č n i m mjestom uz granicu Italije (Italije kao države
u kojoj se primjenjuju jedinstveni zakoni i porezni sistemi). Po primitku
rimskog g r a đ a n s k o g prava, stanovnici Egide ulaze u cenzorske popise, a
tek po uključenju u n u t a r granica Italije koje će uslijediti za Augustova
principata, bivaju oslobođeni zemljarine (stipendium tributuni), a njihovi
posjedi stječu sposobnost da b u d u kviritskim vlasništvom (dominium ex
75
iure Quiritiuni) .
Preostaje pitanje gradskog područja - zemljišta koje je pripalo municipalno
konstituiranoj zajednici. Kandler, za pretpostavljenu koloniju, p r o r a č u n a v a
da je a g e r Egide iznosio 31,691 rimskih jugera, što bi bilo dovoljno za 500
76
kolona-vojnika i 50 vitezova . Fraschetti, pripisavši Egidi natpis o municipiju
77
iz Elleri, proteže ager p r e k o rijeke Formio, protiv logike u p r a v n e podjele .
Prirodna i historijska granica Koparskog područja i koparske biskupije - p a

70 Liburni; LUCAN. Bell. Civ. 4,529.

71 A. FRASCHETTI, La "Pietas " di Cesare e la colonia di Pola, ArchStAnt 5,1985, 77-102, 99;
ROSSI, La romanizzazzione, o. e , 72-75.
72 P. KANDLER, Della pianta materiale di Capodistria, L'Istria 3-4,1847, 9-12,10.
73 U. LAFFI, La definizione di municipium in Paolo-Festo (155.L.), A t h e n a e u m 73,1-2,1985,
131-136,153.
74 DEGRASSI, Il confine, o. e, 71.
75 K. LACHMANN, Die Schriften der römischen Feldmesserl, Berlin 1848,35; NICOLET,
Tributum, o. c., 79; L. MARGETIC, Plinio e le comunità della Liburnia, AttiCRSR 9,1978-
79, 301-358,309.
76 KANDLER, Capodistria, o. c., 10.
77 FRASCHETTI, Origini, o. e., 334.
prema tome vjerovatno i municipalnog agera - teče na sjeveru rijekom Rižanom,
78
a na jugu Dragonjom .
Danas prevladava mišljenje da Egida nije zadržala u kontinuitetu autonomiju
i pravo n a d zemljištem prvobitno dodijeljenim n o v o o s n o v a n o m municipiju,
već da je n a k n a d n o aktom kontribucije ujedinjena u u p r a v n u cjelinu s
79
kolonijom T e r g e s t e , p o p r i m i v š i vicinalni k a r a k t e r . J e d a n od glavnih
a r g u m e n a t a teorije o Egidi - vikusu k o n t r i b u i r a n o m koloniji Tergeste jest
natpis lit X/4 3 1 , n a k o m e je s p o m e n u t a Augustova odluka o atribuciji
p l e m e n a Karna i Ratala koloniji Tergeste. Uz pretpostavku da je područje
Egide, to jest južno od Rižane i čitava Bujština, bilo nastanjeno p l e m e n o m
80
Katala, natpis o atribuciji odnosio bi se, i z m e đ u ostalog, n a Egidu . No, pri
tome je poistovjećen akt atribucije i kontribucije, što je neodrživo: dok se
atribucija tokom I. st. pr. Kr. primjenjuje n a n e r o m a n i z i r a n e p l e m e n s k e
z a j e d n i c e u n e d o s t u p n i m b r d o v i t i m p r e d j e l i m a , dotle je k o n t r i b u c i j a
postupak rezerviran za već formirane u r b a n e cjeline koje su zbog nekog
razloga (zbog rata ili p r i r o d n e k a t a k l i z m e ) izgubile svoj značaj, te su
81
administrativno pripojene susjednoj, značajnijoj općini .
Slijedeći je m o m e n t u tezi o kontribuciji Egide m o g u ć n o s t predstavljanja
Egide k a o v i k u s a u a g e r u T e r g e s t e , p r e m a n a t p i s i m a s p o n o v l j e n o m
sintagmom lectus ordine iuratorum sententia (lit X/3 6-7, Roper). Lectus
iuratorum sententia prilično je n e o d r e đ e n a funkcija; postoji nekoliko
interpretacija. Moglo bi se raditi o l o k a l n o m p o u z d a n i k u z a d u ž e n o m za
p o m o ć p r i p e t o g o d i š n j e m c e n z u , koji je o d a b r a n p r e m a b o g a t s t v u i
z a s l u g a m a od s t r a n e d e k u r i o n a m a t i č n e kolonije T e r g e s t e , i to p r e m a
mišljenju (de sententia) r e d o v n i h p o m o ć n i k a k v i n k v e n a l n i h d u u m v i r a
82
(iuratores) . P r e m a drugoj interpretaciji, moglo bi se raditi o pripadniku
savjeta vikusa i pagusa (consilium vici) čijim je sjedištem bila Egida, kao
83
najveći vikus . Zanimljivo je da se ista formula (lectus iuratorum sententia)
84
javlja i u Akvileji (CIL V949) . Postoji još jedno uvjerljivo objašnjenje, koje

78 MARGETIĆ, Napomene, o. c , 782.

79 DEGRASSI, Ut X/3 p. I,X; ID., Abitati, o. c , 817-818; ID., Il confine, o. c , 53, pretpostavlja da
je kontribucija izvršena za Augusta.
80 MOMMSEN, CIL V p. 53; DEGRASSI, Il confine, o. c , 53, 82; ID., Ut X/3 p. IX.
81 MARQUARDT, Rom. Staat., o. c , 13-14; ROSTOVZEV, Storia economica, o. c , 376; U.LAFFI,
Adtributio e contributio, Problemi del sistema politico-amministrativo dello stato romano,
Pisa 1966; MARGETIC, Napomene, o. e , 782.
82 DEGRASSI, Abitati, o. e , 803.
83 DEGRASSI, Ut X/3 p. I; prihvaća tumačenje koje je izložio MOMMSEN, CIL XII n. 2461 i CIL
IX n. 726.
84 DEGRASSI, Abitati, o. c , 803, taj natpis t u m a č i tako da je dotični p r i p a d a o savjetu vikusa ili
pagusa n a teritoriju Akvileje prije nego što je u š a o u akvilejski ordo.
se može odnositi n a slučaj iz Egide: lectus (allectus) je osoba izabrana u gradski
ordo decurionum, i to prilikom cenza. Poznato je da se lectio senatus (ledio
decurionuni) vršio p r e m a cenzorskim listama, sastavljanim uz asistenciju
85
juratora (de iuratorum sententia) . Ako je Egida bila (i ostala) s a m o u p r a v n a
općina, a n e vikus kontribuiran općini Tergeste, onda se natpis lit X/5 6-7
odnosi n a n o v o i z a b r a n o g pripadnika m u n i c i p a l n o g orda Egide, n e kolonije
Tergeste.
Dokazom o kontribuciji Egide ne m o ž e se smatrati niti rasprostranjenost
natpisa s i m e n i m a nosilaca tergestinskog tribusa Pupinia, koji su odista česti
i brojni n a području sjeverne Istre, čak i u udaljenoj unutrašnjosti
86
Pićanštine . Na istom su području zastupljeni i drugi tribusi, te i tribus
Pupinia, p o p u t o s t a l i h , m o ž e p r i p a d a t i k o l o n i s t i m a - v e t e r a n i m a ili
p r i p a d n i c i m a T e r g e s t i n s k e općine koji su imali zemljoposjede u sjevernoj
87
Istri .
Pretpostavka o kontribuciji Egide tijesno je povezana s pitanjem proširenja
tergestinske jurisdikcije n a unutrašnjost sjeverne Istre, na područje i z m e đ u
Rižane, M i r n e i Učke. Na takav opseg rasprostiranja sudske nadležnosti
općine T e r g e s t e ukazuju prvenstveno dva epigralička spomenika (lit X/3
71, 168). Prvi natpis, p r o n a đ e n kod mjesta Buje, ukazuje da se područje
između Dragonje i Mirne nalazilo u nadležnosti izvjesne kolonije, koja m o ž e
biti jedino T e r g e s t e :
lit X/3 71, Decuriones /colonis incolis peregrinis /lavandis gratis
/ de pecunia publica / dederunt.
Ovo epigrafičko svjedočanstvo može ukazivati da su civitatesperegriniiuris
u unutrašnjosti Histrije bile atribuirane koloniji Tergeste, ali n e i da je Egida,
općina r i m s k i h g r a đ a n a , tretirana kao p e r e g r i n s k a zajednica. Drugi natpis
(lit X/3 168), p r o n a đ e n u Roču i s t o č n o od B u z e t a , govori o c r k v e n o j
88
nadležnosti tergestinskog biskupa Frugifera iz VI. st. n a području Roštine .
U pogledu m o m e n t a proširenja vlasti općine T e r g e s t e n a dalju unutrašnjost
Istre, postoji više teoretskih mogućnosti; do toga je moglo doći tek u kasnoj
89
antici, u IV. st. ili kasnije , ali i s u v r e m e n o m augustejskom p o m a k u granice

85 MARQUARDT, Rom. Staat, o. e , 190; H. DESSAU, ILS n. 6132 b; CIL II n. 4262, adlectus
in ordine; CIL II n.4263, decurio adlectus; MARGETIC, Napomene, o.e., 782; LO CASCIO,
Le professiones, o. c., 317.
86 Ilt X/3 n n . 6, 19, 38, 56, 57, 59, 78, 194.
87 DEGRASSI, Ilt X/3 p. IX.
88 P. KANDLER, Dei vescovi di Trieste, L'Istria 48,1847,196-198,197.
89 F. LANZONI, Le diocesi d'Italia 2, Faenza 1927, 855; DEGRASSI, Abitati, o. e., 817.
 90
Italije s Rižane na Rašu . Do proširenja ovlasti tergestinske općine moglo je
doći i tek n a k o n Constitutio Antoniniana g. 212, k a d a se starosjedilačka
populacija u unutrašnjosti u građanskim p r a v i m a izjednačava s g r a đ a n i m a
91
starih kolonija i municipija, a možda tek n a k o n Dioklecijanove r e f o r m e .
Iako r a z m j e r n o brojni, epigrafički s p o m e n i c i Kopra p r o m a t r a n i su sa
sumnjom, zbog neizvjesnosti mjesta nalaza i r e n e s a n s n o - h u m a n i s t i č k i h
tendencija skupljanja i prenašanja spomenika s j e d n o g mjesta na drugo.
Činjenica je da za epigrafičke spomenike Kopra n e m a nikakvog dokaza da
92
su zaista pronađeni na otoku . Pored natpisa običnih g r a đ a n a , ima i nekoliko
n a t p i s a m a g i s t r a t a , o d n o s n o svećenika: tu su lectus ordine iuratorum
9
sententia, sexvir augustalis, archigallus, duumvir quinquennalis '\ Degrassi
ih sve određuje kao pripadnike ordo Tergestinus, o d n o s n o svećenike u
Tergeste, dijelom zbog toga što odriče autonomiju Egidi, a dijelom zato što
iH
su (ukoliko je natpis sačuvan) upisani u tergestinski tribus Pupinia . Svi su
oni odista mogli imati vile u Egidi, kao u n e k o m m o n d e n o m ljetovalištu
nedaleko grada u kojem su obavljali svoje funkcije. No, Plinijev podatak,
u r b a n e karakteristike, kao i bogata socijalna s t r u k t u r a stanovništva
potvrđena epigrafičkim spomenicima, prikazuju Egidu kao urbani centar,
a n e sustav vila za o d m a r a n j e . Odbacivši teoriju o kontribuciji Egide,
odbacujemo i m o g u ć n o s t da svi koparski natpisi pripadaju magistratima
kolonije Tergeste. Datirani su u doba Principata, počevši od Augusta. Iz
onomastičkih formula kako magistrata, tako i običnih g r a đ a n a (lit X/3 6,19)
proizlazi da je Egida bila upisana u tribus Pupinia, kao i Tergeste. Ta okolnost
nije neobična: tribus je predstavljao teritorijalnu jedinicu, i često su kolonije

90 DEGRASSI, Il confine, o. e , 73; ID., Ii nuovo fascicolo delle iscrizioni di Trieste romana,
Scritti vari di antichità II, 1962,943-950,947; LETTICH, Appunti, o.e., 17; FRASCHETTI,
Origini, o. e , 332; ZACCARIA, Il governo, o. e , 72; M. MIRABELLA ROBERTI, Via Gemina,
AAAd 36,1990,61-79, n t 13; SASEL, Koper, o. e , 453.
91 MARGETld, Napomene, o. e , 784.
92 MOMMSEN, CIL Vp. 49; DEGRASSI, Abitaü, o. e , 798; BILLANOVICH, Capodistria, o. e , 273;
SASEL, Koper, o. e , 446.
93 IItX/5 n.6:f---JPup(inia)Forensfis//[annorJumXXIII/flec/tus ordine iura[torumsententia
—I.
Ut X/3 n.7: [—] lectus iuratorum /sententia/v(ivus) f(ecit) sibi et su i[sj.
IItX/3 n.l: Isidi/sacrum. /Exmonit(u)/eius d(ono) d(edit)/L(ucius) Valerius/Memor
/VI vir Aug(ustalis). /L(ocus) d(atus) p(ublice).
IItX/3 n.8: L(ucius) Publicius/Syntropus/archigallus/v(ivus) f(ecit) sibi et/suis
omnibus /H(oc) m(onumentum) h(eres) n(on) s(equetur).
Ut X/3 n.3: [— qui/nq(uennalis) tr(ibunus) mil(ituni) (centurio) [—] / f—posjuitnominfe
suo et]/[—a]e C(ai) f(iliae) uxsforis].
94 DEGRASSI, Ut X/3 p. I; no samo je jedan gradan, onaj s Ut X/3 n. 6, poznatog tribusa.
i m u n i c i p i j i , o s n o v a n i u isto v r i j e m e ili n a i s t o m p o d r u č j u , ili n a s t a l i
preseljenjem o d r e đ e n o g dijela kolona iz starijeg grada u novi, dijelili isti
95
tribus . Pored toga, pri konstituciji u rimski municipij Egida je bezuvjetno
m o r a l a biti u p i s a n a u n e k i tribus; epigrafički spomenici otkrivaju da je riječ
o tribusu Pupinia.
Nakon Plinija i u kasnoj antici, Egida se iz nekog razloga odista ne pojavljuje
n a geografskim k a r t a m a , itinererima niti uopće u literarnim izvorima. No,
ovaj i z o s t a n a k n e m o r a se n u ž n o p r o t u m a č i t i k o n t r i b u c i j o m koloniji
Tergeste; Egida izostaje s karti zato što je izgubila p r o m e t n i značaj, a pri
tome nije m o r a l a izgubiti samoupravu. O d r e đ e n a stagnacija općine vidljiva
je i u t o m e što Egida nikad nije postala kolonijom, za razliku od susjednih
gradova Histrije.
Efikasnost romanizacije n a širem području Kopra, između Rižane i Dragonje,
dokazuju natpisi iz razdoblja Principata s i m e n i m a stanovnika; n a 59 poznatih
spomenika zapisano je 7 1 % latinskih i m e n a , i 2 9 % i m e n a d o m o r o d n o g ,
histarskog porijekla: od toga najveći dio otpada n a starosjedilačku obitelj
Magaplina iz Arjola. S izuzetkom pripadnika obitelji Magaplina, n a području
Kopra n e m a n a t p i s a s t a k o z v a n o m a u t o h t o n o m filijacijom, o d n o s n o
n e s k r a ć e n i m očevim i m e n o m u genitivu filijacije, koja je česta i u p r a v o
k a r a k t e r i s t i č n a za u n u t r a š n j o s t sjeverne Istre, gdje sve do Constitutio
Antoniniana obitavaju zajednice izuzete od r i m s k o g g r a đ a n s k o g p r a v a ;
96
također n e m a složenih peregrinskih imenskih s h e m a . Domorodni k a r a k t e r
očituje se s a m o u korijenu gentilnog imena. T u se broje: Q. Cervius Q. 1.
97 98 99
Fidelis , P. Sardius P. 1. Prudens , te M.Surinus M. f. Pup.
Po svom se z n a č e n j u i onomastičkim osobinama izdvaja b r o n č a n a tablica iz
Arjola, p a r k i l o m e t a r a sjeverno od Kopra, uz rijeku Rižanu:

95 L. R. TAYLOR, The Voting Districts of the Roman Republic, Roma 1960. Naprimjer, P a r m a
- Mutina, Abello - Abellinum, Vegium - Corinium - Aenona - Scardona...
96 O starosjedilačkoj onomastičkoj s h e m i u Histra: H. RRAHE, Lexikon altillyrischer
Personennamen, Heidelberg 1929; R. KATIČIĆ, Das mitteldalmatische Namengebiet, ŽA
12,2,1965,255-292; UNTERMANN, Die ven. Personn., o. c., 172; LETTICH, Appunti, o. c., 17;
RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Neke karakteristike, o. c., 71-76; KRIZMAN, Rimska imena, o. c., 200.
N e s k r a ć e n o očevo i m e u filijaciji karakteristično je n e s a m o za Istru već i za starosjedioce
Ilirika i Galije. D. RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Ilirska onomastika na latinskim natpisima Dalmacije,
Iliri i antički svijet, Split 1989, 623-674; A. CHASTAGNOL, L'onomastique de typeperegrin
dans les cites de la Gaule Narbonnaise, MEFRA 102,2,1990, 575-595.
97 lit X/3 n. 16; KRÄHE, Lexikon, o. c , 28; W. SCHULZE, Zur Geschichte Lateinischer
Eigennamen, Berlin-Zürich-Dublin 1966,234; UNTERMANN, Die ven. Personenn., o. c , K.17.
98 Ilt X/3 n.33; SCHULZE, Zur Geschichte, o. c , 113.
99 Ilt X/3 n.38; KRÄHE, Lexikon, o. c , 107.
 Ut X/5 50, f—J Magaplina Mati f— an(norum) —J //MJagaplina
Tertiae lib(erta) fan(norum) —J /Magaplina Tertiae flibjerta
an(norum) f—J /[Majgaplina Raeci f(ilia) an(norum) LX f—J /[
MaxiJ ma f(ilia) an(norum) X f—J /fMagaplinJus Maximae fìliae
f(ilius) an(norum) f—J / Magaplinus fMaJrcellae lib(ertus)
fan(norum) —J /Magaplinus /[MJarcettae lib(ertus) fan(norum)
—J/Magaplina / fMarJcellae lib(erta) fan(norum) —J.
Na pločici je imenovano tri m u š k a r c a i šest ž e n a , od toga njih petoro ima
status liberta. Svi p r i p a d a j u istoj obitelji - svi n o s e zajednički n o m e n
Magaplinus, Magaplina, leksički i morfološki specifičan za Histre. Svi imaju
isti tip imenske sheme, sastavljene od gentilnog i m e n a i filijacije, koja pripada
100
takozvanom t r e ć e m stupnju razvoja histarske i liburnske i m e n s k e s h e m e .
Ovaj se oblik javlja već u vrijeme rimske prisutnosti u Istri i kao posljedica
te prisutnosti, ali ne odgovara rimskoj shemi tria nomina. Nastao je pomakom
osobnog imena - odnosno, u slučaju obitelji Magaplina, potpunim izostankom
osobnog i m e n a - iz položaja ispred obiteljskog i m e n a u položaj kojeg u
rimskoj imenskoj shemi zauzima k o g n o m e n . Ovim se zapisom, i još jednim
101
sličnog k a r a k t e r a , p o z a b a v i o D e g r a s s i u p o s e b n o m d j e l u . Rezultati
i s t r a ž i v a n j a h i s t a r s k e o n o m a s t i k e u p u ć u j u da se n e r a d i o r i m s k i m
građanima, već o pripadnicima starosjedilačkih skupina koje, u kontaktu s
rimskim građanima, preuzimaju rimsku i m e n s k u formulu kakva je trenutno
aktuelna i kakvu im njihov pravni položaj dopušta, ali zadržavajući pri tome
102
domaća i m e n a . Magaplini iz Arjola usvojili su formulu n o m e n + filijacija,
u kojoj je z a d r ž a n o n e s k r a ć e n o očevo i m e u r a s p r o s t r a n j e n o j i d u g o
zadržanoj tradiciji histarskih i liburnskih zajednica. T a k v a formula, bez
k o g n o m e n a , pojavljuje se u Histriji na natpisima r i m s k i h g r a đ a n a iz druge
polovice I. st. pr. Kr. i p r v e polovice I. st. p o s . Kr., p a se p r e m a toj
karakteristici pločica može datirati u isto razdoblje. Upotrijebljena i m e n s k a
s h e m a (Magaplina Raeci f., Magaplinus Marcellae 1.) razlikuje se od rimske

100 KRÄHE, Lexikon, o.e., 157; A. MAYER, Die Sprache der alten IUyrier I, Wien 1957, 216;
KRIZMAN, Rimska imena, o. c., 110,200; UNTERMANN, Die ven.Personenn., o. c., 157, u
Venetu je prisutno srodno i m e Makknos; D. RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Onomastičke studije s
teritorija Liburna, Iliri i antički svijet, 711-729.
101 A. DEGRASSI, D u e documenti giuridici dell'Istria romana, Scritti vari di antichità III, 1967,
325-336; drugi natpis na brončanoj pločici potječe iz Roča i publiciran je u Ut X/3 n.126. Na
temelju paleograiskih karakteristika, pločice su datirane u I. st.
102 G. ALFÖLDY, Note surla relation entre le droit de cité et la nomenclature dans l'Empire
romain, Latomus 25, 1966, 57-57; LETTICH, Appunti, o.e., 17; R. CHEVALLIER, La
romanisation delà Celtique du Po, Paris-Tours-Rome 1980-1983; TASS AUX, Rapports, o. c ,
143; D. RENDIĆ-MIOČEVIĆ, Ilirske onomastičke studije III, Iliri i antički svijet, 785-801;
KRIZMAN, Rimska imena, o. c , 200-201.
s h e m e tria nominajoš i po nedostatku p r e n o m e n a i tribusa, iz čega proizlazi
da njeni nosioci nisu u posjedu rimskog građanskog prava. Brončana pločica
iz Arjola predstavlja pravni d o k u m e n t privatnog k a r a k t e r a . Isključeno je da
se radi o cenzorskoj pločici, budući da ne sadrži ključan e l e m e n t bitan za
cenz - podatke o imovinskom stanju. Isključeno je, također, da se radi o
pločici oporuke: nedostaje oporučna formula, a n a v e d e n e su godine starosti,
koje za o p o r u k u uopće nisu potrebne. Nadalje, pločice oporuke, kao i vojne
diplome i drugi pravni dokumenti pri čijem su sastavljanju bili neophodni
svjedoci, bile su ispisivane s obje strane i p r o b u š e n e u sredini, kako bi se
mogle p r e m a pravilu povezati i zapečatiti: tako je o d r e đ e n o senatskom
105
odlukom u Neronovo v r i j e m e . Pločica iz Arjola, kao i ona druga iz Roča,
ispisana je s a m o s j e d n e strane, i n e m a rupice. T a k o đ e r n e m a podataka o
tome n a kakav se akt odnose, i da li su tom aktu prisustvovali neki svjedoci-
potpisnici (u slučaju da su pločice starije od s p o m e n u t e senatske odluke).
Preostaje jedino m o g u ć n o s t da se radi o n e k o m privilegiju dodijeljenom
obitelji n e r i m s k o g statusa, najvjerovatnije o dodjeli rimskog građanskog
104
prava obitelji M a g a p l i n a . Ovdje m o r a m o načeti još j e d a n aspekt pločice
iz Arjola. Obitelj M a g a p l i n a , iako n e r i m s k o g s t a t u s a , n a s e l j e n a je u
n e p o s r e d n o j blizini Egide, bez sumnje u n j e n o m a g e r u , što znači da u
p r a v n o m smislu pripada u kategoriju inkola. T e r m i n i n c o l a , u jednostavnom
prijevodu "naseljenik", različito je vrednovan u juridičkim definicijama i
studijama. P r e m a klasičnoj definiciji iz kasnijeg razdoblja, inkola je onaj
koji je iz bilo kojeg razloga promijenio mjesto (općinu) boravka, bez obzira
105
na to živi li u n u t a r gradskih zidina ili izvan, n a području a g e r a . U tom
smislu, inkola m o ž e , ali i ne m o r a biti rimski g r a đ a n . Za r a n o g Principata,
osobito u slabije romaniziranim sredinama kakva je bila unutrašnjost Histrije,
pojam inkola ima drugačiji prizvuk i označava također pripadnika
domorodnog p l e m e n a , koji n e m a rimsko građansko pravo, ali živi n a širem
100
ili u ž e m teritoriju n e k o g municipaliteta bilo rimskog, bilo latinskog p r a v a .

103 PAUL. 5, 25, 6: Amplissimus ordo decreuit eas tabulas, quaepublici velpriuati contractus
scripturam continent, adhibitis testibusita signari, ut in summa marginis admediam partem
perforatae triplici lino constringantiw, atque impositae supra Unum cerae signa imprimantiu;
ut exterioris scripturae fidem interior seruet. Aliter tabulae prolatae nihil momenti habent.
SUET. Ner. 17.
104 Analogan slučaj u Banassi: W. SESTON, M.EUZENNAT, Comptes rendus des séances de
l'année 1961, Académie des Inscriptions et Belles-Lettres, Paris 1961.
105 Big. 5 0 , 1 6 , 2 5 9 , 2; 5 0 , 1 , 2 9 ; Cod.Iust.10,59,5; MARQUARDT, Rom. Staat, o. c , 465.
106 ROSTOVZEV, Storia economica, o. e , 95,252, 583; A. DEGRASSI, L'amministrazione delle
città, Scritti vari di antichitàJV, 1971, 67-98, 77; A. MOCSY, Die Bevölkerung von Pannonien
bis zu den Markomannen-Kriegen, Budapest 1959,158; GASCOU, La politique municipale,
o. e., 202; HOYOS, Civitas andLatium, o. e , 244-253; MARGETIĆ,Napomene, o. e , 783, nt.76;
ZACCARIA, Il governo, o. e, 82; ROSSI, Romani e non romani, o. e , 213-216;
Razlikuju se tri značenja pojma incola: domicilirani stranac, pojedinac nižeg
statusa koji živi u rimskom ili latinskom g r a d u ili u njegovom ageru, te
pojedinac nižeg statusa koji obitava n a području jurisdikcije grada, odnosno
na atribuiranom području. Uz pretpostavku da pločica nije starija od datuma
dodjele rimskog prava i municipalnog konstituiranja Egide, obitelj Magaplina
nalazila se u okolnostima koje odgovaraju d r u g o m značenju: starosjedioci,
u izvjesnoj mjeri romanizirani Histri koji su se nastanili u a g e r u municipija
rimskih g r a đ a n a i na taj način postali članovima općine, doduše lišeni nekih
prava ( n e d o s t u p n e su im bile honores). Sama pločica predstavlja d o k u m e n t
dodjele n e k o g prava obitelji; moglo se raditi o personalnoj dodjeliimmunitas
ili ius Italicum (prije uključenja Histrije u Italiju), o personalnoj dodjeli ius
Latii, ili p o t p u n o g rimskog građanskog prava.
 Sommario

LA QUESTIONE DEL CONFINE ORIENTALE DELLA GALLIA

CISALPINA E IL RAPPORTO TRA TERGESTE ED AEGIDA

Dopo la sconfitta n e l l ' a n n o 220. a. C , gli Histri p e r la prima volta s c e n d o n o

a patti con lo Stato r o m a n o (foedus), con i quali le condizioni vengono dettate
da Roma; l ' a u t o n o m i a histra r i m a n e intatta, m a p r e s u m i b i l m e n t e viene
stabilito u n patto di n o n agressione e di libera navigazione per i navigli
r o m a n i . La sconfitta e la disfatta del r e g n o degli Histri nell'anno 177 ebbe
c o n s e g u e n z e di g r a n d e portata nell'ambito amministrativo-politico e quello
economico. Gli Histri furono costretti da forza militare ad ubbidire a Roma
e dare a q u e s t a il tributo, probabilmente in forma di determinata p a r t e del
raccolto, Nesazio i r r e c u p e r a b i l m e n t e p e r d e il carattere di capitale ed allo
stesso t e m p o a v v e n g o n o delle a g i t a z i o n i n e l l a v a s t a a r e a del C a r s o
T e r g e s t i n o : gli Histri v e n g o n o respinti dal fiume Timavo fino al fiume
Formione (Risano - Rizana). Il territorio tra questi due corsi d'acqua,che u n
tempo era forse stato solo t e m p o r a n e a m e n t e conquistato dagli Histri (STRAB.
5, 1, 8; LIV. 4 1 , 2, 1) ora viene conquistato dai Carni, cosiché alla m e t à del I
sec. a. C. T e r g e s t e v i e n e m e n z i o n a t a come abitato carnico e n o n histro
(STRAB. 7, 5,2, 514). Anche i Carni appaiono dopo la caduta di Nesazio, n o n
lontano dalla via che porta da Tergeste all'Illirico (a. 171, LIV. 4 5 , 1 , 5), vale
a dire che i Carni dopo la rottura del potere degli Histri e sotto la protezione
dello Stato r o m a n o , forse degli ausiliari di Catmelus (LIV. 4 1 , 1), si estesero
verso o r i e n t e e v e r s o sud ed o c c u p a r o n o tutto il golfo di T e r g e s t e . A
quell'epoca, nelle fonti del II sec. a. C. (MARC. Ep. Art. 4, 9-11), per la p r i m a
volta viene m e n z i o n a t a Tergeste. Sembra probabile che già dopo la disfatta
del r e g n o Histro e la costituzione del dominio militare r o m a n o - g a l l i c o
sull'area del Carso Tergestino, e n o n a p p e n a n e l 42 a. C. quando la Gallia
Cisalpina v e n n e inclusa nell'Italia, sia stato stabilito il confine della provincia
Cisalpina fino al F o r m i o n e (Formio ilumen). Se il confine della Gallia
Cisalpina v e n n e stabilito subito dopo l'anno 177 a. C. e la ritirata degli Histri
sul F o r m i o n e , T e r g e s t e deve v e n i r e c o n s i d e r a t a quale sito della Gallia
Cisalpina, c h e c o n le n o r m e di legge degli a n n i 90-89 a. C. o t t e n e la
municipalità ed il diritto civile, p r o b a b i l m e n t e n o n subito quello r o m a n o ,
m a quello latino. Ne parlano a favore le lapidi epigrafiche del primo q u a r t o
nel I sec. a. C. provenienti dal castelliere degli Elleri, che era abitato da
popolazione a p p a r t e n e n t e alla comunità di T e r g e s t e , c o m e p u r e il passo di
Irzio nel De bello Gallico dove già nel 52 a. C. a p p a r e Tergeste, u n a tra le
colonie della Gallia Togata, rispettivamente Cisalpina (HIRT. Bell. Gali. 8,
24, 3). La comunità di Tergeste acquistò la p i e n a cittadinanza r o m a n a con
la promozione a colonia p r e c e d e n t e m e n t e all'anno 52 a. C.
La teoria della contributio del municipio di Aegida alla colonia di Tergeste
è difficilmente sostenibile, p e r c h è senza f o n d a m e n t a concrete. L'attributio
augustea dei Carni e dei Catali alla colonia di T e r g e s t e (Ut X/4 31) n o n può
essere considerata in alcun caso quale argomento della contributio di Aegida;
l'attributio può essere applicata a r a g g r u p p a m e n t i n o n urbanizzati e società
giuridicamente inferiori, e n o n a municipi già costituiti con diritto r o m a n o .
Le iscrizioni di Capodistria sulle quali v i e n e m e n z i o n a t o lectus ordine
iuratorum sententia (Ut X/3 6-7) presentano il m e m b r o del consiglio cittadino
eletto da r e g o l a r e c e n s i m e n t o , p r i m a c h e m e m b r o d ' a m m i n i s t r a z i o n e
vicinale. Da questo punto di vista, Aegida viene definita quale municipio
indipendente, iscritto alla tribù Pupinia, e n o n c o m e c o m u n i t à contribuita,
vicus. Inoltre si è costituita l'identità topografica di Aegida e Capodistria,
unitario centro amministrativo dell'antico agro m u n i c i p a l e , al contrario
dell'ipotesi di discontinuità legata alla perdita dell'autonomia municipale.
L'iscrizione di Rozzo (Roe) (Ut X/3 168) c o n f e r m a il p o t e r e dei vescovi
tergestini nella parte centrale dell'Istria settentrionale, c o m e l'iscrizione di
Buie (Ut X/3 71) indica la giurisdizione della colonia di Tergeste che ebbe
sul territorio tra i fiumi Dragogna e Quieto: le iscrizioni m e n z i o n a t e possono
dimostrare che le civitates peregrini iuris n e l l ' i n t e r n o dell'Istria e r a n o
attribuite alla colonia di Tergeste, m a n o n che a n c h e Aegida, località di
cittadini r o m a n i , fosse trattata quale comunità p e r e g r i n a .
L'abitato di Aegida v e n n e omesso dalle cartine ed itinerari comparsi dopo
l'epoca di Plinio, nel periodo del Principato e quello tardoantico, il che,
tuttavia parla della perdita del significato stradale ed u n certo ristagno della
comunità p u ò e s s e r e visto a n c h e dal fatto che Aegida n o n divenne mai,
r i s p e t t o alle altre città v i c i n e , colonia r o m a n a . Aegida fu costituita a
municipio, fornito di piena cittadinanza, all'epoca del proconsolato di Cesare
oppure al più tardi nel periodo tra gli a n n i 49-41 a. C. quando la Gallia
Cisalpina ottene insieme "al tutto" il diritto civile r o m a n o e questo stato
m a n t e n n e fino al t r a m o n t o del m o n d o antico. La placca bronzea della
famiglia Magaplina proveniente da Ariolo (Ut X/3 30), se si suppone che sia
stata incisa dopo la costituzione di Aegida a municipio, indica che al finire
della Repubblica e ai primordi del Principato, q u a n d o gli indigeni-Histri
all'interno dell'Istria settentrionale n o n possiedono la cittadinanza r o m a n a ,
alcuni Histri p e r e g r i n i v e n g o n o ad abitare sul territorio della comunità di
Aegida c o m e incolae. Per quanto riguarda il significato della placca, questi
r a p p r e s e n t a il d o c u m e n t o d'assegnazione di qualche diritto alla famiglia;
poteva trattarsi di u n a s s e g n a m e n t o personale di imunitas oppure di ius
Italicum (prima che l'Istria fosse annessa all'Italia), assegnazione personale
di ius Latii o di p i e n a cittadinanza r o m a n a .
 POPIS SKRAĆENICA

AAAd Antichità Altoadriatiche. Atti delle Settimane di Studio

aquileiesi, Aquileia-Udine.
AÉ L'Anée Épigraphique, Paris.
AMSIA Atti e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia
Patria, Parenzo-Trieste.
ANRW Aufstieg und Niedergang der Römischen Welt, Berlin.
AP Arheološki Pregled. Archaeologia Iugoslavica, Ljubljana.
AqN Aquileia Nostra, Aquileia.
ArchStAnt Annali del seminario di studi del m o n d o classico. Archeologia
e Storia Antica. Istituto Universitario Orientale, Napoli.
ArhVest Arheološki Vestnik. Acta Archaeologica, Ljubljana.
AT Archeografo Triestino. Raccolta di m e m o r i e , notizie e
documenti p a r t i c o l a r m e n t e p e r servire alla storia di Trieste,
Friuli e dell'Istria, Trieste.
Athenaeum Studi periodici di Letteratura e Storia dell'Antichità, Pavia.
AttiCRSR Atti del Centro di Ricerche Storiche di Rovigno, Rovigno-
Trieste.
CIL Corpus Inscriptionum L a t i n a r u m , Berlin.
Cod.Iust. Codex Iustinianus, Corpus iuris civilis II, Berlin.
CollEFR Collection de l'École française de Rome, Rome.
Dig. Digesta, Corpus iuris civilis I, Berlin.
Dometi Časopis za kulturu i d r u š t v e n a pitanja, Rijeka.
Ut Inscriptiones Italiae, Roma.
ILJug Inscriptiones Latinae q u a e in Iugoslavia r e p e r t a e et editae
sunt, Ljubljana.
ILS Inscriptiones Latinae Selectae, Berlin.
Latomus Revue d'études latines, Bruxelles.
MEFRA Mélanges de l'École F r a n ç a i s e de Rome, Rome.
MGH M o n u m e n t a G e r m a n i a e Historica, Auctores Antiquissimi,
Berlin.
Philologus Philologus. Zeitschrift für Massiche Philologie, Wiesbaden.
RIDA Revue Internationale des Droits de l'Antiquité, Bruxelles.
Sicolorum G y m n a s i u m Rassegna della Facoltà di lettere e filosofia dell'Uni­
versità di Catania, Catania.
Situla Razprave Narodnega muzeja v Ljubljani, Ljubljana.
VHAD Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, Zagreb.
ŽA Živa Antika, Skopje.