Sie sind auf Seite 1von 40

PISCI I DJELA

1. Homer: Ilijada

Nema niti jedan pouzdan biografski podatak o Homeru, a nisu ga imali niti Grci. Ima razloga
da se njegova domovina na temelju dijalekta njegovih spjevova smjesti u maloazijsku Joniju,
a postoje i neke naznake prema kojima bi mu mjesto rođenja mogao biti otok Hilj. Homeru su
u antici bila pripisivana još mnoga druga pjesnička djela od kojih su mnoga bila već tada
izgubljena: tzv. kiklički epovi, epske parodije (prvenstveno Margit) te homerske himne, kraće,
rjeđe duže epske pjesme. Homer za nas ostaje i dalje ostaje samo nejasna sjena kao čovjek, ali
kao stvaralac on je živa i sveprisutna osobnost koja najizrazitije i najjasnije progovara kroz
svoje djelo, za nas oličeno u ta dva vrhunska djela junačke epike (Ilijada i Odiseja)
O djelu: Ilijada je epopeja od 24 pjevanja, povod ratu:trojanski kraljević Paris Aleksandar
otima lijepu ženu Helenu, ženu spartanskog kralja Menelaja
Temelj.motivi: Ahilejeva srdžba, 1.Njegova srdžba na Agamemnona jer mu je oteo robinju
Briseidu i zato Ahilej odustaje od borbe, 2,Srdžba na Hektora jer mu je ubio prijatelja
Patrokla i zato se Ahilej vraća u borbu. Ep započinje invokacijom ili zazivom bogova i muza
koje ce pomoći pjesniku u stvaranju epa. Homer se koristi tehnikom IN MEDIAS RES – U
SREDIŠTE STVARI – bez većeg uvoda uvodi nas u samo središte radnje.Perifraze – stilsko
sredstvo kod kojeg se neki obični pojam izražava širim opisnim izrazom, HOMERSKO
PITANJE – pitanje autorstva Ilijade i Odiseje. Oni znanstv.koji su smatrali da je Homer autor
obaju epova nazivaju se unitaristi a oni koji smatraju da su epovi skup razl.pjesama koje su
potekle od razl.pjevača – pluralisti ili analitičari, 15 696 – broj stihova Ilijade
Ahilej ubija Hektora i u gnjevu mrcvari njegovo tijelo, ali kada mu dolazi trojanski kralj
Prijam, otac Hektorov, i moli za milost. Ahilej mu vraća Hektorovo mrtvo tijelo. Suosjećajući
se s ocem.
U šestom pjevanju opisani su intimni trenuci rastanka Hektora od voljene žene Andromahe i
sina Astijanaksa. Ahilej je davno pobio cijelu Andromahinu obitelj i Andromaha strahuje za
život svoga muža koji joj je jedina zaštita. Boji se da će njihov sin biti siroče. Hektor zna da
se mora boriti jer se to od njega kao vrhovnog zapovjednika očekuje. Ep započinje
invokacijom (zaziv). Zazivom Bogovih muza (boginja umjetnosti) koje će pomoći pjesniku u
stvaranju epa.

2. Sofoklo: Antigona

SOFOKLO –rođen je 495.g.pr.Krista,umro je 406.g.pr Krista. Čitav život je bio poznata i


istaknuta ličnost i u ratu i u miru. Bio je vojskovođa, diplomat,pjesnik i ljubimac cijele Atene.
Napisao je 123 drame te je njima unaprijedio dramu uopće. Najpoznatije drame: AJANT,
ANTIGONA, KRALJ EDIP, ELEKTRA, TRAHINJANKE

O djelu:
- Među brojnim Sofoklovim dramama i tragedijama izdvaja se tragedija ANTIGONA.Temelji
se na sporu oko pokopa posmrtnih ostataka. Poslije smrti Eteokla i Polinika(brat Antigonin),
koji su poginuli u međ.sukobu vlast u Tebi preuzima njihov ujak Kreont.Polinik je kriv što se
borio protiv domovine i zbog toga mora ostati nepokopan. Onaj tko prekrši tu zapovijed bit će
kažnjen smrću. Antigona, Polinikova i Eteoklova sestra, prekrši Kreontovu naredbu i pokopa
svoga brata Polinika.Zborovođa je «pjesnikov glas», izlaže prethodne događaje, upoznaje
gledatelje s tim što se zbiva između pojedinih događaja izvan njihova pogleda, katkad
zamijeni didaskalijeAntigona se poziva na Božanski zakon ,ne priznaje Kreontov(ljudski
zakon). Pošto su je otkrili i zatvorili Antigona se ubije. Njezin zaručnik Emon, koji je uz to
Kreontov sin traži milost za Antigonu.Čuvši vijest o Emonovoj i Antigoninoj smrti ubija se
Kreontova supruga Euridika.Kada se Kreont osvijestio (opametio) već je bilo kasno:
oskrvnuće božanskog načela strmoglavilo je u propast dinastiju i grad.
Riječi ne nalaze put do srca – potpuno suprotstavljeni svjetovi Antigonin i Kreontov, diojalog
utemeljen na suprotstavljanju. Sukob Antigone i Kreonta je sukob pojedinačne ljud.svijesti i
vlasti, sukob ljubavi i bešćutnosti.
Protagonist – glumac/glumica koja igra gl.ulogu u grčkoj drami
Antagonist – protivnik, suparnik
Kreont, njezin tiranski antagonist obilježen je vrlo oštrim crtama, ipak pred riječima vrača
Tiresije doživljava svoju krizu i odustaje od stava, ali prekasno. Izmena je blaga,nesposobna
za pobunu i akciju. Emon je razapet između ljubavi prema Antigoni i štovanja premu
ocu.Ljubavna strast nadvlada štovanje prema ocu i na kraju ga navodi da se ubije.

3. Eshil: Okovani Prometej

- ESHIL – Rodio se 525.g.prije nove ere u Eleusini. Nazivaju ga «ocem tragedije, sudjelovao
je u borbi protiv Perzijanaca u bitci na Maratonu. Boravio je na Siciliji gdje je prikazao dramu
Etnjanke. Umro je u Geliji na Siciliji 456.g.pr.n.e., djela:PERZIJANCI, SEDMORICA
VELIČANSTVENIH, TEBE, PRIBJEGARKE, AGAMNENON, ŽRTVA NA GROBU,
EUMENIDE
O djelu:

"Nebo i zemlja bijahu stvoreni" tim riječima Eshil započinje svoje djelo. Zemlja je vrvila
životinjama ali nije postojao jedan duh koji bi vladao zemljom u svoju korist. Za takvo
stvorenje mudri Prometej sin Japetov uzme ilovaču, nakvasi je vodom i stane ju mjesiti. Iz te
smjese nastane lik po vanjskom izgledu jednak bogovima ali bez duše. Da bi stvorio dušu
uzme iz životinja sva dobra i zla svojstva i zatvori ih u grudi čovjeka. Božica Atena mu je
pomogla u tome što je tom liku udahnula duh ( božanski dah ). Tako su nastali ljudi koji su
mogli gledati, slušati ali nisu mogli vidjeti niti čuti. Sve što su radili bilo je bez smišljene
osnove. Živjeli su pod zemljom u mračnim pećinama. Tada ih je Prometej počeo podučavati
kako će vidjeti, čuti, uptrebljavati životinje, ploviti morem, hraniti se, lječiti se,... Ukratko
uputio ih je u sve životne potrebe.
Na nebu je sa svojom obitelji vladao Zeus. On je pokorio svog oca Krona i Titane
( stari bogovski rod ). Prometej je bio tog Titanskog roda.
Bogovi su počeli od ljudi tražiti da ih časte uz uzvrat njihove zaštite. U Mekoni
organizirali su susret bogova i smrtnika. Tamo su se utvrdila prava i dužnosti ljudi. Prometej
je zastupao ljudski narod kako ga bogovi nebi previše iskorištavali. On sa svojom lukavljušću
želi prevariti bogove. Bogovi su imali izabrati što žele od jednog bika. Prometej je ubio tog
bika i od njega je stvorio dva kupa. U manjem kupu bijaše svo meso, mišići, mozak, utroba,...
ukratko sve korisno, a u drugom većem kupu bijahu kosti i salo. Zeus je reko da je ta podjela
nepravedna. Prometej mu je predložio da izabere koji od dva kupa želi. Zeus se odluči za veći
kup i odgrne ga. Strašno se razljuti na Prometeja kad je pred sobom našao samo salo i kosti.
Za uzvrat Zeus je ljudima uskratio posljedni dar za savršen život tj. vatru. No Japetov sin je i
za to našao rješenje. Pomoću užarene tinjajuće trešćice na zemlji je stvorio prvi plamen od
kojeg su ljudi dobili ogromnu korist. Za uzvrat Zeus je stvorio novo zlo. Naredio je Hefestu
bogu vatre i umjetnosti da napravi varljivi lik lijepe djevojke. Sama Atena iz zavisti prema
Prometeju ogrne djevojku sa bjelom svjetlucavom haljinom a glavu joj ovjenča svježim
cvjećem i zlatnom vrpcom. Hermo joj podjeli dar govora a Afrodita svaku dražesnost i
milinu. Zeus je tako stvorio to ljupko zlo i dao mu ime Pandora. Hermo odvede Pandoru na
Zemlju i uputi je prema Epimeteju. Prometej je uzalud opomenuo jadnog Epimeteja da se
čuva bilo kakvog božjeg dara. Epimetej je ugostio Pandoru. Do tada su ljudi na zemlji živjeli
mirno, slobodno i bez ikakve nevolje. Pandora je sa sobom nosila lonac pun nevolja i ulaskom
u kuću ga otvori. Tako je na Zemlju došlo zlo. U loncu je bila samo jedna dobra stvar, a to je
bila nada. Pandora nije dala nadi da izađe iz lonca, nego ga poklopi prije njezinog izlaska.
Pisac groznice i razne druge besčujne ali vrlo mučne nevolje opisuje kao čete bez dara
govora. Čak i smrt koja je nekad sporo dolazila ubrzala je svoje korake. Sve krivice za taj čin
Zeus je predao Hefestu i njegovim slugama. Hefest je morao Prometeja lancima prikovati na
stjenu Kavkaza pred strahovitim ponorom. Hefest je tu naredbu izvršio. Jadan Prometej nije
smio zaspati niti kleknuti nego smo mukotrpno bezograničeno stajati. Nezasitan Zeus mu
pošalje još i orla koji bi mu svaki dan kljuvao jetru. Pojedena jetra bi svaki dan na novo
izrasla. Zeus je rekao da te patnje trebaju trajati sve dok jedan zemljanin ne daruje svoj život
smrti i tako preuzme krivicu na sebe. Nakon nekoliko tisuća stoljeća naišao je tamo Heraklo u
potrazi za zlatnim jabukama. Čim je to ugledao napnuo je luk, odapnuo strijelu i skinuo orla
sa Prometejevih koljena. Zatim mu je skinuo okove i poveo oslobođenog Prometeje sa sobom.
Kako bi ispunio Zeusovu volju Heraklo mu namjesti zamjenika Kentaura Hirona koji je bio
spreman umrijeti premda je bio besmrtan. Kako nebi optuživali da je Zeus oslabio Prometj je
morao nositi željezni prsten s ukovanim komadićem kavkaške stjene. Tako je Zeus mogao
govoriti daj je još Prometej prikovan na Kavkaz.

4. Dante: Božanstvena komedija

- DANTE ALIGHIERI – Talijanski pjesnik, sin skromne plemićke obitelji. Gradski prior,
filozof(proučavatelj Aristotela,Cicerona). Kritičar svoga vremena,prvi pjesnik novog
doba.Vrhunac svog stvaralavštva je postigao BOZANSTVENOM KOMEDIJOM. Od drugih
djela su poznati: NOVI ŽIVOT, RIME, O UMIJEĆU GOVORENJA.
O djelu: -je alegorijski ep koji se sastoji od tri dijela: PAKAO, ČISTTILIŠTE, RAJ.
Svaki dio sadrži 33 pjevanja – ep u cjelini sadrži stotinu pjevanja.Pisan ej u stihu. Stih ej
rimovani jedanaesterac, strofa je tercina. U alegor.obliku slika svoje vrijeme,svoju epohu.
Spjev je nazvao komedijom. U srednjovj.poetici komedija je pripovjedačko djelo u stihu sa
sretnim završetkom.Atribut «božanstvena» veže se za naziv komedija od XVI.st.Tim se
atributom označuje uzvišenost, veličina.Djelo je pisano finentinskim narječjem

Dante se na polovici života nađe u šumi - simbol otuđenosti od Boga. Izlazi iz te šume te dođe
do nekog brijega. Kada krene prema vrhu, put mu zapriječe lav, vučica i pantera te on krene
natrag no dolazi Vergilje i povede ga sa sobom. Putem mu objašnjava da ga šalje Beatrice
( ona je lik iz Danteova romana "Vita Nova").Zatim ga vodi kroz pakao i čistilište u raj. Pakao
je opisan u 9 krugova. U svakom krugu se nalaze duše griješnika koje su raspoređene po
težini grijeha. Što su grijesi teži to su krugovi niži i uži
( lijevak). Svaki krug čuva mitološko biće preobraženo u demona.
Dante je simbol grešnog čovjeka.
Tamna šuma - simbol grijeha i otuđenosti od Boga.
Pantera - simbol putenosti, lav - simbol oholosti,vučica - lakomost, Beatrice - božja milost,
Vergilije - mudrost i razum.
Pakao izgleda poput obrnutog lijevka, ima 9 krugova..
Svaki krug→ određeni grijeh, što se dublje pada to je veći grijeh. Mitološka bića
( književnici, duhovni ljudi, grčki mitološki junaci) određuju težinu grijeha.

koliko puta Minos udari repom, toliko krugova grešnik pada.


Predvorje
- mlitavci - nemaju svoj stav, pravda i milost im krije svoje lice
1.krug
-duše pravednika, duše rođene prije kršćanstva

2.krug
-grešni ljubavnici, bludni grešnici
3.krug
-sjene proždrljivaca
4.krug
-škrci, rasipnici, svi su ovdje zbog svojega neznanja o trošenju
5.krug
- srditi i žestoki krivovjerci
6.krug
- krivovjerci
7.krug
nasilnici na bližnjega svoga, samoubojice i rasipnici, nasilnici prema Bogu, prirodi i radu
8.krug
- licemjeri, lupeži
9.krug
izdajice

5. Petrarca: Kanconijer

- Svestr.obrazovan,slavan, putnik, pripada među najveće pjesnike svih vremena. Pisao je na


latinskom jeziku.

Kanconijer
- dvodijelna zbirka ljubavnih pjesama sastavljena od 366 pjesama od toga 317 pisano u formi
soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala
-zbirka pjesama na talijanskom jeziku u kojima je dao intiman lirski dnevnik za njezina života
i nakon njezine smrti
-njegova lirika snažno je utjecala na cjelokupni razvoj kasnije ljubavne poezije, te još za
njegova života u Italiji dobila niz nastavljača posredstvom kojih je petrarkizam tijekom 15. i
16. st preplavio cijelu kulturu Europe- te nastavljače zovemo petrarkisti ili epigoni
-zbirka je specifična po strukturi; sastoji se od 2 dijela:
1)za života gospođe Laure
2)nakon smrti gospođe Laure
-prema početnom stihu cijela zbirka se naziva "Rasute rime", cijeli život je usavršavao zbirku
- Laura- simbol Petrarcine velike svjetske slave; u nju je spustio čitav svemir, učinivši od nje i
sebe svoj svijet. Njegova ljubav nije Božanstvena, nego vječna zapreka koje je on svjestan pa
se uvijek bori protiv nje, da bi joj se za čas prepustio. Laura se često poistovjećuje s lovorom,
a ljubavna žudnja sa željom za slavom, a i jedan i drugi osjećaj se stapaju u jedinstveno
duševno, a možda i pjesničko stanje, u onu romantičnu Petrarcinu bolest, u trajnu svijest
nezadovoljnika o grijehu, koji njegovim stihovima daje karakterističan ton sjete.

talijanski (petrarkin sonet)


2 katrene+2 tercine ili 8 katrena+6 tercina
- tipična rima u katrenama je obgrljena, a u tercinama postoji više varijanti

6. Boccaccio: Decameron
Boccaccio – predstavnik predrenesanse; on je jedan od najumišljenijih pjesnika, živio je
lijepo, slobodno i bogato zahvaljujući svojoj bogatoj obitelji, koja se bavila bankarstvom
( Bardi), nakon što je njegova obitelj bankrotirala morao je raditi i zaljubljuje se u gospođu
Fiammettu i ona postaje njegova muza;
Djela: ¨Filocolo¨, Filostrato¨, ¨Teseida¨, ¨Dijanin lov¨,

DECAMERON(«knjiga deset dana») je zbirka od 100 novela koje su povezane u


jedinstv.cjelinu. Počinje opisom kuge u Firenci 1348.g. Sedam djevojaka i tri mladića
napustili su okuženi grad. U ljupkoj prirodi zabavljaju se pričajući naizmjence deset novela u
deset dana. Svaka novela nosi novu temu(osim prve i desete). U drugoj se pripovijeda o
hirovima Fortune, u trećoj o ostvarivanju ljub.želja, u četvrtoj o tragičnim zgodama, u petoj o
ljub.zgodama sa sretnim završetkom, u šestoj su sadržani brzi i duhoviti odgovori, u sedmoj
o podvalama spretnih žena, u osmoj o šalama i podvalama koje se povezuju uz prevarene
muževe i glupane, u desetoj noveli govori se o plemenitosti.
Prva novela: SER CIAPPELLETTO
- Bogati trgovac Musciatto Franzesi postao ej vitez na dvoru franc.kralja Filipa Lijepog.
Morao je poći u Toskanu, te je svoje poslove povjerio nekolicini ljudi Nije znao kome da
povjeri dugove Burgundzana, sjetio se Ciappelletta. On prihvaća ponuđeni posao te se nastani
kod dvojice braće Firentinaca,poznatih lihvara. Ciappelletto se razboli te mu liječnici nisu
mogli pomoći braca se zabrinuse kuda ce s njim zbog njegovih silnih grijeha, Ciappelletto
zatraži da mu dovedu fratra da se ispovijedi. Stari fratar povjeruje u njegovu nevinost.Nakon
poslj.pomasti umire. Fratar propovijeda o njegovoj poštenosti i pobožnosti. Pokopan je uz
veliku pocast u mramornu grobnicu u kapeli. Postade sveti Ciappelletto.
Tema: Lazna ispovijed teškog grešnika te lakovjernost i naivnost svećenika
Vrijeme radnje: 14.st.
Mjesto radnje: Burgundija
O.misao: Bogu nije važno da li se molimo preko nekog zlog ili dobrog covjeka!
Najvaznije je da se molimo iskreno i od srca.

7. Šižgorić: Elegije i pjesme

- Pjesnik i humanist, svećenik,pripada u red ranih latinista i znacajnih stvaraoca XV.st.


Tri knjige elegija i pjesama-ELEGIARUM ET CARMINUM LIBRI TRES – 1477.G. –
PRVA TISKANA PJESNIČKA ZBIRKA U HRVATA,objavljenih u Veneciji kao i nekoliko
rukopis.radova u stihu i prozi.Znacajan humanist.

1468.G Šižgorić je dozivio napad Turaka na rodni grad Šibenik. Borbu Šibenčana protiv
Turaka je opjevao u Elegiji o pustošenju Šibenskoga polja.
VII.ELEGIJA O PUSTOŠENJU ŠIBENSKOGA POLJA
-Pjesnik razmišlja o vlastitom životu. Mislio je da će moći svoj vijek mirno proživjeti, katkad
je nebo tmurno a katkada se njime raprostire sunčev sjaj. Razmišlja o turskim osvajačima,
Turčin stiže u Šibenik da pustoši polja da šiben.moć skrši, gledajući Turke kako osvajaju
cudio se brzini konja, njihovim crvenim zastavama, on veliča hrabrost hrvatske mladeži koja
se hrabro borila. Turci su nemilice rušili i palili i to njega boli. On je spreman žrtvovati i život
za domovinu, spreman umrijeti za nju.

Linija koja ide od Šižgorica prema Marulicu i Zoranicu podudara sa s onom što je započinje
Panonije. S Panonijevom pjesmom o podvizima kralja Matije bliska je Šižgorićeva Elegia de
Sibenicensis agri vastatione – duboki dozivljaj i opis sukoba s Turcima u Šib.polju u proljeće
ili jesen 1468.g., vremenski blizu i događajima koji su pokrenuli Pannonija. Panonije ocrtava
uspjehe kršćanskog oružja, Šižgorić svjedoči o porazu : on prikazuje Turke u ratnom
divljanju. Marulić u MOLITVI SUPROTIVA TURKOM bilježi zla što ih čine Turci

8. Cervantes: Bistri vitez don Quijote od Manche

- Španjolski pripovijedač, mladost provodi u vojničkoj službi,biva teško ranjen po povratku u


domovinu se bavi književnim radom živi u oskudici. Zbog novč,
.neprilika dospijeva u zatvor u kojem počinje svog Don Quijotea. Djela: PUT U PARNAS,
UZORITE NOVELE, BISTRI VITEZ DON QIJOTE OD MANCHE, OSAM KOMEDIJA I
OSAM NOVIH MEĐUIGARA.

Roman se sastoji od dva dijela – Prvi dio je objavljen 1605.g a drugi 1615.g
1.dio U španj.pokrajini Manchi u 16.st živi pedesetogodišnji plemić Alonso Quiijano koji
vodi jednoličan seoski život. Čita romane, od prevelikog citanja osusi mu se mozak i pamet
mu se pomuti on umisli da je vitez Don Quijote. Svom kljusetu koje drži odličnim rasnim
konjem daje ime Rocinante, za plemenitu djevu zbog koje čini sva dobra djela odabire seosku
djevojku iz sela i naziva je Dulcinejom. Susjeda Sancha Panzu zamoli da mu bude perjanik
obečavši da će zauzvrat dobiti otok kojim će upravljati. Oni kreću viteške pustolovine.

2.dio Dospijevaju na imanje jednog vojvode koji se radi zabave pravi da je Don Quijote vitez
naredivši svojim podanicima da se tako ponašaju. Tako D.Quijote bar na neko vrijeme
dozivljava prihvaćanje okoline, nakon poraza u jednoom dvoboju vraća se kući. Ondje se
razboli i na samrti uviđa da je bio lud i da je nemoguće promijeniti svijet na način koji je
zamišljao.

Tema: Don Quijote – vitez koji želi uništiti zlo u svijetu


Jezik i stil: parodija viteških romana, roman karaktera
Novi pojmovi: donkihotizam – besmislen pothvat, smiješan
Parodija – saljivo, podrugljivo oponašanje nekog djela
Roman karaktera- u središtu je oblikovanje karaktera
Univerz.značenje djela: tragikomičan poraz čovjeka koji ima uzvišen cilj da promijeni svijet
koji nije u skladu s njegovim idealima
Gl.likovi: Don Quijote i Sancho Panza

Quijote – predmetne stvari uočava na drugačiji način, ne doživljava ih onakvima kakvi jesu
- odstvarivanje stvari – lišiti se znanja o upotrebnoj vrijednosti
- on se lišio znanja i smatra da konj mora biti jak, brz i on u svom konju vidi nešto sasvim
drugo, odluči pomagati ljudima u nevolji i braniti svoju čast i čast domovine
- s njim na put kreće Sancho;
- Quijote je napravio temeljnu razliku između viteza skitnice i viteza s dvora
po njegovim tumačenjima vitez je čovjek koji bi priskočio djevojci u nevolji u bilo kojoj
zabiti
- smatra da dvorski vitez ukrašava dvor sjajnom odjećom, i da časti siromašnoga viteza za
bogatim stolom, njegov vitez mora proći sve labirinte u svijetu i pokušati izvršiti i ono što je
nemoguće, njegov vitez mora prkositi suncu, a zimi mrzavici i vjetru, ne smije se bojati
lavova i strašiti sablasti i bojati zmajeva
- viteški romani – su slavili dvorskog viteza tj. fikciju a ne razum
- prekognicijski snovi – kad ne prepoznajemo stvarnost od sna
Janko Leskovar: ¨Misao na vječnost¨ započinje hrv. modernu, govori o učitelju koji ima
snove, ali njegovi snovi su se ostvarili i svi Leskovarci boluju od bolesti ¨misao na vječnost¨
- metempsihoza – kada putem glazbe odlutamo i izoliramo se od stvarnog svijeta
- ljepota – služi kao izdvojena iz konteksta i znači ljepota duha
- pisac nam Quijotea vraća u stvarnost tj. normalan život ¨Vratio nam se zdrav¨

Don Quijote Sancho Panzo


Svijet mašte i legende, privida Svijet realnosti, razuma
idealistmaterijalist
Bezumna hrabrost Oprez
Tragikomičan lik jer živi u svijetu kojeg idealizira Priprost seljak, naivan, zna se suočiti sa
stvarnošću stoga mu mora pomoći
Stvarnost pokušava prilagoditi svojim idealima, ne prihvaća je Lakovjeran i naivan jer se
oduševljava obećanim otokom
Ne prizna novinu pa starim i zahrđalim oružjem napada vjetrenjače
Human je jer je vođen idejom spašavanja svijeta

9. Shakespeare: Hamlet

William Shakespeare – rođen 1564.god., umro 1616.god.; engleski pjesnik i dramatičar,


najveći stvaralac svjetske književnosti, rođen i umro u Stratford-on-Avonu, koji napušta oko
1585.god. i stiže u London, gdje živi kao glumac, redatelj i pisac kazališnih komada, a
vjerojatno i suvlasnik poznatog kazališta ¨Globe¨; u razdoblju između 1590.god. i 1611.god.
definitivno se povlači iz kazališnog života i vraća u rodni Stratford, Shakespeare je napisao 36
ili 37 drama, koje se mogu podijeliti na tzv. ¨kraljevske drame¨ ili ¨historije¨ pisane iz
engleske povijesti od 13.st. do početka 16.st.; pisao je još tragedije, komedije i romantičke
¨idile¨ ili ¨igre¨
Shakespeare je genijalni stvaratelj, on je u svakoj temi bez obzira odakle ju je preuzeo npr. iz
antičke povijesti, ulio je dah stvarnog života, a poniranjem u psihu svojih junaka stvorio je
galeriju nezaboravnih i vječnih likova te izrazio sve bogatstvo ljudskih osjećaja, od suptilnih
navještenja prve ljubavi do razorne snage razbuktanih strasti i tako je u svom opusu oživio
čitav niz svjetova, kojima često nedostaje povijesna točnost
djela:
kraljevske drame - ¨Rikard III¨, ¨Henrik IV¨, ¨Henrik V¨
komedije - ¨Ukroćena goropadnica¨, ¨San ljetne noći¨, ¨Mletački trgovac¨,
¨Vesele žene windsorske¨
tragedije - ¨Hamlet¨, ¨Otelo¨, ¨Kralj Lear¨, ¨Macbeth¨, ¨Romeo i Giulietta¨,
mračne komedije - ¨Konac djelo krasi¨, ¨Troilo i Kresida¨
romantična igra - ¨Oluja¨
poeme - ¨Venera i Adonis¨, ¨Silovanje Lukrecije¨

Sadrzaj: Jedne noci se strazarima na zidinama danskoga dvora ukazuje duh pokojnoga kralja –
Hamletova oca .Hamletov prijatelj Horacije druge noci dovodi na zidine Hamleta i on od
očeva duha saznaje da je njegov stric Klaudije ubio vl.brata – Hamletova oca kako bi se
domogao vlasti. Klaudije se oženio kraljevom udovicom Gertrudom, Hamletovom majkom.
Hamlet zivi samo za osvetu. On glumi ludilo. Kralj i kraljica pretp.da je poludio zbog ljubavi
prema Ofeliji, kćeri dvorskog savjetnika Polonija. Kralj zeli saznati razlog Hamletova ludila.
Organizirajući na dvoru predstavu Putujućih glumaca Hamlet dokazuje stricu da zna istinu o
ubojstvu, stric ga se želi rijesiti te ga salje u Englesku naredujuci u pismu da ga odmah ubiju.
Hamlet tijekom putovanja pročita pismo te se vraća u Dansku. Otkriva da se Ofelija ubila,
kralj zeli iskoristiti njezinog brata Learta za osvetu. Na kraju Leart i Hamlet pogibaju u
dvoboju od otrovanih mačeva, pogiba i Klaudije a kraljica popije otrov.Prema Hamletovoj
poslj.zelji Horacije ce siriti istinu o njemu i njegovom životu.
- tragedija
tema: Odnos prema životu i smrti i Hamletova osveta
Tragedija je pisana u stihu bez rime,poznata je pod nazivom BLANK VERSE koji se razvio u
renesansi
Stih je talijanskog podrijetla a 'pod utjecajem Shakespeara i John Miltona postao je
standardnim stihom engleske drame
Shakespeare koristi igre riječima u cilju postizanja određ.efekta najčešće je sličnost rijeci na
jednom planu postavljena u kontrast i razlikom na drugom planu
- cesto se koristi zvukovima i izgovara sličnost dviju riječi koje imaju razl.znacenje
zanimljiv je postupak tzv predstave u predstavi kao metafore zrcala, moze se dovesti u vezu
sa natpisom na zgradi kazalista Globe koji je glasio: Cijeli svijet glumi glumca, a u smislu da
smo svi mi samo glumci u predstavi koja se zove život.
Hamlet ludilom i predstavom nastoji otkriti istinu o očevom ubojstvu.Otkriće ubojstva
mijenja njegov odnos prema svijetu,životu,ljubavi. On postaje ironičan i ciničan zbog
razočaranja u sve pozitiv. Ljud.vrijednosti
Odgovor na pitanje BITI ILI NE BITI: Hamlet je neodlučan on dvoji o životu i smrti. Život je
za njega izgubio svaki čar, svijet kako ga on vidi je poput labirinta u kojem se čovjek ne
snalazi. Na lutanje i osamljenost je osuđen zbog spoznaje da su nestale sve prave
život.vrijednosti Osnovni razlog koji ga navodi na taj odabir je strah od nepoznatog, strah od
smrti.

10. Marulić: Judita

-OTAC HRVATSKE KNJIZEVNOSTI


rođen u Splitu gdje je proveo cijeli život obavljajuci ugle.duznosti i odvjetnika i suca
djela:na latinskom jeziku: POUKE ZA ČESTIT ŽIVOT S PRIMJERIMA,
EVANĐELISTAR,PEDESET PRIČA, DAVIDIJADA
na hrvatskom jeziku: JUDITA –NAPISANA 1501.,TISKANA 1521.

Ep Judita napisan je na čakavštini Marulićeva vremena


6 pjevanja ili libara
2 126 dvostruko rimovanih dvanaesteraca
na početku se nalazi posveta don Dujmu Baristriliću? u kojoj Marulić izlaže svoju poetiku
pozivajuči se na izvore svoga epa a to su klasični antički pisci prije svega VERGILIJE, ali
Marulić spominje i domaće predhodnike - hrvatske anonimne pjesnike tzv.začinjare
tema: Hrabra udovica Judita spašava svoj grad od neprijatelja, tema je preuzeta iz Biblije(SZ)
poruka- moralna potpora uplašenim sugrađanima zbog neposredne turske opasnosti.

1.PJEVANJE: u ime vladara Nabukodonozora asirski vojskovođa Holoferno kreće u pohod s


namjerom da osvoji cijeli svijet.
2.PJEVANJE: Holofernova vojska okrutno uništava sve pred sobom i u cijelom svijetu
zavlada strah
3.PJEVANJE: Holoferno namjerava osvojiti Betuliju držeći grad pod opsadom. U gradu
zavlada strah pa gradski oci odluče predati grad ako im Bog uskoro ne pomogne
4.PJEVANJE: Uz Božju pomoć Judita postaje prelijepa žena te sa svojom sluškinjom odlazi u
Holofernov tabor. Ona mu govori da zna kako se Betulija može osvojiti bez žrtava.Holoferno
je opcinjen njenom ljepotom
5.PJEVANJE: Holoferno priredi gozbu u Juditinu čast. Pošto pijan zaspi Judita mu odsjeće
glavu njegovim mačem
6.PJEVANJE: U jutro Betulijani stavljaju Holofernovu glavu na tvrđavu a u Holofernovoj
tvrđavi nastane panika Betulijani napadnu i poraze Holofernovu vojsku. Judita je živjela 105
god.a puk ju je oplakivao 7 dana

U EPU su suprotstavljeni Juditin i Holofenrov lik Kroz Juditin lik pjesnik veliča vrline –
pobožnost, požrtvovnost, vjeru,hrabrost.
Kroz Holofernov lik pjesnik osuđuje oholost, okrutnost,pohlepu
Fa bi potkrijepio svoje teze pjesnik navodi cijeli niz biblijskih likova koji su zbog
neumjerenosti u jelu i piću sami stradali(ADAM I EVA, LOT, NOA,EZAV)
Pjesnik izražava vjeru u mogućnost pobjede nad Turcima njegova je por. Hrvatima da su
jedinstveni, vjerom u Boga i njegovu pomoć mogu se obraniti od Turaka.
Judita kao tip renesanskoga epa:linearnost – kod Marulićevih opisa je svaki lik detaljno
opisan, površinsko – kod Marulića je bitno ono što je prvom planu jer su događaji prikazani
kako slijede, simetričnost – vidljiva je pravilnost u obliku epa:ima 6 pjevanja, u prva 3
dominira Holoferno i njeegova vojska u druga tri Judita i njen narod, mnoštvenost – svako
pjevanje može stajati samostalno, jasnoća – dijelovi epa su jasni, Marulić iznosi događaje
detaljno,postoji uzrocno posljedicna veza
Tema:Starozavjetna priča o Juditi
Jezik i stil:čakavština,rimovani dvanaesterac,ep u 6 pjevanja
Univer.znacenje: Vjera i hrabrost kao vrline zahvaljujuci kojima i pojedinac može pobijediti
nadmoćnog neprijatelja

Marulić je zaslužan za podizanje narodnog jezika na literalnu razinu,uvođenje svjetovnih


motiva, za opisivanje širokog spektra osjećaja,za isticanje individualnog nad općim.

11. Hrvatski petrarkisti (Dž. Držić, menčetić, Lucić)

Hrvatski Petrarkisti
Petrarkizam – književni pravac u 15. i 16. stoljeću koji se oslanja na ljubavnu priču iz
Petrarkinog Kanconijera
o iz Italije dolazi ravno u Hrvatsku
o traje do 18. stoljeća čak
· obilježja
o idealizirana i divinizirana žena
o neuzvraćena ljubav
o bolno-sladak osjećaj
o muški osjećaji su proturječni ženskim
· Zbornik Nikše Ranjine
o dubrovački lirski kanconijer
o ljubavne pjesme autora Menčetića, Držića i sl.
· Šiško Menčetić
· Dubrovnik
· senzualan, veseljak, direktniji, dinamičniji
· Prvi Pogled
o akrostih ( Z I S M U N D O ) – grč. akros okomit – stih koji nastaje okomitim čitanjem
početnih slova stihova
· Blažen nek je čas i hip…
o prerada Petrarcinog Blažen nek je dan i sat i…
o razlika u formi (sonet distisi) i u završetku (kod Petrarce tužan, kod Šiška happy
· Džore Držić
· tmuran, sličniji Petrarci, veći utjecaj folklora
· nema zreliju fazu, gdje se obraća Bogu i ispričava čitaocima
· Grem si, Grem…
· akrostih – G I O R E T A – džoreta – džorina pjesma

· Hanibal Lucić
· aristokrat, bježi s Hvara za razliku od Hektorovića
· Jur Nijedna Na Svit Vila
· hvalospjev ženi
· lirski kazivač – gotovo da je prisutan u pjesmi, izražava mišljenja, stavove i osjećaje
liričnost, subjektivnost
· opisuje ženine ljepote (vanjština) i vrline (duh. vrijednost)
· opisuje Petrarkistički – od glave do pete
· detalji fizičkog izgleda u usporedbi s motivima iz prirode – utjecaj usmene
književnosti
· forma strofe – opis, učinak na čovjeka, ponovljen prvi dvostih ali obrnut
· zakonitosti
o zatvorenost strofa – postignuto ponavljanjem prva dva stiha
o osmeračke oktave
· utjecaj štokavskog na čakavski – odudaranje od čakavskog – tko umjesto ki
· Robinja
· teško razumljivo i gramatički i vokabular i sintaktički
· utjecaj latinskog – glagoli na kraju, rascjepkane rečenice
· prva hrvatska svjetovna drama
· tematika – tadašnjost, suvremenost usporedba – M. Vetranović – Orfeo – klasična
tematika
· spajanje kontinentalne i primorske Hrvatske – Derenčin (kontinentalni ban) + radnja
smještena u Dubrovniku
· vidljiv utjecaj štokavskog na čakavski
HANIBAL LUCIĆ: Jur ni jedna na svit vila
- ljubavna pjesma
- tema: opis ženske ljepote
- stih je osmerac, kitica oktava
- započinje i završava istim stihovima
- teži skladu- po uzoru na antiku
- motivi: čelo, kosa, kruna od kose
- njena ljepota kod svakog izaziva radost- crne oči i crne tanke obrve- izaziva radost, veselje i
tjera na tugu; lice uspoređuje s ružom, bijeli vrat i prsa, zubi kao biser

DŽORE DRŽIĆ: Grem si grem


- ljubavna elegična pjesma tužnog tona
- ima specifičnu kompoziciju- ponavljanjem stihova izražava svoju želju za odlaskom na
mjesto gdje će pronaći duševni mir radi nesretne ljubavi, no ne nalazi ga pa želi umrijeti
- u pjesmi je prisutan akrostih u kojem pjesnik GIORETA ispisuje svoje ime

ŠIŠKO MENČETIĆ: Prvi pogled


- ljubavna pjesma pisana aleksandrincem
- idilična slika prirode- motiv buđenja prirode
- iznenađen je ljepotom žene koju je vidio (idealizirani lik)- prikazana je u bijeloj odjeći i kao
vila. Splela je vijenac od kose i ima zlatne pramenove (motiv kose) i na kraju motiv gorčine

12. M. Držić: Dundo Maroje

Rođen u Dubrovniku. U Italiji je boravio ondje upoznaje talijansku komediografiju.


Pred kraj života boravi u Firenci i ondje piše pisma toskanskom vojvodi s namjerom da mu
pomogne srušiti dubovačku vlast. Ne primivši odgovor, umire u Veneciji.
Djela: komedije: DUNDO MAROJE, ARKULIN,SKUP,TRENA,VENERA I ADON,
GRIŽULA, NOVELA OD STANCA, tragedija: HEKUBA

TEMA: Radnja vezana uz dolazak dunda Maroja u Rim po sina Mara koji umjesto da trguje
troši novac na Lauru

Jezik i stil: komedija, čakvaština 16.st


Renesansa donosi nov nacin razmisljanja, pojedinac treba biti umjetnik prilagođavanja, mora
imati sposobnost okretanja sreće u svoju korist, hedonizam-naslada i uzitak su ideal
ljud.djelovanja
Novac kao najviša vrijednost, sredstvo koje omogućuje životne užitke
Komedija Dundo Maroje prvi je put prikazala Promet družina u raskošnoj dubrovačkoj
Vijećnici 1. ili 8.veljače 1551.g. Kasnije je donesena zabrana održavanja kazališnih priredbi u
toj dvorani u kojoj su donešene odluke Velikoga vijeća.
Držićev nadimak je Vidra, odnosi se na zvijer neku vrstu kune koja se mogla naći u Rijeci
dubrovačkoj. VIDRA bi označavala lukavu zvijer što priprema urotu dubrovačkim
gospodarima pa bi to bio pseudonim koji je navodno Držić mogao uzeti kao član kazališne
družine.

U prologu negromant(čarobnjak)Dugi Nos govori o svom putovanju u Stare Indije. Govoreći


o putovanju on iznosi svoju podjelu na ljude nazbilj i ljude nahvao. U drugom činu Pomet
iznosi svoj svjetonazor-svjetonazor renesansnog čovjeka. Završetak-na kraju se sve sretno
završava zahvaljujući Pometu koji omogućuje da se Maro vrati s ocem i zaručnicom Perom u
Dubrov., da se Laura uda za njem.grofa Uga Tudeška,da Pomet bude s Petrunjelom, da Pomet
planira dobiti novč.naknadu od Laurina oca koji je traži da ona i ne zna. Tekst komedije nije
potpun,dopunio ga je Mihovil Kombol i objavio 1955.g.
Dva su osnovna mišlj.o značenju Držićeva Prologa negromanta Dugog Nosa:
1.Radi se o viziji u kojoj ne postoje «moje» i «tvoje», u kojoj se srce ne maškarava, to je slika
ideal.društv.sredine to je društvo kakvo bi trebalo biti bez ljudi nahvao. A ti su ljudi
dubrovačka aristokracija.
2.S druge strane, Držić svojim sumještanima priopćava da postoje dvije vrste ljudi – publika
se često poistovjećuje s ljudima nazbilj, i ne proniknuvši u tajnu da postoje ljudi koji se
smatraju pravima a zapravo to nisu.

13. Zoranić: Planine


- Zadranin, potomak obitelji Tetačić koja potječe iz Like
- bio je notar i sud.ispitivač javnih spisa u Zadru
-pretpostavlja se da je stradao u turskim osvajanjima
djela:PLANINE, prvi roman u hrv.književnosti

Planine – prvi hrv.roman u prozi i stihovima, autobiografski roman. Zoranić je namjeravao


napisati ljub.roman u kojem bi opisao muke pastira Zorana a to je on sam, zbog neuzvraćene
ljubavi. Zeli otici u planine jer misli da bi tamo pronašao lijek za svoju bol ali aktual.prilike u
Hrvatskoj i opasnost od Turaka potaknut će ga na pisanje domoljubnog djela. Na početku mu
se ukazuje vila Milost koja ga prenosi kamo želi. Ona mu pripovijeda o Buri: odakle dolazi i
zašto se tako zove – legenda kaže da je vjetar dobio ime po lijepoj oholoj djevojci Buri koju je
svemogući kaznio zbog njene nezahvalnosti. Bačena je na dno paklenog grotla odakle cvili i
zavija sječajući se lijepih dana. Kažnjene će biti i sve druge djevojke ako budu ohole i
nezahvalne. Na paklenim vratima piše: KROZA ME SE ULAZI U NAJGORČI STAN LAKO
SE PROĐE ALI TEŠKO IZIĐE VAN.
U djelu se nalazi opis perivoja od slave koji pjesnika podsjeća na zemalj.raj
U perivoju se nalaze vile – Latinka, Grkinja, Kaldejka i Hrvatica. Kaldeja je u starom vijeku
ime najjužnijeg dijela Mezopotamije Babilona. Sve vile drže jabuke u krilu a svaka
predstavlja neko knjiž.djelo. Vila Hrvatica ima samo jabuke na kojima pisu nazivi
Zoranićevih djela LJUBVENILOV, VILENICA I PLANINE.
Ona kori Hrvate zato što ne pišu na svom jeziku nego na latinskom kao da se srame svog
jezika time Hrvati pokazuju nemar i nebrigu za svoju baštinu tj.domovinu
Djelo je Zoranić posvetio rimskom kanoniku Mateju Matijeviću. Roman je nastao po uzoru na
tal.pisca Sanazzara autora pastirskog romana Arkadija.
Arkadija je zemlja sna u kojoj žive mirno i bezbrižno mladi pastiri kojima je jedina patnja od
neuzvraćene ljubavi . Vidljiv je utjecaj Biblije, Homera,Ovidija i Dantea
Tema: opjevavanje ljepote hrvatskih krajeva i ljubavna – opjevavanje vl.ljubavne boli

14. Tasso: Oslobođeni Jeruzalem

- Rodio se u Sorrentu, u Napuljskom kraljevstvu. 1575.G dovršava svoje djelo Jeruzalem koje
je pisao gotovo deset godina i po kojem je čuven. Njegova unutarnja razapetort i nemir
dovode do pomračenja uma te Tasso dosta vremena provodi u sanatoriju.
Umro je 1595 a buduci da su mu još za života nastale brojne legende vezane za njegov život
Johann Wolfang Goethe je 1790 napisao dramu Tarquato Tasso.
Djela: OSLOBOĐENI JERUZALEM, AMINTE(1573)

Tema:Prvi križarski rat(1096-1099)


Ep u 20 pjevanja, stihovi – jedanaesterci, strofe – oktave
Tassovi pjesnički uzori: Vergilije, i Homer
Goffredo je vođa krizara koji putuju prema Jeruzalemu s namjerom da oslobode Kristov
grob. U njegovim su redovima i veliki ratnici: Tancredi i Rinaldo. Protivnici su im kralj
Jeruzalema Aladin i kralj Damaska Idorat. Vitezovi nailaze na razl prepreke ostvarujuci svoju
misiju. Osim toga, postoje i ljub.zapleti: TANCREDI – CLORINDA – Tancredi se zaljubljuje
u pogansku ratnicu Clorindu ali je u jednoj bitci zabunom ubija u Tancredija je zaljubljena
Erminija.
RINALDO-ARMIDA- Idorat salje, na nagovor zlog anđela svoju nećakinju Armidu u
franački tabor kako bi zavela Goffreda i navela krizare na odustajanje od borbe.Ona zatoči
Rinalda na Otocima sreće ali ga prijatelji oslobađaju kako bi se vratio u borbu. Na kraju
Rinaldo i Armida ostaju zajedno.
Neki u Tassovu epu vide manirizam. Manirizam – pjesnički pravac u okviru baroka čije su
značajke pretjerano korištenje mogućnosti jezika odnosno naglašeno neprirodan način
izražavanja .

15. Gundulić: Suze sina razmetnoga, Osman, Dubravka

- IVAN DŽIVO GUNDULIĆ MAČICA- Rođen je u Dubrov.,obnašao je niz ugl.dužnosti ali


nikad nije postao knezom Dubr.Republike jer je umro u 49 god zivota.Najveći barokni pjesnik
i poznati branitelj katol.misli, mladalačke ljub.stihove naziva «porodom od tmine» i uništava
ih smatrajući ih neprikladnima. Napisao je 10 mitoloških drama ali sačuvane su 4: dvije u
cjelosti ARIJADN, PROZEPINA UGRABLJENA, a dvije su sačuvane pragmentarno:
DIJANA, ARMIDA.
Prvo njegovo tiskano djelo je prepjev bibl.psalama objavljen 1621.u Rimu pod nazivom
Pijesni pokorne kralja Davida, Suze sina razmetnoga- religiozna poema objavljena 1622.u
Mlecima, pastorala Dubravka-1628. i ep Osman-životno djelo na kojem je radio do smrti.

DUBRAVKA – pastorala(pastirska igra) u 3 cina. Radnja se odvija u Dubravi na dan


Slobode. Najljepši pastiri Dubravka i Miljenko trebaju se vjenčati ali bogati starac Grdan
podmiti suce i oni mu dodjele Dubravku. U radnju se upleće bog Lero «trešnjom» hrama daje
znak da je njegova volja da zajedno budu Dubravka i Miljenko i sve sretno zavrsi. Redovnik
pjeva himnu slobodi koju za njim ponavljaju svi pastiri svi se odriču necega sto im je drago i
daruju slobodu.Alegorijsko znacenje djela: Dubrava – Dubrovnik, Dubravka – sloboda,
Miljenko-vlastela, Grdan – obogaćeni sloj građana koji se žendibom žele domoći vlasti u
Dubrovniku
Gundulić je kao predstavnik vlastele smatra da vlast treba ostati u njihovim rukama.
U djelu se izmjenjuju dvostruko rimovani dvanaesterci i osmerci.

SUZE SINA RAZMETNOGA – tema:Izgubljeni i opet pronađeni sin(tema preuzeta iz Lukina


evanđelja)
Vrsta: religiozna barokna poema ili plač, tri pjevanja(plača): Sagrješenje,
Spoznanje,Skrušenje
Stih- sestina
Ovo se djelo moze tumaciti se religioznog, društvenog i političkog gledista
S religioznog gledista Suze sina razmetnoga pružaju vise motiva, motiv života i motiv smrti,
iz toga se kao spoznaje javlja motiv vječnosti: u društvenome smislu razmetni su mnogi
dubrovački sinovi koji rasipaju roditelj.novac te se sukobljavaju s očevima

S političkog odnosno domoljubnog stajališta razmetni se sinovi mogu prepoznati kao one
osobe čije ponašanje slabi osnove Dubr.Republike.

OSMAN- ep u 20 pjevanja, tema: Bitka kod Hoćima(1621) u kojoj je mladi turski sultan
poražen od poljske vojske
Stih:osmerac
14. i 15.pjevanje dopunio je Ivan Mažuranić
Gundulićev epski junak – Osman prikazan je u epu vrlo zanimljivo: s jedne strane kao
primjer oholosti koja mora biti kažnjena kao svojevrsni ne-junak a s druge strane kao
odvažan i plemenit ratnik.Takav Osman je prvi lik u hrvat.epici kojemu epski pripovjedač ne
prilazi s unaprijed izgrađenim pozitivnim odnosno negativnim stavom: osuđujući ga na
početku spjeva na kraju djela ga pripovijedač žali i želi u čitatelja izazvati sućut nad
njegovom sudbinom.
Univerz.značenje djela: prolaznost slave i svih zemalj.vrijednosti, prolaznost oholosti i
moći.Ep koji započinje refleksijom i invokacijom muza već u prvim stihovima naznačuje da
pripada onim klasičnim djelima europske književnosti – djelima poput Homerove Ilijade i
Odiseje ili Vergilijeve Eneide koja su imala zadaću opjevati događaje od bitne važnosti za
život zajednice u kojoj nastaju

Na početku djela savjetnici daju savjete Osmanu:prvi se savjet tiče obnove vojske, Osman bi
trebao krenuti na istok da obnovi vojsku kako se ne ponovi poraz koji se dogodio kod
Hoćima. Drugi se savjet odnosi na Osmanovu ženidbu preporuku da nađe ženu i osigura
potomstvo, a treći savjet da poubija svu rodbinu kako mu ne bi oteli prijestolje.
Osman prihvača prva dva savjeta a treći ne(što se pokaže kobnim za njega jer Daut,zet
svrgnutog sultana Mustafe dade pogubiti)
Likovi koji su uključeni u ostvarenje ovih ssavjeta:
KAZLAR AGA – ima zadatak u Turskom Carstvu naći djevojku za Osmana.Čuje se o
ljepoti Sunčanice iz Smedereva koju on otima.Njezin slijepi otac Ljubdrag nemoćan je bilo
što učiniti.Jedne večeri i Kazlar-agi otimaju Sunčanicu-to čini njezin davno poturčeni brat
Vlatko koji je vraća ocu
SOKOLICA-hrabra ratnica koja postaje Osmanova žena.Zamalo je poginula kad je u
Poljskoj došla u sukob sa kraljevićem Vladislavom.On ju je poštedio i ona je obećala da se
više neće boriti protiv kršćana
ALI-PAŠA - odlazi sklopiti mir s Poljacima.Iz Ali-Pašine priče saznajemo o vojsci i borbama
kod Hoćima. Poljaci pristaju na mir ako Osman iz zatvora pusti Poljaka Korevskog(kojeg je
Rizvan-aga već dao pogubiti)
KOREVSKI – Poljak koji se nalazi u zatvoru u Carigradu.Njegova zaručnica Krunoslava
kreće u Carigrad preobučena u muškarca kako bi ga oslobodila.Ondje čuje da je Korevski
zaljubljen u Ljubicu,kćer tamničara Rizvan-age.Krunoslava odlazi do Korevskog no Rizvan-
aga i nju zatoči a kad sazna da su ona i Korevski zaručeni daje ih pogubiti.
RIZVAN-AGA – čuvar i tamničar Poljaka Korevskog.Njegova kći Ljubica zajlubljena je u
Korevskog te ga Rizvan Aga daje pogubiti. Kad Ljubica to čuje ubija se.

16. Corneille: Cid

- RODIO SE u Rovenu u Normandiji u obitelji koja je zivjela na rubu siromaštva Postao je


odvjetnik. Tijekom života je napisao mnoge komedije i tragedije
Komedije: MELITA, CLITANDRE ILI OSLOBOĐENA NEVINOST, UDOVICA ILI
IZNEVJERENI NEVJERNIK
Tragedije: MEDEJA, CID, HORACIJE, CINNA
TRAGEDIJA U KLASICIZMU: U doba klasicizma od pisca tragedije se očekivalo da
poštuje:-PRAVILO O TRIMA JEDINSTVIMA –jedinstvo mjesta, vremena i jedinstvo
radnje, -PRAVILO ŽANROVSKOG ODREĐENJA – radnja u tragediji mora ići od sretnog
ka nesretnom završetku, UZVIŠEN JEZIK I STIL – jezik i stil tragedije mora biti uzvišen pa
je ova tragedija pisana standard. Stilom francuske dramske poezije 17.st

Temu za svoju tragediju Corneille je uzeo iz pov.izvora,legendi .Ovo je tragedija pisana


aleksandrincem s odstupanjem od pravila klasicističke tragedije(aleksandrinac – dvanaesterac
sa stankom iza šestog sloga i sa nglašenim šestim i dvanaestim slogom). Don Rodrigo je
zaljubljen u Himenu i ona u njega ali zbog svađe njihovih očeva oni potiskuju svoju ljubav
vođeni osjećajem časti i dužnosti očuvanja obiteljskog ugleda. Don Rodrigo ubija Himeninog
oca čime spašava obiteljsku čast. Don Rodrigo se susreće s Himenom priželjkujući da sam
umre od njezine ruke. Rodrigo odlazi u rat protiv Maura i vraća se kao pobjednik zadobivši od
kralja naslov «Cid» što znači VELIKAN. Himena i dalje želi osvetu iako je zaljubljena u
Rodriga. Don Sancho koji je voli pristaje osvetiti njezinog oca i sukobiti se s don Rodrigom.
Nagrada za pobjednika bit će Himena.Himena otkriva don Rodrigu svoje osjećaje prije
okršaja, a on, iako je mislio dati se ubiti savladava protivnika jer je kraljeva želja da se oni
vjenčaju.
Tema: Sukob časti i ljubavi
Univerz.značenje: sukob časti i ljubavi, općeg i individualnog postoji u svim vremenima i
društvima, ali je razlika u spremnosti pojedinca da individualno podredi općim.

17. Reljković: Satir iliti divji čovik

- Rodio se u selu Svinjaru kraj Nove Gradiške. Završio je niže razrede gimn.i cijeli život je
proveo u vojničkoj službi. Sudjelovao je u sedmogodišnjem ratu u kojemu je zarobljen 1757
u Frankfurtu na Odri. Imao je slobodu kretanja pa je upoznao njem.kulturu,njemački i
francuski jezik.Nakon oslobođenja izdaje knjižicu SLAVONSKE LIBARICE(1761) te ep
SATIR ILITI DIVJI ČOVIK . Djela: NOVA SLAVONSKA I NIMAČKA
GRAMATIKA,NEK JE SVAŠTA ILI SABRANJE PAMETNIH RIČI, POSTANAK
NARAVNE PRAVICE I DUŽNOSTI LJUDSKIH

Satir iliti divji čovik je ep u jedanaest pjevanja. Slavonac siječe u šumi drva tu sreće Satira
koji ga upozorava na loš način života Slavonaca i ukazuje mu što treba promijeniti da bi
Slavonija bila ljepša. Prvo izdanje Satira izlazi 1762. a drugo 1779.g u Osijeku. U tome
proširenom izdanju Slavonac uvjerava Satira da su Slavonci prihvatili njegove prijedloge.
Satir savjetuje Slavoncu na koji način mora organizirati svoje gospod.
Tema:Način života u Slavoniji
Satir je mitološko biće, napola čovjek napola jarac pa je Reljković mislio pogrešno da naziv
za knjiž.vrstu SATIRU(u kojoj se na duhovit način ismijavaju svakidaš.pojave)potječe od
riječi SATIR.
Satir govori Slavoncu: o ljepoti Slavonije,o porušenosti Slavonije kroz česte ratove, o
školama(otpor školstvu), o gospodarstvu(loše navike,štetnost uzgoja svinja)
I.PJEVANJE:SATIR PIVA U VERŠE SLAVONCEM KAZUJE LIPOTU LEŽAJA
SLAVONIJE
II.PJEVANJE:PORUŠENJE SLAVONIJE KROZ ČESTE RATE I BROJEVE
IV.PJEVANJE: SATIR KAŽE UZROK ZAŠTO U SLAVONIJI NEMA SKULA
XIII. OD GAZDALUKA STVOR KUĆA, MARVE DRŽANJE, ORANJE, KAZANI I
DRUGA

18. Goethe: Patnje mladog Werthera

-Rođen je u Franfurktu na Maini u uglednoj obitelji. Studirao pravo u Leipzigu. Patnje


mladog Werthera učinile su ga najpoznatijim njemačkim autorom.Prvi njem.pisac koji je
postigao svj.značenje. Najznačajnija djela: PATNJE MLADOG WERTHERA, IFIGENIJA,
TORGQUATO TASSO, EGMONT, SRODNE DUŠE, FAUST, HERMANN I DOROTHEA

tema:Ljubavne patnje mladog čovjeka


vrijeme radnje:18.st
mjesto radnje:Gradić Walhelm
epistolarni roman(u formi pisama)
Werther – tipičan rom.junak,mlad,obrazovan sklon maštanju, umjetnosti –
hipersenzibilan,nesposoban da prihvati real.svijet

Zaljubljenost prerasta u ljubav koja uništava sve sile Wertherova bića, čini ga emotivno
ovisnim o Lotti, nemogućnost ostvarenja ljubavi rješava samoubojstvom.
Mladi pravnik Werther dolazi u grad srediti majčine poslove oko nasljedstva. Na ladanjskom
balu upoznaje Lottu, znajući da je zaručena zaljubljuje se u nju. Ona prema njemu nije
ravnodušna, ali ima zaručnika i ne želi riskirati. Werther odlazi iz grada kako ne bi smetao
zaručnicima.Zapošljava se kao tajnik. Tu službu ne može podnijeti te odlazi. Saznaje za brak
mladih zaručnika. Albert naslučuje Wertherovu ljubav prema Lotti. Werther duže vrijeme
razmišlja o samoubojstvu, uzima Albertov pištolj. Ubije se. Nakon samoubojstva Werther je
pokopan na kraju groblja, između dviju lipa.

19. Schiller: Razbojnici

- Rođen u Marbachu, na rijeci Neckar. Pohađao je latinsku školu i završio je vojnu akademiju
i medicinu te djelovao kao vojni liječnik. Umire u Weimaru.
Djela: RAZBOJNICI, DON CARLOS, SPLETKA I LJUBAV, DJEVICA ORELANSKA,
MESINSKA NEVJESTA, WILHELM TELL, FIESCOVA ZAVJERA U GENOVI

RAZBOJNICI – drama u 5 činova.. Osnovni problem u drami je sukob pojedinca s društvom.


Gl.junak je Carl Moor. On nakon spletki svojeg brata Franza biva razbaštinjen od oca i
postaje vođom razbojničke družine. Postaje odmetnikom smatrajući da je svijet zao i da se
zlim ljudima treba osvetiti. Po toj odluci on je uzvišen lik ali po sredstvima kojima se služi
(ubojstva,nasilje,pljačke) on je negativan lik.Otima bogatima kako bi pomogao sirotinji.Na
kraju se Carl duhovno mijenja zbog spoznaje da je pogriješio i da nasiljem ne može popraviti
svijet. Odlučuje se predati jednom seljaku koji je siromašan jer će kao nagradu dobiti puno
novaca. Za razliko od Carla u kojem ipak ima plemenitih osjećaja i ljubavi, njegov brat Franz
potpuno je negativan lik – do kraja zao, sebičan i ljubomoran. Svoj život okončava
samoubojstvom zbog straha da će se morati suočiti sa svojim bratom. Drama je objavljena
1782.g. izazvala je burne reakcije kod gledatelja.

20. Puškin: Evgenij Onjegin

A.S.Puškin- rođen 1799.u bogatoj obitelji. Djelom "Oda slobodi" zamjeri ose sudu te je
prognan u južnu Rusiju te tamo piše "Zarobljenik Kavkaza". 1826.je pomilovan te se vraća u
Moskvu i St.Petersburg. umro je u dvoboju. Smatra se osnivačem moderne ruske književnosti.
Djela : Evgenij Onjegin, Kapetanova kći, Oda slobodi, Zarobljenik Kavkaza, Brončani
konjanik, Ruslan i Ljudmila.....

Likovi
Evgenij Onjegin- lik suvišnog čovjeka a tome pripomaže i njegova sveopća nezinteresiranost,
čak i lijenost.
Lenski- romantičar, poeta, zanesenjak, suprotnost Evgeniju, kada voli,voli strasno i ne
suspreže svoje osjećaje.
Tatjana- seoska djevojka na romanima Richardsona Rousseaua, posjeduje neposrednost,
nesumljivo stečen u provinciji, među pukom, sa dadiljom.

Radnja
Radnja započinje pričati o mladom plemiću Evgeniju Onjeginu, "suvišnom čovjeku" koji je
dovoljno bogat da se ne angažira ni na kojem planu. Takav mu život brzo dosadi. Evgenij
treba nasljediti stričevo nasljedstvo,te mora otići u unutrašnjost zemlje na neko vrijeme. On
samo glumi razočaranost srtičevom smrću, sam pušta suza želeći na taj način zavarati javnost.
Evgenij je imao najbolje francuske učitelje, ali površno znanje samoi na temelju informacija,
to mu otvara put u visoko društvo jer po sudu drugih, on je uman. U kazalište ide samo zato
da bude viđen, ne razumije što gleda, razumije samo onoliko koliko mu znanje dopušta.
On je društveno prihvaćen, voljen,zabavan, koketan, "svi bi htjeli da ga goste". Mnogo
posvećuje njezi tijela: parfemi, škarice, češljevi,turpijice,stoji satima pred ogledalom poput
muške Venere. Evgenij upoznaje Lenskog koji se vraća sa studija iz Njemačke, on je mladi
pjesnik , čita Kanta. Lenski je zaljubljen u Olgu koja ima sestru Tatjanu. Olga je skromna,
poslušna, vedra, lirska duša. Tatjana je mirna, povučena, samo čita knjige,u odnosu na Olgu
nije imala svježine izgledu, plaha, tužna, svega se boji, voli prirodu. Lenski i Olga su ljubavni
par. (Puškin glavne junake stavlja u određeno prirodno okruženje prema karakteru. Onjegin
ne voli prirodu. Priroda u ulozi psiho fizičkog stanja zato jer je priroda promijenjiva, jedino u
prirodi možemo postići sklad.)
Tatjana se zaljubljuje u Evgenija, te mu piše pismo u kojem mu izjavljuje ljubav. Tatjana piše
da nema iskustva, no spremna je biti dobra i vjerna žena- njezino viđenje braka. Onjegin ju
odbija, kaže "ja nisam sazdan za blaženstvo",nije stvoren za ljubav, nije dostojan njenog
savršenstva, brak je za njega muka, lišavanje slobode, nije sposoban biti mužem ali kada bi
dosegao stupanj zrelosti Tatjana je žena s kojom bi želio biti.
Na proslavi Tatjaninog imendana, Onjegin iz prkosa koketira s Olgom. Lenskoga to uvrijedi
te traži satifikaciju,dvoboj. (Onjeginov odnos prema životu i smrti- on zaspi na dvoboj-
nihilizam,negiranje samoga sebe.) Onjegin ubija Lenskoga u dvoboju- apsurdno,posve
nepotrebno ubojstvo.
Evgenij odlazi na putovanje od više godina. Tatjana se udaje, postaje kneginja, žena generala-
boginja i nedostupna. Jednoga dana na nekoj proslavi u Petersburgu Onjegin sreće Tatjanu te
joj piše strastveno pismo, no ona se oglušuje na njegove izjave. Ponaša se ravnodušno jer je
sad udana i želi biti vjerna mužu, iako još voli Onjegina koji za nju predstavlja duhovnu
patnju. Tatjana postavlja pitanje zašto ga nije zanimala kad je bila priprosta seoska djevojka,
privlači li ga sada njezino bogatstvo ili je Onjegin tek sada shvati da ju voli. Onjegin odlazi na
daljnja putovanja.
1.tematski krug- ljubav
2.tematski krug- priroda
3.tematski krug- društveni život u Rusijio 30.godina 20.stoljeća- vrijeme Nikolaja i
Aleksandra I., svi sukobi rješavaju se dvobojem. Među likovima se oučava razlika između
seoske i gradske sredine, društvenih sloejva, intelektualna razlika ( puk-narodni jezik, viši
slojevi-francuski, njemački, latinski) - utjecaj zapadne civilizacije i umjetnosti.
Ovo je prvi psihološki roman u stihu, pisan Onjeginskom strofom- 4 ukrštena stiha, 4
obgrljena, 4 parna, četverostopni jamb.
Puškim je na Onjeginu radio osam godina.isprva je zamišljen kao oponašanje Byronova
komičnog epa Don Juan, epsku satiru, pa prema tome kao romantična književna vrsta. Tek
kasnije djelo zauzima mjesto uz ruske realističke romane, gdje je česti lik suvišnog čovjeka

21. Poe: Gavran

- Američki romantičar, pjesnik, pripovijedač,.kritičar


u svojim djelima se bavio okultnim i mističnim temama a posebno mu je omiljena tema bila
SMRT LIJEPE MLADE ŽENE. Umro je na cesti od srčanog udara.Živio je u siromaštvu i
bavio se novinarstvom. Autor je zbirke novela «Groteske» i «Arabeske», te «Doživljaji
Arthura Gordona Pyma»
Poea smatraju pretečom Sf(znanstv.fantastične literature) i začetnikom detekt.priče, živio je
neobuzdano a oženio se sestričnom,maloljetnom.

GAVRAN-pjesma okultne mistične tematike.


Tema:Smrt mlade žene i nemogućnost pjesnika da se pomiri s gubitkom voljene osobe
Gavran je mitski simbol smrti, vjesnik nesreće. Dolazi u pjesnikov dom kišne,zimske večeri i
smješta se na kip Palade(Atena)-božica mudrosti. NA brojna pitanja koja pjesnik postavlja(o
mogućnosti ponovnog susreta s voljenom Lenorom)gavran odgovara NEVER MORE.Taj
pripjev se ponavlja 18 puta.Za pjesnika je najstrašnije to što gavran ne želi otići što znači da
je trenutak njegove smrti sve bliži
Poe je težio formalnom savršenstvu djela, jer je poznato da je napisao 12 verzija ove pjesme

22. Preradović: Poezija (pregled)

- Rodio se u Grabrovnici kraj Pitomače. Vojnu školu polazio u Bečkom Novom Mjestu i
vremenom je zaboravio materinski jezik. S osamnaest godina počinje ga ponovo učiti jer se
zainteresirao za ilirizam(upoznao je Ivana Kukuljevića koji ga je zainteresirao za ilirizam).
Prva pjesma koju objavljuje na hrvatskom jeziku je ZORA PUCA.
Do kraja života ostaje u vojnoj službi došavši do čina generala. Umro je u Austriji a posmrtni
ostatci preneseni su mu u Zg.
Djela: zbirke pjesama: PRVENCI I NOVE PJESME, drama:KRALJEVIĆ MARKO

Ljudsko srce – (pjesma): U ovoj refleksivnoj pjesmi Preradović promišlja razloge


nezadovoljstva srca, dođemo do cilja a već poželimo nešto drugo. Njegov je odgovor da
uslijed svijesti o prolaznosti želimo iskoristiti sve ovozemaljske slasti.

Putnik(pjesma)-Putnik-noću izgubljen u tuđoj zemlji dolazi do jedne kolibe i moli staricu da


ga primi na konak. Starica odbija primiti umornog putnika,ona ima svoju djecu,starica mu
postavlja pitanje o njegovoj majci.Putnik se odluči vratiti u svoju domovinu,starica je
personifikacija tuđe zemlje – mrak je metafora pjesnikova stanja a cijela pjesma alegorija
pjesnikova lutanja tuđim zemljama.

Pjesnik –U pjesmi su suprotst.dva pogleda na svijet:pjesnikov i sokolov.Sokol je


personifikacija pjesnikova nadahnuća koje je vezano uz domovinu. Buđenje je nužno jer se u
domovini događaju značajne promjene u smislu narodnog preporoda i zato pjesnici trebaju
biti budni i aktivni, s pjesnikove perspektive je svijet drukčiji nego sa sokolove, on je trajno
vezan uz zemaljske vrijednosti i sokol u tome vidi njegov usud: trajnu razapetost pjesnika
između neba i zemlje.

Mrtva ljubav – Pjesnikovo pitanje o mjestu gdje bi mogao pokopati svoju ljubav postaje
univerz.ljudsko pitanje o mjestu pohrane vl.emocija. Zemlja i voda nameću se kao dva
elementa nameću se svakom čovjeku alli on teži trećemu-on teži zvijezdama. U visinama bit
će nemoguće uprljati ih svojim sitnim zemalj.nezadovoljstvima,pohlepama,zavistima. Pjesma
je nastala nakon smrti pjesnikove supruge, a pjesma je pretvaranje njene uspomene u
zvijezdu koja sjaji i čitateljima jer je postala duhovna vrijednost.

TEMA: Općeljudske teme o životu i čovjeku; Ljudsko srce i Mrtva ljubav, domoljublje i
vlastiti pjesnički poziv: Putnik i Pjesnik
Alegoričnost – putnik – pjesnikov dijalog s tuđom zemljom; spoznaja da su sreća i
zadovoljstvo ostvarive samo u domovini.
Ljudsko srce – ljud.srce kao metonimija za trajni ljudski nemir
Pjesnik – pjesnikova komunikacija sa sokolom je alegorija za njegovu trajnu razapetost
između zemaljskih i ljudskih vrijednosti
Mrtva ljubav – pretvaranje zemalj.ljubavi u nebesku
Univerz.značenje djela: Domovina kao najviša vrijednost

Rodu o jeziku –oda


-oda je oblik svečane lirske pjesme koja slavi neki važni povijesni događaj ili povijes.osobu
Tema:Slavljenje jezika, ljubavi prema jeziku
Poetska poruka: Po jeziku dok te bude,
I glavom će tebe biti

Za pjesnika je njegov jezik njegovo jato, blago i njegov alem(turcizam).. Pjesnik nam
poručuje da svoj jezik trebamo ljubiti i umrijeti za njega. Dok imamo svoj jezik imamo sve na
ovom svijetu.Bez jezika smo kao bez imena,bez djedova,unuka,puka sjena
Kompoz.pjesme: strofična(sastoji se od 9 strofa)
Svaka strofa se sastoji od 10 stihova.Stihovi su vezani. Jedan se stih sastoji od 10
slogova(deseterac).Rima je nepravilna,rimuju se prva dva stiha,četvrti i peti stih te osmi i
deveti.
Metafora:» Svoje tijelo, udo svijeta,
Bus posebnog svog cvijeta.
U njem s čuvstva radostiva
Tvoje srce vatrom gori.»

Onomatopeja: «Svaka ptica svojim glasom spijeva»


Hiperbola: «Od Stanbula grada do Kotora,
Od Crnog do Jadranskog mora»

Anafora: «O jeziku, rode, da ti pojem,


O jeziku milom tvom i mojem»
Turcizam: alem(kamen)

23. Vraz: Poezija

- Vraz je bio Slovenac, pravo mu je ime bilo Jakob Frass. Završava osnovnu školu u
Mariboru. Studirao je pravo i filozofiju. U Grazu je upoznao Ljudevita Gaja. Gaj ga je
zainteresirao za ilirizam.Vraz je pristupio hrv.književnosti vjerujući da se zajedničkim
književnim jezikom za sve Hrvate i Južne Slavene može stvoriti jaka nacional.književnost i da
Slovenci to ne mogu ostvariti. Najžešći protivnik među Slovencima mu je bio France
Prešeren..Vraz umire u 41.god.od tuberkuloze. Vraz je pisao pjesme,putopise,članke o jeziku..
Djela: (pjesme):Narodne pjesme ilirske,Đulabije,Glasi iz dubrave žeravinske,Gusle i tambura,
Putopisi: Put u gornje strane

Đulabije – zbirka pjesama u kojoj pjesnik spaja ljubav prema voljenoj ženi(Ljubici Cantilly)s
ljubavlju prema domovini. Naziv zbirke dolazi od turske riječi djul – što znači ruža, a đulabije
su mirisne jabuke koje su crvene kao ruža. Zbirka ima 4 dijela, ali su u izdanju od 1840.
samo dva dijela(kad se Ljubica udala i kasnije umrla,Vraz je napisao 3.i4.dio). U trećem
dijelu on iskazuje svoje duševno stanje nakon njene udaje, a u četvrtom dijelu ljubav prema
Ljubici prerasta u ljubav prema narodu i čovječanstvu.

Ždral putuje k toplom jugu


Ovaj pjesnički oblik nazivamo GAZELOM. Gazela je nastala u arapskom pjesništvu na
početku 7.st. U prvotnom obliku je imala 5 do 15 distiha s jednom rimom provedenom kroz
sve distihe.Vraz izostavlja rimu i čuva samo pripjev.
Ljudima koji žive u skladu s prirodom normalno je da u jesen skupljaju plodove svoga rada,
ptice u jesen odlaze u toplije krajeve, a jesen pjesnikova života obilježena je patnjom i suzama
– suprotno zakonima prirode. Inače ima pripjev, ponavljaju se riječi: U JESENI

Otkud modre oči?


-Pjesma se temelji na usporedbi dviju žena: crnokose i plavokose. Pjesnik opjevava
preobražaj ljubavi od zemaljske i tjelesne do nebeske, duhovne.
Pjesnik sluti da se duša voljene žene javlja u novome tijelu i pruža mu mogućnost ostvarenja
ljubavi i sreće.

Univerzal.značenje djela: izražavanje ljubav.osjećaja, promišljanje ljubavi i vlastitog života,


izražavanje osjećaja i povezivanje s motivima prirode – romantičarski elementi.

24. Mažuranić: Smrt Smail-age Čengića

- Rodio se u Novom Vinodolskom. Poznati književnik i političar. Bio je prvi hrvatski ban
pučanin. Za svoga banovanja je reformirao školstvo i ostvario neovisnost sudstva.
Djela: Mažuranić je pisao pjesme najpoznatiji je po epu SMRT SMAIL-AGE ČENGIĆA,
autor je političkog spisa HRVATI MAĐAROM, a napisao je 14. i 15. pjevanje Gundulićeva
OSMANA.

Smrt Smail-age Čengića je ep u pet pjevanja objavljen 1846.g. Polazište epa stvarni je
povijesni događaj o kojem je Mažuranić mogao čitati jer se o njemu u ono vrijeme dosta
pisalo. Tim izvorima valja dodati dva podatka koji su Mažuraniću pomogli pri ostvarivanju
osnovne fabule – bila je to narodna pjesma o pogibiji Smail-age koju je sigurno Mažuranić
poznavao te život u Bosni i Hercegovini pod turskom vlašću.
Smrt Smail-age Čengića sastoji se od 5 pjevanja
AGOVANJE – u kojem je Smail-aga na vrhuncu moći i daje pogubiti zarobljene Crnogorce
kao i Turčina, starca Duraka koji ga se usudio savjetovati da pripazi jer da će se Crnogorci
osvetiti

NOĆNIK – sin starog Duraka, Novica, šulja se noću prema sjedištu crnogorskog vladike kako
bi se priključio osvetnicima

ČETA – Crnogorci i Novica kreću se osvetiti se Smail-agi

HARAČ – Smail-aga kupi harač mučeći i ubijajući siromašnu raju, navečer dolazi četa i
napada tabor Smail-age koji pogiba.

KOB – Smail-aga je sveden na običnu lutku koja se klanja svakome tko ulazi u sobu

Tema: Smrt Smail-age Čengića, stvarne povijesne osobe


Jezik i stil – arhaizmi i turcizmi, izmjena deseteraca i osmeraca
Univerz.značenje djela – Borba Smail-age i Crnogoraca postaje borba dobra i zla s piščevom
idejom i vjerom u pobjedu dobra

25. Šenoa: Zlatarevo zlato

najčitaniji je hrvatski pisac svih vremena. On je zapravo prvi hrv. pisac koji je svjesno radio
na stvaranju čitateljske publike. Pisao je pripovjetke, feljtone, drame, …Prvi Šenoin povijesni
roman: Zlatarevo zlato (1871.)
Čuvaj se senjske ruke, Seljačka buna, Diogeneš, Kletva, Prijan Lovro..

Priča Šenoinog romana "Zlatarovo zlato" odvija se u starom Zagrebu, u vrijeme propasti
feudalizma. Zagreb je, u Šenoinom romanu, mali grad u kojem žive obrtnici, trgovci i
činovnici. Gradom pokušava gospodariti Stjepko Gregorjanec, plemić i gospodar
Medvedgrada, no to mu sve teže uspijeva.

U Zagrebu, odmah pokraj Kamenitih vrata, svoju zlatarsku radnju ima Petar Krupić. On je
udovac i živi s kćeri jedinicom - Dorom. Dora je mlada i lijepa, te je gotovo svi sugrađani
vole. Jedan od Zagrepčana, koji je posebno zainteresiran za Doru, jest Grga Čokolin. No, Dori
se Čokolin ne sviđa jer je star, ružan i zao. Ona javno odbije njegovo udvaranje i to njega
razbjesni. Nedugo zatim, Dora slučajno upoznaje Pavla Gregorjanca, mladog plemića i
nasljednika gospodara Medvedgrada - sina Stjepka Gregorjanca. Njih dvoje se zaljubi. Oba
oca - Petar Krupić i Stjepko Gregorjanec - protiv su te veze. Zlatar misli da se njegova kći ne
treba vezati uz plemića, pogotovo ne uz sina zlog Stjepka. Vlastelin ne želi da se njegov sin
oženi građankom Zagreba. On mrzi Zagrepčane, jer mu pružaju otpor i ne žele ga priznati kao
svog gospodara. Osim toga, svojem sinu namjenjuje drugu ženu - plemkinju Klaru,
gospodaricu grada Samobora. Klara i Stjepko počinju spletkariti protiv mladog para. Novcem
i obećanjima, oni uspijevaju nagovoriti Grgu Čokolina da im pomogne u ostvarenju njihovog
plana protiv Dore. Jedne večeri, na Dorina vrata dolazi maskirani Grga Čokolin. On zamoli
djevojku vode i ona mu je da iz svojeg vrča. Grga otruje vodu i vrati je Dori, rekavši joj da
mu je dala ustajalu vodu i neka je proba. Djevojka je popije i umre. Dolazi Pavle i nalazi je
mrtvu. Nakon Dorine smrti, zlatar Krupić ostaje sam i tužan, Pavle Gregorjanec pogine u ratu
s Turcima, a vlastelin Stjepko umire u svom ruševnom dvorcu, potpuno sam.
Knjiga završava opisom propadanja Medvedgrada, koji se, bez nasljednika i stanovnika, ruši i
nestaje.

26. Balzac: Otac Goriot

- rođen je u Toursu
- jedan je od utemeljitelja realističkog romana
- od 1829. do 1848. nastaje njegov ciklus Ljudska komedija, djelo od devedesetak romana i
pripovijedaka
- ciklus je nastao po uzoru na Danteovu Božansku komediju
- Ljudska komedija podjeljena je na tri skupine:
- analitičke studije
- filozofske studije
- studije društvenog života
- djela: Filozofija braka, Louis Lambert, Rođak Pons, Propale iluzije, Otac Goriot

društveni roman
tri fabularna tijeka:
1. Goriot i njegovo propadanje u društvu
2. Rastignac i njegov uspon u društvu
3. zatvorenik Vautren i njegovi poslovi
- ideja - sreća nije izvan čovjeka, nego u čovjeku
- student Eugene Rastignac stanuje u pansionu gospođe Vauqer, u kojem živi i starac
Goriot, osiromašeni tvorničar tjestenine
- Goriot je dao sve što je imao svojim bogatim kćerima koje ga posjećuju samo kad ga
trebaju
- Rastignac želi uspjeti u društvu i preko svoje tetke dospijeva u najotmjeniji pariški
salon gđe Beausenat
- Rastignac nailazi na blještavilo i sjaj i u toj se sredini želi održati uz pomoć žene –
ljubavnice
- Najprije mu se svidi starija Gotiotova kći, gđa de Restaud udana za grofa Restauda
- No gđa de Restaud već ima ljubavnika – mladog de Traillesa
- Rastignacusu njezina vrata zauvijek zatvorena jer je pred njom i njezinim mužem
spomenuo Goriota
- Vikontesa de Beauseant i vojvotkinja de Langeais daju Rastignacu upute za život u
Parizu
- One mu najprije govore o grofici i grofu de Restaud
- Kad ostane bez ičega, i kad više nema što dati kćerima, Goriot umire
Rastignac je osobno otišao Goriotovim kćerima s molbom da posjete umirućeg oca
- ovakvo realno razmišljanje i spoznaja o prevom licu njegovih kćeri kod Goriota traje
vrlo
kratko, on umre utješen, milujući glave dvojce studenata misleći da su to njegove kćeri
- kćeri mu nisu došle niti na sprovod, poslale su prazne kočije, a studenti su snosili i
troškove pogreba
- to ipak nije pokolebalo Rastignaca da odustane od ispreznog visokog društva, nego ga
je naprotiv učvrstilo u namjeri da se suoči s tim svijetom i da ga upozna

27. Dostojevski: Zločin i kazna

- jedan od predstavnika ruskog realizma


- začetnik tzv. Psihološkog realizma
- jedan je od začetnika moderne proze, tj. monološko-asocijativnog tipa romana
- koristi tehniku unutarnjeg monologa
- djela: Braća Karamazovi, Idiot, Zločin i kazna

- monološko-asocijativni tip romana


- tema – zločin i kazna
- glavni lik – Raskoljnikov – oksimoronski lik (u jednom je liku i zločinac i darežljivac,
i zao i dobar čovjek, i prijestupnik i mislilac)
- Raskoljnikov na kraju kroz ljubav i vjeru pronalazi sebe i svoje iskupljenje
- Nakon unutarnjih kolebanja Raskoljnikov se odlučuje na zločin
- Staričinu nepovjerljivost uklanja time što je uvjerava da je donio obećani zalog
- Starica ga pušta u stan, on je ubija sjekirom
- Nailazi i staričina sestra Lizaveta, on ubija i nju
- Zahvaljujući povoljnim okolnostima Raskoljnikov neprimjećen odlazi iz kuće
- Istražitelj Porfirije Petrovič sumnja u Raskoljnikova, osobito nakon što je u časopisu
„Periodična besjeda“ pročitao Raskoljnikovljev članak o zločinu
- Raskoljnikov objašnjava Petroviču glavne misli iz toga članka
- Raskoljnikovu su došle sestra i majka; sestra se trebala udati za sebičnog i pokvarenog
Lužina
- Raskoljnikov uviđa da se ona odlučila na taj brak kako bi mu novčano pomogla
- Zahvaljujući Raskoljnikovu te su zaruke razvrgnute i Dunja se udaje za
Raskoljnikovljeva prijatelja Razumihina
- Raskoljnikov strašno trpi, rastresen je i opterećuje ga ubojstvo
- Zbližava se sa prostitutkom Sonjom Mermeladovom koju je gladovanje obitelji
prisililo na prostituciju
- Sonja – tiha, mirna, dobra, pokorna i pobožna, osoba kojoj Raskoljnikov priznaje
zločin

- Ona ga nagovara da prizna ubojstvo i okaje ga kaznom


- Raskoljnikov to i čini, biva osuđen na osam godina kazne u Sibiru, kamo ga prati
Sonja
- U kaznionici u Sibiru dolazi do njegove unutarnje promjene, shvaća da će se njegov
život temeljiti na ljubavi i vjeri i da je on kao pojedinac spašen a ne izgubljen
- Razlozi ubojstva:
- socijalni – siromašni student sa samoga dna petrogradskoga društva ne želi se
okoristiti zločinom, nego pomoći drugima koji su u istoj situaciji kao i on, da ih ne
iskorištavaju lihvari
- psihološki – Raskoljnikov dijeli ljude na obične i neobične; obični – materijal koji
služi za održavanje vrste, neobični – oni koji imaju snage u svojoj sredini reči novu riječ, oni
krše zakon i imaju prevo na neposluh jer će važnost i vrijednost njihova čina spoznati tek
budućnost; Raskoljnikov sebe smatra neobičnim čovjekom
- moralni – Raskoljnikov smatra da ima (kao neobičan čovjek) pravo na zločin i da se to
ne kosi s njegovom religioznošću
- posljedica zločina – Raskoljnikova psihička i živčana rastrojenost

28. LAV NIKOLAJEVIČ TOLSTOJ; ANA KARENJINA


- odrastao u plemićkoj obitelji
- sudjelovao je u Krimskom ratu, putovao Europom i zatim se vratio rodnom mjestu
- ženi se, posvećuje obitelji i pisanju
- izbačen je iz crkve zbog propagiranja „Prvotnog Kršćanstva“
- umire od upale pluća
- djela: Priča o jučerašnjem danu, Sevastopoljske priče
trilogija; Djetinjstvo, Dječaštvo, Mladost
romani; Rat i mir, Ana Karenjina, Uskrsnuće

- tema- problem braka i obiteljskog života


- vrijeme radnje- sedamdesete godine 19. st.
- Mjesto radnje - Petrograd i Moskva
- Ovo je tip tzv. Paralelnog romana zbog dviju paralelnih fabula
- Prva je ljubav Levina i Kiti, a druga Ane i Vronskoga
- U središtu priče je ljubavni trokut Karenjin – Ana – Vronski koji se završava tragično
Aninom smrću
- Ana najprije krivi muža za svoju nesreću, poslije Vronskoga , a na kraju i sebe
- Bila je nesretna jer u braku koji je dogovoren ne pronalazi ljubav i sreću
- Pravu dubinu svoje nesreće i spoznaju o nedostatku ljubavi ona otkriva tek u trenutku
kad je zavoljela Vronskoga
- Bezgranično voli sina Serjožu i cijelo je vrijeme razapeta između ljubavi prema njemu
i prema ljubavniku
- Ona nije žena koja racionalno odlučuje, uzda se u sudbinu i uvijek očekuje da je netko
drugi vodi

- U tome i leži njena tragedija i nemogućnost pronalaženja unutarnje ravnoteže


- Sve je to još više potencirano licemjernim stavom društva u kojem je ljubav opća
pojava
- Vronskom je kao muškarcu i dalje omogućen pristup u društvo, a Anu odbacuju i
izoliraju
- Moto romana – „osveta je moja i ja ću je vratiti“ (Biblija), a poanta je u tome da
nijedan čovjek nema pravo biti moralnim sudcem drugom čovjeku, pravo na osvetu ima samo
Bog
- Roman započinje rečenicom: „Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka
nesretna obitelj nesretna je na svoj način“
- Tolstojevština – svjetonazor nazvan po Tolstoju, a vezan za njegove prosvjetiteljske
napore da reformira život na selu, utječe na moralne poglede i društveni život

29. ANTE KOVAČIĆ; U REGISTRATURI


- potječe iz seljačke obitelji
- student prava
- bavio se politikom
- umire u duševnoj bolnici u 36. godini života
- djela:
Novele; Ljubljanska katastrofa, Ladanjska sekta, Seoski učitelj
Romani; Baruničina ljubav, Među žabari, U registraturi, Fiškal

- vrsta djela – roman, tri dijela


- tema – djetinjstvo i školovanje darovitog seoskog dječaka Ivice Kičmanovića
- prvi dio – započinje opisom registrature u kojoj radi već ostario Ivica Kičmanović
- pripovijedanje započinje prikazom Ivičina djetinjstva i školovanja na selu
- nakon toga opisuje se njegov odlazak u grad na školovanje
- u drugom dijelu – Ivica se vrača na selo
- nakon nekog vremena dolazi i Laura s kojom Ivica živi nevjenčano
- ona donosi mnogo novca koji je uzela Meceni nakon što ga je ubila
- ubojstvo je prikriveno zbog požara u kojem je izgorio Mecenin dom
- iznose se prilike na selu i Ivičin ponovni povratak u grad radi završetka školovanja
- u trečem dijelu – Laura postaje hajdučica
- Ivica započinje vezu sa susjedovom kćerkom Ančicom, koja se također zapošljava u
gradu
- Laura moli Ivicu da se pomire i započnu novi život, no on je odbija, a ona mu se
osvećuje
- U skljedećem ulomku opisuje se Ivičimo vjenčanje s Anicom
- Roman završava tako da Ivica Kičmanović zapali registraturu te i sam u njoj izgori
- Jedan od osnovnih problema u djelu je odnos između sela i grada
- Ivica Kičmanović razapet je između sela i grada ()selo za njega predstavlja idilu
djetinjstva, nježnost i ljubav prema majčinoj moralnoj čistoći i

- požrtvovnosti, a grad postaje mjesto nemorala i grijeha, mjesto iskrivljenih ljudskih


vrijednosti, ali i mjesto koje omogućuje lagodniji i lakši život, nego život na selu)

30. VJENCESLAV NOVAK; POSLJEDNJI STIPANČIĆI


- potječe iz obitelji češkog doseljenika
- dio života proveo je u Zagrebu
- svirao je orgulje i proučavao povijest i teoriju glazbe
- umro je od tuberkuloze
- prozvali su ga hrvatskih Balzacom zbog izvanrednog dara zapažanja i širine zahvata u
hrvatsko društvo sredinom 19. st.
- najplodniji je pisac hrvatskog realizma
- djela:
Romani; Pavao Šegota, Tito Dorčić, Dva svijeta, Zapreke, Posljednji Stipančići
Pripovijetke; Iz velegradskog podzemlja, Podgorske pripovijesti, Pod Nehajem,
Nezasitnost i bijeda

- vrsta djela - društveni ili socijalni roman, roman obitelji


- tema – propast patricijske i patrijahalne obitelji Stipančić
- patriciji – pripadnici gradske trgovačke aristokracije
- roman ima 16 poglavlja
- u prvom se dijelu upoznajemo sa ženskih likovima, majkom Valpurgom i njenom
kćeri Lucijom, a obje se nalaze na kraju svoga životnog puta
- u sljedećim poglavljima pisac nas vraća u njihovu prošlost i prošlost obitelji
postupkom retrospekcije
- propast obitelji opisana je kroz propast svakog člana pojedinačno:
1) otac Ante propada i politički i ekonomski
2) sin Juraj izdaje obitelj i domovinu
3) kći Lucija propada zbog ljubavi i bolesti
4) Valpurga u pogledu materinstva, plemićkog roda i bogatstva
- iako je u središtu piozornosti obitelj Stipančić pisac u sklopu fabule dotiče niz
problema koji su indirektno utjecali na njihovu propast
- to je prije svega razvoj Rijeke kao glavne luke pod Mađarskom upravom

31. SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ

- rođen u Senju, umro u Sarajevu


- najvažniji pjesnik hrvatskog realizma
- autor oratorija Prvi Grijeh
- školovao se za svećenika u Rimu, a zatim nastavlja školovanje u Hrvatskoj i postaje
učitelj (pomogao mu je biskup J. J. Schumpeter)
- kao uvjereni pravaš u Hrvatskoj nije mogao pronaći zaposlenje pa odlazi u Bosnu
- uređuje književni časopis Nada
- radi u Livnu, Bjeljini i Sarajevu
- zbirke pjesama; Bugarkinje, Izabrane pjesme i Trzaji, posmrtno je objavljena zbirka
Pjesme
- Kranjčević je prvi hrvatski pjesnik koji hrvatsku poeziju uzdiže na europsku razinu

32. CHARLES BAUDELAIRE; CVJETOVI ZLA


- rođen i umro u Parizu
- nazivali su ga prokletim pjesnikom
- predstavnik je simbolizma i začetnik modernog europskog pjesništva
- bavio se i kritikom, a zaslužen je i za Poeovo otkrivanje europi
- djela: zbirka pjesama Cvjetovi zla (1857.), Umjetni rajevi (1860.), Spleen Pariza – zbirka
lirskih pjesama u prozi (1869.)

- Cvjetovi zla – ima oksimoronski naslov, a to je traganje zaljepotom ružnoga


- Zbirka se našla na sudu zbog povrede građanskog morala
- Baudelaire je platio novčanu kaznu od 300 franaka i iz zbirke morao izbaciti 6
pjesama
- Zbirka danas sadrži 200- tinjak pjesama koje su raspoređene u 6 ciklusa:
1. Spleen i ideal
2. Pariške slike
3. Vino
4. Cvjetovi zla
5. Pobuna (Prosvjed)
6. Smrt
- spleen – eng- tuga, sumornost, dosada, zlovolja, „sivilo duše“

33. ANTUN GUSTAV MATOŠ; (stvaralački opus)

- boem, politički pravaš, kritičar


- 1892. Moć savjesti – jedno od obilježlja početka moderne
- Zbirke pripovijedaka; Iverje, Novo iverje i Umorne priče
- Dio života proveo je izvan Hrvatske u Švicarskoj, Francuskoj i Srbiji
- Prvi put se u književnosti pojavio 1892. u časopisu Vijenac pripovijetkom Moć
savjesti
- Svestran je hrv. Književnik, liričar, putopisac, kritičar i polemičar
- Kasno je počeo pisati pjesme, napisao je 80 pjesama od kojih su 53 soneta
- Posljednja Matoševa pjesma Nokturno pronađena je na samrtničkoj postelji
- Umire u Zagrebu
- Djela:
Zbirke novela; Iverje, Novo iverje, Umorne priče
Zbirka pjesama; Pjesme
Putopisi; Vidici i putovi, Naši ljudi i krajevi
34. VLADIMIR VIDRIĆ

- jedan od najistaknutijih lirika moderne


- rođen je u Zagrebu 1875.
- Potječe iz imućne građanske obitelji slovenskog podrijetla
- Studirao je pravo u Pragu, Grazu i Beču
- Zbog sudjelovanja u spaljivanju mađarske zastave biva uhićen i osuđen na 4. mjeseca
strogog zatvora
- Bio je odvjetnik
- Umro je vrlo rano u 34 godini života zbog pomračenja uma, pod ne do kraja
razješnjenim okolnostima u duševnoj bolnici u Vrapču
- Djela: Pjesme

35. MILAN BEGOVIĆ; PUSTOLOV PRED VRATIMA


(1876 – 1948)
- rodio se u Vrlici
- Radio je kao profesor u Splitu i Zadru
- Od 1909. do 1911. bio je dramaturg u Hamburgu, a od 1912. redatelj i dramaturg u Beču
- Godine 1920. vraća se u Zagreb
- profesor je na Glumačkoj školi te od 1927. do 1928. ravnatelj Drame HNK
- Djela:
Lirika; Knjiga Boccadoro
Drame; Gospođa Walevska, Svadbeni let, Božji čovjek, Pustolov pred vratima,
Amerikanska jahta u splitskoj luci, Bez trećega
Romani; Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca, Dunja u kovčegu, Sablasti u dvorcu
Novele; Kvartet, Dva bijela hljeba

- drama (tragikomedija) u devet slika


- tema – predviđanja smrtno bolesne Djevojke (Agneze)
- vrijeme radnje – započinje u ljetno predvečerje, 1925. god.
- mjesto radnje – na terasi raskošne vile okružene parkom; u vagonu i hotelu
- smrtno bolesna Djevojka boravi na terasi te se prisjeća dana provedenih u internatu
- prisjeća se voljene prijateljice Kristine koju je tamo upoznala te ludih mladenačkih
snova i nadanja koja su dijelile
- Djevojka se opire sestrinim prijedlozima da uđe u kuću, uporna je u očekivanju
„pustolova pred vratima“
- On simbolizira goruću nadu za životom te iščekivanje prave ljubavi

- Djevojka tone u deliričan san gdje joj se javlja Neznanac koji simbolizira smrt
- On joj nudi mogućnost ostvarenja posljednje želje
- Ona odabire ljubav kao svoju posljednju želju na što je Neznanac upozorava te joj
govori da je veličina ljubavi upitna
- Kasnije se isprepliću realnost i irealnost
- Simbolika imena:
- Begović djevojku zove Agneza – „Agnos“ grč. Znači čist, nedužan, svet, kreposan,
„Agnus“ lat. znači janje - Begović je zacijelo uzeo u obzir izvorna značenja ovog imena
- On unaprijed predlaže Djevojku – znak neokrnjene čistoće, na pragu života Agneza
još ništa nije realizirala i djeluje kao blag i plah nagovještaj neke mogućnosti
- odstupanje od tradicionalne drame:
a) na planu sadržaja (ispreplitanje stvarnog i nestvarnog, života i smrti, smrt se javlja kao
osoba, lik)
b) na planu izraza ( podijeljenost drame na slike, predstava u predstavi, važnost glazbe)

36. MARCEL PROUST; COMBRAY

- rođen i umro u Parizu


- najveći francuski romanopisac 20. st.
- Autor ciklusa od 7 romana „U traženju izgubljenog vremena“
- Ukupno se radi o 4500 stranica i to je primjer tzv. Romana rijeke (roman fleuve):
1) Put k Swannu
2) U sjeni procvjetalih djevojaka – 1918. – Goncourtova nagrada (gonkurova)
3) Kod Germantesa
4) Sodoma i Gomora
5) Zatočenica
6) Iščezla Albertina
7) Pronađeno vrijeme
- Proust afirmira novi tip proze – esejizirana proza – odnosno roman esej
- Napušta klasičnu fabulu, a u pripovijedanje unosi lirske i diskurzivne dionice
- Umjesto na fabulu pozornost usmjerava na raščlanjivanje sjećanja i uspomena
- Roman je pisan kao autobiografska proza i to je njegov pokušaj da nadvlada
prolaznost i smrt novim poimanjem vremena (pod utjecajem franc. Filozofa Henrya
Bergsona)
- Osjetilnom doživljajima (okusom i mirisom) Proust uspijeva iz podsvijesti izvući neke
događaje iz prošlosti koje ponovno proživljava u sadašnjosti i to još intenzivnije nego prije jer
im prilazi obogaćen novim iskustvima i spoznajama i može slobodno upravljati njihovim
trajanjem

- Proust uvodi i tehniku unutarnjeg monologa i stvara monološko- asocijativni tip


romana

- Combray je ime koje Proust koristi za stvaran gradić Iliers (Ilie) u kojem je on
provodio praznike
- teta Leonie daje mu komadić kolača mala „madeliene“ koji umočen u lipov čaj
uspijeva u pripovjedaču oživjeti uspomene na djetinjstvo
- Proust je prvi pisac koji je sjećanje učinio razlogom, sadržajem i središtem jednog
velikog djela
- Umjetničko djelo je prema Proustu jedina mogućnost prerastanja samoga sebekojoj bi
svaki umjetnik trebao težiti i to ne samo da bi izrazio sebe nego da bi opravdao svoje
postojanje
- Bolovao je od asme

37. FRANZ KAFKA; PROCES, PREOBRAŽAJ

- rođen u Pragu, u židovskoj obitelji u kojoj se govorio njemački jezik


- doktorirao je na pravu
- bolovao od tuberkuloze, njegovo odrastanje obilježili su brojni sukobi s ocem
- Kafka je cijeli život proveo kao osamljenik, bio je vrlo introvertna (povučena) osoba
- Za života je objavio tek nekoliko pripovijedaka, najpoznatija je Preobražaj
- Oporučno traži od Maxa Broda da spali svu njegovu književnu ostavštinu
- Brod je ta njegova djela ipak objavio; Pisma Mileni (Milena Jesenska) i romani
Proces, Dvorac i Amerika (kritičari ih zovu „trilogija samoće“)
- Kafka za života nije prepoznat kao veliki pisac, pravu slavu stječe 30.-tih god. 20.st., a
posebno nakon II. svj. rata
- za Kafku je svrha umjetnosti opisivanje onoga što jest i kako jest, a tumačenje je želio
prepustiti drugima

PREOBRAŽAJ
- glavni lik je trgovački putnik Gregor Samsa (samoća, usamljenost)
- savjestan je i marljiv, radi da bi otplatio dugove obitelji
- jednog dana probudi se preobražen u kukca
- ta preobrazba, ničim objašnjena, zbunjuje obitelj, ali izostaju reakcije kakve bismo
očekivali
- primaju to kao nesreću koja može zadesiti svakoga, a koju je potrebno ako je ikako
moguće sakriti
- efekt začuđenosti Kafka postiže tim što sve opisuje u okvirima onoga što je moguće u
svagdašnjem svijetu, a upravo je taj svijet takav da više nikoga zapravo i ne iznenađuje
- iako je Gregor od početka pripovijetke kukac, on do smrti zadržava sva ljudska
obilježja (on tuguje, pati), tim je njegova tragedija veća jer uviđa kako je njegovo žrtvovanje
za obitelj dok je bio zdrav bilo suvišno
- kad je on postao kukac, pasivan i poslovno nesposoban, njegova obitelj postaje aktivna
i doživljava preobrazbu time što počinju normalno živjeti i raditi

- kod Gregora nema pobune ili pokušaja da se nešto promjeni, nego se jednostavno miri
sa sudbinom
- Kafkin stil je vrlo jednoličan, nesklon metafori, on ne eksperimentira pripovjedačkim
tehnikama
- Običnim riječima pripovijeda o neobičnom
- Govori o užasu koji nikoga ne užasava i to se zove načelom negativne eksplozije
(tamo gdje se udar očekuje on izostaje)
- U djelu prepoznajemo obilježlja:
- nadrealizma – halucinantna vizija pretvorbe čovjeka u kukca
- ekspresionizma – osjećaj straha i usamljenosti
- egzistencijalizma – apsurdnim motivom preobražaja Kafka se koristi kako bi izrazio
odnos obitelji prema pojedincu i tako pokazao položaj pojedinca u društvu
- dadaizma – Kafka intervenira u logiku svijeta opisujući kao normalno ono što je
nenormalno

PROCES

- čitav slučaj započinje uhićenjem glavnog junaka Jozefa K.


- na Jozefovo inzistiranje da sazna zašto je uhićen odgovaraju da su oni samo niži
službenici suda i da ne znaju ništa o njegovu slučaju
- ali, dopušteno mu je da ide na posao
- uskoro Jozefa telefonski pozivaju na zakazano saslušanje u nedjelju, jer tako može
nesmetano obavljati svoj posao u banci
- na suđenju, na koje je zakasnio sat vremena, pokušava se obraniti žaleći se na
nekorektne postupke suda i stražara u njegovu slučaju, ali na kraju saznaje da je sam sebi
oduzeo povlasticu da bude saslušan
- iduće nedjelje K. se nepozvan uputi na sud, ali tamo ne nailazi na nikoga jer se nije
održavala sjednica
- susreće sudskog poslužitelja koji ga povede sa sobom, ali Jozefa spopadne mučnina od
atmosfere i on napušta zgradu
- jednog dana posjećuje ga stric Alfred K. i upozorava ga na to kako bi slučaj mogao
loše utjecati na obitelj i odvodi ga svom starom prijatelju, odvjetniku Huldu
- kad su stigli Jozef se iznenadi kako je odvjetnik dobro upućen u njegov proces, ali
odvjetnik mu odgovara da u sudskim krugovima kolaju glasine o njegovu slučaju
- često je posjećivao odvjetnika koji ga je uvjeravao da slučaj dobro napreduje, ali mu
nikad ne govori u čemu je taj napredak, pa je K. sve uvjereniji u to da mora sam preuzeti
slučaj i sam se braniti
- odlazi slikaru Titorelliju, kojega mu je preporučio jedan tvorničar, i od njega saznaje
neke činjenice o sudu, ali i da je sud čvrsto uvjeren u krivicu optuženog i ne priznaje nikakve
dokaze koji se iznose pred njega, ali i da se na sudce može utjecati iza leđa osobnim vezama
- potpuno oslobođenje, prema slikaru, nije moguće
- konačno se K. jedne večeri uputio odvjetniku s namjerom da mu otkaže punomoć, ali
mu to ne donosi olakšanje
- osjeća da njegov slučaj postaje sve kompliciraniji

- jednog dana dobiva nalog da pokaže nekom talijanu gradsku katedralu, ali talijan ne
dolazi na vrijeme pa K. ulazi u katedralu
- gledajući slike u polumraku primijeti svećenika koji mu se čini kao da njemu ide
održati propovijed
- K. se digne i krene prema vratima, ali ga svećenik zove imenom
- Predstavi se kao zatvorski kapelan i opominje ga da previše traži tuđu pomoć, osobito
žensku
- Na Jozefov 31. rođendan dolaze dva gospodina i odvode ga do kamenoloma izvan
grada
- Polože ga na kamen i ubiju mesarskim nožem

38. MIROSLAV KRLEŽA; GOSPODA GLEMBAJEVI


(1893. – 1981.)

- rođen u Zagrebu, u obitelji gradskog redarstvenog nadstražara


- U književnosti se javio 1914. dramom Legenda
- Njegov književni razvoj prolazi kroz nekoliko faza:
a) romaničko – simboličku (1914. – 1918.)
b) ekspresionističku (1918. – 1926.)
c) realističku ( 1926. – 1932.)
- 1950. – imenovan je ravnateljem Leksikografskog zavoda u Zagrebu
- Djela:
Zbirka pjesama; Simfonije
Dramski ciklus; Legende
Drame; Golgota, Galicija, U logoru, Vučjak, Gospoda Glembayevi, U agoniji
- 1919. uz pomoć augusta Cesarca izdaje časopis „Plamen“ ekspresionističkog naziva
koji
izlazi samo te godine

- drama u tri čina


- radnja se zbiva jedne noći 1913. godine u kući bankara Ignjata Glembaya nakon
svečane proslave obljetnice njegove firme Glembay Ltd.
- To je noć u kojoj se potpuno razotkriva nemoralni život Glembayevih i njihovo
propadanje – kako financijsko tako i moralno i biološko
- Dolaskom sina Leonea – umjetnika, slikara i boema – u obiteljski dom poslije
jedanaest godina, opterećenoga glembayevskim kompleksom, u prvome se činu razotkriva
pravo lice Glembayevih i predstavlja uvod u sukob
- Drugi je čin vrhunac drame izražen u Leonovu sukobu s ocem Ignjatom
- Treči se čin odigrava oko odra mrtvog Ignjata Glembaya, u trenutcima iskazivanja
„brodoloma“ glembajevske tvrtke, završava tako da Leone škarama prereže vrat barunici
- Ciklus o glembajevima pisan je od 1926. do 1930., obuhvaća 11 novela i 3 drame
- Dramsku trilogiju čine drame Gospoda Glembayevi, U agoniji i Leda

39. MIROSLAV KRLEŽA; POVRATAK FILIPA LATINOVIZCA

- moderan roman o povratku obiteljskom domu slikara Filipa Latinovizca koji se vraća
svome domu nakon 23 godine izbivanja u inozemstvu
- roman započinje s retrospektivom, Filipovim povratkom u rodni grad
- u njemu provaljuju davne uspomene, mućno sjećanje na trenutke kada ga je majka
izbacila na ulicu
- on je ostao zahvćen nemirom i kompleksom jer ni nakon četrdeset godina nema
odgovora na pitanje tko mu je otac, a majka mu je najtajnovitija pojava njegova djetinjastva
- uz njegov povratak vezana su pitanja identiteta, pripadnosti društvu, umjetničkog
stvaranja, ljubavi, otuđenja…
- Filipov lik autor je ostatio različitim postupcimaizravne i neizravne karakterizacije
- Prikazao je njegovo duševno stanje, svijest i podsvijest
- Roman pripada monološko – asocijativnom tipu romana, a jednim djelom i romanu-
eseju

40. TIN (AUGUSTIN) UJEVIĆ

- istaknuti hrvatski pjesnik, prevoditelj, kritičar i esejist, profesionalni pisac i boem


- školovao se u Imotskom, Makarskoj, Splitu i Zagrebu
- Živio je u Parizu, Beogradu, Sarajevu, Splitu, a od 1940. do smrti u Zagrebu
- Književni rad započinje kao Matošev sljedbenik da bi se kasnije više poklonio
Baudelairu i francuskim simbolistima
- U književnosti se javlja 1914. u Hrv. Mladoj lirici
- Kritika njegovo stvaralaštvo obično dijeli u dvije faze:
1. 1914. – 1930. objavljene su zbirke Lelek sebra (1920.), i Kolajna (1926.)
- nastale su u Parizu kao jedinstvena zbirka s pjesmama u zatvorenoj formi, a
objavljene su zasebno u Beogradu
- uz motiv sebra (roba) i teme trpljenja, osamljenosti dominira motiv žene i
planktonske ljubavi (to je imaginarna žena koju pjesnik uzdiže na pijedestal i
svi
njegovi ljubavni stihovi zapravo su izraz najdublje nemoći u odnosu prema
ženi)
2. druga faza započinje 30.-tih godina kad je objavio zbirke Auto na korzu
(Šetalište) 1932., Ojađeno zvono 1933.- to je misaona lirika i mješavina
ekspresionizma, futurizma i nadrealizma
- Tinova esejistika objavljena je u zbirkama 1938. – Skalpel kaosa i Ljudi na vratima
gostionice
- 1945. – 1950. – mu je zabranjeno objavljivati

- 1950. – objavio je zbirku pjesama Rukovet i 1954. Žedan kamen na studencu


- Kritika ga smatra posljednjim pjesnikom hrvatskog i europskog modernizma, i uz
Krležu, našim posljednjim enciklopedistom, bio je poliglot, zovu ga još i virtuozom stiha,
imotskim Baudelairom, pjesničkim genijem i čarobnjakom stiha

41. DOBRIŠA CESARIĆ


(1902. – 1980.)

- bio je pjesnik, esejist i prevoditelj


- prevodio je najviše ruske i njemačke pjesnike, npr. Puškina, Jesenjina
- posljednji je hrvatski romantičar, izravni lirski nasljednik Vidrića i Matoša
- njegovu prvu samostalnu zbirku, objavljenu 1931. pod nazivom Lirika, JAZU (danas
HAZU)
Prepoznaje kao izuzetno pjesničko ostvarenje
- Cesarićev pjesnički izraz vrlo je jednostavan i on se pridržavao Schopenhouerova
(Šopenhaurova) savjeta da običnim riječima treba kazati neobične stvari
- on je pjesnik ljubavi, vedrine, pjesnik grada, ali i pjesnik koji je izrazito osjetljiv na socijalnu
nepravdu
- majstor lirske minijature, ide u red najomiljenijih i najčitanijih hrvatskih pjesnika
- zbirke: Spasena svjetla, Moj prijatelju, Slap, Voćka poslije kiše, Povratak, Goli časovi

42. DRAGUTIN TADIJANOVIĆ


(1905. - )

- pripada generaciji pjesnika koja se u književnosti javlja početkom 30.-tih godina 20.st.
- prve su mu pjesme objavljene u zajedničkoj zbirci Lirika šestorice 1931.
- Od tada je objavio više samostalnih pjesničkih zbirki kojima se nameće kao
samosvojna pjesnička ličnost ne samo svojom tematikom nego i načinom svoga pjevanja
- Zbirke: Lirika (1931.), Sunce nad oranicama, Pepeo srca, Tuga zemlje, Blagdan žetve,
Srebrne svirale, Dani djetinjstva, Prsten, i dr.
- Njegova lirika je ispovjednog karaktera, izraz dubokog proživljavanja života na način
da obične detalje iz svoga života uzdiže na razinu općeljudskih vrijednosti
- Njegovi su stihovi elegični jer u sebi uvijek nose tragičan osjećaj prolaznosti života
- Iako se sam nazvao pjesnikom srca ne možemo reći da je on sentimentalan pjesnik
zbog ironije, ali i autoironije koja je često prisutna u njegovim stihovima
- Pisao je uglavnom slobodnim stihom čime pojačava neposrednost izraza
- Njegovi su stihovi ipak muzikalni i imaju neki svoj unutarnji ritam

- Pjesme poput pjesničkih zapisa imaju zabilježeno i mjesto i vrijeme nastanka


- Zavičaj i djetinjstvo na selu su polazište i najsigurnije životno uporište kojima se
Tadijanović uvijek vraća svojim pjesmama
- Pseudonim pod kojim se javljao je Morgan Tadeon

43. IVO ANDRIĆ; PROKLETA AVLIJA

- Rodio se u Dolcu pokraj Travnika


- Studirao je filozofiju, slavistiku i povijest
- Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961.
- Djela:
Poezija; U Hrvatskoj mladoj lirici, Ex ponto, Nemiri
Proza; Put Aleje Đerzeleza, Priča o vezirovu slonu, Na Drini ćuprija, Travnička
Kronika, Prokleta avlija, Omer-paša Latas (objavljen posthumno)

- djelo objavljeno 1954.


- Kratki roman ili duža pripovijetka
- Djelo ima prstenastu kompoziciju po koncentričnim krugovima što znači da je svaki
motiv obuhvaćen širim pripovjedačkim krugom, to se još zove i priča u priči
- Kritičari kažu da je to i roman-nar – u romanu ima više manjih epizoda koje bi mogle
stajati zasebno, ima 5 pripovj. krugova:
1) Andrić priča o Prokletoj avliji
2) Fra Rastislav priča o fra Petru
3) Fra Petar priča o Prokletoj avliji
4) Haim priča o Ćamilu
5) Ćamil priča o Džem-sultanu
- ovo je i simbolična slika pakla, odnosno prikaza čovjekova prokletstva kroz vjekove i
položaje čovjeka u svijetu neslobode
- Prokleta avlija je zloglasni Carigradski zatvor u kojemu je fra Petar iz Kreševa bio
zatočen dva mjeseca pod optužbom da je austrijski špijun
- Upravitelj Proklete avlije bio je Latif-aga koji je u mladosti i sam bio kriminalac
- Već prve godine stekao je nadimak Karađoz po grotesknoj ličnosti Turskog kazališta
„Sjena“neobičan je bio i njegov stav prema krivnji jer je smatrao da nedužnih nema i da su svi
za nešto krivi
- On je osobit kao upravitelj, iako ga zatvorenici mrze, osjećaju ga na neki način svojim
- Od Haima, sitnog kriminalca, fra Petar doznaje tragičnu sudbinu mladog turčina
Ćamila
- Ćamil je razočaran životom i neuzvraćenom ljubavlju pronašao utjehu u proučavanju
prošlosti, točnije sudbine Džem-sultana da bi se na kraju potpuno identificirao s njime
- Džem-sultan je bio brat Bajazita koji ga je proglasio maloumnim i dao zatvoriti kako
mu ne bi ugrozio vlast

- Kako je tadašnji sultan također imao brata kojega je držao zatvorenoga, Ćamilovo
proučavanje povijesti postaje sumnjivo vlastima i završi u Prokletoj avliji
- Obojica su zapravo bili zatvorenici bez krivice, zatvoreni samo zato što su mislili svoje
misli
- Prokleta avlija je prikaz totalitarne države u kojoj postoji samo privid pravde
- Vlast uklanja sve koji su prijetnja državi, makar fiktivna,pa čovjek može nastradati
samo zato što misli svojom glavom
44. ALBERT CAMUS; STRANAC
(1913. – 1960.)

- francuski pripovjedač, dramatičar, esejist i novinar


- rodio se u Alžiru od oca Francuza i majke Španjolke
- Po svršetku srednje škole upisao je filozofiju
- 1940. god. dolazi u Francusku i nakon kraćeg vremena provedenog u listu Paris-Soir
pokreće s nekoliko prijatelja ilegalne novine Combat (Boj), u kojima piše o najvažnijim
pitanjima francuskog društvenog i političkog života
- napustivši novinarstvo Camus se potpuno posvećuje književnom radu
- 1960. poginuo je u automobilskoj nestreći
- 1957. dobio je Nobelovu nagradu za književnost
- njegovo stvaralaštvo djelimo na razdoblje apsurda i razdoblje pobune
- razdoblje apsurda; esej: Mit o Sizifu (1942.)
roman: Stranac (1942.)
drame: Nesporazum (1944.), Caligula (1944.)
- razdoblje pobune; romani: Kuga (1947.), Pad (1956.)
drame: Opsadno stanje (1948.), Pravednici(1950.)

- radnja se zbiva u Alžiru


- roman je pisan u prvom licu
- glavni lik u romanu, mladić Mersault, vijest o majčinoj smrti prima krajnje
ravnodušno, ne pokazujući tugu ili bar sažaljenje
- noć uz majčin odar provodi dremuckajući, pušeći i ispijajući bijelu kavu te
razmišljajući što rade njegovi kolege u Alžiru
- idućeg dana, odlazi u lučko kupalište gdje upoznaje Mariju Cardonu, djevojku koja je
nekad radila s njim i koja ga fizički privlači, njihov odnos svodi se na fizički
- idućeg tjedna, vrativši se posla kući, Mersault susreće svog susjeda Raymonda Sintesa,
čovjeka o kojem svi pričaju da je svodnik i da pripada alžirskom podzemlju iako se on
predstavlja kao skladištar, i poziva ga na večeru
- tijekom razgovora Mersault saznaje da Raymond ima problema sa svojom
ljubavnicom i da se radi nje potukao s njenim bratom
- budući da ga je ljubavnica napustila, a željan osvete radi njezine nevjere, Raymond
moli Mersaulta da joj napiše pismo kako bi se vratila, Mersault pristane

- mir i tišinu nedjeljnog popodneva prekinuli su buka i urlici iz Raymondova stana


- tek će dolazak policije zaustaviti Raymonda u brutalnom zlostavljanju svoje
ljubavnice
- još istog dana Mersault odlazi na policiju kako bi dao iskaz u Raymondovu korist
- U znak zahvalnosti Raymond poziva Mersaulta i Mariju da provedu sljedeći vikend
kod njegova prijatelja Massona u vikendici blizu Alžira
- Pri polasku na izlet primjećuju skupinu Arapa , među kojima je i brat bivše
Raymondove ljubavnice, kako ih promatra
- U Massonovoj vikendici društvo se dobro zabavlja, poslije objeda muškarci odluče
prošetati plažom
- Na njihovo veliko iznenađenje susreću Arape, dolazi do tučnjave a Raymond biva
ranjen nožem
- Masson vodi Raymonda da previje rane, a nakon povratka Raymond ponovno poželi
ići na plažu, s njim polazi i Mersault, dolazi do novog susreta s Arapima
- Raymond želi ubiti Arapina koji ga je ozljedio revolverom, ali na Mersaultov nagovor
odustaje, u međuvremenu se arapi povlače
- Mersault ostaje sam na plaži, kod izvora susreće ponovno onog arapina koji je ranio
Raymonda, on vadi revolver i puca u arapina, najprije jednom a zatim još četiri puta
- Drugi dio romana se odvija u zatvoru i sudnici
- Za vrijeme istrage koja traje jedanaest mjeseci, Mersault ne daje nikakvo objašnjenje
za počinjeni zločin
- I istražitelj i branitelj zbunjeni su izostankom kajanja i potpunom indeferentnošću
prema vlastitom životu, sud ga proglašava krivim i osuđuje na smrt
- Mersaultovo ponašanje na majčinom pogrebu poslužilo je kao dokaz njegove bešćutne
nemoralnosti i odredilo težinu kazne
- Osudu na smrt Mersault prima mirno i ravnodušno
- U noći prije nego što će mu odrubiti glavu, posjećuje ga svećenik ne bi li ga privolio
na pokajanje
- Mersault, svjestan apsurda života i vlastitog postojanja, to odbija
- U smrt odlazi mirno, svjestan da je to apsolutni kraj

45. VESNA PARUN

- suvremena hrvatska pjesnikinja


- u književnosti se javlja 1947. zbirkom Zore i vihori, to je poetski prvijenac Vesne
Parun prepun neobičnih metafora, kontrastna knjiga sastavljena od dva emocionalna niza:
1) ljubav i priroda
2) stradanje i smrt
- tijekom života objavila je preko 50 knjiga u kojima prevladavaju ispovjedni stihovi
- već u ranim pjesmama ima naznaka gorčina i ljubavne osamljenosti koja će obilježiti
njezin kasniji rad

- središnja zbirka je Crna maslina objavljena 1955.


- U toj zbirci je metaforičnost najjača kad govori o strahu i patnji ostavljene žene, o
samoći i nemiru tijela
- Zbirke: Vidrama vjerna, Ropstvo, Koralj vraćen moru, Bila sam dječak, Ti nikad
- 70.-tih god. 20.st. okušala se i u sonetnoj formi, 100 soneta – prva zbirka koja je
zapisana, Olovni golub, Salto mortale
- Pisala je i satiričnu poeziju u kojoj iskazuje revolt nad banalnošću svakodnevnice, pa
je nastala zbirka Apokaliptične basne
- Zbirka pjesama koju kritičari nazvali svojevrsnim testamentom objavljena je 1997.
pod nazivom Smijeh od smrti jači
- U zbirci Krv svjedoka nalaze se feljtoni u kojima govori o ljubavi i poeziji
- 2001. god. objavila je autobiografsku prozu pod nazivom Noć za pakost – moj život u
40 vreća
- U ljubavnim pjesmama Vesne Parun žena nije samo predmet ljubavi nego njezin akter
- Antologijske su:
Ti koja imaš nevinije ruke
Mati čovjekova
Djevičanstvo
Psalmi nerotkinje
- pseudonim Pave Versa

46. RANKO MARINKOVIĆ; KIKLOP; GLORIJA I RUKE

- rođen u gradu Visu na otoku Visu 1913. god. a umro u Zagrebu 2001. god
- viški Voltaire
- za vrijeme rata interniran u logorima u Italiji, kasnije u zbjegu el shatt, nakon rata bio
je direktor drame HNK i profesor na akademiji za dramske umjetnosti u Zagrebu (ADUZ),
inače bio je član HAZU
- djela:
Novele; Proze, Ni braća ni rođaci, Oko božje, Pod balkonima, Ruke, Poniženje
Sokrata
Romani; Kiklop, Zajednička kupka, Never more
Drame; Glorija, Tri drame, Pustinja
Eseji; Geste i grimase, Nevesele oči klauna

KIKLOP
- roman Kiklop objavljen je 1965. god.
- 1976. je adaptiran i praizveden u kazalištu
- Roman je ekranizirao redatelj Antun Vrdoljak
- Struktura romana izrazito je modernistička; roman je građen od niza samostalnih
pripovjednih epizoda, a esejistički dijelovi su uklopljeni u pripovijedanje

- Glavni lik je mladi kazališni kritičar i novinar Melkior Tresić


- Radnja romana odvija se u Zagrebu uoči II. svj. rata, a Melkior pokušava izbjeći
mobilizaciju
- Izgladnjuje tijelo kako bi bio što mršaviji, a kad ne uspije na taj način glumi ludili
- Kad ga otpuste kao nesposobnog on opet nije zadovoljan pa se prijavljuje u vojsku ali
ga ne primaju
- Melkiora upoznajemo kroz njegova lutanja Zagrebom, kroz njegove susrete s
kolegama, prijateljima i ljubavnicama ali i kroz njegove strahove
- „tijelo uronjeno u strah izgubi onoliko od svoje smrtnosti koliko teži istisnuti strah“
- Njegovo ime ima biblijsku simboliku, Melkior je jedan od trojice kraljeva koji su se
išli pokloniti Isusu u Betlehem
- Simboličan je i naslov romana - Kiklop - ratnik, ljudožder, lik je iz grčke mitologije,
Homerove Odiseje
- Kod Marinkovića je Melkior suvremeni Odisej, lukav i inteligentan, a opet nemoćan
pred ratom
- On shvaća da je rat najveći apsurd jer dehumanizira svijet, oduzima mu ljudsko i
svodiga na animalno
- Zbog toga je simbolično njegovo puzanje u Zoopoils jer predstavlja kolektivno ludilo
koje čovječanstvo vodi u apokalipsu i samouništenje
- Kiklop je antiratni roman, ali roman o krizi građanskoga društva
- U romanu se smjenjuju tehnike realističnog pripovijedanja sa unutarnjim monologom,
tokom svijesti i imaginarnim dijalogom
- Snažno je prisutna intertekstualnost (utjecaj jednog književnog djela na drugo)
- Klasičnom dvojstvu na kojem počiva umjetnost, a to je Eros – ljubav, Thanatos – smrt
Marinković još dodaje i treći stup a to je Phobos – strah

GLORIJA

- radnja Glorije smještena je u samostanu u neimenovanu gradu na moru, pedesetih godine


- Mladi biskupov tajnik don Jere priprema čudo koje bi u poslijeratnim vremenima obnovilo
vjeru
- on poziva mladu karmeličanku, sestru Magdalenu, inače bivšu akrobatkinju ba trapezu
Gloriju, i namjerava je staviti na oltar kao živi kip
- Njegovoj ideji se suprotstavlja don Zane, koji je i sam kao mlad radio čudesa koja su
završila neuspješno, upozoravajući ga kako nije nimalo bezazleno što bi u tom teatru čuda
trebala glumiti osoba sumnjive cirkuske prošlosti
- kad u biskupiju dolazi bivši direktor cirkusa i Glorijin otac Rikard Kozlović nudeći svoj
izum mehaničkog Isusa koji plače i uzdiše, don Jere ga potjera, a don Zane optužuje da mu
je naum moralno problematičniji od mehaničke sprave jer manipulira živim čovjekom
- don Zane postavlja Magdalenu u poziciju glume kipa na oltaru
- iako se sve više svjetine okuplja oko Gospina oltara jer njen pogled magnetično djeluje na
ljude, don Jere je sve više muči, prigovara joj da ne igra

dobro svoju ulogu jer previše pozira, čak i koketira, a nedostaje joj i nadzemaljske
uzvišenosti u pogledu
- sve očajnija Magdalena, koja uspijeva odoljeti i očevim preklinjanjima da mu se vrati,
napokon odbacuje tu „ulogu“ i više ne želi biti marioneta, optužujući don Jeru da je njegova
ljubav sastavljena od straha i dječje okrutnosti
- Kad odlazi iz samostana don Jere udarcima uništava mehaničkog Isusa kojega je biskup u
međuvremenu otkupio
- Iako se po povratku u cirkus za prvu točku priprema godinu dana, Glorija više nema ni
snage ni volje koje bi je oslobodile od straha; ni don Jere koji se pojavljuje u garderobi prije
njenog posljednjeg salta ne uspijeva je odgovoriti od nastupa
- Nad njenim mrtvim tijelom kleči otac, a nakon što je iznose četiri klauna, don Jeri ne
preostaje ništa drugo nego da gorko zaplače usred arene

47. VLADAN DESNICA; PROLJEĆA IVANA GALEBA


(1905. – 1967.)

- rođen je u Zadru, a umro u Zagrebu


- diplomirao je pravo u Zagrebu
- neko vrijeme je studirao filozofiju u Parizu
- prevodio je s talijanskog, francuskog i ruskog
- djela:
romani; Zimsko ljetovanje (1950.), Proljeća Ivana Galeba (1957.)
novele; Olupine na suncu, Proljeće u Badrovcu, Tu, odmah pored nas, Fratar
sa zelenom bradom
pjesme; Slijepac na žalu
drama; Ljestve Jakovljeve

- roman-esej
- objavljen 1957. u Sarajevu
- podijeljen na 73 poglavlja
- nastajao je u razdoblju od dva desetljeća
- najveći umjetnički domet Vladana Desnice
- fabule skoro da i nema, a umjesto vanjske događajnosti u prvom planu su razmišljanja
i duhovna radoznalost Ivana Galeba
- pripovjedna sadašnjost odvija se 1936. god. u bolnici gdje se violinist Ivan Galeb
prisjeća događaja iz vlastita života
- njegova je violinistička karijera okončana jer je ozlijedio ruku
- u skladu s psihoanalitičkom idejom da „sve iznosimo iz djetinjstva“ ili pak definicijom
„djetinjstvo – pregršt besmrtnosti“, Galeb će tom razdoblju svoga života pridodati najviše
pozornosti
- on je odlučio izvršiti nemilosrdnu autopsiju vlastite ličnosti, a iza svega stoji uvijek
samo jedno pitanje; tko sam ja?
- Pripovjedna tehnika je pod dojmom Proustova romanskog ciklusa U potrazi za
izgubljenim vremenom (mnoštvo unutarnjih monologa) i Desničin se lik retrospektivno vrača
u svijet djetinjstva i mladosti i želi rekreirati prošle događaje

- Zbog toga važnu ulogu u djelu dobivaju asocijacije, sjećanja, uspomene,


rekonstrukcije atmosfere, zvukova, boja i mirisa
- Sama karakterizacija Ivana Galeba temelji se na protuslovljima, na njegovu
razumijevanju života kao neprestane izmjene suprotnosti; proljeće – smrt, svjetlo – tama
- Desnica je roman usporedio s „otvorenom rubrikom“ u koju se može uvrstiti sve što
autoru padne na pamet
- „Da ja pišem knjige, u tim se knjigama ne bi događalo ama baš ništa“, to kaže Ivan
Galeb, ali to piše Vladan Desnica

48. IVO BREŠAN; PREDSTAVA HAMLETA U SELU MRDUŠA DONJA


(1936. - )

- rodio se u Vodicama
- u Šibeniku je završio gimnaziju; slavistiku i filozofiju diplomirao je na Filozofskom
fakultetu u Zagrebu
- radio je kao profesor u Šibeniku
- od 1983.jetnički voditelj tamošnjeg Centra za kulturu i Međunarodnog dječijeg
festivala
- djela:
drame; Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1965.), Nečastivi na filozofskom
filozofskom fakultetu, Svečana večera u pogrebnom poduzeću, Hidrocentrala
u Suhom dolu…
romani; Ptice nebeske, Ispovjedi nekarakternog čovjeka, Država božja

- radnja Brešanove drame zbiva se nakon drugog svjetskog rata u zaostalom selu
Dalmatinske zagore – Mrduši Donjoj
- seljani odlučuju pripremiti predstavu Shakespearovog Hamleta
- oni ne razumiju Shakespearov tekst, ali se zbog toga ne uzrujavaju, odlučuju ga
naprosto prilagoditi, jezično i stilski
- i dok kao čitatelji pratimo pripremanje predstave Hamleta, upoznajemo hamletovski
zaplet među glumcima koji tumače uloge u Shakespearovom djelu
- jedini koji je svjestan sukoba između umjetnosti i primitivizma te totalitarnosti društva u
kojem živi jest učitelj Škunca, redatelj predstave, ali on je poput Hamleta – potpuno nemoćan
promijeniti surove odnose u svijetu u kojem živi
- tako Sakespearov tekst postaje simbolični okvir pomoću kojega pisac kritički pokazuje
socijalističko društveno uređenje koje guši kritičnost, individualnost i pravednost
- Jocin otac završava u zatvoru zbog Bukarine prijevare; Majkača očijuka s Bukarom;
Mile Puljiz je dvoličan, on od Anđe traži da uhodi Škoku; Jocin otac se ubija u zatvoru, Joco
ne uspijeva dokazati njegovu nedužnost

49. IVAN ARALICA; PSI U TRGOVIŠTU

- suvremeni hrvatski pripovjedač, po profesiji učitelj, pa profesor, bio je i zastupnik u


Saboru
- Aralica je akademik, redoviti član HAZU-a
- Djela:
Novele; Svemu ima vrijeme, Propast magnuma
Romani; Konjanik, Psi u trgovištu, Put bez sna, Duše robova,
Graditelji svratišta, Okvir za mržnju, Četverored; Ambra,
Fukara, Puž (romani s ključem)
Knjiga eseja; Zadah ocvalog imperija

- povijesni roman objavljen 1979.god.


- sastoji se od tri dijela:
1) nekamo moraš
2) mač samosjek
3) koža za bubanj
svaki taj dio ima zasebnu tematiku, ali se nadovezuje na prethodni dio
- u prvom dijelu radnja je smještena u europski ambijent, a u trečem u turski
- to je priča o vladarima, o podanicima, o žudnji za moći, o strasti vladanja i demonizmu
vlasti koji ljude često izobličava, dehumanizira
- I. dio
- Pisan je uglavnom u epistolarnom obliku (pismo)
- Središnji lik je Antun Vrančić, Šibenčanin, biskup, diplomat, jedan od najutjecajnijih
ljudi u Europi u 16.st.
- Iz njegovih pisama bratu Mihovilu (ocu Fausta Vrančića) doznajemo o političkim i
osobnim događanjima
- Lik Antuna Vrančića je utemeljen na suprotnostima; on osjeća snažnu pripadnost
zavičaju, ali istodobno žudi za upoznavanjem novih zavičaja i ljudi
- Predstavljen je i kao veliki hedonist, ljubitelj žena (Magdalena, Millaversi, Uršula s
kojim ima dijete, Izabela udovica Ivana Zapolje)
- Kao austrijski poslanik Vrančić je trebao s velikim vezirom Mehmedom pregovarati o
sklapanju mira
- Vrančić piše o snovima koji ga prate od djetinjstva, prvi je san o karavani koji na
alegorijskoj razini govori o pitanju pripadnosti jednom narodu,
- strah od zaostajanja i pomisao da za njega nema mjesta u karavani a da ga u drugu
karavanu neće primiti jer „pribjegare nitko ne voli“, muči Vrančića već odavno, drugi san je o
psima u trgovištu a govori o opasnostima koje na čovjeka vrebaju svakodnevno i o shvaćanju
života kao velikog milosrđa i sreće („Andrijin križ kao simbol milosrđa“)
- II. dio – mač samosjek
- U središtu pozornosti je Mustafa, sin turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog

- Mustafa je bio omiljen u narodu pa je zato predstavljao veliku prijetnju za svoga oca
- Iako je Sulejman obećao da će podijeliti vlast sa svojim sinom, naredi njegovo
smaknuće i opravdava svoj čin riječima da u slučaju podjele vlasti jedan od njih mora biti
ispod zemlje
- III. dio – koža za bubanj
- Opisuje se sudbina drugog Sulejmanovog sina Đihangira
- Za razliku od brata Mustafe, Đihangir je bio slab, boležljiv, depresivan
- Nakon smrti majke Narbamu koju je obožavao i brata Mustafe kojeg je također volio,
Đihangir se još više povlači u svoj svijet
- Otac mu je odredio kaznu „da živi, ali da umre“
- Dao ga je zatočiti u tamnicu, u koju je sagradio alkpoturk, koja je nalikovala na bunar,
tamu su Đihangira ispitivali i mučili sve dok nije umro od tuge
- Rokselana – nasmijan ruskinja, ona je tamna strana
- Rusten Opuković – veliki vezir Sulejmanov koji je oženio sulejmanovu kćer ljubimicu
Mihrimah