Ante Vranković Općinski kazneni sud u Zagrebu

Domjanićeva 15 Posl. br. 33 K : K-20/2017

10380 Sveti Ivan Zelina Ilica 207
10 000 Zagreb
27. studenog 2017. Na znanje: Udruga za zaštitu žrtava hrvatskoga pravosuđa Veronika Vere

2* PODNESAK
OČITOVANJE NA ZAPISNIK I NAVODE TUŽITELJICE S ROČIŠTA 3. 11. 2017.
1. Nekretnine u mom su-vlasništvu, spomenute 3. 11. su neodržavane 35 godina (Dokaz 115 B i 121-2)
Nekretnine koje sam naveo u svojem iskazu u ovom predmetu na ročištu dana 3. 11. o. g. su ne samo u su-vlasništvu,
već su i 35 godina neodržavane, a osobito zadnjih 8 godina od kada mi je tužiteljica u ovom postupku osporila pravo na život,
te nemam nikakvih prihoda, i koje osporavanje mog prava na život tužiteljica ni ne spori, što sam sve dokazao u podnesku od
4. rujna o. g. ispisima s mog žiro računa, te Potvrdama o mom imovnom stanju 2009. – 2017.

Stan u kojem živim – Dokaz 115 B

2. Netočno je da sam u 7. mjesecu dao ikakvu izjavu na televiziji
Točno je da sam ove godine dao nekoliko izjava za TV: HTV, Novatv, Tv-24 sata, i to 25. 4., a povodom
traženja mene i kolega iz Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere od premijera Plenkovića, da smijeni
radikalno korumpiranog ministra Šprlju (Dokaz 126), što je premijer Plenković svega 47 sati kasnije i učinio! Tom
prigodom sam govorio i o kriminalu i korupciji u DORH-u, HOK-u i Ministarstvu pravosuđa (smijenjena Maja
Grubišin), za koju sam u knjizi „Pravosudan i policijska mafija“ Zagreb, prosinac 2016., na str. 84 i 70 poimence
prozvao 7 osoba. Sve njih sam izvijestio o mojim navodima u knjizi tj. dokazima o njihovu kriminalu, i poslao im
preslik mog s njihovim imenima, no do dana današnjeg nitko od njih me nije tužio kazneno te je rok za takvu tužbu
sad već istekao. Dakle prozvani ne poriču svoju korumpiranost i kaznena djela, i o tome će mediji još dosta pisati.
Svakako, to nema nikakve izravne veze s ovim predmetom i ovdje tužiteljicom, pa je taj navod irelevantan.
Što se tiče ostalih navoda koji nisu uneseni u zapisnik da ja „prijetim“ tužiteljici i njezinoj okolini(!), riječ
je o još jednoj od tužiteljičinih agresivnih laži radi kakvih protiv nje vodim parnični postupak zbog 22 klevete u 4
novinske izjave u „Večernjem listu“ i „Slobodnoj Dalmaciji“ 2009., a kojim lažima, dostojnim kazališne scene, ona
pokušava zataškati svoja brojna zvjerstva koja sam temeljem dokumenata već dokazao u ovom postupku:
- činjenicu da je majku iz koristoljublja navela na samoubojstvo (Podnesci od 1., 15., 27. 3. 2017.):
- činjenicu da implicite pokušava prikazati da je dobro da je majku navela na samoubojstvo, izmislivši da je
mama bila luda (Podnesak od 3. 11. 2017.).
Čovjek bi mislio da ne postoji gore zlodjelo koje netko može počiniti (pa niti ona u Aušvicu!) od toga da
vlastitu majku navede u toliki očaj da ona počini samoubojstvo, ali tužiteljica ovdje pokazuje da može: nakon
što je to učinila, ona javno implicira da je zapravo dobro napravila, jer da je mama bila luđakinja -
„dugogodišnji duševni bolesnik“, što je – kako sam to već detaljno dokazao u Odgovoru na 3. tužbu i njemu

1
 oko 50 priloženim materijalnih dokaza – degutantna, drska, zvjerska la, jer mama uopće nije bila duševni
bolesnik, a kamoli „dugogodišnji“ što pokazuju njezin zdravstveni karton i njezini brojni angažmani, što
duševni bolesnik ne bi bio u stanju
- činjenicu da mi je osporila pravo na život što uopće ni ne poriče (Podnesak od 4. 9. 2017.)
- činjenicu da me (i) ovim postupkom nastoji navesti na samoubojstvo, što također uopće ni ne poriče (Podnesak
od 27. 3. 2017.)
- činjenicu da ocu nije pružila nužnu pomoć iz čega je izvukla veliku materijalnu korist (Podnesak od 8. 8. 17. –
Dokazi 39 i 40, i uz podnesak od 3. 11. 2017. priloženi Dokaz 55, str. 5)

3. Laž je da je tužiteljica „godinama trpila“ „objede“

Da je riječ o laži, već sam dokazao u Odgovoru na 3. tužbu od 3. 11. 2017, str. 9, pod: 6. Naime, tužiteljica
me od 2002. više puta prijavljivala i tužila: sve prijave (2: iz 2002. [Dokaz 55, str. 39] i 2010.[Dokaz 110]) su
odbačene i sve postupke (4: iz 2013.-2016. [Dokazi 4-5 i 8-10]) je izgubila, onim onog prekršajnog za „verbalni
napad putem tiska“ (2011.-12.), u kojem sam osuđen na 45 dana zatvora za prekršaj koji u zakonu ne postoji, jer ga
je nemoguće počiniti, a što je rečenicom „a sestra se očito poslužila vezama među odvjetnicima i sucima i bratu
osigurala 45 dana zatvora“ ismijao „Večernji list“ od 10. 6. 2012., i to sama njegova negdašnja glavna urednica
Ružica Cigler (link: https://blog.vecernji.hr/zastupnica-citatelja/svada-je-svada-i-bez-71-dana-strajka-gladu-497 ),
o čemu sam pisao i u podnesku od 27. 3. 2017.
Inače, u tom predmetu sam osuđen na 45 dana zatvora (uvjetno) na način da je tužiteljica poslala tužbu na 1 listu papira i nije poslala čak ni
članke za koje me tužila. Ja sam poslao 375 dokaza ali sam osuđen s obrazloženjem da na samom ročištu nisam priložio nikakve nove dokaze, dok da je
tužiteljica dala „brojne dokaze“ koji se ne spominju jer je to laž – o svemu tome sam napisao tekst temeljem skeniranog sadržaja spisa i tekst bi uskoro
trebao biti objavljen u novoj knjizi o korupciji u pravosuđu, u poglavlju pod naslovom: „Presuda koju je ismijao Večernji list“.

4. Nakaradan je prijedlog da sud odbaci priložene materijalne dokaze i da umjesto toga tužiteljica svjedoči
sama sebi
Što se tiče prijedloga punomoćnika tužiteljice da se odbace svi moji dokazi (nije uneseno u zapisnik,
uredujući sudac je prokomentirao: „Pa niste ih ni pogledali.“), i da se umjesto toga u svojstvu svjedokinje samoj
sebi sasluša sama tužiteljica taj prijedlog je svojevrsni vrhunac nakarade, bespravnosti i zvjerskoga postupanja.
Ta zvjerstva često idu u kontradikciju, pa je tako odvjetnik Marko Sinovčić najprije tražio da se od bolnice
KB Sestre Milosrdnice pribavi liječnički karton prof. Anice Vranković, kako bi je on drsko javno proglasio
luđakinjom (u samoj 3. tužbi ju naziva „dugogodišnjim duševnim bolesnikom“) a kada sam niti minutu kasnije ja
priložio u spis preslik izvornika tog kartona kojeg 35 godina čekam predati ovome sudu (Dokaz 91-92) kao dokaz
da moja majka uopće nije bila psihički bolesna a kamoli „dugi niz godina“, on se, razotkriven u svojoj drskoj i
krajnje zlonamjernoj laži (jer isti karton, str. 2 je već godinama na Internetu!) suprotstavio tom dokazu (i ostalim
mojim dokazima!) kojeg je samo minutu ranije sam bio tražio, neuko previđajući da je novelom iz 2004. teret
dokazivanja u materijalnom smislu u ovom postupku leži na meni i da sam ga ja već podnio (Dokaz 91-92).
Sama situacija da tužiteljica, odvjetnica po struci ima odvjetnika, te dakle 2 odvjetnika idu protiv 1 neuke
stranke (mene), i to neuke stranke kojoj je prethodno tužiteljica onemogućila stjecanje sredstava za život, što uopće
nije ni negirala, te da svime time tu neuku stranku pokušava navesti na samoubojstvo (što također uopće ne spori) i
pokazuje krajnje divljački, usmrčivački i zvjerski način postupanja kako tužiteljice Dijane Zoričić, tako i njezina
odvjetnika Marka Sinovčića koji ju u navedenom svjesno, znajući sve to iz spisa, već gotovo godinu dana pomaže,
te odaje potpuno moralno rasulo u Hrvatskoj odvjetničkoj komori (HOK), koja ta i slična zvjerstva (ukoliko im se
ne platite reket) sustavno tolerira, što sam opisao u knjizi „Pravosudna mafija“. Sve to navodim pod punom
kaznenom i materijalnom odgovornošću.
To da tužiteljica i odvjetnik Sinovčić očekuju od suca Blažekovića da odbaci 200 materijalnih dokaza,
sasluša tužiteljicu kao svjedokinju samoj sebi, uvaži nekoliko njenih za meritum stvari irelevantnih dokaza koji
zapravo idu u korist tuženiku a ne njoj (vidjeti niže) i sudi protiv pravomoćnih presuda prethodna 4 suda (Dokazi
4-5 i 8-10) pokazuje, u svjetlu gore citiranog komentara „Večernjeg lista“ temeljem jednog sličnog postupanja, da
ovo dvoje odvjetnika predmetnog suca smatraju (implicite) ne samo gadom, nego i idijotom. Pogrješno, nadam se.
Takav pristup tužiteljice prema sucima nije nov: tu se međutim zapravo ne računa na neinteligenciju nego
na podmitljivost pojedinog suca, kako sam to već u podnesku od 28. 6. 2017. obrazložio. Neutemeljeno, nadam se.

2
 OSVRT NA DOKAZE PRILOŽENE U SPIS OD TUŽITELJICE NA ROČIŠTU 3. 11. 2017.

Uvodno ističem da su dokazi priloženi od tužiteljice na ročištu 3. 11. 2017. autentični, i nipošto se ne
protivim nijednom od njih, jer oni dodatno dokazuju da su moje tvrdnje koje sam prije nego su oni priloženi u spis bile
točne, ali i da je tužiteljica u svojoj 3. tužbi protiv mene – lagala.
Krenimo redom:
I. Činjenica jest da je od školske godine 1980./1. tužiteljica bila radio-voditelj, JEDNOM TJEDNO, na
„Radio Zelini“, ali i da je odlaskom najprije na ljetno ferije, pa s ocem u Zagreb, taj posao prestala
raditi, pa ga je dakle radila u periodu ukupno 8 mjeseci, jednom tjedno.
„Svjedodžba“ od 19. 6. 1981., te potvrda „Zagrebačke banke“ govore o tome.
II. Činjenica je i da je 1. 12. 1988. tužiteljica otvorila domaću radinost.
MEĐUTIM niti jedan od ta 3 dokaza ne pobija niti može pobiti činjenicu da je tužiteljica
profitirala iz majčine smrti na način da je prisvojila majčine mirovine u periodu 1982. – 1991.
Naime, priloženi odresci majčinih mirovina koji glase isključivi na njezino ime (Dokaz 13) odnose
se na period od 4. do 9. mj. 1988., a fotografije kupljenih bundi na 1983. i 1987. godinu (Dokaz 16).
U navedenom periodu 1981.-1988.. po dokumentaciji koju je sama priložila, tužiteljica nije imala
prihoda osim onih od nezakonito prisvojenih iznosa cijelih majčinih mirovina pa je npr. nemoguće
da bi sama platila put u London početkom 1987. (Dokaz 113) kada u to vrijeme nije radila honorarno,
jer je radila tek od 1. 12. 1988. kada je otvorila domaću radinost. Uostalom i nakon tog vremena
uzimala je cijele iznose majčinih mirovina, te je imala dvostruke prihode koji su joj omogućavali
realizaciju ekstravagantnih prohtjeva - poput učenja francuskog u trajanju od 6 semestara (Dokaz
114) kojeg na kraju po podacima koje ja sama dala HOK-u uopće ne govori.
DAKLE navedeni dokazi ne pobijaju činjenicu (činjenice je uostalom nemoguće pobiti!) da je
tužiteljica obilato profitirala iz majčine smrti, tj. majčina samoubojstva na koje je mamu svojim
postupanjem navela (Dokaz 3) [nije dakle riječ o izravnom kaznenom djelu, već o perfidnom
manipulaciji, ali s istim efektom tj. smrtnim rezultatom] i to na način prisvajanja majčinih penzija
(Dokaz 13) i ½ nekretnina, od kojih su neke kasnije unovčene.

III. Ugovori o posredovanju u prodaji kuće s poduzećima „Impatex“ i „Brzo“ potvrđuju da je tužiteljica
htjela, kao i ja, prodati kuću naslijeđenu od nje i mene iza pok. majke Anice, 1994. kada se doznalo
za očevu bolest, i to po cijeni od 180.000 DEM.

MEĐUTIM, to ne pobija, već potvrđuje činjenicu koju sam ja iznio još u prosincu 2002. u Zelinskom
glasniku (Dokaz 55, str. 42/c) da je tužiteljica odbila konkretnu ponudu kupca u visini od 100.000
DEM. Taj je kupac bio gdin Matura (službeno: Marečić Zvonko), o čemu sam također javno
govorio za Prigorski glasnik u prosincu 2009. (Dokaz 116, 6. stupac, označeno žuto). Obzirom da se
slična nekretnina nedavno prodala za 220.000 kn (oko 60.000 DEM) vidljivo ja kakav je to bio
promašaj.
Ovdje napominjem da je nakon majčine smrti 1982. OTAC Dinko od svoje plaće PLATIO
OSTATAK KREDITA ZA TU KUĆU pa smo zato tužiteljica i ja stoga, kao i stoga jer je ocu to bilo
nužno da bi se spasio njegov život, (vidjeti o tome npr. Dokaz 55, str. 5, 3. odlomak) BILI DUŽNI
PROATI TU KUĆU, a što je tužiteljica iz škrtosti i proračunatosti konkretnom ponuđaču g. Maturi
odbila, i tu činjenicu nije negirala nikada za njegova života (sam g. Marura me još 1998. u prosincu
pred Novu Godinu pitao da zašto mu nismo prodali kuću jer njemu nije smetalo što se u njoj mama
ubila, jer je on bio njezin đak i s njom je bio vrlo dobar) nego tek sada nakon njegove smrti, što sam
obrazložio u Odgovoru na 3. tužbu, na str. 8, pod: 2, odlomak: VENIRE CONTRA FACTUM
PROPRIUM.
Dakle kada ja tvrdim da ocu nije pružila nužnu pomoć, ja govorim o sasvim konkretnom događaju,
o odbijanju da zajedno samnom proda tu kuću u Vinogradskoj 7 u Zelini za 100.000 DEM gdinu

3
 Maturi, 1994. godine u ljeto, kako bismo tim novcem spasili očev život, i to je tužiteljici iz mojih
navedenih medijskih istupa u Zelinskom i u prigorskom glasniku jako dobro poznato.
Stoga niti navedeni ugovori ne dokazuju ono što bi tužiteljica htjela da dokazuju, jer u konkretnom
slučaju ponude g. Mature, nužnu pomoć ocu tužiteljica nije pružila. To mi je uostalom potvrdila i
prijašnja predsjednica suda u Zelini Jasna Galešić.
Isti ugovori o prodaji kuće s poduzećima „Impatex“ i „Brzo“ pokazuju i da je tužiteljica lagala u 3.
tužbi, kada je kazala da ja: „u tom pokušaju liječenja njihovog oca u SAD nije [nisam] sudjelovao ni
angažmanom…“ (Dokaz 61/c), jer sam priložene ugovore s poduzećima „Impatex“ i „Brzo“ upravo
ja nosio iz navedenih firmi tužiteljici na potpis, što se vidi iz činjenice da se moj potpis nalazi prvi,
iznad njezinog.
Uostalom, pomagao sam i na brojne druge načine, kako sam to već opisao u Odgovoru na 3. tužbu,
str. 8, pod: 4.

IV. Pismo tužiteljice dr. Krajceru od 4. 6. 1996. ne dokazuje da je ona „o svojem trošku organizirala
liječenje svojeg oca“ kako je to tvrdila u tužbi (Dokaz 61/c), niti da je dodatnih 184.737 USD koji
se spominju u pismu platila kako je na ročištu 3. 11. 2017. implicirano (jer i nije, dug je ostao
nepodmiren, jer se radilo o prevari), već to pismo taj navod njezine tužbe pobija: sredstva za liječenje
oca su prikupljena „najvećim dijelom kroz donacije tatinih prijatelja i kolega umjetnika čija
smo djela prodali na aukciji“ - kako je to sama tužiteljica navela na 2. strani pisma, te što sam i ja
naveo temeljem Dokaza 104, na 8. strani mog Odgovora na 3. tužbu, pod: 3.
Inače, tužiteljica me prikazuje kao ološ, ljenjivca (npr. u „Slobodnoj Dalmaciji“ od 12. 12. 2009.) no
ovdje je navela da sam kao student honorarno radio, čime sama sebe pobija. Uostalom, nemoguće ja
da lijen čovjek (ja) u svojoj 22. godini pobije doktorat svojeg profesora i za to dobije rektorovu
nagradu (Dokaz 55, str. 14).
Istina je da je (i) tužiteljica posudila nešto novca za očev put, ali i da joj je taj novac vraćen (Dokaz
112).

V. Uplatnica tužiteljice za otkup stana u Domjanićevoj 15 u Zelini od 16. 5. 1996. dokazuje da je ona
uplatila novac za navedeni stan, no ona namjerno „zaboravlja“ da sam joj ja svoju polovicu tog iznosa
višestruko preplatio na način opisan u Zelinskom glasniku 12/2002 (Dokazu 55, str. 42/b): dobit od
iznajmljivanja 2 apartmana u vikendici na Hvaru je agencija dijelila na pola, s tim da sam ja od svoje
polovice plaćao sve režije (imam račune!), podmirivao sve materijalne troškove (imam račune!) i
ulagao sav rad (mogu dokazati, bude li nužno!), što je u 7 godina bilo MNOGO VIŠE od 12.000 kn.
Zato ta uplatnica ne dokazuje tužiteljičinu benevolentnost, već naprotiv – „kamatarenje“ kojim je
tužiteljica perfidno (unaprijed mi to rekavši) onemogućila moj pravodobni završetak fakulteta i
dobivanje mjesta asistenta na povijesti umjetnosti (sada bih bio sveučilišni profesor s plaćom 9.-
12.000 kn, a ne štrajkač glađu bez prihoda 8 godina) koje mi je nakon dobivanja Rektorove nagrade
bilo obećano (detaljnije o tome: Dokaz 55, str. 17).

Iz svega navedenog je razvidno da tužiteljica nije priložila nijedan materijalni dokaz koji bi pobijao
moje tvrdnje radi kojih me tužila, već naprotiv, dokaze koji dokazuju da su te moje tvrdnje točne.

Očito je da se u ovom kaznenom postupku tužiteljice uopće i ne uzda u dokaze već u

kolegijalnu solidarnost svojih kolega pravnika – sudaca, koji će vjerojatno (nakon što izgubi na
prvostupanjskome sudu, jer ovaj predmet procesno govoreći nema čime dobiti) cijelu stvar –
solidarizirajući se sa njezinim zvjerstvima – odgurati u ZASTARU – a što mi je tužiteljica prorekla još
u lipnju 1994., i o čemu sam pisao još u podnesku od 13. ožujka 2017. Bilo kako bilo cijeli će slučaj posve
sigurno ući u pravosudnu povijest ma kakav njegov daljnji tog i ishod bio.
4
 KRATKA DOPUNA MOG ODGOVORA NA 3. TUŽBU
Na str 5. „Odgovora na 3. tužbu“ naveo sam da roditelji nisu „više voljeli tužiteljicu od mene“. Radi se o
lapsusu: trebalo je pisati da roditelji nisu više voljeli mene od tužiteljice: naime mama je naslikala 2 njezina portreta u
ulju na platnu, a moj niti 1 (jedini započeti je ostao nedovršen)!
Dokaz da su je roditelji pokušali „kupiti“ ne samo pažnjom (slikanje njezinih portreta i stotine drugih stvari).
nego i materijalnim stvarima je činjenica da je jedino njezina soba na kući od 300 m2 u Vinogradskoj 7 u Zelini od
svih prostorija bila obložena knaufom (Dokaz 122, 3. odlomak) tj. dovršena, a moja nije imala, i ni danas nema čak
niti prozor, jer su maminom smrću 1982. svi radovi na kući prestali.

Ispravka navoda odvjetnika Sinovčića u zapisniku od 4. 9. 2017.

U navedenom zapisniku stoji da je odvjetnik Sinovčić naveo da je tužiteljica „službeno spriječena“, no
tužiteljica nije nikakav službenik, nego privatnik, i to u fahu u kojem se najviše u državi utajuju porezi (Dokaz 39, str.
4-5).
Tužiteljica služila nije gotovo nikada nikome u životu (osobito zadnjih 20 godina – vidjeti o tome Odgovor
na 3. tužbu, str. 8, pod: 4) osim svojim materijalnim probicima (Dokaz 39, str 26 i 28) pa je ovaj navod netočan i
degutantan.

Svjedokinja arhitektica Višnja Ivić

Nastavno na moj prijedlog svjedoka – učenika moje pok. mame, prof. Anice, koji kao đaci (sada sutkinja
Višnja Lazarin, doktorica Ivana Smoljanec Žužić i Sandra Litvić) mogu potvrditi da im je ona predavala u školi i da
nije bila „dugogodišnji duševni bolesnik“, predlažem na istu okolnost za svjedokinju i arhitekticu Višnju Ivić,
Biškupečka 24, 10380 Sveti Ivan Zelina.

U privitku:
Dokaz 97 – (iznova) – u boji
Dokaz 126

_______________________________
(Ante Vranković)

Predmet(i): 33. K-20/17 – K-439/17 – K-1218/17

DOKUMENTACIJA SVA 3 SPOJENA PREDMETA –

LINKOVI: ODGOVORI NA TUŽBE, DOKAZI, PODNESCI I POŽURNICE
1) Odgovor na tužbu od 1. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/340902564/Odgovor-na-kaznenu-tu%C5%BEbu-1-3-2017
2) Podnesak od 13. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/342176152/Podnesak-13-3-17
3) Podnesak od 15. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/343120707/Podnesak-15-3-17
4) Požurnica i podnesak od 27. 3. 2017.: https://www.scribd.com/document/343653743/Po%C5%BEurnica-i-podnesak-27-3-17
5) Požurnica od 8. 5. 2017.: https://www.scribd.com/document/348221825/Po%C5%BEurnica-8-5-17
6) Podnesak i požurnica od 28. 6. 2017.: https://www.scribd.com/document/352473395/Podnesak-i-Po%C5%BEurnica-28-6-2017
7) Podnesak od 29. 6. 2017.: https://www.scribd.com/document/355187281/Podnesak-29-6-17
8) Podnesak od 8. 8. 2017.: https://www.scribd.com/document/357131841/Podnesak-8-8-17
9) Podnesak i požurnica od 4. 9. 2017.: https://www.scribd.com/document/357228895/Podnesak-i-po%C5%BEurnica-od-4-9-2017
10) Požurnica predsjedniku Suda od 16. 10. 2017.: https://www.scribd.com/document/362925646/Po%C5%BEurnica-predsjedniku-op%C4%87inskog-
kaznenog-suda-Mio%C4%8Du
11) Zapisnik od 3. 11. 2017.: https://www.scribd.com/document/365017254/Zapisnik-od-3-11-2017
12) Odgovor na 3. tužbu od 3. 11. 2017. https://www.scribd.com/document/364034687/Odgovor-na-3-tu%C5%BEbu-i-dokazi

5
 DOKAZ 126

+ PROZIVKE MINISTRU ŠPRLJI

Udruga za zaštitu žrtava pravosuđa prosvjedovala

ispred Vlade, najavili i štrajk glađu!
Autor: T. P.Utorak, 25. Travanj 2017. u 15:05

Odlučili smo stupiti u štrajk glađu kojim tražimo da nas g. predsjednik Vlade sasluša, i u skladu sa
svojom odgovornošću i zakonskim ovlastima poduzme mjere da se naša neizdrživa situacija (kakve često
završe samoubojstvima, kako je to 21. 4. u Saboru konkretno izložio zastupnik Branimir Bunjac)
uzrokovana očiglednom korupcijom u pravosuđu počne HITNO rješavati
Nekolicina građana nezadovoljnih hrvatskim pravosuđem prosvjedovala je na Trgu sv. Marka ispred Vlade – najavili
su i štrajk glađu jer su, kako kažu, potaknuti neizdrživoj situaciji uzrokovanoj očiglednom korupcijom u pravosuđu
koja se mora hitno rješavati.
Primjerice, Sonja Štakić iz Udbine čeka osam godina da se riješi na Sudu njezin slučaj nezakonitog otkaza koji je
dobila bez ikakvog razloga i pisanog obrazloženja. Ante Vranković se pak požalio na rad Odvjetničke komore i
Državnog odvjeništva. Prosvjednici su naveli da se na zahtjev da se s njima porazgovara – ministar pravosuđa Ante
Šprlje – oglušio i sada traže razgovor sa premijerom Andrejem Plenkovićem.
Naime, još se 5. travnja 36 građana – žrtava pravosuđa, potpisnika peticije premijeru Plenkoviću protiv radikalne
korupcije u hrvatskom pravosuđu, okupilo na prosvjedu pred Ministarstvom pravosuđa i pred Saborom RH, kako bi
ukazali “na neizdrživu korupciju, zapravo –institucionalizirani kriminal u našem pravosuđu”, tj. na situaciju sustavne
korupcije u pravosuđu koja je već dugo svima dobro poznata (npr. „Poglavlje 23“ pridruživanja EU), a koja je u
zadnjih godinu dana, tj. upravo otkako sadašnji ministar Ante Šprlje (MOST) obavlja funkciju ministra pravosuđa,
prema najnovijem izvješću Transparency Internationala za 2016./2017. još rapidno porasla.
Kako poručuju prosvjednici, tom prigodom ministar financija Z. Marić razgovarao s nama prosvjednicima te je
kasnije s dijelom prosvjednika (Nada Landeka, Neno Koljaja, Božica Dugan) zakazao i održao sastanak.
“Suprotno tome, ministar pravosuđa A. Šprlje – koji se već 8 mjeseci nezakonito tvrdokorno oglušuje na naše prijave
i požurnice – je s nama i u Ministarstvu, i pred Saborom, pred svjedocima odbio bilo kakav razgovor!
Tim smo se povodom obratili premijeru Plenkoviću koji je za rad ministra Šprlje kao predsjednik Vlade RH izravno
odgovoran.
Pritisnuti hitnošću situacije, skupili smo se iz svih krajeva Hrvatske, od Jelse do Sesveta i od Udbine do Zagreba i
Bjelovara, i odlučili smo stupiti u štrajk glađu kojim tražimo da nas g. predsjednik Vlade sasluša, i u skladu sa svojom
odgovornošću i zakonskim ovlastima poduzme mjere da se naša neizdrživa situacija (kakve često završe
samoubojstvima, kako je to 21. 4. u Saboru konkretno izložio zastupnik Branimir Bunjac) uzrokovana očiglednom
korupcijom u pravosuđu počne HITNO rješavati.
Tim smo povodom g. predsjedniku Vlade ispred Udruge za zaštitu žrtava pravosuđa Veronika Vere uputili hitan
upit, ali do ovoga časa na njega nismo dobili odgovor, te nam stoga nažalost nije preostalo ništa drugo nego da
stupimo u zajednički štrajk glađu kako bismo našoj javnosti i g. premijeru osobno skrenuli pozornost na ovu krajnje
tešku i sada već neizdrživu situaciju!” poručili su prosvjednici.

IZVOR: http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/udruga-za-zastitu-zrtava-pravosuda-prosvjedovala-ispred-vlade-najavili-i-strajk-gladu-1019930/