Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
• Princip neodređenosti
2A vreme f frekvencija
-2 -1 1 2
amplituda
-0.5 matematički A/2 A/2
-1 opseg
T -f f frekvencija
Novi Sad, Oktobar 2015 strana 2
OASDSP 1: 2. Spektar i Furijeovi redovi. Furijeova transformacija.
Parametri:
Perioda: T
SM
Učestanost (frekvencija): f = 1/T
Osobine:
t +T
1 0
Srednja vrednost (DC): Sa =
T t
∫ s( t ) ⋅ dt T
0
t +T
1 0
Variansa (AC): S2v = 2
∫ (s( t ) − Sa ) ⋅ dt
T t
0
kf : učestanosti harmonika (sinusni signali čije su učestanosti celobrojni umnošci osnovne učestanosti)
{ak, bk} ili {Ak, ϕk} : koeficijenti Fourier-ovog reda (težinski faktori harmonika)
C0 = A 0 φ0 = 0
C0 = A 0
A A
C − k = k ⋅ e − jφ k C k = k ⋅ e jφ k k = 1,2,.... A k = 2 C k = 2 C− k φ k = arg{C k } = − arg{C − k } k = 1,2,.....
2 2
∞
s( t ) = ∑ C k ⋅ e 2 jπ⋅kf ⋅t a 0 = A0
k = −∞ a k = A k ⋅ cos(φ k ) b k = A k ⋅ sin (φ k )
t +T
1 0
Ck = ∫ s( t ) ⋅e − 2 jπ⋅kf ⋅ t dt
T t
0
2
1T ∞
Parseval-ova teorema : P = ∫ s( t ) 2 ⋅ dt = ∑ C k
T0 k = −∞
1 1
0.5 0.8
0.6
0
0.4
-0.5 0.2
-1 0
-0.2 -0.1 0 0.1 0.2 -100 -50 0 50 100
1 1
0.5 0.8
0.6
0
0.4
-0.5 0.2
-1 0
-0.2 -0.1 0 0.1 0.2 -100 -50 0 50 100
1 1
0.5 0.8
0.6
0
0.4
-0.5 0.2
-1 0
-0.2 -0.1 0 0.1 0.2 -100 -50 0 50 100
∞
∞
s( t ) = ∑ C k ⋅ e 2 jπ⋅kf ⋅ t s( t ) = ∫ S(f ) ⋅ e 2 jπ⋅f ⋅t ⋅ df
k = −∞ −∞
t +T ∞
1 0
Ck = ∫ s( t ) ⋅e − 2 jπ⋅kf ⋅ t dt S(f ) = ∫ s( t ) ⋅ e − 2 jπ⋅f ⋅t ⋅ dt
T t
0 −∞
S(−f ) = S(f )
S(f ) = A (f ) ⋅ e jφ (f )
φ( −f ) = −φ(f )
grupno 1 ∂φ(f )
τ (f ) = −
kašnjenje 2 π ∂f
S(f − f 0 ) + S(f + f 0 )
s( t ) ⋅ cos(2 πf 0 t ) ⇒
2
modulacioni zakon s( t ) ⋅ e2 jπ⋅f 0 ⋅t ⇒ S(f − f 0 )
S(f − f 0 ) − S(f + f 0 )
s( t ) ⋅ sin (2 πf 0 t ) ⇒
2j
∂s (t ) S( f )
diferencijali i integrali ⇒ 2 jπ ⋅ f ⋅ S ( f ) ∫ s(t ) ⋅ dt ⇒ − 2 jπ ⋅ f
∂t
∞ ∞
konvolucija ∫ s1 (τ ) ⋅ s2 (t − τ ) ⋅ dτ ⇒ S1 ( f ) ⋅ S 2 ( f ) ∫ S1 (ξ ) ⋅ S 2 ( f − ξ ) ⋅ dξ ⇒ s1 (t ) ⋅ s2 (t )
−∞ −∞
∞
∗ 2
korelacija ∫ s1 (τ ) ⋅ s2 (t + τ ) ⋅ dτ ⇒ S1 ( f ) ⋅ S 2 ( f ) / s2 (t ) = s1 (t ) ⇒ S ( f )
−∞
t
skaliranje c ⋅ s ⇒ c ⋅ k ⋅ S(k ⋅ f )
k
t f
f
simetrija
ϕ(f)
*
S (− f ) = S ( f )
ϕ (− f ) = −ϕ ( f )
τ (− f ) = τ ( f )
∞ ∞ ∞
∫s (t ) ⋅ dt = ∫ S ( f ) ⋅ df = r (0) ; r (t ) = ∫ s (τ ) ⋅ s(t + τ ) ⋅ dτ ⇔ R( f ) = S ( f )
2 2 2
Parsevalova teorema: E=
−∞ −∞ −∞
1
kosinus i sinus cos(2 π ⋅ f 0 ⋅ t ) ⇒ (δ(f − f0 ) + δ(f + f0 )) sin (2π ⋅ f0 ⋅ t ) ⇒ 1 (δ(f − f0 ) − δ(f + f0 ))
2 2j
T T
sin (πTf )
1 − ≤t≤
pravougaoni impuls h (t ) = 2 2 H (f ) =
0 else πTf
1 1
0.8 0.8
0.6 0.6
0.4 0.4
0.2
t/T 0.2
f. T
0 0
-3 -2 -1 0 1 2 3 -3 -2 -1 0 1 2 3
∫ s(t ) dt = ∫ S ( f ) dt
2 2
E= 1.25
−∞ −∞
∞ ∞ 1
1 1
t = ∫ t ⋅ s (t ) 2 dt f = ∫ f ⋅ S ( f ) df
2
0.75
E −∞ E −∞
0.5
∆t 2 = (t − t ) (f − )
2 2
∆f 2 = f
0.25
∆t ⋅ ∆f = const > 0
0
-3 -2 -1 0 1 2 3
1/ 4
2α 2 1.5
s (t ) = ⋅ e −α ⋅t
π 1.25
1/ 4 π2 2 1
2π − ⋅f
S( f ) = ⋅e α
0.75
α
0.5
1 α
∆t = ∆f = 0.25
2 α 2π
0
1 -3 -2 -1 0 1 2 3
∆t ⋅ ∆f =
4π
Treba zapamtiti:
Analiza signala uključuje analizu u vremenskom domenu (signali) i analizu u frekvencijskom
domenu (spektri)
Spektar signala je razlaganje jednog vremenski zavisnog signala na elementarne, periodične
funkcije funkcije različitih učestanosti
Spektar periodičnog signala je definisan koeficijentima kompleksnog Furijeovog reda. Njihovi
moduli (apsolutne vrednosti) definišu amplitudni spektar a njihovi argumenti definišu fazni
spektar. Spektri periodičnih signala su linijski, sastoje se samo od umnožaka osnovne
učestanosti (harmonici)
Spektar aperiodičnih signala definisan je Furijeovom transformacijom, kompleksnom
funkcijom učestanosti. Njen modul definiše spektralnu gustinu amplituda (amplitudni spektar)
a argument spektralnu gustinu faza (fazni spektar). Spektar aperiodičnih signala je kontinualna
funkcija učestanosti – elementarni periodični signali svih učestanosti mogu učestvovati u
formiranju analiziranog signala.
Furijeovi redovi i Furijeova transformacija se definišu za negativne i pozitivne učestanosti ali
fizičko značenje imaju samo pozitivne učestanosti. I Furijeovi redovi i Furijeova transformacija
imaju osobine simetrije bazirane na činjenici da su koeficijenti reda, kao i transformacija, za
negativne učestanosti jednaki konjugovanim vrednostima za pozitivne učestanosti. Zato je
amplitudni spektar parna a fazni spektar neparna funkcija učestanosti.
U dualnoj predstavi signal-spektar (vremenski-frekvencijski domen) važi princip neodređenosti:
što je signal u vremenskom domenu kraći to je njegov spektar u frekvencijskom domenu širi i
obrnuto.