Sie sind auf Seite 1von 56
Sarajevo, april: 1s92 Capajeso, anpw—jyan. —-Pracnue Glasnik zemaljskog muzeja BeMALCKOL My3eja u y Bosni i Hercegovini. Bocuu » Xepyerosunn. Knjiga Hl. Godina 1V. Kura I. Toquna 1V. Urednistvo: Y pequmurso: farsjvo, sernde eonalsice iad, Cupane, srptan senasene sange Aquaumenpanisj Capajend, sewaasesa uraxiuapaa. Administracij eh eit eiuauasa Seo Godiinja cljona Glasnika sa pottarinom 2 for. a. vz Poauumoa uujena P'ancinska ea nourrapsrnon2.20p.a BP. ‘Pojodine kn)igo stojo ca poiterinom 80 U ‘Rise exeje ca nomraputon 80 Glasinac u srednjem vijeku. Priopéio prot. Konst. Jireéek. Ime polja Glasinaékoga u poiljednjim je godinama postalo po- mato u dalekom svijetu starinama ,,predistori¢kim*, iz vremena. ilirskoga. Ali i srednjega vijeka ovo visoko polje nije bilo bex nosti, lezedi na mjestu, gdje se sastaju putovi od unutarnje Bosne, od Lima i od donje Drine. Veé u nagim ,Handelsstrassen und Bergwerke yon Serbien und Bosnien wihrend des Mittelalters* (1879) str. 86 spomenuli smo Gllasinac kao carinu 1429 i 1430, po zapisnicima vijeéa dubrovackoga. Kad smo nedayno nagu radnju u Dubroyniku nastavili, osobito u starim sudskim i notarskim knji- gama, nasli smo jo8 devet dragih biljezaka o Glasincu. U knjigama ‘arkiva dubrovatkoga Glasinae se spominje svega 11 puta, u g. 1404—1430. Najée%de se govori o njemu u dogo- vorima dubrovackih trgovaca, vlastele i pucana, sa Vlasima ,po- nosnicima* iz ramih ,katuna* hereegovackih i crnogorskih, koji su se pred notarom opéinskim usmeno obvezivali, u koje vrijeme i za kojt platu ée stoku karavana na svojim konjima donijeti na ugo- vorono mijesto. Tu se potetkom 15. vijeka kraj Prijepolja, sv. Pot na Limu (danagnje Bjelopolje), sy. Nikola u Banji na Limu, Fo Gorazde, Ustikoline, Praée, Vrhbosne, Olova i drugih mjesta cita iime Glasinea. Razumije se, da ova mjesta nijesu bila svagda po- Sljednji cilj karavane; tamo su trgovei pustili Viahe_, ponosnike*, koji su stoku donijeli iz Dubrovnika, i ugovorili se opet s drugim ponosnicima, da nose tovar, ili kako se je onda goyorilo ,ponos* u ,tumié ili ,.karavani* dalje u Srebrnicu, Zvornik, Rudnik, Novo Brdo itd. Tako biée bilo i kod Glasinca, koji je bio samo pro- lazo mjosto. U zapisima forma imena je Glasinac (mase. sing.). Glayno mjesto u njem je bila ,crkva u Glasineu“, ,mjesto reveno — 100. — erkya Glasinaéka“ ili prosto ,erkva reéena Glasinac.* Da je to sada&nja Crkvina kod obeliska na uspomenu bitke kod Senkoviéa g. 1878., izyeo je u Glasniku zemaljskog muzeja 1891. str, 331. g. Gjorgje pl. Stratimirovid, kojemu sam o tim zapisima o nekoj erkvi na Glasincu bio rekao lani u Sarajevu. Jedan put se spominje mjesto, reéeno Obra na Glasincu (1404.); u Bosni sad ima dya sela Obre, kod Visokoga i kod Konjica, ali ima li na samom Glasincu ili blizu njega koji trag ovoga imena, nije mi poznato. Vidi se, da se je u 15. vijeku u Glasinac brojilo i Mokro; tamo je kuéa ili selo nekoga Butka, jamaéno vlastelina, bilo mijesto, gdje su Vlasi karavan’i imali stoku_stoyariti. Ovo je Mokro bilo 1402. Sandaljevo, pa i carina na Glasincu 1429. i 1430. bila je ili Sandaljeya ili barem pod uplivom Sandalja. Evo syi ovi spomeni o Glasinen: 1. 1404., 24. oktobra. Jedan Vlah iz katuna Prvoti stoku trgovea Lukea Ostrovida ,,usque ad Glasiniga a Obra (Div Cane. 1403—1405 u arkiyn c. kr, okruznoga suda dubrovaékoga). 2. 1406., 10. oktobra. Prijenos stoke ,in Vlassinez ad domum Budche*. Malo prije 5. septembra se spominju ponosnici Vlasi de catono Regoye*, koji ée nositi sukna (pannos) ,usqe ad locum Moeroy ad domum Butci*. (Diy. Canc. 1405). Osim toga je zapisan 9. novembra 1402. transport Vlaha ad unum locum vochatum Mocro voiuode Sandagli* (Div. Cane. 1401—1403) i 10. maja 1408. karavana ,ad locum dictum Moero in yillam yocatam Butcho* (Div. Cane. 1408.). 1425,, 14. augusta. Hlapac Stankovid Viah donijede stoke dyiju ylastelina dubrovackih, Guéetiéa i Bobaljeviéa (Ser Gozcho de Goze i Ser Stephanus de Babalio), ,,usque Glasinag* (Div. Canc, 1424). 4, 1426. 30. dekembra. Dubravac Militevié Vlah, oyjek voj- yode Radoslava Pavlovida, ée prenijeti 9 tovara sukna (salmas novem pannorum) ,usque ad ecclesiam in Glasinag in Bosinam (Diy. Cane, 1426). 5. 1428, 12. januarija. Dubravac Milievié Vlah iz katuna Prvotinjiéa ¢e_n stoke ylastclinn Dimitra Gradida_i drugova njegove karavane, koja ,iter parat in Subsuonich* (podgragie Zvor- nika), ,usque ad locum dictum ecelesiam de Glasinag* (ib 6. 1428., 25. maja. Stanihna Stankovié Vlah do stoku vlastelina Luke Sorkotevida ,usque Glasinacium ad ecclesiam* (ib.), 7. 1428, 27. junija. Stoko vlastelina Zuna Saradiéa i drugova ée se nositi jad Glasinay penes ecclesiam mam* (Diy. Cane, 1428). 8. 1428, 25, augusta. Dubrayac Miliéevié prenijece trgov- cima stoku ,ad ecclesiam Glasinag* (ib. 9. 1429,, 5. augusta. Pismo senata Marinu Gunduli¢u i Gjurgja GuéctiCu, poklisarima kod yojyode Sandalja, kojima se daje nalog, da se tue radi carina ,a Buna, a Vrabac, a Glasinag, et a Zerniza* (Lett. © Comm. di Levante 14271430 u c. k. drvaynom arkiyu dubroy.). — 101 — 10. 1429, 12. novembra. Hlapac podi ée sa stokom vlastelina Viaha Bobaljeviéa i drugih ,usque ad eeclesiam nominatam Gla- sinac# (Div. Cane. 1429). 11. 1430, 23. marta. Zakliuéak vije¢a umoljenijeh (consilium rogatorum), neka se dade puna viast knezu i malomn vijeéu ,seri- bendi pro gabella Glasinag voiuode Sandagl et aliis, de quibus sibi videbitur* (Lib. Rog. 1427—1432 u istom arkivu). Hobe Tevesuue 3eMabckKor My3eja oO TULA Bocue u Xepyeropune. Iponhno xycroe 0, Pajsep. Og Kaxo je oOjoao gamer samern 70AaTAK Ka KpUTHIKOM enucky nraua Boerne u Xepyerouue’), roayden je — Kao mro ce passzoroM MOrIO H O¥CKHRATH — Maen Gpoj HOBUX HaJagaka Ha OpHUTro- TOMOM UOby, yea vera je y jeany pyky wopacrao Gpoj ounjex Bpeta, woje cy upmnjepryama goxasane, ma 277, gouwm y xpyry pysy Opoj cymmunux m uenoenjeqovenmx onaga na 36. Ozgje xohy aa caounurum ve HoBuHe sajeqno ca noGammr OKOTHOCTUMA Upu yisaqKamy. Acrocephalus aquaticus Gm., 1788. (Uperewax mevap, Binsenrohrsingor). Alyro epemena auje 61100 upuanie, qa eo ys upioc enemy Tpaxkey Ha sroquuM Mjecruma uo gembu uahe ona ckpunena nema, mpewaa jy vr. Kaauh jon ormpuje cnomnse kao era- any ga Vrosexo Oaaro. One onaje m no apyrum mjecruva yaon- none TUS HoeBjedo UIE Gu ce banaA, Aa mpimagajy phragmitis-y. Ter 27. ampmaa 0. r. uoutaso je va pyxom upenaparopy 1. IexeGopy, aa yoru jeqny 2, overmyno jom y ceoOu, Ha JoKBama pape upea, MKynamyem m za jy mperapupa. Hazajeo ce, aa he ce Rpe- MeHOM yJORNTH jom zai OKA sa nojany oe nTuNe. Buidyjtes melanocephalus Lieht., 1823. (Tancka npnoraana, Schwarzkiptige Schalstelze). Tlomro je mpop. Kozoméaronuh y ume npnauxa ,oKasao oxy nruny sa Jaaanniy, av. Kaauh fy vac a y Xepnerormen ouaka0, TO caM © TOHeTKa yseo Ha ORO HpHoraane maucKe, aa ter 16. anpusa o. r. youto cam upsy uruyy ove upere y Bocmr u Xepyerorunu. Y ceodu nahonie ce uecro Budytes Havus ca cinereocapillus tomnjemano, u roToma ce xpera oguera aeKe y *) Paneume semasexor xyseja, Toa. 1891. Kiara IIL Cxpana 362, — 102 — Mocrapetom Gaary u y onoaunm +Iusna. IIpasa je orayouna Budytes melanocephalus-a vume ua uerory, nowLEe ua mevoKy Cp6uje m uposaaum ce xposa cay Byrapery u Her. Pyueaujy. Taq cam mpoweroe o Bacxpey y apymrsy ¢ mojmr upujarexem, pasyuerum casjerauxom Toropeaem noxoano Mocrapero 6.xaro, umjécy tamere Guxe enapene, neh cy y neameoj; wiosnm aora.te ramO avo CBOpUM TosHATAM HauunoM uamehy eroxe ua nam. Ha neuep 6. anpusa, Kaa je Beh eroxa norjepana Onaa kybu oguocno y Ouusuny waceoOuua, Haan 3a HMMA BeaNKO jaToO mamcaka, 1 koanko Morox aypOnnom nosrrars, cae cawe Budytes flavus. Ot jeapow AoreTn us naszyxa jour jequa oyra Taxnoraana mancKa, aan je ReCeTO APYULTRO UTHYA NosApaRM suaiynMa oveRHANOL neIpHi TeLCTRA UM BAOBO.e, Te ce OBA OABOjeHO cuyCTU Ha jegaH rpMuh. Ovosen je yaonux te uMagox y pyKama xabxo Tpamemy epety. Cjyzpa aan morocmo camo y mpsujem saconmya jytpa azonurn mrmme, jep ce gounuje Ha stascer mosmKe jak Rjerap nonpahen Heevom iumom. VYuorpujeéuo cam npijeme woauko cam worao, 1 ngmeby 200 nancaxa yourto jou abuje upnoraane, a jeauy yaouto. Bawa uu uapomre uerarnyra, ga je raapa y nrmye cazpueno Wpua, a He Moseqa ‘vawHo nenenana. Beoma je Myo caGmpara y Ono] acm 9 Of One BpCTe, jep je Reoma TeNMtO pasamconaTH ux 0A *eHAKA APYPUX cpoaHUX Bpera H kaa WX dORjeK y pynn Apart, @ KaMO JM Upu BiesuTOM TpuKapaiby muxoBy y cuodoau. Aegialitis Iiiatioula Ta, 1758. (Kyau 6aarapmh, Sandregenpteiton. Poaune 1879. norspano je xaneran Kapao Bajep uojany one tne y Xepyerouins (Mitthellungen des ornithologisehien Vereines in Wien, 5. Jahrgang, pag. 21.). Ouaa saga ce cactazsao wrator, nyacjexa aupxa jont mje unaa one upere, Tex 26. cenrexGpa 1891. yaonno je mpopecop Knorer na Moctapesow Oaary jemor mangor Nyayjuca an mynej, Herm jo cjeawo yeaxneno ma’ jeamo} aonnnig ‘raja exopo ca cBujem cacymenor Gawra ua weroBom jyaioM ipaly. IIpu ,xocra jaxoj Gopm Ojexy ongje raga ocum onor_ naj- uxrepecauranjer mocjerunxa join worn Totanus fuscus 1 glottis, aane 6 Tringa alpina. Ryne Gaavapuh nome npeéuna y mpanow Tpmvopjy W kao Takan naxoaH ce TeerTo wa o6a.t [|pnora Mwopa, raje unje crpaa oGaaa. Limosa cegovephala UL, 1758. (Qly+aga upnopena, Uferschnepte). Umm ce, qa ce ona mymava nu y jeqnom aujeary Gaaaucror Hoayoerpua se uaxoaU KAO seramya Aa wes CCUM Ly Ba ceoOy kana rpaxuvu ua uerouuo, erpaun noayoerpsa. Ha auEBaniM ¢ajvosima Coduje u Uaongnna sirhena ce ona muna Y¥ Bpujene ceose y neaunoj wnoannn, wehy eujem y Boeun 1 YS —- y = * 2s 408 2 Xepyeronunm cnaga weby nee pujerkoern. D. Kaanh onasuo jy je na Yroxcxom 6aary, a narnopymme KE. ['poewam y.onno je joran upuajepas 27. hepyapa 1889. v. Koa TpeGuma, Koju je meqasno wbyasHo wo_apuo semasncKom myzejy. eraama je ona mysaua neh y Yrapexoj u Dasmyuju. Phalaropus fulicarius L., 1758. (Anexonora uaccnokayna, Plattschnibeliger Wassertreter). Rag y nosnom uposehy nactyue pyaun KuMubUBH AueB, a 10 BHCOBUMa, BaCTpTHM TYeTOM MarvioM, Yak u cHHjer nave, onZAa je npnjewe, xaga nana neywopno xperapuru mo Capajenckom nosy, jep ce y To aoda o6win0 saaparanajy onaje pujeteu roeru. Tako 6jeme u oze roguue. 8., 9. u 10. maja rmusase cy mo pujenama ainore eroruie mopexux acrasuna (Hydrochelidon nigra u leucoptera, xosaimh-urasgu (Totanus glareola, Brachwasserliufer) moraxy ce TO BABAYXy, HO yrapwMa Mu TpMoBUMA ys oGary CKaRyTaxy nece.1o sjerpymic xorrathn (Hrythropus vespertinus, Rothfusskalken), — cze ux je rycra Maraa u TanKa Kuma cupujeduaa y aasem Ly TORAwY, Ha nevep 9. maja nparume ce npenaparop Llexedop 1 axuTen capajenckor noma Mnan Mpruh ca usaera y $hynamny mu motormm usuhe y Pajosny us nosa, a orosen ioke yh y Cuparuio ceo Koa Mauye. Jowasum a0 cpeyuer pysasya Bocne npema Ocujexy sauyje uexaxso duno senaayKane. Y nonsan.,exo| rpasu cjehaxy 3 memy wenosnate Mymate, Koje He noKasuBaxy HuUKaKBa erpaxa, a y cjehemy uecro yanaxy 0,4 cebe HeKO sHBKaIbe, Koje onowme ua ono Totanus calidris-a, aa je meammnjer snyra. Ha one jomnaxe inje Mpruh ouaano us uyurke, ueh je wosa0 Aune. Ha (Kesesumyn, oxo 500 xopaxa muoke skebesumuce cranmue uaube wa Gam oner ua TaxBy wry, Koja perno namame 10 BOAM ‘TaMO-aMo M THypame Kaynom noA Boay, Tpaxehn sap : ceéu xpane. Uprah yaorm ony mrimy casvom 6p. 20, a nadyjaan iKeneauma jonansa my roera mpeg nore. 10. maja wajyrpa AoHuo je TY WHY y BoM. Myao{, Gjeue TO AuBHA Q aucKOMOLe LaocHORDYy Ne. Ta ro oamax uowypum y Capajencxo none, aan ua akasocT 4oukan: uruye Gjexy zane oaserjese. Tako r. na. Kaquh cnowmee ue ogneh pujerey* nojany (?) one nrmye y Mocrapcrom Gaary, To je ona Croweryra tojana y ako HOO AOGa una BeoMa vaTYANA M HeOHeRMDaa, LueKoHOrA aadcHoKbyna je upnje cbera Tuintna MopeKa mina, Koja ce Hepado pasanaja of eaane noge. Jame oua upedusa y snore Buna wo DiHama wero au wesmr naj6areM cpoame Phalarapus hyperborens. Fberona je nena oranGuia apermea Ojenepa Amepiea, Ipervan- Auja, a Camo nerosmen napopn aery ce ua Veaauay. Roanxo ja suau, y Ayerpo-Yrapexo] yaosaena cy jojaxo cao 3 Komaga u ro u0 jeauo Ko, Poxsepeaa, Cunera u -lazoza. Puacume semasckor myseja y Bocum'wXepyerortum. 1892. Kremra IL Bocancsn upusjepax umage sa qenje tpehune anjeno rerme nepje, Koje HapoamTo maga y od cHojom weaKO phacro-mpBeHom somsom etpanom. Ipustazemo ovaje cany ose nrune. : Ta aumenuya, ga je osa urna yaossena Cansy Capajena, Aokasyje wsHORA, KOAUKO ce fateKo Ha jyr Ceae Ya UM ONE UTHHe, koje Ha ucoKom cjesepy upedunajy. Glagolski misal hereega Hrvoje u Eski-saraju u Carigradu. Priopdio dr. Lj. Thalléezy, Sto je ovo krasno dielo (Missale Glagoliticum Hervoiae Ducis Spalatensis. Beé, god. 1891. Izdala bosansko-hercegovacka zemaliska ylada. Sa pet potpunih slika i 36 koloriranih inicijala) obreteno, yalja nam zahvaliti u jednu ruku revnosti, kojom ugarski nauée- njaci izuéayaju povijest kulturnog rada onoga Matije Korvina (god. 1450.—1490.), Koga uzvitena podoba sja uw prvim redovima preporogiaja znanosti i umietnosti, a drugu ruku liberalnosti Njegovog Veliganstva sultana Abdul-Hamida I[., promicatelja svakom pleme- nitom nastojanju. f Usestyovanje kralja Matije Korvina u renesansi ne samo da je jedno od najzanimijivijih poglavja ugarske kulturne povijesti, nego ono ujedno obiljezava razmogie te tako sine dusevne revolu- cije spram istoka, On je Hubio i unapregjivao znanost i umjetnost. TU njegoyom su se dvoru udomili umjetnici i nauéenjaci, on je gradio divne zgrade i osnovao je jedi biblioteku, Corvinu, koja je previvjela njegove politi¢ke stecevine. Cijela jedna literatura 1 lijep broj Guvenih naugenjaka prouéavali su sudbu te bogato snab- djeveno knjizeyne riznice, kojoj se divimo u pojedinim eksemplarima, Sto ih nalazimo po razlicitim bibliotekama evropskim. % Zbog sveze izmogin istrazivanja, koje se tite Corvine, sa indanim kodeksom, valja nam najprije neste pripomenuti o sudbi reéene knjiznice. ‘ Poslije smrti velikog joj omovatelja (6. aprila 1490. godine) ostala je doduse biblioteka u budimskom dyoru; drzavni baroni spomaie, da je ona pro regni decore exsiructa, te je smatrahu kao drvavnu biblioteku (G. Pray: Dpistola Procerum I., str. 370.). Do godine 1526. s mnogih strana oplijenjena biblioteka propade poslije bitke na muhaékom polju sasvim. 3 Sultan Sulejman el kanumi, veliki osvajaé i zakonodavac, a 1 njegov vezir Ibrahim, podrijetlom Grk, umjeli su zaista eijeniti yrijednost umjetniékih i nauénih djela, kada su kako godine 1526., tako i poslije konaénog zauseca ugarske prijestonice u jednn ruku statue Herakla, Apola i Diane, ljevene od mjedi po glasovitom umjetniku Jakovu Statileu iz ‘Trogira (Kukuljevié Ivan: Slovnik umjetnika jugoslavenskih. — Dictionarinm artificium slavi meridionalium, Zagrabiae 1854., str. 426,—430. iy: Historiarum de rebus hungaricis, 1758. Lib. VIII, strana 83.), u drugn ruku veéinu knjiga iz Corvine prenijeli u Carigrad, Ali kako ona djela, koja su prencsena na Bospor, tako i ona, koja su ostala u Budimu, saéuvage Osmanlije, pa kako svjedoei jedna Diljeska u djelu Codex Cirylluy Alexandrinus u Posunu, i Gistili su ih (,Hune Libellum quidam captivus hungarus li- heratus ¢ turciea captivitate de Buda ibidem dum semel de- buisset. Bibliotheeam regiam purgasse, hune clam etulit® navodi Ivan Csontosi), Tetajem XVI. vijeka nastojahu grot Althan, zapovjednik Ko- morna, veliki erdeligki knez Gabriel Bethlen., kao i glasoviti (g. 1613.—1629.) kardinal i nadbiskup ostrogonski Petar Pazamdny i godine 1631. Gjuro Rikéexy 1. erdeliski, da prekupe ostanke od Corvine, sto su preostali u Budimu (Archacologiai Ertesité, Magyar Kényvszemle 1882., str. 336.—340. et Schmitt: Archiep. Strigo- niensis IL, strana 114.). Nije im to poslo za rukom, makar da je porta kako od onih kodeksa, so su u Carigrad preneseni, tako i od onih, koji su u Budimu ostali, éeséo diplomatama daroyve pri- kazivala, Godine 1686., kad je Budim opet povracen, nagjen je u bndimskom dyoru 101 rukopis i 208 stampanih knjiga, sto onda sve bude preneseno u betku dvorsku biblioteku. Ali ick u nagem vijeku (godine 1845.), kada po liberalnosti mudroga sultana Abdul-Medzida uteni svijet samade za blago wu Eski-saraju, u nekoliko se je izblize upoznao carigradski znanstyeni materijal. Najviie je dakako Ugarsku zanimalo ispitivanje toga blaga, koja je u vise sabora potakla restitucijn Corvine, a najaivlje u saboru od godine 1843./1844. Makar da su biblioteke u Betu i Berlinu i Britiseh-Mus veé godine 1846. imali pouzdanih vijesti o rukopisnom mate u Exki-saraju, proudio ga je tek godine 1849./1850. praski filolog Mordtmamn, koji je taj materijal promatrao jedino sa_filoloskog stanovitta. U godignjaku ,Philologus* (strana 758.—761.) pod na- slovom ,Slayonische Handschriften* navodi dya od njih: 1. Die vier Evangelien (¢etiri evangielja), 2. Legenden von Heiligen (legende © svecima). Ali je Mordtmann godine 1854. priopéio puno savrsenifi spisak nego reéeni, pod naslovom: Verzeichniss der Handschrilten in der Bibliothek Seiner Majestit des Sultans (,Philolozus*, @. 1854., strana 582.—584.), gdje pod br. 43. navodi éetiri evangielja, pod br. 44. legende o svecima glagolicom. Ove pod br. 44, navedene legende o syecima glagolicom, jedan od najzanimljiyijih elovjenskih spomenika, a svakako najkrasniji glas golski, dine misal Hevoje, hereega spljetskog Godine 1862. ig’ ski akademici Franjo Kubinyi, Emerik Henszlmann i Arnold Ipolyi u Carigrad, da iz temelja proude pitanje 0 Corvini. Nagjose ondje misal i spoznage da je Hrvojin, te bijahu prvi, koji taj kodeks navedoxe kao Hrvojin; a kao takav naveden je iu spisku, sastavijenu po dra Ernest Dithieru za ugarsku akademiju. Poslije ugarskih ispitaca dogje — kako tvrde po nalogu cara ruskog — drzavni savjetnik Tisehendort u Carigrad i ponese Hrvojin misal sa. sobom u Petrograd, ali kodeks nije bio znanstveno obragjen, tako da se prva ekstradicija misala ne moze smatrati pouzdanom, Od godine 1862. potevai, dinila je ugarska akademija znanosti radlivite pokusaje, da iavede uspje’nu ckspediciju, nekoji bijahu i odugevljeni za tu ideju, ali do toga nije doglo. Uza sve to viadala se je visoka porta prijamo spram toga nastojanja. Sultan Abdul- ‘Azis IL, darovao je godine 1869. prigodom pntovanja Njegovog Velicanstva cara i kralja Franje Josipa I. na istok k otvorenju sueckog prokopa éetiri kodeksa Corviniane, koje je nag car i kralj poklonio ugarskom narodnom muzeju, Godine 1877. darovao je sultan 35 kodeksa Corviniane jednoj sveudiligno] deputaciji iz Budimpeste, a ova ih je ustupila sveutiligno; knjimici u Budimpesti. Ostalo jena Arminu Vémbéry{u, poznatome orijentalisti i turkologu, da ix carigradskog vrela sredovjekih rukopisa obilato i ber zapreke erp. Njegova je zasuga, sto je sultan Abdul-Hamid I. potetkom codine 1889. ugarsku akademiju pozvao n Carigrad, da ispita spomenike, koji je zanimaju. Akademija je s iskrenom blagodarnoséu primila taj poziv, a dostala so je tom prilikom i Previsnje milosti Njegovog Veli¢anstva nagee cara i apostolskog kralja, koji je tu ckspediciju udostojao materijalne potpore. Pod vodstvom Armina Vambéryja bude sastavljono poyjerenstve, u kome su bili ovi Ganovi: dr. Vilim Fraknéi, potpredsjednik aka- demije, Koloman Thaly, [van Csontosi i Eygenije Abel. y jeronstvo prispije 21. septembra 1889. g. u Carigrad, bude ailostivo primljeno, te je ondje xadilo s najvecom udobnosti. Od nauénih uspjeha te manstvenc ckspedieijo glayni su, wu koliko se ti¢u jwmoslovjenskih spomenika, koji su u srednjem vijeku $ ugarskim tijesno spojeni te se uzajamno popunjuju, dva drago- Gjena spomeniku: po bosausko-hereegovackoj zemaljsko} vladi ved izdani [risovulj kralja Urota Milutina I. sepskog (Cnerocredarenn Xpucosys, pasa Crepana Vpoma I. Muayruna, Manecaa ua Caujer sexaacka naaga sa Boeny n Xepuovounity. Y Besy rv. 1890., 49 erpana ca, 4 enmmsa) i misal Hrvoje, vojvode splietskog. (Vidi inyjostaj komisijo Akadéiniai Ertesité. Akademicki vjesnik, g. 1890., strana 36,— \s: Oba spomenika dospjese u Budimpestu, te su viadi Bosne i Hercegovine stavljeni na raspolozonje, da ih izda, a ona je. tu ~ 107 — publikaciju iznijela pred uéeni svijet, pa je time stekla opde pri manje, kako to svjedoée objave strudnih glasila i tople zahvalnice pojedinih nauénih zavoda. Publikacija raspravlja_ o misalu Ducis Hervoiae s tri gledista. Kao liturgi¢ki, jezikosloyni i paleografski spomenik za ju’moslovjensku je literaturu uopée znamenit, a kao rukopis, posveéen odliénome hosanskome oligarhu Hrvoju Hrvatiniéu ide u rijetke sredoyjeke ostanke bosanskog izvora, te po tome pripada bosanskoj kulturnoj povijesti; kao hogato ilustrovani spomenik, kome megju glagolskim spomenicima — moze se upravo reéi — nema rayna, pripada po- e sitnoslikarije i zavrijedio je, sto ga je poznata betka firma Angerer i Géschl najnoyijim kemitko-hromofotografskim naginom reproducirala kao original te ruke. _ Pri izboru ilustracija vodili su one, koji su ga obragijivali, umjetnitko-tipiéni kao i historiéko-arhcoloski obziri Drveéi ta tri vida na umu, zamolila je zemaljska vlada pro- fesora hetkog sveutilista, dvorskog savjetnika dra Vatroslava Jagiéa, da ga raspravi s literarno-histori¢kog gledista, direktora zajednitkog financijalnog arhiva, dra Lindevita Thalléezyja, da osvijetli histori¢ko- heraldicke momente, a profesora hetkog sveuéilista, dra Franju Wickhoffa, da ga opige 5 umjetni¢ko-historitkog gledista. Toliko © povijesti krasnog tog djela, pri éemu upuéujemo na raspravit o vojvodi Hrvoji i njegovu grbu, sto slijedi u ovom svesku. Crapu xXepueroBpadkKu HaTnucu. Hpnowhuo xp. ‘impo Tpyxeaxa. Lpuonkyjew oner wexoanko narnica, roje caw umao mpntmee mpowetoc, nyryjyhu Xeprerosnnom, no opurmiaary mpermearn. Ba sehy curypHoer 04 cpakora’ cam napequo cuumar, wojn he ce upemmn y caapy. Hex o4 Tux uarnuca upuoukeun cy neh y »Bujecniry xp. apxeoa. apymrna*, Ho momo caw ce rosmKo uyTa yBjepno, Aa cy one myOmmearuje Rehiw azujetom azome 1 He- noysqane, nujecam Ce ma mux ocnprao, Te njepyjem enojum oma sume HO vybum. Ys cBakd naTHne mpmlastem KAO HW Aoceae BjepaR awemarae. bowpynn’). Joana oA, uajanivritujux epeaonjerux nexporoaa Xeprerosune, nasasn ce y Bowynuma, jequo vpu eara Crduy ua jyv. __Ppoduuye saitpenajy ry aocra ueauxu upocrop, a nehuna ux je odpacaa ryerom mynom 1 yronyaa y muKapn m aeqman, Aa ux 4) Tpu marunea x9 Bosyna upwoukuo cax y Paseumey of roa. 1891. Cxpaua 88.90. 108 — je xysno cenjy nahu um us6pojuru. Mua ty upero ero roaemmx ntova, a um Hexoauxo crehaka. Buauenure cy te rpoGaune ca cnojux eryanrypa, Kojux ce mome nahn na nehym, ma me Tora, miro je MHOrN 0% KoRAva-CKYaTYOpa Ha cBoMe ajeay saGuarcacHo cpoje ume. Hamao cam ry ona umexa xosasa: Upyéax, Cemopaa, Hauh, [ero Byxuuh, Beauja u Odpaa. Harnue, mcax no Mpy6auy, upuomhwo cam neh y Daacmuey on Tome 1891., na erpam $8. Taj ceyanrop pasamyje co 01 ocraaux Bosynernx TuMe, mTo croje Mpavopone oGusHO yEpamaza aoiorunama. Via ry Kowa, wrunya, smajeza m jour apyrnx axjeprn, xoje ce ue zagy HM m0 uMeHy Hadpojuti. Ocram cxyanropu, a wa veay ux Cemopag, ynorpedmanajy 3a JeRopanujy wa40%Aa NoHajRMMe rpane m HeRe XepadqMIKe MOTHRC: mtr 1 mad, Tpana ce uouyr henapa osuja oxo naoye a us we muse y upaniauum paswaruira ammbe ajeveame. Y row henapy uma warnne, A 104 mum ecto u rp6. Taj moras Hahn hewo mpso seero Ha rpoGim eromemmnva jyue Xepreronmre, a perao Gux, aa ey norenia 13 Bowyna, raje nam cc casyBaue umeua suamenuTns HapoyMux yujernuKa. Cemopaa noriucao ce j¢ Ha oRmr martiucuma: onwealet, Cem? Pda, ee a® dcenexuacepag®” Se CEPR rd BXcoudmHk Canxa 1, Ace aentu yodpa Baaan ka Jepuna Byromamath Hume auxe Cemopaap. Uuraj dtesexH ARB H Od ae BAAM*6O GT Aco sean wed MME Aijysuna ABTEOR- cemoed A a unue Canna 2. Cemopaa. 109 Veroy Cemopaay mpunicao Gux ocim xecerae uaoma Gea nornuca, cyaehn no Texnmy exyaurype, jom m ony ma04y, Ha xojoj co Haasan neru heuap u wate’ (crue dcia &éX# WH 3 pred Hotes} % 4 Ace semn Jepuna Vexonnya. Cama 3. Ronas Mak erommme ce6e na jequoj maou, onacaroj rpanox, a y moj narnuc (camea 4.): 2 HAF & Unraj: Haak song vec Hve ronay onde Cana 4. Harnue 1 exyanrype oaajy nenjemry pyry. Ocum Tax narnuca ua ry jour oBnx: qf Cen cern emd Po % ural: kev wHitdeuve mem Ace aexcm Ierap By- second Pde dg xumth a cuye Jer Cama 5. Ko na Opara COA FAH eBPd ee. ddimddd, arre cont sie 4d cHeve gee Je AH + d Lane D(pyae Po ug Cama 6, Banumoun je marnue, jep ce Hanoce umenyje majerop, Koj je kaMeH ugpesao us crujeHe, 1 MajeTop, Koju ra je uermeao. Oxaj — 110 TOTOHH sadumeaNO-je camo enoje noveTno exono T., aan nck eax kaparrep csona onaje nam, aa je uacuruuan ca DpyGasem, uxro ra Wa WeroM ajecry Hadaguno. Maa upwmpocra naova Ges naxura a nexjenrro uncasa, nro ce Ha merom ajecry Ha.asn, moma wa oanayyje rpoouuny vor wonaua. Ha oj maou onaj je narnue (eewea 7): Uucra ce: je Co mueca O6p(ajar I (0)10- Ba(jjana coune wa DpySauy. Kpyuieso. Hexponoaa xpymerena uasasn ce jeauo ana cara na jyro- sana o4 Créua y poauo] aoamm. Jlocra je emma, re uma’ oKo uerpaecer mpasoposa, nehunom maowa, og Koji cy more ypnje- mene cryamrypana. Morini Taw ckyamrypama nonajnume cy mpasi nourrntonn ¢ Maven. Mjeoro ro jamato jo crapo, a Ha jysKHoj eTpaun napo,, jour M Aauae voKasyje pyilesune crapux xyha, oxo verpaecer ua Gpojy, m rpm crapa miovacra rywua. Hapog upmua, Aa je to} crapoj naceoomm Hexoh une Gn.10 ByGperosmaa, a marae gone To mjecto ,,.Ryamanas. Ha noverky came nexponoae, Koja ce jeaHHM lipase uporeae Epos 76, Hasage ce ocraniyy Madtene TpRBHIE (3:40 X 6-55 m), ca ancngzom Ha ueTOUHO] eTpaHH, a upea Hpkom wamiaa ce siAana rpe6unna, uoxpura vemepom. Bujaxy y moj apuje zenume, jeaua ua AHY, Apyra ua sugzanom noAuoMtKy, Roju sanpemame nozonmny rpoduine. Og uarimea, nahbenux na mpamopopuma ve, jameu0 epeaoujerc uaceoOune, Koja je 4“o1ackom Typaka uponada, najsnamenurnju je =m = onaj, urro ra uabox ua upocrow weypujenenow erehey (cwea 8.) a ruacu: +4¢ y é*e% min “OH NONOo Ace aexn aynaun Jypoe Konno norGNGe xa nowve- Ho(j) exya6m sa en(ora) r(oeno)a(n)ua a WO6uAua(n) Ta KnesE. Apyrom je permy Konay cynume eaorry ge aa uyra ue- ACCAO A jAWE HEROANKO ChoBA MeMyeTHO. Taj cam rpo6 ao packouarn, am re nabox mma ocum xoern. Apyra warume wasasu ce HA rodeMoj maom, odpy6.nenoj aucHaToM rpaxom, Ha cpujeqn yKaecan Mad uo urrHT, a na ory narnne (Cmca 9.), Koj GuX OBAKO mpoumrao: ‘i Ace aemu derergy| Byxocann RH COCIOS) Ky wmann- aU vPACHH ca Todne eg OPNS} (rj. cnn) Cama 9. Cama 10. Ha qpyroj nom uma emue ura narine (¢2uiee 10.), Kojeny cy Gaona Tiogyoxo a yujermije ypesana uo y upehammux. [Lrova jé pacnyraa, ‘re jo Gia HOCpeA HATHA pasmwojera, ‘YIura ce wa moj: Aceu seatu | Pagocass | Paguvenuhy. JTacrsa, Taj narmme (era U1.) upnonber je jeqrom y .,Bujecumey xpr. apxeou. apyurrnas, roy. [X., erpana 13., aan jonuenue w omer je RUM ‘Tora unTaO, Hero TO UMA Ha HaTHMey, a raje ce je ~paao AoneKae opurunaga, KpMRO ra je uNrao, — 12 — Bujecsim npuomhyje marme oRAKO: ; ii ‘Ave xomu Pagnnoe Jaapamih aoopm jynas 5% Phh em vaajan mecmuine auaje te Om eH FRap 1S 21S Mopa GUTH Kako W TIL “ Acpepaned@ neon, Ate BM AGTEBH I, erpana a APdwy h ASR PHONAK APSE NMOS EB 5) creas amu kqicobd b N Nore GH THIS wd Jdu mar As HL. erpasa 5 RH 8) Conca U1. Haga vo uenopoaumo ¢ OpHTHnatOM, BAe ast ujecro Pagunoe ammarn nocne jacno Paqunoj, aawe mjcoro Jaapammk, oje je Rps10 HeoGuIHO uMe, Apamanh, varpownsnos on pAlpammo*; ORUX Her pmjows THTAMO HOCBe JACHO yurenno ,4oOpu jynak Apysuiom*, jamago 70 se(ROM)*. eae gas Ifpen peaax a ppeoj erparm gaxputer Je, Jep 1© ae : pajy amigai, ua ce cnona me BAe. Jacna cy CAMO cgona rahan HAL. - - foja he Guiry encom ca uacranwow Y Apyro DOAy pn rpana ure. Ouaje maxi surame me NoHse AA dyae womyno, jep i ano co pagaGupy Tparopm 1o|¢,tHuM caonrMa, Bpt0 CY naa Hero je rao can Aan rect y Bujocumey werasan He- gjeponarao je, aa gommenne nue TY ako A0Gpo yrmyvany erpany qatnuica SHTAO Kako Bama: KH here GUTH KaKS koa ck ne mMor8 BATH Kano BH. TIpewa roe hevo sanrarn: 5 Ace aexu Paaueoj Apamunh qoopu jyuar ApywaHow Ghon(on), Vahoj mm am....\mme pu howe OFTM EBEQ V% a ja we mory OnTH KAKO RM Payorba KO) Créia. Ocum ona Tpu HaTituca ca Paaumiec, urro cam UX ae y mpoutro] kipnen Paracnnka, mua ry jour jeaar Ha: poaemom ere! Pe wa Kojemy je ykaecall y Lpoemy MOKOpHTE, a qo wera urrur. be exyamrype crtowenyhy jam jpyrom srogox. Harune (amma 12.) sa- uounie Ha mpouey, ‘re uae y aka peaa ua Tp erpane evehKa, LY CME AG HHAOH 4. CHRHAKAL 2. PHRASE CHP bBS Ot Bone CMH MY M4 wd 5 nocmdatidecmrd Mmbmen BeéBO Ad a coonmd Yudhad od mae r4xb 6 memdapb Canmxa 12. Unra co: ¥ Cue aexcn godpm Pagoe euns noenoge Ormmana na cho] Gamraun xa Bavroraxs. Cu Onaurs wocrarn wa ne Gparts wom noesoga Meraps. Rogomrar Ko Créua. Harnue (¢.ruea 13.) je 1a ovonascuoj uaoan y nonehen rpod.ny Kpaj spean Bugonrrara, uzyhu etapa nyrex ns Créya y Mocrap, 0a upi- uke cir xoaza on Créya. O rome Harnmecy we GuX cloMeHYyO Apyro, neh aa je mneax uucrow bupnarnom, Howoue uenjenrro “aa pasronajerso. [ox xpaj mazaoi ee iro je y Haummx croxextKa pujernocn, saduaewena roamma ,2 P AO nan 6139, no name. pa- uyny Guaa Gu v0 roam 631, nocanje Meyea, uo mmawo mje Mo- ryhe, re Hea cymne, aa. je oo 2 uorpento am wjecro 2 = 7000, mm xjeero ;4= 1000 nammeano. Y mproxw eayuajy 6uo Ou Kamer cranmon rox. 1631., y apyrom roy. 1139. [lo cxom Kaparrepy MAM¢Td4. IP BCTOH ee AB HABSPKPEMHE BA 2S Cama 18. noraa 6m eaona aaxo Ourm uch us XID pujoxa, aan je moryhe aa cy m maaha, wourro ux je nmeao wonjer eucurrenue, vjem crapoj chonjemmueiut — 14 Haronce nasa u0rarn: »M(jece)ya Mapra 11. upjecranm ce pada B(o)awna M(a)puja son(o)a» Afje)ann(a) uona AaGuas(n)na Hoapyacne Ba wer(o) 7139.4 Xoj10B0. Yeso uarunca noKasyje cauce 14./a. xd le nexrnde BOW €ce OXeddcerd HreCr os oO wemonm Canes 14/a. Hactazar sarunca waaasi ce ca erpane eveha (enmu 14.(6): ‘\ KoPdAoKmHKbw oD MHBOM dmor ¥celhcs bPd A eu He oom Pim pecamy Cama 14/6. ‘nra ce: qe Acme xexm Man xo Pagoxruhs. Oun (eaxn) youewoxpn na ce ga anuora. Moay ce... Spar(o) m rocmogo He Mojr- e Mm Koeru upjerpecarn Crehar, Ha kome je uavnuc, ua oOame rymde ca roqHomtKom. Ayr je 185m, mupox 85 em a eucox oem roaromea 1-20 mi. Y wpekex perey ca erpane ono ,ce* — jamayno norpemmo — asa uyra je namncano y pesenmm ,woay cot. Bjewann. Ha Topuya xpaj Bjesana ua yeern Crosay—Buzer, mora ‘Ho4ocra Mpamopona, Husa erpaHy uopesanux. Ojjmax rpaj myecre Hahox Ha rosemoj m0%M Tparoke cartormMa, koje je KHIA ‘aK vsanpada, Ja ux jé MydHO 1 onasnTn. — 1b — Bro dareumua vome uwrnney (enuea 15.): eid P A Pdrnd g HAE B B a Cama 16. Hauucana cy ava pera. Y upsom jeqpa ce Bugu weKommo caoza, ocraao ce je Bpujeme ucupaxo nm uspasnuao; y apyrom perky Buge ce caaGo aam unak cRa, Te ce Gap Mowe umMTaTu uMe »Aparuma Bugoesah*. Jequo ero xopauaju ta me nabox va masoj nannenoj moun (0X 150m) apyrn namie. Vi vaj je oa npexena pao uaruo. Caoza Gitaa cy pyuno nu a ypesaua, aan xumia mporacjaasa Camea 16. je aterm sannenan, ve je cosa raco sampeaa, qa cam Harnue worao Aoayme mpermearn, ast He mpownrara. Upmaasew eamey tor narimea Ges ukarnor tywaga (cra 16.). dyna. Harnue (¢.2wea 17.) vaaasu ce na sicoxou crehry, Koji aeau xa mjecry Trea: xpaj yecte nyres ox Juanma mpema Tlsann, 4 CAC RHM MP ey heer QCOPBEH ¥ & bday den Bemday Ry 4m Hoc BH o PRHWwMdgHxX REP OY IN TNO BANS ™ con ACYT © mAHS4 ENPOC AEM Camxa 17. Epaj ajecra J8yne. Crehar je ca apnje erpane anjeno ypujemex. jlo nd upxa yejesene cy apKage, koje uoce rpujem, ypujemen — 16 a wonay we ane rypnjevoua, larnuc je wa seay aiearatiye ocd ujeay gocra omrehon, ma ra 1 erehka, te je ocodmro y ropren unje moryhe cnera 1poumrarn. Oxo mo je pasrornjerHo, raacu: Ace aean Hran M(p)punh(?).. 406p(0) (cx)pOuxn a a suBoOTAa ORM KaMU TOCTaBM x pumrasux(!) (u) azerox Ha 110.10 guny- TKO au he yseru Aa je mpowaer. Pasuo (Monozo 10.be). Y xaromm7ko| ipkeu y Parnom yauaana je mata neo sae i ij e ernmama erape pree. Ha roy 1 koja Oujame uexobh y pyt ; ee, ae ae ‘ ujemrom pykom narnnc (cauxa 18.), Koja Ham WoKAsy) TPdAH’ COAd Hdd APH alll CAATIS: BOTA HC mE roctie-HBACCO Mil ae Teor die 2euad NH Cd-$Pd' Bd 9H AHO~Pdliddddy Cau 18, GocaucKko mucmo y najcanpmenn{o) thopwn, re j jeaan, aa ce upnouhu y BjepHo] Komu[, Tpagmy WpKne a paacn: oi'paau - Bonrxo, | ie woh ¢ rora mpi mime ofpiocH ee Ha Horroaa u Hueloza Anapuamaaleaary O Ky ie 5T OMA Boranete|Pocnen Saar(o)cosu Suckyn navon 1/579 rox i ) | ne 2 e ey Wa. a Heycona na me(crora)| acy : ae wee @pa Bacnano Pannawun. re Bae onpe- Bannauno je Y onow marmucy, mo ce sa caoxo B ynory Guo awcuneen Ba ne snax B. ne erape Gocatane, Arheoloske ertice. Prioptio rudarski satnik V. Rad Pod tim naslovom hodu da u neusiljenom redu priopéim Stoxta, Sto sam prigodom moga putovanja mogao vidjeti, kao i razli¢ite site vijesti, Sto sam ih dobio od pouzdanih lokalnih motrilaca. Uz to sam se ponovno uyjerio, da je u nagim starijim topo- gratskim izvornicima gdjesto krivo nazaceno, pa ti krivi navodi opet prelaze i u novija djela. Gdje dakle mognem, da takoye na- vode ispravim, uéiniéu to takogjer u mojim ertieama, ne misled se time nikome zamjeriti. 1. Podor Tik uz megju kotard livanjskog i bugojanskog pruzilo se u uskom jarku, duboko na istoénoj strani ispod ceste Livno — Kupres, malo seoce Strianj. Otud na sjever wadize se strm, rastrean, vapne- nast brid, na kome sjedi podor Strzanj ili Strzanjski Ispod podora provire iz grozovite divlje pedine potok Suica, to se poslije jwmog toka od 35 fm po prilici na duvanjskom polju opet gubi wu ponor. Vrijedni, ali ne uvijek posve pousdani otae Bakula') kaze 0 Strznju ovo: yA domo capellani (in Suica) ad austram sunt rudera insi- gnissimae arcis ,Strzaj*, dictae otiam Ungarae grad. Ex eo, quod Divus Hieronymius, Stridonii in continibus Panoniae et Dalmatiae se natum fuisse scribat, plures opinantur, Strzaj mox dictum, reapse locum natalem fuisse praeclari Ecclesiae Doctoris Hieronymi. « Nadalje: ,Strzaj in Suiea, antiqua civitas, de principalioribus in Ilyrio; quam, ante turcarum adventum fraditio adserit, suum habuisse principem, et quadraginta millia habitantium.é Tpak se Bakula ne moze da otme sumnji o tome, da je Str zanj nekoé bio toliki grad, a isto tako sapinje on i za ime ,Ungarae grad* u onome kraju. Da styar ispitam do temelja, ogledao sam prigodom nekog puta iz Livna u Kupres selo i podor Strzanj, koji je potonji na Specijalnoj karti (1:75000) zoni 30. Col: XVI. zabiljezxen kao Strmica grad, pri cemu me je pratio glavar i neki stariji zitelj njski. Imena Ungarae grad i Strmica grad bila su megjutim , u Stranjn rogjenim pratiocima posve nepoznata i obojiea odrjesito tvrgjahu, da podor nema drugog imena osim StrZanjski grad. Isto tako nista oni ne madijahu za priéu o nekadasnjem vedem mijestu (sa 40.000 stanovnika) kod Stramja, te ja sada, posto adine Straja kod ') Schematisimus iopogratico-Nistorieus eustodiae provincialis et vicariatus apostoliet in _ Hercegovina. Spalato 1867., str. 147. i d, a — us — sam na svoje o@i vidio onaj kraj, nimalo ne sumnjam, da tome pri¢anju nema nikakog temelja. Jer i ne gledeéi na to, da uskim jarcima ispresijecano i veoma neravno zemljiste kod Strimja uopée nikako nije zgodno za vedo kakvo mjesto, nailazi se samo juzno ispod podora na neznatne ostanke od nekoliko manjih zgradica, koje megjutim, kako se ¢ini, potjecu iz novijeg vremena. Tnaée u ejjelom podruéju Stramja nema ni traga ostancima od zidina, gragjovnog materijala, komada lijepa i sly a ipak se ne moze ni pomisliti, da bi ostanci veée kakye naseobine u predjelu onako krsevitu i slabo obragjenu, koi se vecinom sastoji od kamenitih pagnjaka, sasvim Podor sam sastoji se od dya dijela razlititog doba. anu a dio Gini od tesanog kamena uzidana kula strazarnica, ivzbotenoj prama jugu stijeni, koja je samo na grebenom spojena s hridom, na kome je gradina, dok su joj sve ostale strane okomite, te joj se samo sa zapadne strane po onom grebenu moze pristupiti. Strane su toj kuli duge do 10m, a zidana je od kamena lijepom. Zidovi su debeli 21, odjeveni su Klesancem, a lijep je izmije’an sitnim komadi¢ima opeke. Ta je kula po tome rimska gragjevina, i biée da je za to sluzila, da atiti_rimsku cestu, zvanu Straanjski put, koja vodi ispod doline SuicaStraanj na Kupresko polje i kojoj se mjestimice oS razabire trag. Od te kule prostiru se mimo jednu zidanu éatrnju preko na- pomenutog veé grebena prema sjeveru, na vise dijelove hrida vaz- ligiti ostanei zidova, od kojih se megjutim vise ne da sastaviti potpun tloert nekadanje gradine. S obje, strane tih zidina dube na dya najviga o8trelja yeoma ispretrganog hrida podori po jedne okrugle kule, kojima se sada nikako ne moze pristupiti, veé ako Di se Govjek s najvedom opasnoséu Zivota do njih uspeo. Ali zidine ijelog gornjeg podora sastoje se samo od lomljenog kamena, 1 onako pomno gragjene, kao kula strazara i ne samo sto nijesu obzidane klesancem, nego nema ni primijeganih komada opeke u lijepu. Ja po tome mislim, da gornji podor potjece iz srednjeg vijeka, a mogla je ta gradina imati samo malen obim, te po tome epiteton ,,insignissima arx*, Sto joj ga jo dao Bakula, ne ée v ti doslovee. Megju zidinama gornje gradine ima spilja, za koje svijet, sto onuda divi, misli, da su negda bile tamnice, a pri jednoj mogu se jasno razabrati oveci tragovi kopanja blaga, bez koga ved ne moze da bude nikoja bosanska starina. Unatoé najpriljeznijemu trazenju ne mogoh niti na zidimama kule stra#are, niti na hridovima naéi nikakav natpis, a ne umje- doe mi ni ondagnji stanoynici redi, da ima gdje god kakav. Konaéno bih jo’ pripomenuo, da so je narodu posve nepomata prita o nekadagnjem velikom mjostu Steénju po momo sudu rodila - us — u glavi neke, da makar i ne bag donium na to upotri rekvirirati. rivom mastom obdarene pobozne duke, koja je h veliku sli¢nost izmegju imena Stréanj i Stri- bi, kako bi se sveti Jeronim mogao za Bosnu . Rimsko sredoueke grobiste kod Loznice, u kotaru srebreni¢kom. ” Kada od Han -Bjelovca u opéini Loznici uz Drinu pogjemo niz vodu, onda u daljini od 1°/,km po prilici dolazimo impo- zantnoj, visokom paprati obragtenoj nekropoli; kojoj djelomice goro- stasni nadgrobnici veé iz daleka udaraju u oéi. Ona se sastoji od 36 rimskih nadgrobnika, koje kvadratiénih, koje plo¢astih stela, od kojih je sedam njih ukrageno skulpturama. Jedan od tihy skulpturnih kamenova, koji na svakoj strani prikazuje podobu pastira, veé je objavio kustos dr. Truhelkn’), ali ga je po- metnjom premjestio u Sikirié. Drugi plotasti kamen, od koga ja- imam fotografiju, pokazuje dy; reda svedenih panjega jedan nad drugim i u njima pet pope, (wee ) Sir Osim mramorova naglo se fe ‘na onom mjestn i mnostvo arhi- tekturnoz kamonja, i to. po gdjekoje vrlo lijepo izragjeno, te je po tome ovdje morala nekoé stajati neka divotna rimska zgrada. Na zalost mnogo je toga kamenja, a naroéito ulomaka od korniza, uzi- dano u potporne zidove nekog blizog drvenog mosta, na opéinskom putu, &o onuda prolazi. U_pridanoj ovdje sted 1. vidi se nacrt ulomaka takog jednog korniz: Tik do rimskih mra- moroya nalaze se, osobito. na juénoj strani, sredoyjeki nadgrobnici, od kojih sam nabrojio 13 sarkolaga, 5 tumba, 39. plota i jednu stelu, dakle ukupno 58 ko- mada, Stela, koja mi je naj- vise udarila u oi, bila je maknuta sa svog nekadasnjog mijesta i lezaSe tile obale potoka, Sto onuda s juane strane protjeée, i to nesto iznad gore spomenutog mosta. Bez sumnje je i ona bila odregjena, da je uzidaju u potporne zidove toga mosta, ali se onda nije ba’ ¢inila zgodna i tako je ostala. Shika 2. pokazuje sve éetiri strane tog zanimljivog nadgrobnika, kome su primitivne crtarije izvedene manirom tremoliranja, t. j. tako, da se crtezi sastoje od samih jamiea, usjecenih jedna do druge. Makar da sam u Bosni i Hercegovini vidio ved na hiljade takog Slike 1. 4) Glasnilc vem, muzefa u Bosnt i Hercogovini, godina 1891., str. 242, lik 2. 1 3, — 120 — sredovjekog kamenja, to je ovaj ipak prvi, Sto sam ga nano ukra- Sena po takoj maniri. Inage na sredovjekim mramorovima kod Lomice nijesam vidio nikake ornamentacije, a na cijelom grobistu nijesam nagao ni latin- skog ni staroslovjenskog natpisa. Sasvim bliz nekropole, o kojoj je ovdje rijet, tvori nadalje Drina na. syojoj lijevoj obali prud, a na ovome ima, djelomice u sljunku, zatrpanih valjda vise od 40 velikih prayokutno tesanih, ali glatkih vapnenaca, te je ovdje nagjen i onaj rimski kamen s jednom Slika 2, muskom is jednom Zenskom podobom i s jednim jahaéem, sto sam ga veé objavio u nagem Glasniku’). Cini se, da su to podljednji ostanci rimske kuée, koja je negda ovdje stajala, no koju je Drina podrovala, pa se je u nju srugila. v 3, Skladiste bronea, nagjeno kod Sumeca u kotarn U januarn godino 1890. dosla je zemaljskom muzeju u Sarajevu eveéa mnozina broncanih predmeta, veéinom srpova i keltova iz broneanog doba, koji su nagjeni ukraj neke njive u Donjem Sumecu, opéine Pedi pri oranju, te ih je opisao kustos dr. Ciro ‘Truhelka u nagem Glasniku (1890. godina, strana 64. i d.). Ali pometnjom javio je gospodin dr. Truhelka, da su te stvari nagjene u Podzyizdu, Gemu je valjda to wzrok, Sto su muzeju u isto. vrijeme prispjela dva komada ljevena bronca, nagjena pod gradinom Podzvizdom. Ali poSto od Sumeca do Podzvizda ima oko 14 hm prama sjeyeru, i posto sam ja ono nalaziste prigodom nekog rudarsko-geoloskog ispitivanja razgledao, mislim da mi valja ispraviti onu pogrjesku. 4) Glasnik zemaliskog muzeia u Bosni i Hereogovini 1889., sy. UL, ste. 44.4 a. — 11. — vanak od prilike 1'/,m od njive, a broncani su predmeti bili 20 do 80m pod zemljom. Raskopavanjem, koje sam ovdje pokuiao u dn dinom kotarskim predstojnikom pl. Szirmay-em, nijesam dogao ni do kakog reaultata, a i gospodar one zemlje, Hasan Sabié, uvje- yao me je, da uz broncove nije bila nikakva posuda od ilovace ili od kakog kova, veé da su bez opreme lezali u zemlji. Megjutim sam u Cazinu dobio od onog nalaza jo’ jedan komad yeoma bogate, kristalizirane ervene bakrene rude, koja je oteyidno imala sluziti za dalje proizvagianje bronca. Najposlije budi jos spomenuto, da je u jeseni godine 1891. ko- tarski ured u Cazinu dobavio jos jedan broncani kelt i ulomak jednog broneanog srpa od istog nalaza i predao zbirci nakeg zomaliskog muzeja. Stvu s gospo- 4. Rimska naseobina i utvrda kod Citluka u Brotnjem polju. Plodno Brotnje polje u kotaru mostarskom pomnato je ved iz prijagnjih publikacija kao nalaziste rimskih starina, ali su stariji ispitaéi svoje promatranje ye¢inom stegli samo na rimske mramoroye s natpisima i relijelima, pak onda na noyac i sl. Ali ako hoéemo da temeljito upoznamo naseobene prilike nase zemlje za doba rimskog gospodstya, onda, je po mome sudu od priicke potrebe, da prije svega ona mjesta obigjemo, gdje su stajale rimske zgrade, jer novaca iz grobova i drugih nalaza bude i u yveéoj daljini od naseljenih mijesta. _ Kad su me moje rudarsko-geoloxke Sstudije godine 1891. doyele u Citluk u Brotnjem polju, saznao sam, da je ondje godine 1889. uz kudéu Volarevu kraj kule Lakisida nagjen ispisan rimski- kamen, pa za to odlu¢im s obzirom na moje gornje nazore, da éu po Citluku malo razvidjeti, da li igdje ima ostanaka od rimskih zgrada. Najprije se uputim Volarevoj kuéi i nagjem ondje ispisani rimski kamen, koji je gospodar zemljista iskopao, udesavajudi svoje guyno. Kupim taj kamen, pa je on sada u nagem zemaljskom muzeju. Daj je kamen (slika 8.) debela plota od 130 cm duljine, 60 em Sirine i 40 em debljine, a natpis nije okviren, kao Sto i inaée ploéa nema nikakih razdjeljaka. Na ispisanoj strani ima manja, a ispod nje veda okrugla jama, koje su oboje tek kasnije usjecene. Po svemu biée da je kamen isprva bio vedi i da je poslije upotrijebljen u kakvu ratarsku syrhu, Natpis je u nekim dijeloyima veoma izlizan, ali je ipak gospodinu sveuéilisnom profesoru Domaszewskomu poslo za rukom, te ga je po priposlanu mn snimlm_ protitao. Natpis glasi: Beers AEL(iae) « P(ablit) —E(iliae) « PROCIL L& » SANCTISSIMAl FEMINAB C(aius) - SAFINIVS SEVWRVS MARITVS - EX - VOLW TA(LJE : IPSIVS PROCILLAEK. i a To je po tome nadgrobni kamen Aclije Progille, kéeri ae zene najéiséeg Zivota, koji je njezin mus Kajo Safinije Sees po (zadnjoj) voli Procile, t. j. po odredbama njezine oporuke stavio. K x . Bi U uidovima Volareve kuée, kao i kulo Lakisida uz nju, wz dani su razni tesani yapnenci ovedih dimenzija, za koje djelomice jos prianja tipiéni vapneni lijep spri- inijeganim komadidima opeke, a okolina sva je posuta komadima rimske zidne opeke, “jebastog crijepa i Zmurnjaka, kao i lijepa i naljevene podine. Mora dakle da je uz kulu Lakisiéa bila jedna ili vise rimskih zgrada, te su od njihova materijala, makar barem dijelom, sagra- giene kula Lakisid i seljacke kuée, &to su onuda, Od kule Lakisiéa prostire se vapnenasti povor prama sje- yero-zapadu u duzini od 1"/, hm po prilici, te se na njegovom sjevero- zapadnom kraju vidi ve- lika gromila, koju zova Karlo- vac ili Karloviéa gradinom. Na moje zapitkivanje saynao sam Bete da u raynici pod Karloycom ima rit ,Crkyina*,, na kojoj se po mjestanskoj tra- diciji nailazi na razvaline krséan- ske erkye. Kod Crkvine, koju sam sada obikao, vidio sam njive — u pro- storu od 4 po prilici — posve 2 zasute komadima crijepa i zidne Slika 3. opeke, ervene i owe GF tu je velika hrpa gragjevnog kamena i cigle, a u tome 1 bjepog oe 8 Rana a ceyene kuke, kamenitih plota, ulomaka i —_ 128 — temelja od stupova, lijepa s_primijesanim komadi¢ima opeke i sl., nadalje utaraka i ruéica od amfora i drugih, veéinom rimskih ilovastih posuda. Nema dakle sumnje o tome, da je na Crkvini bila oveda rimska naseobin: = Razabravsi sve to, uspeo sam se na Karloviéa gradinu, te sam tu na gorskom zarayanku naxao veliku, od prikupljonih kame- nica uzdignutu gromilu, kojoj pri juzmom podnozju ima pravokutna éatrnja s duzinom nutarnje stranice od 4m. Ova je potonja zidana od lomljena kamena, a lijep je izmijeSan komadidima opeke. Na sjevernoj strani gromile neki ju je, trazedi blago, bliza vrha raskopao. pa se tu vidi, da je temelj od nasutog kamenja, od koga je gromila podignuta, naljeven odnosno pri¢vrséen preko 20m debelim slojem ervenkastog cementa. Od temelja gromile prostire se nadalje uzak greben kao zadnji ogranak te gorske kose prema sjevero-zapadu, pa su ti greboni, kao i gromila posve pokriveni temeljima neke zidine, kojoj je lijep ispremijesan stucanom opekom. Osim toga su gromila, najbliza joj okolina i pristranci brda posuti fragmentima rimskog %murnjaka i Zljebastog erijepa i sl, a izmegju toga ima mnostvo utaraka crvenih, na toéilo zidanih ilo- vastih posuda, fragmenata od amfora, ali opet i posuda gragjenih iz ruke. Karlovae je po tome bio mala rimska, crijepom pokrivena utvrda, Koja je sluzila u zastitu oveée nasoobine, sto se je ispod nje prostirala, i koja je sagragjena na zatetenoj ondje yeé pre- histori¢koj gromili, ili mozda atvistu. 5. Rimska nascobina i utvrda kod Krehinog Graca u Brotnjem poljn. Starine od Krehinog Graca, poznatom prvom nalavistn bron- canih rukotyorina broncane perijode u Hercegoyini, vise puta su veé opisane kako po Bakuli') i narodito po dru M. Hoernesu’), pa ako ja ipak opet ho¢u da govorim o rimskim gragjevnim ostan- cima toga mjesta, biva to samo za to, da ona starija. opazanja stranem popunim, a stranom i ispravim. Selo Krehin Gradac dini dugu ulicu pri kraju veoma plodnog Gradaékog polja i pri podnoyju jedne kose vapnenastih bregova, koja, prostirudi se od jugo-istoka prama sjevero-zapadu, polje sa sjevera zatvara. Na sjevero-rapadnom kraju te bregovite kose prostira se na daleko gragjevine Krehinog dyora. Ravnica oko Krehinog dvora puna je ziduih temelja i rasutog rimskog gragjevnog materijala, kao n. pr. sidne opeke, krovnog aljebastog crijepa i zmurnjaka, koji se potonji vigjaju po 4) Schematismus topogr hist, custodiae provineisilis et vicariatus. apostolici in Hereogovina, Spliet, godina 1867, str. 92. id. i Mostar, godina 1873, str. 103. jeatali akatemije nouka u Bec, godina 1880., str. 519. id. i . Bec, godina 1880., str. 83, id. | | Se iabe njivama prama sjeveru od Krehinog dvora na 150m po prilici, t. . do nakraj sadanje b prama vapadu do blizu razvaline Grudine, 0 kojoj de jos biti rijec, do na 200m juno do 150m po prilici uw polje i istoeno u uskoj pruzi duz kuda sela Krehinog Graca do ispod ,Gradine®, dakle u duzini od 600m po prilici. Ostanei nekadagnje rimske naseobine gradatke dine dakle, po- éevki ispod Gradine, pa sjeverno do iznad Krehinog dvora lik od Lkm duzine po prilici oko rovene Kose, i mora da je svakako yeéa bila, nego rimska Stacija na Crkvini u blizome Citluku, Na mjesta danagnjeg Krehinog dvora biée da je stajala mutnija zgrada, a druga na zapadnom kraju naseobine w rita Grudine. Kuée Krehinog dvora sastoje se vedinom od materij jasnjih rimskih zgrada, te je osobito mnogo lijepih komada mramora i dragog tesanca uzidano u kuli, Ispisani rimski nadgrobnik Vi k- torine Anne, koji je u jugo-zapadnom roglin kuéo uzidan prilitno visoko, ali izvrnuto, ve je Hoernes objavio, a isto je take spo- menuo poklopac malog sarkotaga s ugaonim éelima, koji je 77 em dug i 52cm sirok. Potonji je iavrnuto uzidan na éatrnji i shiz kao kopanja. Kamenito spremiste za pepeo, koje takogier Hoernes na- pominje, proviruje na sjevernoj strani kule visoko 1 zida, ‘Ali w sjevero-zapadnom ugli zida, kojim je opasan Krehin dyor, udario mi je u oti ovedi vapnenast Sulj, dug 68 em, Sirok 42 cm a debeo 30m. Blizim promatranjem naSao sam, da na tom kamenu ima natpis, koji se posve jasno razabire, a nije ga, Sto ja mam, do sada jo8 niko objelodanio. Ima tri reda a glasi: 1 0.M Me A ONE al MIN YS To je daklo oltarni kamen Jupitrov, na kome nijesu mogle biti druge rijeci, jer je ispod. natpisa odrzan jo8 ovedi, ali posve Gist komad kamena. Natpis nema nikakeg okvira, a vijenac i temelj valjda su odbili, da ga lak’e mogu uzidati. Gradina kod Krehinog Graca lez jugo-istotno od Krehinog dyora na strinoj u dusinu pruzenoj glavici, koja se iznad sela walize nad zaravanak recene kose. Na neravnoj plostini glayice nalaze se mnogi temelji zidina, zidanih lijepom, onda na istoénoj strani pravokutna zidana éatrnja. Na juznome pristranku glavice ima dru i vidana tatrnja, Povrh toga kako plostina glavice i njezini obronci, tako istrmi, jw%ni pristranak spram sola posuti su ulomcima rimiske opeke i komadima lijepa, uw kojim ima primijesanih komadi¢a cigle, za tim uta i takogjer pravokutna, ma rimskih ilovastih posuda. I nekoliko utarake od ilovustih posuda iz rake gragjenih pokupio sam onuda, ali litaraka od ilovastih posuda gragjenih na tovilo ima puno ye. Po tome Sto rekoh, ne mogu se doduie trogni gragjevni ostanci na Gradini kod Krehinog Graca oznaditi kao ,copiosa arcis rudera*, — 125 — kako je to Bakula poet kitio, ali su ipak ti ostanei dovoljni te se moze konstatovati, da su na toj Gradini bile rimske gragje- vine, koje su hex sumnje pripadale omanjoj utvrdi, koja je imala da Stiti rimsku Staciju ispod nije. _Ja sam veé prije napomenuo, da je u ravniei na zapadnom kraju nekadanje rimske naseobine, u rita nazyanom Grudine ili Crkvina, morala nekoé biti znatna gragjevina. Po lokalnoj tradi- ciji, koju i Bakula spominje, pripadali su gragjevni ostanci, Sto se ovuda nalaze, nekadanjoj krSanskoj erkvi. : __ Grudine su prostrano mjesto s razvalinama, s mmogim, lijepom ridanim temeljima, te su gusto Sikarjem obrasle. Leze onuda rasuti mnogi komadi korniza i rogljeva s lijepom, rimskim profiliranjem, gorostasni tesanei_s rupama za zagvorde, od kojih sam jedan komad imjerio, te je bio 150em dug, 85 em Sirok i 60em debeo. Na takom sam jednom tesancu nagao i ornamenat ua relijefu na: odskok, koji se sastojao od akantova liséa. Vele, da je odavle odve- geno mnogo kamenja za gradnju Krehinog dvora. Te velike arhi- tekturne komade smatra ondasnji narod starobosanskim steécima, aa Bakula naveo je : odayle preko 100 takih nadgrobnika, dok wu is- tinu onuda sasvim blizw razvaline nema vise od 10 po prilici _komada sredoyjekih sarkofaga i plota. Jo’ valja primje- titi, da jo nagjeno nmo- Stvo uiaraka rimskog crijepa izmegju tesanog kamenja nekadagnje di- vno rimske zgrade. Za dokaz, da je ta gragjevina nekoé bila laséanska erkva,pokaza Sika 4 mi neki seljak ispisan kamen, 7a koji mi rece, da ga. je iskopao nasred razvaline na Gradinama, kome oblik i natpis ovdje (sia 4.) yjerno_priopéujem. Po tome bila je ta erkwa posveéena sy. Tyanu krstitelju. Nego je vrlo cudnovato, da bi u srednjem vijeku slo- yjenski natpis zapisali latinskim pismenima“), pa ja vjestijim po- mavaocima prepustam da rasude, da li je to zbilja falsilikat, kao Sto ja mislim, ili ne), Ali zgrada, koja je tu nekoé stajala, bila je bez svake sumnje rimska monumentalna zgrada, moze biti da 4) Pa jot ru rijedi gerkva* ber muklog samoglasnike. pred Arne Ca i _ 2) Mislimo du ne mora biti falsifikat. Lasno da pod konae proslog ili podetkom ovog vi ondje yiligonstieaka: Grevied, (ko oa onde propelh. Ur Pe eo Nes ioe sasvim po danxsnjem — 12 — je sluaila religijozim svrhama, a mozda je bas bila i rimska krédanska erkva. eC okt * el i i to biti, da su na Gruaini AST Konaéno moglo bi i to biti, eee ame Ene vremena na razvalinama stare zgrade podigl krs k 6 egjutim mogle razbistriti jedino kopanjem na onom bi so sumnje m y svakojako zanimljivom mjestu. 6. Rimski kamen kod Fatnice. Godine 1890. slugajno saznadem u Mostaru, da kod Fatnice (eelo uz cesta iz Stbea u Bilek) w Hereegovini ima razvalina male nar ojo] so nalazi ispisan rim a ae ono doba gospodin Hugo Jedli¢ka sluzbenom posta imao da putuje u onaj kraj, umolih ga, da kamen odanle veakne iu Mostar dopremi, so je reeni inzinir najveéom pripray- noséu § weinio. ‘Teéajem lanjske ine bude ta Kamen preveren i au Sarajevo i postavijen wu nasom niuzeju. ; en fee Milos, bcm visoka, Shem siroku i 22am Aebela, koja je po prilici ispod sredine svoje preloniliens. Naipis je, kako polauzaje pridana ovje slit 54 okviren jednostayno profiliranim okvirom, a nad_njim ima uw tronglastom Volu listn sli¢an ornamenat. Na lijevoj uskoj strani ima, kako slika ki kamen. TATIARIS-VENET FILIVSEFEMVSAr | NAEFFIUABATONI FILIOANN RM iA JFILIAEANNORWAXX" FILISPIENTISSIM I S¢ /VIVEFECERVNESIBI |)| ETS VIS: ¢ | Slika 5. a dua, a gornja, koso ra rst, kome je dénja. pri pokamuje, dvogub krst, kome je dénja:y ee ee namjestena, krata, te se Gini, da je taj ky kamenu. usjeten. Veoma ‘dobro oéuvan natpis glasi ovako: D(its) M(anibus) TATTARIS | VENETI FILIVS ET. TEMVS 4 NAEI- FILIA BATONI FILIO - ANNORVM - XX.-ET ANNAIAE FILIAE ANNORW.- XX’ - FILIS PIENTISSIMIS VIVI_ FECERVNT SIBI - ET. SVIS Po tome postavili su taj spomenik ‘Tattaris, sin Venetov i Tomus, kéi Annejeva, sinu Batu, koji je zivio XX. godina, i kéori Anngji, koja je dozivjela 25. godinu, — svojoj preljubeznoj djeci — za ‘ivota ispred sebe i syojadi. Vrijede da se istaknu ilirska imena na tome kamenu, megj kojima se, kako mi pige profesor pl. Domaszewski, na imena Tattaris i Temus dosele nije naislo. Bowju cyzosu (ordalia) u noporuuuu (conjura- tores) y Bocuu u XepueroBunu. Hpromhve npopecop Em. Inter. a) Bouju cyzopu. Craku napog Bjepyje y enojoj ajermmenoj jo6u, aa he rox cyaaikor ucrpaaueaia Bor ay4zom odjaBuru, Ko je upas Ko Kpan. J ora uasasumo Tako suaxe Goxje cygoze He camo y cpeqiem unjery y Vepwana a Powana, xero raxohep y ganammux mane naoGpamenux Tapoza, Koju jour He snaay, aa ce upupogum saxon He Mujerbajy crak vac, Kag, ToRjek TO ates. Boasju cy4onu ce yuorpeGanaxy u jou ce ynorpedyjy kao oKasao KoA cyaauke uerpare. Hajowimmjy natin, Kojuva Je OkpuR,ernme Mopao y cpeamem Bujeky Zokasarn ueRuHOCT CEOjy a TymkMTem MOTKpujenuTH ueruAy cROje TEpAme, Oujaxy: zBosoI, Goxju cya, narpom (judicium ignis, Feuerprobe), Somji cya noaow (judicium aquae, Wasserprobe), Goaju cya, Kpp.py (judicium feretri, Bahr- oder Blutprobe) u Goaju cy nocrehesum jeaom (judicium ollae, Prohe des geweihten Bissens). Ox orux Goajux cyaona nosnaje OBA UAPOA, Te HX Y CBom naporMom cyhemy ynorpe6yje: Goasju eya karpom wan Rabeme Maanjo, Goma cya, eprasy, Gorju cya nockeheuum jeiom, ongje gauucom u Gorn cya, BoxoMe Ocme vora apau ogzamu ucTorHo-npakocaanH apo”, MHOrO UU Ta_=_ 128 - qo axuna « xaeTHeHUx xeHnja, W MyxameRonTn AO HeTuRape- nara. Tloanaro je jou upevamame Tpna, Gyea m kamera. I. Babewe aasuje. Pujerc sasuja sarin y opaannner Hapoaa post, qnES Tlopujexaa je nepenjexor, raje aman uumy')- Karo aera ICAIMKG, oa weanka. je pujes maanja y oxaaumser napoaa Aomaa 10 BH je a ce 1 o6usaj sabema masije ¢ MeTOKA amo TIpeHHO, MOIKAa ho Typiuna us Apadnje, raje je jour m caaa nabewme uauije Bee jaro aossoxcHo*), —o Toe ce jom ne Aa muurra wonjecHor KA3aTI. Raga um raxo ce masuja naau, 0 TOMe MIT je monasnjaan yuenur [Hhena Upbuh canjeqehe naureao: »Kag, Kora odujeae paan vera, a Hema ¢ Aa MpHsya Ae je To mw TO yauHu0, onja vurry O4 wera, Aa Ce BAKYHe, Msi, akO ce Ha ieroRy AytTy B gakaerRy HO mory OCAO- turns, ya nan wasujy. Masujy nage caso y Ponmenjes Tpr-meana, H. Bp. Kan oGujexe Karna MowKa wa vonjewa, aa je kava ajesojia uu yaosuna ¢ rbuwe poAvta -tnjere, juat Kay, OOMjeAe ora, ja je uIrO Apyro HenomrreHoO YuMHHO. C rora je m sacrasta oma uapoana nocsonuna: ,QH je monres. Ja Gux ga wera wastly hago.” Kaa ajenojsa o6njeqn mowwa mam rakna Apyrora wonjora, ja je om © ThoMe poauo anjore, omaa poAsHua ajesojaren 0 he Gavo, an co earyxe Taj sonjex, jep On co anorm y Tarmjem pre “pane cEmjeTsia oGpasa, Hero Le eujeqora 1 on He he mumawa HM KUBO gAKACO, CAMO AA OC pana, xa O8 MARILY WANK, TNL JA Ce oaKexNt oTTOM AjeHO}EOM: Masujy nage ovaxo: Ha pannu, mazam xyhe, yasape roo none a oan i’ meray waaujy y aepasy, aa ce sarpme. Ba wasuly yarmany wchuiox amt ua0uy Kowexy Tam cleKspy. Aow co maznja poms wpujé, gorse co “oBjex, Kop xohe AA nas masmly, Yar caynos 10 pykava co Jo usa, aarara. Taxa eo maoua, OAHOENS cjesnpa, y skepanu sanaarm, Au oa, were noraeaa Onjeae tae semajeo, Ouaa je yemy, Te Gaujo ¥ Kor’ y youspony BOR, & oxiaj onjer puke © roaom yuusenoM pywow Ka KOT-ry, Ta awjzajyha y woay pene: Boao, cramn wo uo em ¥ erajata; aE> te Hora, eof mo ctuopo u rano tH xeGa x aeyno! Axo ja Guo upas, Bor we ouncrio, a ano Kpu, Ha wenn co or-teaazo! Oran, xyame re Bocom 1 cwerujen Jonarox 1m noqon Jopaanon! Xa Tontosn ‘rm aren joer Bowe! ma room pyxom uanaqm Magy 18 yoanpeae soze. Hapoa siepyie, ae wy pysat ne fe unin urn, gmo je upar, a ao my ce pYna oupinrry, mia nocanje saparsani oaaa je Epub, Te ra warone a ysue AjenojKy, OAHOCHO YAOBIKY, ted, Hapoa noanae WeKY unsipy m 1a Ou Yuunarne, TO Blepy Ie ma vo vajexo yauje yaurri, aa wy ware naiikoam ppybusia. }) Maxaoumh y Donksclirifien der kais, Akademie der Wissenschalten’ XXXVI. enectea. Aap Bae By Tnatop: Einleitung in das Studium der Anthropologie und Civilisation, cerpaua 514. 129 Kaa caw Ono aamernjex ureoacrujex mpasnuka Koga, Kyhke oua cast upucyernosao jeqmome Hapogwome eyxy mpi annie upuancama, Jejua yaonmya Gujane pomuaa aujere, vo cay Kp Buy odopm wa jeatora oueneua cewaxa, Taj cesar sone oe HCKOMUKA KHEBA U HeKOJUKA OAaGpana (yrueaua) yoBjeKa ca cxoje uw yaosuuune crpaxe. Ou ce je apare nome xrmo saxaern, aa werono aujere unje, aat my ona nuje aasa: ,He hy“ nem, ,on c rpino. A mo une 6u? Taro mu Bora, 6ux cou ja mer cromma mya ejympa kpnno naraesa, cago aa am ce auje sa wera imeros Opat, oam Tm ees, oan TH wo} pyri none eee uonjex, ma ja ypua oGpasa a ou enujeraa m nonrrena! A axo co peichol wasp cab iseras saatari: sma \c0h naamabinna|y ines zaw eax Bor eyan!* Onox upianson unje aon) Ao vaborwa vagnje, a To UH cya caqa ue Gu qouyerno. Onome vonjery je HONODAO WTO, MLO YAoRMA uNje Guaa og, jaka Gpacrra a ajerepu joj uujecy je um Gpaxnan roameo, neh cy je oamax ua wyhe norje- pam. Hapogam eya je onaje ocyano, aa tonjer mann 50 poptand sapannjes mapa, Aa TANT TiO, MT ey ONAN MOmUL, ua watiap O80 TEe0B0 jurors wieap 16! OuA0, comoian camme —eMmamD ¢ para, Adm a aonjew nm yaonnya muijecy Guan THjew anao- noma, HO cy ce jon mocanje Ponta. ee range Oujame nabere maauje aganoaeuo, Oru cagnjy na ra savoat, jour my woaaj hyn macaa, ja apmje Tpit ajute, — ua vores nocad. Rag 6u roa vaguau maanjy, yeujer Gu ckopo sanoanam Kaauiy, qa um To gonyeru.* — 5 ee ee ye comenty amapnjaanya. Ty ce kaae, aa ce je nonoise nakerne wasnje odann.to rogue 1860. y Kupuny cery y Henecnmy. _ Mom je Poyenonuh ef) Guna copra y miepnjarcro} cyqasKoj IMKOAM, aaaibeRe roauHe upHiac, aa cy y doe. Tpagmmno| anojena nosso xpabe naguan wasnjy uawehy roguna 1882. 10 884. (auje ce morao cjeharn na “re we jl Om ce sar II. Boarju cya, spoay (Blutprobe). 1. Jlosedene oxpusnennaca uped youjenoe (judictum feretri). Aonecrn mpex youjenor enc one, noju y UKAKO MOrAK Woau- a yOnjerno, re emarpary Kpubum ouora, upea Koju« moTeTe we ng pana, yerujy wan noca yOujenor, — To je mo cROj ocun u Nepuerouman nognar odiw4aj 1 cya. Piomasnjasay Caer der Bamarih namicao mu je eaumjeachn cay taj Voanne 1884 i : . 104 jecen naby coma prea soxje Ay Ae atten a Fa iaeeare ee eeay Tony woxpaj Slenraha avopa, ma oay u jane xo py wl, Koj cy y ucrom ceay wa crpasu Suan. Jeanome oA THs = 390? = opyatuuxa Gujame ue Byaho OmepSeroank, pogo Xepreronau, a apyrone Hnroaa /lyjak, pogo Kpajunmu, Opyzcumyn sobaxy cue cenake Ws TC OkOAMKe HM CyMIIRe sbyge, Koj mpomamaxy nectom ma nagap y Capajeno way mpruaya u Harjepuaxy ux ja My pogom pyke HA Tero wan Ha mpea meky; jep om vupz0 njeporaxy y Hapoano mpunosujeaame: Kay ySojua aobe naa cnojy xprsy, aa he joj eps ma woe wan Ha yera yaapurn. Y rome wmnjemy soaynupaxy ux cayre Ueuruha. Jeqax usueby ox, mveron Taxup [axonith, mpntonujeaame, saxo je om, a, je Guo y kopgoumva, qa myra yGojuny ua Taj maumu uauiao. aaa je rotapera rommeuja ca anjesamkom qomtra, culomeny ti Tilaxomrh canjeronaine cyqujm aa ocrasm emmy 4o mpaxa: jep ako yOojna naga m gobe, aa he my curypuo eps yaapart: Canian caysaj mpunosujeaaaa au je caymenma na Brjare. Pusaaznjaaay, [Thenan L'phuh uauncac aut je 0 Tomo: Hag, caxr mpommamnjex mxoackujex mpaszmka aom20 y Pojumyy roy Kucesara, mao cam upuauy ga ee pasronapam ¢ jeanmjen ojuuranmnow 0 uapoauom cyjesjepiy. Hpemaa cam ra ja y tome noénjao m0 cast sHa0 Go-be, oer ce OH He Auge mt oco.tnH, me ne xtjeae Hu 3a amaRy nomycrumH oA cnora Rjeponatna. Hameby oerasora wm je or mpwino, 4a he us vonjena novehm xps ma pane, xaga qohe wpauuse naga am’. Ja wy to mujecas Bjeponao, A om Mit 0nd ueupunoRnjera: Ero TH nes aa uuje merHfa a ja mm wawsom aa jeer. Hnje duao anno. Hexa mm verpgocor ro: ana, waxo je raj m Taj ia ojume (asao wu je w ume, aau ca eh eaGopaniio) Nomad ca cuojujec npsujew upHjavenen y aon. Tonus cy TH omit aonna, yOujaan, neyOujaim; exe he mm cc ouome mpujareny omahu opos ¢ mynne: aa! i apyr ry mage Ha seumy. K’o jaaam, wo sasocrar, gouue jour ava rpr yonjena, Te ouora Hu uKua wm wprna yuecy y xyhy. Cjyrpy gam nomao tH on aa o6uke mpnjaresa, kag va nae y najnchnjow myxana: ene ny us pane wpm aomm, Taxo ra je on Hexoauxo myta 06m qasno, a chakn Ou my? xpn uovekaa, Ha nomnerey ce yry- Fann oojore merosy jaay: Aa My Kps aoum sa To, mT KppuuKe naga 1m gosaen, Te TO Kasky Gouuky. Ja Gu Gonme coGm oaasua0 pane, upororopa mpujareby, Kaa MY je gomao: ,Xanaax Tm, Gpare, moje pane m moja ewpr! Bua, 7a me uujeca yOno xorn- aime io nexorme. Ina ky, raxo xruo Bor, x moja xyaa opeha Kywmm ve Borost, me aoaan wt name amrn we oSsiaasn! Buys Aa wii yuujex Kpe na pane noreve, Kag om mm aobem.* Ero mxra xt je upruao raj Popursanun u rowopzo wt je jou, aa je cum onora yOujenora, noji jo 04 one pane xacrujo ymp'o, jour m aauae aam.¢ 2, .Kpo mpumeme ybojuy aru Cutescrne xpori. ‘Axo exo vonjexa yOnje, ouga ce ydojma no ome oamatur oa yOnjenor, jep ra yxsari Taxa Bproraianima 4 HecHjecruma, Aa = 11 — ce yanaya mysM qa nodjerne. To wouwe camo oNaa, ako uNroroa oa ‘cnojera (uyumy, sanyr nau ap.) Cann mprrany. Ha o#0 eresaise xpau wjepyjy y ucrosuo] Bocas, xaxo wit je upunoenjeqao rawmasijacan Berosith 1 y Xepreronunn. Xayuth ep, copra na mepnjarero-cyjauKo| meoxM nansicao sm je caujeaehn eaysaj: .Hexoamso roguna upuje oxynayuje zovesa Axmea Ranaa- Samah sexor [axuna u pacnopu ra Hoxem. [onrro ce je Ulaxma cpyumo mpraz, Axmea ue yujege ga no6jerne, Hero ce je Herpe- eraHo oxo mera spsao. Cxnjer ronopy, aa ra je Kpr eresaaa. U1 npewga je Guo syay, xojn cy xrjern yep nocsjeqoutmn, aa je Ilaxu cam ce6e pacnopuo, unax je Axmea Guo ocyben TOra pal, WTO ce je Ha wpreu garekao u mo je Guo s6ymen.* 3. Ouuna rocm nowuje djemuny xpo. © ovoj sperm mapognor eyhema naneao wu je Xayuh ep. mrro eamjegqu: Ilo empru uekor xpaca poau my ce cu, Busco je mpenopxo, Aa MM je TO HELOBO BaKoHMTO AujeTe UNIT He. Moerapan, mex Jyjo yuural y Toj crBapu Kaxe, HeKa ce weKona jeaqna koer rpa- Bena, Te HER co AjereTy sapeme Ha vujeary, Wa ona KpB, mTo rorede ua AjoTuIPEr Tujera, ako ce yunje y Mprey wocT Kpaeny, aujere je meroro, ako am He, onAa Huje. VI aGupa, wag ce je uorymaso, xpasesa je Kocr yuma qjermmy xps, Jounm je apyra vyha xocr nnje worsa yrurn. — Onaro mpH- nonnjega uapox. (Illex Jyjo poauo ce je y Mocrapy 1061. rojune 10 Xempit, a yup'o 1119.).* ; 4 Memane djemena na tpae. Axo ce MomaR omenn, Ta wy eympyra pon mprjo 9 mjocern, oHqa on nocysiba, ga jo aujere merono. Byayhu aa wena rapau aa je Gaui og mera, merne om aujere na nyhun upar. Axo aujere naaue y xyhy, onqa je curypHo meroxo, axo au upea Kyhy ouga uuje meroRo; %xeHAa My Ta je ,gounjera nox macom*. Onaro cyae y porariirom KoTapy, Kako wm je TO KagHBAO rHMHA- sujatay, Beroruh, pogom uv oor Korapa. ILL. Mpoxyupame samnea. Y Myxamegoraya uocrojx oOnuaj, qa ce Heke KpuBme ocyMBUVeHH MpuCHse, Ja CRaku Of MUX MpowAepe wo jeaaw sauuc. Kpup je onaj koju ce Haame, ToceGuor cayyaja ao caga jour uujecax jZosHao. TY. Boaju cya Bogom. 8 genet Busan na roanme 1888. airac cam y saaHy ,»Oune Tanka ca crapnnama nu o6u4ajuma napoguuM Ha erpaB 184 canjeache: : ave