1

OSHO

VJEČNO HODOČAŠĆE
IZABRANE PJESME

Izbor i prijevod Slobodan Vučković

 2

I sve je u trenutku..,
sve prošlo,
sve buduće.
Baš ovaj trenutak je prošao,
i baš ovaj trenutak je život.
Sve drugo je samo
djelo prošlosti,
ili san o budućnosti
to i nije ništa drugo do snovi.

RIJEČI

Ako možeš zaboraviti riječi

i utonuti dublje u prostore između riječi;
ako možeš zaboraviti redove
i utonuti dublje između redova,
u prekidu, u zastoju,
ti ćeš naći ono što se dogodilo.
To nije za saopštavanje riječima.
Ja sam takođe govorio,
ali, ja želim da ti napomenem
da se sjetiš da moja poruka nije
u mojim riječima.
Ti treba da kročiš preko riječi
kako bi dobio to.
Posluži se riječima kao stepenicama,
kao sredstvom.

Zapamti, sredstva mogu biti pogrešna

ako ne znaš kako da kročiš preko njih.
Treba da osluškuješ u tišini za tišinu.

PUTOVANJE

Unutarnje putovanje
je putovanje ka potpunoj osamljenosti;
ne možeš povesti nikoga sa sobom tamo.
Ti ne možeš dijeliti svoje središte ni sa kim,
čak ni sa svojim voljenim.
To nije u prirodi stvari;
ništa se ne može uraditi sa time...

U trenutku kada uđeš u sebe,

svaka veza
sa vanjskim svijetom se prekida,
svi mostovi se ruše.

SJEME

Ti dolaziš na svijet
baš kao otvorena mogućnost.
Ti treba da ispišeš svoju sudbinu.
Ti treba da stvoriš svoje proviđenje.
Treba da postaneš svoj.
Ti nisi rođen sa unaprijed stvorenim likom.
Rođen si tek kao sjeme,
a možeš i umrijeti samo kao sjeme.

Ali, ti možeš postati cvijet,

možeš postati drvo.
 3

A od jednog sjemena
mogu postati milioni sjemena.
Da li vidiš obilje
i bogatstvo postojanja?
Jedno sjeme može načiniti
čitavu zemlju zelenom,
čitav univerzum zelenim,
a šta da se kaže za zemlju?
Samo jedno sjeme!
Kakva se mogućnost nalazi
u jednom tako malom sjemenu!

USPEĆE

Kada sjeme ugleda kako

drugo sjeme niče;
kada sjeme ugleda
da nekoliko drugih sjemena,
ne samo da su iznikla,
već da su postala zelena šipražja;
kada sjeme ugleda
da nekoliko žbunova počinju davati
plodove i cvijeće, i da su u cvjetanju, -
velika žudnja, ćežnja
se javi u srcu sjemena
da skoči u zemlju i umre.
Tada se sjeme ne plaši smrti,
jer zna da kroz umiranje
dolazi do uspeća:
čitavi vrt je dokaz.

RAST

Rast znači -
da si ti biće koje se rađa svakim danom.
Rađanje se ne završava
danom tvog rođenja
tog dana ono samo počinje,
to je samo početak.
Danom kada napustiš utrobu
svoje majke
ti nisi rođen,
ti si samo počeo da rađaš,
to je bio samo početak.
A čovjek se rađa
sve do smrti.

I svakim danom ti ćeš osjećati radost –

rastu nove vlati, novo lišće,
novi cvjetovi, nove grane.
Izdižu se sve više i više
i dotiču nove visine.
Ti ćeš biti ponesen dublje, više,
ti ćeš dotaći vrhove,
Rast neće biti bolan.
Rast će ostati bolan
ukoliko ne prihvatiš život
sa svim njegovim usponima i padovima.
Ljeto treba da prihvatimo,
kao i zimu, takođe.
 4

Suoči se sa bolima i odbaci

sve vrste robovanja -
jer samo bivajući slobodan
od bilo kakvog orobljavanja
ti ćeš moći da pjevaš svoju pjesmu
i plešeš svoj ples.
Ako si spreman da pjevaš pjesmu
koju nosiš u svom srcu,
ti si ispunjen.
Tada si drvo
koje je procvjetalo.

CVIJET

Cvijet koji nije upoznao sunce

i cvijet koji se susreo sa suncem –
nisu isti.
Nemogu biti isti.
Cvijet koji nije spoznao izlazak sunca
nije ni spoznao izlazak sunca
koje se rađa u njemu.
Ono je mrtvo.
Ono je samo mogućnost.
Ono nikada nije spoznalo svoj duh.
Ali cvijct koji jc vidio buđenjc sunca
isto tako je vidio da se nešto budi i u njemu.
Ono je spoznalo svoju vlastitu dušu.
Sada cvijet i nije samo cvijet.
Ono je spoznalo dublju, uzbudljiviju unutrašnjost.

ZABLUDE

Ne pitaj nikoga
kako da živiš svoj život.
Život je tako dragocjen.
Živi ga.
Ja ne kažem
da nećeš praviti greške,
pravićeš ih.
Zapamti samo jedno –
ne čini istu grešku
ponovo i ponovo.
To je dovoljno.
Ako možeš pronaći
novu zabludu svaki dan,
učini je.
Ali ne ponavljaj zablude,
to je glupo.
Čovjek koji može pronaći
novu zabludu i učiniti je
taj će se razvijati stalno –
to je jedini put saznanja,
to je jedini način
da dođeš do svog vlastitog
unutarnjeg svijeta.
 5

ŽIVOT I SMRT

Život sa svojom snagom

i pravim okusom života
pokazaće ti
zašto smrt
i nije tako zastrašujuća.
Jer, kada jednom
spoznaš svoj život,
njegovu vatru,
ti ćcš tada znati
da nema smrti.

Ovaj život,
koji jednom okusiš
svojom snagom življenja,
je vječan.

ŽIVOT

Život po sebi i nije značajan.

On je samo značajan
ukoliko možeš pjevati pjesmu vječnosti,
ukoliko može odisati
nekim mirisom božanskim,
ukoliko možeš postati lotosov cvijet
besmrtan, bezvremen.
Ukoliko možeš postati potpuna ljubav,
ukoliko možeš uljepšati ovo bitisanje,
ukoliko možeš postati blažen
od ovog života,
samo tada život ima značaja.
U protivnom on je promašen.
To je kao prazni kanvas:
ispiši nešto po njemu!

Značenje se stvara u životu;

ono nije dato unaprijed.
Tebi je data sloboda,
dato ti je stvaralaštvo,
dat ti je život.
Sve što je potrebno,
da postigneš značaj života –
dato ti je,
ali značaj života nije ti dat.
To treba da stvoriš.
Treba da postaneš stvaralac:
svog vlastitog prava.

SMRT

Smrt,
ako si privit uz život,
izgledaće ti kao smrt.
Ako nisi privit uz život,
smrt će izgledati kao preobražaj,
kao sloboda.
Ti se oslobadaš od zatočenosti oblika,
 6

postaješ bestjelesan.
Tada se javlja velika radost.
Čovjek koji može umrijeti kao pahuljica,
izčezavajući u čisti zrak -
blažen je,
To je velika ekstaza,
velika tišina i mir,
potpuna radost.
To je slavlje
u pravom srcu tvog bića.

JOGA

Joga znači
potpunu nauku čovjekovu.
To nije obična religija.
To je potpuna čovjekova nauka,
potpuna transcendencija svih djelova.
A kada transcendiraš djelove,
ti postaješ cjelina.
Cjelina nije samo
okupljanje djelova;
to je više nego mehanička stvar,
to je nešto nalik umjetničkom.

Ti možeš izdvojiti iz pjesme riječi,

ali tada te riječi ne znače ništa.
A kada je cjelina,
to je više nego riječi,
ono ima svoj vlastiti lik.
Pjesma biva poezija samo kada izražava
nešto što nije bilo rečeno,
kada nešto u tom smislu transcendira
sve djelove.
Ako izdvojiš i protumačiš to
tada ćeš imati samo djelove;
čak i transcendirani cvijet,
ako se izdvoji u djelove
neće biti to što jeste.

Joga je nauka o transcendiranju bezakonja,

nauka o stvaranju tvoje svijesti cjelinom –
i ti bivaš cjelina samo
ako transcendiraš djelove.
Tako joga nije ni religija ni nauka.
Ona je oboje.
Ili, transcendencija oba.
Ti možeš reći da je to naučna religija,
ili religiozna nauka.

Zato za vjernike,
ili čak i za ateiste,
joga može postati zajedničko tle.
Može postati most
između nauke i religije.
Ona je stvarna i nestvarna istovremeno.
Metoda je sasvim stvarna,
ali pomoću metode
ti uranjaš dublje u misteriju nestvarnoga.
Čitav proces je sasvim stvaran
svaki korak je sasvim stvaran, sasvim naučan
 7

on je savim logičan -
tako da ti samo treba da uradiš to,
a sve ostalo dolazi samo po sebi.

ČETVORO VRATA

Razum otvara prva vrata –

ako te dotiču moja uvjerenja.
Ako si sa mnom
samo zbog rasuđivanja
tvoja vrata svijesti se otvaraju.
Podsvjesno je savim ispod svjesnoga.
Otvaranje je moguće samo iz ljubavi.
Ljubav otvara druga vrata
koja su šira od prvih –
ako si u ljubavi sa mnom:
ne u uvjerenju, već u ljubavi –
osjećajući privlačnost, harmoniju,
naklonjenost.
Ljubav je cvijet noći.
Moraš vidjeti kraljicu noći,
cvijet koji cvjeta noću.
Ljubav je kraljica noći.

Treća se vrata otvaraju predavanjem.

Treća vrata ostaju otvorena.
I sada je veoma teško
da se ona zatvore –
veoma, veoma teško.
Teško je da se ona otvore,
a teško je i da se zatvore.
Majstor mora otvoriti
četvrta vrata ispred kojih stojiš.
To je nadsvjesnost.
Čitav napor Majstorov je
da ima dovoljno vremena
od tih troje vrata
da dođe do četvrtih,
iskuje ključ i otvori ih.
Jednom, kada ti se ona otvore,
ti više ne postojiš.
Ti možeš i zatvoriti sve troje vrata,
ali on ima ključ od četvrtih vrata
i zato je uvijek u dodiru sa tobom.

Pa čak i ako umreš,

to nema značaja.
On jednostavno otvori četvrta
i baci ključ u ocean.
Kada su jednom otvorena četvrta vrata
tada više nema problema,
sve nedaće postoje prije toga.
Gdjegod da je on, gdjegod da si ti
vrata su otvorena.
I ova vrata postoje
izvan vremena i prostora.
Zbog toga je to nadrazum:
ono je nadsvjesno.
 8

VJEČITO HODOČAŠĆE

Što visočije pojedinac stremi

to sve dalje može stići.
Svaka vrata su samo početak neke
nove tajne;
a iza toga,
ponovo su vrata.
Svaki vrh te vodi
ka nekom drugom vrhu,
koji je još viši od prethodnoga.
Ali u svakom pojedinom trenutku
ti možeš vidjeti samo jedan vrh,
i to uvijek izgleda:
»Ako osvojim taj vrh
cilj je postignut« !
Trenutkom osvajanja vrha
neki drugi vrh čeka na tebe,
izaziva te, tjera te naprijed.
Ali to je predivno –
jer tako život nikada ne umire,
on ostaje jedno vječno hodočašće.

TAJNA

»Znanje znači
da si spoznao tajnu,
da si postao svjestan tajne.
To ne znači da si odgonetnuo;
ne znači da postoji matematička formu
i da sada sve znaš.
Već, znanje prosvijetljenosti znači,
da treba da dospiješ do točke
gdje tajna postaje krajnje.

Treba da znaš
da je ovo posljednja tajna;
treba da znaš to kao tajnu.
Tada ona biva toliko tajanstvena
da se višc i ne nadaš
da je možeš odgonetnuti.
Tako napuštaš svaku nadu.
Ali to nije očajanje.
to nije beznadežnost.
'To je upravo razumijevanje
prirode tajne.
Tajna je takva –
da je neriješiva;
tajna je takva
da je čak i najveći napor
da se riješi apsurdan.
Tajna je takva
da ako pokušaš da je riješiš,
putem intelekta,
postaje bez značenja.
Doći ćeš do krajnje točke
tvog razmišljanja.
Tada prestaje svako razmišljanje.
I tada znanje počinje.
 9

Znanje mora biti shvaćeno

u ovom smislu:
da je to sudjelovanje
u ekskluzivnoj tajni egzistencije;
to je reći - da
tajni života.
Intelekt –
intelektualna teorija
ne postoji tada.
Sada ti to osjećaš odasvud:
iz tvog tijela,
iz tvojih očiju,
iz tvojih ruku,
iz tvog srca.
Potpuna ličnost dolazi u dodir
sa potpunom tajnom.

TRAGANJE
I
Duhovno traganje je moguće jedino
ukoliko ti se dogodilo nešto
bez tvog znanja.
To je moguće u ljubavi,
to je moguće u muzici,
to je moguće u prirodi,
to je moguće u prijateljstvu.
To je moguće u bilo kakvom zajedništvu.
Nešto ti se dogodilo
što je bilo izvor blaženstva,
a to je sada sjećanje,
uspomena.

To čak može da i ne bude svjesna uspomena,

to može biti nesvjesno.
To može biti čekanje nalik sjemenu
negdje duboko unutar tebe.
Ovo sjeme će postati
vrelo traganje,
i ti ćeš ići da tražiš
nešto nepoznato.
To je postalo sjeme,
i sada to sjeme
traži put vani,
i ti si u traganju
za nečim čemu ne znaš ime,
za nečim što ne možeš objasniti,

II
Duhovno traženje je uvijek
probijanje ka nečemu dubljem
unutar tebe
o čemu si imao nagovještaj.
Ti nisi to razjasnio,
nisi spoznao to svjesno.
To može biti sjećanje
na satori* djetinjstva
koji je duboko u nesvjesnom.
'I'o može biti blaženi tren satorija
u utrobi tvoje majke;
blažena egzistencija bez briga,
bez napetosti,
 10

sa sasvim opuštenim stanjem uma.

To može biti duboko, nesvjesno osjećanje,
osjećanje koje nisi spoznao svjesno
i koje te prožima.

*satori - bljesak blaženstva

DVOJNOST

Um, kao takav,

je središte u dvojstvu,
tako da svijest ne možc
nikada transcendirati dvojnost.
To je uvijek svijest o nečemu,
i zato uvijek postoji neko
ko je svjestan.
Tako je svijest nerazdvojni dio uma,
a um, kao takav,
uzrok je svih dvojnosti,
svih razdora,
bilo da su oni
između
subjekta i objekta,
djelovanja i pasivnosti,
svijesti i nesvjesnosti.
Svaki vid dvojnosti
je mentalne prirode.

NEGATIVNOST I POZITIVNOST

Negativnost je što i rasčišćavanje:

to je isto što i raščišćavanje terena
za rast koji nadolazi.
Negativnost je samo nešto izvana –
nešto vanjsko –
a rast je unutarnji.
Pozitivnost je u centru,
a negativnost je na periferiji.

I stvarno, ništa ne postoji

što je samo negativno,
ili samo pozitivno.
To je nemoguće,
jer su to dvije krajnosti.
Egzistencija bitiše između;
to su dvije obale
između kojih egzistencija teče.
Rijeka ne može opstati
samo sa jednom obalom,
isto tako ni egzistencija.
Ali kada ti potvrdiš cjelokupno,
tada i nema isticanja pojedinog.
Ti upravo potvrđuješ dvije krajnosti,
i tada ti rasteš u tome.
Ti koristiš oboje kao dijalektiku
unutar koje se krećeš.
 11

ŽIVOT JE DIJALEKTIČKI PROCES

Životna snaga djeluje protivurječno.

Život postoji kao dijalektika:
to nije samo obično kretanje.
To nije proticanje nalik rijeci,
ono je dijalektičko.
Sa svakom kretnjom život stvara
svoju vlastitu suprotnost
i kroz borbu sa suprotnim
ono se kreće naprijed.
Sa svakim novim pokretom
teze stvaraju antiteze.
I to se tako stalno nastavlja:
teze stvaraju antiteze,
biće se stapa sa antitezama
i postaju sinteze.
koje zatim bivaju nove teze.
Onda se, ponovo, nalaze antiteze.
To je trud koji vodi do “ne truđenja”,
to je aktivnost koja vodi do “neaktivnosti”,
to je razum koji vodi ka meditaciji,
to je ovaj materijalni svijet
koji nas vodi ka prosvjetljenju.
Život je dijalektički proces,
njegova suprotnost je smrt.
Sa time se moramo suočiti.
Ti ne možeš odbaciti to.

BLAŽENSTVO DUHOVNOSTI

Ti nisi svjestan duhovnosti,

jer imaš previše napetosti u tijelu,
previše napetosti u mislima.
Ali, ukoliko nisi napet
u fizičkom i mentalnom smislu,
ti ćeš odmah spoznati
blaženstvo duhovnosti,
opuštenost duhovnosti.
Ono dolazi ka tebi,
ono je čekalo na tebe.
Tvoja ukupna pažnja
je toliko obuzeta
fizičkim i mentalnim
tako da i nije ostalo pažnje
koja bi navela na duhovnost.

Ne postoji duhovne napetosti,

postoji samo tjelesna napetost,
i samo mentalna napetost.

Samo ako tijelo i um

nisu napeti
ti možeš utonuti u duhovnost,
možeš spoznati njeno blaženstvo
 12

SVJEDOČENJE

Sve što treba da činiš

je da promatraš.
Što god se događalo u tvojim mislima,
ne posreduj, ne pokušavaj da to zaustaviš.
Ne radi ništa,
jer,
bilo šta da uradiš
to će postati uskračivanje.
Zato ništa ne radi.
Samo posmatraj.

Promatranje i nije radnja.

Baš kao što promatraš zalazak sunca,
ili oblak na nebu,
ili ljude kako prolaze ulicom;
promatraj kretanje misli i snova,
noćnih mora –
bitnog i nebitnog,
skladnog i neskladnog
bilo šta da se događa.
A to je uvijek vrijeme užurbanosti.
Ti samo promatraj.
Stoj po strani nezainteresovan...
Budi sasvim budan.

Kada se to jednom dogodi,

kada budeš,
makar i na trenutak,
postao promatrač,
ti ćeš znati tada
kako se postaje promatrač,
promatrač sa brijega, izdaleka.
I čitav um se nalazi
duboko dolje u mračnoj dolini,
a ti nemaš ništa sa time.
Ti živiš kao lotus u vodi:
u vodi,
ali sasvim netaknut vodom.

ISTINA

Put ka istini je težak;

to je uspinjući posao.
Mora se proći kroz potpunu smrt –
moraš razoriti sebe sasvim
samo tada se nanovo rađaš.

Mi stvaramo ubjeđenja.
Ubjeđenja su vrlo loša.
Ti možeš vjerovati,
a ostati isti.
Ti se možeš držati toga,
i to neće zahtijevati
neke temeljne izmjene
u tvom načinu života.
To neće tražiti nikakve promjene
u tvojoj svijesti,
i sve dok se tvoja svijest ne izmijeni,
 13

ubjeđenje je samo zabava.

Istina nije ispitivanje.

To je traganje!
To nije intelektualno,
to je egzistencijalno.
Istraživanje je rizik –
igra sa svojim životom.
To zahtijeva ogromnu hrabrost.
Istina te okružuje.
Ona je u zraku,
ona je u mirisu ruža,
ona je u proticanju rijeke,
ona je u zelenim vlatima,
ona je u zvijezdama,
ona je u prašini,
ona je u tebi.
Samo istina je!

Ali, ti to izbjegavaš
i ideš ka postavljanju pitanja:
kako se dostiže istina?
To nije mirujuća pojava,
to je u stalnom mijenjanju.
Ona je živa, ona je pulsirajuća.
Ona nije nikada ista.

Istina je dinamična.
Istina nije nešto mrtvo.
Zbog toga ona ne može biti
smještena u riječi.
U trenutku kada je izrečeš,
ona već prođe, promijeni smisao,
nije više ista.

Biti sa istinom,
za to postoji samo jedna mogućnost:
odbaciti riječi.
Samo tišina može ići sa istinom
ruku pod ruku.
Samo tišina može biti tako hitra.
Tišina ima krila.
Zato se samo u tišini istina spoznaje,
i samo u tišini –
istina se prenosi, predaje.

TIJELO I UM

Ti nisi tijelo i um:

ti si tijelo/um.
Ti si oboje zajedno.
Zato bilo što da se dogodi
sa tvojim tijelom
to dopire do uma,
i bilo što da se dogodi
sa umom
dospijeva do tijela.
Tijelo i um
su dva kraja jednog istog bića.
 14

ČOVJEK JE NEUROTIČAN

Čovjek je neurotičan.
To ne znači da su samo
nekoliko ljudi neurotični,
već da je čovječanstvo, samo po sebi,
neurotično.
Tu nije u pitanju
ispravljanje nekoliko osoba;
u pitanju je liječenje
čovječanstva kao takvog.
Neurotičnost je “normalno” stanje
ljudi,
jer svaki čovjek prođe kroz vaspitavanje,
kroz uvježbavanje.
Njemu nije dopušteno da bude baš ono,
ma šta on bio.
On biva uobličen u određeni kaup.
Taj kalup stvara neuroze.

Društvo ti daje kalup,

oblik.
Ti se obrazuješ
u određenom vidu i obliku.
Samo jednom dijelu tvog bića
jc dopušteno da se ispolji,
dok je ostali dio tebe potisnut.
To stvara razdor,
šizofreniju.
Jer, dio koji je potisnut
bori se da se ispolji.
Zato je svaki čovjek šizofreničan,
razjedinjen ... odijeljen od sebe,
u borbi je sa sobom.

NAJMANJE KORIŠTENA STVAR

Meditacija
ti može dati
najveće bljeskove,
jer je to najmanje korišćena stvar
na svijetu.
Ne radi ništa
samo jednostavno uđi
u tišinu.
Sjedeći u autobusu ...
putujući kolima,
ili vozom, ili avionom;
sve će drugi uraditi
ti možeš zatvoriti svoje oči
i ući u beskorisnost.

I iznenada
sve postaje tiho,
i iznenada
ti si na izvoru
čitavog života.
Ali to nema vrijednosti
u trgovini.
Ti ne možeš otići i prodati to;
ne možeš reći:
 15

“Ja imam veliku meditaciju,

da li je tko spreman da je kupi?”
Nitko ne bi bio spreman
da je kupi!
To nije roba.

MEDITACIJA

Kada plešeš,
tada budi ples –
nemoj biti plesač.
I taj trenutak dolazi
kada si samo kretnja,
kada nema razjedinjenosti.
Takva nerazjedinjena svijest
je meditacija.

Ako jedeš,
tada i to može postati
meditacija –
ako ne bude onoga koji jede.
Ako šetaš,
tada i šetnja može biti
meditacija –
ako nema onog koji šeta.
Ako voliš, tada i
ljubav može postati
duboka meditacija –
ako nije prisutan ljubavnik.
Ljubavnik isčezava.
Ljubav sa ljubavnikom,
postaje otrovna,
ali ljubav bez ljubavnika –
postaje božanska,
i tada se nešto nepoznato
iznenada rađa.

PLES

Plesanje nije pasivno;

ono je veoma aktivno.
Na kraju
ti postaješ kretnja.
Tijelo se zaboravlja;
samo kretnja ostaje.
I stvarno,
plesanje je najmanje
zemaljska stvar,
najveća nezemaljska umjetnost;
jer je to samo ritam u pokretu.
To je sasvim nematerijalno.
zato se i ne može uhvatiti za to.
Ti se možeš uhvatiti za plesača,
ali nikada za plesanje.
Ono se upravo drži za kosmos:
ono je tamo,
a zatim, ono nije tamo...,
ono nije ovdje,
a zatim iznenada to je ovdje.
Ono dolazi od nikuda,
a zatim, ponovo, odlazi u ništa.
 16

Plesač sjedi ovdje.

Nema plesa u njemu.
Ali, ako pjesnik sjedi ovdje,
poezija može biti u njemu.
Poezija može živjeti u pjesniku.
Slikar je ovdje:
u nekom suptilnom smislu,
slikanje je prisutno.
Prije nego što on i slika,
slikanje je prisutno.

Ali u plesanju
ništa nije prisutno;
a ako i jeste nešto prisutno,
ono je obična tehnika,
a ne plesač.
Kretanje je nova pojava
koja nadolazi.
Plesač postaje baš što i sredstvo;
tada ga kretnja preuzima.

NE-DJELOVANJE KROZ DJELOVANJE

Meditacija je uvijek pasivna;

prava njena suština je
ne-djelovanje.
Ako nešto radiš,
tvoje stvarno djelovanje
remeti čitavu stvar.
Tvoje istinsko djelovanje,
tvoja istinska “aktivnost”
stvara remećenje.
Ne-djelovanje je meditacija,
ali kada kažem,
ne-djelovanje je meditacija –
ja ne mislim da
ne treba da radiš ništa.
Čak i da se postigne ovo ne-djelovanje,
pojedinac treba da učini mnogo.
Ali to djelovanje nije meditacija.
To je samo stepenica,
samo odskočna daska.

KADA TIŠINA DOĐE DO TEBE

Kada tišina dođe do tebe,

kada se spusti na tebe,
to nije lažna stvar.
To nisi obrazovao ti.
To je došlo do tebe;
to se dogodilo tebi.
Ti počinješ da osjećaš to
kako raste u tebi
kao što majka počinje da osjeća
kako dijete raste u njoj.

Duboka tišina raste u tebi,

ti postaješ bremenit sa njome.
Samo tada biva preobražaj;
u protivnom, to je baš što i
 17

samo-obmanjivanje.
A pojedinac može obmanjivati sebe
na živote i živote.
Ta mogućnost je beskonačna.

BLAŽENSTVO

Blaženstvo je životno.
To je ukus, osjet;
i toliko neodoljivo,
i tako intezivno,
da kada to jednom stekneš,
ne možeš vjerovati kako si mogao
da ne primijetiš to sve do tada.

Zapamti,
to ne možeš zadržati
u svojoj stisnutoj šaci.
Ti možeš to držati
u tvojoj otvorenoj ruci.
To je baš kao i dah.
Tvoja šaka bi ispustila to.
Tvoja otvorena ruka
može se malo igrati sa time,
može malo ljubaviti sa time...

Uživanje donosi boli,

sreća ima nesreću,
ali blaženstvo nema ništa
nalik suprotnome.
To je organska cjelina.
Ti možeš to okusiti sa
bilo kojeg ugla,
iz bilo kojeg prostora,
iz bilo kog smjera,
ono je samo blaženstveno.
Blaženstvo je jedino iskustvo u životu,
koje nema suprotnu stranu.
Zbog toga kada jednom budeš blažen
ti se ne možeš više povratiti.
Nema načina da se bude
neblažen ponovo.

Bilo šta da radiš,

bilo šta da se događa oko tebe,
to je potpuno isto,
nepromjenjivo.
Ono ima nekog zadovoljstva u tome,
ima neke sreće u tome,
ali, čak još i više od toga.

To je u životu,
to je i u smrti.
To je u tebi, izvan tebe.
Ono je kada si zdrav,
ono je kada si bolestan,
ono je kada si mlad,
ono je kada si star.
Blaženstvo se ne može naći,
već se jedino toga sjetiti možeš...
T trenutkom spoznavanja –
tko si ti,
 18

odmah, iznenada,
sve blaženstvo čitavog postojanja
je tvoje.
Ti si prepun toga,
ti možeš blažiti svakoga,
čitavu egzistenciju,
a da se nikada ne iscrpiš.

XXX

Ako voliš nekoga

tada bivaš još više življi
sa njime,
a ta veća životnost
pruža ti osjećaj sreće.

MAJSTOR I UČENIK

Moj svijet je subjektivan.

Ja ne mogu slikati,
ja ne mogu pisati poeziju,
ja ne mogu napraviti pjesmu;
ja ne mogu stvoriti ili komponovati muziku.
Nema za to načina,
jer je blaženstvo subjektivno iskustvo.
To nije stvar.
Ti to ne možeš uočiti.
Ali, za to postoji samo jedan način,
a to je da budeš sasvim blizu
osobe koja je to doživjela.
To je upravo značenje
sveukupne pojave
Majstora i učeništva.
Majstor ima to,
i učenik ima to.
Ali Majstor zna
da ima to,
a učenik ne zna
da ima to.

POVRŠNOST

Ako ne mogu voljeti sam,

ako mogu voljeti samo
sa nekim u koga sam zaljubljen,
tada nisam još zreo.
Tako zavisim od nekog čak
i u ljubavi.
Netko mora biti tu
da bih mogao voljeti.
Tada takva ljubav može biti
samo vrlo površna stvar.
To nije u mojoj prirodi.

Ako se nalazim sam u sobi

tada ja ne volim uopšte;
prema tome osjećaj ljubavi
nije toliko dubok,
on nije postao
dio moga bića.
 19

ŽUDNJA

Sa žudnjom,
ti ne možeš biti tih.
Žudnja je prava buka.
Čak i ako nemaš misli –
ako možeše obuzdati um
i zaustaviti misli –
duboka žudnja se nastavlja,
jer si zaustavio
ono stvarno razmišljanje
samo da bi ostvario nešto.
Suptilna vreva će i dalje postojati.
Negdje unutar tebe
netko će tražiti i pitati,
bilo da je ono željeno
ostvareno ili ne.
Ali žudnja, po sebi, će postati izlišna
ako nožeš biti svjestan toga.

Razum je požudan.
Razum ne može ništa uraditi
bez žudnje.
Ti ne možeš transcendirati um
kroz žudnju.
jer je sami um žudnja.
Zato će um željeti,
iako bude našao to,
sve dok ne bude tu ne-žudnje.

Želja dolazi:
ti si u mraku,
iznenada se pojavljuje bljesak svjetlosti
u trenutku,
u jednom istodobnom trenutku,
sve postaje jasno.
Tama nije prisutna,
a zatim, ponovo, mrak dolazi.
Sve se gubi,
ali sada ti ne možeš biti više
onaj isti.

To postaje
dio tvoga iskustva.
U jednom trenutku tišine,
u trenutku ljubavi,
u jednom trenutku patnje,
u trenutku nekog iznenadnog događaja –
vrata se nenadno otvaraju,
i ti dobijaš okus toga.

Kada neko voli,

vrata se na trenutak otvaraju.
To otvaranje je stvarno događaj.
U dubokoj ljubavi,
tvoja žudnja nekako iščezava.
Pravi trenutak je dovoljan;
i nema žudnje više nikada.
Ako voliš nekoga,
tada u pravom trenutku ljubavi,
razum ne postoji
Taj trenutak je vječnost.
 20

LJUBAVNICI SU SAMI

Ako voliš neku osobu,

pomozi joj da bude sama.
Ne ispunjavaj je svojim prisustvom.
Pomozi drugome
da bude sam,
da bude ispunjen
svojim vlastitim bićem
tako da mu ti i nećeš biti potrebna.

Kada je osoba potpuno slobodna,

tada je iz te slobode.
moguće nešto podijeliti.
Tada on pruža više,
ali ne kao u pogodbi,
on daje više
jer uživa u davanju.

Ljubavnici su sami.

Ljubav i sloboda idu zajedno,

oni su dva krila
jedne iste ptice.
Ljubav ti daje slobodu,
čini te slobodnim, oslobađa te.
I kada si jednom potpuno svoja,
ti osjećaš zahvalnost prema osobi
koja ti je pomogla.

Kada se ljubav izdigne visoko,

do najčistijeg neba,
to je sloboda,
potpuna sloboda.

VEGETARIJANSTVO

Vegetarijanstvo nema ništa

sa religijom:
to je nešto
u osnovi naučno.
To nema ništa sa
moralnošću,
ali ima puno
sa estetikom.
Probaj vegetarijanstvo
i bićeš iznenađen:
meditacija dolazi daleko lakše.
Ljubav postaje suptilnija,
gubi svoju grubost –
postaje više senzualna...,
više molitvena, a manje seksualna.
A tvoje tijelo počinje
poprimati drugačije vibracije.
Postaješ više graciozan,
mekši, više nježniji,
manje agresivniji,
više prijemčiviji.
 21

ENERGIJA JE SLAVLJE

Kada oblak oteža

tada će biti kiše,
i tada će on biti zahvalan zemlji
što će primiti kišu,
što će je upiti,
što će ga dočekati kao gosta,
što će mu poželjeti dobrodošlicu.

Kada se cvijet otvori,

on ispušta svoj miris,
on je zahvalan vjetrovima
što će odnijeti njegov miris
u svim pravcima.

Kada je sam,
pojedinac sakuplja energiju.
Energija je život, i energija je radost,
i energija je ljubav, i energija je ples,
i energija je slavlje.
Tada je sve moguće,
ako je energija prisutna.
Tada će to postati pjesma,
tada će to postati ples,
tada će to postati ljubav.

ISPOLJAVANJE PRANE U SEDAM TIJELA

Prana je energija –
životna energija u nama,
život u nama.
Ovaj život ispoljava sebe,
sve dok se to tiče fizičkog tijela
koje uzima i ispušta dah.

U svih sedam tijela

biće prisutna odgovarajuća
ulazna i izlazna pojava.
U fizičkom tijelu
životna energija preuzima takvo ispoljavanja.
Životna energija je rođena
i poslije sedamdeset godina ona umire.
Ali na eteričnom planu
nema ni daha ni misli,
već uticaj koji dolazi i odlazi.
Postoji fini uticaj:
ti možeš nazvati to ljubav,
ili možeš nazvati to i mržnjom –
privlačnost ili odbojnost.
Kada se privlačiš ili odbijaš,
tada je to tvoje drugo tijelo.
Eteričko tijelo je uvijek
u sukobu,
jer moralni izbor
stvara pakao od toga.
Životna snaga ispoljava sebe
kao naklonost ili odbojnost
u drugom tijelu.
Ali to je isto kao i sa dahom,
ne postoji razlike.
 22

Ovdje je uticaj sredstvo,

dok je u fizičkom tijelu zrak sredstvo.
Drugo tijelo živi
u atmosferi uticaja.
Ako postaneš svjestnu toga
tada se možeš samo smijati.
Tada neće biti neprijatelja,
i neće biti prijatelja.
Tada ćeš shvatiti
da je to prirodna pojava.
Treće je astralno tijelo.
Astralno tijelo ima “magnetsku snagu”
Njegov magnetizam je njegov dah.
U jednom trenutku ti si moćan,
a u drugom trenutku ti si nemoćan;
jednog trenutka se nadaš,
a drugog trenutka si bez nade.
To je nadolaženje magnetizma u tebi,
i napuštanje magnetizma iz tebe.
Kada je magnetna sila u tebi
ti si velik,
a kada ona ode od tebe
ti si niko.
Ali, ukoliko postaneš svjestan
ove magnetske sile,
koja dolazi i odlazi,
tada možeš biti –
ni moćan, ni nemoćan.
Možeš prevazići oboje.

Tada se dolazi do četvrtog tijela –

do mentalnog tijela,
u kojem
misao dolazi i misao odlazi.
Kada misao dođe
dok udišeš,
originalna misao se samo tada
može roditi.
Kada izdišeš
to su trenuci nemoći
i zato se tada
nikakva moćna misao
ne može roditi.
Kada se neka velika misao rodi
tada dah zastane.
U mislima što izlaze
ništa se ne može roditi.
To je obično mrtvo.
Misao, po sebi, je energija.
U mentalnom tijelu
energija se ispoljava
kao nadolaženje misli
i odlaženje misli;
kao što se
u fizičkom tijelu to ispoljava
kao udisanje i izdisanje.
To je razlog što ti možeš
mijenjati svoje misli sa disanjem.
Zaustavi disanje u tvojem fizičkom tijelu,
i u mentalnom tijelu će misli stati.
Fizičko tijelo će željeti da udahne,
a mentalno tijelo da dobije misao.
Baš kao što je dah uzet izvana –
 23

jer zrak postoji izvan tebe,

tako i ocean misli postoji izvan tebe.
Misao dolazi i misao odlazi.
Tvoj dah može postati moj dah,
i već sljedećeg trenutka,
tvoje misli mogu postati moje misli.
Svaki put kada ispustiš vazduh vani,
isto je kao da si ispustio i misao.
Kao što postoji zrak,
tako postoji i misao.
Ali ako postaneš svjestan misli,
koje dolaze i misli koje odlaze,
tada možeš spoznati i peto tijelo.

Prostor za peto tijelo

je život.
Zato je u petom:
ono što dolazi trenutak života,
a ono što odlazi trenutak smrti.
Sa petim tijelom ti bivaš svjestan
da život nije nešto što je u tebi,
to dolazi i odlazi od tebe.
To jednostavno dolazi i odlazi,
baš kao i dah.
To je život koji dolazi
i život koji odlazi.
I zbog toga nas strah od smrti
stalno prati.
Taj osjećaj smrti
što nas uvijek čeka –
povezan je sa petim tijelom.
Kada dođeš do petog tijela
i postaneš svjestan toga,
tada ćeš znati da je život i smrt
što i dah,
ali u petom tijelu.
I kada postaneš svjestan toga
tada ćeš spoznati da ne možeš umrijeti,
jer smrt i nije neka bitna pojava.
Isto tako ni život.
Oboje, i život i smrt,
su vanjske pojave koje ti se događaju.
Nikada nisi bio živ,
nikada nisi bio mrtav.
Posle petog tijela –
tvoje “ja” otpada,
tvoj ego otpada.
Tada i nema ega,
Ti postaješ jedno sa Svim.
Sve biva kosmično,
i pošto to postaje kosmično,
krajnosti dobijaju oblik
kreacije i destrukcije.
Svakog trenutka stvaralaštvo dolazi do tebe
i svakog trena sve se ponovo rastapa.
Zvijezda je bila rođena:
to je tvoje rođenje.
I zvijezda je pala,
to je tvoj pad.

Šesto tijelo nije egocentrično,

ono je kosmičko.
I u šestom tijelu
 24

sve u vezi stvaranja je poznato.

Osoba koja je u šestom tijelu
vidjeće sve što umire
kao svoju vlastitu smrt.
Sve što umire je njegova smrt.
Kada nešto nestane iz života,
nešto drugo se rađa:
sunce umire,
i ponovo se rađa negdje drugdje...,
ova zemlja će umrijeti,
a neka druga će se roditi.
Mi bivamo odani čak i u šestom tijelu
(“Čovječanstvo ne smije umrijeti”)
ali sve što se rodi mora i da umre,
pa čak i čovječanstvo.
Hidrogenske bombe će biti stvorene
da ga unište.
U trenutku kada stvorimo hidrogenske bombe,
već sljedećeg trenutka
mi dobijamo želju da odemo
na neku drugu planetu,
jer bombe znače,
da je zemlja došla do blizu vlastitog umiranja.
Prije nego što ova zemlja umre,
život će se začeti negdje drugo.
Šesto tijelo je osjećanje
kosmičkog stvaralaštva i rušilaštva.

Sedmo tijelo je posljednje,

zato u njemu nema čak ni stvaralaštva,
ni rušilaštva,
već, Biće i Ne-Biće.
U sedmom tijelu stvaralaštvo je uvijek
od nekog drugog,
to nije od tebe.
Stvaralaštvo će biti
od nečeg drugog
i rušilaštvo će biti od nečeg drugog,
dok će Biće biti od tebe,
i Ne-Biće od tebe, takođe.
U sedmom tijelu,
Biće i Ne-Biće,
egzistencija i neegzistencija,
su dva daha.
U sedmoj dimenziji,
dokle se to tiče čovjeka,
i dokle se to tiče svijeta,
životna energija se ispoljava
u multidimenzionalnom obliku.
Svugdje,
gdjegod da se život pokrene,
dolazeći i odlazeći proces
će biti prisutan.
Dok god bude života,
biće i tog procesa.
Život ne može postojati bez tih krajnosti.
Poslije sedmog tijela
ništa se ne može reći,
jer je sedmo poslednje tijelo.
Poslije toga je »bestjelesnost«.

Dakle, prana je energija –

kosmička energija –
 25

i naše prvo poznanstvo sa njom

je u fizičkom tijelu.
Ona se ispoljava prvo kao dah,
a zatim se ispoljava kao dah
u drugim oblicima:
uticaj,
magnetizam,
misli,
život,
stvaralaštvo
Biće.

Tada postaješ čist.

Tada nisi podijeljen,
tada više nema krajnosti.
Tada je to advait:
tada je Jedinstvo.

MUZIKA OPUŠTANJA

Tijelo nije tvoj protivnik,

i nije ni u kom smislu neprijateljsko,
nije čak ni ravnodušno prema tebi.
Pravi život tijela je
blaženstvo.
I trenutkom kada primiš tijelo kao dar,
kao neki božanski dar,
ti ćeš se vratiti svojem tijelu.
Ti ćeš ga zavoljeti,
ti ćeš ga osjetiti,
a nježnost će biti put tog osjećanja.

Voli svoje tijelo

i osjetićeš opuštenje
koje nisi osjetio nikada ranije.
Ljubav je opuštanje.
Kada ima ljubavi,
tada ima i opuštanja.
Ako voliš nekoga -
tada postoji i ljubavi –
a sa ljubavlju dolazi
muzika opuštanja.

RELIGIJA

Religija
je složena šala.
Ako se ne bi smijao
svemu
izgubio bi
suštinu, ali,
ako bi se samo smijao,
tada bi izgubio
suštinu ponovo,

To je veoma složena
šala.
I sveukupnost života
je jedna velika kosmička šala.
To i nije neka ozbiljna pojava –
 26

primiš li to ozbiljno
na putu si
da je izgubiš.
To je razumljivo
samo kroz smijeh.

HRAM MOJE RELIGIJE

Ukloni Boga,
ukloni nebesa i pakao;
ukloni ideju o budućim nagradama;
ukloni ideju
da će doći neki mesije
koji će te spasiti od tvojih patnji;
ukloni ideju da je bilo ko drugi
odgovoran za tvoju bijedu i tvoju patnju;
ukloni ideju
da će bilo tko drugi
dati značenje tvom životu.
Prihvati da si sam,
rođen sam, i da ćeš umrijeti sam.
I treba da prihvatiš činjenicu
da živiš sam.
Možda u masi,
ali ipak sam;
možda sa suprugom,
prijateljicom, prijateljem.
Ali, oni su sami u svojoj samotnosti,
ti si sam u svojoj samotnosti;
A te samotnosti
ne dotiču jedna drugu...
nikada ne dotiču jedna drugu.

Možda se u nekoj prilici i sretnemo,

i budemo zajedno,
ali naše samotnosti su prisutne.
Ne zaboravi to,
jer trebaš da radiš na tome.
Samo je iz toga moguće tvoje iskupljenje,
tvoje spasenje.
I trenutkom ulaska
u svoju samobitnost bez straha,
otkrivaš neko divno
i ekstatično iskustvo
koje ne može da se uporedi ni sa čim.
Nitko ne ide nikuda.
Sljedbenici slijede vođe,
A vođe slijede sljedbenike...
Ti treba da se zaustaviš
i iskočiš iz te glupe igre
sljedbenika i vođa.
Ti samo treba da budeš svoj,
i da se sjetiš
da si se rodio sam –
te je tako samobitnost tvoja stvarnost,
da ćeš umrijeti sam –
zato je samobitnost tvoja stvarnost;
a između rođenja i smrti,
između te dvije točke –
kada si potpuno sam,
kako život može biti nešto drugo?
On je u svakom trenutku samotnost.
 27

Zato prihvati to sa radošću;

budi u tome što je moguće više,
koliko je moguće više.
Ovo je hram moje religije.
On nije napravljen od kamena i mermera.
On je sačinjen od vaše svijesti.

XXX

Nema puno
do prosvijetljenja.
To je samo obično
priznavanje
da sam nepotrebno
jurio
vlastiti rep.
Kada jednog dana to shvatiš
ti prestaješ da juriš
svoj rep,
ti jednostavno
samo sijedaš na suncu
i sunčaš se.
 28

O AUTORU

Bhagwan Shree Rajneesh nije čovjek kojega možete svrstati u bilo koju kategoriju ljudi. Poeta, mislilac,
humonist, vizionar, filozof ili jednostavno mistik? On je od svega pomalo, ali ipak ništa od sveg¸a toga, jedino
mijerilo njegove snage leži u njegovom biću. Ono nije prenosivo na papir pa je i jedini način da se spozna
njegova uloga u svijetu, prodor u samu srž njegova bića što sobom donosi i spoznaju vlastitog. Rajneesh
pjeva, ali i upozorova do su riječi samo površina i da treba čitati između redova. Zato i nije ostao samo na
riječi već je svojem vizionarstvu uvijek davao i konkretne oblike.
Još kao dijete je odudarao od okoline svojom živošću i samostalnošću. Trgao je okove tradicije i njenih
mnogobrojnih normi svojom inteligencijom koja je uvijek činila da bude ispred svojih vršnaka pa i svojih
učitelja u školi. Mnogi ga se i danas sjećaju sa strahopoštovanjem jer ih je svojom sposobnošću
argumentiranja, vrlo neuobičajenom za njegovo dobo, dovodio u neprilike pred cijelim razredom. Zato je i
moglo da se dogodi da dolazi po ocjene na kraju gadine, a svoje vrijeme provodi sa “egzistencijalnim” či-
nima, kao što su kroćenje zmija otrovnica, učenje trikova od uličnih mođioničara ili višesatnim plivanjem u
obližnjoj rijeci. Bez obzira što je takoreći preskočio cijelu osnovnu školu, njegov nevjerovotno jasan intelekt
ga je učinio najboljim studentom u svojoj klasi pa i cijelog univerziteta. Bio je poznat po svojim diskusijama u
kojima je uvijek izlazio kao pobjednik jer mu je argumentiranje bilo omiljeno zanimanje.
Ni univerzitetski kodeks ponašanja nije mogao zaustaviti to klupko energije koje je neprekidno
uzburkivalo učmale vode njegove okoline. Vrlo je malo profesora koji su uopšte mogli da naslute kakva se
snoga krije u tom momku. Naprotiv, represalije su bile posljedica. Bio je premještan s jedne škole na drugu
što je mladom Rajneeshu očito predstavljalo više zadovoljstvo nego kaznu. Svojom sumnjom u sve teorije on
je sokratovskom upornošću dovodio svojc profesore do zadnjeg čina primjene autoriteta.
Čak i kada je postao profesor filozolije dovodio je upravu univerziteta do očaja svojim slobodnim
predavanjima pogotovo na temu seksa i religije.
Ono što u njemu nisu primijetili intelektualci otkrili su mistici. Oni su shvatili da se u njemu krije ogroman
potencijal. Između njega i tri takva mistika, čija imena nisu važna oni nisu ni htjeli da im imena nekome nešto
znače, razvija se duboko prijateljstvo, koje se ne da usporediti sa našom predstavom prijateljstva. Ta tri
spiritualno majstora su vidjeli ono što će se uskoro i dogoditi - eksploziju svijesti koja čovjeka mijenja iz
temelja i čini ga onim što u biti i jeste. To otkrovenje sebe čini Rojneesha autoritetom, jer svojim bićem on
stoji iza svojih riječi bilo da su u obliku poezije ili proze ili pak šutnje pune pjesme.
Koliko dugo je još moglo potrajati njegovo putovanje utabanim stazama prosvjetnih ustanova?
Iz njegovog iskustva rađa se vizija novog čovjeka, oslobođenog stega uma, u harmoniji sa sobom i
prirodom, čovjeka koji je u prošlosti kao i danas rijetka pojava. Ljudi kao Sokrat, Heroklit, Pitagora, Buddha,
Kabir, Lao Tsu, trebalo bi da postanu normalna pojava, a ne rijetke zvijezde na tamnom nebu ljudskog
bivanja.
Šezdesetih godina Rajnees govori na skupovimo, pretežno religioznog karaktera, uobičajenih za indijsko
podneblje gdje se religija konzumira kao rock muzika na masovnim koncertima. Iako je bio svjestan da masa
nema dušu znao je da u toj masi mora tražiti individue sposobne da se upute na ponovo otkrivanje svoga
bića. Među hiljadama pred koje je bacao svoje dijamante par njih je čulo njegovu poruku i tako početkom
sedamdesetih godina počinje konkretan rad sa pojedincima.
Kao posljedica srećne okolnosti do su ti ljudi prvi počeli da bilježe a potom publiciraju njegove riječi,
Bombay a zatim i Puna postaju stjecište sljedbenika iz cijelog svijeta predodređenih da osjete snagu njegova
bića koja je izbijala između redova na papiru. Među njima Rajneesh pjeva jače no ikad. Njegove riječi služe
kao inspiracija za vrlo žive okolnosti stvorivši komunu koja pokušava da postavi temelje novom. Tu se
susreću istok i zapad, psihoanaliza i zen medilacija, Wilhelm Reich i Sufizam, Sokrat i Tantra, Lao Tsu i
Jung. Sve što može poslužiti somorozvoju nalazi svoje mjesto u toj jedinstvenoj misteriji.
Majstor je svjestan da nema novog dok se staro ne sruši i dok se stvari ne stave na pravo mjesto. Zato se u
svojim govorima razračunava sa crkvom, sa političarima, sa svom prljavštinom koja leži na nama i prekriva
sjaj naših bića. Istovremeno radi i sa pojedincima rasturajući stare šablone uma, sa ponekad neuobičajenim
metodama.
Bilo bi iluzorno očekivati da će staro ustupiti mjesto novom bez otpora. Napadi na Rajneesha dolaze sa
svih strana. Proporcionalno rastu broja ljudi oko njega raste i broj onih koji su u njemu vidjeli opasnost koje
se treba riješiti pa pokušavaju i da ga ubiju. Hiljadugodišnja trula sredina utemeljena na davno prevaziđenim
vrijednostima, udružuje sve snage u borbi sa novim. I dok Rajneesh razvija nove meditacijske tehnike kojima
pomaže ljudima, snage mraka su ga obasipale napadima. Naravno to nije promaklo žutoj štampi, ni zapada
ni istoko, koja počinje pratiti zbivanja oko Rajneesha te servira svojim čitaocima gladnih senzacija
nebulozne članke pune iskrivljenih slika njega i ljudi oko njega. No time ona biva i korisnom jer se mnogi
 29

odlučuju upoznati i drugu stranu medalje. Broj ljudi oko njega raste baš tolikom dizanju prašine oko njegove
osobe.
Nakon desetogodišnjeg rada sa pojedincima i svakodnevnih govora i susreta sa ljudima koji su u njemu
videli prijatelja sposohnog da pomogne, Rajneesh se povlači u šutnju koja će trajati preko tri godine. Za
mnoge je to udarac koji ne mogu preboljeti. Intelektalci koji su se hranili njegovim riječima ostaju praznih
ruku. Rajneesh sada pjeva pjesmu šutnje koju će ipak mnogi osjetiti. Vrijeme je sazrelo za direktnu
komunikaciju sa srcem, a ne umom. Intelekt se stavlja na pravo mjesto kao sluga, a ne gospodar, za utjehu
onima koji su još uvijek trebali riječi ostaje ostavština od preko trista knjga u kojima je rečeno sve u domeni
izrecivog.
Početkom osamdesetih godina počinje njegova odiseja po svijetu. Kao zemlja beskrajnih mogućnosti
pruža se Amerika, kao tobožnje plodno tlo za rast nove generacije ljudi sposobnih da spoznaju ljubav i njom
promijene svijet. Rajneeshova vizija dobija veoma konkretan oblik u osnivanju ekserimentalnog grada
nazvanog po njemu u kojem su njegovi učenici pokušali stvoriti oazu ljubavi i mira. Na vanjskom planu,
koristeći modernu tehnologiju, pretvaraju pustinju u zelenu oazu, a na unutarnjem planu razvijaju nove
međuljudske odnose koji su u široj javnosti izazvali ili divljenje ili zaprepaštenost.
Pritisak od strane političara je sve jači. Destruktivne snage koriste sva sredstva, i ne samo legalna da
unište tu divnu viziju. Još teži udarac zadaje spoznaja da se određeni broj ljudi oko Rajneesha odlučio
krenuti starim utabanim putevima grabeži moći i slave, tako da dolazi do anomalije za koje nema mjesta u
njegovoj viziji. Dok je on šutio u njegovo ime se čine djela koja zaprepašćuju i njega samog. Zato progovara
da bi stvari ponovo stavio na pravo mjesto. Sada definitivno okrenut novom, razračunava sa licemerjem
političara i svjećenika, ali i sa lažju ljudi oko njega koji su njegovu pjesmu htjeli pretvoriti u religiju i na taj
način, jednim ogromnim organizacijskim aparatom, uništiti svu njenu ljepotu.
Maska demokratske Amerike pada, i ona sa žarom, koji se još može porediti samo sa žarom kojim se
proganjaju komunisti u Americi, radi svoj destruktivni posao. Rajneesh biva čak i uhapšen nakon čega
napušta Ameriku i vraća se u Indiju. Oaza stvorena po njegovoj viziji će se ponovo pretvoriti u pustinju i
pijesak će zavijati tragove jednog eksperimenta bez presedana u istoriji ljudskog roda,
Represalije protiv Rajneesha neće se zaustaviti ni ubuduće. Njegov izostanak bi bio začuđujući, jer nas
prošlost uči da su masa i njeni predstavnici, političari i crkva uvijek negativno reagirali na ljude kalibra
Rajneesha za vrijeme života, ne bi li po njihovoj smrti stvorili kult oko njih koji bi tada branili svim sredstvima.
Rajneesh to zna i čini sve da on to ne bude. Kako na praktičnom planu tako i na intelektualnom on kreira
bezbroj kontradikcija koje čine njegovu misao uvijek svježom i time onemogućava da se ovjekovječi samo
jedan njen dio.
Rajneesh se ne čita kao drugi autori. On traži da se čovjek makne s mrtve tačke intelekta i uputi na
istraživanje mikro i makro - kosmosa. On vas ne ostavlja da na miru spavate nad knjigom pri čemu riječi
ostaju riječi, a sa vama se ništa ne zbiva. On može biti hrana intelektu, ali mu to nije cilj. On vas šalje na put
kroz lavirint uma, ka otkrovenju Sebe. Rajneesh vas prati na tom putu, nevidljiv, kao blagi vjetrić, uvijek oko
vas, a opet bez mogućnosti da mu se objesite oko vrata i zaspete u njegovom naručju. On ne daje recepte
niti gotove teorije. On svojom pjesmom, koju pjeva, ne radi onih koji bi ga mogli čuti, no zato što je prepun
kao kišni oblak koji mora odbaciti teret svojih kaplji, daje inspiraciju, poticaj, pokazuje prstom na mjesec, ali
put morate gaziti sami.
Odete li dalje od riječi već ste u najvećoj avanturi koju ikad možete zamisliti, jer svaka riječ ove knjige
može postati pravim korakom u vošoj duhovnoj odseji.
 30

Pjesme su preuzete iz knjiga:

- I sve je u trenutku
- Cvijet
- Joga
- Tajna
- Traganje
- Dvojnost
- Negativnost i pozitivnost
- Život je dijalektički proces
- Blaženstvo duhovnosti
- Tijelo i um
- Čovjek je neurotičan
- Meditacija
- Ples
- Nedjelovanje kroz djelovanje
- Kada tišina dođe do tebe
- Ako voliš nekoga
- Površnost
- Žudnja
- Ispoljavanje prane u sedam tijela
- Muzika opuštanja
Meditation: The Art of Ecastasy copyright /c/ 1976, Rajneesh Foundation International
- Riječi
Diamond sutra copyring /c/ 1979 Rajneesh Foundation International
- Putovonje
This very place the lotus paradise copyright /c/ 1984, Rajneesh Foundation International
- Sjeme
- Život i smrt
- Svjedočenje
- Blaženstvo
- Majstor i učenik
- Hram moje religije
Rajneesh bible copyright /c/ 19B4 Rajneesh Foundation Internotional
- Uspeće
- Rast
- Religija
Secret - copyright /c/ 1980, Rajneesh Foundation International