ZEN

Učenje bez riječi

Prijenos posebne vrste,
bez obraćanja svetim
knjigama, neovisan
o riječima i slovima.
Usmjeriti se neposredno
na ljudski duh, motriti
vlastitu prirodu i
dosegnuti Buddhastvo.
Bodhidharma
prvi zen patrijarh
U ovoj su strofi sadržana
osnovna načela zen-buddhizma
slika iz Hannya Shingyo Kowa
od Obora Ryoun, 1938. godina

3
1. Strah 4
2. Ljutnja 8
3. Iluzorno ja 11
4. Učenje i poučavanje 24
5. Zen i religija 97
6. Misli i spontanost 182
7. Zen i vladari 209
8. Zen - muškarac i žena 220
9. Zen i umjetnost 298
10. Zen 345
11. Vjera u um 445
12. Skriveni Zen 477
13. Zen i Smrt 494
Zen je potpuna realizacija uma,
potpuno odstranjivanje iluzija,
moć mudre vizije prodire dubo-
ko do nerođenog. iz Song of
Enlightenment od Yung-chia
Hsuan-chueh (Ch'an budistički
redovnik 665 - 713 godine)
Strah
Shogun Iemitsu, u sedamnae-
stom stoljeću u Japanu se vrlo
mnogo zanimao za mačevanje i
držao je nekoliko majstora mače-
vanja na svome dvoru. Također je
cijenio i zen majstora Takuana,
od kojega su mnogi njegovi maj-
stori bili poučavani meditaciji i
zenu. Divlji tigar iz Koreje je bio
poslat kao dar Shogunu (vladaru),
kada je stigla životinja, Shogun je
predložio poznatom majstoru ma-
čevanja Yagiu da uđe u kavez, i
koristi svoje umijeće mačevanja i
da se približi tigru i pogladi ga po
glavi. Usprkos upozorenju čovje-
ka koji se brinuo za tigra, Yagiu
je ušao u kavez samo sa lepezom.
5
Držeći lepezu ispred sebe on je
usmjerio svoj pogled na tigra i
polako napredovao. U lice živo-
tinjske prijeteće rike on je uspio
da je drži pod psihološkom kon-
trolom i dotaknuo njenu glavu.
Zatim se polako povukao iz kave-
za. Kada je izašao sa njega je
počeo teći znoj. Shogun se okre-
nuo Takuanu i rekao: "Može li
zen nešto ovakvo pokazati?" Zen
učitelj je otrčao do kaveza njego-
vi rukavi su lepršali na vjetru.
On je ušao u kavez i suočio se sa
tigrom. Učitelj je pljunuo na svoj
dlan i ispružio ga tigru, koji je
ponjušio a zatim polizao njegovu
ruku. Učitelj je lagano dotaknuo
tigrovu glavu okrenuo se i lagano
izašao iz kaveza.
Shogun se začudio i rekao:
6
"Nakon svega, put mača ne može
se takmičiti sa zenom".
- Tesshu je bio učitelj mačevanja
u kasnom devetnaestom stoljeću,
on je isto tako završio potpuni
tečaj Zena kod velikog učitelja
Tekisua od Tenryuji. Mladom uče
-niku mačevanja koji ga je upitao
za najdublju tajnu Puta mačeva-
nja Tesshu je rekao da ode u
Kannon hram u Asakusa da bi se
u vezi toga prosvijetlio. Nakon 7
dana čovjek se vratio i rekao: "Ja
sam tamo išao svaki dan i molio
se ali nisam dobio nikakav odgo-
vor. Ali kada sam ja jučer odlazio
po prvi puta sam vidio da je iznad
hrama bio natpis Dar Neustrašivo
-sti. Da li je to ono što si ti
mislio? "Da, to je to" odgovorio
je Tesshu: "Tajna našeg Puta je
potpuna neustrašivost. Ali to mo-
7
ra biti potpuno. Postoje neki koji
se ne boje suočiti sa neprijateljem
koji ima mač, ali koji puze pred
strastima kao što su pohlepa i
iluzije kao što su to slava. Kraj
našega Puta mačevanja jeste da se
uopće nema straha kada se suoča-
vamo sa unutarnjim neprijatelji-
ma isto kao i sa vanjskima".
- Neki se general divio u svome
domu izvjesnoj šalici iz starih
vremena vrlo dragocjenoj. . . i je-
dnom mu je zamalo ispala iz
ruke: - Oh ne! Zamalo! (Sačuva
je.) - Vodio sam na tisuće ljudi u
bitku i nikad se nisam bojao pred
licem smrti. Zašto sam se danas
tako uplašio zbog ove male šali-
ce? Napokon, general je shvatio
da je pravljenje razlike između
"poželjnog" i "nepoželjnog" samo
u njegovom umu. To je ono što ga
je nagnalo na strah. Kada je to
8
shvatio, bacio je šalicu ispred
sebe razbivši je na komadiće.
Ljutnja
Neki učenik zena došao je Ban-
keiju da mu se požali: - Učitelju
imam neobuzdani temperament i
lako pobjesnim. Kako to mogu da
izliječim? - Ti imaš nešto veoma
čudno, odgovori Bankei. Daj da
vidim što to imaš. Ne mogu da
vam pokažem baš sada, ovog
trenutka, odgovorio je ovaj. A
kada ćeš moći da mi pokažeš
upitao je Bankei. To mi se javlja
neočekivano odgovori učenik. U
tom slučaju, zaključio je Bankei,
to mora da nije tvoja prava priro-
da. Da je to tvoja prava priroda ti
bi mogao da mi to pokažeš u
svako doba. Kad si se rodio nisi
9
je imao, i tvoji roditelji ti je nisu
dali. Razmisli o tome.
Iako su njihove greške
njihove, a nisu naše, ako bi to
razliko-vali, onda i mi
griješimo.
Hui Neng, šesti patrijarh zena
- Biti ljut znači kazniti sebe zbog
tuđih grešaka. Oprostiti drugima
jeste biti dobar prema sebi.
- Suoči se sa problemom: Gledaj
poteškoćama u lice umjesto da
sebe obmanjuješ, zabijajući glavu
u pijesak. Prihvati to: Prihvati
činjenicu poteškoća umjesto da
za njih okrivljuješ druge ljude.
Rješavaj to: Stvari rješavaj sa
mudrošću, i prema ljudima se
odnosi sa ljubaznošću i samilo-
šću. - Ne misli više o tome: Kada
si učinio što si najbolje mogao,
10
više nije potrebno da se brineš za
dobitak ili gubitak, uspjeh ili neu-
spjeh. Sheng-yen - chan majstor
Ispravljanjem svojih pogreša-
ka, postajemo mudri. Oprav-
davanjem svojih mana, poka-
zujemo nezdravi um.
The Sutra of Hui Neng
Dok je još bio mlad učenik zena,
Jamaoka Tešu je išao od jednog
do drugog učitelja. Svratio je i
kod Dokuana iz Šokokua. Želeći
da pokaže što je postigao reče –
Um, Buddha, i osjećajna bića ne
postoje. Prava priroda svih stvari
je praznina. Ne postoji spoznaja,
ni zabluda, ni mudrost, ni prosje-
čnost. Nema davanja i ničega da
se primi. Dokuan je mirno pušio i
ništa ne reče. Iznenada udari
Jamaoku svojim bambusovim šta-
11
pom. Ovo mladića vrlo razljuti.
Ako ništa ne postoji, upita Doku-
an, odakle je ova ljutnja došla?
Iluzorno ja
''Tko ili što sam ja?'' ''Traži svoje
sebstvo od glave do pete. Bez
obzira koliko se trudio, nikada ga
nećeš moći razumjeti. To je ono
što jesi''. Ikkyu - 15. stoljeće
''Što čini sebstvo?'' ''Što želiš od
mene?'' ''Ako ne pitam, kako ću
naći rješenje?'' ''Jesi li ga ikad
izgubio?'' Sekito - 8. stoljeće
- Za vrijeme civilnih nemira u 19-
om stoljeću samuraj bjegunac se
je sakrio u hram Soto Zen učitelja
Bokusana. Tri gonioca su došla i
zatražila da se odgovori gdje je
bjegunac. Zen učitelj je odgovo-
12
rio: “Nitko nije ovdje”. Samuraji
su odgovorili: “Ako nam ne
kažeš, otkinut ćemo ti glavu”, i
isukali su mačeve da to učine.
Zen učitelj je odgovorio: “Ako ja
treba da umrem, onda ću popiti
malo vina”. Zatim je uzeo malu
bocu, nalio u čašu i sa očitim
uživanjem počeo piti. Samuraji su
se gledali, i napokon otišli. Boku-
sana su neprestano pitali da obja-
sni ovaj incident, ali on nije o
tome želio raspravljati. Međutim,
jednom je rekao: “Dakle, iz toga
se može nešto naučiti. Kada su
samuraji došli ja nisam učinio
ono što su tražili, ali isto tako
nisam raspravljao sa njima ili ih
molio za život. Ja sam jedno-
stavno odbacio cijeli njihov svi-
jet, i ništa nisam imao sa njima.
13
Nakon nekog vremena sam vidio
da su otišli. Isto tako, kada se
ljudi tuže da su obuzeti sa stra-
stima i krivim mislima, onda bi
trebali znati da je ispravan način
da se ne treba raspravljati, moliti
ili svađati. Jednostavno se odreci
svojatanja njihovog svijeta i ne-
maj ništa sa njima, i nakon nekog
vremena pronaći ćeš da su te
misli nestale”.
- Daito, jedan od velikih lučonoša
Rinzai Zena u Japanu je tokom
mnogih godina živio među pro-
sjacima Kyota. U to vrijeme je
postojao barbarski običaj isproba-
vanja novog mača na čovjeku.
Neki degradirani samuraji bi novi
mač iskušavali na prosjaku. Jedan
takav čovjek se je pojavio blizu
mosta na kojem su se sakupljali
14
prosjaci, i svi su bili isprepadani,
znajući da kada dođe noć da će se
on pojaviti i mačem prepoloviti
čovjeka. Zen učitelj je rekao dru-
gima da se sakriju, i kada se sa-
muraj u predvečer pojavio na mo-
stu vidio je prosjaka kako sjedi u
meditacionoj pozi. Izvukao je
svoj mač i povikao: “Spremi se,
moj će mač od tebe napraviti
dvije polovine!” Prosjak je ostao
nepokretan. Samuraja je obuzelo
strahopoštovanje; okljevao je, a
potom pobjegao.
-Hakuinov učitelj Shoju, je pra-
kticirao meditaciju sjedeći u suo-
čavanju sa smrću. Došao je u selo
koje su napustili stanovnici zbog
napada vukova. Sjedio je u me-
ditaciji cijelu noć; osjećao je kako
vukovi stavljaju svoje šape na
15
njegova ramena i reže u njegovo
lice, ali on je ostao nepomičan.
Takvu praksu je preporučivao
svojim učenicima kao jedini na-
čin da spoznaju da li su prevazišli
identifikaciju sa iluzornim ja ili
tjelesnim umom. Trevor Leggett
- A SECOND ZEN READER,
The Tiger’s Cave -Translations of
Other Zen Writings, 1964
Jednog dana izbrisao sam sve
pojmove iz glave. Odustao sam
od svake želje. Odbacio sam sve
riječi kojima sam oblikovao misli
i ostao nepomičan. Osjećao sam
se pomalo čudno - kao da sam bio
nošen u nešto, ili kao da sam
dodirnuo neku meni nepoznatu
silu. . . i zip! Ušao sam. Granice
mog fizičkog tijela su se izgubile.
Imao sam kožu, razumije se, ali
16
sam osjetio da stojim usred koz-
mosa. Govorio sam ali su mi
riječi izgubile značenje. Vidio
sam ljude kako mi prilaze, ali svi
su oni bili isti čovjek. Svi su bili
ja osobno! Nikada nisam pozna-
vao ovaj svijet. Vjerovao sam da
sam bio stvoren, ali sad moram
promjeniti mišljenje: ja nikada
nisam bio stvoren; bio sam koz-
mos; nikakav individualni gospo-
din Sasaki nije postojao. Sokei-en
Sasaki - zen majstor - iz "The
Transcendental World", Zen
Notes, vol 1, No. 5, 1954 godina
Kada smo mladi, mi sebe vidimo
u centru svoga univerzuma, ali
kada postanemo stariji mi više
nismo sigurni u našu poziciju ili
naš identitet. Mi mislimo: "Ja
nisam osoba koja sam ja bio kada
17
sam ja imao deset godina, ali ja
nisam ni netko različit". Uskoro
se pitamo: "Tko sam ja?" Naš ego
ja nas je doveo u ovu zbrku.
Zbrka vodi u katastrofu, i zatim
život, kako je Buddha primjetio u
svojoj Prvoj Plemenitoj Istini po-
staje gorak i bolan. Kako mi
raščišćavamo ovu zbrku? Mi našu
svijest okrećemo na drugu stranu.
Mi odbacujemo složenost vanj-
skog svijeta i dajemo prednost
svijetu unutrašnje jednostavnosti.
Umjesto da pokušavamo steći
moć i slavu za naše malo ego ja,
mi okrećemo našu svjesnost unu-
tra da otkrijemo slavu našeg
Buddha Sebstva. Umjesto da sebe
učinimo jadnima tražeći da bude-
mo gospodari drugima, mi pro-
nalazimo užitak i zadovoljstvo u
18
bivanju Jedno sa našim Buddha
Sebstvom i u služenju drugih.
Svrha Chan treninga je da pro-
čistimo našu viziju tako da ste-
knemo uvid u naše stvarne iden-
titete. Chan nam omogućuje da
transcendiramo našu ljudsku pri-
rodu i realiziramo našu Buddha
Prirodu. Chan Meditaciju su ute-
meljili Prvi Patrijarh Bodhidhar-
ma, koji je došao sa zapada, i Hui
Neng, rođeni-Kinez Šesti Patri-
jarh. Što su najvažnija učenja njih
dvojice: "Oslobodi um od egoi-
zma! Oslobodi ga od nečistih
misli!" Zla djela su bezvrijedan
ulog. Ona garantiraju povrat u
bolu, ogorčenosti, tjeskobi i gri-
žnjoj savjesti. Nema dobiti od
akcija koje proistjeću iz pohlepe,
požude, ljutnje, ponosa, lijenosti
19
ili zavisti. Svi takvi motivi samo
služe ego ambicije. Zla djela
nikada ne mogu poticati duhovno
ispunjenje. Ona samo garantiraju
duhovno siromaštvo. U drugu ru-
ku, dobra djela, osiguravajući da
se ne čine pod nekim uvjetom -
kao ulog će donijeti neku buduću
nagradu, njihovom vršiocu će do-
njeti mir i duhovno ispunjenje.
Dobro djelo učinjeno bez ega je
vrlo različito od smišljenog do-
brog djela. Na površini, poslje-
dica može izgledati ista; pomoć
ili ljubaznost koja je bila potrebna
je pružena. Ali osoba koja poma-
že drugu sa skrivenim očekiva-
njem dobivanja neke buduće ko-
risti zauzvrat, obično čini zlo, a
ne dobro. EMPTY CLOUD THE
TEACHINGS OF XU YUN - A
20
Remembrance of the Great Chinese
Zen Master (Prazni Oblak učenje Xu
Yun-a Sjećanje na velikog kineskog
zen Učitelja (Xu Yun 1840-1959)
Kada se svaka ideja snage lično-
sti, zasnovana na moralnim vrije-
dnostima i disciplinskim mjerili-
ma, očisti, nema više ničega u
vama što bi se proglasilo slušate-
ljem, a upravo zbog toga ne pro-
puštate ništa što čujete. Suzuki
D.T. - LIVING BY ZEN, 1950
Trebalo bi da bude jasno da ono
što smo mi u svojoj srži i osnovi,
nikada neće postati objekt sazna-
nja. Sve što možemo da znamo-
život i smrt, svjetlost i tamu, mate
-riju i prazninu-samo su realtivni
aspekti nečeg nedokučivog, kao
što je boja prostora.
21
Buđenje nije saznanje o novoj
stvarnosti. Buđenje je saznanje
što stvarnost nije. To je prestanak
poistovjećivanja sebe sa bilo
kojim predmetom saznanja. Isto
kao što svaka tvrdnja o osnovnoj
materiji ili energiji stvarnosti mo-
ra biti besmislena, bilo koja tvr-
dnja o tome “što ja jesam” u
samom korjenu bića, mora biti
vrhunac gluposti. Obmana je la-
žna metafizička premisa u teme-
lju zdravog razuma; to je nesvje-
sna ontologija i epistemologija
prosječnog čovjeka, njegova pre-
šutna tvrdnja da je on “netko”.
Tvrdnja da “Ja nisam nitko” sva-
kako bi bila isto toliko pogrešna,
pošto su netko i nitko, biće i ne-
22
biće, povezani pojmovi i podje-
dnako pripadaju “poznatom”.
Alan W. Watts 1915-1973
- THE WAY OF ZEN, 1957
Ako ti misliš da si odstranio ilu-
zorni um, umjesto da jednostavno
razumiješ kako se iluzorni um
rastvara, iluzorni um će se opet
pojaviti, isto kao da si otkinuo
vlat trave..., a korijen ostavio neta
-knutim. Menzen Zuiho 1682-1769
Kada se pojavi misao, budi je
svjestan; kada si je svjestan, ona
će nestati. Dogen
Jedino kada nema stvari u vašem
umu i nema uma u stvarima, is-
pražnjeni ste i duhovni, prazni i
čudesni. Lien-teng Hui-vao
Ljudi se plaše da zaborave svoj
vlastiti um, strepeći od propada-
23
nja kroz prazninu, gdje nema
oslonca za koji bi se mogli pri-
kačiti. Oni ne znaju da praznina
nije stvarno praznina, već istinsko
carstvo Dharme. Huang Po
Jednom je laik P'ang slušao ob-
jašnjavanje Diamond Sutre, i ka-
da je komentator došao do reče-
nice o nepostojanju ega i osobno-
sti, on je upitao: - “Gospodine,
kako nema sebe ni drugih, tko
onda sada izlaže, a tko sluša?“
Kako komentator nije znao odgo-
voriti, P'ang je rekao: “Iako sam
ja laik, ja nešto razumijem“.
Komentator je tražio objašnjenje i
P'ang mu je odgovorio pjesmom
Nema ni ega ni osobnosti,
Tko je onda daleko, a tko blizu?
Poslušaj moj savjet i odbaci
komentiranje, jer se to ne može
usporediti sa direktnim traganjem
za istinom. Priroda Dijamantske
24
Mudrosti ne sadrži stranu prašinu
(to jest vanjske nečistoće)
Riječi “Ja čujem“, “Ja vjerujem“
i “Ja primam“ su beznačajne
i korištene samo kao sredstva.
Učenje i poučavanje
Jedino je Prenošenje Duha
Duhom dobro korištenje duha.
Huang Po
Ukoliko želite jasno spoznati
istinu, odbacite mišljenje za i
protiv.
Seng-ts'an - 3. patrijarh zena
Zen ne poučava ništa; već nam
samo omogućuje da se probu-
dimo i postanemo svjesni. To
nas ne poučava, to pokazuje.
D. T. Suzuki - INTRODUCTION
TO ZEN BUDDHISM
25
Znaj da samo razumijevanje da
si Buddha nije spoznaja puta
Buddha. Dogen 1200-1253
Izvan sutra, izvan svih učenja,
postoji drugi put. Ja usmjera-
vam tvoj um neposredno, i ti
vidiš svoje vlastito sebstvo.
Bodhidharma
Budi čovjek, stvaran čovjek. Sve
radi precizno i točno. Drži svoj
um kao veliki željezni zid protiv
svih zlih misli. Samo je jedan put
za tebe - to je put bodhi. Hodaj na
-prijed ovim putem bez koleba-
nja. Nemoj otići krivim putem.
Ako to učiniš, ti ćeš patiti. Ne
žudi da postaneš Buddha. Susre-
tni se sa svojim vlastitim istinskim
sebstvom. Kanzan - zen-pjesnik
Ako si ti dovoljno hrabar da
uništiš svoje iluzije, ti ćeš biti
26
Buddha u sadašnjem trenutku.
Ako si ti slabog - uma i ideš
gore dole, ti se nikada nećeš
prosvijetliti. Buddha
- Ja se ne brinem da znam za
vaše različite teorije o Bogu.
Kakva je korist raspravljanja o
svim tim finim doktrinama o
duši? Čini dobro i budi dobar.
I to će te odvesti do slobode i
bilo koje istine koja se tu
nalazi. Niti vatra, niti vjetar, ni
rođenje, niti smrt ne može
izbrisati naša dobra djela.
-Ne usvajajte ono što čujete da
se govori, ne usvajajte tradici-
ju, nemojte prebrzo zaključiva-
ti da “tako mora biti”, ne usva-
jajte izjave što su napisane u
knjigama, niti na temelju pret-
27
postavke da je to "prihvatljivo"
a niti zato što je to rekao vaš
učitelj. Buddha
Posljednja volja i oporuka
Ikkyu, poznati učitelj zena iz raz-
doblja Ashigaka, bio je carev sin.
Kad je bio vrlo mlad, njegova je
majka napustila dvor i otišla u
hram da proučava zen. Tako je i
princ Ikkyu postao učenik. Kad
mu je majka umrla, ostavila je pi-
smo u kojem je pisalo: Za Ikkyua
- Završila sam svoj posao u ovom
životu i sad se vraćam u vječnost.
Želim da postaneš dobar učenik i
da spoznaš svoju prirodu, prirodu
Buddhe. Znat ćeš jesam li u paklu
i jesam li uvijek s tobom ili ne.
Ako postaneš čovjek koji je spo-
znao da su Buddha i njegov slje-
dbenik Bodhidharma tvoje vlasti-
28
te sluge, napustit ćeš proučavanje
i raditi za čovječanstvo. Buddha
je propovjedao četrdeset i devet
godina i nikada nije progovorio
nijednu riječ. Morao bi znati
zašto. Ako pak ne znaš, a želio bi
znati, izbjegavaj isprazno razmi-
šljanje. Tvoja majka, Nerođena,
neumrla, 1 rujna.
P. S. Svrha Buddhina učenja
uglavnom je bila da prosvijetli
druge. Ako si ovisan i o jednoj od
njegovih metoda, nisi ništa drugo
do neuki insekt. Ima 80,000 knji-
ga o buddhizmu, a ako ih budeš
trebao sve pročitati, i još uvijek
ne spoznaš svoju prirodu, onda
nećeš razumjeti ni ovo pismo.
Ovo je moja volja i oporuka.
Veliki je put bez prolaza, iako
tisuće staza vodi do njega. Kada
29
prođeš kroz neprolazni prolaz,
slobodno koračaš između Neba i
Zemlje. Mumon - zen učitelj
Neki učenik jedne filozofske ško-
le budizma, dođe kao učenik u
Gasanov zen hram. Nekoliko go-
dina kasnije, kad se spremao oti-
ći, Gasan ga upozori: - Proučavati
istinu spekulativnim putem kori-
stan je način prikupljanja građe
za propovijedi. No upamti dobro
jedno: ne budeš li meditirao (svje
-dočio) redovito i ustrajno, tvoja
se svjetlost može ugasiti.
Jiun, učitelj Šingona iz razdoblja
Tokugawa, bijaše nadaleko glaso-
vit kao vrstan poznavatelj san-
skrita. Već je u mladosti davao
poduku svojoj subraći i studen-
tima. Kad je njegova majka za to
doznala, napisala mu je ovakvo
30
pismo: "Ne vjerujem, sine, da si
postao Budinim sljedbenikom iz
želje da se pretvoriš u putujuću
enciklopediju kojom će se drugi
služiti. Obrazovanju i tumačenju,
slavi i pečatima, nikad ni kraja ni
konca nema. Voljela bih da ti
prekineš sve te gluposti s preda-
vanjima. Povuci se radije u neki
maleni hram, na nekom udalje-
nom mjestu u brdima, i na taj
način dosegni istinsko ostvarenje
sebe sama".
Danas ljudi samo traže da natr-
paju sebe raznim učenjima i za-
ključcima, posvuda tragajući za
knjiškim znanjem. . . Oni ne zna-
ju da toliko mnogo znanja i za-
ključivanja izaziva upravo supro-
tan učinak gomilanja prepreka.
Puko stjecanje mnoštva znanja
31
čini vas poput djeteta koje je
pokvarilo probavu prežderava-
jući se slatkišima. Svi oni koji
proučavaju Put prema učenju
Triju kola su takvi. Sve što
možemo reći za njih je da su to
ljudi koji pate od loše probave.
Kad takozvano znanje i zaključci
nisu probavljeni, to postaje otrov
jer ono pripada sferi samsare. U
Apsolutu nema uopće ničeg ta-
kvog. Zato i jest rečeno: "U oru-
žarnici mog gospodara ne postoji
"Mač Takovosti". Morate odbaci-
ti sve pojmove koje ste stvorili u
prošlosti i postati prazni. Kad sve
misli dvojnosti presahnu javlja se
praznina Maternice Buddha.
Termin "Maternica Buddha" po-
drazumijeva da ni trunka nečega
ne može tamo postojati. To je
32
razlog zašto je Buddha, koji je
opovrgao zamisao objektivnog po
-stojanja, očitovao sebe u ovom
svijetu, i to je razlog zašto je
rekao: "Još, dok sam bio sa
Dipankara Buddhom nije bilo ni
trunke nečega što sam trebao
doseći". Ovo je izrečeno s na-
mjerom da ukaže na ispraznost
svog vašeg znanja i umovanja za-
snovanog na osjetilnom opažanju.
Samo onaj koji se uzdržava od
svakog tračka empirizma i koji se
prestaje hvatati bilo čega, postaje
savršeno miran čovjek. Učenja
Triju kola su samo lijekovi za
onemoćale bolesnike. Sva učenja
su samo pomoćna sredstva za pri-
vremene potrebe. Ona su se pou-
čavala upravo da bi izišla u susret
takvim potrebama, tako da su
33
samo od trenutne vrijednosti. Ne
dajte se zavesti tim učenjima. Za
onog tko je napustio riječi nema
nikakve Dharme. Zašto? Jer u
Istini nema nepromjenjive Dhar-
me koju bi Tathagata mogao pro-
povijedati. Ljudi iz naše sljedbe
ne bi se nikad složili da postoji
takva stvar. Mi samo znamo kako
pustiti svu mentalnu aktivnost da
se odmori i tako postigne smire-
nost. Svrha je učenja da zaustavi
pogrešno mišljenje, a ne da se
stalno upuštamo u razglabanje o
stvarima čime zaglibljujemo u
kompliciranje. Huang-Po
Ako ne upotrijebiš metod Iznena-
dnog Prosvijetljenja, ti ćeš biti
kao šakal koji slijedi, i oponaša
lava ali ti nećeš postati lav čak ni
nakon stotinu i tisuću eona. Hui
34
Hai - A Treatise on the Essential
Gateway to Truth by Means of
Instantaneous Awakening.
Jednom prigodom kada je zen-
učitelj Bankei htio napustiti hram
u prijestolnici u kojoj je poduča-
vao s vremena na vrijeme, izvje-
sni gospodin priđe i zamoli učite-
lja neka odgodi svoj odlazak.
Vladar je imao pitanje koje je
želio postaviti zen-učitelju kako
bi ga razriješio. Bankei pristade
na molbu i odgodi odlazak. Slje-
dećega dana, međutim, gospodin
iznova dođe, ali ovoga puta s po-
rukom da vladar ima neka hitna
posla za koje se mora pobrinuti,
te tako ne može doći učitelju.
Vladar je, međutim, zamolio go-
spodina neka prenese njegovo pi-
tanje učitelju, a zatim mu prenese
35
njegov odgovor. Nakon što je sa-
slušao riječi gospodina, Bankei
reče: "Ovo je pitanje zena teško
prenijeti i izravnim upitom i izrav
-nim odgovorom; tim je teže pre-
nositi ga posrednikom". Zen-uči-
telj ne reče više ni riječi. Ostavši i
sam bez riječi, gospodin se povu-
če i ode.
Redovnik po imenu Sokko se pri-
javio kao učenik poznatog učite-
lja Hogena, ali dugo vremena
izgleda da nije želio ništa čuti o
budizmu i učitelja nikada o tome
ništa nije pitao. Onda mu je uči-
telj rekao: "Ti si do sada bio moj
učenik već tri godine, ali me nika
-da nisi pitao ništa o budizmu".
Učenik je odgovorio: "Prije ovo-
ga ja sam bio sa učiteljem Seiho i
čuo sam doktrinu i postigao mir i
36
blaženstvo". Zatim je učitelj re-
kao: "Kroz koje riječi si dobio
ono što si tražio?" On ispituje ko-
ja fraza mu je donjela mir. Zatim
je Sokko opisao pitanja i odgovo-
re sa svojim učiteljem: "Ja sam se
suočio sa Seihom i upitao ga:
"Kakvo je to, sebstvo ovog uče-
nika". On mi je rekao: "Dječak
zadužen za lampe traži svjetlo".
Učitelj Hogen je rekao: "To je lije
-pa fraza. Ali ti to možda nisi ra-
zumio". Onda je Sokko objasnio
kako je on to razumio: "Dječak za
lampe ima dužnost da se brine za
svjetla. Uzimati svjetlo da bi tra-
žio svjetlo je kao da uzimam
sebstvo da bi tražio sebstvo". Ovo
je vjerovanje u Buddhu, i uvjere-
nje da je Buddha istinska priroda
učenika. "Ja sam znao to! Ti to
nisi razumio. Ako je to buddhi-
37
zam to nikada ne bi trajalo do
sada". Na početku je on rekao da
njegov učenik možda nije razu-
mio, ali nakon objašnjenja bilo je
jasno da on nije znao. Zapisano je
kako je Sokko bio vrlo uznemiren
ustao i odjednom otišao. Njegovo
srce je bilo uznemireno, on je
promrmljao: "Što ja radim sa ta-
kvom budalom?" i otišao. Među-
tim, nakon što se udaljio pojavila
mu se misao da je Hogen bio je-
dan od najmudrijih ljudi, duhovni
upravitelj pet stotina učenika.
Ako takav čovjek tvrdi da je ne-
što pogrešno, onda u tome mora
nešto biti. I tako se on vratio
nazad učitelju. "U kajanju i pošto
-vanju ja pitam. . ."Ja sam bio u
krivu ja se klanjam i molim za
oproštenje. Zatim je upitao obra-
tivši se učitelju: "Kakvo je to,
38
sebstvo ovog učenika". Tada je
učitelj Hogen odgovorio: "Dječak
zadužen za lampe traži svjetlo".
Zapisano je da je nakon ovih rije-
či Sokko doživio buddhističko
prosvjetljenje. Imao je veliki sato
-ri. Kako bi mi ovo trebali razu-
mjeti? Ovo je moj skromni po-
gled. Prvi put kada je tu frazu
izgovorio Sokko, to je bilo u sferi
praznih koncepata; Buddha je bio
intelektualni Buddha, nešto zami-
šljeno u glavi.
Sebstvo je Buddha - to nije bilo
ništa više od crtanja Buddhe u
mislima. To je prizvalo odgovor,
"tvoj Buddha nije pravi Buddha",
što ga je naljutilo i razbjesnilo.
Ali nakon razmatranja on je uvi-
dio da govor takvog prosvijetlje-
nog učitelja mora imati neku
svrhu, mora imati duboko znače-
39
nje, tako se on vratio i molio za
oprost. Tražiti oprost ima veliko
značenje. To znači stanje samo-
stapanja. "Molim oprosti mi"
znači sjedinjenje onoga što se
naziva sebstvo u učiteljevoj du-
hovnosti, i kada je sebstvo tako
bilo potaknuto, u tom samom
samo-sjedinjenju je samo oslobo-
đenje, samo buđenje. On je svoje
sebstvo utopio u srce učitelja po
imenu Hogen, i to je bilo njegovo
probuđenje. I onda samo jedna
rečenica, jedna rečenica učitelja,
je imala moć da izmjeni osnovu i
donese novu zamjenu za život,
moć da odstrani iluziju i omogući
satori, koji transcendira život i
smrt. To nije poučavanje ispra-
znih koncepata. Ni jedna riječ
Buddhe, ni jedna riječ patrijarha,
nikada ne doživljava neuspjeh.
40
Trevor Legget - A SECOND ZEN
READER- The Tiger's Cave -
Translations of Other Zen
Writings,1964
Jedna stara zen priča govori o
putniku koji susreće lutajućeg
redovnika s teškim teretom granja
na leđima. Putnik upita redovnika
poznaje li put prema prosvjetlje-
nju. Redovnik klimne glavom u
znak potvrdnog odgovora, pa ga
putnik upita: “Što se događa kad
se prosvijetliš?“ Redovnik istog
trena spusti svoj teret. “A što se
događa nakon prosvjetljenja?“
upita putnik. Redovnik umjesto
odgovora podiže svoj svežanj i
nastavlja dalje.
Kada si ti u tišini to govori
Kada ti govoriš to je tišina.

41
 Divlje guske ne namjeravaju da
odslikavaju svoje odraze.
Voda nema um da primi njihov
odraz.
Učitelj hrama Kenin bijaše
Mokurai, Tiha Grmljavina. Imao
je malog štićenika po imenu Tojo
kojem je bilo svega dvanaest
godina. Tojo je viđao starije uče-
nike kako svako jutro i večer po-
sjećuju učitelja u njegovoj odaji
kako bi se podučili sanzenu ili
osobnom vodstvu. U okviru ovog
podučavanja, naučavali su se i
koani kako bi se obustavila pome
-tnja uma. Tojo je također želio
vršiti sanzen. "Pričekaj još malo,
budi strpljiv" reče mu Mokurai.
"Suviše si mlad". Dječak je, me-
đutim, ostao uporan, te učitelj
naposljetku pristade poučiti ga.
42
Uvečer u određeno vrijeme, mali
Tojo stade na prag Mokuravine
sobe za sanzen. Udari o gong
kako bi najavio svoje prisutstvo,
te se u znak štovanja tri puta po-
kloni pred vratima, a potom uđe i
sjede ispred učitelja u tišini ispu-
njenoj poštovanjem. "Kada ruka-
ma pljesneš, uvijek se čuje glas
dvije ruke" reče Mokurai. "Ti mi
pokaži glas jedne ruke". Tojo se
nakloni i otiđe u svoju sobu kako
bi razmotrio pitanje što mu ga je
učitelj postavio. Sa svoga prozora
začuje glazbu što su je svirale
gejše. "A, to je rješenje" izjavi.
Narednu večer, kada ga je učitelj
zamolio neka oslika glas jedne
ruke, Tojo stade izvoditi glazbu
gejši. "Ne, ne" reče Mokurai.

43
"S time nećeš uspjeti. To nije glas
jedne ruke. Ništa nisi shvatio."
Misleći da bi ga glazba mogla
omesti u rješavanju zadatka, Tojo
se preseli na jedno mirno mjesto i
ondje stade iznova meditirati.
"Što može biti glas jedne ruke?".
Slučajno začu kapanje vode. "Ah,
to je to!" pomisli Tojo. Kada se
sljedeći puta pojavi pred učite-
ljem, Tojo stade oponašati kapa-
nje vode. "Što je to?" upita
Mokurai. "To je zvuk kapanja
vode, a ne glas jedne ruke. Poku-
šaj ponovo". Uzalud je Tojo
meditirao kako bi začuo glas
jedne ruke. Čuo je samo uzdisa-
nje vjetra u krošnjama. Ali zvuk
ne prihvati kao rješenje zadatka.
Čuo je krik sove, ali ni taj ga
zvuk ne zadovolji. Glas jedne
44
ruke nisu bili ni skakavci. U više
od deset navrata Tojo je posjeći-
vao Mokuraia s različitim zvuci-
ma. Svi su bili pogrešni. Gotovo
cijelu godinu dana proveo je u
razmišljanjima što bi glas jedne
ruke mogao biti. Na kraju mali
Tojo iskusi pravu meditaciju i
nadiđe sve glasove. "Nisam više
bio u stanju nagomilavati" obja-
snio je kasnije "stoga sam dose-
gao bezglasni glas". Tojo je tako
shvatio glas jedne ruke.
Zen učitelj Tenkei ovim je rije-
čima ohrabrivao svoje učenike:
"Treba stremiti istini u svim
stvarima. Ništa što nije istinito u
ovom svijetu, nije istinito ni u
buddhističkom nauku, i ništa što
nije istinito u buddhističkom nau-
ku, nije istinito ni u svijetu".
45
Ponekad je običavao i ovako
govoriti: "Gledajte očima, slušaj-
te ušima. Ništa u ovome svijetu
nije skriveno; što biste htjeli da
vam još kažem?"
Torio Tokuan jednom zgodom
ovako reče: "Ne smatraj se uzvi-
šenim nad svjetovnim ljudima.
Svjetovni se ljudi samo uzdižu i
padaju na putu slave i probitka,
a da pritom ne provode u djelo
Put niti slijede Put. Takve valja
samo žaliti, a ne prezirati ili od-
bacivati. Ne predaj se mislima,
ispunjenim stvaranjem sudova
uspoređujući se s njima; ne pre-
daj se zamislima o uzvišenom i
niskom. Takav je stav potreban
kako bi se došlo na Put mudraca
i svetaca, Buddhi i bodhisattvi.
46
Stoga se smještamo u položaj
svjetovnih ljudi, stapajući se sa
svjetovnim, dok je naša volja
usmjerena ka Putu i dok istra-
žujemo sva njegova čuda".
Kasan je jednom zgodom pozvan
da održi službu na pogrebu je-
dnog pokrajinskog vladara. Nika-
da ranije nije sreo vladare i plem-
stvo, te stoga postade živčan.
Kada ceremonija započe, Kasan
se preznoji. Nakon toga, vrativši
se, pozva svoje učenike na oku-
pljanje. Kasan prizna kako još
nije sposoban biti učitelj jer mu
nedostaje istovjetnost držanja me-
đu uglednicima i onog koje nje-
guje u izdvojenosti hrama. Kasan
dade ostavku i postade učenik dru
-gog učitelja. Nakon osam godi-

47
na, prosvijetljen, vrati se svojim
učenicima.
Kada um prebiva smiren u
jedinstvu stvari. . . dualizam
nestaje sam od sebe. Seng-ts'an –
šesti patrijarh HSIS-HSIS-MING
Settan jednom zgodom ovako
napiše uputu zen samostanima:
"Drevni su mudraci tvrdili kako
zen-nauk iziskuje tri suštine. Prva
je duboki korijen vjere. Druga je
neopisivo osjećanje predanosti. 3.
je odlučnost volje. Ako nedostaje
samo jedna od ovih suština, bit
ćete nalik tronošcu bez jedne no-
ge. U tome nemam posebnih pri-
mjedbi. Zahtijevam od vas samo
da uvidite kako svatko posjeduje
suštinsku prirodu i kako svatko
može prodrijeti u suštinsku istinu;
samo će tada ustrajnost vaše volje
odoljeti iskušenju. Postoje i izri-
48
jeci čijoj se predanosti valja pre-
dati. Ako se sljedbenici prepušta-
ju polusvjesnosti i poluprobuđe-
nju, neće uzmoći napredovati u
zenu. Važno je biti pažljiv i odlu-
čan da se krene do kraja".
Nikada ne pomišljaj da ostvariš
nirvanu pomoću asketske prakse,
jer se nirvana nalazi u asketskim
vježbama. Onaj tko pomaže dru-
gima da dođu do nirvane, iako on
sam nije, tog trenutka ulazi u
nirvanu. Dogen
Poštovani prijatelji (obraća se
svojim učenicima), morate svim
svojim snagama neposredno
shvatiti čovjeka koji iza kulisa
vuče konce ovih tajanstvenih
pojava . . . Tko je čovjek koji čuje
i razumije stvarno svoje riječi?
Ništa manje nego 'ti sam' koji
49
ostaješ ispred mene sa 'samim
sobom', mislim individua koja -
bez određenog i vidljivog oblika -
blista, svijetli sama po sebi To je
onaj koji sluša moje riječi i
razumije ih. Samo toga postanite
svijesni i u magnovenju (ovdje i
sada) bit ćete identični sa Budom.
Lin Chi
Srebrna čaša napunjena snijegom.
Bijela čaplja u sjaju meseca.
Bijela stvar spojena s drugom
bijelom stvari. Ako ih gledaš iz
daljine, čine se kao bijela cjelina,
jedinstvena i homogena. Ali
snijeg je ipak bijel i razlikuje se
od srebrne čaše. Bijela čaplja se
jedva razlikuje od bjeline koja je
oko nje, kao da iščezava u bjelini
okoline. Pa ipak je čaplja pojedi-
načno biće koje odudara od mje-
50
sečevog sjaja. Samo u bjelini su
jedno, ali čaplja je čaplja, a mje-
sečev sjaj je mjesečev sjaj.
Ustvari, takav je odnos između
“vanjskog“ čovjeka i “unutarnjeg
čovjeka“. Tozan Ryokai, 807-869
Sljedeće je priča koja je bila
navedena u nekoliko antologija
otkada se prvi put pojavila u
mojoj knjizi First Zen Reader u
1960 godini. Ja sam ponekada
čuo kako se o njoj raspravlja, i
izgleda da su mnogi ljudi pro-
pustili pola glavnog smisla. Ako
je netko privučen priči onda je
treba ispravno pažljivo pročitati, i
pronaći da li ima još nešto osim
onoga što je očito na površini,
iako je to isto tako važno. Evo
priče. Na kraju će biti dat "test".

51
-Mladi čovjek koji se razočarao u
svoj život otišao je u udaljeni
samostan i rekao nadstojniku zen
samostana: "Ja sam razočaran sa
životom i želim doseći prosvje-
tljenje da se oslobodim patnje.
Ali ja nemam sposobnost da se
bilo čega poduhvatim za dugo
vrijeme. Ja nikada ne bi mogao
dugo godina meditirati, prouča-
vati i podvrgavati se askezi; ja bi
ponovo skrenuo i vratio se u svi-
jet, iako ja znam da je to bolno.
Da li postoji bilo kakav kratki put
za ljude kao što sam to ja?
"Postoji" rekao je nadstojnik,
"ako si ti stvarno odlučan. Reci
mi, što si ti proučavao, na što si
se ti najviše koncentrirao u živo-
tu? Zašto, ništa stvarno. Mi smo
bili bogati, i ja nisam morao ra-
52
diti. Ja pretpostavljam da stvar za
koju sam se ja najviše zanimao je
bio šah. Ja sam najviše svoga vre-
mena proveo u igranju šaha".
Nadstojnik je za trenutak zastao, i
onda rekao svome pomoćniku:
"Pozovi onoga redovnika, i reci
mu da donese šahovsku tablu".
Redovnik je donio šah i nadstoj-
nik je suočio dva čovjeka. Zatim
je poslao po mač i pokazao ga
obojici. "O redovniče" rekao je
"ti si mi se zavjetovao na poslu-
šnost kao svome nadstojniku, i
sada ja to zahtijevam od tebe. Ti
ćeš igrati šah sa ovim mladim
čovjekom i ako izgubiš ja ću ti
odsjeći glavu sa ovim mačem. Ali
ja ti obećavam da ćeš biti prepo-
rođen u raju. Ako ti pobijediš, ja
ću odsjeći glavu ovom mladom
53
čovjeku; šah je jedina stvar koju
je on ikada radio naporno, i ako
on izgubi on zaslužuje da izgubi i
svoju glavu". Oni su pogledali u
nadstojnika i vidjeli da on to oz-
biljno misli, on će odsjeći glavu
gubitnika. Oni su počeli igrati. Sa
prvim potezom mladi čovjek se
počeo preznojavati sve do peta
dok je igrao za svoj život. Šahov-
ska tabla je postala cijeli svijet;
on se u potpunosti na nju koncen-
trirao. Na početku je on gubio, ali
je onda redovnik napravio pogre-
šan potez i on je ugrabio šansu da
uzvrati sa jakim napadom. Kako
je položaj njegovog suparnika bio
loš, on ga je potajno pogledao.
On je vidio inteligentno lice i is-
krenost, istrošeno dugogodišnjom
askezom i naporom. Tada je po-
54
mislio na svoj vlastiti bezvrije-
dan život, i prožela ga je sami-
lost. On je namjerno napravio
grešku, zatim drugu grešku slabe-
ći svoj položaj i ostavljajući sebe
nezaštićenim. Nadstojnik se odje-
dnom nagnuo naprijed i srušio
šahovske figure. Dva takmičara
su bila zaprepaštena. "Nema po-
bjednika, nema gubitnika", rekao
je nadstojnik polagano, zatim se
okrenuo mladom čovjeku. "potpu
-na koncentracija i samilost. Ti si
oboje to danas naučio. Ti si bio u
potpunosti koncentriran na igru,
ali u toj koncentraciji ti si mogao
osjećati samilost i zbog toga žrt-
vovati svoj život. Sada, ostani ov-
dje nekoliko mjeseci i prihvati se
našeg treninga u tom duhu i tvoje

55
prosvjetljenje je sigurno". On je
tako učinio i to postigao.
Test: Ovaj čovjek je bio bogat, ali
nikada nije svoj novac trošio da
bi olakšao patnju siromašnih, a
često je viđao. Kako se u njemu
pojavila samilost? Trevor Leggett
- ZEN AND THE WAYS, 1978
Sljedbenici Puta, Buddha se ne
može doseći. Ne postoji stvarna
Dharma; to je sve samo površina,
manifestacije, kao tiskana slova
na putokazu da pokažu put. Ja
nemam dharmu koju mogu dati.
Ja samo liječim bolesti i odvezu-
jem čvorove. - Sljedbenici Puta
koji dolazite odasvuda, pokušajte
ne ovisiti ni o čemu. . . Nema
Buddhe, nema Dharme, nema
treninga i nema realizacije. Što vi
tako žestoko proganjate? Stavlja-
56
te glavu na vrh svoje glave, vi
slijepe budale. Vaša je glava upra
-vo tamo gdje treba da bude.
Rinzai Gigen - umro 866 godine,
kineski redovnik iz 9 stoljeća.
Njegovo je učenje prešlo u Japan
i promjenjeno u "Rinzai Zen" u
13 stoljeću
Dakle, oni koji čitanjem izučava-
ju trebalo bi da samo prelistaju
spise, a potom se požure odložiti
ih (i iskušati ih na djelu). Ako ih
se ne odreknete, sve će se svesti
samo na nauk posredovan riječi-
ma - takvo se što nimalo ne razli-
kuje od potrage za ledom uz po-
moć usključale vode. Tako sva ob
-jašnjenja, posredovana riječima,
što ih možete čuti od Buddha, go-
vore samo o neizrecivome. U sre-
dištu stvarnosti svih pojava po-
57
stoji ono neizrecivo, a da pri-
tom ipak ništa ne ostaje neizre-
čeno. Ako to umijete pojmiti,
tisuće će slijediti onoga tko prvi
ustane. U Lotos sutri ovako je
rečeno: Ni istinito, ni lažno, ni
tako niti ikako drukčije. Huike -
redovnik iz razdoblja Qi
Lično iskustvo je... temelj budisti
-čke filozofije. U tom smislu
budizam je radikalni empirizam
ili učenje zasnovano na doživlje-
nom, kakva god da se dijalektika
kasnije razvila u cilju dubljeg
ispitivanja smisla iskustva probu-
đenja. D.T. Suzuki - ON INDIAN
MAHAYANA BUDDHISM (prire-
dio Edward Conze, 1968)
Viđenje igra najznačajniju ulogu
u budističkoj epistemologiji, jer
je viđenje u osnovi znanja. Zna-
58
nje je nemoguče bez viđenja; svo
znanje svoj izvor ima u viđenju.
Stoga se u Budinom učenju zna-
nje i viđenje obično nalaze združe
-ni. Budistička filozofija prema to
-me u krajnjem ishodu ukazuje na
viđenje stvarnosti onakvom ka-
kva ona jeste. Viđenje je doživlja
-vanje probuđenja. D. T. Suzuki
Mladi redovnik upita svog učite-
lja Ts'suia: - Kako biste nazvali
onog koji osjeća nešto ali ne mo-
že to izraziti riječima? - Mutavac
koji jede med. - A kako biste
nazvali onoga koji ništa ne osjeća
ali je ipak vrlo rječit? - Papagaj
koji se oglašava! (Komentar: Ako
prakticiramo Zen moramo biti poput
mutavaca, stječući iskustvo pa ipak
osjećajući da nije vrijedno o tome
raspravljati s drugima. Najgora stvar
koju možemo učiniti jest ponašati se
kao papagaj koji trči naokolo i drugi-
59
ma tumači Zen na osnovu svog po-
vršnog razumijevanja)
Kada bi učitelj Bankeia poduča-
vao, njegove su riječi pažljivo slu
-šali ne samo učenici zena, već i
poklonici svih redova i sljedbi
bez razlike. U svojim podukama,
Bankei nikada nije izrijekom na-
vodio riječi sutri. Umjesto toga,
riječi su progovarale iz dubine nje
-gova srca, te prodirale izravno u
srca njegovih slušatelja. Nazo-
čnost mnoštva slušatelja jednom
prilikom razgnjevi nekog sveće-
nika nichiren sljedbe kojeg njego-
ve pristaše napustiše kako bi slu-
šali poduke u zen učenju. Sebični
i samoživi svećenik zaputi se je-
dnoga dana u hram, donijevši
čvrstu odluku da stvar raspravi s
Bankeiem. "Hej, zen učitelju" do-
60
viknu Bankeiu svećenik. "Priče-
kaj trenutak. Svatko tko te poštu-
je, saslušat će tvoje riječi. Čovjek
kao što sam ja nimalo te ne po-
štuje. Možeš li me privoljeti da ti
se pokorim?" "Uspni se, k meni,
pa ću ti pokazati" odvrati Bankei.
Svećenik se gordo progura kroz
ljude i pristupi učitelju. Bankei
se nasmiješi. "Prijeđi na moju lije
-vu stranu". Svećenik poslušno
pređe na Bankeievu lijevu stranu.
"Ne" zatim reče Bankei "bolje će-
mo razgovarati ako se budeš nala-
zio na mojoj desnoj strani. Prije-
đi, dakle, ovamo". Svećenik pono
-sno zakorači na desnu stranu.
"Eto, vidiš" reče Bankei "ti mi se
pokoravaš i ja zaista mislim da si
plemenita osoba. A sada sjedi do
mene i slušaj moje riječi".
61
Učenici Tendai škole izučavali su
meditaciju. Četvorica njih, koji
bijahu bliski prijatelji, obećaše je-
dni drugima da sedam dana neće
izustiti niti jedne jedine riječi.
Prvog dana sva su se četvorica
držali šutnje. Njihova je medita-
cija započela s dobrim izgledima
u uspjeh; no kad se spustila noć i
uljane svjetiljke stale tinjati blije-
dom svjetlošću, a nitko nije inter-
venirao, jedan od učenika zapo-
vijedi jednom slugi:
- Namjesti tu svjetiljku! Drugi se
učenik zapanji začuvši kako prvi
govori: - Ne bismo smjeli izgovo-
riti niti jedne jedine riječi! - Vi ste
dva glupana. Zašto ste govo-rili?
- na to će treći.
- Ja sam jedini koji nije progo-
vorio - zaključi četvrti.
62
Chi’ing-ming kaže; "Riješite se
svega". Rečenica iz Lotos-sutre
koja govori o čitavih dvadeset go-
dina provedenih u čišćenju gno-
jiva simbolizira nužnost da se iz
svog duha istjera sve što teži
oblikovanju misli. Na drugom
mjestu, ista sutra poistovjećuje
hrpu izmeta koju treba odnijeti s
metafizikom i sofistikom. Tako je
"Maternica Tathagata" u biti
jedna praznina i tišina koja ne
sadrži nikakvu vrstu zasebnih
dharmi. Zato sutra i kaže; "Čitava
kraljevstva svih Buddha su podje-
dnako prazna. Mada drugi mogu
govoriti o Putu Buddha kao neče-
mu za dosezanje pomoću razno-
raznih pobožnih vježbi i prouča-
vanjem sutri, vi ne smijete imati
ništa s takvim idejama.
63
Opažanje, iznenadno poput trep-
taja, da su subjekt i objekt jedno,
odvest će vas u duboko misterio-
zno razumijevanje bez riječi; a
pomoću tog razumijevanja probu-
dit ćete se za istinu zena. Kad
naiđete na nekoga tko nema to
razumijevanje, morate tvrditi da
ne znate ništa. On može biti
ushićen svojim otkrićem nekog
"puta Prosvijetljenja; ali dopustite
li mu da vas opčini svojim riječi-
ma, nećete uopće doživjeti ushi-
ćenje, samo ćete pretrpjeti bol i
razočaranje. Kakve veze imaju mi
-sli kao što su njegove sa zenom?
Čak i ako dobijete od njega
kakvu bezvrijednu "metodu, to će
biti samo jedna mišlju
iskonstruirana dharma koja sa
zenom nema što raditi. Zato je
64
Bodhidharma sje-dio pred zidom
zadubljen u medi-taciji; nije htio
voditi ljude usva-janju mišljenja.
I zato je zapisano: "Izbaciti iz
duha čak i načelo iz kojeg izvire
djelovanje jest istin-sko učenje
Buddha, dok dvojnost pripada
sferi demona". Vaša istin-ska
priroda je nešto što nikad niste
izgubili čak ni u trenucima
obmane, niti se u trenutku Pro-
svjetljenja ona stječe. Ona je Pri-
roda Bhutatathate. U njoj nema ni
obmane ni ispravnog razumijeva-
nja. Ona ispunjava prazninu po-
svuda i po svojoj suštini je od
supstancije Jednog Duha.
Kako onda mogu vaši duhom
stvoreni objekti postojati izvan te
praznine? Ta praznina je u osnovi
bez prostornih dimenzija, bez stra
65
-sti, aktivnosti, obmana ili istin-
skog razumijevanja. Morate jasno
shvatiti da u tome nema ni stvari,
ni ljudi, ni Buddha; jer ta pra-
znina ne sadrži u sebi ni najmanji
trag nečega što se može prostorno
sagledati; ona ne ovisi ni o čemu i
nije vezana ni za što. To je sve-
prožimajuća neukaljana ljepota;
to je samo-postojeći i nestvoreni
Apsolut. Kako se onda može
uopće i spominjati to da pravi
Buddha nema usta i da ne propo-
vijeda Dharmu, ili da pravo sluša-
nje ne zahtijeva uši, jer tko bi ga
mogao čuti? Ah, ona je dragulj
iznad svih vrijednosti!
ZEN UČENJE HUANG-POA
Kako iskazati tišinu, a ne narušiti
je, pravo je umijeće. D.T. Suzuki

66
Ako ti vidiš svoju prirodu, tebi
nije potrebno čitati sutre ili prizi-
vati Buddhu. Učenost i znanje ne
samo da su beskorisni već i zamu
-ćuju tvoju svjesnost.
Doktrine služe samo da usmjere
prema umu. Jednom kada vidiš
(spoznaš) svoj um, zašto obraćati
pažnju na doktrine? Bodhidharma
The Zen Teaching of Bodhidharma
Jedan od Ryokanovih omiljenih
članova zajednice bio je Senkei,
redovnik koji je predstavljao utje-
lovljenje Kokusenova naučavanja
Svećenik Senkei, pravi čovjek
Puta! - Radio je šutke - bez
suvišnih riječi
Trideset godina proveo je u
zajednici Kokusen.
Nikad nije meditirao, nikad čitao
sutre, nikad nije rekao ni riječi o
67
 buddhizmu, samo je radio na
dobrobit sviju. Vidio sam ga, ali
ga nisam zaista vidio; Upoznao
sam ga, ali ga nisam zaista
upoznao.
Ah, nije ga moguće oponašati,
Svećenika Senkeija, pravog
čovjeka Puta!
John Stevens - TRI KLASIKA
ZENA - Ikkyu, Hakuin i Ryokan
Jedna noć ljubavi je bolja od sto-
tinu tisuća godina neplodne medi-
tacije. Ikkyu 1394-1481 - WILD
WAYS: ZEN POEMS OF
IKKYU preveo John Stevens
Nakon što ja odem, neki od vas
će se osamiti u šumama i planina-
ma i meditirati, dok drugi mogu
piti sake (vino od riže) i uživati u
društvu žena. Obe vrste Zena su
dobre, ali ako neki postanu profe-
68
sionalni svećenici, blebetajući o
“Zenu kao Putu”, oni su moji
neprijatelji. Ikkyu
Lakše je da prakticirate zazen je-
dan sat ujutro, ili čak dvaput na
dan, i budete slobodni ostatak vre
-mena. Za japanske redovnike za-
zen je posao, zanimanje. . . Kada
zazen postane posao, pravi religi-
ozni duh zamre. Taisen Deshimaru
- zen učitelj 1914-1982
“Kad se upražnjava zen, najgora
stvar je kad se čovjek veže uz
mirovanje, jer ga to neosjetno
dovodi do toga da utone u mrtvo
mirovanje. Na taj način razvija se
nepravilna naklonost za mirova-
nje, a istovremeno i odbojnost
prema djelatnosti bilo koje vrste“.
Po Shan

69
Ako neko okreće leđa rastreše-
nosti da bi našao usredsređenost,
ono što će postići jeste rastre-
šenost a ne usredsređenost. Ako
neko odbaci nečistotu da bi posti-
gao čistotu postići će nečistotu a
ne čistotu. Sene-chou
(Buddha govori Anandi) “Izvrsni
Anando, ako želiš da znaš . . . ko-
rjen tvog rođenja i smrti su šest
čula (u budizmu šesto čulo je
razum). . . a tih šest čula će ti
omogućiti da brzo ostvariš sreću
oslobođenja i trajnost nirvane. (..)
Šest čvorova se razrešuju jedan
za drugim. Kad se šest razriješe
jedan također nestaje. Odaberi
čulo koje je sve-prodiruće da
stupiš u svetu struju i postigneš
probuđenost“. Šurangama 115-7

70
“Ako se duh usmjeri na traženje
duha ono što u srži nije iluzija
postaje iluzija“. Šurangama 117
“Vi redovnici morate znati da u
budizmu postoji čak i više razu-
mijevanje“. Onda je neki redov-
nik upitao Tozana: “Što je viši
budizam? Tozan je odgovorio:
“To nije Buda“. poznati koan zen-
majstora Tozana
Kada je prosvjetljenje kao munje-
viti ubod sablje u središte svih
stvari, tad iščezavaju i griješnost i
svetost, i otkriva se istinska stvar-
nost. Kuei-Shan
Gettan je ovako običavao govoriti
svojim sljedbenicima: "Ako imate
jezik sklon brbljanju, nemate uši
sklone slušanju. Kada imate uši
sklone slušanju, nemate jezik

71
sklon brbljanju. O mojim riječima
razmislite pomno".
"Zaustavljanje" je osnovna praksa
meditacije. Da bi održali svoju
suštinu svježom, moramo naučiti
kako zaustaviti brige, tjeskobe,
smetnje i tugu tako da možemo
ponovo pronaći mir sreću i os-
mjeh. . . Zaustavljanje ne znači
potiskivanje, prije svega to znači
smirivanje. Thich Nhat Hanh
Zbog čega Buddhe idu naokolo i
poučavaju, kada je Buddha-priro
-da u svim živim bićima?
Ovaj koan se sam po sebi pojavio
zen učitelju Dogenu
Suibo, učenik Hakuina, bijaše i
vrstan učitelj. U razdoblju izdvoje
-nosti tijekom jednog ljeta, učite-
lju Suibi pristupi neki učenik što
je ovamo došao s nekog južnog
72
otoka Japana. Suibo mu postavi
ovakav zadatak: "Poslušaj glas
jedne ruke". Učenik ostade na to-
me mjestu tri godine, ali ne uspije
riješiti postavljeni zadatak. Jedne
noći, zaputi se on, sav u suzama,
učitelju Suibou. "Postiđen i sa-
svim zbunjen, moram se vratiti na
jug" tako mu reče "jer ne mogu
riješiti zadatak koji si mi posta-
vio". "Pričekaj s odlaskom još tje-
dan dana, a za to se vrijeme bez
prestanka posveti meditaciji", po-
savjetova ga učitelj Suibo. Uče-
nik se ni nakon tog vremena ne
prosvijetli. "Pokušaj još tjedan
dana" reče mu Suibo. Učenik se
povinuje njegovu savjetu, ali us-
pjeha nije bilo. "Još tjedan dana".
Ni to vrijeme nije donijelo nika-
kve koristi. Sav obuzet očajem,
73
učenik stade preklinjati učitelja
neka ga otpusti i dozvoli mu da se
vrati otkuda je i došao, ali Suibo
ustraje u svom zahtjevu da učenik
nastavi s meditacijom narednih
pet dana. I to bijaše uzalud.
"Posveti se meditaciji još tri dana.
Ako ni tada ne postigneš prosvje-
tljenje, bolje ti je da počiniš samo
-ubojstvo". U osvit drugoga dana
učenik se prosvijetli.
Zen-učitelj Man-an ovako napiše
svome učeniku iskušeniku zena:
"Ako želiš brzo postići savršen-
stvo u svim istinama i biti neo-
visan u svim događajima, nema
ničeg boljeg od usredotočenja u
svim djelima. Zato se i kaže da se
učenici mističkog nauka, koji
nastoje na dostizavanju Puta, tre-
baju nalaziti u samome središtu
74
tvarnoga svijeta. Prvi je patrijarh
Zena ovako govorio: "Ako se
želiš uputiti ka Putu Jedinstva, ne
gaji odvratnost spram predmeta
šest osjetila". To ne znači da se
treba predati predmetima šest
osjetila; to znači da uvijek treba
zadržavati ispravnu usredotoče-
nost, niti prianjajući niti se odvra-
ćajući od predmeta šest osjetila ti-
jekom svagdašnjega življenja, na-
lik patki koja kroči u vodu, a da
se pritom ne boji da će se smočiti.
Ako se, suprotno tome, odvraćaš
od predmeta šest osjetila i na-
stojiš ih izbjeći, zapast ćeš u
zamku bijega i nikada nećeš kro-
čiti na Put Buddhinstva. Ako ja-
sno sagledavaš suštinu, tada su
predmeti šest osjetila sami medita
-tivna sabranost, osjetilne žudnje
75
same Put Jedinstva, a sve su stva-
ri očitovanja Istinske Zbiljnosti.
Prodirući u veliku zen-postoja-
nost, koja je neokrnjena kreta-
njem i mirovanjem, i tijelo i um
bit će pročišćeni i oslobođeni".
Redovnik Po-yun Shou-tuan bio
je vrlo marljiv. Ali nije imao
smisla za šalu. Jednom ga Yang-
sh'i njegov učitelj upita: - Tko je
bio tvoj prethodni učitelj?
Redovnik Ch'a-ling yu. - Čuo
sam da se on prosvjetlio kad se
poskliznuo na mostu i upao u
rijeku. Čak je napisao pjesmu o
tome. - Da točno, i ja se još
uvijek toga sjećam. - Imam biser,
svijetao i blistav. Dugo je bio
prekriven prašinom i prljavštinom
sada, prašina je iščezla i rodio se
76
spoj koji rasvjetljuje rijeke i brda!
Ha, ha, ha! Shou-tuan nije mogao
razumijeti što je njegovu učitelju
bilo tako smiješno i cijelu noć
nije mogao oka sklopiti zbog to-
ga. Rano ujutro: - Čemu ste se
onako silno smijali jučer?
- Jesi li vidio onog smiješnog kla-
una koji je prošao jučer ovuda?
Da. - - U jednoj si stvari očito
lošiji od klauna.
- U kojoj učitelju? - Klaun voli
kad se ljudi smiju, a ti se bojiš
kad se ljudi smiju.
- Na to se Shou-tuan prosvijetli.
Kako je ego tvorevina uma a do-
bro i zlo također proistjeću iz uma
(ili, radije, odgovaraju duhovnoj
ljepoti ili ružnoći čovjeka), onda
je prva stvar da se uvježbava um.
Uvježbavanje stvara privlačnost i
77
moć koja se drugima pokazuje
izvani i djeluje na druge. Postoje
različiti načini u duhovnom trenin
-gu, ali prva stvar je vjera. Nečija
vjera može biti istinska ili lažna,
ispravna ili pogrešna, plitka ili
duboka, uzvišena ili niska i tako
dalje. Kada ova vrijedna vjera u
nama naraste, naša svakodnevna
griješna priroda sama od sebe
počinje sjajiti, sa svjetlom samilo
-sti, i ljepota i moć istinskog Srca
počinje sjajiti i mi se krećemo u
skladu sa Buddha-svjetlom. Kada
se ovo dogodi vrline Buddha-
tijela su uvijek u našim prsima,
od glave do stopala naše akcije su
potaknute od Buddhe. Takav je
život vjere, u svakom događaju
propovijedaju propovjed djelova-
nja. Oni koji nemaju svjetla u
78
svojim srcima su uvijek u mraku,
mraku u kojem se stotine demona
pojavljuju i nestaju. Pod njihovim
utjecajem, život se kreće kroz
mrak u mraku, pravila raja su pre-
kršena, put čovjeka je prekršen, i
napokon takav biva slomljen, da
bi patio u Paklu. Vjera je tako va-
žna za čovjeka, i ona nam je data
od naše religije. Također postoje
različite religije, ali u Japanu budi
-zam je došao kroz neprekinuti
tok kroz tisuću godina i duboko
je prožeo život ljudi. Ako bi
danas ljudi živjeli u vjeri budizma
i duhu bodisattve propovijedali
propovjed djelovanja, mi ne samo
da bi uzvisili naše vlastite ljude
već bi prikazali propovijedanje
bez riječi ljudima svijeta, i ovo je
vrhunski zadatak danas.
79
Roshen Takashina - zen majstor
iz Propovijedanje bez riječi
Zen praksa nije pročišćavanje
kon -cepata, već odbacivanje
unapri-jed stvorenih stavova i
ideja i svetih tekstova i svega
ostalog.
Daikaku - zen učitelj
Učenici zena provode sa svojim
učiteljima najmanje deset godina
prije no što se osmjele da podu-
čavaju druge. Nan-ina posjeti
Teno koji je, prošavši svoje nau-
kovanje, postao učiteljem zena.
Dogodi se tako, da taj dan bude
kišovit, pa Teno obuje klompe i
ponese sa sobom kišobran. Nakon
što ga je oslovio pozdravom, Nan
-in primijeti: "Pretpostavljam da
si svoje klompe ostavio u predvo-
80
rju. Htio bi saznati od tebe, jesi li
kišobran ostavio lijevo ili desno
od klompi". Teno, sasvim zbu-
njen, ne uzmogne odmah odgovo-
riti. Shvati kako nije sposoban u
svakom trenutku uz sebe imati
zen. Tako postade Nan-inov uče-
nik, naukovavši u njega narednih
šest godina kako bi postigao pri-
sustvo zena u svakom trenutku.
Hakun Yasutani 1885-1973 stu-
pio je u petoj godini u buddhi-
stički hram, do dvanaeste je po-
hađao osnovnu školu i bio podu-
čavan osnovama buddhizma, da
bi u 13. bio primljen u samostan
soto zen škole. Sljedeće dvije go-
dine pohađao je državnu školu,
zatim pet godina seminare koje su
priređivali svećenici soto zena,
zatim četiri godine škole za učite-
81
lje. U tridesetoj se oženio i zapo-
slio kao učitelj u osnovnoj školi
da bi izdržavao porodicu, koja se
postupno uvećala za petoro djece.
Od svoje petnaeste godine prakti-
cirao je zazen, ali je tek u četrde-
setoj pronašao izvrsnog majstora
zena u Harada-učitelju.
Postao je svećenik u hramu i
počeo da pohađa sešine kod
Harada-rošija u njegovom samo-
stanu Hošin-đi. Na drugom sešinu
iskusio je kenšo sa koanom Mu.
U pedeset osmoj godini učitelj ga
je imenovao za nasljednika
dharme, što je značilo da je
njegov duhovni uvid dubok,
moralne osobine visoke, a nje-
gova sposobnost podučavanja
potvrđena. Yasutani je bio muž i
otac, učitelj i iznad svega zen
82
majstor u kojem se ogleda ideal
mahayana buddhizma, a to je da
se potpuno samo-ozbiljenje ne po
-stiže izbjegavanjem muka i rado-
sti koje iskrsavaju u životu obi-
čnog čovjeka. Već njihovim isku-
šavanjem i nadilaženjem.
Po navršenoj sedamdeset i petoj
godini života Yasutani je napisao
i objavio pet knjiga objašnjenja
zbirki koana kao što su:
Mumonkan, Hekigan-roku. Sajo-
roku, Denko-roku i Go-i. Ovi
spisi predstavljaju samo jednu
stranu njegove predavačke djela-
tnosti. Pored sešina u trajanju od
tri do sedam dana, koji su održa-
vani jednom mjesečno u njego-
vom samostanu u Tokiju, kao i
povremenih sešina na otocima
Kjušju i Hokaido.
83
Svake nedjelje je vodio brojne
jednodnevne sešine (zazenkai) u
širem području Tokija, na univer-
zitetima, u tvornicama i brojnim
hramovima. Dva puta je putovao
na Zapad i održao brojne sešine u
Americi, Engleskoj, Francuskoj i
Njemačkoj, tako podsjećajući na
duh Bodhidharme legendarnog
osnivača buddhizma u Kini, koji
je u po-odmaklim godinama napu
-stio Indiju i krenuo u daleke
krajeve da sije živo sjeme puta
pročišćenja. Philip Kapleau - zen
učitelj - THE THREE PILLARS
OF ZEN, 1980 (Tri stupa zena)
Satori nije viđenje Boga takvim
kakav jest, kao što bi neki kršćan-
ski mistici tvrdili. Zen je od sa-
mog početka jasno ukazivao na
glavnu tezu, a to je prozreti cijelo
84
stvaranja. Možda je stvaratelj za-
poslen oblikovanjem svog univer-
zuma ili možda nije u svojoj radi-
onici, ali zen nastavlja sa svojim
poslom. On ne ovisi o potpori
stvaratelja; kad spozna razlog ži-
vljenja života, on je zadovoljan.
Hoyen (Fa-yen, umro 1104.) je
običavao "proizvoditi" svoju vla-
stitu šaku i zatim pitati svoje uče-
nike zašto se to zove šaka. (. . .)
Kad znamo razlog, satori je tu i
tu imamo zen. Dok naprotiv, s
Bogom u misticizmu postoji spo-
znaja određenog predmeta, kad
imaš Boga. Ono što je ne-Bog je
isključeno. To je samo-ograniče-
nje. Zen želi apsolutnu slobodu,
čak i oslobođenje od Boga. “Bez
prebivališta“ znači upravo to; ope
-ri svoja usta kad izgovoriš riječ
85
Buddha znači istu stvar. Nije da
zen želi bili morbidno nesvet i
bezbožan, već on prepoznaje ne-
potpunost pukog imena (riječi).
- Čini se da smo u kršćanstvu
previše svjesni Boga, iako kaže-
mo da u njemu živimo, da se u
njemu krećemo i da je naše biće u
njemu. Zen želi da se izbriše i
posljednji trag svijesti o Bogu
ako je moguće. Zato nas zen
učitelji savjetuju da ne budemo
tamo gdje je Buddha te da brzo
prijeđemo tamo gdje njega nema.
D. T. Suzuki – UVOD U ZEN
BUDIZAM, 1969
Sljedeća priča možda nije povije-
sno utemeljena, ali je široko ra-
sprostranjena među sljedbenicima
zena, koji su ponekad poprilično
nemarni prema činjenicama. Zas-
86
lužuje našu pozornost jer prika-
zuje način na koji zen učitelji
rješavaju problem "Praznine'',
"apsolutnog ništavila" ili "nepomi
-čne pustinje", onog što se nalazi
između "ovog i onog" i prethodi
onome "prije i poslije". Priča i
komentari su dio kineske zen
knjižice (Hekigan-shu ili Hekigan
-roku, Zbirka plave stijene ili
Zapisi plave stijene) Sung dina-
stije nastale tijekom jedanaestog
stoljeća. Taj je tekst bio često
proučavan u Japanu i neke su
priče korištene kao koani (proble-
mi zadavani zen učenicima).
- Prvi zen patrijarh u Kini,
Bodhidharma, stigao je iz Indije u
šesnaestom stoljeću. Car Wu iz
dinastije Liang pozvao ga je na
dvor. Budući je bio izrazito
87
pobožan budhist, koji je prouča-
vao različite mahayana sutre i
prakticirao budhističke vrline mi-
losrđa i poniznosti, car je upitao
indijskog učitelja: "Sutre toliko
govore o najvećoj i najsvetijoj
istini, ali što je ona, poštovani
moj Majstore?"
Bodhidharma je uzvratio: "Bes-
krajna praznina bez svetosti".
Car: "Tko onda stoji ispred mene
ako nema ničeg svetog, ničeg
uzvišenog u cjelokupnoj praznini
krajnje istine?'' Bodhidharma:
"Ne znam, vaše Visočanstvo''.
Car nije uspio shvatiti značenje
tog odgovora pa ga je Bodhidhar-
ma napustio povukavši se na
sjever.

88
Zbog čega Bodhidharma, navode-
ći kao svoj razlog stizanja u Kinu
tumačenje učenja "beskrajne pra-
znine" (sunyata), kaže: "Ne
znam'' na carevo jako značajno i
na - srž problema usmjereno
pitanje? Očigledno je, ipak, da
Bodhidharmin odgovor nije iskaz
agnostika koji vjeruje u nespo-
znatljivost krajnje istine.
Bodhidharmina nespoznatljivost
je sasvim drugačije vrste. To je
ono što bi Eckhart volio da ima-
mo - "transformirano znanje, a ne
neukost koja je posljedica nedo-
statka znanja; preko znanja stiže-
mo do tog neznanja. Tada znamo
božanskom spoznajom, a naša je
neupućenost oplemenjena i okiće-
na natprirodnim znanjem". To je
ona vrsta neznanja koja je tran-
89
scendentalna, božanska i natpri-
rodna, te bi on da je njegov carski
prijatelj takvom pojmi.
S naše uobičajene relativne točke
gledišta Bodhidharma može izgle
-dati prenagao i neprihvatljiv. Ali
činjenica je da je znanje ili "ne
znam", postignuto jedino "potonu
-ćem u zaborav i neupućenost"
(Hie mouz komen in ein verge-
zzen und in ein nihtwizzen) nešto
potpuno neočekivano ili neveza-
no ili isprekidano prema ljud-
skom sistemu spoznaje, jer mi to
možemo zadobiti jedino skačući
ili zaranjajući u tihu dolinu
Apsolutne Praznine. Nema konti-
nuiteta između tog znanja i onog
kojeg visoko cijenimo u kraljev-
stvu relativnog, tamo gdje su
usidreni naš intelekt i osjetila.
90
Svi su zen učitelji nesvjesni znal-
ci ili upućeni neznalice. Stoga
njihovo "ne znam" ne znači
uistinu "ne znam''. Ne smijemo
uzimati njihove odgovore onako
kako to općenito radimo na razini
relativnog znanja. Prema tome
njihovi komentari, citirani u na-
stavku, ne slijede naš uobičajeni
pravac. Oni imaju vlastitu jedin-
stvenu stazu. Yengo (1063-1135)
daje svoju procjenu mondoa
("pitanja i odgovora") između
Bodhidharme i cara Wua iz
dinastije Liang ovim riječima:
(Yengo je ovdje osavremenjen,
jer bi izvorni kineski zahtijevao
detaljnu interpretaciju):
Bodhidharma je stigao u ovu
zemlju južnom rutom, shvativši
kako u kineskom mentalitetu ne-
91
što izravno pogoduje učenjima
buddhizma mahayane.
Bio je prepun nade, želio je našim
sunarodnjacima dovesti učenje
"Izdvojenog Uma", koje se ne
može prenijeti pisanom ili izgovo
-renom riječju. Um se može jedi-
no neposredno savladati čime do-
sežemo spoznaju Buddhine priro-
de, to jest, ostvarujemo buddhin-
stvo. Kada se postigne Priroda,
bit ćemo potpuno slobodni od
okova i nećemo biti zavedeni
jezičnim komplikacijama. Tomu
je tako jer je ovdje Stvarnost,
oslobođena velova, otkrivena u
svoj svojoj golotinji. U tom je
stanju uma Bodhidharma pristu-
pio caru. Na isti je način pouča-
vao svoje učenike. Vidimo da
Bodhidharmin (ispražnjeni um)
92
uopće ne kalkulira, nema predo-
dređene postavke. On jednostav-
no djeluje na najslobodniji mogu-
ći način posve odbacivši sve što
bi moglo spriječiti njegovo izrav-
no viđenje Prirode u njenoj posve
-mašnoj golotinji. To nije ni do-
bro ni loše, ni pravo ni krivo, ni
dobitak ni gubitak. . ,
Car Wu je bio dobar učenik
buddhističke filozofije i želio je
da mu veliki indijski učitelj obja-
sni prvo načelo. Ono se sastoji od
istovjetnosti bića i nebića, u što
se filozofi ne upuštaju. Wua je
interesiralo može li Bodhidharma
nekako uništiti ovu prepreku.
Odatle to pitanje. Bodhidharma je
znao da bi bilo koji odgovor
samo ometao spoznaju. "Što je
Stvarnost? Što je Božanstvo? "
93
"Svekolika praznina bez razlike
(ni Otac ni Sin ni Duh Sveti) ".
Ne može se očekivati da će i
jedan filozof, koliko god dobro
obučen u onom što radi, zaobići
ovu stupicu. Samo je Bodhidhar-
ma dobro znao kako prekinuti sva
ograničenja jednim udarcem ma-
ča. Većina današnjih ljudi ne uspi
-jeva dohvatiti krajnji značaj nje-
govih izjava, pa jednostavno izvi-
kuju: "beskrajna praznina" kao da
su je uistinu iskusili. Ali, sve je to
bez svrhe! Kao što moj stari
majstor napominje; "Kad čovjek
uistinu razumije Bodhidharmu,
on se po prvi put nalazi kako
mirno sjedi kod kuće kraj kami-
na". Nažalost, car Wu nije pripa-
dao onima koji su se u stanju
uzdići iznad jezičnih ograničenja.
94
Njegova viđenja nisu uspjela pro-
drijeti iza paravana meum i tuum
(ti i ja). Odatle ono drugo pitanje:
"Tko onda stoji ispred mene?"
Bodhidharmin će iskreno duhovit
odgovor: "Ne znam", jedino na-
tjerati ispitljivog cara da se bli-
jedo zapilji u njega.
Poslije, kad je doznao više o
Bodhidharmi i shvatio koliko je
bio budalast propustivši rijetku
priliku dubljeg ulaženja u miste-
rije Stvarnosti, jako se ražalostio.
Čuvši nakon određenog broja
godina da je Bodhidharma umro,
podigao mu je spomenik i na
njemu zapisao: "Jao! Vidio sam
ga, susreo sam ga, ugostio sam
ga, i propustio ga prepoznati.
Kako je to tužno! Sad je sve to
skupa prošlost. Jao, povijest se ne
95
može ispraviti!'' Zaključio je hva-
lospjev na sljedeći način:
Dokle god um oklijeva u svijetu
relativnog,
Zauvijek ostaje u mraku.
Ali čim se izgubi u Praznini,
Stupa na prijestolje Prosvjetljenja
Nakon što je završio priču o caru
Wuu, Yengo tumačeći napomi-
nje: "Kažite mi, onako usput, gdje
se nalazi Bodhidharma:" Time se
izravno obraća čitateljima, čime
tumač očekuje naš odgovor. Hoće
-mo li prihvatiti izazov?
Postoji još jedan komentator ove
zgode i živio je nekoliko godina
prije ovog o kojem sam govorio.
Zvao se Seccho (980-1052), a bio
je veliki književni talent, pa su
njegove primjedbe prepune poet-
skih maštarija uobličenih u stihu.
96
Aludirajući na pokušaj cara Wua
da pošalje posebnog izaslanika za
Bodhidharmom koji je nakon ra-
zgovora prešao Yang-zi Jiang i
smjestio se negdje na sjeveru, tu-
mač nastavlja:
"Ti (car Wu) možeš svim svojim
podanicima narediti da ga dovedu
(Bodhidharmu),
Ali ga više nikada neće pronaći!
Prepušteni smo godinama što
stižu. Jalovo dvojeći nad nepro-
mjenjivim jučer.
Ali stani! Ne razmišljajmo o pro-
šlosti! Hladni osvježavajući povje
-tarac posvud struji zemljom,
Ne znajući kako da se zaustavi.''
Seccho (majstor-tumač) se sada
okreće uokolo sebe i odmjerivši
čitav skup (budući da je pročitao
svoje komentare u stihu), pita:
97
"Ah braćo, neće li naš patrijarh"
(Hie mouz komen in ein vergezzen
und in ein nihtwizzen) upravo biti
otkriven među nama?"
Nakon tog zastoja Seccho na-
stavlja: "Da, da, on je ovdje!
Neka istupi i opere mi noge!"
Bilo bi poprilično uzbudljivo da
se Eckhart pojavio na zasjedanju
u Cvjetnom Kraljevstvu tijekom
prve polovice jedanaestog sto-
ljeća! Ali tko može tvrditi da
Eckhart ne promatra kako ovo
zapisujem usred New Yorka, naj-
suvremenijeg i najmehanizirani-
jeg od svih gradova svijeta?
D. T. Suzuki - KRŠĆANSKI I
BUDDHISTIČKI MISTICIZAM
Zen i religija

98
Shvati da su stavovi stvar
osjećaja; a kad osjećaji uzmu
maha, mudrost je daleko.
Huang-Po - zen učitelj
Mogu li prakticirati zen i biti
dobar židov (ili katolik)?
Slušatelj: Ja sam židov i ponosim
se time. Mogu li prakticirati zen i
istovremeno biti dobar židov?
Roshi: (znači zen učitelj): Što ste
bili prije nego ste postali židov?
Slušatelj: Ne znam.
Roshi: (Roši) Saznajte! Tada vam
vaše židovstvo neće biti najbi-
tnije.
Slušatelj: Kako da to saznam?
Roshi: Postavljajte sebi danono-
ćno to pitanje žudeći za znanjem i
s uvjerenjem da možete saznati.
99
Naučite živjeti onako kako riba
pliva ili ptica leti: nesvjesni sami
sebe. Budite budni i osjetljivi.
Čega god se primi vaša desna
ruka, angažirajte i lijevu. Izbjega-
vajte nepotrebne procjene. Budite
skromni i smjerni; iznesite svoje
mišljenje kad se to od vas traži.
Zaboravite svoja dobra djela i
priznajte ona loša. I ne zaboravite
svaku posljedicu povezati s uzro-
kom koji je do nje doveo.
Slušatelj: Mogu li to sve učiniti
kao židov? Roshi: Ako možete
odlično. Ako ne . . . .
Slušatelj: Mogu li prakticirati zen
i biti dobar katolik? Roshi: Ako
prakticirate zen možete, ali ako
prakticirate zen buddhizam, ne
možete. Slušatelj: Zašto?

100
Roshi: Prakticirati zen-buddhi-
zam znači nadići sebe, a nadići
sebe, znači zaboraviti sebe. Kad
se to dogodi, vi niste dobar kato-
lik, ni dobar zen-buddhist.
Slušatelj: Što sam onda?
Roshi: Da, što ste onda?
Što su štetne misli?
Slušatelj: Ranije, tijekom radioni-
ce, spomenuli ste štetne misli.
Dajte nam neke primjere štetnih
misli.
Roshi: Predodžbe o dobru i zlu,
sanjarenje, "sviđa mi se ovo, ne
sviđa mi se ono", ljutite ili od-
bojne misli, tvrdoglava stajališta,
suvišne prosudbe, nepotrebne
procjene, zaključci, besmislena
pristranost, požudne i ljubomor-
ne misli.
Drugi slušatelj: Kako se mogu iz-
101
bjeći vlastita mišljenja i stvara-
nje prosudbi?
Roshi: Obratite pažnju na riječ
suvišni. Nastavnici, roditelji, kriti
-čari, suci, moraju donositi ocjene
- to je njihov posao. No mi govo-
rimo o bezrazložnim prosudbama
koje običan čovjek donosi najma-
nje deset puta dnevno i na koje
roditelji neoprezno nagovaraju
svoju djecu, Na primjer, pitate li
dijete: "Voliš li više ruže ili
ivančice?", to zahtijeva odgovor
poput: "Više volim ruže nego
ivančice." Upitate li nekog tije-
kom razgovora: "Što misliš o
tome i tome?", prisiljavate ga na
donošenje prosudbe, a time se po-
jedinac odvaja od osobe ili stvari
o kojoj donosi prosudbu. Jednako
je štetno i ocjenjivanje samog
102
sebe, određivanje vlastitog djelo-
vanja kao "dobrog" ili "lošeg".
Ovakav procjenjivački stav susre-
ćemo i u samoj Bibliji koja nam
govori da je Bog stvorivši svijet
pogledao svoju tvorevinu i okara
-kterizirao je kao "dobru".
Drugi slušatelj: Još uvijek ne
vidim što je suštinski loše u
prosudbama i mišljenjima.
Roshi: Kad jednom stvorite mi-
šljenje o nečemu, ne možete ga se
otresti. Osjećate se obveznim bra-
niti ga, postajete svađalački i agre
-sivno raspoloženi. "Opredjelje-
nja su," rekao je Voltaire,
"izazvala više nevolja nego sve
kuge i potresi na svijetu."
Philip Kapleau - zen učitelj
ZEN-ZORA NA ZAPADU

103
Kada je netko vjernik neke odre-
đene religije, njegovo uvjerenje
obično postaje sve zaoštrenije i
zaoštrenije te ga na posljetku uda-
ljava od njega samoga. U našem
je putu vrh oštrice uvijek usmje-
ren prema nama samima.
Shonryu Suzuki - 1903-1971 -
ZEN MIND, BEGINNER’S MIND
Kapathika: "Kako mudar čovjek
može podržavati istinu?"
Buddha: "Čovjek ima vjeru, ako
on kaže: "Ovo je moja vjera", on
tako podržava istinu. Ali time on
ne može zauzeti apsolutan zaklju-
čak: "Samo je ovo Istina, a sve dru
-go je pogrešno". Canki-sutta
Vječno zapaljena svjetiljka um
je koji je istinski prosvijetljen.
Bodhidharma

104
Ja se vrlo mnogo zanimam za
mistike iz Njemačke, kao što su
to Johannes Eckhart - ili kako ga
oni nazivaju Meister Eckhart. On
je rekao: “Oko kojim ja vidim
Boga, je isto oko kojim Bog vidi
mene“. U budizmu govore: “Ja
dolazim Buddhi, i Buddha dolazi
meni, Buddha, moj um i sva bića
su jedno“. Eckhartov učenik
Johann Tauler, je propovjedao
neke zen misli u svom kršćan-
skom panteizmu, ako ja to mogu
nazvati ovim imenom. On je bio
pripadnik dominikanskog reda, u
prvom dijelu 14. stoljeća. On je
rekao: “Osim Boga, nema druge
stvarnosti“. To je upravo ideja
Eckharta, ipak, ti možeš ući u zen
kroz mnoge kapije - sa istoka,
zapada, juga ili sjevera, samo
105
nemoj prianjati (op. pr. vezivati
se) za bilo koju doktrinu, jedno-
stavno hodaj slobodno i uživaj
slobodu. Onda ćeš znati da su sva
učenja svijeta tvoje unutrašnje
vlastito blago, i sve misli svijeta
su struje koje protiču u tvom unu-
trašnjem oceanu. Nyogen Senzaki
- Reflections on Zen Buddhism iz
članka koji se pojavio u Pacific
World I, br. 2 (rujan 1925 god.).
Senzaki je bio učenik poznatog
zen učitelja Sōen Shaku, čije je
učestvovanje na Svjetskom Parla-
mentu Religija 1893. godine bio
važan za uvođenje zena na Zapad.
Shaku se vratio u USA u pratnji
Senzakia 1905. godine, koji je
ostao u USA, a 1920. je počeo
poučavati zen, osnovavši zen
centar u San Francisku.
106
Buddha je rekao: "Ananda, ti si
uvijek čuo da sam ja poučavao o
disciplini (vinaya) koja se sastoji
od prakticiranja tri odlučujuća
koraka - kontrolu uma, koja se
naziva šila i vodi do smirenosti
(dhyana) i zatim do mudrosti
(prajna). Ovo se naziva trostruko
proučavanje nadsvjetovnog puta
(op. prev. nadzemaljskog).
SURANGAMA SUTRA
Teško je odreć se svijeta, obitelj
je teret, i kuća, a duboka moć
istine teško je dosežno blago.
Mukotrpan je život, kakav je bio
da bio. Tek misao na stalnu
nestalnost je smislena. I.111
Đento je bio sin poglavara sela
Đento. Iz THERA THERI GATA
(Pjesme Prosjaka i prosjakinja)
107
Poezija Jalaluddin Rumi-ja sufi
mistika iz 13. stoljeća je postala
popularna u US. Coleman Barks,
prevodilac kolekcije Rumijevih
radova pita: “Rumi je rekao, “Ja
želim izgaranje, izgaranje. . .”Što
je to izgaranje? Shams (Rumi-jev
duhovni vodič) je rekao “Ja sam
vatra”. Što izgaranje i vatra imaju
sa mojim vlastitim prosvijetlje-
njem?”
Osho: Ti si postavio vrlo opasno
pitanje - zato jer gorenje (op.
prev. osjećaj izgaranja) nema niš-
ta sa tvojim prosvjetljenjem. Na
putu prosvjetljenja nema govora
o (osjećaju čežnje) izgaranja. Ali
zato što si ti u ljubavi sa Mevlana
Jalaluddin Rumijem. . . Ja isto
volim tog čovjeka. Ali ti moraš
razumjeti da sufizam još ovisi o
108
pretpostavci o Bogu. I posebno
sufizam ima koncept o Bogu kao
ženi. Ljubav je njihov metod -
voli Boga što god je moguće više,
totalno. Sada ti voliš nemoguću
pretpostavku, a od tebe se traži
totalno. Ti ćeš osjećati istu vrstu
izgaranja, na još jači način, kao
što to ljubavnici osjećaju u ma-
njem stupnju. Ljubavnici osjećaju
određeno izgaranje u svojim
srcima. Duboku čežnju i želju da
se susretnu sa voljenim što stvara
izgaranje. Voljenje Boga će u tebi
stvoriti vrlo veliku vatru (op.prev.
oganj, buktinju). Ti ćeš biti u
vatri jer si izabrao za svoj objekt
ljubavi nešto nemoguće. Ti ćeš
morati naricati i plakati, i morat
ćeš moliti, i postiti, a tvoj um će
morati neprekidno ponavljati i
109
sjećati se voljenog. Um ima spo-
sobnost da zamisli bilo što i isto
tako ima sposobnost da hipnoti-
zira samog sebe. Nakon dugog
ponavljanja ti možeš čak i vidjeti
Boga, na način kako si ga ti
zamišljao. To je sporedni proiz-
vod tvoga uma. To će te učiniti
veoma sretnim, ti ćeš plesati sa
užitkom. Ja sam bio sa sufijima i
ja sam volio te ljude. Ali oni su
još jedan korak udaljeni od toga
da budu buddha. Iako je njihova
poezija lijepa - ona takva mora
biti, zato jer izvire iz njihove
ljubavi - njihovo iskustvo je halu-
cinacija stvorena od njihovog vla-
stitog uma. U sufizmu, um je
rastegnut do točke da ti postaneš
skoro lud za voljenim. Dani
odvojenosti od voljenog stvaraju
110
osjećaj izgaranja. Na putu dhyane
ili zena, uopće nema izgaranja jer
nema pretpostavke o Bogu. I to
nije pitanje ljubavi. Čovjek zena
je pun ljubavi, ali on nije praktici-
rao ljubav; to je došlo kao spo-
redni proizvod njegovog ostvare-
nja. On je jednostavno ostvario
svoje vlastito buddhastvo. Tu ne-
ma pitanja o drugome, o Bogu u
nekom raju. On je jednostavno do
-segao svoj vlastiti centar života,
i bivajući tu on eksplodira u
ljuba-vi, u samilosti. Njegova
ljubav dolazi nakon
prosvjetljenja, to ni-je metod za
prosvjetljenje. Ali za sufije,
ljubav je metod. Zato što je
ljubav metod, to ostaje dio uma.
Napor na putu zena jeste ići iznad
uma, doseći ne-um, biti potpuno
111
prazan od svih misli, uključujući i
(op. prev. misli) ljubavi. Zen je
put praznine - nema Boga, nema
ljubavi, ništa nije dopušteno; je-
dnostavno čisto ništavilo u koje-
mu i ti isto tako nestaješ. Tako,
iako ja volim sufije. . . Ja ne že-
lim, da Coleman, povrijedi tvoje
osjećaje, ali ću sigurno reći da ćeš
se ti jednog dana morati promi-
jeniti od sufija ka zenu. Sufiji još
žive u imaginaciji; oni nisu spo-
znali stanje ne-uma. I zato jer
nisu spoznali stanje ne-uma, koli-
ko god njihove osobnosti mogle
biti lijepe, oni su još samo blizu
prosvjetljenja, ali nisu prosvje-
tljeni. Razlog je jasan: sufizam je
ogranak, izdanak islama. To u
sebi nosi skoro sve dobre strane
islama. Ali islam, judaizam,
112
kršćanstvo - sve je to (op. prev.
temelji se na) pretpostavka. Posto
-jale su samo dvije religije koje
nisu pretpostavke, buddhizam i
taoizam. Zen je nastao križanjem
te dvije religije, a mješanac je
uvijek bolji od oba roditelja. To je
susret Buddhe i Lao Tse-a; iz
ovoga susreta je nastao zen. To
nije buddhizam, to nije taoizam;
to ima svoju vlastitu individual-
nost. To u sebi ima sve lijepo što
dolazi od Buddhe i sve veliko što
dolazi od Lao Tse-a. To je najviši
vrhunac kojega je čovjek ikada
dosegao. . . - Uživaj u lijepoj
Rumijevoj poeziji, uživaj u lije-
pim sufističkim pričama. Ja sam
u njima uživao. Ali te upozora-
vam, nemoj se u njima izgubiti.

113
One su jednostavno igre uma,
strategija samo-hipnoze. Osho
Swedenborg je rekao da nebo pro
-izlazi iz ljubavi prema Gospodi-
nu i iz znanja o božanstvu. Pakao
se, nasuprot tomu, postiže kroz
ljubav prema sebi i ljubav prema
svijetu, ali i kroz svijest o ovim
ljubavima. Nebo i pakao su supro
-tni polovi. Prepoznajući te polo-
ve, Swedenborg je čovjeka učinio
središnjom točkom. Ljubav pre-
ma sebi znači grabiti užitke od
drugih i skupljati ih jedino za
sebe. Svjetovna ljubav je želja da
se prisvoji vlasništvo drugoga. Oni
s tom vrstom ljubavi mogu pože-
ljeti podijeliti svoje užitke s drugi
-ma; ali budući da su oni sami i
dalje žarište tog motiva, ne pove-
ćavaju užitke drugih, već ih
114
umje-sto toga umanjuju.
Swedenborg je rekao da je on to
osobno iskusio u duhovnom
svijetu. Prije negoli se posvetio
religiji bio je istaknuti
znanstvenik; stoga nije davao ap-
straktna objašnjenja. On je podu-
čavao posredstvom svojih vlasti-
tih promatranja. Na taj je način
on u duhovnom svijetu osjetio da,
kad se egoist samo približava nebe-
skoj zajednici, razina uživanja me
-đu anđelima opada. Swedenborg
je rekao daje stupanj tog opadanja
bio razmjeran intenzitetu ljubavi
prema sebi koju osjećaju paklena
bića. On nikad nije objašnjavao
dokazivanjem ili teoretiziranjem,
već sa stavom znanstvenika koji
opisuje stvarna iskustva. Po tom
pitanju on je imao jedinstven po-
115
gled na svijet. Nebo je božanska
ljubav, a pakao je ljubav prema
sebi, dok mi, između, moramo od
-lučiti o svojoj sudbini sami za
sebe. Swedenborg je tu slobodu
nazivao ravnovjesje. Njegov oda-
bir riječi "ravnovjesje" demonstri
-ra da je on bio znanstvenik. U
svakom slučaju, mi smo slobodni
i možemo ići u smjeru nebeske
ljubavi ili paklene ljubavi, ako
nam se to više sviđa. Bez slobo-
dnog i neovisnog djelovanja istin-
ski preporod i istinsko spasenje
nisu mogući. Bez slobode ne mo-
žemo djelovati u skladu s našom
vlastitom ljubavlju. Ljubav koja
pritječe iz unutrašnjosti izvire u
Gospodinu; ali kada ne djelujemo
iz te ljubavi, ne postižemo svoj
pravi život. Budući da vanjsko
116
dolazi iz pamćenja, ono djeluje
jedino kroz misao, a pojmovni
život ne može spasiti ljude. U
svim slučajevima nužno je
izraziti unutarnju volju, jer to je
ono u čemu se korespondencija s
nebom može dogoditi. Prema
Sweden-borgovu opisu, postoje
dvoja vra-ta koja ljudi otvaraju.
Jedna vode u pakao, a druga u
nebo. Zlo i neistina pritječu iz
jednog smjera, a dobro i istina iz
drugog. Zli ljudi širom otvaraju
vrata pakla i obijesno prihvaćaju
njegovo pri-tjecanje. Što se
nebeskih vrata tiče, nekoliko
svjetlosnih zraka jedva da prolazi
kroz pukotinu iznad njih.
Činjenica da zli ljudi također
imaju sposobnost razmi-šljanja,
filozofskog zaključivanja i
117
jezičnog izražavanja jest poslije-
dica ovog svjetla. Međutim, oni
ne prepoznaju da su ove (sposo-
bnosti) s neba i razmišljaju o
njima kao da su one vlasništvo
samo njihovih razboritih umova.
Zbog toga je istinska priroda tih
razboritih umova ljubav prema
paklenome. Sve njihove misli uka
-ljane su tom ljubavlju i nalaze se
u mraku. Međutim oni zamišljaju
da su na svjetlu. Swedenborg je
ušao i promatrao unutrašnjosti te
vrste ljudi. Stojeći na ulaznim
vratima pakla oni njuše odvratan
smrad koji se otamo izlijeva -
smrad koji izaziva povraćanje i
vrtoglavicu - i radosno se smijući
uživaju u njemu. Ako slučajno
osjete nebeski dah, ti ljudi ne
mogu izdržati unutarnju patnju i
118
zajedno viču: "Kakva bol!" S
ljudskog stajališta, to je manife-
stacija slobodne prirode; ali bo-
žanska volja, koja je ljudima da-
rovala osjećaj slobode, pokušava,
na temelju te slobode, dovesti do
ljudskog spasenja posredstvom
njihova htijenja. Uistinu, žudnja
ljudi da dospiju u nebo akt je
božanske volje ili Više sile. S
druge strane, ta je namjera, naime
ponovno rođenje na nebu, nemo-
guća bez Više sile božanske
volje; ali iz perspektive slobode
sve izgleda kao rezultat vlastite
sile ljudskog bića. Ljudi moraju
percipirati rasuđivanje jedne auto
-nomne volje jer, ako to ne bi
percipirali, ne bi bili sposobni ra-
zmišljati o zlu i neistini i smje-
rati istima. Misaona svijest uvjet
119
je za tu slobodu, koja omogućuje
manifestaciju unutrašnjosti koja
teži dobru i istini. Usprkos učenju
o spasenju posredstvom Više sile,
ako najprije ne prepoznamo po-
sljedice karme i dubinu naših zlih
strasti,(Na japanskom bonnô; na
sanskrtu klesa). Viša sila ne može
učiniti ništa da nam pomogne.
Mogućnost slušanja proizlazi iz
slobodne svijesti. Kroz slobodu i
razum koje je dodijelila Viša sila
buddhist prepoznaje svoje grijehe
i ostvaruje preporođenje u raju,
dok kršćanin stječe pokajanje i
uskrsnuće. Potreba za pokajanjem
postoji zato što smo mi izvorno u
stanju izopačenosti. Naš život, u
jednu ruku, hrane toplina i ne-
besko svjetlo, a u drugu ga na-
pajaju ljubav prema sebi i svje-
120
tovna ljubav. Kroz te su dvije
ljubavi božanska ljubav i božan-
ska mudrost ugušene; zaustavlje-
ni različitim neistinama i opakosti
-ma, mi zaboravljamo napredova
-ti. Iz tog smo stanja probuđeni
riječima Biblije ili, u buddhizmu,
Amidinim imenom, imenom koje
odzvanja u deset smjerova. Kad
sloboda i razum nisu vođeni pa-
klenom ljubavlju, već se umjesto
toga okreću prema nebeskom
suncu - to jest prema božanstvu -
božanska ljubav i svjetlo prepla-
vljuju nutrinu osobe do točke pre-
lijevanja, i u tome je stvarnost
preporoda. Taj je preporod popra
-ćen nebeskom radošću. Isprva o
toj radosti razmišljamo kao o ne-
čemu prirodnome i ne prepozna-
jemo njezin izvor u božanstvu; ali
121
naposljetku nastupa trenutak pre-
poznavanja i taj je trenutak savr-
šeno prosvjetljenje. Mi shvaćamo
da različita dobra i istine proiz-
laze iz božanske Više sile i da
svijest autonomne sile izvire iz
sljepila ljudske misli, označene
tragovima samoljubavi. Bez
istine ovog prosvjetljenja nema
pravog preporoda. Savršeno
sjedinjenje te istine s božanskom
ljubavlju omogućuje nam da
vodimo du-hovni život. To je
trenutak kad počinjemo živjeti
duhovnim živo-tom. Pomoću
razuma zli ljudi ta-kođer su
sposobni razlučiti što je dobro.
Ipak, budući da to dobro nije ušlo
u njihove živote, njihova nutrina
nije prosvijetljena svje-tlom
regeneracije i oni okreću le-đa
122
božanstvu. Ako je Sweden-borg
to vidio u duhovnom svijetu, to
mora biti istinito. Zamislite
razgovor između dvoje ljudi. Čini
se da je vrlo intiman i slušajući ih
imate osjećaj da možete razlučiti
njihove unutarnje ljubavi. Među-
tim, gledano sa Swedenborgovom
sposobnošću opažanja, to dvoje
stoje okrenuti jedno drugome leđi
-ma i valovi ljubavi koji se izdižu
iz njihovih srdaca tamne su boje.
Izgleda kao da se oni sudaraju.
Unutarnje i vanjsko ovoga svijeta
razdvojeni su na taj način, tako da
aktivnost duhovnog razuma nije
jasna. Ali kad uđemo u unutarnji
svijet, sve je razotkriveno i ogolje
-no. Biblija kaže: "Jer ne postoji
ništa što neće biti razotkriveno,
ništa skriveno što se neće otkriti."
123
(Luka 8:17) Kad se tog prisjeti-
mo, sve je očigledna istina, kaže
Swedenborg. To je opet snaga
Više sile. . . . - Za razliku od onih
koji su se povukli iz svijeta da bi
živjeli usamljenički i posvećen
život, "anđeoski je život sretan
zbog njegove blaženosti i sači-
njen je od vršenja dobrih djela
koja su djela dobročinstva" (NP
535). Obje tradicije negiraju da se
spasenje postiže pomoću vršenja
obreda, ili samo vjerom, ili samo
djelima, ili čak pomoću mističnih
iskustava. Biti duhovan znači ži-
vjeti određenu vrstu života u ko
-jem je ljubav prema sebi zami
-jenjena nesebičnom ljubavlju.
. . . - Sve što "ja" mogu učiniti
jest otvoriti se duhovnom uplivu
tako što ću ego maknuti s puta, to
124
jest odustati od sebe, nakon čega
me taj upliv iz nužnosti ispunja-
va, baš kao što sunce sja kada se
rasprše oblaci. D. T. Suzuki -
SWEDENBORG-Buddha sa sjevera
Jedan sveučilišni student bio je u
posjetu kod zen učitelja Gasana
pa ga upita: "Jesi li ikada čuo krš-
ćansku Bibliju?" "Ne, pročitaj mi
nešto" reče Gasan. Student otvori
Bibliju i pročita odlomak iz
Evanđelja po Mateju: "I za odije-
lo, što se brinete? Pogledajte
ljiljane kako rastu u polju. Niti se
trude niti predu. A, ipak, ja vam
govorim da ni Salomon u svoj
svojoj raskoši nije bio tako lijepo
odjeven kao ijedan od njih. Zato,
ne brinite se za sutra. Sutra će se
pobrinuti samo za sebe". Gasan
reče: "Tko god je izgovorio te
125
riječi, smatram ga prosvijetljenim
čovjekom". Student je nastavio
čitati: "Zamolite, i dat će vam se,
tražite i naći ćete, kucajte, i otvo-
rit će vam se. Jer svatko tko
zamoli, dobije, svatko tko traži,
nađe, i svakome tko kuca, otvara
se". Gasan primjeti: "To je pre-
divno! Tko god je to rekao, nije
daleko od buddhastva".
Kada sam prvi put pročitao - prije
više od pola stoljeća - malenu
knjižicu s nekoliko propovjedi
Meister Eckharta (op. pr. kršćan-
ski svećenik, dominikanski red
rođen 1260-1328 u Njemačkoj)
duboko su me se dojmile jer
uopće nisam očekivao da bi bilo
koji drevni ili suvremeni kršćan-
ski mislilac mogao iznositi tako
smione stavove kakvi su tamo
126
izloženi. Iako se ne sjećam koje
su propovijedi tvorile sadržaj ove
malene knjige, te su ideje bile
jako bliske buddhističkoj misli,
doista toliko bliske da se gotovo
moglo proglasiti kako su proiz-
vod buddhističkog promišljanja,
Ipak, koliko mogu procijeniti,
Eckhart je bio izuzetno “kršćan-
ski” nastrojen. D. T. Suzuki –
KRŠĆANSKI I BUDDHISTIČKI
MISTICIZAM, 1957
S ovog stajališta ne bismo trebali
imati poteškoća u shvaćanju ne-
kih pradavnih zapisa. Dhamma-
pada, zbirka Buddhinih izreka,
počinje ovako: "Sve što jesmo
rezultat je onoga što smo mislili.
Utemeljeno je na našim mislima;
stvoreno je od naših misli". Za-
pravo, to je ista tvrdnja kojom po-
127
činje i Evanđelje po Ivanu: "U po
-četku bijaše Riječ, i riječ bijaše
kod Boga - Riječ bijaše Bog. . .
Sve je po njoj postalo i ništa što
je postalo nije bez nje postalo".
Mislima ili mentalnim riječima
razlikujemo ili "radimo" stvari.
Bez misli, nema ni "stvari"; po-
stoji tek nedefinirana stvarnost.
Ako ste pjesnički raspoloženi,
ovu nedefiniranu stvarnost može-
te usporediti s Ocem, jer je ona
izvorište ili osnova "stvari". Tada
misao možete nazvati Sinom
"koji je od iste supstancije kao i
Otac" - Sin "po kojem je sve po-
stalo", Sin koji mora biti razapet
želimo li ugledati Oca, jednako
kao što u stvarnost moramo gle-
dati bez riječi, da bismo je vidjeli
onakvom kakva jest. Potom Sin
uskrsava od mrtvih i vraća se na
128
nebo kao što mi, nalik tome, kad
jednom sagledamo stvarnost ona-
kvom kakva jest, postajemo slobo
-dni koristiti se mislima, ne dopu-
štajući im da nas zavaraju. Misao
se "vraća u nebo" u smislu da je
sad prepoznajemo kao dio stvar-
nosti, a ne kao nešto što se nalazi
izvan nje. Inače možemo se kori-
stiti negativnim, metafizičkim je-
zikom kad se govori o ovoj nede-
finiranoj stvarnosti. Ona je bes-
konačna, a ne konačna. Ona je
vječna, uvijek prisutna, a ne pro-
šlost i budućnost, ne tek dogovor
o misli i vremenu. Ona je neizmje
-njiva jer je ideja promjene samo
druga riječ, druga definicija, koju
je stvarnost nazvala nadilaženjem
promjene. . .

129
Metafizički jezik negativan je
zato jer nastoji reći da riječi i
ideje ne objašnjavaju stvarnost.
Alan Watts - diplomirao je teo-
logiju. Napušta crkvu, najpozna-
tiji tumač zen-buddhizma i kine-
ske i indijske filozofije.
THE WISDOM OF INSECURITY
ZEN I KRŠĆANSTVO
Koje su glavne razlike između
kršćanstva i budizma?
Ako mislite da razlike postoje,
tada postoje. Ako mislite da ra-
zlika nema, tada ih nema. Izvor je
isti, ali ljudi uvijek pokušavaju
uspostaviti kategorije.
Kada ih gledate izvana, oni su
potpuno različiti. No, u njihovom
najdubljem duhu ja ne nalazim
nikakve razlike. Oni su međuovi-
sni. Budizam je imao jaki utjecaj
130
na neke kršćanske teologe i vice
versa: ima svećenika i pastora
koji su utjecali na budizam. Oba
su utjecaja bila duboka. U biti,
sve se svodi na jednu i istu reli-
giju. Otac Lassalle nikad ne pre-
daje o kršćanstvu; on govori o
zenu. Mnogi drugi kršćani čine
isto. Ponekad u svojim predava-
njima govorim o kršćanstvu, po-
nekad zaboravim Buddhu i govo-
rim samo o Bogu i Kristu. Prema
nekim su autorima, osnivatelji
budizma, kršćanstva, islama, juda
-izma i taoizma, bili velika petor-
ka "iniciranih". Zato morate shva-
titi korijene. Zen znači pokušaj da
se razumiju korijeni svih religija.
Sve ostalo je dekoracija.
- Koja je razlika između Kristove
strasti i Buddhinog suosjećanja?
131
Krist se suprostavio vlasti svojeg
vremena. Istinski religiozan čo-
vjek trebao bi se suprotstaviti lo-
šoj politici. On se žrtvuje za dru-
ge. Da Krist nije razapet, kršćan-
stvo se ne bi razvilo; zbog toga je
Križ važan. Kasnije su apostoli
širili i organizirali njegova učenja
i gajili duh suosjećanja u odnosu
na njegovu okrutnu smrt. Kristo-
va je smrt stvorila snagu njihovog
poslanja. Za Krista i Buddhu va-
žna je univerzalna ljubav suosje-
ćanje znači ljubav i razumjevanje
uma drugih ljudi: za nekoga tko
pati treba osjećati "simpatiju".
Ipak, većina je ljudi zavidna, što
je suprotno od suosjećanja. Ako
je neko sretan i uspješan, mi smo
sretni s njim; ako je tužan, i mi
smo tužni. Na kraju, strast i
132
suosjećanje nisu različiti. Buddha
je bio star on je sousjećao s
ljudima; Krist je bio mlad i ono
što je on živio bila je strast. Krist
je imao manje životnoga
iskustva; to je jedina razlika.
Kada čitate Bibliju, u njoj je sve
moralno. Kada mladi ljudi čitaju
sutre, u njima nalaze mnoštvo
proturje-čnosti zato što one
obuhvaćaju mnogo stvari, lijevu
stranu, desnu stranu. Krist je
ljepota, čistoća, osjećanje;
moralizatorska strana kršćanstva
je vrlo oštra, vrlo jaka. U
budizmu je isto tako, ali na kraju
sve iluzije postaju satori.
Buddha je imao mnogo iskustava,
život u palači, puno žena, zatim
šest godina mučenja i poniženja.
Na kraju je bio polumrtav. Ispod
133
drveta Bodhi iskušavale su ga i
uznemiravale sve vrste unutarnjih
demona. Kada je od njega ostala
samo koža na kostima, o njemu
se brinula Sujata dajući mu svaki
dan mlijeko. Zahvaljujući ovoj
ženi, malo po malo, Buddha je
povratio ljubav za pravi život,
tijelo i um vratili su mu se u
normalno stanje: satori. Važna je
ravnoteža. Loše je i pretjerano uži
-vanje i pretjerano samo-odrica-
nje. Nakon što je iskusio pravi
život i pravu slobodu, osnovao je
budizam. Budizam se nije slagao
s tradicionalnim religijama, u to
vrijeme preasketskim ili moraliza
-torskim. Kai, pravila, su došla
kasnije; i kada je hinayana budi-
zam postao previše formalan,
mahayana budizam je stvorio
134
novu mudrost koja je na kraju
također postala previše uronjena
u tradiciju. Religije uvijek moraju
biti žive, ne smiju stvarati katego
-rije koje um čine uskim i zbr-
kanim. Religija nije znanost, ona
ne treba kategorije.
Taisen Deshimaru - zen učitelj -
- PITANJA ZEN UČITELJU
- Nedavno je porastao interes za
kontemplativnu molitvu u crkvi.
Da bi se predali ili izgubili sebe,
što je preduvjet za ostvarenje
Istinskog Sebstva, za to može biti
od pomoći ideja o personalnom
Bogu kojemu se možemo predati.
Ovdje kršćanin ima prednost, ali
kada takva osoba doživi stvarni
kensho (vidjeti suštinsku prirodu,
gnostičko isustvo u zen praksi) i
u praznini ne nađe ništa, to onda
135
može biti vrlo teško za prihvatiti.
Naravno, Istinska Činjenica se ne
mijenja, bez obzira na naše ideje
o tome, ali je bolno odreći se ide-
je Boga kojega smo obožavali.
Zbog ovoga, zen praktičar je bo-
lje pripremljen za kensho. Želja
za personalnim Bogom je duboko
ukorijenjena. To bi moglo biti,
kao što je Gerald May ukazao,
da imati Boga kao objekt jeste
način ega da se drži svog
iluzornog stava kao neovisnog
subjekta.
- Ja nikada nisam osjećala da sam
napustila crkvu, ali ja sam sigur-
no napustila mnoge oblike moga
razumijevanja o kršćanstvu. Us-
tvari, ja se ne osjećam kršćankom
ili buddhistom, ja ne mogu sebe
staviti u nikakvu kategoriju.
136
Kršćanstvo je imalo velikog utje-
caja u mom životu, ali isto tako je
imao i zen, možda još više nego
kršćanstvo. Joan Rieck, Joun
Roshi – bivša časna sestra iz reda
Maryknoll Mission Sisters, napu-
stila crkvu i postala učiteljica
zena, nakon što joj je zen učitelj
Yamada Koun dao dozvolu za
poučavanje zena 1983. godine.
Sav život je Jedno; dakle, ne
može postojati Bog i čovjek, niti
univerzum i Bog. Bog koji nije u
svijetu jeste lažni bog, a svijet
koji nije u Bogu jeste nestvaran.
Sve stvari se vraćaju Jednom, a
Jedno djeluje u svima.
Nyoken Senzaki - zen učitelj
Joshu je započeo proučavati zen
kad je imao šezdeset godina, a
spoznao ga je u osamdesetoj.
137
Druge je podučavao od svoje
osamdesete do sto dvadesete go-
dine. Jednom ga jedan učenik
upita: "Ako nemam ništa na umu,
što mi je činiti?" Joshu odgovori:
"Izbaci to".
"Ali, ako nemam ništa, kako to
mogu izbaciti?" nastavi učenik.
"Pa", reče Joshu, "onda to
ostvari".
U svih deset smjerova Buddhina
svemira postoji samo jedan put.
Kad jasno vidimo, nema razlike u
učenjima, što se može izgubiti?
Što dobiti? Što dobijemo, tu je
bilo oduvijek. Što izgubimo, bli-
zu je skriveno. Ryokan - zen učitelj
Zen majstor Fa-yun reče jednom
svojim učenicima: - Pretpostavi-
mo da ste u takvoj situaciji da,
idete li naprijed gubite Tao, idete
138
li natrag gubite svijet. A ne uči-
nite li ni jedno niti drugo izgle-
dati ćete kao mrtvi kamen! Što
ćete učiniti? - Postoji li neki
način da ne izgledamo tako?
- Napustite i odbacivanje i pria-
njanje i izrazite svoj potencijal. -
A kako ga možemo izraziti a da
ne gubimo Tao ili svijet?
Tako da idete i naprijed i natrag u
isto vrijeme!
Ljudi me često pitaju kako budisti
odgovaraju na pitanje: "Da li bog
postoji?" Drugi dan ja sam hodao
uz rijeku. . . Odjednom sam po-
stao svjestan sunca koje je sjalo
kroz stabla. Njegova toplina, svje
-tlost, i sve to potpuno slobodno,
potpuno besplatno. Jednostavno
tu za nas da uživamo. I bez moga
znanja, potpuno spontano, moje
ruke su se spojile; i shvatio sam
139
da izvodim gassho. I tada mi je
sinulo da je to sve što je potre-
bno: da se mi možemo pokloniti,
duboko pokloniti. Jednostavno
tako. Jednostavno tako.
- Eido Tai Shimano - japanski zen
učitelj citirano u "A Deep Bow:
Gratitude as the Root of a
Common Religious Language"
David Steindl-Rast
- Sva učenja Buddha je objavio
samo zato da bi uklonio svaki
trag misli. Da sam potpuno su-
zdržan od svih misli kakva bi mi
korist bila od svih tih učenja?
- Svi znaju Put, ali ih stvarno
malo njime hoda. - Ako uskoro
ne pronađeš učitelja, ti ćeš živjeti
ovaj život uzalud. Istina je, da
imaš Buddha-prirodu. Ali bez po-
moći učitelja nećeš je nikada
140
spoznati. Samo jedna osoba od
milion postaje prosvjetljena bez
pomoći učitelja. Ako netko stjeca
-jem okolnosti, razumije što je
Buddha mislio, takvoj osobi nije
potreban učitelj. Takva osoba ima
prirodnu budnost nadmoćniju od
bilo čega što se poučava. Ali sve
dok nisi tako blagoslovljen, napor
-no proučavaj i uz pomoć uputsta
-va ti ćeš shvatiti. Bodhidharma
Slušatelj: Nekoliko puta ste rekli
da je zen religija, ali takva u kojoj
nema dogmi niti kreda. Niste,
međutim, rekli niti jednu riječ o
molitvi. Meni religija bez molitve
djeluje poput ribe bez vode.
Roshi: O molitvi niste čuli ništa
zato što vrlo malo ljudi za nju
pita. Ipak, vi ste u pravu. Molitva
je sama životvorna bit religije.

141
Kako molitva zahtijeva koncentra
-ciju uma, moglo bi se reći da sve
religije sadrže u sebi elemente
zena. Postoje tri opće kategorije
molitve: ona koja sadrži molbu,
dakle ona kojom nešto tražite;
molitva za pomoć u kojoj tražite
pomoć kako biste sami nešto
učinili; i apsolutna molitva u
kojoj ne tražite ništa nego se
spajate s božanstvom ili buddhom
ili bodhisattvom i postajete jedno.
Razliku između prve i druge
kategorije mogli bismo pokazati
starom pričom o tri skitnice koje
razmišljaju kako bi se dokopale
purice za božićnu večeru. Prvi je
upitao svoje prijatelje: "Zašto ne
bismo molili Boga da nam po-
šalje puricu?" Drugi se dvoumio,
rekavši: "Kad se ja molim Bogu,
142
nikada ništa ne dobijem." Treći je
rekao: "Problem je u tome što se
ne znaš moliti. Meni Bog uvijek
pošalje ono za što se molim."
Druga su ga dvojica iznenađeno
pogledala: "Zaista? Reci nam
kako to radiš." "Ja ne tražim od
Boga da mi nešto pošalje, već da
me pošalje po nešto. I uvijek
dobijem ono što želim". Početnici
u zenu često se mole buddhama
za snagu pomoću koje bi se oslo-
bodili pohlepe ili razočaranja, i
kako bi ustrajali u svojoj duhov-
noj obuci. Čovjek se, međutim,
ne može moliti buddhama ne bi li
dobio prosvjetljenje. Isto tako,
čovjek se ne može moliti da bude
sačuvan od karmičkih posljedica
vlastitih gluposti, mada on kroz
molitvu može steći ustrajnost u
143
zazenu i samim tim promijeniti
karmički model vlastitog života.
Postoji još jedan tip molitve u
zenu - kad ljudi padaju ničice
pred buddhama i bodhisatvama i
nude im cvijeće ili tamjan.
Slušatelj: Nije li oholo, ako smi-
jem upotrijebiti taj izraz, nuditi
buddhama cvijeće ili tamjan?
Roshi: Takva odanost izraz je
zahvalnosti buddhama; istovre-
meno, tim ljudima je to sredstvo
za postizanje obožavanja i egzal-
taciju. Odanost pomaže da se
stvori spona s buddhama - karmi-
čka veza, ako želite - koja poja-
čava čovjekovu vjeru u istinu nji-
hovih učenja pa samim time i
čovjekovo ispovijedanje tih učenja.

144
Drugi slušatelj: Hoćete li nam
reći još nešto o apsolutnoj moli-
tvi?
Roshi: Da. U apsolutnoj molitvi
nema nijednog elementa moljenja
za nešto zbog toga što u naj-
dubljem smislu te riječi, tu nema
nekoga tko moli, niti nekoga tko
odgovara. U trenutku frustracije i
očaja, čovjek se može, sjedne li
pred kip buddhe koji zrači sami-
lošću i mudrošću, otvoriti budis-
tičkim snagama, koje će ga u
suradnji s njegovom vlastitom
buddha prirodom moći potaknuti
i ojačati.
Drugi slušatelj: Rekli ste da se
molitva za nešto ne koristi u
zenu. Zbog čega?
Roshi: Zbog toga što se taj tip
molitve lako može izroditi u sebi-
145
čno cjenkanje s buddhama - učini
mi tu i tu uslugu i ja ću ti obećati
da ću biti dobar čovjek. Takva
molitva proširuje osjećaj vlastitog
ja umjesto da ga umanji, i potiče
zavisnost o vanjskoj sili, umjesto
o vlastitim naporima. To je kao da
se svaki put kad vam zatreba
novac obratite svojim roditeljima,
umjesto da ga sami zaradite. U
mom je umu još uvijek, i nakon
dvadeset pet godina, potpuno
svježe sjećanje na noć koju sam
proveo u samostanu, ležeći ničice
pred kipom buddhe i očajnički se
moleći: "O Bože, o Buddho,
molim te, omogući mi satori i bit
ću ponizan, čak ću ti se i s voljom
klanjati". Kako sam ujutro još
uvijek bio neprosvijećen, moja
vjera u buddhe - ionako nikada
146
jaka - bila je poljuljana. Jedino je
moj ego zbog svega toga bio na
dobitku, pojačan mojom razočara
-nošću, ozlojeđenošću i ogorče-
njem spram roshija koji je od
mene tražio da ostanem budan
cijele noći (ne i da se molim).
Prošlo je nekoliko godina prije
nego što je moja vjera obnovlje-
na.
Treći slušatelj: No, mi ne može-
mo biti snažni cijelo vrijeme, zar
ne? Nije li nam potrebna pomoć
drugih?
Roshi: Da, potrebna nam je.
Recimo, čovjeku koji slomi nogu
potreban je liječnik, obično i po-
moć obitelji, a trebaju mu i štake.
Međutim, bude li štake upotreblja
-vao i kasnije, kad već prođe ra-
zdoblje u kojemu su neophodne,
147
postupno će postajati sve slabiji,
umjesto da biva sve jači. Radi se
o tome da pomoć, iako ponekad
od bitnog značaja, ne može nika-
ko zamijeniti osobni napor.
Četvrti slušatelj: Negdje sam pro-
čitao ovakvu "molitvu" jednog
agnostika: "Dragi Bože-ako Boga
ima spasi moju dušu - ako ja
imam dušu." Što zen kaže o
Bogu? (Roshi šuti.)
Philip Kapleau - zen učitelj
ZEN-ZORA NA ZAPADU
Molitve - Zen budizam je disci-
plina stara dvadeset pet stoljeća
sa snažnom duhovnom tradicijom
u kojoj molitve imaju vitalan zna-
čaj. Zen molitve ne treba odvajati
od zazena. Ritualni ulasci i izlasci
iz zendoa, bacanje ničice pred
buddhama i bodhisattvama i pri-
148
nošenje žrtvi, sudjelovanje u sve-
čanostima ispovijedanja i pokaja-
nja; ukoliko se izvode ne-umno,
pročišćavaju osjećaje i razum.
Budući da pridonose čišćenju
ega, ubrzavaju prosvjetljenje i pri
-donose oslobađanju čovjekove
urođene samilosti, omogućujući
joj slobodno djelovanje u svako-
dnevnom životu. Svečanosti koje
se stoljećima održavaju u tradici-
onalnin - budističkim zemljama
prilagođene su zapadnoj kulturi
pa kalendar svečanosti u ameri-
čkim zen-centrima obuhvaća:
obrede prelaska-pogrebe, vjenča-
nja i zaređivanja; Buddhin dan
rođenja, smrti i prosvjetljenja (u
razdoblju punog mjeseca u svi-
bnju); dan Bodhidharmine smrti;
Dan utemeljitelja svakog mjeseca
149
svečanost ispovijedanja – pokaja-
nja i svečanost posvećenu poma-
ganju ljudima koji gladuju širom
svijeta; proslave Nove godine i
Dana zahvalnosti.
Nijedan element zen molitvi ne-
ma važniju ulogu od recitiranja.
Riječ "recitiranje" u biti ne opi-
suje najbolje način izvođenja mo-
litvi, čak bi možda primjerenije
bilo reći da se molitve pjevaju. To
"pjevanje" izlazi iz dubine
abdomena (hare) i izvodi se u
potpunoj odsutnosti ega; energi-
čno "pjevanje" koje se izvodi
čistog uma, s iskrenom predano-
šću također je neka vrsta zazena,
način spoznaje buddha istine na
direktan, nepojavni način. Kad se
tako izvodi, ono je i put ka ja-
čanju samadhi moći i pridonosi
150
probuđenju. Općenito govoreći,
postoje dvije vrste "pjevanja":
sutre i dharani. Sutre se sastoje od
riječi koje se pripisuju Buddhi
Shakyamuniju.
Prednost njihovog izvođenja na
vlastitom jeziku je u tome što,
ponavljaju li se redovito, njihova
istinitost ulazi u podsvijest, ulije-
vajući čovjeku veće razumijeva-
nje i vjeru. Bez ulaganja svjesnog
napora shvaća se značenje, jer se
ono spontano upija, nekontrolira-
no razumom. Stanje uma stvore-
no "pjevanjem" - dovedeno do to-
čke samonadilaženja - od primar-
nog je značenja. Dharani je proši-
rena mantra, ritmički odsjek zvu-
kova koja, kroz svoje jedinstve-
ne duhovne vibracije, izražava

151
bitnu istinu koja nadilazi svaku
dvojnost.
Moć takve formule da zazove
neviđene sile, kad se zdušno
pjeva, zavisi u stanovitoj mjeri od
samog zvuka, ali još više od sta-
nja uma pjevača. Stoga će dharani
imati veću snagu kad ga izgovara
osoba čiste vjere, koncentriranog
uma i srca punog razumijevanja.
Dharani mora imati određenu
strukturu, ritmičnu i melodičnu, i
mora biti rezultatom istinskog
vjerskog iskustva.
Pošto su formalni detalji discipli-
ne koana malobrojne prave tajne
preostale u budističkom svijetu,
nije lako procjeniti je ispravno
ako se prethodno ne prođe kroz
njen trening. S druge strane, ako
je čovjek prošao kroz trening tada
152
je primoran da o tome šuti - osim
da govori nejasno i uopćeno.
Škola Rinzai (zen pravac) je
oduvijek zabranjivala izdavanje
zbirke formalno prihvatljivih od-
govora na razne koane, pošto se
cijelokupna svrha discipline mora
otkriti za sebe-intuicijom. Znati
odgovore, a ne otkriti ih na taj
način, bilo bi kao kada bi se
proučavala geografska karta bez
odlaska na put. U nedostatku
pravog šoka prepoznavanja, puki
odgovori izgledaju jednoliki i
razočaravajući i jasno je da onaj
koji bi ih dao bez istinskog osje-
ćanja ne bi mogao da zavara
jednog stručnog majstora. Nema
razloga, međutim, da ovaj proces
sadrži sve budalaštine u vezi
“stupnja postignuća”, o tome tko
153
je “ovladao” a tko nije, ili tko
jeste, a tko nije “pravi” Buddha
po ovim formalnim mjerilima.
Sve utemeljene religiozne institu-
cije opsjednute su ovom glupošću
i obično se svode na neku vrstu
esteticizma, prekomjernu strast za
uzgajanje posebnog “stila”, čija
sva oplemenjenost razlikuje ovce
od koza. Prema tim mjerilima,
liturgijski esteta može razlikovati
rimokatoličkog od anglikanskog
svećenika, brkajući manirizme tra
-dicionalne atmosfere sa natpriro-
dnim znacima pravog ili lažnog
učestvovanja u apostolskom redu.
. . . Moralni čin zaista je moralan
samo kada je slobodan, bez prinu
-de razuma ili potrebe. Ovo je
također najdublje značenje kršćan
-ske doktrine o slobodnoj volji,
154
jer “raditi sjedinjen sa Bogom”
znači raditi ne iz prisile straha ili
ponosa, niti radi nagrade, već sa
bezrazložnom ljubavlju prema
“nepokretnom pokretaču”. Alan
W. Watts - THE WAY OF ZEN
Patnja kao što je vidi i kršćanstvo
i buddhizam, svatko na svoj vla-
stiti način, jeste dio našeg samog
ego-identiteta i empirijske egzi-
stencije, i jedina stvar koju u vezi
toga možemo učiniti je da se ba-
cimo u samo središte kontradikci-
je i zbrke da bi bili preobraženi
pomoću onoga što Zen naziva
"Velika Smrt" i što kršćanstvo
naziva "umrijeti i uzdignuti se sa
Kristom" . . . - "Zen je savršeno
podudaran sa kršćanskim vjero-
vanjem i uistinu sa kršćanskim
misticizmom (ako smo razumijeli
155
zen u svom čistom stanju, kao
metafizičku intuiciju)" - Ova op-
sjednutost sa doktrinalnim formu-
lama, i ritualna preciznost je
često ljude navelo da zaborave
suštinu katolicizma, isto tako,
živo isku-stvo jedinstva u Kristu
koje dale-ko prevazilazi sve
konceptualne formule. Thomas
Merton 1915-1968 (katolički
svećenik) - ZEN AND THE BIRDS
OF APPETITE
Bez glasa ili mirisnih štapića raj i
zemlja uvijek ponavljaju nenapisa
-ne svete spise. Sontoku
- U srcu naše zen prakse postoji
vrsta radikalne intimne pažnje.
Ovo apsolutno svojstvo iskustvo
iz prve ruke karakterizira poče-
tak naših života, i ako mi nismo
drogirani, kraj. Nema “drugog“
156
tko posreduje između nas i inti-
mne samoće rođenja. Nema sje-
ćanja, misli, nema planova koji
napadaju ovu čistu unutrašnjost
sa svojim slikama koje bacaju sje
-nu. Takva, je ista, čista jedno-
stavnost naših smrti. Ovdje je
pažnja stvarnost i stvarnost je
pažnja. . . - “Bog“, napisao je
Meister Eckhart, “je ostavio malu
točku u kojoj se duša vraća nazad
sebi i pronalazi sebe“. Na drugom
mjestu je opisao Božju malu to-
čku na ovaj način: “Oko kojim ja
vidim Boga je isto oko kojim Bog
vidi mene. Moje oko i Božje oko
su jedno i isto“. “Imati satori“
napisao je D.T. Suzuki, “znači
stajati na Meister Eckhartovoj
maloj točki u kojoj možemo vidje
-ti istovremeno u dva pravca,
157
Božjem smjeru i smjeru bića“.
“Pažnja, pažnja, pažnja“, napisao
je zen Učitelj Ikkyu prije mnogo
stoljeća kada su ga upitali da
napiše što je najviša mudrost.
Sigurno da je Meister Eckhartovo
oko, koje je istovremeno i Božje
oko, unutrašnje oko neposredne,
transcendentalne pažnje. Smiriva-
jući zaposlenu površinu naših
umova, mi oslobađamo naše unu-
trašnje oko da bi pronašli tu malu
točku koja prodire pravo u unu-
trašnju suštinu stvari. Nema potre
-be da se traži veliki, kozmički
vatromet ili veliki impresivni na-
čin za prosvjetljenje, ako prosvje
-tlimo svaki trenutak sa paž-
njom. Istinska pažnja je rijetka i
uistinu žrtva. To zahtijeva da od-
bacimo sve što smo bili ili se na-
158
dali da ćemo biti, da se suočimo
sa svakim trenutkom bez identite
-ta, otvoreni prema svemu što do-
lazi i oslobođeno od ljudskog upli
-tanja. Ne smije se potcjenjivati
ni potencijal za bol. Sada dolazi-
mo do radikalne činjenice da ne-
ma ničega, koliko god nam to bi-
lo drago, što nam ne bi moglo biti
oduzeto u jednom ili drugom tre-
nutku; ništa, koliko god zloslu-
tno ili užasavajuće, iz čega bi
nam bilo dopušteno da se povuče-
mo ili sebe odvojimo. Sva uža-
sna, prigušena patnja od koje nas
je štitila nepažnja sada će biti vi-
đena i osjećana. Drugo ime za ta-
kvu potpunu pažnju je ljubav. U
kršćanskim izrazima, u Božjoj pri
-sutnosti je odgovarajuće ponaša-

159
nje da se bude smiren i da se slu-
ša. Suština molitve je pažnja.
Moliti znači ići direktno Bogu,
bez posrednika, i ništa ne govo-
riti. . . U svemu ovome nema su-
protnosti sa zen praksom, ako-
shvaćamo da fenomen takozvane
“unutrašnje“ osobe: emocije, osje
-ćaji i tako dalje, jesu samo feno-
meni (pojave) ili dharme kao
“vanjske“ trčati za novcem ili
stvarati poslove. To su sve isto
fenomeni i svi su “vanjski“ u
smislu da je zen praksa unutra-
šnja za sve to. . . Biti stopljen sa
prazninom znači uopće ne znati
za to. U radikalnom neznanju o
čistoj pažnji mi žrtvujemo sebe i
otkrivamo svoju originalnu cjelo-
vitost. Iako žrtvujemo same svoje
živote za dobrobit čovječanstva,
160
ako samostvorene-slike o sebi po-
remećuju našu pažnju onda po-
stajemo odvojeni od istinske stvar
-nosti našeg življenja i umiranja.
Konačno revolucionarno djelo ni-
je odricanje od naših života lite-
ralno već direktno, trenutno viđe-
nje koje je naša vlastita istinska
priroda. Takvo radikalno viđenje
je suština buddhističkog i zen
prakticiranja. Dakle, održavajmo
naš “početnički um“. Samo ćemo
tako neprekidno otkrivati “najdra-
žu svježinu dubokih stvari“. NOT
MIXING UP BUDDHISM dijelovi
iz članka Pažnja, od Flora Curtois
Držim da je nužnije protumačiti
razliku između kršćanstva i zena
nego njihovu srodnost. Može biti
važno naglasiti podudarnosti, ali
time ne stvaramo nužno nešto no-
161
voga. Ali otkrivanje razlika, samo
ako se to događa čisto i otvoreno
- pospješuje i stimulira međuso-
bno razumijevanje i inspirira obje
religije u njihovome traženju
dalj- njega razvoja. M. Abe, citat
u: J. Sudbrack - MYSTIC, 1992
Sve su religije izgrađene na teme-
lju mističnoga iskustva, bez koje-
ga bi se sva njihova metafizička i
teološka nadogradnja srušila.
D. T. Suzuki, 1957
Putevi objave Duha različiti su.
No ista se nebeska istina može
vidjeti u svakoj pojedinoj.
Ikkyu Sojun -1394-1481
Premda je Hakuin bio vrlo žestok
u svojim tekstovima, pobijajući
svoje suparnike u zenu i podcje-
njujući druge buddhističke škole

162
-“Zen je za divove, Čista Zemlja
za patuljke“ - on je zapravo bio
iznimno mudar i blag učitelj zena
i širokogrudni buddhist koji nikad
nije odbijao ljude zbog njihova
uvjerenja i koji je u svoja nau-
čavanja ugradio elemente svih
vjera. - Njegovo je znanje neiz-
mjerno i golemo, i govori se kako
je sedam puta pročitao cjeloku-
pni buddhistički kanon. On sva-
kom učeniku zadaje jedan koan o
kojem će razmišljati, ali to čini u
skladu sa školom koju ta osoba
slijedi, pa pitanja postavlja iz te
određene tradicije - zen, tendai,
shingon, Čiste Zemlje, nichiren,
taoističke, konfucijanske, šinto-
ističke.
Dobar dio Hakuinovih pokuda
upućenih drugim sektama i učite-
163
ljima bio je zapravo dobronamjer
-no podbadanje.
Među Hakuinovim brojnim slje-
dbenicima bili su i deseci žena,
među njima i neke iz četvrti
javnih kuća u gradu Hari, ali on
se prema tim učenicama odnosio
jednako kao prema laicima ili
redovnicima. Jedna od prvih
Hakuinovih učenica je bila petna-
estogodišnja djevojka Satsu, koja
nije mogla pronaći prosce zbog
ružnoće, pa su je roditelji uputili
da se moli Kannon da joj nađe
prikladnog muža. Jednog dana,
njezin je otac s užasom ustanovio
da mu kći sjedi na primjerku
Kannon sutre. "Kako ti je palo na
pamet da sjediš na toj svetoj
knjizi?" uskliknuo je gnjevno.

164
- Zašto se uzbuđuješ? - upitala je
Satsu smireno.
- Svećenik u Shoin-jiju rekao je
da sve ima prirodu Buddhe, pa
koja je prema tome razlika izme-
đu moje zadnjice i sutre? Potpuno
zbunjen, otac se posavjetovao s
Hakuinom koji je, smiješeći se,
rekao: "Vaša kćerka je prilično
oštroumna. Dajte joj ovaj koan u
pjesmi i recite da joj ga ja
šaljem."
U tmini noći, Ako čuješ glas,
Vrane koja ne kriješti,
Nerođena budućnost biti će jasna,
I ti ćeš spoznati očevu ljubav.
Kad su joj pokazali stihove, Satsu
nije bila impresionirana.

165
- A što je na ovome tako pame-
tno? Hakuin nije ni trunke bolji
od mene! Kad je Satsu kasnije
došla posjetiti Hakuina, on ju je
pozdravio ovim koanom: "Jesi li
spoznala cijeli svemir?"
U znak odgovora, Satsu je u zra-
ku prstom opisala krug.
- To je samo polovica slike -
odgovorio je Hakuin namršteno. -
Prekasno. Već sam je spoznala do
kraja! - Sa Satsu zaista nije bilo
lako. Za jednog razgovora upitala
je Hakuina neka joj razjasni neko
zamršeno mjesto, čim je on počeo
govoriti, Satsu je rekla: "Hvala" i
ostavila učitelja otvorenih usta.
Neki arogantan redovnik jednom
je pokušao nadmudriti Satsu:
"Unutar gomile smeća razbijen je
bijeli kamen; što je načelo toga?"
166
Ne oklijevajući ni trenutka, Satsu
je razbila redovnikovu šalicu na
komadiće i on se žurno povukao.
Satsu se opirala pokušajima da je
udaju, budući da je željela nepre-
stano prakticirati zazen, ali Haku-
in joj je rekao: "Ti dobro razumi-
ješ zen, ali moraš ga provoditi u
praksi, za tebe je najbolje da se
udaš i da postupaš u skladu s
prirodnim sparivanjem muškarca
i žene. Duh i oblik, prosvjetljenje
i ostvarenje moraju se uskladiti sa
zbiljom svakodnevnog života".
Drugim riječima, udaja, seksualni
život i rađanje i odgoj djece izvr-
sni su oblici pokretne meditacije.
Satsu je slijedila savjete svog uči-
telja, udala se i imala veliku obi-
telj. Mnogo godina kasnije, kad je
izgubila jedno od svoje ljubljene
167
unučadi, Satsu je bila neutješna.
Neki bezobzirni susjed primijetio
je: - Čuo sam da si primila svjedo
-džbu o prosvjetljenju od samoga
Hakuina, pa zašto se onda ovako
ponašaš? - Idiote! - odvratila je
Satsu. - Moje su suze vrijednije
zadušnice od stotinu svećenika
koji naglas mole. Suze oplakuju
svako dijete koje je umrlo. I
točno se tako i ja sad osjećam!
Ohashi, još jedna od Hakuinovih
učenica, uspjela je postići pro-
svjetljenje čak dok je služila kao
djevojka za užitak. Dražesna, da-
rovita mlada žena, Ohashi se
iznajmila jednoj javnoj kući u
Hari da bi izdržavala svoju obitelj
kad joj je otac, samuraj, izgubio
položaj poslije smrti njegovog
gospodara. Proučavala je zen s
168
Hakuinom, koji joj je savjetovao
da promatra život kao konačni
koan - prosvjetljenje je moguće u
bilo kakvim okolnostima.
Premda se silno bojala grmljavi-
ne, jednog se dana Ohashi prisi-
lila da ostane sjediti na verandi za
vrijeme žestoke oluje kako bi se
oslobodila toga straha. Grom je
udario u zemlju točno pred njom,
tako da je izgubila svijest. Kad je
došla k sebi osjećala se kao da je
cijeli svemir njezin. Hakuin je
potvrdio njezin kensho, pokazu-
jući time da čak i kurtizana može
postati prosvijetljena. Nakon ne-
kog vremena, Ohashi je otkupio
neki bogati pokrovitelj i njome se
oženio. Kasnije, s muževim dopu
-štenjem, postala je redovnica,
poznata po mudrosti i sućuti. Kad
169
je umrla, umjesto da joj naprave
uobičajenu nadgrobnu ploču, nje-
zin muž i prijatelji isklesali su
Ohashi kao Kannon, božicu suću-
ti, te postavili kip u Hakuinov
hram. Hakuin se odlikovao silnim
razumijevanjem za ljudsku narav.
Jednom je neki vlastelin putovao
i zaustavio se u Hari gdje se be-
zumno zaljubio u kćer nekog svra
-tištara. Unatoč tome što joj je
obećavao vječnu ljubav i bogat-
stvo, djevojka nije željela ostaviti
svoje stare roditelje. Hakuin je
izrezbario mali drveni lik djevoj-
ke kako bi ga gospodin mogao
držati uza se, u nadi da će mu se
ona jednog dana ipak pridružiti.
(Nažalost, djevojka je ubrzo za-
tim umrla, i vlastelin se morao za

170
-dovoljiti tek uspomenom na svo-
ju ljubljenu.)
S druge strane, Hakuin se razbje-
snio kad se neki samuraj na viso-
kom položaju pojavio pred njim
sa svojom "mlađom sestrom" -
drugim riječima, svojom ljubavni
-com. Kad je samuraj došao na
razgovor, Hakuin ga je oštro
ukorio: "Obuka zena zahtijeva da
budeš iskren, od tjemena do
tabana! Čak i najmanja laž dokida
čitave godine obuke," Samuraj je
smjesta shvatio koliko je pogri-
ješio i predstavio je svoju konku-
binu Hakuinu. Oboje su s vreme-
nom postali vrlo dobri učenici
zena.
"Zen bake", lukave starice koje
vole zbunjivati napuhane redovni
-ke, često se pojavljuju u zen
171
književnosti, i Hakuin je neke od
njih i sam upoznao. "Stara San",
jedna od tih gospođa, jedva je
čekala da iskuša Hakuina kad je
posjetio njezin grad. U razgovo-
ru, Hakuin je podigao jednu ruku,
šutke je izazivajući da prepozna
njezin zvuk. Ona je povikala:
"Umjesto da slušamo Hakuinovu
"jednu ruku", zapljeskajmo s obje
i prijeđimo na stvar".
Hakuin je hitro odvratio: "Ako to
možeš obaviti pljeskajući s dvije
ruke, onda nema potrebe slušati
zvuk jedne", te dohvatio komad
papira i naslikao na njemu metlu
od bambusa. Dodao je "Staroj
San" da nešto napiše. Ona je
napisala: Ova metla pomesti će
Sve varalice u Japanu a ponaj-
prije Hakuina iz Hare!
172
I samo to sučeljavanje postalo je
koan: "Tko je pobijedio? Hakuin
ili Stara San?"
Kogetsu tradicija zena bila je
blaža, smirenija i rafiniranija od
Hakuinove, Sengai (1750-1837)
Hakuinov jedini suparnik na po-
dručju zen slikarstva, pripadao je
školi Kogetsua, i zaslužan je što
će ta tradicija zena zauvijek ži-
vjeti u prekrasnim potezima ki-
stom na njegovim slikama.
Obuka o zenu Hakuinova stila
zahtijevala je veliku čvrstinu i
"zen zdravlje" bilo je važan ele-
ment njegova naučavanja. Citira-
jući kineske medicinske autorite-
te, Hakuin je poučavao svoje
učenike: Ključ hranjiva života
jest u jačanju tijela. Tajna jačanja
tijela krije se u usredotočenosti
173
duha. Kad se duh usredotoči, ra-
zvija se energija. Kad se razvija
energija, stvara se eliksir života.
Kad je stvoren eliksir života,
tijelo postaje čvrsto i otporno.
Kad je tijelo čvrsto i otporno, duh
se usavršava,. . . Eliksir života,
"životni dah", stvara se i usredo-
točuje u tanu, točki koja se nalazi
pet centimetara ispod pupka.
Tijekom razvoja, to područje
mora postati zavješeno i lijepo
zaobljeno, rezervoar energije i
zdravlja. Hakuin se držao te meto
-de i hvalio se kako je u sedam-
desetoj godini deset puta vitalniji
nego što je bio u tridesetoj.
Mogao je sjediti u zazenu cijeli
dan a da se ne umori, recitirati
sutre od jutra do mraka, i satima
govoriti ili pisati.
174
Ipak, mnogi su se od njegovih
učenika razboljeli, neki od "zen
bolesti" koja je nekoć pogodila
Hakuina. Mladi Hakuin očito je
patio od manične depresije, i nje-
govu bi boljku danas dijagnostici-
rali kao slom živaca. Metoda koju
je Hakuin smislio kao terapiju za
to stanje zove se naikan, "intro-
spekcija". Hakuin je opisao nai-
kan u knjizi Večernje čavrljanje
na brodu (Yasenkanna), a činje-
nica je da su naikan terapiju pri-
hvatili neki suvremeni psihijatri i
u Japanu i na Zapadu.
Premda je Hakuin navodno nau-
čio naikan od nekoga tajnovitog
pustinjaka po-odmakle dobi po
imenu Hakuyu, moderna istraživa
-nja navode na zaključak kako je
metode koje je iznio u Večernjem
175
čavrljanju prikupio iz niza izvora
i vlastitog opsežnog iskustva i po-
kusa s liječenjem uma.
Kao lijek zastrašujućoj boljci,
Hakuin je propisao (uz pilulu
"zagledati se u vlastitu narav i
postati Buddha", najbolji lijek
koji postoji) ovu terapiju:
Zamisli grudicu veličine pačjega
jaja najslađeg i najmirisnijeg vr-
hnja na vlastitom tjemenu.
Dopusti da ti se ona postupno
otapa kroz tijelo, ispunjajući sva-
ku poru, ispirući svaku tegobu i
bolest dok ti se spušta do stopala,
Dok toplo vrhnje kruži ponovo
prema gore kroz tijelo, unutarnji
se organi čiste, koža postaje bli-
stava i ponovo se uspostavlja

176
ravnoteža duha i tijela. Hakuin je
također preporučao da se sama
"bolest" upotrebljava kao koan:
"Najprije, posluži se svojom
bolešću da se izravno suočiš sa
smrću i razriješiš taj temeljni pro-
blem; drugo, osloni se na snagu
daha da održavaš svoj život;
treće, razmisli kako ćeš se pona-
šati ako se oporaviš i život ti se
opet produži".
Uz te razne tehnike za održavanje
duševnog zdravlja, Hakuin je
smislio praktičan sustav samo-
masaže da održi tijelo u formi.
John Stevens - TRI KLASIKA
ZENA - Ikkyu, Hakuin, Ryokan, 1992
Jednoga dana, Lin-chi ode do sve
-tišta gdje je bila Pagoda podi-
gnuta u spomen Bodhidharmi,
prvom patrijarhu Zena u Kini.
177
Kome ćete prije iskazati pošto-
vanje, Bodhidharmi ili Buddhi?
- Neću iskazati poštovanje ni
Bodhidharmi ni Buddhi. - Pa što
su vam oni učinili? - Ponosno
zabacivši svoj ogrtač preko rame-
na, Lin-chi se okrene i ode.
Ako želite da tragate za Buddhom
morate da sagledavate vlastitu pri
-rodu (sing) jer je ta priroda sam
Buddha. Ako niste sagledali vla-
stitu prirodu od kakve je koristi to
što razmišljate o Buddhi, reciti-
rate sutre, održavate post ili se
pridržavate pravila? Razmišljaju-
ći o Buddhi, možda ćete zadobiti
plodove zaslužnih djela, recitira-
jući sutre možda ćete izoštriti inte
-ligenciju, pridržavajući se pravi-
la možda ćete se ponovo roditi u
raju, upražnjavajući milosrđe mo-
178
žda ćete biti obilno nagrađeni, ali
što se tiče traganja za Buddhom
vi ćete biti daleko od njega.
Bodhidharma - prvi patrijarh zen
buddhizma u Kini - ŠEST ESEJA
Svrha proučavanja budizma nije
upoznavanje s budističkim uče-
njem, nego upoznavanje samoga
sebe. Shunryu Suzuki 1903-1971
Učitelj mi je rekao: Sve Buddhe i
sva osjetilna bića nisu ništa drugo
osim Jedan Um, pored toga ništa
drugo ne postoji. Ovaj Um, koji
je bez početka, nerođen i neuni-
štiv. To nije zeleno niti žuto, i
nema oblik niti izgled. To ne
pripada kategoriji stvari koje
postoje ili ne postoje, niti se o
tome može razmišljati u izrazima
o novom ili starom. To nije ni
dugo ni kratko, ni veliko ili malo,
179
jer to transcendira sva ograniče-
nja, mjere, imena, obilježja i uspo
-redbe. To je ono što vidiš ispred
sebe - počmi umovati o tome i
zapadaš u grešku. To je kao bez-
granična praznina, koja ne može
biti shvaćena ili izmjerena. Jedan
Um je Buddha, i nema razlike
između osjetilnih bića i Buddhe,
osim što se osjetilna bića vezuju
za oblik i tako izvani tragaju za
Buddhastvom. Samim traženjem
oni gube to, jer koriste Buddhu da
traga za Buddhom i koriste um da
shvate Um. Iako oni čine sve
naj-bolje za cijeli eon, oni to neće
biti sposobni doseći. Oni to ne
po-znaju, ako zaustave
konceptualno mišljenje i
zaborave svoju tjesko-bu, Buddha
će se pojaviti ispred njih, jer taj
180
Um je Buddha, a Buddha jesu sva
živa bića. To nije ništa manje
ispoljeno kod običnih bića, niti je
to više ispo-ljeno kod Buddha. (iz
Record of the Zen Master Huang
Po (Tuan Chi), kolekcija
propovjedi i dijaloga zabilježio
P’ei Hsiu
Zen majstor Ching Ch'ing upitao
je jednog svog učenika: - Kakav
je to zvuk vani? - To je zvuk kiše.
- Sva su bića okrenuta naopako:
gube sebe trčeći za stvarima.
- Majstore, kako bih se trebao
osjećati? - Ja sam zvuk kiše!
Jednom neki činovnik imenom
Wei došao vidjeti Zen-majstora
Hsuan Sha. - Kažu da se stalno
služim time, ali ja još uvijek ne
znam što je "to"? - Izvoli. Uzmi
najprije malo sjemenki. - Hvala.
181
Njam, njam,. . . Ah majstore, ali
još uvijek mi niste rekli što je
"to"?- To je ovo! Imaš ga svaki
dan, pa ipak ne znaš što je "to"?
Na čelu onih koji su progonili še-
stog patrijarha, nalazio se redov-
nik Emio. Kada je šesti patrijarh
vidio da ga Emio sustiže, on po-
loži ogrtač i zdjelu na obližnji
kamen i reče: "Ovi predmeti pred
-stavljaju i zbog njih se ne smi-
jemo boriti. Ako ih želiš uzeti,
uzmi ih". Emio ih odmah pokuša
podići, ali oni su bili teški kao
planine. Nije ih mogao niti poma-
knuti. Tada zadrhti i reče: "Došao
sam ovdje po učenje, a ne po
predmete. Molim te, poduči me".
Šesti patrijarh reče: "Kada ne
misliš na dobro i kada ne misliš
na zlo, kako izgleda tvoje prvo-
182
bitno lice koje si imao prije
rođenja?" Na te riječi Emio se
prosvjetlio i cijelo tijelo oblio mu
je znoj. Poklonio se šestom patri-
jarhu i rekao: "Predao si mi tajne
riječi i tajno značenje. Postoji li
još neki skriveniji dio učenja?"
Šesti patrijarh odgovori: "Ništa
nije skriveno u onome što sam ti
rekao. Ako postoji nešto skriveni-
je pronaći ćeš ga u sebi".
Emio reče "Proveo sam mnogo
godina pod petim patrijarhom, ali
nikada nisam sagledao svoje
prvobitno lice. Zahvaljujući tvom
učenju, dospio sam do izvora.
Kao kada čovjek ispije čašu vode
i sam dozna da li je hladna ili
topla. Smijem li te zvati mojim
učiteljem?" Šesti patrijarh odgovo
-ri: "Zajedno smo učili kod petog
183
patrijarha. Smatraj njega svojim
učiteljem, ali sačuvaj ono što si
malo prije ostvario".
Mumonov komentar: Šesti patri-
jarh je bez sumnje bio ljubazan u
ovakvoj nužnosti. Ogulio je vo-
ćku, povadio koštice, i stavio vam
je usta. Ostalo vam je samo da je
progutate.
- Ne možeš opisati, ne možeš
naslikati, ne možeš pohvaliti, ne
možeš osjetiti to je tvoje pravo
biće, koje se ne može nigdje
sakriti. Kada unište čitav svijet,
ono će ostati neuništivo.
MUMONKANOVA ZBIRKA KOANA
Postoji ne-dostignuće, jer nema
ničega što bi se dostiglo. Pro-
svjetljenje nije prosvetljenje. To

184
je samo riječ koja se koristi u
učenju. Sutra srca
Misli i spontanost
Koga put nanese do hrama Obaku
u Kyotu, vidjet će na vratima ukle
-sane riječi "Prvo načelo". Slova
su izuzetno krupna, a oni koji
znaju cijeniti kaligrafiju, redovi-
to im se dive kao vrhunskom
umijeću. Iscrtao ih je Kosun, ima
tome već 200 godina. Učitelj ih je
nacrtao na papiru, a radnici su
zatim u uvećanom obliku prema
njima izradili drvorez. Dok je
Kosen crtao slova, s njime bijaše
neki učenik koji je za kaligrafski
posao pripremio popriličan broj
galona tinte i nije se ni najmanje
ustručavao sipati kritike na djelo
njegovog učitelja. - Neće ići -
reče nakon prvoga pokušaja.
185
- A ovako, kako bi išlo? - Ružno.
Gore od onog prvog - presudi
naduto učenik. Strpljivo je Kosen
ispunjavao listove, dok se nije
nagomilalo 84 "Prvih Načela", a
da nije naišao na odobravanje
učenika. Zatim, kad je momčić
izašao na nekoliko minuta, Kosun
pomisli: "Sad mi se pruža prilika
da izbjegnem njegovu oštru
oku!", te na brzinu, oslobođen od
svih drugih misli doda: "Prvo
načelo". - Vrhunsko djelo! -
presudi učenik.
Hogen, kineski učitelj Zena, živio
je posve sam u jednome malom
hramu, daleko u pustom mjestu.
Jednoga dana naiđu onamo četiri
lutajuća redovnika te ga upitaše
bi li mogli u njegovu dvorištu
upaliti vatru da se ugriju. Dok su
186
pripremali drvlje, Hogen ih začu-
je kako raspravljaju o subjektiv-
nosti i objektivnosti. Priđe im i
reče: - Evo ovdje jednog velikog
kamena. Po vašem sudu, je li on u
vašem duhu ili izvan njega?
Jedan od redovnika odgovori.
- S budističkog gledišta, sve je u
našemu duhu, sve je objektiviza-
cija duha, stoga bih rekao da taj
kamen jeste u mojemu duhu.
- Zacijelo imaš osjećaj da ti je
glava vrlo teška ako ideš uokolo
noseći posvuda u duhu jedan
ovakav kamen.
Ne postoji vrijeme, ni prostor, ni
tvarnost. Čisto je iskustvo um ko-
ji sebe vidi odraženog u sebi. . .
To je moguće samo ako je um
sam sunyata (praznina); drugim

187
riječima, kada u njemu nema dru-
gih sadržaja osim njega samoga.
D.T. Suzuki
Taj čisti Um, izvor svega, oduvi-
jek i zauvijek blista sjajem svoga
savršenstva. Ali, ljudi ga nisu
svijesni jer umom smatraju samo
ono što vide, čuju, osjećaju i spo-
znaju. Zaslijepljeni vlastitim vi-
dom, sluhom, osjećajem i poima-
njem, oni ne opažaju nezemaljski
sjaj izvora cjelokupne stvarnosti.
Huang Po - zen učitelj
Kada Bankei umre, neki slijepi
čovjek, koji je živio u blizini uči-
teljeva hrama, reče svome prijate-
lju: "Slijep sam i ne mogu vidjeti
čovjekovo lice. Zbog toga njegov
karakter moram prosuđivati na
osnovi njegova glasa i njegove
boje i zvuka. Kada začujem ne-
188
koga kako drugome čestita na nje
-govoj sreći ili uspjehu, obično
pritom začujem i skriveni ton
zavisti. Kada se, pak, začuje kada
netko izjavljuje sućut zbog nečije
nesreće, u tim riječima začujem i
radost i zadovoljstvo. Čini mi se
pritom kao da je onome tko izja-
vljuje sućut uistinu drago što je
ponešto dobiti i za njega preosta-
lo u njegovom vlastitom svijetu.
Koliko ja znam, Bankeijev je glas
uvijek i u svim prigodama bio
iskren i čestit. Kada bi iskazivao
zadovoljstvo i sreću nečime, ne
bih začuo ništa drugo osim sreće.
Kada bi, pak, iskazivao tugu, tuga
je bila sve što bih tada čuo.
Jedan laik se raspitivao: "Ja veo-
ma cijenim vaša uputstva o Nero-
đenom, ali prisilom navike, na-
189
knadne misli uporno mi iskrsa-
vaju i, pošto mi smetaju, teško
postižem savršenu saglasnost sa
Nerođenim. Kako mu mogu vjero
-vati u potpunosti?" Bankei mu
reče: "Ako učinite pokušaj da za-
ustavite naknadne misli koje vam
iskrsavaju, onda um koji ih zau-
stavlja, i um koji je zaustavljen,
postaju podvojeni i tada više
nema mogućnosti da se dostigne
duševni mir. Prema, tome, za vas
će najbolje biti da jednostavno
vjerujete da, prije svega, uopće ne
postoje (mogućnosti kontrole po-
moću) naknadne misli. Ipak, us-
ljed sklonosti karme, ove se misli
javljaju povremeno u onome što
vidite i čujete, onda iščezavaju,
ali su nesuštastvene". "Otklanjati
misli koje se javljaju isto je kao i
190
prati krv krvlju. Ostajemo nečisti,
zato što se peremo krvlju, čak i
kad speremo prvobitnu krv - a
ako i dalje nastavimo tako nikad
nećemo sprati prljavštinu. Ovo je
zbog toga što ne poznajemo nero-
đenu, neprolaznu i nepomućenu
prirodu. Ako drugu misao prihva-
timo kao djelotvornu stvarnost,
nastavljamo beskrajno kretanje
oko točka rođenja-i-smrti. Treba
shvatiti da je ta naknadna misao
samo privremena mentalna kon-
strukcija uma i da je ne treba ni
prihvatiti ni odbaciti. Ostavite je
na miru - kako došla, tako otišla.
Ona je isto što i odraz lika u
ogledalu. Ogledalo je jasno i od-
ražava sve što stane pred njega, a
ipak ni jedan lik za njega ne
prione. Um Buddhe (tj. stvarni,
191
nerođeni um) desetine tisuća puta
je jasniji od ogledala i neopisivo,
čudesno, veličanstven. Pri njego-
voj svjetlosti takve misli iščeza-
vaju bez traga. Ako poklonite po-
vjerenje ovakvom shvatanju, ma
koliko se uporno ove misli ja-
vljale, neće nanjeti ni malo štete".
Bankei - zen učitelj - Daiho
Shogen Kokushi Hogo, 1943
Pitanje: Što su Buddha, Dharma i
Sangha? Učitelju, molimo obja-
šnjenje? - Odgovor: Um je
Buddha, i nije potrebno koristiti
tog Buddhu da se traži Buddha.
Um je Dharma, i nije potrebno
koristiti tu Dharmu da se traži
Dharma. Buddha i Dharma nisu
odvojeni entiteti, a njihovo zaje-
dništvo stvara Sanghu. To je
značenje Tri Dragulja u Jednoj
192
Supstanci. . . Naša Priroda, koja
je urođeno čista, ne oslanja se na
nikakvu praksu da bi dosegla
svoje vlastito stanje. Samo oholi
tvrde da postoji praksa i realiza-
cija. Stvaran svijet je bez prepre-
ke, i njegova funkcija je, u svim
okolnostima, neiscrpna. To je bez
početka i kraja. Čovjek visoke
duhovnosti je sposoban za izne-
nadno Prosvjetljenje. Hui Hai
Kad bi neki običan čovjek, pred
svoju smrt, mogao samo vidjeti
da su pet skandha (osjetila) pra-
zne; da četiri fizička elementa ne
tvore jastvo; da je stvarni Duh
bezobličan i da niti nastaje niti
nestaje, da njegova priroda niti
počinje rođenjem niti prestaje
smrću, već da je cjelovita i ne-
pomična u svojoj dubini; da su
193
njegov duh i okolni objekti jedno
kad bi stvarno mogao uvidjeti to,
u jednom trenu bi primio Pro-
svjetljenje. Ne bi upadao u mrežu
Trostrukog svijeta; bio bi Nad-
mašitelj svijeta. Bio bi bez čak i
najmanje sklonosti ka ponovnom
rađanju. Kad bi spazio veličan-
stveni prizor svih Buddha kako
dolaze da ga pozdrave, okruženi
svim vrstama fantastičnih obilje-
žja, ne bi osjetio želju da im
priđe. Kad bi spazio sve vrste
užasnih oblika kako ga okružuju,
ne bi iskusio strah. Bio bi upravo
ono što jest, u zaboravu misli u
jedinstvu s Apsolutom. Dosegao
bi stanje neuvjetovanog postoja-
nja. Ovo je, prema tome, temeljni
princip. Huang-Po

194
Ljudi se plaše da zaborave svoj
vlastiti um, strepeći od propada-
nja kroz prazninu, gdje nema os-
lonca za koji bi se mogli prikačiti.
Oni ne znaju da praznina nije
stvarno praznina, već istinsko
carstvo Dharme. - Ono se ne
može tražiti niti očekivati, shva-
titi mudrošću ili znanjem, obja-
sniti riječima, dodirnuti materijal-
no (tj. objektivno) ili dostići za-
služnim djelima. Huang-Po
Kako nema ni ega ni osobnosti
Tko je daleko, a tko blizu? Pri-
hvati moj savjet i prestani go-
voriti o stvarnosti. Doživi to dire-
ktno, za sebe. Priroda Dijamantne
Mudrosti Jeste istina u svoj svojoj
jedinstvenoj čistoti. Izmišljeni
egoi to ne mogu podijeliti ili one-
čistiti. Izrazi, "ja čujem", "ja vje-
195
rujem", "ja razumijem", su samo
izrazi alati u rukama rezača-dija-
manata. Kada je posao završen on
ih odlaže. P’ang - laik iz EMPTY
CLOUD THE TEACHINGS OF XU YUN
Izučavanje Uma bijaše smjer nau-
kovanja koji je začet zen-uče-
njem. Jednoga dana sljedbenik
Izučavanja Uma priđe zen-učite-
lju Shosanu kako bi ga upitao o
suštini buddhističkoga nauka.
Zen-učitelj reče: "Buddhističko
učenje nije dato za korištenje
diskurzivnog (razlikujućeg) uma
kako bi se upravljalo tijelom.
Riječ je o korištenju trenutka ne-
posredne prisutnosti u svoj njezi-
noj čistoći, a ne u njezinu gu-
bljenju u razmišljanjima o prošlo-
sti ili budućnosti. Upravo su zato
drevni mudraci podučavali ljude
obraćanju pozornosti vremenu:
196
drugim riječima, strogom upra-
vljanju uma, zanemarujući sve
vanjske stvari bile one dobre ili
zle, te neprianjanju uz ego".
Zatim nastavi zen-učitelj "za preo
-bražaj uma dobro je i ispravno
promatranje načela uzroka i po-
sljedice. Tako, na primjer, ako nas
drugi i mrze, prema njima ne
bismo trebali osjećati odbojnosti;
trebali bismo, umjesto toga, pre-
ispitati sami sebe i promisliti za-
što nas ljudi mrze bez ikakva ra-
zloga, pretpostavljajući pritom da
je poticajni uzrok u nama samima
i neki nepoznati poticajni uzrok u
nama koji tako djeluje na ljude.
Tvrdeći da su sve stvari posljedi-
ce uzroka, sudove ne bismo smje-
li donositi na osnovi subjektivnih
zamisli. U cjelini uzeto, stvari se
ne zbivaju u suglasnosti s našim
197
subjektivnim zamislima; one se
događaju u suglasju sa zakonima
Prirode. Ako zadržiš svijest o
tome, tvoj će um postati sasvim
pročišćen".
M.Conard Hayer - U čemu je štos
U naglašavanju “iznenadnog bu-
đenja“ koje se može naći prije
svega u Hui-nengovoj Eno južnoj
školi chana i u njenom kasnijem
Lin-chijevom Rinzai ogranku,
može se vidjeti još jedna dodirna
točka između humora i zena. I
jednom i drugom je zajednički
element naglosti, u jednom slu-
čaju naglosti koja izaziva smijeh,
a u drugom naglosti koja izaziva
buđenje. Kao što je već spome-
nuto, zen majstori su često upotre
-bljavali jedan oblik naglosti
umjesto drugog. (. . .) Ništa nije

198
tako nezgrapno i promašeno kao
što je neumjesni vic, vic koji je iz
-van konteksta koji ga čini smije-
šnim ili vic čije završno iznena-
đenje nije brižljivo pripremljeno.
Ali kad dođe komični obrt, kao i
“obrt“ prosvjetljenja, on dolazi
spontano i neusiljeno. Ako mu je
potrebno objašnjenje i napor da bi
se shvatio, onda prestaje da bude
smiješan, čak i kada je intelektu-
alno shvaćen, i onda pokušavamo
da na silu iscijedimo neki zbunje
-ni osmjeh. Ako ne shvatimo po-
antu trenutno i intuitivno, smijeh
neće doći - tj. neće bili smiješno -
iako kasnije možemo shvatiti u
čemu je štos ali na neki diskur-
zivni način, iz druge ruke.
Eksplozija istine

199
Sličnu tome, kada se od učenika
traži prava riječ ili u slučaju ver-
balnih rasprava između redovnika
i majstora, prihvatljiv je jedino
odgovor koji se daje trenutno,
lako i spontano, a ne onaj koji
dolazi poslije pauze razmišljanja,
a da ne govorimo o prethodno pri
-premljenom odgovoru, bez obzi-
ra koliko on pametan ili origina-
lan bio. Takav odgovor ne može
iskazati trans-racionalni uvid ili
intuitivno poimanje istine.
Promišljen i uvježban odgovor
prije govori protiv, nego u prilog
postojanju neposrednog plana ra-
zumijevanja koji se ovdje traži i
provjerava. Shvaćanje dođe kad
dođe, i manifestira se u zavisnosti
od prilike, u ksana' u trenutku -
gdje ksana' znači najmanju mjeru
200
za vrijeme. Drugim riječima, to je
trenutak bez vremenskog trajanja,
trenutak koji neposredno i spon-
tano proizlazi iz vlastite prirode.
Kao trenutak on se kvalitativno
razlikuje od svih ostalih trenutaka
koji teže da ga anticipiraju ili
otjelotvore. On predstavlja sada
(sadašnji trenutak) u svoj svojoj
čistoti. Možemo se pripremiti za
njega u jednom ograničenom
smi-slu, kao što pripremamo
teren za ostvarenje poante vica.
Ali sama priprema ne omogućava
taj ksana' trenutak koji - poput
opažanja smješnog i iznenadne
provale smijeha dolazi skoro kao
da je nepovezan ili apsurdno po-
vezan sa pripremom koja mu je
prethodila. Takav jedan trenutak
presjeca vrijeme provaljuje u vri-
201
jeme, ali nije nastavak ili produ-
ženje vremenskog procesa. On
nije povezan sa prošlošću ili bu-
dućnošću: to je trenutak koji se
otvara vječnosti. To ne znači da
treba negirati važnost pažljivih
priprema, bilo kroz meditativnu
praksu zazena, vodstvo majstora
ili sutre. Lu K'uan Yu tvrdi da se
koan, na primjer po pravilu upo-
trebljava kod onih učenika “čiji
su se umovi već istrgli iz mreže
iluzija i čiji su potencijali u pot-
punosti aktivirani, spremni da
prime istinu“.
Sigurno je da postoji razlika izme
-đu zrele i nezrele svijesti. I jasno
je da su zen majstori, koristeći
razne tehnike indirektne komuni-
kacije, podrazumijevali izvjesnu
upoznatost sa širom budističkom
202
tradicijom i neku spremnost da se
slijedi osnovni pravac njenih in-
teresa i uvida. Oni nisu vikali,
smijali se i šutirali u nekom vaku-
mu. Sav napor i priprema, među-
tim, kriju stvarnu opasnost gublje
-nja zaključka koji, strogo uzevši,
ne slijedi iz onoga što mu je pre-
thodilo. Da to nije tako taj opažaj
ne bi bio nov i revolucionaran,
već bi predstavljao, bez obzira
koliko profinjen i savršen, tek
produžetak starog.
Majstor Tai-chu (Daishu) izrazio
je ovo veoma jednostavno, citira-
jući jednu sutru: “Opažanje buda-
stvenosti zavisi od pravog trenu-
tka, direktnog uzroka (unutra-
šnjeg sjemena budastva) i inter-
venirajućeg uzroka (percepitira-
juće okolnosti). Kada vrijeme sa-
203
zri, to je kao čovjek koji se iz-
nenadno probudio iz svojih iluzi-
ja ili koji je zaboravio nešto čega
se iznenadno sjetio. Tek tada
samosvojna priroda; koja ne do-
lazi izvana može biti njegova“.
Kao i shvaćanje humora, duhov-
no buđenje posjeduje u sebi kara-
kter non sequitura. Ono dolazi
spontano i ne sputava ga ništa što
bi moglo da pokuša da mu pomo-
gne u rađanju.
Odatle naglasak i taoizma i zena
na ne-naporu i ne-htijenju (wu-
wei) koji je lako pomiješati sa
savjetima onih koji preporučuju
pasivnost ili reklamiraju jeftino i
lako prosvjetljenje.
Chao-chou (Joshu) jednom upita
Nan-chu'ana (Nansen): “Što je
Tao“?-“Svakodnevni um je Tao“,
204
odgovori on. “Treba li da poku-
šamo da ga dostignemo?“ upita
Chao. “Čim probaš, promašio si
ga“. “Kako da znamo ako ne pro-
bamo?“ ustrajao je Chao. Nan-
chu'an odvrati: “Tao je izvan
znanja i neznanja. Znanje je po-
grešno opažanje, a neznanje je
nedostatak svjesnosti. Kad dosti-
gneš Tao, sigurno je da ćeš ga
vidjeti isto tako jasno kao što vi-
diš beskrajnost univerzuma. Če-
mu onda raspravljati o njemu?“
Duh komičnog je, prema tome, ne
samo u analogiji, već i u srodstvu
sa intuitivnim duhom koji je cen-
tralan za zen. Za razliku od raci-
onalizma i empirizma, u zenu i
smislu za komično postoji intui-
cija koja ne samo što direktno
opaža istinu, i prema tome za-
205
obilazi konstruiranje složenih do-
kaza koji samo u beskraj odlažu
razumijevanje, već to čini trenu-
tno. Poanta se shvati odmah ili se
uopće ne shvati, i to je nešto na
što nikakva količina diskusije ne
može uticati. Postoji naravno i
slučaj onog Engleza iz vica koji
shvati u čemu je štos tek poslije
dva dana i tek se onda nasmije.
No, i u tom slučaju zakašnjelo
shvaćanje vica, kad jednom već
dođe, dolazi iznenadno i sponta-
no. Objasniti vic je, prema tome,
kao i objašnjavanje prosvjetlje-
nja, najgora stvar koja mu se mo-
že desiti. Jer racionalni prevod
njegove neracionalnosti je potpu-
no različit od neposrednog i pri-
rodnog dolaženja do njegovog

206
značenja - što će reći, od doživlja
-ja njegove komičnosti.
U jednom slučaju vic je inte-
lektualan (objašnjen) iako poanta
može biti shvaćena, nitko se ne
smije. Nasuprot, svi su spriječeni
da se smiju osim u usiljenom
pokušaju imitiranja očekivane
reakcije. U drugom slučaju smi-
jeh nije rezultat namjernog razmi-
šljanja, i svi se smiju prirodno i
lako. Uranjanje u neposrednost
trenutka u slučaju smijeha je,
prema tome, istog reda kao i
naglasak zena na ulaženje i bo-
ravljenje u vječnom sada.
Trenutak svjesnosti komičnog
nije stvar razmišljanja o nekom
procesu.
Nema gledanja unazad u prošlost
ili unaprijed u budućnost, nema
207
re -trospekcije ili iščekivanja.
Takav jedan trenutak je
oslobođen oko-va analize i
nostalgične vezano-sti za prošlost
ili strepnje pred budućnošću.
Momenat koji pripa-da komediji i
smijehu je sadašnji trenutak.
Učestvovati u uviđanju komičnog
znači učestvovati u ne-
posrednosti i spontanosti sada-
šnjeg trenutka. To nije proces do-
kazivanja koji nekuda vodi ili je
bio negdje, već je napredovanje
koje je iznenadno zaustavljeno i
uronjeno u smijeh vječnosti. To je
razlog zbog kojeg humor i zen
toliko odgovaraju jedan drugome,
i zbog kojeg su u sferama u ko-
jima se preklapaju, do te mjere
neodvojivi. Shvatiti poantu vica
ili vidjeti stvari u njihovoj kom-
208
ičnoj perspektivi jeste, kao i
shva-ćanje poante - zena, nešto
što se ne može dostići ni strogo
raciona-lističkim ni empiričkim
sredstvi-ma, dok je smijanje znak
da smo prevazišli golo diskurzivo
razumi -jevanje i došli do
istinskog shva-ćanja. Tako se
Wen Chen-ching od srca
nasmijao kada su ga upi-tali ko je
Buda? Zbunjeni redov-nik je
ustuknuo: “Ne vidim zašto vam je
moje pitanje toliko smije-šno?“
Wen mu je odgovorio:
“Smijem se tvom pokušaju da
uđeš u smisao držeći se samo
riječi“. Ovdje majstorov smijeh
naglo zaustavlja učenika na pogre
-šnom putu kojim je krenuo i
poziva ga da se na sličan način
nasmije svojoj zabludi. Ako je
209
shvatio u čemu je poanta smijeha,
i ako je i on u stanju da se smije,
to znači da je već stupio na pravi
put. Na ovaj odnos ukazuje, za-
pravo, i Lankavatara stutra:
“Diskriminirajući um (mano-vij-
nana) je igrač i opsjenar kome je
pozornica ovaj objektivni svijet.
Intuitivni um (manas) je mudri
lakrdijaš koji putuje sa opsjena-
rom i komentira njegovu
prazninu i prolaznost“. Tu bi se
mogao naći nagovještaj koji
može obja-sniti lakrdijašku
trivijalnost tolikih koana i
mondoa, trivijalnost iste vrste kao
i ona kojom se po-igrava
komedija. Odgovarajući na
klasično zenovsko pitanje o smi-
slu Bodhidarminog dolaska sa
zapada, Fo-chien je odgovorio:
210
“Kada okusiš ocat, znaš da je
kiseo, a kada okusiš so, znaš da je
slana“. San-cheng je rekao;
“Pokvareno meso privlači muhe“.
a Hsing-hua je primjetio: “Na
leđima umornog magarca već ima
dovoljno muha“! Slično tome još
jedna karakteristika majstorovog
odgovora na redovnikovo pitanje
je irelevantnost, logička irelevan-
tnost koja ukazuje na irelevan-
tnost razuma za rješavanje pro-
blema - kao u Ts'ao-shanovom
(Tozan: odgovoru na pitanje “Što
je budastvenost?“ “Tri kilograma
lana“!
Kao i u komičnoj upotrebi irele-
vantnog govora ili radnje, cijela
scena odjednom je postavljena u
radikalno drugačijem svjetlu.

211
Normalni tok misli i očekivanja
je zaustavljen, prekinut i izbačen
iz kolosjeka, i prisiljeni smo da
situaciju prihvatimo na sasvim
različit način. Intuitivni um
(manas) uhvatio je diskrimina-
tivni um (mano-vijnana) na lakrdi
-jašev trik i svijest se otvara trenu
-tku u kojem može doći do pro-
boja jedne dublje svjesnosti.
M.Conard Hayer - U čemu je štos
Zen i vladari
Jednog dana gospodar Mihara na-
ručio je slikara da mu naslika
sliku i poslije nekoliko tjedana
umjetnik mu je donio sliku sa
divljim guskama. Čim je ugledao
sliku, gospodar je povikao:
"Divlje guske lete jedna pored
druge. Tvoja slika je oličenje
pobune!" Gospodarevi pratioci,
212
izbezumljeni od straha, potražiše
Mocugaia, velikog Zen-majstora
koji je, pored toga što je bio
miljenik gospodara, bio i čovjek
velike snage i darovitosti. Nosio
je nadimak "svećenik šaka" zato
što je mogao da u dasci udarcem
napravi rupu, a bio je i dobar
kopljanik i savršeni jahač. Ali
najvažnije od svega po gospoda-
reve pratioce, bio je veoma mudar
i iskusan na peru. Mocugai pohita
do gospodara Mihare, i bacivši
samo jedan pogled na sliku, na-
pisa slijedeće stihove preko nasli-
kane guske: Prva divlja guska! Pa
slijedeća i slijedeća u nepreki-
dnom slijedu. Dobro raspolože-
nje gospodara Mihare se povrati,
a i umjetnik i Micugai bijahu veli
-kodušno nagrađeni.
213
Jedan od velikih vladara zapa-
dnog Japana krene u posjet zen-
učitelju Hakuinu kako bi ga za-
molio za neke upute. Dogodi se
da jedan seljanin donese nešto
kolačića za zen-učitelja upravo u
istom tom trenutku. Hakuin od-
mah uze posudu s kolačićima i
njima ponudi vladara. Naviknut
na delikatese, vladar nikada nije
okusio takve neukusne kolače.
Nije se mogao natjerati da okusi
jednostavno pripremljene kolače.
Zapazivši to, Hakuin prekori vla-
dara, rekavši mu: "Prisilite se da
ih pojedete; tako ćete upoznati
bijedu obična puka. Moj nauk
nije ništa drugo nego upravo to".
Keichu, znameniti učitelj Zena iz
razdoblja Meiji, bijaše također i
poglavar hrama Kofuku, jedne
214
katedrale u Kyotu. Jednoga se
dana vladar Kyota uputi k njemu:
bijaše to prvi put da mu dolazi u
posjet. Učiteljev pomoćnik preda
mu vladarevu posjetnicu na kojoj
bijaše ispisano: Kitagaki, vladar
Kyota. - Ja nemam što raditi s
tom osobom - reče Keichu.
-Reci mu da slobodno može otići.
Pomoćnik odnese posjetnicu na-
trag vladaru, uz duboke isprike.
- Pogreška je bila moja - na to će
vladar, te uzme olovku i na posje-
tnici precrta riječi "vladar Kyota".
- Vrati se i najavi me svojemu
učitelju. - Oh, to je Kitagaki? -
usklikne učitelj pročitavši posje-
tnicu. - Dovedi ga, želim vidjeti
tog čovjeka!
Buddha je jednom ovako rekao:
"Položaj kraljeva i vladara sma-
215
tram istim kao i položaj čestica
prašine. Zlato i drago kamenje
promatram kao mnoštvo opeke i
šljunka. Na najskupocjeniju svile-
nu odjeću gledam kao na dronjke
pomame. Bezbrojne svjetove sve-
mira vidim kao sitno sjemenje
voća, a najveće jezero Indije kao
kap ulja na mojem stopalu. Nauk
svijeta osjećam kao obmanu čaro-
bnjaka. Najuzvišeniju misao o
oslobođenju razabirem kao zlatni
brokat u snu, a na put prosvije-
tljenih gledam kao na cvjetove
što izniču u ljudskom pogledu.
Meditaciju vidim kao potporu
planini, nirvanu kao noćnu moru
dana. Na sud o dobru i zlu gle-
dam kao na vijugavi ples zmaja, a
na nadolazak i pad pouzdanja
samo kao na tragove što ih za
216
sobom ostavljaju četiri godišnja
doba."
Kada je zen-učitelju Gisanu ja-
panski car 1866. godine dodije-
lio priznanje, on je uzvratio ovim
pjesmama:
ČOVJEČNOST I ZAKONITOST
Pomoći samome sebi i drugima:
ovakvo moje postupanje
obzirno je u domu, odano u
javnosti, nikada pomućeno u
svakodnevnim poslovima.
DOBROBIT BUDDHISTIČKOG
NAUKA ZA NAROD
Ne ubij i život će ti biti preobilan;
ne kradi i uživat ćeš u obilju
dobara. Usavršavaj nauk o
217
 ćudoređu: tako ćeš obogatiti
narod i učvrstiti obitelj.
ZAŠTITITI NAROD
Što god je loše, ne čini;
Što god je dobro, postupaj s
njime u skladu: tada će ono iznad
i ono ispod biti u suglasju, a
dobro i zlo se neće natjecati.

Order of Interbing - je nastao u

Vietnamu za vrijeme rata, koji je
bio sukob između dvije svjetske
ideologije. U ime ideologija i
doktrina, ljudi ubijaju i bivaju
ubijeni. Ako ti imaš pušku, ti
možeš ubiti jednog, dva, tri, pet
ljudi; ali ako ti imaš ideologiju i
uz nju prianjaš; misleći da je to
apsolutna istina, ti možeš ubiti
milione. . . Čovječanstvo pati vrlo
218
mnogo od vezivanja za stavove.
“Ako ti ne budeš slijedio ovo
učenje. Ja ću ti otkinuti glavu“. U
ime istine mi ubijamo jedni
druge. Svijet je sada zaglavio u
ovakvu situaciju. Mir može biti
dosegnut samo kada mi ne
prianjamo za stav, kada smo
oslobođeni od fanatizma.
Thich Nhat Hanh – zen učitelj iz
Vijetnama - BEING PEACE,
1996 - www.zpc-usa.org
Mirotvorci kojih se sjećamo i
najviše ih cijenimo jesu oni koji
pokušavaju izliječiti naše društvo
kao Cjelinu, a ne samo kao dije-
love. Bernie Glassman - jedan od
osnivača - zen peacemaker order
U ratovima također zauzimamo
strane, obično za onu koja je
ugrožena. Mirovni pokreti se
rađaju iz tog osjećaja. Naljutimo
219
se vičemo, ali rijetko se uzdigne-
mo iznad svega kako bismo su-
kob promotrili kao što majka to
čini kad odlučuje o svađi svoje
dvoje djece. Ona teži samo nji-
hovoj pomirbi. Thich Nhat Hanh
MIR JE SVAKI KORAK, 1991
Thich Nhat Hanh-ove ideje za
mir, ako budu primjenjene, bi
mogle izgraditi spomenik ekume-
nizmu, svjetskom bratstvu, čovje-
čanstvu. Martin Luther King, Jr
Jednom skupina prosjaka, zaraže-
nih gubom, dospje do okupljališta
zen-učitelja Bankeija, širokogru-
dna učitelja velike zajednice sljed
-benika. Bankei primi skupinu
prosjaka u svoju zajednicu, te na-
kon što ih je uputio u nauk, opra i
obrija njihove glave vlastitim ru-
kama. Dok se sve to odgiravalo,
bijaše ondje prisutan i izvjestan
220
gospodar, namjesnik vladara, koji
se uzdao u Bankeija i već dao sa-
graditi hram u svojoj provinciji u
kojem bi učitelj mogao poučavati
učenike i držati predavanja oku-
pljenom mnoštvu. Zgađen prizo-
rom zen-učitelja koji je brijao gla
-ve nedodirljivih, gospodar poju-
ri i u žurbi dobaci Bankeiju vedro
vode kako bi oprao ruke. Učitelj,
međutim, odbije ponuđeno vedro
i uz to primijeti: "Vaše je gađenje
zaraznije od zaraze".
Japanski zen majstor koji je živio
u hramu na osamljenom mjestu je
imao za učenike ženu prodavača
povrća iz obližnjeg sela.
Među njegovim učenicima je bio
i Ministar Kabineta, koji ga je
posjećivao jednom tjedno da bi
meditirao po dva sata i zatim
imao intervju.
221
Novinska kuća je poslala jednog
novinara da posjeti toga učitelja, i
novinar je rekao: “Zbog čega vi
gubite vrijeme na ovako osamlje-
nom mjestu? Zar ne bi bilo bolje
da se preselite bliže glavnom gra-
du? Onda bi umjesto žene proda-
vača povrća mogli imati više
učenika kao što je to Ministar
Kabineta“. U svom članku novi-
nar je pokajnički opisao kako ga
je učitelj prekorio zbog te pri-
mjedbe. “To nije pitanje biti žena
prodavača povrća ili Ministar
Kabineta, već ne biti žena proda-
vača povrća i ne biti Ministar
Kabineta. Mi ovdje poučavamo
streličarstvo. Ona treba pogoditi
sebe da ne bude žena prodavača
povrća, već da bude Buddha-
priroda, što ona doista i jeste, a
222
on treba da pogodi sebe i bude
Buddha-priroda ono što on doista
i jeste. I to može biti“, dodao je
učitelj, “da će za nju biti lakše da
pogodi sebe i da ne bude “samo
žena prodavača povrća“, nego za
njega da pogodi sebe i ne bude
“Njegovo Veličanstvo Ministar
Kabineta“. Trevor Leggett
- ZEN AND WAYS, 1978
Kada se usta otvore sve je
pogrešno. Mumon - zen učitelj
Zen - muškarac i žena
Što je vrijednije kod muškarca?
Praznina je praznina i pet skhan-
das (osjetila) su pet skhandas.
Ovo je isto i za muškarce i za
ženu. Dogen - zen učitelj iz 13.
stoljeća potvrđivao jednakost
među spolovima
223
Sviđao mi se taj kostur - odrekao
se svijeta u potrazi za istinom, i
prešao je iz pličine u dubine.
Vidio je stvari jasno, točno ona-
kvima kakve jesu. Ležao sam, i
vjetar mi je u borovima šaputao u
uho, a jesenja mjesečina plesala
po licu. Što nije san? Tko neće
završiti kao kostur? Pojavljujemo
se kao kosturi pokriveni kožom -
muški i ženski - i osjećamo
požu--du jedni prema drugima.
Nakon posljednjeg izdisaja,
međutim, ko -ža puca, spol
iščezava i ne po-stoji više ni
visoko ni nisko. Pod kožom
osobe koju sada miluje-mo i
mazimo nema ništa do gomi -le
golih kostiju. Razmisli o tome -
visoki i niski, mladi i stari,
muškarci i žene, svi su jednaki.
224
Otvori se toj jednoj velikoj spo-
znaji i smjesta ćeš shvatiti znače-
nje "nerođenih i neumrlih".
Ikkyu Sojun 1394-1481 zen učitelj
Budistička redovnica Ryonen ro-
đena je 1797. godine. Bila je unu-
ka poznatog japanskog ratnika
Shingena. Njezin pjesnički dar i
zamamna ljepota bili su toliki da
je već u sedamnaestoj godini
postala dvorska dama. Već u toj
dobi, smiješila joj se slava.
Voljena carica iznenada umre i
Ryonenini se snovi rasplinuše.
Postala je svjesna nestalnosti živo
-ta na ovom svijetu. Tada je odlu-
čila proučavati zen. Međutim,
tome se usprotivila njena rodbina
oja ju je prisilila da se uda.
Ryonen je pristala, ali pod uvje-
tom da može postati redovnica
225
kad rodi troje djece. Taj je uvjet
ispunila do svoje dvadeset pete
godine. Obitelj je nije mogla
odgovoriti od te želje. Obrijala je
glavu, uzela ime Ryonen, što
znači jasno spoznati, i krenula na
svoje hodočašće.
Došla je u grad Edo i zamolila
Tetsugya da je uzme za učenicu.
Učitelj je odbije na prvi pogled -
bila je previše lijepa. Ryonen za-
tim ode drugom učitelju, Hakuu.
On je odbije iz istog razloga,
rekavši da bi svojom ljepotom
samo stvarala nevolje. Ryonen
uzme vrelu peglu i prisloni je na
lice. Za samo nekoliko trenutaka
zauvijek nesta njene ljepote.
Hakuo je tada uzme za učenicu.
U spomen na to Ryonen je napi-
sala pjesmu na poleđini zrcala:
226
Dok sam služila svojoj carici,
palila sam štapić da namirišem
svoju raskošnu odjeću. Sada, kao
prosjakinja beskućnica palim svo-
je lice kako bih ušla u hram zena.
Pred smrt Ryonen napisa još
jednu pjesmu:
Ove su oči šezdeset i šest puta
promatrale smjenu prizora jese-
njih. Dovoljno rekoh o mjesečini,
nema više pitanja. Samo oslušku-
jem glas borova i cedrova kad
vjetar utihne.
Jednom su prigodom Tanzan i
Ekido zajedno pješačeći po nekoj
blatnjavoj cesti. A kiša je nepre-
stano ljevala kao iz kabla. Iza
jednog zavoja susretoše prekra-
snu djevojku u svjetlom kimonu
stegnutom isto tako svilenim sku-
227
pocijenim pojasom, koja nije mo-
gla prijeći preko ceste. - Dođi,
djevojko - odmah se spremio
Tanzan, pa je uzme u naručje i
prenese preko kaljuže. Ekido ne
izusti ni riječi sve dok te večeri
nisu stigli do jednog hrama gdje
su trebali prenoćiti. Tad se više ne
uzmogne suzdržavati. - Mi
redovnici ne prilazimo ženama -
reče Tanzanu-a najmanje od sve-
ga ako su mlade i ljupke. To je
opasno. Zašto si to učinio? - Ja
sam onu djevojku ondje ostavio -
odgovori Tanzan. - Ti je još
uvijek nosiš sa sobom? (op. prev.
u svome umu)
Dvadeset redovnika i jedna redo-
vnica, kojoj nadjenuše ime Esun,
zadubilo se u meditaciju s nekim
zen učiteljem. Esun bijaše i vrlo
228
lijepa, iako joj glava bijaše obrija
-na, a haljina isposnički jednostav
-na. Nekoliko se redovnika potaj-
no zaljubi u nju. Jedan od njih
napiše joj ljubavno pismo, tražeći
u njemu tajni ljubavni sastanak.
Esun ne odgovori. Narednog dana
učitelj podučavaše cijelu skupinu,
te nakon poduke Esun ustade.
Obraćajući se onome mladiću,
koji joj bijaše napisao ljubavno
pismo, ovako mu reče: "Ako me
zaista toliko voliš, onda mi priđi i
zagrli me sada i ovdje".
Bila jednom u Kini jedna starica
koja se više od dvadeset godina
brinula o jednom svećeniku. Sa-
gradila mu je kolibu i hranila ga
dok je meditirao. Na kraju se zapi
-tala koliko je on zapravo napre-
dovao za sve to vrijeme. Kako bi
229
to saznala, zatražila je pomoć
jedne djevojke željne ljubavi. "Idi
zagrli ga", rekla joj je, "a onda ga
iznenada zapitaj: što sada?" Dje-
vojka pozva svećenika i bez uste-
zanja mu se baci u zagrljaj i upita
što će sad učiniti. "Staro drvo zi-
mi raste na ledenoj stijeni", reče
svećenik pomalo poetično. Nema
nigdje nimalo topline." Djevojka
se vratila i ispričala što je rekao.
"Kad pomislim da sam tog mom-
ka hranila dvadeset godina!" uzvi
-knu ljutito starica. "Nije pokazao
nimalo suosjećanja za tvoje potre
-be ni spremnost da ti objasni tvo
-je stanje. Nije morao odgovoriti
na tvoju strast, ali je barem trebao
pokazati malo sućuti". Odmah je
otišla do svećenikove kolibe i
spalila je.
230
Zen učitelj Mokuda je prolazio
kroz glavni grad Edo kada ga je
sa prozora drugog kata kuće po-
zdravila prostitutka. On je upitao
kako ona zna njegovo ime i ona
je odgovorila: "Kada si ti bio dje-
čak na farmi mi smo bili susjedi;
nakon što si ti postao redovnik
bila je loša žetva, i tako sam ja
ovdje". On se popeo kod nje i sa
njom razgovarao i ona ga je po-
zvala da sa njome provede noć.
On joj je platio za noćenje i njoj
dao nešto novca. Oni su razgova-
rali o njihovim porodicama do
kasno u noć, nakon toga je ona
pripremila krevet i spremila se za
spavanje. On je sjeo u meditaci-
onu pozu. Ona je potegla njegov
rukav i rekla mu: "Ti si bio tako
ljubazan i ja želim pokazati moju
231
zahvalnost, nitko za to neće sa-
znati". On joj je odgovorio: "Tvoj
posao je spavanje, a moj posao
sjedenje. Ti nastavi sa spavanjem,
a ja ću nastaviti sa sjedenjem". I
on je ostao nepokretan cijelu noć.
Učitelja zena Hakuina svi su su-
sjedi hvalili i veličali kao čovjeka
koji živi savršeno čistim i čednim
životom. U njegovoj je blizini
stanovala jedna prelijepa mlada
djevojka čiji su roditelji imali
trgovinu živežnim namirnicama.
Jednog dana, kao grom iz vedra
neba, roditelji iznenada otkriše da
djevojka očekuje dijete. To rodi-
telje silno razljuti. Djevojka ne
htjede priznati tko je otac, ali kad
više nije mogla slušati tolika silna
navaljivanja, naposljetku reče da
se radi o Hakuinu. Gnjevni se
232
roditelji zaputiše učitelju. “A tako
dakle?“ bijaše sve od njegova
odgovora. Kad se dijete rodilo,
odnesoše ga Hakuinu. On je već
bio izgubio svoj ugled, što njemu
bijaše posve svejedno, te se po-
sveti s velikom usrdnošću brinuti
za dijete. U svojih je susjeda
nabavljao mlijeko i sve ostalo što
je djetetu bilo potrebno. Nakon
godinu dana, djevojka više ne
mogaše izdržati. Povjeri rodite-
ljima istinu: pravi otac djeteta bio
je jedan mladić koji je radio na
ribljoj tržnici. Majka i otac pođo-
še odmah Hakuinu da ga zamole
za oproštaj i izraze mu svoje naj-
iskrenije isprike i dijete uzmu
natrag. Hakuin ne izusti nikakva
prigovora. Sve što reče bijaše: “A
tako dakle?“
233
U to vrijeme sam se susrela sa
učiteljima tibetanskog buddhi-
zma. U tom pogledu sam bila
sposobna da pronađem ono što je
trebalo ispuniti moje osobne po-
trebe: naglasak na samilosti i vje-
ri i konkretnom nivou kroz mno-
ge ženske oblike: Prajnaparamita,
Tara, Vajra Yogini, Yeshe Tsog-
yel, i druge. U jedinstvu sa mu-
škim, one su otjelotvorenje mu-
drosti, nerazdvojive od sveobu-
hvaćajuće samilosti. Na krajnjoj
točci, učenje zena i tibetanskog
buddhizma su ista - čisti prazan
um koji nije različit od oblika,
oblik koji nije različit od pra-
znine. U ovom smislu, godine zen
vježbanja se nastavljaju nepreki-
nuto, i moja želja da pridonesem

234
svim sredstvima na putu i otkri-
jem žensko je pronašlo dom.
Michele Martin - "Žene u svijetu
zena" -NOT MIXING UP BUDDHISM
Ja sam bila preobražena u Čisto
Biće koje djeluje da nadahne sva
bića u beskonačnom univerzumu
sa vrijednošću i značenjem posto-
janja, i ja sam dosegla urođenu
sposobnost da razumijem i pri-
mjenim bilo koje svojstvo
Buddhe po volji. Yeshe Tsogyel -
rođena 757 godine na Tibetu -
učenica Padma Sambhave iz
knjige - SKY DANCER, 1996 od
Keith Dowman
Kada je Učitelj (Tozan) prvi put
išao na hodočašće, on je susreo
staru ženu koja je nosila vodu.
Učitelj je upitao malo vode da se
napije. Stara žena je odgovorila,
ja te neću spriječiti da piješ, ali
235
tebi‚ ja moram prvo postaviti
pitanje. Kaži mi koliko je voda
prljava? Učitelj je odgovorio:
“Voda uopće nije prljava. Ona je
odgovorila: “Odlazi i ne zagađuj
moje vedro sa vodom”. (iz
Tozanroku, 26 izdano u SEKIA
NO MEICHO, ZENGOROKU,
Tom 3. sa komentarima Seizan
Yanagida i prevodom od William
Powell) U ovom komentaru,
Seizan Yanagida piše da se
"prljavo" odnosi na ženu i pet
stanja kojih žene ne mogu do-
segnuti jer nastanjuju ženske
oblike: Brahma, Sakra, Yarna,
Dharmachakra i Buddha. U osno-
vi ovo znači da u Buddhističkom
svijetu žene jesu samo donekle
pokretne prema gore (ili unutra).
Gornji slojevi svjesnosti su zatvo-
236
reni, i da bi u njih prodrle žene
moraju čekati preporod u ispravni
muški oblik. Po ovom trdicional-
nom smislu, žene su ograničene i
stoga se odvraćaju od samog
započinjanja svojeg vježbanja. Za
savremene žene je ovo teško, ako
ne i nemoguće prihvatiti. Dublja
analiza ovog dijaloga između
Tozana i stare žene će prikazati
kako je zen, iako napredan nedu-
alistički ograničen samim funda-
mentalnim dualizmom (dvojno-
šću) muško i žensko. Kakvo je u
stvari pitanje stara žena postavi-
la? Da li je ona htjela da pošto-
vani redovnik da svoju potvrdu
tome. Iskreni odgovor da je ona u
pravu? Teško da je to tako.
Ovdje, istinito njenom djelova-
nju, stara žena je pronašla drugi
237
propust, ovaj puta ispunjen sa
običnom moralnošću koja pretpo-
stavlja dobro i zlo, čisto i nečisto.
Pitajući, kaži mi koliko je voda
prljava?, ona je Tozanu pružila
priliku da ispolji svoje istinsko
sopstvo (sebstvo) idući iznad (pr-
ljavštine) polovine dvojnosti koju
je ona navela. Ovaj oblik pitanja
je isti kao kada je šesti Patrijarh
pitao Myo (žena): "Ne razmišljaj
ni dobro ni zlo. U tom trenutku,
što je istinsko sopstvo Myo?" U
istom duhu Sutra Srca kaže: "Sve
stvari su obilježene svojstvom pra
-znine, one nisu rođene, one nisu
uništene, one nisu pokvarene, one
nisu čiste". Tozan je doživio
poraz jer je sebi dopustio da bude
uhvaćen dualističkim umom, razli
-kujućom svjesnošću. Dakle‚ ka-
238
ko god, njegov odgovor iz poče-
tka izgledao slobodouman i širo-
kogrudan, to je u stvari kleveta-
nje, zato jer on još staru ženu vidi
kao prljavu i to nadoknađuje go-
voreći da je ona čista. Potvrđujući
jednu polovinu dvojnosti, on po-
država drugu polovinu. Stara
žena ovo vidi trenutno i kaže mu
da ne zagađuje njeno vedro. Zaga
-đuje sa čime? Nečistoćom svog
vlastitog uma koji nju još vidi
kao objekt, polovinom dvojnosti.
Tako je sama situacija obratna od
onoga što može izgledati: ne žena
već Tozan je sam nečist, zagađen
svojom vlastitom nesposobnošću
da prevaziđe dvojnost i njeno u-
ključivanje (dvojnosti u svoj vla-
stiti um) čistog i nečistog. Kritika
Tozanu se može primjeniti i na
239
povijest zena. Oni zajedno nisu
uspjeli da prihvate ženu na ravno-
pravnom položaju u svijetu. Iz
dva gornja slučaja proizlazi da su:
žene sporedne i problematične,
nadalje u svom pogledu na žene
zen, osim nekih izuzetaka, smatra
žene kao neupućene. Kroz svoju
cijelu povijest je zen od žena
pravio objekte i tako upao u isti
neprosvjetljeni dualizam koji sa-
me njegove postavke poriču. Na-
pokon u zen teoriji postoji ravno-
pravnost muškaraca i žena. To je
mjesto nedvojnosti, apsolutnog
istinskog sebstva. I ipak, isto tako
postoji mjesto pojedinačnog sop-
stva (sebstvu), koje se zasniva na
istinskom sopstvu. Ovo pojedina-
čno sopstvo se treba ispoljavati
kao oblik, kao učesnik u dvojno-
240
sti i odvojenosti. Ovo učestvova-
nje znači biti potpuno ljudski, što
je možda jedna od najtežih stvari
za učiniti. Ovaj sami svijet, koji
se ne može negirati, je mjesto čo-
vjeka i žene, ljudskih međuodno-
sa. Kako to da je onda zen pra-
ktički ignorirao žensku polovinu
svijeta? Kako može religija, ili
bilo koji pogled na svijet, tvrditi
da ima poštovanje (op.prev. da je
primjenjiva) za cijelo čovječan-
stvo, zavjetovati se na spasenje
svih osjetljivih bića, da postane
apsolutno jedno sa svime, vidjeti
sve kao Buddhu, i proći mimo
žena? To neće odgovarati tome da
se jednostavno kaže da žene
moraju čekati da budu ponovno
rođene kao muškarci. Ovo odstra-
njuje, skretanjem u budućnost, ci-
241
jelo pitanje u vezi žena koje vje-
žbaju upravo sada, iskustvo nji-
hovih individualnih života, i sa-
mu stvarnu želju za prosvjetlje-
njem. Cijela situacija bi izgledala
prilično tmurno kad bi se zen
smatrao kao nepromjenjiva cjeli-
na vjerovanja i ubjeđenja. Ipak
znamo da se buddhizam Indije,
Kine, Tibeta i Japana razlikuje.
Pa i u samoj japanskoj povijesti
zen je prošao mnoge promjene.
Tako možemo vidjeti da nedo-
statak ženskih likova modela i
povijesti sa druge točke gledišta:
odsutnost je prilika, šansa da iz
našeg vlastitog iskustva stvorimo
razumijevanje toga što to znači
biti žena i prakticirati zen. Pitanja
da je ženino (i muškarčevo) lice
važno i bitno za svako živo biće,
242
isto kao što je presudno za budu-
ćnost samog zena. U svim našim
promjenjivim društvenim uloga-
ma, kako se mi odnosimo prema
drugima u otvorenom, neupravlja
-čkom (nemanipulativnom) nači-
nu koji potvrđuje slobodu i jedin-
stvo, odvojenost i jedinstvenost?
Da li um žena uistinu funkcionira
drukčije? Da li praksa djeluje dru
-kčije na naše tijelo nego na tijelo
muškarca? Kako mi podižemo
našu djecu i pružamo im mogu-
ćnost da istinski spoznaju sebe?
Tko su naši ženski uzori? Možda
ova i druga pitanja mogu izazvati
novi oblik, novi način razumije-
vanja kroz zen koji će bolje pri-
stajati našem savremenom svije-
tu. Ako mi kao žene možemo
napraviti prvu revoluciju samih
243
sebe u ne-sebe (op.prev. biće i ne-
biće), onda će doći do druge
revolucije, u kojoj će se razviti
praksa zena i uključivati žene kao
jednake na svaki način. Međutim,
ovaj proces se mora temeljiti na
osobnom iskustvu, praksi, i dubo-
kom razumijevanju nas samih
kao uistinu slobodnih i uistinu
uklju-čenih u svijet ne-sebstva i
svijet sebstva, što je, uistinu, isto,
jedan kompletan svijet.
Iz knjige NOT MIXING UP
BUDDHISM - Essays on Women
and Buddhist Practice, 1986
Pravi put za žene
Jednog četvrtka navečer, poslije
razgovora u Zen centru, jedna
mlada žena je upitala Seung Sahn
Soen-sa. “Što je pravi put za
žene?“ Soen-sa reče: “Ne znam -
244
nisam žena. Smijeh iz publike,
zatim, nakon nekoliko trenutaka
“Dobro. Ja vas pitam: Što je
žena?“ - Učenica reče: “Ne
znam“. - Soen-sa reče: “To je
pravi put. Samo ne-znam um. U
ne-znam umu ne postoji žena ni
muškarac, ni star ni mlad, ni ljudi
ni Buddhe, ni ja ni svijet, baš
ništa. Ako razumijete ovaj ne-
znam um, razumijete pravi put.
Slažete se?“ - “Ne znam“
“Onda morate zadržati ne-znam
um“. – “Ali ako su stvari samo
ovakve, onda je muškarac muška-
rac a žena žena: “Da“. - “Da li su,
dakle, pravi put za muškarce i
pravi put za žene isti ili različiti?“
Smijeh - Soen-sa reče: “A, to je
veliko pitanje!“ Smijeh. “Dakle,

245
ja vas pitam: muškarac i žena - da
li su isti ili različiti?“
“Ja sam vas prva pitala!“
- “Znači da ste već dostigli pravi
put za žene“. Smijeh
“Ne razumijem“. - Soen-sa reče:
“Onda ću da vas udarim.
(Smijeh) Da li sad razumijete?“
Učenica se poklonila.
Buddha su slamnate cipele
Jednog jutra, poslije vježbe, četiri
učenika su doručkovala sa Seung
Sahn Soen-saom u kafeu u 21-oj
Istočnoj ulici u Njujorku. Jedan
od učenika je pričao o iskustvu
koje je imao sa nekolicinom
sljedbenika Nichiren sekte.
“Njihova mi je mantra. Nam
yoho ren-ge kyo, izgledala vrlo
snažno u praksi. Ali kada sam ih
pitao što znači, nisu znali i rekli
246
su da nije ni važno znati. Da li je
to tačno? Soen-sa reče: “U
vježba-ma ove vrste nije
neophodno točno razumijeti. Nije
važno da znate da je ova mantra
ime Lotos Sutre ili da je
Kwanseum ime bodhisatve
Avalokiteshvara“.
Drugi učenik reče: “Čuo sam da
neke mantre u svojoj biti sadrže
snagu - da glasovi sanskrita, na
primjer, imaju nekakvu poveza-
nost sa svemirskom energijom.
Ima li razlike u tome koja se
mantra koristi?“ Soen-sa reče:
“Važne su tri stvari: prvo, razlog
zbog kojega mantru radite, drugo,
čvrsta vjera da mantra djeluje, i
treće, stalna vježba“. - “Znači da
možete pjevati Coca-Cola cijeli
dan i to će djelovati?“ “Ako vam
247
netko kaže da riječi Coca-Cola
imaju u sebi snagu i vi u to stvar-
no povjerujete, onda će za vas
Coca-Cola imati djelovanje. Po-
stoji dobra priča o tome:- Prije
300 godina u Koreji je živio
redovnik po imenu Sok Du, što
znači “Kamena Glava“. Bio je
vrlo glup čovjek. Sutre su za nje-
ga bile suviše teške pa je odlučio
da se bavi zenom. Ali zazen mu je
takođe bio suviše težak. Tako da
je on upražnjavo samo radni zen,
u kuhinji i na manastirskim
poljima. Dva puta mjesečno, uči-
telj zena je držao predavanja koja
su Sok Dua uvijek ispunjavala po
-metnjom. Jednog dana je poslije
predavanja otišao kod učitelja i
rekao: “Učitelju, dosadilo mi je

248
što sam ovoliko glup. Da li po-
stoji neki način da ja shvatim?“
Učitelj reče:“Moraš mi postaviti
dobro pitanje“. - Sok Du se poče-
še po glavi, razmisli nekoliko tre-
nutaka. Onda reče: “Dobro, uvi-
jek govorite o Buddhi. Što je
Buddha?“ - Učitelj odgovori:
“Juk shim shi hul“, što znači
“Buda je um“. Ali Sok Du je
pogrešno razumio misleći da je
Učitelj rekao “Jip shin shi hul“.
što znači “Buda su slamnate
cipele“. - “Kakav težak kong-an!“
pomisli Sok Du klanjajući se
učitelju, i izađe. “Kako Buddha
može da bude slamnate cipele?
Kako ću ikada razumijeti?“ Slje-
deće tri godine. Sok Du je ra-
zbijao glavu ovim velikim pita-
njem, radeći svoj zen. Nikada
249
-nije pitao Učitelja za
objašnjenje, samo je u svakom
trenutku imao pitanje na umu.
Najzad, tri godine kasnije, nosio
je iz planine veliki tovar drva za
potpalu u manastir. Udario je
nogom o kamen, izgu-bio
ravnotežu, drva su mu popa-dala
a njegove slamnate cipele
poletjele uvis. Kada su pale na
zemlju, bile su rasparane, a on je
dostigao prosvjetljenje. Sok Du je
bio vrlo radostan i vrlo uzbuđen,
pa se trčeći vratio Učitelju zena“.
Učitelju, Učitelju, sada razumij-
em što je Buddha!“ - Učitelj ga
pogleda i reče: O? Pa što je
Buddha?“ Sok Du skine jednu
slamnatu cipelu i udari Učitelja
po glavi. Učitelj reče: “Je li to
istina?“ - Sok Du reče: “Moje ci-
250
pele su se skroz rasparale. Učitelj
prasnu u smijeh a Sok Du se zacr-
veni od radosti. Na to, Soen-sa i
njegovi učenici također prasnu u
u smijeh. - korejski zen majstor iz
knjige ASHES ON THE BUDDHA
od Stephen Mitchell, 1984
Kada je Rinzai (Lin-chi) ponizno
primio trideset udaraca od Obaku
-a (Huang-po), bio je to vrlo bije-
dan prizor, no čim je postigao
satori postao je sasvim druga
osoba. Njegov prvi uzvik bio je:
“U Obakuovom budizmu nema
puno toga!“ Kad je ponovno vi-
dio prijekornog Obakua, vratio
mu je uslugu pljuskom o lice.
“Kakva drskost! Kakva besra-
mnost!“, čovjek može pomisliti.
No, bilo je razloga za Rinzaievu
bezobraštinu, pa nije ni čudo što
251
je Obaku bio prilično zadovoljan
ovakvim postupkom.
- Kad je Tokusan spoznao istinu
zena, smjesta je izvadio sve svoje
komentare Dijamantne sutre, ne-
kad tako cijenjenje i smatrane neo
-phodnima da ih je morao nositi
gdje god bi išao, pa ih zapalio i
pretvorio rukopise u pepeo, i uzvi
-knuo je: “Ma koliko da je dubo-
ko znanje zakučaste filozofije,
ono je poput vlasi kose koja leti
kroz golemo prostranstvo svemi-
ra. Ma koliko da je važno čovjeko
-vo iskustvo u svjetovnim stvari-
ma, ono je poput kapi vode
bačene u neizmjeran bezdan“.
Iz knjige od D.T. Suzuki –
UVOD U ZEN BUDIZAM, 1969
Ja znam da "Tko sam ja?" zvuči
kao jednostavno pitanje, jedno
252
koje bi mi morali biti sposobni
odgovoriti bez poteškoća. Ali to
pitanje nije lako odgovoriti. To je
često vrlo zbunjujuće. U stvari,
mnogi ljudi dosežu točku u životu
kada, van svake tehnike Chana
(Chan buddhizma), oni stvarno
počinju da se pitaju tko su oni.
Uzmimo, na primjer, ženu u sre-
dnjim godinama koja je dosegla
točku gdje ona više nije sigurna
tko je ona. Ona ima ono što
psiholozi danas nazivaju "krizu
identiteta". Možda su njena djeca
odrasla i odselila se i njen muž je
više ne smatra privlačnom. Ona
je depresivna i zbunjena. Ona
odje-dnom shvaća da je svoj cijeli
život ona sebe poistovjećivala u
smislu sa svojim odnosom sa
drugim ljudima. Ona je uvijek
253
bila nečija kćer ili sestra ili zapo-
slenica ili prijateljica ili žena ili
majka. Ova žena se sada počinje
pitati, Tko sam ja kada nisam bila
nečija kćer, žena, majka i tako
dalje? Tko sam ja uistinu?
Možda ona razmatra svoj život i
vidi da kada je služila potrebe
jedne osobe, ona nije bila sposo-
bna da zadovolji potrebe druge i
da oni koji su se osjećali zanema-
renima od nje, da su je kritizirali,
dok oni kojima je pomogla, su to
jednostavno prihvatali kao da ih
to pripada. Bivajući kritizirana u
jednu ruku, i bivajući prihvaćena
od drugih, to joj je stvaralo mno-
go patnje. Još gore, ona može
shvatiti da zadovoljavajući zahtje
-ve tih vanjskih društvenih odno-
sa, da je ona zanemarivala potre-
254
be svog unutarnjeg duhovnog ži-
vota. Sada se ona osjeća duhov-
no upropaštena i pita se zbog
čega je toliko mnogo uložila od
sebe u druge, zbog čega nije ništa
ostavila za Buddha Sebstvo. Ali
veza drži dvije strane zajedno. To
nije veza samo u jednom smjeru.
Zar to nije tako zbog naše želje
da budemo voljeni ili poštovani,
da nas se boji ili obožava da
dopuštamo ili potičemo ovakva
prianjanja? Zar to nisu naše želje
za ljudima, mjestima i stvarima
Samsaričkog postojanja (op. prev.
ovog života), koje nam konačno
stvaraju ogorčenost i bol?
- Mnoge žene su se istakle u pra-
kticiranju Chana (op.pr. buddhi-
zma, u Japanu se chan naziva
zen). Mnoge su dosegle spoznaju
255
a neke od njih su u stvari, uspjele
gdje su poznati učitelji muškarci
doživjeli neuspjeh. Uzmimo pri-
mjer Učiteljice Mo Shan. Po
običaju mnogih učitelja, Mo Shan
je sebi dala ime po imenu planine
na kojoj je bio smješten njen
samostan. Ona je postala poznata
po dubini svoga shvaćanja Chana
(čan buddhizma) i njenoj sposo-
bnosti da učenike vodi ka prosvje
-tljenju. Redovnik, Quan Xi, koji
je kasnije postao Chan Učitelj
Quan Xi, je čuo o uspjehu njenih
metoda; i nakon što je proveo ne
koliko godina samo sa Učiteljem
Lin Ji - godine u kojima je mnogo
naučio ali se nije prosvjetlio,
Quan Xi je odlučio da posjeti Mo
Shan da vidi da li njene metode
mogu njemu pomoći. Ja pretpo-
256
stavljam da je Quan Xi postao
žrtva vrste ponosa koji zahvaća
mnoge učenike velikih učitelja.
Oni misle da je bolje biti nepro-
svjetljeni učenik poznatog učite-
lja nego biti prosvjetljeni učenik
nepoznatog učitelja. Neki osjeća-
ju isto u vezi spola. Oni pretpo-
stavljaju da je neprosvjetljeni mu-
ški učenik nadmoćniji od prosvje-
tljene ženske učiteljice. Ovo mo-
žeš nazvati Chan muškarčinom.
Učenik redovnik Quan Xi se po-
javio pred samostanom Mo Shan
sa ratobornim stavom. On je bio
kavaljer i prijazan i veoma svje-
stan da je on bio nadmočan muški
Chan praktičar. On se nije hvali-
sao i udarao u prsa, na tako nizak
način kao muški majmun, ali je
bio blizu toga. On se trebao njoj
257
duboko nakloniti sa ponizošću i
moliti da ga prihvati za učenika;
ali on se nije mogao poniziti is-
pred žene. Mo Shan ga je za tre-
nutak proučavala, zatim je pozva-
la poslužitelja i rekla: "Da li je
ovaj čovjek tragalac ili učenik
kandidat?" Quan Xi je progovo-
rio: "Ja nisam turist. Ja sam sljed-
benik Buddha Dharme". "Ah,"
rekla je Mo Shan, pokušavajući
izgledati iznenađeno: "Ti slijediš
Dharmu! Reci mi kako si došao
ovdje?" "Ja sam došao sa glavne
ceste". "Zar ti misliš da si ostavio
Dharmu na cesti, da se ona ne
može slijediti ovdje ili ovdje
pronaći?" Quan Xi nije znao što
bi odgovorio. On je napravio do
pola vrstu klečećeg odavanja po-
štovanja, više da bi prikrio svoju
258
zbrku nego da pokaže svoje po-
štovanje. Mo Shan nije bila za-
dovoljna sa ovim kompromisom
oholosti. Zatim je rekla: "Dharma
-kaya nema granica koje ti možeš
odrediti da odgovaraju tvome sa-
moljublju". "Kako je Dharmaka-
ya svugdje, tako su isto i pravila,
Zakon, Buddha Dharma. Ti bi
trebao prilagoditi svoje ponašanje
prihvaćenim standardima. Ti se
trebaš suočiti sa tim stanjem".
Gunđajući Quan Xi se naklonio
Mo Shan. Ali kada se podigao, on
se nije mogao oduprijeti tome a
da ne upita: "Kakvo je stanje u
glavi Mo Shan?" On se sa njom
verbalno nadmetao. Ono što je on
želio znati je da li je ona bila ili
ne prosvjetljena. Mo Shan se
smješila na njegovu drskost.
259
"Koji od Buddhinih učenika mo-
že vidjeti svoje sveto ispupčenje
na vrhu svoje glave?" Ona je
naravno mislila, da jedan (prosvje
-tljeni) zna za drugog, i ako Quan
Xi nije mogao vidjeti da je ona
prosvjetljena to je bilo zbog toga
što on sam nije bio prosvjetljen.
"Gdje ja mogu pronaći čovjeka
koji upravlja sa Mo Shan on je
uzvratio ljubazno sa dvostrukim
značenjem "žena" i "planinskim
samostanom". "Onaj tko upravlja
sa Mo Shan nije ni muškarac ni
žena", ona je odgovorila, dajući
mu još malo prostora da se sra-
moti. "Osoba koja upravlja treba
biti dovoljno moćna da dovrši
preobrazbu", on je izazvao, nje-
gov muški ponos je ponovo pro-
govorio iz njegovog mozga. Mo
260
Shan je pogledala pažljivo Quan
Xi-ja. Polako i nježno mu je
rekla: "Jedan koji upravlja sa Mo
Shan nije duh niti demon niti oso-
ba. U što će se Jedan preobra-
ziti?" Quan Xi je odjednom shva-
tio poruku! Za trenutak je on ta-
mo stajao užasnut sa svojim vla-
stitim drskim neznanjem. Zatim
je pao na koljena i stvarno se
poklonio Mo Shan. Ovaj put je on
to stvarno mislio. On je ostao tri
godine u Mo Shan-inom samosta-
nu radeći kao vrtlar. Pod vod-
stvom Mo Shan, on je dosegao
prosvjetljenje.
Godinama kasnije, kada je i sam
postao učitelj i imao svoje vlastite
učenike, on im je običavao govo-
riti: "Prosvjetljenje sadrži punu
mjeru od Velikog Medvjeda
261
(sazviježđe). Od mog duhovnog
oca, Lin Ji, ja sam dobio samo
polovicu. To je bila moja duhov-
na majka, Mo Shan, koja mi je
dala drugu polovicu, i od vreme-
na kada mi je ona to dala, ja više
nikada nisam bio žedan".
EMPTY CLOUD THE TEACHINGS OF
XU YUN - A Remembrance of the
Great Chinese Zen Master (Prazni
Oblak učenje Xu Yun-a – Sjećanje na
velikog kineskog zen Učitelja – Xu
Yun rođen 1840 umro 1959)
Jednog dana ja sam se požalio
Suzuki Rosh-iju na ljude sa koji-
ma sam radio. On me je pažljivo
slušao. Napokon je rekao: "Ako
želiš da vidiš vrlinu, ti onda
moraš imati smireni um".
- Najviši ideal je univerzalna

262
ljubav, ljubav koja nije sebična.
Univerzalna ljubav nije cilj to je
ideal. - Taisen Deshimaru
Što je suosjećanje?
Postoji puno stupnjeva i oblika
ljubavi. Univerzalna je ljubav
najdublja. Kada nam je nekoga
žao, mi nismo samo svjesni nje-
gove fizičke i emocionalne pa-
tnje, njegove boli. Mi moramo
postati kao on, imati isto stanje
uma kao on.
Što trebamo činiti da pomogne-
mo, utješimo, izlječimo?
Ne smijemo gledati na stvari iz
naše subjektivne točke gledišta,
već postati drugi, bez podvoje-
nosti. Ne smijemo samo voljeti,
već postati istovjetni s drugim
umom. U ljubavi smo uvijek
dvoje. Suosjećanje ili jihi* je
263
jedinstvo. Kada se sretnem s
vama, ja postajem vi. "Kako ste?
Ne tako loše,"
Jučer sam od nekoga dobio dar.
Ja njemu zauzvrat moram dati
dvostruko više. U ljubavi je to
često nemoguće učiniti pa na kra-
ju pobjegnemo. Upravo je suosje-
ćanje istinska simpatija. Moramo
zaboraviti sebe i postati drugi.
No, suosjećanje mora ići ruku
pod ruku s mudrošću. I mudrost
sa suosjećanjem. O tome se u
Kini i Japanu puno pisalo. Cijeli
je svijet to prepoznao, a u budi-
zmu je to postala snažna sila. U
ljubavi uvijek postoji dvojnost,
suprotnost među partnerima. Ali,
u suosjećanju su dva bića samo
jedno. Ljubav je relativna.
Suosjećanje je potpuno zajedni-
264
štvo između dva bića. Bez mu-
drosti ljubav je slijepa. U dana-
šnje vrijeme mnogi roditelji vole
svoju djecu egoističnom vezano-
šću i zato djeca žele pobjeći.
Prejaka vezanost nije prava lju-
bav, pravo suosjećanje.
- Kažete da zen želi doseći naj-
višu mudrost i najdublju ljubav,
ali neki ljudi misle da nas zazen
čini ravnodušnim prema drugima,
kažu da je zen u suprotnosti s dje-
latnim milosrđem koje poučava
kršćanstvo. Što biste vi rekli, ka-
ko zazen razvija stav o ljubavi?
Krajnja dimenzija, u samoj dubini
bića, najviša dimenzija života je
univerzalna svijest i ljubav. Jedno
ne može postojati bez drugoga.
Istina i ljubav su jedno te isto.
Zato možete reći da je djelatno
265
milosrđe koje se u kršćanstvu uči
uključeno u tu dimenziju i da iz-
ravno iz nje izvire.
Zen budizam je također religija
ljubavi zato što je on religija
bodhisattva koji su napustili sve
kako bi pomagali drugima, kako
bi radili za spas drugih prije nego
za svoj (i u toj praksi, budizam
ide čak dalje nego kršćanstvo).
Prvo pravilo je fuse* - milosrđe -
koje znači više od materijalnog
davanja, ono znači također i mo-
ralno davanje, žrtvu. Ne samo
davanje nekome, već davanje
sebe i davanje Bogu, Buddhi.
No, gdje se nalazi izvor tog aktiv-
nog milosrđa, ako ne u poznava-
nju našeg srca, našeg dubokog
ega koji se sastoji od svih drugih
postojanja i stječe meditacijom?
266
Zen također uči skladu, usklađi-
vanju s drugim ljudima zajedni-
čkim recitiranjem sutri, zajedni-
čkim meditiranjem, zajedničkom
njegovanju sklada. Na japanskom
biti redovnik znači uskladiti se.
Unutarnja duhovna samoća je do-
bra, ali mi se uvijek moramo us-
kladiti i okrenuti prema drugima.
"Otići zajedno, u onostrano" prije
-ći na drugu obalu.
Nije li osobna potraga za unutar-
njom slobodom sebična u uspo-
redbi s potragom za slobodom
svih?
Obje su potrebne. Ne mogu li
riješiti svoje poteškoće, ni drugi-
ma neću moći pomoći da riješe
svoje. Prije nego budem mogao
pomoći drugima da se oslobode
svojih poteškoća, ja se moram
267
osloboditi svojih. Dakle, oboje je
potrebno. Zapadnjaci uvijek žele
pomoći drugim ljudima.
Rimokatolici također žele pomoći
drugim ljudima u njihovom spa-
senju i za njihovo dobro. Isto je i
u mahayana budizmu, samo što
prvo moramo razumjeti sebe.
- Mudrost i intelektualno učenje
nisu isto.
- Kada iznosimo znanje iz
knjiga to nije mudrost.
- Nije nužno da čitate knjige,
umjesto toga imajte iskustvo
ovdje i sada.
- Ne biste se smjeli diviti sebi i
kritizirati druge.
Taisen Deshimaru - zen učitelj
1914-1982 - PITANJA ZEN
UČITELJU
Shoju (1642-1721) je bio učenik i
268
jedini nasljednik Bunana (1603-
1676), zahtjevnog učitelja zena,
koji je veći dio života proveo kao
laik. Bunan nije dopuštao odmora
svojim učenicima i neprestano ih
je poticao:
Umri dok si živ
Budi potpuno mrtav!
Tada čini
Što god hoćeš
I sve će biti dobro.
I Shoju je bio izrazito strog
prema samome sebi - jednom je
proveo cijeli tjedan meditirajući
svake noći na groblju okruženom
čopo-rom gladnih vukova.
Shoju je najčuveniji po svom po-
stupku "Premlaćivanje vrhunskog
mačevaoca". Mačevaoci su često
tražili savjet od propovjednika
zena u nadi da će otkriti najbolji
269
način usklađivanja tehnike i duha.
Jednom je takav jedan mačevalac
pristupio Shoju, koji je neko vri-
jeme uljudno slušao njegove teo-
rije i digresije, a onda iznenada
poskočio i nemilosrdno ga izuda-
rao. Iskusivši zen na najizravniji i
najsnažniji način, mačevalac je
doživio prosvjetljenje u odnosu
na konačno načelo njegova umi-
jeća. Vijesti o Shojuovu zenu "u
kojem je sve dopušteno" izazvale
su govorkanja, pa su ga pozvali
da promatra obuku za vrhunske
mačevaoce. Okupljeni mačevaoci
izjavili su kako se dive Shojuovu
dubokom poimanju zena, ali kako
sumnjaju da, bez elementa izne-
nađenja, bilo tko može poraziti
vještog mačevaoca oslanjajući se
isključivo na duh. - Pokušajte me
270
udariti - izazvao ih je tada Shoju.
Bio je to poziv koji su mačevaoci
samo čekali i bacili su se na
Shojua. Nijedan ga međutim nije
uspio udariti, ali svi su primili
barem jedan snažan udarac po
glavi njegovom lepezom. Posve
poniženi, pitali su ga u čemu je
njegova tajna,
- Ako vam je oko vjerno, a u
duhu ne postoje zapreke, nema
toga što ne možete prevladati, pa
bio to i napad mačem - objasnio
je Shoju.
(Hakuin je bio dobar Shojuov
učenik, jer je pokazao sličnu sa-
branost i prisutnost duha kad se
kasnije u svojoj karijeri suočio s
jednim skeptičnim samurajem).
Pri svom prvom razgovoru sa
Shojuom, Hakuin je predao tom
271
strogom starcu lijepo komponira-
nu "pjesmu prosvjetljenja". I ne
pogledavši je, Shoju je zgužvao
papir lijevom rukom, zaprijetio
Hakuinu desnom šakom i upitao:
- Osim ove šačice knjiškog zna-
nja, što si još postigao?
- Kad bih ti imao što pokazati,
rekao bih ti! - odgovorio je
Hakuin. Učitelj je tada strogo
upitao: - A što je s Muom (koan)?
- Njega ne može dodirnuti ni ruka
ni noga - odvratio je Hakuin s
puno pouzdanja.
Shoju je iznenada pružio ruku,
čvrsto zavrnuo Hakuinov nos i
povikao: - Evo mjesta na koje ću
staviti svoje ruke i noge! Sav
ponižen, Hakuin je shvatio kako
je njegovo prijašnje prosvjetljenje
bilo nepotpuno, Shoju je tada dao
272
Hakuinu na razmišljanje još jedan
koan: "Kamo je učitelj zena Nan-
ch'uan (Nansen, 748-834) otišao
kad je umro?"
Hakuin je kasnije došao Shoju s
odgovorom u stihovima, ali uči-
telj je povikao: - Zabluda i čista
izmišljotina! - i obasuo Hakuina
kišom udaraca, tako da je pao s
verande. Očajni Hakuin nije mo-
gao razriješiti ni taj koan, ni bilo
koji drugi koji mu je Shoju zadao.
Potpuno obeshrabren, poslužio se
svojom uobičajenom taktikom u
bezizlaznoj situaciji: dao je
zavjet, "Ako ne uspijem svladati
jedan od tih koana u roku od
sedam dana, ubit ću se", Shojua
se to, međutim, uopće nije dojmi-
lo, te je dalje obasipao pogrdama
svog zbunjenog učenika, nazivaju
273
-ći ga "poluzaostalim redovnikom
okovanim u mračnoj, kužnoj de-
monskoj jazbini".
Sav užasnut, Hakuin se upitao: -
Zašto slušam ovoga seljačinu u
ovoj baraci od hrama? Ova je
zemlja puna izvanrednih učitelja -
zacijelo postoji netko tko bi mi
više odgovarao.
- Samo idi i tragaj po svijetu za
boljim učiteljem - rugao se Shoju,
- Vjerojatnije je da ćeš vidjeti
zvijezde u podne. Potpuno zbu-
njen, Hakuin je sljedećeg jutra,
kad je krenuo prosjačiti bio posve
obuzet pitanjima života i smrti.
Stojeći pred vratima jedne kuće,
napola u transu, nije čuo kako
unutra netko viče "Nosi se!
Nemam ti što dati!" Nakon toga,
staricu koja je ondje živjela toliko
274
je razdražila njegova očita upor-
nost da je izjurila iz kuće i izmla-
tila ga bambusovom metlom.
Hakuin je od udaraca pao u nesvi
-jest, ali kad je došao k sebi, rje-
šenja za sve one koane s kojima
se mučio postala su kristalno ja-
sna. Poskočio je i uskliknuo od
radosti, na veliko iznenađenje se-
ljana koji su se okupili oko njega
dok je ležao na zemlji. - Baba mu
je vjerojatno udarcima izbila pa-
met - složili su se. - Radije se ma-
knimo od ovog ludog redovnika.
Mnogo godina kasnije, Hakuin će
ovjekovječiti taj presudni trenu-
tak slikom bambusove metle s
natpisom: "Ovo je metla koja će
pomesti jeftina prosvjetljenja!"
Premda se obično mrki Shoju
nasmiješio kad mu je Hakuin
275
prepričao dramatične događaje to
-ga dana, nije formalno potvrdio
Hakuinovo prosvjetljenje, možda
zato što je znao kako će Hakuin
doseći čak i više razine. Te noći,
Hakuinu se u snu pojavila majka
s dobrodošlom viješću kako više
ne luta u limbu. Velike zasluge
koje su se nagomilale potragom i
prosvjetljenjem njezina sina pre-
nešene su na nju, i ona se sad
udobno odmara na nebu, (Takvo
"prenošenje zasluga" bilo je bitan
element japanskog buddhizma, i
mnogi su se ljudi zaredili da bi
postigli spasenje nekog dragog po
-kojnika). Premda je Hakuin pro-
veo s Shojuom samo osam mjese-
ci, sad je bio siguran da je na
pravome putu. Dvadesetdvogodi-
šnji Hakuin vratio se u Shoin-ji
276
krajem 1708. i nikad više nije
vidio Shojua (koji je umro 1721),
premda ga je uvijek smatrao
svojim "praučiteljem". Shojuovi
predsmrtni stihovi bili su:
Moj konačni stih:
Umri brzo teško je reći,
Zbori riječima bez riječi,
Ali ne govori, ne govori!
. . . Za razliku od Ikkyua, koji je
imao mnoge učenike ali nikako
nije želio izdvojiti ikoga kao svog
nasljednika, ili Ryokana, koji ni-
kad nije bio predstojnik hrama te
je umro bez jednog jedinog uče-
nika, Hakuin je bio "klasik
učitelj" japanskoga zena. Stotine
redovnika i laika studiralo je pod
njegovim vodstvom i čini se da
je, dajući im svjedodžbu ili na
neki drugi način, omogućio više
277
nego osamdesetorici svojih izrav-
nih učenika da naučavaju i promi-
ču zen u stilu Hakuina po cijeloj
zemlji. On je zacijelo uručio više
inka - redovnicima, redovnicama,
laicima i laikinjama, pa čak i je-
dnome paru - od bilo kojeg dru-
gog učitelja zena u japanskoj po-
vijesti. Sve današnje važnije slje-
dbe Rinzaija duguju svoj početak
Hakuinu i još se i danas pridrža-
vaju njegovog načina poučava-
nja. Zen u stilu Hakuina temeljio
se na njegovoj dugotrajnoj
potrazi i njegovom snažnom
značaju - "Naš se učitelj kretao
poput bika, a bijesno zurio poput
tigra" napi-sao je jedan od
njegovih učenika pun
strahopoštovanja
"Nikad se nemojte zadovoljiti
278
malim postignućima" opominjao
ih je Hakuin.
Poput Daitoa i Ikkyua, kojima se
silno divio, Hakuin je neumorno
napadao pristaše "Tihog prosvje-
tljenja" i "Ne-čini-ništa" (to jest)
"Nerođenog" ili "Običnog" zena.
"Tiho prosvjetljenje" bilo je gla-
vni cilj jedne frakcije škole Soto
zena koja je izbjegavala upotrebu
koana i umjesto toga nudila "sje-
denje poput Buddhe, te izjedna-
čavala čin zazena s prosvjetlje-
njem. Zagovornici zena "Tihog
prosvjetljenja" tvrdili su kako se
do prosvjetljenja dolazi prirodnim
putem i to samo jednom, te kako
su priče o "osamnaest velikih
pro-svjetljenja i bezbroj manjih"
tek pretjerana podložnost
emocijama a ne pravo buđenje.
279
Hakuin je tvrdio kako, uz vlastito
iskustvo, može navesti desetke
primjera višestrukih prosvjetlje-
nja u književnosti zena.
Nadalje, on je često kao mladi
redovnik iskušavao zen "Tihog
prosvjetljenja", ali je neprestano
zapadao u stanje potištenosti i
apatije. Hakuin je osjećao još
veću odbojnost prema zenu "Ne-
čini-ništa". Tu struju zena pokre-
nuo je Bankei (1622-1653), redov
-nik koji se podvrgnuo asket-
skom životu jednako ekstre-
mnom kao što je bio Hakuinov i
koji je doživio slično duboko bu-
đenje, ali je došao do suprotnog
zaključka: da je intenzivna obuka
bila beskorisna i da ga je nepre-
stano vodila na pogrešan put.
Umjetne metode, kao što je prisi-
280
ljavanje samoga sebe na beskraj-
no sjedenje u zazenu, na mjesece
provedene u pokušajima da se
riješe besmislene zagonetke i juri
-ša na samostane da bi se izazva-
lo učitelje, jalove su, zaključio je
Bankei. Čovjekovo je budinstvo
unutarnje i neosporivo-nerođeno:
"Ne postoji ni jedan trenutak ni u
snu ni na javi kada nisi Buddha"
naučavao je Bankei, te stoga nije
bilo nikakve potrebe da se učeni-
ke tjera i silom navodi da traže
kensho. Dok je Bankei pokazivao
visok stupanj dostignuća, njegovi
su ga sljedbenici shvatili doslov-
no i Hakuin se žalio kako u hra-
movima kojima su na čelu učitelji
zen škole "Ne-čini-ništa", učenici
sjede kao drvo na drvu, kimajući
glavom i bez ikakva napretka.
281
Optužio ih je da su se odrekli
zena i da trivijaliziraju velike
borbe Buddhe i Bodhidharme.
Takvi svećenici nisu bolji od
lopova, opominjao je Hakuin, jer
izvlače sredstva od svojih župlja-
na a da im ništa ne daju zauzvrat.
Naprimjer, Hakuin je rekao kako
je njegov neposredni prethodnik
u Shoin-jiu primjenio heretičko
na-učavanje zena "Ne-čini-ništa"
na sam hram, te je dopustio da
krov prokišnjava, da se zidovi
uruše, a pod istrune! Zen
Hakuinova stila uskoro je
prevladao zen "Ne-čini-ništa",
koji se izgubio nekoliko
pokoljenja nakon smrti Bankeia.
Hakuinov je moto bio:
"Meditacija usred djelovanja mili

282
-jardu je puta bolja od meditacije
u mirovanju". Hakuinu je učitelj
Shoju jednom rekao: "Ako možeš
zadržati prisutnost duha u grad-
skoj ulici zahuktaloj od žestoke
vreve, na groblju, usred smrti i
razaranja, i u kazalištu okružen
bukom i komešanjem tada si, i
tek tada, pravi praktičar zena".
Slično tome Hakuin je napisao u
jednom svome eseju: - Umjesto
da se zatvoriš u sobu i čuvaš svo-
je zlato, iziđi na ulicu i podijeli
bogatstvo s drugima. . . Što bi se
dogodilo sa ovim svijetom kad bi
svi vladari i svećenici, ratnici,
trgovci, obrtnici i poljodjeljci, po-
kušali izbjeći svojim obavezama i
otišli nekamo da tupo sjede i oče-
kuju tiho prosvjetljenje u uzalu-
dnoj nadi kako će izbjeći tegoba-
283
ma i bez nevolja se provući kroz
život? Društvo bi propalo!
Hakuin je navodio primjere mu-
draca koji su izražavali svoj zen
tako da su iskopavali kamenje,
obrađivali zemlju, nosili vodu,
cijepali drva, uzgajali povrće, mje
-rili i radili, tkali i preli, učili i
poučavali, vladali i štitili.
- Hakuin je također isticao primje
-re mnogobrojnih uglednih laika i
laikinja koji su živjeli u vanjskom
svijetu, a ipak se nikada nisu
udaljili od puta Zena. "Neka sve u
vašem životu bude koan", govo-
rio je Hakuin svojim učenicima,
kako laicima, tako i redovnicima.
"Shvatite planine, rijeke i veliku
Zemlju kao svoj podij za medita-
ciju, a svemir kao svoju osobnu
špilju za meditaciju".
284
Mudrost koja se postiže praktici-
rajući zen usred svijeta žudnje i
pohlepe nepokolebljiva je, nauča-
vao je Hakuin, "poput lotosovog
cvijeta koji se nikad ne može
uništiti". On je također ustvrdio:
"Srčani sljedbenik, koji se ponaša
poput ratnika što ga neprijatelji
napadaju sa svih strana, može
postići prosvjetljenje u jednom
trenu, dok onima koji oklijevaju
može trebati i tri eona da se
probude". Krajem 1707. došlo je
do erupcije vulkana na brdu Fuji.
Lava je sukljala u nebo, zemlja se
žestoko tresla i vulkanski pepeo
padao je na selo. Hakuin je
boravio u Shoin-jiu i nekoliko ga
je članova obitelji otišlo spasiti,
da bi ga zatekli kako sjedi u
zazenu. Nije se htio ni pomaknu-
285
knuti: "Ako postignem prosvje-
tljenje, bit ću zaštićen; u protivno
-me, nije gubitak ako poginem - s
povjerenjem se predajem nebesi-
ma". Hakuin je neozlijeđen preži-
vio katastrofu. . . Hakuinov
sumorni kensho zen bio je ubla-
žen njegovim inzistiranjem da
obuka zena mora uključivati i
salve ekstatičnog, blaženog smije
-ha; što je dublji kensho, to je
češće čovjek preplavljen zara-
znom veselošću. Rekao je tako-
đer: "Mnogo je onih koji razumi-
ju šalu; vrlo je malo onih koji
razumiju pravi smijeh". Kao što
ćemo vidjeti, taj bitni element
humora najočitiji je u Hakuino-
vim zen karikaturama, Hakuin je
cijenio humor čak i ako je sam
bio predmetom šale. John Stevens
286
- TRI KLASIKA ZENA - Ikkyu,
Hakuin i Ryokan, 1992
Slušatelj: Zar se ne morate odreći
seksa da biste postali prosvijetljeni?
Roshi: Ne, ne morate. Važno je ne
postati zavisan o seksu.
Slušatelj: Zašto je onda Buddha
toliko naglašavao celibat?
Roshi: Ne samo Buddha, svi ve-
liki duhovni učitelji postavljali su
celibat kao temeljni uvjet za
samostanski život. Zašto? - Zato
što je Buddha znao da seksualna
želja i užitak mogu lako dovesti
do žudnje i zavisnosti, čime se i
muškarci i žene vežu za osjetilna
zadovoljstva i ciklus rođenja i
smrti. On je također znao da bi se
redovnici, kad bi im se dozvolilo
da se žene, morali brinuti o svo-
jim ženama i djeci. To bi pak
287
značilo da ne bi mogli posvetiti
svoje vrijeme i energiju isključivo
traganju za samospoznajom. To-
me se ne bi mogli posvetiti niti
kada postanu učitelji, budući da
bi njihove obitelji morale biti na
prvom mjestu. U sutrama i dje-
lima učitelja kaže se da celibat -
kada su tijelo i um zreli za njega -
čini temelj za transformaciju se-
ksualne energije u čistije vibra-
cije koje su od bitnog značaja za
najdublja stanja samadhija i pro-
svjetljenja. Celibat podrazumije-
va mnogo više od pukog suzdr-
žavanja od seksa. To je nadila-
ženje seksa, to znači proživjeti i
nadrasti. Za "proživjeti i nadrasti"
može trebati vrlo kratko vrijeme
ili dugi niz godina. Na svom vrh-
uncu, celibat je profinjeno stanje
288
u kojem su grublje vibracije tijela
i uma transformirane u najsuptil-
nije i najfinije, stvarajući svepro-
žimajući mir i jasnoću.
Drugi slušatelj: Ali zašto potiski-
vati spolnost - zar to nije prirodna
potreba, poput hrane?
Roshi: Možemo živjeti bez seksa,
ali kako dugo možemo opstati
bez hrane? Poanta je u tome što
govorimo o nadilaženju, a ne o re
-presiji (potiskivanju), što je opet
nešto drugo. Mnogi smatraju da
je seks nesputano iskustvo neo-
phodno za intiman odnos. No,
ima mnogo parova koji na kraju
krajeva dosegnu točku u svom
međusobnom odnosu kad prera-
stu seksualnost u uskom smislu
spolnog akta i nastave živjeti bo-
gatim zajedničkim životom. Naj-
289
veća ljubav se ne temelji na seksu
-alnoj vezi već na pravilnom razu
-mijevanju međusobne poveza-
nosti svake egzistencije i poštova
-nju života koje iz toga proizlazi.
No kada govorimo o celibatu i
seksu, ne smijemo pomiješati ži-
votnu situaciju obiteljskog čovje-
ka sa situacijom neoženjenog re-
dovnika. Za običnog čovjeka sre-
tan obiteljski život i u skladu s
time staloženo stanje uma za efi-
kasan zazen često zavisi od skla-
dne tjelesne ljubavne veze, naro-
čito u ranim godinama zajedni-
čkog život nekog para. Za redov-
nika, naravno, vrijedi upravo su-
protno. Na taj način, ako običan
čovjek pokušava živjeti samo-
stanskim životom ili redovnik ži-
votom običnog čovjeka, to samo
290
može naštetiti njegovoj ili njenoj
praksi. Na kraju krajeva, pitanje
celibata je određeno karmom.
Treći slušatelj: Ali kako znate ka-
kva je vaša karma u pogledu seksa?
Roshi: Postoji jednostavan test.
Ako vam odricanje ne pada teško,
ako je skoro neizbježno - što zna-
či bez prisile i bez imalo sumnje
ili uznemirenosti - može se s prili
-čnom dozom sigurnosti pretpo-
staviti da je vaša karma sazrela u
pogledu seksa i da ste spremni za
celibat.
Četvrti slušatelj: Ali ako ne želite
celibat - a većina ne želi - možete
li uživati u seksu, prakticirati zen
i postati prosvijetljeni?
Roshi: Možete. Budizam zna za
mnoge obiteljske ljude koji su po-
stigli duboko prosvjetljenje. Troji
291
-ca napoznatijih su Vimalakirti, u
Buddhino vrijeme, Fu Daishi
(kineski Fu-tashih; 497-569.) u
šestom stoljeću, i laik P'ang u
devetom stoljeću. Fu Daishi je
bio zaokupljen duhovnim
učenjem, živeći sa ženom i dvoje
djece, a ipak je imao vremena da
se izni-mno predano posveti
olakšavanju patnji svojih
sunarodnjaka.
Laik P'ang je također imao ženu i
dvoje djece. On je poznat u
budističkoj književnosti po tome
što je svoje znatno bogatstvo u
zlatu bacio u more, da bi kasnije
zarađivao za život kao obrtnik
izrađujući predmete od bambusa.
Sva trojica su nosila odgovornost
obiteljskih ljudi, no istovremeno
su u svojim životima izražavali
292
samilost i mudrost koje su prois-
tjecale iz njihovog visokog duhov
-nog stanja. Nešto je drukčiji
slučaj Shinrana, učitelj sekte čiste
zemlje. Shinran je u početku bio
neoženjeni redovnik, no budući
da je duboko osjećao da pro-
svjetljenje mogu postići i laici,
odlučio se oženiti, kako bi to
dokazao. Prije nego što se od-
lučio
za ovaj korak, konzultirao je svog
učitelja Honena, mudrog i svetog
redovnika, mnogo starijeg od nje-
ga. Honen je rekao: "Ako je za
tvoju duhovnu praksu najbolje da
se oženiš, onda se oženi. Ako nije
neophodno da se oženiš, nemoj."
Danas je u Japanu većina budisti-
čkih svećenika, kao i nekoliko
učitelja zena, oženjena i ima obi-
293
telji; celibat je neophodan samo
za vrijeme obuke u samostani-
ma. Philip Kapleau - zen učitelj -
ZEN-ZORA NA ZAPADU
Jedna noć ljubavi je bolja od sto-
tinu tisuća godina neplodne medi-
tacije. Ikkyu - WILD WAYS:
ZEN POEMS OF IKKYU preveo
John Stevens
Ikkyu 1394-1481
Ako ima boga, neka mi pomogne.
Ako ga nema, treba da se bacim
na dno jezera i postanem hrana
ribama.
Ikkyuovo prisustvo u ribarnici, u
vinskom podrumu i u bordelu
znači da je kršio budističke za-
brane njegova vremena - jeo je
ribu, pio alkohol i spolno općio sa
ženama.

294
S druge se strane povremeno po-
dvrgavao najtežim zahtjevima
najstrožih učitelja. I među njego-
vim pjesmama ima ih u najčišćoj
tradiciji ortodoksnog, budizma ali
i u drastičnoj opreci prema
njemu:
Kiša, tuča, snijeg i led
odijeljeni su jedno od drugoga;
no nakon što su pali,
oni su ista voda potoka u dolini.
Ako čitave noći budete
tražili put Buddhe,
tražeći, ući ćete u vlastiti duh.
Ako kiši, neka kiši;
ako ne kiši, neka ne kiši.

Kada te pitam, odgovaraš; kada

ne pitam, ne odgovaraš. Što li je
onda u tvom duhu majstore
Bodhidharma?
295
 Duh - kako da ga nazovemo?
To je šum povjetarca što puše
među borovima na slici
naslikanoj tušem.
Uroyi yori
muroji e kaeru
hito yasumi
ame furaba fure
kaze fukaba fuke
Iz svijeta žudnji
vraćanje svijetu bez žudnji.
Trenutak odmora.
Kiši li, neka kiši;
puše li vjetar, neka puše.
Zanimljivo je usporediti kako ovu
pjesmu tumače dva vjerojatno
najbolja zapadna poznavaoca ja-
panske kulture i zena. Profesor
Donald Keene piše: “Pjesma po-

296
tječe od shvaćanja zena da su dva
svijeta, materijalni i nematerijal-
ni svijet, oba bitna. Živjeti isklju-
čivo u materijalnom svijetu, što je
sudbina većine ljudi, znači biti
razdiran stalnim žudnjama. Put
prosvjetljenja vodi od materijal-
nog svijeta prema negaciji sebe i
veza sa svijetom žudnji. To je
“vraćanje“ što ga Ikkyu spominje
u pjesmi. No ako se čovjek preda
isključivo nematerijalnom svijetu,
ne može na ovom svijetu nastaviti
svakodnevnu egzistenciju. Izme-
đu ta dva svijeta, za predaha koji
osvježava, jest savršena sloboda i
ravnodušnost prema kiši, vjetru
ili bilo čemu izvanjskome. To je
bilo mjesto što je odabrao Ikkyu“.
Profesor Reginald H. Blyth uz
prijevod s uroji = Leaky Road -
297
Put koji propušta (vodu); i muroji
s Never Leaking Road = Put koji
nikad ne propuštu; piše o istoj
pjesmi; “Put koji propušta je ovaj
svijet. Put koji nikad ne propušta
je svijet (kakav je bio prije negoli
smo mi; i taj svijet bili rođeni.
“Vraćanje“ je povratak našoj ante
-natalnoj egzistenciji. “Odmor“ je
naš kratki ljudski život, tako
kratak da su kiša ili vjetar, bol ili
žudnja, kratkog vijeka i ne znače
mnogo. Hito yasumi, “jedan
odmor“, Ikkyuovo je vlastito ime,
značenje kojega čini se da tumači
tim stihom“.
Evo kako je ocjenio Ikkyua
kao zen majstora i kao čovjeka
R. H. Blyth:
“Ikkyuov je život i njegov ka-
rakter pun kontradikcija: On je
298
budistički svećenik koji poštu-
je sva budistička pravila; no on
je i zen svećenik koji slobodno
krši koje god pravilo želi. Bio
je carev sin, no živio je u naj-
jadnijoj bijedi tijekom dugog
niza godina. Imao je vrlo sna-
žan politički utjecaj; a ipak ni-
je zadobio nikakva položaja
sve dok nije, u svojoj osam-
deset i prvoj godini, postavljen
za poglavara Daitokuji hrama.
Bio je u istinskom i u religij-
skom smislu prosvjetljen čo-
vjek; usprkos tome u dva je
navrata pokušao samoubojstvo
- jednom u mladosti, drugi put
u dubokoj starosti. U njemu
ima više proturječnosti negoli
u Hamletu, a ipak, on je, po
riječima Hazlitta, “uvijek, iz-
299
među svakog treptaja osjećaja,
svakog pomaka inteligencije,
jedan te isti genijalni čovjek“.
Ako je Ikkyu bio- i ostao - kon
-troverzan kao ličnost, nikada
nije bilo sporno da je bio jedan
od najvećih japanskih majstora
kaligrafije. Općenito se smatra
da je Ikkyu bio najistaknutiji
kaligraf u liniji nekolicine opa-
ta koji su u Daitokujiju nasli-
jedili Daitoa; također, smatra
se da dva kasnija japanska veli
-ka majstora kaligrafije, Koget
-su i Takuan, prvi svojim sna-
žno komponiranim ideogrami
-ma izvedenim vrlo suhim i
gru -bim kistom, a drugi
ekscentri -čnim ali elegantnim
linijama svojeg pisma,
pokazuju da mno- go toga u
300
svojem načinu dugu-ju
utjecaju Ikkyua. Jedan od is-
taknutih primjera Ikkyuove ka-
ligrafije je njegov zapis njego-
ve pjesme o mrtvom vrapcu.
Zanimljiva je i usporedba Ikky
-ua s jednim drugim japanskim
zen redovnikom, također veli-
kim ekscentrikom, Ryokanom.
Obojici je zajedničko i to što
su pisali pjesme, što su bili me
-đu najvećim kaligrafima Japa-
na i-što su se u visokoj starosti
duboko zaljubili. No njihov je
zen jedan od drugoga dalek ko
-liko to samo može biti. Čo-
vjek bi gotovo bio sklon reći
da je Ryokanov zen bio anđeo-
ski zen, a Ikkyuov zen- zen pa-
kla. . . Smatramo li pod zenom
ono što o tome doživljavaju,
301
osjećaju i čine njegovi ljudski
nosioci, može nam par Ryokan
-Ikkyu dvojica istaknutih pred-
stavnika zena poslužiti kao do
-kument o tome koliko je i zen
ljudski. Vladimir Devide -
Život i poezija zen majstora Ikkyua
Zen i umjetnost
Buddhistička filozofija je filozo-
fija "Praznine", to je filozofija je-
dinstvo sebe. Jedinstvo sebe treba
razlikovati od pukog identiteta.
Kad je u pitanju identitet imamo
dva objekta za razaznavanje; u
jedinstvu sebe nalazimo samo
jedan objekt ili subjekt, samo
jedan, i taj jedan raspoznaje sebe
odmicanjem od sebe. Odatle ovo
jedinstvo sebe uključuje kreta-
nje. Mi uočavamo da je u jedin-
stvu sebe um odmaknut od sebe
302
kako bi sagledao sebe odraženog
u sebi. Jedinstvo sebe prati logiku
čistog iskustva ili "Praznine". U
njoj nema nikakvog proturječja.
Buddhisti to zovu takovost. Poku-
šavajući objasniti kako je to uče-
nje povezano s umjetnošću, je-
dnom sam sa skupinom zaljublje-
nika u umjetnost razgovarao o
buddhističkom nauku,"Praznine"
i Takovosti. Slijedi dio mojeg go-
vora. Iskreno govoreći, nisam kva
-lificiran govoriti o umjetnosti,
jer nemam umjetničkog instinkta,
niti obrazovanja i nije mi se često
pružala prilika uživati u dobrim
umjetničkim djelima. Sve što mo-
gu izreći je više ili manje kon-
ceptualno. Pogledajmo slikanje.
Često čujem kineske ili japanske
kritičare umjetnosti kako progla-
303
šavaju da se istočnjačka umje-
tnost sastoji od oslikavanja duha,
a ne oblika. Time kažu da, kad je
duh shvaćen, oblik stvara samog
sebe. Osnovno je dosegnuti duh
objekta koji je slikar želio prika-
zati. Zapad, s druge strane, nagla-
šava oblik, pokušavajući preko
njega doseći duh. Istok radi upra-
vo suprotno: duh je u svemu. On
smatra da kad umjetnik dohvati
duh, njegovo djelo razotkriva ne-
što više od boja i linija. Istinski
umjetnik je stvaratelj, a ne opona-
šatelj. On je posjetio Božju radio-
nicu i naučio tajne stvaranja -
stvorivši nešto iz ničega. Takvom
je slikaru svaki potez kista stvara-
lačko djelo, i ne može se pono-
viti. Bog ne može ukinuti svoju
zapovijed; ona je konačna, neopo
304
-ziva, ona je ultimativna. Slikar
ne može ponoviti svoje djelo.
Čak je i najsitniji potez kista nedo
-stižan, kako se onda može pono-
viti čitav prikaz ili kompozicija,
budući je to sinteza svih njegovih
poteza, pri čemu je svaki bio
usmjeren cjelini? Na neki je način
svaka minuta ljudskog života du-
ga onoliko koliko je izraz unutar-
njeg ja izvoran, božanski, stva-
ralački i neponovljiv. Život sva-
kog pojedinca je stoga veličan-
stveno umjetničko djelo. Čini li
netko ili ne izvrsno jedinstveno
remek-djelo ovisi o njegovoj
svjesnosti unutarnjeg djelovanja
šunyate (praznine). Kako slikar
doseže duh biljke želi li naslikati
hibiskus, kao što je to, na primjer,
učinio Mokkei (Mu ji) iz trinae-
305
stog stoljeća na svojoj slavnoj sli-
ci sada proglašenoj nacionalnim
blagom, a koja se nalazi u hramu
Daitokuji u Kyotu? Tajna je u
postajanju biljkom. Ali može li se
ljudsko biće pretvoriti u biljku?
Ako teži naslikati biljku ili životi-
nju, u njemu mora postojati nešto
što je na ovaj ili onaj način u od-
nosu s njima. Budući da je tako,
on mora biti sposoban postati
objekt koji žudi naslikati. Ova se
disciplina sastoji u unutarnjem
proučavanju biljke, pri čemu je
um sasvim očišćen vlastite subje-
ktivnosti, sebi usmjerenog sadrža
-ja. To znači održavati um u sugla
-sju s "Prazninom", ili Takovo-
šću, kako bi onaj koji je nasuprot
objekta prestao bivati izvan nje-
ga, preobrazivši se u sam objekt.
306
Ova identifikacija omogućava sli-
karu da osjeti pulsiranje jednog te
istog života kako prožima i njega
i objekt. To se misli kad se govori
da je subjekt izgubljen u objektu i
da, kad slikar započinje svoj rad,
to nije on, već objekt koji djela.
Njegov kist, kao i njegova ruka i
prsti, postaju poslušne sluge duhu
objekta. Objekt slika vlastitu sli-
ku. Duh se sagledava odraženim
u sebi. I ovo je primjer jedinstva
sebe. Tvrde da je Henri Matisse
tjednima promatrao predmet koji
bi naumio naslikati, čak i mjese-
cima, sve dok ga duh objekta ne
bi počeo pokretati, goniti ga, čak
mu i prijetiti, ne bi li napravio
sliku. Jedan je kritičar suvremene
umjetnosti, čuo sam, kazao da je
umjetnikova ideja ravne linije sa-
307
svim različita od matematičare-
ve, jer ovaj prvi zamišlja ravnu
liniju kao istopljenu krivulju. Ne
znam je li ovaj citat posve točan,
ali je primjedba doista prosvje-
tljujuća. Jer, ravna linija koja to
zauvijek ostane je mrtva, kao i
krivulja koja ne može biti ništa
drugo. Ako su one živopisne, a to
bi trebao biti slučaj sa svakim
umjetničkim djelom, prava linija
je savijena, a krivulja je pravilna.
Osim toga mora postojati ono što
se naziva "dimenzionalna nape-
tost" u svakoj liniji. Ni jedna se
živopisna linija ne nalazi samo na
jednoj razini, ona je prelivena
krvlju, ona je trodimenzionalna.
Također mi je rečeno da umjetni-
ku boje nisu tek crvene ili plave.
Više su no što oko zapaža, mije-
308
njaju se s osjećajima. Ovo znači
da boja živi s umjetnikom. Kad
on ugleda crvenu, ona stvara vla-
stiti svijet; umjetnik boji daruje
svoje srce. Crvena ne ostaje samo
jedna od sedam boja proizišlih iz
prizme. Poput žive stvari ona po-
ziva sve ostale i sjedinjuje ih su-
kladno vlastitom unutarnjem poti-
caju. Umjetniku crvena boja nije
tek fizički ili psihički događaj,
ona je opskrbljena duhom. Ovi su
stavovi čudesno istočnjački. Po-
stoji još jedna značajna postavka
zapadnog umjetnika. Prema nje-
mu, kad je u potpunosti upijen u
bilo kakav vizualni doživljaj, on
u sebi osjeća određene
mogućnosti proistekle iz
vizualnih predodža-ba koje ga
tjeraju da ih izrazi.
309
Umjetnikov je život stvaralački.
Bog nije napravio svijet samo da
bi nešto uradio. Imao je jasnu
unutarnju potrebu, želio je vidjeti
sebe odraženog u svojem djelu.
Na to se ukazuje kad Biblija govo
-ri o Božjem uobličavanju čovje-
ka po vlastitoj slici i prilici. Nije
samo čovjek oblikovan prema
Božjoj slici, cijeli je svijet njegov
odraz, čak i najnepoćudnija mu-
ha, kako bi to Eckhart rekao,
sadrži Božje jestvo u svojem jest-
stvu. I upravo zahvaljujući tom
jeststvu cijeli svijet napreduje.
Tako je i s umjetnikom. Budući
da to jeststvo ispunjava njegova
djela, ona su živoga duha. Sam
umjetnik ne mora biti svjestan
svega toga, ali zen zna i spreman
je prenijeti spoznaju onima koji
310
mu prilaze u pravom duhu. Jestvo
stvari nije jedino to, već u sebi
sadrži beskrajne mogućnosti koje
buddhisti zovu de na kineskom,
toku na japanskom, a guna na
sanskrtu. U tome se skriva
"zagonetka postojanja'', koja je
"nepresušnost Praznine". Sljedeća
priča o Rakan Oshu (Lohan
Hoshang), iz Shoshua, Kina, koji
je živio u 9. stoljeću, ovdje je
ponuđena ne bi li prikazala kako
zen mijenja nečiji pogled na život
i čini da se osoba uistinu zagleda
u jestvo stvari. Stihovi koji slije-
de prenose njegova iskustva.
Bijaše sedma godina Xian-donga
(867. godina), kad sam se po prvi
put prihvatio proučavanja taoa
(to, jest zena). Kud god bih se
okrenuo susreo bih riječi, a ni-
311
sam ih razumijevao. U meni naku
-pljene dvojbe nalikovale su ko-
šari od vrbinog pruća. Tri godi-
ne, boraveći u šumi kraj potoka,
bijah potpuno nesretan. Kad neo-
čekivano susretoh Dharmarađu
(zen majstor) kako sjedi na pro-
stirki, usrdno mu se približih za-
molivši ga da razriješi moje nedo-
umice. Majstor je ustao s prostir-
ke na kojoj je sjedio posve udu-
bljen u meditaciju; Razotkrivši
ruku, udario me pesnicom u gru-
di. Ovo je u tren sasvim na koma-
diće raspršilo moje dvojbe. Po
prvi put podigavši glavu, uočih
da je sunce okruglo. Otad sam naj
-sretniji čovjek na svijetu, nemam
straha, nemam briga; Provodim
bezbrojne dane uživajući u živo-
tu. Samo ja zapažam svoju unutra
312
-šnjost ispunjenu osjećajem puno-
će i zadovoljstva; Više ne lutam
amo-tamo sa svojom prosjačkom
zdjelom za hranu. (Denteroku, XI)
Najznačajnije u ovoj stihovnoj
priči o Rakan Oshovom iskustvu
je to što je "on po prvi put uočio
da je sunce okruglo". Svi znaju i
vide sunce, prema tome ga je
Osho također morao vidjeti bez-
broj puta. Zašto naglašava da je
okruglo, kao da ga vidi po prvi
put u životu? Svi mislimo da
doista živimo, mi jedemo, spava-
mo, šećemo, govorimo. Ali, je li
to doista tako? Da uistinu postoji-
mo, nikada ne bismo govorili o
"grozi", "nesigurnosti", "strahu",
"frustraciji", "hrabrosti da se
bude","zagledavanju u prazninu",
"susretu sa smrću''. D. T. Suzuki -
313
KRŠĆANSKI I BUDDHISTIČKI
MISTICIZAM, 1957
Umjetnički su porivi primitivniji
ili prirođeniji od moralnih. Apel
umjetnosti zalazi izravnije u ljud-
sku prirodu. Moralnost je regu-
lativna, umjetnost je kreativna.
Jedno je nametanje izvana, drugo
je nezadrživ izražaj iznutra. Zen
se neizbježno združuje s umjet-
nošću, ali ne i s moralom. Zen
može ostati nemoralan, ali ne mo-
že bez umjetnosti. . . D. T. Suzuki
- ZEN I NJEGOV UTJECAJ NA
JAPANSKU KULTURU

314
Bez da vidimo stvari onakve ka-
kve jesu, teško je stvarati umje-
tnost. Naša opažanja su nejasna i
naš um nije svjež, tako stvaranje
umjetnosti postaje mučan, uzalu-
dan proces pomoću kojega poku-
šavamo stvoriti nešto što se te-
melji na konceptu. - Prakticiranje
dharma umjetnosti jeste način da
koristimo naše živote da preno-
simo bez zbrke praizvornu i magi
-čnu prirodu onoga što vidimo,
čujemo i dodirujemo.
Sakyong Mipham Rinpoche
Jedan od najbitnijih činilaca u ga-
đanju iz luka i drugih umjetnosti,
koje se upražnjavaju u Japanu, a
vjerovatno i u drugim dalekoisto-
čnim zemljama, nalazi se u činje-
nici da one ne služe praktičnim
315
ciljevima, i da nisu smišljene za
čisto estetsko uživanje, nego zna-
če školovanje svjesti, koje treba
povezati sa krajnjom stvarnošću.
Tako se gađanje iz luka uvježba-
va ne samo zato da bi se pogodila
meta, ne zamahuje se mačem ka-
ko bi se neprijatelj oborio, plesač
ne pleše samo da bi izvodio ritmi-
čke pokrete, nego prije svega da
se svijest harmonično izjednači sa
nesvjesnim. D. T. Suzuki u pred-
govoru knjige - ZEN U UMJETNOSTI
GAĐANJA IZ LUKA od Eugen Herigel-a
Na Istoku najviša je ona muzika
koja slušaoca vodi u Samadhi.
Tišina koja slijedi je suštinski dio
muzike. Publika bi trebala biti u
stanju ljudi koji gledaju zalazak
sunca u more, - oni zaboravljaju
zbog čega su tu došli, zaboravlja-
316
ju riječi kao "sunce" i "more", oni
zaboravljaju svoja vlastita imena
i osobnosti. Nakon što je sunce
nestalo, za neko vrijeme nema
poticaja da se kreće - i sigurno
nema poticaja da se plješće.
Trevor Leggett - ZEN AND THE WAYS
Opažanje nastupa onda kada po-
stoji promatranje bez kretanja
misli. J. Krishnamurti 1895-1986
U ljeto 1706. Hakuin 1686-1768
(zen učitelj), koji je otišao na jug
učiti u Shoshu-jiju na Shikokuu,
bio je pozvan da posjeti dvorac
mjesnog vlastelina. Tu su mu
pokazali zbirku svitaka, i u oči
mu je upao jedan posebno drago-
cjeni primjerak. Bio je to kaligraf
-ski rad nekog zen redovnika (ili
Daigua 1584-1690, ili Unga
1582-1659, ovisno o izvoru) -
317
snažan, blistav i zanosan, a opet
savršeno prirodan i nesputan.
Došavši do zaključka kako je
"Ovaj rad kistom rezultat pravog
prosvjetljenja; on nema nikakve
veze s tehnikom", Hakuin se vra-
tio u hram i, zgađen pretenciozno
-šću svojih radova, spalio sve
kistove i sve svoje uzorke kaligra
-fije. Nije se ozbiljnije prihvatio
kista sve dok se nije približio
šezdesetoj.
- Premda je očito bio nadaren od
rođenja, nije jasno gdje je Hakuin
stekao takvu izvanrednu vještinu
baratanja kistom. Moguće je da je
bio neslužbeni učenik Suioa, izvr-
snog slikara, a vjerovatno je nešto
naučio i od svog nekadašnjeg uče
-nika Ike no Taige, jednog od
velikih slikara toga doba. U po-
318
sljednja tri desetljeća svoga živo-
ta, Hakuin je proizveo golemi
broj slika u nevjerovatnom raspo-
nu tematika, od snažnih koloristi-
čkih prizora, s mnogobrojnim
likovima i različitih tema i pod-
tema, s grubo izvedenih karika-
tura. Uz tradicionalne zen teme
naslikane na nejerovatno svjež
način, Hakuin je nalazio nadahnu
-će u drugim školama buddhizma,
u konfucijanizmu, šintoizmu, tao-
izmu, pučkoj religiji i svakodnev-
nom životu (često je u slike uklju
-čivao svoje lice ili lice svojih
župljana). Njegovi su kaligrafski
radovi također obuhvaćali mnogo
više od svečanih riječi Buddha i
Patrijarha; a koristio je i dječije
pjesmice, popularne balade, šalji-
ve stihove i razuzdane pjesme iz
319
četvrti gejša. Hakuinova umjetni-
čka djela bila su “slike koje
oslobađaju bića“, kao što stoji na
jednom od njegovih pečata. Bile
su vizuelne propovjedi koje su
ostavljale daleko dublji dojam ne-
go dugačko, komplicirano preda-
vanje ili komentar nekog teškog
teksta. Svaki od Hakuinovih uče-
nika i župljana mogao je usposta-
viti izravan odnos s učiteljevom
umjetnošću, koja je neposredno i
trajno djelovala na promatrača. U
stanovitom smislu, Hakuinovo je
djelo bilo “anti-umjetnost“, baš
kao što je zen “anti-riječ“.
Ono nikada nije bilo stvarano sa
svjesnom nakanom da bude lijepo
i li dekorativno. Zapravo, Hakuin
nikada nije ispravljao greške ili
propuste u svojoj kaligrafiji, i ako
320
je na papiru bilo kapljica ili
mačjih tragova, utoliko bolje! Na
velikim formatima, Hakuin je
često najprije napravio temeljni
nacrt, ali umjesto da ga izbriše,
crtao je preko njega, dobivajući
na taj način trodimenzionalni
efekt. Držalo se da je Hakuinova
kaligrafija moćan talisman, te su
mu radovi bili veoma traženi. On
je zapisao: “Umjesto da vješaš
pomodne slike u svome domu,
postavi slike sa zen porukama u
svoju nišu; odnosi se prema toj
tradiciji s poštovanjem i oslobodit
ćeš se nevolja“. . . Hakuin je na
svojim slikama volio karikirati
re-dovnike diletante. Često se
izru-givao Yoshidi Kenkou
(1283-1350) piscu i autoru Eseja

321
o dokolici (Tsurezura gusa),
predsta
-vljajući ga kao majmuna koji
glupo pokušava uhvatiti mjesečev
odraz na vodi, ili piše uvodne
komentare te knjige na komadu
papira. Yoshidin zen, upućivala je
ta slika, jest prijevara. Pravi
učitelji zena ne žive elegantno
povučeni od svijeta, dokono se
poigravvajući umjetnošću i religi-
jom. . . Hakuin se u posljednje tri
godine života donekle povukao
od svijeta, a u tom je razdoblju na
-slikao izvanredno lucidna, jasna
i snažna djela - smione iskaze
istinskog razumijevanja, karakteri
-stičnog za pravog učitelja zena.
Danas i na istoku i na zapadu sve
više jača svijest o tome kako su
Hakuinovo slikarstvo i krasopis
322
po važnosti za kulturnu povijest
svijeta ravni Rembrandtovu slikar
-stvu. U američkim i evropskim
zbirkama danas se nalaze deseci
prvorazrednih Hakuinovih rado-
va, izvor su nadahnuća, ganuća i
pouke ljudima diljem svijeta.
John Stevens - TRI KLASIKA ZENA
- Ikkyu, Hakuin i Ryokan, 1992
Slikanje Prirode (koan)
Ekichu, sedmi (zen) učitelj iz
Jufukuji, je bio poznati slikar.
Jednog dana ga je posjetio
Nobumitsu, i upitao ga može li
naslikati miris opisan u poznatom
djelu kao “Nakon hodanja kroz
cvijeće, konjsko kopito je
mirisno“. Učitelj je naslikao konj-
sko kopito oko kojeg leti leptir
(privučen mirisom). Zatim je
Nobumitsu citirao rečenicu:
323
“Proljeće povjetarac nad rije-
čnom obalom“ i tražio da naslika
povjetarac. Učitelj je nacrtao gra-
nu vrbe koja se njiše. Zatim je
Nobumitsu citirao poznatu zen
frazu “Prst usmjeren na ljudsko
srce, Vidi da je priroda Buddha“.
Zatražio je sliku srca. Učitelj je
uzeo kist i stavio točku na lice
Nomubitsa. Ratnik je bio iznena-
đen i ljut, a učitelj je na brzinu
nacrtao ljuto lice.
Onda je Nobumitsu zatražio sliku
“prirode“ iz fraze “vidi prirodu“.
Učitelj je slomio kist i rekao,
“Ovo je slika“. Nobumitsu nije
razumio i učitelj je dodao, “Ako
ti nemaš to oko koje vidi, ti to ne
možeš vidjeti“. Nobumitsu je re-
kao, “Uzmi drugi kist i nacrtaj
sliku prirode“. Učitelj je odgovo-
324
rio, “Pokaži mi svoju prirodu i ja
ću je naslikati“. Nobumitsu je
ostao bez riječi.
Test: Kako bi ti pokazao prirodu?
Dođi, vidi svoju prirodu i donesi
za nju dokaz.
Kaži nešto za Nobumitsu-a.
Trevor Legget
ZEN AND THE WAYS, 1987
Jednostavan Put – Težak Put
Zen je uistinu nevjerojatno jedno-
stavan sve dok ne pokušavamo
mudrovati ili se kolebati! Zen je
samo osjećaj i čisto shvaćanje da,
recimo to riječima zena, postoji
"deset tisuća formacija; jedna
takvoća". Ili bismo mogli reći:
"Deset tisuća stvari koje su sve
jedne takvoće". Drugim riječima,
iza mnoštva događaja i bića u

325
ovom svemiru jedna je energija -
a ona se javlja kao ti, i sve je ona.
Praksa je zena shvatiti tu jednu
energiju kao da "imamo predo-
sjećaj". Ipak, zen ništa ne govori
o tome što je ta energija, a to, na-
ravno, u umovima Zapadnjaka
ostavlja dojam da je to vrsta
"slijepe energije". Pretpostavlja-
mo to jer jedina alternativa, koju
uz pomoć naših tradicija možemo
zamisliti, jest ta da se vjerojatno
radi o nečemu nalik na Boga. To
je vrsta kozmičkog ega, gotovo
osobno inteligentno stvorenje.
Ali, po budističkom shvaćanju to
bi bilo jednako daleko od biti
(suštine) koliko i smatrati je slije-
pom energijom. Riječ "takvoća"
se koristi kako bi cijelo pitanje
ostalo otvoreno i potpuno nedefi-
326
nirano. To je "tako". To je ono što
jest. Priroda je ove energije da je
neformulirana, (neodređena) ia
-ko nije bezoblična u smislu neke
ljepljive bezlične mase. To jedno-
stavno znači da je u osnovi svega
nešto što nikada ne može biti
pretvoreno u objekt, niti se može
razaznati, shvatiti, ili objasniti.
Na isti način, naše oči za nas
nemaju nikakvu očitu boju dok
promatramo stvari, niti imaju za-
seban oblik. Da imaju svoj oblik,
on bi iskrivio sve oblike koje
vidimo - a na neki način sama
njihova struktura i iskrivljuje ono
što vidimo. Da oči imaju boju
same po sebi to bi utjecalo na sve
što vidimo, a ipak toga nikad ne
bismo bili svjesni. Kako stvari
stoje, međutim, mi nismo svjesni
327
boje očiju, niti boje leća, jer ako
imaju boju, ona je u osnovi
cijelog vida. Tako na potpuno
jednak način možete nikad ne
postati svjesni strukture i prirode
temeljne energije svijeta jer vi
jeste ta energija, a zapravo je sve
ona. No, možete reći: "Pa, onda
to zapravo nije ni bitno:" I to je
istina, nije - ali je bitno u životu i
osjećajima osobe koja shvaća da
je to tako! Iako to ne mora biti
osobito bitno za bilo što - što se
događa, izravno ukazuje na bit
stvari. Da nema očiju, ne bi bilo
vida, a to nam nešto bitno govori
o našoj ulozi u svijetu.
Vidimo određene prizore, a struk-
tura oka ne pravi razliku među
njima, no o njoj ovisi mogućnost
gledanja. Tako o toj energiji ovisi
328
sama mogućnost postojanja sve-
mira, a to je prilično važno.
Međutim, to je toliko važno da to
obično i ne opažamo. To ne ulazi
u naša praktična razmatranja i pro
-gnosticiranja, a zato moderni lo-
gičari svaki na svojim odsjecima
filozofije uvjeravaju da su sve
tvrdnje o toj energiji, uključujući
i tvrdnju da ona i postoji, bezna-
čajne. A to je na neki način istina,
jer je svijet sam - sa stajališta
stroge logike - prilično beznača-
jan u smislu da ne predstavlja ni
znak ni simbol koji upućuje na
nešto drugo. No, dok se sve to
uzima zdravo za gotovo, ipak je
bitno za način na koji osjećamo
ovaj svijet, i stoga za način na
koji djelujemo. Ako znate da po-
stoji samo ovo; i da ste to vi; i da
329
je to izvan vremena, izvan pro-
stora, i, izvan definicija; i ako ja-
sno uvidite da tako stvari stoje, to
vam daje određeni "odskok".
Možete ući u život neusiljeno bez
onih osnovnih strahova koje obi-
čno imate. Možete se, naravno,
prilično zakačiti za oblik života
koji sada živite. Ja mogu sebe
smatrati "Alanom Wattsom" kao
izrazito važnom pojavom - onom
koju bih htio sačuvati i produžiti
što je duže moguće! Ali istina je
da ja to neću moći, i da se na
kraju sve raspada. No, shvatite li
ovu osnovnu energiju, onda znate
da imate priliku opet se pojaviti u
nebrojenim oblicima, a svi će se
oni s vremenom činiti jednako
bitnima kao i ovaj koji sada

330
imate, i možda jednako proble-
matičnim.
Međutim, ovo nije nešto u što bi
trebalo vjerovati, jer ako vjerujete
da je tako na temelju naklapanja,
onda niste shvatili bit. Uistinu ne
trebate vjerovati u ovo, i ne mo-
rate to formulirati, ili držati se
toga na bilo koji način, jer u
jednu ruku ne možete pobjeći od
toga, a u drugu vi - to jest, vi u
ograničenom smislu - nećete biti
tu da to iskusite. Zato nema po-
trebe vjerovati u to, a ako i vje-
rujete, to jednostavno pokazuje
da imate određene sumnje u tom
pogledu! Zbog toga je zen nazvan
"religijom nijedne religije". Vi se
tako reći ne morate uhvatiti za
sebe. Vjera u sebe samog ne
znači "držati se" za sebe, nego
331
pustiti se. Zato zen majstor, kada
od svog učenika čuje: "Deset
tisuća formacija, jedna takvoća",
odgovara: "Riješi se toga." To je
također razlog što, u prakticiranju
određenih oblika zen meditacije,
ponekad dolazi do mučnog na-
stojanja pojedinca da nadvlada
sve formulacije (određivanja) bilo
kakvog tipa i odbaci sve preoku-
pacije. Pa osoba ustraje u dugim
satima sjedenja s bolnim koljeni-
ma u neprestanoj frustraciji poku-
šavajući shvatiti o čemu se tu
radi. S nevjerojatnom iskrenošću
kažu: "Moram otkriti što je tajna
života da bih vidio tko sam i što
je ova energija". I tako idete i
idete do zen majstora, ali on po-
bija sve formulacije koje mu do-
nosite, jer one vam ne trebaju.
332
Kada obična osoba, međutim,
čuje da vam formulacija ne treba,
ona će sve to zaboraviti i počet će
razmišljati o nečem drugom, pa
tako oni nikad ne prijeđu pre-
preku i nikada ne shvate jedno-
stavnost i radost svega toga.
No, kada stvarno shvate, očito je
da postoji samo jedna energija, i
da su svjesnost i nesvjesnost, bi-
tak i nebitak, život i smrt njezine
suprotnosti. Ona je uvijek leluja-
va na sljedeći način: sad je vidiš,
sad je ne vidiš - sad je ovdje, sad
nije. Naime, upravo to "ima" i
"nema" jest ta energija, i mi ne
bismo znali što je ta energija da
se ona ne mijenja. Jedini način da
oscilira jest da je čas ima čas
nema, pa tako imamo život i smrt,
i tako stvari stoje iz naše per-
333
spektive. Eto, o tome se radi u
zenu. A radi se samo o tome.
Naravno, iz toga proizlazi i nešto
drugo, ali u vježbanju zena, prvo
što moramo učiniti jest osjetiti
njegovu potpunu očitost. Ono što
slijedi iz toga je pitanje: "Kako
osoba koja tako osjeća živi u
ovome svijetu? Što činiti s osta-
lima koji ne vide da je to tako?
Što činiti u pogledu našeg postu-
panja u ovom svijetu?" Ovo je
teži dio zen vježbanja. Na poče-
tku je prodor - koji uključuje odre
-đene poteškoće - no nakon toga
slijedi cijeli proces učenja
samilo-sti, tankoćutnosti i
vještine. Kao što je Isus rekao,
treba "biti lukav poput zmija i
nježan poput golu-bica" - a
upravo to oduzima najvi -še
334
vremena. Tada možete podije-liti
vježbanje zena u dvije faze koje
odgovaraju dvjema velikim
školama budizma: hinayana faza i
mahayana faza. Hinayana faza
usmjerena je dostizanju nirvane -
dostizanju "života u Velikoj
Praznini". Ali, mahayana faza teži
"vraćanju", jer se Bodhisattva
vraća iz nirvane zbog suosjećanja
sa svim bićima koja osjećaju, da
bi čak i travi pomogao da postane
prosvijetljena. Upravo taj mahaya
-na oblik zena zaokuplja najviše
vremena posvećenog učenju da bi
postali upućeni u zen.
Kažem ovo kao uvod da bih od
početka sve razjasnio, i da bih
počeo bez zavaravanja ili zbunji-
vanja zagonetnim zen pričama!
Iako su te priče zapravo prilično
335
jasne, Zapadnjaci obično ne shva-
te lako njihovu bit. Očaravajuće
načelo koje je u temelju zen pri-
ča, sa svim njihovim naizgled bes
-potrebnim primjedbama, prilično
je jednostavno. Sve je to obja-
šnjeno u sutri Šestog Patrijarha,
kada Hui-neng kaže: Ako te netko
upita o svetim stvarima, uvijek od
-govaraj pomoću svjetovnih stva-
ri. Ako te pitaju o krajnjoj stvar-
nosti, odgovaraj riječima svako-
dnevnog života. Ako te pitaju o
svakodnevnom životu, odgovaraj
pomoću krajnje stvarnosti. - Evo
primjera. Netko kaže: "Učitelju,
molim te dodaj mi nož." I on ga
doda, pružajući prvo oštricu.
"Molim te daj mi drugi kraj",
kaže. A učitelj odgovori: "Što bi
napravio s drugim krajem?" To je
336
odgovaranje na svakodnevne situ-
acije pomoću metafizičkog.
Kada pitanje glasi: "Učitelju, što
je temeljno načelo budizma?",
odgovor je: "U ovoj lepezi ima
dovoljno povjetarca da me hladi."
To je odgovaranje na metafizičko
riječima svakodnevnog, a to je
manje-više načelo na kojem po-
čiva zen. Svjetovno i sveto su
jedno i isto.
Alan Watts - ŠTO JE ZEN
Yin-t’o-lo živio je u Kini u 14.
stoljeću i bio je Ch’an redovnik,
pjesnik i slikar - i bio svećenik u
hramu u Pien-Liang. Jedna od
njegovih slavnih slika, ilustrira
dobro poznatu Ch’an anegdotu ko
-ja u sebi sadrži ključne koncepte
Ch’an prakse i filozofije. To je
slika pod naslovom "Redovnik iz
337
Tan-hsia spaljuje drveni kip
Buddhe", a odnosi se na priču is-
pričanu u "Zapisima o prenošenju
Svjetla", koja glasi: "Kasnije,
kada je za jako hladnog vremena
boravio u Huilin-su, Majstor je
uzeo drveni Buddhin kip te ga
spalio. Kad ga je netko kritizirao
u vezi toga, rekao je: "Zapalio
sam ga (u svrhu) da dobijem
śarira (pepeo Buddhe, štovan kao
relikvija)". A ovaj ga na to upita u
čudu: "Ali, kako možeš dobiti
śariru iz običnog komada drve-
ta?" Majstor mu odgovori: "Pa
ako to nije ništa više nego komad
drveta, zašto me onda prekoravaš
što sam ga spalio?"
Na lijevom dijelu slike stoji upi-
sana pjesma čiji je autor Ch’an
svećenik Ch’u-shih Fan-ch’i: "U
338
drevnom hramu, za hladnoga vre-
mena, proveo je noć. Ne bi mo-
gao izdržati probadajuću hladno-
ću vrtložećeg vjetra ako nema
śarire, što je tu (u vezi toga) tako
posebno? Pa uze drvenog Buddhu
iz dvorane i spali ga". U lijevom
donjem dijelu slike ispod pjesme
nalazi se pjesnikov pečat koji
kaže: "Djeca ne znaju da su
snježne pahuljice u Nebesima
upravo poput vrbinih cvjetova".
Zen i Putevi
Zen učitelji baš ne vole verbalne
definicije Buddha-prirode, jer se
oni odmah kod onih koji to čuju
pretvaraju u misaone konstrukcije
kao što su to i druge misaone
konstrukcije (op. prev. mentalne
koncepte) koje sačinjavaju njihov
339
svijet. Kao takve one su u osnovi
iluzorne i postaju prepreka stvar-
noj Buddha-realizaciji. Međutim,
nešto je rečeno o Buddhinoj pri-
rodi u ovom izrazu:
1. Buddha - bez mentalnih
konstrukcija - Praznina
2. Monju (mudrost) drži mač
(moć)
3. Fugen (samilost) drži lotos
(ljepota)
Mudrost i samilost su mentalne
konstrukcije najviše jasnoće i
smirenosti, kroz koji je kao kroz
vrlo fini veo Praznina viđena i
izražena. Kada je posljednji veo
odstranjen onda više ne preostaje
ništa što bi se moglo reći ili
misliti, jer nema mentalnih kon-
strukcija sa kojima mislimo ili
340
govorimo. Pogledaj priču o
Slikanje Prirode na strani 199.
Ova točka se uvijek ponovo i
ponovo javlja u zenu.
1. Izraz “bez mentalnih konstru-
kcija“ može biti zbunjujući i za-
strašujući. Neki ljudi vjeruju da
bi to moglo biti nesvjesnost, jer
misle da je svjesnost isto što i
misao, koja je samo pokret u
tome. U njihovom pogledu, svje-
snost ima stupnjeve. Soto zen
fraza “svjesno uđi u duboko
spavanje i budi svjestan toga, bi
moglo izgledati beznačajno kao i
“donesi svjetlo u mračnu sobu i
vidi kako izgleda mrak“. U
Zapadnjačkoj tradiciji nije ništa
poznato o dubokom spavanju, ali
je Istok eksperimentirao o tome
kroz mnoga stoljeća. Zapadnjaci
341
mogu to smatrati kao autentične
trenutke nadahnuća u polju zna-
nosti koji bljesnu u umu odmah
nakon buđenja. Helmholz je za
ovo primjer. Zen učitelji često
koriste riječ “Buddha“ u apsolu-
tnom smislu, kada oni stvarno
misle ozbiljno, onda oni više to
koriste kao negativne izraze.
2. To je stvarnost buddhističkog
izražavanja, posebno u poeziji i
umjetnosti.
3. To je stvarnost svakodnevnog
djelovanja. To je specijalni dopri-
nos japanskog zena da je spo-
soban vidjeti i izraziti Buddha-
prirodu kroz moć i ljepotu u sva-
kodnevnim stvarima. Oni su djelo
-mično produhovili tradiciju vojni
-ka i donijeli nadahnuće u doma-
ćinstvu kao što je to aranžiranje-
342
cvijeća (ikebana) i ceremoniju
čaja. Ovo se naziva Putevima.
Postoje mnogi ljudi koji ne žele
transcendirati individualnost i ući
u stvarnost koja je iznad mental-
nih konstrukcija (koncepata), u
polje transcendentalne samoće.
Ali neki od njih bi željeli doži-
vjeti nekakvo nadahnuće, da budu
sposobni da se usklade sa univer-
zumom, ne samo u velikim prili-
kama već i u običnim vremenima.
To je za takve ljude da su ra-
zvijeni Putevi. Oni su fragmentar
-ne manifestacije zena koji ovise
samo minimalno o okolnostima;
prakticirati ih znači biti sposoban
doživjeti dah koji je iznad, da ima
slobodu za neko vrijeme od dosa-
dnosti i ograničenosti života, i
biti sposoban prepoznati određe-
343
no polje kozmičkog života, i pre-
pustiti mu se.
Putevi imaju tehnike, ali to nije
njihova svrha da oponašaju akciju
kozmičkog života tehničkim nači-
nima, kao što učenik vjerno kopi-
ra stil svoga učitelja jer nema ni-
kakvo nadahnuće za svoj vlastiti.
Cilj tehnika je da se ovlada je-
dnim poljem u potpunosti, tako
da instrumenti percepcije budu
sposobni opažati vrlo precizno.
Onda djelovanje kozmičkog živo-
ta postaje jasno. Sve dok oko nije
bilo uvježbavano, nije lako odre-
diti što je odlična vrtna stijena od
osrednje. Oni koji nisu bili uvje-
žbavani ovim Putem, ili nekim
drugim, oni neće moći tako lako
procjenjivati.

344
Ali ako je loše uvježbavan čovjek
u lošem vrtu svaki dan, on će
otkriti da postoji nekakava neja-
sna neugoda, vrsta fizičke neu-
gode, kao da nešto treba biti pro-
mjenjeno, ali on ne može pronaći
što je to.
U dobrom vrtu, on će bez nekog
posebnog zamjećivanja toga, pro-
naći da postoji smirujući utjecaj
na njegov um; on je nekako u
miru, iako ne zna odakle taj mir
potiče. Uvježbani čovjek odmah
cijeni vrt, ne mentalnom anali-
zom, iako on može i to učiniti
ako je potrebno. On je
uvježbavan u ravnoteži i
odnosima koji se ne mogu
odrediti riječima. On može
cijeniti ono što “govori“ kroz
majstorsko djelo, i do neke mjere
345
to izraziti kroz svoju vlastitu
kreaciju.
Kada on bude sposoban da to
prepozna kroz vrtove, onda to
može prepoznati u bilo čemu;
stvari koje je on vidio svaki dan
sa zamućenim okom odjednom
postaju svježe i žive. Zapadnjaci
su iznenađeni kada naiđu u
Japanu na trgovinu koja prodaje
samo kamenje, veliko i malo,
ponekada po vrlo visokim cijena-
ma. Može proći prilično vremena
prije nego li ih oni budu mogli
gledati i stvarno vidjeti. Prije toga
oni mogu imati u svojoj glavi
napomenu “Kamenje bez vrije-
dnosti ili interesa“. Ta napomena
se prvo mora odbaciti prije nego
li oni budu mogli gledati.
346
- Mnogi Putevi su tehnički razvi-
jeni u mirnom sedamnaestom sto-
ljeću. . .
- Učitelj Jigenryu škole mače-
vanja, koja potiče (i prenešena
je) od zen učitelja, Zenkichi,
krajem 16. stoljeća, je poučavao
etiku, streličarstvo, jahanje, ko-
plje, sablja, poeziju i ceremoniju
čaja. . .
- Najosnovniji Put je mačevanje i
bio je posebno blisko povezan sa
zenom. Trevor Legget
ZEN AND THE WAYS, 1987
Značajno je da su riječi oblik
notacije - one su notacija života.
Kao što je glazbena notacija
način bilježenja glazbe da bismo
je zapamtili, tako su i riječi bitan

347
instrument pamćenja: ponavljamo
ih, zapisujemo i tako pamtimo.
To nam daje nevjerojatan osjećaj
nadzora, ali plaćamo i cijenu toga
jer smo prikovani za te notacije.
Glazbena notacija ograničava mo
-gućnost varijacija i ostalih gla-
zbenih oblika. Hindus, međutim,
nije prikovan za note, i zato cijeni
vrstu glazbe u kojoj neko glaz-
balo - bilo da se radi o bubnjevi-
ma, flauti ili gitari - odmah rea-
gira i na najistančaniji pokret ljud
-skog tijela. Oni sviraju takve
dionice - neobičnih četvrtinki i
čudnih ritmova - koje u našoj
notaciji nije moguće izvesti.
Hindus uživa u krajnjoj finoći
flaute, koja tako izvršno reagira
na dah; to je organska pojava.

348
Naša im se glazba doima vrlo
strukturiranom i strogom, poput
vojne koračnice, a razlog su pra-
vilan ritam i skladni intervali.
Jednako tako, kada odbacite odre-
đene krute koncepcije o svijetu,
otkrit ćete da je mnogo suptilniji i
mnogo čudesniji nego što ste
mislili.
Vidjet ćete da su odnosi među
ljudima i razne situacije veoma
profinjeni. A onda ih s lakoćom
počnete razumijevati, ne pomoću
apstraktnog mišljenja nego pita-
jući vlastiti mozak kako bi se on
ponio u takvim situacijama.
Alan Watts – ŠTO JE ZEN?

Zen

349
 Čudo, čudo! Kako je
veličanstveno učenje
bez riječi. To se ne može
čuti uhom, jer se glas
mora čuti sa okom.
Tozan - zen učitelj
Kada postanete ono što
doista jeste, zen postaje
zen. Kada ste samo ono
što jeste, stvari vidite
onakvima kakve jesu te
postajete jedno sa svime
što vas okružuje.
Shonryu Suzuki - ZEN UM
POČETNIKOV UM, 1970
Učitelj zena Mu-nan imao je sa-
mo jednog učenika kojem je ime
350
bilo Shoju. Kada je Shoju završio
svoje izučavanje zena, Mu-nan ga
pozva u svoju odaju i reče:
"Starim i koliko znam, Shoju, ti si
jedini koji će prenijeti ovo uče-
nje. Evo jedne knjige. Prenošena
je od učitelja do učitelja tijekom
sedam naraštaja. U nju sam unio i
mnoge svoje stavove. Knjiga je
vrlo vrijedna i ja ti je poklanjam u
znak tvoga sljedbeništva". "Ako
ova knjiga posjeduje toliku vrije-
dnost, bolje bi bilo da je ti
zadržiš" odvrati Shoju. "Ja sam
tvoj zen primio bez zabilješki i
njime sam zadovoljan". "Znam"
reče Mu-nan. "Ipak, ona je preno-
šena od učitelja do učitelja tije-
kom sedam naraštaja, pa je možeš
zadržati kao znak prihvaćanja
moga učenja. Evo ti je". Razgo-
351
varali su pored vatre. Istoga trena
kada Shoju osjeti knjigu u svojim
rukama, baci je u rasplamsalu va-
tru jer nije imao sklonosti za po-
sjedovanjem. Mu-nan, koji se ni-
kada ranije nije naljutio, odjed-
nom vrisnu: "Što to činiš!" Shoju
uzvrati vičući: "Što to govoriš!"
Jednoga dana upravitelj provinci-
je upita zen-učitelja Taigu: "Kažu
da je Zapis Plavih Stijena najzna-
čajniji spis zen-nauka: Je li to
istina?" Taigu odvrati "Istina je".
Upravitelj potom ovako upita
Taigua: "Ispričaj mi, molim te,
jednu ili dvije pripovijesti iz toga
spisa". Taigu na ove riječi odvra-
ti: "Bojim se da ih ne bi razumio"
Upravitelj, međutim, bijaše upo-
ran u molbama, te Taigu na kraju
reče glasno, navodeći prvu pripo-
352
vijest tog zen-spisa: "U praznini
nema svetosti". Upravitelj reče
"Ne shvaćam". Taigu odvrati:
"Tako je jer ne umiješ zadržati
pribranost duha".
Nan-ina, japanskog učitelja zena
razdoblja Meiji, posjeti jednoga
dana neki znalac sa željom da se
u njega raspita o učenju zena.
Nan-in posluži čaj neočekivanom
gostu. Kada je šalicu čaja već is-
punio do vrha, zen učitelj nastavi
nalijevati čaj. Znalac promatraše
kako se čaj prelijeva. Ne mogavši
se više suzdržati, obrati se zen
učitelju riječima: "Šalica je puna
do vrha. Čaja više u nju ne može
stati!" "Nalik ovoj šalici" odvrati
Nan-in "i ti si potpuno ispunjen
svojim uvjerenjima i pretpostav-
kama. Kako ti mogu protumačiti
353
zen učenje ako prethodno nisi
ispraznio svoju šalicu".
Izučavanje Uma bijaše smjer nau-
kovanja koji je začet zen-uče-
njem. Jednoga dana sljedbenik
Izučavanja Uma priđe zen-učite-
lju Shosanu kako bi ga upitao o
suštini buddhističkoga nauka, zen
-učitelj reče: "Buddhističko uče-
nje nije dano za korištenje razliku
-jućeg uma kako bi se upravljalo
tijelom. Riječ je o korištenju tre-
nutka neposredne prisutnosti u
svoj njezinoj čistoći, a ne u njezi-
nu gubljenju u razmišljanjima o
prošlosti ili budućnosti. Upravo
su zato drevni mudraci poduča-
vali ljude obraćanju pozornosti
vremenu: drugim riječima, stro-
gom usredotočavanju uma, zane-
marujući sve vanjske stvari bilo
354
one dobre ili zle, te neprianjanju
uz ego. "Dakle" nastavi zen-uči-
telj "za preobražaj uma dobro je i
korisno promatranje načela uzro-
ka i posljedice. Tako, na primjer,
ako nas drugi i mrze, prema nji-
ma ne bismo trebali osjećati od-
bojnosti; trebali bismo, umjesto
toga, treba preispitati samog sebe
i promisliti zašto nas ljudi mrze
bez ikakva razloga, pretpostavlja-
jući pritom da je poticajni uzrok u
nama samima i neki nepoznati
poticajni uzrok u nama koji tako
djeluje na ljude. Tvrdeći da su
sve stvari posljedice uzroka, sudo
-ve ne bismo smjeli donositi na
osnovi subjektivnih zamisli. U
cjelini uzeto, stvari se ne zbivaju
u suglasnosti s našim subjektiv-
nim zamislima; one se događaju u
355
suglasju sa zakonima Prirode.
Ako zadržiš svijest o tome, tvoj
će um postati sasvim pročišćen".
Zen učitelj Ranryo proputovao je
svijetom u sva četiri smjera ne
razlikujući pri tom dvor od seo-
skog dvorišta, grad od sela, niti
izbjegavajući svratišta i skromna
prenoćišta. Kada bi ga netko upi-
tao zašto tako postupa, zen ucitelj
bi odvratio: "Moj je Put uvijek
ovdje, gdje god se zatekao. U
njemu nema nikakvog procjepa".
Kasnije se Ranryo povukao u pla-
nine u kojima je sagradio jedno-
stavnu kolibu i živio životom stro
-gog obuzdavanja, posvećujući se
udubljenju u zen-nauk. Posebno
se radovao noćnim kišama. Tada
bi utonuo u zadubljenje i tako pro
-bdio cijelu noć, sve do svanuća.
356
Seljani iz planinskih sela, ne zna-
jući ga po imenu, prozvaše ga
"Redovnikom Noćnih Kiša". To
je razdragalo Ranryoa, te se tako
stao služiti svojim noćnokišnim
imenom. Jednom neki posjetitelj
upita Ranryoa o suštini zen-medi-
tacije i buddhističkom nauku
čiste Zemlje, zazivajući pritom
ime Buddhe Beskrajne Svjetlosti.
Ranryo mu odvrati u stihovima:
Zen-meditacija i buddhistički
nauk nalik su dvjema planinama:
viši i niži vrhunci
Razdvajaju jedan jedinstveni
svijet. Kada dođu u podnožje
planina, svi vide mjesec ponad
vrhunca; Samo oni jadni bez
vjere, trpe stremeći samom vrhu.
Svi su zen učitelji nesvjesni
znalci ili upućene neznalice.
357
 D. T. Suzuki 1870-1966
Neki gospodar, koji je izučavao
zen-učenje u Bankeija, bijaše u
cvijetu mladosti i opčaran borila-
čkim vještinama. Jednoga dana
odluči iskušati učiteljevu spre-
mnost, iznenada ga napavši ma-
čem dok je sjedio mirno, zadu-
bljen u meditaciji.
Zen-učitelj mirno odvrati na uda-
rac mačem, a potom se ovim rije-
čima obrati mladom gospodaru:
"Tvoja je vještina još uvijek
nezrela jer tvoj um nalijeće prvi".
Čak ako bi se Buddha ili bodhi-
sattva iznenada pojavili ispred
tebe, nema potrebe za obožava-
njem. Ovaj naš um je prazan i ne
sadrži takav oblik. Oni koji se
drže takvih pojava su vragovi.
Oni otpadaju sa Puta. Zašto obo-
358
žavati iluzije stvorene u umu?
Oni koji obožavaju ne znaju, oni
koji znaju ne obožavaju. Oboža-
vanjem ti dolaziš pod utjecaj
vragova. Ja na ovo ukazujem jer
se bojim da ti toga nisi svjestan.
Buddha na sanskritu (op. prev.
jeziku) znači ono što ti nazivaš
budnim, začuđujuće budnim. Od-
govarajući, savijajući svoje obrve
trepčući očima, kretanjem svojih
ruku i stopala, sve je to tvoja
čudna budna priroda. I ova priro-
da je um. I um je Buddha. I
Buddha je put. I put je Zen. Ali
riječ "Zen" je ono što ostaje
zagonetka i za smrtnika i za
mudrace. Vidjeti svoju prirodu je
Zen. Sve dok ne vidiš svoju
prirodu, to nije Zen. Čak i ako ti
možeš objasniti tisuće sutra i
359
šastra, sve dok ti ne vidiš svoju
vlastitu prirodu tvoje učenje je
smrtnika, ne Buddha.
Istinski Put je profinjen. To ne
može biti izraženo jezikom. Od
kakve su koristi sveti spisi? Ali
onaj tko vidi svoju vlastitu pri-
rodu, nalazi Put, čak i ako on ne
zna pročitati ni riječ.
Onaj tko vidi svoju prirodu je
Buddha. I kako je Buddhino tijelo
istinski čisto i nezagađeno, i sve
što god on kaže jeste izraz njego-
vog uma, bivajući u osnovi pra-
zan, Buddha se ne može pronaći
u riječima ili bilo gdje u Dvanaest
Kanona.
(Dvanaest Kanona buddhističkih
propisa, misli). Bodhidharma
Čisto iskustvo nastupa kada um
spazi sebe odraženog u sebi, u
360
činu samoraspoznavanja, stanju
takovosti. To je moguće jedino
kada je sam po sebi sunyata
(praznina), to jest, kada je lišen
svih mogućih sadržaja osim sebe.
Ali izraz "osim sebe" je iznova
lako pogrešno shvatiti. Jer, mogu-
će je postaviti pitanje što je to
"sebstvo"? Moramo odgovoriti na
isti način kao i sveti Augustin:
"Kad pitaš, ne znam; ali kad ne
pitaš, onda znam". Slijedi dijalog
dvaju zen majstora Tang dinastije
on će nam pomoći prikazati meto
dologiju koju je usvojio zen kako
bi posredovao ideju "sebstva".
Prvi je majstor, Isan (771.- 853.),
radio s učenicima u vrtu, skuplja-
jući lišće čaja. Kazao je Kyozanu,
jednom svom učeniku, koji tako-
đer bijaše majstor: "Beremo lišće
361
cijeli dan; jedino čujem tvoj glas,
ali te ne vidim, pokaži mi svoje
prvotno lice". Kyozan je zatresao
grm čaja. Isan reče: "Istjerao si
akciju, ali ne i tijelo". Kyozan na
to reče: "Kako bi ti odgovorio?"
Isan je neko vrijeme šutio. Kyo-
zan napomenu: "Ukazao si na tije
-lo, ali ne i na akciju". Uslijedio
je Isanov zaključak: "Upravo sam
te poštedio dvadeset udaraca šta-
pom". Što se tiče zen filozofije, to
može biti sasvim točno, jer ova
dvojica majstora znaju što žele
razotkriti. Ali posao filozofa mo-
dernog doba jest prepoznati ili
prodrijeti u dubine iskustava na
kojima ovi majstori stoje i poku-
šati to objasniti najbolje što mo-
gu. Ti majstori nisu zauzeti jedi-
no zbunjivanjem promatrača. Ka-
362
zati "prazan" samo je po sebi pro-
turječno. Ali, ne možeš ostati ne-
pomičan. Kako iskazati tišinu, a
ne narušiti je, pravo je umijeće. Iz
tog razloga zen, što je više mo-
guće izbjegava oslanjanje na
jezik i tjera nas da krenemo iznad
riječi, kao da bismo trebali isko-
pati što se tamo nalazi. Eckhart
(Meister 1260-1328) to nepresta-
no radi za vrijeme svojih propo-
vijedi. On izvlači iz Biblije neka-
kve nedužne riječi i pušta ih da ot
-kriju "unutarnji čin" koji je isku-
sio u svojoj nesvjesnoj svjesnosti.
Njegova misao uopće nije u rije-
čima. On ih pretvara u instrumen-
te vlastite namjere. Na sličan na-
čin zen majstor koristi bilo što u
vezi sa sobom, uključujući vlasti-
tu osobnost, drveće, stijene, štapo
363
-ve, itd. D.T. Suzuki - Kršćanski
i Buddhistički misticizam,1957
Ching Ping je upitao Tsui Weia
koji je osnovni simbol budizma?
Sačekaj da drugi odu pa ću ti on-
da reći. Eto otišli su, možeš li mi
sada reći? Dođi. Pogledaj ovo: o-
vaj bambus je visok, a onaj nizak.
Bio jednom neki budist koji je
išao planinom u potrazi za Zen-
majstorom koji bi ga mogao spro-
vesti kroz vrata Zena. - Na svom
putu dovde prošao si kroz kanjon,
je li tako? - Da. - Jesi li čuo zvuk
kanjona? - Jesam. - Mjesto gdje si
čuo zvuk kanjona jest mjesto gdje
počinje put koji vodi do vrata
Zena. "Postoji božanstvenost u
cvjetanju cvijeta i postoji ljepota
u njegovom umiranju. Kad možeš
364
vidjeti ljepotu i božanstvenost u
svemu oko sebe, ušao si kroz
vrata Zena".
Jedne večeri dok je Shichiri
Kojun izgovarao svete riječi sutri,
uđe lopov s isukanim mačem, tra-
žeći od Kojuna novac ili život.
Shichiri mu ovako reče: "Ne uzne
-miravaj me. Novac možeš naći u
onoj ladici" a zatim se vrati svo-
me recitiranju. Nakon što je mi-
nuo samo jedan trenutak, Shichiri
ustade i poviče: "Ne uzimaj sve.
Treba mi nešto od čega ću sutra
platiti porez." Uljez pokupi veći
dio novca i okrene se da ode.
"Zahvali čovjeku kada primiš
dar" Shichiri doda. Čovjek mu
zahvali i pobježe. Nekoliko dana
kasnije uhvatiše lopova, a on,
između ostalog, prizna i nedjelo
što ga je učinio Shichiriju. Kada

365
Shichirija pozvaše kao svjedoka,
on reče:
"Ovaj čovjek nije lopov, barem
što se mene tiče. Ja sam mu no-
vac dao i on mi je na tome za-
hvalio". Nakon što je odslužio
svoju kaznu, čovjek ode kod Shi-
chirija i postade njegov učenik.
Ryokan, učitelj Zena, živio je naj-
jednostavnijim životom u male-
noj kolibi u podnožju planine. Je-
dnu večer neki lopov upadne u
kolibu i iznenađen otkrije da u
njoj baš ničega za ukrasti nema.
Ryokan se upravo vratio kući i
zateče ga. - Vjerujem da si dobar
komad puta prevalio da bi došao
k meni - reče on lopovu - i zato
ne bi bilo dobro da odeš praznih
ruku. Budi tako ljubazan i primi
na dar moju odjeću. Lopov uzme
odjeću i pobjegne. Ryokan sje-
366
dne, onako gol, te počne proma-
trati mjesec. - Jadnik, volio bih da
sam mu mogao darovati ovaj
prekrasni Mjesec.
Kada je Bankei održavao poduke
izdvojenog usredotočivanja, posje
-ćivali su ih mnogi učenici. Za vri
-jeme jednog takvog okupljanja
jedan je učenik uhvaćen u krađi i
cijela je stvar prijavljena Bankeij-
u uz zahtjev da prijestupnik bude
isključen iz poduka. Bankei se na
to ne obazre. Kasnije je isti uče-
nik uhvaćen na sličnom djelu i
Bankei iznova ne obrati pažnju.
Takav postupak razljuti druge uče
-nike koji sastaviše molbu, traže-
ći otpuštanje lopova, uz izjavu da
će u suprotnom cijela grupa napu-
stiti poduke. Kada Bankei pročita
molbu, sve ih pozva pred sebe.
367
"Vi ste mudra braća" reče im.
"Znate što je dobro, a što zlo. Ako
tako želite, možete poći nekamo
drugamo na poduke, ali naš jadni
brat još uvijek ne zna što je
dobro, a što zlo. Tko će ga tome
podučiti, ako ne ja? Ovdje ću ga
zadržati, makar svi vi ostali
napustili moje poduke". Kiša suza
obli lice brata koji je krao. Želja
za krađom posve ga napusti.
Jedne noći dok je redovnik
Daigan obavljao svoju praksu,
pojavi se lopov. - Jesi li me došao
opljačkati ili ubiti? - Hoću novac.
- Evo uzmi ovo. (Baci mu novac i
on uzme) - Stani! Kad izlaziš, mo
-lim te zatvori vrata radi lopova! -
Godinama sam pljačkao kuće, ali
nikada me ništa nije uzdrmalo
kao te riječi. "Kad vjetar puše-
368
trstika se svija, kad vjetar prođe,
trstika se smiri." Kad se nešto de-
si, reagiraj iz svoje izvorne priro-
de, a kad prođe zaboravi na to.
Gesen bijaše umjetnik i svećenik.
Prije no što bi počinjao crtati ili
slikati, uvijek bi zahtijevao da mu
se unaprijed plati, a cijene u njega
bijahu visoke. Bio je na glasu kao
"škrti umjetnik". Jednom ga zgo-
dom neka gejša pozva da joj na-
slika sliku. "Koliko mi možeš pla
-titi", raspitivao se Gesen.
"Koliko god zatražiš" odvrati dje-
vojka "ali želim da posao obaviš
preda mnom". Određenog dana
Gesen je pozvan kod gejše koja je
priređivala gozbu za svoga go-
spodara. Gesen načini sliku. Kada
je bila gotova, zatraži od djevojke
do tada najveću svotu novca koju
369
je ikada zatražio za neku sliku.
Svota mu je bila isplaćena. Tada
se gejša okrenu gospodaru ovako
govoreći: "Sve što ovaj umjetnik
hoće jest novac. Njegovo je sli-
kanje dobro, ali mu je um pokva-
ren; novac ga je pokvario.
Kada ga stvori tako ružan um,
njegovu radu ne pristaje biti
izložen. Dovoljno je dobar jedino
za jednu od mojih podsuknji".
Skinuvši suknju, djevojka zatraži
od Gesena da načini drugu sliku
na pozadini njezine podsuknje.
"Koliko ćeš mi platiti?" upita
Gesen. "Oh, bilo koju cijenu" od-
vrati djevojka. Gesen izreče pre-
tjeranu cijenu i, naslikavši sliku
kako je od njega zatraženo, ode.
Kasnije su se saznali i razlozi
Gesenove želje za novcem. Nje-
370
govu je pokrajinu često pustošila
glad i bijeda. Bogati nisu poma-
gali sirotinji. Gesen je imao skri-
veno skladište za koje nitko nije
znao, a u njemu je čuvao žitarice
koje je spremio za takve izvanre
-dne prilike.
Put od njegova sela do Narodne
kapele bio je u vrlo lošem stanju,
te su mnogi putnici stradali prola-
zeći njime. Poželio je sagraditi
bolji put. Njegov je učitelj umro
ne ostvarivši želju da sagradi
hram, te je Gesen želio završiti
hram umjesto njega. Kada je
ispunio svoje tri želje, Gesen je
bacio kičicu i slikarski pribor,
povukao se u planine i nikada
više nije slikao.

371
Vojnik Nobushige dođe zen uči-
telju Hakuinu i upita: "Postoji li
uistinu raj i pakao?" - "Tko si ti?"
upita Hakuin. "Ja sam samuraj",
odgovori ratnik. "Ti vojnik!" us-
kliknu Hakuin. "Kakav bi vladar
tebe htio za stražara? Lice ti je
kao u prosjka". Nobushige se toli-
ko razljuti i počme izvlačiti mač,
ali Hakuin nastavi: "O ti imaš
mač! Sigurno je previše tup da mi
odsječe glavu". Dok je Nobushige
izvlačio mač, Hakuin primjeti:
"Ovdje se otvaraju vrata pakla!"
Na te riječi samuraj shvati učite-
ljevu pouku, vrati mač u korice i
pokloni se. "Ovdje se otvaraju
vrata raja", reče Hakuin.
Ubijanje
Zen učitelj Gasan jednog dana
poučavaše svoje sljedbenike: "U
372
pravu su oni koji govore protiv
ubijanja i žele poštedjeti živote
svih svjesnih bića. Dobro je štititi
i životinje i insekte. Ali što je s
onima koji ubijaju vrijeme, onima
koji uništavaju bogatstva, i onima
koji razaraju državnu ekonomiju?
Ne smijemo ih previdjeti. Nada-
lje, što je s onima koji propovije-
daju, a nisu prosvijetljeni? Oni
ubijaju buddhizam".
Vojnici čovječanstva
Jednom je jedna jedinica japan-
ske vojske sudjelovala u vojnim
vježbama, a nekoliko časnika po-
stavilo je svoj stožer u hramu zen
učitelja Gasana. Gasan reče svom
kuharu: "Neka i časnici jedu je-
dnostavnu hranu kao i mi". To
razljuti časnike jer su bili navikli
na potpuno drugačiji odnos.
373
Jedan od njih dođe Gasanu i reče:
"Što ti misliš, tko smo mi? Mi
smo vojnici, žrtvujemo svoj život
za svoju zemlju. Zašto prema
nama tako i ne postupate?" Gasan
nepokolebljivo odgovori: "Što ti
misliš, tko smo mi? Mi smo
vojnici čovječanstva koji žele
spasiti sva bića koja osjećaju".
Kada je Eshun već prevalila še-
zdesetu godinu i kad joj već bilo
vrijeme da napusti ovaj svijet,
zen-svećenica Eshun zamoli ne-
koliko redovnika da u dvorištu
naslažu hrpu drva. Zatim odlučno
sjedne usred lomače te zapovijedi
da se posvuda po rubovima po-
tpali vatra. - hej, sestro! – podvi-
kne jedan od redovnika - je li
vruće tamo unutra? - samo se
glupan poput tebe može brinuti
374
oko takvih stvari - odgovori
Eshun. Plamenovi buknuše i ona
nestane.
101 ZEN PRIČA, knjiga prvi put
objavljena 1939, stvarne priče iz
iskustva kineskih i japanskih uči-
telja tokom više od pet stoljeća.
Deset godina nakon postignuća
prosvjetljenja, Gessen je služio
kao redovnik u samostanu koji
bijaše na dobru glasu.
Na kraju je napustio samostan i
pošao živjeti u isposništvu gdje
nitko nije znao tko je. Družeći se
sa seljacima, Gessen je običavao
podučavati djecu čitanju, pisanju
i računanju, postepeno ih uvodeći
u buddhistički nauk. Tragatelji za
zen-naukom krenuše cijelom
zemljom kako bi ga pronašli. I
tako ne bijaše ni kolibe ni staje
375
na kilometre uokolo njegova mj-
esta isposništva, koje nisu zapo-
sjeli učenici i sljedbenici velikog
zen-učitelja Gessena.
Jednoga dana zen-učitelj Shosan
reče o nekom čovjeku: "Taj i taj
uvelike provodi zen-nauk u djelo,
zar ne? Za sebe kaže da bez ob-
zira od koje bolesti morao umri-
jeti, svakako želi umrijeti onako
tiho i spokojno kao da je zatečen
u šetnji susjedstvom".
Jedan od Shosanovih učenika na
te riječi ovako reče: "On jedno-
stavno misli na takav način - ali
to ne znači i da je čovjek koji je
sposoban udubiti se u zen-nauk".
Učitelj odvrati: "I da je tako, on
je ipak čovjek u kojem zrije
sjeme velikog zen-nauka".
376
Kineski učitelj zena, Hiakujo,
radio je sa svojim učenicima čak i
u svojoj osamdesetoj godini, ure-
đujući vrtove, čisteći zemlju i
podrezujući drveće. Učenicima je
bilo žao gledati starog učitelja
kako naporno radi, ali su dobro
znali da ih ne bi slušao kada bi
mu stali savjetovati neka prestane
raditi. Zato mu sakriše alat. Toga
dana učitelj nije jeo. Nije jeo ni
sutra, a ni narednog dana."Možda
je ljut što smo mu sakrili alat"
nagađali su učenici. "Bolje bi bilo
da mu vratimo alat". Istoga dana
kada su to učinili, učitelj je radio
i jeo kao i prije. Uvečer pouči svo
-je učenike: "Bez rada nema jela".
Kuhar-svećenik Dairjo u Bankei-
evom samostanu odluči dobro
pripaziti na zdravlje svoga starog
377
učitelja, te mu davati samo svježi
miso. Bankei, primijetivši da je
poslužen boljim misom no što su
ga dobivali njegovi učenici, upita:
"Tko je danas kuhar?" Poslaše
Dairja pred njega. Bankei sazna
kako prema svojim godinama i
položaju mora jesti samo svježi
miso. Tada reče kuharu: "Znači, ti
želiš reći da ja uopće ne bih tre-
bao jesti". Rekavši to, uđe u svoju
sobu i zaključa vrata. Dairjo je,
sjedeći satima pred vratima, mo-
lio učitelja neka mu oprosti.
Bankei mu ne odgovori. Sedam je
dana Dairjo sjedio pred vratima, a
Bankei unutra. Na kraju, u očaja-
nju, jedan sljedbenik glasno povi-
ku Bankeiju: "Možda si u pravu,
ali ovaj mladi učenik mora jesti.
Bez hrane ne može vječno živje-
378
ti!" Nakon toga Bankei otvori
vrata s osmjehom na usnama, te
reče Dairju: "Tražim za sebe istu
hranu kakvu jedu moji učenici.
Kada postaneš učitelj ni sam na
to ne smiješ zaboraviti".
Neki uglednik zamoli jednom
Takuana, podučavatelja Zena, da
mu predloži kako bi mogao pro-
voditi svoje vrijeme. Dani su se,
dok bi obavljao svoje dužnosti i
ukočeno sjedio primajući počasti
koje su mu ljudi dolazili iskazi-
vati, pričinjali beskonačno dugi-
ma. Takuan iscrta osam kineskih
ideograma te ih pruži čovjeku.
Neće se dvaput ponoviti ovaj dan,
komadić vremena je skupocijeni
dragulj. Nikad se više neće vratiti
ovaj dan. Svaki trenutak vrijedi
koliko neprocijenjivi biser.
379
Daiju posjeti učitelja Basoa u
Kini. Baso mu se obrati pitanjem:
Što tražiš? - Prosvjetljenje odgo-
vori Daiju. - Imaš svoju riznicu s
blagom. Zbog čega lutaš uokolo
tražeći? upita Baso. Daiju uzvra-
ti pitanjem: - Gdje je moja rizni-
ca? Baso odgovori: - To što tra-
žiš, to je tvoja riznica. Daiju bi
prosvijetljen! Od tog trenutka ne-
prestano poticao svoje prijatelje:
Otvorite svoju riznicu s blagom i
koristite ta blaga.
- U slučaju da pokrene i dobije
raspravu o buddhizmu s onima
kod kojih noćiva, svaki lutajući
svećenik dobiva dozvolu da osta-
ne u zen hramu. U slučaju da
bude poražen, mora otići. U je-
dnom hramu u sjevernom dijelu
Japana živjela su zajedno dva
380
brata svećenika. Stariji bijaše
učen, a mlađi priglup i bez jednog
oka. Naiđe lutajući svećenik, te ih
zamoli za prenoćište, propisno ih
pozvavši na raspravu o uzviše-
nom učenju. Stariji brat, umoran
od napornog rada toga dana, reče
mlađem bratu neka ga zamijeni.
"Idi i zahtijevaj razgovor u tišini"
upozori ga. Tako mladi svećenik i
stranac odoše do oltara i ondje
sjedoše. Ubrzo nakon toga putnik
ustade, otiđe do starijeg brata i re-
če mu: "Tvoj je brat divan mla-
dić. Porazio me je". "Prepričaj mi
razgovor" reče stariji brat. "Pa"
stade objašnjavati putnik "isprva
sam ja podigao jedan prst, pred-
stavljajući Buddhu prosvijetlje-
nog. Onda tvoj brat podiže dva
prsta, označavajući Buddhu i nje-
381
govo učenje. Ja podigoh tri prsta,
predstavljajući Buddhu, njegovo
učenje i njegove sljedbenike u
skladnom životu. Zatim on pro-
trese stisnutom šakom pred mo-
jim licem, pokazujući kako svi
spomenuti potječu iz jedne su-
štine. Tako je on pobijedio i ja
nemam nikakva prava ostati na
noćenju". Tako rekavši, putnik
ode. "Gdje je taj čovjek" upita
mlađi brat, dotrčavši do svoga
starijeg brata. "Čuo sam da si po-
bijedio u raspravljanju". "Nisam
pobijedio. Isprebijat ću ga". "Reci
mi, koja je bila tema raspra-
vljanja" upita stariji brat. "Zbog
čega je, da mi je samo znati, čim
me je ugledao podigao jedan prst,
vrijeđajući me kako imam samo
jedno oko. Budući da je stranac,
382
pomislih da prema njemu moram
biti ljubazan, te podigoh dva
prsta, čestitajući mu što on ima
oba oka. Onda taj neljubazni bije-
dnik podiže tri prsta, navješću-
jući kako nas dvojica imamo
samo tri oka. Ja se razbjesnih i
krenuh ga udariti, ali on pobježe
napolje i to okonča spor".
- Zato jer ljudi nemaju. . . razumi-
jevanje o Buddhi, oni misle da
ono što rade da je to najvažnija
stvar, bez znanja tko je onaj tko
ustvari to čini. . . Bez znanja
ovoga, ljudi stavljaju naglasak na
neku aktivnost. Kada stavljaju
naglasak na zazen (meditaciju), to
nije istinski zazen. To izgleda da
su oni sjedili kao Buddha, ali
postoji velika razlika u njihovom
razumijevanju. Shonryu Suzuki
383
- Istinska meditacija nema smjer,
ciljeve ili metode. Sve metode
teže dostizanju određenog stanja
uma. Sva stanja su ograničena,
prolazna i uvjetovana. Zanesenost
sa stanjima vodi samo u okove i
ovisnost. Istinska meditacija je
bivanje kao prvobitna svjesnost.
Istinska meditacija se događa
spontano u svijesti kada svjesnost
nije usredotočena na objekte per-
cepcije. Kada prvi puta počneš
meditirati primjećuješ da je svje-
snost uvijek usmjerena na neki
objekt: na misli, tjelesne senza-
cije, emocije, memorije, zvukove
itd. Ovo je zbog toga jer je um
uvjetovan da se usmjerava i zadr-
žava na objektima. Zatim um pri-
silno interpretira ono čega je
svjestan (objekta) na mehanički i
384
iskrivljeni način. Počinje da do-
nosi zaključke i pretpostavke u
skladu sa uvjetovanjima iz pro-
šlosti. U istinskoj meditaciji svi
objekti su ostavljeni da prirodno
funkcioniraju. Ovo znači da ne bi
trebao biti učinjen napor da se
manipulira ili potiskuje bilo koji
objekt svjesnosti (pažnje). U
istinskoj meditaciji naglasak je da
se bude svjestan; ne da se bude
svjestan objekata, već da se biva
u samoj praiskonskoj svjesnosti.
Praiskonska svjesnost je izvor u
kojem svi objekti nastaju i nesta-
ju. Kako se ti polagano opuštaš u
svjesnost, u slušanje, prisilno za-
državanje (zaokupljanje) uma na
objekte će nestati. Tišina bića će
jasnije doći u svjesnost kao do-
brodošlica za odmor i bivanje.
385
Stav otvorene prijemćivosti, oslo-
bođene od bilo kojeg cilja ili uče-
stvovanja, će potpomoći prisu-
stvo tišine i smirenosti što će biti
otkriveno kao tvoje prirodno sta-
nje. Tišina i smirenost nisu stanja
i tako se ne mogu proizvesti ili
stvoriti. Tišina je ne-stanje u ko-
jem se sva stanja pojavljuju i ne-
staju. Tišina, smirenost i svje-
snost nisu stanja i nikada se ne
mogu opaziti u njihovoj totalnosti
kao objekti. Tišina je sama po
sebi vječni svjedok bez oblika ili
atributa. Kako ti više i dublje po-
staješ svjedok, svi objekti ostaju
u svojoj prirodnoj funkcionalno-
sti, a svjesnost ostaje slobodna od
umnih prisilnih zaokupljanja i
identifikacija, i vraća se u svoje
prirodno ne-stanje Prisustva.
386
Jednostavno i duboko pitanje,
“Tko Sam Ja?”, može samo sebe
otkriti i uvidjeti da nije beskrajna
tiranija ego-personalnosti, nego
bez-predmetna Sloboda Bića-Pra-
iskonska Svjesnost u kojoj sva sta
-nja i svi objekti dolaze i odlaze
kao manifestacije Vječnog Nero-
đenog Sebstva koje TI JESI.
Zen Satsang sa Adyashanti, 2001
Ono prvo - mentalna praznina po-
stignuta voljnim naporom ka inhi
-biciji ili zaustavljanju mišljenja;
to je praznina u kojoj se svjesnost
povlači i skuplja u jednu točku.
Nasuprot toj krutoj, ne-elastičnoj
praznini zatvorenoj u sebe, koju
karakterizira skupljanje, druga
praznina, pokretna i fluidna, u
kojoj se svjesnost opušta i širi,
predstavlja "otvaranje", jer nema
387
granica. Možemo je precizirati:
dok je u praznini-koncentraciji
"ja" aktivno, a praznina nepomi-
čna, u spontanoj praznini je "ja"
pasivno, a praznina dinamična.
Prvu prazninu ja stvaram, drugu
primam i prihvatam.
Lilian Silburn - iz članka o
"praznini, ničemu i bezdanu"
Umjetnost meditacije je dolazak
u kontakt sa stvarnošću. . . Pre-
kidanje beskrajnih bezveznih raz-
govora koji se zbivaju u našoj
lobanji. Allan Watts
Vježbati sa ciljem na umu znači
jednim okom posmatrati vježbu,
drugim cilj, a to dovodi do od-
sustva koncentracije, nedostatka
iskrenosti. Da kažemo to na drugi
način; čovjek ne vježba da po-
stane Buddha; on to vježba jer je
388
već Buddha, od samog početka -
a ovo "pravo shvaćanje" početna
je točka zena. Pravo shvaćanje je
"tijelo" (ti), a ta čudesna vježba
"korist" (yung), a ova dva su u
skladu sa prajnom, mudrošću, i
karunom, suosjećajnim djelova-
njem probuđenog Bodhisatve u
svijetu rođenja-i-smrti. . . Vidjeli
smo da - što god bila vježba za
T’ang majstore-zen zajednice, i
Soto i Rinzai, pridaju najveći
mogući značaj meditaciji ili zenu
u sjedećem stavu (za-zen). Može
izgledati i čudno i nerazumno da
jaki i pametni ljudi jednostavno
satima i satima mirno sjede.
Zapadni mentalitet ima osjećaj da
su takve stvari ne samo nepri-
rodne, već i veliki gubitak drago-
cjenog vremena, bez obzira koli-
389
ko ta disciplina bila korisna i spo-
sobna da usadi strpljenje i unu-
trašju snagu. Premda Zapad ima
vlastitu misaonu tradiciju u kato-
ličkoj crkvi, život “sjedenja i po-
smatranja” izgubio je privlačnost,
jer ni jedna religija koja ne po-
boljšava svijet nema vrijednosti, a
teško je zamisliti kako se svijet
može poboljšati mirovanjem.
Ipak, trebalo bi da bude jasno da
djelovanje bez mudrosti, bez
jasne svijesti o svijetu kakav je
zapravo, nikada ne može bilo što
da popravi. Osim toga, kao što se
mutna voda najbolje izbistri tako
što se ostavi da miruje, moglo bi
se dokazati da oni koji mirno
sjede i ne rade ništa, daju najveći
doprinos jednom uzburkanom svi
-jetu. Nema, zaista, ničeg nepriro-
390
dnog u dugim periodima mirnog
sjedenja. To rade mačke; čak i
psi, i druge živahnije životinje to
rade. To rade i takozvani primi-
tivni narodi-Američki Indijanci i
seljaci svih nacija. Ova vještina
najteža je za one koji su razvili
osjetljivi intelekt do te mjere da
ne mogu bez proricanja budućno-
sti, a zbog toga moraju stalno da
budu u vrtlogu aktivnosti, ne bi li
osujetili ta proročanstva. Može
izgledati da je nesposobnost sje-
denja i posmatranja sa duhom u
potpunom miru, nesposobnost da
se potpuno doživi svijet u kojem
živimo; jer čovjek ne upoznaje
svijet jednostavno razmišljajući o
njemu i radeći u vezi njega. Mora
prvo da ga doživi mnogo nepo-
srednije i produži to iskustvo, ne
391
donoseći zaključke odmah.
Odnos za-zena prema zenu jasan
je kada se ima na umu da zen
sagledava stvarnost direktno, u
njenoj "takvoći". Da bi se svijet
sagledao kakav stvarno jeste, ne-
podjeljen kategorijama i apstrakci
-jama, čovjek svakako mora da ga
gleda umom koji ne razmišlja,
odnosno stvara simbole o njemu.
Zbog toga za-zen nije sjedenje
prazna uma, što isključuje sve
utiske unutrašnjih i vanjskih čula.
To nije "koncentracija" u uobiča-
jenom smislu ograničavanja pa-
žnje na pojedinačni čulni objekt,
kao što je točka svjetlosti ili vrh
nosa. To je, jednostavno, mirna
svjesnost, bez komentara, o sve-
mu što je ovdje i sada. Ova je
svjesnost praćena najživljim osje-
392
ćanjem "nepodvojenosti" između
samog čovjeka i vanjskog svijeta,
između uma i njegovih sadržaja-
raznih zvukova, pogleda, i drugih
utisaka iz okoline. Prirodno ovaj
osjećaj ne nastaje tako što poku-
šavamo da ga steknemo; on dola-
zi sam od sebe, kada čovjek sjedi
i posmatra, bez ikakve svrhe na
umu-čak i bez svrhe da se otarasi
svrhe. Alan W. Watts 1915-1973
- THE WAY OF ZEN, 1957
Na kraju, evo nekoliko napomena
koje je zapisao savremeni učitelj,
Tsuji Somei, u njegovoj (neobja-
vljenoj) autobiografiji, iz koje je
meni ljubazno dopustio da citi-
ram. To su bili komentari njego-
vog učitelja iz Enkakuji hrama:
"Ako je tebi dopušteno da prođeš
prepreke prvog koana prerano,
393
tvoj napredak kroz sljedeće pre-
preke neće biti lak; ti ćeš često
zaglibiti. To je kao da stavljaš
svoje ruke u posudu sa tekućim
lakom - one ostaju ljepljive za
dugo vrijeme".
"Bez obzira koliko god intervjua
ti imao, i koliko god koana ti rje-
šio, to sve nije ništa dok ne dose-
gneš savršeni mir uma".
"Bez obzira koliko god rješenja
koana sebi pripisao, to nije od ni-
kakve koristi sve dok ti ne uđeš u
"meditaciju-bez-misli".
U toj meditaciji nema ni tijela ni
uma, nema objekata pet osjetila,
još manje bilo kakvih Zen koana"
"Mora postojati sloboda da se
uđe, i izađe iz, svijeta apsolutnog
ili relativnog, po volji". Trevor
Leggett-ZEN AND WAYS, 1978
394
Kada se u tijelu poludjeli um
zaustavi, unutrašnji organi i svi
vanjski objekti se u potpunosti
opažaju. . . nastajanje i nestajanje
svih stvari se promatra bez zabri-
nutosti. . . Razlikovanje je svje-
snost, a ne-razlikovanje je mu-
drost. Prianjanje za svjesnost stva
-ra zagađenost, a sklad sa mudro-
šću osigurava čistotu. Zagađenost
uzrokuje rođenje i smrt dok čisto-
ta vodi tamo gdje nema Buddha.
Lu K’uan Yu
- PRACTICAL BUDDHISM
Istinska priroda je uvijek neu-
hvatljiva. Samo srce ne-srca to
može shvatiti. U planini, sjajeći
nefrit ostaje sjajan. I u velikoj
vrućini, lotos cvate zadržavajući
svoj miris. Ngo An, Korea, (oko
1090 godine. Nefrit dragi kamen)

395
Duhovno svjetlo, sjaji neovisno,
Transcendira osjetila i objekte;
Suština je otkrivena,
stvarna i vječna,
Nesadržana u pisanim riječima.
Priroda uma nema traga;
To je u osnovi cjelovito po sebi.
Jednostavno se odvoji
od lažnih mentalnih objekata
i budi prosvijetljen za suštinu-
kakva-jeste. Baizhang
MUMONKAN - U uvodu piše:
Veliki put je bez prolaza iako
tisuću staza vodi k njemu.
Kad prođeš kroz neprolazni
prolaz, slobodno koračaš
između zemlje i neba.
Mumonove pjesme:
Nastojeći jasno protumačiti,
vi odgađate svoje dostignuće.
396
Zar ne znate da je plamen vatra?
Vaša je riža odavno skuhana.
Proljetno cvijeće, jesenji mjesec,
ljetni povjetarac, zimski snijeg.
Ako ti um ne zatrpavaju
beskorisne stvari, provodiš
najbolje dane svoga života.
Kad previše govorite,
to vam kvari vrline,
šutnja je zaista neusporediva,
nek planine postanu more:
neću staviti nikakvu primjedbu.
Kilogram i pol lana, te riječi su
sve izbrisale bliske su bile riječi,
ali još bliži njihov smisao.
Oni koji se prepiru
o ispravnom i pogrešnom
jesu oni koji robuju
ispravnom i pogrešnom.

397
 Mumon
Tamo gdje je ljepota,
tu je i ružnoća;
Gdje je ispravno tu je i krivo.
Znanje i neznanje su
uzajamno međuovisni;
Iluzija i prosvijetljenje
uvjetuju jedno drugo;
Od drevnih vremena je tako bilo.
Kako to može sada biti drugačije?
Pokušavajući se osloboditi jednog
i zgrabiti drugo jeste samo
shvatiti tu scenu gluposti.
Čak i ako ti govoriš o čudu toga
svega, kako se ti nosiš sa svakom
stvari koja se mijenja?
Ryokan
- Kad drugi nisu u pravu, ni ja
nisam u pravu. Kad ja pogriješim,
samo sam ja tome kriv.
398
 Houei-neng, šesti patrijarh
Na pitanje što je konačna istina
zena, Gensha (kin. Hsuansha;
831.-908.) je odgovorio:
- Pričekaj dok ne dostigneš
prosvjetljenje.
Kyosei je rekao:
Govoriti apstraktno sasvim je
lako, ali objasniti stvari riječima
vrlo je teško.
Gensha je rekao:
- Kad proljeće dođe, cvijeće
cvjeta. Kad jesen dođe, voće
dozrijeva. To je sve.
- Ne treba napuštati svoje bora-
vište u dolini da bismo se popeli
na planinu. Ungo
Na pitanje postoji li učenje koje
još nijedan učitelj nije pro-
povijedao, Nansen je odgovorio:
- To je ne-um, to je ne-Buddha, to
399
je ne-stvar.
Bodhidharmina - Rasprava o
sabranosti uma
Huike reče: Ako postoje oni koji
su posvećeni traganju za putem
prosvjetljenja, koju bi metodu
morali upražnjavati, koja je me-
toda suštinska i vodi postignuću
svrhe?
Bodhidharma reče: Neka pažnju
usredotoče na um - ova se metoda
uvijek upražnjava, te je zaista
suštinsku i vodi postignuću svrhe.
Huike upita: Kako se jedna meto-
da može uvijek upražnjavati?
Bodhidharma odgovori: Um je
korijen bezbrojnog mnoštva poja-
va. Sve su pojave rođene u umu.
Ako u cijelosti uzmogneš dose-
gnuti um, nebrojeno je mnoštvo
upražnjavanja dovedeno do svoga
400
ispunjenja. Nalik je velikom sta-
blu: sve grane, cvijeće i plodovi
izrastaju iz korijena. Stablo uspi-
jeva samo ako korijen živi. Ako
se presiječe korijen, drvo će sigur
-no umrijeti. Ako njeguješ put
sabranošću uma, prištedjet ćeš si
napore, uspjeh s lakoćom dostići.
Ako put njeguješ bez sabranosti
uma, uzalud nastojiš i ne postižeš
nikakve uspjehe. Tako znamo da
sve dobro i zlo proistječe iz uma.
Ako tragaš izvan uma, ništa nećeš
postići.
Huike upita: Zašto se sabranost
uma naziva cjelovitim shvaća-
njem?
Bodhidhrama odvrati: Kada uzvi-
šeni bodhisattve provode produ-
bljeno usavršavanje transcenden-
talne mudrosti, shvaćaju da su če-
401
tiri velika elementa i pet skupina
u osnovi prazni i nesušastveni.
Uviđaju postojanje dviju razli-
čitih vrsti djelatnosti prirođenim
umom: pročišćena stanja uma i
okaljana stanja uma. Pročišćeni je
um neokaljana Istinska takvost.
Okaljani um je um okaljenosti i
neznanja. Ove dvije vrste uma
postoje od samoga začetka (svih
stvari). Budući da je sve sačinje-
no složevinama vremenitih uzro-
ka, pročišćeni se um uvijek
raduje dobrim uzrocima, dok je
okaljani um uvijek obuzet
razmišljanjem o zlim djelima.
Ako je istinska ta-kvost svjesna
sebe i, prožeta svje-snošću, ne
prihvaća okaljanje, naziva se
mudrom. Takvo stanje
omogućava napuštanje svih patnji
402
i iskušavanje blaženstva nirvane.
Ako se slijede samo okaljanja i
stvara zlo, uvijek postoji podvr-
gnutost njezinim okovima - to se
naziva stanjem obične osobnosti.
U takvom se stanju uvijek podvr-
gava trostrukom svijetu i izlaže
svim vrstama patnji. Zašto? Jer
takva okaljana stanja uma zapre-
čuju tijelo istinske takvosti. Sutra
deset koraka kaže: U tijelima
mudraca postoji neuništiva
prosvi -jetljena priroda. Nalik je
ozračju sunca: tijelo je svijetlo,
uokru-ženo, ispunjeno i
prostrano bez granica. Budući da
je zatamnjeno s pet skupina, nalik
je svjetiljci, zatvorenoj u posudi,
čija se svje-tlost ne može
očitovati. Nirvana sutra kaže:
Sva osjetilna bića po-sjeduju
403
prirodu Buddhe. Budući da su
zamračeni neznanjem, nisu
oslobođeni. Priroda Buddhe je
prosvjetljenje. U trenutku kada su
svjesni samih sebe, a njihova
svjesnost posve prosvijetljena bez
obzira na ono što je skriva, to se
naziva oslobođenjem. Tako zna-
mo da svi oblici dobra posjeduju
prosvjetljenje kao svoj korijen:
stablo svih zasnovano je na kori-
jenu prosvjetljenja. Otuda potječe
i plod nirvane. Sabrani um nalik
ovome zaista se može nazvati
cjelovitim shvaćanjem.
Huike nato upita: Upravo si rekao
da su sva dobročinstva prosvi-
jetljene prirode istinske takvosti
ovisna o prosvjetljenju kao svo-
me korijenu. Pitam se je li korijen

404
svih oblika zla u umu ispunjenom
neznanjem?
Bodhidharma odvrati: Iako um,
ispunjen neznanjem ima osam-
deset i četiri jada, žudnje, stre-
mljenja i nebrojena zla, u suštini
sva ona imaju tri otrova u svome
korijenu. Tri su otrova pohlepa,
srdžba i neznanje. Um, koji je za-
trovan ovim trima otrovima, sam
obuhvaća sve oblike zla. Nalik je
velikom stablu: iako postoji samo
jedan korijen, granje su i listovi,
koji iz njega izniču, nebrojeni.
Svaki od ova tri otrova kao ko-
rijena u još većoj neizmjernosti
porađa zla djela. Ova tri otrova
postaju tri otrova iz jedne teme-
ljne suštine. Zasigurno očituju
šest osjetilnih sposobnosti, koje
se nazivaju i šest kradljivaca. Šest
405
kradljivaca su šest svjesnosti: na-
zivaju se šest kradljivaca jer potje
-ču i iznova se vraćaju osjetilnim
osnovama, koje prianjaju uz ne-
brojena mnoštva predmeta i tvore
zla djela što zaprečuju tijelo istin-
ske takvosti. Sva osjetilna bića
utonula su u neznanje i zbrku
zbog ova tri otrova i šest kra-
dljivaca. Tijelo i um zapadaju u
krug rođenja i smrti i preporađaju
se na šest razina postojanja, trpeći
u svima njima sve vrste patnje i
žudnja. Nalik je to rijeci koja za-
počinje u malenom izvoru: budu-
ći da tijek od izvora nije prekinut,
rijeka narasta i protječe tisućama
milja u daljinu. Ako netko presi-
ječe korijene izvorišta, svi dotoci
prestaju narastati. Oni, koji traga-
ju za oslobođenjem, moraju preo-
406
blikovati tri otrova u tri oblika
čiste discipline, a šest kradiljivaca
preobraziti u šest paramita, tako
za sobom zauvijek ostavljajući
sve oblike patnje. Huike upita:
Tri otrova i šest kradljivaca bes-
krajni su i neograničeni: kako se
beskrajna bol može izbjeći sabra-
nošću uma?
Bodhidharma odgovori:
Karmičke nagrade trostrukog svi-
jeta samo su proizvodi uma. Ako
u cijelosti uzmogneš sabrati um
unutar trostrukog svijeta, sigurno
ćeš se osloboditi trostrukoga svije
-ta. Trostruki svijet odgovara tri-
ma otrovima. Pohlepa odgovara
oblasti želje, srdžba oblasti obli-
ka, a neznanje bezobličnoj obla-
sti. Polazeći od ova tri otrova um
nakuplja sve karmičke nagrade
407
zla, te tako oblikuje šest ravni
samsare. Zato se tri otrova nazi-
vaju trostrukim svijetom. Budući
da zlo, stvoreno trima otrovima,
može varirati u težini, nagrade
koje se za to dobivaju nisu iste,
već se dijele na šest ravni - otuda
naziv šest ravni postojanja.
Huike upita: Kako se mogu dije-
liti na šest s obzirom na različitu
težinu (zlih djela)?
Bodhidhrama odgovori: Ako osje
-tilna bića u cijelosti ne shvate
ispravnu osnovu (prosvjetljenja)
i ne njeguju dobro obmanutim
umom, ne mogu se osloboditi
trostrukoga svijeta i ponovnog
rođenja na jednom od manje bol-
nih ravni postojanja. To znači da
u obmani njeguju šest vrlina, a u
lažnosti tragaju za srećom, te se
408
tako ne mogu osloboditi područja
pohlepe i ponovnog rođenja na
razini deva. Ako u obmani provo-
de peterostruku disciplinu i pogre
-šno oblikuju osjećaje ljubavi i
mržnje, ne mogu se osloboditi
područja srdžbe i ponovnog ro-
đenja na ravni ljudskih bića. Ako
se u obmani pridržavaju pogre-
šnih vjerovanja i s neispravnih
stajališta tragaju za blaženstvom,
neće izbjeći područja neznanja i
ponovno rođenje na ravni asura.
Ova se područja nazivaju manje
bolnim ravnima postojanja. Koje
su tri bolne ravni postojanja? To
znači da će dopasti trima ravnima
bolnog postojanja ako svoj um ne
pročiste tri otrova i ne čine ništa
osim zlih djela. Ako su njihova
djela, počinjena iz pohlepe, ozbilj
409
-na i teška, zapadaju u područje
gladnih duhova. Ako su njihova
djela, počinjena iz srdžbe, ozbilj-
na i teška, zapadaju na ravan
pakla. Ako su njihova djela, poči-
njena iz neznanja, ozbiljna i
teška, zapadaju na ravan životi-
nja. Ova tri bolna područja posto-
janja, zajedno s prethodnim ma-
nje bolnim područjima čini šest
ravni postojanja. Tako znamo da
se zla djela porađaju u vlastitom
umu. Ako uzmognemo um suzdr-
žavati od zlih djela, patnje prepo-
rađanja u trostrukom svijetu i šest
ravni postojanja same će po sebi
iščeznuti. Ako uzmognemo pre-
kratiti svu patnju, to se naziva
oslobođenjem. (. . . )
- Huike također upita: Kako ih
sveti spisi tumače, šest paramita,
410
koji se nazivaju i šest usavršeno-
sti, davanje, disciplina, strplji-
vost, energetsko napredovanje,
meditativna sabranost i mudrost.
Ti sada kažeš da se šest usavr-
šenosti naziva pročišćenost šest
osjetilnil sposobnosti. Ako to tako
razumijemo, kakvo je zna-čenje
usavršenosti?
Bodhidharma odvrati: Ako želiš
njegovati šest usavršenosti, uvi-
jek moraš pročišćavati šest osje-
tilnih sposobnosti. Ponajprije mo-
raš pokoriti šest kradljivaca. Ako
se uzmogneš odvratiti od vidnog
kradljivca napustiti vidne oblike,
um će biti oslobođen škrtosti - to
se naziva usavršenošću davanja.
Ako uzmogneš obuzdati slušnog
kradljivca i ne prepustiti se neči-
sti sluha, to se naziva pridrža-
411
vanjem discipline. Ako uzmogneš
pokoriti njušnog kradljivca i
izjednačiti sve što dobro i loše
miriše, te tako postigneš neovi-
snost, to se naziva usavršenošću
strpljenja. Ako uzmogneš nadvla-
dati okusnog kradljivca, te tako
nadvladaš neugodne okuse, ti
jezikom neumorno širiš samo
dharmu, to se naziva usavršeno-
šću energetskog napredovanja.
Ako uzmogneš pokoriti tjelesnog
kradljivca, kako bi prema svim
vrstama dodira i čulnih požuda
uvijek bio čist i neuzdrman, to se
naziva usavršenošću meditativne
sabranosti. Ako uspiješ obuzdati
pojmovnog kradljivca, kako ni-
kada ne bi bio podložan
neznanju, te uvijek samo njeguješ
prosvije-tljenu mudrost i uživao u
412
do-brobitima, to se naziva
usavršeno -šću mudrosti.
Paramita znači prelaženje. Šest
paramita nalik su čamcima, koji
osjetilna bića može
prevesti na drugu obalu. (. . .)
Huike upita: U svetim spisima,
koji su zabilježeni prema Buddhi-
nim riječima, kaže se da je
Buddha svim osjetilnim bićima
ukazao neka podižu samostane,
neka se klanjaju kipovima, pale
tamjan i razastru cvijeće, te da
uvijek potpaljuju vječno svijetle-
će svjetiljke - kako bi postigli
prosvjetljenje stalnim upražnjava-
njem Puta i vegetarijanskim po-
stom, kao i obnašanjem mnogih
blagotvornih dužnosti. Ako sabra
-ni um obuhvaća sve različite
postupke, zasigurno je pogrešno i
413
lažno što je i Buddha govorio o
takvim stvarima.
Bodhidharma odvrati: Postoje
nebrojena umješna značenja u
svetim spisima koje je naučavao
Buddha. Osjetilna su bića ograni-
čenih sposobnosti: uskogrudna su
i zla, te ne shvaćaju vrlo skrovita
i duboka značenja Buddhinih
riječi. Stoga se Buddha priručno
koristio prispodobama djelatnosti
kako bi iskazao unutrašnju istinu,
koja je bjelodana i neskrivena.
Ako ne njeguješ unutarnju meto-
du, već se usredotočuješ na izvanj
-sko traganje, nadajući se da ćeš
doseći blaženstvo, to zasigurno
neće uroditi plodom. Kada je
Buddha govorio o podizanju sa-
mostana, želio je označiti mjesta
pročišćenosti. Ako zauvijek od-
414
straniš i tri otrova i uvijek proči-
šćavaš šest osjetilnih sposobnosti,
kako bi tijelo i um uvijek bili
čisti, kao i sve unutarnje i vanj-
sko, to znači podiži samostan.
U pogledu klanjanju kipovima,
ono se odnosi na različite priru-
čne oblike metoda prosvjetljenja
koja upražnjavaju osjetilna bića, a
tragaju za putem prosvjetljenja.
Ovaj izrijek sigurno ne znači da
su svi čudesni prikazi Tathagate
nešto što je izraženo samo od
puke lijevane kovine. Stoga oni,
koji tragaju za oslobođenjem, ko-
riste svoje postojanje kao zagrija-
nu ljevačku peć, dharmu kao
vatru, mudrost kao kovača, a tri
čiste discipline i šest usavršenosti
kao zlato. Tako slijevaju svoju
prosvijetljenost s istinskom takvo
415
-šću u svojim tijelima, te se izlije-
vaju u kalupe discipline, upražnja
-vajući metodu u skladu s nau-
kom sve dok ne dostignu posve-
mašnje utrnuće: ono dovršava
njihov istinski lik. Ono što se
naziva krajnjim i vječnim odvra-
ćanjem nije nešto skrivena znače-
nja i nešto razarajuće. Ako oni,
koji tragaju za prosvjetljenjem, ne
znaju kako oblikovati svoj istin-
ski lik, na kojim bi osnovama mo
-gli tvrditi da su izvršili blagotvor
-na djela?
U pogledu paljenja tamjana, nije
riječ o običnom tamjanu koji po-
sjeduje svoj oblik: riječ je o ta-
mjanu neoskvrnute istine.
Takva istina uklanja pred sobom
sva kaljanja i sažiže zla djela,
počinjena u neznanju, uklanjajući
416
svu zlu karmu. Postoji pet vrsta
tamjana istinske dharme. Prvo,
tamjan discipline: sposobnost ot-
klanjanja zla i njegovanja dobra.
Drugo, tamjan postojanosti: on
označava duboko pouzdanje u
nauk Velikog vozila koji nikada
ne vodi nazadovanju. Treće, ta-
mjan mudrosti: on upućuje na
stalnu sabranost uma i tijela,
vanjskog i unutarnjeg. Četvrto,
tamjan oslobođenja: on upućuje
na raskidanje svih okova nezna-
nja. I peto, tamjan oslobođenja
zamjedbe: to znači da je probu-
đena svjesnost uvijek čista, te
dosiže posvuda neometena.
Ovih je pet vrsta tamjana njihov
usavršeni oblik. Nijedan se svje-
tovni oblik s njima ne može us-
porediti. Kada je Buddha prebi-
417
vao u ovome svijetu, upućivao je
svoje učenike neka uzmu
svjetlost mudrosti i osvijetle
dragocjene tamjane, koje bi mogli
žrtvovati svim Buddhama u svih
deset smje -rova. Danas su
osjetilna bića za-tupljena i
pomračenih sposobno-sti:
uzimaju pojavnu vatru kako bi
upalili stvarne tamjane, te se time
nadaju steći blaženstvo i nagrade.
Kako bi ih tako mogli steći?
Razastiranje cvijeća slično je po
svome značenju paljenju tamjana.
Odnosi se na cvijeće blagotvornih
djela širenja istinske dharme na
dobrobit svih osjetilnih bića,
osvježavajući ih bistrom vodom
prirode istinske takvosti i satki-
vajući od njih ukrase. Takva je
blagotvorna djela Buddha nazi-
418
vao vječnim cvjetovima koji nika
-da ne venu. Ako ljudi tako
razastiru cvijeće, stječu nebrojena
blaženstva. Tathagata nikako nije
upućivao svoje učenike da raza-
stiru cvijeće režući ih sa stabljiki
i povređujući nasade. Kako to
znamo? Onima, koji se pridrža-
vaju čiste discipline, nije dozvo-
ljeno ništa povrijediti od nebro-
jenih oblika što žive između neba
i zemlje. Uživati u nanošenju po-
vreda značilo bi potaknuti protiv
sebe veliku kaznu. Utoliko je to
gore za one, koji danas tragaju za
blaženstvima i nagradama naruša-
vajući čistu disciplinu i nanoseći
zlo bićima. Žele steći, ali nanose
zlo - kako bi to moglo biti?
Vječno zapaljena svjetiljka um je
koji je istinski prosvijetljen. Pro-
419
svijetljena spoznaja i jasno shva-
ćanje nalik su svjetiljci. Stoga svi
oni koji tragaju za oslobođenjem
od svojih tijela uvijek čine po-
stolja za svjetiljke, od svojih umo
-va plitice svjetiljki, a od vjere
stijenj za svjetiljku; kao ulje na-
dodaju upražnjavanje metoda di-
scipline. Jasno pronicanje mudro-
šću nalik je svjetiljci koja vječito
gori. Ovakva svjetiljka prosvjetlje
-nja prosijava svojom svjetlošću
svim mrakom neznanja.
Sposobnost prenošenja dharme i
rastvaranje putova probuđenja
svjetiljka je koja svijetli sjajem
stotina i tisuća svjetiljki. Budući
da svjetiljka nastavlja svijetliti
beskrajno, naziva se vječnom
svjetlošću. U prošlosti je postojao
Buddha koji se nazivao onime tko
420
pali svetiljke značenje je, dakle,
posve isto. Osjetilna bića, koja su
ogrezla u neznanju, ne razumiju
što je Tathagata mislio reći svo-
jim izvještenim riječima prepu-
nim značenja: namjesto toga,
osjetilna se bića usredotočuju na
upražnjavanje pogrešnih i umje-
tnih stvari uz koja prianjaju. Tako
neprestance pale svjetiljke, po-
dgrijavajući ih svježim svjetov-
nim uljem kako bi svijetlile u
praznirn odajama, a potom tvrde
da ustrajno pridržavaju učenja.
Nije li to pogrešno? A koji je
razlog ove zablude? Između
trepavica Buddha isijava zraku
svjetlosti, koja obasjava osam
tisuća svjetova u deset različitih
smjerova. Ako je svjetlost njego-
va tijelu u cijelosti razotkrivena,
421
obasjava sve u deset različitih
smjerova. Kako bi se, dakle,
korist svjetovnih svjetiljki mogla
smatrati blagotvornom? Nakon
što smo ovo razmotrili, ne uviđa-
mo li da je takav stav pogrešan?
Neprestance upražnjavati Put ti-
jekom šest razdoblja jednoga da-
na znači da Buddhin Put valja
upražnjavati uvijek, izbjegavajući
utjecaj šest osjetila. Buddha po-
drazumijeva Prosvijetljenog.
Njegovati sve što je prosvjetlju-
juće u jedan tren, pročišćavati
šest osjetila kako bi šest zamjedbi
bilo pročišćeno, činiti tako uvijek
i nikada ne napustiti upražnja-
vanje nauka - to se naziva nepre-
stano upražnjavati Put.
Stupa ili biti zaokruženo tijelo je i
um. Naposlijetku prosvijetljena
422
mudrost uvijek prožima tijelo i
um neprestano, iz trena u tren. To
se naziva zaokruženost stupe. Svi
su mudraci prošlosti putovali
Putem kako bi pronašli blažen-
stvo nirvane. Oni, koji danas
tragaju za oslobođenjem, ne shva-
ćaju ova načela: kako bi se, dakle,
za njih moglo reći da upražnja-
vaju Put? Čini se za današnjih
dana oni, koji su zamućenih spo-
sobnosti, nikada ne posežu za
unutarnjim vježbama duha; drže
se izvanjskih obreda, koristeći
svoja tvarna tijela kako bi hodo-
častili uokrug svjetovnih stupa,
trčeći onuda dan i noć u zabludi,
s nikakvom koristi i blagotvorja u
pogledu istinske prirode stvarno-
sti. One, koje žive u neznanju i
opsjeni, zaista valja sažalijevati!
423
U pogledu održavanja vegetarijan
-skog načina prehrane, uvijek
možemo susreti one, koji ne shva
-ćaju unutrašnje značenje ovoga
načela, te koji u tom obliku na-
stoje u zabludi i opsjeni pridrža-
vajući se izvanjskog smisla reče-
noga načela. Vegetarijanski način
prehrane odnosi se na ravnodu-
šnost i spokojstvo: ono podrazu-
mijeva pomnjivo vladanje tijelom
i umom, koje valja održati uvijek
izvan okova zablude. Održavanje
znači sačuvanje. Ono podrazumi-
jeva sačuvanje i održanje svih
praksi nauka u skladu s učenjem
dharme.
Valja, dakle, uvijek iznova proči-
šćavati šest osjetila, vladati trima
otrovima i pomnjivo njegovati
prosvijetljenu zamjedbu čistog
424
tijela i uma. Ostvarenje ove /proči
-šćenosti/ može se s pravom na-
zvati vegetarijanskim načinom
prehrane. Štoviše, za one koji se
pridržavaju vegetarijanskog nači-
na prehrane, postoji pet vrsta
hrane. Prva je radost i užitak u
učenju dharme, koja podrazumi-
jeva radosno pridržavanje Tatha-
gatine istinske dharme. Drugi je
izvor hranjenja zadovoljstvo, koje
se postiže u meditaciji: to znači
da su unutarnje i vanjsko proči-
šćeni i uspokojeni, a tijelo i um
zadovoljni i ispunjeni ushitom.
Treći je izvor hrane pamćenje,
koje podrazumijeva neprestano
prisjećanje svih Buddha kako bi
um /usredotočenost na Buddhu/ i
usta /izgovaranje Buddhina ime-
na/ bili u suglasju. Četvrto je
425
hrana zazivanja, koja podrazumi-
jeva neprestano zazivanje dobrote
u trenutku kada hodamo, stojimo,
sjedimo i ležimo. Peto je hrana
oslobođenja: to znači da je um
uvijek pročišćen i neukaljan svje-
tovnim nečistima. Održavanje
ovakvog načina prehrane s pet
izvora hranjenja naziva se vege-
tarijanskim načinom prehrane.
Ako netko ustvrdi da se pridržava
"vegetarijanstva", ali se ne hrani
ovim vrstama čiste hrane, takvo
što je posve nemoguće.
Postoji i post, suzdržavanje od
hrane. Time se podrazumijeva
uskrata da se hrani zlim djelima i
neznanjem. Onoga trena kada
stupite u dodir (s takvim zlim
djelima), to se naziva obustavlja-
njem posta. Ako ste obustavili
426
post, kako rnožete steći blago-
tvorje? Postoje zaluđeni i priglupi
ljudi u svijetu, koji ne razumiju
istinsko značenje ovog načela.
Oni onečišćuju svoje tijelo i um,
te čine zla djela iz pohlepe i žu-
dnje bez ikakva srama. Kada se
takvi ljudi stanu suzdržavati od
hrane, misle da time održavaju
post. Nalikuju priglupoj djeci
koja po prvi puta vide leš u
truleži: za njega kažu da je živ,
iako to sigurno nije.
Služenje znači da se uvijek pri-
državamo dharme. Valja istinski
shvatiti bit istine i na taj način
preobraziti sve izvanjske pojave.
Unutarnja istina ne napušta ono
što je vanjsko: hranilište je sveg
nauka upravo ondje. Ako u cije-
losti razumijete značenje ovoga
427
načela, to se naziva pridržava-
njem dharme. Služenje podrazu-
mijeva poštovanje i podložnost.
Ono označava poštovanje istinske
prirode stvarnosti i nadvladavanje
neznanja: to se naziva služenjem.
Zbog poštovanja, nikada nećete
povrijediti i narušiti (dharmu).
Budući da se opirete, nikada ne-
ćete biti obmanuti. Ako zauvijek
u sebi umijete iskorijeniti zlo i
uvijek sačuvati sabranost, usre-
dotočenu na dobro, time uvijek i
služite, iako ne pokazujete izvanj-
ske znakove takvoga služenja.
Znakovi su služenja tjelesni zna-
kovi. Kako biste pokazali svjetov
-ne znakove služenja, kako biste
obične ljude uvjerili u svoju spre-
mnost da služite, valja vam po-
desiti i držanje tijela i pokazati im
428
tjelesne znakove koje će pošto-
vati. /Takvi vanjski znakovi služe
-nja/ pokazuju se kada se koriste,
a skriveni su kada ih prikrivate.
Očitovati vanjske znakove kako
bi se time prosvijetlilo ono unutra
-šnje, to je u skladu s istinskom
prirodom stvarnosti.
Ako ne upražnjavate dharmu ili
unutarnju istinu, te se pridržavate
samo izvanjskih nauka, u unu-
trašnjosti ste obmanuti, te iskazu-
jete svoju pohlepu, bijes i ne-
znanje, te uvijek počinjate zla
djela; izvana, u prazno očitujete
tjelesne znakove, ali kako bi se to
moglo nazvati služenjem? Budući
da ne osjećate nikakva stida pred
mudracima, varate i obmanjujete
obični puk. Na taj način nećete
izbjeći unižavanje na (niže ravni
429
postojanja). Kako biste na taj
način mogli postići blagotvorna
djela? Budući da ništa ne po-
stižete, kako biste mogli tragati
za Putem? (. . . )
- Tako znamo i da se sva blago-
tvorna djela, koje su njegovali
stari mudraci prošlosti, ne odnose
na izvanjske stvari: sva su ona
povezana s umom. Um je izvo-
rište sve mudrosti i veliki pobje-
dnik nad tisućama zala. Vječno
blaženstvo nirvane rođeno je u
unutrašnjosti uma. Um je prolaz u
nadilaženje i nadvladavanje cije-
loga svijeta i vrata koja vode u
oslobođenje. Onaj tko zna za ovaj
prolaz ne brine se kako će kroz
njih proći; onaj koji poznaje vrata
ne brine o dolasku.

430
Mislim da današnji ljudi slabašna
znanja samo formalna djela shva-
ćaju kao blagotvorna djela. Trate
mnogo bogatstva za posmrtne
obrede, te uzalud grade kipove i
stupe. Ni za što i ni za kakvu
korist tjeraju mnoštva da grade
hramove i krase ih. Sve u svemu,
svu svoj snagu trate uništavajući
same sebe i obmanjujući druge,
ne znajući ni za stid ni za sram.
Kada li će se samo probuditi? U
trenutku kada ugledaju izumljene
djelatnosti, svim se srcem predaju
njima i uz njih prianjaju. Kada
govorimo o bezobličnosti, doima-
ju se nerazboritima i izgubljeni-
rna. Štoviše, žude za besmislenim
zadovoljstvima svijeta, te nisu
svjesni patnje koja će ih sustići.
Oni koji tako njeguju Put trate
431
svoje napore uzalud - okrenuli su
leđa onome što je ispravno i po-
svetili se beznačajnome, traga-
jući za blagotvornim djelima laži-
ma i obmanama. Uravnotežite
svoj um. Promišljajte i meditirajte
o vječnom prosvijetljenju. Presi-
jecite korijenje triju otrova: neka
iščeznu i zauvijek nestanu. Za-
tvorite vrata pred šest kradljivaca:
neka vas ne uznemiravaju. Jedno
po jedno usavršavajte bezbrojna
dobročinstva, mnoge načine uresa
i neizmjerne prolaze u dharmu.
Nadvladajte sve svjetovno i isku-
site mudrost. Ono što je pred
vašim očima nije daleko.
Prosvjetljenje je iznenadno -
čemu čekati doba sijede kose
kako biste ga postigli?

432
Duboke tajne prolaza u istinsku
stvarnost teško se mogu u cije-
losti opisati. Ovo je samo ovlašna
naznaka o sabranosti uma.
Bodhidharmina - Rasprava o
sabranosti uma (ovdje samo dije-
lovi rasprave)
Pitajte luđaka je li lud i on će
vam reći da nije; naprotiv, on je
potpu-no normalan. . . Isto vrijedi
i za satori. Većina ljudi živi kao
buda-le satorija; provode svoje
živote u klupku strasti, želja,
iluzija.
Zato postoje Buddha ili Bog i oni
predstavljaju jedinu pravu istinu
svemira, istinski satori, bez iluzi-
ja, bez strasti. Prakticirajući za-
zen, možete se vratiti u normalno
stanje i približiti se Bogu ili
Buddhi. Reći da imate satori u
433
stvarnosti znači da ste u abnor-
malnom stanju, kao luđak, kao
većina ljudi za koje normalno
stanje znači novac, dobru hranu,
počasti, seks, odjeću, aute itd.
Ipak, sve su to samo prazne ilu-
zije postojanja i one se takvima
pokazuju u trenutku smrti. Kada
se tijelo položi u svoj lijes, samo
tijelo je iluzija. Kada ovo shvati-
mo, naš život dobiva novu snagu
i mi se više ne trebamo ničega
bojati ili se zavaravati dekoraci-
jom. Naš život postaje smiren i
imamo istinsku unutarnju slobo-
du, To je značenje satorija.
- Sveti Pavao je rekao da sva
stvorenja pate i čekaju iskuplje-
nje. Što to znači s gledišta suosje-
ćanja?

434
Tibetanski budizam uvijek govori
o suosjećanju, ali mudrost je tako
-đer važna. Jedno bez drugog ne
može biti izvorno. Morate znati
kako kombinirati suosjećanje s
mudrošću. Otac i majka trebaju
suosjećanje u podizanju djece, a
također i mudrost koja ih uči u
kojoj mjeri koristiti čvrstinu i
nježnost, blagost. Sviđa mi se
primjer zmaja: da bi letio kako
treba, ne smiju ga previše obu-
zdavati, ali ga ne smijete ni držati
previše labavo. Važna je ravno-
teža, balans. Buddhino suosjeća-
nje je za sve ljude i ne pravi
razliku između bogatih i siroma-
šnih. Ono se ne bavi rješavanjem
političkih problema i ratova.

435
Religija spašava ljude na višoj
razini. Problem je kako promije-
niti ljudski um.
Ono o čemu ja govorim, nije po-
litička revolucija, već revolucija
unutar našeg uma. Ako se ljudi
unutar sebe ne promjene, ništa se
ne može promjeniti. Kriza naše
civilizacije je prouzrokovana či-
njenicom da umovi većine ljudi
nisu normalni. Promijenimo li um
civilizacija se mijenja. Promjena
razmišljanja mogla bi riješiti na-
ftnu krizu. Ljudi bi pohađali
sesshine, umjesto da gledaju tele-
viziju. Vaše ponašanje utječe na
druge ljude.
- Samo ljudska bića imaju pristup
duhovnom području.
- Danas više nego ikada prije
moramo pogledati u sebe. Lako je
436
gledati objekt, no gledati subjekt
nije tako lako.
- Individualnost i snažan ego se
razlikuju. Vrlo je važno da se
vratite svojoj izvornosti; vi i ja
nismo isti. Vi ste samo vi. Morate
pronaći vlastito ja. Uz pomoć
zazena možete okončati svoju
lošu karmu.
Taisen Deshimaru 1914-1982 -
PITANJA ZEN UČITELJU
Moj posao nije da poučavam budi
-zam. Ja to prepuštam budistima.
Moj posao je da te usmjerim na
tvoje istinsko sebstvo.
Seung Sahn Soen Sa Nim –
koreanski zen učitelj
- Ne može biti napisan priručnik
uputstava za ljudsku egzistenciju.
- Nitko to za tebe ne može učiniti,
i nitko ti o tome ne može govoriti
437
- mi stvaramo prepreke za ulazak.
. . . Prepreke jačaju one koji će po
-stići dostignuće, i one obeshra-
bruju one koji nisu spremni, ili one
koji bi trebali koristiti drugi proces.
- Mi sebe zatvaramo u ovu vreću
od kože (op. pr. tijelo) i to naziva
-mo sebstvo, a sve ostalo stavlja-
mo izvan toga i to nazivamo drugo.
- To je vrlo korisno, u promatra-
nju slike, ne biti sposoban da iden
-tificiramo što je to, trenutak kada
mi možemo identificirati sliku,
mi imamo sklonost da dopuštamo
na-šim konceptima i idejama da
za-tvore vrata (op. pr. opažanju)
John Daido Loori - zen učitelj -
MOUNTAIN RECORD OF ZEN TALKS
- Ti možeš govoriti sa mrtvim
ljudima, ti možeš letiti po zraku,
ali to nije budizam. . . - Ako mi
438
uvijek slušamo nešto što razumi-
jemo, nikada nećemo razumijeti
ljudski svijet, zato jer je ljudski
svijet nešto što mi ne razumije-
mo. Zbog ovoga mi moramo slu-
šati stvari koje ne razumijemo, i
prije ili kasnije, ono što mi ne
razumijemo će postati razumljivo
- Vjera (op. pr. duboko povjere-
nje u nešto) znači nešto učiniti
iako nam naša svjesnost govori
da mi nemamo vjeru.
- Nije potrebno da se držimo obli-
ka i rituala, sve što mi moramo
učiniti je da doživimo sebe ona-
kvima kakvi stvarno jesmo.
Dainin Katagiri - zen učitelj
RETURNING TO SILIENCE
Mjesec plovi nad stablima borova
dok ti sjediš pod verandom

439
 na hladnom večernjem zraku.
Tvoji vrhovi prstiju se lagano
kreću po flauti.
Melodija je tako prekrasna da
slušaoce tjera na plač.
Ali Zen flauta nema rupica,
i to je drevna, čista muzika.
Nemoj čak ni pokušavati to
svirati sve dok ne možeš izraziti
Veliki Zvuk Lao-Tzua.
Hsueh Tou - zen učitelj 980-1052
(u prevodu Stephen Michel)
U buddhizmu ništa nije potrebno
osim u potpunosti shvatiti princip
“Um je Buddha“; sutre ne trebaju
preći preko tvojih usana, nikakvi
ukrasi Buddhizma ne ukrašavaju
tvoje tijelo.
- Pitanje17. - Mi čujemo priče iz
drevne Indije ili Kine gdje su
ljudi ostvarili put čuvši zvuk udar
440
-ca bambusa, ili im se izbistrio
um vidjevši boje cvijeća, i
Shakyamuni je nakon što je vidio
jutarnju zvijezdu potvrdio put,
dok je poštovani Ananda dosegao
bistroću u istini kada mu je bilo
rečeno da sruši štap od zastave;
za vrijeme pet Škola zena i tokom
šestog patrijarha Eno, za mnoge
je jedna riječ ili pola fraze bilo
dovoljno da prosvijetle temelje
uma, ipak svi ovi ljudi nisu pra-
kticirali zazen kao put preda-
vanja, jesu li?
Odgovor 17. - Ti moraš shvatiti
da sada ili u prošlosti, svi oni koji
su vidjeli boje da su pronašli men
-talnu jasnoću, ili koji su čuli
zvukove da su ostvarili istinu; svi
oni su bili oni koji nisu sumnjali,
raspravljali, ili izokretali put pre-
441
davanja i bili su jedno sa sobom u
trenutku.
P: 18. - Ljudi iz Indije i Kine su
po prirodi iskreni: Živeći u centru
civilizacije kao što žive, oni su
zbog toga više prijemčiviji za
Buddhizam kada ih se poučava. U
Japanu, ljudima je uvijek nedo-
stajala vrlina i mudrost, što je
otežavalo za sjeme istine da raste.
To je žalosno da smo mi takvi
barbari. Naši redovnici se ne
mogu mjeriti čak ni sa laicima u
Indiji i Kini. Naš svijet je ograni-
čen i uskogrudan. Mi provodimo
svoje vrijeme pokušavajući sebe
učiniti da lijepo izgledamo i obo-
žavamo trivijalnosti. Ja sumnjam
da čak i zazen može pomoći ta-
kvim ljudima da shvate buddha
-dharma.
442
O:18. - Ti si u pravu. Ljudi u
našoj zemlji su izokrenuti, i još
im nedostaje vrlina i mudrost.
Poučavaj ih iskrenoj istini i oni će
uspjeti njen rajski nektar pretvo-
riti u otrov. Oni su brzi u potrazi
za slavom i bogatstvom, i spori u
tome da rastvore svoju zbrku i
prianjanje. Međutim, zemaljsko
znanje nije posuda u kojoj poči-
njemo putovanje da bi ušli i po-
tvrdili Buddhinu istinu. Kada je
Buddha bio živ, netko je dosegao
četvrti stupanj tako što je bio
pogođen loptom; dok je netko
drugi obasjao put kada se našalila
o redovničkom ogrtaču iako su
oboje bili jedva nešto bolji nego
životinje. Istinska vjera je ono što
im je omogućilo da iza sebe
ostave zbrku. Bila je jedna žena
443
laikinja koja je doživjela satori
kada je ponudila hranu senilnom
starom redovniku koji je jedno-
stavnu tu sjedio i ništa nije govo-
rio; to se nije temeljilo na znanju,
niti na učenju, niti oslanjanjem na
priče, nego se jednostavno pota-
knulo istinskom vjerom.
Shakyamunijevo učenje se sada
proširilo svijetom već dvije tisuće
godina. Mnoge zemlje u koje se
proširilo uključuje neke u kojima
ne prevladavaju vrlina i mudrost i
neke u kojima ljudi nisu mudraci.
Ali velika čudna moć koja je u
vezi sa istinskim zakonom prosvi
-jetljenih će dopustiti da se širi u
svakoj zemlji kada za to dođe
pravo vrijeme. Ljudi istinske
vjere i ustrajne prakse će pronaći
put, bez obzira na njihov nivo
444
inteligencije. Nemoj misliti da se
naši ljudi neće susresti sa Buddhi-
zmom zato jer su glupi ili šo u
našoj zemlji nedostaju vrlina i
mudrost. Sjeme istinske mudro-
sti je u obilju u svima nama. To je
samo da mi to rijetko potvrđuje-
mo i još ga nismo uzeli i učinili
ga svojim vlastitim. Dogen - First
Dogen book selected essays from
Dogen zenji’s SHOBOGENZO
translated by Bob Myers
Jednog dana je Shi T'ou upitao
laika P'ang Yun-a: “Od kada si
vidio ovog starog čovjeka (to jest
mene), što si ti radio svaki dan?“
Laik P'ang Yun je odgovorio:
“Ako me pitaš što sam ja radio, ja
ne znam kako da otvorim moja
usta (da o tome govorim)“. Zatim
se izrazio sljedećom pjesmom.
445
 Nema ništa posebnog u tome
što ja radim svaki dan;
Ja sebe samo održavam
u harmoniji sa time1,
Svagdje, ja niti prihvaćam niti
odbacujem bilo što
Sada da li ja potvrđujem
ili opovrgavam stvar2.
Zašto ljudi govore da se crveno
i purpurno razlikuju?
Na plavoj planini nema
ni zrnce prašine3.
Nadnaravne moći i činjenje čuda
jeste donošenje vode
i sakupljanje drva4.
1
Nakon prosvijetljenja se nasta-
vlja kao i obično baviti svako-
dnevnim zadacima, jedina razlika
je da um više ne pravi razlike i
usklađuje se sa svojom okolinom.

446
2
Um je ovdje sada oslobođen od
svih koncepata dvojnosti.
3
Plava planina simbolizira ono što
je nepromjenjivo i oslobođeno od
prašine, nečistoća.
4
Donošenje vode i sakupljanje
drva su funkcije koje posjeduju
nadnaravne moći i postižu prekra-
sna djela; drugim riječima, seb-
stvo-priroda koja je nematerijalna
i nevidljiva, može biti opažena
pomoću svojih funkcija koje više
ne razlikuju.
Priroda uma, kada je shvaćena,
ne može je ljudski um obuhvatiti
ili otkriti. Prosvjetljenjem se ništa
ne može steći, i onaj koji to
stekne ne govori da on zna. -
Bodhidharma
Kada um ne opaža okolinu nema
potrebe za Chanom. Huang Lung
447
- Ako ćeš ti sada i u bilo koje
vrijeme, bilo da hodaš, stojiš,
sjediš ili ležiš, samo se koncen-
trirati na odstranjivanje analiti-
čkog mišljenja (umovanja), na
kraju ćeš neizbježno otkriti istinu.
Zato jer je tvoja snaga nedovoljna
- ti možda nećeš biti sposoban da
se vineš iznad fenomenalne sfere
(pojavne) sa jednim skokom, ne-
go nakon tri, pet ili možda deset
godina, ti ćeš sigurno učiniti do-
bar početak i biti sposoban da
ideš po svojoj vlastitoj volji. To je
zbog ovoga što ti nisi spo-soban
(odstraniti analitičko razmi
-šljanje (umovanje), da (ti osje-
ćaš) potrebu korištenja uma da bi
“proučavao Dhyana“ i “prouča-
vaš Put“. Kako će Dharma tebi
moći pomoći? Rečeno je: “Sve
448
što je govorio Tathagata je za
svrhu da utječe na ljude“. To je
kao da se za djecu koristi žuto
lišće kao da je zlato da bi djeca
prestala plakati, a to sigurno nije
bilo stvarno. Ako ti to uzmeš za
nešto stvarno, ti onda nisi jedan
od naših, i, nadalje kakav odnos
to može imati prema tvome
stvarnom sebstvu? Tako sutra
govori: “(da bi se to spoznalo) u
stvarnosti ne postoji ni najmanja
stvar koja se može zahvatiti i
smatrati vrhunskom, savršenom
mudrošću“. Ako ti možeš razumi-
jeti ovo značenje, onda ćeš vidjeti
da je Put Buddha i put vraga
podjednako pogrešan. U stvarno-
sti, sve je čisto i sjajeće, niti je
kvadratno niti okruglo, ni veliko
ni malo, dugo ili kratko; to je
449
iznad strasti i pojava, neznanja i
Prosvjetljenja“. . . .
- Znanje mnogih stvari se ne
može usporediti sa odličnošću
odbacivanja traganja. Mudrac je
onaj tko sebe stavlja van dohvata
objektivnosti. Ne postoje različite
vrste uma, i ne postoji doktrina
koja se može poučavati.
Hsi Yun - učitelj chana živio je
oko 840 godine. Njegovo učenje
je zapisao P’ei Hsiu, učenjak koji
je postao učenik Hsi Yuna.
VJERA U UM
Veliki put nije težak za one
koji ne prigovaraju i ne biraju.
Kada nestanu i ljubav i mržnja
pruža se Put jasan i neskriven.
Ali, čak i neznatne razlike
450
 duboko razdvajaju zemlju i
nebo.
Ukoliko želite jasno spoznati
istinu, odbacite mišljenje
za i protiv.
Zapadanje u ono što se mrzi i
voli nije ništa drugo osim
bolest uma.
A nespoznavanje duboke istine
Puta remeti bitni mir uma.
Put je savršen poput prostran-
stva kozmosa, u kojima nema
ni nedostataka ni pretjerivanja.
Naš izbor da biramo i odba-
cujemo onemogućava nam
spoznaju te jednostavne istine.
451
I jedno i drugo teže vanjskom
svijetu kao i unutrašnjoj
praznini osuđujući nas na
zamršene živote.
Mirno spoznaj sveukupno
jedinstvo, i pogrešna viđenja
će sama od sebe nestati.
Pokušaji da zaustaviš aktivnost
ispunit će te aktivnošću.
Ostajući u dvojnosti,
nikada nećeš upoznati
jedinstvo.
A neupoznavanje tog
jedinstvenog Puta dozvoljava
konfliktu da te zavede na
stranputicu.
452
 Kada poričeš da su stvari
realne izmiče ti njihova prava
realnost.
A izjavljivanje da su stvari
prazne također negira
stvarnost.
Što više govoriš i misliš o
tome sve ćeš dalje biti od
istine.
Odbaci sve beskorisne misli i
riječi i nema mjesta na koje
ne možeš otići.
Vraćajući se samim korjenima,
pronaći ćeš značenje svih
stvari. Slijediš li pojave,
zanemarit ćeš glavni izvor.

453
 Probuđenje znači nadilaženje
svake praznine kao i oblika.
Sve promjene u ovom
praznom svijetu čine se
stvarnim zbog neznanja.
Ne idi tragati za istinom,
samo se oslobodi tog zanosa.
Nemoj ostati u dvojnosti,
izbjegavaj je pod svaku cijenu.
Ima li trunke ispravnog ili
pogrešnog,
istinski um je izgubljen,
konfuzan, smušen.
Iz Jednog uma dolazi dvojstvo
ali ne drži se čak ni tog
Jednog.
454
Kada taj Jedan um nesmetano
počiva, tada ništa
na svijetu ne vrijeđa.
A kada ništa ne može
uvrijediti, sve stvari odjednom
prestaju postojati.
Iščeznu li sve misli - objekti,
iščezava mišljenje - subjekt.
Jer stvari su stvari zbog uma,
kao što je um - um zbog stvari.
Ova dva su zaista jedno isto,
a oba su izvorno praznina.
U Praznini oni nisu dva,
ipak se u svakom nalaze svi
svjetovi.

455
Ono što je nekad bilo obično i
fino više se ne
može vidjeti, kako se onda
opredjeljivati?
Veliki Put je bez granica, izvan
laganog i teškog.
Ali oni koji se drže uskih
pogleda plašljivi su i
kolebljivi: njihova pomamna
žurba ih samo usporava.
Ako si za bilo što vezan,
sasvim sigurno ćeš zastraniti.
Okani se zavisnog uma,
i sve stvari su baš kakve jesu.
U biti ništa ne odlazi i ne
ostaje. Spoznaj Istinsku
456
prirodu stvari, i ići ćeš ukorak
s Velikim Putem, hodaj tako
slobodno, nesmetano.
Ali, ako živiš robujući svojim
mislima,
bit ćeš konfuzan, nejasan.
Taj veliki teret te tišti
o, zbog čega stalno procje-
njuješ što je dobro, a što zlo?
Ako želiš ići Najvišim Putem,
ne odbacuj područje osjetila.
Jer takav kakav je, cijeli i
kompletan, ovaj svijet
osjetila je prosvjetljenje.
Mudri ne teže ciljevima, ali
ludi sami sebi stavljaju okove.
457
Jedini Put ne poznaje nikakve
razlike, nerazumni se čvrsto
drže ovog ili onog.
Tražiti Veliki um mislećim
umom svakako predstavlja
ozbiljnu grešku.
Iz malog uma dolaze mir i
nemir, ali probuđeni um
nadilazi i jedno i drugo.
Zabluda rađa dvojstva - ovi
snovi su samo cvjetovi zraka -
zašto toliko patnje da bi se
ubrali?

458
I dobitak i gubitak, i ispravno i
pogrešno - jednom zauvijek
odbaci.
Kada više ne budeš uspavan,
svi snovi će sami od sebe
nestati.
Ako um nije pristran, sve
stvari su onakve kakve jesu,
Jedno.
Približavanje tom tajnovitom
izvoru oslobađa nas svih
smetnji.
Kada se sve gleda
"izjednačenim umom",
vraćamo se svojoj Vlastitoj
prirodi.
459
Taj jedan um nadmašuje sve
razloge i usporedbe.
Prekini pokret i više nema
pokreta, prekini odmor i
nastupa ne-odmor.
Kada odmor i ne-odmor
prestanu postojati,
tada čak i jednost nestane.
Ta krajnja konačnost je izvan
svih zakona,
ne može se opisati.
S jednim umom i Putem,
prestaju sve težnje
usredotočene na ego.
Nestaju sumnje i zbrka,
460
 i istinska veza prožima
naš život.
Ne postoji ništa što se
čvrsto drži nas,
i ništa nije ostalo iza.
Sve samo sebe otkriva,
prazno je i jasno,
ne izražavajući moć uma.
Misao ne može doseći
to stanje istine,
tu osjećaji ništa ne vrijede.
U tom istinskom svijetu
Praznine više ne postoje
ni vlastito ja ni drugi.

461
 Da bi kročio u taj istinski
prazni svijet, odmah reci "ne-
dva". U tom "ne-dva" sve je
isto, nema ničeg izdvojenog
ni izvanjskog.
Mudri svih vremena i prostora
doživljavaju probuđenje s tom
praiskonskom istinom.
Put je izvan svih prostora, svih
vremena, jedan tren traje deset
tisuća godina.
Ne samo ovdje, ne samo ondje,
istina je pred samim tvojim
očima.
Razlikovanje velikog i malog,
nema više značaja za tebe.

462
 Najveće je istovremeno i
najmanje - ovdje nema mjesta
ograničenjima.
Ono što jest, nije, ono što nije,
jest - ako ti to još uvijek nije
jasno još uvijek si daleko od
unutrašnje istine.
Jedna stvar je sve, sve stvari su
jedno - spoznaj to i sve je
cjelokupno i cjelovito.
Tamo gdje vjera i Um nisu
odvojeni, a neodvojeni su Um
i vjera, ni jedna riječ ne
doseže, ni jedna misao.
Jer ovdje ne postoji jučer,

463
 ne postoji sutra, ne postoji
danas.
Seng Ts'an - je treći patrijarh
Ch'ana, najznačajnije škole ki-
neskog buddhizma koja je na
Zapadu postala poznata pod svo
-jim japanskim nazivom Zen.
Osim što se vjeruje da je autor
čuvene pjesme "Vjera u um",
(neki je prevode i pod naslo-
vom Pečat Vjerujuće Duše) o
njegovu se životu zna vrlo ma-
lo.Seng-ts'an umro 606 godine.
Prosvjetljenje je trenutak u kojem
val shvati da je voda. U tom
trenutku nestaje sav strah od
smrti. Thich Nhat Hanh – SRCE
RAZUMIJEVANJA

464
Tajna zena stane samo u par
riječi: nije uvijek tako.
Shonryu Suzuki - zen učitelj
Sve u svemu, zen je nedvosmi-
sleno stvar osobnog iskustva. . .
Nikakvo čitanje, nikakvo podu-
čavanje, nikakva kontemplacija
neće čovjeka ikad učiniti zen
učiteljem. Sam život treba uhva
-titi usred njegovoga toka.
D. T. Suzuki
- UVOD U ZEN BUDIZAM
Odricanje nije odricanje od svi
-jetovnih stvari, nego prihvaća
-nje da su one prolazne.
- Kada ti pokušavaš sve razu-
mijeti, nećeš ništa razumijeti.
Najbolji način je da razumiješ
sebe i onda ćeš razumijeti sve.
Shonryu Suzuki
465
 Hakuinova pjesma meditacije
Sva osjetilna bića su od samog
početka Buddhe,
to je kao s ledom i vodom, bez
vode nema ni leda.
Izvan osjetilnih bića, gdje
tražimo Buddhe?
Ne znajući kako je Istina blizu,
ljudi je traže iduć' ka dalekim
stazama - koje li štete!
Oni su poput onih, koji, nalazeć'
se u vodi viču,
tražeći vodu kako bi utolili žeđ,
ili su, pak, kao sin nekog boga-
taša, koji traži bogatstvo među
siromašnima.
Razlog zbog kojeg se mi pre-
porađamo kroz šest svjetova,
jest u tome što smo izgubljeni u
mraku Neznanja.
466
 Idući pogrešnim putem sve
dublje u tamu, kad li ćemo se
izbaviti
iz kruga rađanja - i - umiranja?
U meditaciji koja se radi u
Mahayani, nema mjesta za
molitvu.
Pravila ponašanja kao što su
milosrđe i moralnost,
Te ponavljanje imena Buddhe,
ispovijedi i asketska disciplina,
i mnoga druga dobra djela, sve
je to daleko od prakse
Meditacije.
Čak i oni koji je provode po
prvi put, vidjet će kako je
njihova zla karma očišćena,
te neće zalutati na pogrešnu
stazu, i čista Zemlja će im biti
na dohvatu.
467
 S čistim srcem neka pristupe
istini, čak i ako je čuju po prvi
put, i neka je, grleć', uzdižu,
pa će sigurno doživjeti
neograničeno blaženstvo.
Jer, takvi su, usredotočeni
unutra, doživljavajući Istinu
Prirode Jastva,
istinu da je Priroda Jastva u
stvari Ne-Priroda,
zaista nadišli okove sofističkog
znanja.
Stoga se za njih otvaraju dveri
jedinstva uzroka i posljedica,
koja vode ka Putu ne-dvojnosti
i ne-trojnosti,
prebivajući u Ne-posebnosti u
posebnosti, bilo da se vraćaju,
bilo da ostaju, boraveći u stanju
Ne-misli u mislima,
468
 u svakom djelu, činu njihovom
čuje se glas Istine.
O, kako je nesputano nebo
Samadhija!
O, kako je prozirno nesputano
savršeno svjetlo Četverostruke
Mudrosti!
U takvom jednom trenutku,
što će im nedostajati?
Kao što im se vječna istina
otkriva, tako je i ova zemlja -
Lotosova Zemlja Čistoće,
a ovo je tijelo - tijelo Buddhe.
Hakuin
Čudo nad čudima! Po sebi, sva
živa bića su Buddhe, mudrošću i
vrlinom, ali ljudi to ne opažaju jer
im je svijest iskrivljena pogre-
šnim mišljenjem.
Buddha - Avatamsaka sutra
469
 Sutra srca
Samilosni Bodhisattva iz
dubine prajna mudrosti
vidi prazninu svih pet skandhi
(osjetila) i raskida veze koje su
mu nanijele patnju.
Znaj onda:
Odavde je samo praznina,
praznina je jedini oblik.
Oblik nije ništa doli praznina,
praznina nije ništa osim oblik.
Osjećaj, misao, i izbor, sama
svijest, isto su što i ovo.
Ovdje su dharme prazne,
sve je praiskonska praznina.
Ništa se ne rađa niti ne umire.
Nisu ni prljave ni čiste,
i ne rastu i ne opadaju.
Stoga u praznini nema oblika,
nema osjećaja, misli ni izbora
niti ima svijesti.
470
 Nema oka, uha, nosa, jezika,
tijela, uma;
nema boje, zvuka, mirisa, okusa,
dodira, ili nečega
čega bi se Um držao, čak niti čina
osjećanja.
Nema neznanja ni njegovog
kraja; niti svega onoga što dolazi
iz neznanja
nema slabljenja, nema smrti,
nema im kraja.
Niti ima boli ili uzroka boli ili
prestanka ili plemenite staze
koja bi vodila dalje od boli,
čak niti mudrosti koja
bi se mogla stjeći,
stjecanje je također praznina.
Stoga znaj da bodhisattva koji se
ničega ne drži osim obitavanja u
prajna mudrosti oslobođen je
varljive prepreke lišen straha koji
471
ona uzrokuje, i dostiže naj-jasniju
nirvanu.
Sve prošle i sadašnje buddhe,
buddhe budućeg vremena
kroz vjeru u prajna mudrost
dolaze do punog prosvjetljenja.
Upoznaj, dakle, veliki dharani
blistavu, neusporedivu mantru,
uzvišenu nepogrešivu mantru,
Prajnu Paramitu,
čije riječi ublažavaju svaku bol.
To je najviša mudrost
istinita izvan svake sumnje,
upoznaj i proglasi njenu istinu:
Gate, gate, para gate, para sam
gate bodhi, svaha!
Sanskrtska mantra na kraju sutre
može se otprilike ovako prevesti:
Prošlo, prošlo, sasvim prošlo,
potpuno prošlo probudi se:
raduj se!
472
Sve dok usmjeravate svoje traga-
nje prema oblicima izvan vas,
nećete postići cilj čak ni nakon
mnogih stoljeća, dok s druge stra-
ne, kontemplirajući svoju unutar-
nju svjesnost možete postići
buddhastvo u jednom bljesku
misli. Dhayanaparamita sutra
Mudraci traže od uma, a ne od
Buddha; budale traže od Buddha
umjesto da traže od uma. Mudri
ljudi podešavaju svoj um, a ne
svoju osobnost; budale podešava-
ju svoju osobnost umjesto svoj
um. Buddha
Tvoje tijelo i um isto kao i vanj-
ske planine, rijeke i velika zemlja
jesu samo pojave unutar prekra-
snog svjetla Istinskog Uma.
SURANGAMA SUTRA

473
Zen je tako proces "de-hipnoti-
ziranja", ako vam je po volji. Zen
uklanja pojmove koji su nalik na
optičke "varke", pojmove koji stva-
raju privid razdvojenosti. Onda,
kad shvatimo kakva je stvarnost
kad uklonimo pojmove, možemo
reći biologu: "Nije li to upravo
onako kako si ti rekao da jest?" I
on se mora složiti. Došli smo tako
do stanja osjeta ili osjećaja koji je
mnogo više u skladu sa znan-
stvenim otkrićima nego što je to
naš uobičajeni osjećaj da smo
odvojeni pojedinci. Zen je dije-
lom ne-intelektualan ne toliko
zato što drži da su procesi inte-
lekta uvijek pogrešni i varljivi;
umjesto toga zen počinje uklanja-
njem naših pojmova i pokazuje
nam kako je to kada promatramo
474
svijet bez pojmova. Jednom kad
smo otkrili taj novi pogled na
svijet, možemo ponovno proizve-
sti nove pojmove i pokušati sada
objasniti kako to da vidimo. Iz
tog su razloga mnogi zen majstori
također sjajni umni ljudi. U po-
vijesti zena bilo je učenjaka svih
vrsta, i fizičara u modernom vre-
menu. Zen ne odbacuje život inte-
lekta. On samo kaže: "Ne dopu-
stite da vas pojmovi zavaraju". Je
li zen nelogičan? Nelogičan nije
prava riječ, jer ono što se u zenu
često doima kao paradoks jesu
izjave koje su savršeno ispravne u
nekom drugom sustavu logike,
koji je različit od onog na koji
smo navikli. Na Zapadu smo se
navikli na logičko razmišljanje
koje se temelji na isključivosti "ili
475
- ili". Kineska logika, s druge stra
-ne, temelji se na "i-i". . . . Ta je
logika u temeljima našeg rasu-
đivanja, pa mi ističemo među-
sobno isključiv karakter logičkih
kategorija: "Jesi li ili nisi?"
- Sva je mudrost zena u tome da
ukine pravila koja smo postavili
nad stvarima i da vidi svijet ona-
kvim kakav jest - kao sve od
jednog dijela. To se mora provesti
u posebnom okruženju, jer ne
možete samo tako išetati veselo
na ulicu i ukinuti sva pravila. A
ako to i učinite, izazvat ćete prome
-tni kaos neviđenih razmjera! No,
možemo uspostaviti posebnu oko
-linu u kojoj smo se sporazumje-
li o ukidanju pravila - a to znači
meditirati, prestati razmišljati na
neko vrijeme, prestati stvarati
476
formulacije. Ovo u biti znači pre-
stati razgovarati sa samim so-
bom. To je značenje riječi na
japanskom - munen - a obično se
prevodi kao "bez misli". Mediti-
rati znači prestati razgovarati sa
samim sobom! Kažemo da je ra-
zgovaranje sa samim sobom prvi
znak ludila, ali ne držimo se toga.
Većinu vremena razgovaramo sa
sobom - a ako sve vrijeme priča-
te, nemate o čemu drugom govo-
riti do o vlastitom govoru! Nikad
ne slušate što drugi žele reći, a da
to ne popratite svojim primjedba-
ma. A ako je sve što slušate samo
razgovor - bilo vaš ili nečiji drugi
- nemate o čemu pričati, do o
pričanju. Morate prestati govoriti
da biste imali o čemu govoriti!
Jednako tako, morate prestati
477
razmišljati da biste imali o čemu
misliti. Inače sve o čemu razmi-
šljate jesu misli - a to je učenost
kakvu prakticiramo na današnjim
sveučilištima gdje učimo pisati i
pričati o knjigama i samo o knji-
gama! Da biste bili u stanju
simbolizirati, učinkovito razmi-
šljati, morate povremeno prestati
razmišljati i dovesti se u stanje
koje bih nazvao "čistim osjetom".
Pijte vodu i sami otkrijte da je
hladna. Sjedite, samo da biste
sjedili.
- Što je vaš prvotni um? Gdje ste
doista bili prije nego je sve ovo
počelo? - Da biste se vratili na to,
trebate sagledati svijet na novi
način. Morate mu prići bez predra
-suda, besprijekorno čista uma,
poput zrcala, neuprljanog raznim
478
predodžbama o životu i njegovu
značenju. Ja vam, naravno, čak i
sad nudim koncepcije o jedinstvu
svijeta i o procesima meditiranja.
A oni koji shvaćaju te riječi i
dalje imaju poteškoća ako su
samo dobili predodžbu. Možda će
i doći do male promjene njihovih
osjećaja, i osjeta, ali ni približno
onoliko snažno kao kad bi na
svijet gledali bez ikakvih predo-
džbi. Mogli biste reći: "Pa, dobro,
kako prestati? Stalno razmišljamo
- uvijek razgovaramo sa sobom.
To je navika! Postoji određena
tehnička pomoć za taj problem:
Usredotočite se na disanje, ne
mislite ni o čemu do o disanju -
unutra-van, unutra-van. . . .
Jedan, dva, tri, četiri, pet. . . .
Jedan, dva, tri, četiri, pet. Ili
479
promatrajte točku svjetla i mislite
samo na nju - samo se usredo-
točite, usredotočite, na to svjetlo.
Obje vam ove metode pomažu da
se riješite svih zamisli, osim onih
na koje se usredotočujete.
Sljedeći je korak osloboditi se i te
točke na koju se koncentrirate.
Većina ljudi misli da se tu radi o
"praznom umu", ali to nije istina.
Usredotočujete se na nešto da
biste izazvali prestanak misaonog
procesa, prestanak verbaliziranja.
Kada odstranite i tu točku na koju
ste se usredotočili, vi zapravo je-
dnostavno promatrate svijet ona-
kvim kakav jest, bez verbalizira-
nja. Taj trik s koncentracijom zau
-stavlja naše verbaliziranje.
Koncentracija je samo uvod. Ona
nas vodi dublje, s one strane
480
koncentracije, dok ne dostignemo
stanje zvano samadhi. Na sans-
krtu je to dhyana - što je poslije u
Kini postalo poznato pod nazi-
vom chan, odnosno zen u Japanu.
Nije riječ o koncentraciji u uobi-
čajenom smislu, kao što je zu-
renje u neku točku ili razmišljanje
o samo jednoj stvari. To se zbiva
nakon prestanka koncentracije, na
-kon što je točka na koju ste se
usredotočili nestala, nakon što su
vaše tijelo i um nestali, i kada ste
se otvorili za svijet samo svojim
osjetilima. Vidite to. To je temelj-
no iskustvo.
Nakon što to shvatite, na temelju
tog shvaćanja, možete se, narav-
no, vratiti pojmovima i izgraditi
bilo koju predodžbu svijeta. Iz
tog razloga zen zapravo ne
481
zahtijeva nikakva vjerovanja u
bilo koju teoriju ili učenje. U tom
smislu, on nije religija - ako pod
religijom podrazumijevate nešto
što uključuje sustav vjerovanja.
On je u svom pristupu eksperi-
mentalan i empiričan, i omogu-
ćuje da se riješimo vjerovanja -
da odbacimo svu našu ovisnost o
riječima i idejama. Razlog tomu
nije taj što su riječi i ideje "zle",
niti što su one nužno zbunjujuće;
jednostavno je to zato što nas one
u ovaj fazi evolucije katkad do-
ista zbunjuju. Ovo je uistinu bitna
narav cijelog procesa meditacije:
prekid razgovora sa samim so-
bom, bilo riječima bilo nekim
drugim pojmovnim predodžbama.
Alan Watts - WHAT IS ZEN?
(izbor odlomaka)
482
 Skriveni Zen
Mistični Zen Buddhizam
Skriveni Zen je sinonim za misti-
čni Zen. To je najviša istina Zena
koja je prenešena pomoću
Umnog vlastitog samo-probu-
đenja. Ovdje si ti u potpunom
jedinstvu prirode samog Uma.
Pitanje: Zar nije istina da je Zen
započeo sa Buddhom koji je pre-
nio svoje znanje Mahakashyapi,
koji ga je prenio Anandi nakon
čega je to bilo prenešeno dana-
šnjim učiteljima? Da li vi govo-
rite da je ova loza lažna?
Odgovor: Ta povijest prenosa od
jednog do drugog učitelja je bila
stvorena od adepta Tamnog Zena
za vrijeme Sung dinastije u Kini
kao način da se nadahnu slabije
483
duše kojima je nedostajala sposo
-bnost da razumiju da je Buddha
njihov vlastiti um. Da budem
iskren sa tobom, loza o kojoj ti
misliš, opisana je u Flame of
Transmission (Plamen Prenosa)
koja je proširena alegorija i go-
vori o različitim idejama i aspe-
ktima apsolutnog uma koji sebe
razotkriva. Sada da odgovorim
na tvoje pitanje. Ove priče nisu
lažne ako te vode da vidiš priro-
du samog Uma. Međutim, ove
priče će zavarati svakoga tko ne-
ma Istinsko Oko da vidi prirodu
Uma u svakoj priči, nerazborito
prianjanje, umjesto, nasljeđiva-
nju ljudskih učitelja pretposta-
vljajući da je svaki učitelj stvar-
no prenio urođenu prirodu Uma
svome nasljedniku!
484
Pitanje: Moj vlastiti učitelj tvrdi
da je Dharma nasljednik učitelje-
vog učenja koje seže sve do
Buddhe. Zar on nije vjerodosto-
jan nasljednik učenja Zena?
O: Ponovo, to je učenje konven-
cionalnog Zena. To nije konačno
učenje. Tvoj učitelj je nasljednik
mišljenje svoga učitelja o misteri-
oznoj prirodi Uma. To je sve. To
ne znači da je on sam prosvije-
tljen u vezi same prirode Uma. To
samo znači da je on dio loze koja
prihvaća Zen doktrinu Uma. U
Skrivenom Zenu, "Dharma na-
sljednik" je netko tko je vidio dire
-ktno, čistu prirodu Uma prošav-
ši kroz sve stupnjeve Bodhisattve.
Nakon ovoga su oni sposobni ši-
riti drevna učenja Buddhe, stvara
-jući vješte načine da bi druge po-
učavali istinsku svrhu Buddhi-
zma.
485
Pitanje: Moj učitelj koji je to po-
stao nasljeđem prenosa izgleda da
zna odgovore na koane. Zar to ne
govori nešto o njegovoj mudro-
sti?
O: Kada učitelj da svome Dharma
nasljedniku kolekciju koana sa
odgovorima, što se manje ili više
smatra nasljeđivanjem Dharme,
on samo prepoznaje kod svoga
učenika potencijal da postane ori-
ginalan Bodhisattva, a ne njegovo
postignuće toga. Ako ti misliš da
takva osoba može interpretirati
Mahayana Sutre ispravno ili da
ima originalnu Bodhicttu nakon
pet ili deset godina učenja, ti si u
zabludi. Prije Sung dinastije i
stvaranja priče o nasljeđivanju,
skoro četiristo godina prije toga,
Zen je pretežno bio Skriveni Zen.
486
Učitelji su prepoznavali istinsko
prosvjetljenje kod drugih bez da
su to činili pomoću koana kao
načinima za testiranje. Danas se
to sve promjenilo.
Pitanje: Na koji se način moderni
Zen promjenio u pogledu na
Skriveni Zen?
O: Sa stajališta Skrivenog Zena,
današnja Zen institucija je vrlo
različita. To se temelji na pater-
nalizmu (očinskoj privrženosti),
formalizmu, slijepim ritualima, i
klerikalizmu (svećenstvu). Mi mo
-ramo uvidjeti da se čista suština
Zena ne nalazi u vanjskim elemen
-tima religije koju takve institu-
cije predstavljaju javnosti. Istin-
ski sadržaj Zena se može naći
samo unutar našeg bića koje je
oslobođeno od svih predrasuda.
487
Na kraju ću reći, da je institucio-
nalni Zen stvarno samo za one
ljude koji se boje odbaciti konce-
ptualno mišljenje i svoje emocije.
Takvi ljudi su još motivirani nači-
nima svijeta, i ulažu svoje ener-
gije u stvaranje kulturnih struktu-
ra za koje oni vjeruju da će na
neki način to pomoći u odstra-
njivanju oceana patnje. Nasuprot
ovome, Skriveni Zen je za one
individualce koji razumiju da mi-
steriozni izvor učenja ne može
biti izražen pomoću koncepata
kroz osjetila, misli, ili čak da se
mogu oplemenjivati. Ustvari, to
ne može biti ni prenešeno. Što
ustvari, znači izraz prenos, to
znači probuditi se i uvidjeti gdje
je i što je Um, i tako jednom i
zauvijek ukinuti patnju.
488
Pitanje: Moj učitelj ima autoritet
da poučava Zen. Ja sam vidio
njegove pismene preporuke. Koji
je tvoj autoritet i gdje je tvoj
dokaz? - O: Buddhizam priznaje
samo jedan autoritet. To je Um
koji je isto tako Buddha. Ako si ti
vidio prirodu Uma onda ti imaš
autoritet, koji ti je dat od Buddhe,
da to činiš ako želiš. Ako to nije
tako onda je bolje da paziš na
svoje riječi i svoja djela. Oni koji
tvrde da imaju autoritet da pouča-
vaju Zen, pokazujući na svoju
odjeću i svjedodžbe oni nemaju
autoritet jer te stvari nisu Um.
Tokom godina, ja sam vidio da
tko god ima dovoljno novca može
postati zen učitelj preko noći.
Tako to ništa ne dokazuje što se
hvališ učiteljevom preporukom.
489
U prošlosti su dobri učenici mogli
prepoznati dobrog učitelja sluša-
jući samo jednu ili dvije riječi.
U svojim srcima, oni su tragali za
jednim istinskim izvorom svega,
uvidjevši da je sjena Mare
(Demona) nad njima. I zato što su
tragali na ovaj način, njihova srca
su bila usklađena sa stvarnim uči-
teljem koji je sigurno prešao na
drugu obalu. Danas, loši učenici
mogu prepoznati samo loše učite-
lje procjenjujući ih po njihovoj
robi kao trgovci. Ovo znači da
oni odgovaraju samo na materija-
lizam a ne na Um. Što se tiče do-
kaza, ako ti želiš samo mišje gov-
no, radije nego zlato, onda nema
ništa drugo kako bi te mogao
uvjeriti. Očito je, da si ti uhvaćen
u zamku konvencionalnog Zena.
490
Ali u vezi ovoga nemoj praviti
greške, Skriveni Zen, različito
opisivan kao Yin Zen, je istinsko
učenje koje je Bodhidharma
donio u Kinu.
Što ako je univerzum posljedica
čija je jedina svrha bila da posluži
kao prst koji pokazuje na nevi-
dljivu moć koja je to stvorila?
Dakle, zar naše opažanje toga ne-
će biti kao pogled unazad u ko-
jem bi naša tijela bila kao u ne-
razvijenih ljudi koji proganjaaju
beskrajne iluzije bez da ikada
pronađu njihovo porijeklo? Po
Buddhi, mi smo takvi nerazvijeni
ljudi koji žele da gledaju u sakri-
venu prošlost koju čovječanstvo
naziva svojom budućnošću!
- Tko je dovoljno hrabar da gleda
naprijed, kao da živi na takav
način kao da prethodi univer-
491
zumu, tako da nikada ponovo ne
postane nerazvijen? . . .
- Koje je ljudsko-biće voljno da
živi iznad svih stvari koje dolaze
nakon njegove vizije?
Takve ljude mi nazivamo Mudra-
cima. Uistinu, takvi ljudi su is-
pred svega, prevazišavši vidljivi
grob nazvan ljudsko tijelo.
-Ovdje je naša deklaracija: preva-
ziđi sjenu koja se naziva čovje-
čanstvo i živi u prvobitnim tijeli-
ma svjetla. Ako se sada tvoja izgu
-bljena hrabrost vraća tebi - ako
sada osjećaš buđenje iz tisuće
snova koje počinje, onda ti moraš
napustiti tvoju kuću od mesa i
pridružiti se našoj stvari. Koja je
veća avantura za viteza mudrosti
nego da pobijedi svoju vlastitu
smrtnost kao što je Buddha po-
bijedio Maru. Zenmar
- Mistik Skrivenog Zena
492
Učitelj Dogen je rekao: “Ja nisam
drugi ljudi“. To je važna priča i
poznati koan. Ja nisam drugi ja
sam onaj koji mora djelovati.
Ako ne prakticiram, ne mogu
objasniti. Taj citat dolazi iz po-
znate priče o gljivama. Učitelj
Dogen otišao je u Kinu da pro-
nađe istinsku mudrost da razumi-
je zen. Proučavao je mnogo stva-
ri, ali ih nije stvarno razumio. U
to je vrijeme budizam, zen u
Kini, bio vrlo raširen i Dogen je
išao od hrama do hrama. Ipak,
nije bio zadovoljan učenjem koje
je pri-mio pa se odlučio vratiti
kući u Japan. Tada je jednog dana
stigao u jedan hram. Bilo je ljeto i
vrlo vruće. Naišao je na starog
redov-nika koji je sušio gljive.
Star i krhak, na suncu je
rasprostirao gljive. Učitelj Dogen
upitao je redovnika: "Zašto
493
radite? Vi ste stari redovnik i
nadstojnik hrama. Taj bi posao
umjesto vas trebali raditi mladi
ljudi. Nepotrebno je da vi radite.
Osim toga, danas je jako vruće.
Radite to neki drugi dan". Učitelj
Dogen tada je bio jako mlad.
Odgovor starog redov-nika bio je
izuzetno zanimljiv i postao je
poznat u povijesti soto zena.
Za učitelja Dogena to je bio
satori. Redovnik mu je rekao:
"Mladiću, došao si iz Japana, inte
-ligentan si i razumiješ budizam,
ali ne razumiješ bit zena. Ako ja
ne radim ovo, ako ja ne radim
ovdje i sada, tko bi mogao razu-
mjeti? Ja nisam ti, ja nisam drugi.
Drugi nisu ja. Prema tome, drugi
ne mogu to iskusiti. Ako ja ne
radim, ako ja nemam ovo isku-
stvo ovdje i sada, ne mogu razu-
mjeti. Pomogne li mi mladi redo-
494
vnik u poslu, a ja stojim i gledam
sa strane, tada ne mogu imati isku
-stvo sušenja ovih gljiva. Kažem
li: "Napravi ovo, napravi ono. Sta
-vi ih ovdje ili ondje, tada ne mo-
gu to sam iskusiti. Ne mogu razu-
mjeti čin koji je ovdje i sada".
"Ja nisam drugi i drugi nisu ja".
Učitelj Dogen je bio zaprepašten i
odjednom je shvatio. Istina, bio je
jako inteligentan. Tada je sebi
rekao: "Bolje da provedem još ne
-ko vrijeme ovdje u Kini". Prouča
-vao je knjige, tražio je mozgom i
sve je vrijeme proveo u razmi-
šljanju, ali tek je tada shvatio:
"Ako nemam iskustvo, ne mogu
razumjeti pravi zen. Zen se ne
može obuhvatiti mozgom".
Stari redovnik i Dogen međuso-
bno su komunicirali. Učitelj
Dogen je bio preneražen i duboko
potresen. Bilo kako bilo, nastavio
495
je dalje: "Zašto danas sušite glji-
ve? Napravite to neki drugi dan".
Na to mu je stari redovnik odgo-
vorio: "Ovdje i sada je vrlo va-
žno. Ove se gljive ne mogu sušiti
neki drugi dan. Izgubi li se ovaj
trenutak, neće ih biti moguće
sušiti: možda će padati kiša, mo-
žda neće biti dovoljno sunca.
Za sušenje gljiva potreban je vruć
dan i zato je danas pravo vrijeme
za to. Sada odlazi, moram raditi!
Želiš li pronaći pravi zen, pođi
vidjeti mojeg učitelja u dojo".
Tako je učitelj Dogen otišao uči-
telju starog redovnika kako bi
kod njega učio. Napokon je ra-
zumio pravi zen, koji nikada prije
nije mogao shvatiti.
Taisen Deshimaru 1914-1982 -
QUESTIONS A UN MAITRE
ZEN (PITANJA ZEN UČITELJU)
496
Zobo je bio posvećen samo izuča-
vanjima spisa sve dok ga netko
nije upozorio kako to nije put
kojim će doseći Uzvišenu istinu.
Na te se riječi Zobo uputio zen -
učitelju, te u njega naučio kako se
zadubiti u prazninu. Proteklo je
mnogo vremena dok Zobo nije
dostigao prosvjetljenje. S vreme-
nom se zatekao u takvu stanju da
je u meditativnoj sabranosti bio
zadubljen u tolikoj mjeri da je
zaboravljao i jesti i spavati. Jedne
noći, sjedeći u zaboravu, Zobo je
i ne znajući zapao u dubok san od
silne iscrpljenosti. U trenutku ka-
da ga je njegov zen-učitelj udario
kako bi ga razbudio, u tom je
času Zobo dostigao prosvjetlje-
nje. Zobi je u to vrijeme bilo
dvadeset i tri godine. Njegov je
učitelj bio vrlo strog i svojim
497
učenicima nije dodjeljivao prizna
-nje olako. Zobo je tako nastavio
predano izučavati nauk idućih de-
set godina, te je naposljetku do-
stigao najuzvišeniju prosvijetlje-
nost, postavši učiteljem zena.
Zobo je bio vrlo odlučan. Nimalo
pozornosti nije posvećivao dru-
štvenim obzirima, već se u cije-
losti posvetio samo poučavanju
zen-nauka. Uvijek iznova ukazu-
jući na slijepe putove u koje su
zapadale zen-škole, neumorno je
izvrgavao ruglu neumješne zen-
učitelje i sljedbenike zena, ogre-
zle u neznanju. Zobo je u svojem
naučavanju bio ustrajan i svojim
učenicima nije dopuštao zapada-
nje u površno shvaćanje. Mnogi
su tragatelji pristupili njegovoj
školi, ali ih je vrlo malo u njega
uspjelo svladati naukovanje. Zobi
498
je bilo više od šezdeset godina
kada je preminuo 1840. godine.
Na samrtnoj je postelji napisao
sljedeće stihove:
Zobo u šezdesetoj! Evo istinskog
stanja mojega duha:
Kada se na nebu pojavi osam
oblaka, motrim na nebo.
Čudo je, a u isti mah i žalosno
Što nisam uništio sve prevare
u zen-nauku diljem svijeta.
Nakon Zobove smrti, japanski mu
je car dodijelio naslov Zen-učite-
lja, Duhovnog Zrcala koje svijetli
samim sobom.
Tanzan je napisao šezdeset pisa-
ma posljednjeg dana svoga živo-
ta, te zamolio svoga učenika da ih
razašalje. Zatim je preminuo. U
pismima je pisalo: Odlazim iz

499
ovoga svijeta. Ovo je moj poslje-
dnji glas.
Zen i Smrt
Bassui je napisao sljedeće pismo
svom umirućem učeniku:
"Suština tvog uma nije rođena pa
nikad neće niti umrijeti. Ona nije
postojanje, koje je prolazno. Ona
nije praznina, koja je tek ništa-
vilo. Nema ni boju ni oblik. Ne
uživa u zadovoljstvima niti trpi
bol. Znam da si veoma bolestan.
Kao dobar učenik zena, dobro se
nosiš s bolešću. Možda ne znaš
tko točno pati, ali upitaj se: "Što
je suština ovog uma?" Samo na to
misli. Ništa ti više neće trebati.
Ne priželjukuj ništa. Tvoj je kraj
beskrajan i kao snježna pahuljica
stapa se sa čistim zrakom".

500
-Za vrijeme pogrebne ceremoni-
je, laik (P’ang) je prišao mrtva-
čkom sanduku Majke carice i
rekao: "Vidi me, draga Gospođo,
kao svoje vlastito Originalno li-
ce. Znaj da u stvarnosti ne posto-
ji dvoje od nas već samo jedno.
Iako nema ništa za voditi i ništa
za slijediti, molim prihvati moj
smjer i poduzmi jedan korak na-
prijed da uđeš u Raj". Car je čuo
ovo i ponovo bio razočaran tako
jednostavim obraćanjem. Zatim
je upitao "Zar je to dovoljno da
se oslobodi Njeno veličanstvo,
Careva Majka?". Ali prije nego li
je redovnik mogao odgovoriti,
Careva Majka je odgovorila, gla-
som koji je odzvanjao kroz pala-
ču: "Ja sam sada oslobođena,

501
moj sine! Pokloni mu se i zahvali
ovom svetom učitelju!"
Prazni Oblak: Učenja Xu Yun-a
Sjećanje na Velikog Kineskog
Zen Učitelja -Xu Yun 1840-1959
Prosvijetljeni zen-učitelj Bankei
preminu u hramu posljednjeg de-
setljeća sedamnaestog stoljeća.
Na samrti, učenici ga zamoliše da
sastavi stih, kako je to priličilo
prema zen-običajima. Učitelj nato
reće: "U ovom sam svijetu proži-
vio sedamdeset i tri godine od
kojih sam četrdeset i četiri proveo
poučavajući zen kako bih oslobo-
dio druge. Na sve sam vam to
ukazivao tijekom gotovo polovice
svoga životnoga vijeka u svojem
posljednjem stihu. Nemam nije-
dnog drugog stiha koji bih mogao
sastaviti. Zašto bih morao opona-
šati sve svoje prethodnike i na
502
svojoj se samrtničkoj postelji ispo
-vijedati?" Rekavši ove riječi,
veliki zen-učitelj Bankei preminu
u posve uspravnom stavu tijela.
Učitelj zena Hoshin dugi je niz
godina živio u Kini. Zatim se
vratio u sjeveroistočni dio Japana
gdje je podučavao svoje učenike.
Kada je već posve ostario, ispri-
čao im je pripovijest koju je čuo u
Kini. Pripovijest je glasila ovako:
Jedne godine dvadeset i petog pro
-sinca Tokufu, koji bijaše vrlo
star, reče ovako svojim učenici-
ma: "Sljedeće godine više neću
biti na životu, stoga biste, se ove
godine za mene morali dobro
brinuti". Učenici pomisliše da se
samo šali, ali budući da je uvijek
bio plemenit učitelj, svi su ga
sljedećih dana uveseljavali, sve
503
do završetka godine. Uoči Nove
godine Tokufu zaključi: "Zaista
ste se dobro za mene brinuli. Na-
pustit ću vas sutra poslije podne
kada snijeg prestane padati". Uče-
nici se stadoše smijati, misleći da
opet govori besmislice jer je noć
bila vedra i bez snijega. U ponoć,
međutim, snijeg počne padati, a
sljedećeg dana više ne nađoše
svoga učitelja. Krenuše u dvoranu
za meditaciju. Ondje nađoše mr-
tvog učitelja jer je te noći premi-
nuo. Hoshin, koji je ispripovjedio
ovu pripovijest, ovako reče svo-
jim učenicima: "Nije nužno da
učitelj zena predvidi svoj odla-
zak, ali to može učiniti ako to
istinski želi". "Možeš li i ti pred-
vidjeti svoju smrt? upita ga netko.

504
"Da" odvrati Hoshin. "Pokazat ću
vam što mogu za tjedan dana".
Nitko mu ne povjerova, a većina i
zaboravi na razgovor kada ih
Hoshin sljedeći puta okupi. "Prije
tjedan dana" stade govoriti "rekao
sam vam da ću vas napustiti.
Uobičajeno je da se tom zgodom
sastavi oproštajna pjesma, ali ja
nisam ni pjesnik ni kaligraf. Neka
stoga netko od vas zapiše moje
posljednje riječi". Sljedbenici po-
misliše da se učitelj šali, ali se je-
dan od njih ipak spremi da zapiše
što će reći. "Jesi li spreman?"
upita Hoshin. "Da" odvrati ovaj.
Hoshin nato ovako stade govoriti:
Dođoh iz sjaja
I vraćam se sjaju. Što je to?
Pjesmi je nedostajao jedan stih od
uobičajena četiri, te mu stoga
505
učenik ovako reče: "Učitelju, ne-
dostaje nam jedan stih".
Hoshin uz riku lava koji pobje-
đuje, povika glasno: "Kaa!" i
izdahnu.
Enzui bijaše rijedak učitelj, kakva
se teško nalazi. Nikada nije poka-
zivao nikakva znaka srdžbe ili
gnjeva, a rijetko bi i progovorio
koju riječ. Nikada ne bi lijegao na
počinak i jedva da je ikada okusio
jela. U svome životu nije iskusio
ni žudnji za dobrima ni seksual-
nih želja. Jednoga ga dana Enzui-
jev zen-učitelj Manzan pozove k
sebi i stade ga koriti ovim riječi-
ma: "Post i nepočivanje spreča-
vaju te da dopreš na Put. Pokor-
nost i meditacija slabe življenje u
mudrosti. Zašto se jednostavno ne
prepustiš, prirodno se krećući stru
506
-jom tijeka zbivanja i tako po-
stajući pročišćen i slobodan bez
sustezanja i obuzdavanja?" Ispu-
njen zahvalnošću, Enzui napusti
učitelja skrivajući suze. Nakon
ukora, što ga je od učitelja pri-
mio, u svemu se obuzdavao još
češće, uvećavajući svoje asketske
vježbe. Jednoga se dana rastvori
njegov um i on prodre u stanje u
kojem više nema nikakve sumnje.
Kasnije se Enzui vratio u svoj
rodni kraj i ondje sagradio samo-
stan, zaričući se da nikada više
neće izići i pomiješati se sa svje-
tinom. Čak ni na pisma starih po-
znanika nije odgovarao, a kada bi
tragatelji za naukom zena kucali
na njegova vrata, ne bi im otva-
rao. Enzui je umro 1736. godine,
u dobi od sedamdeset godina.
507
Jedan je od njegovih sljedbenika
o njemu ovako rekao nakon nje-
gove smrti "Učitelj je postio i
nikada nije lijegao na počinak
tijekom cijelog svoga života, pro-
vodeći obuzdavanja u svakom
po-gledu sve do same smrti, kada
je na sebe odjenuo svečano ruho i
preminuo sjedeći u stolcu. I na-
kon smrti njegovo je tijelo ostalo
uspravno u stavu meditativnog
zadubljenja".
Gutei je bio kineski zen učitelj.
Kad god bi ga netko upitao: “Što
je istina?“ on bi uvijek podigao
prst. To je bio njegov način pou-
čavanja. Čak je i na svojoj samrti,
podigao prst, i rekao: “Ja sam
dobio ovu Dharmu od moga učite

508
-lja, i to prakticirao moj cijeli ži-
vot“. Zatim je zatvorio oči i umro
Umri dok si živ, budi potpuno
mrtav! Tada čini što god hoćeš i
sve će biti dobro.
Bunan - zen učitelj 1603-1676
Kako umrijeti
Majstora chada (chado - Put cere-
monije čaja), Tajima Kozo-a, iza-
zove na dvoboj bespoštedni ronin
uvjeren u pobjedu s lakoćom.
Kako nije mogao odbiti dvoboj
bez da izgubi čast, majstor se pri-
premi na smrt. Uputio se do su-
sjeda, majstora kenjutsua, i pitao
da ga nauči kako dostojanstveno
umrijeti. "Tvoje namjere su hvale
vrijedna", kaže majstor, "i rado ću
ti pomoći, ali prvo te ljubazno
molim da mi pripremiš šalicu
čaja." Tajima je bio oduševljen
509
što ima šansu da vježba svoju vje
-štinu, vjerojatno posljednji put,
te se posve zaokupio u ceremo-
niju pripreme čaja, zaboravivši
što ga čeka. Kenjutsu majstora se
vrlo dojmila smirenost u takvom
teškom trenutku. "Nema potrebe
da te podučim kako ćeš umrijeti",
rekao mu je. "Tvoja moć koncen-
tracije je tolika da se možeš suo-
čiti s bilo kojim majstorom mače-
vanja. Kada dođeš pred ronina,
prvo zamisli da se pripremaš spre
-miti čaj svom gostu. Uljudno ga
pozdravi. Skini ogrtač, pažljivo
ga složi i stavi lepezu na vrh, baš
kako si i sada napravio. Tada iz-
vuci svoju katanu i podigni je iz-
nad glave, spreman da zamahneš
kada protivnik napadne, i koncen-
triraj se samo na to". Tajima mu
510
zahvali i uputi se na dogovoreno
mjesto za borbu. Slijedio je upute
majstora i potpuno se udubio u
misao da se sprema pripremiti čaj
prijatelju. Kada je podigao mač
poviše svoje glave, ronin osjeti da
pred njim stoji osoba potpuno
drugačijeg karaktera; nije vidio
kako da ga zaobiđe; Tajima je
djelovao čvrst poput stijene, u
potpunosti bez straha i slabosti.
Tada ronin, demoraliziran tim
stavom, baci svoju katanu i pro-
stre se pred Tajimu, ponizno tra-
žeći oprost za svoje nečuveno
ponašanje.
Sve do posljednjeg dana koji je
Mokugen proživio na ovom svi-
jetu, nitko nikada nije vidio da se
umije nasmiješiti. Kad mu se
oglasi posljednje zvono, reče svo-
511
jim učenicima: - Svi vi učite kod
mene već više od 10 godina.
Pokažite mi sada istinsko tuma-
čenje Zena. Tko se uspije naj-
jasnije izraziti, postat će mojim
nasljednikom i dobiti moju odoru
i moju zdjelu. Svi se duboko za-
gledaše u Mokugenovo lice, ni-
tko se ne usudi progovoriti. Tada
se Encho, učenik koji uz učitelja
bijaše dugo vremena, približi nje-
govoj postelji te gurne šalicu s
lijekom nekoliko centimetara na-
prijed prema Mokugenu.To je sve
što si shvatio? - upita Mokugen.
Encho tad ispruži ruku i vrati ša-
licu na staro mjesto. Prekrasan o-
smijeh ozari to Mokugenovo lice.
Mladi ljudi! Ako ne želite umri-
jeti, umrite odmah sada; Umrete
li jednom nećete opet umrijeti!
512
Svatko tko shvati što je smrt po-
staje bezvremenski neumrli bes-
mrtnik.
Smrt, veliki poticatelj drevnih pa-
trijarha i temelje ljudskog života.
Hakuin Ekaku 1686-1768
U posljednjoj godini života, stari
je majstor putovao u neki hram
da održi predavanje. Stigavši na
odre -dište, iznenada je pao na
tlo, tre-sući se od strahovite
hladnoće.
Neka sredovječna žena upitala ga
je kako mu može pomoći, i
Hakuin je odvratio: "Ugrij me
svojim tijelom".
Odbacivši odjeću, žena je zagrlila
Hakuina, koji je tada na nekoliko
sati zaspao u njenom naručju,
znojenjem izbacio bolest i opo-
513
ravio se. Kraj se, međutim bližio,
i u zimu 1768 liječnik je pregle-
dao oronulog učitelja. Opipava-
jući Hakuinu puls, liječnik mu je
rekao: "Čini se da je sve u redu".
"I to mi je neki doktor", pro-
gunđao je Hakuin. "On ne vidi da
me za tri dana više neće biti".
Hakuinovo konačno kaligrafsko
djelo bilo je njegov životni iskaz:
veliko slovo za "usred" (chu) s
natpisom: "Meditacija USRED
djelovanja milijardu je puta bolja
od meditacije u mirovanju".
U zoru, jedanaestog dana dvanae-
stog mjeseca, Hakuin se probudio
iz mirna sna, strahovito zaurlao iz
puna grla, prevrnuo se na desni
bok i umro. Poslije kremiranja,
514
Hakuinov pepeo - podijeljen je na
samostane Shoin-ji, Ryutaku-ji i
Muryo-ji - bio je navodno blista-
ve boje koralja i mirisan poput
mirodije.
John Stevens - TRI KLASIKA
ZENA - Ikkyu, Hakuin i Ryokan
Neposredno prije nego što je
Ninakawa preminuo, dođe mu u
posjet učitelj Zena Ikkyu:
- Hoćeš li da te povedem? - upita
Ikkyu. - Došao sam sam i sam ću
otići. Kakvu bi mi pomoć mogao
pružiti? - Ako doista vjeruješ da
dolaziš i odlaziš, onda si u zablu-
di. Dopusti mi, pokazat ću ti put
po kojem se niti dolazi niti odlazi.
Tim riječima protumači Ikkyu put
toliko jasno da se Ninakawa samo
nasmiješi i izdahne.
515
Shvati da je ovo tijelo netrajno
poput zemljane posude. Spoznaj
da pojave nemaju opstojanje u
sebi, one su kao zrcala. Kad
uništiš otrovno oružje prianjanja
- privlačno poput cvijeća - otići
ćeš onamo odakle smrt se više i
ne vidi. Buddha
Kada je Eshun zen-svećenica već
prevalila šezdesetu godinu i kad
je bilo vrijeme da napusti ovaj
svijet, zamoli nekoliko redovnika
da u dvorištu naslažu hrpu drva.
Zatim odlučno sjedne usred
loma-če te zapovijedi da se
posvuda po rubovima potpali
vatra. - hej, sestro!-podvikne
jedan od redov-nika - je li vruće
tamo unutra? - samo se glupan
poput tebe može brinuti oko
takvih stvari – odgo-vori Eshun.
516
Plamenovi buknuše i ona nestane.
. . - Prema zenu, ovaj um je
Buddha. Je li to to-čno? Ako
kažem da, ti ćes misliti da znaš
iako zapravo ne znaš. A ako ti
kažem ne, poreći ću ono što svi
znaju da je istina. - Gdje pro-
svetljeni ljudi idu nakon smrti? -
Ne znam. - Zašto ne znaš? - Zato
što još nisam mrtav. 101 ZEN PRIČA
Dijete pita o smrti
Jedne večeri je poslije duge
bolesti uginuo Katz. Crni mačak
sa bjelom bojom na vrhu repa
koji je živio u Zen centru.
Sedmogodišnja kćerka jednog od
Soen-saovih učenika je bila zabri-
nuta zbog toga. Poslije pokopa i
pjevanja, otišla je na razgovor
kod Soen-saa. Soen-sa reče:
“Imaš li nekih pitanja?“ - Gita
reče: “Da. Što se desilo Katziju?
517
Gdje je otišao?“ - Soen-sa reče:
“Odakle ti dolaziš?“
“Iz maminog stomaka“.
“Odakle je tvoja mama došla?
Gita je šutala. - Soen-sa reče:
“Sve na svijetu dolazi iz jedne
iste stvari. To je kao tvornica
kolača. Pravi se puno raznih vrsta
kolača - lavovi, tigrovi, slonovi,
kuće, ljudi. Svi oni imaju različite
oblike i različita imena, ali su svi
napravljeni od istog tjesta i imaju
isti ukus. Znači, sve različite
stvari koje vidiš - mačka, osoba,
drvo, sunce, ovaj pod - sve su
zapravo iste.“
“Što su one?“ - “Ljudi im daju pu
-no različitih imena ali one nema-
ju imena. Kada razmišljaš sve
stvari različita imena i različite
oblike. Ali kada ne razmišljaš,
518
sve su stvari iste. Za njih ne
postoje riječi. Ljudi stvaraju
riječi. Mačka ne kaže “Ja sam
mačka“. Sunce ne kaže: “Zovem
se sunce“. - Ljudi kažu: “Ovo je
sunce“.
“Znači kad te netko pita što je
ovo? - Kako bi trebalo da
odgovoriš?“ - “Ne bi trebalo da
upotrebim riječi“. - Soen-sa reče:
“Vrlo dobro! Ne bi trebalo da
upotrebiš riječi“.
Znači, kada te neko pita “Što je
Buda?“ koji bi bio dobar odgo-
vor?“ Gita je šutala. - Soen-sa
reče: “Sada TI pitaj MENE“. “Što
je Buda?“
Soen-sa udari o pod. Gita se
nasmijala.
Soen-sa reče: “Sada JA pitam
TEBE: “Što je Buda?“
519
Gita udari o pod “Što je Bog?“
Gita udari o pod. “Što je tvoja
majica?“ Gita udari o pod. “Što si
ti?“ Gita udari o pod.
“Vrlo dobro! To je to od čega su
sve stvari na svijetu napravljene.
Ti i Buda i Bog i tvoja majka i
cijeli svijet ste isto.“
Gita se osmjehnula.
Soen-sa reče: “Da li imaš još
pitanja?“
“Još mi nisi rekao gdje je Katz
otišao.“
Soen-sa se nagnuo, pogledao joj
u oči i rekao: “Ti već razumiješ“
Gita reče: “A!“ i vrlo jako udari o
pod. Nasmijala se.
Soen-sa reče: “Vrlo, vrlo dobro!
Tako treba da odgovaraš na svako
pitanje. To je istina.“

520
Gita se poklonila i izašla vani.
Dok je otvarala vrata, okrenula se
prema Soen-sau i rekla:
“Ali neću tako odgovarati kada
sam u školi. Davat ću ispravne
odgovore!“
Soen-sa se nasmijao.
- korejski zen majstor iz knjige
ASHES ON THE BUDDHA od
Stephen Mitchell, 1984
- Kad bi neki običan čovjek, pred
svoju smrt, mogao samo vidjeti
da su pet skandha (osjetila) pra-
zne; da četiri fizička elementa ne
tvore jastvo; da je stvarni Duh
bezobličan i da niti nastaje niti
nestaje, da njegova priroda niti po
-činje rođenjem niti prestaje
smrću, već da je cjelovita i nepo-
mična u svojoj dubini; da su nje-
gov duh i okolni objekti jedno
521
kad bi stvarno mogao uvidjeti to,
u jednom trenu bi primio Prosvje-
tljenje. Ne bi upadao u mrežu
Trostrukog svijeta; bio bi Nadma-
šitelj svijeta. Bio bi bez čak i
najmanje sklonosti ka ponovnom
rađanju. Kad bi spazio veličan-
stveni prizor svih Buddha kako
dolaze da ga pozdrave, okruženi
svim vrstama fantastičnih obilje-
žja, ne bi osjetio želju da im
priđe. Kad bi spazio sve vrste
užasnih oblika kako ga okružuju,
ne bi iskusio strah. Bio bi upravo
ono što jest, u zaboravu misli
jedinstvu s Apsolutom. Dosegao
bi stanje neuvjetovanog postoja-
nja. Ovo je, prema tome, temeljni
princip. Huang Po

522
Živa bića su povrijeđena stra-
stima misli, i ona su pročišće-
na pomoću pročišćavanja misli.
Buddha
Ako korijenje ostane nedirnuto i
čvrsto u zemlji, oboreno drvo još
uvijek će davati nove izdanke.
Ako se ne iskorijeni osnovna navi
-ka žudnje i odbojnosti, patnja će
uvijek ponovo nastajati.
MAHA-PARINIBBANA
SUTTA Digha nikaya 16,
(Kada je laik P'ang osjetio da će
umrijeti) rekao je kćeri, Ling
Chao: “(Idi vani i) “pogledaj da li
je rano ili kasno: ako je podne,
reci mi“ Ling Chao je izašla vratila
se i rekla: “Sunce je na pola-raja,
ali je bilo progutano od rajskog-
psa (op.pr. eklipsa sunca). (Oče)
“zašto ti ne odeš vani i pogle-
523
daš?“ Pomislivši da je to istina,
napustio je svoje sjedište i izašao
vani. Tada je Ling Chao zauzela
njegovo sjedište, i sjela prekriže-
nih nogu, spojila dlanove i umrla.
Kada se P'ang vratio, i vidio da je
Ling Chao umrla, uzdahnuo je i
rekao: “Moja kćer je oštroumna i
otišla je prije mene“. Tako je on
odgodio svoju smrt za sedam
dana (da bi pokopao svoju kćer).
Kada je kod njega došao sudac
Yu Ti da se interesira za njegovo
zdravlje, P'ang mu je rekao:
Zavjetuj se da odstraniš sve što
jeste.
Pazi da ne činiš stvarnim
ono što to nije*.
Život u ovom (smrtnom) svijetu
je sjena, eho.

524
(*Postojanje i ne-postojanje su dva
ekstrema koje treba odbaciti prije
nego se može doseći apsolutna stvar-
nost). Nakon što je ovo izgovorio,
položio je svoju glavu na krilo
suca i umro. Po njegovoj želji
tijelo mu je spaljeno i pepeo pro-
sut u jezero. Njegova žena je bila
obaviještena o njegovoj smrti i
krenula o tome obavijestiti sina.
Kada je to čuo, sin (je prestao ra-
diti svoj posao u polju), naslonio
je svoju bradu na dršku motike i
umro u stojećoj poziciji. Nakon
što je majka saznala o ovim tri-
ma događajima, povukla se (na ne
-poznato mjesto) da živi u samoći.
Kao što vidite, cijela porodica od
četiri člana je imala nadnaravne
moći i ovi laici koji su također

525
bili upasakas (učenici) kao i vi, su
dostigli superiorna dostignuća.
Za sada je nemoguće pronaći lju-
de takvih značajnih sposobnosti,
ne samo između upasaka (i upasi-
kas, učenica) nego i među redov-
nicima i redovnicama, koji nisu
bolji od mene, Hsu Yun. Kakva
sramota! Sada se ponovo posve-
timo našem vježbanju.
Predavanja održana u Jade
Buddha Monastery, Shanghai,
1953 (Od Hsu Yun-a) preveo Lu
K'uan Yu (Charles Luk)
Ovaj svijet postoji. Stvarnost ili
nestvarnost je metafizičko pita-
nje, postojanje je fizičko pitanje.
To dvoje je teško uspoređivati.
Nekad religije oko ove točke po-
griješe i stvore pometnju. U istin-
skom zenu nema komentara na
526
metafizičke probleme, kao ni u
budizmu, ni u Buddhinim sutra-
ma, niti u Nagarjuninoj filozofiji.
Nema načina da se odluči o sta-
njima prije rođenja i poslije smrti.
. . Ona ne mogu biti određena
konceptima ili znanošću. Apsur-
dno je zamišljati život poslije
smrti; takva vrsta problema uglav
-nom opterećuje egoistične ljude
koji žele biti besmrtni. Oni su
žrtve svoje mašte i egoističnih
religija koje vam govore da ćete
ako darujete velike darove, sigur-
no ići u raj. . . Na ovo pitanje
metafizika ili racionalna misao ne
mogu odgovoriti i jedini odgovori
dolaze iz mašte. O tome govori
Dogen u Genjokoanu. Svijet je
stvaran ili nestvaran, kako želite.

527
- Ne razmišljajte o tome gdje ćete
nakon smrti otići. Mislite samo
na ovdje i sada.
- Kako možemo živjeti ovdje i
sada ako stalno razmišljamo o
smrti? - - Život i smrt su isto-
vjetni. Ako prihvatite smrt ovdje i
sada, vaš će život postati dublji.
Ne smijete biti vezani za život. Ili
za smrt. Kada je vrijeme za smrt,
vi umirete i vraćate se u kozmos.
Kada naša aktivnost skonča, kada
naš život završi tada moramo
umrijeti. Morate razumjeti smrt.
Taisen Deshimaru 1914-1982
Praznih-ruku ja sam
došao na svijet
Bosonog ja ga napuštam.
Moj dolazak, moj odlazak
Dva jednostavna događaja
To je postalo zamršeno.
528
Kozan Ichikyo - "Japanese Death
Poems: Written by Zen Monks
and Haiku Poets on the Verge of
Death" (Pjesme o smrti: napisane
od zen redovnika i haiku pjesnika
na rubu smrti)
Ako ti ne želiš biti različit od
buddha i zen učitelja,
Onda jednostavno ne traži izvani.
Čisto svjetlo u trenutku svjesnosti
u tvom umu jeste Buddhina
suština unutar tebe. Linji (d. 867)
Život i smrt su kao izlazak i
zalazak sunca. Buddha

529
U ovom trenutku ne
postoji ništa što nasta-
je, ništa što prestaje.
Prema tome, ne postoji
ni rođenje-i-smrt koje
može skončati. Odatle
je apsolutno spokoj-
stvo (Nirvane) ovaj
sadašnji trenutak. Iako
je to ovaj trenutak, ne
postoje granice tog
trenutka i u njemu je
vječna radost.
Šesti Patrijarh zena Houei
Neng - TAN-CHING

531
"Drevni su mudraci tvrdili ka-
ko zen-nauk iziskuje tri sušti-
ne. Prva je duboki korijen vje-
re. Druga je neopisivo osjeća-
nje predanosti. Treća je odlu-
čnost volje. Ako nedostaje sa-
mo jedna od ovih suština, bit
ćete nalik tronošcu bez jedne
noge. U tome nemam posebnih
primjedbi. Zahtijevam od vas
samo da uvidite kako svatko
posjeduje suštinsku prirodu i
kako svatko može prodrijeti u
suštinsku istinu; samo će tada
ustrajnost vaše volje odoljeti
iskušenju. Postoje i izrijeci či-
joj se predanosti valja predati.
Ako se sljedbenici prepuštaju
polusvjesnosti i poluprobuđe-
nju, neće uzmoći napredovati u
zenu. Važno je biti pažljiv i
odlučan da se krene do kraja".

533