. UDK 221 64:1 laganje na znansivenom skupu = Primijeno 1195 Filozofska analiza totalitarizma Ivan MACAN Sazetak Autor u svojem Elanku poduzima filozofsku analizu totalitarizma. Nakon Sto je u najkracim crtama odredio povijest pojma, prelazi na ispitivanje filozofske pozadi- ne i korijena toga, za 20. stoljece obiljezujuceg, fenomena. Zajedno s K. R. Pop- perom pronalazi izmedu ostaloga prve korijene totalitarne misli veé u grtkoj filo- 2ofiji prije svega kod Platona. Neposredne uzroke totalitarizma nasluéuje u seku- lariziranoj slici Covjeka pod utjecajem racionalizma i individualizma te u zapo- stavijanju religiozno-cudorednog utemeljenja Eovjekova dostojanstva. K tome pridolazi posvjetovijenje ideje prava i dréave. Na kraju autor upozorava na opa- snost »novog totalitarizmac kojeg naslucuje u sve vecoj automatizaciji i kompju- torizaciji svih ljudskih podrucja te ukazuje na subsidijamost socijalnih institucija. Uvod Tema »filozofska analiza totalitarizma« u neku ruku pretpostavija da su druStveni sustavi koje nazivamo »totalitarizam« na bilo koji natin u odno- su prema filozofiji i filozofima pa bi zato nakon takve analize ti filozofi morali biti ili hvaljeni ili kudeni. Kako uopée pristupiti tom pitanju? Me- todoloski je sigurno najtotniji pristup u tome da najprije nastojimo odre- diti barem priblizno znatenje samog termina, da bismo onda mogli poma- lo otkrivati Sto se iza njega krije. 1. Povijest izraza »totalitarizam« Uglavnom se svi tumaci slazu da je izraz »totalitarizam« neologizam u teoretskom jeziku.' Oblikovan je u prvoj polovici 20, st. Izgleda da su ga veé 1923. g. upotrebljavali talijanski liberali (Amendola i Gobetti) za oz- naéavanje talijanskog faSistitkog rezima koji su odbijali. Zatim je taj ter- min prihvatio sam taj rezim, govoreci o »stato totalitario« i nastojeéi ga pokazati pozitivno. Cini se da je samu rijeé »totalitario« prvi upotrijebio 1 Usp. Walter Schlangen, Die Totalitarismus-Theorie: Entwicklung und Probleme Ko- hihammer Stuttgart 1976,, osobito 1. poglavije: Totalitarismus als politische Konzep- tion str. 11-20. Usp. takoder instruktivni Glanak u enciklopediji Sowjetsystem und de- mokratische Gesellschaft, sv. 6, koji je napisao Leonard B. Schapiro; natuknica Totali- tarismmus, stupac 465~490. 35I Macan: Filozofska analiza totalitarizma Obnov. Zivot (51) 1/2 (1996) str. 35-47, B. Mussolini, pri ¢emu se spominje njegov govor od 22. lipnja 1925. pred ostacima oporbenih stranaka u Italiji kad je govorio o »feroce volonta totalitaria« kojom se vodi njegov pokret. Onda su i drugi fasisticki stra- naéki vode upotrebljavali izraz »totalitarni program na’e revolucije«. Mussolini je tu svoju »totalitarnu volju« povezao s etatizmom koji je izra- zio poznatom formulom: »Sve u drzavi, niSta izvan drzave, niSta protiv drzave«. Na Mussolinijev etatizam ideoloski je utjecao talijanski neohe- gelijanski stranaéki ideolog Giovanni Gentile koji je i autor Manifesta fa- Sistiékog intelektualca traze¢i apsolutnu totalnost fasistitkih naéela vlasti iznad svih drugih politi¢kih snaga u drZavi. Glavnina njegovih misli u8la je u Dottrina del Fascismo koja se pod Mussolinijevim imenom najprije po- javila u Enciclopedia Italiana g. 1932. kao ideolo8ki programski spis fa8i- zma. Izraz su preuzeli nacisti¢ki Nijemci u njemackom obliku »totalitar«, ali su ga ubrzo poéeli izbjegavati zamjenjujuci ga izrazom »total« i govorili o »totaler Staat«, »totaler Feind« ili »totaler Krieg«, da bi kasnije sasvim nestao. Sam je Hitler najradije rabio izraz »autoritar«, valjda zato da mu ne bi predbacili kako imitira Mussolinija. U talijanskom se i njemaékom jeziku izraz »totalitaran« za vrijeme totalitarnih rezima upotrebljavao kao protivnost za izraz »liberalan« koji su onda8nji drZavnici i ideolozi odbaci- vali. U ruskom se jeziku izraz »totalitaran« od 1940. poteo upotrebljavati uglavnom kao sinonim za »favistitki«. Oksfordski rjetnik engleskog jezika kaze da se izraz »totalitarian« i »totalitarianism« poteo upotrebljavati g. 1928. i to jednako za talijanski favistitki, njemacki nacisti¢ki i za komunisti¢ke rezime. Uporaba te rijeci narotito je u engleskom jeziku uéestala nakon Drugog svjetskog rata, po- sebno u ameri¢koj socijalnoj literaturi, koja je ujedno i najobimnija, ne praveci razliku izmedu favistitko-nacistitke i komunistitke jednostrana- ke diktature. U Americi se poéela razvijati i neka vrst antiidcologije kao opravdanje politike suprotstavljanja drustvenom uredenju u Sovjetskom savezu. Neki osobito prokomunisti¢ki komentatori tvrde da je izraz »tota- litarizam« plod hladnog rata nakon Drugog svjetskog rata i difamiranja Sovjetskog saveza. Mogli bismo se, dakako, upitati zaSto je uveden taj novi izraz, (koji je doduSe izveden iz latinskog »totus« i »totaliter«, ali se u obliku »totalita- tis« ne javlja)? Na to se pitanje redovito odgovara da je oblik drustvenog uredenja ili bolje polititkog rezZima koji se tim izrazom oznatava toliko osebujan, nov i »sui generis« da je trebalo jednostavno stvoriti i novu rijeé, da bi se upravo istakla ta novost. Tradicionalni pojmovi, kao Sto su diktatura, tiranija, despotizam, nisu bili dovoljni da bi oznatili i opisali onaj oblik strahovlade koji je nastao u doba moderne industrije i tehnolo- gije. Svakako, danas nema nijednog pismenog Covjeka koji ne bi cuo ili sam upotrijebio tu rijeé. 36Obnow. Zivot (51) 1/2 (1996) str. 35-47. I. Macan: Filozofska analiza totalitari2ma 2. Filozofska podloga totalitarizma Rekli smo na poéetku da bismo trebali dati filozofsku analizu pojave tota- litarizma. Takva analiza svakako mora ukljuciti i barem kratko istraziva- nje o moguéim filozofskim pozadinama i podlogama koje su moZda prido- nijele da je doslo do totalitaristiékih rezima. Premda se moderni totalitarizam, a u tome se uglavnom slazu teoreti- éari, uvelike razlikuje od klasitnih tiranija i diktatura, ipak oni imaju i mnoge zajednitke crte i zajednitka obiljeZja. Ukoliko su za nastajanje klasitnih tiranija i despotizama bile odgovorne razlitite filozofske ideje, moguée je da su ti isti razlozi djelovali i u novije vrijeme. Jedau od najostrijih kritika svih vrsta totalitarnih ideja i rezima napisao je austrijsko—Zidovsko-engleski filozof i druStveni kriti¢ar, nedavno pre- minuli Karl Raimund Popper (1902.-1994.) u djelu Otvoreno druxtvo i njegovi neprijatelji” Djelo je izdano prije 50 godina u Londonu premda ga je Popper zavrSio tri godine prije, ali su razne izdavatke kuée odbile nje- govo tiskanje. Popper piSe u predgovoru za sedmo njematko izdanje, ko- je je objelodanjeno za njegov 90-ti rodendan 1992., da je to djelo poteo pisati 13. oZujka 1938., na dan kad je doznao za Hitlerov ulazak u Austri- ju, njegovu domovinu (Popper j je roden u Betu, a bio je Zidov). Tenden- cija tog djela bila je, po njegovim rijecima: »protiv nacizma i komunizma; protiv Hitlera i Staljina, nekada’njih saveznika u paktu iz 1939. g.«. »To- liko sam mrzio ta dva imena«, pie on dalje, »da ih u svom djelu nisam htio spomenuti. Zato sam i8ao traziti tragove u povij Hitlera na- trag do Platona: prvog velikog politickog ideologa koji je mislio u pojmo- vima klasa i rasa i koji je predloZio stvaranje koncentracionih logora. A onda sam i8ao natrag od Staljina do Karla Marxa. Svojom kritikom Marxa htio sam kritizirati i samog sebe, buduéi da sam u svojoj ranoj mladosti sam bio kroz nekoliko tjedana marksist i Cak komunist. (Jos prije svog 17. rodendana odvratio sam se od tog krivovjerja.)« Naveo sam taj neSto dulji citat iz Popperova djela (zapravo dodatka koji je napisao kao devedesetgodisnjak) da bih pokazao njegovo miSljenje da su za totalitarne ideje i sustave ipak odgovorni filozofi, a medu njima — prema Popperovu miSljenju — lué nosi nitko manji do sam Platon, ko- jeg su u ranom srednjem vijeku zvali »Divus Plato«. Mnogi izritaji koji se nalaze u spomenutom Popperovu djelu sigurno ¢e zaprepastiti mnoge po- Klonike Platonove filozofije. 2 Sluzim se sedmim njemadkim izdanjem toga djela: Die offene Gesellschaft und ihre Feinde, 7. izdanje, svezak I Der Zauber Platons, svezak Il Falsche Propheten — Hegel, ‘Marx und die Folgen, J.C.B. Moht Tubingen 1992., za koje je sam Popper napisao predgovor. 3 Nav. dj, str. IX. 37