You are on page 1of 13

HAMDIJA KREŠEVLJAKOVIC

DŽAMIJA I VAKUFNAMA
MUSLIHUDDINA ČEKREKČIJE
PRILOG POVIJESTI SARAJEVA XVI. STOLJE ĆA

1 9 3 8
DRŽAVNA :-`, TAMPARIJA — SARAJEVO

Iti te 2- ■ lirru-a- • lir INria leem- me-ffir


"91.11111111111111 11 ~~=~—"

Spomeni čka grada

° tiA3CUSUSI:1)131 011818
II 120 p
9,1497_6 Sar(ievio) "16"

I
0126951 COBISS

zif31IN.K1', ;111wA Iltte19.14


.,15ASAN Bogomolje su oduvijek najmonumentalnije javne gradevine svih
-

kulturnih naroda. Tako su i džamije najglavniji pretstavnici islamske arhi-


tekture u svim zemljama do kojih je dopro islam.
U Bosni i Hercegovini počeo se islam širiti u prvoj poli 15 stoljeća.
Donijeli su ga Turci, osvaja či ovih pokrajina. U isto su doba nastale ovdje
i prve džamije. Bile su to skromne zgrade, a gradili su ih Turci. Ali kadi
je jedan dio autohtonog stanovništva ovih pokrajina primio islam drago-
voljno i kada su domaći sinovi u kulturnom i političkom životu onda
Preštampann iz moćne turske države došli do ja čeg izražaja i po čeli zidati zadužbine, tada
„Glasnika" Islamske vjerske zajednice su nastale i najljepše džamije i druge javne zgrade (medrese, knjižnice,
banje, mostovi i vodovodi) u ovim zemljama. To je bilo u glavnom u 16
stolje ću, a ponešto i kasnije.
Velik je dio tih zadužbina do danas djelomi čno ili potpuno propao,
ali i po onome što je do nas doprlo, vidi se, da su se ti ljudi dostojno
oduživali svojoj rodnoj grudi i svojoj bra ći ne samo .Rso vjeri nego i po
jeziku s pokoljenja na pokoljenje, ne dakle časovito nego trajno. Drukčiji
je bio onda socijalni poredak. Svak se dizao svojom vlastitom snagom
ponešto uz pomo ć svoje rodbine ili kojeg uplivnijeg zemljaka, pa ipak ti
ljudi nisu mislili samo na se i na svoju najužu okolinu, nego su gledali na
opće dobro cijele svoje domovine i u daleku budU čnost. Kratko re čeno:
oni su bili rodoljubniji i dalekovidniji od nas.
Kroz minulih pet stolje ća sagradeno je u ovim zemljama preko
hiljadu džamija, a da i ne spominjemo druge javne zgrade i korisne
ustanove, kojima su se služili i sugradani drugih konfesija, a ni najmanje
nećemo pretjerati ako kažemo, da je osnovano preko dvije hiljade vakufa.
U svim tim bogoštovnim, prosvjetnoodgojnim, humanitarnim i zdravstve-
nim ustanovama, kao i u onim socijalnim ustanovama, koje su služile pro-
micanju obrta, trgovine i prometa, prednja čilo je Sarajevo, onda politi čki,
privredni i kulturni centar Bosne i Hercegovine.
1*
4 5

Kroz minulih pet stotina godina (1436-1936) sagradeno je u 2) L i v n o: Sinan čauša (Džumanuša), 3) 1529;
Sarajevu 107 džamija, a medu njihovim osnivačima bilo je obrtnika, trgo- Lala-pašina, 1567/8;
vaca, hodža, ćatiba, kadija, muftija, šejhova, lenske gospode, sandžak- Hadži Ahmeta Dukatara (Glavica), 1588;
begova i vezira. 1 tri žene sagradile su po džamiju, a jedna je od tih opro- Balaguša, u 16 stolje ću.
štena robinja. Svaki je hairsahibija (dobrotvor) gradio zadužbine prema 3) T r a v n i k: Hasanagina (Jeni-džamija), 1549;
svojim imućstvenim prilikama i prema tome ostavljao i zaklade za njihovo Derviš-pašina, nešto prije 1878;
izdržavanje i za pla ćanje službenika. Iz zakladnica (vakfija) se vidi, da je Varoška džamija, 1909.
sve te dobrotvore nukala duboka religioznost i misao na prolaznost ovoga 4) F o č a: Hasana Nazira (Aladža), 1550;
svijeta i na nagradu, koju će primiti od Boga na Ahiretu. Mehmed-paše Kukavice, nešto prije 1761.
Od 107 sarajevskih džamija najvišc ih je s drvenom munarom; 43 su 5) M o s t a r: Karadoz-begova,') 1557;
imale zidane munare, a od ovih samo njih osam bijahu presvedene Nesuhage Vu čijakovi ća, 1564;
kubetom, a kako se 1935 srušila Skenderija uslijed našeg nehaja, danas ih . Kocki Mehmed-pašina, 1612.
je još samo sedam. Ovakav je razmjer po prilici i po ostalim mjestima.
U glavnom, džamije koje su p'resvedene kubetom, pretstavljaju prave spo-
• 6) P o č itel j: Hadži Alije, sina Musa-agina (krivo nazivana Šišman
Ibrahim-pašina), 5) 1562/3.
menike orijentalne arhitekture u ovim zemljama. Ovakvih je džamija bilo,
koliko je meni poznato, u svemu 34 u 18 mjesta Herceg-Bosne. Danas su 7) č ajni č e: Sinanbegova, 1570.
još 32 u 17 mjesta. Najmonumentalnija je Gazi Husrevbegoval) u Sarajevu 8) K o n j i c: Mehmed čauša, 1579.
a, po priznanju stru čnjaka, najljepša je Aladža 2) u Fo či. Od te 34 džamije 9) B a n j a L u k a: Ferhad-paše Sokolovi ća (Ferhadija), 1583;
bilo ih je u Sarajevu 8, u Livnu 4, u Mostaru i Travniku po 3, u Banjoj Tefterdarija, 1594/5.
Luci i Foči po 2, a po jedna u Po čitelju, Čajniču, Konjicu, Mrkonjić-gradu 10) M r k o n j i ć-g r a d (Varcar-Vakuf): Kizlaragina, 1595.
(Varcar-Vakufu), Tomislav-gradu (Duvnu), Maglaju, Gra čanici, Jajcu, 11) B 1 a g a j: Sultana Sulejmana, oko sredine 16 stolje ća.
Grada čcu, Buni, Žep ču i Blagaju.
12) T o m i s l a v-g r a d (Duvno): Lala-pašina,e) druga pola 16 stolje ća.
Ovdje ih navodimo kronološkim redom po mjestima i osniva čima
s oznakom vremena u kome su nastale. 13) M a g l a j: Jusuf-pašina (Kuršunlija), druga pola 16 stolje ća.

1) S a r a j e v o: Mustafabega Skenderpaši ća (Skenderija) sagr. 1517; 14) G r a č a n i c a: Ahmed-pašina, 17 stolje će.


Čekrekčije Muslihuddina, 1526; 15) J a j c e: Esma sultanije, 1753.
Gazi Husrevbegova, 1531; 16) Giada č a c: Husein kapetana (Husejnija), 1824.
Buzadži Hadži Hasanova, 1555; 17) B u n a: Ali-paše Rizvanbegovi ća, 1840--1850,
Gazi Ali-pašina 1561; 18) Ž e p č e: Alibegova, nepoznato kada.
Ferhatbegova (Ferhadija),1562;
Careva (Sultan Fatihova), 1565; U Livnu je poznata ova džamija pod imenom »Džumanuša« i »Džemanuša«,
a izgleda da je ovo ime dobila, što se u njoj klanjala džuma. Oko 1785 temeljito je
Hodže Duraka, prije 1600. popravio ovu džamiju Jusufbeg Firdus.
5 ) Alija Nametak: Karadozbeg i njegovo doba, Sarajevo 1933.
') Dr. Ciro Truhelka: Gazi Husrefbeg, njegov život i njegovo doba. Glasnik
5 ) H. Kreševljakovi ć : Po čitelj na Neretvi, Kalendar »Narodna Uzdanica« za
z. m. 1912, str. 149-166. Hn*. MaTe BajaOH: APXHTeKTOHCKe oco6niie MaBHHX ra3n
Xycpen6eroanx rpaheanna. Gazi Husrevbegova spomenica, Sarajevo 1932, str. 28-30. god. 1934, str. 27-40.
') Zarzycki, Arndt i Stratimirovi ć : Aladža džamija u Fo či. Glasnik z. m. 1891, Na ovoj džamiji danas nema kubeta. Prigodom požara koji je zadesio ovo
str. 103-115. Graditelj ove džamije je Ramadanaga, u čenik mimara Sinana. mjesto nešto prije 1792 izgorjelo je oko 75 ku ća i tada je nastradala i ova džamija.
Poslije je popravljena, ali kube nije postavljen0.
6

Iz ovog se pregleda vidi, da ih je 25 nastalo u 16 stolje ću, a ostale nalazimo nešto što je u Sara jevu rijetkost.") Kod džamija presvedenih
su nastale kasnije. Od ovih 25 džamija, 4 su opet sagra đene u prvoj poli kubetom i sofe su obi čno presvedene kubetima. Tih kubeta Čekrekč ijina
16 stoljeć a, a 21 u drugoj poli, dakle u doba najslavnijih dana Bosne pod džamija nema i izgleda da ih nikad nije ni bilo, ali prvobitno nije bilo ni
turskom upravom. prvog kata sofa, nego je ovo predvorje izgledalo isto onako kao što ga
ima Careva džamija. 12) Zidovi su džamije debeli jedan metar, a gradeni su
Kako se vidi iz ovog pregleda džamija presvedenih kubetom, danas
od kamena. Basamaci na munaru ne po čimaju s tala džamije nego
je najstarija Čekrekčijina u Sarajevu, jer je sagradena 1526, a od nje je
s musandara. 13) Danas je munara nešto nagnuta. Njen dio od šerefeta, t. zv.
bila starija samo Skenderija, koje više nema. O ovoj čemo džamiji ovdje
kaca, novijeg je datuma, ali nam nije poznato kojim se slu č ajem ovaj dio
progovoriti i to samo sa historijske strane. Ako ovdje i donosimo skice
munare porušio i kada je to bilo.
ove džamije,7) ipak se ne osje ćamo pozvanim da je obradimo kao gradevni
Eto to je kratak opis ove džamije koja je sa svih strana okružena
spomenik. To prepuštamo čovjeku od struke.
ulicama, a uz nju prislonjeni du ćani tako da je najve ći njen vanjski dio
Sude ć i po pritisnutom kubetu, graditelj ove džamije je izašao iz
zaklonjen, ali ona ipak ima vrlo slikovit izgled.")
škole glasovitog turskog arhitekta Hajrudina, u čitelja mimara Sinana
(1490-1588), najve ćeg turskog graditelja svih vremena. I Skenderijus) je II
gradio graditelj iste škole, jer je i u nje kube bilo pritisnuto, dok su sve
Vrlo je malo pouzdanih vijesti koje govore o prošlosti ove džamije
ostale džamije gradili uč enici Sinanovi. Prema rezultatima najnovijih istra-
i njenim službenicima. Rijetke su džamije od kojih su nam se sa čuvale
živanja, nacrte za Gazi Husrevbegovu džamiju izradio je sam mimar Sinan.
zakladnice i u prepisu,") a još su rjede čije su originalne zakladnice doprle
Dok je kod svih džamija s kubetom u Herceg-Bosni munara prizi-
do nas. I u tome pogledu ova džamija spada medu rijetke iznimke, jer je
dana uz džamiju, u Čekrekč ijinoj je unesena u samu džamiju i uslijed toga njena originalna vakfija sa čuvana. Napisana je arapskim jezikom (nesh
je na toj strani u donjem redu samo jedan prozor, dok su u sva tri ostala pismom) na bijelom debelom papiru, kaširanom na svili, dugom 217 cm i
zida po dva prozora. Ovako uzidanih munara ima još u nekoliko džamija
širokom 21 cm. Datirana je mjeseca zilkade 932, tj. kolovoza 1526, dakle
u Sarajevu.°) U srednjem su redu četiri prozora, u svakom zidu po jedan. onih dana kad je bio boj na Moha ču. Ovo je ujedno i najstarija poznata
Pod kubetorn su takoder četiri. Donji red prozora i prozor nad vratima u originalna isprava napisana u Sarajevu. Nadena je u ostavštini rahmetli
srednjem redu ima demire, ali se jasno vidi da su ovi iz novijeg vremena. Muhamed Enveri ef. Kadi ća. Budući da nas ova isprava temeljito upoznaje
Vrata su gvozdena što je tako đer velika rijetkost.") s vakufom ove džamije, a uz to unosi dosta svjetlosti u prošlost Sarajeva,
Minber je jednostavan, ali je teško utvrditi da li je ikad bio ljepše to je ovdje donosimo u to čnom i doslovnom prevodu za koji zahvaljujemo
izraden. Dohji je dio zidan s nišama na obje strane, a gornji je drven i g. H. Mehmedu Handži ću:
sigurno je novijeg datuma kao što je i ćurs i musandra. Ni na mihrabu se »U' ime Boga kojemu se klanja i kome su se ponizili per čini pogla-
ne vidi ništa naro čito. Na prednjem i lijevom zidu ima nekoliko lehva, i vica, te priznali da nema boga osim Njega. Koji je milostiv, kojemu se na
to je jedini ukras zid ćva, jer je iznutrica obojena bijelo. To je sigurno
11)Divan Kjatib Hajdar ef. džamija (Bijela džamija) na Vratniku takoder ima
učinjeno stoga što zgrade uz vanjske zidove džamije smetaju prodiranju sofe na kat.
svijetla u unutrašnjost. 12)Kemura: Careva džamija, Glasnik z. m. 1908, str. 475-494.
Kako su uz ovu džamiju sagradeni du ćani sa svih strana osim s juga, 13)I ovo je jedini slu č aj kod sarajevskih džEitnija pod kubetom, jer kod sviju
počimaju basamaci s tala.
to se sofe pred njom i ne primje ćuju, a kako su ove danas na kat, i opet 19 ) Dobrotom g. Slavka Markeša poznato nam je da su ovu džamiju s njenom
okolinom slikali dosad akademski slikari prof. Heinrich Jungnickel (Austrijanac), prof.
7) Skice ove džamije izradio je g. Hasan Žuljevi č, maturant Srednje tehni čke
Adrienne Dupagne (Belgijanac), neki Heyndl, Tošo Jankovi ć i Tomislav Krizman.
škole u Sarajevu. 13) U svemu su nam se sa čuvale tri sarajevske vakfije starije od Čekrek čijine
8) Kemura: Sarajevske džamije i druge javne zgrade turske dobe, Sarajevo i to u prepisu a to su: Isabegova napisana 1462 (sidžil broj 77 str. 51), Ajaspašina iz
1910, str. 221. 1477 (sidžil 57, str. 78) i Mustafabega Skenderpaši ća iz 1517 (sidžil 79, str. 155). Ova
9) Na pr. Mišćina džamija na početku Zildži ča Avdage ulice. posljednja vakufnama je napisana u Tripolisu, a original se nalazi u Centralnoj
") Još je jedini Tabački mesdžid u Sarajevu s gvozdenim vratima. vakufskoj upravi.
8 9

Nacrt čekrelt čijine džamije


Tlocrt Čekrek čijine džamije
f

10 11

sedždu pada, u čijem hramu robovanja nisko i ponizno padaju čela. Milo- da se naukom može koristiti i na taj na čin, da se ostavi sadaka pomo ću
stivog, čija su vrata pokornosti, kojima se Njemu stiže, prostrana, kao što koje bi nauku mogli sticati sinovi siromašnih dobrih ljudi.
je On rekao: »Kud god se okrenete tamo je Božija Kibla.« Koji uslišava i Prema tome sahibija hajrata i vršilac dobrih djela sa iskrenom
prima molbe onih koji su uskratili u vršenju dužnosti, te im oprašta kad namjerom, plemeniti i presretni dobro č initelj koji stiče dobra i traži
pogriješe i zaborave. Njemu zahvaljujem, Njega slavim, nek i meleki čuju. džennet i visoke stepene Muslihul-milleti v«I-din") el Hadži Mustafa b.
Zahvaljujemo Mu na nebrojenim dobrima takvom zahvalom koju možemo Ishak traže ć i sevab sebi i svome ocu i lijep spomen sebi i svojim predima
naknaditi, ako je slučajno propustimo, sehvi-sedždom. Njega slavimo onako i potomcima, kada je svijetlom spoznaje obradovao svoj vid i htio da na
kako dolikuje onima koji Njemu služeći na ruku' padaju, koji su pred Njim vijeke ostane njegov spomen, palo mu je na um da podigne jednu džamiju
ponizni nadaju či se iskreno da nam oprosti posrtaje. u kojoj ć e se obavljati namazi koji su vjerska dužnost. Tada mu je na uho
Salat i selam donosim nižu ći hutbe vlasniku minbera i mihraba, njegove pameti doviknuto: »Ko u ime Boga sagradi džamiju, Bog će njemu
uzoru svih imama, imamu čitava ummeta u vo đenju na put istine i pravde. u džennetu podi ći kuć u«, te je od svog najboljeg imetka i najhalalnijeg
Tim mislim našega gospodina Muhameda, koji je uzvisio znakove vjere posjeda uvakufio, s namjerom da ste če lijep završetak života i budu ći
obavljajući farzove i sunnete, zajedno s njegovim rodom i drugovima. To 4 svijet, svoj imetak, posjed i sve što je bilo u njegovoj ruci do ovog
činim na taj na čin da se odužim vadžibu, farzu, neflu i mustehabu, žele ći uvakufljenja, a to je: 29 du ćana, od kojih se osam nalazi u čaršiji sabljara
da to traje dokle god oni koji u če Kur'an budu zalazili u džamije kao u gradu Sarajevu, šest blizu zavije Turna-dedetove, devet blizu merhum
Firuzbegova hamama i pet u vrelu Ajas pašinu, čije su granice poznate i
slavuji u bašče, u džamije u kojima se u či vird poput mirisne ruže i bana, i
označene u hudžetimal 7) kupovanja.
dokle god zvonkim glasom hafizi u če mahfilima poput kumrija na granama
u skupovima rajskih cvijetnjaka, a to su baš če Kur'ana. Bog nek se smiluje Zatim 14 du ć ana, od tih sedam pod jednim krovom u čaršiji sabljara
njemu, njegovu rodu i plemenitim drugovima, koji su stupali u njegov u spomenutom gradu, koji sa istoka grani če sa vlasništvom Hadži Alije
namaz s nijjetom, ruku'om, sedždom, tehijjetom i selamom! terzije, sa zapada vlasništvom Kekeki Nesuha,") od kible") vlasništvom
A poslije toga iznosimo, da bi se svak mogao jasno uvjeriti, da je vakifa, a sa sjevera č aršijskim putem. Od njih su dva, takoder pod jednim
ovaj mizerni svijet ku ća prolaznosti i zla, a ne ku ća stalnosti i veselja. krovom, u č aršiji sabljara u spomenutom gradu, koji grani če sa istoka
Ne daje žednome nego samo blistanje opsjene u pustinji. Rastapa vru ćinom vlasništvom Mustafa Čelebije, sa zapada du ćanom vakifovim, od kible
vatre patnji moždinu u kostima onih koji ga traže i napaja ih zemljom. č aršijskim putem, a sa sjevera zemljištem gdje se ispušta voda iz Ajas
Onaj koji se nada vjernosti od ovog svijeta je isto kao onaj koji misli da pašina hamama. Od tih je pet blizu du ćana Hasana sina Jatiživa, 20) takoder
ć e se napiti od opsjene u pustinji. Prema tome odgojenu čovjeku ne doli či pod jednim krovom, koji su ograni čeni sa istoka du ćanom sina Jatiživa,
da se na ovom svijetu zanima zidanjem dvoraca i ku ća. Razborit čovjek sa zapada takoder, od kible č aršijskim putem, a sa sjevera zemljištem na
koje se ispušta voda Ajas pašina hamama.
koji je upoznao stanje ovog svijeta ne treba da misli da je on mjesto
stalnog boravka i opstanka. Zatim je spomenuti vakif kupio od Jusufa b. Džafera b. H. Alije dva ,

Ovaj je svijet prolazan, on nema stalnosti. duć ana pod jednim krovom u sarajevskoj č aršiji koja je od čaršija grada
Ovaj je svijet kao kuća koju oplete pauk. Sarajeva, koji grani če sa istoka vlasništvom Kju čudžik Ahmeda, sa zapada
vakufom vakifovim, od kible č aršijskim putem, a sa sjevera zemljištem
Pa blago onome koji ga ne želi, nego ispravnoš ču traži nagradu
buduć eg svi jeta i svoj trud uloži da popravi svoj budu ći svijet i da umnoži 1 °) Odavde se vidi da je dobrotvor imao po č asni priimenak »Muslihudin«.

Obič aj je kod arapskih pisaca da nekad u priimencima koji se svršavaju na »din« (Na
pripravljenu zalihu za njega. Nema sumnje da je sretan i pametan koji se
pr. Džemaludin, Fahrudin) dodaju izmedu prvog i drugog dijela priimenka još i rije či
je svojim ispravnim mišljenjem uzdigao do visokog stepena, saznao da je »milleti ve‹, te mjesto Muslihudin kažu Muslihul-milleti ved-din, kao što je ovdje re čeno.
lijep završetak života vlast koja ne prestaje i imetak koji ne može biti 17)Kupoprodajni ugovor.
opljač kan, a sve ostalo od ovosvjetskih ukrasa može biti ukradeno i odu- 18) Ovako je napisano u originalu, a sigurno je trebalo da glasi »Ke čedži«.
zeto kao što je rekao prvak istoka i zapada i poslanik ljudima i džinima: 19)S juga.
»Kada č ovjek umre prekine se njegov posao osim troga: nauke kojom se 20) Ime Jatiživ dosad je bilo potpuno nepoznato. Nema ga ni Akademski rje čnik,
niti se spominje u kojoj poznatoj ispravi, a u ovoj je vakufnami vokalizirano i prema
koristi, valjana djeteta koje mu dovu č ini i trajne sadake«. Razboriti znadu, tome isključeno je krivo čitanje,
12

gdje se ispušta voda iz hamama Ajas pašina. I ta je dva du ćana pripojio Zatim je uvakufio 1.000 dirhema za onoga ko će čistiti .zahode blizu
spomenutom vakufu kao i svotu od 35.000 dirhema srebrenih dobrih sultan zavije Turna dedetove. Ta će se svota davati na rad i dobit će se davati
Sulejman hanovih koji su u uporabi — Bog ga pomogao, ovjekovje čio onome ko bude spomenuti posao obavljao.
njegovu vlast i za uvijek čuvao njegovu državu! Vakif je odredio muteveliji vakufa dnevno po tri dirhema i uvje-
Poslije što je vakif izdvojio spomenute stvari iz svog imetka i naj- tovao je da on dok je živ bude mutevelija, da postavlja koga ho će
ljepšeg posjeda i predao ih muteveliji stavio je uvjet, da se spomenuti i svrgava, a poslije svoje smrti to je uvjetovao najboljem od svojih sinova,
duć ani izdaju pod kiriju, a da se spomenuta suma novaca daje na porast a zatim od unuka koljeno iza koljena — Bog ih sa čuvao! — onda onome
prema šeriatskim propisima. Uvjetovao je: koga izabere džemat spomenute džamije.
Imetak se ne može dati nego jedino sa dozvolom imama, muezina, Vakif je uvjetovao da džemat godišnje jedanput pregleda obra čune
mualima i džemata spomenute džamije. Uvjetovao je, što bude dobiti od vakufa sa mutevelijom u spomenutoj džamiji.
10.000 dirhema i što bude prihoda od jednog du ć ana da se troši za samu Vakif je naziru odredio po jedan dirhem i uvjetovao je, da nezaret
džamiju koju je vakif podigao u mahali zavije merhum Isabegove i za i svi spomenuti džiheti pripadaju njegovim sinovima j unucima koljenu iza
mekteb kojeg je sagradio u mahali H. Ismaila Sara č a i za popravak ostalih koljena. Ko, od njegovih sinova i unuka ne mogne vršiti koje službe,
spomenutih vakufskih objekata. Vakif je odredio, — Bog mu dobra djela odredi ć e sebi zam jenika. Višak od prihoda vakufa i dobitka na novcima
primio! — od prihoda du ćana i glavnice tri dirhema dnevno onome ko preko potrebe vazifa i vakufskih objekata vakif odreduje da pripada njemu
bude imam u spomenutoj džamiji, dva dirhema onome ko bude muezin, dok je on živ, a onda njegovoj djeci i od djece djeci, koljenu poslije
i uvjetovao je, da imamska i muezinska služba ostaje kod njegovih sinova koljena. Vakif je ostavio još taj uvjet, da cio džemat njegove džamije bude
i njihovih sinova koljeno poslije koljena. I odredio je tri dirhema onome nazir nad vakufom i službenicima.
ko bude mualim u mektebu. Uvjetovao je da imam bude Hasan b. Husein,
Pošto je vakif uvakufio sve valjanim uvakufljenjem i predao mute-
dok je on živ. Hatibu je odredio dnevno po jedan dirhem. Godišnje je
veliji, htio je odustati od uvakufljenja oslanjaju ći se na mišljenje Imami
odredio 60 dirhema za svije će j za hasure u džamiji. I uvjetovao je, da se
Azama po kome se može od uvakufljenja odustati, ali je sudac, č ija se
poslije sabaha u č i u spomenutoj džamiji po pet džuza i da jedan džuz u či
osuda nalazi na po četku ovog dokumenta, izdao osudu, da je vakuf valjan
onaj ko bude imam u spomenutoj džamiji, jedan ko bude mualim u
i punovažan, te su prema tome spomenuti du ćani i spomenuta svota postali
mektebu, jedan ko bude muezin u spomenutoj džamiji, a dva ostala dvojica
dobrih ljudi od službenika džamijskih. Vakif je odredio onima koji će učiti valjanim vakufom koji je i u sidžilu proveden i osuda za njega izdata, te je
džuzove svakome po jedan dirhem dnevno. Ko ne prou či svoga džuza nema valjan prema svim primljenim mezhebima kod mudžtehida, tako da se ne
prava na pla ću za taj dan. može prodati niti pokloniti niti u nasljedstvo pre ći sve dok cijela zemlja
Zatim je vakif uvakufio jedno zemljište u viso čkoj čaršiji u Visokom i sve što je na njoj ne ostane samo Bogu, a On je najbolji nasljednik.
koje pripada Sarajevu, koje grani či sa istoka sa vlasništvom Mustafe sina Zatim je vakif svrgnuo spomenutog muteveliju sa muteveliluka prema
uslovu vakufname, da postavljanje i svrgavanje mutevelije bude u njegovoj
Turalijina, sa zapada takoder njegovim vlasništvom, od kible sa mahalom,
ruci. Sve je ovo zapisano j posvjedo čeno u mjesecu zulkadetu 932.
sa sjevera čaršijskim putem. I sagradio je na tome zemljištu 21 du ćan.
Zatim je od toga zemljišta ostao ostatak širok 17 aršina a dug 14. Vakif Za gornje svjedo či: Za gornje svjedo Či: Za gornje svjedo či:
je to zemljište dao Musi zvanom Hrvatinli pod egodišnju mukatu od 200 Mevlana Derviš b. Muhamed, Muhamed b. Mahmud b. Širmerd
dirhema i uvakufio je prihod od tog zemljišta i od te mukate. kadija hodža

Vakif je odredio po pet dirhema mualimu koji će poučavati u Za gornje svjedo či: Za gornje svjedo či: Za gornje svjedo či:
mektebu kojeg je vakif sagradio u zaviji grada, a što preostane troši će se Hasan b. Hasein, Ahmed hodža b. jttsuf b. Nesuh
muezin
za uzdržavanje du ćana i mekteba.
I uvakufio je 8.000 srebrenih dirhema sultan Sulejman hanovih koji Pred ovom su vakufnamom tri potvrde trojice sarajevskih kadija
su u prometu, s tim uvjetom da se daju na rad prema šeriatskim propisima, koje u doslovnom prijevodu glase:
te da se dobitak troši za popravak mosta koji je vakif sagradio blizu »Jasna i ispravna je postala . . . . ova vakufnama kod mene i izdao
Visokog preko rijeke Bosne. sam presudu o njezinoj to č nosti i valjanosti poznajud razilaženje imama i
(keye'

-`41(F'fill` 140441./(1:J1'1.#1.11414
x:y4:10;1~ri'1" 4-'14(«;
15.P. 14(=/
\ 1411',
n''''Si54.":15415 4 (47/~
1.1 -1/~1:':1 111"1/ W-r-r ?'"'#■5,fr;14..~. ?9(Z
Orrtre5. (1‘7) 1:111r9ri

411<=41r1Q:" )
~.\41"(•?"-flnit`.5
Ark
.r: "^"6-‘«'s•-(1, 01 ".:~1+ 1 4
',1.°

•^V^'01;.41 -"t;t41.7 ‘1A?;3~:"


(.9
5\ć~1 4"/"SMk1441.1
16 17

mudžtehida — Božije zadovoljstvo s njima. — Napisao siromah uzvišenom Zadužbine i uvakufljeni objekti ovoga dobrotvora su u Sarajevu i u
i č istom Bogu Ubejdullah b. Ahmed, kadija u mjestu boraca Sarajevu, Visokom, a isti je slu čaj bio i sa zadužbinama i uvakufljenim objektima
milostivi Bog oprostio njemu i njegovu ocu! bosanskoga sandžaka Ajasbega, kasnije Ajas paše.
On (Bog) poznaje svako stanje! I drugi vakifi pridržavaju službu mutevelije (tevlijet) sebi i svojim
potomcima dok ih bude, ali je upravo besprimjeran uvjet u ovoj vakfiji,
Pošto sam pregledao ovu šeriatsku vakufnamu i promotrio je da dobrotvorovi sinovi i gpotomci vrše službu imama i muezina. O čito je,
s početka do kraja našao sam, da odgovara prop(sima šeriata i da se može da je ovaj plemeniti dolifOtvor htio ovim uvjetom da svoje potomke prisili
primiti, te sam je usvojio i potpisao. Napisao griješni rob, siromah Božijem da se posve ćuju nauci i da ih tako što ja če priveže uz svoje zadužbine.
oprostu Abdulah b. All b. El-Muejjed, sudac tada u mjestu boraca Saraj- Isto tako vrlo je rijetka i ona čisto demokratska odluka, kojom se
abadu. — Sač uvan bio od svih nesre ća i neka Bog oprosti njima (kadiji i džematu daje pravo da vrši nadzor nad službenicima vakufa, pa čak i nad
njegovim predima) i ostalim muslimanima svima! blvala Bogu jedinomu! mutevelijom, da godišnje jedanput pregleda vakufske ra čune, da se bez
Milost onome, poslije koga nema više pejgambera, njegovu rodu i drugo-
džemata, imama, muezina i mualima ne izdaju objekti pod kiriju i da, u
vima! Neka Bog ovo primi! U prvom desetku džumade I. godine 948. Bog slučaju izumrča njegovih potomaka, džemat postavlja muteveliju. Drugi
mu se smilovao! vakifi davali su ovo pravo kadiji. I veliki Gazija Husrevbeg ostavio je to
On (Bog) je vje čan! pravo kadiji.
Kada mi je ponudena ova vakufnama, primio sam je i potpisao, jer
IV
se slaže sa šeriatskim propisima. Ja sam siromah Muhamed Ez-
Zebdemi(?) kadija u mjestu boraca Sarajevu — Milostivi Bog oprostio Ali iz ove zakladnice ne sazniijemo o samom dobrotvoru ništa.
njemu i njegovu ocu! Jedino se vidi da je bio bogat čovjek, da je imao više sinova, ali im se
Prema tome kad je ova vakufnama pisana bio je u Sarajevu kadija imena ne spominju i, prema atributu Muslihul-milleti ved-din, slijedi da je
Ubejdulah sin Ahmedov, a krajem kolovoza 1541 vršio je istu službu bio dobar i uvažen čovjek. I to je sve.
Abdulah sin Alije, a unuk Muejjedov, dok se ne zna, kad je bio kadijom Vrlo je vjerojatno, da je Visoko Hadži Mustafin zavi čaj. To naslu-
Ez-Zebdemi. Sva trojica su bili tudinci. Zanimljivo je, da sva trojica nazi- č ujemo po onim dvjema zadužbinama, što ih je ondje podigao. Tako su se
vaju Sarajevo mjestom boraca. onda ljudi oduživali svome rodnom kraju. Tako na pr. ostaviše svoje za-
dužbine u Višegradu i Rudom paše Sokolovi či, Mehmed i Mustafa, veliki
III
vezir Rustem paša u Sarajevu, dvojica Kizlaraga u Varcaru i Ljubinju, šejh-
lz ove vakufname saznajemo da je Hadži Mustafa sin Ishakov, u ul-islam Refik ef. u Rogatici, Mehmed paša Kukavica u Fo či itd. itd.
narodu poznat pod imenom Muslihudin Čekrekčija, sagradio u Sarajevu Hadži Mustafa mora da je bio vrlo pobožan čovjek. Njegovi su ga
džamiju u mahali zavije merhum Isabega i mekteb u mahali Hadži Smaila sugradani proglasili evli jom i o tome se u Sarajevu pripovijedalo do naj-
(Ismaila) Sara č a i u Visokom mekteb u mahali Zavija (Tekija) i most na novijih vremena.")
Bosni kraj istog mjesta i da je za uzdržavanje zadužbina u Sarajevu odre-
Suljaga Zečević pripovijedao je, kako se Muslihudin Čekrekčija u vrijeme
dio prihod od uvakufljenih 45 duć ana i 35.000 srebrenih sultan Sulejma- namaza skrivao u ardiju, čemu se svijet vrlo čudio. Kada je jednom jedan od njegovih
novih dirhema, a za one u Visokom 21 du ćan, jedno prazno zemljište i susjeda ušao za njim u ardiju, uze ga Čekrek čija za ruku i re če mu neka zažmiri, a
8.000 dirhema. Uz to, da je odredio prihod od uvakufljenih 1.000 dirhema kad ovaj to učini, reče mu da opet otvori o či. 1 kad ,ie ovaj i to u činio, nadoše se njih
kao plaću onom ko bude čistio zahode kod Turna dedetove zavije u dvojica n Meki kod Bejtullaha i tu su klanjali podne. Nakon toga nadoše se na isti
način opet u ardiji.
Sarajevu.
Tvrdi se, da je mihrab ove džamije okrenut to č no prema kibli. O tom se pri č a:
Dalje se vidi, da su službenici ovog vakufa: imam, hatib, muezin, Kad se gradila džamija, objašnjavao je graditelj Č ekrek č iji, da je kibla u nekom
2 mualima (uč itelja), 5 džuzhana, mutevelija i nazir s dnevnom pla ćom od drugom pravcu, a ne u onom kako on pokazuje, ali se ovaj nije dao u t6 uvjeriti.
23 dirhema i jedan službenik koji će čistiti zahode tudeg vakufa. Budu ći 1 kad se tako nisu mogli sporazumjeti, re če odjednom Čekrek čija: »Gledaj, eno
su tri.džuzhana predvidena izmedu službenika ovog vakufa, to će u ovom Bejtullahak i tek tada pristao je graditelj da mihrab okrene u pravcu koji je pokazivao
čekrek čija.
vakufu biti zaposleno deset osoba. Uz ove izdatke troši če se godišnje 60
Nekoliko predanja o Cekrek čiji zabilježio je Muhamed Hadžijahi č u radnji
dirhema za rasvjetu i prostirku džamije. Kako se ne predvida ogrijev ni u »Sarajevske džamije u narodnoj predajic. Zbornik za narodni život i obi čaje južnih
jednom mektebu, to je još i onda bilo u praksi da djeca sama donose drva. Slovena, knjiga XXX, sv. 1, str. 229-236.
18 19 '

Hadži Mustafa je pravio čekrke (strojeve) i po tome je dobio ime jevskoj mešćemi Dervišom hadže i svjedokom Gazi Husrevbegove vakfije,
Cekrekč ija. Na kubetu njegove džamije vidi se još i danas malen to čak, napisane početkom džumade I. 938 (oko 11 prosinca 1531).
sličan vjetrokazu, koji se za vjetra okre će, a narod kaže, da je to napravio Ako osim predaje i nema dokumentarno zajam čenih dokaza da je
dobrotvor da pokoljenja znadu kako je on došao do novaca, kojima je današnji veliki park bila njegova baš ča i da ju je on pretvorio u musli-
podigao ovu džamiju. mansko groblje, u koje se on prvi ukopao, dovoljna je činjenica, što se
Napominjem, da je i to groblje zove če-
ovaj točak jedna iz- krekčinica. Sve do 15
nimka, jer je na vrho- rujna 1878, kada je
vima kubeta ostalih okupaciona uprava
džamija obični zabranila iz sanitar-
Po predaji stanovao nih razloga pokapati
je ondje gdje je da- mrtvace u unutrini
nas kafana Park i grada, pokapali su se
Drina d. d. Radionica u tom groblju musli-
mu je bila u bašči mani. Do njegova
gdje je danas veliki groba bilo je poko-
park. Tu baš ču od- pano više imama nje-
redio je za groblje u gove džamije, a po-
kome je i on poko- sljednji je tu poko-
pan. Njegov se grob i pan imam Hadži Ha-
danas vidi, ali na nje- fiz Mustafa Trampa
mu nema natpisa i (umro 1863).
prema tome ne zna se Groblje Cekrekči-
ni kada je umro.') nica pripada Hadži
Njegova je vakufna- Idris mahali, u naro-
ma prva i posljednja du zvanoj 2abljak.
poznata isprava u ko- Ova je mahala posta-
joj se spominje ovaj la nešto prije 1565, jer
dobrotvor. Ali valja je te godine umro
napomenuti, da su i osniva č • mesdžida u
dokumenti iz ovog toj mahali. Ovo na-
vremena vrlo rijetki. pominjem stoga, da
Isto tako nema spo- se vidi, kako kraj u
mena ni onoj , šestori- kom je prema pre-
Folo: Suljagi ć ci svjedoka što su daji stanovao Musli- Foto: Sul jagi č
hudin Čekrekčija nije Nišani na mezaru čekrek či Muslihuddina
Džamija Čekrek č i Muslihuddinova u Sarajevu potpisani na Cekrek-
čijijnoj vakufnami. u ono doba bio oso-
Jedino je velika vjerojatnost da bi prvi svjedok mevlana Derviš, bito naseljen, pa je on lako mogao do ći do onolikog posjeda. Sta-
sin Muhamedov, kadija mogao biti identi čan sa kadijom u sara- novnik iste mahale Salihaga Sloboda ostavio je u dobrotvorne svrhe
dobar dio svoga imetka i o tome napisao zakladnicu 3 džum. II. 1272 (10
") Nadgrobni su spomenici lijepo isklesani. Visoki su do dva metra. Naro čito II. 1856), u kojoj, pored drugog, odreduje da se iz prihoda njegova vakufa
je lijepo izraden nišan nad glavom. Santra č (okvir) je ve ć prilično ruiniran pa
bi svakako bilo vrijeme da se ovaj grob dostojno uredi.
opravlja i popravlja ograda oko čuvenog muslimanskog velikog groblja,
zvanog Cekrek činica.

20 21

Sarajlije su s kol jena na koljeno parntili mezare znamenitijih ljudi 1565 imao posjeda u Sabljarskoj č aršiji u Ajas pašinoj mahali. Terzija
u svom gradu. Sarajevski kronik Bašeskija zabilježio je u svom nekrologiju Hadži Alija je postao terzibaša ( ćehaja terzijskog esnafa) poslije 1526, a
pod godinom 1181, da je bakal dugi Jusuf baša umro naprasnom smr ću umro je nešto prije 1565 i, prema tome, izmedu ove dvije godine nastao
kraj Čekrekčijina mezara. je i njegov mesdžid.
Kada su izumrli potomci Čekrekčijini ne zna se. U nekrologiju Mula Iz ovog izvora znamo da 'je onda u Sarajevu postojala zavija Turna-
Mustafe Bašeskije zabilježena je smrt dvojice ekrek čija u godini 1197 dedina, koja je bila u neposrednoj blizini Cekrek čijine džamije. To se vidi
(1782), dakle u doba velike epidemije kuge, t to Hadži Ali je i starog iz Gazi Husrevbegove vakufname, napisane 26 redžeba 943 (20 I 1536).
trgovca Hadži Mustafe. Bi će, da su ova dvojica potomci ovog dobrotvora, Prema ovoj vakufnami uvakufio je Gazi Husrevbeg za svoju medresu, uz
jer jedan od njih nosi i njegovo ime Hadži Mustafa. oštalo, u mahali Čekrekč i u Sarajevu: stan, koji obuhvata dvije ku će,
ljetni stan, staju, baš ču, dućan, magazu i kasapnicu, a koji je poznat pod
V imenom Turna-Dedetov posjed, te grani či islamskim grobljem, javnim
Spomenuto je, da ova vakufnama unosi i nešto svjetlosti u prošlost putem i Kemal vojvodiniin posjedom. Ovo islamsko groblje je jedno od
Sarajeva, a i Visokog, i dok je grada, koju nam pruža za ovo drugo ona dva groblja u današnjoj Kova č i ulici, jer su ovo jedina dva groblja u
mjesto, ve ć iskoriš ćena, njom se dosad nije poslužio nijedan istraživa č Čekrekč ijinoj mahali.") Tu je negdje bio i prvi poznati javni zahod u
prošlosti Sarajeva. Osim što to č no znamo kada je postala Čekrekčijina Sarajevu, za kojeg je Čekrekčija odredio pla ću onome ko ga bude č istio.
džamija, što dosad nije bilo poznato, znamo, da je njena okolica spadala Primje č ujerno, da u ono doba, pa i mnogo kasnije, nije bilo javnih zahoda
u mahalu Isabegove zavije. Time je sada odredeno gdje se ima tražiti ta po velikim gradovima Evrope, pa čak ni u dvorovima nekih evropskih
zavija. Ali nakon što je sagradena Čekrekčijina džamija, prozvala se vladara.
mahala Isabegove zavije Čekrekči Muslihudinovom mahalom. Najstariji Ostaje nam zasad nepoznato, gdje je bilo Ajas pašino vrelo kraj
spomen ovom nazivu nalazimo u drugoj Gazi Husrevbegovoj vakufnami, koga je Cekrekčija uvalćufio 5 du ćana.")
napisanoj deset godina kasnije (1536). Dakle, deset godina nakon što je 411
sagradena ova džamija, i mahala je promijenila ime. 23 )
VI
Dalje znamo da je 1526 postojala mahala Sara ča Smaila, a sigurno Nakon ove vakufname sve do kraia 17 stolje ća ne znamo o ovoj
u njoj i džamija, koju je podigao ovaj dobrotvor, po kome se i mahala džamiji i njenom vakufu ama baš ništa. Nije isklju čeno da o tome nema
prozvala. Sigurno je tada bio na životu Sara č Smail, jer pred njegovim kakvih izvora, ali nama nisu poznati.
imenom ne stoji merhum u ovoj vakufnami kao kod pomrlih dobrotvora Za provale princa• Eugena Savojskoga (1697) strašno je stradalo
Isabega, Ajas paše i Firuzbega. Sada imamo i za biografiju Firuzbegovu Sarajevo od požara koji je ovaj grad pretvOrio u hrpu pepela. Od 104
jedan podatak više što znamo, da je on preminuo izmedu 1513 i 1526. džamije, što su tada bile u Sarajevu, samo 12 je vatra poštedila, a medu
Dosad se pisalo da se Sabljarska čaršija prostirala oko današnjeg ovima i Čekrekčijinu džamiju. U narodnoj molbi na Portu, što su je Saraj-
hotela Centrala, dok se iz ove vakufname vidi, da je sizala i iznad zgrade lije otprmile 1706, kojom su tražili pomo ć za popravak i izdržavanje
gradske štedionice, jer je voda iz Ajas pašina hamama svedena u Miljacku nastradalih džamija, kaže se, da se u ovoj džamiji obavlja namaz i da njen
odmah niže Latinske ćuprije. Kanal kojim je ta voda otjecala išao je vakuf plaća službenike od prihoda du ćana. Zanimljivo je, da su svi požari,
kasnije niz Kujundžiluk ulicu;
Sabljarska je čaršija bila u Ajas pašinoj mahali, a po svoj prilici 24)Ako je ovaj Hadži Alija terzija identi č an s Hadži Alijom terzibašom, osni-
vač em mesdžida u Balibegovici, onda nije mogao biti Gazi Husrevbegov terzibaša, koji
zahvatala je i mahalu Mehmedbega Minetovi ća. U toj je čaršiji bio velik je išao u Dubrovnik 1521 i 1525 kupovati tkanine, kako to naslu ćuje Di•. Ćiro Truhelka
broj dućana od kojih su 22 pripadala ovom vakufu, a bilo je još i drugih (Glasnik z. m. 1912, str. 109). Neki Sinan čelebija Terzibaši ć, sigurno sin ili unuk
vlasnika medu kojima se spominje Hadži Alija terzija. Ovaj Hadži Alija Hadži Alije terzibaše, uvakufio je nekoliko du ć ana u Ćurčiluku. Njegov je vakuf
biće identičan s osniva čem onog malog mesdžida u Balibegovici,") koji se postojao još u drugoj poli 18 stolje č a, a mutevelija mu je bio neki Hasan, što sazna-
službeno zove mesdžid terzibaše Hadži Alije, jer se zna, da je njegov vakuf jemo iz originalnih temesuka izdanih 1176, 1188 i 1190. (Arhiv M. E. Kadi ća u Gazi
Husrevbegovoj biblioteci broj 791, 796 i 797).
") Isto je tako bilo i s mahalom Firuzbegove medrese i kada je u toj mahali 25) Vjerojatnije je, da je ovaj posjed Turna-dedetov bio na desnoj strani
1557/8 sagradio trgovac Hubjaraga svoju džamiju, prozvala se i mahala Hubjaraginom, današnje Kovač i ulice, jer je ondje više prostora.
premda se još i danas u narodu onaj kraj naziva Medreseta, Ovo mjesto u vakufnami prevedeno je »vrelo«, ali to može zna č iti i »češma«.

22

a bili su vrlo č esti, mimoilazili ovu džamiju, osim onog od 9 srpnja 1842. ovoj džamiji. Iz jednog podneska od 7/1 1175 (8 VIII 1761)") vidi se, da je
Ovaj je požar nešto malo zahvatio i ovu džamiju, pa se još i danas vidi, na tom mjestu bio neki Omer efendija. Iz jedne vakufname doznajemo da
kako se bila upalila dizma na prozoru lijevo od mihraba. je imam Čekrekč i Muslihudinove džamije Hadži Osman efendija fungirao
O sudbini mekteba u Sara č Smail mahali ne zna se ništa kao ni o pri jednom uvakufljenju 21 ševala 1203 (15 VII 1788) kao privremeni
vakufu i zadužbinama u Visokom. mutevelija.
Cjelokupni vakuf, o kome govori ova zakladnica, propao je tokom
Muezin je bio Ahmed ef. Samsarija dugi niz godina, a umro je
vremena. Godine 1878 sastojao se taj vakuf od 10 du ćana i jedne ku će
1199 (1785) u 95 godini života.") Koliko je vremena vršio ovu službu ne
koja je kasnije pretvorena u magazu. To su oni du ćani što opasuju
zna se, samo je na ovom mjestu bio 1761. On je bio i mutevelija ove
džamiju, a ni za njih se ne zna kad su sagradeni. Postojali su i prije 1851.
džamije, ali se ne zna koliko je vremena vršio tu službu. Izgleda, da su
Požari su sigurno uništili ovaj vakuf uz pomo ć nesavjesnih ljudi i nehaja Samsarije vršili ovu službu do sedamdesetih godina prošlog stolje ća. Za
džemata, usprkos lijepih odredaba plemenitog dobrotvora. I kad su na taj
vrijeme okupacije Bosne bio je mutevelija Mulaga Smajš, zanatom kazan-
nač in presušila vrela prihoda ove džamije, onda je neki njen mutevelija džija. Njega je naslijedio Mehmed Njem čevič (oko 1885 do smrti 1916),
podigao one duć ane oko same džamije, kojih prvobitno sigurno nije bilo. ovoga sin Muhamedaga (1916--1918), a ovoga opet sin Edhem, koji je
Godine 1889 iznosio je prihod ovog vakufa 565, rashod 520, a goto-
svrgnut 1928. Otada ova džamija nema mutevelije, nego tu dužnost
vina 200 forinti. Medu službenicima spominju se imam, dva muezina, vaiz, vrši povjerenstvo.
devrihan, feraš i mutevelija, s ukupnom pla ćom od 375,5 for. godišnje.
Službu imama i hatiba Čekrč ijine džamije vršio je Hadži Hafiz
Već ove godine nije bilo službe džuzhana, a mjesto toga uveden je dev-
Mustafa Trampa blizu č etrdeset godina (1825-1863). Pored toga bavio
rihanluk, ali ni za to se ne zna kad se desilo. Tu vidimo i dva muhdes
džiheta (službe kojih zakladnica ne predvida), a to su služba vaiza i jednog se i bedelukom te je dvadeset i tri puta išao na Hadž. On je sin Mehmeda
muezina. Prije 1913 ukinuta je služba devrihana i drugog muezina. Tada bajraktara, roden je 1802 u Sarajevu u Trampinoj ulici, a umro je 1863 i
pokopan u groblju Čekrekčinici nedaleko Čekrekčijina mezara. Na njego-
ovaj vakuf imao istu nepokretnu imovinu kao i 1889, ali je bio bez
'Wakve gotovine. Prihod je iznosio 1883, a rashod 1549 kruna. vu grobu nema danas nišana. Ostavio je tri sina: Hadži Aliju, Muham
i Abdullatifa; prvi je bio kazaz, drugi arzuhaldžija, a tre ći je naslije%
41111›
Zna se i za jedno uvakufljenje za ovu džamiju. Oko 1770 uvakufio
službu svoga oca.
je Hadži Osman Tirjatlija, sin Hadži Bektašev, 12 kesa blaga i odredio
jedan dio od toga za ovu džamiju. Moglo bi biti da je ve ć tada ovaj vakuf Hadži Hafiz Abdulatif roden je 1839, po o čevoj smrti postao je
osiromašio, dok je trebao pomo ći sa strane. imam i hatib i na tome mjestu ostao je do 1904, kada ga je zadeslia smrt. -

I on se bavio bedelukom. Devetnaest puta išao je na Hadž. Medu zarob-


VII ljenicima, što ih je general Filipovi ć nakon zauze ča Sarajeva opremio u
Olomuc, bio je i Hadži Hafiz Abdullatif Trampa i kad je ovim sužnjevima ,
Podaci o službenicima ove džamije i njena vakufa, sve do naših dozvolleno da mogu vršiti vjerske dužnosti, H. H. Abdullatif bio im je
dana sasvim su mršavi. imam. .•

Po vakufnami prvi je imam bio neki Hasan, sin Huseinov. Prvih


F321 smrti H. H. Abdulatifa vršio je kra će v,rijeme službu imama i
dana godine 1557 vršio je ovu službu Muhjudin halifa, sin Kasimov.")
hatiba r4egov sin Jusuf, ali on nije stalno postavljen na to mjesto nego .
I od ovoga vremena pa sve do 1761 nije nam poznato ko je bio imam u
Muhamedf.Džr,oizKnjca.
n) Prije 1557 umro je Hadži Oru č stanovnik Čekrek čijine mahale, koji je Džumhur se zahvalio na ovoj službi 1907, a zamijenio ga je Hafiz
ostavio 3.600 akči kao vakuf, da mu se u čekrekčijinoj džamiji u či dnevno po jedan Mehmed Jakić, ovoga H. Hafiz Kazandži ć, a ovoga poznati kurrah Hadži
džuz. Krajem 1556 umro je mutevelija ovog vakufa Velija, sin Huseinov, a imam
Muhjudin halifa podigao je tužbu protiv izvršitelja oporuke ovog mutevelije nekog 28) Ovaj je podnesak na bosanskog vezira uputio sarajevski kadija Mehmed
Muslihuddina, kojom je tražio da se svota od 3.600 ak či izdvoji iz Velijine imovine na pritužbu imama Čekrekč ijine džamije Omer efendije, muezina iste džamije Mula
kao vakufski novac. Svjedocima je dokazao da je to tako i da obavljanje spomenute Ahmeda, sibjanmualima Ahmed ef. i mnogih ljudi iz čaršije s molbom da se stanovnice
službe pripada njemu kao imamu čekrekčijine džamije, jer je tako odredio Hadži čekrekč ijine mahale Marija i Sara protjeraju zbog rdava vladanja (Arhiv M. E. Kadi ća,
Oruč. Sud je izrekao osudu u•korist imama Mujhudina sredinom reb. I 964. Ve ć krajem br. 918).
istog mjeseca ova je osuda poništena i izre čena nova, po kojoj u čenje džuza pripada 29) R. Muderizović : Sarajevski nekrologij Mula Mustafe Bašeskije, Glasnik
Gaziji, sinu Behramovu (Kronika M. E. Kadi ć a, sv. 1, str. 309). z. m. 1919, str. 52.
-

24

Hafiz Šakir ef. Tuzlo koji je ostao na ovom mjestu sve do'smrti (umro 14
IV 1934).3°)
Tuzlin je nasljednik današnji imam i hatib Hadži Mehmed ef. Poto-
gija, dugogodišnji dersiam Gazi Husrevbegove džamije i privremeni fetva-
emin.
Uzgred budi spomenuto, da je u ovoj džamiji klanjao deset godina
hatmom teraviju merhum Hadži Hafiz Mustafa Čadordžija (1923-1933).")
Danas je muezin ove džamije Hadži Hafiz Smail Fazli ć, a prije njega
bili su zadnjih Šezdesetak godina muezini Alija Dedi ć, Sulejman Olovči ć,
Mtharem Paralija, Sulejman Divovi ć, Sulejman Cagura, Omer Džini č i
Sulejrnan Sulejmanovi č.

Dodatak
Upravo kaci je ova radnja u »Glasniku« odštampana upozorio me
, je g. Mehmed ef. Handži ć na jednu birješku u sidžilu od 965 (1558) iz
koje- saznajemo, da je hatib ove džamije Muslihudin b. Evhad odlu č io
poći svom privatnom poslu u Stambol i zamjenikom imenovao Abdiju
b. Abdul Kerima uz- pola akče.,,dnevne plaće, čega se on pred sudom •
primio 20 džum. I. 965. eau Svjedocima je potpisan muezin Husein b.
Turhan,.a kako se radi o ovoj dža-miji vjerovatno je on bio njen muezin.
30)Islamski svijet, br. 82 od 24-IV 1934.
31)H. Kreševljakovi ć : Merhum H. H. Mustafa ef. č adordžija — Novi Behar,
god VII. st.r. 5.