1.

poglavlje PARIS - CROYDON

Rujansko sunce prţilo je zračnu luku Le Bourget. Putnici su prelazili pistu i
penjali se u zrakoplov Prometheus, koji je za nekoliko minuta trebao poletjeti za
Croydon.

Jane Grey ušla je među posljednjima. Sjedne na svoje mjesto, broj 16. Neki su
putnici već prošli u prednji odjeljak zrakoplova kroz srednja vrata pokraj majušne
ostave-kuhinje i dva nuţnika. Putnici su uglavnom sjedili na svojim mjestima. S druge
strane prolaza dopirao je ţivahan razgovor u kojem se isticao kreštav, visok ţenski
glas. Jane iskrivi usnice. Predobro je poznavala takve glasove.

- Mila moja... zanimljivo.., nisam znala... Gdje? Juan les Pins2 O, da. Ne... Le
Pinet.:. Da, staro društvo... Ma naravno, sjednimo zajedno. Što, ne moţemo- Tko-
Ah, tako...

A tad se začuje ljubazan muški glas sa stranim naglaskom:

- S najvećim zadovoljstvom, madame. Jane krišom pogleda.

Omanji postariji gospodin velikih brkova i jajolike glave uljudno je preselio sebe
i prtljagu. Njegovo sjedalo bilo je na istom mjestu kao i Janeino, samo s druge
strane prolaza.

Jane malo okrene glavu pa ugleda dvije ţene čiji je neočekivani susret
prouzročio strančevu uljudnost. Spominjanje Le Pineta izazvalo je njezinu
radoznalost, jer je i Jane bila u Le Pinetu.

Jedne ţene odlično se sjećala, posebice okolnosti u kojima ju je posljednji put

vidjela. Sjedila je za kartaškim stolom i igrala bakaru. Njezine male šake zatvarale
su se i otvarale same od sebe, a nenapadno našminkano lice porculanske lutke
crvenjelo je i blijedjelo. - Kad bih se potrudila, mogla bih se sjetiti njezina imena -
pomisli Jane. Prijateljica ga je spomenula. Rekla je: - Plemkinja je, ali ne rođenjem.
Bila je plesačica ili tako nešto.