Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
Četiri koplja na štitu Kopjevića pokazuje odakle dolazi ime ove pl. obitelji i
kakvu su službu vršili njezini najstariji članovi.
Prvi od Kopjevića spominje se dvorski knez Radić Kopjević u službi
velmože Radoslava Pavlovića gospodara Podrinja sa sjedištem u tvrdom
gradu Borču. Uz Radića spominje se i Ozrin Kopjević župan kneza Pavla.
Iz ovih podataka se vidi da je plemićka obitelj Kopjevića živjela u 15.
stoljeću.
Kosačić
Obitelj Kosača spada među najuglednije obitelji bosansko – hercegovačkog plemstva u 14.
i 15. stoljeću. Osnivač ove obitelji je Vuk Kosača. Živio je koncem 14. stoljeća. Po
njegovu imenu Vuk, nazvat će se njegovi sinovi Vukovići. Njegov stariji sin Vlatko bio
je vojvoda humski, a mlađi zvan Hrana, vojvoda bosanski. Na dvoru bosanskog kralja
Tvrtka I., obnaša Vlatko Vuković najuglednije službe. Skupa sa hrvatskim vojvodom
Ivanom Poličnom sudjeluje u bitci na Kosovu 1389. Vlatkov brat Hrana Vuković, otac
je glasovitog velmože Sandalja Hranića. U burnim događajima, nakon smrti bosanskog
kralja Tvrtka I. ( + 1391.), Sandalj se bori da obrani bosansko kraljevstvo od nasrtaja
Sigismunda. Bori se također i za samostalnost Hercegovine. Tu samostalnost ostvaruje
1448. njegov bratić Stjepan Vukčić (tako nazvan po ocu Vukcu ), postavši hercegom
humske zemlje, koja se zatim po njemu naziva Hercegovina. Kćerka Stjepana Vukčića
Katarina udala se za bosanskog kralja Stjepana Tomaša. Ona je maćeha posljednjeg
bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Na kraljevskom dvoru je čašćena kao kraljica -
majka i zato je priznata kao posljednja bosanska kraljica. Umrla je u Rimu, 1478.
godine.
Kosović
Grb Makedonije: Zlatni lav s krunom nad glavom i crveno polje na štitu,
javlja se po prvi put u grbovniku «Libellus scutorum vel signorum publicorum»,
što ga je 1555. objavio njemački heraldičar Vergil Solis iz Nürnberga.
Iz ovog grbovnika prešao je u ilirske grbovnike među kojima jedno od prvih
mjesta zauzima ovaj Fojnički grbovnik.
Margutić
U povijesnim knjigama Srednjega vijeka ne spominje se plemička obitelj Oblačić, ali za nju zna
narodna pjesma. Rade Oblačić je junak narodnog epa.
U Korjenić – Neorićevom grbovniku stoji napomena da ova obitelj potjeće iz Lazarića.
Gornji podatci su uzeti iz članka Aleksandra Solovjeva «Postanak ilirske heraldike i porodica
Ohmučević» objavljen u Glasniku Skopskog naučnog društva XII ( 1932. ) str. 97. i iz
članka Mihaila Dinića «Relja Ohmučević» objavljenog u Zbornuiku radova vizantološkog
instituta 9 ( 1966. ) str. 110.
Ohmučević
Ohmučevići su staro bosansko plemstvo. U 14. stoljeću je jedna grana preselila u
Hercegovinu, a zatim u Dalmaciju u Slano.
Godine 1588. podnio je admiral Petar Ohmučević zahtjev dubrovačkim vlastima da mu
se izda potvrda o plemstvu njegovih pređa. Odgovor je bio negativan, jer se u poveljama
bosanskih vladara, koje se čuvaju u državnim arhivima ne spominju Ohmučevići. K tomu
ova potvrda nosi sa sobom teške političke i finansijske implikacije. Dokazi Petra
Ohmučevića potvrđeni su kasnije slijedećim nalazima:
1. Spomen ploća u Zenici iz godine 1193. na kojoj se spominje obitelj Ohmučevića
(Vego: Zbornik srednjovjekovnih natpisa, Marko IV,br.252).
2. Dokazi da je postojala smučka župa s gradom Truhelj kraj Kreševa ( Glasnik
Zemaljskog muzeja, 1891.).
3. Pečat sa grbom Ogmučevića našast u Bolu (Glasnik Zemaljskog muzeja, 1904.).
Grb sa ovog pečata je indetičan sa grbom u ovom grbovniku.
Ovo je složeni grb:
u lijevom gornjem i u desnom donjem dijelu štita nalazi se grb
Ohmućevića;
u lijevom donjem dijelu grb je Kovačića;
u desnom gornjem dijelu grb je Radimirović-Ivanović;
u sredini štita je grb Jablanića.
Ovaj složeni grb ostao je bezimen.
Parmekanović
A = Macedonia B = Slavonija
C = Bosna D = Bugarska
E = Dalmacija F = Srbija
J = Nemanjić
G = Hrvatska H = Raška
K = Kotromanić
I = Primorje
Zlatonosović
Nakon smrti kralja Tvrtka I. ( 1377. – 1391. ) osamostaljuju se bosanski
feudalci i postaju baruni. Među bosanske barune spadaju braća Vukašin i
Vukmir Zlatonosović. Njihova se oblast prostire između Spreče i Drine.
Oni su uz kralja Stjepana Ostoju, Stjepana Tvrtka II. I Stjepana Ostojića
kao vojvode i savjetnici. Na njihovu moć računa dubrovačka republika i šalje
im darove. Trojica Zatonosovića: Vladj, Stjepan i Vuk, bili su zarobljeni na
Kosovu polju 1389. i ostali su u zarobljeništvu u Turskoj.
Zoranović