PREGLED
Sv. HH, Knj. i, God. i, LH 1947
GOST RADIN 1 NJEGOV TESTAMENAT
Problem »bosanske crkvec postao je narogito aktuelan a poste
dinjim decenijama. Nekad je Fr. Rath; (1868 g.) dokazivao da je ona
bila jeretitka i stavio jé u vezu sa pokretom bogomila ma Balicany i
patarena -- katara u Lombardiji i Juénoj Francuskoj, To su. miiljenje
delili mnogi nasi istorigari, od Vj. Klaiéa do Vi, Coroviéa 1 A. Babida.
Jstog su mitljenja i evropski istorifari, potey od K, Smita koji je
pisao pre Ratkog (1819) do francuskog pisca Giro-a (1935) i engle-
skog balkanologa Ransimana.’)
Ali se kod nas lo j drugim putem. Lokalne polititke simpatije
i raspre izbacivale su raziitita misljenja, od kojih d-r Vaso Glusac
naroéito uporno brani tezu da je sbosanska erkvac bila pravoslavna,
nepravedno klevetana od papske kurije, S druge strane dokazivalo se
da su Bosna i Hum uvek spadale. u jurisdikciju rimske erkve: iz toga
su neki izvodili da »bosansku erkvuc mozemo smatrati »katolicima
grekog obredac (Al. Hofer).
Der Jarosiay Sidak koji je w poslednje vreme pet puta pisao o
verkvi bosanskojs, veli da je prougavanju tog pitanja pri§ao »bez
ikakvih aprioristiGkih mislia joS 1932 g, On se posluzio uglavnom
argumentima d-ra Gluica, da dokaze kako bosenska erkva nije bila
jeretitka. Ati je iz istih argumenata j2veo zakljutak da -je to bila
ssasvim samostelia krSéanska crkv2 Koja nije priznavala papin pri-
mat, ati se nije smatrala ni dizlom istogne craves, dakle nesto naitk:
na sstarokatolikes XIX veka.
Ciro Truhelka koji je ranije smatroo scrkve bosansku« bego-
niilskom, priSao je pod ‘nlicajem istih argumenata mifljenju da: se
eval Manichee-Cambridge 1947.
5 Steven Runciman, The32 Pregied
dadu svetano obeganje (convenienza) de ée u svemu sluSati ssavrSenee
{da ée se pred smrt pokajati i primiti duhovno krétenje (consolamen-
tum). Tada oni prelaze u red savrsenih, i njibove ée daze biti spasene.
To Je utenje bilo rado prinvageno od provansalskz viastele; ono je
ju oslobodavalo od katolitkog morala, a nije sputavalo ni katarskim
moralom koji obavezuje samo elitu Kojoj ce se feudalac pridrutiti
pred: smrt.*) _
|. $¥@ se to moze primeniti i na »bosansku erkvus i objasniti,
zaSta_ se bosanska viastela tvrdokorno drii te erkve, za8to, je unistila
| erkeyeni zeriljeposed nekad darovan o¢ bana Matije Ninosiava kato-
| Wiki crkvama, zaSto ona ratuje, ide w'tov, stibe imanja } potvrduje
| svoie ugovore 3 povelie ortodaksnim.zakletxam. Isto tako au radi
Ji métir gr6fow od Tuluze i od Foa (Foix). ‘Oni su obiéni »mrsni
djudic, prema izrazu Radinova testamenta, kojima je sve dozvotjeno.
} Oni se testo prikazuju kao pravi katolici.
Samo izabrane »krstjane prave apostolske vere obavezuje strogi
askelski moral palarensiiog ukenja. To su aded, east staret« Kai Se
ratunaju u »strojnikec (svestenstvo), i savtSeni skristjani«, Nilhov
broj nije velik. Prema tatnim podacima Rajnera Sakonija g, 1230,
u svakoj od patarenskit eparhija bilo je po nekoliko stoti
Senthe (perfecti). Najvise ih je bilo u lombardskoj eparhiji de Conco-
rezzo — 1500, snainia Albidanska eparhija imala je samo 500 savrse~
nih, a u éetiri Daikanske eparhije, u koje. on ratuna i Bosny, bilo je
ukupno 500 (on veli: >taj smo raéun proveravall, nekoliko’ putac).
(ne je, u Bosni bilo je nekoliko stotina savrSenih skrstjanac; avi su
‘ostali bili greSni vernici, Prema tome, polpuno otpada »ekonomskt
razloge d-ra Sidaka koji dokazuje da’ »bosanska crkvac nije mogla
biti bogomilska, jer u stotarskom kraju, kao Sto je Bosna, ne bi
mogao narod da posti.') { Provansa je bila’ pretezno stotarska zernlja,
ali narod je mrsio, dk su samo nekoliko stotina skrstjanae postili,
sali ipak jeli ribu, kao Sto tatno navodi Giro.
U le izabrane >krstjane« spadao je i gost Radin, taj ugledai pret-
stavnik »bosanske erkvec, éiji se testamenat (objavijen g. 1911 od ¢.
Truhelke) toliko esto spominie u poslednje vreme.
Litnost gosta Radina je tipiéna 2a poslednjl vek Zivota sbosanske
crivec, kada je ona potpuno izgubila svoj prvobitni-socijalni zamah
i, vezavéi se 2a Idasne interese feudalne viastele, postala njezin savez-
nik w borbi protiv Kraljeva i savetnik ne samo u moralnim nego |
u novéanim pitanjima.*) os
Ligeni ekonomske haze — snafnog manastirskog i crkvenog
zemijeposeda, bosanski »stzojnicie. su u XV. veky. testo boravili na
feudalaim_dyvorovima, izdrZavali se od poklona velika’a i pravili
| mhoge Kompromise, otstupaiuéi od strogog asketskog moral
%) G. 1200 vitez Ort de Niorth beSe smrino ranjen. Katarsici biskup je
08:0 sa nekokiko skrsijanae da mu podeli duhovno krstenie. Ali kad je videu
da ranienik moze da ozdtavi, proveo je & dana uz njegov Krevet | ofikao, ne
POKESLYAT gay Jer oxdravell vite moze opet da greit. Cura, sr, 125,
7) 4. Sidak, Crlwa bosansles, 126-—127.
+) G tome vidi podsobniie w nagem Hanky »Postanak i pad bosanske crkvee
u aProsyieinom Radnikue Sarajevo 1947, br. 6! 7Gost Radin i niegov testamenat 31
Gost Radin spominje se prvi put g. 1422 u Dubrovniku, gde ga
je poslao vojvoda Radoslav Pavlovié kao svog sslugu Radina krstja-
inas u vezi sa. pregovorima o prodaji Konavala sa seljacima dubro-
vatkoj viasteli) Ferner
G. 1425 Gi’ obet dolazi u Dubrovnik kao poklisar u druswa
>krstjaninas Tumarka j dvaju humskih Knezova da okonta tu prodaju
i da primi poveljy kojom su Dubrovéani podelili Radoslavu svoje
plemstvo. »Znatajno je, veli Truhelka, da se medu litnostima, koje
s¢ sa vojvodom Radosiavom na Boréu zaklese na povelji izdato{
Dubrovéanima, nalaze uz ostatu viastetu i oba poklisara laika, docim
se oba krstjanina Tumarko i Radin tu ne spominju, a to kao da
zasvjedotava muijenje da je palarenima (kao redovnicima) zakletva
bila zabranjena, dotim je laicima bila dozvoljenas (nav. a. 359). To
Je razlika izmedu vernika koji mogu da gree, i patarenske elite
dlerstjanae. Tim povodom je krstjanin Radin dobio od dubrovatke
vlastele, sretne &to je povetala svoj feudalni zemljeposed, kao poklon
15 Jakata finog firentinskog sukna.
Posle toga Radin opet dolazi g. 1432 kao poklisar da vodi pre-
‘ovore; tim povodom dobija od Dubrovnika sukna u vrednosti od
(0 dukata,
Od g. 1437 Radin je veg 2
tarace (Sto odgovara sveSteniktu) i sve
éeSée posecuje Dubrovnik kao poslanik novog gospodara, vojvode
Stefana Kosate, On podiZe veliko nasledstvo koje je Stefanu ostalo
od vojvode Sandalja — do 15 hiljada 2latnih dukata, zlatno i srebrno
posude. On ostavlja hiljade vojvodinih dukata na kamatu u Dubrov-
niku, kao poverljiv finansiski agent, Te hiljade zlatnih dukala koje
‘on prenosi u ssakulamae (vrecama) na mazgama preko hercegova-
%kih brda, koje on izbrojava pod svodovima dubrovatke blagajne,
mame ga i opéinjavaju. On’ postaje gramziv i Zeljan zlata, Najbligi
savetnik vojvode Stefana, on postaje podmitljiv. Dubrovéani mu po-
Klanjaju tajno tas 200, das 400 dukata s time da bi on visio uticaj
na vojvodu, docnije hercega Stefana i zastupa dubrovatke interese
u medunarodnim pregovorima,
G, (445 on dolazi u Dubrovnik sa dva humska kneza, zahtevajuéi
w ime vojvode, da se u Konavlje ne primi nikakay iseljenik iz Trebinja’.
i Dratevice, nego da se svaki prebeglac vrati. Vidi se da on u tim
slugaju Siti interese feudalne viastele protiv eksploatisanih seljaka.
G. 1450 on se javija u Dubrovniku veé kao 2gost« (to odgovara
od prilike egzarhu ili vikarnom episkopu) opet kao hercegov poklisar,
Herceg se setio da on ima u Konavljima kmetove, kao nasledstvo od
vojvode Sandalja, i trazi da osim drugih daéa ubere od njih porez —
po dukat godiinje od kmetske kuée. Ali su Dubrovéani nagli nagina
da uplivigu na tog sgtavnog savetnika« hercegova, taino su ses niim
sastali i nagovorili da stiti njehove interese. Sledeée godine herceg
Stefan ratuje s Dubrovnitom, ali gost Radin stavio se sasvim u sluzbu
Dubrovéana. Oni pisu 6 jula 1451 g. svome poklisaru, neka se zahvali
Radinu gost za Ijubav Sto je iskazuje Dubrovniku i neka mu obeca
") C. Truhelka, Testamenat gosta Radina. Prinas patarenskom pitanju. —
Giasaile Gemaliskon Muzeja XAII (1911), 355-978. fi Jose
Radina 10: patarenims, Glasnik XXV (1613, s62—aal.” Testament gosta
3
Небојша Ђокић, Оливера Думић, “ЕТНИЧКИ САСТАВ СТАНОВНИШТВА НА ПРОСТОРУ ДАНАШЊЕ БРАНИЧЕВСКЕ ЕПАРХИЈЕ У XVIII ВЕКУ”, у: Браничевски гласник бр. 7, Удружење историчара Браничева и Тимочке крајине, Пожаревац, 2010, 82-133