Schopenhauerova filozofija

Schopenhauer je filozof koji zastupa poziciju voluntarizma (naglašava dominaciju volje u

pitanju bitka). Njegovo monumentalno djelo jest Die Welt als Wille und Vorstellung (Svijet
kao Volja i Predodžba). Njegova filozofija uvelike je pod utjecajem Kanta, Platona, ali i
Azijskih vjerskih filozofa, osobito s područja budizma i hinduizma koje proučava u
weimarskom periodu kao mladić gdje se preselio s majkom. Njegovo negativno mišljenje o
majci poslije će se projicirati na mišljenje o ženama općenito. U pitanjima epistemologije, na
njega, kao i na ostale filozofe njemačkog idealizma, utječe Immanuel Kant (Königsberg, 22.
travnja 1724. – Königsberg, 12. veljače 1804.). Schopenhauer prihvaća Kantovu podjelu na
''fenomenon'' i ''noumenon'' što je za Kanta predstavljalo svijet pojavnoga (svijet fenomena) i
svijet objektiviteta (Ding an sich). Pojavno pripada svijetu iskustva, a numenalno bi pripadalo
svijetu neovisnom od osjetilnog iskustva, bolje rečeno svijetu čistog uma. Postoje različite
interpretacije te podijele na koju se nećemo osvrtati, nego ćemo se usmjeriti na
Schopenhauerovo tumačenje.

On preuzima pojam ''Ding an sich'' (što bi pripadalo numinalnom) i njemu pridodaje značenje
čistog htjenja ili čiste volje s kojom je svaki subjekt (''koji želi'') odmah upoznat. Doista,
svatko zna da uvijek želi/hoće. Svatko je s time upoznat.

Schopenhauer razlikuje vrste htjenja između individualnog empiričkog (osjetnog) htjenja što
osjeti svatko od nas kroz želju iz nekog razloga. Svaki čovjek zaista ima motiv ili razlog da
nešto želi. Neprestano je u čovjeku želja za nečim zbog nečega. Npr. Želimo završiti fakultet
da imamo bolju mogućnost zapošljavanja u budućnosti. Schopenhauer također razlikuje i
''čisto htjenje'' kao volju ili želju samu po sebi lišenu bilo kakvog motiva ili razloga. Ona je za
Schopenhauera ''Ding an Sich'', to jest Bitak. Da bi došao do ''čistog htjenja'', potrebno je
apstrahirati od svih događaja i motivacija, te naći ''čistu volju'' kao slijepog i nemotiviranog
pokretača. Čisto htjenje ili Volja zadovoljava bitni kriterij da bude ''Stvar po sebi'' – ''Ding an
sich'' kroz moć postojanja koja je isključena principa individuacije i principa dostatnog
razloga.1 U svom djelovanju Volja kao ishod nadilazi prostor, vrijeme i uzročnost, upravo
kako Kant traži za svoj ''Ding an Sich'', tj. ''stvar po sebi''.

Karakter svijeta Schopenhauer prikazuje kroz učinak volje koju naziva i ''gladna Volja''. Kod
tog izričaja on podrazumijeva njezinu samodestruktivnu narav koja kao da samu sebe želi
požderati. Kroz njezinu realizaciju u svijetu Schopenhauer objašnjava i postojanje pojava kao
što su gravitacija, kristalizacija, elektromagnetizam, između ostalog i sve aspekte ljudskog i
životinjskog ponašanja. Zbog naravi Volje koja je u konfliktu sa samom sobom,
Schopenhauer objašnjava i postojanje svake vrste nasilja, bijede i zla u svijetu. Od toga ne
postoji nikakav bijeg, jer se Volja očituje kroz svijet kao predodžbu. Htjenje za čovjeka
predstavlja i uzrok patnje, jer čovjek neprestano nešto želi, a kada to što želi dobije, onda
postoji mogućnost da to izgubi te nastaje patnja, a ako dobivenu stvar ne izgubim, nego je
uvijek posjeduje, tada nastaje dosada koja također uzrokuje patnju. Tako je volja za
Schopenhauera posljedično patnja, a budući da je bitak, onda je i čovjek po Schopenhaueru
osuđen na patnju. Kroz svoju filozofiju dobio je naziv moralnog pesimista jer dugoročno ne
vidi nikakav izlaz u sukobu različitih frakcija nastalih posljedicom Volje. Ipak vidjet ćemo
njegovo rješenje te patnje kroz estetiku.