Reče stjuardu koji je stajao pokraj njega s jelovnikom: - Ja ću hladan jezik.

Grofica od Horburyja pomisli: - Boţe, što ću? Vraška zbrka. Koliko ja znam ima
samo jedan izlaz. Kad bih barem imala hrabrosti. Mogu li ja to? Mogu li to
odglumiti? Ţivci su mi tanki. To je zbog kokaina. Zašto sam ga počela uzimati? Lice
mi je uţasno. Uţasno! Još će biti teţe s tom lisicom Venetiom Kerr u zrakoplovu.
Uvijek me gleda kao da sam smeće. Ona je ţeljela Stephena. E, pa nije ga dobila! To
njezino dugo lice me ţivcira. Kao u konja. Mrzim vlastelinke. Boţe, što ću? Moram
odlučiti. Ona stara kučka je ozbiljno mislila.

Prekopa po torbici traţeći tabakeru, pa umetne cigaretu u muštiklu. Ruke joj

zadrhte.

Plemenita Venetia Kerr je razmišljala: - Prokleta drolja. Nego što? Tehnički je

moţda krijeposna, ali je drolja skroz-naskroz. Jadan Stephen. Kad bi je se barem
mogao riješiti.

I ona potraţi tabakeru. Prihvati šibicu Cicely Horbury.

Stjuard reče: - Oprostite, dame, ali pušenje je zabranjeno.

Cicely Horbury reče: - Prokletstvol

Hercule Poirot je razmišljao: - Lijepa je ona mala. Ima odlučnu bradicu. Zbog
čega je tako zabrinuta? Zašto tako uporno izbjegava pogledati onog naočitog
mladića preko puta? Svjesna je njegova prisustva, i on njezina. - Zrakoplov malo
potone. - Mon estomac pomisli Hercule Poirot i sklopi oči.

Dr Bryant sjedio je pokraj njega i nervoznim rukama milovao svoju flautu.

Pomisli: - Ne mogu se odlučiti. Ne mogu i gotovo. Ovo je prekretnica u mojoj
karijeri.

S ljubavlju izvadi flautu iz kovčeţića. Glazba. Glazba je bijeg od svih briga.

Smiješeći se podigne flautu do usana, pa je odloţi. Nizak čovjek s brkovima čvrsto
je spavao. U trenutku kad je zrakoplov malo propao, on je pozelenjeo. Doktoru
Bryantu bilo je drago da mu nije mučno u vlaku, u brodu pa ni u avionu.

Dupont pere uzbuđeno se okrene i vikne Dupontu filsu, koji je sjedio pokraj
njega.