Katolička Crkva I Vjerska Sloboda

KATOLIĈKA CRKVA I VJERSKA SLOBODA
Uvod
Vjerska sloboda ili pravna slobodu u stvarima koje se tiĉu vjere, njezina nesmetanog
prihvaćanja, vanjskog oĉitovanja i prakticiranja u vlastitom ţivotu, zauzima posebno mjesto
meĊu općim ljudskim pravima i drugim slobodama. Ona je bila ta koja je prva priznata u
burnom tijeku borbi za proklamiranje i poštivanje općih ili osnovnih ljudskih prava i
sloboda. Priznavanje vjerske slobode omogućilo je ili otvorilo put afirmaciji drugih prava i
sloboda.1
Prema papi Pavlu VI., vjerska sloboda zauzima mjesto od prvorazredne vaţnosti meĊu
svim ljudskim pravima.2 O vaţnosti vjerske slobode osobito ĉesto, u razliĉitim
dokumentima i prigodama, pisao je ili govorio papa Ivan Pavao II. Tako on istiĉe da je
vjerska sloboda u temelju svih dragih sloboda i da je s njima nerazdvojno vezana; 3 da je
pretpostavka i jamstvo svih sloboda koje osiguraju opće dobro svakoga ĉovjeka i svih
naroda;4 da je izvor i sinteza drugih ljudskih prava;5 da je primarno i neotuĊivo pravo osobe,
__________
1
R. BERTOLINO, Libertà religiosa e gli altri diritti umani, u: Diritto Ecclesiastico, 107/1996, str.
26.
2
Papa PAVAO VI., enc: Evangelii nuntiandi, 8.12.1975., br. 39, u: AAS, 68/1976., str.30; Enchiridion
Vaticanum, Edizioni Dehoniane (dalje: EV), 5, str. 1050, br. 1632.
3
IVAN PAVAO II., pismo generalnom tajniku OUN, gosp. Curtu Waldheimu: The signal occasion, 2.
prosinca 1978., u povodu 30. obljetnice Opće deklaracije o ljudskim pravima, u: EV, 6, str. 766, br. 1159.
4
IVAN PAVAO II., enc.: Redemptoris missio, 7. 12. 1990., br. 39, u: AAS, 83/1991., str. 287; EV, 12,
str. 522, br. 528.
5
IVAN PAVAO II., enc.: Centesimus annus, 1. 5. 1991., br. 47, u: AAS, 83/1991., str. 851-852; EV, 13,
str. 152, br. 225.
i da ĉini oslonac svim drugim slobodama ĉiji je razlog postojanja duboko ukorijenjen u
svakoj osobi;6 da su sloboda savjesti i vjere bitni stupovi sustava ljudskih prava i temelj
svakog istinski slobodnog društva;7 da je vjerska sloboda ugaoni kamen zgrade ljudskih
prava i postaje mjerilom drugih ĉovjekovih temeljnih prava.8 To su samo neki od brojnih
istupa i izriĉaja Ivana Pavla II. o izuzetnoj vaţnosti vjerske slobode.9
Vaţnost vjerske slobode i njezinu povezanost s drugim ljudskim pravima naglašavali su
i diplomatski predstavnici Svete Stolice. Tako je mons. Paul F. Tabet, voditelj izaslanstva
Svete Stolice na 49. zasjedanju Komisije OUN za ljudska prava, 16. veljaĉe 1993. u Ţenevi
kazao da je pravo na vjersku slobodu, budući da se tiĉe najintimnije sfere duha, znak po
kojemu se raspoznaju draga temeljna ljudska prava, a ozbiljnost i dosljednost s kojom se
vjerska sloboda bude poštivala i štitila pokazivat će opću razinu poštivanja sveukupnih
ljudskih prava u društvu.10 A stalni promatraĉ Svete Stolice pri OUN u New Yorku, nadbis-
_____________
6
IVAN PAVAO II., poruka vladama zemalja potpisnica Završnog akta KESS-a u Helsinkiju, L'Eglise
cathotique, oslobodi-savjesti i vjere, 1. rujna 1980., u: EV, 7, str. 547, br. 568.
7
IVAN PAVAO II., It is an honor for me, poslanica Generalnoj skupštini OUN prigodom 50.
godiSnjice osnivanja Ujedinjenih Naroda, 5. listopada 1995., u: L'attività della Santa Sede nel 1995.
Libreria Editrice Vaticana, Cittadel Vaticano (1996), str. 472; EV, 14, str. 1940/1942, br. 3249.
8
IVAN PAVAO II. poruka: Nel primo giorno, 8. prosinca 1987. Vidi: AAS, 80/1988., str. 278 i 280.
9
Tako Ivan Pavao II. kaţe: da je vjerska sloboda središte ljudskih prava; da je priznavanje prava na
slobodu savjesti i vjersku slobodu meĊu najvišim dobrima i meĊu najteţim duţnostima svakog naroda
koji uistinu ţeli osigurati dobro osobe i društva; da je prakticiranje slobode savjesti i vjere vezano za
prakticiranje svih drugih sloboda, ili da je tako tijesno vezana uz druga temeljna prava da se moţe s
punim pravom drţati da je poštivanje vjerske slobode "test" za ostvarivanje drugih temeljnih prava; da
izraţava najdublje teţnje ĉovjekove osobe, odreĊuje pogled na svijet, upravlja odnos s drugima i pruţa
odgovor na pitanja o pravom smislu ţivota kako na osobnom tako i na društvenom podruĉju; da povrede i
ograniĉavanja vjerske slobode predstavljaju radikalnu nepravdu u pogledu onoga što je posebice duboko
u ĉovjeku i što je autentiĉno ljudsko. Vidi: IVAN PAVAO II., enc: Redemptor hominis,A. oţujka 1979., br.
17, u: AAS, 71/1979., str. 300; EV, 6, str. 844, br. 1238; ap. pob.: Christifideles laici, 30. prosinca 1988.,
br. 39, u: AAS, 81/1989., str. 466; EV, 11, str. 1144s, br. 1773; govor odvjetnicima 23. oţujka 1991., u:
L'Osservatore Romano, 24. oţujka 1991., str. 4; G. FILIBECK, Les Droits de l'homme dans l'ensegnement
de l'Eglise de Jean XXIII a Jean-Paul II, Libreria Editrice Vaticana 1992, str. 356; poruka svijetu: Nella
prima Enciclica, 8. prosinca 1998., br. 5, u: AAS, 91/1999., str. 380, - prijevod na hrvatskom jeziku u:
Vrhbosana, X (CXIII), 1/99, oţujak 1999., str. 11-15.
10
Vidi: L'Osservatore Romano, 26. veljaĉe 1993., str. 2.
kup Renato Martini, govoreći 20. studenoga 1996. pred III. komitetom 51. zasjedanja
Generalne skupštine OUN, oznaĉio je vjersku slobodu kao temeljno pravo i kao ugaoni
kamen cijele zgrade ljudskih prava.11
Ako je vjerska sloboda uistinu tako vaţna za ĉovjeka, i ako zauzima tako istaknuto
mjesto meĊu općim ili temeljnim ljudskim pravima, onda je opravdano i razumljivo,
zapravo nuţno, da se u okviru šire teme: "Ljudska prava i Katoliĉka crkva", pozabavimo i
pitanjima: što Katoliĉka crkva drţi o vjerskoj slobodi, i kako se ona zauzima za priznavanje
i poštivanje vjerske slobode.
Ovo će izlaganje biti podijeljeno u dva dijela. U prvom ćemo vidjeti kakvo je
doktrinalno gledanje Katoliĉke crkve na vjersku slobodu uopće, a u drugom će biti rijeĉi o
vjerskoj slobodi koju Katoliĉka crkva traţi za sebe, i koju priznaje sljedbenicima drugih
religija i pripadnicima drugih vjerskih zajednica.
I. DOKTRINALNI POGLEDI KATOLIĈKE CRKVE O VJERSKOJ SLOBODI
Uĉenje i drţanje Katoliĉke crkve u pogledu vjerske slobode i odgovarajućih prava

slobodnog prihvaćanja, ispovijedanja i prakticiranja vjere sadrţani su i izneseni osobito u
deklaraciji o vjerskoj slobodi: Dignitatis humanae Drugog vatikanskog sabora, prihvaćenoj
sveĉano i proglašenoj 7. prosinca 1965.
Ta deklaracija nije ni najopseţnija (ima 15 brojeva), ni po sebi najvaţnija meĊu
saborskim dokumentima, ali je svakako bila jedan od onih dokumenata o kojemu se
najţuĉnije raspravljalo, i koji je imao najviše odjeka i izazvao najsnaţnije reakcije ne samo
u Crkvi, nego i izvan nje, kod drţavnih vlasti i u drugim kršćanskim Crkvama i
nekršćanskim religijama.12
Moţe se reći da je Drugi vatikanski sabor tom deklaracijom oznaĉio prekretnicu u
odnosu na dotadašnje uĉenje Crkve.13 Saborsko je uĉenje kasnije ponavljano i razraĊivano u
___________
11
Vidi: L'attività della Santa Sede nel 1996. Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano (1997), str.
524-525.
12
Vidi: C. CORRAL, Libertà religiosa, u: VV. AA., Nuovo dizionario di diritto canon'tco (prijevod sa
Španjolskog izvornika), Edizioni San Paolo, Milano 1993, str. 640.
13
O nastanku deklaracije i njezinu usvajanju vidi: P. P AVAN, Erklärung iiber die Religionsfreiheit,
Einleitung und Kommentar, u: Lexikon fiir Thelogie und Kirche, Das zweite vatitkanische Konzil, Herder,
Freiburg-Basel-Wien 1967., II, str. 704-711; J. HENDRIKS, De libertate religiosa in Concilio Vaticano
II disceptata, u: Periodica de morali canonica liturgica, 76/1987., str. 83-98. Koliko je bilo osjetljivo pi-
drugim brojnim dokumentima crkvenog uĉiteljstva, a osobito su se na pitanje vjerske
slobode ĉesto osvrtali pape Pavao VI. i Ivan Pavao II. Njome se bavila i Opća biskupska
sinoda 1974., a takoĊer i neka nadleštva i tijela Apostolske Stolice, ukljuĉujući i vatikansku
diplomaciju.
U ovom dijelu, uz kratku napomenu o postojanju razliĉitih vjerovanja i religija u svijetu,
vidjet ćemo: što je vjerska sloboda i kako je ona povezana sa slobodom savjesti; na ĉemu se
ona temelji; tko je subjekt prava na vjersku slobodu; što je njezin objekt i u ĉemu se ona
konkretno ostvaruje ili oĉituje. Potom će biti rijeĉi o vjerskoj slobodi kao sastavnici općeg
dobra i o pitanju odnosa društvene i javne vlasti prema vjerskim slobodama, a isto tako i
vjerskih zajednica prema društvenoj vlasti i graĊanskim slobodama.
1. Odakle različite vjere i različite religije u svijetu
Ĉovjek je po svojoj naravi religiozno biće, a religioznost ljudi opća je ĉinjenica. Ona se
sastoji od osvjedoĉenosti ili uvjerenosti ljudi u postojanje jedne transcendentne stvarnosti i
transcendentnog i apsolutnog bića - Boga, i ljudi se osjećaju i priznaju ovisnim o njemu, te
odluĉuju i nastoje svoje postojanje, svoj ţivot i djelovanje uskladiti s onim što o Bogu
prihvaćaju kao istinito i što drţe da Bog od njih traţi.14 Da bi mogao ispravno urediti svoj
odnos i drţanje prema Bogu, i uopće urediti vlastiti ţivot na naĉin koji odgovara njegovu
uroĊenom ili naravnom dostojanstvu, ĉovjek mora poznavati istinu o Bogu i o samome sebi,
ukoliko je stvorenje Boţje i kao takav ovisan o Bogu i k Bogu usmjeren. Neke od tih istina
ĉovjek moţe dokuĉiti samim svojim razumom, a druge mu se obznanjuju i otkrivaju putem
boţanske objave.
____________
tanje i kako se teško došlo do konaĉnog teksta deklaracije Drugog vatikanskog sabora o vjerskoj slobodi
pokazuje već i to što je prihvaćen tek šesti nacrt, a rezultat glasovanja je bio: DA - 2308, NE - 70,
Nevaţećih - 8 glasova. O vaţnosti toga dokumenta jedan je novinar napisao: "Već sam nacrt koji radi o
vjerskoj slobodi predstavlja istinski napredak u nauci, moţda najveći i najznakovitiji kojega je Sabor
uĉinio". - La stampa /Torino/, 9. 12. 1965., preuzeto iz: P. PAVAN, o. c, str. 711. A kasnije je jedan teolog
napisao: "Onaj trenutak kad su sudionici Drugog vatikanskog sabora usvojili deklaraciju o vjerskoj
slobodi i slobodi savjesti uistinu je zvjezdani trenutak crkvene povijesti, pa ĉak i povijesti ĉovjeĉanstva".
- Vidi: A. LAUN, Fragen der Moraltheologie heute, Herder & Co., Wien 1992., hrv. prijevod B.
Brezinšĉak Bagola, Pitanja moralne teologije danas, Đakovo 1999., str. 265-266.
14
Vidi: T. BERTONE, Il rapporto giuridico tra Chiesa e comunità politica, u: Vv. AA., Il diritto nel
mistero della Chiesa, Pontificia Università Lateranense, Roma 1992, ed. 2, III, str. 622.
Traţenje i upoznavanje istina a Bogu i o ĉovjeku, zatim prihvaćanje i vjernost spoznatoj
istini i ţivljenje sukladno tim istinama, nije ĉovjeku prepušteno na volju, nego je to moralna
obveza koja pogaĊa i veţe ljudsku savjest.15 U tom smislu Drugi vatikanski sabor kaţe:
"Ljudi su duţni moralnom obvezom da traţe istinu, u prvom redu onu koja se tiĉe religije
/.../, da prionu uz istinu kad je jednom spoznaju i da sav ţivot ureĊuju prema zahtjevima
istine" (DH 1,2).
Objektivno, prava i potpuna istina o Bogu kao vjeĉnom i apsolutnom biću, poĉelu svega
stvorenoga i vrhovnom ravnatelju i uzdrţavatelju svega što postoji, i o ĉovjeku - osobi
obdarenoj razumom i voljom - moţe biti i jest samo jedna. Ali ljudi do te istine ne dolaze na
isti naĉin, istim putom i u jednakoj mjeri; niti je svi jednako prihvaćaju i prema njoj se na
isti naĉin odnose. Odatle na svijetu i meĊu ljudima i razliĉite religije i brojne i razliĉite
vjerske skupine i zajednice, te razliĉito ureĊen i prakticiran vjerski ţivot.
2. Što Katolička crkva podrazumijeva pod vjerskom slobodom

i povezanost vjerske slobode sa slobodom savjesti
Katoliĉka crkva drţi da posjeduje pravu i potpunu istinu o Bogu i o ĉovjeku, a koju je,
po njezinu vjerovanju i nauĉavanju, svijetu objavio sam Isus Krist, druga boţanska osoba, i
koju ona, po nareĊenju Kristovu, treba navješćivati svim ljudima, po cijeloj kugli
zemaljskoj i do konca svijeta. A od ljudi Krist traţi da njegovu istinu upoznaju, prihvate i
po njoj ţive.
Crkva ipak govori o vjerskoj slobodi i za nju se otvoreno i odluĉno zauzima. Nema li u
tome neĉega kontradiktornoga? Kako shvatiti vjersku slobodu i kako je povezati i uskladiti
s moralnom obvezom ĉovjeka da traţi pravu istinu, te da nju prihvati i slijedi?
Ĉinilo se da se naukom o vjerskoj slobodi, koju je usvojio Drugi vatikanski sabor, istina
i vjera relativiziraju, da se sve religije jednako vrednuju i da se, na koncu, time pogoduje
vjerskom indiferentizmu, pa i potpunom bezvjerstvu i bezboštvu. Zbog toga su se neki
saborski Oci i suprotstavili predloţenoj deklaraciji o vjerskoj slobodi.16 I oni bi bili u pravu
kada bi Sabor, ili uopće crkveno uĉiteljstvo, u svom nauĉavanju govorili o odnosu ljudi
prema istinama vjere, naime da svatko moţe i smije slobodno prihvatiti i slijediti bilo koju
vjeru i pripadati bilo kojoj vjerskoj zajednici ili skupini ljudi. Katoliĉka crkva ne zastupa
stajalište da postoji potpuna sloboda u pogledu prihvaćanja ili odbijanja odreĊenih vjerskih
____________
15
Vidi: C. CORRAL, o. c., str. 640.
16 Vidi: J. HENDRIKS, o. c., str. 88- 91.
istina ili nauka, kao i moralnih naĉela i njima odgovarajućeg ponašanja. Kad Crkva zastupa
vjersku slobodu, ne misli se time reći da pravo postojanja ima jednako istina i neistina,
prava vjera i zabluda, dobro i zlo. Ne odstupa se, dakle, od onoga što je ustvrdio papa Pio
XII., rekavši: "Ono što ne odgovara istini i moralnoj normi, nema objektivno nikakva prava
postojanja, niti širenja, niti djelovanja."17 U katoliĉkom se uĉenju o vjerskoj slobodi ne
govori o odnosu ĉovjeka - vjernika ili nevjernika - prema predmetu vjerovanja i prema
normama ispravnog ponašanja, jer odnos izmeĊu neke osobe i odreĊenih vjerskih istina i
moralnih naĉela nije pravni odnos. Pravni odnos je uvijek interpersonalni - postoji samo
meĊu osobama - a odnos izmeĊu osobe koja vjeruje i onoga u što ona vjeruje više je
metafiziĉki ili moralni ili logiĉki odnos.18
a) Vjerska sloboda je juridička i sloboda od fizičke i moralne prisile
Sabor izrijekom kaţe: "Svi su ljudi duţni istinu, osobito u onome što se odnosi na Boga
i Crkvu, traţiti i, pošto je upoznaju, prihvatiti je i ostati joj vjerni" (DH 1,3). A na drugom
mjestu stoji kako ljudi uz spoznatu istinu treba da ĉvrsto prionu osobnim pristankom ( usp.
DH 3,2). Sabor i Crkva su eksplicitni kad istiĉu da obveza traţenja i upoznavanja istine
pogaĊa i veţe ljudsku savjest (vidi: DH 1,3 i 2,2). Stoga, kad prihvaćaju i iznose nauk o
vjerskoj slobodi, ne ţele kazati da je ĉovjeku moralno dopušteno, i da smije slobodno
prihvatiti i slijediti koju mu drago "istinu", pa da, prema tome, i zabluda "ima pravo" na
postojanje. Katoliĉka crkva svojom naukom o vjerskoj slobodi ni u kojem sluĉaju ne ţeli
reći da objektivno imaju jednako pravo i moralnu snagu i istina i laţ, i prava vjera i zabluda
ili krivovjerje, nego samo to da se ĉovjeku mora pustiti da se u stvarima vjere ravna po
vlastitoj savjesti, u ozraĉju tzv. psihološke slobode ili slobodnog odluĉivanja, bez ikakve
izvanjske prisile i odluĉujućeg utjecaja. Sabor kaţe da ljudi ne mogu zadovoljiti svojim
obvezama na naĉin koji odgovara njihovoj naravi i dostojanstvu ako ne uţivaju psihološku
slobodu (usp. DH 2,2).19 Bog zove ljude da mu sluţe u duhu i istini, i zato ih taj poziv veţe
u savjesti, ali Bog ih ne prisiljava. Bog gleda na dostojanstvo ljudske osobe koju je on sam
___________
17 P IO XII., govor 6. prosinca 1953. sudionicima V. nacionalnog zbora Unije talijanskih katoliĉkih
pravnika, u: AAS, 45/1953., str. 799.
18 Vidi: P. PAVAN, o. c, str. 716.
19 Vidi: M. ZOVKIĆ, Međureligijski dijalog. Iz katoliĉke perspektive u Bosni i Hercegovini, Sarajevo
1998., str.22; E. GALLINA, Le organizzazioni internazionali e la Chiesa cattolica, Editrice Studium,
Roma 1967, str. 175-176; C. CORRAL, o. c, str. 640
stvorio i kojoj je prepustio da donosi vlastite odluke, i da se prema njima ravna u
odgovornoj slobodi (usp. DH 11).
Dakle, kad se govori o vjerskoj slobodi, ne radi se o tome da se dovode u odnos, i da se
u ravnopravan poloţaj stavljaju istina i zabluda. Istina i zabluda, kao takve, nikada u
stvarnosti ne stoje jedna naspram druge, nego su to konkretni ljudi, koji mogu imati razliĉite
poglede i uvjerenja o Bogu i o ĉovjeku. Kad je u pitanju vjerska sloboda, pred oĉima se ima
ĉovjek, subjekt prava, a ne objekt ili sadrţaj onoga u što on vjeruje.
Svojom deklaracijom i uĉenjem o vjerskoj slobodi Drugi vatikanski sabor više i
prvenstveno govori o odnosima meĊu ljudima koji prihvaćaju i ispovijedaju razliĉite vjere,
ili koji uopće nemaju nikakve vjere. Za Sabor i Katoliĉku crkvu sloboda vjere se prvotno,
ali s negativnog motrišta, sastoji u iskljuĉivanju svake prisile, bilo fiziĉke bilo moralne, koja
bi ugroţavala ĉovjekovu autonomiju u pogledu njegova duhovnog ţivota i vjerskog
opredjeljivanja. A promatrano pozitivno, vjerska sloboda je potvrda ĉovjekove sposobnosti
da, unutar duţnih granica, u stvarima vjere djeluje prema svojoj savjesti, kako privatno tako
i javno, kako samostalno tako i skupa s drugima.20 U deklaraciji o vjerskoj slobodi Drugi
vatikanski sabor kaţe: "Vjerska sloboda /..../ se odnosi na slobodu od pritisaka u
graĊanskom društvu" (DH 1,3); a malo dalje nastavlja: "Ljudska osoba ima pravo na
vjersku slobodu, koja se sastoji u tome što svi ljudi moraju biti slobodni od pritisaka bilo
pojedinaca bilo društvenih skupina ili bilo koje vlasti, i to tako da u vjerskoj stvari nitko ne
bude primoravan da radi protiv svoje savjesti ni spreĉavan da radi po svojoj savjesti,
privatno i javno, bilo sam bilo udruţen s drugima, unutar duţnih granica" (DH 2,1; usp. i
DH 3,3). A Katekizam Katoličke crkve to saţima ovako: "Pravo na vjersku slobodu nije ni
moralna dozvola prianjati uz zabludu, ni ukljuĉno pravo na zabludu, nego naravno pravo
ljudske osobe na graĊansku slobodu, tj. na zaštićenost od strane politiĉke vlasti od
izvanjskog pritiska, unutar duţnih granica, u vjerskoj stvari".21
U skladu je sa samom prirodom vjere da se iz nje iskljuĉi svaka vrsta izvanjskih
pritisaka od strane drugih ljudi (usp. DH 10), i stoga je razumljivo što Sabor u deklaraciji o
vjerskoj slobodi kaţe: "Ostvarivanje religije, po samoj njezinoj naravi, sastoji se najprije u
unutarnjim dragovoljnim i slobodnim ĉinima kojima ĉovjek sebe izravno usmjerava prema
____________
20 Vidi: C.CORRAL, o. c, str. 641.
21 Katekizam Katoličke crkve (dalje: KKC), hrvatsko izdanje, Zagreb, Glas Koncila, 1994., str. 528,
br. 2108.
Bogu: takve ĉine ne moţe ĉisto ljudska vlast ni nareĊivati ni zabranjivati" (DH 3,3). Vjerska
sloboda ne ukljuĉuje samo mogućnost prihvaćanja Boga i pokoravanja njemu, nego i
mogućnost osobnog odbacivanja Boga, tako da ni takvo ĉovjekovo drţanje ne moţe biti ni
zabranjeno ni nareĊeno od bilo koje ljudske vlasti. O tome Sabor kaţe: "Pravo na tu slobodu
ostaje i onima koji ne udovoljavaju obvezi da traţe istinu i da uz nju prianjaju; i sluţenje
tim pravom ne moţe se prijeĉiti dokle god se poštuje pravni javni poredak" (DH 2,2). 22
Vjera i vjerski ĉini izlaze iz unutarnjeg ĉovjekova stava i raspoloţenja, pa stoga i ne
mogu biti takvi u pravome smislu ako nisu plod ĉovjekove slobode. Istina moţe biti
prihvaćena, ljubljena i nasljedovana samo ako je plod unutarnjega osvjedoĉenja, a ne ako je
izvana nametnuta kakvim prinudnim sredstvima. Već Tertulijan (160.-220.) i sv. Augustin
(354.-430.) govore o nerazrješivoj moralnoj vezi izmeĊu vjere i slobode: Credere non
potest homo nisi volens (Ĉovjek ne moţe vjerovati nego htijući). Kad se polazi od
ĉovjekove osobe, prihvatljivije je s moralnoga stajališta da on i pogriješi sluţeći se svojom
slobodom i radeći po svojoj savjesti, nego da prihvati odreĊenu istinu i nauk, ali da na to
bude prisiljen.23
Kada netko ima odreĊeno pravo, to ujedno znaĉi da druge osobe imaju duţnost ili
obvezu da to pravo uvaţavaju i poštuju, da ne prijeĉe onome komu to pravo pripada da se
njime i sluţi. Dakle, kad govorimo o vjerskoj slobodi, onda mislimo na slobodu od nekoga,
da taj netko mora poštivati tuĊe pravo da prihvaća odreĊenu vjeru i da je prakticira u osob-
nom ţivotu.
Vjerska sloboda se, kako smo već vidjeli, sastoji u zaštićenosti od prisile. A to znaĉi da
nitko nikoga ne smije ni na kakav naĉin prisiljavati da prihvati ili da ispovijeda bilo koju
vjeru, i da bude pripadnik ili ĉlan bilo koje vjerske zajednice ili skupine, niti smije ikome
bilo kakvim sredstvima prijeĉiti da bude ĉlan neke vjerske skupine ili zajednice.24 Prema
tome, biti slobodan u stvarima vjere ima dvostruki smisao:
1) ne biti primoravan na prihvaćanje neke vjere ili na pristajanje uz nju protivno
vlastitom uvjerenju i savjesti, i
2) ne biti sprjeĉavan u ispovijedanju vjeru i u ponašanju sukladno svome uvjerenju i
vlastitoj savjesti.25
_______________
22
Vidi: ISTI, o. c., str. 622.
23
Vidi: T. BERTONE, o. c., str. 624-625.
24
Vidi: T. BERTONE, o. c, str. 623; P. PAVAN, o. c., str. 716.
25
Vidi: P. PAVAN, o. c., str, 716.
Vjera je prvenstveno predmet unutarnjega ĉovjekova stava, i ĉovjek odluĉuje o vlastitoj
vjeri sam i osobnom odgovornošću. Ali se vjera ne svodi samo na unutarnji ĉin razuma i
volje. Narav vjere traţi, a i sam ĉovjek osjeća potrebu da izrazi ili oĉituje vjeru i na vani, da
djeluje i ponaša se u vanjskom ţivotu u skladu s vjerskim osjećajima, pa i povezivanjem ili
udruţivanjem s drugim ljudima. Zato Drugi vatikanski sabor naglašava kako ĉovjek u
stvarima vjere ne smije biti prisiljavan ni sprjeĉavan, bilo da se radi o privatnom ili o
javnom ţivljenju i manifestiranju vjere, individualno ili skupno (vidi: DH 2,1).26
Dakle, kad Crkva govori o vjerskoj slobodi, misli na juridiĉku slobodu ili slobodu u
juridiĉkom smislu, tj. da se ne moţe ljudskom vlašću i zakonima nekome nametnuti obveza
da prihvati i slijedi neku vjeru, ako on to ne ţeli, niti mu se moţe prijeĉiti da neku vjeru
prihvati i ispovijeda, ako on to hoće. Radi se o poštivanju i zaštiti prava svakoga ĉovjeka da
moţe vjerovati u Boga ili ne vjerovati, vjeru na vani iskazivati i po njezinim naĉelima
ţivjeti, i sve to bez ikakva ometanja ili spreĉavanja, i bez ikakva prisiljavanja na to, naroĉito
od strane javne vlasti (usp. DH 2,1).
b) Vjerska sloboda se veže na slobodu savjesti
Vjerska sloboda se zamišlja i predstavlja prije svega kao ĉovjekovo pravo da se otvori
Apsolutnome i da se stavi u odnos s Bogom, sukladno diktatu vlastite savjesti. I kao što je
već naprijed isticano, vjerska sloboda je tijesno vezana uz slobodu savjesti. O savjesti Drugi
vatikanski sabor u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu: Gaudium et spes,
kaţe: "Savjest je najskrovitija jezgra i svetište ĉovjekovo, gdje je on sam s Bogom, ĉiji glas
odzvanja u njegovoj nutrini" (GS 16). A u Katekizmu Katoličke crkve stoji da je savjest "sud
razuma po kojem ljudska osoba prepoznaje ćudorednu kakvoću ĉina što ga kani izvršiti, što
ga vrši ili ga je već izvršila/..../. Ĉovjek mora vjerno slijediti ono što zna da je ispravno i
istinito".27
Ĉovjek spoznaje i prihvaća boţanske istine i zakone preko svoje savjesti koja je sastavni
dio dostojanstva ljudske naravi. Da bi došao k Bogu, svome konaĉnom cilju, ĉovjek je
duţan svoju savjest vjerno slijediti u svakoj prigodi i u svakoj svojoj djelatnosti (usp. DH
1,3). Odatle slijedi da se i vjerska sloboda utemeljuje u slobodi savjesti.28
___________
26
Vidi: T. BERTONE, o. c., str. 623; P. PAVAN, o. c, str. 716.
27
KKC, str. 457, br. 1778.
28
Vidi: R. BERTOLINO, o. c., str. 31.
Sloboda koju ĉovjek uţiva proizlazi iz njegova nepovredivog prava da sluša vlastitu
savjest. Zato vjerska sloboda pretpostavlja slobodu savjesti.29 Ĉovjekova duţnost da traţi
istinu o Bogu i njegovoj Crkvi, te kad je upozna da je i prihvati i ostane joj vjeran, kako
kaţe Sabor, "pogaĊaju i veţu ljudsku savjest" (DH 1,3). O tijesnoj povezanosti vjerske
slobode i slobode savjesti papa Ivan XXIII. u svojoj socijalnoj enciklici: Pacem in terris,
piše: "MeĊu ĉovjekova prava valja ubrojiti i to da smije Boga štovati prema ispravnom
zahtjevu svoje savjesti i ispovijedati svoju vjeru privatno i javno". 30
c) Vjerska sloboda u svjetlu kršćanske Objave
Vidjeli smo dosada katoliĉko uĉenje o vjerskoj slobodi, promatrano u svjetlu razuma.
Ali za Crkvu u njezinu nauĉavanju osobito je vaţan izvor Objava. U saborskoj deklaraciji o
vjerskoj slobodi govori se o pravu na slobodu vjere takoĊer u svjetlu Objave, i izrijekom se
kaţe: "Ta nauka o slobodi ima korijen u boţanskoj Objavi, i zato je kršćani moraju to
svetije obdrţavati" (DH 9).
Istina, u Objavi se o vjerskoj slobodi, odnosno o zaštiti od izvanjskih pritisaka u
stvarima vjere ne govori na izravan naĉin. Ali Objava nam otkriva dostojanstvo ljudske
osobe u svoj njezinoj punini, što neizravno ukazuje i na ljudsko pravo na vjersku slobodu,
koje proistjeĉe iz toga dostojanstva. Što o vjerskoj slobodi treba drţati na temelju boţanske
Objave, najbolje pokazuje Isusovo navješćivanje Boţjega kraljevstva i njegovo postupanje
prema ljudima, te propovijedanje EvanĊelja i drţanje Isusovih prvih uĉenika, apostola.
Oko Isusa Krista su se okupljali i slijedili ga mnogi ne zbog toga što ih je netko
prisiljavao, nego jer su bili privuĉeni i poticani snagom boţanske rijeĉi i svjetlom
objavljene istine. Isus je pozivao uĉenike da mu se dragovoljno pridruţe, a zatim ih je
poslao da dalje nastave njegovo propovijedanje (usp. Mt 11,28-29; Mk 6,5-6 i 9,23-24).
Njegovo propovijedanje i istinitost nauĉavanja pratila su i potvrĊivala brojna ĉudesa, a ne
nikakva prijetnja i prisiljavanje (usp. Mt 11,20-24; Rim 12,19-20; 2 Sol 1,8). Isus je
ponudio ljudima spasenje, a zavisi od volje svakog ĉovjeka pojedinaĉno hoće li ga uistinu i
postići. On je rekao: "Tko bude vjerovao i pokrsti se, spasit će se; tko ne bude vjerovao,
osudit će se” (Mt 16,16). Da Isus Krist nije pribjegavao, i da se ne smije pribjegavati prisili
__________________
29
T. BERTONE, o, c, str. 625.
30IVAN XXIII., enc: Pacem in terris, 11. 4. 1963., I, u: AAS, 55/1963., str. 266; EV, 2, str. 24, br. 6.
Vidi: A LAUN, Aktuelle Probleme der Moraltheologie. Herder & Co., Wien 1992., u hrv. prijevodu: B.
Brezinšĉak Bagola, Aktualni problemi moralne teologije, Đakovo 1999., str. 68-74.
da bi netko povjerovao i postao Kristovim sljedbenikom, ili da ne treba kaţnjavati onoga
tko ne pristaje uz Krista, pokazuje prispodoba o pšenici i kukolju. Isus nije dozvolio da se
kukolj koji se pojavio u pšenici, tj. zli i nevjerni ljudi, iskorijeni, nego je zapovjedio da se
pusti da raste s pšenicom do ţetve, do konca svijeta, a onda da se rastavi jedno od drugoga
(usp. Mt 13,30.40-42). Isus Krist nije htio biti politiĉki Mesija koji će uspostaviti neko
zemaljsko kraljevstvo, i pritom se sluţiti nasilnim metodama i sredstvima (usp. Mt 4,8-10;
Iv 6,15), nego se naziva Sinom Boţjim, i kaţe da je "došao sluţiti i ţivot svoj dati kao
otkupninu za mnoge" (Mk 10,45). Da se nije oslanjao na silu kazuju i njegove rijeĉi da
"stuĉene trske neće slomiti, ni stijenja što tinja neće ugasiti" (Mt 12,20). Poštivao je
graĊansku vlast i priznavao njezina prava, ali je jasno dao do znanja da se treba više
pokoravati Boţjoj vlasti i boţanskim zakonima: "Dajte caru carevo, a Bogu Boţje" (Mt
22,21). Isus je takoĊer potvrdio da se njegovo kraljevstvo ne brani silom (usp. Mt 26,51-53;
Iv 18,36), nego se uspostavlja i uĉvršćuje svjedoĉenjem i slušanjem istine, raste i odrţava se
ljubavlju (usp. Iv 12,32). A to moţe biti samo u slobodi (vidi: DH 11,1).
Sabor takoĊer podsjeća kako su Kristov nauk i primjer slijedili i njegovi uĉenici (vidi:
DH 11/2). Trudili su se neumorno, dragovoljno i odvaţno kako bi navijestili radosnu vijest i
obratili ljude da ispovijedaju vjeru u Isusa Krista kao Boţjega Sina, Spasitelja i Otkupitelja.
Nisu se sluţili nikakvim prisiljavanjem niti vještinama nedostojnim EvanĊelja, nego
snagom Boţje rijeĉi (usp. 1 Kor 2,3-5; I Sol 2,3-5; Ef 6,11-17), koja je ljude mogla privesti
k vjeri i poslušnosti Kristu (usp. 2 Kor 10,3-5). Slabima i onima koji su bili u zabludi oni
nisu sudili, nego su puštali da svatko Bogu sam dadne raĉun za svoja djela (usp. Rim
14,12). Priznavali su graĊansku vlast (usp. Rim 13,1-2), ali su se u isto vrijeme
suprotstavljali javnoj vlasti koja se protivila volji Boţjoj: "Više se treba pokoravati Bogu
nego ljudima" (DA 5,29).31
Kristov nauk i propovijedanje i drţanje apostola bili su primjer i pokazatelj kakvo treba
biti i drţanje Katoliĉke crkve, a Sabor kaţe: "Crkva /.../ slijedi put Krista i Apostola kad
naĉelo vjerske slobode priznaje kao sukladno s ĉovjekovim dostojanstvom i Boţjom
objavom, i kad to naĉelo promiĉe" (DH 12,1).32
__________
31
Vidi: P. PAVAN, o. c., str. 734-738.
32
O tome više u: P. PAVAN, o. c, str. 738-741.
3. Vjerska sloboda je utemeljena u dostojanstvu ljudske osobe
Ĉovjek je Boţje stvorenje, a Sveto pismo kaţe da je stvoren "na sliku Boţju" (Post 1,26-
27). Po tome što je stvoren takav, on participira od Boţje veliĉine i njegove uzvišenosti.
Dionik je svjetla i sile boţanskoga Duha, obdaren "duhovnom i besmrtnom dušom" (GS
14). Razumom je sposoban shvatiti red stvari što ga je uspostavio Stvoritelj, a svojom
voljom moţe se usmjeriti prema svom istinskom dobru, koje se sastoji u konaĉnom
sjedinjenju s Bogom u vjeĉnome blaţenstvu.33 Po svojoj duši i duhovnim moćima, razumu i
volji, ĉovjek je obdaren slobodom, "izuzetnim znakom slike Boţje", i ta boţanska slika je
prisutna u svakom ĉovjeku.34 U tome stoji posebno dostojanstvo ljudske osobe, a na tom
dostojanstvu poĉivaju sva temeljna ljudska prava,35 pa tako i pravo na vjersku slobodu.36
Kada tvrdi da ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu, saborska deklaracija o
vjerskoj slobodi (usp. DH 2,1), koja i zapoĉinje rijeĉima: "Dignitatis humanae personae"
(Dostojanstvo ljudske osobe), takoĊer naglašava da to pravo "ima uistinu svoj temelj u
samom dostojanstvu ljudske osobe kako je poznajemo i iz objavljene Boţje rijeĉi i iz
samoga razuma" (DH 2,1). Ĉovjekovo dostojanstvo zahtijeva da on bude slobodan, pa i
kada se radi o stvarima vjere: o priznavanju Boga i njegova vrhovništva, o prianjanju uz
njega i podlaganju njegovoj volji i zakonima, te da slobodnom voljom i osobnom odlukom
sebe veţe za spoznatu istinu ili za ono što on stvarno drţi istinitim.37 Sabor kaţe da "Bog
gleda na dostojanstvo ljudske osobe koju je sam stvorio i koja mora biti voĊena vlastitom
odlukom i uţivati slobodu" (DH 11), istiĉući kako "ljudi sve više postaju svjesni svoga
dostojanstva i u svom ţivotu i djelovanju ţele svojim razumom promatrati i prosuĊivati
stvari i svojom slobodnom voljom i vlastitom odgovornošću o sebi odluĉivati" (DH 1,1).
_______________
33
Vidi: KKC, str. 444, br. 1703 i 1704.
34
KKC, str. 443-444, br. 1702 i 1705.
35
O dostojanstvu i pravima ljudske osobe postoji dokument MeĊunarodnog teološkog povjerenstva:
Missio Ecclesiae, de dignitate necnon de iuribus personae humanae, 6. 10. 1984., u: Gregorianum,
66/1985., str. 7-23; EV, 9, str. 952-996.
36
Najĉešće upotrebljavane sintagme su: "dostojanstvo ljudske osobe" (dignitas personae humanae),
"ljudsko dostojanstvo" (humana dignitas) i "dostojanstvo ljudske naravi" (dignitas naturae humanae).
Zanimljivo je da se u dokumentima Drugog vatikanskog sabora sintagma: dostojanstvo ljudske osobe, u
razliĉitom kontekstu i u razliĉitim varijacijama, upotrebljava 62 puta, a od toga u deklaraciji o vjerskoj
slobodi 9 puta.
37
Vidi: A. LAUN, Aktualni problemi... - B. Brezinšĉak, str. 69.
Vjerska se sloboda veţe uz slobodu savjesti i na nju se oslanja. MeĊutim, ona nema
posljednji temelj u ĉovjekovoj autonomnoj savjesti, nego u dostojanstvu njegove osobe, jer
u istom dostojanstvu osobe svoj temelj i uporište ima i sama savjest. Stoga, pri prosudbi o
sluţenju vjerskom slobodom nije odluĉujuće moralno stanje savjesti: je li ona sigurna ili
dvojbena, prava ili pogrešna. Ĉovjekovo se opredjeljenje i djelovanje promatra pod vidom
njegova temeljnog ljudskog dostojanstva, a njega ĉovjek ne gubi ni kada radi u zabludi ili
kada prihvaća i ispovijeda krivu vjeru.38 Odatle se priznaje pravo na vjersku slobodu i
onima koji "ne udovoljavaju obvezi da traţe istinu i da uz nju prianjaju" (DH 2,2), jer oni
time nisu izgubili dostojanstvo svoje osobe.39 Evo i što o dostojanstvu ljudske osobe, kao
temelju vjerske slobode, kaţe papa Ivan Pavao II. u svojoj poruci poglavarima zemalja
potpisnica Završnog akta KESS-a u Helsinkiju (potpisan 1. 8. 1975.): "Na prvom mjestu
ĉini se evidentnim da je polazna toĉka za priznavanje i poštivanje te slobode dostojanstvo
ljudske osobe koja osjeća unutarnji zahtjev, neuništiv, da radi slobodno 'prema naĉelu
vlastite savjesti'. /..../. Tako, sjedne strane, svaki ĉovjek ima pravo i duţnost da se zalaţe u
traţenju istine i, s druge strane, drugi su ljudi i graĊansko društvo duţni poštivati slobodan
duhovni razvoj osobe."40
O slobodi savjesti i vjere Ivan Pavao II. je u govoru sudionicima kongresa MeĊunarodne
unije odvjetnika, 23. oţujka 1991., istaknuo: "Ona nije milost koju daju vlasti; ona se ne
svodi jednostavno na mogućnost obavljanja obreda; ona je pravo svakog ĉovjeka da na
društvenoj razini izrazi ono što u sebi ima najdublje i da ne mora zbog toga trpjeti štete ili
neugodnosti."41 A u propovijedi na misi u Kartumu, 10. veljaĉe 1993., za svoga apostolskog
putovanja u Sudan, kazao je: "Vjerska sloboda je pravo koje svi posjeduju, jer ono proizlazi
iz neotuĊivog dostojanstva svakog ljudskog bića. Ono postoji neovisno od politiĉkih i
socijalnih struktura".42
_______________
38
39
O utemeljenju vjerske slobode na ljudskom dostojnstvu - vidi: P. PAVAN, o. c, str. 719-721; R.
BERTOLINO, o. c., str. 30-31; A. LAUN, Aktualni problemi ..., - B. Brezinšĉak, str. 77-78.
40
IVAN PAVAO II., poruka: L'Église catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. 9. 1980., br. 2, u: AAS,
72/1980, str. 1254; EV, 7, str. 534-536, br. 560.
41
IVAN PAVAO II., govor odvjetnicima 23. oţujka 1991., u: G. FILIBECK., Les Droits de l'homme...,
str. 335; L'Osservatore Romano, 24. oţujka 1991., str. 4; ASS/199L, str. 241.
42
Vidi: L'Osservatore Romano, 12. veljaĉe 1993., str. 5; L'attività della Santa Sede nell'anno 1993.
Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano (1994), str. 132.
4. Subjekt ili nositelj prava na vjersku slobodu
Vjerska se sloboda ne moţe uzimati i promatrati kao neko dobro u sebi, i kao objektivna
samostojna vrijednost. Ona postoji i moţe se razumjeti samo u povezanosti s nositeljem ili
subjektom vjerske slobode ili prava na vjersku slobodu, tj. ako se promatra kao vlastitost
ljudi i za ljude.43 U saborskoj deklaraciji o vjerskoj slobodi govori se o više subjekata ili o
više nositelja prava na vjersku slobodu.
a) Osoba subjekt vjerske slobode
Budući da je vjerovanje u Boga i prihvaćanje vjerskih istina individualan i osoban ĉin,

najprije se kao subjekt toga prava navodi ljudska osoba kao individuum ili pojedinac.
Nema, zapravo, nikakve slobode, pa onda ni vjerske, koja ne bi bila sloboda ljudske osobe.
Bolje reĉeno, postoje zapravo samo slobodne osobe.44 A kako se vjerska sloboda temelji na
dostojanstvu ljudske osobe, a to dostojanstvo pripada svakome ĉovjeku, bez ikakve razlike,
onda je primarni subjekt vjerske slobode ĉovjek kao pojedinac. U navedenoj se deklaraciji
kaţe: "Ovaj Vatikanski sabor izjavljuje da ljudska osoba ima pravo na vjersku slobodu", a
ona se, kako dalje stoji, "sastoji u tome što svi ljudi moraju biti slobodni od pritisaka" (DH
2,1). U tom su se smislu veoma ĉesto izjašnjavali i pape Ivan XXIII., Pavao VI. i Ivan
Pavao II.
b) Zajednica subjekt vjerske slobode
Religioznost je takoĊer društveni fenomen, kao što je i ĉovjek po naravi društveno biće.
Njegova društvena narav, a i narav pojedinih vjerskih ĉina, traţe da se u vjerskim stvarima
ljudi povezuju i komuniciraju jedni s drugima, i da svoju vjeru ispovijedaju i vrše na
društven naĉin (vidi: DH 3,3). Stoga se mora priznati pravo na vjersku slobodu i ljudima
uzetim skupno ili udruţenima i povezanima u skupine osoba ili organiziranima u zajednice.
Vjerska sloboda, prema tome, pripada takoĊer ustanovama i zajednicama koje ljudi
uspostavljaju da bi lakše zadovoljili svojim vjerskim i duhovnim potrebama, razumljivo u
okvirima ili duţnim granicama koje postavlja opće dobro i javni red odreĊene društvene
zajednice. Stoga su nositelji i subjekti vjerskih sloboda i prava i vjerske zajednice, sve bez
ikakve razlike, i to ne kao obiĉni ili privatni skup pojedinaca, nego kao organizam i kao mo-
_________________
43
44
Vidi: G. Lo CASTRO, La libertà religiosa e l’idea di diritto, u: Diritto Ecclesiastico, 107/1996., str.
40-41.
ralna ili pravna osoba.45 Drugi vatikanski sabor kaţe: "Sloboda ili izuzetost od pritisaka u
vjerskoj stvari, koja pripada pojedinim osobama, treba da im se priznaje i kad djeluju u
zajednici s drugima", te da postojanje vjerskih zajednica "zahtijeva društvena narav i
ĉovjeka i same religije" (DH 4,/l).
c) Obitelj subjekt vjerske slobode
Kao subjekt vjerske slobode navodi se posebice obitelj, pa se u istoj deklaraciji kaţe:
"Svakoj obitelji - budući da je ona zajednica koja ima vlastito i iskonsko pravo - pripada
pravo da slobodno ureĊuje svoj vjerski ţivot u kući pod ravnanjem roditelja" (DH 5); a
zatim se takoĊer naznaĉuju posebna prava u vjerskim stvarima koja pripadaju roditeljima u
odnosu na njihovu djecu. O tome će biti više rijeĉi malo kasnije.
U saborskoj deklaraciji o vjerskoj slobodi navodi se i ono što vjerska sloboda
pojedinaca i zajednica ukljuĉuje, te se takoĊer odreĊuju granice te slobode. Ali i o tome će
više rijeĉi biti nešto kasnije, kada bude govor o objektu ili predmetu, odnosno o sadrţaju
vjerske slobode, kao i o javnoj vlasti i granicama koje se mogu zakonito postavljati vjerskoj
slobodi radi osiguranja javnoga reda i društvenog poretka.
5. Objekt prava na vjersku slobodu i konkretni oblici ostvarivanja vjerske slobode
Sadrţaj ili predmet vjere su odreĊene istine ili odreĊeno vjersko uĉenje o Bogu i o
ĉovjeku, kao i odreĊena ţivotna naĉela ĉovjekovog ponašanja i djelovanja, a predmet
vjerske slobode ili prava na slobodu u vjerskim stvarima jest traţenje vjerskih istina,
prihvaćanje tih istina za koje netko drţi da su prave, te provoĊenje izvanjskog ţivota
sukladno tim istinama i odgovarajućim moralnim naĉelima.
U pogledu vjere za ĉovjeka su vaţna tri momenta: vjeru upoznati, vjeru prihvatiti ili uz
nju prionuti, i vjeru prakticirati i svoj ţivot prema njoj usmjeravati i ureĊivati. Sva tri ta
elementa ukljuĉena su u pravo na vjersku slobodu i predmet su ili objekt vjerske slobode,
najprije kad se radi o individualnom pravu svakoga ĉovjeka, a zatim i o kolektivnom pravu
skupina i vjerskih zajednica.
___________
45
Vidi: T. BERTONE, o. c., str. 625-626; C. CORRAL, o, c, str. 641; P. PAVAN, o. c, str. 721-724
a) Traženje, prihvaćanje i širenje vjerskih istina
U saborskoj se deklaraciji o vjerskoj slobodi kaţe da sve ljude, obdarene razumom i

slobodnom voljom, vlastita narav goni, i vezani su moralnom obvezom da traţe istinu, u
prvom redu onu koja se tiĉe religije; da su duţni prionuti uz istinu kad je jednom spoznaju; i
da sav ţivot trebaju ureĊivati prema zahtjevima te istine (vidi: DH 2,2; a i DH 3,1-2).
Traţenje i širenje istine u vjeri odvija se slobodnim samostalnim istraţivanjem ili
studijem, zatim izmjenom mišljenja i spoznaja dijalogom s drugima, izlaganjem otkrivene
istine ili vjerskog uĉenja i pouĉavanjem u njoj bilo neposredno bilo sluţeći se sredstvima
društvenog priopćavanja i meĊuljudske komunikacije. Drugi vatikanski sabor u deklaraciji
o vjerskoj slobodi kaţe izriĉito: "Svatko ima duţnost, a po tom i pravo da traţi istinu u
vjerskoj stvari, da sebi, upotrijebivši prikladna sredstva, razborito izradi ispravne i istinite
sudove savjesti" (DH 3,1). A potom nastavlja:: "Istinu treba traţiti na naĉin svojstven
dostojanstvu ljudske osobe i njezinoj društvenoj naravi, naime slobodnim istraţivanjem, uz
pomoć uĉiteljstva i pouke, izmjene mišljenja i dijalogom /..../, da bi si meĊusobno pomogli
u traţenju istine" (DH 3,2).46
Ĉovjek koji spozna i prihvati istinu vjere osjeća unutarnju potrebu da je i drugima
priopći, i da za nju i druge pridobije. Uz to vjera u apsolutno biće, u Boga, i svijest o
zavisnosti o Bogu, svestvoritelju i sveuzdrţavatelju, potiĉe ĉovjeka da iskazuje Bogu
štovanje i da mu se utjeĉe za pomoć. Odatle u ĉovjeku potreba i osjećaj duţnosti vršenja
bogoštovlja i vjerskih obreda. Stoga vjerska sloboda mora obuhvatiti i ukljuĉivati i to
podruĉje vjerniĉke prakse i ponašanja.
b) Vanjsko očitovanje vjere
Vjerska sloboda oznaĉava pravo svakog pojedinca i vjerske skupine ili zajednice da
oĉituju i da ţive vlastitu religioznost, a da kod toga ne budu ometani ili sprjeĉavani ni od
koga. Prema rijeĉima Sabora "svi ljudi moraju biti slobodni od pritisaka bilo pojedinaca bilo
društvenih skupina ili bilo koje ljudske vlasti" (DH 2,1).
Papa Ivan Pavao II. istiĉe kako se vjerska sloboda izraţava ĉinima koji nisu samo
unutarnji niti iskljuĉivo individualni, uzevši u obzir da ljudsko biće misli, djeluje i s
drugima komunicira, a zatim nastavlja: "'Ispovijedanje' i 'prakticiranje' vjere izraţava se
kroz niz vidljivih ĉina, bilo ososbnih, bilo skupnih, privatnih i javnih, koji su na poĉetku za-
____________
46
Vidi: M. ZOVKIĆ, o. c, str. 23.
jedništva s osobama iste vjere, i koji uspostavljaju vezu pripadnosti vjernika nekoj
organskoj vjerskoj zajednici. Ta veza moţe imati razliĉite stupnjeve, razliĉitu jaĉinu, već
prema naravi i zapovijedima vjere ili uvjerenju uz koje se pristaje." 47 A Sabor to ovako
izriĉe: "Društvena narav ĉovjekova traţi da on unutarnje vjerske ĉine izrazi na izvanjski
naĉin, da u vjerskoj stvari saobraća s drugima, da svoju religiju ispovijeda na društven
naĉin" (DH 3,3). Ako to odgovara ĉovjekovoj naravi, onda on mora na to imati i pravo. To
se u deklaraciji Sabora o vjerskoj slobodi kaţe i izriĉito: "Svatko ima duţnost, a po tom i
pravo da traţi istinu u vjerskoj stvari, da sebi, upotrijebivši prikladna sredstva, razborito
izradi ispravne i istinite sudove savjesti" (DH 3,1).
c) Pravo na samostalno unutarnje uređenje i organiziranje i na vremenita dobra
Vjerska sloboda ukljuĉuje i pravo okupljanja i udruţivanja, te za vjerske zajednice

pravo da samostalno odreĊuju svoju unutarnju organizaciju i ustrojstvo, i da ga pravno
ureĊuju, da imaju vlastito vodstvo, ustanove i materijalna dobra, potrebne za uspješno
djelovanje. Sabor se o tome ovako izraţava: "Ovim zajednicama /..../ pripada po pravu
sloboda da sobom upravljaju po vlastitim odredbama, da vrhovno boţanstvo štuju javnim
kultom, da svoje ĉlanove pomaţu u vršenju vjerskoga ţivota i podrţavaju ih poukom, i da
promiĉu one ustanove u kojima bi ĉlanovi suraĊivali u ureĊivanju vlastitog ţivota prema
svojim vjerskim naĉelima" (DH 4,2). Zatim naglašava kako vjerskim zajednicama "pripada
pravo da ne budu sprjeĉavane /..../ u odabiranju, odgajanju, imenovanju i premještanju
svojih vlastitih sluţbenika, u saobraćanju s vjerskim poglavarima i zajednicama koje se
nalaze u drugim krajevima svijeta, u podizanju vjerskih zgrada te u stjecanju i uţivanju
prikladnih dobara" (DH 4,3).
d) Prava roditelja u odnosu na djecu
Kada se radi o vjerskoj slobodi, Katoliĉka crkva je vrlo osjetljiva glede pitanja prava
roditelja u odnosu na njihovu djecu, osobito s obzirom na odgoj i izobrazbu. Zato Sabor nije
propustio da naglasi kako "svakoj obitelji /..../ pripada pravo da slobodno ureĊuje svoj ţivot
u kući pod ravnanjem roditelja", i kako njima "pripada pravo da odreĊuju kakva će se
vjerska pouka davati njihovoj djeci, prema vlastitom vjerskom osvjedoĉenju" (DH 5).
______________
47
IVAN PAVAO II., poruka:L'Église catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. 9. 1980., br. 2, u: AAS,
72/1980., str. 1254; EV, 7, str. 536, br. 561.
Odgoj i izobrazbu djece, ne samo vjersku nego i opću i struĉnu, vrše prvenstveno
roditelji. MeĊutim, oni tome zadatku ne mogu udovoljiti sami, nego primaju pomoć drugih,
osobito odgojno-obrazovnih, privatnih i javnih ili društvenih ustanova. Stoga se u saborskoj
deklaraciji o vjerskoj slobodi istiĉe takoĊer da je "pravo roditelja da biraju, u istinskoj
slobodi, škole ili druga odgojna sredstva" (DH 5).48 Sabor govori i o povredi toga prava, ali
ćemo se na to osvrnuti nešto kasnije. Stajalište Katoliĉke crkve o ulozi i poloţaju roditelja s
obzirom na vlastitu djecu posebno je izraţeno u dokumentu Svete Stolice: La "Charte des
droits de la familie", predstavljenom javnosti 24. studenoga 1983. U tom se dokumentu
kaţe: "Budući da su roditelji dali ţivot svojoj djeci, oni imaju izvorno, prvotno i neotuĊivo
pravo i da ih odgajaju /..../. a) Roditelji imaju pravo svoju djecu odgajati u skladu sa svojim
ćudorednim i vjerskim uvjerenjem /..../; c) Roditelji imaju pravo da njihova djeca ne budu
prisiljena pohaĊati pouku koja nije u skladu s njihovim ćudorednim i vjerskim
uvjerenjem."49 U istom se dokumentu o prakticiranju vjerskog ţivota, o ispovijedanju vjere i
vršenju bogoštovlja u okvirima obitelji kaţe: "Svaka obitelj ima pravo da u svom domu,
pod vodstvom roditelja, slobodno provodi svoj vjerski ţivot, a tako i pravo da svoju vjeru
javno ispovijeda i širi, da sudjeluje u ĉinima javnoga bogoštovlja i u slobodno izabranim
programima vjerske pouke, i to bez ikakve diskriminacije."50
e) Predmeti obuhvaćeni vjerskom slobodom na individualnom i komunitarnom planu
O tome što sve, prema stajalištu Katoliĉke crkve, treba biti obuhvaćeno pravom na
vjersku slobodu, papa Ivan Pavao II. je opširno govorio pred generalnom skupštinom OUN
2. listopada 1979.,51 a zatim je iscrpno nabrojio u poruci što ju je 1. rujna 1980. uputio pog-
_________________
48
O tome vidi: T. BERTONE, O. C, str. 626; C. CORRAL, O. C, str. 641.
49
SVETA STOLICA (nije precizirano o kojemu se nadleštvu Svete Stolice radi), La "Charte des droits
de la familie", 22. listopada 1983., 21. 5, u: X. OCHOA, Leges Ecclesiae post Codicem iuris canonici
editae, vol. VI, EDIURCLA, Roma 1987., col. 8684.-hrv. prijevod: Povelja o pravima obitelji. KS,
Zagreb 1990., Dokumenti 68, 2. izd.,str. 14-15.
50
Isto, ĉl. 7, u: X. OCHOA, o. c, VI, col. 8684-8687; Povelja o pravima obitelji, KS, Dokumenti 68,
str. 16.
51
IVAN PAVAO II., govor na generalnoj skupštini OUN, 2. listopada 1979.: I desire to express, br.
13-15, u: AAS, 71/1979., str. 1152-1154; EV, 6, str. 1156-1162, br.1741-1746.
lavarima zemalja potpisnica Završnog akta KESS-a u Helsinkiju. Papa u ovom drugom
dokumentu govori o vidovima vjerskih sloboda na planu osobnom i zajedniĉkom, koji su
meĊusobno strogo povezani.
On navodi da pravo na vjersku slobodu na osobnom planu obuhvaća i ukljuĉuje da
svatko, bez prisiljavanja i bez sprjeĉavanja, moţe slobodno:
- pristajati ili ne pristajati uz odreĊenu vjeru i uz odgovarajuću vjersku zajednicu;
- obavljati, privatno i javno, molitvu i obrede kulta, te imati vlastita bogoštovna mjesta i
prostore, prema potrebama vjernika;
- uţivati vjersku potporu i podvorbu u javnim mjestima lijeĉenja, u vojarnama,
zatvorima, i u obvezatnim drţavnim sluţbama.
Roditeljima i obiteljima vjerska sloboda omogućuje:
- odgajanje djece sukladno vjerskim nazorima i naĉelima koja nadahnjuju njihov ţivot,
te daje mogućnost da im djeca pohaĊaju vjersku pouku koju pruţa zajednica;
- odabir škola i drugih ustanova ili sredstava koja osiguraju njihovoj djeci ţeljeni odgoj,
izobrazbu i struĉno osposobljavanje, a da pritom ne moraju, izravno ili neizravno, podnositi
dodatna opterećenja koja bi ih tako pritiskala da bi zapravo prijeĉila da se sluţe pravom
koje im pripada.
Sto se tiĉe vjerske slobode na komunitarnom planu, Papa napominje kako je nuţno imati
u vidu da vjerske zajednice koje okupljaju vjernike odreĊene konfesije postoje i djeluju kao
društvena tijela, stoga da im pripada pravo:
- da se organiziraju prema doktrinarnim naĉelima i vlastitim institucionalnim ciljevima
svake od njih;
- da imaju vrhovnu vlast i vodstvo, odgovorne na općem planu, i odgovarajuće vjerske
sluţbenike, koje slobodno izabiru ili postavljaju nadleţna vjerska tijela i poglavari, prema
vlastitim pravnim normama dotiĉne vjerske zajednice;
- da putem sluţbi uĉiteljstva i vlasti osiguraju jedinstvo i zajedništvo vjerskih sluţbenika
i vjernika u istoj vjerskoj zajednici ili konfesiji;
- da uspostavljaju i odrţavaju komunikacije i povezanost najviših vjerskih vlasti i
vjerskih sluţbenika s vjerskim zajednicama na lokalnoj razini;
- da šire ili distribuiraju tisak i spise vjerskoga sadrţaja;
- da na meĊunarodnom planu uspostavljaju komunikaciju i izmjenjuju suradnju i
solidarnost vjerskog karaktera, te da odrţavaju susrete i sastanke višenacionalnog i
sveopćeg karaktera;
- da se, takoĊer na meĊunarodnom planu, vrše meĊu vjerskim zajednicama izmjene
informacija i znanstvenih dostignuća i spoznaja teološkog i vjerskog sadrţaja.52
O tome što je obuhvaćeno pravom na vjersku slobodu govorio je 16. veljaĉe 1993. i
mons. Paul F. Tabet, voditelj izaslanstva Svete Stolice na 49. zasjedanju Komisije OUN za
ljudska prava.53
Sigurno je da još nisu precizirana i obuhvaćena sva podruĉja i svi oblici ljudskog
djelovanja i ponašanja koji zahtijevaju da budu formalno definirani, priznati i osigurani
temeljnim pravom i slobodom vjere. Vjerojatno će se njihov "popis" i dalje proširivati,
dopunjavati i još bolje artikulirati.
6. Vjerska sloboda dio je općega dobra, te promicanje i zaštita vjerske slobode

od strane javne vlasti
Sloboda, bez obzira o kojoj je rijeĉ, nije svrha sama sebi, nego sluţi ĉovjeku i izraz je i
potvrda dostojanstva ljudske osobe. Ni vjerska se sloboda ne moţe promatrati kao dobro u
sebi, kao autonomna objektivna vrijednost. Ona je dobro i predstavlja vrijednost samo
ukoliko je postala svojstvo i obiljeţje ĉovjeka koji vjeruje, i kao takav djeluje, odnosno
svojstvo ustanove kojoj ĉovjek kao vjernik pripada. Kratko bi se reklo, ukoliko je postala
subjektivno pravo ĉovjeka i za ĉovjeka.54
Pitanje se postavlja: U ĉemu je za ĉovjeka vrijednost vjerske slobode? Odgovor je
kratak: Vrijednost vjerske slobode stoji u vrijednosti same vjere, u vrijednosti koja se
pridaje religioznoj dimenziji i religioznim interesima i potrebama ĉovjeka, kao i u
vrijednosti koju vjera ima u društvenom ţivotu. Samo ako se prihvati da vjera nije
iskljuĉivo osobna i privatna stvar, nego da je javnog karaktera, da je društvena pojava i dio
općeg dobra, moţe se shvatiti i vaţnost vjerske slobode.55
a) Vjerska sloboda dio općeg dobra i društvena korisnost vjerske slobode
Ako se pod općim dobrom podrazumijevaju, ili ako vjerska sloboda obuhvaća sve one
uvjete društvenog ţivota u kojima ljudi, bilo kao pojedinci ili udruţeni u zajednicama, kako
___________
52
Vidi: IVAN PAVAo II. poruka: L'Église catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. 9. 1980., br. 4, u:
AAS, 72/1980., str. 1257; EV, 7, str. 542/544, br. 566 i 567.
53
Vidi: L'Osservatore Romano, 26. veljaĉe 1993., str. 2.
54
55
Vidi: J. T. MARTIN DE A.GAR, Libertà religiosa, uguaglianza e laici, u: lus Ecclesiae, 7 /1995., str.
212.
u obitelji tako i u drţavi, mogu potpunije i lakše ostvarivati svoje usavršavanje (usp. GS
26,1 i 74,1) i zadovoljavati vlastite duhovne i materijalne potrebe, onda u opće dobro, kao
njegov sastavni dio, svakako spada i vjera, odnosno vjerska sloboda i poštivanje i zaštita te
slobode.56 Zato Drugi vatikanski sabor, kad kaţe da treba uĉiniti ĉovjeku dostupnim sve ono
što mu je potrebno da ţivi uistinu ljudskim ţivotom, u to ubraja i "pravo ĉovjeka da radi
prema ispravnoj normi svoje savjesti /..../, te opravdanu slobodu na religioznom podruĉju"
(GS 26,2).
Opće dobro pripada svim ljudima, odnosno svim ĉlanovima neke društvene zajednice, i
zato svi oni treba da rade na ostvarenju odgovarajućih uvjeta, i trebaju doprinositi općem
dobru, odnosno trebaju poštivati prava i vršiti duţnosti koje promiĉu opće dobro. Ipak je to
na prvom mjestu zadaća javne vlasti, tj. svih onih tijela i struktura koje u zajednici obnašaju
neku sluţbu i duţnost, i vrše vlast upravljanja. Ta tijela i strukture trebaju iskazivati
odgovarajuće drţanje i odnos prema vjernicima i vjerskim zajednicama, i imaju odreĊenu
ulogu u ostvarivanju vjerske slobode. U tom smislu valja uzeti i sljedeće rijeĉi Drugog
vatikanskog sabora: "Briga oko prava na vjersku slobodu spada jednako na graĊane, na
društvene skupine, na graĊanske vlasti, na Crkvu i na druge vjerske zajednice, svima na
naĉin koji im je svojstven, već prema njihovoj duţnosti glede općeg dobra" (DH 6,1).
Osim što temelj vjerskoj slobodi vidi u dostojanstvu ljudske osobe, i što naglašava
znaĉenje vjerske slobode za osobni ţivot ĉovjeka ili za odreĊenu zajednicu i njezino
djelovanje, Sabor istiĉe i njezinu korist za društvo. Naime, kad se vjernicima osiguraju u
društvu povoljni uvjeti za provoĊenje vjerskog ţivota, i kada oni mogu ostvarivati vjerska
prava i ispunjavati vjerske duţnosti, od toga i samo "društvo uţiva plodove pravde i mira
koji proizlaze iz vjernosti ljudi prema Bogu i Njegovoj svetoj volji" (DH 6,2). Korist
vjerske slobode za društvo je i u tome što usmjerava ljude da u ispunjavanju svojih vlastitih
duţnosti u društvenom ţivotu rade s većom odgovornošću (usp. DH 8,3).
Istiĉući vaţnost vjerske slobode za opće dobro, Ivan Pavao II. u pismu od 2. prosinca
1978. generalnom tajniku ONU, gosp. Kurtu Waldheimu, kaţe: "Htio bih sveĉano traţiti da
se na svakom mjestu i od strane svakoga poštuje vjerska sloboda svake osobe i svakog
naroda /..../. Slobodno vršenje religije donosi dobrobit kako pojedincima tako i vlastima.
Zato obveza poštivanja vjerske slobode pada na svakoga, radilo se o privatnim graĊanima
ili o zakonitim graĊanskim vlastima".57 Papa Ivan Pavao II. u poruci poglavarima zemalja
____________
56
Vidi: C. CORRAL, o. c, str. 646.
57
IVAN PAVAO II., pismo: The signal occasion, u: EV, 6, str. 768, br. 1161.
potpisnica Završnog akta KESS-a u Helsinkiju o tome piše ovako: "Zdrava primjena naĉela
vjerske slobode sluţit će takoĊer promicanju izgradnje graĊana, da u punom priznavanju
moralnoga reda znaju slušati zakonitu vlast i budu ljubitelji istinske slobode, tj. ljudi koji su
sposobni za osobne sudove u svjetlu istine, da obavljaju vlastite aktivnosti s osjećajem
odgovornosti, i da se zalaţu za ostvarenje svega onoga što je istinito i dobro, velikodušno
raspoloţeni da suraĊuju u tom cilju s drugima." Potom nastavlja: "Vjerska sloboda, ispravno
shvaćena, sluţit će, s druge strane, osiguranju reda i zajedniĉkog dobra svake zemlje,
svakog društva, jer kad ljudi vide da su zaštićeni u svojim temeljnim pravima, više su
raspoloţeni da se posvete radu za opće dobro".58 A u govoru odrţanom sudionicima
kongresa MeĊunarodne unije odvjetnika u Rimu, 23. oţujka 1991., on kaţe: "Kada bi to
pravo /slobode savjesti i vjere - prim. m./ bilo univerzalno priznato kao naĉelo koje ureĊuje
društvene odnose, konfrontiranje meĊu razliĉitim poimanjima svijeta - religioznim,
bezboţniĉkim ili agnostiĉkim - ostalo bi lojalno i miroljubivo. Jednako poštivanje uvjerenja
je jedan od stupova suvremenih demokratskih društava, i njegovo ostvarivanje svjedoĉi
napredak prema većem poštivanju ljudskih prava u njihovoj sveukupnosti." 59 U poruci za
svjetski dan mira - 1. sijeĉnja 1988., Ivan Pavao II. je istaknuo da je vjerska sloboda bitni
element miroljubivog suţivota ljudi.60 U svom govoru na dolasku u Kartum, 10. veljaĉe
1993., Papa je naglasio kako strogo poštivanje vjerske slobode ĉini primarni izvor i temelj
za miroljubiv suţivot, a istoga dana, prigodom posjete predsjedniku Republike Sudana,
gosp. Omar Hassan Ahmed al Bashiru, naglasio je da "je vjerska sloboda pojedinaca i
zajednica da ispovijedaju i prakticiraju svoju vjeru bitni element za miroljubiv ljudski
suţivot".62
Poštivanje naĉela vjerske slobode, tvrdi Ivan Pavao II., sluţi takoĊer jaĉanju
meĊunarodnog mira, koji biva ugroţen povredom bilo kojega od ljudskih prava.63 Sabor isto
tako istiĉe kako ljudi i narodi postaju sve više jedna obitelj i sve se tješnje povezuju, a da bi
_____________
58
IVAN PAVAO II., poruka: L'Église catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. 9. 1980., br. 6 i 7, u:
AAS, 72/1980, str. 1258-1260; EV, 7, str. 546 i 548, br. 569 i 570.
59
G. FILIBECK, Les Droits de i'homme .... str. 355; L'attivita della Santa Sede ml 1991. Libreria
Editrice Vaticana, Cittadel Vaticano (1992), str. 241.
60
Vidi: Netprimo giomo, 8. prosinca 1987., u: AAS, 80/1988., str. 278.
61
Vidi: L'Osservatore Romano, 11. veljaĉe 1993., str. U.
62
L’OsservatoreRomana, 11. veljaĉe 1993.,str. 13.
63
IVAN PAVAO II., poruka: L'Église catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. 9. 1980., br. 6, u: AAS,
72/1980., str. 1529; EV, 7, str. 548, br. 570.
se meĊu njima uspostavljali i uĉvršćivali miroljubivi odnosi i sloga potrebno je osigurati
poštivanje najuzvišenije duţnosti i prava ljudi da slobodno provode vjerski ţivot u društvu
(usp. DH 15,4).
O znaĉenju vjere i vjerske slobode govorio je i mons. Paul F. Tabet, voditelj izaslanstva
Svete Stolice, 16. veljaĉe 1993. na 49. zasjedanju Komisije OUN za ljudska prava, te
naglasio kako poštivanje vjerske slobode moţe imati koristan uĉinak u izgradnji i
funkcioniranju društvene zajednice, u ĉemu vjernici mogu dati neprocjenjiv doprinos.64 Na
korisnu društvenu ulogu vjernika upozorio je na generalnoj skupštini OUN, 14. studenoga
1997., i stalni promatraĉ Svete Stolice pri ONU, mons. Renato Martini. Tom zgodom je
kazao: "Daleko od toga da bi se bojale onih koji ispovijedaju neku vjeru, drţave bi trebale
priznati da vjernici, upravo zbog dubokih vjerskih osvjedoĉenja, mogu biti meĊu
najaktivnijim graĊanima, ţeljni da sudjeluju s drugima u izgradnji pravednijeg društva".65
b) Društvena vlast i vjerska sloboda
Poštivanje i promicanje vjerske slobode obvezuje razliĉite subjekte, ali se tiĉe

prvenstveno i na osobit naĉin javne vlasti. Kao što smo već vidjeli, pravo na vjersku
slobodu mora se promatrati kao temeljno pravo osobe ili kao naravno pravo, tj.
odgovarajuće ĉovjekovoj naravi. Stoga to pravo objektivno postoji neovisno o ljudskoj
vlasti, ali ga ta vlast ili drţava u svom pravnom poretku mora priznavati na naĉin da ono
postane i njezino vlastito pravo, i da postane graĊansko pravo, a vjerska sloboda da postane
graĊanskom slobodom.66 Sabor kaţe: "Pravo ljudske osobe na vjersku slobodu treba
priznavati u pravnom ureĊenju društva da ono postane graĊansko pravo" (DH 2,1); a na
drugom mjestu: "GraĊanska vlast, ĉiji je vlastiti cilj da se brine za vremenito opće dobro,
treba da priznaje vjerski ţivot graĊana i da ga podupire, ali treba reći da ona prekoraĉuje
svoje granice ako si prisvaja pravo da upravlja vjerskim ĉinima ili da ih prijeĉi" (DH 3,5); i
opet, nešto dalje: "GraĊanska vlast mora, pravednim zakonima i drugim prikladnim
sredstvima, djelotvorno preuzeti zaštitu vjerske slobode svih graĊana i pruţiti povoljne
uvjete za gajenje vjerskog ţivota" (DH 6,).67 U enciklici Redemptor hominis Ivan Pavao
II. se obraća svima onima od kojih zavisi ureĊenje društvenog javnog ţivota, i traţi da poš-
_____________
64
Vidi; L'Osservatore Romano, 26. veljaĉe 1993., str. 2.
65
Vidi: L'attività della Santa Sede nel 1997. Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano (1998),
str. 660-661.
66
Vidi: P.PAVAN, o. c, str. 714-715; C.CORRAL, o. c., str. 641 i 643.
tuju pravo vjere, i pritom kaţe da se ne moli nikakva povlastica, nego poštivanje
elementarnog prava, i da je ostvarivanje toga prava jedna od temeljnih provjera istinskog
ĉovjekova napretka u svakom reţimu, u svakom društvu, sustavu ili ambijentu.68 A u
govoru odrţanom u susretu s diplomatskim zborom u Nairobiju, Kenija, 6. svibnja 1980.,
kazao je da Katoliĉka crkva neće nikada prestati braniti, kao temeljno pravo svake osobe,
slobodu vjere i slobodu savjesti.69
Budući da se vjera sastoji ponajprije i ponajviše od unutarnjih dragovoljnih i slobodnih
ĉina kojima ĉovjek sebe dovodi i stavlja u odnos prema Bogu, ti ĉini nadilaze zemaljski i
vremeniti red stvari, i "takve ĉine ĉisto ljudska vlast ne moţe ni nareĊivati ni zabranjivati"
(DH 3,3). Kako dalje Sabor kaţe: "Javnoj vlasti nije dopušteno da graĊanima silom ili
prijetnjom ili drugim sredstvima nameće ispovijedanje ili odbacivanje bilo koje religije, ili
da prijeĉi da tko stupi u vjersku zajednicu ili je napusti" (DH 6,5). A u pastoralnoj
konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu stoji: "OsuĊuju se svi oblici politiĉkog
ureĊenja/..../ koji sprjeĉavaju graĊansku i vjersku slobodu" (GS 73,3).
Javna ili društvena vlast ima zadaću promicanja i zaštite općega prava na vjersku
slobodu, kako ono ne bi ostalo mrtvo slovo "samo na papiru", bez stvarnog efekta i bez
praktiĉnog oţivotvorenja. Nadleţnost drţave i javne vlasti s obzirom na vjeru i vjersku
slobodu njezinih graĊana svodi se na donošenje zakona i normi nuţnih da svatko moţe
stvarno razvijati religiozno podruĉje svoje osobnosti, te da preko društvenih struktura
izvršne i sudbene vlasti osigura poštivanje vjerske slobode i subjektivnih prava svake osobe,
i obdrţavanje odredaba koje je o tome zakonito donijela. Sve će to doprinositi
uspostavljanju i odrţavanju javnoga reda i mira u dotiĉnoj društvenoj zajednici ili drţavi.
Sabor u zakljuĉnom dijelu deklaracije o vjerskoj slobodi istiĉe: "Da bi se uspostavili i
uĉvrstili miroljubivi odnosi i sloga u ljudskom rodu, traţi se da se svagdje na svijetu vjerska
sloboda djelotvornom pravnom zaštitom uglavi i da se poštuju najuzvišenije duţnosti i
prava ljudi da slobodno provode vjerski ţivot u društvu" (DH 15/4).
__________
67
Vidi: J. T. MARTIN DE AGAR, o. c, str. 199.
68
IVAN PAVAO II., enc: Redemptor hominis, 4. 3. 1979., br. 17, u: AAS, 71/1979., str. 299-300; EV,
6, str. 846, br. 1239.
69
IVAN PAVAO II., govor 6. svibnja 1980.; u: G. F ILIBECK, Les Droits de l'hamme .... str. 340.
Osim što govori općenito o drţanju graĊanske vlasti prema vjerskoj slobodi, Sabor se
dotiĉe i nekih konkretnih pitanja vjerskog ţivota i djelovanja. Tako u pogledu vjerskih
sluţbenika te meĊusobnih veza vjernika i vjerskih poglavara, zatim podizanja potrebnih
vjerskih zgrada i stjecanja vremenitih i materijalnih dobara, istiĉe kako vjerskim
zajednicama pripada pravo da ne budu spreĉavane zakonskim sredstvima ili
administrativnim mjerama graĊanske vlasti u odabiranju, odgajanju, imenovanju i
premještanju svojih vlastitih sluţbenika, u saobraćanju s vjerskim poglavarima i
zajednicama koje se nalaze u drugim krajevima svijeta, u podizanju vjerskih zgrada te u
stjecanju prikladnih dobara (usp. DH 4,3).
Vjernici i vjerske zajednice imaju potrebu da istine u koje vjeruju javno nauĉavaju i da
vjeru vani pokazuju. Sabor zato kaţe: "Vjerske zajednice imaju takoĊer pravo da ne budu
smetane da javno nauĉavaju i oĉituju svoju vjeru usmeno i pismeno" (DH 4,4).
Ne moţe se prijeĉiti vjerskim zajednicama ni da iznose svoje uĉenje, u svjetlu vlastite
vjere, takoĊer o društvenom ureĊenju i o cjelokupnoj ljudskoj djelatnosti. U tom se pogledu
u saborskoj deklaraciji o vjerskoj slobodi kaţe: "Vjerska sloboda zahtijeva da se vjerskim
zajednicama ne zabranjuje da slobodno pokazuju posebnu snagu svoje nauke u ureĊivanju
društva i u oţivljavanju cjelokupne ljudske djelatnosti" (DH 4,5).
Vjernicima pripada pravo na okupljanje u društva i organizacije koje po naravi i cilju ne
moraju biti religiozne, nego radi zadovoljenja nekih vremenitih potreba. Stoga vjerska
sloboda mora ukljuĉivati i "pravo po kojemu se ljudi, potaknuti vlastitim vjerskim
osjećajem, slobodno mogu sastajati ili osnivati odgojna, kulturna, karitativna i socijalna
društva" (DH 4,5).
Kao što je već gore istaknuto, naravno je pravo i duţnost roditelja da se brinu za cjelovit
odgoj svoje djece i da biraju škole i druge odgojne ustanove i sredstva koja za tu svrhu
smatraju prikladnim. GraĊanska vlast mora priznati to pravo roditelja, "i ne smije im zbog
te njihove slobode izbora nametati nepravedne terete bilo izravno ili neizravno"; i ona
povreĊuje prava roditelja ako djecu prisiljava da polaze školska predavanja koja ne
odgovaraju vjerskom uvjerenju roditelja, ili ako im nameće jedino takav naĉin odgoja iz
kojega se iskljuĉuje svako vjersko obrazovanje (usp. DH 5).
U dokumentima Svete Stolice govori se i o razliĉitim drugim konkretnim podruĉjima i
oblicima povreda vjerske slobode od strane javne ili društvene vlasti, ali se ovdje ne
moţemo time pobliţe baviti.70
__________
70
Vidi: G. FILIBECK, o. c, str. 33, 34, 35, 38, 45, 57, 65, 68, 75, 89, 106, 125, 145, 176, 180, 184, 185,
194, 198, 253, 257, 264, 265, 274, 293, 310, 365, 378, 384, 464.
Ako bismo htjeli ukratko saţeti naĉela kojih se javna vlast treba drţati u svom odnosu
prema vjerskoj slobodi, moglo bi se kazati:
- graĊanima treba ostaviti najveću moguću slobodu;
- pred zakonom i javnom vlašću svi ljudi moraju uţivati punu jednakost, ravnopravnost i
jednaku zaštićenost;
- u ograniĉavanju vjerske slobode mora biti iskljuĉena svaka samovolja i proizvoljnost, i
treba poštivati norme koje je o toj stvari javna vlast donijela i utvrdila;
- javna vlast ne smije suţavati vjerske slobode bilo pojedinaca bilo vjerskih zajednica
više nego što je to uistinu nuţno za oĉuvanje javnoga reda i mira i osiguranje općeg dobra.
Osim brige da ne doĊe do kršenja ili onemogućavanja vjerske slobode, i zadaće da
intervenira da bi se to pravo uspostavilo ondje gdje ga nema, ili da bi se zaštitilo ondje gdje
se povreĊuje, zadaća je drţavne i javne vlasti da i sama pozitivnim djelovanjem potiĉe i
unapreĊuje ostvarivanje vjerske slobode.
Uloga i zadaća javne vlasti u pitanju vjerske slobode ide i dalje. Ako je cilj i zadaća
drţave i drţavne vlasti da osigura i promiĉe opće dobro, i ako u cjelovitom razvitku ĉovjeka
vaţnu ulogu igra ili ima religioznost, onda je duţnost javne vlasti efektivno promicati
vjersku slobodu. Zato Sabor istiĉe kako javna vlast treba "stvoriti povoljne uvjete za gajenje
vjerskog ţivota, da graĊani uistinu mogu vršiti svoja vjerska prava i ispunjavati vjerske
duţnosti" (DH 6,2).71 Sabor jednako naglašava da vjersku slobodu treba priznati svim
ljudima i zajednicama, i u pravnom poretku to sankcionirati i utvrditi (usp. DH 13,3). Javna
vlast treba onemogućiti svako nasilje u pogledu vjere.72
c) Vjerska diskriminacija i netrpeljivost
Katoliĉka crkva se posebno suprotstavlja vjerskoj diskriminaciji i netrpeljivosti.

Drugi vatikanski sabor izraţava ţaljenje zbog diskriminacije izmeĊu vjernika i
nevjernika, koju vlasti nekih drţava uvode, ne priznajući temeljnih prava ljudske osobe
(vidi: GS 21,6), te istiĉe kako "ima drţava u kojima, premda se u njihovim ustavima
priznaje sloboda vjerskog kulta, ipak same javne vlasti pokušavaju graĊane odvratiti od
ispovijedanja vjere i uĉiniti vjerskim zajednicama ţivot posve teškim i nesigurnim" (DH
15,2).
____________
71
Vidi: T. BERTONE, O. C, str. 626-627.
72
Isto, str, 627.
Na povrede i ograniĉenja vjerske slobode poţalio se i papa Pavao VI. u svojoj pisanoj
poruci od 4. listopada 1970. generalnom tajniku ONU, gosp. U Thantu, za 25-godišnjicu
OUN, upozoravajući: "To sveto pravo nekaţnjeno je zaprijeĉeno milijunima ljudi, nevinim
ţrtvama nepodnošljive vjerske diskriminacije", te zatraţio da se "na podruĉju tako bitnom
za ljudski ţivot promiĉe drţanje sukladno neukidivom glasu savjesti, i da se otklone
ponašanja koja su nespojiva s dostojanstvom ljudskoga roda".73 Isto je uĉinio i u govora
diplomatskom zboru, akreditiranom pri Svetoj Stolici, 14. sijeĉnja 1978.74
Ivan Pavao II. je dosta paţnje posvetio pitanju vjerske tolerancije. O tome je opširno
pisao u poruci za Svjetski dan mira – 1. sijeĉnja 1991. On priznaje da je tijekom povijesti
bilo vjerske nesnošljivosti i s katoliĉke strane prema dragim religijama. Istiĉe kako su se
prilike i odnosi meĊu religijama izmijenili, ali da treba još dosta uĉiniti da bi se nadvladala
vjerska nesnošljivost, koje još uvijek ima u svijetu. Napomenuo je kako se i danas
pokušava, primjenom bilo prinudnih sredstava bilo uskraćivanjem graĊanskih ili politiĉkih
prava, nametnuti drugima neka vjerska osvjedoĉenja, ili ih prisiliti na "preobraćenje".75 Više
puta i na razne naĉine on je upozoravao na povrede i sprjeĉavanja ili ograniĉavanja vjerskih
sloboda i takve je postupke snaţno osuĊivao. U poruci koju je uputio za Svjetski dan mira -
1. sijeĉnja 1988., kaţe: "U razliĉitim drţavama zakonske norme i administrativna praksa
ograniĉavaju i uistinu poništavaju pravo koje ustavi drţava formalno priznaju vjernicima i
vjerskim zajednicama".76 Upozorio je na povrede vjerske slobode i osudio ih takoĊer u
svojoj poruci za Svjetski dan mira - 1. sijeĉnja 1999.,77 a i u govora što ga je odrţao 11.
sijeĉnja 1999. diplomatskom zboru akreditiranom pri Svetoj Stolici.78 Ivan Pavao II. je go-
__________
73
PAVAO VI., poruka: Au moment, u: AAS, 62/1970., str. 686.
74
Vidi: PAVAO VI., govor 14. 1. 1978., u: G. FILIBECK, Les Droits del'homme...., str. 336-337.
75
Vidi: IVAN PAVAO II., poruka od 8. prosinca 1990., u: G. F lLIBECK, Les Droits de l'homme..., str.
352.
76
IVAN PAVAO II., poruka: Nel primo giomo, u: AAS, 80/1988., str. 281. - Komentirajući Papine
rijeĉi, J. T. MARTIN DE AGAR, o. c., str. 203, kaţe: "Postoje politiĉke partije razliĉitih tendencija, i drţava
ih podupire; postoje sindikati razliĉitih usmjerenja, koje drţava pomaţe; tiskaju se novine i periodika
najrazliĉitije orijentacije, koje dobivaju od drţave materijalna sredstva, da bi opstati. MeĊutim, s obzirom
na vjerske konfesije drţava se poziva na neutralnost, na laicitet, na odvojenost, da bi im se uskratila bilo
kakva vrsta potpore".
77
Vidi: IVAN PAVAO II., poruka: Nella prima Enciclica, br. 5, u: AAS, 91/1999., str. 381; Vrhbosna,
god. X(CXIII), oţujak 1999., str. 12.
78
Vidi: L’Osservatore Romano, 11-12. sijeĉnja 1999., str. 8.
vorio o vjerskoj slobodi i zauzimao se za njezino poštivanje i za vjersku snošljivost, a
suprotstavljao se vjerskoj diskriminaciji i kršenju vjerskih sloboda u pojedinim zemljama ili
podruĉjima svijeta, takoĊer u susretima koje je imao s diplomatskim predstavnicima tih
zemalja.79 Isto su ĉinili i diplomatski predstavnici Svete Stolice.80
O diskriminaciji i marginalizaciji vjernika i vjerskih zajednica, o povredama i
ograniĉenjima vjerske slobode, govorio je predstavnik Svete Stolice, mons. Paul F. Tabet.
Na već spomenutom 49. zasjedanju Komisije ONU za ljudska prava., 16. veljaĉe 1993., on
je pozvao da ta Komisija izrazi svoju zabrinutost zbog zloupotreba javne vlasti i postupaka
vjerske netrpeljivosti, i da poduzme mjere da se to otkloni.81 Na razliĉite oblike kršenja
ljudskih prava, osobito vjerske slobode, upozorio je i nadb. Jean-Louis Tauran, tajnik Svete
Stolice za odnose s drţavama, istupajući 18. studenoga 1993. u posebnom Komitetu
generalne skupštine OUN.82 Sudjelujući u radu generalne skupštine, stalni promatraĉ Svete
Stolice pri OUN, mons. Renato Martini, u svom interventu, 14. studenoga 1997., takoĊer se
osvrnuo na teške povrede prava vjerske slobode u svijetu, preko kojih generalna skupština
ne bi smjela šutke preći.83
U naprijed spomenutom govoru što ga je odrţao odvjetnicima, Ivan Pavao II. je
istaknuo: "Proglasi namjere, pa i najsveĉaniji, bili bi izloţeni opasnosti da ostanu velikim
___________
79
Vidi: pisani tekst što ga je 16. studenoga 1995. predao novom pakistanskom veleposlaniku pri
Svetoj Stolici, gosp. Zia Ispahaniju, u: L 'attività della Santa Sede nel 1995. Città del Vaticano (1996), str.
572-573; govor prigodom primanja akreditiva egipatskog veleposlanika pri Svetoj Stolici, gosp.
Mohamed Said El Sadra, 4. listopada 1996., u: L'attività della Santa Sede nel 1996, str. 424; govor
veleposlaniku Indonezije, gosp. Irawan Abidinu, 23. prosinca 1996., u: L'attività della Santa Sede nel
1996, str. 628-629; govor izraelskom veleposlaniku, gosp. Aharon Lopezu, 10. travnja 1997., u: L'attività
della Santa Sede nel 1997, str. 231; govor iranskom veleposlaniku, gosp. Mohammad Hadi Abd Khoda'i,
3. svibnja 1997., u: L'attività della Santa Sede nel 1997, str. 300; pismo predsjedniku Ruske Federacije,
gosp. Borisu Yeltzinu, 24. srpnja 1997., u: L'attività della Santa Sede nel 1997, str. 464; govor
bolivijskom veleposlaniku, gosp. Jorge Silas Salinasu, u: L'attività della Santa Sede nel 1997, str. 737.
80
Susret i razgovor drţavnog tajnika Svete Stolice, kard. Angela Sodana, s voĊom palestinskog
pokreta, gosp. Yaserom Arafatom, 5. rujna 1996., u: L'attività della Santa Sede nel 1996, str. 362;
intervencija veleposlanika Svete Stolice pri Ruskoj Federaciji, mons. Johna Bukovskog, u: L'attività della
Santa Sede nel 1997, str. 461.
81
Vidi: L'Osservatore Romano, 26. veljaĉe 1993, str. 2; L'attività della Santa Sede nel 1994., Libreria
Edirrice Vaticana, Città del Vaticano (1995), str, 135.
82
Vidi: L'attività della Santa Sede nel 1993, str. 976.
83
Vidi: L'attività della Santa Sede nel 1997, str. 660-66!.
dijelom mrtvo slovo, ako pravo ne bi uistinu osiguravalo svim ljudima, jer su osobe, to jest
obdareni razumom i slobodnom voljom, i po tome osobnom odgovornošću 1, da mogu
'traţiti istinu i uz nju prionuti', te 'ureĊivati ĉitav svoj ţivot prema zahtjevima te slobode'
(Dignitatis humanae, 2)".84
Već smo vidjeli da biti slobodan u stvarima vjere znaĉi moći prihvaćati i oĉitovati vjeru
u Boga bez prisiljavanja i bez sprjeĉavanja, a isto tako i ne biti ni prisiljavan na prihvaćanje
i prakticiranje vjere. Nadalje, sloboda vjere znaĉi i mogućnost izbora i opredjeljivanja za
bilo koju vjeru i vjersku zajednicu koju netko smatra pravom. U tom se pogledu javna vlast
mora ponašati na isti naĉin prema svim religijama i vjerskim zajednicama, bez ikakve
diskriminacije meĊu njima, a isto tako i usklaĊivati izvršavanje prava jednih s izvršavanjem
prava drugih i uspostavljati sklad ako je, i kada je, negdje poremećen. 85 U svezi s tim Sabor
kaţe: "Ako se, uzevši u obzir posebne okolnosti naroda, jednoj vjerskoj zajednici dade
posebno graĊansko priznanje u pravnom poretku drţave, nuţno je da se ujedno svim
graĊanima i vjerskim zajednicama prizna pravo na slobodu u vjerskoj stvari i da se ono
poštuje" (DH 6/3). Dalje se takoĊer nastavlja: "Civilna se vlast mora brinuti da se pravna
jednakost graĊana, koja i sama pripada općem dobru društva, nikada ne povrijedi bilo
otvoreno ili prikriveno zbog vjerskog razloga, i da se meĊu njima ne pravi nikakva
diskriminacija" (DH 6,4). Papa Ivan Pavao II. pak kaţe: "Dok je u prošlosti ljudske skupine
obiljeţavalo njihovo vjersko jedinstvo i pokazivala se veća ili manja snošljivost prema
vjerskim manjinama, danas je poznata velika vjerska raznolikost meĊu stanovništvom
istoga teritorija, dapaĉe u istoj obitelji. GraĊanski mir traţi da se svakome prizna ista
sloboda kao i svima drugima. Narodi traţe stvarnu jednakost postupanja za sve vjernike,
odsustvo diskriminacije u stvari odgoja i dostupnost zaposlenja, dokinuće 'osobnog
statusa"'.86 U već spomenutoj propovijedi u Kartumu naglasio je da drţava ima duţnost
braniti vjersku slobodu od napada i upletanja izvana, i gdje postoji diskriminacija meĊu
graĊanima na temelju njihova vjerskog osvjedoĉenja, da se tu vrši temeljna nepravda protiv
ĉovjeka i protiv Boga, te da je time zaprijeĉen put koji vodi mira.87
_______________
84
IVAN PAVAO II., govor odvjetnicima 23. oţujka 1991., u: L'Osservatore Romano, 24. oţujka 1991.,
str. 4; G. FILIBECK, Les Droits de l'homme .... str. 355.
85
Vidi: T. BERTONE, o. c., str. 627; C. CORRAL, o. c., str. 644.
86
IVAN PAVAO II., govor odvjetnicima 23. oţujka 1991., u: L'Osservatore Ramano, 24. oţujka 1991.,
str. 4; G. FILIBECK, Les Droits de l'homme..., str. 356.
87
Vidi: L'Osservatore Romano, 12. veljaĉe 1993., str. 5; L'attitvità della Santa Sede nel 1993, str.
132.
d) Granice i ograničavanja vjerskih sloboda
Vjerska sloboda nije apsolutna i neograniĉena. Ĉovjek je već sam po sebi ograniĉeno
biće, pa je općenito ograniĉena i njegova sloboda, a dosljedno tome je ograniĉena i vjerska
sloboda. Nuţno je ograniĉena najprije temeljnim pravima drugih ljudi, koji vjeruju
drugaĉije ili uopće ne vjeruju, bili oni pojedinci ili okupljeni u organizacije i udruţeni u
vjerske ili u nevjerske zajednice.88
Svatko se svojim pravima i slobodama mora sluţiti odgovorno. Ima onih koji, pod
izlikom prava na slobodu, zabacuju svaku podloţnost i uskraćuju duţnu poslušnost vlastima
koje se brinu za javni red i za opće dobro u društvu. Zato je potrebno da ljudi budu ispravno
odgojeni za sluţenje svojom slobodom. To vrijedi i za vjersku slobodu, na što upozorava i
sam Sabor kada odreĊuje: "Ovaj Vatikanski sabor potiĉe sve, a osobito one koji se brinu za
odgoj drugih, da nastoje odgojiti ljude koji će, podlaţući se moralnom redu, slušati zakonitu
vlast i kojima će na srcu biti istinska sloboda, ljude naime koji će vlastitim sudom
prosuĊivati stvari u svjetlu istine, svoje djelovanje obavljati s osjećajem odgovornosti i
nastojati da slijede što god je istinito i pravo, rado suraĊujući s drugima" (DH 8,2).89 A Ivan
Pavao II. je to izrazio ovako: "Naravno, takva se sloboda ne moţe vršiti nego na odgovoran
naĉin, tj. sukladno etiĉkim principima i u poštivanju jednakosti i pravednosti, a koji mogu
bit osnaţeni pomoću dijaloga /..../ s institucijama koje, po svojoj naravi, sluţe vjerskom
ţivotu".90 U govoru što ga je 10. sijeĉnja 1993. odrţao muslimanskim predstavnicima
prigodom Molitvenog susreta za mir u Europi i na Balkanu, Ivan Pavao II. je naglasio da je
strašna zloupotreba ako se vjera koristi kao izlika za nepravdu i nasilje, te da takvu
zloupotrebu moraju osuditi svi koji uistinu vjeruju u Boga. A to isto je ponovio za vrijeme
apostolskog putovanja i pastirskog pohoda u Sudan, u propovijedi odrţanoj 10. veljaĉe
1993. u Kartumu.91
Korištenjem vjerske slobode ne smije se narušavati javni red niti ugroţavati opće dobro.
Vjera se ne smije iskorištavati za postizanje nekih izvanreiigijskih ciljeva, osobito politiĉkih
ili ekonomskih, i za stjecanje bilo kakvog povlaštenog poloţaja u društvenoj zajednici. Lju-
__________
88
89
Vidi: M. ZOVKIĆ, o. c, str. 25.
90
IVAN PAVAO IL, poruka: L'Église catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. 9. 1980., br. 5, u: AAS,
72/1980., str. 1258; EV, 7, str. 546, br. 568.
91
Vidi: L'Osservatore Romano, 11-12. sijeĉnja 1993., str. 9; V. BLAŢEVIĆ, Ivan Pavao II. istinski
prijatelj Bosne, Sarajevo 1997, str. 73; L'Osservatore Romano, 12. veljaĉe 1993., str. 5; L'attività della
Santa Sede nel 1993, str. 130.
dima nije dopušteno da, sluţeći se vjerskom slobodom, narušavaju i ugroţavaju slobodu,
bilo vjersku bilo neku drugu, ostalih ljudi. Sabor se i na to osvrće pa kaţe: "U širenju vjere i
uvoĊenju vjerskih ponašanja treba se uvijek uzdrţavati od svakog naĉina djelovanja za koje
bi se moglo ĉiniti da odiše pritiskom ili neĉasnim ili manje poštenim nagovaranjem, osobito
kad se radi o neukijima i onima koji se nalaze u neimaštini" (DH 4,4).
e) Sprečavanje zloupotreba vjerske slobode
Crkva ne smatra da je pravo na vjersku slobodu neograniĉeno, ali ni da ga se moţe

ograniĉavati samovoljno i proizvoljno. Evo što o tome kaţe Katekizam Katoličke crkve:
"Pravo na vjersku slobodu ne moţe biti samo po sebi ni neograniĉeno a ni jednostavno
ograniĉeno 'javnim poretkom' zamišljenim po pozitivistiĉkom ili naturalistiĉkom mjerilu.
Duţne granice, koje su povezane s tim pravom, treba da, u skladu sa zahtjevima općeg
dobra, za odreĊene društvene prilike odredi politiĉki razbor, i odobri graĊanska vlast 'po
pravnim normama u skladu s objektivnim moralnim poretkom' (usp. DH 7)."92 A Sabor kaţe
da se "vršenje toga prava ne moţe prijeĉiti dokle god se poštuje pravedni javni poredak"
(DH 2,2); a na drugom mjestu istiĉe da se "Ĉini nepravda ljudskoj osobi i samom poretku
kojeg je Bog odredio ako se ĉovjeku uskraćuje slobodno vršenje religije u društvu dok se
ĉuva pravedni javni poredak" (DH 3,4). Papa Ivan Pavao II. u svojoj enciklici: Redemptor
hominis piše: "Ograniĉavanje vjerske slobode bilo ljudi bilo zajednica /..../ pogaĊa prije
svega samo dostojanstvo ĉovjeka, nezavisno od toga koju religiju ispovijeda i kako poima
svijet. Ograniĉavanje vjerske slobode i njezino kršenje protive se dostojanstvu ĉovjeka i
njegovim objektivnim pravima."93 Moglo bi se, stoga, ustvrditi da je jedina granica koja je
postavljena pred temeljnim pravom vjerske slobode: poštivanje prava drugih ljudi i općega
dobra šire društvene zajednice.94
Vjera je društveni fenomen, te se stoga i pravo na vjersku slobodu ostvaruje u ljudskom
društvu. Zato je to pravo podvrgnuto odreĊenim pravilima društvenog ţivota. Stav je Crkve
i Sabora da "kod upotrebe svake slobode treba paziti na moralno naĉelo osobne i društvene
____________
92
KKC str. 529, br. 2109.
93
IVAN PAVAO II., enc: Redemptor hominis, 4. 3. 1979., br. 17, u: AAS, 71/1979., str. 299-300; EV,
6, str. 844, br. 1238.
94
Vidi: A. LAUN, Aktualni problemi..., - B. Brezinšĉak, o. c., str. 69.
odgovornosti: u vršenju svojih prava pojedini ljudi i društvene skupine vezani su moralnim
zakonom da se obaziru i na prava drugih i na svoje duţnosti prema drugima i na opće dobro
svih" (DH 7,2).
Na graĊansku vlast spada da zaštiti pojedince i društvo od zloupotreba koje se mogu
poĉiniti pod izlikom vjerske slobode. Stav Sabora je da se "mora ĉovjeku priznati slobodu
što je vise moguće, i smije se ograniĉiti samo kada i koliko je nuţno" (DH 7,3). Drţava i
javna vlast postiţu najviši stupanj savršenstva kada u drţavi postoji maksimum slobode za
pojedince, maksimum reda u društvenim odnosima i ţivotu ljudi, i maksimalna uĉinkovitost
djelovanja upravnih drţavnih organa koji brane, olakšavaju i promiĉu najbolje uvjete za
ostvarenje ljudskih prava i za samoostvarenje ĉovjeka.95 A osnovna ideja koja proţima
pravnu znanost u pravno ureĊenim društvenim zajednicama glasi: Sloboda je to više
sloboda što je manje ograniĉena. Ipak, ono što pravni poredak nekog društva treba zaštititi,
nije toliko ideja slobode, pa i vjerske, nego slobodan ĉovjek, duhovna autonomija ĉovjeka
na religioznom podruĉju i u vjerskim stvarima.96
Postoje ljudske slobode, meĊu kojima osobito vjerska, koje zbog svoga sadrţaja
zavreĊuju više od ostalih pozornost i zaštitu, i zasluţuju da se njihovu ostvarivanju ne
postavljaju, više nego je uistinu nuţno, zapreke. Javna graĊanska vlast je pozvana da štiti
svaĉije dobro i, stoga, kad zatreba, da se suprotstavi zloupotrebi vjerske slobode. Kako kaţe
Sabor: "GraĊansko društvo ima pravo da se zaštiti protiv zloupotreba koje bi se mogle
pojaviti pod izlikom vjerske slobode; spada osobito na graĊansku vlast da pruţi takvu
zaštitu" (DH 7,3). Obranu protiv zloupotrebe vjerske slobode, nastavlja dalje Sabor, "traţi
djelotvorna zaštita prava za sve graĊane i za njihovo miroljubivo slaganje, i dovoljna briga
oko toga poštenog javnog mira koji se sastoji u sreĊenom zajedniĉkom ţivotu i istinskoj
pravdi, i duţna zaštita javnog ćudoreĊa. Sve to saĉinjava temeljni dio općeg dobra i ulazi u
sklop javnog reda" (DH 7,3). Dakle, uklanjanje zloupotrebe vjerske slobode potrebno je
zbog zahtjeva javnog reda i mira.97
Sabor takoĊer upozorava da graĊanska vlast, u suzbijanju vjerskih zloupotreba, "ne
smije postupati samovoljno ili nepravedno, u prilog jednoj strani, nego po pravnim
normama sukladnim objektivnom moralnom redu" (DH 7,3).98 Kad je rijeĉ o spreĉavanju
____________
95
T. BERTONE, o. c., str. 629.
96
Vidi: G. LO. CASTRO, o. c., str. 58.
97
Vidi: C. CORRAL, o. c, str. 642.
98
Vidi: P. PAVAN, o. c., str. 727-730.
zloupotrebe vjerske slobode, jasno je da najprije pojedinci, zatim skupine i vjerske
zajednice moraju paziti da ne zloupotrebljavaju vjersku slobodu, a zatim javna vlast mora
nadzirati i sprjeĉavati takvu zloupotrebu. MeĊutim, s druge strane, javna vlast ne smije
prekoraĉivati svoju nadleţnost i neovlaštene ograniĉavati vjersku slobodu.
Ovim je, smatram, dovoljno iscrpno i dovoljno jasno prikazan nauk Katoliĉke crkve o
vjerskoj slobodi, gledano općenito.
II. VJERSKA SLOBODA UNUTAR KATOLIĈKE CRKVE I ZA KATOLIĈKU

CRKVU, TE ODNOS KATOLIĈKE CRKVE PREMA DRUGIM RELIGIJAMA
Stajalište Katoliĉke crkve općenito o vjerskoj slobodi odnosi se svakako i na slobodu za

Katoliĉku crkvu. Ali se crkveno uĉiteljstvo i njezina vlast bavila i pitanjem vjerske slobode
Katoliĉke crkve zasebno. Osobito je to bio sluĉaj u prošlosti, kad se naglašavalo da je prava
vjera jedino ona koju je Isus Krist objavio, i koju nauĉava njegova Crkva, te da "izvan
Crkve nema spasenja" (Extra Ecclesiam nulla salus).
Stajalište je Crkve i danas da je prava vjera jedino ona koju ona ispovijeda, i to je u
uĉenju Drugog vatikanskog sabora izraţeno ovim rijeĉima: "Sveti Sabor izjavljuje
ponajprije da je sam Bog objavio ljudskom rodu put po kojem se, Njemu sluţeći, ljudi
mogu u Kristu spasiti i posvetiti. Vjerujemo da ta jedino prava religija postoji u katoliĉkoj i
apostolskoj Crkvi, kojoj je Gospodin Isus povjerio zadaću da je raširi meĊu sve ljude,
kazavši apostolima: 'Idite dakle i pouĉavajte sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha
Svetoga, uĉeći ih da drţe sve što sam vam zapovjedio' (Mt 28,19-20)" (DH 1,2).
Kad se govori ili zastupa mišljenje o pravu na vjersku slobodu, valja istaknuti da se ona
ne promatra unutar Crkve - "ad intra", nego prema vani - "ad extra". Crkva kao boţanska
zajednica, ustanovljena od Isusa Krista, i vlast u njoj, koja je duhovna, "ima po boţanskoj
zapovijedi", kako kaţe Sabor, "duţnost da 'ide po svem svijetu i da propovijeda EvanĊelje
svakom stvorenju' i da zahtijeva u ljudskom društvu i pred svakom javnom vlašću pravo na
slobodu. Isto tako", nastavlja Sabor, "Crkva zahtijeva slobodu takoĊer ukoliko je ona i
zajednica ili društvo ljudi koji imaju pravo ţivjeti u graĊanskom društvu prema propisima
kršćanske vjere" (DH 13,2).
Prema tome, za Crkvu postoji dvostruki naslov ili izvor iz kojega se izvodi njezino
pravo na vjersku slobodu. Prvi je "nadnaravni" ili boţanski, a drugi "naravni", ljudski. Ovaj
drugi se na planu pravnih odnosa ne razlikuje od zahtjeva za vjerskom slobodom savkog
ĉovjeka i bilo koje vjerske zajednice.99
1. Moralna obveza pristupiti i ostati u Crkvi i pravo Crkve
da sprječava zastranjivanja na vjerskom i moralnom području
Crkva prihvaća naĉelo vjerske slobode u smislu da odbacuje svako prisiljavanje da bi

netko prigrlio katoliĉku vjeru. U dekretu Drugog vatikanskog sabora o misijskoj djelatnosti
Crkve: Ad gentes, kaţe se: "Crkva strogo zabranjuje da se nekoga sili ili da ga se
neumjesnim spletkama navodi ili privlaĉi da prigrli vjeru, a isto tako snaţno brani pravo da
se nikoga ne odvraća od vjere nepravednim zlostavljanjem" (AG 13,3). Papa Ivan Pavao II.
u enciklici: Redemptoris missio, istiĉe: "Crkva iznosi, ne nameće ništa; ona poštuje osobe i
kulture, zaustavlja se pred oltarom savjesti" (39). Sukladno tome i Zakonik kanonskog
prava odreĊuje: "Nikada nije nikome dopušteno da ljude silom navodi da prihvate katoliĉku
vjera protiv njihove savjesti" (k. 748, § 2).
Ali Crkva takoĊer naglašava i zauzima se da svatko moţe nesmetano traţiti istinu
katoliĉke vjere, da je moţe prigrliti ili uz nju pristati, te da moţe stupiti u Katoliĉku crkvu i
biti njezinim ĉlanom. O tome odredba Zakonika kanonskog prava glasi: "Svi su ljudi duţni
traţiti istinu o Bogu i njegovoj Crkvi, a pošto je spoznaju, snagom boţanskoga zakona
obvezni su i imaju pravo prigrliti je i ĉuvati" (k. 748, § 1). MeĊutim, kad se upozna istina
katoliĉke vjere, za koju Crkva drţi da je od Boga objavljena i jedina prava, i kad se pristupi
katoliĉkoj vjeri i Crkvi, nema više moralne slobode da se ta vjera opet odbaci, ili da se iz
nje odabire samo ono što se komu u danom trenutku dopada, a drugo da se ne prihvati.
Nego postoji moralna obveza i duţnost ljudi i zajednice da prihvate u cijelosti katoliĉku
nauku i ostanu vjerni pravoj vjeri i Kristovoj Crkvi.100 Onaj tko prihvati katoliĉku vjera i
sakramentom krštenja stupi u Katoliĉku crkvu, on se uz Crkvu, kao zajednicu vjernika i
Boţjega naroda, veţe i juridiĉki. I dok ostaje ĉlanom te zajednice, i podloţan njezinu
vodstvu i pravnom ureĊenju, nije mu slobodno ponašati se prema vlastitim prohtjevima.
Da bi ostala vjema samoj sebi, Crkva ima pravo i treba se i smije braniti protiv
iskrivljivanja vjere i ćudoreĊa. To je i njezina moralna obveza koja se temelji na vjernosti
Kristu. Ako neki ĉlan Crkve ne dijeli istu i cjelovitu njezinu vjera, on bi sam trebao slijediti
_________
99
T. BERTONE, o. c, str. 630-631.
100
Vidi: G. Lo CASTRO, o. c., str. 59; C. CORRAL, o. c, str. 640.
svoju savjest i napustiti zajednicu koja više nije "njegova". Ali ako on to ne uĉini, ne moţe
se zanijekati i oduzeti pravo Crkvi da dotiĉnog ĉlana na to primora, ili da ga iz zajednice
vjernika iskljuĉi.101 O duţnosti prihvaćanja nauka što ga Crkva iznosi, Sabor kaţe: "Kršćani
u oblikovanju svoje savjesti treba da briţno paze na svetu i sigurnu nauku Crkve" (DH
14,3). A nešto dalje se nastavlja: "Uĉenik, naime, ima prema Kristu Uĉitelju tešku obvezu
da istinu od Njega primljenu iz dana u dan sve potpunije upoznaje, vjerno navješćuje,
odluĉno brani, iskljuĉivši sredstva protivna evanĊeoskom duhu" (DH 14,4).
2. Sto za Katoličku crkvu u sebi uključuje vjerska sloboda

i ograničavanje te slobode na raznim stranama svijeta
Podruĉje Crkve je prvenstveno duhovno i na njemu se poglavito odvija crkveni ţivot i

djelovanje, ali ne i iskljuĉivo. Drugi vatikanski sabor je izrijekom, makar uopćeno, naznaĉio
u ĉemu bi se imala sastojati vjerska sloboda za Katoliĉku crkvu. On kaţe: "Po Kristovoj je
volji Katoliĉka crkva uĉiteljica istine, i njezina je zadaća da Istinu, koja je Krist, navješćuje
i autentiĉno uĉi, a ujedno da i naĉela moralnog reda, što proistjeĉu iz same ljudske naravi,
svojim ugledom objavljuje i potvrĊuje" (DH 14,3). A u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u
suvremenom svijetu: Gaudium et spes, naglašava: "Ali je pravo da uvijek i svagdje s
istinskom slobodom propovijeda vjeru, nauĉava svoju socijalnu nauku, da nesmetano vrši
svoju sluţbu meĊu ljudima te da izriĉe moralni sud, pa i o stvarima koje se odnose na
politiĉki poredak, kada to traţe temeljna prava ljudske osobe ili spas duša, upotrebljavajući
sva i samo takva sredstva koja su u skladu s EvanĊeljem i s dobrom sviju, već prema
razliĉitosti vremena i situacije" (GS 76,5).
Biskupska sinoda se 1977. bavila pitanjem vjerske pouke u Crkvi i razmatrala poteškoće
na koje se kod toga nailazi. U njezinu se završnom dokumentu navodi kako postoje zemlje
u kojima je veoma ograniĉeno ili posve onemogućeno uţivanje temeljnih ljudskih prava, a
meĊu njima i vjerske slobode. Navodi se kako u tim zemljama ĉesto postoje deklaracije o
vjerskoj slobodi, ali da je to ĉista formalnost. Naime, u mnogim drţavama Crkva ne moţe
slobodno obavljati katehetske i evangelizatorske sluţbe, ne postoji istinsko pravo okupljanja
na vjersku pouku, nema potrebnih mjesta ili prostora za takvu pouku, ne objavljuju se
vjerske knjige niti ima potrebnog didaktiĉkog materijala za vjersku pouku, a nemoţe se vr-
_________
101
Vidi: A. LAUN, Aktualni problemi..., - B. Brezinšĉak, o. c., str. 82-83.
šiti ni izobrazba vjerouĉitelja.102 U apostolskoj pobudnici: Catechesi tradendae, Ivan Pavao
II. piše: "Katehetska djelatnost se mora izvršavati u povoljnim okolnostima vremena i
mjesta, mora imati pristup sredstvima masovnog priopćavanja i prikladnim radnim
pomagalima, bez diskriminacije prema roditeljima, vjerouĉiteljima i vjerouĉenicima".103
Iako je vlast Crkve duhovna u svojoj naravi i objektu, ona se proteţe i na vremeniti red i
na materijalna dobra, ukoliko su nuţna za ostvarivanje njezina cilja. Budući da je ĉovjek
duhovne i tjelesne naravi, ali jedinstveno biće, crkveno se djelovanje proteţe i na vanjsko
podruĉje vremenitog reda i stvarnosti. Ivan XXIII. u enciklici: Pacem in terris piše: "Ne
treba, doista, zaboraviti da Crkvi pripada pravo i duţnost ne samo da štiti naĉela etiĉkog i
religioznog reda, nego takoĊer da autoritativno intervenira kod svoje djece u sferi
vremenitog reda kada se radi o prosudbi glede primjene tih naĉela u konkretnim
sluĉajevima."104 Ali je kod takvih intervencija samo jedan naslov, temelj i mjera za
nastupanje crkvene vlasti, a to je: obrana temeljnih ljudskih prava i spas duša. 105 Evo i što u
tom pogledu odreĊuje Zakonik kanonskog prava: "Navjestitelji Boţje rijeĉi neka vjernicima
prije svega izlaţu ono što treba da se vjeruje i ĉini na slavu Boţju i za spasenje ljudi" (k.
768, § 1); a zatim: "Neka vjernike upoznaju i s naukom koji izlaţe crkveno uĉitefjstvo o
dostojanstvu i slobodi ljudske osobe, o jedinstvu i ĉvrstoći obitelji i njezinim zadaćama, o
obvezama koje imaju ljudi povezani u društvo, kao i o ureĊivanju vremenitih stvari prema
redu koji je utvrdio Bog" (k. 768, § 2).
Ima onih koji bi prihvatili Crkvu, kao uostalom i druge vjerske zajednice, ali svedenu na
‘privatnost’, i samo na duhovno i sakralno podruĉje. Katoliĉka crkva na to ne moţe pristati.
U nacrtu Temeljnog crkvenog zakona (Lex Ecclesiae fundamentalis), koji nije doveden do
konaĉne redakcije i usvajanja, te promulgacije, ali već i sam nacrt zakona pokazuje što
Crkva drţi ili na ĉemu insistira u pogledu sredstava kojima se sluţi i vlasti koju vrši. Jasno
se tvrdi i proklamira: "U promicanju duhovnoga dobra ljudi Crkvi su potrebna i ona se sluţi
________
102
BISKUPSKA SINODA g. 1977., Cum iam ad exitum, o vjerskoj pouci u naše vrijeme, u: EV, 6, str.
300-301, br. 384.
103
IVAN PAVAO II., ap. pob.: Catechesi tradendae, 16. 10. 1979., br. 14, u: AAS, 71/1979., str. 1288;
EV, 6, str. 1194, br. 1792.
104
IVAN XXIII., enc: Pacem in terris, V, u: AAS, 55/1963., str. 300-301; EV, 2, str. 98, br.57.
105
Vidi: T. BERTONE, o. c., str. 618-619.
sredstvima koliko to njezino poslanje traţi: zato ona ima priroĊeno pravo da stjeĉe, ĉuva i
upravlja vremenita dobra koja su potrebna da ostvari svoje ciljeve, osobito za vršenje
boţanskog kulta, za doliĉno uzdrţavanje svojih sluţbenika i za vršenje djela apostolata i
milosrĊa" (k. 82).106 U govoru 10. veljaĉe 1993., na aerodromu u Kartumu, na dolasku u
Sudan, Ivan Pavao II. je o oĉekivanjima Katoliĉke crkve kazao: "Sve ono što Crkva traţi
jest sloboda da moţe nastaviti svoje vjersko i humanitarno poslanje. Ta sloboda je njezmo
pravo, jer je svaĉija duţnost, duţnost pojedinaca i drţave, da poštuju savjest svakog
ljudskog bića".107
3. Katolička crkva i država te odnos Crkve i javne vlasti
Crkva jasno iznosi i odluĉno brani pravo svoga postojanja i djelovanja, i u tom sklopu
gleda i ureĊuje takoĊer svoj odnos prema društvenoj zajednici i javnoj vlasti, kakav god u
drţavi bio politiĉki sustav, te traţi i sprovodi svoje aktivno ukljuĉivanje u promicanje općeg
dobra. U pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu Drugog vatikanskog sabora:
Gaudium et spes, kaţe se: "Crkva po svojem poslanju i po svojoj naravi nije vezana ni uz
koji poseban oblik ljudske kulture, niti uz bilo koji politiĉki, ekonomski ili društveni sustav.
I upravo zato, uslijed te svoje univerzalnosti, ona moţe biti veoma uska veza meĊu
razliĉitim ljudskim zajednicama i drţavama, samo ako se one pouzdaju u nju i ako joj
stvarno priznaju istinsku slobodu da moţe izvršavati svoje poslanje" (GS 42,4). A zatim se
naglašava kako Crkva ništa ne ţeli ţarĉe nego da se, na korist svih, moţe slobodno razvijati
pod bilo kojom politiĉkom vlašću koja poštuje osnovna prava osobe, obitelji i priznaje
zahtjeve općega dobra (vidi: GS 42,5). Crkva se osjeća pozvanom i ţeli se ukljuĉiti u
izgradnju pravednoga društva i u promicanje općega blagostanja. Zato Sabor u istoj
konstituciji kaţe: "Crkva, premda potpuno zabacuje ateizam, ipak iskreno izjavljuje da svi
ljudi, vjernici i nevjernici, moraju zajedniĉki raditi za ispravnu izgradnju ovoga svijeta u
kojemu zajedno ţive" (GS 21,6).
O sudjelovanju vjernika katolika u izgradnji ljudskog društva i u bavljenju vremenitim
stvarima Sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi: Lumen gentium, potiĉe: "Neka vjernici
nauĉe pomno razlikovati prava i duţnosti što na njih spadaju ukoliko su ĉlanovi Crkve od
onih što im pripadaju ukoliko su ĉlanovi ljudskog društva. Neka nastoje da oboje dovedu u
__________
106
Il Regno/Documenti, Centro Editoriale Dehoniano, Bologna, 21 (1978), str, 493.
107
L'Osservatore Romano, II. veljaĉe 1993., str. 11.
sklad, imajući na pameti da se u svakoj vremenitoj stvari moraju voditi kršćanskom
savješću, jer se nikakva ljudska djelatnost ni u naravnim stvarima ne moţe oteti Boţjoj
zapovijedi" (LG 36,4).
Crkva se, sa svojim ĉlanovima ili vjernicima koji je tvore, nuţno povezuje i proţima s
društvenom zajednicom i drţavom. Zato stoji u odreĊenom odnosu s javnom vlašću.
Potrebno je, stoga, da izmeĊu Crkve i drţave vlada sklad i da svaka od tih zajednica uţiva
odgovarajuću autonomiju na vlastitom podruĉju. Za uspostavljanje nuţnoga sklada za
Crkvu je od apsolutne vaţnosti njezina sloboda postojanja i djelovanja. Sabor o tome istiĉe:
"Sloboda Crkve je osnovno naĉelo o odnosima izmeĊu Crkve i javne vlasti i cijeloga
graĊanskog društva" (DH 13,1). O tome koliku i kakvu slobodu Crkva traţi za sebe, Sabor
nastavlja: "MeĊu stvarima koje spadaju na dobro Crkve, a jednako i na dobro same
zemaljske drţave, i što svagdje i uvijek treba ĉuvati i od svake nepravde braniti, svakako je
najvaţnije to da bi Crkva uţivala toliku slobodu koliku traţi briga oko spasa ljudi" (DH
13,1). Insistirajući na slobodi Crkve, Sabor tvrdi: "Kršćani, kao i drugi ljudi, imaju
graĊansko pravo da ne budu sprjeĉavani da provode svoj ţivot prema svojoj savjesti.
Postoji, dakle, sklad izmeĊu slobode Crkve i one vjerske slobode koju treba svim ljudima i
zajednicama priznati kao pravo i u pravnom poretku zakonima utvrditi" (DH 13,3).
Crkva ne ţeli biti ovisna, a još manje podloţna politiĉkoj vlasti. Evo i nekih podruĉja i
vidova slobode djelovanja naspram javnoj vlasti, na kojima se u crkvenim dokumentima
posebice insistira.
U saborskom dekretu o pastirskoj sluţbi biskupa: Christus Dominus, kaţe se da je
imenovanje i postavljanje biskupa vlastito, posebno i po sebi iskljuĉivo pravo nadleţne
crkvene vlasti. U cilju zaštite slobode Crkve i djelotvornijeg unapreĊivanja dobra vjernika,
Sabor ţeli da se ubuduće graĊanskim vlastima više ne ustupaju nikakva prava ili povlastice
pri izboru, imenovanju, predlaganju ili odreĊivanju osoba za biskupsku sluţbu (vidi: CD
20,2).
Katoliĉka crkva se zauzima za pravo na katoliĉku vjersku pouku u školama, ne samo
katoliĉkim, nego i u nekatoliĉkim i drţavnim. U deklaraciji o kršćanskom odgoju:
Gravissimum educationis, Sabor naglašava: "Crkva treba biti prisutna svojom ljubavlju i
pomoći i meĊu onima koji se odgajaju u nekatoliĉkim školama, jer je svjesna veoma
ozbiljne duţnosti da mora bdjeti nad moralnim i vjerskim odgojem svoje djece. /..../. Crkva
podsjeća roditelje na njihovu tešku duţnost da sve urade, pa i zahtijevaju, da im se djeca
mogu tim sredstvima okoristiti, kako bi mogla jednako napredovati i u kršćanskom i u
profanom obrazovanju. Zato Crkva visoko cijeni one vlasti i graĊanska udruţenja koja zbog
pluralizma današnjeg društva i zbog potrebne vjerske slobode pomaţu roditeljima da mogu
u svim školama svojoj djeci osigurati odgoj usklaĊen s njihovim moralnim i vjerskim
naĉelima" (GE 7,1-2). A papa Ivan Pavao II. u apostolskoj pobudnici o vjerskoj pouci u
naše vrijeme: Catechesi tradendae, piše kako katoliĉke škole imaju tešku duţnost da
pruţaju vjersku izobrazbu, a zatim izraţava ţelju "da se u skladu s potpuno jasnim pravom
ljudske osobe i obitelji i s poštovanjem vjerske slobode svih omogući svim katoliĉkim
uĉenicima da napreduju u svojoj duhovnoj izgradnji uz pomoć vjerske pouke koja ovisi o
Crkvi, ali koju u pojedinim zemljama moţe dati škola ili u okviru škole".108
Iako vršenje odreĊenih bogoštovnih ĉina i bavljenje odreĊenim vjerskim poslovima
spada prvenstveno na klerike, kad je potrebno to mogu i trebaju obavljati i obiĉni vjernici,
ako su osposobljeni, i to im graĊanska vlast ne bi smjela prijeĉiti. Sabor u dekretu o
apostolatu laika: Apostolicam actuositatem, istiĉe: "Apostolat pojedinaca naroĉito je
potreban i hitan u krajevima gdje je sloboda Crkve ozbiljno ugroţena. U takvim vrlo teškim
uvjetima laici, u onome što mogu, nadomještaju svećenike. /..../; pouĉavaju u kršćanskoj
nauci one koji ih okruţuju, osposobljavaju ih za religiozan ţivot i katoliĉki duh, uvode u
štovanje i ĉesto primanje sakramenata, osobito euharistije" (AA 17,1).
Stanovište je Katoliĉke crkve da se njezin odnos prema javnoj vlasti treba zasnivati na
ovim naĉelima:
1) sloboda i nezavisnost Crkve u vjerskim stvarima;
2) autonomija i laicitet drţave i javne vlasti na profanom podruĉju;
3) polazna toĉka, središte i cilj javne vlasti i društvenog poretka treba biti ljudska osoba,
koja uţiva primat u odnosu na kolektivitet;
4) zdrava suradnja Crkve, duhovne zajednice, i drţave, svjetovne i ovozemaljske
zajednice, sukladno naravi i zadaći svake od njih, da sluţi ĉovjeku.109
Ranije je bilo rijeci o tome što vjerska sloboda znaĉi ili u sebi ukljuĉuje za sve vjernike i
vjerske zajednice.110 U dokumentu pape Ivana Pavla II. u kojemu je to navedeno, govori se
takoĊer posebno i o sadrţaju vjerske slobode za Katoliĉku crkvu, pa se naglašava:
- pravo na vlastitu unutarnju hijerarhiju;
__________
108
IVAN PAVAO II., ap. pob.: Catechesi tradendae, 16. 10. 1979., br. 69, u:AAS, 71/1979., str. 1335;
EV, 6, str. 1282, br. 1923; hrvatski prijevod, Zagreb, Glas Koncila, 1994., str. 73.
109
Vidi: C. CORRAL, o. c. str. 643-644.
110
Vidi: IVAN PAVAO II., poruka: L'Église catholique, o slobodi savjesti i vjere, 1. 9. 1980., br. 4, u:
AAS, 72/980., str. 1256-1258; EV, 7, str. 540-544, br. 564-567.
- pravo biskupa i drugih crkvenih poglavara da slobodno vrše svoje duţnosti, da
podjeljuju svete redove, da podjeljuju i popunjaju crkvene sluţbe, da komuniciraju i
odrţavaju veze s vjernicima;
- pravo na vlastite ustanove vjerskog odgoja i teološkog studija, u koje se slobodno
mogu primati kandidati za svećeniĉki poziv i za redovniĉko posvećenje;
- sloboda naviještanja i priopćavanja vjerske pouke rijeĉju i tiskom, i izvan bogoštovnih
mjesta, te promicanja znanja o moralnom crkvenom uĉenju koje se odnosi na ljudsko
djelovanje i na društveno organiziranje;
- pravo objavljivanja i širenja knjiga vjerskog sadrţaja i obrednih knjiga bogoštovlja, te
sluţenja tim knjigama;
- slobodno širenje informacija i kulture, i izmjena znanja i iskustava na podruĉju odgoja
i izobrazbe, a sukladno s evangelizatorskim poslanjem Crkve, te pravo na vlastita sredstava
društvenog priopćavanja i korištenje tim sredstvima;
- slobodno vršenje odgojne djelatnosti, te pruţanje karitativne i javne pomoći koja
omogućuje da se u praksi provodi vjerska zapovijed ljubavi prema svim ljudima, posebice
onima kojima je ona više potrebna.111
Ovdje je svakako potrebno prisjetiti se i onoga što o pravima roditelja i obitelji kaţe
Povelja o pravima obitelji, koju je objavila Sveta Stolica, a o ĉemu je naprijed već bilo
rijeĉi. A evo što o pravima roditelja izriĉe i odreĊuje Zakonik kanonskog prava: "Roditelji,
budući da su djeci dali ţivot, imaju veoma tešku duţnost te pravo da ih odgajaju /..../" (k.
226, § 2; usp. i k. 793, § 1). A na drugom mjestu: "Katoliĉki roditelji imaju i duţnost i
pravo izabirati ona sredstva i ustanove pomoću kojih se, prema okolnostima mjesta, mogu
prikladnije brinuti za katoliĉki odgoj djece" (k. 793, § 1). Isto tako: "Roditelji imaju veoma
vaţnu duţnost i poglavito pravo da se, prema svojim snagama, brinu za odgoj djece bilo
tjelesni, društveni i kulturni, bilo ćudoredni i vjerski" (k. 1136).
4. Odnos Katoličke crkve prema drugačijim vjerovanjima i drugim religijama
Treba ovdje nešto reći i o gledanju Crkve na drugaĉija religiozna vjerovanja i na druge
religije i vjerske zajednice, ili kakav odnos s drugim religijama zagovara Katoliĉka crkva.
Papa Ivan XXIII. u svojoj enciklici: Pacem in terris, istiĉe kako treba razlikovati
zabludu i onoga tko je u nju upao, pa i kada se radi o zabludi ili neodgovarajućem
poznavanju istine na moralno-religioznom podruĉju. On kaţe "Ĉovjek koji je upao u zablu-
_____________
111
Vidi: Isto, u: AAS, 72/1980., str, 1257-1258; EV, 7, str. 542/544, br. 566.
du nije time ostao bez ĉovještva, niti je izgubio dostojanstvo osobe, i to uvijek treba imati
na pameti".112 A u deklaraciji o vjerskoj slobodi Drugog vatikanskog sabora: Dignitatis
humanae se kaţe: "Treba paziti ne samo na obvezu prema Kristu Rijeĉi koja oţivljava i
koju treba propovijedati, nego i na prava ljudske osobe i na mjeru milosti koju je Bog po
Kristu dao ĉovjeku, koji prima poziv da vjeru dragovoljno prihvati i ispovijeda" (DH 14,4).
Crkva ne samo da smatra da sve religije trebaju uţivati vjersku slobodu, nego im
priznaje i posjedovanje dijela istine.
Drugi vatikanski sabor u dogmatskoj konstituciji o Crkvi: Lumen gentium, tvrdi: "Oni
koji bez krivnje ne poznaju Kristovo EvanĊelje i Njegovu Crkvu, a ipak iskreno traţe Boga
i pod utjecajem milosti nastoje djelom izvršiti Njegovu volju koju su spoznali po glasu
savjesti, mogu postići vjeĉno spasenje. Boţanska Providnost ne uskraćuje pomoć potrebnu
za spasenje onima koji bez svoje krivnje nisu još došli do jasne spoznaje Boga i nastoje, ne
bez boţanske milosti, postići pravi ţivot. Sve što se kod njih nalazi dobro i istinito Crkva
smatra pripravom za EvanĊelje i kao dano od Onoga koji rasvjetljuje svakoga ĉovjeka da
napokon ima ţivot" (LG 16). Prema tome, naĉelo; "Extra Ecclesiam nulla salus!" u uĉenju
Drugog vatikanskog sabora dobiva drugaĉiji smisao od onoga koji je to naĉelo imalo u
prošlosti. Ono se odnosi iskljuĉivo na katolike i ograniĉava mu se valjanost na one koji su
upoznali nuţnost Crkve za spasenje (vidi: LG 14 i 26).113
Svoj nauk i svoj odnos prema drugima, bili oni kršćani ili nekršćani, vjernici ili
nevjernici, Sabor je razvio u razliĉitim dokumentima, govoreći posebno o dijalogu meĊu
religijama i o ekumenizmu s odijeljenim Crkvama i crkvenim zajednicama. Tako o odnosu
s nekatoliĉkim kršćanskim Crkvama i crkvenim zajednicama govori u dekretu o
ekumenizmu: Unitatis redintegratio; o odnosu s nekršćanskim religijama u deklaraciji:
Nostra aetate; a o odnosu s onima koji ne vjeruju i ne pripadaju nijednoj vjerskoj zajednici
u pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu: Gaudium et spes. Papa Pavao VI. u
svojoj enciklici: Ecclesiam Suam, govori o odnosu Kristove Crkve i ĉovjeĉanstva
općenito.114 Vjernici koji ispovijedaju razliĉite vjere trebaju se uzajamno prihvaćati i me-
_________
112
IVAN XXIII, enc: Pacem in terris, V, u: AAS, 55/1963., str. 299; EV, 2, str. 96, br. 57.
113
MeĊunarodno teološko povjerenstvo u svom dokumentu: Quaestio de relationibus, 30. 9. 1996., u
kojemu raspravlja o " kršćanstvu i religijama", govori i o današnjem poimanju teze: "Extra Ecclesiam
nulla salus". Vidi u: EV, 15, str. 634-640., br. 1051-1059. Dokument je preveden i objavljen na
hrvatskom jeziku: Kršćanstvo i religije, KS, Zagreb 1999., Dokumenti 112, str. 43-46.
114 Vidi: P AVAO VI, enc.: Ecclesiam Suam, III, u: AAS, 55/1964., str. 639-659, posebice str. 639 i
649; EV, 2, str. 258, br. 192, i str. 276, br. 200.
Ċu njima treba vladati sklad. Predstavnik Svete Stolice na 50. zasjedanju Komisije OUN za
ljudska prava, mons Paul F. Tabet, u svom je interventu 14. veljaĉe 1994. istaknuo da prava
vjera ne moţe biti netolerantna prema drugim vjerama, jer je to suprotno biti prave vjere, a
da vjerska nesnošljivost nije drugo nego plod izopaĉenosti vjere koja se koristi na štetu
ĉovjeka i postaje pokretaĉem nepravde i nasilja.115 U susretu s poglavarima drugih religija
na apostolskom putovanju u Sudanu papa Ivan Pavao II. je 10. veljaĉe 1993. kazao da:
"Religija proţima sve aspekte ţivota u društvu i graĊani se moraju uzajamno prihvaćati s
njihovim razlikama jezika, obiĉaja, kulture i vjere ako ţele saĉuvati graĊanski sklad. Vjerski
poglavari igraju vaţnu ulogu u promicanju toga sklada."116 A u poruci za Svjetski dan mira -
1. sijeĉnja 1999., je naglasio: "Pribjegavanje nasilju u ime vlastitog vjerskog osvjedoĉenja
izobliĉavanje je samog uĉenja većine religija. Kako su toliko puta razliĉiti vjerski
predstavnici ponovili, i ja potvrĊujem da primjena sile nikada ne smije traţiti vjerskih
utemeljenja niti ikada moţe promicati rast istinskoga vjerskog osjećaja."117
U govoru što ga je 24. veljaĉe 2000. odrţao na aerodromu u Kairu, na dolasku u
apostolski pohod Egiptu, istaknuo je kako je strašno proturjeĉje i velika uvreda Bogu kada
se u ime religije ĉini zlo, potiĉe nasilje i sukob, i da se zato svi trebaju zalagati za jaĉanje
meĊuvjerskog dijaloga, velikog znaka nade za narode svijeta.118 A u susretu istoga dana s
velikim šeikom Al-Azhara, Mohamed Sayd Tantawijem, kazao je kako je uvjeren da
budućnost svijeta ovisi o razliĉitim kulturama i o meĊuvjerskom dijalogu.119 Govoreći o
duţnosti svih graĊana da u duhu solidarnosti aktivno sudjeluju u izgradnji društva, u
utvrĊivanju mira meĊu razliĉitim zajednicama i u poštenom promicanju općeg dobra, te da
ostvarivanje toga zajedniĉkog zadatka treba zbliţiti sve ĉlanove istoga naroda, Ivan Pavao
II. je za vrijeme svoga apostolskog putovanja u Egipat, u homiliji na euharistijskom slavlju
_________
115
Vidi: L'attività della Santa Sede nel 1994, str. 135.
116
IVAN PAVAO II., govor 10. veljaĉe 1993., u: L'Osservatore Romano, 12. veljaĉe 1993., str. 4;
l'attivita della Santa Sede nel 1993, str. 130.
117
IVAN PAVAO II., poruka: Nella prima Enciclica, br. 5, u: AAS, 91/1999., str. 380; Vrhbosna, X
(CXIII), 1/99, oţujka 1999., str. 12.
118
Vidi: L'Osservatore Romano, 25. veljaĉe 2000., str. 5; Isto, 1. oţujka 2000., Dodatak -
Dokumenti, str. II.
119
Vidi: L'Osservatore Romano, 27. veljaĉe 2000., str. 4; Isto, 1. oţujka 2000., Dodatak -
Dokumenti, str. II.
u palaĉi sporta u Kairu, 25. veljaĉe 2000., naglasi da je zakonito da svi kršćani i muslimani,
u poštivanju razliĉitih vjerskih mišljenja, stave svoje sposobnosti u sluţbu zajednice na
svim razinama društvenog ţivota.120
U svom uĉenju o vjerskoj slobodi Crkva je dosljedna. Ne traţi za sebe nikakvog
povlaštenog poloţaja u društvu. Ono što smatra da njoj pripada, isto priznaje i drugim
religijama. Ona za sebe traţi samo da ne bude diskriminirana u odnosu na druge. To jasno
potvrĊuju rijeĉi Sabora: "Kršćani, kao i drugi ljudi, imaju graĊansko pravo da ne budu
sprjeĉavani da provode svoj ţivot prema svojoj savjesti. Postoji dakle sklad izmeĊu slobode
Crkve i one vjerske slobode koju svim ljudima i zajednicama treba priznati kao pravo, i u
pravnom je poretku zakonima utvrditi" (DH 13,4). Ivan Pavao II. je 10. sijeĉnja 1993. u
Asizu, na meĊuvjerskom molitvenom susretu za mir na Balkanu, u govoru muslimanskim
poglavarima, naglasio da je autentiĉna vjera izvor uzajamnog razumijevanja i sloge, a samo
izopaĉenost vjerskog osjećaja vodi diskriminaciji i sukobljavanju.121 Iste je rijeĉi ponovio i
mjesec dana kasnije, 10. veljaĉe 1993., u propovijedi na euharistijskom slavlju u
Kartumu.122
Koliko Crkva poštuje vjersku slobodu pripadnika drugih religija najbolje pokazuje
njezin stav u svezi s mješovitim ţenidbama. U dokumentu Biskupske sinode g. 1980. o
zadaćama kršćanske obitelji u današnjem svijetu, u dijelu koji se tiĉe mješovitih brakova,
jedna propozicija glasi: "Pastiri koji pripremaju osobe za ţenidbu u mješovitom braku duţni
su uĉiniti svaki razuman napor da ubuduće jedna ili druga stranka ne vrši neprimjereno
nasilje s obzirom na vjerski suţivot braĉnoga druga, bilo nepravedno traţeći obraćenje bilo
stavljajući zapreke slobodnom vršenju vjere".123 Na to upozorava i Ivan Pavao II. u svojoj
apostolskoj pobudnici: Familiaris consortio, kad kaţe: "Valja, dalje, voditi raĉuna o
posebnim poteškoćama povezanim s odnosima izmeĊu muţa i ţene s obzirom na poštivanje
___________
120
Vidi: L'Osservatore Romano, 26. veljaĉe 2000., str. 5; Isto, 1. oţujka 2000., Dodatak - Dokumenti,
str. IV.
121
Vidi: L'Osservatore Romano, 11-12. sijeĉnja 1993., str. 9; L'attività della Santa Sede nel 1993, str.
30; V. BLAŢEVIĆ, Papa Ivan Pavao II. istinski prijatelj Bosne, Svjetlo rijeĉi, Sarajevo 1997., str. 73.
122
Vidi: L'Osservatore Romano, 12. veljaĉe 1993., str. 5; L'atlività della Santa Sede nel 1993, str.
132.
123
BISKUPSKA SINODA , g. 1980: Post disceptationem, 10. O mješovitim brakovima, prop. 19, br. 3: o
zaštiti vjerske slobode, u: EV, 7, str. 696, br. 739.
vjerske slobode: ta sloboda moţe biti povrijeĊena bilo nepravednim pritiskom da se
postigne promjena vjerskih uvjerenja braĉnoga druga, bilo zaprekama koje se prave u
pogledu slobodnog oĉitovanja tih uvjerenja i prakticiranja vjere".124
Zaključak
Uĉiteljstvo Katoliĉke crkve je, bez dvojbe, najviše od svih religija svijeta posvetilo
pozornosti pitanju vjerske slobode.
U prvom redu, i najautoritativnije je to uĉinio Drugi vatikanski sabor (1962-1965) u
deklaraciji: Dignitatis humanae, koja je posvećena iskljuĉivo tom pitanju, a usputno i u
drugim dokumentima.
Saborskom uĉenju je dao svoj veliki doprinos papa Ivan XXIII., a saborsko su uĉenje
preuzimali i razraĊivali pape Pavao VI. i osobito Ivan Pavao II. u brojnim svojim aktima:
enciklikama i pobudnicama cijeloj Crkvi, u prigodnim porukama upućivanim katoliĉkim
vjernicima i svijetu, zatim u porukama, pismima i govorima meĊunarodnim politiĉkim
forumima, u govorima diplomatima, strukovnim skupinama i obiĉnim vjernicima. I nisu
samo iznosili katoliĉki nauk o vjerskoj slobodi i pokazivali kakvo je praktiĉno drţanje
Katoliĉke crkve u toj stvari, nego su, skupa s vatikanskom diplomacijom, upozoravali na
oblike i sluĉajeve kršenja prava na vjersku slobodu i zauzimali se za stvarno i dosljedno
poštivanje toga prava, za njegovu zaštitu i promicanje od strane javnih vlasti, te za vjersku
snošljivost meĊu razliĉitim vjerama.
Osim tako velike pozornosti, Katoliĉka je crkva pokazala i pokazuje, smije se to reći, i
ponajviše širine kako u gledanju na vjersku slobodu, tako i u praktiĉnom ponašanju i
odnosu prema drugim vjerama i vjerskim zajednicama.
Na koncu, zašto ne spomenuti i ovo, Katoliĉka crkva je svojim uĉenjem i zauzimanjem
puno pridonijela i u sastavljanju i usvajanju meĊunarodnih dokumenata koji proglašavaju i
jamĉe pravo na vjersku slobodu kao jedno od temeljnih ljudskih prava.
____________
124
IVAN PAVAO II., ap. pob.: Familiaris consortio, 22. 11. 1981., br. 78, u AAS, 74/1982., str. 178;
EV, 7, str. 1578, br. 1776.
(Objavljeno u knjizi: Ljudska prava i Katoliĉka crkva (prir. V. Blažević), Sarajevo, 2000., str.360-403.)

Katolička Crkva I Vjerska Sloboda

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Originaltitel

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Katolička Crkva I Vjerska Sloboda

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

KATOLIĈKA CRKVA I VJERSKA SLOBODA

I. DOKTRINALNI POGLEDI KATOLIĈKE CRKVE O VJERSKOJ SLOBODI

Uĉenje i drţanje Katoliĉke crkve u pogledu vjerske slobode i odgovarajućih prava

1. Odakle različite vjere i različite religije u svijetu

2. Što Katolička crkva podrazumijeva pod vjerskom slobodom

a) Vjerska sloboda je juridička i sloboda od fizičke i moralne prisile

b) Vjerska sloboda se veže na slobodu savjesti

c) Vjerska sloboda u svjetlu kršćanske Objave

a) Osoba subjekt vjerske slobode

Budući da je vjerovanje u Boga i prihvaćanje vjerskih istina individualan i osoban ĉin,

b) Zajednica subjekt vjerske slobode

c) Obitelj subjekt vjerske slobode

5. Objekt prava na vjersku slobodu i konkretni oblici ostvarivanja vjerske slobode

U saborskoj se deklaraciji o vjerskoj slobodi kaţe da sve ljude, obdarene razumom i

b) Vanjsko očitovanje vjere

c) Pravo na samostalno unutarnje uređenje i organiziranje i na vremenita dobra

Vjerska sloboda ukljuĉuje i pravo okupljanja i udruţivanja, te za vjerske zajednice

d) Prava roditelja u odnosu na djecu

e) Predmeti obuhvaćeni vjerskom slobodom na individualnom i komunitarnom planu

6. Vjerska sloboda dio je općega dobra, te promicanje i zaštita vjerske slobode

a) Vjerska sloboda dio općeg dobra i društvena korisnost vjerske slobode

b) Društvena vlast i vjerska sloboda

Poštivanje i promicanje vjerske slobode obvezuje razliĉite subjekte, ali se tiĉe

c) Vjerska diskriminacija i netrpeljivost

Katoliĉka crkva se posebno suprotstavlja vjerskoj diskriminaciji i netrpeljivosti.

e) Sprečavanje zloupotreba vjerske slobode

Crkva ne smatra da je pravo na vjersku slobodu neograniĉeno, ali ni da ga se moţe

II. VJERSKA SLOBODA UNUTAR KATOLIĈKE CRKVE I ZA KATOLIĈKU

Stajalište Katoliĉke crkve općenito o vjerskoj slobodi odnosi se svakako i na slobodu za

Crkva prihvaća naĉelo vjerske slobode u smislu da odbacuje svako prisiljavanje da bi

2. Sto za Katoličku crkvu u sebi uključuje vjerska sloboda

Podruĉje Crkve je prvenstveno duhovno i na njemu se poglavito odvija crkveni ţivot i

3. Katolička crkva i država te odnos Crkve i javne vlasti

4. Odnos Katoličke crkve prema drugačijim vjerovanjima i drugim religijama

Das könnte Ihnen auch gefallen