Izgradnja glavne brane na pregradnom profilu Grančarevo uslovljena je

izmještanjem postojeće željezničke pruge uzanog kolosijeka Trebinje

-Bileća. Ova pruga razvijena je obalom rijeke Trebišnjice i prolazi kotom
311 na pregradnom profilu na kome se podiže glavna brana, dok je kota
krune brane na koti 403 m. Željezničku prugu u dužini 37 km trebalo je
izmjestiti iznad kote 403 na profilu Grančarevo, a sasvim izmjestiti iz
profila brane Gorica sa lijeve na desnu obalu r. Trebišnjice i podići na
veću kotu od kote maksimalnog uspora vode budućeg kompenzacionog bazena
Gorica.
Gradnja nove željezničke pruge počela je u junu 1960. godine, a puštena
u je u saobraćaj 30. septembra 1962. godine.
Građevinske radove izvodila su tri preduzeća na tri dionice: Željezničko
građevinsko preduzeće iz Sarajeva na dijelu od Trebinja do Lastve, u
dužini od 14 km; GP "Put" iz Sarajeva na dijelu od Lastve do Grančareva,
ukupna dužina dionice 11 km i GP "Hercegovina" iz Mostara na dijelu od
Grančareva do Miruša, ukupna dužina dionice 12 km.
Gornjni stroj izvela je Sekcija za remont pruga pri ŽTP u Sarajevu.
Kilometar gotove željezničke pruge sa svim troškovima uključivo gornji
stroj, opremu i stanične zgrade, iznosio je 115 miliona dinara.

HET, Simpozij o izgradnji, Trebinje 1965.