Predgovori.

K d v a d e se tip e to m iz d a n ju .
T a „skroz i naskroz neznanstvena knjiga “, kako „ Z e n u “
nazva H . H erkner1, doživljuje eto u njemačkoj literaturi
vrlo rijedak slučaj dvadesetipetog izdanja, a ja se nadam,
da će slijediti i daljnja. Vanredno povoljnome odzivu, na
koji je naišla u njemačke čitalačke publike, odgovaraju u
različitim stranim jezicima mnogi prijevodi, koje je doživjela,
otkako je izašla. Osim toga, što je dvaput prevedena na
engleski (London i New-York), ona je prevedena na fran­
cuski, ruski, talijanski, švedski, danski, poljski, vlamski,
grčki, bugarski, rumunjski, madžarski i češki. Mogu se dakle
ponositi uspjehom moje „skroz i naskroz neznanstvene
knjige “.
Mnoga pisma, osobito od žena iz najrazličitijih društvenih
krugova, pokazaše mi dalje, kako je djelovala naročito na
ženski svijet, koji ju je n a j t o p l i j e dočekao.
U z to moram da se srdačno zahvalim svima onima,
koji me pomogoše bilo gradjom, bilo ispravkom i dopunom
navedenih činjenica, stavivši me tako u položaj da mogu
knjigu obraditi što tačnije.
A li toplome pristajanju na jednoj stoje nasuprot žestoki
protivnici na drugoj strani. Dok jedni označuju knjigu naj-
beskorisnijom i najopasnijom od knjiga, koje su izašle u
novije vrijeme (u tom smislu pisahu jedne antisemitske
novine u Berlinu), dotle drugi — medju ostalima dva
evangelička duhovnika — izjavljuju, da je to jedna od naj-
ćudorednijih i najkorisnijih knjiga, što ih uopće ima. Ja
sam zadovoljam i s jednim i s drugim sudom. Knjiga, koja
govori o javnim stvarima, mora kao i govor o javnim odno­

1 Radničko pitanje. N apisao dr. H . Herkner. Berlin 1894.

A . Bebel: Ž ena i socijalizam. I
sima upravo p r i s i 1 i t i na to, da svatko zauzme stano­
vište. T ek tako može da poluči svoju svrhu.
Medju ostalim brojnim napadajima i pokušanim pobi­
janjima, što ih je tijekom godina izazvala moja knjiga, dva
djelca zaslužuju osobitu pažnju poradi naučenjačkoga ka­
raktera njihovih pisaca. T o je knjiga dra. H . E. Zieglera,
izvanrednog profesora zoologije na sveučilištu u Freiburgu
i. B., a nosi naslov: „Prirodna nauka i socijalnodemokratska
teorija, odnošaj njihov, izložen na temelju Darwinovih i
Bebelovih djela V i poslije ove rasprava dra. Alfreda He-
gara, profesora ginekologije na sveučilištu u Freiburgu i B.,
imajući naslov: „Spolni nagon4*.2
Obadvije ove knjige čine utisak, kao da su po dogo­
voru njihovih autora napisane u svrhu „znanstvenog uni­
štenja44 moje knjige. Z a to govori, što oba pisca djeluju
na istom sveučilištu, što su obadvije knjige izašle u istoj
nakladi i što obojica svoje izdanje opravdavaju time, da ih
je na pobijanje potakla neobično velika prodja, koju je
doživjela moja knjiga sa svojim „pogrješnim44 i „neznan­
stvenim teorijama44. D a je to učinjeno po dogovoru, svje­
doči dalje podjela rada, za koju su se (čini se) oba pisca
sporazumjela. Dok Ziegler nastoji pobiti moja kultumohi-
storijska i prirodoznanstvena naziranja, bacio se Hegar u
glavnome na fizijološko i psihološko karakterisanje žene,
kako ga ja iznosim u svojoj knjizi, ne bi li kakogod do­
kazao, da je pogrješno i netačno. O nda obojica, svaki sa
svoga gledišta, pokušavaju pobijati moja ekonomska i so-
cijalnopolitička izlaganja, i to njihovo pokušavanje pokazuje,
da su se upustili u područje, na kojemu nijesu upućeni i
na kojemu će poradi toga ubrati još manje lovorika, nego
li na polju stručnjaka, od kojih bih najprije mogao očekivati
stvarno pobijanje.
Poslije toga imaju obadvije ove knjige zajedničko još
i to, što obradjuju područja, kojih se ja nijesam ni dotakao
i koja s mojim izlaganjima ne imaju baš nikakove veze, ili
što, kao naprimjer Hegar, čine izjave, kojima ja ne imam

1 Stuttgart 1894., nakladom Ferdinanda Enkea.

2 Stuttgart 1894., nakladom Ferdinanda Enkea.
 III

razloga prigovarati. O ba djela su nadalje t e n d e n c i j o z n i

s p i s i , koji pod svaku cijenu hoće da dokažu, da ni pri­
rodne znanosti ni antropologija ne mogu pružati materijala
u dokazivanju potrebe i koristi socijalizma. O ba su pisca,
što se medjutim u polemikama često dogadja, vadila iz
mojega djela i trgala iz saveza, što im se činilo prikladno,
ostavljajući, što im bijaše nezgodno, po strani tako, te sam
se upravo izmučio, dok sam prepoznao vlastite svoje riječi.
Govoreći o obim knjigama, ja ću se najprije pozabaviti
Zieglerovom raspravom, koja je izašla prije.
Ziegler je pogriješio već u naslovu svoje knjige. Ako
je htio pisati kritiku na socijaldemokratske teorije s obzirom
na Darwina, nije za podlogu svoje kritike trebao uzimati
moju knjigu, jer bi bilo čudnovato učenje od mene, kad
bih ja sebe htio smatrati jednim od socijalističkih teoreti­
čara ; on je za svoju svrhu trebao odabrati djela Marksova
i Engelsova, čijim stopama mi svi idemo. T o je on dakako
mudro propustio. O n nije trebao da smatra moju knjigu
nekom vrsti stranačkog dogmatičkog spisa, jer sam u njoj,
i to u uvodu, izrijekom objasnio, u koliko se nadam svojom
knjigom naići na saglasje mojih stranačkih drugova. Ziegler
toga nije mogao ne opaziti. Ali pošto je ipak ostao kod
izabrana naslova, bilo mu je jamačno više stalo do pikant­
noga, nego li do istinitoga.
Ponajprije moram da na ovome mjestu odbijem tešku
objedu, kojom Ziegler objedjuje Engelsa, za kojega tvrdi,
da je u svom djelu „Porijetlo familije, privatnog vlasništva
i države4' preuzeo b e z i k a k o v e k r i t i k e čitave teorije
Morganove. Engels ima u znanstvenome svijetu i suviše
cijenjeno ime, a da bi ta Zieglerova objeda ostavila ma
kaki dojam. Đespristrano proučavanje Engelsovog djela do­
kazat će i laiku — a medju ove u ovom slučaju ne spada
Ziegler —, da je Engels Morganove nazore tek adoptirao,
jer su se podudarali sa nazorima i studijama, koje je sam
s Marksom stekao na tom području. I pošto ih je Engels
jednom usvojio, on ih je podupro novim dokazima tako,
te će protivnicima biti nemoguće pobijati ih s nadom u
uspjeh. O no, što izvodi Ziegler, potpomagan W ester-
marckom i Starckeom, proti naziranjima Morganovim, En-
 IV

gelsovim i svih onih, koji sa Morganom i Engelsom stoje

u bitnom na istim polaznim točkama, to je tako klimavo i
bez temelja i svjedoči o jednoj takovoj površnosti shva-
tanja, te se nije nimalo uvećalo moje počitanje prama
znanstvenjacima Zieglerova kova.
Ziegler se boji (str. 15. njegova djela), da će i njega
stići kleveta, kojom sam tobože udario sve današnje na-
učenjake, naime optužba, da oni svoj naučenjački položaj
izrabljuju na korist vladajućih klasa. Ja se ogradjujem od
toga, da sam ikoga oklevetao. Cini se, da našim profeso­
rima riječ kleveta vrlo lako teče iz pera, kako se vidi iz
Hackelova napadaja na mene (vidi str. 250. ove knjige).
U koliko izričem vlastita moja naziranja, sve, što pišem u
ovoj knjizi, moje je potpuno osvjedočenje, koje može da
bude i k r i v o , no koje nije nikada izrečeno p r o t i v m o ­
j e g a b o l j e g a u v j e r e n j a , što bi se jedino moglo
krstiti klevetanjem. O no dakle, što sam ustvrdio o većem
dijelu naših učenjaka, ne samo da vjerujem, nego bih mo­
gao i dokazati mnogim činjenicama. Meni je dovoljno, da
uz sud jednoga muža kao što je Buckle (strana 246. ove
knjige) navedem sud jednog Fridrika Alberta Langea, koji
u drugoj nakladi svojega „Radničkog pitanja" na strani 15.
govori o k r i v o t v o r e n o j z n a n o s t i , koja poslije prvog
miga stoji na usluzi kapitalistima. I pošto je Lange malo
podalje izložio postojeće nazore o državnim znanostima i
statistici, on nastavlja ovako : ,,A da su u jarmu takovih
nazora (kakove imaju monarsi) i muževi od znanosti, lako
je objasniti podjelom rada na duhovnim područjima. Uz
rijetkost koje slobodne filozofije, koja u sebi kao u kakovu
žarištu okuplja rezultate sviju znanosti, naši su, pa i naj-
učeniji i najvrsniji istraživaoci do stanovitoga stepena upravo
djeca općenite predrasude v i d e ć i , i s t i n a , v r l o o š t r o
u s v o m u ž e m kr u g u , ali i z v a n o v o g a ni š t a.
U r a č u n a m o li a m o n e s r e ć u j e d n e . f i l o z o f i j e * ,
koju d r ž a v a plaća, koja se tje^a o b r t i mi c e i
koj a je uvi j e k s p r e m n a p o s t o j e ć e p r o g l a s i t i
r a z u m n i m , o t k r i t ć e m o d o s t a r a z l o g a za n a s u
uzdržaljivost, kad već i z n a n s t v e n a pitanja
vode tako n e p o s r e d n o prama e l e ment i ma
 V

b u d u ć i h s v j e t s k i h r e vol uc i j a , ka ko se to oči ­
tuje i u zakonu životne konkur enci j e. “
Ovi izvodi F. A . Langea jasni su i ne trebaju nikakova
dodatka. Opširnije naći će Ziegler u prvom i drugom po­
glavlju Langeove knjige. Ziegler veli dalje, kako su mu
savjetovali, neka napusti svoj spis proti meni i mjesto njega
neka dovrši već odavno započeto djelo o embrijologiji, jer
će „više koristiti svojoj karijeri“. Ja isto držim, da bi to
bilo pametnije ne samo zbog njegove karijere, no i zbog
njegova učenjačkoga glasa, koji nije nimalo porasao nje­
govom knjigom proti meni. — Ne mogu, a nije ni potrebno
da na ovome mjestu opširno ulazim u Zieglerove prigovore,
što ih on izlaže proti znanstvenim istraživanjima, koja su
se već od Bachofena i Morgana amo činila o odnošaju
spolova kod naroda na najnižim stepenima ljudskoga života.
Ne prodje gotovo ni jedan dan, a da ne donese sa sobom
novih dokaznih činjenica za Bachofen-Morganova načela,
pa i ja sam u prvom odsjeku ove knjige iznio za šire kru­
gove nekoliko novih fakata, koji će po mome uvjerenju
isto tako posvjedočiti neosporivu opravdanost tih načela.
Cunowljeva rasprava: „ O rodbinskim organizacijama kod
australskih crnaca“ , koja je medjuto izašla i o kojoj govorim
u prvom odsjeku ove knjige, ne samo da donosi mnoštvo
novih čjnjenica u tom smjeru, već se opširno bavi i s na­
zorima W estermarcka i Starkea — Zieglerovih pomagača —
pobijajući ih temeljito. Poradi kratkoće upućujem Zieglera
na to.
Nastojeći Ziegler da iz vlastite pobude dokaže, kako
je monogamijski odnošaj izmedju muža i žene „jedan posve
prirodni običaj“ (strana 88. njegove knjige), on je sebi
silno olakšao dokazivanje. Na jednome mjestu nastao mu
je monogamski odnos iz čisto psiholoških razloga : „ljubavi,
uzajmične težnje, ljubomore**, ali odmah dalje kaže, da je
brak potreban, „jer javnim sklapanjem braka priznaje čovjek
pred društvom kao dužnost ostati vjeran svojoj ženi, skr­
biti za svoju djecu i odgajati svoj podmladak**. Na jednom
mu je dakle mjestu monogamija „jedan posve prirodni običaj“ ,
odnošaj, koji nastaje iz „čisto psiholoških uzroka**, dakle
nešto kao prirodni zakon posve jasno, a nekoliko stranica
 VI

podalje označuje brak prisilnom zakonskom ustanovom, koju

je društvo uredilo zato, da muž ostane svojoj ženi vjeran,
da se za nju brine i da odgaja djecu. Kakva mi je to
dosljednost? Lijepo li će mišljenje imati dobri gradjanin o
tom prirodoznanstvenom učenjaku!
A ko je javno sklapanje braka potrebno za m u š k a r c a ,
kako bi bio vjeran svojoj ženi, kako bi se za nju brinuo
i kako bi uzgajao svoju djecu, čemu nam Zigler ne kaže
ni riječi o jednakoj obvezi žene ? O n i nehotice naslućuje,
da se žena današnjega braka nalazi u jednom prisilnom
položaju, koji joj namiče ono, što se od muškaraca može
postići tek osobitim svečanim zavjetom, no što se u bez­
broj primjera ne postizava. Ziegler nije tako ograničen ili
neupućen, te ne bi znao, da je primjerice već u starom
zavjetu patrijarhalnoj familiji bila podlogom poligamija, u
kojoj su živjeli praoci naši do kralja Salamuna, a da ih nije
od toga odvraćao onaj „posve prirodni običaj“ i da na njih
nijesu djelovali „psihološki razlozi za monogamiju“ . Poli­
gamija i poliandrija, koje u historijskom vremenu postoje
već tisućljeća i od kojih je prva još i danas na istoku od
mnogih stotina milijuna ljudi priznata socijalnom ustanovom,
najjači su protudokazi Zieglerovim ,,prirodoznanstvenim“
razlozima čineći ih apsurdnima. Eto, kuda će zabasati
čovjek, prosudjuje li po ograničenim buržoaskim predrasudama
tudje običaje i društvene ustanove tražeći prirodoznanstvene
razloge ondje, gdje mogu biti mjerodavni tek s o c i j a l n i
uzroci.
Ziegler nije trebao navoditi ni primjera iz spolnog života
antropoidnih majmuna, kako bi dokazao, da je monogamija
nekim načinom prirodna nužda, dok majmuni ne budu po­
sjedovali bar kao najprimitivniji ljudi jednu društvenu orga­
nizaciju, koja bi ravnala njihovo mišljenje i poslovanje.
Darwin, na kojega se proti meni poziva, bio je daleko
oprezniji u svom prosudjivanju. I Darwinu se činilo nevje-
rovatnim postojanje „skupnog braka“ i stanje promiskuiteta
prije ovoga, ali on je bio dosta objektivan da kaže, kako
su svi oni, koji su potanje proučavali ovo pitanje, bili dru­
goga mišljenja nego on, i da je „skupni brak“ (specifični
ovaj izraz potiče od nas. Opaska pisca) činio prvotni i
 VII

općeniti oblik spolnog saobraćaja na čitavoj zemlji, kao i

brak medju braćom.1 Ali od Darwina je istraživanje drevnih
društvenih prilika u velike uznapredovalo; mnogo, što se
onda činilo nevjerojatnim, danas je posve jasno, pa bi ja­
mačno i sam Darwin, kad bi danas živio, napustio stare
svoje sumnje. Ziegler ne vjeruje u Darwinovu nauku, da
se stečene sposobnosti mogu baštiniti, i pobija najener­
gičnije ovo shvatanje; ali onaj nazor, što ga sam Darwin
ostavlja kao nevjerojatan, da je naime monogamija bila
prvotni odnošaj spolova medju ljudima, poprima Ziegler
kao nepogrješivu istinu, sa žarom vjernoga kršćanina, koji
misli, da je izgubio duševno spasenje, ne vjeruje li u dogmu
svetoga trojstva, ili sumnja li kao katolik u bezgriješno
Marijino začeće. Ziegler se veoma vara, ako misli, da će
svojim jako dogmatičnim, ali s historijskog i prirodoznan-
stvenog gledišta posve krivim načelima moći pobiti doka­
zana fakta, koja tumače razvitak spolnih odnosa na razli­
čitim kulturnim stepenima čovječanstva.
Kako Ziegler i jednako misleći pojimaju Morganovo
shvatanje razvoja spolnih odnosa, čini se, da će oni s tim
proći isto onako, kako je većina naših naučenjaka prošla
s materijalističkim shvatanjem povjesti. Jednostavnost i pri­
rodnost ovoga, po kojoj svi protuslovni i na oko nejasni
dogadjaji postaju jasni i razumljivi, ne imponira njima, jer
je ono i suviše prosto i ne pušta maha spekulacijama.
Dalje, oni se boje — a da niti sami toga ne vide —
konzekvencije ovoga naziranja za postojeći državni dru­
štveni poredak; jer, ako vrijede zakoni razvijanja i za
društvo, kako bi onda buržoasko društvo moglo tvrditi, da
izvan njega ne može biti nijedno bolje društveno uredjenje ?
Ziegler ne pojmi vezu, koja postoji izmedju Darwi-
nove nauke i socijalističkog naziranja na svijet; preporučam
mu ovdje, neka pročita u F. A . Langeovu „Radničkom
pitanju*4 prva.dva poglavlja, koja nose naslove: „Borba za
opstanak** i „Borba za bolje namještenje** ; možda će mu
tamo biti jasnije, što mu je bilo nerazumljivo kod mene.
1 Porijetlo čovjeka i spolni izbor, od Charlesa Darwina. 2 0 . poglavlje.
Sekundarni spolni karakteri čovjeka. H a lle a. d. S ,, naklada O tona
H endela.
 VIII

Na strani 247. ove knjige pokazao sam i to, kako Ziegler

ima krivo, kad misli, da može proti meni upotrebiti nazor
Virchowljev o Darwinovim teorijama, koje vode prama
socijalizmu.
Dok ja Darwinove prirodoznanstvene nauke posmatram
u uskoj vezi sa socijalističkim naziranjem na svijet, Ziegler
misli pobiti to shvatanje pozivajući se na Darwinov sud
o ratovima i na njegova malthuzijanistička načela. Prije
svega moram zahtijevati, da me se citira ispravno, kad
me se već hoće citirati. O no, što Ziegler na 186. strani
svojega djela navodi kao moju misao o vječnome miru,
jest posvema netačno i pokazuje potpunu njegovu nespo­
sobnost, da se snadje u mislima jednog socijaliste. Može
se dopustiti, da su mnogi ratovi bili poticalo kulturi, ali da
je takovo značenje svih ratova, to može da ustvrdi tek
jedan ignorant u stvarima povjesti. A samo barbar može
još vjerovati, da razvoj čovječanstva unapredjuju današnji
ratovi, gdje se u masama ubijaju najjači ljudi, cvijet kul­
turnih nacija, i gdje se u množinama uništuju sredstva
kulture, jer to zahtijevaju današnji ratovi. Svaki trajniji mir
bio bi po ovom nazoru Zieglera i drugova zločin, počinjen
na čovječanstvu. T o, što Ziegler iznosi u svojoj knjizi o
tom poglavlju, glupava je zasukanost, a isto takova je za-
sukanost ono, što poduprt Darwinom tvrdi o malthuzi-
jazmu. Posvemašnje Darwinovo nepoznavanje društveno-
ekonomskih teorija zavelo ga na najsmionije tvrdnje,
čim bi se radilo o društvenim temama; ali od Darwina
ovamo tako su veliki koraci učinjeni na socijalnom po­
dručju, te se ono, što se još dalo oprostiti Darwinu, ne
može pregledati jednom njegovom učeniku, osobito, ako
taj kao Ziegler dolazi s pretenzijom imati na tom po­
dručju mjerodavan sud. Sto bih mu o tom imao kazati,
rekao sam u onom odsjeku ove knjige, koji nosi naslov
„Napučenost i prenapučenost**, pa ga zato upućujem tamo.
Jedan od glavnih aduta, koje Ziegler iznosi proti meni,
tiče se mojega nazora o spospbnosti razvijanja kod čo­
vjeka, specijalno pak o istoj sposobnosti kod žene u ra­
zumnim i prirodnim društvenim odnošajima, o sposobnosti
razvijanja pomoću uzgoja i nasledja. Svome krivom načelu,
 IX

da je nasledje stečenih vlastitosti nemoguće ili moguće

tek u beskrajno dugim vremenskim perijodima — gdje se
oslanja na W eismanna, — podaje on toliko značenje, te
o njem čini ovisno čak i ostvarenje socijalističke misli. O n
naime tvrdi: „Prije, no što bi se ljudi privikli na novu
društvenu organizaciju, propala bi već davno ta nova orga-
nizacija“ (strana 19). T a rečenica svjedoči o čudesno na­
ivnom shvatanju, što ga Ziegler ima o nastajućim društvenim
oblicima. O n ne zna, da su društvene potrebe ono, što
stvara društvene formacije, i da prema tomu društveni
oblici rastu zajedno s ljudima, kao i ljudi s njima, da jedno
nastaje pomoću drugoga i oboje zajedno. T a društveno
se uredjenje ne da ni zamisliti bez ljudi, koji hoće i koji
su kadri uzdržati ga i unaprijediti. A ko se igdje može go­
voriti o prilagodjivanju, to se može ovdje. Povoljniji od-
nošaji, koje ima svako novo društveno uredjenje prema
prijašnjemu, prenose se na pojedince i oplemenjuju ih ne­
prestano.
Prema Zieglerovim izvodima čini se nazor o nasledji-
vanju stečenih osobina već toliko preživio, te još samo
natražnjaci vjeruju u nj. Pošto nijesam stručnjak i pošto
sam prenatrpan najrazličnijim poslovima, koji od ovog
pitanja stoje vrlo daleko, ne mogu se pozvati na slična
iskustva i opažanja, ali pozorno mi je posmatranje pokazalo,
da ovaj, s tako apodiktičnom sigurnošću od Zieglera obra-
djivani tema stoji na vrlo slabim nogama, imajući uz to
proti sebi najpriznatije zastupnike Darwinizma. T ako je u
„Prilogu k općim novinama**, Miinchen, 13. ožujka 1894.,
dr. Louis Biichner objelodanio raspravu pod naslovom
„Prirodna nauka i socijalna demokracija**, u kojoj govori
o Zieglerovu djelu. N e samo, da se Biichner izjavljuje
proti W eismann-Zieglerovom shvatanju, već odmah upućuje
na to, kako uz Darwinova naziranja pristaju Hackel,
Huxley, Gegenbauer, Fiirbringer, Eimer, Claus, Cope,
Lester W ard i H erbert Spencer. Dalje je proti W eis-
mannu ustao H ake u polemičkom spisu, kojega stručnjaci
u velike cijene i koji nosi naslov: „Stvaranje i nasljedji-
vanje, mehanika razvoja kod organizama**.1 Pa i H egar
1 Leipzig 1893.
 X

se izjavljuje proti Weismannu u svojoj raspravi, upravljenoj

proti meni (strana 130. i dalje). Posvema na zemljištu
teorije o nasljedjivanju stečenih vlastitosti stoji nadalje
profesor dr. Dodel, koji u svom sp isu : „Mojsije ili Darwin,
jedno školsko pitanje"1 na strani 99. piše doslovce ovako:
„Ali od najvećeg su značenja činjenice progresivnog ili po­
stepenog nasledja. Bitnost njihova stoji u tome, da se
mogu baštiniti i individualne vlastitosti, to jest vlastitosti
najnovije, osobine najnovijega datuma. “ A Hackel piše o
istom pitanju u listu na L. Điichnera od 3. ožujka 1894.
— citiranom u gore spomenutom Điichnerovom spisu o
Zieglerovoj knjizi — ovako: „Iz ovog članka vidjet ćete,
da je moje stajalište u ovom temeljnom pitanju nepro­
mjenljivo isto, to jest strogo monističko (a u isto vrijeme
Lamarckovo). Teorije Weismannove i ovima slične dovode
uvijek u d u a l i s t i č k e i t e l e o l o š k e predodžbe,
koje naposljetku postaju šušti misticizam. A u ontogeniji
vode one ravno prama staroj dogmi o preformaciji“ itd.
Na istom stanovištu stoje Lombroso i Ferrero u svom
djelu: „Z ena kao zločinka i prostitutka"a, u kojemu na
strani 140. govore o nagonima potčinjenosti i podatljivosti,
koje je žena stekla prilagodjivanjem. Isto tako dopušta
Tarnowsky8, da se može baštiniti perverznost spolnog
nagona, stečena u osobitim prilikama, a Krafft-Ebing4 go­
vori o značaju žene, koji se kroz bezbrojne generacije
razvio u stanovitom smjeru.
Ovi navodi dokazuju, da se ja sa mojim shvatanjem
nasljedjivanja stečenih vlastitosti nalazim u uglednome
društvu i da Ziegler tvrdi više, no što može dokazati.
Ziegler je po svom gradjanskom pozivu prirodoznanac,
ali kao zoon politicon — da govorimo s Aristotelom —
jamačno je nacijonalni liberal. Z a to govori česta neodre-
djenost izražavanja, kad dolazi u nepriliku s dokazima, za
to, dalje, svjedoče grčevita naprezanja, kojima bi htio
čitavi ljudski razvoj dovesti u vezu s današnjim buržoaskim
1 Stuttgart 1895. P eto, popravljeno izdanje.
2 Leipzig 1894.
3 Nezdrave pojave spolnog nagona. Berlin 1886.
4 Psihijatrijski naukovnik. 1. svezak, 2, naklada.
 XI

poretkom, hoteći nas uvjeriti, da su socijalne i političke

ustanove obzirom na brak, familiju, državu i t. d. u svim
vremenima nalikovale današnjima, što bi imalo vrijediti
kao dokaz, da se na koncu devetnaestog stoljeća filistar
ne treba apsolutno ništa brinuti oko toga, što će mu do­
nijeti dvadeseti vijek.
Prelazim na Hegara. Svoju knjigu označuje ovaj dru-
štvenomedicinskom studijom. Da je križao riječ društveno
i onaj dio rasprave, koji se odnosi na tu riječ, knjiga bi
mu bila bitno bolja. Jer je socijalni odjeljak jako mršav i
pokazuje u najvišem stupnju maleno poznavanje naših
socijalnih odnosa i stanja. Nijednom rečenicom ne diže se
Hegar iznad buržoaske prosječnosti, pa je kao i Ziegler
potpuno nesposoban izreći jednu misao, koja bi izlazila iz
najužega kruga buržoaskih načela. U mudroj dakle samo-
spoznaji učinio je Hegar vrlo pametno napustivši obradji-
vanje čitavoga ženskog pitanja, što mu je bila prvotna
namjera (vidi predgovor njegovoj knjizi); on je odabrao
ograničeni tema, „kako bi se usprotivio pogrješnim i u
velike štetnim nazorima, koji se . . . naročito u Bebelovoj
knjizi ,Zena i socijalizam* šire u velikim množinama I
onda dalje d o d a je : „Nasuprot, dobri radovi, počivajući
zaista na znanstvenim temeljima, kao što je Ribbingova
,Seksualna higijena*, nalaze na razmjerno maleni odziv."
T a mi je knjiga poznata, pisac joj stoji na strogo reli-
gijoznom zemljištu. Ali ta je knjiga zbilja neznatne vrijed­
nosti i nosi vrlo jasno obilježenu konzervativnu tendenciju.
Vrlo jaku tendenciju ima i Hegarovo pobijanje mojega
djela. U svom protivničkom žaru on kazuje više, no što
može kao strukovnjak dokazati. Pri tom uzima uvijek u
zaštitu otmjene klase prikazujući ih kao uzore ćudorednosti,
dok na radnike baca kamen za kamenom, tako, te ćeš na
mnogo mjesta pomisliti, da imaš posla s jednim klasno
osviještenim buržoazom, a ne sa učenjakom. U koliko je
opet H egar kao učenjak zbilja objektivan u svojim izla­
ganjima, u toliko njegovo djelo sadrži niz poučnih saop­
ćenja, kojima se može zaželjeti rasprostranjenje. Uzalud
ćeš medjutim u njegovome spisu tražiti za velikim, opće­
nitim gledištima i mjerama društvene higijene, kakovu bi
 XII

tek država, upoznavši njezinu potrebitost, mogla provesti

obzirom na društvo, kako bi se čitavi ljudski rod mogao
odgajati na temelju najnaprednije znanstvene spoznaje
U gradjanskom društvu postoje dva razreda, koji ne
pripadaju proletarijatu, i koji bi, da se oslobode svog
uskog buržoaskog horizonta, oduševljeno morali pristati uz
socijalizam: to su učitelji i medicinari (higijeničari, gineko­
lozi, liječnici). Imalo bi se dakle očekivati baš od ljudi,
kao što je Hegar i njemu slični, kojipo svom zvaničnom
položaju znaju za bezbrojna zla, od kojih pati velika ve­
ćina ljudi, a osobito žena poradi naših društvenih odnosa,
da progovore jednom riječ o mjerama ozdravljenja i pre­
obražaja, koje bi jedine mogle pomfoći. Ali to se ne de­
šava. Oni dapače još i brane prilike,koje su sama nepri­
rodnost, i pokrivaju svojim ugledom truli i gnjili poredak
jednoga društva, koje danomice dokazuje, da ne zna sebi
pomoći u pogledu sve većih fizičnih i moralnih zala.
Upravo užasava takovo držanje mnogih naučenjaka, koji
imaju za se samo to jedino opravdanje, da im društveni
ambijenat, u kome se kreću, i predrasude, stečene u tom
ambijentu, a postale drugom navikom, čine nemogućim,
da misle izvan toga; oni ostaju uza svu svoju znanost
„siromašni duhom“ .
Hegar ima kao i Ziegler osobiti način citiranja; i on će
izvaditi ono, što nije bitno, a ostaviti ono, što je bitno,
pa će prema tome konstruisati pobijanje. Veliko značenje,
koje ja podajem n o r m a l n o m zadovoljenju spolnoga na­
gona kod zrelih ljudi, daje mu naročito povoda, da proti
meni polemizuje, a to čini tako, kao da sam ja zagovarao
neumjerenost. Ističe, da se ja pozivam na Đuddhu i Scho-
penhauera i označuje izjave Hegewischa i Đuscha zastarje­
lima, ali prešućuje, da na mcjoj strani stoje autoriteti kao
Klencke, Ploss i Krafft-Ebing, koji su se mnogo odrješitije
izjavili, nego ona prva dvojica. U ovom izdanju navodim
dalje konzervativnog statističara o ćudoredju v. Ottingena
(strana 98. i dalje), koji je na temelju svojih statističkih
studija došao do rezultata, što su posve slični mojima.
Svemu tomu ne ima Hegar ništa boljega da postavi na­
suprot, nego statistiku Decarpieuxovu o smrtnim slučaje­
 XIII

vima neoženjenih u Francuskoj od 1685. do 1745. (!!!)

godine, i onda Đauerovu statistiku o oženjenima, koja se
odnosi na godine 1776. do 1834. O bje ove statistike na­
stale su u doba, kad je još statistika bila u povojima,
i ne mogu služiti kao dokazala.
No i Hegar se zapliće u jaka protivuriječja. Na 9. strani
svojega djela kao dokaz za neopasnost spolne uzdržalji-
vosti kod odraslih ljudi navodi katoličke svećenike i muške
i ženske redovnike, koji od svoje volje živu u celibatu.
O n pobija prigovor, da ovi ljudi ne živu uzdržaljivo ; na
to da ih sili osim osjećaja dužnosti i javni njihov položaj,
po kom bi svaka njihova zabluda postala predmetom ogo­
varanja i uskoro došla do sluha njihovih poglavara. Ali
na stranama 37. i 38. svoje knjige piše on doslovno:
„Jedna od Druruya (citirana kod Bertillona) utvrdjena či­
njenica g o v o r i v r l o o d l u č n o o š t e t n o m u p l i v u
s u s p r e z a n o g a spolnog nagona kod stva­
r a n j a o v i h v r s t i z l o č i n a (silovanja, antentati na
djecu itd.) Druruy je uporedio ispade proti ćudorednosti,
koji su se kroz trideset mjeseci dogodili na školama, vo-
djenim od laika i svećenika. 34.873 laičkih škola pokazuju
19 zločina i 8 prestupaka, dok 3581 kongregacijskih škola
pokazuju u isto vrijeme 23 zločina i 32 prestupka. D a k l e :
zavodi, vodjeni religijoznim kongrega­
cijama, broje č e t i r i p u t više p r e s t u p a k a
i d v a n a e s t p u t više zločina proti ćudored­
n o s t i ! " Mislim, da mi nije potrebno pobijati onoga,
koji se sam tako pobija.
Sličnih protivurječja ima i više Hegarovo djelo. Na
strani 18. i 19. navodi tablice smrtnosti u Francuskoj, P a ­
rizu, Belgiji, Nizozemskoj, Pruskoj, Bavarskoj, koje daju
pregled o broju smrtnih slučajeva na 1000 oženjenih ili
neoženjenih u raznim starostima. Gotovo sve ove tabele
govore u prilog mome naziranju, jer pokazuju, da je smrt­
nost neoženjenih — izuzevši starost od 15 do 20 godina —
prosječno veća od one kod oženjenih ljudi. Dakako da
veliki broj udatih žena umire u babinjama ili u posljedi­
cama porodjaja u dobi od 20 do 40 godina, a Hegar za­
ključuje iz te činjenice i iz mnogih bolesti, koje nastaju
 XIV

poslije porodjaja, da zadovoljenje spolnih potreba znatno

diže broj smrtnih slučajeva kod žena. Ali on ne vidi, da
one ne umiru poradi spolnog saobraćaja, već zbog njegovih
posljedica, i da je prema tome tek f i z i č k o ustrojstvo
velikog broja žena krivo, te im je oteščano preturenje ra-
djanja. A ta fizička slabost opet je posljedica naših ku­
kavnih s o c i j a l n i h odnosa: jadna hrana, stan, život,
uposlenje, duševni i tjelesni odgoj, odijelo (korzet) i t. d.
Kao strukovnjak mogao bi Hegar znati i to, da je teškim
patnjama roditeljica kriva u mnogim- slučajevima manjkava
ili nikakva pomoć kod porodjaja, ili pak zaraza od muža.
Sve te stvari mogle bi nestati razumnim društvenim usta­
novama i metodama odgoja, i ne bi bilo posljedica, koje
se danas javljaju. I dok mi Hegar spočitava, da sam
pretjerao govoreći o štetnom uplivu udovoljenoga spolnog
nagona, pada on u drugi ekstrem ; štete udovoljenih spolnih
potreba kod žena opisuje on tako, te dobija pravo apoštol
Pavao, koji je, kako je poznato, naučavao: Zeniti se —
dobro je, ne ženiti se — bolje.
Hegar pobija nadalje tačnost mojega mišljenja, da ne-
udovoljene spolne potrebe kod neženja upliviše i na broj
samoubijstava. Ponajprije upućujem ovdje na statističke
podatke, što se nalaze na 99. strani moje knjige. Ali i
sam Hegar mora da prizna (strana 23) : „V e ć i n o m s u
i u c j e l i n i v e ć i b r o j e vj s a m o u b i j s t a v a k o d
s t a l i š a n e o ž e n j e n i h . " Cemu dakle polemisati?
Dalje pobija Hegar moje mišljenje, da svladavanje
spolnog nagona kod žena dovodi često do duševnih bo­
lesti, te se zovu satirijazis i nimfomanija. Ali i to pobi­
janje mojega mišljenja „ potpunoma mu je neuspjelo. Na
strani 80. izjavljuje: „Ženski je spol u većini slučajeva
više izvrgnut ludilu, nego m uški; ali razlika nije velika.
N a p r o t i v j e v r l o v e l i k a r a z l i ka i z m e d j u n e ­
o ž e n j e n i h i o ž e n j e n i h , jer se kod p r v i h broj
otprilike p o d v o s t r u č u j e . Taj odnošaj s e j o š j a č e
i s t i č e , ako se ne obaziremo na djecu, kod koje se
rijetko dešavaju duševne bolesti, već ako se računa samo
na neoženjene počam od petnaeste godine. D o b i t ć e
se t a d a za n e ž e n j e č e t i r i p u t v e ći br oj
 XV

s l u č a j e v a l u d i l a p r a m a o ž e n j e n i m a.“ Hegar
nastoji tu veliku diferenciju, koja je tako nepovoljna za
neženje, objasniti raznim razlozima, a ja mogu mirne duše
potvrditi neke od tih razloga, pošto nijesam nigdje ustvrdio,
da je susprezani spolni nagon j e d i n i uzrok bolesnim
stanjima kod neženja; napokon i sam Hegar mora ko­
načno da dopusti (strana 31.) : „ I p a k j e r a z l i k a i z-
medju neženja i oženjenih prevelika, a
d a b i s m o j e m o g l i s a m o t i m e (naime od njega
navedenim razlozima) o b j a s n i ti. “ Pitam i o pet: čemu
dakle polemisati?
Dalje veli on na strani 2 3 .: „Nimfomanija i satirijazis
javljaju se kadgod uz vrlo znatne promjene u seksualnom
aparatu ili u centralnom živčanom sistemu. “ Ali poradi
čega nastaju te promjene, o tom on daje vrlo nedovoljna
tumačenja. O n d o p u š t a , da postanku bolesti pomaže u
velike spolno neudovoljavanje. „Nego prvo i glavno je
umjetno i nasilno izazvano uzrujavanje.“ (!) Ali to uzru-
javanje nalazi se već u spolnoj prirodi čovječjoj, jer bi
inače bilo nemoguće. Hegar dopušta isto tako i to, da se
u starini postajanje histerije pripisivalo susprezanju spolnoga
nagona, ali on ne usvaja taj razlog; pa ipak piše na strani
3 3 .: ,,U ranijim su se vremenima, pa i danas, i ako
rjedje, opažala s i l n a o b o l j e n j a od histerije i histe-
rijske psihoze u zatvorenim zavodima kao što su ž e n s k i
s a m o s t a n i , d j e v o j a č k i p e n z i j o n a t i , i ta su
se oboljenja pripisivala isto tako često susprezanom spolnom
nagonu. “ Hegar se ne buni proti ovome, već samo na­
stoji objasniti uzroke, a ja ne imam ništa proti tomu, jer
sam ih i sam djelimično naveo. „Bolest tako dobija oso­
bito kod žena seksualno obilježje, “ veli Hegar dalje, —
priznanje, koje opet odobravam. Nadalje veli: „Teško je
medjutim odlučiti, u koliko se kod nastajanja tih seksualno-
živčanih i duševnih bolesti ima uzimati obzir na suspre-
zanje spolnog nagona.“ I to mi je priznanje dovoljno.
U šestom odjeljku svojega djela obradjuje Hegar zla,
koja nastaju za ženu otuda, što je ona pozvana, da radja
djecu. Kako već gore navedosmo, tvrdi Hegar, da daleko
veće opasnosti i zla prijete stališu udatih žena, no stališu
 XVI

neudatih, ako i ne može da posvema zaniječe štetni upliv

neudovoljivanju seksualnih potreba. Pa ipak će i samoga
laika o zlim posljedicama neudovoljivanja podučiti cijeli
izgled starih djevojaka, nazvanih usjedjelicama. T o ne može
ni Hegar posvema prećutati, pa zato veli na 30. strani:
„No postoji još i drugi jedan razred djevojaka, koje su
posvema zdrave ili barem ne pokazuju nikakve znatnije
štete u njihovom tjelesnom razvoju, pa dospiju pomalo u
višu starost, a da se ne udadu. Ove nerijetko pokazuju
više ili manje izrazitim načinom sliku, koja ima mnogo za­
jedničko sa sušičavcima: osjećaj slabosti i propadanja, ne-
veselje k radu, neraspoloženje, velika razdražljivost, bljedoća,
mršavost, zapreke u genitalnim funkcijama i dr.“ Ove riječi
sadrže i opet jedno dragocjeno priznanje. Pa opet neka
padne sve zlo na me, što sam se — manje uvijeno od
njega — usudio nazvati stvari pravim imenom.
O onome, što Hegar tvrdi u sedmom odsjeku svoje
rasprave o neumjerenosti u spolnom uživanju i o poslje­
dicama tako zvanog divljeg braka, ne ću da gubim riječi.
Prvo zbog toga, što me nije razumio polemišući proti meni
(da li proračunano, ili ne, ostavljam po strani), a drugo,
jer se tu radi o izvodima, koji se uopće ne tiču mojih
izlaganja.
Inače se dogadja Hegaru kao i svim buržoaskim ideo­
lozima, da stavlja posljedicu na mjesto uzroka, izvodeči
naprimjer pijanstvo iz nekog „etičnog defekta** umjesto iz
društvenih uzroka. U toj sam knjizi govorio tako opširno
o djelovanju socijalnih prilika na sve životne odnošaje, te
ne ču da na ovome mjestu trošim u to riječi.
Hegar se vrlo ogorčava poradi toga, što ja navodim,
kako pripadnici „posjedujućih i obrazovanih klasa** često
zavode kćeri iz naroda. T o da nije istina, krivci da su
skoro bez iznimke vojnici, radnici, zanatlije, sluge, a rijetko
je krivac koji od pripadnika boljih staleža, koji ^ obično
kasnije teško okajava svoju zabludu, kod koje možda nije
ni sudjelovao sam. Nije moguće zamisliti zasukaniju
tvrdnjuod ove. Istina je, da su očevi od 170.000 ne­
zakonite djece, koja se prosječno godimice rodi u Nje­
mačkoj, tek dijelom pripadnici „posjedujućih i obrazo*
 XVII

vanih klasa*', ali u p o s t o c i m a oni predstavljaju n e ­

o b i č n o v e l i k i k o n t i n g e n a t . Nažalost se i pre­
često dešava, da su kmetovi, radnici i naročito sluge u
otmjenim kučama pripravni preuzeti na se grijehe svojih
gospodara. Neka se Hegar raspita o tom na rodilištu u
Freiburgu, pa če biti bolje upućen u stvar, ako je uopće
pristupan poučavanju u toj stvari. Preporučam mu još i to,
neka pročita djelo svog mladjeg kolege, dra. M aksa T aubea
u Leipzigu „O zaštiti nezakonite djece",1 koji kod izla­
ganja ovog pitanja dolazi do posvema p r o t i v n i h zaklju­
čaka. O no, što kod prosudjivanja socijalnih momenata go­
vori iz Hegara, jest slijepi, pun predrasuda branič buržoa-
skog društva. Isto tako, kad pjeva pravi panegirik posto­
jećem u Francuskoj sistemu dvoje djece, koji se po njegovu
mišljenju ima smatrati idealnim stanjem. O uzrocima i po­
sljedicama toga sistema dovoljno sam govorio u drugom
odsjeku ove knjige. Hegar, postavljajući se na obranu toga
sistema, opet ne vidi posljedica, što ih taj sistem vrši na
m o r a l n o m s t a n j u francuskog pučanstva. Njemu je, kao
ginekologu, nepoznato, da taj sistem u velike unapredjuje
rpimično pobacivanje, ubojstva djece, zavadjanje djece i
nenaravni blud.
N a istoj visini shvatanja stoje i ostala socijalna i po­
litička gledišta, koja zagovara proti mojim izvodima, pri­
mjerice ono, što govori o pravu na rad — koje njemačka
socijalna demokracija nikada nije smatrala programatskim
svojim zahtjevom — , o medjunarodnim odnosima, o za­
jednicama rada i o naravi novca. Njegova gospodarska
mišljenja o agrarnim pitanjima posvjedočuju odista fenome­
nalnu površnost. Prema njegovu mišljenju ima se propa­
danje engleskoga poljodjeljstva pripisati ukinutim godine 1847.
carinama na žito ! Pošto sam u svojoj knjizi na više mjesta
istaknuo, da se danas plodno zemljište nasadjuje u velike
šumama, gdje se gaje jeieni i srne, kako bi otmjena i bo­
gata gospoda mogla udovoljavati lovačkim svojim strastima,
ponukalo ga je to (strana 94.) na slijedeću opasku: „Z a
volju lovu nijesu nikakova ili jamačno vrlo malena zemljišta

1 Leipzig, 1893., K eil i dr.

A . Bebel: Ž ena i socijalizam. II
 XVIII

zasadjena šumom i oduzeta njihovoj pravoj svrsi. Jedva

uspijeva zaštititi od posvemašnje propasti mnoge vrsti ži­
votinja, kao što su jeleni i veprovi; dakako, pristaši jedno­
stranog utilitarističkog principa to je ravnodušno i njemu je
pravo, ako će nestati i zadnjega zeca i zadnje srne. Kako
će onda izgledati šume i livade!"
Tako može pisati tek čovjek, koji ne ima ni pojma o
onome, što se dogadja u zbilji, jer inače bi morao znati,
kako su svi naši seljaci na sjeveru i jugu, na istoku i za­
padu složni u tom, da su štete, što ih nanosi uzgajanje
lova u svim dijelovima Njemačke, dosegle toliku visinu,
te je to upravo žalosno. Ni u feudalnim vremenima nije
moglo biti gore, no što je sada u velikim dijelovima Nje­
mačke.
I samo agrarno pitanje riješava Hegar začudo jedno­
stavno. O n piše (strana 106.): „Trgovačka politika, način
oporezovanja, zakonodavstvo i d o b r a v o l j a l a t i f u n -
d i s t a mo r a t će u č i n i t i n a j v i š e za p o d i z a n j e
m a l o g i s r e d n j e g s e l j a k a . . . " O n se dakle od vu­
kova nada spasu janjaca. Ovdje nestaje moje sposobnosti
i volje, da i dalje polemizujem.
Ne bude li njemački profesorski stalež poslao boljih
boraca u borbu proti aždaji socijalizma, no što su to Hegar
i Ziegler, moderno će „strašilo" postati gospodarom bur-
žoaskog društva. Đesnene noći ne će nam zadati takovi
junaci.
O Uskrsu 1895. A. Bebel.
 K tridesetičetvrtom izdanju.
O d dvadesetipetog izdanja ovoga djela napustio sam
njegovo popunjavanje ili djelimičnu preradu. Ali pošto se
knjiga sve više tražila, činilo mi se poželjnim, da i opet
preduzmem reviziju njezina sadržaja.
Nijesam našao ništa, što bi trebalo mijenjati na temelj­
nim načelima, koja su našla izražaja u ovoj knjizi. Ali
obazreo sam se na niz novih činjenica, koje postadoše
poznate od dvadesetipetog izdanja ovamo, a isto sam tako
povukao u krug njegovih izlaganja nekoliko novih literarnih
pojava, koje sadržavaju izvode, vrijedne pažnje. Uzeo sam
u obzir i nekoliko saopćenja i uputa, koje mi stigoše od
strane čitalaca, na čemu im ovdje najsrdačnije zahvaljujem.
Kako ne bi knjiga narasla još i više opsegom, bio sam
prinužden izabrati od nagomilanog materijala tek ograničeni
izbor. Jer bi se sa množinom gradje njezin sadržaj čisto
lako podvostručio. Mnogi razlozi odvratili su me od takvog
prošijivanja.
Sto je knjizi bila svrha i što je ona, to smijem kazati,
u velikoj mjeri i postigla — naime pobijanje predrasuda,
koje stoje proti potpunoj ravnopravnosti žene, nadalje pro­
paganda socijalističkih ideja, kojih će se ostvarenje imati
da zahvali u prvom redu ženi — to će knjizi biti svrha
i u sadašnjem njezinom obliku i tu će svrhu, nadam se,
postići ona još u većoj mjeri. N e prodje gotovo nijedan
dan, a da ne bi misaonim ljudima donio novih dokaza,
da sve to većem rasapu naših državnih i društvenih stanja
može donijeti konac tek temeljiti preobražaj države i društva.
Spoznaja, da je nuždan takav preobražaj, ne samo da
je obuzela sve šire krugove proletarskog ženskog svijeta,
već i sam buržoaski ženski pokret pošao je u svojim tež­
njama sve dalje, stavljajući zahtjeve, koje, se ranije usu-
djivahu stavljati tek najnapredniji elementi. Ženski je pokret
u svim gotovo kulturnim zemljama osvojio godinama sve
više zemljišta, pa i ako još ima u tom pokretu štošta ne­
 XX

jasno i polovično, to sve ne će ostati trajno sakriveno

elementima, koji u njemu djeluju, oni će napredovati sve
dalje, htjeli oni, ili ne htjeli.
Osobiti znak napredovanja toga pokreta jest u sve
mnogobrojnijoj literaturi o ženskom pitanju, koju već po­
jedinac nikako ne može da pomno prati. Dašto, da se
kvaliteta rijetko pokriva kvantitetom, ali ona je znak du­
ševne uzbudjenosti, a konačno nije manje velika ta razlika
ni na ostalim područjima duševne djelatnosti. Glavno je,
da pokret napreduje, a što će možda pregledati pojedinci,
popravit će nagon mase, koja ne će skrenuti s pravoga
puta, kad je jednom dovedena u kretanje.
Berlin-Schoneberg, 15. studenoga 1902.
A. Bebel.
 K ped eseto m izdanju.
Početkom ove godine navršilo se trideset godina, otkako
je objelodanjeno prvo izdanje ove knjige. Kako sam već
kazao u predgovoru k devetom izdanju, dogodilo se to u
iznimnim prilikama. Nekoliko mjeseci prije, no što je ob­
javljen zakon o socijalistima, kojim je bila zaplijenjena sva
socijalistička literatura. A ko se tkogod ipak usudio širiti
kakvo zabranjeno djelo ili ga je ponovno izdao i bio pri
tom uhvaćen, bio je za to nadaren šestmjesečnom tamni­
com. P a ipak je bilo učinjeno oboje.
Prvo izdanje bilo je dogotovljeno u Leipzigu, ali je
izašlo pod krivom zastavom. Kao nakladnik bijaše ozna­
čena pučka knjižara u Ziirich-Hottingenu, gdje je izlazio i
u Njemačkoj zabranjeni „Socijalni Demokrat". S drugim
izdanjem išlo je tešk o ; mogao sam ga objelodaniti tek
1883., pošto mi to lične zapreke ne dopuštahu ranije.
Drugo izdanje izašlo je u nakladi J. Schabelitza u Ziirichu.
O d onda do 1890. godine slijedilo je daljnjih šest izdanja,
svako u 2500 primjeraka. Zapreke, koje su smetale proši­
renju knjige, bijahu savladane. O vda onda pala je po koja
pošiljka policiji u ruke, koja je zaplijenila i nešto egzem-
plara prigodom kućnih piemetačina. Ali te knjige ne osta­
doše izgubljene, one dospješe, doduše besplatno, u druge
ruke i bijahu možda još s većim žarom no od mojih stra­
načkih drugova čitane od policijskih činovnika, njihovih
rodjaka i prijatelja.
Kad je konačno 1890. pao zakon o socijalistima, pre-
duzeo sam posvemašnju preradu i znatno proširenje knjige,
koja je kao deveto izdanje izašla godine 1891. u sadašnjoj
nakladi. Pedeseto sadašnje izdanje sadrži znatnu obnovu
sadržaja. Sadržaj je postao pregledniji većim brojem poglavlja
i razdiobom ovih u odjeljke.
Knjiga je dosada izašla u četrnaest različitih jezika, u
nekim zemljama u više izdanja, kao u Italiji i Sjedinjenim
 XXII

Državama. Prijevodom na srpski izlazi ona sada u petnaest

jezika.
Knjiga je dakle pošla svojim smjerom, a ja mogu da
kažem bez pretjeravanja: ona je p o k a z a l a n o v e p u ­
t ove. Nijesu se uzalud njezini protivnici i preko svoje
volje brinuli za njezino proširenje.
Ali ona je naišla sa raznih strana i na priznanje I U
svom djelu „Seksualno pitanje"1 zove je profesor Aupust
Forel „važnom i znamenitom knjigom", koju se ima, pu­
stivši po strani njegove prigovore, „smatrati znamenitom i
izvrsnom radnjom, kojoj se mora u glavnom svakako odo­
bravati". A na drugome mjestu veli, da — premda se
osvrće na neke tačke, u kojima imam krivo po njegovu
mišljenju — „duguje mojoj knjizi kao znamenitoj radnji
veliko priznanje".
Taj se sud odnosi na drugo izdanje od godine 1883.
Profesor Forel. čini se, ne poznaje kasnija, bitno promije­
njena i proširena izdanja. Stoga moram propustiti da go­
vorim o kritici, koju je činio o izdanju od godine 1883.
A jedan engleski pisac, G . S. Howard, sudi u svom
djelu * „A History of matrimonial institution" (Povjest
bračne ustanove) na strani 234._ i 235., London 1904.
ovako: ,,U svojoj izvrsnoj knjizi ,Zena i socijalizam* diže
August Bebel tešku optužbu proti današnjim bračnim od­
nosima." Daje zatim kratak pregled sadržaja i svršava:
„Neka se misli, što se hoće, o pomoćnim sredstvima, što
ih predlažu socijalisti, i neka se čini kolikogod nevjero­
jatnim, da sva naša nada ima biti u osnivanju jedne koope­
rativne republike, jedno stoji svakako: socijalisti su društvu
učinili jednu vrlo dragocjenu uslugu proučivši temeljito i
neustrašivo iznesavši činjenice. O ni su bez obzira otkrili
bolesti, od kojih pati naša porodica u današnjoj državi.
Oni su bjelodano dokazali, da se problem braka i porodice
može riješiti samo u zajednici s problemom današnjeg eko­
nomskog sistema. O ni su pokazali, da je napredak omo­
gućen tek poslije potpunog oslobodjenja žene i poslije

1 Izašlo u miinchenskoj tiskari M . Miillera i sina. 4. i 5. izdanje

Str. 578. i 5 89.
 XXIII

apsolutne jednakosti spolova u braku. S v i m o v i m o n i

s u p o s t i g l i t o, t e j e d a n a s č o v j e č a n s t v o s e b i
s t v o r i l o v e ć d a l e k o vi ši i d e a l o b r a č n o m e
život u. "
Ženski je pokret — kako buržoaski, tako proletarski —
postigao vrlo mnogo u ovo trideset godina, otkako je izašla
moja knjiga, i to u svim kulturnim dijelovima svijeta. Jedva
da ima drugi koji pokret, koji bi u tako kratkom vremenu
dostigao tako povoljne rezultate. U velike je napredovalo
priznavanje političke i gradjanske ravnopravnosti žene, pri­
puštanje žena u nauke na visokim školama i pristupanje
njihovo u zanimanja, koja su joj prije bila zabranjena. D a­
pače i stranke, koje su se ranije sa svojega principijelnog
stajališta protivile modernom ženskom pokretu, kao kato­
lički centrum i evangelički kršćanski socijali, uvidjele su
napokon, da treba promijeniti držanje. Prosto iz toga raz­
loga, da ne izgube posvema upliv na njima dostupne ženske
krugove.
Pitamo li, kako se objašnjava ta pojava, glasit će od­
govor: T o je uzrokovao veliki socijalni i ekonomski pre­
vrat u svim našim odnosima. K ad čovjek ima da se brine
kao jedan bivši siromašni pruski ministar nastave za na-
mještenje svojih sedam kćeri, krute će ga činjenice naučiti
logici i uvidjavnosti. A kao njemu, tako ide nebrojenima
u našim takozvanim višim društvenim krugovima, ma i ne
bilo tu baš s e d a m kćeri, koje moraju postići životno za­
nimanje, koje im odgovara.
Razumije se samo po sebi, da je tomu razvoju dobar
dio doprinijela i agitacija žena, koje vode pokret. Ali nji­
hovi su uspjesi postali omogućeni tek tako, što je s n j i m a
u p o r e d o r a d i o naš društveni i gospodarski razvitak,
upravo kao i kod socijalne demokracije. Jer i sami an-
djeoski jezici imaju tek onda uspjeha, kad nailaze na
posluh onoga, što propovijedaju. A ne ima sumnje, da je
taj posluh sve povoljniji, i to zajamčuje daljnje uspjehe.
Mi živimo u socijalnoj revoluciji, samo što to većina ne
će da vidi. Lude djevice još ne izumriješe.
Najposlije moram da se na ovome mjestu najtoplije
 XXIV

zahvalim mom stranačkom drugu N. Rjazanovu za veliku

pomoć kod priredjivanja pedesetog izdanja. O n je obavio
glavni dio posla. Bez njegove pomoći bilo bi mi nemoguće
objelodaniti već sada knjigu u bitno popravljenom obliku,
jer je bolest u posljednje dvije godine veoma oslabila moju
radnu snagu, a osim toga mi je vrijeme i silu oduzeo drugi
jedan veći posao.
Schoneberg-Berlin, 31. listopada 1909.
A. Bebel.
 V

Zena i socijalizam.

A . B ebel: Ž ena i socijalizam.

 Uvod.
Živimo u doba velikog društvenog preobražaja, koji
svakim danom čini nove napretke. Sve jači pokret i nemir
duhova opaža se u svim slojevima društva i teži prema
velikim i važnim promjenama. Svi osjećaju, da se miče
tlo, na kome stoje. Rodilo se mnoštvo pitanja, koja zani­
maju sve šire krugove, i velika se borba za i proti povela
oko tih pitanja. Jedno od najvažnijih medju njima iskače
sve više pred nas, a to je ž e n s k o p i t a n j e .
Radi se naime o položaju, koji bi žena imala zauzi­
mati u našem društvenom organizmu, o načinu, kako bi
mogla svestrano razviti svoje sile i sposobnosti, da bude
potpun, jednakopravan i što je više moguće koristan član
ljudskoga društva. T o je s našega stajališta pitanje isto
kao i o v o : kakova bi oblika i kako bi organizovano imalo
biti ljudsko društvo, da na mjesto tlačenja, izrabljivanja,
bijede i nevolje dodje (izično i socijalno ozdravljenje po­
jedinaca i društva? Žensko je dakle pitanje za nas tek
jedna strana općenitog socijalnog pitanja, koje ispunja
danas sve glave, što misle, stavljajući u pokret sve duhove.
O no se dakle može konačno riješiti tek uništenjem druš­
tvenih razlika i svih zala, koja otuda izlaze.
P a ipak je potrebno baviti se specijalno ženskim pi­
tanjem. Jer pitanje, kakvi je položaj žene bio nekoć, kakvi
je sada i kakvi će biti u budućnosti, tiče se — barem u
Evropi — veće polovice društva, pošto je v e ć i dio či­
tavoga pučanstva ženskoga spola. P a i predodžbe o raz­
voju, koji je diljem tisućljeća mijenjao društveni položaj
žene, tako malo odgovaraju zbilji, te su potrebna objašnjenja.
Jer samo na nepoznavanju i nerazumijevanju ženskog po­
ložaja temelji se dobar dio predrasuda, s kojima danas na
taj pokret gledaju najraznolikiji krugovi, i to .ne samo
 4

ženski. Mnogi dapače tvrde, da žensko pitanje i ne po­

stoji, jer da je položaj, koji je žena zauzimala dosada i
koji će zauzimati u budućnosti, odredjen već njenim „pri­
rodnim pozivom", a taj joj dopušta tek to, da bude žena,
majka i kućanica. O na se ne bi smjela zanimati ni za što,
što se dogadja izvan kuće njezine i što nije u najtjesnijoj
vezi s njenim dužnostima kućanice.
Prema ženskom pitanju stoje nasuprot različiti protiv­
nici, isto kao i prema općenitom socijalnom pitanju, gdje
se radi o društvenom položaju radničke klase. Oni, koji
hoće da ostane sve pri starom, brzi su na odgovoru i
misle, da su stvar riješili uputivši ženu na njezin „prirodni
poziv" kućanica, roditeljka i dadilja iz razloga, koje ćemo
dalje opširno izložiti. Oni ne vide, da su milijuni drugih
žena promašili taj poziv, jer im je brak postao jarmom,
dok one postadoše robinje životareći u bijedi i nevolji. T o
ne će da vide ti „mudraci", isto kao ni to, da se mili­
juni žena moraju istrošiti u najrazličitijim životnim zvanjima,
često nenaravnim i preko njihovih sila, a sve to zato, što
moraju da održe svoj goli život. Pred tom užasnom činje­
nicom oni zatvaraju i oči i uši, isto kao i pred nesrećom
proletarca, tješeći sebe i druge, da je „uvijek" bilo tako
i da će „uvijek" biti tako. Da bi žena mogla imati pravo
sudjelovati kod uživanja svih kulturnih tečevina, da bi imala
pravo iskoristiti ih za olakšanje i popravak svoga položaja,
da bi isto tako kaoi muškarac imala pravo na razvoj svih
duševnih i tjelesnih sposobnosti sebi u korist, o tom da­
kako ne će oni ni da čuju. P a ako im još kažete, da žena
mora da bude i ekonomski neodvisna, kako bi mogla biti
slobodna tjelesno i duševno i kako ne bi morala biti
ovisna o milosti drugoga spola, onda ste iscrpili njihovu
ustrpljivost, raspalili njihovu srdžbu i sad slijede cijele pre­
gršti žestokih navala na „ludosti vremena" i na „njegova
glupa emancipatorska nastojanja".
T o su filistri muškog i ženskog spola, koji se ne mogu
osloboditi uskoga kruga svojih predrasuda. T o je rod mrač­
njaka, kojih ima svagdje, gdje vlada tmina, i koji vrisnu
od straha, čim jedna zraka svijetlosti padne u mrak, koji
im prija.
 5

Drugi dio protivnika ovoga pokreta ne može doduše

zatvoriti oči pred činjenicama, koje tako glasno govore;
on priznaje, da se nikada ranije, s obzirom na cjelokupni
kulturni razvitak, nije nalazio tako veliki broj žena u ovako
nepovoljnom stanju kao danas, i da je stoga potrebno is­
pitati, kako da se podigne njihov položaj, u koliko su one
upućene na sebe same. Ali ovome dijelu protivnika čini
se, da je riješeno socijalno pitanje za one žene, koje su
uplovile u pristanište braka.
Stoga taj dio zahtijeva, da se neudatoj ženi otvore ona
polja rada, za koja dostaju njezine sile i sposobnosti, kako
bi mogla s čovjekom stupiti u privrednu utakmicu. Neki
idu još i dalje i traže, da ta utakmica ne ima ostati samo
u oblastima nižih vrsta zanimanja, nego da se proširi i na
više pozive, na područja umjetnosti i znanosti; oni traže,
da se ženama dopusti studiranje na svim višim školama,
pa i na sveučilištima. Traži se nadalje slobodan pristup u
državnu službu (poštansku, telegrafsku, željezničku), i to
s obzirom na rezultate, koje su žene postigle naročito u
Saveznim Državama. I jedan i drugi dio^ zahtijeva još i to,
da se ženama dadu politička prava. Z ena je isto tako
dobar čovjek i državljanin kao i muškarac, i dosadanje
isključivo rukovanje zakonodavstvom od strane muškaraca
dokazuje, da su oni svoje privilegije izrabljivali samo u
svoju korist tutorišući ženu u svakom pogledu, što se mora
spriječiti.
Značajno je u ovim ovdje kratko označenim nastoja­
njima to, da ona ne izlaze iz okvira današnjeg društvenog
uredjenja. Ne postavlja se pitanje: da li se time uopće
postiže štogod bitnije i temeljitije za položaj žena. Stojeći
na gledištu gradjanskog, to jest kapitalističkog društvenog
uredjenja, gradjanska jednakopravnost muža i žene smatra
se konačnim riješenjem ovoga pitanja. O ni ne pojimaju ili
se varaju u tome, da je, u pogledu slobodnog zanimanja
žene u privrednim i industrijskim zvanjima, taj cilj u stvari
već i postignut i da ga radi svojih vlastitih interesa potpo­
mažu baš najviše vladaiuće klase. Ali u prilikama, koje
postoje, djelovanje žena u svim industrijskim i privrednim
zanimanjima ima za posljedicu to, da se konkurencija radnih
 6

snaga zaoštrava, a posljednji je rezultat toga: smanjivanje

dohotka za žensku i mušku radnu snagu, bio dohodak u
obliku dnevnice ili plaće.
Jasno je, da o v a k o v o riješenje ne može biti pravedno.
Potpuna gradjanska jednakost žene nije posljednji cilj tek
onih ljudi, koji se prijateljski drže prama tim ženinim
težnjama u okviru današnjeg društvenog uredjenja, nego ga
kao takvog priznaju i buržoaske žene, koje u tom pokretu
sudjeluju. O ne i njihovi muški jednomišljenici stoje dakle
sa svojim težnjama u protivnosti prama onim ljudima, koji
su neprijatelji toga pokreta iz filistarske ograničenosti, iz
niske samoživosti i straha od konkurencije, u koliko se tu
radi o pristupanju žena na više nauke i u bolje plaćene
položaje, ali tu ne ima razredne suprotnosti, kakva postoji
izmedju radničke i kapitalističke klase.
A ko dopustimo, da bi buržoaski ženski pokret i ostvario
sve svoje zahtjeve za ravnopravnost s muškarcima, time još
ne bi bilo uništeno ni ropstvo, što je današnji brak za
nebrojene žene, ni prostitucija, ni materijalna zavisnost velike
većine žena od njihovih muževa. Z a veliku većinu, žena
sasvim je svejedno, da li će nekoliko hiljada njihovih dru­
garica, koje pripadaju bogatijim društvenim slojevima, dospjeti
do položaja nastavnika, do liječničke prakse ili ma kakve
naučne ili činovničke karijere. Tim e se n i z a d l a k u ne
bi ništa promijenio c j e l o k u p n i p o l o ž a j njihova spola.
Ženski spol strada u svojoj masi dvostruko: on trpi zbog
društvene zavisnosti od muževa — koja je formalnom ravno-
pravnošću pred zakonima i pravima doduše ublažena, ali
ne uklonjena, — i zbog ekonomske zavisnosti, u kojoj se
nalaze sve žene uopće, a osobito žene proletarske, koje
se nalaze u jednakom položaju.kao i muški proletarski svijet.
O tuda slijedi, da sve žene bez razlike svog društvenog
položaja, kao spol podjarmljen i zapostavljen prema mu­
ževima samim kulturnim razvitkom, imaju interesa kako
je god moguće promijeniti zakone i uredbe u postojećem
državnom i društvenom uredjenju. Ogromna množina zena
najživlje je interesovana kod toga, da se iz t e m e l j a pro­
mijeni postojeći državni i društveni poredak, kako bi se
uklonilo isto tako najamničko ropstvo, od kojega pati naj-
 7

više ženski proletarijat, kao i spolno ropstvo, koje je najuže

vezano za naše oblike vlasništva i način privrede.
O ne žene, koje stoje u buržoaskom ženskom pokretu,
ne pojimaju potrebitost takve radikalne promjene. Pod
uplivom svog privilegovanog položaja one u napredovanju
proletarskog ženskog pokreta vide opasna i neprijateljska
nastojanja, koja treba da suzbijaju. Klasna suprotnost, koja
zijeva izmedju kapitalističke i radničke klase, postoji dakle
i u ženskom pokretu.
P a ipak imaju te razdvojene sestre više dodirnih točaka
u svojoj borbi, nego ljudi, razdvojeni klasnom borbom, pa
se s toga mogu zajedno boriti nastupajući razdvojeno, ali
navaljujući u slozi. T o je slučaj na svim poljima, gdje
dolazi u pitanje ravnopravnost žena sa ljudima u današnjem
državnom i društvenom uredjenju: naime djelovanje žene
na svim poljima, za koja dostaju njezine snage i sposob­
nosti, i potpuna gradjanska i politička ravnopravnost sa
čovjekom. T o su vrlo važna, i kao što ćemo vidjeti, vrlo
opsežna pitanja. Osim toga imaju proletarske žene naročitog
računa da se bore ruku pod ruku s proletarskim muškim
svijetom za sve mjere i ustanove, koje štite radničku ženu
od fizičke i moralne degeneracije, dajući joj mogućnost da
bude mati i uzgojiteljica djece. Nadalje mora proletarka
ući sa svojim drugovima po klasi i sudbini u borbu za
temeljiti društveni preobražaj, za novo društvo, u kome će
se potrebnim socijalnim ustanovama stvoriti mogućnost za
potpunu ekonomsku i duševnu nezavisnost obih spolova.
N e radi se dakle samo o tome, da se ostvari ravno- ,
pravnost žene i muža u postojećem državnom i društvenom
uredjenju, što je cilj buržoaskog ženskog pokreta, već se
radi i preko toga, da se otklone svi okovi, koji dovode u
zavisnost čovjeka prema čovjeku kao i jedan spol prema
drugome. O v a k o v o riješenje ženskog pitanja isto je kao
i riješenje društvenog pitanja. Prem a tome onaj, koji teži
za potpunim riješenjem ženskoga pitanja, mora ići rame uz
rame s onima, koji su na svojim barjacima napisali riješenje
socijalnog pitanja kao kulturnog pitanja za cjelokupno čo­
vječanstvo, a to su socijaliste.
O d svih stranaka socijalnodemokratska je stranka j e-
 8

d i n a , koja je uzela u svoj program potpunu jednako-

pravnost žene, njezino oslobodjenje od svake ovisnosti i
potlačenosti, ne iz agitatorskih razloga, već zbog nužde.
N e im a o s l o b o d j e n j a č o v j e č a n s t v a b e z s o c i-
j a l ne n e z a v i s n o s t i i r a v n o p r a v n o s t i spol ova.
U ovim temeljnim načelima složit će se s nama svi
socijaliste. Ali to još ne znači, da će se s nama složiti i
u n a č i n i m a , kojima mi zamišljamo ostvariti naše krajnje
ciljeve, to jest, kojim se mjerama i putovima može postići
ta željena nezavisnost i jednakopravnost sviju.
Čim se ostavi oblast stvarnosti i upusti u opisivanje
budućnosti, otvoreno je spekulaciji široko polje. Borba se
počima oko t o g a , što je vjerojatno, a što nije. Z ato sve,
što jc u tom pogledu izloženo u toj knjizi, može se sma­
trati kao l i č n o shvatanje piščevo i zato treba sve even­
tualne napadaje upućivati samo na n j e g o v u' 1i č n o s t ;
za ono, što je kazano, on će sam nositi odgovornost.
Napadaji, koji će biti objektivni i iskreni, dobro će
nam doći, dok ćemo prelaziti sa ćutanjem preko napadaja,
koji neistinito iznose sadržaj ove knjige i koji se temelje
na lažnim podmetanjima. U daljim izlaganjima bit će po­
vučene s v e konzekvencije, koje će slijediti iz ispitivanja
činjenica. Prvi uvjet za spoznaju istine jest, kad se ne
ima predrasuda, a k cilju .se dolazi samo na taj način, da
se bez obzira izreče sve ono, što jest i što biti mora.
 Prvi odsjek.

Žena u prošlosti.

Prvo poglavje.

Položaj žene u prastarom društvu.

1. Glavna razdoblja prastare povijesti.
Z en a i radnik imaju zajedničko to, što su ugnjetavani.
Oblici toga ugnjetavanja mijenjali su se tijekom vremena i
u različitim zemljama, ali je ugnjetavanje ostalo. Tijekom
historijskog razvoja došla je ugnjetenima često u svijest
spoznaja, da su ugnjetavani i to je vodilo promjeni i ubla-
ženju njihova položaja, ali pravilno shvatanje uzroka ovog
ugnjetavanja i kod žene kao i kod .radnika rezultat je
naših dana. Trebalo je prije toga saznati suštinu društva
i zakone, po kojima se ono razvija, pa tek onda da se javi
pokret, koji će s nadom na uspjeh otklanjati ove nepravedne
odnose. Objam i dubina jednog takvog pokreta zavise od
količine uvidjavnosti, koju imaju zapostavljani slojevi, i o
količini slobode kretanja, koju posjeduju. I u jednom i u
drugom pogledu žena zaostaje iza radnika, kako po obi­
čajima i uzgoju, tako i po slobodi, koja joj se daje. Drugo
je opet t o : prilike, koje traju generacijama, postaju konačno
navikom, a nasledje i uzgoj čine, te se to obim spolovima
čini „prirodno". O tuda žena još i danas smatra svoj pot-
činjeni položaj kao nešto, što se samo po sebi razumije,
i nije joj lako objasniti, da je taj položaj nedostojan i da
ona treba nastojati, kako će sa muškarcem postati jedna­
kopravan i u svakom pogledu ravan član društva.
A li ma koliko se dalo sličnosti pokazati u položaju
žene i radnika, žena ima prema radniku jednu pred n o st:
o n a je p r v o l j u d s k o b i ć e , k o j e j e d o s p j e l o u
r o p s t v o . Z en a je postala robom prije, no što je rob
postojao.
 10

Svaka društvena ovisnost i ugnjetavanje potiče iz e k o ­

n o m s k e o v i s n o s t i potlačenoga od tlačitelja. U tom se
položaju nalazi žena od najranijih vremena, što nam poka­
zuje povjest razvijanja ljudskog društva.
Poznavanje ovog razvijanja na svaki je način nešto
novo. Kao što se nije moglo održati biblijsko pričanje o
stvorenju svijeta pred istraživanjima zemlje, prirode i društva,
zasnovanim na nepobitnim i bezbrojnim činjenicama, isto
se tako neodrživim pokazao biblijski mit o stvorenju i raz­
voju čovjeka. Još nijesu doduše sve partije u toj povjesti
razvijanja posve jasne, i u nekim već poznatim dijelovima
još postoje razlike mišljenja medju ispitivačima o značenju
i vezi ove ili one pojave, ali uzevši općenito, postoji jas­
noća i saglasje. Nepobitno stoji, da čovjek nije došao na
zemlju kao kulturni čovjek, kako se to tvrdi o prvom bi­
blijskom paru, već je on prošao, oslobodjavajući se po­
stepeno čistog životinjskog stanja, kroz beskrajno duge
periode razvitka, u kojima su se najraznovrsnije mijenjali
kako njegovi društveni odnosi, tako i odnosi izmedju muža
i žene.
Laka tvrdnja, koju svakoga dana slušamo od neznalica
ili varalica o odnošaju izmedju muža i žene, kao i izmedju
siromaha i bogataša, da je naime „uvijek bilo tako“ i da
„će uvijek biti tako*4, ti s v a k o m j e p o g l e d u po-
gri j ešna, p o v r š n a i lažna.
Z a svrhu ovoga djela od osobite ie važnosti postepeno
izlaganje odnosa muškog i ženskog spola od prastarih vre­
mena ovamo. Pošto su se u dosadanjem razvijanju čovje­
čanstva ovi odnošaji izmjenjivali zajedno sa razvijanjem
načina proizvodnje na jednoj strani i sa razvijanjem načina
proizvodne podjele na drugoj strani, onda se samo po sebi
razumije, da će se usporedo sa daljnjim izmjenama u na­
činu proizvodnje i podjele dobara o p e t i z m j e n j i v at i i
o d n o s i i z m e d j u j e d n o g i d r u g o g sp o la .^ Ništa nije
„vječno** ni u prirodi ni u ljudskom životu; vječno je samo
mijenjanje, promjena.
U koliko se može pogledati natrag u razvoj ljudskoga
 društva, prva je ljudska zajednica bila horda.1 T ek sa na-
množavanjem i oteščavanjem pribavljanja životnih namirnica,
•koje u početku bijahu korijenje, jagode, voće, nastupilo je
cijepanje i razdvajanje horda i traženje novih staništa.
Ovo skoro životinjsko stanje, za koje ne imamo nika-
kovih izvornih dokaza, nesumnjivo je postojalo sudeći po
svemu, što smo doznali o različnim kulturnim stupnjevima
divljih naroda, koji su posmatrani u historijsko doba ili
koji kao takovi još živu. Čovjek nije došao na svijet gotov
kao više kulturno biće po zapovijedi Stvoritelja; on je u
beskrajno dugom i laganom procesu razvijanja prošao kroz
najrazličnija stanja i prolazeći kroz promjenljive kulturne
periode i neprestano diferenciranje u svim dijelovima svijeta
i podnebljima uzdignuo se postepeno do današnje kulturne
visine.
1 dok na jednom dijelu zemljine površine borave veliki
narodi na najvišem kulturnom stupnju, drugi narodi u naj-
različnijim dijelovima svijeta stoje na najrazličnijim stup­
njevima kulturnoga razvoja. Ovi nam narodi daju sliku
naše prošlosti i pokazuju putove, koje je čovječanstvo u
dugom toku svoga razvitka prešlo. Uspije li jednom po­
staviti zajednička, opće priznata gledišta, po kojima kulturno
istraživanje treba da uputi svoja ispitivanja, pokazat će se
mnoštvo činjenica, koje će baciti posve novo svjetlo na
ljudske odnose u prošlosti i sadašnjosti. T ad a će nam se
ukazati objašnjivima i prirodnima mnogi pojavi, koji su
nam danas nerazumljivi i koje površni ocjenivači napadaju
kao nerazumne, a nerijetko kao „nemoralne". — Zavjesu,
koja je prekrivala najstariju historiju razvitka našeg roda,
počeo je svojim ispitivanjem poslije Đachofena skidati ve­
liki broj učenih ljudi, kao Tylor, M ac Lennan, Lubbock i
drugi. Ovima se pridružuje svojim temeljnim djelom Morgan,
1 „Čovjek samac, kojega prirodno pravo (i nauka o društvenom ugo­
voru) postavlja u početak ljudskoga razvoja, iznašašće je bez ikakove
stvarne podloge i zato za teoretsku analizu čovječjih životnih oblika od
isto tako m alene vrijednosti, kao i za povjesnu spoznaju. Čovjek pripada
medju životinje, koje živu u stadima, to jest medju one životinjske vrsti,
u kojima pojedine jedinice živu u trajno čvrstim savezima." (E d . M eyer,
O počecima države i o njezinom odnošaju prama spolnim savezima i na­
rodnosti. 1907.).
 12

kojega je opet dopunio Fridrik Engels nizom historijskih

činjenica ekonomske i političke naravi, a u novije vrijeme
Cunow dijelom potvrdio, dijelom pak ispravio.1 ^
Jasna i temeljita izlaganja, koja je Fridrik Engels, osla­
njajući se na Morgana, dao u svome izvršnome spisu, pro­
sula su množinu svijetlosti na mnoge nerazumljive i dijelom
besmislene pojave u životu naroda višeg i nižeg kulturnog
razvitka. T ek sada smo dobili pravi pojam o postepenom
sagradjivanju ljudskog društva u toku vremena. Iz toga se
vidjelo, da su se sva naša dosadanja shvatanja braka,
porodice i države osnivala na potpuno pogrješnim pogle­
dima, da su predstavljala sliku mašte, kojoj je manjkala
svaka podloga u stvarnosti.
A što je dokazano za brak, porodicu i državu, vrijedi
naročito i za ulogu žene, koja je u raznim periodima raz­
vitka zauzimala stanovit položaj, koji je takodjer bitno od­
stupao od onoga, što joj se kao ,,vječno“ pripisuje.
Morgan, kojemu se pridružuje Engels, dijeli dosadašnju
povjest ljudskoga roda u tri glavna razdoblja: divljaštvo,
barbarstvo, civilizaciju. O ba prva razdoblja dijeli opet na
niži, srednji i viši stupanj, jer se ti stupnjevi razlikuju po
stanovitim osnovnim poboljšicama u pribavljanju sredstava
za život. Sasvim u duhu materijalističkog shvatanja histo­
rije, kao što su ga zasnovali Karl Marks i Fridrik Engels,
Morgan vidi u promjenama, što ih u stanovitim epohama
izaziva u životu naroda napredak u procesu proizvodnje,
to jest napredak u pribavljanju sredstava za život, glavno
obilježje kulturnog razvitka. T ako niži stupanj u periodi
divljaštva čini djetinjstvo ljudskoga roda, kada je čovjek
živio djelimično na drveću, hranio se poglavito plodovima

1 Bachofenova je knjiga izašla 1861. pod naslovom: Materinsko

pravo. Istraživanje o ginekokratiji u starini po njenoj religijoznoj i pravnoj
prirodi. Stuttgart, izdali Krais i Hoffman. — Tem eljno Morganovo djelo
izašlo je u njemačkom prijevodu pod naslovom : Prastaro društvo. Ispiti­
vanje o napredovanju čovječanstva iz divljine kroz barbarstvo do civili­
zacije, u izdanju J. H . W . D ietz, Stuttgart 1891. U istoj nakladi izašlo
j e : Porijetlo familije, privatnog vlasništva i države. K ao ^dodatak Lew is
H . Morganovim istraživanjima. Napisao Fridrik Engels. Četvrto, pomno-
žano izdanje, 1892. D alje: Rodbinske organizacije kod australskih crnaca.
Jedan prinos k povjesti razvijanja obitelji. Napisao Henrik Cunow, 1894.
 13

i korijenjem, ali kada počima kod njega i artikulisani govor.

Srednji stupanj divljaštva počima upotrebom manjih živo­
tinja (riba, raka itd.) za hranu i upotrebom vatre. Javlja
se izrada oružja, najprije toljage i koplja od drveta i ka­
mena, a zajedno s ovim počima lov, pa i rat sa susjednim
hordama oko izvora hrane i mjesta za stanovanje i lov.
Na ovom stupnju javlja se i ljudožderstvo, koje joi i danas
postoji kod nekih plemena i naroda Afrike, Australije i P o ­
linezije. V iši stupanj divljaštva označen je usavršavanjem
oružja u luk i strjelicu; javlja se pletenje rukom, pravljenje
kotarica od like i trske i pripravljanje orudja od brušena
kamena. Tim e je omogućena prerada drveta za pravljenje
čamaca i koliba. Način života postao je dakle već mnogo-
stručniji. Ova orudja i pomoćna sredstva omogućiše pri­
bavljati više hrane za uzdržavanje većeg društva ljudi.
Niži stupanj b a r b a r s t v a počima po Morganu lon-
čarstvom. Nastaje kroćenje i gojenje životinja, a zajedno
s tim proizvodnja mesa i mlijeka i upotreba koža, rogova
i dlake za najrazličitije svrhe. Rukom o ruku s ovim po­
čima njegovanje bilja. Na zapadu kultiviranje kuruza, na
istoku gotovo svih poznatih vrsta žita osim kuruza. Srednji
stupanj barbarstva pokazuje nam na istoku sve rasprostra-
njenije gojenje domaćih životinja, a na zapadu njegovanje
hranivog bilja pomoću umjetnog natapanja. Sada se javlja
takodjer upotreba suncem osušenih opeka i kamena za
zgrade. Kroćenje i gajenje životinja zahtijeva stvaranje stada
i vodi pastirskome životu. Dalje, potreba za većom koli­
činom hrane za ljude i marvu vodi prema poljodjelstvu.
T o pak znači veću stalnost obitavanja, umnožavanje i raz­
novrsnost sredstava za život i postepeno iščezavanje ljudo-
žderstva.
V iši stepen barbarstva nastaje sa talenjem gvozdene
rude i iznalaskom pisma. Pronadjen je gvozdeni plug, omo­
gućeno intenzivnije obradjivanje zemlje, primjenjena željezna
sjekira i željezna lopata, koje su olakšale krčenje šume.
Sa preradjivanjem željeza počima množina radova, koji ži­
votu daju drugi oblik. Željezna orudja olakšavaju gradnju
kuća, ladja i kola; preradjivanjem metala javlja se dalje
umjetni zanat, savršenija tehnika oružja, podizanje gradova
 14

medju zidovima. Javlja se graditeljstvo kao umjetnost, a

mitologija, pjesništvo i povjest po cimaj u se održavati i ras­
prostirati iznalaskom pisma.
Osobito na istoku i u zemljama oko Sredozemnog m ora:
Egiptu, Grčkoj, Italiji razvio se ovaj način života, koji je
postavio temelj za socijalne preobražaje, koji su u tijeku
vremena odlučno uplivisali na kulturni razvitak Evrope i
čitave zemlje.

2. Oblici porodice.
Razdoblja divljaštva i barbarstva imala su svoje osobite
spolne i društvene odnošaje, koji se vrlo znatno razlikuju
od odnošaja kasnijega vremena.
Đachofen i Morgan otkrili su ove odnošaje svojim te­
meljitim istraživanjima. Đachofen, proučavajući najpomnije
djela starih pisaca, nastojao je da udje u suštinu pojava,
koje nam se u mitologiji, narodnoj priči i historijskim spo­
menicima čine potpuno stranima, pa ipak imaju mnogo
sličnosti s pojavama i dogadjajima kasnijih vremena, čak i
naših dana. Morgan, pošto je desetljećima boravio medju
Irokezima u državi New-York, pravio je posmatranja, po­
moću kojih je stekao posve nove i neslućene vidike u ži­
votne, porodične i srodničke odnošaje tih indijanskih plemena,
a na temelju toga postala su osvijetljena i objašnjena takva
posmatranja i na drugim mjestima.
Đachofen i Morgan otkrili su svaki na svoj način, da
su odnošaji spolova kod raznih naroda bili u prastaro doba
ljudskoga razvitka bitno drugačiji, no što* su to u historij­
skom vremenu i kod modernih kulturnih naroda. Naročito
je Morgan svojim dugogodišnjim bavljenjem medju sjeverno-
američkim Irokezima i na temelju uporednih proučavanja,
na koja je bio potaknut tamošnjim opažanjima, otkrio, da
se kod svih kulturno zaostalih naroda nalaze porodični i
srodnički sistemi, koji se u osnovi razlikuju od naših, ali
koji su slični njima morali postojati kod svih naroda na
najraznijim stupnjevima kulture.
Morgan je našao, da je u ono, vrijeme, kad je on živio
medju Irokezima, postojao monogamski brak, koji se s obje
 15

strane lako mogao razriješiti i koji je on nazvao „poro­

dicom sparivanja". O n je našao i to, da su nazivi za ste-
pene srodstva, k a o : otac, majka, sin, kći, brat, sestra, koji
su po našem mišljenju nesumnjivo postojali, označavali tada
posve druge odnose. Irokez ne naziva samo svoju rodjenu
djecu svojim sinovima i kćerima, već i djecu sve svoje
braće, a ona njega zovu ocem. T ako isto i Irokeskinja ne
naziva samo svoje sinove i kćeri svojom djecom, nego i
djecu svojih sestara, koja opet nju nazivaju majkom. N a­
suprot djecu svoje b r a ć e zove ona nećacima i nećaki­
njama, a ona nju zovu tetkom. Djeca od braće zovu se
braća i sestre, a isto tako i djeca od sestara. A djeca od
jedne žene i njenog brata zovu se medju sobom bratići i
sestrične. Značajno je dakle to, što se rodbinski nazivi
kod njih ne ravnaju kao kod nas prema stepenu rodbin­
stva, već prema s p o l u rodjaka.
Ovaj sistem rodbinstva vlada još ne samo kod svih
amerikanskih Indijanaca i kod indijskih urodjenika, dravid-
skih plemena na Dekhanu i gaurskih plemena u Hindo-
stanu, već prema istraživanjima poslije Đachofena slično je
stanje moralo u prastaro vrijeme postojati svuda. A ko se
na ovaj način posvuda ispitaju spolni i porodični odnosi
još živih divljih ili barbarskih plemena, pokazat će se, da
su ono, što je Đachofen našao kod mnogobrojnih plemena
staroga svijeta, Morgan kod Irokeza, Cunow kod austral­
skih crnaca i drugi kod ostalih plemena, društvene i spolne
formacije, k o j e s u č i n i l e o s n o v r a z v i t k u s v i h
n a r o d a na z e ml j i .
U Morganovim istraživanjima padaju u oči još i druge
zanimljive činjenice. Irokeška porodica sparivanja stoji u
nerazrješivom protivurječju s njezinim rodbinskim nazivima,
i iz toga protivurječja izašlo se na taj način, što je još u
prvoj polovici ovog stoljeća na sandvičkim otocima (H aw ai)
nadjena porodica, koja je potpuno odgovarala tom rodbin­
skom sistemu, koji je kod Irokeza postojao samo još po
imenu. Ali rodbinski sistem na Hawajima nije odgovarao
opet tamošnjem obliku porodice, već upućivaše na jedan
stariji, prvobitniji, ali više ne postojeći porodični oblik.
Tam o su sva djeca braće i sestara bila smatrana kao braća
 16

i se stre ; kao braća i sestre važila su sva djeca ne samo

jedne matere i njenih sestara, ili jednog oca i njegove
braće, već ukupno djeca sve braće i svih sestara bez razlike.
Hawajski rodbinski sistem odgovarao je dakle jednoj
stepenici razvoja, koja je stajala još niže od postojećeg
porodičnog oblika. Pokazala se osobita činjenica, da su na
Hawajima kao i kod sjevernoamerikanskih Indijanaca po­
stojala dva različita rodbinska sistema, koji više nijesu od­
govarali stvarnim prilikama, jer su u stvari bili prešli u jedan
viši oblik. Morgan veli o tom ovako: „Porodica je aktivni
elem enat; ona nije n i k a d a stacijonarna, n e g o p r e l a z i
o d n i ž e g a o b l i k a u v i š i , u t o j mj e r i , u k o j o j
s e r a z v i j a o d n i ž e n a v i š u s t e p e n i c u . Naprotiv
su rodbinski sistemi pasivni; oni tek u dugim razmacima
vremena registriraju napretke, koje je porodica u tijeku vre­
mena učinila, i mijenjaju se radikalno tek onda, kada se
porodica promijenila radikalno.“
Još i danas mjerodavno shvatanje, koje zastupnici sa­
dašnjosti tvrdoglavo brane kao istinito i neoborivo: da je
sadašnji porodični oblik postojao od prastarog vremena
i da mora, ako se ne će dovesti u opasnost cjelokupna
kultura, uvijek postojati, pokazuje se dakle prema otkrićima
tih istraživača kao skroz pogriješno i neosnovano. Prouča­
vanje prastare prošlosti ne dopušta više nikakove sumnje
0 tom, da se na najnižim stupnjevima ljudskog razvoja
odnos izmedju spolova potpuno razlikuje od odnosa ka­
snijeg vremena, i da su se na tim razvojnim stupnjevima
razvila stanja, koja nam se čine užasom i blatom od ne­
morala, ako li gledamo očima našeg vremena. Ali kao
što svaki stupanj ljudskoga razvoja ima svoje vlastite uslove
za proizvodnju, ima isto tako i svoj moralni zakonik, k o j i
j e s a m o o d r a z d r u š t v e n i h p r i l i k a . Moralno je
ono, što je običajno, a običaj je opet ono, što odgovara
najhitnijoj bitnosti, to jest socijalnim potrebama stanovite
jedne periode.
Morgan dolazi do zaključka, da je na nižem stepenu
divljaštva vladao takav običaj spolnoga snošaja u spolnim
savezima, po kome je svaka žena pripadala svakom čovjeku
1 svaki muškarac svakoj ženi, u kome je dakle postojala
 17

opća mješavina (promiskuitet). Svi muškarci živu u mno-

goženstvu i sve žene imaju mnogo muževa. Postoji opća
zajednica žena i muževa, ali i zajednica djece. Strabo
pripovijeda (66. godine prije Krista), da su kod Arapa
braća spavala kod sestre i kod rodjene majke. Drukčije,
no putem incesta (krvnoga grijeha), nije ni moglo biti pr­
vobitno umnožavanje ljudi, pogotovo, ako uzmemo po
bibliji, da su ljudi potekli od jednog ljudskog para. Biblija
protuslovi sebi samoj u ovoj škakljivoj tački, ona pripo­
vijeda, da se Kain, pošto je ubio brata svojega A bela,
sklonio ispred lica Gospodnjega u zemlji Nod. Tam o je
upoznao svoju ženu, koja zatrudni i rodi mu sina. Ali
otkuda je bila njegova žena? Z ar Kajinovi roditelji nijesu
bili prvi ljudi? Po židovskome predanju imali su Kain i
A bel dvije sestre, s kojima su oni u incestu rodili djecu.
Kršćanski prevodioci biblije izostavili su, ćini se, ovu po
njih fatalnu činjenicu. Z a promiskuitet u prastarim vreme­
nima, to jest, da je horda bila endogama, da je spolni
snošaj bio opći, govori i to, što se po indijskome mitu
Brahma oženio svojom rodjenom kćeri Saravasti; isti se
mit javlja kod Egipćana i u sjevernoj Eddi. Egipćanski
bog Ammon bio je muž svoje matere i ponosio se time,
Odin je prema E ddi bio muž svoje kćeri Frigge.1 A dr.
Adolf Bastian pripovijeda: ,,U Svaganwari su rajahove
kćeri imale povlasticu, da slobodno biraju sebi muževe.
Četiri brata, koji su se nalazili u Kapilapuru, proglasili su
najstariju od svojih pet sestara za kraljicu majku i o ž e n i l i
s e o s t a l i m a. “ 2
Morgan uzima, da se iz stanja opće spolne mješavine
doskora razvio jedan viši oblik spolnog snošaja, koji on

1 Ziegler se ruga u svom djelu, koje smo spomenuli u predgovoru,

što se mitu pridaje ma kakovo značenje za kulturnu historiju. U tom
shvatanju zrcali se sva jednostranost toga prirodoznanca. U mitima ima
duboki smisao, oni su nastali iz „narodne d uše“, oni se tem elje na
prastarim narodnim ' običajima i navikama, kojih je pomalo nestalo, ali
koje obasjane religijoznom glorjom živu i dalje u mitu. A ko nadjemo
činjenice, koje objašnjavaju sam mit, onda mu se s puno razloga mora
priznati njegovo historijsko značenje.
2 Dr. A d olf Bastian, Putovanja po unutrašnjosti Arhipela, Singa-
pora, Batavije, M anile i Japana. Str. 12. Jena 1869,
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 2
 18

naziva p o r o d i c o m k r v n o g a s r o d s t v a . Sada su
grupe, koje stoje u spolnom saobraćaju, odijeljene po
g e n e r a c i j a m a tako, te djedovi i bake ćine jednu
spolnu zajednicu muževa i žena. Njihova djeca ćine isto
tako jedan krug zajedničkih bračnih drugova, a isto taka
i njihova unučad, čim su dorasla do stanovite dobi. Tako
je sada, za razliku od spolne zajednice na najnižem stupnju,
kada je spolni saobraćaj bio opći, s p o l n i o d n o š a j
jedne generacije sa d r ug o m isključen.
Medjutim on sada postoji medju braćom i sestrama, bra­
tićima i sestričnama prvog, drugog i daljih stepena. Svi
su oni medjusobno braća i sestre, ali su svi jedno drugome
muž i žena. Ovom obliku porodice odgovara krvno srodstvo,
koje se u prvoj polovici prošlog vijeka nalazilo na Ha-
wajima još samo po imenu, ali ne i u zbilji. Naprotiv po
amerikansko-indijanskom rodbinskom sistemu brat i sestra ne
mogu nikad biti otac i mati jednog djeteta, kao što je to
moglo biti po hawajskom obiteljskom sistemu. Porodica
krvnog srodstva bilo je stanje, koje je postojalo kod Ma-
sageta u vrijeme Herodotovo, o čem on p iše : „Svaki
se oženi jednom wženom, ali svima je dopušteno, da je
upotrijebe“ . . . „Čim se jednom čovjeku prohtjedne jedna
žena, on samo ovjesi svoj znak na prednji dio njezinih
kola i bezbrižno spava sa ženom . . . Pri tom zabode svoj
štap u zemlju kao sliku svojega djela . . . Obležanje biva
javno.*“ Na slične odnošaje pokazuje Đachofen i kod Li-
kijaca, Etruščana, Krećana, Atenjana, Lezbijaca, Egipćana.
Z a porodicom krvnog srodstva slijedi po Morganu
treći, viši oblik porodične zajednice, koji on zove poro­
dicom punalua. Punalua: mili drug, mila drugarica.
Protiv mišljenja Morganovog, da je naime porodica
krvnog srodstva — zasnovana na organizaciji bračnih klasa,
koje su se generacijama stvarale — prvotni oblik, koji je
predhodio porodici punalua, ustaje Čunow u svojoj na­
prijed spomenutoj knjizi. O n ne vidi u njoj^ najprimitivniji
od dosada otkrivenih oblika spolnog saobraćaja, već jedan
prelazni oblik, koji se javio tek s pojavom spolne zajed-

1 B achofen: Materinsko pravo.

 19

nice, jedan prelazni stupanj prema čistoj plemenskoj orga­

nizaciji, na kome se — pored podjele na totem e1 — na­
lazi još neko vrijeme u izmijenjenom obliku i podjela na
klase po starosti, takozvane porodice krvnog srodstva.
Cunow izvodi dalje: Podjela na klase — svaki pojedini,
muškarac ili žena, nosi ime svoje klase i svog spolnog sa­
veza (totema) — ne isključuje spolni saobraćaj izmedju
rodjaka u pobočnoj liniji, nego spriječava kohabitaciju iz­
medju rodjaka u s p r a v n e i n i s p r a v n e linije, izmedju
roditelja i djece, tetaka i nećaka, stričeva i sinovki. Izrazi
tetka, stric i t. d. su imena slojeva.
Cunow navodi dokaze za ispravnost svojih naziranja,
koja se u pojedinostima udaljuju od Morganovih. Ali ma
koliko on u pojedinostima odstupao od Morgana, on ga
odlučno uzima u zaštitu od napadaja W estermarcka i
drugih. O n veli:
„Neka se i pokažu pojedine hipoteze Morganove po-
grješnima i neka se druge i priznaju samo pod uvjetom,
ipak mu nitko ne može poreći zaslugu, da je on prvi kon­
statirao identitet sjevero-američkih totema sa plemenskim
organizacijama Rimljana, i drugo, da je dokazao, kako su
naši današnji srodnički sistemi i oblici porodice rezultati
dugog razvojnog procesa. Na taj je način prvi on omogućio
novija istraživanja i stvorio temelj, na kom se dalje može
graditi." I u predgovoru k svojoj knjizi opaža on izričito,
da je njegov spis djelimična dopuna Morganove knjige o
prastarom društvu.
W estermarcku i Starckeu, na koje se u glavnom poziva
Ziegler, može biti drago ili ne, da se nastojanje i razvi­
janje porodice ne ravna prema njihovim buržoaskim pred­
rasudama. Kritika, koju je Cunow posvetio Zieglerovim po­
moćnicima, morala bi pokolebati i najfanatičnijeg njihovog
pristašu u ocjeni njihovih prigovora Morganu.

1 Totem je spolna zajednica. Svaki spol ima svoju totemsku živo­

tinju, naprimjer leguanskoga guštera, australskog parcova, vuka, medvjeda
i t. d., po kojoj zajednica nosi svoje ime. Totem ska je životinja osobito
obožavana, ona je savezu sveta i njegovi članovi ne smiju tu životinju
ni ubiti ni njeno m eso jesti. Totem ska životinja ima slično značenje, kao
i sveci, patroni cehova u srednjem vijeku.
 20

3. Materinsko pravo.
Brak punalua počima po Morganu sa isključenjem spolnih
odnošaja izmedju rodjene braće i sestara po materi. Kad
jedna žena ima više muževa, nemoguće je znati za oca.
Očinstvo postaje fikcijom. Očinstvo se osniva i danas, u
doba monogamnog braka, „samo na dobrom vjerovanju**,
kako je već rekao G oethe na usta Fridrikova u svom
„ Školovanju “. Ako je očinstvo u jednostrukom braku če-
stoput sumnjivo, njega je u mnogostrukom braku nemoguće
utvrditi, samo porijeklo po majci je nesumnjivo i neosporno,
pa su stoga djeca za vrijeme materinskog prava nazivana
spurii, t. j. posijani. Kao što su se sve dublje promjene
u socijalnim odnosima ljudi na primitivnom kulturnom
stupnju vršile postepeno, to je van svake sumnje trebalo
više vremena, da se porodica krvnoga srodstva preobrazi u
porodicu punalua i mnogi tragovi toga preobražaja primje­
ćuju se još i u mnogo kasnije vrijeme. Najbliži izvanji po­
vod za razvitak porodice punalua bilo je možda to, da se
zbog namnoženosti izvrši dioba, kako bi se zauzelo novo
zemljište za pašu i obdjelavanje. A vjerojatno je i to, da
su se na višem kulturnom stupnju javili pomalo pojmovi
0 štetnosti i nepristojnosti spolnog općenja izmedju braće
1 sestara i blizih rodjaka, što je zahtijevalo novo uredjenje
bračne ustanove. D a je tako doista bilo, potvrdjuje jedna
lijepa predaja, koju je — po Cunowljevu saopćenju —
našao G ason kod Dieyerijaca, južnoaustralskog plemena, o
postanku murdu-a (spolne zajednice). O na pripovijeda:
„Poslije stvorenja svijeta uzimali su se očevi, majke,
sestre, braća i drugi blizi rodjaci bez razlike, dok se nijesu
jasno pokazala štetna djelovanja ovakovih spajanja. Održalo
se vijeće starješina i vijećalo se o tome, kako da se to
spriječi. Kao posljedica savjetovanja upućena je jedna molba
Muramuri (velikom duhu), a taj zapovijedi u svom odgo­
voru, da se pleme podijeli na različite grane, a ove da se
zbog razlikovanja označe raznim imenima prema živim i
mrtvim predmetima, naprimjer prema dingu (vrsta domaćeg
psa), mišu, kazuaru, kiši, leguanskom gušteru itd. Članovi
jedne iste grupe nijesu se smjeli medju sobom uzimati,
 21

nego samo članovi jedne grupe i članovi druge grupe. Sin

jednoga dinga nije se primjerice smio oženiti kćerju dru­
goga dinga, ali se zato svako od njih dvoje moglo uzeti
sa članom iz porodice miša, kazuara, parcova ili iz koje
druge porodice, “
Ova je predaja jasnija od biblijske predaje; ona po­
kazuje najjednostavnijim načinom postanak spolnih zajed­
nica. Uostalom Paul Lafargue navodi u „Novom Vremenu*41
veoma oštroumno sa našeg gledišta potpuno opravdani
dokaz, da imena, kao A dam i Eva, nijesu imena pojedinih
osoba, već imena rodova, u kojima su živjeli Zidovi u
predhistorijskom vremenu. Lafargue riješava svojim doka­
zivanjem čitav niz inače tamnih i protuslovnih mjesta u
1. knjizi Mojsijevoj. Isto je tako M Beer u „Novom V re-
menu“ 2 obratio pažnju na to, da je kod Zidova još i danas
ženidbeni običaj, da nevjesta i majka mladoženjina n e
s m i j u i m a t i i s t o i me , jer bi se u porodici dogodila
nesreća, bolest i smrt. T o je drugi dokaz za tačnost La-
fargueovog shvatanja. Gentilska organizacija branila je že­
nidbu medju osobama, koje su potjecale iz istoga roda.
A po rodovskim pojmovima jesu zajedničkog porijetla ne­
vjesta i majka mladoženjina, ako imaju ista imena. Naravno,
da današnji Zidovi ne imaju ni pojma o savezu te njihove
predrasude sa starinskim njihovim rodovnim uredjenjem,
koje je branilo takove brakove izmedju rodjaka. U početku
su se time htjele spriječiti degenerativne posljedice krvnog
spolnog općenja, i ma da je rodovsko uredjenje kod Z i­
dova propalo još prije hiljadu godina, predaja se ipak, kako
vidimo, održala u predrasudi.
Iskustva, stečena još prije kod gajenja životinja, morala
su predočiti štetnost krvnoga grijeha. Kako su daleko si-
zala ta iskustva, vidi se iz 1. knjige Mojsijeve, iz glave
30., stiha 32. i slijedećih, gdje je Jakov znao da podvali
svome tastu Labanu gojeći šarene janjce i koze, koji su
po Labanovu obećanju imali pripasti njemu. Stari su dakle

1 9 . godište 1891., str. 2 2 4 . i dalje.

2 12. godište 1 8 9 3 ./9 4 . str. 119.
 22

Izraelci već mnogo prije Darwina proučavali u praksi dar-

winizam.
Kad smo već počeli da govorimo o prilikama starih
Zidova, ajde da navedemo još i neke druge č i n j e n i c e ,
koje potvrdjuju, da je kod njih u prastaro vrijeme vladalo
materinsko pravo. U 1. knjizi Mojsijevoj (3, 16) veli se
o žen i: „I ti se moraš pokoravati volji tvoga muža, a on
nejca bude tvoj gospodar. “ Ovaj stih glasi i drugačije:
„Zena treba da napusti oca i mater i da se priveže za
muža.“ Ali u prvoj knjizi Mojsijevoj (2, 24) veli se i to:
„Zat o će č o v j e k n a p u s t i t i s v o g a oca i svoju
m a t e r i z a s v o j u s e ž e n u p r i v e z a t i i postat će
jedno meso.“ Isto se ponavlja kod Mateja 19, 3, Marka
10, 7 i u listu Efežanima 5, 31. O dista se dakle radi o
tom, da je iz m a t e r i n s k o g p r a v a postala zapovijed,
o kojoj tumači biblije ne imaju ni pojma, pa je zato u
posve krivom svijetlu prikazuju.
Materinsko pravo izbija i u 4. knjizi Mojsijevoj (32,
41). Tam o stoji, da je Jair imao oca iz plemena Jude, a
majku iz plemena Manasije, pak se ipak Jair izričito zove
s i n o m M a n a s i j e i bio je u tom plemenu nasljednik.
Jedan drugi primjer za materinsko pravo kod starih Zidova
nalazi se u knjizi Nehemijinoj (7, 63). Tam o se djeca
jednog svećenika, koji se oženio iz židovskog bratstva
Đarzilaj, zovu imenom toga bratstva Đarzilaj, pa se prema
tomu zovu ne imenom svojega oca, već imenom majke.
U porodici punalua uzimaju se po Morganu jedno ili
više koljena sestara jedne porodice sa jednim ili više ko­
ljena braće d r u g e porodice. Rodjene sestre ili sestrične
prvog, drugog i daljeg stepena bijahu zajedničke žene
svojih zajedničkih muževa, a ovi nijesu smjeli biti njihova
braća. Rodjena braća ili rodjaci raznog stepena bijahu
zajednički muževi svojih zajedničkih žena, a ove nijesu
smjele biti njihove sestre. Pošto je tako krvni spolni sa­
obraćaj prestao, novi je oblik porodice nesumnjivo doprinjeo
bržem i snažnijem razvitku plemena i pribavio onima, koja
su uzela ovu porodičnu (ormu, premoć nad onima, koja
su zadržala stari oblik odnošaja.
Rodbinski odnos, koji se razvio iz porodice punalua,
 23

bio je ovaj: Djeca od sestara moje majke i njena su djeca,

a djeca od braće mojega oca su i njegova djeca, a sva
zajedno su moja braća i sestre. Djeca od b r a ć e moje
majke su njezini nećaci i nećakinje, a djeca od sestara
mojega oca su njegovi sinovci i sinovke, a sva zajedno su
moji bratići i sestrične. D a lje : Muževi od sestara moje
majke su i njeni muževi, a žene od braće mojega oca su
i njegove žene, ali sestre od mojega oca i braća od moje
majke isključeni su iz obiteljske zajednice, a njihova su
djeca moji bratići i sestrične1.
Podizanjem kulture razvija se ukidanje spolnog odno-
šaja izmedju sve braće i svih sestara, pa se to postepeno
prenosi na najudaljenije rodjake u sporednoj liniji po ma­
terinoj lozi. Javlja se nova grupa krvnog srodstva rod (gens),
koji se u prvom obliku razvio iz rodjenih i daljih sestara,
njihove djece i njihove rodjene i dalje braće po materi.
R od ima jednu pramajku, od koje potiču ženski nasljed­
nici u generacijama. Muževi svojih žena ne spadaju u tu
grupu krvnog srodstva, u rod svojih žena, već pripadaju
rodu svojih sestara. Naprotiv djeca ovih muževa pripadaju
porodičnoj grupi svojih matera, jer se porijeklo mjeri po
materi: Mati je glava obitelji i tako postaje „materinsko
pravo “ , koje je dugo vremena bilo podlogom porodičnih i
nasljednih odnošaja. Prema tome — doklegod je bilo pri­
znato nasljedje po materi — i žene su imale pravo su­
djelovanja i glasanja u rodovskom vijeću, one su birale
saheme (poglavare) i ratne starješine i skidale ih. K ad je
Hanibal s Galima učinio savez proti Rimljanima, imalo se
u slučaju nesuglasica sa saveznicima povjeriti pravo pre­
sude galskim ženama. Toliko je bilo Hanibalovo povjerenje
u njihovu nepristranost.
O Likijcima, koji su priznavali materinsko pravo, veli
H e ro d o t: „Njihovi su običaji dijelom kretski, dijelom karski.
P a opet imadu jedan običaj, kojim se razlikuju od svakog
drugog naroda na svijetu. Pitaš li Likijca, tko je on, od­
govorit će ti najprije svojim imenom, ^zatim imenom svoje
matere i tako dalje u ženskoj liniji. Sta više, kad se slo-

1 Fr. E ngels, Porijetlo porodice i t. d.

 24

bodnjakinja uda za roba, njihova su djeca slobodni gradjani,

ali ako slobodan čovjek uzme inozemku ili robinju, nje­
gova djeca, pa bio on i najviša ličnost u državi, gube sva
gradjanska prava."
U ono se vrijeme govori o matrimonium-u mjesto o
patrimonium-u, o mater (amilias mjesto o pater familias, a
domovina se naziva dragom materinskom zemljom. Kao
raniji porodični oblici, tako se i gens osnivao na zajednici
vlasništva, to jest na komunističkom načinu gospodarstva.
Z ena je upravljala i vodila porodičnu zajednicu, za to je
imala veliki ugled kako u kući tako u pitanjima odnosa
familije prema plemenu. O na je izravnjavala sporove,^ bila
suditeljica i obavljala vjerske obrede kao svećenica. Ceste
pojave kraljica i vladarica u starini, njihov odlučni upliv,
kad su vladali njihovi sinovi, primjerice u Egiptu, sve je
to bilo posljedicom materinskog prava. U onim je vreme­
nima mitologija u velikom dijelu poprimila ženski značaj;
Astarta, Demetra, Cerera, Latona, Izida, Frigga, Freja,
G erda i t. d. Z ena je nepovredljiva, ubijstvo matere je
najteži zločin pozivajući sve muževe na osvetu. Krvna je
osveta zajednička stvar za sve ljude jednoga plemena, svaki
je dužan da osveti nekoga člana te porodične zajednice za
nepravdu, koju mu je nanio član drugoga plemena. Obrana
žena potiče muškarce na najveću hrabrost. Tako su se
pokazivala djelovanja materinskog prava u svim životnim
odnosima starih naroda, kod Babilonaca, Asiraca, Egipćana,
kod Grka prije herojskoga vremena, kod italskih plemena
prije sagradjenja Rima, kod Skita, Gala, Iberaca i Kanta-
brijaca, Germana i t. d. Z ena ima u onim vremenima po­
ložaj, kakav nije imala nikada poslije. Tako veli Tacit^ u
svojoj „Germ aniji:" „Germani drže, da je u ženi nešto
sveto i proročko, zato poštuju savjet žena i pokoravaju se
njihovim riječima." Diodor, koji življaše u vrijeme Ceza­
rovo, u najvećoj se mjeri ljuti nad položajem žena u Egiptu ;
on je doznao, da stare roditelje ne hrane njihovi sinovi,
već kćeri njihove. O n prezirno govori o ženskim slugama
sa Nila, koji su pripadnicima slabijega spola dali u do­
maćem i javnom životu prava i slobode, koje su jednome
Grku ili Rimljaninu morale izgledati nečuvene.
 25

Z a vrijeme materinskog prava vladalo je uopće stanje

mira. Odnosi su bili posve jednostavni, život primitivan.
Pojedina plemena odijeliše se jedno od drugoga, ali zato
poštivahu jedno drugomu oblasti. Kad je pleme bilo na­
padnuto, bili su ga muškarci dužni braniti, u ćem ih snažno
pomagahu žene. Po Herodotu su kod Skita i žene sudje­
lovale u b o ju ; po njegovoj se tvrdnji djevica mogla udati
tek onda, pošto je ubila jednog neprijatelja. Uopće bijahu
u starini tjelesne i duševne razlike izmedju muškarca i žene
daleko manje, no u današnjem društvu. Gotovo kod svih
divljih i u barbarstvu živućih naroda su razlike u težini i
i veličini mozga manje no kod naroda u civilizaciji. Kod
tih naroda ne zaostaju žene tjelesnom snagom i spretnošću
nimalo za muškarcima. Z a to ne govori samo svjedočanstvo
starih pisaca o narodima, kod kojih vladaše materinsko
pravo, za to svjedoče i ženske vojske Ašantija i zapadno-
afričkoga kralja u Dahomeu, koje se odlikuju hrabrošću i
divljaštvom. T o potvrdjuje i sud Tacitov o ženama kod
starih Germana i podaci Cezarovi o ženama Iberaca i
Skota. Kolumbo je pred Santa Cruzom imao održati bitku
s jednim indijanskim plemenom, u kojoj su se žene ponijele
isto tako hrabro kao i muškarci. Z a ovo shvatanje nalazimo
potvrdu i kod Havelocka E llisa: „Prema H . H . Johnstoneu
moraju žene Andombijaca na Kongu teško raditi i nositi
velike terete, ali opet provode posvema sretan život. O ne
su često snažnije od muževa, bolje razvijene i imadu često
upravo prekrasna tjelesa. O Manymenima kod Arruwima
u istome kraju veli P a rk e : ,T o su lijepi ljudi, osobito su
žene ljepušaste i mogu nositi isto tako teške terete kao
i muškarci.* U Sjevernoj Americi rekao je jedan indijanski
poglavica H e a rn e u : ,Z ene su stvorene za rad, jedna od
njih može toliko nositi ili dignuti kao dva muškarca.*
Schelong, koji je s antropološkog stanovišta temeljito pro­
učavao Papuance u njemačkoj koloniji Nove Guineje, našao
je, da su žene mnogo jače gradjene od muškaraca. T ako
u srednjoj Australiji dogadja se zgodimice, da muževi tuku
svoje žene iz ljubomora, ali u takovim slučajevima nerijetko
se dešava, da žena uzvrati i bez pomoći izlupa muža. N a
Kubi su se žene borile uz bok svojih muževa i imale su
 26

veliku neovisnost. Kod nekih indijanskih rasa, kao kod Puebla

u Sjevernoj Americi i kod Patagonaca, žene su velike kao
muškarci, a ni kod Rusa, što se tjelesne veličine tiče, ne
postoji tako velika razlika izmedju spolova, kao kod Engleza
ili Francuza.4*1)
Ali i u radu su žene u izvjesnim prilikama strogo po­
stupale, i jao si ga muškarcu, koji je bio odviše trom ili
odviše nespretan, a da bi doprinesao svoj dio općenitom
uzdržavanju. Njega su prosto otjerali, pa se onda ili po­
vratio u svoj rod, gdje je bio dočekan neprijateljski, ili je
stupio u drugi rod, gdje su prama njemu bili snošljiviji.
D a bračni život urodjenika u unutrašnjosti Afrike nosi
još i danas ovaj karakter, našao je na svoje veliko izne-
nadjenje Livingstone, kako pripovijeda u svom d jelu:
„Missionary travels and researches in southern Africa44
(Misijonarske radnje i istraživanja u južnoj Africi), London
1857. Na Sambeziju naišao je na Đalondu, lijepo i snažno
poljodjelsko pleme crnaca, kod kojega su žene uživale
privilegovan položaj, što su mu potvrdila saopćenja Portu­
galaca, koja su mu se u početku činila nevjerovatna. O ne
sjede u vijeću; mladoženja mora iz svojega sela putovati
u ženino; on se pri tom obvezuje, da će majku svoje
žene, dok bude živa, opskrbljivati gorivom, a u slučaju da
dodje do rastave, ostat će djeca vlasništvo matere. No
naprotiv mora se žena brinuti za muževljevu hranu. Pa i
ako dodje gdjekada do malih razmirica izmedju muževa i
žena, Livingstone je našao, da se muževi ne bune proti
tomu ; vidio je naprotiv, da se muškarci, koji su uvrijedili
žene, kazne vrlo osjetljivo i to — gladovanjem. Čovjek
dodje kući da jede, ali žena ga pošalje drugoj i on ostaje
gladan. Umoran i gladan popne se on u najnapučenijem
dijelu sela na drvo i javlja plačnim glasom: „Čujte! čuj­
te ! Mislio sam, da sam se oženio ženama, ali one su mi
sve od reda vještice! Ja sam neženja, ne imam ni jedne
žene! Je li to pravo za čovjeka, kao što sam j a ! 44

x) H avelock E llis, Muškarac i žena. Str. 3 . do 4. Leipzig 1894.

 27

Drugo poglavlje.

Borba izmedju m aterinskog i očinskog

prava.
1. Postanak očinskog prava.
Sa namnožanjetn stanovništva postaje čitav niz sestrin­
skih rodova, koji opet stvaraju kćerinske rodove. Materin
je rod za njih fratrija. V iše fratrija čine pleme. O va je
društvena organizacija tako čvrsta, te je bila podlogom voj­
ničkoj organizaciji u starim državama, kad je već staro ro­
dovsko uredjenje bilo propalo. Pleme se dijeli u više ple­
mena, koja imaju jednako uredjenje i u svakom od njih
ostaju stari rodovi. Ali pošto rodovsko uredjenje zabranjuje
brak izmedju braće i sestara i svih rodjaka u materinoj
liniji do najudaljenijeg člana, ono je time samo sebe po­
kopalo. Kako su medjusobni odnošaji pojedinih rodova
bivali tijekom društvenog i privrednog razvitka sve zamr­
šeniji, to se zabrana braka izmedju različnih rodova nije
mogla dugo održati, ona je morala sama po sebi pasti i
rasprsnuti se. Dok je proizvodnja životnih namirnica sta­
jala još na najnižim stepenima zadovoljavajući vrlo malenim
zahtjevima, bila je djelatnost muža i žene u glavnom jed­
naka. Ali sa uvećavanjem podjele rada nastupila je ne
samo podjela poslova, već i podjela zanimanja. Ribolov,
lov, stočarstvo, poljodjelstvo zahtijevali su naročitih znanja,
a ona su u daleko većoj mjeri bila potrebna za pravljenje
alata i posudja, koja su bila poglavito vlasništvo muževa.
Muškarac, koji je u tom razvoju stupio naprijed, bio je
pravi gospodar i vlasnik ovih izvora bogatstva.
Sa namnožavanjem stanovništva i sa težnjom za većim
pašnjacima i oranicama javila su se ne samo trvenja i borbe
oko posjeda najboljeg zemljišta i tla, nego se javila i po­
treba radnih snaga. Sto su brojnije bile te snage, to veće
je bilo bogatstvo proizvoda i stada. T o je najprije dovelo
do otmice žena, a kasnije do zarobljivanja pobijedjenih
muževa, koje su u početku ubijali. T im e su došla dva ele­
menta u staro rodovsko uredjenje ne slažući se dugo
s njim.
 28

K tome je došlo još i nešto drugo. Sa sve većim dife­

renciranjem poslova nastaje iz sve veće potrebe orudja,
sudova, oružja itd. zanat, koji uzima samostalni razvoj
odjeljujući se malo pomalo od poljodjelstva. Nastaje po­
sebno stanovništvo, koje se bavi zanatom, sa zasebnim
interesima kako u pogledu na imanje tako i na njegovo
nasljedjivanje.
Dokle se porijeklo vodilo u ženskoj liniji, nasljedjivali
su rodovski srodnici svoje pokojne rodovske drugove po
materinoj lozi. Imanje je ostalo u rodu. Ali u novom stanju,
kad je otac postao vlasnikom, to jest posjednikom stada
i robova, oružja i posuda, kad je postao zanatlijom i trgov­
cem, pripala je poslije njegove smrti, dokle je on ubro-
javan u materin rod, njegova svojina ne njegovoj djeci,
nego njegovoj braći i sestrama i djeci i potomstvu njegovih
sestara. Rodjena djeca nisu dobila ništa. Težnja, da se
ovo stanje promijeni bila je dakle vrlo velika, i ono se
promijenilo. Prije svega, namjesto braka sa više muževa i
žena postala je porodica parova. Neki čovjek živio je sa
jednom ženom i djeca, potekla iz toga odnošaja, bila su
njihova djeca. O ve porodice parova rasprostirale su se u
toliko više, u koliko je zabrana braka u rodovskoj organi­
zaciji otežavala takovo uzimanje i u koliko su navedeni
ekonomski uzroci iziskivali nov oblik porodičnog života.
Staro stanje stvari, počivajući na zajedničkom gospodar­
stvu, nije se moglo izmiriti sa ličnom svojinom. S t a l e ž i
z a n i m a n j e odlučivali su, kad je bilo nužno odabrati
mjesto za stanovanje. Iz proizvodnje robe, koja je sada
nastala, izašla je trgovina sa susjednim i stranim narodima,
što je bilo povodom novčanoj privredi. Taj razvoj je vodio
i upravljao muškarac. Privatni njegovi interesi nijesu u glav­
nom imali ništa zajedničko sa starom rodovskom organi­
zacijom, čiji interesi bijahu često puta protivni njegovima.
T ako je značaj rodova sve više opadao. Najposlije je rod
sačuvao još samo vršenje vjerskih funkcija u porodičnoj
zajednici; njegovo je ekonomsko značenje propalo i po­
svemašnji raspad rodovskog uredjenja bio je tek pitanje
vremena.
Sa ovim raspadanjem starog rodovskog uredjenja pao
 29

je ubrzo upliv i položaj ženin. Materinskog je prava ne­

stalo, a na njegovo je mjesto došlo očinsko pravo. Čovjek
je kao privatni vlasnik imao interesa u djeci, koju je mogao
smatrati z a k o n i t o m i učiniti nasljednicima svojega vlas­
ništva, p a j e z a t o z a b r a n i o ž e n i s n o š a j s a
drugim muškarcima.
Naprotiv, on je za sebe zadržao pravo, da pored
prave žene ili više njih drži toliko priležnica, koliko je
mogao da ih uzdržava. I djeca ovih priležnica bila su
smatrana zakonitom djecom. Dva važna dokaza u tom po­
gledu nalazimo u bibliji. U 1. knjizi Mojsijevoj, u glavi
16, u stihu 1. i 2. veli se : „Ali Sara, žena Avramova,
ne radjaše mu djece. A imaše robinju Misirku, po imenu
Agaru. Pa reče Sara A vram u: gle, G ospod me je za­
tvorio, da ne rodim ; nego idi k robinji mojoj, ne bih li
dobila djece od nje. I Avram prista na riječ Sarinu.“
Drugo značajno mjesto je u 1. knjizi Mojsijevoj, u glavi
30., u stihu 1. i slijedećima. Tam o stoji: ,,A Rahilja vi­
djevši gdje ne radja djece Jakovu, pozavidje sestri svojoj;
i reče Jakovu: daj mi djece, ili ću umrijeti. A Jakov se
rasrdi na Rahilju i re č e : zar sam ja, a ne Bog, koji ti
ne da poroda? A ona reče: eto robinje moje V ale, lezi
s njom, neka rodi na mojim koljenima, pa ću i ja imati
djece od nje. I dade mu Valu, robinju svoju, za ženu, i
Jakov leže s njom.“
Jakov je dakle imao ne samo kćeri Labanove, dvije
sestre, za žene istovremeno, već su mu one dale i svoje
služavke, što je po običaju onog vremena bilo „moralno” . O n
je, kao što je poznato, obje glavne žene kupio služeći za
svaku od njih njihovu ocu Labanu po sedam godina.
ono doba bijaše kupovanje žena općenit običaj kod Z i ­
dova, ali pored kupovanja žena bila je veoma razvijena
otmica žene od pobijedjenih naroda; tako su primjerice
oteli Benjaminovi potomci žene silonske.1 Zarobljena žena
postala je robinjom, priležnicom. Ali ona je mogla postati
zakonitom ženom, čim je ispunila ove propise: morala je
odrezati sebi kosu i n o k te ; odjeću, u kojoj bijaše zaro-

1 Knjiga o sudijama 21, 2 0 i dalie.

 30

bijena, morala je svući i zamijeniti je drugom, koja joj je

bila dana; poslije toga je mjesec dana morala oplakivati
oca i majku i kad je tako umrla za svoj narod i postala
mu strana, tek onda je mogla legnuti u bračnu postelju.
Najviše je žena imao, kako je poznato, kralj Salamun,
koji je po knjizi o kraljevima (I, 11) imao ne manje nego
700 žena i 300 priležnica.
Čim je očinsko pravo, to jest porijeklo po muškoj
lozi ovladalo u židovskoj rodovskoj organizaciji, kćeri su
bile isključene od nasljedstva. Ovo je kasnije bilo samo u
toliko izmijenjeno, ako otac ne bi ostavio nijednoga sina.
T o se vidi iz 4. knjige Mojsijeve (27, 2 do 8), gdje se
govori o tom, kako je Mojsije — kad je Zelafead umro
bez sinova i kada su kćeri gorko požalile, što su isključene
iz očeva nasljedja, koje je imalo da se vrati Josipovu
plemenu — presudio, da u ovom slučaju kćeri treba da
budu nasljednici. Ali kad one stadoše namjeravati, da se
po starome običaju udadu u neko drugo pleme, Josipovo
se pleme požalilo, da će mu na taj način propasti na-
sljedje. Na to je Mojsije presudio (4, 36), da nasljednice
mogu slobodno birati muževe, ali da su obvezane ostati
u plemenu svojih otaca. Dakle, zbog svojine je povrije-
djeno staro bračno uredjenje. Uostalom, već je u staro­
zavjetnom, dakle historijskom vremenu ovladalo očinsko
pravo kod Zidova i organizacija bratstva i plemena osni­
vala se kao kod Rimljana na nasljedjivanju po muškoj
lozi. Prema tomu bijahu kćeri isključene iz nasljedja, kako
se to vidi iz I. knjige Mojsijeve (31, 14 i 15), gdje se
tuže Labanove kćeri, Lea i R a h ela : „Eda li još imamo
kakav dio i nasljedstvo u domu oca svojega? Nije li nas
držao kao tudjinke, kad nas je prodao? pa je još i naše
novce jednako jeo.“
1 kod Zidova, kao kod svih naroda, kod kojih je
nasljedje po ocu stupilo na mjesto nasljedja po materi,
žjena je bila potpuno bespravna. Brak je bio kupovni brak.
Z eni je bila nametnuta najstroža čistoća, dok muškarac
nije bio vezan uz tu zapovijed, već je osim toga imao
pravo imati i više žena. A ko se mužu prve bračne noći
učinilo, da mu je žena već prije vjenčanja izgubila djevi-
 31

čanstvo, imao je pravo, ne samo da ju otjera, već da je

dade i kamenovati. Ista bi kazan stigla i brakolomnicu, a
muža samo onda, kad bi počinio brakolomstvo s tudjom
ženom židovskoga porijekla. Po 5. knjizi Mojsijevoj (24,
1 do 4) imao je čovjek pravo otjerati skoro dovedenu
ženu, ako u njegovim očima ne steče milosti, ili ako ga u
čemu bilo ne zadovolji. O n je tada morao napisati knjigu
odpusnicu, dati ženi ruku i pustiti je iz kuće. D a je
kasnije kod Z idova ženin položaj bio nizak, vidi se i
otuda, što još i danas žene u sinagogi prisustvuju službi
božjoj odvojeno od ljudi i što se ni u molitvi ne spo­
minju.1 Po starom židovskom shvatanju ne pripada žena u
općinu, ona je i u vjerskom i u političkom pogledu jed­
naka ništici. A ko se nadje deset muškaraca na okupu,
oni smiju vršiti službu božju. Z ene toga ne mogu, ma
koliko ih bilo.
Slično tome naredio je Solon u A teni, da se na­
sljednica mora udati za svoga najbližeg muškog agnata,
ma oboje pripadali istomu rodu i ma je takav brak bio
zabranjen po ranijem pravu. Solon je naredio i to, da
vlasnik ne mora, kao dotle, ako umre bez djece, ostaviti
svoj imetak svomu rodu, već da može u oporuci imeno­
vati za nasljednika koga hoće. Vidimo dakle, da čovjek
ne upravlja vlasništvom, već vlasništvo upravlja njime i
postaje njegovim gospodarom.
Sa vladom privatnog vlasništva bilo je zapečaćeno pod-
jarmljenje žene pod muškarca. Nastupilo je vrijeme pod­
cjenjivanja i čak preziranja žene.
M a t e r i n s k o je pr a vo z nač i l o komuni z a m,
j e d n a k o s t svi j u; p o j a v a o č i n s k o g p r a v a z na č i l a
je vl adu p r i v a t n o g vl as ni š t va i u i sto vr i j eme

1 U nastarijem dijelu grada Praga nalazi se jedna mala sinagoga,

koja potječe iz šestog stoljeća poslije Krista i koja je valjda najstarija u
Njemačkoj. A k o posjetilac sidje za sedam stepenica u polumračan prostor,
primjetit će prema sebi na zidu otvore, koji vode u jedan potpuno
mračan prostor. N a pitanje, kuda vode ti otvori, odgovorio nam je v o d ič :
u prostor za žene, gdje one prisustvuju službi božjoj. M oderne su sina­
goge povoljnije udešene za žene, ali je odvojenje žena od muškaraca
očuvano.
 32

p o d č i n j e n o s t i r o p s t v o ž e n e . T o je uvidiao i kon­
zervativni Aristofan, koji je u svojoj komediji „Pučka skup­
ština žena" ocrtao, kako žene dolaze na vladu u državi i
kako uvode komunizam, koji on karikira najcrnijim bojama,
da bi žene diskreditirao.
Na koji se način ovaj preobražaj u pojedinostima iz­
vršio, teško je pokazati. Ali ova p r v a v e l i k a r e v o l u ­
ci j a, koja se javila u razvoju čovječanstva, nije izvršena
istovremeno kod svih starih kulturnih naroda niti svuda na
isti način. Medju narodima Grčke bila je prva A tena, gdje
je najprije nastupio novi poredak u odnosima.
Fr. Engels drži, da se ovaj veliki preobražaj izvršio
posve mirno, i kad su stvorene sve pogodbe za novo
pravo, bilo je tek potrebno jednostavno glasanje rodova,
da se materinsko pravo zamijeni očinskim. Naprotiv, Đach­
ofen pozivajući se na stare pisce misli, da su se žene že­
stoko usprotivile tom društvenom preobražaju. O n naime
u pričama o amazonskim carstvima, koje se nalaze u po-
vjesti Azije i Istoka i koje su se pojavile i u Južnoj
Americi i Kini, vidi dokaze za borbu i otpor žena protiv
novog uredjenja.
Sa nastupom muške vladavine izgubile su žene i svoj
položaj u općini, isključene su iz vijeća i svakog važnog
uticaja. Čovjek ih sili na bračnu vjernost, koju za sebe ne
priznaje; ako žena prekrši tu vjernost, ona čini najveću
prevaru, koja može snaći novoga gradjanina; ona mu do­
nosi u kuću stranu djecu kao baštinike njegova imetka,
čega radi kažnjavahu stari narodi ženu, koja je prekršila
bračnu vjernost, kaznom smrti ili ropstva.

2. Materinsko pravo u grčkim mitima i dramama.

I ako su tako žene uklonjene sa svog vladarskog po­
ložaja, ipak su stari običaji i navike vladali duhovima još
mnogo stoljeća, premda je dublji njihov smisao postao
pomalo sve nerazumljiviji narodima. T ek sadašnje se vrijeme
trudi, da bi ispitalo značenje tim starim običajima. Tako
se u Grčkoj zadržao religijozni običaj, da žene prizivaju
za savjet i pomoć samo boginje. 1 godišnje svetkovine

i
 33

t h e s m o f o r i j a nastale su u doba m a t e r i n s k o g p r a v a .
Još i u kasnijem vremenu grčke su žene svetkovale ovaj
praznik pet dana u čast Demetre i na svetkovini nije smio
biti prisutan nijedan muškarac. Slično se dogadjalo u starom
Rimu u čast Cererinu. Demetra i Cerera bijahu boginje
plodnosti. Takve svetkovine obdržavale su se i u N je­
mačkoj daleko u kršćanski srednji vijek i bile su posvećene
Friggi, koja je starim Germanima bila boginja plodnosti;
i ovdje su muškarci bili isključeni od učestvovanja.
U Ateni, gdje je materinsko pravo ustupilo mjesto
očinskome pravu najranije, ali, kako se čini, poslije velikog
otpora žena, očito se odražava tragičnost ovoga preobra­
žaja u Eshilovim ,,Eumenidama“ . Predm et je ovaj: A ga­
memnon, kralj u Mikeni, muž Klitemnestrin, žrtvuje po
zapovijedi proročišta pri svom pohodu na Troju svoju kćer
IHgeniju. Mati se bunila proti žrtvovanju svog djeteta, koje
po materinskom pravu ne pripada njezinome mužu, i u
Agamemnonovoj odsutnosti uzima za muža Egista, što nije
bilo nemoralno po starinskom pravu. Kad se Agamemnon
iza mnogogodišnjeg izbivanja vratio u Mikenu, ubije ga po
nagovoru Klitemnestrinu Egist. O rest, Agamemnonov i
Klitemnestrin sin, osvećuje po zapovijedi Apolona i A tene
smrt očevu, ubijajući mater i Egista. Poradi ubijstva, po­
činjenog na materi, progone O resta Erinije, koje zastupaju
staro pravo. Apolon i A tena, koja po mitu n e m a ma j ke ,
jer je gotova iskočila iz glave Zeusove, brane O resta i
zastupaju novo, očinsko pravo. Radi presude stvar dolazi
pred areopag, gdje se razvije ovakav razgovor, u kom su
izražena oba suprotna gledišta:
Erinija : Je li te prorok (A p o lo n ) naveo na ubijstvo majke ?
O r e s t: Još ni do danas ne proklinjali svoju sudbinu.
Erinija: Tako veliš sada, ali ćeš uskoro drukčije govoriti.
O rest: Vjerujem , ali će mi pom oći otac iz groba.
Erinija: Nadaj se u mrtve ti, što si m a jk u ubio.
O rest: Dvostruki je grijeh navukla ona na svoju griješnu glavu.
E rinija: Kako to ? Obavijesti o tom i sudije.
O r e s t: O na je ubila muža i ubila mi je oca.
Erinija: 1 ti još živiš, dok je o n a okajala ubivstvo.
O rest: Z ašto je nijesi gonila za života?
Erinija: O n a n i j e b i la u k r v n o m s r o d s t v u s a m u ž e m , k o g a
j e u b i la .
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 3
 34

O rest: A ja s a m , v e l i i, o d m a j č i n e kr vi .
Erinija: Z a r t e o n a , u b i c o , n i j e n o s i l a p o d s v o j i m
srcem? Zar se ne k u n e š d r a g o c j e n o m krvi
svoje matere?
Erinije dakle ne priznavaju nikakovo očinsko i mužev-
Ijevo pravo, za njih postoji samo materinsko pravo. Njima
je ravnodušno, što je Klitemnestra dala umoriti muža, jer
on je bio stranac; naprotiv, one zahtijevaju, da se kazni
ubica matere, jer je O rest, ubivši majku, učinio najteže
zločinstvo, koje se u starom rodovskom uredjenju moglo
učiniti. Naprotiv, Apolon stoji na suprotnom stajalištu: on
je po nalogu Zeusovu nagovorio Oresta, da ubije svoju
mater, kako bi osvetio umorstvo oca, i brani taj postupak
pred sudijama ovako:
„Na to velim, čuj moju pravednu r ije č :
Nije majka tvorac svo g a djeteta.
O na samo prima i nosi probudjeni ž iv o t;
O tac ga stvara, ona čuva tu zalogu
Prijateljstva medju njima, ako je Bog ne povrijedi.
T o ću potvrditi sigurnim dokazom.
Jer otac m ože da bude bez majke;
Dokaz je rodjena kći (A ten a) olimpskoga Zeusa,
Koju nije nikada skrivala tama materine utrobe,
A plemenitijeg podmlatka nije rodila nijedna boginja/1
Prema Apolonovu mišljenju stvaranje daje prvo pravo
ocu, dok je naprotiv po dotadanjem mišljenju majka davala
krv i život djetetu i bila jedini vlasnik djeteta, a otac njenog
djeteta bio je za nju samo s t r a n a c . Z ato na mišljenje
Apolonovo odgovaraju Erinije:
T i uništavaš sile starog vremena . . .
T i, mladi bože, hoćeš da upropastiš nas stare.
Sudije se spremaju za presudu, pola ih je za staro, a
pola za novo pravo, tako da prijeti opasnost jednakih gla­
sova. T ada dohvati A tena glasački kamečak s oltara i spu­
štajući ga u žaru govori:
M eni je pripalo dati posljednju riječ
I ja spuštam ovaj kamečak za O re sta ;
Ja z a m a j k u n e z n a m , nije me rodila, k o,
N o iz sveg srca hvalim s v e , š t o j e m u š
P a č a k i u b r a k u , jer sam sva očeva.
Z ato smatram sada, da je m a n j e k a ž n j i v o ubistvo žene,
Koja je ubila svoga muža, k u ć n u o b r a n u .
Neka pobijedi Orest i pri jednakoj podjeli glasova.
 35

Druga jedna priča prikazuje propast materinskog prava

u A teni na ovaj način „Z a Kekropsova vladanja dogodi
se dvostruko čudo. Izbiju iz zemlje u isto vrijeme na
jednom mjestu maslina, a na drugom voda. Preplašeni
kralj pošalje poslanstvo u Delfe, da pita proročište o zna­
čenju ovih dogadjaja. Odgovor je glasio: Maslina označuje
Minervu, a voda Neptuna i sada stoji do gradjana, po
kome će od ta dva božanstva nazvati svoj grad. Kekrops
sazove narodnu skupštinu, u kojoj su imali pravo glasanja
muškarci i žene. Muževi su glasali za Neptuna, žene za
Minervu, i pošto su žene imale jedan glas više, pobijedi
Minerva. T o razljuti Neptuna i on poplavi morem zem­
ljišta Atenjana. D a bi ublažili srdžbu boga. osudiše A te-
njani svoje žene na trostruku kazan: d a i z g u b e p r a v o
g l a s a , d a n j i h o v a d j e c a n e n o s e m a j č i n o i me , a
o n e s a me da se vi š e ne z o v u A t e n j a n k e . " 1
Tako pobijedi novo pravo. Brak, koji učini oca glavom
porodice, očinsko pravo pobijedi materinsko pravo.2

3. Zakonite žene i hetere u Ateni.

Prelaz iz materinskog prava u očinsko izvršen je svuda
kao i u Ateni, čim je dostignut sličan stupanj kulturnog
razvitka. Z ena je potisnuta u kuču, izolovana je i dobiva
posebne prostorije — ginekonitis — u kojima živi. Isklju­
čena je čak od dodira s muškarcima, koji posjećuju kuću.
T o je bila glavna svrha odjeljivanja.
Ovaj preobražaj u običajima dolazi do izražaja već u
Odiseji. T ako Telem ak kori svoju majku Penelopu zbog
prisutnosti medju proscima i zapovijeda jo j:
„T a podji kući i brini se za svoje poslove,
Z a vreteno i stan i gledaj, da ti se radu
Djevojke nauče ; govor priliči ljudima,
A p r i j e s v e g a m e n i , j er ja s a m gazda u k u ć i 1“ 3

1 Bachofen, M aterinsko pravo.

2 Kada je zimi izmedju 1899 i 1900 predstavljana u Berlinu, Beču
itd. Eshilova O restija u novoj obradi gosp. v. W ilam owitz-M ollendorfa,
publika i kritika bijahu nesposobne da shvate duboki smisao ove tragedije
i ona je za njih bila nešto nerazumljivo.
3 Homerova O diseja. Prvo pjevanje.
 36

Ovakovo shvatanje već ^ je zavladalo u ono doba u

cijeloj Grčkoj. Još i više. Žena, i kad je udovica, stoji pod
gospodstvom najbližeg muškog rodjaka i nema više prava
da bira muža. Siti dugog obmanjivanja lukave Penelope,
prosioci se kroz usta Antinojeva obraćaju k Telemaku i
zahtijevaju:
Eto, prosci te opominju, da znaš i sam
U srcu svom, a da i svi Ahajci znadu !
P o š a l j i m a t e r i r e c i jo j, d a u z m e z a m u ž a .
Koji joj se svidja i k o g a j o j o t a c i z b e r e . 1

Ženinoj je slobodi sad već odzvonilo. Ako izadje iz

kuće, mora da se zavija, da ne bi izazvala požudu kakvog
drugog čovjeka. Na istoku, gdje su spolne strasti uslijed
žarke klime najžešće, još je i danas najstrože provadjano
ovo odjeljivanje žena. Medju starim narodima služi A tena
za ugled novim uredjenjem. Z ena doduše dijeli s mužem
postelju, ali ne i s to l; ona ga ne zove po imenu, nego
„gospodaru**; ona mu je sluškinja. Javno se nije smjela
nigdje pokazati, na ulicu je izlazila pod koprenom i odje­
vena najjednostavnije. Ako je učinila brakolomstvo, ona je
po Solonovu zakonu platila taj svoj grijeh gubitkom života
ili slobode. Muž ju je mogao prodati kao robinju.
Položaj grčke žene u ono doba plastično je prikazan
u Euripidovoj „Medeji**.2 O na ovako jadikuje:
„O d svega, ah, što ima dušu i život.
M i sm o ž e n e n a j b j e d n i j a b i ć a l
Svojim mirazom moramo da kupimo muža, —
1 što je još gore od to g a :
N a š e je t i j e l o od t a d a n j e g o v o .
I uvijek postoji strašna o p a sn o st:
Kakav će on biti, dobar ili rdjav?
J^r je razvod za ženu uvijek mrlja,
T e svoga sudjenika n e s m i j e p r e z i r a t i .
1 kad se uda za ljude s novim navikamn i nenaviknutim
običajima,
O na sama — pošto je nitko ne uči —
Mora dokučiti prirodu svoga muža.
1 ako nam sve to srećno podje za rukom,

1 Homerova O diseja. Drugo pjevanje.

3 Stih 2 3 0 i dalje. Euripid je rodjen u Salamini 4 8 0 god. prije
Krista.
 37

I ako naš dragi rado i veselo živi s nama,

Tada se našem životu može pozavidjeti. — /
A inače — bolje biti m rtav! — muž, ako mu je j
K uća omrzla, nalazi i z v a n n j e ono, što će
Ublažiti tugu njegove duše, (
Kod prijatelja, kod vršnjaka sv o jih ; — 1
Mi imamo da gledamo samo na j e d n o g a .
V e le nam, da živimo ugodno, bezbrižno ,
U kući, dok oni bitke biju I /
Luda zabluda ; r a d i j e b i h t r i p u t 1
B i l a u b o r b i , d e g o da j e d n o m r o d i m l
Sasvim su drukčije bile prilike za muževe. A ko je muž
tražiood žene zbog radjanja zakonitih nasljednika strogu
uzdržljivost prema drugim ljudima, on nije bio sklon da i
sebi nametne istu uzdržljivost prema drugim ženama. N a­
stade doba h e t e r a. Ž ene, koje su se istaknule ljepotom
i duhom, obično tudjinke, cijenile su više slobodan život
u najintimnijim vezama sa muškarcima, nego bračno ropstvo.
U tome tada nije bilo ničega za gnjušanje. Ime i slava
ovih hetera, koje su podržavale najintimnije odnose sa
prvim ljudima Grčke i prisustvovale njihovim učenim raz­
govorima i njihovim gozbama, doprlo je do naših dana,
dok su imena zakonitih žena većinom zaboravljena i iščez-
nula. T ako je lijepa Aspazija bila intimna prijateljica zna­
menitog Perikla, koji se kasnije s njom oženio; ime hetere
Frine postalo je kasnije ime za sve one žene, koje su se
za novac prodavale. Frina je stajala u intimnim odnosima
sa Hiperidesom i poslužila je Praksitelu, jednom od prvih
vajara Grčke, kao model za njegovu Afroditu. Danaja je
bila draga Epikurova, Arheanasa draga Platonova. Druge
znamenite hetere bijahu Lais Korintska, Gnathaneja i t. d.
N e ima znamenitijega Grka, koji nije općio s heterama.
T o je bio način njihova života. Demosten, veliki govornik,
precizirao je u svom govoru protiv Neera spolni život A te-
njana ovako: „ M i u z i m a m o ž e n u , d a b i s m o s t e k l i
b r a č n u d j e c u i i ma l i u k u ć i v j e r n u p a z i t e l j i c u ;
p r i l e ž n i c e d r ž i mo , da n a s d v o r e i d a n a s n j e ­
guj u, a h e t e r e r a d i l j u b a v n o g u ž i v a n j a . " Z en a je
bila tek stroj za radjanje djece, vjeran pas, što čuva kuću.
A domaćin je živio, kako ga je bila volja. I danas se to
često dešava.
 38

Da bi se zadovoljilo pohoti za ženama, što se prodaju,

osobito od strane mladih ljudi, nastala je prostitucija, koja
je za vlade materinskog prava bila n e p o z n a t a . Prosti­
tucija se od slobodnog spolnog saobraćaja razlikuje time,
što žena prodaje svoje tijelo za materijalna dobra bilo
j e d n o m čovjeku, bilo cijelom nizu muškaraca. Prostitucija
nastaje, ćim za ženu prodavanje njezinih draži postaje
zanat. Solon, stvorivši A teni novo pravo, slavljen kao
stvoritelj novog pravnog stanja, osnovao je javne ženske
kuće, deikterion (državni bordel), i za sve je posjetitelje
bila cijena jednako visoka. Po Filemonu iznosila je ta
cijena jedan obol, od prilike dvadesetipet filira našega
novca. Deikterij je bio nepovredljiv kao i hramovi Grka i
Rimljana i kršćanske crkve u srednjem vijeku, on je stajao
pod zaštitom vlasti. Oko stoipedeset godina prije Krista
bio je i jeruzolimski hram običajno sastajalište ovakovih
djevojaka.
Z a dobročinstvo, koje je Solon učinio atenskim muš­
karcima osnivanjem deikterija, bio je od svojih savremenika
ovako slavljen: „Solone, slava ti! Jer ti si prodavao javne
ženskinje za zdravlje grada, za moral grada, koji je pun
snažnih mladih muškaraca, te bi se bez tvoje mudre uredbe
bili podali proganjanju boljeg ženskog svijeta.“ Mi ćemo
vidjeti, da se u današnje doba posve istim razlozima oprav­
dava potreba prostitucije i bordela u državi. Tako su
državni zakoni priznavali muškarcima kao prirpdno pravo,
da rade ono, što bi za žene značilo prezrenje i težak
prestup. Kako je poznato, ima i danas ne malo ljudi,
koji predpostavljaju društvo jedne lijepe griješnice društvu
svoje bračne drugarice, pa ipak vrijede kao „stupovi
države", „stupovi poretka" i „čuvari bračne i obiteljske
svetosti".
Čini se, da su se grčke žene često osvećivale svojim
muževima za naneseno ugnjetavanje. Ako je prostitucija
dopuna monogamnog braka s jedne strane, brakolomstvo
žena i nevjera prema muževima jest njegova dopuna s druge
strane. Medju grčkim pjesnicima drama važi Euripid kao
ženomrzac, jer voli u svojim dramama napadati žene. Sta
im je on sve iznosio, najbolje se vidi iz jednog napadaja,
koji je jedna Grkinja u Aristofanovim „Tesmoforijskim
svečanostima" upravila na Euripida.1 Tam o se veli:
„Kakvim nas blatom on (Euripid) još nije uprljao ?
1 je li kadgod umuknuo klevetnički njegov jezik ? Kratko i jasno :
G djegod ima publike, tragedija i borova,
Tu se mi nazivamo noćnim pticama, pohotljivicama,
Prijateljicama flaša, varalicama, brbljavicama,
K od nas nije ništa dobro, mi smo muškarcima krst i pokora,
Stoga, kad nam muž dodje kući izkazališta,2
G leda nas zlobno i obazire se,
D a gdjegod nije skriven kakav ljubavnik.
O dsad nam se ne dopušta ništa, što smo prije toga
R adile, jer nas je on predstavio muževima tako opako,
D a im žena izgleda zaljubljena, ako vijenac plete,
Hi ako u kućanstvu što razbije,
Muž odmah p ita : Zašto su ti crijepovi ?
Sigurno zbog prijatelja iz Korinta."
Pojmljivo je, što rječita Grkinja na taj način predusreće
napadača svojega spola, ali teško, da bi Euripid mogao
podići ovakve optužbe i da bi mogle naići na kakvo vjero­
vanje kod muškaraca, da oni nisu dobro znali, koliko su te
optužbe opravdane. Sudeći po završnim rečenicama ove
optužbe, u Grčkoj nije postojao onaj običaj, koji je vladao
ranije u Njemačkoj i mnogim drugim zemljama, po kome
je domaćin svoju ženu i rodjenu kćer ustupao gostu za
jednu noć. O ovom običaju, koji je vrijedio u Holandiji
još u petnaestom vijeku, kaže Murner o v o : ,,U Holandiji
je običaj, kad domaćin ima dragoga gosta, da mu ustupi
svoju ženu na dobru vjeru."3
Razvijanje klasnih borbi u grčkim državama i žalosno
stanje u mnogim od ovih malih zajednica potaknulo je Pla­
tona, da istražuje najbolji ustav i najbolje državno uredjenje.
U svojoj „Državi", koja je njegov ideal, traži za prvi
razred gradjana, za čuvare, potpunu ravnopravnost žena. I
one, kao i muškarci, treba da se vježbaju u oružju i da,
kao i oni, vrše sve dužnosti, a „zbog slabosti spola" da
rade lakše poslove. O n tvrdi, da su kod oba spola iste
1 Aristofan, Tesm oforijske svečanosti. Stih 38 5 i dalje.
2 Iz kazališta, kamo grčke žene nijesu imale pristupa.
3 Povijest njemačke kulture i običaja od Joh. Scherra. 9. izdanje.
Leipzig 1867., O tto W igand. Poznato je, da Sudermann obradjuje isti
predmet u svojoj drami „C astu.
 40

prirodne sposobnosti, ali da je žena u svemu slabija od

muškarca. Dalje, da žene budu zajednička svojina ljudi, a
tako isto i djeca, tako, da otac ne pozna svoje dijete, ni
dijete svojega oca.
Aristotel misli više buržoaski. Po njegovoj „Politici“
ženi treba ostaviti, da slobodno bira muža, ali da mu ona
bude podčinjena, a da ipak ima pravo „dati mu dobar
savjet“. Tukidid izriče jedan nazor, kojemu će povladjivati
svi filistri. O n veli, da najveću pohvalu zaslužuje ona
žena, o kojoj se van kuće ne govori ni dobro ni zlo.
Pri takvim pogledima moralo je poštovanje žena sve više
padati. Z bog straha od prenaseljenosti izbjegavan je dapače
intiman dodir s njom. Došlo se do neprirodnog udovolja­
vanja spolnom nagonu. Grčke države bijahu gradovi sa
malom okolinom, koja je mogla ishraniti samo ograničen
broj stanovništva. Ovaj strah od prenaseljenosti pobudio
je Aristotela, da savjetuje ljudima uzdržavanje od žena i
vršenje spolnog snošaja s dječacima. V eć je prije njega
Sokrat hvalio ljubav prama dječacima kao znak više obra­
zovanosti. Najzad, ovoj neprirodnoj strasti bili su naklonjeni
najčuveniji ljudi Grčke. Poštovanje žena spade na najniži
stepen. Bilo je kuća s muškim prostitutkama, kao što ih
je bilo sa ženskima. U takovoj društvenoj atmosferi mogla
je postati Tukididova izreka, da je žena gora od morskog
talasa za bure, od žara vatre i od divlje gorske bujice.
„A ko je Bog izumio ženu, ma gdjegod on bio, neka znade
da je prokleti tvorac najvećeg zla.“
Dok su se muškarci u Grčkoj podavali ljubavi prema
dječacima, žene su pale u drugi ekstrem, podajući se lju­
bavi prema pripadnicima vlastitoga spola. T o se dogadjalo
naročito medju stanovnicima otoka Lesbosa, poradi čega
se ova zabluda zvala i zove lesbijskom ljubavi, jer još nije
izumrla i još se danas podržava. Kao glavna predstavnica
ove ljubavi važila je znamenita pjesnikinja Safo, „lezbijski
slavulj“, koja je živjela oko 600 godina prije Krista. Nje­
zina strast nalazi silni izraz u njezinoj odi na Afroditu,
koju preklinje:
„Svevišnja, te sjediš na prijestolu od cvijeća,
Lukava kćeri Zeusova, od pjene stvorena,
Čuj me,
 41

O boginjo, ne ostavi me da propadnem

U jadu, u gorkoj muci 1“ —
Još strastveniju čulnost izražava njena oda lijepoj Atidi.
Dok je u A teni i u ostaloj Grčkoj već vladalo očin­
sko pravo, u Sparti, koja-je s Atenom vodila borbu oko
prevlasti, još je vladalo materinsko pravo, dakle stanje,
koje je postalo posve neobično većini Grka. Predaja veli :
Jednoga dana upita jedan Grk nekoga Spartanca, kojom se
kaznom kazni u Sparti brakolomnik. Na to ovaj odgovori:
„Stranče, kod nas nema brakolomnika!“ Stranac: ,,A kad
bi ga bilo ?“ „O n bi morao“, rugaše se Spartanac, „dati
za kaznu jednog tako velikog vola, koji bi preko Tajgeta
mogao piti vodu iz Eurota.“ Na začudjeno pitanje stran-
č e v o : „K ako može jedan vo biti tako velik ?“ odgovori
Spartanac smijući s e : „Kako može u Sparti biti brako­
lomnika!“ Da su Spartanke bile svijesne svojeg položaja,
vidi se iz obolog odgovora Leonidine žene jednoj tudjinki.
K ad je ova primijetila: „V i ste, Lakedemonke, jedine žene
što vladaju ljudim a!“ ona je odgovorila: „Mi smo i jedine
žene, što radjaju ljude. “
Slobodan položaj žena za vlade materinskog prava
razvio je njenu ljepotu i uzdigao njen ponos, njeno dosto­
janstvo i samostalnost. Svi stari pisci tvrde, da su ove
osobine kod žena u doba materinskog prava bile veoma
razvijene. Neslobodan položaj, koji je kasnije nastupio,
morao je utjecati šte tn o ; ta se promjena ogleda u razno­
likosti odijela u oba razdoblja. Odijelo dorske žene stajalo
je slobodno i lako na ramenima, ruke i listovi bili su slo­
bodni, to je odijelo Dijane, koja je u našim muzejima
predstavljena slobodno i smjelo. Naprotiv jonsko odijelo
sakrivaše oblik i spriječavaše pokret. Način, na koji se
žena odijeva, daleko je više znak njene zavisnosti i uzrok
njene nemoći, nego što se to obično i danas uzima. Z.e-
nino odijelo i danas čini, da je ona slaba i da osjeća svoju
slabost, što se najzad očituje u njenom držanju i u njenom
karakteru. Spartanski običaj, da djevojke idu gole sve do
udaje — što je uostalom i podneblje dopuštalo — pogla­
vito je činio, po mišljenju jednog starog pisca, da se kod
Spartanaca razvije ukus za jednostavnost i težnja za dosto­
 42

janstvenom spoljašnošću, i prema pogledima onoga vremena,

nije nimalo vrijedjao sramežljivost i izazivao požudu. I
djevojke su zajedno s dječacima prisustvovale svim tjele­
snim vježbama. Tako se odgajao jedan snažan, samo-
svijestan spol, koji je znao svoju- vrijednost, kako to do
kazuje odgovor Leonidine žene tudjinki.

4. Ostaci materinskog prava u običajima različitih

naroda.
U najužoj vezi sa nastalim materinskim pravom stajal.
su stanoviti običaji, koje moderni pisci, ne poznavajuć11
nikako njihovo značenje, nazivaju „prostitucijom". Tako
bijaše u Babilonu r e l i g i o z n a dužnost djevojaka, do­
raslih za udaju, da jedanput dodju u hram Milite, da bi
žrtvovale svoje djevičanstvo prodajući se jednom čovjeku.
Slično se dogadjalo u Serapeumu u Memfisu, u Armeniji
u čast boginje Anaite, na Cipru, u Tiru i u Sidonu na
čast A starte ili Afrodite. Sličnim običajima takodjer slu­
žile su Izidine svetkovine kod Egipćana. Ovo žrtvovanje
djevičanstva bilo je kod boginje otkupljivanje isključivog
pripadanja jednome muškarcu u braku. „Jer priroda nije
obdarila ženu svim čarima, koje posjeduje, da uvene u
naručaju jednog čovjeka. Prirodni zakon tvari odbacuje
svako ograničenje, mrzi sve okove i smatra svaku isklju­
čivost kao grijeh prema božanstvu."1 Dalja blagonaklonost
boginje morala je biti otkupljena žrtvovanjem djevičanstva
nekom strancu. — U smislu starog shvatanja bilo je i to, što su
libijske djevojke dolazile do miraza prodavanjem sebe. Po
materinskom pravu žene su prije udaje mogle slobodno
stupati u spolni saobraćaj, a muškarci su se protiv toga
tako malo bunili, te su najviše cijenili onu ženu, za kojom
se najviše žudjelo. Slično je bilo u Herodotovo doba kod
Tračana : „O ni djevojke ne čuvaju, nego im daju potpunu
slobodu, da se miješaju, s kime hoće. Naprotiv, na žene
strogo p a z e ; oni ih kupuju od njihovih roditelja za veliko

1 Đachofen, Materinsko pravo.

 43

blago.“ Čuvene su bile hijerodule u korintskom hramu

Afrodite, gdje je preko tisuću djevojaka činilo glavnu pri-
vlačivost za grčki muški svijet. A o kćeri kralja Keopsa u
Egiptu pripovijeda priča, da je sazidala jednu piramidu sa
dohodcima od prodaje svojih draži.
Slične prilike postoje još i danas na marijanskim, fili­
pinskim i polinezijskim otocima, zatim po W aitzovu mi­
šljenju kod različitih afričkih plemena. Drugi jedan običaj,
koji se dugo održao na Đalearima i u kome se ogleda
pravo svih muškaraca na ženu, bijaše u tom, što su prve
bračne noći puštani kod nevjeste krvni srodnici po godi­
nama starosti. Najzadnji je došao zaručnik. Ovaj se običaj
kod drugih plemena izmijenio u toliko, što su ovaj pri-
vileg kod nevjeste uživali predstavnici toga plemena, sve­
ćenici ili plemenske poglavice (kraljevi). Tako na Malabaru
Caimari plaćaju patamarima (svećenicima), da uzmu ne­
vinost njihovim ženama . . . Najviši svećenik (namburi)
dužan je, da ukaže kralju (zamorinu) ovu uslugu pri nje­
govu vjenčanju, a kralj mu za to plaća pedeset zlatnika.1
U Zadnjoj Indiji i na raznim otocima u Velikom O ceanu
vrše ovu službu sad svećenici, a sad plemenski poglavice
(kraljevi) a Slično je u Senegambiji, gdje plemenski po­
glavar vrši kao službenu dužnost defloraciju djevojke do­
bivajući zato uzdarje. K od drugih nekih naroda vršena je
i vrši se ta defloracija djevojke, gdjekad dapače i ženske
djece samo od nekoliko mjeseci, s pomoću naročito u tu
svrhu udešenih kipova. Može se uzeti i to, da jus primae
noctis (pravo prve noći), koji je do u kasni srednji vijek
postojao kod nas u Njemačkoj i u Evropi, zahvaljuje svoj
postanak jednakoj tradiciji. Vlastelin, koji se smatrao go­
spodarom svojih pripadnika ili kmetova, naslijedio je ovo
pravo od plemenskoga poglavice. Kasnije više o tom.
Tragovi materinskog prava pokazuju se dalje u oso­
bitim običajima južnoameričkih plemena, — ovi su se, iz­
gleda, održali i kod Baska, naroda sa prastarim navikama
i običajima, — da na mjesto rodilje njezin muž legne u

1 K. K autsky, Postanak braka i porodice. K osm os 1883.

2 M ontegazza, Ljubav u čovječjem rodu.
 44

postelju, da se savija i da se dade njegovati od primalje.

Ovaj običaj znači, da otac priznaje novorodjenče za svoje dijete.
Ovaj običaj kao da još postoji kod raznih gorskih plemena
Kine, a pred nedugo vrijeme postojao je još i na Korzici.
Medju spomenicima, koje je njemačka vlada predložila
njemačkom saboru (zasijedanje 1894./95.) o njemačkim
kolonijama, nalazi se u spomenici o južnoafričkim područ­
jima na str. 239. ovo mjesto: „Bez svojega viječa, koje
sačinjavaju najstariji i najbogatiji, ne može on (plemenski
poglavica u kojem selu Herera) stvoriti ni najmanji za­
ključak, i ne samo muškarci, več d o s t a č e s t o i ž e n e ,
dopače i sluge d a j u s v o j s a v j e t . “ A u izvješču o mar-
šalskim otocima veli se na strani 254.: „Vlada nad sve­
ukupnim otočjem maršalske grupe nikad nije bila u rukama
jednog jedinog poglavice . . . N o p o š t o v i š e n e i m a
na ž i v o t u n i j e d n o g č l a n a o v o g r a z r e d a
(irodija) i p o š t o s a m o m a t i d a j e d j e t e t u p l e m ­
s t v o i č i n , i z u m i r u i r o d i j e s p o g l a v i c a m a “.
Način izražavanja i opisivanja kod izvjestitelja pokazuje,
kako su im tudje prilike, koje spominju, i kako se u njima
ne mogu snači.1
1 Slični odnošaji postoje još u kamerunskoj naseobini i inače u za­
padnoj Africi. Njemački jedan pomorski liječnik, te je proučavao zemlju
i ljude na vlastite oči, piše nam : „Kod velikog broja plemena postoji
pravo nasljedja na tlu materinskog prava. O činstvo je ravnodušno ; braća
i sestre sama su majčina djeca. Muškarac ne predaje svojinu u nasljedje
svojoj djeci, već djeci svoje sestre, dakle nećacima i nećakinjama, kao
najbližim krvnim srodnicima. Neki poglavica W aya objasnio mi je užasnom
engleštinom : Sestra moja i ja smo sigurni krvni srodnici, pošto smo
djeca iste matere; jasno je dalje, da je moja sestra u krvnom rodbinstvu
sa svojim sinom, dakle je njezin sin moj nasljednik i bit će poslije
moje smrti kralj mojega grada (tow n). ,A otac vaš ?* upitam. ,N e znam,
što je to, moj o ta c/ odgovori on. Kad sam ga zatim upitao : zar o n ne
ima djece, odgovorio mi je valjajući se u smijehu na zemlji, da kod
njih ne imaju djecu muškarci, već samo ženskinje.u
„M ogu vam zajam čiti/' piše dalje naš izvjestitelj, „da je i baštinik
kinga (kralja) Bella u Kamerunu n e ć a k n j e g o v , a n e j e d a n o d
n j e g o v i h s i n o v a . Takozvana djeca Bellova, koja se često odgajaju
u njemačkim gradovima, djeca su njegovih žena, kojima s e n e z n a
z a o č e v e ; jer jednim bih se možda i ja mogao nazvati.
Sto će na taj opis iz sadašnjosti reći poricatelji nasljedja po ma­
teri? N aš je izvjestitelj čovjek s otvorenim očima, koji pogleda stvar do
dna; koliko čini to isto od onih, koji živu medju tim poludivljim ple­
menima? O tuda dolaze netačni opisi „nemorala* kod ovih urodjenika.
 45

Dr. Henrik v. Wlislocki, koji je godinama živio medju

sedmogradskim ciganima i bio konačno adoptiran od jed­
noga njihovih plemena, javlja,1 da su od četiri ciganska
plemena, koja su u vrijeme, dok je on medju njima živio,
dobila stari svoj ustav, bila dva plemena, A ian i i Cale,
gdje je postojalo nasledje po materinoj lozi. Oženi li se
putujući ciganin, on dolazi u porodicu svoje žene, koja
ravna čitavim ciganskim domom. Imanje je vlasništvo že­
nino, odnosno ženine familije, dok je muž stranac. A po
materinskom pravu ostaju i djeca u materinoj porodici.
Dapače i u današnjoj Njemačkoj postoji još materinsko
pravo. Tako javlja drugi list „Zapadnonjemačkog O bzora"
od 10. lipnja 1902., da u halternskoj općini (W estfalija)
vrijedi još prastaro materinsko pravo kod nasljedjivanja
• gradjanskog imetka. D j e c a s u b a š t i n i l a o d m a t e r e .
Uzalud su dosada bili svi pokušaji, da se ukine taj stari
običaj.
Kako malo može vrijediti sadašnji oblik porodice i
monogamskog braka kao prastara i vječna ustanova, poka­
zuje još i raširenost kupovnog braka i otmice, poligamije
i poliandrije.
I u Grčkoj bijaše žena predmet kupovnine. Čim je
prestupila kućni prag svoga bračnog druga, prestala je po­
stojati za svoju porodicu. Simbolski se to izražavalo tako,
što su narešena kola, koja su je dovezla u kuću mužev-
ljevu, bila spaljena pred vratima. Kod O stiaka u Sibiriji
prodaje još i danas otac svoju kćer; s poslanicima zaruč-
nikovim on pregovara o visini cijene. Kao u doba Jakov-
Ijevo, postoji kod različnih afričkih plemena običaj, da
muškarac, koji prosi kćer, služi kod budućeg tasta. Poznato
je, da kupovni brak nije ni kod nas izumro, postojeći
danas više no ikada u buržoaskom društvu. Novčani brak,
te je općenito običan kod naših bogatih klasa, nije ništa,
do li kupovni brak. Kao simbol, da je žena stečena kao
blago, valja smatrati i vjenčani dar, te ga po običaju daje
zaručnik zaručnici.

1 H . v. W iislocki, Slike iz života sedmogradskih cigana. O povjesti,

narodopisu, jeziku i pjesništvu. Hamburg 1890.
 46

Uz kupovni brak postojala je i otmica. Otmica nije bila

obična tek kod starih Zidova, već svagdje u starini, ona
postoji kod svih gotovo naroda. Najpoznatiji je primjer iz
povjesti otmica Sabinjanaka po Rimljanima. Otmica žena
bijaše svagdje ondje, gdje nije bilo dovoljno žena ili gdje
je običajem mnogoženstvo, kao općenito na istoku. Naro­
čito je tamo obuzela ona velike opsege, dok je još posto­
jalo arapsko carstvo, od sedmog do dvanaestog stoljeća
naših vremena.
Simbolski se pojavljuje otmica žena još i danas po-
gdjegdje, primjerice kod Araukanaca u južnoj Chili. Dokle
prijatelji mladoženjini pregovaraju s ocem nevjestinim, mla­
doženja se prikrada do blizine kuće, da bi se dočepao
nevjeste. I čim je uhvati, baca J e na spremljena konja i
bježi s njome u najbližu šumu. Ž ene, ljudi i djeca podignu
veliku viku i gledaju da spriječe bijeg. Ali čim se mlado­
ženja sa svojom nevjestom dohvati šumske guštare, već se
smatra, da je brak zaključen. O n je zaključen, pa ma dje­
vojka bila odvedena i proti volji roditelja. Slični običaji
postoje kod australskih plemena.
Kod nas sjeća još na otmicu žena običaj svadbenog
putovanja; nevjesta se odvodi iz očinskoga doma. N a­
protiv, mijenjanje prstena podsjeća na podložnost i vezanje
žene uz čovjeka. Ovaj se običaj prviput javio u Rimu.
Nevjesta je dobijala od mladoženje željezan prsten, kao
znak njezinog vezanja uz čovjeka. Kasnije se ovaj prsten
pravio od zlata, a tek mnogo kasnije uvedena je medju-
sobna izmjena prstenova, kao znak medjusobnog spajanja.
Prema mnogoženstvu (poligamiji), koje smo vidjeli kod
istočnih naroda i kod kojih još i danas postoji, ma da samo
kod privilegovanih i imućnih zbog malog broja žena i ve­
likih troškova, ističe se mnogomuštvo (poliandrija). Ono
postoji poglavito kod gorskih naroda u Tibetu, kod Gar-
rasa na indijskokineskoj granici, kod Đaiga u Godwani,
kod Naira u najjužnijoj Indiji, a kao da postoji kod Eskima
i Aleuta. Porijeklo se odredjuje po materi, jer nije drukčije
moguće, djeca pripadaju njoj. Muževi ženini su redovito
braća. Ako se oženi najstariji brat, ostala su braća isto
tako muževi ženini, a pored toga ima žena pravo da uzme
 47

i druge muževe. Ali i muškarci imaju prava na više žena.

Kakvi su uzroci izazvali postanak poliandrije, još nije ra­
svijetljeno. Pošto poliandrijska plemena živu sva bez iz­
nimke ili na visokim gorama ili u hladnim podnebljima,
vjerovatno je, da je poliandriju izazvala jedna pojava, o
kojoj Tarnowsky govori.1 Tarnowsky je doznao od pouz­
danih putnika, da duže bavljenje na znatnim visinama uma­
njuje spolni nagon i da se on poslije silaska s tih visina
javlja u novoj snazi. Tarnowsky misli, da se ovim sma­
njivanjem spolne akcije može objasniti relativno sporo mno­
ženje stanovnika u visokim predjelima i da ono putem
baštinjivosti postaje jedan od degenerativnih momenata,
koji utiču na perverznost spolnog osjećanja.
Trajno stanovanje i življenje u vrlo visokim ili hladnim
predjelima čini, te više muževa nije ništa mnogo za jednu
ženu. Z ene su za to već i od prirode udešene prema
tomu, zašto svjedoči činjenica, da kod eskimskih djevojaka
menstruacija nastupa redovito tek u devetnaestoj njihovoj
godini, dok se ona u vrućim krajevima javlja već u de­
vetoj ili desetoj, a u blagom podneblju izmedju četrnaeste
i šesnaeste. A ko žarki predjeli po općem mišljenju poja­
čavaju spolni nagon, zbog čega je naročito u vrućim zem­
ljama rasprostranjeno mnogoženstvo, onda ga hladni pre­
djeli, a ovamo pripadaju visoke gorske zemlje, moraju
znatno oslabljivati. Pored toga je iskustvom utvrdjeno, da
se začeće rjedje javlja kod žena, koje stupaju u spolni
odnošaj s više muškaraca. Z ato je priraštaj stanovništva
kod poliandrije slab i potpuno odgovara teškoći pribav­
ljanja životnih namirnica u hladnim predjelima i visokim
planinama. Tim e bi bilo dokazano, da je način proizvodnje
— u ovom, nama naoko tako stranom stanju poliandrije —
od presudnog uticaja na odnose medju spolovima. Još bi
se imalo utvrditi samo to, da li i kod plemena na visokim
planinama i u hladnoj zoni vlada ubijanje ženske djece,
kao što je to poznato kod mongolskih plemena, što živu
u visokom kineskom gorju.

1 Tarnowsky, Nezdrave pojave kod spolnog nagona. Berlin 1886.

 48

5. Postanak državnog uredjenja. Nestajanje gensa

u Rimu.
Poslije roda sa materinskim pravom došao je na nje­
govo mjesto rod s očinskim pravom, koji je imao znatno
slabije funkcije. Glavni mu je zadatak bio da vrši zajed­
ničke religijozne poslove i sahranjivanja i da primi na sebe
uzajamnu obvezu za zaštitu i pom oć; pravo, a u izvjesnim
slučajevima i dužnost roda bila je, da se brine o ženidbi
i udaji, pa ticalo se to bogatih nasljednica ili ubogih
sirotica. Rod je još upravljao i preostalom zajedničkom
svojinom.
Sa postankom privatnog vlasništva i vezanog s njim
nasljednog prava nastale su klasne razlike i klasne suprot­
nosti. Nastupio je tijekom vremena savez imućnika protiv
onih, što ništa nemaju. Imućni su htjeli da prigrabe u
svoje ruke sve vladajuće položaje u novoj zajednici i da
ih osigurajusvojim nasljednicima. Novčana privreda po­
stavši neizbježivom stvorila je prije nepoznate dužničke
odnose. Borbe protiv vanjskih neprijatelja i suprotni inte­
resi u unutrašnjosti, kao i različiti interesi i odnosi medju
poljodjelstvom, zanatom i trgovinom, iziskivali su zamršene
pravne odredbe i naročite organe, koji su bdili nad redo­
vitim kretanjem društvenoga stroja i presudjivali sporove.
Isto to vrijedi za odnose izmedju gospodara i robova,
dužnika i vjerovnika. Tako je postala potrebna jedna sila,
koja je sve ove odnose nadgledala, vodila, uredjivala, iz-
ravnjavala, zaštićivala i kažnjavala. P o s t a l a j e d r ž a v a ,
k o j a je b i l a n u ž n i p r o d u k t s u p r o t n i h in­
t er e s a , št o su se p o j a v i l i u n o v o m e dr u ­
š t v e n o m u r e d j e n j u . Prirodno je, da je državna uprava
pala u ruke onih,koji su imali najvećeg interesa, da se
ona osnuje i koji su silom svoje društvene moći vršili
najveći uticaj, — u r u k e i m u ć n i k a . Aristokracija po­
sjeda stajala je dakle nasuprot demokraciji i tamo, gdje je
vladala potpuna jednakost političkih prava.
Z a vrijeme odnošaja, koji su vladali u vrijeme starog
materinskog prava, nije bilo pisanih prava. Odnošaji su
bili jednostavni, a običaj je bio smatran svetinjom. U
 49

novom, mnogo složenijem uredjenju, bilo je pisano pravo

jedna od najvažnijih potreba, a bili su potrebni i naročiti
organi, koji će ga primjenjivati. Ali kako su pravni odnosi
i poslovi postajali sve složeniji, pojavila se osobita klasa
ljudi, koja je imala za zadatak izučavati pravna pravila i
koja je najzad imala i sama interesa, da ih sve vise kom-
plikuje. Tako su postali pravni naučenjaci, juristi, koji su
zbog značenja, te ga je stvoreno pravo imalo za čitavo
društvo, postali najuplivniji stalež. Novi gradjanski pravni
poredak dobio je u toku vremena svoj najklasičniji izraz
u rimskoj državi, i otuda onaj uticaj, što ga rimsko pravo
vrši do dana današnjega.
Državno je dakle uredjenje nužna posljedica svakog
društva, koje se na višem stupnju podjele rada razdijeli
na velik broj različitih zanimanja sa različnim, često puta
suprotnim interesima, te se bore. O tuda dolazi nužno tla­
čenje slabijih. T o su uvidjali i Nabatejci, jedno arapsko
pleme, koji su se po Diodoru pokoravali ovoj zapovijedi:
ne sijati, ne saditi, ne piti vina i ne graditi kuća, već sta­
novati u šatorima, jer kad bi tako radili, l a k o b i i h
j e d n a v i š a s i l a (državna sila) p r i s i l i l a , d a s e p o ­
k o r a v a j u . Slični propisi postojali su i kod Rahebićana,
potomaka Mojsijeva tasta.1) Uopće jewmojsijevsko zako­
nodavstvo bilo upravljeno na to, d a Z i d o v e z a d r ž i
na s t u p n j u z e m l j o r a d n i č k o g d r uš t va , j er su
s e n j i h o v i z a k o n o d a v c i b o j a l i , d a s e n e bi
upropast il a njihova demokrats ko-komuni s ti čka
z a j e d n i c a . Z ato je i „obećana zemlja* izabrana u pre­
djelu, koji s jedne strane graniči s malo pristupačnom liba­
nonskom planinom, a s druge strane, naročito s istoka i
s juga, malo plodnim krajevima i v pustinom, koja je omo­
gućivala izolovanje. O tuda su se Zidovi klonili mora, jer
ono pogoduje trgovini, kolonizaciji i gomilanju blaga; otuda
nadalje strogi zakoni proti dodiru s drugim narodima, stroge
zabrane zaključivanja braka s drugim narodnostima, zakoni
o siromasima, agrarni zakoni, godina svečanosti, sve dakle

1 M ojsijevsko ptavo, napisao Joh. David M ichaelis. I. svezak, 2. iz­

danje. Reutlingen 1793.
A . Bebel: Ž en a i socijalizam. 4
 50

ustanove, da se spriječi skupljanje^ bogatstva kod poje­

dinaca. Trebalo je spriječiti, da Zidovi postanu narod,
k o j i i m a d r ž a v u . Stoga se kod Zidova i održala ple­
menska organizacija, zasnovana na rodovskom uredjenju,
sve do njihovog potpunog rasula, a tragovi toga osjećaju
se i danas.
U osnivanju Rima učestvovala su, čini se, latinska
plemena, koja su već bila izašla iz materinskog prava. Zene,
kojih nijesu imali, oteli su, kako je već spomenuto, iz ple­
mena Sabinaca i prozvali se po tom Kviritima. Još u
kasno vrijeme nazivani su rimski gradjani u pučkoj skup­
štini imenom Kvirita. Populus romanus značilo je slobodno
stanovništvo Rima uopće, a populus Romanus quiritium
značilo je rimskog gradjanina i po porijeklu i po pravima.
U rimskom rodu vladalo je očinsko pravo. Djeca su bila
jedini nasljednici, a gdje njih nije bilo, nasljedjivali su srod­
nici u muškoj liniji, a ako nije bilo ni njih, imanje je pri­
padalo rodu. Sa udajom je žena gubila pravo da naslijedi
imanja svojega oca i njegove braće, ona je istupila iz svog
roda, i ni ona ni njena djeca nisu mogli nasljedjivati njenog
oca i njegovu braću. A ko se pak ne uda, njeno je na-
sljedje bilo izgubljeno za očinski rod. Podjela na rodove
i bratstva činila je u Rimu vjekovima podlogu za vojničku
organizaciju i vršenje gradjanskih prava. Ali sa propadanjem
rodova, zasnovanih na očinskome pravu, i sa opadanjem
njihova značenja nastajale su povoljnije prilike za rimske
žene; kasnije su one ne samo nasljedjivale, već su i uprav­
ljale svojim imanjem, dakle su bile u daleko povoljnijem
položaju, nego njihove grčke sestre. Ovaj slobodniji položaj,
koji su žene postepeno stekle, pobudio je starijega Catona,
koji se rodio 234. godine prije Krista, da se ovako žali:
„Kad bi svaki otac obitelji po primjeru svojih predaka
držao svoju ženu u potpunoj podčinjenosti, onda ne bismo
u javnosti imali tako mnogo da se bavimo ovim spolom."
1 kad su neki pučki tribuni 193. godine prije Krista istakli
zahtjev, da se ukine jedan ranije donesen zakon protiv
ženskog luksusa u odijelu i nakitu, grmio je on: „Kad
bi svaki od nas oprezno čuvao prema svojoj ženi pravo
i starešinstvo muževljevo, imali bismo ovdje manje teškoća
 51

s cjelokupnim ženskim svijetom : naša sloboda, s kojom

je kod kuće već svršeno, sad je i ovdje na forumu zga-
žena i uništena ženskom neobuzdanošću, i kad pojedinima
ne možemo da odolimo, moramo se onda bojati i od svih
njih ukupno . . . Kod naših starih žene nijesu mogle vršiti
čak ni privatne poslove bez skrbnika i bile su u potpunoj
zavisnosti od očeva, braće, m uževa: mi trpimo ćak i to,
da one prisvajaju ono, što pripada republici, pa i da se
miješaju u narodne skupštine . . . Puštate uzde njihovoj
vlastoljubivoj prirodi, pa se opet nadate, da će one same
ograničiti svoju samovolju. T o je još najmanje ograničenje,
koje žene trpe, više preko svoje volje, nego iz poštovanja
prema običajima ili zakonima. O ne, da u istinu govorimo,
žele slobodu, ne, razuzdanost u svakom pogledu . . . I ako
su tek počele, da nam budu jednake, doskora će biti nad
nama."
U ono vrijeme, koje Caton u svom govoru spominje,
otac je za života bio tutor svojoj kćeri, ma se ona i udala,
ili joj je odredjivao skrbnika. Po smrti očevoj za skrbnika
je dolazio najbliži muški srodnik, pa ma on i ne imao
uslova, da bude agnat. Skrbnik je bio u pravu, da prenese
skrbništvo svakog časa na kojugod treću osobu. Rimska
dakle žena nije u početku imala pred zakonom svoje volje.
Oblici zaključivanja braka bijahu različni i primahu
tijekom stoljeća najraznolikije promjene. Najsvečaniji brak
bio je zaključen pred najvišim svećenikom u prisutnosti od
najmanje deset svjedoka, i tu je bračni par kao u znak
spajanja jeo kolač od brašna, soli i vode. Vidi se, da se
ovdje radi o jednom obredu, koji ima veliku sličnost sa
lomljenjem hostije kod kršćanske mise. Drugi oblik bračnog
zaključivanja bio je zauzimanje imanja, koje se smatralo
kao izvršeno, čim je žena, po pristanku oca ili skrbnika,
živjela godinu dana pod jednim krovom zajedno sa svojim
mladoženjom. N a treći je način brak zaključivan nekom
vrsti uzajamne kupovnine, pri čemu jedno drugome dade
novce i obećanje, da žele da budu muž i žena. Z a vrijeme
C iceronovo1 bio je za obje strane slobodan razvod i čak

1 Rodjen 106. godine prije Krista.

 52

nije bilo potrebno njegovo oglašenje. Ali lex Julia de adul-

teriis propisao je, da se razvod mora svečano oglasiti, i to
je propisano zbog toga, što su se žene, koje su imale da
odgovaraju za brakolomstvo, često puta pozivale na to,
kako su razvod već izvršile. Justinijan (kršćanin)1 zabranio
je razvod braka, osim kad je oboje htjelo ići u manastir.
Ali njegov nasljednik Justin II. bio je prinudjen, da ga
opet dopusti.
S porastom moći i bogatstva u Rimu dodje na mjesto
nekadašnje stroge ćudorednosti porok i strasti najgore vrsti.
Rim je bio središte, iz kojega su se rasprostirali blud,
raskoš i čulna istančanost po cijelom tadašnjem kulturnom
svijetu. Strasti su naročito za carskih vremena, pomagane
na razne načine od careva, poprimale oblike, koji su gra­
ničili sa ludilom. Muškarci i žene natjecali su se u poro­
cima. Broj javnih ženskih kuća bivao je sve veći, a pored
njih grčka ljubav (ljubav prama dječacima) sve je više hva­
tala maha u muškim krugovima. Neko vrijeme bio je u
Rimu broj prostituisanih mladih ljudi veći od broja pro-
stituisanih žena.2
H etere su se, okružene svojim štovateljima, pojavljivale
svečano na ulicama, šetnji, u cirku i kazalištu, često no­
šene od crnaca na nosiljkama, gdje su — sa zrcalom u
ruci, sjajne od uresa i dragulja — ležale polunage, medju
robovima, te su ih hladili lepezama, opkoljene četom dje­
čaka, eunuha, svirača; čudni patuljci su svršavali povorku.
Ove strasti zauzeše u Rimu tolike razmjere, te posta-
doše opasnost za opstanak carstva. Z a primjerom muška­
raca išle su ž e n e ; bilo je žena, kako veli Seneka,3 koje
su brojile svoje godine ne po konzulima kao obično, već
po broju svojih muževa. Brakolomstvo je bilo posvudašnje,
i žene, da bi izbjegle teške kazni, koje su ih očekivale,
dale su se upisivati kao prostitutke u edilske listine. T o
su radile i najotmjenije dame u Rimu.
1 Živio od 527. do 565. poslije Krista.
2 Poslanica sv. Pavla Rimljanima 1, 2 6 i 27 : Zato ih je i Bog pustio,
da dotle odu u sramnoj nasladi. Jer su se i njihove žene odale nepri­
rodnom vršenju snošaja. Isto tako su i ljudi napustili prirodno vršenje sa
ženom iv tražili naslade jedan s drugim i vršili blud medju sobom.
3 Živio od 2. do 65. godine poslije Krista.
 53

Pored ovih raskalašenosti gradjanski su ratovi i sistem

latifundija povećali nestupanje u brak i neimanje djece u
tolikom stupnju, te se broj rimskih gradjana i patricija bio
znatno smanjio. Z ato je 16. godine prije Krista August
izdao takozvani Julijev zakon,1 kojim je propisana nagrada
za radjanje djece i kazan zbog nestupanja u brak za rimske
gradjane i patricije. Koji je imao djece, bio je u činu veći
od onoga, koji nije imao djece, ili od onoga, koji nije bio
oženjen. T ko nije bio u braku, nije smio primiti nasledja,
osim od svojih najbližih rodjaka. Ljudi bez djece mogahu
baštiniti tek polovicu. Ostalo je pripalo državi. Z ene, koje
su bile okrivljene zbog brakolomstva, morale su jedan dio
svog miraza ustupiti prevarenomu mužu. Uslijed toga bilo
je muževa, koji su se ženili računajući na brakolomstvo
svoje žene. T o je bio povod Plutarhovoj o pasci: Rimljani
se ne žene, da bi dobili baštinike, već da baštine.
Kasnije je bio Julijev zakon još i pooštren. Tiberije
je naredio, da se ne smije podavati za novac nijedna žena,
čiji je djed, otac ili muž bio rimski plemić. Z ene. koje
bi se dale unesti u popis prostitutkinja, neka se prognaju
iz Italije kao brakolomnice. Z a muškarce dašto nije bilo
takvih kazni. Dalje, kako Juvenal javlja, u Rimu je u nje­
govo doba (u prvoj polovici prvog vijeka prije Krista) tro­
vanje bračnih drugova bilo česta pojava.

Treće poglavlje.

Kršćanstvo.
Protivno običajima Rimljana u doba careva, kada je
bezbračnost i neimanje djece prevršilo svaku mjeru, radili su
Zidovi. Židovka nije doduše imala pravo izbora, otac joj je
odredjivao muža, ali je brak bio dužnost, koju je ona
zdušno vršila. Talm ud svjetuje: „Kad ti bude kći za udaju,
daj jednom od ^tvojih robova slobodu i oženi ga njome.“
Isto su tako Zidovi savjesno slijedili zapovijed svojega

1 A u gust, posiaak Cezarov, pripao je adopcijom rodu Julijevn i otuda

oznaka Julijev zakon.
 54

Boga: „Radjajte se i množite." I zato su se usprkos svim

progonima i ugnjetavanjima znatno umnožili; oni su zakleti
neprijatelji malthusijanizma.
V eć T acit veli o njima: „Medju njima vlada tvrda
sloga i pripravno pomaganje, ali prema svima drugima ne­
prijateljska mržnja. Nikad ne jedu, nikad ne spavaju s ne­
prijateljima, i premda su jako podvrženi putenosti, izbje­
gavaju spolni odnošaj s tudjinkam a. . . Pa ipak nastoje
oko množenja naroda. Jer ubiti jednoga od potomaka grijeh
je kod njih; a duše slučajno poginulih ili pogubljenih sma­
traju besmrtnima. O tuda i ljubav vprema rasplodjavanju i
preziranje smrti." T acit je mrzio Zidove i prezirao ih, jer
su gomilali blaga i bogatstva prezirući očinsku svoju vjeru.
O n ih naziva „najgorim ljudima", „ružnim narodom."1
Pod vladom Rimljana Zidovi su se sve više prikupljali.
1 pod dugim patnjama, koje su oni od tada pa gotovo
kroz cijeli kršćanski srednji vijek morali podnositi, razvio
se onaj unutrašnji porodični život, koji današnjem buržoaskom
svijetu vrijedi kao neka vrst uzora. Naprotiv, u rimskom
se društvu izvršavao proces raspadanja i rasula, koji je
carstvo vodio prema njegovu koncu: Raspuštenosti, koja
je graničila s ludilom, usprotivio se drugi ekstrem najstrože
uzdržaljivosti. I kao što je prije raskalašenost, tako je sada
asceza poprimila religijozne oblike. Z a nju je činio propa­
gandu sanjarski fanatizam. Raskoš i blud vladajućih klasa,
koji prelažahu svaku mjeru, stajahu u najžešćoj suprotnosti
prema bijedi i nevolji milijuna i milijuna ljudi, što ih je
osvajački Rim dovukao u Italiju u ropstvo iz svih zemalja
tada poznatog svijeta. Medju ovima bijaše mnogo žena,
koje su, otrgnute od domaćeg ognjišta, rastavljene od rodi­
telja i muža i od svoje djece, osjećale najdublju nevolju i
težile za oslobodjenjem. Veliki broj rimskih žena, gnjušajući
se nad onim, što se oko njih zbivalo, osjećao je to isto.
Svaka promjena njihova položaja bila bi im dobro došla.
Duboko čeznuće za promjenom i za spasenjem obuzelo je
široke slojeve i činilo se, da se približava spasitelj. Osvo-
jenju židovskoga carstva i Jerusolima po Rimljanima bilo

1 Tacit, Historije, 5. knjiga.

 55

je posljedicom uništenje narodne samostalnosti i stvorilo je

medju ascetskim sektama one zemlje sanjare, koji su pro­
povijedali postanak nekog novog carstva, te će svima
donijeti slobodu i sreću.
Krist je došao i pojavilo se kršćanstvo. O no je bilo
opozicija proti životinjskom materijalizmu, koji je vladao
medju mogućnicima i bogatašima rimskoga carstva, ono je
bilo ustajanje proti vpreziranju i potlačivanju masa. Ali poŠto
je ono poteklo iz Židovstva, koje je poznavalo tek bes-
pravnost žene i — zaneseno biblijskom predodžbom —
gledalo u njoj uzroke svega zla, ono je propovijedalo pre­
ziranje žene, uzdržaljivost i uništenje puti, zbog koje se u
ono vrijeme tako teško griješilo, ono je svojim dvosmislelim
pripovijedima upućivalo na neko buduće carstvo, u kom
su neki vidjeli nebesko, a drugi zemaljsko, i koje će svima
donijeti slobodu i pravdu. O no je s takovim naukama našlo
plodno zemljište na močvarnome tlu rimskoga carstva. Z ena
se, kao i svi bijednici, nadajući se oslobodjenju i spasu
iz svog položaja, gorljivo i pripravno priključila tome po­
kretu. T a do danas nije bilo većeg i znatnijeg pokreta u
svijetu, u kom se ne bi i žene istaknule kao borilice i
mučenice. Oni, koji hvale kršćanstvo kao neku veliku kul­
turnu tečevivu, ne smiju zaboraviti, da je baš žena bila,
kojoj ono mora da zahvali veliki dio svog uspjeha. Njezina
gorljivost pri preobraćanju na novu vjeru igrala je veliku
ulogu kako u rimskom carstvu, tako i medju barbarskim
narodima srednjega vijeka. O na je često i najmogućnije
obratila na kršćanstvo. T ako je primjerice Klotilda sklonula
na primitak kršćanske vjere franačkoga kralja Klodviga.
Berta, kentska kraljica i Gizela, ugarska kraljica, uvele su
u svojim zemljama kršćanstvo. Uplivu žena treba zahvaliti
preobraćenje mnogih velikih ličnosti. A li kršćanstvo je vrlo
zlo platilo ženi za te usluge. O no u svojim naukama sadrži
isto preziranje žene, što ga u sebi sadrže sve istočne reli­
gije. O no joj zapovijeda, da bude poslušna služavka svome
mužu, pa još i danas mora ona da mu pred oltarom dade
obećanje poslušnosti.
Cujmo, kako govori biblija i kršćanstvo o ženi i o
braku.
 56

Deset zapovijedi starog zavjeta upućeno je samo na

muškarca. U devetoj se zapovijedi spominje žena zajedno
sa služinčadi i domaćim životinjama. Čovjek se opominje,
da ne žudi ni za ženom svoga bližnjega, ni za svojim
slugom, ni za svojom sluškinjom, ni za svojim volom, ni
za svojim oslom, ni za svim onim, što ima njegov bližnji.
Z ena je dakle stvar, komad vlasništva, kojega muškarac
ne smije željeti, dok je u tudjem posjedu. Isus, koji je
pripadao jednoj sekti najstrožeg ascetizma i uzdržaljivosti,1
odgovorio je svojim učenicima na pitanje o braku ovako:
T u riječ ne razumije svako, već kojima je to dano. Jer
su neki uškopljeni zato, što su takvi izašli iz utrobe ma­
terine, neki su uškopljeni zato, što su ih ljudi uškopili; a
neki su uškopljeni zato, š t o s u s a m i s e b e u š k o p i l i
r a d i c a r s t v a n e b e s k o g . 2 dkopljenje je prema tome
bogu ugodan čin, a odricanje od ljubavi i braka dobro
djelo.
Pavao, koji se može još u većem stepenu i od samog
Isusa nazvati osnivačem kršćanstva, Pavao, koji je tek dao
toj nauci medjunarodno značenje istrgnuvši je iz ograni­
čenog židovskog sektarstva, piše Korinćanima: „O onom,
što ste mi pisali, odgovaram: za čovjeka je dobro, da se
ne dotakne nijedne žene. Ali, radi kurvarstva svaki čovjek
treba da ima svoju ženu i svaka žena svog muža“ . . .
„Brak je nisko sta n je ; dobro je oženiti se, a još bolje ne
ženiti se.“ „Živite duhovno i odupirite se željama tijela.
Tijelo se buni protiv duha i duh protiv tijela.“ „Oni, koje
je Krist pridobio, raspeli su svoje tijelo zajedno sa svojim
strastima i požudama. “ O n je sam slijedio svoje nauke i
nije se ženio. T a mržnja protiv tijela, to je m r ž n j a
p r o t i v ž e n e , a l i i s t r a h o d ž e n e , koja je pri­
kazivana zavodnicom muža — vidi prizor u zemaljskom
paradizu. U tome su smislu propovijedali apoštoli i crkveni
oci, u tom je smislu radila crkva kroz čitavi srednji vijek
stvarajući samostane i uvodeći celibat svećenika, pa u tom
smislu djeluje ona još i danas.

1 Mantegazza, Ljubav u čovječanstvu.

2 Matejevo evang., gl. 19, stih II i 12.
 57

Ž ena je prema kršćanskoj nauci n e č i s t a , zavodnica,

te je donijela grijeh na svijet i upropastila čovjeka. I zato
su apostoli i crkveni oci brak smatrali uvijek nekim po­
trebnim zlom, kako se to danas veli za prostituciju. T er-
tulijam je uskliknuo: „Ženo, ti treba da ideš uvijek u
žalosti i prnjama, tvoje oči treba da budu pune pokajničkih
suza, da bi se zaboravilo, kako si upropastila čovječji rod.
Ž en o ! T i si vrata od p a k la !“ I dalje: „Valja odabrati
nestupanje u brak, pa ma i propao ljudski rod.“ Jeronim
v e li: „Brak je uvijek porok i sve, što se može učiniti,
jest, da ga se oprosti i posveti “, zbog čega su učinili brak
crkvenim sakramentom. Origen k a ž e : „Brak je nešto obe-
svećeno i nečisto, sredstvo požude“, i da bi se usprotivio na­
pastima, uškopio se. Augustin uči: „O ni, koji se ne žene,
s ja tć e n a n e b u kao sjajne zvijezde, dok će njihovi roditelji
ličiti na tamne zvijezde.“ Euzebije i Jeronim slažu se u tom,
da biblijska izreka: „Radjajte i množite se “ , ne odgovara
više vremenu i da se ne tiče kršćana.Moglo bi se na­
vesti još stotine citata od najuplivnijih crkvenih otaca,
koji su svi od reda naučavali isto. O ni su svojim nepre­
stanim učenjem i propovijedanjem rasprostrti one neprirodne
poglede na spolne stvari i odnošaj izmedju spolova, k o j i
je m e d j u t i m j e d n a z a p o v i j e d p r i r o d e i čije
je v r š e n j e j e d n a od n a j v a ž n i j i h d u ž n o s t i
u ž i v o t u . O d ovih nauka boluje još teško današnje
društvo i oporavlja se vrlo polako.
Petar uzvikuje snažno: „Ž ene, budite poslušne svojim
muževima.“ Pavao piše Efežanim a: „Muž je glava ženi,
kao što je Krist glava crkvi“, a Korinćanim a: „Čovjek je
slika i slava božja, a žena slava čovjekova. “ Prem a tome
bi se i najgori čovjek mogao držati boljim od najbolje
žene i u praksi je dosada to tako i bilo. Pavao podiže
svoj moćni glas i protiv višeg obrazovanja ženina govoreći
u prvoj poslanici Timoteju (2, II i t. d.) : „Neka se
žena uči u tišini najvećoj p o k o r n o s t i . J a n e d o ­
p u š t a m ženi, da uči d r u g o g a , n i t i da b u d e
g o s p o d a r mužu, v e ć da b u d e s k r o m n a . “ A
Korinćanima (14, 34 i 3 3 ): „Naredite svojim ženama, da
š u t e u općini, j e r n j i m a n e t r e b a d o p u s t i t i
 53

d a g o v o r e , v e ć d a s e p o k o r a v a j u , kao što i
zakon veli. Ako pak hoće, jda štogod nauće, n e k a p i ­
taju d o m a muže ve. Ž e n a m a ne pri l i c i da
g o v o r e j a v n o u d r u š t v u.“ Sveti Toma Akvinac
(1227. do 1274.) veli: „Zena je korov, što brzo raste,
ona je nesavršen čovjek, čije se tijelo samo zbog toga
brže razvija, što je manje vrijednosti i što se priroda na
njemu manje zadržava.“ „Z en e se radjaju, da vječito
budu pod jarmom svoga gospodara i meštra, koga je pri­
roda bogato obdarila u svakom pogledu i namijenila za
gospodara. “
Takva se učenja ne nalaze samo u kršćanstvu. Pošto
je kršćanstvo smjesa od židovstva i grčke filozofije, koji
imaju korijen u starijim kulturama Indijaca, Đabilonaca i
Egipćana, to je podčinjeni položaj, što ga je ženi pridije­
lilo kršćanstvo, zajedničko učenje u cijelom kulturnom svi­
jetu od prestanka materinskog prava. Tako stoji u Manuovu
indijskom zakoniku: „Sramoti je uzrok žena, neprijateljstvu
je uzrok žena, svjetovnom je životu uzrok ž e n a ; zato treba
izbjegavati ženu.“ Pored preziranja žene pokazuje se uvijek
i strah od n je ; tako se u Manu dalje veli: „Z ene su po
prirodi naklonjene da zavode ljude: zbog toga ne smije
čovjek ni sa najbližom srodnicom sjedjeti na samu“. Z ena
je dakle i po indijskom kao i po starozavjetnom shvatanju
zavodnica. Svaki gospodarski odnos ponizuje podčinjenoga.
A podčinjen položaj ženin očuvan je sve do danas, i to
na nekulturnom istoku još više, nego medju narodima
s kršćanskim naziranjem na svijet. Ono, što je postepeno
popravilo položaj ženin u takozvanom kršćanskom svijetu,
nije bilo kršćanstvo, već k u l t u r a z a p a d a , k o j a s e
razvi la b o r b o m pr ot i v k r š ć a n s k o g nazora.
Kršćanstvo nije uzrok, da je položaj ženin danas po­
voljniji, no u vrijeme postanka njegovog. Kršćanstvo je
bilo primorano, da protiv svoje volje izmijeni svoje držanje
prema ženi. Nema sumnje, da drukčije misle o tom oni,
koji sanjaju o „misiji kršćanstva, koje će osloboditi ljudski
rod“. Sta više, oni tvrde, da je kršćanstvo oslobodilo ženu
iz njezinog ranijeg niskog položaja, i pozivaju se pri tom
naročito na vjerovanje u Mariju, odnosno Bogorodicu, na
 59

vjerovanje, koje je kasnije zavladalo kršćanstvom i koje je

znak nekog poštovanja prema ženskom spolu. Katolička
crkva, u kojoj ovo vjerovanje postoji, teško da bi smjela
dijeliti ovo mišljenje. ’ Navedene misli svetaca i crkvenih
otaca, koje bi se mogle još i umnožati, govorile su sve
zajedno i svaka o sebi protiv žena i protiv braka. Crkveni
sabor u Makonu, koji je u šestom vijeku pretresao, da li
žena ima dušu i sa jednim glasom većine odlučio, da ima,
tako isto pokazuje neprijateljsko raspoloženje prema ženi.
Grgur VII. zaveo je celibat svećenika,1 da ih ne bi ni­
kakve porodične obaveze odvajale od crkvene službe, a
tome je išlo na ruku i samo vjerovanje u griješnost tjelesne
požude. Ni razni reformatori, kao što su Kalvin i škotski
svećenici, koji su bijesnih protiv „tjelesnih požuda“, ne
dopuštaju ni najmanju sumnju u neprijateljsko raspoloženje
kršćanstva prama ženama.2
Uvodeći obožavanje Marije katolička ga je crkva vrlo
vješto stavila na mjesto obožavanja neznabožačkih boginja,
koje se nalazilo kod s v i h naroda, što ih je tada kršćan­
stvo obuhvatalo. Na mjesto Kibele, Milite, Afrodite, V e ­
nere, Cerere i t. d. kod južnih naroda, na mjesto Freie,
Frigge i t. d. kod germanskih naroda, došla je M a r i j a ,
koja je bila idealizovana po kršćansko-spiritualističkom shva­
tanju.
Četvrto poglavlje.

Ž ena u srednjem vijeku.

1. Položaj žen e kod Germana.
Stari, zdravi i surovi, ali nepokvareni narodi, koji su
u prvim vjekovima poslije Krista nagrnuli s istoka i sjevera
1 Protiv celibata su se pored ostalih borili i neki svećenici dijeceze
u Mainzu izjavljujući : „ V i biskupi i opati imate velika bogatstva, kra­
ljevski stol i sjajne lovačke kočije, a mi siromašni prosti svećenici imamo
radi utjehe samo jednu ženu. Uzdržaljivost je možda lijepa vrlina, ali je
u stvari teška i gorka.*4 Y ves G uyot, Socijalne teorije kršćanstva. 2. iz­
danje. Pariz.
2 Mnogobrojni primjeri za ovo ualaze se kod Bucklea u njegovoj ,,P o -
vjesti civilizacije u Engleskoj", koju je na njemački preveo Arnold R uge.
4. izdanje. Leipzig i H eidelberg 1870.
 60

kao golemi morski talasi i preplavili umorno rimsko carstvo,

u kom je postepeno zavladalo kršćanstvo, odupriješe se
svom snagom ascetskim naukama kršćanskih propovijednika
i oni, htjeli ili ne htjeli, morali su voditi računa o ovim
zdravim prirodama. Sa začudjenjem vidjeli su Rimljani, ^da
su obićaji tih naroda bili posve drugačiji od njihovih. Što
se tiče Nijemaca, T a c i t je ovu činjenicu priznao ovim
riječima: „Njihovi su brakovi vrlo strogi i nijedan od nji­
hovih običaja nije više za pohvalu od ovoga, jer oni su
gotovo jedini barbari, koji se zadovoljavaju jednom ženom ;
vrlo rijetko čuje se u tom mnogobrojnom narodu o pre­
ljubi i ona se smjesta kažnjava, što je dopušteno samim
muževima. Čovjek odreže kosu preljubnici i otjera je pred
srodnicima golu iz sela, jer se prema povrjedjivanju ćudo-
redja ne ima nikakovih obzira. Ni po ljepoti, ni po mla­
dosti ili bogatstvu ne će takva žena naći muža. Tamo
nitko ne smatra, da su poroci sitnica, kojoj se možeš na­
smijati ; tamo nije nikako uživanje zavesti ili biti zaveden.
Mladići se kasno žene i zbog toga zadržavaju svoju snagu;
pa ni djevojke se ne udavaju brzo i kod njih se opaža
isto takva bujnost i jednaka tjelesna veličina. U istim go­
dinama, jednako jaki uzimaju se i snaga roditelja prelazi
na djecu.“
Očevidno je Tacit, da bi Rimljanima pružio neki
uzor, nešto odviše ružičasto opisao bračne odnošaje starih
Germana. Dakako, da je kod njih bila preljubnica strogo
kažnjena, ali to nije vrijedilo za brakolomnog muža. U T a-
citovo je doba rod kod Germana bio još u cvjetanju. O n,
kome su u vremenu razvijenih rimskih odnosa rodovsko
uredjenje i njegovi osnovi bili nepoznata i nerazumljiva
stvar, pripovijeda sa začudjenjem, da kod Germana čovjek
smatra djecu svoje sestre kao svoju rodjenu, dapače, da je
krvna veza izmedju ujaka i nećaka svetija još i uža od
one izmedju oca i sina, tako, da je u potrazi za jamcima
sin sestre vrijedio kao veća garancija od rodjenoga sina.
Engels pripominje na t o : Ako članovi jednog takvog roda
dadu kao zalogu jednog svog sina i ako on padne kao
žrtva nevjerstva očeva, takav se otac morao sam ubiti.
A ko je pak to bio nećak, onda je njegovom propašću po-
 61

vrijedjeno najsvetije rodovsko pravo. Z a njegovu je smrt

kriv najbliži mu rodjak, koji je prije svih drugih bio dužan
da štiti dječaka ili m ladića; on ga ili nije smio dati u
zalog ili je morao ugovor očuvati.1
Uostalom, u Tacitovo doba materinsko je pravo, kao
što Engels dokazuje, bilo već ustupilo mjesto očinskome
pravu. Djeca su nasljedjivala oca, a ako njih nije bilo,
nasljedje je prelazilo na njegovu braću i braću njegovih
roditelja. Priznavanje prava nasljedja majčinoma bratu, i ako
su očevi rodjaci imali pretežno pravo nasljedja, objašnjava
se time, što je staro pravo tek bilo iščezlo. Uspomene na
staro pravo bile su dakle uzrok pažnji Germana prema
ženskome spolu, što je T acita tako iznenadilo. O n je
našao još i to, da su im žene hrabrost jako raspaljivale.
Z a starog Germana bilo je najgroznije pomisliti, da vidi
svoju ženu u ropstvu i podčinjenosti, i takva ih je pomisao
podstrekavala na skrajnji otpor. Ali su i žene bile prožete
jednim duhom, koji je Rimljanima jako imponovao. Kad
Marije nije pristao, da zarobljene žene Teutonaca posveti
za svećenice V esti (božici djevičanske nevinosti), one su
izvršile samoubijstvo.
U Tacitovo doba Nijemci su već bili stalno nastanjeni;
dioba zemljišta vršila se svake godine podjelom, a u za­
jedničkoj svojini ostali su šuma, voda i pašnjaci. Njihov
način života bio je još vrlo jednostavan, bogatstvo im se
sastojalo poglavito u sto c i; odijevali su se grubim vunenim
ogrtačem ili životinjskim krznom. Z ene i prvaci nosili su
još i lanenu košulju. Izradbom kovina bavila su se tek ona
plemena, koja su živjela i suviše daleko, a da bi se kod
njih mogli uvoziti rimski industrijski proizvodi. Pravdu je
izricalo za manje stvari vijeće starješina, za važnije pak
narodna skupština. Starješine su birane, i to ponajčešće
iz iste porodice, ali prelazak u očinsko pravo omogućio je
nasljednost ovog položaja i doveo je najzad do plemstva,
iz kojega je kasnije niknula kraljevska vlast. Kakogod u
Grčkoj i Rimu, i njemački je rod propao uslijed postanka
privatne svojine, uslijed razvitka zanata i trgovine i mije-

1 E ngels, Porijeklo porodice i t. d.

 62

sanja sa tudjim plemenima i narodima. Na mjesto roda

došla je ustanova marke (Markgenossenschaft), demokratska
organizacija slobodnih seljaka, koja je u toku stoljeća da­
vala jak otpor u borbi protiv plemstva, crkve i knezova,
i koja nije potpuno iščezla ni onda, kad je zagospodarila
feudalna država i počela dotle slobodne seljake bacati u
zavisnost i ropstvo.
Predstavnici marke bili su porodični starješine. Z ene,
kćeri, snahe bijahu isključene iz vijeća i uprave. Bila su
prošla vremena, kad su žene rukovodile plemenskim po­
slovima, što je Tacita veoma začudjavalo i što on spo­
minje s prezirom. U petom je stoljeću salijski zakon ukinuo
pravo ženskoga spola na nasljedjivanje plemenskih dobara.
Svaki muški član bratstva, čim se oženi, sticao je pravo
na jedan dio zajedničkog zemljišta. Djed i baka, otac i
mati i njihova djeca živjeli su obično pod jednim krovom
u zadruzi, i češće se dogadjalo, da otac, da bi dobio nov
dio zemljišta, oženi još nedorasla i za brak nerazvijena
sina odraslom djevojkom, s kojom je on mjesto sina vršio
supružanske dužnosti.1 Mladi bračni drugovi dobivali • su
jedan tovar bukovih drva i drva za kolibu. A ko im se
rodi kći, dobivaju tovar d rv a ; ako je novorodjenče sin,
dva tovara.2 Ženski je spol bio cijenjen za pola vrijed­
nosti manje.3
Zaključivanje braka bilo je jednostavno. Vjerski je
obred bio nepoznat, izjave pristanka s obje strane bile su
dovoljne i kad je par ušao u bračnu postelju, brak je bio

1 Isto se to dešavalo u ruskome miru. V idi de Laveleye, Pravlas-

nišlvo, prijevod Karla Đuchera. Autorizovano njemačko izdanje. Str. 35.
Leipzig 1879.
2 A k o je nekom čovjeku žena rodila, pa ako je dijete kći, neka iz
šume proda tovar bukovih drva u subotu. A ko je sin, onda neka to isto
učini u utorak i u subotu, pa neka ženi kupi od toga vina i bijela hljeba,
dok boluje od poroda. G . L. v. Maurer, Povjest ustanove marke u N je­
mačkoj.
3 T o biva još i danas. T o se potvrdjuje uobičajenim pozdravom,
kojim otac u Amrischwendu kod St. Blasiena odgovara na glas o ro-
djenju djeteta. A k o je djevojka, on usklikne : A h , sto mu muka I A ako
je sin, klikne on : A h, hiljadu mu muka 1 Narodni život u Badenu, na­
pisao Eduard H ugo Maier. Strassburg 1900.
 63

svršen. Običaj, da brak postaje pravovaljan istom poslije

crkvenoga obreda, nastao je tekar u devetom stoljeću, a
istom je u šesnaestom vijeku odlukom trijentskog sabora
brak proglašen sakramentom katoličke crkve.

2. Feudalizam i pravo prve noći.

Sa postankom feudalne države pogoršalo se stanje za
veliki broj članova zajednice. Pobjedonosni vojskovodje
služili su se silom, da zavladaju velikim oblastima ; sebe
su smatrali za gospodare zajedničke svojine, koju su
na stanovito vrijeme ili s pravom nasledjivanja ustupali
svojoj odanoj pratnji: zarobljenicima, robovima i oslobo-
djenim robovima, obično stranog porijetla. Na taj su način
stvorili dvorsko ili službujuće plemstvo, koje im je u svemu
stajalo na službu. Osnivanje velikog franačkog carstva uni­
štilo je i posljednje ostatke starog rodovskog uredjenja. Na
mjesto vijeća starješina došle su pod vojskovodje i plemstvo,
koje se sad stvorilo.
Z bog neprekidnih osvajačkih ratova i medjusobnih
borbi prvaka, ogromna masa slobodnih ljudi, koja je sve
te terete snosila, propadala je i osiromašavala. O ni više
nijesu mogli odgovarati vojnoj obvezi. Mjesto toga su kne­
zovi i velika vlastela skupljali plaćenike, a od tada su se
seljaci zajedno sa posjedom stavljali pod zaštitu svjetov­
noga ili duhovnoga gospodara, — jer crkva je umjela, da
za nekoliko stoljeća prigrabi i veliku svjetovnu vlast, —
kojima su plaćali danak i za sebe i za imanje. T ako je
slobodno seljakovo imanje postalo zakupno dobro, koje je
vremenom opterećivano sve više i više. K ad je jedared
dopao ovog zavisnog položaja, nije trebalo mnogo, pa da
seljak izgubi i ličnu slobodu. Zavisnost i ropstvo raspro-
stirali su se sve dalje.
Vlastelin je imao gotovo neograničeno pravo raspola­
ganja nad svojim robovima i zavisnim ljudima. O n je imao
pravo da prinudi na brak svakoga čovjeka, čim stupi u
osamnaestu, a djevojku, kad navrši četrnaest godina. O n
je mogao nametnuti čovjeku ženu, a ženi čovjeka. Isto je
 64

pravo imao i prema udovcima i udovicama. Kao gospodar

svojih podanika smatrao je, da ima pravo spolnog uživanja
svojih ženskih robova, što se ogleda u jus primae noctis
(pravo prve noći). T o je pravo imao i njegov zastupnik,
ali se moglo osloboditi te obveze izvjesnim daćama, ćija
se priroda vidi iz samog imena, k a o : posteljina, interes na
nevinost, porez na košulju, kamati na pregaču, groševi za
žigosanje i t. d.
Mnogi su osporavali, da je ovo pravo prve noći po­
stojalo. O no je doduše ponekim ljudima neugodno, jer je
vršeno ćak i u takvo jedno vrijeme, koje se s izvjesne
strane želi istaknuti kao primjer morala i pobožnosti. V eć
je naglašeno, da se ovo pravo prve noći razvilo iz jednog
običaja, koji je u vezi sa materinskim pravom. Kad je ne­
stalo stare porodične organizacije, održavao se u početku
običaj, da se nevjesta prve noći preda ljudima u zadruzi.
Ali je to pravo u toku vremena ograničeno i najzad je
prešlo na plemenskog poglavicu ili svečenika. Vlastelin ga
je primio kao znak svoje vlasti nad licem, koje pripada
njegovu zemljištu, i vršio ga je, kad je htio, ili zamjenjivao
dankom u proizvodima ili novcu. D a je ovo pravo prve
noči odista postajalo, vidi se iz „Starina" Jakova Grimma
(1, 43), gdje stoji: „Vlastelinski zapisnik, koji hoće da se
vjenča, treba da pozove i majera (upravnika dobra) i nje­
govu ženu. Majer treba da donese mladoženji lonac, u
kome će on kuhati ovna, zatim tovar drva za svadbu, a
majer i njegova žena treba da donesu još i četvrtinu od
divlje svinje; a čim se svadba svrši, mladoženja je dužan
pustiti majera, da mu spava sa ženom prvu noć ili je od-
kupljuje sa četiri šilinga i pet pfeniga."
Sugenheim1 misli, da jus primae noctis kao pravo vla­
stelina potiče odatle, što je on imao da dade privolu za
vjenčanje. Iz toga prava poteklo je u Đearnu i to, da su
sva prvorodjena djeca iz braka, u kom se vršilo to pravo
prve noći, bila slobodnjaci. Kasnije se to pravo iskup­
ljivalo nekim porezom. Najtvrdokornije su, po Sugenheimu,

1 Povjest ukinuća kmetstva i zavisnosti u Evropi do sredine devet­

naestog stoljeća. Petrograd 1861.
 65

utjeravali taj porez biskupi od Amiensa, i to sve do po­

četka petnaestog stoljeća. U Škotskoj je kralj Malcolm III.
objavio krajem jedanaestoga vijeka, da se pravo prve noći
može zamijeniti porezom. Ali je ono u Njemačkoj posto­
jalo još mnogo dulje. Po papinskoj knjizi švapskog mana­
stira Adelberga iz godine 1496. morali su se kmetovi u
Bortlingenu osloboditi prava prve noći na taj način, što je
mladoženja davao krupicu soli, a mladenka jednu funtu i
sedam šilinga ili zdjelu tako veliku; „da se u nju može
smjestiti stražnjica**. Po drugim je mjestima nevjesta mo­
rala davati vlasteli u ime otkupa toliko sira ili masla, „ko­
liko je njena stražnjica bila debela i teška**. N a drugim su
mjestima one davale ukrašene korduanske stolice, „koje
su mogle tačno ispuniti tim svojim dijelom tijela**.1 Po
opisima bavarskog apelacijonog suca W elscha otkup od
prava prve noći postojao je u Bavarskoj još u posljednjem
vijeku.3 Dalje tvrdi Engels,3 da se pravo prve noći održalo
kod stanovnika W alesa i Skota kroz cijeli srednji vijek i
da su ga zbog rodovske organizacije vršili ne vlastelin ili
njegov zastupnik, već poglavica bratstva kao predstavnik
sviju muževa, razumije se, ako to pravo nije bilo is­
kupljeno.
Prema tome ne ima sumnje, da je pravo prve noći
vladalo ne samo kroz srednji vijek, nego čak i u novo doba
i da je igralo izvjesnu ulogu u zakoniku feudalnoga prava.
U Poljskoj je plemstvo prisvojilo sebi pravo, da oskvrne
svaku djevojku, koja mu se svidi, a naredjivalo je, da se
udari sto šiba onome, koji bi se potužio. D a oduzimanje
djevojačke časti izgleda još i danas veleposjedniku ili nje­
govim činovnicima kao nešto, što se samo po sebi razu­
mije, vidi se iz toga, što se ono vrši tako često ne samo
u Njemačkoj, već i na cijelom istoku i jugoistoku evrop­
skom, kao što tvrde poznavaoci tih predjela.

1 Memminger, Stalin i drugi, O pis wiirtemberikih služba. Svezak

2 0 . (M agistrat u G oppingenu). Hormayr, Bavarci na istoku. O paska na
str. 3 8 . V idi Sugenheim , str. 3 6 0 .
2 O plaćanju i otkupu od seljačkih tereta s osobitim obzirom na
Bavarsku, W iirtemberg, Baden, H essen , Prusku i Austriju. Landshut 1846.
8 u pomenutoj knjizi, str. 97.
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 5
 66

U feudalno doba bilo je zaključivanje brakova u inte­

resu spahija, jer su djeca, rodjena u tim brakovima, stu­
pala u istu podčinjenost, kao i njihovi roditelji; time su
spahije umnožavali svoje radne snage i povečavali svoj
dohodak. O tuda su d u h o v n i i s v j e t o v n i gospo­
dari išli na ruku stupanju u brak svojih podanika. Drukčije
je postupala crkva, kada je imalo izgleda, da će sprječa­
vanjem braka prisvojiti izvjesnu zemlju. Ali je to obično
snalazilo samo niži red slobodnih ljudi, koji su se uslijed
spomenutih okolnosti sve manje mogli održavati i koji su
svoje imanje ustupali crkvi, da bi iza manastirskih zidova
našli zaštite i mira. Drugi su opet sticali crkvenu zaštitu
za novac i usluge. Ali su često zbog toga njihovi potomci
dopadali sudbine, koju su njihovi predji htjeli rado izbjeći;
oni su postepeno padali u crkveno ropstvo ili su postajali
samostanski novaci.

3. Razvoj gradova. Samostani i prostitucija.

Gradovi, koji od jedanaestog vijeka počeše cvjetati, imali
su živog interesa, da pomažu namnožavanje stanovništva
olakšavanjem naseljavanja i zaključivanja brakova ; oni po-
stadoše utočišta seoskome stanovništvu, zavisnima i robo­
vima, koji umakoše nesnosnome pritisku. Ali su se ka­
snije prilike izmijenile. Čim su gradovi dospjeli do moći i
u njima zanatlijstvo osjetilo izvjesnu ugodnost, razvila se
mržnja zanatlija prema došljacima, koji se htjedoše naseliti
kao zanatlije i u kojima se gledalo nezgodne konkurente.
Postavljene su zapreke došljacima. Velike takse na naselje,
skupi majstorski ispiti, ograničavanje prava na vršenje za­
nata samo na izvjestan broj majstora i pomoćnika osudili
su hiljade ljudi na zavisnost, vanbračni život i sitničarenje.
K ada je u toku šesnaestog stoljeća bilo prošlo vrijeme
cvjetanja gradova iz uzroka, koje ćemo kasnije navesti, i
nastalo njihovo propadanje, smetnje naseljivanju i samo­
stalnom zanimanju povećavane su samo iz ograničenih na­
ziranja onoga vremena. A bilo je tu i drugih uzroka.
Spahijska tiranija rasla je iz decenija u decenij, tako
da su mnogi njihovi podanici rado zamjenjivali svoj bijedni
 67

život za život prosjaka, skitnica ili razbojnika, čemu su

pripomagale velike šume i rdjavi putovi. Ili su se u mnogo­
brojnim ratovima onoga vremena odavali najamništvu i pro­
davali se onoj strani, koja više plati i na kojoj je u izgledu
bogatiji plijen. Tako postade mnogobrojni muški i ženski
lumpenproletarijat, koji je bio bič za zemlju. Crkva je znatno
pripomogla širenju opče pokvarenosti. Ako je celibat du-
hovništva bio glavni uzrok nemoralnih spolnih strasti, dodir
sa Italijom i Rimom još im je više išao na ruku.
Rim nije bio samo središte kršćanstva kao prijestol­
nica papinstva, on je bio, vjeran svojoj prošlosti u pogan-
sko vrijeme careva, novi Babilon, evropsko sveučilište
nemorala, a papinski dvor njerovo najotmjenije sjedište.
Rimsko je carstvo u svom raspadu ostavilo kršćanskoj Ev­
ropi sve svoje proroke. Blagodareći dodiru duhovnika sa
Rimom oni su prodrli u Njemačku. Neobično mnogobrojno
svećenstvo, koje velikim dijelom sačinjavahu ljudi, čije su
spolne potrebe uslijed lijenosti i izobilja dostigle najviši
stupanj, a prisilnim neženstvom upućene na nezakonito ili
neprirodno podmirenje, unosilo je nemoral u sve društvene
krugove; ono je bilo kužna opasnost za moral ženskoga,
spola u gradovima i selima. Veliki broj muških i ženskih
samostana razlikovao se često puta od javnih kuća samo
time, što je život u njima bio bjesniji i nemoralniji. I
mnogobrojni zločini, poglavito ubijanje djece, mogli su u
njima biti u toliko lakše sakriveni, što su tamo sudili samo
oni, koji su obično stajali na čelu ove pokvarenosti. P o ­
nekad su seljaci gledali da osiguraju svoje žene i kćeri od
duhovničkog zavodjenja time, što za svoga duhovnog pa­
stira nijesu primali onoga, koji se nije obvezao, da će uzeti
prilježnicu. T o je bio povod, da biskup u Konstancu na­
metne svećenicima svoje dijeceze porez na prilježnice.
Tim e se i da objasniti historijom utvrdjena činjenica, da
je u onome srednjem vijeku, što ga naši romantičari pri­
kazuju tako pobožnim i moralnim, godine 1414. na saboru
u Konstancu bilo prisutno ne manje od 1500 bludnica.
Ali ove prilike nijesu nastupile tek sa propadanjem
srednjega vijeka, one su se pojavile mnogo ranije i izazvale
su razne tužbe i naredbe. T ako je godine 802 izdao Karlo
 68

Veliki ovakovu naredbu: „Nad ženskim samostanima treba

voditi strog nadzor, kaludjerice se ne smiju skitati, nego
ih treba najpomnije čuvati; medju sobom ne smiju se prav­
dati i svadjati i u svemu se moraju pokoravati nadstojni-
cama i opaticama. Gdje postoje samostanski propisi, neka
ih u svemu ispunjavaju. Neka se ne podaju kurvarluku,
pijanstvu i gramzljivosti, nego neka u svakom pogledu živu
pravično i trijezno. Nijedan čovjek ne smije uniči u njihov
samostan, več samo za vrijeme službe božje, pa se onda
mora odmah ukloniti." A jedna naredba iz 869 godine
glasi: „Ako svećenici drže v i š e žena, ili prolijevaju krv
kršćana ili neznabožaca, ili gaze kanonske propise, treba
ih lišiti svećeničkog čina, jer su gori od običnih ljudi!“
Sama činjenica, što je u to doba zabranjivano svećenicima
držanje više žena, govori u prilog toga, da još u devetome
vijeku nijesu bili rijetkost brakovi sa više žena. U stvari
nije bilo nikakovih zakona, koji bi to zabranjivali.
Pa još i kasnije, u doba pjevača, u dvanaestom i
trinaestom vijeku, nije bilo sablažnjivo držati više žena. U
jednoj pjesmi Albrechta od Johansdorfa u zbirci „Pjevačko
proljeće" (Zbirka Karla Lachmanna i Moritza Haupta.
Leipzig 1857, S. Hirzel) stoji:
Zar ie nepristojno
Z a poštenoga muža
D a ima dvije žene ?
Sto je muževima mogućno,
T o se ne dopušta ženama.

Z a moralno stanje toga doba od sudbonosnoga su

uticaja bili križarski ratovi, koji su desetine hiljada ljudi
udaljavali za više godina od domovine, pa ih upoznali u
istočno-rimskome carstvu s običajima, koji su dotle bili, tako
reći, posvema nepoznati u zapadnoj Evropi.
Položaj žena bijaše još nepovoljan osobito radi toga,
što je njihov broj znatno nadvisivao broj muškaraca, ne uzi­
majući u obzir zapreke, koje su im oteščavale ulazak u
brak i naseljenje. Kao poglavite uzroke tomu imamo da
smatramo brojne ratove, bitke i dvoboje, a i opasna trgo­
vačka putovanja onog vremena. Dalje bijaše poradi^ neu-
mjerenosti i raskalašenosti veći broj smrtnih slučajeva
 69

kod muževa, i to potencirano raspoloženje za bolesti i

smrt, izazvano takovim životom, očitovalo se osobito u
vremenima kuge, koja je u srednjem vijeku bijesnila tako
često. T ako je u razdoblju od 1326 do 1400 bilo tride-
setidvije, od 1400 do 1500 četrdesetijedna, a u razdoblju
od 1500 do 1600 trideset kužnih godina.1
Z ene su u masama krstarile po drumovima kao vračare,
pjevačice, sviračice, u društvu sa djacima i klericima i po­
plavljivale sabore i vašare. U plaćeničkim vojskama one
su činile naročita odjeljenja, bile su prema cehovskome
duhu onoga vremena organizovane u cehove i prema ljepoti
i starosti podjeljivane različitim činovima. Teškim kaznama
bilo im je zabranjivano, da se podaju ma kome izvan
toga kruga. U logorima su morale sa poslugom vući sijeno,
slamu i drva, puniti jame, močvare i rupe i održavati čistoću
u taboru. Pri opsadama imale su da zatrpavaju rupe gra­
njem i korovom, da bi olakšale juriše, one su pomagale
namještati puške, a kad bi ove zaostale na putu, one bi
pomagale da ih dopreme dalje.2
D a bi se barem u nekoliko doskočilo nevolji tih bez­
brojnih nesrećnih žena, osnivali su se počevši od sredine
trinaestog vijeka u mnogim gradovima takozvani beguinski
zavodi, što stajahu pod gradskom upravom. U tim zavo­
dima bijahu te ženskinje smještene, da bi provodile pristojan
život. No ni ti zavodi, a niti silni kloštri ne bijahu podobni
da se pobrinu za sve ove nesrećnice.
Bračne zapreke, putovanja knezova, gospode svjetovnog
i duhovnog staleža uz pratnju vitezova i slugu, koji su
prolazili kroz gradove, mladi ljudi u gradovima, a da ne
zaboravimo oženjene muževe, što su bez obzira jurili za
promjenama u nasladi životnoj, — sve je to stvorilo u
srednjevjekovnim gradovima potrebu prostitucije. I kao što
je svaki obrt u ono doba bio organizovan i reguliran ne
mogući postojati bez cehovskih uredaba, tako se dogodilo
i sa prostitucijom. U svim većim gradovima bilo je javnih

1 Dr. Karl Bucher, Ž ensko pitanje u srednjem vijeku. Str, 6 . do 7.

Tiibingen 1882.
2 Dr. Karl ĐiicKer, u pomenutoj knjizi, str. 35.
 70

ženskih kuća, koje su bile gradski, kneževski ili crkveni

regal, ćiji je čist prihod pripadao njihovim blagajnama.
Ženske su u ovim kućama same birale upraviteljicu, koja
je imala voditi račun o redu i naročito paziti, da bespravne
konkurentkinje ne bi nanosile štete zakonski odobrenoj
radnji. A ko bi se žene uhvatile u tome poslu, bile su
kažnjavane od vlasti. T ako su se članice jedne takve
ženske kuće u Nurnbergu potužile magistratu na bespravne
konkurentkinje, „da i drugi krčmari drže ženske, koje noću
izlaze na ulicu, noćivaju sa oženjenim i drugim ljudima i
da one to vrše mnogo više i mnogo grublje, nego u običnim
(cehovskim) javnim kućama, i da je žaliti, što se tako što
dešava u ovoj hvaljenoj varoši.“ 1 Ženske su kuće uživale
osobitu zaštitu; narušavanje mira u njihovoj blizini dvo­
struko je strože bilo kažnjavano. I članovi ovih ženskih
cehova imali su pravo prisustvovati u povorci kod procesija
i svečanosti, kod kojih su bili nazočni i drugi cehovi. A ne­
rijetko su bile ove ženskinje pozivane na kneževske i se-
natorske gozbe. Smatralo se, da su ženske kuće tu zato,
„da bi se bolje očuvao brak i čast djevica**. T o je isti
razlog, s kojim su u A teni opravdavali državne bordele i
s kojim se još i danas ispričava prostituciju. Medjutim
nisu izostajala ni nasilnička gonjenja bludnica od strane
istih tih ljudi, koji su prostitutke održavali svojim prohtje­
vima i svojim novcem. T ako je Karlo Veliki naredio, da
se jedna prostitutka dovuče gola na trg i išib a; on sam,
„najkršćanskiji** kralj i car, imao je ne manje no šest žena
u isto vrijem e; a ni njegove kćeri, koje su očigledno išle
za primjerom svojega oca, nijesu bile predstavnice vrline.
O ne su mu svojim životom spremile miiogi neugodni čas,
da, donesle su mu i nešto nezakonite djece u kuću. Alkuin,
prijatelj i savjetnik Karla Velikog, opominjao je svoje uče­
nike, da se čuvaju „krunisanih golubica, koje noću lete po
Pfalzu**, razumijevajući time careve kćeri.
Iste te zajednice, koje su javno organizirale bordele i
uzimale ih u svoju zaštitu dajući svećenicima Venere
svakojake povlastice, vršile su najstrože i najgroznije kazne

1 Joh. Scherr, Povjest njemačke žene. 4. izdanje. Leipzig 1879.

 71

nad sirotom i napuštenom djevojkom, koja je pala. Ubice

svoje djece, koje su iz očajanja ubijale plod svojega tijela,
podvrgavane su najgroznijim smrtnim kaznama, a za ne­
savjesnim zavodnicima nije ni pijetao kukurijeknuo. O ni su
možda zasjedavali u sudovima, koji su izricali smrtnu pre­
sudu nad javnim žrtvama. T akve se stvari još i danas
dogadjaju.1 A i ženino brakolomstvo kažnjavano je naj­
strože, bar joj nije bilo dano izbjegnuti porugu na sramot­
nom stu p u ; medjutim, brakolomstvo muževljevo bilo je po­
kriveno plaštem kršćanske ljubavi.
U W iirzburgu se gazda ženske radnje zakleo pred
magistratom, „da će biti gradu vjeran i naklonjen i da će
ženske nabavljati". Isto tako je bilo u Niirnbeigu, Ulmu,
Leipzigu, Kolnu, Frankfurtu i t. d. U Ulmu, gdje su žen­
ske kuće ukinute 1573. godine, cehovi su tražili 1551, da
se opet uvedu, „da bi se uklonila veća nezgoda" ! V iso­
kim strancima stavljane su na uživanje bludnice o grad­
skom trošku. Kad je kralj Vladislav 1452. ušao u Beč,
magistrat mu pošlje u susret jednu deputaciju javnib žen-
skinja, čiji su se najljepši dijelovi tijela pokazivali kroz
tanko odijelo. Isto je tako i cara Karla V ., pri njegovu
ulasku u Antwerpen, pozdravila jedna deputacija golih
djevojaka, i tu scenu predstavio je H ans Makart na jednoj
velikoj slici, koja se nalazi u hamburškom muzeju. T akve
pojave nijesu u ono doba izazivale nikakovo uzbudjenje.

4. V iteštvo i poštovanje žena.

Fantazijom bogati romantici i ljudi lukave proračuna-
nosti pokušali su prikazati srednji vijek osobito ćudorednim
i oduševljenim od istinskoga poštovanja prema ženama.
Tom u je naročito morala da posluži doba pjevača — od
dvanaestog do četrnaestog stoljeća. Ljubavna služba vite­

1 L eon Richer saopčuje u „Slobodnoj ženi" jedan slučaj, kako je

u Parizu jednu služavku zbog čedomorstva osudio o t a c n j e n o g r o -
d j e n o g d j e t e t a , jedan ugledni, p o b o ž n i advokat, koji je zasijedao
u poroti. Još i više. S a m j e a d v o k a t b i o u b o j i c a , a m a j k a
p o t p u n o n e v i n a , kao što je ova t e k p o s l i j e osude izjavila
pred sudom.
 72

zova, koju su ovi naučili od Mavara u Španiji, imala bi da

bude svjedočanstvo o poštivanju, koje se u ono vrijeme
iskazivalo ženi. T u treba da na nešto podsjetimo. Prvo,
viteštvo je bilo samo jedan maleni dio stanovništva, što
vrijedi i za njihove žene ; drugo, samo je jedan vrlo mali
dio viteštva vršio tu toliko uzvisivanu ljubavnu službu;
treće, ili se ne poznaje, ili se izopačuje pravi smisao ove
ljubavne službe. Doba, kada je cvjetala ova ljubavna služba
bilo je d o b a n a j c r n j e g p r a v a p e s n i c e u Nje­
mačkoj, doba, kada je svaki red bio uništen, a viteštvo se
odalo izlijetanju na drumove, pljačkanju i ucjenama. Takvo
vrijeme najbrutalnijih nasilja ne može biti vrijeme, u kome
vladaju samo blagi i pjesnički osjećaji. Naprotiv. Ovo je
vrijeme u bitnom pridoneslo, da se uništi još i ono malo
štovanja prema ženskome spolu. Viteštvo, kako na selu
tako i u gradovima, sačinjavali su najvećim dijelom grubi,
pusti bećari, čija je najmilija strast pored borenja i preko­
mjernog pijančevanja bilo najrazuzdanije zadovoljavanje spol­
nim požudama. Kroničari onoga vremena ne mogu se do­
voljno napričati o silovanju i nasilju, koje je vršilo kako
seosko, tako i varoško plemstvo, u čijim rukama bijaše
gradska uprava do trinaestog, a negdje do četrnaestog i
petnaestog stoljeća. Zlostavljene su ličnosti rijetko kada
imale mogućnosti, da pribave sebi prava, jer u gradovima
plemići su zasijedali u općinskom sudu, a na selu je spa-
hija imao neograničeno pravo kažnjivanja. Grdno je dakle
pretjerivanje, da su plemstvo i gospoštija sa takovim obi­
čajima i navikama ukazivali kakvo osobito poštovanje prema
ženama i da su ih nosili na rukama kao neku vrstu viših bića.
Čini se, da je vrlo maleni dio viteštva obožavao žensku
ljepotu, ali i to obožavanje^nije imalo nikakovih platonskih,
nego vrlo realnih ciljeva. Čak i onaj harlekin medju obo-
žavaocima ženske ljepote, onaj smiješne uspomene Ulrich
von Lichtenstein bio je samo dotle pristaša platonske lju­
bavi, dok je to morao biti. U stvari je ova ljubavna služba
bila obožavanje ljubaznice na račun — zakonite žene, bila
je dakle s r e d n j e v j e k o v n i k r š ć a n s k i h e t e r i z a m ,
kakav je postojao u Grčkoj za vremena Periklovih. U za­
jamno zavodjenje žena bilo je kod vitezova veoma razvijen
 73

ljubavni običaj, na kakav i danas nailazimo u izvjesnim

krugovima naše buržoazije.
Nesumnjivo je, da tako o t v o r e n a težnja za sjetilnim
zadovoljenjem u to doba sadrži u sebi priznanje, da pri­
rodni nagon, koji je usadjen u svakom zdravom i zrelom
čovjeku, ima prava da bude podmiren. U toliko je zdrava
priroda odnijela pobjedu nad kršćanskim ascetizmom. S druge
pak strane mora se opet naglasiti, da je to bilo priznato
samo jednome spolu, a da se prema drugome postupalo
tako, kao da ovaj nije mogao ni smio imati iste nagone.
Najmanje prekoračenje onih moralnih zakona, koje su ljudi
propisali za drugi spol, bilo je najstrože kažnjavano. A
ženski spol navikavan je neprekidnim ugnjetavanjem i oso­
bitim uzgojem na mišljenje svojih gospodara, tako, te mu
ovo stanje i do danas izgleda sasvim prirodno.
Z ar nije bilo milijuna robova, koji su ropstvo smatrali
za prirodno i koji se ne bi nikad oslobodili, da im se
osloboditelji nijesu pojavili iz klase njihovih gospodara?
Z ar nisu pruski seljaci molili, kada ih je Steinovo zako­
nodavstvo htjelo da oslobodi zavisnosti, da ostane pri
starom, jer „tko će se za njih brinuti, kad se razbole ili
ostare “ ? A zar nije tako nešto i s modernim radničkim
pokretom? Koliko još radnika dopušta bez ikakva otpora,
da eksploatatori na njih utiču i njima upravljaju !
Ugnjetenome je potreban onaj, koji će ga probuditi i
oduševiti, jer on nema slobodne inicijative. T ako je bilo
u modernome proletarskome pokretu. Cak su i buržoaskoj
borbi za oslobodjenje, koja je relativno bila u povoljnom
položaju, prokrčili put učitelji plemićskog i svećeničkog
porijekla.
M a koliko mana imao srednji vijek, on je posjedovao
zdra\u čulnost, koja je odgovarala jedroj i krepkoj naravi
puka i koju kršćanstvo nije moglo uništiti. O n nije znao
za licemjerno pretvaranje i prikrivenu pohotljivost našega
vremena, koje se plaši i ustručava da stvari nazove njihovim
pravim imenom i da o prirodnim stvarima prirodno govori.
O n nije poznavao ni onu pikantnu dvosmislenost, u koju
se zavijaju one stvari, koje se zbog nedostatka prirodnosti
ili zbog pretvaranja ne će otvoreno da nazovu, čime se
 74

prave još opasnijima, jer takav govor draži, ali ne zado­

voljava, izaziva samo slutnju, ali ne kaže jasno. Naša
društvena zabava, naši romani i naša pozorišta puna su
ovih pikantnih dvosmislenosti i njihovo je djelovanje oči­
gledno. Ovaj spiritualizam bogatih razuzdanaca, te se
skriva iza religijoznoga spiritualizma, ima danas silnu moć.

Peto poglavlje.

Reformacija.
1. Luter.
Zdrava čulnost srednjega vijeka našla je u Luteru svoga
klasičnog tumača. Malo će nas se ovdje ticati religijozni
reformator, a više će nas zanimati Luter kao čovjek. U
njemu kao čovjeku pojavljuje se krepka i nepokvarena pri­
roda ; ona ga je nagnala, da otvoreno i tačno iskaže svoju
potrebu za ljubavlju i uživanjem. Njegov položaj nekadaš­
njeg rimskog svećenika otvorio mu je oči. O n je u praksi
upoznao tako reći na vrelu neprirodnost kaludjerskog i
opatičkog života. O tuda toplina, kojom pobijaše svećenički
i samostanski celibat. Njegove riječi vrijede još i danas za
one, koji misle, da smiju griješiti proti prirodi, i koji drže,
da je u skladu s njihovim pojmovima morala i ćudoredja
to, kada državne i društvene ustanove priječe milijunima
ispunjavati svoje prirodne potrebe. Luter veli: „Zena, ako
joj ne pomaže visoka, osobita milost, ne može se odreći
muškarca, isto kao ni jela, spavanja, pića i druge prirodne
potrebe. A isto tako ni muškarac ne može biti bez žene.
Razlog je tomu, što je u prirodi isto tako duboko usa-
djeno radjati djecu, kao i jesti i piti. Z ato je Bog dao
tijelu uda, žile, krv i sve, što je za ovu svrhu potrebno.
A onaj, koji se od toga brani i ne će da se pusti prirodi
na volju, što čini ovaj drugo, nego spriječava, da priroda
bude prirodom, da vatra peče, da voda teče, da čovjek
jede, pije i spava?" A u svojoj propovijedi o bračnom
životu veli o n : „Kao god što ne zavisi od mene, hoću li
biti čovjek ili ne, isto tako ni ti nijesi u stanju da budeš
 75

bez čovjeka, jer ne zavisi od slobodne volje ili savjeta,

već od prirode, da svaki čovjek mora imati ženu, a svaka
žena muža.“ Ali Luter nije samo tako energičnim načinom
branio bračni život i potrebu spolnog općenja, on ustaje i
proti zavisnosti braka od crkve. O n je u tome pitanju
potpuno stajao u naziranju starog vremena, koje je gledalo
u braku akt slobodne volje učesnika, koji se crkve ništa
ne tiče. O n veli o to m e : „Z ato znaj, da je brak isto,
što i svako drugo ljudsko zanimanje. Kao što ja mogu
sa jednim neznabošcem, Židovom, Turčinom, krivovjercem
da jedem, pijem, spavam, hodam, jašim, kupujem, go­
vorim i radim, i s t o t a k o m o g u s n j i m b i t i i o s t a t i
u braku. I n i ma l o se ne mo j o s v r t a t i na z a k o n e
l u d j a k a , k o j i t o b r a n e . . . Neznabožac može isto
tako da bude muž i žena, stvoreni od Boga, kao i sv.
Petar ili sv. Pavao ili sv. Luka, pa i kao taj glupi, krivi
kršćanin.'* Luter se izjavio dalje, kao i drugi reformatori,
protiv svakog ograničavanja braka, a bio je i za obnavljanje
braka, što je crkva zabranjivala. O n v e li: „Kako će se
sada u nas smatrati bračne stvari ili razvod braka, rekao
sam, d a to t r e b a d a s e o s t a v i p r a v n i c i m a i s v j e -
t o v n o j vl ast i , j er je b r a k s v j e t o v n a u s t a n o v a . "
T ek krajem sedamnaestoga stoljeća protestanti su primili
crkveno vjenčanje kao uslov, da brak bude pravovaljan.
D otada je važio takozvani brak po savjesti, to jest prosta
uzajamna obveza, da će se biti muž i žena i živjeti u
braku. Po njemačkom pravu takav je brak smatran zako­
nitim. Luter je išao još i dalje, pa je strani, koja u braku
nije zadovoljena — makar to bila i žena — priznao pravo,
da se zadovolji izvan braka, „da se podmiri priroda, koja
se ne može ugušiti".1 Luter je ovdje postavio načela,
koja će izazvati živo negodovanje velikog dijela „poštenih
ljudi i žena" našega doba, koji se rado u svojoj gorljivoj
pobožnosti pozivaju na Lutera. U svom traktatu „ O brač­
nome životu", II, 146, Jena 1522, veli o n : „A ko zdrava
žena podje za nezdrava čovjeka i ne može javno da primi

1 Dr. Karl H agcn. Književne i religijozne prilike Njem ačke u doba

reformacije. Frankfurt a. M . 1888.
 76

drugoga, a ne će da radi protivno svojoj časti, treba da

kaže svome m užu: Vidiš, dragi moj, ti ne možeš da mi
se odužiš, prevario si mene i moje mlado tijelo, doveo si
u opasnost čast i spokojstvo moje, mi pred Bogom nismo
časni, zato mi dopusti, da ja budem u tajnom braku
s tvojim bratom ili najbližim prijateljem, a ti da nosiš ime,
d a t v o j e i m a n j e ne p r e d j e na t u d j e n a s l j e d ­
n i k e , i d o p u s t i mi , d a t e p o t v o j o j v o l j i
v a r a m , k a o š t o si ti m e n e b e z s v o j e v o l j e
p r e v a r i o . " Čovjek je, izvodi dalje Luter, dužan pri­
voljeti na to. „A ko ne će, ona ima prava da pobjegne u
drugu zemlju i da nadje drugoga. Tako isto, ako žena ne
će da ispunjava bračnu dužnost, ima muž prava, da obleži
drugu, samo joj to mora prije reći.'*1 Kako se vidi, to su
vrlo radikalne i za naše doba, koje je bogato prijetvornošću
i licemjerstvom, dapače vrlo nemoralne misli, što ih razvija
veliki reformator.
Luter je samo izrekao ono, što je u ono doba bilo
naziranje naroda. T ako Jakov Grimm iznosi:2
„Ako muž ne može da živi zadovoljno i srećno sa
ženom, neka je pažljivo natovari na ledja i odnese devet
koračaja daleko od svoje kuće, ostavi je tamo pažljivo,
ne objašnjavajući se, ne udarajući je, ne bacajući, ne go­
voreći joj ni jedne ružne riječi i ne pogledajući je ljutito;
neka onda dozove svog susjeda, da mu on pomogne u
nevolji, a ako njegov susjed ne će ili ne može to učiniti,
neka je odvede na prvi budući vašar; ona mora da bude
nakićena i urešena, a on je dužan ogrnuti je ogrtačem
zlatom izvezenim, ne bi li na taj način primamili koga;
pa ako joj ni to ne pomogne, onda neka joj sam djavo
pomogne."
Srednjevjekovni seljak htio je u prvom redu imati na­
sljednike iz braka, pa kad ih nije mogao stvarati sam,
prepustio je to zadovoljstvo bez ikakvih skrupula drugomu
kao praktičan čovjek. Glavno je bilo, da postigne svoju
svrhu. Mi opetujemo : čovjek ne vlada svojinom, svojina
vlada njime.
1 Dr. Karl H agen, u pomenutoj knjizi str. 23 4 .
2 Njemačke pravne starine, Starine iz okružja Blankenburg, str. 4 4 4 .
 77

Iz spisa i govora Luterovih izvadjena mjesta o braku

važna su naročito zbog toga, što su u najoštrijoj suprot­
nosti s naziranjima, koja danas vladaju u crkvi. Socijalna
se demokracija može u borbi, što je vodi sa svećenstvom,
punim pravom pozvati na Lutera, koji u pitanjima braka
stoji na potpuno slobodnom stajalištu.
Luter i reformatori išli su u pitanju braka još i dalje,
razumije se iz oportunističkih razloga, da bi se dopali po­
jedinim knezovima, čiju su moćnu potporu ili trajnu blago­
naklonost gledali da pridobiju i očuvaju. Prijatelj reforma-
cije landgraf od H essena Filip I. imao je pored svoje za­
konite žene jednu ljubavnicu, koja mu se htjela predati
samo pod uslovom, da se vjenčaju. Slučaj je bio škakljiv.
Razvod sa ženom bez opravdanih razloga značio je veliki
skandal, a brak sa dvjema ženama u isto vrijeme bio bi
za jednog kršćanskog vladara novijega vremena nečuven
dogadjaj, koji bi izazvao isto toliki skandal. P a ipak se
Filip u svojoj zaljubljenosti odlučio za potonje. Trebalo je
samo utvrditi, da to ne stoji u protivurječju sa biblijom i
da to odobravaju Luter i Melanchthon, reformatori. Prije
svega započeše pregovori landgrafa s Butzerom, koji se
s time slagao i koji je obećao, da će za to pridobiti Lu-
tera i M elanchthona. Butzer je svoje mišljenje motivirao
rekavši: Imati u isto vrijeme više žena ne protivi se evan-
gjelju. Pavao, koji govori mnogo o onima, koji ne će doći
u carstvo nebesko, ne govori ništa o onima, koji imaju
dvije žene. Pavao veli dapače, „da svaki biskup treba da
ima samo jednu ženu, a isto tako i sluge. Ako bi bilo
nužno, da svakom pripadne po jedna žena, tada bi bilo
zabranjeno, da jedan ima više žena." Luter i M elanchthon
pridružiše se ovim razlozima i odobriše dvostruki brak,
pošto je landgrafova žena pristala na njegov uslov, „da
svoje bračne dužnosti prema njoj ispunjava još više, nego
dosada".1 Pitanje o opravdanosti bigamije morilo je Lutera
još ranije, kada je trebalo odobriti dvostruki brak Henrika
VIII., kralja engleskog. T o izlazi iz jednog pisma na

1 Joh. Janssen, Povjest njemačkoga naroda od 1525. do 1555.

Freiburg i B.
 78

saskog kancelara Brinka, komu je u siječnju 1524. pisao:

,,U n a č e l u d a k a k o n e m o ž e on, L u t e r , ž a ­
b a c i t i b i g a m i j u, jer ova se ne protivi svetom pismu,1
ali on drži, da to nije lijepo, kad se to dogadja medju
kršćanima, koji se moraju odreći i dopuštenih stvari.“ A
poslije vjenčanja landgrafovog u ožujku 1540., pisao je
(10. travnja) kao odgovor na njegovo zahvalno pism o:
„Neka vječna milost prati V aš korak, koji smo Vam sa­
vjetovali, no k o j i ž e l i m o d a o s t a n e u t a j n o s t i .
J e r b i i n a č e i g r u b i s e l j a c i (slijedeći primjer
landgrafa) n a v e l i m o ž d a i s t o t a k o v e l i k e i
v e ć e r a z l o g e , š t o bi n a m z a d a l o m n o g o
p o s 1 a.“
Melanchthonu je bilo lakše odobriti dvostruki brak
landgrafu, jer je on još ranije pisao Henriku VIII., „da
svaki vladar ima pravo da uvede poligamiju u svojoj zemlji".
Ali je dvostruki brak landgralov izazvao u njegovoj zemlji
toliko negodovanje, da je on 1541. naredio, da se rasturi
jedan spis, u kome se branila poliganija kao jedna stvar,
koja nije protivna svetome pismu.2 Nije se više živjelo u
devetom i dvanaestom vijeku, kada se mnogoženstvo još
podnosilo. Dvostruki brak hessenskog landgrafa, koji je
izazvao nezadovoljstvo u najširim krugovima, nije bio
usamljen. Takvih je dvostrukih kneževskih brakova bilo
još i u sedamnaestom i osamnaestom stoljeću, kao što
ćemo još pokazati.
Objavljujući, da je podmirivanje spolnog nagona jedna
zapovijest prirode, Luter je iskazao samo ono, što su sa-
vremenici mislili i što su ljudi za sebe tražili. Reforma-
cijom, koja je ukinula celibat svećenika i samostane u
protestantskim zemljama, stvorio je on mogućnost stotinama
hiljada ljudi, da zadovoljavaju svoj prirodni nagon u za­
konitoj formi. Ali stotinama hiljada drugih bilo je to i

1 Što je potpuno tačno, ali i objašnjivo, jer je biblija postala u

doba, kada je poligamija bila veoma rasprostranjena medju zapadnim
i istočnim narodima; ali je ona bila u najstrožoj opreci s običajima
šesnaestog stoljeća. Pisac.
2 Joh- Janssen, po pomenutoj knjizi, 3. svezak.
 79

dalje zabranjeno zbog postojećeg oblika svojine i zakona,

koji su njemu odgovarali.
Reformacija je bila protest nove krupne buržoazije
protiv sputanosti feudalnog stanja u crkvi, državi i društvu.
Krupna buržoazija, koja se naglo razvijala, težila je da se
oslobodi od uskih okova cehovskih, plemićskih i pokra­
jinskih prava i da uvede državnu centralizaciju, jedno­
stavnu organizaciju raskošne crkve, da uništi mnogobrojne
položaje za Ijenivce, da ukine samostane i da ih pretvori
u privredna poduzeća.
Luter je bio na vjerskom polju zastupnik ovih gradjan-
skih težnja. Zastupajući slobodu braka radio je za gradjanski
brak, koji je ostvaren tek u naše doba zakonom o gra-
djanskom braku i ostalim gradjanskim zakonodavstvom,
slobodom kretanja, slobodom rada i naseljivanja. Vidjet
ćemo, u kolikoj je mjeri time položaj ženin izmijenjen. U
doba reformacije nije se bilo otišlo tako daleko. Reforma­
cija je, istina, mnogima omogućila brak, ali s druge strane
najstrože gonila slobodni spolni saobraćaj. U koliko se ka­
toličko svećenstvo pokazivalo popustljivim i tolerantnim
prema spolnim strastima, u toliko je sad bjesnije ustajalo
protiv njih protestantsko duhovništvo, koje je sebe već bilo
zadovoljilo. Javnim ženskim kućama objavljen je rat, one
su zatvorene kao „spilje sotonine“ , prostitutke rastjerane
kao „djavolje kćeri**, a svaka žena, koja bi „pogriješila**,
obilježena kao čudovište od rdjavštine.
O d veselog sitnog gradjanina srednjega vijeka, koji je
živio i puštao da se živi, postade bigotni, strogo moralni,
mračni filistar, koji je štedio, da bi njegovi kasniji krupno-
buržoaski nasljednici što raspuštenije živjeli i što više
rasipali. Poštovani gradjanin s tvrdom kravatom, uskim
horizontom, strogim ali licemjernim moralom postade pro­
totip društva. Zakonita žena, kojoj nije prijala — od ka­
toličke strane snašana — čulnost srednjega vijeka, veoma
se slagala s puritanskim duhom protestantizma. Ali ostale
okolnosti, koje su nepovoljno uplivisale na općenite prilike
u Njemačkoj, imale su nepovoljan uticaj i na žene.
 80

2. Posljedice reformacije. Tridesetgodišnji rat.

Promjena u odnosima proizvodnje, novca i trgovine,
koju je u Njemačkoj izazvalo naročito otkriće Amerike i
novog pomorskog puta u Istočnu Indiju, proizvela je ve­
liku reakciju u društvenom životu. Njemačka je prestala
biti središtem evropskog prometa i trgovine. Njemačka pri­
vreda, njemačka trgovina počeše propadati. U isto je vrijeme
crkvena reformacija razorila političko jedinstvo naroda. Re-
formacija bijaše izlika, kojom se njemački knezovi nastojahu
emancipirati od carske sile. S druge strane, knezovi su
podjarmljivali plemstvo i, da bi lakše postigli svoj cilj, po­
magali su podizanje gradova. A mnogi su se gradovi uslijed
mutnih vremena dragovoljno podvrgavali gospodarstvu kne­
zova. Uslijed privrednog nazadovanja gradjanstvo je za­
htijevalo sve veće zaštitne mjere, da bi se zaštitilo od
neprijatne konkurencije, a knezovi su rado izlazili ovim
željama ususret. Zastoj je bivao sve veći, a time i osiro­
mašivanje.
Dalje posljedice reformacije bile su vjerske borbe i
progoni — knezovi su ih upotrijebili za svoje političke i
ekonomske ciljeve — koje su sa izvjesnim prekidima bijes-
nile po Njemačkoj duže od jednoga vijeka i završile sa
potpunim iscrpljenjem Njemačke krajem tridesetgodišnjeg
rata. Njemačka je bila nepregledno polje lešina i ruševina.
Čitave zemlje i provincije bijahu opustošene, stotine gra­
dova, tisuće sela bilo je dijelom ili posvema spaljeno, a
mnogo ovih nestalo je onda uopće sa lica zemlje. U
mnogim je mjestima stanovništvo spalo na treći, četvrti,
peti, dapače na osmi i deseti dio. T o je vrijedilo primje­
rice za gradove kao Niirnberg i za čitavu franačku pokra­
jinu. U ovoj krajnjoj nuždi, da bi se raseljene varoši i sela
opet što prije naselili, pribjeglo se tome drastičnome sred­
stvu, da se muškarcima izuzetno d o p u s t i l o , d a i m a j u
p o d v i j e ž e n e . Muškarce su uništili ratovi, ali žena je
bilo na pretek. Z bog toga je 14. veljače 1650. godine
franačka okružna skupština u Niirnbergu donijela odluku,
„da se ljudi ispod 60 godina ne smiju primati u samostane“ ;
dalje je izdana naredba, „da su svi svećenici i pastiri, koji
 81

ne pripadaju nijednome ordenu ni kanonikatu, ^ obvezani

stupiti u brak.“ „Pored toga treba svakom muškom licu
dopustiti, da uzme po dvije ž e n e : ali ih treba podsjetiti i
sa p r o p o v j e d a o n i c a češće opominjati, da se brižljivo
i sa potrebnom diskrecijom trude, da kao vjenčani muževi
dviju žena ne samo obje zadovolje, nego i da svako ne­
raspoloženje medju njima otklone. “
Upotrijebila se dakle i propovjedaonica, da propagira
dvostruki brak i da muževima daje upute, kako će se vla­
dati. U to dugo vrijeme nastupio je zastoj u trgovini i
prometu i privredi, u mnogočemu je to propalo posvema
i moglo se tek pomalo oporavljati. Veliki dio pučanstva
osurovio je, demoralizovao se i odviknuo od svakog urednog
rada. I dok su za vrijeme ratova bile plaćeničke vojske,
što su robile, plijenile, oskvrnjivale i ubijale prolazeći Nje­
mačkom s iednoga kraja na drugi i uništavajući i prijatelja
i neprijatelja, sada su, poslije ratova, bile bezbrojne čete
razbojnika, prosjaka i skitnica, koje su pučanstvo nagonile
u strah i prepast spriječavajući ili uništujući trgovinu i
promet. Naročito je za ženski spol došlo doba velikih muka.
U ovo doba razuzdanosti dospio je prezir žene do vrhunca,
na ženina se ledja najviše svalio teret općeg nerada. Hilja­
dama žena tumaralo je po drumovima i šumama kao skitnice
puneći ubožišta i tamnice. Svima ovim patnjama pridružilo
se još i to, što je plemstvo, pohlepno na zemlju, nasilno
razgonilo mnoge seljačke porodice. Pošto je od reformacije
moralo sve više i više popuštati pred kneževskom vlasti i
pošto je dvorskim zvanjima i vojnom službom dovodjeno
u sve veću zavisnost od nje, plemstvo je gledalo, da štetu,
koju su mu knezovi nanijeli, nadoknadi dva ili tri puta
više otmicom seljačkih dobara. U isto vrijeme reformacija
je za knezove bila zgodan izgovor, da ovladaju bogatim
crkvenim dobrima i da proždru bezbroj jutara njihove
zemlje. T ako je primjerice knez izbornik August Saksonski
prisvojio do kraja šesnaestoga vijeka ne manje od tri stotine
crkvenih dobara.1 Tako su isto uradili njegova braća i
rodjaci, ostali protestantski knezovi, a poglavito H ohen-

1 Joh. Janssen, Povijest njemačkoga naroda. 3. svezak.

A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 6
 82

zollerni. Plemstvo se ugledalo na taj primjer i prisvajalo

sebi one općinske zemlje, sto je još bilo ostalo, kao i
seljačka dobra bez gospodara, tjeralo od kuće seljake i
bogatilo se njihovom zemljom. Bezuspješne seljačke pobune
u šesnaestom stoljeću pružale su im željeni izgovor za ovo.
I kad im je ta otmica jedamput pošla za rukom, nije se
oskudijevalo u razlozima, da tako nasilno i dalje rade.
Pomoću različitih šikaniranja, nasilja i izvrtanja prava, u
čemu im je tadašnje rimsko pravo odlično pomagalo, se­
ljacima je oduzimana zemlja za najnižu cijenu, ili su oni
rastavljeni od svojine radi toga, da se plemićska dobra
zaokruže. Na ovaj su način uništena čitava sela i pokrajine.
Da navedemo tek nekoliko primjera: od 12.543 seljačkih
porodica na viteškim dobrima, koliko ih je bilo u Mecklen-
burgu u vrijeme tridesetgodišnjeg rata, ostalo ih je 1848.
godine samo još 1213. U Pomoranskoj je propalo od
1628. godine preko 12.000 seoskih kuča. Preobražaj u
seoskoj privredi, koji se izvršio u toku sedamnaestoga
stoljeća, izazvao je novu eksproprijaciju seoskih dobara i
pretvaranje posljednjih ostataka općinske zemlje u plemićsku
svojinu. Z avedena je naizmjenična poljoprivreda, po kojoj
je u izvjesnom vremenu vršena promjena u obradjivanju
zemlje. Oranice su kroz neko vrijeme pretvarane u pa­
šnjake, što je potpomagalo stočarstvo i omogućivalo manji
broj radnih snaga.
U gradovima nije bilo bolje, nego na selu. Nekada je
i ženama bilo dopušteno da budu majstori i da drže po­
moćnike i šegrte, samo su morale biti u cehovima, da bi
se u konkurenciji izjednačile sa ostalima. Bilo je samo­
stalnih žena, koje su izradjivale lanene i vunene tkanine,
čohu, odijelo i sagove, bilo je ženskih zlatara, livaca kovina,
pojasara, remenara itd. Nalazimo primjerice ženskih krznara
u Frankfurtu i šleskim gradovima, pekara u gradovima na
srednjoj Rajni, pojasara vu Kolnu Strassburgu, remenara
u Bremenu, čohaša u Frankfurtu, košaraša u Niimbergu,
zlatara u K olnu.1 Ali u koliko se pogoršavao položaj za­
natlija, u toliko se pogoršavalo i raspoloženje prema ženskim

1 Dr. Karl Biicher, Ž ensko pitanje u srednjem vijeku.

 83

konkurentima. U Francuskoj je ženama zabranjeno obavljanje

zanata još krajem četrnaestog stoljeća, u Njemačkoj tek
krajem sedamnaestog vijeka. U početku im je zabranjivano
da budu majstori — izuzimajući udovice — kasnije im je
uskraćeno, da budu i pomoćnice. Uništenjem ceremonijalnog
katoličkog kulta protestantizam je oštetio ili potpuno uništio
masu zanata, naročito umjetničkih, u kojima je radilo mnogo
žena. A konfiskacija i sekularizacija velikih crkvenih imanja
povukla je za sobom slabije pomaganje sirotinje, zbog
čega su u prvom redu stradale udovice i siročad.
Općenito gospodarstveno rasulo, koje je uslijed svih
tih navedenih uzroka nastupilo u šesnaestom stoljeću i
trajalo kroz sedamnaesti vijek, izazvalo je sve strože za­
kone o braku. Zanatlijskim pomoćnicima i slugama i sluš­
kinjama brak je bio uopće zabranjen, osim, kad su mogli
pokazati, da ne ima opasnosti za njihovu općinu, da će
joj sa svojom budućom porodicom pasti na teret. Zaklju­
čivanje brakova mimo zakona bilo je kažnjavano strogo,
kadgod i barbarski, primjerice po bavarskome pravu kor-
bačem i zatvorom. Ali su naročito strogim progonima bili
izloženi takozvani divlji brakovi, koji su postajali u toliko
češći, u koliko se teže dobijalo dopuštenje za stupanje u
brak. Duhove bijaše obuzeo strah od prenaseljenosti i da
bi se umanjio broj prosjaka i skitnica, dolazio je dekret
za dekretom, a jedan bijaše stroži od drugoga.

Šesto poglavlje.

Osamnaesti vijek.
1. Dvorski život u Njemačkoj.
Slijedeći primjer Ljudevita X IV ., kralja francuskog, ve­
lika većina u ono doba mnogobrojnih njemačkih kneževskih
dvorova rasipala je novac na svakojaki sjaj i raskoš, naro­
čito na metrese, što je premašilo snagu njihovih država i
državica. Povjest kneževskih dvorova u osamnaestom vijeku
spada medju najodvratnija poglavlja u historiji. Jedan je
mogućnik nadmetao drugoga u praznoj naduvenosti, sum a­
 84

nutoj rasipnosti i skupim vojničkim igrama. Naročito se

daleko otjeralo u bijesnom ženskarenju. Teško je reći,
kome od mnogih njemačkih dvorova pripada slava u ovo
rasipno vrijeme, te korumpiraše javni život. Danas je to
bio ovaj, sjutra onaj kneževski dvor, i nijedna njemačka
država nije ostala od toga poštedjena. Na knezove se
ugledalo plemstvo, a na plemstvo opet gradjani prijestol­
nice. Ako je kći iz kakve gradjanske porodice bila srećna
da se dopadne kome visokom gospodinu na dvoru ili
samoj Njegovoj Svijetlosti, od dvadeset takvih slučajeva
devetnaest ih je smatralo to za najveću sreću i porodica
je bila gotova, da ih dade za plemićske ili kneževske me-
trese. T o su isto radile plemićske porodice, ako bi se
njihove kćeri svidjele knezovima. Đeskarakternost i bestid­
nost bijahu ovladale najširim krugovima.
U ovom pogledu najgore je bilo u obim njemačkim
prijestolnicama, u Beču i u Berlinu. U njemačkoj Kapui,
u Beču, vladala je doduše jedan dobar dio stoljeća strogo
moralna Marija Terezija, ali je ona bila nemoćna prema
bogatome plemstvu, ogrezlom u sjetilna uživanja, i prema
buržoaziji, koja mu je podražavala. Marija Terezija je po­
moću svojih komisija za nevinost bila organizovala raz-
granjen špijunski sistem, zbog čega je izazvala ogorčenje i
podsmijevanje. Uspjeh je bio ravan ništici. U frivolnom
Beču kružila je u drugoj polovici osamnaestog vijeka reče­
nica : „Ljubi bližnjega svojega kao sama sebe, to jest, ljubi
ženu drugoga kao svoju vlastitu.“ Ili: „Ako žena podje
desno, muž treba da ide lijevo. A ko ona nadje pratioca,
on treba da traži prijateljicu.** Kako se u ono vrijeme nisko
mislilo o braku i brakolomstvu, vidi se iz jednoga pisma
pjesnika Chr. von Kleista, što ga je ovaj 1751. pisao svom
prijatelju Gleimu. T u stoji: „V eć su Vam poznate stvari
markgrofa Henrika. O n je poslao svoju suprugu na svoja
dobra i hoće da se rastavi od nje, jer je zatekao kod nje
u postelji princa od Holsteina . . . . Markgrof bi doduše
bolje učinio, da je tu stvar prećutao, umjesto što je učinio,
da sada cijeli Berlin i pola svijeta govori o njemu. Pored
toga n e t r e b a j e d n u t a k o p r i r o d n u s t v a r u z e t i
t a k o r d j a v o , naročito kad ni sam muž nije tako vjeran.
 85

Sablazan je u braku neizbježiva, i s v i l j u d i i ž e n e ,

g l e d a j u ć i d r u g e o mi l j e n e ličnosti, p r i mo r a n i
su, d a i s a m i b u d u n e v j e r n i . A k a k o s e m o ž e
k a ž n j a v a t i o no, n a š t o j e č o v j e k p r i m o r a n ? ” O
stanju u Berlinu pisao je 1772. engleski poslanik Lord
Malmesbury: „Potpuna moralna pokvarenost vlada kod oba
spola sviju klasa, čemu još pridolazi neimaština, koja po­
tiče bilo zbog velikog poreza sadašnjega kralja, bilo zbog
ljubavi prema luksusu, kome su se naučili od njegova djeda.
Ljudi sa malo sredstava provode razvratan život, žene su
prave harpije bez trunke stida. Prodaju se o n o m e , koji
im najviše plati, a nježnost i prava ljubav za njih su ne­
poznate stvari.”
U Berlinu je u ovom pogledu bilo najgore pod Frid-
rikom Vilimom 11., koji je vladao od 1786. do 1797. O n
je svome narodu pružio najgori primjer. Njegov dvorski
svećenik Zollner spustio se tako nisko, te mu je priznao
za drugu ženu njegovu metresu plemkinju Juliju V oss. A
kad je ova skoro za tim, prve nedjelje umrla, Zollner se
se nije ustezao, da ga vjenča s drugom metresom, groficom
Sofijom Donhoff.
Na rdjave primjere, kakve je Fridrik Vilim II. poka­
zivao krajem toga vijeka, upućivali su ga njegovi rodjaci
još početkom toga vijeka. Koncem srpnja 1706. vojvoda
Eberhard Ljudevit Wiirttemberški uzeo je za drugu ženu
svoju metresu Gravenitzovu, „upropastiteljicu zemlje”, kako
je i danas u W iirttenbergu nazivaju. Brak je zaključio neki
mladi svećenik M. Pfahler, te bijaše župnikom u Miihlenu
a. N. A rodjeni bratić Eberharda Ljudevita, vojvoda L eo­
pold Eberhard u Mompelgardu, radio je još i gore: on
je u isto vrijeme držao t r i žene, od kojih su povrh svega
dvije bile sestre. O d svoje trinaestero djece dvoje je
vjenčao jedno s drugim. Držanje ovih narodnih otaca iza­
zvalo je veliko negodovanje kod njihovih podanika, ali je
na tom i ostalo. Samo se kod vojvode wiirttemberškog
uspjelo carskim posredovanjem 1708. godine, da se uništi
brak sa Gravenitzovom. Ali ona uskoro stupi u prividan
brak s nekim propalim grofom W iirbenom i ostade još
dvadeset godina vojvodina ljubavnica i „upropastiteljica
zemlje” za Švabe.
 86

2. Merkantilizam i novo bračno zakonodavstvo.

Sa jačanjem kneževske vlasti od šesnaestog vijeka i sa
početkom nove ere stvaranja većih država postala je sta­
jaća vojska, koja se nije mogla održati bez velikih poreza.
Jedno zbog toga, a drugo zbog raskalašenog života na
svim dvorovima iznudjivane su od naroda goleme svote.
O ve zahtjeve mogao je zadovoljiti samo jedan mali
dio naroda, koji je bio sposoban za plaćanje poreza. Z bog
toga su razne vlade, naročito u većim državama, gledale
od osamnaestog stoljeća da zgodnim mjerama po moguć­
nosti povećaju broj stanovnika i podignu sposobnost
plaćanja poreza.
Put prema tome pokazivao je društveni i gospodarski
preobražaj, što su ga izazvali, kao što je već spomenuto,
otkriće Amerike, plovidba oko Afrike i pronalazak mor­
skoga puta u Istočnu Indiju, i što ga je potpomagala
svaka nova plovidba oko zemlje. Ovaj je preobražaj obuzeo
najprije zapadnu Evropu, ali kasnije i Njemačku. Novi
saobraćajni putovi stvoriše nove trgovačke odnose, koji
dostigoše do tada nepoznatu i neslućenu razgranjenost.
"Portugalci, Španjolci, Nizozemci, Englezi gledali su prije
sviju, da se okoriste tim novim prilikama. Ali se time
koristila i Francuska, a najzad i Njemačka. Njemačka je
bila vjerskim ratovima i svojom političkom pocijepanošću
vrlo oštećena i privredno veoma zaostala. Nove potrebe
svjetskog tržišta, izazvane proširenjem oblasti za prodaju
evropskih zanatskih i industrijskih proizvoda, revolucijoni-
rale su ne samo zanatlijsku proizvodnju, već i poglede,
osjećanje i mišljenje evropskih naroda i njihovih vlada.
Namjesto dosadašnje isključivo zemaljske proizvodnje,
koja je izradjivala za dnevne potrebe mjesta i njegove naj­
bliže okoline, stupi manufaktura, što znači proizvodnja na
veliko pomoću što većeg broja radnika sa što razvijenijom
podjelom rada. Trgovac sa većim financijskim sredstvima i
širim pogledima postade rukovalac ovog novog oblika pro­
izvodnje, koji je ili sasvim zamijenio ili barem potisnuo
zanat, a njegovu cehovsku organizaciju uništio. Tim e je
nastalo vrijeme, kad je žena mogla upotrijebiti svoju snagu
 87

u privrednom radu. Kućna industrija ili fabrička preduzeća

za preradu lana, za predenje i tkanje vune, krojenje, ple­
tenje gajtana i t. d. otvoriše joj veliko polje za rad. Krajem
osamnaestog stoljeća radilo je već 100.000 žena i 80.000
djece u predionicama, tkaonicama i štamparijama Engleske
i Škotske, istina, pod takvim uslovima rada, koji su u
pogledu nagrade i radnog vremena izazivali jezu. lste su
prilike bile i u Francuskoj, u kojoj je u to vrijeme radilo
desetinama hiljada žena u mnogobrojnim tvornicama.
Ali ovaj ekonomski razvitak iziskivaše više ljudi za
rad, a kako je ovih zbog osvajačkih ratova šesnaestog,
sedamnaestog i osamnaestog vijeka u Evropi i s onu
stranu mora bilo vrlo malo i kako početkom osamnaestog
stoljeća nastade iseljavanje u prekomorske zemlje, napred­
nije vlade moradoše osjetiti potrebu za olakšavanjem na­
seljavanja i zaključivanja brakova.
Spanija, koja je zbog svoje osvajačke politike vrlo rano
osiromašila na ljudima, bila je već 1623. prinudjena, da
izda zakon, po kome su se sva lica, vjenčana izmedju 18.
i 25. godine, oslobodjavala za izvjestan niz godina svih
tereta i poreza. Siromašnim licima davana je stanovita
pomoć iz državne blagajne. Dalje su oslobodjavani svih
poreza i tereta oni roditelji, koji su imali bar šestero djece
na životu. Osim toga je Spanija potpomagala useljavanje
i kolonizaciju.
U Franceskoj je Ljudevit X IV . bio prinudjen, da istre-
bljenje ljudi u njegovim ratovima nadoknadi time, što je
kroz četiri ili pet godina oslobodjavao svih tereta sve one
porezne obvezanike, koji bi se oženili prije 21. ili 20. go­
dine. Potpuno je oslobodjavao tereta sve one, koji su
imali desetero žive djece, od kojih nijedno nije otišlo u
svećenike, fratre ili opatice. Plemići sa istim brojem djece,
od kojih nijedno nije postalo duhovnikom, dobijali su go­
dišnju mirovinu od 1000 do 2000 livra, a ostali gradjani,
koji ne bi bili podvrgnuti plaćanju poreza, dobijali su pod
istim uslovima polovinu ove svote. Maršal Mavro Sak-
sonski preporučivao je Ljudevitu X V ,, da dopusti zaklju­
čivanje brakova samo na pet godina.
Pruska je naredbama iz godina 1688, 1721, 1726,
 1736 i drugim podesnim mjerama išla na ruku useljavanju,
naročito useljavanju vjerskih prognanika iz Franceske i
Austrije. Teorija populacije Fridrika Velikog našla je dra­
stičnog izraza u jednom pismu, koje je on 26. kolovoza
1741 pisao Voltaireu. U pismu stoji: „Ja smatram ljude
za stado jelena u košutnjaku jednog velikog gospodara,
koji imaju zadatak, da ga nasele.“ O n je svojim ratovima
svakako učinio, te je bilo nužno, da se njegov košutnjak
ponovo naseli. A i u Austriji, Wiirttembergu, Đraun-
schweigu pomagano je useljavanje, a zabranjivano iselja­
vanje kao i u' Pruskoj. Dalje su u osamnaestom vijeku
Engleska i Franceska otklonile sve smetnje zaključivanju
brakova i nastanjivanju, za kojim su primjerom pošle i
druge države. U prve tri četvrtine osamnaestog vijeka na-
cijonalni ekonomi i vlade smatrali su veliku naseljenost kao
uzrok najvećeg blagostanja u državi. T ek krajem osam­
naestog i početkom devetnaestog stoljeća nastade nov obrat,
koji izazvaše velike ekonomske ■krize i revolucijonarni i
ratni dogadjaji prve polovine devetnaestoga stoljeća, na­
ročito u južnoj Njemačkoj i Austriji. Sada su iznova po­
višene godine, koje se traže za stupanje u brak, a zahtije­
valo se za to izvjesno imanje ili osiguran dohodak i izvjestan
položaj. Sirotinji je stupanje u brak bilo onemogućeno, a
naročito je općinama bilo dano veliko pravo u pogledu
utvrdjivanja uslova za stupanje u brak. Ovdje ondje selja­
cima je zabranjivano čak i podizanje takozvanih dnevnih
radionica ili je naredjivano, kao u Bavarskoj, što nazadna
zakonodavstva još i danas imaju, da se razruše sve dnevne
radionice, koje su podignute bez dopuštenja izbornih kne­
zova. Samo je u Pruskoj i Saskoj ostalo bračno zakono­
davstvo relativno napredno. Posljedica ovih bračnih ograni­
čenja, pošto se ljudska priroda ne da ugušiti, bila je ta,
da se broj prilježnica, usprkos svih zapreka i progona,
umnožio, a broj vanbračne djece u nekim njemačkim drža­
vicama dostignuo broj zakonite djece. T o su bile posljedice
jednog očinskog režima, koji se prčio svojim moralom i
kršćanstvom.
 89

3. Francuska revolucija i velika industrija.

U data žena iz gradjanskog staleža živjela je u ono
doba u najstrožoj domaćoj povučenosti, krug njenih radova
i poslova bio je tako velik, te je ona kao savjesna do­
maćica morala biti na nogama od jutra do mraka, da bi
ispunila svoje dužnosti, pa i to jedva uz pripomoć svojih
kćeri. O na je imala da posvršava ne samo dnevne kućne
poslove, koje i danas opravljaju domaćice sitnih gradjana,
nego i mnoge druge poslove, od kojih je danas žena oslo-
bodjena modernim razvitkom. O na je morala presti, tkati,
bijeliti, sama šivati rublje i odijelo, pripravljati sapun, svijeće,
pivo, ukratko, ona je bila prava pepeljuga, a odmarala se
jedino, kad je nedjeljom išla u crkvu. Brakovi su sklapani
samo medju istim društvenim redovima, najstroži i naj­
smješniji kastinski duh vladaše u svim odnosima. Kćeri
su uzgajane u istom duhu i držane su u najstrožem kućnom
zatvoru; njihov horizonat nije se širio dalje od najužih
kućevnih odnosa. Tom e se bio pridružio još i jedan šuplji
formalizam, koji je zamjenjivao obrazovanost, a duh i život
ženin pretvorio u okretanje mlinskoga kola. Duh refor­
macije bio se posvema izopačio, najprirodniji nagoni čo­
vjekovi i njegova težnja za životom bili su ugušeni pod
masom „dostojanstvenih" regula, koje medjutim ubijahu
duh. dupljoglavost i ograničenost vladale su gradjanstvom,
a niži staleži živjeli su pod pritiskom i u najbjednijim pri­
likama.
Došla je francuska revolucija uništivši staro državno i
društveno uredjenje u Francuskoj i poslavši jedan dah
svojega duha i u Njemačku, i tom se duhu nijesu mogli
dugo odupirati stari odnošaji. Specijalno za Njemačku
francuska je vladavina značila jednu revoluciju; ona je ono,
što je bilo staro i preživjelo, oborila ili ubrzala njegov pad
kao u Pruskoj. I pored svega, što je pokušavano u doba
reakcije poslije 1815, da se točak vremena opet vrati
unazad, novi je duh postao i suviše moćan, pa je naj-
poslije i pobijedio.
Cehovske povlastice, lična zavisnost, tržišna i oblasna
prava odoše malo po malo u naprednijim državama u ro­
 90

potarnicu. Pojaviše se nova tehnička poboljšanja i izumi,

prije svega izumljeni i popravljeni parostroj i uslijed toga
pojeftinjavanje robe pružiše rada masi radnika, a naročito
žena. Krupna industrija slavila je svoje rodjenje. Pojaviše
se tvornice, željeznice i parobrodi, rudarstvo, gradjevinar-
stvo, manufaktura stakla i porculana, tekstilna industrija
najrazličitijih grana, izrada strojeva, fabrikacija alata i t. d.,
univerziteti i visoke tehničke škole pružahu umne snage,
koje su ovome razvitku bile potrebne. Nova klasa, kapi­
talistička krupna buržoazija, potpomognuta od sviju na­
prednih ljudi, borila se za uništenje ovih sve više ne­
snosnih prilika. Sto je revolucija odozdo 1848. i 1849.
zakolebala, to revolucija odozgo 1866. uništila. Ostvareno
je po želji buržoazije političko jedinstvo, za kojim je došlo
ukidanje starih ekonomskih i društvenih ograničenja, koja
su bila još zaostala. Nastala je sloboda rada, sloboda kre­
tanja, uništenje bračnih prepreka, sloboda nastanjivanja,
ukratko, pojavilo se cjelokupno ono zakonodavstvo, koje
je kapitalizmu bilo potrebno za njegov razvitak. Pored rad­
nika koristila se ovim novim razvitkom i žena, jer joj je
on otvorio slobodan put.
Još prije novoga stanja, koje je nastupilo 1866. godine,
uništena su mnoga ograničenja u raznim njemačkim drža­
vama, što je izazvalo zatucane reakcijonare, da proriču
propast ćudorednosti i morala. Tako je već 1858. biskup
u Mainzu, gospodin Ketteler jadikovao, „da ukidanje
bračnih zapreka znači uništenje braka, pošto je sada mužu
i ženi ostavljeno, da se razidju, kad hoće.“ Ova tužaljka
sadrži i nehotice priznanje, da su moralne veze u današnjem
braku tako slabe, te samo najjača prinuda održava muža
i ženu u zajednici.
Kako je sad lakše sklapanje brakova izazvalo brže na-
gomilavanje ljudstva i kako je u novoj eri divovski razvitak
industrije stvorio mnoge, ranije nepoznate društvene nedaće,
to se i sada, kao i u ranijim periodima, iznova pojavi strah
od prenaseljenosti. Kasnije ćemo pokazati, što znači ovaj
strah od prenaseljenosti, pokazat ćemo pravu njegovu
vrijednost.
 Drugi odsjek.

Žena u sadašnjosti.

Sedmo poglavlje.

Zena kao spolno biće.

1. Spolni nagon.
U buržoaskome svijetu zauzima žena drugo mjesto.
Najprije dolazi muškarac, onda ona. Postoji dakle gotovo
obratni odnos, no u doba materinskog prava. U prvom je
redu izazvao ovu promjenu razvitak od primitivnoga ko­
munizma do vlade privatnoga vlasništva.
Platon je zahvalio bogovima za osam dobročinstva,
koja su mu bili učinili. Kao prvo dobročinstvo smatrao je,
što su učinili, da bude rodjen kao slobodan, a ne kao
rob, a kao drugo to, što je rodjen kao muškarac, a ne
kao žena. Slična se misao nalazi u židovskoj jutarnjoj mo­
litvi. Zidovi se mole Bogu: „D a si hvaljen, Bože, gospo­
daru naš i svega svijeta, k o j i m e n i j e s i u č i n i o ž e n o m ."
Nasuprot tome Židovke se mole zamijenjujući to mjesto
riječima: „ . . . k o j i si m e s t v o r i o po s v o j o j v o l j i . “
Suprotnost medju spolovima ne može se oštrije izraziti,
nego što je to u riječima Platonovim i u molitvi Zidova.
Muškarac je pravi čovjek prema mnogim mjestima u bibliji,
kao i po engleskom i francuskom jeziku, u kojima postoji
jedna riječ za pojm ove: muško i čovjek. A kad govorimo
o narodu, obično mislimo samo na muškarce. Z ena je za­
nemareno biće i u svakom je slučaju muž njezin gospodar.
T o muškarci smatraju da je u redu, a većima žena nalazi,
da im je takva sudbina. U ovom se shvatanju ogleda po­
ložaj ženskoga spola.
Sasvim nezavisno od pitanja, je li žena potištena kao
proleterka, ona je potištena u društvu privatnoga vlasništva,
kao spolno biće. Množina zapreka i prepreka, te ih mu­
 92

škarac ne poznaje, postoji za nju na svakom koraku. Mnogo

štošta, što je muškarcu dopušteno, njoj je zabranjeno; sva
sila društvenih prava i sloboda, , što ih ovaj uživa, njoj
se, ako ih upotrijebi, pripisuju u grijeh i zločin. O na trpi
i kao društveno i kao spolno biće. Teško je kazati, u
kome pogledu trpi ona najvećma, i zato je razumljiva želja
mnogih žena, koje bi voljele, da su se rodile kao muškarci,
a ne kao žene.
O d svih prirodnih nagona, koje čovjek ima, poslije
nagona hranjenja radi održanja života najjači je spolni
nagon. Nagon za održanje vrste najsilniji je izraz „volje
za životom". Ovajje nagonduboko usadjen u svakom
normalno razvijenom čovjeku i kad se dospije u doba
zrelosti, tada je podmirenje toga nagona najhitniji uslov
fizičkog i duševnog zdravlja. Luter ima pravo, kad veli:
„Tko se protivi prirodnom nagonu i ne postupa, kao što
priroda hoće i mora, taj ne čini ništa drugo, no se protivi,
da priroda ne bude priroda, da vatra ne gori, da voda
ne kvasi, da čovjek ne jede, ne pije, i ne spava." Ove
bi riječi trebalo urezati u kamenu nad vratima naših crkava,
u kojima se tako revno propovijeda protiv „griješnoga
mesa". Zgodnije ne može ni jedan liječnik ni fiziolog
istaknuti nužnost podmirenja ljubavne potrebe kod čovjeka.
T o je zapovijed čovjekova prema sebi samom, koju
on mora ispuniti, ako hoće da se razvija na normalan i
zdrav način. O n ne smije zanemariti nijedan organ svoga
tijela, niti odreći ijednom prirodnom nagonu normalno pod­
mirenje. Svaki organ ima da vrši funkcije, koje mu je pri­
roda namijenila, u protivnom slučaju škodi organizmu. Z a ­
koni fizičkog razvitka čovjekovog moraju se proučavati i
ispunjati isto tako, kao i zakoni duhovnog razvitka. Du­
ševni rad čovjekov zavisi od fizijološkog sastava njegovih
organa. Potpuno zdravlje obih priroda stoji u najtjesnijoj
medjusobnoj zavisnosti. Poremećenje u jednome mora iza­
zvati poremećenje i u drugom dijelu. Takozvane životinjske
potrebe stoje u istom redu s takozvanim duševnim potre­
bama. 1 jedne i druge su djelovanje istog organizma, i
i jedne na druge utječu. T o vrijedi i za muškarca i za ženu.
Prema tome poznavanje osobina spolnih organa isto je
 93

tako potrebno, kao i poznavanje svih drugih organa, i

čovjek mora pokloniti njihovoj njezi istu pažnju. O n mora
znati, da organi i nagoni, koji su usadjeni u svakom čo­
vjeku i čine jedan vrlo bitan dio njegove prirode, a u
stanovito doba života p o t p u n o njime ovladaju, ne smiju
biti predmet tajenja, lažnog srama i potpunog neznanja.
Iz toga dalje izlazi, da poznavanje fiziologije i anatomije
raznih organa i njihovih funkcija kod ljudi i žena treba da
bude isto tako raspostranjeno, kao i ma koja druga grana
ljudskoga znanja. Naoružan tačnim poznavanjem svoje
fizičke prirode, čovjek če mnoge životne odnose posmatrati
drugim očima. T ada bi sama po sebi iščezla tolika zla,
pored kojih danas društvo prolazi ćutke i bogobojažljivo,
ali koja gotovo svakoj porodici zadaju muka. U svim
drugim stvarima znanje važi kao vrlina, kao najuzvišeniji,
najljepši ljudski cilj, ali samo ne znanje o v i h stvari, koje
stoje u najtjesnijoj vezi sa bićem i zdravljem našeg vla­
stitog Ja i sa temeljem svakog društvenog razvitka.
K a n t veli: „Muž i žena tek zajedno čine potpunnog
i cijelog čovjeka, jedan spol dopunjava drugi. “ S c h o p e n ­
h a u e r izjavljuje: „Spolni je nagon najsavršeniji izraz
volje za životom, a time i koncentracija svih voljinih
težnji." „ . . . Potvrda volje k životu koncentrirana je u
aktu stvaranja potomstva i to je njezin najodlučniji izražaj."
A dugo pred njim rekao je B u d d h a : „Spolni je nagon
oštriji od sjekire, kojom se ukroćava divlji slon, on je
topliji od plamena, on je kao strijela, što se zabada u
duh čovjekov."
Pri takvoj intenzivnosti spolnog nagona ne smijemo se
čuditi, što spolna uzdržaljivost u zrelim godinama kod
jednog kao i kod drugog spola utiče na nervni život i na
cijeli organizam tako, te dovodi do teških poremećenja i
nenormalnosti, a u stanovitim prilikama do ludila i samo-
ubijstva. Naravno, da se spolni nagon ne javlja kod svih
priroda podjednakom jačinom; on se u mnogome može
obuzdati odgojem i vladanjem nad samim sobom, a naročito
izbjegavanjem podražaja zabavom, lektirom, alkoholizmom
i sličnim stvarima. Uopće, kako se čini, podražljivost se
manje opaža kod žena, nego kod ljudi, a gdjekada se,
 94

šta više, kod žena javlja izvjesno neraspoloženje prema

spolnom snošaju. Ali je takvih malo i takvo stanje kod
njih izazivaju fizijološke i psihološke dispozicije.
Prema tome smije se re ć i: u koliko se nagoni i mani­
festacije života kod spolova jače pokazuju, kako u organ­
skom tako i u duševnom pravcu, i sa jasnijim oblikom i
karakterom, u toliko je čovjek savršeniji, bio on muško ili
žensko. Svaki je spol dostigao svoje najviše savršenstvo.
„Kod moralnog čovjeka*4, veli K l e n c k e u svom spisu
„Zena kao supruga**, „obaveza supružanskog života stoji
pod moralnim principom, kojim upravlja razum. “ Ali ni
pri najpotpunijoj slobodi n i j e m o g u ć e potpuno ugušiti
neizbježivu potrebu održanja vrste, koju je priroda pridijelila
normalnim organizmima obih spolova. Gdje muški ili ženski
pojedinci n e o d g o v o r e na vrijeme ovoj d u ž n o s t i
prema prirodi, to ne biva uslijed s l o b o d n e o d l u k e
0 u z d r ž a l j i v o s t i , makar se ona takvom predstavljala,
ili u s a m o o b r a n i označavala kao akt slobodne volje,
v e ć u s l i j e d d r u š t v e n i h z a p r e k a , koj e su­
ž a v a j u p r i r o d n o p r a v o i ubijaju organe. T e
zapreke daju cjelokupnom organizmu tip kržljavosti kako
po izgledu, tako i u karakteru, i rastrojstvom nerava iza­
zivaju bolesno stanje duše i tijela. Čovjek dobije ženski,
a žena muški lik i karakter, jer spolna suprotnost nije
ostvarena prirodnim pu tem : čovjek ostaje j e d n o s t r a n ,
ne d o p u n j a v a s e b e s a ma , ne p o s t i ž e n a j v i š u
t a č k u s v o g a b i ć a . “ A Dr. Jelisava B l a c k w e l l
veli u svojem spisu „T he moral education of the young
in relation to sex“ (Moralni odgoj mladeži u pogledu na
spolni nagon) : „Spolni nagon posto:i kao neizbježivi uvjet
života i društvenih temelja. O n je najjača sila u čovječjoj
prirodi. . . 1 ako nije razvijen, niti rezultat razmišljanja,
ipak je ovaj neodoljivi nagon c e n t r a l n a v a t r a ž i v o t a
1 prirodni čuvar od svakog mogućeg uništenja.‘€1 Praktični
Luter dolazi odmah s pozitivnim savjetima. O n preporuča:
„Tko se ne osjeća spokojnim kao nevin, treba za vremena
da pribavi sebi zanimanja i rada, a zatim u ime Boga da

1 E. Blackw ell, Eseji o medicinskoj socijologiji. Str. 177. London 1906.

 95

stupi u brak. Momče najdalje u dvadesetoj, a djevojka u

petnaestoj ili osamnaestoj godini, tada su oni još zdravi i
spretni, a neka ostave Bogu, da se brine, kako će im
djecu odhraniti."1 Nasljedovanje dobrih savjeta Luterovih
nažalost je nemoguće u našim društvenim prilikama, a o
pouzdanju u Boga, koji će othraniti djecu, ne će da znade
ni kršćanska država ni kršćansko društvo.
Z nanost se dakle slaže s nazorima filozofa i sa zdravim
Luterovim razumom, iz čega slijedi, da bi čovjek trebao
da normalnim načinom zadovoljava svojim nagonima, koji
su sa njegovim unutarnjim bićem u najužoj vezi, koji su
dapače samo to biće. Ako to zbog društvenih ustanova
ili predrasuda nije moguće, onda je spriječen razvitak
njegove prirode. A o posljedicama toga znaju pričati naši
liječnici, bolnice, ludnice i tamnice, da i ne spominjemo
hiljade razorenih porodica. U Leipzigu je izašla jedna
knjiga, čiji pisac veli: „Spolni nagon nije ni moralan ni
nemoralan, on je samo prirodan, kao god glad i žedj, a
priroda ne zna za moral, “ 2 ali je društvo daleko od toga,
da bi priznalo ovu misao.

2. Nestupanje u brak i brojna samoubijstva.

Medju liječnicima i filozofima jako je rasprostianjeno

mišljenje, da je čak i oskudan brak bolji od neženstva, a
njima u prilog govori i iskustvo. „D a se smrtnost kod
oženjenih (ako stavimo u poredbu 1000 tridesetgodišnjih
neženja i 1000 tridesetgodišnjih oženjenih) ukazuje manjom,
čini se, da je sigurno, a ta je činjenica upravo karakteri­
stična. Osobito se kod muškaraca opažaju velike razlike.
T a je smrtnost u nekim starostima upravo dvostruka. Veom a
je čudnovat i veliki broj smrtnih slučajeva kod muškaraca,
koji su rano ostali udovci.“ 3
Neki tvrde, da specijalno i broj samoubijstava raste

1 Luterova sabrana djela. 10. svezak, str. 742. H alle a. S. 1744.

2 V eritas, Prostitucija pred zakonom. Leipzig 1893,
3 Dr. G . Schnapper-Arndt, Društvena statistika. Str. 196. Leipzig 1908.
 96

uslijed nezdravih spolnih odnosa. Uopće u svim zemljama

broj samoubijstava kod muškaraca znatno je veći nego kod
žena. Tako je primjerice došlo :

Na Odnošaj
1 0 0 .0 0 0 ljudi ženskih pre­
U godinama samoubilaca ma muškim
samouboji­
muških ženskih cama

N je m a č k a ..................... 1899 do 190 2 3 3 .0 8 .4 2 5 .5

A u s t r i j a ..................... 1898 1901 2 5 .4 7 .0 2 7 .6
Š v ic a r s k a ..................... 1896 .. 1903 3 3 .3 ' 6 .4 19.2
I t a l i j a .......................... 1893 1901 9 .8 2 .4 2 4 .5
Franceska ..................... 1 888 „ 1892 3 5 .5 9 .7 2 7 .3
Nizozemska . . . . 1901 1902 9 .3 3 .0 3 2 .3
E n g l e s k a ..................... 1891 „ 1 900 13.7 4 .4 32.1
Š k o ts k a .......................... 1891 1900 9 .0 3 .2 3 5 .6
I r s k a ............................... 1901 2 .3 1.2 5 2 .2
N o r v e š k a ..................... 1891 do 1900 10.0 2 .5 25
Švedska ..................... 1891 .. 1900 21.1 8 .6 4 0 .8
Finska .......................... 1891 1900 7 .8 1.8 23.1
Evrop. Rusija . . . 1885 „ 1894 4 .9 1.6 3 2 .7 1

U njemačkom carstvu bilo je u godinama 1898 do

1907 sam oubojica:

G od. U kup- M uš- Z en- G od. Ukup- M uš- Zen-

DO kih skih no kih skih
1898 . . . 10835 8 5 4 4 2291 1902 . . . 1 2 336 9 7 6 5 2571
1899. .1 0 7 6 1 8 4 6 0 2301 1904. . .1 2 4 6 8 9704 2764
1900. . .U 3 9 3 8987 2406 1907. . .1 2 7 7 7 9753 3024

Na 100 muških samoubojica dolazilo je ženskih 1898

26.8, 1899 27.2, 1900 26.8, 1904 28.5, 1907 31. Ali u
doba izmedju 15. i 30. godine veći je nego kod muževa
procenat samoubijstava kod ž e n a . Tako je postotak samo­
ubijstava u dobi izmedju 15. do 20. i izmedju 21. do 30.
godine bio u prosjeku ovaj:

1 F. Prinzing, Priručnik medicinske statistike. Str. 3 5 6 . Jena 1906.

 97

15 do 2 0 god. 21 do 3 0 god.
U godinama
muških ženskih muških ženskih

Pruska .......................... 1896 do 1900 5 .3 10.7 16 2 0 .2

Danska ..................... 1896 „ 1900 4 .6 8 .3 12.4 14.8
Š v ic a r s k a ..................... 1884 „ 1899 3 .3 6 .7 16.1 21
Franceska ..................... 1887 .. 1891 3 .5 8 .2 10.9 141

Na hiljadu samoubojica u dobi izmedju 21. i 30. go­

dine dolazilo je prosječno godina:
Muškaraca Z ena
1 854 do 1868 .......................................... 14.95 18.64
1868 „ 1880 .......................................... 14.71 18.79
1881 „ 1888 .......................................... 15.3 2 2 .3

Broj samoubijstava obudovjelih i razvedenih veći je od

prosječnog broja samoubica. U Saskoj dolazi na razvedene
muževe s e d a m p u t a , a na razvedene žene t r i p u t a
toliko samoubijstava, koliko ih je prosječno za ljude i žene.
Samoubijstva razvedenih ili obudovjelih ljudi i žena č e š ć a
su, ako ne imaju djece. O d djevojaka, koje su bile nagnane
na samoubijstvo od 21. do 30. godine, bilo ih je, koje su
oduzimale sebi život zbog prevare u ljubavi, ili pošto su
„pale4*. Statistika pokazuje, da se sa dizanjem prosječnoga
broja vanbračne djece diže i broj ženskih samoubojica.
Broj ženskih samoubica u dobi izmedju 16. i 21. godine
neobično je velik, što nas takodjer upućuje na to, da po­
tražimo uzroka u nepodmirenom spolnom nagonu, ljubavnoj
čežnji, tajnoj trudnoći ili prevari od strane muških.
0 položaju žena kao spolnih bića veli profesor v o n
K r a f f t - E b b i n g : 2 „Jedan od uzroka ludosti kod žena,
koji se ne smiju ^podcjenjivati, leži baš u njenom dru­
štvenom položaju. Z ena, po prirodi razvijenijih spolnih po­
treba od muškarca, bar u idealnom smislu, ne zna ni za
kakvo drugo časno podmirenje tih potreba osim u braku
(Maudsley).
„O n joj jedini pruža potrebno zadovoljenje. U ovom
se pravcu njen karakter razvijao kroz čitave generacije. Još

1 H . K rose, Uzroci čestih samoubijstava. Str. 2 8 . Freiburg 1906.

2 Psihijatrijski učevuik. I. svezak, 2 . izdanje. Stuttgart 1883.
A . Bebel i Ž ena i socijalizam. 7
 98

mala djevojčica igra se majke svoje lutke. Moderni život

sa uvećanim potrebama daje sve manje mogućnosti tom
podmirenju spolnoga nagona putem braka. T o vrijedi na­
ročito za više staleže, u kojima se brakovi zaključuju ka­
snije i rjedje.
„Dok čovjek, kao jači, pomoću veće umne i tjelesne
snage i slobodnog društvenog položaja, lako podmiruje
spolne potrebe ili umjesto toga nalazi zadovoljstva u ka­
kvome radu, kome se predaje svom snagom, dotle su ne-
udatim ženama ovi putovi zatvoreni. T o vodi neposredno
svijesnom ili nesvijesnom nezadovoljstvu prema sebi i svi­
jetu i bolesnom maštanju. Katkada se traži naknada u re­
ligiji, ali uzaman. Iz religijozne zanesenosti, uz pratnju
masturbacije ili bez ove, razvija se mnoštvo živčanih bo­
lesti, medju kojima se često javljaju histerija i ludilo.
Samo se tako može pojmiti ta činjenica, da najveća uče­
stalost ludila kod neudatih žena dolazi u doba od 25. do
35. godine, to jest u vrijemenastupanja bujnosti i nada,
dokle kod muškaraca ludilo nastupa najčešće od 35. do
50. godine, u vrijeme najteže borbe za opstanak.
„Sigurno je, da nije slučajno, što se sa umnožavanjem
vanbračnosti pitanje o emancipaciji ženskinja sve više
ističe na dnevni red. Njega treba shvatiti kao odjek ne­
snosnog socijalnog položaja ženina u modernom društvu,
kao opravdan apel na društvo, da ženi stvori nadoknadu
za ono, za šta je od prirode upućena, a što joj prilike
današnjega društva uskraćuju. “
A Dr. H . P i o s s u svom djelu „Zena u prirodi i
narodopisu**1 raspravlja pitanje o uplivu nepodmirenog
spolnog nagona na neudate žene i veli: „Neobično je
značajno ne samo za liječnika, nego i za antropologa, da
postoji jedno sredstvo, kojim se ovaj proces opadanja
(kod djevojaka, koje stare i venu) može pouzdano ne samo
zaustaviti u njegovu napredovanju, nego i izgubljena bujnost
opet povratiti, ako ne do stare ljepote^ a ono ipak do
znatnoga stepena. Ali nažalost naše društvene prilike do­
puštaju i omogućuju upotrebu ovoga sredstva u veoma

1 Osmo izdanje, 2. svezak, str. 606. Leipzig 1905.

 99

malo slučajeva. Kod već ocvjetalih ili skoro propalih dje­

vojaka, ako im se samo ukaže prilika za udaju, vidja se,
da za kratko vrijeme po vjenčanju cijelo tijelo dobije
svoju staru oblinu, rumenilo se povrati na licu, a oči opet
dobiju svoj nekadašnji sjaj. B r a k j e d a k l e p r a v i
i z v o r m l a d o s t i z a ž e n s k i s p o l . Priroda ima
svoje odredjene zakone, koji sa neumoljivom strogošću
traže svoje pravo, i svaka vita praeter naturam, svaki ne­
prirodni život, s\aki pokušaj prilagodjivanja životu, koji
ne odgovara prirodi, ne može proći bez vidnih tragova
degenerisanja u organizmu, životinjskom, kako god i ljud­
skom. “
Pitanje je sa d a : ispunjava li društvo zahtjeve, koje
razum ističe za život naročito ženskoga spola? A ko se
na to odgovori niječno, javlja se pitanje : može li društvo
ispuniti te zahtjeve? Ali ako se na oba pitanja mora dati
negativan odgovor, nastaje treće pitanje: kako se ti za­
htjevi mogu ispuniti?

Osmo poglavlje.

M oderni brak.
' 1. Brak kao zvanje.
„Brak i porodica su osnovi države, tko dakle napada
njih, napada društvo i državu i potkopava ih,“ viču bra­
nioci današnjeg društvenog uredjenja. Monogamni je brak,
kao što smo već utvrdili, rezultat buržoaskog načina pri-
vredjivanja i oblika svojine, on je neosporno najvažnija
podloga buržoaskog društva, ali drugo je već pitanje, od­
govara li on prirodnim potrebama i zdravom razvitku ljud­
skoga društva. Mi ćemo pokazati, da je ovaj brak, što se
osniva na buržoaskim odnosima vlasništva, više ili manje
brak po nuždi i da pokazuje mnoge nezgode i da svoj za­
datak postizava samo nepotpuno ili nikako. Mi ćemo dalje
pokazati, da je on jedna društvena ustanova, do koje ne
mogu doći milijuni ljudi, a da je ponajmanje zasnovan na
 100

slobodnom izboru i da nikako ne postizava svoju prirodnu

svrhu, kako to tvrde njegovi hvalitelji.
O današnjem braku veli John Stuart Mi l l : „ B r a k
je j e d i n o s t v a r n o r ops t vo, za koj e z a k o n z na. “
Po Kantovu mišljenju čine potpuna čovjeka tek muž i
žena. Na normalnom spajanju spolova osniva se zdrav raz­
vitak ljudskoga roda. Podmirenje spolnog nagona nužno je
za zdrav fizički i duševni razvitak čovjeka i žene. Ali čo­
vjek nije životinja i za više zadovoljenje njegovog najsilnijeg
nagona nije mu dovoljno samo fizičko podmirenje, potrebno
je i duševno privlačenje i podudaranje sa bičem, s kojim
se spajanje vrši. A ko toga ne ima, spolni se snošaj vrši
čisto mehanički i on je tada nemoralan. Kao više biće
čovjek traži, da se uzajamno privlačenje očuva i poslije
svršenog spolnog akta i d a r a s p r o s t r e s v o j o p l e m e ­
n j u j u ć i u t i c a j i n a b i ć a , k o j a s e i z t o g me d j u -
s o b n o g s p a j a n j a r a d j a j u . 1 U stvari, to se sve u da­
našnjem društvu ne može tražiti od nebrojeno mnogo bra­
kova i to je pobudilo V a r n h a g e n v. E n s e a , da piše:
„Sve, što nam je izlazilo pred oči, kako od zaključenih
brakova tako i od onih, što su imali da se zaključe, nije
nam moglo dati lijep pojam o takovu spajanju; naprotiv,
cijela ustanova, koja je trebala da se osniva na ljubavi i
poštovanju, a koju smo mi u svima ovim primjerima vidjeli,
da je prije na svemu drugom osnovana, postade nam prosta
i odvratna i mi glasno ponavljamo misao Fridrika Schle-
gela iz fragmenata .A teneja*: Gotovo svi brakovi su pre­
ljube, provizorni pokušaji i daleki nagovještaji stvarnog
braka, čija će prava suština po svim duhovnim i svjetskim
pravima biti u tome, da više lica treba da postanu jedno. “ a
Ovo mišljenje potpuno odgovara Kantovu.
Uživanje u potomstvu i obveze prema njemu čine lju-

1 „Raspoloženja i osjećanja, kojima supruzi jedan drugome prilaze,

nesumnjivo su od najpresudnijeg upliva na rezultat spolnog akta i prenose
izvjesne karakterne osobine na novo biće.“ Dr. Elisabeth Blackwell :
„Moralni odgoj mladeži s obzirom na spolni nagon.“ I G oethe opisuje,
od kakvog su upliva osjećaji, koji dovode dva čovjeka do intimnog sa­
obraćaja.
~ Osobitosti, 1. svezak, str. 239. Leipzig, F. A. Brockhaus.
 101

bavni odnos dvoje trajnijim. Koji par, dakle, hoće da stupi

u brak, treba da bude nacistu sa time, da li su obostrane
osobine podesne za takvo spajanje. Ali odgovor morao bi
biti neuplivisan. Ali to se može dogoditi tek o d s t r a ­
n j e n j e m s v a k o g d r u g o g i n t e r e s a , koji nije ni u
kakvoj vezi sa pravom svrhom spajanja, podmirenja pri­
rodnog nagona i umnožavanja vlastitoga bića u umnožavanju
rase, a i sa nekom mjerom uvidjavnosti, koja obuzdava
slijepu strast A pošto u današnjem društvu u mnogo­
brojnim slučajevima ovih pogodaba nema, današnji je brak
daleko od toga da ispuni svoj pravi cilj i zbog toga nije
opravdano smatrati ga kao neku idealnu ustanovu.
Koliko se brakova zaključi iz sasvim drugih obzira, no
što su ovi, ne može se ustvrditi. Dotični imaju interesa,
da pred svijetom svoj brak drukčije predstave, no što je
u zbilji. T u vlada licemjerstvo, za kakvo nijedna ranija
društvena perioda nije znala. A država, politički predstavnik
ovoga društva, nema interesa, da istražuje stvari, koje bi
to društvo prikazale u sumnjivoj svijetlosti. Pravila za stu­
panje u brak, što ih država postavlja svojim činovnicima i
službenicima, n e s l a ž u s e sa* mj e r i l o m , k o j e t r e b a
da b u d e p o d l o g a br aku.

2. Manji broj poroda.

Brak treba da bude spajanje, u koje dvoje iz uzajamne
ljubavi stupa, da bi postiglo svoj prirodni cilj. A li se ovaj
motiv javlja danas č i s t samo u najrjedjim slučajevima.
Ogromna većina žena smatra brak kao sklonište, u koje
pod svaku cijenu moraju stupiti. Obratno, veliki dio ljudi
posmatra brak sa čisto spekulativnog gledišta i cijeni i ra­
čuna njegove materijalne dobitke i gubitke. A čak i u bra­
kove, za koje niski i egoistički motivi nijesu bili od pre­
sudnog značenja, gruba stvarnost unosi toliko povoda za
neslogu i razdor, te se samo u rijetkim slučajevima ispune
nade, koje su mladenci u svom zanosu očekivali.
T o je prirodno. D a bi brak pružio supruzima zado­
voljan zajednički život, potrebno je, pored uzajamne ljubavi
i poštovanja, o s i g u r a n j e m a t e r i j a l n e e g z i s t e n c i j e ,
 102

raspolaganje onim ži vot ni m pot r e pš t i na ma ,

k o j e oni s m a t r a j u k a o n u ž n e za s e b e i s vo j u
d j e c u . T eška briga, teška borba za opstanak jesu prvi
klinac u mrtvački lijes bračne sreće i bračnog zadovoljstva.
A briga postaje u toliko veća, u koliko se bračna zajed­
nica pokaže plodnija, u k o l i k o j e d a k l e p o t p u n i j e
i s p u n i l a s v o j ci l j . Seljak naprimjer dočekuje sa zado­
voljstvom svako tele, koje mu krava oteli, broji radosno
prasiće, koje mu krmača oprasi i sa zadovoljstvom priča o
tome svojim susjedima, ali tužno gleda, kad mu žena do­
nese prinovu o n o m e broju njegovih izdanaka, koji je još
mogao bez brige odgajati, — a taj broj n e s m i j e biti
ve l i k, — u toliko tužnije, ako novorodjenče nesrećom
bude d j e v o j k a .
Može se dakle kazati, da i zaključivanje brakova i
radjanja zavisi od ekonomskih prilika. U Francuskoj se to
najklasičnije pokazuje. Tam o prevladjuje u poljoprivredi
sistem sitnih gazdinstva. A kad se zemljište ispod izvjesne
granice raskomada, ne može više da porodicu ishrani. Tako
je postao čuveni i zloglasni sistem dva djeteta, koji se u
Francuskoj razvio u jednu društvenu ustanovu, izazvavši u
mnogim krajevima na užas državnika zastoj ili čak znatno
opadanje stanovništva. Ono, što na selu izaziva razvoj
proizvodnje robe i novčano gospodarstvo, to još u većoj
mjeri stvara industrija u gradovima. T u najbrže opada plo-
dovitost braka.
Broj radjanja opada neprestano u Francuskoj, usprkos
umnožavanju brakova, i ne samo u Francuskoj, već u ve­
ćini kulturnih država. U tom se razvoju opaža posljedica
naših društvenih prilika, koje bi morale izazvati na mišljenje
vladajuće klase. U Francuskoj se rodilo g. 1881— 937057
djece, godine 1906. samo 806847, dok se godine 1907.
rodilo još samo 773969 djece. Porodjaji godine 1907.
manji su za 163088 od porodjaja u godini 1881. Karak­
teristično je pak, da je broj vanbračnih rodjenja, koji je
iznosio u Francuskoj 1881. godine 70079 i dostigao u
razdoblju od 1881. do 1890. najviši broj od 75754 u
1884. godini, stajao i 1906. na 70866 glava, tako da
opadanje rodjenja pada isključivo na bračne porode. O p a ­
 103

danje porodjaja je karakteristična crta, koja se opaža kroz

cijelo stoljeće. Na 10000 stanovnika u Francuskoj dolazilo
je porodjaja u godinama:
1801 do 1810 332 1841 do 1850 273 1891 do 1900 221
1811 „ 1820 316 1851 „ 1860 262 1905 . . . 206
1821 „ 1830 308 1861 „ 1870 261 1906 . . . 206
183! * 1840 290 1881 „ 1890 239 1907 . . . 197
Prema tomu je godina 1907. prama godini 1801 (333)
za 136 poroda manje na 10000 stanovnika. Jasno je dakle,
da taj rezultat pripravlja francuskim državnicima i socijalnim
političarima velike glavobolje. Ali Francuska nije u tom je­
dina. Njemačka, a osobito Saska, pokazuje već odavna
siičnu pojavu i smanjivanje broja radjanja izvršuje se još
brže. T ako je u Njemačkoj dolazilo na 10000 stanovnika
porodjaja u godinam a:
1875 . . 423 1890 , . 370 1905 . . 340
1880 . . 391 1895 . . 373 1906 . . 341
1885 . . 385 1900 . . 368 1907 . . 332
V ećina ostalih evropskih država pokazuje sličnu sliku.
T ako je na 1000 stanovnika došlo poroda u :

1871 1881 1891 1901

1907
do 1880 do 189 0 do 190 0 do 1905

Engleska i W ales . . 3 5 .4 3 2 .5 2 9 .9 28.1 2 6 .3

Š k o t s k a .......................... 3 4 .9 3 2 .3 3 0 .2 2 8 .9 27
Irska ............................... 26 .5 2 3 .4 23 2 3 .2 2 3 .2
I t a l i j a ............................... 3 6 .9 3 7 .8 3 4 .9 3 2 .6 3 1 .5
Švedska .......................... 3 0 .5 29.1 2 7 .2 26.1 2 5 .5
A u s t r i j a .......................... 39 3 7 .9 37.1 3 5 .8 3 5 (1 9 0 6 )
U g a r s k a .......................... 4 4 .3 4 4 .0 4 0 .6 3 7 .2 36
B e lg ij a ............................... 3 2 .3 3 0 .2 29 2 7 .7 2 5 .7 ( 1 9 0 6 )
Švicarska . . . . . . 3 0 .8 28.1 28.1 28.1 2 6 .8
N iz o z e m s k a ..................... 3 6 .2 3 2 .5 3 2 .5 3 1 .5 3 0 .0

Manji broj poroda je dakle posve općenit i premda

Francuska i Irska pokazuju najniže kvote, to smanjivanje
porodjaja vrši se najbrže u Engleskoj, Njemačkoj (Saskoj)
i Škotskoj. Iste pojave nalazimo u Sjedinjenim Državama
i Australiji. T o će se još očitije pokazati, ako namjesto
općenitih brojeva poroda uzmemo u obzir bračnu plodo-
 104

vitost, to jest djecu, rodjenu u braku kod žena od 15. do

svršene 49. godine:

Živorodjena bračna djeca na 1000 udatih žena u dobi

izmedju 15. i 49. godine (u godišnjem prosjeku)

(kraljevina)
Engleska i

D esetljeća
cd a .0
ta

Ugarska
V a 00
W ales

09 09 > 09
o cd a ~o u
cd o u a
>cn Q z ►tn Liu < >cO
1876 do 1885 . 250 271 250 244 262 240 259 246 234 239
1886 „ 1895 . 22 9 25 5 24 5 235 259 231 246 250 2 25 230
1896 „ 1905 . 203 235 264 217 246 21 9 244 242 216 225
ta
Njemačko

ta b B
cd V V
carstvo

D esetljeća 0 a N .2. u
« u £
►
•a 09 :S S® T3 .2O * ’5j e
a ta 4)
i CQ to CQ Z - 3 ffi £
1876 do 1885 . 268 273 276 267 288 266 293 264 167 2 4 8
1886 „ 1895 . 258 265 263 250 259 248 286 236 150 2 4 9
1 896 „ 1905 . 243 250 259 216 262 251 272 213 132 2 3 2

Navedene činjenice pokazuju, da se rodjenje jednog

čovjeka, „slike božje41, kao što se u religiji veli, prosječno
manje cijeni, nego prinova jedne domaće životinje, a to je
znak žalosnog stanja, u kom se nalazimo. U gdjekojem
pogledu naši se pojmovi malo razlikuju od pojmova bar­
barskih naroda. Ovi su često puta ubijali novorodjenčad,
ta je sudbina naročito pogadjala djevojke, a poneka ple­
mena čine to i danas. Mi ne ubijamo djevojke više, za to
smo dovoljno kulturni, ali vrlo često postupamo s njima
kao sa zadnjim stvorenjima. Jači čovjek potiskuje ženu u
borbi za opstanak, a ako i ona stupi u borbu, jači je spol
sa mržnjom prati kao mrsku konkurentkinju. Ljudi viših
staleža bore se protiv ženske konkurencije najogorčenije i
najžešće. Vrlo rijetko pak biva, da isključenje ženskog rada
i radnici traže. K ad je na primjer jedan takav predlog
podnesen jednom francuskom radničkom kongresu g. 1876.,
velika se većina izjavila protiv njega. O d toga je vremena
kod klasno osviještenih radnika sviju zemalja prevladalo
uvjerenje, da je radnica ravnopravno biće, što se naročito
pokazuje u odlukama medjunarodnih radničkih kongresa.
 105

Klasno svijesni radnik zna, da današnji ekonomski razvitak

nagoni ženu, da bude konkurenat muškarcu, ali on zna i
to, da bi zabrana ženskog rada bila isto tako besmislena
kao i zabrana primjene strojeva, i zbog toga nastoji, da
obavijesti ženu o njenom položaju u društvu i d a j e
o d g o j i za d r u g a u o s l o b o d i l a č k o j b o r b i p r o ­
letarijata protiv kapitalizma.

3. Novčani brak i bračna burza.

Današnje društvo stoji bez sumnje iznad svih ranijih,
ali je shvatanje odnosa izmedju oba spola ostalo u mnogom
isto. Profesor L. v. Stein objelodanio je 1876 knjigu:
„Z ena u oblasti nacijonalne ekonomije44, koja malo odgovara
svome naslovu i u kojoj daje vrlo poetičnu sliku braka.
U toj slici pokazuje se podčinjeni položaj žene prema ,,lavu“
muškarcu. Stein p iš e : „Čovjek hoće biće, koje ga ne samo
voli, već i razumije. O n hoće nekoga, čije srce ne samo
da za njega kuca, već čija ga ruka i po čelu gladi; on
hoće biće, koje pojavom svojom prosipa zrake mira, spo-
kojstva, reda, tihog gospodarstva nad samim sobom i nad
hiljadu stvari, koje mu danomice trebaju; on hoće nekoga,
tko će sve te stvari obasuti onim neopisanim mirisom ženske
nježnosti, koji je sunčana toplota za kućni život. “
U ovom prividnom hvalospjevu ženi krije se ponižavanje
žene i egoizam muškarca. Gospodin profesor slika ženu kao
mirisno biće, koje će svojim praktičnim računanjem umjeti
održati u ravnoteži prihode i rashode kućanstva, ali u isto
vrijeme kao zefir, kao krasno proljeće lebdjeti oko gospo­
dara kućnog, zapovjedničkog lava, čitajući mu iz očiju svaku
želju, gladeći mu nježnom rukom čelo, koje on, „gospodar
kuće“ , nabere možda pri poradjanju svojih vlastitih gluposti.
Ukratko, gospodin profesor opisuje ženu i brak, kakvih se
u stotini jedva j e d a n slučaj može naći. O n ne vidi i ne
zna ništa o mnogim hiljadama nesrećnih brakova, o velikom
broju onih žena, koje ne uspiju nikako da brak zaključe,
kao ni o milijunima onih, koje naporedo sa čovjekom mo­
raju da tegle i rade od jutra do mraka, da bi zaradile
koricu kruha. K od svih njih gruba, surova stvarnost otare
 106

poetičnu boju lakše, no što ruka obriše obojani prah sa

lepirovih krila. Jedan pogled na one nebrojene patnice
pokvario bi gospodinu profesoru njegovu poetski obojenu
sliku i njegov koncept. Z ene, koje on vidi, čine samo
jednu neznatnu manjinu, a sumnjivo je, da one stoje na
visini svoga vremena.
Jedna često puta citirana izreka glasi: „Najbolje mjerilo
za kulturu jednoga naroda je položaj, koji žena zauzima."
Mi uzimamo to kao tačno, ali će se vidjeti, da naša toliko
hvaljena kultura još nije daleko odmakla. U svome spisu
„Zavisnost ženina44 — naslov karakteriše mišljenje piščevo
o položaju žene — John Stuart Mill veli: „Život je ljudi
postao više domaći- Napredak civilizacije nameće čovjeku
prema ženi više okova." T o je tek u stanovitoj mjeri tačno,
u koliko izmedju čovjeka i žene postoji iskren bračni odnos,
ali sumnjivo je, da ova izreka vrijedi za jednu dobru ma­
njinu. Pametan čovjek smatrat će za svoju vlastitu korist,
da žena iz uskoga kruga kućnog rada izadje u život i da
se upozna sa strujama vremena. „O kovi44, koje on time
sebi natura, ne stežu. A li pitanje j e : da li moderni život
nije podvrgao brak novim faktorima, koji ga razoravaju jače,
no prije?
Brak je postao u velikom stepenu predmet materijalne
spekulacije. Čovjek, koji se ženi, gleda, da sa ženom pri-
vjenča i svojinu. U ranije doba to je bio glavni razlog, što
su kćeri u početku, kad je očinski red nasledja važio, bile
isključene cd nasledja, stekle ponovo pravo nasledja. Ali
nikada ranije nije brak na tako ciničan način, tako reći na
javnom trgu, bio predmet spekulacije i prost novčani posao
kao danas. Danas se razvila halapljivost za brakom sa
takvom bestidnošću, te stalno ponavljana fraza o „svetinji44
braka izgleda prosto kao poruga. O va pojava ima kao i
sve svoj uzrok. Nikada ranije ne bijaše velikoj većini ljudi
tako teško, da se popnu do izvjesnog blagostanja, kao što
je d a n a s; ali nikad ni opravdana žudnja za životom, do­
stojnim čovjeka, ne bijaše tako o p ć e n i t a . T ko postav­
ljenog cilja ne dostigne, osjeća to u toliko teže, što svi
vjeruju, da imaju j e d n a k o p r a v o na uživanje. F o r ­
m a l n o ne postoji n i k a k v a staleška i klasna razlika.
 107

Svaki hoće ono, sto on prema svome položaju u životu

smatra kao cilj, vrijedan borbe. Ali mnogi se osjećaju zvani,
a malo je izabranih. Da bi u buržoaskom društvu mogao
jedan ugodno živjeti, dvadeset ih mora skapavati. I da bi
jedan mogao plivati u svim uživanjima, stotine i hiljade
moraju ostati u bijedi. Ali svatko hoće da bude medju
privilegovanima i laća se svakog sredstva, za koje mu se
ćini, da vodi k cilju, predpostavljajući, da se ne će suviše
kompromitovati. Najpogodnije i najbliže sredstvo, da se
postigne viši društveni položaj jest n o v č a n i b r a k . Potraga
što veće svote novaca s jedne strane i čežnja za rangom,
titulom i dostojanstvom s druge strane podmiruju se uza­
jamno u višim društvenim redovima. Kod njih se brak
smatra kao trgovački posao, kao neka konvencijonalna veza,
koju obje strane izvana poštuju, a u ostalom svaka strana
postupa po svojim sklonostima.1
U svakom većem gradu postoje naročita mjesta i dani,
u kojima se viši razredi sastaju poglavito u svrhu zaklju­
čenja brakova. Ovi se sastanci zgodno nazivaju „bračnim
burzama". Jer kao i na burzama, i ovdje igraju glavnu
ulogu spekulacija i halapljivost, a ni podvala ni prevara

1 Politički brak u najvišim krugovima spominjem samo potpunosti

radi. U ovim brakovima postoji redovno, za muškarca opet u većem stepenu
nego za ženu, privilegij, da se v a n b r a č n o naplaćuje, kako hoće i
koliko hoće. Nekada je za knezove bilo sasvim u redu, da izdržavaju
bar j e d n u m etresu; to je bio tako reći jedan od kneževskih atributa.
Tako je, po Scherru, Fridrik Vilim I., kralj pruski, inače poznat kao s o ­
lidan (1 7 1 3 . do 1740.), održavao odnose s jednom generalicom. M e-
djutim poznato je uopće, da je naprimjer A ugust Jaki, kralj Poljske i
Saske, imao 3 0 0 vanbračne djece, a talijanski kralj Viktor Em anuel, re
galantuomo, ostavio je 32 vanbračna djeteta. Nedavno je postojala jedna
romantična mala njemačka rezidencija, u kojoj je bilo jedno tuce naj­
ljepših zaselaka, koje je odnosni „gospodar44 podigao svojim isluženim
metresama. O tom predmetu mogu se pisati debele knjige, a i postoji,
kao što je poznato, jedna velika biblioteka o ovim pikantnim stvarima.
Unutrašnja historija većine evropskih kneževskih dvorova i plemićskih
porodica predstavlja za svakog poznavaoca gotovo neprekidnu Chronique
8candaleuse. Nasuprot takvim činjenicama zaista je potrebno, da siko-
(anti, koji pišu historiju, ne samo priznaju „legitim nost44 različnih „go­
spodara i gospodarica44, već i da se trude, da ih sve predstave kao
uzor domaćih vrlina, kao vjerne supružnike ili dobre majke. Auguri
nijesu još izumrli i živu, kao nekada rimski, i danas od neznanja gomila.
 108

ne izostaju. Dugovima preopterećeni oficiri, koji donose

stari plemićski naslov; od razvrata rastočeni raskalašenci,
koji u bračnom pristaništu žele da oporave svoje srušeno
zdravlje i traže dadilje; fabrikanti, trgovci, bankiri, koji
gdjekad stoje pred bankrotom i htjeli bi da se sp a su ;
najzad svi, koji idu za novcem i bogatstvom, činovnici,
koji imaju izgleda za napredovanje u činu ili su u nov­
čanim neprilikama, — svi oni izlaze kao mušterije na
„bračnu burzu“ i zaključuju bračnu trgovinu. Vrlo je često
ravnodušno, je li buduća žena mlada ili stara, lijepa ili ružna,
prava ili grbava, obrazovana ili neobrazovana, smjerna
ili naprčena, kršćanka ili Židovka. Nije li jedan „ čuveni
državnik rekao: „Brak izmedju kršćanina H . i Židovke
St. može se veoma preporučiti* ?l T a karakteristična
slika, uzeta iz konjušnice, nailazi, kao što iskustvo poka­
zuje, u visokim krugovima našeg društva na živo odobra­
vanje. Novac naknadi svu štetu i pretegne mane. Njemački
kazneni zakonik (§§ 180. i 181.) kazni podvodjenje
teškom robijom ili tamnicom, ali kad roditelji, skrbnici ili
rodjaci podvedu za cijeli život svoju djecu, pitomce ili ro-
djake čovjeku ili ženi, prema kojima se ne ima ljubavi,
samo radi novca, dobitka ili ranga, ili kakve druge koristi,
nikakav državni tužilac ne može podići tužbu, i ako je
prestup tu. Ima mnogo dobro organizovanih biroa za udadbu i
ženidbu i svodnika i svodilja svih vrsti, koji profitiraju
tražeći kandidate i kandidatkinje za „sveto stanje braka**.
T akve se radnje veoma dobro rentiraju, naročito ako
,,rade“ sa članovima viših staleža. Godine 1878. bio je u
Beču krivični proces protiv jedne svodilje zbog trovanja,
koji se završio osudom na petnaest godina tamnice. U
istom je procesu pored ostalog utvrdjeno, da je prije fran­
cuski poslanik u Beču, grof Banneville, plaćao toj ženi
22.000 formata svodilačke nagrade, da mu pribavi ženu. I
drugi članovi visoke aristokracije takodjer su u ovom pro­
cesu teško kompromitovani. Stanoviti državni organi pu­
stili su tu ženu, da svoj mračni i zločinački zanat godinama
prakticira. Z ašto su to činili, o tome, prema ovome, što

1 V i d i : „Knez Bismarck i njegovi ljudi*4, od Buscha.

 109

smo rekli, ne može biti sumnje. U prijestolnici njemačkog

carstva pričaju se slične stvari, one se dešavaju svakog
dana, gdjegod ima kandidata za brak. Naročiti predmet
bračne trgovine postale su posljednjih decenija za pohlepno
evropsko plemstvo kćeri i nasljednice bogate sjeverno-
američke buržoazije, koja opet sa svoje strane traži ranga
i dostojanstva, kojih u njihovoj otadžbini nema. O tome
su objavljeni karakteristični podaci u jednom dijelu nje­
mačke štampe u jeseni 1889. Jedan plemićski industrijski
vitez u Kaliforniji preporučio se u njemačkim i austrijskim
novinama kao bračni agent. Ponude, koje je dobio, poka­
zale su jasno, kakvo shvatanje vlada u tim krugovima o
„ svetinji “ braka i njegovoj „etičkoj “ strani. Dva pruska
gardijska časnika, od najstarijeg pruskog plemstva, bijahu
gotovi da učine bračne ponude, jer su po vlastitom pri­
znanju dugovali zajedno preko 60000 maraka. U pismu
svome svodniku vele od riječi do riječi: „Naravno, mi
unaprijed ne možemo ništa plaćati. V ašu nagradu dobijate
poslije svadbenog putovanja. Preporučite nas samo da­
mama, protiv čijih porodica ne ima nikakovih primjedaba.
Isto bi tako bilo veoma p o ž e l j n o , da nas upoznate
s damama po mogućnosti dopadljive spoljašnosti. Ako je
potrebno, mi ćemo dati naše fotografije za povjerljive svrhe
onom Vašem agentu, koji nas bude obavijestio o bližim
okolnostima i pokazao fotografije i t. d. Mi smatramo ci­
jelu stvar u potpunom povjerenju kao stvar č a s t i (?) i
naravno zahtijevamo to isto od V as. Očekujemo što prije
odgovor preko V ašeg ovdašnjeg agenta, ako ga imate.
Berlin, Friedrichstrasse 107. B a r u n v. M ............
15. prosinca 1889. B a r u n v. W . . . .“

Neki mladi njemački plemić, H ans v. H ., pisao je iz

Londona, da je visok 5 stopa i 10 palaca, da je od stare
plemićske porodice i da služi u diplomatskoj službi. Priznao
je, da je svoju imovinu jako umanjio nesrećnom okladom
na konjskim utrkama i da je prinužden tražiti bogatu ženu,
da bi deficit mogao izmiriti. A spreman je, da se odmah
krene na put u sjevernoameričke Savezne Države.
Spomenuti industrijski vitez tvrdio je, da su se osim
 110

mnogih grofova, baruna itd. prijavili kao kandidati za že­

nidbu tri princa i 16 vojvoda. Ali ne samo plemiće, već
i gradjane vuće srce za bogatim Amerikankama. Neki
arhitekt Maks W . iz Leipziga tražio je ženu, koja mora
imati ne samo novca, već i ljepote i obrazovanosti. Iz
Kehla na Rajni pisao je jedan mladi tvornićar, Robert D.,
da bi bio zadovoljan sa ženom, koja bi imala samo 400.000
maraka, a obećava unaprijed, da će je učiniti srećnom.
Ali zašto ići tako daleko, svega toga ima tako blizu. P o ­
gledajmo samo na mnogobrojne anonse za brak u velikim
buržoaskim listovima, pa ćemo naći i takvih ponuda, koje
može napisati samo potpuno propala savjest. Ulična dje­
vojka, što iz gorke bijede radi svoj zanat, katkada je uzor
pristojnosti i vrline prema ovim ponudjačima braka. Koji
socijalnodemokratski ekspeditor, koji bi takav oglas primio
u svoj list, bio bi izbačen iz svoje partije. Buržoasku
štampu takvi oglasi ne ženiraju, oni donose novaca, a ona
misli kao car V espazijan: non olet (ne smrdi). Ali to ne
smeta ništa buržoaskoj štampi, da piše protiv namjera so­
cijalne demokracije, koja tobože razara obitelj. Licemjer-
nijeg doba od ovog našeg nije bilo nikada.
Poslovnice za udadbu i ženidbu jesu danas novinski
oglasi većine buržoaskih listova. A ko muško ili žensko
nemaju boljeg načina da stupe u brak, oni povjere svoje
srce pobožno konzervativnim ili moralno liberalnim novi­
nama, koje se za novac i b e z lijepih riječi brinu, da se
slične duše nadju. Mogle bi se čitave strane ispuniti samo
primjerima, koji jednoga dana izadju u tim novinama. Ovda
onda dogodi se i interesantan fakat, da se pomoću oglasa
traže d u h o v n a l i c a za supruge i obrnuto da duhovna
lica traže žene. Ponekad se ponudjači obavežu, da ne će
gledati na n e v j e r u , ako tražena žena bude bogata.
Ukratko, moralna propalost izvjesnih krugova našeg društva
ne može se bolje izobličiti ni na kaki način, no ovakvim
nabavljanjem braka.
 I ll

Deveto poglavlje.

Rasap porodice.
1. U čestale rastave braka.
1 država i crkva ne igraju u takvom „svetom braku“
nikakovu lijepu ulogu. Mogu državni činovnik ili svećenik,
koji su za zaključenje braka potrebni, biti uvjereni, da je
mladenački par, koji pred njima stoji, sastavljen najprlja­
vijim radom ; može biti očigledno, da mladenci ni po sta­
rosti, ni po tjelesnim i duševnim osobinama nijesu jedno
za drugo; može na primjer nevjesta imati dvadeset, a mla­
doženja sedamdeset ili obrnuto; može nevjesta biti mlada,
lijepa, vesela, a mladoženja star, nemoćan i mrzovoljast,
predstavnika države ili crkve to se ne tiče ništa. Bračna
se veza „ blagoslovi “ i to blagoslovi sa toliko većom sve­
čanošću, u koliko se „sveti čin“ bogatije plati.
A ako takav brak poslije nekog vremena postane ne-
srećan, kao što je s v a t k o mogao predvidjati i kao što
je nesrećna žrtva, u većini slučajeva žena, predvidjela, i
ako se jedna strana odluči na razvod, tada država i crkva
postavljaju najveće zapreke, a prije nijesu pitali, uzimaju
li se mladenci iz ljubavi i moralnih nagona, ili golog, pr­
ljavog egoizma. Sad se ne smatra kao dovoljan razlog
razvodu moralna omraženost, sad se traže opipljivi dokazi,
dokazi, koji jednu stranu u očima javnog mišljenja obeščaste
i ponize, inače se razvod ne može dobiti. Sto katolička
crkva razvod braka uopće ne dopušta, osim naročitim do­
puštenjem pape, koji se vrlo teško dobija i u krajnjem
slučaju znači samo rastavu od stola i postelje, to pogor­
šava stanje, pod kojim pate svi katolički narodi. 1 nje­
mački gradjanski zakonik otežao je razvod braka znatno.
Tako je otpao razvod braka na osnovu uzajamnog pristanka,
što je primjerice bilo dopušteno po pruskom zemaljskom
pravu. O tpala je jedna odredba, na osnovu koje je izrečen
znatan broj razvoda braka, često puta i takvih, kod kojih
je bilo i ozbiljnih razloga, ali koji se iz obzira prema
krivoj strani prećute. T ako je na primjer u Berlinu od
 112

5623 slučajeva bračnih rastava, koje su raspravljene od

1886. do 1892. izvršeno 1400 ili 25 procenata na osnovu
uzajamnog pristanka. U mnogobrojnim slučajevima razvod
braka može nastupiti samo tako, ako se zahtjev za razvod
podnese za šest mjeseci od dana, u koji je tužilačka strana
saznala za uzrok razvoda (§ 1565. do 1568. nj. gradj.
zak.). Po pruskom zemaljskom pravu trajao je taj termin
godinu dana. Uzmimo na primjer slučaj, da jedna mlada
žena vidi odmah poslije stupanja u brak, da se udala za
čovjeka, koji nije muž. O d nje se i suviše traži, potrebna
je izvjesna moralna snaga, pa da u toku od šest mjeseci
podnese zahtjev za razvod braka. Kao razlog za ove po­
teškoće navedeno j e : „Jedino što većim otežavanjem
bračnog razvoda može se suzbiti s v e j a č e raspadanje
porodice i ona iznova učvrstiti " Ovaj je razlog u svojoj
osnovi protuslovan. Poremećeni brak ne postaje opet pod­
nošljiv, ako se supruzi prinude, da usprkos unutrašnjoj
odvratnosti i mržnji ostanu zajedno. Takvo stanje, poduprto
od zakona, skroz je i naskroz nemoralno. Posljedica je,
da se u toliko slučajeva stvori za bračnu rastavu razlog,
koji će sudac m o r a t i da uvaži, a od čega ne dobija
ništa ni država ni društvo. Kao koncesija katoličkoj crkvi
usvojena je rastava od stola i postelje, koje u starom gra-
djanskom pravu nije bilo. U buduće se ne uzima više kao
razlog bračnom razvodu ni to, kad brak krivnjom jedne
strane ostane bez djece. A unošenjem odredbe u gradjanski
zakon (§ 1588.) : „Crkvene obveze u pogledu braka ne
mijenjaju se propisima ovoga odjeljka (o braku),“ učinjena
je takodjer koncesija crkvi; ona ima doduše samo deko­
rativan značaj, ali je karakteristična za duh, koji u početku
dvadesetog vijeka vlada u Njemačkoj. Z a nas je dovoljno
priznanje, da je bračni razvod oteščan zato, da bi se
suzbilo sve jače raspadanje familije.
Tako dakle i protiv svoje volje ljudi ostaju za cijeli
život prikovani jedni za druge. Jedna strana postaje robom
druge, prinudjena, da se iz „bračne dužnosti" poda naj­
intimnijim zagrljajima druge strane, kojih se ona možda
gnjuša više, nego grdnje i zlostavljanja. Punim pravom veli
M antegazza: „N e ima veće torture, nego što je ta, koja
 113

primorava jedno ljudsko biće, da se podaje milovanjulica

koje ne v o li. . Z ar takav brak nije gori od prostitu-’
cije? Prostitutka ima do stanovitog stepena slobodu, da
se otrgne od svog ružnog zanata, i ima prava, ako ne živi
u javnoj kući, da ne proda zagrljaj onome, koji joj se iz
ma kakvog uzroka ne svidi. Ali prodana žena mora da
podnosi zagrljaje svoga muža, ma imala stotinu razloga,
da ga mrzi i prezire.
A ko je brak unaprijed, sa znanjem obadviju strana,
zaključen kao brakza novac ili položaj, tada je stvar po­
voljnija. Strane se uzajamno prilagode i pogode na neki
modus vivendi. Skandal se ne želi i s obzirom na djecu
mora da se izbjegava, i ako baš djeca najviše stradaju u
hladnom, mrzovoljnom životu roditelja, i kad on ne predje
u otvoreno neprijateljstvo, svadju i razdor. Još češće se
uzajamno prilagode zbog toga, da bi otklonili materijalne
štete. Obično je rnuževljevo držanje kamen smutnje u braku,
to pokazuju procesi za razvod braka. Hvaleći svome go­
spodarskom položaju, on umije da se naplati i gdje na
drugom mjestu, ako mu se brak ne svidi i ako u njemu
ne nadje podmirenja. Z ena može poći stranputicom mnogo
manje, jedno iz psihološkog razloga, jer je to za nju kao
za osjetljiviju stranu mnogo opasnije, a drugo, što se njoj
svaki prestup bračne vjernosti uračunava u grijeh, koji ni
društvo ne oprašta. Ista radnja ženi se računa kao ,,pad“,
— bila ona supruga, udovica ili djevojka, — mužu u naj­
gorem slučaju kao „nekorektnost". Jedan i isti postupak
cijeni se sasvim različno, prema tome, potiče li on od
muža ili žene, pa i same žene obično sude o „paloj"
sestri najstrože i najnemilosrdnije.2
Obično se žena samo u slučajevima najteže muževljeve
nevjernosti i muževljeva zlostavljanja odluči da zatraži
razvod braka, jer se najčešće nalazi u materijalnom za­
visnom položaju i prinudjena je, da brak smatra kao pri-
1 Fizijologija ljubavi.
1 Aleksander Dumas veli vrlo tačno u „G ospodinu A lfonzu“ : „Čovjek
je stvorio dvije vrsti morala: jedan za seb e, drugi za ženu; jedan, koji
mu dopusta ljubav sa svim ženama, i jedan, koji ženi u naknadu za
uvijek izgubljenu slobodu dopusta ljubav samo sa jednim čovjekom .”
V idi Margaretinu samooptužbu u Faustu.
A . Bebel: Ž ena i tocijallzam. g
 114

bježište; zatim, što se kao raspuštenica nalazi u nimalo

zavidnom položaju. Na nju se gleda i s njom se postupa
tako reći kao sa srednjim rodom. I kad ipak najveći broj
molbi za razvod braka potiče od žena, to je dokaz, pod
kakvom moralnom torturom one živu. U Francuskoj su žene
prije stupanja na snagu novog zakonodavstva o razvodu
braka (1884) isticale zahtjeve za rastavu od stola i postelje.
O ne su mogle podići tužbu za razvod braka protiv muža
samo tada, ako on, proti volji svoje supruge, dovede u
kuću ženu, s kojom živi u intimnim odnosima. Zahtjeva
se rastave od stola i postelje podneslo prosječno godišnje o d :
žena muškaraca
1856 do 1 8 6 1 .................... .................... 1729 184
1861 n 186 6 . . . . .................... 21 3 5 260
1866 1 8 7 1 ..................... . . . . 2591 330
1901 „ 1905 .................... .................... 2 3 6 8 591 .
Ali ne samo da su žene podnesle najviše zahtjeva,
brojevi pokazuju i to, da su oni od perijode do perijode rasli.
I s druge se strane pokazuje, u koliko nam predleže
vjerojatna saopćenja, da molbe za rastavu braka u većini
slučajeva potiču od žena. Slijedeća će tabela omogućiti
ovu poredbu.1
Procenti tužba

obih
u godinama muža žene
supruga

Razvodi

Austrija . . . . 1893 do 1897 4 .4 5 .0 9 0 .6

Rumunjska 1891 n 1895 3 0 .6 6 8 .9 0 .5
1895 n 1899 2 6 .4 4 5 .4 8 .2
Švicarska . . .
Francuska . 1895 n 1899 4 0 .0 59.1 —
Đadenska 1895 n 1899 3 6 .0 59.1 4 .9
Engleska i W ales 1895 1899 6 0 .4 3 9 .6 —
Škotska . . . . 1898 rt 1899 4 3 .3 5 6 .7 —

Rastave
Austrija . . . . 1897 do 1 899 4 .9 16.6 7 8 .5
Franceska . . . 1895 n 1899 15.9 84.1 —
Engleska i W ales 1895 n 1899 3 .0 9 7 .0 —
Škotska . . . . 1898 1899 — 100 —

1 Georg v. Mayr, Statistika i društvena nauka. 3 svezak, str. 253.

Tubingen 1909.
 115

U Sjedinjenim Državama, gdje sad postoji statistika

kroz četrdeset godina, razdijelile su se tužbe za razvod
braka, kako slijedi:
1867. do 1886. Proc. 1887. do 1906. Proc. 1906. Proc*
O d muževa . 11 2 5 4 0 3 4 ,2 316149 3 3 ,4 23455 3 2 ,5
žena . . 216176 6 5 ,8 629476 6 6 ,6 48607 6 7 ,5
Ukupno 328716 100 945625 100 72062 100

Vidimo dakle, da su žene pcdnesle više nego dvije

trećine od svih molba za razvod braka.1 Sličnu sliku po­
kazuje nam Italija. Tam o se u godinama 1887. i 1904.
raspravilo 1221 i 2103 molba za razvod braka. Ovima je
bila povodom žena u 393 i 1142 slučajeva, muž u 214 i
454 slučajeva, a oboje supruga u 414 i 507 slučajeva.
Ali statistika nas uči, ne samo da žene podnose veći
dio molbi za razvod braka, već i da broj razvoda brzo
raste. U Francuskoj je razvodjenje braka 1884. regulisano
novim zakonom i od tada su razvodi iz godine u godinu
znatno porasli. Bilo ih je godine 1884.— 1657, 1885 —4123,
1 8 9 0 .-6 5 5 7 , 1895.— 7700, 1900.— 7820, 1905.— 10099,
1 9 0 6 .-1 0 5 7 3 , 1907.— 10938.
I u Švicarskoj brzo rastu slučajevi bračnih razvoda. U
godišnjem prosjeku od 1886. do 1890. bilo ih je 882, od
1891. do 1895. — 898, 1897. — 1011, 1898.— 1018,
1899.— 1091, 190 5 — 1206, 1906.— 1343.
U Austriji došlo je godine 1899. do 856 bračnih raz­
voda i do 133 bračnih rastava, u godini 1900. do 1310
i 163, u 1905. do 1885 i 262. Dakle u vremenu od
deset godina broj se razvoda i rastava više nego podvo­
stručio. U Beču se od 1870. do 1871. desilo 148 raz­
voda, oni su godinama učestali i bilo ih je od 1878. do
1879. — 319 slučajeva. Ali u Beču, kao jednom pretežito
katoličkom gradu, teško je provesti razvod b raka; pa ipak
je već sredinom osamdesetih godina mogao primijetiti jedan
bečki sudac: „Tužbe za razbijene brakove tako su česte,
kao i tužbe za razbijene prozore. “
U Saveznim Državama broj razvoda braka iznosio je

1 Brak i razvod. 1887. do 1906. Bureau of the C ensus. Bulletin

9 6 , str. 12, W ashington 1908.
 116

godine 1867— 9937, 1886— 25535, 1895— 40387, 1902

—61480, 1906— 72062. Da je broj bračnih razvoda ob­
zirom na pučanstvo ostao u godini 1905. isti kao u godini
1870., apsolutni broj bračnih razvoda iznosio bi godine
1905. samo 24000, a ne 67791, kako je bilo u stvari.
Ukupan broj razvoda braka 1867. do 1886. bio je 328716,
od 1887. do 1906. — 945625. U glavnom u Saveznim
je Državama najviše bračnih razvoda. Na 100.000 po­
stojećih brakova došlo je razvoda : 1870.— 81, 1880.— 107,
1890.— 148, 1900— 200.
Uzroke tomu, da su tamo bračni razvodi češći nego u
ikojoj drugoj državi, treba tražiti u tome, što je, prvo,
razvod braka, naročito u pojedinim državama, lakše dobiti,
nego u većini drugih zemalja, a drugo, š t o ž e n e i ma j u
d a l e k o n e z a v i s n i j i pol ožaj , ne g o u dr u g i m z e m­
l j a ma , i z b o g t o g a m a n j e d o p u š t a j u , d a i h m u ­
ž e v i t i r a n i š u.
U Njemačkoj je broj pravovaljanih osuda za razvod
braka iznosio od 1891. do 1900.:
1891 6 6 7 8 1893 6 6 9 4 1895 8 3 2 6 1897 9 0 0 5 1899 9 5 6 3
1892 6 5 1 3 1894 7 5 0 2 1896 8601 1898 9 1 4 3 1900 7 9 2 8

Vidimo, da je od 1899. do 1900. broj bračnih razvoda

spao za 1635, jer je 1. travnja 1900. stupio na snagu
gradjanski zakonik s otežavajućim naredbama. Ali život je
bio jači od zakona. Razvodi braka, pošto imse broj u
godinama 1900. do 1902. umanjio, učestaše od onda još
više. Porast njihov dogadja se češćom upotrebom § 1568.
njem. gradjan. zakona. (Raspad bračnog odnošaja.) U
koliko su učestali bračni razvodi poslije 1900., pokazuju
slijedeći brojevi: 1 9 0 1 -7 9 6 4 , 1902— 9069, 1903— 9933,
1904— 10868, 1905— 11147, 1 9 0 6 -1 2 1 8 0 , 1907— 12489.
U Saskoj usprkos svim nestalnostima raste broj razvoda.
T ako je palo:
U pet Bračnih N a 10 0 0 0 0 U pet Bračnih N a 100000
godina razvoda brakova godina razvoda brakova
1836 d o 1840 356 121 1891 d o 1895 921 138
1846 „ 1850 395 121 1896 „ 1900 1130 151
1871 „ 1875 581 122 >901 „ 1905 1385 168

O d 100000 postojećih brakova razvelo ih se u Pruskoj

 117

prosječno godimice od 1881 do 1885 67.62, 1886 do

1890 80.55, 1891 do 1895 86.77, 1896 101.97, 1905
106, 1908 121.
T o je znatan porast. T aj porast učestalih razvoda
medjunarodna je pojava. Tako je na 100000 postojećih
brakova dolazilo prosječno godimice razvoda ili rastava u :

1876 1881 1886

oko 1900
do 1880 do 1885 do 189 0

A u s t r ij a ............................... _ 19.4 19.7 31

U g a r s k a ............................... 3 1 .6 3 0 .4 3 0 .5 58
R u m u n jsk a .......................... 3 7 .3 5 2 .3 73.1 98
I t a l i j a .................................... 11.8 11.3 10.6 15
Franceska .......................... 3 3 .9 7 5 .9 8 0 .9 129
Engleska i W ales . . . 6 .5 7 .4 7 10.6
Š k o t s k a ............................... 12.3 13 16.7 26
I r s k a .................................... 0 .6 0 .4 1.1 1
B e l g i j a ............................... 25 .5 3 1 .9 43 72
Nizozemska ..................... — — — 78
Norveška .......................... 13.9 12.1 19.3 33
Švedska ............................... 2 8 .5 2 8 .6 3 1 .6 45
Finska .................................... 16.1 7 .8 10.0 29
Š v i c a r s k a .......................... 220 200 188 199.9

Pogriješno bi bilo, ako bi se iz ove razlike u brojevima

izmedju različitih zemalja htjelo izvoditi povoljne i nepo­
voljne zaključke o „moralnom stanju". Nitko ne će tvrditi,
da švedski narod ima četiri puta više uzroka za razvod
brakova, nego engleski. U prvom redu treba imati na umu
zakonodavstvo, koje razvod braku u jednoj zemlji oteščava,
a u drugima više ili manje olakšava1. T ek u drugom redu
dolazi u obzir moralno stanje, to jest prosječna suma
razloga, koju bilo muž ili žena smatraju kao dovoljnu za
podnošenje molbe za razvod. A li brojevi pokazuju: uopće
razvodi braka rastu b r ž e od stanovništva i r a s t u i o n d a ,
k a d z a k l j u č i v a n j e b r a k a o p a d a . O tom ćemo
govoriti malo dalje.

1 U Engleskoj je razvod braka povlastica bogatih. Troškovi procesa

tako su veliki, te je razvod braka nemoguć gotovo za neimućnika, koji bi
bili još prisiljeni, da putuju u London. U cijeloj zemlji ima samo jedno
sudište za bračne rastave, a ono je u Londonu.
 118

Vrlo znatno djeluju na bračne razvode veće razlike u

starosti kod supružnika, bilo da je muž mnogo stariji od
žene, bilo da je žena starija od muža. T o će pokazati
slijedeća tabela, sastavljena na temelju švicarske službene
statistike:

I 1881 1891
Godišnji broj rastava na 1 0 0 .0 0 0 brakova |
do 1890 do 1900

Muž stariji za 2 6 i više g o d in a ............................... 271 328

„ „ „ 1 1 do 25 g o d i n a .......................... 189 198
„ „ „ 1 do 10 g o d i n a .......................... 193 181
M už i žena jednako s t a r i ......................................... 195 19 0
M už mladji za 1 do 10 g o d i n a .......................... 226 226
„ „ „ 11 do 25 g o d i n a .......................... 365 431
„ „ „ 2 6 i više godina ..........................| 759 870

O pitanju, kako su žalbe za razvod braka razdijeljene

na različite slojeve naroda, mi imamo medju ostalima po­
datke iz Saske od 1905. do 1906. i iz Pruske od 1895.
do 19051.

G odišnji broj razvoda na

1 0 0 .0 0 0 oženjenih muškaraca

Saska Pruska

Zemljoradnja i š u m a r s t v o .......................... 59 34
I n d u s tr ija .............................................................. . 220 158
Trgovina i p r o m e t ......................................... 297 229
Činovništvo i slobodna zvanja . . . . 346 165

Bračni razvodi bijahu u Saskoj najčešći u činovništvu i

slobodnim zvanjima, a u Pruskoj u trgovini i prometu. T ada
dolazi u Saskoj na red trgovina i promet, a u Pruskoj
činovništvo i slobodna zvanja. T reće mjesto zauzima indu­
strija sa 220 slučajeva za Sasku, a sa 158 slučajeva za
Prusku. Najmanji je broj u zemljoradnji. Češći slučajevi
bračnih razvoda u gradskom pučanstvu prema seoskom
dokaz su, da uopće sve veće industrijalizovanje čitavoga
društva i sve manja stabilnost javnog života izazivaju sve
1 Paul Kollmann, Razvodi braka u Saskoj. Časopis kr. saskog državnog
sudišta 1907., II., i F. Kiihnert, Pokret bračnih razvoda u Pruskoj od
1895. do 1905. godine. Časopis kr. pruskog državnog sudišta 1907., II.
 119

nepovoljnije bračne odnose, te se umnožavaju faktori, koji

razorno djeluju na brak. S druge strane oni su dokaz, da
se sve veći broj žena odlučuje na to, da zbaci sa sebe
jaram, koji im se čini nesnošljiv.

2. Gradjanski i proletarski brak.

A li zla u braku rastu i korumpiranje braka raste za­
jedno sa zaoštravanjem borbe za opstanak i pretvaranjem
braka u stvar novca i kupovine. Porodicu je danas sve
teže uzdržavati, a to opredjeljuje mnoge ljude, da se
uopće ne žene i tako pričanje, kako žena treba da ogra­
niči svoj rad na kuću, da izvrši svoj poziv kao domaćica
i majka, postaje sve više b e s m i s l e n a f r a z a . Na
drugoj strani ove prilike idu na ruku vanbračnom podmi­
rivanju spolnog saobraćaja i umnožavanju broja prostitut-
kinja; takodjer raste broj onih, koji boluju zbog nepri­
rodnog podmirivanja spolnog nagona.
U imućnim klasama žena često puta spadne, kao god
u staroj Grčkoj, na ulogu prostog aparata za radjanje za­
konske djece, čuvara kuće ili starateljke oko muža, koji je
razoren razvratom. Radi svog zadovoljstva ili svojih lju­
bavnih potreba muž izdržava hetere — danas nazvane
kurtizane ili metrese — koje stanuju u najljepšim dijelo­
vima grada. Drugi, kojima sredstva ne dopuštaju da izdr­
žavaju metrese, živu prije ili poslije stupanja u brak sa
bludnicama, za koje im srce više kuca nego za ženom ;
s njima se zabavljaju, a jedan dio naših žena toliko je
pokvaren, te nalazi, te su takva zabavljanja sasvim u
redu.1

1 Diicher u svojoj već više puta citiranoj knjizi : „Žensko pitanje

u srednjem vijeku u žali za raspadanjem braka i porodičnog života; on
osudjuje porast ženskog rada u industriji i traži ,,povrataku „pravom p o ­
zivu žene", gdje ona „vrijednosti" stvara kući i porodici. T ežnje m o­
dernih prijatelja žena izgledaju mu kao „diletantizam" i nada se, „da će
uskoro naći tačniji put", ali očigledno nije u stanju, da taj put pokaže.
A to je sa buržoaskog gledišta i nem oguće. Bračni odnosi, kao i položaj
svega ženskoga svijeta, nijesu stvoreni po čijoj volji; oni su prirodni
proizvodi našeg društvenog razvitka. A ovaj kulturni razvitak teče po
imanentnim zakonima.
 120

U višim i srednjim klasama društvenim glavni izvor

zla u braku leži dakle u vjenčanju radi novca i položaja.
Ali brak je još više iskvaren načinom života ovih razreda.
T o se tiče i žene, koja se često odaje lijenosti i zani­
manjima, koja korumpiraju. Njenu duševnu hranu čine
često puta jedino čitanje dvosmislenih romana i bludničkih
knjiga, gledanje frivolnih kazališnih komada, slušanje mu­
zike, koja draška sjetila, podraživanje nerava i zabavljanje
skandalima svake vrsti. Ili je lijenost i dosada odvedu ga­
lantnim pustolovinama, koje čovjek još više traži. Ona
juri od jednog zadovoljstva k drugom, od jedne gozbe na
drugu, a ljeti hrli u kupatila i ladanje, da bi se od
zimskih napora osvježila i našla novih zadovoljstva. Cro-
nique scandaleuse nalazi u ovakvom načinu života po­
voljnog zem ljišta; zavodi se i podaje se zavodjenju.
U nižim klasama novčani je brak nepoznat. Radnik
se redovito ženi iz naklonosti, ali razoravajući uzroci prate
i njegov brak. Veliki blagoslov u djeci donosi brige i muke
i najčešće dovodi do bijede. Bolest i smrt pohadjaju rad­
ničku porodicu često. Besposlica pooštrava bijedu do naj­
višeg stepena. I šta li još ne smanjuje radnikovu zaradu
ili šta li ga sve za neko vrijeme ne lišava svake zarade!
Trgovačke i industrijske krize donose mu besposlicu, uvo-
djenje novih strojeva ili načina rada izbacuje ga kao pre­
kobrojnog na ulicu; ratovi, nepovoljni carinski i trgovački
ugovori, zavodjenje novih posrednih poreza, gonjenje od
strane poduzetnika zbog zastupanja svog uvjerenja i t. d.
uništavaju njegov život ili ga teško poremete. Cas nastupi
jedno, čas drugo, zbog čega ostaje bez posla čas duže,
čas kraće vrijeme, to jest gladuje. Nesigurnost je obilježje
njegova života. Takvi udari sudbine izazivaju neraspolo­
ženje i ogorčenost, a to se poslije prenosi u kućni život.
Kad se svakog dana i svakog sata javljaju potrebe, koje
se ne mogu da podmire, izbijaju razdor i svadje. Kao po­
sljedica toga nastupa rušenje braka i porodice.
Ili oboje, muž i žena, idu na rad. Djeca su ostavljena
sama sebi ili nadgledanju starije braće i sestara, kojima
su nadzor i njega takodjer potrebni. O podne se u naj­
većoj hitnji proguta ono bijedno jelo, i to, ako roditelji
 121

uopće imaju vremena, da dotrče kući, sto u hiljadama

slučajeva zbog udaljenosti mjesta za rad od stana i zbog
kratkoće pauze nije moguće. Umoreno i malaksalo oboje
se uveče vraća kući. Mjesto prijatne, vesele kućice oni
dodju u tijesan, nezdrav stan, koji često nema dovoljno
ni svijetlosti ni zraka i u kome nedostaju najpotrebnije
ugodnosti. Sve veća oskudica na ugodnim stanovima i
užasne posljedice, koje otuda potječu, čine jednu od naj­
mračnijih strana našeg društvenog poretka, koja vodi mno­
gobrojnim nesrećama, porocima i zločinima. I ta oskudica
dobrih stanova, usprkos svih pokušaja da se ublaži, po­
staje sve veća u gradovima i industrijskim okružjima. O na
zahvata sve šire slojeve: sitne proizvodjače, činovnike,
učitelje, male trgovce i t. d. Z ena radnikova vrativši se
uveče kući umorna i iznurena ima opet pune ruke p o sla ;
na vrat na nos mora se starati, da bar ono, što je naj­
nužnije, dovede u red. Djeca se odmah odvedu u postelju,
žena sjedi i šije i krpa duboko u noć. O na ne zna za
odmor i okrepu. Muž ima često malo znanja, žena još
manje, i ono majo, što imaju jedno drugome da kažu,
brzo je gotovo. Čovjek ide u gostionu, da tamo nadje
prijatnosti, koje kod kuće nema, pije i potroši prema svojim
prilikama i suviše. Ponekad se oda kartanju, koje stoji
velikih žrtava i više društvene krugove, i izgubi u kartama
još više, no što zapije. Z a to vrijeme žena sjedi kod kuće
i ljuti s e ; ona mora da radi kao tegleća marva, za nju
nema oduška i odm ora; čovjek iskorišćuje, što može bolje,
slobodu, koju mu je donio taj slučaj, što je rodjen kao
muškarac. T ako se javlja nesloga. Još ako je žena manje
predana, ako uveče, vrativši se kući s posla umorna, traži
opravdanog razonodjenja, gospodarstvo podje natrag i bijeda
se podvostruči. I usprkos svemu tomu mi živimo u „naj­
boljem od svih svjetova'*.
T ako se i brak proletarijata sve više razorava. I pri
povoljnom radnom vremenu proletarski je brak ipak izložen
razornom uplivu, jer tada prekomjerni i nedjeljni rad odu­
zima radnikovo vrijeme, koje mu jedino za njegovu porodicu
ostaje. U bezbrojnim slučajevima on ima da ide čitave
sate do radionice, za vrijeme odmora opodne nije mu
 122

moguće ići kući; jutrom ustaje vrlo rano, kad djeca još
najdubljim snom spavaju, uveće se vraća kući tako kasno,
kad se ona u istom stanju nalaze. Hiljade radnika, naročito
gradjevinara u velikim gradovima, zbog daljine stanovanja
ne vraćaju se kući preko cijelog tjedna- Pri takvim prili­
kama neka se onda goji porodični život! Osim toga pre-
vladjuje sada sve više ženski rad, osobito u tekstilnoj
industriji, koja je hiljadi parnih tkaonica i mehaničkih vre­
tena stavila u službu jeftine ženske i dječije ruke. Sada
se raniji odnošaj preokrenuo. Z ena i dijete idu u tvornicu,
a muž bez posla i hljeba sjedi kod kuće i vrši kućne
poslove. „Tako se u radionama za priredjivanje surovina
u okolici Chemnitza nadje mnogo žena, koje tu rade samo
zimi, jer njihovi muževi, koji su rukodjelje, zidari, tesari
itd., ne imadu zimi nikakvu ili tek malu zaslužbu. U drugim
okružjima traže žene gradjevinara posla u tvornicama za
zimskih mjeseci. Dešava se često, da se u ženinoj otsut-
nosti muž brine za kućanstvo.” 1 U sjevernoj Americi,
koja je svojim brzim kapitalističkim razvitkom dala sva zla
evropskih industrijskih država u mnogo većem razmjeru,
postoji jedno vrlo karakteristično ime za stanje, što ga ovi
odnosi izazivaju. Industrijska mjesta, u kojima rade poglavito
žene, dok muževi sjede kod kuće, zovu se she towns,
što znači „njihovi gradovi”, gradovi žena.2
Pristup žena u sve privredne pozive danas je priznat
od svih strana. Buržoasko društvo, jureči za dobitkom i
profitom, odavna je uočilo, kako je odličan predmet za
eksploataciju radnica u sravnjenju s muškarcem, jer je

1 Tehnika i gospodarstvo. Listopad 1909. Str. 3 7 7 ,

2 Z a ovu činjenicu govori slijedeća bilješka iz jednih novina od
godine 1893. U njoj se v e li: „Jedna od o s o b i t o s t i t v o r n i č k i h
s e l a jest klasa muževa, koji se vrlo tačno zovu „kućanstvenicima“ .
G otovo u s v a k o m gradu, gdje ima mnogo i n d u s t r i j e , nadje se
takovih muževa u v e l i k o m broju. Tko dodje k njima malo iza ručka,
naći će ih sa pregačama, gdje peru posudje. U drugo doba može ih se
naći, gdje zapremaju krevete, umivaju djecu, pometaju ili kuhaju . . . Ovi
muškarci bave se kućanstvom iz toga j e d n o s t a v n o g razloga, sto
njihove žene m o g u v i š e o d n j i h z a s l u ž i t i i što se nešto pri-
štedi, kad žene idu na rad.u
 123

podložnija i sa manjim zadovoljna.1 Broj zvanja i vrsta

zanimanja, u kojima žene kao radnice rade, raste sve više.
Prevladjivanje i usavršivanje strojeva, jednostavniji proces
rada poradi sve veće njegove podjele, sve jača medjusobna
konkurencija kapitalista, kao i borba industrijskih zemalja
na svjetskom tržištu, sve to sprema uvjete za sve veću
primjenu ženinog rada. O va je pojava zajednička svim
industrijskim državama. Ali u koliko se broj radnica pove­
ćava, u toliko su oni jači konkurenti muških radnika. O vo
potvrdjuju mnogobrojne izjave tvorničkih nadzornika i sta­
tistički podaci o radnicama u privredi.
Najgori je položaj žena u onim privrednim granama, u
kojima one pretežito rade, kao na primjer u industriji
odijela i rublja, naročito u onim radnim granama, u kojima
se radi u svome stanu za poduzetnika. Ispitivanja o polo­
žaju radnica u fabrikaciji rublja i u konfekciji, koja je ca­
revinsko vijeće izvršilo 1886., pokazala su, da žalosne
nagrade prinudjivaju ove radnice na sporednu zaradu pro­
davanjem svoga tijela.
Naša kršćanska država, čije se kršćanstvo redovito
uzalud traži tamo, gdje bi trebalo da ga ima, a nalazi
tamo, gdje je suvišno ili štetno, ta krećanska država radi
kao i kršćanski buržoa, što ne čudi onoga, koji zna, da
je kršćanska država tek agenat kršćanske buržoazije. D r­
žava se teško odlučuje na zakone, koji ograničavaju ženino
radno vrijeme na snošljivu mjeru i zabranjuju dječiji rad,
kao što ni mnogim svojim činovnicima ne da ni dovoljno
nedjeljna odmora ni normalno vrijeme rada i time šteti
njihov porodični život. Poštanski, željeznički, kaznionički
i tako dalje činovnici često moraju da vrše svoju službu

1 „G ospodin E ., jedan tvorničar, saopćuje mi, da on isključivo žene

zaposluje kod svojih mehaničkih vretena; on daje prednost u d a t i m
ženama, osobito takvima, koje imaju porodicu, č i j e j e u z d r ž a v a n j e
o v i s n o o d n j i h , one. su mnogo pozornije i lakše ih se dade naučiti,
nego neudate, a o n e s u p r i s i l j e n e , d a s v e s v o j e s i l e
n a p n u , kako bi pribavile potrebna sredstva za život. Tako se kreposti,
osobite kreposti ženskoga značaja upotrebljavaju na njegovu štetu, —
tako je sve moralno i nježno u njihovoj naravi samo sredstvo njihova
ropstva i njihovih muka.w Govor lorda A sh leya o desetsatnom radu,
1844. Karl M a r k s , Kapital, 2 . izdanje.
 124

preko dopuštenog vremena, a plaća im stoji u obratnom

razmjeru.
Pošto su dalje cijene stanova prema dohotku radnika,
nižeg činovnika i sitnog čovjeka i suviše velike, oni se
moraju ograničiti na najskromnije. U stan, na prenoćište,
uzimaju samce ili djevojke, ili jedne i druge u isto vrijeme.1
Stari i mladi stanuju u natjesnijim sobama, zbijeni, bez
rastavljenosti spolova, često puta svjedoci najintimnijih stvari.
O tome, kako tada prolaze osjećanje stida i moral, postoje
strašna fakta. Ogrubjelost i podivljavanje omladine, o čem
se u posljednje vrijeme tako često govori, imaju se pri­
pisati poglavito takvim prilikama, koje postoje u gradu i
na selu. A kakav upliv na djecu mora imati privredni rad ?
Najgori, što se zamisliti može u fizičkom i moralnom po­
gledu.
Nagomilavanje udatih žena u industriji od najkobnijih
je posljedica naročito za vrijeme trudnoće, porodjaja i u
prvim danima djetinjeg života, kad su djeca ovisna o maj­
činome mlijeku. Z a vrijeme trudnoće javlja se veliki broj
bolesti, koje razorno utiču kako na plod, tako i na orga­
nizam ženin izazivajući prije vremena porod ja je i poba-
civanja. Cim dijete » dodje na svijet, majka je prinudjena,
da se što prije vrati u tvornicu, da njeno mjesto ne za­
uzme konkurentkinja. A neizbježne posljedice toga za do-
jenčad jesu : zanemarena njega, rdjava hrana, čak potpuna
oskudica u hrani; da bi ih umirili, daju im raznih opiuma.
Dalje su posljedice: umiranje i zakržljavanja u masi, jednom
riječi: degeneracija rase. Cesto puta djeca rastu, a nikad
ne uživaju pravu materinsku ili očinsku ljubav i ne osjete
istinsku roditeljsku ljubav. T ako se radja, živi i umire pro­
letarijat- A država i društvo čude se, što se surovost, ne­
moral i zločin nagomilavaju.

1 Prema popisu pučanstva u Pruskoj od 1900. bilo je 3 4 6 7 3 8 8

osoba, koje nijesu bile u rodu s kućegazdom, a prosječno su ti strani
elementi sastojali za Prusku od preko četvrtine sustanara (3 7 8 3 4 8 pod­
stanara i 4 5 3 3 2 2 sunočnika), na ladanju od jedne sedmine, u gradovima
već od jedne trećine, a u samom Berlinu od preko polovice (5 7 1 8 0 pod­
stanara i 9 9 9 7 5 sunoćnika). G . v. Mayr, Statistika i društvena nauka.
3. svezak, str. 89. Tiibingen 1909.
 125

Kada je početkom šezdesetih godina prošloga vijeka

hiljadama radnica u engleskim pamučnim okruzima uslijed
sjeveroameričkog rata za slobodu robova ostalo bez posla,
liječnici su opazili neobičnu stvar, da je smrtnost djece
usprkos velikoj bijedi stanovništva o p a l a . Uzrok je bio
u tome, što su djeca dobijala sada hranu od majke i bolju
njegu, no što su je ikada imala. Isti je fakat konstatiran
za vrijeme krize sedamdesetih godina u sjevernoj Americi,
naročito u N ew Yorku i M assachusettsu. Besposlica je
lišila žene rada i ostavila im vremena za njegovanje djece.
Isti su se pojavi opažali za vrijeme generalnog štrajka u
Švedskoj (kolovoz i rujan 1909). Brojevi smrtnosti u Stock-
holmu i u drugim većim švedskim gradovima nijesu odavna
bili tako povoljni, kao što je to bilo u tjednima toga gole­
mog štrajka, jedan od najistaknutijih medicinskih autoriteta
grada Stockholma izjavio se u tom smislu, da ovi neobično
povoljni odnosi smrtnosti i uopće zdravlja stoje bez sumnje
u najužoj vezi s generalnim štrajkom. Naročito je izvan
svake sumnje okolnost, da su velike gomile, od kojih je
za vrijeme štrajka bila sastavljena „vojska ljenivaca“ , imale
prilike nalaziti se skoro n e p r e s t a n o p o d s l o b o d n i m
n e b o m , na svježem zraku, što je naravno vrlo povoljno
utjecalo na tjelesno zdravlje. Ma koliko bili opsežni sani­
tarni propisi, što vrijede za radione, zrak je u radionama
ipak uvijek takav, te mora obzirom na zdravlje djelovati
manje ili više štetno. A ne smije se podcjenjivati ni z a ­
b r a n a a l k o h o l a za vrijeme generalnog štrajka.
U kućnoj industriji, koju privredni romantičari prave
tako idilskom, odnosi nijesu nimalo bolji. Ovdje je pored
čovjeka i žena prikovana za rad od jutra do mraka i
djeca se za najranije mladosti upotrebljavaju za taj isti
rad. Strpani u najmanjem prostoru, čovjek, žena, porodica
i pomoćnici živu zatrpani odpacima od rada i zagušeni
najneprijatnijim isparenjima. Kakav lokal za stanovanje i
rad, takav i za spavanje. T o su obično mračne rupe,
bez ventilacije, veoma opasne po zdravlje, čak i kad bi u
njima stanovao samo jedan dio onih, koji su smješteni.
Sve teža borba za opstanak goni često puta žene i
muškarce na postupke, kojih bi se oni pod drugim priii-
 126

kama gnjušali. T ako je 1877. utvrdjeno, da je u Miinchenu

medju prostitutkama, koje su stajale pod policijskom kon­
trolom, bilo nešta manje nego 203 žene radnika i zanatlija.
A koliko se udatih žena podaje iz bijede ne podvrga­
vajući se policijskoj kontroli, koja duboko dira osjećaj
stida i ljudskog dostojanstva 1

Deseto poglavlje.

Brak kao opskrba.

1. Opadanje zaključivanja braka.
Nije potrebno dalje dokazivati, da u opisanim prili­
kama raste broj onih, koji ne gledaju na bračni život kao
na paradiz bojeći se da stupe u nj. O tuda dolazi to, što
broj sklapanja brakova u većini kulturnih država opada. Iz
iskustva se zna, da visoke cijene žitu u jednoj jedinoj
godini utiču štetno na sklapanje brakova i radjanja. I što
više napreduje industrijalizovanje jedne zemlje, to većma
ovisi ^ j broj o držanju i padanju čitave ekonomske ko­
njunkture. Duže privredne krize i sve jače pogoršavanje
općeg privrednog stanja moraju uplivisati stalno nepovoljno.
T o potvrdjuje bračna statistika u svim gotovo kulturnim
zemljama.
Prema najnovijem vladinom izvješću sklopljeno je u
Saveznim Državama od 1887. do 1906. godine 12,832.044
brakova.
1887. . , 4 8 3 .0 9 6 1902. . 7 4 6 .7 3 3
1891. . . 562*412 1903. . . 7 8 6 .1 3 2
1892. 5 7 7 .8 7 0 1904. . . 781145
1893. . . . . . 578.673 1905. . . 804*787
1894. . . . 566.161 1906. . . . . . 8 5 3 -2 9 0

Vidimo dakle, da zbog krize 1893./94 broj zaključenih

brakova godine 1894. ne samo da se ne diže, već da za
12.312 pada. Ista se pojava opetuje godine 1904. poka­
zujući, da je broj zaključenih brakova spao za 4987.
U Francuskoj pokazivaše sklapanje brakova slijedeću
sliku:
 127

1873. do 1877. . . .299.000 1893. do 1897. . . . 288.000

1878. do 1882. . • . 281.000 1898. do 1902. . . . 296.000
1883. do 1887. . . .284.000 1903. do 1907. . . . 306.000
1888. do 1892. . . . 279.000
Najvišu brojku pokazuje godina 1873. sa 321.238
brakova. O donda se umanjuje broj sklopljenih brakova po-
dignuvši se opet s napredovanjem gospodarskog života.
Godine 1907. pokazuje Francuska najviši broj poslije 1873.
godine: 314.903. sklopljenih brakova. T aj je porast do­
nekle posljedica novog zakona od 21. lipnja 1907., koji
je nužne formalnosti za sklapanje braka pojednostavio
unapredivši tako broj brakova.
Na 1000 srednjeimućnog pučanstva došlo je brakova:

1871 1876 1881 1886 1891 1896 1901

Države do do do do do do do 1907
1875 1880 1885 1890 1895 1900 1905

Njemačko carstvo . . . 18.84 15.68 15.40 15.68 15.88 16.83 16 16.2

otuda Pruska . . . .
„ Bavarska . . .
„ Saska . . . .
A u s t r ij a ...............................
U g a r s k a ...............................
I t a l i j a ....................................
Švicarska ..........................
Francuska ..........................
Engleska i W ales . . .
Š k o t s k a ...............................
I r s k a ....................................
B e l g i j a ...............................
Nizozemska .....................
D a n s k a ...............................
Norveška ..........................
Švedska ...............................
Finska ....................................
Evropska Rusija isklj.
područje V isle . . .
B u garsk a ...............................
S r b i j a ............................... |
D a broj zaključenih brakova u večini zemalja, gdje vlada
industrijska prosperiteta ili kriza, opada, pokazuje se posve
18.88 15.86 15.92 16.32 16.40 16.86 16.2 16.4
18.92 14.65 13.64 13.96 14.76 16.09 15.2 15.4
19.96 17.70 17.62 18.64 17.52 18.76 16.6 16.8
18.30 15.52 15.88 15.40 15.76 16.04 15.8 15.81
21.50 19.30 20.24 17.72 17.92 16.05 17.2 19.6
15.54 15.06 14.08 17.64 14.96 14.40 14.8 15.4
16.06 14.90 13.80 14.00 14.72 15.59 15 15.6
16.96 15.16 15.04 14.48 14.90 15.14 15.2 16
17.08 15.34 15.14 14.70 15.16 16.14 15.6 15.8
14.98 13.76 13.76 18.02 13.68 14.94 14 14
9.72 9.04 8.66 8.66 9.48 9.87 10.4 10.2
15.44 13.94 13.94 14.34 15.24 16.45 16.2 16.2
16.64 15.76 14.28 14.04 14.48 14.88 15 15.2
15.88 15.54 15.38 13.94 13.84 14.79 14.4 15.2
14.58 14.40 13.82 12.76 12.92 13.73 12.4 11.8
14.04 13.20 12.84 12.20 11.45 12.04 11.8 12.0
17.68 15.72 14.90 14.40 12.98 15.34 13 13.6
19.62 17.62 18.06 17.94 17.08 17.80 — —
— — 18.04 17.24 16.07 — — —
22.80 23.32 22.14 21.76 19.84 — — —

1 Iz godine 190 6 .
 128

jasno u Njemačkoj. 1872., godina za njemačko-francuskim

ratom, dala je za Njemačku, kao godina 1873. za Fran­
cusku, najveći broj zaključenih brakova (423.900). O d go­
dine 1873. pada taj broj i dodje u godini 1879., u vrijeme
najžešće krize, do svog najnižeg stepena (335.113); onda
se lagano diže do godine 1890., koja još bijaše godina
prosperiteta; pada iznova u godini 1892. i diže se opet
u godinama prosperiteta, da u godinama 1899. i 1900., u
vrijeme najljepšeg industrijalnog procvata, dosegne svoj
vrhunac (476.491 godine 1900., 471.519 godine 1899.).
Nova kriza donese opadanje sa sobom. Godine 1902. pada
broj sklopljenih brakova opet na 457.208, da u godi­
nama 1906. i 1907. (498990 i 503964) opet dospiju do
vrhunca. Pa ako je godine 1906. broj zaključenih brakova
bio za 13.004 viši nego 1905., pokazuju se već uplivi
krize od 1907. u smanjenom apsolutnom prirastu (samo
4974 prema godini 1906.) i relativnom nekom prirastu
(mjesto 8.2 na 1000 stanovnika tek 8.1).
Uopće pokazuju brojke u većini zemalja tendenciju
opadanja zaključenih brakova. Najpovoljnije stanje u skla­
panju brakova bilo je sredinom sedamdesetih godina; od
tada pa do kraja devedesetih godina to je stanje samo
izuzetno dostignuto i kako se vidi iz priložene tabele, velika
većina navedenih zemalja ostala je iza njega.
Ali ne samo odnosi zarade, već i o d n o s i s v o j i n e
utiču u velikoj mjeri na zaključivanje brakova. Schmollerov
Godišnjak za 1885., sveska I., pruža saopćenja o kretanju
stanovništva u kraljevini Wiirttembergu, iz kojih izlazi, da
sa uvećanjem k r u p n o g posjeda broj ž e n j e n i h ljudi od
25 do 30 godina o p a d a , a broj n e o ž e n j e n i h izmedju
40 i 50 godine r a s t e . (V idi tablicu na strani 129.).
Sitni posjed ide na ruku sklapanju brakova, on omo­
gućava većem broju porodica i ako skromnu egzistenciju,
dok krupni posjed utiče nepovoljno na sklapanje brakova.
Neprestanim industrijalizovanjem ladanja raste broj zaklju­
čenih brakova u gradjanskim zanimanjima. Tako je u go­
dinama 1901. do 1904. na 1000 pripadnika jednog zanimanja
došlo u Švedskoj do zaključenja braka:
 129

Z e m ljo r a d n ja ...............................4.78
Industrija i ru darstvo.................. 7 17
Trgovina i p r o m e t .................. 7.75
Slobodna i druga zanimanja . . 6.33
U prosjeku 5.92
Svi ovi brojevi pokazuju, da su presudni ne m o r a l n i ,
već m a t e r i j a l n i uzroci. B r o j s k l o p l j e n i h b r a k o v a
kao i m o r a l n o s t a n j e j e d n o g d r u š t v a zavi si
j e d i n o od n j e g o v e m a t e r i j a l n e podl oge.

Postotno vlasništvo
Postotno vlasni­ muškaraca
štvo zemljišta u
hektarima oženjenih u neoženjenih
dobi od 25 u dobi od 4 0
do 5 5do20 preko 20 do 3 0 god. do 5 0 god.

Gornji Neuenbiirg . . . . 7 9 .6 2 0 .4 ' 0 .0 6 3 .6 4 .4

Istočno od Stuttgarta . . . 7 8 .9 17.7 3 .4 5 1 .3 8.1
Južno od Stuttgarta . . . . 6 7 .6 2 4 .8 7 .6 4 8 .6 8 .7
Sjeverno od Stuttgarta . . 5 6 .5 3 4 .8 8 .8 5 0 .0 1 0 .0
Schw arzw ald ............................... 5 0 .2 4 2 .2 7 .6 4 8 .6 10.1
Gornji N e c k a r .......................... 4 3 .6 4 0 .3 16.1 4 4 .3 1 0 .8
Prema i s t o k u .......................... 3 9 .5 4 7 .6 12 .8 4 8 .7 1 0 .0
S j e v e r o is to k ............................... 2 2 .2 50.1 2 7 .7 3 8 .8 1 0 .6
Svapski A l b ............................... 2 0 .3 4 0 .8 3 8 .3 3 8 .8 7 .5
Sjeverna gornja Svapska . . 19.7 4 8 .0 3 2 .3 3 2 .5 9 .7
O d H alla prema istoku . . 15 .5 5 0 .0 3 4 .5 3 2 .5 1 3 .8
Područje Bodenskog jezera . 14 .2 6 1 .4 2 4 .4 2 3 .5 2 6 .4
Srednja i juž. Gor. Svapska 1 2 .6 4 1 .1 4 6 .3 3 0 .0 19.1

2. Čedomorstva i pobacivanja.
Strah od siromaštva i bojazan, da se djeca ne će moći
odgojiti, kao što položaj iziskuje, glavni je uzrok, koji žene
iz s v i h klasa goni na postupke, koji nijesu suglasni s pri­
rodnom svrhom, a cesto puta ni sa kaznenim zakonikom.
O tuda su se pojavila najrazlićitija sredstva za sprijećavanje
oplodbe, ili, ako je ova i protiv volje bila, za uništavanje
ploda, pobačaj, abortus. Pogriješno bi bilo tvrditi, da ova
sjedstva upotrebljavaju samo lakoumne, nesavjesne žene.
Cesto puta vrlo odane žene žele da ograniče broj djece
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. Q
 130

i stojeći pred dilemom: ili da odreku mužu ili da ga otje­

raju na ono, za što je on inače vrlo sklon, — radije se
izlažu opasnosti upotrebe abortivnih sredstava. Osim toga
ima žena, koje, da bi sakrile ,,pad“ , ili iz neraspoloženja
prema trudnoći, porodu ili odgoju djece, ili iz straha, da
ne izgube brzo svoju dražest i ugled u očima muža ili
ljudi, rade to isto i za dobre novce nalaze predusretljive
potpore kod liječnika i primalja.
Umjetni pobačaj, sudeći po različnim znacima, ulazi
sve više u praksu. V eć kod starih naroda postojao je, a
danas se upotrebljava od najcivilizovanijih naroda pa do
barbarskih. Stari Grci obavljahu ga otvoreno, a da proti
tomu nijesu ustajali zemaljski zakoni. U vrijeme Platonovo
bilo je primaljama dopušteno izazivati abortuse, a Aristotel
je preporučao prijevremeni porodjaj kod neudatih ondje,
„gdje je žena uza sve mjere opreznosti zatrudnjela**.1 Po
mišljenju Julesa Rouyera 'rimske su žene pribjegavale poba­
čaju iz više razloga. Jedno su htjele izbjeći rezultat nedo­
puštenih odnosa, dalje su htjele zadržati mogućnost nepre­
kidnog uživanja, osim toga htjele su izbjeći i promjenama,
koje izazivaju na tijelu žena trudnoća i porodjaj.2 Kod
Rimljana se žena od 25 do 30 godina smatrala već starom
i zato se ona uklanja s puta svemu, što bi njemu dražest
okrnjilo. U srednjem vijeku pobačaj je kažnjavan teškim
tjelesnim kaznama, čak smrtnom kaznom, a slobodna žena,
kad to učini, postaje rob.
Danas je pobačaj najviše rasprostranjen u Turskoj i u
Saveznim Državama. „Turci misle, da dijete do petog
mjeseca ne ima pravog života; oni se ne ustručavaju ni­
malo izazvati pobačaj. P a ni u vremenima, kad će aborti
biti kažnjavani, ne će oni biti rjedji. U samom vremenu
od šest mjeseci godine 1872 raspravljalo se u Carigradu
o više nego 3000 slučajeva umjetnim načinom izazvanih
abortusa. “ 3
Još su češći slučajevi pobacivanja u Saveznim Drža-
žama. U svim većim gradovima Unije ima zavoda, u ko­
1 E. M etschnikoff, Studije o prirodi čovjeka. Str. 135. Leipzig 19 0 4 .
2 Jules Rouyer, M edicinske studije o starome Rimu, Paris 1859.
s E. Metschnikoff, u pomenutoj knjizi, str. 134, 135.
 131

jima djevojke i žene prije vremena vrše porodjaje; mnoge

američke novine donose oglase o tim zavodima.1 U ta­
mošnjem društvu govori se o pobačaju isto tako bez ustru­
čavanja, kao i o urednom porodjaju. U Njemačkoj i ostalim
evropskim zemljama vladaju o tome drukčiji pojmovi, a
njemački kazneni zakonik predvidja tamnicu za učinioca i
pomočnika.
U mnogo slučajeva pobačaj prate najgore posljedice,
često nastupi i smrt, često se zdravlje za uvijek razori.
„Najteža trudnoća i najteži porodjaj mnogo su lakši od
bolova, koji su posljedica vještačkog abortusa. “ 2 Neplodnost
je jedna od najobičnijih posljedica. Usprkos svega toga
pobačaji su sve češći u Njemačkoj. T ako je radi odstra­
njivanja ploda osudjeno od 1882. do 1886. godine 839
osoba, od 1897. do 1901. 1565, od 1902. do 1906.
2236.3 Chronique scandaleuse posljednjih godina ispunjena
je slučajevima pobačaja, koji su izazvali veliko intereso-
vanje, jer su u njemu igrali ulogu ugledni liječnici i žene
iz otmjenog društva. A sudeći po sve češćim oglasima o
tome u buržoaskim novinama, množe se zavodi i mjesta,
u kojima udate i neudate žene imaju prilike, da posljedice
svojega ,,pada“ dočekaju u potpunoj tajnosti.4
Strah od velikog broja djece s obzirom na imovno
stanje i troškove oko uzgajanja učinio je, da se kod čitavih
klasa i naroda upotreba preventivnih sredstava razvila u
sistem, koji je postao društvenom bolešću. Poznato je, da
je gotovo u svim slojevima francuskog društva proveden
sistem dvoje djece. Malo je kulturnih zemalja sa tako
čestim brakovima, kao što su u Francuskoj, ali ni u jednoj
zemlji nije prosječni broj djece tako malen i porast sta­

1 P . Brouardel, Pobačaj. Str. 36. do 3 9 , Pariz 1901. Prema jednom

službenom izvješću bilo je u New -Y orku nabrojeno do 2 0 0 osoba, koje
se kao zanatom bave odstranjivanjem ploda.
2 Ed. R eich, Povjest i opasnosti abortusa. 2. izdanje. Leipzig 1893.
3 Statistika njemačkoga carstva. 3. svezak. Kriminalna statistika za
godinu 1906.
4 U Švedskoj došlo je na 1 0 0 .0 0 0 stanovnika pred sudbenu istragu
kriminalnih abortusa: 1851. do 1880. 3 .0 4 , od 1881. do 1690. 6 .6 6 , a
od 1891. do 1900. 19*01. F. Prinzing, u spomenutom djelu str. 4 4 .
 132

novništva tako spor. Francuski buržoa kao i sitni vlasnik

i seljak drže se ovog sistema, njima se pridružuje i fran­
cuski radnik. Naročite seoske prilike, čini se, da su u
nekim krajevima Njemačke dovele do sličnih stanja. U
jugozapadnoj Njemačkoj postoji jedan dražestan kraj, u
kom se u vrtu svake seljačke kuće nalazi drvo somina,
čiji se dijelovi upotrebljavaju kao abortivna sredstva. U
drugom jednom okrugu iste oblasti postoji već odavna kod
seljaka sistem dvoje d jec e ; oni ne će da dijele svoje
imanje. Osim toga pada jako u oči, kako se u Njemačkoj
rasprostire literatura, koja pretresa i preporučuje sredstva
za „svojevoljnu besplodnost“ . Naravno, uvijek pod „nauč­
nom4* zastavom i sa pokazivanjem na tobože opasnu pre­
naseljenost.
Pored pobačaja i umjetnog spriječavanja začeća igra
izvjesnu ulogu i zločin. U Francuskoj se ubijstva i napu­
štanja djece nagomilavaju, potaknuta francuskim gradjanskim
zakonikom, koji zabranjuje istraživanje oca. § 340. fran­
cuskog gradjanskog zakonika veli: „La recherche de la
paternite est interdite44 (zabranjeno je istraživati oca dje­
tetu), dok § 314. veli: „La recherche de Ia maternite
est admise44 (dopušteno je istraživanje majke). Zabranjeno
je tražiti oca, a dopušteno je tražiti majku, to je zakon,
koji bez uvijanja izražava nepravdu prema zavedenima.
Ljudi u Francuskoj mogu zavesti žena i djevojaka, koliko
im god podje za rukom, svake su odgovornosti prosti i
nemaju nikakvog plaćanja troškova. O ve su odredbe do­
nesene radi toga, da se ženski spol zastraši od zavodjenja
muškaraca. V idi se, da je posvuda slabi muškarac, taj
predstavnik jakoga spola, onaj, kojega zavode, a koji nikada
ne zavodi. Kao konzekvencija članka 340. francuskog gra­
djanskog zakonika došao je članak 312, koji glasi: „ L ’enfant
conQU pendant le mariage a pour pere le mari44 (dijete,
rodjeno u braku, ima za oca muža). Kad je traženje oca
zabranjeno, muž se onda mora zadovoljiti i smatrati za
svoje dijete, koje je njegova žena dobila s drugim. Fran­
cuskoj se buržoaziji ne može poreći barem dosljednost.
Svi pokušaji, da se članak 340 ukine, propali su dosada.
S druge strane francuska je buržoazija gledala, da
 133

okrutnost zakona, po kom je prevarenim ženama oduzeta

mogućnost prenesti uzdržavanje djeteta na njegova oca,
izgladi ustanovom kuća za nahodčad. O duzeta je dakle
novorodjenčetu osim oca i majka. Po francuskom pravnome
uobraženju nahodčad je siročad i francuska buržoazija pre­
nosi uzdržavanje svoje vanbračne djece na d r ž a v n i
t r o š a k kao „djecu otadžbine". Divna ustanova! U Nje­
mačkoj se sve više ide za francuskim stopama. O dredbe
gradjanskog zakonika za njemačko carstvo sadrže o pravnim
odnosima vanbračne djece propise, koji su protivni ranijem
humanijem pravu. T u stoji: „Vanbračno dijete i njegov
otac nijesu rodjaci." Naprotiv je već car Josip II. izdao
dekret o jednakosti vanbračne djece s bračnom. „Nikakva
oca ne ima vanbračno dijete, za čiju je majku u vrijeme
začeća postojala conceptio plurium (odnošaj s više m u­
škaraca)." Z a lakoumnost, slabost ili siromaštvo materino
kazna je prenesena na dijete. Z a lakoumne očeve ne zna
zakon. „Majka ima pravo i dužnost, da se stara za van­
bračno dijete. Roditeljska vlast ne pripada njoj. O tac van-
bračnog djeteta dužan je, da dade djetetu do navršetka
šesnaeste godine uzdržanje prema p o l o ž a j u m a j k e
računajući tu i troškove oko uzgoja i školovanja. O va
obveza vrijedi i preko šesnaeste godine, ako je dijete
nesposobno, da samo sebe izdržava. O tac je obvezan, da
naknadi materi troškove oko porodjaja, kao i uzdržavanje
za prvih šest tjedana poslije porodjaja i druge neizbježive
troškove oko trudnoće i porodjaja." I tako dalje. Po pruskom
zemaljskom pravu zavodnik je plaćao besprijekornoj neu-
datoj ženskoj ili udovici prema svome stanju i imanju, ali
ta svota nije smjela prekoračiti četvrtinu njegove imovine.
Vanbračno je dijete imalo pravo tražiti od oca za uzdr­
žavanje i odgoj, bez obzira na to, je li mu mati bila bes­
prijekorna osoba, ali samo do iznosa, koji je bio dovoljan
za uzgajanje bračnog djeteta kod ljudi seljačkog ili običnog
gradjanskog staleža. A ko je vanbračni spolni snošaj vršen
pod obećanjem za budući brak, sudac ima da prizna osra­
moćenoj ime, stalež i čin zavodnika, kao i sva prava jedne
razvedene žene, oglašene za nevinu, a u tom slučaju van­
bračno dijete ima sva prava djece, rodjene u pravovaljanome
 134

braku. T o je sada prestalo. Natražnost je deviza našeg

zakonodavstva.
U razdoblju od 1831. do 1880. raspravljeno je pred
francuskim porotnim sudištima 8568 slučajeva čedomorstva,
a taj se broj 471 (u godinama 1831. do 1835.) dignuo
do 970 (u godinama 1876. do 1880.). U isto vrijeme
bilo je raspravljeno 1032 slučaja abortusa, 100 slučajeva
u samoj godini 1880.1 Razumije se samo po sebi, da tek
najmanji dio umjetnih pobačaja dolazi do znanja sudova,
redovito to biva tek onda, kad slijede teške bolesti ili
smrt. Čedomorstvo je dolazilo kod stanovništva čitave
zemlje u 75, postotaka, a abortus samo u gradovima u 67
postotaka. Z ene u gradovima imaju pri ruci više sredstava,
da bi odstranile normalni porodjaj, otuda tako mnogo slu­
čajeva abortusa i razmjerno malo čedomorstva. Na selu
je odnošaj obrnut. U Njemačkoj je zbog čedomorstva
osudjeno u godinama 1882. do 1886. — 884, od 1897.
do 1901. — 887, od 1902. do 1906. — 745 osoba.*
T o je eto slika, što nam je pruža današnje društvo o
svojim najintimnijim odnosima. O na se daleko udaljuje od
slike, koju o društvu sastavljaju fantaste, tek ima tu pred­
nost, da je — istinita. T reba medjutim dodati još nekoliko
karakterističnih poteza kistom.

3. Odgajanje za brak.
Uopće ne bi trebalo da bude podijeljenih mišljenja
o tom, da danas ženski spol stoji u duševnom pogledu
prosječno ispod muškoga. Balzac,wkoji nije bio nikakav pri­
jatelj žena, tvrdi doduše o v o : „Zena, koja dobija muško
obrazovanje, ima najsjajnije i najplodnije osobine, koje su
potrebne, da osnuju svoju i svoga muža sreću“, a Goethe,
koji je žene i ljude svoga vremena dobro poznavao, zlobno
veli u Djačkim danima Meštra Vilima (Ispovijesti jedne
lijepe duše) : „Učene su žene ismijavane, a ni školovane
nijesu trpljene, vjerovatno zato, što se držalo za neučtivo

1 A . Pouzol, Potraga za ocem. Str. 134, 471 Paris 1902.

2 Statistika njemačkog carstva 183. svezak.
 i3 5

zastidjeti tako mnogo ljudi neznalica*4, ali time nije ništa

izmijenjeno u faktu, da uopće žene duševno zaostaju za
muškarcimn. O va razlika m o r a da postoji, j e r j e ž e n a
s a m o ono, š t o je č o v j e k , kao n j e n g o s p o d a r ,
n a č i n i o o d n j e . Obrazovanje žena zanemarivano je
još više od obrazovanja proletarijata, a ono, sto se na tom
polju čini, nije dovoljno. Mi živimo u vremenu, u kom
potreba za izmjenom misli raste u svim krugovima, i tu je
zanemareno duševno razvijanje žene velika pogriješka, koja
se muškarcu osvećuje.
Kod muškarca je obrazovanje upućeno — bar se tako
veli, i ako se to sadašnjim sredstvima ne postizava — na
razvitak razuma, izoštravanje mišljenja, proširenje stvarnog
znanja i učvršćivanje volje, ukratko na obrazovanje funk­
cija razuma. Nasuprot tome, kod žene viših staleža obra­
zovanje se upućuje poglavito na pojačanje o s j e ć a n j a ,
na formalno i estetičko obrazovanje, pomoću kojega se
samo pojača ženina živčana osjetljivost i fantazija, kao što
je to glazba, beletristika, umjetnost, poezija. T o je naj-
obrnutije, što može biti. Ovdje se pokazuje, da se faktori,
koji imaju da odluče o obrazovanju žene, daju voditi
svojim predrasudama o prirodi ženskoga karaktera i ogra­
ničenom njenom položaju u životu. Osjećajni život i fan­
tazija žena ne smije se i dalje razvijati, što pojačava samo
njene sklonosti prema nervozi, već i kod nje, kao i kod
muškarca, treba razviti rad razuma i upoznati je sa poja­
vama praktičnog života. Z a oba spola bilo bi od najveće
koristi, kad bi i žena imala namjesto suvišne osjećajnosti,
koja često puta postaje neprijatna, jednu dobru porciju
razvijenog razuma i sposobnosti za egzaktno mišljenje, na­
mjesto nervozne osjetljivosti i plašljivosti čvrstinu karak­
tera i fizičke hrabrosti, namjesto estetičnog znanja, u
koliko ga ona uopće ima, poznavanje svijeta i ljudi i pri­
rodnih sila.
Uopće je dosada osjećajni život žene bezmjerno razvijen,
naprotiv njen dušeVni razvitak spriječavan, zanemarivan i
ugušivan. Uslijed toga žena pati od hipertrofije osjećajnog
života i zbog toga je podložna svakom praznovjerju i zabludi,
divno tlo za religijozne i druge šarlatanerije, lako upotrebljivo
 sredstvo za svaku reakciju. Ograničeni ljudi oplakuju to,
jer i oni od toga pate, ali ga ne mijenjaju, jer još i sami
u ogromnoj većini stoje do iznad ušiju u predrasudama.
Uslijed ovoga, što smo iznijeli, žene gledaju na svijet
drukčije od ljudi, a time je stvoren još jedan jak izvor
razlika izmedju obih spolova.
Sudjelovanje u javnom životu danas je za svakog
čovjeka jedna od najhitnijih dužnosti njegovih; što mnogi
ljudi toga još ne pojimaju, ne mijenja stvar ništa. Ali je
sve veći krug onih, koji uvidjaju, da javni interesi stoje u
n a j u ž o j vezi sa privatnim odnosima pojedinaca, da dobro
i zlo pojedinih lica i porodica zavise mnogo više od javnih
ustanova, nego od ličnih osobina i radnja. Saznaje se, da
su najveći napori pojedinaca nemoćni prema nedostacima,
koji leže u stanju stvari i odredjuju njihov položaj. S druge
strane borba za život traži mnogo veće napore, nego prije.
Danas se uopće traže od čovjeka napori, koji u sve većoj
mjeri zauzimaju njegovo vrijeme i njegove snage. A bez
znanja i indiferentna žena ne razumije ga. Može se reći,
da je duševna odijeljenost muža od žene danas veća, nego
prije, kada su odnosi bili još sitni i uski i ženi pristupačniji.
Osim toga bavljenje javnim poslovima angažuje veliki broj
ljudi u dotle nepoznatoj mjeri, što proširuje njihov horizonat,
a odvaja ih od kuće sve više i više. Tim e se žena osjeća
zapostavljenom i stvoreno je novo vrelo razmiricama. Vrlo
rijetko zna čovjek, da se razumije sa ženom i da je uvjeri.
Obično čovjek misli, da se ono, što on hoće, ništa ne tiče
žene, ona toga ne razumije. O n se ne trudi, da je uputi.
„T i ne razumiješ toga“, stereotipni je odgovor muža na
žalbu njezinu, da je zapostavlja. Nerazumijevanje žena još
se više povećava nerazumnošću većine muževa. Povoljniji
odnos izmedju muža i žene javlja se u proletarijatu, jer
obadvoje znadu, da vuku ista kola i da za njihovu buduć­
nost, dostojniju čovjeka, postoji samo jedno sredstvo:
temeljiti društveni preobražaj, koji će učiniti sve slobodnim
ljudima. U koliko se ova spoznaja medju proleterskim že­
nama više širi, u toliko se više usprkos bijedi i nevolji
i d e a 1i z u j e njihov bračni život. O bje strane imaju sada
zajednički cilj, prama kome teže, i nepresušno vrelo pobuda
 137

u izmjenjivanju misli, do kojih ih vodi zajednička borba.

Broj proleterskih žena s ovom spoznajom svakom je go­
dinom sve veći. T u se razvija pokret, koji je od odlučnog
značenja za budućnost čovječanstva.
U drugim brakovima osjećaju se u zrelijim godinama sve
jače razlike u obrazovanju i u gledištu, koje se u početku
braka, dok još strast prevladava, lako previdjaju. U koliko
se spolna strast gasi, u toliko je više treba zamijeniti du­
hovnim saglasjem. Ali bez obzira na to, razumije li čovjek
svoje gradjanske dužnosti i vrši li ih, on samim svojim
poslom dolazi u stalan saobraćaj s vanjskim svijetom, u
neprekidan dodir sa najrazličnijim elementima i najrazličnijim
stvarima; ta duhovna atmosfera proširuje njegov horizonat
O n se nasuprot ženi nalazi najčešće u nekoj vrsti duhovnog
pabirčenja; nasuprot tome, kućni posao, koji ženu od jutra
do mraka zauzme, ne daje joj vremena za obrazovanje i
duševno je slabi i zahiruje.
Ovu kućnu bijedu, u kojoj danas većina žena živi,
tačno opisuje buržoaski pisac Gerhad v. Amyntor u „ O p as­
kama na knjizi života**.1 U poglavlju „Smrtonosni ugrizi
muha“ stoji pored ostalog i o v o :
„Ne dirljivi dogadjaji, koji nikoga ne štede i donesu
ili smrt muža ili moralnu propast dragog djeteta ili dugu,
tešku bolest ili propast kakvog važnog plana, ne uništuju
oni svježinu i snagu domaćice, već sitne svakidašnje brige,
koje srž i kosti jedu . . . Koliko milijuna vrijednih doma­
ćica u kuhanju i ribanju istroše volju za životom, u službi
domaćih briga izgube rumene jagodice i djavolasti osmjeh,
dok ne postanu, nabrana, mršava, skršena mumija. Vječito
novo pitanje : ,Sto ćemo danas kuhati ?*, neprestano stru­
ganje, tucanje, čišćenje, rezanja jesu kaplje, što padaju
lagano, ali i stalno i sigurno razoravaju duh i tijelo. Ognjište,
na kom se kuha, je mjesto, gdje se sastaju najtužnije bi-
lanse prihoda i rashoda, gdje razmišljanja o poskupljivanju
životnih namirnica i sve težem pribavljanju potrebnog novca
najjače deprimiraju. N a plameni oltar, gdje juha vrije, pri­
nose se kao žrtve mladost i čednost, ljepota i vedra

1 Sam. L ucas, Elberfeld.

 138

volja, i tko može poznati u staroj kuharici grbavih ledja i

upalih očiju nekadašnju bujnu, veselu, koketnu nevjestu sa
nakitom ? — Još je starima ognjište bilo svetinja i kraj
njega su oni stavljali svoje Lare i kućne zaštitnike, —
pustite i nas, da čuvamo ognjište kao svetinju, na kojoj
odavna njemačka domaćica umire polaganom smrću, da bi
održala kuću ugodnu, prostrt stol i porodicu zdravu.“
T o je utjeha, koju buržoaski svijet pruža ženi, koja
pri sadašnjem uredjenju bijedno skapava.
O ne žene, koje se uslijed svojih društvenih odnošaja
nalaze u slobodnijem položaju, imaju obično jednostranu
obrazovanost, koja se silno ističe zajedno sa nasljedjenim
ženskim karakterističnim osobinama. Obično imaju one
smisla samo za čistu vanjštinu, brinu se samo za tričarije
i urese i cilj životu svome traže u zadovoljavanju pokva­
renog ukusa i u robovanju razbuktalim strastima. Z a djecu
i njihov uzgoj ne zanimaju s e ; ona im zadaju suviše muka
i dosade i one ih ostavljaju guvernantama i služavkama,
a kasnije predaju uzgojilištima. O ne smatraju svojom za­
daćom, da od kćeri načine lutke, a od sinova jeunesse
doree, onu odvratnu klasu ljudi, koja bi se smjela staviti
u isti red sa svodnicima i svodiljama. T a jeunesse doree
čini glavni kontigenat za zavodjenje kćeri radnog naroda;
ništa ne raditi a rasipati, to ona smatra svojim pozivom.
Iz opisanih prilika razvile su se neke karakteristične
osobine žena, koje se sa pokoljenja na pokoljenje sve pot­
punije prenose. Muškarci se rado zadržavaju na tome za­
boravljajući, da su oni sami tomu krivi. U te rdjave ženske
odlike broji se strašna govorljivost i brbljavost, sklonost,
da o najništavijim i najbesmislenijim stvarima vode bes­
krajno duge razgovore, razmišljanje samo o vanjskom iz­
gledu, nakitu i društvu i robovanje svim budalaštinama
mode, dalje lako nadražljiva zavist i ljubomora prema ostalim
ženama, sklonost na neistine i pretvaranja.
O ve se odlike primjećuju kod ženskog spola još u mla­
dosti, samo u različnom stepenu. T o su odlike, koje su
postale pod pritiskom društvenih prilika i dalje se razvile
nasljedjem, ugledanjem i odgojem. Bedasti odgojitelj ne
može druge pametno uzgojiti.
 139

Da bi se protumačili uzroci postanka i razvitak odlika

kod spolova i čitavih naroda, mora se postupati istom me­
todom, koju upotrebljavaju moderne prirodne nauke, kad
hoće da saznadu postanak i razvitak organskih tijela i nji­
hovih karakterističnih osobina. Svakom živom biću historijski
uslovi života daju njegove karakterne osobine; ono je pri-
nudjeno, da se prilagodi postojećim uslovima života,koji
napokon postaju njegova priroda.
Čovjek ne čini izuzetak od onoga, sto u prirodi vrijedi
za sva živa bića1; čovjek ne stoji van domašaja prirodnih
zakona, on je, fizijološki posmatran, najrazvijenija životinja.
T o se ne će da prizna. Stari su već prije hiljadu godina,
i ako nijesu znali moderne prirodne nauke, u mnogim
ljudskim stvarima imali mnogo pametnije nazore od mo­
dernih, a glavno je to, što su oni svoje nazore, zasnovane
na iskustvu, praktično primjenjivali. S udivljenjem se cijene
ljepota i snaga grčkih muškaraca i žena, ali se ne će da
vidi, da su na prirodu i razvitak stanovništva tako po­
voljno uticali ne srećna klima i čarobna priroda zemlje, koja
leži na moru, već načela tjelovježbe i uzgoja, dosljedno
od države provedena i odredjena radi toga, da ljepotu,
snagu i okretnost spoje s oštrinom i elastičnošću duha.
U duševnom pogledu i tako je žena prema čovjeku bila
zanemarena, ali ne u pogledu tjelesnog razvitka.2 U Sparti,
koja je najdalje otišla u tjelesnom vježbanju obiju spolova,
dječaci i djevojke išli su goli do potpunog uzrasta i vjež­
bali su se zajedno u tjelesnim radnjama, u igranju i rvanju.
Neskrivanje ljudskog tijela i prirodno ponašanje prema
onom, što je prirodno, uticali su, da se ne razvije čulna
podražljivost, koja se najprije umjetno stvara tamo, gdje se
priječi druženje obiju spolova u mladosti. Tijelo jednog
spola nije bilo nikakva tajna za drugi spol. T u se nije

1 V idi sud Krafft-Ebbinga aa str. 101. do 102.

2 P l a t o n traži u svojoj „Državi", „da se žene odgajaju kao i
muškarci", i zahtijeva o d a b i r a n j e ; on je dakle poznavao značenje
odabiranja za razvoj čovjeka. A r i s t o t e l postavlja u svojoj „Politici"
kao uzgojno n a č e lo : „Najprije se mora razviti tijelo, a onda razum."
K od nas s e misli, ako se uopće misli, napokon na tijelo, koje razumu
daje oružje.
 140

mogla javiti igra dvosmislenosti. Priroda je bila priroda.

Jedan je spol uživao u ljepotama drugoga.
1 jednom neusiljenom, prirodnom saobraćaju spolova
čovječanstvo se mora vratiti, ono mora oturiti sadašnje
nezdrave spiritualističke nazore o čovjeku i stvoriti načine
uzgoja, koji će omogućiti fizičku i duševnu regeneraciju.
Kod nas vladaju, naročito o ženskom uzgoju, još vrlo
natražni pojmovi. D a i žena treba da ima snage, duha i od­
lučnosti, smatra se kao nešto krivo vjerno, kao ,,nežensko“, i
ako nitko ne će moći poreći, da bi se ona takvim od­
likama mogla zaštititi od mnogih nepravda i neprijatnosti.
Nasuprot tome njezin se tjelesni razvitak, baš kao i
duhovni, spriječava, što je moguće više, pri čem bedasto
odijevanje igra priličnu ulogu. O no je ne samo spriječava
u fizičkom razvitku, ono je često puta neposredno upro­
pasti, pa ipak se malo liječnika usudjuje da ustane protiv
toga. Strah od toga, da se ne zamjere pacijentici, goni ih,
da ćute ili čak da laskaju njezinim budalaštinama. M o­
derno odijelo spriječava u velikoj mjeri ženu u slobodnoj
upotrebi njenih snaga, ono šteti njeno tjelesno razvijanje i
budi u njoj osjećanje nemoći i slabosti. A ovo je odijelo
opasno i za zdravlje okoline, jer je žena u stanu i na ulici
pokretna mašina za dizanje prašine. Razvitak žene sprije­
čava i stroga odijeljenost spolova u školi i u društvenom
saobraćaju, a ona odgovara spiritualističkim nazorima, što
ih je kršćanstvo u nama duboko usadilo.
Koja žena ne postigne razvitak svojih odredjenja i spo­
sobnosti, koja se zadrži u najužem krugu ideja i opći samo
sa licima svojega spola, n e m o ž e se uzdići nad ono, što
je svakidašnje i obično. Njen se horizonat kreće samo oko
pojava u njenoj najbližoj okolini, oko rodbinskih odnošaja
i onoga, što s time stoji u, svezi. Mnogoglagoljivo zabavljanje
najvećim besmislicama, sklonost brbljavosti dobijaju otuda
najveću pobudu, jer žive duševne odlike traže, da se na
bilo koji način izraze. A čovjek, kojega ovo često dovede
u neprilike ili očajanje, ljuti se na ove odlike, koje on,
„otac stvorenja", nosi na svojoj savjesti.
Ne smije se poreći, da se u najnovije doba javlja sve
više usklika za razumnijim nazorom o svijetu i životu, ali
to su tek zametci i tiču se tek nekih društvenih slojeva.
 141

4. Bijeda današnjeg bračnog života.

U našim društvenim i spolnim odnosima žena je svim
dijelićima svojega bića upućena na brak i onda je sasvim
prirodno, što brak i vjenčanje čine glavni predmet njezinih
težnja i razgovora. Isto tako ženi, koja je fizički slabija i
običajima i zakonima potčinjena muškarcu, jezik je glavno
oružje protiv muškarca i ona se njime koristi. T ako stoji
stvar i sa izvikanom ženinom žudnjom za kićenjem i dru­
štvom, te ona pokazuje svoju užasnu stranu u ludostima
mode, a očeve i muževe dovodi^ do najveće bijede i ne­
prilike. T o je lako protumačiti. Z ena je za muža u prvom
redu predmet uživanja; u ekonomskom i društvenom po­
gledu zavisna, ona mora da gleda svoje sklonište u braku,
ona zavisi dakle od čovjeka i predstavlja jedan dio njegova
vlasništva. Njezin položaj postaje još nepovoljniji zbog
toga, što je broj žena obično veći od broja muškaraca —
stvar, o kojoj ćemo još pobliže govoriti. T a nerazmjernost
pojačava konkurenciju žena medju sobom, koja se još jače
pojačava time, jsto se iz najrazličnijih razloga izvjestan broj
ljudi ne ženi. Z ena je time prinudjena, da se što povoljnijom
vanjštinom bori sa svojim spolnim drugaricama oko muža.
A ko se ima na pameti trajanje ove nerazmjemosti kroz
mnoge generacije, ne će nam biti čudnovato, što su ove
pojave pod stalnim uticajem istih uzroka dobile današnji
ekstremni oblik. Pri tom možda konkurencija medju ženama
oko ljudi ni u koje doba nije bila tako oštra, kao u da­
našnje, dijelom iz uzroka, koje ćemo još pretresti. Sve
veće poteškoće oko toga, da se egzistencija obezbijedi, kao
i sve veće društvene potrebe upućuju ženu više nego
ikada prije na brak, kao na „ sklonište “.
Muškarcima se ovo stanje svidja, jer oni crpu koristi
iz njega. Njihovom ponosu, taštini i interesu godi uloga
gospodara, a u toj gospodarskoj ulozi oni su, kao i svi
vlasnici, teško pristupačni razlozima. U toliko je više u
interesu žena, da se oduševe za izvojevanje pjrilika, koje
će ih osloboditi ovog nedostojnog položaja. Ž ene smiju
čekati na pomoć ljudi isto tako malo, kao i radnici na
pomoć buržoazije.
 142

Ako se dalje uzme u obzir, koje karakterne osobine

izaziva borba za povlašteni položaj i na drugim područjima,
naprimjer na industrijskom; kako se niska, čak i sramna
sredstva u borbi upotrebljavaju; kako se bude mržnja,
zavist i klevetništvo, onda postaje jasno, što se u konku­
renciji žena oko muževa pokazuju slične karakterne odlike.
O tuda dolazi, da se žene medju sobom prosječno manje
podnose, nego muškarci, da se čak i najbolje prijateljice
lako posvadjaju, ako se tiče ugleda kod nekog muškarca
i t. d. O tuda se zapaža i to, da se žene, ma se nikad
prije ne vidjele, gledaju obično kao dva neprijatelja. Sa
neobičnom sposobnošću žena primijeti, kad druga u nečemu
pogriješi, rdjavo namjesti haljinu ili učini kakovu sličnu kar­
dinalnu pogriješku. U pogledima, kojima se one susreću,
nehotice se dade pročitati i sud, koji jedna o drugoj ima.
Kao da jedna drugoj hoće da rekne: „Ja znam bolje od
tebe namjestiti se i privući na sebe pažnju."
S druge strane žena je od prirode impulzivnija od
muškarca, ona manje razmišlja nego on, ona je nesamo-
stalnija, naivnija i zbog toga podaje se mnogo većoj stra-
stvenosti, koja se u najljepšem svijetlu pokazuje u istinskom
herojskom požrtvovanju, sa kojim se za svoje dijete zalaže,
ili za svoje brine i u bolesti ih njeguje. Naprotiv ova
strastvenost pokazuje se u žudnji za osvetom u najružnijoj
formi. Ali i dobre i rdjave strane uvjetuju se, podstiču,
spriječavaju i izmjenjuju u prvom redu socijalnim polo­
žajem. Isti nagon, koji se u nepovoljnim odnosima javlja
kao pogriješka, pod povoljnim uvjetima postaje izvor sreće
za tu osobu, kao i za druge. Fourierova je zasluga, što je
sjajno dokazao, kako jedan te isti nagon čovjekov u raz­
ličitim prilikama daje potpuno suprotne rezultate.1
Pored upliva ludog duhovnog uzgoja ne manje su
važni uticaji bedastog ili nedovoljnog fizičkog uzgoja s ob­
zirom na prirodni cilj. Svi se liječnici slažu u tome, da je
pripremanje žene za njen materinski poziv u svakom po­
gledu nedostatno. „Vježba se vojnik u rukovanju oružjem

1 A . Bebel, Charles Fourier, njegov život i njegove teorije. Stuttgart

1907., J. H . W . Dietz.
 143

i zanatlija u rukovanju alatom, svaka služba traži studije;

čak i fratar ima svoje ispite. Samo se žena ne uzgaja za
svoje ozbiljne materinske dužnosti.4,1 Devet desetina dje­
vojaka, koje dobiju prilike da se udadu, stupaju u brak sa
gotovo potpunim nepoznavanjem materinstva i njegovih
dužnosti. Neopravdano ustručavanje, čak i matera, da sa
odraslim kćerima govore o tako važnim spolnim funkci­
jama, ostavlja ih u najvećem neznanju dužnosti prema sebi
i svome mužu. Stupanjem tf brak žena stupa obično u
potpuno nepoznatu oblast života; ona je o tome stvorila
neku sliku u fantaziji, obično iz romana ne baš najprepo-
ručljivije vrsti, sliku, koja tako malo odgovara stvarnosti.2
Nedostatna znanja o privrednom životu, koja su, kako
stvari još stoje, za brak nužna, i ako su ženi mnoge dje­
latnosti, za koje je bilo prije posvema razumljivo, da ih
žena obavlja, oduzete, daju takodjer povoda za diferencije.
Jedne ne znaju iz privrede ništa, jer smatraju, da im ne
dolikuje voditi brigu o tome, po njihovu mišljenju to je
stvar sluškinja; druge pak, iz široke mase, spriječava
borba za opstanak, da se obrazuju za poziv gazdarice,
one moraju da budu od zore do mraka u radionici ili
tvornici. Razvoj prilika sve više potiskuje pojedinačna go­
spodarstva, ona se održavaju samo besmislenim žrtvama
novca i vremena.
Drugi uzrok, koji mnogim ljudima uništava cilj braka,
leži u fizičkom razvitku mnogih žena. Naš način hranjenja,
stanovanja, rada i nastave, ukratko cijeli način života u

1 Irma v. Troll-Borostyani, M isija našeg stoljeća. Studija kao prilog

ženskom pitanju. Pressburg i Leipzig.
2 U jednom svom romanu pripovijeda Aleksander Dumas sin ovo :
Jedan katolički svećenik visokog položaja saopćio mu je u razgovoru, da
je od stotitu žena, koje su se udale, najmanje osam deset u toku mje­
seca dana došlo k njemu i reklo, da su se u braku razočarale, da se
kaju, što su se udale. T o je vrlo vjerovatno. Volterijanski odgojena
francuska buržoazija misli, da se slaže s njezinom savješću dati svoje
kćeri na odgoj u manastire, ona polazi od pretpostavke, da je lakše ru­
kovoditi neobrazovanom, nego obrazovanom ženom. T ada se moraju jav­
ljati sukobi i razočaranja. Zar ne savjetuje L aboulaye, da držimo žene u
umjerenom neznanju, jer „notre empire est detruit, si 1’ homme est
reconnu". (N aša će vladavina biti razorena, čim upoznaju muškarca).
 144

mnogočem nas više uništava, nego unapredjuje. S pravom

se može govoriti o nervoznom vrem enu; ali nervoznost ide
ruku o ruku s lizičkom degeneracijom. Malokrvnost i ner­
voznost su naročito mnogo rasprostranjene kod ženskog
spola. O ne postaju sve više društvenom bolešću, koja, ako
još koje pokoljenje potraje, a ne uspije se, da se naša
društvena organizacija postavi na povoljniju osnovu, vodi
naš rod prema propasti.1
Ženskom je organizmu s obzirom na spolnu svrhu po­
trebna naročita njega, a prije svega dobra hrana i u izvjesnim
perijodama dovoljno čuvanja. Obadvoje velika većina žen­
skog spola nema, a pod današnjim odnosima teško može
da stvori. Z ena se čak toliko naučila na ograničenje po­
treba, te naprimjer mnoge smatraju za svoju bračnu dužnost,
da svaki bolji zalogaj zaštede za muža zadovoljavajući se
same najslabijom hranom. Isto se tako odjeljuju u hrani
dječaci od djevojaka. Uopće se smatra, da se žena može
zadovoljiti ne samo lakom, već i gorom hranom nego čo­
vjek. Z ato nam ženska mladež pruža žalosnu sliku za
svakoga, koji stvari razumije.2 Veliki dio naših mladih žena
tjelesno je slab, malokrvan, užasno nervozan. Posljedice
su bolovi pri menstruaciji, oboljenje organa, koji stoje u
vezi sa spolnom svrhom, koje dovodi često puta do opas­
nosti po život ili do nesposobnosti da se djeca radjaju ili
doje. „Ako ova generacija naših žena bude napredovala
i dalje, kao do sada, nije daleko čas, kad će biti pitanje,
mogu li se kulturni ljudi i dalje uračunavati u red sisavaca
ili ne.“ 3 Mjesto zdrave, vesele supruge, sposobne majke,

1 Progresivna paraliza (mekšanje mozga) raste mnogo brže medju

ženama, no medju muškarcima. Tako je primjerice došlo u Pruskoj do
paralitičkog ludila kod 100 osoba :
Muških Ženskih Muških Ženskih
1876 do 1879 17,0 3,7 1895 do 1897 18,5 7,6
1880 „ 1891 17,3 5,4 1898 ., 1901 16,2 7,5
1892 „ 1894 17,7 6 .8
V idi F, Prinzing, u spom. knjizi, str. 177.
2 Opširnije o tom u „Knjizi za žene“ od gospodje H . S. Adam s,
Dr. med., Stuttgart.
3 Dr. F. B. Simon, Njega zdravlja kod žene. 7. izdanje, str. 2 4 0 .
Stuttgart 1909, J. H . W . Dietz.
 145

kućnim dužnostima predane žene čovjek ima bolesnu, ner­

voznu ženu, od koje liječnik ne odlazi, koja se neprestano
tuži na propuh i ne može da podnese ni najmanji sum.
Mi se ne ćemo kod ove stvari dalje zadržavati, svaki može
za sebe zamišljati dalje ovu sliku; u svojim porodičnim
krugovima naći će dosta primjera.
Iskusni liječnici uvjeravaju, da se veća polovica žena,
naročito u gradovima, nalazi u više ili manje nenormalnom
stanju. Prema stepenu bolesti i karakteru čovjeka takvi
brakovi moraju biti nesrećni i oni daju čovjeku u očima
javnosti pravo na vanbračne slobode, koje kod žena mo­
raju da izazovu najnesrećnije raspoloženje. A često puta
vrlo različna spolna očekivanja jednog ili drugog dijela daju
povoda velikim razmiricama, a rastava, i ako je tako po­
trebna i opravdana, ostaje nemoguća.
Ovdje se ne smije prećutati, d a v e l i k i d i o l j u d i
p r e d s t a v l j a k r i v c e za f i z i č k e b o l o v e , koje
n j i h o v e ž e n e u b r a k u p o d n o s e . Veliki dio
muškaraca boluje zbog razvrata od kroničnih spolnih bo­
lesti, koje se zbog toga, što im ne pričinjavaju velike ne­
prijatnosti, vrlo često uzimaju na laku ruku. A li one u
spolnom saobraćaju sa ženom proizvode kod nje vrlo ne­
prijatne i očajne unutrašnje bolesti, koje se jave odmah
poslije stupanja u brak i vrlo često dovode do nesposob­
nosti za primanje ili za radjanje djece. Obično nesrećna
žena nema ni pojma o pravom uzroku bolesti, koja joj
dušu pritiskuje, život ogorčava i svrhu braka razorava; ona
čini sama sebi i prima prijekore za stanje, za koje je
drugi kriv. Mnoga bujna žena, čim stupa u brak, dopadne
kronične boležljivosti, za koju ni ona ni njeni nemaju ob­
jašnjenja, jer liječnik mora da šuti.

Kako novija ispitivanja pokazuju, ova okolnost — što

uslijed kapavca materija muškarčeva nema sjemena i čovjek
ostane cijelog života nesposoban za stvaranje djece —
r e l a t i v n o je č es t u z r o k b r a č n o j n e p l o d ­
nosti, n a s u p r o t staro] p o v o l j n o j t r a d i c i j i
g o s p o d a r a s t v o r e n j a , koji su u v i j e k bili
A . Bebel: Ž en a / socijalizam. ]Q
 146

g o t o vi d a k rivic u za nemanje djece svale

na ž e n u . 1
Vidi se, da veliki broj uzroka u množini slučajeva ne
daje, da bračni život bude ono, što treba da je. Sumnjive
je dakle vrijednosti, kad i sami naučenjaci vjeruju, da su
sa emencipacijonim težnjama žena gotovi time, što ih
upućuju na brak, koji u našim socijalnim prilikama po­
staje sve više karikatura, a sve manje odgovara svojoj
pravoj svrsi.

Jedanaesto poglavlje.

Šanse braka.
1. Odnošaj spolova u brojkama.
Medjutim savjet ženi, neka potraži svoj spas u braku,
kao u svom pravom pozivu, savjet, komu većina muška­
raca bez razmišljanja odobrava, zvuči kao najgorča poruga,
dok savjetnici i odobravaoci baš protivno čine. Schopen­
hauer, filozof, ima o ženi i njenom položaju razumijevanje
jednog filistra. O n veli: „Z ena nije pozvana za velike
radnje. Njezina karakteristika nije djelotvornost, već s t r a ­
d a n j e . O na se odužuje životu bolovima kod porodjaja,
brigom za dijete, p o d l o ž n o š ć u m u ž u . Njoj su za­
branjene najsilnije manifestacije životne snage i bsjećanja.
Njen život neka bude tiši i neznatniji od muževljeva.
Z ena je pozvana da bude njegovateljica i odgojiteljica
djece, p o š t o je s a m a d j e t i n j a s t a o s t a j u ć i
k r o z c i j e l i s v o j v i j e k d j e t e t o m , neki srednji
stupanj medju djetetom i muškarcem, k o j i j e t e k a r
p r a v i č o v j e k . . . Djevojke se neka odgajaju za ku-
ćanstvenost i p o d l o ž n o s t . . . Z e n e s u n a j p o t ­
p u n i j i i n a j n e i z l j e č i v i j i filistri.*4
U d u h u ' Schopenhauerovu je pisano i djelo Lombro-

1 D i. F. B. Simon u pomenutoj knjizi, str. 2 6 7 . Simon govori op­

širno o ovoj temi i njoj srodnoj: zašto tolike žene ne znaju, otkuda
toliko poboljavanja poslije vjenčanja ? — gdje se našem muškom svijetu
podaje lekcija.
 147

sovo i Ferrerovo: Ž ena kao zločinka i prostitutka.1 Ni-

jesrno upoznali nijedno znanstveno djelo tolikoga opsega,
— ono ima 590 strana, — koje bi o zadanoj temi sadr­
žavalo tako malo dokaznog materijala. Statistički materijal,
iz kojega se povlače najsmioniji zaključci, većinom je
manjkav. Piscima dostaje često tucet slučajeva, da bi
otuda povlačili najzamašnije konzenkvencije. Materijal, koji
može imati najveću vrijednost za ovo pitanje, sakupljen je,
što je karakteristično, od jedne žene, od gospodje Dr.
Tarnowske. Upliv socijalnih prilika i kulturnog razvoja
ostavljen je gotovo sasvim po strani, sve se prosudjuje
s jednostranog fizijološko-psihološkog stanovišta, a osim
toga upleten je u dokazivanje veliki broj etnografskih sa­
općenja o najrazličitijim narodima, a da se dublje ne ispi­
tuje značenje tih saopćenja. Po izvodima spisateljičinim
žena je, baš kao kod Schopenhauera, veliko dijete, lažlji-
vica par excellence, nesposobna da prosudjuje, nestalna u
ljubavi, nesposobna ni za koje herojsko djelo. T u se tvrdi,
da se inferijornost žene prema muškarcu vidi iz velikog
broja tjelesnih razlika i odlika. „Ljubav ženina nije u os*
novi ništa drugo, već sekundarni karakter m aterinstva; sva
osjećanja predanosti, koja vežu ženu za muža, nijesu stvar
seksualnih impulza, već n a g o n a p o k o r n o s t i i o d a ­
n o s t i , s t e č e n i h p r i 1 a g o d j i v a n j e m .“ 2 Kako su
se ti „nagoni" stekli i prilagodili, ne ispituju p isci; oni
bi pri tom morali istraživati socijalni položaj žene u tijeku
tisućljeća, koji ju je učinio time, što ona jest. Pisci do­
duše opisuju ropstvo i podložno ženino stanje kod naj-
različitijih naroda i u najrazličnijim kulturnim razdobljima,
ali kao Darwinovci, te imaju svezane oči, izvode oni sve
to iz fizijoloških, a ne iz društvenih i ekonomskih uzroka,
kojima je u prvom redu uvjetovan fizijološki i psihološki
razvoj žene.
Pisci dolaze i. na to, da govore o ženskoj taštini i
postavljaju nazor, da su kod naroda nižega kulturnog ste­
pena tašti spol muškarci, i to da se vidi još i danas pri­

1 Autorizovani prijevod, Dr. med. H . Kurella. Hamburg 1894.

2 U pomenutoj knjizi, str. 140.
 148

mjerice na Novim Hebridima, na Madagaskaru, kod plemena

oko Orinoka, na mnogim otocima polinezijskog arhipela i
kod nekih afričkih naroda. Naprotiv vide oni, da su kod
naroda višega kulturnog stepena tašti spol ženske. Ali
zašto i otkuda? Odgovor je vrlo blizu. Kod plemena na
nižem kulturnom stupnju vladaju prilike materinskog prava,
ili te prilike još nijesu prevladane. Uloga, koju igra žena u
tim odnosima, ne sili je, da se bori za muškarca, muš­
karac osvaja nju i za tu svrhu kiti se on i postaje tašt.
Kod naroda na višem kulturnom stepenu, osobito kod svih
kulturnih naroda, ne bori se uz malo iznimaka muškarac za
ženu, već žena za muškarca, i ako se dešava rijetko, da
bi žena uzela inicijativu i ponudila se muškarcu. T o joj
brani takozvana pristojnost; ali u stvari se to nudjenje
dogadja načinom njezina nastupanja, luksusom, što ga raz­
vija, načinom, kako se kiti, predstavlja u društvu i nami­
guje. Ovako joj držanje nameće njena prekobrojnost i
socijalna potreba, zbog koje smatra brak kao sklonište
ili kao ustanovu, preko koje jedino može podmiriti svoj
spolni nagon i steći neku društvenu vrijednost. Prema
tome i ovdje su č i s t o e k o n o m s k i i s o c i j a l n i
u z r o c i , koji izazivaju jednu odliku čas kod žene, čas
kod muža, a koja se po navici smatra kao potpuno neza­
visna od socijalnih i ekonomskih uzroka. Iz toga se dalje
može izvesti: čim društvo dodje u stanje, u kome će pre­
stati zavisnost jednog spola od drugog i oba biti podjed­
nako slobodni, n e s t a t ć e i t a š t i n e i b u d a l a š t i n a
m o d e , k a o i m n o g i h d r u g i h m a n a , k o j e mi
d a n a s s m a t r a m o za n e i s k o r j e n j i v e , jer su
t o b o ž e p r i r o d j e n e čovjeku.
Sto se specijalno tiče Schopenhauera, on prosudjuje
kao filozof ženu isto tako jednostrano, kao i većina naših
antropologa i medicinara, koji u njoj vide samo spolno, a
nikada društveno biće. Schopenhauer se nije nikada ženio,
on dakle sa svoje strane nije ništa pridonio, da jedna žena
više oduži dug svoj životu, koji joj on pripisuje. I tu do­
lazimo na drugu stranu medalje, koja nije nipošto ljepša.
Mnoge se žene ne udadu, jer ne mogu da se udadu,
to svaki zna. Običaj zabranjuje ženi, da se nudi, ona mora
 149

biti isprošena, to jest izabrana, ona sama ne smije da

prosi. A ko se ne nadje prosilac, ona ostaje u velikoj vojsci
onih sirotica, koje promijene cilj života i nemajući sigurne
materijalne podloge obično dopadnu bijede i nevolje, a
često trpe porugu. Otkuda dolazi nerazmjemost spolova?
Mnogi su brzo gotovi s odgovorom : suviše se djevojaka
radja. O ni su, kao što će se vidjeti, rdjavo obaviješteni.
Drugi pak zaključuju iz toga, što je u većini kulturnih
država više žena, nego ljudi, da se poligamija (mnogo
ženstvo), bila zlo ili dobro, mora dopustiti. Ali poligamija
je ne samo protivna našim običajima, ona je p o n i ž e n j e
za ženu, što doduše ne smeta Schopenhaueru, da iz svoga
poznatog omalovažavanja i preziranja žene potvrdi: „ Z a
ž e ns ki spol u cjel ini p ol i ga mi j a je d o b r o -
činstvo.“
Mnogi se muškarci ne žene, jer misle, da ne će moći
prema svom položaju uzdržavati j e d n u ženu i eventualnu
djecu. Uzdržavati dvije žene moguće je tek maloj manjini,
a tu ih ima vrlo mnogo, koji imaju jednu i više žena,
jednu zakonitu, a jednu ili više njih nezakonitih. Ovi, što
su po svom bogatstvu privilegovani, ne dadu se priječiti
u tom, da čine, što ih je volja.
I na istoku, gdje poligamija po običaju i zakonu po­
stoji već tisućljećima, ima razmjerno malo muževa više nego
jednu ženu. Govori se o nemoralnom uplivu turskog ha­
remskog života. Ali se ne vidi, da je on pristupačan samo
m a l o m dijelu ljudi, i to iz v l a d a j u ć i h k l a s a , dok
većina muževa živi u monogamiji. U gradu Alžiru bilo je
krajem šezdesetih godina od 18282 braka 17319 sa samo
jednom ženom, 888 sa dvije žene i samo 73 sa više od
dvije. Carigrad, prijestolnica turskog carstva, pokazao bi
isti rezultat. Kod seljačkog stanovništva na istoku još jače
prevladjuje brak sa jednom ženom. Na istoku, kao i kod
nas, dolaze u obzir materijalne okolnosti, koje većinu ljudi
nagone, da se ograniče na jednu ženu.1 A kad bi ma­
1 „Sto se tiče poligamije, ona je u čitavoj Indiji tek malo raspro­
stranjena. U čitavom carstvu došlo ie prema popisu od 1901. kod svih
religija na 1000 supruga 1011 supružnica; monogamski brak ne trpi
dakle od smetanja poligam ije .“ G . v. Mayr, u navedenoj knjizi, str. 7 7 .
 150

terijalne okolnosti bile za sve ljude podjednako povoljne,

poligamija se ipak ne bi mogla provesti, jer bi nedostajalo
žena. Br o j g l a v a o b i j u s p o l o v a , ko j i j e u n o r ­
m a l n i m p r i l i k a ma g o t o v o j e d n a k , u p u ć u j e s v u d a
n a b r a k s a j e d n o m ž e n o m.
Z a dokaz navedimo tabelu, koju je Biicher objelodanio
u jednom članku u „Općem statističkom arkivu".1

N a 1000
Muškaraca Stanovništva
Zenskinja muškaraca
uopće
dolazi žena

Evropa . . . . 17 0 818561 174914119 345732680 1024

Amerika . . . . 41643389 40540386 82183775 973
A z i j a ..................... 177648044 170269179 347917223 958
Australija . . . 2197799 1 871821 4066920 852
A fr ik a ..................... 6994064 6771360 13765424 968
399301857 394366865 793668722 988

Rezultat ove tablice morao bi mnoge začuditi. S iz­

nimkom Evrope, gdje na 1000 muških dolazi prosječno
1024 ženskih stanovnika, u svim je drugim dijelovima
svijeta protivno. P a ako se i uzme, da su u stranim dije­
lovima svijeta, a i tamo, gdje se obavljao popis, popisi
s obzirom na ženski spol neobično netačni, — to treba
naročito istaknuti za sve zemlje s muhamedanskim stanov­
ništvom, gdje je broj ženskih stanovnika manji naveden,
no što je u stvari, — ipak stoji, da, bez obzira na poje­
dine evropske zemlje, nigdje broj ženskih glava ne nad-
mašuje znatno broj muškaraca.
Medjutim je carski statistički ured u Berlinu u svom
novom popisu pučanstva godine 1900. sastavio za evropske
i neevropske države novu tabelu, koja se proteže na 838
milijuna ljudi. „Uzme li se u obzir, da tu nije uzet rezultat
popisa u Italiji, Bosni i Hercegovini, Costarici, Argentini,

1 Karl Biicher, O podjeli obih spolova na zemlji. Predavanje, držano

6. siječnja 1892. u Geografskom i Statističkom Društvu u Frankfurtu a. M.
O pći statistički arkiv. Izdao Dr. Georg v. Mayr. 2. godište. Tiibingen.
1892.
 151

Transvaalu, Oranje, Cipru, Formosi i Pescadoresu, broj

popisanih ljudi iznosio bi 882 milijuna, a na 1000 muškaraca
prosječno 991 ženska glava . . . Može se dakle za popisane
ljude uzeti gotovo jednaki razmjer obiju spolova, pa ako i
ima nešto više muškaraca, to je jamačno minimalno."1
Drukčije stvar stoji s Evropom, koja nas poglavito za­
nima. Izuzimajući južne evropske zemlje Bosnu i H erce­
govinu, Srbiju, Bugarsku, Rumunjsku i Grčku posvuda je
žensko stanovništvo jače zastupano od muškog. O d velikih
država ovaj je odnos najpovoljniji u Ugarskoj i Italiji: na
1000 muškaraca dolazi 1009, dotično 1010 ženskinja;
poslije toga u Belgiji, gdje na 1000 muških stanovnika
dolazi 1013 ženskih. Naprotiv Portugalska (1093) i Nor­
veška (1082) pokazuju najnepovoljniji odnos. Z a ovima
dolazi odmah Velika Britanija sa Irskom: tu na 1000
muških dolazi 1063 ženskih stanovnika. Francuska, Nje­
mačka, Austrija i Rusija leže u sredini, tu na 1000 muških
dolazi 1033, dotično 1032, 1033 i 1029 ženskih sta­
novnika.2
U Njemačkoj se u zadnja dva decenija sa svakim po­
pisom pučanstva razvio na bolje odnošaj izmedju ženskog
i muškog pučanstva. D ne 1. prosinca 1885. bilo je žensko
stanovništvo za 988.376 glava mnogobrojnije od muškoga,
kod pučkog popisa dne 1. prosinca 1890. iznosio je taj
suvišak još 966.806 glava, 1895. — 957.401, 1900. —
892.684, a kod popisa od 1. prosinca 1905. spao je na
871.916 glava (1029 ženskih na 1000 muških stanovnika).
Glavni uzrok smanjivanju te razlike jest u smanjivanju
iseljenika, medju kojima sudjeluje poglavito muški spol. T o
se jasno pokazuje na odnosu spolova u sjeveroameričkoj
Uniji, u koju uvire glavna rijeka iseljenika i koja ima isto
toliku oskudicu u ženama, koliki je suvišak u Njemačkoj
(na 1000 muškaraca dolazilo je godine 1900. tek 953
ženskinja). Iseljavanje iz Njemačke spalo je sa 220.902

1 G . v. Mayr, u pomenutoj knjizi, str. 3 6 . do 37. D o istog rezultata

dolazi i Dr. G . Schnapper-Arndt, Društvena statistika, str. 105. Leipzig
1 908.: ,,U glavnom se pokazuje prilična jednakost izmedju obih spolova."
2 P o G . Schnapper-Arndtu, navedeno djelo, str. 107. do 108. N a
temelju novih popisnih rezultata — u glavnom oko 1900. godine.
 152

glave u godini 1881. na 22073 u godini 1901. i na 19883

u godini 1908.
Veliko iseljavanje ljudi u odnosu prema iseljavanju žena
prouzrokuje dakle u prvom redu razliku izmedju broja glava
obiju spolova. Tako se Italija, gdje je još početkom četrde­
setih godina prevladavao broj muških glava, pretvorila zbog
velikog iseljavanja u zemlju sa ženskim suviškom.
Dalje, unesreči se mnogo više ljudi, nego žena u poljo­
privredi, obrtu, industriji i saobračaju, isto se tako mnogo
veći broj ljudi nego žena nalazi u tudjini — trgovci, po­
morci, mornarske čete i t. d.
Druga jedna pojava, koja je statistikom utvrdjena i za­
služuje veliku pažnju, jest to, što žene d u ž e živu od
muškaraca i zbog toga u s t a r i j i m godinama ima više
žena, nego muškaraca. Prema pučkom popisu od godine
1900. nadjen je ovaki odnošaj starosti kod obih spolova:

V iše V iše Suvišak

U starosti Muških Ženskih
muških ženskih žena

Ispod 10 godina 6904732 6871599 33133 _ _

10 do ispod 15 godina 2925918 2912573 13345 — —
O d 15 do 21 „ 3179813 3162448 17365 — —
.2 1 „ 3 0 ,, 4251204 4293775 — 42571 —

• 30 „ 40 „ 3669656 3731556 — 61900 —

.. 4 0 „ 5 0 „ 27 7 0 4 5 1 2923228 — 15 2 7 7 7 —
„ 50 „ 60 „ 2053085 2320273 — 267188 —
, 60 „ 70 „ 13 0 0 6 3 7 1545808 — 245171 —
„ 7 0 i više „ 681751 868671 — 186920 —
27737247 28629931 63843 956527 892684

O va tablica pokazuje, da do 21. godine broj dječaka

nadmašuje broj djevojčica.1
U prvom je redu taj suvišak dječaka uvjetovan odno-
šajem rodjenja. Svagdje se rodi više dječaka, nego dje­
vojčica ; tako se na primjer u njemačkom carstvu rodilo:
U godini 1 8 7 2 na 1 0 0 djevojčica 1 0 6 ,2 dječaka
„ „ 1884 „ 100 „ 1 0 6 ,2 „
„ 1900 „ 100 „ 1 0 6 ,0 w
„ „ 19 0 5 „ 1 0 0 „ 1 0 6,3
„ „ 1907 .. 1 0 0 1 0 6 ,3

1 Prema popisu od 1890. postojao je suvišak dječaka samo u starosti

ispod 10 godina, a prema popisu od 1895. do ispod 16 godina.
 153

Ali muški spol umire ranije od ženskoga, a naročito u

djetinstvu umire više muike, nego ženske djece. T abela
pokazuje, da od 21. godine ženski spol brojem nadmašuje
muški.
O d 100 muških dotično ženskih stanovnika srednjeg
pučanstva umrlo j e :
U godinama muških ženskih U godinama muških ženskih
1 8 7 2 -1 8 7 5 2 9 ,5 2 6 ,3 1 8 9 1 -1 8 9 5 2 4 ,6 2 2 ,1
1 8 7 6 -1 8 8 0 2 7 ,8 2 4 ,5 1 8 9 6 -1 9 0 0 2 2 ,6 2 0 ,0
1 8 8 1 -1 8 8 5 2 7 ,3 2 4 .2 1901— 1905 2 1 ,0 18,8 1
1 8 8 6 -1 8 9 0 23,1
2 5 ,8
T abela na strani 152. pokazuje dalje, da u doba za­
ključivanja brakova izmedju 21 i 50 godina ženski spol
nadmašuje muški za 257248 (godine 1890. za 422519)
glava, a u doba od 50 do 70 i više godina dapače za
699279 (godine 1890. za 566400) glava. Kako u Engleskoj
tako i u Njemačkoj raste godimice broj starica.
V eom a velika nerazmjemost spolova, koja od godine
do godine raste, vidi se nadalje 'medju obudovjelim i raz­
dvojenim licima.
Kod popisa od 1890. i 1900. iznosio je broj obu­
dovjelih :
1RQO 1QOO
M u š k a r a c a .......................... 774967 809238
ž e n a .................................... 2157870 2352921
V iše ž e n a ............................ 1392903 1543683
K od tih obudovjelih stajaše u starosti od
1890 „ 1900 „
M uževa Z ena M uževa Z ena
4 0 do 6 0 godina . . . 222286 842920 225191 900357
6 0 i više godina . . . 506319 1158712 537116 1299805

Razvedenih je bilo 1890. godine 25271 muškaraca i

49601 ženskinja, a 1900. godine 31279 muškaraca i
60738 ženskinja.
O d tih je bilo u starosti od
1890v 1900„
Muževe. Z ena M uževa Žena
4 0 do 6 0 godina . . . . 13825 24842 16976 30385
6 0 i više godina . . . . 4917 7244 5713 8452

1 Njemačko carstvo u zdravstvenom i narodopisnom pogledu. Str.

29. Berlin 1907. G odine 1907. došlo je na 100 umrlih ženskinja 109,3
muškaraca.
 154

Ovi nam brojevi pokazuju dalje, da su u prvom redu

o b u d o v j e l e i razvedene žene isključene od ponovnog
stupanja u brak, čak i u godinama najveće sposobnosti
za brak, jer u dobi od 15 do 40 godina bilo je obudov­
jelih muškaraca godine 1890. 46362, a 1900. 46931,
obudovjelih žena godine 1890. 156235, a 1900. 152659,
razvedenih muškaraca godine 1890. 6519, 1900. 8590,
razvedenih žena godine 1890. 17515, a 1900. 21901.
Ovdje je brojkama utvrdjena šteta, koju razvod braka
nanosi ženama.
N e ž e n j e n i h i n e u d a t i h bilo je 1900. u godi­
nama od
Muškaraca Zena
15 do 4 0 godina . . . . 6700352 5824464
4 0 do 6 0 godina . . . . 426388 503406
6 0 i više godina . . . . 141416 2521341

Kod neudatih i neženjenih lica izmedju 15 i 40 go­

dina muški je spol dakle za 875.880 glava jači od ženskog,
što za ovaj može izgledati vrlo povoljno. Ali ljudi od 15
do 21 godine sa malim izuzetkom ne mogu da se žene,
njih je bilo 3175.453 prama 3064.567 žena. Isto je tako
velikom broju ljudi izmedju 21 i 25 godine nemoguće da
zasnuju porodicu — podsjećamo samo na vojna lica,
djake i t. d. — medjutim su sve žene u ovim godinama
sposobne za brak. A ko uzmemo dalje, da se veliki broj
ljudi iz najrazličnijih razloga nikako ne ženi — samo broj
samaca preko 40 godina iznosi 567.804, računajući tu
udovce i razvedene, prema kojima je stajalo 812.181 ne­
udatih žena sa preko 2 milijuna obudovjelih i razvedenih
— vidjet će se, da je položaj ženskog spola u pogledu
zaključenja braka vrlo nepovoljan. Prema tome, veliki je
broj žena u današnjim prilikama prinudjen da se odreče
zakonitog podmirenja spolnog nagona, dokle ljudi podmi­
renje njegovo traže i nalaze u prostituciji. Položaj žena
bio bi sasvim drugačiji, čim bi preobražajem naših soci­

1 Statistika njemačkog carstva: Popis 1. prosinca 1900. u nje'

mačkom carstvu. 150. svezak, str. 9 8 , do 99.
 155

jalnih prilika bile otklonjene smetnje, koje danas mnogim

stotinama hiljada ljudi ne dopuštaju zasnivanje braka.
Vidjeli smo, da veliku razliku u broju spolova prouz­
rokuje prekomorsko iseljivanje. I vojna obveza goni mlade
ljude, i to najsnažnije, u inozemstvo. Godine 1900., prema
vojnom izvještaju, osudjeno je zbog nedopuštenog iselji­
vanja 135.168 ljudi, a iz istog razloga nalazilo se još
13.055 pod istragom. Ovi brojevi obuhvataju generacije do
45. godine života. Gubitak je Njemačke zbog ovog ne­
dopuštenog iseljivanja vrlo znatan. Osobito je jako iselji­
vanje u godinama poslije velikih ratova, to se pokazalo
poslije 1866. i u godini 1871. do 1874.
Veliki gubitak u ljudima dolazi dalje zbog nesrećnih
slučajeva. Broj nesreća sa smrtnim svršetkom iznosio je u
Pruskoj u godinama 1883. do 1905. ništa manje nego
297.983 (od toga godine 1905. — 11.792 muških i 2922
ženskih unesrećenika). O d 1886. do 1907. godine iznosio
je broj usmrćenih osoba u industriji, privredi, državnim i
općinskim poduzećima 150.719, medju njima i jedan dio
žena. Jedan znatan dio lica, što u ovim poduzećima radi,
ostao je uslijed nesreće v j e č i t i bogalj i postao nespo­
soban za porodični život (od 1886. do 1907. — 40.744),
drugi umiru rano i ostavljaju svoju obitelj u bijedi i ne­
volji. Veliki gubici ljudi skopčani su i s pomorstvom. U
vremenu od 1882. do početka 1907. potonulo je 2848
brodova izgubivši pri tom 4913 ljudi posade — to bijahu
s malo iznimaka sami muškarci — i 1275 putnika.
Kad ljudski život bude cijenjen po punoj vrijednosti
svojoj — a to će u najvećoj mjeri biti u socijalističkom
društvu — društvo će moći otkloniti najveći broj nesreća,
naročito u brodarstvu. U mnogobrojnim slučajevima ljudski
život i ljudsko tijelo jesu žrtve opake štedljivosti podu­
zetničke klase, a u mnogim drugim slučajevima uzrok je
žurba i umor od rada. Ljudsko je meso jeftino; pogine li
jedan radnik, ima drugih, koji će da ga nadomjeste.
Naročito se u brodarstvu gospodari bez odgovornosti.
U engleskom je parlamentu sredinom sedamdesetih godina
otkrio Plimsolls, da su mnogobrojni vlasnici ladja iz zlo­
činačke pohlepe za profitom visoko osiguravali s l a b e
 156

ladje i zajedno sa svim radnim osobljem puštali da od

najmanje nezgode na moru propadnu, da bi dobili visoke
osigurnine. T e se ladje zovu m r t v a č k i*m b r o d o ­
v i m a , a nijesu nepoznate ni u Njemačkoj. Svake godine
pomorski činovnici sude velikom broju pomorskih nesrećnih
slučajeva, pri čemu se obično utvrdi, da je nesreća na­
stupila uslijed starosti, ili pretovarenosti, ili neispravnog
stanja i nedovoljne opreme ladje, ili zbog mnogih od tih
uzroka zajedno. Z a veliki dio propalih ladja nije moguće
utvrditi uzrok propasti, jer se ona dogadja na moru, a ne
ostane na životu nitko, tko bi mogao dati obavještenja o
uzroku propasti. Baš na tom području kriju se najveći
grijesi. Z aštitne mjere na obalama za spašavanje brodo-
lomaca još su vrlo nedovoljne i manjkave, jer su gotovo
isključivo upućene na privatna dobročinstva. Sa spaša­
vanjem brodolomaca na dalekim tudjim obalama stoji još
gore. Društvena zajednica, koja će smatrati kao svoj naj­
viši zadatak podjednako staranje za dobro sviju, moći će
učiniti ovakve nesrećne slučajeve vrlo rijetkima. Ali da­
našnji zvjerski privredni sistem, koji računa s ljudima kao
sa brojevima, da bi što veći dobitak postigao, često puta
ubije čovjeka za talir profita.

2. Smetnje i zapreke braku. V eći broj žena.

Ali ima još i drugih momenata, koji oteščavaju ili one­
mogućuju bračna sklapanja. Velikom broju muškaraca ne
da država, da stupe u brak. Okreće se očima nad celi­
batom, koji je dužnost katoličkom duhovništvu, a nitko ne
ima ni riječi pokude kraj daleko većeg broja vojnika, koji
su na to odsudjeni. Časnici ne trebaju za brak samo pri­
vole svojih predpostavljenih, oni su ograničavani i u slo­
bodnom izboru žene, jer je propisano, da ona treba da
ima neki odredjeni imetak. T ako je na primjer godine
1889. a u s t r i j s k i č a s n i č k i z b o r dobio neko druš­
tveno „poboljšanje**. O d tada je časniku kao k a n d i d a t u
z a ž e n i d b u poskočila cijena. Kapetanu, kad mu je
p r e k o t r i d e s e t g o d i n a , porasla je cijena za či­
tavih 8000 f o r i n t i , dok se kapetan i s p o d t r i d e s e t
 157

g o d i n a teško dobija, a nikako ispod 30000 forinti miraza.

Oficir, koji je htio da se ženi, a preturio je tridesetu,
imao je* dotada da pokaže zajednički imetak od 12.000
forinti ili 600 forinti nuzgredne plaće, pa i kraj tako ma­
lenih nuzgrednih dohodaka gledalo se gdjekada kroz prste
pružajući olakšice. Novi su ženidbeni propisi stroži. K a­
petan ispod trideset godina mora da ima 30.000 forinti,
a ako je preko trideset godina star, 20.000 forinti, štopski
oficir do pukovnika 16.000 forinti kaucije, pa ipak smije
tek č e t v r t i n a časnika da bude oženjena, dok se od
zaručnica traži besprijekorni predživot i položaj, koji od­
govara staležu. T o vrijedi za časnike i vojničke liječnike.
Z a ostale vojničke činovnike s časničkim činom novi su
ženidbeni propisi blaži, ali za časnike u generalnom štopu
još stroži. Časnik, pridijeljen generalnom štopu, n e s m i j e
s e u buduće u o p ć e d a ž e n i , dok pravi kapetan iz
generalnog štopa ispod trideset godina treba da ima kauciju
od 36.000, a kasnije od 24.000 forinti. U Njemačkoj
postoje od 1902. u glavnom ove o d re d b e : Odobrenje za
vjenčanje oficira ili sanitetskog oficira sa manjom plaćom
od kapetana prve klase može se tražiti tek tada, kad
dotični oficir pokaže, da ima v a n r e d n i d o h o d a k ,
koji mora biti najmanje za kapetana druge klase i dis-
triktnog oficira zemaljske žandarmerije sa plaćom 4500
maraka — 1500 maraka godišnje, za distriktnog oficira
zemaljske žandarmerije s plaćom od 3300 maraka — 2100
maraka godišnje, za poručnika i potporučnika zajedno sa
višim oficirima poljskog lovačkog zbora 2500 maraka go­
dišnje. Cak i podoficirski zbor podleži ograničenjima za
stupanje u brak i podčasnicima je za stupanje u brak po­
trebno odobrenje viših starešina. T o su drastični dokazi za
m a t e r i j a l i s t i č k o s h v a t a n j e , koje država ima o braku.
Uopće javno mišljenje smatra, da ljudi ispod 24 ili 25
godina ne treba da se žene i to zbog toga, što obično
tek tada stiču gradjansku samostalnost. Samo kod lica, koja
su u ugodnom položaju, da ne moraju tek nezavisan po­
ložaj osvajati, na primjer kod lica vladarskog staleža, smatra
se, da je u redu, da se čovjek od 18. ili 19. godina oženi
djevojkom u 15. ili 16. godini. V ladar postaje punoljetan i
 158

sa 18. godinom, tada se smatra da je sposoban da vlada

mnogobrojnim narodom. Obični smrtnici stiču punoljetnost
tek sa 21. godinom.
Ova razlika u naziranju o starosti, u kojoj treba da se
brak zaključi, pokazuje, da su za to mjerodavni samo so­
cijalni obziri, a sa čovjekom kao spolnim bičem oni ne­
maju ničega zajedničkog. Ali se prirodni nagon ne da
sputati izvjesnim socijalnim prilikama i nazorom, koji njima
odgovara. Cim čovjek dostigne zrelost, spolni se nagon
razvije svom jačinom.
Spolna zrelost kod ženskog spola, javlja se ranije ili
kasnije, što zavisi od ličnosti, klime i načina života. U
žarkoj zoni nastaje već od devete do desete godine i tamo
će se naći žena, koja u tim godinama već nosi prvo dijete
na rukama, ali u 25. do 30. godini one su već ocvjetale.1 U
umjerenoj zoni pravilo je 14. i 16. godina, a u nekim slu­
čajevima i kasnije; a pojava spolne zrelosti različna je i
kod djevojaka na selu i u gradu. Kod zdrave, snažne se­
ljanke, koja radi teške poslove, menstruacija se prosječno
kasnije javlja, nego kod naših rdjavo hranjenih, razmaženih,
preosjetljivih, eteričnih gradskih djevojaka. Tam o se spolna
zrelost razvija obično normalno, ovdje je normalni razvoj
izuzetak, javljaju se svakojaka poboljevanja, koja liječnike
često puta dovode do očajanja. Koliko su puta liječnici
prinudjeni da izjave, da je udaja najradikalnije sredstvo za
liječenje! Ali kako da se primijeni to sredstvo? Nesavla­
dive zapreke stoje na putu izvodjenju ovog predloga.
Sve to pokazuje, šta se mora mijenjati. Prvo je po­
trebno promijeniti odgoj, koji ima da vodi račun o fizičkom
i duhovnom čovjeku, zatim treba stvoriti potpuno drukčiji
način života i rada. Ali oboje je moguće stvoriti za sve
samo u p o t p u n o p r o m i j e n j e n i m d r u š t v e n i m p r i ­
l i k a ma .
Naši su socijalni odnosi stvorili duboku protivrječnost
izmedju čovjeka kao spolnog bića i čovjeka kao društvenog
bića. T a protivrječnost nije bila ni u koje doba tako očita

1 E. Metschnikoff. Studije o prirodi čovjeka. Str. 118. do 119.

Leipzig 1904.
 159

kao u današnje, i ona je uzrok mnogom zlu i mnogoj bo­

lesti, koji snalaze u prvom redu ženski spol. Jedno zbog
toga, što njen organizam u mnogo većoj mjeri stoji u za­
visnosti i pod uplivom spola — naprimjer redovna pojava
perioda — zatim je žena mnogo više izložena zaprekama,
da svoj najjači prirodni nagon na prirodni način podmiri.
O va protivrječnost izmedju prirodne potrebe i društvene
prinude vodi k neprirodnosti, tajnim porocima i razvratima,
koji potkopaju svaki slabiji organizam.
Protuprirodnom podmirenju povladjuje se često puta
na najsramniji način. V iše ili manje tajno nude se izvjesni
fabrikati, koji se obično preporučuju oglasima u familijarnim
novinama i listovima za zabavu. T e su ponude većinom
upućene na bolje situirani dio društva, jer su cijene tih
fabrikata tako velike, da ih siromašniji teško mogu nabaviti.
Zajedno s ovim oglasima preporučuju se i gadne slike
(često puta čitave serije fotografija), pjesme i prozna djela
slične sadržine, čiji su već naslovi sračunani na spolno
draženje i izazivaju progon policije i državnih odvjetnika.
Ali pošto ovi imaju i suviše posla sa socijalnom dem o­
kracijom, koja ruši „kulturu, brak i porodicu<(, ne ostaje
im vremena za ove stvari. Jedan dio naših romana djeluje
u istom pravcu. Poslije svega toga bilo bi čudo, kad
umjetno izazvani spolni razvrat ne bi postao društvenom
bolešću.
Tromi, udobni život mnogih žena imućnih razreda,
podraživanje živaca najrafiniranijim sredstvima, presićavanje
uživanjem izvjesne vrste umjetnosti, koja je postala redovno
zanimanje i u kojoj ženski spol, koji pati od duševne hi­
pertrofije i živčane preosjetljivosti, gleda najodličnije sredstvo
zabave i obrazovanja, sve to pojačava spolnu nadražljivost
i goni na ekscese. Kod siromašnih žena izvjesni naporni
radovi, naročito, koji se sjedeći obavljaju, izazivaju priliv
krvi u donje organe i spolno draženje Najopasniji rad u
ovom pogledu jeste danas vrlo rasprostranjeno šivanje na
stroju. O n je tako opasan po zdravlje, da se dnevnim
radom od deset do dvanaest sati za nekoliko godina razori
najjači organizam. Pretjerano spolno draženje izaziva i dug
rad u radionicama sa visokom temperaturom, naprimjer u
 160

šećernim fabrikama, radionama za bijeljenje, poduzećima

za štampanje platna, zatim noćni rad pri plinskoj svijetlosti
u prepunim radionicama, naročito pri zajedničkom radu
obiju spolova.
T o je takodjer niz onih pojava, koje jasno osvjetljavaju
mahnitost i bolesno stanje naših današnjih prilika. Ali se
ova zla, duboko ukorjenjena u našim socijalnim prilikama,
ne dadu odstraniti ni moralnim propovijedima ni palijativnim
sredstvima, koja su uvijek pri ruci socijalnim i religijoznim
šarlatanima i šarlatankama. Sjekira se mora spustiti na
korijen zla. T reba stvoriti društvene prilike, koje omogu­
ćavaju prirodni uzgoj, zdrav način života i rada i svakome
normalno podmirenje prirodnog i zdravog nagona.
Mnogi obziri, koji ženu vežu, ne postoje za čovjeka.
Đlagodareći gospodarećem položaju na njegovoj je strani,
u koliko nije jograničen socijalnim zaprekama, slobodan
izbor ljubavi. Činjenica, da je brak za ženu utočište, na­
dalje prekobrojnost žena, a i običaj, ne dopušta ženi, da
svoju vojju izjavi, već je sile, da čeka, hoće li biti po­
tražena. Cim se pruži prilika, da nadje muža, žena obično
jedva čeka, da je on spasi iz društvenoga prezira i ba-
gatelisanja, koje je čini ,,usjedjelicom“ . Često puta ona
sa prezirom gleda na one svoje sestre, kojima osjećaj
ljudskog dostojanstva ne dopušta, da se prvom namjereniku
prodadu u bračnu prostituciju i predpostavljaju, da same
idu trnovitim putom života.
S druge strane, čovjek, koji hoće da u braku podmiri
svoju ljubavnu potrebu, obično je vezan socijalnim zapre­
kama. O n mora sebi da postavi pitanje: možeš li ti hraniti
ženu i možda djecu i osloboditi se briga? U koliko su
idealnije njegove bračne namjere, u koliko je on rješeniji
oženiti se samo iz čiste naklonosti, u toliko će ozbiljnije
morati postaviti ovo pitanje. Mnogima je u današnjim
odnosima priredjivanja i svojine nemoguće postići to, sto
žele, i oni više vole da ostanu neoženjeni. Drugima, koji
su manje savjesni, nameću se druge sumnje. Hiljade ljudi
postižu tek kasnije samostalan, dobar položaj, a zenu
„prema položaju“ mogu izdržavati, samo ako ona ima veći
imetak. Svakako mnogi mladi ljudi imadu pretjerane poj-
 161

move o takozvanom životu prema položaju, ali oni moraju

računati s tim, da će mnoge žene uslijed lažnog odgoja i
društvenih navika tražiti više, no što su oni u stanju.
Dobre, skromne žene oni obično ne upoznadu, one su
povučene i nema ih tamo, gdje se obično žene traže. A
žene, s kojima se oni susreću, nijesu rijetko one, koje
gledaju da zadobiju čovjeka spoljašnjom pojavom, pretva­
ranjem i koje ga varaju o svojim ličnim odlikama i svom
materijalnom položaju. O ne se dalje služe u toliko revnije
svim sredstvima namamljivanja, u koliko više stižu godine,
koje ih gone, da sa udajom požure. A ko jednoj takvoj
podje za rukom da osvoji muža, ona je toliko navikla na
reprezentaciju, tričarije, kićenja i skupocjene zabave, te
bez toga ni u braku ne može biti. T u se za muškarce
otvara ponor, te mnogi radije poštede cvijet, što cvate na
njegovu rubu, a može se ubrati tek uz opasnost, da slomiš
vrat. O ni polaze sami svojim putom i traže zabave i užitka
čuvajući svoju slobodu. Obm ama i prijevara, to vlada
danas posvuda u gradjanskom društvu. Nije dakle čudo,
što se one upotrebljavaju i kod sklapanja brakova povu-
kavši oba dijela u tešku patnju, ako uspiju.
Statistika pokazuje, da boljeg društvenog položaja i
obrazovani razredi običavaju sklapati brak u višoj starosti,
no što je to običaj kod nižih klasa. T ako je prosječna
starost onih, koji se vjenčavahu, iznosila u Kopenhagenu
od 1878. do 1882. (po W estergaardu) za slobodna zvanja,
tvorničare, velike trgovce i bankire 32,2 godine; za obrt­
nike i male trgovce 3 1 ,2 ; za trgovačke pomočnike i na­
mještenike 2 9 ,7 ; za konobare i sluge 2 8 ; za tvorničke
radnike, mornare i nadničare 27,5 U Pruskoj je od 1881.
do 1886. iznosila prosječna starost vjenčanih muškaraca
kod rudara 2 7 ,6 ; kod tvorničkih radnika 27,7; kod kovi-
nara 2 8 ; kod kamenara 2 8 ,2 ; kod gradjevinara 2 8 ,6 ; kod
drvodjelaca 28,7 ; kod strojara 29 ; kod odgojitelja i uči­
telja 29,1 ; kod poljodjelaca 2 9 ,6 ; kod prometnih činov­
nika 3 0 ; kod trgovaca 3 0 ,9 ; kod liječnika, duhovnika i
činovnika 31,8 do 33,4. U Engleskoj je, prema Ansellu,
ženidbena starost bolje situiranih i obrazovanih od 1840.
do 1871. iznosila prosječno 29,95 godina, a odonda je
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 1J
 162

ženidbena starost za ove razrede narasla. Kod različitih

poziva od godine 1880 do 1885. bila je prosječna starost
vjenčanika kod
G odina Godina
R u d a r a .................................... 2 3 ,5 6 Trgovačkih pomoćnika . 2 5 ,7 5
Tekstilnih radnika . . . 2 3 ,8 8 T r g o v a c a ...................... 2 6 ,1 7
K r o j a č a ............................... 2 4 ,4 2 M a r v o g o j a c a ............ 2 8 ,7 3
O b r tn ik a 2 4 ,8 5 Slobodnih zvanja i rentijera 3 0 ,7 2
N a d n i č a r a ..............................2 5 ,0 6

Ovi brojevi pokazuju i opet jasno, kako društveni po­

ložaj upliviše na zaključivanje brakova. Pa ako je u većini
evropskih država prosječna starost vjenčanika zadnjih deset­
ljeća devetnaestog stoljeća donekle pala, to je- opet jedna
posljedica jakog industrijalizovanja društva. Tako je u nje­
mačkom carstvu, Austriji i Švedskoj, gdje porast mladih
vjenčanika ide ruku o ruku sa znatnim umnožavanjem indu­
strijskog radništva. Naprotiv je ženidbena starost u starim
industrijskim zemljama, u Francuskoj i Engleskoj, porasla.
Izuzetak čini Rusija, gdje je porast ženidbene starosti po­
sljedica uništavanja zadruga.
Broj ljudi, koji iz najrazličitijih razloga ne stupaju u brak,
stalno raste. I to su baš takozvani viši krugovi, u kojima
se ljudi češće ne žene, jedno zbog toga, što su im za­
htjevi veliki, zatim, što oni nalaze uživanja i zabave i izvan
braka. S druge strane, za žene su veoma nepovoljni odnosi
u mjestima, u kojima stanuje mnogo penzijoniraca s poro­
dicama, a malo mladih ljudi. Tam o se broj žena, koje ne
mogu da se udadu, penje na 20 do 30 i više od stotine.
U pogledu kandidata za brak u najgorem su položaju oni
ženski krugovi, koji uslijed svoga društvenog položaja gle­
daju visoko, ali ne imaju da dadu novca čovjeku, koji to
traži. T o vrijedi naročito za ženske članove mnogobrojnih
porodica, koje živu od plaće, uživaju ugled, ali nemaju no­
vaca. Život ovih žena je relativno najgori. Iz ovih se kru­
gova rekrutira opasna konkurencija radnicama u pletenju,
pranju rublja, cvjetarstvu, čišćenju, rukavičarstvu i kitničar-
stvu, ukratko, u svim poslovima, koje poduzetnik radije
daje u stan na izradu. O ve dame rade za najmanje na-
 163

grade, jer mnogo puta rade, da zarade ne cijelo izdrža­

vanje, već samo stanoviti suvišak za odijelo i svrhe luksusa.
Poduzetnik rado iskorišćuje konkurentski rad ovih dama,
da bi snizio nagrade siromašnih proletarka i iscijedio im
posljednju kaplju krvi, one su prisiljene da napregnu i
istroše sve svoje sile. Isto tako mnoge činovničke žene, čiji
su muževi slabo plaćeni i ne mogu da im omoguće način
života „prema položaju", upotrebljavaju svoje slobodno
vrijeme za ovu nečistu konkurenciju, koja pritiskuje tako
silno široke slojeve ženskih proletaraca.
Akcija buržoaskih ženskih udruženja za podizanje žen­
skog rada i pristup žena u više pozive, upućena je pogla­
vito na to, da ženama iz viših slojeva stvori bolji životni
položaj. D a bi to mogla postizavati sa više izgleda na
uspjeh, ona se rado stavlja pod zaštitu visokih i najviših
dama. Ovim buržoaske žene podražavaju samo buržoaskim
muškarcima, koji isto tako vole protektorate i rade na
onom, što može imati u s p j e h a s a m o u m a l o m , a
nikad u velikom. T o je Sizifov posao, što ga oni rade
varajući sebe i druge, kako nijesu nužne korjenite reforme.
S te se strane suzbija i svaka sumnja u racijonalnost osnova
naše državne i društvene organizacije. Konzervativna pri­
roda tih težnja spriječava, da se u tim udruženjima uko­
rijene takozvane destruktivne tendencije. Kad je na berlin­
skom ženskom kongresu s proljeća 1894. manjina istaknula
misao o zajedničkom radu buržoaskih žena s proletarskima,
to jest sa socijalnodemokratskima, u većini se podigla bura
protesta. Ni buržoaskim ženama ne će poći za rukom, da
se iz blata izvuku vukući same sebe za kose.
Koliki je broj žena, koje se iz navedenih okolnosti
moraju odreći bračnog života, ne da se tačno utvrditi.
Suvišak žena, što ga ima Njemačka, dijeli se vrlo ne­
jednako na pojedine zemlje i okruge, kao i prema klasama
starosti. Po popisu stanovništva od 1900. (statistika nje­
mačkoga carstva. 150. svezak, str. 92) dolazi primjerice:
 164

Na 1000 muških lica dolazi

ženskih u godinama

ispod 15 15 do 40 40 do 60 preko 60

Berlin . . ................................................... I 1012 1 044 1191 1659

Kraljevina S a s k a ......................................... 1015 1 030 1107 1 360
„ Bavarska desno od Rajne 1015 1024 108 3 1 163
lijevo od Rajne | 986 99 7 1 07 0 1157
Kraljevina W i ir t t e m b e r g ..........................1 101 5 1041 1134 1179
Đaden .................................................................. 1000 974 1 079 117 3
H a m b u r g ........................................................ 999 1031 1038 14 5 4
Provincija B ran d en b u rg............................... 993 1015 108 9 1 276
„ P o m o r a n s k a ............................... 989 1035 109 9 1214
„ Rajnska .................................... | 991 954 1009 112 0
Njemačko c a r s t v o ......................................... 995 1 00 8 1087 1218

U doba prave sposobnosti za brak od 15 do 40 go­

dina suvišak žena u čitavome njemačkom carstvu iznosi
8 na lOOO ljudi, a pošto za vrijeme ovih klasa starosti
pada 1 1,100.673 muških stanovnika na 11,187.779 ženskih,
pokazuje se suvišak od 87.106 žena. I to je lako razumljivo,
jer izmedju onih 11,146.833 njemačkih žena, što su 1900.
bile sposobne za radjanje (18 do 45 godina), bilo ih je
samo 6,432.772 (57*71 po sto) oženjenih, 283.629 (2*54
po sto) obudovjelih, 31.176 (0 ’28 po sto) rastavljenih i
4,399.286 (39*47 po sto) neudatih.
U iste četiri klase starosti pokazao se (prema statistici
njemačkog carstva, 150. svezak, str. 91.) odnošaj spolova
u drugim zemljama, kako to pokazuje tabela na str. 165.
Vidimo, da gotovo u svim zemljama sa istom ili sličnom
ekonomskom strukturom postoji slično stanje u pogledu
podjele spolova prema klasama starosti. U svim ovim
zemljama znatan dio žena — bez obzira na druge različite
uzroke — ne ima izgleda da stupi u brak. Tako je u
Engleskoj godine 1901. od 1000 ženskih lica preko 15
godina bilo udatih 496,4; u Škotskoj 442,8; u Irskoj 370,9;
u Švedskoj 468,2; u Norveškoj 469,9.
Šta vele na to oni, koji odbijaju težnju žena za neza­
visnim, ravnopravnim životnim položajem upućujući je na
 165

brak i kućanstvo? Nije krivica na ženama, što se tako

mnogo njih ne udaje.
A šta biva sa žrtvama naših socijalnih prilika? Osveta
uvrijedjenih i poniženih priroda pokazuje se u naročitim
crtama lica i karaktera, po kojima se takozvane stare dje­
vojke kao i stari asketski neženje u svim zemljama i pod
svim klimatima razlikuju od ostalih ljudi, i pruža dokaz o
silnom i štetnom uplivu prigušenog prirodnog nagona. T ako­
zvana nimfomanija kod žena, kao i mnogobrojne vrsti
histerije, niču iz ovoga izvora. Histeričkim nastupima vodi
dalje nepodmirenost u braku, koja je često puta kriva za
neplodnost

N a 1 0 0 0 muških lica došlo

G od. je ženskih u godinama

ispod 15 15 do 40 40 do 60 preko 60

N j e m a č k a ......................................... 1900 995 1008 1087 1218

A u s t r ij a ............................................... 1890 1005 1046 1079 1130
U g a r s k a .............................................. 1900 998 1029 982 1033
S r b i j a ................................................... 1896 969 952 925 804
I t a l i j a .................................................... 1881 963 1021 100 5 980
Švicarska ......................................... 1888 999 1059 11 0 3 1148
Francuska ......................................... 1896 998 1012 1029 1108
L u x em b u r g ......................................... 19 0 0 992 852 988 1063
B e l g i j a ............................................... 1890 992 984 10 1 8 1117
Nizozem ska .................................... 1899 986 1031 1031 1145
D a n s k a ............................................... 1890 978 1080 1073 1179
Š v e d s k a ............................... .... . • 1899 97 1 1016 1146 1252
Engleska i W a l e s .......................... 1891 1006 10 7 5 1096 1227
Š k o t s k a ............................................... 189 1 973 10 7 3 1165 1389
I r s k a .................................................... 1901 968 1 03 7 110 3 1032
Sjedinjene američke države . . 1900 979 969 889 987
Egipat ............................................... 1897 943 996 943 1015
Japan .................................................... 1891 978 962 951 1146
Novi južni W a l e s .......................... 1 891 978 827 679 665
Q u e e n s l a n d .................................... 1891 976 698 559 611
T a s m a n i j a ......................................... 1891 977 877 898 632
N eva Zeelandija ..................... 189 1 979 927 661 654
Rt dobre N ad e .......................... 189 1 989 1008 939 1019
!i
T o je u glavnim potezima naš sadašnji bračni život
s njegovim uticajima. Rezultat je ovaj: Današnji je brak
ustanova, k o j a j e p o s t o j e ć i m s t a n j e m n a j u ž e
 166

v e z a n a i sa nj i m st oj i i pada. Al i se ovaj
brak nal azi u r a s p a d a n j u i p r o p a d a n j u , kao
i s a m o b u r ž o a s k o d r u š t v o . Jer šta smo utvrdili za
buržoaski brak?
1. Broj rodjenja relativno opada, i ako stanovništvo
raste, što pokazuje, da se životni položaj porodice
pogoršava.
2. Broj zahtjeva za razvod braka raste, i to daleko
jače, nego što se stanovništvo namnožava, a u ve­
ćini slučajeva zahtjevi dolaze od žena i ako one
razvodom u privrednom i društvenom pogledu naj­
više gube. T o govori, da raste broj nepovoljnih
faktora, da se dakle brak raspada.
3. Broj zaključivanja brakova r e l a t i v n o o p a d a , i
ako stanovništvo raste, što pokazuje, da brak u
očima mnogih ne odgovara više svojim socijalnim i
moralnim ciljevima i da se na njega počima gledati
kao na stvar bez vrijednosti ili bar sumnjive vrijednosti.
4. U svim kulturnim državama postoji nerazmjernost u
broju spolova, i to na štetu ženskog spola, koja
nije stvorena radjanjem, — jer se prosječno radja
v i š e dječaka, nego djevojaka, — već nepovoljnim
s o c i j a l n i m i p o l i t i č k i m uzrocima, koji leže u
u državnom i društvenom uredjenju.
P o š t o sve ove n e p r i r o d n e , o b i č n o po
ženu š t e tn e prilike leže u suštini buržo-
askoga društva, p o j a č a v a j u ć i se u t o k u
n j e g o v a razvi ja nj a, ono se p o k a z u j e ne­
s p o s o b n i m , da ovo zlo u k l oni i ž en u osl o­
bodi. Z a t o je p o t r e b a n j e d a n dr ugi d r u­
štveni poredak.

Dvanaesto poglavlje.
Prostitucija je nužna socijalna ustanova
buržoaskog svijeta.
1. Prostitucija i društvo.
Brak predstavlja jednu stranu spolnoga života buržoa-
skoga svijeta, prostitucija drugu. Brak je lice, prostitucija
 167

naličje medalje. Ne nadju li muževi u braku zadovoljenja,

oni ga po pravilu traže u prostituciji. 1 tko se od muškaraca
ma iz kojeg razloga odrekne braka, on isto tako po pravilu
traži zadovoljenja u prostituciji. Z a ljude, koji ne živu u
braku, bilo zbog toga, što tako Koće, ili što su prinudjeni,
kao god i za one, kojima brak ne pruža ono, što su oče­
kivali, odnosi za podmirenje spolnoga nagona mnogo su
dakle povoljniji, no za ženske.
Ljudi su iskorišćivanje prostitucije uvijek smatrali kao
jednu povlasticu, koja im „po pravu“ pripada. U toliko
strože i oštrije oni paze i osudjuju, kad žena, koja nije
prostitutka, „zgriješi44. Sto žena ima iste nagone, koje i
čovjek, šta više, što su ti nagoni u izvjesno doba ženina
života silniji, nego li inače, to ove ne smeta. Snagom svog
vlasničkog položaja čovjek primorava ženu, da nasilno
ugušuje svoje najžešće nagone i od njene nevinosti dovodi
u zavisnost njen društveni ugled i stupanje u brak. Ničim
se drastičnije, ali ni u strašnijem obliku ne može pred­
staviti zavisnost žene od muža, no ovim iz osnova različitim
shvatanjem i različitom ocjenom podmirenja jednog te istog
prirodnog nagona
O dnosi su za čovjeka osobito povoljni. Priroda je
dodijelila ženi, da snosi posljedice akta oplodjavanja, dok
čovjek ima samo zadovoljstva, a nikakve muke ni odgovor­
nosti. Ovaj položaj, koji je bolji no ženin, doprinjeo je
znatno onoj razuzdanosti u spolnim prohtjevima, kojom se
odlikuje dobar dio ljudi. Ali pošto ima toliko uzroka, koji
spriječavaju ili ne dopuštaju u dovoljnoj mjeri legitimno
podmirenje spolnog nagona, posljedica je toga njegovo divlje
podmirenje.
P r o s t i t u c i j a j e d a k l e j e d n a n u ž n a soci j al na
u s t a n o v a za g r a d j a n s k o d r u š t v o , i st o onako,
kao što je policija, s t a j a ć a vojska, crkva,
kapitalizam.
O vo nije pretjerano i mi ćemo to dokazati.
Izložili smo, kako je stari svijet gledao na prostituciju
i kako ju je smatrao potrebnom, pa je šta više i zvanično
organizovao, i to kako u Grčkoj, tako i u Rimu. Kakvi su
nazori o ovom postojali u kršćanskom srednjem vijeku,
 168

takodjer smo naveli. Cak se ni sveti Augustin, koji se po

Paulusu mora smatrati kao najjači stup kršćanstva i koji je
neumorno propovijedao askezu, nije mogao uzdržati, a da
ne uzvikne: „Istrijebite bludnice i silna će strast srušiti
sve.“ A sveti Tom a Akvinski, koji dosada važi kao najveći
autoritet na području bogoslovlja, izjavio je to isto još
drastičnije: „Prostitucija u gradovima liči na zahod u palači;
odstrani li se zahod, palača će postati nečisto i smrdljivo
mjesto." Provincijski koncil u Milanu godine 1663. izjavio
je isto.
Cujmo sada, šta govore moderni.
Dr. F. S. Hiigel veli: ,,S napredovanjem civilizacije
prostitucija će se uvijati u sve snošljivije oblike, ali nje
će nestati sa zemaljske kugle tek onda, kad p r o p a d n e
s v i j e t . " 1 T o je smiona tvrdnja, ali tko ne može da sebi
zamisli nikakvog društvenog oblika, osim buržoaskog, tko
ne priznaje, da će se društvo promijeniti i doći u zdrave
i prirodne odnose, taj mora da se složi s drom. Hiigelom.
Slično izjavljuje znameniti higijeničar M. Rubner, pro­
fesor na berlinskom sveučilištu i ravnatelj higijenskog insti­
tuta : „Prostitucija je kod žene postojala u sva vremena i
kod svih naroda na zemlji, ona je nešto neuništivo, jer
služi spolnom saobraćaju, jer izlazi iz p r i r o d e č o ­
v j e č j e i jer je nagon prostitucije u mnogim slučajevima
tako reći p r i r o d j e n a mana mnogih žena. Pa kako je u
nekom narodu zastupan genij i bluna, golem čovjek i pa­
tuljak i druge iznimke od općenite, obične sredine, isto
se tako igrom poroda javljaju one abnormalnosti, koje vode
k prostituciji."2
Nijednom od navedenih ne pada na um, da bi drugim
društvenim uredjenjem moglo nestati uzroka prostitucije,
nijedan ne kuša istražiti njezine povode. Dašto, da i jedan
i drugi sluti, baveći se otim pitanjem, da su nepovoljni
društveni odnosi glavni razlog, zašto toliko žena prodaje
svoje tijelo, ali ta se misao ne razvija u konzekvenciju,
da bi zbog toga trebalo stvoriti nova društvena stanja.

1 F. H iigel. Z a povjest, statistiku i reguliranje prostitucije u Beču 1865.

9 Maks Rubner, Nauka o higijeni. 8. izdanje, str. 6 5 4 . Leipzig 1907.
 169

Medju malo onih, koji priznaju, da su glavni povod pro­

stituciji gospodarske prilike, spada T h . B a d e :1 „Uzroci
beskrajne moralne propalosti, iz koje se javlja prostituisana
djevojka leže u današnjim s o c i j a l n i m prilikama . . .
T o naročito izaziva r a sp ad a nj e srednjih
klasa i n j i hove e g zi s t en c i j e , o s o b i t o kod
z a n a t l i j s k o g s t a l e ž a , koji danas samo u malom
dijelu živi od samostalnog, privrednog rada." Dade za­
ključuje svoja razmatranja ovako: „ Bijeda materijalne egzis­
tencije, koja je jednim dijelom već upropastila tolike po­
rodice, a jednim dijelom će ih tek upropastiti, vodi i mo­
ralnome razoravanju porodice, a naročito ženskog spola." 2
Ali prostitucija nije samo od prirode stvorena ustanova,
koja će, kako veli R. Schmolder, „po ljudskome mišljenju
o s t a t i n e p r e s t a n i p r a t i l a c l j u d s t v a " . 3 O na je
i društvena institucija, bez koje se ne bi moglo zamisliti
buržoasko društvo.
Leipziški policijski liječnik dr. J. Kiihn v e li: „Prosti­
tucija nije samo zlo, koje se mora trpjeti, v e ć j e to
j e d n o p o t r e b n o z l o, jer ona žene štiti od nevjerstva
(na koje samo muškarci imaju pravo. Pisac.) i krepost
(razumije se žensku; muškarcima ona nije potrebna. Pisac.)
od napadaja (sic 1), a time i od p a d a."4 O ve riječi ka-
rakterišu na najotvoreniji način suhi egoizam muškog svijeta.
Kiihn zauzima korektno gledište policajnog liječnika, kome
je zadaća kontrolom prostitucije spasiti muškarce od neu­
godnih bolesti. T reba misliti samo na muškarca, komu je
celibatski život ogavan i mučan ; ali milijuni celibatskih žena

1 T h. Bade, O skitanju i javnim plesnim zabavištima. Berlin 1858.

2 1 zbilja, statistika, koju je berlinska policijska uprava prikupila o po­
rijeklu 2 2 2 4 upisanih prostitutki g. 1 8 7 1 /7 2 , pokazuje, da su <015 =
4 7 ,9 procenata iz zanatlijskog staleža, 4 6 7 = 2 2 .0 procenata iz staleža
tvorničkih radnika, 3 05 = 14,4 procenata iz staleža sitnih činovnika,
2 2 2 = 10,4 procenata iz trgovačkog i prometnog staleža, 8 7 = 4,1 pro­
centa iz poljoprivrednog, a 2 6 = 1,2 procenta iz vojničkog staleža. Za
102 prostitutke nije se moglo saznati očevo zanimanje.
2 R. Schm older, Kažnavanje i policajni progon obrtimične prosti­
tucije. D iisseldorf 1892.
* J. Kiihn, Prostitucija u devetnaestom vijeku s liječničkopolicajnog
stanovišta, Leipzig 1892.
 170

moraju se zadovoljiti. Sto se kod muškarca smatra pravom,

to je kod žena nepravo, nemoralnost i prestup.
Drugi je zanimljivi gospodin dr. Fock, koji smatra
prostituciju „nužnim korelatom naših civilizovanih uredaba*4. 1
O n se plaši suvišne proizvodnje ljudi, ako bi se ženili
svi, koji sazore za spolni odnos, pa zbog toga smatra kao
važnu stvar, da prostituciju država „regulira**. O n nalazi
opravdanim, da država upravlja prostitucijom i vodi nadzor
nad njom i da na sebe primi brigu o snabdjevanju ljudi
bludnicama, koje nemaju sifilis. O n traži najstrožu kon­
trolu svih ženskinja, za koje je dokazano, da provode
slobodnu ljubav. Z ar i onda, kad dame, koje vode „slo­
bodnu ljubav**, pripadaju višim klasama? Stara je to pjesma.
Dr. Fock traži isto tako oporezovanje prostitutki i koncen-
trisanje prostitutkinja u o d r e d j e n i m u l i c a m a . Drugim
riječima, k r š ć a n s k a d r ž a v a hoće da od prostitucije
stvori izvor novčanih prihoda time, što za račun muškaraca
organizuje i štiti prostituciju. Kako je ono rekao car V e-
spazijan u sličnom slučaju ? Non o le t! (N e smrdi.) Osobito
stajalište zauzima dr. Henrik Severus,3 koji se isto tako
izjavljuje za zakonito priznanje prostitucije. O n u njoj vidi
vrlo k o r i s n u ustanovu, jer je ona nužni pratilac braka,
pošto bez nje ne bi mogla postojati sloboda bračnog za­
ključivanja. Prema tomu, njemu je prostitucija neka vrst
sigurnosnog ventila za buržoasko društvo. O n tvrdi: „V e­
liki dio bijede, koja danas izaziva tako neprijatno društveno
stanje, potiče otuda, što se brakovi sklapaju bez razmi­
šljanja, bez studiranja pitanja, kako će se osigurati život.
Država ima interesa, da se takovi brakovi ne sklapaju, jer
su djeca, koja iz njih izlaze opasnost za s i g u r n o s t
d r u š t v a , pošto se za njihovo uzdržavanje roditelji nijesu
dovoljno pobrinuli, a kao bračna djeca ne mogu u kuću
za nahodčad.** Medjutim, prostitucija spriječava, da se „pod
prinudom prirodnih zakona zaključuju brakovi, koji vode
u m n o ž a v a n j u o n i h e l e m e n a t a u n a r o d u , što

1 Dr. Fock, Prostitucija s e t i č k o g i zdravstvenog gledišta. N je­

mački tromjesečnik za javno zdravstvo. 2 0 . svezak, 1. sveščić.
2 Dr. H . Severus, Prostitucija i državna vlast. Dresden 1899.
 171 .

postaju p r o t i v n i c i m a d r ž a v e i d r u š t v a jedno
zbog toga, što živući u bijedi nisu mogli dobiti nikakva
odgoja, a drugo zato, što su proživjeli mladost bez sreće. “
Prema tome bi dakle u prostituciji, koju reguliše država,
bio nadjen čak i lijek i zaštita od socijalne demokracije,
naziranje, koje, ako ništa drugo, ima bar prava na origi­
nalnost.
D a k le ! ostaje kod toga : prostitucija je nužna društvena
ustanova buržoaskoga svijeta, isto tako, kao što je policija,
stajaća vojska, crkva i kapitalizam !

2. Prostitucija i država.
U njemačkom carstvu država ne organizuje i ne kon-
troliše prostituciju, kao što je to slučaj u Francuskoj, nego
je samo trpi. Zvanične javne kuće zakonom su zabranjene,
za bludničenje se prijeti teškom kaznom. Ipak to dosada
nije priječilo, da u velikom broju njemačkih gradova, iz­
medju ostalih u Mainzu, Magdeburgu, Altoni, Kielu, Niirn-
bergu, W ormsu, Freiburgu i Br., Leipzigu, Regensburgu,
Hamburgu, Augsburgu, Wiirzburgu i t. d., i poslije toga,
kao i prije, postoje javne kuće, koje policija trpi.1 Stanje,
koje je teško razumjeti i čija je protivrječnost sa zakonima
naših državnih upravljača dobro poznata. Njemački kazneni
zakonik prijeti kaznom za izdavanje stana jednoj prostitutki.
Ali s druge strane policija je prinudjena trpjeti hiljade
prostituiranih žena i štititi ih u njihovu zanatu, čim one
pristanu da budu unesene u policijski registar kao prosti­
tutke i da se podvrgnu pravilima, što su propisana za
prostitutke — naprimjer periodičnom liječničkom pregledu
i t. d. Ali ako država koncesijonira prostitutke i pomaže
im time da vrše svoj posao, onda one moraju imati i stan,
šta više, u interesu je javnoga zdravlja i reda, da one
imaju stan, u kome če moći vršiti svoj zanat. Kakva pro­
tivrječnost! N a jednoj strani država zvanično priznaje:
prostitucija je nužna, na drugoj, ona goni i kažnjava blud-

1 Paul Kampffmeyer, Prostitucija kao klasna pojava društva i njezin

socijalnopolitički ustuk. Str. 41. Berlin 1905.
 172

nice i bludničenje. Osim toga ovakvo ponašanje države

potvrdjuje, da je prostitucija za moderno društvo sfinga,
čiju zagonetku ono ne može da riješi. Vladajuća religija i
moral osudjuju prostituciju, zakoni kažnavaju njeno povla-
djivanje, pa ipak je država trpi i štiti. Drugim riječima,
naše društvo, te se prči svojim čudoredjem, s\ojom religi-
joznošću, svojom civilizacijom i kulturom, mora trpjeti, da
njegovo tijelo razoravaju kao svirepi otrov nemoral i ko­
rupcija. K r š ć a n s k a d r ž a v a d o p u š t a , d a j e b r a k
n e d o s t a t a n i d a mu ž i ma p r a v o z a h t i j e v a t i i
i z v a n z a k o n s k o p o d m i r e n j e s p o l n o g nagona.
U toj državi žena se samo toliko uzima u obzir, u koliko
se podaje nezakonskim požudama muškarca, to jest, ako
postane bludnicom. Isto tako, nadzor i kontrola, koju dr­
žavni organi vrše nad licima, koja se prostituišu, ne ras-
prostiru se i na muškarca, koji traži prostitutku, što bi
samo po sebi moralo doći, ako bi se htjelo, da policijsko-
liječnička kontrola ima nekog smisla i bar polovicu uspjeha
— da već i ne govorimo o tome, što pravda traži, da se
zakoni podjednako primjenjuju na oba spola.
Ovo štićenje muškaraca od žene, što ga vrši država,
posvema izokreće prirodne odnošaje. C i n i se, k a o d a
su mu š k a r c i sl abi j i , a ž e n s k e j ači spol , kao da
je žena z a v o d n i k , a ubogi , sl abi č o v j e k z a v e ­
d e n i . Priča o zavedenju A dam a po Evi u paradizu djeluje
i nadalje u našim naziranjima i zakonima dajući pravo
kršćanstvu: „Z ena je velika zavodnica, posuda grijeha.“
Muškarci bi se imali stidjeti ove tužne i nedostojne uloge.
Ali njima nije neugodno u toj ulozi „slabih** i „zavedenih**,
j e r š to su v i š e š t i ć e n i , t o v i š e m o g u d a g r i j e š e .
Kad se muškarci sastanu u gomili, oni se, kako se
čini, ne mogu zabavljati bez prostitutke. T o su izmedju
ostaloga pokazali i dogadjaji na proslavi njemačkih strije­
laca u Berlinu ljeti 1890., dogadjaji, koji su potaknuli
2300 gospodja, da se jednom peticijom obrate na vrhovnog
načelnika njemačke prijestolnice: „Dopustite milostivo.
V aša Visokoblagorodnosti, da vam o saveznoj njemačkoj
strjeljačkoj proslavi, što se održala od 6. do 13. srpnja
kod Pankova, saopćimo ono, što je do nas u unutrašnjosti
 173

doprlo putem štampe i drugih obavještenja. Izvještaji o

tome, koje smo primili s najdubljim ogorčenjem i zgra­
žanjem, donijeli su izmedju ostalog, da je na toj sveča­
nosti bilo i ovakvih igrokaza: ,Prvi njemački herold, naj­
veći šantan na svijetu*. ,Sto i četrdeset kavalira.* Pored
toga manji tingl-tangli i strjeljački šatori, u kojima su se
nametljive ženske vješale o vrat ljudima. Dalje, .slobodni
koncerat', na kojem su prozračno obučene konobarice drsko
i bezobzirno, sa zavodničkim posmjehom, pozivale na .stre­
ljački odmor* gimnazijalca kao god i oca porodice, mladića
kao god i odrasla čovjeka . . . A onu gotovo golu ,dam u\
koja je pozivala publiku na posjet u šatoru .Tajne H am ­
burga ili jedna noć u Sv. Pauliju’, mogla je policija i uklo­
niti. Naužasnije pak, što smo mi prosti gradjani i gradjanke
iz unutrašnjosti mogli čuti o tako mnogo hvaljenoj prije­
stolnici carevine, jest vijest: da je odbor za svečanost
umjesto konobara, koji su se nudili, ponamještao velik broj
.mladih ženskinja’, kojima on za službu ništa nije plaćao . . .
Mi njemačke žene imamo kao supruge, majke i sestre
hiljadostruka razloga da svoje muževe, sinove i braću ša­
ljemo u Berlin na službu otadžbini, pa u svojoj pokornosti
i tvrdom povjerenju molimo V ašu Visokoblagodarnost, da
velikim i moćnim uplivom, kojim V i, kao najviši činovnik
prijestolnice carstva, raspolažete, budete dobri, pa da na­
redite, da se ti nedostojni dogadjaji ispitaju, ili da izdate
ma kakve odredbe, koje se Vašoj Visokoblagorodnosti čine
pogodne, da se više nitko ne usudi priredjivati ponovno
te orgije, naročito na budućoj S e d a n s k o j s v e č a ­
n o s t i . . .“( ! ! ! )
K od svih velikih, pa i kod takozvanih narodnih pro­
slava, gdje muškarci dodju u većem broju, opetuje se
slično 1
Njemačke su vlade pokušavale toliko puta izaći iz
protivrječnosti, u kojoj se gledom na prostituciju nalazi
praksa državne vlasti i kazneno zakonodavstvo. O ne su
donosile zakonske osnove, kojima se, izmedju ostalog, po­
1 „Kad u Buschovom cirkusu zasijeda savez poljoprivrednika ili kad
se u Berlinu obdržavaju veliki kongresi, tada rastu cijene . . . ljudskome
m esu.“ Satir, Noćni život u Fridrikovoj ulici. Str. 16. Berlin 1907.
 174

licija opunomoćava, da prostitutke uputi na jedno odredjeno

mjesto stanovanja. Priznalo se, da se prostitucija ne može
uništiti, pa je zbog toga najpraktičnije, da se ona na od-
redjenim mjestima trpi i kontrolira. Jedan takav zakon —
u kome se cijeli svijet slaže — povratio bi u život bor­
dele, koji su četrdesetih godina prošlog vijeka službeno
ukinuti u Pruskoj. Ovi zakonski odnošaji izazvaše veliko
uzbudjenje i silni broj protesta, kojima se obraćala pažnja
na to, da će se država istaknuti kao zaštitnica prostitucije
i time izazvati uvjerenje, da eksploatisanje prostitucije nije
protivno moralu i da je ona zanat, koji država odobrava.
Ovi zakonski projekti, koji su u plenumu i komisiji dr­
žavnog sabora naišli na najžešći otpor, ostadoše sve do
danas samo neuspjeli pokušaji. Ali i samo to, što su oni
mogli biti predloženi, pokazuje grdnu nepriliku, u kojoj se
danas našlo društvo.
Državno reguliranje i kontrola prostitucije ne samo da
kod ljudi stvara uvjerenje, da država povlašćuje prostitu­
ciju, nego još da državna kontrola štiti i od bolesti, i to
uvjerenje baca ljude sve više u prostituciju i lakoumnost.
Bordeli ne umanjuju spolne bolesti, oni ih umnožavaju,
ljudi po st aju lakoumniji i nepažljiviji.
Kakvo shvatanje izaziva državna zaštita bordela, pokazuje
onaj slučaj, kad su se prostitutke u Engleskoj, upisane na
osnovu spisa o prostituciji, u šali nazivale k r a l j i č i n i m
ž e n a m a , jer su bile privilegovane zakonom, koji je obja­
vila kraljica.
Iskustvo nas je naučilo, da od zaraze ne zaštićuju ni
zavodi za prostituciju, koji se policijski kontrolišu (kuće
tolerancije, bordeli), kao god ni liječnička pregledba, što je
odredjuje policija.
T ako je tajni medicinski savjetnik dr. Albert Eulen-
burg godine 1898 pisao na jedno pitanje bečkom odboru
gospodja za borbu protiv kasarnskoga uredjenja prostitu­
cije: ,,U pitanju policijskog kontroliranja bludnica, ja
uzimajući dašto u obzir poteškoće kod momentane pro­
vedbe — principijelno stojim potpuno na stanovištu vaše
peticije i smatram, da je praksa, koja je u najvećem broju
zemalja odavno uobičajena, i nepravedna i nedostojna i
 175

povrh toga sasvim nemoćna da donekle sigurno postigne

navedenu svrhu. “
D ne 20. srpnja 1892. izjavilo je berlinsko medicinsko
udruženje, da se ponovno uvodjenje bordela ne može pre­
poručiti ni sa higijenskog, ni sa moralnog gledišta.
Priroda ovih bolesti u najviše je slučajeva takva, da se
one ne mogu lako i odmah opaziti, pa ako bi se htjela
makar kolika sigurnost, onda bi se pregledba morala vršiti
više puta dnevno. A to nije moguće, kad se ima na umu
broj žena, koje treba da budu pregledane i troškovi oko
toga. G dje se za jedan sat mora „ekspedirati" trideset do
četrdeset prostitutkinja, tu je pregled teško što više, no
samo jedna komedija, a isto je tako broj pregleda jedan­
put ili dvaput nedjeljno sasvim nedovoljan. T ako veli dr.
Đ laschko:1 „Mišljenje, da kontrola bludnica pruža neku
zaštitu od zaraze, jest kobna zabluda, te je na žalost
veoma rasprostranjena. M ože se naprotiv reći, da svaki,
tko se pušta u odnos sa prostitutkom ili kojom lakoumnom
djevojkom, srlja svaki put u veliku opasnost. “
Uspjeh ovih mjera osujećen je još i zbog toga, što
ljudi, koji prenose bolest s jedne žene na druge, nijesu
podvrgnuti nikakvoj kontroli. Prostitutku, koja je baš sada
pregledana i pronadjena kao zdrava, zarazi poslije jednog
sata kakav spolno oboljeli čovjek i ona tu zarazu prenosi
na čitav niz drugih posjetilaca sve do prvog idućeg dana
kontrole ili dok sama ne primijeti bolest. Kontrola nije
samo iluzorna, nego još uz to ovi pregledi, koje po ko­
mandi vrše muški liječnici namjesto ženskih, najdublje
vrijedjaju osjećaj stida i doprinose, da on bude potpuno
uništen. O vo potvrdjuje veliki broj liječnika, koji tu kon­
trolu vrše.2 T o priznaje čak i službeni izvještaj berlinske
1 Priručnik higijene. Izdaje dr. med. Th. W ey l. 10. svezak. „H igi­
jena prostitucije i veneričkih bolesti." N apisao Dr. A . Blaschko — Berlin.
Str. 111. Jena 1901.
8 „Zapravo čitavim ovim sistemom regulisanja ne pobijaju se nikako
uspješno venerične bolesti, a niti se njihov broj vidljivo ne umanjuje.
Varljiva sigurnost, što se daje muškarcima, čini ih neopreznijima; umno­
žavanje izmjeničnih odnosa povećava opasnost zaraze barem za toliko, za
koliko je umanjuje liječničko odstranjivanje nekoliko teško bolesnih."
August Forel, Seksualno pitanje. Str. 3 3 8 /3 3 9 . M iinchen 1907.
 176

policijske uprave, u kome se veli: „Može se priznati i to,

da z b o g u p i s i v a n j a ž e n s k e j oš d u b l j e mo­
r a l n o p r o p a d a j u . 1 A prostitutke i gledaju na sve
moguće načine da izbjegnu toj kontroli. Dalje, posljedica
ovih policijskih mjera jest i to, sto je bludnicama vanredno
otežano, čak učinjeno i nemogućim, da se vrate na koji
pristojniji posao. Z e n a , k o j a j e p o t p a l a p o d r e ­
d a r s t v e n i n a d z o r , i z g u b l j e n a je za d r u ­
štvo; o n a u n a j v i š e s l u č a j e v a za n e k o ­
l i k o g o d i n a j a d n o s v r š i . Zgodno i iscrpivo se
protiv policijskog reguliranja prostitucije izjavio u Ženevi
peti kongres protiv nemorala rekavši: „Obligatna liječnička
pregledba prostitutkinja u toliko je kobnija kazan za ženu,
što ona baca u posvemašnju propast nesrećnice, koje su
joj silom podvrgnute, jer razorava i onaj ostatak osjećanja
stida, koji se još može naći i kod najpokvarenijih. Država,
koja hoće policijski regulirati prostituciju, zaboravlja, da je
dužna pružiti jednaku zaštitu obim spolovima; ona mo­
ralno upropašćuje ženu i oduzima joj dostojanstvo. Svaki
sistem službenog reguliranja prostitucije ima za posljedicu
policijsku samovolju, kako god i povredu sudskih garancija,
koje su zajamčene svakoj individui, čak i najvećem zlo­
čincu, proti samovoljnog apšenja i zatvaranja. Pošto se ova
provedba prava vrši samo na štetu žene, otuda ^proističe
neprirodna nejednakost izmedju nje i muškarca. Z ena se
povlači na niveau prostog predmeta i s njom se više ne
postupa kao s osobom. O n a s e n a l a z i i z v a n z a ­
k o n a. “
Kako malo koristi redarstvenoliječnička kontrola, daje
nam najuvjerljiviji dokaz Engleska. Pred početkom zakon­
skog reglemantiranja godine 1867. bio je na 1000 Jjudi
kod vojništva 91 spolno zaražen prema vojničkom izvještaju.
Godine 1886., dakle poslije devetnaestgodišnjeg postojanja
reglemantiranja, bilo ih je na 1000 već 110 slučajeva, ali
godine 1892., šest godina poslije ukinuća reglemantiranja,
bilo je samo 79 slučajeva spolno zaraženih na 1000 ljudi.

1 Drugi izvještaj kraljevske policijske uprave u Berlinu za godine

1881 do 1890. Str. 351 do 3 59 .
 177

U gradjanstvu je od 879. do 1882. — dakle za vrijeme

reglemantiranja — dolazilo 10 slučajeve sifilisa na 1000
ljudi, a od 1885. do 1889., naime poslije ukinuća, 8,1
slučajeva na lOOO.
Ali na prostitutke, podvrgnute pregledu, taj zakon je
imao sasvim drukčije djelovanje, nego na č e te : 1886. na
1000 prostitutkinja bilo je 121 slučajeva bolesti, 1886.,
pošto je zakon već dvije godine bio u krjeposti, 202, broj
bolesti je zatim postepeno opadao, ali je 1874. iznosio
ipak 16 slučajeva više, no broj od 1886. I smrtni slučajevi
kod prostitutkinja strahovito su se umožili pod vladom toga
zakona. 1865. broj smrtnih slučajeva na 1000 prostitutkinja
iznosio je 9,8, medjutim godine 1 8 7 4 - 23. Kad je krajem
šezdesetih godina engleska vlada pokušala proširiti akt
o pregledu na sve engleske gradove, ppdiže se čitava bura
protesta u engleskom ženskom svijetu. Ž enske su smatrale
taj zakon kao uvrjedu cijeloga spola. A k t habeas corpus,
taj osnovni zakon, reklo se, koji engleskoga gradjanina štiti
od napadaja policije, hoće da se za ženu ukine; prema
tome, svakom surovom policijskom činovniku, koga pokreće
osveta ili drugi niski motivi, bit će dopušteno, da napadne
na najčestitiju ženu, ako samo posumnja, da je ona pro­
stitutkinja, dok naprotiv razuzdanost ljudi ostaje i dalje ni
čime nespriječena, pa se, šta više, i zakonom štiti i potiče.
M a da je ovo zauzimanje engleskih žena, pod vodstvom
Jezefine Đutlerove, za propala bića iz njihovoga spola
izazvalo rdjava tumačenja i sumnjive primjedbe ograničenih
ljudi, one sa velikom energijom ustadoše proti uvodjenju
toga zakona. U novinskim člancima i brošurama pisalo se
,,za“ i „protiv“ i spriječavalo se širenje toga zakona, poslije
čega je 1886. došlo i njegovo ukinuće.1
1 Najpouzdaniji pomoćnici žena bijahu engleski radnici. U svom zna­
menitom spisu „Povjeat jedne križarske vojne" piše Jozefina Butlerova:
„M i smo zaključili pozvati narod. V e ć u jeseni 1869. pisali smo svakom
članu parlamenta obih kuća, a i mnogim drugim vodjama svjetovnih i
crkvenih partija. O d svih odgovora, što ih primismo na naša pisma, izjaviše
se malo njih, da se s nama potpuno slažu . . . P ošto nadjo3mo vrlo malo
uspjeha kod krugova, na koje smo zbog njihovih interesa najviše računali,
obratismo se na radnički narod zemlje. T u nas se susrelo posvema
drukčije. Ja vrlo dobro znadem, da i radničke klase imaju svojih pogri-
A . B e te l: Ž ena i tocijalizam. 12
 178

Njemačka policija ima sličnu vlast za te stvari i česti

slučajevi iz Berlina, Leipziga, Kolna, Hannovera i mnogih
drugih mjesta, koji su prodrli u javnost, dokazuju, da su
zloporabe ili „ nesporazumi“ vrlo laki pri vršenju te vlasti,
ali kod nas ne ima ni traga od jedne energične opozicije
protiv tih ovlaštenja.1 Čak su i u sitnoburžoaskoj Norveškoj
godine 1884. z a b r a n j e n i bordeli, i godine 1888. u
glavnom gradu Christianiji u k i n u t o prisilno upisivanje
prostitutkinja i pregled, koji je s njime spojen. U s i j e č n j u
1893. i z d a n a j e j e d n a k a n a r e d b a z a c i j e l u
z e m l j u . Vrlo dobro kaže gospodja Guillaume - Schack
gledom na državne „zaštitne mjere“ za muškarce : „Čemu
učimo mi naše sinove kreposti i čudoredju, kad država
proglasuje nemoral potrebnim zlom ? Kad ona mladom
čovjeku još prije, no što je duševno sazrio, dovodi ženu,
ožigosanu od vlasti kao robu, da bude igra njegovih strasti?4'
M ože jedan spolno bolesni čovjek u svojoj razuzda-
nosti da zarazi koliko ga volja tih jadnih bića, koja u naj­
većem broju na taj stidni zanat nagna gorka nevolja ili
zavodjenje, tome gubavcu nitko ni riječi ne će kazati, ali
jao teško bolesnoj prostitutkinji, koja se odmah nije pod­
vrgla liječničkoj pregledbi. Garnizonski, univerzitetski, pri­
morski i t. d. gradovi nagomilavajući u sebi snažne, zdrave
ljude postaju glavnim rasadištima prostitucije i njenih opa­
snih bolesti, koje se odatle prenose u najudaljenije kutove
zemlje i posvuda šire propast. Kako jejnoralno kvalificiran
veliki dio naših djaka, o tom govori „Časopis za pobijanje
javnog nemorala44:2 „ K o d o g r o m n o g d i j e l a d j a š -
ješaka i da su kao i ostali narodni slojevi isto tako malo slobodne od
egoizma; ali sam čvrsto uvjerena, da prosti narod, kad ga se pozove u
ime pravednosti, uvijek dokazuje lojalne i povjerljive namjere." Citirano
kod P. Kampffmeyera, u pomenutoj knjizi, na str. 69.
1 „G odine 1901. zlostavljena je u Beču uz odobravanje svjetine
jedna Francuskinja po policajnom agentu Neuhoferu, bačena k bludnicama
u zatvor i nasilno liječnički pregledana. Taj slučaj izazvao je u saboru
pet interpelacija. G odine 1902. uapšene su u Hamburgu i Kielu gospodje
pod sumnjom, da su prostitutke, a dijelom su i zlostavljene. Ovi slučajevi
izazvale 8. rujna golemu demonstrativnu skupštinu u Hamburgu, na kojoj
sudjelovahu pripadnici svih stranaka." P. Kampffmeyer, u pomenutoj
knjizi, str. 66.
2 15. kolovoza 1893. Berlin.
 179

t v a d a n a s s u p o j m o v i o m o r a l n i m s t va r i ma
s t r a h o v i t o niski, š t a više, to su p o j m o v i
n o ć n i h s k i t n i c a .“ A iz tih krugova, koji se razmeću
svojim nacijonalizmom i „njemaćkim moralom", rekrutiraju
se naši administrativni činovnici, naši državni odvjetnici i
naši suci.
Kako zlo stanje u tom pogledu mora da bude speci­
jalno kod studenata, vidi se iz toga, što je u jesen 1901.
veliki broj profesora i liječnika, medju njima imena prvih
stručnjaka, uputio jedan apel njemačkim studentima skre­
ćući im izričito pažnju na žalosne posljedice spolne razuz-
danosti i pretjeranog alkoholizma, koji u toliko slučajeva
podjaruje spolnu razuzdanost. Najzad se uvidja, da se sa
prikrivanjem dalje ne može, već da stvari treba iznijeti
onake, kakve su, da bi se ma koliko spriječilo nedogledno
zlo. 1 u drugim klasama bilo bi potrebno, da se ove opo­
mene primu srca.
„ Z a tvoje grijehe plaćat će tvoji potomci sve do trećeg
i četvrtog koljena." O va izreka biblije odnosi se najpot­
punije na spolno razuzdanog i oboljelog čovjeka, pa naža­
lost i na njegovu nevinu ženu. „Napadaji kaplje kod mla­
dih muških i ženskih lica, razni oblici sušenja hrptenjače
i mekšanja mozga, živčane bolestiraznih vrsti, očne bo­
lesti, kostobolja i zapala crijeva, sterilnost i sušica u to­
likim slučajevima ne potječu ni iz čega drugog do iz sifi­
lisa, koji je zastario, koji se nije opazio, ili je iz pojmljivih
razloga bio prećutkivan . . . Kako sada stvari stoje, ne­
znanje i lakoumnost vode k tomu, da se od bujnih seoskih
djevojaka stvaraju žuti, uveli stvorovi, koji za ekstravagan­
cije svojih muževa prije braka i izvan braka moraju da
plaćaju kroničnim spolnim zapaljenjima."1 A dr. A . Blaschko
veli medju ostalim : „Epidemije, kao kolera i kozice,
difterija i tifus, čije naglo djelovanje pada odmah svakom
u oči, izazivaju kod pučanstva užas, ma da se po svojim
opakim posljedicama jedva mogu uporediti sa sifilisom, a
po širenju ne mogu to ni izdaleka . . . Medjutim prema

1 O pasnost prostitucije po zdravlje. N apisao dr. Oskar Lassar. Ber­

lin 1892., A ugust H irschwald.
 180

sifilisu društvo stoji, moglo bi se reći, sa ravnodušnošću,

koja čovjeka užasava.441 Krivica je u tome, što se smatra
za „nepristojno41, da se o takvim stvarima javno govori.
T a ćak se ni njemački državni sabor nije mogao odlučiti,
da unese u zakon i to, da bolničke blagajne imaju prema
spolnim bolesnicima postupati, kao god i prema ostalim
bolesnicima.2
Sifilitični je otrov po svome djelovanju najžilaviji od
svih otrova i najteže se od svih može iskorijeniti. Mnogo
godina, pošto je bolest prošla i ozdravljeni živi u zabludi,
da je svaki trag uništen, javljaju se u braku mnogobrojne
posljedice kod žene ili kod novorodjenčadi, a za porijetlo
čitave jedne vojske bolesti žena i djeca imaju da zahvale
muževljevim odnosno roditeljskim spolnim bolestima. U
jednoj peticiji, koju je udruženje za zaštitu mladeži uputilo
u jesen 1899. njemačkom državnom saboru, navedeno je,
da je u Njemačkoj oko 30.000 djece još od rodjenja sli­
jepo zbog toga, što je zaraženo kapavcem (triperom), a da
je kod 30 postotaka nerotkinja isto to uzrok njihovoj ne­
plodnosti.3 Zbilja čovjeka mora da užasava činjenica, što
postoji toliki silni broj brakova bez djece i što on raste.
1 slaboumna i kretenska djeca imaju u najviše slučajeva
da tu svoju nesreću pripišu istom uzroku, a kakve se grozne
posljedice mogu izazvati jednom sićušnom kapljicom sifili-
tične krvi prilikom cijepljenja kozica, za to postoje grozni
primjeri.
T o, što se nalazi veliki broj onih, koji pate od spolnih
bolesti, poticalo je toliko puta na donošenje jednog zakona
za carevinu, koji bi propisao postupak specijalno prema

1 Liječenje spolnih bolesti na okružnim blagajnama i u bolnicama.

Berlin 1890., Fischerova medicinska knjižara.
2 O va odredba zakona o bolesničkom osiguranju ( § 6. a) omogu­
ćila je općinama, da zaključe, da se kod bolesti, nastalih od spolne
razuzdanosti, ne daje uopće ili samo djelimice bolesnička potpora, ali ta
je ustanova ukinuta novelom od 2 5 . svibnja 1903., koja je stupila na
snagu 1. siječnja 1904.
8 Medju stanovnicima slijepačkih zavoda bilo ih je poradi infekeije
slijepih od poroda u Berlinu 2 1 , 3, Beču 3, 1, Breslavi 3 5 , !, Budim­
pešti 47, 9 , Miinchenu 78, 8. Th. W e y l, Društvena higijena. Str. 6 2 .
Jena 1904.
 181

spolnim bolesnicima. Dosad se još nije moglo odlučiti na

takav jedan korak, vjerovatno od straha pred veličinom zla,
koje bi se tada pokazalo. U stručnjačkim krugovima došlo
se do općenitog uvjerenja, da je triper, koji je prije smatran
sitnicom, najopasnija bolest. Prividno izliječen, on i dalje
razvija svoje djelovanje u ljudskome tijelu, tako, te je, kao
što je to dr. Blaschko saopćio u jednom svom predavanju
u Berlinu 20. veljače 1898., pri policijskim pregledima u
Berlinu svega kod jedne četvrtine do najviše jedne trećine
prostitutkinja, koje bolovahu od tripera, konstatirana bolest.
A u stvari od tripera boluje ogromni, pretežni dio prosti­
tutkinja,- no bolest se prilikom kontrole utvrdjuje samo kod
jednog malog broja. A pošto se i od toga dijela liječi samo
mali dio, društvo ovdje stoji pred jednim zlom, od koga
ono za danas ne ima lijeka, a koje prijeti teškim opas­
nostima, naročito ženskom dijelu stanovništva.

3. Trgovanje djevojkama.
U koliko se ljudi, od svoje volje ili prinudjeni, od­
riču braka tražeći podmirenja spolnoga nagona u divljini, u
toliko se sve više umnožavaju prilike za zavodjenje. Velika
dobit, što ju pruža svako poduzeće, zasnovano na nemo­
ralu, potiče mnogobrojne neskrupulozne špekulante, da mame
k sebi mušterije nudeći im rafinirana zadovoljstva svih vrsti.
T u se vodi računa o svakoj potrebi mušterije prema njenom
činu i položaju, o svakoj sposobnosti plaćanja. Kad bi
„javne kuće“ mogle izbrbljati sve svoje tajne, pokazalo bi
se, da one, koje u njima stanuju i koje su tolikoput i bez
ugledna porijetla i bez više obrazovanosti i odgoja, ali koje
raspolažu to većim tjelesnim dražestima, stoje u najintim­
nijim odnosima sa vrhovima društva, sa ljudima visoke
inteligencije i obrazovanosti. O datle izlaze i tamo ulaze
ministri, viši oficiri, tajni savjetnici, narodni predstavnici,
suci itd. pored predstavnika nasljedne, financijske, trgovačke
i industrijske aristokracije, ljudi, koji se danju i u društvu
pojavljuju dostojanstveno i ozbiljno kao „zastupnici i čuvari
morala, reda, braka i porodice“ i stoje na čelu kršćanskih
dobrotvornih ustanova i udruženja za „suzbijanje prostitu­
 182

cije“. Vlasnik jednog lokala, koji služi tome podvodjenju

u . . . . ulici u Berlinu izdaje čak i svoj ilustrovani list,
u kom se slikaju orgije društva iz te kuće. Lokal ima
preko 400 sjedala i u njemu se svako veče skuplja ele­
gantna publika, koja kao stalni gost — kako se to u listu
veli — pripada najvišoj aristokraciji po rodjenju i po bo­
gatstvu. Radosni uzvici i klicanja dobijaju prosto strahovite
dimenzije, kad se tu nadju, kao što to gotovo svaki dan
biva, mnogobrojne dame iz pozorišnog svijeta i poznate
ljepotice iz veselog svijeta, i kad dosjetljiva direkcija, da
bi krunisala veselje, priredi pred zoru lov na jegulje . . .
U krugu oko basena čuče visoko uzdignutih haljina lijepe
posjetilice ovoga doma i love jegulju. I tako dalje, Policija
zna tačno za ove orgije, ali se čuva, da otmjenome
društvu pokvari uživanje. Isto tako nije ništa drugo, do li
kuplerstvo najprostije vrsti, kad jedan berlinski zavod za
balete šalje ovakvu pozivnicu otmjenome muškom svijetu:
„Potpisana uprava lovačke dvorane, kojoj ste Vi, visoko-
poštovani gospodine, preporučeni kao strastveni lovac, do­
pušta sebi visoku čast, da Vašoj visokoblagorodnosti skrene
pažnju na jedan novopronadjeni divni lovački teren i da
V as najučtivije pozove na prvi lov plemenite divljači 26.
kolovoza o. g. u lovačkim dvoranama. Naročita okolnost
čini našu novu šumsku oblast osobito prijatnom i ugodnom :
zemljište, na kome se lovi, nalazi se u sredini prijestolnice,
divljač se nimalo ne štedi. “ Naše buržoasko društvo liči
na neko veliko karnevalsko društvo, u kom jedan drugoga
kuša da prevari i napravi budalom. Svaki nosi dostojan­
stveno svoju službenu masku, da bi poslije, slobodan, u
toliko neobuzdanije dao maha svojim sklonostima i stra­
stima. A i z v a n a sve se to prelijeva moralom, religijom i
poštenjem. Ni u jedno doba nije bilo većeg licemjerstva,
no u naše. Broj augura raste svakim danom.
Ponuda žena za uživanje množi se brže, no njihova
potražnja. Sve gori socijalni odnosi, bijeda, zavodjenje,
žudnja za izvana sjajnim životom, koji je prividno slobodan,
sve to lifruje kandidatkinje iz svih društvenih slojeva. K a­
rakteristično opisuje stanje u prijestolnici njemačke care­
 183

vine jedan roman H ansa W achenhusena.1 Pisac se ovako

izražava o svrsi svog rom ana: „Moja knjiga govori naročito
0 žrtvama ženskoga spola i sve većem propadanju nje­
govom zbog n e p r i r o d n o s t i n a š i h d r u š t v e n i h i
g r a d j a n s k i h o d n o s a , zbog krivice baš i samog žen­
skog spola, zbog zanemarivanja uzgoja, zbog potrebe za
luksusom i zbog sve veće, brže ponude na trgu života.
O na govori o prekobrojnosti ovog spola, koja svakim danom
oduzima sve više nadu onima, koji se radjaju, izglede
onima, koji prirastuju . . . Ja sam pisao otprilike kao što
državni odvjetnik iznosi tok života jednog zločinca, da bi
iz toga resumirao njegov grijeh. A ko se dakle pod romanom
razumijeva nešto izmišljeno, suprotnost istini, koja se ne
kazni, onda u tome smislu ovo, što će se čitati, nije ni­
kako roman, već istinska slika života, bez retuširanja.“ U
Berlinu odnošaji nijesu ni bolji ni gori, no u ostalim ve­
likim gradovima. D a li na stari Babilon više liči grčko-
pravoslavni Petrograd ili katolički Rim, kršćanskogermanski
Berlin ili neznabožački Pariz, puritanski London ili veseli
1 strastveni Beč, teško je riješiti. Isto socijalno stanje pro­
izvodi iste socijalne pojave. „Prostitucija ima svoje pisane
i nepisane zakone, svoja pomoćna sredstva, mjesta, iz
kojih se rekrutira (various resorts), od najsiromašnije kolibe
pa do najsjajnije pa la če ; svoje bezbrojne stupnjeve i to
od najnižeg pa do najprefinjenijeg i najkultiviranijeg; ona
ima svoja specijalna uživanja i javna mjesta za sastanke ;
svoju policiju, svoje bolnice, svoje tamnice i svoju litera­
turu.“ 2 „Mi više ne slavimo svetkovine Ozirisa, bakanalije
i indijske orgije u proljetnome mjesecu, ali se u Parizu i
drugim velikim gradovima, u mračnoj noći, iza zidova javnih
i privatnih kuća, predaju ljudi orgijama i bakanalijama,
kojih ni najsmionije pero ne može da se usudi opisati**.3
U takvim odnošajima zauzela je trgovina ženskim me
som goleme dimenzije. O na se vodi u središtima civili­
zacije i kulture na najbolje organizovani način, rijetko kada
1 „Sto proguta cesta**. Socijalni roman u 3 sveska. Berlin, A . H off­
mann i drug.
2 Dr. Elisabeth Blackw ell, T h e moral education (Moralni uzgoj.)
3 M antegazza, L ’amour dans l’humanite (Ljubav u čovječanstvu).
zapažena od policije. Čitava vojska pribavljača, agenata i
transportera muškoga i ženskoga spola vodi taj posao istom
hladnokivnošću, kao da se radi o prometu ma kakove robe,
krivotvore se legitimacije i izdaju svjedodžbe, u kojima se
tačno opisuju kvalifikacije pojedinih „komada", a trans­
porteri ih daju kupcima kao uputu. Cijena se kao kod
svake robe ravna po kakvoći i roba se prema ukusu i
tražbini mušterije razvrsta i razašalje u različita mjesta i
zemlje. Najprepredenijim manipulacijama nastoji se umak-
nuti pozornosti i ispitivanju policije, a nerijetko se upo­
trijebe i velike svote, kako bi se zatvorilo oko čuvara
zakona. T ako se poimence veliki broj takvih slučajeva kon­
statirao u Parizu.1
Njemačka uživa žalosnu slavu, da je žensko tržište za
polovicu svijeta. Nijemcima prirodjeni nagon za putovanjima
čini se da ispunja i jedan dio njemačkih žena, tako, da
one više, nego li žene drugih naroda, osim austrougarskih,
pružaju svoj kontingenat za opskrbljivanje medjunarodne
prostitucije. Njemačke žene nastavaju hareme turske, kao i
javne kuće u unutrašnjosti Sibirije sve do Bombaya, Sin-
gapora, San Francisca i Chicaga. U golemom svojem djelu
,,lz Japana u Njemačku kroz ^Sibiriju" govori pisac W .
Joest ovako o njemačkoj trgovini djevojkama: ,,U našoj
moralističkoj Njemačkoj užasavaju se ljudi nad trgovinom
robija, koju tjera ma koji zapadnoafrički crnački knez, ili
nad odnošajima na Kubi i u Đraziliji, a nitko se ne bi
sjetio brvna u vlastitom oku, j e r n i u k o j o j d r u g o j
z e m l j i ne t r g u j e s e t a k o b i j e l i m r o b i n j a m a ,
n i i z k o j e z e m l j e ne e k s p o r t i r a se t o l i k o
r o b e , k a o b a š i z N j e m a č k e i A u s t r i j e . Put,
što gfc proputuju ove djevojke, dade se posve tačno slije­
1 Držanje policije naprama prostituciji u mnogom je pogledu vrlo
interesantno. Tako je godine 1899. u jednom berlinskom procesu usta­
novljeno, da je jedan poticajni komesar upotrijebio jednu prostitutkinju,
kako bi nadzirao i uhodio jednog djaka smatrajući ga anarhistom. A u
Pragu saopćio je u kolovozu 1902. poticajni šef jednom tamošnjem listu,
da je ženi nekog nižeg policijskog činovnika oduzela koncesija da drži
javnu kuću, pošto joj je muž zlostavljao jednog uapšenika. Praska po­
licija nagradjuje dakle svoje činovnike podjeljivanjem koncesija za javne
kuće. Prekrasno stanje.
 185

diti. U Hamburgu ukrcaju se one za Južnu Ameriku,

Bahia i Rio de Janeiro dobije svoju količinu, najveći dio
odredjen je za Montevideo i Buenos Aires, dok mali
ostatak odlazi Magelhaensovim putom do Valparaisa.
Druga grupa uputi se preko Engleske ili ravno u Sjevernu
Ameriku, ali ovdje može samo teško konkurirati domaćim
produktima, zato se razdijeli po Missisipiju do New
Orleansa i Teksasa, ili ode prema zapadu u Kaliforniju.
P od naslovom .„Ceškinja" eksportiraju se daljnje čete nje­
mačkih djevojaka preko A lpa u Italiju, a onda južno u
Aleksandriju, Suez, Bombay, Kalkutu do Singapora, sve
do Hongkonga i Shanghaja. Holandijska Indija i istočna
Azija, osobito Japan, slaba su tržišta, jer Holandija ne
podnosi u svojim kolonijama bijelih djevojaka takve vrsti,
a u Japanu su domaće kćeri i same dosta lijepe i jeftine ;
pa i amerikanska konkurencija iz San Francisca kvari po­
voljnu konjunkturu. Rusija je opskrbljivana iz Istočne Pruske,
Pomoranske i Poljske. Prva je postaja većim dijelom Riga.
Ovdje se nalaze petrogradski i moskovski trgovci i šalju
svoju robu u velikim količinama u Nižni Novgorod, preko
Urala u Irbit i Krestovskij, pa čak u unutrašnjost Sibirije ;
tako sam primjerice jednu njemačku, na taj način prodanu
djevojku našao u Tšiti. T a golema trgovina je potpunoma
organizovana, nju posreduju agenti i trgovački putnici, i
kad bi n j e m a č k o m i n i s t a r s t v o i z v a n j s k i h
p o s l o v a z a t r a ž i l o k a d a i z v j e š ć a od svojih
k o n z u l a , d a l e bi se s a s t a v i t i o d i s t a z a n i m ­
ljive s t a t i s t i č k e tablice."
O va trgovina cvate u punoj mjeri, kako su često kon­
statirali socijalnodemokratski zastupnici u njemačkom držav­
nom saboru.
O sobito jako tjera, se ta trgovina ženskim mesom u
Galiciji i Ugarskoj za Carigrad i ostale gradove u Turskoj.
Naročito se tamo šalju mnoge Židovke, koje se inače
rijetko nadju u javnim kućama. Novac za putovanje i ostale
troškove šalje se agentima već unaprijed. A da bi se pre­
varile i zavele oblasti, izdaju se nenapadni brzojavi naru­
čiteljima.
 186

Neke od tih depeša glase ovako: „5 b u r e t a ma -

g j a r s k o g v i n a s t i ć i ć e t a d a i t a d a u V a r n u “, pod
čime se misli na pet vrlo lijepih djevojaka; ili „3 v r e ć e
k r u m p i r a , p o s l a n e p o p a r o b r o d u L l o y d M i-
n e r v a " . T u se radi o tri manje lijepe djevojke, ili o
„običnoj robi“ . Druga jedna depeša glasi: „U p e t a k d o ­
l a z i m s k o b r o m. I m a m sa s o b o m d v a o mo t a
fi ne svi l e. “

4. Množenje prostitucije. N ezakonite matere.

Broj prostitutkinja teško se dade ocijeniti, a tačno se
nikad ne može dati. Policija može približno ustanoviti broj
onih, kojima je glavno zanimanje prostitucija, ali ona to ne
može o daleko većem broju onih, kojima je to tek spo­
redno zanimanje. P a ipak su i približno poznati brojevi
užasno veliki. Po Ottingenu ocijenjen je već krajem šez­
desetih godina broj prostitutkinja u Londonu na 80.000.
U Parizu je 1. siječnja 1906. bilo 6196 upisanih prosti­
tutkinja, ali i od ovih izbjegavalo je liječničkoj pregledbi
više od jedne trećine.
U cijelom Parizu bilo je 1892. od prilike 60 bordela
sa 600 do 700 bludnica, dok ih je godine 1900. bilo 42.
Taj broj neprestano p a d a (godine 1852. bilo je 217 bor­
dela). Ali zato je broj tajnih prostitutkinja mnogo narasao.
Na temelju ispitivanja, što ga je poduzelo pariško munici-
palno vijeće godine 1889., navedena je brojka od 120.000
za žene, koje se prostituiraju. Pariški policajni prefekt, Le-
frine, cijeni broj upisanih na 6000 prosječno, a do 70.000
tajnih prostitutkinja. O d 1871. do 1903. policija je uapsila
725.000 bludnica, a 150.000 njih došlo je u zatvor. G o­
dine 1906. bio je broj uapšenih prostitutkinja 56.196.1
U Berlinu iznosio je broj bludnica, upisanih kod redarstva :
1886.— 3006, 1890 —4039, 1893.— 4663, 1897.— 5098,
1 8 9 9 .-4 5 4 4 , 1 9 0 5 .-3 2 8 7 .
1890. bilo je postavljeno šest liječnika, koji su imali

1 Dr. Sicard de Plauzoles, La fonetion sexuelle (Spolno zanimanje).

Str. 67. Paris 19 08.
 187

da svakog dana vrše pregled po dva sata. O tada se broj

liječnika umnožio na dvanaest, a od nekoliko godina ovamo,
na protest mnogih muških liječnika, postavljen je za taj
pregled jedan ženski liječnik. Prostitutke, koje su kod po­
licije upisane, sačinjavaju u Berlinu samo jedan ma l i dio
prostitutkinja, čiji broj ljudi, upućeni u te stvari, cijene
n a j m a n j e na 50.000. (Drugi, kao Lesser, računaju 24.000
do 25.000, a Raumer 30.000.). G odine 1890. bilo je
samo u berlinskim točionama 2022 konobarica, koje bijahu
gotovo sve odane prostituciji. A isto tako i broj djevojaka,
uapšenih zbog povrede moralnopolicijskih propisa, broj, koji
se iz godine u godinu diže, pokazuje, da prostitucija u Berlinu
stalno raste. Broj uapšenica bio je godine 1881.— 10.878,
1 8 9 0 .-1 6 .6 0 5 , 1 8 9 6 .-2 6 .7 0 3 , 1897.— 22.915. O d dje­
vojaka, koje su 1897. poapšene, predano je 17.018 njih
na osudu, — dakle na svaki sudski dan dolazilo je njih 57.
Kolik je broj prostitutkinja u cijeloj Njemačkoj? Neki
tvrde, da bi taj broj mogao biti 200.000 od prilike. Strohm-
berg cijeni broj javnih i tajnih prostitutka u Njemačkoj na
92.200 ili izmedju 75000 i 100.000. Kamillo K. Schneider
pokušao je god. 1908. saznati tačan broj upisanih pro­
stitutkinja. Njegova tabela obuhvaća za 1905. godinu 79
gradova- „Pošto ne manjkaju velika mjesta, u kojima bi
još mogao biti znatan broj bludnica, drži on, da bi 15000
bio prilično tačan skupni broj Uzevši, da svih stanovnika
ima okruglo 60,600.000, došla bi jedna upisana na 4040
stanovnika. “ U Berlinu dolazi jedna prostitutka na 608, u
Breslavi na 514, u Hannoveru na 529, u Kielu na 527,
u Danzigu na 487, u Kolnu na 369, u Braunschweigu na
363 stanovnika. Broj prostitutkinja, koje se nalaze pod
kontrolom, stalno opada.1 Prem a različitim računanjima
odnosi se broj zvaničnih prostitutkinja prema tajnima, kao
l prama 5 do 10. T u postoji dakle čitava vojska onih,
koje prostituciju- smatraju kruhom, a isto je tako velik broj
ortih žrtava, koje padnu od bolesti i smrti.

1 Kamillo Karl Schneider, Prostitutka i društvo. Socijalnoetička stu­

dija. Str. 4 0 do 4 1 , 188 do 189. Leipzig 1908.
 188

Da je ogroman broj prostitutkinja1 i suviše sit svog

načina života, šta više, da ga se grozi, stvar je, koju pri­
znaju svi, koji poznaju to. Medjutim, kad se jednom za­
padne u prostituciju, vrlo malome broju njih ukaže se
prilika da se od nje spasu. Hamburški pododbor britanske,
kontinentalne i opće federacije priredio je 1899. jednu
anketu medju prostitutkama. Ma da je samo malo njih od­
govorilo na postavljena pitanja, odgovori su ipak karakte­
ristični. Na pitanje: Da li biste V i ostali pri tom zani­
manju, kad, bi se drugačije mogli izdržavati ? odgovorila
je jedna : Šta čovjek može početi, kad ga svi ljudi pre­
ziru ? Druga jedna odgovorila j e : Ja sam iz bolnice molila
pomoć. T reć a: Moj me je prijatelj izbavio tako, što je
isplatio moje dugove. Sve se one nalaze u dužničkome
ropstvu prema bordelskim gazdama. Jedna saopćuje, da
svojoj gazdarici duguje 700 maraka. Odijelo, rublje, nakit,
sve im to gazda daje za strahovito visoku cijenu, a isto
im se tako i jelo i piće uračunava po najvišoj cijeni. 1
osim toga, one imaju da daju gazdi po jednu odredjenu
svotu dnevno za stan. O va stanarina iznosi do 6, 8, 10
pa i više maraka na d a n ; jedna piše, da svome Ljude­
vitu mora dnevno plaćati 20 do 25 maraka. Dok ne isplate
dugove, gazda ih ne p u šta ; a isto tako njihovi iskazi ba­
caju sa raznih strana svijetlost na držanje policije, koja
stoji više na strani tih gazda, no usamljenih djevojaka bez
ikakve pomoći. Ukratko, mi usred kršćanske civilizacije
imamo tu jedno ropstvo najgore vrsti. A da bi svoje s t a-
l e š k e i n t e r e s e mogli bolje štititi, vlasnici bordela
osnovali su čak i jedan s t r u č n i o r g a n , koji ima medju-
narodni karakter.
Broj prostitutkinja raste u toliko, u koliko raste broj
žena, koje su uposlene kao radnice u najrazličnijim indu­

1 N a 1000 članova berlinskih okružnih blagajna došlo je bolesti od

Tripera M ekog šankera Sifilisa
muš. žen. muš. zen.
1892 do 1895 3 4 ,6 9 ,8 8 ,8 1.5
1896 do 1900 4 2 ,4 8 ,4 11,9 1.6
1901 do 1902 4 5 ,8 9 ,7 13,0 2.0
F. Prinzing, u pomenutoj knjizi, str. 2 2 9 .
 189

strijskim i zanatskim granama i često puta moraju da ku­

bure s najamnicom, koja je za umiranje i suviše visoka, a
za život i suviše niska. Prostituciju unapredjuju i industrijske
krize, koje su u buržoaskom svijetu postale nuždom i koje
unose nevolju i bijedu u stotine hiljada porodica. Po jednom
pismu vrhovnog konstablera Boltona nekom tvorničkom nad­
zorniku, koje je pisano 31. listopada 1863. za vrijeme pa­
mučne krize u Engleskoj, izazvane sjeveroameričkim ratom
za oslobodjenje robova, broj mladih prostitutkinja umnožio
se više, nego za svih posljednjih 25 godina.1 Ali ne pa­
daju samo radnice kao žrtve prostitucije, njena se oblast
rekrutovanja nalazi i u „višim zanimanjima". Lombroso i
Ferrero citiraju M acea,2 koji za Pariz veli, „da svjedodžbe
guvernanta višeg i nižeg stupnja manje vode zaradjivanju
kruha, a m n o g o v i š e s a m o u b i j s t v u , k r a d j i i p r o ­
sti tuci ji . "
Parent-Duchatelet sastavio je u svoje vrijeme statistiku,
po kojoj je od 3183 prostitutkinja bilo 1441 njih, koje su
se prostituirale zbog oskudice i bijede, 1255 njih, koje su
bile bez roditelja i bez sredstava, 86 ih se prostituiralo,
da hrani uboge roditelje, braću ili djecu, 1425 bijahu ostav­
ljene od svojih ljubavnika prilježnice, 404 njih bile su dje­
vojke zavedene od časnika i vojnika i onda dovedene u
Pariz, 289 njih bile su služavke, zavedene i otpuštene od
gospodara, 280 njih preselilo je u Pariz, da tamo nadje
zaslužbe.
Gospodja Đutler, gorljiva pobornica za najbjednije i
najnevoljnije svojega spola, v e li: „Slučajne prilike, smrt
oca, majke, besposlica, nedostatna plaća, nevolja, varljiva
obećanja, zavedenje, postavljene mreže upropastiše ih."
Vrlo poučna su saopćenja, što ih Karl Schneidt u svojoj
brošuri „Nevolja konobarica u Berlinu"3 donosi o uzrocima,
koji ove tako često bacaju u prostituciju. Pada u oči ve­
liki broj sluškinja, koje gotovo uvijek postanu kelnerice, to
jest prostitutke. U odgovorima, što ih je Schneidt dobio ša-

1 Karl Marka, K apital, 2. izdanje, 1. svezak, str. 4 8 0 .

2 U pomenutoj knjizi, str. 4 5 8 .
3 Berlin 1893., M oderna naklada.
 190

ljući pitanja konobaricama nalazi se naprimjer ovo : „Zbog

toga, što sam od svojega gospodina dobila dijete i morala
zaradjivati.4^ Druge vele: „Zbog toga, sto mi je knjiga
bila upropaštena", druge o pet: „Zbog toga, što se šivanjem
košulja i sličnim poslovima malo zaradjuje", ili: „Zbog
toga, što sam kao radnica bila otpuštena iz fabrike, a
nijesam mogla nigdje više naći rada", ili: „Zbog toga, što
je otac umro, a ostalo četvero male braće i sestara." Da
naročito sluškinje, koje padnu kao žrtve zavedenja g o ­
s p o d e , k o d k o j e s l u ž e , sastavljaju veliki kontingenat
prostitutkinja, to je već poznato. O neobično velikom broju
zavedenih sluškinja po njihovim g o s p o d a r i m a ili sino­
vima ovih podiže oštre optužbe Dr. Maks T aube u jednom
spisu.1 No i viši društveni razredi daju svoj dio prostitu­
ciji, samo to nije radi nevolje, već zbog zavedenja i sklo­
nosti k lakoumnom životu, kićenju i zabavama. O tom se
u jednom spisu „Pale djevojke i policija za moral" kaže
ovako : 2
„Ukočen od zaprepašćenja, od užasa, čuje tako gdje-
koji pošteni gradjanin, gdjekoji pastor, učitelj, visoki či­
novnik i visoki oficir medju ostalim, da mu se kćerka
tajno odala prostituciji, i k a d b i b i l o d o p u š t e n o i z­
n i j e t i i m e n a s v i h t i h k ć e r i , ili bi m o r a l a n a s t u ­
p i t i j e d n a s o c i j a l n a r e v o l u c i j a , i li b i k o d n a ­
r o d a bi l i t e š k o p o v r i j e d j e n i p o j m o v i o č a s t i
i vr l i ni . "
Naročito se finije prostitutke rekrutiraju iz tih krugova.
A i veliki broj glumica, čiji troškovi oko garderobe stoje
u najgorem odnosu prema njihovoj plaći,3 upućen je na
takvo prljavo privredno vrelo. Isto to važi i za veliki broj
djevojaka, koje stupe u službu kao prodavačice i slično
tome. A ima dovoljno poduzetnika, koji su toliko nepo­
1 Dr. med. M aks Taube, Zaštita nezakonite djece, Leipzig 1 8 9 3 ,
V eit i drug.
2 Berlin 1889., W ilh. Issleib (G ustav Schuhr).
3 U svom djelu „Kapital i štampa*, Berlin 1891., konstatira Dr. F.
Mehring, da je jedna darovita glumica bila angažovana u poznatom jednom
kazalištu sa 100 maraka mjesečne plaće, a da su joj samo izdaci za
garderobu iznosili do 1000 maraka mjesečno. Deficit je pokrivao jedan
„prijatelj1*.
 191

šteni, da nisku najamnicu opravdavaju time, što će dje­

vojke uputiti na pomoć „prijatelja
Švelje, krojaćice, modistice, tvorničke radnice u stoti­
nama hiljada nalaze se u sličnom položaju. Poslodavci i
njihovi činovnici, trgovci, vlasnici dobara i t. d. smatraju
vrlo često kao neku vrstu svoje povlastice, da ženske rad­
nike i službenike upotrebljavaju za zadovoljenje svojih
strasti. Naši pobožni konzervativci vole da odnose na selu
predstavljaju u moralnome pogledu kao neku vrst ideala
nasuprot velikim gradovima i industrijskim okruzima. Tko
poznaje te odnošaje, zna, da oni nijesu takvi. T o potvrdjuje
medju ostalim i jedno predavanje, što ga je vlasnik jednog
plemićskog dobra držao u jeseni 1889., o kom su saski
listovi donesli ovakav izvještaj:
„ G r i m m a. Vlasnik plemićskoga dobra na Rocknitzu,
Dr. von W achter, držao je tu skoro na ovdašnjoj skup­
štini kapetanije predavanje o s p o l n o m n e ć u d o r e d j u
u našim s e o s k i m o p ć i n a m a i u njemu je ocrtao
današnje odnošaje ne baš ružičasto. T om prilikom je pre­
davač sasvim otvoreno priznao, da u mnogo slučajeva i
p o s l o d a v c i , čak i oni o ž e n j e n i , stoje u veoma
i n t i m n i m o d n o s i m a sa svojom ženskom služinčadi,
pa posljedice tog odnošaja izravnjavaju ili n o v c e m ili
z l o č i n o m uklanjaju ispred očiju svijeta. Nažalost, ne
smije se zatajiti, da nemoral po seoskim općinama razvijaju
ne samo djevojke, koje su kao dadilje u gradu usisale taj
otrov, i momčad, koja se sa njime upoznala služeći u
vojsci, nego da taj nemoral prenose na selo i o b r a z o ­
v a n i k r u g o v i , u p r a v n i c i plemićskih dobara i o f i c i r i
prilikom manevara. Kako Dr. von W achter veli, ovdje
na s e l u i ma vr l o m a l o d j e v o j a k a , k o j e su na ­
v r š i l e 17 g o d i n a , a d a n i j e s u p a l e . “ Otvoreni
predavač platio je tu svoju ljubav prema istini društvenim
bojkotom, koji je nad njime objavio uvrijedjeni oficirski
svijet. Slično se dogodilo pastoru W agneru u Pritzerbu u
Marki, koji je u svom djelu „Ćudoredje na ladanju*4 rekao
neugodnih istina gospodi veleposjednicima.1
1 N a poticaj pastora W agnera složila se na konferenciji ćudorednih
društava 20. rujna 1894. jedna anketa. Rezultati su objelodanjeni u djelu
od dva sveska: Spolnoćudoredne prilike evangeličkih žitelja u Njemačkoj.
1 895. do 1896.
 192

Većina prostitutkinja biva bačena u ovaj zanat u ono

doba starosti, u kom se one teško mogu smatrati kao spo­
sobne za rasudjivanje. „O d tajnih prostitutkinja, koje su u
Parizu od 1878. do 1887. uapšene, bilo ih je 12.615 =
46,7 procenata malodobnih, a u godinama 1888. do 1898.
bilo ih je malodobnih 14.072 = 48,8 procenata. Lakonska
i tužna statistika Le Pilleursova stavlja za većinu pariških
bludnica ovu shem u: oskvrnute sa 16, prostituirane sa 17,
a sifilitične sa 18 godina.1 U Berlinu našlo se 1898. medju
846 novoupisanih prostitutkinja njih 229 malodobnih, i t o :
7 u dobi od 15 godina 59 udobi od 18 godina
21 * ,. „ 16 „ 49 „ „19 „
33 „ „ 17 „ 66 „ „ „ 20* „
U rujnu 1894. odigrala se u Budimpešti jedna skan­
dalozna afera prvog reda, u kojoj se pokazalo, da je 400
dvanaestgodišnjih do petnaestgodišnjih djevojčica palo žrtvom
čete bogatih raskalašenika. 1 sinovi naših „posjedujućih i
obrazovanih klasa" smatraju često za jedno od svojih prava,
da zavode djevojke iz puka i da ih tada ostave na cjedilu.
Djevojke iz naroda, koje lako povjeruju, koje nemaju za
sobom život i iskustvo, kao god ni radosti ni prijatelja,
padnu vrlo lako kao žrtva zavodništva, što im se približuje
u sjajnom, laskavom obliku. Posljedice toga su razočaranja
i jad, a naposljetku zločin. O d 2,060.973 djece, što su
rodjena godine 1907. u Njemačkoj, bilo ih je 179.178 ro-
djenih izvan braka. Predstavite sebi brigu i bol, što ih
velikom dijelu tih matera spremi porod njihova nezakonitog
djeteta, ako se i dopusti, da se Jcasnije jedan dio ove
djece legitimira po njihovim očima. Ž e n s k a s a m o u b o j ­
s t v a i u m o r s t v a d j e c e treba dovesti u savez većinom
s b i j e d o m i n e v o l j o m ostavljenih žena. Sudbene ras­
prave zbog dječjih umorstava podaju o tom mračnu i^ po­
učnu sliku. T ako je u jeseni 1894. pred porotnim sudištem
u Kremsu (Donja Austrija) mlada neka djevojka, što se
osam dana poslije poroda u bečkom rodilištu našla s dje­
tetom na cesti bez sredstava i u očaju ga usmrtila, o s u -
1 Profesor S. Bettmann, Liječničko nadziranje prostitutkinja. »Pri­
ručnik socijalne medicine**. 8. svezak, str. 8 2 . Jena 1905.
* S. Bettmann, u spomenutoj knjizi, str. 794.
 193

d j e n a n a s m r t n a v j e š a l i m a . O hulji, što se nazi­

vaše ocem, nije se saznalo ništa. A u proljeće 1899.
javljalo se iz Posena: „O ptužena zbog umorstva stajaše u
ponedjeljak 22-godišnja r a d n i c a K a t a r i n a G o r b a c k i
iz Aleksanderruha kraj Neustadta a. W . pred porotom u
P o s e n u . O ptužena je bila godine 1897. i 1898. u s l u ž b i
k o d p r e p o š t a M e r k e l a u N e u s t a d t u . Iz njihovog
intimnog odnošaja došla je u lipnju prošle godine na svijet
kćerka, koju je mati dala na hranu rodjacima. P r e p o š t
je dva prva mjeseca plaćao 7 1/a maraka hranbine za dijete,
ali, kako se ćini, kasnije više n i j e htio trošiti, barem je
tako izjavila optužena Gorbacki. Pošto je ona morala prati
djetetu rublje i pošto je imala i drugih izdataka, zaključila
je ona o d s t r a n i t i d i j e t e . Jedne nedjelje u rujnu prošle
godine z a d a v i o n a d i j e t e j e d n i m j a s t u k o m .
P o r o t n i c i j e p r o g l a s i š e k r i v o m p r o mi š l j e n o g
u m o r s t v a , ali u z e š e u o b z i r o l a h k o t n e o k o l ­
n o s t i . Državni je odvjetnik zahtijevao xnajvišu kazan o d
p e t g o d i n a t a m n i c e . Sud je izrekao presudu na tri
godine tamnice zbog ubojstva/* Eto, tako se zavedena,
sramno ostavljena, u očajanje i sramotu bez pomoći natje­
rana žena riješava na posljednje, ona ubija plod svojega
tijela, dolazi pred sud i dospijeva u tamnicu, ako ju ne
kazne smrću. Đezdušni pravi ubojica — prolazi nekažnjen,
oženit će se malo zatim po svoj prilici kćerkom kakve
„časne i poštene" familije i bit će vrlo poštovani i pobožni
muž. T ako u časti i ugledu prolaze mnogi, što su na
takav način okaljali čast i svoju savjest. Ali kad bi i žene
dobile svoju riječ u zakonodavstvu, bilo bi mnogo štošta
drugačije u tom pogledu. Očito je, da mnoga umorstva
djece ostaju neotkrivena. Krajem srpnja 1899. stavljena je
u Frankenthalu na Rajni pod optužbu jedna služavka, što
je svoje novorodjeno vanbračno dijete utopila u Rajni.
Državno odvjetništvo pozvalo je sve redarstvene oblasti uz
Rajnu od Ludwigshafena do nizozemske granice, da mu
jave, nije li u stanovitom vremenu isplivala na kopno kakva
dječja lješina. Čudnovata posljedica toga poziva bijaše, da
su oblasti javile, da se u ono vrijeme izvuklo iz Rajne
A . Bebel. Žene. i socijalizam. 13
 194

ništa manje nego 38 lešina djece, a da im se dotada nije

moglo saznati za matere.
Najokrutnije postupa, kako već spomenusmo, francusko
zakonodavstvo, koje zabranjuje potragu za ocem, a ustraja
nahodišta. Zaključak konventa od 28. lipnja 1793. glasi:
„La nation se charge de 1* education physique et morale
des enfants abandonnes. Desormais, ils seront designes
sous le seul nom d ’ orphelins. Aucune autre qualification
ne sera permis.44 (Narod se brine za tjelesni i moralni
odgoj napuštene djece. O na su od toga časa označena
jedinim imenom sirota. Ne će se dozvoliti nikakva druga
oznaka). T o je bilo vrlo zgodno za muškarce, jer se time
obveza pojedinca svalila na cjelinu, samo da on ne bi bio
kompromitovan pred javnošću i pred svojom ženom. P o­
dignuti su domovi za siročad i nahodišta. Broj sirota i
nahodčadi iznosio je godine 1833. do 130945 ; cijenilo se,
da je svako deseto dijete bračno, samo da su ga se ro­
ditelji htjeli riješiti. Sva ta djeca ne uživahu osobitu njegu
i zato je broj smrtnih slučajeva bio vrlo velik. U ono
vrijeme umrlo ih je u prvoj godini života čitavih 59 po­
stotaka, dakle preko polovice; do dvanaeste godine umrlo
ih je 78 procenata, tako, da je od 100 njih samo 22 do­
seglo dobu od dvanaest godina. Početkom šezdesetih go­
dina bilo je još 175 nahodišta, 1861. bilo je u njima
42194 enfants trouves (nahodčadi), a uz to još 26156
enfants abandonnes (napuštene djece) i 9716 sirota, svega
78066 djece, koja se na državni trošak odgajaju. Godine
1905. zabilježilo se 3348 nahodčadi. Broj napuštene djece
iznosio je 84271. U cijelosti se broj napuštene djece
jedva smanjio zadnjih desetljeća.
U Austriji i Italiji osnovaše se takodjer nahodišta, za
koja se brine država. „Ici on fait mourir les enfants44
(ovdje se ubijaju djeca), kaže se, da je neki vladar prepo­
ručio tačan natpis za te zavode. Ali u Austriji iščezavaju
ona pom alo; sad ih ima samo još 8,^ u kojima je po­
četkom devedesetih godina bilo smješteno preko 9000
djece, dok ih je 30.000 bilo smješteno izvan tih zavoda.
Trošak za njih iznosio je nešto oko dva milijuna forinti.
U zadnjim godinama znatno je spao broj nahodčadi, jer
 195

još godine 1888. bilo je u Austriji zajedno s Galicijom

40865 nahodčadi, od njih u zavodima 10466, a u pri­
vatnoj njezi 30.399, pa se na njih trošilo 1817.372 fo­
rinta. Broj smrtnih slučajeva bio je kod djece, smještene
u zavodima, manji, nego broj djece u privatnoj njezi, na­
ročito u Galiciji. O vdje je godine 1888 umrlo u zavodima
31,25 procenata djece, dakle više, nego li u nahodištima
drugih zem alja; ali od djece, dane u skrb privatnicima,
umrlo je 84,21 postotaka, pravo umorstvo u masama. Čini
se, da poljačko plemičsko gospodarstvo ide za tim, da bi
što prije tjeralo sa života te uboge crviče.
U cijeloj Italiji primljeno je od 1894. do 1896. u takve
zavode 118.531 dijete. Prosječno godimice 29633 : dječaka
58901, djevojčica 596 3 0 ; nezakonitih 113141, zakonitih
5390 (tek 5 procenata). Kako je velik broj smrtnih sluča­
jeva, vidi se iz ove statistike:1

1890. do 1892. 1893. do 1896. 1897.

Broj djece, što su primljena
u n a h o d išta .......................... 91549 1 09899 26661
O d toga umrlo u prvoj go­
dini ......................................... 34186 41386 9711
T o Čini na stotinu . . . 3 7 ,3 3 7 ,6 3 6 ,4
Broj smrtnih slučajeva neza­
konite djece u Italiji . . 2 5 ,0 2 7 ,2 2 3 ,4
Smrtnost bračne djece . . 18,0 17,5 15.9

Užasno stanje vlada u domu za nahodčad Santa Časa

dell* Annunziata u Napulju, gdje je od 853 dojenčadi
umrlo godine 1896. njih 850. Još godine 1907. primljeno
je u nahodišta 18896 djece. Z a godine 1902. do 1906.
iznosio je broj smrtnih slučajeva kod tih nesretnih crvića
37,5 postotaka, a to znači, da više nego jedna trećina
takve djece umire u prvoj godini života.2
Uopće je svuda priznata činjenica, da vanbračno ro-
djena djeca umiru u mnogo većoj postotnoj mjeri, nego li

1 S. Turcsanyi i S. Engel, Nahodčad u Italiji. Tromjesečnik za

javno zdravstvo 1903. 35. svezak, str. 771.
2 Priručni rječnik državnih znanosti. 3. izdanje. 4. svezak. 1909.
Članak o nahodištima i sirotištima.
 196

bračna. Po pruskoj statistici umrlo je od 10.000 živoro-

djene d jec e :
18 81-1885 1886-1890 18 9 1-18 95 18 9 6 -19 0 0 19 0 4

Rr v /G r a d 211 210 203 195 179

Bračne ^ Ladanje , 86 , 87 , 87 , 85 ]J2
v , . /G r a d 398 39 5 385 374 333
Vanbračne ( U d a n je 3 ,9 332 336 ^ ^

Karakteristično je i odlučan dokaz za usku vezu iz­

medju prostitucije i tužnog stanja sitnih ljudi i seoske dru­
žine, da je od 94779 vanbračno rodjene djece bilo godine
1906. djece od matera, koje su pripadale ovim zanima­
njima: gradskoj služinčadi 21164, seoskoj služinčadi 18869,
zajedno dakle 40033 ili 42 procenta. Zbroji li se seoska
družina i seoske nadničarke i radnice zajedno, iznosit će
to do 30 procenata, dok ih u industriji i obrtu ima 14
procenata (13460).1
Diferencija u smrtnim slučajevima kod bračne i van­
bračne djece pada u oči naročito u prvom mjesecu njihova
života; tada je prosječno smrtnost vanbračne djece t r i-
p u t veća, no kod bračne. Nedovoljna njega za vrijeme
trudnoće, bolesni porodjaj i rdjava Jtijega poslije toga jesu
ti jednostavni uzroci ovoj pojavi. Čuvena „pobacivanja" i
razni pokušaji protiv ploda u utrobi povećavaju broj žrtava.
A i broj mrtvorodjenih veći je kod vanbračne djece, no
kod bračne, poglavito zbog pokušaja jednog dijela matera,
da još za vrijeme trudnoće izazovu smrt svoga djeteta.
K tomu još pridolaze i ubijanja djece, za koja se ne zna,
jer se ta umorena djeca sakriju medju mrtvorodjenčad.
,,K broju od 205 ubojstva djece, što ga navode francuski
sudbeni dokumenti, valja još — misli Bertillon — pribro­
jiti najmanje 1500 tobožnje mrtvorodjenčadi i 1400 sluča­
jeva smišljenih umorstava gladom ."2
Na 100 djece došlo je mrtvorodjenčadi:

1 G . v. Mayr, u pomenutoj knjizi, str. 140.

2 Schnapper-Arndt, u pomenutoj knjizi, str. 181,
 197

U godinama Bračna Vanbračna

N j e m a č k a .................................... 1891 do 1 900 3 ,1 5 4 .2 5

Pruska .................................... 1 900 190 2 3 ,0 2 4,41
Saska .................................... 1891 n1900 3,31 4 ,2 4
B a v a r s k a ............................... 1891 w190 0 2 .9 8 3,61
W iirttem berska..................... 1891 n190 0 3 ,3 0 3 ,4 8
Badenska ............................... 1891 1900 2 ,6 2 3 ,3 5
Austrija .................................... 1895 1900 2 ,6 4 3 ,8 6
Š v i c a r s k a .................................... 1897 ft
1903 3 ,4 0 6 ,1 4
Francuska .................................... 1891 99 1895 4 ,4 0 7 ,5 4
N i z o z e m s k a ............................... 1891 1900 4 ,3 8 8 ,1 3
D a n s k a .......................................... 1893 1894 2 ,4 0 3 ,2 0
Švedska .................................... 1891 n 1895 2 ,4 6 3 ,3 0
N o r v e š k a .................................... 1891 n 1 9 0 0 2 ,4 7 4 ,0 6
Finska .......................................... 1891 yy 1 900 2 ,5 4 4 ,4 3
I t a l i j a .......................................... 1891 1896 3 ,8 9 5 ,1 6 1

O na vanbračna djeca, koja prežive, osvećuju se društvu

za zlostavljanja, koja su im nanesena time, što jednu
n e o b i č n o v e l i k u postotnu količinu daju zločincima svih
stupnjeva.

5. Zločini proti ćudoredju i spolne bolesti.

Drugo jedno zlo, koje se toliko puta javlja, moramo
takodjer na kraju ukratko dodirnuti. Pretjerano spolno uži­
vanje mnogo je škodljivije, nego nedovoljno. Organizam,
koji se pretjerano zloupotrebljava, propada. Impotencija,
neplodnost, bolovi u hrptenjači, oglupavjelost, idiotizam i
druge bolesti posljedice su toga. U m j e r e n o s t u spolnom
saobraćaju isto je tako nužna, kao što je i u jelu, u piću
i ostalim ljudskim potrebama. Ali umjerenost izgleda mla­
deži vrlo teška, naročito onoj, koja živi u izobilju. O tuda
veliki broj „mladih staraca" u višim društvenim slojevima.
Broj mladih i starih otmjenih razvratnika velik je i pošto
su uslijed pretjeranog spolnog uživanja postali tupi i pre-
sićeni, oni osjećaju potrebu za osobitim nadražajima. 1 da
ostavimo na stranu one, kojima je urodjena ljubav prema

1 F. Prinzing, Uzroci mrtvih porodjaja. Sveopći statistički arkiv 1907.

7 . svezak, str. 4 3 d o 44.
 198

svome spolu (homoseksualnost), veliki broj ovih nesrećnih

ljudi baca se u neprirodnosti grčkoga doba. Spolna ljubav
prema muškarcima mnogo je više rasprostranjena, nego što
najveći broj od nas može i da san ja; o tome bi tajni spisi
gdjekoje policijske kancelarije mogli otkriti užasnih (akata.1
Ali se i medju ženama počinju u jačoj mjeri javljati ne­
prirodnosti stare Grčke. Lezbijska ljubav, safizam, izgleda,
da je prilično rasprostranjena medju udatim ženama u Parizu,
a po Taxelu medju otmjenim pariškim damama čak i u
ogromnoj mjeri. U Berlinu, kako se čini, četvrtina se pro­
stitutkinja odaje tribadiji, ali ni krugovi našeg otmjenog
ženskog svijeta ne oskudijevaju na Sapphinim učenicama.
Drugo jedno neprirodno podmirivanje spolnog nagona
je silovanje djece, koje se posljednjih decenija umnožilo.
T ako je u Njemačkoj zbog zločina i prestupa proti ćudo-
redju osudjeno godine 1895.— 10239, 1905.— 13432,
1906.— 13557 osoba. Medju ovima na temelju § 174.
(nemoralni činovi s djecom) godine 1902.— 58, a 1907.— 72
osobe, dok na temelju § 176. tačke 3 (nemoralni čini
s osobama ispod 14 godina) godine 1902. — 4090,
1906. — 4548, 1907. — 4397. U Italiji iznosio je broj zlo­
čina proti ćudoredju od 1887. do 1889.— 4590, 1903.— 8461
ili 19,44 i 25,67 na *100.000 stanovnika. Jednaka je či­
njenica ustanovljena u Austriji. „Jaki porast delikata proti
ćudoredju u perijodi od 1880. do 1890. — veli punim
pravom H . H erz — pokazuje, da gospodarska struktura
sadašnjosti s uvećanjem broja neženja i neoženjenosti, koja
je uvjetovana promjenama na selu, nije nikako postala
uzrokom loših moralnih odnosa. “ 2
Ljudi iz „liberalnih zanimanja", koji najčešće pripadaju
višim razredima, vrše u Njemačkoj oko 5,6 procenata kri­
minalnih prestupa, a medju tima oko 13 procenata tih
silovanja djece. Ovaj postotni broj bio bi još veći, kad
tim krugovima ne bi stajao na raspolaganje veliki broj

1 T u nedavno su procesi M oltke, Lynar, Eulenburg podali joi

užasniju sliku, no što se mogla očekivati. Oni su dokazali, koliko je ta
perverznost raširena u višim društvenim krugovima, naročito u vojničkim i
dvorskim.
2 Dr. H ugo H erz, Zločinstva u Austriji. Str. 65. Tiibingen 1908.
 199

sredstava, da ove zločine zataje. Užasna otkrića o silo­

vanjima djece u Engleskoj, koja je osamdesetih godina
prošloga vijeka iznijela „Pall Mall G azette” , pokazala su,
kakvo je stanje stvari u tom pogledu.
Slijedeći će brojevi najbolje pokazati na venerične bo­
lesti i njihov porast, na venerične bolesnike bolesničkih
blagajna N jem ačke:
Triper Sifilis Triper Sifilis
1877. do 1879. 23344 67750 1 8 92. do 1 8 9 4 . 50541 78093
188 0 . „ 188 2 . 28700 79220 1895. „ 1897. 53587 74092
1883. „ 1885. 30038 65980 1898. „ 1901. 83374 101225
18 8 6 . „ 1888. 32275 53664 1902. „ 1904. 68350 76678
1889. „ 1891. 41381 60793

Uzmemo Ii prosječni godišnji broj, u razdoblju se od

25 godina dignuo broj tripera (7781) i sifilisa (22583) na
22750 i 25559. Broj žitelja umnožio se samo za 25 po­
stotaka, broj bolesnika od tripera za 182, a onaj sifilitičara
za 19 procenata!
Imamo tu još jednu statistiku, koja se ne odnosi do­
duše na mnogo godina obuhvatajući tek jedan jedini dan
i pokazujući, koliko je pacijenata dne 30. travnja 1900.
došlo pred liječnika zbog tripera, šankera isifilisa. T u sta­
tistiku izdalo je prusko ministarstvo nastave. Upitni se
arak razaslao na svekolike liječnike. Prem da je od njih
poslalo odgovor samo 63,5 procenata, posljedica tih upita
bio je odgovor, da je dne 30. travnja 1900. u Pruskoj
skoro 41000 spolnih bolesnika bilo pred liječnikom. 11000
ovih imalo je svježi sifilis. U samom Berlinu bilo je toga
dana 11600 spolnih bolesnika, medju njima 3000 njih,
koji su baš oboljeli od sifilisa. O d 100.000 odraslih žitelja
stajaše u liječničkoj n jezi:
Muškaraca Zena
U B e r lin u ........................................................................................ 1419 457
„ 17 gradova a preko 1 00 .0 0 0 stanovnika . . . . 999 279
„ 42„ s .30.0 0 0 do 100 .0 0 0 stanovnika . . 584 176
„ 47 „ s ispod 3 0 .0 0 0 s ta n o v n ik a ............. 450 169
„ ostalim gradovima i seoskim općinama .. . • • 80 27

U čitavoj N j e m a č k o j .......................................................... 2 8 2 92

Uopće imaju od gradova najviše veneričkih bolesnika

 200

lučki gradovi, gradovi s visokim školama i garnizonama,

kao i trgovački i -industrijski gradovi. (Konigsberg na
100.000 — 2152 muškarca i 619 žena, Koln 1309 i 402,
Frankfurt na M. 1505 i 399).
Sto se Berlina tiče. nalazi Đlaschko, „da u velegradu
kao što je Berlin svake godine od 1000 mladiča izmedju
20 i 30 godina njih gotovo 200, dakle skoro peti dio oboli
od tripera, a 24 njih od novog sifilisa. A vrijeme, u kom
je muška mladež izložena opasnosti spolne zaraze, traje
dulje od jedne godine; za mnoge slojeve naroda traje ono
pet, a za mnoge deset i preko deset godina. Mladi će
čovjek iza petgodišnjeg celibata uloviti jedamput triper, a
u deset godina dvaput. Poslije četiri do pet godina će
svaki deseti, a poslije osam do deset godina svaki pet,
mladić uhvatiti sifilis. Ili drugim riječima: od muškaracai
koji se žene u tridesetoj, svaki će imati već dva puta
triper, a svaki četvrti i peti bit će sifilitičan. T o su brojke,
dobivene nakon najpomnijih računa, koje nama, liječnicima,
kojima se mnoga pred svijetom zatajivana nesreća ispo­
vijeda, ne smiju izgledati pretjerano.'*
Rezultati ankete od 30. travnja 1900. nalaze svoju po­
tvrdu u opsežnoj radnji o toj stvari za prusku vojsku, radnji,
koja potiče iz godine 1907. i koju je sastavio štopski
liječnik Dr. Schwiening.1
T u se vidi, da pojedina vojnička okružja, koja se u
cijelosti — doduše ne svagda — pokrivaju s pokrajinskim
okružjima, liferuju godimice gotovo uvijek isti broj venerično
oboljelih novaka. A neki vojnički zborovi ističu se osobito
visokim brojkama. T ako primjerice treći zbor, koji se uno­
vačuje iz Brandenburga. O n se nalazi u Berlinu, komu
valja pripisati krivnju za 2 procenta venerično oboljelih
novaka. U devetom zboru nadomještava Berlin Altona
(Hamburg), u dvanaestom Dresden, a u devetnaestom
Leipzig. Prema Schwieningovim računima dolazi raširenost
spolnih bolesti iz civilnog pučanstva. O d 1000 unovačenih
bilo je veneričnih bolesnika:

1 Generalni nadliječnik profesor Dr. Schuraburg, Spolne bolesti, nji­

hova narav i rasprostranjenost. Leipzig 1909.
 201

1903. 1904. 1905.

B e r lin ......................................................................... 40,9 37,2 45,2
27 gradova s više od 100.000 stanovnika 14,9 16,7 15,8
26 „ 5 0 .0 0 0 do 100 .0 0 0 11,6 9,6 9,5
33 2 5 .0 0 0 „ 5 0 .0 0 0 8,2 6,8 9,1
Gradovi s manje od 2 5 .0 0 0 stanovnika
i seosk e o p ć in e ............................................... 4,3 5.0 4.0
D r ž a v a ................................................................... 7,6 8,1 7.8
; S 58,4 v e n erič n o bo-
U n e p ru s k im v eleg ra-
dovima bilo je od 1000 rekruta spolno bolesnih u H am ­
burgu 29,8, Leipzigu 29,4, D resdenu 19, Chemnitzu 17,8,
Miinchenu 16,4.
Prem a G . v. Mayru iznosio je godišnji prirast veneričnih
bolesti od tisuće za 1903./04. u Pruskoj 19,6, u Austro-
Ugarskoj 60,3, u Francuskoj 27,1, u Italiji 85,2, u E n­
gleskoj 125, u Belgiji 28,3, u Nizozemskoj 31,4, u Rusiji
40,5, u Danskoj 45. O sobito se šire spolne bolesti u
mornarici: u njemačkoj mornarici bilo ih je 1905./06. na
putovanju 113,6 od tisuće, u domaćim vodama 58,8, na
kopnu 57,8, a u engleskoj mornarici godine 1905. 121,55,
a 1906. 121,94.
Mi dakle vidimo, kako se kao posljedica našeg soci­
jalnog uredjenja javljaju i umnožavaju poroci, ekscesi, pre­
stupi i zločini svih vrsti. Cijelo društvo dolazi u neko ne­
normalno stanje, u kom ponajviše žene pate.
Z ene osjećaju sve više i više ovo stanje i traže po­
moći. O n e zahtijevaju u prvome redu ekonomsku samo
stalnost i nezavisnost, da se ženi, baš kao čovjeku, dade
pravo da radi sve, za što ima snage i sposobnosti; one
naročito traže pravo, da se bave onim granama rada, koje
se nazivaju „slobodnim zanimanjima**. *Jesu li ove težnje
opravdane? Jesu li one izvedive? Pomažu li što? T o su
pitanja, koja traže što prije odgovor.

Trinaesto poglavlje.

Privredni položaj žene.

1. Razvoj i rasprostranjenost ženskog rada.
Težnju žene, da samostalno privredjuje i da bude lično
nezavisna, buržoasko društvo priznaje do jednog stanovitog
 202

stupnja za opravdanu, kao otprilike i težnju radnika za

slobodom kretanja. Glavni razlog ovoj predusretljivosti na­
lazi se u klasnom interesu buržoazije. Buržoaziji je potrebna
puna sloboda muških kao i ženskih radnih snaga, da bi
produkciju mogla razviti do vrhunca U koliko se mašinerija
i tehnika usavršuju, proces rada sve više i više dijeli u
najprostije aktove tražeći manju tehničku obrazovanost i
snagu, u koliko se s druge strane povećava konkurencija
izmedju pojedinih industrijalaca i konkurentske borbe či­
tavih proizvadjačkih oblasti — izmedju jedne države i
druge, jednog dijela zemlje i drugog — u toliko se ženska
radna snaga sve više traži.
Specijalni uzroci, koji vode ovoj sve većoj upotrebi
žene u sve većem^ broju privrednih grana, izloženi su op­
širno već ranije. Z ena se sve češće upotrebljava za rad
pored čovjeka ili na njegovu mjestu zbog toga, što su že­
nini materijalni zahtjevi skromniji, no čovjekovi. Jedna
okolnost, koja proizlazi iz njene spolne prirode, prinudjava
je da prodaje svoju snagu za jeftiniju cijenu; ona je pro­
sječno češće od muškarca izložena tjelesnim krizama, koje
povlače za sobom prekide u njenom radu, a pri kombi­
naciji i organizaciji radnih snaga, kakva postoji u krupnoj
industriji, lako izazovu i prekid cjelokupnoga posla. T rud­
noća i babinje produžavaju te pauze.1 Poduzetnik iskoriš-
ćuje tu okolnost i za n e p r i j a t n o s t i , koje ima zbog tih
kriza, d o b i j a d v a p u t v e ć u n a k n a d u p l a ć a j u ć i
z n a t n o m a n j e n a d n i c e . Isto tako, žena je vezana za
mjesto u kom živi, ili za njegovu najbližu okolinu; ona ne
može, kao što to u najviše slučajeva biva sa čovjekom,
mijenjati mjesto svoga življenja.
Dalje — kao što se može vidjeti u citatu iz Marksova
„Kapitala" na strani 123 — naročito rad udatih žena ima
osobite draži za poduzetnika. Kao radnica udata je žena

1 Prema popisima, što ih je složio nadzornik tvornica Schuler, broj

dnevnih posjetitelja na bolesničkim blagajnama bio je za ženske članove
7,17, a za muške samo 4 ,7 8 . Trajanje pojedinih oboljenja bilo je kod
ženskinja 2 4 ,8 , a kod muškaraca 2 1 ,2 dana. O . Schwarz, Posljedice
rada udatih žena u tvornicama s gledišta javnog zdravstva. Njemački tro-
mjesečnik za javno zdravstvo 190 3 . 3 5 . svezak, str. 424.
 203

mnogo pažljivija i više sklona da uči, no kad je neudata;

imajući pred očima svoju djecu ona napreže sve svoje sile,
da bi zaradila najnužnije životne namirnice i tako ona
gdjekada pristaje i na ono, na sto neudata ženska nikako
ne pristaje, a radnik još manje. U opće, radnica se još ri­
jetko usudjuje udruživati se sa svojim drugovima u cilju
izvojevanja boljih uslova rada. I to joj podiže vrijednost u
očima poduzetnika; šta više, ona u njegovim rukama često
puta služi kao dobar akt protiv tvrdoglavih muških radnika;
ona zatim ima veću ustrpljivost, veću okretnost prstiju,
razvijeniji ukus, osebine, koje ju za veliki broj radova čine
sposobnijom od muškarca.
O ve ženske vrline umije pošteni kapitalist u punoj
mjeri da cijeni i tako sa razvitkom naše industrije oblast
rada, na kojoj žena biva upotrebljavana, širi se sve više
iz godine u godinu, ali se — a to je najvažnije — n j e n
s o c i j a l n i p o l o ž a j n i k a k o ne p o b o l j š a v a .
A ko se upotrijebi ženska radna snaga, ona vrlo često
ostavlja bez posla mušku radnu snagu. A li potisnuta muška
radna snaga hoće da živi, ona se nudi za manju nadnicu,
a ta ponuda opet spušta još niže najamnicu radnice. T o
spuštanje najamnice ide do barbarske pljačke radne snage,
pljačke, koja biva sve veća zbog stalnog revolucijoniranja
tehnike i procesa rada, naročito zbog toga, što taj proces
revolucijoniranja uštedom radnih snaga čini suvišnima i
ž e n s k e radnike, pa se tako ponuda „ruku“ još više
povećava. Nove industrijske grane, koje se tek javljaju,
djeluju donekle nasuprot tom stalnom stvaranju relativno
izlišne radne snage, ali ne dovoljno snažno, da bi mogle
neprekidno poboljšavati uslove rada. T ako je u tim indu­
strijama, primjerice u elektrotehničkoj, potisnuta muška
radna snaga od ženske. T ako se u velikoj tvornici malih
motora Sveopćeg Električnog Društva većina strojeva upravlja
djevojkama. Svako penjanje najamnice preko jedne odre-
djene mjere nagoni poduzetnika, da teži sve većem usavr-
šivanju svoje mašinerije, da namjesto ljudskih ruku i ljud­
skoga mozga postavi automatsku mašinu, koja nema svoje
volje. U početku kapitalističke produkcije na tržištu rada
prema muškome radniku stoji gotovo samo muški radnik,
 204

sada se pak jedan spol upotrebljava protiv drugoga, a

potom dalje mladost proti starosti. Z ena potiskuje muš­
karca, a ženu opet potiskuje rad mladih ljudi i djece. T o
je „moralno uredjenje” u modernoj industriji.
Ovo bi stanje napokon postalo nesnošljivo, kad moć
strukovnih radničkih organizacija ne bi svom silom djelo­
vala njemu nasuprot. Pridružiti se tim organizacijama, to
je specijalno za radnicu jedna zapovijest nužde, jer je
radnica kao pojedinac mnogo manje kadra dati otpora po­
duzetniku, nego li radnik. T o postepeno uvidjaju i radnice.
Tako ih je u njemačkim strukovnim organizacijama bilo
1892. — 4355, 1899. — 19280, 1900. - 22884, 1905.
— 7441.1, 1907. — 136929, 1908. — 138443.1 Godine
1892. bio je to samo 1,8 procenat svih članova organi­
zacija, a u godini 1908. 7,6 procenata. Prema petom me-
djunarodnom izvješću o strukovnom pokretu iznosio je
broj ženskih članova u Velikoj Britaniji 201.709, Fran­
cuskoj 88.906, Austriji 46.401.
Težnja poduzetnika, da produže radni dan, kako bi
iz svojih radnika iscrpli što veći profit, olakšana je manjom
otpornom snagom radnica. O tuda ta pojava, da je primje­
rice u tekstilnoj industriji, u kojoj ženske sačinjavaju mnogo
više od polovine cjelokupnoga broja radnih snaga, vrijeme
rada n a j d u ž e , zbog čega je baš tu i morala interveni­
rati državna zaštita ograničavajući zakonom vrijeme rada.
Naviknuta poslovima u kući, da ne mjeri vremenom svoj
rad, žena pušta bez ikakva otpora, da joj se to vrijeme
produži i u radionici.
U drugim granama rada, kao u čišćenju, fabrikaciji
cvijeća i t. d .2 one upropašćuju svoje nadnice i radno vri­
jeme time, što uzimaju posebne poslove, koje rade kod
kuće, a ne primjećuju, da time same sebi konkurišu, jer
za šesnaestsatni radni dan ne izrade više, no što bi za­
radile sa reguliranim desetsatnim radnim vremenom.

1 U svim njemačkim strukovnim organizacijama 1681 I I .

a „Naročito u konfekcijskim poslovima. A li i u drugim tvornicama.
Tako u Sonneberškim tvornicama igračaka, u tvornicama rublja, tvorni­
cama cipela, tvornicama papira.M R. W ilbrandt, Zaštita radnica i kućni
rad, str. 84. Jena 1906.
 205

su na
iqo> OiO> — O icooioqcM ^-^in — co<o — ■**
in co to o" co — in to* 00 05 ■*}* 5** tj*' oo*
T T i O T f c ^ i O T p i O ^ C O '^ C O r o ^ '^ '^ ^ C O

koje
T f O d J T f " tf tO O O — 0 0 CM O O 0 0 0 0 M O i CO
Q 0 0 CM* O ) T f 0 0 CD’ 0 0 — ■'3«' ■ 't tO M** r f T f
CO T f CM C O CM CO O S — CMCMCMCMCMCMCM —
‘3 __ g ___________________________________________________

i mornarice,
*T3 5
S >« * cm co co o o cm 00 '^ .’-.0 0 ^ . t q q c o *o co
•- 3 —* Tt<" Tl<‘ — 0 0 lO* 0 0 CO* 0 5 CO* CD CD T f T f o f —T
c o c o c o T fc o c o c o c o to c o to m c o c o c o c o c o
5 0 £»C M CD CM
^|QO)^M^t>OOCOC
_. „ __
—TTCTicOtOtOOCOr . . 5 t-~ CM —
—
-^D cO iQ iO O C O ^inO D h-Q O Q O C O D
— t o CM
C M t ^ O — C M C D lO — O c p r p C D O O C M C O t O t n

iz vojske
Biss
CM —

^ Q O N C M ^ O O O lfl
O O iO D ^ lO O ^ C M ^ _
0Q — CD — O r ' - l O C M m O i O C D r — C D O O C M O ,
C M O O g C D ^rO O T Ć O O C O C O — t - — — CT5COD5

osoba
D l O D ^ C O D O ^ t O i n i n h - h - D ' t ’- C M
T f G O C O C M C M '^ O Q O ^ C O i D C M — l O iO C O C O
0 > IO CM iO tO CD tJ< iO tO

91219
SSiSSgfc: CM VQ CM
CM CM CM CM 5 X 100
CO 0 5 0 5 CO cd — co t r
0OD-
0 > Is- CM lO 0 0 !''■ O CO
S J Q S g 00 50 OlO O—) CM—
O) 10 4 0 5 CD —

2 Ovi brojevi sadržaju

0 0 0 0 CD lO O — CM CM

05 00 O ) — — r"- co co m ^ r -
C M O iO C M 5 5 O h * CM X
mr»
o “ —~ 'rt* ^ 0 0 — h - r - CO
— t - CM 0 0 0 0 CO
. .C M C M N I O I O O

CO ^ t*"*

■^ro-'TcD —■'t-------------- c ^. _<ICOI^CO ——

____ 5 5 « O ) 0 0 0 0 CD - 5
0 5 0 0 CM CM O 0 0 - . _
iD C T it^ C D C M O C C O C D _ 5iOCOl0050>lQlO’«r
CMCMCD — C O C D tO C O U 5 CMCO — t>-CM CM COCM
— C0 0 5 C0 CD — 0 5 COC
privrednike.

CO — CD — —

— CD — CO — O O O O Q C O '> T '5 ' C O c D r ^ Q ' ' t C M

— C M C M t ^ i O h 'C O ^ O C O C D C O O O C O O C M O i
C O iQ O O t-iO C M — C M C M O O C O C M t ^ O O t Q
^ O Q l O ^ * — C D O C O l O — i Q O t ^ - — CM — O
4 CO — 0 0 CO CM — CM — l O C M C M O D
CO— — CM CO
1 Isključivši nesamostalne

CD — —
popisa bile izvan zemlje.

4<
-2
-
*• "5® * * -c
00a -3 -r S I) .2 « > o 3 J* wkT.—
o JS
dan

.£ ,3
Z < D J!>cn £ cq Z Q»c Z tjJ>to js > co
CC n
 206

Koliko značajnu ulogu u privrednome životu raznih

kulturnih država igra ženski spol, jasno nam pokazuje ta­
bela na str. 205. kako u pogledu uposlenih lica iz oba
spola, tako i u odnosu prema stanovništvu.1
O va tabela pokazuje dalje, da broj žena, sposobnih
za privredjivanje, predstavlja u svim kulturnim zemljama
vrlo znatan procenat cjelokupnoga stanovništva. U Austriji
i Italiji najveći, — vjerovatno, da je uzrok tome način
popisa, po kome su uzimana u obzir ne samo ona ženska
lica, kojima je jedna vrsta privrede glavno zanimanje, no
i ona, kojima je to sporedno zanimanje, — u Sjedinjenim
Državama najmanji. Ali je važna i uporedna tabela o tome,
koliko je broj lica u privredi porastao prema ranijim peri-
jodima. Uzmimo ponajprije Njemačku.

Privrednici u O d 100 pri­

Godina popisa

Ukupno žiteljstvo Privrednici

procentu vrednika bilo je

m. ž.
muških ženskih muških ženskih m.
stanovništva *■

1882 2 2 1 5 0 7 4 9 2 3 0 7 1 3 6 4 1341 5 4 1 5 5 5 4 1 5 1 7 6 0 ,5 7 2 4 ,0 2 7 1 ,2 4 2 8 ,7 6
1895 25409161 2 6 3 6 1 1 2 3 15541841 6 5 7 8 3 5 0 6 1 ,1 3 2 4 ,9 6 7 0 ,2 5 2 9 ,7 5
1907 3 0 4 6 1 1 0 0 3 1 2 5 9 4 2 9 1 8 5 99 2 3 6 9 4 9 2 8 8 1 6 1 ,0 6 3 0 ,3 7 66,21 3 3 ,7 9

T abela pokazuje, da je broj privrednika daleko veći

od prirasta pučanstva, da je dolazak ženskih radnih snaga
u privredi još većma nadvisio taj prirast, tako, te broj
muškog privrednog stanovništva ostaje relativno stacijo-
naran, dok žensko privredno pučanstvo relativno i apso­
lutno raste i tako ženski rad to više potiskuje muški rad.
Broj privrednika porastao je od 1882. do 1895. za
16,6 postotaka, a od 1895. do 1897. za 19,34 procenata,
i to broj muškaraca u privredi za 15,8 dotično 19,35, a
broj žena u privredi čak za 18,7 procenata od 1882. do
1895. i za 44,44 po sto od 1895. do 1907.! Pošto
je prirast stanovništva od 1882. do 1895. iznosio samo

1 Rječnik državnih znanosti. 2. svezak, str. 83 2 . 3. izdanje. F.

Zahn, Zvanje i statistika zanimanja.
 207

19,8, a od 1895. do 1907. samo 19,34 postotaka, to je

broj osoba u privredi uopće porastao, ali posto je porast
muškaraca u privredi išao zajedno s porastom cjelokupnoga
pučanstva, to je broj ženskinja u privredi najjače narastao,
a to svjedoči, da borba za život traži više naprezanja,
nego ranije.
O d 1882.do 1895. i od 1895. do 1907. rasli su
( + ) ili padali (— ) u N jem ačkoj:
O d 1882. do 1895. „ O d 18 9 5 . do 1907.
Ženski privrednici
+ 1 ,0 0 5 .2 9 0 = 2 3 ,6 0 posto + 2 ,9 7 9 .1 0 5 = 5 6 ,5 9 posto
Muški privrednici
+ 2 .1 3 3 .5 7 7 = 15,95 posto + 3 ,0 7 7 .3 8 2 = 1 9 ,85 posto
Ženska služincad
+ 3 1 .5 4 3 = 2 ,4 6 posto — 6 4 .5 7 4 = 4,91 posto
M uška služincad
— 17.151 = 4 0 ,3 5 posto — 9 .9 8 7 = 3 9 ,3 8 posto

O soba u privredi dolazilo je n a :

1882 1895 I 1907
ženski muški ženski muški ženski muški

Zemljoradnja i šumarstvo . . 2534909 5701587 2753154 5539538] 4598986 5284271

Industrija i rudarstvo . . . . 1126976 5269489 1521118 6760102 2103924 9152330
Trgovina i promet . . . . 298110 1272208 579608 17589031 931373 2546253
Nadničarstvo razne vrsti . . 183836 213746 233865 19862$ 320904 150791
Javne službe i slobodna zani­
manja .......................................... 115272 373593 176648 618335 288311 799025
Vojska i mornarica . . . . 542282 — 630978 — 651194

Umnožile su se, odnosno smanjile privredne osobe u

O d 1882 do 1895 Od 1895 do 1907

po­ muških po­ po­ muških po­
ženskih sto sto ženskih sto sto

Zemljoradnja i šumar­
stvo ........................
Industrija i rudarstvo .
Trgovina i promet
Nadničarstvo raznih
v r s t a ........................
Javne službe slobodna
zanimanja. . . .
Vojska i mornarica .
Ukupno . . .
4- 218245 8,60 -I- 162049 2,80 +1845832 67,04 - 255267 4.61
+ 394142 &5,oo +1490613 28,30 + 582806 38.31 +2392228 35,39
+ 281498 98,40 + 486695 38,30 + 351765 60.69 + 787350 44,76
- f 50029 27,20 - 15120 7,10 + 87039 37.22 - 47835 24,08
-|- 61376 53.25 154285 33,25 + 111663 — + 180690 —
— — + 179153 39,65 — — —j— 20216 —
-1-1005290 23,60 +2133577 15,90 +2979105 - +3077382 1 —
 208

O d osoba, bavećih se privredom, bilo ih je

1895 1907
ženskih posto muških • posto ženskih posto muških posto

Samostalni 1069007 2 2 ,14405039 4438123

Namješteni . 49418 0,81 582407 1130839
Radnici i t. d.
(isključivši
sluge) . . 3745455 77,09 9071097 64,6
4853880=100,00 14058543=100,00 7634283=100.00j 16982854=100.00
1

O d s a m o s t a l n i h žena bilo ih je 1907. prama 1895.

1907
Industrija (kućna industrija) . 4 7 7 2 9 0 5 1 9 4 9 2 — 4 2 2 0 2 = 8 ,1 0 postotaka
Trgovina i promet . . . . 246 6 4 1 2 0 2 6 1 6 + 4 4 0 2 5 = 21, ii
Z e m lj o r a d n j a .......................... 3 2 8 2 3 7 3 4 6 8 9 6 - 1 8 6 5 9 = 9 ,0 4

Najjače bijahu ženske zastupane u

1907. 1895.
4 ,5 8 5 .7 4 9 2,745.8^10
Odijevanje 8 8 3 .1 8 4 71 3.021
5 4 5 .1 7 7 2 9 9 .8 2 9
5 2 8 .2 3 5 42 7 .9 6 1
3 3 9 .5 5 5 2 6 1 .4 5 0
2 4 8 .9 6 2 14 0 .3 3 3
7 3 .0 3 9 3 6 .2 1 0
Kamena i zemljena industrija 7 2 .2 7 0 39555
6 7 .3 2 2 3 9 .2 2 2
4 8 .0 2 8 3 0 .3 4 6

Privredne grane, u kojima ženski radnici u Njemačkoj

znatno nadmašuju broj muških radnika, jesu u glavnom o v e :
Ženski Muški
Z e m lj o r a d n j a ..................................................44 ,22 1 7 .1 3 2 2 ,7 3 7 .7 6 8
Tekstilna industrija ............................... 4 6 6 .2 1 0 3 9 0 .3 1 2
O d ij e v a n j e .................................................... 4 0 3 .8 7 9 3 0 3 .2 6 4
Č i š ć e n j e ......................................................... 8 5 .6 8 4 5 8 .0 3 5
G o s t io n ić a r s t v o ......................................... 2 6 6 .9 3 0 1 3 9 .0 0 2
Kućna p o s l u g a ......................................... 2 7 9 .2 0 8 36.791
Đ olničarstvo................................................... 129.197 7 8 .5 2 0

O ve brojke daju jasnu sliku o stanju stvari u Njemačkoj.

1 ako se krug privrednika širi daleko preko porasta pu­
čanstva, ipak porast ženskih radnih snaga u privredi još
 209

daleko nadmašuje taj broj. Ž ena se sve više i brže uposluje

na svim područjima. Dokle broj muškog privrednog pučan­
stva ostaje relativno stacijonaran, raste žensko privredno
stanovništvo i relativno i apsolutno. Još i više. Prirast
ženskog spola medju privrednicima glavni je dio porasta
privrednika u cjelokupnom stanovništvu. Prirast žena u broju
pučanstva spao je od 70,81 _ procenata u 1895. na 63,90
procenata u 1907. godini. Ž enski je rad dakle dobio to­
liki opseg, toliko značenje, te kao da prstom upire na
plitkost filistarske rečenice: žena spada u kuću.
U Engleskoj bilo je zaposleno u industriji:
O d 100 privrednika
ukupno muških ženskih muških ženskih
1871. . 1 1 ,5 9 3 .4 3 6 8 ,2 7 0 .1 8 6 3 ,3 2 3 .2 8 0 - -
1881. . 1 1 ,1 8 7 .5 6 4 7 ,7 8 3 .6 4 6 3 ,4 0 3 .9 1 8 6 9 ,5 9 30 ,4 1
1891. . 1 2 ,7 5 1 .9 9 5 8 .8 8 3 .2 5 4 4 ,0 1 6 .2 3 0 6 8 ,0 9 31,91
1901. . 1 4 ,3 2 8 .7 2 7 1 0 ,1 5 6 .9 7 6 4 ,1 7 1 .7 5 1 7 0 ,0 9 29,91

Dakle u vremenu od 30 godina porastao je broj muških

uposlenih osoba za 1,886.790 glava = 22,8 po sto, a
broj ženskih za 848.471 = 25,5 postotaka. Osobito je
značajno na tabeli, da je 1881., premda je ta godina bila
godina krize, broj muških uposlenih osoba spao prema go­
dini 1871. za 486.540 glava, dok je za 80.630 glava po­
rastao broj ženskih glava. Relativno padanje ženskih radnih
snaga godine 1901. tek je prividno, te se broj u poljo­
privredi ne može uporediti s odnosnim brojem iz godine
1891., jer sada većina žena i kćeri poljoprivredničkih figu­
riraju u grupi ljudi bez zanimanja. Izim toga su u zadnjih
dvadeset godina osobito jako napredovale one industrije,
u kojima se traži više muška radna snaga, prema tomu je
tekstilna industrija relativno, a od 1891. i apsolutno naza­
dovala :
1 8 81. 1901. Prirast u O d toga
postotku ženskih
Kamena i zemljena industrija 5 2 8 .4 7 4 8 0 5 .1 8 5 53 5 .0 0 6
Obradjivanje metala' i stro­
jarstvo 8 1 2 .9 1 5 1 ,2 2 8 .5 0 4 52 6 1 .2 3 3
Gradjevni o b r t 7 6 4 .9 1 1 1 ,1 2 8 .6 8 0 47 2 .4 8 5
Tekstilna industrija . . . . 1 .0 9 4 .6 3 6 1 ,1 5 5 .3 9 7 5 6 6 3 .2 2 2

Ipak je ženski rad opet napredovao na štetu muškoga.

A . Bebel: Ž ena / eocijalizam. 14
 210

Samo se broj prirasta ženskog rada, koji je od 1851. do

1861. iznosio još 12,6 procenata, a od 1871. do 1881. —
7,6 procenata, smanjio od 1891. do 1901. na 1,8 pro­
centa. Godine 1907. brojila je tekstilna industrija 407.360
radnika = 36,6 procenata i 679.863 radnica = 63,4
postotka.
Nasuprot tomu, ženski je rad mnogo jače narastao u
konfekcijskoj industriji i u trgovačkom zanatu. Dalje se
pokazalo još i to, da mladje ženske radne sile potiskuju
starije. A pošto su ženske ispod 25 godina većinom
neudate, na mjesto udatih ili obudovjelih žena stupaju
djevojke.
Privredne grane, u kojima su ženski radnici Engleske
brojem znatno nadvisili muške, bijahu u glavnom ove:
Ženski Muški
Kućni p o s lo v i 1 ,6 9 0 .6 8 6 1 2 4.263
Konfekcijska in d u s t r ij a 7 1 1 .7 8 6 4 1 4 .6 3 7
Tekstilna i n d u s t r i j a 6 6 3 .2 2 2 4 9 2 .1 7 5
otuda pamučna industrija . . . . 3 2 8 .7 9 3 193 .8 3 0
„ vunena in d u s tr ija 153.311 106 .5 9 8
„ konoplja, l a n ........................... 1 0 4 .5 8 7 4 5 .7 3 2
„ s v i l a ............................................. 2 2 .5 8 9 8 .9 6 6
„ v e z i v o ....................................... 2 8 .9 6 2 9 .5 8 7

Naplata žena je gotovo u svim granama znatno manja,

nego naplata muškarcima z a i s t o r a d n o v r i j e m e .
U tekstilnoj industriji prema najnovijoj anketi iznosila je
prosječna tjedna zaslužba godine 1906. kod muškaraca 28
šilinga 1 peni (28,55 maraka), a kod žena tek 15 šilinga
5 pencea (15,66 maraka).1 U industriji dvokolica, gdje se
u zadnje vrijeme zbog uvedenja strojeva brzo razvija ženski
rad, dobivaju žene na tjedan samo 12 do 18 šilinga, dok
su muškarci zasluživali 30 do 40 šilinga.2 Istu pojavu su­
srećemo u industriji papira, u knjigoveštvu i u industriji
cipela. Osobito se zlo naplaćuje ženski rad u konfekciji
rublja : 10 šilinga na tjedan — to je već dobra zaslužba.

1 T extile Trades 1906. London 1909.

2 E. Cadbury, C. M atheson i G . Shann, W om en’s work and wages.
Str. 121. London 1906.
 211

„O pćenito uzevši žena zaslužuje trećinu ili polovinu tjedne

plaće, koju dobija muškarac . ,*1
Slićne razlike u plaći postoje izmedju muškaraca i žena
u poštanskoj službi i u učiteljskoj službi. T ek kod pa­
mučne industrije u Lancashireu zasluživahu oba spola u
istom radnom vremenu skoro iste plaće.
U Saveznim Državama razvijao se ženski rad, kako
slijedi:
1 880. 1890. 1900.
Zemljoradnja . . 5 9 4 .5 1 0 6 7 8 .8 8 4 9 7 7 .3 3 6
Slobodni pozivi . 1 7 7.255 3 1 1 .6 8 7 4 3 0 .5 9 7
Kućna posluga 1 ,1 8 1 .3 0 0 1 ,6 67.651 2 ,0 9 5 .4 4 9
Trgovina i promet 6 3 .0 5 8 2 2 8 .4 2 1 5 0 3 .3 4 7
Tvornice . . . . 6 3 1 .0 3 4 1 ,0 2 7 .9 2 8 1 ,3 1 2 .6 6 8
% % °/o
Ukupno žena 2 ,6 4 7 .1 5 7 14,7 3 ,9 1 4 .5 7 1 17 ,4 5 .3 1 9 .3 9 7 18,8
Ukupno muških 1 4 ,7 7 4 .9 4 2 8 5 ,3 1 8 ,8 2 1 .0 9 0 8 2 ,6 2 3 ,7 5 3 .8 3 6 8 1 ,2
1 7 ,3 9 2 .0 9 9 10 0 2 2 ,7 3 5 .6 6 1 100 2 9 ,0 7 3 .2 3 3 100

Vidimo odavle, da je broj žena, uposlenih u privredi

od 3,914 571 u godini 1890. poskočio godine 1900. na
5,319.397, dakle znatno brže od cjelokupnog pučanstva,
koje se od 1890. sa 62,622.250 umnožilo do 1900. sa
76,303.387 glava tek za 21 procenat. Isto tako pada re­
lativno neprestance broj uposlenih muškaraca, koji su po­
tisnuti od žena. T ako sada od 100 privrednika otpada na
ženu 18,8, dok je godine 1880. otpadalo na njih ne više
od 14,7 procenata.
N e ima gotovo zanimanja, osim njih 9 (od 312), u
kom ne bi bile zaposlene žene. Prema popisu od 1900.
bilo je medju njima dapače 5 mornara, 45 vlakovodja i
ložilaca, 185 kovača, 508 mašinista, 11 svrdlača i 8 bač­
vara. „ T e brojke nemaju, razumije se, velikog socijološkog
značenja. O ne pokazuju samo to, da ima vrlo malo zani­
manja, od kojih bi ženskinje bile apsolutno isključene, bilo
zbog svog prirodnog ustrojstva, bilo pak s obzirom na
zakon. “ a
O sobito su jako zastupane žene u slijedećim zvanjima:

1 E. Cadbury i G . Shann, Sw eating. Str. 7 6 . London 1907.

2 Statistika uposlenih žena. Str. 3 1 . W ashington 1908.

4
 212

služavke i konobarice 1,213.828, (abrikacija ženskih odi­

jela 338.144, zemljoradnice 497.886, pralje 332.665, uči­
teljice 327.905, posjednice farma 307.788, tekstilne rad­
nice 231.458, kućegazdarice 147.103, prodavačice 146.265,
švelje 138.724, bolničarke i primalje 108.691, nekvalifi­
cirane 106.916. U tih dvanaest zanimanja nabrojeno je
3,583.333 = 74,1 procenata svih žena u privredi. Osim
toga ima još 85.086 stenografistica, 82.936 klobučarica,
81.000 trgovačkih pomoćnica, 72.896 knjigovodkinja i t. d.,
zajedno u 19 zanimanja s više od 50.000 žena 4,293.894
= 88,8 procenata svih žena u privredi.
V iše žena bilo je u slijedećim zanimanjima. O d lOO
privrednika došlo je n a :
Ž ene Muževe
Konfekcija r u b lja ............................................................... 9 9 ,4 0 ,6
Č i š ć e n j e .............................................................................. 98 2
Š v e l j e ................................................................................... 9 6 ,8 3 ,2
Fabrikacija o k o v r a t n ik a ............................................... 7 7 ,6 2 2 ,4
Č i p k a r s t v o ......................................................................... 7 2 ,8 2 7 ,4
R u k a v ič a r s tv o .................................................................... 6 2 ,6 3 7 .4
Vezanje k n jig a .................................................................... 5 0 ,5 4 9 5
T ekstilne f a b r i k a c i j e .................................................... 50 50
G a z d a r ic e .............................................................................. 9 4 ,7 5 ,3
B o ln ić a r s tv o ......................................................................... 8 9 ,9 10,1
Praonićki z a v o d i ............................................................... 8 6 ,8 13,2
Služinski p e r s o n a l ......................................................... 8 1 ,9 18,1
Iznajmljivanje s o b a ......................................................... 8 3 ,4 16,6
S t e n o g r a fija ......................................................................... 7 6 ,7 2 3 ,3
U čitelji i u č i t e l j i c e .......................................................... 7 3 ,4 2 6 ,6
U čitelji i učiteljice g l a z b e .......................................... 5 6 ,9 43,1

O d 4,833.630 ženskinja u privredi, koje imadu 16 i

više godina, bilo ih je 3,143.712 neudato, 769.477 udato,
856.005 obudovjelo, 63.436 rastavljeno.
„Porast u procentnom odnošaju privrednika,“ veli ame-
rikanski izvještaj, „bio je najveći kod udatih žena, pošto
je taj procentni odnošaj bio 1900. za četvrtinu veći, nego
li 1890. 1890. bila je u privredi tek jedna žena od 22
godine, a 1900. jedna od 18.
Relativno i apsolutno vrlo je velik bioj obudovjelih i
rastavljenih žena. O d 2721438 obudovjelih žena bilo ih
je 1900 godine zaposleno u privredi 857005 = 31,5 po
 213

sto, a još veći je postotak bio medju rastavljenima. O d

114935 bilo ih je godine 1900 zaposleno u privredi 55,3
procenata, a 1890 godine 49 po sto. T ako bivaju svake
godine sve više i više žena oslonjene same na sebe.
O d 303 zanimanja, kojima se bave žene, ima ih
79 s manje od 100 žena
59 „ „ „ 1 00 do 5 0 0 „
31 „ „ „ 5 0 0 * 1 000
125 „ više „ 1 0 0 0 ,.
63 „ „ „ 5000 „

O d 100 uposlenih osoba u dobi od 16 i više godina

dobijaju:
Muškarci Ž en e
Manje od 7 dolara 18 M anje od 7 dolara 6 6 ,3
7 do 9 „ 1 5 ,4 7 do 9 ,. 19,6
9 99 2 0 „ 6 0 ,6 9 15 * 13,2
2 0 99 2 5 „ 4 .8 15 20 „ 0 .8
V iše od 2 5 „ 2. 20 „ 25 „ 0.1
Prosječna tjedna plaća 11,16 dolara 6 ,1 7 dolara

Vidimo, da 60,6 postotaka svih muškaraca dobijaju

više od 9 dolara, dok nasuprot samo 14,1 postotaka rad­
nica dobijaju više od 9, a više nego dvije trećine (66,3
po sto) manje od 7 dolara.1 Prosječna tjedna plaća iznosi
za muškarce 11, 16, a za žene 6,17 dolara, dakle skoro
dvostruko manje.
Isto je tako velika razlika u ćinovnićkom svijetu. O d
185874 civilnih činovnika nabrojeno je : 172053 muških
= 92,6 po sto i 13821 = 7,4 procenta ženskih. U K o­
lumbiji, gdje je sjedište centralne uprave, diže se postotak
ženskog rada do 29 procenata. P a ipak manje od 720
dolara dobijaju 47,2 procenata svih žena, dok muškarci
samo u 16,7 procenata.2
U Francuskoj je prema popisu od 1901 bilo u pri­
vredi 19715075 pučanstva, od toga 12910565 muškaraca
i 6804510 žena. Na pojedina zanimanja razdijeliše se oba
spola, kako slijedi:

1 Earnings of wage-earners. Bulletin 9 3 , str. 11. W ashington 1908.

* Executive civil service of the U nited States. W ashington 1908.
 214

Muškarci Proc. Ženske Proc.

P o ljo p riv r e d a ..................... 5517617 72 2658952 28
T r g o v in a ............................... 1132621 65 689999 35
Kućna posluga . . . . 223861 23 791176 77
Slobodna zanimamja . . 226 5 6 1 67 1 7 3278 33
Industrija................................ 3695213 6 3 ,5 2 1 2 4 6 4 2 3 6 ,5

„Dakle broj ženskog radnog naroda je polovica muškog

radnog naroda."1
Kao u svim drugim zemljama najmanji je procenat u
svim zanimanjima, što zahtijevaju veliku fizičku snagu. (U
rudarstvu dolaze 2,03 žene na 100 muškaraca, u kameno­
lomima 1,63, u metalurgiji 1,06). Naprotiv najviše žena
ima u tekstilnoj industriji — 116 žena na 100 muškaraca,
u konfekcijskoj industriji, u praonicama 1247, u konfekciji
rublja 3286.2
U opće je, kao što konstatira gospodja C. Milhaud,
najviše žena u onim industrijama, gdje je radno vrijeme i
suviše dugo i gdje je plaća i suviše niska. „Tužna činje­
nica : dok industrije s kratkim radnim vremenom uposluju
tek nekoliko tisuća žena, dotle obrti s dugim radnim vre­
menom uposluju stotine tisuća njih."3
Sto se tiče naplate rada, buržoaski E. Levasseur veli,
da u svim gotovo slučajevima plaća žena rijetko kada iz­
nosi dvije trećine naplate muških radnika, a mnogo češće
dostiže polovicu.4

2. Tvornički rad udatih žena. Kućna industrija i

industrije, pogibeljne zdravlju.
Vrlo je visoki procenat, što ga uopće predstavljaju udate
radnice prema cjelokupom broju radnica, stanje, koje je
vrlo ozbiljno za porodični život radnika, i taj broj uposlenih
udatih žena stalno sve više raste. Njemački privredni nad­

1 C. M ilhaud, Radnica u Francuskoj. Str. 4 do 5. Paris 1907.

2 E. Levasseur, Radnička i industrijska pitanja u Francuskoj za treće
republike, str. 2 7 5 do 2 7 6 . Paris 1907.
3 C. M ilhaud, u pomenutoj knjizi, str. 22.
4 E. Levasseur, u pomenutoj knjizi, str. 537.
 215

zornici priredili su godine 1899. anketu o vremenu rada

udatih žena i razlozima, koji ih nagone na rad .1
T ako se saznalo, da u tvornicama radi ukupno 229.334
žena. Osim toga prema saopćenjima pruskih rudarskih
oblasti radilo je preko dana u rudnicima 1063 žena. U
Badenu, u poduzećima, koja su podčinjena kontroli pri­
vrednog nadzorništva, broj udatih radnica u vrijeme od
1894. do 1899. poskočio je od 10.878 = 27,05 proce­
nata na 15.046 = 31,27 procenata svih odraslih radnica.
U kojem su opsegu na priopćenoj sumi od 229.334
zastupane glavne industrijske grane, izlazi iz slijedeće tabele :
T ekstilna i n d u s t r ij a .................................................... 1 1 1 .1 9 4
Industrija h r a n e .............................................................. 3 9 .0 8 0
Kamena i zemljena in d u s t r ij a ............................... 19.475
Industrija o d i j e l a ......................................................... 13 .1 5 6
Industrija p a p i r a ......................................................... 1 1 .049
Obradba k o v i n a ......................................................... 1 0 .739
Drvena in d u s t r ij a ....................................... 5 .6 3 5
Poligrafski o b r t i .............................................. 4 .7 7 0
Industrija strojeva . . * .................... 4 .4 9 3
Kemička i n d u s t r i j a ................................ 4 .3 8 0
D r u g o ..................................... .......................................................5 .3 6 3 ____
Ukupno . . . 2 2 9 .3 3 4

Pored tekstilne industrije ističe se odmah industrija

hrane i sredstava za uživanje, gdje prije svega daje upo-
slenja mnogobrojnim ženama fabrikacija cigara i duhana.
O nda slijedi industrija papira, naročito zavodi za sortiranje
prnja i ciglane. „Z ene se bave većinom u napornim zani­
manjima (kamenolomi, ciglane,bojadisaone,kemičke tvor­
nice, fabrike šećera i t. d.) teškim, a često i nečistim
poslom, dok se mladje ispod 21 godine radnice nalaze u
tvornicama papira, tvornicama cigara i odijela. Z a najgore
poslove, što ih drugi izbjegavaju, nadju se tek starije rad­
nice, naročito udate. “2

1 U p oslenje udatih žena u tvornicama. Prema godišnjim izvješćima

privrednih nadzornika za godinu 18 9 9 . obradjeno u odjelu za unutarnje
poslove. Str. 18, 2 1 , 2 3 , 4 9 , 53 , 6 2 , 6 3 . Berlin 1901.
2 „ U krajevima, gdje su koncentrirane tkaonice, diže se procenat
udatih žena medju tvorničkim radnicama daleko preko prosječnih 2 6 pro­
cenata, naprimjer u Sachsen-Altenburgu do 56, a u Reussu do 5 8 pro­
cenata." R. W ilbrandt, Tkalci u sadašnjosti. Str. 143. Jena 1906.
 216

O d mnogih mišljenja o uzrocima i razlozima, zbog kojih

je toliko rasprostranjen rad udatih odnosno rastavljenih i
obudovjelih žena, neka spomenemo samo nekoje. U pots-
damskom okružju navodila se kao razlog uposlenju žena u
tvornicama vrlo često nedostatna zaslužba muževa. Prema
saopćenjima dvaju nadzoriyka tvrdilo je 53,62 procenata
uposlenih žena, da je zaslužba hranitelja nedovoljna. P o ­
svema slično izjavljuju nadzorni činovnici okružja W est-
preussen, Frankfurt a. O ., Mittelfranken, Wiirttemberg II.,
Unterelsass i t. d. Magdeburški činovnik navodi isti razlog
za većinu uposlenih ž e n a ; a druge moraju raditi i zbog toga,
što muž za sebe odviše treba ili što je pijanica. Druge
žene opet radile su iz navike i toga, što nisu odgojene za
poziv žene. Dopustimo, da za maleni broj slučajeva vrijede
takvi razlozi, opet velika većina njih radi zato, jer mora.
T o je uostalom konstatirala i strukovna organizacija drvo-
djelaca u Stuttgartu priredivši anketu godine 1900. Č i­
novnik za Unterelsass konstatira, da glavni uzrok radu
udatih žena treba tražiti u modernoj kulturi, prometnim
sredstvima i u industrijskoj potrazi j e f t i n i h r a d n i h
s n a g a , koja je stvorena neograničenom konkurencijom.
U date žene bivaju rado uposlivane i zbog toga, što se na
njih v e ć m a m o ž e š o s l o n i t i i š t o s u p o s t o ­
j a n e u r a d u . Đadenski tvornički nadzornik (dr. W oris-
hoffer) veli:
„No prije svega su niske plaće radnica ono, što po­
svuda nagoni poslodavce, da ih upotrijebe u poslu. Z a to
je dovoljan dokaz to, što su plaće najmanje baš u onim
industrijskim granama, gdje se u većem broju nalaze rad­
nice . . . U tim industrijskim granama glavno je mogućnost
u većem broju uposlivati ženske radnike, a u radničkim je
familijama nužda uzrok, da ženske stupaju u posao.“
Činovnik iz Koblenza veli: „Zene su općenito povjer-
Ijivije i rade marljivije od mladih djevojaka. Mlade radnice
nijesu sklone nečistim i neugodnim poslovima, koji zbog
toga ostaju ženama, koje nemaju toliko zahtjeva. Tako pri­
mjerice mnoge žene uposluje sortiranje prnja .4,1

1 U spomenutoj knjizi, str. 57, 63.

 217

Što se tiče najamnice, utvrdjena je činjenica, da se

uopće ženski rad gore plaća od muškoga rada, pa i tamo,
gdje je on jednak. U tom pogledu ne postoji nikakva^ raz­
lika izmedju privatnih ^poduzetnika, države i općina. Z ene
u željezničkoj i poštanskoj službi dobijaju manje, nego mu­
škarci za jedan te isti r a d ; učiteljice svaka općina plaća
gore, no učitelje. Razlozi za to jesu o v i: žena osjeća manje
potreba, a prije svega slabija j e ; njena je privreda u vrlo
mnogo slučajeva tek dodatak prihodu muža ili oca kao
pravog hranitelja; diletantski, provizorni i slučajni karakter
ženskog rada; velika industrijska rezervna vojska radnica i
otuda njihova manja otporna sn ag a; „nečista konkurencija"
takozvanog „srednjeg staleža" u krojaštvu, čišćenju i u in­
dustriji cvijeća i papira; žena je redovito vezana na mjesto
svoga stanovanja. A i vrijeme rada za žene je prosječno
najduže, kad zakonodavstvo ne intervenira u njihovu zaštitu.
U jednoj raspravi o plaćama tvorničkih radnika u Mann-
heimu godine 1893. podijelio je pokojni Dr. Worishoffer
tjednu radničku plaću u tri razreda :1 Najniži razred obu­
hvaćao je tjednu plaću do 13 maraka, srednji od 13 do
24 marke, a visoki preko 24 marke.
Prema toj raspravi dadoše plaće slijedeću sliku. Plaće
iznašahu:
N iži Srednji V isoki
Svi r a d n i c i ........................................2 9 ,8 posto 4 9 ,8 posto 2 0 ,4 posto
M u š k i ....................................................2 0 ,9 w 5 6 ,2 „ 2 2 .9 w
Ž e n s k i ....................................................9 9 ,2 „ 0 ,7 „ 0,1

Radnice su najvećim djelom zaradjivale zbilja nadnicu

za gladovanje, jer su dobijale:
Tjednu plaću ispod 5 m arak a 4 ,6 2 posto
„ od 5 do 6 „ 5 ,4 7 „
.. 6 „ 8 „ 4 3 .9 6 ,.
.. h 8 , 10........... ............................... 2 7 .4 5 ,.
„ „ 10 „ 12 1 2 .38 „
- „ 12 „ 15 5 .3 8 »
O statak preko 15 „ 0 ,7 4 „

Prem a rezultatima jedne ankete, koju je priredilo ber­

linsko privredno nadzorništvo, iznosila je prosječna tjedna

1 W orishoffer, Socijalni položaj tvorničkih radnika u M annheimu.

 218

zaslužba radnica 11,36 maraka. Ispod 6 maraka dobijalo

je 4,3 procenta, 6 do 8 maraka 7,8 procenta, preko 12
do 13 maraka 27,6 procenata, preko 15 do 20 maraka
11,1 procenata, preko 20 do 30 maraka 1,1 procenat.
Najveći dio plaća leži izmedju 8 i 15 maraka (75,7 pro­
cenata). U Karlsruheu iznosi prosjećna tjedna zarada svih
radnica oko 10,02 maraka .1
Najbjednije su plaćeni radnici u kućnoj idustriji, i to
kako ljudi, tako i žene, pa ipak žene još mizernije. Uz to
je radni dan bez granica, a u sezoni neizmjeran. A isto
je tako u kućnoj industriji vrlo ćesto uobićajen i tako­
zvani znojni sistem, to jest radniku posrednici — faktor,
majstor i t. d. — daju posao, pa onda jedan zamašan dio
najamnice, koju poduzetnik plaća radniku, traže kao na­
gradu za svoj trud.
Koliko je jadno plaćen ženski rad u kućnoj industriji,
pokazuju nam ovi podaci o stanju, koje u tom pogledu
vlada u Berlinu. Šarene muške košulje (košulje od barhenta),
koje su još 1889. plaćane 2 do 2,50 marke za tucet, li-
ferovane su poduzetniku 1893. godine za 1,20 marke.
Jedna švelja srednje kakvoće mora da radi od rana jutra
do mrkoga mraka, ako hoće da za dan izradi 6 do 8
košulja, nedjeljna zarada iznosi 4 do 5 maraka. Radnica,
koja šije pregaće, zaradjuje 2,50 do 5 maraka nedjeljno,
ona, što šiva kravate, 5 do 6 maraka, v j e š t a šivačica
bluza 6 maraka, v r l o s p o s o b n a radnica dječjeg odi­
jela 8 do 9 maraka, izvježbana radnica žaketa 5 do 6
maraka. V eom a izvježbana šivačica finih gornjih košulja
može da u plodnoj s e z o n i zaradi 12 maraka, i to, ako
radi od 5 sati ujutru do 10 sati uveče. Radnice na na­
kitima, koje mogu samostalno kopirati modele, zaradjuju
m j e s e č n o 30 maraka, okretne radnice za ukrašavanje
haljina, koje su već čitavu godinu dana radile taj posao,
zaradjuju za vrijeme s e z o n e m j e s e č n o 50 do 60 ma­
raka. Sezona iznosi ukupno pet mjeseci. Radnice kišobrana
i suncobrana zaradjuju tjedno, sa dvanaestsatnim radnim
danom, 6 do 7 maraka. Takve nadnice, koje dostižu baš
1 Marija Baum, Tri razreda najamnih radnica u industriji i trgovini
grada Karlsruhea. Str. 60. Karlsruhe 1906.
 219

za gladovanje, primoravaju radnice na prostituciju, jer ni

sa n a j s k r o m n i j i m zahtjevima ne može nijedna radnica
da opstane u Berlinu bez 9 do 10 maraka nedjeljno.
O ve činjenice pokazuju, da moderni razvitak sve više
i više otrže ženu od porodičnog života i kuće. Braku i
porodici kopa se grob, oni se raspadaju, pa je već i
s pogledom na ta fakta apsurdno upućivati ženu na kuću
i porodicu. T o može da radi samo onaj, koji živi ne mi­
sleći ništa, koji ne vidi ili ne će da vidi stvari, koje se
oko njega razvijaju.
U velikom broju industrijskih grana uposleni su isklju­
čivo ženski radnici, u drugom još većem broju one čine
većinu, a u najvećem broju ostalih grana rada radnice su
uposlene u više ili manje znatnom broju. T aj broj postaje
sve veći i one sve više prodiru u nove grane zanimanja.
Njemački zakon o privrednome uredjenju od 1891.
utvrdio je na jedanaest sati normalni radni dan za sve
radnice u fabrikama, ali je on izigran grdnom količinom
izuzetaka, koje mogu vlasti dopustiti. Isto je tako zabranjen
i noćni rad radnica po fabrikama, ali i tu savezno vijeće
može da dopusti izuzetke za tvornice, u kojima se proiz­
vodnja ne može prekidati ili za izvjesna sezonska poduzeća
(na primjer tvornice šećera). T ekar pošto je medjunarodna
bernska konvencija na 26. rujna 1906. propisala (za tvor­
nice) uvedenje jedanaestsatnog noćnog odmora ; pošto je
socijalna demokracija godinama energično tražila zabranu
noćnog ženskog rada u privredi i sniženje dnevnog radnog
vremena na osam sati, popustile su vlada i gradjanske
stranke iza dugog otpora. Iza toga je iz zakonske osnove
o redu u privredi, koja je još ostala u komisiji, istrgnut
onaj komad, što se odnosio na uredjenje ženskog rada.
Osim ove odredbe u zakonu od 28. prosinca 1908. pred-
vidjeno je za žene d e s e t s a t n o m a k s i m a l n o r a d n o
v r i j e m e u svim onim poduzećima, gdje je uposleno
n a j m a n j e d e s e t r a d n i k a . U dane prije nedjelja i
svetaka ne smije trajanje rada prekoračiti osam sati. R ad­
nice, koje radjaju, ne smiju se uposlivati osam tjedana
prije i osam tjedana poslije porodjaja. Ponovno njihovo
stupanje u posao uvjetovano je svjedodžbom, koja dokazuje,
 220

da je od njenog porodjaja proteklo najmanje šest tjedana.

Radnice ise dalje ne smiju upotrebljavati za transportiranje
kod gradnja različite vrsti. Usprkos energičnom otporu so­
cijalne demokracije prihvaćen je predlog, da više upravne
oblasti mogu dozvoliti za pedeset dana rad preko odre-
djenog vremena.
Osobitu pažnju zaslužuje § 137 a, koji je učinio prvi
korak dokončanju izrabljivanja kućnim radom. T a odredba
glasi: „Radnicama i mladim radnicima ne smije se davati
za dane, u kojima su bili uposleni zakonom dopuštenim
radom, posao od poslodavaca ili njihovih posrednika.“ Bez
obzira na njegove manjkavosti znači taj novi zakon ipak
neki napredak uoči postojećem stanju.
Ali žene bivaju sve više uvlačene ne samo u one in­
dustrijske poslove, koji su prema njihovoj slabijoj fizičkoj
snazi za njih pogodni, već i u sve poslove, iz kojih eks-
ploatatorska klasa može da izvuče veći profit upqtreblja-
vajući žene. T u spadaju kako n a j n a p o r n i j i tako i
n a j n e p r i j a t n i j i i za zdravlje n a j o p a s n i j i po­
slovi, a time se svodi na svoju pravu mjeru ono f a n t a ­
s t i č n o shvatanje, koje u ženi gleda samo nježno biće
s finim strunama, kako je vrlo često slikaju pjesnici i
pisci romana, da bi podražili čovjeka.
Fakta su tvrdoglava, neumoljiva, i mi imamo samo sa
faktima da računamo, jer nas ona čuvaju od lažnih zaklju­
čaka i sentimentalnih budalaština. A ta nas fakta uče, da
su izmedju ostalog žene uposlene: u tekstilnoj industriji,
u kemičkoj industriji, u industriji metala, u industriji papira,
u industriji strojeva, u drvenoj industriji, u industriji sred­
stava za hranu i uživanje, u rudarstvu nad zemljom — u
Belgiji u rudarstvu i pod zemljom, čim je radnica preko­
račila 21. godinu života. Nadalje na širokom području ob-
radjivanja vrtova i polja, u marvogojstvu i u industrijama,
koje spadaju ovamo, napokon u različitim granama privrede,
u kojima su one već odavna, na neki način kao privile-
govane, isključivo radile: kod izradjivanja rublja i ženskih
odijela, u raznolikim granama pomodnih struka, u svojstvu
prodavačica, komptoaristica, učiteljica, dadilja, spisateljica,
umjetnica svake vrsti i t. d. Desetine hiljada žena iz sitnog
 221

srednjeg staleža upotrebljavaju se kao robinje dućana ili na

tržištu, a time su otrgnute gotovo od svakog rada u kući,
a naročito od uzgajanja djece. 1 najposlije mladje, a naro-
črto ljepše ženske sve se više i više upotrebljavaju na naj­
veću štetu cjelokupne svoje ličnosti u javnim lokalima svih
vrsta kao personal za posluživanje, pjevačice, plesačice itd.
za primamljivanje muškog svijeta, koji žudi za uživanjem,
oblast, u kojoj vlada najstrahovitije i najgore stanje i u
kojoj gospodarstvo nad bijelim robljem slavi svoje najbjes-
nije orgije.
Medju ovim zanimanjima ima ih mnogo, koja su u
n a j v e ć o j m j e r i opasna. T ako je veoma opasno dje­
lovanje sumpornokiselih i alkaličnih plinova u fabržkaciji
slamnatih šešira i pranju slamnatih šešira; vrlo velika opa­
snost zbog udisanja pare od klora pri bijeljenju biljnih tvari;
opasnost otrovanja postoji u fabrikaciji šarenih papira, ša­
renih oblatna i šarenog cvijeća, pri izradi metahromotipije,
otrova i kemikalija, bojadisanju olovnih vojnika i olovnih
igračaka. Premazivanje ogledala živom prosto je smrtonosno
za plod u utrobi trudne žene.
Dok od živorodjene djece u pruskoj državi umire pro­
sječno 22 procenta tijekom prve godine života, dotle
prema dr. Hirtu od živorodjene djece onih radnica, koje
premazujil ogledala, umire 65 procenata, onih, koje gla­
čaju staklo, 55 procenata, onih, što rade s olovom, 40
procenata. Godine 1890 od 78 trudnih žena, koje su ra­
dile u slovolivnicama okruga W iesbadena, normalno je
porodilo samo 37 njih. Prem a dr. Hirtu u drugoj polovini
trudnoće veoma je opasan rad na fabrikaciji šarenog pa­
pira i vještačkoga cvijeća, ispunjavanje bruseljskih čipaka
olovnom prašinom, izradba klišea, premazivanje ogledala,
industrija kaučuka i rad u svim tvorničkim poduzećima, u
kojima su radnice izložene udisanju škodljivih plinova:
ugljičnog oksida, ugljične kiseline i sumporovodnika A u
najvećoj je mjeri opasna fabrikacija fosfornih žigica i izra-
djivanje tkanina od vunenih krpa i otpadaka. Prema izvje­
štaju badenskog privrednog nadzornika za godinu 1893
g o d i š n j i prosječni broj prijevremenih porodjaja kod žena,
koje učestvuju u privrednome životu, popeo se od 1039
 222

u godinama 1882 do 1886 na 1244 u godinama 1887 do

1891. Broj porodjaja, kojima je morala prethoditi kakva
operacija, iznosio je od 1882 do 1886 prosječno godišnje
1118, medjutim od 1887 do 1891 popeo se na 1385.
Još bi se mnogo ozbiljnije činjenice otkrile, kad bi se
slična istraživanja izvršila po cijeloj Njemačkoj. Gotovo
uvijek privredni nadzornici zadovoljavaju se u svojim izvje­
štajima ovom primjedbom : „Osobite štete za žene zbog
rada u fabrikama nijesu se zapazile.*' Pa kako bi se one
i mogle zapaziti, kad posjet inspektora traje malo vremena
i kad se ne traži liječničko mišljenje? Utvrdjeno je dalje,
da postoje velike opasnosti po život i pojedine dijelove
tijela naročito u tekstilnoj industriji, u fabrikaciji zapaljivih
materija i u radu sa poljoprivrednim strojevima. Osim toga
veliki broj radova, koje navedosmo, spada u najteže i naj­
napornije čak i za muškarce, to nam kaže prvi pogled,
koji bacimo na onu vrlo nepovoljnu listu. Neka se i dalje
govori, koliko se hoće, kako je ovaj ili onaj posao nedo­
stojan žene, šta to vrijedi, kad ona ne može da bude upu­
ćena na drugi kakav rad, koji njoj više odgovara!
Kao industrijske grane ili kao manipulacije u industrij­
skim granama, u kojima mlade djevojke ne bi trebale da
rade zbog opasnosti po njihovo zdravlje, a specijalno zbog
opasnosti po njihove spolne funkcije, ističe dr. H ir t: 1
izradbu brončanih boja, masni i oštri papir, razbijanje (pri
izradbi šešira), glačanje (staklenih stvari), brisanje bronce
s kamena (litografija), grebenjanje lana, češljanje konjske
dlake, grebenjanje barhenta, cinkovanje željeznog lima,
radnje pri izradi tkanina od vunenih krpa i otpadaka.
U ovim pak zanimanjima smjele bi se upotrebljavati
mlade djevojke, samo ako bi postojale i bile pregledane
nužne zaštitne mjere (uredjenje ventilacije i t. d . ) : Pri
izradbi tapeta od papira, porculana, olovaka, sačme od
olova, eterskih ulja, alauna, broma, kinina, sode, parafina,
ultramarina, (otiovnih) šarenih papira, (otrovnih) oblatna,
metahromotipija, fosfornih žigica,2 švajnfurtskog zelenila i
1 Privredni rad žena. 1878,
2 Medjunarodnim zaključkom od 2 6. rujna 1906. izmedju Danske,
Njemačke, Francuske, Italije, Luksemburške, Nizozemske i Švicarske za-
 223

umjetnog cvijeća. Isto je sa rezanjem i sortiranjem krpa,

sortiranjem i mljevenjem duhanskih listova, izradbom pa­
mučnih zavoja, motanjem pamuka i svile, čišćenjem kre-
vetskih pera, sortiranjem dlaka za kistove, pranjem (sum-
porenjem) slamnatih šešira, vulkanizovanjem i nastavljanjem
kaučuka, bojadisanjem olovnih vojnika, paketiranjem bur-
muta, premazivanjem ogledala, brušenjem šivaćih igala i
ocjelnih pera.
Nije zbilja ni najmanje lijepa slika gledati žene, čak i
trudne, gdje u natjecanju s muškarcima pri podizanju že­
ljezničkih pruga vuku teško natovarena kola; ili ih posma-
trati, kako pri zidanju kuća prave kreč i cement ili nose
teške tovare kamenja; ili pri pranju ugljena i željezne rude.
T u se od žene oduzima sve, što je čini ženom, i njezine
se ženske osebine nemilosrdno gaze, kao što se obratno
ljudima u tolikim vrstima zanimanja oduzima sve, što ih
čini ljudima. T o su posljedice socijalnog eksploatisanja i
socijalnog rata. Naši pokvareni društveni odnošaji postav­
ljaju sve stvari naopako.
Kad se ima na umu, koliki je objam, što ga ženski
rad zahvata u svim oblastima privredne akcije, kao i to,
da on prijeti postati još veći, razumljivo je, što zaintere-
sovani muškarci gledaju na sve to s vrlo malo prijateljstva.
Nesumnjivo je, da sa širenjem ženskoga rada porodični
život radnikov propada sve više i više, da je prirodna po­
sljedica toga rada raspadanje braka i porodice i da ne­
moral, demoralizacija, degeneracija, bolesti svake ruke i
smrtnost djece rastu u strahovitoj mjeri. Prema statistici
stanovništva njemačkoga carstva smrtnost djece znatno je
porasla u gradovima, koji su u posljednjim desetljećima
postali pravim tvorničkim središtima. Osim toga raste ona
u seoskim općinama, gdje zbog poskupljivanja mlijeka
pada dobrota hrane. Najveća je smrtnost dojenčadi u
Gornjem Pfalzu, u Gornjoj Bavarskoj i Donjoj Bavarskoj,

branjeno je u tim državama upotrebljavanje bijelog fosfora za žigice od

1. siječnja 1911. počevši. U Njemačkoj ne smije se takve upaljive tvari
od 1. siječnja 190 7 . pripravljati, a od 1. siječnja 1908. ne smiju se nu­
diti u trgovini, prodavati ili na koji bilo način stavljati u promet. U E n­
gleskoj je godine 1909. prihvaćen sličan zakon.
 224

u nekim kotarima Liegnitza i Đreslave i okružnoj kapetaniji

Chemnitzu. T ako je godine 1907. od 100 živorodjenih
umrlo prve godine života u Stadtamhofu (Gornji Pfalz)
40,14, u Parsbergu (Gornji Pfalz) 40,06, u Friedbergu
(Gornja Bavarska) 39,28, u Kelheimu (Donja Bavarska)
37,71, u Miinchenu 37,63, u Glauchau (Saska) 33,48, u
W aldenburgu (Šleska) 32,49, u Chemnitzu 32,49, u
Reichenbachu (Sleska) 32,18, u Annabergu 31,41 i t. d.
Još su gori odnošaji bili u većini velikih tvorničkih sela,
od kojih mnoga imahu da pokažu broj smrtnosti od 40
do 30 procenata. P a i pored svega toga ovaj socijalni
razvitak, koji daje tako žalosne rezultate, jest napredak,
isto onako napredak, kao što je to sloboda proizvodnje
i trgovine, sloboda radnikova kretanja, sloboda zaklju­
čivanja brakova i t. d., koji utiču povoljno na kapita­
listički razvitak, ali baš time zadaju smrtni udarac srednjem
staležu.
Radnici nijesu skloni da pomažu sitnim zanatlijama,
kad oni pokušaju da ograniče slobodu privrede i slobodu
kretanja i da iznova podignu feudalne i cehovske pregrade,
sve zbog toga, da bi umjetnim načinom održali u životu
sitnu proizvodnju, jer ništa drugo ne bi im moglo biti
svrhom. Isto se tako i u pogledu ženskoga rada ne može
povratiti staro stanje, što dabogme ne isključuje to, da se
strogim zaštitnim zakonima spriječi prekomjerna eksploata­
cija ženskoga rada i da se djeci, koja su obvezana posje­
ćivati školu, zabrani rad u privredi. U tom se interesi rad-
nikovi pokrivaju s državnim, općim ljudskim kulturnim in­
teresima. Država je primjerice prinudjena — kao što je to
posljednjih decenija bio više puta slučaj, posljednjiput 1893.,
kad se radilo o tom, da se vojska opet znatno pojača
da spusti minimalnu mjeru, koja je propisana za jednog
vojnika, zbog toga, što je uslijed degenerišućih djelovanja
našeg privrednog sistema sve veći i veći broj mladih ljudi,
koji su nesposobni za vojsku: eto, tu svi imaju interesa,
da se uvedu zaštitne mjere.1 Konačni se cilj mora sa­
1 M edju pozvanima bilo je u postocima za vojsku sposobnih 1902.
58.5, 1903. 5 7 ,1 , 1904. 5 6 ,4 1905. 5 6 ,3 , 1906. 5 5 .9 , i 1907. 5 4.9.
Z b og neuporabivosti moralo se otpustiti prigodom novačenja od 1881.
 225

stojati u tome, da se uklone š t e t e , koje prouzrokuju

mašinizam, usavršeni alati i moderan način rada, a da se
naprotiv svim članovima društva pruže k o r i s t i , koje su
mašinizam, usavršeni alati i moderan način rada donijeli
čovječanstvu i koje još u mnogo većoj mjeri mogu donijeti,
ako se ljudski rod organizuje na način, koji tim produk­
tivnim snagama najbolje odgovara.
Bezumlje je to i vapijuća nepravda, što od kulturnih
napredaka i rezultata, koji su produkt cjeline, vide koristi
samo oni, koji ih svojom materijalnom snagom mogu sebi
da prisvoje, a medjutim hiljade marljivih radnika i radnica,
zanatlija i t. d. obuzima užas i briga, kad čuju, da je
ljudski duh učinio opet neki pronalazak, pomoću koga se
može doći do mnogo većih rezultata, no ručnim radom,
te uslijed čega imaju izgleda da budu bačeni na cestu kao
beskorisni i prekobrojni.1 Uslijed toga ono, što bi trebali
svi radosno da pozdrave, postaje predmetom najžešće
mržnje, koja je ranijih decenija toliko puta izazivala juriše
na tvornice i uništavanje strojeva. Neprijateljsko raspolo­
ženje, koje je slično tome, postoji danas vrlo često izmedju
muža i žene kao radnika. O no je isto tako neprirodno.
Mora se dakle pokušati, da se osnuje jedno društveno
uredjenje, u kom će vladati potpuna ravnopravnost sviju
bez razlike spola.
T o je mogućno izvesti, čim sva sredstva za rad po­

do 1885. 2 ,0 7 po sto, od 1891. do 1895. 2 ,3 0 , od 1901. do 1905.

2 ,4 7 procenta. W . C laassen, O padanje ratne spreme u Njemačkoj u
gradu i na selu od 1902. do 1907. Arkiv zabijologiju rasa i društva,
1909., svezak 1.
1 Tvornički nadzornik A . R e d g r a v e držao je krajem prosinca
1871. predavanje u B r a d f o r d u, u kom je medju ostalim rekao i o v o :
„O no, što me je od nekog doba frapiralo, to je promijenjeni izgled tvor­
nica vune. Prije su one bile ispunjene ženama i djecom, sad se čini,
da sav posao vrše strojevi. N a moje pitanje dade mi jedan tvorničar
ovo objašnjenje: P od starim sistemom radilo je kod mene 63 lica; po­
slije uvedenja savršenijih strojeva ja sam broj ruku reducirao na 33, a
u posljednje vrijeme, uslijed novih velikih promjena, ja sam bio u stanju,
da ga od 33 reduciram na ! 3 . “ Dakle u toku malog broja godina broj
radnika smanjio se gotovo za 8 0 procenata, dok je masa produkata u
najgorem slučaju ostala ista. — Mnogobrojna zanimljiva saopćenja u
tom pogledu daje „Kapital" Karla Marksa.
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 15
 226

stanu svojinom društva; ukupni rad dostiže najveći stepen

plodnosti time, što će se svi blagotvorni tehnički i naučni re­
zultati i pomoćna sredstva primijeniti u procesu rada i što
će za sve one, koji su sposobni za rad, postojati obveza,
da vrše jednu stanovitu količinu rada, koja je nužna za
podmirenje društvenih potreba, za šta opet u naknadu
društvo daje svakom pojedincu sredstva za razvijanje nje­
govih sposobnosti i za uživanje života.
Zena će isto kao i čovjek biti koristan i ravnopravan
član društva, ona će kao i muškarac moći potpuno raz­
vijati sve svoje tjelesne i duševne sposobnosti i ispunja­
vajući svoje dužnosti imati sva prava. Stojeći prema mu­
škarcu kao slobodna i ravnopravna, ona je obezbijedjena
od svih napadaja na njezino dostojanstvo.
Današnji razvitak društva sili sve više i više takvom
uredjenju, a baš velika i teška zla, koja taj razvitak nosi
sa sobom, prinudjavaju ljude, da ostvare to društveno ure­
djenje.

Četrnaesto poglavlje.

Borba žene za obrazovanost.

1. Revolucija u kućnom životu.
Ma da se ovaj razvoj ženinoga položaja može tako reći
opipati, ma da ga svaki, koji gleda otvorenim očima, mora
vidjeti, još se svaki dan čuje brbljanje o „prirodnome po-
zivu“ žene, koji je upućuje na kuću i porodicu. Ovako se
najviše galami tamo, gdje žena pokušava da prodre u krug
viših zanimanja, na primjer u više naučne i administrativne
struke, liječničku i pravničku profesiju, prirodne nauke i
t. d. Izmišljaju se najsmješniji prigovori i brane pod formom
učenosti. G ospoda, koja važe kao učena, pozivaju se na
nauku, ovdje kao i u mnogim drugim stvarima, da bi bra­
nila najveće apsurdnosti i besmislice. Njihov glavni vajni
razlog je to, da žena po duševnim sposobnostima stoji
iiisko ispod muškarca, da ona u duševnim oblastima ne
može da uradi ništa, što bi bilo od velikoga značenja.
 227

Ovi prigovori odgovaraju u tolikoj mjeri predrasudi

najvećeg broja ljudi o pozivu i sposobnostima žene, da
svatko, tko ih podigne, može računati na općenito odo­
bravanje.
Nove će ideje stalno nailaziti na oštar otpor, doklegod
opća obrazovanost i svijest bude stajala na tako niskom
stupnju, kao što je to danas, naročito zbog toga, što je
u interesu vladajućih klasa, da svijest i obrazovanost ogra­
niče što je moguće više na svoj sloj. Z ato će nove ideje
u početku zadobijati za sebe samo jednu malu manjinu,
i ona uvijek biva ismijavana, klevetana, pa i gonjena. Ali
ako su nove ideje dobre i razumne, ako su one kao nužna
posljedica ponikle iz postojećih odnosa, one će se sve
više širiti, manjina će najposlije postati većina. Tako su
se do danas razvijale sve nove misli u historiji, pa će isto
tako proći i ideja o uvodjenju stvarne i potpune eman­
cipacije žena.
Z ar nisu nekada i pristalice kršćanstva bile mala ma­
njina ? Z ar reformatori, moderna buržoazija, nijesu imali
najmoćnijih neprijatelja? P a ipak su oni pobijedili. Ili, je
li uništena socijalna demokracija zato, što su je u Nje­
mačkoj dvanaest godina sputavali iznimnim zakonima ?
Nikad njena pobjeda nije bila sigurnija, nego onda, kad
se mislilo, da je ona uništena.
Pozivanje na prirodni poziv ženin, po kome ona ima
da bude domaćica i čuvar djece, ima isto toliko smisla,
koliko i tvrdnja, da uvijek mora biti kraljeva, jer ih je
dosada, doklegod historija pamti, svuda bilo. Mi ne znamo,
gdje je postao prvi kralj, kao god što ne znamo, gdje se
pojavio prvi kapitalist, ali mi znamo i vidimo, da se mo­
narhija u toku vjekova bitno promijenila i da je tendencija
razvitka u tome, da joj oduzima sve više i više moći, dok
ne dodje vrijeme, a ono više nije daleko, kad će ona po­
stati izlišnom. Kao god monarhija, tako je i svaka dr­
žavna i društvena ustanova podvrgnuta stalnim izmjenama
i promjenama, a najzad propadanju. Mi smo vidjeli u histo­
rijskom dijelu ove knjige, da današnji oblik braka i položaj
žene nije nikako „vječito“ bio ovakav, kakav je danas,
nego da su naprotiv i jedno i drugo produkt društvenoga
 228

razvitka, koji se nikako nije završio. Ako je prije od pri­

like 2350 godina Demosten i mogao izjavljivati, da je je­
dini poziv ženin u tome, da „radja zakonitu djecu i bude
vjerni čuvar kuće“ , danas je to gledište zastarjelo. Tko bi
se danas usudio da tako nešto brani kao „prirodom od-
redjeno“, a da ne zasluži prijekor, da podcjenjuje ženu?
Istina, još i danas ima tih sova, koje u sebi usvajaju to
mišljenje starog Atenjanina, ali se nitko ne usudjuje da
javno izrekne to, što je prije dvije hiljade godina slobodno
i otvoreno, kao nešto, š t o s e p o s e b i r a z u m i j e ,
smio da izjavi jedan od najznatnijih ljudi Grčke. U tome
se sastoji napredak.
No ako je moderni razvitak iskopao grob milijunima
brakova, on je s druge strane opet povoljno uticao na raz­
vitak braka. Prije nekoliko desetina godina u svakoj gra-
djanskoj i seljačkoj kući smatralo se kao nešto sasvim pri­
rodno, ne samo da žena šije, plete i pere — ma da je i
to velikim dijelom izašlo već iz mode — nego isto tako
i da mijesi hljeb, prede, bijeli, pravi pivo, kuha sapun,
izradjuje svijeće. Napraviti odijelo izvan kuće smatralo se
kao neumjerena rastrošnost. Vodovod, plinsko osvjetljenje,
kuhanje plinom ili petrouljem itd. — o elektricitetu da i
ne govorimo — pored još jednog velikog broja drugih na­
prava, koje se danas nalaze po kućama i kuhinjama, bile
su tada nepoznate stvari. Dašto, još i danas postoje stari
odnosi, ali su oni izuzetak. V ećina žena diže ruke od
mnogih poslova, koji su se prije smatrali kao ženini pri­
rodni poslovi, zato, što ih industrija može da vrši bolje,
praktičnije i jeftinije, nego što to može domaćica, te zbog
toga, barem u gradovima, po kućama više i ne ima naprava
za te radove. T ako se za nekoliko desetina godina u našem
domaćem životu izvršila jedna velika revolucija,, kojoj mi
poklanjamo malo pažnje samo zbog toga, što je smatramo
kao nešto sasvim prirodno. Čovjek i ne obraća pažnju na
promjene, koje mu se tako reći pred očima vrše, samo
zato, što one ne iskaču naglo preda nj i ne ruše naglo
red, na koji se on navikao; medjutim, on se buni protiv
novih mišljenja, koja prijete da ga otrgnu od zastarjelih
glupih ideja, na koje se navikao.
 229

T a revolucija, koja se izvršila u našem domaćem životu

i koja zadire sve dalje, izmijenila wje bitno i u drugome
pravcu položaj ženin u porodici. Z ena je postala slobod­
nija, nezavisnija. Naše bake, ako su bile poštene majstorske
žene, nijesu smjele pomišljati niti su pomišljale na to, da
primjerice ne drže u kući i ne hrane radnike i šegrte, a
da zato idu u kazalište, na koncerte i lokale za uživanje
čak i radnim danom. A koja bi se od tih dobrih starih
žena usudila i da pomisli da vodi brigu o javnim poslo­
vima, kao što to već mnoge žene ćine. Osnivaju se udru­
ženja za najrazlićnije svrhe, primaju se i izdaju listovi, sa­
zivaju kongresi. Kao radnice one se skupljaju u organiza­
cije, dolaze na skupštine i u udruženja muškaraca i tu i
tamo — mi sad govorimo o Njemačkoj — dobijaju pravo
da smiju birati privredne sudove, pravo, koje im je opet
oduzela reakcijonarna većina njemačkog državnog sabora
ljeta gospodnjeg hiljaduosamstotinadevedesetog.
Koji bi to glupan htio da zbriše ove promjene, koje
opisasmo, ma da se ne može osporavati, da one pored
svijetlih strana imaju i mračnih, koje stoje u tijesnoj vezi sa
cjelokupnim odnosima društva, koji previru i tru le ! Ali
ipak ima više svijedih strana. I same žene, ma koliko da
su ukupno za danas konzervativne, nijesu baš nimalo sklone
da se vrate u stare, tijesne, patrijarhalne odnošaje ranijih
vremena.
U Saveznim Državama društvo doduše stoji isto tako
na buržoaskom temelju, ali se ono ne zanosi ni starim
evropskim predrasudama ni preživjelim ustanovama, pa je
zbog toga mnogo sklonije da primi nove ideje i ustanove,
ako one obećavaju koristi. Tam o se već odavno na po­
ložaj ženin gleda drugačije, no kod nas. Tam o se primje­
rice u bolje situiranim krugovima več odavno došlo na
misao, da je ne samo naporan i spor posao, pa bogme i
za kesu štetan, ako žena još bude sama mijesila kruh i
kuhala pivo, nego se isto tako smatra za izlišno, da ona
k u h a k o d k u č e . Centralna kuhinja kooperative za jelo,
snabdjevena svim mogućim strojevima i pogodnim pomoć­
nim sredstvima, zamijenila je privatnu kuhinju; žene, koje
sačinjavaju kooperativu, kuhaju na izmjenu i tako se dolazi
 230

i do boljeg^ raznovrsnijeg i jeftinijeg jela, a sa mnogo manje

napora. Naši oficiri, koji nimalo nisu ni socijalisti ni komu­
nisti, rade slično ovom e; oni u svojim kasinima organizuju
privatnu kuhinju, postave jednog administratora, koji ima
da nabavlja životne namirnice na veliko, jelovnik je za­
jednički, a jelo se gotovi u parnim kuhinjama kasarne. Oni
živu mnogo jeftinije, nego u hotelu, a imaju bar isto tako
dobro jelo. Kao što je poznato, i hiljade najbogatijih po­
rodica živu po cijelu godinu ili pojedinih dijelova godine
u pensionima i hotelima ne žaleći ni najmanje za domaćom
kuhinjom; one smatraju za veliku prijatnost, kad se oslo­
bode privatne kuhinje. A to, što naročito imućnije i bo­
gatije žene nikako ne pristaju da rade u kuhinji, isto tako
ne kazuje, da je taj posao „prirodni poziv“ ženin, šta više,
činjenica, da vladarske i otmjene porodice, kao što i veći
hoteli svi angažuju k u h a r e za kuhanje jela, mogli bismo
govoriti čak i u prilog toga, da je kuhanje muški posao.
Na ovo naročito svraćamo blagonaklono pažnju onih, koji
ženu ne mogu da zamisle drukčije, no kako maše kuhačom.
I sad, ništa bliže pameti, no sa centralnim kuhinjama
ustanoviti za opću potrebu i centralne zavode za pranje i
potrebne naprave za sušenje — kao što su ih već u svim
većim gradovima bogataši i spekulanti i podigli i došli do
odličnih rezultata; dalje sa centralnim kuhinjama ustanoviti
i centralno loženje, pored vodovoda sa hladnom vodom i
one sa toplom vodom i time otpada velik broj teških i
sporih poslova. Veliki hoteli, mnoge privatne kuće, bolnice,
škole, kasarne, javne zgrade svih vrsta itd. imaju te i slične
ustanove, električnu rasvjetu, kupatila itd. Mana je to, što
su samo javni zavodi i imućne klase ti, koji uživaju ove
koristi, koje bi, kad bi svima bile pružene, uštedile ogromnu
količinu vremena, napora, radne snage i materijala i visoko
uzdignute niveau života i blagostanje sviju. Ljeti 1890. do­
nijeli su dnevnici opis napretka, koji je u Saveznim Drža­
vama postignut u pogledu centralnog loženja i snabdije­
vanja uzduhom. T u je izmedju ostalog stajalo i ovo:
•„Pokušaji, činjeni u novije doba poglavito u Sjevernoj
Americi, da se grijanje kuća čitave jedne četvrti ili dijela
grada vrši sa jednog mjesta, pokazali su dosta ozbiljnih
 231

rezultata i u konstruktivnom pogledu izvedeni su tako briž­

ljivo i zgodno, da se, s obzirom na povoljna iskustva i
financijske koristi, koje ti pokušaji obećavaju, smije očeki­
vati njihovo dalje rasprostiranje. U novije se doba otišlo
još i dalje, pa se upinje, da se pojedini, ne suviše pro­
strani dijelovi grada, ne samo podmiruju grijanjem iz neko­
liko centralnih mjesta, nego još i snabdijevaju s v j e ž i m
uzduhom, bilo ugrijanim, bilo rashladjenim."
O no, što je tada bilo projektirano, danas je na mnogo
mjesta, i bolje, ostvareno. Filistarska tjesnogrudnost i ogra­
ničenost rado kod nas sliježe ramenima, kad je riječ o tim
i sličnim planovima, ma da se i mi u Njemačkoj nalazimo
u procesu one tehničke revolucije, koja je privatne kuhinje
kao i druge poslove, što su se do danas vršili u domaćem
kućanstvu, učinila bila isto onako izlišnima, kao što je to
mašina i moderna tehnika učinila zanatska poduzeća. U
početku devetnaestog vijeka čak je i jedan Napoleon iz­
javio, da je ideja o ladji, koju tjera para, ideja sumanutog
čovjeka; ideju o gradjenju željeznice proglasili su za glu­
post ljudi, smatrani za mudre, jer, govorili su, nijedan čo­
vjek ne bi mogao ostati u životu, ako bi se vozio na ta­
kvoj jednoj spravi, pošto bi brzina vožnje oduzela putnicima
mogućnost, da d išu ; slično tome postupa se još i danas
prema velikom broju novih ideja. T ko bi našim ženama
prije sto godina predložio, da se kane nošenja vode, pa
upotrijebe vodovod, taj bi bio optužen, da hoće žene i
sluškinje navesti na nerad.
Ali velika tehnička revolucija koraca brzim koracima na
svim oblastima života i rada, nju ništa više ne zadržava,
a buržoasko društvo ima historijski zadatak, da tu revolu­
ciju, koju je ono i izazvalo, dovede do njenog vrhunca i
da na svim područjima stvori one klice za preobražaje,
k o j e će d r u š t v o , p o d i g n u t o na s v o m t e­
melju, s a m o r a z v i t i u v e l i k o m o b j a m u i
u č i n i t i z a j e d n i č k i m d o b r o m sviju.
Razvitak našeg socijalnog života ne ide dakle u tom
pravcu, da ženu opet turi u kuću i na ognjište, kako to
hoće naši fanatičan kućanstvenosti i zbog čega oni, kao
ono Zidovi u pustinji, kukaju za izgubljenim egipatskim
 232

loncima s mesom, v e ć o n z a h t i j e v a , d a ž e n a
i z a d j e iz u s k o g a k r u g a k u ć a n s t v a i u z m e
p o t p u n o u č e š ć e u j a v n o m ž i v o t u — u kome
se tada ne će vidjeti samo muškarci — i u k u l t u r n i m
z a d a c i m a č o v j e č a n s t v a . Laveleye ima pravo,
kad p iše :1 ,,U koliko raste ono, što mi imamo običaj da
zovemo civilizacijom, u toliko slabe osjećanja porodičnog
pijeteta i veze i vrše sve manji uticaj na radnje ljudi. Ovaj
fakat je u tolikoj mjeri općenit, da se u njemu može gle­
dati zakon društvenog razvitka/' Ne samo, da je položaj
žene postao drugi, nego i položaj sina i kćerke prema po­
rodici, položaj, koji je postepeno u tolikoj mjeri postao
samostalan, da to prije nikada nije bio slučaj, ovo naročito
u Saveznim Državama, u kojima se uzgoj pojedinaca za
samostalan i nezavisan život vrši u mnogo većoj mjeri,
nego kod nas. Mračne strane, koje i danas pokazuje ovaj
oblik razvitka, nijesu s njime ’neminovno spojene: njihov
je korijen u socijalnim odnosima našeg vremena.
Đuržoasko društvo ne izazove nijednu novu prijatnu
pojavu, a da joj odmah ne prida i mračnu stranu, ono je
u svim svojim napredovanjima dvostrano i dvosmisleno,
kao što je to već Fourier oštroumno istaknuo.
Kao Laveley, vidi i Dr. Schaffle, da je drugačiji ka­
rakter porodice naših dana posljedica društvenog razvitka.
O n veli: 2
„Kroz historiju se zbilja provlači pod II. objašnjena
tendencija, da se porodica svede na svoje s p e c i f i č n e
funkcije. Porodica napušta jednu po jednu provizornu i
tudju funkciju, ona, u koliko se pojavila kao umjetna do­
puna stanovitih socijalnih funkcija, ustupa mjesto samo­
stalnim institucijama prava, reda, sile, vjerske službe, na­
stave, tehnike i t. d., čim se te ustanove razviju."

2. D uševne sposobnosti kod žene.

Z ene prodiru sve dalje, i ako zasada samo u manjini,
a medju njima svega jedan dio, koji je potpuno svijestan

1 Prastaro vlasništvo. G lava 2 0, kućna zajednica, Leipzig 1879.

2 Gradivo i život društvenog tijela, 1. svezak. Tubingen 1878.
 233

svojih ciljeva. O ne hoće ne samo da mjere svoje snage

s čovjekovim snagama u privrednoj i industrijskoj oblasti,
one hoće ne samo da zadobiju slobodniji i nezavisniji po­
ložaj u porodici, nego one hoće još i to, da svoje duševne
sposobnosti ogledaju u višim sferama života i u javnome
životu. Njima se rado odgovara, da one za to nisu spo­
sobne, jer ih priroda nije obdarila. Pitanje o zanimanju
višim strukama može u današnjem društvu imati značenja
samo za mali broj žena, ali je ono od principijelne važnosti.
Velika većina ljudi vjeruje najozbiljnije, da im žene mo­
raju uvijek biti i duševno podčinjene i da one nemaju ni­
kakva prava na jednak položaj s njima, pa su zbog toga
najodlučniji protivnici ovih težnja.
Isti ti ljudi, koji nemaju ništa primijetiti, kad žena radi
one poslove, od kojih su mnogi u najvećoj mjeri naporni,
često puta opasni, u kojima se najvećma upropaštuje ono,
što je čini ženom, u kojima ona na najeklatantniji način
vrijedja svoje materinske dužnosti, hoće da je isključe od
onih zanimanja, u kojima te zapreke i opasnosti postoje u
mnogo manjoj mjeri i koja mnogo bolje odgovaraju njenom
tjelesnom sastavu.
Naročito je živahnija agitacija u Njemačkoj, da se že­
nama dopusti studij na univerzama, izazvala veliko protiv­
ljenje, koje se upravlja osobito proti tomu, da ih se pusti
na studiranje medicine T ako Pochhammer, Fehling, S.
Binder, Hegar i t. d. V . Đarenbach mišljaše, da je ne­
sposobnost žene u znanostima dokazao time, što se dosada
medju ženama nije pojavio nijedan genij i da su zato očito
nesposobne za studij filozofski. A ko svijet ima dosta
muških filozofa, može se bez štete odreći ženskih. P a i
prigovor, da se medju ženama dosada još ne pojavi genij,
ne stoji i nije nikakav dokaz. Geniji ne padaju s neba,
oni moraju imati prigode, da se obrazuju i razviju, a ta je
dosada manjkala ženama, njih se tisućljećima ugnjetavalo,
a isto tako im se oduzela ili smanjila prilika i mogućnost,
da razviju svoje duševne sposobnosti. Kad se rekne, da
žene nemaju nikakvih dispozicija za genija zbog toga, što
se misli, da se mora odreći genijalnost onom svakako ve­
likom broju znamenitih žena, onda je to isto tako pogriješno,
 234

kao kad bi se tvrdilo, da medju muškima nije postojalo

više genija, no što je broj onih, koji su priznati kao geniji.
Jer svaki seoski učitelj zna, koliki se veliki broj sposob­
nosti kod njegovih djaka ne razvije potpuno samo zato,
što im se ne pruži mogućnost, da se obrazuju. Sta više,
svaki je od nas poznavao u životu ljudi, za koje mora reći,
da bi postali ukras ljudske zajednice, genijalni ljudi, samo
da su mogli razvijati svoje sposobnosti pod srećnijim okol­
nostima. Broj talenata i genija medju ljudima mnogo je veći,
neg što se do danas moglo pokazati. Isto tako stvar stoji
i sa sposobnostima ženskog spola, koji je već toliko hiljada
godina, mnogo više no muški, duševno potlačivan, za-
uzdavan i sakaćen. Mi nemamo nikakva mjerila, po kome
bismo mogli tačno ocijeniti, koliko se izobilje duševnih snaga
i sposobnosti može razviti i kod ljudi i kod žena, čim te
snage i sposobnosti budu počele bujati pod prirodnim
uslovima.
Danas je u ljudskome svijetu isto, kao i u bilinskome
svijetu. Milijuni dragocjenih klica i ne počnu se razvijati
zbog toga, što je zemljište, na koje padaju, nepovoljno ili
već okupirano, i tako za mladu biljčicu nije ostalo nimalo
uzduha, svjetlosti i hrane. Isti ti zakoni, koji važe u pri­
rodi, važe i u ljudskom životu. Kad bi neki vrtljar ili
zemljoradnik htio za jednu biljku ustvrditi, kako ona ne
može da se usavršava, i ako nije ni pokušao, da je usavr­
šava, njega bi svaki njegov prosvjetljeniji susjed proglasio
za budalu. Isto bi to bilo i onda, kad on ne bi pristao,
da neku svoju žensku domaću životinju spari sa muškom
savršenije rase, da bi dobio savršeniju životinju.
Danas više nema ni jednoga seljaka, koji je tolika
neznalica, da ne uvidja koristi od razumnog njegovanja
svojih biljaka i životinja — drugo je pitanje, da li mu
njegova sredstva dopuštaju, da provede bolje metode — ;
samo u ljudskome svijetu ne će čak ni učeni ljudi, da
vrijedi ono, što sami smatraju kao neminovni zakon za
sav ostali svijet. A medjutim može svaki, i ako nije pri­
rodnjak, crpsti iz života poučnih (akata u tome pogledu.
Z bog čega to, da se djeca bolje situiranih klasa redovito
razlikuju od djece siromašnih ljudi i p o . izgledu lica i po
 235

sastavu tijela i po izvjesnim duševnim osobinama? Zbog

razlike u uslovima života i odgoja.
Jednostranost, kojom se obrazuje za odredjeno neko
zvanje, daje čovjeku neki odredjeni karakter. U najviše
slučajeva lako ćemo po držanju i izražaju lica prepoznati
župnika ili učitelja, a isto tako i vojnika, ma se on i na­
lazio u civilnom odijelu. Vrlo se lako nadje razlika iz­
medju postolara i krojača, stolara i bravara. Dva blizanca
imajući veliku sličnost u djetinjstvu, razlikovat će se znatno
kasnije, ako su im zanimanja posve različna; ako se jedan
primjerice posvetio teškom ručnom radu kovača, a drugi
filozofskom studiju. Đaštinjivost s jedne strane, a prilago-
djivanje s druge igraju u čovječjem razvoju odlučnu ulogu,
baš kao i u životinjskom carstvu, _a čovjek je i onako
najprilagodljiviji od svih stvorenja. Cesto je dovoljno par
godina drugog načina života ili zanimanja, da bi se od
jednog čovjeka razvio posve drugi. Promjene u vanjštini
ne opažaju se nikada tako očito, nego kad čovjek iz si­
romašnih i malih odnosa predje u bitno bolje. Najmanje
će možda svoju prošlost zanijekati promjenom svojega lica;
razlog je u tom, što većina ljudi preko stanovite starosti
ne osjećaju nikakve želje za daljnjim obrazovanjem, a ćesto
im to nije ni potrebno. Ljudi nižih staleža rijetko pate od
te pogriješke. U naše doba, što gleda na novac i materi­
jalna sredstva, klanjaju se ljudi mnogo radije č o v j e k u
s v e l i k o m k e s o m , n e g o li p r e d č o v j e k o m
od z n a n j a i v e l i k i h d u š e v n i h dar ova, na­
ročito, ako taj ima n e s r e ć u biti s i r o m a š a n
i n e i m a t i r a n g a . Obožavanje zlatnog teleta ni u
koje doba ne bijaše tako rasprostranjeno, kao u današnje.
T a zato i živimo ,,u najboljem od svih svjetova".
Najjasniji primjer za to, što čine različiti uslovi života
i odgoja, vidimo u našim industrijskim okružjima. Tam o
su već po vanjštini radnik i poduzetnik takova suprotnost,
kao da pripadaju dvjema različitim ljudskim rasama. T a
nam je suprotnost izašla pred oči na gotovo užasan način
prilikom jedne izborne skupštine, koja se održala zimi
1877. u nekom rudarskom industrijskom gradu. Z bor, na
kome je trebalo da se vodi rasprava s jednim liberalnim
 236

profesorom, bio je sastavljen tako, da su obje stranke bile

zastupane u podjednakom broju. Prednji dio dvorane bili
su zauzeli protivnici, gotovo bez izuzetka zdravi, snažni,
često krupni tipovi; u zadnjem dijelu dvorane i na gale­
rijama stajali su radnici i sitna buržoazija, devet desetina
njih tkalci, najvećim dijelom mali tipovi uskih grudi, bli­
jedih obraza, lica, s kojih se čitao jad i nevolja. Jedni su
predstavljali situ vrlinu i moral buržoaskoga svijeta, koji se
sastoji u sposobnosti plaćanja, drugi pak radljive pčele i
tegleće životinje, od čijih plodova rada živu gospoda, koja
tako dobro izgledaju. Neka se jedna generacija stavi u
jednako povoljne uslove života i suprotnost će kod naj­
većeg broja ljudi iščeznuti, a pouzdano će biti sasvim
uništena kod njihovih potomaka.
Uopće je kod žena teže utvrditi njihov socijalni
položaj, no kod ljudi: one se sa većom lakoćom snadju
u novim odnosima i brže primaju viši način života. Nji­
hova sposobnost prilagodjivanja veća je, no kod tromog
čovjeka.
Sto je za biljku dobro zemljište, svijetlost i uzduh, to
su za čovjeka zdravi socijalni odnosi, koji daju mjesta razvi­
janju svih njegovih duševnih i tjelesnih dispozicija. Poznato
načelo: „Čovjek je ono, što jede" izražava malo jedno­
strano sličnu misao. Nije u pitanju samo to, što jede, nego
čitavi njegov način života, socijalna sredina, u kojoj se
kreće, koja spriječava ili potpomaže njegovo osjećanje, nje­
govo tjelesno i duševno razvijanje, utiče u povoljnom ili
nepovoljnom smislu na njegovo osjećanje, njegovo mišljenje,
njegov rad. Mi vidimo svakog dana, kako duševno i mo­
ralno propadaju ljudi, koji se nalaze i u dobrim materi­
jalnim prilikama, zato, što van uskoga okvira njihovih
domaćih ili ličnih odnosa na njih djeluju nepovoljni s o c i-
j a l n i odnošaji, što postaju toliko važni, te ih mogu uputiti
na pogriješne staze. O pći odnosi, u kojima netko živi, čak
su od mnogo većeg značenja, nego porodični odnošaji. Ali
ako su socijalni uslovi razvijanja jednaki za oba spola, ako
ni za jedan ne postoje nikakve zapreke, i ako je socijalno
stanje društva zdravo, o n d a s e ž e n a d i ž e n a t a k v u
v i s i n u s a v r š e n s t v a s v o g a b i ć a , o k a k v o j mi
 237

još n e m a m o pr ave p r e d o d ž b e , jer takvo sta­

nje j oš d o s a d a ni je p o s t o j a l o u hi s t o r i j i
razvitka čovječanstva.
Prem a onom, što su pojedine žene do danas uradile,
čovjek ima prava očekivati najbolje, što može biti, jer te
žene strše isto toliko u vis iznad mase svojega spola, ko­
liko i muški geniji iznad mase svojih spolnih drugova.
Mjerene mjerilom, kojim se naprimjer obično mjere vladari,
žene su čak pokazale prosječno više talenta za vladavinu,
nego ljudi. Kao primjere neka spomenemo Izabelu i Blanku
Kastilsku, Jelisavu ugarsku, Katarinu Sforzu, vojvotkinju
od Milana i Imole, Elizabetu englesku, Katarinu rusku,
Mariju Tereziju i t. d. Pomagan činjenicom, da su žene
medju svim rasama i u svim dijelovima svijeta vladale
odlično, čak nad najdivljim i najnemirnijim hordama,
Đurbach opaža, d a b i v r l o v j e r o v a t n o ž e n e b i l e
mn o g o s p o s o b n i j e za p o l i t i k u od m u š k a ­
r a c a. 1 Kad je godine 1901. umrla engleska kraljica
Viktorija, jedan je veliki engleski list predložio, da se u
Engleskoj uvede žensko prijestolonasljedstvo, jer povjest
Engleske pokazuje, da su ženski njezini vladari vladali
bolje od muških.
Mnogi veliki čovjek znatno bi se smanjio, kad bi se
znalo, šta ima da se zahvali samo njemu, a šta drugima.
Jednog od najvećih genija francuske revolucije njemački
historičari, primjerice von Sybel, vide u grofu Mirabeauu.
Ali je istraživanje pokazalo, da on za koncepte gotovo
svih svojih govora treba zahvaliti usrdnoj pomoći nekolicine
učenjaka, koji su u tišini za njega radili i koje je on znao
izrabiti. S druge strane zaslužuju najveću pažnju pojave,
kao što je jedna Sappho, jedna Diotima u vrijeme Sokra-
tovo, jedna Hypatija u Aleksandriji, jedna gospodja Roland,
pa onda Marija W ollstonecraft, Olimpija de Gonges,
gospodja v. Stael, George Sandova i t. d . ; kraj njih
blijedi mnoga muška zvijezda. A isto je tako poznato,
kako su žene djelovale kac majke znamenitih ljudi. Z ene
1 Dr. H avelock E llis, Muškarac i žena. Autorizovano njemačko
izdanje od Dra. H ansa Kurelle. Str. 2 0 1 . Leipzig 1894, nakladom Georga
H . W iganda.
 238

su učinile, što im je iole bilo moguće u prilikama, koje

su za njih bile s a s v i m n e p o v o l j n e , a to budi za
budućnost najbolje nade. Zapravo se tek u drugoj
polovici devetnaestog stoljeća počelo u većem broju ženama
utirati putove i puštati ih u natjecanje s muškarcima na
najraznolikijim područjima. Rezultati, koji su postignuti,
veoma zadovoljavaju.
Ali uzmimo taj slučaj, da žene prosječno nisu sposobne
za razvijanje toliko, koliko čovjek, da medju njima nema
nijednog genija ni velikog filozofa: je li onda ta okolnost
vrijedila za muškarce, kad im se prema riječima zakona
dala potpuna ravnopravnost s „genijima“ i „filozofima" ?
Isti ti učenjaci, koji ženi odriču više sposobnosti, skloni su,
da se tako drže i prema zanatliji i radniku. Kad se plem­
stvo poziva na svoju „plavu" krv i svoje porijeklo, oni se
podrugljivo smiješe i sliježu ramenima; ali prema čovjeku
nižega staleža oni smatraju, da su aristokracija, koja za ono,
što je postala, ima da zahvali ne povoljnijim uslovima za
život, već jedino nekom svom specijalnom talentu. Isti ti
ljudi, koji na jednom području spadaju medju ljude bez
ikakvih predrasuda i prezrivo gledaju na one, koji ne misle
slobodno kao oni, na drugom području, čim je u pitanju
njihov staleški ili klasni interes, njihova taština ili egoizam,
ograničeni su do gluposti i neprijateljski raspoloženi do
fanatizma. V iši muški svijet sudi negativno o nižem, a
slično tome gotovo sav muški svijet o ženama. Muškarci *
u velikoj većini ne gledaju u ženama ništa drugo, do Ii i
predmet za izrabljivanje i uživanje; da ih smatraju^ kao j
r a v n o p r a v n e , to se protivi njihovoj predrasudi. Zena
treba da bude ponizna i skromna, ona treba da se ogra-
niči na kuću, a sve ostalo da, ostavi kao područje „go- j
spodaru svekolikog stvaranja". Z ena treba da na sve mo-/
guče načine zauzda svoje misli i sklonosti, pa da čeka, što \
će za nju odlučiti njena zemaljska providnost, otac ili muž. 1
U koliko više odgovara svim ovim zahtjevima, u toliko je
više hvale kao „pametnu, poštenu i punu vrlina", pa ma
ona i propala pod teretom fizičkih i moralnih patnja, koje
su posljedica njenog neprirodnog i prisilnog položaja. A ako
se govori o j e d n a k o s t i s v i h l j u d i , onda je ne-
smisao htjeti iz nje isključiti polovicu ljudskog roda.
 239

Ž ena ima i s t o pravo, koje i muškarac, na razvijanje

svojih snaga i njihovu slobodnu prim jenu; ona je čovjek,
kao god i muško, i ona treba kaogod i on da ima slo­
bodu da rasposlaže sobom kao svoj gospodar. Slučaj, što
se ona rodila kao žena, ne smije tu ništa da izmjenjuje.
Ž eni oduzeti ravnopravnost zbog toga, što se rodila
kao žensko, a ne kao muško — pri čem je muškarac
nevin, kao i žena — isto je tako nepravedno, kao i kad
bi se prava i slobode doveli u zavisnost od religije ili po­
litičkog uvjerenja, a isto tako besmisleno, kao i kad bi se
dva čovjeka smatrala neprijateljima zbog toga, što po ro-
djenju pripadaju različitim plemenima ili različitim narod­
nostima. T o su pogledi, nedostojni slobodnog čovjeka.
Napredak Čovječanstva leži u tom, da se ukloni sve, što
dovodi u zavisnost i podčinjenost jednog čovjeka prema
drugom, jednu klasu prema drugoj, jedan spol prema drugom.
Nikakva druga n e je d n a k o s t nije oprav­
d a n a o s i m one, k o j u je s t v o r i l a p r i r o d a
praveći razlike izmedju p oje d inaca rad i
p o s t i g n u ć a p r i r o d n o g cilja. A p r i r o d n e
g r a n i c e ne će p r e k o r a č i t i n i j e d a n spol,
j e r bi t i m e u n i š t i o s v o j u p r i o d n u s vr h u .

3. Razlike u tjelesnom i duševnom ustrojstvu

muškarca i žene.
Protivnici r a v n o p r a v n o s t i žene s muškarcem na­
vode kao glavni argumenat to, što tvrde, da žena ima
manji mozak od čovjeka, da ona isto tako i po drugim
osobinama stoji iza čovjeka, te je time dokazan njezin
trajni inferijoritet (niža prirodna sposobnost). Neosporivo
je, da su muško i žensko dva čovjeka različitih spolova,
da i jedno i drugo ima specijalnih organa, koji odgovaraju
spolnome cilju i da zbog zadataka, koje svaki spol mora
izvršiti radi ostvarenja prirodne svrhe, postoji čitav niz raz­
lika u njihovim fizijološkim i psihološkim osobinama. T o
su fakta, koja nitko ne može poricati, niti će ih poricati,
a li o n a n i k a k o n i j e s u r a z l o g za r a z l i k u
 240

u socijalnoj i političkoj ravnopravnosti

m u š k a r c a i ž e n e . Čovječanstvo, društvo sastoji se
iz o b a d v a spola, o b a d v a n e o p h o d n a za opstanak
i dalji razvitak njegov. I najgenijalnijeg čovjeka rodila je
mati, kojoj on često puta treba da zahvali za sve, što naj­
boljeg ima. Kakvim se onda pravom hoće ženi da odrekne
ravnopravnost s muškarcem?
Bitne razlike, koje po mišljenju znamenitih autoriteta
postoje u tjelesnom i duševnom ustrojstvu muškarca i žene,
slijedeće su : Sto se tiče visine tijela, nalazimo primjerice
kod Havelock Ellisa prosječni broj od 170 centimetara za
muškarca, a za ženu 160 centimetara (kod Vierordta 172
i 160, u sjevernoj Njemačkoj po Krauseu 173 i 163 cen­
timetara). Tjelesne visine odnose se kao 1 0 0 :9 3 . Kao
prosječna težina može za odrasle da vrijedi 65 i 54 kilo­
grama. Davno je već poznato, da je grudni koš kod žen­
skinja m anji; ali, kako pokazuju tačna mjerenja, to se
znatno uveličava. Kod ženske srednje veličine noge su tek
za 15 milimetara kraće od nogu isto tako velikog muš­
karca, i Pfitzner sumnja u to, da se ta razlika dade opa­
ziti kod promatranja hgure. „Dijeljenje tjelesne visine u
duljinu stasa i duljinu nogu uplivisano je isključivo statu-
rom, a posve neovisno od spola.“ Nasuprot je ženska
ruka očito kraća od muškarčeve (1 0 0 :9 1 ,5 ). Bez obzira
na veličinu i širinu muške ruke, kod muškarca je prstenjak
redovito dulji od kažiprsta, dok je kod žene obratno.
Muška je ruka po tom sličnija majmunskoj, kao što je i
duljina ruke ,,pithekoidna“ (majmunu slična) oznaka.
Sto se tiče veličine glave, dade se za visinu muške i
ženske glave ustanoviti apsolutni odnošaj 10 0 :9 4 ; rela­
tivna visina glava odnosi se kao 100 : 100,8, što kod žene
pokazuje apsolutno manju, ali relativno veću glavu. Po
Pfitzneru odnose se apsolutne visine glava kao 1 0 0 :9 6 ,1 .
Relativna visina muške glave odnosi se prema onoj ženske
glave kao 100 : 103 ; tu se već jasnije vidi, da je ženska
glava relativno nešto veća. Ž enske su kosti manje, tanje,
nježnije i na površini više glatke, jer slabija muskulatura
treba manje hrapave površine za podlogu. Taj slabiji
razvoj mišičja jest jedna od najočitijih osobina ž e n e ; ona
 241

se očituje u manjoj debljini pojedinih mišića, a osim toga

su mišići kod žene mekši i bogatiji vodom. (Sadržina vode
u muskulaturi iznosi po v. Bibri kod muškarca 72,5, a kod
žene 74,4 procenta). Naprotiv ovom odnošaju kod mi-
šičja stoji obrati razmjer masnog tkiva. Njega ima kod
žene u znatno većoj mjeri, no kod muškarca. Prsni je koš
razmjerno kraći i više stisnut, a ostale razlike stoje u di­
rektnoj svezi sa spolnom svrhom. Navodi različitih pisaca
o apsolutnoj i relativnoj težini utrobe veoma su često znatno
protuslovni. T ako se prema Vierordtu kod muškarca od­
nosi težina srca prema težini tijela kao I : 215, prema
Cleudinningu kao 1 : 158, a kod žene prema istim piscima
kao 1 : 206, odnosno 1 : 149. Općenito se može uzeti,
da je ženska utroba, i ako je apsolutno manja, relativno
teža od muškaračke. Težina srca iznosi kod muškarca 350,
a kod žene do 310 grama.
U ženskoj krvi ima nešto više vode (80,1 1 procenata
prama 78,15), manji broj krvnih stanica (krvnih tjelešca)
u objamu (4,5 prama 3 milijuna na kubični milimetar) i
manje tvari, koja bojadiše krv (prema Ellisu iznosi razlika
8 postotaka). Manja veličina srca, uži stas, a vjerojatno i
veća količina vode u krvi kod žene uzrokom je, da se kod
žene manje troši tvar i da joj je potrebno manje hrane.
„Tako se objašnjava, što i civilizovani čovjek u mnogom
nalikuje životinji, naročito majmunu, više, nego žena, da
pokazuje ,pithekoidne‘ značajke, osobito razvojem ličnoga
skeleta i duljinom udova.“
Sto se tiče razlike lubanja kod obih spolova, moramo
odmah istaknuti, da dosada još prema Bartelsu nije po­
znata, a jamačno niti ne postoji očita, u svakom slučaju
očita oznaka, po kojoj bi se moglo prosuditi, pripada li
stanovita lubanja ovom ili onom spolu. Uzevši apsolutno,
muška je lubanja u svim dimenzijama veća od ženske.
Prema tomu je i prostor u lubanji i težina veća (odnošaj
1 0 0 0 :8 8 8 ). A li odjelito promatranje mozgovne i lične
lubanje dovodi do nešto drugih rezultata. Potonja je kod
muškarca ne samo apsolutno, već i relativno veća. N asu­
prot su kod žene relativno daleko veće dimenzije u moz-
A . Bebel. Ž en a i socijalizam. 16
 242

govnoj lubanji. Pa i iz brojeva o sadržini lubanje izlazi

relativno veća lubanja za ženu.
Kao srednji broj za sve normalne mozgove odraslih
osoba izlazi za muškarca (po Grosseru) težina od 1388
grama, a za ženu 1252 grama.1 Pretežni broj težina za
muški spol (84 procenta) leži izmedju 1250 i 1550, a za
ženski spol (91 procenat) izmedju 1100 i 1450 grama.
Ali se ove težine ne smiju uporedjivati direktno, pošto je
žena manja od muškarca. T reba dakle da ustanovimo rela­
tivnu težinu mozga. U poredjenju s težinom tijela otpada
kod muškarca 21,6 grama, a kod žene 23,6 grama moz­
govne supstancije na kilogram težine čitavog tijela. O bjaš­
njenje toj pretežitosti imamo da potražimo u činjenici, da
je ženski stas manji.2
Druge nam rezultate daje poredjenje jednako velikih
pojedinaca različitih spolova. Prema Marchandu je težina
ženskoga mozga za sve veličine tijela bez iznimke manja,
no kod jednako velikih muškaraca. No taj je postupak isto
tako malo korektan, kao i uporedjivanje tjelesnih visina.
O n predpostavlja, da je dokazano ono, što još treba do­
kazati : direktan snošaj izmedju visine tijela i težine mozga.
Đlakeman, Alice L ee i Karl Pearson ustanovili su na
temelju engleskih podataka i mjerenja, da ne postoji nikakva
očita relativna razlika izmedju muškarca i žene, što se tiče
težine mozga, to jest, jedan muškarac jednake \eličine
tijela, starosti i glave ne će pokazivati nikakvu razliku u
težini mozga s jednom prosječnom ženom .3
Dapače ističe Marchand, da je sitnost ženskog mozga

1 Prdsječno važe prema

Muški mozak: Ženski mozak:
Bischoffu (B avarsk a).................................... 1362 1219
Boydu (E n g le sk a ) ......................................... 1325 1183
Marchandu ( H e s s e n ) ............................... 1399 1248
Retziusu ( Š v e d s k a ) .................................... 1388 1252
2 „Genijalni su muškarci redovito malog stasa i velikog mozga, a to
su i glavne oznake djeteta, pa i čitavi izražaj njihova lica i njihov tem-
peramenat podsjeća na dijete. “ H avelock Ellis, Muškarac i žena. Str.
392. 1894.
3 J. Blakeman, A lice L ee i K. Pearson, A Study of the biometric
constants of english Brainweights. Biometrika 1905. V o l. IV.
 243

uvjetovana možda većom finoćom njegovih živčanih eleme­

nata. „D ašto,“ veli Grosser, „to još nije mikroskopski do­
kazano, a bilo bi i vrlo teško utvrditi to. Ali treba na to
upozoriti analogijom, da je i očna jabučica i labirint uha
kod žene nešto manji, no kod muškarca, a da zbog toga
ovi aparati ni u kojem pogledu nijesu manje fini i manje
sposobni. Drugi jedan, jamačno glavni razlog za odista
slabiji razvoj ženskog mozga leži u okolnosti, što je slabije
razvijena ženska muskulatura. “ 1
U koliko se ove razlike zasnivaju na samoj prirodi
spolne razlike, one se dabome ne mogu izmijeniti. U ko­
liko se pak te razlike u sastavu krvi i mozga daju modi-
fikovati drugim načinom života (ishranom, duševnom i fi­
zičkom gimnastikom, načinom zanimanja itd.), to se za
sada ne može ni na koji način pouzdano ocijeniti. Č i n i
se, d a j e n e p o b i t n a č i n j e n i c a , d a s e ž e n a
d a n a š n j e g v r e m e n a v i š e r a z l i k u j e od mu­
š k a r c a , no ž e n a p r v o b i t n o g v r e m e n a ili
ž e n a z a o s t a l i j ih n a r o d a , a to je s a s v i m
poj mljiva p o s l j e d i c a s o c i ja l n o g razvitka,
k o m e je ž e n a k u l t u r n i h n a r o d a bi l a p o d ­
č i n j e n a z a p o s l j e d n j i h 1000 d o 1500 g o d i n a .
Prema Havelock Ellisu iznosio je kapacitet ženine lu­
banje (ako se lubanja muškarca uzme kao 1000) :
C r n c i.......................... 9 8 4 R u s i ................................. 8 8 4
H otentoti . . . . 951 N i j e m c i ....................... 8 3 8 — 8 9 7 2
H i n d u ..................... 9 4 4 K i n e z i ........................... 8 7 0
E s k i m i .....................931 E n g le z i ............................ 8 6 0 — 8 6 2
H olandezi . . . . 9 1 6 ( 9 0 9 ) Parižanka (1 9 godina) 8 5 8

Protuslovni podaci kod Nijemaca pokazuju, da su mje­

renja vršena na vrlo različitom materijalu — kvantitativno
i kvalitativno — i da stoga ne mogu biti apsolutno po­
uzdana. Ali jedno je u tim brojkama sigurno Z en e crnaca,

1 Privatni docenat Dr. O tto G rosser, Tijelo žene u djelu „Muškarac

i žena". Izdao profesor Dr. Kossmann u Berlinu i Dr. S. W a liss u Beču.
Str. 4 0 . Stuttgart 1907.
2 Prema pet različitih pisaca 83,8, 8 6 4 , 8 7 8 , 8 8 3 , 8 9 7 . Z a Prusku
(K upfer) 9 1 8 , za Bavarsku (R ause) 8 9 3 .
 244

H otentota i Hindua imaju znatno veću kapacitetu lubanje,

no njemačke žene, Engleskinje, Parižanke, a opet su ove
potonje zajedno inteligentnije.
Pri uporedjivanju težina mozga od znamenitih pokoj­
nika pokazale su se slične protivrječnosti i osobitosti.
Prema profesoru Reclamu težio je mozak prirodoslovca
Cuviera 1830 grama, Byronov 1807, znamenitog mate­
matičara Gaussa 1492, filologa Hermanna 1358, pariškog
prefekta Hausmanna 1226 grama. Posljednji je imao mozak,
koji je težio kao jedan prosječni ženski mozak. I Gam-
bettin mozak težio je znatno ispod prosjeka ženskih moz­
gova, vagao je tek 1 180 grama. I Dante da je imao mozak,
koji je bio ispod prosječne težine muškaračkog mozga. P o ­
datke slične vrsti nalazimo kod Havelock Ellisa. Prema
njima imao je jedan posve obični individuum, čiji je mozak
vagao Bischoff, 2222 grama, mozak pjesnika Turgenjeva
2012 grama, dok je nasuprot treći po redu veličinom bio
mozak nekog ludjaka iz grofovije H a n ts ; mozak običnog
jednog radnika vagao je 1925 grama i njega je istraživao
isti Bischoff. Najteži ženski mozgovi imali su težinu iz­
medju 1724 i 1580 grama, a dva mozga od ovih poticala
su od duševno bolesnih žena. Na njemačkom kongresu
antropologa, koji je u kolovozu 1902. obdržavan u Dort­
mundu, konstatirao je profesor W aldeyer, da je istraživanje
lubanje od filozofa Leibniza, koji je umro godine 1716,
pokazalo, da njezin obujam iznosi 1450 kubičnih centi­
metara, što odgovara težini mozga od 1300 grama. Po
Hansemanu, koji je istraživao mozgove Mommsena, Bun-
sena i Adolfa v. Menzela, vagao je Mommsenov mozak
1429, 4 grama, dakle nije bio ništa teži od prosječne te­
žine mozga kod jednog odraslog čovjeka. Menzelov mozak
vagao je tek 1298 grama, a Bunsenov još manje 1295
grama, dakle manje od prosječne težine i ne mnogo vise,
nego težina mozga kod jedne žene. T o su očite činjenice
i one potpunoma ruše starp shvatanje, da se duševne spo­
sobnosti imaju mjeriti po sadržini lubanje.
Raymond Pearl poslije istraživanja engleskih podataka
dolazi do ovog zaključka: „Ne postoji nikakvi dokaz, da
 245

izmedju duševnih sposobnosti i težine mozga ima užih

veza.“ 1
Engleski antropolog W . Duckworth veli: „Ne ima
sigurnog dokaza, da je kod čovjeka velika težina mozga
znak visokih duševnih sposobnosti. Ni težina mozga, ni
kapacitet lubanje, ni obujam glave, gdje se to sve moglo
ustanoviti, nijesu od nikakve koristi kod mjerenja duševnih
sposobnosti. “2
Kohlbriigge, istaknuvši se posljednjih godina čitavim
nizom istraživanja o mozgovima ljudskih rasa, veli: „Inte­
ligencija i težina mozga su dvije posve neovisne jedna o
drugoj veličine. Kao nedovoljni dokaz odbija se često
isticana veća težina mozga kod znamenitih ljudi, jer pre­
koračuje prosječnu težinu mozgova, ali to se ne čini kod
gornjih društvenih klasa, kojima su svi ti ljudi pripadali.
Tim se izvodima ne ima pobiti to, da težina mozga može
porasti naprezanjem osobito u mladosti, čime bi se dala
protumačiti veličina mozga kod boljih društvenih slojeva ili
boljih učenika (kapacitet ljubanje), naročito, kad se sje­
timo, da kod bolje situiranih ljudi dolazi u obzir i prena-
hranjenost. T aj porast težine, izazvan prevelikim duševnim
naprezanjem, ima, kako je poznato, i svoje mračne stran e:
mozgovi ludjaka često su teški. Glavno je, da se može
dokazati, kako inteligencija (posve nešto drugo od rada)
ima bilo kakvih veza s težinom. I za vanjštinu vrijedi to
isto, naime to, da se dosada nije mogao pokazati nikakav
odnošaj izmedju stanovitog izgleda i više duševne obrazo­
vanosti, genijalnosti ili inteligencije. “3
Pouzdan je dakle fakat, da se duševne sposobnosti
isto tako malo mogu cijeniti po težini moždane mase, kao
«to se i fizička snaga može cijeniti po veličini tijela. V e ­
liki sisavci, slon, kit, delfin i t. d. imaju veće i teže moz­

1 Raymond Pearl, Variation of Correlation in brainweight. Biom e-

trika. V o l. IV ., June- 1905., str. 83.
2 W . Duckworth, Morfologija i antropologija. Str. 4 2 1 . do 4 2 2 .
Cambridge 1904.
3 K ohlbriigge, Istraživanja o brazdama velikog mozga kod ljudskih
rasa. Č asopis za morfologiju i antropologiju. 11. svezak, 3. sveščić,
str. 598. Stuttgart 1908.
 246

gove. Ali što se tiče relativne težine mozga, nadmašuje

ih većina ptica i malih sisavaca. Mi imamo vrlo malih ži­
votinja (mravi, pčele), koje inteligencijom nadmašuju mnogo
veće (primjerice ovcu, kravu), isto onako, kao što često
puta ljudi visoka rasta zaostaju po svojim duševnim spo­
sobnostima daleko iza ljudi sitna i neugledna stasa. Kako
prema svemu izgleda, duševne sposobnosti zavise manje
od moždane mase, a više o d o r g a n i z a c i j e m o z g a
i od u p o t r e b e - m o ž d a n i h snaga.
„Po mojem mišljenju — veli profesor L. Stieda —
nedvojbeni je uzrok raznolikosti psihičkih funkcija finija
gradja mozgovne kore : nervne stanice, supstancija izmedju
njih, raspored krvnih klijetaka, ustrojstvo, oblik, veličina,
broj živčanih stanica, da uz to još ne zaboravimo pre­
hranu i mijenu tvari u njima."1
A ko hoće da potpuno razvije svoje sposobnosti, mozak
mora, kakogod i svaki drugi organ, neumorno da se vježba
i da dobija hranu, koja mu je potrebna; ne bude li toga,
ili počne li on razvijati svoju akciju u pogriješnom pravcu,
tada nastupa namjesto normalnog razvoja ne samo sp rje ­
čavanje njegove radnje, već upravo zakržljavost. Jedan
pravac razvija se na račun drugoga.
Ima više antropologa, kao Manouvrier i drugi, koji do­
kazuju, da u morfološkom pogledu žena stoji dapače više
od muškarca. T o je pretjeravanje. „Uporedimo li oba
spola, — veli Duckworth, — vidjet ćemo, da ne postoji
nikakva trajna razlika, koja bi u morfološkom pogledu di­
zala jedan spol nad drugi."2
Havelock Ellis hoće da vrijedi samo jedno ograničenje.
O n misli, da kod žena postoji manje varijacija, no kod
muškaraca. Ali je Karl Pearson u protivnoj kritici dokazao
opširno, da je to prazna vjera lažnog učenjaštva . 3
A nitko, tko i malo poznaje historijski razvitak žene,
ne će osporavati, da je već od toliko hiljada godina grdan

1 L. Stieda, M ozak jednog filologa. Časopis sa morfologiju i antro­

pologiju 1907. U . svezak, 1. sveščić, str. 135.
2 Duckworth, u pomenutoj knjizi, str. 42 2 .
3 K. Pearson, Variation in Man and W oman in chances of death
1. svezak, str. 3 7 6 , London 1897.
 247

grijeh prema ženi činjen i da se još i danas čini. Kad

medjutim profesor Bischoff tvrdi, da je žena mogla isto
onako kao i čovjek razvijati svoj mozak i svoju inteli­
genciju, onda ta njegova tvrdnja pokazuje nedopuštenu i
nečuvenu mjeru neznanja predmeta, o kom se govori. Iz
izlaganja o položaju žene u toku našeg kulturnog razvitka,
koje se nalazi u ovoj knjizi, može se potpuno uvidjeti, da
se sve velike i bitne razlike u duševnom i tjelesnom raz­
vitku muškarca i žene imaju pripisati hiljadugodišnjim vla­
davinama čovjekovim.
Naši prirodoznanci trebali bi priznati, da se zakoni
njihove nauke u punoj mjeri mogu primijeniti i na čovjeka.
Nasljedjivanje i prilagodjivanje važe za čovjeka, kao i za
svako drugo prirodno biće. A li ako čovjek ne čini ni­
kakav izuzetak u prirodi, onda se teorija razvoja mora
primijeniti i na njega, a pomoću nje postaje jasno kao
sunce ono, što inače ostaje mutno i mračno i onda biva
predmetom naučne mistike ili mistične nauke.
Prema različitom odgoju spolova, ako je ovaj izraz do-
dopušten za veliki dio prošlosti, a naročito za ženu, i ako
nije tačnije re ć i: ukalupljivanju — razvio se i s a s t a v
mozga kod spolova. Fizijolozi se svi slažu u tome, da se
oni dijelovi mozga, koji utiču na razum, nalaze u prednjem
dijelu glave, a oni dijelovi, koji utiču na život osjećaja i
ćudi, u srednjem dijelu glave. K od muškarca da je više
razvijen prednji dio, a kod žene srednji dio glave. P r e m a
tome se f ormira i p o j a m o l j epot i č ovj eka i
ž e n e . Po grčkom pojmu o ljepoti, koji još i danas vlada,
ž e n a t r e b a da i ma usko, č o v j e k v i s o k o i na­
r o č i t o š i r o k o č e l o . I taj pojam o ljepoti, koji je
izraz ponizivanja žena, toliko je utisnut u njihovu dušu,
da one visoko čelo smatraju kao nešto ružno, pa poku­
šavaju da prirodu poprave umjetnim načinom time, što na­
vlače kosu na čelo, ne bi li ono izgledalo što niže.

4. Darwinizam i stanje društva.

Nije dakle dokazano, da žene po svojoj moždanoj
masi stoje niže od muškaraca, ali se isto tako ne treba
 248

čuditi, što se žene danas nalaze na ovom duševnom ste-

penu. Darwin zacijelo ima pravo, kad kaže, da ne bi
moglo biti ni riječi o kakvom poredjenju, ako bi se jedna
lista najistaknutijih muškaraca u poeziji, slikarstvu, skulpturi,
muzici, nauci i filozofiji stavila pored isto takve liste naj­
istaknutijih žena na tim oblastima. Ali može li i da bude
drugačije? Č u d n o b i b i l o , k a d n e bi b i l o t a k o .
Zbog toga i odgovara Dr. Dodel iz Ziiricha, 1 da bi od­
nošaj bio sasvim drugačiji, kad bi se žene i muškarci kroz
čitav jedan niz generacija jednako odgajali i bili upučeni
na usavršavanje u onim umjetnostima i disciplinama.
Z.ena je, uzevši prosječno, i fizički slabija od muškarca,
što kod mnogih divljih naroda nije slučaj.8 Sto može da
postigne vježbanje i uzgoj još iz mladosti, vidi se na primjer
na damama iz cirkusa i aktrobatkinjama, koje zaprepašćuju
svojom hrabrošću, odlučnošću i tjelesnom snagom.
Pošto je takav razvitak stvar uslova, pod kojima se
živi i uzgaja, ili grubo izraženo prirodoznanstvenim jezikom
stvar „dresure", smije se kao pouzdano smatrati, da fizički
i duševni život ljudi vodi k najljepšim rezultatima, čim se
čovjek u m i j e š a u n j e g o v r a z v i t a k i o d r e d i m u
j e d a n ci l j .
Kao god što biljke i životinje zavise od uslova, pod
kojima živu: povoljni im potpomažu razvitak, nepovoljni
spriječavaju, a prisilni ih odnosi primoravaju, da mijenjaju
svoje biće i karakter, pod predpostavkom, da uslijed nji­
hova djelovanja ne propadnu, — isto to biva i sa čo­
vjekom. Put i način, na koji čovjek dolazi do svoje egzi­
stencije i nju uzdržava, utiče ne samo na njegov vanjski
izgled, već i na njegovo osjećanje, njegovo mišljenje i nje­
gove radnje. Ako su nepovoljni uslovi za egzistenciju ljudi —
to jest rdjavo socijalno stanje — uzrok nedovoljnog indi­

1 Nova povjest stvaranja.

2 Primjere za ovo, kao što je već spomenuto, daje Dr. H avelock
E llis u svojoj knjizi, koju tolikoput citirasmo. Iz njih se vidi, da je žena
kod mnogih divljih i poludivljih naroda ne samo jednaka s čovjekom po
fizičkoj snazi i veličini tijela, nego ga jednim dijelom i nadmašuje. EUis
se pak s ostalima slaže i u tome, da se uslijed našeg kulturnog razvoja
stalno dizala razlika u objamu lubanje obih spolova.
 249

vidualnog razvitka, onda iz toga izlazi, da se sa promjenom

uslova za svoju egzistenciju, to jest socijalnog stanja, mi­
jenja i sam čovjek. Sva je stvar dakle u tome, da se so­
cijalni odnosi organizuju na takav način, kako će svaki
čovjek dobiti mogučnosti, da nesmetano razvija svoju lič­
nost, da zakoni razvijanja i prilagodjivanja, koji se po Dar-
winu mogu nazvati darwinizmom, počnu na sve ljude dje­
lovati svijesno i sa jednim naročitim ciljem. A to je moguće
samo u socijalizmu.
Ljudi, kao bića, koja misle i saznaju, moraju svijesno
sa jednim ciljem, mijenjati i usavršivati uslove svoga života,
to jest svoje socijalne odnose i sve, što s njima stoji u
savezu, i to tako, da se za sve stvore podjednako po­
voljni uslovi egzistencije. T reba da svaki pojedinac uz­
mogne razvijati svoje dispozicije i sposobnosti, da bi time
usrećio kako sebe, tako i cjelinu, ali on ne smije imati
mogućnosti, da škodi drugima ili cjelini. Njegov interes i
interes sviju treba da dodje na mjesto suprotnosti interesa,
koje danas vladaju društvom.
Darwinizam je, kao i svaka istinska nauka, jedna emi­
nentno demokratska nauka ;1 ako jedan dio njegovih pred­
stavnika tvrdi protivno, on ne zna cijeniti značaj svoje
vlastite nauke. Protivnici, naročito svećenstvo, koje uvijek
ima (ini nos, čim su u pitanju koristi ili štete, shvatili su
to, pa zbog toga i denunciraju darwinizam kao socijali­
stički i ateistički. U tome se i profesor V i r c h o w slaže
sa svojim najžešćim neprijateljima, pa je na kongresu pri-
rodoznanaca u Miinchenu godine 1877 napao profesora
H ackela: „Darwinova teorija vodi k socijalizmu.“ 2 Vir-

1 „Dvorana znanosti je hram demokracije." Buckle, Povjest civiliza­

cije u Engleskoj. 2, svezak, 2. dio, 4. izdanje. Preveo A . Ruge. Leipzig
i H eidelberg 1870.
2 Ziegler u pomenutoj knjizi na strani 11 i 12 dokazuje, da to nije
smisao Virchowljevih razlaganja. A li baš njegovi navodi Virchovvljevog
govora potvrdjuju to. V irchow je rekao : „Zam islite samo, kako se d e s -
c e n d e nt n a t eor i j a već danas pr e ds tavl j a u glavi
j e d n o g s o c i j a l i s t e ! (V e se lo st). D a, gospodo, to se nekomu može
činiti i sm iješno, ali je stvar vrlo ozbiljna i ja se nadam, da nama des-
cendentna teorija nc će valjda donijeti s v e o n e u ž a s e , k o j e s u
s l i č n e t e o r i j e z b i l j a i z a z v a l e u s u s j e d n o j zeml j i .
 250

chow je pokušao diskreditirati darwinizam zbog toga, što

je Hackel tražio, da se teorija razvoja unese u nacrt na­
stave. Predavati u školi prirodnu nauku u duhu Darwina
i novijih prirodnih ispitivanja stvar je, proti kojoj se bori
sve, što hoće da održi današnje uredjenje. Uvidja se dobro
revolucijonarno djelovanje tih teorija, pa se stoga zahtijeva,
da se one uče samo u krugu izabranih. Mi pak mislimo :
A ko Darwinova teorija vodi k socijalizmu, kao što Vir­
chow tvrdi, onda to nikako nije dokaz protiv te teorije,
nego je to dokaz za socijalizam. Ljudi od nauke ne smiju
se pitati, da li konzekvencije jedne nauke vode k ovom
ili onom državnom uredjenju, k ovom ili onom društvenom
stanju, ili da li ga opravdaju; oni imaju istražiti, da li su
teorije tačne, i a k o s u o n e t a č n e , o n d a s e i m a j u
p r i m i t i s a s v i m k o n z e k v e n c i j a m a . T ko po­
stupa drugačije bilo iz lične koristi, bilo radi milosti odozgo,
ili zbog klasnog i stranačkog interesa, njegov je rad za
preziranje i on ne čini nikakvu čast nauci. Istina, pred­
stavnici cehovske nauke, naročito na našim sveučilištima,
mogu samo u rijetkim slučajevima da se podiče samostal­
nošću i karakterom. Strah, da ne izgube sinekure, da ne
okrnje milost odozgo, da ne budu primorani odreći se ti­
tula, ordena i avanziranja, nagoni najveći broj tih pred­
stavnika, da se pregibaju i da skrivaju svoja uvjerenja, ili,
šta više, čak da javno govore protivno onome, što misle
i znaju. K ad je jedan Dubois-Reymond prilikom neke mo­
narhističke proslave na berlinskoj univerzi 1870. uzviknuo:
„Sveučilišta su zavodi za uzgajanje duševne garde Hohen-
zollernima,“ onda se može suditi, kako o cilju nauke misli

Ipak i ova teorija, kad se k o n z e k v e n t n o provede,

i ma s v o j i h v e o m a s u m n j i v i h s t r a n a , a da je s o c i j a ­
l i z a m s t u p i o s n j o m u t i j e s n u s v e z u , t o v am, n a d a m
se, n i j e i z m a k n u t o i s p r e d o ka . Mi m o r a m o s c i j e l o m
o v o m s t v a r i b i t i n a č i s t u.“ D a, mi smo i uradili ono, čega se
Virchow plašio, mi smo izvukli konzekvencije iz Darwinove teorije, kon­
zekvencije, koje sam Darwin i jedan veliki dio njegovih pristaša ili nije
izvukao ili ih je pogriješno izvukao. I Virchow skreće pažnju na sumnjive
strane ove teorije zbog toga, što je predvidjao, da će socijalizam iz nje
izvući i da m o r a izvući k o n z e k v e n c i j e , k o j e s e u n j o j
nalaze.
 251

većina ostalih, koji po svom značaju stoje duboko ispod

Dubois-Reymonda .1 Nauka je zbačena na stepen služavke,
koja služi vlasti.
Objašnjivo je, što se profesor Hackel i njegovi pri­
staše, profesor O . Schmidt, v. Hellwald i drugi, energično
brane od užasnog prijekora, da darwinizam radi za soci­
jalizam, i što tvrde, da je baš suprotno istina, da je dar­
winizam aristokratska nauka, jer uči, da posvuda u prirodi
savršenije organizovana i jača živa bića gaze ona niža. I
pošto, po njima, imućne i obrazovane klase predstavljaju
savršenije organizovana i jača bića u društvu, oni njihovu
vladavinu smatraju kao nešto sasvim razumljivo, jer nju
opravdavaju prirodni zakoni.
O va struja medju našim darwinistama nije u stanju ni
da nasluti, kakvi su privredni zakoni, koji vladaju buržo­
askim društvom, zakoni, čija vladavina ne uzdiže na druš­
tvene visine ni najboljega, ni najspretnijega, ni najsposob­
nijega, ali zato vrlo često najlukavijeg i najpokvarenijeg,
stavljajući ga u takav položaj, da je u stanju svojim po­
tomcima stvoriti najprijatnije uslove za život i razvijanje,
tako, te njima poslije nije potrebno ni da prstom maknu.
Ni pod jednim privrednim sistemom, prosječno uzevši, ne­
maju tako malo izgleda da se uzdignu u vis i da ostanu
gore na površini ljudi sa dobrim i plemenitim čovječanskim
osobinama, kao pod kapitalističkim privrednim uredjenjem.
Može se bez pretjerivanja kazati, da su ti izgledi u toliko
slabiji, u koliko se ovaj privredni sistem približava svome
vrhuncu. Bezobzirnost i besavjesnost u izboru i upotrebi
sredstava jesu oružja, koja imaju mnogo više djelotvornosti
i obećavaju mnogo više uspjeha, no sve ljudske vrline
zajedno. I društvo, podignuto na takvoj bazi, može sma­
trati kao društvo „najsposobnijih i najboljih** samo onaj,
čije je poznavanje suštine i prirode toga društva ravno
ništici, ili kojim buržoaske predrasude vladaju u tolikoj
mjeri, te ga smetaju u mišljenju i izvodjenju zaključaka.
Borba za opstanak vodi se kod svih organizama, ma da
1 D ubois-R eym ond je, naglasivši, kako su ga zbog toga napadali«
ponovio ovu citiranu rečenicu u veljači 1883. prilikom proslave rodjen-
dana Fridrika V elikog.
 252

oni i ne vide okolnosti, koje ih na nju nagone, ona se

kod njih vrši nesvijesno. T a borba za opstanak vodi se i
u ljudskom svijetu, medju članovima svakog društva, čim
u njemu iščezne solidarnost ili dok se još ne javi. Ova
borba za opstanak mijenja se prema obliku, koji tijekom
razvoja dobijaju medjusobni, socijalni odnosi, ona dobija
značenje razrednih borbi, koje se vode na višim stupnje­
vima. Ali te borbe vode — i u tome se ljudi razlikuju
od svih ostalih bića — k sve savršenijem pojimanju su­
štine društva i napokon k saznanju zakona, koji vladaju
njegovim razvitkom i utiču na njegov razvitak. N a j z a d
z a l j u d e p o s t a j e p o t r e b n o j o š s a m o t o,
da s a z n a n j e , do k o j e g su došli, p r i mi j e n e
na s v o j e p o l i t i č k e i s o c i j a l n e u s t a n o v e
i d a i h p r e m a n j e m u i z m i j e n e . Razlika dakle
izmedju čovjeka i životinje u tome je, š t o s e č o v j e k
m o ž e n a z v a t i ž i v o t i n j o m , k o j a mi s l i , d o k
ž i v o t i n j a n i j e n i k a k o č o v j e k , k o j i mi s l i .
T o veliki dio naših darwinista u svojoj jednostranosti i
ne uvidja. O tuda onaj lažni kružni zaključak, što ga oni
izvode .1
Profesor Hackel i njegovi pristaše isto tako pobijaju,
da darwinizam vodi k ateizmu, i pošto su svim svojim
naučnim izvodima i dokazima i z b a c i l i „stv o rite lja č in e
1 Iz pera profesora Enrica F e r r i j a potekao je spis pod naslovom :
„Socijalizam i moderna nauka, Darwin-Spencer-M arks“ (preveo i popunio
Dr. H ans Kurella. Leipzig 1895., nakladom Georga H . W iganda), u
kome on, specijalno nasuprot H a c k e 1 u dokazuje, da darwinizam i so ­
cijalizam stoje u potpunoj harmoniji i da je to jedna osnovna zabluda
H ackelova, — u kojoj se on sve do posljednjih dana nalazio, — što
darwinizmu pridaje a r i s t o k r a t s k i karakter. Mi se ne slažemo na
svim mjestima s Ferrijevim spisom, a naročito ne dijelimo ono njegovo
mišljenje o sposobnostim a žene, s kojim on u bitnosti stoji na gledištu
Lombrosa i Ferrera. E 1 1 i s je u svome „Muškarcu i ženi" dokazao, da
su osobine muškarca i žene, i ako različite, ipak od j e d n a k e v r i ­
j e d n o s t i — jedna potvrda one Kantove izreke, da muško i žensko
tek z a j e d n o čine čovjeka. Pa ipak Ferrijev spis dolazi baš kao na­
ručen, samo je prevodilac mogao sebi uštediti jednu primjedbu na str.
10, u kojoj spominjući Zieglera govori o „lakoumnim tvrdnjama Bebe-
lovim“. Gospodinu Kurelli bilo bi teško dokazati tu ,,lakoumnosta , a baš
je ta tvrdnja l a k o u m n o dodana izlaganjima Ferrijevim, s kojima se mi
p o t p u n o slažemo.
 253

grčevite pokušaje da ga prokriomčare kroz zadnja vrata.

Radi toga oni stvaraju neku svoju vrstu „religije", koju
nazivaju „višim moralom", „moralnim principima" i t. d.
Profesor Hackel je na kongresu prirodoznanaca u Eisenachu
pred porodicom velikog vojvode weimarskog pokušao ne
samo da spase religiju, nego da i svog učitelja Darwina
prikaže religijoznim. Pokušaj je propao, kao što će to po­
tvrditi svaki, tko je čitao to predavanje i Darwinovo pismo,
koje je u njem citirano . 1 Darwinovo pismo govorilo je,
istina, u opreznim izrazima, protivno od onoga, što je po
profesoru Hackelu trebalo da govori. Darwin je morao
voditi računa o „pobožnosti" svojih zemljaka, Engleza, pa
se zbog toga nikad nije usudio da javno iskaže svoje pravo
mišljenje o religiji. Ali kao što se saznalo brzo poslije
weimarskog kongresa, on je to privatno učinio pred Dr.
L . Biichnerom, kome je kazao, da on od s v o j e č e t r d e ­
s e t e g o d i n e — d a k l e o d 1849 — n e v j e r u j e
v i š e ni u š t a , j e r n i j e m o g a o d o ć i ni d o
k a k v i h d o k a z a z a v j e r u . Isto tako, posljednjih je
godina svoga života Darwin podupirao jedan ateistički
list, koji je izlazio u New Yorku.

5. Žena i slobodna zanimanja.

Z ene treba i na duševnom području da povedu utakmicu
s čovjekom : one ne trebaju da čekaju, dok ljudima dodje
volja da im dopuste, da razvijaju funkcije svoga mozga i
da slobodno koracaju u tom pravcu. Ovaj je pokret u
punom svom jeku. V eć su žene uklonile mnoge zapreke

1 Profesor H ackel je u br. 8 „Zukunft^-a (Berlin 1895) štampao

jedan članak o predlogu protiv socijalista, koji je izašao pred njemački
državni sabor, pa pri završetku njegovom primjećuje izmedju ostalog
„Ja zacijelo hisam nikakav prijatelj gospodina B ebela, koji me je tolikoput
napadao, a jednom prilikom, u svojoj knjizi o ženi, baš i k l e v e t a o . '
Prijekor, koji mi gospodin H ackel ovdje čini, n a j j a č i je prijekor, koji
se nekome može učiniti: on znači — što, čini se, da gospodin H ackel
ne zna — da sam napadao na m ega, i a k o s a m z n a o , d a z a
to n e ma m p r a v a . Ja sam svijestan, da to nisam učinio i moram
čekati, da profesor H ackel dokaže svoju tvrdnju; dok on to ne učini, ja
je odbijam kao l a k o u m n u . Pisac.
 254

stupaju na duševnu arenu u čitavom nizu zemalja s oso­

bitim uspjehom. Pokret za puštanje žena na studije po
univerzama i velikim školama i u sfere akcija, koje odgo­
varaju tim studijama, pokret, koji je medju ženama sve
jači i jači, ograničen je po samoj naravi naših odnošaja
na buržoaske ženske krugove. Proletarski ženski krugovi
nisu tim pokretom neposredno zainteresovani, jer su njima
za danas uskraćene sve te studije i mjesta, do kojih se
dolazi pomoću njih. P a ipak je ovaj pokret i njegov uspjeh
od općeg interesa. Prvo, tu je u pitanju principijelni zahtjev,
koji uopće hoće da odredi položaj žene prema muškome
svijetu ; zatim ima da se dokaže, što su žene u stanju da
učine još i danas, pod odnosima, koji su u najvećoj mjeri
nepovoljni za njihovo razvijanje. Dalje, žene imaju interesa,
da ih naprimjer u slučaju bolesti, ako je to potrebno, liječi
ženski liječnik, prema kome one osjećaju više povjerenja, a
manje stida, no prema muškome. Z a veliki dio naših žena
ženski liječnici su prava blagodat, jer sam taj fakt, što se
u slučajevima bolesti i raznovrsnih organskih kriza, koje
stoje u tijesnoj vezi sa spolnim životom, moraju povjeravati
muškarcima, spriječava ih u vrlo velikom broju slučajeva,
da na vrijeme ili čak i uopće traže liječničku pomoć. Zbog
toga poslije nastaje velik broj neugodnosti i najgorih poslje­
dica ne samo za žene, već i za njihove muževe. Teško
da ima i jednog liječnika, koji nije imao prilike, da se
potuži na to i gdjekada na zločinačku uzdržaljivost žena i
njihovo zatezanje, da otvoreno kažu, što im je. T o je
pojmljivo, ali nije pametno to, što muškarci, a naročito
mnogi liječnici, ne će da uvide, koliko je zbog toga oprav­
dano i nužno, da i žene studiraju medicinu
Ženski liječnici nijesu nikakva nova pojava. Kod naj­
većeg broja starih naroda, specijalno i kod starih Nijemaca,
žene su bile one, koje su se odavale liječničkom zvanju.
Ženskih liječnika i operatera od velikoga glasa bilo je u
devetom i desetom vijeku kod Arapa, naročito za vrijeme
vladavine A rapa (M aura) u Spaniji, kad su ženske studi­
rale na sveučilištu u Kordovi. Uplivu Maura ima se pri­
pisati, što su žene studirale i na raznim talijanskim sve­
učilištima, kao u Đologni i Palermu. Kasnije, kad je „po­
 255

ganski“ upliv u Italiji iščeznuo, te su studije zabranjene.

T ako je univerzitetski kolegij u Bologni donio 1337. god.
ovu odluku:
„I zato, što je žena glavni izazivač grijeha, orudje
djavla, uzrok čovjekovog protjerivanja iz raja i upropasti-
teljica starog zakona, zbog čega treba najrevnije izbjegavati
svaki odnošaj s njom, mi svakome izrijekom zabranjujemo,
da pokuša u ovaj kolegij uvesti kakvu ženu, ma koja ona
bila i ma kako ona časna bila. A ako netko ipak to
uradi, onda da ga rektor kazni teškom pedepsom ."
Dopuštenje ženama da studiraju imat će prije svega
taj koristan rezultat, što će ženska konkurencija izazvati
kod muške mladeži energiju za učenjem, energiju, koja je
danas vrlo slaba, kao što se to s najrazličnijih strana
tvrdi. A već samo to je velika dobit. Tim e bi se isto
tako znatno popravio i moral muške m ladeži; pijančevanje
i orgijanje, kafanski život naše studentske mladeži dobili
bi time dobar udarac; u zavodima, iz kojih izlaze pogla­
vito naši državnici, suci, državni tužitelji, viši policijski
činovnici, svećenici, narodni predstavnici i t. d., udomaćio
bi se ton, koji više odgovara zadacima, radi kojih se oni
osnivaju i uzdržavaju. A prema jednoglasnoj ocjeni nepri­
stranih poznavalaca tih odnosa neophodno je i što prije
potreban bolji ton.
Broj država, koje puštaju žene na studiranje u svojim
univerzama i velikim školama, brzo je porastao zadnjih
desetljeća. Nijedna zemlja, koja ima ambiciju da bude
kulturnom državom, ne može se trajno opirati ovoj tražbini.
Svima su prednjačile Savezne Države, iza njih je došla
Rusija, dakle dvije države, koje u svakom pogledu poka­
zuju najoprečnije karakteristike. U sjeveroameričkoj Uniji
žene su puštane na studiranje u svim državama; u Utahi
od 1850., u Jowi od I 860., u Kansasu od 1866., u
W isconsinu od 1868., u Minnesoti od 1869., u Kalifor-
niji i Missouriju od 1870., u Ohiju, Illinoisu i Nebraski
od 1871., a poslije ovih dodjoše na red sve ostale države.
Razmjerno prema ovom širenju ženskog studija osvojiše u
Saveznim Državama žene i svoja namještenja. Prema po­
pisu od 1900. bilo je 7399 ženskih liječnika i ranarnika,
 256

5989 spisateljica, 1041 ženskih arhitekata, 3405 ženskih

duhovnika, 1010 ženskih državnih odvjetnika, 327.905
učiteljica.
U Evropi bila je prva Švicarska, koja je svoje uni-
verze otvorila studiju žena. Broj slušatelja na švicarskim
univerzama iznosio je:
O d toga studentica O d toga sluiateljica
1896./97. . . 4181 391 728
1 9 0 0 ./0 I . . . 5301 854 1429
1905./06. . . 7676 1502 2757
1 90 6 ./07. . . 8521 1904 3156

Po različitim fakultetima podijeljene su studentice u

zimskom semestru 1906./07. ovako: pravo 75, medicina
1181, filozofija 648. Po narodnosti bilo ih je 172 iz Švi­
carske i 1732 iz inozemstva. Broj studentica iz Njemačke
spao je, jer su one, i ako s nekim ograničenjima, pripu­
štane na njemačka sveučilišta. Godine 1906.^07. iznosio
je broj pravilno imatrikuliranih. studentica oko 30 postotaka
svih imatrikuliranih djaka, a uključivši ovamo i slušateljice
37 procenata svih studenata i slušatelja. U Engleskoj su
žene puštane na predavanja, ali u Oxfordu i Cambridgeu
ne mogu pristupati k promocijama. U Francuskoj je go­
dine 1905. bilo 33.168 djaka, medju njima 1922 studen­
tice (774 iz inozemstva). O ne se podijeliše ovako: pravo
57, medicina 386, prirodne nauke 259, literatura 838,
ostalo 382. Države, u kojima se žene puštaju na nauke,
jesu Savezne Države, Engleska, Nizozemska, Belgija,
Danska, Švedska, Norveška, Rusija, Njemačka, Austro-
Ugarska, Italija, Švicarska, Francuska, Turska i Australija.
Ženskih liječnika ima u Indiji, Abesiniji, Perziji, Maroku,
Kini i t. d. Naročito u istočnim državama ima sve više
ženskih liječnika. Ograde, što ih u tim zemljama nameću
ženi religija i običaj, čine, te su ovdje ženski liječnici
prava blagodat.
Poslije dugotrajnih borbi i velikih napora napokon je
i Njemačka, i ako sa sustezanjem ranije, došla u novu
kolotečinu. Zaključkom saveznog vijeća od 24. travnja
1899. dopušteno je ženama praviti medicinske i zubarske
ispite za ljekarničko zvanje, pod istim uslovima, kao i
 257

muškarcima. Drugim zaključkom saveznog vijeća od 28.

srpnja 1900. pripuštene su i u Njemačkoj liječnice, apro-
birane u inozemstvu, ako su državne pripadnice, a isto
tako se liječnicama uračunavaju njihove studije, započete
u inozemstvu. V eć prije godine 1908. bio je pristup
k naukama dopušten ženama na pojedinim njemačkim uni-
verzama, tako u Heidelbergu i Gottingenu. V eć u zim­
skom semestru godine 1901—02. bilo je u sveučilišnim
iskazima navedeno 1270 slušateljica. Isto je tako cijeli niz
njemačkih gradova osnovao djevojačke gimnazije i realke,
tako u Karlsruheu, Stuttgartu, Hannoveru, Konigsbergu,
Hamburgu, Frankfurtu a. M-, Breslavi, Berlinu, Schone-
bergu, Mannheimu i t. d. T ek u proljeću 1902. bio je od
senata berlinske univerze odbijen posjet i imatrikulacija
ženskih studenata, koji imaju svjedodžbu zrelosti od koje
njemačke gimnazije. Još se nije u Njemačkoj slomio otpor
vrlo uplivnih krugova proti ženskom studiju. T ako je pruski
ministar nastave u ožujku 1902. držao u pruskom saboru
govor, u kom je medju ostalim ovako govorio: Ženske su
gimnazije jedan eksperimenat, koji prosvjetna uprava mora
odbaciti; on se boji, da posjećivanje gimnazija i univer­
ziteta utiče štetno na razlike izmedju muškarca i žene,
koje je priroda stvorila, a kultura razvila. Njemačkoj po­
rodici treba očuvati, što je više moguće, odlike njemačke
žene. T o je rezonovanje po sasvim staroj šabloni. Isto je
tako i jedan veliki dio njemačkih profesora, sada kao i
prije, neraspoložen prema ženinim studijama, ma da drugi
od njih priznaju, da tolike žene, kojima je dopušteno stu­
diranje, odgovaraju potpuno, a nekoje čak i izvanredno
onome, što se od njih očekivalo. A kako jedan veliki dio
studenata — vjerojatno vrlo velika većina — misli o že­
ninim studijama, o tome nam svjedoči protest članova kli­
nike u Hallu, što su ga oni u ožujku 1902. objavili po­
zivajući kliničare cijele Njemačke, da mu se pridruže.
Pošto se razjasnilo, da je taj protest izazvan agitacijom
društva „Žensko obrazovanje — ženski studij“ u Berlinu,
agitacijom u korist zahtjeva, da se ženi dopusti studiranje
medicine, kaže s e : „Pošto je tim korakom ovo pitanje
izneseno pred forum javnosti, članovi klinike u Hallu obra-
A . Bebel: Ž ena l socijalizam. 17
 258

ćaju se krugovima, za koje je riješenje ovog pitanja u

prvom redu od interesa i važnosti, kliničarima na njemačkim
univerzama, zato, što oni ili iz iskustva znadu, koliko je
nesnosno takvo stanje, ili pak mogu zamisliti, k o l i k o
m u č n i h s i t u a c i j a i s i t uac i j a , koj e se r uga j u
s v a k o m o s j e ć a j u s t i d a , može tu i tamo izazvati ta
z a j e d n i č k a n a s t a v a na k l i n i k a ma , s i t u a c i j a ,
k o j e s u t o l i k o o d v r a t n e , d a i h č o v j e k n e bi
m o g a o t a č n i j e p r e c i z i r a t i , a da ne i z a z o v e
n e g o d o v a n j e . Medicinski fakultet hallskog sveučilišta
bio je jedan od prvih u njemačkoj carevini, koji je pokušao,
da ženama dopusti studij medicine, i za taj se pokušaj
može reći, da je p o t p u n o n a s t r a d a o . U ustanove
č a s n o g a r a da u v u k a o se sa d o l a s k o m žena
c i n i z a m i danas su na dnevnom redu scene, koje u
podjednakoj mjeri izazivaju negodovanje nastavnika i djaka,
kao što god i pacijenata. O v d j e e m a n c i p a c i j a
ž e n a p o s t a j e n e s r e ć a po dr uš t vo, o v d j e ona
d o l a z i u k o n f l i k a t s a m o r a l o m , i njoj se ovdje
zbog toga moraju zatvoriti vrata 1 K olege! T ko bi se mo­
gao usuditi, da pred ovim činjenicama ustane protiv naših
opravdanih zahtjeva! Mi tra ž im o :d a s e ž e n a m a z a ­
b r a n i k l i n i č k i s t u d i j , jer nas je iskustvo naučilo,
da se zajednička klinička nastava, s muškim i ženskim
slušateljima, isto tako ne može složiti s temeljitim studijem
medicine, kao god n i s a o s n o v n i m n a č e l i m a p r i ­
s t o j n o s t i i m o r a l a . Pitanje, koje pokrenusmo, iz­
gubilo je sada svoj lokalni karakter. V eć se i sa viših
mjesta mogla čuti po koja o definitivnom odobrenju, koje
bi se dalo ženama za medicinske studije. V i ste svi u
jednakoj mjeri zainteresovani za našu stvar i zbog toga
mi vas pozivam o: Zauzmite položaj prema ovom pitanju
i pridružite nam se, da tako podignemo zajednički protest P‘
Ovaj je „protest *1 snažan dokaz ograničenosti, ali i
konkurentske zavisti studenata klinike, jer se na to moraju
svesti i njihovi obziri prema moralu. Ono, što je dopušteno
u najvećem broju kulturnih država već toliko vjekova bez
ikakve štete po moral i osjećanje pristojnosti kod^ stude­
nata, ima da bude opasnost po Njemačku ! Njemački stu­
 (l
i 259
/
denti nisu baš na glasu zbog osobitih vrlina, pa bi trebalo
da se kane ovakvih šala . 1 Kad ništa ne vrijedja pristojnost
i moral to, što bolničarke prisustvuju svim mogućim ope­
racijama, što ih liječnici vrše nad muškim i ženskim bo­
lesnicima, pa im uz to u najvećoj mjeri i pom ažu; kad je
pristojno i moralno, da čitave grupe mladih ljudi studija
radi stoje kao posmatrači kraj postelje jedne rodilje ili
prisustvuju operacijama ženskih bolesnika, onda je smiješno,
kad to isto pravo ne će da se dade i studentkinjama.
Jedan sasvim drugi razlog, no što je taj hallskih kli-
ničara, navodio je pokojni profesor Bischoff ustajući protiv
toga, da se ženama dopusti studij medicine, a taj j e : s u ­
r o v o s t s t u d e n a t a ! o čemu je on zacijelo najbolje
mogao suditi. Ali ma koliko ograničeni i zavidljivi konku­
rentski muški krugovi ustajali protiv ženskog prava na studij,
pitanje je riješeno u korist ženskog spola. Na 18. kolo­
voza 1908. izašao je zakon, kojim se ženama dopušta
učenje na pruskim univerzama, što im se dosada dopuštalo
tek u svojstvu slušateljica. Propisi za studiranje žena na
zemaljskim univerzama imaju tek jednu ogradu, a ta je, da
pripadnice države u jednom slučaju, a inozemke u svim
slučajevima imadu tražiti odobrenje ministarstva za imatri-
kulaciju.2 Ukupni broj žena, koje su bile imatrikulirane i
studirale na njemačkim univerzama u zimskom semetru
1908./09., iznosio je 1077 prema 377 njih u ljetnom 1908.
i prema 254 godine 1906. O d toga ih je studiralo u
Berlinu 400, u Bonnu 69, u Breslavi 50, u Erlangenu 11,
u Freiburgu 67, u Giessenu 23, u Gottingenu 71, u
Greifswaldu 5, u Hallu 22, u Heidelbergu 109, u Jeni 13,
u Kielu 2, u Konigsbergu 17, u Leipzigu 44, u Marburgu
27, u Miinchenu 134, u Tiibingenu 6, u Wiirzburgu 7.
T oga još nema tek na sveučilištima u Strassburgu, Ro-
stocku i Miinsteru. Broj slušateljica iznosio je u ljetnom

1 Jedna statistika, koju je složio B laschko, daje slijedeći izvještaj

o rasprostranjenosti spolnih bolesti kod pojedinih zanimanja : najprije d o ­
laze tajne prostitutke sa 3 0 postotaka, ooda dolaze djaci s 2 5 pro­
cenata, trgovci sa 16 i radnici sa 9 procenata.
2 S osobitih razloga mogu žene s dozvolom ministarstva biti riješene
od posjećivanja pojedinih predavanja. .
semestru 1908. godine 1787, a u zimskom semetru 1908/09.
godine 1767, od toga u Berlinu 313, Strassburgu 249,
Breslavi 168, Miinchenu 131, Bonnu 120, Konigsbergu 1 16,
Leipzigu 93, Giessenu 93, Gottingenu 73, Tiibingenu 67,
Hallu 54, Freiburgu 50, a u svim ostalima manje od 50.
O d imatrikuliranih zena studiralo ih je bogoslovlje 3, pravo 31,
medicinu 334, filozofiju 709.
Puštanje žena k naukama na univerzi učinilo je po­
trebnom temeljitu reformu viših djevojačkih škola. Odredbe
od 31. svibnja 1899. postavile su za više djevojačke škole
kao pravilo školsko vrijeme od devet godina, a u iznimnom
slučaju deset godina. Prema tomu, razvoj je tražio, da se
čvrsto ustanovi deseti razred u nastavnom planu za višu
djevojačku školu. Dok je prema statistici od godine 1901.
od 213 javnih viših djevojačkih škola bilo njih 90 sa devet,
a 54 sa deset razreda, dotle je u listopadu 1907. spao
broj devetrazrednih škola s 90 na 69, a broj desetrazrednih
porasao od 54 na 132. P a i medju privatnim višim dje­
vojačkim školama bilo je u listopadu 1907. kraj 1 10 devet­
razrednih već 138 desetrazrednih. Ne preostajaše ništa, do
li to, da se tom faktičnom razvoju udari birokratski žig i
da se, što je više moguće, spasi „odlika njemačke žene41.
Prema reformi od 18. kolovoza 1908. ima viša djevojačka
škola sastojati od deset razreda. Z a „dopunu njezine na­
obrazbe, kako bi se njemačka žena odgojila za svoj budući
životni poziv 41 uzet je u obzir dvogodišnji ili jednogodišnji
licej. A da bi se mladim djevojkama viših staleža omogućila
priprava za akademska zanimanja, uzeti su u nacrt o b r a ­
z o v n i z a v o d i , koji će sa višom djevojačkom školom
stajati pod jednom upravom.
Tako je po nekom nacijonalnom mjerilu proveden taj
eksperimenat pod pritiskom ekonomskog razvoja od istog
onog ministarstva nastave, koje ga je u ožujku 1902. otklo­
nilo. Cujmo službeno objašnjenje:
„Brzi razvoj naše kulture i s tim zajedno napredovanje
društvenih, privrednih i obrazovnih prilika donijelo je sa
sobom, te je baš u srednjim i višim staležima ostalo mnogo
neopskrbljenih mladih djevojaka, čime je za skupnost ostala
uništena mnoga vrijedna ženska sila. Prekobrojnost ženskog
 261

pučanstva nad muškim i sve češće neženstvo muškaraca u

višim staležima sili veliki procenat djevojaka iz obrazovanih
krugova, da se odreknu svog prirodnog poziva kao supruge
i majke. Njima treba utrti putove k zvanju, koje odgovara
njihovu odgoju, kod većine njih ovo isto i zato, da mogu
pribaviti potrebna sredstva za život, ne samo u karijeri
nadučiteljica, već i u drugim zanimanjima, do kojih se
dolazi studijem na univerzi, u koliko su one tu za žene.“
Skoro bi čovjek vjerovao, da čita izvadak iz moje knjige !
Bilo, kako bilo, ženski se studij ne da više suzbiti. Ženski
su liječnici u većem ili manjem broju uposleni već u svim
kulturnim zemljama na zemaljskoj kugli, pa dapače i u onim
zemljama, koje još ne vrijede kao kulturne. Pokojni Li-
Hung-Chang imenovao je svojim kućnim liječnikom jednu
kinesku liječnicu, koja je prakticirala u ženskoj bolnici ro-
djenoga svoga grada Futschanga. Pokojna gospodja Kova-
levska, znamenita matematičarka, bila je od 1889. do svoje
smrti godine 1891. profesorica matematike u Stockholmu.
Ž enskih profesora ima u Saveznim Državama velik broj,
gdješto u Italiji, u Švicarskoj, u Engleskoj, u Francuskoj,
gdje je znamenita fizičarka Marie Curie otkrivši sa svojim
mužem radioaktivna počela Radium i Polonium sada, po­
slije smrti svojega muža (1906.), postala njegovom na­
sljednicom na univerzi. Mi vidimo, gdje su žene kao
liječnici, zubari, pravnici, suci, kemičari, fizičari, geolozi,
botaničari, viši učitelji i t. d. djelotvorne u javnim ili pri­
vatnim namještenjima, i samo stoji do žena, da dokažu
svojim djelovanjem, kako mogu povjerenu im službu obav­
ljati isto tako dobro i savjesno, kao i muškarci. Ljeti 1899.
izjavila se dapače većina birača u ziiriškom kantonu kod
glasanja, da će žene pustiti, da obavljaju odvjetničke po­
slove. T aj je zaključak prihvaćen sa 21717 proti 20046
glasova. U Americi ima u 34 države ženskih advokata.
Osim toga u Francuskoj, Nizozemskoj, Švedskoj, Danskoj,
Finskoj, Rusiji, Kanadi i Australiji.
O no, što mnoge ljude, naročito iz naučnjačkih krugova,
čini protivnicima ženinog prava na studiranje, jest to, sto
se oni boje, da se nauka time ne ponizi, da njenom
ugledu uopće ne naškodi to, što se čak i žene mogu ba­
 262

viti naučnim studijama. O ni u naučnom studiranju vide

jednu osobitu povlasticu, do koje mogu doći samo iza­
branici muškoga spola.
Nažalost, naši univerziteti, kao što i cjelokupna na­
stava, još su slabo organizovani. Koliko se najdragocjenijeg
vremena upropašćuje, kako djetetu u pučkim školama tako
i mladiću u višim školama, da bi mu se mozak napunio
stvarima, koje ne stoje u skladu ni sa razumom ni sa na­
učnom spoznajom ; koliki mu se grdni teret trpa na ledja,
teret, koji on poslije u životu ne može da upotrijebi, već
koji ga naprotiv spriječava u njegovu napredovanju i nje­
govu razvijanju! U pripremnim zavodima za univerzitete
učenici se pretrpavaju masom suhoparnog, beskorisnog ma­
terijala za učenje i pamćenje, koji im upropašćuje najveći
dio vremena i najdragocjenije moždane snage, a i na uni­
verzama se najčešće produžuje u istom smjeru. Čitava
masa zastarjelog, preživjelog i suvišnog predaje im se uz
ono, što je dobro i korisno. Jednom napisane kolegije
najveći broj profesora preglaba iz semestra u semestar za­
jedno sa svim starim dosjetkama. Uzvišena nastavnička
služba postaje kod mnogih običnim zanatom, pa djacima
nije potrebno nikakvo oštroumlje, da brzo prodru u nje­
govu bitnost. Osim toga i tradicijonalni pojmovi o univer­
zitetskom životu čine svoje, te mladi ljudi i ne shvataju
baš ozbiljno te godine studija, a nekoji, koji hoće ozbiljno
da ih shvati, biva užasnut i sasvim odbijen pedantskim i
neugodnim načinom predavanja mnogih profesora. Opadanje
energije za učenje i studiranje jest činjenica, koja je zapa­
žena svuda na našim univerzitetima i višim školama i koja
izaziva zabrinutost čak i u mjerodavnim krugovima. S ovim
stoji u najužoj vezi štreberstvo i favoritizam, koji silno na­
preduju u našem vremenu, tako siromašnom karakterima, i
sve više zavladjuju po velikim školama. Dobri porodični
odnosi, „dobri pogledi na svijet** stupaju na mjesto znanja
i sposobnosti i šepire s e ; biti patrijota, to ^jest čovjek,
koji nema nikakvog svog mišljenja, već se brižljivo upravlja
prema onima gore, gleda, s koje strane vjetar duva, i puzi
i uvija se, to sve vrijedi više, no jedan karakter i jedan
čovjek od sposobnosti i znanja. Kad za ove štrebere dodje
 263

vrijeme ispita, onda se brzo za nekoliko mjeseci slupa ono,

što se čini, da je neophodno potrebno, da bi se kroz ispit
moglo provući. A ko se napokon ispiti sretno preguraju i
dobije kakvo činovničko ili drugo mjesto, onda najveći broj
tih istudiranih radi čisto mehanički i zanatlijski, ali sma­
traju kao veliku uvredu, ako ih oni, koji „nisu studirali“
ne predusreću s najvećim visokopoštovanjem i ne gledaju
ih i ne drže se prema njima kao prema nekoj višoj rasi
ljudi. Veliki broj onih, koji pripadaju višim zanimanjima,
advokati, suci, medicinari, profesori, činovnici, umjetnici
i t . d., n i s u n i š t a d r u g o , d o l i z a n a t l i j e u
s v o j o j s t r u c i , s r e t n i , š t o m o g u s t a j a t i za
p u l t o m . Samo čovjek, koji t e ž i k v i š e m u , uvidja
tek kasnije, koliko je beskorisnih stvari naučio, a često
puta nije naučio baš ono, što mu je neophodno potrebno,
i tek tada počima da uči. Z a vrijeme najboljeg dijela nje­
gova života mučili su ga tako mnogim stvarima, beskori­
snim i štetnim ; drugi dio svoga života mora on da upo­
trijebi, da bi se oslobodio svega toga, što je beskorisno i
štetno, i uspeo se na visinu modernog shvatanja, i tek tada
može on da bude koristan član društva. Mnogi i ne izadju
iz prvog stadija, neki zaostanu u drugom, a samo mali
broj njih ima energiju, da se svojim radom progura do
trećega.
Ali dekorativni duh zahtijeva, da se sredovječne trice
i beskoristan nastavni materijal i nadalje zadrže, a pošto
su žene, samo zbog svoga spola, bile do danas izbacivane
iz sviju prethodnih škola i pripremnih zavoda, pa su to
u mnogom pogledu još i danas, ta je okolnost onda veoma
zgodan izgovor, da se pred njima zatvore i vrata univer­
zitetskih slušaonica. U Leipzigu je sedamdesetih godina
jedan od najslavnijih profesora medicine priznao otvoreno
pred jednom damom o v o : ,,G i m n a z i j s k o o b r a z o ­
v a n j e n i j e , i s t i n a , n u ž n o za r a z u m i j e v a n j e
m e d i c i n e , ali se ono mo r a s m a t r a t i kao
prethodni uslov za s t u p a n j e na s t u d i j
m e d i c i n e z b o g t o g a , d a n e bi p a t i o u g l e d
nauke."
Postepeno se počima i u Njemačkoj javljati opozicija
 264

protiv traženja klasičnog obrazovanja kao nužnog uslova za

studij medicine. Golemi napredci u prirodnim naukama i
njihov značaj za cjelokupni život izazivaju potrebu, da što
veći broj ljudi bude u njih upućen; medjutim gimnazijski
odgoj s privilegisanjem klasičnih jezika, grčkog i latinskog,
smatra prirodne nauke kao stvar od manje vrijednosti i
zanemaruje ih, pa tako biva, da početnici studenti često
nemaju potrebnih ; red znanja iz prirodnih nauka, koje su
od vrlo velikog značenja za pojedine struke studija, na­
primjer za medicinu. Protiv ovog jednostranog načina obra­
zovanja podigla se napokon opozicija i u samim nastav­
ničkim krugovima. U inozemstvu, naprimjer u Švicarskoj,
odavno se već studijama prirodnih nauka pridaje najveća
važnost i na medicinu se pušta svaki, tko ima dovoljno
predznanja iz prirodnih nauka i matematike, pa ma on i
nemao prethodnog takozvanog klasičnog obrazovanja.
Isto se to radi i u Rusiji, Saveznim Državama i t. d.
U Rusiji, u kojoj progoni i bespravnost Zidova spa­
daju u osnovna državna načela, propisano je jednim carskim
ukazom od 1897, da se u novi medicinski ženski institut,
koji se imao otvoriti, smije primati samo 5 procenata slu­
šalica nekršćanskih vjeroispovijesti. I to se od tih 5 pro­
cenata smije primiti samo 3 procenta Židovki, a ostala 2
procenta moraju biti zadržana za slušateljke muslimanskog
porijetla. T o je jedan od nazadnih koraka, koji su u Rusiji
na dnevnome redu. Ruska bi vlada imala u toliko manje
razloga za takve uredbe, što s jedne strane ogromna care­
vina još u vrlo velikoj mjeri oskudijeva u liječnicima, a što
su s druge strane ruske ženske liječnice bez razlike vje­
roispovijesti ili porijetla dobile svjedočanstvo o najvećoj
požrtvovnosti u vršenju svoga poziva. Tako profesor Dr.
Erismann, koji je mnogo godina djelovao u Rusiji, objavlja
slijedeće u predavanju, što ga je držao na 54. skupštini
liječničkog središnjeg udruženja u O lten u : „Ovih^ prvih
godina dobilo se vrlo povoljnih iskustava iz rada ženskih
liječnika. O ne su još od početka umjele zadobiti povjerenje
stanovništva; u plemenitoj utakmici sa svojim muškim ko­
legama one su odnijele čak i pobjedu; pokazalo se ubrzo,
da na svakog ženskog liječnika dolazi prosječno godišnje
 265

više pacijenata, no na muške liječnike, ma da su i oni

vršili svoju dužnost velikom odanošću i požrtvovnošću,
naročito su se bolesne žene u gomilama obračale za liječ­
ničku pomoć ženskim Eskulapima ."1
N a drugoj strani konkurencija žena, koje se toliko
bojao zainteresovani muški svijet, nije nigdje štetno djelo­
vala, naročito ne u liječničkoj praksi. Prvo, čini se, da
ženski liječnici dobivaju iz svojega spola jedan krug paci­
jenata, koji se rijetko i tek u najvećoj nuždi obraćaju za
savjet muškom liječniku; a zatim se pokazalo i to, da
znatan dio žena, koje se posvećuju studijama, čim kasnije
stupe u brak, ili uopće i ne otpočinju liječničku praksu ili
je poslije kratkog vremena napuštaju. Pokazuje se, da su
kućne dužnosti, što ih buržoaski svijet nameće domaćici,
naročito kad dodju još i djeca, tako velike, te mnogim
ženama postaje nemoguće, da u isto vrijeme služe dva
gospodara. Naročito žena, koja je liječnik, mora da bude
svakog trenutka i danju i noću spremna vršiti svoj poziv.
A to velikom broju njih nije moguće . 2
Pošto su Engleska ,8 Sjedinjene Države i Francuska
prve počele upotrebljavati žene i za privrednu inspekciju
— a potreba toga osjeća se u toliko jače, u koliko, kao
što je dokazano, broj radnica iz godine u godinu raste, a
tako se isto umnožava i broj poduzeća, u kojima su rad­
nice isključivo ili pretežno uposlene — za ovim se pri­
mjerom poveo i čitav niz njemačkih država. Baden, Ba-

1 Organizacija besplatnog liječenja na klinikama po velikim ruskim

gradovima. (Petrograd i M oskva). Njemački tromjesečnik za javno zdravstvo.
Braunschweig.
2 O teškoćama, što postoje za žene, koje imaju porodicu, a u isti
mah hoće, odnosno moraju da vrše neku službu, ima puno zanimljivog
materijala knjiga A d ele Gerhardove i H elen e Siraonove: „Materinstvo i
duševni rad“ (Berlin 1901., G eorg Reimer). U toj knjizi govore i na
osnovu svog iskustva govore spisateljice, umjetnice, pjevačice, glumice itd.
I rezultat je tih mišljenja, da društvo mora izmijeniti svoje socijalne od­
nose sve iz tem elja, ako se hoće, da se potpuno razvije ženska inteli­
gencija, koja se nalazi u izobilju i teži za akcijom, što je isto tako naj­
veći interes i samog društva.
3 Prema posljednjem izvještaju za 1908. ima u Engleskoj 16 ženskih
privrednih nadzornika, i to M iss A . M . Anderson kao šef i 15 po­
moćnica.
 266

varska, Hessenska, kraljevina Saska, W eimar, Wiirttem-

berg i t. d. pridodali su privrednim nadzornicima ženske
činovnike kao i pomoćnike i neke su od njih svojim
radom već stekle priznanje. U Pruskoj stoje privrednom
nadzorništvu na raspolaganje tri činovnice, u Diisseldorfu,
Breslavi i W iesbadenu svagdje po jedna. T a činjenica do­
kazuje, da je Pruska i u ovom pogledu zaostala vrlo da­
leko iza onoga, što bi bilo neophodno potrebno. T a ne
ima ni jedne pomoćne ženske sile u kotarima kao što je
Potsdam (s 32.229 radnica), Frankfurt a. O . (s 31.971),
Liegnitz (s 31.798) i u drugima, gdje bi one bile neop­
hodno nužne. I ovdje se pokazuje, da radnica ima više
povjerenja u jednu predstavnicu svoga spola, te ženski
nadzorni činovnici dolaze po koji put do podataka, koji se
njihovim muškim kolegama ne daju. Jedna je još mana
ovog uredjenja to, što ti pomoćni činovnici nemaju po­
svuda samostalan položaj, koji je za njihov rad neophodno
potreban, a ni plaća nije, kakva bi trebala da bude. Naj­
veći broj vlada pristupio je ovoj novoj ustanovi pipajući i
oklijevajući.1
U Njemačkoj je nepovjerenje i konkurentsko neraspo­
loženje prema upotrebi žena u javnim službama naročito
veliko zbog toga, što vojnički stalež liferuje svake godine
toliko neupotrebljivih oficira i isluženih podčasnika za sve
moguće položaje u državnoj i općinskoj službi, da za radne
snage iz ostalih krugova ne ostaje baš nimalo mjesta. Ali
i ako se ženama dade služba, ona im se daje sa znatno
manjom plaćom, poradi čega one u očima muškoga svijeta,
koji je prema njima već unaprijed neprijateljski raspoložen,
izgledaju kao stvorenja niže vrijednosti, a po tom i kao
konkurenti, koji im smanjuju nadnicu i plaću.
Mnogostrukost ženinih sposobnosti osobito se pokazala
na svjetskoj izložbi u Chicagu godine 1893. Ne samo da
su ženski arhitekti podigli veličanstvenu gradjevinu za iz­
ložbu ženskih umjetničkih i privrednih proizvoda, nego su
se posjetioci divili još i finom ukusu i umjetničkoj izradbi
1 O d 1897., kad je u Bavarskoj imenovana piva tvornička nadzor­
nica, dignuo se do 1909. broj ženskih činovnika na 2 6 . Četrnaest država
saveza ne imaju još ni jednog ženskog činovnika.
 267

izloženih predmeta, koji su svi bili djelo ženinih ruku. Pa

i na oblasti izuma žene su postigle već lijepih uspjeha, a
njih će u budućnosti biti još više. T ako je jedan američki
stručni dnevnik objavio popis pronalazaka, koje su učinile
žene, i evo tih predmeta, koje su one izum ile: Usavršena
mašina za predenje; razboj, koji se okreće (rotary loom)
i koji uradi triput više, no obični; elevator od lanaca;
škulja za parni šaraf; aparat za spašavanje prigodom po­
žara; aparat za mjerenje vune, jedan od najosjetljivijih
strojeva, koji su ikada pronadjeni i koji je od neocjenjive
vrijednosti za industriju v u n e ; rezervoar vode, koji se može
nositi i koji se upotrebljava za gašenje v a tre ; jedan način
za upotrebu petroleja kao goriva za parostroje namjesto
drveta i ugljena; usavršena sprava za hvatanje iskara na
lokomotivama; signal za skretnice na željeznicama; jedan
sistem grijanja vagona bez vatre ; jedan uljeni flanel (lubri­
cating felt) za smanjivanje trenja (pri kretanju željeznica) ;
stroj za pisanje; signalska raketa za m ornaricu; teleskop
za gledanje u d u b in e; jedan sistem za sprječavanje buke
kod željeznica, koje idu iznad gradova; sprava za pravilno
odvodjenje dim a; stroj za savijanje i lijepljenje kesa od
papira i t. d. Naročito su žene u mnogom pogledu usa­
vršile strojeve za šivanje, tako su primjerice izumile po­
moćnu spravu za šivanje jedara i debelih tkanina; aparat
za uvlačenje konca, dok stroj ra d i; usavršeni stroj za ši­
vanje kože i t. d. Ovaj posljednji izum učinila je jedna
žena, koja već godinama radi u New Yorku sedlarski
posao. Teleskop za gledanje u dubinu, koji je pronašla
gospodja M ather, a usavršila njezina kći, jest pronalazak
od najveće važnosti, jer omogućava, da se pregleda dno
i najveće ladje, a da se ona radi toga ne prenosi na suho.
Pomoću toga teleskopa mogu se sa palube vidjeti dijelovi
ladje, utonule u kom brodolomu, prepreke za plovidbu i
torpedi i t. d.
M edju strojeve, koji su zbog svoje izvanredne kompli-
kovanosti i genijalne konstrukcije skrenuli na sebe općenitu
pažnju, kako u Americi, tako i u Evropi, mora se ubrojiti
i jedna mašina za fabrikaciju kesa od papira. Veliki broj
ljudi, medju njima ugledni mehaničari, sve dotle je uzalud
 268

pokušavao da izradi takvu jednu mašinu. Jedna je žena,

Miss Maggie Knight, pronadje; zatim je ta dama konstrui­
rala opet jednu mašinu za savijanje i lijepljenje kesa od
papira, koja radi koliko trideset lic a ; ona je sama uprav­
ljala namještenjem te mašine u Amherstu, u državi M assa­
chusetts.

Petnaesto poglavlje.

Pravni položaj žene.

1. Borba za civilnopravnu ravnopravnost.
Socijalna zavisnost jedne rase, jedne klase ili jednog
spola dobija uvijek svoj izraz u zakonima i političkom ure­
djenju zemlje, u kojoj oni živu. Zakoni su izraz vladajućih
interesa, formulirani u paragrafima i uzdignuti na stepen
prava jedne zemlje. Z e n e , k a o z a v i s n i , p o t l a č e n i
spol, d o b i j a j u p r e m a t o me t a k a v p o l o ž a j i u
p r a v u j e d n e z e m l j e . Zakoni su negativne i pozitivne
naravi. Negativni, u koliko pri diobi prava ni jednom riječi
ne spominju potlačenoga; pozitivni, u koliko mu ukazuju
na njegov potlačeni položaj i naznačavaju po koji izuzetak.
Našem općem pravu osnov je rimsko pravo, koje vodi
računa o čovjeku samo kao o biću, koje nešto posjeduje.
Staro germansko pravo, koje je ženi pridavalo više dosto­
janstva, samo je jednim dijelom ostalo na snazi. Kako u
francuskom jeziku ista riječ, „ 1* hommett, označuje čovjeka
i muškarca, a isto tako u engleskom jeziku riječ ,,man“,
francusko pravo poznaje čovjeka tek kao muškarca, a isto
je tako do pred nekoliko decenija bilo i u Engleskoj, gdje
se žena nalazila u ropskoj zavisnosti od muža. Nekoć je
tako bilo i u Rimu. Tam o su postojali rimski gradjani i
žene rimskih gradjana, a gradjanka nije bilo.
U Njemačkoj se pravno stanje za ženu poboljšalo u
toliko, što je namjesto šarene karte nastupilo jedno jedin­
stveno gradjansko pravo, pa su tako prava, koja je ona
tu i tamo imala, dobila opću važnost. Po njemu je ne­
udata žena dobila neograničeno pravo na tutorstvo; žene
su stekle pravo da budu svjedoci pri zaključivanju brakova
i pri pisanju oporuka; žena je nadalje dobila potpunu spo­
sobnost za pravne poslove, to jest, da zaključuje ugovore,
izuzev, ako se (kao udata žena) obvezuje lično na neku
radnju, kao god što se bez privole muža ne smije pri­
hvaćati nikakva tutorstva. Obveza bračne zajednice postoji
za obje strane, u koliko se zahtjevi druge strane ne izo­
pače u zloporabu njenog prava. A ako su o tome kod
supruga suprotna gledišta, onda m u ž odlučuje, naročito
on ima da odredjuje mjesto stanovanja i stan. Zloupotreba
prava od strane muža riješava ženu od dužnosti, da mu se
pokori. Uprava kućanstvom pripada jedino ženi, ona ima
takozvanu vlast nad ključevima, po kojoj ona u krugu do­
maćeg rada vodi brigu o muževljevim stvarima i zastupa
ga. Muž mora ispunjavati obveze, u koje ona stupi. Ipak
može muž ili sasvim ukinuti ili ograničiti ženinu vlast nad
ključevima. A ko on ovo pravo zlorabi, tutorski sud može
ovo ograničenje uništiti. Z ena je dužna preuzeti muževe
poslove u kući i izvan nje, ali samo, ako se iz načina
muževa života vidi, da mu je to obični posao.
Državni je sabor odbio zahtjev, da se kao pravilo uvede
bračna podvojenost dobara. O na se može obezbijediti samo
bračnim ugovorom, što se pri zaključenju braka vrlo često
propušta, pak poslije izaziva nesnošljivo stanje. Uvedena
je naprotiv takozvana zajednica uprave. Po njoj uprava
nad imanjem ženinim i uživanje plodova od njega pripada
mužu, ali je to ograničeno na dobro, koje je ona donijela
mužu. Naprotiv ženi pripada neograničeno upravljanje i
raspolaganje nad onim, što je ona za vrijeme braka stekla
svojim radom i vodjenjem kakvog posla. Muž nema prava,
da pravnim poslom obveže svoju ženu za imanje, koje mu
je ona donijela. A i obezbjedjenje može žena zahtijevati
u slučaju, kad se kod nje pojavi opravdana bojazan, da
joj je u opasnosti imanje, koje je donijela, što bi čestokrat
mogla prekasno doznati. A ona može podići i tužbu, da
se ukine zajednica uprave u slučaju, kad muž^ svojim po­
stupanjem dovodi u veliku opasnost opstanak žene i djece.
Muž odgovara za štetu, koja se pojavila uslijed rdjave
uprave.
 270

Velika nepravda može se činiti ženi pri razvodu braka.

Naime, u slučaju rastave, mužu pripada imanje, koje su
supruzi zajedničkim radom stekli, pa čak i onda, kad je
m u ž k r i v a c , a žena najviše stekla; dok nasuprot žena
ima pravo tražiti skromno uzdržavanje samo onda, kad ga
ne može dobiti iz prihoda od svog imanja i od prinosa
svojega rada. Nadalje u slučaju rastave mužu ostaje imanje,
koje bi se, recimo, nakupilo od neutrošenih prihoda ženi­
nog imanja.
Očinsku vlast zamijenila je roditeljska, ali kad se kod
roditelja pojavi razlika u mišljenju, očevo mišljenje preteže.
Kad otac umre, tada vršenje očinske vlasti zajedno s pra­
vom na uživanje plodova od imanja djetetova prelazi na
mater. Rastavljena žena, čak i kad dobije pravo na odgoj
djeteta, ne ima pravo da zastupa dijete i da upravlja nje­
govim imanjem, dok naprotiv otac uživa sva roditeljska
prava.
U Engleskoj do 1870. godine na temelju običajnog
zemaljskog prava muž je imao svojinu nad pokretnim
imanjem svoje žene. Njoj se pravo vlasništva ostavljalo
samo za nepokretna dobra, ali je i tu muž imao prava, da
upravlja i uživa plodove. Pred sudom je engleska žena
bila nula, ona nije mogla vršiti nikakve pravne poslove,
čak nije mogla ni da sastavlja pravovaljanu oporuku, ona
je bila rob svojega muža. Z a zločinstva, koja bi ona iz­
vršila u prisutnosti svoga muža, bio je odgovoran on, ona
je smatrana kao nepunoljetna. A ko bi ona nekom napravila
štetu, onda se za tu štetu sudilo, kao kad bi je učinila
koja d o m a ć a ž i v o t i n j a , muž je za to imao da odgo­
vara. Prema jednom predavanju, što ga je godine 1888.
držao u westminsterskoj kapeli biskup J. N. W ood, žena
još ni pred sto godina nije smjela jesti za stolom, niti
progovoriti prije, nego li je što zapitaju. Nad krevetom je
kao znak bračne' vlasti visio bič, koji je muž smio upo­
trijebiti, kad god bi se žena uzjogunila. Samo su kćeri
imale da slušaju njene zapovjedi, sinovi su u njoj gledali
svoju služavku.
Prema odnosnim zakonima od 1870., 1882. i 1893.
ostaje žena vlasnicom ne samo onoga, što donese u brak,
 271

već i onoga svega, sto stekne ili dobije baštinom ili darom.
Pravni se odnošaji mogu izmedju supruga mijenjati tek
posebnim ugovorom. Englesko se zakonodavstvo povelo u
tom za onim Sjedinjenih Država. P o slije. zakona o zaštiti
djece od 1886 prelazi roditeljska vlast poslije očeve smrti
na mater. U zakonu o pravu nasljedstva od 1890. muž
je kao i prije predpostavljen. O ba supruga imaju slobodu
svjedočanstva. A li ako nije nikako drugačije odredjeno,
muž zadržava vas p o k r e t n i imetak pokojne žene. N a­
suprot udovica baštini tek trećinu pokretnog dobra i dobija
trećinu prihoda zemlje, a ostalo pripada djeci. Prema no­
vom zakonu o vlasništvu supruga od 1908. udata žena
duguje roditeljima i mužu uzdržavanje. A li ima još mnogo
ostataka starog sredovječnog prava, koji vrlo znatno po­
goršavaju položaj udate žene. Kako smo vidjeli, dosada
je pravo bračne rastave još uvijek vrlo nepovoljno po ženu.
Preljub muža još uvijek ne može biti povod rastave za
ženu, to on postaje tek onda, kad je u savezu s okrut-
nošću, bigamijom, silovanjem i t. d. 1
Osobito natražno ostaje za ženu uopće gradjansko
pravo za ženu u Francuskoj i u svim zemljama — većinom
romanskim — na koje jako upliviše ili u kojima s nekim
promjenama direktno vrijedi francuski gradjanski zakonik.
Tako u Belgiji, Spaniji, Portugalskoj, Italiji, ruskoj Polj­
skoj, u Nizozemskoj i većini švicarskih kantona. O nazi-
ranju Napoleona I. o položaju žene postoji jedna karakte­
ristična rečenica, koja vrijedi još i d a n a s : „Jedno nije
francuski, a to je žena, koja može činiti, što joj se svidi .“2
T ek što se uda, dolazi žena pod skrbništvo muža. Po
§ 215. gradjanskog zakonika ona bez privole muža ne smije
stupiti pred sud, ma i imala kakav javni posao. Prema
§ 213. ima muž da štiti svoju ženu, a ona ga mora slu­
šati. O n upravlja imanjem svoje žene, što ga je ona doni­
jela u brak, on može njezina dobra prodati, opteretiti hipo­
tekama, a da ona tome i ne da svoje privole. Posljedica

1 A . Chapman i M . Chapman, T h e status of women under the

english Law . London 1909.
2 L. Bridel, La puissance maritale (Bračna vlast). Lausanne 1679.
 272

je toga, da se žena često nalazi u položaju pukog roba.

Muž zapija s bludnicama ili u gostioni ono, što žena
stekne, ili pravi dugove ili zakarta prihod ženin i pušta
nju i djecu da skapavaju,on ima dapače ito pravo, da
od ženina poslodavca traži njezinu zaslužbu. Pa tko da
joj onda zamjeri, ako se ona u takvom stanju odriče fri­
volne bračne zajednice, kako je to vrlo česti običaj u Fran­
cuskoj.
O na ne može dalje u večini romanskih zemalja — u
Francuskoj do 1897. — dolaziti kao svjedok kod zaklju­
čivanja oporuka i bilježničkih akata. Nasuprot tomu, nju
se pušta — čudna li protivrječja — svjedočiti pred sudom
u svim kriminalnim slučajevima, gdje njezino svjedočanstvo
prema prilikama može izazvati smaknuće jednog čovjeka.
U k r i m i n a l n o m j e p r a v u o n a p o s v u d a s ma ­
t r a n a p u n o p r a v n o m i nj oj s e za s v a k i z l oč i n
i p r e k r š a j mj e r i i s t o m mj e r o m, k a o i m u š k a r c u .
Ovo protivrječje ne će da vide naša gospoda zakonodavci.
Kao udovica može ona načiniti oporuku o svojoj ostav­
štini, ali nju se ne pušta u velikom broju država da bude
svjedokinja kod oporuke, dok medjutim prema članku 1029
gradjanskog zakonika ona može da bude imenovana i zvr -
šiteljicom oporuke. U Italiji je ona od godine
1877. prema gradjanskom zakoniku smatrana kao puno­
pravna svjedokinja.
Predpostavijanje muškarca ističe se osobito jako u za­
konu o bračnoj rastavi. Prema gradjanskom zakoniku u
Francuskoj je bilo dopušteno suprugu, da podnese predlog
za rastavu braka, čim bi žena sagriješila preljubom, me­
djutim po članku 230 žena je mogla podnijeti taj predlog
samo onda, kad bi muž svoju konkubinu uzdržavao zajed­
ničkim imanjem. Ovaj je članak zakonom o rastavi braka
od 27. srpnja 1884. pao, ali je u francuskom kaznenom
pravu ostala i dalje ova razlika, što je veoma karakteristično
za francuske zakonodavce. Zgriješi li žena preljubom, ona
se kazni tamnicom od 3 mjeseca do 2 godine. Muž se
kažnjava samo tada, ako prema navedenom članku 230
gradjanskog zakonika uzdržava konkubinu u kući bračnog
para, pa ga žena zbog toga tuži. Ali njega se, ako je
 273

proglašen krivim, odsudi tek na novčanu globu od 100 do

2000 franaka. (Članak 337. i 339. kaznenog zakona).
Takva pravna nejednakost bila bi nemogućom, kad bi
u francuskom parlamentu sjedjele i žene. Slično pravo
postoji u Belgiji. Kazan za preljub žene ista je, kao i
u Francuskoj, dok se muž kazni samo onda, ako je
preljub učinjen u stanu bračnog para, pa i onda se muž
kažnjava tamnicom od jednog mjeseca do jedne godine.
Nešto je dakle pravednije u Belgiji, nego li u Francuskoj,
ali tu kao i tamo, postoji dvogubo pravo za muškarca i
ženu. Slične odredbe pod uplivom francuskoga prava po­
stoje u Spaniji i Portugalskoj. Talijansko opće pravo (ci­
vilno pravo) od godine 1863. dopušta ženi rastavu, ako
muž uzdržava svoju konkubinu u kući, ili na mjestu, gdje
se boravak prilježnice mora smatrati osobito teškom uvrje­
dom supruge. G odine 1907., u isto vrijeme sa zakonom
(od 21. lipnja), koji je promijenio čitavi niz članaka u
gradjanskom zakoniku obzirom na zaključivanje brakova,
prihvaćen je konačno od obih komora zakon od 13. srpnja,
koji čini ženu jedinom posjednicom svega onog, što je
ona samostalno stekla ili dobila baštinom ili darom. Muž
je izgubio pravo raspolaganja nad posebnim ženinim imet­
kom. T o je prvi dobar korak u francuskom zakonodavstvu
i francuska žena stoji danas na istom onom stupnju, na
koji je engleska žena stupila zakonom od 1870.
Mnogo dalje, ne samo u poredjenju s francuskim, već
i s njemačkim gradjanskim zakonikom, polazi novi švicarski
civilni zakonik, prihvaćen 10. prosinca 1907., koji će od
1. siječnja 1912. stupiti na snagu. Namjesto različitih za­
kona pojedinih kantona, — koji su se dijelom oslanjali na
francuski Code civil, kao Z eneva, W aadt i talijanska Švi­
carska ; ili na austrijsko pravo, kao Bern i L u zern ; ili na
staro običajno pravo, kao Schwyz, Uri, Unterwalden i
t. d., — dobija sada Švicarska jedan jedinstveni zakon.
Sloboda žene i djece zajamčena je. Novi zakon priznaje
ženi sudjelovanje kod bračnih prihoda (jedna trećina) i
onda, ako je žena tu bila samo kao pomoćnica ili kućanica.
Pa i u pravu nasljedjivanja stoji ona bolje, nego u njemač­
kom pravu. T ako ona uz muževe roditelje dobiva osim
A . Bebel: Ž ena I socijalizam. 18
 274

polovice ostavštine još i doživotnu prehranu od druge po­

lovice. Dužnici muževima, koji se ne brinu, kako treba,
za ženu i dijete, mogu biti pozvani od suca, da svoje
dugove uprave na ženu. Medju bračne zapreke nije ubro­
jena zabrana, da se rastavljeni suprug vjenča s onim, s kojim
je počinio preljub. (Dotični § 289. francuskog gradjanskog
zakonika otpao je i u Francuskoj godine 1904.) Pravo
bračnog posjeda ostalo je u glavnom onako, kako je to u
njemačkom civilnom zakoniku. U prvom redu odlučuje
bračni ugovor, koji se može zaključiti i prije i poslije vjen­
čanja. Vanbračna djeca imadu, ako je materi obećana
ženidba, pravo ne samo na alimente, kao što je to po
njemačkom pravu, već i na očevo ime stekavši time prava
bračne djece.
Švedska je zakonom od 11. prosinea 1874. obezbi-
jedila udatoj ženi pravo, da slobodno raspolaže onim, što
stekne svojim ličnim radom. Danska je g. 1880. isto to
načelo uzdigla na stupanj prava. A po danskome pravu
svojina ženina ne može da odgovara ni za muževljeve
dugove. Sasvim tako glasi i norveško pravo od god. 1888.
i finsko od godine 1889 : udata žena ima isto pravo ras­
polagati svojim imetkom, kao i neudata, tek ima nekoliko
iznimaka, spomenutih u zakonu. U norveškom se zakonu
izrijekom veli, d a ž e n a p o s l i j e b r a k a p o s t a j e
ne s l o b o d n a .
,,U skandinavskim, kao i u gotovo svim drugim zem­
ljama, došao je taj općeniti pokret za proširenje .posebne
svojine* ženine do iste one tačke, do koje je došao i u
E ngleskoj: do r a d n e privrede udate žene. Vladajuće
klase mnogo su radije napustile patrijarhalni položaj malog
čovjeka nad radnikom, nego li položaj čovjeka iz vlastitog
svog sloja nad ženom, koja nešto posjeduje.4,1
U 7rakonu od 27. svibnja 1908. čini dansko zakono­
davstvo dalji jedan korak. N e vrši li suprug, odnosno otac
dužnost uzdržavanja, žena, odnosno djeca mogu tražiti, da
im se uzdržavanje omogući iz javnih sredstava, čim je
oblast ustanovila visinu svote za uzdržavanje.
1 Marianne W eber, Supruga i majka u razvoju prava, str. 3 7 7 .
Tiibingen 1907.
 275

Pravo odgajanja djece i pravo da donosi odluke o nji­

hovom uzgoju pripada ocu po zakonodavstvu najvećeg
broja zem alja; ovdje ondje dopušta se materi podredjena
saradnja u tom poslu. Staro rimsko načelo, koje je stajalo
u najoštrijoj suprotnosti prema dobi matrijarhata, naime, da
otac ima sva prava nad djecom, danas čini posvuda osnovni
ton zakonodavstva.
U Rusiji imav udata žena pravo raspolaganja tek nad
svojim imetkom. Sto se tiče njezine privredne djelatnosti,
ona je potpuno zavisna od svojega muža. Bez njegove
dozvole njoj se ne daje putnica, neophodno potrebna kod
svake prom jeni stanovanja D a bi preuzela kakvo namje-
štenje ili se bavila kakvim god privrednim poslom, ona
mora za to imati isto takvu privolu muža. Bračna je rastava
postoječim zakonom tako oteščana, te se može provesti
tek u vrlo rijetkim slučajevima. Mnogo je nezavisniji po­
ložaj žene bio prije u starim seoskim općinama, što se
ima zahvaliti komunističkim uredbama, koje još postoje ili
na koje još postoji sječanje. O na je bila upraviteljica svog
posjeda. Uopče je komunizam za ženu najpovoljnije soci­
jalno stanje, što nam je več pokazalo razlaganje o dobi
materinskog prava.1 U Saveznim Državama žene su izvo-
jevale potpunu civilnopravnu ravnopravnost, a tako su isto
spriječile, da se uvedu engleski i slični zakoni o prostituciji.

1 Kako je tačno ovo shvatanje, vidi se iz Aristofanove vesele igre

„Ženska pučka skupština" (preveo Hieronymus Miiller, Leipzig 1846).
Aristofan opisuje u toj veseloj igri, kako se atenska država bila toliko
približila propasti, da već nitko nije znao, kako bi se spasla. Pritani na
pučkoj skupštini staviše atenskim gradjanima pitanje: kako da se spasi
država. N a to jedna žena, preobučena u muško, predlaže : da se ženama
preda upravljanje državnim kormilom i ovaj predlog bude bez prigovora
pjrihvaćen, „jer je to još jedino bilo, što se u A teni nije dogodilo".
Z en e uzmu državnu upravu u svoje ruke i odmah uvedu k o m u n i z a m .
D ašto, da Aristofan ovo stanje ismijeva, ali je karakteristično u njegovoj
pjesmi to, što žene, čim počnu odlučivati u javnim poslovima, zavode
komunizam, kao državno i društveno uredjenje, koje je sa njihovog gle­
dišta jedino pam etno. Aristofan zbilja nije ni slutio, kako je u šali po­
godio istinu.
 276

2. Borba za političku ravnopravnost.

V eć opipljiva pravna nejednakost žena prema ljudima
nagnala je naprednije medju njima, da traže politička prava,
da bi putem zakonodavstva isposlovale za sebe ravno­
pravnost. T o je ista ona misao, koja je vodila i radničku
klasu, da svoju agitaciju upravi k cilju osvajanja političke
vlasti. Ono, što je za radničku klasu pravo, ne može da
ne bude pravo i za žene. Potlačene, bespravne, u mnogom
pogledu zapostavljene, one imaju ne samo pravo, već i
dužnost, da se brane i da se late svakog sredstva, koje
im se čini zgodno, da bi sebi izvojevale nezavisni položaj.
Dabogme, da i protiv ovih težnja opet viču reakcijonarne
žabe. D a vidimo, s kojim pravom.
Z ene, obdarene visokim duševnim sposobnostima, umjele
su u raznim periodama i kod najrazličitijih naroda igrati
političku ulogu od velikog uticaja, čak i tamo, gdje, kao
vladarice, nijesu držale silu u svojim rukama. O d toga se ne
izuzima čak ni papinski dvor. A ko do upliva nijesu mogle
doći neposredno i preko prava, što su ih uživale, one su
to činile putem duševne nadmoćnosti, pa i spletke i intrige.
Osobito je velik njihov uticaj, i to kroz čitave vjekove,
bio na francuskom dvoru, a ništa manji i na španjolskim i
talijanskim dvorovima. T ako je krajem sedamnaestog sto­
ljeća na dvoru Filipa V . španjolskog velika komorkinja
Marija od Tremouillea, vojvotkinja od Đracciana i kneginja
od Ursinsa, bila kroz trinaest godina prvi ministar Spanije
vodeći kroz to vrijeme izvrsnim načinom španjolsku politiku.
Pa i kao vladarske metrese one su se majstorski razumjele
u to, da sebi zajamče često silni politički upliv; podsje­
ćamo samo na poznata imena, na Maintenonicu, metresu
Ljudevita X IV ., i na Pompadourku, metresu Ljudevita X V .
Veliki dušpvni pokret, što se u osamnaestom vijeku izvršio
medju muževima, kao što su Montesquieu, Voltaire, d A -
lembert, Holbach, Helvetius, La Mettrie, Rousseau i mnogi
drugi, nije ostao bez uticaja na žene. I ako su mnoge od
njih samo iz mode, ili iz žudnje za intrigama, ili iz ma
kojih drugih ne baš svijetlih razloga učestvovale u tom
velikom pokretu, koji je podvrgavao sumnji opravdanost
 277

svih osnova države i feudalnog društva i potkopavao ih,

veliki broj žena živo se interesirao za njega i učestvovao
u njemu samo iz oduševljenja prema uzvišenim ciljevima.
V eć nekoliko decenija prije provale velike Revolucije, koja
je svježinom bure zaduvala Francuskom rasklimavši i sru­
šivši sve staro i oduševivši najnaprednije duhove cijelog
kulturnog svijeta jasnim slavljem, hrlile su žene gomilice u
znanstvene i političke klubove i sudjelovale u debatama,
gdje su se nečuvenom dotada smionošću tumačila filozofska,
prirodoznanstvena, religijozna, socijalna i politička pjtanja.
P a kad je konačno u srpnju 1789. uvod za veliku Revo­
luciju započeo jurišem na bastillu, bile su žene iz najviših
slojeva i iz puka, koje su vrlo aktivno ušle u pokret i vrlo
znatno uplivisale kao pristalice i protivnice. Ekscesivne kako
u dobru, tako i u zlu, one učestvovahu, gdjegod bi im se
pružila prilika. Velika većina povjesničara više je od velikih
djela isticala ispade Revolucije, koji su pod tadašnjim
uslovima bili sasvim prirodni, jer su bili posljedica sve­
kolikog onog golemog ogorčenja zbog neopisive korupcije,
eksploatacije, laži, preziranja, bestidnosti i izdaje, što su ih
vladajuće klase pokazivale i vršile prema narodu. Pod uti-
cajem tih jednostranih opisa pjevao je Schiller ono svoje:
žene postaju hijenama i na užasan se način podruguju. Pa
ipak su one tih godina dale tako mnogo primjera heroizma,
duševne veličine i sposobnosti požrtvovanja, koja zadivljava
čovjeka, da bi napisati jednu nepristranu knjigu „O ženama
u velikoj Revoluciji" značilo podići im jedan počasni stup,
svijetao na daleko.1 T a i sam M ichelet kaže, da su žene
bile avantgarda revolucije. O pća bijeda, u kojoj se francuski
narod nalazio pod pljačkaškim i sramotnim režimom Bur-
bonaca, padala je svom težinom, kao uvijek u takvim pri­
likama, osobito na žene. Pošto im zakon nije dopuštao, da
gotovo ni na kakav častan način zaradjuju, one su u dese­
tinama hiljada padale kao žrtve prostitucije. Uz to je došla
i glad godine 1789., koja je do vrhunca popela bijedu
njihovu i njihovih. O na ih je u listopadu nagnala na juri-
šanje vijećnice i na povorku u Versailles, sjedište dvora;

1 V idi Emma A dler, Znam enite žene u francuskoj revoluciji. Beč 1906.
 278

ali ona je potaknula i veliki broj njih, da kod narodne

skupštine traže, „da se opet uspostavi jednakost izmedju
muškarca i žene, da im se dade sloboda rada i uposlenja
i da im se ustupe namještenja, za koja su sposobne". A
pošto su pojmile, da moraju imati moć doći do svog prava
i da se moć dade izvojštiti samo onda, ako se organizuju i
sakupe u masama, one su ustrojile po čitavoj Francuskoj
ženska udruženja s neobično velikim brojem članova i su­
djelovale na skupštinama muškaraca. 1 kad je genijalna
gospodja Roland sebi preduzela, da medju „državnicima"
revolucije, Girondistima, igra političku ulogu vodje, vatrena
i rječita Olimpija de Gonges uzela je u svoje ruke vodstvo
žena iz naroda čitavim oduševljenjem, koje je bilo u nje­
zinom temperamentu.
Kad je 1793. konvenat proklamirao prava čovjeka (les
droits de 1’ homme), ona je odmah uvidjela, da su to tek
prava muškarca. Njima nasuprot stavila je Olimpija de
Gonges u društvu sa Ružom Lacombe i drugima 17 čla­
naka „ženskih prava", koja je na 28. brumairea (20. stu­
denoga 1793.) opširno tumačila pred pariškom općinom,
17 članaka, koji još i danas zaslužuju potpuno odobrenje
i u kojima je bila rečenica, što odgovara situaciji: „Ima li
žena pravo uspeti se na stratište, ona mora da isto tako
ima i pravo dignuti se na govornicu." Njezini zahtjevi
ostadoše neispunjeni. Medjutim, njeno ukazivanje na pravo
žene, da se u stanovitom slučaju i preko svoje volje popne
na stratište, dobilo je krvavu potvrdu. Zbog njenog zala­
ganja za prava žene s jedne strane i zbog njene borbe
protiv nasilja konventa s druge strane, konvent je našao,
da je ona sazrela za stratište; njezina glava padne još
3. studenoga iste godine. P et dana poslije toga pala je i
glava gospodje Roland. O bje umriješe kao junakinje.
Kratko drijeme prije njihove smrti, 17. listopada 1793.,
konvenat je svoje neprijateljsko raspoloženje prema ženama
potvrdio i time, što je donio odluku, da se raspuste sva
ženska udruženja, a kasnije je otišao čak tako daleko, kad
žene nastaviše protestirati protiv nepravde, koja se prema
njima vrši, da im je zabranio posjećivanje konventa i javnih
skupština i postupao je prema njima kao prema buntov­
nicima.
 279

Kad je konvenat, videći, gdje se protiv njega diže mo­

narhistička Evropa, objavio, da je „otadžbina u opasnosti*4
i naredio, da cijeli narod ustane na noge, pariške se žene
ponudiše, da čine ono, što su dvadeset godina poslije
oduševljene pruske žene i uradile: da puškom u ruci brane
otadžbinu u nadi, da time dokažu svoje pravo na jednakost.
Ali im se u gradskoj vijećnici istaknuo nasuprot radikalac
Chaumette, koji im je doviknuo: „O tkad je ženama do­
pušteno, da izdaju svoj spol, pa da se prave muškarcima?
O tkad je nastao taj običaj, da one napuštaju skromnu
brigu o kućanstvu, kolijevku svoje djece, pa da izlaze na
javna mjesta, da sa tribina drže govore, da stupaju u re­
dove četa, jednom riječi, da ispunjavaju dužnosti, koje je
priroda jedino čovjeku dodijelila ? — Priroda je rekla
muškarcu: budi muškarac ! Trka, lov, zemljoradnja, politika
i napori svih vrsta tvoja su p r i v i l e g i j a ! O na je ženi
rekla: budi žena! Briga o djeci, sitnice kućanstva, slatko
nespokojstvo materinstva, to su tvoji r a d o v i ! — Lude
žene, zašto hoćete da budete muškarci? Sta vam je još
potrebno ? U ime prirode ostanite ono, što je s te ; i daleko
od toga, da nam zavidite na opasnostima tako burnog
života, zadovoljavajte se time, što ćete činiti, da mi na te
opasnosti zaboravljamo, kad smo u krilu svojih porodica,
što ćete nam upravljati pogled na divnu sliku djece, koju
ste vi svojom nježnom brigom usrećile.“
Nesumnjivo je, da je radikalac Chaumette ovo prosto
oteo iz usta najvećem broju naših muškaraca. I mi sma­
tramo, da je to pametna podjela rada, ostaviti muškarcima
obranu zemlje, a ženama brigu o kući i ognjištu. A što se
ostaloga tiče, govornički izlijev Chaumettov samo je jedna
fraza. Sto on govori o mukama muškarčevim pri obradji-
vanju zemlje, nije tačno, jer u zemljoradnji, još od naj­
starijih vremena pa sve do današnjeg dana, žena nije imala
najlakšu ulogu. Napori lova i trke nisu nikakovi „napori**,
već jedna zabava muškarcima. A politika ima opasnosti
samo za o n e , koji plivaju p r o t i v struje; uostalom, ona
izaziva bar isto toliko zadovoljstva, koliko i napora. Iz ove
besjede govori egoizam muškarca.
Slična nastojanja, kakva izazvaše u Francuskoj pojava
 280

enciklopedista i velika revolucija, pojavila su se u Sa­

veznim Državama, kad su se ove sedamdesetih i osam­
desetih godina borile za nezavisnost od Engleske i uvele
demokratski ustav. T u je bila u prvom redu Mercy O ttis
W arren i žena kasnijeg drugog predsjednika Saveznih
Država Mrs. Adam s i njoj slične žene, koje su se izlo­
žile za političku ravnopravnost. Njihovom je uplivu trebalo
zahvaliti, da je barem država New Yersey dala pravo
glasa ženama oduzevši im ga opet već 1807. godine. Još
prije provale revolucije u Francuskoj (1787.) bio je tu
Condorcet, kasniji Girondista, koji se u jednom sjajnom
eseju zauzeo za žensko pravo glasa i potpunu političku
jednakost spolova.
Potaknuta velikim dogadjajima u susjednoj zemlji, po­
digla je s onu stranu Kanala svoj glas 1759. rodjena
hrabra Marija Wollstonecraft. 1790. pisaše ona knjigu
proti Đurkeu, najžešćem protivniku francuske revolucije, u
kojoj je branila traženje čovječjih prava. Ali vrlo skoro
došla je ona do toga, da i za svoj vlastiti spol traži čo­
vječja prava. T o se dogodilo u njenoj, godine 1792. iza-
šloj knjizi: A Vindication of the Rights of women (O prav­
danje ženskih prava), u kojoj je, kritikujući oštro svoj spol,
tražila i smjelo branila za žene potpunu jednakopravnost.
Ali je, što je i naravno, naišla na najžešći otpor i najteže
i najnepravednije napadaje. Poslije teških duševnih borbi,
ona je umrla (1797.) prezrena i ismijana od svojih savre-
menika.
No najčudnije je to, što se u isto vrijeme, kad se u
Francuskoj, Engleskoj i Saveznim Državama pojaviše piva
ozbiljna nastojanja oko izvojštenja političke ravnopravnosti
žena, našao u zaonda zaostaloj Njemačkoj jedan njemački
spisatelj •— T h . G . v. H ippel — izdavši knjigu, u kojoj
je, isprva anonimno, pod naslovom „O gradjanskom po­
boljšanju žena“, Berlin 1792., zagovarao jednakopravnost
žena. T o bijaše u doba, kad bi u Njemačkoj jednako
dobro došla i knjiga „ O gradjanskom poboljšanju muška­
raca". T o više se treba diviti smionosti toga čovjeka, što
je u toj knjizi povlačio sve konzekvencije za socijalnu i
 281

političku ravnopravnost spolova i sto je to vrlo spretno i

s mnogo duha i branio.
O donda je dugo vrijeme počivala tražbina političke
ravnopravnosti žena s muškarcima, ali je taj zahtjev postao
pomalo postulatom u naprednijem ženskom pokretu svih
kulturnih zemalja, a u nekim je državama i ostvaren. U
Francuskoj su se za društvenu jednakost spolova zauzeli
St. Simonisti i Fourieristi i Fourierist Considerant je u
ustavnoj komisiji francuskog parlamenta godine 1848. pred­
ložio, da se] ženama dadu jednaka politička prava. 1851.
opetovao je Pierre Leroux predlog u komori, ali isto take
bez uspjeha.
Danas su stvari u bitnom drugačije. Čitavi se razvoj,
sve su se prilike odonda znatno promijenile, pa su tako
promijenile i položaj ženin. O ne su više, nego ikada svim
strunama svojega bića vezane s tokom društvenog razvoja
i više su, nego ikada samostalne. M i vidimo, kako u svim
kulturnim državama stotine tisuća i milijuni žena rade jed­
nako muškarcima u najraznolikijim zanimanjima i kako iz
godine u godinu raste broj onih, koje je vlastita snaga i
vlastita sposobnost potaknula da vode borbu za egzistenciju.
Ne može dakle ženama, isto kao ni muškarcima, biti ravno­
dušno, kako stoje naše socijalne i političke prilike. Pitanja
na primjer, kao što s u : kakva se unutrašnja, a kakva
spoljna politika vodi, da li ona izaziva mogućnost rata ili
ne; hoće li država svake godine stotine hiljada zdravih
ljudi prikivati za vojsku, a desetine hiljada odgoniti u tu-
d jin u ; hoće li se najnužnije životne namirnice poskuplji­
vati porezima i carinama i u toliko više pritiskati onu po­
rodicu, koja je mnogobrojnija i to u doba, kad su kod velike
većine sredstva za život u najvećoj mjeri skučena, — ta se
pitanja isto toliko tiču žene, koliko i muškarca. I žena
plaća izravne i neizravne poreze na svoj način života i od
svojih dohodaka. Sistem odgajanja za nju je od najveće
važnosti, jer način odgoja odlučuje u velikoj mjeri o polo­
žaju njezinoga sp o la ; kao mati ona je kod toga dvostruko
zainteresovana.
Dalje, stotine hiljada i milijuna žena u stotinama za­
nimanja lično su isto tako živo zainteresovane stanjem so^
 282

cijalnog zakonodavstva. Pitanja, koja se tiču dužine radnog

vremena, noćnog, nedjeljnog i dječijeg rada, rokova u ko­
jima se plaća najamnica i otkazuje posao, zaštitnih mjera
u tvornicama i radionicama, jednom riječi, radničke zaštite,
dalje cijelo zakonodavstvo o osiguranju, sistem privrednih
sudova i t. d. od najvećeg su interesa i za nju. Radnici
poznaju samo nepotpuno ili baš nimalo stanje mnogih in­
dustrijskih grana, u kojima su žene isključivo ili pretežno
uposlene. Poduzetnicima je sav interes u tome, da prikri­
vaju rdjavo stanje, za koje su oni krivi, a privredna in­
spekcija u mnogom se pogledu i ne prostire na one pri­
vredne grane, u kojima su žene isključivo uposlene, ili
je još sasvim slaba, a tu su baš zaštitne mjere najnužnije.
T reba tek potsjetiti na radne prostorije, u kojima po
našim gradovima rade švelje, krojačice, čistiteljice i t. d.
Odonud još ne dodje nikakva gotovo tužaljka, tamo ne
prodre dosada nikakva još inspekcija. Z ena je kao privredno
biće interesovana i na trgovačkom i carinskom zakonodav­
stvu i na čitavom gradjanskom pravu. Ne može dakle biti
nikakve sumnje o tom, da ona ima isto toliko, koliko i
muškarac interesa, da stekne upliva na stvaranje naših
prilika po zakonodavstvu. Njezino učestvovanje u javnom
životu dalo bi baš njemu veliki polet i otvorilo bi mu tolike
nove vidike.
Na sve te pretenzije dolazi kratak odgovor, koji odbija:
žene se ništa ne razumiju u politiku, šta više, najveći
broj njih ne će zato ni da čuje, a ne umiju ni da iskoriste
pravo glasa. T o je istina i nije istina. Odista, dosada još
nisu široki ženski krugovi, bar u Njemačkoj, tražili političku
ravnopravnost. Prva žena, koja se još krajem šezdesetih
godina u Njemačkoj za nju založila, bila je gospodja Hedwig
Dohm. U novije vrijeme za nju se snažno bore radnice,
koje su socijalno-demokratskog uvjerenja.
Prigovorom, da su žene dosada pokazivale veoma slabo
zanimanje prema političkom pokretu, ne dokazuje se ništa.
A ko se žena dosad ništa nije ticala politika, time nije do­
kazano, da ih se ona n e m o r a ticati. Isti razlozi, koji se
navode proti pravu glasa za žene, isticani su i u prvoj po­
lovini šezdesetih godina protiv općeg prava glasa za muškarce.
 283

1 sam pisac ovoga djela pripadao je još 1863 onima, koji

su bili p r o t i v njega, a četiri godine kasnije on je općem
pravu glasa imao da zahvali, što je izabran u njemački
državni sabor. Desetinama hiljada dogodilo se slično : svaki
je od njih od Savla postao Pavao. P a ipak ima još mnogo
ljudi, koji svoje političko pravo ili ne iskorišćuju ili ne umiju
da ga iskoriste, ali to još nikako nije razlog, da im se ono
oduzme, i ne ima nikoga, tko bi im ga htio oduzeti. Pri
izborima za njemački državni sabor redovito ne glasa 25
do 30 procenata birača, a oni se rekrutiraju iz s v i h klasa
A medju 70 do 75 procenata njih, koji učestvuju pri izbo­
rima, po našem mišljenju većina njih glasuju onako, kako
n e bi smjeli glasati, kad bi pojmili svoj pravi interes. Sto
oni to još nisu pojmili, uzrok je nedovoljno političko obra­
zovanje.
A li se političko obrazovanje ne dobija na taj način,
što će se mase držati daleko od javnih poslova, nego tako,
što će se one pustiti, da vrše svoja politička prava. Nitko
bez vježbanja ne postaje vještak. Vladajuće klase uspijevale
su dosada, da u svom interesu veliku većinu naroda održa­
vaju u stanju političke maloljetnosti. Z bog toga je sve do
danas zadatak jedne klasno svijesne i cilja svijesne manjine
bio, da se sa energijom i oduševljenjem bori za interese
cjeline i da tromu masu potresa i uzdigne na svoju visinu.
A li je tako bilo do danas u svim pokretima, pa ne može
ni da začudjava ni da oduzima hrabrost, što ni u ženskom
pokretu nije drukčije. Dosadašnji uspjesi pokazuju, da su
napori i žrtve bili nagradjeni, a budućnost donosi pobjedu.
U času, kad žene dobiju ista prava, što ih imaju i
muškarci, kod njih će se probuditi i svijest o dužnostima.
Pozvane, da dadu svoje glasove, one će se zapitati: radi
čega? Z a koga? Toga časa u odnosu izmedju muškaraca
i žene javit će se čitavi niz podsticaja, koji će, daleko od
toga da pogoršaju taj uzajamni odnos, naprotiv sasvim ga
poboljšati. Z ena, koja je neupućenija, obratit će se, sasvim
je prirodno, na muškarca, koji je obavješteniji. Posljedica
je toga izmjena ideja i uzajamno poučavanje, stanje, kakvo
je dosada samo u najrjedjim slučajevima postojalo izmedju
muškarca i žene. T o će dati nove draži njenom životu.
 284

Nesrećna razlika izmedju spolova u pogledu obrazovanosti

i shvatanja, koja izaziva tolike diferencije u mišljenju i spo­
rove, čovjeka odvlači od tolikih njegovih dužnosti i nanosi
štetu općenitom interesu, sve će više iščezavati. Umjesto
kamena smutnje čovjek će u ženi istih pogleda dobiti oslon ;
ona će, ako je sama svojim obvezama spriječena da uče­
stvuje u jednoj stvari, davati čovjeku podsticaja, da vrši
svoju dužnost. O na će isto tako smatrati da je sasvim u
redu, da se jedan dio prihoda daje na novine i agitacione
svrhe, zbog toga, što i njoj novine služe za pouku i zabavu
i zbog toga, što ona razumije, da su žrtve za agitaciju
nužne, ako se hoće izvojevati ono, što njezin muž i njezina
djeca nemaju — život, dostojan ljudi.
T ako će obostrana briga za opći interes, koji je naj-
tješnje spojen s ličnim, uticati tako, te će i muškarca i
ženu oplemenjivati u najvećoj mjeri. Dogodit će se suprotno
onome, što tvrde kratkovidni ljudi ili neprijatelji zajednice,
koja bi počivala na potpunoj ravnopravnosti sviju. Ovaj
odnošaj izmedju oba spola bit će u toliko ljepši, u koliko
više društvene ustanove budu muškarca i ženu oslobodja-
vale materijalne brige i prekomjernog tereta rada. Nadalje
će vježbanje i odgoj pomoći u ovom slučaju, kao i u svim
ostalim. A ko ne idem u vodu, ne naučih nikad plivati;
ako ne učim nijedan tudji jezik i ne vježbam se unjemu,
nikad ne ću znati govoriti njime. Svaki nalazi,da je ovo
sasvim prirodno, ali mnogi ne poimaju, da to isto važi i
za državne i za društvene poslove. Z ar su naše žene ne-
sposobnije od crnaca, koji mnogo niže stoje, a kojima je
u sjevernoj Americi priznata politička ravnopravnost ? Ili,
zar da jedna duševno visoko razvijena žena ima manje
prava, no najsuroviji, najneobrazovaniji muškarac, no na­
primjer jedan nadničar iz zadnje Pomoranske, koji nema
pojma ni o čemu, ili kakav ultramontanski poljski radnik
na kanalima, i to samo zato, što ih je slučaj poslao na
ovaj svijet kao muškarce ? Sin ima više prava od majke,
od koje je naslijedio možda svoje najbolje osobine, koje
su ga tek napravile onim, što je. Zbilja sm iješno!
Uostalom, mi više ne riskiramo da skačemo u mrak,
u područje, koje je nepoznato. Sjeverna Amerika, Nova
 285

Zeelandija, Australija i Finska već su prokrčile put. O tom

djelovanju pisao je već 12. studenoga 1872., sudac King-
mann iz Lasamie City u Ženskim Novinama (W om en’s
Journal) u Chicagu ovo :
„V eć su tri godine, kako su na našem teritoriju žene
dobile pravo glasa, a tako isto i pravo, da budu na svim
onim položajima, na kojima mogu biti i ostali biraći. Z a
ovo vrijeme one su birale i bile birane za različite službe;
one su vršile funkcije porotnika i mirovnih sudaca. O ne
su u masama učestvovale u svim našim izborima i ma da
mi se čini, da neki medju nama ne odobravaju princip
ženinog miješanja, ipak mislim, nitko ne će moći ne pri­
znati, da je to miješanje izvršilo jedan u z g o j n i upliv
na naše izbore. Z bog njega su izbori proticali mirno i u
redu, a zbog njega su u isto vrijeme naši sudovi mogli
pohvatati i kazniti razne vrsti krivaca, koji su dotle osta­
jali nekažnjeni.
„Kad se naprimjer teritorij organizovao, nije bilo gotovo
nikoga, tko sa sobom ne bi nosio revolver i pri najmanjem
ga sporu upotrebljavao. Ja se ne sjećam baš nijednog slu­
čaja, da je porota, sastavljena od muškaraca, oglasila kao
krivog ijednoga od onih, koji su iz revolvera pucali; ali
kada bi medju porotnicima bile dvije ili tri žene, oni su
se uvijek ravnali prema uputama (instructions) suda . . .“
A kako se dvadesetipet godina poslije uvedenja prava
glasa za žene misli u W yomingu o tom pra u, o tom
govori adresa, koju je 12. studenog 1894. narodno pred­
stavništvo ove države uputilo svim parlamentima na svijetu.
U njoj se reklo o v o :
„Pravo glasa, što ga žene u Wyomingu imaju i upo­
trebljavaju, nije imalo nikakvih rdjavih posljedica, već u
m n o g o m p r a v c u v r l o d o b r i h ; ono je u znatnoj
mjeri doprinjelo tome, da se zločini i siromaština iz ove
države prognaju i to bez ikakvih nasilnih m jera; ovo je
priporaoglo, da dodjemo do mirnih i urednih izbora, do
dobre vlade, dosta visokog stupnja civilizacije i do javnog
re d a ; i mi s ponosom ukazujemo na taj fakat, da od dva­
desetipet godina ovamo, otkako žene imaju pravo glasa,
ni u jednom kotaru u Wyomingu ne postoji ubožnica, da
 286

su nase tamnice gotovo prazne, a zločini skoro nepoznati.

Oslanjajući se na naše iskustvo, mi neustrpljivo navaljujemo,
da svaka civilizovana država na zemlji dade bez oklijevanja
ženama pravo glasa. “
I ako odajemo svekoliko priznanje političkoj akciji žena
u državi Wyoming, mi ipak ne idemo tako daleko, kao
što to čine oduševljeni zastupnici ženinoga prava glasa u
tamošnjem narodnom predstavništvu, pa da isključivo ženi­
nome pravu glasa pripisujemo ono zavidno stanje, u kome,
prema opisu adrese, uživa ta država — jer tu odlučuje
čitavi niz socijalnih momenata razne vrsti —; ali je nepo­
bitno to, da je ženino pravo glasa imalo n a j b l a g o t v o r -
n i j i uticaj na Wyoming, a da iz njega nije proizašla baš
nikakva šteta. T o je n a j s j a j n i j a argumentacija za
uvodjenje njegovo.
Primjer W yominga našao je nasljednike. U Saveznim
Državama dobiše žene političko pravo glasa godine 1893
u Koloradu, godine 1893 u Utahu, godine 1896 u Iđahu,
godine 1908 u Južnoj Dakoti, godine 1909 u W ashingtonu
i odmah izabraše nekoliko zastupnica. Godine 1899, pošto
se to pravo u Koloradu moralo obnoviti poslije pet godina,
zaključio je parlamenat sa 43 proti 3 glasa ovu rezoluciju:
„Nalazeći, da j e d n a k o p r a v o g l a s a za o b a
spola postoji već pet godina u Koloradu, za koje su ga
vrijeme žene isto tako u masama iskorišćavale, kao god i
ljudi, i to s takvim uspjehom, da su za javne službe birani
p o g o d n i j i kandidati, da je izborni red p o b o l j š a n ,
zakonodavstvo u s a v r š e n o , opća obrazovanost u z d i g ­
n u t a , osjećanje političke odgovornosti zbog ženskog upliva
j a č e r a z v i j e n o , donja kuća zaključuje, da s obzirom
na ove rezultate p o l i t i č k u r a v n o p r a v n o s t žena
p r e p o r u č i svakoj državi i svakom teritoriju sjevero-
američke Unije kao zakonodavnu mjeru, koja je u stanju
da sa sobom donese više i bolje uredjenje. “
U cijelom nizu država zaključiše parlamenti uvedenje
izbornog prava, ali je glasanje naroda uništilo ove zaključke.
Tako u Kansasu, Oregonu, Nebraski, Indiani i Oklahomi;
u Kansasu i Oklahomi taj se proces dvaput, u Oregonu
 287

čak triput ponovio, ali su ipak većine proti političkoj eman­

cipaciji ^ženskog spola postale sve manje.
,.Z ene su postigle svu silu tih prava na komunalnom
području, ali uzevši poprijeko, sva ta njihova napredovanja
nijesu bas vrlo znatna. Razumije se samo po sebi, da žene
posjeduju potpuno gradjansko pravo u onim četirim drža­
vama, gdje im je dano političko pravo izbora. Bez obzira
na to, njima je tek u jednoj jedinoj državi, u Kansasu,
priznato aktivno i pasivno pravo kod izbora za općine,
pravo, koje u sebi uključuje aktivno i pasivno pravo kod
izbora školskih oblasti i pravo referenduma kod stvaranja
poreza. Aktivno pravo kod izbora za općine priznato je
ženama u Michiganu već godine 1893., no to nije nikakvo
opće pravo, jer je vezano sa svjedodžbom obrazovanja.
Države Louisiana, Montana, Jowa i New-York podiieliše
im pravo glasanja kod stvaranja općinskih nameta Z ene
su stekle više upliva na području školske uprave, nego li
na polju općenitih komunalnih prilika. O ne imaju aktivno
i pasivno izborno pravo kod školskih oblasti u Connecti-
cutu, Delaware, Illinois, M assachusettsu, Minnesoti, Mon-
tani, Nebraski, New Hampshireu, New Yerseyu, New
Yorku, Sjevernoj i Južnoj Dakoti, Ohiu, Oregonu, Ver-
montu, W isconsinu, W ashingtonu i na teritoriju Arizone.
Aktivno izborno pravo za škole imaju one u Kentuckyu i
na teritoriju Oklahome, ali u prvoj državi dano je ono tek
stanovitim klasama žena i tek pod stanovitim uslovima. U
Kaliforniji, Jowi, Louisiani, Maini, Pennsylvaniji i Rhode-
Islandu dano je ženi pasivno izborno pravo za škole, ali
samo za neka mjesta u školskoj upravi.4,1
U Novoj Zeelandiji imaju žene političko izborno pravo
od 1893. godine. O ne su vrlo živo učestvovale kod izbora
za parlamenat, čak življe od muškaraca; ali one posjeduju
samo aktivno izborno pravo, izabrani mogu biti tek muškarci.
O d 139.915 punoljetnih žena dalo ih se godine 1893.
unesti u izborne liste 109.461, dakle 785 od 1000. Kod
izbora sudjelovalo ih je 90.290, 645 od 1000. Godine
1 Klara Zetkin, K pitanju ženskog izbornog prava. Str. 64. do 6 5 .
Berlin 1907. G odine 1909. dobiše žene izborno pravo u Južnoj Dakoti
i W ashingtonu.
 288

1896. glasalo ih je 108.783 (68 procenata), godine 1902.

138.565, godine 1905. 175.046.
U Tasmaniji dobiše žene pravo, kod općinskih izbora
godine 1884., a političko izborno pravo 1903. godine. U
Južnoj Australiji imaju žene političko izborno pravo od
1895., u Zapadnoj Australiji od 1900., u Novom Južnom
W alesu od 1902., u Queenslandu od 1905., u Victoriji
od 1908. Savez tih kolonijalnih država već je godine 1902.
uveo u saveznom parlamentu žensko pravo glasa. S pravom,
da biraju, vezano je i pravo, da budu birane, ali dosad
još nijedna žena nije birana u parlamenat.
Punoljetnim ženama priznato je aktivno i pasivno iz­
borno pravo za parlamenat pod istim uslovima, koji vrijede
za muškarce. Manje je demokratski uredjeno kod općinske
uprave. Pravo sudjelovanja kod općinske uprave vezano je
na vojničku dužnost. O d 1889. mogu žene, koje plaćaju
porez, bitj birane u sirotinjske odbore gradskih i seoskih
općina. Z ene se mogu birati i za predstojnice ubožnica,
u školske odbore i školska ravnateljstva.
Uslijed grandijoznog generalnog štrajka u listopadu 1905.
i pobjede ruske revolucije opet je u Finskoj uspostavljen
ustav. Radničkoj je klasi uspjelo vanjskim pritiskom ispo­
slovati toliko, te je sabor stališa uzeo opće izborno pravo
— i za žene — u zakon. Isključeni su od toga prava oni,
koji uživaju ubožničku potporu, i oni, koji državi duguju
ličnog poreza, i to 2 marke za muškarce i 1 marku za
ženske. Godine 1907. birano je narodno zastupstvo 19,
godine 1908. 25 žena.
U Norveškoj sudjeluju žene od 1889. u školskoj upravi.
O ne mogu po gradovima biti pošiljane u školska^ vijeća.
Z ene, što imadu djecu, mogu glasati kod izbora školskih
nadzornika. N a ladanju imaju svi, koji plaćaju školski
namet, bez razlike spola pravo prisustvovati kod skupština
školskih odbora. Z ene mogu da vrše službu školskih nad­
zornika. Pomalo se ženama pušta upliv i na ostale komu­
nalne stvari. Godine 1901. dobile su aktivno i pasivno
pravo kod općinskih izbora sve norveške žene, koje su
dostigle 25. godinu života, koje su norveške državljanke i
stanuju kroz pet godina u zemlji i koje su za posljednju
 289

poreznu godinu platile ili same državnog ili općinskog po­

reza za najmanji godišnji dohodak od 337,50 maraka
(300 kruna) u seoskim okružjima, 450 maraka (400 kruna)
u gradovima, ili ako živu u zajednici dobara s jednim
mužem, kojemu je nepokretni imetak oporezovan. 200.000
žena dobilo je pravo glasa, otuda 30.000 samo u Christi-
aniji. Kod prvog izbora, u kom sudjelovahu žene, izabrano
je u općinska i gradska zastupstva 90 žena (i 160 za­
mjenica), otuda u Christianiji šest gradskih zastupnica i
jedna zamjenica. 1. srpnja 1907. dobiše norveške žene i
političko izborno pravo. Ali ne pod istim uvjetima, kako
ga imaju muškarci. Z a političko izborno pravo vrijede za
žene iste odredbe, kao i kod komunalnog izbornog prava.
Politički bespravno ostaje još 250.000 punoljetnih pro-
letarka.
U Švedskoj imaju od 1862. neudate žene aktivno bi­
račko pravo za okružne skupštine i za općine pod istim
uslovima, pod kojima i muškarci, to jest, kad su puno­
ljetne, kad imaju oporezovan dohodak od najmanje 562,50
maraka i kad su platile svoje poreze. Još godine 1887.
glasalo je tek 4000 žena od 62.000 njih. Pravo, da budu
birane u općinske službe, bilo im je isprva posvema us­
kraćeno, 1889. dopušteno im je jednim zakonom, da budu
birane u sirotinjske i školske odbore. A u veljači 1909.
dobiše švedske žene pasivno izborno pravo za sva za­
stupstva, seoska i gradska. G odine 1902. odbiveno je u
drugoj komori političko izborno pravo za žene sa 114
proti 64 glasa, a godine 1905. sa 109 proti 88 glasova.
U Danskoj dobiše žene poslije mnogogodišnje agitacije
u travnju 1908. aktivno i pasivno izborno pravo za općine.
Pravo glasa imaju sve žene, koje su dostigle 25. godinu
života, pa ili same imadu godišnji dohodak od najmanje
900 maraka u gradu (manje u ladanjskim okružjima) ili
živu u zajednici dobara s jednim muškarcem, koji je opo-
rezovao svoje nekretnine. Osim toga ima još izborno
pravo ženska služincad, kojoj se košta i stan uračunavaju
u plaću. Kod prvog izbora godine 1909. izabrano je u
Kopenhagenu sedam žena za skupštinu gradskog zastup-
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 19
 290

stva. N a Islandu imaju žene aktivno i pasivno pravo bi­

ranja u općine od 1907. godine.
A izvojevanje prava glasa za žene u Engleskoj ima za
sobom čitavu historiju. Po starome pravu pravo glasa u
srednjem vijeku imale su one žene, koje su bile vlasnice
zemlje, a kao takve one su vršile i sudačku vlast. Tijekom
vremena one izgubiše ova prava. U aktu o izbornoj re­
formi od 1832. bila je upotrebljena riječ „person44, što po
engleskim pojmovima obuhvata članove obiju spolova,
muškarca i ženu. P a ipak se taj zakon za ženu s ograni-
ničenjem tumačio i nju su odbijali, gdje god bi pokušala
da sudjeluje u biranju. U billu o izbornoj reformi od 1867.
staviše namjesto riječi „person44 riječ „man44. John Stuart
Mill predlagao je, da se namjesto „man44 opet stavi
„person44, sa izričitom motivacijom, da žene treba da imaju
pravo glasa pod istim uslovima, pod kojima i muškarci.
Predlog bude odklonjen sa 194 glasova proti 73. Šesnaest
godina poslije toga (1883.) opet se u donjoj kući učinio
pokušaj, da se ženama dopusti pravo glasa. Predlog je
bio zabačen većinom od samo 16 glasova. Daljnji pokušaj
godine 1884. bio je, zbog nejednako posjećene kuće, od-
biven sa 136 glasova većine. Ali manjina nije klonula.
Godine 1886. podje joj za rukom, da u dva čitanja iz-
vojšti primanje predloga, da se biračko pravo za parla­
menat dade ženama. Raspust parlamenta spriječio je ko­
načnu odluku.
D ne 29. studenoga 1888. držao je lord Salisbury jedan
govor u Edinburgu, u kom je izmedju ostaloga rekao o v o :
„Ja se ozbiljno nadam, da više ne će biti daleko onaj
dan, kada će žene dijeliti s muškarcima pravo glasa za
parlamentarne izbore i zajedno s njima odredjivati politički
pravac zemlje.44 A A lfred Russell W allace, poznati priro­
doslovac i pristaša Darwinov, izjavio se o istom pitanju:
„K ad muškarci i žene budu imali slobodu da idu za
svojim najboljim impulzima, kad i jedni i drugi budu do­
bili što je moguće bolji odgoj, kad se nikakva lažna ogra­
ničenja ne budu nametala jednom ljudskom biću samo
zato, što je ono slučajno drugoga spola, i kad javno mni­
jenje budu regulirali najmudriji i najbolji, a mladež budu
 291

sistematski izoštravali, onda ćemo vidjeti, kako će zavla­

dati jedan sistem ljudskog odabiranja, koji za posljedicu
mora imati preporodjeno čovječanstvo. Dokle god žene
budu prinudjene, da udaju smatraju sredstvom, pomoću
koga mogu izbjeći siromaštvu i zapuštenosti, one se na­
laze i ostaju u mnogo gorem položaju, kad se uporede
s muškarcima. O tuda prvi korak u emancipovanju žena
jest otklanjanje svih ograničenja, koja ih spriječavaju, da
se s muškarcima natječu na svim područjima industrije i
zanimanja. Ali mi moramo i dalje ići, pa da ženama do­
pustimo vršenje njihovih p o l i t i č k i h p r a v a . Mnoga
ograničenja, zbog kojih su žene do danas patile, ne bi se
javila, da su žene imale neposredno zastupstvo u parla­
mentu."
Na 27. travnja 1892. opet je sa 175 proti 152 glasa
uskraćeno čitanje jednog predloga od sira A . Rollita. N a­
suprot tomu prihvatila je 3. veljače 1897. donja kuća
predlog, da se podijeli pravo glasa, ali uslijed raznih ma­
nevara njegovih protivnika nije dotični predlog dospio do
trećeg čitanja. Godine 1904. opet se isti proces ponovio.
O d zastupnika donje kuće, izabranih 1906., velika se ve­
ćina prije svog izbora izjavila povoljno o ženskom pravu
glasa. D ne 21. lipnja 1908. odigrala se u Hydeparku gran-
dijozna demonstracija. V eć na 28. veljače prihvaćen je sa
271 proti 92 glasa predlog Stangerov, da se prihvati žensko
pravo glasa s uslovima, koji danas vrijede za muško iz­
borno pravo.
Na području lokalne uprave sve se više širi žensko
pravo glasa. U skupštinama crkvenih općina imaju opore-
zovane žene baš toliko pristupa i glasa, kao i muškarci.
O d 1899. imadu žene u Engleskoj pod istim uslovima,
kao i muškarci, aktivno i pasivno izborno pravo za općin­
sko vijeće, okružno vijeće i vijeće grofovije. Po seoskim
općinskim i okružnim vijećima, kao i u ubožištima, svi
posjednici i stanodavci — isto i ženski — imaju pravo
glasa, ako stanuju u općini ili okružju. Pasivno izborno
pravo u ova tijela imaju svi punoljetni stanovnici bez raz­
like spola. U školskim vijećima imaju žene aktivno, a od
1870. i pasivno izborno pravo pod istim uslovima, kao i
 292

muškarci. Godine 1903. je reakcijonarni engleski školski

zakon oduzeo ženama pasivno izborno pravo u školske
oblasti londonske grofovije. O d 1869. imaju neodvisne i
neudate žene pravo glasa kod izbora u državna vijeća.
Dva zakona od godine 1907. ustanoviše za Englesku i
Škotsku, da se neudate žene mogu birati u grofovijska i
općinska vijeća. Ali žena, koja bude izabrana predsjed­
nicom takve skupštine, ne smije u isto vrijeme vršiti s tim
vezanu službu mirovnog suca. One mogu osim toga biti
sada birane i u sirotinjske odbore. Prva gradonačelnica
birana je 9. studenoga 1908. u Aldeburghu. 1908. sjedilo
je u engleskim sirotinjskim odborima 1162, a u školskim
odborima 615 žena. U Irskoj imaju žene, ako su samo­
stalne i oporezovane, aktivno izborno pravo u općinama
od 1887., a od 1896. imaju aktivno i pasivno pravo za
sirotinjske odbore. U britskim kolonijama sjeveroameričkim
postoji u većini pojedinih pokrajina žensko komunalno pravo
glasa općenito pod istim uslovima, kao i u Engleskoj. Isto
tako je na komunalnom području uvedeno žensko pravo
glasa i u afričkim engleskim kolonijama*
U Francuskoj je prvi mali napredak donio zakon od
27. veljače 1880. Njime je stvoreno jedno izborno tijelo,
kome pripadaju školske predstojnice, nadinspektorice, nad­
zornice ubožišta. T o izborno tijelo ima da se bavi pučkim
školama. Drugi zakon od 23. siječnja 1898. daje ženama
trgovkinjama pravo, da sudjeluju kod trgovačkih sudova.
Zakon od 27. ožujka 1907., reformirajući privredne sudove,
dao je ženama aktivno izborno pravo u ta tijela, a od 25.
studenoga 1908. imaju žene pasivno izborno pravo.
U Italiji dobile su žene već 1893. (protivno od Nje­
mačke) aktivno i pasivno pravo glasa kod izbora za pri­
vredne sudove. O ne mogu da budu birane i kao pred­
stojnice i upraviteljice bolnica, ubožišta, sirotišta i školskih
komisija.
U Austriji mogu žene, koje po svom posjedu spadaju
u veleposjedničku kuriju, vršiti aktivno pravo glasa kod
izbora za državni parlamenat ili zemaljski sabor osobno ili
po jednom muškom opunomoćeniku. U općini mogu žene
sudjelovati kod općinskih izbora u toliko, u koliko one,
 293

kad navrše 24. godinu života, plaćaju kao općinari izravni

porez na svoj posjed, obrt ili p rihod; udate žene vrše
svoje izborno pravo preko svog muža, ostale preko puno­
moćnika. Sto se tiće prava glasa kod izbora za zemaljske
sabore, žene, koje spadaju u razred veleposjednika, imaju
posvuda pravo glasa, samo ga — izuzevši Donju Austriju
— ne mogu vršiti osobno. Samo u ovoj krunovini odredjuje
zemaljski zakon od 1896., da veleposjednici moraju gla­
sovati svi osobno, bez razlike spola. Z a privredne sudove
posjeduju žene, kao u Nizozemskoj, samo aktivno izborno
pravo.
U Njemačkoj su žene izrijekom isključene od aktivnog
i pasivnog izbornog prava za prava parlamentarna tijela. U
pojedinim zemljama, dotično dijelovima zemalja imaju žene
pravo glasa kod izbora u općinska vijeća. Pasivno izborno
pravo ne imaju žene baš ni u jednom gradu ili općini. U
gradovima su one isključene i od aktivnog izbornog prava.
Izuzetak od toga pravila čine jedino gradovi velike vojvo­
dine Sachsen—W eim ar— Eisenach, kneževine Schwarz-
burg— Rudolstadt i Schwarzburg— Sonderhausen, Bavarska
s desne strane Rajne i Travemiinde, gradić u Liibecku.
U bavarskim gradovima imadu pravo glasa sve k u ć e-
p o s j e d n i c e , a u saskoweimarskim i schwarzburskim
sve g r a d j a n k e . A li samo u Travemiindenu imaju one
pravo, da ga o s o b n o izvršuju.1 Sto se tiče seoskih
općina, žene posjeduju aktivno izborno pravo redovno u
onim općinama, gdje pravo glasa ovisi o posjedu zemlje
ili o stanovitom plaćanju poreza. Samo moraju svoj glas
dati preko svog zastupnika, a ne mogu biti ni birane. T ako
u Pruskoj, Braunschweigu, Schleswig-Holsteinu, Sachsen-
W eimaru, Hamburgu i Liibecku. U kraljevini Saskoj prema
općinskom redu može žena vršiti izborno pravo samo onda,
ako je posjednica zemlje i ako je n e u d a t a . A ko je
udata, prelazi pravo glasa na njezinog muža. U državama,
gdje je u općinama vezano pravo glasa sa općinskim gra-,
djanskim pravom, ne imaju ga žene. T ako u Wiirttembergu,
u bavarskom Pfalzu, u Badenu, H essenu, Oldenburgu, A n-
haltu, G othi i Reussu j. L . U Sachsen-W eimar-Eisenachu,
1 Politički priručnik za žene. Str. 86. Berlin 1909.
 294

Koburgu, Schwarzburg-Rudolstadtu i Schwarzburg-Sonders-

hausenu ne samo da žene mogu pod istim uslovima, kao
i muškarci, steći gradjansko pravo, već tu imadu i pravo
glasa, koje je posve neovisno o posjedu. Dašto, da ga i
tu ne mogu izvršivati osobno.
U pruskim općinama, gdje postoji ograničeno izborno
pravo žena, sudjeluju žene s pravom glasa izravno ili ne­
izravno kod izbora u okružna zastupstva. U izbornom sa­
vezu većih posjednika, zastupnika rudničkih i privrednih
poduzeća, biraju žene okružne zastupnike direktno, dok ih
po seoskim općinama biraju neizravno, jer tamo općinske
skupštine i općinska vijeća ne biraju zastupnike same, već
samo izbornike, i pošto okružna zastupstva biraju zastup­
nike u pokrajinske sabore, maleni broj žena s pravom
glasa može vršiti tek vrlo skromni upliv na upravu po­
krajine.
Zadnjih godina žene u sve većem broju i s najboljim
uspjehom ulaze u njegovanje ubogih i sirota (iznimku čini
samo Bavarska), u mnogim gradovima i u školske komisije
(Pruska, Baden, Wiirttemberg, Bavarska, Saska) i u ko­
misije za istraživanje stanova (Mannheim). Jedino javno
područje, na kom žene posjeduju aktivno i pasivno izborno
pravo, ostaje osiguranje bolesnika; dok im je ostalo uskra­
ćeno izborno pravo za privredne i trgovačke sudove.
Izborno dakle pravo u navedenim slučajevima u Nje­
mačkoj iAustriji gotovo je bez iznimke vezano ne za
osobu, već za posjed. T o je vrlo poučno za vladajući
državni moral i za postojeće pravo. N e ima li čovjek novca
ili zemlje, on je u političkom pogledu ravan nuli. T u ne
odlučuje ni razum ni inteligencija, već posjed.
Princip, da ženi kao nepunoljetnoj ne treba dati ni­
kakvo pravo glasa, u stvari je dakle prebrodjen. Pa ipak
se ljudi odupiru, da joj priznaju puno pravo. Veli se,
opasno je dati pravo glasa ženi, jer je lako pristupačna
religijskim predrasudama i jer je konzervativna. Ali je ona
i jedno i drugo samo zbog toga, što nema znanja; uzgo­
jimo je i naučimo je, gdje je njen pravi interes. Uostalom,
pretjeruje se s tim religijskim utijecajem, koji se pripisuje
izborima. Ultramontanska agitacija bila je u Njemačkoj
 295

toliko uspješna samo zato, što je znala s o c i j a l n i i n ­

t e r e s s p o j i t i s r e l i g i j s k i m . Ultramontanski ka­
pelani natjecali su se dugo vremena sa socijalnim demo­
kratima u otkrivanju društvene truleži. O tuda njihov upliv
na mase. Sa završetkom kulturne borbe taj utjecaj poste­
peno iščezava. Svećenstvo je prinudjeno, da napusti svoju
opoziciju prema državnoj vlasti, a jednovremeni porast raz­
redne suprotnosti primorava, da ima više obzira prema
katoličkoj buržoaziji i katoličkom plemstvu, pa toga radi na
socijalnoj oblasti mora da pokaže veću uzdržljivost. A time
ono gubi upliv na radnike, koji pada naročito onda, kad
ga obziri prema državnoj vlasti i vladajućim klasama na­
gone, da odobrava ili da trpi postupke i zakone, koji su
upravljeni protiv interesa radničke klase. Isti razlozi dopri­
nose, da na kraju krajeva upliv svećenstva i kod žene
padne. K ad čuje na skupštinama i u novinama i kad iz
svog iskustva sazna, gdje je njen pravi interes, ona će se
isto tako emancipirati od svećenstva, kao i muškarac.1
U Belgiji, gdje ultramontanizam još gotovo neograničeno
vlada nad širokim slojevima narodnim, jedan dio katoličkog
svećenstva vidi u davanju prava glasa ženama snažno oružje
protiv socijalne demokracije i zbog toga ga i traži. A i u
Njemačkoj bi se po koji konzervativni poslanik, kadgod bi
u državnom saboru socijalna demokracija istaknula zahtjev,
da se ženama dade pravo glasa, izjavio za to pravo, s mo­
tivacijom, da u njemu vidi oružje protiv socijalne demo­
kracije. Nesumnjivo je, da su ovaki pogledi jednim dijelom
opravdani, kad se ima na umu političko neznanje, u kom

1 D a ova pogibao može nastupiti, vrlo je brzo uvidjelo svećenstvo.

Kraj velikog značenja i opsega, sto ga je ženski pokret zauzeo čak u
gradjanskim krugovima, uvidješe vodje katoličkog centruma, da s negira­
njem vise ne ide; oni se s toga potpuno izmijeniše. S onom lukavošću,
koja je od vajkada resila sluge crkvene, podupire se sada ono, što se
prije pobijalo. N e samo da se zagovara ženski studij, već se daje ženama
i potpuna sloboda udruživanja i skupljanja. O ni, koji dalje gledaju, iz­
javljuju se čak i za to, da se ženama podijeli čak i pravo glasa, u nadi,
da će otuda najviše profitirati crkva. Isto se tako zagovara organizacija
ženskog spola, čak i organizacija ženske služinčadi. A li sva ta nastojanja
ne podupiru se iz kakvog osjećaja za pravo, već lih toga radi, kako žena
ne bi došla u ruke crkvenim i političkim protivnicima.
 296

se žene danas još nalaze, i osobito silan upliv, što ga sve­

ćenstvo vrši na njih. Ali to još nikako nije razlog, da im
se pravo glasa ne da. Danas isto tako ima još milijuna
radnika, koji proti svom klasnom interesu biraju predstav­
nike buržoaskih i crkvenih stranaka dokazujući time svoju
političku nezrelost, pa im se ipak zbog toga ne će da
oduzme pravo glasa. Nedavanje prava glasa ne prakticira
se zato, što se ljudi boje neznanja masa, — računajući tu
i žene — , jer ono, što su one danas, vladajuće su ih klase
takvima napravile, već zato, što se boje, da se one po­
stepeno ne opamete i podju svojim putem.
U nekim njemačkim državama toliko se još zaostalo,
da se ženama ne daje čak ni političko pravo udruživanja.
U Pruskoj, Bavarskoj, Braunschweigu i čitavom jednom
nizu drugih njemačkih država one ne smiju sastavljati ni­
kakva politička udruženja, u Pruskoj ne smiju sudjelovati
čak ni na svetkovinama političkih udruženja, kao što je to
vrhovni administrativni sud donio odluku još 1901. godine.
Rektor berlinskog sveučilišta učinio je u jesen 1901. glupost,
koja se smatrala nemogućom, zabranivši, da jedna žena
drži predavanje u studentskom udruženju za socijalne nauke.
A iste te godine policija je u Braunschweigu zabranila
ženama, da sudjeluju u radu evangeličkog socijalnog kon­
gresa. T o, što je pruski ministar unutarnjih poslova godine
1902. milostivo izjavio, da je spreman dati ženama pravo
slušanja na skupštinama političkih udruženja pod uslovom,
da slično židovskim ženama u sinagozi zauzmu mjesto u
naročitom odjelu dvorane, protivi se zakonu, ali karakteriše,
koliko je sitan naš javni život. Još u veljači 1904. mogao
je Posadow sky u državnom saboru svečano izjaviti: ,,U
politiku neka žene ne diraju." Ali je dosadašnje stanje
postalo nezgodno i samim gradjanskim strankama. Prole-
tarski pokret žena svladao je sve zapreke prava udruživanja.
I tako je konačno novi zakon od 19. travnja 1908. — to
je jedina poboljšica, koja se može smatrati bitnom — donio
ravnopravnost žena u životu udruženja i skupština.
S aktivnim biračkim pravom mora, sasvim prirodno, da
bude spojeno i pasivno. „Z ena na tribini njemačkog
državnog sabora, to bi tek bilo lijepo," čujemo, gdje uz­
 297

vikuju. U stvari, u drugim državama one već stoje na tri­

binama parlamenta, a i mi smo već odavno navikli da
žene na njihovim kongresima i skupštinama svih vrsta gle­
damo na tribini. U Sjevernoj Americi one se pojavljaju i
na propovjedaonici i na porotnićkoj klupi, pa zašto onda
ne bi i na tribini njemačkog državnog sabora? Prva žena,
koja dodje u parlamenat, znati će imponovati. Kad su prvi
radnici u njega stupili, mislilo se, da se i s njima može
tjerati šala, i tvrdilo se, kako će radnici brzo uvidjeti,
kakvu su budalaštinu ućinili, kad su takve ljude izabrali.
Ali su njihovi predstavnici znali brzo izazvati respekt prema
sebi i sad se boje, da takvih ne bude mnogo. Frivolni će
komedijaši primijetiti: „A m a zamislite trudnu ženu na tri­
bini njemačkog državnog sabora, kako je to neestetično!“
A ta ista gospoda smatraju, da je sasvim u redu, da se
trudne žene upotrebljavaju u onim najneestetićnijim poslo­
vima, gdje se potkopava žensko dostojanstvo, pristojnost
i zdravlje. Bijedan je podlac o n a j čovjek, koji sa trudnom
ženom može da tjera šalu. I sama pomisao na tc, da je
nekad i njegova majka tako izgledala prije, no što je njega
donijela na svijet, morala bi da mu u obraze natjera ru­
menilo stida, a pri drugoj pom isli: da on, baš glavom taj
surovi podrugljivac, očekuje od sličnog stanja svoje žene
ispunjenje vrhunca svojih želja, trebalo bi, da posramljen
umukne.1
1 „Finske zastupnice su polovinom majke, odnosno supruge . . . O d
udatih socijalno-demokratskih zastupnica naroda tri su postale za dosa­
dašnjeg zasijedanja majkama, i to bez posljedica. Njihova je trudnoća za
vrijeme parlamentarne djelatnosti bila općenito smatrana kao nešto pri­
rodno, ne bijaše dakle na tom ništa čudnovato niti neobično. M oglo bi
se , što više, reći, da je taj momenat djelovao uzgojno na skupštinu. Sto
se pak tiče parlamentarnog rada žena u užem smislu, budi naglašeno, da
su i one iz svojih stranaka birane u naročite komisije. A to je dokaz,
da su stranke bile osvjedočene o radnoj sposobnosti žena. U komisiji za
radničke odnošaje, gdje se pravljahu zakoni o radničkoj zaštiti, o osigu­
ranju radnika i novi privredni zakon, nalazile su se uz dvanaest muškaraca
i četiri žene, dok su tri žene izabrane zamjenicama. U zakonsku komisiju,
kao i u komisiju za ustav, birane su dvije žene kao redoviti članovi, a
jedna kao zamjenica. 1 žene su se odista iskazale na svojim mjestima.
G ospodjica H . Parssinen, članica iinskog sabora, Ž ensko pravo glasa i
sudjelovanje žena u parlamentarnim radnjama Finske. „Dokumenti na-
predka“ 1909., srpanj, str. 5 4 2 do 548.
 298

Z e n a koj a r ad ja d j e c u , č i ni d r u š t v u b a r
i s t o t o l i k u u s l u g u , kol i ku i mu š k a r a c , koji
s v o j i m ž i v o t o m b r a n i z e m l j u i o g n j i š t e od
o s v a j a č k o g n e p r i j a t e l j a ; ona radja i uzgaja i kasnijeg
čovjeka, čiji život nažalost vrlo često tone u krvi na tako­
zvanom „polju slave4*. 1 još nešto. Život ženin s t a v 1j e n
j e n a k o c k u u svakom slučaju m aterinstva; sve naše
majke pogledale su smrti u lice, kad su nas radjale, a
mnoge su od njih i podlegle tomu aktu. „Primjerice u
Pruskoj broj žena, umrlih kod porodjaja, nadmašuje vrlo
znatno pomor od tifusa. Na tifusu je 1905 i 1906 umrlo
po 0,73 i 0,62, a od porodjaja 2,13 i 1,97 računajući na
10.000 živih žena. Kakvi bi izgledali odnošaji, — opaža s
pravom profesor Herff, — kad bi muškarci bili izloženi ovim
mukama u jednakom broju? Ne bi li se sve pokrenulo ?<<L
B r o j ž e n a , k o j e p r i l i k o m p o r o d j a j a u mr u ili
s ve nu, m n o g o je v e ć i , no br oj m u š k a r a c a ,
koj i na b o j n o m p o l j u p a d n u ili b u d u r a nj e ni .
O d godine 1816 do 1876 u Pruskoj je samo kao žrtva
porodiljske groznice pala ne manje nego 321,791 žena —
prosječno na godinu 5363. U Engleskoj je broj žena, koje
umriješe u babinjama, od godine 1847 do 1901 iznosio
213.533, a godimice ih uprkos svim higijenskim mjerama
umire ne manje nego 4000.2
T o je mnogo veći broj, no što je za to vrijeme u
raznim ratovima ljudi poubijano ili umrlo od rana. A uz
ovaj ogromno veliki broj žena, poumrlih od porodiljske
groznice, dolazi još veći broj onih, koje zbog toga stalno
venu ili prije vremena umiru.3 1 s toga razloga žena može
da zahtijeva potpunu ravnopravnost s muškarcem, Ovo
naročito mora da se rekne onima, koji muškarčevu dužnost,
1 Profesor Dr. O tto v. Herff, U borbi proti babinjama. Str. 26 6 .
Leipzig 1908.
2 W . W illiam s, D eaths in Childbed. Str. 6. do 7. London 1904.
3 „N a svaku ženu, koja danas u babinjama umre, moramo da raču­
namo petnaest do dvadeset njih, koje budu vise ili manje teško zaražene,
te im ovo tako razori organe u donjem dijelu tijela i cijelo zdravlje, da
su poslije često puta cijelog života boležljive.“ G ospodja Dr. med. H . B.
A dam s, Knjiga o ženama. 1 svezak, str. 3 6 3 . Stuttgar* 1894, Južno-
njemački nakladni zavod.
 299

da brani domovinu, ističu kao jedan momenat, koji ga vi­

soko uzdiže nad ženom. U z to najveći broj ljudi zbog
ovakvih naših vojnih ustanova i ne vrši tu dužnost, ona
za veliki broj njih postoji tek na papiru.
Svi ovi površni prigovori, koji se ističu protiv javne
akcije ženine, ne bi se mogli ni zamisliti, da je odnos
izmedju spolova prirodan i da ne postoji umjetno naduveni
antagonizam izmedju spolova. T a još se iz mladosti raz­
dvaja njihovo kretanje u društvu i njihov odgoj. A naročito
je antagonizam, koji se ima pripisati kršćanstvu, taj, koji
spolove stalno drži u razdvojenosti i medjusobnom nepo­
znavanju, a to spriječava slobodniji drugarski odnos, uza­
jamno povjerenje i uzajamno dopunjivanje njihovih karak­
ternih osobina.1
Jedan od prvih i najvažnijih zadataka razumno organi-
zovanog društva mora biti to, da uništi ovu kobnu razdvo­
jenost, a prirodi vrati njena prava. Neprirodno stanje po­
čima još u školi. Prvo rastavljenost spolova, pa onda nao-
paka ili nikakva nastava o tom, što se čovjeka kao spolnog
bića tiče. Istina, u svakoj se dobroj školi predaje danas
prirodna historija: dijete doznaje, da ptice nose jaja, pa
onda iz njih legu m lade; ono doznaje i to, kad počima
doba parenja, da su zato potrebni mužjak i ženka, da
oboje zidaju gnijezda, legu i njeguju mlade. O no saznaje
dalje, da sisavci legu žive m lade; ono sluša o vremenu,
kad se javlja spolni nagon, i o borbi mužjaka oko ženke,
koja tada n astaje; ono doznaje, i koliko se obično mladih
izleže, pa možda i to, koliko vremena traje ženkina trudnoća.
A li sve, što se tiče postanka i razvoja njegovoga spola,
ostaje u mraku, zavija se u tajanstvenu koprenu. Pa kad
onda dijete pokuša, da svoju prirodnu žudnju za saznanjem
zadovolji pitanjima, koja upućuje roditeljima i majci, —
učitelju se ne usudjuje, — onda mu se izmišljaju najglu-
pavije priče, koje ga ne mogu zadovoljiti i koje imaju u
toliko gore djelovanje, kad ono jednog dana ipak sazna
1 Ljeta gospodnjeg 1902 općinski odbornici N eu ssa na Rajni odbili
su pomoć za javno kupalište, jer zacijelo ne može pojačati moral to, kad
djeca, obučena tek u jedne gaćice za kupanje, gledaju jedna drugima
gola tijela.
 300

prirodu svog porijekla. Bit će malo djece, koja to do svoje

dvanaeste godine n i j e s u saznala. Uz ovo dolazi još i to,
što u svakoj maloj varoši, a osobito na selu, djeca još od
najranije mladosti posmatraju iz najbliže, najneposrednije
blizine parenje pernate živadi, oplodjivanje domaćih živo­
tinja na dvorištu, ulici, goneći stoku na pašu i t. d. O na
slušaju, kako zadovoljavanje nagona kao i akt radjanja
raznih domaćih životinja postaje kod roditelja, slugu i starije
braće i sestara pitanje, o kom se razvijaju važne diskusije
do najmanjih detalja i bez ikakva stida. Sve to kod djeteta
budi sumnju u ono, kako su mu roditelji opisali njegov
dolazak na svijet. Na kraju krajeva dolazi ipak dan sazna­
nja, ali na drugi način, no što bi to došao kod prirodnog
i razumnog uzgoja Djetetova tajna čini, da se ono što više
udalju e od roditelja, a naročito od matere. Postizava se
suprotnost onoga, što se u nerazumnosti i kratkovidnosti
htjelo postići. T ko pomisli na svoje djetinstvo i na svoje
drugove iz mladosti, zna, šta su često puta posljedice toga.
jedna američka žena1 iznosi u jednom djelu izmedju
ostalog to, kako je, da bi zadovoljila svog osmogodišnjeg
sina sa njegovim neprestanim pitanjima, kako je došao na
svijet, a ne hoteći da ga zaglupljuje pričama, otkrila mu
njegovo pravo porijeklo. Dijete ju je slušalo s najvećom
pažnjom i od toga dana, kad je saznalo, koliko je briga i
bolova svojoj majci zadalo, prionulo je uz nju s tolikom
nježnošću i visokim poštovanjem, kakvo dode nije poka­
zivalo, pa je to preneslo i na druge žene. Spisateljica po­
lazi od tačnog mišljenja, da se samo od prirodnog uzgoja
može očekivati bitni popravak, a naročito veće poštovanje
i savladjivanje muškog spola prema ženskom. T ko misli
bez predrasuda, ne će moći doći ni do kojeg drugog za­
ključka.
M a sa koje se tačke pošlo, kad kritikujemo današnje
stanje, na kraju krajeva stalno se dolazi opet na o v o :
nužna je t e m e l j i t a i z m j e n a n a š i h s o c i j a l n i h
o d n o s a i sa njome korjenita izmjena u položaju spolova.
1 W om anhood, Its Sanctities and Fidelities by Isabella Becher-Hooker.
Boston, L ee and Shepard, Publishers. N ew York 1874., L ee, Shepard
and Dillingham.
 301

Ž ena mora, da bi brže došla do cilja, obazrijeti se oko

sebe, da nadje saveznike, s kojima će se sasvim naravno
sresti u proletarskom pokretu. Klasno svijesni proletarijat
već je odavno otpočeo juriš na tvrdjavu, klasnu državu, koja
održava i vladavinu jednog spola nad drugim. Tvrdjavu
valja sa svib strana opkoliti opkopima, a topovima svih
kalibara na predaju prisiliti. Vojska, što vrši opsadu, na­
lazi sebi časnike i zgodno oružje na svim stranama. So­
cijalna nauka i prirodne znanosti, historiografija, pedagogija,
higijena i statistika daju pokretu municije i oružja. Filo­
zofija ne zaostaje i u Mailanderovoj „Filozofiji spasenja"
objavljuje skoro ostvarenje „idealne države".
Osvajanje klasne države i njezinu reorganizaciju olak­
šava pocijepanost u redovima njenih branilaca, koji pri
svekolikoj zajednici interesa prema zajedničkom neprijatelju
obaraju jedan drugog u borbi oko pljačke. Interes jednog
sloja stoji nasuprot interesu drugih. Dalje, što nama ko­
risti, jest buna u redovima neprijatelja, koja sve više raste,
čiji su borci jednim velikim dijelom kost naše kosti, meso
našeg mesa, no koji su se iz nerazumijevanja ili zavedeni
dosada protiv nas i sebe samih borili, ali se sve više
osvješćuju i nama pridružuju. Dalje, nama pomaže dezer-
tiranje poštenih osviještenih ljudi iz redova današnjih ne­
prijateljski raspoloženih mislilaca, kojima njihovo više znanje,
njihova bolja uvidjavnost daje impulza, da se uzdignu
iznad svog niskog klasnog interesa, pa da se, idući za
svojim idealnim nagonom prama pravdi, pridruže čovječan­
stvu, koje čezne za oslobodjenjem.
Mnogima još nije postalo posve jasno stanje raspa­
danja, u kom se već nalazi država i društvo, pa je zato
potrebno i ovo razlaganje, što sada dolazi.
 Treći odsjek.

Država i društvo.

Šesnaesto poglavlje.

K lasna država i m oderni proletarijat.

1* Naš javni život.
Razvoj društva dobio je zadnjih decenija u svim kul­
turnim državama svijeta neobično brzi tempo, koji ubrzava
svaki napredak na svim oblastima ljudske djelatnosti. Naši
su socijalni odnosi time stavljeni u prije nikada nepoznato
stanje nemira, vrijenja i raspadanja. Vladajuće klase ne
osjećaju više čvrsta tla pod svojim nogama, a institucije
gube sve više i više čvrstoću, da bi mogle prkositi navali,
koja dolazi od svih strana. Svih krugova, najviših i naj­
nižih, uhvatio se osjećaj nelagodnosti, nesigurnosti i neza­
dovoljstva. Grčeviti napori, koje čine vladajuće klase, da
bi šivanjem i krpanjem socijalnog tijela učinile kraj tomu
nesnosnom stanju, pokazuju se kao ništetni, jer nijesu do­
voljni. Sve veća nesigurnost, koja otuda raste, povećava
njihov nemir i njihovu nelagodnost. T ek što svoju trošnu
kuću podupru kakvom gredom u obliku zakona, otkrivaju,
da bi na deset drugih mjesta takva greda bila još po­
trebnija. I zbog toga se oni i sami nalaze u neprestanoj
medjusobnoj svadji i razlici mišljenja. Sto jednoj stranci
izgleda kao neophodno potrebno, da se donekle umire i
pomire mase, koje postaju sve nezadovoljnijima, to druga
smatra kao slabost i popustljivost, koja se nikad ne može
oprostiti i koja samo izaziva želju za većim koncesijama.
Z a to najjasnije svjedoče beskonačne rasprave u svim
parlamentima, koje stvaraju uvijek nove zakone i ustanove,
a da se ipak ne dolazi do mira i zadovoljstva. Medju
samim vladajućim klasama postoje suprotnosti, koje se ne
mogu izravnati, a ove još zaoštravaju društvene borbe.
 303

V lade — i to ne samo u Njemačkoj — drhću kao

trska na vjetru; one moraju da imadu potporu, jer bez
potpore ne mogu postojati, i zato se oslanjaju sad na
ovu, sad na onu stranu. Ni u jednoj gotovo naprednijoj
državi Evrope ne ima vlada trajnu parlamentarnu većinu,
s kojom bi mogla sigurno računati. Društvene opreke do­
vode majoritete u raspad i razlaz; i vječito promjenljivi
kurs, osobito u Njemačkoj, pokapa i zadnji ostatak po­
vjerenja, što ga vladajuće klase imaju još u sebe. Danas
je jedna strana nakovanj, druga kladivo, sjutra obratno.
Jedna ruši ono, što je druga s naporom podigla. Smetnja
biva sve većom, nezadovoljstvo sve trajnijim, frakcije se
gomilaju i uništavaju u par mjeseci više sila, nego prije u
isto tolikom broju godina. Pored toga stalno se povećavaju
materijalne potrebe u obliku različnib prireza i poreza, a
javni dugovi rastu u beskrajnost.
Po svojoj prirodi i svom biću država je klasna država.
Mi smo vidjeli, kako je ona bila potrebna, da štiti na­
stalo privatno vlasništvo i da državnim ustanovama i za­
konima regulira medjusobne odnose vlasnika, kako god i
odnose izmedju njih i onih, koji nemaju nikakve svojine.
U ma kakvim se oblicima u tijeku historijskog razvoja po­
javljivalo zadobijanje svojine, u prirodi same svojine je to,
da su vlasnici najmoćnija lica u državi i da oni državu
organizuju prema svojim interesima. A li u prirodi privatnog
vlasništva je i to, da ona pojedinca nikad ne zadovoljava,
on teži svim sredstvima, da ga poveća. O n se dakle trudi,
da državu organizuje tako, da bi pomoću nje mogao što
potpunije ostvariti svoju namjeru. Na taj način zakoni i
ustanove države postaju tako reći sami po sebi klasni za­
koni i klasne ustanove. A li državna sila i svi, koji imaju
interesa u održanju postojećeg državnog poretka, ne bi bili
u stanju, da to uredjenje trajno održavaju nasuprot masi
onih, koji nemaju ni najmanje interesa u njemu, kad bi
samo ta masa došla do spoznaje, šta odista taj postojeći
poredak znači. T o se dakle mora na svaki način sprije-
čavati.
Radi toga mora se masa održavati u što je moguće
većem neznanju o prirodi postojećih odnošaja. No i to
 304

nije dosta. Nju se mora učiti, kako je postojeći poredak

bio vječit i vječno mora trajati, kako njega uništiti znači
ustajati protiv poretka, koji je sam Bog^ uveo, i zato je
religija uzeta u službu ovom uredjenju. Sto manje mase
znaju i što su praznovjernije, u toliko bolje ; održati ih u
tom, to je dakle u državnom, „javnom interesu'4, to jest u
interesu klasa, kojima je postojeća država zaštita njihovih
klasnih interesa. Vlasnici, državna i crkvena hierarhija, sve
se to udružuje u svrhu zajedničkog rada oko zaštite svojih
interesa.
Ali sa težnjom za sticanjem imetka i množenjem ime-
taka diže se kultura. Sve veći biva krug onih, koji teže,
da sudjeluju u zadobivenim napredcima i kojima to do
stanovitog stupnja i uspijeva. Na toj novoj bazi podiže se
jedna nova klasa, koju vladajuće klase ne priznaju kao
ravnopravnu i jednako vrijednu, ali koja zalaže sve, da to
postane. K onačno se javljaju nove klasne borbe, pa čak i
nasilne revolucije, kojima nova klasa zadobija to, da joj se
prizna, da zajedno vlada, naročito zbog toga, što ona po­
čima igrati ulogu branitelja širokih masa potlačenih i izrab­
ljivanih i njihovom pomoći izvojšti pobjedu.
Ali čim nova klasa dobije silu i vlast pored starih, ona
se udružuje sa svojim negdašnjim neprijateljima protiv svojih
negdašnjih saveznika i poslije nekog vremena počimaju opet
klasne borbe. No pošto nova vladajuća klasa, koja je za
to vrijeme karakter uslova svoje egzistencije utisnula u cijelo
društvo, može svoju moć i svoje imanje proširivati samo
tako, što će jedan dio svojih kulturnih zadobitaka ostaviti
i klasi, koju tlači i eksploatiše, ona time uzdiže na viši
stupanj inteligenciju i sposobnost za akciju kod ove klase.
A time ona sama daje oružje, kojim će biti uništena.
Borba masa upravljena je sad protiv svake klasne vlada­
vine, ma u kom obliku ona postojala.
Pošto je ova posljednja klasa moderni proletarijat, nje­
gova će onda misija donijeti sa sobom ne samo njegovo
oslobodjenje, već i oslobodjenje svih ostalih, koji su po­
tlačeni, pa dakle i žena.
Medjutim, u prirodi je klasne države ne samo to, da
eksploatirane klase održava u što je moguće većem bes-
 305

pravlju, nego još i to, da troškove i terete izdržavanja

države u prvom redu svali na njihova ledja. Ovo je u
toliko lakše, što način podnošenja tereta biva u oblicima,
koji zatajuju pravo svoje značenje. Jasno je, da visoki ne­
posredni porezi za pokrivanje javnih izdataka moraju u
toliko više izazvati buntovničko raspoloženje, u koliko je
niži prihod, od koga se oni uzimaju. Lukavost dakle nalaže
vladajučim klasama, da drže ovdje mjeru i da na mjesto
neposrednih udare posredne, to jest poreze i prireze na
najnužnije artikle potrošnje, jer se time tereti raspodjeljuju
na svakodnevnu potrošnju i najvećim dijelom neprimjetno
ulaze u cijenu robe i tako obvezanike obmanjuju o količini
poreza, koje plaćaju. Koliko netko plaća poreza na kruh,
sol, meso, šećer, kavu, pivo, petroulje ili carinu itd., većini
je nepoznato, a i teško je izračunati; oni ni ne slute, ko­
liko ih se iscrpljuje. A ovi porezi rastu razmjerno s brojem
članova obitelji, oni dakle predstavljaju najnepravedniji način
oporezivanja, što se može zamisliti. O bratno pak, imućne
se klase razmeću direktnim porezima, što ih plaćaju i prema
visini njihovoj odmjeravaju sebi politička prava, koja ne
daju proletarskoj klasi. U z to dolazi državna pomoć i
državno potpomaganje, koje imućne klase dodjeljuju sebi
putem poreznih premija i carina na sve moguće životne
namirnice, kao i ostale subvencije u iznosu od mnogo sto­
tina milijuna svake godine, što se uzima na račun masa.
Dalje, k tomu dolaze ogromna izrabljivanja putem povišice
cijena u najrazličnijim potrebnim artiklima, što ih vrše
krupnokapitalističke poduzetničke organizacije preko svojih
saveza, trustova i sindikata, koje država unapredjuje svojom
privrednom politikom i trpi bez imalo otpora, ako ih, šta
više, još i ne potpomaže svojim sudjelovanjem.
Doklegod su eksploatisane klase mogle biti održavane
u nepoznavanju svih tih mjera, one za državu i vladajuće
društvo ne skrivaju nikakvu opasnost Ali čim ih oštećene
klase upoznadu, — a političko obrazovanje mase, koje se
diže, omogućava im to sve više i više, — ove mjere, cija
užasna nepravda postaje očevidna, izazivaju ogorčenje i
pobunu masa. Posljednja iskra vjere u osjećanje pravde
kod vladajućih sila gasi se i uvidja se priroda države, koja
A . Bebel; Ž ena i socijalizam. 20
 306

takva sredstva primjenjuje, i bitnost društva, koje ih raz­

vija. Posljedica toga jest medjusobna borba do konačne
istrage.
U težnji, da zadovolje najsuprotnije interese, država i
društvo gomilaju organizacije preko organizacija, ali se ni­
jedna stara temeljito ne odstrani, a nijedna nova ne pro­
vede se temeljito. Radi se polovično, tako, da nijedna
strana nije zadovoljna. Kulturne potrebe, izašle iz narodnog
života, traže, da se o njima povede račun, ako ne će, da
se inače stavi sve na kocku; da bi ma i traljavo bile pod­
mirene, za njih mora da se dosta žrtvuje, i u toliko više,
što se svuda nalazi velik broj parasita. Ali upo/edo s time,
ustanove, koje su suprotne kulturnim ciljevima, ne samo da
se održavaju, nego se, šta više, zbog postojećih klasnih
suprotnosti proširuju, te su u toliko nesnosnije i teže, u
koliko ih sve veća uvidjavnost glasno proklamuje i z l i š ­
n i m a . Policija, militarizam, sudstvo, tamnice, cjelokupni
administrativni aparat postaju sve prošireniji i skuplji, ali
se time ne pojačava ni vanjska ni unutrašnja sigurnost, već
biva baš o b r a t n o .
U internacijonalnim odnosima pojedinih naroda zavla­
dalo je postepeno jedno sasvim neprirodno stanje. Ovi se
odnosi umnožavaju, u koliko raste proizvodnja robe, u
koliko razmjena robe u masama postaje sve lakša pomoću
prometnih sredstava, koja se stalno usavršuju, i u koliko
privredni i naučni rezultati postaju općim dobrom svih na­
roda. Zaključuju se trgovinski i carinski ugovori, podižu se
medjunarodnim sredstvima skupocjeni saobraćajni putovi
(sueski kanal, gotthardski tunel i t. d.) Pojedine države
potpomažu velikim svotama parobrodarske linije, koje utječu
na jačanje prometa izmedju najrazličitijih zemalja na našoj
zemlji. Osnovao se svjetski poštanski savez — jedan kul­
turni napredak prvoga reda, — sazivaju se internacionalni
kongresi za sve moguće praktične i naučne ciljeve, rasprostiru
se najodličniji duševni proizvodi pojedinih naroda prevo-
djenjem na razne jezike glavnih kulturnih naroda, i sa svim
tim radi se sve više na i n t e r n a c i j o n a l i z o v a n j u i
b r a t i m l j e n j u naroda. Ali političko i vojničko stanje
Evrope i kulturnog svijeta stoji u čudnoj protivnosti s ovim
 307

razvitkom. Narodnosna mržnja i šovinizam podstrekava se

ovdje ondje umjetnim načinom. Posvuda vladajuće klase
pokušavaju da održe uvjerenje, kako onaj tudjinski narod
smrtno mrzi ovaj njihov i kako samo vreba trenutak, da
skoči na njega i da ga uništi. M edjusobna konkurentska
borba kapitalista u pojedinim zemljama dobija na interna­
cionalnom području karakter borbe kapitalističke klase
jedne zemlje protiv kapitalističke klase druge zemlje, i pot­
pomagana političkim sljepilom masa izaziva takvu utakmicu
u vojnim naoružanjima, kakvu svijet nikad nije vidio. Ova
utakmica stvorila je vojske takve veličine, kakve nikad prije
nijesu postojale, ona je stvorila orudja za ubijanje i razo-
ravanje na kopnu i na moru, u tolikoj mjeri savršena, kako
je to moguće samo u jednom vremenu najrazvijenije tehnike,
kao što je naše. O va utakmica izaziva razvoj razornih sred­
stava, koji na kraju krajeva vodi do razorenja sama sebe.
Uzdržavanje vojske i mornarice traži žrtava, koje svakom
godinom bivaju veće i koje konačno upropaste i najbogatiji
narod. Godine 1908. platila je Njemačka samo za svoju
vojsku i mornaricu redovitih troškova — računajući tu i
izdatke na mirovine i kamate državnog duga, u koliko je
on učinjen za ratnu svrhu — znatno preko 1500 milijuna
maraka, a ova svota raste godimice. Prema Neymarcku
iznašahu izdaci evropskih država za
1866 1870 1887 1906
milijuna franaka
Vojska i mornarica 3000 3500 4500 6 72 5
Državni dugovi . 66000 75000 117000 148000
K a m a ti.......................... 2400 3000 5300 60001

I tako Evropa plaća godišnjih 6725 milijuna franaka

(5448 milijuna maraka) za vojsku i mornaricu, a 6000 mi­
lijuna franaka (4860 milijuna maraka) kao kamate od tih
dugova, koji su većinom učinjeni u ratne svrhe 1 Odista
prekrasno sta n je !
Primjer Evrope slijede Amerika i Azija. Savezne D r­

1 A . Neymarck, La Statistique internationale des valeurs mobilieres

u „Bulletin de l’institut international de Statistique“. 17. svezak, str. 40 3 .
K openhagen 1908.
 308

žave izdadoše godine 1875—386, 8, a godine 1907/08 —

1436, 9 milijuna maraka. U Japanu su redoviti izdaci za
vojsku i mornaricu, računajući ovamo i penzije, iznosili
godine 1875 — 20, 5, a godine 1908/09 — 220, 4 mili­
juna m araka!
Kraj ovih izdataka pate obrazovni i kulturni ciljevi u
najvećoj mjeri, zapuštaju se najnužnije kulturne zadaće, a
izdaci za izvanjsku zaštitu rastu u tolikoj mjeri, te će po­
kopati i cilj same države. Sve to veće vojske sadrže u
sebi najzdraviji i najsnažniji dio naroda, za njihov razvoj i
obrazovanje upotrebljavaju se sve duševne i tjelesne sile
na taj način, kao da je najviša zadača našeg vremena obra­
zovanje za ubijanje u masama. Uz to se orudja za rato­
vanje i ubijanje neprekidno usavršuju, ona su se toliko
usavršila u pogledu brzine, djelovanja i savladjivanja zapreka,
te su postala strahovita kako za neprijatelja, tako baš i za
onoga, koji ih upotrebljava. Ako se jednog dana taj ogromni
aparat stavi u pokret, — kojom će zgodom neprijateljske
evropske sile izvesti na bojno polje 16 do 20 milijuna
ljudi, — pokazat će se, d a j e v e ć p o s t a l o n e m o ­
g u ć e u p r a v l j a t i i r u k o v a t i n j i m e . Ne ima ge­
nerala, koji tolikim masama može zapovijedati, bojnog polja,
koje je dovoljno veliko, da ih može primiti, i administra­
tivnog aparata, koji ih dugo vremena može hraniti. U slu­
čaju bitke nema dovoljno bolnica, u kojima bi mogli svi
bolesnici dobiti mjesta, a sahranjivanje brojnih mrtvaca po­
staje gotovom nemogućnosti.
Ako se uz to imaju na umu strahovite krize i pustoši,
koje će u buduće jedan evropski rat izazvati na g o s p o ­
d a r s k o m području, onda se bez pretjerivanja smije
kazati: p r v i i d u ć i v e l i k i r a t j e p o s l j e d n j i rat .
Broj bankrota bit će tolik, kolik još nikada nije bio. Izvoz
prestaje, zbog čega hiljade tvornica sasvim obustavljaju rad ;
prestaje dovoz životnih namirnica, uslijed čega slijedi go­
lemo poskupljivanje životnih namirnica, a broj porodica,
čiji hranitelji stoje na bojnome polju i kojima treba pomoći,
iznosi na milijune. Ali otkuda da se uzmu sredstva ? 1 ako
naprimjer stoji Njemačku uzdržavanje vojske i mornarice u
ratu dnevno 45 do 50 milijuna maraka.
 309

Političko i vojničko stanje Europe zauzelo je takov

razvoj, te bi lako znalo svršiti s katastrofom, koja bi čitavo
buržoasko društvo povukla u propast. Na vrhuncu svoga
razvitka ovo je društvo stvorilo takvo stanje, da mu ono
onemogućuje egzistenciju; ono priprema sebi propast sred­
stvima, koja je samo stvorilo, kao najrevolucionarnije od
svih društava, što su do danas postojala.
Veliki broj općina dolazi postepeno u očajan položaj,
jer prosto ne zna, na koji će način da podmiri potrebe,
koje su iz godine u godinu sve veće. Naročito su naši
veliki gradovi i industrijska mjesta, koja brzo rastu, gdje
ubrzani porast pučanstva ističe velik broj zahtjeva, kojima
siromašne većinom općine ne mogu zadovoljiti drugačije,
nego nametanjem velikih poreza i zaključivanjem zajmova.
Škole, cestogradnje, centrale za osvjetljenje, kanalizacija,
vodovodi, izdaci za zdravstvene, privredne i prosvjetne
svrhe, za policiju i administraciju umnožavaju se iz godine
u godinu. Pored toga dobro situirana manjina svuda traži
od općina, da podmiruju njene najskuplje potrebe. Ona od
njih zahtijeva, da podignu više prosvjetne zavode, kazališta
i muzeje, da urede fine gradske četvrti i parkove i da ih
snabdjenu luksusnim osvjetljenjem, taracom i t. d. Može
se većina stanovništva i tužiti nad ovim priviligiranjem,
ono leži u naravi odnošaja. Manjina ima moć i ona je
upotrebljava za to, da bi na račun cjelokupnosti podmirila
svoje kulturne potrebe. Protiv samih tih razvijenih kulturnih
potreba ne može se ništa primjetiti, jer su one napredak,
pogriješka je samo to, što se njima koriste poglavito imućne
klase, dok bi trebalo da ih svikolici uživaju. Dalje je loše
i to, što je uprava često ne baš najbolja i što je skupa.
A nije rijetkost ni to, da su činovnici nepristupačni i da
nemaju dovoljno pojma o mnogostrukim potrebama, za što
često puta treba i velikog znanja. Općinski pak odbornici
u najvećem broju imaju da rade i da se brinu za održanje
svoje lične egzistencije, te tako nisu u stanju da podnesu
žrtve, koje se traže za temeljito vršenje njihovih dužnosti.
A često se ti položaji iskorišćuju za zadovoljenje ličnog
interesa, a na grdnu štetu zajednice. Posljedice padaju na
one, što plaćaju porez. Društvo ne može da pomišlja na
 310

temeljitu promjenu tih odnošaja, koja bi donekle zadovoljila.

M a u kakvom se obliku nametali porezi, nezadovoljstvo
raste. Z a nekoliko decenija najveći broj ovih općina ne će
biti u stanju, da ovakvim načinom uprave i kupljenja pri­
hoda podmiruje svoje potrebe. U općini, baš kao i u državi,
korjenita reforma postaje neophodno nužnom, jer se općini
u najvećoj mjeri postavljaju zahtjevi za ostvarenje kulturnih
ciljeva, jer je ona jezgro, od koga ima da se poene izvr-
šivati društveni preobražaj, ćim se za to bude imalo volje
i moći.
Ali kako će se toj potrebi zadovoljiti danas, kad pri­
vatni interesi vladaju nada svim, a interesi zajednice stav­
ljaju se iza njih?
T o je u nekoliko riječi stanje našeg javnog života, a
ono je samo ogledalo socijalnog stanja društva.

2. Zaoštrenje razrednih opreka.

U našem socijalnom životu biva sve teža borba za
opstanak. R at sviju proti svima rasplamsao se najžešće i
biva nemilosrdan, vodjen često bez izbora sredstava. N a­
čelo: O te-toi de la, que je m’y mette (Digni se ti, da
zasjednem ja) ostvaruje se u životnoj praksi snažnim gu­
ranjem lakata, silom i prijevarom. Slabiji mora uzmicati pred
jačim. G dje nije dovoljna materijalna sila, moć novca i po­
sjeda, tamo se upotrebljavaju najrafiniranija i najnedostojnija
sredstva, samo da se dodje do cilja. Počinja se laž, va­
ranje, prijevara, lažna mjenica, kriva prisega, najteži zločini,
samo da se dodje do žudjena cilja. I kao što u toj borbi
ustaje jedan proti drugomu, tako i klasa proti klasi, spol
proti spolu, jedno doba starosti nasuprot drugom. Korist
je jedini regulator ljudskih odnošaja, svaki drugi obzir mora
da uzmakne. Hiljade i hiljade radnika i radnica bivaju^ iz­
bačene na cestu, čim to profit ushtije, i pošto utroše i
posljednje, što su imali, bivaju upućivani na javnu milo­
stinju i život skitnica. Radnici putuju takoreći u krdima
od mjesta do mjesta*, unakrst cijele zemlje, a društvo ih
posmatra sa toliko većim strahom i toliko dubljom grozom,
 311

u koliko više zbog duge besposlice njihov vanjski izgled

postaje bijedan, a zatim i njihov unutrašnji život demora-
lisan. Pošteno društvo ne može ni da sluti, šta to znači
mjesecima ne biti ustanju podmiriti svoju potrebu za
urednošću i čistoćom, sa praznim želucem lutati od mjesta
do mjesta i u najviše slučajeva biti susretan slabo sakri­
vanim gnjušanjem i preziranjem baš onih, koji su stupovi
toga sistema. Obitelji ovih ubogara pate najužasniju ne­
volju i padaju na teret javnoj milostinji. Nerijetko očajanje
nagoni roditelje na najužasnije zločine i prema sebi i prema
djeci, na ubijstvo i samoubijstvo. Naročito se u vremenima
krize umnožavaju brojevi tih očajničkih aktova u užasnoj
mjeri. A li to sve ne smeta vladajuće klase. U istom broju
novina, što javljaju takva djela nevolje i očajanja, stoje iz­
vješća o bučnim svečanostima i sjajnim službenim para­
dama, kao da sve pliva u veselju i obilju.
Općenita bijeda i sve teža borba za egzistenciju tje­
raju žene i djevojke sve brojnije u prostituciju i propadanje.
Demoralizacija, podivljalost i zločin gomilaju se, a ono, što
prosperira, to su zatvori, tamnice i takozvana popravilišta,
koja jedva mogu da dadu mjesta masama svojih stanovnika.
Zločini stoje u najužoj vezi sa socijalnim stanjem društva,
što ovo nikako ne će da prizna. O no tura poput noja
glavu u pijesak, da ne bi moralo priznati prilika, što ga
optužuju, i laže sebi i obmanjuje se, da je svemu tomu
kriva „lijenost" i „požuda za uživanjem“ kod radnika i to,
što ovi nemaju „religije". T o J e ili najgora samoobmama
ili najodvratnije licemjerstvo. Sto je nepovoljnije stanje
društva za većinu, to su mnogobrojniji i teži zločini. Borba
za opstanak dobija najsuroviji i najnasilniji oblik, ona stvara
stanje, u kome jedan gleda u drugome svog smrtnog ne­
prijatelja. Društvene se veze klimaju i čovjek stoji proti
čovjeku kao neprijatelj.1
1 V e ć je Plato poznavao posljedice takvog stanja. O n piše: „Nije
jedna država, u kojoj postoje klase, već d vije: jednu čine siromasi, drugu
bogati, a obadvije stoje jedna pored druge vrebajući . . . Vladajuća klasa
ne može konačno da vodi rata, jer se tu mora poslužiti masom, koje se,
kad je ova naoružana, boji više od istog neprijatelja. Plato, Država.
Aristotel veli: „Brojno osiromašivanje je zlo stanje, jer se ne može sprije­
čiti, da takvi ljudi postanu buntovnici.w A ristotel, Politika.
 312

Vladajuće klase, koje ne vide ili ne će da vide ko­

rijen stvari, pokušavaju na svoj način da spriječe zlo. Ako
rastu siromaština, bijeda i kao posljedica toga demoraliza­
cija i zločini, ne traži se u tom slučaju izvor zla, pa da
se on odstrani, nego se kažnjavaju produkti takvog stanja.
1 u koliko veća zla bivaju i broj zločinaca raste, u toliko
se — misli se — oštrija ganjanja i kazne moraju upotreb­
ljavati. Misli se, da se djavola može istjerati pomoću Beel-
zebubovom. 1 profesor Hackel nalazi, da je sasvim u redu,
da se protiv zločina bori što je moguće težim kaznama,
a naročito smrtnom kaznom.1 U tom se on najljepše slaže
s natražnjacima svih dlaka, koji su mu neprijatelji na smrt.
Hackel misli, da se nepopravljivi zločinci i ništarije imaju
iskorijeniti kao drač, koji oduzima biljkama svijetlo, zrak i
zemlju. D a se je Hackel bavio i sa studijem društvene
nauke, umjesto da se isključivo bavljaše prirodnim znano­
stima, znao bi, da se ovi zločinci dadu promijeniti u korisne,
uporabive članove ljudskog društva, ako im društvo dade
odgovarajuće uslove života. O n bi našao, da uništavanje
pojedinih zločinaca ili činjenje bezopasnima isto tako malo
spriječava pojavu novih zločina, kao i kad se na jednoj
njivi doduše pokida korov, ali se zaboravi počupati korijen
i uništiti sjeme. Čovjeku ne će nikad biti mogućno, da
apsolutno spriječi stvaranje štetnih organizama u prirodi, ali
m u je m o g u ć n o , d a s v o j u , d r u š t v e n u o r g a ­
n i z a c i j u , k o j u je on s a m s t v o r i o , popr a vi
tako, da ona s v im a s t v a r a p o v o l j n e uslove
za e g z i s t e n c i j u , da s v a k o m p o j e d i n c u daje
p o d j e d n a k u s l o b o d u r a z v i j a n j a , p a d a mu
v i š e n i j e p o t r e b n o , da s v o j u g l a d ili s voj
n a g o n za i m e t k o m ili s v o j u a m b i c i j u p o d ­
m i r u j e n a r a č u n os t a l i h. Neka se proučavaju u z-
r o c i zločina i neka se odstranjuju, pa će biti i zločini
odstranjeni.2
1 Prirodna povjest stvaranja. Četvrto popravljeno izdanje. Str. 155.
i 156. Berlin 1873.
2 Slično tvrdi Plato u svojoj „Državiu : „Zločini imaju svoj uzrok u
neobrazovanosti i u zlom odgoju i uredjenju države.1' Plato je dakle su­
štinu društva poznao bolje, negoli učeni njegovi nasljednici poslije tride-
setidva stoljeća. T o baš nije utješljivo.
 313

Oni, koji hoće da zločine otklone na taj način, što će

uništiti njihove uzroke, ne mogu dabogme da se sprijatelje
s nasilnim mjerama za njihovo ugušivanje. O ni ne mogu
spriječavati društvo, da se na svoj način zaštićava od zlo­
činaca, koje ne može mirno pustiti da vrše svoj posao;
ali oni u toliko neodoljivije zahtijevaju izmjenu društva iz
osnova, t. j. uništavanje uzroka, koji izazivaju zločine.
Statističari i socijalni političari pokazali su toliko puta
na tijesnu vezu izmedju socijalnog stanja društva i prestupa
i zločina.1 Jedan od najobičnijih prestupa — koji naše
društvo i pored svih kršćanskih učenja o milosrdju smatra
kao prestup — jest prosjačenje u danima slabog posla.
T u nam statistika kraljevine Saske pokazuje, da je broj
lica sudbeno kažnjenih zbog prošnje rastao u toliko više,
u koliko je rasla velika privredna kriza, koja je u Nje­
mačkoj počela 1890, a 1892 do 1893 dosegla svoj najviši
stepen. Godine 1890 bilo je radi ovog delikta kažnjeno
8813, 1891 10075, 1892 — 13120 osoba. Slično je i u
Austriji, gdje je radi skitanja i prosjačenja osudjeno god.
189) — 90926, a godine 1892 — 98998 osoba. 2 T o je
vrlo veliki porast.
Proletarizovanje masa na jednoj strani sa naglim go­
milanjem bogatstva na drugoj strani, to je uopće obilježje
našeg perioda. Pravac razvoja, u kom se nalazimo, vidi se
već iz te činjenice, što je u Saveznim Državama godine
1900 petorica ljudi, J. D. Rockfeller, nedavno umrli Har-
riman, D. Pierpont Morgan, W . N. Vanderbilt i G. D.
Gould, posjedovalo preko 3200 milijuna maraka i što je
njihov uticaj toliki, da vladaju ekonomskim životom Sjedi­
njenih Država, pa i jednim dijelom Evrope. U svim kul­
turnim zemljama kapitalistička velika udruženja, čiji soci­
jalni i politički uticaj postaje sve osudniji, predstavljaju
najznačajniju pojavu novijega vremena.

1 M . Skursky, Iz najnovije literature o ekonomskim uzrocima krimi­

naliteta. „N ovo Vrijem e", 2 3 . godište, ? . svezak.
2 H . Herz, Zločin i zločinaštvo u Austriji. Str. 49. Tiibingen 1908.
„Z a zločinačko djelo." veli pisac, „od velike je važnosti svaka ekonom­
ska forma. Organizacija proizvodnje i potrošnje i razdioba gospodarskih
dobara djeluje često odlučno na zločine."
 314

Sedamnaesto poglavlje.

Proces koncentracije u kapitalističkoj

industriji.
Industrija potiskuje zemljoradnju.
Kapitalistički privredni sistem vlada ne samo nad dru­
štvenom, već i nad političkom organizacijom; on upliviše
i vlada nad osjećanjem i mišljenjem društva. Kapitalizam
je gospodar i zapovjednik proletera, čiju radnu snagu on
kupuje kao robu za upotrebu i iskorišćavanje, i to po ci­
jeni, čija se veličina kao i kod svake druge robe upravlja
prema ponudi i potrošnji i oscilira oko troškova za njenu
proizvodnju, čas iznad njih, čas ispod njih. Ali kapitalist
ne kupuje radnu snagu „Boga radi" ili zato, da bi učinio
veselje radniku, — premda on prikazuje stvar takovom, —
već da od njenog rada dobije profit, koji trpa u svoj džep
u obliku poduzetničke dobiti, kamata, zakupnine, rente od
zemljišta. Ovaj višak vrijednosti, koji je iscijedjen iz rad­
nika i koji se kod poduzetnika iznova kristalizuje u ka­
pital, u koliko ga on ne potrati, daje kapitalistu moguć­
nosti, da stalno povećava svoje poduzeće, da usavršuje
proces proizvodnje i da upotrebljava uvijek novu radnu
snagu. A to mu opet omogućuje, da poput konjanika u
oklopu stane naproti neoboružanom pješaku i da ga uništi.
O va nejednaka borba razvija se sve jače i jače na
svim područjima i poslije radne snage mladića i djece
predstavlja žena u njoj sve veću ulogu, kao najjeftinija
radna snaga. Posljedica takvog stanja je sve oštrija po-
djelba na jedan razmjerno mali broj moćnih kapitalista i
na grdnu masu golaća, koji su bez ikakva kapitala upućeni
na svakodnevnu prodaju svoje radne snage. Srednji stalež
dolazi u ovakovu razvoju u sve nesigurniji položaj.
Kapitalističko iskorišćavanje zahvata, jednu za drugom,
sve oblasti rada, u kojima je dotle još vladao mali obrt. Me-
djusobna konkurencija kapitalista sili ih, da nalaze uvijek
nova područja izrabljivanja. Kapital obilazi „kao ričući lav
 315

i traži, koga će progutati". Male i slabije egzistencije uni­

štavaju se, pa ako im ne uspije da se spasu na drugo
koje područje, — što je sve teže i sve manje moguće, —
one zapadaju u klasu najamnih radnika ili katilinarskih
egzistencija. Svi pokušaji, da se propadanje zanata i srednjeg
staleža spriječi zakonima i ustanovama, koje se mogu
uzeti samo iz ropotarnice prošlosti, pokazuju se bezus­
pješnima ; i ako bi za neko vrijeme održavali ovog ili
onog u iluziji o njegovu položaju, ta iluzija iščezava brzo
pred silinom (akata, koji se jave. Proces, u kom krupni
gutaju sitne, istupa jakošću i neumoljivošću prirodnog za­
kona tako reći opipljivo pred oči.
Kako se socijalna struktura Njemačke promijenila u
kratkom razdoblju od dvadesetipet godina, — od 1882.
do 1895. i od 1895. do 1907., — neka nam pokaže
uporedjenje rezultata na dva privredna popisa u rečenim
godinama. Bilo je :
privred. u glavnom zanimanju više ili manje
od 1882
1882 189 5 1907

Poljoprivreda . . 8236496 8292692 9883257 + 1646761 = 19,99

Industrija . . . 6396465 8281220 11256254 + 4 8 5 9 7 8 9 = 7 5 ,9 8
Trgovina i promet 1570318 2338511 34 7 7 6 2 6 + 1 9 0 7 3 0 8 = 1 2 1 ,4 6
Kućanstvo . . . 397582 432491 471695 + 7 4 1 1 3 = 18,63
Javne službe i
slobodni pozivi 10 3 1 1 4 7 1425961 1738530 + 7 0 7 3 8 3 = 6 8 ,5 6
Bez zanimanja 1354486 2142808 3404983 + 2 0 5 0 4 9 7 = 15 1 ,4 0
U kupno . . . 1 8 9 8 6 4 9 4 2 2 9 1 3 6 8 3 3 0 2 3 2 3 4 5 |+ 1 1 2 4 5 8 5 1 = 5 3 ,9 5

privrednika sa članovima porodice više ili manje

od 1882
1 882 1 895 1907

Poljoprivreda . . 19 2 2 5 4 5 5 1 8 5 0 1 3 0 7 1 7 6 8 1 1 7 6 - 1544279= 18,18

Industrija . . . 1 6 0 5 8 0 8 0 2 0 2 5 3 2 4 1 2 6 3 8 6 5 3 7 + 10328457 = 6 4 ,2 5
Trgovina i promet 4 5 3 1 0 8 0 5 9 6 6 8 4 6 8 2 7 8 2 3 9 + 3747159= 8 2 ,6 9
K ućanstvo . . . 938294 886807 792748 — 145546= 15,57
Javne službe i
slobodni pozivi 2 2 2 2 9 8 2 2 8 3 5 0 1 4 3 4 0 7 1 2 6 + 1 1 8 4 1 4 4 = 5 3 ,3 3
Bez zanimanja 2246222 3327069 5174703 + 2 9 2 8481 = 1 3 0.30

Ukupno . . . 45222113 5177 0 2 8 4 61720529 + 16498416 = 3 4 ,2 7

U z to dolaze sluge 1324924 1339318 1264755 - 60169 = 4 ,5 3
 316

Ovi brojevi pokazuju, da se u toku navedenih dvade­

setipet godina izvršila velika promjena stanovništva i nji­
hovih zanimanja. Stanovništvo, koje živi od industrije (ru­
darstva i graditeljstva), trgovine i prometa, umnožalo se na
račun poljoprivrednog stanovništva; gotovo cijeli priraštaj
— 6548171 od 1882 do 1895 i 9950245 od 1895 do
1907 — dolazi jedino na ono prvo stanovništvo. Istina,
broj privrednika, kojima je poljoprivreda glavno zanimanje,
porastao je za 1646761 glava, ali je on daleko zaostao
iza prirasta cjelokupnog stanovništva, a broj cjelokupnog
poljoprivrednog življa čak je spao za 1544279 = 8 pro­
cenata.
Sasvim drugačije stoji stvar u industriji (uključivši ovamo
graditeljstvo i rudarstvo), trgovini i prometu. U obadvim
kategorijama veoma je jako porastao broj privrednika i čla­
nova njihovih porodica, i to u većoj mjeri, no što je raslo
stanovništvo. Broj privrednika u industriji, koji je već go­
dine 1895 dostigao broj privrednika u poljoprivredi, pre­
stigao ga je sada za 1372997 glava ili za 15 postotaka.
A broj članova njihovih porodica nadmašio je broj članova
poljoprivrednih porodica za 8705361 glavu ili 49 proce­
nata (godine 1895. za 1751934). Još silnije se penje broj
privrednika i članova njihovih porodica u trgovini i sao­
braćaju.
R e z u l t a t j e t aj , d a p o l j o p r i v r e d n o s t a ­
n o v n i š t v o , to j e s t onaj pr a vi k o n z e r v a ­
tivni dio stanovništv a, koji sačinjava
g l a v n i o s l o n a c s t a r o g p o r e t k a stvari, biva
sve više p o tis k iv a n o i pr ekrivano sta nov­
ništvom, koje se bavi industrijom, trgo­
v i n o m i s a o b r a ć a j e m . Stvar ništa ne mijenja to,
što se od 1882. isto tako znatno zajedno sa svojim po­
rodicama povećao i broj onih, koji živu od javnih služba
i slobodnih zanimanja. Osim toga se još mora primjetiti,
da je kod ovog odjela zanimanja prigodom zadnjeg popisa
bilo nešto manje privrednika — barem relativno , ali
broj članova njihovih porodica raste 1895. i 1897. još i
dalje prema godini 1882., i ako je taj prirast mnogo manji
- od 1882. do 1895. za 38,29, a od 1895. do 1907.
 317

samo za 21,96 procenata. Jak priraštaj onih, koji su bez

zanimanja zajedno sa članovima njihovih porodica, ima se
pripisati namnožavanju rentijera, računajući tu i one, koji
živu od rente za nesrećne slučajeve, za nesposobnost i za
osiguranje u starosti, i većem broju onih, koji primaju milo­
stinje, studente svih vrsti, članove ubožnica, bolnica, lud­
nica i tamnica.
Karakterističan je i sićušan priraštaj privrednika u kuć­
noj službi, kao god i direktno opadanje broja slugu, što
dokazuje prvo, da se relativno smanjuje broj onih, kojima
prihod dopušta da drže ta lica, a drugo, da je medju pro-
letarcima, koji čeznu za većom ličnom nezavisnošću, sve
manje obljubljeno ovo zanimanje.
G odine 1882 privrednici, kojima je poljoprivreda glavno
zanimanje, sačinjavali su 43,38 procenta, 1895— 36,19, a
1907 još samo 32,69 procenta od ukupnog broja privred­
nika; ukupni broj poljoprivrednika, iznosio je 1882— 42,51
procenta, 1895— 35,74, a 1907 ne više od 28,65 procenata.
Nasuprot tome, broj privrednika, kojima je glavno zanimanje
industrija (uključivši amo rudarstvo i graditeljstvo), iznosio
je 1882— 33,69 procenta, 1895— 36,14, a godine 1907—
37,23 procenata. Z ajedno sa članovima svojih porodica
sačinjavahu oni 1882— 35,51, .1 8 9 5 —39,12, ali godine
1907. već 42,75 procenta. Z a privrednike u trgovini i sa ­
obraćaju i članove njihovih porodica brojke su stajale ovako:
S porodicom Bez nje
1882 . .. . 10,02 8,2 7
1895 . .. .1 1 ,5 2 10,21
1907. .. .13.41 11,50
Vidimo dakle, da je sada 56,16 procenata (u Saskoj
čak 74,5) čitavog pučanstva Njemačke upućeno na indu­
striju i trgovinu, dok poljoprivreda ne uposluje više od
28,65 (u Saskoj tek 10,07) procenata

2. Proletarizovanje napreduje. Prevlast velike

industrije.
Ali je važno konstatirati i to, kako se privredno p u ­
čanstvo dijeli na samostalne privrednike, namještenike i
radnike, i kako se ove tri kategorije dijele po spolovima.
T i brojevi naći će se na tabeli na str. 318.
 Samostalni privrednici Namještenici Radnici
ito

1895 1907 1882 1895 1907 1882 1895 1907

ST ST

co —
to
to <1
s s<

2010865! 2 2 2 1 8 2 6 60763 78066 82548 3629959 3239646 3028983

° i
I?
itaf

27716«! 346899 5881 18107 16264 2251860 2388148 4254488

1 skupa . . 2288033 2568725 2500974 66644 96173 98812 5881819 5627794 7 28 3 4 71
| muški . . .1621668 1542272 1499832 96807 254071 622071 3551014 4963409 7030427
Industrija \ ženski . . 579478 519492 477290 2269 9324 63936 545229 992302 1 562698
318

\ skupa . . 2201146 2061764 1977122 99076 263745 686007 4096243 5 9 5 57 1 1 8593125

| muški . . 550936 640941 765551 13 8 3 8 7 249920 426220 582885 ! 836042 1354482
Trgovina •{ ženski . . 15 0 5 7 2 202616 246641 3161 11987 | 79689 1443 7 7 365005 605043
7T

®
C
701508 843557

*o
1012192 14 1 5 4 8 261907 505909 727262 123 3 04 7 195 9 5 2 5
“

ST
SJi
S«
°H
C 4183039 4405039 4338123 295957 5 8 2 4 0 7 11308 39 7763858 9071097 1 3 6 9 4 16 0

JT
nN<
o'
X3
10 0 7 2 1 8 106 9 0 0 7 105 2 1 6 5 11311 39418 159889 3745455 4161 9 6 1

°“
2941466

1
Cn
U>

Oi
to
to
to
5 1 90687J 5474046 5490288 307268 621825 17836121

X)
c

8
£
§
l
1 j
 319

O na pokazuje, da je u poljoprivredi broj samostalnih

privrednika od 1882 do 1895 istina porastao za 280692
glave = 12,5 procenata, ali da je od 1895 do 1907 opet
za 67751 glavu spao, tako da je prema godini 1882 broj
samostalnih privrednika porastao tek za 212941 glavu =
9,2 procenata. Nasuprot tomu broj radnika, koji je od 1882.
do 1895. spao za 254025 glava = 4,3 procenta, digao
se od 1895. znatno — za 1655677 glava = 29,4 pro­
cenata. Posmatramo li taj priraštaj izbliže, naći ćemo, da
se on ima pripisati umnožavanju članova porodica ženskog
spola (za 170532 kod muškog, a za 1820398 kod ženskog,
zajedno za 1990930). Uzmemo li u obzir nadničarski i
družinski rad u poljoprivredi, pokazat će se nazadak muških
radnika za 381 195 glava, a prirast ženskih za 45942, za­
jedno dakle znatni nazadak poljoprivrednih radnika za
335253 čovjeka. U poljoprivredi nije samo manji broj sa­
mostalnih privrednika, već i družine i nadničara; prirast
privrednika, koji se bave poljodjelstvom, ima se prema
prošlom popisu pripisati jakom namnožavanju porodičnih,
naročito ženskih članova.
Drugačije je u industriji. T u je u razdoblju od dvade-
setipet godina broj samostalnih privrednika spao za 234024
= 10,6 procenata (od 1882 do 1895 za 139382 = 5,2
procenata), dok je stanovništvo poraslo za 36,48 procenata
(od 1882 do 1895 za 14,48). A to su poduzeća sa jed­
nim ili sa dva pomoćnika, koji su od toga trpjeli. Broj
radnika porastao je od 1882 do 1895 za 1859468, a od
1895. do 1907. za daljnih 2637414 glava. Uzmemo Ii pak
samo prave radnike, ez članova njihovih porodica, broj
je njihov od 5899708 u 1895. porastao na 8460338 ljudi
u 1907. T ri četvrtine svih ljudi, zaposlenih u industrijskim
zanimanjima, jesu radnici (75,16 procenata).
O pet se obratni odnošaj pokazuje u trgovini i saobra­
ćaju, gdje je čak i broj samostalnih privrednika, ali kao i
u industriji broj namještenika i radnika znatno porastao.
Naročito su žene, koje se u trgovini kao samostalne pri­
vrednice umnožavaju, a to su ili udove, koje se tuku kroz
život pomoću malog trgovanja, ili je to supruga, koja kuša
na ovaj način umnožiti prihod svojega muža. Broj samo­
 320

stalnih privrednika popeo se od 1882 do 1907. za 310584

~ 44,3 procenta, ali broj namještenika i radnika još se
i više umnožio (za 364361 = 258,8 i za 1232263 =
169.4 procenata). T o je očiti dokaz, kako se velika trgo­
vina razvila, osobito od 1895. do 1907. Broj namješte­
nika gotovo se podvostručio, a u njem se broj ženskih
namještenika pošesterostručio !
Općenito se od 1882. do 1907. broj samostalnih pri­
vrednika svih kategorija popeo za 5,7 procenata, pa je
dakle znatno zaostao iza umnoženja stanovništva (36,48
procenata). Nasuprot tome digao se broj namještenika za
325.4 procenata, što je dokaz, da moćno razvijena velika
industrija treba namještenika, dok je broj radnika porastao
za 39,1 procenata. O vdje treba istaknuti, da se medju
5490288 samostalnih privrednika nalazi vrlo veliki broj
ljudi, koji provode baš proleterski život. Tako je primjerice
od 2086368 industrijskih poduzeća bilo ništa manje nego
994743 njih s jednim pomoćnikom, a 875518 njih, koja
su uposlivala do pet pomoćnika. U trgovanju robom bilo
je 1907. od 709231 glavnih poduzeća ne manje nego
232780 poduzeća s jednom osobom, nadalje je bilo medju
samostalnim privrednicima u trgovini i saobraćaju 35306
kućaraca, zatim 5240 služnika, nadničara itd., tisuće age­
nata za osiguranje, kolportera itd.
Dalje valja obratiti pažnju i na to, da se u sve tri
kategorije broj samostalnih privrednika ne poklapa sa brojem
poduzeća. A ko primjerice jedan vlasnik firme ima desetak
podružnica, kao što je to na primjer slučaj u trgovini du­
hanom i cigarama, ili ako jedna potrošačka kooperativa ima
toliko i toliko dućana, onda se svaka podružnica računa
kao zasebno poduzeće. T o isto važi i za industrijska po­
duzeća, na primjer kad jedna fabrika strojeva ima i svoju
livnicu gvoždja i stolarsku radionicu itd. Navedeni brojevi
ne daju dakle tačnih obavještenja o koncentraciji poduzeća
s jedne strane, ni o kvalitetu egzistencije na drugoj strani.
Pa ipak, uprkos svim manjkavostima, podaci najnovijeg
popisa obrtnih gazdinstava od 12. lipnja 1907. podaju
sli^u najsnažnije koncentracije i centralizacije kapitala u indu­
striji, trgovini i prometu. O ni pokazuju, da zajedno s po-
 321

spješnim industrijalizovanjem cijelog gospodarskog reda na­

preduje gigantskim koracima i koncentracija svih proizvodnih
sredstava u malo ruku.
Samostalni privrednici, radeći posve sami, koji su još
1882. pokazivali broj 1877872, opali su od godine 1895.
još i više, godine 1895. bilo ih je nabrojenih 1714351, a
1907. još samo 1446286, dakle manjak za 431586 = 22,9
procenta. Malo je gazdinstvo padalo jako od popisa do
popisa. 1882. iznosilo je ono 59,1 procenata, 1895. —
46.5, a godine 1907. još samo 37,3 procenata svih osoba,
zaposlenih u privredi. Posve se protivno tomu razvijalo
veliko gazdinstvo, koje se diglo od 22,0 na 29,6 i 1907.
na 37,3 procenata. Sto su veća gazdinstva, to je brži po­
rast. O d 1895. do 1907. porastao je personal malih gaz­
dinstava za 12.2 procenata, onaj srednjih gazdinstava za
48,5 procenata, a personal velikih poduzeća za 75.7 po­
stotaka. Sa 5350025 ljudi, z poslenih u privredi, godine
1907.postalo je veliko gazdinstvo najveća grupa,dok je
još 1882. uposlivalo znatno manje osoblja, nego lijedno
gazdinstvo s jednim čovjekom. U grupi od sedmero zani­
manja ima ono vladajući položaj s više od polovice svega
osoblja. T ako je od svakih 100 osoba zaposleno u velikim
gazdinstvima:
Rudarstvo . . . • . . . . 9 6 ,6 procenata
Industrija str o je v a ................ 7 0 ,4 „
Kemijska industrija . . . . 6 9 ,8 „
Tekstilna industrija . . . . 6 7 ,5 „
Industrija p a p i r a ................5 8 ,4 „
Kamena i zemljana industrija 5 2 ,5 ,,
Industrija sapuna, masti i ulja 5 2 ,3 „
U ostalim je grupama veliko gazdinstvo imalo već 1895*
većinu, ali njegov se položaj još znatno pojačao (obradji-
vanje metala 47,0, poligrafski obrti 43,8, saobraćajni obrti
41.6. gradjevni obrt 40,5 procenata svih osoba, zaposlenih
u privredi). T ako je gotovo na svim oblastima razvoj bio
povoljan po veliko gazdinstvo.
Koncentracija gazdinstva i, što je jedno te isto, koncen­
tracija kapitala vrši se osobito brzo tamo, gdje je kapita­
lističko gazdinstvo zavladalo u punoj mjeri. Uzmimo pri-
A . Bebel. Ž en a i socijalizam . 21
 322

mjerice proizvodnju piva. U njemačkoj pivarskoj poreskoj

oblasti, kamo ne ubrajamo Bavarsku, Wiirttemberg, Baden
i Elsass-Lotaringiju, bilo je
G odina ukupno od tog broja sa proizvodnjom piva
pivara zanatskih od 1000 hektolitara
1873. . . . 13.561 1 0 .927 19 65 5
1880. . . . 11.5 6 4 10 .374 21 .1 3 6
1890. . . . 8 .9 6 9 8 .0 5 4 3 2 .2 7 9
1900. . . . 6 .9 0 3 6 .2 8 3 44 .7 3 4
1905. . . . 5 .9 9 5 5 .6 0 2 4 6 .2 6 4
1906. . . . 5 .7 8 5 5 .4 2 3 4 5 .8 6 7
1907. . . . 5 .5 2 8 5.251 4 6 .3 5 5
Cjelokupni broj pivara spao je dakle od 1873. do 1907,
za 8033 = 39,3 postotaka, broj zanatskih pivara spao je za
3676 = 51,9 procenat, dok se opet proizvodnja piva po­
većala za 26,700.000 hektolitara = 135,7 postotaka. T o
znači propadanje sitnih i srednjih gazdinstava i ogromno
povećavanje krupnih gazdinstava, čija se proizvodna moć
silno razvija: godine 1873. došlo je na jednu pivaru
1450, a godine 1907.— 8385 hektolitara. Tako je svagdje,
gdje do vlasti dolazi kapitalizam. U Austriji bilo je go­
dine 1876 — 2248 pivara, koje su proizvodile 11,671.278,
a godine 1904-/05. bilo ih je još samo 1285, ali ove su
proizvodile 19,098.540 hektolitara piva.
Slične rezultate pokazuje proizvodnja kamenog ugljena
i rudarska industrija u Njemačkoj. U prvoj se broj cen­
tralnih poduzeća, koji je 1871. do 1875. iznosio prosječno
623, sveo 1886. godine na 406, a istovremeno se proiz­
vodnja ugljena povećala od 34,485.400 tona na 67,342.200
tona, a prosječni broj radnika porastao je od 172.074 na
239.954 glava. Slijedeća tabela prikazuje zorno taj proces
koncentracije u industriji kamenog i smedjeg ugljena
do 1907.
G od. Centralna Kameni ugljen Množina Centralna Smedji ugljen^ Množina
poduzeća Radnici (prosječ.) 1000 tona poduzeća Radnici (prosječ.) 1000 tona
1900. 338 4 1 3 .6 9 3 10 9 2 9 0 ,2 569 5 0 .911 4 0 4 9 8 ,0
1905. 331 4 9 3 .3 0 8 1 2 1 2 9 8 .6 533 5 4 .9 6 9 525 1 2 ,1
1906. 322 5 1 1 .1 0 8 13 7 1 1 7 ,9 536 5 8 .6 3 7 5 6 4 1 9 ,6
1907. 313 5 4 5 .3 3 0 1 4 3 1 8 5 ,7 535 6 6 .4 6 2 6 2 5 4 6 ,7
U proizvodnji kamenog ugljena smanjio se dakle od
sedamdesetih godina broj gazdinstava za 49,8 postotaka,
 323

dok je broj uposlenih radnika porastao za 216,9 procenata,

a proizvodnja čak za 420,6 postotaka.
U čitavoj rudarskoj industriji bilo je u godinama:
Broj centralnih Prosječni broj Množina
poduzeća radnika 1000 tona
187 1 .— 7 5 . . . . 3034 2 7 7 .8 7 8 5 1 0 5 6 ,0
188 7 ................................ 2 1 4 6 3 3 7 .6 3 4 8 8 8 7 3 ,0
1889 ................................ 1962 3 6 8 .8 9 6 9 9 4 1 4 ,0
190 5 ...................................... 1862 6 6 1 .3 1 0 2 0 5 5 9 2 ,6
190 6 186 2 6 8 8 .8 5 3 2 2 9 1 4 6 ,1
190 7 ................................ 1958 7 3 4 .9 0 3 2 4 2 6 1 5 ,2

O vdje se dakle broj gazdinstava smanjio za 35,5

procenata, ali je zato porastao broj uposlenih radnika
za 164r4 procenta, kao što i proizvodnja za 374,5 pro­
centa.
Prema manjem, ali mnogo bogatijem broju poduzetnika
stajaše nasuprot znatno porastao broj proletaraca. 1871.
do 1875. došlo ih je prosječno na svako gazdinstvo 92,
1887. — 160, a 1907. bilo ih je 307, uprkos tomu, što
se broj gazdinstava od 1862. u godini 1906. povećao na
1958 u 1907.1
,,U rajnsko westfalskom industrijskom području bilo je
1907. istina još 156 rudnika, ali otuda ih je 34 (21,8
procenat) raspolagalo sa više od preko 50 procenata rad­
nika. I premda statistika gazdinstava navodi još 156 ruhr-
skih cehova, ipak je sindikat ugljena, iz kojega su isklju­
čeni svi rudnici, imao samo 76 članova; tako je već da­
leko bila napredovala koncentracija rudnika. Prema izvještaju
iz veljače god. 1908. iznosila je brojka sudioništvovanja u
ugljenom sindikatu 77,9 milijuna tona ugljena." 1
Godine 1871. bilo je u prometu 306 visokih peći sa
23.191 radnika, koji su proizvodili 1563.682 tone sirova
željeza, a u godini 1907. proizvodilo je 303 visokih peći
sa 45.201 radnikom već 12,875.200 tona, na svaku vi­
soku peć u godini 1871. — 5110 tona, u godini 1907.
— 42.491 tona! „Prem a jednom popisu, što je u ožujku

1 O tto H u e, Prilozi k povjesnom razvoju rudarske industrije. „N ovo

Vrijeme**, 27. godište, 1. svezak, str. 6 6 5 .
 324

1896. objelodanjen u listu .Ocjel i željezo1, mogla je u ta

vrijeme sama jedna njemačka talionica, Oberhausen na
Rtu dobre Nade, proizvoditi sirova željeza do 820 tona
u 24 sata. Ali već godine 1907. bilo je 12 talionica,
koje su mogle u 24 sata proizvesti 1000 i vise tona '*1
Godine 1871./72. obradilo je 311 tvornica u industriji
repnog šećera 2,230.918 tona repe, godine 1907./08. na­
suprot 365 tvornica 13,482.730 tona. Prosječna obradba
repe iznosila je na svaku tvornicu 1871./72. — 7237, a
1907./08. — 36.939 tona! Godine 1871./72. dobilo se
186.441 tona = 8,28 procenata obradjene repe, a 1907./08.
— 2017071 tona = 14,96 procenata.
I ta se tehnička revolucija vrši ne samo u industriji,
nego i u saobraćaju. Njemačka pomorska trgovina imala je :
G odine Jedrilica Tovarna sposobnost P osade lj
u tonama
1871 . . . . 4372 90 0 .3 6 1 34739
1901 . . . . 2270 5 2 5 .1 4 0 12922
1905 . . . .2 2 9 4 4 9 3 .6 4 4 1 2914
1 90 8 . . . . 2345 4 3 3 .7 4 9 12800
1909 . . . . 2361 4 1 6 .5 1 4 12844
manje nego 1871 2011 manje 4 8 3 .8 4 7 manje 21895

Brodarstvo pomoću jedrilica znatno dakle opada, ali u

koliko ono još postoji, t o v a r n a s p o s o b n o s t l a d j e
i b r o j p o s a d e o p a d a . 1871. na jednu jedrenjaču do­
lazila je tovarna sposobnost od 205,9 tona i posada od
7,9 ljudi; 1909. pak, jedrenjača je prosječno imala tovarnu
sposobnost od 176,4 tona i posade samo 5,4 ljudi. Drugu
sliku pokazuje njemačko parobrodarstvo na moru. Njemačka
je imala:
G odine Parobroda Tovarna sposobnost Posade ljudi

1871 . . . . 147 81994 4736

1901 . . . . 1390 1 ,3 4 7 .8 7 5 36801
1905 . . . . 16 5 7 1 .7 7 4 .0 7 2 46747
1908 . . . . 1922 2 .2 5 6 .7 8 3 57995
1909 . . . . 1953___________ 2 .3 0 2 .9 1 0 ____________ 58451
vise nego 187V 1806 2 ,2 2 1 .0 0 6 53715

1 O tto H ue, u spomenutoj knjizi, str. 666.

 325

N e samo dakle da se broj parnih ladja znatno povećao,

nego se i njihova tovarna sposobnost još više povećala,
a medjutim posada razmjerno pala. 1871. jedna parna ladja
imala je prosječno tovarnu sposobnost od 558 tona, a
posadu od 32,1 čovjeka; 1909. pak imao je jedan pa­
robrod prosječnu tovarnu sposobnost od 1230 tona i po­
sadu od svega 29 ljudi.
Z a kapitalistički razvoj našeg gospodarstvenog poretka
govori i brzi porast motorskih sila. Prema Viehbahnu u
industriji carinskog područja bilo je 1861. upotrebljeno
99.761 konjskih sila.1 1875. upotrebljavalo se u Njemačkoj
u poduzećima, gdje je bilo uposleno više od 5 ljudi
1055750 konjskih sila i to u 25.152 slučajeva, dok je go­
dine 1895. bilo upotrebljeno 2,938.526 konjskih sila, skoro
tri puta toliko, u 60.176 slučajeva. Željeznička (i tram-
wajska) poduzeća i parobrodarstvo nijesu navedeni u toj
statistici.
U Pruskoj je bilo nabrojeno konjskih sila :
G odine Stojeći parostroji Pomični parostroji i lokomobili
1879 . . . . . 8 8 8 .0 0 0 4 7 .0 0 0
1896 . . . . 2 ,5 3 4 .9 0 0 1 5 9 .4 0 0
1900 . . . . 3 ,4 6 1 .7 0 0 2 2 9 .6 0 0
1905 . . . . 4 ,6 8 4 .9 0 0 3 1 5 .2 0 0
1906 . . . . 4 ,9 9 5 .7 0 0 3 3 4 .4 0 0
1907 . . . . 5 ,1 9 0 .4 0 0 3 6 3 .2 0 0

U Pruskoj se dakle u razdoblju od 1879. do 1907.

broj upotrebljenih konjskih sila gotovo pošesterostručio!
Koliko je silno napredovao razvoj industrije prema popisu
od 1895., vidi se otuda, što se u Pruskoj broj stojećih
parostroja od 1896. do 1907. umnožio za 35 postotaka i
što je čitava radna sposobnost strojeva u to vrijeme porasla
čak za 105 procenata. Dok je godine 1898. ukupno 3305
parostroja sa 258726 konjskih sila služilo za tjeranje dina-
mostrojeva, godine 1907. bilo ih je 6191 sa 954945
konjskih sila, što znači porast za 87 odnosno 269 procenata.2
Slijedeće brojke pokazuju porast parne snage po
konjskim silama u najvažnijim industrijam a:
1 A . H esse , Statistika privrede, Str. 168. Jeoa 1909.
2 A . H e s s e , u pomenutoj knjizi, str. 163. do 164.
 326

Industrija 1879 1897 1907

Rudnici i talione . . 5 1 6 .0 0 0 1 ,430 0 0 0 2 ,2 8 4 .0 0 0
Kamen i opeke . . . 2 9 .0 0 0 1 3 2.000 2 5 5 .0 0 0
Obradba metala . 2 3 .0 0 0 5 7 .0 0 0 11 3 .0 0 0
S t r o je v i..................... 22.000 6 1 .0 0 0 3 2 9 .0 0 0
T e k s t i l ..................... . 8 8 .0 0 0 2 4 3 .0 0 0 3 2 3 .0 0 0
1 naočigled ovom bajoslovnom razvoju produktivnih
snaga i ove silne koncentracije kapitala hoće još neki da
pokušavaju, kako bi ovu činjenicu oporekli. Na jedana­
estom zboru medjunarodnog statističkog instituta u Ko­
penhagenu (kolovoz 1907.) pokušao je to učiniti fran­
cuski ekonomista Yves Guyot. Na temelju jedne površne
statistike predložio je on, da se riječ „koncentracija*4 od­
strani iz statistike. Njemu je izmedju ostaloga odgovorio
Karl B iicher: „Apsolutno umnožavanje broja gazdinstava
može se dapače vrlo lako dogadjati u isto vrijeme, dok
se ona koncentrišu. Ali svagdje, gdje su poduzimani po­
pisi po gazdinstvima (etablissements), neizbježiva su dvo­
struka popisivanja; jedna banka sa 100 depozitnih blagajna
broji se kao 101, jedna pivovara sa 50 pivotočja, što imaju
lokal i inventar, daje 51 gazdinstvo. Dašto, da podaci
jedne takve statistike ne dokazuju ništa u prilog navedenom
pojavu.**
„Prema dosadašnjim istraživanjima č i n i s e , da samo
poljoprivreda nije podložna procesu koncentracije; u obla­
stima rudarstva, trgovine, saobraćaja, osiguranja i gradi­
teljstva ona je očita; u oblasti industrije nju je teže
uočiti stoga, što svaki kulturni narod, koji se snažno raz­
vija, mora pokazivati proširivanje industrijske proizvodnje,
i to radi četverih razloga: 1. Sto industrija preuzima ranije
funkcije u kućnom gospodarstvu; 2. što se prirodni pro­
dukti u potrošnji nadomještavaju industrijskim produktima
(drvo željezom, prirodne boje umjetnima i t. d.) ; 3. radi
novih izuma (autom obil); 4. radi mogućnosti izvoza. Evo,
tu se baš stoga dogadja najopsežnija koncentracija, a da
se ipak ne smanjuje broj poduzeća, već se, šta više,
umnaža. Posvuda, gdje industrija proizvodi uporabivu robu
1 Profesor dr. S. Reyer, Snaga. Ekonomske, tehničke i kulturno-
povjesne studije o razvijanju državnih moći. Str. 348. Leipzig 1908.
 327

tipičnog značenja, neizbježivo je uništenje samostalnih malih

gazdinstava. T ako na najvažnijim oblastima gospodarstva
napreduju brzo kapitalistički oblici proizvodnje. Nije mudro
pobijati socijaliste u onom, u čemu imadu pravo, a u
tvrdnji, da koncentracija raste, imadu oni bezuvjetno pravo. “ 1
Istu sliku, što je pruža ekonomski razvitak Njemačke,
pokazuju sve industrijske države svijeta. Sve kulturne države
nastoje, da postanu sve više i više industrijskim državama;
ne samo, da one hoče proizvoditi industrijske artikle samo
za svoju vlastitu porabu, one hoće da ih i izvažaju. I zato
se ne govori samo o nekoj nacijonalnoj ekonomiji, već i
o s v j e t s k o j . Svjetsko tržište regulira cijene bezbroju
industrijskih i agrarnih produkata i vlada nad socijalnim
položajem naroda. Proizvodno područje od najvažnijeg zna­
čenja po odnošaje svjetske trgovine, to je sada sjevero-
amerikanska Unija, odakle dolazi glavna pobuda za revo-
lucijoniranje odnošaja u svjetskoj trgovini i buržoaskom
društvu. Popis od zadnjih trih decenija pokazao je slije­
deći rezultat.
U industriju uloženikapital pokazivaše:
1680 2 7 9 0 milijuna dolara
1890 ..................... 6525
1900 ..................... 9813
Vrijednost industrije bila j e :
1880 . . • . . 5 3 6 9 milijuna dolara
1890 ..................... 9 3 7 2
1900 ........................1 3000
Savezne Države stoje dakle danas kao industrijska
država na čelu svijeta, izvoz njihovih industrijskih i agrarnih
proizvoda diže se od godine. do godine, a golema gomi­
lanja kapitala, kao posljedica toga razvoja, nastoje se upo­
trijebiti i izvan granica zemlje i uplivišu u velikoj mjeri na
industriju i promet u Evropi. I sad to več nije pojedinački
kapitalista, što stoji kao pokretač iza ovog razvoja, već su
to konzorciji kapitalista i poduzetnika, koalicije kapitalista,
koje unište i najjače privatne poduzetnike, ako se namjere
na njih. Što će u tom razvoju početi srednji i mali podu­
zetnik, kad čak i veliki prepada?
1 Izvještaj medjunarodnog statističkog zavoda, 17. svezak, str. 183.
do 184. K openhagen 1908.
 328

3. Koncentracija bogatstva.
Ekonomski je zakon, da sa koncentracijom gazdinstava
i sve većom produktivnošću rada broj radnika relativno
o p a d ' a , dok se naprotiv bogatstvo koncentriše u sve
manji broj ruku procentualno prema ukupnom stanovništvu.
T o najbolje pokazuje razdioba prihoda u raznim kul­
turnim zemljama.
O d svih većih njemačkih država Saska ima najstariju
i relativno najbolju statistiku poreza na prihod. Zakon, koji
važi za taj porez, stupio je u život još 1879. Ali je bolje
uzeti jednu od kasnijih godina razreza, jer su prvih go­
dina vršeni prosječno dosta niski razrezi. Stanovništvo
Saske poraslo je od 1880. do 1905. za 51 procenat, broj
oporezovanih lica narasao je od 1882. do 1904. za 160
postotaka, a prihod, procijenjen za porez, za 23 procenta.
Do početka devedesetih godina godišnji prihod do 300
maraka bio je oslobodjen od poreza, a poslije do 400
maraka. Godine 1882. broj lica, oslobodjenih od poreza,
iznosio je 75.697 = 6,61 procenata svih, kojima je raz­
rezan porez, 1904. medjutim 205.667 = 11,03 procenata.
T reba još spomenuti, da se u Saskoj prihod žena i prihod
članova porodice ispod 16 godina uračunava mužu, odnosno
starješini porodice.
Broj poreskih plataca od 400 do 800 maraka prihoda
iznosio je 1882. 48 procenata svih, kojima je razrezan
porez, 1904. samo 43,81 procenta, jedan dio njih dakle
bio je uskočio u klase sa većim prihodima. Prosječni prihod
oporezovanoga iz ove klase bio se popeo u toj periodi
od 421 do 582 marke = 37 procenata, zaostajao je dakle
još daleko za prosječnim prihodom od 600 maraka. Po-
reski obvezanici sa prihodom od 800 do 1250 maraka
sačinjavahu 1882. 12 procenata svih, kojima je raz­
rezan porez, 1904. sačinjavahu 24,38 procenta svih opo­
rezovanih, broj oporezovanih sa prihodom od 1250 do
3300 (od 1895. sa 3400) maraka sačinjavao je, naprotiv,
1882. 20 postotaka, a 1904. samo 16,74 po sto od
svih onih, kojima je porez razrezan. Godine 1882. imahu
ispod 3300 maraka prihoda 97,60 postotaka oporezovanih,
 329

a godine 1904. ispod 3400 maraka 95,96 postotaka. Ako

se ima na umu, da je Lassalle 1863. računao, da u Pruskoj
prihodi od preko 3000 maraka iznose do 4 procenta cje­
lokupnih prihoda, ali da su medjutim kirije, porezi i cijena
gotovo svih životnih namirnica porasle, a isto se tako ja­
vile mnogobrojne potrebe, onda se položaj velikih masa
relativno vrlo malo popravio. Srednji prihodi od 3400 do
10.000 maraka činili su 1904. samo 3,24 postotka svih,
kojima je razrezan porez, a prihodi u iznosu od vise nego
10.000 maraka manje, nego 1 procenat (0,80). Broj po-
reskih obvezanika sa 12.000 do 20.000 maraka 0,80 pro­
centa. Broj prihoda u iznosu od preko 12.000 maraka po­
rastao je sa 4124 u 1882. na 11.771 u 1904., dakle za
188 procenata. Najviši prihod iznosio je 1882. 2,570.000
maraka, a 1906. 5,900.600 maraka. Rezultat je ovaj:
niži prihodi su se istina malo podigli, ali je to povišenim
cijenama više no izravnano, srednje su se klase procentu­
alno ponajmanje popravile, dok je medjutim broj i prihod
najbogatijih ljudi najjače ponarastao. Klasne su se dakle
suprotnosti zaoštrile.
U svojim istraživanjima o podjeli pučkih prihoda u
Pruskoj od 1892. do 1902. dolazi profesor Adolf W agner
do slijedećih rezultata. O n dijeli žiteljstvo Pruske u tri
velike skupine: donji stalež (najdonji do 420 maraka,
srednji 420 do 900, najgornji 900 do 2100 maraka), srednji
stalež (najdonji od 2100 do 3000, srednji od 3000 do
6000 i najgornji od 6000 do 9500 maraka) i na gornji
stalež (najdonji od 9500 do 30.500, srednji od 30.500 do
100.000 i najgornji s prihodom od preko 100.000 maraka).
Cjelokupni dohodak podjeljuje se u gotovo podjednakim
dijelovima na ove tri grupe. 3,51 postotka gornjeg staleža
raspolažu sa 32,1 procenta cjelokupnog prihoda, donji stalež,
obuhvatajući 70,66 postotaka slobodnih od poreza, raspo­
laže isto tako sa prihodom od 32,9 procenata cjelokupnih
prihoda, a srednji stalež sa 25,83 procenata raspolaže sa
prihodom od 34,9 postotka sveukupnih prihoda. Uzme li
se u obzir samo prihod, koji ima da odbacuje porez, vidjet
će se, da na oporezovanike sa 900 do 3000 maraka pri­
hoda, koji su godine 1892. sačinjavali 86,99 postotaka, a
 330

godine 1902. 88,04 postotaka svih poreznika, otpada

nešto preko polovice oporezovanih prihoda, naime 51,05
postotak godine 1892., a godine 1902. 52,1 postotka.
Na dohotke od preko 3000 maraka, koji predstavljaju 13
odnosno 12 postotaka svih cenzita, otpalo je od prilike
49 procenata godine 1892., a 48 procenata cjelokupnih
oporezovanih prihoda godine 1902. Prosječni dohodak malih
cenzita iznosio je u čitavoj Pruskoj godine 1892. od pri­
like 1374, a godine 1902. 1348 maraka, smanjio se
dakle za 1,89 po sto. Nasuprot tomu porastao je prosječni
prihod velikih cenzita od 8811 maraka u godini 1892. na
9118 maraka u godini 1902., dakle za 3,48 procenta. N a
gornji stalež, koji je godine 1892. predstavljao samo 0,5,
a godine 1902. 0,63 procenta svih cenzita, otpalo je
godine 1892. 15,95 procenata, a godine 1902. 18,37
procenata sveukupnog prihoda. Najslabije je umnožavanje
kod nižeg i imućnijeg srednjeg staleža, nešto jače kod naj-
gornjeg donjeg staleža, a najjače, i to rastući s porastom
prihoda od grupe do grupe kod najgomjeg srednjeg i kod
čitavog gornjeg staleža. Sto je veći prihod cenzita jedne
grupe, što su oni bogatiji, to se relativno više umnožava
njihov broj. A sve više raste broj cenzita s većim i naj­
većim dohotkom, a oni prosječno svi dobijaju sve veće
dohotke, što drugim riječima znači, dogadja se sve veća
koncentracija prihoda ne samo kod pojedinaca osobito bo­
gatih, već kod svih viših i najviših ekonomskih slojeva
pučanstva, koji brojno rastu, ako i predstavljaju jedan ap­
solutno ili relativno maleni broj. „O tuda slijedi zaključak,
da moderni gospodarski razvoj na svaki način koristi čita­
vom narodu porastom prihoda, a svakoj ekonomsko-soci-
jalnoj klasi množenjem njezinih članova, samo što se to
dogadja u vrlo nejednakoj mjeri, najviše najbogatijoj, zatim
donjoj klasi, a najmanje srednoj; da se je prema tome po­
većala diferencija klasa, u koliko ona ovisi o veličini pri­
hoda.4* 1
1 A d olf W agner, Prilog metodi statistike narodnih prihoda i na­
rodnog imetka, i Daljnja statistička istraživanja o podjeli narodnih prihoda
u Pruskoj na temelju nove prihodne statistike 1892. do 1902. „Časopis
kraljevskog pruskog statističkog zemaljskog ureda*1 1904.
 331

Prema poreznom popisu od 1908. bilo je u Pruskoj

104.994 oporezovanika s prihodom od preko 9500 ma­
raka i s cjelokupnim prihodom u iznosu od 3.123,273.000
maraka. Medju ovima njih 3796 s dohodcima od preko
100.000 maraka s čitavim prihodom, koji sačinjavaše
934,000.000 maraka. Bilo je nabrojeno 77 cenzita s više
od jednog milijuna prihoda. 104.904 cenzita, ili 1,78 pro-
cenat, s više od 9500 maraka prihoda imalo je iste do­
hotke, kao i 3,109.540 (52.9 procenta) njih sa dohotkom
od 900 do 1350 maraka!
U Austriji otpadaju „na prosječno 12 do 13 proce­
nata cenzita u prihodnim stupnjevima od 4000 do 12000
kruna okruglo 24 procenta čitavog čistog prihoda. Uzme li
se zajedno sav prihod do 12000 kruna, to u tu grupu
ulazi 97 procenata cenzita i 74 procenta prihoda. N a
ostala3 procenta oporezovanika dolazi
o n d a 26 p r o c e n a t a s v e u k u p n o g d o h o t k a / * 1
Minimum, slobodan od poreza, veći je, no u Pruskoj —
1200 kruna ili 1014 maraka. Mali oporezovanici s pri­
hodom od 1200 do 4000 kruna sačinjavahu godine 1904.
84,3 procenata svih oporezovanika. Broj najbogatijih ljudi
s više od 200.000 kruna prihoda činio je godine 1898.
255, godine 1904. — 307, to jest 0,032 procenta svih
cenzita.
U Velikoj Britaniji i Irskoj pripada, prema L. G . Chi-
ozza Money, polovica svega narodnog prihoda (više od
16.600 milijuna maraka) jednoj devetini svega pučanstva.
O n dijeli pučanstvo u tri skupine: bogataše s više od
700 funti šterlinga (14.000 maraka), imućnike s dohotkom
od 160 (3200 maraka) do 700 funti šterlinga i neimuć-
nike s manje od 160 funti šterlinga (3200 maraka) prihoda.
. S obitelju Prihod u funtama
šterlinga
Bogataši . . 2 5 0 .0 0 0 1 ,2 5 0 .0 0 0 5 8 5 ,0 0 0 .0 0 0
Imućnici . . 7 5 0 .0 0 0 3 ,7 5 0 .0 0 0 2 4 5 ,0 0 0 .0 0 0
Neim ućnici 5 ,0 0 0 .0 0 0 3 8 ,0 0 0 .0 0 0 8 8 0 ,0 0 0 .0 0 0
4 3 ,0 0 0 .0 0 0 1 .7 1 0 ,0 0 0 .0 0 0

1 F. Leiter, Podjela prihoda u Austriji. Str. 123. Leipzig 1908.

 332

I tako vise od jedne trećine sveukupnog narodnog

prihoda pripada manje nego jednoj trećini pućanstva.
Boothsova istraživanja o Londonu i Rowntreesova o Yorku
dokazaše, da 30 postotaka cijelog pučanstva mora da se
kroz čitavi život muči u pandžama vječite nevolje. 1
Na temelju statistike baština pruža E. Levasseur slije­
deću skrižaljku za Francusku: „Dvije petine narodnog bo­
gatstva nalaze se u posjedu od 98 procenata vlasnika,
koji posjeduju manje od 100.000 franaka; od prilike jedna
trećina pripada maloj skupini od 1,7 procenta, a četvrtina
čitavog narodnog prihoda čini posjed posve neznatne ma­
njine — 0,12 procenta!“
V idi se dakle iz toga, kako je velika množina onih,
što ne posjeduju ništa, a kako je malen broj klasa, koje
posjeduju mnogo.
„Neoporeciva je — veli G . Schmoller — rastuća ne­
jednakost. N e će biti dvojbeno, da je podjela imetka
Evrope od 1300. do 1900. bila nejednaka, dašto u vrlo
različitoj mjeri u pojedinim zemljama . . . Noviji je razvoj
sa sve jačim klasnim oprekama silno povećao nejednakost
imetka i prihoda. “ 2
Ali ovaj proces kapitalističkog razvitka i koncentracije,
koji se vrši u svim kulturnim državama, izaziva uslijed
anarkije u načinu proizvodnje, koju još do danas nijedan
trust ni savez nije mogao spriječiti, neminovnu suvišnu
proizvodnju i zastoj na pijaci. Mi ulazimo u krizu.

Osamnaesto poglavlje.

Krize i konkurencija.
1. Uzroci i posljedice krize.
Kriza se javlja zbog toga, što ne postoji nikakvo mje­
rilo, kojim bi se mogla prava potreba za nekom robom u
svako vrijeme mjeriti i pregledati. U gradjanskom društvu
1 L . G . Chiozza M oney, Bogatstvo i uboštvo. Strana 41. do 4 3 .
London 1908.
2 G . Schmoller, Nacrt opće nauke o narodnom gospodarstvu. 2.
svezak, str. 4 5 4 , 4 6 3 .
 333

ne ima te sile, koja bi mogla regulirati čitavu produkciju.

Prvo, broj kupaca jedne robe razasut je širom cijeloga
svijeta, a na sposobnost kupaca, od koje zavisi potrošnja
u masi, utiče veliki broj stvari, koje pojedini producent ne
može da kontrolira. Zatim, pored svakog producenta ima
mnogo drugih, čiju proizvodnu sposobnost pojedinac ne
zna. 1 sad, svaki se upinje svima sredstvima, koja mu stoje
na raspolaganju — jeftinijom cijenom, reklamom, davanjem
na što duži kredit, izašiljanjem putujućih agenata, pa čak
i potajnim i podmuklim klevetanjem produkata svojih kon­
kurenata, sredstvo, koje naročito cvjeta u kritičnim danima
— da pobijedi sve svoje konkurente. Cjelokupna proiz­
vodnja upućena je dakle na subjektivnu procjenu pojedinca.
Svaki poduzetnik, hoće li da se održi, mora lifrovati od-
redjenu količinu robe; ali on hoće da proda još mnogo
veći kvantum, jer od toga zavisi ne samo njegov veći
prihod, nego i vjerovatnost, da će triumfirati nad svojim
konkurentima i učvrstiti se u svom položaju. Z a neko je
vrijeme prodaja obezbijedjena, pa čak i povećana; to na­
goni na proširivanje poduzeća i na proizvodnju u većoj
masi. A li ti privremeni povoljniji odnosi ne nagone samo
jednog poduzetnika, da napregne svoje sile, nego njih s v e .
Proizvodnja predje daleko iznad potrebe. Najednom se
tržište prepuni robom. Prodaja zapne, cijene padnu, pro­
dukcija se ograniči. Ograničenje proizvodnje u jednoj grani
izaziva smanjivanje broja radnika, sniženje nadnica, ogra­
ničenje potrošnje u redovima radnika. Zastoj proizvodnje
i prodaje u drugim granama nužna je posljedica. Mali za­
natlije svake ruke, trgovčići, gostioničari, pekari, mesari
i t. d., čije su mušterije poglavito radnici, gube lijepu pro
daju svoje robe, pa i oni padaju u bijedu.

Kako djeluje jedna takva kriza, pokazuje statistika bes­

poslenih, što su je koncem siječnja 1902. sastavile berlinske
strukovne organizacije. U Berlinu i njegovim predgradjima
nabrojilo se preko 70.000 čisto besposlenih, a do 60.000
djelimično besposlenih radnika. D ne 13. veljače 1909.
berlinske su strukovne organizacije upriličile novo popisi­
vanje besposlenih, pa se pokazalo, da ima 106722 (92655
 334

muškaraca i 14067 ženskinja) besposlenih.1 U Engleskoj

se u rujnu 1908. godine nabrojilo 750.000 besposlenih.
T o su radnici, koji su htjeli da rade, ali nisu mogli naći
baš nikakva rada u ovom najboljem od svih svjetova. Č o­
vjek može da zamisli žalosne socijalne odnose tih ljudi!
Jedna industrija liferuje drugoj sirovinu, jedna zavisi od
druge, zbog toga jedna mora da trpi i podnosi udarce
druge. Krug onih, koji sudjeluju u krizi i koji su njome
pogodjeni, proširuje se. Veliki broj obveza, koje su se
primile u nadi, da će povoljno stanje dugo vremena trajati,
ne može da se izvrši i to još više pojačava krizu, koja iz
mjeseca u mjesec biva sve ogromnijom. Masa nagomilane
robe, orudja i strojeva postaje skoro bez vrijednosti. Mnoga
se roba prodaje često u bescjenje. Ovo bacanje uništi
često ne samo vlasnike te robe, već i na tucete drugih,
koji su ovim bacanjem prisiljeni, da svoju robu prodaju
isto tako ispod cijene troškova. No i za vrijeme krize po­
stojano se poboljšavaju načini proizvodnje s namjerom da
se predusretne konkurenciji; ali to sredstvo krije u sebi
opet uzroke novih kriza. Pošto je kriza dugo godina po­
trajala i pošto je suvišna proizvodnja pomalo odstranjena
prodavanjem proizvoda u bescjenje, ograničenjem pro­
dukcije i uništenjem manjih poduzetnika, počima se
društvo opet polagano oporavljati. Potreba se diže, ali za­
jedno s njom diže se odmah i proizvodnja. Iznajprije po­
lagano i oprezno, no čim povoljnije stanje potraje malo
duže, počne staro natjecanje doskora iznova. H oće se na­
doknaditi ono, što se izgubilo, i ljudi se nadaju sakriti se,
dok ne bukne nova kriza. Ali pošto se svi poduzetnici
bave tom istom mišlju, svaki usavršava sredstva za proiz­
vodnju, da bi došao ,,iznad“ drugoga, katastrofa se nanovo
izaziva, mnogo brže, još opasnijih posljedica. Bezbrojne
egzistencije dignu se kao lopte u vis i padnu, i ta nepre­
kidna promjena izaziva ono strahovito stanje, što ga pro­
življavamo u svakoj krizi. Krize postaju u toliko češće, u
koliko raste proizvodnja u masama i konkurentska borba
ne samo izmedju pojedinaca, već izmedju cijelih naroda.
1 Besposlica i popisi besposlenih zimi 1 9 0 8 ./0 9 . Berlin 1909. N a ­
kladom knjižare Vorvvarts.
 335

Borba oko mušterija u malom i potrošačkih područja u ve­

likom biva sve žešća i svršava konačno s golemim gubi­
cima. Roba i namirnice nagomilani su tu u velikim koli­
činama, medjutim masa ljudi, koja bi htjela da ih troši, ali
ne može da ih kupi, trpi glad i nevolju.
Godine 1901. i 1907./08. dokazale su još jednom
ispravnost ovog prikazivanja. Poslije godina privredne po-
tištenosti, u kojima je medjutim krupnokapitalistički razvitak
činio neprestanih napredaka, otpočelo je povoljnije kretanje
nalazeći priličnih pobuda u reformama i novim nabavama
za vojsku i mornaricu. Z a vrijeme ove periode počeo je
nicati bezbroj novih privrednih poduzeća najrazličitije vrsti,
veliki broj drugih povećao se i usavršio u težnji da se uz­
digne na onu visinu, koju dopušta stanje tehnike, da raz­
vije svoju proizvodnu sposobnost. A li je u isto tolikoj
mjeri porastao i broj poduzeća, koja su iz ruku pojedinih
kapitalista prešla u vlasništvo kapitalističkih udruženja (dio­
ničkih društava), a to je promjena, za koju je vazda ve­
zano manje ili više znatno povećanje poduzeća. Mnoge
hiljade milijuna maraka predstavlja kapital novoosnovanih
dioničkih društava. S druge strane su kapitalisti svih ze­
malja u težnji, da osnuju nnacijonalne i internacijonalne
saveze. Karteli, prstenovi, trustovi niču iz zemlje kao gljive,
i njima je svrha, da se utvrde cijene i da se proizvodnja
regulira na osnovci tačnih statističkih podataka, e da bi
se izbjeglo suvišnoj proizvodnji i opadanju cijena. N astu­
pilo je gorostasno monopolizovanje cijelih industrijskih grana
na korist poduzetnika, a na štetu radnika i potrošača, mo­
nopolizovanje, kakvog još nikad nije bilo. Mnogi su mislili,
da je kapital tako došao u posjed sredstva, koje mu omo­
gućuje ovladanje tržištem na sve strane, na štetu publike,
a na svoju korist. Ali izgled vara. Zakoni kapitalističke
proizvodnje ukazuju se uvijek jači od najlukavijih predstav­
nika sistema, koji mišljahu, da u svojim rukama imaju nje­
govo reguliranje. Kriza je ipak nadošla i pokazalo se i
opet, da su najlukavije proračunanosti bile opsjena i da
gradjansko društvo ne će izbjeći svojoj sudbini.
Ali kapitalizam radi u istom pravcu dalje, jer on ne
može nikuda iz svoje kože. Način, kojim on mora da
 336

djeluje, obara sve zakone gradjanske ekonomije. Slobodna

konkurencija — alfa i omega gradjanskog društva — trebala
bi na čelo poduzeća staviti najsposobnije. Iskustvo me­
djutim pokazuje, da ona na čelo stavlja redovito tek naj-
besavjesnije i najlukavije. A i dioničko društvo ukida svaku
individualnost. Kartel, trust, prsten idu još i dalje, ne samo
da pojedinac poduzetnik iščezava kao samostalna osoba,
već i samo dioničko društvo postaje karikom u lancu, što
ga u ruci ima jedan kapitalistički savez sa tom zadaćom,
da pritište i pljačka publiku. Pregršt monopolista nametne
se gospodarima društva, diktiraju mu cijene robi, a radni­
cima plaćevne i životne uslove.
T aj razvoj pokazuje, kako je suvišan postao privatni
poduzetnik, kao i to, da je proizvodnja, kojom upravlja
cijeli narod i ljudska internacijonala, postala ciljem, prema
kojemu kroči društvo. Samo s tom razlikom, što organizo­
vana proizvodnja i podjela dobara konačno n e ć e k a o
d a n a s p r i p a d a t i k l a s i k a p i t a l i s t a , v e ć c j e l i ni .
O pisana gospodarska revolucija, koju gradjansko društvo
rapidnom brzinom goni k vrhuncu njenog razvitka, zaoštrava
se neprestano novim važnim procesima. Dok sjeveroame-
rička konkurencija, koja se naglo povećava, potiskuje
Evropu svake godine sve više sa njenih potrošačkih po­
dručja, a konačno i sa njenog vlastitog tržišta, dotle se
podižu i neprijatelji na istoku, koji iz dana u dan čine sve
k r i t i č n i j i m privredni položaj cijeloga svijeta.
Konkurencija goni kapitalista po cijeloj zemaljskoj kugli,
kako to kaže Komunistički Manifest O n neprestano traži
nova područja potrošnje, to jest zemlje sa narodima, kod
kojih može prodati svoju robu i izazvati nove potrebe.
Jednu stranu ove težnje pokazuje revnost, kojom posljednjih
decenija razne države traže kolonije, a naročito Njemačka,
koja je doduše uspjela da okupira velika zemljišta, ali na­
seljena narodima na najprimitivnijem kulturnom stepenu,
koji ne osjećaju znatnije potrebe za evropejskom robom.
Druga strana ove težnje sastoji se u tome, da se moderna
kapitalistička kultura unese u one narode, koji već stoje
na jednom višem kulturnom stepenu, ali su se dosad više
ili manje oštro odupirali prodiranju modernoga razvitka.
 337

Tako Indijci, Japanci, a nadasve Kinezi. T u se radi o zem­

ljama, koje obuhvataju više od jedne trećine stanovništva
cijele zemlje, ali i o takvima — kao što su to već Japanci
pokazali u ratu proti Rusiji —, koje su, čim im se dade
poticaj i primjer, same u stanju, da kod sebe razvijaju
kapitalistički način privrede, i to pod takvim uslovima, koji
će za naprednije narode biti od kobnih posljedica. Proizva-
djačka sposobnost tih naroda van svake je sumnje, ali isto
tako i njihove male potrebe — što ih prije svega omo­
gućuje klima — i spretnost, kojom se oni znadu prilagoditi
novim prilikama, kad su već na to primorani. I tu nastaje
starom svijetu, uključivši ovamo i Savezne države, jedan
gospodarski konkurenat, koji će takodjer dokazati neodr­
živost kapitalističkog privrednog sistema na cijeloj zemljinoj
kugli.
Z a to vrijeme nastoje razni konkurentski narodi — u
prvom redu Savezne Države, Engleska i Njemačka — da
osvoje prvo mjesto i upotrebljuju sva sredstva, kako bi si
osigurali što veći komad svjetskoga gospodstva. Borba oko
vlasti na svjetskom tržištu dovodi do svjetske politike, do
uplitanja u sve važne medjunarodne procese, a da bi se
tu s uspjehom moglo intervenirati, vrše se pomorska naoru­
žanja u tolikom opsegu, kakav se ne pamti, a to opet
nanovo izaziva opasnost novih velikih političkih katastrofa.
Tako sa opsegom područja privredne konkurencije raste
i opseg političke. Protivurječja dobivaju medjunarodni ka­
rakter i u svim kapitalistički razvijenim državama izazivaju
iste pojave i iste borbe. A ovakvo nesrećno stanje po­
stalo je ne samo zbog oblika, u kome se proizvodi, nego
i zbog načina, na koji se dijeli ono, što je proizvedeno.

Preprodaja i poskupljivanje životnih namirnica.

U ljudskom društvu svi su pojedinci vezani medju se
tisućama veza, u toliko mnogostrukije, u koliko je v i š i
kulturni stupanj jednog naroda. N astupe li krize, osjećaju
ih svi članovi. Krize u proizvodnji uplivišu na distribuciju
(podjelu) i potrošnju, i obratno. -
Karakteristično obilježje kapitalističke proizvodnje je
A. Bebe.: Žena l tocijalizanu 22
 338

koncentriranje sredstava za proizvodnju u sve većim radio­

nicama. U distribuciji se opaža suprotna težnja. Kad ne­
koga strahovita konkurencija zbriše kao producenta iz reda
samostalnih egzistencija, on onda u devet od deset sluča­
jeva pokušava, da se kao trgovčić utisne izmedju produ­
centa i kozumenta, da bi kako tako održao svoju egzi­
stenciju1.
O tuda očiti porast mešetara, trgovčića, sitničara, pi-
ljaraca, trgovačkih posrednika, maklera, agenata, gostio­
ničara i t. d., kao što smo gore statistički utvrdili. Najveći
broj ovih lica, medju kojima je naročito veliki broj žena,
koje vode samostalan posao, živu životom, punim briga, i
njihova je egzistencija jadna. D a bi se održali, mnogi su
od njih prisiljeni računati sa n a j n i ž i m strastima ljudskim
i zadovoljavati im. O tuda prevladjivanje reklame, osobito
u svim onim poslovima, koji udovoljavaju zadovoljavanju
strasti za uživanjem.
Ne može se dakako poreći i posmatrano sa više tačke
gledišta to je veoma dobra pojava, da se u modernom
društvu opaža jak nagon za uživanjem života. Ljudi poči-
maju uvidjati, da se m o r a ž i v j e t i č o v j e č a n s k i , ako
se hoće, da se bude čovjek, i oni tu potrebu pokušavaju
da podmire u oblicima, koji odgovaraju njihovome pojmu
o uživanju života. Ali po svojoj raspodjeli bogatstva društvo
je postalo m n o g o a r i s t o k r a t i č n i j e , nego li je to
bilo u ma kojoj ranijoj periodi. Izmedju najbogatijih i naj­
siromašnijih danas je jaz veći, no ikada, ali je društvo po

1 „Nazadovanje starog ručnog obrta nije jedini uzrok nerazmjernom

podizanju malog trgovačkog privredjivanja. Postepeno industrijalizovanje i
komercijalizovanje zemljišta stvara usprkos svojoj težnji za veleprivredom
neprestano tlo za male poslove. Isto su tako i izumi, što ih stvaraju nove
industrijske grane, jedan uzrok, da se za potrošnju ovih proizvoda javljaju
nove male privrede. A li nadasve se jak porast sitničarenja tumači time,
što je — kako to izvodi trgovačko-obrtna komora u Dresdenu u jednom
odobrenju saskoj vladi (str. 18 brošure „Konzumne udruge i političari
srednjeg staleža") — mala trgovina postala velikim utočištem za mnogo­
brojne osobe, koje su očajale zbog toga, što ne mogu privredjivati drugim
načinom". Paul Lange, Sitničarenje i politika srednjeg staleža. „Novo
Vrijeme", 2 5 . godište, 2. svezak, strana 6 9 5 .
 339

svojim idejama i zakonima postalo d e m o k r a t i č n i j e . 1

Masa zahtijeva sve veću jednakost, a pošto još ne zna
putove za njeno ostvarenje, ona teži izopačenoj jednakosti
time, što pokušava da radi isto, što i oni iznad nje i da
sebi stvori svako zadovoljstvo, koje se može postići. Sva
moguća sredstva za nadraživanje služe tome, da eksploa-
tišu ovaj nagon, a posljedice toga često su veoma ozbiljne.
Jedna po sebi opravdana težnja vodi u velikom broju slu­
čajeva na stranputicu, čak i u zločin, i društvo ustaje na
svoj način protiv toga ne mogući medjutim ni najmanje da
izmijeni stvar.
Povećanje broja posredujućih osoba ima mnogo rdjavih
posljedica. Ma da ti ljudi najvećim dijelom imaju velikih
napora i briga u svom radu, oni su većinom jedna klasa
parasita, čiji je rad neproduktivan i koja isto tako živi od
produkata rada drugih, kao god i poduzetnička klasa. Po-
skupica životnih potrepština neizbješiva je posljedica pre­
prodavanja O ne poskupljavaju toliko, da često puta stoje
dva ili višeput veću cijenu od one, koju proizvadjač za
njih dobiva.3 A ako veliko poskupljivanje robe nije za pre­
1 Profesor A d o l f W a g n e r iznosi sličnu misao u prvoj preradi
Rausovog „Udžbenika političke ekonomije". O n veli tu na str. 361 :
„Socijalno pitanje jest svijest o protivurječju izmedju privrednoga razvitka
i slobode i jednakosti, koje lebde kao ideal pred ljudima i ostvaruju se
u političkom životu".
2 Tako saopčuje D r . E . S a c h s u svom spisu „Kućna industrija
u Thiiringenu" izmedju ostaloga i to, da je u godini 1869. produkcija
od 244'/2 milijuna pisaljki odbacila 1 2 2 .0 0 0 do 2 0 0 .0 0 0 forinti najam­
nice radnicima, a da se prodajna cijena iz posljednje ruke digla na
1,2 0 0 .0 0 0 forinti, dakle šest puta više od onoga, što je dobio producent.
Ljeti 1888. plaćalo se za pet centi somovine iz prve ruke 5 maraka.
Sitničar je velikom trgovcu platio 15, a publika je njemu platila 125
maraka. Isto se tako uništuju mase životnih namirnica, jer im cijene ne
isplaćuju transporta. Tako u godinama preobilnog lova na haringe upo­
trebljavaju se čitave ladjice ove ribe za djubrenje, dok se u susjedstvu
nalazi mnogo tisuća ljudi, koji ne mogu da kupe nijedne haringe. Slično
se godine 1892. dogodilo u Kaliforniji kod preobilate žetve koruna. Kad
su godine 1901. nisko pale cijene šećera, svjetovao je jedan stručni
list ozbiljno, neka se veći dio gotovog šećera baci u vodu i uništi, da
bi cijene poskočile. Isto je tako poznato, da je Charles Fourier bio po­
taknut na njegov socijetarni društveni sistem time, što mu je kao šegrtu
jedne trgovačke radnje u Toulonu bilo naloženo, da potopi u moru jednu
ladju riže, da bi joj na taj način cijene poskočile. O n je u sebi rekao,
da društvo, koje se laća tako barbarskih i bezumnih mjera, mora imati
lažnu podlogu, i postao je socijalista.
 340

poruku i nije moguće, jer se tada umanjuje potrošnja, onda

se ona na umjetan naćin pogoršava, onda se pribjegava
patvaranju životnih namirnica, krivoj mjeri i vagi, samo da
bi se došlo do profita, koji se na drugi naćin ne može
postići. Kemičar C h e v a l i e r kaže, da su mu od raznih
naćina za patvaranje životnih namirnica poznati 32 za kavu,
30 za vino, 28 za čokoladu, 24 za brašno, 23 za rakiju,
20 za kruh, 19 za mlijeko, 10 za maslac, 9 za maslinovo
ulje, 6 za šećer itd. Najveća prevara vrši se u sitnićarskim
radnjama pomoću prodaje ranije odmjerene ro b e ; ćesto se
puta za jednu kilu daje samo 900 ili 950 grama, i tako
se gleda, da se dvostruko nadoknadi ono, što je popušteno
u cijeni. Najgore prolaze radnici i sitni gradjani, koji robu
uzimaju na vjeresiju, pa stoga moraju da šute i onda, kad
gledaju, kad se prevara vrši na njihove oči. Velika zlopo­
raba krive vage vrši se i kod prodaje peciva. Obm ane i
prevare su vezane neizbježivo s našim socijalnim prilikama,
a neke državne ustanove, kao na primjer visoki neizravni
porezi i carine, podstrekavaju obmane i prevare. T u malo
pomažu zakoni proti patvaranju životnih namirnica. Borba
za egzistenciju sili varalice, da upotrebljavaju sve rafinira­
nija sredstva, a rijetko kada postoji t e m e l j i t a i s t r o g a
kontrola. A biva i to, da se pod izgovorom, da je za hva­
tanje falzifikata potreban jedan veći i skuplji administra­
tivni aparat — što je sasvim tačno — onemogući svaka
ozbiljnija kontrola. Ali ako nadzorne mjere imaju kakav
uspjeh, onda one izazivaju povišicu cijena, jer je niža cijena
bila moguća samo onda, kad se roba patvorila.
D a bi se doskočilo ovim lošim stranama trgovine, od
kojih uvijek i posvuda najviše trpi masa, pristupilo se osni­
vanju konzumnih udruga. Naročito su u Njemačkoj potro­
šačka udruženja vojničkih lica i činovnika dobila toliki opseg,
da su upropastila mnogobrojne trgovačke radnje. Ali i
radničke konzumne udruge razvile su se u posljednjih deset
godina jako, pa su prešle čak i na to, da same proizvode
neke potrebne stvari. Konzumne udruge u Hamburgu,
Leipzigu, Draždjanima, Stuttgartu, Breslavi, Beču itd. po­
stale su uzorne ustanove, pa godišnji promet njemačkih
potrošačkih udruženja dostiže do stotine milijuna maraka.
 341

O d nekoliko godina ovamo postoji u Hamburgu za nje­

mačka radnička potrošačka udruženja jedna centrala, koja
nabavlja robu u največim količinama i time omogućuje nje­
zino najjeftinije odaslanje na pojedine udruge. O va udru­
ženja dokazuju dakle, da je sitničarska posrednička trgo­
vina izlišna. T o je najveća korist od njih, a uz nju dolazi
još i ta, što ona liferuju dobru robu. Materijalne koristi,
do kojih dolaze njihovi članovi, nijesu bogzna kolike, a i
olakšice, koje daju ta udruženja, nijesu dovoljne, da bi
znatno poboljšale njihov položaj. Ali je osnivanje potro­
šačkih udruženja jedan simptom, da se i u najširim krugo-
govima uvidjelo, kako je posrednička trgovina izlišna.
Društvo će najposlije doći do takve jedne organizacije,
koja će trgovinu učiniti izlišnom na taj način, što će pro­
izvodi dolaziti u ruke potrošača bez ikakvih posrednika,
osim onih, koji su potrebni za transport iz jednoga mjesta
u drugo i za raspodjelu i koji stoji stoje u službi društva.
Poslije zajedničkog nabavljanja životnih namirnica dolazi
svakako i jedan dalji zahtjev: da se sve ono, što je lju­
dima potrebno, proizvodi zajednički, u najveličanstvenijem
opsegu, što bi i opet u velike uštedilo snage, prostora,
materijala i postupka svake vrsti.

D e v e t n a e s t o poglavlje.

Revolucija u poljoprivredi.
1. Prekomorska konkurencija i bjeganje iz zemlje.
Gospodarska revolucija u našoj industriji i našim pro­
metnim odnosima zahvatila je u velikoj mjeri i poljopri­
vredne odnošaje. Trgovačke i industrijske krize osjećaju
se takodjer i na selu. Stotine hiljada članova poljoprivred-
ničkih porodica uposleni su privremeno ili sasvim u obrt­
nim i industrijskim poduzećima, i ova vrsta zanimanja širi
se sve više i više, prvo zbog toga, što veliki broj sitnih
poljoprivrednika nema dovoljno posla za sebe i članove
svoje porodice na svom gospodarstvu, a zatim i zbog toga,
što krupni poljoprivrednici smatraju, da je korisno, a k o
 342

j e d a n d o b a r di o p r o i z v o d a svog z e ml j i š t a tu
o d m a h , n a s v o m e i ma n j u , p r e t v o r e u i n d u s t r i j ­
s k i p r o d u k a t . O ni na taj način profitiraju velike troškove
transportiranja sirovine, primjerice krumpira i žita za špirit,
repe za šećer, žita za brašno ili za varenje piva itd .; oni
dalje dobivaju mogućnost, da vrše naizmjence poljoprivrednu
i industrijsku proizvodnju, pa mogu bolje iskoristiti radne
snage, koje im stoje na raspolaganju i koje su osim toga
i jeftinije i poslušnije, no u gradu i industrijskim okružjima.
Isto su tako zgrade i stanovi mnogo jeftiniji, a porezi i iz­
daci niži, jer su gazde na selu tako reći i zakonodavci i
izvršioci zakona: oni iz svoje sredine šalju veliki broj za­
stupnika i imaju u svojoj ruci upravu i policijsku vlast. T o
su razlozi, zbog kojih raste broj parnih kotlova na selu.
Zemljoradnja i industrija dolaze u sve tješnju uzajamnu
vezu, jedna dobit, koja ide u korist naročito krupnom
poljoprivredništvu.
Kapitalistički razvitak, koji je i u Njemačkoj zahvatio
krupni posjed, izazvao je jednim dijelom slične odnose,
kao i u Engleskoj i Saveznim Državama Na ladanju već
ne vladaju oni idilski odnosi, koji su postojali još pred
malo decenija. Moderna kultura zapljuskuje postepeno i
najskriveniji kutak sela. Naročito je militarizam i protiv
svoje volje izvršio revolucionarni uticaj. Veliko umnožavanje
stajaće vojske najviše opterećuje selo, u koliko je riječ o
porezu u krvi. Veliki dio ljudi za stajaću vojsku uzima se
u seoskom pučanstvu. Ali kad se sin seoskoga gazde, nad­
ničar ili sluga, vrati na selo poslije dvije ili tri godine, iz
varoške ili kasarnske atmosfere, koja nije baš presićena
uzvišenijim moralom, on se vraća sa velikim brojem novih
pogleda i kulturnih potreba, kojima hoće da i u buduće
zadovoljava. D a bi to mogao, on u prvom redu traži veće
nadnice; stara umjerenost izgubila se u gradu. Ili on u
mnogo slučajeva više voli da bude što dalje od sela i tu
njegovu odluku ne mogu da izmijene svi pokušaji, potpo­
magani čak i vojničkim oblastima, da ga tamo vrate. A isto
tako i saobraćajna sredstva, koja se sve više rasprostiru i
usavršavaju, doprinose razvijanju potreba na selu. U saobra­
ćaju s gradom upoznaje čovjek sa sela svijet s jedne posve
 343

nove i zamamljivije strane, njega obuzmu nove ideje i on

upoznaje kulturne potrebe, koje su mu dosada bile po­
svema nepoznate. T o ga čini nezadovoljna s njegovim po­
ložajem. Sve veće ambicije grada, provincije, općine itd.
pogadjaju i seljaka i zemljoradnika i izazivaju kod njih još
u većoj mjeri buntovničko raspoloženje.
K tomu pridolaze jos i drugi vrlo važni momenti.
Evropska poljoprivreda, a specijalno i njemačka, dospjela
je krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća u novu
fazu svog razvoja. Dok su dotle narodi bili upućeni na
agrarne produkte svoje poljoprivrede ili, kao n. pr. Engleska,
na poljoprivredu susjednih zemalja — Francuske i Njemačke
— odonda se situacija promijenila. Uslijed veličanstveno
usavršenih i razvijenih prometnih sredstava — brodarstva,
željeznica u Sjevernoj Americi — počele su se životne
namirnice uvoziti otuda u Evropu i obarati u njoj cijene
žitu, tako da kultura glavnih vrsta žita u srednjoj i zapadnoj
Evropi poče bivati malo rentabilnom,* te se tako cjelokupni
odnosi proizvodnje izmijeniše. K tome je došlo i to, da
se područje medjunarodne žitne produkcije znatno povećalo.
Pored Rusije i Rumunjske, koja je pokušavala, da svoj
izvoz žita popne što je moguće više, osvanulo je na tržištu
naročito argentinsko, australsko, indijsko, a kadgod i ka­
nadsko žito. Tijekom daljega razvitka pridodje još jedan
novi nepovoljni momenat. Sa sela otpočeše bježati mali
seljaci i zemljoradnici, koji se zbog uzroka, što ih gore
spomenusmo, iseljavaju ili na onu stranu oceana ili putuju
sa sela gomilama u gradove i industrijska okružja, tako da
je na selu uzmanjkalo radnih snaga. Preživjeli patrijarhalni
odnosi, naročito u istočnoj Njemačkoj, rdjavo postupanje i
u najvećem stupnju neslobodan položaj seoskoga radnika i
sluge povećaše ovo bježanje sa sela.
Koliki su gubitci zbog iseljivanja nastupili naprimjer od
1840 do pučkog popisa 1905, pokazuje to, što su pruske
provincije Istočna i Z apadna Pruska, Pomoranska, Poznanj-
ska, Šleska, Saska i Hanovera izgubile 4,049.200 ljudi,
a za isto vrijeme Bavarska, W iirttemberška, Đaden i Elzas-
Lotaringija pretrpjele gubitak od 2,026.500 lica, dok je
 344

naprotiv primjerice Berlin u tom istom razmaku vremena

dobio doseljavanjem okruglo 1,000.000 lica, Hamburg
402.000, kraljevina Saska 326.200, porajnske zemlje
343.000, W estfalska 246.100*.

2. Seljaci i veleposjednici.

Sa svim ovim promjenama stajaše u vezi to, što je

poljoprivreda počela da trpi od nestašice kapitala, što je
raniji razvoj, koji je išao prema tomu, da veliki posjed
prikupi srednji i sitni posjed, u mnogom pogledu ustupio
mjesto drugoj tendenciji. Medjutim je onaj pritisak imao
za posljedicu i to, što se tromi karakter poljoprivrednih
poduzetnika počeo postepeno mijenjati, jer se uvidjelo, da
se dosadašnjim putem ne može više iči, da se valja
maknuti i početi sa novim načinima privrede. U njemačkom
carstvu i njegovim pojedinim državama javi se težnja, da
se pogodnom carinskom i prometnom politikom i velikim
neposrednim izdacima za sve moguče svrhe na račun cje­
line pomogne „nuždi poljoprivrede". Naročito se sad opo­
ravlja srednji i krupni posjed, dašto pod uslovom, ako se
njime gospodari na način, koji bar donekle odgovara visini,
na kojoj stoji moderna tehnika. Z a to svjedoče cijene do­
bara, koje su posljednjih godina neobično poskočile.
H oče li poljoprivreda da prosperira, nužno je, da u
društvu, u kome vlada kapitalizam, i ona bude kapitali­
stička. Naročito je potrebno, da se i ovdje, kao i u indu­
striji ljudska radna snaga nadomjesti, odnosno podupre
strojem i višom tehnikom. D a ovo u sve večoj mjeri biva,
dokazuje to, što je u Njemačkoj u vremenu od 1882. do
1895. u poljoprivredi broj parnih plugova poskočio od 836
na 1696, a broj dinamostrojeva od 75.690 na 259.364.
T o je vrlo malo, kad se uporedi sa onim, što bi se poljo­
privrednim mašinama moglo postiči, i dokaz je, s jedne
strane, za veliku zaostalost poljoprivredne radinosti, ali,
s druge strane i za to ,'d a je primjena mašine dosada bila
nemoguča kako zbog nedovoljnih sredstava, tako i zbog

1 Četvrtgodišnjak statistike njemačkoga carstva 1908, I, str. 423.

 345

nedostatnog prostora zemljišta, koje pojedinci obradjuju.

Z a primjenu stroja potrebna je veća površina zemljišta
jedne i iste kulture, ako se hoće da ona bude racijonalno
iskorišćena. Tom e pak na mnogo mjesta stoji nasuprot
veliki broj sitnih i srednjih seljaćkih gospodarstva sa svojim
raspodijeljenim zemljištem i razlićitom kulturom.
Na koji je naćin u njemaćkom carstvu raspodijeljena
ona površina, koja se upotrebljava u poljoprivredi, pokazuju
slijedeće tab e le : 1
Broj gospodarstva Nazadak ili napredak
Poljoprivredna
gospodartva od 1882. od 1895.
1882. 18 95. 1907.
do 1895. do 1907.

ispod 2 hektara 30 6 1 8 3 1 3236367 3378509 +174536 +142142

2 do 5 „ 981407 1016318 100 6 2 7 7 + 34911 - 10041
5 „ 20 „ 926605 998804 1065539 + 72199 + 66735
2 0 „ 100 „ 281510 281767 262191 + 257 - 19576
preko 100 „ 24991 250 6 1 23566 + 70 - 1495

5276344 5558317 5736082 + 281973 -1 7 7 7 6 5

Poljoprivredna površina u hektarima Nazadak ili napredak

Poljoprivredna
gospodarsva od 1882. od 1895.
1882. 1895. 1907.
do 1895. do 1907.

ispod 2 hektara 1825938 1808444 1731317 - 17 4 9 4 - 70127

2 do 5 „ 3190203 3285984 3304872 + 95781 + 18888
5 „ 20 „ 9158398 9721875 10421565 + 568477 + 699690
20 100 „ 9908170 9869837 9322106 - 38333 -5 4 7 7 3 1
preko 100 „ 7786263 783 1 8 0 1 7055013 + 45538 -7 7 6 7 8 8

31868972 32 5 1 7 9 4 1 31834873 + 648969 -6 8 3 0 6 8

O d 5,736.082 gospodarstva u godini 1907. bilo ih je

ništa manje nego 4,384.786 ispod 5 hektara = 76 8 pro­
cenata svih poljoprivrednih gospodarstva, koja, u koliko se
ne obradjuju vrtljarski ili imadu izvrsnu zemlju, daju tek
jadnu egzistencu obradjivaću. A veliki dio njih niti ne
dolazi ovdje u raćun, pošto medju njima ima 2,731.055 takvih
gospodarstva, koja imadu 1 hektar, pa i manje opsega.
1 Karl K autsky, Agrarno pitanje. Stuttgart 18 9 9 .; i Predbježni re­
zultati popisa poljoprivrednih poduzeća dne 12. lipnja 1901. Četvrtgodišnjak
statistike njemačkog cartva 1909. 2 . sveščić.
 346

No i medju gospodarstvima od preko 5 hektara ima ih

mnogo, koja zbog nepovoljna zemljišta ili nepovoljnih kli­
matskih odnošaja ili zbog slaba geografskog položaja, zbog
nedostatnih prometnih sredstava itd. svom obradjivaču uza
sav teški i dugi rad omogućuju samo sirotinjsku egzisten­
ciju. Može se reći bez pretjeravanja, da čitavih devet de­
setina obradjivača zemlje ne imadu sredstava i znanja,
pomoću kojih bi iskorišćivali svoju zemlju tako, kako bi
se ona dala iskoristiti. A isto tako mali i srednji seljak ne
dobiva za svoje proizvode cijenu, koju bi mogao dobiti,
on ima posla s prekupcem, koji ga ima u ruci. Trgovac,
koji na odredjene dane ili u stanovitim godišnjim dobama
putuje ladanjem i redovito opet prodaje prekupcima, hoće
da ima pri tom i svoju korist; medjutim njemu sakupljanje
mnogih malih količina pravi mnogo više truda, nego li
veliko stovarište kod velikog posjednika; mali i srednji
seljak dobiva stoga za svoju robu manje, nego li veliki go­
spodar, pa ako je još i kvaliteta robe slabija, što se često
dogadja kraj njegova primitivnog načina gospodarenja, on
se mora zadovoljiti sa svakom cijenom. K. tome pridolazi,
te seljak ili zakupnik često ne može da dočeka vrijeme,
kad će postići najveću cijenu proizvod, što ga on nudja
na prodaju. On ima da plati zakupninu, kamate, poreze,
on mora povratiti učinjene zajmove, ili izravnati dugove kod
trgovčića ili zanatlije, dugove, koji su vezani na stanoviti
rok, on mora dakle da proda, ma koliko bilo nepovoljno
vrijeme. D a bi svoju zemlju popravio, ili da bi se izravnao
sa svojom djecom ili s onima, koji su zajedno s njime ba-
štinici, on mora da uzme jednu hipoteku; ali on ne može
da mnogo bira medju zajmodavcima i tako uvjeti bivaju
nepovoljni. T u odmah dodju visoki kamati i odredjeni
rokovi za povratak duga; jedna slaba žetva ili jedna po-
grješna spekulacija s kvalitetom ploda, gdje računaše na
veliku cijenu, dovode ga do ruba propasti. C e s t o je
kupac plodina i zajmodavac kapitala jedna te ista osoba,
i on je tada posvema u vlasti svojega dužnika. Seljaci
čitavih mjesta i okružja nalaze se takvim načinom u ru­
kama nekolicine vjerovnika. Primjerice seljaci, što obradjuju
hmelj, duhan i povrće u Južnoj Njemačkoj i na Rajni,
 347

mali seljani u srednjoj Njemačkoj. Vlasnik hipoteke isisat

će im i posljednju kaplju krvi, on ih pušta, da kao po­
sjednici sjede na parceli, koja zapravo njima već i ne pri­
pada. Kapitalistički vampir nalazi često, da je mnogo ko­
risnije gospodariti na taj način, nego li da preuzme zem­
ljište i da na njemu sam gospodari ili da ga proda. T ako
se u katastrima navode kao vlasnici tisuće seljaka, koji
faktično već i nijesu vlasnici. Doduše, kao žrtva kapitali­
stičkoga krvnika padne i po koji veleposjednik, koji nije
umio gospodariti ili je imao nesreću ili je pod nepovoljnim
uslovima preuzeo gospodarstvo. Kapitalista postaje gospodar
zemlje i zemljišta i da bi istjerao dvostruki profit, on dijeli
zemljišta; on parcelira imanje, jer tako dobiva za nj ne-
sravnjivo veću cijenu, nego li da ga proda čitavoga. A
osim toga on uz veliki broj malih posjednika ima najbolji
izgled provoditi svoj lihvarski posao s najboljim uspjehom.
Kao što je poznato, i one kuće u gradu, koje imaju mnogo
malih stanova, daju najveći prihod od iznajmljivanja. Javlja
se velik broj reflektanata i kupi jedan dio parceliranog
imanja, kapitalistički dobročinac pripravan je i na to, da
im za malu naplatu prepusti i veće komade, a ostatak
kupovne cijene pušta on da stoji na otplati kao hipoteka
sa dobrim kamatima. A li tu baš i leži zec. A ko mali po­
sjednik zemlje ima sreću, pa mu uspije, da sa krajnjim
naporom svojih sila izvuče iz svoje zemlje nešto malo pri­
hoda ili da izuzetno dodje do jeftinijeg novca, on može
da se spasi, inače je propao, kako je to opisano.
Propadne li malom seljaku ili zakupniku nekoliko ko­
mada stoke, to je za njega velika nesreća; uda li kćer,
izdaci za nju povećaju njegove dugove, a uz to gubi jednu
jeftinu radnu snagu; ženi li mu se sin, taj ga traži svoju
parcelu zemljišta ili izravnanje novcem. O n mora vrlo često
da propusti nužan popravak tla ; ne dadne li mu njegova
marva dovoljno gnojiva — a to nije rijetko — proizvod
zemlje nazaduje, jer on ne može da kupuje djubre. Cesto
mu fale sredstva, da nabavi bolje sjeme, koje daje više
prinosa; on ne može da rentabilno iskorišćuje strojeve; on
često ne može da izmijeni plodove, koji odgovaraju kemij­
skim saS'tojinama njegova zemljišta. Isto tako on ne može
 348

da iskoristi napretke, koje pruža znanost i iskustvo radi

boljeg iskorisćivanja blaga. T o sprječava nedostatna krma,
neprikladne staje, manjak ostalih prikladnih ustanova. 1 tako
ima mnogo uzroka, koji malom i zadnjem seljaku otešča-
vaju život.1
Drugačije stoji stvar s velikom poljoprivredom, koja se
proteže na razmjerno maleni broj gospodarstva, ali zato na
znatnu površinu tla. Mi vidimo iz navedene statistike, da
23.566 gospodarstva sa 7,055.013 hektara poljoprivredno
iskorišćene zemlje imaju još 2,019.824 hektara više, nego
li 4,384.786 gospodarstva sa manje od 5 hektara površine.
Ali se statistika gospodarstva ne pokriva sa statistikom
posjeda, tako je godine 1895. bilo ništa manje nego
912.959 čisto zakupničkih gospodarstva sviju veličina,
1,694.251 gospodarstvo, koje ima jednim dijelom svoju
vlastitu zemlju, a jednim dijelom zakupljenu zemlju, i
983.917 gazdinstva, na kojima se privredjivalo u drugim
oblicima, na primjer, deputati, služba na tudjoj zemlji, rad
na jednom dijelu općinske zemlje i t. d.
Obratno, ima pojedinaca, čiji je imetak čitav niz poljo­
privrednih gospodarstva. Najveći njemački zemljoposjednik
jest kralj Pruske, hoji posjeduje 83 imanja sa 98.746 hek­
tara, a poslije njega dolaze
knez od Plessa . . . sa 75 imanja i 70.170 hektara
knez Hohenzollern Sigm. „ 24 „ 59.968
hercog od Ujesta „ 52 „ 39.742
knez H ohenlohe-Ohringen — „ 39.365
knez od Ratibora „ 51 „ 33.096
Godine 1895. (ideikomisom vezano vlasništvo u Pruskoj
obuhvatalo je u 1045 fideikomisa areal od 2,121.636
hektara ili 6,09 postotaka cjelokupne površine zemljišta.
1045 fideikomisa nalazilo se u rukama 939 posjednika i
to njihovo fideikomisno imanje veće je za 206.600 hektara
od kraljevine W iirttemberga, koja je velika okruglo 1,915.000
hektara. Godine 1903. posjedovalo je 1034 posjednika
1 152 fideikomisa, tako da su pojedinci imali više fideiko-
1 V idi A . Hofor, Seljak kao odgojitelj. „Novo Vrijeme" 1 9 0 8 ./0 9 .,
2. svezak, str. 7 14, 7 86, 8 1 0 .
 349

misa. Fideikomisom vezana površina obuhvatala je 1903.

2,197.115, 1904. 2,232.592 hektara, a otuda ih je do 90
postotaka sjedinjeno u kompleksima od preko 1000 hek­
tara. Do 10 procenata fideikomisnih posjednika imalo je
u svojim rukama preko 5000 hektara i 53'3 procenta ve­
zane površine.1 Srednji i krupni posjed ima, razumije se,
interesa, da se održi postojeće stanje. Drukčije mali po­
sjed, koji bi iz racijonalne promjene prilika izvukao velike
koristi. V eć je u samoj prirodi stvari, da veliki posjed teži,
da se sve više i više uveća i da prigrabi sebi svukoliku
seljaćku zemlju, koja mu samo dopadne šaka, tako u
Gornjoj Šleskoj, Lausitzu, velikoj vojvodini H essen i t. d.,
krajevi, u kojima se svaki čas i u velikom broju objavljuje
kupovanje seljačkih imanja.
U Austriji vlada veliki zemljoposjed mnogo više, no
u Njemačkoj, odnosno Pruskoj. Kraj plemstva i buržoazije
tu je katolička crkva, koja je za se osigurala glavni dio
plijena u zemlji i zemljištu. Isto je tako u Austriji u punom
jeku i izbacivanje seljaka sa njihovih imanja. U Štajerskoj,
Tirolu, Salzburškoj, Gornjoj i Donjoj Austriji, Sudetima
nastoji se svim sredstvima seljake potisnuti sa njihove ro-
djene grude i seljačku zemlju pretvoriti u gospodsko dobro.
Isti prizor, što ga nekoć pružaše Škotska i Irska, odigrava
se sada u najljepšim krajevima Austrije. Kako pojedinci,
tako i udruženja kupuju goleme komplekse zemljišta, a
ono, što se za sada ne može kupiti, zakupljuje se, da bi
se pretvorilo u lovišta. Novi gospodari spriječe svaki pristup
dolinama, visovima i zaseocima, a tvrdoglavi posjednici po­
jedinih majura i šuma, koji ne će da se pokore gospodi,
bivaju primoravani svim mogućim šikanama, da svoje imanje
prodaji bogatim vlasnicima šuma. Staro obradjivano zem ­
ljište, koje je tisućljećima ishranjivalo mnoge generacije,
pretvara se u pustinju, gdje se udome jeleni i srne, dok
planinski vrhovi, koje plemićski ili buržoaski kapitalist na­
ziva svojim posjedom, postaju stanom divokoza. Čitave
općine padaju u siromaštvo, jer im je onemogućeno tjeranje

1 J. Conrad, Fideikomisi. Priručni riječnik državnih znanosti. 4. sve­

zak. 3. naklada, str. 1 2 0 - 1 2 3 .
 350

stoke na alpinske pašnjake ili im se to pravo paše uopće

odriče. A tko su ti atentatori na dobro seljaka i njegovu
samostalnost? Uz Rothschilda i baruna Mayer-Melnhofa
vojvode od Koburga i Meiningena, knezovi i prinčevi od
Hohenlohea, knez Liechtenstein, vojvoda od Braganze,
knjeginja Rosenberg, knez od Plessa, grofovi Schonfeld,
Festetics, Schafgotsch, Trauttmannsdorf, lovačko udruženje
grofa Karolyja, lovačko društvo baruna Gustadsa, plemićsko
lovačko udruženje iz Đliihnbacha itd. Posvuda se širi ve­
liki zemljoposjed. T ako je godine 1875. bilo u Donjoj
Austriji samo 9 osoba, od kojih je svaka posjedovala više
od 5000 jutara sa cjelokupnom površinom od 89.490 hek­
tara, a godine 1895. bilo je već 24 osoba, koje posjedo­
vahu u svemu 213.574 hektara.
U čitavoj Austriji obasiže veliki zemljoposjed površinu
od 8,700.000 hektara, dok na mali zemljoposjed otpadaju
21,300.000 hektara. Fideikomisni posjednici, 297 obitelji,
posjeduju 1,200.000 hektara. Milijunima malih zemljopo­
sjednika, koji obradjuju 71 procenat čitave površine, stoje
nasuprot nekolike tisuće velikih zemljoposjednika, koji ras­
polažu sa preko 29 postotaka čitave površine u Austriji.
Ima tek malo poreznih kotara, u kojima ne bi imao imanje
nijedan veliki zemljoposjednik. U većini kotara ima dva ili
više velikih zemljoposjednika, koji vrše mjerodavni politički,
socijalni i društveni upliv. Skoro polovica veleposjednika
imaju imanja u više okružja, a mnogi od njih u nekoliko
krunovina carstva. U Donjoj Austriji, Češkoj, Moravskoj
i Sleskoj ne ima kotara bez njih. T ek industriji je uspjelo,
da ih donekle potisne, tako primjerice u sjevernoj Češkoj
i na češko-moravskoj granici. Inače se veliki posjed pro­
širuje posvuda: u gornjoj Austriji, gdje je od svih kruno­
vina još najbolje situiran seljački stališ, isto kao i u Gorici
i Gradiški, u Štajerskoj, u Šalzburškoj, u Galiciji i u Bu­
kovini, manje već u oni zemljama, koje su već i bez toga
domena veleposjednika, naime u Češkoj, Moravskoj, Sleskoj
i donjoj Austriji.
U donjoj Austriji od čitave površine zemljišta, koja op-
siše 1,982.300 hektara, otpadaju na veleposjed (393 po­
sjednika) 540.655 hektara, na crkvu 79.181 hektar. 13
 351

posjeda, svaki sa više od 1000 hektara, obuhvataju zajedno

425.079 hektara = 9 procenata svekolike površine, medju
njima grof Hoyos-Sprinzenstein sa 33.124 hektara. Cijela
površina Moravske iznosi 2,181.220 hektara, od toga otpa­
daju na crkvu 81.857 hektara (3,8 procenta), 116 posjeda
preko 1000 hektara obuhvataju više, nego li 500 000 po­
sjeda do 10 hektara, koji čine 92,1 postotka svihkolikih
posjeda. O d 514.677 hektara površine austrijske Sleske
posjedovala je crkva 50.845 hektara, a 79 posjednika za­
jedno 204.118 hektara. Češka s površinom od 5,194.500
hektara ima od prilike 1,237.085 zemljoposjednika. Podjela
zemljoposjeda karakterizovana je neobično velikim brojem
vrlo malih posjeda i brojnim veleposjedom. Gotovo 43
procenata svih manji su od 1/a hektara, a preko četiri
petine njih ne nadmašuju 5 hektara. Ovih 703.577 zemljo­
posjeda (81 postotak) obuhvataju tek 12,5 postotaka čitave
površine Češke. Nasuprot tomu 776 osoba posjeduje 35,6
procenata cijele površine, dok čine tek 0,1 procenta svih
zemljoposjeda. Još gore izgledje ta podjela posjeda, ana-
lizujemo li veču kategoriju od „preko 200 hektara1*. T u
se pokazuje ovaj rezultat:
hektara ukupni broj hektara
380 osoba posjeduje . . . . 2 0 0 do 5 0 0 116.143
141 .................................... 5 0 0 „ 1000 101.748
104 1000 „ 2 0 0 0 150.567
151 „ . . . . preko „ 2 0 0 0 1 ,4 3 6 .0 8 4

O d posljednje grupe posjeduje 31 osoba od 5000 do

10.000 hektara, 21 osoba od 10.000 do 20.000 hektara,
a knezovi Mor. Lobkowitz, Ferdinand Kinsky, Karl Schwar-
zenberg, Alfred W indischgratz, grofovi Ernst W aldstein,
Johann Harrah, Karl Buquoi od 20.000 do 30.000 hek­
tara, Clam-Gallas i Sar. Czernin svaki preko 30.000 hek­
tara, Joh. knez od Lichtensteina 36.189 hektara, knez Max
Egon Fiirstenberg 39.162 hektara, Jos. knez Colloredo-
Mannsfeld 57.691 hektar i Joh. A d. knez od Schwarzen-
berga 177.310 hektara = 3,4 procenta čitave površme u
Češkoj. Carski posjedi obuhvatatuju 35.873 hektara. Čitavi
posjed tih 64 velikih zemljoposjeda iznosi 1,082.884 hek­
tara = 20,9 procenata površine Češke. Crkva posjeduje
 352

150.395 hektara = 3 procenta čitave površine u Češkoj.1

Tako je bilo g. 1896., a medjutim je postalo još i gore.
Prema podacima poljoprivrednog popisa od 1902. otpadalo
je na 18.437 gospodarstva (0,7 procenta čitavog broja)
9,929.920 hektara ili jedna trećina čitave površine !
U sudbenom okružju Schwarz novi su gospodari zem­
ljišta uzeli i pretvorili u l o v i š t a sedam, u sudbenom
okružju Zell šestnaest dobara, koja su dotle služila za pašu
stoke. Na čitavo gorje Karvendel z a b r a n j e n o j e izgo-
njenje stoke. Visoko plemstvo Austrije i Njemačke za-
j dno s bogatim buržoaskim pridošlicama pokupovalo je
do 70.000 i više jutara površine, u alpinskim zemljama i
pretvorilo ih u lovačka okružja. Čitava sela, stotine majura
nestaju, stanovnici se tjeraju sa grude i zemljišta, a na
mjesto ljudi i marve, odredjene ljudima za hranu, dolaze
srne, jeleni i divokoze. Pa još čak neki od tih, što su
na takav način opustošili skoro cijele pokrajine, dolaze ka­
snije u parlamentu i govore o „seljakovoj nuždi*4 i zlorabe
svoju moć, tražeći za njih državnu pomoć u obliku carina
na žito, drvo, marvu i meso, poreznih premija na rakiju
1 t. d., što sve ide na račun onih, koji ništa ne posjeduju.
U najnaprednijim industrijskim državama nijesu, kao u
Austriji, luksusne potrebe privilegovanih klasa ono, što po­
tiskuje mali posjed, nego je to potreba, da se pred za­
htjevima jednog stanovništva, koje postaje sve brojnije,
način privredjivanja organizuje kapitalistički, da bi se mogle
proizvoditi potrebne količine hrane T o se opaža naročito
u industrijski veoma razvijenoj Belgiji. Prema statističkom
godišnjaku (Annuaire statistique), što ga citira Emil Van-
dervelde u članku „Zemljoposjed u Belgiji u razdoblju od
1834. do 1899.“ , navodi se : Smanjio se isključivo broj
onih gospodarstva ispod 5 hektara a naročito onih ispod
2 hektara. Nasuprot su ona gospodarstva, što obasižu
više nego 10 hektara narasla do 3789. Koncentracija
zemljoposjeda, koja odgovara napredovanju krupnoga
gazdinstva i racijonalnom stočarstvu, jasno nam se ovdje

1 Pobliže o tom u : Posjednici i beskućnici u Austriji, od T . W .

Teifena. B eč 1906., Prva pučka knjižara (Ignaz Brand).
 353

ukazuje. O d 1880. nastao je jedan pokret, koji teče baš

obratno, nego li onaj od godine 1866. do 1880. Dok
je godine 1880. bilo još 910396 poljoprivrednih go­
spodarstva, godine 1895. bilo ih je još samo 829625, a
to je u petnaest godina nazadak za 80.771 gospodarstvo
= 9 postotaka. 1 to cjelokupni broj ovog opadanja važi
samo za gospodarstva, koja imaju manje od 5 hektara, dok
su se gospodarstva sa 5 do 10 hektara umnožila za 675,
ona od 10 do 20 hektara za 2168, ona od 20 do 30
hektara za 414, ona od 30 do 40 hektara za 164, ona
od 40 do 50 hektara za 187, a ona od preko 50 hek­
tara za 181 gospodarstvo.

3. Oprjeka medju g r a d o m i ladanjem.

Stanje zemljišta i njegova obradba od najveće su važ­
nosti po razvoj naše kulture. O d zemlje i zemljišta i nji­
hovih proizvoda ovisi u prvom redu egzistencija pučanstva.
Zemlja i zemljište ne da se uvećavati po volji; i zato je
to važnije za sve, kako će se ono obradjivati i iskoriš-
ćavati. Njemačka, kojoj stanovništvo godimice raste za od
prilike 870 000 glava, treba znatan uvoz žitne i mesnate
hrane, ako se hoće, da cijene najnužnijih životnih namir­
nica budu bar donekle pristupačne.
T u se pako javljaju oštri, suprotni interesi izmedju
poljoprivrednog i industrijskog pučanstva, O no pučanstvo,
koje se ne bavi poljodjelstvom, ima interesa u tom, da
dobije jeftine životne namirnice, jer o tom ovisi njegovo
uspijevanje kao ljudi i kao industrijskih i trgovačkih poje­
dinaca. Svako poskupljivanje životnih namirnica izaziva goru
ishranu jednog velikog dijela pučanstva, ma da se isto
toliko povećavaju najamnice i drugi prihodi onoga dijela
stanovništva, koji mora da kupuje agrarne produkte. Jer
sa dizanjem najamnica diže se i cijena industrijskih pro­
izvoda, a to, prema općem stanju na svjetskom tržištu,
može povući za sobom opadanje prodaje. A ako se pak i
pored skupljih agrarnih produkata prihodi ne povećaju, onda
to znači ograničavanje ostalih potreba, u kom slučaju u
prvom redu strada industrija i trgovina.
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 23
 354

Z a poljodjelca stoji stvar sasvim drugačije. Kao indu­

strijalac i on hoće da postigne što veću korist svojim za­
nimanjem, i njemu je ravnodušno, kojim će je proizvodom
postići. Ako ga dovoz stranog žita spriječava, da gajenjem
žita dodje do dobiti, za kojom žudi i koja mu se čini
potrebna, on onda svoje zemljište posvećuje kulturi ma
kojeg drugog proizvoda, koji mu donosi koristi. O n sadi
sladornu repu za proizvodnju šećera, krumpir i žito za pe­
čenje špirita, umjesto raži i ječma za kruh. Najplodnije
dijelove zemljišta upotrijebi on za gajenje duhana, umjesto
za gajenja povrća i voća. Drugi upotrijebe tisuće hektara
zemljišta za pašu konja, jer konji za vojničke i ratne svrhe
stoje u vrlo visokoj cijeni. Na drugoj strani, ogromne
šumske oblasti, koje bi se mogle upotrijebiti za zemljorad,
rezerviraju se za lovačko zadovoljstvo otmjene gospode,
često puta i u onim predjelima, u kojima bi se moglo
posjeći nekoliko stotina ili hiljada hektara šume i pretvoriti
u kulturno zemljište, a da to umanjivanje šume nimalo
štetno ne utiče na razvijanje vlage u tom predjelu.
S ovoga gledišta mogle bi se u Njemačkoj još hiljade
kvadratnih kilometara plodnoga zemljišta upotrijebiti za
zemljorad. A li se ovim promjenama protivi kako materi­
jalni interes jednog dijela činovničke hijerarhije, šumarskih
činovnika, tako i lovački interesi veleposjednika, koji ne
će dopustiti, da im se ograničava zemljište za lov i lovačka
zadovoljstva. Razumije se samo sobom, da bi se krčenje
šume smjelo vršiti samo ondje, gdje je to stvarna dobit.
S druge strane mogli bi se na korist zemlje pošumiti pro­
strani predjeli, naročito gorski krajevi i pustoši.
U novije doba poriče se veliki upliv šume na razvoj
vlage. T o je očito krivo. U kolikom stepenu djeluje šuma
na vlagu kraja i time na plodnost zemlje i zemljišta, o tom
jasne dokaze daje knjiga Parvusa i Dra. Lehmana „Gladna
Rusija". Pisci konstatiraše vlastitim posmatranjem, da su
krčenja šuma u najplodnijim pokrajinama Rusije, silna i bez
plana, znatno prouzročila slabe žetve, od kojih u posljed­
njim decenijama trpe ovi tako plodni nekada krajevi. Uz
mnoge druge činjenice oni ustanoviše, da je tijekom go­
dina u stavropolskom okružju nestalo pet malih riječica i
 355

šest jezera, da su u okružju Đusuluka nestale četiri riječice

i četiri jezera, u samarskom okružju šest malih riječica, u
okružju Buguruslava dvije male riječice. U nikolajevskom i
i novouzenskom okrugu četiri rijeke održane su teškom
mukom spriječavajući ih nabacivanjem djubreta, da ne
poniru. Mnoga sela, što su prije u svojoj blizini imala voda
tekućica, ne imadu ih sada, na mnogim mjestima bunar
mora da se kopa 45 do 60 metara u dubinu. Zemljište je
zbog toga tvrdo i ispucalo. Siječenjem šuma presušiše izvori
i smanjiše se kiše.
Kapitalističko iscrpljivanje zemljišta dovodi i kapita­
lističke odnose. Jedan dio naših poljoprivrednika vukao je
primjerice mnogo godina goleme profite iz obradjivanja
repe i proizvodnje sladora, koja je s time vezana. Sistem
oporezivanja unapredjivao je izvoz šećera, i to time, što su
prinosi od oporezivanja sladorne repe i potrošnje šećera
jednim znatnim dijelom izdani na izvozne premije.
Premija, koja je fabrikantima šećera davana na dvo­
struku centu izvezenog šećera, bila je mnogo veća, no
porez na repu, koji su oni plaćali, i tako im je ta premija
omogućavala, da izvoze u inostranstvo ogrome količine
šećera i da ih tamo jeftino prodaju sve na račun poreznih
plataca u zemlji, te se tako gajenje šećerne repe raspro-
stranjivalo sve više i više. Profit, do koga su dolazile
fabrike šećera pomoću ovog poreznog sistema, iznosio je
godišnje preko 31 milijun maraka. Stotine tisuće hektara
zemljišta (godine 1907/08. 450030), koje je prije bilo
namijenjeno gajenju žita i t. d., pretvorene su u zemljište
za sijanje sladorne repe, digoše se tvornice i opet nove
tvornice i nužna posljedica bijaše krah. A i veliki prinos
šećerne repe uplivisao je povoljno na cijenu zemljišta. O na
se dizala. Posljedica toga bila je kupovanje sitnih imanja,
čije je vlasnike visoka cijena mamila na prodaju. Zemlja
je iskorišćavana za industrijsku spekulaciju, a proizvodnja
žita i krumpira ograničena na zemljište gore kvalitete,
uslijed čega se povećala potreba uvoza životnih namirnica
iz inozemstva, Konačno je to zlo stanje nastalo zbog po­
litike premija na šećer i dobivši internacijonalni karakter,
 356

prinudilo vlade i parlamente da ukinu davanje premija i

da se stvari povrate bar koliko toliko prirodnim odnosima.
Prema svim okolnostima ni sitni, pa čak ni srednji se­
ljaci ne mogu pored svih napora, briga i oskudica postići
onaj socijalni položaj, na koji kao gradjani jedne kulturne
države imaju pravo. Sve, što država i društvo budu činili,
da održe te slojeve, koji su u biti osnov postojećeg držav­
nog i društvenog uredjenja, bit će uvijek samo krpež i
petljanje. Agrarne carine škode ovome dijelu zemljoradnika
više, no što mu korisfe. Velika većina njih ne proizvodi
toliko, koliko im je potrebno za održanje života; oni su
upućeni na kupovanje jednoga dijela svojih životnih po­
trepština, a do sredstava za to dolaze industrijskim ili
drugim kojim sporednim zanimanjem. Jedan veliki dio
naših sitnih seljaka ima u povoljnom stanju industrije i
prometa većeg interesa, no u poljoprivredi, jer industrija i
promet obezbjedjuju egzistenciju njegovoj djeci, za koju
on ne bi mogao naći rada ni prihoda ni na kojem drugom
mjestu. Jedna nepovoljna žetva umnožava broj onih seljaka,
koji su prinudjeni kupovati poljoprivredne produkte. I šta
mu onda koriste agrarne carine, zabrana uvoza i agrarne
preventivne mjere, njemu, koji ne ima da proda baš ništa
ili ima samo nešto malo, ali koji mora da kupuje nešto, a
u prilikama i mnogo toga? A u tom se položaju nalazi
najmanje 80 procenata svih poljoprivrednih gospodarstva.
Kako će privredjivati obradjivač zemlje u eri privatnog
vlasništva, to je njegova lična stvar. O n gaji ono, što mu
se čini najrentabilnije, bez obzira na potrebe ili interes
društva ; dakle: slobodno.
Industrijalac radi isto tako. O n fabricira sramotne slike,
nećudoredne knjige i osniva tvornice za patvaranje hrane.
O ve i mnoge druge djelatnosti škodljive su društvu, one
potkapaju moral i dižu korupciju. Ali one donose novaca,
i to mnogo više, nego li ćudoredne slike, znanstvene knjige
i prodaja nepatvorenih životnih namirnica. Pohlepni za
profitom industrijalac mora da se brine samo oko toga, da
ga ne otkrije oko policije, i on može da tjera svoj sra­
motni zanat, siguran, da mu zbog novca, što ga pri tom
zasluži, zavidi društvo gledajući na nj s dubokim počitanjem.
 357

Mamonski karakter našeg doba karakteriše najočitije

burza i njezine makinacije. Zemljište i industrijski proiz­
vodi, prometna sredstva, promjene u temperaturi i politici,
oskudica i preobilje, nevolja masa i nesreće, javni dugovi,
izumi i otkrića, zdravlje ili bolest i smrt uplivnih osoba,
rat i ratna uzbuna, često puta namjerice smišljena, sve to
i još mnogo drugo postaje stvar spekulacije i upotrebljava
se za izrabljivanje i medjusobno ucjenjivanje. Kapitalistički
matadori zadobivaju najodlučniji upliv na stanje čitavog
društva i pomagani svojim moćnim sredstvima i vezama,
gomilaju golema bogatstva. U njihovim rukama bivaju mi­
nistri i vlade lutkama, koje moraju da plešu, kako već
matadori burze vuku žicu iza kulisa. Državna vlast ne ima
burzu, već burza ima u ruci državnu vlast. 1 preko svoje
volje ministar mora da gnoji „otrovno stablo", koje bi naj­
radije iščupao, i mora da mu daje nove životne snage.
Zbog svih tih činjenica, koje svakomu padaju sve više
u oči, jer zlo svakim danom sve više raste, potrebna je
brza i temeljita pomoć. A li društvo stoji pred svim tim
zlom ne znajući šta da radi, baš kao izvjesna životinja na
b rd u ; ono se stalno, kao konj na mlinskom kolu, okreće
u krugu, nemoćno, bez ideje, slika bijede i tuposti. Oni,
koji bi trebali da se pridruže ovima, ne imadu još uvi-
djavnosti; oni, koji bi mogli pomoći, ne će ; oni, se osla­
njaju na silu i u najboljem slučaju misle oni zajedno sa
gospodjom P om padour: A pres nous le deluge (iza nas
neka dodje potop). Ali ako potop dodje još za njihova
života ?
 Četvrti odsjek.

Socijalizovanje društva.

Dvadeseto poglavlje.

Socijalna revolucija.
1* Preobrazba društva.
Val se diže i zapljuskuje iundamenat, na kom počiva
naša državna i društvena zgrada. Sav svijet osjeća, da se
temelji klimaju i da ga još mogu spasti tek jaki potpornji.
Ali to traži velikih žrtava, koje bi morale doprinijeti vla­
dajuće .klase. T u je pako sva zapreka. Svaki predlog, čije
ostvarenje nanosi krupnih -šteta materijalnim interesima vla­
daj ućih klasa i dovodi ,u pitanje njihov privilegovani po­
ložaj, biva od njihove strane ljuto suzbijen i žigosan kao
težnja za prevratom postojećeg državnog i društvenog po­
retka. Medjutim, ovaj bolesni svijet ne može se izliječiti,
a da se ne dovedu u pitanje i najzad unište povlastice
vladajućih razreda.
„Borba za oslobodjenje radničkih klasa nije borba za
povlastice, već borba za jednaka prava i jednake du­
žnosti i odstranjenje sviju povlastica*, stoji u socijalno-
demokratskom programu. O tuda slijedi, da ništa nije učinjeno
polovičnim mjerama i malim koncesijama.
Ali vladajuće klase smatraju svoj privilegovani položaj
kao sasvim prirodan i sam po sebi razumljiv, kao položaj,
u čiju se opravdanost i dalje trajanje ne bi smjelo ni malo
sumnjati, i tako je i opet razumljivo, što one odbijaju^ i
pobijaju svaki pokušaj, da se njihov privilegovani položaj
uzdrma. Je li samo u pitanju njihova kesa, njih bacaju u
najveću uzrujanost čak i oni predloži i zakoni, koji ne m -
jenjaju osnove postojećeg društvenog uredjenja niti njihov
privilegovani položaj. U parlamentima niču čitava brda
 359

papira, na kojima su naštampani govori i — tresu se brda,

rodi se miš. I najrazumljivijim zahtjevima o radničkoj za­
štiti staje se na put s toliko otpora, kao da o tom ovisi
opstanak društva. P a kada se nakon beskonačnih borbi
izvojuje od njih par koncesija, oni se prave, kao da su
žrtvovali veliki dio svoga imetka. O ni pokazuju isti tvrdo­
glavi otpor, kad se radi o tom, da se potlačene klase
priznadu formalno ravnopravnima i kad se traži, da one
primjerice u pitanjima radnog ugovora pregovaraju s njima
kao jednakopravne,
Ovaj otpor kod stvari najjednostavnijih i zahtjeva naj­
razumljivijih potvrdjuje staro ono iskustvo, da se nikoja
klasa, što vlada, ne može osvjedočiti r a z l o z i m a , ako je
sila prilika ne prisili na uvidjavnost i popuštanje. A sila
prilika sastoji se u sve većoj svijesti, koju kod potlačenih
izaziva razvoj naših odnošaja Razredne suprotnosti bivaju
sve oštrije, vidljivije i osjetljivije. U potlačene i izrabljivane
razrede ulazi spoznaja o neodrživosti postojećeg stan ja;
njihova srditost raste i one sve zapovjednije traže promjenu
i čovječanskije odnošaje. I dokle ova spoznaja osvaja sve
šire krugove, o n a n a k o n c u o s v o j i g o l e m u v e ­
ć i n u d r u š t v a , k o j a i ma na j i z r a v n i j eg i n t e ­
r e s a n a t o j p r o m j e n i . A li u istoj mjeri, u kolikoj
se kod mase diže svijest o neodrživosti postojećeg stanja
i spoznaja o nuždi promjene, p a d a s p o s o b n o s t o t ­
p o r a u klasi, ko j a v l a d a i koj oj moć p oč i va
na n e z n a n j u i n e o s v ij e š t e n o s t i p o t l a č e n i h
i i z r a b l j i v a n i h k l a s a . Ovo uzajamno djelovanje
očito je i zbog toga se mora smatrati kao dobro došlo
sve, što razvija taj odnos u tom smislu. Prema krupno-
kapitalističkim napredovanjima na jednoj strani oruši ravno­
težu na drugoj strani sve razvijenija svijest o protuslovlju,
u kom stoji postojeći društveni poredak sa dobrom goleme
većine naroda I ako riješenje i uništenje društvenih su­
protnosti stoji krupnih žrtava i velikih napora, to riješenje
će se naći odmah onoga časa, kad suprotnosti dostignu
vrhunac svog razvitka, prama kome one tako rapidno hrle.
Kakve se mjere moraju poduzeti u pojedinim fazama
razvoja, to ovisi o momentanim okolnostima. Nemoguće je
 360

unaprijed reći, kakve će mjere učiniti nužnim okolnosti u

pojedinom slučaju. Nijedna vlada, nijedan ministar, pa bio
on i najmoćniji, ne zna već unaprijed, na sto će ga u
slijedećoj godini prisiliti prilike. A još se manje može
reći o mjerama, na koje će uplivisati okolnosti, čije nastu­
panje ne može nitko pouzdano proračunati ni proreći.
Pitanje o sredstvima je pitanje o taktici u jednoj borbi. A
taktika se ravna prema protivniku i onda prema pomoćnim
sredstvima, koja obim strankama stoje na raspolaganju.
Jedno sredstvo, koje je danas izvrsno, može sjutra biti
pogubno, jer su se promijenile prilike, koje su jučer oprav­
davale njegovu upotrebu. Neka čovjek ima pred očima
cilj, a sredstva za njegovo ostvarenje zavise od vremena
i okolnosti; potrebno je samo to, da se upotrebe najdje-
djelotvornija i n a j o š t r i j a s r e d s t v a , k o j a s u
moguća u jed nom vremenu i u stanovitim
o k o l n o s t i m a . Dakle, kad se čovjek upušta u slikanje
budućih preobražaja, može postupati samo hipotetički,
mora isticati predpostavke, za koje uzima, da su već
nastupile.
P o l a z e ć i s o v o g a s t a n o v i š t a , mi p r e d -
p o s t a v l j a m o , d a će u j e d n o m o d r e d j e n o m
č a s u s v a t a zla, k o j a s m o o p i s a l i , d o s e ­
g nut i svoj vrhunac, pa će velikoj većini
na r o da biti tako vidljiva i osjetljiva,
p r i k a z u j u ć i joj se n e p o d n o s i v a tako, te
će j u o b u z e t i o p ć e n i t a i n e s a v l a d i v a t a
žel j a za t e m e l j i t i m p r e o b r a ž a j e m , kod
č e g a će ona n a jb r ž u p o m o ć s m a t r a t i i
najzgodnijom.
Sva društvena zla imaju bez iznimke svoj izvor u druš­
tvenom poretku stvari, koji sada, kao što je pokazano, po­
čiva na kapitalizmu, na kapitalističkom načinu proizvodnje,
pomoću kojega je klasa kapitalista vlasnik sviju sredstava
rada — zemlje i zemljišta, rudnika i majdana, sirovina,
orudja, strojeva, prometnih sredstava — i pomoću kojega
ona vrši izrabljivanje i potlačivanje velike većine naroda,
poslije čega slijedi sve veća nesigurnost egzistencije, po-
tlačivanje i ponizivanje pljačkanih razreda. Prema tome b i
 361

najbrži i najkraći korak bio, da se ovo kapitalističko vlas­

ništvo eksproprijacijom pretvori u društveno vlasništvo. P r o ­
i z v o d n j a robe p r e t v a r a se u soc i j a l i s t i č ku
p r o i z v o d n j u , k o j u v r š i c i j e l o d r u š t v o i za
cijelo društvo. Kr upno gazdinstvo i s v e v eć a
p r o i z v a d j a č k a s p o s o b n o s t d r u š t v e n o g a rada,
d o s a d a i z v o r b i j e d i i p o t l a č i v a n j u i zr abl j eni h
klasa, p o s t a j u s a d a i z vor n a j v e ć e g b l a g o ­
s t a n j a i h a r m o n i j s k o g u s a v r š a v a n j a svi j u.

2. Eksproprijacija i eksproprijatori.
Preobražaj svih sredstava rada u vlasništvo sviju daje
društvu novu osnovku. Sad su iz temelja drugi životni i
radni uslovi o b i j u spolova u industriji, zemljoradnji, pro­
metu, odgoju, braku, u znanstvenom, umjetničkom i društ­
venom životu. Čovječja egzistencija zadobija nov sadržaj.
Pomalo i državna organizacija gubi tlo, d r ž a v a n e s t a j e ;
ona se u neku ruku sama ukida.
U prvom je odsjeku ove knjige pokazano, zašto je
država morala nastati. O na je produkat društvenog razvoja
iz primitivnog, na komunizmu osnovanog društva, koje ne­
staje u tolikoj mjeri, u kolikoj se razvija p r i v a t n o v l a s ­
n i š t v o . Dolaskom privatnog vlasništva javljaju se u društvu
antagonistički interesi. Nastaju stališke i razredne suprot­
nosti, koje nužno donose sa sobom razredne borbe medju
različitim interesnim grupama prijeteći opstanku novog ure­
djenja. A da bi se mogli suzbiti protivnici novoga uredjenja
i zaštititi vlasnici, protiv kojih oni ustaju, potrebna je jedna
organizacija, koja će odbijati te napade i proklamirati vlas­
ništvo kao ,,pravno“ i ,,sveto“. O v a o r g a n i z a c i j a i
sila, k o j a š t i t i i u z d r ž a v a v l a s n i š t v o , j e s t
d r ž a v a . O na zakonima zajamčuje vlasniku njegov posjed
i na temelju zakonski utvrdjenog uredjenja izlazi pred na­
padača kao sudac i osvetnik. Prema tome, interes jedne
vladajuće klase vlasnika i interes državne vlasti uvijek je,
po svojoj najdubljoj suštini, konzervativan. Državna se
organizacija mijenja tek onda, kad to zahtijeva interes vlas­
ništva. Ako je tako država n u ž n a organizacija društvenog
 362

uredjenja, koje počiva na razrednom gospodstvu, ona gubi

n u ž n o s t svojeg o p s t a n k a i mo g u ćn o s t svojeg
o p s t a n k a onim ćasom, kad padnu klasne suprotnosti
ukinućem privatnog vlasništva. Država postepeno prestaje,
kad se uništi vlast čovjeka nad čovjekom, baš kao što
prestaje religija, kad ne ima vjere u nadnaravna bića ili u
razumne, svrhunaravske sile. Riječi trebaju da imadu neki
sadržaj; kad ga izgube, one prestaju bitisati kao pojmovi.
Ovdje će možda, koji čitalac, pristaša kapitalizma, reći,
da je sve to dobro i lijepo, ali kojim „pravom4* će društvo
opravdati ove iz temelja prevratne promjene? T o je pravo
ono isto, koje je uvijek postojalo, kad se radilo o sličnim
promjenama i preobražajima, naime o p ć i i n t e r e s . Izvor
prava nije država, već društvo, državna je sila tek agenat
društva, koji ima da upravlja pravom i da ga primjenjuje.
Vladajuće društvo bilo je dosada uvijek tek jedna sitna
manjina, ali koja je radila u ime čitavog društva (naroda),
gradeći se „društvom44, kao što se Ljudevit X IV . držaše
državom : „ L ’etat c’est moi. (Država sam ja.) Kad naše no­
vine pišu : sezona otpočinje, društvo ide u grad; ili: sezona
je pri kraju, društvo polazi na ladanje, one pod tim ne
misle narod, već najgornjih deset tisuća, koje sačinjavaju
„društvo44, kao što sačinjavaju „državu44. Većina — to je
plebs, vile multitude, ološ, narod. Prema ovakvom stanju
stvari, sve, što država u ime društva radi za „opći interes44,
ide u prvom redu na korist vladajućih klasa. U njihovom
se interesu prave zakoni. „Salus reipublicae suprema lex
esto44 (Dobro zajednice neka bude vrhovni zakon) je staro-
rimsko pravno osnovno načelo, kao što je poznato. Ali
tko je stvorio rimsko društvo ? Z ar podjarmljeni narodi,
milijuni robova? N e! razmjerno maleni broj rimskih gra-
djana, u prvom redu rimsko plemstvo, koje se dalo hraniti
od podjarmljenih.
Kad su u srednjem vijeku plemići i knezovi otimali
zajedničku svojinu, oni su to činili ,,s pravom44 u „općem
interesu44, a šta se tada radilo sa zajedničkom svojinom i
svojinom nemoćnih seljaka, to nam na svakom svom listu
pokazuje historija srednjega vijeka sve do novoga vremena.
Agrarna historija posljednje hiljade godina jest historija
 363

neprekidne pljačke zajedničke i seljačke svojine, koju su u

svim kulturnim državama Evrope vršili plemstvo i crkva.
Kad je zatim velika francuska revolucija ekspropriirala ple-
mićska i crkvena dobra, ona je to učinila ,,u ime općeg
interesa**, i najveći dio od osam milijuna zemljoposjednika,
koji sačinjavaju temelj gradjanske Francuske, imaju da svoju
egzistenciju zahvale toj eksproprijaciji. U ime „općeg dobra“
zaplijenila je Spanija crkvena dobra češće, a Italija ih kon-
fiskova sasvim, uz burni pljesak najgorljivijih branilaca
„svetog vlasništva**. Englesko je plemstvo diljem stoljeća
pljačkalo svojinu irskog i engleskog naroda i obdarilo samo
sebe od 1804. do 1832. „zakonito**, ,,u interesu općeg
dobra** sa ne manje od 3,511.710 akra zajedničke zemlje.
A kad u velikom sjeveroameričkom ratu za oslobodjenje
robova bijahu pušteni na slobodu milijuni robova, koji su
dotle bili pravo vlasništvo svojih gospodara, kad ih pustiše
na slobodu bez ikakve odštete, dogodilo se to takodjer
,,u ime općeg interesa**. Čitav naš buržoaski razvoj nepre­
kidan je proces izvlaštivanja i konfisciranja, u kojem izvla-
štuje i siše tvorničar zanatliju, veliki zemljoposjednik se­
ljaka, veliki trgovac kramara i konačno jedan kapitalista
drugoga, to jest veći manjega. Hoćem o li vjerovati buržo­
aziji, sve se to dogadja za dobro „općeg i n t e r e s a n a
„korist društva**.
Napoleonovci „spasiše** 18. brumairea i 2. prosinca
„društvo** i „društvo" im je odobravalo; kad društvo bude
jednog dana spasilo samo sebe na taj način, što će vlas­
ništvo, koje je stvorilo, preuzeti opet u svoje ruke, ono
če počiniti najslavniji akt u historiji, j e r s e t u n e ć e
p o d j a r m i t i j e d n i u k o r i s t d r u g i h , v e ć će se
s v i m a p r u ž i t i j e d n a k i us l ovi za život, a sva­
kom o m o g u ć i t i e g z i s t e n c i j a , d o s t o j n a čo­
v j e k a . T o je u ćudorednom pogledu najveličanstveniji
akt, što će ga društvo ikad izvršiti.
U kojim će se oblicima izvršiti taj veliki društven
proces eksproprijacije i pod kojim uslovima, to se ne moze
proricati. Jer tko zna, kakove će tada biti prilike.
U svom četvrtom socijalnom pismu v. Kirchmannu,
 364

pod naslovom „K apital",1 veli Rodbertus na str. 117:

„Ukidanje svega kapitalističkoga vlasništva nad zemljištem
nije n i k a k v a obmama, već je sa nacijonalno-ekonomskog
gledišta vrlo mogućno. A to bi jamačno bila i n a j r a d i ­
k a l n i j a p o m o ć d r u š t v u , kojemu, kao što se ukratko
može reći, porast rente — rente na zemljište i kapital —
stvara nesreću. Stoga bi to bio jedini oblik ukidanja svo­
jine nad zemljištem i kapitalom, k o j i ni z a t r e n u t a k
n e bi p r e k i n u o p r o m e j i n a p r e d o v a n j e n a ­
r o d n o g a b o g a t s t v a . * 1 Šio će reći naši agrarci na
ovaj nazor jednoga od bivših njihovih drugova?
Kako će se poslije takva koraka stvari vjerojatno for­
mirati, ne može se pouzdano pokazati. Nijedan čovjek ne
može znati, kako će buduća pokoljenja obrazovati u poje­
dinostima svoje organizacije i kako će na najsavršeniji
način udovoljavati svojim potrebama. Kao što i u prirodi,
tako se i u društvu nalazi sve u stanju neprestanog tijeka,
jedno dolazi, drugo propada, staro, izumrlo biva nadomješ-
tavano novim, sposobnijim za život. Izumi, otkrića i po­
pravci najbrojniji i najraznolikiji, kojima se ne može pred­
vidjeti domašaj i važnost, javljaju se i revolucioniraju i
mijenjaju već prema svom značenju način ljudskoga ži­
vota, cijelo društvo.
Prem a tome, u izlaganju, što slijedi, može se dakle
raditi samo o razvijanju općenitih principa, koji se, prema
svemu, što dosada pisasmo, i sami ističu i čija se prak­
tična primjena može dogledati do jednog izvjesnog stupnja.
Društvo nije ni do danas bilo nikakva zajednica, koja bi
se dala upravljati i voditi pojedincima, ma da je često
puta tako izgledalo — „čovjek misli, da gura, a biva
guran “ — već je to jedan organizam, koji se razvija po
odredjenim imanentnim zakonim a; u budućnosti će me­
djutim biti još više nemogućno svako vodjenje i upravljanje
prema volji pojedinaca. Društvo će tada predstavljati jednu
demokraciju, koja je odgonetnuta tajnu svojega bivstva, ono
je otkrilo zakone svog razvoja i, svijesno svrhe, primje­
njuje ih sada na svoj daljnji razvoj.

1 Berlin 1884.
 365

Dvadesetiprvo poglavlje.

Osnovni zakoni socijalističkog društva.

1. Davanje posla svima, koji su za rad sposobni.
Čim društvo uzme u svoje ruke sva sredstva rada,
bi t i će r a d n a d u ž n o s t s v i h oni h, k o j i su s p o ­
s o b n i za r a d b e z r a z l i k e s pol a , o s n o v n i za­
k o n s o c i j a l i z o v a n o g d r u š t v a . Društvo ne može
bez rada opstojati. O no dakle ima pravo da traži, da
svatko, tko hoće zadovoljiti svojim potrebama, radi prema
svojim tjelesnim i duševnim sposobnostima kod priredji-
vanja predmeta, koji služe udovoljenju potreba. Glupa
tvrdnja, da socijalisti hoće da ukinu rad, besmislica je
bez primjera. Onih, koji ne rade, ljenivaca ima s a m o u
buržoaskom svijetu. Socijalizam se slaže s biblijom, dok
ova veli: T ko ne radi, neka i ne jede. No rad treba da
uz to bude i korisna, produktivna djelatnost. Novo će
dakle društvo zahtijevati, da se svatko prihvati jednog
izvjesnog industrijskog, zanatlijskog ili ma kakvog drugog
korisnog posla, kojim će on sa svoje strane doprinijeti
nešto podmirenju društvenih potreba. B e z r a d a n e m a
uživanja, n i k a k a v rad be z uživanja.
Pošto su svi obvezani da rade, svi imaju jednaki in­
teres na tom, da vide ispunjena ova tri uslova kod rada.
Prvo, da vrijeme rada bude umjereno i da se nitko suviše
ne n apreže; drugo, da rad bude što je više moguće ugo­
dan i da pruža prom jenu; treće, da rad bude što više
produktivniji, jer o tom ovisi vrijeme rada i stepen uži­
vanja. O va pako tri uslova ovise opet o vrsti i množini
radnih sredstava i radnih snaga, koje su na raspoloženju,
i od zahtjeva i života budućega društva. Socijalističko dru­
štvo ne ide za tim, da živi proletarski, v e ć d a o d ­
strani proletarski način života velikoj
v e ć i n i l j u d i . O no nastoji, da svakome pruži što je
moguće veću mjeru životnih ugodnosti i tako nastaje pi­
tanje : kolike će biti potrebe društva?
D a bi se to moglo ustanoviti, potrebna je jedna uprava,
 366

koja će obuhvatati sva područja djelatnosti u društvu. Z a

ovu svrhu čine naše općine jednu prikladnu podlogu, ako
su one prevelike, da bi se dobio laki pregled, njih se
dijeli u okružja. Kao nekoć u prastarom društvu, tako i
sada svi punoljetni pripadnici općine, b e z r a z l i k e
s p o l a , sudjeluju u izborima, koji dodju i odredjuju po­
vjerljive osobe, koje će voditi upravu. Na čelu svih lokalnih
uprava stoji jedna uprava centralna — valja spomenuti, da
to nije nikakva vlada sa silom u ruci, već neki egzekutivni
upravni kolegij. — Ravnodušno je kod toga, da li je ta
centralna uprava imenovana po skupnosti ili po općinskim
upravama. T a pitanja ne će u budućnosti više imati zna­
čenje, što ga danas imaju, jer tu ne će biti u pitanju za­
uzimanje položaja, koji daje veću vlast i upliv i bolje
prihode, nego povjereničke dužnosti, za koje će se uzimati
najprikladnije lice, b i o t o m u š k a r a c i l i ž e n a , i ko­
jima se ta zvanja mogu oduzeti ili ponovo izborom dati,
prema tome, kako potreba zahtijeva i kako birači žele.
Svi se položaji zauzimaju samo za jedno odredjeno vrijeme.
O ni dakle, koji zauzimaju ta mjesta, ne će imati nikakvu
posebnu „činovničku kvalifikaciju", tu ne ima svojstva
trajne funkcije i hijerarhijski red unapredjivanja. Iz nave­
denih razloga isto je tako ravnodušno, postoje li izmedju
centralne uprave i lokalnih uprava stupnjevi, kao na pri­
mjer provincijalna uprava itd. Budu li nužni, ustanovit će
ih. ne budu li nužni, ne će ih ni biti. O svemu tome od­
lučuje potreba, kako se ona u praksi javi. Ako je razvitak
društva učinio izlišnima stare organizacije, ukinut će ih bez
huke i buke i bez svadje, jer nitko ne ima ličnog interesa,
da one i dalje postoje, a na njihovo će mjesto ustanoviti
nove. O v a u p r a v a , k o j a s e z a s n i v a n a n a j ­
širem d e m o k r a t s k o m temelju, razlikuje
s e i z o s n o v a o d d a n a š n j e . Koliko li borbi u no­
vinama, koliko li jezičnoga boja u našim parlamentima,
koliko li sudara aktova u našim kancelarijama, dok se iz­
vrši i jedna najsitnija promjena u upravi i vladi I
Prije svega je glavni zadatak to, da se ustanovi broj i
vrsta raspoloživih snaga, broj i vrsta radnih sredstava, fa­
brika, radiona, prometnih sredstava, zemlje i zemljišta itd.
 367

i dotadašnja njihova proizvodna sposobnost. Dalje valja

ustvrditi, koliko ima gotovih proizvoda i kolika je množina
artikla i stvari potrebne, da se udovolji potrebi za neko
izvjesno razdoblje. Kao god što,danas država i razne za­
jednice utvrdjuju svake godine svoj proračun, isto će to u
budućnosti važiti i za cjelokupno društvenu potrebu, pri
čemu će se moći u punoj mjeri uzeti u obzir promjene,
koje su posljedica proširenih i novih potreba. Statistika
igra tu glavnu ulogu; ona je najvažnija pomoćna znanost
u novom društvu, ona pruža mjerilo za cjelokupnu druš­
tvenu djelatnost.
Statistika se već danas primjenjuje u velikom objamu
za slične ciljeve. Proračuni carevine, države i općine osni­
vaju se na velikom broju statističkih podataka, koji se
kupe svake godine u pojedinim upravnim granama. Duže
iskustvo i izvjesna stabilnost u tekućim potrebama omo­
gućavaju to. P a i svaki poduzetnik jedne veće fabrike,
svaki trgovac, u n o r m a l n i m prilikama, može odrediti
tačno, kakve potrebe ima za slijedeće četvrtgodište i na
kakvi način mora da uredi svoju proizvodnju i svoju ku­
povinu. A ko ne nastupe kakve ekscesivne promjene, on
sve to može izračunati lako i bez muke.
Iskustvo, da krize nastaju uslijed slijepe anarhijske
proizvodnje, to jest uslijed toga, što se ne zna, koliko ima
već proizvedenih predmeta, kolika je potrošnja i potreba
raznih artikla na svjetskom tržištu, nagnalo je, kao što smo
već naglasili, krupne industrijalce najrazličitijih grana indu­
strije, da se sjedine u kartelima i trustovima, s jedne strane
zbog toga, da se utvrde cijene, a s druge strane zato, da
se na temelju stečenih iskustva i prispjelih narudžaba re­
gulira proizvodnja. Prema proizvodnoj sposobnosti svakog
pojedinog poduzeća i prema vjerojatnoj potrošnji utvrdjuje
se, koliko svako poduzeće posebice smije proizvesti za
nekoliko najbližih mjeseci. Prekoračavanja tih granica ka­
žnjavaju se velikim ugovorenim kaznama i izbacivanjem iz
udruženja. Poduzetnici sklapaju ove ugovore ne na korist,
već na štetu publike, a na svoju korist. Njihov je cilj, da
moć koalicije iskoriste radi toga, da bi došli do što je
moguće većeg profita. H oće se, da se regulisanjem pro-
 368

izvodnje postignu kod publike tolike cijene, do kojih se nikad

ne bi došlo u konkurentskoj borbi izmedju pojedinih po­
duzetnika. Obogaćuje se dakle na račun konzumenata*
koji moraju platiti traženu cijenu za jedan proizvod, što ga
trebaju. Pa kako je kartelima, trustovima i t. d. oštećivan
potrošač, tako je i radnik. Kad poduzetnici regulišu pro­
izvodnju, jedan dio činovnika i radnika postaje suvišnim,
i da bi mogao živjeti, on konkuriše svojim drugovima radeći
za manju nadnicu. Osim toga je socijalna moć kartela tako
velika, te su i same radničke organizacije rijetko kadre, da
im na put stanu. Poduzetnici imaju dakle dvostruku korist,
oni primaju veće cijene i plaćaju manje nadnice. Ovo re­
guliranje proizvodnje, koje vrše poduzetnički savezi, s u-
protno je o n o m e r e g u l i s a n j u , k a k v o ć e
b i t i u s o c i j a l i s t i č k o m d r u š t v u . Danas je mje­
rodavan interes poduzetnika, u buduće će to biti interes
cjelokupnosti. Medjutim u buržoaskome društvu ni najbolje
organizovani kartel ne može predvidjeti i unijeti u račun
sve faktore; konkurencija i špekulacija na svjetskom tržištu
bijesne i dalje u prkos kartela, i tada se najednom pokaže,
da je u računu jedna rupa i cijela se umjetno načinjena
zgrada sruši.
Kako velika industrija, tako i trgovina ima opsežne
statistike. Svakog tjedna izdaju veća trgovačka i lučka
mjesta preglede o skladištima petroleja, kave, vune, šećera,
žita i t. d. Statistike, koje su često puta sasvim sigurno
netačne, jer posjednici robe imaju nerijetko ličnog interesa
ne puštati, da se sazna prava istina. Ali u cjelini su ove
statistike prilično sigurne i daju interesentima pregled, kako
će tržište izgledati u najbližem vremenu. No i ovdje valja
imati na umu spekulaciju, koja pravi iluzornima i ruši sve
račune, a često puta onemogućava svaki realni posao. A
kao god što je u buržoaskom društvu nemoguće opće re-
gulisanje proizvodnje zbog toga, što su tu hiljade privatnih
proizvodjača sa medjusobno suprotnim interesima, isto je
tako nemoguće regulisanje distribucije (podjele proizvoda)
zbog spekulativne naravi, što je ima trgovina, zbog velikog
broja trgovaca i borbe njihovih interesa. Ono, što je već
dosada učinjeno, pokazuje samo, što bi se tek dalo uraditi,
kad bi privatni interes iščezao i nad svime zavladao opći
 369

interes. Z a ovo su jedan dokaz statistike žita, sto ih izdaje

država, i koje se kupe svake godine u raznim kulturnim
državama i omogućuju izvodjenje zaključaka o veličini že­
tvenih prinosa, o stepenu podmirivanja domaćeg tržišta i
o vjerojatnosti cijena.
Medjutim. u jednom socijalizovanom društvu prilike su
potpuno uredjene, čitavo je društvo vezano solidarnošću.
Sve se vrši po planu i redu i tako je lako utvrditi mjerilo
za razne potrebe. A tek kad se ima pred sobom nešto
iskustva, onda se vrši sve kao u igri. A ko se na primjer
statistički utvrdi, kolika je prosječna potreba u pekarskim,
mesarskim, cipelarskim, rubeninskim i t. d. artiklima, pa
ako se s druge strane tačno zna proizvodna sposobnost
ustanova za produkciju tih predmeta, o n d a s e i z t o g a
može i z n a ć i p r o s j e č n a mj e r a za d n e v n o d r u ­
š t v e n o p o t r e b n o r a d n o v r i j e me . Iz t o g a se
d al j e m o ž e uvi dj et i , d a l i su n u ž n i i z v j e s n i
z a v o d i za p r o i z v o d n j u o d r e d j e n i h artikla,
ili s u i z l i š n i i d a li s e m o g u u p o t r i j e b i t i z a
d r uge svrhe.
Svaki pojedinac odlučuje o grani rada, u kojoj bi htio
biti zaposlen. Veliki broj najrazličitijih područja rada daje
mogućnosti, da se vodi račun o najrazličitijim željama. P o ­
kaže li se na jednom području suvišak, a na drugome ne-
dostak sila, uprava mora poduzeti nužne korake, da bi
poravnala odnose. Organizovati proizvodnju i različitim
snagama pružiti mogućnost, da ih se upotrijebi na pravome
mjestu, to će biti glavni zadatak izabranih funkcijonara.
U koliko se više sve snage dopunjuju, u toliko se sa
manje trvenja okreću točkovi. Pojedine grane rada i odje­
ljenja biraju svoje redatelje, koji će upravljati poslom. T o
nijesu priganjači, kao što su današnji nadzornici i poslo-
vodje, već su to drugovi, koji namjesto proizvodjačke
funkcije imaju da vrše tu upravljačku funkciju, koja im je
dodijeljena. Nije isključena i ta mogućnost, da sa usavr­
šavanjem organizacije i razvitkom obrazovanosti kod svih
članova ove funkcije postanu naizmjenične, tako, da ih po
jednom odredjenom redu vrše svi radnici b e z r a z l i k e
spola.
A . Bebel: Ž ena i todjalizamk. 24
 370

2. Harmonija interesa.
Rad, organizovan na temelju pune slobode i demo­
kratske ravnopravnosti, kod kojega je jedan za sve i svi
za jednoga, u kojem dakle vlada potpuna solidarnost,
izazvat će takvu volju za stvaranjem i takvu utakmicu,
kakva se u današnjem privrednom sistemu nigdje ne može
naći. A takav duh, to uživanje u stvaranju, upliviše takodjer
i na produktivnost rada.
Dalje z b o g t o g a , š t o s v i u z a j a m n o r a d e
j e d n i z a d r u g e, svi imaju interesa, da svi predmeti
budu što je više moguće bolji i savršeniji i da se proiz­
vode sa što je moguće manjim trošenjem snage i vremena
rada, bilo zato, da se skrati vrijeme rada, ili zbog toga,
da se dobije vremena za proizvodjenje novih produkata,
koji podmiruju više potrebe. O v a j z a j e d n i č k i i n-
t e r e s d a j e s v i m a p o v o d a , da r a d e na usa­
vršavanju, razvijanju i ubrzavanju pro­
c e s a rada. Sl avol j ubl j e, da se ne š t o p r o n a d j e i
ot kri j e, d o b i t će u n a j v e ć e m s t e p e n u p o d s t i ­
caj a, s v a k i će t eži t i , da s v o j i m p r e d l o z i ma i
i d e j a m a n a t k r i l i d r u g o g a . 1 Nastupit će dakle baš
suprotno od onoga, što tvrde protivnici socijalizma. Koliko
li izumilaca i pronalazača propada u buržoaskom društvu!
Koliko li ih se izrabi i onda odbaci I Kad bi na čelu
buržoaskoga društva stajali duh i talenat namjesto imanja,

1 „M oć utakmice, koja potiče čovjeka na najogromnije napore, samo

da bi izazvao pohvalu i divljenje drugih, pokazuje se, kao sto nam isku­
stvo potvrdjuje, vrlo korisnom svuda, gdje se ljudi javno takmiče, čak i
tamo, gdje su u pitanju frivolne i takve stvari, od kojih publika nema
nikakve koristi. A utakmica, koja bi se vršila i koristila općem dobru,
jeste jedna vrsta konkurencije, protiv koje socijalisti ne ustaju." J o h n
S t u a r t M i l l , „Politička ekonomija". Svaki savez, svako udruženje lica,
koja imaju iste ciljeve i težnje, daje nam isto tako mnogobrojnih pri­
mjera uzvišenijih napora, kojima se ne dolazi ni do kakvih materijalnih,
već samo do idealnih uspjeha. Istina, utakmičare pokreće slavoljublje,
žudnja da se istaknu, težnja da koriste općoj stvari. A li je ova vrsta
slavoljublja jedna vrlina, ona se razvija na sreću sviju zadovoljavajući u
isti mak i žudnju pojedinca. Slavoljublje je štetno i za odbacivanje samo
onda, kad ono ide na štetu cjeline ili na račun drugih.
 371

o n d a bi n a j v e ć i b r o j k a p t a l i s t a m o r a o u s t u p i t i
s v o j a m j e s t a r a d n i c i m a , p o s i o v o dj a m a, t e h n i ­
č a r i ma , i n ž i n i r i m a , k e m i č a r i m a i t. d. T o su ljudi,
koji su u devedesetidevet od sto slučajeva učinili prona­
laske, otkrića i usavršivanja, koje poslije toga izrabljuje
čovjek s velikom kesom. Koliko je tisuća izumitelja i pro­
nalazača propalo zbog toga, što nijesu našli čovjeka, koji
bi dao sredstava za izvedenje njihovih pronalazaka i izuma,
koliko zaslužnih pronalažača i otkrivača gnječi socijalna
mizerija svagdašnjeg života, to se ne da izračunati. Ne
gospodare svijetom bistre glave i ljudi oštra razuma, već
ljudi, koji imaju mnogo sredstava, što još ne znači, da se
ne može naći zajedno bistra glava i puna kesa.
Svaki, koji se kreće u praktičnome životu, zna sa ko­
likim nepovjerenjem radnik danas gleda na svako usavr­
šavanje, na svaki nov pronalazak, koji se zavede. 1 s pravom.
Redovito on od toga ne ima nikakve koristi, već samo
onaj, koji tu novost primijeni; on se mora bojati toga, da
će ga novi stroj, usavršenje, koje se uvede, baciti na ulicu
kao prekobrojnog. Umjesto da sa radošću dočeka jedan
pronalazak, koji čovječanstvu čini čast i treba da donese
korist, sa njegovih se usana otima protest i kletva. A ko­
liko usavršavanja procesa proizvodnje, koja otkrije kakav
radnik, ostane neizvedeno. Radnik prećuti takvo otkriće,
jer se plaši, da od toga ne će imati korist, već samo štetu.
T o su prirodne posljedice suprotnosti interesa.1

1 v. T h ii n e n, „Izolovana država" (R oatock), v e li: ,,U suprotnosti

interesa nalazi se razlog, zbog kojega proletarac i vlasnik stoje jedan prema
drugome kao neprijatelji i zbog koga će biti nepomirljivi sve dotle, d o k
s e n e u n i š t i p o d v o j e n o s t i n t e r e s a . S vremena na vrijeme,
fabričkim otkrićima, podizanjem chaussea i željeznica, stvaranjem novih
trgovinskih veza, može se povećati ne samo blagostanje njegovog najam­
nog gospodara, već i nacijonalni prihod. A li pri našem sadašnjem dru­
štvenom uredjenju radnik ne vidi od toga nimalo koristi, njegov položaj
ostaje, kakav je i bio, a c j e l o k u p a n p r i r a š t a j p r i h o d a i d e
u d ž e p o v e p o d u z e t n i k a , k a p i t a l i s t a i veleposjednika".
Ovaj posljednji stav jest gotovo doslovna anticipacija one izjave, koju je
G ladstone 1864. učinio u engleskom parlamentu rekavši: »Ovaj bujni
prirast prihoda i moći (koji je z» posljednjih dvadeset godina Engleska
postigla) ograničio se isključivo na imućne klase". A na strani 20 7 . svo­
 372

U socijalističkom društvu biti će u n i š t e n a suprot­

nost interesa. Svaki će razvijati svoje sposobnosti, da bi
koristio sebi, a time u isti mah i zajednici. Danas su za­
dovoljenje ličnoga egoizma i općega interesa većinom s u-
p r o t n o s t i , koje jedna drugu isključuju; u novom su
društvu ove suprotnosti uklonjene, z a d o v o l j e n j e lič ­
n o g e g o i z m a i r a d na o p ć e m d o b r u s t oj e u
m e d j u s o b n o j h a r mo n i j i , oni se pokrivaju.1
Veličanstveno djelovanje jednog takvog stanja očigledno
je. Produktivnost rada silno će porasti. Naročito će produk­
tivnost rada silno porasti još i zbog toga, što će prestati
ovo prekomjerno d i j e l j e n j e r a d n i h s n a g a po hi­
ljadama i milijunima malih poduzeća, koja proizvode naj-
nesavršenijim orudjima i alatima. Prije smo pokazali, na
koliko je bezbrojnih sitnih, srednjih i krupnih poduzeća
razdijeljen privredni život Njemačke. Slivanjem sitnih i
srednjih gazdinstava u krupna poduzeća, koja raspolažu
svim preimućstvima najmodernije tehnike, izbjeći će se
današnje ogromno traćenje snaga, vremena, materija svih
vrsta (svijetlosti, toplote i t. d.) i prostora, a produktiv­
nost rada bit će mnogo veća. Kolika razlika postoji iz­
medju produktivnosti sitnih, srednjih i krupnih gazdinstava,
neka nam pokaže jedan primjer iz industrijskog popisa
države M assachusetts od 1890. godine. Tam o su podu­
zeća deset glavnih industrijskih grana podijelili u tri kate­

jega djela veli v. T h iin en : „ S v e z l o l e ž i u o d v a j a n j u r a d n ik a

o d n j e g o v a p r o i z v o d a".
M o r e 11 y izjavljuje ovo u svojim „Principima zakonodavstva" :
„Svojina nas dijeli na dvije klase, na bogate i siromahe. Oni ljube
svoje imanje, a ne mogu da brane državu ; ovi apsolutno ne mogu vo­
ljeti otadžbinu, jer ih ona ne dariva ničim drugim, nego bijedom. M e­
djutim, kad je zajednica dobara, svaki voli svoju otadžbinu, jer ona
svakom daje život i sreću".
1 Ocjenjujući korisne i štetne strane komunizma kaže John Stuart
M ill u svojoj „Političkoj ekonom iji": „Nijedno polje ne može biti po­
voljnije za razvitak takvog jednog shvatanja (da je javni interes u isti
mah i lični), nego što je to jedna komunistička zajednicu. Svekoliko sla­
voljublje, kao i sva fizička i duhovna akcija, koje danas naporno teže
zadovoljenju pojedinih i samoživih interesa, tražili bi drugu vlast rada i
samo po sebi našli ju u težnji za općim blagostanjem zajednice".
 373

gorije. O na poduzeća, koja su stvarala ukupnu vrijednost

manju od 40.000 dolara, uračunata su u nižu klasu, ona,
koja su proizvodila vrijednost izmedju 40.000 i 150 000
dolara, u srednju klasu, a ona, koja su producirala vrijed­
nost iznad 150.000 dolara, u višu klasu.
Rezultat je bio ovaj:

Cjelokupna suma Procenat

Procenat
Broj proizvedene vrijed­ cjelokupne pro­
svih
poduzeća nosti pojedinih izvedene vri­
poduzeća
klasa dolara jednosti

Niža klasa . . 2042 5 5 ,2 5 1 ,6 6 0 .6 1 7 9 ,4

Srednja klasa 968 2 6 ,2 1 0 6 ,8 6 8 .6 3 5 19.5
V isa klasa . . 686 18,6 3 9 0 ,8 1 7 .3 0 0 71.1

Ukupno . . . 3696 100 5 4 9 ,3 4 6 .5 5 2 100

Sitna poduzeća, kojih je bilo dva puta više, no sred­

njih i krupnih gazdinstava, proizvela su dakle samo 9,4
procenata cjelokupnoga produkta, dok su krupna poduzeća,
čiji je broj iznosio svega 23 procenta svih poduzeća, pro­
izvela gotovo dva i po puta veći kvantum produkata od
svih ostalih poduzeća. Ali bi se i krupna poduzeća mogla
organizovati još mnogo racijonalnije, tako, da bi se sa
najsavršenijim tehničkim oblikom produkcije mogla stvoriti
m n o g o v e ć a r količina proizvoda.
Koliko se može uštediti na vremenu, kad je proizvodnja
organizovana na najracionalnijoj bazi, o tome je 1886. T h.
H ertzka iznio jedan interesantan račun u svojoj knjizi
„Zakoni društvenog razvitka". O n je ispitivao, koliko je
radnih snaga i vremena potrebno utrošiti, pa da se krup­
nom proizvodnjom podmire potrebe stanovništva Austrije,
koje je tada imalo 22 milijuna glava. Radi ovoga je Hertzka
tražio obavještenja o produktivnoj sposobnosti krupnih po­
duzeća u raznim granama rada, pa je onda prema tome
sastavio svoj račun. T u je uračunato i privredjivanje na
101/* milijuna hektara oraće zemlje i 3 milijuna hektara
pašnjaka, koji bi bili dovoljni za taj broj stanovništva, pa
 374

da podmire njegovu potrebu u zemljoradničkim produktima

i mesu. Dalje, Hertzka je unio u taj svoj račun i podi­
zanje stanova, tako, da svaka porodica dobiva svoju kućicu
od 150 kvadratnih metara sa pet odjeljaka, koja će se
moći održavati 50 godina. Izašlo je, da je za poljoprivredu,
gradjevinarstvo, proizvodnju brašna i šećera, industriju
ugljena, željeza i strojeva, industriju odijela i kemijsku indu­
striju potrebno 615.000 radnih snaga, koje bi morale raditi
dnevno kroz godinu onoliko, koliko to sad prosječno iznosi
radno vrijeme. Ali tih 615.000 glava predstavljale su s a m o
12,3 p r o c e n a t a s t a n o v n i š t a u A u s t r i j i , k o j e
j e s p o s o b n o za r ad, ne r a č u n a j u ć i t u ni ­
j e d n u ž e n u , k a o n i m u š k a r c e i s p o d 16 i
i z n a d 50 g o d i n a . Kada bi 5 milijuna ljudi, koliko
ih je bilo sposobnih za rad u vrijeme pravljenja ovoga
računa, bilo uposleno kao i onih 615.000, o n d a b i b i l o
p o t r e b n o , d a s v a k i o d n j i h r a d i s a m o 36,9
d a n a , u o k r u g l o m 6 t j e d a n a , pa da se proiz-
vedu najnužnije životne namirnice za 22 milijuna ljudi. Ali
ako uzmemo 300 radnih dana u godini umjesto 37, onda
bi — uzimajući, da je sad radni dan 1 1 sati — pri novoj
organizaciji bio p o t r e b a n r a d o d s v e g a 13/s s a t a ,
pa da se p o d m i r e n a j n u ž n i j e p ot r e b e .
Hertzka unosi u račun i luksusne potrebe bolje situ­
iranih i nalazi, da bi za njihovu proizvodnju kod stanov­
ništva od 22 milijuna duša bilo potrebno još 315.000
radnika. Ukupno bi tada po Hertzkinom računu s obzirom
na nekoliko industrija, koje u Austriji nijesu dovoljno raz­
vijene, bio potreban okruglo jedan milijun, to jest 20 pro­
cenata muškog stanovništa sposobnog za rad, isključivši
one ispod 16 i preko 50 godina, pa da se za 60 dana
podmire svekolike potrebe stanovništva.
A ko pak unesemo u račun cjelokupno muško stanovništvo,
koje je sposobno za rad, tada bi njemu bilo potrebno d a
d n e v n o r a d i s v e g a d v a i po s a t a p r o s j e č n o . 1
1 U svojim „Krivim naukama'4 ruga se gospodin Eugen Richter
ogromnom skraćivanju vremena, koje mi stavljamo u izgled, kad se uvede
opća obvezatnost rada i najsavršenija tehnička organizacija procesa rada.
On kusa umanjiti što je moguće više produktivnu sposobnost krupne in-
 375

Ovaj račun ne će iznenaditi nikoga, koji ima pregled

nad prilikama. Uzmimo sad, da pri tako umjerenom vre­
menu rada izuzimajući bolesnike i invalide mogu još da
rade i ljudi stariji od 50 godina, dalje, da bi mogla raditi
i mladež ispod 16 godina, a isto tako i jedan veliki broj
žena, u koliko ne bi bile spriječene odgajanjem djece,
spremanjem hrane i t. d., u tom slučaju vrijeme rada moglo
bi se još više skratiti ili bi se u znatnoj mjeri mogle pod­
miriti i druge, nove, sve više potrebe. A isto tako nitko
valjda ne će tvrditi, da ne će biti još vrlo važnih na-
predaka i usavršenja u procesu rada, koji se ne mogu do-
gledati, a koji će čovječanstvu donijeti novih blagodati.
S druge strane radi se na tome, da se kod sviju zado­
volji veliki broj potreba, koje danas može da zadovoljava
samo jedna manjina, a sa sve jačim kulturnim razvijanjem
javljaju se uvijek nove potrebe, koje isto tako hoće da
budu podmirene. M o r a s e u v i j e k p o n a v l j a t i : n o v o
d r u š t v o ne će da ži vi p r o l e t a r s k i , o n o za­
h t j e v a da ž i v i k a o j e d a n v i s o k o r a z v i j e n kul­
t ur ni n a r o d i to sa s v i m a s voj i m č l a n o v i m a
o d p r v o g d o p o s l j e d n j e g . A li ono ne će podmi­
rivati tek svoje materijalne potrebe, ono će isto tako svima
dati dovoljno vremena da se obrazuju u umjetnostima i
znanostima svake ruke, a isto tako će im omogućiti i odmor.

3. Organizacija rada.
Još i u drugim, vrlo bitnim tačkama razlikovat će se
socijalistička komuna od buržoaskog društva. T u otpada
načelo „jeftinog i lošeg” , koje je za jedan veliki dio bur-
žoaske produkcije mjerodavno i mora biti mjerodavno,
pošto veći dio mušterija može da kupuje samo jeftinu robu,
koja postaje brzo neuporabiva. T u će se proizvoditi samo
najbolje, što duže traje i rjedje treba da bude nadomješ*
tavano. Budalaštine mode i ludosti mode, koje izazivaju

dustrije, a naprotiv da silom nadme značenje sitnog zanatstva, da bi

mogao tvrditi kako tada produkcija ne će biti veća. D a bi socijalizam
predstavili kao nemoguć, braniči postojećeg ,,reda“ moraju diskreditirati
dobre odlike svog vlastitog društvenog uredjenja.
 376

samo rasipavanje, a često i neukus, prestaju. Nesumnjivo

je, da će se tada oblačiti i ukusnije i dopadljivije, nego li
danas — mimogred budi rečeno, mode za posljednjih sto
godina, naročito kod muškaraca, odlikuju se potpunim ne­
dostatkom ukusa —, ali se tada ne će više uvoditi svakog
trećeg mjesece nova moda, jedna ludost, koja stoji u naj­
užoj vezi s jedne strane sa medjusobnom konkurentskom
borbom žena, a s druge strane sa uživanjem u kićenju i
i sa taštinom i sa potrebom pokazivati svoje bogatstvo.
Isto tako, danas veliki broj lica živi od tih ludosti mode
i njihov interes ih nagoni, da tu modu još više stimuli­
raju i forsiraju. S tim pomodnim budalaštinama u odije­
vanju pada i ludost mode u stilu stanova. T u je ekscen­
tričnost otišla do najgorih krajnosti. Stilovi, za čije su raz­
vijanje bile potrebne stotine godina i koji su postali kod
najrazličitijih naroda — ne zadovoljava se više stilovima
Evropljana, već se prelazi na stilove Indijanaca, Japanaca,
Kineza itd. — izlaze iz mode za nekoliko godina i od­
bacuju se. Naši umjetnički zanatlije ne znaju već, što će
sa tolikim svojim uzorcima i modelima i kamo će s njima.
T ek što su se sortirali u jednom „stilu” i tek što misle,
da izvuku troškove, koje su oko njega imali, već je tu
jedan novi „stil” , koji opet traži velike žrtve vremena i
novca, duševnih i tjelesnih sila. U ovoj trci i jurnjavi od
jedne mode k drugoj, od jednog stila k drugomu očituje
se najasnije nervoznost vremena. Nitko ne će ustvrditi, da
u toj žurbi i uzburkanosti ima smisla i razumnosti i da se
to može smatrati kao znak društvenoga zdravlja. ,
T e k će s o c i j a l i z a m u n i j e t i ve ću s t a b i l ­
n o s t u ž i v o t i n a v i k e d r u š t v a ; on će omogućiti
mir i uživanje i bit će osloboditelj od današnje užurba­
nosti i uzrujanosti. T ad a će nestati i nervoznost, taj bič
našeg vremena.
Ali i rad treba da bude što je više moguće prijatan.
Z a to su potrebne ukusno i praktično uredjene radionice,
onemogućavanje svake opasnosti, odstranjenje neugodnih
zadaha, isparina, dima itd., ukratko svih zdravlju štetnih i
nesnosnih upliva. U početku će novo društvo proizvoditi
pomoćnim sredstvima za rad, koja su mu ostala od starog
 377

uredjenja. Ali to nije dovoljno. Mnogobrojne raštrkane ra­

dionice, u svakom pogledu nezgodne u svakoj mjeri, manj­
kavi alati i strojevi, koji su za svašta bili upotrebljavani,
niti su dovoljni za broj ljudi, koji će biti uposleni, a niti
mogu zadovoljiti njihovu težnju za udobnošću i prijatnošću.
Najvažnija je dakle potreba, da se uredi mnogo velikih,
svijetlih, zračnih, savršeno snabdjevenih i ukrašenih radnih
prostorija. I umjetnost i tehnika, spretnost glave i ruku
naći će u času opsežno polje rada. Sve grane strojarstva,
fabrikacije alata, graditeljstva i poslova oko unutrašnjeg
uredjivanja zgrada dobivaju najbogatije prilike za rad. Sad
vće se u praksi izvesti sve ono, što je ljudski pronalazački
duh mogao da stvori u pogledu udobnih i prijatnih gradje-
vina, dobre ventilacije, osvjetljenja i loženja, mašinskih i
tehničkih uredaba i čistoće. Radi štednje u motornim sna­
gama, ogrjevu, osvjetljenju, vremenu, kao god i radi pri-
jatnosti rada i života svih ljudi izvršit će se što je mo­
guće pogodnija k o n c e n t r a c i j a radionica na nekoliko
točaka. Stanovi će se odijeliti od radnih prostorija i nepri­
jatnosti industrijskog i obrtničkog rada. A sve će nepri­
jatnosti opet pogodnim uredbama i preventivnim mjerama
svake ruke biti svedene na najmanju mjeru, pa najzad i
sasvim otklonjene. Sadašnje stanje tehnike ima već do­
voljno sredstava, da najopasnije vrste poslova, kao što su
ludarstvo, kemijski radovi itd., p o t p u n o oslobodi od
svih opasnosti. T a se sredstva ne upotrebljavaju u bur-
žoaskome društvu, jer prouzrokuju velike troškove i jer ne
postoji nikakva obveza, da se za zaštitu radnika pruži što
više od onoga, što je najpotrebnije. Neprijatnosti, koje su
spojene na primjer sa radom u rudnicima, mogle bi biti
otklonjene drugom vrstom uredjenja, jakom ventilacijom,
uvodjenjem električne rasvjete, znatnim skraćivanjem radnog
vremena i čestom izmjenom radnih snaga. Isto tako nije
potrebna nikakva osobita oštroumnost, da se pronadju za­
štitna sredstva, koja će primjerice kod gradnja učiniti go­
tovo nemogućim svaki slučaj nesreće i učiniti taj rad
jednim od najprijatnijih. T ako se u dovoljnoj mjeri kod
najvećih gradnja mogu podići obilne zaštitne mjere protiv
sunčane žege i kiše, kao i kod radnja pod otvorenim nebom.
 378

Isto će se tako u jednom društvu, kao što je socijali­

stičko, kojemu radne snage stoje u izobilju na raspoloženju,
moći lakše izvesti češća izmjena u upotrebi radnih snaga
i koncentracija izvjesnih radova u odredjeno doba godine
i dana.
Pitanje o odstranjenju prašine, dima, čadja i neugodnih
smradova može se i danas već potpuno riješiti kemijom i
tehnikom, što se ne dogadja nikako ili se dogadja tek dje­
lomično samo zato, što privatni poduzetnici za tu svrhu
ne će žrtvovati potrebnih sredstava. Mjesta proizvodnje u
budućnosti, gdjegod se ona nalazila, pod zemljom ili nad
zemljom, razlikovat će se dakle od sadašnjih u smislu naj­
povoljnijem. Usavršavanje uredaba je za privatno gazdin­
stvo u prvom redu pitanje novca, i ono glasi: dopušta li
to posao, rentira li se to? Ako se to ne rentira, radnik
može i da propadne. Kapital ne učestvuje ondje, gdje ne
ima profita. Čovječnost ne ima tečaja na burzi.1
U socijalističkom je društvu pitanje o profitu doigralo
svoju ulogu, ono i ma vu vidu s a m o b l a g o s t a n j e
s v o j i h č l a n o v a . Sto njima koristi i što njih štiti, to
mora biti uvedeno, što njima škodi, to je izbačeno. Nitko
nije primoravan sudjelovati u jednoj opasnoj igri. Pa ako
će se poduzimati poduzeća, gdje će postojati pogibli, mo­
žemo biti sigurni, da će se javiti množina dobrovoljaca, to
više, što se tu ne može raditi o poduzećima, koja smetaju
kulturi, već samo o onakvima, koja je unapredjuju.

4. Porast radne produktivnosti.

Svestrana primjena motorskih snaga i najsavršenijih
strojeva i alata, najšira podjela rada i spretna kombinacija
radnih sila dovesti će proizvodnju na takovu visinu, te će
se za proizvodnju nužnog kvantuma životnih namirnica
v r l o z n a t n o r e d u c i r a t i r a d n o v r i j e m e . Po­
većana proizvodnja donosi svima koristi; u d i o p o j e-
1 „K apital", veli „Quarterly Reviewer", „bježi od strke i svadje i
bojažljive je naravi. T o je vrlo istinito, ali to jo i nije sasvim istinito.
Kapital se užasava mjesta, gdje ne ima profita, ili gdje je vrlo mali
profit, baš kao sto se priroda užasava praznog prostora. U koliko je veći
profit, u toliko je kapital smioniji. A k o je sigurnih deset procenata, svuda
 379

d i n c a na p r o d u k t u r a s t e sa p r o d u k t i v n o š ću
rada, a sve ve ć a p r o d u k t i v n o s t o p e t omo­
gućuje skraćivanje odredjenoga radnog
vremena, koje je d r u š t v u p o t r e b n o .
Medju motornim snagama, koje će se tada primjenji­
vati, zauzimati će elektriciteta odlučni položaj. V eć i samo
buržoasko društvo nastoji, da je svagdje upotrijebi. I u što
se opsežnijoj i savršenijoj mjeri to dogadja, to bolje po
općeniti napredak. Djelovanje ove najače od svih pri­
rodnih sila, djelovanje, što revolucijonira, raskidati će t o
p r i j e veze buržoaskog svijeta i otvoriti vrata socijalizmn.
Ali će ova snaga biti u najpunijoj mjeri iskorišćena i u
najvećem opsegu primijenjena tek u socijalizovanome dru­
štvu. O na će i kao motorna snaga i kao izvor svijetla i
toplote doprinijeti u ogromnoj mjeri poboljšanju uslova za
život cijeloga društva. Elektriciteta se odlikuje od svih
drugih sila time, što je u prirodi ima i suviše. Naši vo­
dopadi, morska plima i osjeka, vjetar, sunčano svijetlo dat
će bezbroj konjskih sila, čim ih budemo znali iskorišćavati
potpuno i za jednu svrhu.
„Silno bogatstvo energije, koje nadmašuje svaku potrebu,
pružaju oni dijelovi zemaljske površine, kojima sunčana
toplota, i to baš ondje većim dijelom neiskorišćena, pa čak
i nesnosna, pritiče tako stalno, da bi se njome moglo pro­
vesti i jedno stalno tehničko poduzeće. M ožda ne bi bilo
pretjerano, kad bi sebi jedan narod već sada osigurao
jedan dio tih krajeva. A zato nijesu ni potrebne velike
površine zem lje; n e k o l i k o k v a d r a t n i h m i l j a u
s j e v e r n o j A f r i c i d o t i c a t i će p o t r e b i j e d n e
z e m l j e , k a o š t o j e N j e m a č k a . Koncentracijom
sunčane toplote dade se proizvesti visoka temperatura, a
s njom sve ostalo, transportni mehanički posao, nabijanje
akumulatora, svijetlo i toplota, a elektrolizom izravno
ćete ga n a ć i; kod 2 0 procenata on je već živahan; kod 5 0 procenata, onda je
već sasvim sigurno vratoloman ; z a 100 p r o c e n a t a o n b a c a p o d
n o g e s v e l j u d s k e z a k o n e ; z a 300 p r o c e n a t a , t u v e ć d «
ima z l o č i n a , za k o j i će r i s k i r a t i , č a k a k o mu p r i j e t ,
i p o g i b a o , d a d o d j e n a v j e š a l a . Kad gungula i svadja donose
ptofita, on će kuražno jurnuti u oboje." Karl Marks, „K apital", I. svezak
2. naklada. Bilješka na str. 2 5 0 .
 380

i materijal za ogrjev. “ 1 Čovjek, koji pruža ovakvu per­

spektivu, nije nikakvi fantasta, već ugledni profesor berlin­
skog sveučilišta i predsjednik fizikalno-tehničkog državnog
zavoda, čovjek dakle, koji u znanosti zauzima prvi red.
A na 79. kongresu britskog udruženja u Winnipegu
(K anada) rekao je u svom nastupnom govoru (kolovoza
1909) znameniti engleski fizičar Sir S. Thom son: „Nije
daleko dan, kad će iskorišćivanje sunčevih zraka revoluci-
jonirati naš život, kad će se čovjek osloboditi svoje ovi­
snosti od ugljena i vodene sile, i kad će svi veliki gradovi
biti okruženi silnim aparatima, pravim hvataljkama sunčanih
zraka, u kojima će se hvatati sunčana toplina i gdje će
se zadobivena energija nakupljati u golemim rezervoarima.
T o je snaga sunca, koja u ugljenu, u vodopadima, uhrani,
obavlja sav rad na svijetu. Kako je silna ta množina snage,
što je sunce izbacuje na nas, bit će jasno, čim uvažimo,
da toplota, što je zemlja prima o podne za vedra dana,
prema istraživanjima Langleyevim, odgovara onergiji od
7000 konjskih sila po jednom akru. P a ako naši inžiniri
za sada još i nijesu našli načina, kako da iskoriste ovaj
golemi izvor snage, ja ne sumnjam u to, da će im to
konačno uspjeti. Kad će jednoć biti iscrpljene zalihe ugljena
u zemlji, kad već snaga vode ne će doticati našoj potrebi,
tada ćemo iz toga izvora crpsti svu energiju, koja je
potrebna, da se rad na zemlji dovrši. T ada će se centri
industrije prenijeti u žarke pustinje saharske, a vrijednost
jedne zemlje mjerit će se po tom, koliko ona može da
izloži velikih „hvataljka sunčevih z ra k a ".* Prem a tome
bila bi uklonjena briga, da će nam jednoć uzmanjkati i
ogrjevnog materijala. A pošto nam pronalazak akumulatora
omogućava prikupljati veliku količinu snaga, pa da je nosimo,
gdje hoćemo, ili štedimo, za kad hoćemo, tako, da pored

1 Energija rada i primjena električne struje, napisao Fr. Kohlrausch

Leipzig 1900, Dunckei & H umblot.
* V e ć godine 1864 učinio je Augustin Monchot pokus, da sunčanu
toplotu upotrijebi za industrijske svrhe i konstruirao je jedan sunčani
stroj, popravljen jo i od Pifrea. Najveći sunčani stroi (heliomotor) stoji u
Kaliforniji i služi kao sisaljka. V od a se iz studenaca siše brzinom od
1 1 0 0 0 litara u minuti.
 381

snage, koju nam daje sunce, plima i osjeka, možemo raču­

nati i iskoristiti i snagu vjetra i nabujalih gorskih potoka,
koji se samo s vremena na vrijeme javljaju, onda na koncu
konca ne će biti nijedne ljudske akcije, kojoj ne bi stajale
na raspoloženju motorne snage, ako je potrebno.
T ek pomoću elektricitete postaje moguća izgradnja vo­
denih sila u velikom stilu. Prem a T . Koehnu ima u osam
evropskih država r a s p o l o ž i v i h v o d e n i h s n a g a :
Konjskih sila N a 100 stanovnika
V elik a Britanija . . . . 9 6 3 .0 0 0 23,1
N j e m a č k a .................... 1 ,4 2 5 .0 0 0 2 4 ,5
Švicarska . . . . . . 1 ,5 0 0 .0 0 0 138
I t a l i j a .......................... . . 5 ,5 0 0 .0 0 0 150
Francuska . . . . . . 5 .8 5 7 .0 0 0 169
Austro-Ugarska . . . . 6 ,4 6 0 .0 0 0 4 5 4 ,5
Švedska ..................... ,. . 6 ,7 5 0 .0 0 0 1290
N o r v e š k a .................... , . 7 ,5 0 0 .0 0 0 3409

O d njemačkih saveznih država Đadenska i Bavarska

raspolažu s najviše vodenih snaga. Đadenska može na
samoj gornjoj Rajni dobiti oko 200.000 konjskih snaga, a
Bavarska raspolaže s preko 300.000 neupotrebljenih (kraj
100.000 upotrebljenih) konjskih sila. Profesor Rehbock u
Karlsruhe procjenjuje teoretski energiju cijele vode, što
optiče zemaljsku površinu, na 8 milijarda konjskih snaga.
Kad bi se otuda mogao iskoristiti rentabilno samo šesnaesti
dio, još bi se uvijek zadobilo 500 milijuna konjskih snaga,
koje trajno djeluju, jedna suma energije, koja bi više od
deset puta nadmašila energiju ugljena, koja je izračunata
godine 1907. približno (1000 milijuna tona). Pa ako su
takvi računi za sada još i teorije, oni opet pokazuju, ka­
kovim li se tvorevinama imamo nadati u daljnjoj buduć­
nosti od „bijelog ugljena.“ Samo iz slapova rijeke Niagare,
koja dolazi iz oblasti jezera s površinom od 231 880 če­
tvornih kilometara — to je od prilike 43 procenta površine
čitave Njemačke sa 540.000 kvadratnih kilometara, —
može se postići više vodenih snaga, nego ih imaju zajedno
Engleska, Njemačka i Švicarska.1 Prem a drugom jednom

1 T . K ohn, O nekim velikim evropskim zalihama vode i o njihovu

gospodarskom značenju. Elektrotehničko glasilo 1 909., svezak 38.
 382

računu, koji se navodi u jednom službenom izvještaju, ima

u Sjedinjenim Državama Amerike ništa manje nego 20
milijuna konjskih sila, koje godimice čine ekvivalenat 300
milijuna tona ugljena.1 Tvornice, koje će biti opskrbljene
ovim „bijelim** ili „zelenim** ugljenom sa silom šumnih
nabujalih potoka i vodopada, ne će imati dimnjaka ni vatre.
Elektriciteta će omogućiti i to, da će se brzina naših
željeznica i više nego podvostručiti. Ako je početkom
devedesetih godina prošloga stoljeća gospodin Meems u
Đaltimoru držao, da će biti moguće sagraditi jedna elek­
trična kola, koja će u satu prevaljivati 300 kilometara, i
ako je prof. Elihu Thomson u Lynnu (M assachusetts)
vjerovao u izgradnju elektromotora, koji će prevaljivati kod
željeznica u satu do 260 kilometara, ta su se već očeki­
vanja gotovo i ispunila. Pokusne vožnje, poduzete 1901.
i 1902. na vojničkoj željeznici Berlin-Zossen, pokazaše
već mogućnost do 150 kilometara prevaljivanja na sat. A
kod preduzetih pokusa u godini 1903. Siemensova su kola
dosegla brzinu od 201 kilometra, dok su kola općeg elek­
tričkog društva dosegla brzinu od 208 kilometara. Slijedećih
godina kod pokusa s brzovlakovima s parnim lokomotivama
postignute su brzine od 150 i više kilometara u satu.
Sada je lozinka 200 kilometara na sat. 1 na areni se
već javlja August Scherl sa svojim novim projektom o brzo-
vlacima, koji dosadašnje željezničke pruge predaje trgo­
vačkom prometu, dok će veći gradovi biti vezani jedno-
tračnim željeznicama sa 200 kilometara brzine.2
Pitanje o uvedenju elektrike na željeznicama na dnev­
nom je redu u Engleskoj, Austriji, Italiji i Americi. Z a
prugu izmedju Philadelphije i New Yorka projektiran je
električni brzovlak s brzinom od 200 kilometara po satu.
Isto će tako porasti brzina morskih parobroda. Naj­

1 Supply and distribution Of Cotton. Str. 37. W ashington 1908.

2 Novim redom za željeznice i promet od 4. studenoga 1904. usta"
novljena je za osobne vlakove brzina od 100 kilometara po satu. G odine
1908. zaključilo je prusko ministarstvo javnih radnja, da parni promet na
željezničkim linijama Leipzig— Bitterfeld- -Magdeburg i (Leipzig H alle
pretvori u električni promet.
 383

važniju ulogu igrat će pri tom parna turbina1. „O na je

danas prva u interesnoj sferi tehničara. Cini se, da je ona
jedina, koja će potisnuti parostroj, osnovan na poluzi, ako
se bude primjenjivala opsežno. Dok je većina inžinira
smatrala parni vijak tek zadaćom budućnosti, on je postao
pitanjem sadašnjosti, upozorivši svojim uspjesima čitav
tehničarski svijet na se . . . T ek je elektrotehnika sa svojim
brzim strojevima pribavila proširenu primjenu novim mo­
tornim strojevima. Najveći broj svih današnjih parnih vijaka
služi tjeranju dinamostroja“ 2. Parni je vijak svoju premoć
nad starim strojevima sa polugama pokazao naročito kod
plovidaba oceanom. T ako je engleski oceanski parobrod
„Lusitania", providjen parnim vijcima, u kolovozu 1909.
prevalio put od Irske do New Yorka u 4 dana 1 1 sati i
42 časa prosječnom brzinom od 25 85 uzlova (oko 48 ki­
lometara) u satu. Godine 1863. sagradjen parobrod
„Amerika*, zaonda najbrži parobrod, prevaljivao je 12,5
uzlova (23,16 kilometara).1 A nije daleko dan, kad će
električno tjeranje propelerom igrati vrlo veliku ulogu kod
velikih brodova. Ono se već upotrebljava kod malih bro­
dova. Jednostavno usidrenje i velika sigurnost djelovanja,
dobra regulacija i slobodna vožnja bez potresanja — sve
to čini parni vijak idealnom snagom za stvaranje energije
na brodu. I rukom o ruku s uvodjenjem elektrike na že­
ljeznicama ići će i uvodjenje elektrike u cijelom brodarstvu.
Pomoću elektriciteta revolucijonirat će se i tehnika
dizanja tereta. „A ko je sila pare uopće pružila mogućnost
graditi dizala, prenašanje elektriciteta izazvalo je pravu
revoluciju u graditeljstvu strojeva za dizanje u toliko, što
je tim strojevima dalo slobodno kretanje i neprestanu

1 D ok stari parostroj miče svoja kolesa posredovanjem pomične po­

luge, parni vijak stavlja parostroj u gibanje izravno, kao što vjetar stavlja
u gibanje vjetrenjaču.
2 C. M atchoss, Razvoj parostroja. 2. svezak, strana 6 0 6 do 607.
Berlin 19 08.
8 „Pedesetih godina trebalo je jedrenjakom do N ew Yorka šest tje­
dana, parobrodom dva tjedna, devedesetih se godina isti put prevaljivao
u jednom tjednu, a danas u dana. Dva dijela svijeta su uslijed ovih
napredaka jedan drugomu bliži, no Berlin i Beč pred sto godina." E.
Reyer, Sila. Str. 173. Leipzig 1908.
 ?84

pripravnost**. Promet s elektricitetom izazvao je medju

ostalim najopsežniju promjenu u gradnji dizala. „Svojim
masivnim zavinutim kljunom od lijevana željeza, počivajući
na teškom kvadratnom temelju, laganim kretnjama i ne­
snosnim šumom pare, što se izbija, čini parno dizalo utisak
gorostasne životinje prije potopa. Kad je zahvatilo, ono
razvija silnu snagu dizanja, ali ono treba ljudi, koji če ga
rukovoditi, ljudi, koji če lancima učvrstiti teret na njegovu
kljunu. Z bog svoje nespretnosti u hvatanju, zbog polaga-
nosti i tromosti ono je prikladno tek za velike terete, a
ne može se upotrebljavati kod brzog dizanja masa . . .
Posve drugu sliku pruža več izvana moderno, elektrikom
tjerano dizalo od ocjeli: vidimo lijepog, slobodnog, nad
dvoranom • ocjelnog nosioca, gdje je na sve strane pustio
svoje vitke i pomične hvataljke, čitav stroj ravna jedan
jedini čovjek pritiščuči lakim pritiskom puce na električnoj
struji i sileči na brzu kretnju ocjelna uda dizala tako, te
ona bez ičije pomoči hvataju užarenu ocjelnu ploču i dižu
je u vis; tu se ne čuje nikaki drugi šum, do li tiho zujanje
elektromotora**.1 Bez pomoči ovih strojeva ne bi se dao
svladavati svakim danom sve veči transport u masama.
Razvoj, koji se od sredine devetnaestog stoljeća ovamo
vršio u pogledu snage dizanja i prenošenja, pruža upo-
redba dizala u Puli i u Kielu. Prenosna sila prvoga iznosi
60 tona, a drugoga 200 tona. Jedna Bessemerova ljeva­
onica ne bi se dala ni zamisliti, kad ne bi bilo takvih
brzih dizala, jer se inače silne množine rastopljenog ocjela,
stvorene u kratkome vremenu, ne bi dale prenositi u ovom
obliku. U Kruppovoj tvornici u Essenu radi 608 dizala
s ukupnom silom od 6513 tona, što je jednako teretnom
vlaku od 650 vagona. Mali troškovi oko prekomorske
prevoznine, koji su životni uvjet današnjega svjetskog pro­
meta, ne bi bili mogući, kad se kapital, nagomilan u bro­
dovima, ne bi mogao iscrpiti brzim rasterećivanjem. O tkad
su brodovi providjeni električnim dizalima na palubi, spao
je sav godišnji trošak od 23.000 na 13.000 maraka, dakle
skoro za polovicu. A ta poredba pruža sliku napretka tek
o jednom deceniju.
1 O . Kammerer, Tehnika (lizanja nekoć i danaa. Str. 2 6 0 . Berlin 1907-
 385

Na svim oblastima prometne tehnike donosi svaki dan

sa sobom golemih uspjeha. Problem lijetanja, neriješen još
pred dva decenija, danas je već riješen. Pa ako sada
upravljivi zrakoplovi i različiti strojevi za letenje još i ne
služe lakšem i jeftinijem transportu masa, već samo športu
i militarizmu, oni će kasnije umnožati i produktivne snage
društva. U velike napreduje i bezžični sistem telegrafije i
telefonije ; njegovo upotrebljavanje u industrijske svrhe množi
se svakim danom. U malo će dakle godina čitav promet
statična novu podlogu.
Čitavo se rudarstvo nalazi danas u preokretu, kojega
je pred deset godina bilo teško i zamisliti. T aj preokret
stoji u uvodjenju elektricitete u rezervoare vode, ventila­
ciju, izgradjivanje rovova i dizanje radnika. Radnje s elek­
tromotorima revolucijoniraše radne strojeve, sisaljke, dizala.
Bajoslovna su mišljenja i ona, što ih je nekadašnji
francuski ministar nastave Berthelot (umro 18. ožujka 1907.)
objavio u proljeću 1894. na jednom banketu saveza kemič-
kih tvorničara u jednom govoru o značenju kemije u
budućnosti. Gospodin Berthelot opisivaše u svom govoru,
kako će kemija stajati oko godine 2000, i ma da njegov
opis sadrži kojeto humoristično pretjerivanje, opet ima u
njem i mnogo toga stvarnog, u čem ga možemo slijediti.
Gospodin je Berthelot prikazao, što je kemija stvorila u par
desetljeća i označio je kao njezine tvorevine slijedeće :
„Fabrikacija sumporne kiseline, sode, bijeljenje i bojadi-
sanje, šećer od repe, terapeutski alkaloidi, plin, pozlata i
posrebrivanje i t. d . ; tada je došla elektrokemija preokre-
nuvši metalurgiju iz temelja, thermokemija i kemija pra­
skavih tvari opskrbljujući industriju mina i vodjenje rata
novim energijama, čuda organske kemije u pravljenju boja,
mirisa, terapeutskih i antiseptičnih sredstava i t. d .“ A to
je tek p o č e t a k , doskora će se poći na rješavanje mnogo
znatnijih problema. U godini 2000 ne će već biti ni po­
ljoprivrede ni seljaka, jer će kemija odstraniti dosadašnji
zemljorad. N e će već biti ugljenika, a prema tomu ni ru­
darskih štrajkova. G o r i v e t v a r i nadomjestit će kemij­
ski i fizikalni procesi. Carine i rata više ne im a ; p l o ­
v i d b a u z d u h o m služeći se kemijskim tvarima kao
A . Bebel: Ž ena l »odjallzam. 25
 386

sredstvima pokretanja izrekla je smrtnu osudu ovim zastar­

jelim ustanovama. Problem industrije stoji u tom, da se
nadju izvori snagć, koji su neiscrpni i koji se mogu obno­
viti sa što manje rada. Dosada smo stvarali paru kemii-
skom energijom izgorjela ugljena; ali se ugljen teško dobija
i zaliha je njegova danomice sve manja. Treba misliti na
to, kako će se upotrijebiti s u n č e v a t o p l o t a i ž a r
z e m l j i n e u n u t r a š n j o s t i . Postoji temeljita nada, da će
se oba ova izvora upotrebljavati do u beskonačnost. Izdupsti
rov od 3000 do 4000 metara ne presiže znanje današnjih,
a još će manje presizati sposobnosti budućih inžinira. Time
bi bilo otvoreno vrelo svekolike topline i svekolike indu­
strije ; ako se tomu još v o d a pridoda, mogu se na zemlji
staviti u gibanje svi mogući strojevi, ovaj izvor snaga jedva
će u stotinama godina pokazati kakvo smanjivanje.
Iskorišćavanjem zemljine topline bili bi riješeni mnogo­
brojni kemijski problemi, medju njima najviši problem ke­
mije, pravljenje h r a n e kemijskim putem. U principu je
taj problem već riješen; sinteza masti i ulja odavna je
poznata, šećer i ugljeni hidrati isto su tako već izučeni, a
uskoro će se upoznati i sastojine dušikovih elemenata.
Problem životnih namirnica čisto je kemijski problem ; onoga
dana, kad se dodje do jeftine snage, koja tomu odgovara,
proizvodit će se potrebite životne namirnice pomoću ugljika
iz ugljične kiseline, vodika i kisika iz vode i dušika iz
atmosfere. O no, što su dosada činile b i 1i n e, činit će
i n d u s t r i j a , i još s a v r š e n i j e , nego li priroda. Doći
će vrijeme, kad bude svatko nosio uza se u džepu dozu
s kemikalijama, iz koje će udovoljavati svojim potrebama
bjelančevine, masti i ugljičnih hidrata, bez obzira na doba
dana i godine, na kišu i sušu, bez obzira na studen, tuču
i nametljive insekte. T ada će nastupiti jedan preokret,
0 kome danas ljudi ne mogu imati čak ni pojma. Iščeznut
će njive, vinogradi i pašnjaci; čovjek će postati mnogo
blaži i moralniji, jer više ne će živjeti od ubijanja i raza­
ranja živih bića. T ad a će iščeznuti razlika izmedju plodnih
1 neplodnih predjela, i možda će za ljude p u s t i n j e
p o s t a t i mjest a, u k o j ima će oni n a j r a d i j e
ž i v j e t i , jer je tamo zdravije, no na vlažnom, podvodnom
 387

zemljištu i barovitim, trulim ravnicama, gdje se danas gaji

poljodjeljstvo. T ada ce se potpuno razviti i u m j e t n o s t
zajedno sa svim ljepotama ljudskoga života. Zemlja više
neće biti takoreći nagrdjena geometrijskim figurama, koje
povlači zemljoradnja, već će postati v r t o m , u kome će
bujati do mile volje trava i cvijeće, džbunje i šuma, i u
kome će ljudski rod živjeti u izobilju, kao i u zlatno doba.
Čovjek se zbog toga ne će odavati lijenosti i korupciji.
R ad postaje srećom i čovjek će raditi više no ikad, zato,
sto radi samo za s e b e , da bi se duševno, moralno i
estetski razvio do najvišeg stepena.
Čitatelj može u predavanju Berthelotovu držati oprav­
danim, što ga je volja, tek je pouzdano, da će u buduć­
nosti, hvala najrazličitijim napredcima, kvalitet, količina i
raznovrsnost produkata porasti silno i da će ugodnost života
budućih generacija biti u neslućenoj mjeri veća.
Profesor Elihu Thomson, slaže se sa W erner Siemen-
som, koji je već godine 1887. na berlinskom kongresu
prirodoznanaca izrekao: da će se k e m i j s k i e l e m e n t i
moći električnim putem d i r e k t n o p r e t v a r a t i u h r a n u .
Dok je W erner Siemens mislio, da će se jednom, ma i u
dalekoj budućnosti, moći umjetno sastavljati kakav ugljeni
hidrat, kao naprimjer groždjani šećer, a zatim i škrob, koji
mu je toliko srodan, čime će biti pružena mogućnost „pra­
viti kruh od kamena", kemičar Dr. V . Meyer tvrdi, da će
biti moguće, da drvena vlakna budu izvorom ljudske hrane.
Medjutim je (1890.) Emil Fischer faktično umjetnim na­
činom proizveo groždjani šećer, učinivši time jedno otkriće,
koje W erner Siemens smatraše vjerovatnim tek ,,u dalekoj
b u d u ć n o s tiO d o n d a je kemija učinila i dalja napredovanja.
Sad su već umjetnim načinom proizvedeni indigo, vanilin,
kamfor. Godine 1906. uspjelo je W . Lobu provesti asimi­
laciju ugljične kiseline izvan biljke sve do šećera djelovanjem
velikih električnih napetosti. 1907. našao je Emil Fischer
jedno od najkompliciranijih sintetičnih tijela, koje je vrlo
slično naravnom proteinu (jedna sastojina bjelančevine). A
u godini 1908. iznalaze R. W illstatter i Benz klorofil
(biljevno zelenilo) u naravnom stanju i dokazuju, e je to
jedan spoj s magnezijem. Osim toga, umjetnim je načinom
 388

iznadjen čitav niz najvažnijih tjelesa, te igraju neku ulogu

u oplodjivanju i nasljedjivanju. 1 tako se riješenje glavnoga
problema organske kemije — dobivanje bjelančevine —
pomaklo u oblast ne baš daleke budućnosti.

5. Ukidanje suprotnosti izmedju duševnog i

ručnog rada.

Jedna u ljudskoj prirodi duboko usadjena potreba jest

potreba slobode odabiranja i mogućnosti poslovne pro­
mjene. 1 kao što neprestano ponavljanje čini odvratnim i
najbolje jelo, tako je i sa djelatnošću, koja se danomice,
jednim te istim redom opetuje; ona otupljuje i umara,
čovjek radi tek mehanički ono, što mora, ali bez višeg
zanosa i užitka. U s v a k o m čovjeku ima čitav niz spo­
sobnosti i nagona, koji treba da budu samo probudjeni i
razvijeni, da bi, postigli najljepše efekte, stavljeni jednom
u djelatnost. Čovjek biva tek na taj način savršenim čo­
vjekom. Socijalističko će društvo pružiti najpotpuniju mo­
gućnost ovoj želji za promjenom. Silno umnožavanje pro­
duktivnih snaga, zajedno sa sve većim uproštavanjem
radnoga procesa, ne samo da omogućuje znatno skraćivanje
radnog vremena, već o l a k š a v a i i z u č a v a n j e n a j r a z ­
novr s ni j i h vještina.
Stari se naučni sistem već preživio, on još tek egzi­
stira i moguć je još tek u n a t r a ž n i m , z a s t a r j e l i m
oblicima proizvodnje, kako ih reprezentira zanatlijstvo. A
pošto ovo u novom društvu iščezava, iščezavaju zajedno
s njime i sve ustanove i forme, koje su mu svojstvene.
Nove dolaze na njihovo mjesto. V eć sada pokazuje svaka
tvornica, kako je u njoj malo radnika, koji bi još slijedili
svoje zanatlijsko zvanje. T u radnici pripadaju najrazličitijim
granama poslova, u najviše slučajeva dovoljno je vrlo kratko
vrijeme, da se izvježbaju u svome poslu, koji je^ samo
jedan dio cjelokupnoga rada, pa da ih onda, kao što to
biva pod današnjim vladajućim sistemom, upregnu uz dugo
radno vrijeme bez ikakvih promjena i bez obzira na nji-
 389

hove sklonosti praveći ih mašinama pored mašina.1 I ovo

će stanje iščeznuti sa promjenom društvene organizacije.
Z a usavršavanje u fizičkim radovima i za umjetnička za­
natska vježbanja bit će i suviše vremena na raspoloženju.
Velike učeničke radionice, snabdjevene svim udobnostima,
tehnički potpuno usavršene, olakšat će i mladom i starom
izučavanje pojedinih radova. Bit će u izobilju kemijskih i
fizikalnih laboratorija, koji odgovaraju svim zahtjevima i
stanju tih nauka, a isto tako bit će i dovoljno učiteljskih
sila. T ek će se tada vidjeti, kako je kapitalistički sistem
proizvodnje ugušio ili uputio na pogrješan put razvijanja
čitav jedan svijet nagona i sposobnosti.2 Ali ne će posto­
jati tek mogućnost, da se vodiračuna o potrebiza pro­
mjenom, već mora biti i c i 1jd r u š t v a, da tupotrebu
podmiri, jer se na njoj osnivah a r m o n i j s k o r a z v i ­
j a n j e č o v j e k a . Profesionalne fizijonomije, koje danas
pokazuje naše društvo — sastojala se profesija u jedno­
stranome radu ma koje vrsti ili u lijenosti — postepeno
će iščeznuti. Danas ima vrlo malo ljudi, koji imaju mo­
gućnosti, da se naizmjence odaju različitim poslovima.
Nadje se gdjekoji u osobito povoljnim prilikama, koji iz­
bjegne monotoniju svakodnevnog posla, pa pošto je platio
svoj porez fizičkome radu, traži razonodjenje i lijek u du­
ševnom. Obratno, naidjemo ovdje ondje na gdjekojeg
mnogog radnika, koji se zanima nekom vrstom ručnog

1 „Velika masa radnika u Engleskoj, kao god i u najvećem broju

ostalih zemalja, ima tako malo slobode za izbor svog zanimanja i za za­
državanje u njemu, ona je, praktično uzevši, toliko zavisna od utvrdjenih
pravila i tudje volje, kako to nije moguće ni pod kojim drugim sistemom,
izuzev pravo ropstvo." John Stuart M ill, Politička ekonomija. Hamburg
1864.
2 Jedan francuski radnik vraćajući se iz San Franciska p iš e : „Nikad
ne bih vjerovao, da sam sposoban za sve one poslove, koje sam u
Kaliforniji vršio. Bio sam čvrsto uvjeren, da osim slagarskog zanata ni-
jesam ni za što drugo . . . A li našav se u sredini ovoga svijeta pusto­
lova, koji lakše promijene svoj zanat, nego li svoju košulju, vjere mi I
ja sam radio, kao i ostali. Pošto mi rudarski posao nije donosio do­
voljno prihoda, ja ga napustih i odoh u grad, gdje sam naizmjence bivao
tipograf, pokrivač krovova, lijevalac olova i t. d. Stekavši to iskustvo, da
sam sposoban za sve radove, ja se manje osjećam kao molusk, a više
kao čovjek." Karl Marx, Kapital, 1. svezak.
 390

rada, vrtljarstvom i t. d. Blagotvoran utjecaj jedne akcije,

koja se osniva na naizmjeničnosti umnoga i fizičkoga rada,
potvrdit će svaki higijeničar, o n a j e j e d i n a p r i ­
r o d n a . Pretpostavlja se, da se svaka akcija v r š i u m j e ­
r e n o i da odgovara individualnim snagama.
U svom spisu „Značenje znanosti i umjetnosti" grof
Lav Tolstoj šiba hipertrofični i nenaravni karakter, koji su
zbog nenaravnosti našega društva dobile umjetnost i nauka.
O n najoštrije osudjuje preziranje fizičkoga rada, koje je u
današnjem društvu zauzelo mjesto, i preporuča povratak u
prirodne odnose. Svaki čovjek, koji hoće da živi prirodno
i s uživanjem, trebao bi, prvo, da provede dan tjelesnim
radom na polju, drugo, u zanatlijskom radu, treće, u du­
ševnom radu, četvrto, u obrazovanom društvenom saobra­
ćaju. Čovjek ne bi smio da fizički posao vrši duže od
osam sati. Tolstoj, koji primjenjuje u praksi ovaj način
života, i tek otkad ga primjenjuje, kako on kaže, osjeća
se kao čovjek, zaboravlja samo, da je to, što je za njega,
nezavisnog čovjeka, mogućno, nemogućno u današnjim od­
nosima za veliku masu ljudi. Jedan čovjek, koji dnevno
teško radi deset do dvanaest, a čestoput i više sati, samo
da bi obezbijedio svoj jadan život, čovjek, odgojen u ne­
izvjesnosti, ne može zadobiti Tolstojevo naziranje na život.
T o ne mogu ni svi oni, koji se nalaze u borbi za op­
stanak i koji se moraju pokoravati njenim zahtjevima, a
ono malo njih, koji bi mogli raditi, što i Tolstoj, najvećim
dijelom ne osjećaju nikakvu potrebu za tim. T o je jedna
od onih iluzija, kojima se Tolstoj odaje, misleći, da će
propovijedima i primjerom moći izmijeniti društvo. Iskustva,
do kojih je Tolstoj došao tim svojim načinom života, do­
kazuju, koliko je on razuman, ali da bi se takav način
života mogao zavesti kao opći običaj, potrebni su dru­
gačiji društveni odnosi, jedno novo društvo.
B u d u ć e d r u š t v o imat će ove od n o s e , u
n j e m u ć e b i t i b e z b r o j u č e n j a k a i u m j e t-
n i k a s v a k e v r s t i , a l i ć e s v a k i o d n j i h fi ­
zički raditi je d a n dio dana, a ostalo
 391

v r i j e m e u p o t r i j e b i t i po s v o m e u k u s u na
studije, um jetnost i dru štv e n i život.1
Suprotnost izmedju duševnoga i fizičkoga rada, su­
protnost, koja postoji i koju vladajuće klase zaoštravaju
Što mogu više, da bi i duhovnim sredstvima obezbijedile
sebi vladavinu, m o r a t i ć e d a k l e i š č e z n u t i .

6. Dizanje konzumcione sposobnosti-

Iz ovoga, što smo dosada rekli, izlazi dalje, da su u

budućem društvu onemogućeni dani krize i besposlice.
Krize potiču otuda, što kapitalistička proizvodnja, nadra-
žena profitom i bez ikakva mjerila za stvarnu potrebu,
prepunjava tržišta, ide do suvišne proizvodnje. Pošto u
kapitalističkom privrednom sistemu produkti imaju karakter
robe, koju njihovi vlasnici nastoje da izmijene, potrošnja
robe zavisi od k u p o v n e m o ć i konzumenta. Medjutim
kupovna moć ogromne većine stanovništva, čiji se rad plaća
ispod vrijednosti i čija se radna snaga ne upotrebljava, kad
poslodavac ne može iz nje iscijediti višak vrijednosti, ogra­
ničena je. K u p o v n a m o ć i p o t r o š a č k a m o ć u
u b u r ž o a s k o m su s v i j e t u d v i je r a z l i č i t e
s t v a r i . Mnogi milijuni imaju potrebu novih odijela, ci­
pela, pokućstva, rublja, robe za jelo i pilo, ali ne imadu
novaca, pa zato njihove potrebe, to jest njihova p o t r o ­
š a č k a m o ć , ostaju nezadovoljene. Tržište robom je pre­

1 Sto može da od čovjeka postane u povoljnim uvjetima razvijanja,

vidimo primjerice na L e o n a r d u d a V i n c i j u , koji bijaše izvrstan
slikar, znamenit vajar, traženi graditelj i inžinir, odličan graditelj za ratna
utvrdjenja, muzičar i improvizator. B e n v e n u t o C e l l i n i bijaše zna­
menit zlatar, izvrstan m odelista, dobar vajar, priznati majstor za ratna
utvrdjenja, odličan vojnik i spreman glazbenik. A b r a h a m L i n c o l n
bio je tesar, zemljoradnik, ladjar, trgovački pomoćnik i odvjetnik, dok
se nije uzdigao na predsjedničku stolicu Saveznih Država. M ože se ka­
zati bez pretjerivanja, da najveći broj ljudi ima onu profesiju, koja n e
odgovara njihovim sposobnostim a, zato, što u nju nisu stupili po slo ­
bodnoj volji, već po sili prilika. M nogi rdjav profesor mogao bi kao po­
stolar dati i što valjano, a gdjekoji valjani postolar biti isto tako valjan
profesor.
 392

natrpano, ali gomila gladuje; ona hoće da radi, ali ne na­

lazi nikoga, tko bi htio kupiti njihov rad, jer poduzetnik
ne može pri tom ništa da zasluži. Umri, propadni, postani
skitnicom, zločincem, ja, kapitalista, ne mogu to da pro­
mijenim, ja ne mogu potrebovati robu, za koju ne nalazim
kupca sa stanovitim profitoih. I čovjek ima sa svoje strane
potpuno pravo.
U novom će društvu biti uklonjeno ovo protuslovlje.
O no ne će proizvoditi ,,robu“, da je „kupuje" i „prodaje",
ono će p r o i z v o d i t i ž i v o t n e n a m i r n i c e ,
k o j e će bi t i za p o t r o š n j u , za konzum, jer
i n a č e n e i m a j u n i k a k v u s v r h u . U njemu ne će
potrošačku moć ograničavati kao u buržoaskom svijetu ku­
povna moć pojedinca, v e ć p r o d u k t i v n a m o ć c j e ­
l i n e . Ako bude dovoljno sredstava za rad i radnih snaga,
onda će s v a k a potreba biti zadovoljena. Granica dru­
štvene potrošačke moći biti će samo — z a s i ć e n o s t
potrošača.
Ali kao god što u novom društvu ne če biti „robe",
tako isto najzad ne će biti ni novaca. Novac prividno iz­
gleda kao nešto suprotno robi, a medjutim i on je sam
ro b a ! Ali novac, ma da je i sam roba, predstavlja u isti
mah i društveni oblik ekvivalenta, mjerilo vrijednosti za
svaku robu. Medjutim novo društvo ne će proizvoditi robu,
već predmete, koji podmiruju potrebu, upotrebne vrijed­
nosti, za čiju je proizvodnju potrebna izvjesna količina dru­
štvenog radnog vremena. Vrijeme rada, koje je prosječno
nužno za proizvodnju nekog predmeta, bit će jedino mje­
rilo za njegovu upotrebu u društvu. Deset minuta društvenog
radnog vremena, utrošenih na jedan predmet, jesu ravno
deset minuta društvenog radnog vremena, utrošenih na drugi
koji predmet, ni više ni manje. Društvo ne će da „zaradi \
ono hoće, da se medju njegovim članovima razmjenjuju
predmeti istoga kvaliteta, iste upotrebne vrijednosti, a na
kraju krajeva njemu ne će biti potrebno, da utvrdjuje čak
ni upotrebnu vrijednost, ono če proizvoditi ono, što mu
treba. A ko naprimjer društvo nadje, da je za proizvodnju
svih potrebnih produkata nužno radno vrijeme od tri sata
 393

dnevno, ono će onda uvesti trosatni radni dan.1 Usavrše

li se načini proizvodnje toliko, da se potreba može pod­
mirivati društvenim radom od dva sata dnevno, ono će
utvrditi radno vrijeme od dva sata. A ko nasuprot cjelina
traži, da se podmire njene više potrebe, za što je, i pored
povećanog broja radnih snaga i pojačane produktivnosti
radnog procesa, potrebno radno vrijeme od dva ili tri sata
dnevno, društvo će uvesti veći broj radnih sati.Njegova
volja bit će njegovo carstvo nebesko.
Koliko je potrebno društvenog radnog vremena za pro­
izvodnju jednog produkta, lako je izračunati.2 A na osnovu
toga mjeri se odnos tog dijela radnog vremena prema cjelo­
kupnom radnom vremenu. M a kakav certifikat, jedan štam­
pani komadić papira, zlato ili lim, ovjerava vrijeme utroše­
noga rada i daje mogućnosti svome posjedniku, da taj znak
razmjenjuje za predmete, koji podmiruju potrebe najrazliči-
tijih vrsti.3 A ko on nadje, da su mu potrebe manje od
1 V alja stalno imati na umu, da će cjelokupna proizvodnja biti or­
ganizovana na najvišem tehničkom stupnju i da će s v i raditi, tako da
će pod takvim prilikama i trosatni radni dan biti predug. O w en, koji je
bio veliki tvorničar, dakle može važiti kao stručnjak, smatrao je — u
prvoj četvrtini devetnaestog vijeka — dovoljnim radni dan od dva sata.
2 „N ije potrebno, da se okolišajući utvrdjuje, kolika količina druš­
tvenoga rada leži u jednom produktu; dnevno iskustvo direktno pokazuje,
koliko je prosječno toga rada potrebno za jedan predmet. Društvo može
jednostavno da izračuna, koliko je sati rada uloženo u jedan parostroj, u
jedan hektolitar pšenice od posljednje žetve, u sto kvadratnih metara
tkanine ove ili one kakvoće. Njemu poslije ne će padati na pamet,
da kvantume rada, koji leže u produktima i koje je ono sad izmjerilo
direktno i apsolutno, izražava još i nekom relativnom, nestalnom, nedo­
voljnom mjerom, kojom se služilo tek za nevolju, nekim drugim pro­
duktom, umjesto njihovom prirodnom, adekvatnom, apsolutnom mjerom,
vremenom . . . Društvo će plan za proizvodnju organizovati prema sred­
stvima za proizvodnju, u koja naročito spadaju i radne snage. Efekti ko­
risnosti raznih predmeta za upotrebu, uporedjivanih medju sobom i mje­
renih količinama rada, koje su potrebne za njihovu proizvodnju, odre-
djivati će na koncu konca taj plan. Ljudi će urediti sve stvari vrlo
jednostavno, bez miješanja mnogohvaljene „vrijednosti"." Fr. Engels,
Prevrat znanosti po gospodinu Eugenu Diihringu. Stuttgart, J. H . W .
D ietz.
3 G ospodina Eugena Richters toliko iznenadjuje iščezavanje novca u
socijalističkom e društvu — novac se ne će ukinuti, on će kao suvišan
iščeznuti sam sa uništenjem sistema, koji radnome produktu daje z n a č a j
 394

onoga, što za svoj rad dobija, onda on radi za toliko manje

vremena. Ako hoće kome da pokloni ono, što sam nije
upotrijebio, nitko ga ne spriječava; hoće li d o b r o ­
v o l j n o da radi za drugoga, tako da ovaj uživa dolce
far niente, ili ako hoće da zajedno s njime upotrebljava
društvene produkte, nitko mu ne brani. Ali nitko ga ne
može primoravati, da radi u korist drugoga, nitko ne može
prisvajati sebi jedan dio njegovih prava, koja je on stekao
svojim radom. Svaki može zadovoljavati sve svoje želje i
pretenzije, koje se mogu ispuniti, ali ne na račun drugih.
O n dobija ono, što uradi za društvo, ni više ni manje, i
nitko ga treći ne može ni najmanje eksploatirati.

7. Jednaka obvezatnost rada za sve.

„Ali gdje će ostati razlika izmedju lijenih i marljivih,
izmedju inteligenata i glupaka?“ T o je jedno od glavnih
pitanja naših protivnika, a odgovor na nj izaziva u njih
tešku glavobolju. A nijedan od ovih lukavaca i mudračina
ne misli na to, da se primjerice u našoj činovničkoj hie-
rarhiji ne čini ta razlika izmedju „lijenih4* i „marljivih44,

r o b e — te on tomu posvećuje čitavu jednu glavu u svojoj knjiz^

„Krive nauke". Naročito mu nije jasno, kako je to sasvim svejedno, da
ii će uputnica, koja glasi na jedno izvjesno vrijeme izvršenoga rada, biti
komadić papira, zlato ili lim. O n k a ž e : A li sa novcem bi se i djavo iz
sadašnjeg uredjenja svijeta uvukao u socijalnodemokratsku državu — da
će na koncu konca postojati samo socijalističko društvo, a nikakva soci-
jalnodemokratska „država", preko toga gospodin Richter tvrdoglavno pre­
lazi, pošto inače dobar dio njegove polemike ne bi imao smisla — , jer
zlato ima samostalnu vrijednost kao kovina, može se lako čuvati, i tako
bi onaj, koji ima zlata, mogao lako nagomilavati vrijednosti, iskupljivati
se od obvezatnosti rada, pa čak i davati zajmove pod kamate.
V alja smatrati čitatelje velikm glupanima, kad im se takav lim daje
za naše zlato. G ospodin Richter, koji ne može da so otrgne od pojma
kapitala, ne može dašto da shvati ni to, da gdje nema nikakva kapitala,
nikakve robe, tu ne može biti ni „novca", a gdje nema ni kapitala ni
novca, tu ne može biti ni kamata. G ospodin Richter je toliko začaran
pojmom kapitala, da prosto ne može da zamisli svijet bez „kapitala •
M i bismo htjeli znati, kako član socijalističkoga društva da
„uštedi" svoj zlatni certifikat rada ili čak i drugima da ga pozajmi i iz­
vuče otuda „kamate", kad svi ostali imaju isto to, što im on nudi i
od č e g a on živi.
 395

„inteligenata" i „glupaka“, već o visini plaće, a većinom

i o unapredjenju odlučuje s t a r o s t s l u ž b e , ma se i
tražila za više koje mjesto osobita obrazovanost. Učitelj,
profesor — a baš su ovi posljednji najnaivniji pitači —
ne dolaze do plaće, koju donosi sa sobom položaj, po
svojoj kvaliteti. V eć i vrapci na krovovima znadu, u ko­
likim slučajevima u našoj vojničkoj, činovničkoj i nauče-
njačkoj hierarhiji ne zapadaju unapredjenja najspremnije,
već one, koji su srećni po rodu, rodbinskim vezama, prija­
teljstvu, ženskoj milosti. A da se ni bogatstvo ne mjeri
po marljivosti i obrazovanosti, tomu su jaki dokaz berlinski
gostioničari, pekari, mesari, koje biraju u prvom razredu
pruskog trorazrednog izbornog sistema, a mnogo puta ne
znaju razlikovati ni dativ od akuzativa, dok se berlinska inte­
ligencija, ljudi od nauke, najviši činovnici carstva i države
biraju u drugom ili trećem razredu. Razlika izmedju lijenih
i marljivih, inteligentnih i glupih ne postoji, jer je iščezlo
ono, što pod time razumijevasmo. ,,Ljenivcem“ zove društvo
primjerice onoga, koji je izbačen iz posla, primoran na
skitanje, i konačno doista postane skitnicom, ili onoga, koji
je propao zbog lošeg odgoja. T ko bi pak nazvao ljenivcem
onoga, što sjedi na novcu i provodi vrijeme u neradu i
žderanju, taj počinja uvredu, jer onaj je „častan” čovjek.
P a kako će ovo biti u novom društvu? Svi se razvi­
jaju u jednakim životnim uslovima i svaki radi t a m o ,
kuda ga uputi sklonost i spretnost, zbog toga će biti ma­
lene razlike u produktima1. Atmosfera društva, koja sva­
koga potiče, da se istakne pred drugim, pomoći će isto
tako, da se razlike izjednače. Nadje li tkogod, da ne
može na jednom području izvesti ono, što izvode drugi,
odabrat će sebi drugo područje, koje odgovara njegovim
silama i sposobnostima. T ko je radio zajedno sa većim
brojem ljudi na jednom poslu, taj zna, kako je onaj, koji
1 „Svi normalni ljudi r a d j a j u s e g o t o v o s a j e d n a k i m
r a z u m o m , ali o d g o j , z a k o n i i p r i l i k e s t v a r a j u razlike
i z m e d j u n j i h . Pravo shvaćeni pojedinačni interes sliva se sa za­
jedničkim interesom ili javnim interesom." H elvetius, O čovjeku i njegovu
odgoju. S obzirom na vrlo v e l i k u većinu ljudi H elvetius ima Pr®v° *
ono, što je kod njih različito, to su dispozicije pojedinaca za najrazlicitije
vrste radova.
 396

se za izvjestan rad pokazao nesposoban i neupotrebljiv, pa

namješten na drugo mjesto vršio svoju novu dužnost na
najveće zadovoljstvo sviju. S kakvim pravom može netko
da traži povlastice prema drugima? Ako je priroda bila
prema nekome maćeha, da on ni pored najbolje volje ne
može da uradi ono, što drugi urade, d r u š t v o g a o n d a
ne m o ž e k a ž n j a v a t i za p o g r i j e š k e p r i r o d e .
A ko je obratno priroda dala nekom toliko sposobnosti, da
ga one uzdižu iznad ostalih, d r u š t v o o n d a n i j e o b ­
v e z a n o n a g r a d j i v a t i ga za ono, š t o ni j e n j e ­
g o v a l i č n a z a s l u g a . Dalje je načelo socijalističkoga
društva to, da svi imaju jednake uslove za život i odgoj,
da se svakome pruži mogućnost da razvije svoje znanje i
sposobnosti prema svojim dispozicijama i sklonostima, i
tako je time dano jamstvo, da će u socijalističkom društvu
znanje i sposobnosti ne samo stajati na mnogo višem ste­
penu, no u buržoaskom društvu, već i da će biti r a v n o ­
p r a v n i j e raspodijeljeni, a ipak m n o g o s t r u č n i j i .
Kad je G oethe na jednom putovanju po Rajni pro­
učavao kolnsku katedralu, on je u aktima o podizanju gra-
djevine našao, da su stari graditelji svoje radnike plaćali
jednako visoko prema vremenu; oni su to činili, jer su
htjeli imati valjan i savjesno izveden posao. T o buržoaskom
društvu u mnogom izgleda kao anomalija. O no je zavelo
sustav rada po komadu, zbog kojega radnici natjeruju jedni
druge na pretjeran rad i time daju poslodavcu mogućnost,
da ih plaća u toliko manje, da im spušta nadnice sve niže
i niže. A kako god stoji stvar s fizičkim radom, tako ona
stoji i s duševnim. Čovjek je produkat vremena i prilika,
u kojima živi. Jedan Goethe, da je pod isto tako povolj­
nim uslovima rodjen u četvrtom mjestu u osamnaestom
vijeku, bio bi umjesto pjesnik i prirodoznanac vjerovatno
k a k a v v e l i k i c r k v e n i o t a c , koji bi zasjenio možda
čak i sv. Augustina. Naprotiv, da je Goethe došao na
svijet kao sin kakvog siromašnog obućara u Frankfurtu
umjesto kao sin bogatog frankfurtskog patricija, on ne samo
da bi teško postao ministrom weimarskog velikog vojvode,
već bi najvjerovatnije ostao obućar i umro kao pošten po-
stolarski majstor. G oethe je i sam priznao, da je za njega
 397

to bila srećna okolnost, što se rodio u materijalno i druš­

tveno povoljnom položaju i time dobio mogućnosti, da se
razvija; tako naprimjer u svom „Meštru Vilimu“. D a se
Napoleon I. rodio deset godina kasnije, nikad ne bi bio
postao carem Francuske. A isto tako ne bi ni Gambetta
postao onim, što je postao, da nije bilo rata od 1870./71.
Ostavite kod divljaka dijete inteligentnih roditelja, koje ima
lijepih dispozicija, i od njega će postati divljak. D r u š t v o
j e d a k l e u č i n i l o s v a k o g a o n i m, š t o on j e s t .
Ideje nijesu produkt, koji pod nekom višom inspiracijom,
inspiracijom odozgo, nastaje u glavama pojedinaca, već je
to produkt, koji u glavama pojedinaca stvara društveni život
i razvoj, u kojemu se on kreće, „ d u h v r e m e n a “. Jedan
Aristotel nije mogao imati ideje jednoga Darwina, i jedan
je Darwin morao misliti drugačije, nego li jedan Aristotel.
Svaki misli onako, kako ga primora misliti duh vremena,
to jest njegova okolina i njezine pojave. O tuda biva često,
da različiti ljudi misle u i s t i m a h jedno te isto, da se
na mjestima, koja su jedna od drugih veoma udaljena, u
isto vrijeme prave sasvim jednaka otkrića i izumi. O tuda
se tumači i činjenica, da je jedna ideja, izrečena pedeset
godina ranije, ostavila svijet hladnim, dok je pokrenula
čitav svijet ponovljena poslije pedeset godina. Car Sigis-
mund mogao se 1415. usuditi da prekine riječ, zadanu
Husu, i da ga dade spaliti u K onstanzi; Karlo V ., i ako
daleko veći fanatićar, morao je 1521. pustiti Luthera, da
podje svojim putom s državnog sabora u Wormsu. Ideje
su produkat društvenog zajedničkog djelovanja, društvenog
života. A što važi za društvo uopće, to specijalno važi i
za razne klase, od kojih je sastavljeno jedno društvo u
jednoj odredjenoj historijskoj eposi. Kako svaka klasa ima
svoje posebne interese, ona ima i svoje posebne ideje i
naziranja, koja vode onim razrednim borbama, kojima je
ispunjeno historijsko razdoblje čovječanstva, a koje dostižu
svoj vrhunac u razrednim suprotnostima i razrednim bor­
bama sadašnjosti. N e radi se dakle samo o tom, u kojem
v r e m e n u netko živi, već i u kojem d r u š t v e n o m
s l o j u jednog vremena, čime se odredjuje njegovo osje­
ćanje, mišljenje i djelovanje.
 398

Bez modernog društva ne bi bilo nikakvih modernih

ideja. T o je, čini se, jasno i očevidno. A u korist novoga
društva ide još i ta činjenica, što će sva sredstva, koja su
ljudima potrebna za izobrazbu, biti v l a s n i š t v o d r u š t v a .
I onda se od društva ne može zahtijevati, da posebice
nagradjuje ono, što ono omogućava i što je n j e g o v
proizvod.

Toliko o kvalificiranju tjelesnog i duševnog rada. O tuda

izlazi dalje, da ne može postojati nikakva razlika izmedju
višeg i nižeg rada, kao što naprimjer danas jedan meha­
ničar smatra sebe za nešto više od nadničara, koji vrši
radove na ulici i slično. Društvo će dati, da se obavljaju
samo društvu korisni poslovi i tako će svaki rad za društvo
biti jednako vrijedan. A ko se neugodni, odvratni radovi ne
budu mogli vršiti mehaničkim, dotično kemijskim putom ili
ma kojim procesom pretvoriti u prijatne radove — a u ovo
n e t r e b a s u m n j a ti, ako se samo imaju na umu na-
predci, koji su postignuti u oblasti tehnike i kemije — i
ako se ne nadju dobrovoljne snage, potrebne za taj posao,
onda će svaki primiti na sebe obvezu, da odradi svoj dio
posla, čim bude došao red na njega. T u ne će biti nika­
kvog lažnog stida i nikakvog besmislenog preziranja nad
korisnim radom. T o postoji tek u našoj trutovskoj državi,
u kojoj se nerad smatra kao sreća, na kojoj čovjeku treba
zavidjeti, a radnik se u toliko više prezire, u koliko su
teži, naporniji i neprijatniji poslovi, što ih on vrši, i u
koliko se više pokazuju kao nužni za društvo. Danas se
Tad plaća u tolikoj mjeri slabije, u koliko je on neugodniji.
T om u je razlog jedan velik broj radnih snaga, koje stoje
na najnižem kulturnom stupnju i koje je stalno revolucio-
niranje procesa produkcije izbacilo na ulicu kao rezervnu
vojsku, i ove radne snage, da bi živjele, prodaju se za
najniže radove pod tako nisku cijenu, da se za te radove
„ne isplati** uvoditi čak i strojeve. Primjerice tucanje ka­
mena je jedan tako slabo plaćen i tako neprijatan posao,
te je to već ušlo i u poslovicu. Bila bi malenkost, kad
bi se tucanje kamena, kao što je to u Saveznim Državama,
obavljalo pomoću strojeva, ali mi imamo toliko jeftinih
 399

radnih snaga, te se uvodjenje stroja ne „isplati*'.1 Čišćenje

ulica, čišćenje kanala, izbacivanje djubreta, kopanje zemlje
u dubinu itd., svi bi se ti radovi već pri današnjem stanju
našega razvitka mogli pomoću strojeva i tehničkih uredaba
tako organizovati, te u njima ne bi više bilo ni traga od
onih neprijatnosti, koje su danas u mnogom pogledu ne-
izbježive za radnike. Ali pravo uzevši jedan radnik, koji
čisti kanale, da bi čuvao ljude od zdravlju škodljivih mija-
zama, vrlo je koristan član društva, dok su naprotiv jedan
profesor, koji predaje krivotvorenu povjest u interesu vla-
dajućih klasa, ili jedan bogoslov, koji nastoji zamagliti moz­
gove svrhunaravnim transcendentnim naukama, u najvećoj
mjeri škodljivi individui.
Naši učenjaci, kojima su danas dana zvanja i časti,
reprezentiraju velikim dijelom ceh, odredjen i plaćen za to,
<Ja bi branio i opravdavao autoritetom znanosti vlast vo­
dećih klasa, da bi je prikazivao pravednom i potrebnom i
da bi uzdržavao na snazi postojeće predrasude. Zapravo
ovaj ceh u velikom dijelu goji nadrinauku, truje mozgove,
1 „Kad bi se imalo birati izmedju komunizma sa svim njegovim izgle­
dima i današnjeg društvenog stanja sa svim njegovim patnjama i neprav­
dama ; kad bi neizbježiva posljedica institucije privatnog vlasništva bila
to, da se plod rada dijeli ovako, kao što danas vidimo, gotovo u obrat­
nom razmjeru prema radu — d a n a j v e ć i d i j e l o v i p r i p a d a j u
o ni ma , ko j i u o p ć e n i k a k o n i j e s u r a di l i ; ma l o ma nj i d i j e ­
l o v i oni ma, ćiji je rad g o t o v o s a m o n o mi n a l a n , i t ako
r e d o m na ni ž e, d a j u ć i s v e m a n j u n a k n a d u , š t o je rad t ež i
i n e p r i j a t ni j i , d o k na k o n c u n a j n a p o r n i j i i n a j n e s n o s n i j i
r ad ne m o ž e r a č u n a t i s p o u z d a n o š ć u , da će d o b i t i č ak
n i o n o l i k o , k o l i k o j e n a j n u ž n i j e z a ž i v o t ; k a d bi , v e l i m o ,
a l t e r n a t i v a b i l a : o v o i l i k o m u n i z a m , o n d a bi s v i p r i g o ­
v o r i k o m u n i z m a , v e l i k i i ma l i , p r e d s t a v l j a l i s a m o p l j e v u
n a v a g i . " John Stuart M ill, Politička ekonomija. M ili se jako upinjao,
da „reformira" i „opameti" gradjanski svijet. Naravski, uzalud. I tako je
on, kao i svaki uvidjavan čovjek, koji poznaje stanje stvari, konačno
postao socijalistom . A li on se ne usudjivaše priznati to za svojega života,
ali je upriličio, da se poslije njegove smrti objelodani njegova autobio­
grafija, koja sadrži njegovu socijalističku ispovijest. S njim je bilo kao i
s Darvvinom, koji nije htio, da ga za života smatraju ateistom. T o je
komedija, na koju buržoasko društvo primorava tisuće. Buržoazija hini
lojalnost, vjeru i vjerovanje u autoritet zato, što se njezina vlast osniva
na narodu, koji usvaja te „vrline", medjutim se u sebi ona svemu tomu
sm ije.
 m
radi na štetu kulture, vrši duševni najamni rad u interesu
buržoazije i njezinih klijenata.1 Društvena organizacija, koja
će u budućnosti onemogućiti egzistenciju takvim elemen­
tima, izvršit će djelo oslobodjenja čovječanstva.
S druge strane, prava je nauka vrlo ćesto vezana za
neprijatan odvratan rad. Naprimjer, kad liječnik secira le­
šinu, koja se nalazi u stanju raspadanja, ili kad operira
zagnojene dijelove tijela, ili kad kemičar istražuje izmetine,
to su radovi, koji su često puta odvratniji od najodvrat­
nijih poslova, koje obavljaju nadničari i neuki radnici. Nitko
ni ne misli, da to prizna. Razlika sastoji u tome, što
jedan posao, da bi se obavljao, traži opsežnih studija, dok
drugi rad može vršiti svatko bez velikih studija. Z bog toga
se radovi i cijene iz temelja različno. Ali društvo, u kome
će potpuna, svima zagarantovana mogućnost obrazovanja
ukinuti današnju razliku izmedju obrazovanih i neobrazo­
vanih, uništava u isti mah i suprotnost izmedju kvalifici­
ranog i nekvalificiranog rada, to više, što razvoj tehnike
ne zna za granice, iza kojih bi bilo nemoguće zamijeniti
ručni rad strojevima ili tehničkim procesima. Treba tek
pogledati na razvoj naših umjetničkih zanata, primjerice na
rezanju u bakru, na ksilografiju i t. d. Kao što su najne-
prijatniji radovi često puta najkorisniji, tako je i naš pojam
o ugodnom i neugodnom radu površan, vezan samo za
vanjski izgled stvari, kao god i toliki drugi pojmovi u bur-
žoaskome društvu.

8. Ukidanje trgovine. Preokret u prometu.

Čim se cjelokupna proizvodnja novoga društva postavi
na bazu, sličnu ovoj, koju skicirasmo, ono će proizvoditi,
kao što već primijetismo, ne više robu, već predmete za
potrošnju, za potrebu društva. A time prestaje i trgovina,
u koliko saobraćaj s drugim narodima, koji još stoje na
buržoaskom temelju, ne bude činio nužnim stari oblik trgo­
vine, koji ima smisla i mogućnosti da postoji tek u društvu,

1 „U čenost služi često isto toliko neznanju, koliko i napredku.

Đucklc, Povjest engleske civilizacije.
 401

zasnovanom na proizvodnji robe. N a taj se način pokreće

na produktivnu djelatnost velika vojska osoba obih spolova.
T a velika vojska sad je slobodna i može da proizvodi;
ona sad proizvodi artikle, koji podmiruju potrebu i tako
omogućava, da se u većoj mjeri troše, ili, upotrebljena za
rad, utiče na smanjivanje društveno potrebnog radnog vre­
mena. Danas se hrane te osobe više ili manje kao para-
siti radnim proizvodima drugih i moraju se, što nitko ne
će poreći, često toliko brinuti i mučiti, ne mogući ipak da
sebi obezbijede pristojnu egzistenciju. U novom će društvu
oni biti suvišni kao trgovci, gostioničari, mešetari, posred­
nici. Na mjesto tuceta, stotina i tisuća dućana i trgovačkih
lokala svih vrsta, koliko ih danas svaka općina u razmjeru
prema svojoj veličini ima, doći će velika općinska skladišta
artikla, elegantni bazari, čitave izložbe, za koje će trebati
razmjerno mali upravni personal. Čitava trgovačka akcija
bit će pretvorena u jednu centralizovanu, čisto administra­
tivnu akciju, koja će imati da vrši veoma jednostavne po­
slove i koja će centralizovanjem svih društvenih ustanova
biti sve jednostavnija i jednostavnija. Sličan će preobražaj
doživjeti i čitav prometni sistem.
Telegrafi, telefoni, željeznice, pošte, riječni i morski
brodovi, ulične željeznice, teretni i osobni automobili, zra­
koplovi i strojevi za lijetanje i kako se već zovu sve te
ustanove i sredstva za vožnju, sve će to biti d r u š t v e n o
vlasništvo. Mnoge od tih ustanova, kao pošta, telegraf,
brzojav i većina željeznica u Njemačkoj su već državni
istituti, pa je njihova promjena u društveno vlasništvo tek
pitanje forme. T u se već ne mogu povrijediti privatni inte­
resi. A ako država poradi u istom pravcu dalje, to bolje.
Ali ova poduzeća, kojima država upravlja, nijesu n i m a l o
socijalistička poduzeća, kao što se pogriješno misli. T o su
poduzeća, koja se od države isto tako kapitalistički izrab­
ljuju, kao da su u rukama privatnih poduzetnika. Nikakve
osobite koristi ne imadu od toga ni činovnici ni radnici.
Država ne postupa prema njima nimalo drukčije, no pri­
vatni poduzetnik; kad se naprimjer u radionama državne
mornarice i u željezničkoj upravi u Njemačkoj izdaju na­
redbe, da se na rad ne primaju radnici stariji od četrdeset
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 2C
 402

godina, onda je to jedna mjera, koja jasno ističe klasni

karakter države kao države eksploatatora i koja nagoni
radnika, da se buni protiv države. T e i slične mjere, kojih
se država laća kao poslodavac, mnogo su gore od onih,
koje poduzima privatni poduzetnik. Ovaj je prema državi
uvijek tek jedan mali poduzetnik, i posao, koji on otkaže,
dat će možda koji drugi. Država pako može kao mono-
polizovani poslodavac ovakvim načelima jednim mahom
survati u bijedu tisuće. T u se dakle ne radi socijalistički,
već kapitalistički, i socijalisti imaju i suviše razloga ustajati
protiv toga, što se današnje državno gazdinstvo smatra kao
socijalističko i kao ostvarenje socijalističkih težnja.
Kao god što će na mjesto milijuna privatnih poduzet­
nika, trgovaca i posrednika svake vrsti stupiti veliki cen-
tralizovani zavodi, tako će isto i čitav transportni sistem
zadobiti drugo lice. Milijuni sitnih pošiljaka, koje se sva­
koga dana upućuju gotovo isto tolikom broju vlasnika i
izazivaju veliki gubitak rada, vremena i materijala, sliti će
se sada u velike transporte, koji idu u općinska skladišta
i centralna mjesta za proizvodnju. Rad će dakle biti i
ovdje mnogo jednostavniji. Kao što se god naprimjer
transport sirovina za jedno poduzeće od hiljadu radnika
vrši mnogo jednostavnije i lakše, nego li transport za sto­
tinu sitnih poduzeća, razbacanih amo tamo, tako će i cen-
tralizovana mjesta produkcije i distribucije za čitave općine
ili njihove dijelove omogućiti veliku prištednju svake ruke.
T o ide na korist cijelome društvu, ali i s v a k o m p o j e ­
d i n c u , jer se sad zajednički interes pokriva s pojedinač­
nim interesom. Tim e se sasvim mijenja izgled naših mjesta
za proizvodnju, prometnog sistema, a naročito naših obi-
tavališta, sve to dobija mnogo prijatniji izgled. U glavnom
prestaje huka, buka i trka naših velikih gradova s hilja­
dama kola i raznovrsnih prometnih sredstava. Gradnje cesta,
čišćenje ulica, sav način stanovanja i života, medjusobni
ljudski saobraćaj, sve se to u velike mijenja. Sad se s la­
koćom mogu provoditi higijenske mjere, koje se danas ili
ne vrše nikako ili tek sa najvećim troškovima, pa i to ne
sasvim potpuno, ili se često puta vrše samo u otmjenijoj
četvrti.
 403

U takvim će se prilikama komunikacioni sistem usavr­

šiti u najvećoj m jeri; možda će tada najotmjenije saobra­
ćajno sredstvo biti zrakoplov. Saobraćajna su sredstva žile,
kroz koje se vrši izmjena proizvoda — kolanje krvi — po
cijelom društvu, ona omogućuju osobne i duševne odnošaje
medju ljudima, ona su zato u najvećem stepenu kadra, da
kroz cijelo drušjtvo rasprostru i s t i n i v e a u blagostanja i
obrazovanosti. Sirenje i razgranjivanje najsavršenijih saobra­
ćajnih sredstava do najzabačenijih mjesta u unutrašnjosti
jest dakle j e d n a n u ž n o s t i j e d a n o p ć i d r u š v e n i
i n t e r e s . Ovdje nastaju za novo društvo zadaci, koji da­
leko natkriljuju one, što ih sadašnje društvo može sebi sta­
viti. A opet, s druge strane, ovaj komunikacioni sistem,
usavršen do vrhunca, utjecati će sretno na decentralizaciju,
na rasporedjivanje po cijeloj zemlji onih ljudskih masa,
koje su se danas natrpale po velikim gradovima i indu­
strijskim središtima, pa će tako biti od presudnog značenja
kako za zdravlje tako i za napredak duševne i materijalne
kulture.

Dvadesetidrugo poglavlje.

Socijalizam i poljoprivreda.
1. Ukidanje privatnog vlasništva nad zemljom i
zemljištem.
Zajedno sa sredstvima za proizvodnju i promet društvu
pripada i zemlja kao prvobitni predmet svega ljudskog
rada i temelj svekolike ljudske egzistencije društva. Društvo
na najsavršenijem stupnju ponovo uzima u svoje ruke ono,
što je u svom početku imalo. Kod svih naroda, koji su
se uspeli na izvjestan stupanj kulture, postojala je z a j e d ­
n i č k a s v o j i n a zemlje. Zajedničko vlasništvo čini temelj
svakog primitivnog društva i bez njega ono nije moguće.
T ek je, kao što smo vidjeli, postankom i razvitkom pri­
vatnog vlasništva i o b l i k a v l a d a v i n e , koji su s njim
spojeni, ukinuto poslije teških borba zajedničko vlasništvo
i uzurpirano kao privatno vlasništvo. Otmica zemlje i njeno
 404

pretvaranje u ličnu svojinu bili su prvi uzrok podjarmlji­

vanju ljudi, koje je počinjući od ropstva pa do „slobod-
nog“ najamnog radnika u dvadesetom stoljeću prošlo kroz
sve moguće stupnjeve, dok konačno poslije dugog razvoja
od toliko hiljada godina podjarmljeni iznova ne budu pre­
tvorili zemlju u zajedničko vlasništvo.
Važnost zemlje za ljudsku egzistenciju bila je uzrok,
zbog kojega je u svim društvenim borbama svijeta — u
Indiji, Kini, Egiptu, Grčkoj (Kleomenes), Rimu (brača
Gracchi), kršćanskom srednjem vijeku (religijozne sekte,
Miin7eri, seljačka buna), u kraljevstvu Azteka i Inka, u
socijalnim pokretima novih vremena — vlasništvo zemljišta
bilo glavni zahtjev onih, koji su stupali u borbu. Pa još i
sada nalaze ljudi opravdanim vlasništvo nad zemljom i zem­
ljištem — Adolf Samter, Adolf W agner, Dr. Schaffle,
H enry George i drugi — ma da ne će ni čuti o zajed­
ničkom vlasništvu na ostalim područjima.1

1 Pa ni crkveni oci, pape i biskupi nijesu se mogli uzdržati, da se

ne utrkuju u komunističkom pravcu u vjekovima, kada je zajednička svo­
jina doduše još prevladjivala, ali kada je pljačka zemlje bila u svom
jeku. D ašto, da syllabus i enciklike devetnaestog vijeka ne poznaju više
taj ton, a i rimski pape postali su podložni buržoaskome društvu i bivaju
njegovi — nasuprot socijalistima — najrevniji branitelji. Tako je rekao
biskup K l e m e n t I. (umro 102 našega računanja): „Upotrebljavanje
svih stvari na tom svijetu treba da bude svima zajedničko. Nepravednost
je kazati: to je moja svojina, to pripada meni, a ono drugomu. O datle je
došla svadja medju ljudima.4* Biskup A m b r o z i j e milanski, koji je
živio oko 3 7 4 ., uskliknuo j e : „Priroda daje sva dobra svim ljudima zajed­
nički; jer Bog je sve stvari stvorio, da bude užitak zajednički za sve i
da z e m l j a b u d e z a j e d n i č k i p o s j e d . Priroda je dakle stvorila
pravo zajednice i samo je nepravedno zauzeće (Usurpatio) to, što stvara
pravo vlasništva.44 S v . I v a n C h r y s o s t o m (umro 4 0 7 ) izjavio je ovo u
svojim homilijama, upravljenim protiv nemorala i korupcije carigradskog stanov­
ništva: „ N e k a n i t k o n e n a z o v e n e š t o s v o j i m v l a s n i š t v o m ;
od Boga smo sve primili za zajednički užitak, a M o j e i T v o j e r i ­
j e č i s u l a ž i ! 44 S v . A u g u s t i n (umro 4 3 0 ) je izjavio: „Jer postoji
individualna svojina, postoje i raspre, neprijateljstva, zadjevice, ratovi,
ustanci, grijesi, nepravde, umorstva. O dakle svi ti bičevi ? Jedino od vlas­
ništva. Uzdržimo se dakle, braćo, od toga, d a j e d n u s t v a r p o s j e ­
d u j e m o k a o s v o j e v l a s n i š t v o ili se uzdržimo barem od toga.
d a j e l j u b i m o .44 Papa G r g u r V e l i k i izjavio je oko 6 0 0 : „Treba
da znate, d a j e z e m l j a , o d k o j e v i potičete i od koje ste stvoreni,
svim ljudima z a j e d n i č k a , i da zbog toga plodovi, koje daje zemlja.
 405

Blagostanje pučanstva ovisi u prvomu redu o obradbi

i iskorišćivanju zemlje i zemljišta. Dignuti kulturu zemljišta
na najviši stupanj, to je u najeminentnijem smislu opći in­
teres. A već smo pokazali, da taj najviši razvoj nije moguć
u obliku privatnog vlasništva. Medjutim, potpuno iskorišća­
vanje zemlje ne zavisi samo od načina, na koji se njome
gospodari, već tu dolaze u obzir još i faktori, kojima nije
dorastao ni najkrupniji pojedini posjednik, a ni najmoćnije
udruženje, faktori, koji u izvjesnim slučajevima prelaze čak
i preko granice država, pa postaju internacijonalni.

2. Melioracije zemljišta.
Društvo mora imati u vidu zemljište kao cjelinu, njegove
t o p o g r a f s k e osebine, njegove gore, ravnice, šume, je­
zera, rijeke, ribnjake, pašnjake, močvare, bare i baruštine.
O ve topografske osebine poied geografskoga položaja, koji
je nepromjenljiv, imaju izvjesnih utjecaja na klimu i kvalitet
zemljišta. T u se pruža najprostranije polje za djelatnost,
na kome se može dobiti još^veliki broj iskustava i poku­
šati mnoštvo eksperimenata. Sto je dosada država vršila u
tom pravcu, to je malo. Prvo, ona za takve kulturne za­
datke daje neznatna sredstva, a osim toga, čak i kad bi
imala volju da više poradi na tome, spriječili bi je krupni
privatni posjednici, koji vode prvu riječ u zakonodavstvu.

t r e b a d a p r i p a d a j u s v i m a b e z r a z l i k e .“ B o s s u e t, zna­
meniti biskup od M eauxa, umro 1 7 04., veli u svojoj „Politici svetoga
pisma44: „Kad ne bi bilo vlada, zemlja bi zajedno sa svim svojim dobrima
pripadala ljudima isto onako, kao i uzduh i sv ijetlo st; po prvobitnome
pravu prirode nitko nema specijalnog prava ma na što. S v e p r i p a d a
s v i m a ; o d b u r ž o a s l č e v l a d e p o t j e č e s v o j i n a .4* Ovaj po­
sljednji stavak trebalo bi jasnije 'iskazati o v a k o : P ošto se zajedničko vla­
sništvo pretvorilo u privatno, mi smo dobili buržoasku vladu, koja mora
da ga štiti. A jedan od modernih, Zacharia, veli u svojih „Četrdeset
knjiga o državi*4 : „Sve nevolje, s kojima se moraju boriti civilizovani na­
rodi, mogu se svesti Ba jedan uzrok, n a p r i v a t n o v l a s n i š t v o
n a d z e m l j o m i z e m l j i š t e m.4‘ Svi ovi skupa shvatili su više ili
manje pravilno narav privatnog vlasništva, koje je, otkako postoji, kako
sasvim tačno kaže sv. Augustin, izazivalo procese, neprijateljstva, zadje­
vice, ratove, ustanke, nepravde, umorstva, sama zla, koja će iščeznuti, kad
se ono ukine.
 406

A bez znatnih ograničenja prava privatnog vlasništva ne

može se na ovom području ništa postići. Ali egzistencija
države temelji se na proklamiranju privatnog vlasništva
„svetinjom*4, krupni privatni posjednici njezini su najvažniji
stupovi, i tako ona ne ima snage da kroči u tom pravcu.
Moralo bi se pristupiti velikim i opsežnim melioracijama
zemljišta, pošumljivanjima i rašumljivanjima, navodnjavanjima
i odvodnjavanjima, miješanjima zemlje, izmjenama terena,
rasadima i t. d., pa da prinos zemljišta dosegne svoj naj­
viši vrhunac.
Jedna vrlo važna stvar za kultiviranje zemljišta je op­
sežna, sistematski organizovana mreža od rijeka i kanala,
koja se mora izvesti prema naučnim principima. Pitanje o
jeftinijem transportu na vodenim putovima — tako važno
za današnje društvo — bilo bi doduše od malog značenja
za novo društvo, ali se vodenim putevima mora dati velika
pažnja zbog toga, što oni omogućuju transport s najmanjim
trošenjem snage i materijala. No najvažniju ulogu igra
sistem rijeka i kanala zbog svog značenja za opsežno od­
vodnjavanje i navodnjavanje, za liferovanje djubreta i ma­
terijala za melioracije, za izvoz žetve i t. d.
Iskustvom je utvrdjeno, da zemlje, oskudne vodom,
pate mnogo više od hladnih zima i vrućih ljeta, nego li zemlje
bogate >odom, i zato su primjerice u primorjima ti ekstremi
u temperaturi tek izuzetni. Ali ovakovi ekstremi u vremenu
nijesu ni korisni ni ugodni ni bilinama, a niti ljudima. T u
bi nesumnjivo povoljno uplivisao prostrani sistem kanala u
vezi sa kultivisanjem šuma. Takav sistem kanala, spojen
s uredjenjem velikih bassina za prikupljanje i čuvanje vode­
nih masa, bio bi od velike koristi u danima, kada rijeke
nabujaju i razliju se zbog velike vlage i bujnih kiša. Isto
bi to bilo potrebno za planinske rijeke i planinske potoke.
T ad a bi bile nemoguće poplave sa svojim pustošenjima.
Prostrane i koncentrirane vodene površine uplivisale bi
vjerovatno i na urednije padanje kiša. A one bi nadalje
omogućavale i namještanje sisaljki i ostalih sprava za obilno
navodnjavanje zemljišta, čim to bude zatrebalo.
Velike površine zemlje, koje su dosada skoro neplodne,
mogle bi se umjetnim navodnjavanjem pretvoriti u plodne
 407

predjele. Tam o, gdje danas ovce jedva nalaze bijednu

hranu i gdje u najboljem slučaju sušičavi borovi pružaju
k nebu svoje mršave grane, mogle bi rasti bujne žetve i
gusto stanovništvo naći hrane i uživanja. T ako je na­
primjer u pitanju samo to, hoće li se i koliko će se utro­
šiti rada, pa da se goleme pjeskovite prostorije Marke,
ove „kutije pjeska u svetom njemačkom carstvu**, pretvore
u plodni Eden. T o je u jednom predavanju prigodom
njemačke poljoprivredne izložbe u Berlinu proljećem 1894.
istaknuo jedan govornik.1 Ali veleposjednici Marke nijesu
u stanju podignuti potrebne kanale, uredjenja za navod­
njavanje, melioracije, miješanja zemlje i t. d., i tako baš
pred vratima carske prijestolnice stoje ogromne prostorije
zemlje u takvom kulturnom stanju, koje će potonjim na­
raštajima izgledati nepojmljivo. S druge se strane kanali­
zacijama može izvršiti odvodnjavanje ogromnih barovitih
prostorija i močvara i tako ih omogućiti za kulturu, kao
naprimjer na sjeveru i jugu Njemačke. Isto bi se tako
tekući kanali mogli iskoristiti za gojenje ribarstva pružajući
obilan izvor hrane, oni bi dalje općinama, koje nemaju
rijeka, omogućili podizanje najljepših kupališta.2
Nekoliko primjera, da se vidi, u kolikoj mjeri djeluje
navodnjavanje. U blizini W eissenfelsa dalo je 7 l/a hektara
dobro navodnjenih livada 480 centi otave, dok je odmah
uz njih 5 hektara nenavodnjenih livada iste kvalitete dalo
tek 32 centa. Prve dakle livade u odnošaju prema po­
tonjima dale su dakle više no deset puta veći prihod.
Kod Riese u Saskoj povećalo je 65 hektara navodnjenih
livada čist prihod od 5850 maraka na 1 1.100 maraka. Po

1 I u službenom izvješću o svjetskoj izložbi u Chicagu veli s e :

„Valja sve vise nastojati oko toga, da se voda upotrijebi u voćarstvu i
u povrćarstvu, i vodarska udruženja, upriličena za tu svrhu, mogla bi
kod nas od pustinja stvoriti rajeve."
2 „T a primjerice na jednoj od najkultiviranijih oblasti austrijske mo-
narkije — u Češkoj — ima 6 5 6 .0 0 0 hektara oranice, što čini četvrtinu
cjelokupne površine, oranice, koja treba da se odvodni, a od livada je
jedna trećina odviše suha ili odveć mokra. Naravski da je još mnogo
gore u predjelima, koji su uopće nazadovali u gospodarskom razvoju,
poimence u G aliciji." Dr. Eugen v. Philippovich, Narodnogospodarska
politika. Str. 97. Tiibingen 1909.
 408

Buchenbengeru je neplodno tlo pašnjaka u Bocku, na

desnoj obali Lippe, navodnjavanjem, na koje se svega skupa
potrošilo 124.000 maraka, dalo godišnji čisti prihod okruglo
oko 400.000 maraka dok je prije bilo posve neplodno.
Poboljšavanja zemljišta u Donjoj Austriji povećavala su sa
troškom od 1 milijuna kruna čisti prihod za 6 milijuna
kruna. Veliki troškovi oko navodnjavanja rentirali su se.
U Njemačkoj pak, osim Marke, ima još mnogo predjela,
čije zemljište, u glavnom pjeskovito, daje prilično dobar
prinos, samo neka dodje koje vrlo vlažno ljeto. Ovi bi
predjeli, isprepleteni kanalima i navodnjeni i na taki način
popravljeni, davaji za kratko vrijeme pet puta i deset puta
veći prihod. U Španjolskoj ima primjera, gdje je prihod
dobro navodnjena zemljišta bio tridesetisedam puta toliki
naprama nenavodnjenom zemljištu. Dajte dakle vode i
nove, ogromne količine hrane niknuti će za tren oka iz
zemlje.
N e prodje gotovo nijedna godina, a da u najrazličitijim
pokrajinama, u najrazličitijim državama ne navale jedan,
dva i češće puta više ili manje velike poplave potoka,
rijeka i rječina. Velike površine plodna tla bivaju odne­
sene silom valova, druge se pokrijj pijeskom, kamenjem i
muljem ostajući tako neplodne kroz par godina ili zauvijek.
Iskorijenjeni bivaju cijeli nasadi voćnjaka, koji su trebali
decenije za svoj razvitak. Isprane bivaju kuće, mostovi,
ceste, nasipi, ruinirane željezničke tračnice, nastradali ljudski
životi, upropaštena marva, razorene melioracije zemljišta i
uništena sjetva. Široke površine zemljišta, izložene čestim
pogibeljima poplave, ne osiguravaju se nikako ili tek slabo,
da ne bi štetovale neprestano. Poplave pojačavaju pusto­
šenja šuma, naročito na brjegovima i naročito po privatnim
poduzećima. Besmislenom pustošenju šuma, koje ciljaše
za profitom, ima se pripisati opadanje plodnosti „ u pokra­
jinama Pruskoj i ^Pomoraniji, u Koruškoj i Štajerskoj,
Italiji, Francuskoj, Španiji, Rusiji i t. d.
Posljedice pustošenja šuma po brdskim predjelima
jesu poplave. Poplave Rajne, O dre i Visle mogu se pri­
pisati poglavito pustošenju šuma u Švicarskoj, odnosno u
Galiciji i Poljskoj. Jednaki uzroci skrivili su česte poplave
 409

u Italiji, poimence poplave Pada. A s istih razloga izgu­

bili su najveći dio svoje plodnosti Madeira, veliki djelovi
Španjolske, naplodnije provincije Rusije, široki, nekoć bujni
i plodoviti predjeli u Prednjoj A ziji.1
Konačno se već i u buržoaskom društvu uvidjelo, da
na tom području ništa nije učinjeno samim puštanjem i da
se sile, koje razaraju kulturu, razumnim mjerama mogu pre­
tvoriti u sile, koje će kulturu unapredjivati. I tako se pošlo
k izgradnji velikih ustava, koji prikupljaju vodu u velikim
množinama, pa se onda snage ove vode upotrebljavaju za
elektrizovanje industrije i zemljorada. Naročito se u Ba­
varskoj mnogo radi oko ustavljanja brdskih rijeka i potoka,
da bi se time dobilo sila za elektrizovanje željeznica i svih
mogućih industrijskih ustanova. I tako se stara, agrarna
Bavarska sve više pretvara u modernu, industrijsku zemlju.

3. Preobražaj u zemljoradu.
Samo se po sebi razumije, da se ove velike zadaće
ne mogu izvršiti za tren oka, ali će novo društvo napreg­
nuti sve svoje snage za taj cilj, jer je njegov j e d i n i za­
datak raditi na k u l t u r n i m s t v a r i m a i o t k l a n j a t i
s v a k u n j i h o v u z a p r e k u . O no će tijekom vremena
stvarati takva djela, na koja današnje društvo ne može ni
da pomisli, jer ga već i pri samoj pomisli hvata vrtoglavica.
Cjelokupno obradjivanje zemlje usavršit će se znatno
bolje mjerama, koje opisasmo i njima sličnim. Pored na­
vedenih već načina za što bolje iskorišćivanje zemljišta
dolaze još i drugi. Danas se mnoge kvadratne milje ze­
mljišta nasadjuju krumpirom, da bi se od njega pravile ve­
like količine rakije, koju onda konzumira isključivo naše
siromašno pučanstvo, koje živi u nuždi i nevolji. Rakija je
jedini stimulus, „rastjerivač briga“, koji ono može da nabavi.
Z a kulturnog čovjeka ovog novog društva nestalo je trošenja
rakije, i tako će jedan dobar dio zemljišta i radnih snaga
1 Veliku korist pruža, po Schwappachu, šuma vežući tlo, naročito u
brdinama spriječavajući oticanje i u ravnicama umirivanjem pustoga pi­
jeska Rašumljivanje je jedan od poglavitih uzroka, što se oranice u
Rusiji pretvoriše u pjeskovite predjele.
 410

biti oslobodjen i upotrebljen za proizvodnju hrane. V eć

smo upozorili i na to, kako se danas goji šećerna repa i
fabricira slador za izvoz. V iše od 400.000 hektara naj­
boljeg zemljišta za kulturu pšenice upotrebljava se kod
nas godimice za gajenje sladorne repe, da bi se šećerom
opskrbila Engleska, Švicarska, Savezne države i t. d. T o je
konkurencija, u kojoj podliježu one zemlje, kojima pod­
neblje omogućuje obradjivanje sladorne trstike. Naša stajaća
vojska, rastrgana produkcija, rastrgan promet, rastrgano
poljodjelstvo i t. d. traže milijune konja, a isto tako ogromne
prostorije zemljišta za hranu i uzgoj mladih konja. Posvema
promijenjeni socijalni i politički odnošaji u budućem društvu
oslobodit će one površine zemljišta, koje su danas za to
upotrebljene. I tako su i opet za druge kulturne potrebe
zadobivene velike površine zemljišta i mnoge radne snage.
U novije se doba ogromne površine zemljišta, u objamu
od mnogo kvadratnih kilometara, oduzimaju poljoprivredi i
čitava se mjesta sravnjuju sa zemljom, jer novo oružje,
koje daleko nosi, pa onda novi način borbe zahtijeva vjež­
bališta, na kojima će moći manevrirati čitavi vojnički zbo­
rovi. T o će isto tako prestati u budućem društvu.
Veliko polje gospodarenja sa zemljom, šumom i vodom
već je odavno predmet pretresanja vrlo opsežne literature.
Nijedno područje nije ostalo netaknuto: šumarstvo, na-
vodnjivanje i razvodnjivanje, gojenje žita, mahuna i graška,
povrćarstvo, gajenje voća, jagoda, cvijeća i uresnih bili na,
gajenje bilina hranivih za inarvu, livadarstvo, razumno sto­
čarstvo, ribarstvo, peradarstvo i pčelarstvo, elementi i sred­
stva za gnojenje, upotreba otpadaka u gospodarstvu i indu­
striji, kemijsko istraživanje zemljišta i njegova upotreba i
dotjerivanje za ovu ili onu kulturu, kvalitet sjemena, plodored,
strojevi i posudja, pogodne ustanove svih vrsta za gospo­
darstvo, promjenljivost vremena i t. d., sve je to uzeto u
krug znanstvenih pretresanja i istraživanja. Ne prodje go­
tovo ni jedan dan, a da se ne dodje do novih otkrića i
iskustava, koja imaju za posljedicu poboljšavanja i opleme­
njivanja na ovom ili onom području. Obradjivanje zemlje
postalo je poslije T haera i J. v. Liebiga znanošću, i to
jednom od prvih i najvažnijih znanosti, postigavši toliki
 411

opseg i značenje, kao rijetko koja akcija u oblasti materi-

jalne proizvodnje. A li ako uporedimo ovo golemo izobilje
napredaka svih vrsta sa stvarnim stanjem naše poljoprivrede,
mor a se k o n s t a t i r a t i , da je s a mo j e d a n vrlo
n e z n a t a n b r oj p r i v a t n i h p o s j e d n i k a bio u
stanju, da bar d o n e k l e i s k o r i s t i o v e n a p r e t k e
i to da svi ovi imaju u vidu samo svoj privatni interes,
bez obzira na zajedničko dobro. Najveći dio naših poljo­
privrednika, može se slobodno reći 99 procenata, nije
nikako u stanju, da se koristi svim onim koristima i na-
predcima, koje im pruža znanost i napredovanje tehnike,
oni ili nemaju sredstava ili nemaju znanja, ili ni jednoga
ni drugoga. Ovdje novo društvo nailazi na jedno polje,
koje je i teoretski i praktički dobro pripravljeno i koje
treba samo da se organizuje, pa da postigne najveličanstve-
nije rezultate.

4. V elika i m alena poduzeća. Razvitak elektro-

kulture.
Dok se još čak i u socijalističkim krugovima zastupa
mišljenje, da se sitno gazdinstvo može održati u konku­
renciji sa krupnim, samo ako su gazde i njihovi pomoćnici
marljivi, dotle u stručnjačkim krugovima odavno vlada su­
protno mišljenje. Može seljak naprezati do vrhunca i svoju
snagu i snagu svojih ukućana, već i sa stanovišta kulturnog
čovjeka njegov se položaj može samo sažaljevati. Ma koliko
on proizveo naprežući se i skučavajući svoje potrebe, mo­
derna tehnika i znanost o obradjivanju zemlje proizvodi
mnogo više. A prije svega, primjena tehnike i znanosti
jedina je u stanju, da i seljaka učini potpuno kulturnim
čovjekom, dok je on danas samo rob svoga posjeda i helot
svojih vjerovnika.
Neizmjerne su koristi, što ih veliko poduzimanje u
poljoprivredi pruža, samo ako se razumno upotrebljavaju
sva preimućstva. Ponajprije znači ono znatno proširenje
površine, koja se ima iskoristiti, jer se njime izbjegava
bezbroj kolnih i pješačkih putova i ograda, koje su po­
sljedice raskomadana posjeda. Nadalje se uklanjanjem sitnih
 412

gazdinstava uštedjuje velika količina vremena, koje se dotle

tratilo. Pedeset lica, uposlenih u krupnom gazdinstvu, može
bez obzira na racijonalnija radna sredstva proizvesti mnogo
više, no pedeset lica, uposlenih u sitnim gazdinstvima.
Samo u velikom poduzeću moguće je kombiniranje i diri­
giranje radnih snaga, koje najbolje odgovara svrsi. Uz to
još dolaze goleme koristi, koje sa sobom donosi primjena
i iskorišćavanje svih mogućih strojeva i usavršenih ustanova,
industrijsko eksploatisanje prihoda, racijonalnije marvogojstvo
i peradarstvo itd. A naročito donosi koristi primjena elek­
triciteta u poljoprivredi, primjena, koja baca u sjenu sve
ostale metode obradjivanja zemlje.
P . M ack1 utvrdjuje, da se uvodjenjem rada sa strojem
postiže ušteda od preko 5000 konjskih dana, a pri izdatku
od 40.000 maraka kapitala pojeftinjavanje produkata za
više od 12.000 maraka ili 48 maraka po jednom hektaru,
ne uzimajući tu u obzir veći prihod kod uvodjenja duboke
kulture kao i egzaktnijeg kultiviranja i djelovanja strojeva.3
Višak prinosa u zrnu, koji sobom donosi duboka kul­
tura, cijeni se na 20 do 40 procenata, dok bi se prinosi
biljaka, čiji je plod u zemlji, popeli na 50 procenata. Ali
uzmimo, da višak prinosa iznosi prosječno samo 20 pro­
cenata, i tada se na imanju, o kome je riječ, prinos po­
većava za 55,45 maraka od hektara, što čini sa spome­
nutom već prištednjom zajedno 103,45 marke od hektara.
A ko se uzme, da je cijena jednog hektara zemlje 800 maraka,
onda je to nuzgredna dobit od 13l/a procenata. Trebalo
bi dakle još samo, da se urede potrebne električne cen­
trale, pomoću kojih će se vršiti proizvodnja. No tada se

1 P . M ack, A lthof-R agnit, Rittmeister a. D . und Rittergutsbesitzer,

Polet naših poljoprivrednih gazdinstava uslijed pojeftinjavanja troškova
oko proizvodnje. Rasprava o uslugama, što ih poljoprivredi pruža tehnika
strojeva i elektriciteta. Konigsberg 1900.
2 V elik o značenje postigao je zadnjih godina duboki kopač (Cam p­
bells), pomoću kojega se postiglo golemih uspjeha u beskišnim predje­
lima Sjeverne Amerike. M ogućnost, da se prištedi na ljudima, uzrokovala
je konstruiranje ulagača za skretaljke, strojeve za dizanje sječke itd. Isti
nedostatak ljudskih snaga izazvao je dalje i upotrebljavanje strojeva, ko­
jima se prištedi na poslu, kao stroj za dijeljenje koruna, stroj za sadjenje
koruna, apaiati za sušenje, strojevi za držanje sijena itd.
 413

ne će samo pokretati sve moguće mašine, koje se upo­

trebljavaju u gospodarstvu, nego će se doći još i do ogrijeva
i osvjetljenja. Pomoću električnih ustanova mogu se osim
stanova i ulica opskrbiti električnim svijetlom i staje, suše,
podrumi, skladišta i tvornice, a kada to traži potreba, može
se noću i žnjeti. Mack je izračunao, da bi se općenitim
uvodjenjem elektricitete u poljoprivredi mogle uštediti dvije
trećine dosadašnjih teglećih životinja (1,741.300 komada),
što bi dalo godišnji čisti prihod od 1.002,989.000 maraka.
Odračunaju li se od te svote troškovi za električnu snagu,
ostaje godišnja ušteda od okruglih 741,794.000 maraka.
Uvodjenje elektricitete daje poljoprivredi sve više značaj
čisto tehničko-industrijskog procesa. Sliku raznolikog upo-
trebljavanja elektriciteta u poljoprivredi podaje slijedeća
statistika i1
Elektromotorom se mogu goniti: 1. Strojevi, koji po­
većavaju čisti p rihod: a) za narudžbu: strojevi za čišćenje
žita, trieuri, električni plugovi (usavršeni razvoj); b) za
žetvu: strojevi za kosidbu (obradjuju se), strojevi za žetvu
krumpira (postoje već u takvoj savršenosti, te bi se jedva
dali dalje usavršavati), ustanove za navodnjivanje 2. Stro­
jevi, koji smanjuju troškove: a) dizala, ustanove za raste-
rećivanje u sušama, elevatori za dizanje žita i slame na
livadama i u sušama, kao i za dizanje sijena na sjenike,
dizala za vreće, sisaljke; b) transportna sredstva: trans­
portni žlijebovi i vezovi, kao i puhaljke za čišćenje zrna,
poljske željeznice, koloturi za dizanje teških tere ta ; c) za
prodaju: preše za slamu, mlinovi. 3. Strojevi poljoprivredne
industrije: a) strojevi za spaljivanje i strojevi za fabrikaciju
škroba, vodene sisaljke za svaku svrhu; b) mljekarstvo:
ohladjivači mlijeka, centrifuge, lonci za maslac, preše itd .;
c) mlinovi za rezanje, kružne pile i druge vrsti pila; d)
strojevi za dubenje, skretaljke. 4. Strojevi za pripremanje
krmiva: rezač repe, preše za krumpir, raž itd., vodene
sisaljke. Prem a izvještajima može se već pomoću elektro­
motora obavljati 13 postotaka čitavog rada na imanjima,

1 Kurt Krohne, Prošireno uvodjenje elektriciteta u poljoprivredi. E lek­

trotehnički časopis 1908., svesci 3 9 do 4 1 .
 414

gotovo sve na ovaj način, ekonomskim iskorišćavanjem

vremena i privrednih sredstava.
Evo, koliko je postignuto, da bi se očistilo i otposlalo
1000 kilograma žita :
Radni sati
1. Kad se sve radnje obavljaju rukom . . . 104
2. Kad se upotrijebe mali strojevi za čišćenje . 41,4
3. Kad se upotrijebi elektrikom tjerani ormar za
čišćenje s motorom od 20 konjskih snaga . 26,4
4. Kad se ogromni ormar za čišćenje zajedno
sa ulagačem, puhaljkom za sječku i prešom za
slamu tjera motorom od 60 konjskih snaga . 10,5
Sad već ne stoji ništa na putu sveopćem upotreblja­
v ah u električnog pluga u poljoprivrednim poduzećima. Kao
i električne transportne željeznice postigli su već i elek­
trični aparati za oranje veliki stupanj savršenosti. Veliki i
skupi parni plug radi racijonalno tek na najvećoj površini
zemlje kao plug za duboko oranje. O n u glavnom služi
samo tomu, da bi se postigli što veći prihodi plodova.
Nasuprot tomu može se električni plug jednako upotrijebiti
za oranje u dubinu i ravninu, pa je kadar da osvoji i
srednje gospodarstvo. O n omogućuje obradjivanje strmih
prisoja, gdje na poteškoće nailazi i sam obični plug. On
u velikoj mjeri uštedi na vremenu, kao što će to pokazati
slijedeća tabela troškova kod upotrebe električnog pluga u
poredbi s konjskim, volovskim i parnim plugom.

Troškovi po jutru kod pluženja na

palac srednje dubine

4 6 8 11 14

K o n j i ..................................... 2 ,5 0 3 ,0 0 4 ,2 0 7 ,7 0 13 ,3 0
V o l o v i .............................................. 3 ,6 5 4 ,6 5 5 ,8 0 7 ,9 0 1 0,20
Parni plug, unajmljen od . . . 6 ,0 0 6 ,7 0 7 ,6 0 9,1 5 10,70
n » « do . . . 7 ,5 0 8 ,4 0 9 ,3 5 1 1,00 12,55
Parni plug, vlastiti od . . . . 4 ,5 0 5 ,0 0 5 ,8 5 7 ,3 0 8 ,8 5
•• .» rt do . . . . 6 ,0 0 6 ,7 0 7 ,6 0 9 ,1 5 10,70
Električni plug, konjskih snaga 40 2 ,7 0 3 ,5 5 4 ,6 0 6 ,2 5 7 ,9 5
„ .. .. 60 2 ,6 5 3 ,4 0 4 ,3 0 5 ,7 0 7 ,1 0
2 ,5 0 3 ,1 5 3 ,9 0 5 ,2 0 6 ,5 0
» 80
 415

Lako dovodjenje i djeljivost električne energije, osobita

jednostavnost posluge i tjeranje električnih strojeva sači­
njavaju velike koristi u poljoprivredi, gdje je za dovodjenje
snage potrebna tek jedna tanka žica. A pošto se za upo­
trebu električnih strojeva predpostavlja jedna mreža iz cen­
trale, jedna organizovana električna mreža, to čak i uvodjenje
elektriciteta u poljoprivredu može biti vezano s e l e k t r o -
k u l t u r o m , direktnim uplivisanjem elektricitete na rastenje
bilina.

Posljednjih su godina fizijolozi biljaka, a uz njih i

praktični agronomi najrevnije proučavali uplivisanje elektri­
citeta na rast i oplodjivanje važnih kulturnih bilina, naro­
čito naših žitarica. Ovu je zadaću riješio godine 1906
umrli profesor K. S. Lemstrom. O n je velike plohe kulti­
viranog zemljšta prekrio žičanom mrežom, pa je toj mreži
u većini slučajeva pomoću strojeva za influenciranje dao
pozitivnu napetost, dok je negativni pol ležao na tlima, a
onda je za čitave vegetacijone perijode ili kroz jedan dio
nje pustio tamnu struju na takvo pokusno polje, dok je
drugo polje za kontrolu ostalo neuplivisano. Pokusi su
obavljeni u različitim širinama i gotovo svi od reda poka-
zaše ponajprije povećanje žetvenog prinosa, koji je kolebao
izmedju 30 i preko 100 procenata, zatim skraćenje vre­
mena, potrebnog za dozrijevanje’, i napokon znatno bolju
kvalitetu. Ali kod ove se metode pojavio cijeli niz prak­
tičnih neprilika, koje je znao odstraniti Newman, jedan
engleski gospodar. Njemu je uspjelo, da za Lemstromovu
metodu zainteresira znamenitog engleskog fizičara Oliver
Lodgea. Prem a jednom novijem Lodgeovom izvještaju po­
kusi su se od 1906 do 1908 godine protegli na površinu
od 10 hektara, pa se tu pokazalo važnim, da žičana mreža
može nad zemljom visjeti u visini od 5 metara, a da to
ništa ne smeta povoljnom uplivisanju na žetveni prinos.
O va visina dopušta ispod sebe prolaziti posve lagodno
visoko natovarena žetvena kola, a isto se tako pod njom
mogu obavljati svi poljoprivredni poslovi bez smetnje, dok
po Lemstromu žičana mreža ne smije nad bilinama stajati
 416

više od 40 centimetara.1 Različiti mlinari pravili su pokuse

i našli su, da je elektrizovana pšenica dala mnogo bolj&
brašno od one, koja nije bila elektrizovana. 1 tako je novi
način dozrio, da se s uspjehom uvede u poljoprivrednu
praksu i vrtljarstvo.
D a bi se Fowlerov parni plug sa dvije Compoundove
lokomotive mogao iskoristiti, kao što treba, potreban je
areal od 5000 hektara, što znači veću površinu, no što
iznosi sva oraća zemlja velikog broja seoskih općina. R a ­
čuna se naprimjer, da bi se prištedilo 1600 milijana ma­
raka, kad bi se onoliko kultivirano zemljište, koliko je iz­
nosilo 1895 godine, obradjivalo najrazličitijim strojevima i
uopće svim savršenijim procesima. Po Ruhlandu3 bi već i
samo suzbijanje žitnih bolesti bilo dovoljno, pa da sadašnji
uvoz žita u Njemačku postane suvišan. U brošuri „Korov
po našim livadama i poljima" od Dr. med. Sonnenberga u
Wormsu veli se, da prema rezultatu jedne službene ankete
u Bavarskoj bavarska poljoprivreda zbog korova u svojim
poljima trpi u žetvi gubitak od 30 procenata na godinu.
Posmatrajući dvije površine od četiri kvadratna metra, od
kojih je jedna bila zarasla u korov, a druga očišćena od
korova,Nowatzki je našao ove rezultate:
Vlati Zrna Slame
N a površini zarasloj u korovu . . . 216 180 239 grama
„ „ očišćenoj od korova . . . 423 528 1077 „

Dr. v. Riimker, profesor na poljoprivrednome institutu

sveučilišta u Breslavi, izjavljuje, da u cijeloj Njemačkoj ne
ima ni traga od kakvog ekonomisanja hranljivim sastojinama
zemljišta na temelju statistike obradjivanja zemlje Sije se
i obradjuje se zemljište često puta jednostavno po stano­
vitoj shemi, bez ikakva razmišljanja i sa tako nesavršenim
i nezgodnim orudjima, te rezultat muka i napora mora
uvijek da bude vrlo neznatan. N j e m a č k i p o l j o p r i -

1 M . Breslauer, Uplivisanje elektriciteta na porast bilina. Elektroteh­

nički časopis 1908. svezak 38. str. 1915. Pod vodstvom Breslauerovim
gradi se kraj Berlina jedno takovo pokušalište.
2 Dr. G . Ruhland, Tem eljna načela aktualne agrarne politike. Tii-
bingen 1893, Lauppova knjižara.
 417

vrednicinevršeč a k ni r a c i j o n a l n o s o r t i r a ­
nje s j e me n a , koj e je tako l akposao. Pr of e sor
v. R ii m k e r pokazuje ovom tabelom, koliko bi se sorti­
ranjem sjemena mogao povećati prinos od hektara:
N e s o r t i rana Sortirana V išak prinosa
Pšenica je davala od hektara u od hektara u sortiranog usjeva
kilogramima kilogramima u kilogramima
Ukupna žetva . . . . 8 0 0 0 10800. + 2800
Zrna ..................... , , 1668 2885 + 1217
Slame i pljeve . . . . 6 3 3 2 791 5 + 1583
Težina žetve u
hektolitrima . . . . 7 7,2 7 8 ,7 + 1,5

Višak prinosa uslijed sortiranja iznosi dakle prema toj

tabeli 1200 kilograma zrnja od hektara, koji, procijenjen
sa 15 maraka po dvostrukoj centi, čini novčanu vrijednost
od 180 maraka. A ko se uzme, da troškovi na sortiranje
iznose najviše 4*40 marke, ostaje još č i s t i p r i h o d o d
p r o d a j e s a m o g z r n j a 175*60 m a r a k a o d h e k ­
tara, ne u r a č u n a v š i o v a m o v i š a k p r i n o s a u
s l ami i pljevi. Na t e m e l j u j e d n o g ni z a r e z u l ­
t a t a , d o k o j i h j e d o š a o k u š a n j i m a, R i i m k e r
d a l j e i znos i , da s e i z b o r o m sorta, koj e d a j u
najveći prinos, u p o j ed i n i m m j e s t i ma pro­
sj ečno mo že žet i više:
raži .
pšenice
ječma
. 300 — 800
.2 0 0 — 700
„
„
„
„
„ 45— 120 „
34— 119 „
9„
. 300—700 kilograma zrnja ili oko 42— 98 maraka od hektara

m „ ..
„ „
zobi . .2 0 0 - 1 2 0 0 „ „ „ „ 26— 156 „ „ „

A ko uzmemo ukupni višak prinosa uslijed sortiranja

sjemena i uslijed pravilnog izbora sorte za pšenicu, onda
bi se pri samoj proizvodnji pšenice prinos mogao povećati
za 1500 d o 2000 k i l o g r a m a z r n a i l i z a 220 d o
295 m a r a k a o d h e k t a r a .
U jednom spisu „Budućnost njemačke poljoprivrede“ 1
pokazuje se, koliki bi se ogroman višak prinosa mogao
postići kod svih poljoprivrednih produkata, kad bi se obil­
nim i pametnim gnojenjem — dovoženjem mineralnog dju-
1 Napisao komercijalni savjetnik Heinrich Albert-Bieberich uz sa-
radnju učitelja gospodarstva H omutha. Friedenau-Đerlin 1901.
A . Bebel: Ž en a I socijalizam. 27
 418

breta : superfosfata i djubreta od Thomasovog brašna, kai-

nita i fosfornih kiselina — zemljište osposobilo za veći
prinos. T ada bi se u Njemačkoj od zemljišta, na kome
se goji pjjenica, moglo vrlo lako dobijati prosječni prinos
od 36 dvostrukih centi, a od zemljišta, na kome se goji
raž, prosječni prinos od 24 dvostruka centa od hektara.
A isto tako jedan dobar dio zemljišta, na kome se goji
raž, mogao bi biti boljim gnojenjem i obradjivanjem isko-
rišćen za proizvodnju pšenice, tako, da bi prosječni prinos
oraće zemlje, na kojoj se goje žitarice za kruh — dvije
petine pšenice, tri petine raži — mogao iznijeti do 28'8
dvostrukih centi od hektara. Kad se oduzme ono, što
treba za sjeme i žito, koje ne valja, onda za prehranu na­
roda ostaje 26 dvostrukih centi. Uz 7*9 milijuna hektara,
na kojima se sada goje hljebna žita, mogao bi doći još i
1*5 milijun pašnjaka, zemlje na ugaru i puste zemlje —
lugovi i močvare1 — tako, da bi se pri prosječnom pri­
nosu od 26 dvostrukih centi od hektara i obradjenom ze­
mljištu od 9*4 milijuna hektara moglo godišnje proizvesti
251 *92 milijuna dvostrukih centi hljebnog žita. Ako se ra­
čuna godišnja potrošnja od 175 kilograma po glavi, o n d a
b i b i l o h l j e b n i h ž i t a z a 144 m i l i j u n a l j u d i .
Pri popisu stanovništva godine 1900 imala je Njemačka
okruglo 56,345.000 stanovnika, dakle, prema tadašnjem
stanju tehnike i znanosti njemačka bi zemlja mogla opskr­
biti hljebom čak dva i pol puta veće stanovništvo. Pri
sadašnjem načinu privrede, rastepenom privatnom posjedu,
Njemačka je prinudjena, da uvozi iz inozemstva prosječno
jednu devetinu hljebnih žita, koja su joj potrebna. Ako bi
se htjelo, da se pri sadašnjem načinu privredjivanja pro­
izvodi ma i približno onoliki prinos, to bi izazvalo tako
visoke cijene životnih namirnica, te većina ljudi ne bi bila
u stanju kupovati ih, čime bi bio promašen cilj. Samo se
komunističkom proizvodnjom na najsavršenijem stupnju
mogu postići oni rezultati, a na ovo, razumije se, spome­
1 O d sadašnjih 5 milijuna hektara puste zemlje, v zemlje na ugaru
pašnjaka i t. d. odračunata su 4 */* milijuna hektara. Sto je od toga iz
višega pošumljeno, moglo bi se postići promjenom u oraću zemlju ili
pašnjake.
 419

nuti pisci i ne pomišljaju. Po jednom računu, koji su oni

sastavili, organizovanjem intenzivnije kulture, moglo bi se
u njemačkoj poljoprivredi proizvesti v i š e :
H ljebnih ž i t a .................................... 145.1 milijuna dvostrukih centi
K r u m p i r a ...................................... 4 4 4 ,0 „ „ „
Z ob i, ječma, graška i boba . 7 6 ,7 „ „ »
Sijena ......................................... 146,2 „ „ „
O t a v e ....................................................110,0
Krmivo r e p e ................................. 2 2 6 ,0 „ „ „

A ako uzmemo u obzir još i to, da bi se prema pred-

lozima Mackovim, koje gore navedosmo, uvodjenjem elek­
triciteta uštedio vrlo velik broj životinja za teglenje, onda
bi se gojenje stoke za klanje moglo u znatnoj mjeri pove­
ćati, ili bi se zemljište, koje je zato potrebno, iskoristilo
za kultiviranje ljudske hrane.
Drugo jedno područje poljoprivredne djelatnosti, koja
se u mnogo većoj mjeri dade eksploatisati, jest gojenje
peradi i proizvodnja jaja. Vrijednost jaja, koja se godimice
uvoze u Njemačku, iznosi od prilike 149,7 milijuna ma­
raka (1907), a vrijednost žive pernate živine preko 40 mi­
lijuna maraka. Na ovim različitim oblastima još su veoma
zaostale ustanove za gajenje i kulturu. Dalje, koncentracija
staja, stovarišta svih vrsta, podruma, odjeljenja za krmu i
hranjenje stoke, radionica djubreta, što će sve biti poslje­
dica koncentracije gazdinstava, ne će samo uštediti vrlo
mnogo vremena, snage i materijala, već će to biti mnogo
zgodnije i za racijonalno iskorišćivanje, što je kod sitnih
i srednjih poduzeća nemoguće, a kod krupnih rijedak slučaj.
Kako su primjerice jadne higijenske ustanove u velikoj
većini staja, kako je oskudna hrana i njega stoke i pernate
živine! D a su čistoća, svijetlo i uzduh isto tako potrebni
životinjama kao i ljudima i da povoljno utiču na njihovo
zdravlje, to je još malo poznata činjenica seljaku iz dva­
desetog stoljeća. A samo se sobom razumije, da će se
ispunjavanjem ovih uslova mlijeko, maslac, sir, jaja, med,
meso dobivati i proizvoditi pod mnogo racijonalnijim, zdra­
vijim i korisnijim odnosima.
A vještim spajanjem i iskorišćivanjem ljudskih i ma-
šinskih snaga, koje stoje na raspoloženju, ne samo da će
 420

se usavršiti u neslućenoj mjeri obradjivanje zemljišta, već

i^ samo prikupljanje ploda. Podizanje velikih* prostorija za
čuvanje ploda, sušnica i t. d. omogućit će žetvu, ma ka­
kovo bilo vrijeme, a brzim prikupljanjem onoga, što je
požeto, izbjeći će se golemim gubicima, koji su danas
tako česti. Tako, kako v. d. Goltz tvrdi, pri jednoj jedinoj
žetvi, kad je nepovoljno vrijeme, u Mecklenburgu propadne
žetvenoga prinosa u vrijednosti od 8 do 9 miijuna ma­
raka, u okružju Konigsberg u vrijednosti od 12 do 15
milijuna maraka.

5. Vinogradarstvo u budućnosti.
Isto će tako i kultura voća, jagoda i povrća dosegnuti
u budućnosti toliki razvitak, kakav se danas drži nemo­
gućim, i umnožit će u velike njihov prinos. Koliko se kod
nas još griješi obzirom na voćarstvo, i ako baš Njemačka
ima osobito povoljno podneblje za gojenje jabuka, vidi se
otuda, što se godišnje uvozi više od 40 milijuna maraka
svježeg voća, a preko 20 milijuna osušenog. Dovoljno je
samo jednim pogledom pogledati na loše stanje naših
voćaka u ogromnom dijelu Njemačke, čak i u zemljama,
koje su zbog svoga voćarstva izašle na glas, kao Wiirttem-
berg, pa da stvar postane pojmljivom. Ovdje se pruža
veliko polje djelatnosti poljoprivrednoj i vrtljarskoj. Slično
je i s kulturom jagoda, koja je tek u svom početku.
Primjenom umjetne toplote i vlage u velikim, zaštićenim
dvoranama omogućit će se gojenje povrća, voća i jagoda
na veliko i u svako doba godine. Dućani cvijeća u našim
velikim gradovima proizvode usred najoštrije zime cvijet,
koji se natječe s onim, što se u ljetu nalazi. Jedan od
najveličanstvenijih napredaka u oblasti umjetnog voćarstva
predstavlja na primjer umjetni „vinograd“ ravnatelja vrta
H aupta u Đnegu u Sleziji, koji je medjutim našao veliki
broj podražavača, a koji je još odavno imao predhodnika
u drugim zemljama, primjerice u Engleskoj. Njegovo ure­
djenje i rezultati opisani su u „Vossovim Novinama** od
27. rujna 1890. tako zamamljivo, te možemo ovdje iznijeti
izvadak iz toga opisa. U tom se listu kaže:
 421

„Na jednoj gotovo kvadratnoj površini od 500 kva­

dratnih metara, to jest na jednoj petini jutra, podignula je
staklena kućica od 4,5 do 5 metara visine, ćiji su zidovi
okrenuti taćno prema sjeveru, jugu, istoku i zapadu. U
smjeru od juga prema sjeveru namješteno je u dvanaest
redova sve dva po dva stupca, na razmaku od 1,8 metra,
na koje se u isti mah oslanja i ravan krov. T u se nalazi
jedna gredica od 1.25 metra dubine na jednom nasipu
debelom 25 centimetara, kroz koji prolaze cijevi za dre­
nažu zajedno sa vertikalnim cijevima za ventilaciju zemlje.
U ovu gredicu, čija je tvrda zemlja napravljena mekšom,
rahlijom i plodnijom na taj naćin, što je u nju nabacan
kreć i malter, pijesak, staro djubre, brašno od kosti i kali­
jeva sol, gospodin H aupt je zasadio uz one stupce tristo-
tineišezdeset ćokota svih vrsta, koji u rajnskim vinogradima
daju najplemenitije sokove od vinove loze, dakle: bijeli i
crveni rizling, traminac, bijeli i plavi muškat i burgundovac.
„Ventilacija ove prostorije vrši se pored više otvora na
zidovima pomoću velikih jezićaca na krovu, koji se pro­
stiru u dužinu od 20 metara. O ve jezićce zatvara i otvara
neka vrsta gvozdene poluge, snabdjevene jednim zavrtnjem
i rućicom, tako da se mogu držati u svakom položaju, ma
kolika bila bura. Cokoti se navodnjavaju pomoću 26 tuševa,
koji su pričvršćeni za cijevi od kaučuka, od kojih je svaka
dugačka 1,25 metar i visi na jednom vodovodu, koji je
doveden gore. A li je gospodin H aupt uveo u svojoj ,vinar-
skoj radnji' i svom .vinogradu' jedno zbilja duhovito sred­
stvo za brzo i izobilno navodnjavanje: a p a r a t z a
u m j e t n o p r a v l j e n j e k i š e . Gore ispod krova na­
laze se četiri duge bakrene cijevi, koje su u razmacima
od pol metra fino izbušene. Fini mlazovi vode, koji izlaze
kroz te otvore, padaju u mala okrugla sita od prozorske
gaze i prolazeći kroz njih raspadaju se u snop tanahnih
mlazova kao vodoskok: da bi se bašta tuševima dobro
nakvasila, potrebno je uvijek po nekoliko sa ti; ovdje me­
djutim treba tek okrenuti pipac i po cijeloj kući struji blaga,
svježa kiša, padajući odozgo ravnomjerno na čokote, zemlju
i stepenice od granitnih pločica. Temperatura, koja nije
izazvana nikakvim umjetnim grijanjem, već povećana samo
 422

prirodnim svojstvima jedne staklene baste, iznosi 8 do 10

stupnjeva Reaumura više od temperature vanjskoga uzdu ha.
Da bi se čokoti očuvali od najstrašnijeg i najopasnijeg ne­
prijatelja, filoksere, ako bi se ona slučajno javila, dovoljno
je samo zatvoriti sve cijevi za drenažu, a otvoriti sve pipce
na vodovodima. Kao što je poznato, ovaj neprijatelj ne
može da se održi na ovlaženim čokotima. O d bure, hlad­
noće, mrazova, prekomjernih kiša čuvaju umjetni vinograd
stakleni krov i zidovi; od tuče fine rešetke od žica, kojima
je prekriven krov; od suše sprave za umjetno pravljenje
kiše. Vinogradar ovog .vinograda* sam glavom vedri i oblači
nad njime i može se smijati opasnostima svih nenadanih
ćudi i zloba ,ravnodušne* ili okrutne prirode, koje prijete
da sasvim unište plod tolikih muka i napora običnog vino­
gradara.
,,Ono,v što je gospodin H aupt očekivao, potpuno se
ispunilo. Cokoti su odlično uspijevali u ravnomjernoj toploj
klimi. Groždje je potpuno i sasvim sazrelo i dalo je već
u jesen 1685. takav mošt, da on po bogatoj sadržini šećera,
a maloj količini kiselina nije ni po čemu zaostajao iza
mošta, koji se dobijao u rajnskim predjelima. Isto je tako
izvrsno uspijevalo groždje slijedeće godine i nepovoljne
1887. godine. U ovom se prostoru, kad čokoti budu do­
stigli svoju potpunu visinu od 5 metara i ponijeli guste
grozdove sve do vrha, može godišnje proizvoditi oko 20
hektolitara vina, i tada troškovi oko proizvodnje jedne
boce najfinijega vina ne će stajati više od 40 pfeniga.
„Ovaj potpuno tvornički način proizvodnje novoga vino­
gradarstva daje najveće i najravnomjernije prinose, a mi
ne možemo da vidimo ni jednu okolnost, koja bi ga
mogla u čem spriječavati, kad bi se on vršio na veliko.
Staklene bašče ove vrsti, zahvatajući Ve jutra zemlje, mogu
se bez sumnje podići i na ostalim velikim poljskim dobrima
sa istim spravama za ventilaciju i navodnjavanje, drenažu
i proizvodjenje kiše. I u njima će vegetacija niknuti još za
nekoliko tjedana prije, nego na otvorenom polju, loza će
biti zaštićena od svibanjskih mrazova, kiše, hladnoće za
vrijeme cvjetanja, od suše za vrijeme, dok izbijaju zrna,
od ptica, koje kljucaju, i ljudi, koji kradu groždje, od vlage
 423

za vrijeme zrijenja, od filoksere za vrijeme cijele godine i

visjet će do studenog prosinca na čokotu. U svom pre­
davanju, koje je 1888. držao pred društvom za unapre-
djivanje vrtljarstva, koje ga je tada posjetilo, predavanju,
iz kojega sam i ja uzeo nekoliko tehničkih podataka za
opis ovoga .vinograda*, pronalažač i osnivač njegov razvio
je pri kraju još i ovu zamamljivu perspektivu budućnosti:
Pošto je ova vrsta vinogradarstva moguća po cijeloj Nje­
mačkoj, a naročito i na zemljištu, koje je inače neplodno,
pjeskovito i kamenito (kao na primjer na najgorem zem­
ljištu Marke), koje se na ovaj način može učiniti urbarnim:
nakvasiti, onda se iz toga vidi, od koliko je velikog kul­
turnog interesa po zemlju takvo .vinogradarstvo pod staklom*.
Mogao bih ovu kulturu nazvati . v i n o g r a d a r s t v o m
b u d u ć n o s t i ‘.“
Pisac zatim opisuje, kako je vino, dobiveno iz toga
groždja, naišlo na najveću pohvalu stručnjaka, pa d odaje:
„da vinograd ostavlja dovoljno prostora i za njegovanje
drugih nuzgrednih, takodjer rentabilnih kultura. T ako na­
primjer gospodin H aupt izmedju svaka dva čokota zasa-
djuje po jedan grm ruža, koji u travnju i svibnju daje
jedan divan bokor, a uz istočni i zapadni zid breskve, čiji
bujni cvijet u travnju daje unutrašnjosti ove staklene vinske
palače tako čaroban izgled, te to podsjeća na priče**. U
novije .vrijeme poklanja ovom načinu voćarstva mnogo
pažnje naročito Belgija. No i u Njemačkoj ima ta metoda
kultivisanja velik opseg, primjerice gajenje ananasa.
Ništa ne priječi, da se još u mnogo veličanstvenijem
objamu zavedu slične ustanove za najrazličitije vrsti kultura,
tako da nam mnogi produkti donesu dvaput ili triput veću
žetvu, koja će nam omogućiti i luksus. Danas su takva
poduzeća u prvom redu pitanje rentabilnosti, a do njihovih
produkata dolaze tek privilegovani članovi društva, koji
mogu za njih platiti. Socijalističko društvo ne zna ni za
kakvo drugo pitanje, do za to, ima li dovoljno radnih
snaga, a ako toga ima dovoljno, onda će se djelo izvesti
na korist sviju.
 424

6. Mjere proti iscrpljenju zemljišta.

1 tako vidimo, kako se već u današnjim prilikama utire
put za potpun preobražaj u načinu ishrane. A l i j e i s ­
korišćavanje svih ovih otkrića sporo,
da ne m o ž e bi ti spor i j e, jer m o ć n e k l a s e
— agrarci i njihovi socijalni i politički
p o m a g a č i — i m a j u n a j v i š e i n t e r e s a u t o me ,
da se ova o t k r i ć a ne p r i m i j e n e u praksi.
Istina, u proljeće se svake nedjelje u svim crkvama moli
za dobru žetvu, ali uvijek sa onom tihom rezervom, sa
kojom se, kako se veli, mole poklonici svetog Florijana:
Sveti Florijane, zaštiti moju kuću, uždi drugu I Jer ako je
žetva u svim zemljama dobra, onda cijene silno padnu, a
od toga agrarca obuzima jeza. Njemu škodi ono, što svim
drugima koristi, i zbog toga je on potajni protivnik svakog
izuma i otkrića, koje ne donosi koristi samo njemu, već i
ostalima. Naše je društvo posvuda u protuslovlju sa samim
sobom.
Uzdržavanje zemljišta u plodnom stanju i povećavanje
njegove plodnosti ovisi u prvom redu od dovoljno gnojiva
materijala. Zbog toga će dobijanje gnoja biti i za novo
društvo jedna od najvažnijih zadaća.1
Gnoj je za zemlju ono, što je za čovjeka hrana, i za
zemlju nije s v a k i gnoj od jednake vrijednosti, kao što
ni za čovjeka svaka hrana nije jednako hraniva. Zemlji se
moraju vratiti baš oni sastavni kemijski dijelovi, koje je

1 „Ima jedan recept za plodnost polja i za vječito trajanje njihovih

p rinosa; ako se ovo sredstvo dosljedno primjenjuje, donijet će poljo­
privredi više koristi, nego li ijed n a mjera dosada; on je u ovom e: Svaki
gospodar, koji odveze u grad vreću žita, ili centu riže, ili repe, krumpira
i t. d., morao bi, kao kineski kuli, da donese sa sobom iz grada isto
toliko (ako je moguće, i više) sastavnih dijelova zemlje, koliko je utro­
šeno na taj plod, pa da vrati polju ono, što mu je oduzeto; on ne treba
da 8 prezirom gleda nijednu ljusku od krumpira, nijednu slamku, već
uvijek mora misliti na to, da jednom njegovom krumpiru treba ljuska, a
jednom njegovom klasu vlat. Izdatak njegov za taj uvoz je neznatan, a
ulagaaje sigurno, nijedaa štedionica nije sigurnija i uijedan kapital ne
donosi veću rentu; površina njegova polja p o d v o s t r u č i t c e s e
s v o j i m p r i n o s o m v e ć z a d e s e t g o d i n a , on će proizvoditi
više zrna, više mesa i više sira, a da ne utroši više rada ni vremena, i
 425

ona izgubila u jednoj žetvi, a moraju joj se u pojačanoj

mjeri dati oni sastavni kemijski dijelovi, koji su u prvom
redu potrebni, da bi se na njoj mogla gojiti jedna odre-
djena vrsta bilina. I zato će studij kemije i njezino prak­
tično primjenjivanje postići toliki stepen, kakav se danas
ni ne sluti.
Tvari životinjskih i ljudskih otpadaka sadrže sve one
kemijske sastojine, koje su potrebne za ponovno proizvo-
djenje ljudske hrane Mora se dakle nastojati, da se do
njih dodje u što većoj mjeri i da se one što racijonalnije
rasporedjuju. U tom se danas vrlo mnogo griješi. Naročito
su gradovi i industrijska mjesta, kamo se hrana dovozi u
grdnim količinama, a otkuda se vraća zemlji tek jedan
mali dio najdragocjenijih izmetina i otpadaka. Posljedica je
ta, da dobra, udaljena od gradova i industrijskih mjesta,
koja svake godine najveći dio svojih produkata izvoze
tamo, osjećaju veliku oskudicu u materijalu za gnojenje —
jer najčešće puta nije dovoljno djubre ljudi i stoke, koji
živu na tim imanjima, pošto oni troše samo jedan dio
žetve — i tako bi zavladao pljačkaški sistem, koji bi ze­
mljištu oduzimao snage i smanjivao žetve, da se dova-
žanjem umjetnoga gnoja ne nadoknadjuje oskudica prirodnog.
Sve zemlje, koje proizvode poljoprivredne proizvode, a
nikako ne vrše gnojenje, moraju prije ili kasnije propasti
zbog iscrpljenosti zemljišta, tako Ugarska, Rusija, države
oko Dunava i t. d.
Liebig je polovicom prošlog stoljeća razvio teoriju o
načinu, na koji će se oraćoj zemlji nadoknaditi iscrpljene
materije i otuda je slijedilo upotrebljavanje koncentriranoga
gnoja. Schulze-Lupitz je upozorio na to, kako su izvjesne
biljke, ma da nikako nisu nadjubrivane dušikom, ipak obo­
gaćivale zemlju dušikom, jedan fenomen, koji je objasnio

on tada ne će nemirno očekivati nova nepoznata sredstva, kojih nema,

da mu na drugi neki način učine polje plodnim . . . Stare kosti, čadja,
pepeo, izlužen ili neizlužen, krv životinja i otpatci svake vrsti trebali bi
da se sakupljaju u naročitim zavodima, pa da se odatle razašilju . . .
V lad e i redarstvene oblasti u gradovima morale bi se brinuti za to, da
s e zgodno udešenim djubriitima i kloakama spriječi gubitak ovih tvari.“
L iebig, Kemijski listovi. Leipzig i H eidelberg 1865.
 426

i riješio Hellriegel. O n je pokazao, da su milijarde bakcila

one, koje u symbiozi sa stanovitim mahunastim plodovima
dobavljaju neposredno iz uzduha dušik i stavljaju biljkama
na raspoloženje.1 Dok agrikulturna kemija predstavlja od
vremena Liebigova jednu stranu naučnoga kultiviranja zem­
ljišta, dotle agrikulturna bakteriologija predstavlja drugu
stranu. Osim toga Njemačka ima u svojim rudnicima kalija
i kainita u Thomasovu brašnu, u superfofatu i fosfornoj ki­
selini cijeli niz izvora mineralnog djubreta i kad bi se ono
pravilno upotrijebilo, a zemlja razumno obradjivala, mogle
bi se proizvoditi ogromne količine hrane.
O značenju ovih raznovrsnih umjetnih sredstava za
gnojivo pruža sliku podatak, što ih je Njemačka g. 1906.
potrošila za 300 milijuna maraka, od toga sumpornokiselog
amonijaka za 58,3 milijuna, čilske salitre za 120, dok
ostatak otpada na Thomasovo brašno i superfosfat, kalijeve
soli, guano i ostale vrsti gnojivih sredstava. O d ovih je
sredstava za djubrenje najvažnije djubrenje dušikom. Koliko
je vanredno njegovo djelovanje, pokazuje slijedeče. Dok
je nasuprot dobrom nagnojivanju prema Wagnerovim istra­
živanjima prinos zobi na hessenskom zemljištu pomanj­
kanjem fosforne kiseline spao za 17 procenata, pomanj­
kanjem kalija za 19 procenata, dotle je pomanjkanjem du­
šika spao za 89 procenata. U svim je pokusima, raču-
najuči kao s jednom godinom i jednim hektarom, postignuto
čistog dob itk a: 96 maraka, ako se djubrilo potpuno, 62
marke, ako je u potpunom djubretu manjkao kalij, 48 ma­
raka, kad je u djubretu falila fosforna kiselina, 5 maraka,
kad je manjkao dušik. Izračunato je, da bi Njemačka,
podvostručivši svoje djubrenje dušikom, ne samo pokrila
svoje potrepštine žita i krumpira, več bi joj ostale i zna­
menite količine za izvoz. A izvori ovih najvrjednijih gno­
jivih sredstava, naslage salitre u Chili, naslage guana isto
tako, brzo se iscrpljuju, dok je sve veča potreba dušikovih
preparata — u Njemačkoj, Francuskoj, Engleskoj i po­

1 Njemačka poljoprivreda u početku novog stoljeća. Svečan govor,

držan na kraljevskoj gospodarskoj akademiji dne 12. siječnja 1900. po
Dr. M aksu Delbriicku.
 427

sljednjih deset godišta u Saveznim Državama Amerike.

Engleski kemičar William Crookes nabacio je to pitanje
već u godini 1899. i označio, da to pitanje ima daleko
veće značenje, nego li mogućnost skorog iscrpljenja britskih
ugljenika. Prema tomu smatraše on glavnim zadatkom ke­
mije riješenje problema, kako da se dušična sredstva za
djubrenje proizvode iz golemog rezervoara dušičnog, iz uz-
duha. T reba tek podsjetiti na to, da kvantum zraka, na­
lazeći se nad jednim kvadratnim centimetrom zemlje, važe
okruglo jedan kilogram i da su od toga četiri petine dušik,
odakle izlazi, da zemaljska atmosfera sadrži okruglih 4000
milijuna tona dušika, Sadašnja godišnja potrošnja salitre
odgovara 300.000 tonama dušika. K ad dakle i ne bi po­
stojala mogućnost nadoknadjivanja dušikom, njegov bi ke­
mijski spoj bio dovoljan, da pokrije za vrijeme od 14000
milijuna godina današnju potrebu salitra.

I ovaj je zadatak medjutim već riješen. V eć godine

1899. stvorili su A . Frank i N. Caro djelovanjem atmos­
ferskog dušika na kalcijev karbid (vapno i ugljen) uz visoku
temperaturu kalcijev cyjanamid, koji u svom sirovom stanju
sadrži 14 do 22 procenta dušika. Novo sredstvo za gno­
jenje uvedeno je u trgovinu pod imenom vapnenog dušika.
Ali to nije jedino. Norvežanima E. Birkelandu i S. Eydeu
uspjelo je godine 1903. izgorio dušik pomoću elek­
tricitete pretvoriti u salitrenu kiselinu. Ovaj drugi po­
stupak daje jedan produkat, koji je u svakom pogledu
ravan čilskoj salitri, pa je na nekim vrstima zemlje čak i
nadmašuje. O d nekoliko godina ovamo taj se produkat na
njemačkom tržištu gnojem prodaje pod imenom norveške
salitre. A godine 1903 uspjelo je O ttu Schonherru naći
jedan proces, koji je u tehničkom pogledu još korisniji od
Birkeland'Eydeova procesa. Osim električne snage taj po­
stupak treba tek najjeftinije materijalije, naime vodu i
vapnenac. Nasuprot tomu za stvaranje vapnenoga dušika
potreban je još i ugljen, te se potrebni dušik ne moze upo­
trijebiti u obliku uzduha, već se od njega mora naročito
odijeliti. I tako je u poljopvrivredu uvedeno novo jedno
sredstvo za djubrenje, koje se proizvodi pomoću čistog
 428

tehničko-industrijskog procesa stojeći na raspoloženju u

bezmjernim količinama. 1
Po A . Miilleru jedan zdrav, odrastao čovjek luči go­
dišnje popriječno 48,5 kilograma čvrstih i 438 kilograma
tekućih ekskremenata. Prema današnjem stanju cijena za
gnojivo, kad bi se tolika materija mogla upotrijebiti bez
gubitka uslijed isparivanja i t. d., predstavlja vrijednost od
5, 15 maraka. Velika poteškoća za potpuno iskorišćavanje
ovih materija jest u glavnom u podizanju zgodnih i pro­
stranih ustanova, gdje će se one sakupljati, i u velikim
transportnim troškovima. Veliki dio ekskremenata iz gra­
dova odvodi se u naše rijeke i prlja ih. Isto se tako naj­
veći dio otpadaka po kuhinjama, zanatlijskim radionicama i
tvornicama lakomišljeno baca, dok bi se i on takodjer
mogao upotrijebiti kao djubre.
Novo će društvo naći sredstva i načina, da toj rastroš­
nosti stane na put. Ono će riješiti lakše ovo pitanje, pa
i na taj način, š t o ć e u n j e m u v e l i k i g r a d o v i
p o č e t i p o s t e p e n o da i š č e z a v a j u , j e r će se
stanovništvo decentralizovati.

7. Ukidanje suprotnosti medju gradom i ladanjem.

Današnje podizanje naših velikih gradova nitko ne će
smatrati kao zdrav produkat. Vladajući industrijski i pri­
vredni sistem odvodi postojano velike mase pučanstva u
velike gradove. Tam o je glavno sjedište industrije i trgo­
vine, tamo se sastaju prometni putovi, tamo sjede posjed­

1 P o profesoru Đernthsenu, O solnoj kiselini u uzduhu. Predavanje,

držano na sedmom medjunarodnom kongresu u Londonu. Časopis za pri­
mijenjenu kemiju. 1909, svezak 2 4 . Pošto nova industrija za proizvodjenje
elektriciteta potrebuje jeftinih vodenih snaga, badenska tvornica anilina i
sode i druge njemačke kemijske tvornice u savezu sa norveško-francuskim
društvom, što su ga osnovali Birkeland-Eyde, osiguraše sebi prikladne
vodene snage u Norveškoj. O snovala su so dva društva, svako a dio­
ničkim kapitalom od 1 6 ,000.000 kruna, za iskoriščivanje norveških vodenih
snaga i za proizvodjenje salitre. Osim toga je badenska tvornica anilina
i sode zamolila bavarsku vladu zu koncesijoniranje jednog nacrta, kojim
bi se imalo zadobiti oko 5 0 .0 0 0 električnih konjskih snaga iz A lze i
urediti jedna tvornica blizu Burghausena u južnoistočnoj Bavarskoj.
 429

nici velikih blaga, centralne oblasti, vojnička zapovjedništva,

viša sudišta. Tam o su veliki obrazovni zavodi, umjetničke
akademije, velika uživališta i zabavišta, izložbe, muzeji, ka­
zališta, koncertne dvorane i t. d. Onamo tisuće vuče
zvanje, tisuće uživanja, još više tisuća njih vuče onamo
nada u lakšu zaslužbu i ugodniji život.1
Ali ovo stvaranje velikih gradova, izraženo slikovito,
ostavlja dojam čovjeka, kome se trbuh neprestano pove­
ćava, dok medjutim noge bivaju sve tanje i tanje, tako, te
najposlije nijesu kadre nositi toliki teret. U neposrednoj
blizini ovih gradova sva sela dobivaju isto tako gradski ka­
rakter i u njima se proletarijat nagomilava. Njihove općine
koje su najvećim dijelom bez ikakva imanja, moraju do vr­
hunca da naprežu poresku svoju snagu, pa opet ne mogu
da zadovolje zahtjevima, koji se stavljaju. Približe li se na­
pokon velikome gradu ili ovaj njima, one ulete u nj baš
kao planeta, koja se odviše približila suncu. Ali se ovim
ništa ne poboljšavaju životni uslovi cjelokupnoga gradskog
pučanstva. O ni dapače bivaju sve nepovoljniji uslijed na-
gomilavanja gomila u prenapunjenim stanovima. Ovo nago-
milavanje masa, koje se pod današnjim razvitkom mora vr­
šiti i koje na neki način predstavlja revolucionarna središta,
doigrati će svoju ulogu uvodjenjem novog društva. O d toga
časa bit će potrebno, da se te mase rasturaju, a to će se

1 Prema popisu stanovništva od 12. lipnja 1907. Njemačka je imala

42 velegrada s preko 100 0 0 0 stanovnika. G odine 1816. postojala su
Njemačkoj samo 2 grada, svaki s preko 1 0 0 .0 0 0 1871. bilo ih je samo
8. Berlin je godine 1871. brojio okruglo 8 2 6 .0 0 0 , 1900. — 1888000,
1905 — 2 0 4 0 1 4 8 , narastao je dakle više nego za dvostruko (147 pro­
cenata) „V eliki B erlin- brojio je 1871. - 8 7 5 3 2 8 , 1900. - 2 4 6 9 0 0 9
stanovnika. G odine 1907. imala su 4 2 velegrada 1 1 7 90000 stanovnika.
V eliki broj ovih velegradova osjetio se primoran, da industrijom bogata
predgradja, koja prema broju svojih stanovnika predstavljaju čitave gra­
dove, uzme u svoju gradsku vezu, čime se broj stanovništva jednim
mahom silno povećao. U razdoblju od 1885. do 1905. porastao je
Leipzig od 1 7 0.000 na 5 0 3 .6 7 2 stanovnika, Koln od 161 0 0 0 na 4 2 8 .7 2 2 ,
Magdeburg od I l 4 .0 0 0 na 2 4 0 .6 3 3 , M iinchen od 2 7 0 .0 0 0 na 5 3 8 9 8 3 .
Breslau od 2 9 9 0 0 0 na 4 7 0 9 0 4 , Frankfurt na M . od 154000 na 3 4 4 .9 7 8 ,
Hannover od 140.000 na 2 5 0 .0 2 4 , Dusseldorf od 115 0 0 0 na 2 5 3 .2 7 4 ,
Niirnberg od 115 .0 0 0 na 2 9 4 .4 2 6 , Chemnitz od 1 1 1.000 na 2 9 4 .9 2 7 ,
E ssen od 6 5 .0 7 4 na 2 3 9 .6 9 2 stanovnika i t. d.
 430

izvršiti jednim procesom, koji je suprotan današnjem,

p o š t o će s a d a o b r a t n o s t a n o v n i š t v o iz ve­
l i k i h g r a d o v a o d l a z i t i u sel a, t amo o s n i ­
vati nove općine, koje odg ovaraju promi­
jen jenim prilikama, i svoju ind ust rij sk u
d j e l a t n o s t s p o j i t i sa p o l j o p r i v r e d n o m .
Čim gradsko stanovništvo usavršenjem saobraćajnog si­
stema, načina za proizvodnju i t. d. dobije mogućnosti, da
prenese na selo sve, čime je naviklo podmirivati svoje kul­
turne potrebe, da tamo opet ima svoje obrazovne zavode,
muzeje, kazališta, koncertne dvorane, biblioteke, društvene
lokale i t. d., iseljivanje će odmah započeti. Život će imati
sve ugodnosti dosadašnjeg velegradskog života b e z n j e ­
g o v i h š t e t n i h s t r a n a . Stanovništvo će stanovati
daleko zdravije i ugodnije. Poljoprivredno pučanstvo sudje­
lovati će u industriji, a industrijsko stanovništvo u poljo­
djelstvu i vrtljarstvu, jedno mijenjanje zanimanja, u kome
danas može da uživa tek mali broj ljudi, pa i to pod
uvjetom prekomjernog radnog vremena i napora.
Kao god na svim područjima, tako i ovdje buržoasko
društvo razvija stvari u ovome pravcu prenoseći na selo
iz godine u godinu sve veći broj industrijskih poduzeća.
Nepovoljni životni uslovi velikoga grada, skupe stanarine,
povišice plaća primoravaju mnoge poduzetnike na ovo ise­
ljavanje. S druge strane krupni posjednici postaju sve više
industrijalcima (tvorničari šećera, rakije, piva, cementa, robe
od ilovače, crijepova, drvene preradbe, papira i t. d ). Pa
već i danas po predgradjima velikih gradova stanuju dese­
tine hiljada onih, koji rade u tim gradovima, a kojima usa­
vršena saobraćajna sredstva omogućuju stanovanje po pred­
gradjima.
D e c e n t r a l i z o v a n j e m p u č a n s tv a iščez­
nut i će i s a d a š n j a s u p r o t n o s t izmedju seo­
skog i gradskog stanovništva.
Seljak, taj moderni helot, koji je dosada, osamljen na
selu, bio odsiječen od svakoga kulturnog razvitka, postat
će sada slobodnim čovjekom, jer će biti kulturnim čovje­
 431

kom u najvećoj mjeri.1 Negdašnja želja kneza Bismarcka,

da vidi uništene velike gradove, bit će ispunjena, ali u
sasvim drugom smislu, no što je on očekivao.*

Dvadesetitreće poglavlje.

Ukidanje države.
A ko pregledamo ono, što smo dosad izložili, naći ćemo,
da će ukidanjem privatnog vlasništva .nad sredstvima za
proizvodnju i njegovim preobražajem u društveno vlasništvo
nestati pomalo množina zala, što ih buržoasko društvo na
svakom svom koraku pokazuje, a koja postaju sve nesno-
snija. Vladavina jedne klase prestaje, društvo razvija cje­
lokupnu svoju djelatnost po planu, koji je samo sebi utvr­
dilo i samo sobom upravlja i samo sebe nadzire. Kao god
što se ukidanjem najamnoga sistema onemogućuje svaka
eksploatacija čovjeka čovjekom, isto će tako sad prestati i
svaka prevara i podvala, patvaranje životnih namirnica,
špekulacija na burzi i t. d. Dvorane Mammonova hrama
stajati će prazne, jer su državni papiri, akcije, mjenice i

1 Profesor A d olf W agner kaže ovo u svom već citiranom djelu „U d ž­

benik političke ekonomije" od Raua : „Privatno, sitno seosko vlasništvo
nad zemljom sačinjava ekonomski temelj za jedan vrlo važan dio stanov­
ništva, za jedan nezavisan, samostalan seljački položaj i funkciju, temelj,
koji se ne može zamijeniti nikojim drugim “ D a se autor za ljubav svojih
konzervativnih prijatelja ne oduševljava a tout prix sitnim seljakom, on bi
naše sitne seljake morao smatrati kao jednu vrstu najsiromašnijih ljudi.
Sitni seljak je u d a n a š n j i m prilikama gotovo nepristupačan za višu
kulturu, on se napreže od jutra do mraka vršeći najteži rad, a često puta
živi gore i od psa. M eso, maslo, jaja, mlijeko, koje' proizvodi, ne uživa
on, već to proizvodi za d ruge, on se u sadašnjim odnosima ne može
uspeti ni na kakav viši stupanj života, pa zbog toga postaje elementom,
koji s p r i j e č a v a k u l t u r u . Tko voli natražnjaštvo zbog toga, što mu
to ide u račun, taj može biti zadovoljan, što ovaj društveni sloj i dalje
egzistira ; medjutim ljudski napredak traži, da on iščezne.
* K nez Bismarck jo u erfurtskome „Parlamentu za uniju" od 1850
grmio proti velikim gradovima „kao ognjištima revolucije", koja treba srav­
niti sa zemljom. O n je imao pravo, gradjansko društvo stvara u moder­
nom proletarijatu svoje „grobare".
 432

obveznice, hipotekarni listovi postali papirom za umatanje.

Schillerova riječ: „Neka se uništi naša knjiga dugova, neka
se umiri cio svijet'4, bit će sama stvarnost, a biblijska
riječ: ,,U znoju svoga lica jesti ćeš kruh“, vrijedit će od­
sada i za burzovske junake i trutove kapitalističke. M e­
djutim rad, koji će oni kao ravnopravni članovi društva
imati da obavljaju, ne će ih udaviti, nego će im u fizičkom
pogledu još i koristiti. Briga oko posjeda, koju je po pate­
tičnim uvjeravanjima naših poduzetnika i kapitalista često
puta teže podnositi, no nesigurnu i bijednu sudbinu rad­
ničku, bit će im sasvim skinuta s ramena. Naši burzanci
bit će poštedjeni od svih uzbudjenja prilikom špekulacija,
koje od njih izazivaju toliko srčanih bolova i kaplja i prou-
zrokuju nervoznost. 1 oni i njihovi potomci živjeti će b e z ­
b r i ž n o i osjećat će se vrlo ugodno pri tom.
Ukidanjem privatnog vlasništva i razrednih suprotnosti
iščezava postepeno i država. „Pošto kapitalistički način
proizvodnje sve veći i veći broj stanovništva pretvara u
proletarijat, on stvara silu, koja ima da vrši taj preokret,
jer inače propada sama. A kapitalizam, koji sve više i više
pretvara u državno vlasništvo sredstva za proizvodnju, sam
pokazuje toj sili put, kojim će izvršiti preobražaj . . .
„Država je bila oficijelni reprezentant cijelog društva,
njegova organizacija u obliku jednog vidljivog tijela, ali je
ona ovo bila samo u toliko, u k o l i k o j e b i l a d r ­
ž a v a o n e k l a s e , koja je u svoje doba predstavljala
cijelo društvo: u starom vijeku gradjana, koji su držali
robove, u srednjem vijeku feudalnoga plemstva, u naše
doba buržoazije. A kad najzad zbilja postane reprezentant
cijeloga društva, o n a s a m u s e b e č i n i s u v i š n o m .
Čim više ne bude bilo nijedne društvene klase, koja se
mora ugnjetavati, čim prestane borba za pojedinački op­
stanak, koja je posljedica klasne vladavine i anarkije u
proizvodnji, i kolizije i ekscesi, koji proističu iz te borbe,
nije više potreban nikakvi pritisak, radi kojega je bila po­
trebna jedna represivna sila, država. Prvi akt, u kome se
država pojavljuje zbilja kao reprezentant cijeloga društva
eksproprijacija sredstava za proizvodnju u ime društva ,
jest u isti mah i njezin posljednji samostalni akt kao dr­
 433

žave. Intervencija državne vlasti u društvenim odnosima

postajat će suvišnom u jednom području za drugim, dok
sama po sebi sasvim ne iščezne. Namjesto vladavine nad
licima dolazi administracija nad stvarima i upravljanje pro­
cesom produkcije. Država se ne ,ukida*, ona umi r e * * . 1
Zajedno s državom iščezavaju i njezini reprezentanti:
ministri, sabori, stajaća vojska, policija i žandari, sudovi,
odvjetnici i državni odvjetnici, tamničari, porezne i carinske
oblasti, jednom riječju: čitav politički aparat. Kasarne i
ostale vojničke zgrade, sudske i administrativne palače,
tamnice i t. d. čekaju sada na bolje odredjenje. Desetine
tisuća zakona, naredaba i propisa postaju sada makulaturom
i imaju tek historijsku vrijednost. Velike, a ipak tako si­
ćušne parlamentarne borbe, u kojima ljudi od jezika umi­
šljaju sebi, da svojim govorima upravljaju i vode svijet,
prestaju sada, one ustupaju mjesto administrativnim kole-
gijama i administravnim delegacijama, koje imaju da se
bave što boljim uredjenjem proizvodnje, distribucije, odre-
djivanjem količine potrebnih namirnica, uvodjenjem i pri­
mjenjivanjem valjanih novosti u umjetnosti, uzgoju, saobra­
ćaju, procesu proizvodnje i t. d., u industriji i poljoprivredi.
T o su sve praktične, vidljive i opipljive stvari, koje može
svaki riješavati objektivno, jer ljudi ne će imati nijedan
lični interes, koji bi bio suprotan društvenome. Nitko ne
će imati kakav drugi interes osim zajednicu, interes, koji
se sastoji u tome, da se sve organizuje i proizvodi najbolje,
najpogodnije i na najveću korist sviju.
Stotine tisuća nekadašnjih reprezentanata države prelaze
u najraznolikija zanimanja i pomažu svojom inteligencijom
i snagom na umnožavanju društvenog bogatstva i ugodnosti.
Budućnost ne će znati ni za političke ni za proste zločine
i prestupe. Tatova je nestalo, jer je iščeznulo privatno
vlasništvo i jer u novom društvu svaki može lako i bez
poteškoće radom zadovoljiti svoje potrebe. Ne će biti ni
„skitnica** ni „vagabunda**, oni su produkat jednog društva,
koje se zasniva na privatnom vlasništvu, i oni iščezavaju,

1 Fr. E ngels, Preobražaj znanosti gospodina Eugena Ddhringa. Treće,

pregledano i umnoženo izdanje, str. 3 0 1 . i 3 0 2 . Stuttgart 1894.
A. Bebel: Ž ena t socijalizam. 28
 434

čim iščezne takovo društvo. Umorstvo? Z ašto? Nijedan

se ne može obogatiti preko drugoga, a umorstvo zbog
mržnje ili osvete odvisi direktno ili indirektno od socijalnih
prilika u društvu. Kriva prisega, krivotvorenje dokumenata,
prevara, varanje s nasljedjem, prijevarni bankrot? Ne će
biti privatnog vlasništva, na kojem se i proti komu se
vrše ova zločinstva. Podmetanje požara? Tko će u tom
tražiti veselje i zadovoljstvo, dok društvo oduzima svaku
mogućnost mržnje? Patvaranje novca? „A h novac je
samo obmama", sva bi muka bila uzalud. Preziranje
vjeroispovijesti ? N esm isao; ostavit će se svemogućem i
predragom Bogu, da kazni onoga, koji ga je uvrijedio, ako
se tada uopće i bude prepiralo o tome, postoji li Bog
ili ne.
T ako će se svi temelji današnjeg „uredjenja" pretvoriti
u mit. Roditelji će kasnije pričati o tom djeci kao o sta­
rim bajoslovnim vremenima. A priče o mučenjima i pro­
gonima ljudi, koji su nekad propovijedali ove nove ideje,
doći će im isto onako, kao nama, kad slušamo o spalji­
vanju krivovjeraca i vještica. Imena svih ,,velikihu ljudi,
koji su se istakli ganjanjima novih ideja i za to bili oba­
sipani odobravanjima svojih ograničenih savremenika, bit
će zaboravljena i na njih će naići tek po koji historičar,
kad stane prelistavati stare knjige. Nažalost mi još ne ži­
vimo u tom sretnom vremenu, kada će čovječanstvo smjeti
disati s l o b o d n o .

D v a d e s e t i č e t v r t o poglavlje.

Budućnost religije.
A kako država, tako će proći i religija. O na ne će
biti „ukinuta", niti će se Bog „svrgnuti", a niti će se
„vjera iščupati ljudima iz srca", i kako sve ne glase one
glupe izreke, kojima se optužuje ateističke socijalne demo­
krate. Takve ludorije ostavlja socijalna demokracija buržo­
askim ideolozima, koji su u francuskoj revoluciji pokušali
ovakva sredstva i naravno doživjeli jadni brodolom. Vjerske
 435

organizacije, a s njima i crkve iščeznuti će pomalo bez

nasilnog napadanja i potlačivanja mišljenja, bila ona kakova
mu drago.
Religija je transcendentni odraz svakog društvenog
stanja. U koliko ljudski razvitak kroči naprijed, u koliko se
društvo transformira, transformira se i religija, ona je, kako
Marx veli, čežnja za iluzornom srećom naroda, koja se
javlja u onom društvu, k o m e j e p o t r e b n a i l u z i j a , 1
a iščezava, čim masa sazna, u čemu je prava sreća i kako
se ona može ostvariti. Vladajuće klase u svom vlastitom
interesu nastoje spriječiti ovu spoznaju i pokušavaju reli­
giju očuvati kao jedno sredstvo svojega gospodstva, što se
najjasnije izražava u poznatoj rečenici: „ N a r o d u se mora
sačuvati religija." T aj posao postaje vrlo važna službena
funkcija u jednom društvu, koje se zasniva na gospodstvu
klase. Formira se jedna kasta, koja preuzima ovu funkciju
i sa svim svojim oštroumljem nastoji sačuvati i proširiti ovu
zgradu, jer time raste njezin vlastiti ugled i moć.
U početku fetišizam na najnižem stepenu kulture, u
primitivnim društvenim odnosima, religija postaje politeizmom
u višem razvitku, monoteizmom u još naprednijoj kulturi.
Nijesu bogovi stvorili ljude, već su ljudi napravili sebi bo­
gove, Boga. „O n (čovjek) je njega (Boga) stvorio na sliku
i priliku svoju", a ne obratno. V eć se i monoteizam pre­
tvorio u jedan panteizam, koji obuhvata sve i rasplinjava
se sve više i više. Prirodna je nauka dokazala, da je teo­
rija o stvaranju zemlje za šest dana samo priča; astrono­
mija, matematika i fizika učiniše od nebesa samo jedan uz-
dušni prostor, a od zvijezda na nebeskom svodu, na ko­
jima angjeli stanuju, sunca i planete, čija priroda ne daje
ni jednom angjelu živjeti na njima.
V ladajuća klasa, videći se ugrožena u svojoj egzisten­
ciji, grčevito se pripija uz religiju kao uza stup svih auto­
riteta, kao god što su radile i sve vladajuće klase prije
nje.2
1 Karl Marx, O paske uz kritiku H egelove pravne filozofije. N je ­
mačko francuski godišnjaci, 1. i 2 . svezak Paris 1844.
2 Kako su o tome mislili već stari, pokazuje slijedeća izjava A ri­
stotelova : „Tiran (ime samovladara u staroj Grčkoj) mora se p r i č i n j a t i
 436

Buržoazija sama ne vjeruje ni u što, ona je cijelim

svojim razvitkom, modernom naukom, koja je ponikla iz
njenoga krila, razorila svaku vjeru u religiju i svaki autoritet.
Njezina je vjera tek prividna vjera, a crkva uzima u pomoć
ove lažne prijateljice zato, jer treba pomoći. „Vjera je po­
trebna narodu. “
U novom društvu ne postoje nikakvi obziri. Njemu je
lozinkom neprestani napredak i nepatvorena znanost. Ima
li još tkogod religijoznih potreba, neka ih zadovoljava
s onima, koji su mu ravni. Društva se to ne tiće. I sve­
ćenik mora raditi, da bi živio, a pošto će on pri tom i
ućiti, doći će i za njega vrijeme, kad bude uvidio, da je
na juz višenije: biti ćovjekom.
Ćudorednost i moral postoje i bez religije; protivno
tvrde samo glupani i farizeji. Ćudorednost i moral izrazi
su za one pojmove, koji odredjuju medjusobne odnošaje
ljudi prema nadnaravnim bićima. No kakogod religija, tako
i pojmovi o moralu proistiću iz svakog socijalnog stanja
ljudi.1 Kanibal smatra Ijudožderstvo vrlo moralnim; mo­
ralnim smatrahu Grci i Rimljani ropstvo, feudalni plemić
srednjega vijeka kmetstvo i podložništvo; vrlo moralnim se
modernom kapitalistu ćini odnošaj najamnoga rada, izrablji­
vanje žena i demoralizovanje djece zanatlijskim radom.
Četiri društvena stupnja i četiri pojma o moralu, ali nijedan

k ao'd a religiju smatra vrlo ozbiljnom stvari. Jer kad podanici misle, da
im je vladalac bogobojazan i pobožan, oni smatraju, da on ne radi ništa
nezakonito, a s druge strane ne smiju da ustanu protiv njega, pošto on
ima uza se pomoć bogova." Aristotel, Politika.
„Vladar mora imati dobra ljudska svojstva, ili još bolje, d a s o
p r a v i ka o da ih ima; on n a r o č i t o mo ra da s e pr a v i
k a o s a s v i m p o b o ž a n , s a s v i m r e l i g i j o z a n . A ko ga nekoji
i progledaju, oni ipak ćute ; jer državno veličanstvo štiti vladara, i on uz
tu zaštitu, a k o t o t r a ž i n j e g o v i n t e r e s , može da utamani pro­
tivničku stranku. Zato, što je u mnogo prilika pokazao bogobojažljivost,
k a d g a t o n i š t a n i j e s t a j a l o , većina podanika smatrat će ga
kao čovjeka, koji se mora poštivati, čak i onda, kad bi radio protiv
poštenja, vjere i religije. U o s t a l o m , v l a d a r t r e b a d a u n a j"
v e ć o j m j e r i p o m a ž e i r a z v i j a k u l t i c r k v u.“ M acchiavelli
u svom znamenitom djelu: Vladar, 18. poglavlje.
1 V idi K . Kautsky, Etika i materijalističko shvatanje historije. Stutt­
gart 1905, Nakladom J. H . W . Dietzovih naslj.
 437

od njih ne predstavlja najuzvišeniji pojam morala.1 Najuzvi-

senije moralno stanje jest ono, u kome ljudi stoje jedni
prema drugima kao s l o b o d n i i j e d n a k i , u kome za
sve ljudske odnose vrijedi ono osnovno načelo: „Sto ne
ćeš, da se tebi čini, ne čini ni ti drugome. “ U srednjem
je vijeku vrijedilo rodbinsko stablo, danas odlučuje posjed,
u budućnosti će čovjek vrijediti kao čovjek. A budućnost
pripada socijalizmu.

Dvadesetipeto poglavlje.

Socijalistički uzgoj.
Pokojni narodni zastupnik Dr. Lasker držao je sedam­
desetih godina u Berlinu jedno predavanje, u kome je do­
šao do zaključka: jednak niveau obrazovanja mogućan je
za sve članove društva. Dr. Lasker je bio antisocijalista,
uporni pristaša privatnog vlasništva i kapitalizma, a pitanje
uzgoja danas je p i t a n j e n o v c a u najeminentnijem zna­
čenju ove riječi. Pod ovakovim uslovima n e m o g u ć je
jednaki niveau obrazovanja za sve. U relativno povoljnijim
okolnostima, svladavanjem mnogih teškoća i velikim na­
porom energije, koje mnogi nemaju, pojedinci mogu steći
više obrazovanje. M asa nikada, doklegod živi u socijalnoj
podčinjenosti i ovisnosti.2
1 A k o je buržoa u neprilici za razloge, kojima će opravdati nedo­
pušteno, možemo se kladiti za tisuću prema jedan, da će se pozvati na
„ćudorednost*. Tako je u proljeće 1894. jedan „liberalni** savjetnik ber­
linskog komorskog suda izjavio na jednom evangeličkom sinodalnom zboru,
kako smatra „moralnim**, da izborno pravo za crkvenu općinu ima samo
onaj, koji plaća porez. (I)
2 „Izvjestan stupanj kulture i blagostanja nuždan je vanjski pred­
uvjet za razvitak filozofskog duha . . . Z ato vidimo, da se počelo filo­
zofirati samo u onih naroda, koji su se digli do znatnog stepena blago­
stanja i kulture.*4 Tennem ann. Bilješka kod Đucklea, u spomenutom djelu,
1. svezak, str. 10. — „Materijalni i intelektualni interesi idu zajedno.
Jedan ne može biti bez drugoga. O ba su vezana kao tijelo i duh; rastaviti
ih, značilo bi izazvati smrt.** v. Thiinen, Izolirana država. — „Najbolji
život kako za pojedinca, tako i za državu, je onaj, u kome je vrlina sa
v a n j s k i m dobrima tako spojena, te se time omogućuje aktivno sudje­
lovanje u lijepim i dobrim djelima.** Aristotel, Politika.
 438

U novom su društvu uslovi egzistencije jednaki za sve.

Potrebe su i sklonosti različite i ostati će različite, jer tako
zahtijeva čovječja priroda, ali svatko se može razvijati po
mjerilu životnih uslova, koji su za svekolike jednaki. Jed-
dnakost uniformna, koja se podvaljuje socijalizmu, besmi­
slica je, kao mnoge ostale. Kad bi on išao za njom, on
bi radio nerazumno, jer bi dospio u protuslovlje sa samom
prirodom ljudskoga bića i morao bi se odreći toga, da
vidi, gdje se društvo razvija prema njegovim načelima.1
Čak ako bi socijalizmu i pošlo za rukom, da društvo pre­
vrne i u neprirodne odnose zgura, ovi novi odnosi, koji
bi se osjećali kao okovi, bili bi za kratko vrijeme raspr­
snuti i socijalizmu bi zanavijek odzvonilo. Društvo se raz­
vija i ono radi prema svojim imanentnim zakonima.2
Jedna od najvažnijih zadaća novog društva mora biti
uzgajanje potomstva. Svako dijete, što se rodi, jest pri­
nova, koja je društvu dobro došla; ono gleda u tome mo­
gućnost svoga opstanka, svoj daljnji razvitak; ono osjeća

1 G ospodin Eugen Richter preživa u svojim „Krivim naukama" ne­

prestano otrcanu frazu, da socijalisti hoće neku „prisilnu državu" — da
0 državi ne može biti govora, moralo je već postati jasno Čitaocu naše
knjige — ; on dakle priča, kako će društvo dati samom sebi „državu**
ili društveno uredjenje, k o j e j e p r o t i v n j e g o v i h i n t e r e s a .
A l i n e m o ž « s e s v o j e v o l j n o s t v a r a t i od jedne države iz
temelja različita država ili novo društveno uredjenje, to bi bilo proti svim
zakonima, po kojima država i društvo postaju i razvijaju se. Neka se
tješe gospodin Eugen Richter i njegovi jednovjernici; ako socijalizam ima
besmislenih težnji, koje mu oni pripisuju, on će i bez njih propasti.
Isto su tako lude primjedbe Richterove: da bi u društvenom stanju,
kakovo hoće socijalisti, ljudi morali biti „angjelima". Kao što je poznato,
angjela ne ima, a niti ih mi trebamo. S jedne će strane prilike upli-
visati na ljude, a s druge strane ljudi na prilike, i ovo posljednje će
bivati to češće, što bolje budu ljudi poznavali prirodu društva, k o j e
o n i s a m i s t v a r a j u , i svoja iskustva p r i m j e n j i v a l i s v i j e s n o
na s v o j u d r u š t v e n u o r g a n i z a c i j u . T o j e s o c i j a l i z a m .
Nama nisu potrebni d r u g i l j u d i , a l i s u n a m p o t r e b n i p a ­
m e t n i j i i u v i d j a v n i j i , no š t o su v e ć i m d i j e l o m danas,
1 da bismo ih učinili pametnijima i uvidjavnijima, mi agitiramo i objelo­
danjujemo spise, kao što je i ovo jedan*
2 Ćudno je, da pri neograničenoj ograničenosti protivnici socijalizma
ne tvrde, e će u socijalističkome društvu svaki dobiti jednaku porciju
hrane i jednako velike komade rublja i odijela, da se tako „okruni"
djelo uniformne jednakosti.
 439

dakle obvezu, da se svim silama založi za novo živo biće.

Prvi predmet njegove brige bit će prema tome rodilja,
mati. Ugodan stan, prijatna okolina, ustanove svih vrsta
koje ovom stadiju materinstva odgovaraju, pažljiva njega za
nju i za dijete, to su prvi uslovi. Majčine grudi sačuvati
djetetu dotle, dok je potrebno i moguće, razumije se samo
po sebi. Moleschott, Sonderegger, svi se higijeničari i li­
ječnici slažu u tome, da hranu majčinu ne može ništa pot­
puno nadoknaditi.
O ne, koji se kao Eugen Richter bune proti tomu, da
mlada mati dolazi u rodilište, gdje je okružena svim onim,
što danas omogućuje tek bogatsvo, a i ovo ne može da
dade sve ono, što mogu dati ovakvi naročito uredjeni za­
vodi, treba podsjetiti na to, da se u današnjem društvu
n a j m a n j e č e t i r i p e t i n e ljudi radjaju u n a j p r i ­
m i t i v n i j i m prilikama i odnosima, koji su uvrjeda našoj
kulturi i civilizaciji. A od posljednje petine naših matera
samo je manjina u stanju, da barem donekle uživa njegu
i ugodnosti, koje bi trebala da uživa jedna žena u ovakvom
stanju. U s t v a r i , u g r a d o v i m a s a d o b r i m r o d i ­
l i š t i m a i ma i d a n a s ne ma l o žena, koje,
či m o s j e t e , da se p r i b l i ž u j e čas, o du u te
z a v o d e i o č e k u j u p o r o d j a j . Al i su t r o š k o v i
u tim z a v o d i m a t a k o veliki, te se s a m o
m a l i b r o j ž e n a m o ž e k o r i s t i t i n j i ma , o s t a l e
s e u s t e ž u z b o g p r e d r a s u d a . I ovdje dakle imamo
primjer, k a k o b u r ž o a s k o %d r u š t v o u u t r o b i
svojoj nosi svuda klicu budućeg.
Materinstvo većine otmjenih gospodja dobija naročitu
odliku u tome, što one prenose svoje materinske dužnosti,
što brže mogu, na — p r o l e t e r s k u d o j i l j u . Kao
što je primjerice poznato, vendski je Lausitz (Spreewald)
kraj, odakle nabavljaju dojilje one žene berlinske buržo­
azije, koje ne će ili ne mogu da same doje svoju novo-
rodjenčad. Spremanje za dojilje, koje se vrši na taj način,
što se same djevojke puste da zatrudne, da bi poslije po­
rodjaja svoje djece mogle stupiti kao dojilje u imućnim
berlinskim porodicama, postalo je danas z a n a t o m . N i­
jesu nikakva rijetkost djevojke, koje rode troje i četvero
 440

vanbračne djece, da bi se poslije toga mogle najmiti kao

dojkinje, a kad u ovom poslu zarade, oko njih se momci
iz Spreewalda otimaju. Sa gledišta buržoaskog morala ova
je radnja nedopuštena, ali sa stanovišta familijskog interesa
buržoazije ona se čini pohvalnom i poželjnom.
Cim je dijete postalo veće, očekuju ga vršnjaci za za­
jedničku igru pod zajedničkim nadzorom. Sve, što se za
njegov duševni i tjelesni razvoj prema stupnju uvidjavnosti
i potrebe može da učini, tu je. Svatko, tko je promatrao
djecu, zna, d a s e o n a n a j l a k š e u z g a j a j u u
d r u š t v u s v o j i h v r š n j a k a ; u njih je veoma živ
nagon druženja i oponašanja. Naročito manja djeca uzimaju
rado odrasliju za ugled i primjer i njih slušaju više, nego
svoje roditelje. O va se svojstva dadu korisno upotrijebiti
u uzgoju.1 Z a uredjenjem dvorana za igru i dječjih vrtova
slijedi uvodjenje putem igre u početke znanja i različnih
privrednih zanimanja. Slijedi primjeren duševni i tjelesni
rad, spojen s gimnastičkim vježbama i slobodnim kretanjem
na igralištu i vježbalištu, na sklizalištu, u kupalištu; vjež­
banja u marširanju, borenju i egzercirima za oba spola.
T reba razviti zdravo, otvrdnuto, tjelesno i duševno nor
malno razvijeno pokoljenje. Korak po korak vrši se uvo­
djenje u najrazličitije praktične radove, vrtljarstvo, poljo­
djelstvo, tvornički rad, tehniku proizvodnog procesa. Ne
zanemaruje se duševno obrazovanje u različitim oblastima
znanja.
U sistemu uzgoja izvtšit će se isti proces čišćenja i
popravljanja kao i u sistemu proizvodnje. Ukida se ^mno-
žina zastarjelih, suvišnih metoda i učila, koja spriječavaju
duševni i tjelesni razvitak. Kad poznavanje prirodnih stvari
bude dovedeno u sklad sa razumom, nagon za učenjem
razbuktat će se mnogo jače, nego kad kao danas jedan
nastavni predmet protuslovi drugome, naprimjer, kad se na
jednoj strani predaje religija na osnovu biblije, a na drugoj
strani prirodne znanosti i povjest prirode. Uredjenje učionica,

1 T o je sjajno izložio Fourier, i ako je u izvodjenju svojih ideja

dospio u utopiju. A . Bebel, Charles Fourier, njegov život i njegove teo­
rije. 3. naklada. Stuttgart 1907.
 441

uzgojnih zavoda i sredstava za obrazovanje odgovarat će

visokom kulturnom stepenu novog društva. Sredstva za
obrazovanje i učenje, odijelo, izdržavanje daje društvo;
nijedan pitomac ne će biti zapostavljen prema drugome.1
T o je i opet jedno poglavlje, „proti kojemu se bune naši
buržoaski „ljudi od poretka**.2 Škola će biti kasarnom, ro­
diteljima će se oduzeti svaki upliv na djecu, dovikuju pro­
tivnici. O svemu tome ne ima ni govora. Pošto će rodi­
telji u novom društvu imati daleko više slobodna vremena,
nego što je danas slučaj sa vrlo velikom većinom — da
podsjetimo na desetsatno i još višesatno radno vrijeme
većine radnika, poštanskih, željezničkih i policajnih činov­
nika i t. d., na zauzetost poslom zanatlija, malih seljaka,
trgovaca, vojnika, mnogih liječnika i t. d. — , oni će se
moći posvetiti svojoj djeci više nego danas. O s i m t o g a
će r o d i t e l j i i mat i u r e d j e n j e n a s t a v e u
s v o j i m r u k a m a , j er će o n i o d r e d j i v a t i mj e r e
i ustanove, koje treb a p r e d u z e t i i uvesti.
Mi ć e m o t a d a ž i v j e t i u j e d n o m s k r o z i na­
skroz d em o k ra ts k o m društvu. Nastavni
o d b o r i , koj i b u d u p o s t o j a l i , bi t će s a s t a v ­
l j e ni od r o d i t e l j a — m u ž e v a i ž e n a — i od­
g o j i t e l j a . Može li se vjerovati, da će oni raditi protiv
svojih osjećaja i interesa ? T o se dogadja u današnjem
društvu, u kome država provodi svoje uzgojne interese
protiv volje većine roditelja.
Naši protivnici misle, da je najveća ugodnost rodite­
ljima imati čitavi dan djecu oko sebe, da ih uzgajaju. Z a ­
pravo je posve drugačije. Sa koliko je teškoća i muke
skopčano uzgajanje djece, najbolje znaju oni roditelji, koji

1 C o n d o r c e t je tražio u svom uzgojnom planu : „Nastava mora

biti besplatna, jednaka, općenita, zorna, duševna, industrijska i politička
i mora smjerati k stvarnoj jednakosti." Isto tako R o u s s e a u u svojoj
„Političkoj ekonomiji" ; „Specijalno mora biti uzgoj javan, jednak i za­
jednički, stvarati ljude i gradjane." I A r i s t o t e l traži: „Pošto država
ima samo jedan cilj, ona mora dati svim svojim gradjanima samo jednu
istu nastavu, a briga oko nje mora pripasti državi, a ne smije biti pri­
vatna stvar."
* Tako Eugen Richter u svojim „Krivim naukama".
 442

su u tom položaju sada ili su bili. V iše djece olakša uzgoj,

ali ona traže toliko posla i truda, da majka radosno oče­
kuje dan, kad će ih škola za stanovito vrijeme preko dana
odvesti od kuće. Većina roditelja ne ima mogućnosti, da
uzgaja svoju djecu, kako treba. Vrlo velika većina nema
za to vremena; oci imaju svoj posao, a matere treba da
se brinu oko kućanstva, ako ne moraju da se bave privre-
djivanjem. Pa ako i imaju vremena za uzgajanje, u mnogo­
brojnim im slučajevima manjka za to s p o s o b n o s t . Ko­
liko je roditelja u stanju da prati uzgajanje svoje djece u
školi i da im bude pri ruci? Vrlo malo njih. Majka, koja
bi to najprije mogla učiniti, rijetko kad ima sposobnosti,
jer nije zato prethodno spremljena. A osim toga se na­
stavne metode i nastavna gradja mijenjaju tako često, te
to roditeljima ostaje nepoznato.
Nadalje su kućne prilike daleko većeg broja djece tako
oskudne, te ne nalaze ni potrebne ugodnosti, ni reda, ni
mira, da bi mogla kod kuće izraditi svoje školske zadaće
ili naći ovdje primjerenu pomoć. Z a tu svrhu manjka često
ono, što je najpotrebnije. Stan je oskudan i prenatrpan,
svi se tu kreću u najužem prostoru; pokućstvo je ubogo
i ne pruža nikakovih pogodnosti djetetu, koje hoće da radi.
Nerijetko fali svijetlo, uzduh i toplota; materijalija za učenje
i rad, ako ih uopće ima, od najloše su kvalitete; često
cvili i glad u utrobama mališa oduzimajući im svaki smisao
i radost za posao. Osim toga se mnoge stotine hiljada
djece nagone u sve moguće domaće i privredne poslove,
koji im ogorčuju mladost čineći ih nesposobnima za obav­
ljanje njihovih malih obrazovnih zadaća. A često puta imaju
djeca da svladaju upornost ograničenih roditelja, kad traže
vremena za školske zadatke ili za igru. Ukratko, ima. tako
beskonačno mnogo tih zapreka, te je čudo, da je mladost
uzgojena još i tako dobro. T o je jedan dokaz za zdravlje
ljudske prirode i njezin unutrašnji nagon za napretkom i
usavršavanjem.
Đuržoasko društvo priznaje jedan dio ovih zala samim
tim, što olakšava uzgajanje mladeži uvodjenjem besplatne
nastave, a gdjegdje daje besplatno i nastavni materijal*
dvije stvari, koje je još sredinom osamdesetih godina tadašnj
 443

saksonski ministar nastave, odgovarajući socijalističkim na­

rodnim zastupnicima, nazvao „ s o c i j a l p o d e m o k r a t -
s k i m z a h t j e v i m a " . U Francuskoj, gdje je poslije duge
zanemarenosti odgoj naroda to više napredovao, otišlo se,
barem u Parizu, još i dalje, i d j e c a s e z a j e d n i č k i
h r a n e o o p ć i n s k o m t r o š k u . Siromasi dobijaju
hranu badava, a djeca imućnijih roditelja plaćaju malu svotu
općinskoj blagajni. T o je dakle već jedna komunistička
ustanova, koja se na zadovoljstvo roditelja i djece najbo­
ljom pokazala.
Nedostatak današnjeg školskog sistema — on ne ispu­
njava ni najobičnije zadatke, koje je sebi postavio — vidi
se dalje u tome, što su hiljade djece u s l i j e d n e d o ­
voljne hr ane n e s p o s o b n a , da isp u n ja va ju
s v o j e š k o l s k e d u ž n o s t i . N e p r o d j e ni j e d n a
zi ma, a d a u n a š i m g r a d o v i m a h i l j a d e d j e c e
n e o d e u š k o l u b e z d o r u č k a . Hrana stotina
hiljada druge djece n e d o v o l j n a je . Z a svu ovu djecu
bilo bi javno hranjenje i odijevanje veliko dobročinstvo;
ona ne će gledati „popravilište" u jednom društvu, koje ih
urednim hranjenjem i odijevanjem nauči, što to znači biti
čovjek. Ovu nevolju ne može poreći buržoasko društvo i
samilosne duše osnivaju zavode za doručak i juhu, da bi
p u t e m d o b r o č i n s t v a barem donekle ispunile ono,
što je dužnost društva. U novije se doba i jedan broj
općina počima brinuti oko toga i pruža siromašnoj djeci
potrebnu opskrbu. Ali je sve to nedovoljno i pruža se kao
dobročinstvo, što bi imalo da bude pravo.1
S pravom su u našim školama takozvani domaći školski
zadaci što je moguće više ograničeni, jer se saznalo za
nedostatke školskih radova, koji se vrše u roditeljskom
stanu. Djak imućnijih roditelja prema siromašnijim nije samo
privilegovan po vanjskom položaju, već i po tome, što

1 „Sada u 2 0 pariških gradskih četvrti postoje školske kantine, u

kojima se daje objed — m eso i povrće. Samo je to obligatorno, dok
neke gradske četvrti daju doručak i večeru.“ H elena Simon, Škola i
kruh. Str. 4 4 . Hamburg 1907. Zahvaliti je inicijativi radničke stranke,
te se u Engleskoj uputilo jednoj komisiji godine 1906. uredjenje školske
prehrane.
 444

često puta ima na raspolaganju guvernante i domaće uči­

telje, koji mu pomažu. Nasuprot tome kod bogatog uče­
nika lijenost i nemarnost dolaze od bogatstva, koje im
učenje čini suvišnim, a često mu dolaze na oči moralno
ružni primjeri, koji ga zavode. T ko svakog dana i svakog
sata sluša i gleda, kako rang, stanje i bogatstvo sve znače,
stiče čudnovate pojmove o čovjeku i njegovim dužnostima
i o državnim i društvenim ustanovama.
Strogo uzevši, buržoasko društvo nema razloga, da se
buni protiv komunističkog uzgajanja djece, koje socijalisti
hoće, jer je ono jednim dijelom već i uvedeno za povla­
štene krugove, s a m o u n e d o v o l j n o j m j e r i . Mi
potsjećamo na k a d e t s k e k u ć e , v o j n i č k a s i r o -
t i š t a , a l u m n a t e , s e m i n a r e , b o g o s l o v i j e itd.
U ovima se mnogo hiljada djece, dijelom iz najviših sta­
leža, odgajaju n a n a j j e d n o s t r a n i j i i n a j i z o p a -
č e n i j i način i u n a j s t r o ž o j s a m o s t a n s k o j
k l a u z u r i i obrazuju za odredjena zvanja. A mnogi
roditelji iz imućnijih klasa, koji kao liječnici, svećenici,
činovnici, tvorničari, posjednici, veliki seljaci itd. stanuju
na ladanju ili u malim mjestima, gdje viših škola ne ima,
daju svoju djecu u veće gradove na opskrbu i preko cijele
godine vide se s njima najviše za vrijeme praznika.
Apsurdno je dakle, kad se naši protivnici bune protiv
komunističkog odgoja djece i otudjenja od roditelja, a
s a m i su z a v e l i s l i č a n o d g o j za s v o j u ro­
djen u djecu, samo u iskvarenom, lažnom
i n e p o t p u n o m o b l i k u . I o uzgajanju djece imućnih
razreda pomoću dadilja, bona, guvernanta, kućnih učitelja
moglo bi se pisati naročito poglavlje i to bi bacilo neobično
svijetlo na njihov porodični život. Pokazalo bi se, d a i
ovdje vlada u mnogočemu licemjerstvo, a
n i k a k v o i d e a l n o s t a n j e , ni k o d n a s t a v ­
n i k a , n i k o d u č e n i k a.
Odgovarajući potpuno izmijenjenom sistemu uzgoja, koje
ima u vidu duševni razvoj i obrazovanje djeteta, broj uči­
teljskih sila morati će porasti. Uzgoju društvenog pod-
mlatka morat će se pokloniti ista briga, kao u vojsci za
obuku vojnika, gdje jedan podčasnik dolazi na osam do
 445

deset prostih vojnika. A ko u budućem društvu jednak broj

učenika bude učio jedan učitelj, moći će se postići, što
se postići mora. I uvodjenje u mehaničke radove, u naj-
savršenijim školskim radionicama, uvodjenje u vrtljarstvo i
zemljoradnju, činit će bitan dio uzgoja mladeži. Sve će se
to provesti naizmjenično i bez naprezanja, da bi se odga­
jali što je više moguće potpuni ljudi.
Uzgoj mora nadalje da bude j e d n a k i z a j e d ­
n i č k i z a o b a s p o l a . Rastavljenost je opravdana
samo u slučajevima, gdje ju različitost spolova čini apso­
lutno nužnom. U ovom načinu uzgoja su Savezne Države
već daleko pred nama. O ndje je uzgoj obih spolova od
primarne škole do univerziteta zajednički. Ne samo n a-
stava, već i n a s t a v n a s r e d s t v a su b e s ­
p l a t n a o b u h v a t a j ući tu i p r e d m e t e za
r u č ni rad i o b u k u u ku h a n j u , pa o bu k u
iz k e m i j e i f i z i k e , i p r e d m e t e , k o j i su
u č e n i k u p o t r e b n i kod e k s p e r i m e n t i r a n j a
i r a d a. Uz većinu škola nalaze se dvorane za gombanje,
kupanje, plivanje i igranje. U višim školama obrazuje se
ženski spol u gombanju (plivanju) veslanju i marširanju.1
Socijalistički uzgojni sistem učiniti će još i više. Dobro
reguliran i uredjen i stavljen pod dobru kontrolu, on će
trajati do doba, kada društvo prizna svojoj mladeži, da je
punoljetna. T ad a su oba spola u najpunijoj mjeri sposobna,
da udovoljavaju svim pravima i dužnostima u svakom
pravcu. Sada je društvo sigurno, da je uzgojilo članove
spretne, razvijene potpuno, ljude, kojima ništa ljudsko nije
strano, koji poznaju svoju vlastitu prirodu i svoje rodjeno
biće, kao i biće i stanje društva, u koje oni stupaju kao
punopravni.
Tako će kod naše današnje mladeži nestati rdjavih
navika, kojih je iz dana u dan sve više i koje su prirodna
posljedica truleži i raspadanja društvenoga stanja. Razuzda-
nost, nediscipliniranost, nemoralnost i gruba žudnja za

1 Profesor Dr. Emil H ausknecht, Amerikansko školstvo. Znanstveni

prilog godišnjem izvještaju druge gradske realke u Berlinu. Uskrs 1894.
Gartnerova naklada.
 446

užitkom, što se pokazuje naročito a omladini naših viših

prosvjetnih zavoda, na našim gimnazijama, politehnikama,
sveučilištima itd., grijesi su, koje izazivaju i pojačavaju razo-
renost i nespokojstvo domaćeg života i otrovni uplivi dru­
štva. Isto će tako nestati i zli uplivi fabričkog sistema,
loše stambene prilike, neobuzdanost i raspuštenost mladeži
u godinama, u kojima je čovjeku najviše potreba uzda i
samoodgoja. Svim ovim zlima izbjeći će buduće društvo i
bez upotrebljavanja prisilnih sredstava. Društvene ustanove
i duševna atmosfera, koja će društvom zavladati, učiniti
će ta zla nemogućima. Kao što u prirodi bolesti i uništa­
vanja organizama mogu da nastupe samo tamo, gdje se
vrši proces raspadanja, tako je i u društvu.
Nitko ne će poricati, da naš današnji obrazovni i uz­
gojni sistem boluje od velikih i opasnih bolesti, i to da
od njih više boluju više škole i obrazovni zavodi, nego li
niže. Seoska škola je uzor moralnoga zdravlja naprama
jednoj gimnaziji, ženska radnička škola za siromašnu djecu
uzor je moralnosti naprama velikom broju otmjenih pen-
zionata. Razlog tome ne treba tražiti daleko. U gornjim
društvenim klasama ugušena je svaka težnja za višim ci­
ljevima, o n e n e m a j u v i š e i d e a l e . U s l i j e d n e ­
d o s t a t k a i d e a l a i v i š e g r a d a , k o j i j e svi -
j e s t a n svrhe, r a s p r o s t i r e se ž u d n j a zauži-
v a n j e m i r a z v r a t sa s v o j i m f i z i č k i m i mo­
r a l n i m p o r o c i m a . Kako da bude drugačijom mladež,
odrasla u toj atmosferi ? Ono, što ona vidi i upoznaje, to
je materijalno uživanje života bez mjere i granice. Cemu
težiti, kad bogatstvo roditelja čini težnje suvišnima ? M a k s i"
m u m obrazovanosti velike većine sinova naše buržoazije
sastoji se u tome, što dragovoljno polažu jednogodišnji
dobrovoljački ispit. Kad je to postignuto, onda ^>ni misle,
da su se uspeli na Pelion i O ssu i osjećaju se polubozima.
Imaju li patent pričuvnog časnika u džepu, njihova gordost
i ponos ne poznaje više granica. Upliv, što ga danas ima
ova generacija, pretežno vlada karakterom i znanjem,^ ali
jaka u sjetilnim nasladama i štreberstvu, označuje sadašnje
doba kao vijek rezervnih oficira. Njena je oznaka to, što
ima mnogo putenosti, ali nikakov karakter i malo znanja.
Servilnost prema gore, gordost i brutalnost prema dolje.
 447

Kćeri viših razreda uzgajaju se velikim dijelom za lutke,

pomodne ludjakinje i salonske dame, koje jure od užitka
do užitka, pa konačno, site svega, pate qd dosade i svih
mogućih faktičnih i uobraženih bolesti. Kad ostare, one
postaju pobožne bogomoljke i spiritistkinje, koje se zgra­
žaju nad pokvarenošću svijeta i propovijedaju ascezu.
Stepen obrazovanosti nižih slojeva gledaju da spuste što
niže. Proletarac bi mogao da postane i suviše pametan,
nasititi se ropskog položaja i pobuniti se proti svojim ze­
maljskim bogovima. Sto je masa glupavija, to se lakše
dade njome vladati i upravljati. „Najgluplji radnik nama
je najmiliji, “ izjaviše opetovano puta istočnolabski vele­
posjednici na svojim skupštinama. U ovoj jednoj rečenici
stoji čitav jedan program.
T ako je s obzirom na nastavno i uzgojno pitanje da­
našnje društvo isto tako besciljno i bespomoćno, kao i
obzirom na sva ostala socijalna pitanja. Sto čini ono ? Ono
grabi za batinu i propovijeda religiju, to jest pokornost i
zadovoljstvo onima, koji su i suviše pokorni i zadovoljni;
ono propovijeda uzdržaljivost ondje, gdje se čovjek mora
uzdržati i od najnužnijeg, jer ni to ne ima. Koji se u
svojoj surovosti bune, njih se šalje u takozvana popravi-
lišta, koja stoje pod uplivom pietista. 1 tu smo pri koncu
pedagoške mudrosti našeg društva. Čitavu zanemarenost
odgojnih metoda za zapuštenu proletersku djecu pokazuju
brojni slučajevi zlostavljanja, koja vrše vodeće osobe u
takozvanim uzgojnim domovima i koja često dovode do
kaznenih procesa proti njima Ovdje se otkriva, kako je
fanatična religijoznost kriva najstrahovitijim zlostavljanjima,
koja se vrše sa pravim sadističkim veseljem. A koliko je
još tih strahota skrivano od javnosti!

Dvadesetišesto poglavlje.

Umjetnost i književnost u socija­

lističkom društvu.
Cim novo društvo odgoji svoj podmladak do puno­
ljetnosti, svakomu će pojedincu biti ostavljeno njegovo
 448

daljnje obrazovanje. Svaki će se baviti i vježbati u onom,

na što ga goni sklonost i predispozicije. Jedni će se odati
prirodnim naukama, koje se sve sjajnije razvijaju; antro­
pologiji, zoologiji, botanici, mineralogiji, geologiji, fizici,
kemiji, prehistorijskim znanostima i t. d. i t. d., drugi će
se opet dati na povjest, jezikoslovlje, studij umjetnosti i t. d.
Ovi iz pasije postaju muzićarima, oni slikarima, kiparima,
glumcima. U buduće ne će biti ni cehovskih umjetnika,
ni cehovskih učenjaka, ni cehovskih zanatlija. Tisuće tih
sjajnih talenata, te su dosada bivali ugušivani, razvit će se
i pokazati svoje znanje i umijeće, kad se tomu pruži pri­
goda. Ne će već biti muzičara, glumaca, umjetnika i nauče-
njaka zbog profesije, ali zato to više zbog o d u š e v 1je-
n j a i t a l e n t a i g e n i j a l n o s t i . I što oni budu
dali, nadmašiti će sadašnje rezultate u tim oblastima isto
tako, kao što će djela industrije, tehnike i agrikulture bu­
dućeg društva nadmašiti današnja.
Nastat će za umjetnosti i znanosti jedna era, kakve
svijet još nije vidio, a tome će odgovarati i tvorevine, koje
ona bude dala.
Kakav će preporod doživjeti umjetnost, kad jednom
nastanu prilike, čovjeka dostojne, nije slutio nitko manji,
nego pokojni R i k a r d W a g n e r , koji je o tom već
1850 govorio u svom djelu „Umjetnost i revolucija'*. Ovaj
je spis već i zbog toga osobit, što je izašao neposredno
poslije jedne ugušene revolucije, u kojoj je sudjelovao i
W a g n e r . W agner proriče, što će sa sobom donijeti
budućnost; on se obraća izravno na radničku klasu, neka
ona pomogne umjetnicima stvoriti pravu umjetnost.
Medju ostalim veli o n : „Kad našim b u d u ć i m s l o ­
b o d n i m l j u d i m a pribavljanje sredstava za život n e
b u d e v i š e c i l j ž i v o t a , nego kad nas, blagodareći
novoj djelotvornoj vjeri ili b o l j e z n a n j u , pribavljanje
sredstava za život b u d e k a o n a g r a d a n a š e g
r a d a l i š i l o s v i h b r i g a , ukratko, kad industrija
već ne bude naša gospodarica, već naša služavka, o n d a
će n a š cilj ž i v o t a bi ti u ž i v o t n o j r a d o ­
s t i , a mi ć e m o s e t r u d i t i , d a n a š u d j e c u
uzgojimo sp o s o b n o m i spremnom. Pola­
 449

z e ć i od v j e ž b a n j a snage, od n j e g o v a n j a
t j e l e s n e l j e p o t e , u z g o j ć e v e ć iz l j u b a v i
p r e m a d j e t e t u i z b o g r a d o s t i na c v j e t a ­
nju n j e g o v e ljepote biti cisto umjet­
n i č k i i s v a k i će č o v j e k u ma k o j e m po­
g l e d u b i t i p r a v i u m j e t n i k . R a z l i k a u pri­
r o dn i m s k l o n o s t i m a r a zv i t će najrazli-
č i t i j e p r a v c e d o n e s l u ć e n o g b o g a t s t v a !“
T o je potpuno socijalistički posmatrano i podudara se
savršeno s našim izlaganjima.
U budućnosti će društveni život bivati sve više javnim
životom. Kuda se smjera, vidimo najočitije na sasvim pro­
mijenjenom položaju žene prema ranijim vremenima. D o­
maći život bit će ograničen na najpotrebnije, zato će me­
djutim biti otvoreno najviše polje potrebi društvenosti.
Velike dvorane za predavanja i diskusije i pretresanja svih
društvenih stvari, o kojima će buduće društvo suvereno
odlučivati, dvorane za ručanje i igru, čitaonice, biblioteke,
koncertni lokali i kazališta, muzeji, igrališta i gombališta,
parkovi i promenade, javne kupelji, obrazovni i uzgojni
zavodi svake ruke, laboratoriji i t. d., sve to uredjeno naj­
bolje, pružiti će umjetnosti i znanosti i svakoj vrsti zabave
najbogatiju priliku, da stvara ono, što je najviše. Isto će
tako odgovarati najvišim potrebama zavodi za njegovanje
bolesnih, okuženih i ostarjelih.
Kako li će naprama tomu izgledati nekoć tako hva­
ljeno naše doba! O vo ulizavanje za naklonost i smiješak
odozgo, ova ponizna, pseća pokornost, ova uzajamna lju­
bomorna borba s najgadnijim, najnižim sredstvima oko
privilegovanog položaja; ovo potlačivanje pravog uvjerenja,
skrivanje dobrih svojstava, koja bi se mogla ne svidjati,
kastriranje značaja, licemjerstvo savjesti i osjećaja — ta
svojstva, koja se kratko m o g u o z n a č i t i k u k a v i č ­
l u k o m i b e z n a č a j n o š ć u , dolaze danomice svć
odvratnija. O no, što čovjeka podiže i oplemenjuje, osje­
ćanje vlastitog dostojanstva, nezavisnost i nepotkupljivost
savjesti, svoje uvjerenje, slobodno iskazivanje svojih misli,
u današnjim prilikama biva obično pogriješka i prestup.
O ve osebine često puta unište čovjeka, ako ih nije spo-
A . Bebel: Ž ena i socijalizam. 29
 450

soban ugušiti. Mnogi čak i ne osjećaju svoje poniženje,

jer su se već navikli na to. Pas smatra kao sasvim pri­
rodno, što ima gospodara, koji će mu, kad je zlovoljan,
dati da osjeti bič.
Sa pomenutim promjenama u društvenom životu doži­
vjet će temeljitu promjenu i cijela literarna produkcija. Bo-
goslovske literature, koja danas u godišnjim katalozima
literarnih pojava pokazuje najveći broj, nestati će zajedno
s jurističkom. Z a jednu nema interesa, za drugu nema više
potrebe ; iščeznut će i projzvodi, koji se odnose na svag­
dašnju borbu oko državnih institucija, jer će te institucije
prestati postojati. T e će studije postati kulturnohistorij-
skima. O tpasti će masa htcdh literarnih proizvoda, kao znak
pokvarena ukusa, često puta omogućena samo žrtvama, što
ih pisac donosi iz taštine. Sa gledišta naših sadašnjih od­
nosa može se bez pretjeravanja reći, da će četiri petine
svih literarnih proizvoda nestati sa tržišta, a d a o d t o g a
ni j e d a n j e d i n i k u l t u r n i i n t e r e s ne s t r a da .
Tako je velika masa površnih ili štetnih proizvoda i oči­
glednog djubreta u oblasti literarne proizvodnje.
Beletristiku i novinarstvo zadesiti će ista sudbina. Nema
ništa površnije i po duhu praznije, nego što je najveći dio
novinarske literature. A ko bi se stanje naših kulturnih te­
čevina i naših naučnih pogleda mjerilo po sadržini naših
novina, vidjelo bi se, da ono stoji vrlo nisko. Rad lica i
stanje stvari ocjenjuje se sa gledišta, koja odgovaraju pro­
šlim vjekovima i koja odavna ne mogu da izdrže kritiku
naše nauke. Pretežni dio naših žumalista čine ljudi koji
su, kao što je nekada Bismarck tačno rekao, „promašili
svoj poziv“, ali čije gledište i čije potrebe odgovaraju spe­
kulativnim interesima buržoazije. Uz to ove novine kao
većina beletrističkih listova imaju zadatak, da u svojim
oglasima daju mjesta najprljavijim reklamama, svojim bur­
zovnim dijelom one služe istom interesu na drugom jednom
polju. Materijalni interes poduzetnika odredjuje sadržinu.
Beletristička literatura, p r o s j e č n o uzevši, nije mnogo
bolja od novinarske literature: ovdje se naročito njeguje
spolni život s njegovim eks^psima, sad se popušta be­
stidnoj otvorenosti, sad najneukusnijim predrasudama i pra-
 451

znovjericama. Svrha je, da se buržoaski svijet, ne vodeći

računa o svim njegovim nedostacima, koji se u sitnicama
priznaju, prikaže kao najbolji od svih svjetova.
N a tom širokom i važnom području buduće će društvo
morati stvari temeljito raščistiti. Znanost, istina, ljepota,
borba ideja, samo to će vladati. Svakome, koji valjano
stvara, dati će se prilika sudjelovati. O n već ne će ovi­
siti o milosti knjižara, o novčanom interesu, o predrasudi,
već od nezainteresovanih stručnjaka, koji i pod njegovim
uplivom stoje i protiv čije odluke, ako mu je nepovoljna,
uvijek može apelirati na cjelinu, a to mu je danas nemo­
guće i u novinarskoj redakciji i kod izdavača, koji vodi
računa samo o svojim privatnim interesima. Naivno mi­
šljenje, da će u socijalističkom društvu borba mišljenja biti
ugušena, mogu zastupati samo oni, koji u buržoaskom
svijetu gledaju najsavršenije društvo i iz neprijateljstva na­
stoje da socijalizam ponize i okleveću. Društvo, koje po­
čiva na potpuno demokratskoj jednakosti, ne poznaje i ne
trpi nikakvo ugnjetavanje. S a m o n a j p o t p u n i j a s l o ­
b o d a m i š l j e n j a o m o g u ć u j e n a p r e d a k , k oj i
j e ž i v o t n i p r i n c i p d r u š t v a . Isto je tako velika
obmama, kad se buržoasko društvo prikazuje kao zaštitnik
prave slobode mišljenja. Stranke, koje zastupaju klasni
interes vladajućih, objavljuju u štampi samo ono, što ovom
klasnom interesu ne nanosi štete, i teško onome, koji se
o to ogriješi. Njegovo je socijalno uništenje zapečaćeno, i
to zna svatko, koji pozna prilike. A kako se izdavači i
knjižari odnose prema literarnim radovima, koji im nisu po
volji, o tome bi nam znali književnici otpjevati po koju pje­
smicu. Najzad i naše krivično zakonodavstvo i zakon o
štampi pokazuju, kakav duh gospodari vladajućim i gospo-
darećim klasama. Prava sloboda mišljenja izgleda im kao
najopasnije od svih zala.

Dvadesetisedmo poglavlje.

Slobodan razvoj osobnosti.

1. Bezbrižnost života.
Čovjeku treba dati mogućnosti, da se potpuno razvije,
to treba da bude cilj ljudskoga društvenog života, on ne
 452

smije da bude privezan za grudu zemlje, na kojoj je slu­

čajno rodjen. Ljude i svijet ne treba poznavati samo iz
knjiga i novina, za to je potrebno lično promatranje i
praktičan studij. Buduće društvo mora dakle omogućiti
svima ono, što je mnogima u današnjem već moguće, i
ako se u većini slučajeva ljudi kreću pod pritiskom bijede.
P o t r e b a p r o m j e n e u svim ž i v o t n i m odno-
š a j i m a d u b o k o je u s a d j e n a u l j u d s k o j na­
r a v i . O na izlazi iz nagona za usavršivanjem, koji je sva­
kom živom biću imanentan. Biljka, koja stoji u tamnom
prostoru, diže se i uspravlja, kao da je svijesna svijetla,
što upada kroz jednu rupu. Tako i čovjek. Nagonu, koji
je čovjeku prirodjen, mora se udovoljavati na razuman na­
čin. Nagonu za promjenom ne će se protiviti novo društvo,
naprotiv, tek će ono omogućiti svima zadovoljenje ovog
nagona. T o će biti olakšano saobraćajnim odnosima, koji
će biti razvijeni u najvećoj mjeri, medjunarodni će odnosi
poticati na to. U buduće će mnogo više ljudi s najrazli­
čitijim svrhama putovati po svijetu, nego li danas.
Društvu će nadalje biti potrebna bogata riznica svih
sredstava za život, da bi zadovoljilo svoje potrebe. Prema
tomu će društvo odredjivati radno vrijeme po potrebi; ono
će ga odredjivati čas duže, čas kraće, prema potrebama i
naravi godišnjeg vremena. O no će se odavati u jedno doba
godine pretežno poljoprivrednoj, u drugo više industrijskoj
i umjetničkoj proizvodnji; ono će upravljati radnim sna­
gama, kako bude potreba iziskivala : kombiniranjem mno­
gobrojne radne snage, najsavršenijom tehnikom ono će
moći u igri izvesti ono, što se danas pričinja nemoguće.
Kao što društvo preuzima brigu oko svoje mladeži,
tako i oko svojih staraca, bolesnika i invalida. T ko bude
ma rad kakvog uzroka postao nesposoban za rad, za njega
će se pobrinuti cjelina. I tu se ne će raditi o jednom aktu
dobročinstva, već o d u ž n o s t i , ne o mrvici kruha, već
o zasluženoj njezi i pomoći, koja mora pripasti onome,
koji je u godinama snage i sposobnosti za rad ispunjavao
svoje dužnosti prema cjelini. Večer života bit će^ starosti
poljepšana sa svime, što će društvo moći da pruži. Jer se
svaki nada, da će jednom i sam uživati ono, što starima
 453

čini. Sad već starce ne muči pomisao, da drugi čekaju na

njihovu smrt, kako bi baštinili. A isto je tako iščeznula i
bojazan, e će biti bačeni u stranu kao isisani limuni, kad
ostare i oslabe. O ni ne će biti upućeni ni na milost i
pomoć svoje djece, ni na prosjačke krajcare svojih općina.1
Vrlo je dobro poznato, u kakovom se položaju nalazi ve­
ćina roditelja, koji su u starosti upućeni na pomoć svoje
djece. I kako nada u b a š t i n u demorališe djecu, a još
više rodjake. Kako se niske strasti bude i koliko se zlo­
čina time izazove. Umorstvo, podvala, kriva prisega, iznu-
djivanje.
Moralno i fizičko stanje društva, način rada, stanovanja,
hranjenja i odijevanja, njegov društveni život, sve će pri­
donijeti tome, da nesrećnih slučejeva, oboljevanja i iznemo­
glosti bude što manje. Naravna smrt, izumiranje prirodnih
snaga postat će tada sve više i više pravilom. Uvjerenje,
da je nebo na zemlji i da umrijeti znači svršiti, pobudit
će ljude, da živu pametno. Najviše uživa onaj, koji uživa
dugo. Dug život najbolje zna da cijeni svećenstvo, koje
priprema ljude za „onaj svijet'*. Bezbrižnost života daje
im mogućnost, da dostignu prosječno najvišu starost.

2. Preokret u ishrani.
Z a život je u prvom redu potrebno jelo i pilo. Prija­
telji takozvanog „prirodnog načina života" pitaju često, za­
što je socijalna demokracija ravnodušna prema vegeterijan-
stvu. Evo z ašto : svatko neka živi, kako ga je volja. Vege-
terijanstvo, to jest prehrana bilinama, našla je zemljišta

1 „Čovjek, koji je cio svoj život probavio u poštenom i napornom

radu, ne treba da živi u starosti svojoj ni od milosti svoje djece ni od
buržoaskog društva. Nezavisna, bezbrižna i osigurana starost je najpri­
rodnija nagrada za besprekidne napore u danima snage i zdravlja.*4
v. Thiinen, Izolovana država. N o kako izgleda u buržoaskom društvu ?
Milijuni gledaju sa jezom u budućnost, kada će, ostarjeli, biti izbačeni
na ulicu. A naš industrijski sistem čini ljude rano starima. Zakonsko
osiguranje u starosti i nemoći u Njemačkoj, toliko hvaljeno, pruža vrlo
malu naknadu, to svi priznaju. Pom oć, koju ono zajamčuje, mnogo je
nedostatnija od mirovina, koje države daju velikoj većini umirovljenih
činovnika.
 454

ponajprije u takovim krugovima, koji su u ugodnom polo­

žaju, da mogu birati izmedju vegetabilne i animalne hrane.
Medjutim, za veliku većinu čovječanstva ne postoji taj
izbor, ona je primorana živjeti prema svojim sredstvima,
sredstvima, koja je upućuju zbog oskudice isključivo na
vegetabilnu hranu, koja je najmanje hraniva. Našem radnom
pučanstvu u Sleskoj, Saskoj, Thiirinškoj i t. d. korun je
glavna hrana, pa čak i kruh dolazi tek na drugo m jesto;
meso, pa i ono slabije kvalitete, dolazi rijetko na stol.
Najveći dio ladanjskog puka, ma da goji marvu, rijetko se
hrani mesom, on mora marvu da proda, kako bi stečenim
novcem zadovoljio drugim potrebama.
Z a mnogobrojne ljude, koji su primorani da živu kao
vegeterijanci, dobro bi došlo, da s vremena na vrijeme
dobiju koji biftek ili koju šunku.1 U koliko se vegeteri-
janstvo okreće protiv p r e c j e n j i v a n j a hranivosti mesa,
ono je u pravu; ali nema prava, kad iz vrlo sentimentalnih
razloga ustaje protiv upotrebe mesne hrane kao štetne i
kobne. N a primjer zbog toga, što prirodni osjećaj ne do­
pušta, da se životinje tamane i „lešina" jede. Ali želja za
ugodnim i spokojnim životom goni nas, da objavimo rat
velikom broju životinja, kukaca razne vrsti i da ih tama­
nimo, a da ne budemo sami pojedeni, moramo da ubijamo
i istrjebljujemo divlje životinje. Kad bi se štedio život

1 D a je tomu odista tako, potvrdjuju pokusi s prehranom, o kojima

u novije vrijeme izvijestile dva talijanska istraživača. Ispitivano je mije­
njanje tvari kod jednog pučanstva, koje se već od davnih vremena hrani
vegetabilnom hranom. Takvo pučanstvo, živući u jadnim ekonomskim
prilikama, nalazi se na jugu Italije, u Abruzzima. Hrana mu sastoji od
kuruznoga brašna, povrća i maslinova ulja. Tamo ne jedu ni mlijeka,
ni sira, ni jaja. N a stol njihov dolazi meso tek tri do četiri puta na
godinu. Radi pokusa dalo im se u hranu meso, i to tako, da je
svaka osoba kroz 15 dana dobila 100 grama mesa, a kroz daljnjih 15
dana 2 0 0 grama mesa. Pokazalo se, „da su se procesi asimilovanja
razvili znatno povoljnije- Neobično veliki isprva gubici hranivih tvari
dodjoše do najmanje mjere. N e samo da se dodana životinjska bje­
lančevina probavila potpuno, već se i vegetabilna hrana probavljala bolje,
nego prije. T o je tim značajnije, što je bila 'teško probavljiva, sastojeći
gotovo od same kuruze, koja ima mnogo celuloze.14 D i. med. A . Lip-
schiitz, Reformiranje naše prehrane? „Novo Vrijeme*', 27. godište, 1.
svezak, str. 9 1 5 .
 455

„dobrih čovjekovih prijatelja14, domaćih životinja, ovih bi

se „dobrih prijatelja** za deset godina toliko namnožilo, da
bi nas „pojeli** lišavajući nas hrane. Lažna je tvrdnja, da
bilinska brana pripitomljuje osjećaje u čovjeka. U dobro­
ćudnom Indijancu, koji se hrani biljem, probudi se „zvijer**,
čim ga na otpor izazove surovost Englezova.
Hranivost jedne hrane ne smije se prosudjivati po sadr­
žim bjelančevine, što je sadržana u njoj. Mora se uzeti u
obzir i to, koliko ostane neprobavljeno bjelančevine u toj
hranivoj tvari. S toga gledišta stoje primjerice meso i riža
odnosno krumpir obzirom na bjelančevinu jedno prema
drugome kao 2,5 i 20 odnosno 22, to jest, od 100 grama
bjelančevine, koja je uzeta s mesom pojavi se 2,5 grama
u izmetini, od 100 grama bjelančevine, koja je uzeta s rižom
ili krumpirom, 20 odnosno 22 grama. Znameniti ruski fizi-
jolog Pavlov i njegova škola dokazaše, da se kod probave
kruha izlučuje daleko više fermenta, nego li kod probave
mesa. Pavlov je dalje pokazao, da probavni sokovi, koji
izlaze iz želučanih žlijezda, sastoje od dvije veličine ob­
zirom na kvantitet: želučani sok izlazi s jedne strane na
podražaj želučane sluznice, a s druge strane kao „tekovni
sok“ na podražaj sjetilnih organa pomoću dotične hrane.
Množina tekovnog soka ovisna je o našem duševnom stanju,
primjerice o gladi, brizi, srditosti, ve elju itd., a onda i o
naravi dotične hrane. Ali značenje toga tekovnoga soka
različito je kod probavljanja različitih hrana. Mnoga hrana,
kao naprimjer kruh, kuhana jaja ili čisti škrob, ne mogu
se, kao što je pokusima neposredno dokazano, uopće pro­
bavljati, ako pri njihovoj probavi ne djeluje taj tekovni
sok: ona se može probaviti samo onda, kad ju se uzima
s tekom (ili s drugim hranivim sredstvima). Naprotiv se
meso, kao što je to Pavlov dokazao, može djelimično pro­
baviti i bez tekovnoga soka, dok je probavljanje mesa
s tekovnim sokom daleko brže (skoro za pet puta). „ M i
dakle mo ram o uzeti u obzir prilike, koje
su v e z a n e za d u š u č o v j e k a . O v d j e je po­
stavljen most izmedju činjenica hranbene
( i z i j o l o g i j e i s o c i j a l n i h prilika. M o d e r n i
g ra dj an in , n a r o č i t o r a d n i č k a klasa, živi
 456

u t a k v i m s o c i j a l n i m pr i l i kama, koje mor aj u

u n j e m u u g u š i t i s v a k i n o r m a l n i t ek. R a d
u tvornici, b e s p r e k i d n a briga oko svag­
d a š n j e g a kruha, n e d o s t a t a k d u š e v n o g od­
mora i radosti, pot p u n a tjelesna iscrplje­
nost , s v e su to m o m e n t i , koj i u n i š t a v a j u
t e k . U ovakovom duševnom stanju mi nijesmo kadri da
izlučujemo tekovni sok, koji je potreban, da se probavi
vegetabilna hrana. Naprotiv je meso takva hrana, što se
— da se tako izrazimo — sama brine za svoju probavu;
ne samo da se ona dobrim dijelom dade probaviti i bez
teka, već je ona i moćan podraživač našega teka. Tako
meso pomaže probavu onih vegetabilija, koja smo zajedno
s njime uzeli. Cini nam se, da u tom leži velika prednost
životinjske hrane za modernog čovjeka.4,1
Sonderegger pogadja jezgro »tvari, kad veli: „Ne po­
stoji nikakav red po rangu u nužnosti sredstava za hra­
njenje, postoji tek nepromjenljiv zakon miješanja njihovih
hranivih materija. “ Ispravno je, da se samo mesnom hra­
nom nitko ne može da hrani, medjutim bilinskom može,
predpostavljajući, da je izabere. S druge strane, nitko se
ne će zadovoljiti stanovitom bilinskom hranom, ma bila
ona i najhranivija. T ako su bob, grašak, leća, jednom riječi
leguminosa, najhranivije od svih hranivih materija. Ali bi
bila tortura hraniti se isključivo samo njima, što bi trebalo
da bude moguće. T ako u prvom svesku „Kapitala** na­
vodi Karl Marx, da čilenski posjednici rudnika sile svoje
radnike, da jedu godinama bob, jer im ovaj daje veliku
količinu snage, te mogu snositi napore, kao ni od koje hrane.
Radnici se odriču boba, i ako je tako hraniv, ali ih oni
nagone, da ga jedu. Ni u kojem slučaju sreća i zdravlje
ljudi ne zavise od ove ili one vrsti hrane, kao što to tvrde
fanatici medju vegeterijancima. Klima, socijalni odnosi, na­
vika i lični ukus, to je mjerodavno.2
1 A . Lipschiitz, u pomenutoj knjizi, str. 9 1 4 do 9 1 5 .
8 „Zdrava hrana isključivo je vegetabilna s malim pridodatkom ani­
malnih supstancija. M eso se u seljačkoj hrani upotrebljava vrlo malo.
D anas ne če nitko poreći, da se na taj način dade dobro živjeti. Cak
i isključivo vegetabilna hrana uz dobro mijenjanje ne škodi zdravlju.
 457

U koliko se više razvija kultura, na mjesto gotovo isklju­

čivo mesne hrane, kao kod lovačkih i pastirskih naroda,
stupa sve više biljevna. Raznovrsnost njegovanja bilja znak
je više kulture. Sa polja odredjene veličine može se dobiti
mnogo više vegetabilnih hranivih materija, nego što se ga­
jenjem stoke može dobiti mesa. Ovaj razvitak daje biljnoj
hrani sve veće preimućstvo. Prevoz mesa, koji se danas
vrši, blagodareći ekstenzivnoj privredi, iz dalekih zemalja,
naročito iz Južne Amerike i Australije, bit će za nekoliko
decenija obustavljen. S druge strane, stoka se ne gaji samo
radi mesa, već i radi vune, dlaka, ščetina, kože, mlijeka,
jaja itd. O tom ovise mnoge industrije i mnogo ljudskih
potreba. Isto se tako velika količina otpadaka, koje daje
industrija i domaće gospodarstvo, ne može upotrijebiti ko­
risnije, nego za gajenje stoke. U budućnosti će more morati
pružati čovječanstvu mnogo više životinjske hrane, nego
dosada. T eško da će se tada dogadjati još, da se pri
bogatom ribolovu čitavi tovari upotrijebe za djubre, kao
što to danas biva, jer sredstva za transport i konzerviranje
ne daju mogućnosti, da se čuvaju ili pak visoka cijena
transporta spriječava izvoz. A vrlo je vjerojatno, da će, sa
ukidanjem suprotnosti izmedju grada i ladanja, kad se sta­
novništvo preseli iz velikih gradova na ladanje, kad se rad
u zatvorenim tvorničkim prostorima sjedini s poljoprivrednim,
mesna hrana zaostati za biljevnom. Nedostatak sredstava
za podraživanje u biljevnoj hrani može se nadoknaditi ra­
zumnim priredjivanjem mirodija. Ali čisto vegeterijanski
način života nije za buduće društvo ni vjerovatan ni po­
treban.

A li se posvuda, po svim kontinentima javlja očigledno druga jedna želja,

napušta se prva jednostavna hrana, traže se dodaci i sredstva, koja bude
tek, a ovamo spada i m eso, koje se u kuhinji dade na sto raznih načina
prirediti. O va težnja za promjenom hrane opaža se posvuda, pa kako
iščezavaju jednostavni običaji, navike, narodne nošnje, tako se pobijaju
i stariji načini prehrane. Ovaj se preokret zapaža u svim zemljama, i u
Japanu, gdje je prije vladala naročita hrana, potiskuje evropska stari
režim, a mornarica je čak zavela novu hranu, jer je ova kompedijoznija
pokazavši se boljom za radnike, koji su u poslu. O pćenita je težnja
doći do koncentrirane, masne i ukusne hrane.“ M . Rubner, Pitanja
narodne prehrane. Str. 3 1 . do 32 . Leipzig 1908.
 458

3. Komunistička kuhinja.
Ali kod hrane je daleko važnji k v a 1i t e t, nego
kvantitet; mnogo ne pomaže, ako to mnogo nije dobro. A
kvalitet se znatno popravlja načinom pripravljanja. Ako se hoće
postići najveći stepen koristi, p r i p r a v l j a n j e h r a n e
m o r a da o d g o v a r a z n a n o s t i i s t o tako, kao
s va k a d ru g a l ju ds k a djelatnost. Zat o treba
z n a n j a i s r e d s t a v a . Nije treba dokazivati, da naše
žene, kojima danas pripravljanje hrane poglavito pripada,
često puta ovoga znanja n e m a j u i ne mogu da imaju.
T ehnika velikih kuhinja dostigla je već savršenstvo, za
koje ne znaju ni najbolje uredjene porodične kuhinje. N a­
ročito odgovara željama kuhinja sa električnim grijanjem i
svijetlom. Ni dima, ni vrućine, ni p a re ; kuhinja nalikuje
više jednom salonu, nego li jednom radnom prostoru sa
svim mogućim tehničkim i mašinskim uredbama, koje brzo
i lako vrše najneugodnije i najdangubnije poslove. T u su
električne sprave za Ijuštenje krumpira i voća, aparati za
vadjenje jezgra, alat za punjenje kobasica, preša za slaninu,
stroj za siječenje i drobljenje mesa, aparati za pečenje,
mlinovi za kavu i mirodije, aparat za rezanje hruha, stroj
za drobljenje leda, aparati za vadjenje čepova i stotine
drugih orudja i strojeva, pomoću kojih relativno mali broj
lica sa umjerenim naporom može da zgotovi jelo za sto­
tine gostiju. Isti je slučaj s priborom za pranje i čišćenje.
Privatna je kuhinja za milijune žena jedna ustanova,
koja traži najveće napore, najveću dangubu i najveće ra­
sipanje, ona im oduzima zdravlje i dobro raspoloženje i
predmet je svagdašnje brige, naročito kad su sredstva,
kao kod većine porodica, najoskudnija što mogu biti.
Ukidanje privatne kuhinje znači za mnoge žene oslobo­
djenje. Privatna je kuhinja isto tako nazadna i preživljena
ustanova, kao i radionice sitnog majstora, obje znače naj­
veću protivnost ekonomiji, veliki gubitak vremena, snage,
materijala za ogrijev i svijetlo, hrane i t. d.
Hranivost jela povećava se time, ako se ona dadu lako
asimilirati; ovo je odlučno.1 Prirodni načm hranjenja kod
1 Sposobnost asimilacije jela od presudnog je značenja za pojedinca.
Niemeyer, Nauka o zdravlju.
 459

sviju omogućit će tek novo društvo. Cato hvali stari Rim,

da je do šestog vijeka od osnivanja grada (200 prije
Krista) bilo poznavalaca ljekarstva, ali nije bilo rada.
Rimljani su živjeli tako trijezno i jednostavno, te su bo­
lesti bile rijetke, a običan oblik smrti bijaše smrt od
ostarjelosti. Stvari su se iz temelja promijenile tek onda,
kad su se razvili na jednoj strani požuda i lijenost, ukratko
raspuštenost, a na drugoj strani nevolja i pretjeran rad. U
budućnosti će biti nemoguća pohotljivost i raspuštenost,
ali i nevolja, bijeda i oskudica. Svega je dovoljno za sve.
V eć je Heinrich H eine pjevao:
N a zemlji ima hljeba dost
Z a svekolike ljude I
R uže i mirte, ljepota i radost
I šećerni grašak je tude.

D a, šećerni grašak svakome,

Cim mahuna pukne jednom !
N ebesa mi prepuštamo
A ngjelu, vrapcu vriednom.1

„Tko jede malo, živi dobro “ (to jest dugo) rekao je

Talijanac Cornaro u šesnaestom vijeku, kako ga citira
Niemeyer. Najposlije će u buduće i kemija pridonijeti
mnogo više, nego li dosad, pripravljanju nove i bolje hrane.
D anas se znanost mnogo zlorabi, da bi se omogućila pa-
tvorenja i iznudjivanja; medjutim je jasno, da kemijskim
načinom zgotovljeno jelo, koje ima sva svojstva prirodnog
proizvoda, pokazuje isti rezultat. Način dobijanja sporedna
je stvar, ako proizvod u svem ostalom daje ono, što se
od njega traži.

4. Preobražaj u domaćem životu.

Kako u kuhinji, revolucija će se odigrati u cjelokupnom
domaćem životu i otpasti će mnogi poslovi, koji se danas
moraju obavljati. Kako će u buduće zavodi za centralno
pripremanje hrane učiniti potpuno suvišnom domaću ku­
hinju, isto će tako sa centralnim grijanjem i centralnim
električnim svijetlom otpasti svi poslovi, koje je dosada
1 Heinrich H eine, Njemačka, zimska priča.
 460

iziskivalo loženje peći i spremanje svjetiljaka i aparata za

svijetlo. Vodovod sa toplom kao i sa hladnom vodom
omogućiti će svakomu, da bez pomoćnih lica ima i
pranje i kupalište. Centralni zavodi za pranje i sušenje po­
duzeti će čišćenje i sušenje rublja; centralni zavodi za či­
šćenje vršiti će čišćenje odijela i sagova. U Chicagu su
bili izloženi strojevi, koji su obavljali čišćenje sagova a naj­
kraćem vremenu, što je izazvalo čudjenje i divljenje dama,
koje su posjetile izložbu. Električna se vrata otvaraju pod
lakim pritiskom prsta i sama se zatvore. Električna insta­
lacija raznosi pisma i novine u sva kućna odijelenja i sve
spratove, električna kola prištedjuju penjanje uza stube.
Unutrašnji kućni namještaj, pod, zastiranje zidova, po­
kućstvo, bit će udešeni tako, te će se sve moći najlakše
čistiti, da ne bude sakupljača prašine i bakterija. Djubre i
otpaci iznosit će se iz kuće na sličan način, kao što vo­
dovod odvodi upotrebljenu vodu. U Saveznim Državama
u gdjekojim evropskim gradovima, naprimjer u Ziinchu,
Berlinu i njegovim predgradjima, Londonu, Beču, Miin-
chenu, ima već takvih kuća, uredjenih sa svim rafine-
manom, u kojima stanuju mnogobrojne imućne porodice —
ostale ne mogu da podnose troškove — i uživaju veliki
dio opisanih udobnosti.1
1 O d 2521 stanova, koji su godine 1908. nastali u W ilmersdorfu,
imalo j e :
Centralno lo ž e n j e .............1001 ili 39,71 procenata
Opskrbu toplom vodom . . 1373 „ 5 4 ,4 6 „
Električno svijetlo . * . . . 1288 „ 5 1 ,0 9 „
K u p a o n u .................................... 2 0 6 3 „ 8 1 ,8 3 „
L i f t .................................. 6 9 9 „ 2 7 ,7 3
Sakupljač p r a š in e ..................... 3 0 4 „ 12,06 „
Plin je bio uveden u sve stanove.
U Berlinu i oko njega postoji već i više kuća s jednom kuhinjom.
O vdje se, u zajedničkoj kuhinji, gotovi jelo za sve stanovnike kuće.
Tako već na svim područjima buržoasko društvo nosi u sebi klice socija­
lističkog preobražaja društvenog: ,.Grad budućnosti imat će osim zajed­
ničke kuće sa plinskom, elekričnom centralom za loženje, ^osim škola i
prostorije za sastajanje i centralnu kuhinju za čitavu zajednicu. Tada ne
će biti nemoguće direktnim telefonskim pozivom zatražiti u stanove jelo,
koje će se dovoziti na malim automatskim kolicima, slično, kao^ što se
u velegradovima raznose pisma pomoću podzemne električne pošte. T o
je daleko manje teško i daleko izvedljivije, nego li riješenje problema o
letenju, koji se još do nedavna činio tako utopističkim. E. Lilienthal,
Reforma kućanstva. Dokumenti napretka. Svezak 9. 1909.
 461

Ovdje imamo i opet jedan dokaz o tome, kako bur­

žoasko društvo utire put revolucijoniranju domaćeg života,
ali samo svojim izabranicima. A čim se domaći život bude
na ovaj način iz osnova promijenio, nestati će sluge,
ovoga „roba za sve ćudi gospodjine“. Zajedno s njim
nestati će i dame. „Bez slugu nema kulture“, uzviknut će
gospodin v. Treitschke sa komičnim patosom. O n je isto
tako malo sposoban da zamisli društvo bez slugu, kao
što ga Aristolel nije mogao da zamisli bez r o b o v a .
Čudno je, što gospodin v. Treitschke smatra naše sluge
„nosiocima naše kulture**. Treitschkeu kao i Eugenu Rich-
teru zadaje mnogo brige i čišćenje cipela i odijela, u
čemu se pak svaki ne će sam za sebe brinuti. No u
devet desetina slučajeva danas to svaki sam radi, ili radi
žena za muža, ili kćer i sin za porodicu, i moglo bi se
odgovoriti time, da što danas čine devet desetina, može
činiti i ona jedna desetina. Našao bi se i drugi izlaz.
Zašto da se u buduće m l a d e ž bez razlike spola ne
upotrijebi za takove i slične poslove? Rad ne sramoti
čovjeka, pa sastajao se on i u čišćenju cipela, to je iskusio
i mnogi oficir iz staroga plemstva, koji je zbog dugova
otpirio u Savezne Države i tamo postao slugom ili čisti-
čizmom. Gospodin Eugen Richter prikazuje u jednoj svojoj
brošuri, kako na pitanju čišćenja cipela pada „socijalistička
država budućnosti**. „Socijalistički državni kancelar** odreći
će se naime toga, da čisti sebi cipele i eto, to će biti
njegova nesreća. Protivnici su se silno ushićivali tom kri­
tikom i time posvjedočili svoju skromnost u tome, šta traže
od kritike socijalizma. G ospodin Eugen Richter morao je
doživjeti poraz, jer ne samo da je jedan od njegovih stranačkih
drugova u Niirnbergu odmah poslije štampanja njegove
brošure pronašao s t r o j z a č i š ć e n j e c i p e l a , već je
na chikaškoj svjetskoj izložbi 1893. bila izložena jedna
e l e k t r i č n a m a š i n a z a č i š ć e n j e c i p e l a , koja
je taj posao obavljala potpuno i savršeno. Tako je glavni
prigovor, koji su Richter i Treitschke podizali protiv socija­
lističkog društva, propao u praksi pred jednim izumom,
koji je nadjen u buržoaskom društvu.
Revolucionarni preobražaj, koji iz temelja mijenja sve
 462

životne odnose ljudi, a naročito položaj žene, vrši se već

pred našim očima. Samo je pitanje v r e m e n a , kad će
taj preobražaj u najvećim razmjerima uzeti u svoje ruke
samo društvo, ubrzati ga i uopćiti ga i s t i m e p r u ž i t i
pr i l i ke, da svi b e z i z n i m k e s u d j e l u j u na nj e­
g o v i m m n o g o b r o j n i m r a z n o v r s n i m kor i s t i ma.

D v a d e s e t i o s m o poglavlje.

Žena u budućnosti.
O vo poglavlje može biti vrlo kratko. O no sadrži samo
konzekvencije, koje iz onoga, što je dosada kazano, izlaze
za položaj žene u budućem društvu, konzekvencije, koje
dapače i sam čitalac može lako izvući.
Z ena novoga društva bit će socijalno i ekonomski
potpuno nezavisna, ona ne će biti više potčinjena ni sjenci
od gospodstva i izrabljivanja, ona će stajati prema muš­
karcu kao slobodna, jednaka i biti će gospodaricom svoje
sudbine. Njezin je uzgoj jednak čovjekovom izuzimajući
nastranosti, uvjetovane razlikom spola i njezinim spolnim
funkcijama; živući u prirodnim životnim uslovima, ona
može razvijati i upotrebljavati svoje fizičke i duševne sile
prema p o trebi; za svoju djelatnost ona odabire one oblasti,
koje odgovaraju njezinim željama, sklonostima i predispo­
zicijama, i radi pod istim uslovima kao i muškarac. Jedan
dio dana radit će kao praktična radnica ma kakav posao,
drugi dio dana bit će odgojiteljica, ućiteljica, dadilja, treći
dio dana zanimat će se umjetnošću ili naukom, četvrti dio
dana vršit će ma koju administrativnu funkciju. O na će stu­
dirati, raditi, uživati, zabavljati se sa sebi ravnima ili s muš­
karcima, kako ona hoće i kakova već bude prilika.
U izboru ljubavi bit će kao i muškarac slobodna i ne-
spriječavana. O na prosi ili se udaje i sklapa brak jedino
s obzirom na svoju naklonost. Taj je brak privatan ugovor
bez posredovanja kakvog funkcijonara, kao god što je brak
do srednjega vijeka bio privatan ugovor. Socijalizam ovdje
ne stvara ništa novo, on samo na višem kulturnom stupnju
 463

i pod novim društvenim formama uspostavlja ono, š t o j e

b i l o o p ć e n i t o p r i z n a t o p r i j e , no š t o je p r i ­
v a t n o v l a s n i š t v o z a g o s p o d a r i l o društvom.
Pretpostavljajući, da zadovoljavanjem svojih nagona ne
nanosi nikome nikakve štete, čovjek ima sam sobom da
raspolaže. P o d m i r e n j e s p o l n o g n a g o n a je
isto tako lična stvar svakog pojedinca,
kao i p o d m i r e n j e svakog drugog prirod­
n o g n a g o n a . Nitko nema o tome da polaže račun
drugome i nitko nepozvani nema u to da se miješa. Kako
ja jedem, pijem i spavam i kako se odijevam, to je moja
lična stvar, a isto je tako lična stvar moj saobraćaj sa licem
drugog spola. Uvidjavnost i obrazovanje, potpuna lična
nezavisnost, osebine, koje će se sa uzgojem i odnosima
u budućem društvu same po sebi javiti, sačuvat će sva­
koga, da ne radi ono, što mu nanosi štetu. Muškarci i
žene budućeg društva imat će u mnogo većem stepenu
samoodgoje i poznavanja vlastitog bića, nego što je to
danas. A samim tim, što će nestati onog glupog i smiješnog
skrivanja spolnih stvari, saobraćaj spolova bit će mnogo
naravniji, nego danas. A ko se izmedju dvoje, koji su
sklopili brak, pojavi nesloga, razočaranje ili mržnja, moral
nalaže, da se neprirodna i zato nemoralna veza raskine.
A pošto će iščeznuti odnosi, koji su dosada veliki broj
žena osudjivali na vanbračnost ili prodaju svojega tijela,
to će nestati i nadmoćnosti muškaraca. S druge strane,
potpuno novo društveno stanje otklonit će mnoge smetnje
i zapreke, koje danas uplivišu na bračni život i koje ga
često čine nedovoljno razvijenim ili sasvim nemogućim.
Zapreke, apsurdnosti i neprirodnosti u današnjem po­
ložaju žene dolaze sve više u svijest širokih krugova na­
lazeći živa izražaja u socijalnoj literaturi, kao i u roma­
nima ; često medjutim u neskladnoj formi. Nitko, tko misli,
ne će poreći, da današnji brak sve manje odgovara svojoj
svrsi, i zato nije nikakvo čudo, što slobodan izbor ljubavi
i slobodno raskidanje podržavanih odnošaja smatraju kao
nešto prirodno čak i oni, koji uostalom nijesu skloni^ da
otuda izvuku konzekvencije za promjenu našeg sadašnjeg
društvenog stanja; oni drže, da samo privilegovanim kla­
 464

sama treba priznati slobodu spolnog saobraćaja. M a t i l d a

R e i c h h a r d t-S t r o m b e r g o v a veli naprimjer u jednoj
polemici1 protiv emancipatorskih težnja spisateljice F a n n y
Lewaldove:
„Kad V i (F. L .) tražite potpunu ravnopravnost žene
s muškarcem u socijalnom i političkom životu, to mora
imati pravo i G e o r g e S a n d o v a u svojim emanci-
patorskim težnjama, koje sadrže samo ono, što muškarac
odavna neosporno ima. J e r s e n e m o ž e n a ć i n i ­
j e d a n u p r a v o p a m e t a n r a z l o g z a t o, d a
u ovoj r a v n o p r a v n o s t i su djeluje samo
glava, a ne i s r c e ž e n i n o i da ona ne
bude slobodna davati i primati kao i
m u š k a r a c . N aprotiv: ako žena prema svojoj prirodi
ima prava, a s tim i dužnost - jer mi nismo dužni zako­
pavati blago, koje nam je dano — da u duševnoj utak­
mici s drugim spolom napreže vlakna moždjana do krajnje
granice, ona mora imati i pravo, d a r a d i o d r ž a n j a
r a v n o t e ž e u s p o s o b n o s t i m a ubrza krvo­
t o k s r c a n a n a č i n , k o j i j o j s e č i n i naj -
p o d e s n i j i m. Bez ikakvog moralnog uzbudjenja svi mi
čitamo naprimjer kod G o e t h e a — da uzmemo naj­
većeg za primjer — kako je često rasipao toplotu svojega
srca i oduševljenje svoje velike duše na druge žene. Uvi-
djavan čovjek nalazi, da je to prirodno, baš zbog nje­
gove velike duše, koja se teško zadovoljava, a samo ogra­
ničena moralnost ne odobrava tome. Zašto se dakle Vi
rugate .velikim dušama’ medju ženama 1 . . . Uzmimo, da
je cijeli ženski spol bez iznimke sastavljen od George
Sandičinih velikih d u ša ; svaka je žena Lukrecija Floriani,
čija su sva djeca djeca ljubavi, ali koja je svu ovu djecu
odgojila kako pravom materinskom ljubavlju i predanošću,
tako i uvidjavnošću i razumom. Sto bi tada bilo od svi­
jeta ? N e m a s u m n j e , d a b i s v i j e t m o g a o
p o s t o j a t i i n a p r e d o v a t i i tada, kao i da­
n a s , i d a b i s e m o ž d a b o l j e o s j e ć a o. “

1 Ženino pravo i ženina dužnost. Odgovor na pisma Fanny L e ­

w aldove: Z a i protiv žena. 2. naklada. Bonn 1871.
 465

Ali zašto da na to imaju pravo samo „velike duše“ ?

Kad su mogli jedan Goethe i jedna George Sandova, da
izuzmemo njih dvoje izmedju mnogih drugih, koji su radili
i rade kao i oni, živjeti po sklonostima svog srca, kad je
naročito o Goetheovim ljubavnim aferama štampano knjiga
za pol biblioteke, koje njegovi obožavaoci i obožavateljice
sa ushićenjem gutaju, zašto ne odobravati kod drugih ono,
što je predmet zanosnog udivljenja, kad dolazi od jednoga
G oethea ili jedne George Sandove?
Dakako, sloboda u izboru ljubavi nije moguća u bur­
žoaskom društvu — u tom i leži vrhunac našeg dokazi­
vanja —, ali neka se svi ljudi stave u slične socijalne
uslove, 'koji danas vrijede samo za izabrane u materijalnom
i duševnom pogledu, pa će svi imati mogućnosti za pravu
slobodu. U ,,Jacques“-u opisuje George Sandeova jednog
muža, koji o brakolomnom odnošaju svoje žene sa drugim
ovako su d i: „Nijedno ljudsko biće ne može zapovijedati
nad ljubavlju i nitko nije kriv, ako je osjeća ili ako je
nema. Sto ženu ponizuje, jest la ž ; što ruši brak, nije čas,
što ga ona ljubavniku pruži, v e ć n o ć , k o j u o n a p o ­
s l i j e t o g a p r o v e d e s a s v o j i m m u ž e m . “ Jacques
se osjeća obvezanim, da zbog ovakovog shvatanja ustupi
mjesto svome suparniku (Borelu) i tada ovako umuje:
„Borel bi na mome mjestu svoju ženu mirne savjesti
istukao i ne bi se zarumenio, da ju tada primi u zagrljaj,
poniženu njegovim batinama i cjelovima. Ima ljudi, koji
bez razmišljanja, po istočnjačkom običaju ubijaju svoju
nevjernu ženu, jer je smatraju kao zakonito vlasništvo.
Drugi se tuku sa svojim suparnikom, ubiju ga ili udave,
i tada ženu, koja im reče, da ih voli, mole za cjelove i
milovanja, dok se ona usteže puna straha ili predaje u
očajanju. T o je u bračnoj ljubavi običan način ponašanja
i meni se čini, da je ljubav svinja manje podla i manje
surova od ljubavi takvih ljudi.” 1 Brandes dodaje ovim
navedenim rečenicama o v o : „O ve istine, koje za naš da­
našnji o b r a z o v a n i svijet važe kao elementarne, bile su

*) G eorge Brandes, Literatura devetnaestog stoljeća. 5. svezak.

Leipzig 1883. V eit & Co.
A . Bebel: Ž en a i socijalizam. 30
 466

prije pedeset godina vapijući u nebo sofizmi." Ali ni danas

se „imućni i obrazovani svijet" ne usudjuje, da se otvo­
reno izjavi za načela George Sandove, i ako faktično po
njima živi. Kao što je licemjeran u moralu i religiji, tako
isto i u braku.
Ono, što su radili Goethe i George Sandova, rade
danas tisuće drugih, koji se ne mogu uporediti s Goetheom
ili Sandovom, pa ipak ne gube ništa na društvenom ugledu.
T reba čovjek samo da ima ugledan položaj i sve ide samo
od sebe. Bez obzira na to, slobode jednoga Goethea ili
jedne George Sandove vrijede sa stanovišta gradjanskoga
morala kao nemoralne, jer se sukobljuju sa moralnim zako­
nima, koje je društvo stvorilo, i sa prirodom našeg dru­
štvenog stanja. Prisilni je brak za gradjansko društvo nor­
malan brak, jedini „moralni" savez spolova, svaki je drugi
spolni savez nemoralan. Đuržoaski je brak, kako smo nepo­
bitno dokazali, posljedica buržoaskih prilika s obzirom na
vlasništvo. Stojeći u najužoj vezi sa privatnim vlasništvom
i nasljednim pravom, on se sklapa radi dobijanja „zako­
nite" djece za nasljednike. A pod pritiskom društvenih
prilika on je nametnut i onima, koji nemaju ništa da nasli­
jede, 1 on postaje društveno pravo, koje država kaznom
štiti, zatvarajući u tamnice ljude i žene, koji živu van­
bračno ili se rastave.
Ali u socijalističkom društvu ne če se imati šta na­
sljeđivati, i ako se kao baština smatra pokućstvo i lične
stvari, i sa te tačke gledišta današnji oblik braka otpada.
T im e je svršeno i sa pitanjem o nasljednom pravu, koje
socijalizam ne treba da ukida. Ne ima li privatnog vlasni­
štva, ne može biti ni nasljednog prava. Ž ena će dakle
biti s l o b o d n a i djeca, koju bude imala, ne će joj ovu
1 U svom djelu ,,Gradja i život društvenoga tijela4 veli Dr.
S c h a f (1 e : „Slabljenje bračne veze olakšavanjem rastave braka ne
može se zacijelo željeti, ono bi bilo protivno moralnim zadacima ljudskog
parenja i štetno za održanje stanovništva i odgoj djece." Prema onome,
što smo rekli, izlazi, da mi smatramo ova naziranja ne samo netačnima,
već smo pripravni, da ih smatramo i nećudoredniraa.4^ Medjutim će i
Dr. Schaffle priznati, da je nemoguće, u jednom društvu daleko kul­
turnijem, nego li je sadašnje, uvoditi ili održati ustanove, k o j e s e
k o s e s n j e g o v i m p o j m o v i m a o moral u.
 467

slobodu umanjiti, ona joj mogu samo uvećati radost života.

Dadilje, odgojiteljice, prijateljice, odrasla ženska mladež
bit će joj u pomoći u slučajevima, u kojima joj je pomoć
potrebna.
Moguće je, da će u buduće biti ljudi, koji će reći
slično A . H u m b o l d t u : „Ja nisam stvoren, da budem
otac porodice. Osim toga ja smatram ženidbu za grijeh,
radjanje djece za zločin “ P a šta onda? Moć prirodnog
nagona pobrinut će se kod ostalih za ravnotežu. Nas ne
uznemiruje ni neprijateljstvo prema braku jednog Humboldta
ni filozofski pesimizam jednoga Schopenhauera, Mainlan-
dera ili v. Hartmanna, koji u „idealnoj državi“ stavljaju
čovječanstvu u izgled samouništavanje. Mi smo ovdje istog
mišljenja kao i Fr. Ratzel, koji piše sa punim pravom:
„ Č o v j e k se ne s m i j e d u l j e s m a t r a t i kao
i z u z e t a k od p r i r o d n i h zakona, ne go neka
već jednom počne tražiti z akonitost u
s v o j i m v l a s t i t i m r a d n j a m a i m i s l i m a i neka
na s t o j i , da živi po p r i r o d n i m z a koni ma.
O n ć e p o s t i ć i t o, d a z a j e d n i č k i ž i v o t s a
n j e m u j e d n a k i m a , to j e s t p o r o d i c u i dr­
žavu, u r e d i ne po n a č e l i m a d a l e k i h vje­
k o v a , već po r a z u m n i m p r i n c i p i m a n a r a v n e
s p o z n a j e . P o l i t i k a , m o r a l , p r a v n a n a č e la ,
k o j a s a d a k u l j a j u iz s v i h m o g u ć i h izvora,
d o ć i će u p o t p u n i s k l a d sa z a k o n i m a pri­
r o d e . Ž i v o t , d o s t o j a n č o v j e k a , o k o m e se
p r i č a t i s u ć l j e ć i m a , p o s t a t i će k o n a č n o
i s t i n o m.**1
Ovo se vrijeme približava o r i j a š k i m k o r a c i m a .
Ljudsko je društvo tijekom hiljada godina prošlo kroz sve
faze razvoja, da bi najposlije došlo dotle, odakle će ući
u komunističko vlasništvo i potpunu jednakost i bratstvo,
ali ne više samo suplemenika, v e ć s v i h l j u d i . T o je
veliki napredak, koji ono čini. Slobodu, bratstvo i jedna­
kost svih ljudi, za čime je buržoasko društvo uzalud te­
žilo, na čemu nasijeda i mora da nasjedne, ostvariti če

1 Citat u H ackelevoj „Prirodnoj povjesti stvaranja1'. 4. naklada.

 468

socijalizam. Đuržoasko je društvo moglo postaviti samo

teoriju, koja je, kao i u mnogim drugim stvarima, u pro­
tivnosti sa praksom. Socijalizam će združiti teoriju i praksu.
Povratak čovječanstva polaznoj tački njegovog razvitka
biva na daleko višem kulturnom stupnju, negošto jeonaj,
od koga je pošlo. Prvobitno je društvo imalozajedničku
svojinu u rodu i bratstvu, ali tek u najgrubljoj formi i na
nerazvijenom stupnju. Razvitak, koji je otada učinjen, ra­
stočio je zajedničku svojinu do najsitnijih beznačajnih osta­
taka, razorio rod i cijelo društvo rastvorio u atome, ali on
je u svojim različitim fazama silno podigao produktivne
snage društvene i mnogostrukost potreba, od rodova i ple­
mena stvorio narode i države i time opet proizveo stanje,
koje je sa potrebama društvenim u vapijućoj protivnosti.
Z adatak je budućnosti, da ovu protivnost razriješi time,
što će izvršiti na najširoj osnovi pretvaranje privatne svojine
i sredstava za rad u zajedničku svojinu.
Društvo uzima u svoje ruke ono, što je nekada imalo
i samo stvorilo, ono omogućuje svima, u skladu s novim
uslovima života, da živu na n a j v i š e m kulturnom stupnju,
to jest, o n o d a j e s v i m a o n o , š t o j e u p r i m i ­
t i v n i m o d n o s i m a m o g l o b i t i s a mo pr i vi l eg
p o j e d i n a c a i l i p o j e d i n i h k l a s a - A sada i žena
o p e t uzima a k t i v n u ulogu, koju je nekad imala u
prvobitnom društvu, ali ne kao gospodarica, već kao rav­
nopravna.
„Konac državnog razvoja nalikuje početku ljudskog ži­
vota. Prvobitna se jednakost vraća opet. Život, zasnovan
na materinstvu, otvara i zaključuje kružno kretanje ljudskih
stvari,“ piše Đachofen u svom djelu „Materinsko pravo*.
A Morgan veli:
„Sa nastankom civilizacije porast bogatstva postao je
tako ogroman, njegovi oblici tako raznovrsni, njegova pri­
mjena tako opsežna, a u p r a v l j a n j e n j i m e u d e '
š e n o je t a k o v j e š t o u i n t e r e s u vlasnika,
te ovo b o g a t s t v o s t o j i d a n a s p r e m a na­
r o d u k a o n e s a v l a d i v a s i l a . Ljudski duh stoji
sputan i bez pomoći pred vlastitim svojim djelom. Ali ipak
će doći vrijeme, kad će ljudski razum ojačati za vladavinu
 469

nad bogatstvom, kad će utvrditi kako pdnos države prema

vlasništvu, što ga ona štiti, tako i granice pravima vlasnika.
I n t e r e s i d r u š t v a s u a p s o l u t n o p re č i, n e g o
i n t e r e s i p o j e d i n a c a , i j e d n i i d r u g i mo r a j u
biti d o v e d e n i u pra v ed a n i harmoničan
o d n o š a j ; puki lov za bogatstvom nije krajnja meta
čovječanstva, progres će postati zakonom budućnosti, kao
što je bio za prošlost. Vrijeme, koje je proteklo od osvita
civilizacije, jest samo jedan mali dio vremena u dosadaš­
njem životu čovječanstva, samo jedan mali dio vremena u
njegovom životu. P r o p a s t d r u š t v a s t o j i p r e d
nama kao kraj j e d n o g h i s t o r i j s k o g raz­
vitka, čiji je j e d i n i k o n a č n i cilj bio bo­
g a t s t v o ; j e r t a k a v r a z v i t a k s adr ži e l e ment e
svoga vlastitog uništenja.
,,D e m o k r a c i j a u upravi, bratstvo u
d r u š t v u , j e d n a k o s t pr ava, o p ć e n i t i uzgoj
p o s v e t i t će n a j b l i ž i , viši s t u p a n j društva,
za koj i p o s t o j a n o r a d e i s k u s t v o , r a zum i
znanost.
„ O n o će bi t i o b n o v a — ali u v i š e m obl i ku
— slobode, jed n a k o sti i bratstva starih
rodova."1
T ako ljudi različitih stajališta dolaze do istih rezultata
na osnovi svojih znanstvenih istraživanja. Potpuna eman­
cipacija žene i njezina ravnopravnost s muškarcem jedan
je od ciljeva našega kulturnog razvitka, i njezino ostva­
renje ne može spriječiti nikoja sila svijeta. Ali ona je mo­
guća samo na temelju preobražaja, koji ukida vlast čo­
vjeka nad čovjekom, dakle i kapitalista nad radnikom. T ek
onda će čovječanstvo dostići najvišu tačku svojega razvoja.
Najzad će doći „zlatno doba“, o kom su ljudi tisućlje­
ćima sanjali i za kojim su čeznuli. K l a s n o g o s p o d ­
st vo s v r š i t će z an a vi j e k, a s njim i gos­
p o d s t v o m u š k a r c a nad ženom.

1 Morgan, u pomenutoj knjizi, atr. 474 do 475.

 470

Dvadesetideveto poglavlje.

Internacijonalnost.
Život, dostojan čovjeka, za sve, ne može biti stvar
jednog povlaštenog naroda, koji, izolovan od svih ostalih
naroda, ne bi mogao ovo stanje ni zasnovati ni održati.
Cijeli naš razvitak jest proizvod zajedničkog rada nacijo-
nalnih i internacionalnih snaga i odnosa. 1 ma da nacijo-
nalna ideja u mnogome još vlada glavama i služi kao
sredstvo za održanje političke i socijalne vlasti, jer je ova
moguća tek u krugu nacijonalnih granica, mi smo već du­
boko zapali u internacijonalizam.
Trgovački, carinski i brodarski ugovori, svjetski po­
štanski savez, medjunarodne izložbe,* kongresi za medju-
narodno pravo i medjunarodni novčani saobraćaj, ostali
internacijonalni naučni kongresi i savezi, medjunarodne
istraživačke ekspedicije, naša trgovina i promet, naročito
medjunarodni kongresi radnika, koji su nosioci novog vre­
mena i čijem se moralnom utjecaju ima zahvaliti, te je u
proljeće 1890. na poziv njemačkog carstva održana u Ber­
linu prva medjunarodna konferencija za zaštitu radnika, sve
je to svjedočanstvo medjunarodnoga značaja, što ga zauzeše
odnošaji izmedju različitih kulturnih naroda, bez obzira na
njihovu nacijonalnu zatvorenost, koja se sve više narušava.
Nasuprot nacijonalnoj privredi mi govorimo o s v j e t s k o j
p r i v r e d i i pridajemo joj veći značaj, jer o njoj u bit­
nosti zavisi dobro i blagostanje pojedinih naroda. Veliki
dio naših proizvoda zamjenjuje se za proizvode stranih
zemalja, bez kojih ne možemo da već egzistiramo. I kao
što jedna industrijska grana nanosi štetu drugoj, ako u
jednoj od njih nastupi kriza, tako isto kriza obuzme na­
cijonalnu proizvodnju jedne zemlje, ako se proizvodnja
druge ukoči. Odnosi izmedju pojedinih zemalja postaju
sve tješnji, bez obzira na sve prolazne smetnje, kao što
su ratovi i nacionalistička izazivanja, jer njima gospodare
materijalni interesi, najjači od svih ostalih. Ove odnose
pojačava svaki novi prometni put, poboljšanje svakog pro­
metnog sredstva, svaki izum ili usavršenje u procesu pro-
 471

izvodnje, po čemu postaje roba jeftinijom. Lakoća ličnog

saobraćaja izmedju zemalja i naroda, daleko udaljenih
medju se, jest jedan novi bitan faktor u lancu veza. Ise­
ljivanje i kolonizacija jesu druga moćna poluga. Jedan
narod uči se od drugoga, jedan nastoji da drugoga nadvisi
u utakmici. Pored razmjene materijalnih produkata najraz-
ličitije vrsti razmjenjuju se i duševni proizvodi, kako u iz­
vorniku, tako i u prijevodima. Z a milijune postaje nuždom
izučavanje stranih živih jezika. Ali pored materijalne ko­
risti ništa ne pridonosi više tome, da se antipatije uklone
i probude simpatije od upoznavanja sa jezikom i duševnim
proizvodima tudjeg naroda.
Djelovanje toga procesa približavanja, što se vrši na
medjunarodnoj ljestvici, jest to, da različite zemlje p o-
s t a j u s ve s l i č n i j e u s v o j i m s o c i j a l n i m pri­
l i k a m a . Kod najnaprednijih i z b o g t o g a m j e r o ­
d a v n i h kulturnih naroda ta je sličnost već tolika, da
onaj, koji je upoznao ekonomsku strukturu jednog naroda,
pozna u glavnom već i one ostalih. O d prilike tako, kao
što kostur životinja iste vrsti ima istu organizaciju i grad ju,
pa ako čovjek ima njegove pojedine dijelove, može da
teoretski konstruira cijelu životinju.
Daljnja je posljedica ta, da moraju biti i jednake po­
sljedice tamo, gdje postoje jednaki socijalni tem elji: gomi­
lanje velikoga bogatstva i protivno ovome najamno ropstvo,
zarobljivanje masa mašinerijom, vlast bogate manjine nad
masama, sa svim posljedicama, koje slijede otuda.
Mi vidimo doista, da klasne opreke i razredne borbe,
koje bijesne u Njemačkoj, pokreću čitavom Evropom, Sa­
veznim Državama, Australijom i t. d. U Evropi vlada od
Rusije do Portugalske, od Balkana, Ugarske i Italije do
Engleske i Irske isti duh nezadovoljstva, opažaju se iste
pojave socijalnog vrijenja, sveopće revoltiranosti i rasula.
Izvana raznoliki, već prema stepenu razvoja, karakteru pu­
čanstva i obliku njihovoga političkog stanja, u bitnosti su
ovi pokreti posvuda jednaki. Njihov su uzrok duboke
društvene suprotnosti. Svakom se godinom one sve vise
zaoštravaju, vrijenje i nezadovoljstvo prodire sve dublje i
na šire u društveno tijelo, dok konačno jedna pobuda,
 472

možda i neznatna, ne izazove eksploziju, koja će se poput

munje proširiti preko čitavog kulturnog svijeta izazvavši na
bojno polje za i proti sve duhove.
Borba novog svijeta proti starom se rasplamsala. Na
pozornicu dolaze mase, borba se vodi punoćom inteligen­
cije, što još nikada ne vidje svijet ni u jednoj borbi i kao
što ne će nikad više vidjeti u sličnoj borbi. J e r to j e
p o s l j e d n j a d r u š t v e n a b o r b a . Stojeći u početku
dvadesetog stoljeća, mi vidimo, kako se ta borba približava
posljednjoj svojoj fazi, u kojoj pobjedjuju nove ideje.
Novo će se društvo podići na medjunarodnoj osnovi.
Narodi će se zbratimiti, oni će jedan drugome pružiti ruke
i raditi na tome, da novo stanje postepeno prošire na
sve narode na zemlji.1 Jedan narod ne će više dolaziti
drugome kao neprijatelj, da ga eksploatiše i ugnjetava, kao
predstavnik tudje vjere, koju mu hoće da nametne, već
kao prijatelj, koji hoće da uzgoji sve ljude za kulturne.
Kulturni i kolonizatorski radovi novoga društva bit će po
svojoj prirodi i svojim sredstvima isto tako različni od sa­
dašnjih, kao što su oba društva u suštini svojoj različna.
N e će se upotrebljavati ni barut, ni olovo, ni alkohol, ni
biblija; kulturna će se misija preduzimati samo mirnim
sredstvima, koja će učiniti, da barbari i divljaci gledaju u
civilizatorima ne svoje neprijatelje, već svoje d o b r o t v o r e .
Pametni putnici i istraživači znaju već odavna, kako je taj
put uspješan.
K ad se jednom kulturni narodi ujedine u jednu veliku
federaciju, tada će zauvijek „umuknuti ratne bure“. Vječni
mir ne će tada biti san, kao što danas gospoda u uni­
formi hoće da prikažu. Ovo će vrijeme doći, čim narodi
upoznaju prave svoje interese. A ovi se ne će unapre-
djivati ni borbom, ni svadjom, ni oružanjima, sto upro-
pašćuju zemlje i narode, već mirnim sporazumom i za­
jedničkim kulturnim radom. Osim toga se vladajuće klase
i njihove vlade brinu, kao što je gore izloženo, da se

1 „Nacijonalni interes i interes čovječanstva nalaze se danas u

neprijateljstvu. N a jednom višem stupnju civilizacije oba će se interesa
poklopiti i postati jedno." v. Thiinen, Izolirana država.
 473

militarističkim oružanjima i ratovima stane na kraj zbog

njihove ogromnosti. T ako će posljednje oružje, kao i to­
lika prije njega, otići u muzeje, neka buduća pokoljenja
vide, kako su se prošle generacije hiljadama godina klale
kao divlje životinje — dokle čovjek konačno nije trium-
firao nad životinjom u sebi.
D a su samo nacijonalne osobitosti i suprotnosti interesa
— koje vladajuće klase u svim zemljama umjetno pod-
strekavaju, da bi u zgodnom času dobile u jednom velikom
ratu kanal za odvodjenje opasnih struja — ono, što izaziva
ratove, potvrdjuje jedna izjava pokojnoga generala feld-
maršala M o 11 k e a. U prvom svesku njegove ostavštine,
koji obradjuje njemačko-francuski rat od 1870— 71., veli
se medju ostalim i ovo u uvodnim opaskam a:
„ Do k l e n a r o d i ži vu o d i j e l j e n i m život om,
bi t će i n e p r i j a t e l j s t a v a , k o j a se mogu i z r a v ­
n a t i s a m o o r u ž j e m , ali j e ž e l j e t i u i n t e r e s u
č o v j e č a n s t v a , d a r a t o v i p o s t a n u rj edj i , kao
što su p o s t a l i strašniji."
Eto, ovaj zasebni nacijonalni život, to jest neprijateljsko
ogradjivanje jednog naroda proti drugom, iščezava sve više
u prkos svim suprotnim nastojanjima, da se održi, i bu­
duće generacije moći će bez muke ostvariti i one zadatke,
na koje su genijalne glave mislile odavna i za čija su rije-
šenja činile bezuspješne pokušaje. V eć je Condorcet imao
ideju, da uvede u život jedan opći svjetski jezik. A ne­
kadašnji predsjednik Saveznih Država, pokojni Ulysses
Grant, rekao je u jednom govoru: „Pošto su trgovina, na­
stava i brzi prenos misli i materija pomoću telegrafa i pare
promijenili sve, ja vjerujem, da Bog priprema svijet, da
postane j e d a n narod, da govoii j e d a n jezik, da po­
stigne takvo savršenstvo, u k o m e v i š e n e ć e b i t i
p o t r e b n e ni v o j s k e ni r a t n e m o r n a r i c e . " N a­
ravno, kod jćdnog punokrvnog yankeea dragi Bog igra
ulogu izravnjavanja, koje je jedino proizvod historijskog
razvoja. N e treba se tome čuditi. Licemjerstvo ili čak i
borniranost u pitanjima religije nigdje nije veće, nego u
Saveznim Državama. Što manje državna vlast svojom or­
ganizacijom upravlja masama, u toliko više mora to činiti
 474

religija, crkva. O tuda buržoazija izgleda uvijek najpobožnija

tamo, gdje je državna vlast ^najslabija. Pored Saveznih
Država u Engleskoj, Belgiji, Švicarskoj. I revolucijonarac
Robespierre, koji se glavama aristokrata i popova sigraše
ka loptama, bio je, kao što je poznato, vrlo religijozan,
radi čega je dao svečano uspostaviti najviše biće, koje je
kratko vrijeme prije toga — isto tako neukusno — kon­
venat objavio kao zbačeno. 1 pošto su se prije velike re­
volucije najlakoumniji i najblaziraniji aristokrati u Francuskoj
razmetali svojim ateizmom, Robespierre ga je smatrao ari­
stokratskim i denuncirao ga je pred konventom u svome
govoru o najvišem biću ovim riječima: „ A t e i z a m j e
a r i s t o k r a t s k i . Ideja o najvišem biću, koje bdije nad
potlačenom nevinošću i kažnjava triumfatorski zločin, pot­
puno je demokratska. K a d B o g a n e bi b i l o , m o r a o
bi s e j e d a n t a k a v i z m i s l i t i . " Kreposni je Robes­
pierre slutio, da njegova kreposna buržoaska republika ne
može izgladiti socialne opreke, o t u d a vjerovanje u naj­
više biće, koje vrši odmazdu i gleda da izravna ono, što
u njegovo vrijeme ljudi još nijesu mogli izravnati, otuda je
i vjera bila jedna nužda za prvu republiku.
Ovo će vrijeme proći. Jedan kulturni napredak iza­
zvati će drugi, čovječanstvo će postavljati sebi uvijek
nove zadatke i dospjeti do takvog kulturnog razvitka, koji
ne će više znati za narodnosnu mržnju, ratove, religijozne
borbe i slične natražnosti.

Trideseto poglavlje.

Pitanje naseljenosti i socijalizam.

1. Strah od prenapučenosti.
Ima ljudi, koji p i t a n j e n a s e l j e n o s t i smatraju
najvažnijim i najaktuelnijim od svih pitanja, jer prijeti opas­
nost od „prenapučenosti", šta više, ona već postoji. Ovo
se pitanje mora pretresati specijalno sa medjunarodnog sta­
jališta, jer ishrana i razmještaj naroda postaju sve vise
 475

medjunarodna stvar. Oko zakona o naseljenosti vodjene su

poslije Malthusa mnoge prepirke. U sv6me djelu, koje je
postalo slavno i glasovito, „Prilog principu naseljenosti
koje Karl Marx označuje „djački površnim i popovski iz-
deklamovanim plagijatom iz Sir Jamesa Stewarta, Town-
senda, Franklina, W allacea itd.“, „bez ijedne samostalne
ideje“, Malthus iznosi gledište, da ljudstvo ima tendenciju,
da se umnožava u geometrijskoj progresiji (1, 2, 4, 8, 16,
32 itd.), dok se hrana može da uvećava tek u aritmetičkoj
progresiji (1, 2, 3, 4, 5 itd.). Nužna posljedica toga jest,
da se izmedju broja ljudi i količine hrane brzo javila ne-
razmjernost, koja neminovno vodi bijedi u masi i pomoru
u masi. Z ato je potrebno „uzdržavati se “ od pravljenja
djece. Ne smije se ženiti onaj, koji ne ima dovoljno sred­
stava za ishranu svoje porodice, jer za „stolom prirode**
nema mjesta za potomstvo.
Strah od prenaseljenosti vrlo je star. Njega je bilo, kao
što ispitivanja u spomenutom spisu pokazuju, već kod Grka
i Rimljana, a tako isto pri izlazu iz srednjeg vijeka. O n je
vladao Platonom i Aristotelom, Rimljanima, sitnim gradja-
nima srednjega vijeka, on je vladao i nad Voltaireom, koji
je o tome štampao jednu raspravu u prvoj četvrti osam­
naestog vijeka. Drugi su se književnici ugledali u njega,
dok se najposlije u Malthusu nije javio onaj, koji je ovim
strahovanjima dao najjači izraz.
Strah od prenaseljenosti javlja se uvijek u perijodama
socijalnog raspadanja. O pće nezadovoljstvo, koje se tada
javlja, hoće da se pripiš'e u prvom redu suvišku ljudi, a
ne nedostatku životnih namirnica i načinu pribavljanja i
podjele njihove
Svako izrabljivanje čovjeka po čovjeku osniva se na
klasnoj vladavini. A prvo i najbolje sredstvo klasne vlada­
vine jest zauzimanje zemljišta. Iz zajedničkog posjeda po­
staje postepeno privatni posjed. Masa ostaje bez vlasništva
i primorana je, da svoju porciju životnih namirnica zara-
djuje u službi kod imućnih. U takvim prilikama svaki pri­
raštaj u porodici ili novi konkurenat pada kao teret. Javlja
se sablast prenaseljenosti, koja u toliko veći strah širi, u
koliko se zemlja sve više monopolizira, a u produktivnosti
 476

gubi, bilo što se dovoljno ne obradjuje, ili što se najbolje

zemljište pretvara u pašnjake, ili što se kao lovna oblast
rezervira za uživanje gospodarovo i tako otkida obradji-
vanju za ishranu naroda. Rim i Italija trpjeli su najveću
oskudicu u hrani, kada se zemlja nalazila u rukama otpri­
like tri tisuće latifundijskih posjednika. O tuda očajni uzvik:
Latifundija uništavaju Rim. Zemljište Italije bilo je pretvo­
reno u ogromne lovske oblasti ili u vrtove za uživanje
plemićskih posjednika, a često je ležalo neobdjelano, jer je
obradjivanje robovima bilo skuplje, nego li cijena žitu, koje
se dovozilo iz Afrike i Sicilije, stanje, koje je širom otvo­
rilo vrata lihvarenju sa žitom, kojim se bavilo opet u prvom
redu bogato plemstvo Rima. T o je bio glavni razlog, da
se napusti obdjelavanje domaće zemlje. Plemstvo je dobi-
jalo na lihvi sa žitom više, nego na proizvodjenju žita na
svom ladanju.
U takvim su se odnosima rimski gradjani ili osirotjelo
plemstvo radije odricali braka i djece, što nije moglo biti
spriječeno svima premijama, koje su se davale na zaklju­
čenje brakova i djecu, da bi se spriječilo umanjivanje vla­
dajuće klase.
Slična se pojava javila krajem srednjega vijeka, pošto
su plemstvo i svećenstvo u nizu vjekova svima sredstvima
lukavstva i nasilja lišili vlasništva mnogobrojne seljake i
i prigrabili sebi općinsku zemlju. Z bog pretrpljenih zlostav­
ljanja seljaci su se bunili, no bili su potučeni, a plemstvo
je tek tada nastavilo svoj otimački zanat još na višoj
ljestvici, što su reformovani knezovi prakticirali i prema
crkvenim dobrima, uslijed čega je broj hajduka, prosjaka i
skitnica porastao kao nikada prije. Njihov je broj bio naj­
veći poslije reformacije. Izvlašteno seosko stanovništvo teklo
je u gradove. A ovdje su, zbog uzroka, koje smo prije
naveli, životni odnosi postajali sve gori i tako se „prena­
pučenost*1 javila posvuda.
Pojava Malthusova pada u onu perijodu engleske indu­
strije, kada su uslijed novih pronašašća Hargreavesovih,
Arkwrightovih i W attovih nastali silni preobražaji u meha­
nici i tehnici, koji su provedeni poglavito u pamučnoj i
platnenoj industriji i ostavili bez kruha desetine hiljada
 477

radnika dotičnih kućnih industrija. Koncentracija posjeda i

razvitak krupne industrije uzeli su u ono vrijeme u E n­
gleskoj velike dimenzije. Sa brzim porastom bogatstva na
jednoj strani brzo je rasla bijeda mase na drugoj strani. U
jedno takvo doba vladajuće klase, koje su imale sve raz­
loge, da postojeći svijet smatraju najboljim, morale su tražiti
jedno vjerovatno objašnjenje za jednu tako protuslovnu
pojavu, kao što je osiromašivanje masa uslijed sve većeg
bogatstva i najvećeg cvjetanja industrije. Ništa zgodnije,
nego krivicu pripisati suviše brzom namnožavanju radnika
radjanjem djece, a ne tome, što su oni učinjeni suvišnima
procesom kapitalističke proizvodnje i akumulacijom zemlje
u rukama lordova. U takvim prilikama „djački površni,
popovski izdeklamovani plagijatu Malthusov sadrži objaš­
njenje postojećeg zla, koje odgovara najskrivenijim mislima
i željama vladajuće klase i koje ju pred svijetom oprav­
dava. Tim e se tumači i ogromno odobravanje, koje je naišao
na drugoj strani. Malthus je za englesku buržoaziju r e k a o
u p r a v o v r i j e m e p r a v u r i j e č i t a k o j e, u s ­
p r k o s t o m e , š t o n j e g o v s p i s n e m a ni j e d n e
j e d i n e „ s a m o s t a l n e mi sl i ", p o s t a o v e l i k
i s l a v a n č o v j e k , a n j e g o v o i m e n a z i v za
čitavuteoriju.1

2 Proizvodnja u prenaseljenosti.
Prilike, koje su izazvale kod Malthusa očajni krik i
njegove brutalne teorije — on ih je uputio radničkoj klasi
i tako zajedno s neuspjehom požeo i porugu — poslije
toga su se od decenija do decenija još jače rasprostrle.
N e samo u otadžbini Malthusovoj, u Velikoj Britaniji, već
u svim zemljama na svijetu sa kapitalistićkim načinom pro­
izvodnje, koji povlači za sobom ekstenzivni sistem u poljo­
privredi i podjarmljenje masa mašinerijom i fabrikom. ^Ovaj
se sistem sastoji, kao što je pokazano, u tome, što je
radnik odvojen od sredstava za rad, bila ona zemlja ili
1 Što su Darwin i drugi postali takodjer pristašama Malthusovim,
pokazuje samo to, kako nedostatak ekonomskih studija vodi k najjedco-
stranijim posmatranjima u prirodonaučnoj oblasti.
 478

alat, i što su sredstva za rad prešla u ruke kapitalista. Taj

sistem stvara neprestano nove grane industrije, razvija ih i
koncentriše, ali i baca stalno nove mase naroda na ulicu,
čini ih „prekobrojnima". U mnogom pogledu on ide na
ruku, kao u starom Rimu, latifundijama sa svim njihovim
posljedicama. Irska je klasična zemlja u Evropi, koju je
engleska ekspanzivna privreda najgore pogodila. O na je
imala već 1874. 12,378.244 akra livada i pašnjaka, a samo
3,373.508 akra oraće zemlje, i svake godine stanovništvo
se smanjuje, a oranice se pretvaraju u livade i pašnjake za
ovce i goveda i u lovačke oblasti za lordove.1 (Godine
1908. 14,805.046 akra lhada i pašnjaka, a 2,328.906 akra
oranice). Irska oranica nalazi se kao zakup u rukama veli­
kog broja malih i najmanjih zakupnika, koji nisu u stanju
da iskoriste zemlju u većim razmjerima. Tako pruža Irska
izgled zemlje, koja se iznova vratila od zemljorada k sto­
čarstvu. Pri tom je stanovništvo, koje je početkom devet­
naestog vijeka brojilo preko 8 milijuna glava, opalo danas
na 4, 3 milijuna, a još su uvijek nekoliki milijuni „preko­
brojni". Pobuna Iraca protiv Engleske tumači se ovim vrlo
jednostavno. Š k o t s k a pokazuje u svojim odnosima vla­
sništva i obdjelavanja zemlje posve sličnu sliku kao Irska.2

1 Ferdinand Freiligrath pjeva u dirljivoj pjesmi „Irska" :

T ako se stara gospodar, da ga jelen i vo,
T o jest: da ga njegov seljak tovi,
Um jesto da isuši svoje dolove
V i ih znate v e ć : irske bare I
O n ostavlja zemlju da leži bez koristi,
N a kojoj bi se struk do struka njihao ;
O n je ostavlja ludo vodenoj kokoši,
Vivku i divljoj patci.
1 eto, prokletstvo: — Močvare
1 pustoš od četiri milijuna milja.
‘2 ,,D v a m i l i j u n a a k r a , koji obuhvataju n a j p l o d n i j u zemlju
Škotske, postali su potpuno p u s t i . Prirodna trava u predjelu Glen Tilt
spada u najhranivije trave u grofoviji P e r th ; Deer forest (divlji park) u
predjelu Ben Auldera bijaše najbolji pašnjak u prostranoj oblasti Ba-
den och a; jedan dio Black Mount Foresta bio je najboljiškotski pašnjak
za crne ovce. O prostranosti zapuštene i opustjele zemlje za 1 o v a č k a
u ž i v a n j a može se stvoriti predodžba iz toga, što ona obuhvata veći
prostor, nego što je cijela grofovija Perth. Gubitak, koji zemlja uslijed
 479

Slično se stanje ponavlja u U g a r s k o j , koja je tek po­

sljednjih decenija stupila u moderni razvitak. Zemlja, tako
bogata radnim zemljištem kao malo koja u Evropi, zadu­
žena je, njeno stanovništvo osiromašilo i dopalo lihvarskih
šaka. U očajanju iseljava se u masama. Ali zemlja je kon­
centrirana u ruke modernih kapitalističkih magnata, koji
vode sa šumama i njivama najekstenzivniju privredu, tako
da će Ugarska doskora prestati biti zemlja, koja izvozi
žito. Slično je stanje i u Italiji. U Italiji je političko jedin­
stvo naroda, kao i u Njemačkoj, išlo na ruku kapitali­
stičkom razvitku, ali vrijedni seljaci iz Piemonta i Lom­
bardije, Toscane, Romagne i Sicilije osiromašuju sve više
i propadaju. V eć se iznova počimaju stvarati močvare i
bare tamo, gdje su bili još pred nekoliko decenija dobro
obradjeni vrtovi i njive sitnih seljaka. Pred vratima Rima,
u takozvanoj Campagni, leži zapušteno stotinu hiljada hek­
tara zemlje, u predjelu dakle, koji je nekada bio najbuj-
niji u starom Rimu. Močvare pokrivaju zemlju i izdišu
svoje otrovne mijazme. Kad bi se primjenom zgodnih sred­
stava uredili temeljiti kanali i dobro navodnjavanje, stanov­
ništvo Rima dobilo bi bogat izvoz hrane i uživanja. Ali
Italija pati od žudnje da bude velevlast, ona upropaštuje
stanovništvo lošom upravom, militarističkim i mornaričkim
oružanjem i „kolonizacijama", i tako nema sredstava za
kulturne zadatke, kao što je taj, da Campagnu učini plod­
nom. Slično stanje ovome u Campagni jest i u Južnoj Ita­
liji i Siciliji. O va, nekada žitnica Rima, sve više osiroma­
šuje ; iscrpljenijeg, oskudnijeg, zlostavljenijeg stanovništva
nema u cijeloj Evropi. Sinovi najljepše zemlje u Evropi
poplavljuju pola Evrope i Amerike kao nadničari ili se u
grupama zauvijek iseljavaju, jer ne će da umru od gladi
na očinskoj zemlji, koja nije njihovo vlasništvo. Malarija,

ovog silnog opustošenja u izvorima proizvodnje ima, može se cijeniti po

tome, sto bi zemlja divljeg parka Đen Auldera mogla ishraniti 15.000
ovaca i što ona čini, samo jedan t r i d e s e t i d i o c j e l o k u p n e l o ­
v a č k e o b l a s t i u Š k o t s k o j . . . Sva je ova lovačka zemlja skroz
neproduktivna . . . O na bi se mogla bez uštrba potopiti u valovima Sje­
vernog mora.'* Londonski „Economist*', 2. srpnja 1866, citiran kod Karla
Marža, K apital, 1. svezak, 2. izdanje.
 480

ona strašna groznica, širi se po cijeloj Italiji u takim d i­

menzijama, da je vlada, u strahu od nje, već 1882. nare­
dila istraživanje, koje je dalo žalosni rezultat, da je od 69
provincija zemlje ova bolest u velikoj mjeri snašla 32, 32
su već dohvaćene, a samo je još 5 ostalo poštedjeno.
Bolest, koja je prije bila poznata samo na selu, prodrla je
u gradove, jer tamo nagomilani proletarijat, uvećan proleta­
riziranim seoskim stanovništvom, čini ognjište za zarazne
bolesti.

3. Siromaštvo i plodnost.

S koje god strane posmatrali kapitalistički privredni si­

stem, uvjeravamo se, da bijeda i nevolja masa nijesu po­
sljedica oskudice u sredstvima za hranu i život, već i
posljedica nejednake njihove podjele i naopakog načina
privredjivanja, koji jednima daje u izobilju, a druge pri­
morava na skapanje. Malthusove tvrdnje imaju smisla samo
sa gledišta kapitalističkog načina proizvodnje. Na drugoj
strani sam kapitalistički način proizvodnje goni djecu u
proizvodnju ; njemu su potrebne jeftine dječje „ruke' za
radionice i tvornice. Kod proletera postaje rad djece nekom
vrsti računa, ona moraju sama sebi steći sredstva za život.
Proletarac u kućnoj industriji primoran je da ima mnogo
djece, jer u tom leži jedna garancija za njegovu sposobnost
u konkurenciji. T o je jamačno užasan sistem, on pojačava
osiromašenje radnika i njegovu zavisnost od poduzetnika.
Proletarac je prisiljen da radi za sve bjedniju nagradu. 1
svaka ustanova radničke zaštite, svaki viši izdatak za ovu
ili onu socijalnu dužnost, koji ne obvezuje poduzetnika i
za kućne radnike, koji za njega rade, podstiće ga, da pro­
širi krug kućnih radnika; kućna industrija daje poduzetniku
koristi, kakve mu lako ne pruža nijedan drugi oblik pro­
izvodnje, predpostavljajući, da se on može provesti prema
prirodi proizvodnog procesa.
No kapitalistički proizvodni sistem stvara ne samo
hiperprodukciju robe i radnika, već i inteligencije. 1 inteli­
gencija obezbjedjuje sebi opstanak sve teže, ponuda uvijek
 481

nadmašuje potragu. Samo jedno nije u ovom kapitalističkom ^

svijetu suvišno, a to je kapital i njegov vlasnik, kapitalista.
A ko su buržoaski ekonomi malthusijanci, oni su ono,
što u buržoaskom interesu moraju da budu, samo svoje
buržoaske mušice ne treba da prenose na socijalističko
društvo. John Stuart Mill v e li: „Komunizam je upravo ono
stanje stvari, kod kojega se smije očekivati, da će se javno
mišljenje najintenzivnije izjaviti proti ovoj vrsti samožive
neumjerenosti. Svako namnožanje naroda, koje bi umanjilo
ugodni položaj stanovništva ili povećalo njegove napore,
moralo bi imati kao posljedicu za svakog pojedinca u
društvu neposrednu i očiglednu bijedu, a ona se tada ne
bi mogla pripisati samoživosti poslodavaca ili nepravednim
povlasticama bogataša. U tako promijenjenim prilikama ne
bi moglo izostati, da javno mišljenje ne pokaže svoje nego­
dovanje, a ako ono ne bi bilo dovoljno, da se kaznama
ma koje vrsti uguši ova ili koja druga za društvo štetna
neuzdržaljivost. Prem a tome komunistička teorija ne zaslu­
žuje nikako naročiti prigovor sa gledišta opasnosti od pre-
napučennosti; šta više, ona se preporučuje time, što ima
tendenciju, da ovo zlo u velikoj mjeri spriječava. “ A pro­
fesor A d . W agner veli na strani 376. Rausovog „U džbe­
nika političke ekonomije'*: „Najmanje bi se u jednom soci­
jalističkom društvu mogla priznati sloboda braka i sloboda
radjanja djece." O ni dakle polaze od pretpostavke, da je
težnja za prenaseljenošću zajednička svim društvenim sta­
njima, ali obojica pripisuju socijalizmu osobinu, da će odnos
stanovništva i hrane moći dovesti u ravnotežu bolje, nego
svaki drugi društveni oblik. Posljednje je tačno, prvo nije.
Bilo je doduše pojedinih socijalista, koji zaneseni Malt-
husovim idejama strahovahu, da opasnost od prenaseljenosti
„stoji blizu". A li je ovih socijalističkih malthusijanaca ne­
stalo. Dublji pogled u narav i suštinu buržoaskog društva
naučio ih je nečemu boljem. A i tužaljke naših agraraca
pokazuju nam, da mi proizvodimo — sa gledišta svjetskog
tržišta — i suviše hrane, tako, da niske cijene, koje otuda
potiču, čine njezinu proizvodnju nerentabilnom. _ ^
Naši malhusijanci uobražavaju sebi, a zbor buržoaskih
predstavnika ponavlja za njima bez smisla, da će socijalis-
A. Bebel: Ž ena I wocljallzam. 31
 482

tičko društvo, u kome postoji slobodan izbor ljubavi i

život dostojan čovjeka, postati „stajom kunića"; da će
potonuti u neograničeno spolno uživanje i proizvodjenje
djece u masi. M ože se očekivati baš suprotno. Dosada su
imali prosječno najveći broj djece ne bolje situirani slo­
jevi, već obratno, najgore situirani. Može se čak bez pre­
tjeravanja reći . - u k o l i k o j e o s k u d n i j i p o l o ž a j
j e d n o g p r o l e t e r s k o g sloja, u t oliko je pro­
sječno obilatiji b l ag os lov u djeci, izni­
m a k a i ma i na j e d n o j i na d r u g o j s t r a ni .
T o potvrdjuje i Virchow, koji je sredinom prošlog vijeka
p isao: „Kao što engleski radnik u svojoj najdubljoj poto-
nulosti, u najvećoj otupjelosti duha zna na kraju krajeva
još jedino za dva izvora uživanja, za, pijanstvo i spolno
općenje, tako je i stanovništvo gornje Sleske koncentriralo
p r i j e m a l o g o d i n a sve želje, svu težnju na ove
dvije stvari. Uživanje rakije i podmirenje spolnog nagona
potpuno su ovladali njima, i tako se lako dade objasniti,
što je to stanovništvo isto tako brzo raslo u broju, kao
što je gubilo na fizičkoj snazi i ćudorednosti."
Karl Marx daje u „Kapitalu" sličnu izjavu pišući:
„Faktično ne samo broj rodjenja i smrtnih slučajeva, već
apsolutna većina porodica stoji u obratnom razmjeru prema
visini najamnice, dakle prema količini životnih sredstava,
kojom raspolažu različite kategorije radnika. O v a j z a k o n
kapitalističkog drušva zvoni besmisleno
m e d j u d i v l j a c i m a ili č a k c i v i l i z i r a n i m ko­
l o n i s t i m a . O n podsjeća na sirovu produkciju živo­
tinjskih vrsta, koje su individualno slabe i izložene zatira­
nju." Dalje citira Marx Lainga, koji v e li: „Kad bi se sav
svijet nalazio u povoljnim prilikama, brzo bi o pustio/
Laing je dakle suprotnog mišljenja M althusovu: dobar način
života pridonosi ne umnožavanju, već opadanju poroda.
Slično veli i H erbert S p e n c er: ,,U v i j e k i p o s v u d a
se usavršavanje i sposobnost održanja potomstva sukob­
ljavaju medju sobom. O tuda slijedi, da će dalji razvitak
čovječanstva imati za posljedicu v j e r o v a t n o o p a d a-
n j e umnožavanja. “ Ovdje se dakle slažu mišljenja ljudi,
koji stoje inače na potpuno različitim gledištima, a njihovom
shvatanju pridružujemo se i mi.
 483

4 . Nedostatak ljudi i suvišak hrane.

Cijelo pitanje naselja moglo bi se ukratko riješiti re­
kavši, da strah od prenaseljenosti ne ima u doglednom
vremenu nikakva smisla, jer se nalazimo pred jednim su-
viškom hrane, koji svake godine prijeti čak da bude veći,
i da ima više smisla briga oko toga, kuda ćemo s tolikim
bogatstvom, nego li oko toga, hoće li ono biti dovoljno.
Proizvodjačima životnih namirnica bila bi najveća želja brži
porast potrošača. Ali naši su malthusijanci u prigovavaranju
nepotrebni i protiv njih moramo ustati, da im ne bi ostao
izgovor, kako im se ne zna odgovoriti.
O ni tvrde, da opasnost prenaseljenosti u skoroj buduuć-
nosti leži u zakonu „opadanja zemljišnog prinosa". Naše
kulturno zemljište postaje „umorno za prinos", sve veće
žetve ne mogu se više očekivati, a pošto zemljište spo­
sobno za kulturu, koje se još može obdjelavati, postaje
sve rjedje, to je opasnost od nedostataka hrane pri daljem
porastu stanovništva neposredna. U ovom djelu, u poglav­
ljima o poljoprivrednom iskorišćivanju zemlje, već je, kako
mislimo, nepobitno dokazano, kolike goleme napretke čo­
vječanstvo može učiniti u pogledu dobijanja novih količina
hrane čak i sa gledišta današnje nauke o obradbi zemlje,
ali hoćemo da priložimo tome novih primjera. Jedan vrlo
valjani veleposjednik i priznati narodni gospodar, dakle
čovjek, koji u oba pravca daleko natkriljuje Malthusa, rekao
je već 1850., dakle u vrijeme, kad je još agrikulturna ke­
mija ležala u povojim a: „Produktivnost proizvodnje siro­
vina, naročito h r a ne, ne će u buduće zaostajati za pro-
duktivnošću u fabrikaciji i tra n s p o rtu ... T ek u našim da­
nima počima agrikulturna kemija otvarati izglede za poljo­
privredu, koji će bez sumnje zavesti još u mnogu zabludu,
a li k o j i će na k r a j u k r a j e v a s t v a r a n j e h r a n e
d o v e s t i u z a v i s n o s t od d r uš t va , kao št o danas
leži u n j e g o v o j vl asti , k o l i k o će i k a k v o g će
p l a t n a p r o i z v e s t i , samo kad ima gotova pam uka."1
Justus v. Liebig, tvorac agrikulturne kemije, misli, „da
je zemlja neiscrpiva i da neprekidno daje najobilatije žetve,
1 Rodbertus, Prilog tumačenju socijalnog pitanja. 1850.
 484

ako ima u dovoljnoj količini ljudskog rada i sredstava za

gnojenje4*. Zakon opadanja zemljišnog prinosa Malthusova
je tvrdnja, koja je mogla biti prihvaćena u njegovo vrijeme
sa vrlo nerazvijenim poljoprivrednim stanjem, ali koja je
odavno oprovrgnuta naukom i iskustvom. Sta više, zakon
je : P r i n o s j e d n o g p o l j a s t o j i u u p r a v n o m
r a z m j e r u p r e m a l j u d s k o m r a d u , k o j i se na
n j e g a u p o t r i j e b i (uključivši ovamo znanost i teh­
niku), i p r e m a d j u b r e t u , k o j e s e n a n j e g a
d o b r o u t r o š i . Kad je sitnoseljačkoj Francuskoj bilo
moguće, da svoj zemljišni prinos u posljednjih devedeset
godina više nego učetverostruči, dok se stanovništvo nije
ni udvojilo, to se mogu očekivati potpuno drugi rezultati
od društva sa socijalističkom privredom. Naši malthusijanci ne
vide dalje, da pri današnjim odnosima ne ulazi u obzir samo
naše zemljište, već zemljište cijelog svijeta, t. j. većim dijelom
zemlje, čija plodnost daje dvadeset, trideset i još više puta
toliko, koliko naše zemljište iste veličine. Zemlja je doduše
prilično jako zauzeta od ljudi, ali s a i z u z e t k o m j e d ­
n o g m a l o g d i j e l a o n a n i j e n i g d j e t a k o o b-
d j e l a n a i i s k o r i š ć e n a , k a o š t o bi m o g l a
b i t i o b d j e l a n a i i s k o r i š ć e n a . Ne samo da bi
Velika Britanija mogla proizvesti veću količinu hrane, nego
danas već i Francuska, Njemačka, Austrija i još u daleko
većem stepenu ostale zemlje u Evropi. U malom Wiirt-
tembergu sa njegovih 879.970 hektara zemlje, zasijanih
žitom, mogla bi se samo primjenom parnog pluga pro­
sječna žetva podići od 6,140.000 centi na 9,000.000 centi
žita.
E v r o p s k a Rusija, uzimajući za mjerilo stanje stanov­
ništva u Njemačkoj, mogla bi ishraniti mjesto oko 100 mi­
lijuna, koliko danas broji, 475 milijuna. Danas broji ev­
ropska Rusija otprilike 19 ’4 stanovnika po kvadratnom
metru, Saska preko 300.
Istina je, da Rusija ima prostranih oblasti zemlje, ko­
jima je klima onemogućila veću plodnost, ali na jugu ima
klimu i plodnost zemlje, kakva Njemačkoj ni izdaleka nije
poznata. Dalje, sa porastom naseljenosti i kulture zemlje
izazivaju se promjene u klimi, koje se danas ne dadu iz­
 485

mjeriti Posvuda, gdje se čovjek skuplja u gustim masama,

vrše se i klimatske promjene. Mi pridajemo ovim poja­
vama premalo značenja, mi ih čak nijesmo kadri ni iz­
mjeriti u cijelom opsegu, jer nemamo zato povoda, a kako
stvari danas stoje, ni mogućnosti za eksperimente u veli­
kom. T ako isto i danas tako rijetko naseljena Švedska i
Norveška sa njihovim ogromnim šumama, neiscrpnim bo­
gatstvom kovina, sa njihovim rijekama i morskim oblastima
mogle bi biti bogat izvor za ishranu jednoga gusto nase­
ljenog stanovništva. U današnjim prilikama nije moguće
steći zgodnih sredstava i ustanova, koje bi otvorile pristup
k bogatstvu ovih zemalja, i tako se jedan dio raštrkanog
stanovništva iseljava.
Sto se o sjeveru može da reče, dobija dileko veće
značenje za jug Evrohe : za Portugalsku, Spaniju, Italiju,
Grčku, zemlje oko Dunava, Ugarsku, Tursku i t.d. Naj­
povoljnija klima, zemlja bujna i plodna, kakva se teško
nalazi u najboljim predjelima Saveznih Država, davala je
nekad nebrojenom stanovništvu n a j b o g a t i j u hranu.
Trule političke i socijalne prilike ovih zemalja učinile su,
da stotine hiljada žitelja iz Evrope isele preko oceana,
mjesto da ostanu u otadžbini ili da se nastane u onim zem­
ljama, koje su mnogo bliže i ugodnije za stanovanje. Cim se ov­
dje budu našle pametne socijalne i političke ustanove, bit
će potrebni novi milijuni ljudi, da se ove prostrane i plodne
zemlje podignu na viši kulturni stepen.
Z a dugo vrijeme mi imamo u Evropi, da bismo b a r
d o n e k l e postigli više kulturne ciljeve, ne suvišak, već
prije n e d o s t a t a k u ljudima, a u takvim je okolnostima
apsurdno podavati se ma kakvoj bojazni zbog prenaselje­
nosti.1 Pri tom se mora uvijek imati na umu, da iskoriš-
ćenje postojećih izvora hrane primjenom nauke i rada n e
zn a za g r a n i c e i s v a k i dan donosi n a mn o v a

1 T o naročito vrijedi o Njemačkoj. U prkos neprestanom namno-

žavanju pučanstva tako je isto stalno i opadanje njegovo u iseljivanju:
ono je primjerice 1891- brojilo 1 2 0 .0 8 9 glava, 1907. još satno 3 1 .6 9 6
glava. Naprotiv je poraslo useljavanje, jer u različitim industrijskim gra­
nama (ali domaćih radnika. Broj useljenih bio je primjerice 1900.
7 5 7 .1 5 1 , a godine 1905. — 1 ,0 0 7 .1 4 9 .
 486

o t k r i ć a i p r o n a l a s k e , k o j i u m n o ž a v a j u iz­
v o r e za d o b i j a n j e hrane.
Idemo li od Evrope u druge dijelove svijeta, n e d o ­
s t a t a k na l j u d i m a i s u v i š a k u z e ml j i po­
k a z u j e s e j o š u m n o g o v i š e m s t e p e n u . Naj­
plodnije i najbujnije oblasti na zemlji leže još p o t p u n o
ili skoro potpuno neiskorišćene, jer se njihova obradba i
eksploatacija ne može da otpočne sa nekoliko hiljada ljudi,
v e ć se t r a ž e k o l o n i j e sa m a s o m od m n o g o
m i l i j u n a , d a bi s e b a r d o n e k l e z a g o s p o d a ­
r i l o p r e b u j n o m p r i r o d o m . Ovamo dolaze pored
ostalih centralna i južna Amerika, jedan teren sa stotinama
hiljada kvadratnih milja. Argentina je 1892. kultivirala tek
oko 5 milijuna hektara, a zemlja ima na raspoloženju 96
milijuna hektara plodnog zemljišta. U južnoj Americi ima
zemlje, zgodne za uspijevanje pšenice, koja leži još neob-
djelana, najmanje na 200 milijuna hektara; Savezne Države,
Austrougarska, Velika Britanija i Irska, Njemačka i Fran­
cuska zajedno imaju za strmna žita samo oko 105 mili­
juna hektara obradjene zemlje. C a r e y je tvrdio prije
četrdeset godina, da je sama dolina Orinoka sa 360 milja
dužine kadra da pruži toliku količinu hrane, k o l i k o j e
p o t r e b n o c j e l o k u p n o m č o v j e č a n s t v u . U z­
mimo samo polovicu toga, preobilato je. Svakako bi sama
Južna Amerika mogla ishraniti v i š e p u t a toliko ljudi,
koliko ih danas na zemlji ima. Hraniva vrijednost jednog
terena, zasadjenog bananima, i isto tolikog terena, zasijanog
pšenicom, odnosi se kao 133 prema 1. Dok naša pšenica
na povoljnom zemljištu nosi dvanaesterostruki do dvade-
seterostruki plod, riža daje u svojoj domovini 80 do 100-
struki, kuruza 250 do 300 struki, a u gdjekojim predje­
lima, kao na primjer na Filipinima, prihod riže cijeni se
na 400struku količinu sjemena. Kod svih ovih hrana bilo
je pitanje u tome, da se pripravom učine što hranivijima.
U pitanjima prehrane kemija ima pred sobom neiscrpivo
polje razvitka.
Centralna i Južna Amerika, naročito Brazilija, k°ja je
sama skoro tako velika kao cijela Evropa — Brazilija ima
8,524 000 četvornih kilometara s oko 22 milijuna stanov-
 487

nika napram Evropi s 9,897.010 četvornih kilometara i

otprilike 430 milijuna stanovnika — nabrekle su bujnošću
i plodnošču, koja izaziva udivljenje i čudo svih putnika, a
ove su zemlje neiscrpivo bogate i rudama i metalima. Ali
one su za svijet još gotovo zatvorene, jer je njihovo sta­
novništvo indolentno, brojno slabo i kulturno stoji prenisko,
da bi postalo gospodar silne prirode. Kako stvar izgleda
u Africi, pokazala su nam otkrića posljednjih decenija. 1
ako jedan dio centralne Afrike ne će nikad biti upotrebljiv
za evropsku kulturu zemlje, druge teritorije velikog opsega
dade se veoma dobro iskoristiti, čim se postupa po razumnim
principima kolonizacije. S druge strane ima u Aziji pro­
stranih, plodnih zemalja, koje mogu hraniti nebrojene mili­
june ljudi. Prošlost nam je pokazala, kako tamo u sada
neplodnim, gotovo pustim predjelima blaga klima izmami
zemlji bogatu hranu, ako čovjek razumije, da joj dovede
blagoslovljenu vodu. Sa uništenjem veličanstvenih vodovoda
i ustanova za navodnjivanje u prednjoj Aziji, u zemljama
Tigrisa i Eufrata it. d., u pustošnim osvajačkim ratovima i
ludim ugnjetavanjem stanovništva zemlje hiljade kvadratnih
milja pretvoriše su u puste pješčane pustinje.1 Kako u
Aziji, tako i u Sjevernoj Africi, Meksiku, Peru. Stvorite
milijune civilizovanih ljudi, bit će vam otvoreni neiscrpivi
izvori hrane. Datuljina palma uspijeva u Aziji i Africi u
nevjerovatnoj količini i traži pri tom tako malo mjesta, da
200 drveta pokrivaju tek jedno jutro zemlje. Durrha nosi
u Egiptu više nego 3000 struki plod, pa ipak je zemlja
siromašna. N e uslijed suviška ljudi, već uslijed jednog
pljačkaškog sistema, koji je doveo tome, da se pustinja
od decenija do decenija sve više širila. Nije moguće pro­
računati, kako bi srednjevropski način obradbe oranica i
vrtova pokazao veličanstvene rezultate u svim ovim zemljama.
S a v e z n e D r ž a v e Sjeverne Amerike mogu, prema
d a n a š n j e m stanju zemljorada, ishraniti l a k o petnaest

1 Karger cijeni prihod u A natoliji čak i kod neuspjele žetve na 9

do 13 dvostrukih centi, u prosjeku na 2 6 , 4 0 do 3 9 dvostrukih centi,
na dobro djubrenom i navodnjenom zemljištu na 6 6 dvostrukih centi. (M e-
djunarodna poljoprivredna konkurencija, jedan kapitalistički problem. N a ­
pisao profesor Dr. G ustav Ruhland. Berlin 1 9 01.)
 488

do dvadeset puta više od svog sadašnjeg stanovništva (85

milijuna), dakle 1250 do 1700 milijuna; K a n a d a bi
mogla dati hrane, po istom razmjeru, mjesto za šest mili­
juna za više stotina milijuna. Dalje imamo Australiju, mno­
gobrojna, dijelom velika i izvanredno plodna ostrva Veli­
kog i Indijskog oceana i t. d. N a m n o ž a v a t i l j u d e , a
ne umanjivati, to je poklik, koji se u ime kulture upućuje
čovječanstvu.
Posvuda su socijalne ustanove — postojeći n a č i n
p r o i z v o d n j e i p o d j e l e p r o i z v o d a — uzrok
oskudici i bijedi, a n e p r e k o b r o j n o s t ljudi. Neko­
liko bogatih žetava u z a s t o p c e obore cijene hrani tako,
da zbog toga propadne veliki dio naših poljoprivrednika.
Umjesto da dovede producente u bolji položaj, oni dodju
u gori. Veliki dio gospodara g l e d a d a n a s u d o b r o j
ž e t v i n e s r e ć u , jer ona obara cijene tako nisko, te se
teško pokriju troškovi oko proizvodnje. I to da su pametne
prilike ? D a bi se bogate žetve drugih zemalja odstranile
od nas, uvode se visoke carine na žito, pomoću kojih se
uvoz stranog žita oteščava i cijena domaćem podiže. M i
n e m a m o n e d o s t a t a k , v e ć su v i š a k u h r a n i , k a o
što imamo s u v i š a k u i n d u s t r i j s k i m p r o i z ­
v o d i m a . Kao što milijuni ljudi imaju potrebu za indu­
strijskim proizvodima svih vrsta, ali je u sadašnjim odno­
sima vlasništva i rada ne mogu da podmire, tako isto mi­
lijuni oskudijevaju u najnužnijim sredstvima za život, jer
ne mogu da ih plate, i ako ih ima suviše. Očigledna je
ludost takvih prilika. Pri bogatoj žetvi naši špekulanti sa
žitom često puta namjerice uništavaju plod, jer znadu, da
cijena u toliko jače skače, u koliko je ploda manje, i tu
bi se mi morali plašiti od prenaseljenosti! U Rusiji, južnoj
Evropi i mnogim drugim zemljam svijeta propadaju s t o-
t i n e h i l j a d a centi žita godišnje, jer nema prikladnih
skladišta i podesnih prometnih sredstava. Mnogi se mi­
lijuni centi hrane godimice uništavaju, bilo što su pripreme
za žetvu nepotpune, bilo što u onome času nema do­
voljno radnih ruku. Cak se gdjekoji hambar, gdjekoja puna
žitnica i cijeli domazluk spale, jer premija osiguranja ispla­
ćuje bolje od prodaje; sredstva za život uništavaju se iz
 489

toga istog razloga, zbog kojega se ladje sa ljudima i mi­

ševima potapaju u more.1 Z a vrijeme naših vojnih vježba
upropaste se godišnje veliki žetveni prinosi — troškovi
jednog manevra, koji traje tek nekoliko dana, iznose na
stotine hiljada, procjena je, kao što se zna, uvijek umje­
rena — a takvih manevara ima svake godine sve više.
Radi istih svrha obriju čitava sela i velike predjele otrgnu
od svake kulture.
N e smije se zaboraviti, da u spomenute izvore dolazi
i more, čija se vodena površina prema kopnu odnosi kao
18 prema 7, dakle dva i pol puta veća, i koje još oče­
kuje na racijonalniju eksploataciju svojeg ogromnog bo­
gatstva u hrani. Pred nama se dakle otvara za budućnost
slika, koja je vrlo različita prema tamnim slikama, što ih
naši malthusijanci slikaju.
T ko može uopće reći, gdje se imaju postaviti granice
našim kemijskim, fizikalnim i fizijološkim znanjima? T ko
smije proreći, koja će divovska poduzeća u kasnijim vje­
kovima izvoditi čovječanstvo, da bi postiglo bitne promjene
u klimatskim odnosima zemalja i eksploataciji njihova ze­
mljišta?
Mi vidimo već danas u kapitalističkom društvu podu­
zeća, koja su se prije jednog vijeka smatrala kao nemoguća
i luda. Mnoge su prevlake prosiječene i mora spojena.
Milje dugački tuneli, probušeni kroz utrobu zemljinu, spajaju
zemlje, rastavljene najvišim b rd im a ; drugi su probušeni
ispod morskog dna, da bi se udaljenost skratila, a iz­
bjegle smetnje i opasnosti, koje postoje za zemlje, morima
rastavljene. G dje je dakle tačka, na kojoj bi netko mogao
re ć i: „Dovle i ne dalje !“ N e samo, da „zakon opadanja

1 V e ć su u vrijeme svetog Bazilija (umro 3 7 9 ) morale postojati

slične prilike, jer on dovikuje bogatašim a: „ V i jadnici, što ćete od­
govoriti višnjem sucu ? V i zastirete tapetima golost vaših zidova, a ne
pokrivate odjećama nagost čovjeka I V i kitite konje skupocjenim mekim
gunjevima, a prezirete vašu braću, pokrivenu traljama. V i u n i š t a-
v a t e s v o j e ž i t o u ž i t n i c a m a i n a gumni ma, a n e ć e t e
č a k n i p o g l e d a t i n a o n e , k o j i h l j e b a n e m a j u .“ Moralne
propovijedi malo su pom agale kod vladajućih, a ne će ništa pomagati ni
u buduće. Treba izmijeniti socijalne ustanove, da nitko prema bližnjem
ne može biti nepravedan, i svijet će se dobro osjećati.
 490

zemljišnog prinosa" pada pred našim sadašnjim iskustvom,

već za kulturu sposobne zemlje pretiče i milijuni ljudi bili
bi potrebni, da je obrade.
Kad bi se u isto vrijeme otpočeo rad na svim ovim
kulturnim zadacima, i m a l i b i s m o n e p r e v i š e , v e ć
p r e m a l o l j u d i . Čovječanstvo se mora još jako na-
množavati, da bi udovoljilo svim zadacima, koji ga čekaju.
Niti je obradjena zemlja iskorišćena, kao što treba da bude
iskorišćena, n i t i z a g o t o v o t r i č e t v r t i n e z e m a l j -
s k e p o v r š i n e i m a l j udi , koj i j e m o g u o b r a d i t i .
Relativna prenaseljenost, koju danas redovno stvara kapita­
listički sistem na štetu radnika i društva, p o k a z a t ć e
se na v i š e m s t u p n j u k u l t u r e ka o b l a g o d a t .
Sto mnogobrojnije stanovništvo nije zapreka, već sredstvo
kulturnog napretka, i to baš onako, kao što su današnja
hiperproduckija robe i životnih namirnica, razoravanje braka
upotrebom žena i djece u industriji, izvlaštenje srednjih
slojeva krupnim kapitalom prethodni uslovi za viši stepen
kulture.

5. Socijalne prilike i sposobnost namnožavanja.

Druga strana pitanja glasi: Namnožavaju li se ljudi u
dovoljnom broju i i m a j u li p o t r e b e z a t o ?
D a bi dokazali veliku sposobnost ljudi za množenje,
malthusijanci se rado oslanjaju na abnormalne slučajeve
pojedinih porodica i plemena. Ali se time ništa ne do­
kazuje. Nasuprot tim slučajevima ima drugih, u kojima se
usprkos povoljnih uslova za život javi poslije kratkog vre­
mena potpuna^ sterilnost ili tek vrlo mala sposobnost na­
množavanja. Čudo je, kako često puta brzo izumiru dobro
situirane porodice. I ako Savezne Države imaju, kao nikoja
druga zemlja, povoljne uslove za namnožavanje stanovništva
i ma da se svake godine useljavaju stotine hiljada u naj­
jačoj dobi života, njihovo se stanovništvo udvoji tek za
trideset godina. Z a tvrdnju, da se stanovništvo udvoji^ u
vremenu od dvanaest ili dvadeset godina, nema nigdje jačeg
dokaza.
Kao što je već naglašeno citatima Virchowa i Marxa,
 491

stanovništvo se množi najbrže tamo, g d j e j e n a j s i r o ­

m a š n i j e , jer je, kao što Virchow s pravom iznosi, spolno
uživanje pored pića njegovo jedino zadovoljstvo. Kad je
Grgur VII. naturio svećenstvu celibat, svećenstvo dijeceze
Mainz, kao što smo iznijeli, tužilo se, da ono nema sva
uživanja kao prelati i da je žena njihova j e d i n a radost.
N edostatak raznovrsnog zanimanja možda je uzrok, što su
prosječno brakovi seoskih svećenika tako blagoslovljeni
djecom. Nepobitno je dalje, da naši najsiromašniji okruži
u Njemačkoj, šleska Sumava, Lausitz, Tiirinška šuma,
H arz itd. jesu mjesta najgušćeg stanovništva, čija je glavna
hrana krumpir. Dalje je utvrdjeno, da je spolni nagon kod
tuberkuloznih osobito jako razvijen i da oni često puta
prave djecu još u stadiju slabosti, u kome se ne bi vje­
rovalo, da je to moguće.
Prirodni je zakon, koji je izražen i u citatima Herberta
Spencera i Lainga, da se naknadi u kvantiteti, što se iz­
gubi na kvaliteti. Najsavršenije i najjače životinje: lav,
slon, deva itd., naša domaća marva, kao konj, magarac,
goveče donose na svijet vrlo malo mladih, dok se naprotiv
niže organizovane životinje množe u obratnom razmjeru,
primjerice sve vrsti kukaca, većina riba itd., manji sisavci,
kao zečevi, parcovi, miševi itd. S druge je strane Darwin
utvrdio, da izvjesne životinje, čim dodju iz divljine pod
čovjekovu ruku i pripitome se, gube svoju plodnost, na­
primjer slon. T im e je dokazano, d a p r o m i j e n j e n i
u sl ovi ž i v o t a i p r o m i j e n j e n i na č i n života,
k o j i z a t i m d o l a z i , i g r a j u o d l u č n u u l o g u za
v i š e i l i m a n j e v e l i k u s p o s o b n o s t n a mn o *
ž a v a n j a.
A li su baš darwinisti, koji se takodjer plaše prenase­
ljenosti, oni, na koje se naši moderni malthusijanci kao na
autorite oslanjaju. Naši su darwinovci uvijek nesretne ruke,
čim svoje teorije primijene na ljude, jer pri tom postupaju
grubo empirijski i ne vode računa, da je i čovjek životinja
najviše organizacije, ali nasuprot ostalim životinjama saznaje
prirodne zakone i umije da ih svijesno upotrijebi i iskoristi.
Teorija borbe za opstanak, nauka, da klica za nova
bića ima daleko više, nego što se prema količini sredstava
 492

za život može da održi sposobno za život, mogla bi vri­

jediti i za ljude, kad bi oni, mjesto umnih napora i upo­
trebe tehnike za svijesno iskorišćivanje uzduha, zemlje i
vode, pasli travu kao stočna stada ili neograničeno zado­
voljavali spolni nagon kao majmuni. Uzgred da napomenemo,
da je sam fakat, što spolni nagon nije vezan za odredjena
vremena osim kod ljudi samo još kod majmuna, jasan dokaz
za njihovo srodstvo. Ali ako su bliski rodjaci, nijesu jedno
te isto, ne mogu se staviti na isti stupanj i mjeriti istom
mjerom.
D a u današnijim odnosima vlasništva i proizvodnje
borba za opstanak postoji i za pojedinog čovjeka i da
mnogi ne nadju potrebne uslove za život, tačno je. Ali
oni nisu našli sredstava za život zato, što ih ne bi bilo,
već zato, što im ih ne daju socijalne prilike, i kad ih naj­
više pretiče. A pogriješno je dalje izvoditi iz toga, da je
to, što je dosada bilo, nepromjenljivo i da tako mora
vječno ostati. T o je tačka, na kojoj darwinisti udaraju
stramputice, oni proučavaju povjest prirode i antropologiju,
ali ne i socijologiju, već bez razmišljanja idu za našim
buržoaskim ideolozima. Tako oni dolaze do svojih krivih
zaključaka.
Spolni nagon kod čovjeka traje preko cijele godine,
on je njegov najjači nagon, koji traži da bude podmiren,
ako njegovo zdravlje ne će da strada. Redovito i ovaj je
nagon u toliko jači, u koliko je zdravije i normalnije razvijen
čovjek, kao što dobar tek i dobra probava pokazuju zdrav
želudac i čine osnovne uvjete za zdravo tijelo. Ali podmi­
renje spolnog nagona i začeće nijesu jedno te isto. O
plodnosti ljudskoga roda postavljene su najrazličitije teorije.
Uopće mi u ovim tako važnim pitanjima tumaramo još u
mraku, i to naročito zbog toga, što je kroz mnoge vjekove
postojala najljuća bojazan od ispitivanja zakona postanka
i razvitka ljudi, od studiranja zakona stvaranja i razvijanja.
T o postaje postepeno drukčije i mora postati još mnogo
drukčije.
S jedne se strane postavlja teorija, da viši umni razvoj
i jači umni rad, uopće viša nervna radnja ugušuje spolni
nagon i slabi sposobnost stvaranja. Drugi to poriču. P o ­
 493

kazuje se na fakat, da bolje situirana klasa ima prosječno

manje djece i da se to nema pripisati samo preventivnim
mjerama. Izvjesno je, da jako napregnut duševni rad ugu-
šuje spolni nagon, ali se mora poreći, da se tim radom
bavi većina naše imućne klase. S druge strane i pretjerani
tjelesni napori djeluju zatorno. A svako pretjerano na­
prezanje je štetno i iz tog razloga treba da se odbaci.
Drugi tvrde, da način života, naročito hrana, odredjuje
pored izvjesnih fizičkih stanja kod žena sposobnost stvara­
nja i začeća. Pogodna hrana, kao što se pokazuje i kod
životinja, odredjuje više od svega posljedice akta stvaranja.
O vo je odista presudno. O d kakvog je upliva način hranjenja
na organizam izvjesnih životinja, konstatirano je kod pčela,
koje, dajući naroćitu hranu, proizvode sebi kraljicu. Pčele
su dakle u poznavanju svoga spolnog razvitka otišle dalje
od ljudi. P o svoj prilici njima nije hiljadama godina nitko
propovijedao, da je „nepristojno4* i „nemoralno44 brinuti
se o spolnim stvarima.
Poznato je dalje, da biljke na dobrom zemljištu i dobro
nagnojenom bujaju, ali ne daju sjemena. D a i kod ljudi
način hranjenja utiče na sastav muškog sjemena kao i na
sposobnost oplodjenja ženskog jajeta, teško može biti pod
sumnjom, prema tome bi u velikoj mjeri od načina hranjenja
zavisila sposobnost množenja stanovništva. Drugi faktori,
čija je priroda još malo poznata, igraju takodjer izvjesnu
ulogu.
U pitanju stanovništva bit će u buduće od presudnog
značaja jedno. T o je viši, slobodniji položaj, koji će tada
naše žene bez iznimke imati. Inteligentne i energične žene
— bez obzira na iznimke — obično nemaju volje da daju
život većem broju djece kao „promislu božjem44 i da
tako najbolje godine života provedu u stanju trudnoće ili
sa djetetom na grudima. O vo negodovanje prema mnogoj
djeci, koje danas osjeća većina žena, bit će bez obzira
na svu brigu, koju će socijalističko društvo posvećivati
trudnim ženama i materama, prije pojačano, nego li uma­
njeno, i u tome, po našem mišljenju, leži velika vjerovatnost,
da će se stanovništvo u socijalističkom društvu sporije
množiti, nego u buržoaskom.
 494

Naši malthusijanci nemaju nikakva razloga da razbijaju

glavu zbog namnožavanja ljudstva u budućnosti. Dosada
su narodi propadali uslijed brojnog opadanja, a nikada
zbog prekobrojnosti. Najposlije, reguliranje broja ljudstva u
društvu, koje živi u skladu sa prirodom, vrši se bez štetne
uzdržaljivosti i bez neprirodnog preventivnog snošaja. Karlu
Marxu budućnost će dati i ovdje pravo; njegovo shvatanje,
da svaki period ekonomskog razvitka ima svoj zakon po­
pulacije obistinit će se i pod vladom socijalizma.
U spisu „Umjetno ograničavanje broja djece“ zastupa
H . Ferdy m išljenje: Svojim oponiranjem malthusijanizmu
socijalna demokracija ima za cilj jednu huljariju. Brzo mno­
ženje ljudstva priprema proletarizaciju u masi, a ova vodi
k nezadovoljstvu. A ko se uspije, da se prenaseljenost sa­
vlada, učinit će se kraj i širenju socijalne demokracije i
njezina socijaldemokratska država sa svima njenim ljepo­
tama bit će za uvijek zakopana. Ovdje se malthusijanizam
javlja kao novo sredstvo uz mnoga draga, kojima se soci"
jalna demokracija ubi^a.1
Medju ovima, koji pate od straha pred prenaseljenošću
i zato traže naročito za radnike ograničenje brakova i slo­
bode naseljivanja, nalazi se i profesor Dr. Rudolf Wagner.
O n se tuži, da se radnici u poredbi sa srednjom klasom
žene prerano. Samo što on, kao i drugi sa sličnim na-
ziranjima, ne vide, da muškarci srednjih klasa dolaze tek
u većoj starosti do takvog životnog položaja, koji im omo­
gućuje odgovarajući brak. Ali zbog ovog odricanja oni se
zadržavaju kod prostitucije. A ko li se pak radniku oteščava
sklapanje braka, upućuje ga se na isti put. Ali neka se

1 K olosalno neznanje socijalistoždera Ferdyja u pogledu socijalne

demokracije vidi se najbolje iz ovih rečenica, koje su nalaze na 40 strani
njegova s p isa : „Socijalna će demokracija otići u svojim zahtjevima dalje
od neomalthusijanizma. O na će tražiti, da se minimalna nadnica odmjeri
tako, da svaki radnik može graditi djece prema društvenom stanju hrane.
Čim bi jedamput bile izvučene posljednje konzekvencije socijalne demo­
kracije i privatna svojina bila ukinuta, odmah bi i najzatucaniji rekao!
Z ašto moram ja raditi duže i napornije samo radi toga,, što se mom
susjedu svidjelo, da deset novih članova unese u društvo ? Treba prvo
znati abocedu socijalizma prije, nego što se neko usudi pisati o njemu,
i to još tako neskladne gluposti.
 495

onda nitko ne jada na posljedice i neka ne viče o „pro­

padanju ćudorednosti i morala". I neka se onda nitko ne
buni, ako muškarci i žene, pošto ove potonje imaju iste
nagone kao i muškarci, živu u nezakonitoj vezi, da bi za­
dovoljili svom prirodnom nagonu i vanbračnom djecom
naselili gradove i sela. Nazori W agnera i drugova protive
se i interesima buržoazije i našem gospodarskom razvoju,
koji treba što više ruku i radnih snaga, koje će biti spo­
sobne za utakmicu na svjetskom tržištu. Sićušnim, kratko­
vidnim filistarstvom i natražnjaštvom ne liječe se zla. Ni­
jedna klasa, nijedna državna sila nije na početku dvade­
setog vijeka dosta jaka, da zadrži ili spriječi naravni razvoj
društva. Svaki će pokušaj svršiti sa neuspjehom. Struja
razvitka tako je jaka, da će prevaliti svaku zapreku. Ne
natrag, već naprijed, to je lozinka, a onaj, koji misli na
spriječavanje, taj je zasukanac.
Č o v j e č a n s t v o će u s o c i j a l i s t i č k o m društ vu,
u k o m e će t e k b i t i s t v a r n o s l o b o d n o i na pr i ­
rodan temelj postavljeno, svijesno rukovo­
diti svojim razvitkom. U svim dosadašnj im
e p o h a m a ono je u p o g l e d u p r oi z v o d n j e i po­
d j e l e k a o i n a m n o ž a v a n j a s t a n o v n i š t v a radilo
b e z p o z n a v a n j a s v o j i h z a k o n a , d a k l e nesvi-
j e s n o ; u n o v o m d r u š t v u o n o će r a di t i sa po­
znavanjem zakona svoga razvoja svijesno i
po planu.
S o c i j a l i z a m j e n a s v i m o b l a s t i m a ljudskoga
rada primjenjena znanost.
 Kraj.

Naša izlaganja pokazuju, da je ostvarenje socijalizma

stvar ne svojevoljnog rušenja i gradjenja, već prirodnog
historijskog postajanja. Svi faktori, koji igraju ulogu s jedne
strane u procesu rušenja, a s druge strane u procesu po­
stajanja, faktori su, koji rade, kao što moraju da rade.
Niti „genijalni državnici“ niti „buntovni demagozi4* ne
mogu rukovoditi stvarima po svojoj volji. „O ni misle, da
pokreću, a ono njih pokreće.“ Ali mi smo blizu trenutku,
„kad je vrijeme, da se završi**.
Mi smo u ovim izlaganjima ćešće govorili o hiperpro­
dukciji robe, koja stvara krize, jedna pojava, koja je ka­
rakteristična za buržoaski svijet i koja se nije pojavila ni
u jednom ranijem perijodu razvitka.
Ali buržoaski svijet ne stvara samo hiperprodukciju
robe i radnika, već i inteligencije. Njemačka je klasična
zemlja, koja u velikom razmjeru stvara ovu hiperprodukciju
inteligencije, koju buržoaski svijet ne umije više da isko­
risti. Stanje, koje je bilo vjekovima nesreća za njemački
razvitak, bitno je pridonijelo ovoj pojavi. T o je postojanje
sitnih državica i smetnja, koju je ovo političko stanje činilo
krupnokapitalističkom razvitku. Sitne su državice decentra-
lizovale duševni život naroda, one su stvorile mnoge male
centre duševnog života, koji su utjecali na cjelinu. U tom
odnosu prema pojedinoj centralnoj vladi mnogim državicama
treba neobično velik činovnički aparat, kojemu je potrebna
stanovita viša obrazovanost. Tako su postale kao ni u
jednoj drugoj zemlji Evrope velike škole i univerze u masi.
Ljubomornost i taština raznih vlada igrale su pri tom veliku
ulogu. Slično se dogodilo, kad su pojedine vlade otpočele
uvoditi obvezatnu narodnu nastavu. Težnja, da se ne
zaostane iza susjedne države, donijela je ovdje dobar plod.
Potreba u inteligenciji je porasla, kad je rasprostiranje obra­
 • 497

zovanosti, idući zajedno sa materijalnim razvitkom bur­

žoazije, probudilo težnju za političkim radom, narodnim
predstavništvom i općinskom samoupravom. T o su bila
sitna tijela za sitne zemlje i okruge, ali su ona izazvala
kod sinova viših klasa pobudu, da dobiju mjesta u njima
i da prema tome udese svoje obrazovanje.
Kako sa znanostima, tako i sa umjetnostima. Nijedna
zemlja u Evropi nema razmjerno toliko slikarskih i umjet­
ničkih i tehničkih škola, muzeja i umjetničkih zbiraka kao
Njemačka. O stale zemlje mogu možda pokazati u tom po­
gledu u svojim prijestolnicama nešto većeg značaja, ali
takva razdioba preko cijelog carstva kao u Njemačkoj ne
postoji više nigdje. U pogledu umjetnosti samo u Italiji.
Cijeli ovaj razvitak utjecao je, da njemački duh postane
dublji, oskudica u velikim političkim borbama davala je
dovoljno vremena za izvjestan duševni život. Dok su se
drugi narodi borili oko prevlasti na svjetskom tržištu, dok
su zemlju medju sobom dijelili i vodili velike unutrašnje
političke borbe, Nijemci su sjedili kod kuće i sanjali i
filozofirali. A ovo sanjanje, spintiziranje i mudrovanje, kome
ide na ruku klima, koja goni kućnom životu i naporima,
stvorilo je onaj kritički, posmatralački duh, kojim su se
Nijemci počeli odlikovati poslije svoga probudjenja.
Dokle je engleska buržoazija sredinom sedamnaestog,
francuska krajem osamnaestog vijeka izvojevala za sebe
pretežni upliv na državu, njemačkoj buržoaziji pošlo je za
rukom da osvoji relativno vrlo umjeren upliv na državnu
vlast tek sa 1848 godinom. Ali 1848 bijaše godina ro­
djenja njemačke buržoazije kao svijesne klase, koja, oličena
u liberalizmu, stupa sada na pozornicu kao samostalna
politička partija. I ovdje se pokazala osobitost njemačkog
razvitka. T o nisu bili fabrikanti, trgovci, ljudi od trgovine
i financija, koji su vodili prvu riječ, već u prvom redu
liberalizmom zadojeno stališko plemstvo, profesori, knji­
ževnici, pravnici i doktori svih fakulteta. T o su bili nje­
mački ideolozi i zbog toga je njihovo djelo propalo. Poslije
1848 buržoazija je neko vrijeme politički ću ta la ; ali vri­
jeme političke grobne tišine pedesetih godina ona je izra-
bila u toliko temeljitije, da razvije svoje privredne poslove.
A. Bebel: Ž ena I toctjalizam. 32
 498

Austro-talijanski rat i početak regenstva u Pruskoj pokre-

nuše buržoaziju iznova, da pruži ruku za političkom vlasti.
O tpoče pokret nacijonalnih udruženja. Buržoazija je već
bila i suviše razvijena, da bi i dalje mogla trpjeti mnoge
političke, a u isto vrijeme i ekonomske zapreke u okviru
mnogih pojedinih država; ona dade znak, da postaje revo­
lucionarnom. Gospodin v. Bismarck shvati situaciju i isko­
risti je na svoj način, da pomiri interese buržoazije sa
interesima pruskoga kraljevstva, kome buržoazija nije nikada
bila neprijatelj, jer se bojala revolucije i mase. Najzad
padoše zapreke, koje su spriječavale materijalni njezin
razvitak. Sa bogatstvom Njemačke u ugljenu i rudi i sa
inteligentnom radničkom klasom skromnih potreba buržoazija
je za nekoliko decenija pokazala tako kolosalan razvitak,
kakav osim Saveznih Država za isto tako kratko vrijeme i
u istom opsegu nije postigla buržoazija nijedne zemlje. Tako
je Njemačka kao industrijska i trgovačka zemlja brzo došla
na drugo mjesto u Evropi, a žudi za prvim.
Ovaj brzi materijalni razvitak imao je i svoju drugu
stranu. Sistem ogradjivanja, koji je postojao do osnivanja
jedinstva N jem ačke medju svim njemačkim državama, pružao
je uslove za život jednom neobično mnogobrojnom staležu
zanatlija i sitnih seljaka. Sa naglim raskidanjem svih brana
oni su se odjedamput našli prama neobuzdanom razvijenom
kapitalističkom procesu proizvodnje. Zbog toga su oni
došli u očajan položaj. Uslijed prosperiteta početkom se­
damdesetih godina opasnost se činila manje opasna, ali
se osjetila to jače, kad je nastala kriza. Buržoazija je izra-
bila epohu prosperiteta za svoj kolosalni razvitak i pro­
dukcijom u masi pojačala je pritisak deset puta. O dsada
se jaz izmedju imućnih i neimućnih proširio brzo i naglo.
Ovaj proces rastvaranja i asimilovanja, koji se vrši sve brže,
pokreće na jednoj strani porast materijalne moći, na drugoj
opadanje otporne snage; baca čitave klase u sve veći tje­
snac. O ne vide svoj životni položaj u sve većoj opasnosti
i sa matematičnom sigurnošću vide, da su odsudjene na
propast.
U toj očajnoj borbi mnogi teže, da se po mogućnosti
spasu promjenom zanimanja. Starci ne mogu vise tu pro-
 499

mjenu da izvedu, imanje mogu da ostave djeci u najrje-

djim slučajevima, pa se čine posljednji napori i daju zadnja
sredstva, da se sinovima i kćerima zagarantuju položaji
s utvrdjenim dohotkom, za koji kapital nije potreban. T o
su činovnička mjesta u državnoj i općinskoj službi, na­
stavnički poziv, poštanska i željeznička služba, viši položaji
u službi buržoazije, za komptoarima, u magazinima i fabri­
kama, kao knjigovodje, magazinari, kemičari, tehničari, inži-
niri, konstrukteri i t. d., dalje takozvana liberalna zvanja:
pravnici, liječnici, bogoslovi, književnici, umjetnici, graditelji,
učitelji i učiteljice i t. d.
Hiljade i hiljade, koje bi se prije odale privredi, obziru
se sada ma za kakvim položajem u spomenutim zvanjima,
jer nema više nikakve mogućnosti za samostalan život,
s kojim bi se moglo izaći na kraj. Sve se gura na više
škole i studije. Realke, gimnazije, politehnike i t. d. niču
kao gljive iz zemlje, a one, što postoje, prenatrpavaju se,
u istom razmjeru raste broj studenata na univerzama, slu-
šalaca u kemijskim i fizikalnim laboratorijima, u umjet­
ničkim školama, privrednim i trgovačkim školama, višim
ženskim uzgojnim zavodima svih vrsta. U svim je strukama
bez izuzetka prepuno, a rijeka postaje sve jača. Stalno se
traži osnivanje novih gimnazija i viših škola za uzgoj, koje
bi primile taj broj učenika i djaka. Vlasti i privatnici vopo
minju, da se ne ide na studije ove ili one struke. Cak i
teologija, koja je prije zbog oskudice u kandidatima bila u
opasnosti, da ne usahne, dobiva blagodati od ove prena-
gomilanosti i vidi sve svoje zadužbine iznova popunjene.
„Propovijedam vjeru o deset tisuća bogova i djavola, ako
se traži, samo neka mi se stvori mjesto, gdje ću moći
živjeti, “ razliježe se sa svih strana. Cesto puta ministri ne
dadu dozvole za osnivanje novih, viših škola, „pošto su
postojeće obilno pokrile potrebu u kandidatima svih struka".
O vo se stanje zaoštrava time, što medjusobna borba
buržoazije i konkurencija do istrebljenja nagoni jedan dio
njenih sinova, da traže sebi javne položaje. Dalje, stajaća
vojska, koja sve više raste sa čitavom vojskom oficira,
vodi k penzioniranju množine časnika u najboljem dobu,
koji, protežirani od države, traže utočišta u svim mogućim
 500

položajima. Velika masa kandidata za civilnu službu iz

nižih vojnih činova oduzima hljeb drugim slojevima. K tomu
pridolazi, da velika vojska državnih i općinskih činovnika
svih klasa tvori i mora da tvori svoju djecu za struke,
kao što su već spomenute. Socijalni položaj, obrazovanje
i pretenzije ovih krugova traže otudjenje djece od tako­
zvanih niskih vrsta zanimanja, koja su i preko toga takodjer
prenatrpana.
Sistem jednogodišnjih dobrovoljaca, koji po sticanju iz­
vjesnog stepena obrazovanosti za stanovitu materijalnu žrtvu
dopušta vojnu službu za jednu mjesto za dvije ili tri godine,
takodjer umnožava broj kandidata za činovničke službe i
položaje. Naročito se to tiče mnogih imućnijih seljačkih
sinova, kojima se više ne svidi povratak na selo i očinskom
zanimanju.
Z bog svih ovih razloga Njemačka ima više nego ikoja
druga zemlja brojan učenjački i umjetnički proletarijat, veliki
proletarijat u takozvanim liberalnim zanimanjima, koji se
neprestano množi i nosi vrijenje i nezadovoljstvo sa po­
stojećim prilikama u više krugove društvene. O va mladež
biva potaknuta na kritiku onoga, što postoji, i pomaže
znatno ubrzati sveopći rad na raspadanju. I tako se od
svih strana napada na postojeći poredak i tako ga se
potkopava.
Sve su te prilike dovele do toga, da je njemačka so­
cijalna demokracija preuzela prvu ulogu u velikoj borbi
budućnosti Njemački su socijalisti bili oni, koji su otkrili
zakone kretanja modernog društva i socijalizam znanstveno
obrazložili kao društvenu formu budućnosti. U prvom redu
Karl Marx i Friedrich Engels, a idući za njima i bacajući
žar u mase Ferdinand Lassale. Isto tako su njemački so­
cijalisti pioniri, koji šire medju radnicima najrazličitijih na­
roda misao socijalizma.
Na osnovu proučavanja njemačkih duševnih i obrazov­
nih prilika mogao je Buckle prije pol vijeka pisati, da
Njemačka ima doduše veliki broj najvećih mislilaca, ali
da ne ima zemlje, u kojoj bi jaz izmedju klase učenjaka i
mase naroda bio tako velik, kao baš u njoj. T o danas
v e ć n i j e tačno. T o je vrijedilo dotle, dok se u Njemačkoj
 501

znanost ograničavala na naučenjačke krugove, koji stajahu

daleko od praktičnog života. O tkada je Njemačka revolu-
lucijonirana ekonomski, odonda je i znanost primorana, da
stupi u službu praktičnom životu. Z nanost je sama postala
praktičnom. Shvatilo se, da ona ima tek onda potpunu
vrijednost, kad postane sredstvom za život, čemu je mnogo
dodprinio razvoj krupnokapitalističke proizvodnje. Tim e su
n Njemačkoj za posljednjih decenija sve znanstvene struke
jako demokratizovane. Ponajprije je velik broj mladih ljudi,
obrazovanih za vise pozive, mnogo učinio, da se znanost
unese u narod, a onda je i opća školska obrazovanost,
koja u Njemačkoj stoji na višem stepenu, nego u većini
drugih zemalja, olakšala masama shvatanje jedne količine
duševnih proizvoda. Ali je duševni niveau masa podigao
znatno naročito socijalistički pokret sa svojom literaturom,
svojom žurnalistikom, svojim udruženjima i skupštinama,
svojim parlamentarnim zastupanjem i kritikom, koju na svim
poljima javnoga života vrše svi ovi faktori.
I iznimni zakon proti socijalnoj demokraciji (od 1878.
do 1890.) nije u ovome učinio nikakovu promjenu. O n je
nešto malo pritisnuo pokret i usporio njegov tempo, ali
je s druge strane pomogao, da se pokret spusti u dubinu
i stvori veliko ogorčenje protiv vladajućih klasa i državne
vlasti, Konačan pad iznimnog zakona bijaše samo posljedica
razvitka socijaldemokratske stranke pod njim i ekonomskog
razvoja naroda, i tako pokret maršira, kao što u danim
odnosima mora da maršira.
A kako u Njemačkoj, socijalnodemokratski pokret je
učinio posljednjih decenija neslućene napretke u svim kul­
turnim državama, o čemu daju rječitu svjedodžbu medju­
narodni radnički kongresi sa sve jačim sudjelovanjem.
T ako se u svim kulturnim državama rasplamtjela velika
borba duhova, koja se vodi sa sve većim žarom. Pored
socijalne nauke arsenal, iz kojega se oružje uzima, čine
široka oblast prirodnih nauka, higijena, kulturna historija i
filozofija. Temelji postojećeg stanja napadnuti su sa s v i h
strana i najsilniji udarci upućeni su protiv stupova starog
društva. Revolucionarne misli prodiru u najkonzervativnije
krugove i dovode redove naših neprijatelja u najpuniju za­
 502

bunu. Zanatlije i učenjaci, zemljoradnici i umjetnici, trgovci

i činovnici, čak i fabrikanti i bankiri, ukratko ljudi svih
položaja pridružuju se radnicima, koji čine veliku vojsku,
koja se bori za pobjedu i koja će je izvojevati. Svi se
uzajamno pomažu i dopunjuju.
1 od žene uopće, a naročito proleterke traži se, da ne
izostane u ovoj borbi, koja se tiče i njezina oslobodjenja.
O na ima da dokaže, da je pojmila svoj pravi položaj u
pokretu i u borbama sadašnjosti za bolju budućnost i da
se odlučila, da sudjeluje u njima. Stvar je muškaraca, da
je pomognu, kako će prekinuti sa svim predrasudama i
sudjelovati u borbi. Neka nitko ne potcjenjuje svoju snagu
držeći, da do njegove osobe nije stalo. U borbi za na­
predak čovječanstva ne može biti nepotrebna nijedna snaga,
ma kako ona slaba bila. Neprekidni udar kaplje probuši
najzad i najtvrdji kamen. A od mnogih kapljica postaje
potok, od potoka rijeka, od više rijeka velika rijeka. N a
kraju krajeva nema više zapreke, koja bi bila dovoljno
jaka, da je spriječi u njenom veličanstvenom tijeku. T ako
isto ide u kulturnom životu čovječanstva. Budu li u ovoj
borbi punom snagom radili svi, koji se osjećaju pozva­
nima, konačna pobjeda ne će izostati.
O va će pobjeda biti jednom to veća, u koliko svakr
pojedinac bude išao obilježenim putem sa više revnosti i
sa punijim požrtvovanjem. Pomisao, da li će pojedinac
bez obzira na žrtve, rad i trud doživjeti početak novog,
ljepšeg kulturnog perijoda, da li će uživati plodove po­
bjede, ne smije nikoga odbiti, još manje ga smije odvratiti
s puta, kojim je pošao. Mi doduše ne možemo odrediti
ni trajanje ni narav faze, razvitka, kroz koju ova borba za
najviše ciljeve ima da prodje, nama je nemoguće znati
pouzdano dužinu svog života. Ali kao što ovladjuje nama
volja za životom, možemo gojiti n a d u , da ovu pobjedu
doživimo. Z ar ne živimo u vijeku, koji juri naprijed sa
čizmama od sedam milja, od čega drhću svi neprijatelji
n o v o g v i š e g društvenog poretka?
O brzom razvitku i sve silnijem rasprostiranju socija­
lističkih ideja svaki dan pruža novih dokaza. U svim se
oblastima komeša i potiskuje napred. Jutarnja zora silno
 503

mami na lijepi dan. Borimo se i težimo stalno napred, ne

obzirući se ni „gdje" ni „kad" stoje udarene medje novog,
boljeg doba za čovječanstvo. A ako mi padnemo u toku
ove velike borbe za oslobodjenje čovječanstva, na naše
mjesto stupaju oni, koji teže za nama. Mi padamo svijesni,
da smo naš dug kao ljudi odužili, i s a u v j e r e n j e m ,
d a če c i l j b i t i p o s t i g n u t , m a ka k o se t o me
o p i r a l e i p r o t i v i l e sile, k o j e su ne pr i j a ­
telji ljud sk og napre tka .
„Socijalizmu pripada budućnost, to znači u prvom
redu radniku i ženi.“
 Dodatak.

U svojoj knjizi „Supruga i mati u pravnom razvoju“

Marijana W eberova polemizuje proti mome nazoru, da je
i kod Grka postojalo materinsko pravo. O na veli doslovce
(strana 5 9 ):
„Jer je posve nemoguće, s pristašama teorije, e je
materinsko pravo bilo jedna svim narodima zajednička, sta­
rija faza razvoja — primjerice s popularnim spisateljem
A . Bebelom — uzimati problematiku u Oresteji Eshi-
lovoj kao primjer ,,potlačivanja“ starije epohe mate­
rinskog prava i njezine moralnosti po mladjem očinskom
pravu u Grka. Bebel naime — a s njime (prema Bacho-
fenu) mnogi — misli, da je osvećivanje ubojstva matere
po starim prirodnim božanstvima jedan dokaz, da je nekoć
u Grčkoj krvna veza izmedju matere i sina bila veća, nego
Ii izmedju oca i sina, i da je očinsko pravo, koje je štićeno
od mladjih božanstva svijetla, naročito od Apolona, istom
produkat kasnijeg razvoja. Na ovo treba reći, da baš stotine
godina starija homerska pjesma, od koje je Eshil uzeo siže,
ne zna ništa o tragici konflikta izmedju neminovne, od
Boga samog nametnute sinovske dužnosti, koji ubija majku,
da bi osvetio oca. Šta više, kod Homera leži sva težina
na tom, što O rest ispunjava dužnost krvne osvete na Egisju,
koji je zajedno sa Klitemnestrom ubio Agamemnona. Sto
on pri tom ubija i majku, stvar je sporedna i u tom nema
nikakva problema. “
» Nasuprot ovim izvodima ja ostajem kod svog shvatanja.
Ponajprije konstatiram, da sam materinsko pravo kod Grka
izričito stavio pred vrijeme heroja. (Vidi stranu 24. ove knjige,
kojoj je sadržaj jednak ranijim nakladama). Ali to ne
isključuje, nego se čak samo po sebi razumijeva, da se
prelaz od starog stanja u novo vršio tijekom stoljeća, jer
 505

se faze društvenog razvoja u ono vrijeme izvršavahu pola­

ganije, nego što je to danas kod nas. Pa čak i u našem
divljem, brzom vremenu postoje najjače suprotnosti tijesno
jedna uz drugu u društvenom razvoju. Herojsko doba Grčke
početak je perijode očinskog prava. No da je još i u he­
rojsko doba medju Grcima, koji su se borili ispod Troje,
postojalo materinsko pravo, izlazi iz onog mjesta Ilijade,
gdje Lykaon, sin Priamov, moli Ahila za smilovanje : Ne
ubij me, j e r j a n i j e s a m t j e l e s n i b r a t H e k -
t o r o v, koji ti ubi prijatelja, blagog i hrabrog!
Homer je branitelj novog prava. K ad on dogadjaje svo­
jega vremena prikazuje s ovog stanovišta, onda to odgo­
vara jednakoj pojavi u naše doba. Koliki pjesnici i povjes­
ničari mogu ili hoće prikazivati dogadjaje drugačije, nego
što to odgovara njihovim planovima i interesima? Kod H o ­
mera dakle Eshil nije mogao naći gradivo za svoju Ore-
steju, ali jamačno kod — H esioda. Prema historijskim
podacima imao bi ovaj biti za dva ljudska vijeka mladji
od Homera. O n je dakle stajao još posred bojeva i slušao
je uspomene, koje se pričahu medju različitim narodima
onih vremena o prelazu materinskog prava u očinsko. U
ono se vrijeme, prema Bachofenu,1 govorilo čak o jednoj
Heziodovoj pobjedi nad Homerom kod svečanog pogreba
Amfidamasova. Stoji, da je H eziod nasuprot Homeru bio
branič starog poretka, a Eshil, koji je iz prikazivanja He-
ziodova uzeo gradivo za svoju tragediju, opisao je histo­
rijsku istinu, to jest zabilježio je nazore, koji su tu i tamo
vladali faktično o odnošaju spolova.
A ko je u Homeru sporedna stvar to, što O rest ubija
i svoju majku, onda je to shvatanje nerazumljivo. Umorstvo
majke ne bi bila sporedna stvar ni sa gledišta očinskog
prava. O rest, ubijajući svoju mater, kaznio je u njoj uzrok
umorstvu muža i oca i spasio je čast uvrijedjenog muža.
Očito je, da se Homeru nije činilo zgodnim, da u ono
uzburkano doba opravdava umorstvo matere. I tako ono u
njegovu prikazivanju izlazi kao „sporedna stvar“.
O ba shvatanja, Homerovo i Eshil-Heziodovo, jedno

1 Materinsko pravo, str. 298.

 506

pored pored drugoga, ne bude u objektivnom kritičaru

sumnju o tom, e je samo posljednje shvatanje ono, koje
odgovara pravom stanju stvari.
O vdje bi još samo na to upozorio, da se u Ilijadi i
Odiseji žena i majka posve različito procjenjuju. Gdje se
u Ilijadi govori o ženi i majci, ili kad se govori njoj, onda
su atributi ppčitanje i ljubav. Drukčije u Odiseji. Primjerice,
prosto je brutalan način, kojim Telemah postupa sa svojom
majkom Penelopom. A način, kojim prosci pozivahu T e-
lemaha, neka otpravi majku i neka joj zapovijedi, da uzme
onoga za muža, kojega joj izabere otac, pokazuje najgori
prezir, koji se može dati jednoj ženi ili majci.
Sudeći po ovome, Odiseja je nastala u kasnijem vre­
menu, kad je već u velike napredovalo omalovaženje žene.