MATE KRIŽMAN

ANTIČKA
SVJEDOČANSTVA
O ISTRI

Izbor iz djela

Pula
Rijeka
1979
PRVO KOLO Knjiga 1.

Uredništvo

Miroslav Bertoša, Josip Bratulić, M arin Franičević, Mario

Kalčić, Danilo Klen, Nedjeljko Mihanović, Josip Percan,
Giacomo Scotti, Predrag Vranicki, Šime Vučetić, Igor
Zani, Mate Zorić

Urednik
Zvane Crnja

Tajnik redakcije
Ivica Gorički
ANTIČKA SVJEDOČANSTVA
O ISTRI

Izabrao, preveo i priredio

Mate Krizman

Urednik
Josip Bratulić

Likovna oprema
Milan Mirić

Ilustracija na 3. strani
Frane Paro

Tehnički urednik
Kate Zorzut

Lektor
Marko Grčić
 PREDGOVOR

U ovoj su knjizi na jednom mjestu okupljeni antički ulomci

o Istri, inače škrto posijani u mnogobrojnim, često nepotpuno
sačuvanim djelima grčkih i latinskih pisaca što su nastala u raz­
doblju antike, otprilike od VI st. pr.n.e. do VI st. n.e.
Od grčkih su pisaca u tom izboru zastupljeni duljim ili kra­
ćim- ulomcima Hekatej, Aristotel, Pseudo-Skilak, Kalimah, Apo-
lonije Rođanin, Likofron, Pseudo-Skimno, Artemidor Efežanin,
Strabon, Apolodorova biblioteka, Apijan, Pauzanija, Ptolemej i
Kasije Dion.
Spisak je latinskih pisaca, odnosno bezimenih djela, nešto
veći: Kvinto Enije, Hostije, Livije, Verije Flak, Pompej Trog,
Pomponije Mela, Plinije Stariji, Lukan, Marcijal, Tacit, Flor, Ju­
lije Opsekvent, Eutropije, Pavao Orozije, Kasiodor, Peutingerova
tabla, Antoninski Opis putova, Anonim Ravenjanin.
Ulomci tekstova donose se najprije na izvornom jeziku,
starogrčkom ili latinskom, a zatim u hrvatskom prijevodu, ta­
ko da se prijevod lako može povratno provjeriti s pomoću iz­
vornika.
Uvodna bilješka o svakom piscu te iscrpan tumač vlastitih
imena i stvari nastoje svaki ulomak smjestiti u prirodni okvir
povijesne zbilje u kojoj je nastao, odnosno književnosti kojoj pri­
pada.
Odabrani su pak i tako obrađeni oni ulomci koji štogod ka­
zuju o istarskom poluotoku i njegovu neposrednom susjedstvu
kao zemljopisnoj stvarnosti ili kao kolijevci nekih povijesnih
zbivanja i posebnih dostignuća ljudske civilizacije.

7
 Glavne teme - kao što su povijest, zemljopis i istarski pro­
izvodi - nameće sadržaj samih izvora, dok se za omeđenje istar­
skog prostora, kao temeljnog mjerila pri izboru tekstova, treba­
lo tek odlučiti. Taj se prostor ovdje uzima u svoj svojoj unutraš­
njoj raščlanjenosti i prirodnoj povezanosti sa susjednim prosto­
rima. On obuhvaća, prije .svega, užu povijesnu Istru, tj. zemlju
Histrà, omeđenu s morske strane obalom od ušća Timava do
Pule i Raše, a s kopnene strane Učkom i Ćićarijom; istarsku Li-
bumiju od ušća Raše do Trsta, sastavni dio klasične Liburnije,
koja se protezala sve do rijeke Krke; otočiće uz zapadnu obalu
Istre, koji su u starini bili, zbog raznih razloga, mnogo uočljiviji
nego u naše doba; velike otoke Cres, Lošinj i Krk, koji su i u kas­
nijim razdobljima imali zajedničku sudbinu s istarskim kop­
nom; i, najposlije, more uz istočnu i zapadnu obalu Istre. Daka­
ko da je povijesno i kulturno zajedništvo ovako omeđena istar­
skog prostora (nama tako očito i prirodno) plod kasnijeg razvit­
ka. Antički pisci nisu mogli imati o njemu predodžbu kao o za­
sebnoj cjelini, nego u jednom dahu govore o istarskoj i ostaloj
Liburniji, o kvarnerskim i drugim jadranskim otocima, o Istri i
Akvileji, ponekad i čitavoj zemlji Veneta do ušća rijeke Pada.
Stoga se ulomci o Istri nisu nikako mogli iz ostaloga teksta iz­
dvojiti tako da se u njima, katkad, ne govori i o tim susjednim
prostorima.
Ulomci, odabrani po tim mjerilima, podvrgnuti su ovdje po­
sebnoj vrsti filološke obrade, koja u zapadnjačkoj kulturi ima
dugu tradiciju. To je bilo potrebno zato što je pristup antičkim
tekstovima danas otežan mnogim preprekama. Riječ je, naime,
0 tekstovima mnogobrojnih pisaca dviju različitih književnosti,
pisanima na dvama izumrlim jezicima, sve manje poznatima čak
1 u znanstvenom svijetu, tj. na starogrčkom i klasičnom latin­
skom jeziku; o tekstovima kojih izdanja nisu uvijek dostupna ni
u našim najvećim kulturnim središtima.
Uz to, svaka govorena i pisana riječ, pa tako i riječ starine,
prirodno se oslanja na opći okvir povijesne zbilje u kojoj se jav­
lja i kojoj se obraća, i samo skupa s njom može prenijeti punu
poruku. Stvarnost o kojoj govori antički pisac bila je njegovu
suvremeniku i inače poznata, i više ili manje bliska. Slijedeći
glavnu nit pripovijedanja, pisac je u izlaganje mogao slobodno
upletati imena državnih činovnika i vojskovođa, podatke iz vjer-

8
 skog i društvenog života ili mitologije, i to kao puke natuknice
bez popratnih tumačenja, jer je čitalac sve neizrečene ili nedo­
rečene obavijesti lako nadoknađivao iz zalihe vlastitog predzna­
nja, iskustva i suvremenih prilika koje su ga okruživale.
Za današnjega pak čitaoca antički je svijet potonuli svijet,
koji tek treba dočarati na temelju raznih oblika povijesne pre­
daje, a u prvom redu na temelju sveukupne obavijesnosti samih
tih djela. Stoga čitanje antičkih tekstova iziskuje dodatne napo­
re i posebnu stručnu spremu, kakve često nema, a i ne mora
imati, svaki istraživač prošlosti, a još manje svaki čitalac. Oni se
mogu osloniti na posredstvo filologa, tih ljubitelja riječi, pogo­
tovu onih zapisanih u starim tekstovima.
Na tisućljetnu djelatnost filologa želi se, svojim skromnim
prinosom, nadovezati i ova knjiga. Ona će postići svrhu ako
mogne biti đaku čitanka iz najstarije zavičajne prošlosti, široj
javnosti ključ za upoznavanje najstarije istarske kulturne bašti­
ne, a ponekom mladom stručnjaku poticaj da se pozabavi sveu­
kupnom poviješću Istre u antičko doba. Izvorni ulomci u njoj
ponekad imaju uz dokumentarnu i nesumnjivih književnih kva­
liteta, pa će biti dobro ako onima koji nemaju (ili nemaju do­
voljno) znanja iz klasičnih jezika moji prijevodi prenesu makar
i dio njihove ljepote.
Ipak, nastojanje da se glasovima antičkih pisaca otvori put
do našega današnjeg čovjeka nije potaknuto samo pukim zani­
manjem za prošlost; podupiru ga i sasvim aktualni - moglo bi se
reći: društveno-politički - razlozi. Razni oblici uzajamnosti i pre­
ko narodnosnih granica, na svjetskoj, kontinentalnoj i regional­
noj razini, obilježje su i nasušna potreba naše suvremenosti.
Svrha je ove knjige da pridonese zadovoljavanju te potrebe, na
užem tlu Istre, ali i šire.
Po svojem sadržaju, ova se knjiga čini osobito pogodnom da
se njome započne niz svezaka kojima se želi posvjedočiti, i u no­
vom svjetlu predstaviti, kulturni prinos istarskog zavičaja i istar­
skih ljudi općoj kulturi. Ponajprije zato što se bavi Istrom u raz­
doblju grčke i rimske civilizacije, koje vremenski prethode civi­
lizaciji Evrope i cijelog Sredozemlja, u razdoblju u kojem se Is­
trani, izašavši iz tame pretpovijesti na našem prostoru, prvi put
uključuju u zbivanja koja su i pismeno posvjedočena. Osim toga,
ona nas vraća zemljopisnom prostoru Istre u sam osvit njegove

9
povijesti, kao prvotnoj, po sebi neutralnoj datosti, koja podjed­
nako pripada svima koji ondje žive; vraća nas i najstarijim po­
vijesnim izvorima da bismo ih mogli čitati u duhu našega vre­
mena, bez isključivosti i svojatanja, bez pritisaka nacionalnog,
političkog ili ideološkog pragmatizma.
Od najstarijih pisanih spomenika koji govore o Istri još su
mnogo stariji ostaci istarske materijalne kulture. Među njima su
osobito uočljive istarske gradine. U tim je gradinama, a i oko
njih, evala bogata domaća kultura, otvorena utjecajima iz Italije
i s Egejskog mora, sve dok joj prirodni razvitak nije prekinula
rimska najezda. Ipak, dodir prastanovnika Istre s Rimljanima, a
još prije toga s Grcima, nije urodio samo propašću njihove kul­
turne samosvojnosti; oni ulaze u pismenost tih kulturno jačih
naroda. Tek od tada u Istri počinje teći povijesno vrijeme, koje,
sasvim pouzdano, mjerimo mjesecima, godinama i stoljećima.
Histri i njihova zemlja postaju temom književnoga stvaralaštva
mnogih grčkih i rimskih pisaca. Od Hekateja iz VI st. pr.n.e. do
Kasiodora, na pragu srednjeg vijeka, gotovo i nema stoljeća u
kojem poneki antički pisac, bar usput, nije spomenuo Istru ili
koji događaj vezan uz njezin prostor.
0 povijesnim zbivanjima na tom prostoru govore, uglav­
nom, rimski pisci, a od grčkih samo razmjerno kasni povjesni­
čari carskoga doba Apijan i Dion Kasije. Njihove vijesti doista
daju odgovore na mnoga bitna pitanja o sudbini Istre na pragu
njezine povijesti. Ipak, to nisu iscrpni povijesni prikazi u današ­
njem smislu: svode se, uglavnom, na podatke o tome kako su
Rimljani, postupno osvajajući - ognjem i mačem - tadašnji po­
znati svijet, uzgred pregazili i zemlju Histra.
Ulomci koji su ovdje sabrani govore nam da su Rimljani
protiv Istre vodili četiri rata: prvi 221, drugi 183/2, treći, najpoz­
natiji, 178/7, četvrti 129. pr.n.e.; da su Histri već potkraj IV st.
pr.n.e. ugrožavali plovidbu Jadranom, da su bili ozbiljna prijet­
nja rimskoj koloniji Akvileji, da su sudjelovali u bitki kod Krka
49. pr.n.e., da su doživjeli upad Panonaca u Istru 16. pr.n.e.
Spisak neprijateljstava i sukoba tek je ratnopovijesna i
kronološka okosnica za zaokružen prikaz antičkoga razdoblja
u Istri.
Gospodarske, društvene i kulturne prilike nisu, na žalost,
privlačile antičke povjesničare kao teme, ponajmanje Livija, koji

10
 je najvažniji izvor za povijest Istre u antici. Zato je danas histo­
riografija upućena na proučavanje ostataka materìjalne kulture
predrimskoga i rimskog razdoblja (gradine, lončarski proizvodi,
ceste, vodovodi, gospodarske zgrade, poljodjelsko oruđe, ostaci
ciglana i tekstilnih radionica, uljara, itd.).
Mnogobrojni rimski (i pokoji grčki) natpisi isto su toliko
važni za proučavanje gospodarske i kulturne povijesti Istre. Ta
svjedočanstva znatno nadoknađuju ono što nam uskraćuju knji­
ževni spomenici, po podacima siromašni i jednolični.
Vijesti o Istri u pisanim spomenicima imaju i drugih nedo­
stataka. Uvije i drugi antički povjesničari (zastupljeni u ovom iz­
boru) zaokupljeni su, ponajviše, postankom i postupnim izrasta-
njem Rima u svjetsku velesilu, pa zato nije nikakvo čudo što se
Istra, pred njihovim očima, gubi u golemom fizičkom i vremen­
skom rasponu Carstva. Sve što su rekli o njoj rekli su usput, škr­
to i u nekom povodu koji s njom nema izravne veze.
Istrom kao središnjom, jedinom, temom pozabavila su se
samo dva rimska pisca, koji, zapravo, nisu bili historičari nego
pjesnici-kroničari: Enije u Analima i Hostije u epu o četvrtom is­
tarskom ratu 129. pr.n.e. Na žalost, upravo su ta djela sačuvana
samo u beznačajnim ostacima. Njih su dvojica jedini antički pis­
ci koji su pisali o onome što se u Istri zbivalo u njihovo doba,
raspolažući podacima »iz prve ruke«. Svi drugi pišu sastave na
temelju djela prethodnika, o događajima koji su se zbili davno
prije njih - Uvije na temelju analističke pisane predaje, a ostali
rimski i grčki povjesničari na temelju Livija.
Uvijeva pak povijest Rima nije povijesnoistraživačko djelo
(po današnjim mjerilima) nego književna umjetnina, oratorska
po stilu a dramska po umjetničkom postupku. Ona je, zapravo,
niz kraćih ili opširnijih prikaza sukoba pojedinaca i čitavih voj­
ski, uz neizbježiv rasplet u korist Rima.
Livijev potanki prikaz istarskoga rata 178/7. pr.n.e. uzoran
je primjer takva dramatiziranja. Pisac je iz starijega predloška
uzeo samo najnužnije povijesne i topografske podatke, a glavnu
je pozornost posvetio osjećajima koji pokreću radnju: paničan
strah, kukavičluk i napokon smirivanje među Rimljanima; mr­
žnja i svađa među njihovim konzulima; hrabrost, nepromišlje-
nost i pomanjkanje upornosti u Histra; samrtni krikovi u njiho­
voj zauzetoj prijestolnici, tragično samoubojstvo kralja Epulona

11
- sve to, doista, prije spada u svojevrsnu beletristiku nego u hi­
storiografiju (kako je danas shvaćamo).
Flor, Apijan, Eutropije i drugi nastavljači Uvija ne poprav­
ljaju njegove povjesničarske nedostatke nego im dodaju vlastite.
Oni samo prerađuju i krate vrlo cijenjeni, ali u njihovo doba sla­
bo čitani, zastarjeli i preopširni Livijev tekst, ispuštajući štošta i
ne dodajući ništa novo. Njihova djela možemo još manje nego
Livijevo nazvati povijesnoistraživačkima u današnjem smislu, a
važna su samo koliko dopunjavaju izgubljene dijelove Livijeva
teksta.
Tako se sva antička predaja o povijesti Istre svodi, zapravo,
na jednoga čovjeka i na jedno djelo, što znatno umanjuje njezinu
pouzdanost.
Zemljopisom Istre u antičko doba bavili su se osobito Grci,
i to mnogo prije Rimljana. Njihovi podaci pripadaju dijelom
mitskoj geografiji, koju su njegovali osobito pjesnici, a dijelom
su plod izravna uvida grčkih pomoraca i trgovaca. Ovoj drugoj
vrsti podataka pripada i najstariji sačuvani spomen Istrana u
povijesti, prije dva i pol tisućljeća, koji dugujemo Grku Hekate-
ju iz Mileta. Drevne mitske predodžbe o Istri u sjevemojadran-
skom prostoru sačuvane su u Aristotela, Kalimaha, Apolonija
Rođanina i Likofrona, zatim u tzv. Apolodorovoj biblioteci te u
latinskoga pisca Pompeja Troga, odnosno njegova skraćivača
Justina.
Fizičku geografiju Istre i susjednih otoka donose Pseudo-
-Skilak i Pseudo-Skimno, a najpotpunije Strabon. Za antičku to­
pografiju Istre važni su Artemidor Efežanin, koji je, na žalost,
sačuvan samo u vrlo sažetoj filološkoj obradi Marcijana iz
Herakleje, i poznati zemljopisac Ptolemej iz Aleksandrije. U
ovom pogledu Grke bitno dopunjavaju rimski pisci. Mela, do­
duše, zavisi od grčke, dijelom i mitske predaje, ali se zato Pli-
nije služio ne samo starijim književnim djelima nego i pouz­
danim državnim popisima naselja i upravnih jedinica u poje­
dinim dijelovima Carstva. Oni su, također, bili podloga za po­
pise naselja i opise putne mreže u Antoninskom putopisu, na
Peutingerovoj tabli i u djelu zemljopisca Ravenjanina. Toj
skupini izvora iz razdoblja zreloga i kasnoga Carstva valja pri­
brojiti i topografske podatke u djelu spomenutog Aleksan-
drinca Ptolemeja iz II st. n.e.

12
 U cjelini, zemljopisna predaja o istarskom prostoru u antič­
ko doba mnogo je manje pregledna u svom nastajanju i razvitku
nego povijesna predaja. Nije nimalo lako utvrditi odakle su po­
jedini pisci uzimali podatke, što je plod izravna uvida, a što
knjiška prerada starijih predložaka, tko je komu bio uzorom ili
izvorom, itd. Osim toga, u pojedinih se pisaca naslućuju i razne
grane, odnosno razvojni stupnjevi antičke zemljopisne znanosti.
Kako spomenusmo, podaci u djelima Aristotela, odnosno
Pseudo-Aristotela, zatim aleksandrijskih pjesnika Kalimaha,
Apolonija Rođanina i Likofrona, u Apolodorovoj biblioteci te u
povijesnom djelu rimskog pisca Pompeja Troga svakako pripa­
daju mitskoj geografiji. Njezini korijeni sežu u najstarije doba us­
menoga pučkog stvaralaštva, prije pojave pismenosti, kad je na­
stala priča o Argonautima, s kojom su u vezi svi poznati mitski
podaci o istarskom prostoru. Na tom stupnju razvitka grčkoga
društva Istra je još bila negdje na rubu zemljopisnog obzorja
Grka, izvan dosega njihova izravnog iskustva. Glasine o njoj
maštovito su razrađivane i uklapane u mitski oblikovanu opću
sliku svijeta. Zanimljivo je, ipak, da su svi spomenuti pisci živjeli
i djelovali u puno povijesno doba. Mitski podaci u njihovim
djelima ne mogu imati prvotnu ulogu, tj. ulogu spekulativno­
ga nadomjestka za iskustveno nedostupne podatke. Oni su u
ta djela ušli zbog sasvim drugih razloga: u Aristotela su, vje­
rojatno, posljedica zabune; u Pseudo-Aristotela, Pompeja Tro­
ga i Mele oni se navode kao čudnovate zanimljivosti kojima je
svrha zabaviti čitaoca i pokazati piščevu učenost; u spomenu­
te trojice Aleksandrinaca uloga je estetska: služe kao svjesni
arhaizam koji, po ukusu njihova doba, pridonosi ljepoti um­
jetničkoga teksta.
Hekatej, Pseudo-Skilak, Pseudo-Skimno i Artemidor Efeža-
nin predstavnici su tzv. praktične geografije. Njihova se djela te­
melje na izravnim uvidima putnika i pomoraca, te pripadaju
književnom rodu peripla i periegeza, kojima je prvotno i bila
svrha da potpomognu snalaženje u fizičkom prostoru. Oni su
opisivali svijet kako ga vidi pomorac ploveći morem uz obalu ili
putnik što ide kopnom od grada do grada. Poneki od njih bili su
pravi priručnici za plovidbu, kao na primjer Pseudo-Skilakov
Peripl, koji navodi udaljenosti od luke do luke, izražene u dani­
ma plovidbe.

13
 Na tu vrstu zemljopisne predaje nadovezuje se i latinski pi­
sac Pomponije Mela, ali mnogo kasnije, u doba kad za to više
nije bilo pravoga opravdanja. Osim toga, on, gdje god može, up­
leće u svoju knjišku tvorevinu svakojake nevjerojatne podatke
iz priče, tako da dijelom pripada i mitskoj geografiji. Golom
praktičnom svrhovitošću odlikovali su se Antoninski Opis puto­
va i Peutingerova karta. To i nisu pravi tekstovi nego nizovi ime­
na postaja i luka u putnoj mreži Carstva, s naznakom udaljenos­
ti pojedinih dionica. Na sličnim izvorima, to jest na službenim
maršrutnim kartama iz zreloga i kasnog carskog doba temelji se
dijelom i Ravenjaninov Opis svijeta.
Uvodom i težnjama Ravenjaninov se Opis svijeta UKijučuje u
znanstvenu, odnosno astronomijsko-matematičku geografiju,
koju je bio razvio još Eratosten. Tom smjeru pripadaju također
Ravenjaninovi daleki prethodnici Strabon, Plinije i Ptolemej.
Oni su već bili pravi učenjaci koji se mogu osloniti na bogatu pi­
sanu predaju zemljopisne znanosti i na njezina vrhunska dostig­
nuća u doba antike. Prvoj je dvojici, uz ostalo, zajedničko to što
se odlučno suprotstavljaju mitskim predodžbama o istarskom
prostoru, a najradije se zadržavaju na opisu zemalja i njihovih
stanovnika. Ptolemeja više zanima matematička strana geografi­
je i izradba karata. Njegovom zaslugom, Istra i njena naselja do­
bili su, koliko nam je poznato, prvi put u povijesti točno određe­
no, astronomskim proračunima utvrđeno, stupnjevima i minu­
tama iskazano mjesto na zemljovidu svijeta.
Antičke vijesti o istarskim proizvodima nisu plod nekoga
sustavna zanimanja za gospodarstvo, nego su slučajne zabilješke
u najrazličitijim povodima. Nalazimo ih u pjesmama, povijesnim
djelima, putopisima ili uredskim ispravama. Amo spada, ponaj­
prije, Tacitova natuknica o veleposjedima obitelji Krasa u Istri,
zatim oduševljeni i, vjerojatno, iskrivljeni prikaz istarskih prilika
kod Kasiodora, na izmaku antike. Češće se spominju pojedinač­
ni proizvodi kao izraz materijalne kulture određen podnebljem
i vrstom tla. Riječ je o proizvodima koji su se pročuli visokom
kakvoćom, količinom ili posebnom izradbom, te su pronosili
istarsko ime tržištima Carstva. Njihov je popis popriličan i za
najstariju povijest istarskoga gospodarstva neobično važan.
U sklopu mitske geografije spominju se vijesti o kositru i
jantaru u istarskom, odnosno sjevemojadranskom prostoru, no

14
 oni su, očito, onamo trgovinom stizali iz dubljega evropskog za­
leđa. Posrijedi je, u dubokoj starini uobičajena, zamjena tržišta
i nalazišta.
Pouzdaniji je, naprotiv, Aristotelov podatak o ribarenju na
Jadranu, iako je i ta vijest zabilježena u povodu jedne izrazito
mitske predodžbe o tobožnjem jadranskom ogranku Dunava.
O istarskim brodovima govori Verije Flak, o ulju Plinije,
Marcijal, Kasiodor i Grk Pauzanija, o oštrigama, vuni i javoru
Plinije, o vinu i žitu Kasiodor.
Ukupna količina podataka o povijesti i zemljopisu Istre u
antici nipošto nije malena. No, nije malen ni broj novih pitanja
što ih oni nameću povijesnoj znanosti. Ti su podaci, naime, us­
putni, manjkavi, često nerazumljivi i proturječni, raspoređeni
na dugom tisućljetnom luku od Hekateja u VI st. pr.n.e. do Ka-
siodora i Ravenjanina u VI st. n.e. Stoga oni ostavljaju mnogo sa­
držajnih i vi emenskih praznina na povijesnoj slici Istre u antič­
ko doba. Zavičajni i drugi istraživači uložili su velik napor da te
praznine popune. Počevši od druge polovice prošloga stoljeća,
silno su se namnožile monografije, rasprave o pojedinim pitanji­
ma i polemike s područja povijesti staroga vijeka i arheologije
Istre. Ulomci klasičnih pisaca, sadržani u ovoj knjizi, navode se
bezbroj puta u spomenutim radovima talijanskih, austrijskih i
naših stručnjaka, kao potkrepa za pretpostavke i zaključke koje
zastupaju njihovi autori. Plodovi su tih nastojanja i danas nezao­
bilazni. Ipak će današnji istraživač zapaziti da se podaci iz antič­
kih izvora u dosadanjim radovima uzimaju najčešće pojedinač­
no, istrgnuti iz konteksta cjeline djela i da se, tako istrgnuti, us­
poređuju s drugim podacima iz drugih izvora, a topografski
podaci i izravno s prilikama na terenu. Pri tom pred istraživa­
čem katkad iskrsnu teške zagonetke, kakva je, na primjer, Livi-
jeva rijeka pod zidinama Nezakcija. Ako je ta rijeka ušla u opis
opsade grada kao opće mjesto (locus communis), tipično za takve
opise, ili kao jedna od maštovitih inačica prikaza o tom događa­
ju u usmenoj predaji, onda su uzaludna sva iskapanja i geomor-
lološke provjere tla oko Nezakcija. Na slične se poteškoće upo­
zorava na više mjesta u komentaru uz tekstove sabrane u ovoj
knjizi.
Stoga se danas počinje javljati i jedan drukčiji, do sada ug­
lavnom zanemarivani, pristup antičkim i drugim starim izvori-

15
 ma. Prvo se temeljito, po mogućnosti monografski, filološki ob­
rade djela kojima pojedini ulomci pripadaju. Težište je na kritici
teksta i na utvrđivanju njegova mjesta u okviru cjelokupne knji­
ževne predaje kojoj pripada. Stručnim tumačem uz obrađeni
tekst nastoji se dopuniti onaj dio obavijesti koji nije ni bio sadr­
žan u samom njegovu jezičnom tkivu, nego ga je nosio nepovrat­
no narušeni kontekst davne povijesne zbilje u kojoj je djelo na­
stalo.
Mjerila za takav pristup antičkim tekstovima postavili su u
nas Mate Suić svojom raspravom o Pseudo-Skilakovu Periplu i
Radoslav Katičić u nekoliko svojih radova koji se, također, spo­
minju u ovoj knjizi. Sve dok se takav posao ne obavi, neće se
moći sasvim razumjeti ni antički zapisi o Istri niti pouzdano oci­
jeniti njihova povijesna vjerodostojnost. Dakako da se u ovom
našem izboru, već i zbog njegove antologijske naravi, to nije
moglo sustavno provesti.
Iskustvo s dosadanjim proučavanjem antičkih tekstova o
Istri upozorava na još jedno njihovo obilježje. Oni su za nas po­
najprije povijesni izvori, i takvi će uvijek ostati; ali oni su, u svoje
doba, predstavljani javnosti pretežno kao umjetnine. Književni
rod kojemu pripadaju bitno utječe na izbor i pouzdanost poda­
taka što su u njima sadržani. Tako su mnogo spominjana Ka-
siodorova pisma o prilikama u Istri zapravo obrasci uredskih pi­
sama, u kojima su, na primjer, konkretni podaci o novčanim iz­
nosima ispušteni, jer su ona trebala poslužiti i za svaku drugu
sličnu priliku. Pisana su uznositim panegiričkim stilom i očito
dotjerivana prije nego što su, skupa s drugim pismima-obrasci-
ma, izdana u posebnoj knjizi. Vrlo je vjerojatno da je izbor up­
ravo onakvih epiteta o blagostanju u Istri, kakvi su u tim pismi­
ma, više nametnut napregnutom panegiričkom formom nego
stvarnim stanjem.
U Livijevu opisu istarskog rata 178/7. pr.n.e. ima mnogo po­
jedinosti s jasno uočljivom ulogom i mjestom u sklopu piščeva
zamišljanja opisivanog događaja, ali bez provjerljive veze sa
stvarnim istarskim prostorom (kakav, manje-više, i danas posto­
ji), odnosno s onim što se u njemu doista odigralo. Dovoljno se sje­
titi već spomenute rijeke pod zidinama Nezakcija, prizora Histra
dok slave pobjedu u zauzetom rimskom taboru ili kralja Epulona
kako, poput kakva rimskog stoika, zariva sebi mač u prsi,

16
usred smrtnih krikova svojih podanika i ruševina svojega grada.
Takve su pojedinosti objektivnoj povijesti nevažne, ali imaju
konstitutivnu ulogu u literarnom oblikovanju radnje, po zakoni­
ma određenoga književnog žanra. Sto je neki tekst literamiji, to
je slabija izravna veza pojedinih njegovih dijelova sa svijetom
konkretne zbilje, a jača njegova iskazna moć o svijetu uopće.
Glavnina je ove knjige posvećena filološkoj obradi tekstova.
Oni su nanizani kronološkim slijedom, jer se od svih mogućih
rasporeda za ovu priliku upravo taj činio najpogodnijim. Za lak­
še snalaženje u knjizi poslužit će pomoćni aparat s popisom na­
voda iz pisaca i kazalom vlastitih imena. Hrvatski tekst popra­
ćen je komentarom na istoj stranici. Natuknice komentara uz
prijevode s latinskoga jezika donose se na latinskom jeziku kao
najprirodnije sveznice između originala i prijevoda. Većina čita­
laca rado će, naime, zagledati u izvorni latinski tekst, te će za­
cijelo bez većih teškoća pratiti oba teksta usporedno, i tako se
još više približiti izvorima, što je i namjena ove knjige.
Objašnjenja u komentarima uz tekstove mogu se provjeriti
i dopuniti vlastitim uvidom u djela navedena u popisu literatu­
re. Među naslovima prevladavaju rječnici, književnopovijesni ra­
dovi i opći priručnici, dok je izbor radova povjesničara i arheo­
loga mnogo manje sustavan. To je posljedica filološkog, što će
reći jezičnoobavijesnog, pristupa antičkim tekstovima koji je
primijenjen u ovoj knjizi. Njome se želi pripomoći da što širi
krug čitalaca stekne suvremen odnos prema antičkoj kulturnoj
baštini Istre, i to neposrednim uvidom u povijesna vrela, a ne
samo prihvaćanjem ili odbacivanjem stavova što ih je, na teme­
lju tih vrela i u duhu svoga vremena, bila izgradila starija histo­
riografija.
Mate Krizman

2 - Antička svjedočanstva o Istri 17

 BIBLIOGRAFIJA I LITERATURA
1. F. Petračić, Gčrčko-hervatski rččnik, Zagreb 1875.
2. S. Sene, Grčko-hrvatski rječnik, Zagreb 1910.
3. O. Gorski - N. Majnarić, Grčko-hrvatski rječnik, Zagreb 1960.
4. H. G. Liddel—Scott, A Greek-English Lexicon, Oxford 1937,
rep. 1960.
5. A. Bally, Dictionnaire grec-frangais, &me édit. Paris 1950.
6. Valjavec-Petračić-Divković-Žepić, Latinsko-hrvatski rječnik
Zìi škole, Zagreb 1881.
7. I. Belostenec, Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onoma-
tum aerarium, Zagrabiae 1740, pretisak Liber-Mladost, Za­
greb 1972.
8. M. Divković, Latinsko-hrvatski rječnik za škole, II. izdanje, Za­
greb 1900.
9. M. Žepić, Latinsko-hrvatskosrpski Rečnik, priredio V. Gortan,
V. izdanje, Zagreb 1967.
10. Ae. Forcellini, Lexicon totius Latinitatis, tomus I-VI, Patavii
MCMXL.
11. F. Gaffiot, Dictionnaire latin-fran$ais, Paris 1934.
12. Thesaurus linguae Latinae, editus auctoritate et consilio
quinque Academiarum Germanicarum, Lipsiae (Teubner)
1900 (i d.).
13. A. Blaise, Dictionnaire latin-frangais des auteurs chrétiens,
Strasbourg 1954.
14. A. Walde - J. Pokorny, Vergleichendes Worterbuch der indo-
germanischen Sprachen, Berlin-Leipzig 1927.
15. A. Meillet, Études sur letymologie et le vocabulaire du vieux
slave, Paris 1905.

18
16. Ernout-Meillet, Dictionnaire étymologique de la langue latine,
Paris 1951.
17. R. Grandsaigne d’Hauterive, Dictionnaire des racines des lan­
gues indoeuropéennes, Paris 1948.
18. Brugmann-Thumb, Griechische Grammatik, Miinchen 1931.
19. Stolz-Schmalz-Leumann-Hottmann, Lateinische Gromma­
tile, Miinchen 1926.
20. Inscriptiones Italiae, Vol. X, Regio X, Fase. I-III, Romae 1936
(i d.).
21. M. Ebert, Reallexikon der Vorgeschichte, Band I-XV, Berlin
1924.
22. L. Laurand, Manuel des études grecques et latines, VIème édi-
tion, tome I-III, Paris 1950.
23. Pauly-Wissowa, Realenzyklopadie der klassischen Altertums-
wissenschaft, Stuttgart 1894 (i d.).
24. »Der Ideine Pauly«, Lexikon der Antike, bearbeitet von K.
Ziegler und W. Sontheimer, Band I-V, Stuttgart 1964.
25. A. Musić, Nacrt grčkih i rimskih klasičnih starina, Zagreb 1910.
26. M. Šrepel, Rimske starine, Zagreb 1900 (II. izdanje).
27. K. Liibker, Reallexikon des klassischen Altertums, Leip-
zig-Berlin 1914.
28. Lexikon der alten Welt, Artemis-Verlag, Ziirich-Stuttgart
1965.
29. J. Filip, Enzyklopddisches Handbuch zur Vor- und Friihge-
schichte Europas, Prag 1969.
30. Enciclopedia Italiana di scienze, lettere ed arti, (Treceani), Mi-
lano-Roma 1929.
31. Enciclopedia cattolica, voi. I-XII, Città del Vaticano 1951.
32. Ch. Daremberg - E. Saglio, Dictionnaire des antiquités grec­
ques et romaines, Paris 1892.
33. J. Setka, Hrvatski kršćanski termini grčkog podrijetla, Zagreb
1940.
34. Baudrillart-De Meyer-Couwenbergh, Dictionnaire d'histoire
et de géographie ecclésiastique, Paris 1953.
35. Lexikon fiir Theologie und Kirche, Herder, Freiburg 1957
(i d.).
36. A. Musić, Povijest grčke književnosti, II. dio, Zagreb 1900.
37. M. Tronskij, Povijest antičke književnosti, Zagreb 1951.
38. V. Ussani, Storia della letteratura latina nell’età repubblicana
ed augusta, Milano 1929.
39. A. Rostagni, Storia della letteratura latina, vol. I, Torino 1954,
vol. II, Torino 1955.

19
40. U. Nottola, Disegno storico della antica letteratura greca, Mila­
no 1924.
41. R. Pichon, Histoire de la littérature latine, Paris 1891.
42. W. Christ, Geschichte der griechischen Literatur bis auf die Zeit
des Justinians, VI. revid. Ausgabe, Mimchen 1905.
43. Christ-Schmidt-Staehlin, Geschichte der griechischen Litera­
tur, Miinchen 1908.
44. L. Miiller, Quintus Ennius. Etne Einleitung in das Studium der
ròmischen Poesie, Skt. Petersburg 1884.
45. G. Pitacco, Il poeta Ostio e la guerra istriana, »Atti e memorie
della Società istriana di archeologia e storia patria«, voi.
XVII (1901), pagg. 134-149.
46. A. Gentile, Il poema di Ostio, »Archeografo triestino«, 1902,
pag. 79 sqq.
47. P. Kandler, Codice diplomatico istriano, vol I, 50-1290.
48. G. Zippel, Die romische Herrschaft in Illyrien bis auf Augustus,
Leipzig 1887.
49. C. De Franceschi, L'Istria. Note storiche. Parenzo 1879.
50. K. Mùller, Die Weltkarte des Castorius, Ravensburg 1887.
51. A. Gnirs, Dos Gebiet der Halbinsel Istrien in der antiken Ueber-
lieferung, »Jahresberichte der Marine-Realschule«, Pola
1902.
52. G. Veith, Die Eroberung Istriens durch die Romer in den Jah-
ren 178 und 177 v. Chr., »Streffleurs Militàrische Zeitschrift«
II. Band - 10. (Oktober-) Heft 1908, S. 1513-1544.
53. G. Veith, Geschichte der Feldziige C. Iulius Caesars, Ag-
ram-Wien 1906.
54. Th. Mommsen, Romische Geschichte (gekiirzte Ausgabe),
Wien-Leipzig 1932.
55. Th. Mommsen, Dos Weltreich der Caesaren, Wien-Leipzig
1933.
56. A. Calderini, Aquileia romana, ediz. anastatica. Roma 1972.
57. H. Krahe, Dìe alten balkanillyrischen geographischen Namen,
Heidelberg 1925.
58. H. Krahe, Sprache und Vorzeit, Heidelberg 1954.
59. H. Krahe, Die Sprache der Illyrier. Erster Teil: Die Quellen,
Wiesbaden 1955.
60. A. Degrassi, Scritti vari. Vol. II, Scritti di antichità veneto-is­
triane. Roma 1962.
61. P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, svez.
I-II, Zagreb 1950.

20
62. Toponimika zapadne Istre, Cresa i Lošinja, »Anali Leksiko­
grafskog zavoda«, svez. III, Zagreb 1956.
63. J. Schnetz, Namenprobleme beim Geographus Ravennas,
»Zeitschrift fur Ortsnamenforschung«, Bd. XV, Heft I, 8.
86-96.
64. A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Oesterreichische
Akademie der Wissenschafte, Schriften der Balkankommis-
sion, Linguistische Abteilung XV, Bd. I Wien 1957, Bd. II
Wien 1959.
65. G. Novak, Vis, knj. I, Zagreb 1961.
66. G. Novak, Stari Grci na Jadranskom moru. Rad JAZU, knj.
322, Zagreb 1961, str. 145-221.
67. G. Novak, Hvar kroz stoljeća, III. izd. Zagreb 1972.
68. G. Alfoldy, Bevolkerung und Gesellschaft der romischen Pro-
vinz Dalmatien, Budapest 1965.
69. F. Papazoglu, Les origines et la destinée de l’état Illyrieru
I l l y r i i p r o p r i e d i c t i , »Historia«, Bd. IV (1965), Heft
II.
70. Harry J. Dell, Demetrius of Pharos and thè Istrian War, »His­
toria«, Bd. XIX Januar 1970, Heft I, S. 30-38.
71. M. Suić, Pag, Zadar 1959.
72. M. Suić, Libumia Tarsaticensis, »Adriatica praehistorica et
antiqua«, Miscellanea Gregorio Novak dicata, Zagreb 1970.
73. M. Suić, Istočna jadranska obala u Pseudo-Skilakovu Periplu,
Rad JAZU knj. 306, Zagreb 1955, str. 121-186.
74. M. Suić, Lukanov Iader - rijeka Jadro ili grad Zadar? »Diado-
ra« VIII/1975, str. 5. i d.
75. J. Klemenc, Der pannonische Limes in Jugoslawien, »Acta
et dissertationes archaeologicae«, vol. III, Zagreb 1963,
str. 55. i d.
76. A. Stipčević, Iliri, Zagreb 1974.
77. R. Katičić, Illyrii proprie dicti, »Živa antika« XII/XIII, 1964,
str. 87-97.
78. R. Katičić, Illyricus fluvius, »Adriatica praehistorica et an­
tiqua«, Miscellanea Gregorio Novak dicata, Zagreb 1970,
str. 358-392.
79. R. Katičić, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Rođanina,
Godišnjak Akademije nauka B i H, Godišnjak knj. VII,
Centar za balkanološka ispitivanja knj. 5, Sarajevo 1970,
str. 71. i d.
80. R. Katičić, Enhelejci - Die Encheleer, Godišnjak Akademije
nauka B i H, Godišnjak - XV, Centar za balkanološka ispi­
tivanja knj. 13, Sarajevo 1977.

21
81. R. Katičić, Ionios der Illyrier, Akademija nauka B i H, Godiš­
njak XI, Centar za balkanološka ispitivanja knj. 9, Sarajevo
1973, str. 185-201.
82. R. Katičić, Ancient Languages of the Balkans, Part I-II, Mou-
ton, The Hague-Paris 1976.
83. Boris Bačić, Prilozi poznavanju prahistorijske gradinske forti­
fikacije u Istri, »Adriatica praehistorica et antiqua - Miscel­
lanea Gregorio Novak dicata«, Zagreb 1970, str. 215. i d.
84. Stefan Mlakar, Antička Pula. III, prošireno izdanje, Pula
1978.
85. Stefan Mlakar, Die Romer in Istrien. IV. Auflage. Izd. Arheo­
loškog muzeja Istre, Pula 1974.
86. Josip Mladin, Brončane posude i šljemovi iz Istre, »Diadora«,
svez. 7/1974, str. 35-158.

22
GRČKI PISCI
 Hekatej Milećanin

OBILAZAK ZEMLJE

NAJSTARIJE POZNATE VIJESTI O ISTRANIMA

I UBURNIMA

HEKATEJ MILEĆANIN. Hekatej Hegesandrov, iz maloazijskoga

grada Mileta, zadužio nas je najstarijim spomenom Istrana, sa­
čuvanim iz starine. Živio je između 560. i 480. pr. n. e., dakle ug­
lavnom u stoljeću u kojem i dva njegova zemljaka i velikana gr­
čke predsokratske filozofije - Tales iz Mileta i Heraklit iz Efeza.
U uzavrelom kulturnom ozračju Jonije njih su dvojica bitno po­
makla razvitak grčke filozofije, a Hekatej je slično pridonio u po­
vijesnim i zemljopisnim istraživanjima. On je odlučno ustao protiv
mitske i legendarne obradbe grčldh predaja, nazvavši je preopšir­
nom i smiješnom; nastojao je svesti na pravu mjeru pretjerivanja
prethodnika, a čudna i nevjerojatna zbivanja o kojima su oni govo­
rili pokušavao je protumačiti psihološki. Plodove svoga rada na
lom području sabrao je u djelu Istraživanja ili Rodoslovlja.
Zemljopisno obzorje kakvo je odraženo u staroj epskoj
predaji bilo je u Hekatejevo doba također već neodrživo. Home­
rov svijet dopirao je prema našim stranama tek do donjeg toka
Vardara na egejskoj i do otoka Leukade na jonskoj strani Bal­
kanskoga poluotoka. Hekatej sam ističe da se Ambracijski za­
ljev, u sjeverozapadnoj Grčkoj, prema pričama o Heraklu, nalazi
na kraju svijeta. Poduzetni i prema svijetu otvoreni jonski po­
morci rano su prekoračili te uske granice homerskoga svijeta.
Njihova zemljopisna zapažanja iz prve ruke i iz vlastita uvida od­
razila su se i u Hekatejevim djelima. Hekatejev zemljovid popra­
vio je i dopunio prvu poznatu kartu Zemlje, koju je izradio jon­
ski prirodni filozof Anaksimandar, rodom također iz Mileta. U
popratnom pak opisu Zemlje, pod naslovom Obilazak Zemlje,

25
Hekatej je sustavno izložio prikupljene vijesti o dalekim krajevi­
ma. Među njima su se našli i podaci o našoj obali. Tako je na
njoj, zahvaljujući Hekateju, prestalo pretpovijesno i počelo povi­
jesno razdoblje.
Od Hekatejevih su djela sačuvani, na žalost, samo pojedini
ulomci u djelima kasnijih pisaca, osobito Strabona i Stefana Bi­
zantinca. Ovaj je u svom topografskom (mjestopisnom) rječniku
Etnici spasio i sva tri Hekatejeva ulomka o Istri i Liburniji.

Hekat. 59
St. B. 'Ιατρός έθνος & τφ 'lovicp κό λπφ· Έκ. Εύρ.

Hekat. 60
St. B. Καυλικοί' έθνος κατά τον Ίόνων κόλπον Έκ, Εύρ,
Κε'κλεται δε από όρους,

Hekat. 61
St. Β. Αφυρνοί, έθνος προσοχές τφ ένδοτέρω μέρα τού
Άδριαηκοϋ κόλπου· Έκ, Εύρ, Ώνομάσθησαν δε από τίνος
Αφυρνσό' άφ' ού οϋρηται τα λφυρνικα σκάφη και Λφυρνικ'η
μανδirqt είδος έσθητος.

Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz izdanja-.Carolus et Theodorus Mul­
ier, Fragmenta Historicorum Graecorum, Parisiis 1874.

Prijevod

Hekat. 59
Stefan Bizantinac: Istri, narod u Jonskom zaljevu. Hekatej,
Europa.

Istri: prema lat. Histri, Histria, s početnim h-, očekivali bismo u

grčkom zapisu tog imena znak za tzv. oštri hak ispred početnog

26
/-; taj se hak izgovarao otprilike kao lat. h. Ipak ne nalazimo
haka ni u jednoga grčkog pisca. Teško je reći da li je izvornom
izgovoru tog imena u domaćem jeziku predrimskih Istrana bliži
oblik sa h ili bez njega Ovaj najstariji zapis istarskog imena po­
tječe iz pera Jonjanina Hekateja, a Jonjani u svom narječju uop­
će nisu izgovarali oštri hak, čak ni u riječima iz drugih jezika.
Jonskim je posredstvom ušlo u grčki jezik i ime Dunava istros
i ime miletske naseobine pri dunavskom ušću Istriè; ta su imena
također bez početnoga haka, no, s obzirom na jonsko posred-
stvo, to ne znači da ga u izgovoru tamošnjih domaćih Tračana
nije moglo biti. Slučajna sličnost tih imena iz donjeg Podunavlja
s istarskim imenom svakako je bila jedan od poticaja koji su
Grke naveli na rano mitsko povezivanje tih dvaju područja i na
jednako pisanje njihovih imena.
Latinski zapis također nije sasvim pouzdan. Lat. h nije bašti­
njeno iz indoevropskoga prajezika, nego se javilo tijekom povi­
jesnog razvitka, kao odraz nekih prajezičnih suglasnika što su
se izgovarali na stražnjem dijelu nepca. Ono se nikad nije posve
učvrstilo u sustavu lat. suglasnika, slabo se izgovaralo i počelo
se gubiti već od II st. pr. n. e., pogotovu u tzv. »seljačkom« go­
voru puka. Stoga je u klasično doba neizgovaranje glasa h bilo
znak lošeg odgoja ili niskog podrijetla Poluobrazovani je svijet,
oponašajući izgovor viših slojeva, izgovarao to h često i ondje
gdje mu nije bilo mjesto. Slične je nesigurnosti bilo i u pismu,
u kojem se javljaju likovi kao Hillyricum za Ilirik ili Hister pre­
ma grč. Istros za Dunav, odnosno njegov donji tok. To ipak ne
znači da i h u lat. Histria, Histri mora biti takva neetimološkog
i »neorganskog« podrijetla. Rimljani su došli u izravan dodir
s Istranima u vrijeme dok su još izgovarali h u svom jeziku, pa
su ga mogli i čuti od Histrà u izgovoru njihova imena i zapi­
sati u svojim službenim ispravama, odnosno književnim djeli­
ma. Osim toga, rimski natpisi, nastali na domaćem tlu Istre,
gotovo bez izuzetka pišu Histria, Hister, iako je baš na natpi­
sima, osobito pokrajinskima, vrlo jak utjecaj pučkoga latin­
skoga govora u kojem se h rano izgubilo. U romanskim jezi­
cima koji su se razvili iz tzv. vulgarnog latiniteta glasa h nije
nikad ni bilo; kad su se u Istru doselili Slaveni, oni su od ta­
mošnjih Romana čuli i preuzeli izgovor bez h - Istra, Istrani.
U književnoj pak predaji bili su se čvrsto ustalili likovi Hi­
stria, Histri, koji su potom prevladali u većini rukopisne pre­
daje, pa se redovito javljaju i u novijim izdanjima latinskih
klasičnih pisaca.

27
Hekat. 60
Stefan Bizantinac: Kaulici, narod uz Jonski zaljev. Heka-
tej, Europa. Nazvan je po brdu.
Jonskom zaljevu: Grci su najprije upoznali današnje Jonsko
more, koje im je bilo bliže, pa su prema njemu nazivali sav za­
ljev između naše i talijanske obale; kasniji naziv »Jadran«,
koji se s vremenom protegao na čitav zaljev do Otrantskih
vrata, antički su pisci izvodili od imena etruščanske naseobi­
ne Atrije sjeverno od padskoga ušća.
Europa: kao što je spomenuto u uvodnoj bilješci o Hekateju,
njegovo zemljopisno djelo Obilazak Zemlje imalo je dva dijela
- »Europa« i »Azija«.
ST. B.: to je izdavačeva kratica za ime Stefana Bizantinca koji
je sačuvao ulomke Hekatejeva i mnogih drugih izgubljenih
djela. Taj bizantski pisac iz VI st. n. e. napisao je rječnik zem­
ljopisnih naziva Ethnikd, u kojem je alfabetskim redom objaš­
njavao postanak imenà raznih naroda i donosio druge podat­
ke o njima. Njegov nam je rječnik sačuvan samo u škrtu sa­
žetku.
po brdu: u epu Apolonija Rođanina Argon. 4,324 to se brdo na­
ziva »Kaulijačkom stijenom« i smješta se na račvište Dunava,
kod kojega jedan dunavski krak skreće prema Jadranu. A.
Mayer* misli da su Hekatejevi Kaulikoi isto što i Culici u Plin. III
130 i da su živjeli između gornjega toka rijeke Raše i padina
Učke; Kaulijačka stijena mogla bi, po Mayeru, biti Učka, a Raški
kanal spomenuto jadransko ušće Dunava. Međutim, o položaju
mitske Kaulijačke stijene ima i drugih mišljenja; neki je žele
prepoznati u uzvisini na utoku Save u Dunav, na kojoj se na­
lazi beogradska tvrđava. Stoga bi sličnost njezina imena s
imenom Kaulika, koje Hekatej smješta uz obalu Jonskoga, to
jest Jadranskoga zaljeva, mogla biti slučajna, i kao takva po-
vijesno-topografski nezanimljiva. Osim toga, G. Alfòldy**
smatra da su Plinijevi Culici isto što i Curictae, plemenska op­
ćina na otoku Krku. Izvođenje imena Kaulikoi od imena Kau­
lijačke stijene vjerojatno i nije Hekatejevo, nego će prije biti
Bizantinčev dodatak.
* A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Band I, Wien 1957, str.
183.
** G. Alfòldy, Bevolkerung und Gesellschaft der romischen Provini
Dalmatien, Budapest 1965.

28
Hekat. 61
Stefart Bizantinac: Libumi, narod pored dublje unutraš­
njosti Jadranskog zaljeva. Hekatej, Europa. Nazvani su pak
po nekom Libumu, koji je izumio libumske lađe i libum-
sku mandiju - oblik odjeće.

Liburni: najstariji grčki povjesničari, a na njihovu tragu često i

mnogo kasniji pisci, opisivali su podrijetlo i međusobne veze
pojedinih naroda u obliku rodoslovlja, prema kojima narodi po­
tječu od raznih junaka-imenjaka, heroja eponima, i njihovih si­
nova. Pri tom su prema već postojećim imenima naroda pone­
kad izmišljali imena njihovih tobožnjih praotaca. Tako grčki po­
vjesničar II st. n. e. Apijan u Ilir. 9,2 kaže da su kiklop Polifem
i nimfa Galateja imali sinove Kelta, Ilirija i Gala, pretke Kelta,
Hira i Galaćana; Ilir je, pored druge djece, rodio Enheleja, Auta-
rijeja i Dardana te kćeri Parto, Darto i Dasaro, a od njih su po­
tekla istoimena ilirska plemena Autarijata, Dardanaca, Pattina-
ca, Dasareta i Daorsa. Stefan Bizantinac pod natuknicom Ilirija
također kaže da je ta zemlja nazvana po Iliriju, za kojeg on tvrdi
da je sin Tebanca Kadma; o Libumima pak ovdje, uz Hekateje-
vu vijest o njima, dodaje da se zovu po nekom Liburnu, kojeg,
očito, smatra njihovim praocem.
libum ske lađe: eponimnom se junaku obično ne pripisuje
samo podrijetlo plemena i njegova veća ili manja bliskost s dru­
gim plemenima, nego često i izum njegovih osebujnih proizvo­
da; kod Liburna su to bile u prvom redu njihove poznate gusar­
ske lađe, što su se pročule osobito u sastavu rimske ratne mor­
narice carskoga doba; no to je bilo mnogo stoljeća poslije Heka-
leja, pa ovaj podatak o liburnskim lađama neće biti njegov nego
Stefana Bizantinca, koji je živio pri kraju antike,
mandija: u grčkom ta riječ nema prave etimologije, pa bi mogla
biti tuđica, preuzeta zajedno s proizvodom koji označuje, možda
i od Liburnà, iako je neki kasnoantički pisci tumače kao perzij­
sku. U grčkim se tekstovima javlja tek od II st. n. e. a značila je
neku vrstu plašta ili ogrtača za zaštitu od nevremena. Pod bi­
zantskim se utjecajem taj oblik odjeće ponovno uobičajio u
srednjem vijeku kao nošnja careva, biskupa i monaha; naša riječ
»mantija«, staroslavenski manatija, mamtijica, izvodi se obično
od srednjogrč. mantion, a ovo opet od starogrč. mandyè, zato što
su se skupine -ndy- i -nti- izjednačile u srednjogrč. izgovoru i
lako zamjenjivale u pismu.

29
 Aristotel

ISTRAŽIVANJA O ŽIVOTINJAMA.
o Č udnim g la s in a m a
SEOBA RIBA, JANTARSKI OTOCI
I DUNAVSKO UŠĆE NA JADRANU

ARISTOTEL STAGIRANIN (384-322. pr. n. e.). Među prirodo-

znanstvena djela velikana iz halkidske Stagire ubraja se i spis
Istraživanja o životinjama. U današnjem obliku djelo ima deset
knjiga, ali je deseta dodana naknadno, a možda i sedma i deveta.
Rukopisna ga je predaja sačuvala zajedno sa spisima o dijelovi­
ma i o načinu kretanja životinja. To staračko djelo Aristotelovo
smatraju temeljem svakoga sustavnog i poredbenog proučava­
nja životinja. Govoreći u osmoj knjizi o'seobi ribà, Aristotel na­
vodi kako mnoge vrste riba ulaze u Crno more kroz Bosporski
tjesnac radi hrane i izvrsnih uvjeta za mriješćenje, a zatim se is­
tim putem vraćaju u Sredozemlje. To, međutim, ne važi za jednu
vrstu ribe koju Aristotel zove trihija, grč. trikhias; ona, doduše,
ulazi u Crno more, ali ne izlazi iz njega kroz Bosporski tjesnac,
nego pliva uzvodno Dunavom i jednim njegovim rukavom ulazi
u Jadran. Iz drugih pak izvora znamo da je starina to jadransko
ušće Dunava tražila negdje u Istri.
Spis O čudnim glasinama krivo se pripisuje Aristotelu. To su
kasni pabirci iz prirodoznanstvenih djela Aristotelovih učenika,
većinom Teofrasta, s umecima iz povijesnih djela, uglavnom po­
vjesničara Timeja. Sudeći prema podacima koje sadrži, vjerojat­
no potječe iz vremena cara Hadrijana, dakle iz II st. n. e. To se
vidi i po približno točnom podatku o izvoru Dunava u Hercinij-
skoj šumi, današnjem Schwarzwaldu, a zna se da su taj izvor
otkrili tek Rimljani pred početak n. e. Osim jadranskog ušća Du­
nava i dolaska Argonauta tom rijekom na Jadran, u ovoj Pseu-
do-Aristotelovoj zbirci svjetskih zanimljivosti i čudesa spominje

30
se, također, postanak jantara i Jantarski otoci pred padskim
ušćem; neki drugi antički pisci smještaju te otoke uz istarsko
kopno.
Arisi.Hist. animal. II 13 (4), p. 598
Οί μέν ούν άλλοι καί έκπλέοντος και είσπλέοντες δήλοί
είσιν, οί δέ τριχιάι μόνοι είσπλέοντες μέν άλίσκονται, έκπλέον-
τες δ' ούχ όρώνται, άλλα καί όταν ληψθή τις περί Βυζάντιον,
οί άλιείς τά δίκτυα περικαθαίρουσι διά τομή είωθέναι έκπλεϊν.
Αίτιον δ’ οτι ούτοι μόνοι άναπλέουσνν εις τον ’Ίστρον, είθ' η
σχίζεται, καταπλέουσιν εις τον Άδρίαν. Σημεϊον δέ ■ έκεϊ
yàp συμβαίνει τουναντίον ■είσπλέοντες μεν yàp ούχ άλίσκον-
ται εις τον Άδρίαν, έκπλέοντες δ’ άλίσκονται.
Arist. De mirab. auscult. 81 (82)
Έ ν ταίς Ήλεκτρίσι νήσοις, α ί κεϊνται έν τω μύχιο τού
Άδρίου, φασίν είναι δύο Ανδριάντας άνακειμένους, τον μέν
κασσιτέρινόν, τον δέ χαλκούν, είργασμένους τον άρχαϊον
τρόπον. Aέyετaι δέ τούτους Δαιδάλου είναι ’épya, υπόμνημα
των πάλαι, άτε Μΰ’ω φεύγων εκ Σικελίας καί Κρήτης εις
τούτους τούς τόπους παρέβαλεν. Ταύτας δέ τάς νήσους φασί
προκεχωκέναι τον Ήριδανόν ποταμόν. 'Έστι δέ καί λίμνη,
ώς εοικε, πλησίον τού ποταμού, ύδωρ 'εχουσα θερμόν ■οσμή
δ' Απ' αύτής βαρείά καί χαλεπή άποπνει, καί οϋτε ξώον ούδέν
πίνει έξ αύτής, οϋτ' δρνεον ύπερίπταται, άλλά πίπτει καί
Αποθνήσκει. 'Έχει δέ τον μέν κύκλον σταδίωνδιακοσίων, το
δ1εύρος ώς δέκα. Μυθεούυσι δ’ οί έγχώριοι Φαέθοντα κεραυνω-
θέντα πεσεϊν εις τούτην τήν λίμνην ■είναι δ' έν αυτή aίyείpoυς
πολλάς, έξ ών έκπίπτειν τό καλούμενου ήλεκτρου. Ύούτο δέ
λέγουσιν άμοιον είναι κόμιιει, Αποσκληρύνεσθαι δ’ ώσανεί
λίθον, καί συλλεyόμεvov υπό èyχωρίων δυαφέρεσθαι εις τούς
'Έλληνας. Εις ταύτας ούν τάς νήσους Δαίδαλόν ψασιν ελθείν,
καί κατασχόντα αύτάς Αναθείναι έν μιά αύτών τήν αύτοϋ
εικόνα, καί τήν τού υιού Ικάρου έν τή ετέρα ■ ύστερον δ’
έπιπλευσάντων έπ' αύτσύς Πελασγών τών έκπεσόντων έξ
Άργους ψυγεϊν τον Δαίδαλον, καί άψικέσθαι εις ’Ίκαρον
τήν νήσον.

31
 Arist.Demirab. auscult. 105 (112)
Φασί δε καί τον 'Ιατρόν ήέοντα έκ τών Έρκυνιΐων καλού-
μένων δρυμών σχιξεσθαι, και τή μεν εις τον Πόντον ήενν, τή
δ' εις τον Άδρίαν έκβάλλειν. Σημεϊόν δ' οι) μόνον èv τοϊς νύν
καιροϊς έωράκαμεν, άλλα και' έπί τών άρχαίων μάλλον, οίον
τά έκεί άπλωτα είναι ■ και yàp Ίάοονα τόν μεν εϊσιτλουν
κατά Κυανέας, τόν δ’ έκ τού Πόντου 'έκπλουν κατά τόν ”Ιατρόν
ποιήσααθαΐ φασι, καί φέρουσνν άλλα τε τεκμήρικ ούκ όλέγα,
καί κατά μεν την χώραν βωμούς ύπό τού Ίάσονος άνακειμέ-
νονς δεικνύονσιν, έν δε μιή. τών νήσων τών έν τ<ρ Άδριη.
ιερόν Άρτέμιδος imo Μήδειας ίδρυμένον. Έ τ ι δε λέγουσιν
ώς ούκ αν παρέπλευσε τάς Πλαγκτάς καλουμένας, εί μή
έκεϊθεν άπέπλει.

Napomena
Grčki tekst uzet je iz izdanja Aristotelis opera omnia Graece et La­
tine, vol. I-V, editore Ambrosio Firmin-Didot, Parisiis 1854.
Ulomci koji su ušli u ovaj izbor nalaze se u trećem i četvrtom
svesku tog izdanja.

Prijevod

Seoba riba na Jadran

Arist. Hist. animal. II 13/4/, p. 598. Ostale, dakle, ribe očito
i ulaze u Crno m ore i izlaze iz njega, a sam o trihije ribari
Crno more: u izvornom grčkom tekstu naziv za Crno more,
Póntos, ne stoji u ovoj rečenici nego u prethodnoj. Taj je naziv
od istog indoevropskoga korijena kao i naše put, staroslav. p?t%,
lat. pons, gen. pontis »most«; grčkim je moreplovcima more do­
ista bilo pùt, homerska »mokra staza«, do drugih naroda i pred­
jela. Na Crnom moru nikle su već u VII st. pr. n. e. jonske trgo­
vačke naseobine u velikom broju; stoga su Grci Crno more na­
zivali »Gostoljubivim, Dočekljivim morem«, Póntos Eùkseinos ili
Eùksenos.
trihije: grčki naziv za ribu trikhias značio bi, doslovno, »dlakavi-
ca«, jer grč. thriks, gen. trikhós znači »dlaka, čekinja, vlas«. Prema
usmenom saopćenju prof. V. Vinje iz Zagreba, ne zna se pouz­
dano koja je to riba, iako bi neki htjeli da je jedna vrsta srdele.

32
hvataju na ulazu, ali ih ne vide kako izlaze, nego, kad i
bude koja uhvaćena kod Bizanta, tada ribari čiste svoje
m reže jer nije uobičajeno da trihije onuda izlaze. Razlog je
tom u to što sam o one plove uzvodno Dunavom, pa gdje
se ovaj cijepa, silaze plivajući u Jadran. A evo dokaza: on­
dje se, naime, zbiva suprotno - trihije ne love dok ulaze
u Jadran, ali ih na izlazu love.
Jantar i Jantarski otoci
Arist. De mirab. auscult. 81. Kažu da su n a Jantarskim oto­
cima, koji leže u najgom jem dijelu Jadrana, postavljena
dva kipa starinske izradbe, jedan kositreni, drugi mjedeni.

Kod Plinija Starijega, N. Η. IX 53, ta ista vijest glasi ovako:

Intrantium Pontum soli non remeant trichiae - Graecis enim in ple-
risque nominibus uti par erit, quando aliis atque aliis eosdem diversi
appellavere tractus - sed hi soli in Histrum subeunt et exeo subter­
raneis eius venis in Hadriaticum mare defluunt, itaque et illic des­
cendentes, nec umquam subeuntes e mari visuntur.
»Od riba što ulaze u Crno more iz njega se ne vraćaju samo tri­
hije - bit će prikladno da se u većini slučajeva poslužimo gr­
čkim imenom, kad razni krajevi iste ribe nazivaju svaki put
drukčije - nego te trihije jedine plivaju Dunavom uzvodno, pa
se iz njega spuštaju njegovim podzemnim žilama u Jadransko
more; stoga ih tu i viđaju kako silaze iz rijeke, no nikad kako na­
ilaze iz mora.«
Bizant: grad u Traciji na Bosporu, stara naseobina grčkih trgo­
vaca iz VII st. pr. n. e., na ulazu u Crno more; poslije bizantska
prijestolnica Konstantinopol, nazvana tako po Konstantinu Ve­
likom, turski Istanbul (od grč. eis tèn pólin »u grad«), slav. Cari­
grad.
gdje se cijepa: vijest o cijepanju Dunava na dva odvojka po­
datak je iz mitske geografije, koje se svjesno drži i Apolonije Ro-
đanin u Argon. 4,324; tu on kaže da se račvište Dunava nalazi
kod Kaulijačke stijene, a to je, po nekima, današnji Kalemegdan,
nad utokom Save u Dunav. Tu se doista već u pretpovijesno
doba odvajao put koji iz Podunavlja dolinom i rijekom Savom
kroz Ljubljanska vrata vodi u Tršćanski zaljev,
na Jantarskim otocima: ovdje se Elektride ili Jantarski otoci
zamišljaju ispred ušća rijeke Pada; usp. o tome bilješke uz Plini-
jev i Melin tekst.

\ Antička svjedočanstva o Istri 33

Prema priči, izradio ih je Dedal u spomen na davna vre­
mena kad je, bježeći od Minosa, sa Sicilije i Krete dospio
u te krajeve. Kažu da je te otoke pred sobom nàplavila ri­
jeka Eridan. A ima tu i jezero, kako se čini, blizu te rijeke;
voda mu je vruća, i iz njega se diže težak i škodljiv zadah,
te niti koja živina iz njega pije niti ga ptica prelijeće, nego
pada i ugiba. Opseg mu je dvjesta stadija a širina desetak.
Domaći pak ljudi pričaju da je Faeton, kad ga je pogodila
munja, pao u to jezero, a da uz jezero ima mnoštvo topola
iz kojih pada ono što se zove jantar. Ovaj je, kažu, sličan
drvnoj smoli i stvrdnjava se poput kamena; domoroci ga
skupljaju i prenose u Grčku. Na te je, dakle, otoke, kako
pričaju, došao Dedal, te je, zaposjevši ih, na jednom posta­
vio svoj lik a na drugom lik svoga sina Ikara; poslije, kad

Dedal: slavni kipar i graditelj iz mitske predaje (ime mu zapra­

vo znači »umjetnik«). Atenjani su ga smatrali svojim sunarodnja­
kom, izumiteljem kiparstva, graditeljstva i rezbarstva, te su mu
pripisivali mnoge znamenite starinske kipove. Za legendarnoga
kralja Minosa sagradio je na otoku Kreti poznati labirint, vrlo
zamršenu palaču za stan Minotauru, pola čovjeku, pola biku, ne­
mani koja se hranila ljudskim mesom. Da bi pobjegao iz Mino-
sova zarobljeništva, Dedal je sebi i sinu Ikaru izradio krila od
voska i perja te poletio prema Siciliji. Ikara je zanio uzbudljivi
let, pa se popeo suviše visoko prema Suncu; vosak na krilima
rastopio mu se od sunčane jàrè, i on se survao u more.
Minosa: Minos je sin Zeusov i Europin, mitski zakonodavac i
kralj na Kreti. Poslije smrti bio je zajedno s braćom Eakom i Ra-
damantom sudac u Podzemlju. To je ime nosilo više kretskih
vladara, pa neki misle da »Minos« nije vlastito ime, nego oznaka
za kraljevu osobu, slično kao riječ »faraon« u Egiptu. Dedala, za­
pravo, nije zarobio taj Mirios nego njegov istoimeni unuk, ali
predaja ponekad ne razlikuje ta dva vladara.
Eridan: grčko ime za rijeku Rhònu ili rijeku Pad. Usp. o tome
bilješke uz Plinijev i Melin tekst.
dvjesta stadija: stadij je grčka mjera za dužinu od 178 m; olim­
pijski je stadij bio nešto veći.
Faeton: sin boga Sunca Helija; vidi o njemu bilješke uz Plinijev
i Melin tekst.
drvnoj smoli: vidi bilješku uz cummim u Plinijevu tekstu.

34
su na otoke doplovili Pelazgi, prognani iz Arga, Dedal je,
kažu, pobjegao i stigao na otok Ikar.

Jadransko ušće Dunava

Arist. De mirab. auscult. 105. Kažu da se i rijeka Istar, koja

teče iz šum e zvane Hercinijska, cijepa nadvoje te jednim
dijelom otječe u Crno m ore a drugim se ulijeva u Jadran.
Dokaz pak o tom e da li ondje ima prolaz za brodove vi­
dimo ne sam o u ovo sadanje vrijeme nego još više u dav­
nini; kažu, naime, da je Jazon uplovio u Crno m ore kroz
Crne stijene, a isplovio iz njega Dunavom; o tom e pak iz­
nose ne samo mnoga druga svjedočanstva nego i pokazuju
žrtvenike što ih je po onom kraju postavio Jazon, a na jed-

Pelazgi: prastanovnici Grčke, poznati po zemljoradnji i kiklop-

skim građevinama od velikih kamenih gromada.
iz Arga: Arg je legendarno središte Argolide, pokrajine na Pelo-
ponezu; u Homera prijestolnica kralja Agamemnona.
otok Ikar: Ikar ili Ikarija jest naziv za jedan od otoka u skupini
Sporada, zapadno od otoka Sama. Prvotno se zvao Dolikhè,
»Dugi otok«, sve dok Heraklo nije na njegovoj obali našao i po­
kopao Ikarovo truplo.
Hercinijska šuma: to je antički naziv za današnji Schwarzwald
u kojem izvire rijeka Dunav.
Jazon: o njemu je riječ u bilješkama uz Apolonijev tekst.
Crne stijene: grč. Kyàneai pétrai, dva mala otočića na izlazu iz
Bosporskog tjesnaca u Crno more; prema priči, kad bi između
njih prolazili brodovi, oni bi se primicali jedan drugomu svojim
stjenovitim obalama i drobili brodska trupla. Zovu se i Simple-
gade, »koje udaraju jedna o drugu«. Kad se između njih neošte­
ćena provukla lađa Argo s Argonautima, otočići su se ukorijenili
i zaustavili, te nisu više ugrožavali plovidbu,
na jednom jadranskom otoku: u Apolonija, Argon. 4,330, to je
jedan od Brigijskih otoka, koji su poslije prozvani Apsirtovim
otocima; usp. o tome bilješke uz Apolonijev tekst.

35
nom od jadranskih otoka Artem idino svetište koje je po­
digla Medeja. Još govore kako Jazon ne bi bio plovio po­
red stijena zvanih Plankte, da nije isplovio tim putem .

Artemidino svetište: Artemida je djevičanska božica lova, kći

Zeusa i Lete, sestra Apolonova; odgovara rimskoj Dijani.
Plankte: dvije stijene kod Haribde, o kojoj je riječ u bilješci uz
Lukanov tekst. Nalazile su se na obali Mesinskog zaljeva gdje su
se primicale i satirale brodove kao i Crne stijene na Bosporu.
Prema jednoj inačici priče o Jazonovu povratku iz Kolhide, lađa
Argo doplovila je iz Crnoga mora Dunavom do Jadrana, a odan­
de je rijekom Padom dospjela u Ligursko i Tirensko more, te se,
prošavši kroz Mesinski zaljev i uz obalu Južne Italije, našla u gr­
čkim vodama.

36
 Pseudo-Skilak

PLOVIDBA MOREM UZ OBALE

NASTANJENE EVROPE

ISTRA I LIBURNIJA
PSEUDO-SKILAK. Pravi Skilak bio je rodom iz Karijande u ma­
loazijskoj pokrajini Kariji. Živio je potkraj VI st. pr. n. e., u doba
perzijskoga kralja Darija. Kao slavan moreplovac i zemljopisac
oplovio je, po nalogu toga kralja, Arabiju i o tome podnio kralju
pismeni izvještaj. No, Plovidba morem uz obale nastanjene Evrope,
Azije i Libije, koju mu je pripisala potonja predaja, nije njegovo
djelo. Ona pripada književnom rodu periplà ili »oplovljenja« i
periegezà ili »obilazaka«, koji su se namnožili osobito poslije
Aleksandrovih vojni. »Lažni« je Skilak, doduše, nešto stariji od
tog doba; sudeći po nekim podacima za koje znà i po drugima
za koje ne zna, njegovo je djelo moralo nastati između 390. i 330.
pr. n. e.
Tekst Pseudo-Skilakova peripla sačuvan je tako što je ušao
u jedan zbornik poučnih zemljopisnih priručnika iz IX st., kao
najstariji među njima. Taj je zbornik nastao u Bizantu, na teme­
lju jednog tri stotine godina starijega predloška. Rukopisna
predaja nije suviše poštovala cjelovitost teksta, pa je prvotni,
vrlo sažeti, tekst proširila mnogim kasnijim dodacima, dok je
mnoga zemljopisna imena nemarnim prepisivanjem iskvarila do
neprepoznatljivosti. Sve je to ovom djelu među izdavačima i ist­
raživačima pribavilo glas »najiskvarenije knjige«. Pitanja što ih
taj loše sačuvani tekst nameće u vezi s našom obalom najteme­
ljitije je dosad proučio Mate Suić u raspravi Istočna jadranska
obala u Pseudo-Skilakovu Periplu. U njoj je prikazao kako je Pseu-
do-Skilakov opis naše obale nastao, kako je s vremenom bio
proširivan, predložio je nova čitanja još nepročitanih ili krivo
pročitanih imenà mjesta te razlučio tekst prvoga pisca od svih
kasnijih dodataka. U ovaj naš izbor uvršten je Pseudo-Skilakov

37
opis Istre i Libumije u onom obliku u kojem ga je uspostavio
profesor Suić. Njegova pak uspostava polazi od poznatog izda­
nja K. Miillera, Geographi Graeci mitiores, koje je popraćeno op­
širnim uvodom i tumačem.

Skyl. 20-21
’Ίσ τροι. — Mera δέ Ένέτους είσιν "Ιατροί ’έϋνος, καί
ποταμός ' Ιατρός. [Ούτος ό ποταμός καί εις τον Πόντον έκβά­
λλει, ένδιασκευνώς* εις ’Άι-γυπτον.] Παράπλους δέ τής
[[’larpiov]] χώρας ημέρας καίνυκτός.
Λιβυρνοι. - Mera δέ Ίστρους λιβυρνοί είσιν εάνος
[ Έ ν δέ τούτιρ τώ εάνει πόλεις είοί παρά ϋάλατταν [[ai'6e ·
’laóeparÒOi, Άφύρται, Άλουφοί, Όλσοι, Νεδήται, AiWom.]]
Ούτοι yvvaiKοκρατούνται, καί είσιν αί γυναίκες άνδρών
έλειη?έρ[[ωι^]], μώ-γονται δέ τοϊς έαυτών δούλοις, και τοϊς
πλησιοχώροις άνδράσι.] Kara τούτην την χώραν αϊδε νήσοι
είσιν, ών έχω είπεϊν τά όνόματα (είσι δέ καί άλλοι άνώνυμοι
πολλαι). Ί arpie νήσος σταδίων τΐ, πλάτος δε ρκ’, [[Κασσσε-
ρι'δες,]] Μεντορίδες. Αύται δέ αί νήσοι είαι μεγάλοι.] [[Κα
ταιβάτης]] ποταμός. Παράπλους τής Αιβυρνίδος χώρας
ήμερων δύο.
Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz rasprave M. Suića, Istočna jadranska
obala u Pseudo-Skilakovu Periplo, Rad JAZU 306.

Prijevod

Pseudo-Skil. 20. ISTRI. Iza Veneta dolazi narod Istra i ri­

jeka Istar. Ta se rijeka izlijeva i u Crno more, naprama
Egiptu. Plovidba uz istarsku obalu traje dan i noć.
narod Istra: o grčkom i latinskom obliku imena Istri, Istar usp.
bilješke uz Hekatejev tekst.
u Crno more: o jadranskom ušću Dunava vidi bilješke uz Apo-
lonijev, Plinijev i Melin tekst.
napram a Egiptu: ovo je mjesto u rukopisu sasvim iskvareno, pa
nije jasno što ono znači.

38
Pseudo-Skil. 21. LIBURNI. Iza Istrà dolazi narod Liburna.
U zemlji toga naroda postoje uz more ovi gradovi: Jadera-
tini, Apsirtejci, Alupsi, Olsi, Nedeti, Enonci. Liburnima za­
povijedaju žene, koje su žene slobodnih muževa a opće i
s vlastitim robovima i s muškarcima obližnjih krajeva. Uz
tu zemlju nalaze se ovi otoci kojih znam reći imena (ima,
naime, i mnoštvo drugih, bezimenih, otoka): otok Istrida
dug trista i deset stadija, širok sto i dvadeset, zatim Kosit-

Jaderatini: ovo i slijedeća imena nisu nazivi gradova nego nji­

hovih stanovnika u množini. U rukopisu je većina tih imena ne­
čitka, pa su izdavači uložili mnogo truda da ih odgonetnu. Naš
se prijevod drži grčkoga teksta kako gaje uspostavio i protuma­
čio prof. Suić; Jaderatini su stanovnici Jadere-Zadra, Apsirtejci
Osora, Alupsi Oliba, Olsi nekoga mjesta u srednjoj ili sjevernoj
Libumiji, Nedeti Nadina, Enonci Nina.
zapovijedaju žene: podatak o prevlasti žena u društvenom ure­
đenju Liburna dodali su kasniji obrađivači prvobitnog Skilako-
va teksta; prema jednoj drugoj vijesti iz starine, libumske žene
nisu bile vezane uz pojedine muževe, nego su bile svima zajed­
ničke.
otok Istrida: to ime komentari povezuju s otokom Istros nèsos
u bizantskoj Uskrsnoj kronici, prema kojoj je na tom »otoku Ist­
ru« ubijen g. 354. n. e. cezar Konstancije Gal; A. Mayer* kaže da
je Skilakova Istrida neki veći otok pored Elektrida i Mentorida,
vjerojatno današnji Cres, a da je »otok Istar« iz Uskrsne kronike,
zapravo poluotok Istra, krivo označen kao otok. Prof. Suić smat­
ra da je i Istrida, zapravo, poluotok Istra, ali upozorava na činje­
nicu da se podatak o njoj nalazi u opisu Liburnije, a ne Istre; taj
je podatak mogao dospjeti u Skilakov tekst tek vrlo kasno, po­
četkom srednjeg vijeka, kad je, na kraju antike, bilo došlo do
raznih upravnih promjena i kad je dio Liburnije pripadao Istri.
Kositreni otoci: prijašnji su izdavači na tom mjestu čitali ime
otoka Elektride; prof. Suić, pozivajući se na Pseudo-Skimna, koji
u 391. stihu (Miiller, GGM, str. 212) spominje dva otoka uz istar­
sko kopno, što »nose prekrasan kositar«, predlaže da se na tom
mjestu čita »Kositreni otoci«; pod tim su imenom u starini bili
poznati i današnji otoci Scilly pred obalom zapadne Engleske.
* A. Mayer, Die Sprache der alien Illyrier, Bd. I, Wien 1957, str. 175.

39
reni otoci i Mentoride. Ti su otoci veliki. Slijedi rijeka
Krka. Plovidba uz liburnsku zemlju traje dva dana.

Mentoride: to je, jamačno, Pag sa susjednim otocima. Mentori­

de spominje samo Skilak, ali o Mentorima, kojima su one očito
pripadale, govore mnogi stari pisci kao o narodu uz Istrane ili
Liburne.

40
 Kalimah Kirenjanin

UZROCI

POSTANAK PULE

KALIMAH KIRENJANIN (otprilike 320-240. pr. n. e.). Učenjak i

vodeći helenistički pjesnik Kalimah rodio se u otmjenoj obitelji
iz grada Kirene u Libiji, kod današnjega Bengazija. U mladosti
je slušao predavanja iz peripatetičke filozofije u Ateni, a zatim je
dospio u Aleksandriju, gdje je neko vrijeme djelovao kao učitelj.
Preokret se u njegovu životu zbio kad ga je egipatski kralj Pto-
lemej II pozvao za knjižničara glasovite aleksandrijske knjižnice.
Tu se mogao nesmetano baviti prije svega znanstvenim radom;
jamačno je glavnina od kojih osam stotina svezaka raznih djela
što mu ib pripisuju otpadala na to područje. Sastavio je popis
pisaca koji su se proslavili u bilo kojoj struci, prvi rječnik narod­
nosnog nazivlja, zatim spise o barbarskim običajima, o Nimfa­
ma, o osnucima gradova i preimenovanjima otoka, zbirku o ču­
desima po svemu svijetu, razne filozofske rasprave, i dr.
Kalimah nije mogao zatajiti svoju učenjačku narav ni kao
pjesnik. Svoje himne, epigrame, elegije i druge pjesmotvore na­
trpao je slabo poznatim mitološkim, povijesnim i zemljopisnim
podacima do kojih je lako dolazio sređujući knjižnicu. Tako je
postao prauzor kasnijih grčkih i rimskih »učenih« pjesnika. Nje­
govao je osobito tzv. kratku formu, držeći se načela da je »velika
knjiga veliko zlo«. To gaje zavadilo s njegovim mlađim suvreme­
nikom i učenikom Apolonijem Rođaninom, piscem opširnog
epa o Argonautima. Smatra se da je protiv Apolonija i njegova
epa napisao pjesmu o egipatskoj prljavoj ptici-močvarici ibisu.
U zbirci elegija Uzroci nazive kultova, običaja, svečanosti i igara,
zatim imena svetišta, gradova, bogova i heroja izvodi i objašnja­
va tako što iznosi podatke o njihovu podrijetlu i priče koje je
oko njih splela starija predaja. Tako je u elegiji o povratku

41
Argonauta iz Kolhide postupio i s imenom grada Pule; podatak
o njemu uzeo je, vjerojatno, iz nekog djela svoga starijeg suvre­
menika Timeja, grčkoga povjesničara sa Sicilije.
Kalimahov ulomak o Puli, samo dva elegijska dvostiha, na­
vodi Strabon u 1,2,39 i djelomično ga ponavlja u 5,1,9. Pronađen
je i na jednom papirusu u drevnom Oksirinhu, današnjem egi­
patskom gradu el-Bčnesiju, oko 300 km od Aleksandrije prema
jugu, gdje su arheolozi otkopali i mnoge druge tekstove antičkih
pisaca. U ovom se izboru taj ulomak navodi prema izdanju Stra-
bonove Geografije u nizu Loeb’s Classical Library; vidi napome­
nu uz Strabonov grčki tekst.

Fragm. 11 Pfeiffer=Strabo 1,2,39

οι μόν έκ' Ίλλυρικοϊο κόρου σχάσσαντος έροτμά
λάα κάρα ξανθής Άρμονίης βφως
Άστυρον èκτώοαντο, τό κον Φυγάδων τις ένΐσκοι
Γραικός, άτάρ κοινών γλώσσ’ όνόμηνο Πόλας

Napomena
Kao što je rečeno u uvodnoj bilješci, grčki je tekst uzet iz izda­
nja Strabonove Geografije.

Prijevod

Na Ilirskoj rijeci smiriše vesla,

na Ilirskoj rijeci: u izvornom grčkom tekstu upotrijebljena je
riječ póros »prijelaz, prolaz, gaz, brod, morski put, more«. Prije­
vod »na Ilirskom moru« doista bi bolje odgovarao zemljopis­
nom položaju istarske Pule; tako se ovo mjesto do sada i prevo­
dilo.* Mitsku predaju ponavljaju i pisci iz rimskoga doba Stra-
* No, u raspravi Illyricus fluvius, »Adriatica praehistorica et an­
tiqua«, Miscellanea Gregorio Novak dicata, Zagreb 1970, str. 385. i d. R.
Katičić je upozorio i na drugo značenje te riječi; ona već od starine znači
i »rijeka«, a o rijeci - grč. potamós — govore također Apolonije Rođanin
i Likofron; oni su podatak o osnutku Pule uzeli od Kalimaha, koji je tu
predaju prvi pjesnički oblikovao.

42
pored grobnoga kamena plavokose Harmonije-Zmije;
grad utemeljiše: Grk bi mu neki rekao

bon, Pomponije Mela i Plinije, o čemu je riječ u bilješkama uz

njihove tekstove. Ti mlađi pisci čvrsto povezuju predaju o kol-
šanskom gradu na Jadranu s povijesnom istarskom Pulom. U
Kalimaha, Apolonija i Likofrona nije jasno o kojem je gradu a
pogotovu o kojoj je rijeci riječ. M. Suić u radu Istočna jadranska
obala u Pseudo-SkUakovu Periplu i R. Katičić u raspravi Illyricus
fluvius misle da tu Ilirsku rijeku i grad Pólai na njoj valja tražiti
negdje na jugoistočnoj obali Ilirika, na što upućuje osobito veza
grada s kultom Kadma i Harmonije, koji je bio razvijen na ju­
goistočnom ilirskom području. M. Suić misli da je Ilirska rijeka
današnji Drim, a R. Katičić pita se nije li to ilirska Barbanna, da­
našnja Bojana, kojom Skadarsko jezero otječe u Jadran.
Harmonije-Zmije: Harmonija je, prema priči, bila kći boga rata
Aresa i božice ljubavi Afrodite. Zajedno s mužem, Feničaninom
Kadmom, koji je utemeljio znameniti grad Tebu u Beotiji i Gr­
cima donio pismo, sklonila se pod starost k južnim Ilirima. Tu
se njih dvoje preobrazilo u blage i pitome zmije; najpoznatiji
opis njihove preobrazbe donosi Ovidije u Metamorfozama, 4,
564-603. Kasnija se predaja pozivala na tragove njihove nazoč­
nosti u južnom Iliriku, na njihove grobne kamenove i kultna
mjesta. Čini se da se ta poznata grčka legenda nadovezala na
vrlo razvijeno domaće štovanje zmija u Ilira; o tome opširnije
raspravlja R. Katičić u radnji o Enhelejcima.
grad utemeljiše: kad se prikupe i usporede sve antičke vijesti o
postanku Pule, vidi se da u staroj književnoj predaji o tome va­
lja razlikovati dvije Pule na Jadranu. Jedna je mitski grad Pólai
u djelima helenističkih pjesnika Kalimaha, Likofrona i Apoloni­
ja Rođanina; oni se oslanjaju na isti predložak - vjerojatno na
povjesničara Timeja - a svoju su Pulu zamišljali na Ilirskoj rijeci,
kod Kadmova i Harmonijina groba, negdje u južnoj Iliriji, mož­
da na mjestu kasnijeg Ulcinja. Druga je Pula povijesna istarska
Pula, o kojoj, kao svima poznatoj rimskoj koloniji, govore pisci
rimskog doba Strabon, Plinije i Pomponije Mela; njezino je ime
istovetno s imenom spomenutoga mitskog grada helenističkih
pjesnika Pólai, ali, za razliku od ovoga, ne leži ni na kakvoj rijeci
i daleko je od kraja u koji se smještao kult Kadma i Harmonije,
to jest od južnog Ilirika. Lako je moguće da je tim dvjema Pu-
lama zajedničko samo ime i da su pisci rimskoga doba na-

43
 Grad Bjegunaca«,
no njihov ga jezik imenova Pulom.

prosto poistovetili ta dva grada, upravo zbog imena. Nije isklju­

čena ni mogućnost da ih je pobrkao još Kalimahov izvor, grčki
povjesničar sa Sicilije Timej (oko 345-250. pr. n. e.). Timeju lije­
po pristaje i samovoljna etimologija imena Pólai kao »Grada bje­
gunaca.« O svemu tome raspravlja potanje R. Katičić u spome­
nutim radovima o Ilirskoj rijeci i o Enhelejcima te u raspravi
Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Rođanina.

44
 Apolonije Rođanin

ARGONAUTI

ARGONAUTI U KVARNERU

APOLONIJE ROĐANIN (otprilike 295-215. pr. n. e.). Apolonije

je, kao i Kalimah, bio znanstvenik i knjižničar aleksandrijske
knjižnice, no u povijest je ušao, prije svega, kao najglasovitiji
epski pjesnik aleksandrijskoga kruga. U Aleksandriji se i rodio,
ondje se upoznao s Kalimahom i bio mu učenik. Od njegovih fi­
loloških radova spominje se spis o tumačenju homerskih epova.
Njima se, očito, bavio zato što je htio i sàm postati epskim pjes­
nikom, u neku ruku Homerom svoga doba. Radeći u knjižnici i
čitajući starije pisce, stjecao je golemo znanje s područja zemljo­
pisnih i mitoloških starina, koje je onda unosio u svoje spjevove
0 osnucima gradova, a pogotovu u svoj veliki ep o Argonautima,
u četiri pjevanja i u nešto manje od šest tisuća heksametara. Ve­
lik opseg tog epa i njegovo naslanjanje na Homera nisu se svid­
jeli poborniku »malog epa«, Kalimahu, pa je između njega i
Apolonija došlo do raskida. Djelo je imalo neku vrstu praizved­
be u obliku javnoga čitanja, ili epideikse, u Aleksandriji, nakon
čega je Apolonije otišao na otok Rod. Ondje je preradio svoj ep
1dao mu današnji oblik. Poslije Kalimahove smrti pjesnik se, ja­
mačno, vratio u Aleksandriju, ali mu je u predaji ostao nadimak
»Rođanin«, da bi se razlikovao od mnogih drugih Apolonija.
Priči o Argonautima prethodi priča o zlatnom runu. Beotski
kralj Atamant i njegova božanska žena Nefela (»Kišni oblak«)
imali su sina Friksa i kćer Helu. Atamantova žena iz redova smr­
tnika, Ino, radila je o glavi toj svojoj pastorčadi; izazvala je sušu
i nerodicu u zemjji te krivotvorila proročanstvo po kojemu je za
umilostivljenje bogova i otklanjanje te nesreće valjalo Friksa

45
 prinijeti kao žrtvu. Nefela je spasila svoju djecu omogućivši im
da iz Beotije odlete na zlatnom ovnu. Dok su letjeli iznad današ­
njih Dardanela, Hela je s ovnujskih leđa pala u more, koje je sto­
ga nazvano Helespontom, »Helinim morem«. Frikso je dospio u
Kolhidu, na jugoistočnoj obali Crnoga mora, podno Kavkaza.
Ondje ga je primio kolhidski kralj Eet i oženio ga jednom od
svojih kćeri. Zlatnog su ovna žrtvovali Zeusu, a runo mu objesili
u svetom gaju boga rata Aresa, gdje ga je budno čuvao stooki
zmaj.
Na to se nadovezuju događaji kojima se bavi priča o Argo-
nautima. Tesalski kralj Pelija usnio je čudan san: ukazao mu se
Friksov duh tražeći, uz ostalo, da zlatno runo bude vraćeno iz
Kolhide. Kralj je to imao na umu kad je poslije njegov već od­
rasli nećak Jazon došao da od njega preuzme kraljevsku vlast
što mu je pripadala po nasljednom pravu; naložio je mladom te-
salskom junaku da pođe po zlatno runo, jer se potajno nadao da
će mladić pri tom zaglaviti. U uvodu prve knjige svog epa Apo-
lonije opisuje kako se oko Jazona okupilo pedesetak najglasovi­
tijih grčkih junaka da zajedno s njime na božanskoj lađi Argo iz
Pagazà, koje su bile luka tesalskoga grada Iolka, krenu u Kolhi­
du. U nastavku prve i u drugoj knjizi opisuju se nebrojene pus­
tolovine što su ih putem doživjeli na kopnu i na moru. Taj opis
ima oblik peripla, opisa plovidbe, i u njemu se odražavaju drev­
ne pomorske veze Grka s njihovim naseobinama na Crnom
moru. U trećoj je knjizi prikazana ljubav Eetove kćeri Medeje
prema Jazonu; da je to najizvorniji i umjetnički najvredniji dio
epa, priznaje i najnovija književna kritika. Uz pomoć čarolija za­
ljubljene Medeje, Jazon je, na Eetov zahtjev, ujarmio vatrene bi­
kove i pobio junake što su iznikli iz posijanih zuba. Kad mu vje­
rolomni kralj ni tada nije htio predati zlatno runo, Medeja je us­
pavala stookog zmaja, koji ga je čuvao, a Jazon ukrade runo te
s njim i s Medejom pobjegne na lađu Argo.
0 povratku Argonauta riječ je u Apolonijevoj četvrtoj knjizi.
Grčka mitološka predaja prikazivala ga je na razne načine, u ko­
jima se odražavalo postupno širenje zemljopisnog vidokruga u
Grka. Prema vjerojatno najstarijoj inačici, Argonauti su rijekom
Fazidom, ili Tanaisom-Donom, ponajprije uplovili u Ocean; ovaj,
naime, kao neka golema rijeka oplakuje Zemljinu ploču sa svih
strana a riječni su tokovi samo manji rukavci te rijeke-Oceana.

46
 Odande su Argonauti ušli u Crveno more pa onda prenijeli lađu
preko Libijske pustinje u Sredozemno more. Po drugoj su ina­
čici iz Crnog mora uplovili u Dunav, pronijeli lađu jednim dije­
lom evropskoga kopna i dospjeli u Sjeverno more; odande su,
oplovivši Britansko otočje, ušli kroz Heraklove stupove, odnos­
no Gibraltar, u Sredozemno more. Apolonije pak kaže da su Ar­
gonauti prvo došli do Paflagonije, na crnomorskoj obali Male
Azije; tu ih je Friksov sin Argos, pozivajući se na neke drevne za­
pise na kamenim pločama s naznačenim kopnenim i morskim
putovima, upozorio da se iz Crnog mora može izići i Dunavom.
Argonauti odjedre do dunavskog ušća i zaplove uzvodno; kol-
šanska potjera, pod vodstvom Medejina brata Apsirta, pretekla
je Argonaute prošavši kroz drugo dunavsko ušće, zaplovila Du­
navom i prebacila se preko kopnene prevlake na gornji Jadran.
Kad su onamo istim putem stigli i Argonauti, Kolšani su već bili
zaposjeli sve prolaze, da im bjegunci ne bi umakli, ali su dva
Brigijska otoka ostala nezaposjednuta, iz poštovanja prema Ar-
temidi, kojoj su bili posvećeni. Argonauti su pristali na jedan od
Brigijskih otoka, a Medeja je namamila svoga brata Apsirta u za­
sjedu u kojoj ga je Jazon dočekao i zaklao; stoga su Brigijski oto­
ci nazvani Apsirtovim otocima, a otočani Apsirtejcima. Nato su
Argonati pobjegli na otok Elektridu, pred ušćem Pada Nakon
pogibije Apsirtove, Kolšani se nisu usuđivali vratiti u Kolhidu,
nego su se stalno naselili na Apsirtovim otocima i drugdje po
ilirskoj obali. Argonauti su zatim krenuli niz Jadran, zaustavivši
se kod Hilejaca, plemena na izbočini jadranske obale između Ši­
benika i Splita; zatim su, ploveći pored Visa, Hvara, Korčule,
Mljeta i drugih dalmatinskih otoka, dospjeli gotovo do Keraunij-
skoga gorja na granici Grčke; tada se Hera sjetila Zeusove sr­
džbe zbog Apsirtova ubojstva, pa im je poslala suprotan vjetar,
koji ih je vratio na otok Elektridu. Odande su preko rijeke Pada
dospjeli u Tirensko more i na otok čarobnice Kirke, koja ih je
očistila od grijeha zbog Apsirtova ubojstva. Nakon mnogih pus­
tolovina našli su se na otoku Krfu u Jonskom moru, gdje su na­
išli na onaj dio kolšanske potjere koji se bio za njima uputio
kroz Bosporski tjesnac. Ni ti se Kolšani nisu usudili vratiti kući
neobavljena posla, nego su ostali živjeti s Feačanima na Kerkiri-
-Krfu, a Argonauti su krenuli dalje prema Peloponezu; ali, straš­
na devetodnevna bura otjerala ih je u Libiju, odakle su, s mnogo

47
muke, stigli, preko Krete, Egine, pored Atike i Eubeje, na pola­
zište, u luku Pagaze na obali Tesalije.
Opisujući put Argonauta kroz Podunavlje na Jadran i nji­
hov boravak na jadranskim otocima, Apolonije iznosi mnoge
podatke o našim krajevima napabirčene u starim knjigama što
su se čuvale u aleksandrijskoj knjižnici.* Nijedno od tih mjesta
ne govori izravno o Istri, pa čak ni o Puli koja se u starini inače
smatrala kolšanskom naseobinom. Ipak su vijesti o jadranskom
ušću Dunava, o Elektridama i Apsirtovim otocima dovoljan raz­
log da se u ovaj izbor uvrsti nekoliko ulomaka.

Appol. Rhod argon. 4, 323—335

aòràp ènei τ' 'Ayy ουρον όρος καί ΆπωΟεν έόντα
'Ayyούροϋ ορεος σκόπελον παρά Καυλιακοώ
325 ώ πέρι δή σχιζών "Ιατρός ήόον 'ένθα καί ένθα
βάλλει άλός, πεδών τε το Αανριον ήμεϊψαντο,
δή ρα τότε Κρονίην Κόλχοι αλαδ’ έκπρομολόντες,
πάντη, μή σψε λάθονεν, ύπετμήξαντο κελεύθους.
οί δ' οπιθεν ποταμοώ κατήλυθον, έκ δ’ έπέρηοαν
330 δοιάς Άρτεμιδος ϋριτγηίδας άγχόθι νήσους,
τών ήτοι έτέρχι μεν èv ιερόν εσκ εν εδεθλον ·
έν δ'ετέρχι, πληθύν πεφυλάχμενοι Άφύρτοιο,
βαϊνον ■ènei κείνας πόλεων λΐπον ενδοθι νήσους
αϋτως, άζόμενοι κούρην Διάς, a i δε δή άλλαι
335 στεινόμεναι Κδλχοισι πόρους εΐρυντο θαλάσσης.

Apoll. Rhod. argon. 4, 468—470

τον δ’ oye, βουτύπος ώστε pèyav κερεάλκεα ταύρον,
πλήξεν, όπιπτεύσες νηού σχεδόν ον ποτ’ εδειμαν
470 Άρτέμώι Rpvyoì περιναιέται άντιπέρηθεν.

* Sva mjesta u Apolonijevu epu, koja se tiču naših krajeva, preve­

dena su i iscrpno komentirana u uzornoj filološkoj raspravi R. Katičića,
P o d u n a v lje i J a d r a n u e p u A p o lo n ija R o đ a n in a .

48
 Apoll. Rhod. argon 4, 480-^481
480 xr/pòv δ’ èv γαφ κρύφεν νέκυν, ’ένβ en νυν περ
κειαται ύοτέα κείνα μετ’ άνδράοιν Άφυρτεύσιν.

Apoll. Rhod.fl/gon. 4, 503-506

Ώ ς εφατ’. ήνησαν δε νέοι έπος A ίακ&αο.
βίμφα δε ντ\ έπιβάντες έπερρώοντ' έλάτησιν
505 νωλεμές, οψρ’ ιερήν Ήλεκτρίδα νήον ί'κοντο,
άλλάων ύιάτην, ποταμού σχεδόν Ήρώανού)
Apoll. Rhod.argon. 4, 507—521
Κόλχοι δ’ όππότ’ άλεθρον έπεψράσθηοαν άνακτος
ήτοι μέν δίζησθαι έπέχραον ’έναοθι πάσης
'Αργώ κω Μυηίας Κρονίης αλός, άλλ' άπέρυκεν
510 'Ήρη σμερδαλέηοι κατ’ αίθέρος άστεροπήσιν.
ύστατον αύ (δή yàp τε Κυταιίδος ήθεα γαφς
στύξαν άτυξόμενοι χόλον àypuoν Αϊητάο)
έμπεδον άλλυδις άλλοι άφορμηθέντες ενααθεν ■
οι μέν έπ’ αύτάων νήσων εβαν ήσιν έπέσχον
515 ήρωες, νανουσι δ’ έπώνυμοι Άφύρτοιο ■
οίδ’ άρ’ έπ’ Ιλλυρικού) μελαμβαθέος ποταμού),
τύμβος ί'ν’ Άρμονΐης Κάδμοιό τε, πύργον εδειμαν,
άνδράσιν Έχχελέεσσιν έφέστιοι · oì èv δρεσσιν
ένναώυσιν άπερ τα Κεραύνια κιίλήσκονται
520 έκ τόθεν έξότε τούσγε Διάς Κρονίδαο κεραυνοί
νήσον ές άντιπέραιαν άπέτραπον όρμηθήναι.

Apoll. Rhod. argon. 4, 575-580

575 τά δ’ ήεροειδέα λεύσσειν
οϋρεα δοιάξοντο Κεραύνια, καί τότε βούλας
άμφ' αντοίς Ζηνός τε pèyav χόλον εφράσαθ' Ήρη.
μηδομένη 3' άνυσιν τοιο πλόον. ώρσεν άέλλας
άντικρύ, ταϊς αύτις άναρπάγδην φορέοντη
580 υήσου επίκραναής Ήλεκτρίδος.

- Antička svjedočanstva ο Istri

Napomena
Za ovaj je izbor poslužio Apolonijev izvorni grčki tekst kako ga
je uspostavio i tekstovno-kritički raspravio R. Katičić, Podunav­
lje i Jadran u epu Apolonija Rođanina, Godišnjak Akademije na­
uka BiH, Knjiga VII. Centar za balkanološka ispitivanja, knjiga
5, Sarajevo 1970.

Prijevod

Kolšani i Argonauti stižu na Jadran

4,323-335
A pošto su prošli pored gore Angur
i pored smještene daleko od gore Angur
Kaulijačke stijene,
kod koje Dunav cijepajući svoj tok upravlja ga
prema moru na ovoj i na onoj strani,
a zatim pored Laurijskog polja,
tada Kolšani, izišavši na Kronovo more,

pošto su prešli: riječ je o kolšanskoj potjeri koja je krenula za

Argonautima, Medejom i zlatnim runom; jedan njezin dio zaplo­
vio je kroz Bosporski tjesnac u Egejsko more, a drugi je, pod
vodstvom Eetova sina Apsirta, pošao Dunavom, i ovaj ulomak
opisuje njihov put do Jadrana.
pored gore Angur: u toj inače nepoznatoj mitskoj gori jedni
vide Đerdapsku klisuru, drugi beogradsku Avalu; usp. R. Kati­
čić, Podunavlje, str. 94.
Kaulijačke stijene: ranije, u stihu 4,288, Apolonije je rekao da
se Dunav cijepa »na međi Skita i Tračana«; tu negdje on zamiš­
lja i smještaj Kaulijačke stijene, koju istraživači obično poistove-
ćuju s uzvisinom nad utokom Save u Dunav; o vezi s Kaulijač-
kom stijenom i imenom istarskoga plemena Kaulika vidi bilješ­
ku uz Hekatejev tekst.
prema moru: prema Jadranu i prema Crnom moru.
Laurijskog polja: R. Marić misli da je to Deliblatska peščara,
(Beograd u starom veku, Beograd 1954, str. 7).
Kronovo more: to je jedan od mitskih naziva za Jadransko
more. Prema Hesiodu, koji je u svojoj Teogoniji mjerodavno ob­
likovao najstarije grčke predaje o prvom pokoljenju božanstava,
Kron je jedan od Titana, sinova boga Urana-Neba i Geje-Zemlje;

50
na svim su stranama presjekli putove,
ila im Argonauti ne bi promakli.
Λ ovi se iza njih spustiše rijekom i prijeđoše do dvaju
Brigijskih otoka posvećenih Artemidi.
Na jednom od njih bijaše svetište,
a na drugi stupiše oni, kloneći se Apsirtove družine.
Ti su naime otoci među mnogima drugima ostavljeni
bez posade,
iz svetog straha pred Zeusovom kćeri, dok su ostali otoci,
natisnuti Kolšanima, vrebali morske prolaze.

na Gejin nagovor ustao je protiv oca Urana, i on ga je prokleo.

Bojeći se slične pobune vlastitih sinova, Kron je progutao svako
dijete koje bi mu rodila žena Reja; kad je trebalo da rodi Zeusa,
sakrila se na otoku Kreti da spasi dijete. Odrasli je Zeus pobi­
jedio svoga oca Krona u desetodnevnom boju i bacio ga u Tar­
lar, mračni dio Podzemlja, u kojem borave osuđenici. Kron i
Reja zatim su vladali u carstvu pokojnika, negdje na zapadu, iz­
van svijeta kojim su se Grci kretali i koji su poznavali. Kao što
je spomenuto u bilješci uz Hekatejev tekst, u najstarije je doba
južni rub Jadrana Grcima bio i kraj poznatoga svijeta, pa su
Kronovo i Rejino carstvo najprije zamišljali na Jadranu; odatle
nazivi »Kronovo more« i »Rejin zaljev« za Jadransko ili Jonsko
more. Prema mlađoj predaji, iz vremena kad je zemljopisni vi­
dokrug Grka bio mnogo širi, Kron i Reja vladali su mnogo dalje
na zapadu, na nekom svetom otoku blizu Britanije, ili čak na
Sjevernom moru.
Brigijskih otoka: nakon Apsirtove pogibije, ti će otoci biti na­
zvani Apsirtidama; ovdje ih pjesnik još zove po plemenu Briga,
koje on zamišlja na susjednom kopnu; bit će da se zabunio, jer
mlađi pisci govore o Brigima u okolici Drača, a ne na sjevernom
Jadranu, u susjedstvu Apsirtida, odnosno otočne skupine Cres-
Lošinj.
posvećenih Artemidi: Artemidu su štovali i ilirski susjedi Vene­
ti, a na našoj su obali nađeni kipovi i novci posvećeni toj djevi­
čanskoj božici lova; možda se grčki kult Artemide nadovezao na
Jadranu na domaći, predgrčki kult nekoga sličnog ženskoga bo­
žanstva, kao što je bivalo i na drugim stranama antičkog svijeta.

51
Jazon ubija Apsirta
4,468-470
Njega ovaj udari kao mesar bika jakih rogova,
uvrebavši ga blizu hrama
koji su nekoć Artemidi sagradili Brižani,
susjedi s nasuprotne obale.

Apsirtov grob medu Apsirtejcima

4,480-481
A klonulo je truplo pokrio zemljom;
ondje još i sad leže one kosti
među ljudima Apsirtejcima.

Dolazak Argonauta na Elektridu

4,503-506
Tako reče.
A mladići prihvatiše riječ Eakova sina.
Hitro se uspeše na brod, brzahu veslima bez predaha,
sve dok ne stigoše na sveti otok Elektridu,
najgornji od drugih otoka, blizu rijeke Eridana.

njega ovaj udari: riječ je o Jazonu koji ubija Apsirta; Medeja je

namamila svoga brata Apsirta u zasjedu rekavši mu da Argonau­
ti žele s njim pregovarati o njezinu izručenju.
Apsirtejcima: Stefan Bizantinac, pod natuknicom Apsirtide,
kaže da su to jadranski otoci nazvani po Medejinu bratu Apsirtu
koji je na jednom od njih na prijevaru ubijen, a da se otočani
zovu Apsirtejci i Apsirti. Tu predaju i takvo objašnjenje naziva
prihvatili su i mnogi drugi antički pisci; usp. o tome bilješke uz
Plinijev i Melin tekst.
Tako reče: ubivši Apsirta, Argonauti su vijećali o daljnjem bije­
gu; na Pelejev prijedlog, odlučili su da se noću probiju između
kolšanskih straža i zaplove prema Grčkoj.
Eakova sina: to je jedan od Argonauta, tesalski junak Pelej; po­
znatiji je kao otac glavnoga grčkog junaka pod Trojom, Ahileja.
Elektridu: drugi pisci obično ne govore o jednom otoku nego o
skupini otoka. Elektride ili Jantarski otoci pripadaju mitskoj

52
 Kolšani ostaju na Jadranu
4,507-521
Kad su Kolšani prim ijetili pogibiju svoga gospodara,
navališe tražiti Argo i Minijce po svemu Kronovu moru,
ali od toga ih je odbijala H era strahovitim m unjam a
u zraku.

geografiji; već su ih Strabon i Plinije smatrali izmišljotinom. To

nije smetalo nekim novijima istraživačima da u njima pokušaju
prepoznati otok Krk ili koji drugi otok uz obalu Liburnije. Pseu-
dn-Aristotcl i Apolonije zamišljaju Elektride sjevernije, pred uš­
ćem Pada, u kraju u kojem je, po predaji, bilo nalazište jantara;
danas se smatra da su Grci tu na sjevernom Jadranu nabavljali
jantar koji je kopnenim putovima stizao s Baltičkog i Sjevernog
mora i da su tržište jantara zamijenili njegovim nalazištem.*
Pridana: rijeka Eridan izazivala je već u antičkoj književnosti
veliku zabunu; poistovećivali su je s Ebrom u Španjolskoj, s
Rhònom u južnoj Francuskoj, s Padom u sjevernoj Italiji, s Raj­
nom, s nekom velikom rijekom kojoj pripadaju Rhóna i Pad ili
eak Rhùna, Pad i Rajna skupa. Ipak se najčešće poistovećuje s
Padom; u latinskih je pisaca »Eridan« zapravo učeni grčki sino­
nim domaćeg italskog imena Padus.
Argo: grčko ime te lađe zapravo znači »brz«, ali priča kaže d aje
ona nazvana po svom graditelju Argu; on ju je gradio uz pomoć
Alene, božice svih vještina, koja-je u kobilicu broda potajno ug­
radila dasku od poznatoga proročkog hrasta u Dodoni; stoga
Argo nije bila neka obična lađa nego božanska plovilica koja po­
nekad umije progovoriti i prorokovati. Zamišljali su je sa pede-
sel vesala, brzu i tako laganu da se, po potrebi, može prenositi
na ramenima.
Minijce: Minijci su staro grčko pleme u Beotiji i Tesaliji; priča
kaže da su nazvani po Miniju, legendarnom utemeljitelju drev­
noga grada Orhomena, kod beotskog jezera Kopaiđe; prema te-
salskim Minijcima zovu se ovdje tim imenom i Argonauti, koji
su krenuli na put po nalogu tesalskoga kralja, iz tesalskih Paga-
/.Λ, predvođeni Tesalcem Jazonom iz Iolka.
Ilera: vrhovno žensko božanstvo u mlađem pokoljenju grčkih
bogova, žena Zeusova; Rimljani su je izjednačili sa svojom Juno-
11(1111.
* O p š irn ije o to m e R. K atičić, P o d u n a v lje , s tr. 103-4. V idi i b ilje š k e
u / A risto telo v , P s e u d o -S k ila k o v , P s e u d o -S k im n o v , S tra b o n o v , P lin ijev i
M elin te k s t, o d n o s n o s a m e t e te k s to v e u ov o j knjizi.

53
Najzad pak (bili su naime zamrzili običaje Kitejske zemlje
i bojali su se surova Eetova bijesa)
krenuvši jedni ovamo, drugi onamo, stalno se nastaniše;
jedni junaci stupiše na one otoke koje bjehu zaposjeli;
na njima žive nazvani po Apsirtu.
Drugi na Ilirskoj dubokoj i tamnoj rijeci,
gdje je grobni humak Kadma i Harmonije,
kulu sagradiše, kao pribjegari ljudi Enhelejaca.
Treći obitavaju u brdima što se zovu Keraunijska,
od onda otkad ih gromovi Kronova sina Zeusa
odvratiše od navale na otok nasuprot obali.

Povratak na Elektriđu
4,575-580
Već im se pričinjalo da u tamnoj modrini vide
Keraunijsko gorje.

Kitejske zemlje: tako se drugim imenom zove Kolhida, po Me-

dejinu rodnom gradu Kiteju.
Eetova bijesa: Eet je Medejin i Apsirtov otac, strogi kralj Kol-
hide, kojemu bi kolšanska potjera morala položiti račun o svom
neuspjehu.
junaci: to su Argonauti koji su se iskrcali na Brigijske, poslije
Apsirtove otoke.
Ilirskoj . . . rijeci: o njoj i o kultu Kadma i Harmonije vidi bi­
lješke uz Kalimahov tekst.
kulu: Apolonije ne spominje ime naseobine koju su utemeljili
Kolšani na Ilirskoj rijeci; no očito je to ona ista naseobina koju
Kalimah zove Pólai; usp. bilješku uz Kalimahov tekst,
ljudi Enhelejaca: Enhelejci se najčešće spominju kao ilirsko
pleme između Boke Kotorske i ušća Drima.*
Keraunijska: vidi bilješku o Keraunijskim brdima u Melinu
tekstu.
otok nasuprot obali: u Apolonijevo se doba taj otok zvao Ker-
kyra, a danas Krf.
Već im se pričinjalo: ubivši Apsirta i umakavši kolšanskoj po­
tjeri, Argonauti krenu Jadranom, pored Visa, Hvara, Korčule,
* O njima podrobno govori R. Katičić u raspravi Enhelejci

54
1 tada se u sebi zabrine Hera,
zbog Zeusovih nauma s njima
i zbog silne mu srdžbe.
Smišljajući kako bi uspješno dovršila njihovu plovidbu,
u lice im nagna olujne vjetrove;
a ovi ih dograbe i ponesu natrag,
na krševitu Elektridu.

Mljeta i drugih otoka, prema Grčkoj. Kad su već bili nadomak

Keraunijskog rta, Zeusova žena, božica Hera, vratila ih je na
otok Elektridu pred padskim ušćem. Učinila je to zato da se ne
bi vratili kući neočišćeni od grijeha zbog Apsirtova ubojstva;
prije povratka morali su rijekom Padom prijeći na zapadnu oba­
lu Italije, do otoka čarobnice Kirke, da ih ona očisti od Apsirto-
ve krvi.

55
 Likofron

ALEKSANDRA

KOLŠANSKI GRAD NA DUBOKOJ RIJECI

LIKOFRONOVA ALEKSANDRA. Pod tim je naslovom razmjer­

no bogata rukopisna predaja sačuvala spjev od 1474 jampska
trimetra. Ta je vrsta stiha svojstvena tragediji; čitav je ovaj ulo­
mak, zapravo, poznati tragički prizor s glasnikom koji iznosi do­
gađaje iza pozornice, samo što je taj prizor ovdje nerazmjerno
opširan. U ulozi glasnika nastupa vojnik koji je, po nalogu tro­
janskoga kralja Prijama, čuvao njegovu kćer, zloguku proročicu
Aleksandru-Kasandru. On prepričava proročanstva što ih je
Aleksandra-Kasandra izrekla prigodom polaska Prijamova sina
Parisa u Spartu, iz koje će, na nesreću Trojanaca, dovesti lijepu
Helenu i izazvati trojanski rat. Grci će uništiti Troju, ali će na
povratku doživjeti neviđene nevolje. Troja će, s vremenom, do­
živjeti nov polet kao velesila i nastavit će se iskonska borba iz­
među Evrope i Azije. Dalje se, sve u zagonetnom proročkom sti­
lu, govori kako će Aleksandar Veliki pobijediti Perziju, a jedan
rođak Proročice Macedoniju, i izmiriti se s Macedoncima. Čini
se da je temeljna misao djela u tome da pokaže kako muke gr­
čkih pobjednika nisu bile ništa manje od mukà pobijeđenih
Trojanaca. To je ujedno zalog pomirenja grčkoga svijeta s tro­
janskim potomcima Rimljanima. Rim je ùskrslà Troja, a spome­
nuti rođak trojanske proročice mogao bi biti rimski vojskovođa
Gaj Flaminije, koji je 197. pr. n. e. potukao macedonskoga kralja
Filipa V kod Kinoskefala i koji je, nakon toga, kao poznati lju­
bitelj Grka, propovijedao izmirenje Rima s Grčkom. Zbog takvih
nagovještaja i političkih težnji, svojstvenih početku II st. pr. n. e.,
djelo se ne može u cjelini pripisati Likofronu, jednomu od po-

56
znatih sedam aleksandrijskih tragičara, pripadniku glasovite
»tragičke plejade«. Možda je njega prepjevao neki mlađi Likof-
ron; još je vjerojatnije da je čitavo djelo mlađe. Toj bi pretpos­
tavci odgovarala i zagonetna, »sibilinska«, narav teksta, kao i
tragovi Kalimahova utjecaja u njemu.
Lycophr. 1016—1026
ttJ θ’ έκ Αιβύασης αύθις έμπίπτων νότος
εις Άργυρίνους καί Κεραύνιων νάπας
άξει βαρεΐ πρηστήρι ποιμαίνων άλα.,
'ένθα πλανήτην λυπράν δψονται βίαν
Αακμωννου τένοντες Αίαντος ήοάς.
Κράϋις δέ γείτων ήδε Μυλάκων δροις
χώρος συνοίκους δένεται Κόλχων Πόλαις,
μαστήρας οϋς θυγατρς ’έατείλεν βαρύς
Αίας Κορίνθου τ ’ άρχός, Είδυνας πόσις,
την νυμιpayarfòv έκ κυνηγητών τρόπιν
οι προς βαβεϊνάαααντο Αιξήρου πόρο).
Napomena
Izvorni tekst uzet je iz rasprave R. Katičića, Enhelejci, Akademija
nauka BiH, Godišnjak-XV, Centar za balkanološka ispitivanja,
knjiga 13, Sarajevo 1977.
Prijevod

1016-1026
A onda će ih opet navala južnjaka iz Libije odvesti m eđu

A onda ć e ih opet: riječ je o dva manje poznata homerska juna­

ka, Nireju i Toantu, koji se nakon pada Troje vraćaju kući. Na
povratku mnogo lutaju i doživljavaju svakojake nevolje, poput
Odiseja i mnogih drugih grčkih junaka.
Iz Ljbije: do rimskog doba »Libija« znači grčkim piscima sjever­
nu afričku obalu, pa i čitavu njima poznatu Afriku, a ne samo
današnju Libiju.
među Argirince: Argirinci su pleme u Epiru, uz jedan od prito­
ka današnje Vojuše; navodi ih i Stefan Bizantinac u svom rječ­
niku zemljopisnih naziva, i to prema sicilskom povjesničaru Ti-
meju iz IV-III st. pr. n. e.

57
Argirince i u keraunijske gudure, šibajući more silnim vi­
horom. Ondje će upoznati tegobni život lutalica, pijući
vodu iz lakmonskoga Ajanta.
Susjed Kratiš primit će ih kao sužitelje u zemlji Milaka i
u Puli, gradu Kolšana što ih je moćni gospodar Aje i Ko-
rinta, muž Ejdijin, poslao u potragu za kćeri, kad je lovio
lađu koja je odvodila djevojku; a oni su se nastanili uz du­
boku rijeku Dizer.

keraunijske gudure: to su šumovite doline u Keraunijskom

gorju na sjeverozapadnom rubu Grčke; njegov je izbojak Akro-
keraunijski rt kod kojega je završavalo Jonsko i počinjalo Jad­
ransko more; vidi o njemu bilješku uz Melin tekst,
lakmonskog Ajanta: Lakmon je gora u sjevernom dijelu plani­
ne Pinda; na njoj izvire epirska rijeka Ajant, današnja Vojusà u
Albaniji.
Kratiš: stihovi 1021-22 bili su još u starini teško razumljivi. Kra­
tiš je rijeka u Južnoj Italiji, dakle u susjedstvu zemlje Milaka koji
su živjeli na drugoj strani Jadrana, na ilirskoj obali.
Milaka: Milaci se spominju samo ovdje, kao pleme na granici
Ilirije i Epira, uz jugoistočnu jadransku obalu. Neki su u njihovu
imenu pokušali prepoznati prikriveno ime Ilira; imena Ilir i Mi-
lak imaju, naime, različite korijene, ali ti korijeni mogu značiti
isto - »razrok, škiljav«. Takva nategnuta i skrovita značenjska
veza dvaju imena bila bi u potpunom skladu s napregnutom
učenošću Likofronova teksta.
Puli, gradu Kolšana: riječ je o Kolšanima koji se, prema priči,
nisu usudili vratiti neobavljena posla pred naprasitoga kolšan-
skog vladara Eeta, nego su se stalno naselili na Jadranu. Likof­
ronova se Pula očito nalazi u južnom Iliriku, kao i Kalimahova
i Apolonijeva. Usp. o tome bilješku uz Kalimahov tekst.
Aje i Korinta: Aja je drugi naziv za kolšanski grad Korint i za ci­
jelu Kolhidu; taj kolšanski Korint valja razlikovati od grčkoga
Korinta na Korintskoj prevlaci.
Ejdijin: Ejdija je žena kolšanskoga kralja Eeta, majka Medejina.
Dizer: tu inače nepoznatu ilirsku rijeku spominje poimence još
samo Stefan Bizantinac, ali to nije nikakva nova potvrda, zato
što on podatak o njoj uzima iz Likofrona. O značenju grčke ri­
ječi póros, koja je ovdje prevedena našom riječi »rijeka«, vidi bi­
lješku uz Kalimahov tekst.

58
 Pseudo-Skimno

PERIEGEZA

KOSITRENI OTOCI

PSEUDO-SKIMNOVA PERIEGEZA. Pravi je Skimno živio na

prijelazu iz III u II st. pr. n. e. i doista je napisao djelo pod na­
slovom Periegeza, sačuvano samo u ulomcima. No, naknadno
mu je pripisana još jedna Periegeza koja je opisivala Evropu, Azi­
ju i Libiju i koja je mnogo bolje sačuvana. Ta druga Periegeza ne
može biti Skimnova, jer je nastala mnogo poslije njega, oko
110-100. pr. n. e. Sadrži opis tada poznatoga svijeta, sastavljen u
jampskim trimetrima radi lakšeg pamćenja i namijenjen škol­
skoj obuci. Sačuvani stihovi 1-874 prikazuju zemljopis Evrope
od Heraklovih stupova ili Gibraltara do grada Apolonije na Cr­
nom moru, dok je prikaz ostale Evrope, Azije i Libije propao.
Djelo je napabirčeno prema starijim, dijelom zastarjelim, zem-
Ijopiscima; najvažniji mu je izvor Efor, grčki povjesničar iz IV st.
pr. n. e., pisac djela Historiai u 29 knjiga; u petoj knjizi toga djela
nalazio se zemljopisni pregled Ekumene - nastanjenog dijela svi­
jeta, koji je mogao poslužiti i kao izvor za Pseudo-Skimnov zem­
ljopisni priručnik.
U uvodu, naslovljenom na bitinijskoga kralja Nikomeda II,
navode se ponajprije pisci prema kojima je djelo rađeno, zatim
počinje opis Evrope od Atlantika; govoreći o Keltima, pisac kaže
da oni prema istoku dopiru do neke visoke planine zvane »Sjever­
ni stup«, gdje su im susjedi Veneti i Histri. Zatim se vraća opisu
Sredozemnog mora, pa govori o Jadranu i jadranskim otocima.
Drugi put spominje Istre kao susjede Veneta u 391. stihu. Odmah
nakon toga ima praznina u tekstu, jer je tu jedan njegov dio izgub­
ljen, a onda je riječ o rijeci Elidami i postanku jantara.

59
 Scymn. 188-195 i 369-401
Τούτων δέ κειται λεγομένη τις έσχατη
στήλη βόρειος- εστι δ' υψηλή πάνυ
190 εις κυματώδες πέλαγος άνατείνουσ' άκραν.
Οικοϋσι τής στήλης δέ τούς έγγύς τόπους
Κελτών όσοι λήγουσα δντες έσχατοι
"Ενετοί τε καί των έντός εις τον Άδρίαν
"Ιστρων καθηκόντων λέγουσι δ’ αύτόθεν
195 τόν "Ιατρόν άρχήν λαμβάνειν τού ρεύματος.
Ε ίτ’ έστα Άδριανή θάλαττα λεγομένη.
370 Θεόπομπος άναγράψει δέ ταύτης την θέσιν,
ώς δή συνιοθμίξουσα προς την Ποντικήν
νήσους έχει ταίς Κυκλάσιν έμφερεστάτας,
τούτων δε τάς μεν λεγομένας Άφυρτίδας
Ήλεκτρίδας τε, τάς δέ καί Αιβυρνίδας.
375 Του κόλπον ίστορούσι τόν Άδριατικόν
τών βαρβάρων πλήθος τι περωικεϊν κύκλω
εκατόν σχεδόν μυριάαι πεντήκοντά τε
χώραν άρίατην νεμομένων καί καρπίμην ■
διδυμητοκείν γάρ φαοι καί τά θρέμματα
380 άήρ διαλλάττων δέ παρά τόν ΙΙοντικόν
έστίν υπέρ αύτούς, καίπερ όντας πλησίον ■
ού γάρ νιφετώδης ούδ’ άγαν έφυγμένος,
υγρός δέ παντάπασι διά τέλους μένει ■
όξύς δε ταραχώδης τε προς τάς μεταβολάς,
385 μάλιστα τού θέρους δέ, πρηστήρων τε καί
βολάς κεραυνών τούς τε λεγομένους έχει
τυφώνας. Ενετών δ’ είσίπεντήκοντά που
πόλεις εν αύτώ κείμεναι πρός τώ μυχώ,
οϋς δή μετελθείν φασιν έκ τής Παφλαγόνων
390 χώρας κατοικήσαίτε περί τόν Άδρίαν.
Ενετών έχονται Θράκες ’Ίστροι λεγόμενοι.
Δύο δέ κατ' αύτούς είσι νήσοι κείμεναι,
κασσίτερον ai' δοκούσι κάλλιστον φέρειν.
υπέρ δέ τούτους "Ισμενοι καί Μέντορες...

60
 395 Ήριδαίώς, ός κάλλιστον ήλεκτρου φερει,
δφασα> είναι. δάκρυον άπολιθούμενον/
διαυγή αίηείρων άποστάλα-γμά π,
Λéyovoi yàp δή την κεραύνωσιν προτο>·
ττ)ν του Φαέθοντος δεύρο yeyovévcu ηνες-
400 δω καί τα πλήθη πάντα των οίκετόρων
μελανειμονειν τε πενΟικάς τ' εχειν στολας.

Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz izdanja Geographi Graeci minores,
ed. C. Miiller. Parisiis 1855.

Prijevod

188-194 Sjeverni stup

Keltima na rubu stoji planina zvana Sjeverni stup;
vrlo je visoka, svoj najviši dio proteže u valovito more.
Keltima: Kelti ili Gali stanovnici su današnje Francuske; o nji­
ma pisac kaže da su im običaji kao u Grka, čime hoće reći da
su, za razliku od drugih ne-Grka, potpuno uljuđeni; svoja zboro-
vanja začinjaju glazbom. Grci su s Keltima bili povezani ponajvi­
še preko svoje drevne naseobine na njihovu tlu Masilije-Marseil-
lea.
Sjeverni stup: starija kozmološka predaja zamišljala je da ne­
beski svod podupiru visoke planine, koje ona zove »stupovima«.
Atlas u današnjoj Africi jest takav stup na zapadu, sicilska Etna
na jugu, Kavkaz na istoku. Koja je evropska planina zamišljana
kao sjeverni stup, »stùp bure«, danas nije Iako odrediti. Neki
misle da grčki izraz stelè bóreios ovdje znači, istodobno, i zapad­
ni dio Alpa i Pireneje, te napominju da stariji zemljopisci nisu
pravo razlikovali ta dva planinska lanca. Skimnov izdavač C.
Miiller, u bilješci uz to mjesto, zabacuje tvrdnju po kojoj bi ov­
dje bila riječ o Istočnim Alpama što se pružaju prema Jadranu,
iako tu tvrdnju zastupaju ugledni poznavaoci antičke geografije
Ukert i Forbiger. Ipak, u prilog toj tvrdnji govori i to što se na­
kon Kelta ovdje redom spominju Veneti i Istri; Veneti su doista
bili susjedi Kelta u Padskoj nizini.

61
Obližnje krajeve uz taj stup nastavaju krajnji Kelti
te Veneti i krajnji Istri što s ove strane dopiru do Jadrana.
A kažu da odatle Dunav počinje svoj tok.

369-394 Podneblje i žitelji Jadrana

Zatim ima more što ga zovu Jadranskim.
Teopomp piše kako mu je položaj takav
da skupa s Crnim morem tvori prevlaku.

odatle: iz okolice »Sjevernog stupa«; najstarija mitska geografija

smještala je izvor Dunava u zemlju Hiperborejaca, negdje na da­
lekom sjeveru Evrope, iznad »daha bure«, kako kaže Apolonije
Rođanin u Argon. 4,286. Usp. i bilješke uz Plinijev, Melin i Tro-
gov tekst.
Jadranskim: već su u bilješci uz Apolonijev tekst spomenuti
drevni mitski nazivi za Jadran, »Kronovo more« i »Rejin zaljev«;
Rimljani su Jadran nazivali i »Gornje more«, za razliku od »Do­
njega«, to jest Tirenskoga mora. Najstariji grčki pisci ne razliku­
ju ga od Jonskog mora ili zaljeva; usp., na primjer, Hekatejeve
ulomke. Povjesničar iz IV st. pr. n. e. Teopomp Hijanin izvodio
je naziv »Jadran«, grč. Adrias, iz naziva rijeke Adrije, današnja
Tartara, koja se izlijeva u padske lagune; taj se naziv izvodio i iz
imena grada Atrije ili Adrije na toj rijeci; utemeljio ga je njegov
imenjak Adrija, otac imenjaka Jonskoga mora Jonija, vladara na
otoku Visu.*
Teopomp: povjesničar s otoka Hija, rođen oko 380. pr. n. e.;
glavna su mu djela povijest Grčke Hettènikà u dvanaest knjiga,
kojom se nadovezao na Tukidida, i povijest vladavine Filipa Ma-
cedonskoga Philippikà u 58 knjiga; njome je nastavljao Kseno-
fonta i prema njoj je napisana rimska povijest Pompeja Troga
Historiae Philippicae, sačuvana u Justinovu sažetku. Skimno se
poziva na Teopompa zato što je on u svoju Filipiku unio mno­
štvo etnografskih i zemljopisnih podataka.
tvori prevlaku: Pseudo-Skimno zamišlja da su gornji Jadran i
Crno more vrlo blizu; Pseudo-Aristotel, De mirab. auscult. 111
* S ta r e p r e d a je o J a d r a n s k o m i J o n s k o m m o r u p r ik u p io je i n jih o ­
v u p o v ije s n u p o z a d in u ra s v ije tlio R. K a tič ić u r a s p r a v i I o n i o s d e r Illy rie r ,
A k a d e m ija n a u k a B iH , G o d iš n ja k X I, C e n ta r za b a lk a n o lo š k a isp itiv a n ja ,
k n jig a 9, S a ra je v o 1973, str. 185-201.

62
U njemu ima otoka vrlo sličnih Cikladskima;
među njima su otoci zvani Apsirtovi
i otoci po imenu Jantarski, pa onda liburnijski.
Kažu da oko Jadrana živi mnoštvo barbara sve uokolo,
ima ih do milijun i petsto tisuća,
posjeduju ponajbolju zemlju i plodovitu;
kažu da se ondje i stoka blizni.
A zrak je nad njima drukčiji od crnomorskoga,
iako su Crnom moru blizu;
nije, naime, snjegovit ni suviše hladan,
a osobito vlažan sveudilj ostaje.
No, žestok je i prevrtljivo se mijenja, ponajviše ljeti;
njime šibaju munje, udaraju gromovi i bjesne vihori.

kaže da između zemlje Mentora na Jadranu i crnomorskog ušća

Dunava ima vrlo visoko brdo Delfij ili Alfij s kojega Mentori
mogu vidjeti brodove koji ulaze u Crno more; na pola puta iz­
među obaju mora postoji i mjesto na kojem crnomorski trgovci
nude grčke proizvode s otoka Lezba, Hija i Tasa, a jadranski tr­
govci krfske amfore. Strabon 7,5,9 navodi nevjerojatnu Teopom-
povu tvrdnju da su ta sva mora spojena nekim provrćenim ot­
vorima, jer se u rijeci Neretvi mogu naći vrčevi s Tasa i Hija na
Egejskom moru; Teopomp je, očito, zamišljao da je gornji Jad­
ran položen mnogo istočnije i da mnogo dublje prodire u ev­
ropsko kopno; na uskom prostoru između Jadrana i Ponta zbi­
jeni su razni narodi, pa tako ni jadranski Istri nisu daleko od
pontskih Tračana; tako je i mogla nastati Pseudo-Skimnova pre­
daja o »Tračanima koje zovu Istrima«.
Cikladskima: Ciklade su skupina od 211 otoka nanizanih u
Egejskom moru od Grčke prema maloazijskoj obali.
«»toci zvani Apsirtovi: vidi bilješke uz Apolonijev, Plinijev i Me­
lili tekst.
Jantarski: o njima je riječ u bilješkama uz Aristotelov, Apoloni­
jev, Plinijev i Melin tekst; Pseudo-Skimno, očito, ne zamišlja Jan-
larske otoke pred padskim ušćem nego negdje uz obalu Libur­
ni je.
I.ibumijski: A. Mayer* misli da su to otoci pred ušćem Krke.
1 A. Mayer, Die Sprache der alteri Illyrier, Bd. I. Wien 1957, s. v. Li­
burni.

63
Venetskih pak gradova ima pedesetak,
leže na tom moru, uz njegov najdublji zaljev.
Pričaju da su Veneti došli iz zemlje Paflagonaca
i da su se nastanili oko Jadrana.
U susjedstvu su Veneta Tračani, što ih zovu Istrima;
Dva su otoka do njih položena,
kako se misli, bogata prekrasnim kositrom.
Ponad Istrana su Izmeni i Mentori...

395-401 Eridan i jantar

... Eridan na kojem ima prekrasna jantara
Jantar su, kažu, skamenjene suze.

iz zemlje Paflagonaca: Paflagonija je pokrajina na crnomorskoj

obali Male Azije. Strabon 5,1,4 kaže da su Veneti sa svojim vo­
đom Antenorom, poslije pada Troje, pobjegli na obale gornjega
Jadrana; ali on ujedno spominje mišljenje da su Veneti keltsko­
ga podrijetla.
Tračani što ih zovu Istrima: nije jasno zašto bi Istri bili tračko
pleme; tom je poistovećivanju svakako pridonijelo mitsko ušće
Dunava-Istra na Jadranu, kao i tobožnja blizina Istre crnomor­
skom ušću Dunava, kod kojega se nalazila i drevna miletska na­
seobina I strie. Usp. o tome i bilješku uz tekst Pompeja Troga-
-Justina.
dva otoka: to su oni Kositreni otoci kojih ime, prema prof. Sui-
ću, valja čitati u Skil. 21; vidi bilješku uz Pseudo-Skilakov tekst.
Pseudo-Skimnov izdavač C. Muller, u komentaru uz to mjesto,
tvrdi da su to Apsirtide, a da podatak o kositru na njima znači
samo to da je ta kovina stizala na jadransku obalu kopnenim
putovima s drugih strana; slična zamjena tržišta i nalazišta sus­
reće se i u vijestima o jantaru; vidi bilješku o Elektridama u
Apolonijevu tekstu.
Izmeni i Mentori: Izmeni su inače nepoznati; neki tu čitaju »Hi-
mani«, koje Plinije III 25 smješta između Mentora i Enhelejaca.
Mentori su pleme u današnjem Hrvatskom primorju; Hekatej ih
smješta uz Liburne, a Plinije ih ubraja među Liburne; vidi bilješ­
ku o Mentorima u Pseudo-Skilakovu tekstu.
Eridan: o Eridanu-Padu, o jantaru i o Faetonu usp. bilješke uz
Aristotelov, Apolonijev, Plinijev i Melin tekst.

64
neka prozirna okapina sa stabala topole.
Neki, naime, pričaju da tu ono bijaše Faeton
ošinut gromom.
/.ato i jest sve mnoštvo tamošnjih žitelja
i opaljeno i nosi žalobnu odjeću.

Antička svjedočanstva Istri 65

 Artemidor Efežanin

GEOGRAFUMENA - OPIS NASTANJENOG SVIJETA

TRST, PLOMIN I APSIRTOVI OTOCI

ARTEMIDOR EFEŽANIN. Ovaj vrlo važni grčki zemljopisac ži­
vio je oko 100. pr. n. e. Strabon 14,1,26 kaže za nj da je neko vri­
jeme bio poslanik rodnog Efeza U Rimu, a i inače je mnogo pu­
tovao. Prema nekim drugim vijestima, proputovao je gotovo či­
tavo Sredozemlje i dio »vanjskoga mora« ili Oceana. Čini se da
je njegov Peripl svojedobno bio najsavjesniji i najpregledniji pri­
kaz Sredozemlja. Njegovo djelo Geografùmena bilo je zemljopis
ekumene - nastanjenog dijela svijeta, u jedanaest knjiga. Iako je
živio mnogo poslije Eratostena, nije prihvaćao njegovu astro-
nomsko-matematičku zamisao geografije, nego se nadovezivao
na staru predaju pomoračkih peripla i putničkih periegeza svo­
jih zemljaka Jonjana. Od njegovih su djela ostali samo mnogob­
rojni ulomci u djelima drugih pisaca. Na nj su se od kasnijih pi­
saca osobito mnogo pozivali Strabon i Plinije.
Ulomke što su ušli u ovaj izbor spasio je Marcijan, kasnoan­
tički pisac iz crnomorske Herakleje. Marcijan ima već i ime rim­
sko, ali je rodom, jezikom i naobrazbom bio Grk. Živio je poslije
Ptolemeja i prije Stefana Bizantinca, dakle između 250. i 500. n.
e. Svoja zemljopisna djela nije pisao iz vlastita uvida nego pre­
ma starijim djelima. Tako je, među ostalim, prikazao zemljopis
Indije prema Ptolemeju, a Sredozemlje je opisao uzimajući po­
datke iz Artemidora; mjestimice čak doslovno navodi Artemiđo-
rove riječi. Tako čini i u tekstu koji je ušao u ovaj izbor i u ko­
jem tri puta navodi kao svoj izvor »Artemidorov sažetak jeda­
naest knjiga«; pri tom u dva slučaja, uz podatak o Trstu i Plomi-
nu, navodi Artemidorove riječi izravno, dok ga treći put prepri­
čava, kad govori o Apsirtidama. »Artemidorov sažetak jedanaest
knjiga« mogu biti samo spomenuta Geografùmena; sažetak tog

66
d jela izradio je, dakle, već sam Artemidor; ovo što čitamo kod
Marcijana zapravo je samo sažetak toga njegova sažetka.

Mare.Epit. Artem. 4 ,9 —11

4, 9. T έγεατρα, ούδετέρως, πόλις Ιλλυρίας προς τή
Άκυληύμ., [άπό Τεγέστρου], Άρτεμίδωρος δ' èv 'Επίτομη
τών ένδεκα Τέργεστρον θύτην και κώμην oìSev · « Άπό
Τεργέστραο κώμης και τού μυχού έπί τον Άδριαν στά&ωι
.enei »
4, 10. Φλάνων, πόλις και λιμήν περί την 'Άφυρτον
νήσον. Άρτεμίδωρος èv 'Επιτομή τών ιά ■«Μετά δέ την
"Αλωον λιμήν έστι Φλάνων καί πόλις Φλάνων, καί πάς
ò κόλπος ούτος Φλανωνικός καλείται. »
4, 11. Άφυρτίδες, νήσοι προς τφ Άδρία, άπό Άφύρ-
του παιδός Αίήτου èv μια δολοφονηθέντος ύπό τής άδελφής
Μήδειας. Οί νησιώται Άφυρτεϊς και Άφυρτοι. (’Έστι
και τόπος èv τφ Εύξείνιρ πόντιρ "Αφαρος, "Αφυρτος
πρότερον λεγόμενος.) Άρτεμίδωρος èv 'Επιτομή καί
πάλιν [και] νήσον 'Άφυρτον ιστορεί.

Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz izdanja Geographi Graeci minores,
ed. C. Miiller, Parisiis 1855.

Prijevod

Marc. epit. Artem.

4,9 Tergestra, srednjega roda, grad u Iliriji, kod Akvileje
(prema Térgestron). Artemidor pak, u sažetku svojih jeda-
Tergestra: taj je oblik antičkog naziva za grad Trst inače nepoz­
nat; Térgestron se javlja u Ptolemeja 3,1,23.
u sažetku: Marcijan je Artemidora čitao u njegovu vlastitom sa­
žetku; vidi o tome u uvodnoj bilješci.

67
naest knjiga, zna i za Trst kao selo: »Od sela Trsta i najgor-
njeg dijela zaljeva do Adrije ima 5025 stadija.«
4.10 Plomin, grad i luka uz otok Apsirt. Artemidor u sažet­
ku svojih jedanaest knjiga kaže: »Poslije Labina dolazi
luka Plomin i grad Plomin, i sav se taj zaljev zove Plomin-
skim zaljevom.«
4.11 Apsirtide, otoci na Jadranu, nazvani po Apsirtu, sinu
Eetovu, koji je na jednom od njih ubijen prijevarom nje­
gove sestre Medeje. Žitelji su tih otoka Apsirtejci ili Apsir-
ti. (Postoji na Crnom moru i mjesto Apsaros, prije zvano

kao selo: Strabon 7,5,2 također naziva Trst selom i kaže da pri­
pada istočnoalpskom plemenu Kama; iz njega vodi put prema
Lugejskoj močvari, današnjem Cerkniškom jezeru i dalje prema
Dunavu, udaljenom od Trsta oko 1200 stadija - nešto preko 200
km; taj krivi Strabonov podatak o udaljenosti jamačno nije iz
Artemidora, ali bi podatak o Trstu kao selu svakako mogao biti.
do Adrije: Adrija je etruščanska naseobina na istoimenoj rijeci
sjeverno od rijeke Pada; u starini se od njezina imena izvodio
naziv »Jadran«*. Ako se stadij računa 178 m, onda je udaljenost
od 5025 stadija ili približno 895 km prevelika za udaljenost od
Trsta do ušća spomenute rijeke Adrije; C. Miiller, u komentaru
uz to mjesto, tvrdi da je izvorni grčki tekst ovdje iskvaren i da
Artemidor misli na dužinu čitavog Jadrana, od Trsta do jadran­
skog »ušća« kod Akrokeraunijskog rta.
Plomin: grč. Phlànòn; vidi o njemu bilješke uz Plinijev i Melin
tekst. Artemidor razlikuje grad i njegovu luku, zato što je Plo­
min položen visoko nad zaljevom.
poslije Labina: grč. Alòon; možda bi u izvorniku valjalo čitati
Aluon, kao u Ptol. 3,1,24. O Labinu vidi bilješke uz Plinijev i Me­
lin tekst.
Apsirtide: o Apsirtidama i Apsirtu vidi bilješke uz Apolonijev,
Plinijev i Melin tekst.
na Crnom moru: o gradu ili rijeci tog imena na istočnoj obali
Crnoga mora, podno Kavkaza, u Apsirtovoj domovini Kolhidi,
govore Pseudo-Skilak 81, Apijan Mithr. 101, Plinije VI 12, opisi-
vač Aleksandrove vojne Arijan § 7 p. 373, Ptolemej V 6,7, Tabula
Peutingeriana.
* Vidi o tome bilješku uz Pseudo-Skimnov tekst.

68
Apsirtos). Artem idor pak, u svom sažetku, pripovijeda i o
gradu i o otoku Apsirtu.

o gradu i otoku: vidi bilješku uz Plinijev tekst.

69
 Strabon

GEOGRAFIJA

MIT I STVARNOST U ZEMLJOPISNOM

PROSTORU ISTRE
STRABON AMASEJAC (oko 64. pr. n. e. - 23. n. e.). Strabon je
živio u doba kad je helenizam bio na izdisaju i kad je Rim, na
prijelazu iz republike u carstvo, postajao svjetskom silom. Kul­
tura se iz gospodarski i kulturno srozane Grčke već odavna bila
preselila u Malu Aziju, Egipat i Italiju. Prema Ciceronu De orat.
3,11, u Ateni su studirali i bavili se znanošću uglavnom došljaci;
u prvom redu kulturne novajlije iz boljih rimskih obitelji, kakav
je bio i Ciceronov sin Kvinto. Strabon se rodio i odgojio izvan
matičnoga grčkog prostora: životni su ga putovi odveli na razne
strane svijeta, jednom prigodom i u Korint, no značajno je za ta­
danje kulturne prilike da nikad nije bio u Ateni, iako ona nije
daleko od Korinta. Strabonovi su učitelji bili učenjaci koji su se
divili državnom i vojničkom ustrojstvu Rima i vjerovali u njego­
vo svjetskopovijesno poslanje: to su, između ostalih, bili peripa-
tetik iz maloazijske Kilikije Ksenarh, Pompejevi prijatelji Posi-
donije Rođanin i Teofan Mitilenjanin, Augustov prijatelj Arije
Didim, odgojitelj Pompejevih sinova i Posidonijev rođak Aristo-
dem iz maloazijske Niše, i drugi. U Rimu je slušao predavanja iz
gramatike i retorike kod Tiraniona iz Amisa, koji se bavio i
geografijom. Naobrazbu je dopunjavao putovanjima; sàm kaže
da je proputovao prostor od Armenije do Sardinije i od Ponta
do etiopskih gora na Gornjem Nilu. Ipak to nisu bili svjesni i
promišljeni istraživački zaleti; Strabon je putovao kamo i kada
mu se pružala prilika, obično u pratnji i u sjeni kojega rimskog
uglednika. Više nego istraživač, Strabon je knjiški učenjak; glav­
ni su mu izvori za njegova Geògraphikà u 17 knjiga bili Eratosten
i Artemidor Efežanin, zatim povjesničar Polibije i pisac koga na­
ziva »Kronograf«. Prva i druga knjiga prikaz su fizikalne i mate-

70
 matičke geografije; u njima govori o zemljopisnim predodžbama
u Homera, zatim o Eratostenu i Posidoniju. Knjige III-IV opisu­
ju zapadnu Evropu od Španjolske do Alpa, V-VI Italiju, VII: sje­
vernu, srednju i istočnu Evropu, VIII-X Macedoniju i Grčku,
XI-XVI Aziju, u prvom redu Malu Aziju, zatim kavkasko pod­
ručje, Indiju, Iran, Mezopotamiju, Siriju, Palestinu i Arabiju,
XVII Egipat, Etiopiju i Libiju.
Strabon smatra geografiju dijelom filozofije, ako je riječ o
njezinu mjestu u sustavu znanosti, no ona je, po općem usmje­
renju, povijesna i praktično-politička; opisuje svijet kao poprište
kojim lutaju i ostavljaju tragove mitski junaci, a upravljači i voj­
skovođe iskušavaju svoju sreću ili dokazuju svoje sposobnosti.
Takvi su i povodi u kojima se Strabon osvrće na istarski i sje-
vernojadranski prostor; ponajprije, u prvoj knjizi, kad raspravlja
o vrijednosti drevnih zemljopisnih spoznaja, pohranjenih u
mnogobrojnim inačicama priče o povratku Argonauta iz Kolhi-
de i o tobožnjem jadranskom ušću Dunava; zatim u drugoj knji­
zi, kad u ocrtu opće slike svijeta govori o Jadranu i njegovim
otocima kao dijelu Sredozemlja, u koje predaja smješta sve ono
najbolje čime se povijest može pohvaliti: bogata zbivanja, držav­
ne ustave, umjetnosti, ponajbolje vladavine. U petoj knjizi spo­
minje Istru u vezi s pomicanjem upravnih granica Italije, a za­
tim opisuje pulsku luku i istarsko primorje. O Istrima kao pr­
vom plemenu na ilirskoj obali govori u sedmoj knjizi, a malo da­
lje opet je riječ o jadranskim otocima. U posljednjem ulomku
koji je ušao u ovaj izbor pisac pobija neke Teopompove tvrdnje
o Jadranskom i Jonskom moru; to je još jedan obračun sa sta­
rijim, mitski ukorijenjenim, predodžbama o jadranskom prosto­
ru, za koje u punom povijesnom svjetlu Strabonova doba više
nije bilo mjesta.

Strabo 1,2,39
rore Sè περί τών Kόλχων,
oi pèv έπ’ Ίλλυρωϊο πόρου σχάασαντες έρετμά
λάα πάρα ξανθής Άρμονίης τάφων
Ηατυρον έκτίσσαντο, τό κεν Φυγάδων τις ένΐσποι
Γραικός, ά,τάρ κείνων γλώσσ' όνόμηνε Πόλας.

71
 τινες δέ καί τον "Ιατρόν άναπλεύααί φασι μέχρι πολλοϋ τούς
περί τον Ίάσονα, οι δέ καί μέχρι τού Α δρώ ν οι μέν κατά
άγνοιαν τών τόπων, οι δέ καί ποταμόν ’Ίοτρον έκ τού μεγάλου
'Ιατρού την άρχήν 'έχοντα έκβάλλειν εις τον 'Αδρών φασί-
τάλλα δέ ούκ άπιθάνως ούδ' άπίστως λέγοντες.
Strabo 1,3,15
Φήσας δέ, εϊπερ έπεπλήρωτο έπί τοοούτον ή καθ' ήμάς θάλατ-
τα πριν το εκρήγμα το κατά Στήλας γενέσθαι, έφ' όσον
εϊρηκεν ò Ερατοσθένης, χρήναι καί την Λιβύην πάσαν καί
της Ευρώπης τά πολλά καί τής Άσώς κεκαλύφθαι πρότερον,
τούτοις έπιφέρει, διότι καί ò Πόντος τώ Άδρώ σύρρους άν
υπήρξε κατά τινας τόπους, άτε δη τού 'Ιατρού άπό τών κατά
τον Πόντον τόπων σχιζομένου καί ρέοντος εις έκατέραν την
θάλατταν διά την θέσιν τής χώρας, άλλ’ οϋτ’ άπό τών κατά
τόν Πόντον μερών ò 'Ιατρός τάς άρχάς έχει, άλλα τάναντώ
άπό τών ύπερ τού 'Αδρών όρών, οϋτ' εις έκατέραν τήν θάλατ­
ταν βει, άλλ’ εις τόν Πόντον μόντον, σχίζεται! τε προς αύτοίς
μόνον τοίς στόμασι. κοινήν δέ τινα τών προ αύτού τισιν άγνοιαν
τούτην ήγνόηκεν, ύπολαβούσιν είναι τινα όμώνυμον τ φ ’Ίστριρ
ποταμόν έκβάλλοντα εις τόν 'Αδρών άπεσχισμένον αύτού, άφ'
ού καί τό γένος 'Ιατρών, δ ί ού φέρεται, λαβείν την προσηγο-
ρών, καί τόν Ίάσονα τούτη ποιήσααθαι τόν έκ τών Κόλχων
άνάπλουν.
Strabo 2,5,20
ό δ’ ’ΙόΐΊος κόλπος μέρος έστί τού νύν Άδρώυ λεγομένου-
τούτου δέ τήν μέν έν δεξιή, πλευράν ή Ίλλυρίς ποιεί, τήν δ’
εύώνυμον ή Ίταλώ μέχρι τού μυχού τού κατά Άκυληών.
έστι δέ προς άρκτον άμα και προς τήν έσπέραν άνέχων
στενός καί μαχρός, μήκος μέν δοον έξακισχίλίων σταδίων,
πλάτος δέ τό μέγιοτον διακοσίων έπί τοίς χίλώις. νήσοι δέ
είσιν ένταύθα συχνοί μέν αί προ τής Ίλλυρίδος, α ϊτ έ Άφυρ-
τίδες καί Κ υρικτική καί Αιβυρνίδες · ϊτι δ' Ίσσα καί Τραγού-
ριαν καί ή Μέλαινα Κόρκυρα καί Φάρος · προ τής Ίταλώς δέ αί
Αιομήδειοι.

72
Strabo 5,1,1
Mera δέ τήν ύπώρειαν τών Άλπεων άρχή τής νυν
Ιταλίας, οι yàp παλαιοί την 0 ίνωτρίαν έκάλονν Ιταλίαν,
άπό τού Σικελικού πορθμού μέχρι τού Ταραντίνου κόλπου καί
τού ΥΙοσεώωνιάτου διήκουσαν, έπικρατήσαν δέ τοϋνομα καί
μέχρι τής ύπωρείας τών Άλπεων προϋβη, προσέλαβε δέ καί
τής Λιγυστικής τά μέχρι Ούάρου ποταμού καί τής τούτη
θαλάττης άπό τών όρίων τών Ύυρρηνικών καί τής Ίστρίας
μέχρι Πάλας.

Strabo 5,1,8
έν αύτφ δέ τ φ μυχφ τού Άδρώυ καί ιερόν τού Αιομήδους
έατά> &ξνον μνήμης, τό Ύίμαυον· λιμένα yàp έχει καί άλσος
έκπρεπές καί πηγάς έπτά ποτίμου ϋδατος ευθύς εις τήν
θάλασσαν έκπίπτοντος, πλατεί καί βαθεϊ ποταμφ. Πολύβιος δ’
είρηκε πλήν μιάς τάς άλλας άλμυροϋ ϋδατος, καί δη καί τούς
έπιχωρίους πηγήν καί μητέρα τής θαλάττης όνομάζενν τόν
τόπον. Ποσεώώνιος δέ φησι ποταμόν τόν Ύίμαυον έκ τών όρών
φερόμενον καταπίπτειν εις βέρεθρον, είθ’ ύπό γής ένεχθέντα
περί έκατόν καί τριάκοντα σταδώυς έπί τή θαλάττη τήν
έκβολήν ποιεισθαι.

Strabo 5,1,9
περί ών έρούμεν έφ' βσον προς ιστορίαν χρήσιμον, τά δέ
πολλά τών μυθευομένων ή κατεφευσμένων άλλως έάν δει,
οίον τά περί Φαέθοντα καί τάς Ήλιάδας τάς άπανγειρουμένας
περί τόν Ήρώανόν τόν μηδαμού γης άντα, πλησίον δέ τού
Πάδου λεγόμενον, καί τάς Ήλεκτρίδας νήσους τάς προ τού
Πάδοο καί μελεαγρίδας έν αύταϊς· ούδε yàp τούτων ούδέν
έστίν έν τοίς τόποις.

73
 Strabo 5,1 9
μετά δέ το Ύίμαυον ή τών Ίστρίων έστί τταραλία μέχρι
Πάλας, ή πρόσκειται τη Ίταλίβ. μεταξύ δε φρούριον Ύεργέατε,
Άκυληίας διέχον έκατόν και όγδοήκοντα σταδίους. ή δέ Πόλα
ίδρυται μεν έν κόλπιρ λιμενοειδεϊ, νησίδια ’έχοντι εϋορμα καί
εϋκαρπα■κτίαμα δ' έοτίν άρχαίον Κόλχων τών έπί την Μήδειαν
έκπεμφθέντων, διαμαρτόντων δε τής πράξεως καί καταγνόντων
έαυτών φυγήν · τό κεν φυγόδων μεν ένιαποι Γραικός (ως
Καλλίμαχος εΐρηκεν), άτάρ κείνων γλώ σσ' όνομηνε Πάλας.
τα μεν δή πέραν τού Πάδου χωρία, ο ϊ τε 'Ενετοί νέμονται καί
οι μέχρι Πάλας,

Strabo 7,5 β —4
'έφαμεν δ' έν τή περιοδεία τής Ιταλίας 'Ιατρούς είναι πρώτους
τής Ιλλυρικής παραλίας, συνεχείς τή Ίταλίμ καί τοϊς Κάρνοις,
καί διότι μέχρι Πάλας, Ιατρικής πόλεως, προήγαγον οί νυν
ηγεμόνες τούς τής Ιταλίας δρους. ούτοι μέν ούν περί όκτακο-
σώυς σταδίσυς είσίν άπό τοϋ μυχού, τοαούτοι δ' είσί καί άπό
τής &κρας τής προ τών Πολώι> έπί 'Αγκώνα έν δεξιή, ’έχοντι
την 'Εμετικήν, ό δέ πάς Ιατρικός παράπλους χίλια τριακόσια.
'Εξής &■έστίν ό Ίαποδυώς παράπλους χίλίων σταδίων·

Strabo 7 β β
παρ’ δλην δ' ήν είπαν παριίλίαν νήσοι μέν αί Άψυρτί-
δες, περί άς ή Μήδεια λέγεται διαφθεϊραι τον άδελφόν Άφυρ-
τον διώκοντα αύτήν. έπειτα ή Κ υρικτική κατά τούς Ίάποδας-
είθ' ai Λιβυρνίδες περί τετταράκοντα τον Αριθμόν ειτ' άλλοι
νήσοι, γνωριμώταται δ’ ’Ίσσα, Ύραγούριον, Ίσσέων κτίαμα.
Φάρος, ή πρότερον Πάρος, ΪΙαρίων κτίαμα, έξ ής Αημήτριος
ò Φάριος,

74
 Strabo 7,5,9
tò μέν ούν στόμα κοινόν άμφοίν èuri, διαφέρει δέ ό
Ίόνιος, διότι τού πρώτου μέρους τής θαλάττης τούτης όνομα
τούτ' έστιν, ό δ' Άδρίας τής έντός μέχρι τού μυχού, νυνίδέ καί
τής συμπάσης. φησί δέ ό Θεόπομπος τών όνομάτιον τό μέν
ήκειν άπό άνδρός ήγησαμένου τών τόπων, έξ 'Ίσσης τό
γένος, τον Άδρίαν δέ ποταμού έπώνυμον γεγονέναι. στάδωι δ’
άπό τών Αιβυρνών έπί τα Κεραύνια μικρφ πλείους ή δισχιλιοι.
Θεόπομπος δέ τόν πάντα άπό τού μυχού πλούν ήμερών έξ
είρηκε, πεζή δέ τό μήκος τής Ίλλυρίδος και τριάκοντα· πλέο­
ν άξειν δέ μοι δοκεϊ. καί άλλα δ’ ού πιστά λέγει, τό τε συντε-
τρήσθαι τά πελάγη άπό τού εύρίσκεσθαι κέραμόν τε Χίον και'
θάσων έν τ φ Νάρωνι, καί τό άμφω κατοπτεύεσθαι τά πελάγη
άπό τίνος όρους, καί τών νήσων τών Αφυρνίδων τινά τιθείς
ώστε κύκλον ’έχειν σταδίων καί πεντακοσίων, καί τό τόν
'Ιατρόν évi τών στομάτων ε(ς τόν Άδρίαν έμβάλλειν. τοιαύτα
δέ καί τού Έρατοσθένους Óvta παρακούσματά έστι λαοδογμα-
τικά, καθάπερ Πολύβιός φησι περί αύτού καί τών άλλων
λέγων συγγραφέων.

Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz izdanja The Geography of Strabo.
With an English Translation by Horace Léonard Jones. In Eight
Volumes. The Loeb Classica! Library, London - Cambridge
Mass. 1969.

Prijevod

Tobožnje jadransko ušće Dunava

1,2,39 Na drugom mjestu Kalimah kaže o Kolšanima:
Na Ilirskoj rijeci smiriše vesla,
Kalimah: o njemu i njegovu ulomku vidi uvodnu bilješku uz
njegov tekst.

75
kod grobnoga kamena plavokose Harmonije-Zmije;
grad utemeljište: Grk bi mu neki rekao
- »Grad bjegunaca«,
no njihov ga jezik imenova Pulom.
Neki pak vele da je Jazonova družina zaplovila Dunavom
uzvodno do znatne udaljenosti, po drugima sve do Jadra­
na; oni prvi govore tako jer ne poznaju onih krajeva, a ovi
drugi tvrde da se rijeka Istar, koja izvire iz Velikoga Istra,
izlijeva u Jadran. Ono što inače govore nije ni tako nevje­
rojatno ni tako nepouzdano.

Jesu li sjeverni Jadran i Crno more nekoć bili spojeni?

1,3,15 Ako je, kaže Hiparh, ovo naše more, prije negoli je
provalilo kroz Heraklove stupove, doista bilo napunjeno
onoliko koliko tvrdi Eratosten, onda su prije morali biti
pod vodom i sva Libija i mnogi dijelovi Evrope i Azije; a
zatim dodaje: stoga bi se i Crno more bilo moralo negdje
stjecati s Jadranom, zato što se rijeka Istar grana negdje

Harmonije-Zmije: neki, mjesto óphios »Zmije«, čitaju u grčkom

izvorniku tdphion, što je četvrti padež jednine pridjeva muškoga
roda sa značenjem »grobni (kamen«); tako i Strabonovo izdanje
u nizu The Loeb Classical Library.
Neki pak vele: o raznim inačicama Jazonova povratka iz Kolhi-
de vidi bilješke uz Apolonijev tekst.
iz Velikog Istra: Strabon spominje dva Dunava - »Veliki Istar«,
što se ulijeva u Crno more, na jednoj, i njegov jadranski odvo­
jak, na drugoj strani. Vidi o tome i bilješku uz Plinijev tekst.
Hiparh: čuveni zvjezdoznanac i zemljopisac rodom iz Niceje u
Bitiniji; zna se da je u drugoj polovici II st. pr. n. e. boravio na
Rodu i u Aleksandriji, da je popisao zvijezde nabrojivši ih više
od tisuću, proučavao pojave u vezi s ravnodnevicom, izmjerio
udaljenost Sunca od Zemlje, i dr. Njegovi su spisi gotovo svi iz­
gubljeni. Mnogo je pobijao Eratostena, protiv kojega je napisao
i knjigu. Strabon ga spominje u svojoj Geografiji gotovo koliko
i Eratostena, osobito u prvoj knjizi, iako se s njim ponekad ne
slaže.
kroz Heraklove stupove: današnji Gibraltar.

76
u crnomorskim predjelima te, zbog nagiba zemljišta, otje­
če u oba ta mora.
Ali, niti Istar izvire u crnomorskim predjelima, nego, na­
protiv, u brdima iznad Jadrana, niti otječe u oba mora,
nego samo u Crno more, a cijepa se samo kod svojih ušća.
To pak neznanje Hiparh dijeli s nekim svojim prethodni­
cima, koji su pretpostavili da ima neka rijeka koja se zove
kao Istar, odvaja se od njega i utječe u Jadran; po njoj da
je nazvano pleme Istra kroz koje protječe i njome da je Ja-
zon doplovio iz Kolhide.

Jadranski otoci
2,5,20 Jonski je zaljev dio onoga što se sada zove Jadra­
nom. Ovomu je s desnog boka Ilirija, a s lijevog Italija, sve
do njegova najgornjega dijela kod Akvileje. Proteže se pre­
ma sjeveru i zapadu, te je uzan i dug; duljina mu iznosi
oko šest tisuća stadija, a najveća širina oko tisuću i šest
stotina stadija. Otokà ima ondje mnogo, pred ilirskom
obalom; tu su Apsirtide, Krk i Liburnijski otoci, zatim Vis,

Jonski je zaljev: opisavši razne dijelove Sredozemnog mora,

Strabon prelazi na zaljev između Ilirije i Italije*.
Ilirija: Strabonova je Ilirija ona iz Augustova doba, te obuhvaća
obalu nasuprot Italiji, negdje od jadranske »okuke« dalje pa do
Rizonskog ili Bokokotorskoga zaljeva; u unutrašnjost se proteže
do Dunava, usp. 2,5,30.
kod Akvileje: o tom najvažnijem gradu na Jadranu, smještenom
na njegovoj »okuci«, vidi bilješke uz Livijev, Plinijev i Melin tekst,
šest tisuća stadija: oko 1068 km.
Apsirtida: o ovim i drugim ovdje spomenutim otocima vidi bi­
lješke uz Pseudo-Skilakov, Apolonijev, Plinijev i Melin tekst.
* O nazivima za Jadran i Jonsko more vidi raspravu R. Katičića, Io­
nius der Illyrier, Akademija nauka BiH, Godišnjak XI, Centar za balkano-
lo.ška ispitivanja, knjiga 9, Sarajevo 1973, str. 185-201.

77
Trogir, Crna Korkira - Korčula, i Hvar. Pred talijanskom
su obalom Diomedovi otoci.

Sirenje pojma Italije

5,1,1 Poslije obronaka Alpà počinje sadanja Italija. Stari
su, naime, Italijom zvali Enotriju, od Sicilskog tjesnaca do
Tarentskog i Posejdonijskog zaljeva, no onda je taj naziv,
prevladavši, dopro do podnožja Alpa; obuhvatio je i pod­
ručje Ligurije do rijeke Vara i tamošnje more od granica
Tirenije dalje te područje Istre do Pule.

Vrelo Timava
5,1,8 Na samom vrhu Jadrana postoji spomena vrijedno
Diomedovo svetište Timav; ima, naime, luku, prekrasan

Trogir: niže se kaže da je to naseobina Višana; pod otokom se

tu misli, zapravo, na uski poluotok na kojem leži grad Trogir.
Diomedovi otoci: današnji Tremiti; prema Strabonu, ti su otoci
još jedan trag Diomedova boravka na Jadranu.
Poslije obronaka Alpa: prikazavši u četvrtoj knjizi zemljopis
Galije, Britanije i Alpa, Strabon u petoj knjizi prelazi na opis
gornjega dijela Italije, kojemu je za Augustove vladavine u up­
ravnom pogledu priključena i Istra.
Enotriju: Enotrija je drevni naziv za Južnu Italiju do Tarenta i
Salerna.
Posejdonijskog zaljeva: to je današnji Golfo di Salerno,
do rijeke Vara: o rijeci Varu kao granici između Italije i Galije
vidi bilješku uz Plinijev tekst. Strabonov se opis Italije podudara
s Plinijevim, zato što su se oba služila Agripinom kartom svijeta
i Augustovim bilješkama; čini se da Plinije nije čitao Strabona.
Tirenije: tako grčka predaja zove Etruriju, današnju Toskanu.
Diomedovo svetište: u osmom poglavlju pete knjige Strabon
opisuje najprije područje Venecije; spominje grad Atriju po ko­
jem je nazvan Jadran; kaže da je Akvileja izvan granica Veneta,
ona je izlazna luka za trgovinu ilirskih plemena što žive sve do

78
gaj i sedam izvora pitke vode koja se širokom i dubokom
rijekom odmah ruši u more. Kod Polibija stoji da su svi
izvori slani, osim jednoga, a da domaći žitelji to mjesto
čak zovu izvorištem i majkom mora. Posejdonije pak kaže
da rijeka Timav, jureći s planina, pada u bezdan, pa da
onda, tekući pod zemljom oko stotinu trideset stadija, iz­
lazi na vidjelo nedaleko od mora.

Izmišljeni Jantarski otoci

5,1,9 O tome ću reći onoliko koliko je korisno za povijes­
no istraživanje. No inače valja zabaciti mnogo toga što je

Dunava: Iliri odvoze kolima proizvode s mora, vino u drvenim

bačvama i ulje, a dovoze onamo robove, stoku i kože.
Diomed je junak tebanskoga kruga priča i trojanskoga rata; pod
zidinama Troje ranio je čak boga Aresa i Afroditu koji su poma­
gali Trojancima. Vrativši se kući, morao je bježati pred nevjer­
nom ženom. Nakon potucanja Sredozemljem, utemeljio je više
gradova u Južnoj Italiji; o njegovu boravku na Jadranu svjedoči
vrlo razvijen kult; Diomedovo svetište na Timavu vjerojatno je
primjer teokrazije, to jest miješanja uvoznoga grčkog kulta s ne­
kim srodnim domaćim kultom. 0 izvoru Timava vidi bilješke uz
Plinijev i Melin tekst.
kod Polibija: Polibije (oko 205-120. pr. n. e.) najznatniji je grčki
povjesničar poslije Tukidida, prvi u nizu Grka koji su se poseb­
no posvetili prikazivanju povijesti nove svjetske velesile, Rima.
Čitave tri knjige njegove Povijesti, grč. Historiai, bile su posveće­
ne iscrpnim zemljopisnim prikazima, pa se Strabon mogao nji­
me koristiti i u svojoj Geografiji.
Posejdonije: stoički filozof i plodan pisac na raznim područji­
ma; živio je, otprilike, od 135-51. pr. n. e. Strabon se koristio
osobito njegovim povijesnim djelom u 52 knjige kojim je nastav­
ljao Polibijevu Povijest, kao i njegovim kozmološko-geografskim
djelom o Oceanu.
stotinu trideset stadija: oko 23 km; čini se da Posejdonije tu
shvaća Timav kao nastavak Reke što izvire pod Snežnikom i na
tridesetak kilometara zračne crte od Timava ponire u Škocjan-
sku jamu.
o tome ću reći: o Diortìedovu boravku i vladavini na Jadranu.

79
pusta priča ili izmišljotina, kao, na primjer, ono o Faetonu
i Helijadama pretvorenima u topole na eridanskim obala­
ma; Eridana nema nigdje na svijetu, a govori se o njemu
kao da je blizu Pada; zatim ono o Jantarskim otocima
pred padskim ušćem te o pticama-biserkama na njima;
jer, ničeg od svega toga nema u onom kraju.

Pulska luka
5,1,9 Iza Timava nalazi se istarsko primorje do Pule, koje
leži uz Italiju. Između Timava i Pule nalazi se utvrda Trst,
na sto i osamdeset stadija od Akvileje. Pula se pak smjes­
tila u zaljev sličan pristaništu; u njemu su otočići pogodni
za pristajanje i bogati plodovima. Utemeljili su je Kolšani
što su bili poslani za Medejom, pa su, ne obavivši posla,
sami sebe osudili na progonstvo: 'Grk bi mu neki rekao -
»Grad bjegunaca«’, kako kaže Kalimah, 'no njihov ga jezik
imenova Pulom’.
Područja preko Pada nastavaju Veneti i Istrani do Pule.

Istri u ilirskom primorju

7,5,3-4 U svom zemljopisnom ophodu Italije rekoh da su
Istri prvi u ilirskom primorju; nadovezuju se na Italiju i

o Faetonu i Helijadama: vidi bilješke uz Aristotelov, Pseudo-

-Skimnov, Plinijev i Melin tekst.
do Pule: o Timavu, Puli, Trstu i pomicanju granice Italije u Istri
vidi osobito bilješke uz Plinijev tekst,
sto osamdeset stadija: oko 32 km.
otočići: Strabon očito misli na današnje otočiće u pulskoj luci.
Uljanik, Svetu Katarinu i Svetog Andriju.
utemeljili su je Kolšani: o osnutku mitske Pule vidi bilješke uz
Kalimahov, Apolonijev i Likofronov tekst.
U svom zemljopisnom ophodu Italije: o tome Strabon govori
u 5,1,9; prelazeći na opis Ilirika, ponavlja ukratko što je u petoj
knjizi rekao o Istrima. Iako je Istra u njegovo vrijeme admini­
strativno priključena Italiji, on o Istrima govori kao o Ilirima.

80
 Kame, pa su stoga sadanji upravljači pomakli granice Ita­
lije do istarskoga grada Pule. Te su pak granice udaljene
od najgomjeg dijela Jadrana oko osam stotina stadija; isto
toliko stadija ima od rta pred Pulom do Ankone, pri čemu
zemlja Veneta ostaje na desnoj strani. Sav plovidbeni put
uz istarsku obalu dugačak je tisuću i trista stadija.
Slijedi plovidbeni put uz japodsku obalu, dugačak tisuću
stadija.

Opet o jadranskim otocima

7,5,5 Uz čitav spomenuti obalni pojas nalaze se ovi otoci:
Apsirtide, na kojima je, prema priči, Medeja umorila svo­
ga brata Apsirta dok ju je progonio, zatim Krk, nasuprot
zemlji Japoda, pa onda Libumijski otoci - njih četrdese-

Karae: o Kamima je riječ -u bilješci uz Plinijev tekst,

oko osam stotina stadija: približno 142 km.
tisuću trista stadija: nešto više od 230 km.
uz japodsku obalu: prema Strabonu, negdje iza Pule počinje ja-
podska obala, a ne istarska Libumija, tako da je Krk smješten
uza zemlju Japoda (usp. 7,5,5,). Strabonova Libumija počinje tek
nakon japodskog primorja i dopire do Krke.* Japodsko se pri­
morje, prema Strabonu, protezalo od Pule do rijeke Telavija,
koja se smatra današnjom Zrmanjom; A. Degrassi,** raspravlja­
jući o granicama Japodije, tvrdi da Strabonov podatak o dužini
japodske obale bolje odgovara potezu od Pule do Žrnovnice, iz-
rona Gacke kod Sv. Jurja, južno od Senja, nego udaljenosti od
Pule do današnje Zrmanje; Žrnovnica je, po njemu, istočna gra­
nica Strabonove primorske Japodije.
tisuću stadija: oko 178 km.
čitav. . . obalni pojas: to je obalni pojas Istre, Strabonove
primorske Japodije ili današnjega Hrvatskog primorja i Li-
burnije.
Apsirtide: o njima i o drugim ovdje spomenutim otocima vidi
osobito bilješke uz Plinijev, Melin i Ravenjaninov tekst.
* Usp. bilješke o Japodima i Liburnima u Plinijevu tekstu.
** A. Degrassi, Scritti vari, Roma 1962. Vol. II. Scritti di antichità vene­
to-istriane, str. 749 i d.

6 - Antička svjedočanstva o Istri 81

tak, te drugi otoci, od kojih su najpoznatiji Vis, Trogir -
naseobina Višana, Hvar - prvašnji Par, koji su naselili Pa­
rani i s kojega je Dmitar Hvaranin.
Nevjerojatne Teopompove tvrdnje o Jadranu
7,5,9 Ušće je, dakle, i Jonskom i Jadranskom moru zajed­
ničko. Razlika je među njima u tome što je »Jonsko more«
naziv za prvi dio toga mora, a »Jadran« za unutrašnji dio,
sve do njegova gornjega kraja; sada se pak tako zove čita­
vo more.
Teopomp kaže da jedno od tih imena potječe od čovjeka
koji je nekoć vladao onim krajem a rodom je bio s Visa,
i da je Jadran nazvan po rijeci.

Parani: žitelji otoka Para u skupini Ciklada, poznatog osobito

po čuvenom parskom mramoru.
Dmitar Hvaranin: vojskovođa i političar u službi ilirske kraljice
Teute, rodom s Hvara. Za prvoga ilirskog rata 229. pr. n. e. pre­
dao je Rimljanima otok Krf koji su bili zauzeli Iliri, pa su ga
Rimljani, za nagradu, postavili vladarom otoka Hvara i nekih
ilirskih plemena i otoka. Dok su Rimljani bili zabavljeni Haniba­
lom, Dmitar je prekršio ugovor s njima i prešao na stranu rim­
skih protivnika. Zato su Rimljani u drugom ilirskom ratu, 219.
pr. n. e., uništili njegovu državu, a on je pobjegao k macedon-
skom kralju Filipu V, nastavljajući upornu diplomatsku borbu
protiv Rima, sve dok nije poginuo 213. pr. n. e. u borbama na
Jonskom moru. Strabon je podatak o njemu vjerojatno uzeo iz
Polibija; ovaj je Dmitra smatrao zloduhom koji Filipa V nagoni
na vjerolomstvo i neprijateljstvo prema Rimljanima.*
Ušće je dakle: završivši opis ilirskog primorja do Keraunijskoga
gorja na granici Epira, Strabon posvećuje ovaj odjeljak raspravi
o nazivima »Jadran« i »Jonsko more« te o nekim veličinskim
podacima za Jadran.
Teopomp: vidi o njemu bilješku uz Pseudo-Skimnov tekst,
s Visa: o isejskom vladaru Joniju te nazivima za Jonsko more i
Jadran vidi raspravu R. Katičića navedenu gore, uz bilješku o
Jonskom zaljevu.
* Usp. o njemu Grga Novak, Hvar kroz stoljeća, treće izdanje, Zagreb
1972.

82
Od zemlje Liburna do Keraunijskih gora ima nešto više
od dvije tisuće stadija. Teopomp navodi da čitava plovid­
ba, počev od vrha Jadrana, traje šest dana, a da je za pje­
šaka zemlja Ilirija duga trideset dana hoda; no, rekao bih
da pretjerava. On priča i o drugim nevjerojatnim stvarima:
o tome da su oba mora spojena podzemnom bušotinom,
zato što se u rijeci Neretvi mogu naći lončarske izrađevine
s otoka Hija i Tasa; o tome da su oba ta mora vidljiva s
nekoga brda; zatim tvrdeći da je jednom od Libumijskih
otoka opseg čak pet stotina stadija i da se rijeka Istar jed­
nim ušćem ulijeva u Jadran. Čak i kod Eratostena ima po­
neka ovakva pučkim predodžbama svojstvena glasina,
kako kaže Polibije pišući o njemu i o drugim piscima.

po rijeci: to je rijeka Adrija kojoj je ušće nešto sjevernije od

padskog ušća; drugi stari pisci zovu je Tartarus; današnja Tarta­
ra.
dvije tisuće stadija: oko 356 km.
oba mora: neki misle da Strabon govori o Egejskom i Jadran­
skom moru; vidi bilješku uz Pseudo-Skimnov tekst.
Hija i Tasa: Hij je otok s istoimenim glavnim gradom na Egej­
skom moru, uz obalu Male Azije; bio je na glasu osobito po iz­
vrsnu vinu koje su izvozili u zemljanim vrčevima. Tas je šumovit
otok uz obalu Tracije; bio je bogat zlatom, ali najviše je trgovao
vinom i uljem.
s nekog brda: u 7,5,1 Strabon odbacuje Polibijevu tvrdnju po
kojoj bi to brdo bilo Stara Planina, turski Balkan, grč. Haimos;
vidi o tome i u bilješci uz Pseudo-Skimnov tekst,
jedan od Libumijskih otoka: to se mjesto u rukopisima Stra-
bonova teksta ne može sa sigurnošću pročitati; nije jasno da li
je riječ o opsegu jednog otoka ili svih Libumijskih otoka skupa,
ili pak samo najmanjega među njima; ovdje navedeni podatak o
opsegu od 500 stadija ili oko 89 km odgovarao bi ukupnoj du­
žini obale otoka Raba.
rijeka Istar: vidi gornju bilješku o Velikom Istru-Dunavu.
kod Eratostena: Eratosten (oko 275-195. pr. n. e.) utemeljitelj je
matematičko-astronomske geografije i jedan od najznamenitijih
aleksandrijskih učenjaka. Glavno mu je djelo Geografija u tri
knjige; u njoj je, uz ostalo, zastupao mišljenje da je Zemlja kugla;

83
treća je knjiga sadržavala topografiju i etnografiju, po karti koju
je izradio sàm pisac. Strabon je prikazao njegovo učenje u dru­
goj knjizi svoje Geografije, a i inače ga spominje na mnogim
mjestima u svom tekstu.

84
 Apolodorova biblioteka

KOLSANI NA APSIRTOVIM OTOCIMA

APOLODOROVA BIBLIOTEKA. Tako se naziva mitografski pri­
ručnik nepoznata pisca iz I st. n. e. Sadrži priče o postanku svi­
jeta i o bogovima i legende o junacima, od Urana i Geje pa do
Odisejeva povratka. Napabirčen je iz raznih pisaca, osobito iz
Hesiodovih djela, a ima i pokoji izvorni piščev umetak. Nedot-
jeran je i suhoparan, ali, i unatoč tome, važan za upoznavanje
antičke mitologije.
Neki su taj priručnik pripisivali Apolodoru Atenjaninu, gr­
čkom gramatičaru iz II st. pr. n. e., zato što je on napisao sličan
mitografski priručnik, samo oko tri stoljeća ranije. Naslov mu je
bio »O bogovima«; koristili su se njime mnogi kasniji pisci,
među njima i Strabon.
Apolodorova biblioteka govori na dva mjesta o povratku Argo­
nauta iz Kolhide preko gornjega Jadrana. Ta mjesta ne govore iz­
ravno o Istri, nego samo spominju dva puta Apsirtide; ipak su ušla
u ovaj izbor kao još jedno svjedočanstvo o lutanju Argonauta sje-
vernojadranskim prostorom, o kojem potanje govore drugi pisci.

Apoll. bibl.

I 9,24 Tote δέ Αργοναύτας τον Ήριδανόν -ποταμόν ήδη

παραπλέουσι μηνίαας Ζεύς υπέρ τού φονευΰέντος Άψύρτου
χειμώνα λάβρον έπιπέμψας έμβάλλει πλάνην, καί αϋτών
Άψυρτίδας νήσους παραπλεόντων ή ναϋς φθέγγεται, μη
λήξειν τήν όρ-γήν τού Διάς, èàv μή πορευϋέντες εις την Αύσο-
νίαν, τον Άψύρτου φόνον καΰαρϋώσιν υπό Κίρκης.

85
 I 9,25,4 Ύών Sè Κόλχων την ναϋν eùpetv μη δυναμέ-
νων, οί μέν τοίς Κεραυνώις tìpeai παρφκεσαν, οι δέ eie την
Ίλλυριδα κομωϋέντβς, έκτισαν Άψυρτΐδας κήσους.

Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz izdanja Fragmenta historicorum
Graecorum, ed. C. Miiller. Parisiis 1874.

Prijevod

Zeusova srdžba
1, 9, 24 Na Argonaute, koji su već plovili mimo ušće rijeke
Pada, rasrdi se Zeus zbog Apsirtova ubojstva, te, poslavši
na njih žestoku oluju, osudi ih na lutanje.
A kad su plovili mimo otoke Apsirtide, oglasi se lađa: Zeu­
sova se srdžba neće sleći sve dok ne otputuju u Auzoniju
i dok ih Kirka ne očisti od grijeha zbog Apsirtova uboj­
stva.
Zeus: vrhovno grčko božanstvo; uz ostalo, gospodar oluje i gro­
ma, poznati Homerov Gromovnik. Usp. o njemu bilješku uz
Kronovo more u Apolonijevu tekstu.
zbog Apsirtova ubojstva: pisac prethodno kaže da je Apsirt ubi­
jen još na Crnom moru; ondje je njegov otac Eet pokupio nje­
govo raskomadano truplo i pokopao ga u Tomima, mjestu Ovi-
dijeva progonstva. Tomi su današnja Konstanca na rumunjskoj
obali Crnoga mora.
Auzoniju: Auzonija je pjesnički naziv za Italiju, prema plemenu
Auzonaca u Kampaniji; to je ime osobito često u Vergilijevoj
Eneidi.
oglasi se lađa: to je lađa Argo u koju je božica Atena ugradila
dasku od proročkoga hrasta u Dodoni; stoga je lađa mogla go­
voriti i proricati.
Kirka: poznata čarobnica kod koje je boravio i Odisej i koja je
njegove drugove bila pretvorila u svinje; ona je kći sunčanoga
boga Helija a stanuje na otoku Ajaji uz zapadnu obalu Italije,
kod Kirkina rta. Argonauti su do nje došli iz Jadrana ploveći ri­
jekom Padom kroz zemlju Ligura i Kelta, zatim morem uz Sardi­
niju i Etruriju-Toskanu; vidi o tome uvodnu bilješku o Apoloni-
ju Rođaninu.

86
Kolšani se nastanjuju na Apsirtovim otocima
1, 9, 25, 4 Budući da nisu mogli pronaći lađu, jedni se od
Kolšana nasele kod Keraunijskih brda, a drugi odu u Ili­
riju i nastane se na Apsirtovim otocima.

87
 Apijan

IURSKA POVIJEST

ISTRANI - SAVEZNICI DMITRA HVARANINA

APIJAN ALEKSANDRINAC. Ovaj grčki povjesničar rimskog

doba rodio se u Aleksandriji oko 100. n. e. Neko se vrijeme ba­
vio odvjetništvom u Rimu, a službovao je i kao visoki državni či­
novnik, vjerojatno u Egiptu. U svojem glavnom djelu, Rhòmaikà,
Rimska povijest, ugledao se u Efora; u njemu je prikazao rimsku
povijest od prvih početaka do svoga doba, ali mu raspored gra­
đe nije po godinama, kao u analista, nego po pokrajinama; njih
prikazuje onim redom kojim su bile uključivane u Rimsko Car­
stvo. Zahvaljujući tom monografskom rasporedu građe, povijest
i etnografija Ilira našla se pod posebnim naslovom, Illyrikà, u IX
knjizi. Djelo je prvotno imalo 24 knjige, od čega ih se sačuvalo
jedanaest. Među sačuvanim knjigama nalaze se i XIII-XVII,
koje govore o građanskom ratu i koje smatraju povijesno naj­
vrednijima. Apijan nije osobito vješt pisac, a pouzdan je onoliko
koliko su pouzdani njegovi izvori; to su napose Salustije, Livije
i Strabon, a za građanske ratove jedan izgubljeni prikaz Azinija
Poliona.
Za zavičajnu povijest Istre Apijan je posebno važan zbog
svoje bilješke o istarskom ratu 221. pr. n. e. O tome je pisao već
Livije u svojoj XX knjizi, ali je od njegova prikaza ostala samo
jedna kratka rečenica u sačuvanoj periohi, kratkom sadržaju te
knjige. Blijedu predodžbu o tom izgubljenom Livijevu prikazu
možemo dobiti čitajući njegova skraćivača Eutropija 3, 7. Orozi-
je 4, 13, 16 napominje da su Rimljani u tom ratu pretrpjeli teške
gubitke. Od Apijana doznajemo da su se Histri tim ratom savez­
nički uključili u proturimsku politiku Dmitra Hvaranina, vlada-

88
ra jedne kratkotrajne ilirske države sa središtem u Hvaru. Dok
su Rimljani bili zabavljeni keltskim ratom u Cisalpinskoj Galiji
224-222. pr. n. e., istarski su brodovi stali napadati rimske lađe
koje su plovile Jadranom; iz Orozija znamo da su te lađe prevo­
zile žito. Ono je jamačno bilo namijenjeno rimskoj vojsci koja se
borila s Keltima i koja se nije mogla opskrbljivati kopnenim pu­
tem, jer na području preko rijeke Pada još nisu bile izgrađene
ceste. Borbe s Keltima završile su 222. pr. n. e., a iduće je godine
rimska mornarica napala istarsko brodovlje. Apijan prikazuje
taj pohod kao puko hvatanje gusara, no to se ne smije uzeti do­
slovno. Da je riječ o pravom ratu, vidi se po tome što je u njemu
sudjelovala i kopnena vojska pod konzulima Scipionom i Minu-
cijem i što je, prema Dionu Kasiju, nastavljen i 220. pr. n. e., u
okviru pohoda protiv alpskih plemena.
U sačuvanom dijelu Polibijeva teksta nema spomena o ratu
protiv Histrà 221. pr. n. e. Stoga je starija historiografija pomiš­
ljala da je taj rat, možda, izmišljen. Međutim, Harry J. Dell* ob­
razlaže Polibijevu šutnju i tvrdi da je povijesnost toga rata za­
jamčena analističkom predajom, sačuvanom kod Livija i njego­
vih nastavljača; on ocjenjuje taj rat kao odlučan korak na putu
učvršćivanja rimske vlasti na istočnoj obali Jadrana.

App. Illyr. 8,23

'Ρωμαίων yàp Kελτοϊς ètri τριετες τοϊς αμφϊ τόν'Ηρώανόν
ούσι ττολεμούντωνι ò Δημήτρως ώ ς δντων έν άαχολίρ. την θά­
λασσαν εληίξετο, καί "Ιατρούς έθνος έτερον Ιλλυριών ές τού­
το προσελάμβανε, καί τούς Άτχντανους άπό Ρωμαίων άφίαθη^
Οί δέ) έπεί τά Κελτών διετεθειτο, εύθύς μεν èmπλεύσαντες
αίρονσι τούς ληστάο^ ές νεώτα δε έστράτευον ètti Δημητρών
καί Ιλλυριών robe συναμαρτόντας αύτίρ.
Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz izdanja Appiani Historia Romana,
Vol I, ed. T. Viereck et A. G. Roos, Lipsiae (Teubner) 1962.

* Harry J. Dell, Demetrius of Pharus and the Istrian War, »Historia«,

Band XIX, Januar 1970, Heft 1, str. 30-38.

89
Prijevod

Illyr. 8, 23 Dok su Rimljani ratovali s Keltima oko rijeke

Pada, Dmitar je, držeći da oni imaju pune ruke posla, gu-
sario morem. Za taj je pothvat pridobio također Istre, još
jedno ilirsko pleme, a i Atintance je odvratio od Rimljana.
Rimljani pak, čim su Kelte doveli u red, odmah doplove
i pohvataju gusare, te ponovno zavojšte na Dmitra i na
one koji su se zajedno s njim bili ogriješili.

s Keltima: riječ je o borbama s Keltima preko rijeke Pada u Sje­

vernoj Italiji od 224-222. pr. n. e, pred početak drugoga pun-
skog rata.
Atintance: Atintanci su prema Strabonu 7,7,8 pleme u Epiru, na
granici Ilirije; Apijan Illyr. 7 ubraja i njih među Ilire,
pohvataju gusare: vidi uvodnu bilješku o piscu, zatim bilješke
uz tekstove Diona Kasija, Orozija i Eutropija.
zavojšte na Dmitra: to je II. ilirski rat 219. pr. n. e., u kojem su
Rimljani uništili Dmitrovu državu i porušili bedeme njezina
glavnoga grada, Hvara. Dmitar je pobjegao u Macedoniju, gdje
je nastojao okupiti savez protiv Rimljana; zaglavio je 213. pr. n.
e. u borbama na Jonskom moru. Vidi o njemu i bilješku uz Stra-
bonov tekst.

90
 Pauzanija

OPIS GRČKE

ISTARSKO ULJE

PAUZANIJA PERIEGET. Pauzanija je slabo poznat grčki pisac

koji je, prema nekim podacima iz svojega djela, živio u II st. n.
e., nakon rimskoga cara Hadrijana. Nazivaju ga Periegetom, da
bi ga razlikovali od Pauzanije Historičara i Pauzanije Sofista.
Njegovo zemljopisno djelo ima oblik putopisa pod naslovom
Opis Grčke, grč. Periégèsis tès Hellàdos; ima deset knjiga, od kojih
svaka opisuje po jednu Grčku pokrajinu. Izvanredno je važno za
upoznavanje arheologije i starogrčke topografije, jer se mnogo
bavi umjetničkim spomenicima - znamenitim građevinama, gla­
sovitim kipovima i slikama te zavjetnim darovima što su se čuvali
u najpoznatijim grčkim hramovima. 0 svemu tome Pauzanija piše
iz vlastita uvida, ali i na temelju povijesnih i zemljopisnih djela svo­
jih prethodnika. Govoreći u X knjizi o pokrajini Fokidi, uspoređu­
je njezino ulje s drugim poznatim uljima, pa tako i s istarskim.

Paus. Graec. descr.

Paus x 32,19 rò Sè Ρλαιον tò év τή TΦορέων άποδεϊ
μέν πλήύει τού re Αττικού καί τον Σικυωνιον, χρόςι δέ υπερ­
βάλλει καίήδονή <rò> Ίβηρικόν καί το έκ τής νήσου τής Ίστρίης·
και μύρα άπ' αώτου παντοία έφούσι καί το 'ελαιον ώς βασιλέα
đ-γουσιν.

Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz izdanja Pausaniae Graeciae descrip­
tio, ed. F. Spiro, Lipsiae (Teubner) 1903.

91
Prijevod

Paus. X, 32, 19 Ulje u titorejskom kraju količinom zaostaje

i za atičkim i za sikionijskim, no masnoćom i slašću nat-
kriljuje i ibersko ulje i ulje s istarskog poluotoka; osim
toga, od njega kuhaju svakojake pomasti, i ulje poštuju
kraljevski.

u titorejskom kraju: kraj oko grada Titoreje u Fokidi, pokrajini

u srednjoj Grčkoj, oko planine Parnasa.
atičkim: maslina i ulje bili su jedan od glavnih proizvoda pokra­
jine Atike, s glavnim gradom Atenom.
sikionijskim: Sikionija je pokrajina s glavnim gradom Sikio-
nom u sjevernom dijelu Peloponeza, zapadno od Korinta.
ibersko: Iberija bila je isprva samo sjeverna, a poslije čitava
Španjolska; o španjolskom i drugima uljima vidi bilješke uz
Marcijalov tekst.
s istarskog poluotoka: grčka riječ nésos znači i »otok« i »poluo­
tok«, pa je ovdje, u prijevodu, uzeta u drugom značenju; na to
dvostruko značenje valjalo bi se obazirati i u raspravi o »otoku
Istridi« u 21. glavi Pseudo-Skilakova teksta; vidi bilješku uz taj
tekst.

92
 Ptolemej
GEOGRAFSKA UPUTA
ZEMLJOPISNI POLOŽAJ ISTARSKIH
GRADOVA I OTOKA
KLAUDIJE PTOLEMEJ. Glasoviti matematičar, astronom, astro­
log, geograf i teoretičar spoznaje, Klaudije Ptolemej rodio se u
egipatskoj Ptolemaidi a živio je u Aleksandriji za careva Antonina
Pija i Marka Aurelija, u II st. n. e. Najvažnije mu je djelo s područja
zvjezdoznanstva, Veliki sustav astronomije u 13 knjiga. Mnogo su ga
čitali i tumačili u kasnijim stoljećima, a u IX st. preveden je i na
arapski; taj je prijevod poznat pod nazivom Almagest. U tom je dje­
lu izložio svoj glasoviti geocentrični sustav, to jest prikaz svemira
sa Zemljom kao središtem, koji je poznat i pod nazivom »Ptoleme-
jev sustav,« a vrijedio je sve do pojave Kopemika
Uz mnoga druga djela napisao je i Geografsku uputu, zapra­
vo naputak o crtanju zemljovida, u osam knjiga. U njemu izlaže
ponajprije svrhu geografije - prikazati Zemlju slikom tako da
svako mjesto na njoj bude određeno pomoću podataka o njego­
voj zemljopisnoj dužini i širini. Zatim redom nabraja više od
8000 imena mjesta, rijeka, otoka i naroda, od Britanskih otoka
do Sumatre i Jave. Zemljopisni položaj svih tih geografskih jedi­
nica nije, dakako, izračunao sàm, nego se poslužio i djelima dru­
gih, osobito svoga preteče Marina iz Tira. Drugi su mu izvori bili
izvještaji putnika i trgovaca, postojeće zemljopisne karte, karte
Rimskog Carstva, i dr.; ne zna se pouzdano da li se poslužio zna­
menitom Agripinom kartom iz Augustova doba.
O Istri je riječ u drugoj i trećoj knjizi Upute, u kojima se na­
brajaju gradovi Evrope. A. Gnirs* pokušao je, na temelju Ptole-
* A. Gnirs, Die Halbinsel Istrien in derantiken Ueberlieferung, »Jahres-
berichte der Marine-Realschule«, Pula 1902, str. 7-30.

93
 Istra u prikazu Klaudija Ptolemeja (rekonstrukcija A. Gnirsa)
mejevih podataka o zemljopisnom položaju istarskih gradova,
utvrditi kakav je bio izgled Istre na Ptolemejevoj karti svijeta.
Ptolemejev se, naime, tekst stalno poziva na Ptolemejev zemljo­
vid svijeta po pojedinim njegovim sekcijama; on je, zapravo, po­
pis zemljopisnih točaka prikazanih na tom zemljovidu, koji se,
na žalost, nije sačuvao. Kad je Gnirs Ptolemejeve stupnjeve zem­
ljopisne dužine i širine istarskih gradova nanio na mrežu meri­
dijana i paralela, dobio je nerazmjerno širok i vrlo nizak trokut
Istre koji podsjeća na oblik što ga Istra ima na Peutingerovoj
karti. Ptolemej navodi preveliku razliku u zemljopisnoj širini iz­
među Pule, Nezakcija i Labina, tako da se, na primjer, Nezakcij
nalazi na istoj zemljopisnoj širini kao Poreč; stoga su se Labin,
Plomin i Trsat našli izvan istarskog »trokuta«, na drugoj strani
zaljeva što ga tvore Istra i današnje Hrvatsko primorje. Kod Pto­
lemeja se, dakle, geografska Istra poklopila s administrativnom
Istrom iz carskog doba, a ova je završavala podno Labina, na ri­
jeci Raši. Istarsku Liburniju, od Raše do Trsata, Ptolemej je za-

94
inišljao na drugoj strani zaljeva, gdje se nalazio mnogo veći dio
klasične Libumije do rijeke Krke: istarski poluotok za njega po­
činje kod Rižane, a završava pred Labinom.

Ptol. Geogr. II 16
μετά την Ίστρναν τής Ιταλίας έξης
2. Αιβουρνίας τής Ίλλυρίδος παράλιος·
Άλούωνα λς' LV' με'
Φλανώνα λΤ μδ' ΙΙ'γ"
Ύαρσαηκά λΤ γό' μδ' ίΐ'δ"
Οίνέως ποταμού έκβολαί λτ?' μδ' ίΐ'δ"
Ούόλκερα λτ?' II' μδ' ΙΙ'δ''
Σένιχι λθ’ μδ' γό'
Αόφικα λθ' δ" μδ' γό'
Ύηδανώυ ποταμού έκβολαί λθ' ί " μδ' II'

8. Νήσοι 8è παράκεαηαχ τή μεν Αφουρνίμ "Αφορος, èv ft

πόλεις δύο
Κρέφα λς' J0' μδ' LL'
"Αφορος λς' ίΐ'γ ” μδ' II'
καίΚουράτα, èv ή πόλεις δύο
Φουλφίνιον λτ?' ς'' μδ' y"
Κούριχον λτ?' Ί" μδ' δ"
και'Σκαρδώνα νήσος, èv ή πόλεις δύο
"Αρβα μ' yò' μγ' γό'
Κόλλεντον μα' γό' μγ' L'
Ptol. Geogr. III 1

23. Ίστρι'ας όμοίως μετά την έπιστροφην τού μυχού

τού κόλτον τού 'Αδρών
Tépyeorpov κολωνώ λδ' II' μδ' ίΐ'γ " Φ"
Φορμίωνος ποταμού έκβολαι λε' μδ' ΙΙ'γ" φ"
ΪΙα ρ έν τ ιο ν λε' ί " μδ' IL'y" φ "
ΙΙόλα. λς' μδ' γό'
Νέσακτον λ ς’ δ" μδ' 1—'γ " Φ"

95
 24. ΙΜλβις δέ eiaìμεσόγειοι ττ?ς μέν Ίστρΐας
Πούκινον λδ' ίΐδ" μέ
Πικούεντον Xe' LT μ£ ' φ"
Άλούον λς' μ€·

Napomena
Izvorni grčki tekst uzet je iz izdanja Claudii Ptolemaei geographia,
ed. Carolus Miiller, Vol I. Parisiis 1883.

Prijevod
II 16, 1-2 Nakon Istre u Italiji slijedi obala Liburnije u Ili­
riji:

Labin 36°50’ 45°

Plomin 37° 44°50’
Trsat 37°40’ 44°45’
Ušće rijeke Ojneja 38° 44°45’
Uolkéra 38°30’ 44°45’
Senj 39° 44°40’

O gradovima koji se ne spominju poimence u ovom komentam

vidi bilješke uz Artemidorov, Plinijev i Melin tekst, a zatim bi­
lješke u komentaru uz Peutingerovu kartu, Antoninov putopis i
Ravenjaninov Opis svijeta.
rijeke Ojneja: ne zna se točno koju rijeku Ptolemej označuje
grč. imenom Oineùs, koje navodi samo on na ovom mjestu svoje
Upute; A. Mayer* misli da je rijeka Una zabunom prenesena u
ovaj prostor, te, izvodeći naziv »Una« iz grč. Oineùs, nagađa o
postojanju dugoga dvoglasnika ài u jeziku Ilira. Ptolemejev izda­
vač C. Miiller smatra da je to današnja Rječina, samo što ju je
pisac, zabunom, smjestio podalje od Trsata, dvadesetak stupnje­
va dalje prema jugoistoku.
Uolkéra: taj grad na obali Liburnije također spominje samo
Ptolemej; C. Miiller misli da je to kasnija cestovna postaja Ad
Turres, današnja Crikvenica, a Mayer u nav. djelu pokušava iz­
vesti iz toga grč. imena Uolkéra ime današnjeg Bakra.

A. Mayer, Die Sprache der alten fllyrier, Bd. I, Wien 1957.

96
 Lopsika 39°15’ 44°40'
Ušće rijeke Tedanija 39°20’ 44°30’

II 16,8 Otoci položeni uz Liburniju:

Osor, na kojemu su dva grada,
Cres 36°40’ 44°30’
Osor 36°50’ 44°30’,

i Krk, na kojemu su dva grada,

Fulfinij 38° 10’ 44°20’
Krk 38°20' 44° 15’,

te Skardona, na kojoj su dva grada,

Rab 40°40’ 43°40’
Kólenton 4Γ40’ 43°30’.

III I, 23 Isto tako u Istri, nakon okuke na najgornjem

jelu Jadranskog zaljeva:
Trst, kolonija 34°30’ 44°55’
Ušće rijeke Formiona 35° 44°55’
Poreč 35°20’ 44°55’
Pula 36° 44°40’
Nezakcij 36° 15’ 44°55’

III 1, 24 U unutrašnjosti su Istre gradovi:

Pukin 34°45' 45°

rijeke Tedanija: današnja Zrmanja, ili pak potok Žrnovnica ne­

daleko od Jurjeva; usp. bilješku o Japodima u Strabonovu tek­
stu.
Skardona: to ime rukopisi Ptolemejeva teksta bilježe na razne
načine. Prema A. Mayeru, to bi bila današnja Skarda. C. Miiller
misli da je Ptolemej tu pobrkao Skardu s drugim dvama otoci­
ma - s Rabom, kojemu je glavni grad Arbe-Rab, i Pagom, na ko­
jemu su Kolane, prema Miilleru, Ptolemejev Kólenton.
Pukin: to je Plinijev castellum nobile vino Pucinum (III 127) na
području Karna, između Timava i Trsta; današnji Prošek, tal.

7 - Antička svjedočanstva o Istri 97

 Buzet 35°30’ 45°5’
Αΐύοη 36° 45°

Prosecco. Ptolemejeva, dakle, Istra počinje kod Timava, još iz­

van istarskog poluotoka, odmah iza »okuke« Jadrana; vidi nje­
gov tekst gore, III 1,23.
Buzet: grč. Pikùenton, lat. Piquentum na jednom natpisu iz Bu­
zeta. Mommsen CIL V p. 44 misli da je rimski Buzet bio smješ­
ten više prema Roču, blizu sela Rima i crkve sv. Maura, gdje je
nađeno obilje rimskih natpisa.
Alùon: A. Gnirs u navedenoj raspravi, str. 23, pretpostavlja da je
to neko naselje u unutrašnjosti Istre, negdje uz Veli potok, izme­
đu Pićna i Gologorice, na mjestu gdje su nađeni rimski natpisi
CIL V 322, 323, 424, 425. Drugi smatraju to ime inačicom Ptole­
mejeva imena Alùóna u II 16,2 (vidi gore); možda je kod Ptole-
meja Alùon Labin, koji je podalje od mora, »u unutrašnjosti«, a
Alùòna labinska luka; usp. Artemidorov tekst, gdje se govori o
gradu i luci Plomin.
Ptolemejevi podaci o istarskim gradovima dopunjuju se podaci­
ma Plinija, Peutingerove karte, Antoninova putopisa i Ravenja-
ninove Kozmografije. Njihov se međusobni odnos lijepo vidi na
tabli koju je A. Gnirs priložio svojoj gore navedenoj raspravi.

98
 Kasije Dion

RIMSKA POVIJEST

TRI RATNA POHODA NA TLU ISTRE

I BITKA KOD KRKA

KASIJE DION KOKCEJAN (oko 155-235. n. e.). Najznatniji grčki

povjesničar rimskoga doba, Dion Kasije bio je rodom iz Niceje
u maloazijskoj Bitiniji. Za careva Pertinaksa, Komoda, Septimija
i Aleksandra Severa postigao je najviše državne časti; bio je pre­
lili, senator, dvaput konzul i upravitelj pokrajina Afrike, Dalma­
cije i Gornje Panonije. Zamjerivši se, najposlije, pretorijancima
svojom strogošću, vratio se iz Rima u rodnu Bitiniju. Na svom
glavnom djelu, Rimska povijest, radio je više od dvadeset godina
Ono je, u 80 knjiga, obrađivalo svu rimsku prošlost od osnutka
Kima do 229. n. e. Nezamjenjiv je izvor za povijest carskoga
doba. Vrijednost mu povećava osobito izvrsno Dionovo pozna­
vanje rimske uprave, no katkad je umanjuju naglašene književ­
n e ležnje. Dion je svoj prikaz, po onovremenoj modi, kitio sred-
si vinta grčke retorike; u pripovijedanje rado upleće govore u
kojima, na usta povijesnih ličnosti, iznosi vlastite misli. Knjige
s u se dijelile na dekade po deset knjiga; 1-40. obrađivale su raz­
doblje od Eneje do Cezarova prijelaza preko Rubikona; 41-50.
građanski rat između Pompeja i Cezara; 51. bitku kod Akcija i
početak monarhije; 60. Klaudijevu smrt, a 80. Dionovo doba i
dva njegova konzulata. Izvori su mu za najstarije doba bili vje­
rojatno analisti, za razdoblje od drugoga punskog rata nadalje
l’olibije, a od 36. knjige dalje Livije. Najbolje i najopširnije obra­
dio je svoje doba, počev od cara Marka Aurelija. Sačuvane su
knjige 36-60. za razdoblje od 68. pr. n. e. do 47. n. e. Ostalo nam
ic donekle poznato po izvacima bizantskoga monaha iz XI st.
Ivana Ksifilina i bizantskoga povjesničara Zonare iz XII st.

99
 Iz istarske je povijesti Dion zabilježio ponajprije istarski rat
221. pr. n. e.* Izvorni je prikaz tog rata u Dionovu djelu izgub­
ljen; ostao je samo njegov sažetak kod Zonare. Bitku kod Krka
opisao je, vjerojatno, prema izgubljenom Livijevu prikazu. Na
njemu se jamačno temelji i Dionov zapis o upadu Panonaca i
Noričana u Istru 16. pr. n. e. Sva ta tri događaja bila su u Dio-
ovo doba davna prošlost; on ih bilježi vrlo škrto, ispuštajući
p jedinosti, u skladu s. grčkom historiografskom teorijom. Ne­
što je opširniji samo u opisu bitke kod Krka 49. pr. n. e.; ta tra­
gična zgoda iz građanskoga rata nije bila baš sudbonosna za da­
lji tok tog rata, ali je antičke pisce nekako posebno privlačila; toj
se privlačnosti nisu mogli oteti ni latinski pisci Lukan, Flor i
Orozije, koji su se, također, potrudili da o njoj ostave, po ukusu
svog vremena, umjetnički vrijedan i duboko dojmljiv prikaz.

Zon. 8,20
Eira ΠοίΛτίλιός re καί Μάρκος Μινούκιος έπ’Ίστρου έσ·
τράτευοσαν*( καί πολλά τών έκέί εθνών τα μεν πόλεμό}f τά δ ε
òμoλoyιaις ύπέταξαν> Αούκιος δε Ούεντούρνος καί Γάιος Αου·
τάτιας ήλθον μέχρι τών ”Αλπεων/ άνεν δε μάχης πολλούς
φκειώσαντο,

Dio C. 41,40
Έν φ δε τούτα έν τε "Ρώμη καί έν τη Ίβηριά èyiyνέτο,
Μάρκος μεν Όκτάουιος και Αούκιος Σκριβώνιος Αίβων Πού·
πλιον Κορνήλων Δολοβέλλαν) τά τε τού Καίσαρος πράττοντα
καί έν Αελματίςι δντα, έξήλασαν έκ αύτής τφ τού Πομπείου
ναυτικά? χρώμενοι. Καί μετά τούτο Γάίον Αντώνιον έπαμύ-
ναί οι έθελήσαντα έ'ς τε νεσίδών τι κατέκλεισαν, κ'ανταϋθα
πρός τε τών έπιχωρίον έγκαταλειφθέντα και λιμφ πεισθέντα
πασσυδ ί πλην δλίγων εΐλον · ét re yàp την ήπειρον έφθηοάν
τινες αυτών δtaφυyόvτες>καί έτεροι έν σχηδιάις δ iatiλέοντες
καί άλισκόμενοι σφας αϋτούς άπεχρήοαντο.

* Ο tom ratu piše Harry J. Dell u raspravi stoje navedena u bilješci

uz Apijanov tekst.

100
 Dio C. 54,20
Πολλά μεν ούν καί άλλα κατά τούς χρόνους έκξινούς
έταράχθη, καί ydp Καρμούνιοι καί Οΰεννιοι, Άλπικά yevpf
όπλα re άντήραντο καί νικηθέντες virò Πουπλώυ Σίλίου έχει-
ρώθεσαν/ καί οί Παννόνιοι τήν τε Ίστρίαν μετά Νωρίκων
κατεδραμον/ καί αυτοί τε προς τε τοϋ Σιλίου και τών ύποστρα-
ττργών αυτού κακωθέντες αύθις ώμολίτγηοανf καί τοίς Νωρί
κοις αίτιοι τής αύτής δουλείας èyevovro.

Napomena
l/vorni grčki tekst uzet je iz izdanja Cassii Dionis Cocceiani His­
toriarum Romanarum quae supersunt. Ed. Ursulus Philippus
Hoissevain, Berolini apud Weidmannos, Vol. I, 1895.

Prijevod

Istarski rat 221. pr. n. e.

7on. 8,20 Zatim su Publije Kornelije i Marko Minucije za-
vojštili na Istre, te su pokorili mnoga tamošnja plemena,
neka silom, a neka dogovorima. Lucije pak Venturije i Gaj
Lutacije doprli su do Alpa; mnoge su pridobili bez borbe.

Zon. 8,20: ovaj je ulomak sačuvan samo u Zonarinu sažetku; vidi

uvodnu bilješku o Kasiju Dionu.
Publije Kornelije: o konzulima iz 221. pr. n. e. Publiju Korneliju
i Marku Minuciju vidi bilješke uz Eutropijev i Orozijev tekst,
na Istre: u Zonarinu izvornom tekstu stoji ep’Istrii = »na Istar«,
to jest Dunav, ali Harry J. Dell u raspravi što je navedena uz Api-
janov tekst odlučno tvrdi da tu valja čitati ep’Istriis = »na Istre«.
Lucije Venturije: 220. pr. n. e. bili su konzuli Lucije Venturije
Filon i Gaj Lutacije Katul; trebalo je da oni svojim pohodom uč­
vrste pobjede prethodnika Publija Komelija i Marka Minucija,
konzula iz 221. pr. n. e., ratujući protiv istarskih susjeda koji još
nisu bili pokoreni. Stoga je rat protiv Dmitra Hvaranina, o ko­
jem piše Apijan, mogao početi tek iduće godine, 219. pr. n. e.

101
Bitka kod Krka 49. pr. n. e.
Dio C. 41,40 Dok se to zbivalo u Rimu i u Iberiji, Marko
Oktavije i Lucije Skribonije Libon, uz pomoć Pompejeva
brodovlja, istjerali su iz Dalmacije Publija Komelija Dola-
belu, koji se nalazio u Dalmaciji kao Cezarov pristaša. A
zatim su Gaja Antonija, kad mu je htio priteći u pomoć,
zatvorili na nekom otočiću, pa su ga, pošto su ga ostavili
na cjedilu domaći žitelji i pritiješnjena glađu, zarobili s ci­
jelom vojskom, izuzev nekolicinu; neki su, naime, od njih,
probivši se, utekli na kopno, dok su se drugi, prevozeći se
splavima i padajući u klopku, međusobno poubijali.

Upad Panonaca i Noričana u Istru 16. pr. rt. e.

Dio C. 54,20 Za to su vrijeme izbile i mnoge druge pobu­
ne. Tako su i alpska plemena Kamuni i Veniji pograbila
oružje; pobijedio ih je Publije Silije, i oni su podlegli. A i
Panonci su, zajedno s Noričanima, opustošili Istru; svlada­

li Rimu i Iberiji: riječ je o zbivanjima u građanskom ratu izme­

đu Pompeja i Cezara 49. pr. n. e. i poznatim Cezarovim borbama
protiv pompejevaca u Španjolskoj; o tome i o ovdje spomenu­
tim ličnostima vidi bilješke uz Lukanov, Eutropijev i Orozijev
tekst.
na nekom otočiću: kod drugih pisaca to je otok Krk.
Kamuni i Veniji: to su plemena na području Istočnih Alpa, na
kojem je poslije uređena rimska pokrajina Retija. Plinije III 136
naziva Venije Venostes.
Publije Silije: Augustov vojskovođa Publije Silije Nerva prodro
je 16. pr. n. e. među istočnoalpska plemena; borbe s njima tra­
jale su od 25-14. pr. n. e., a dovršili su ih Augustovi pastorci
Druz i Tiberije.
Panonci: plemena na području od podnožja Istočnih Alpa pre­
ma Dunavu i prema Savi, gdje im je pripadao i današnji Sisak;
na zapadu su graničili s Noričanima. Konačno su pokoreni za
Batonova ustanka 9-6. pr. n. e. a na njihovu je području kasnije
uređena rimska pokrajina Gornja i Donja Panonija.
Noričani: keltsko pleme u Istočnim Alpama; kraljevstvo što su
ga oni bili okupili priključeno je rimskoj državi mirnim putem
15. pr. n. e., malo poslije toga upada u Istru.

102
li su ih Silije i njegovi zamjenici, pa su i oni sami opet pri­
stali na uvjete i isto takvo podjarm ljivanje skrivili Noriča­
nima.

103
LATINSKI PISCI
 Kvinto Enije

ANALI

LJETOPIS ISTARSKOG RATA

KVINTO ENIJE (239-169. pr. n. e.) bio je rodom iz Rudijà u Ka-

labriji. To je mjesto bilo nedaleko od Brundizija (danas Brindi­
si), glavne izlazne luke iz koje su rimske vojske i rimski trgovci,
a s vremenom i mladići željni grčke mudrosti, prelazili preko
mora u Grčku. Rodivši se u mjestu koje je otprilike na pola puta
od Rima do Atene i znajući grčki, oskički i latinski jezik, Enije
je bio kao stvoren da bude posrednikom između helenističke
kulture i rimskoga učenog svijeta. Preko njega su grčki utjecaji
nezadrživo prodrli u rimsku književnost, pošto su prve korake
napravili Livije Andronik i Gnej Nevije.
Poznato je dvadesetak naslova Enijevih tragedija; zna se da
je pisao satire, epigrame, pohvalne i poučne pjesme. No, najvaž­
nije su mu djelo bili Annales - Ljetopisi, povijest Rima u heksa-
metrima, počevši od Eneje. Taj je ep vrlo mnogo utjecao na po­
tonje pisce, sve dok ga nije potisla u zaborav Vergilijeva Eneida.
Pri kraju antike čitaju ga i navode, uglavnom, još samo grama-
t ičari i ljubitelji jezičnih starina. Od svih Enijevih djela ostali su
samo razmjerno mnogobrojni ulomci, sačuvani u djelima pisaca
kojih je tekstovima povijest namijenila bolju sudbinu. Najbolje
izdanje Enijevih književnih ostataka priredio je J. Vahlen (En­
nianae poesis reliquiae, II izd. Leipzig 1903). Ostatke Anala izdao
je i L. Valmaggi, u Torinu 1920.
Histrima su se bavile XV i XVI knjiga Anala, opisujući rato­
ve Rimljana protiv Etolaca i Histra u prvim desetljećima II st.
pr. n. e. Etolci, polubarbarsko pleme u planinskom predjelu sje­
verozapadne Grčke, između Korintskog i Ambracijskog zaljeva,
bili su, potkraj III st., osvojili sva okolna područja i vinuli se do

107
velike moći i utjecaja u okviru Etolskog saveza. G. 212. pr. n. e.
sklopili su savez s Rimljanima protiv svoga ljutog neprijatelja,
macedonskoga kralja Filipa V, ali već 192. pr. n. e. okreću se
protiv Rimljana pristavši uz Antioha 111. U ratu koji je potom iz­
bio borili su se na strani Etolaca i Histri, kako se vidi ne samo
iz Enija nego i iz Flora I, 26. Rimski konzul iz g. 189. Marko Ful-
vije Nobilior potukao je Etolce i njihove saveznike u više bojeva,
satjerao ih u njihov grad Ambraciju i prisilio na predaju. Iz os­
vojenoga je grada odvukao u Rim mnoštvo grčkih umjetnina i
pohranio ih u hramu koji je on bio sagradio i posvetio Herkulu
Muza. Nobilior je, kao i Scipioni, pripadao onim rimskim krugo­
vima koji su bili otvoreni grčkoj kulturi i u kojima je pjesnik
Enije našao prijatelje i zaštitnike. Protivna, protugrčka, struja, u
kojoj je prednjačio Katon Stariji, zamjerala je konzulu to što je
u pohod protiv Etolaca poveo i pjesnika Enija, povodeći se za
modom koju su bile uvele helenističke vojskovođe. Zbog tih i
sličnih razloga osporavali su Nobilioru pravo trijumfa nakon
pobjede nad Etolcima. Da bi svom zaštitniku pripomogao u po­
litičkim sukobima, pjesnik je u drami Ambracia i u Analima op­
jevao borbe s Etolcima i s Histrima.
Drugi povod da se pozabavi Histrima našao je Enije u jed­
noj zgodi iz istarskoga rata 178/7. pr. n. e. Podatak o tome zabi­
lježio je Plinije, NH VII 101: Q. Ennius T. Caecilium Teucrum frat­
remque eius praecipue m iratus propter eos sextum decim um adiecit
annalem - »Kvinto Enije silno se zadivio Titu Ceciliju Teukru i
njegovu bratu, pa je radi njih dodao svojem djelu šesnaesti lje­
topis.« A u toj XVI knjizi Anala bio je opisan istarski rat 178/7.
pr. n. e., kako se vidi iz 421. stiha (XI ulomak XVI knj. u Vah-
lenovu izdanju), gdje se spominje kralj Epulon. Prema tome, ju­
naštvo braće Cecilija pokazalo se upravo u tom ratu, koji se za­
vršio Epulonovim samoubojstvom i padom Nezakcija.
Gdje se onda o Histrima govorilo kao o etolskim saveznici­
ma? Obično se pomišlja na XV knjigu Anala. Sami ulomci ne
kažu o tome ništa izravno, jer su istrgnuti iz pravoga konteksta
i tako su škrti da bi se mogli odnositi na borbe u kojem god
ratu i oko bilo kojega grada. Podaci iz drugih pisaca nisu ništa
određeniji. Flor I 26, doduše, kaže da su Rimljani napali Histre
178. pr. n. e. zbog njihove nedavne pomoći Etolcima, ali ne spo­
minje ni Enija ni Anale. Aurelije Viktor, (de vir. ili. 52) redaktor

108
jedne povijesti Rima iz IV st. n. e., kaže da je borbe konzula Ful-
vija Nobiliora u Etoliji sjajno opisao »njegov prijatelj« Enije, no
ne kaže u kojem djelu, odnosno u kojoj knjizi. Makrobije Sat.
6,2,30 navodi da je Vergilije zgodu o Pandaru i Bitiji preuzeo iz
XV knj. Enijevih Anala, gdje se opisuje prodor dvojice istarskih
junaka iz opsjednutoga grada, no bez naznake njegova imena. U
Sat. 6,3,1 isti pisac tvrdi da je Vergilije opisao junaštvo Latina
Turna ugledajući se u sličan opis borbe tribuna Ćelija u Enije-
voj XV knjizi, no i opet ne kaže gdje je to bilo i u kojem ratu.
Sve to kao da potvrđuje mišljenje izneseno u Skutschevu članku
u »Realnoj enciklopediji«, pod natuknicom ENNIUS: o Etolcima
se ništa ne veli ni u XV ni u XVI knjizi Anala, nego se prva od
n jih bavila istarskim ratom 178/7. pr. n. e., a druga junaštvom
braće Cecilija u tom ratu. To je vrlo važan zaključak, jer bi se,
po njemu, svi ulomci sačuvani iz dviju spomenutih knjiga ticali
samo jednoga, onog najodsudnijega, istarskog rata.
U prilog spomenutom Skutschevu mišljenju govore još
neke okolnosti. Borbe oko Ambracije Enije je posebno prikazao
u drami Ambracia; ako je on, kako neki misle, doista htio svojim
književnim radom obraniti svoga zaštitnika Fulvija Nobiliora od
političkih protivnika, onda je u tu svrhu javno prikazivana dra­
ma mogla svakako bolje poslužiti nego Anali, namijenjeni samo
obrazovanoj javnosti. Osim toga, o Histrima kao saveznicima
Etolaca moglo je biti riječi u XIV knjizi Analđ, u kojoj je bio opi­
san rat protiv sirskoga kralja Antioha III. Taj je rat i počeo tako
što su Etolci pozvali Antioha u Grčku i priznali ga svojim vrhov­
nim zapovjednikom. Za Rimljane je rat protiv njega i Etolskoga
saveza bio isti rat, u kojem su oba protivnika položila oružje iste
godine, tj. 189. pr. n. e.: Etolci u Ambraciji a Antioh u maloazij­
skoj Apameji. Stoga je vrlo vjerojatno da je Enije opisao borbe
sa oba protivnika u istoj, u XIV knjizi Analà.
Histri su u tim borbama mogli biti korisniji svojim etolskim
saveznicima na moru nego na kopnu, u opsjednutoj Ambraciji.
Njihovi su brodovi još ulijevali strah na Jadranu. Na brodovima
su se borili protiv Rimljana i tridesetak godina prije, kao savez­
nici Dmitra Hvaranina. A gotovo polovica sačuvanih ulomaka iz
XIV knjige Analà govori upravo o moru, plovidbi, jedrima, mor­
skim obalama i vjetrovima, o napadu s mora; na žalost, bez iz­
ričita spominjanja Histrà.

109
 ANNALIUM LIB.XV

M. Fulvius Nobilior ... consul Aetolos ... proeliis frequentibus

victos et in Ambraciam oppidum coactos in deditionem ac­
cepit .. de quibus triumphavit: quam victoriam per se magnifi­
cam Q. Ennius amicus eius insigni laude celebravit.

II

397 Malos defindunt, fiunt tabulata falaeque

III

398 Occumbunt multi letum ferroque lapique

Aut intra muros aut extra praecipe casu.

IV

De Pandaro et Bitia aperientibus portam locus acceptus est ex

libro quinto decimo Ennii qui induxit Histros duos in obsidio­
ne erupisse porta et stragem de obsidente hoste fecisse.

400 succinti corda machaeris

VI

401 Undique conveniunt velut imber tela tribuno:

Configunt parmam, tinnit hastilibus umbo,
403 Aerato sonitu galeae, sed nec pote quisquam
Undique nitendo corpus discerpere ferro.

110
405 Semper abundantes hastas frangitque quatitque.
Totum sudor habet corpus, multumque laborat,
Nec respirandi fit copia: praepete ferro
408 Histri tela manu iacientes sollicitabant..

VII

409 Arcus subspiciunt, mortalibus quae perhibentur

ANNALIUM LIBER XVI

Q. Ennius T. Caecilium Teucrum fratrem que eius praecipue

miratus propter eos sextum decimum adiecit annalem.

II

410 Quippe vetusta virum non est satis bella moveri

III

411 Reges per regnum statuas sepulcraque quaerunt,

Aedificant nomen: summa nituntur opum vi.

IV

413 Postremo longinqua dies confecerit aetas

414 Ingenio forti dextra latus pertudit hasta

111
 VI

415 Concidit, et sonitum simul insuper arma dederunt

VII

416 tamen induvolans secum abstulit hasta

Insigne

VIII

418 Tunc timido manat ex omni corpore sudor

IX

419 Matronae moeros complent spectare faventes.

420 Montibus obstipis obstantibus unde oritur nox

XI

421 Quos ubi rex Epulo spexit de cotibus celsis

XII

422 Qui clamos oppugnantis vagore volanti

XIII

423 Primus senex bradys in regimen bellique peritus

XIV

424 Aestatem autumnus sequitur, post acer hiemps it

112
 XV
425 post aetate pigret sufferre laborem

XVI
426 hebem

XVII

427 Navorum imperium servare est induperantum

XVIII

428 Non in sperando cupide rem prodere summam

XIX

429 Spero si speres quicquam prodesse potis sunt

XX

430 Quo res sapsa loco sese ostentatque iubetque

XXI

431 Si lud, si nox, si mox, si iam data sit frux

XXII

432 prandere iubet horiturque

XXIII

433 Nox quando mediis signis praecincta volabit

H Antička svjedočanstva o Istri 113

 XXIV

434 interea fax

Occidit oceanumque rubra tractim obruit aethra.

XXV

436 Hic insidiantes vigilant, partim requiescunt

Tecti, cum gladiis, sub scutis ore faventes.

XXVI
438 Lumen scitus agaso

Napom ena
Latinski tekst uzet je iz izdanja Ennianae poesis reliquiae, Iteratis
curis recensuit Iohannes Vahlen. Lipsiac in aedibus B. G. Teub-
neri, 1903. Vahlen je u svom izdanju prikupio sve sačuvane
ulomke iz svih Enijevih djela te ih popratio vrlo savjesnim kri­
tičkim i drugim pomoćnim aparatom. Gotovo polovica knjige
otpada na temeljitu uvodnu raspravu u kojoj se izdavač pozaba­
vio Enijevim životopisom, zatim sadržajem i kompozicijom nje­
govih djela. Nastojeći da za svaki ulomak utvrdi kojoj knjizi Ana­
la pripada, kao i povijesne događaje opisane u pojedinim knjiga­
ma, nije se uvijek slagao s drugim istraživačima, a ponekad ni
sam sa sobom. L. Miiller u djelu Quintus Ennius. E tne Einleitung
in das Studium der romischen Poesie, St. Petersburg 1884, str. 176.
i d., zabacuje njegovo prijašnje mišljenje po kojemu je Enije u
16-17. knjizi Anala obradio razdoblje od 189-179. pr. n. e. a u 18.
istarski rat 178/7. pr. n. e. U tom popravljenom izdanju Vahlen
je gotovo sve ulomke što ih je nekoć pripisivao 18. knjizi preba­
cio u 12, u kojoj je riječ o Kartažanima, a ne o Histrima. Ipak,
za razliku od L. Miillera, i dalje ozbiljno sumnja u pretpostavku
da je u 16. knjizi bio opisan Epulonov rat protiv Rimljana: sklo­
niji je misliti da je povijesna pozadina te knjige neodrediva.
Time bi iz epskog opisa, suvremena događajima, zapravo bio iz­
bačen jedan od najpresudnijih obrata u zavičajnoj prošlosti Is­
tre - istarski rat i pad Nezakcija 177. pr. n. e., jer su u 15. knjizi
Anala, prema Vahlenu, bile opisane borbe oko etolske Ambraci-
je. Iz razloga koji su navedeni u uvodnoj riječi o Eniju, ovaj se
naš izbor ne temelji na Vahlenovim zaključcima, nego na uvod­
no spomenutom Skutschevu mišljenju.

114
Prijevod.

15. KNJIGA ANALA

Konzul Marko Fulvije Nobilior potukao je Etolce u mno­

gim bitkama, nagnao ih je u grad Ambraciju i prihvatio
njihovu predaju. Nad njima je slavio slavlje; tu je pobjedu,
samu od sebe veličanstvenu, njegov prijatelj Kvinto Enije
uzveličao znamenitom pohvalom.

II

397 Tešu grede, grade se daščani podovi i kule

M. Fulvius N obilior. . . Aetolos: o konzulu iz 189. pr. n. e. Mar­
ku Fulviju Nobilioru i o Etolcima riječ je u uvodnoj bilješci o
Eniju.
Ovaj prozni ulomak nije iz Enijevih Anala nego iz djela O slavnim
muževima Aurelija Viktora, koji je, također, spomenut u uvodnoj
bilješci. Vahlen je taj Viktorov ulomak naveo među Enijevim sti­
hovima zato što smatra da se u 15. knjizi Anala ne govori o is­
tarskom ratu 178. pr. n. e., nego o ratu protiv Etolaca i o opsadi
Ambracije te o Histrima kao saveznicima Etolaca. Ipak se i sàm
pokolebao u tom svom uvjerenju, kad je na str. XIV svoga izda­
nja Enijevih ulomaka napisao da bi te Viktorove riječi, možda,
bolje pristajale uz Enijevu dramu Ambracia nego uz 15. knjigu
Anala.
Ambracia: danas Arta, grad u sjeverozapadnoj Grčkoj; utemelji­
li su je Korinćani još u VII st. pr. n. e., u IV i III st. pr. n. e. bila
je u dva navrata prijestolnicom kralja Pira, poznatog neprijatelja
Rimljana, a od 229. pr. n. e. pripadala je savezu etolskih pleme­
na; to je i dovelo rimske legije pod njene zidine.
Q. Ennius amicus: o Enijevu prijateljevanju s utjecajnom obite­
lji Fulvija Nobiliora svjedoče, osim Aurelija Viktora, također Ci­
ceron te govornik i epistolograf iz IV st. n. e. Aurelije Simah.
Konzul Nobilior vodio je Enija sa sobom u etolski rat, a njegov
mu je sin pomogao da dođe do rimskoga građanskog prava.
397 tabulata falaeque: taj je ulomak sačuvao Nonije Mar­
celo, pisac jednoga leksikona iz IV st. n. e.; u njemu su bile pri-

115
 III

398 Ginu mnogi, i od mača i od kamena,

Bilo među zidinama, bilo izvan njih,
naprasnom smrću.

IV

Zgoda o Pandaru i Bitiji, koji otvaraju vrata, preuzeta je iz

Enijeve petnaeste knjige; Enije je opisao kako su dvojica
Histrà za opsade nahrupila kroz gradska vrata na opsjeda-
telje i među njima izvršila pokolj.

kupljene i protumačene gramatički zanimljive riječi, ali i pokoji

naziv za odjeću, razne naprave i oružje; tako se riječ fala tumači
u tom leksikonu kao drvena kula kakve su se gradile u trkalištu
radi proširenja gledališnoga prostora. Isprva su fide bile vrsta
opsadnih naprava koje su se pri opsadi utvrđenja gradile od
greda i dasaka u obliku drvenih kula na više katova, tabulata.
Očito je taj Enijev ulomak istrgnut iz opisa opsade nekoga gra­
da, po našem mišljenju Nezakcija. S katova tih visokih kula Rim­
ljani su mogli napadati Histre raznim oružjima za bacanje i lak­
še jurišati na njihove zidine.
398-9 Latinski gramatičar iz VI st. n. e. Priscijan, De inst.
gramm. VII p. 281,7 H i p. 250,9 H, zapisao je ta dva stiha zbog
neobičnih ablativnih oblika lapi i praecipe, koji u klasičnom la­
tinskom glase lapide, praecipite. Spominjanje zidina i kamenja
kao oružja svjedoči nam da su i ti stihovi istrgnuti iz opisa op­
sade grada.
De Pandaro et Bitta ...: to mjesto iz Makrobijevih Sat. 6,2,32 (o
Makrobiju vidi bilješku uz Hostijeve ulomke) izdavač donosi
kao neizravni, prepričani, navod iz 15. knjige Enijevih AnalćL Bi-
tija je Enejin pratilac koji u Vergilijevoj E neidi (IX 672 i si.) gine
od ruke rutulskoga kralja Turna. Zgodu o Pandaru i njegovu
bratu Bitiji kod Vergilija Makrobije ubraja među ona mjesta
koja je pjesnik Eneide gotovo doslovno preuzeo od starijih latin­
skih pisaca. Vrlo sličan par nerazdruživih junaka javlja se već
kod Homera, u Ilijadi· to su Lapiti Polipojt i Leontej, koji, tako­
đer, stražare kod tvrđavskih vrata.

116
 V

400 potpasavši srca mačevima

VI

401 Odasvud kao kiša pljušte strijele na tribuna:

L Miiller smatra da Enijeva zgoda o dva Histra koji prodiru iz

opsjednutoga grada bolje pristaje u 16. knjigu Anala, gdje su ta
dva istarska junaka bila suprotstavljena dvojici rimskih junaka
braći Cecilijima, odnosno Celijima; vidi o tome niže.
400 succinti corda machaeris: machaera je, zapravo, grčka
riječ koju rabe i latinski pisci; znači izdužen, šiljast mač s jednom
oštricom, koji se hvata objema rukama. To mjesto iz Enija navodi
Vergilijev tumač Servije, želeći bolje razjasniti jedan sličan izraz u
l.neidi (IX 678, spomenuta zgoda o Pandaru i Bitiji).
401 tribuno: Makrobije, koji u svojim Sat. 6,3,3 bilježi Eni-
jeve stihove 401-8, kaže da se taj tribun zvao Ćelije i da je nje­
govo junaštvo bilo opisano u 15. knjizi Anala. On smatra daje za
rimski ponos vrlo važno dokazati kako Vergilije nije nasljedo­
vao izravno Homera nego stare latinske pisce; tako se opis op­
koljenoga rutulskoga kralja Turna u Eneidi IX 803-811 oslanja
na sličan opis tribuna Ćelija kod Enija, »drugog Homera«, kako
ga zove rimski pjesnik Lucilije. Enije je pak taj opis sročio pre­
ma Ilijadi XVI 102, gdje se opisuje grčki junak Ajant koga su sa
svih strana pritijesnili Trojanci. Nije sasvim pouzdano da Mak-
robije ulomak o tribunu Ćeliju pripisuje Enijevoj 15. knjizi, jer
se rukopisi kolebaju između 12. i 15. L. Miiller smatra da Mak-
tobijevi navodi nisu pouzdani, zato što nisu uzimani izravno iz
Enijeva teksta nego posredno, preko drugih pisaca, pa predlaže
da se mjesto »u 15. knjizi« čita »u 16. knjizi«. Osim toga, ta se
zgoda i sadržajno bolje uklapa u ulomke 16. knjige, u kojoj su
bili opisani pojedinačni'dvoboji i junaštva pod zidinama Nezak-
cija, na način homerskih monomahija i aristeja pod zidinama
Troje. Miiller, dapače, povezuje to Enijevo mjesto s Plin. Nat.
Iiist. VII 101 i Liv. XLI 1, pa ime Plinijeva tribuna Cecilija i nje­
gova brata ispravlja u »Ćelije«, a Livijeve tribune Tita i Gaja Eli-
ja u Tita i Gaja Ćelija, kako bi se vidjelo da Makrobije, Plinije,
Livije i Enije govore o istoj dvojici braće. U prilog imenu Ćelije
govori i uzrečica pugna Caeli »Celijeva bitka«, koja se javlja u Lu-
cilijevim satirama kao izraz za nešto teško i zamršeno.

117
 Probadaju okrugli štit, pupak štita zveči od kopalja,
Ječi mjedena kaciga, no nitko ne uspijeva,
Sve i upinjući se odasvud, oružjem razdrijeti
junakovo tijelo.
405 Sveudilj obilje kopalja on lomi i otresa.
Sve mu se tijelo kupa u znoju, u golemoj je stisci,
I ne može doći do daha: brzim ga oružjem
408 Histri salijetahu, rukom izmećući sulice.

VII

409 Podižu oči prema dugama što se ukazuju

smrtnicima

16. KNJIGA ANALA

Kvinto Enije osobito se divio Titu Ceciliju Teukru i njego­

vu bratu, pa je radi njih dopisao 16. knjigu Analà.

402 parmam: parma je malen okrugao štit s ispupčenjem

od kovine; nosili su ga pješaci, ali je s vremenom uveden i u ko­
njaništvo.
403 aerato sonitu galeae: galea je, isprva, bila obična kapa
od krzna ili kože; s vremenom se počela izrađivati od kovine, pa
ta riječ može značiti i mjedeni šljem, kao u ovom slučaju.
409 Priscijan VI p. 259,5 H navodi taj stih radi riječi arcus
»lùk; duga«, koja je ovdje ženskoga roda.
T. Caecilium Teucrum fratremque eius: raspravljajući o pri­
mjerima najveće hrabrosti, Plinije Nat. hist. VII 101 prisjeća se
Enijeve braće Cecilija (ili Ćelija, vidi bilj. uz 401. stih), kojih ga
je junaštvo potaklo da o njima dopiše 16. knjigu Anala. Vjerojat­
no je Enije o tom poticaju govorio u uvodu 16. knjige.

118
 II

410 Jer nije dosta da se iznose drevni ratovi junaka

III

411 Kraljevi kraljevanjem, kipovima i grobnicama traže,

Grade sebi slavu: upinju se iz petnih žila.

IV

413 Naposljetku dugotrajni vijek dana šatre

414 Junački probode bok zdesna

VI

415 Pade, i u isti mah oružje nad njim zazveči

410 Fest p. 326,23 L navodi taj stih kao primjer upotrebe

veznika quippe. Enije kaže da nije dovoljno opisivati drevne ra­
tove - vetusta bella, jer se sada sprema prikazati nedavne doga­
đaje, one iz istarskog rata 178/7. pr. n. e. koji su se zbili u nje­
govo doba.
411-2 Makrobije S a t 6,1.17 navodi ta dva stiha iz 16. knjige
Anala zato što je Vergilije u E neidi XII 552 doslovno ponovio
Enijev izraz sum m a nituntur opu m v i
413 Taj je stih ostao zabilježen u Atičkim noćima. Noctes At­
ticae, koje je u II st. n. e. napisao Aulo Gelije; u tom svaštarskom
djelu od 400 poglavlja trećinu su prostora zauzimale etimološke,
leksičke i gramatičke zanimljivosti, kakva je, u ovom slučaju, ge-
nitivni oblik dies mjesto d iei
414 Priscijan X p. 518,17 H navodi taj Enijev stih zbog jed­
ne prozodijske pojave u obliku pertudit.
415 Makrobije Sat. 6,1,24 bilježi taj stih zato što se on go­
tovo doslovno ponavlja u Vergilijevoj E neidi X 488, gdje se opi­
suje kako od Tumove ruke pada Enejin suborac Palant.

119
 VII

416 ipak koplje, poletjevši, odnese sa sobom

Bojni znak

VIII

418 Tada mu preplašenu, po svem tijelu probije znoj

IX

419 Gospođe na bedeme nagrnu gledanja željne

420 Strma brda ispriječena odakle nailazi noć

XI

421 A kad ih kralj Epulon spazi s visokih hridi

416 Makrobije Sat. 6,1,53 upozorava daje i taj stih gotovo

doslovno preuzet u Vergilijevu Eneidu XII 492.
418 S tim stihom Makrobije Sat. 6,1,50 povezuje posve sli­
čan stih u Eneidi III 175.
419 matronae moeros complent: nezakcijske gospođe
kod Enija grnu na gradske zidine da odanle promatraju borbu
junaka; pjesnik se tu ugledao u posve slične prizore u Ilijadi, ka­
kav je tzv. teikhoskopia - gledanje s bedema u III pjevanju Ilija­
de, gdje lijepa Helena trojanskom kralju Prijamu i trojanskim
starcima pokazuje grčke junake u ravnici pod Trojom. Vergilijev
tumač Servije bilježi taj stih objašnjavajući značenje latinskoga
glagola javere u Vergilijevim Georgikama I 18.
420 Fest p. 210,11 L navodi taj Enijev stih tumačeći pridjev
obstipus »nakrivljen«.
421 rex Epulo: rimski su filolozi pamtili taj stih zbog gla­
gola spicere, koji u klasičnoj latinštini obično dolazi kao složeni-
ca s prijedlogom; zabilježili su ga Fest p. 446 L i, u malo izmije­
njenu obliku, Marko Terencije Varon, polihistor i pjesnik, u spi-

120
 XII

422 A ta vika opsjedatelja s vriskom koji se razliježe

XIII

423 Ponajprije starac spor na zapovijedanje, iskusan

u ratovanju

XIV

424 Za ljetom slijedi jesen, a potom dolazi ljuta zima

su 0 latinskom jeziku, de l L. VI,82. U Festovu rukopisu Farnesi-
nus riječ Epulo je oštećena, tako da se ne vidi početno e-, ali je
kod Varona posve čitka. Većina istraživača ni najmanje ne sum­
nja da je tu posrijedi ime istarskoga kralja Epulona koje Liv.
XLI, 11,1 piše Aepulo, a rukopisi Flora I 26 apulo. Junaštvo, aris-
teia, Plinijeve braće Cecilija, odnosno Ćelija, očito, dakle, pripada
nizu događaja opisanih u 16. knjizi Anala, koji su se završili padom
Nezakcija i Epulonovim samoubojstvom. Ali Vahlen ni u ovom iz­
danju ne može prihvatiti mišljenje da je u ovom stihu spomenuto
ime posljednjega istarskoga kralja, pa piše riječ Epulo malim slo­
vom, rex epulo u značenju »kralj pijanica, gozbar«. On, dakle, ostaje
osamljen u uvjerenju da je u 15. knjizi bio opisan etolski rat, a u
16. junaštvo spomenute dvojice rimskih tribuna, pri čemu tvrdi da
u ulomcima 16. knjige nema nikakvih podataka o tome u kojim su
se događajima i u koje doba ta dvojica junački ponijela
422 vagore volanti: Fest p. 514 L bilježi taj stih uz napo­
menu da Enije upotrebljava riječ vagor mjesto vagitus. Opisujući
pad Nezakcija u XLI,11 Livije, također, govori o buci i krikovi­
ma u zauzetom gradu.
423 Primus senex: ovaj i idući stihovi očito su uzeti iz na­
govora nekog mudrog starca, kakav je u Ilijadi starina Nestor.
Fest p. 348 L bilježeći taj Enijev stih kaže da pjesnici rabe riječ
regimen mjesto regimentum. Bradys »spor, trom« grčka je riječ
kao i mnoge druge kod Enija.
424 aestatem autumnus: čini se da je u ovom i idućem sti­
hu riječ o godišnjima dobima kao slici raznih razdoblja ljudskog
života. Priscijan V p. 153,9 H i Servije uz Aen. VI 685 bilježe taj
stih zbog oblika pridjeva acer »oštar, ljut«.

121
 XV

425 Kasnije, u poodmakloj dobi, nerado se podnosi

napor

XVI

426 omlitavjela

XVII

427 Zapovijedi je valjanih zapovjednika obdržavati

XVIII

428 Željno se odajući nadi, ne izdati što je najvažnije

XIX

429 Nadam se, ako nade mogu išta pomoći

425 Nonije Marcelo (o njemu vidi bilješku uz stih 397) p.

219,12 bilježi taj stih zbog neobičnoga glagolskog oblika pigret.
426 hebem: pisac jednog vrlo opsežna udžbenika gramati­
ke iz IV st. n. e. Flavije Sosipater Harizije, I p. 132,6 K, pozivajući
se na latinskoga gramatičara iz II st. n. e. Flavija Kapera, po­
tvrđuje da je tu riječ upotrijebio Enije u 16. knjizi Anala; svojim
značenjem »oslabljen, mlitav«, ona se nadovezuje na prethodni
stih.
427 navorum: navus »hitar, radin« protumačeno je kod
Festa p. 168 L (Lindsayevo izdanje) kao izvedenica od navis
»brod«, zato što su lađe hitre, brze; tu naivnu etimologiju pona­
vlja i Pavao Đakon u svojoj epitomi Festova djela.
428 prodere: Fest, p. 254 L bilježi taj stih tumačeći razna
značenja glagola prodere.
429 speres: taj je neobični oblik množine riječi spes
»nada« potakao Festa, p. 446 L, da zapiše i ovaj Enijev stih.

122
 XX

430 Gdje se prilika sama i ukaže i nametne

XXI

431 Ako se danju, ako se noću, ako se naskoro, ako se

upravo sada ukaže korist

XXII

432 naredi i opomene ih da založe

ΧΧΙΠ

433 Kad noć opasana ponoćnim zviježđima bude hitala

430 res sapsa: Fest, p. 432 L, zabilježio je taj stih da b: pro­

tumačio kako riječ sapsa znači isto što i ipsa »sama«.
431 vrlo slične izreke nalaze se, također, kod Homera,
aleksandrijskoga helenističkog pjesnika Kalimaha i Vergilija
Aen. IV 627. No Priscijana, VI p. 278,13 H, koji je i zabilježio taj
stih, zanimala je samo riječ frux, odnosno njena deklinacija.
432 latinski gramatičar iz IV st. n. e. Diomed, pisac jedne
gramatike u tri knjige, I p. 382,22 K, sačuvao je taj Enijev stih
zbog neobičnoga glagolskoga oblika horitur u značenju hortatur
»potiče, sokoli«.
433 mediis signis: signa su ovdje očito zviježđa duž zamiš­
ljene crte na nebeskom svodu po kojoj Sunce prolazi na svom
vidljivom putu, prohodeći kroz dvanaest zviježđa tzv. zodijaka,
»životinjskoga kruga«, ili sùncopàsa; ta su se zviježđa zamišljala
kao razni životinjski likovi a služila su, uz ostalo, i za snalaženje
u vremenu. Fest, p. 310 L i Pavao Đakon, p. 311 L, bilježe taj stih
zbog riječi quando.

123
 XXIV

434 uto je sunčana luč

Zašla i Ocean, malo-pomalo, osula rujnim ozračjem.

XXV

436 Ovi u zasjedi bde; neki od njih počivaju

Pokriveni, s mačevima, zamuknuvši pod štitovima.

XXVI

438 Svjetlo vješti gonič

434-5 aethra: ta se riječ javlja i u Em idi III 585, i to je

Makrobija, Sat. VI 4,19, navelo da zabilježi ovaj Enijev ulomak.
Aethra je inače grčka riječ, u značenju »vedrina, vedro nebo«; u
grčkoj je književnosti poznata personificirana Aithrè, kći Ocea-
nova, mati Sunca, Mjeseca i Zore.
436-7 ore faventes: Servije je zabilježio te stihove, u koji­
ma je riječ o nekoj zasjedi, zbog raznih značenja glagola favere.
438 scitus agaso: agaso je konjanikov sluga, gonič konja ili
magarca. Tumačeći riječ scitus Fest, p. 444 L, zabilježio je cijeli
stih, ali je, zbog oštećenja rukopisa, na tom mjestu čitak samo
njegov početak i kraj.

124
 Hostije

IS T A R S K I R A T

HOSTIJA ubrajaju u nastavljače i oponašatelje tvorca rimske

epopeje Kvinta Enija. Oni nisu ni izvornošću ni umjetničkom
snagom bili dorasli svom velikom učitelju, pa ih je kasnija sta­
rina zaboravila. Njihovi su se tekstovi rijetko čitali i prepisivali,
a s vremenom su i sasvim nestali. Počevši od carskoga doba, nji­
ma se bave još samo pisci učenih pabiraka, tumači književnih
djela, gramatičari, ljubitelji književnih i jezičnih starina, uzima­
jući iz njihovih djela pokoji zanimljiv jezični ili drugi primjer.
Neke je od njih »počastio« i Vergilije tako što je od njih preuzeo
pojedine pjesničke slike i izraze, a to je opet povod Vergilijevu
tumaču Serviju da ponešto kaže o dotičnom piscu i njegovu ina­
če izgubljenom djelu. Novija je filologija prikupila sve te ulomke
izgubljenih djela, razasute u obliku slučajnih navoda u sačuva­
nim djelima, nastojeći odrediti sadržaj i književnu vrijednost
nestalih tekstova, kao i njihovo mjesto u povijesti rimske
književnosti.
Od Hostijeva je epa tako sačuvano samo sedam vrlo kratkih
ulomaka. Izdao ih je još Weichert u zbirci Poetarum Latinorum
fragmenta, Leipzig 1830, a u novije vrijeme W. Morel, u Fragmen­
ta poetarum Latinorum epicorum et lyricorum praeter Ennium et
Lucilium, Lipsiae 1927 (Teubner). Na temelju tih ulomaka može
se ponešto doznati o naravi samoga djela: prije svega to da se
Hostije u njemu nadovezivao na Homera, dovodeći na istarsko
ratno poprište grčko-rimske bogove Atenu-Minervu i Apolona;
da se izravno ugledao u Enija u stilu i izboru riječi i da je po­
služio kao uzor Vergiliju bar za jedno mjesto u Eneidi - za sti-

125
 hove 625-27. u VI pjevanju, kojima počinje opis mùka pokojnika
u Podzemlju; ti se stihovi, dapače, smatraju izravnim Vergilije-
vim navodom iz Hostija. Jezik i stih Hostijeva djela bili su, su­
deći po tim ulomcima, izrazito starinski, kao i kod Enija; ipak,
napregnuto biranje riječi, česta opkoračenja (zalaženje nedovr­
šene rečenice u idući stih) i aliteracije (podudaranje početnih
suglasnika u riječima) svjedoče o svjesnu pjesnikovu naporu da
mu djelo ispadne lijepo, u duhu onoga već izgrađenog umjetnič­
kog ukusa što ga je pjesnik Enije bio nametnuo nasljedovatelji­
ma i svome vremenu.
0 ličnosti pjesnika i njegovu djelu sami ulomci ne sadrže ni­
kakvih izravnih podataka. Kasniji pisci koji su te ulomke saču­
vali redovito navode ime pjesnika, naslov djela i ponekad pjeva­
nje kojem ulomak pripada. Umjesto da jednoznačno odgovore
na pitanja što zanimaju povijest književnosti, ti joj mršavi poda­
ci nameću mnogo novih: koje je puno i pravo ime pjesnikovo,
kad je živio, kakav je bio naslov njegova djela, koliko je pjevanja
imalo i, što je ovdje najvažnije, koji je istarski rat opisivalo?
Hostijev puni imenski obrazac, to jest prenomen, gentiino
ime i kognomen, nije nigdje zabilježen, nego ga kasniji pisci
zovu samo gentilnim imenom, »prezimenom« Hostius; jedan Pri-
scijanov izdavač pomišlja, doduše, na inačicu Hostilius, no bit će
da je posrijedi zabuna. Ako se ne varaju oni koji pomišljaju da
je Hostije, možda, bio oslobođenik, kao i neki drugi remi rimski
pjesnici, onda prenomena, osobnog imena, nije morao ni imati,
jer se ovo kod oslobođenika uobičajilo tek od Sulina doba. Ali,
ako je doista bio oslobođenik, onda je morao imati i kognomen
od bivšega robovskog imena, kao i njegov prethodnik Livije An-
dronik, prva sigurno poznata ličnost u povijesti rimske književ­
nosti a podrijetlom oslobođeni Grk iz Tarenta.
O vremenu u kojem je Hostije živio može se samo nagađati.
Seksto Propercije, jedan od najznačajnijih elegičara u Augusto-
vo doba, kaže na jednom mjestu o svojoj dragani Cintiji da bli­
sta slavom svoga učenoga djeda - doctus avus. Pjesnik joj je, po
tadanjem običaju, izmijenio ime, nazvavši je Cintijom po Apolo-
novu rodnom brdu Cintu na otoku Delu; pravo joj ime bilo Hos­
tija. Stoga se općenito misli da joj je Hostije bio djed po očevoj
lozi, odnosno stariji od nje za dva pokoljenja. Kako je Hostija, u
vrijeme kad joj Propercije pjeva, tridesetih godina I st. pr. n. e.,

126
bila već odrasla djevojka, njen je djed mogao biti suvremenik
Tuditanova pohoda protiv Histrà i Japodà g. 129. pr. n. e. Oni
koji smatraju da je Hostije bio suvremenik istarskog rata 178/7.
pr. n. e. i njegov pjesnik, upozoravaju na to da riječ avus ima i
sasvim neodređeno značenje »predak«, te da je Hostije mogao
živjeti i u prvoj polovici II st. pr. n. e.
Naslov epa glasi kod Vergilijeva tumača Servija, kod kas­
noantičkog pisca Makrobija i kod epitomatora Festa Bellum Hi­
stricum, Istarski rat. Latinski gramatičar Priscijan iz VI st. n. e.
kaže za jedan ulomak da je uzet iz Hostijeva »prvog anala« -
Hostius in prim o annali. Stoga A. Rostagni* zaključuje da je na­
slov morao glasiti Bellum Histricum ili Annales belli H istrici Uz
jedne je ulomke zabilježeno da su iz prve knjige ili pjevanja, za
druge da su iz drugog, dok se za tri ulomka ne navodi podatak
o knjizi-pjevanju. Ep je, dakle, očito, imao najmanje dva pjeva­
nja, a možda i samo dva, ako se u njemu doista opisivao dvogo­
dišnji rat iz 178/7. pr. n. e.
Za povijest Istre bilo bi osobito važno utvrditi o kojem je is­
tarskom ratu riječ u Hostijevu epu. Spomenuti Weichert** mi­
slio je da je Hostije pjevao o ratu 178/7. pr. n. e. Njega je pobijao
Th. Bergk*** tvrdeći da je taj rat bio za kasnije doba nezanim­
ljiv i da ga je, osim toga, već bio opjevao Enije. G. Pitacco****
odlučno zagovara Weichertovo mišljenje: nije vjerojatno da je
Hostije pjevao o Tuditanovu pohodu 129. pr. n. e., jer je taj bio
uperen, u prvom redu, protiv Japoda, a tek uzgred i protiv Hist­
ra, pa mu naslov Bellum H istricum nikako ne bi pristajao; rat
178/7. pr. n. e. bio je, možda, beznačajan za Rimljane, ali i pun
neočekivanih obrata i potresnih prizora - upravo kao stvoren za
epopeju; to što ga je već bio opjevao Enije, i to ne sav rat nego
samo junaštvo braće Cecilija (usp. Plin. VII 28,111), nije moralo
biti razlogom da se i Hostije ne pokuša iskazati pjevajući o istom
predmetu. Rostagni u nav. djelu ipak zastupa danas općepri­
hvaćeno mišljenje daje Hostije opisao rat protiv Histrà 129. pr. n. e.
* A. Rostagni, S to r ia d e lla le tte r a tu r a la tin a , vol. I, Torino 1954, str.
247. i d.
*" Weichert, D e H o s tio p o e ta , Grimma 1829.
*** Th. Bergk, K r itis c h e S tu d i e n z u E n n iu s , »Fleckeisen Jahrbii-
cher« 1861, str. 320.
Q pitacco, II p o e ta O s tio e la g u e r r a istr ia n a , »Atti e memorie di
archeologia e storia patria«, vol. XVII (1901), str. 134-140.

127
On je kao i njegovi pjesnički suvremenici živio u sjeni jednog
političkog moćnika, u doba kad, poslije Enija, pjesnici ne slave
rimski narod kao njihov učitelj nego pojedince o kojima ovise.
Hostijev je zaštitnik bio Gaj Sempronije Tuditan, konzul iz 129.
pr. n. e., koji je od štićenika očekivao da ga ovjekovječi svojim
djelom i da mu poveća ugled u političkim krugovima tadanjega
Rima. Pjesnik mu se odužio opisavši njegov rat protiv Histrà, a
možda je napisao i one satumijske stihove na natpisu pronađe­
nom u Akvileji, kojim su se slavile Tuditanove pobjede i iz ko­
jega Plinije u III 129 navodi podatak o udaljenosti Akvileje do ri­
jeke Krke.
Hostijev ep nije morao pasti u zaborav i nestati baš zbog
svoje manje umjetničke vrijednosti ili svjetskopovijesne neznat­
nosti svoga sadržaja; moglo se to dogoditi i zbog izmijenjena
književnog ukusa kasnijih naraštaja. Bilo kako mu drago, on je
bio prvo i jedino poznato djelo iz klasične starine koje se bavilo
Istrom kao glavnim i jedinim sadržajem, pa mu u zavičajnoj kul­
turnoj baštini pripada sasvim iznimno mjesto. S gledišta te baš­
tine i uže zavičajne povijesti, njegov je gubitak naprosto nepro­
cjenjiv.

HOSTII BELLUM HISTRICUM

Liber primus

1. Schol. Verg. Aen. 12,121 Hostius Belli Histrici primo:

P ercu tit atque hastam pilans prae pondere frangit
—frangit pilans id est figens.

2. Prisc. I 270 H. Vetustissimi etiam ’hoc’ pecu’,unde 'haec

pecua’ plurale dicebant. Hostius in primo annali:
Saepe greges pecuum ex hibernis pastibus pulsae

128
 Liber secundus

3. Macr. 6,3,6 Hunc (Hom. B 489) secutus Hostius poeta in

libro secundo Belli Histrici ait:
non si mihi linguae
centum atque ora sient totidem vocesque liquatae.

4. Macr. 6,5,8 ad Aen. 3,75 Sed et Hostius libro secundo

Belli Histrici:
Dia Minerva (simul), simul autem invictus Apollo
arquitenens Latonius...

Ex incertis libris

5. Schol. Aen. post fr. 1 Idem: sententia praesto

p ecto re pilata
id est fixa stabilis.

6. Fest. p. 356 M (488 L) s. \ TESCA. Ilostius Belli (Histri­

ci lib....)
Per gentes alte aetherias (----------------------------)
(---------) i violabis templa antiqua deum (--------- )

7. Fest. p. 341, 23 M (539 L) s. v. SCAEVAM. (Hos) tius in

belli (Histrici libro...)
(------------------------------------------)sentit scaev (-)
(------------ ) obit penitus o (-----------)

Napomena
Tekst je uzet iz kritičkog izdanja Fragmenta poetarum Latinorum
epicorum et lyricorum, praeter Ennium et Lucilium. Post Aemilium
Baehrens iterum edidit Willy Morel. Lipsiae in aedibus B. G.
Teubneri MCMXXVII. To je izdanje mjerodavno i vrlo pouzda­
no, uz ostalo i zato što su u njemu iskorišteni plodovi prijašnjih
proučavanja teksta Hostijevih ulomaka.

*> Antička svjedočanstva o Istri 129

Prijevod

1. Schol. Verg. Aen. 12,121 Hostije u prvoj knjizi Istarskog

rata:
Udari i koplje zatjeravši slomi ga zbog zamaha
- »slomi zatjeravši«, to jest »zabivši«.

2. Prisc. 1 270 Η. I najstariji pisci govorili su ’hoc peču, pa

onda u m nožini 'haec pecua. Hostije u 1. ljetopisu:
Često stada sitnoga blaga otjerana sa zimskih paša

1. ulomak
Schol. Verg. Aen. 12,121: skolije, ili sholije, zovu se primjedbe
i razjašnjenja uz tekstove starih pisaca. Najpoznatiji je Vergilijev
skolijast Servije, latinski gramatičar koji je djelovao u Rimu oko
400. n. e. Njegov komentar uz Vergilijevu Eneidu sačuvan je u
jednom opširnijem i jednom kraćem izvodu. Napisao je, među
ostalim, tri manja spisa o gramatici i metrici. Javlja se i kao su­
govornik u Makrobijevim Satumalijama. Primjer iz Hostija tre­
bao mu je uz ovaj Vergilijev stih da protumači oblik pilans u
značenju lat. figens = »pribivši, zatjeravši«.
Nižući riječi s početnim p-. Hostije postiže pjesnički ukras alite-
racije, kao i u idućem ulomku.

2. ulomak
Prisc. I 270 H. Priscijan je latinski gramatičar iz VI st. n. e. Ro­
dio se u Mauretaniji a predavao je u Carigradu. Ugledajući se u
svoje grčke prethodnike, napisao je najveću sačuvanu latinsku
gramatiku. Institutiones grammaticae, u 18 knjiga. Djelo je zamiš­
ljeno kao udžbenik za škole, te je kao takvo mnogo bilo upot­
rebljavano u srednjem vijeku. Primjer iz Hostija služi mu kao
dokaz da je lat. riječ pecus, oris n. = »sitno blago, stoka« išla i po
četvrtoj deklinaciji.
vetustissimi: »najstariji pisci«; zbog toga superlativa neki misle
da Priscijan stavlja Hostija uz bok Nevija i drugih najstarijih
rimskih pisaca, te da je on morao biti suvremenik istarskog rata
178/7. pr. n. e., a ne onog iz 129. pr. n. e.

130
3. Macr. 6,3,6 Za ovim (to jest Homerom u II 489) poveo
se pjesnik Hostije koji u II knjizi Istarskog rata kaže:
Ni da mi je stotinu jezika i isto toliko usta a glas saliven

4. Macr. 6,5,S ad Aen. 3,75 Pa i Hostije u II knjizi Istarskog

rata:

3. ulomak

Macr. 6,3,6: Ambrosius Theodosius Macrobius živio je oko 400. n.

e. Glavno su mu djelo Saturnalia u 7 knjiga, napisana u obliku
razgovora u predvečerje i idućih večeri o sedmodnevnoj svetko­
vini Saturnalijà u čast boga usjeva i žetve, Saturna. Ugledajući
se u grčke tumače Homera, bavi se, u prvom redu, Vergilijem,
nastojeći dokazati kako je on majstorski ovladao umjetničkim
izražajnim sredstvima svojih grčkih i latinskih uzora i kako je
bio potkovan u svim granama ljudskoga znanja. Za ovim Hosti-
jevim ulomkom posegao je u povodu st. 625-27. u VI pjevanju
Vergilijeve Eneide:
Non, mihi si linguae centum sint oraque centum.
Ferrea vox, omnis scelerum comprendere formas.
Omnia poenarum percurrere nomina possim.
»Ni da mi je stotinu jezika i stotinu usta a glas od gvožđa, ne bih
mogao obuhvatiti sve vrste zločina niti iskazati sve nazive kazni.«
Vergilije tu misli na svakojake muke pokojnika u Podzemlju koji
ispaštaju svoja raznovrsna nedjela. Makrobije uspoređuje to
mjesto s odgovarajućim mjestima kod Hostija i Homera. Hoteći
opisati nepregledno mnoštvo grčke vojske pod Trojom, Homer
u 484. stihu drugoga pjevanja Ilijade zaziva pomoć sveznajućih
Muza te u st. 488-90. kaže da bez te pomoći ne bi mogao imenovati
sve grčke glavare ni da ima deset jezika, desetera usta, neslomiv
glas i mjedeno srce u grudima. Vergilije se slično izrazio i na jed­
nom mjestu u svom spjevu o poljodjelstvu (Georg. II 43).
4. ulomak

ad Aen. 3, 75: u vezi s ukrasnim pridjevom arquitenens = »luko-

držac«, koji je u tom stihu Eneide primijenjen na Apolona, Mak­
robije navodi dva mjesta iz Nevijeva epa Bellum Punicum, a
onda mjesto iz Hostija, te govori o epitetima koji se javljaju već
u starih pjesnika.

131
 Ujedno božanska Minerva, a s njom i nepobjedivi lukodriac
Apolon, Latonin sin...

5. Schol. Aen. post fr. 1 Isti (to jest Hostije, vidi 1. ulomak)
kaže:
odluka spremno u srcu prikovana
- »prikovana«, to jest »čvrsta«, »postojana«.

Dia Minerva. . . Apollo arquitenens: uz 2. ulomak, koji je, oči­

to, bio uvod u neku homersku proširenu poredbu, ovo je još je­
dan primjer homerskog epskog postupka kod Hostija; iako opi­
suje događaj koji se zbio u punom svjetlu povijesti, Hostije tu
uvodi ratnička božanstva Minervu i Apolona koji srljaju u borbu
na istarskom tlu kao i kod Homera pod mitskim zidinama
Troje.
Minerva je stara italska boginja, možda etruščanskog podrijetla;
slavili su je kao zaštitnicu rimske države, zatim umjetnika, obrt-
nikà, pjesnika i učitelja. Rano je izjednačena s grčkom Paladom-
-Atenom, koja, kao i Zeus, baca munje te zadaje svojom pojavom
silan strah; u Odiseji ona bdi nad sudbinom đovitljivca Odiseja.
Apolon je mitski sin Zeusa i Lete-Latone, brat Artemidin. U Ili­
jadi je zaštitnik Trojanaca i rimskoga praoca Eneje. Častili su ga
kao boga proročišta, zdravlja, glazbe i kao predvodnika Muza,
ali i kao boga-strijelca, lukodršca, koji se osobno miješa u borbe
pod trojanskim zidinama. U Rim je kult toga grčkog božanstva
unesen razmjerno kasno, tek u V st. pr. n. e.
simul; tu su riječ dodali još jedanput tek noviji izdavači, da bi
heksametar bio potpun; neki izdavači, mjesto te riječi, dodaju
glagol ruit »srče, srlja«.

5. ulomak
schol. Aen. post fr. 1: taj se Hostijev ulomak navodi uz stih 12,
121 Eneide, odmah iza 1. ulomka, kao još jedan primjer uporabe
glagola pilare = figere kod Hostija.

132
6. Fest. p. 356 M (488 L), pod natuknicom TESCA Hostije u
Istarskom ratu, knjiga...
. . . visoko kroz nebeske rojeve. . . oskvrnut ćeš drevna
svetišta bogova...

7. Fest. p. 341,23 M (539 L), pod natuknicom SCAEVAM. Ho­

stije u Istarskom ratu, knjiga ...
... osjeća nesre. . . umire, posve...
6. ulomak
Fest. p. 356 M (488 L): Seksto Pompej Fest živio je u drugoj po­
lovici II st. n. e. Poznat je po tome što je sastavio skraćeni izvod
iz djela De verborum significatu, što ga je, u Augustovo doba, na­
pisao gramatičar i istraživač jezičnih starina Verije Flak. Počet­
kom srednjeg vijeka činio se i skraćeni Festov izvod predugim,
pa ga je u VIII st. još jednom skratio Pavao Đakon. Ovaj Hosti-
jev ulomak nalazi se, doduše, u sačuvanoj polovici Festova tek­
sta, ali je taj tekst baš na tom mjestu jako oštećen, a Pavao je pri
svom skraćivanju, na žalost, ispustio upravo navod iz Hostija.
Stoga imaju kritičari teksta mnogo muke kad žele uspostaviti i
dopuniti ulomak što ga je Verije Flak uzeo iz Hostija. Ovdje je
on, dakako, naveden u liku koji je uspostavio izdavač Morel
tesca: Fest kaže da riječ tesca, orum, n. znači mjesta određena za
augurij, to jest motrenje i tumačenje znakova prema ptičjem
letu, koje su o važnim prigodama obavljali auguri, svećenici ga-
taoci i tumači znamenjà.
a tq u e ------ i violabis: W. Morel misli da je tu izgubljeno oko
pola stiha.
7. ulomak
Fest. p. 341,23 M (539 L) s. v. SCAEVAM: dok je, što se tiče pret­
hodnoga ulomka, propala desna strana lista u Festovu rukopisu,
ovdje se to desilo s lijevom; velika praznina koja je tako nastala
progutala je i navod Hostijeve knjige iz koje je ulomak uzet. Oš­
tećenje je toliko da je nemoguće uhvatiti smisao. Najprije se
kaže da scaevus u lat. znači i »koban« i »sretan«, zatim se kaže
da u grčkom odgovarajući pridjev znači »lijevi«, a onda je slije­
dio primjer upotrebe te riječi kod Hostija. Kod Plauta, a to će
reći u pučkom govoru, scaeva znači znamenje opaženo na nebu
s lijeve strane, sretno ili nesretno.

133
 Tito Livije

OD OSNUTKA GRADA

RIMSKI RATOVI PROTIV HISTRA

TITO LIVIJE (59. pr. n. e. - 17. n. e.) rodio se i umro u današnjoj

Padovi, tako reći u srcu zemlje istarskih susjeda Veneta, otpri­
like na pola puta od padskog ušća do Akvileje. Jamačno mu je
upravo ta prostorna blizina bila jedan od poticaja da, opisujući
događaje u Sjevernoj Italiji, razmjerno mnogo prostora posveti
osnutku Akvileje i istarskom ratu. Livijeve stranice o Histrima
svakako su najopsežniji, umjetnički najvredniji i povijesno naj­
dragocjeniji tekst o Istri sačuvan iz starine.
Te su stranice uklopljene u veliku Livijevu povijest Rima,
Ab Urbe condita - Od osnutka Grada, u 142 knjige. Prava predo­
džba o opsegu toga djela može se dobiti ako se ima na umu da
u današnjim izdanjima svaka Livijeva knjiga ima pedesetak ti­
skanih stranica male osmine, a sve knjige skupa imale bi više od
7000 takvih stranica. No, sačuvano je samo 35 knjiga: 1-10. u
potpunosti, 21-45. s većim ili manjim prazninama. Izgubljene di­
jelove donekle dopunjuju sačuvani sažeci ili periohe, poneki
ulomak pronađen u suhom pijesku Egipta ili kao navod u dru­
gih pisaca te zbirka znamenja koju je u IV st. n. e. izradio Julije
Opsekvent na temelju Livijeva teksta. Za povijest Histrà koban
je osobito gubitak 20. knjige s opisom prvoga poznatog rata
Rimljana protiv Histra 222. ili 221. pr. n. e.; prvih poglavlja 41.
knjige s uvodom u istarski rat 178. pr. n. e. (danas poznati tekst
počinje okrnjenom rečenicom koja je, vjerojatno, posljednja re­
čenica nekadanjeg 4. poglavlja); i, napokon, 59. knjige, s opisom
Tuditanova pohoda protiv Japoda i Histra 129. pr. n. e. Na sre­
ću, većina je mjesta o Histrima sačuvana, i ona sadrže zaista vri­
jedne povijesne podatke:

134
Liv. 10,2, 302. p r . n. e .: Histri zajedno s Ilirima i Libumi-
ma gospodare Jadranskim morem.
Liv. 21,16, 2 1 9. p r . n . e .: Histri se spominju među izaziva­
čima rimskog oružja, zajedno sa Sardima, Korzičanima i
Ilirima;
Liv. 39,55-6, 183. p r . n. e. : rimski konzul Marko Klaudije
vodi, s dopuštenjem Senata, svoje legije u Istru; potkraj
iste godine obustavlja pohod protiv Histrà i vraća se u
Rim radi izbora;
Liv. 40,18, 182. p r . n. e. : strah od istarskog brodovlja do­
pire sve do obala Brundizija i Tarenta u Kalabriji;
Liv. 40,26, 182. p r . n. e. : u Istri bjesni rat koji ugrožava
ionako težak položaj rimske vojske u Liguriji;
Liv. 41,1-14, 1 7 8 - 1 7 7 . p r . n. e.: Rimljani opet vode rat
protiv Histra, s promjenljivom srećom; rat završava pora­
zom Histra;
Liv. 43,1, 17 1. p r . n . e . : Histri još uvijek ugrožavaju Akvi­
leju, zajedno s Ilirima;
Liv. 43,5, 170. p r . n. e.: Histri, Kami i Japodi žale se Se­
natu protiv postupaka konzula Gaja Kasija.

Livije je svoje djelo zamislio kao spomenik veličini Rima,

njegovu kraljevskom narodu, prvom među narodima svijeta.
Dakako da je pitanje Histra u okviru te veličanstvene zamisli
bilo rubno, pa su gotovo svi spomenuti podaci samo usputne
napomene iznesene nekim drugim, za maticu pripovijedanja
važnijim, povodom. Izuzetak je samo opis istarskog rata
178-177. pr. n. e.; on je u dvanaest prvih poglavlja 4L knjige
glavni, a u nekoliko njih i jedini predmet pripovjedačke obrad­
be. Nekima se čak učinilo da njegova podrobnost nije ni u kak­
vu omjeru s nevelikim vojnim i svjetskopovijesnim značenjem
samoga događaja. Čini se, ipak, da taj rat pobudio Livijevu po­
zornost zbog drugih razloga; u prvom redu zbog svojih neočeki­
vanih zapleta i zbog potresnog dojma što ga je on isprva bio iza­
zvao u Rimu i u cijeloj Italiji, a zatim i zbog sukoba i rječitih ob­
računa što su se zbog toga zbili u Senatu. Osim toga, rat s Hist­
rima bio je, kao i rat protiv Hanibala, još jedan dokaz za čuvenu
tvrdnju da Rim, doduše, zna gubiti bitke, zbog pogrešaka ili mo­
ralne neizgrađenosti pokojega svog vojskovođe, ali da uvijek do­
biva ratove.

135
 Temeljna je pobuda Livijeva djela izrazito slaviteljska, ali
ono, s kraja na kraj, zrači nekom čestitošću, kao i Vergilijeva
Etieida, s kojom ga često uspoređuju. Ta čestitost ne dopušta
piscu da svjesno iskrivljuje činjenice. Ipak sama narav djela i
okolnosti njegova nastanka znatno utječu na povijesnu vrijed­
nost njegovih podataka. S time nije uvijek dovoljno računala za­
vičajna historiografija, koja je Livijevu tekstu pristupala s razu­
mljivim rodoljubnim žarom, nastojeći tekst razumjeti i objasni­
ti, a ne dovesti ga u pitanje. Ali, između toga teksta i povijesne
stvarnosti koja se iz njega želi očitati stoji ponajprije njegova
umjetnička oblikovanost. Livije nije pisao povijest u današnjem
smislu, utemeljenu na primarnim povijesnim svjedočanstvima,
nego književni ogled kojim je već oblikovanu pisanu predaju
htio približiti ukusu svoga doba. Njegovo je pak doba smatralo
daje pisanje povijesti zadaća govomištva - opus oratorium, kako
kaže glavni LivijeV uzor, Ciceron, u svom spisu o zakonima (leg.
1,5). Takva usmjerenost uključuje upotrebu određenih postupa­
ka i općih mjesta svojstvenih tom književnom rodu, odabiranje
sadržaja pogodnih za oratorsku obradbu, a izostavljanje onih
koji to nisu, zatim uporabu govorničkih ukrasa, umetanje govo­
ra, i si. Livije je, kao rođeni književnik i darovit govornik, s iz­
razitom sklonosti prema drami, bio, tako reći, predodređen da
zadovolji zahtjeve upravo takva književnog ukusa. U njegovu
djelu ima mnoštvo slikovitih izvještaja, rječitih govora, lijepih i
zaokruženih odlomaka, ali nema nikakvih podataka o trgovini,
novčanim prilikama, gospodarstvu ili zakonodavnim pitanjima.
Zato je Livijeva povijest izvrsno, na mahove potresno i napeto a
uvijek poučno i zanimljivo štivo, ali nije ni potpun ni u svakoj
pojedinosti pouzdan povijesni prikaz.
Druga okolnost koja nalaže oprez pri čitanju Livija kao po­
vijesnog izvora jesu dugo vrijeme i razni posrednici između nje­
ga i opisivanih događaja. Livije je bio umjetnik riječi po ukusu
svog doba, a ne istraživač koji povijesnu istinu crpe iz primar­
nih i događajima suvremenih izvora. A takvih je izvornih pisa­
nih svjedočanstava bilo i u njegovo doba, on je za njih znao, spo­
minje ih na više mjesta, ali ih nije išao gledati. U hramovima Sa­
tureia, Cerere, Junone Monete i drugdje čuvali su se, zajedno s
raznim dragocjenostima, službeni spisi, kao što su senatski za­
ključci, međunarodni ugovori, državni računi, konzulski fasti -

136
Položaj i kretanje rimskih legija i istarske vojske
u ratu 178/177. pr.n.e. (prema G. Veithu)
svakogodišnji popisi činovnika na čelu s konzulima, popisi tri-
jumfatora, itd. U arhivima su se, dalje, čuvali tzv. libri lintei, drev­
ni ljetopis rimskoga naroda zapisan na lanenoj tkanini, i sveće­
nički anali - sažeti zapisi o najvažnijim događajima godine, izla­
gani pred uredom velikog svećenika a potkraj II st. pr. n. e. iz­
dani u 80 knjiga. U uglednim su obiteljima pohvalni natpisi na
kipovima predaka i na nadgrobnim pločama podsjećali na dr­
žavne službe koje su obavljali pokojnici i na njihova djela; neki
pisci spominju i razne obiteljske bilješke na temelju kojih su sa­
stavljani pogrebni govori nad odrom uglednika. Poznato je da
su se takovim izravnim svjedočanstvima služili, na primjer, Po-
libije i Tacit, ali ne i Livije; on se nadovezao na već oblikovanu
književnu predaju mlađih analista, koji su bili tako nepouzdani
da im ponekad ni sàm Livije ne vjeruje. Obično se smatra da su
pouzdaniji oni dijelovi Livijeva teksta koji se oslanjaju na Poli-
bija, a manje pouzdana ona mjesta na kojima pisac slijedi ana-
liste. Ali, analiste je Livije umjetnički toliko natkrilio da se oni
poslije njega više nisu ni čitali ni prepisivali, pa su njihova djela
izgubljena. Od Polibijeva povijesnog djela prvih je pet knjiga,
doduše, sačuvano potpuno, ali od ostalih 35 danas postoje samo
izvaci. Stoga se, kad je riječ o pojedinostima, može samo naga­
đati kojim se piscem Livije poslužio. Zanimljivo je, na primjer,
da on u opisu prve godine rata protiv Histrà, 178-177. pr. n. e.,
navodi mnoštvo podataka o položaju tabora, jačini i rasporedu
pojedinih dijelova vojske, razmještaju straža i načinu opskrbe,
iako sam nije imao nikakva vojničkog iskustva. Taj opis, možda,
počiva na Polibiju ili kojem drugom piscu Polibijeva kova. U
opisu druge ratne godine pretežu, naprotiv, razračuni među za­
povjednicima na bojištu, njihova borba za daljnje vođenje rata
i raspre u Senatu; o presudnoj pak bitki, u proljeće 177. pr. n.
e., u kojoj je, prema Liviju, poginulo čak 4000 Histrà, ne spomi­
nje se ni mjesto ni druge okolnosti, što, opet, podsjeća na povr­
šno pisanje mlađih analista.
Prvi predliterarni prikazi toga rata nastajali su još za zbivanja na
bojištu i unutrašnjopolitičkih razračuna što su ih ona izazivala.
Potjecali su od samih zapovjednika i ljudi iz njihove okoline,
koji su, namećući svoje verzije, nastojali obraniti i istaći vlastitu
ulogu u događajima, a političkim suparnicima nanijeti štetu. Ti
su izvještaji dospijevali ne samo pred Senat i narodnu skupštinu

138
nego i u konzulske obitelji, gdje su čuvani, razrađivani i uklju­
čivani u obiteljsku predaju. Odatle su mogli dospjeti u djela
mlađih analista a preko njih i u Livijev tekst. Poznato je da se
mlađi analisti nisu žacali ni krivotvorenja povijesnih podataka,
kad je to išlo u prilog pojedinim uglednim rimskim rodovima.
Senat je, sa svoje strane, na temelju glasina, usmenih i pismenih
izvještaja koji su mu pristizali, izglasao čitav niz odluka i odaslao
mnoga pisma u vezi s istarskim ratom. Pismena pak svjedočan­
stva o radu Senata pohranjivala su se među državne spise, te se,
kao i oni, spominju kod raznih povjesničara i drugih starih pi­
saca.
Kod Livija su, dakako, sve te vrste izvorne građe ostavile samo
poneki vrlo posredan trag. Potanje bi proučavanje ipak moglo
razlučiti u njegovu tekstu obje konzulske verzije o istarskom
ratu, Manlijevu i Klaudijevu; pokazalo bi kako su se one postup­
no zaokruživale u cjelovite i suparničke izvještaje, dok je Senat,
ne potrudivši se da sam utvrdi pravo stanje stvari, na temelju
tuđih podataka samo odlučivao što mu se u danom trenutku či­
nilo najpotrebnijim. Da bi se vidjelo kako Livijev tekst pruža do­
voljno oslonaca za jednu takovu raščlanu, ovdje se na kraju na­
vode ona mjesta u 41. knjizi na kojima se pisana svjedočanstva
izrijekom spominju ili lako naslućuju:

41,1-4 o p i s p o č e t k a r a t a d o v r a ć a n j a i z g u b l j e ­
n o g t a b o r a ; očito se temelji na izvještaju samoga
konzula Manlija koji svoj početni neuspjeh nastoji prika­
zati kao slučaj i zabunu; istaknuta je njegova hladnokrv-
nost i poduzetnost koja popravlja nastalu štetu, govori se
0 junaštvu pojedinih vojnika da bi se popravio loš dojam,
naglašavaju se neznatni vlastiti i znatni neprijateljski
gubici.
41,5 g l a s i n e o p o r a z u š t o s u i h u A k v i l e j u d o ­
n i j e l a b r a ć a N o v e l i a o d a t l e s u se p r o ­
š i r i l e s ve d o R i m a ; Senat o njima raspravlja, do­
nosi više odluka o prekorednom novačenju i premješta­
nju vojske, pretori izdaju odgovarajuće proglase, otprema
se nalog Manlijevu konzulskom drugu Marku Juniju Bra­
tu da prijeđe iz Ligurije u Galiju, da prikupi ondje vojsku
1 krene u Istru.

139
41.5 u m i r u j u ć e J u n i j e v o p i s m o iz A k v i l e j e ;
ono se, jamačno, slagalo s Manlijevom verzijom, jer malo
niže novi konzul Klaudije Pulher prigovara Juniju da se
pridružio sramoti svoga konzulskoga druga.
41.6 s e n a t s k a o d l u k a k o j o m s e j e d a n o d k o n ­
z u l a p o z i v a u R i m r a d i i z b o r a ; donesena je
postoje raspravljen spomenuti umirujući Junijev izvještaj.
41.7 i s t r a g a p r e d S e n a t o m i n a r o d n o m s k u p ­
š t i n o m ; u njoj je do punog izražaja došla verzija Man-
lijevih protivnika.
41.8 u s m e n i i z v j e š t a j M a n l i j e v a n a m j e s n i k a
L u c i j a M i n u c i j a T e r m a p r e d S e n a t o m ; is­
ticao je težinu rata s Histrima, kako bi Senat pristao da
konzulima Manliju i Juniju produži konzulske ovlasti za
još godinu dana.
41.9 s e n a t s k a o d l u k a o u p u ć i v a n j u u I s t r u
d v i j u l e g i j a t e 12. 0 0 0 p j e š a k a i 600 k o ­
n j a n i k a iz s a v e z n i č k i h g r a d o v a ; donesena
je, vjerojatno, pod dojmom rasprave o spomenutom Mi-
nucijevu izvještaju.
41.10 d o p i s p r o k o n z u l a M a n l i j a i J u n i j a o
u spje šnoj bitki s Hi s tr i ma u proljeće
177. p r . n. e.; vjerojatno su u njemu pretjeravali
kako bi pred Senatom stvorili dojam da je rat zapravo za­
vršen i da nije potrebno da zapovjedništvo predaju no­
vom konzulu, Klaudiju Pulhru.
41.10 s v a đ a u r i m s k o m t a b o r u ; opis se, očito, temelji
na prikazu Klaudijevih neprijatelja Manlija i Junija, od­
nosno njihovih pristaša, jer se jako ističe nedolično pona­
šanje novoga konzula.
41.11 o p i s p a d a N e z a k c i j a ; govori se o porazu Histrà,
o plijenu i o zarobljenicima, pa je vjerojatno posrijedi
službeni Klaudijev izvještaj kojim je htio pripremiti Senat
na svoj kasniji zahtjev da mu se odobri trijumf. Trijumf se
odobravao ako je pobjeda bila nad vanjskim neprijate­
ljem, ako je bila prava - victoria iusta i ako je ubijen odre­
đen broj neprijatelja.

140
41.12 s e n a t s k a o d l u k a o p r e b a c i v a n j u v o j s k e
iz I s t r e u L i g u r i j u ; donesena je pošto je Senat
primio na znanje Klaudijev izvještaj iz prethodne glave o
uspješnom pokoravanju Istre.
41.12 s e n a t s k a o d l u k a o d v o d n e v n i m o b r e d i ­
ma z a h v a l n o s t i b o g o v i m a u p o v o d u p o ­
b j e d e n a d H i s t r i m a ; donesena je na temelju pis­
ma konzula Klaudija o događajima u Istri, a to je pismo
sadržavalo izvještaj na kojem se temelji opis pada Nezak-
cija u prethodnom poglavlju.
41.13 s e n a t s k a o d l u k a k o j o m se k o n z u l u o d o ­
b r a v a t r i j u m f ; svakako joj je prethodila rasprava o
opravdanosti zahtjeva, odnosno o porazu Histrà.
41.13 o p i s p o b j e d n i č k o g s l a v l j a ; temeljni podaci
uzeti su iz izvora koji se kod Livija ne navodi, ali postoji
i danas: to je službeni zapisnik o trijumfu - acta triumpho­
rum - u kojem stoji da je Klaudije proslavio trijumf de
Histre(is) et Liguribus, usp. Acta tr. CIL I2 p. 48 et 341. Po­
daci o novčanim nagradama i o neraspoloženju među sa­
vezničkim vojnicima uzeti su iz drugog izvora.
41.14 s e n a t s k a o d l u k a o v r a ć a n j u s a v e z n i č k e
v o j s k e u I s t r u donesena je, vjerojatno, nakon ra­
sprave u kojoj je ocijenjeno da je Istra još pogibeljno pod­
ručje.

10,2. Eodem anno classis Graecorum Cleonymo duce Lacedae­

monio ad Italiae litora adpulsa Thurias urbem in Sallentinis ce­
pit. Adversus hunc hostem consul Aemilius missus proelio uno
fugatum compulit in naves. Thuriae redditae veteri cultori, Sal-
lentinoque agro pax parta. Iunium Bubulcum dictatorem mis­
sum in Sali3ntinos in quibusdam annalibus invenio et Cleony-
mum, priusquam confligendum esset cum Romanis, Italia ex­
cessisse.

141
 Circumvectus inde Brundisii promunturium medioque sinu
Hadriatico ventis latus, cum laeva importuosa Italiae litora,
dextra Illyrii Libumique et Histri, gentes ferae et magna ex
parte latrociniis maritimis infames, terrerent, penitus ad litora
Venetorum pervenit.

Periocha libri XX. .... Bellum Illyriis propter unum ex legatis,

qui ad eos missi erant, occisum indictum est, subactique in de­
ditionem venerunt.

M Claudius Marcellus cos. occiso Gallorum Insubrium duce,

Ver tornaro, opima spolia rettulit. Histri subacti sunt. Iterum
Illyrii cum rebellassent, domiti in deditionem venerunt.

21,16. Sub idem fere tempus et legati qui redierant ab Cartha­

gine Romam rettulerunt omnia hostilia esse et Sagunti exci­
dium nuntiatum est; tantusque simul maeror patres misericor­
diaque sociorum peremptorum indigne et pudor non lati auxi­
lii et ira in Carthaginienses metusque de summa rerum cepit,
velut si iam ad portas hostis esset, ut tot uno tempore motibus
animi turbati trepidarent magis quam consulerent: nam neque
hostem acriorem bellicosioremque secum congressum, nec rem
Romanam tam desidem unquam fuisse atque imbellem. Sardos
Corsosque et Histros atque Illyrios lacessisse magis quam exer­
cuisse Romana arma et cum Gallis tumultuatum verius quam
belligeratum: Poenum hostem veteranum, trium et viginti an­
norum militia durissima inter Hispanas gentes semper victo­
rem, duci acerrimo adsuetum, recentem ab excidio opulentis­
simae urbis, Hiberum transire, trahere secum tot excitos Hispa­
norum populos, conciturum avidas semper armorum Gallicas
gentes: cum orbe terrarum bellum gerendum in Italia ac pro
moenibus Romanis esse.

142
39,55. M. Claudius consul Gallis ex provincia exactis Histri­
cum bellum moliri coepit litteris ad senatum missis, ut sibi in
Histriam traducere legiones liceret. Id senatui non placuit. Il­
lud agitabant uti colonia Aquileia deduceretur, nec satis con­
stabat utrum Latinan an civium Romanorum deduci placeret.
Postremo Latinam potius coloniam deducendam patres cen-
suerunt. Triumviri creati sunt P. Scipio Nasica C. Flaminius L.
Manlius Acidinus.

39,56. Eodem anno A. Terentius proconsul haud procul flu­

mine Ilibero, in agro Ausetano, et proelia secunda cum Celti­
beris fecit, et oppida, quae ibi communierant, aliquot expug­
navit.

Ex Histria revocatus M. Marcellus exercitu dimisso Romam co­

mitiorum causa rediit. Creavit consules Cn. Baebium Tamphi­
lum et L. Aemilium Paulum.

40,18. Comitia consulibus rogandis fuere: creati P. Cornelius

Lentulus M. Baebius Tamphilus. Praetores inde facti duo Q.
Fabii, Maximus et Buteo, Ti. Claudius Nero Q. Petilius Spuri-
nus M. Pinarius Rusca L. Duronius.

His inito magistratu provinciae ita sorte evenerunt: Ligures

consulibus, praetoribus Q. Petilio urbana, Q. Fabio Maximo
peregrina, Q. Fabio Buteoni Gallia, Ti. Claudio Neroni Sicilia,
M. Pinario Sardinia, L. Duronio Apulia; et Histri adiecti, quod
Tarentini Brundisiniqu. nuntiabant maritimos agros infestos
transmarinarum navium latrociniis esse. Eadem Massilienses de
Ligurum navibus querebantur.

143
 40,26. Romae magnam trepidationem litterae Baebii fecerunt,
eo maiorem quod paucos post dies Marcellus, tradito exercitu
Fabio Romam cum venisset, spem ademit eum qui in Gallia
esset exercitum in Ligures posse traduci, quia bellum cum His­
tris esset prohibentibus coloniam Aquileiam deduci : eo profec­
tum Fabium, neque inde regredi bello inchoato posse.

40,34. Aquileia colonia Latina eodem anno in agrum Gallo­

rum est deducta. Tria milia peditum quinquagena iugera, cen­
turiones centena, centena quadragena equites acceperunt.
Tresviri deduxerunt P. Cornelius Scipio Nasica C. Flaminius L .
Manlius Acidinus.

41,1.... a patre in pace habitam armasse eoque iuventuti prae­

dae pergratus esse dicebatur. Consilium de Histrico bello cum
haberet consul, alii gerendum extemplo, antequam contrahere
copias hostes possent, alii consulendum prius senatum cense­
bant. Vicit sententia quae diem non proferebat. Profectus ab
Aquileia consul castra ad lacum Timavi posuit; imminet mari is
lacus. Eodem decem navibus C. Furius duumvir navalis venit.
Adversus Illyriorum classem creati duumviri navales erant, qui
tuendae viginti navibus maris superi orae Anconam velut car­
dinem haberent; inde L. Cornelius dextra litora usque ad Ta­
rentum, C. Furius laeva usque ad Aquileiam tueretur. Eae na­
ves ad proximum portum in Histriae fines cum onerariis et
magno commeatu missae, secutusque cum legionibus consul
quinque ferme milia a mari posuit castra. In portu emporium
brevi perfrequens factum omniaque hinc in castra supporta­
bantur. Et, quo id tutius fieret, stationes ab omnibus castrorum
partibus circumdatae sunt: in Histriam versum praesidium sta­
tivum, repentina cohors Placentina opposita: inter mare et
castra et ut idem aquatoribus ad fluvium esset praesidium, M.
Aebutius tribunus militum secundae legionis duos manipulos
militum ducere iussus est; T. et C. Aelii tribuni militum legio­
nem tertiam, quae pabulatores et lignatores tueretur, via quae

144
 Aquileiam fert duxerant. Ab eadem regione mille ferme pas­
suum castra erant Gallorum: Catmelus regulus praeerat tri­
bus haud amplius milibus armatorum.

41,2. Histri, ut primum ad lacum Timavi castra Romana sunt

mota, ipsi post collem occulto loco consederunt, et inde obli­
quis itineribus agmen sequebantur, in omnem occasionem in­
tenti; nec quicquam eos quae terra marique agerentur fallebat.

Postquam stationes invalidas esse pro castris, forum turba iner­

mi frequens inter castra et mare mercantium sine ullo terrestri
aut maritimo munimento viderunt, duo simul praesidia, Pla­
centinae cohortis et manipulorum secundae legionis, aggre­
diuntur. Nebula matutina texerat inceptum; qua dilabente ad
primum teporem solis, perlucens iam aliquid, incerta tamen ut
solet lux speciem omnium multiplicem intuenti reddens, tum
quoque frustrata Romanos, multo maiorem iis quam erat
hostium aciem ostendit. Qua territi utriusque stationis milites
ingenti tumultu cum in castra confugissent, haud paulo ibi plus
quam quod secum ipsi attulerant, terroris fecerunt. Nam neque
dicere quid fugissent nec percunctantibus reddere responsum
poterant; et clamor in portis, ut ubi nulla esset statio quae
sustineret impetum, audiebatur; et concursatio in obscuro
incidentium aliorum in alios incertum fecerat an hostis intra
vallum esset. Una vox audiebati ad mare vocantium; id forte
temere ab uno exclamatum totis passim personabat castris.
Itaque primo, velut iussi id facere, pauci, armati alii, maior
pars inermes, ad mare decurrunt, dein plures, postremo prope
omnes, et ipse consul, cum frustra revocare fugientes conatus
nec imperio nec auctoritate nec precibus ad extremum valuis­
set. Unus remansit M. Licinius Strabo, tribunus militum tertiae
legionis, cum tribus signis ab legione sua relictus. Hunc in
vacua castra impetu facto Histri, cum alius armatus iis nemo
obviam isset, in praetorio instruentem atque adhortantem suos
oppresserunt. Proelium atrocius quam pro paucitate resisten-

10 Antička svjedočanstva o Istri 145

 tium fuit, nec ante finitum est quam tribunus militum quique
circa eum constiterant interfecti sunt. Praetorio deiecto direp-
tisque, quae ibi fuerunt, ad quaestorium, forum quintanam­
que hostes pervenerunt. Ibi cum omnium rerum paratam expo-
sitamque copiam et stratos lectos in quaestorio invenissent, re­
gulus accubans epulari coepit. Mox idem ceteri omnes, armo­
rum hostiumque obliti, faciunt; et ut quibus insuetus liberalior
victus esset avidius vino ciboque corpora onerant.

41,3. Nequaquam eadem est tum rei forma apud Romanos;

terra mari trepidatur; nautici tabernacula detendunt commea­
tumque in litore expositum in naves rapiunt; milites in scaphas
et mare territi ruunt; nautae metu ne compleantur navigia, alii
turbae obsistunt, alii ab Utore naves in altum expellunt. Inde
certamen, mox etiam pugna cum vulneribus et caede in vicem
militum nautarumque oritur, donec iussu consuUs procul a
terra classis submota est. Secernere inde inermes ab armatis
coepit. Vix mille ducenti ex tanta multitudine qui arma
haberent, perpauci equites, qui equos secum eduxissent,
inventi sunt; cetera deformis turba velut lixarum calonumque,
praeda vere futura, si belli hostes meminissent. Tunc demum
nuntius missus ad tertiam legionem revocandam et Gallorum
praesidium; et simul ex omnibus locis ad castra recipienda
demendamque ignominiam rediri coeptum est. Tribuni mili­
tum tertiae legionis pabulum lignaque proicere iubent, cen­
turionibus imperant ut graviores aetate milites binos in ea
rumenta ex quibus onera deiecta erant imponant; equites
ut singulos e iuvenibus pedites secum in equos tollant: egre­
giam gloriam legionis fore si castra metu secundanorum amissa
sua virtute recipiant. Et recipi facile esse si in praeda occupati
barbari subito opprimantur; sicut ceperint, posse capi. Summa
militum alacritate adhortatio audita est. Ferunt citati signa,
nec signiferos armati morantur. Priores tamen consul copiae­
que quae a mari reducebantur ad vallum accesserunt. L. Atius
tribunus primus secundae legionis, non hortabatur modo mili-

146
tes sed docebat etiam, si victores Histri, quibus armis cepis­
sent castra, iisdem capta retinere in animo haberent, primum
exutum castris hostem ad mare persecuturos fuisse, deinde
stationes certe pro vallo habituros: vino somnoque veri simi­
le esse mersos iacere.

41,4. Sub haec A. Baeculonium, signiferum suum, notae forti­

tudinis virum, inferre signum iussit. Die, si se sequerentur quo
celerius fieret facturum dixit; conisusque cum trans vallum sig­
num traiecisset, primus omnium portam intravit. Et parte alia
T. et C. Aelii, tribuni militum tertiae legionis, cum equitatu
adveniunt. Confestim et quos binos oneraria in iumenta impo­
suerant secuti, et consul cum toto agmine. At Histrorum pauci
qui modice vino usi erant, memores fuerant fugae, aliis somno
mors continuata est; integraque sua omnia Romani, praeter­
quam quod vini cibique absumptum erat, receperunt. Aegri
quoque milites, qui in castris relicti fuerant, postquam intra
vallum suos senserunt, armis arreptis caedem ingentem fece­
runt. Ante omnes insignis opera fuit C. Popili equitis; Sabello
cognomen erat. Is pede saucio relictus longe plurimos hostium
occidit. Ad octo milia Histrorum sunt caesa, captus nemo,
quia ira et indignatio immemores praedae fecit. Rex tamen
Histrorum temulentus ex convivio, raptim a suis in equum im­
positus, fugit. Ex victoribus ducenti triginta septem milites pe­
rierunt, plures in matutina fuga quam in recipiendis castris

41,5. Forte ita evenit ut Cn. et L. Gavillii Novelli, Aquileien-

ses, cum commeatu venientes, ignari prope in capta castra ab
Histris inciderent. Ii cum Aquileiam relictis impedimentis re­
fugissent, omnia terrore ac tumultu non Aquileiae modo, sed.
Romae quoque post paucos dies impleverunt; quo non capta
tantum castra ab hostibus nec fuga, quae vera erant, sed per­
ditas res deletumque exercitum omnem allatum est. Itaque,
quod in tumultu fieri solet, dilectus extra ordinem non in urbe

147
 tantum, sed tota Italia indicti. Duae legiones civium Romano­
rum conscriptae, et decem milia peditum cum equitibus quin­
gentis sociis nominis Latini imperata. M. Iunius consul transire
in Galliam et ab civitatibus provinciae eius quantum quaeque
posset militum exigere iussus. Simul decretum ut Ti. Claudius
praetor militibus legionis quartae et socium Latini nominis
quinque milibus, equitibus ducentis quinquaginta, Pisas ut con­
venirent ediceret, eamque provinciam dum consul inde abesset
tutaretur; M. Titinius praetor legionem primam, parem nume­
rum sociorum peditum equitumque, Ariminum convenire iube-
ret. Nero paludatus Pisas in provinciam est profectus; Titinus
C. Cassio tribuno militum Ariminum qui praeesset legioni
misso dilectum Romae habuit. M. Iunius consul ex Liguribus
in provinciam Galliam transgressus, auxiliis protinus per
civitates Galliae militibusque coloniis imperatis, Aquileiam
pervenit. Ibi certior factus exercitum incolumem esse, scriptis
litteris Romam, ne tumultuarentur, ipse remissis auxiliis quae
Gallis imperaverat, ad collegam est profectus. Romae magna ex
necopinato laetitia fuit: dilectus omissus est, exauctorati, qui
sacramento dixerant, et exercitus qui Arimini pestilentia
adfectus erat domum dimissus. Histri magnis copiis cum castra
haud procul consulis castris haberent, postquam alterum
consulem cum exercitu novo advenisse audierunt, passim in
civitates dilapsi sunt. Consules Aquileiam in hiberna legiones
reduxerunt.

41.6. Sedato tandem Histrico tumultu senatus consultum fac­

tum est ut consules inter se compararent uter eorum ad
comitia habenda Romam rediret.

41.7. Per eosdem forte dies M. Iunius consul ex Histria comi­

tiorum causa Romam venit. Eum cum in senatu fatigassent in­
terrogationibus tribuni plebis Papirius et Licinius de iis quae in
Histria essent acta in contionem quoque produxerunt. Ad quae
cum consul se dies non plus undecim in ea provincia fuisse re-

148
sponderet, quae se absente acta essent, se quoque, ut illos, fa­
ma comperta habere, exsequebantur deinde quaerentes, quid
ita non potius A. Manlius Romam venisset, ut rationem red­
deret populo Romano, cur ex Gallia provincia quam sortitus
esset in Histriam transisset? Quando id bellum senatus decre­
visset, quando id bellum populus Romanus iussisset? At hercu-
le privato quidem consilio bellum susceptum esse, sed gestum
prudenter fortiterque. Immo, utrum susceptum sit nequius an
inconsultius gestum dici non posse. Stationes duas necopinan­
tes ab Histris oppressas, castra Romana capta, quod peditum,
quod equitu, in castris fuerit caesum; ceteros inermes fusos­
que, ante omnes consulem ipsum, ad mare ac naves fugisse.
Privatum rationem redditurum earum rerum esse quoniam
consul noluisset.

41,8. Comitia deinde habita. Consules creati C. Claudius Pul­

cher Ti. Sempronius Gracchus. Et postero die praetores facti...

Idibus Martiis, quo die Sempronius Claudiusque consulatum

inierunt, mentio tantum de provinciis Sardinia Histriaque et
utriusque hostibus fuit qui in his provinciis bellum concivis­
sent. Postero die legati Sardorum, qui ad novos magistratus
dilati erant, et L. Minucius Thermus, qui legatus Manli consulis
in Histria fuerat, in senatum venit. Ab his edoctus est senatus
quantum belli eae provinciae haberent.

Moverunt senatum et legationes socium nominis Latini.

41,9. Provinciae deinde, quae in bello erant, Sardinia atque

Histria consulibus decretae. In Sardiniam duae legiones scribi
iussae, quina milia in singulas et duceni pedites, treceni equi­
tes, et duodecim milia peditum sociorum ac Latini nominis et
sescenti equites et decem quinqueremes naves, si deducere ex
navalibus vellet. Tantumdem peditum equitumque in Histriam,

149
 quantum in Sardiniam, decretum. Et legionem unam cum
equitibus trecentis, et quinque milia peditum sociorum et du­
centos quinquaginta mittere equites in Hispaniam consules ad
M. Titinium iussi. Priusquam consules provincias sortirentur,
prodigia nuntiata sunt: lapidem in agro Crustumino in lucum
Martis de caelo cecidisse; puerum trunci corporis in agro Ro­
mano natum et quadrupedem anguem visum; et Capuae multa
in foro aedificia de caelo tacta; et Puteolis duas naves fulminis
ictu concrematas esse. Inter haec quae nuntiabantur, lupus
etiam Romae interdiu agitatus, cum Collina porta intrasset, per
Esquilinam magno consectantium tumulu evasit. Eorum pro­
digiorum causa consules maiores hostias immolarunt, et diem
unum circa omnia pulvinaria supplicatio fuit. Sacrificiis rite
perfectis provincias sortiti sunt; Claudio Histria, Sempronio
Sardinia obvenit.

41,10. Dum haec Romae geruntur, M. Iunius et A. Manlius,

qui priore anno consules fuerant, cum Aquileiae hibemassent,
principio veris in finis Histrorum exercitum introduxerunt; ubi
cum effuse popularentur, dolor magis et indignatio diripi res
suas cernentes Histros, quam certa spes, satis sibi virium adver­
sus duos exercitus esse, excivit. Concursu ex omnibus populis
iuventutis facto repentinus et tumultuarius exercitus acrius pri­
mo impetu quam perseverantius pugnavit. Ad quattuor milia
eorum in acie caesa; ceteri omisso bello in civitates passim dif­
fugerunt. Inde legatos primum ad pacem petendam in castra
Romana, deinde obsides imperatos miserunt. Haec cum Romae
cognita litteris proconsulum essent, C. Claudius consul veritus
ne forte eae res provinciam et exercitum sibi adimerent, non
votis nuncupatis, non paludatis lictoribus, uno omnium certio­
re facto collega, nocte profectus, praeceps in provinciam abiit;
ubi inconsultius quam venerat se gessit. Nam cum contione
advocata fugam e castris A. Manlio adversis auribus militum,
quippe qui primi ipsi fugissent, obiectasset et ingessisset probra

150
M. Iunio, quod se dedecoris socium collegae fecisset, ad extre­
mum utrumque decedere provincia iussit. Ad quod cum illi
tum consulis imperio dicto audientes futuros esse dicerent,
cum is more maiorum, secundum vota in Capitolio nuncupata,
lictoribus paludatis profectus ab urbe esset, furens ira voca­
tum, qui pro quaestore Manli erat, catenas poposcit, vinctos se
lunium Manliumque minitans Romam missurum. Ab eo quo­
que spretum consulis imperium est; et circumfusus exercitus,
favens imperatorum causae et consuli infestus, animos ad non
parendum addebat. Postremo fatigatus consul et contumeliis
singulorum et multitudinis-nam insuper inridebant—ludibriis,
nave eadem qua venerat Aquileiam redit. Inde collegae scripsit
ut militum novorum ei parti quae scripta in Histriam provin­
ciam esset ediceret Aquileiam ut conveniret, ne quid se Romae
teneret quo minus votis nuncupatis paludatus ab urbe exiret.
Haec a collega obsequenter facta, brevisque dies ad convenien­
dum edicta est. Claudius prope consecutus est litteras suas.
Contione adveniens de Manlio et Iunio habita, non ultra tridu­
um moratus Romae, paludatis lictoribus votisque in Capitolio
nuncupatis, in provinciam aeque ac prius praecipiti celeritate
abit.

41,11. Paucis ante diebus Iunius Manliusque oppidum Nesat-

tium, quo se principes Histrorum et regulus ipse Aepulo re­
ceperat, summa vi oppugnare cooperant. Eo Claudius duabus
legionibus novis adductis, vetere exercitu cum suis ducibus di­
misso, ipse oppidum circumsedit et vineis oppugnare intendit,
amnemque praeterfluentem moenia, qui et impedimento op­
pugnantibus erat et aquationem Histris praebebat, multorum
dierum opere exceptum novo alveo avertit. Ea res barbaros mi­
raculo terruit abscisae aquae: et ne tum quidem memores pa­
cis, in caedem coniugum ac liberorum versi, etiam ut specta­
culo hostibus tam foedum facinus esset, palam in muris truci­
datos praecipitabant. Inter simul complorationem feminarum
puerorumque, simul nefandam caedem, milites transgressi mu-

151
 rum oppidum intrarunt. Cuius capti tumultum ubi ex pavido
clamore fugientium accepit rex, traiecit ferro pectus, ne vivus
caperetur; ceteri capti aut occisi. Duo deinde oppida, Mutila et
Faveria, vi capta et deleta. Praeda, ut in gente inopi, spe maior
fuit, et omnis militibus concessa est. Quinque milia capitum
sescenta triginta duo sub corona venierunt. Auctores belli
virgis caesi et securi percussi. Histria tota trium oppidorum
excidio et morte regis pacata est; omnesque undique populi
obsidibus datis in dicionem venerunt.

Sub Histrici finem belli apud Ligures concilia de bello haberi

coepta.

41,12. Ti. Claudius proconsul, qui praetor priore anno fuerat,

cum praesidio legionis unius Pisis praeerat. Cuius litteris sena­
tus certior factus, eas ipsas litteras ad C. Claudium—nam alter
consul iam in Sardiniam traiecerat-deferendas censet et adicit
decretum, quoniam Histria provincia confecta esset si ei videre­
tur exercitum traduceret in Ligures. Simul ex litteris consulis,
quas de rebus in Histria gestis scripserat, in biduum supplicatio
decreta. Et ab altero consule Ti. Sempronio in Sardinia pros­
pere res gesta. Exercitum in agrum Sardorum Diensium indu­
xit. Balarorum magna auxilia Diensibus venerant; cum utraque
gente signis collatis conflixit. Fusi fugatique hostes castrisque
exuti, duodecim milia armatorum caesa. Postero die arma lecta
conici in acervum iussit consul sacrumque id Vulcano crema­
vit. Victorem exercitum in hiberna sociarum urbium reduxit.
Et C. Claudius litteris Ti. Claudi et senatus consulto accepto
ex Histria legiones in Ligures transduxit. Ad Scultennam fiu-
men in campos progressi castra habebant hostes, ibi cum iis
acie dimicatum. Quindecim mDia caesa, plus septingenti aut
in proelio aut in castris-nam ea quoque expugnata sunt-capti,
et signa militaria unum et quinquaginta capta. Ligures, reli­
quiae caedis, in montes refugerunt, passimque populanti cam­
pestres agros consuli nulla usquam apparuerunt arma. Claudius

152
duarum gentium uno anno victor, duabus, quod raro alius, in
consulatu pacatis provinciis Romam revertit.

41.13. C. Claudius consul ad urbem venit; cui, cum in senatu

de rebus in Histria Liguribusque prospere gestis disseruisset,
postulanti triumphus est decretus. Triumphavit in magistratu
de duabus simul gentibus. Tulit in eo triumpho denarium
trecenta septem milia et victoriatum octoginta quinque milia
septingentos duos. Militibus in singulos quini deni denarii dati,
duplex centurioni, triplex equiti. Sociis dimidio minus quam
civibus datum. Itaque taciti ut iratos esse sentires, secuti sunt
currum.

41.14. Cum is triumphus de Liguribus agebatur, Ligures post­

quam senserunt non consularem tantum exercitum Romam
abductum, sed legionem ab Ti. Claudio Pisis dimissam, soluti
metu, clam exercitu indicto, per transversos limites superatis
montibus in campos digressi, agrum Mutinensem populati, re­
pentino impetu coloniam ipsam ceperunt....

C. Claudio consuli prorogatum in annum imperium et Galba

provincia; et ne Histri idem, quod et Ligures, facerent, socios
nominis Latini in Histriam mitteret, quos triumphi causa de
provincia deduxisset.

43,1. Alter consul C. Cassius nec in Gahia, quam sortitus erat,

memorabile quicquam gessit et per blyricum ducere legiones in
Macedoniam vano incepto est conatus. Ingressum hoc iter con­
sulem senatus ex Aquileiensium legatis cognovit, qui querentes
coloniam suam novam et infirmam necdum satis munitam in­
ter infestas nationes Histrorum et Dlyriorum esse, cum pete­
rent ut senatus curae haberet quomodo ea colonia muniretur,
interrogati, vebentne eam rem C. Cassio consuli mandari, res­
ponderunt Cassium Aquileiam indicto exercitu profectum per
blyricum in Macedoniam esse. Ea res primo incredibilis visa, et

153
 pro se quisque credere Camis forsitan aut Histris bellum illa­
tum. Tum Aquileienses: nihil se ultra scire nec audere adfirma-
re, quam triginta dierum frumentum militi datum et duces qui
ex Italia itinera in Macedoniam nossent conquisitos abductos-
que. Enimvero senatus indignari tantum consulem ausum, ut
suam provinciam relinqueret, in alienam transiret, exercitum
novo periculoso itinere inter exteras gentes duceret, viam tot
nationibus in Italiam aperiret. Decernunt frequentes ut C. Sul­
picius praetor tris ex senatu nominet legatos, qui eo die profi­
ciscantur ex urbe et, quantum adcelerare possint, Cassium con­
sulem, ubicumque sit, persequantur; nuntient ne bellum cum
ulla gente moveat, nisi cum qua senatus gerendum censuerit.
Legati hi profecti M. Cornelius Cethegus, M. Fulvius, P. Mar­
cius Rex. Metus de consule atque exercitu distulit eo tempore
muniendae Aquileiae curam.

43,5. Eodem tempore de C. Cassio, qui consul priore anno fue­

rat, tum tribunus militum in Macedonia cum A. Hostilio erat,
querellae ad senatum delatae sunt, et legati regis Gallorum Cin-
cibili venerunt. Frater eius verba in senatu fecit questus Alpi­
norum populorum agros, sociorum suorum, depopulatum C.
Cassium esse et inde multa milia hominum in servitutem abri­
puisse. Sub idem tempus Carnorum Histrorumque et Iapydum
legati venerunt: duces sibi ab consule Cassio primum impera­
tos, qui in Macedoniam ducenti exercitum iter monstrarent;
pacatum ab se tamquam ad aliud bellum gerendum abisse. Inde
ex medio regressum itinere hostiliter peragrasse fines suos; cae­
des passim rapinasque et incendia facta; nec se ad id locorum
scire, propter quam causam consuli pro hostibus fuerint. Et re­
gulo Gallorum absenti et his populis responsum est senatum ea
quae facta querantur, neque scisse futura, neque, si sint facta,
probare. Sed indicta causa damnari absentem consularem vi­
rum iniurium esse, cum is rei publicae causa absit; ubi ex Mace­
donia redisset C. Cassius, tum, si coram eum arguere vellent,

154
 cognita re senatum daturum operam uti satisfiat. Nec respon­
deri tantum iis gentibus, sed legatos mitti, duos ad regulum
trans Alpis, tres circa eos populos placuit, qui indicarent, quae
patrum sententia esset.

Napomena
Izvorni latinski tekst uzet je iz izdanja The Loeb Classical Library.
LIVY. With an English Translation. Translated by Alfred C.
Schlesinger. Cambridge Mass. - London 1951.

Prijevod

Histri - divlje pleme 302. pr. n. e.

Liv. 10,2. Iste godine grčko brodovlje, pod zapovjedni­
štvom Lakedemonjanina Kleonima, doplovi na obalu Ita­
lije i zauzme grad Turije u salentinskom kraju.

eodem anno: bilo je to 303-302. pr. n. e., kad su u Rimu bili kon­
zuli Marko Livije Denter i Marko Emilije; to je prvi i najstariji
spomen Histrà u Livijevu djelu.
Cleonymo duce Lacedaemonio: sin spartanskoga kralja Kleo­
nima II iz loze Agijadà; ostavši bez nasljedstva, krenuo je u Juž­
nu Italiju da Tarentincima pomogne protiv Lukanaca i Rimlja­
na; kao kondotijer imao je dosta sreće, ali se, naposljetku, ipak
morao vratiti kući zbog neuspjeha.
Thurias urbem: Turije su inače slabo poznat grad pri dnu tali­
janske »čizme«, u salentinskom kraju; rukopisna predaja toga
imena nije sasvim pouzdana.
in Sallentinis: prema Strabonu 6,277, to je domaći naziv za Me-
sapljane, staro italsko pleme u Kalabriji; područje Salentinaca
prostiralo se onom obalom Kalabrije koja je okrenuta prema
Tarentskom zaljevu.

155
Protiv toga neprijatelja upućen je konzul Emilije; on ga
potuče u jednoj bici i otjera na lađe. Turije su vraćene sta­
rim naseljenicima a u salentinskom je kraju uspostavljen
mir.
U nekim analima čitam da je u salentinski kraj poslan dik­
tator Junije Bubulko, a da je Kleonim napustio Italiju još
prije negoli je trebalo da se sukobi s Rimljanima.

consul Aemilius: u prethodnoj glavi stoji da je te godine bio

konzul Marko Emilije; međutim, njega nije lako razlučiti od dru­
gih mnogobrojnih nosilaca gentilnog imena Emilija, zato što mu
kognomen ili nadimak nije zapisan, a u pogledu njegova preno-
mena ili prvog imena rukopisi Livijeva teksta nisu ni složni ni
pouzdani. Obično se misli da je to Marko Emilije Paul, pomoć­
nik diktatora Kvinta Fabija Maksima i njegov zapovjednik ko­
njaništva, koga su potukli Etruščani 302. pr. n. e.
Konzuli su u doba republike vrhovni državni činovnici ili ma­
gistrati; po načelu kolegijaliteta, birala su se uvijek dva konzula
istodobno, a, po načelu anuiteta, vlast im je trajala samo godinu
dana; imali su vrhovnu vlast nad vojskom, sudstvom i upravom,
no s vremenom su uspostavljane niže magistrature koje su po­
stupno smanjivale opseg njihove vojničke, sudačke i izvršne
vlasti; u okviru uprave predsjedali su, uz ostalo, senatskim sjed­
nicama i provodili izbore novih magistrata; po njima su se bro-
jile i godine.
in quibusdam annalibus: anali ili godišnjaci bili su obični po­
pisi u koje su velikosvećenici sažeto zapisivali glavne događaje
godine; zvao se tako i književni rod što su ga stvarali analisti -
najstariji rimski povjesničari koji su najčešće samo nabrajali do­
gađaje kako su se redali iz godine u godinu; vrlo cijenjen analist
bio je i važan Livijev izvor Valerije Ancijat.
Iunium Bubulcum dictatorem: Gaj Junije Bubulko Brut bio je
vodeći plebejski uglednik iz razdoblja teških borbi sa Samnića-
nima; od 317-302. pr. n. e. biran je tri puta za konzula, zatim za
cenzora, to jest popisivača stanovništva i imutka, čuvara javnog
ćudoređa te »ministra« financija i javnih radova; pod konzulima
Markom Livijem Denterom i Markom Emilijem Paulom g. 302.
pr. n. e. imenovan je diktatorom da uguši pobunu italskog ple­
mena Ekva.

156
Potom je Kleonim oplovio Brundizijski rt, i vjetrovi su ga
nosili posred Jadranskoga zaljeva: slijeva ga je, naime, pla­
šila obala Italije, na kojoj nema pristaništa, a zdesna Iliri,
Liburni i Histri, divlja plemena i većinom ozloglašena
zbog razbojstava na moru.
I tako je Kleonim stigao ravno na venetske žale.

Diktatori su bili izvanredni magistrati s vrhovnom i neograniče­

nom vlašću; diktatora je imenovao jedan od konzula kad bi se
država našla u osobito tešku položaju i kad je svu vlast valjalo
usredotočiti u rukama jednog čovjeka. Diktator je ostajao na
vlasti šest mjeseci a za svog je pomoćnika imenovao činovnika
koji se zvao magister equitum i zapovijedao je konjaništvom.
Brundisinum promunturium: »pčta« talijanske »čizme«, nazva­
na prema gradu Brundiziju, danas Brindisi.
Hadriatico sinu: Jadranski zaljev; usp. bilješke uz zemljopisne
tekstove Plinija i Mele.
Illyrii Libumique et Histri: u Livijevo doba naziv »Iliri« bio je
već skupni naziv za sva plemena na susjednoj jadranskoj obali,
od Trsta do Epira; opisujući ovdje događaje s kraja IV st. pr. n.
e., Livije iznosi trista godina starije stanje, kad su »pravi« Iliri
držali obalu od Boke Kotorske do Epira a Liburni gospodarili
čitavim Jadranom, smijenivši u toj ulozi Japode. Tadanje grčke
naseobine na Visu, Korčuli i Hvaru nisu bile dorastao protivnik
domaćim plemenima s kopna, koja su ugrožavala njihove trgo­
vačke probitke i slobodnu plovidbu. Iliri su svoje gusarenje na
Jadranu smatrali časnim pozivom; ono je, u neku ruku, bilo na­
silna preraspodjela dobiti što su je tuđinci stjecali unosnom tr­
govinom na njihovim obalama. Dakako da su ih Grci, prosuđu­
jući njihovo ponašanje sa svoga gledišta, zbog toga nazivali div­
ljacima i razbojnicima koji ne poštuju tuđi imutak. Potkraj IV st.
Rimljani još nisu bili prisutni na Jadranu, pa im ilirsko gusare­
nje nije moglo nanositi izravnu štetu; oni su ipak prihvatili stav
Grka i Italaca prema Ilirima, jer im je to bila izlika da, kao za­
štitnici grčkih naseobina, postupno prošire svoju vlast i na Jad­
ran.
ad Utora Venetorum: o Venetima usp. bilješku uz riječ Venetia
u Plinijevu tekstu.

157
Histri pokoreni 222. ili 221. pr. n. e.

Liv. 20 (sažetak)... Naviješten je rat Ilirima zbog ubojstva

jednog od izaslanika koji su bili upućeni k njima; pokore­
ni su, i predali su se ...
Marko Klaudije Marcel, konzul, ubio je vođu galskih

periocha libri XX: periohe, ili epitome, zovu se sažeti opisi, sa­
žeci sadržaja opsežnih djela, na primjer Livijeva; ponekad su
one jedino što je ostalo od izgubljenih tekstova, u ovom slučaju
od Livijeve 11-20. knjige, to jest cijele tzv. druge dekade. Livijeve
su se periohe dugo vrijeme pripisivale Floru ili samom Liviju;
vjerojatno ne potječu ni od jednog od te dvojice, ali su vrlo sta­
re; one daju bar sadržajni pregled izgubljenih dijelova i, u neku
ruku, dopunjavaju cjelinu djela.
propter unum ex legatis occisum: 231. pr. n. e. Tèutini su Iliri
opkolili grčku naseobinu na Visu, i ona se obratila Rimljanima
moleći pomoć i savezništvo. Teutino se kraljevstvo u to vrijeme
prostiralo na sjeveru do Neretve, a prema jugu su njezine čete
pritisle grčke gradove Epidamno, Apoloniju i današnji Krf. Ta­
lijanska obala Jadrana bila je tada već u rimskim rukama, i to
od ušća rijeke Pada, na sjeveru, do Brundizija, na jugu. Stoga su
se Rimljani odazvali molbi Isejaca i uputili Teuti poslanike Gaja
i Lucija Korunkanija. Njima je Teuta odgovorila da ne može svo­
jim podanicima zabraniti gusarenje, jer im ilirski zakoni to do­
puštaju. Rimski su poslanici uzvratili prijetnjom da će Teutu
prisiliti na mijenjanje takvih zakona, a svoje podanike silom ob­
raniti od ilirskih razbojnika. Na povratku je mlađi Korunkanij
ubijen, i Rimljani su to ubojstvo pripisali Teuti, iako je ona to ni­
jekala. Poslije rata koji je nato izbio Rimljani su Teuti nametnuli
mir pod teškim uvjetima; ona se morala obavezati da će Rimlja­
nima plaćati danak i da ilirsko brodovlje neće zalaziti u vode
južnije od današnjeg Lješa u Albaniji; Teutina je vlast time sve­
dena na njenu državicu oko bokokotorskoga zaljeva.
M. Claudius Marcellus cos.: najpoznatiji marcelovac, Marko
Klaudije Marcel, bio je konzul 222. pr. n. e.; uspješno je ratovao
u sjevernoj Italiji, tadanjoj Cisalpinskoj Galiji, protiv Gala koje je
pobijedio u čuvenoj bitki kod Klastidija.

158
Insubrà, Vertomara, i vratio se s vojvodskim plijenom.
Pokoreni su Histri.
Kad su se Iliri pobunili, opet su bili pokoreni, i predali su
s e . ..

Histri - izazivači rimskog oružja 219. pr. n. e.

Liv. 21,16. Izaslanici koji su se vratili iz Kartage u Rim iz­
vijestili su da je ondje sve neprijateljski raspoloženo. Go­
tovo istodobno stigla je i vijest o propasti Sagunta. Sena­
tore je u jedan mah obuzela i silna tuga i sućut zbog sra-
Gallorum Insubrium: Insubri su bili moćno pleme u Italiji pre­
ko Pada, ljuti protivnici Rimljana i saveznici Kartažana; glavni
im je grad bio Mediolanum, danas Milano,
duce Vertomaro: osim Vertomarus piše se i Viridomarus, Virdu-
marus; tako se zvao galski poglavica kojeg je ubio rimski konzul
Klaudije Marcel i posvetio njegovo oružje Jupitru Feretriju, po
vrlo drevnom običaju.
spolia opima: »vojvodski plijen«, časni ratni plijen otet neprija­
teljskom vođi u dvoboju i posvećen Jupitru Feretriju, »Jupitru
koji odnosi plijen«.
legati. . . ab Carthagine: polovicom III st. pr. n. e. moćna fenič-
ka naseobina u današnjem Tunisu - Kartaga vladala je obalom
sjeverne Afrike, Korzikom, Sardinijom, dijelom Sicilije, Bakar­
skim otocima; Rimljani su tada već bili zauzeli svu južnu Italiju
i okrenuli se prema sjevernoj, pa je sukob između Rima i Kar­
tage bio neizbježan. Prvi punski rat završio je povoljno po Rim­
ljane, dok ih je u drugom kartaški vojskovođa Hanibal doveo do
ruba propasti. Ovdje je riječ o poslanstvu što ga je Senat prvo
uputio 219. pr. n. e. Hanibalu koji je opsjedao Sagunt, iberski
grad u današnjoj Španjolskoj i saveznika Rima; Hanibal nije htio
primiti rimske poslanike, pa su oni otišli dalje u Kartagu, tražeći
od kartaškog Senata da prekine opsadu Sagunta i izruči Hani­
bala Rimljanima: Hanibalove pristaše navele su Kartažane da
odbiju te rimske zahtjeve.
Sagunti excidium: napredan iberski grad na području Editana-
ca, danas Sagunto; bio je u savezu s Rimom, ali ga je ovaj osta­
vio na cjedilu kad ga je Hanibal podsjeo i nakon duge opsade
osvojio potkraj 219. pr. n. e. Bio je to uvod u drugi punski rat.
Livije se u opisu tih događaja udaljuje od Polibija III 20, ali vrlo
živo opisuje stanje duhova u Rimu nakon pada Sagunta.

159
motne propasti jednog saveznika, i stid jer mu nije bila
pružena pomoć, i srdžba protiv Kartažana, i strah za naj­
više državne probitke - kao da je neprijatelj već pred vra­
tima. Stoga su se, smućeni tolikim čuvstvima u isto vrije­
me, više uzrujavali nego što su vijećali: govorili su, naime,
kako se još nikad do tada nije s njima sukobio ljući i ra-
tobomiji neprijatelj, a da Rim nije nikad bio tako nepodu-
zetan i jadan. Sardi, Korzičani, Histri i Iliri više su uzne­
mirivali rimsko oružje nego što su mu zadavali posla, dok
je s Galima bilo više smutnje nego pravoga rata. Punjanin
pak, taj prekaljeni neprijatelj, stalno je pobjeđivao u dva­
deset trogodišnjem ratovanju među hispanskim plemeni­
ma, navikao se na najsmionijega vojskovođu, upravo je
sad razorio silno bogat grad, prelazi Hiber, vuče sa sobom

Sardos: stanovnici Sardinije; Rimljani su Sardiniju preoteli Kar-

tažanima u razdoblju od 247-237. pr. n. e., ali su Sarde pokorili
tek 177. pr. n. e„ kad i Histre; ipak su još 19. n. e. morali protiv
Sarda slati svoje legije.
Corsosque: stanovnici Korzike; Korziku je osvojio 259. pr. n. e.
Lucije Kornelije Scipion; Rimljani su je čvrsto zaposjeli dvade­
setak godina kasnije, ali su se Korzičani bunili još 231. i 172. pr.
n. e.
Histros atque Illyrios: pad Sagunta i Hanibalova prijetnja tako
su se duboko dojmili Rimljanà da su im se prijašnje borbe s Ga­
lima, Histrima i Ilirima činile pravom igrarijom.
Poenum: Poeni drugo je ime za Kartažane, i znači, zapravo, »Fe­
ničani«; zato su Rimljani svoje ratove s Kartažanima zvali pun-
skim ratovima.
inter Hispanas gentes: Kartažani su počeli osvajati Hispaniju
da bi nadoknadili gubitak Sicilije i Sardinije u prvom punskom
ratu; njihove vojskovođe Hamilkar Barkas, Hazdrubal i Hanibal
osvojile su u dvadesetak godina čitavu današnju Španjolsku do
Hebra.
Hiberum transire: Hiberus je ime dviju hispanskih rijeka; ovdje
se misli na današnji Ebro; preko njega je Hanibal prešao počet­
kom 218. pr. n. e. s golemom vojskom koju su dobrim dijelom
sačinjavala pokorena hispanska plemena; u Italiji s ove strane
Alpa nestrpljivo su ga očekivali Boji i Insubri te ostala galska
plemena.

160
svu silu okupljenih naroda Hispanije, dići će na noge gal­
ska plemena, uvijek spremna trgnuti mač: Rimu je sada
voditi rat s cijelim svijetom, i to u Italiji, pred vlastitim zi­
dinama.

Konzul Klaudije priprema upad u Istru 183. pr. n. e.

Liv. 39,55. .. Istjeravši Gale iz svoje pokrajine, Marko
Klaudije stane pripremati rat s Histrima. Pisao je Senatu
da mu dopusti prebaciti legije u Istru. Senatori (ni)su na
to pristali. Bio im je na umu osnutak kolonije Akvileje, i

M. Claudius consul: ovaj Marko Klaudije Marcel bio je već 188.

pr. n. e. cenzor i proveo popis rimskih građana; 183. pr. n. e. iza­
bran je za konzula zajedno s Kvintom Fabijem Labeonom; dok
su obojica bili s vojskom u Liguriji, neka su galska plemena sišla
u Italiju preko Alpa i počela utvrđivati jedan grad u blizini po­
tonje Akvileje; Senat je odlučio da konzul Klaudije Marcel sa
svojom konzularnom vojskom pođe protiv tih Gala, koji su mu
se ubrzo predali; Senat je ublažio uvjete predaje, ali su se Gali
ipak morali vratiti preko Alpa. Radi osiguranja tog područja, Se­
nat je odlučio da tu utemelji jaku naseobinu; tome su se uspro­
tivili Histri, pa je konzul Klaudije, protjeravši spomenute Gale,
počeo spremati ratni pohod protiv Histra i zatražio da mu Se­
nat to odobri. Iduće godine Senat je Klaudiju Marcelu produžio
zapovjedništvo da bi mogao ratovati protiv Ligura.
Id senatui non placuit: neki rukopisi imaju placuit, pa nije sigur­
no da li je Senat odobrio Klaudijeve ratne zamisli protiv Histra,
ili nije; niječna čestica non izostavljena je u manje pouzdanim
rukopisima i u starim izdanjima.
colonia Aquileia: danas tal. Aquileia, starohrvatski i slov. Oglej;
utemeljena je 181. pr. n. e. nakon borbi s Keltima, radi osigura­
nja tamošnjeg područja od Gala sa sjevera te Histra, Karna, Ja­
poda i drugih Ilira s istoka. Zbog povoljna smještaja na vratima
talijanskog poluotoka, Akvileja je ubrzo postala vrlo važnim tr­
govačkim i vojnim središtem iz kojega su rimske legije stoljeći-

11 - Antička svjedočanstva o Istri 161

nisu bili načistu da li da utemelje latinsku koloniju ili ko­
loniju rimskih građana. Najposlije odluče da se osnuje la­
tinska kolonija. Za trijumvire su izabrali Publija Scipiona
Naziku, Gaja Flaminija i Lucija Manlija Acidina ...

ma polazile na pohode prema istoku. U srednjem vijeku Akvile­

ja je kao sjedište oglejskih patrijarha imala odlučnu ulogu u po­
vijesti Istre i drugih naših krajeva; granica oglejskoga patrijarha­
ta bila je neko vrijeme čak na Dravi.
0 rimskim kolonijama usp. bilješku uz colonia Tergeste u Plini-
jevu tekstu.
Latinam an civium Romanorum: ako su stanovnici nove na­
seobine stvarno ili po pravnoj fikciji bili građani grada Rima,
imali su sva prava kao da su u Rimu, i njihova se naseobina zva­
la colonia civium Romanorum; ako su naseljenici bili iz kojeg od
saveznih latinskih plemena, njihova je naseobina imala pravni
položaj latinske naseobine - colonia Latina; kad su nakon savez­
ničkog rata 89. pr. n. e. svi Italici dobili rimsko građansko pravo,
razlika između tih dviju vrsta naseobina nestaje,
triumviri: tresviri ili triumviri bili su tročlano povjerenstvo ime­
novano u razne svrhe; ta su povjerenstva bila stalna ili samo za
osobite prilike; od ovih drugih poznati su osobito triumviri za
dodjelu zemljišnog posjeda i trijumviri za osnivanje naseobina,
kolonija, na osvojenim područjima.
P. Scipio Nasica: to je konzul iz 191. pr. n. e. Publije Kornelije
Scipion Nazika, koji se te godine uspješno borio protiv galskog
plemena Boja u Sjevernoj Italiji; bio je vrlo ugledna ličnost svo­
ga vremena, i još kao mladić g. 204. bio je jednom prigodom
proglašen najboljim Rimljaninom.
C. Flaminius: to je konzul iz 188. pr. n. e. Gaj Flaminije, koji se
istakao u borbi protiv Ligura; gradio je cestu od današnje Bolo-
nje do Arezza, a zbog svoga ugleda izabran je u tročlano povje­
renstvo za osnutak akvilejske kolonije.
L. Manlius Acidinus: od dvojice Lucijà Manlija Acidina, koje
spominje Livije, ovaj se istakao uspješnim borbama u Hispaniji,
pa mu je Senat odobrio skromniju vrstu trijumfa, tzv. ovaciju -
pravo da kao pobjednik, svečano i ovjenčane glave, uđe u Rim.

162
Marko Marcel opozvan iz Istre 183. pr. n. e.
Liv. 39,56. Iste je godine prokonzul Aulo Terencije, neda­
leko od rijeke Hibera, na području Ausetanaca, ne samo
vodio uspješne bitke s Keltiberima nego je i osvojio neko­
liko gradova što su ih oni bili ondje utvrdili. ... Iz Istre
je pozvan natrag Marko Marcel. Raspustio je vojsku i vra-
!io se u Rim radi održavanja izbora. Za konzule su izabra­
ni Gnej Bebije Tamfil i Lucije Emilije Paul.

eodem anno: 183. pr. n. e.

proconsul A. Terentius: prokonzuli su u doba republike isluže­
ni konzuli koji, kao konzulski namjesnici, upravljaju pokrajina­
ma imajući građanske i vojne ovlasti; u carsko doba proconsul
je redovan naslov carskih namjesnika u provincijama.
Aulo Terencije Varon svojim je borbama u Hispaniji također za­
služio pravo svečanog ulaska u Rim, tzv. ovaciju, donijevši sa so­
bom golem plijen u srebru i zlatu. Prokonzulsku čast u Hispa-
niji nije obnašao kao isluženi konzul, nego kao pretor s područ­
jem rada u sjeveroistočnoj Španjolskoj, tzv. Hispania Citerior.
flumine Hibero: danas Ebro.
In agro Ausetano: Ausetanci su hispansko pleme u današnjoj
Kataloniji, s glavnim gradom Ausa, danas Vich.
cum Celtiberis: Keltiberi su hispansko pučanstvo u srednjoj
Hispaniji; smatrani su mješavinom Kelta iz današnje Francuske
i domaćih Ibera.
M. Marcellus: konzul iz 183. pr. n. e. Marko Klaudije Marcel; o
njemu vidi bilješku gore.
comitiorum causa: jedna od najvažnijih konzulovih dužnosti
bilo je i predsjedanje narodnim skupštinama za izbor konzula,
izv. comitia consulum ili c. consularia.
Cn. Baebium Tamphilum: to je onaj Gnej Bebije Tamfil koji je,
po isteku pretorske službe u Riminiju, preuzeo od bivšega kon­
zula Gaja Aurelija provinciju Galiju; s konzularnom je vojskom
(.' 198. pr. n. e. lakomisleno upao u područje galskih Insubra
koji su ga potukli do nogu i pobili mu više od šest tisuća vojni­
ka Konzul L. Lentul dohrlio je iz Rima, javno osramotio Bebija
i poslao ga natrag u Rim.
I,. Aemilium Paulum: Lucije Emilije Paul pročuo se najprije po­
bjedama u Hispaniji i Liguriji; no najveću je slavu stekao kad je
dnigi put izabran za konzula i kad je 168. pr. n. e., u odlučnoj

163
Tarentinci se žale protiv Histra 182. pr. n. e.

Liv. 40,18. Održana je narodna skupština radi predlaganja

konzula. Izabrani su Publije Kornelije Ceteg i Marko Be-
bije Tamfil. Zatim su pretorima imenovani: oba Kvinta Fa-
bija - Maksim i Buteon, Tiberije Klaudije Neron, Kvint

bitki kod Pidne, pobijedio macedonskoga kralja Perzeja, zbog

čega je dobio naslov Macedonicus; bio je jedna od najuglednijih
i najomiljenijih ličnosti svoga vremena.
P. Cornelius Lentulus: Korneliji Lentuli bili su ogranak ugled­
nog roda Kornelija; smatra se da je Livije, zapisujući ime toga
konzula iz 181. pr. n. e., pogriješio nazvavši ga Lentulom umjesto
Cetegom.
M. Baebius Tamphilus: za konzulovanja Marka Bebija Tamfila
donesen je zakon protiv podmićivanja na izborima i uređen
broj pretora; iduće je godine taj Bebije, kao prokonzul, zajedno
s Publijem Kornelijem Cetegom, odnosno Lentulom (vidi pret­
hodnu bilješku) pokušao dokrajčiti vječne borbe s Ligurima
preselivši gotovo pola milijuna Ligura u Samnij, brdovit kraj
južnije od Rima.
praetoribus: pretori su po ulozi bili vrlo bliski konzulima, za­
mjenjivali su ih u Senatu i narodnim skupštinama ili pak u voj­
ničkim poslovima; glavno im je područje ipak bilo sudovanje;
od prvog punskog rata postoji gradski pretor, praefor urbanus,
za parnice među rimskim građanima, te pretor za tuđince, prae­
tor peregrinus, za parnice među Rimljanima i strancima ili pak
samim strancima. Posebne su pretore imenovali za upravu pro­
vincijama. Sula je uveo osam pretora, koji su svi ostajali u Rimu,
a po isteku službe odlazili su u mirnije provincije kao propreto­
ri.
Q. Fabio Maximo: Kvinto Fabije Maksim vjerojatno je bio unuk
poznatoga Hanibalova protivnika Fabija Kunktatora.
Q. Fabio Buteoni: Kvinto Fabije Buteon imao je, kao pretor, u
Galiji suzbijati opasnost sa sjevera; na toj je dužnosti ostao i idu­
će godine.
Ti. Claudio Neroni: ne zna se, zapravo, da li se taj Klaudije Ne­
ron zvao Tiberije ili Tito; vjerojatno je to onaj Klaudije Neron
koji je 185. pr. n. e. otišao k Filipu Macedonskom kao poslanik.
Q. Petilio: to je Kvinto Petilije Spurin, konzul 176. pr. n. e., koji
je poslije poginuo u borbi s Ligurima.

164
Petilije Spurin, Marko Pinarije Ruska i Lucije Duronije.
Kad su nastupili dužnost, ovako su im ždrijebom dodije­
ljena područja vlasti: konzulima Ligurija, pretoru Kvintu
Petiliju gradsko, Kvintu Fabiju Maksimu izvangradsko
područje, Kvintu Fabiju Buteonu Galija, Tiberiju Klaudiju
Neronu Sicilija, Marku Pinariju Sardinija, Luciju Duroniju
Apulija; a dodani su mu i Histri, zato što su Tarentinci i
Brundizijci javljali da krajeve uz more ugrožavaju gusarski
prepadi prekomorskih lađa. Jednako su se žalili i Masilij-
ci, i to protiv ligurskih brodova.

U Istri bjesni rat 182. pr. n. e.

Liv. 40,26. U Rimu je Bebijevo pismo izazvalo silnu uzru-

janost, to više što je nekoliko dana poslije u Rim stigao
Marcel, predavši vojsku Fabiju, pa se stoga izjalovila nada
M. Pinario Rusca: Ruske su manje poznat ogranak prastaroga
patricijskog roda Pinarija; ovaj Marko Pinarije Ruska pobijedio
je kao pretor 181. pr. n. e. Sarde i Korzičane.
L. Duronio: Lucije Duronije poznat je i po tome što je u Južnoj
Italiji vodio istragu o zabranjenom slavljenju bakanalija; kao
pretor za Apuliju i Histre krenuo je s malim brodovljem protiv
ilirskih gusara i iduće godine izvijestio Senat daje za porast gu­
sarstva kriv ilirski kralj Gencije.
Apulia: pokrajina u Južnoj Italiji, na obalama rijeke Aufida, da­
našnjeg Ofanta.
Tarentini: stanovnici Tarenta, danas Taranto; vidi o njemu bi­
lješku uz Florov tekst.
Brundisinique: Brundizijci; Brundizij je već 246. pr. n. e. bio la­
ti nska kolonija; bio je izvrsna ratna luka iz koje su Rimljani po­
lazili u rat protiv Ilira 229. i protiv Macedonaca; u carsko doba
bio je najznačajnija trgovačka luka na južnotalijanskoj obali Jad­
rana, s jakim putničkim prometom prema Balkanu.
Massilienses: stanovnici Masilije, današnjega Marseillea.
litterae Baebii: to je Gnej Bebije Tamfil koji je sada bio prokon­
zul u Liguriji; u tom Bebijevu pismu iz Pize stajalo je da su Li­
guri opkolili tabor Marka Emilija Paula, komu je Senat bio pro­
dužio konzulske ovlasti radi borbe s Ligurima; Bebije mu

165
da se vojska koja je bila u Galiji može prebaciti u Liguriju;
bjesnio je, naime, rat s Histrima, koji nisu dali da se os­
nuje kolonija Akvileja: Fabije je otišao onamo i ne može
se odanle vratiti kad je rat već buknuo.

Osnutak Akvileje 181. pr. n. e.

Liv. 40,34. Iste je godine utemeljena latinska kolonija Ak­
vileja, na galskom zemljištu. Tri tisuće pješaka dobilo je
po pedeset jutara zemlje svaki, centurioni po stotinu,
nije mogao priteći u pomoć iz Pize jer je svoju vojsku bio pre­
dao pretoru Marku Pinariju zaduženom za Sardiniju; stoga je
Bebije pisao Marku Klaudiju Marcelu da svoju vojsku prevede
iz Galije u Liguriju, ali on to nije mogao jer je bio zabavljen ra­
tom protiv Histra koji su priječili osnutak Akvileje; pretor za tu-
đince Kvinto Fabije bio je već krenuo s Marcelovom vojskom
protiv Histra.
Aquileia colonia Latina: usp. gornje bilješke o Akvileji i latin­
skim kolinijama; od glasovanja u Senatu do osnutka Akvileje
prošle su dvije godine: 183-181. pr. n. e.; toliko je vremena tre­
balo trijumvirima da sve prìprèmè; podaci o broju naseljenika
i količini dodijeljene zemlje svjedoče o napučenosti nove naseo­
bine i o prostranosti njezina područja; očito su Rimljani bili
svjesni njene strateške važnosti i pogibli što je prijetila od Gala
i Histra.
tria milia peditum: izrazi peđites »pješaci« i equites »konjanici«
potječu u ovom značenju još od legendarnoga kralja Servija Tu-
lija; on je za potrebe vojske i uprave podijelio rimske građane
prema količini imutka na određene odjele ili razrede, classes; pe­
dites su bili siromašniji građani s manje imutka i manje prava a
služili su u pješaštvu.
quinquagena iugera: iugemm je jutro ili ral zemlje, obaseže neš­
to više od 1/4 hektara ili, točnije, 25,102 ara, odnosno 2510,2 m2;
ako su pješaci dobili po 50 jugera svaki, onda to iznosi, prera­
čunato, 12,5 ha.
centuriones: centurioni su »stotnici«, ili, mnogo starije, »satni­
ci«, to jest zapovjednici centurije; u vojsci je centurija temeljna
jedinica legije i prvotno je imala stotinu ljudi; u spomenutom
vojničkom preuređenju rimske države, u doba Servija Tulija,
građani su bili svrstani, po količini imutka, u 193 centurije, ot­
prilike stotinu ljudi svaka; prvih 18 centurija pripadalo je najbo­
gatijim građanima, tzv. equites, ostale pješacima.

166
konjanici po stotinu i četrdeset. Utemeljivači su bili Pub-
lije Kornelije Scipion Nazika, Gaj Flaminije i Lucije Man-
lije Acidin.

Početak rata 178. pr. n. e.

Liv. 41.1. (...) Govorilo se da je narod, koji je za njegova
oca morao mirovati, Epulon digao na oružje, i da je stoga
silno omiljen kod mladeži željne pljačke. Kad se kod kon-

equites: to su u vojsci konjanici, vojnici koji ratuju na konju, a

u društvenoj podjeli građana na razrede prema imutku najboga­
tiji građani, ili vitezovi, svrstani u prvih 18 centurija,
tresviri: usp. gornju bilješku o trijumvirima; ovdje je riječ o tres­
viri coloniae deducendae.
P. Cornelius Scipio Nasica: Publije Kornelije Scipion Nazika
bio je konzul 191. pr. n. e., pošto se uzalud natjecao za konzulat
u prethodnoj godini; bio je rođak poznatoga Scipiona Afričkog
i prijatelj epskog pjesnika Enija; odigrao je važnu ulogu u doga­
đajima svoga doba, pa je, kao ugledan Rimljanin, izabran i u
tročlano povjerenstvo za osnutak Akvileje; usp. o njemu i bilješ­
ku gore.
C. Flaminius: sin istoimenog konzula Gaja Flaminija iz 217. pr.
n. e. i borca protiv Hanibala i rimske aristokracije; vidi o njemu
i bilješku gore.
L. Manlius Acidinus: Ovaj Lucije Manlije Acidin ušao je u obi­
telj Manlijà posinjenjem; po rođenju je bio pripadnik roda Ful-
vija, pa mu je puno ime glasilo L Manlius Acidinus Fulvianus; u
Akvileji je pronađen natpis CIL I2 621 posvećen njemu kao os­
nivaču kolonije; g. 179. pr. n. e. postao je konzulom zajedno s
bratom po krvi Kvintom Fulvijem Flakom; o njemu vidi i bilješ­
ku gore.
. . . a patre: livijevo djelo nije sačuvano u cjelini; ovu 41. knjigu
sadrži samo rukopis Codex Vindobonensis Lat. 15, s. 5 sive 6 iz V
ili VI st. n. e., koji se čuva u Beču; no i njemu nedostaju prva
dva kvaterniona s početkom spomenute knjige. Sudeći po saču­
vanoj periohi 41. knjige, taj je izgubljeni početak sadržavao više
poglavlja s mnoštvom pojedinosti o događajima što su prethodi­
li samom pohodu protiv Histra; među ostalim ime kralja Epu-
lona, koje je ovdje u prijevodu dodano prema Florovu tekstu, a
možda i ime Epulonova oca.

167
zula vijećalo o ratu s Histrima, jedni su bili za to da se smjesta
nešto poduzme, još prije negoli neprijatelj uspije prikupiti
čete, a drugi da se prvo pita Senat. Pretegao je prijedlog onih
koji su bili protiv odgađanja. Konzul krene iz Akvileje i utabo-

consilium de Histrico bello: riječ je o ratnom vijeću koje su

tvorili konzul, kao vrhovni zapovjednik, i njegovi namjesnici -
legati, zapovjednici pojedinih dijelova vojske,
consul: to je konzul Aulo Manlije Vulzon; o tome da mu je do­
značena provincija Galija, to jest današnja Italija preko rijeke
Pada, vjerojatno se govorilo u izgubljenom početku 41. knjige.
0 konzulskoj časti vidi bilješku gore.
senatum consulere: strogo uzevši, Manlije bi bio morao pitati
za mišljenje Senat prije negoli je upao u Istru, jer je Istra bila iz­
van zemljopisnoga područja njegove provincije Galije; ne posto­
ji zapis o tome da bi Senat bio navijestio rat Histrima, a čini se
da on to nije ni učinio, jer niže u glavi VII 7 pučki tribuni po­
zivaju Manlija na odgovornost zbog njegova samovlasnoga ko­
raka.
profectus ab Aquileia: stratešku važnost položaja Akvileje bili
su uočili već oni keltski doseljenici koji su, ondje u blizini, htjeli
sagraditi svoj utvrđeni grad, ali ih je konzul Klaudije Marcel
(vidi o njemu bilješku gore) potjerao natrag preko Alpa a teme­
lje njihova grada porušio. Rimljani su ipak preuzeli zamisao tih
Kelta i osnovali Akvileju, koja je odmah postala jedno od najvaž­
nijih strateških uporišta u cijeloj rimskoj državi. Odande su rim­
ske legije kretale ne samo ovom prigodom na Histre nego i na
druga ilirska plemena, pa čak i na daleku Macedoniju (vidi niže
bilješku o konzulu Kasiju Longinu); odande je Cezar pošao os­
vajati Galiju, August krenuo protiv Japoda i Panonaca, a Tiberi-
je i Druz protiv alpskih plemena.
Manlijeva se vojska sastojala od II i III legije sa 10400 pješaka i
600 konjanika, zatim od četa iz savezničkih gradova i kolonija te
od 3000 Gala.
c a stra . . . posuit: vojska je na putu svake večeri postavljala ta­
bor na unaprijed odabranu i označenu mjestu; on je imao oblik
četvorine, bio je okružen jarkom i nasipom i imao je četvera
vrata - pretorska prema neprijatelju, dekumanska ili kvestorska
otraga te pobočna lijeva i pobočna desna vrata. Iznutra su ga
ulice (dekumanske s istoka na zapad i tzv. cardines sa sjevera na
jug) dijelile na manje površine, na kojima su, po točno propisa­
nu rasporedu, bili razmješteni šatori vojnika i njihovih zapo-

168
ri se kod Timavskog jezera; to se jezero nalazi tik uz more.
Onamo stiže duumvir Gaj Furije sa deset brodova
Protiv ilirskog su brodovlja bila imenovana dva pomorska
duumvira da sa dvadeset brodova brane obale uz Jadran;
Ankona im je pri tom bila međašnica: odatle je Lucije

vjednika. Na taborskom nasipu i na vratima bile su razmještene

straže. U blizini tabora ratni dobavljači i trgovci smještali su
svoje šatore u kojima je vojska nabavljala hranu i druge po­
trepštine. Mnogi evropski gradovi razvili su se iz rimskih tabora
za duži boravak, tzv. castra stativa, i trgovačkih naselja oko njih.
ad lacum Timavi: vidi bilješku o Timavu u Melinu tekstu; A.
Degrassi* misli da na Timavu nikad nije bilo pravoga jezera i da
to mjesto ne valja čitati lacus Timavi »Timavsko jezero«, nego lu­
cus Timavi »Timavski gaj«; prema Strabonu V 1,8, tu je doista
postojalo drevno svetište Diomeda, junaka iz trojanskoga rata, i,
vjerojatno, uza nj sveti gaj.
C. Furius: povijest zna za stotinjak Rimljana s obiteljskim ime­
nom Furije; za duumvira iz istarskog rata 178. pr. n. e. Livije
kaže da je poslije otišao u Libiju i da je za ilirsko-macedonskog
rata 170. zaposjeo otok Vis (Liv. XLIII 9,5).
duumvir navalis: pomorski duumviri izvanredna su magistratu­
ra od dva člana, imenovana samo u ratno doba radi opremanja
brodovlja i vođenja vojnih operacija na moru.
adversus Illyriorum classem: vjerojatno se tu misli ponajprije
na brodovlje tzv. Ilira u užem smislu, to jest podanika kralja
Gencija u južnoj Iliriji; njima je spomenuti izvještaj pretora Lu-
cija Duronija iz 179. pr. n. e. pripisivao krivnju za opći porast gu­
sarstva na Jadranu; ali braneći, zapravo, cijelu jadransku obalu
Italije, Rimljani su, očito, računali s mogućom solidarnošću sve­
ga ilirskog brodovlja.
maris superi: Gornje more, za razliku od Donjeg, to jest Tiren-
skog mora, jedan je od naziva za Jadran; usp. o tome bilješku uz
Plinijev tekst.
Anconam: danas Ancona na jadranskoj obali Italije, južno od
Riminija, starog Ariminija.
* A. Degrassi, Lacus Timavi, Scritti vari, Roma 1962. Vol. II, slr.
709. i d.
169
Komelije imao štititi obalu na desnoj strani, do Tarenta,
a Gaj Furije na lijevoj, do Akvileje. Furijeve su lađe upu­
ćene u najbliže pristanište na tlu Istre, zajedno s obilatom
opskrbom na teretnim lađama. Zatim je stigao konzul s le­
gijama i udario tabor otprilike na pet tisuća koraka od
L. Cornelius: Korneliji su jedan od najstarijih i najuglednijih
patricijskih rodova u Rimu; poznato je više od 450 njegovih pri­
padnika, među njima je i diktator Sula i majka braće Grakhà.
Ovaj Lucije Kornelije imao je kognomen Dolabela; kad se 180.
pr. n. e. natjecao za čast prvosvećenika, zatraženo je od njega da.
se odrekne duumvirske časti, jer je od davnine bio takav red; ali
on se radije odrekao svećeničke časti, pa mu je izbor za sveće­
nika bio poništen; javlja se kao duumvir još i 178. pr. n. e., kad
brani obalu od Ankone do Tarenta od ilirskih brodova.
Tarentum: danas Taranto u Tarentskom zaljevu; vidi bilješku o
njemu uz Florov tekst.
ad proximum portum Histriae: topografiju istarskog rata naj­
bolje je do sada proučio austrijski oficir i povjesničar ratova G.
Veith, koji je, u časopisu »Streffleurs Militaerische Zeitschrift«,
objavio raspravu Die Eroberung Istriens đurch die Korner in den
Jahren 178 und 177 v. Chr. U njoj je, potanko proučavajući Livijev
izvještaj i prilike na području kojim su se kretale rimska i istar­
ska vojska, nastojao utvrditi i prepoznati sva ona mjesta na ko­
jima su se odigrali najvažniji trenuci toga rata; što se tiče ove Li-
vijeve »najbliže luke na tlu Istre«, zaključio je da se ona morala
nalaziti kod današnje Sistiane, jugoistočno od Devina i u visini
Gorjanskog, kod kojega se nalazio tabor kopnene vojske,
cum legionibus: bile su to II i III legija; legija je bila temeljna
jedinica u ustrojstvu rimske vojske; dijelila se na 10 kohorta,
svaka kohorta na tri manipula, svaki manipul na dvije centurije
od stotinjak ljudi svaka; brojno stanje legije kretalo se od 4200
do 6200 pješaka i 300 konjanika.
quina ferme milia a mari: rimska je milja imala približno 1,5
km, 5 milja iznosilo je oko 7,5 km; Veith misli da se II legija uta­
borila kod Gorjanskog a III legija na pola puta od Timava do
Gorjanskog, otprilike na padini južno od Brestovice; oba su ta
mjesta udaljena 7 - 8 km do luke u zaljevu Sistiane, što odgova­
ra Livijevu podatku od »približno pet tisuća koraka od mora«.*
* Nešto drukčiju topografiju predlažu C. de Franceschi, L'lstria, note
storiche, Poreč 1879, str. 38 i d.; G. Zippel, Die Romische Herrschaft in II-
lyrien bis auf Augustus, Leipzig 1897, str. 104; Pietro Kandler, Le istorie di
Trieste, str. 32.

170
mora. U pristaništu se ubrzo razvilo vrlo živahno tržište s
kojeg se sve dopremalo u tabor. A da bi to bilo sigurnije,
tabor je. sa svih strana opasan stražama: prema istarskoj
strani postavljena je stalna straža, između mora i tabora
smještena je u hitnji unovačena kohorta iz Placencije, a da
bi jednako bile zaštićene i vodonoše do rijeke, naređeno
je vojnom tribunu druge legije, Marku Ebuciju, neka pri­
doda dva manipula vojnika. Tribuni Tito i Gaj Elije bijahu
poveli treću legiju putem što vodi u Akvileju radi zaštite
dobavljača krme i drva. U istom smjeru, otprilike na tisu-

repentina cohors Placentina: ova, »na brzu ruku unovačena«,

kohorta iz Placencije bila je, prema Veithu, smještena na putu
što je preko Prečkog i Slivna vodio od tabora kod Gorjanskog
do pristaništa u zaljevu Sistiane. Na mjestu današnje Piacenze
kod ušća Trebije u rijeku Po Rimljani su već 219/218. pr. n. e.
utemeljili vojničku koloniju latinskog prava Placenciju.
M. Aebutius: Marko Ebucije pripadao je rodu Ebucija iz kojega
su se u doba republike birali konzuli i pretori; spominje se
samo kod Livija kao vojnički tribun II legije.
Vojnički tribuni bili su časnici koji su zapovijedali legijom; u
svakoj ih je legiji, počevši od Servija Tulija i njegova preuređe­
nja vojske, bilo šest; dijelom ih je birao narod u tzv. tributskoj
skupštini a dijelom imenovao konzul; po dva su tribuna zapovi­
jedala legijom po dva mjeseca, smjenjujući se u zapovjedništvu
svaki dan.
duos manipulos: manipul je odjel vojnika od dvije centurije; u
legiji je bilo 30 manipula.
T. et C. Aelii tribuni militum: Tito i Gaj Elije, na kojima je, oči­
to, bio red da zapovijedaju III legijom, pripadali su plebejskom
rodu Elija; jedan njegov ogranak stekao je vrlo rano nobilitet a
pripadao mu je i potonji car Elije Hadrijan; preko carskih oslo-
bođenika koji su nosili ime Elije to se ime silno proširilo, pa se
mnogo javlja i na rimskim natpisima u Istri. Neki misle da mjes­
to Aelii ovdje valja čitati Caelii; vidi uvodnu bilješku uz Enijev
tekst.
via quae Aquileiam fert: III legija imala je štititi dobavu drva i
krme, te je smještena na spomenutoj padini južno od Brestovi-
ce, na putu kojim je rimska vojska stigla preko Timava iz Akvi­
leje.

171
ću koraka, nalazio se tab o r Galà: zamjenik njihova kralja,
Katmel, predvodio je tu do tri tisuće oružanika.

Histri zauzimlju rimski tabor

Liv. 41,2. Čim je tab o r Rimljana prenesen na Timavsko je­
zero, Histri zauzeše položaj n a skrovitu m jestu iza brežulj­
ka i odatle su stranputicam a slijedili vojsku na putu, vre­
bajući svaku zgodu; i ništa im nije prom icalo od svega što
se zbivalo na kopnu i na m oru.
Vidjevši da su straže pred taborom slabe a d a tržnica vrvi
nenaoružanim m noštvom onih koji su, bez ikakve zaštite
s kopna ili s m ora, trgovali izm eđu tab o ra i m orske obale,
napadnu istodobno oba zaštitna odreda - kohortu iz Pla-
cencije i m anipule druge legije. Jutarnja je izmaglica bila
prikrila njihov pothvat; kad se ona stala razilaziti pod p r­
vim zrakam a sunca, svjetlost je donekle prosijavala, no
ipak, kako to obično biva, mutna: sve je pojave umnogo-
stručavala pred okom prom atrača, te je, prevarivši i tom
zgodom Rimljane, prikazala neprijateljski bojni red mno-

castra Gallorum: galske pomoćne čete, ukupno oko 3000 ljudi,

bile su utaborene približno 1,5 km zapadnije od III legije; Veith
u nav. djelu misli da se taj tabor nalazio kod Brestovice.
Catmelus regulus: ovoga keltskog poglavicu u službi Rimljana
spominje samo Livije, nazivajući ga »kraljićem, malim kraljem«,
kao i istarskog Epulona. Neki izdavači pišu pro regulo erat mjes­
to regulus praeerat, te misle da je tu riječ o galskom potkralju,
odnosno njegovu zamjeniku, a ne o samom kralju,
post collem occulto loco: taj položaj skriven iza brežuljka, što
su ga Histri zaposjeli čim se rimska vojska utaborila na Timavu,
nalazio se, prema Veithu, vjerojatno blizu jezera kod Doberdo-
ba, sjeveroistočno od Tržiča. Odande su rimsku vojsku koja se
kretala od Timava prema Brestovici i Klancu slijedili skrivenim
putovima preko Kostanjevice prema Komenu; zatim su zaobišli
novi rimški tabor kod Gorjanskog preko Gabrovice i Pliskovice
i obnoć zauzeli jedan pogodan položaj 3 km južno od Gorjan­
skog; s toga su položaja sutradan napali i zauzeli rimski tabor.

172
 go većim nego što je bio. To ustraši vojnike jedne i druge
predstraže, te oni, uz silnu buku, uteknu u tabor. Tu su
izazvali znatno veći strah od onoga što su ga sami sa so­
bom donijeli: jer niti su umjeli sami reći od čega bježe, niti
su bili vrsni odgovarati kad su ih pitali. S taborskih se vra­
ta orila vika, jer ondje nije bilo nikakve straže da zadrži
nalet. Zbog strke ljudi, koji su se u mraku sudarali jedni
s drugima, nije bilo jasno da li je neprijatelj prodro u op­
kop. Čuo se samo glas onih koji su pozivali k moru; jedan
je to, možda, nasumce povikao, a onda je odjekivalo na
sve strane, cijelim taborom. I tako se ponajprije nekoliko
njih kao po zapovijedi - neki naoružani a većina bez oruž­
ja - štrcalo k moru, zatim više njih, pa onda gotovo svi,
čak i konzul, kad već nije mogao ništa opraviti ni zapovi­
jedima, ni nagovorom, ni zaklinjanjem.
U taboru je ostao samo tribun treće legije Marko Licinije
Strabon, pošto je njegova legija napustila njega i tri zasta­
ve. Histri su ga, nahrupivši u prazan tabor, jer im nitko
drugi nije oružjem prepriječio put, smakli u pretoriju,
glavnom stanu, dok je zbijao i sokolio svoje redove. Borba
je bila strašnija negoli se moglo očekivati s obzirom na
malobrojnost branitelja, i nije prestala sve dok nije ubijen
spomenuti tribun i oni koji se bijahu postavili oko njega.
Razorivši glavni stan i razgrabivši što se ondje zateklo,

M. Licinius Strabo: Marko Licinije Strabon pripadao je ugled­

nom rodu Licinija iz kojega je potjecalo više od 200 poznatih lič­
nosti, među njima i glasoviti rimski rasipnik Lukul; za ovog se
Licinija zna samo to da je bio zapovjednik taborske straže u is­
tarskom ratu i da je zaglavio pri napadu Histra na tabor II le­
gije.
praetorio deiecto: praetorium je glavni stan sa zapovjednikovim
šatorom i 200 četvornih stopa prostora za žrtvenik i povišeno
mjesto s kojega je zapovjednik držao govor vojnicima; pretorij
se nalazio uz glavnu taborsku ulicu što je spajala lijeva i desna
glavna vrata; vidi gore bilješku o rimskom taboru.

173
neprijatelj je dopro do kvestorskoga šatora, opskrbnog
trga i kvintanske ceste. Kad su tu naišli na svakojako
spremno i izloženo obilje, a u kvestorskom šatoru na pro­
strte ležajeve, njihov kralj legne te se stade gostiti. Za njim
su se ubrzo poveli i svi ostali, smetnuvši s uma oružje i
neprijatelja; a kako nisu bili vični malo otmjenijem živežu,
suviše su se požudno natrpali vina i jela.

Strah i metež među Rimljanima

Liv. 41,3. Sasvim je drukčije bilo u to vrijeme među Rim­
ljanima; na kopnu i na moru - strava; mornari razvaljuju
šatore a živež izložen na žalu grabe u brodove; ustrašena
vojska nasrće u čamce i u more; od straha da im se ne
prepune plovilice, jedni se vlasnici lađa opiru gomili, dru­
gi se otiskuju s brodovima od obale prema debelom
moru. Stoga se zametnula borba, ubrzo čak i bitka u kojoj
su vojnici i mornari ranjavali i ubijali jedni druge, sve dok
konzul nije naredio neka se brodovlje odmakne daleko od
kopna. Zatim je stao odvajati nenaoružane od naoružanih.
Među onolikim mnoštvom našlo se jedva tisuću i dvjesta
ljudi s oružjem i sasvim malo konjanika koji su bili poveli
sa sobom konje; ostalo je bila neuredna gomila, na pri­
mjer pečenjari i služinčad, koja bi doista bila laka lovina
da je neprijatelj još mislio na ratovanje.

quaestorium: kvestorski šator, koji se nalazio između dekuman-

skih vrata i taborskoga trga; kvestori su bili činovnici koji su, uz
ostalo, pratili konzule i pretore na ratnim pohodima vodeći bri­
gu o ratnoj blagajni, isplaćujući vojnike, preuzimajući dio ratnog
plijena koji pripada državi itd.
quintanamque: kvintanska cesta, poprečna ulica usporedno s
glavnom ulicom; dijelila je šatore jedne od šatora druge legije,
ako je tabor bio za dvije legije; ona je ujedno bila i taborska tr­
žnica na kojoj su vojnici smjeli prodavati svoj dio ratnoga plije­
na. Neki povjesničari misle da se kvintanska cesta javlja tek u
taborima iz carskoga doba.

174
Tada je, najposlije, poslan glasnik da dozove natrag treću
legiju i galsku stražu. Ujedno se vojnici stanu vraćati sa
svih strana da opet zauzmu tabor i speru sa sebe sramotu.
Tribuni treće legije zapovjede da se bace krma i drva, a
centurionima nalože neka starije vojnike po dva stave na
tovarne životinje s kojih je zbačen teret; konjanicima pak
neka po jednog mladog pješaka uzmu k sebi na konja. Go­
vorili su da će se legija silno proslaviti ako svojom hrab-
rošću opet osvoji tabor izgubljen zbog kukavičluka vojni­
ka druge legije. A neće ga biti ni teško povratiti iznenade
li i svladaju pljačkom zabavljene barbare: kao što su tabor
oteli, tako im može biti i preotet. Vojnici su sa silnim odu­
ševljenjem saslušali te riječi ohrabrenja. Zastavnici žustro
ponesoše bojna znamenja, a oružanici nisu usporavali za­
stavnike.
Ipak su se konzul i čete što ih je on vodio natrag s morske
obale prvi primakli opkopu. Prvi tribun druge legije, Lu-
cije Atije, bodrio je svoje vojnike i ujedno im objašnjavao:
da su Histri, pobijedivši, imali na umu zadržati tabor istim
oružjem kojim su ga i zauzeli, prvo bi bili gonili neprija­
telja koga su istjerali iz tabora, a potom bi zasigurno bili
postavili straže pred opkopom; no oni, jamačno, leže pija­
ni kano ćuskije i spavaju kao zaklani.

Poraz Histra
Liv. 41,4. Odmah zatim spomenuti tribun naredi svom za­
stavniku Aulu Bekuloniju, čovjeku poznatu po hrabrosti,

L. Atius: tribun Lucije Acije ili Atije (piše se i Attius) spominje

se samo kod Livija; Aciji su u doba republike neugledan i slabo
poznat plebejski rod.
A. Baeculonium: ime tog inače nepoznatog stjegonoše iz istar­
skog rata Aula Bekulonija podsjeća na ime stanovnika jednoga
grada u tarakonskom sudskom okrugu u Hispaniji; usp. Plin. III
23 Baeculonienses.

175
neka povede napad. Zastavnik obeća da će se, pođu li za
njim, pobrinuti da napad bude što brži te, zavitlavši iz sve
snage zastavu preko opkopa, prvi od sviju uđe kroz tabor-
ska vrata. S druge pak strane stignu tribuni treće legije,
Tito i Gaj Elije, s konjicom. Odmah zatim dođu i oni što
ih po dva bijahu stavili na tovame živine, pa onda konzul
sa svom glavninom.
Oni malobrojni Histri koji nisu bili suviše popili sjetili su
se da pobjegnu, dok se ostalima na san nadovezala smrt.
Rimljani su sve svoje stvari povratili netaknute, izuzev
ono vina i hrane što bijaše potrošeno. Čak i bolesni voj­
nici, ostavljeni u taboru, opazivši da su njihovi opet u op­
kopu, pograbe oružje i prirede silan pokolj. Od svih se naj-
izvrsnije ponio konjanik Gaj Popilije, zvan Sabelac; njega

signiferum suum: signifer je stjegonoša, nosilac bojnoga znaka,

čvrsto nataknuta na držalo. Kao bojni znak služila je kod pje­
šaštva najprije rukovet sijena nataknuta na kolac, zatim likovi
orlova, vukova ili jaganjaca, ili pak ispružena ruka; od kraja II st.
pr. n. e. zlatni ili srebrni orao služi kao znak legije. Nije poznato
da bi u doba istarskoga rata, početkom II st. pr. n. e„ legija ima­
la vlastiti bojni znak, kao i svaki njezin manipul, odnosno da bi
takav znak imao zapovjednik osobno; stoga neki nagađaju da Li-
vije ovdje misli na legiju iz kasnijeg vremena, ili je riječ suum
»svoga« ovdje krivo pročitana.
trans vallum signum traiecisset: bacanju vlastitoga bojnog zna­
ka među neprijatelje, kako bi se vojnici potakli da pojure za
njim, pribjegavalo se obično u osobito teškim trenucima bitke;
ovdje taj slikoviti čin nije bio potreban, jer se naprijed kaže da
su Histri bili »pijani kano ćuskije« i da nisu mislili na borbu;
možda je Livije ovdje pobrkao podatke iz raznih izvora ili ga je
naprosto zanijela želja da prizor ispadne što uzbudljiviji.
C. Popilius eques: poznato je više od četrdeset Popilija, pripad­
nika inače uglednoga roda Popilija iz doba republike, među nji­
ma nekoliko govornika, dva lončara i jedan gladijator; ovoga
Gaja Popilija spominje samo Livije, kao pripadnika bogatoga vi­
teškog staleža koji se bori na konju.
Sabello cognomen erat: u najstarije doba Rimljanima su bila
dostatna dva imena; praenomen, »predirne«, ili osobno ime, slu-

176
su bili ostavili u taboru zbog rane na nozi, a pobio je da­
leko najviše neprijatelja. Ubijeno je oko osam tisuća Hi-
strà a zarobljen nije nitko, jer su vojnici od srdžbe i ogor­
čenosti zaboravili na plijen.
Kralj je Histrà ipak umakao, pošto su ga njegovi, onako
mamurna od gozbe, brže-bolje podigli na konja.
Među pobjednicima poginulo je dvjesta vojnika, više za ju­
tarnjeg bijega nego pri ponovnom zauzimanju tabora.

Užas u Akvileji i Rimu: prekoredno novačenje po cijeloj

Italiji

Liv. 41,5. Slučajno se dogodilo da su Akvilejci Gnej i Lucije

žilo je u obitelji i u izravnom obraćanju, i to samo za muškarce

kao punopravne građane, dok žene i robovi nemaju prenomena.
Tih osobnih imena bilo je samo jedanaest i još sedam njih samo
kod aristokratskih obitelji; kako se malo iménà nadijevalo gole­
mu mnoštvu ljudi, pisala su se ona kraticom i bila slabo razli­
kovna. Izvan obiteljskoga kruga i za službene potrebe valjalo je
navoditi i nomen gentile, plemensko ime ili gentilicij, na primjer
M. Tullius, Marko Tulije. S vremenom su se rodovi granali, i sve
je više ljudi sudjelovalo u javnim poslovima proširene rimske
države; nasljedni gentilicij, koji odgovara našem prezimenu, nije
više bio dovoljan, nego se javljala potreba za drugim osobnim
imenom, tzv. cognomen, pa je imenski obrazac postao tročlan -
usp. gore M. Licinius Strabo. Cognomina su se prvo uobičajila
kod uglednijih rodova a obično su nastajala od naziva za koju
tjelesnu manu, na primjer Longus »Dugonja«, Barbatus »Brado-
nja«, Naso »Nosonja« i si. Kognomen ovoga Gaja Popilija zapra­
vo je umanjenica od naziva pripadnika sabinskoga plemena, i
Sabellus tako znači »Sabinčić«.
ad octo milia Histrorum: broj je poubijanih Histra zaokružen
i, vjerojatno, pretjeran; jamačno se temelji na izvještaju konzula
Mantija, a on je, zasigurno, morao preuveličati poraz Histra da
bi popravio loš dojam zbog svoga sramotnog bijega iz zauzetoga
tabora.
rex tamen Histrorum: to je kralj Epulon, kojega će po imenu
spomenuti niže, opisujući opsadu Nezakcija.

12 - Antička svjedočanstva o Istri 177

Gavilije Novel bili stigli sa živežom i, ništa ne sluteći, za­
malo nisu upali u tabor koji bijahu zauzeli Histri. Ostavili
su prtljag i pobjegli natrag u Akvileju, te su sve ispunili
užasom i metežom ne samo u Akvileji nego, za koji dan,
i Rimu; onamo je javljeno ne samo daje neprijatelj zauzeo
tabor a Rimljani pobjegli, što je bila istina, nego i da je sve
izgubljeno a svekolika vojska uništena.
Stoga je, kako obično biva u metežu, oglašeno prekored-
no novačenje vojnika i u Rimu i po svoj Italiji. Unovačene
su dvije legije rimskih građana a deset tisuća pješaka i ko­
njanika zatraženo je od članova latinskog saveza. Konzul
Marko Junije dobio je nalog da prijeđe u Galiju te od gra­
dova u svom djelokrugu zaište vojnika koliko koji može
dati. Ujedno je odlučeno da pretor Tiberije Klaudije izda
proglas neka se vojnici četvrte legije te pet tisuća pripad­
nika latinskog saveza, sa dvjesta i pedeset konjanika,

Cn. et L. Gavillii Novelli: plemensko ime Gavilijà javlja se rano

na području Etrurije; ratni liferanti Gnej i Lucije Gavilije Novel
našli su se, vjerojatno, među prvim Italicima koji su stigli u la­
tinsku koloniju Akvileju, te su se u tek osnovanom gradu brzo
obogatili i čvrsto ukorijenili - vidi bilješku uz ditem Aquileiam u
Melinu tekstu. Oni se također navode po klasičnom troimenom
obrascu koji se sastoji od prenomena, gentilicija i kognomena.
M. Iunius: Marko Junije Brut istakao se već kao pučki tribun
195. pr. n. e. i kao pretor 191. pr. n. e., a poslije konzulata i kao
član izaslanstva koje je 171. pr. n. e. upućeno u Malu Aziju i na
maloazijske otoke da ih pokrene na rat protiv macedonskoga
kralja Perzeja. Konzulovao je 178. pr. n. e. zajedno s Aulom Man-
lijem Vulzonom; poslan je s vojskom protiv Ligura, ali zatim do­
bio nalog da priskoči u pomoć svom konzulskom drugu kojega
je bila zapala provincija Galija i kojega su pritisli Histri.
Ti. Claudius: to je pretor Tiberije Klaudije Neron koji je poslan
u Pizu da je štiti do konzulova dolaska; poslije je, zajedno s Mar­
kom Junijem Bratom, sudjelovao u diplomatskom obilasku ma­
loazijskih gradova i otoka koje je Rim htio pokrenuti protiv Ma­
cedonie.

178
okupe u Pizi, kao i da štiti tu pokrajinu dok konzul bude
iz nje izbivao; osim toga da pretor Marko Titinije naredi
neka se prva legija te isti broj savezničkih pješaka i konja­
nika okupi u Riminiju. Neron je, zaogrnut vojničkim plaš-
tem, krenuo u svoje područje, u Pizu; Titinije pošalje tri­
buna Gaja Kasija u Rimini da stane na čelo legiji a sàm
počne provoditi novačenje u Rimu. Konzul Marko Junije
prijeđe iz Ligurije u pokrajinu Galiju te, zaiskavši odmah
pomoćne čete od galskih gradova, a vojnike od kolonija,
stigne u Akvileju.
Ondje sazna da je vojska zdrava i čitava, napiše pismo u
Rim neka ne prave zbrku, a sàm otpusti pomoćne čete za­
tražene od Gala i otputuje k svom konzulskom drugu.
U Rimu zavlada iznenađenje i silna radost: novačenje je
prekinuto, vojnici koji su već bili položili zakletvu pušteni
su kući, a vojska koju je u Riminiju bila napala kuga ta­
kođer je poslana kući.
Histri su, doduše, taborovali s velikom vojskom nedaleko
od konzulova tabora, no čuvši da je stigao i drugi konzul
s novom vojskom, razišli su se kud koji po svojim gradi­
nama.

Pisas: danas Piza; drevno ligursko a potom etruščansko naselje;

od 238. pr. n. e. dalje saveznik Rima; služila je kao pomorsko i
kopneno uporište za borbu protiv Ligura. Kad su Liguri, najpos-
lije, pokoreni, njezina je važnost opala.
M. Titinius: Marko Titinije Kurvo izabran je za pretora zajedno
s Tiberijem Klaudijem'Neronom; usp. Liv. XL 59.
Ariminum: danas Rimini, južno od Ravene, na jadranskoj obali
Italije; Rimljani su to drevno umbrijsko naselje pretvorili u svo­
je uporište za borbu protiv Gala u sjevernoj Italiji.
C. Cassio tribuno militum: istoimeni ratni tribun Gaj Kasije
spominje se u opisu rata protiv Gencija g. 168. pr. n. e.; usp. Liv.
XLIV 31.
passim in civitates dilapsi: civitas na ovom mjestu vjerojatno
znači »gradina, kastelijer«, tipično pretpovijesno naselje u Istri;
ostaci se takvih »gradina« i danas vide na mnogo mjesta; u car­
sko doba civitas znači plemensku općinu, na primjer kod Plinija.

179
Konzuli su se sa svojim legijama vratili na zimovanje u Ak­
vileju.

Kraj uzbune s Histrima

Liv. 41,6. Pošto je, napokon, stišana uzbuna s Histrima, Se­

nat odluči da se konzuli među sobom nagode tko će se od
njih dvojice vratiti u Rim i provesti izbore.

Istraga u Senatu zbog poraza u Istri

Liv. 41,7. ... Slučaj je htio da se tih istih dana konzul Mar­
ko Junije vrati iz Istre u Rim radi održavanja izbora. U Se­
natu navale na nj pučki tribuni Papirije i Licinije pitajući

tribuni plebis: pučki tribuni, zastupnici rimskog puka uvedeni

početkom V. st. pr. n. e. u okviru borbe za vlast između patricija
i plebejaca radi zaštite imutka i života plebejaca. Tribuni su se
birali na tzv. tributskim komicijama, zasebnim skupštinama
puka na kojima se glasovalo po tribusima ili gradskim kotarevi-
ma. Njihova moć i uloga u političkom životu počivale su na ne­
povredivosti, sakrosanktnosti, pučkog tribuna i na njegovu pra­
vu zabrane, veta, protiv svakog čina državnih činovnika i protiv
odluka Senata ili narodne skupštine. Nadzor pučkih tribuna
nad radom magistrata dolazi do izražaja i u ovom njihovu istu­
pu protiv konzula Mantija.
Papirius: pučki tribun Gaj Papirije Turdo; svojim istupom u Se­
natu pred konzulom Markom Junijem Brutom htio je njegovu
konzulskom drugu Aulu Manliju oduzeti produženu konzulsku
vlast, imperium, zbog nepoštivanja Senata i zbog neuspjeha u
ratu protiv Histra, prijeteći mu čak i sudom.
Licinius: pučki tribun Aulo Licinije Nerva; zajedno s pučkim
tribunom Papirijem napao je u Senatu konzula Mantija Vulzona
- usp. prethodnu bilješku. Licinijev je prenomen u rukopisima
Livijeva teksta izgubljen, pa je toga pučkog tribuna teško razli­
kovati od druge dvojice Licinijà Nerva koji su se desetak godina
poslije istakli u diplomatskoj službi.

180
o onome što se događalo u Istri, te su ga čak izveli pred
narodnu skupštinu. Na to je konzul odgovarao da je on u
pokrajini proboravio tek jedanaest dana, a što se ondje
zbivalo dok njega nije bilo, saznao je po čuvenju kao i nje­
govi ispitivači. Ovi su zatim ustrajno dalje pitali kako to
da u Rim nije radije došao Aulo Manlije da položi račun
rimskom narodu o tome zašto je iz pokrajine Galije, koja
mu bijaše pripala ždrijebom, prešao u Istru. Kad je to Se­
nat donio odluku o ratu s Histrima? Kad je rimski narod
odobrio taj rat? Ali, tako mi Herkula, reći će Manlije, rat
je, doduše, poveden po privatnoj odluci, no vođen je raz­
borito i hrabro. Baš naprotiv: ne bi se moglo reći da li je
rat lakoumnije poveden ili brzopletije vođen! Histri su

in contionem: contiones su zborovi naroda koji su prethodili na­

rodnim skupštinama; na njima se raspravljalo o prijedlozima i
protuprijedlozima, ali se nisu donosili zaključci. Te je zborove
vodio magistrat koji ih je sazvao, u ovom slučaju pučki tribuni.
A. Manlius: Aulo Manlije Vulzon, konzul iz 178. pr. n. e. zajedno
s Markom Junijem Bratom; Flor ga u svom prikazu istarskog
rata naziva Gnejom Manlijem, zamijenivši ga, vjerojatno, s Gne-
jom Manlijem Vulzonom, konzulom iz 189. pr. n. e. koji se borio
protiv kralja Antigona i Calata u Maloj Aziji. U podlozi Livijeva
pripovijedanja mogu se naslutiti proturječni izvještaji o Manlije-
vu držanju u istarskom ratu. Jedan je od tih izvještaja bio sva­
kako njegov vlastiti, u kojem je nastojao umanjiti sramotni po­
raz što su mu ga nanijeli Histri u početku rata. Taj je rat počeo
u jesen 178. pr. n. e., vodio ga je brzopleto i nepromišljeno, na­
dajući se da će ga iste godine i završiti; kad mu to nije pošlo za
rukom, požurio se da ga dovrši iduće godine kako njegovim voj­
nicima ne bi propao ratni plijen a njemu slava pobjednika, ali
ga je u tom spriječio novi konzul, Gaj Klaudije Pulher.
quando. . . decrevisset: ovlasti Senata nisu nikad bile izrije­
kom navedene i utvrđene, nego su se običajno ustaljivale; on je
polagao pravo na nadzor nad sveukupnim državnim životom, pa
je tako praktički odlučivao i u svim pitanjima rata ili mira; gla­
sovanje narodne skupštine o tome, o čemu je ovdje također ri­
ječ, bilo je većinom samo formalne naravi.

181
uspjeli iznenaditi i svladati dvoje straže, zauzeti rimski ta­
bor, pobiti što se od pješaka i konjanika zateklo u taboru,
a, što je još najgore, samoga konzula baciti u more i na
brodove. Mantije će o tome položiti račun kao običan gra­
đanin, kad već neće kao konzul!

Izbor novih konzula 178. pr. n. e.

Liv. 41,8. Zatim su održani izbori. Za konzule su izabrani
Gaj Klaudije Pulher i Tiberije Sempronije Grakho. Sutra­
dan su birali pretore ...

Izvještaj Senatu o stanju rata u Istri 177. pr. n. e.

... Dne 15. ožujka, na dan kad su Sempronije i Klaudije
nastupili konzulsku službu, pokrajine Sardinija i Istra

C. Claudius Pulcher: prije negoli je imenovan konzulom za 177.

pr. n. e., Gaj Klaudije Pulher biran je za augura i poslije za pre-
tora; kao konzul slavio je trijumf de Histrefis) et Liguribus, usp.
Acta tr. CIL2 p. 48 et 341. G. 171, borio se kao iskusan vojnik uz
konzula Tita Licinija Krasa protiv macedonskoga kralja Perzeja.
Zajedno s Tiberijem Grakhom bio je cenzor 169; obojica su se
pred sudom morali braniti od optužbi zakupnika poreza. Umro
je 167. kao član deseteročlanoga povjerenstva za uređenje prili­
ka u Macedoniji i Grčkoj.
Ti. Sempronius Gracchus: ovaj Tiberije Sempronije Grakho
bio je otac čuvenih pučkih tribuna Tiberija i Gaja Grakha te is­
taknuti vojskovođa, diplomat i političar svoga vremena. Vojnič­
ke je uspjehe stekao osobito u borbama protiv Hispanaca i Sar­
da; dvaput je biran za konzula, a kao cenzor 169. pr. n. e. zajed­
no s Gajom Klaudijem Pulhrom (vidi prethodnu bilješku) suko­
bio se sa zakupnicima poreza.
Idibus Martiis: Ide su bile jedan od triju stalnih dana u mjesecu
prema kojima su Rimljani određivali nadnevke; ožujske su Ide
padale na naš 15. ožujka; u to je doba rimska godina još počinja­
la 15. ožujka, pa je to ujedno vrijeme nastupa novoizabranih ma­
gistrata.

182
samo su spomenute. Sutradan su u Senat došli sardski iza­
slanici, kojih je saslušanje bilo odgođeno do nastupa no­
voizabranog poglavarstva, i prijašnji namjesnik konzula
Manlija u Istri, Lucije Minucije Termo. Oni su izložili Se­
natu koliki rat bjesni u tim pokrajinama.
Senat su ne manje uzbudila i poslanstva latinskih savezni­
ka ...

Senat određuje vojnike za Istru 177. pr. n. e.

Liv. 41,9. Zatim su konzulima dodijeljene ratom zahvaćene

pokrajine Sardinija i Istra. Naređeno je da se za Sardiniju
unovače dvije legije, u svakoj po pet tisuća i dvjesta pje­
šaka, trista konjanika i dvanaest tisuća pješaka od savez­
nika i Latina i šest stotina konjanika i deset lađa sa po pet
redova vesala, htjedne li konzul da se porinu s navoza.
Za Istru je određeno isto onoliko pješaka i konjanika ko­
liko i za Sardiniju.

L. Minucius Thermus: Livije spominje Lucija Minucija Terma

samo kao legata konzula Manlija za istarskog rata; svojim je iz­
vještajem Senatu jamačno htio popraviti rđav dojam što ga je
izazvao poraz Rimljana u početku tog rata. Ovaj je Minucije po­
znat i po tome što je poznati govornik Katon Stariji održao u
starini čuven govor protiv njegova poslanstva u Egiptu kod kra­
lja Ptolemeja Filometora.
legatus Manli consulis: legati su bili pomoćnici i zamjenici voj­
skovođe ili namjesnika provincije; imenovao ih je Senat, pa su
mogli vršiti i neku vrstu nadzora nad radom svojih pretpostav­
ljenih.
socium nominis Latinis: iako su Rimljani vrlo rano osvojili La-
cij, njegovi stanovnici Latini sačuvali su u okviru rimske države
poseban položaj i prava, koji su se izražavali obrascem socii no­
menque Latinum; ovdje se Latini žale da su im gradovi opustjeli
zato što se njihovi stanovnici preseljavaju u Rim gdje pod odre­
đenim uvjetima mogu steći rimsko građansko pravo.

183
Jednu legiju sa trista konjanika i pet tisuća savezničkih
pješaka sa dvjesta pedeset konjanika naređeno je konzu­
lima poslati u Hispaniju k Marku Titiniju.
Prije negoli će konzuli iždrebati svoja područja rada, sa­
slušan je izvještaj o znamenjima: u okolici grada Krustu-
merije pao je u Martov gaj kamen s neba; kod Rima rodilo
se dijete s tijelom bez udova i viđen je četveronožan gmaz;
u Kapui je u mnoge zgrade na trgu udario grom; u Puteo-
lima je munja spalila dvije lađe. Dok je to izvještavano,
digla se u samom Rimu hajka na vuka u po bijela dana:
ušao je na kolinska vrata, a pobjegao na eskvilinska, uz ve­
liku buku progonitelja. Poradi tih znamenja konzuli su

ad M.Titinium: u to su doba djelovala dva pretora Marka Titi-

nija, pa ih nije lako razlikovati; jedan je imao kognomen Kurvo
(vidi bilješku gore) i djelovao je kao gradski pretor pretežno u
Rimu; ovaj je Titinije bio pretor u Hispaniji 178. pr. n. e., pa su
ga kasnije Hispanci tužili Senatu zbog pohlepe i nasilja; usp. Liv.
XLIII 2.
prodigia: o ulozi znamenja u vjerskom i političkom životu Rim­
ljana riječ je u uvodu u tekst Julija Opsekventa.
in agro Crustumino: kraj oko drevnoga grada Krustumerije u
sabinskim brdima, blizu izvora rječice Alije,
in lucum Martis: Mars je stari italski bog rata, po kojem je na­
zvan i njemu posvećeni mjesec ožujak, mart. Vjerska ga je pre­
daja smatrala ocem Romula i Rema, utemeljitelja Rima; Rimlja­
ni su ga častili u nekoliko rimskih hramova, od kojih je jedan
bio na Martovu polju.
Capuae: Kapua je najvažniji grad Kampanije, južno od Rima;
danas Santa Maria di Capua Vetere.
Puteolis: Puteoli su grad na obali Kampanije, poznato ljetovališ­
te Rimljana; danas Pozzuoli.
Collina porta. . . per Esquilinam: oboja ovdje spomenuta vrata
republikanskoga Rima gledala su na istok; Kolinska su se nala­
zila blizu hrama Fortune i kasnijih Dioklecijanovih terma, a Esk­
vilinska kod kasnijeg Livijina trijema i Trajanovih termà.

184
prinijeli povećane žrtve i cijeli se jedan dan obavljala po­
kora u svim hramovima.
Propisno obavivši žrtve, iždrebali su područja rada. Klau-
diju je pripala Istra, Semproniju Sardinija.

Svađa u rimskom taboru 177. pr. n. e.

Liv. 41,10. Dok se to zbivalo u Rimu, prošlogodišnji kon­

zuli Marko Junije i Aulo Manlije završe zimovanje u Akvi­
leji, te u rano proljeće povedu vojsku u zemlju Histra. Kad
su ondje stali posvuda sijati pustoš, Histri su se digli na
noge, ali više od jada i ogorčenja, videći gdje im grabe što
je njihovo, nego u pouzdanoj nadi da su im snage dorasle
dvjema vojskama. Kad se mladež sjatila iz svih sela, njiho­
va na brzu ruku dignuta i neuredna vojska borila se vrlo
srčano, ali s malo ustrajnosti. Do četiri tisuće ubijeno ih

circa omnia pulvinaria: pulvinar je sveta postelja na koju se o

obljetnici utemeljenja hrama ili kakvom drugom izvanrednom
zgodom polagalo poprsje božanstva da bi mu se prinosile žrtve
i upućivale molitve.
supplicatio: suplikacija je javna molitvena svečanost kojom se
bogovima zahvaljivalo ili htjela njome izmoliti milost bogova,
odnosno odvratiti njihov bijes.
provincias sortiti sunt: riječ provincia prvotno znači određeni
zadatak vojničke ili upravne naravi, povjeren kojem višem ma­
gistratu - konzulu, diktatoru, tribunu s konzulskim ovlastima,
pretoru ili zapovjedniku konjaništva; zatim je značila djelokrug
ili područje rada, na primjer provincia urbana, kao djelokrug
rada tzv. gradskog pretora koji je sudio u pamicima među gra­
đanima Rima, ili provincia Histria, to jest konzulu Klaudiju po­
vjereni rat protiv Histra. Od 227. pr. n. e. dalje provincijom se
počelo nazivati pokoreno područje izvan Italije kojim upravlja
rimski namjesnik. Prva takva rimska provincija bila je Sicilija,
osvojena za prvoga punskog rata.
concursu ex omnibus populis iuventutis facto: ovo mjesto kod
Livija sadrži dragocjen, ali škrt i osamljen, podatak o vojničkom
i društvenom uređenju Histra; riječ populus ovdje, očito,

185
je na bojnom polju; ostali se okane rata i razbježe kud koji
po svojim gradinama. Tada su prvo otpravili izaslanike da
mole za mir, a zatim poslali zatražene taoce.
Kad se u Rimu za to saznalo iz dopisa prokonzula, Gaj
Klaudije pobojao se da će zbog tih okolnosti ostati i bez
svoje pokrajine i bez vojske. Stoga je bez svečanih zavjeta,
bez odore na liktorima, obavijestivši samo svoga konzul­
skoga druga, noću krenuo na put i, navrat-nanos, otišao u
svoju pokrajinu.

nema svoje obično značenje naroda kao političke, državotvorne

zajednice ili kao društvenog sloja - usp. obrazac »Senat i narod
Rimski«, Senatus populusque Romanus kao izraz rimskoga držav­
nog vrhovništva. Malo niže Livije kaže da su se Histri razbježali
in civitates, »u svoje gradine«, koje su, jamačno, bile ne samo ut­
vrde nego, zajedno s okolnim područjem, i jedinice plemenskog
uređenja. Nešto slično valja pretpostaviti i glede izraza populi na
ovom mjestu. Kad Livije opisuje Hanibalov prijelaz preko Alpa,
na jednom mjestu (XXI 34) kaže da je Hanibalova vojska stigla
ad. frequentem cultoribus alium... populum; Gaffiotov Latinsko-
francuski rječnik prevodi riječ populus na tom mjestu kao »can-
ton, rćgion«.
litteris proconsulum: prokonzuli su magistrati koji vrše konzul­
sku vlast, a da nisu konzuli. Prokonzulom se moglo postati od­
lukom narodne skupštine ili pak produženjem konzulata, tzv.
prorogatio imperii. U Liv. XLI 6 stoji da su konzulima iz 178. pr.
n. e. Marku Juniju Brutu i Aulu Manliju Vulzonu produljena
konzulska zaduženja; stoga su, po isteku svog konzulata, mogli
ostati s istim ovlastima u svojim provincijama Liguriji i Galiji, ali
sada već u svojstvu prokonzula, namjesnika novih konzula za
177. pr. n. e. Tiberija Sempronija Grakha i Gaja Klaudija Pulhra.
Od Sule nadalje svaki je bivši konzul prokonzul komu se povje­
rava na upravu jedna od prokonzularnih provincija,
non votis nuncupatis: konzul je, prije polaska, morao po drev­
nom običaju svečano izreći i navesti što će učiniti u čast bogova
ako bude sretne ruke u svom pothvatu; takvi su svečani zavjeti
bili neka vrsta osiguravajućeg ugovora s bogovima, i obvezivali
su samo onda ako se molitva ispunila.
non paludatis lictoribus: liktori su bili državne sluge najviših
rimskih činovnika, pred kojima su stupali, u službenim zgoda-

186
Ondje je njegovo ponašanje bilo još nesmotrenije nego
njegov dolazak. Sazvavši, naime, vojsku na zbor, Aula
Manlija optužio je zbog bijega iz tabora, što vojnicima nije
bilo drago čuti jer su upravo oni prvi pobjegli, a Marka Ju-
nija obasuo prijekorima zato što se pridružio sramoti svo­
ga konzulskoga druga; zatim je obojici naredio da napuste
pokrajinu. Na to oni odgovore da će se konzulovu nalogu
pokoriti onda kad konzul napusti Rim po predačkom obi­
čaju, obavivši svečane zavjete na Kapitolu i s odorom na
liktorima; on pak, mahnit od bijesa, dozove čovjeka koji je

ma, kao oličenje njihove vlasti noseći svežanj pruća sa sjekirom

- fasces; osim toga, uklanjali su ljude s puta, hvatali i privodili
krivce, izvršavali kazne bičevanja i smaknuća. Diktatori su imali
24 liktora, konzuli 12, pretori u gradu dva, u provinciji 12.
Paludare znači ogrnuti »vojnički plašt«, paludamentum, koji se
od obične vojničke halje, zvane sagum, razlikovao duljinom, tka­
njem i bojom, iako je bio istoga kroja i također se kopčao na ra­
menu. Konzul je na ratnom pohodu nosio paludam entum u znak
da djeluje kao vrhovni zapovjednik, a ne kao činovnik državne
uprave. Iako se izraz paludatis lictoribus ovdje javlja više puta
(drugi put nekoliko redaka niže), neki izdavači misle da tu nešto
nije u redu s Livijevim tekstom; liktori su nosili spomenuti sa­
gum, a ne paludamentum, pa predlažu da se mjesto non paludatis
lictoribus čita non paludatus, sine lictoribus, što bi značilo »ne
ogrnuvši vojvodskoga plašta, bez liktora«.*
contione advocata: contio ovdje znači zbor vojnika okupljenih
u taboru pred zapovjednikovim šatorom, da im se štogod da na
znanje.
in Capitolio: Kapitolij je jedan od sedam rimskih brežuljaka,
vjersko središte Rima, oličenje njegove veličine i moći; danas
Campidoglio, sjedište vlade i parlamenta. Na Kapitoliju se nala­
zio hram Jupitra Kapitolijskoga, žarište službenoga kulta; u nje­
mu su, uz ostalo, novoizabrani konzuli prinosili svečane žrtve
prigodom preuzimanja dužnosti.

* Usp. n a p o m e n u u N is a rđ o v u iz d a n ju O e u v r e s d e T ite -L iv e , T o m e
I-II, P a riš 1850.

187
zamjenjivao Manlijeva kvestora i zatraži od njega okove,
prijeteći da će Junija i Manlija okovane poslati u Rim. Taj
se, također, oglušio o konzulov nalog; vojska koja je nagr-
nula oko njih podržavajući svoje zapovjednike, neprijatelj­
ski raspoložena prem a konzulu, još ih je jače poticala na
nepokornost. Najposlije se konzul, izm oren pogrdam a po­
jedinaca i porugam a m noštva - jer su ga povrh svega još
i ismijavali - vrati u Akvileju istim brodom kojim je bio
i došao.
Iz Akvileje je pisao svom konzulskom drugu neka onom
dijelu novih vojnika koji su unovačeni za pokrajinu Istru
oglasi da se okupe u Akvileji, kako ga ne bi štogod u Rimu
spriječilo da, obavivši zavjete, pod vojničkim plaštem iziđe
iz grada. To je njegov konzulski drug uslužno izvršio, te je
oglašeno okupljanje u kratkom roku.
Klaudije je gotovo dostigao vlastito pismo. Odm ah po do­
lasku sazove narodnu skupštinu radi Manlijeva i Junijeva
ponašanja, zadrži se u Rimu samo tri dana> ogrne liktore
odorom i obavi svečane zavjete na K apitolu te ode u po­
krajinu jednako naglo i brzo kao i prvi put.

pro quaestore Manli: po rimskom shvaćanju, čitava je rimska

država bila samo narasli, produženi, Rim; zato su magistrati iz­
van Rima, bez obzira na svoje ovlasti, smatrani namjesnicima
odgovarajućih magistrata u glavnom gradu - prokonzuli, pro­
pretori, prokvestori. Prokvestor je kvestor u provinciji pošto je
već bio kvestor u Rimu*. U doba republike kvestori su blagaj­
nički činovnici; dva su kvestora bili čuvari državne riznice
smještene u Saturnovu hramu, na podnožju Kapitolija, u kojoj
se čuvao državni novac, javne isprave, međunarodni ugovori i
bojni znakovi; to su tzv. quaestores urbani, gradski kvestori. Kao
pomoćnici konzula kvestori su pratili konzule u provincijama,
vodili su sveukupno ratno knjigovodstvo i skladišta za opskrbu
vojske, ovjeravali troškove, ubirali državne prihode, i si.
* Usp. Divkovićev Latinsko-hrvatski rječnik, II. izd., Zagreb 1900.

188
Opsada i pad Nezakcija 177. pr. n. e.
Liv. 41,11. Nekoliko dana prije Junije i Manlije počeli su
svom silom napadati gradinu Nezakcij u koju su se bili
sklonili prvaci Histrà i sam njihov kralj Epulon. Onamo je
Klaudije doveo dvije nove legije a staru je vojsku s njenim
vođama poslao kući. Podsjeo je gradinu i stao jurišati na
nju bojnim kolibama; rijeku pak, koja je tekla uza zidine

oppidum Nesattium: Plinije III 29.140 ima Nesactium, Ptol. III

1,27 Nésakton; usp. bilješku uz Plinijev tekst.
Položaj Nezakcija jasno pokazuju njegove ruševine kod Valture;
prije negoli su počela prva iskapanja 1877, zavičajni su povjes­
ničari bili upućeni na nagađanja na temelju samog teksta starih
pisaca Livija, Plinija i Ptolemeja; njihova je nagađanja sažeo Car­
lo de Franceschi*: »Poneki pisac iz Kopra, na primjer Manzuoli,
tvrdio je da se Nezakcij nalazio na brdu Zerminu nad Rižanom,
biskup Tommasini smještao ga je na Mirni nešto iznad Novigra­
da, Coppo je mislio da mu je našao tragove kod rta Barbarige
podno Bala, a Cluver, za kojim su se poveli mnogi, bio je uvje­
ren da je našao Nezakcij u Rakiju gdje se vide istoimene ruše­
vine neke utvrde. Zaslužni kanonik Petar Stanković zapazio je
upravo ispod sela Rakija, otprilike na milju udaljenosti od njega,
na mjestu zvanom Blažov Mlin, u maloj uvali Raškoga kanala,
tragove zidina, ulpmke stupovlja i rimskog crepovlja; ozbiljno je
shvatio priču o nekoj zlatnoj kruni i ogrlici što ih je u naše doba
ondje negdje navodno našao neki seljak u jednom starinskom
grobu; zbog svega toga bio je siguran daje tu otkrio stari Nezak­
cij, to više što ondje ima obilat izvor koji sada služi za pogon
mlina.«
duabus legionibus novis: po onomu što je rečeno gore u XLI
9, pod zidine Nezakcija slegla se golema vojska od 22.400 pješa­
ka i 600 konjanika, opremljenih svom tada poznatom ratnom
tehnikom.
vineis: vinea je vrsta ratnog stroja u obliku pomična zaštitnoga
krova na stupovima, koji je vojnike štitio od strijela i drugog
oružja što ga je neprijatelj bacao sa zidina opsjednuta grada.
Vojnici su taj stroj nosili pod zidine pa ga ondje učvrstili zabivši
mu nosače u zemlju, ili su ga primicali gurajući ga na kotačima;
često su po nekoliko takvih krovova spajali u pravi pristupni
hodnik.
* C. de Franceschi, L’Istria, Note Storiche, Poreč 1879, str. 45.

189
i koja je ne samo priječila napadače nego i Histre opskr­
bljivala vodom, svrnuo je nakon mnogo dana teškog truda
u novo korito i skrenuo joj tok. To čudo s odsijecanjem
od vode prestravilo je barbare; no ni tada nisu pomišljali

amnemque praeterfluentem moenia: pri ocjenjivanju povijes­

ne vrijednosti ovog opisa opsade Nezakcija i pri terenskoj pro­
vjeri njegovih pojedinosti valja se obazirati i na druge takve gla­
sovite opise u antičkoj književnosti, - na primjer opis opsade
Kapue, Kartage i Numancije kod Livija, Gergovije i Alezije kod
Cezara, ilirske Ardube, današnjeg Vranduka nad rijekom Bos­
nom, kod Diona Kasija, i si. Dakako da su o tim opsadama po­
stojali službeni izvještaji vojskovođa, ali i osobni izvještaji sudio­
nika, koji su se prepričavali, razrađivali i bogatili slikovitim po­
jedinostima u usmenoj predaji. Prostorna, a i sve veća vremen­
ska udaljenost od događaja svakako su nametale opisivačima
određene kalupe, kojima se može objasniti dobar dio podudar­
nosti i općih mjesta u spomenutim opisima. Stariji istraživači
nisu smještali Livijev opis u njegov književno-povijesni kontekst,
nego su ga pokušavali izravno suočiti s prilikama na terenu oko
Nezakcija i s rezultatima arheoloških iskapanja, pa su nailazili
na velike poteškoće. Najviše im je glavobolje zadala upravo ta ri­
jeka što je, prema Liviju, morala protjecati pored Nezakcija, na
kraškom zemljištu gdje su podzemne vode duboko i gdje se ne
može trajnije održavati nikakav veći površinski tok. G. Veith u
nav. djelu pozabavio se i tim pitanjem, te se priklonio mišljenju
pulskog arheologa A. Gnirsa:* »A. Gnirs, po mom mišljenju, sa­
svim ispravno pretpostavlja da je tu u stvari riječ o vodenom
toku u budavskoj Dragi; taj pak nije ispunjavao svu tu oko 200
koraka široku dolinu, nego je vijugao njenim dnom. Međutim,
voda se mogla uzvodno od grada zaustaviti branom i odatle da­
lje skrenuti tako da protječe uz sam istočni rub doline, ravno is­
pod rimskih položaja, gdje je za opsjednute bila nepristupačna.
Ako je pak grad raspolagao samo tom vodom, onda je sada os­
tao bez pitke vode, i nije se mogao održati. Livije je naprosto
pretjerao pretvorivši rječicu u veliku rijeku, i u njoj, dakako, vi­
dio i odlučnu zapreku za pristup gradu; takvo nešto možemo od
njega ionako očekivati, kad se u njegovu djelu mogu dokazati
stotine sličnih netočnosti.«
* Usp. A. Gnirs, Das Gebiet đer Halbimel Istrien in der antiken Ueber-
lieferung, Pula 1902, str. 17. i d,

190
na mir nego su stali ubijati svoje žene i djecu, a da bi i ne­
prijatelji vidjeli to gnusno nedjelo, klali su ih otvoreno na
zidinama i odande ih strmoglavljali. Usred zapomaganja
žena i djece i tog neizrecivog pokolja vojnici se popnu pre­
ko zida i uđu u gradinu. Buku njena zauzeća shvatio je
kralj po preplašenim kricima onih koji su bježali; zarinuo
je sam sebi mač u prsi, da ga ne zarobe živa; ostali su za­
robljeni ili pobijeni.

in caedem coniugum ac liberorum versi: žene i djecu, pa onda

i sami sebe poubijali su pred očima Rimljana i Vakccji, hispan-
sko pleme u okolici današnje Salamanke, usp. Liv. per. LVII; slič­
no su postupili i opsjednuti Numantinci, uništivši prije i svoj
imutak, kako bi rimski pljačkaši po zauzeću grada ostali praznih
ruku, usp. Liv. per. LIX.
rex: opisujući posljednje trenutke istarskoga kralja i njegov
očajnički čin, Livije napušta pomalo posprdan izraz regulus u
značenju »mali kralj, kraljić, kralj malog naroda, poglavica«: ne
spominje ga ni po osobnom imenu Aepulo, koje je čak i u kla­
sičnom izgovoru neodoljivo podsjećalo Rimljane na njihovu ri­
ječ epulo, ònis »pijanac, izjelica«. Književni povjesničari ocjenju­
ju Livija kao ozbiljna, čestita, pomalo svečana pisca koji je sklon
drami i tragediji, a ne lakrdiji. Čini se, ipak, da su njegovi izvori
za istarski rat bili pod utjecajem jedne pučke, groteskne predo­
džbe o Epulonovoj ličnosti i odgovarajuće usmene predaje o
tom ratu. Takva predodžba i predaja mogle su potjecati od obi­
čnih vojnika, Rimljana i Italaca, koji su sudjelovali u pohodu, a
temeljna joj je crta bilo uporno isticanje pijanstva i žderanja te
smiješnog i kobnog ishoda što ga je to imalo po Histre i njihova
kralja. Konzul Manlije u svom je izvještaju Senatu nastojao uma­
njiti sramotu rimskog poraza tako što je isticao junaštva pojedi­
nih vojnika, pa i ranjenika, činjenicu da je izgubljeni tabor bio
gotovo prazan, da je Histrima išla na ruku jutarnja magla, da je
do meteža i bijega došlo uglavnom krivnjom taborskih slugu i
robova, da se vojska konzulovom zaslugom ubrzo pribrala i do
nogu potukla neprijatelja; za obične pak vojnike, pošto su se
oporavili od silna straha, sve je to moglo izgledati samo kao ša­
ljiv nesporazum, kao u nekoj pučkoj komediji. Kod Livija se
službeni prikaz događaja osjeća, tako reći, u svakom retku, ali je
smiješna strana događaja potisnuta; kralj Epulon kod njega is­
kupljuje svoje prijašnje pogreške junačkim samoubojstvom, do-

191
Još su dva grada zauzeta na juriš i razorena - Mutila i Fa-
verija.

stojnim kakva rimskoga stoika. Kod Flora, naprotiv, nesputano

izbija upravo ona lakrdijska inačica prikaza, mjestimice pojača­
na i do neukusa.
Ovo povezivanje Epulona s pijanstvom dovelo je u pitanje
čak i vjerodostojnost njegova osobnog imena, koje je, skupa s
nekim drugim predrimskim imenima iz Istre, osamljeni ostatak
za nas netragom nestaloga jezika Histra. Kod Livija je kraljevo
ime na početku XLI knjige izgubljeno, a u XLI 11 javlja se u liku
Aepulo; Florov cod. B ima apulo a cod. F appulo; kod Enija ann.
XVI 421 Vahlenova II izdanja, odnosno kod Festa str. 444, r. 5
Lindsayeva izdanja (Teubner, Leipzig 1913), koji je sačuvao taj
Enijev stih, stoji Opulo, s izgubljenim prvim slovom, ali izdavači
znaju da je tu bilo e prema Varonu, 1. L. VI 82 vos epulo post­
quam spexit. J. Vahlen, na str. 200. uvoda u spomenuto izdanje
Enijevih ulomaka, ponovno izriče svoju duboku sumnju u to da
bi Enijev, Festov i Varonov epulo bili vlastito ime istarskoga kra­
lja, pa tu riječ piše malim slovom, smatrajući je, očito, općom
imenicom u značenju »gozbar, pijanac, izjelica«. Na Vahlena se
poziva i pisac članka Epulo u Pauly-Wissowa Realenzyklopàdie
des klassischen Altertums (Miinzer); njemu se čini da je na nave­
denom Enijevu mjestu ipak riječ o istarskom kralju; Livijev Ae­
pulo i Florov Ap(p)ulo valja stoga ispraviti u Epulo, ali to nije pra­
vo, domaće, kraljevo ime, nego nadimak koji su mu dali Rimlja­
ni zato što se u osvojenom taboru opio. Miinzer, ujedno, upozo­
rava na jedan nadgrobnik iz doba republike, s likom prilično go-
jazna muškarca, jednoga od »sedam gozbara«, VII viri epulones,
koji su se, o svetkovinama u čast bogova, brinuli za javne sveča­
ne gozbe; EPULO u njegovu imenskom obrascu stoji na mjestu
kognomena, drugog osobnog imena, a očito ima veze s njegovim
zanimanjem.
Mutila et Faverla: zapisujući ta dva imena mjesta iz kraja koji
nije poznavao osobno, Livije je mogao i pogriješiti; to više što im
se poslije istarskog rata zameo trag, jer se u drugim izvorima i
na starim kartama ne spominju. Kandler i De Franceschi nasto­
jali su prepoznati Livijevu Mutilu i Faveriju u nekim naseljima
u pulskoj okolici, oslanjajući se, uglavnom, na glasovni lik njiho­
vih imena, zemljopisni položaj ili pronađene tragove iz rimskog
doba. Dalje od nagađanja nije odmakla ni kasnija arheologija;
Veith je u nav. djelu samo ponovio što su rekli njegovi prethod-

192
Plijen je bio veći negoli je bilo očekivati od toga siromaš­
nog svijeta, i sav je prepušten vojnicima. Pet tisuća šest
stotina trideset i dvije glave prodane su u roblje. Kolovo­
đe rata išibane su i poslane pod sjekiru.
Nakon razorenja onih triju gradova i kraljeve smrti, sva je
Istra smirena; sva su plemena sa svih strana predala taoce
i priznala rimsko gospodstvo.
Potkraj istarskog rata stali su Liguri vijećati o ratu.

Rimljani zahvaljuju bogovima za pobjedu 177. pr. n. e.

Liv. 41,12. Prokonzul Tiberije Klaudije, koji je prethodne
godine bio pretor, upravljao je Pizom uz posadu od jedne
legije. Dobivši od njega pismo o Ligurima, Senat odluči
proslijediti to pismo Gaju Klaudiju, jer se drugi konzul
već bio prevezao na Sardiniju; ujedno dometne odluku da
Klaudije, ako mu se učini prikladnim, prebaci vojsku u Li-
guriju, kad je Istra već pokorena.

nici: »Glede položaja Mutile i Faverije upućeni smo zasad još

uvijek samo na nagađanja. One su svakako ležale nedaleko od
Nezakcija, dakle u najjužnijem dijelu Istre; time otpadaju pret­
postavke da je Mutila današnje Milje a Faverija današnji Čepić
na istoimenom jezeru. Najmanja je vjerojatnost da ćemo pogri­
ješiti ako glede Mutile prihvatimo Kandlerovo, De Franceschije-
vo i Gnirsovo mišljenje koje na temelju sličnosti imena poistov­
jećuje Mutilu s Medulinom. Sto se tiče Faverije, Kandler i De
Franceschi uzimaju da je to Mutvoran (na lijevoj obali budavske
Drage, 5 km sjeverno od Nezakcija); samo bi ime možda govo­
rilo u prilog Pomera, 6 km južnije od Medulina; to što se oba
grada imenuju skupa čini ovu pretpostavku još prihvatljivijom.«
sub corona venierunt: ratni zarobljenici gubili su slobodu i po­
stajali robovima po međunarodnom pravu - iure gentium; izraz
sub corona venire ustalio se zato što je bio običaj prodavati ratne
zarobljenike ovjenčane, kao i životinje za žrtvu.
Ti. Claudius proconsul: u XLI 5 izričito se kaže da je Tiberije
Klaudije krenuo paludatus, pod grimiznim vojvodskim plaštem,
u Pizu, gdje je trebao zamjenjivati konzula do njegova dolaska.

13 - Antička svjedočanstva o Istri 193

 Osim toga, na temelju pisma što ga je konzul bio napisao
0 događajima u Istri, Senat odredi dvodnevnu zahvalnicu.
Drugi konzul, Tiberije Sempronije, bio je na Sardiniji ta­
kođer sretne ruke. Svoju je vojsku odveo na područje Ili-
jenšana. Od Balaraca su Ilijenšanima bila stigla silna po­
jačanja. Konzul se sukobio sa sjedinjenim snagama obaju
naroda; neprijatelja je raspršio, natjerao ga u bijeg i pre­
oteo mu tabor; ubijeno je dvanaest tisuća oružanika. Sut­
radan naredi da se oružje pokupi i pobaca na hrpu te ga
spali kao žrtvu Vulkanu. Pobjedničku vojsku vrati u zimo­
vališta savezničkih gradova.
A Gaj Klaudije, primivši pismo Tiberija Klaudija i senat­
sku odluku, prebaci legije iz Istre u Liguriju. Neprijatelj
krene naprijed u ravnice uz rijeku Skultenu, i tu se s nji­
me zametne bitka. Ubijeno je petnaest tisuća neprijatelja,
zarobljeno ih je više od sedam stotina što u boju što u ta­
boru -je r i tabor je bio osvojen - a zarobljeno je i pedeset
1jedno bojno znamenje. Što je od Ligura izmaklo pokolju,
uteklo je u brda, i dok je konzul pustošio sela diljem rav­
nice, nigdje nije naišao na čovjeka pod oružjem.
Klaudije se vrati u Rim pobijedivši u jednoj godini dva na­
roda i smirivši za svoga konzulovanja dvije pokrajine, što
je rijetko kome pošlo za rukom.

Sardorum Iliensium: Ilijenšani su bili siromašni brđani Sardi­

nije; zbog njihova imena povezivali su ih s Trojom-Ilionom i Tro-
jancima.
Balarorum: Balari su, po nekima, pleme Ilijenšana, po drugima
su zasebna grana, a naziv »Sardi« zajednički je naziv za Ilijenša-
ne i Balare.
Vulcano: Vulkan je bog vatre, ali ne one kućne, nego vatre kao
prirodne sile; u pjesništvu je također bog kovačke vještine koji
ispod Etne kuje oružje za junake i strijele za bogove. Žrtvovati
mu oružje oteto neprijatelju značilo je pripomoći da se razmaše
njegova razorna moć.
ad Scultennam flumen: Scultenna je pritok Pada u Liguriji.

194
Pobjedničko slavlje u Rimu 177. pr. n. e.

Liv. 41,13. ... Konzul Gaj Klaudije stigne u Rim. Kad je u

Senatu izlagao o uspješnim pothvatima u Istri i Liguriji,
na njegov mu je zahtjev odobren trijumf. Za svog je služ­
bovanja slavio trijumf nad dvama narodima u isti mah.
U pobjedničkoj je povorci nosio trista i sedamdeset ti­
suća denara te osamdeset i pet tisuća sedamsto i dva
viktorijata. Svaki je vojnik dobio po petnaest denara,
centurioni dvostruko, konjanici trostruko. Saveznici su
dobili upola manje nego rimski građani. Stoga su nijemi
stupali za pobjedničkim kolima te se moglo osjetiti ko­
liko su bijesni.

triumphus: svečani ulazak u Rim što gaje Senat odobravao voj­

skovođi i njegovim vojnicima kao nagradu za neku važnu pobje­
du. Svečana je povorka išla od Martova polja kroz tzv. trijumfal­
na vrata na Kapitolij. U njoj su, uz ostalo, nosili, vodili i poka­
zivali ratni plijen i zarobljenike; iza vojskovođe na pobjedničkim
kolima i u grimiznu ruhu stupala je njegova vojska,
denarium: denar je bio srebrni kovani novac uveden vjerojatno
za drugoga punskog rata; vrijedio je 10 bakrenih novčića, tzv.
asà, a propisana mu je težina bila u početku 4,55 g.
victoriatum: victoriatus (numus) je srebrni novac s likom Pobje-
de-Viktorije koja kruni pobjedni znak ili trofej; uveden je za
drugoga punskog rata, kao i denar. Plinije XXXIII 46 kaže da je
viktorijat donesen iz Ilirije, ali je njegovo podrijetlo iz naših stra­
na sporno. Čini se da je denar bio namijenjen unutrašnjem pro­
metu, a viktorijat vanjskom. Njegovo je ime poslije prešlo na je­
dan drugi kovani novac koji su u carsko doba prigodom sveča­
nosti razbacivali među narod.
ut iratos esse sentires: saveznički su vojnici nezadovoljni zato
što su dobili upola manju nagradu, iako se bilo uobičajilo da do­
bivaju jednako kao i rimski građani; usp. Liv. XLI 7,3.
secuti sunt currum: vojnici su stupali u trijumfalnoj povorci iza
vojskovođinih kola koja su vukla četiri bijelca.

195
Senat vraća vojsku u Istru 177. pr. n. e.

Liv. 41,14. Za vrijeme toga slavlja u povodu pobjede nad

Ligurima, ovi su opazili ne samo da je konzulska vojska
odvedena u Rim nego i da je Tiberije Klaudije u Pizi ras­
pustio svoju legiju; stoga su, oporavivši se od straha, po­
tajno zakazali vojnu, sišli u ravnicu prevalivši brda prečci-
ma, opustošili okolicu Mutine i iznenadnim jurišem zau­
zeli i samu tu koloniju.

... Gaju Klaudiju produžena je za još godinu dana konzul­

ska čast i uprava nad Galijom; a da Histri ne bi poduzeli
isto što i Liguri, naređeno mu je da u Istru vrati latinske
saveznike što ih je odanle bio doveo radi trijumfa.

Histri još ugrožavaju Akvileju 171. pr. n. e.

Liv. 43,1. Drugi konzul, Gaj Kasije, ne samo da nije posti­

gao ništa vrijedno spomena u Galiji, koja ga je bila zapala
ždrijebom, nego se još odlučio na uzaludan pokušaj da
svoje legije odvede preko Ilirika u Macedoniju.
Da je konzul krenuo na taj put, Senat je doznao od akvi­
lejskih izaslanika. Oni su se žalili da se njihova mlada i ne­
jaka kolonija zatekla još nedovoljno utvrđena među ne­
prijateljskim narodima Histrà i Ilira. Molili su Senat neka
se pobrine da se ta kolonija utvrdi. Na pitanje jesu li voljni
da to bude povjereno konzulu Gaju Kasiju, odgovorili su
da je Kasije pozvao vojsku na okup u Akvileju i krenuo

C. Cassius: pošto je bio pretor i član jednog povjerenstva za

diobu zemlje, Gaj Kasije Longin bio je konzul 171. pr. n. e., za­
jedno s Publijem Licinijem Krasom; kao područje djelovanja za­
pala ga je Italija. Njegovo je ponašanje i inače izazivalo sukobe
i pritužbe. U trećem macedonskom ratu protiv Perzeja služio je
kao ratni tribun 170-168. pr. n. e.

196
preko Ilirika u Macedoniju. Senatorima je to, isprva, bilo
nevjerojatno, i svaki je u sebi pomišljao da je možda po­
srijedi rat s Kamima ili Histrima. Tada će Akvilejci: »Mi
znamo i usuđujemo se ustvrditi samo to da je vojska do­
bila žita za trideset dana te da su skupljeni i odvedeni vo­
diči koji poznaju putove iz Italije u Macedoniju.«
Senat je bio uistinu ogorčen s tolike konzulove smjelosti
da napusti svoju pokrajinu i prijeđe u tuđu, da povede voj­
sku novim, pogibeljnim, putem, posred tuđinskih naroda,
da tolikim pučanstvima otvori put u Italiju. Odluče u pu­
nom broju da pretor Gaj Sulpicije među senatorima ime­
nuje tri glasnika koji će još istog dana krenuti iz Rima i
što brže sustići konzula Kasija gdje god on bio: moraju mu

in Macedoniam: Kasije je htio u Macedoniju jer je Senat godi­

nu dana prije odlučio navijestiti rat Perzeju i zaposjesti prista­
ništa u Epiru, pa je bilo prilike da se konzul domogne slave i pli­
jena.
Camis: Kami su keltsko pleme u zaleđu današnjeg Trsta, izme­
đu Veneta, Noričana, Histra i Japoda. Možda su onamo stigli tek
186. pr. n. e., s onim prekoalpskim Galima što su se spustili u
današnji Veneto i počeli utvrđivati svoj grad u blizini potonje
Akvileje. G. 115. pr. n. e. potukao je Karne rin»òH konzul Marko
Emilije Skauro; ipak su još 52. pr. n. e. napadali Trst; konačno
su pokoreni za Oktavijana 35. pr. n. e.
novo periculoso itinere: Rimljani su se za putovanje u Macedo­
niju uvijek služili najkraćim, to jest morskim, putem, od Brun-
dizija do Epira; idući kopnenim putem, Kasije bi bio morao ići
ili brdovitim obalnim pojasom ili pak dolinama rijeka u unut­
rašnjosti; oba ta pravca bila su za Rimljane još pogibeljna i ne­
poznata.
v iam . . . aperiret: u Rimu je još bila svježa uspomena na prova­
lu Gala 186-183. pr. n. e. i na istarski rat 178. pr. n. e.
C. Sulpicius: pretor Gaj Sulpicije Gal napisao je prvu raspravu
0 zvjezdoznanstvu na latinskom jeziku; dok je služio kao ratni
tribun u taboru konzula Emilija Paula za trećeg macedonskog
rata, prorekao je potpunu pomrčinu Mjeseca uoči bitke kod
Pidne 168. pr. n. e. Dvije godine poslije Sulpicije Gal izabran je
1 za konzula.

197
javiti neka ne zameće rata ni s jednim narodom osim s
onim s kojim Senat odobri.
Na put su krenuli ovi izaslanici: Marko Kornelije Ceteg,
Marko Fulvije i Publije Kornelije Reks. Zbog straha za
konzula i vojsku, odgođena je za tu priliku briga oko ut­
vrđivanja Akvileje.

Žalba Histra protiv konzula Kasija 170. pr. n. e.

Liv. 43,5. Senatu su podnesene tužbe protiv Gaja Kasija

koji je prethodne godine bio konzul a sada je služio u Ma-
cedoniji kao vojni tribun s Aulom Hostilijem. Istodobno
su stigli i izaslanici galskoga kralja Cincibila. Njegov je
brat uzeo riječ u Senatu požalivši se da je Kasije opustošio
sela alpskih naroda, svojih vlastitih saveznika, i da je iz
njih mnogo tisuća ljudi odvukao u ropstvo.
Nekako u isto doba stigli su i izaslanici Karna, Histra i Ja­
poda. Iznijeli su da je konzul Kasije ponajprije zatražio od
njih vodiče koji će mu pokazivati put kad povede vojsku

M. Cornelius Cethegus: Marko Kornelije Ceteg, kasniji konzul.

M. Fulvius: jedan od mnogih Markà Fulvijà koje spominje Uvi­
je; kognomen mu je vjerojatno bio Flak.
P. Marcius Rex: Publije Marcije Reks spominje se u Uvija samo
na ovom mjestu; kognomen ima prema svećeničkom naslovu
Rex sacrorum.
tribunus militum in Macedonia: konzul Gaj Kasije Longin po­
stao je vojničkim tribunom odmah po odsluženju konzulata; vje­
rojatno je htio izbjeći istragu u Senatu zbog neuspjela pokušaja
da na svoju ruku prebaci konzularnu vojsku iz Akvileje u Mace-
doniju.
cum A. Hostilio: Aulo Hostilije Mancin bio je konzul 170. pr. n.
e.; u ratu protiv Perzeja nije imao značajnijeg uspjeha jer je ste­
ga u rimskoj vojsci bila sasvim popustila za njegovih prethodni­
ka.
regis Gallorum Cincibili: za Cincibila se zna samo da je bio po­
glavica nekoga galskog plemena preko Alpa.

198
u Macedoniju; od njih je tada otišao primiren, kao da će
drugdje voditi rat.
Vrativši se potom s pola puta, prošao je njihovom zem­
ljom kao dušmanin, sijući pokolj, grabež i palež na sve
strane, a oni ni do ovog časa ne znaju zašto je konzul po­
stupio prema njima kao prema neprijateljima.
Senat je i odsutnom galskom kralju i tim narodima odgo­
vorio da niti je znao da će biti počinjena djela na koja se
žale, niti ih odobrava ako su počinjena; ali bila bi neprav­
da bez saslušanja i bez obrane osuditi odsutnoga bivšeg
konzula, kad je odsutan po državnom poslu. Čim se Gaj
Kasije vrati iz Macedonije, Senat će ga, budu li voljni,
optužiti u njegovoj nazočnosti, ispitati stvar i pobrinuti se
za zadovoljštinu.
Odlučeno je da se spomenutim narodima ne samo odgo­
vori nego i uputi izaslanstvo koje će im javiti kakva je od­
luka Senata.

199
 Marko Verije Flak
Seksto Pompej Fest
Pavao Đakon

O ZNAČENJU RIJECI

PODATAK O ISTARSKIM
I LIBURNSKIM BRODOVIMA

Podlegavši u borbi protiv nadmoćnih rimskih osvajača, Histri,

Libumi i ostala ilirska plemena izgubili su s vremenom i svoj je­
zik, svoju državnu, narodnosnu i kulturnu samosvojnost. Sigur­
no je ipak da su dio svojih tekovina iz predrimskoga razdoblja
samostalnosti ugradili u materijalnu kulturu i gospodarstvo
Rima. Sasvim posebno to važi za tekovine s područja brodar­
stva, od kojega su Iliri uglavnom živjeli i pomoću kojega su se
održavali na našoj obali. Opće je poznato da su se libumski brzi
gusarski brodovi iskazali u bitki kod Akcija na ulazu u Ambra-
cijski zaljev, 31. pr. n. e., gdje je Oktavijan, upravo zahvaljujući
njima, potukao Antonijevo brodovlje; nakon toga su ti brodovi
uvršteni u sastav rimske ratne mornarice pod imenom libumae.
Čini se ipak da to nije jedina vrsta ilirskoga broda što su ga Grci
ili Rimljani, zajedno s njegovim nazivom, preuzeli od Ilira. Jezi­
koslovci koji se bave ilirskim jezičnim ostacima, osobito H. Kra-
he* nabrajaju, osim liburne, čak pet drugih naziva za manje plo-
vilice, preuzetih iz jezika Hira u grčki ili latinski jezik. Današnja
jezična znanost ne prihvaća u svemu postupke kojima su stariji
jezikoslovci nastojali prepoznati i prikupiti ostatke izumrlog, od­
nosno izumrlih jezika Ilira, smatrajući te postupke ponekad ne­
pouzdanima; ali, bez obzira na oprez koji je pri takvim jezičnim
proučavanjima potreban, ostaje činjenica da je brodarenje bilo,
već prije dolaska Rimljana, na našoj obali nasušna potreba. Ona
je naše prethodnike u tom prostoru nagnala da svoje snage i

* H. Krahe, Die Sprache đer Illyrier, Erster Teil - Die Quellen, Wies-
baden 1955, str. 114.

200
sposobnosti ulože u razvitak posebnih, mjesnim prilikama oso­
bito prilagođenih vrsta plovilica koje su se potom, kao nezaobi­
lazna tekovina, uklopile u opći napredak. O ilirskim brodovima
i izvorima za njihovo upoznavanje posebno govori A. Stipčević
u svojoj knjizi Iliri - povijest, život, kultura.
U antičkoj je književnosti sačuvan i podatak o posebnoj vr­
sti istarskih, odnosno istarskih i libumskih brodova, kao i o na­
činu njihova građenja. Zabilježen je u djelu Verija Flaka O zna­
čenju riječi, a prenose ga i dva kasnija sažetka toga djela. Marko
Verije Flak bio je gramatičar iz Augustova doba i učitelj Augus-
tovih unuka. U svojem znanstvenom radu mnogo se bavio rim­
skim i etruščanskim starinama te jezičnim pitanjima. S toga je
područja objavio raspravu o »pravom načinu pisanja« i svoje
najopsežnije, najvažnije i najutjecajnije djelo, De verborum signi­
ficatu. U njemu je prikupio riječi koje su bile gramatički zanim­
ljive ili slabo poznate; takva je riječ bio i naziv za istarske i li-
burnske brodove, serilia, odnosno serilia.
Tu je riječ preuzeo u svoj sažetak Verijeva djela i Seksto
Pompej Fest. On je živio u II st. n. e., bio je rodom, vjerojatno,
iz Narbonske Galije a bavio se gramatikom kao i Verije Flak.
Svog je prethodnika samo kratio, rijetko ga je dopunjavao ili od
njega odstupao. Sačuvan je samo drugi dio njegova sažetka. Sre­
ćom je potpuno sačuvan sažetak Festova sažetka, koji ga dopu­
njuje; izradio ga je Pavao Đakon, langobardski plemić, benedik­
tinac i pisac Povijesti Longobarda iz VIII st. Đakon također navo­
di natuknicu serilia, uz dvije manje preinake: u njegovu rukopi­
su stoji da su se brodovi o kojima je riječ zvali serilia i da su to
istarska plovila, a ne istarska i libumska, kako piše kod Festa.

Fest 460 L Serilia Verrius appellari putat navigia Histri(c)ia ac

Liburnica quae lino ac sparto condensantur, a conserendo et
contexendo dicta; quia dicat Pacuvius in Niptris (250)
Nec ulla sub(s)cus cohibet (et) compagem alvei,
sed suta lino et sparteis serilibus,
cum περιφραστικών et ficto vocabulo usus sit pro funiculis,
qui sparto conseruntur.

Paul. Fest 461 L Serilia navigia Histrica, quae lino ac sparto

condensantur, a conserendo et contexendo dicta.

201
Napomena
Tekst je uzet iz izdanja Sexti Pom pei Festi De verborum significatu
quae supersunt, cum Pauli Epitome, Thewrewkianis copiis usus
edidit Wallace M. Lindsay, Lipsiae in aedibus B. G. Teubneri
MCMXIII.

Prijevod

Fest p. 460 L Serilia je po Verijevu mišljenju naziv za istar­

ska i liburnska plovila što se zbijaju lanenim i žukovim ko­
nopcima, nazvana tako prema latinskom conserere »svezi-

serilia: Verije je tu riječ doveo u vezu s lat. glagolom conserere

»sastaviti, splesti«; serilia bi dakle bilo nešto što se izrađuje ple­
tenjem ili sukanjem. Pomoću dobro poznate latinske riječi con­
serere s istozvučnim korijenom ser- i pomoću neke daleke veze
u značenje slabo poznati pojam serilia tu je razjašnjen, a njegov
je naziv uklopljen u latinsko rječničko blago. Tumačeći tako po­
stanje raznih naziva, Verije i njegovi skraćivači uključuju se u
jednu nadasve dugu predaju površnog etimologiziranja koja, od
Grka i Rimljana pa kroz srednji i novi vijek, traje sve do pojave
poredbeno-povijesnih jezičnih istraživanja početkom XIX st., a
kao tzv. pučka etimologija nastavlja se i danas. Riječ je o etimo-
logiziranju koje ne zna za zakone glasovnih podudarnosti, nego
se oslanja na puku zvukovnu sličnost među riječima, pa, na pri­
mjer, tvrdi da se pas latinski zove canis zato što ne zna pjevati
- canis a non canendo. Čini se ipak da je Flak, sluteći vezu izme­
đu naziva serilia i latinskoga glagola (conjserere »sastaviti, splesti,
prikovati skupa«, imao više sreće, jer tu vezu prihvaća i suvre­
mena jezična znanost; u poznatom Ernoutovu i Meilletovu Dic-
tionnaire étymologique de la langue latine, Paris 1951, stoji dai riječ
serilia znači »užad« i da je izvedena od glagola serere »svezivati,
slagati«. To značenje riječi serilia potvrđuje sàm Flak kad malo
dalje kaže da ju je latinski pisac Pakuvije upotrijebio umjesto ri­
ječi funiculi »konopci, uzice«. No, on ujedno kaže da se serilia
zovu i istarski brodovi, i to zato što se lanena i žukova užad
upotrebljavala pri njihovoj gradnji.

202
vati« i contexere »spletati«; jer Pakuvije u drami Niptra
(ulomak br. 250) kaže: »I nikakav tesarski klin ne drži na
okupu sklop brodskog trupa, nego je on šiven lanom i žu-

Pacuvius in Niptris: Marko Pakuvije (240-130. pr. n. e.) bio je

nećak pjesnika Enija i, također, blizak Scipionovu krugu. Bavio
se i slikanjem, no poznatiji je kao klasik rimske tragedije i uzor
visokog stila. Povodio se za grčkim tragičarima Eshilom, Euripi-
dom i osobito Sofoklom, ali i za nekim kasnijim grčkim piscima.
Sačuvano je 400 stihova iz njegovih drama i četrnaest naslova,
od toga osam naslova o sadržajima iz trojanskoga kruga. Među
ove spada i drama Niptra; tako se zove i prizor u Odiseji, kad
Odisej u 19. pjevanju dolazi kući pod lažnim imenom a Penelo­
pa naređuje sluškinji Eurikliji da strancu opere noge; napipavši
ožiljak na Odisejevoj nozi, starica prepozna svoga gospodara, ali
joj on naredi da ga ne oda. Ovaj navod iz Pakuvija objašnjava ri­
ječ serilia, no ne kaže kakvim je povodom riječ o posebno gra­
đenom brodu što se tu spominje i kome je on pripadao,
subscus: Fest p. 398, 399, 400 kaže da su subscudes pločice nalik
na klin, kojima se daske pričvršćuju jedna uz drugu, a da se sub­
scudes zovu zato što se podbijaju, »succuditur«, kako bi ušle u le­
žište. Suvremeni rječnici to tumače kao vrstu spoja u tesarstvu
i graditeljstvu, koji se zove »lastin rep«, »pijavka«, »uzubljenje«,
»užljeb«. Očito su se pomoću jedne takve naprave pričvršćivale
i daske drvenih brodskih rebara.
sed šuta: starina je znala za pčelinje košnice »šivene« od kore
stabala, za kuće šivene od sirovih životinjskih koža i postavljene
na kotače, u kojima su živjeli Skiti, za »šivene« čamce i brodove
- sutiles naves; prema Ebertovu Reallexikon der Vorgeschichte,
Bd. V, s. v. Schiffbau, brod »šiven« od drvene kore bio je prije­
loman izum u povijesti brodogradnje i preteča kasnijega drve­
nog broda. Ovaj Pakuvijev brod bio je »šiven« pomoću lana i žu-
kove užadi, no iz samog teksta nije jasno da li su se kod njega
»šile«, odnosno spajale konopcima, daske ili kakva druga građa.
Očito je tim navodom iz Pakuvija Verije Flak htio reći da su na
sličan način bili građeni i istarsko-liburnski brodovi zvani seri­
lia, ali je opet propustio izrijekom navesti od čega su bili građe­
ni. On je samo natuknuo jedan postupak pri njihovoj gradnji, za­
bilježivši da se oni »zgušnjavaju, stlačuju, zbijaju«, lat. conden­
santur, lanom i žukovinom, kao i da je pri tom bilo nekog »sve-
zivanja« i »spletanja«. Stoga je ovaj dragocjeni podatak o zavičaj-

203
kovom užadi«, posluživši se opisnim izrazom i izmišljenim
nazivom za konopce što se suču od žukovine.
Paul. Fest. 461 L Serilia su istarska plovila koja se zbijaju
lanenim i žukovim konopima, nazvana prema latinskom
conserere »svezivati« i contexere »spletati«.

nom brodarstvu ostao samo nejasna natuknica koju bi trebalo

proučiti u svjetlu prethistorijske arheologije, etnologije i povi­
jesti antičke brodogradnje.
ficto vocabulo: riječ serilia zabilježena je samo na ovom mjestu,
i to nepouzdano, jer Đakonovi rukopisi pišu serilia, što jé sasvim
drukčija gramatička tvorba. Da je već u Flakovo doba bila rijet­
ka i slabo poznata, vidi se i po tome što je Flak smatrao potreb­
nim da je zabilježi i protumači; on čak misli da ju je skovao sam
Pakuvije, posluživši se, dakako, tvorbenim sredstvima koja su
već postojala u latinskim jezičnim zalihama. Ali, ta riječ i ne
mora biti latinskog podrijetla; korijen ser- u značenju »nizati,
nadovezivati« dobro je zastupljen i u drugim indoevropskim je­
zicima, na primjer u sanskrtu, grčkom i gotskom; stoga indoev-
ropeisti pretpostavljaju da je on morao postojati s istim znače­
njem već u indoevropskom prajeziku. Odatle je mogao prijeći i
u jezik indoevropskih Histra ili Libuma, koji su za svoju poseb­
nu vrstu plovilice svakako imali i naziv iz svoga jezika. Taj je na­
ziv, skupa s proizvodom koji je označivao, mogao prijeći i u dru­
ge jezike i sredine, kao što se pretpostavlja i za ostalih pet na­
ziva ilirskih plovilica što su spomenuti u uvodu. Ne bi bila ni
neobična ni rijetka pojava ako su Rimljani domaću istarsku ri­
ječ, s korijenom koji je postojao i u njihovu jeziku, glasovno pri­
lagodili duhu latinskog jezika, pa je onda shvaćali i tumačili kao
svoju riječ.

204
 Pompej Trog - Marko Junijan Justin

POVIJEST FILIPOVIH DJELA

IME I PODRIJETLO ISTRANA

POMPEJ TROG, rodom iz Narbonske Galije, živio je u Augusto-

vo doba. Njegov otac i djed borili su se na strani Pompeja, pa su
od njega dobili građansko pravo i obiteljsko ime. Neke ulomke
njegova spisa De animalibus, koji se naslanjao na Aristotelovu
Zoologiju, spasio je u svojim bilješkama Plinije Stariji. Izvornik
Trogova glavnog djela. Historiae Philippicae, u 44 knjige, također
je izgubljen. Njime je Trog htio dopuniti Uvija kao pisca rimske
narodne povijesti. Zato se njegova povijest bavi svim važnijim
narodima Sredozemlja: Macedoncima, Grcima, Kartažanima,
Keltima, Rimljanima. Oni su preotimali jedni drugima vodeću
ulogu u tom zemljopisnom prostoru, i pisac u tome vidi povijes­
nu zakonitost tzv. prijenosa vlasti - translatio imperii. Ipak najvi­
še pozornosti obraća državnim tvorevinama macedonskoga kra­
lja Filipa, njegova sina Aleksandra Velikoga i njihovih nasljedni­
ka. Ime Filip nosili su mnogi macedonski vladari, pa odatle i na­
slov Trogova djela.
Podatke za svoju povijest Trog je crpao iz mnogih grčkih pi­
saca, u prvom redu iz Teopompa, zatim Herodota, Ktesije, Jero­
nima Kardijskog, Timeja, Polibija, Posidonija Rodskog. Zna se
da ga je kasnija antika mnogo cijenila, ali, zbog gubitka izvorni­
ka, nije moguće dobiti pravu predodžbu o njegovoj povijesnoj i
književnoj vrijednosti.
O Justinovu životu nije poznato ništa. Golemo Trogovo dje­
lo u 44 knjige zbio je u 44 sažetka - za svaku knjigu po jedan.
Izostavio je, uglavnom, činjenice, vremenske i zemljopisne po­
datke, a zadržao opis zanimljivih zgoda i primjernih zbivanja.

205
 Književna ga povijest ocjenjuje kao lošeg povjesničara, ali okret­
na pisca. Zbog traženja govorničkih efekata povezuju ga s Flo­
rom i drugom tzv. retorskom historiografijom II st. n. e. Zato se
i drži da je živio u doba Antonina.
Iako je Justin skratio Trogovo djelo otprilike na jednu pe­
tinu, njegov je sažetak zasjenio i, dapače, nadomjestio svoj pred­
ložak. Zbog toga što je bio kraći i priručniji od Trogova izvorni­
ka, mnogo su ga upotrebljavali i pi opisivali u srednjem vijeku:
Justin je sačuvan u više od 200 rukopisa, Trog ni u jednom!
U golem vremenski i zemljopisni raspon Trogova djela
Histri su dospjeli slučajno, kao usputni umetak u širi umetak
o Keltima. Podatak o njima ušao je i u Justinov sažetak, vje­
rojatno zato što je mogao biti zanimljiv dokonom slušatelj­
stvu pred kojim su pisci II st. n. e. običavali deklamirati svoje
sastavke.
U 3. glavi 32. knjige riječ je o pripremi Macedonaca za treći
rat s Rimljanima koji je završio Perzejevim porazom kod Pidne
godine 168. pr. n. e. Pripreme za taj rat obavio je već Perzejev
otac Filip, peti macedonski vladar toga imena. On je potkraj ži­
vota nagomilao silan novac i posvud tražio saveznike protiv
Rimljana, pa tako i među galskim Skordiscima. To je piscu pri­
goda da pokaže svoje znanje o galskim seobama, te pripovijeda
kako je velika galska skupina, s vođom Brenom, upala u Mace-
doniju, prodrla u Grčku i opljačkala grčko svetište Delfe. Delf-
sko im blago nije donijelo sreće: vođa im je umro a oni su se
razbježali dijelom u Malu Aziju, u kasniju pokrajinu Galaciju, a
dijelom u Traciju. Iz Tracije su se vraćali istim putem kući, u
Galiju. Na utoku Save u Dunav jedna se skupina odvojila od
drugih i ondje se naselila. To su spomenuti Filipovi saveznici
Skordisci. Pleme pak Tektosaga vratilo se kući, u okolicu današ­
nje Tuluze, u kraj iz kojega je bio rodom i Trog. Kad ih je potom
napala neka pošast, svećenici su im objasnili da je to zbog op­
ljačkanoga delfskog blaga, i da ga se moraju riješiti; nato ga oni,
po nekim piscima, potope u jezeru; po drugima, pohrane ga u
nekom hramu. Ali, želja za pljačkom nije im dala mira, te oni po­
novno krenu prema Iliriku. Putem su opljačkali Histre. Prije ne­
goli će se vratiti glavnoj niti pripovijedanja - Perzejevu ratu s
Rimljanima, pisac ukratko objašnjava tko su Histri i zašto se
tako zovu.

206
 XXXII, 3. Ex gente Tectosagum non mediocris populus, prae­
dae dulcedine, Illyricum repetivit, spoliatisque Istris, in Pan­
nonia consedit. Istrorum gentem fama est originem a Colchis
ducere, missis ab Aeeta rege ad Argonautas raptoresque filiae
persequendos: qui ut Ponto intraverunt Istrum, alveo Savi flu­
minis penitus invecti, vestigia Argonautarum insequentes, na­
ves suas humeris per iuga montium usque ad litus Adriatici ma­
ris transtulerunt, cognito, quod Argonautae idem propter
magnitudinem navis priores fecissent; quos ut avectos Colchi
non reperiunt, sive metu regis, sive taedio longae navigationis,
iuxta Aquileiam consedere, Istrique ex vocabulo amnis, quo a
mari concesserant, appellati.

Napomena
Latinski je tekst uzet iz izdanja: Justin, Oeuvres complètes, Collec-
tion des auteurs latins, publiée sous la direction de M. Nisard,
Paris 1850 (s francuskim prijevodom). U njemu je zadržano pi­
sanje Istri, Ister, Adriaticum mare bez početnog h, kao što se piše
u srednjovjekovnim rukopisima, iako kod riječi humeris to h nije
izostavljeno. O razlozima koji govore u prilog pisanju Histri,
Histria, i si. riječ je u bilješci uz Hekatejev tekst u ovoj knjizi. U
novije su vrijeme Justina izdavali, na primjer, M. Galdi 1923. i O.
Seel 1935.

Prijevod

XXXII3
Nemalo mnoštvo iz plemena Tektosagà opet je, gramzeći
Ex gente Tectosagorum: Tectosages, um ili Tectosagi, orum gal­
sko su pleme iz Narbonske Galije s glavnim gradom Tuluzom,
lat. Tolosa. Tektosazi su, zajedno s Arekomičanima oko Nemau-
za, današnjeg Nimesa, pripadali široj plemenskoj zajednici Vol-
kanaca. Jedna je njihova skupina, pod galskim vođom Brenom,
sudjelovala u poznatoj pljački delfskoga svetišta 278. pr. n. e. i
poslije se naselila u maloazijskoj pokrajini Galaciji.

207
za plijenom, krenulo u Ilirik, te se, opljačkavši Histre, na­
selilo u Panoniji. Priča se pak da pleme Histra potječe od

Illyricum: pisac, očito, živi u vrijeme kad je pojam Ilirika već

bio samo upravna jedinica u okviru Rimskog Carstva a protezao
se od Istre na sjeverozapadu do današnjega Kosova na jugoisto­
ku, bez obzira na razna plemena i plemenske skupine koji su u
njemu obitavali. Isprva su se Ilirima zvali samo tzv. Illyrii proprie
dicti, »Iliri u užem smislu«, kako ih zovu Plinije Stariji (III 144)
i Mela (II 55), a živjeli su oko rijeke Drilona, današnjega Drima.*
spoliatisque Istris: U Trogovo, a pogotovu u Justinovo, doba
Istra je već bila u sastavu tzv. X italske regije, lat. Regio X Vene­
tia et Histria. Ovdje se pak govori o Histrima kao da su uklopljeni
u Ilirik. Slična se nedosljednost zapaža i kod Strabona, Trogova
suvremenika: u 7,5,3 kaže da su, nakon Italije, prvi na ilirskoj
obali Histri, a u istoj rečenici dodaje da su »sadanji upravljači«,
misleći pri tom, očito, na Augusta i, možda, Agripu, njegova po­
uzdanika i vojskovođu, pomakli granicu Italije do »istarskoga
grada Pule«. Kad pisci Augustova doba i kasniji smještaju Histre
i njihovu zemlju u Ilirik, oni se, očito, ne drže suvremenoga sta­
nja nego starije književne i knjiške predaje koju prerađuju i na­
stavljaju, bez obzira na kasnije političke i upravne promjene.
Obično se misli da je Trog, pišući knjigu XXX-XXXV svoga dje­
la, slijedio Polibija, suvremenika istarskog rata iz 178. pr. n. e.
Pannonia: pri kraju Augustova života raspalo se dotad jedin­
stveno područje rimskog Ilirika na više upravnih područja, uz
ostalo na Gornji Ilirik, odnosno Dalmaciju i Meziju, te Donji Ili­
rik, odnosno Panoniju, koja se protezala otprilike na prostoru
između Alpa i Dunava.** Samo pak ime Panonije nastalo je pre­
ma moćnom plemenu Panonaca koje je obitavalo u Posavini
oko grada Siscije, današnjega Siska. Unatoč spomenutoj uprav­
noj promjeni, u svagdanjoj uporabi i u književnosti i dalje se
* Potanje o tome H. Krahe, D ie S p r a c h e d e r lily r ie r . /. T eil: d ie Q u el-
le n .Wiesbaden 1955, str. 3; R. Katičić, Illy r ii p r o p r ie d icti, »Živa antika«
XII/XIII 1964, str. 87-97; Fanoula Papazoglou, L e s o r ig in e s e t la d e s tin é e
d e l'E ta t illy rie n . I lly r ii p r o p r ie dicti, »Historia, Zeitschrift fur alte Ge-
schichte«, Bd. IV - Aprii 1965 - Heft 2, str. 143. i d.
** O događajima koji su doveli do uspostavljanja rimske pokrajine
Panonije govori i J. Klemenc u članku D e r P a n n o n is c h e lim e s in J u g o s la -
w ie n , »Acta et dissert. archaeol«. III, Zagreb 1963.

208
onih Kolšana što ih je kralj Eet poslao u potjeru za Argo
nautima koji su mu bili ugrabili kćer. Progonitelji su s Cr­
noga mora ušli u Istar, zatim koritom rijeke Save plovili
do kraja idući tragom Argonauta; onda su svoje lađe na le­
đima prenijeli preko brdskih prijevoja sve do obale Jad­
ranskoga mora, utvrdivši da su Argonauti to isto učinili
prije njih, zbog veličine svoga broda. Kad ih Kolšani nisu
ondje zatekli, jer su bili krenuli dalje, naselili su se kod
Akvileje, bilo zato što su se bojali kralja ili zato što im je
bila dojadila dugotrajna plovidba. Nazvani su pak Histri-
ma po imenu rijeke kojom su stigli s mora.

održavao prijašnji skupni pojam rimskog Ilirika. Zato pisac na

ovom mjestu i može govoriti o Istri i Panoniji u okviru Ilirika,
iako je Istra već od 12. pr. n. e. u sastavu X regije, dakle u up­
ravnom pogledu sastavni dio Italije, a Panonija je možda nešto
poslije postala samostalnom pokrajinom. 0 zbirnom značenju
pojma »Ilirik« lijepo govori Justinov suvremenik Apijan kad, po­
lovicom II st., u svojoj Rim skoj povijesti, govori o Ilirima (Illyr. 6).
originem a Colchis ducere: vijesti u vezi s pričom o Argonau-
tima objašnjavaju se uz tekstove Plinija Starijega i Apolonija Ro-
đanina.
intraverunt Istrum: Ister ili Hister jest latinizirani oblik grčkog
naziva za donji tok Dunava. Njegov gornji tok zvao se Danuvius.
Sve do tridesetih godina I st. pr. n. e. nije se znalo da su Hister
i Danuvius ista rijeka, a tek je za Tiberija, 16. n. e., upućen odred
rimskih vojnika da konačno utvrdi gdje mu je izvor,
iuxta Aquileiam: Lubkerov Reallexikon des klassischen Altertums,
pod natuknicom »Istrien«, kaže daje zemlja ilirskih Histra 181.
pr. n. e. još obuhvaćala i područje Akvileje. Na to bi upućivao i
ovaj podatak da su se Kolšani, kasniji Histri, naselili »kod Akvi­
leje«. Drugi se radije drže Strabona koji u V 215 kaže da istarska
obala počinje od Timava, a uporno nastojanje Histra da ometu
osnutak akvilejske kolonije ne shvaćaju kao obranu vlastita
zemljišta, nego kao čin strateške dalekovidnosti koja nastoji ot­
kloniti buduću pogibao.
Istrique . . . appellati: to vrlo staro tumačenje imena »Histri«
ponavljaju i mnogo kasniji pisci, na primjer Izidor Seviljski (oko
560-636). Taj španjolski biskup s početka srednjega vijeka napi­
sao je, uz ostalo, djelo Etym ologiarum libri XX, zapravo enciklo-

14 - Antička svjedočanstva o Istri 209

 pedlju svega teološkog i svjetovnog znanja svoga vremena koja
je u srednjem vijeku bila vrlo cijenjen priručnik. U njoj je ova
rečenica gotovo doslovce prepisana iz ovog Justinova ulomka:
IX 2, 83 Istrorum gens originem a Colchis ducit, qui missi ad Ar-
gonautas persequendos, ut a Ponto intraverunt Istrum fluvium,
a vocabulo amnis, quo a mari recesserunt, appellati sunt. (Pre­
ma izdanju Isidori Hispalensis episcopi Etymologiarum sive Origi­
num libri XX, recogn. W. M. Lindsay, Oxford 1957, u dva sveska).
»Istrani potječu od Kolšana koji su poslani u potjeru za Argo-
nautima. Kad su zaplovili u rijeku Istar, nazvani su po imenu ri­
jeke kojom su napustili more.« U knjizi XIV 4,17 jednako tumači
i ime »Istra«: Istriam Ister amnis vocavit, qui eius terram influit.
Ipse est Danubius. »Istri je dala ime rijeka Istar koja utječe u is­
tarsku zemlju. Ta je rijeka Dunav.« B. Benussi* smatra da su an­
tički pomorci, valjda ploveći uz obalu, zapazili ušća istarskih rje­
čica Raše, Mirne i Rižane. To ih je podsjetilo na rukave kojima
Dunav, odnosno Istar, utječe u Crno more. Budući da su, po nji­
hovu shvaćanju, rijeke Pad, Rona i Rajna spajale Jadransko, Ti-
rensko i Sjeverno more, pomislili su da i Istar-Dunav spaja dva
mora, Crno i Jadransko, a da su spomenute istarske rijeke nje­
govi jadranski rukavi. Grci su vrlo rano osnovali koloniju na
ušću Dunava, i onaj su kraj zvali Istria, to jest kraj oko rijeke Ist­
ra. Prema toj pontskoj Istri nazvali su poslije i jadransku Istru.
Grci su, dakle, izravnim prostornim uvidom zaključili da na gor­
njem Jadranu postoji isto što i na Crnom moru, to jest dunav­
sko ušće, pa su istoj stvari dali i isto ime. Ali, sva je prilika da
je bilo upravo obratno. Grci, Rimljani i sva zapadnoevropska
etimološka predaja do početka XIX st. ne objašnjavaju postanje
riječi znanstveno nego pučkoetimološki. To znači da ne povezu­
ju riječi polazeći od povezanosti njihova sadržaja i oblika i od
odnosa u jezičnom sustavu. Oni polaze od puke zvukovne slič­
nosti među riječima, a onda na sve moguće načine, često vrlo
maštovito, nastoje povezati njihovo značenje. Neće, dakle, biti
da su Grci ili tko drugi izmislili Histrima njihovo ime, nego je
mnogo vjerojatnije da su to ime čuli od samih stanovnika istar­
skog poluotoka, trgujući s njima ili braneći se od njihovih gusar­
skih napada. Istozvučnost tog imena s imenom pontskih Histra
bila im je onda polazište i temelj za mitsku razradu vlastite
predodžbe o prostornim odnosima u Podunavlju i na gornjem
Jadranu. Da bi istozvučnost imena pontskih i jadranskih Histra

* B. Benussi, L’Istria nei suoi due millenni di storia, Trieste 1924, str.
23 i d.

210
mogla biti slučajna, ili pak posljedica nekih povijesno-jezičnih
čimbenika, ne pomišlja ni C. De Franceschi;* on se priklanja
Kandlerovu mišljenju da su pontski Histri zapravo Tračani i da
se jedno njihovo pleme u davna vremena Dunavom, Savom i
Ljubljanicom, preko Julijskih Alpa, doselilo na područje između
Timava i Raše.

* C. De Franceschi, L’Istria, Note storiche, Poreč 1879, str. 10-11.

211
 Mela

KOROGRAFIJA

PUČANSTVO, GRADOVI, RIJEKE I OTOCI

U JADRANSKOM PROSTORU
POMPONIJE MELA poznat nam je donekle samo iz svoga dje­
la. Njegov opis svijeta počinje i završava kod Heraklovih stu­
pova, današnjega Gibraltara, a najpodrobnije prikazuje His-
paniju; stoga se smatra da je rodom iz današnje Španjolske.
Po načinu kako govori o caru Klaudiju zaključuje se da mu je
bio suvremenik i da je svoj zemljopisni sastavak izdao 43. ili
44. n. e. Rukopisna predaja naslovljava Melin spis De chorog­
raphia l. III ili De situ orbis; prvi od ta dva naslova bolje odgo­
vara naravi djela jer se čini da ga je pisac izradio na temelju
nekoga zemljovida svijeta. U prvoj knjizi opisao je ukratko
Aziju, Evropu i Afriku koliko pripadaju sredozemnom krugu;
zatim slijedi potanji prikaz sjeverne Afrike i prednje Azije po
pojedinim pokrajinama. U drugoj knjizi donosi takav iscrpan
opis Evrope. Treća se knjiga bavi krajevima izvan Sredozem­
lja i na rubu tada poznatoga svijeta, tzv. vanjskom obalom
Hispanije, Galijom, Germanijom, Sarmatijom, Skitijom, Sje­
vernim morem, tzv. Istočnim oceanom i Indijom, Crvenim
morem, Etiopijom, Mauretanijom i Atlantikom.
Opisujući tadanji svijet, Mela se služio ponajprije grčkim iz­
vorima, osobito Homerom, jonskom geografijom, Herodotom,
Teopompom, Aristotelom, Posidonijem i Eratostenom. Najvažni­
ji mu je latinski izvor bio Kornelije Nepot, zatim Marko Teren-
cije Varon. Istim se latinskim izvorima služio i Melin suvreme­
nik Plinije Stariji kad je opisivao jadransku obalu. Plinije je
mjestimice uzimao i iz samoga Mele, na primjer podatak o Puli
(Plin. III 129) ili o Korčuli (III 86).

212
 Melin se opis svijeta nadovezuje na grčke opise zemalja i
obala, ali nije ni prava korografija ni pravi peripl. U njemu
nema podataka o cestama, udaljenostima, stranama svijeta, kao
ni podataka o vjetrovima, lučkim gradovima i pristaništima. Te­
žište kod njega nije na sadržaju nego na njegovoj književnoj ob­
radbi. Sam se u uvodu ispričava da predmet koji se sprema opi­
sati nije ni lak ni pogodan da se na njemu razvije rječitost (fa­
cundiae minime capax). Najpreča mu je briga da mu tekst ne
bude pretrpan i opširan, nego čitak i zanimljiv. Stoga ponekad
ispušta važna imena, a navodi i nevažna, po nekom svom nasu-
mičnom izboru. No zato ne ispušta zanimljivosti kakve su Hero-
dotove priče o Trogloditima, pećinskim ljudima koji ne govore,
nego urlaju, Hekatejeve vijesti o ljudima konjskih kopita ili mi­
ješanje dunavskih i padskih voda u moru pred zapadnom oba­
lom Istre, tako reći na vratima Italije, a u vrijeme kad su Klau-
dijeve legije već osvajale daleku Britaniju.

II 3: ... Deinde Ceraunii montes: ab his flexus in Hadriam. Hoc

mare magno recessu litorum exceptum, et vaste quidem in lati­
tudinem patens, qua penetrat tamen vastius, Illyricis usque
Tergestum, caetera Gallicis Italidsque gentibus cingitur.

Partheni et Dassaretae prima eius tenent; sequentia Taulantii,

Encheliae, Pheaces. Deinde sunt quos proprie Illyrios vocant:
tum Pyraei et Liburni, et Istria.

Urbium prima est Oricum, secunda Dyrrachium; Epidamnos

ante erat: Romani nomen mutavere, quia, velut in damnum
ituris, omen id visum est. Ultra sunt Apollonia, Salona, Jadera,
Narona, Tragurium, sinus Polaticus, et Pola, quondam a Col­
chis, ut ferunt, habitata (in quantum res transeunt!), nunc Ro­
mana colonia.

Amnes autem Aeas et Nar, et Danubius, qui iam dictus est

Ister: sed Aeas secundum Apolloniam, Nar inter Pyraeos et

213
 Liburnos, per Istros Ister emittitur. Tergestum intimo in sinu
Hadriae situm finit Dlyricum.

II 4: De Italia magis quia ordo exigit, quam quia monstrari

eget, pauca dicentur: nota sunt omnia....

... At in oris proxima est Tergesto Concordia. Interfluit Tima­

vus novem capitibus exsurgens, uno ostio emissus. Deinde Na-
tiso non longe a mari ditem attingit Aquileiam. Ultra est Alti­
num.

Superna late occupat litora Padus. Namque ab imis radicibus

Vesuli montis exortus, parvis se primum e fontibus colligit, et
aliquantum esilis et macer, mox aliis amnibus adeo augescit
atque alitur, ut se per septem ad postremum ostia effundat.
Unum de iis magnum, Padum appellant. Inde tam citus prosi­
lit, ut discussis fluctibus, diu qualem emisit, undam agat, su­
umque etiam in mari alveum servet, donec eum ex adverso lito­
re Istriae eodem impetu profluens Ister amnis excipiat. Hac re
per ea loca navigantibus, qua utrinque amnes eunt, inter mari­
nas aquas dulcium haustus est.

II 7: In Hadria Apsorus, Dyscelados, Absyrtis, Issa, Pitya, Hy­

dria, Electrides, nigra Corcyra, Tragurium, Diomedia, Aestria,
Sason atque, ut Alexandria, ita Brundusio adiacens Pharos.

Napomena
Tekst je uzet iz izdanja: Pomponius Mela, Oeuvres complètes,
avec la traduction en frangais, sous la direction de M. Nisard, Pa­
ris 1850. U zagrebačkim knjižnicama ne postoji, na žalost, novije
i kritičko izdanje K. Fricka (Leipzig 1880, Teubner, ponovni oti­
sak 1935). To bi izdanje bilo dobro došlo zbog mnoštva zemljo­
pisnih imena koja Mela spominje i u ovom ulomku, a od kojih
su neka inače nepoznata.

214
Prijevod

Histri - ilirsko pleme

Mela II 3:... Zatim slijedi Keraunijsko gorje: od njega se
skreće u Jadran.
To se more smjestilo među duboko uvučene obale i
doista je prostrano po širini, ali je po duljini još prostra­
nije. Do Tergesta okružuju ga ilirska plemena, odatle dalje
galska i italska. Tamo gdje ono počinje zasjeli su Parteni
i Dasareti; slijede Taulantijci, Enhelejci, Feačani. Potom

U drugoj knjizi Mela opisuje evropski dio Scitije, Traciju, Mace-

doniju, Grčku, Peloponez i Ilirik. Kod Keraunijskoga gorja poči­
nje Jadran i obala Ilirika.
Ceraunii montes: to je dosta visok gorski lanac duž obale Epi­
ra, danas Kimara. Poznat je po čestim olujama, osobito njegov
izbojak u Jadransko more, tzv. Akrokeraunijski rt, kod kojega su
nerijetko stradavali brodovi. Rimski su pisci tim imenom znali
nazivati svako pogibeljno mjesto. Grč. keraùnios znači »gromom
ošinut, gromovit«.
Hadriam: najstarija grčka predaja naziva Jadran Kronovim mo­
rem. Naziv Hadria dovodio se u vezu s drevnom etruščanskom
naseobinom sjeverno od padskog ušća i prvotno je označivao
samo najsjeverniji dio jadranskog zaljeva oko tog ušća; proteza-
nje toga naziva na ostali Jadran, sve do Otrantskih vrata, plod je
kasnijeg razvitka. Vidi bilješke uz Strabonov tekst.
Illyricis usque Tergestum. . . gentibus: pridjev »ilirski« upot­
rijebljen je ovdje već u onom značenju koje je dobio nakon rim­
skih osvajanja i upravnih zahvata na istočnoj obali Jadrana, to
jest značenje skupnog naziva za sva plemena na toj obali do Tr­
sta, dakle i za Liburne i Histre. Pod galskim se plemenima ovdje
razumijevaju plemena u dolini rijeke Pada i u tzv. Senonskoj
Galiji; od Ankone prema jugu talijanska je obala bila naseljena
raznim italskim plemenima.
Partheni et Dassaretae__Pheaces: u tom ulomku Mela na­
braja pet plemena s krajnjega juga Ilirije - Partene i Dasarete
kao prve na prostoru od Keraunijskoga gorja prema unutraš­
njosti Jadrana, zatim Taulantijce, Enhelejce i Feačane. Njihov je
raspored kod Mele, koji ih, vjerojatno, navodi prema grčkim iz­
vorima, malo drukčiji nego kod Plinija i Strabona, koji se više

215
dolaze tako zvani Iliri u pravom smislu, pa onda Pireji i
Liburni i Istra.
Od gradova je prvi Orik, drugi Dirahij; nekoć je to bio
Epidamno: Rimljani su mu promijenili ime zato što im se
učinilo zlokobnim - idući u Epidamno kao da su se upu-

obaziru na stanje stvoreno učvršćenjem rimske uprave u tim

krajevima. Citava je topografija, prostorni raspored, ilirskih ple­
mena sporna.* Sudeći po drugim izvorima i najnovijim istraži­
vanjima, Partini i Taulantijci živjeli su oko današnjega Drača,
Dasareti u zaleđu prema Ohridskom jezeru, Enhelejci u bokoko-
torskom zaljevu, dok mitske Feačane Homer smješta u primor­
ski kraj sjeverozapadno od Odisejeve domovine Itake, na otok
blaženih Sheriju - današnji Krf.
quos proprie Illyrios vocant: te »Ilire u užem smislu«, koje
Mela smješta sjeverno od Taulantijaca i Enhelejaca, Plinije III
144 također zove Illyrii proprie dicti; obojica su taj izraz preuzeli
od Varona, poznatoga rimskog polihistora koji je, među ostalim,
napisao djelo De ora maritima. Varonu je taj izraz bio potreban
zato što je naziv »Iliri« u njegovo doba bio postao skupni naziv
za ilirska plemena na istočnoj jadranskoj obali, pa je postao su­
više neodređen. R. Katičić u spomenutoj raspravi zaključuje da
su »Iliri u užem smislu« jedna plemenska općina u naronskom
sudskom okrugu, oko današnjega Metkovića.
Pyraei: prema Meli, to je pleme bilo smješteno južno od Neret­
ve, ali ostala predaja zna da su tu Plereji; možda je Mela tu po­
griješio preuzimajući ovo njemu slabo poznato ime iz grčkoga
predloška, a mogli su pogriješiti i kasniji prepisivači. Plinijevi Pi­
reji (III 144) nalaze se mnogo južnije, južnije i od Taulantijaca.
Libumi: područje Liburna dopiralo je u Melino doba do Krke,
a ne do Neretve, kako Mela kaže malo dalje, govoreći o ušću Ne­
retve.
Oricum: grad i luka na granici Epira, u zaljevu što ga zatvara
Akrokeraunijski rt.
Dyrrachium: današnji Durrès u Albaniji, slav. Drač, u rimsko
doba vrlo važna luka nasuprot Brundiziju na talijanskoj obali.
* Usp. A. Stipčević, Iliri, Zagreb 1974; Fanoula Papazoglou, Les ori­
gines et la déstinée de l'Ètat illyrien: Illyrii proprie dicti, »Historia«, Bd. IV
(1965) Η. II, str. 143. i d.; R. Katičić, Illyrii proprie dicti, »Živa antika«, XIII-
XIV (1964), str. 87. i d.

216
tili u susret nekoj šteti. Dalje se nalaze Apolonija, Salona,
Jadera, Narona, Tragurij, Pulski zaljev i Pula, kako kažu,
nekoć nastanjena Kolšanima (koliko li su stvari prolaz­
ne!), a sada rimska kolonija.

Njegovo starije ime Epidamnus vjerojatno je predgrčko; podatak

da su mu Rimljani, zato što lat. damnum znači »šteta«, promije­
nili ime u Dyrrachium samovoljna je etimološka igrarija. Osim
toga, ovo drugo ime dade se lijepo izvesti od grč. čestice dys-
»nešto neprijazno i teško« i rakhta »lomljava valova«.
Ultra. . . Apollonia: kad se ide od Akrokeraunijskog rta prema
sjeverozapadu kao i Mela u svom opisu, onda Apolonija nije ul­
tra, to jest »dalje«, nego »prije«, južnije od Drača. Antička je Apo­
lonija današnji Pojan između rijeka Semana i Vojuše u Albaniji;
utemeljili su je Grci, a u rimsko doba bila je, uz ostalo, i ugledno
sveučilišno središte.
Salona, Iadera: usp. bilješke uz Lukanov tekst.
Narona: današnji Vid kod Metkovića; po nekim je piscima već
prije VI st. pr. n. e. bila emporij u koji su Grci dovozili svoje pro­
izvode (usp. Stipčević, nav. dj., str. 45). Rimski konzul Figul po­
lazi iz Narone u pohod protiv Delmata 156. pr. n. e., a tako i Ci-
ceronov prijatelj Vatinije više od stotinu godina poslije njega U
rimsko doba Narona je bila važno gradsko središte koje je utje­
calo na romanizaciju okolnoga starosjedilačkog pučanstva.
Tragurium: Trogir su utemeljili grčki naseljenici s otoka Visa
kao svoju trgovačku ispostavu na kopnu, još u III st. pr. n. e.
Ubrzo su ga stali ugrožavati Delmati koji su se u tom stoljeću
počeli doseljavati u kraj između Krke i Cetine,
sinus Polaticus et Pola: podatak da su Pulu utemeljili bjegunci
iz Kolhide potječe iz grčke knjiške predaje koju su, na temelju
zemljopisca Timeja, razradili helenistički pjesnici Kalimah i Likof-
ron. U najnovije vrijeme iznesena je pretpostavka da je istarska
Pula možda tek naknadno poistovećena s kolšanskim »Gradom
bjegunaca« Polai iz grčke predaje; a taj istoimeni kolšanski grad
valja tražiti u jugoistočnom Iliriku, najvjerojatnije u Ulcinju.*
U prilog toj pretpostavci govori i činjenica da u Puli i okolici
nisu nađeni rimski ostaci iz vremena prije 50. pr. n. e.
nunc Romana colonia: Mela tu supostavlja davnu mitsku pro­
šlost kolšanske Pule i njemu suvremenu stvarnost rimske upra-
* Usp. potanje o tome R. Katičić, Illyricus fluvius, »Adriatica praehis-
torica et antiqua, Miscellanea Gregorio Novak dicata,« Zagreb 1970, str.
385. i d.

217
 Od riječnih pak tokova tu su Eant i Nar i Dunav koji
je nazvan i Istar. Nego, Eant utječe odmah iza Apolonije,
Nar između Pireja i Liburna a Istar u zemlji Istrà.
Tergeste je smješten na dnu Jadranskog zaljeva, i nji­
me završava Ilirik.

ve u okviru koje je Pula dobila položaj rimske kolonije. 0 tome

kada je Pula postala kolonijom može se samo nagađati. Plinije
III 129 kaže »kolonija Pula koja (se) sada (zove) Pietas lidia«; taj
se naziv javlja poslije bitke kod Filipa potkraj 42. pr. n. e., kad
je Oktavijan opraštao svojim republikanskim protivnicima,
među kojima se bila našla i Pula, pa se ta godina uzima kao gor­
nja vremenska granica; kao donja uzima se 27. pr. n. e., kad je
Oktavijan uzeo naslov Augustus: da je Pula postala kolonijom
poslije te godine, ne bi bila colonia Iulia, nego Augusta.* Čini se,
međutim, da Plinije na navedenom mjestu govori o dopuni ili
promjeni naziva kolonije, a ne i o njenu osnutku, koji bi, prema
tome, mogao biti i raniji; ipak ne mnogo raniji od polovice I st.
pr. n. e. jer, kako je već spomenuto, do sada nisu poznati rimski
nalazi stariji od toga vremena.
Aeas: Eant, rijeka u Grčkoj koja izvire na Pindu a utječe u Jad­
ransko more blizu Apolonije.
Nar: tako se zove i pritok Tibera u Umbriji, današnja Nera; ov­
dje se pak misli na rijeku Neretvu koja se u grčkim izvorima
zove Nàròn, a u drugim latinskim izvorima Naro, ònis, na pri­
mjer Plin. III 143. A. Mayer** misli da naše ime za Neretvu nije
preuzeto od starosjedilaca nego da su ga Hrvati donijeli sa so­
bom iz pradomovine: Neretva se zove jedan pritok Zapadnog
Buga prema kojem su Hrvati preimenovali rijeku Naron u no­
voj postojbini.
Danuvius. . . Ister: glede dvostrukog imena za rijeku Dunav
usp. bilješke uz Justinov tekst; o jadranskom ušću Dunava uz
Plin. tekst.
Tergestum: češći je oblik Tergeste, is; H. Krahe,*** poznati ilirolog
starije generacije, tumači to ime kao tvorbu pomoću sufiksa -st-

* Potanje o tome A. Degrassi u: Atti del R. Istituto Veneto, CII, 2,

1942-3, str. 667-78.
** A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I u. II, Wien, 1957-9, s.
v. Nar
*** H. Krahe, Sprache und Vorzeit, Heidelberg 1954, str. 108. i d.

218
S u s r e t d u n a v s k ih i p a d sk ih v o d a za p a d n o o d Istre
Mela II 4: O Italiji ćemo reći tek koju riječ, više zato što
je sad na redu nego što bi je bilo potrebno prikazivati: o
njoj je sve poznato ...
... A na obali Tergestu je najbliža Konkordija. Između njih
protječe Timav: rađa se iz devet vrutaka a utječe samo jed-
od onog istog indoevropskog korijena koji se javlja u našoj riječi
»trg«, staroslav. trg i, ruski torg, albanski trege, u vlastitom ime­
nu Tergitio na jednom rimskom natpisu iz Panonije (CIL 4251),
u imenu grada Opi-tergium, današnji Oderzo, nedaleko od stare
Akvileje, i dr. Trst je još u rimsko doba bio važno trgovačko i
prometno središte na cesti prema Emoni-Ljubljani i prema Puli;
spominje ga već Artemidor Efeški s kraja II i početka I st. pr. n.
e.; Livije ga ne spominje jer ga u doba istarskog rata 178/7. pr.
n. e. očito još nije bilo; u Melino doba ima već položaj kolonije;
Oktavijan mu je 33. pr. n. e. dao popraviti utvrde i pripojio mu
je dio sjeverozapadnog istarskog područja. Prema Meli, kod Tr­
sta počinje obala koju su Rimljani njegova doba nazivali skup­
nim imenom »Ilirik«.
Concordia: venetski grad nedaleko od današnjeg Portogruara.
Timavus: Timav ima u pjesničkoj predaji devet ili sedam izvora,
što su tipični stajaći brojevi, ili je, naprosto, »rascijepan« na
mnogo ogranaka (multifidus, Mart. VIII 28,7 i d.); za njima se po­
vodi i Mela koji nastoji oživiti svoje pripovijedanje ne ispuštaju­
ći nijedan čudan ili nevjerojatan podatak na koji naiđe u svojim
izvorima. Trijezni Plinije (II 103, 223 i 229) zna samo za jedan iz­
vor, a tako u IV ili V st. n. e. i Vibije Sekvester u svojim pabir-
cima o rijekama, izvorima, jezerima i drugim zanimljivostima.
Danas je u tom kratkom vodenom toku što izbija iz kraškog tla
nedaleko od mora između Trsta i Akvileje teško prepoznati po­
jedinosti iz maštovitih i samovoljnih opisa antičkih pisaca; osim
loga, naplavine i podizanje morske razine za oko dva metra vje­
rojatno su znatno izmijenili topografiju tog mjesta, a s tim u vezi
i cjelokupni sustav površinskih i podzemnih voda.*

* Potanje o tome C. Freih. v. Czoernig, D a s L a n d G o e r z u n d G r a d iš k a ,

1, str. 107. i d. i G. Veith, D ie E r o b e r u n g I s tr ie n s d u r c h d ie R o m e r in d e n
J a h r e n 1 7 8 u n d 1 7 7 v. C hr. u časopisu »Streflleurs Militarvvissenschaftli-
che Zeitschrift«, II Bd. 10 (Oktober) Heft 1908; posebno je o Timavu pri­
kupio podatke iz antičkih pisaca i kritički ih rasvijetlio A. Degrassi, L a ­
c u s T i m a v i (pretisak u njegovim sabranim djelima S c r ìtti va ri, Roma 1962,
vol. II: S c r itti d i a n tic h ità v e n e to -is tr ia n e , str. 709. i d.)

219
nim ušćem. Zatim Natison već blizu mora dotiče bogatu
Akvileju. Još dalje protječe Altin.
Obale gornjeg Jadrana široko je zapremio Pad. On naime
izvire na podnožju planine Vezula; isprva se pribire iz ma­
lih izvora, te je ponešto tanak i mršav; no ubrzo se voda­
ma drugih rijeka toliko povećava i poji da se naposljetku
izlijeva kroz sedam ušća. Jedno od njih, koje je veliko, na­
zivaju Padom. Odatle šiklja s tolikim zaletom da, razgone-
ći valove, dugo valja onakvu vodu s kakvom se i izlio; sto­
ga i u moru zadržava svoje korito, sve dok ga ne dočeka
Istar, koji s jednakim zaletom dotječe s obale Istre na sup­
rotnoj strani. Zbog toga oni koji plove onuda kuda te ri-

Natiso: talijanski Natisone, slovenski Nadiža; opširnije o toj ri­

jeci u bilješkama uz Plinijev tekst.
ditem Aquileiam: Akvileja je imala zahvaliti svoje bogatstvo
neobično povoljnom položaju na stjecištu vojnih i trgovačkih
putova; u opisu istarskog rata kod Livija spominju se braća No­
veli koji su se u tom gradu bogatili kao vojni dobavljači već 178.
pr. n. e., dakle samo koju godinu nakon njegova osnutka; iz Ak­
vileje su bili podrijetlom i mnogi kasniji istarski bogataši iz rim­
skog doba, na primjer Barbiji.
Altinum: vidi bilješku uz Plinijev tekst.
Padus: najveća rijeka Italije, danas Po; Grci su ga zvali Erida-
nom, smatrali su ga isprva mitskom rijekom Zapada i nisu ga
pravo razlikovali od Rodana, današnje Rhòne. Rijeka Pad izvire
u ledenjacima zapadnih Alpa i na svom dugom toku pribire
glavninu vodenog sustava Sjeverne Italije. Bio je u starini plo­
van sve do današnjeg Torina. Na njegovu razgranatom ušću na­
lazile su se stare etruščanske naseobine Spina i Hatrija, poznata
kao tržište jantara; stoga je grčka predaja tu smještala priču o
Faetonu koga oplakuju njegove sestre, Sunčeve kćeri Helijade,
roneći jantarske suze - usp. o tome bilješku o Elektridama u Pli-
nijevu tekstu.
Vesuli montis: Monte Viso ili Monviso na talijansko-francuskoj
granici, sjeverozapadno od Torina.
Ister amnis: o jadranskom ušću Dunava usp. bilješku uz Plinijev
tekst.

220
jeke pritječu iz oba smjera mogu usred morske vode za­
grabiti slatke.

Jantarski otoci

Mela II 7: U Jadranu su otoci: Apsor, Diskelad, Apsirtida,

inter marinas aquas dulcium haustus: Melin suvremenik Plini-

je zabacuje besmislicu o sudaru padskih i dunavskih voda na
pučini uz zapadnu obalu Istre, kao i ta naklapanja ribara ili put­
nika o slatkoj vodi usred morske.
Apsorus: to se drevno ime još čuva u imenu grada Osora na
Cresu, zapravo na prevlaci između Cresa i Lošinja, presječenoj
umjetnim vodenim prolazom. Prema P. Skoku prastaro je ime
Osor prestalo važiti kao naziv za otočnu cjelinu Cres-Lošinj tek
u XVI st. Tada se javlja ime Lošinj za južni dio te cjeline, dok se
naziv Cres za njen sjeverni dio spominje tek u jednoj ispravi
ugarsko-hrvatskog kralja Ljudevita iz 1371, gdje je riječ o cres­
kom i osorskom otoku. Osor kao ime za otok spominju još kas­
noantički putopis Itinerarium Antonini 519,4 u liku Apsoros i
Geograf Ravenjanin V 24 Absarus, a od grčkih pisaca samo Pto-
lemej II 16,8 i Stefan Bizantinac; stariji grčki pisci, a prema nji­
ma i latinski, govore o Apsirtidama - Apsyrtides, što je izvedenica
od imena za glavni grad otoka Apsorus ili Apsaros pomoću pro-
širka -t-, kao i Plinijev etnik Absortes. Naziv Apsirtide javlja se
kod grčkih pisaca uvijek u množini, kao skupna oznaka za otoč­
nu skupinu koju su, kako se čini, sačinjavali otoci Cres, Lošinj,
Unije i Pag. Na grčki lik tog naziva svakako je utjecalo i uklju­
čivanje tog prostora u mit o Argonautima i Medejinu bratu Ap-
sirtu; spomenuti se otoci ponekad zovu naprosto »Apsirtovim
otocima«. Za to je uključivanje svakako bila značajna i činjenica
da je u Apsirtovoj domovini Kolhidi postojala rijeka Apsaros
(Ps.-Skyl. 81; App. Mithr. 101) i na njoj utvrda Apsorros (Ptol. V
6,7)
Dyscelados: na grčkom to ime znači »koji zlokobno ječi«, i vje­
rojatno su ga stvorili grčki pomorci koji su plovili uz našu oba­
lu; A. Mayer u navedenom djelu misli da je to naziv za neke oto­
ke kod Trogira i povezuje ga s Plinijevim Celadussae (III 152).
Absyrtis: Mela navodi to ime u jednini; usp. bilješku uz Apsorus.

221
Isa, Pitija, Hidrija, Elektride, Crna Korkira, Tragurij, Dio-
medov otok, Estrija, Sason i Far ispred Brundizija poput
onoga ispred Aleksandrije.

Issa: već u IV st. sirakuska naseobina na otoku Visu; ime »Vis«

nastalo je tako što je slav. prijedlog vb »u« srastao s predslaven-
skim imenom Issa; usp. bilješku uz Apolonijev tekst.
Pitya: bit će da je to onaj otok koji Apolonije Rođanin u IV 565
zove »žuđena Pitieja«; ime mu je, također, grčko ili prilagođeno
grčkom jeziku, na kojem znači »omorikov otok«; općenito se
misli da je to otok Hvar, ali Mela to možda i nije znao, jer malo
dalje navodi Pharos, smještajući ga, doduše, ispred Brundizija.
Hydria: to je još jedno izvorno ili prilagođeno grčko ime za neki
otok uz srednjodalmatinsku obalu; podsjeća na poznatu grčku
riječ za vodu - hydòr; u drugim se izvorima ne javlja, i ne znamo
na koji se otok odnosi
Electrides: usp. bilješku uz Plinijev tekst.
Nigra Corcyra: današnja Korčula, nazvana po naseobini što su
je u zapadnom dijelu otoka utemeljili Grci iz grada Knida u ju­
gozapadnoj Maloj Aziji; »Crna« se nazivala zato da bi se razliko­
vala od istoimenoga grčkog otoka, današnjeg Krfa.
Tragurium: Mela ga navodi kao otok, ali to je, zapravo, ime na­
seobine koju su grčki naseljenici na Visu utemeljili kao svoju is­
postavu na jezičku kopna na kojem danas leži Trogir.
Diomedia: današnji Tremiti pored obale talijanskog poluotoka
Gargano.
Aestria: taj se otok spominje samo kod Mele; po njemu bi tre­
bao ležati negdje između otočja Tremiti i Brundizija.
Sason: danas otok Sazan pred Valonom.
Pharos: otočić Far pred Aleksandrijom bio je poznat po svjetio­
niku koji su smatrali jednim od sedam svjetskih čuda; prema
njemu su nazvana i druga mjesta na Sredozemlju na kojima su
bili svjetionici, pa i svjetionici sami; naš su Hvar, prema Strabo-
nu VII 5,5 i II 5,20, naselili stanovnici egejskog otoka Para, ute­
meljivši istoimenu naseobinu na mjestu današnjeg Starigrada i
nazvavši je Paros, to jest imenom svoje stare domovine; Skok,
nav. dj. str. 181, pretpostavlja daje Paros promijenjeno u Pharos
pod utjecajem naziva za spomenuti čuveni otočić pred Aleksan­
drijom, kojeg se ovdje prisjeća i sam Mela.

222
 Plinije Stariji
PRIRODOPIS

ISTRA I NJENI PROIZVODI

GAJ PLINIJE SEKUNDO, nazvan Plinijem Starijim da bi se raz­
likovao od svoga nećaka Plinija Mlađega, rodio se u Komu sje­
verno od Milana 24. ili 23. n. e. Služeći kao vojni činovnik za ca­
reva Klaudija, Nerona i Vespazijana, upoznao je Britaniju, Ger-
maniju i Hispaniju, a na svojim je putovanjima upoznao današ­
nji Tunis, Belgiju i Narbonsku Galiju. U Britaniji se borio na
brodovima, u Germaniji je služio kao zapovjednik konjaništva, a
u Hispaniji je bio carski namjesnik. Kao prijatelj Tita i Vespazi­
jana, postao je vrhovnim zapovjednikom brodovlja u velikom
pomorskom uporištu kod Mizenskog rta blizu današnjeg Napu­
lja; na tom ga je položaju zatekla i smrt prigodom provale Ve-
zuva 79. n. e.
Sve svoje slobodno vrijeme posvećivao je prikupljanju naj-
različitijih stručnih znanja, čitajući, pišući i dopunjujući svoju
golemu zbirku od 160 svezaka zapisa o pročitanim djelima. Bo­
ravak u Germaniji bio mu je poticaj da napiše raspravu o pri­
mjeni koplja u konjaništvu, životopis svoga vrhovnog zapovjed­
nika Pomponija Sekunda i povijest germanskih ratova. Izdao je,
nadalje, raspravu o govorničkom odgoju i djelo o jezičnim pita­
njima; posmrtno mu je izdana velika suvremena povijest u 31
knjizi, u kojoj se nadovezao na povjesničara Aufidija Basa i ko­
jom se služio njegov prijatelj Tacit.
Sva su ta djela izgubljena; do nas je došao samo njegov go­
lemi »Prirodopis« u 37 knjiga, Naturalis historiae l. XXXVII. Ta
enciklopedija sveukupnog znanja starine pravo je čudo radinos­
ti, načitanosti i neograničene znanstvene radoznalosti. Ako se iz-

223
uzme pokoji govornički zalet, djelo nije neka umjetnina, nego je
samo nedogledan niz pabiraka iz vlastitog iskustva i iz pročita­
nih knjiga. Pisac i sam ističe u predgovoru da je, pripremajući
svoje djelo, prikupio 20000 pojedinačnih podataka iz 146 rim­
skih i 327 nerimskih, pretežito grčkih, pisaca. Dug popis upotri­
jebljene literature navodi u prvoj knjizi. U njemu se, među os­
talim, od latinskih pisaca javljaju Kornelije Nepot, Livije, oba
Varona, Mela i Verije Flak, a od grčkih u prvom redu Tukidid,
Teofrast, Teopomp, Diodor i Timagen. U 2. knjizi bavi se općom
geografijom, u 3-6. zemljopisom Evrope, Azije i Afrike, odnosno
njihovih tada poznatih dijelova, u 7. čovjekom, u 8-11. životinj­
skim, a u 12-19. biljnim svijetom, u 20-27. biljnim, u 28-32. živo­
tinjskim lijekovima, u 33-37. rudama te likovnim umjetninama
i umjetnicima. O Istri govori u okviru zemljopisa Evrope u 3.
knjizi, o istarskoj vuni opisujući životinjski svijet u 8. knjizi; o is­
tarskom ulju u 15, a o javoru u 16. knjizi, u kojima je riječ o bi­
lju; o ostrigama piše u 32. knjizi, u vezi s lijekovima životinjsko­
ga podrijetla, o jantaru u 37. knjizi.
Plinije je i danas dragocjena riznica povijesnih, zemljopis­
nih i svakojakih drugih podataka, pa književna kritika nije žalila
truda nastojeći utvrditi podrijetlo i pouzdanost njegovih navo­
da. Ona je, uz ostalo, dokazala da je Plinije izvatke iz svojih iz­
vora uglavnom mehanički i površno povezivao u neprekinut
tekst u kojem se ponekad za svaki podatak, čak i za pojedine re­
čenice, može utvrditi iz kojeg su izvora. Za naše mu je krajeve
bio najvažnijim izvorom jedan opis Sredozemlja Marka Terenci-
ja Varona, vjerojatno spis De ora maritima, Varona je popunjavao
službenim podacima iz tzv. Formule pokrajine Dalmacije i iz bilje­
žaka Vipsanija Agripe uz kartu svijeta.
Formule su bili službeni prikazi upravnog uređenja pokra­
jina s abecednim popisom gradova i popisom plemenskih opći­
na po sudskim okruzima ili konventima te s podacima o njihovu
pravnom položaju. Iz njih potječe, na primjer, Plinijev podatak
da Japodi i četrnaest liburnskih plemenskih općina pripadaju
skradinskom sudskom okrugu a da Labin i Plomin imaju tzv.
italsko pravo.
Agripa je čuveni vojskovođa i organizator iz Augustova
doba. On je, pored ostalog, proveo senatsku odluku iz Cezarova
vremena o premjeravanju Carstva. Pripisuju mu i izradu karte

224
svijeta koju je on, prema Plin. NH III 17, javno izložio u tzv. Po-
linu trijemu. Iz njegova djela Commentarii Plinije je uzimao ša­
kom i kapom, osobito mjerne podatke, na primjer podatke o ve­
ličini Jadrana u III 29,2.

3,38. Italia dehinc primique eius Ligures, mox 38 Etruria,

Vmbria, Latium, ibi Tiberina ostia et Roma, terrarum caput,
XVl p. intervallo a mari. Volscum postea litus et Campaniae,
Picentinum inde ac Lucanum Bruttiumque, quo longissime in
meridiem ab Alpium paene lunatis iugis in maria excurrit Ita­
lia. ab eo Graeciae ora, mox Sallentini, Poeduculi, Apuli, Pae­
ligni, Frentani, Marrucini, Vestini, Sabini, Picentes, Galli,
Vmbri, Tusci, Veneti, Carni, Iapudes, Histri, Liburni.

3,44—5. Latitudo eius varia est, quadringentorum decem mi­

lium inter duo maria Inferum et Superum amnesque Varum
atque Arsiam, media autem ferme circa urbem Romam ab
ostio Atemi amnis in Hadriaticum mare influentis ad Tiberina
ostia CXXXVI, et paulo minus a Castro Novo Hadriatici ma­
ris Alsium ad Tuscum aequor, haud ullo in loco CC latitudi­
nem excedens, universae autem ambitus a Varo ad Arsiam
[XXI. XLVIIII p. efficit, abest a circumdatis terris Histria ac
Liburnia quibusdam locis centena milia, ab Epiro et Illyrico
quinquaginta, ab Africa minus ducenta, ut auctor est M. Var­
ro, ab Sardinia centum viginti milia, ab Sicilia MD, a Corcyra
minus LXXX, ab Issa 17.

3,126-8. Sequitur decima regio Italiae, Hadriatico mari adpo-

sita, cuius Venetia, fluvius Silis ex montibus Tarvisanis, oppi­
dum Altinum, flumen Liquentia ex montibus Opiterginis et
portus eodem nomine, colonia Concordia, flumina et portus
Reatinum, Tiliaventum Maius Minusque, Anaxum, quo Vara-
mus defluit, Alsa, Natiso cum Turro, praefluentes Aquileiam
coloniam XV p. a mari sitam. Carnorum haec regio iunctaque

15 - Antička svjedočanstva o Istri 225

 Iapudum, amnis Timavus, castellum nobile vinoPucinum, Ter­
gestinus sinus, colonia Tergeste, XXXIII ab Aquileia. ultra
quam sex milia p. Formio amnis, ab Ravenna CLXXXVII,
anticus auctae Italiae terminus, nunc vero Histriae, quam cog­
nominatam a flumine Histro, in Hadriam effluente e Danuvio
amne eodemque Histro exadversum Padi fauces, contrario eo­
rum percussu mari interfecto dulcescente, plerique dixere fal­
so, et Nepos etiam Padi accola; nullus enim ex Danuvio amnis
in mare Hadriaticum effunditur, deceptos credo, quoniam
Argo navis flumine in mare Hadriaticum descendit non procul
Tergeste, nec iam constat quo flumine, umeris tra vectam Alpis
diligentiores tradunt, subisse autem Histro, dein Savo, dein
Nauporto, cui nomen ex ea causa est inter Emonam Alpisque
exorienti.

3,129. Histria ut paeninsula excurrit, latitudinem eius XL, cir­

cuitum CXXV prodidere quidam, item adhaerentis Liburniae
et Flanatici sinus, alii CCXXV, alii Liburniae CLXXX. nonnul­
li in Flanaticum sinum lapudiam promovere a tergo Histriae
CXXX, dein Liburniam CL fecere. Tuditanus, qui domuit
Histros, in statua sua ibi inscripsit: AB AQVILEIA AD TI­
TIVM FLVMEN STADIA Mm. oppida Histriae civium Roma­
norum Agida, Parentium, colonia Pola, quae nunc Pietas Iulia,
quondam a Colchis condita; abest a Tergeste CV. mox oppi­
dum Nesactium et —nunc finis Italiae —fluvius Arsia. ad Po-
lam ab Ancona traiectus CXX p. est.

3,130. Dein, quos scrupulosius dicere non attineat, Alutrenses,

Asseriates, Flamonienses Vanienses et ahi cognomine Culici,
Foroiulienses cognomine Transpadani, Foretani, Nedinates,
Quarqueni, Tarvisani, Togienses, Varvari.

226
3,132-3. Latitudo Italiae subter radices earum a Varo per Va­
da Sabatia, Taurinos, Comum, Brixiam, Veronam, Vicetiam,
Opitergium, Aquileiam, Tergeste, Polam, Arsiam DCCXLV p.
colligit.

Incolae Alpium multi populi, sed inlustres a Pola ad Tergestis

regionem Fecusses, Subocrini, Catali, Menoncaleni iuxtaque
Camos quondam Taurisci appellati, nunc Norici.

3,139-41. Arsiae gens Liburnorum iungitur usque ad flumen

Titium, pars eius fuere Mentores, Himani, Encheleae, Bulini et
quos Callimachus Peucetios appellat, nunc totum uno nomine
Illyricum vocatur generarim, populorum pauca effatu digna
aut facilia nomina, conventum Scardonitanum petunt Iapudes
et Liburnorum civitates XIIII, ex quibus Lacinienses, Stulpi-
nos, Burnistas, Olbonenses nominare non pigeat, ius Italicum
habent ex eo conventu Alutae, Flanates, a quibus sinus nomi­
natur, Lopsi, Varvarini inmunesque Asseriates, et ex insulis
Fertinates, Curictae, cetero per oram oppida a Nesactio Alvo-
na, Flanona, Tarsatica, Senia, Lopsica, Ortoplinia, Vegium, Ar-
gyruntum, Corinium, Aenona, civitas Pasini, flumen Telavium,
quo finitur Iapudia. insulae eius sinus cum oppidis praeter sup­
ra significatas Absortium, Arba, Crexi, Gissa, Portunata. rur-
sus in continente colonia Iader, quae a Pola CLX abest, inde
XXX Colentum insula, XLIII ostium Titii fluminis.

Liburniae finis et initium Delmatiae Scardona in amne eo

XII passuum a mari.

3,150. Illyrici latitudo qua maxima est CCCXXV p. colligit,

longitudo a flumine Arsia ad flumen Drinium DXXX.

3,151—2. Illyrici ora mille amplius insulis frequentatur, natura

vadoso mari aestuariisque tenui alveo intercursantibus, clarae
ante ostia Timavi calidorum fontium cum aestu maris cres-

227
 centium, iuxta Histrorum agrum Cissa, Pullariae et Absyrti-
des Grais dictae a fratre Medeae biti interfecto, iuxta eas Elec-
tridas vocavere in quibus proveniret sucinum, quod illi elec­
trum appellant, vanitatis Graecae certissimum documentum,
adeo ut quas earum designent haut umquam constiterit.

8,191. Oves non ubique tondentur; durat quibusdam in locis

vellendi mos. colorum plura genera, quippe cum desint etiam
nomina iis quas nativas appellant aliquot modis: Hispania nigri
velleris praecipuas habet, Pollentia iuxta Alpes cani, Asia rutili,
quas Erythraeas vocant, item Baetica, Canusium fulvi, Taren­
tum et suae pulliginis, sucidis omnibus medicata vis. Histriae
Liburniaeque pilo propior quam lanae, pexis aliena vestibus et
quam Salacia scutulato textu commendat in Lusitania, similis
circa Piscinas provinciae Narbonensis, similis et in Aegypto, ex
qua vestis detrita usu pingitur rursusque aevo durat.

15,8. Principatum in hoc quoque bono obtinuit Italia e toto

orbe, maxime agro Venafrano eiusque parte quae Licinianum
fundit oleum, unde et Liciniae gloria praecipua olivae, unguen­
ta hanc palmam dedere accommodato ipsis odore, dedit et
palatum delicatiore sententia; de cetero bacas Liciniae nulla
avis adpetit. relicum certamen inter Histriae terram et Baeticae
par est. cetero fere vicina bonitas provinciis excepto Africae
frugifero solo :

16,66. Acer eiusdem fere amplitudinis, operum elegantia ac

subtilitate citro secundum, plura eius genera: album, quod
praecipui candoris, vocatur Gallicum in transpadana Italia
transque Alpes nascens, alterum genus crispo macularum
discursu, qui cum excellentior fuit, a similitudine caudae
pavonum nomen accepit, in Histria Baetiaque praecipuum, e
viliore genere erassivenium vocatur:

228
 32,62. Haec sint dicta de corpore; dicemus et de nationibus, ne
fraudentur gloria sua litora, sed dicemus aliena lingua quaeque
peritissima huius censura in nostro aevo fuit, sunt ergo Mu­
ciani verba, quae subidam: Cyzicena maiora Lucrinis, dulciora
Brittannicis, suaviora Medullis, acriora Ephesis, pleniora
Iliciensibus, sicciora Coryphantenis, teneriora Histricis, candi­
diora Cerceiensibus.

37,11,31-3. Occasio est vanitatis Graecorum detegendae: le­

gentes modo aequo perpetiantur animo, cum hoc quoque in­
tersit vitae scire, non quidquid illi prodidere mirandum. Phaet­
hontis fulmine icti sorores luctu mutatas in arbores populos
lacrimis electrum omnibus annis fundere iuxta Eridanum am­
nem, quem Padum vocavimus, electrum appellatum, quoniam
sol vocitatus sit Elector, plurimi poetae dixere primique, ut
arbitror, Aeschylus, Philoxenus, Euripides, Nicander, Satyrus,
quod esse falsum Italiae testimonio patet, diligentiores eorum
Electridas insulas in mari Hadriatico esse dixerunt, ad quas
delaberetur Pado, qua appellatione nullas umquam ibi fuisse
certum est, nec vero ullas ita positas esse in quas quidquam
cursu Padi devehi posset, nam quod Aeschylus in Hiberia, hoc
est in Hispania, Eridanum esse dixit eundemque appellari Rho­
danum, Euripides rursus et Apollonius in Hadriatico litore con­
fluere Rhodanum et Padum, faciliorem veniam facit ignorati
sucini tanta ignorantia orbis, modestiores, sed aeque falsum,
prodidere in extremis Hadriatici sinus inviis rupibus arbores
stare quae canis ortu hanc effunderent cummim.

Napomena
l/vorni latinski tekst uzet je iz izdanja: C. Plini Secundi Naturalis
Historiae l. XXXVII, ed. K. Mayhoff, Leipzig 1906.

229
P rijevo d

Histri na granici Italije

Plin. NH 3,38: Odatle počinje Italija i prva u njoj Ligurija,
potom Etrurija, Umbrija, Lacij u kojem je ušće Tibera i
prijestolnica svijeta Rim na šesnaest tisuća koračaja od
mora; zatim volščansko i kampanijsko primorje, pa onda
picentsko, lukanijsko i brutijsko kojim se Italija od gotovo
srpastih alpskih bila prostire najdalje na jug. Odatle poči­
nje obala Velike Grčke, odmah zatim područje Salentina-
ca, Pedikula, Apulaca, Peligna, Frentanaca, Marucina, Ves­
tina, Sabinaca, Picentijana, Gala, Umbra, Etruščana, Vene­
ta, Kama, Japoda, Histra, Libuma.

Ligures: današnja Ligurija; imena italskih pokrajina i poznatijih

plemena lako se mogu prepoznati u nazivima današnjih talijan­
skih upravnih jedinica, kao što su Venecija, Toskana, Lacij,
Kampanija, itd. U ovom se prijevodu ta imena javljaju u likovi­
ma koji su uobičajeni u našoj domaćoj filološkoj predaji i u la-
tinsko-hrvatskim rječnicima.
XVI p.: sedecim milia passuum znači 16.000 koraka; rimski je ko­
rak iznosio 5 stopa ili 1,479 m; 1000 koraka iznosilo je milju, lat.
militarium ili 1479 m, odnosno, otprilike, 1,5 km.
Čami: Kami su živjeli na području od Tagliamenta do planine
Okre (o toj planini v. niže uz Subocrini), pa su bili sjeverozapad­
ni susjedi Histra; čini se da su u taj kraj dospjeli tek uoči osnut­
ka Akvileje i izbijanja istarskog rata 178/7. pr. n. e. G.115. pr. n.
e. potukao ih je Marko Emilije Skauro, ali su još 52. pr. n. e. na­
pali Trst; potpuno ih je smirio tek August 35. pr. n. e.
Iapudes: Japodi su ilirsko pleme na području od Snežnika pre­
ma Istri i Lici do Une; prema nekim piscima, vladali su i Hrvat­
skim primorjem, zapravo cijelom obalom od Pule do potoka Žr-
novnice blizu Sv. Jurja, ili do Zrmanje, dok drugi pisci tu smješ­
taju Liburne*.
Histri, Liburni: nabrajajući Kame, Japode, Histre i Liburne u
opisu Italije, Plinije prekoračuje i zemljopisne i upravne granice
* O tome raspravlja A. Degrassi, Ricerche sui limiti della Giapidia, pre­
tisak u Scritti vari, Roma 1962, Vol II: Scritti di antichità veneto-istriane, str.
749. i d.

230
Udaljenost do Raše
Plin. NH 3,44-5: Širina je Italije različita: četiri stotine i de­
set tisuća koračaja između Donjeg (Tirenskog) i Gornjeg
(Jadranskog) mora i između rijeke Vara i rijeke Raše; ot­
prilike je upola manja u visini grada Rima od ušća rijeke
Aterna što utječe u Jadransko more do tiberskog ušća -
sto trideset i šest tisuća, a malo je manja od mjesta Cast-
rum Novum na jadranskoj strani do Alzija uz Etruščansko
more; nigdje pak ne prekoračuje dvjesta tisuća koračaja.
Ophod pak svekolike Italije od Vara do Raše iznosi dva
milijuna četrdeset i devet tisuća koračaja.
Od okolnih zemalja udaljena je ovako: od Istre i Liburnije
na nekim mjestima po stotinu tisuća koračaja, od Epira i
Ilirika pedeset tisuća, od Afrike manje od dvjesta tisuća,
kako kaže Marko Varon, od Sardinije stotinu i dvadeset ti-

Italije; nijedan od tih naroda, osim jednoga dijela Karna, nije se

nalazio na talijanskom poluotoku, a upravna je granica »proši­
rene« Italije u Plinijevo doba bila na rijeci Raši. Područje Libur­
na protezalo se od Raše do Krke; Degrassi u navedenom djelu
smatra da je Liburnija kod Plinija i Flora naziv za skradinski
sudski okrug koji je obuhvaćao i dio Japoda,
duo maria Inferum et Superum: Mare Inferum, to jest »Donje
more«, bilo je Rimljanima Tirensko a Superum, to jest »Gornje
more« - Jadransko more.
Varum: Varus je današnja rijeka Var blizu francusko-talijanske
granice u Primorskim Alpama.
Arsiam: od lat. Arsia postalo je premetom tekućega suglasnika,
tzv. metatezom likvida, hrv. Raša, kao od Arba Rab; u narodu se
javlja i oblik Arša, bez spomenutog premeta,
ab Epiro et Illyrico: pod Ilirikom se ovdje razumijeva, očito,
samo južni Ilirik, koji se protezao sve do Epira; u njemu su se
nalazile važne luke Drač i Apolonija, do kojih su plovili brodovi
iz Južne Italije, pa je udaljenost od talijanske obale do njih bila
vrlo koristan podatak.
M. Varro: poznati rimski učenjak i književnik Marko Terencije
Varon (116-27. pr. n. e.); napisao je više od 50 djela s raznih pod­
ručja, među njima i spis De ora maritima iz kojega je Plinije cr-
pao zemljopisne podatke.

231
suća, od Sicilije tisuću i petsto, od Korčule manje od
osamdeset tisuća, od Visa pedeset tisuća ...

Nikakav se dunavski rukav ne izlijeva u Jadran

Plin. NH 3,126-8: Slijedi deseta regija Italije, položena uz
Jadransko more; pripadaju joj Venecija, rijeka Silis s Tar-
vizijskih gora, grad Altin, rijeka Likvencija s Opitergijskih
gora i istoimena luka, kolonija Konkordija, rijeke i luke
Rćamatin, Tilijavent Veliki i Mali, Anaks kojim protječe Va­
ran, Alsa, Natison s Turom, što protječu mimo koloniju
Akvileju, položenu na petnaest tisuća koračaja od mora.
Corcyra: tu se, možda, misli na grčki otok Krf, a ne na našu
Korčulu, koju Plin. III 152 naziva Corcyra Melaena a Mela Nigra
Corcyra
Issa: Rimljani su tu drevnu sirakusku naseobinu na Visu iz IV
st. pr. n. e. osvojili za prvog ilirskog rata; ime Vis nastalo je tako
što je slav. prijedlog v» »u« spojen s predslav. imenom Issa.
decima regio Italiae: Oktavijan je 41. pr. n. e. podijelio Italiju
na jedanaest upravnih jedinicà. ili regijà; deseta je regija obu­
hvaćala Veneciju i Istru.
Venetia: tako Plinije zove zemlju Veneta, naroda što je živio u
prostoru omeđenom donjim tokom rijeke Pada, rijekom Adige
i rubovima Alpa; najvažniji venetski gradovi bili su Ateste, da­
našnji Este, i Patavium, današnja Padova. Već je u pretpovijesno
doba tu bilo razvijeno stočarstvo, osobito uzgoj konja, i trgovina
jantarom.
oppidum Altinum: venetski grad u močvarnom kraju između
Padove i Akvileje; u starini je bio poznat po uzgoju ovaca.
Opitergini montes: brda u okolici današnjeg Oderza.
Concordia: taj se grad nalazi na rijeci Lemene, blizu Portogruara.
Reatinum: u pogledu tog imena rukopisi su nepouzdani, i nje­
govo je čitanje nesigurno; istoimeni je grad postojao u sabin-
skom kraju, današnji Rieti.
Tiliaventum: današnji Tagliamento, slovenski Tilment.
Natiso cum Turro: današnje rijeke Natisone i Torre, slovenski
Nadiža i Ter, u Beneškoj Sloveniji. Stari pisci govore o Natisonu
koji protječe mimo Akvileju u more, štiti njezine zidine s istočne
strane i plovan je za brodove od ušća do Akvileje. Danas se te
dvije rijeke spajaju i ulijevaju u Soču, a mimo Akvileju protječe
rječica Natissa koja nije s njima povezana. Današnji je sustav vo­
denih tokova u tom kraju drukčiji nego u rimsko doba. G. Veith

232
To je predio Kama a do njega predio Japoda, rijeka Ti-
mav, po vinu glasovit gradić Pucin, Tršćanski zaljev, kolo-
u navedenom djelu opisuje te promjene ovako: »Sadanja najvaž­
nija rijeka toga područja, to jest Soča, nije tada postojala kao
takva. Zamjenjivao ju je Natison, koji je slijedio današnji gornji
tok Soče do Kobarida, odatle dalje protjecao kroz udolinu kod
Robiča, pa onda koritom današnjeg Natisona-Nadiže do ušća
Torre-Tera i dalje uza samu Akvileju u more (danas još Natissa,
no ona nije više u vezi s Natisonom-Nadižom, koja utječe u
Soču)... U takvim okolnostima Idrija nije mogla doseći Nadižu,
nego je tekla od današnjeg ušća dalje sadanjim koritom Soče
sve do ravnice južno od Gorice, gdje je u prostoru Rubbia-Ran-
ziano tvorila jezero, zajedno s Vipavom, lat. Fluvius frigidus. Iz
tog jezera voda nije otjecala površinski, ali je postojao podzemni
protok, i to prema rijeci Timavu. Tu u starini silno razglašenu i
pričama iskićenu rijeku nije, dakle, pojila u ono vrijeme samo
Reka, koja je, uostalom, vodom svakako mnogo bogatija, nego i
većina današnjih pritoka Soče; stoga je sasvim prirodno što se
vodena masa Timava, onako impozantna i upadljivo oprečna
kratkoći njegova toka, morala doimati kao pravo čudo i davati
povoda najsmjelijim tumačenjima. Osim toga, Timav je jednim
dijelom tvorio jezero kojeg se opseg još i danas može otprilike
prepoznati po opsegu močvare »Lisert«; dva brežuljka južno od
te močvare spominju se i kao otoci (Plin. NH. 11,103: insulae cla­
rae, »slavni otoci«).
Odron brda, do kojeg je došlo vjerojatno 585. n. e., zasuo je gor­
njem Natisonu prolaz prema Čedadu kod Robiča; isprva je tu
nastalo jezero koje je ubrzo zatim prodrlo prema Tolminu, i
tada je sva Soča svojim današnjim koritom tekla u spomenuto
jezero na ušću Vipave. Podzemni prolaz nije više mogao propuš­
tati taj narasli dotok vode, pa se bujica probila površinski i stala
otjecati prema moru, poprimivši, nakon još nekih vrlo značajnih
promjena, svoj sadanji tok. Kad se tim silovitim vanjskim prodo­
rom jezero ispraznilo, podzemni je protok postao suvišan, najve­
ćim je dijelom presušio i napokon se uleknuo, ostavljajući za so­
bom na površini udolinu Vallone. Staro Natisonovo korito, od
Čedada nizvodno, pretvorilo se dijelom u neveliku brzicu »Na-
tisone«, dok je od njegova ušća ostala također zasebna i bezna­
čajna obalna rječica »Natissa«; oboje čuva ime staroga »Natiso-
na«, ali ne i njegova obilježja.«
castellum Puccinum: naselje na području Karna, poznato po
vinu, o kojem Plinije govori još na dva mjesta (NH. XIV 60 i
XVII 31); možda današnji Prosecco na obali blizu Trsta.

233
nija Tergeste na trideset i tri tisuće koračaja od Akvileje.
Šest tisuća koračaja dalje od Tergesta nalazi se rijeka For-
mion, na stotinu osamdeset i devet tisuća koračaja od Ra-
vene, prijašnja granica proširene Italije a sada Istre. Ova
je, navodno, nazvana po rijeci Histru što se kao odvojak
Dunava, koji se zove i Histar, ulijeva u Jadran, nasuprot
ušću Pada, te od sudara njihovih voda iz suprotnih smje-

colonia Tergeste: radi osiguranja i obrane novoosvojenih pod­

ručja Rimljani su na njima osnivali naseobine rimskih građana
kojima su dodjeljivali dio zaplijenjenog zemljišta. Posebni povje­
renici izabirali su i odvodili na mjesto buduće naseobine rimske
građane i njihove obitelji, gdje su, po posebnim obredima, uda­
rani temelji naseobine te dijeljeni i doznačivani zemljišni posje­
di. Od braće Grakha nadalje kolonije su služile za materijalno
zbrinjavanje gradskoga puka i osiromašenih seljaka, a u carsko
doba ponajviše isluženih vojnika - veterana. U pravnom smislu
kolonije su bile dio rimske gradske općine i bile su pridijeljene
jednom od rimskih gradskih kotara. Preko kolonija snažno se ši­
rio rimski duh, kultura i jezik i gradski način života u osvojenim
krajevima. 0 koloniji Tergeste usp. bilješku uz Melin tekst.
Formio amnis: današnja Rižana kod Kopra; udaljenost od šest
tisuća koraka koju navodi Plinije premalena je za udaljenost od
Trsta do Rižane, pa neki predlažu da se mjesto VI mp čita XI mp;
udaljenost od šest tisuća koraka odgovarala bi položaju rječice
Reke istočno od Milja.
Ravenna: danas istoimeni talijanski grad južno od padskog
ušća; od Augusta nadalje važnost mu je silno porasla zato što je
u obližnji Classis prenesena velika ratna luka s brodogradiliš­
tem; pri kraju antike Ravena je prijestolnica Zapadnog Rimskog
Carstva, zatim Teodorikove države; u bizantskom je razdoblju
bila moćno žarište kulture i umjetnosti, koje je svoje utjecaje ši­
rilo i u naše krajeve.
anticus auctae Italiae terminus: granica Italije pomaknuta je na
Rižanu u doba Cezara; kad je odatle prenesena za Augusta dalje na
Rašu, Rižana je ostala pokrajinska granica Istre prema Italiji,
cognominatam a flumine Histro: o tome vidi bilješku uz Jus-
tinov tekst.
Histro in Hadriam effluente: stari su Grci razmjerno rano
upoznali ušće Dunava, gdje već u VII st. pr. n. e. postoji miletska
naseobina Istros, i njegov donji tok. Jadran su dobro upoznali

234
rova more između njih gubi slanost: mnogi tako rekoše, i
to krivo, pa i Nepot, žitelj s padskih obala. A mislim da ih

najkasnije u IV st. pr. n. e., pošto su na Korčuli, Visu i Hvaru

utemeljene grčke naseobine. Gornji pak tok Dunava i Jadransko
zaleđe spadaju u ona područja koja Grci, kao izrazito pomorski
narod, nisu mogli poznavati iz vlastitog uvida, nego su ih nasto­
jali uklopiti u svoju sliku svijeta na temelju obavijesti -iz druge
ruke, nagađanja i mitskih predodžbi. Tako je njihova pretpos­
tavka o odvjetku Dunava koji se ulijeva u Jadran zapravo odgo­
vor na neka pitanja što su im ih nametala njihova zapažanja s
pomorskih putovanja, na primjer očite trgovačke veze između
Podunavlja i Jadrana koje su postojale već u pretpovijesno
doba, zatim istoimenost Histra i Istre s nazivom Histros za donji
Dunav, ili pak seoba jedne riblje vrste, koja ulazi kroz Bosporski
tjesnac u Crno more, a ne vraća se istim putem, nego pliva Du­
navom uzvodno i preko jednog njegova rukava dospijeva opet u
Jadran i Sredozemno more.
Ovaj posljednji podatak zabilježen je u Aristotelovu djelu De his­
toria animalium Vili 13, gdje se o jadranskom rukavu Dunava
govori kao općepoznatoj činjenici. Odatle su taj podatak uzeli
Teopomp, Hiparh, Apolonije Rođanin, Timaget, zatim latinski
pisci Nepot, Mela i dr. Otkako su Rimljani, potkraj stare ere,
svojim osvajanjima doprli do Dunava, a ubrzo zatim prošarali
čitavo to područje cestama, kolonijama i vojnim logorima, nije
više bilo mjesta za slična nagađanja; no, ona žive i dalje kao sa­
mosvojna knjiška predaja bez veze sa stvarnošću, na primjer
kod Plinijeva suvremenika Mele ili čak kod Pavla Đakona, pisca
iz Vili st. n. e. Plinije se ubraja u one pisce koji sumnjaju, ali ne
u same podatke iz predaje nego u njihova objašnjenja; tako
podatak o putu Argonauta Dunavom do Jadrana nastoji spasiti
bilježeći mišljenje »savjesnijih« pisaca prema kojemu su Argo­
nauti dio puta nosili svoj brod na ramenima; to više što je u sus­
tavu vodenih putova prevlačenje brodova na trupcima, ili kako
drukčije, preko kopnenih prevlaka, bilo i inače poznato u stari­
ni, na primjer preko korintske prevlake. S druge strane, iako
Plinije smatra tvrdnju o vodenom putu Dunav-Jadran očitom
besmislicom, on ipak vjeruje da tu postoji neka podzemna veza:
u IX 53 on bilježi spomenuti Aristotelov podatak o crnomors­
kim srdelama, ali kaže da one silaze iz Dunava u Jadran pod­
zemnim vodenim žilama.
Nepos, Padi accola: Cornelius Nepos (oko 100-24. pr. n. e.) bio
je prijatelj poznatog polihistora Varona; napisao je povijesno

235
je prevarilo to što je lađa Argo sišla u Jadransko more ne­
daleko od Trsta, no ne zna se više kojom rijekom. Savjes­
niji pisci bilježe da su je preko Alpa prenijeli na rameni­
ma, a da je dotle doplovila rijekom Histrom, zatim Savom,
pa onda Nauportom, »lađonoscem«: odatle i ime toj rijeci
što izvire između Emone i Alpa

Veličina istarskog poluotoka

Plin. NH 3,129: Istra se ispružila u more kao poluotok.
Neki joj navedoše širinu od četrdeset tisuća koračaja, a
ophod od stotinu dvadeset i pet tisuća, kao i susjednoj Li-
bumiji i Plominskom zaljevu, dok drugi navode ophod od
dvjesta dvadeset i pet tisuća; drugi opet daju Libumiji sto

djelo Chronica u tri knjige, životopisno djelo De viris illustribus i

Exempla - pabirke o povijesnim, zemljopisnim i drugim zanim­
ljivostima; Plinije ga često navodi kao svoj izvor,
dein Savo: Sava je i u starini bila važna vodena prometnica, sa
više velikih naselja na svojim obalama - Neviodunum-Drnovo
kod Krškog, Andautonia-Ščitarjevo kod Zagreba, Siscia-Sisak,
Sirmium - Srijemska Mitrovica, Singidunum-Beograd. O jakom
prometu na Savi govori i čašćenje rječnih božanstava Savus i
Adsalluta.
Nauporto: rijeka Ljubljanica, na kojoj se nalazila istoimena sta­
nica na cesti iz Akvileje u Emonu-Ljubljanu; dijelom je ponorni­
ca i pri kraju je bila plovna; u Emoni je postojalo udruženje bro­
dara - collegium navicularium. Samo ime »Nauportus« moglo je
latinskom uhu zvučati kao »lađonosac« ili »luka za brodove«.
Emonam: rimska kolonija u Panoniji, danas Ljubljana; u rimsko
doba bila je važan vojni logor.
Flanaticus sinus: Plominski zaljev, nazvan prema gradu Flano-
na - Plomin.
* A. Degrassi, Ricerche sui limiti della Giapidia, pretisak u Scritti vari,
Roma 1962, 2. svezak, str. 723. i d.

236
i osamdeset tisuća koračaja. Neki su Japudiju u istarskom
zaleđu protegli do Plominskog zaljeva, sa stotinu i trideset
tisuća koračaja, pa su Ubumiji pripisali stotinu i pedeset
tisuća koračaja. Tuditan, koji je pokorio Histre, zapisao je
ondje na svom kipu: »Od Akvileje do rijeke Ticija tisuću
stadija.«

Iapudiam promovere: o prostiranju i granicama zemlje Japoda,

sjeveroistočnih istarskih susjeda, opširno raspravlja A. Degras-
si*.
Liburniam: područje od Raše do Krke, usp. bilješku niže uz
gens Liburnorum.
Tuditanus: Gaj Sempronije Tuditan, konzul iz g. 129. pr. n. e., ži­
vio je u doba braće Grakha; umjesto da kao sudac rješava zem­
ljišne sporove izazvane njihovim reformama, pošao je u rat pro­
tiv Ilira; pobijedio je Japode, susjede Histra, zbog čega mu je Se­
nat odobrio trijumf, i same Histre. Nije se bavio samo politikom
nego i književnim radom; napisao je opširno djelo o magistrati­
ma i jedno povijesno djelo. Po običaju helenističkih vojskovođa,
poveo je sa sobom u rat i svoga štićenika i epskog pjesnika Hos­
tija; ovaj je opjevao njegov pohod protiv Histra u izgubljenom
epu Bellum Histricum.
ibi: ne zna se točno gdje je stajao taj kip s natpisom; u Devinu
je pronađen natpis CIL V 39*. 8270 iz obnovljenog svetišta na Ti-
mavu, ali na njemu nema riječi »domuit Histros«; Calderini*
misli da su morala postojati tri različita Tuditanova natpisa: je­
dan u Akvileji s pohvalom Tuditanu kao dobrotvoru grada, dili­
gi u svetištu na Timavu, obnovljenom na račun ratnog plijena,
i treći negdje na poprištu glavne bitke.
Titius: jedan od naziva za rijeku Krku; Ps.-Skyl. 21 zove tu rijeku
Katarbàtès potamós, valjda zbog njenih slapova, pa neki na tom
mjestu čitaju Kataràktès potamós.
stadia Μ (Μ): stadij je grčka mjera za udaljenosti a iznosi otpri­
like 185 m ili osminu rimske milje od 1,5 km. Prema tome bi ti­
suću stadija, stadia M, kako stoji u rukopisima, odnosno oko 185
km, bilo premalo za udaljenost od Akvileje do ušća Krke, pa
neki izdavači to mjesto ispravljaju u stadia MM, to jest oko 370
km.
* Calderini, Aquileia romana, Roma 1972 (anastat. izdanje), str. 24. i
dalje.

237
Istarski gradovi
Naselja rimskih građana u Istri jesu: Egida, Poreč, kolonija
Pula, koja se sada zove Pietas Iulia, a utemeljili su je u dav-

oppida civium Romanorum: oppidum je ovdje zajednička ozna­

ka za kolonije, municipije i prefekture kao naselja rimskih gra­
đana s različitim opsegom građanskih prava.
Agida: piše se i Aegida, što podsjeća na grčku riječ koja znači
kozu, a to se opet povezuje sa slav. nazivom za Kopar. Današnji
Kopar ne leži ni na pretpovijesnom ni na rimskom sloju, nego
je nastao za seobe naroda kao i Izola, Umag, Rovinj i druga
mjesta, kad je predslavensko stanovništvo pred navalom Slave­
na pobjeglo na otoke ili bolje zaštićena mjesta, napustivši svoje
stare naseobine. Rimski natpisi nađeni u Kopru doneseni su iz
okolnih rimskih vila i iz naselja negdje na kopnu koje Plinije
zove Aegida ili Agida, uzimajući podatak iz Varona. Kopar je na­
zvan prema latinskom nazivu za koparski otok Capris; u čast Jus-
tinijana II Kopar se zvao i Justinopolis; opširnije o svemu tome
A. Degrassi u raspravi o pretpovijesnim i rimskim naseljima u
koparskom kraju, objavljenoj u pretisku, u navedenom njegovu
zborniku.
Parentium: to se ime smatra polatinjenim predrimskim nazi­
vom za današnji Poreč; sam porečki poluotok možda i nije bio
naseljen u predrimsko doba, ali već u obližnjim Picugima imali
su Histri svoju gradinu. Na jednom porečkom natpisu spominje
se COLONIA IULIA PARENTIUM, po čemu se vidi da je taj grad
postao rimskom kolonijom u doba Oktavijana, vjerojatno kad i
Trst i Pula. U drugoj polovici I st. n. e. dobio je cestovnu vezu
s Trstom i Pulom; bio je važna pomorska luka, što se vidi po os­
tacima velikih rimskih građevina. Gradsko zemljište, tzv. ager co­
loniae, prostiralo se između Mirne i Lima, dok mu je u unutraš­
njosti granica išla otprilike rubom Drage pored Berma prema
Zamasku; poklapalo se dakle s područjem kasnije porečke bis­
kupije.
colonia Pola: o Puli kao gradu kolšanskih izbjeglica i kao rim­
skoj koloniji usp. bilješke uz Melin tekst. Ager rimske kolonije u
Puli poklapao se s područjem kasnije pulske biskupije; protezao
se dakle između Lima i Raše, a u unutrašnjosti otprilike do crte
koja od Raše ide ispod Pićna i Žminja do Drage ispod Kringe.

238
no doba Kolšani; udaljena je od Tergesta stotinu i pet ti­
suća koračaja.
Malo dalje je grad Nezakcij i sadanja granica Italije rijeka
Raša.
Morskim putem ima od Ankone do Pule stotinu i dvade­
set tisuća koračaja

Pučanstvo Istre
Plin. NH 3,130: Zatim oni koje ne bi bilo od koristi navo-

Nesactlum: danas Vizače kod Valture, nedaleko od Pule; prema

austrijskom arheologu A. Gnirsu, u Vizačama je već oko 1000.
pr. n. e. postojalo svetište oko kojega se ubrzo razvila snažna
pretpovijesna gradina; njezini ostaci govore o živim pretpovijes­
nim vezama Istre s egejskim prostorom i drevnim kulturama na
tlu Italije. Početkom II st. pr. n. e. Nezakcij je prijestolnica Hist­
ra i njihovo posljednje utočište pred rimskim legijama. Pod rim­
skom vlašću nastavio je živjeti kao skromno naselje u sjeni moć­
ne kolonije Pule, na cesti što je odatle vodila prema Trsatu.
Prema A. Mayeru* i drugim lingvistima početno n lat. imena Ne­
sactium počelo se u kasnoj antici osjećati kao ostatak lat. prijed­
loga (i)n uz koji se to ime mjesta najviše javljalo; od ostatka ime­
na, to jest od *esatto, mogao je nastati starohrv. oblik *isače, što
je srašteno sa starohrv. prijedlogom v* »u« dalo »Vizače«. Slično
se razjašnjava postanak hrv. Vis od lat. i grč. Issa - vidi bilješku
uz Melin tekst.
Arsia: granica Italije pomaknuta je s Rižane na Rašu u doba Au­
gusta.
Ancona: današnja Ancona na susjednoj talijanskoj obali, u naših
starih pisaca Jakin.
dein: nabrojivši prethodno najpoznatija naselja i plemena u Au-
gustovoj X regiji, to jest u Veneciji i Istri, Plinije se sada sprema
navesti neke plemenske općine na tom području, koje mu se
čine manje važnima. Pri tom je među općine u sjeveroistočnoj
Italiji uvrstio i neke liburnske, zapisujući jedne i druge abeced­
nim redom.
* A. Mayer, Die Sprache der alteri Illyrier, Bd. I-II, Wien 1957

239
diti suviše podrobno: Alutrenzi, Aserijati, Flamonijenzi
zvani Vanijenzi i oni drugi po imenu Kulici, Forojulijenzi
s nadimkom Transpadanci, Foretani, Nedinati, Kvarkveni,
Tarvizani, Togijenzi, Varvari.

Alutrenses: G. Alfoldy* misli da su Alutrenses ili Alutae stanov­

nici Labina, lat. Alvona, Albona. A. Mayer** izvodi oba ta etniko-
na od imena grada Alveria u dalmatinskoj Libumiji, u okolici
Benkovca, a ne od istarske Alvone.
Asserlates: stanovnici grada Asserto, na rimskoj cesti od Zadra
prema Kistanju.
Flamonienses: isto što i Flanates, to jest plemenska općina oko
grada Plomina, lat. Flanona; ti Plominci imaju kod Plinija na­
dimak Vanienses, Vanijci.
Cullci: rukopisi Plinijeva teksta pišu to ime na nekoliko načina,
pa su i suvremeni izdavači u nedoumici; Alfoldy, nav. djelo, str.
74, misli da su Culici (u jednom rukopisu - Curici) isto što i Cu­
rictae, to jest žitelji krčke plemenske općine.
Valja ipak napomenuti da se to mjesto kod Plinija prije čitalo i
drukčije; prema jednom starijem tumačenju, Flamonienses nisu
stanovnici istarske Flanone-Labina, nego grada Flamonia, današ­
nja Flagogna u sjeveroistočnoj Italiji na rijeci Tilmentu-Taglia-
mentu; Vanienses i Culici nisu plominska plemena, nego su Va­
nienses žitelji grada Vannia ili Vaunia, a mjesto Culici ili Curici
treba čitati Carici, stanovnici grada Carnea; gradovi pak Vannia
i Caraca nalazili su se, prema Ptol. III 1,28, u okolici današnjeg
Belluna.
Foroiulienses: oni su plemenska općina na tlu Italije, kao i
Quarqueni, Tarvisani, Togienses, a prema nekima također Flamo­
nienses Vanienses i Flamonienses Carici (vidi prethodnu bilješku).
Foretani: Alfoldy misli da su oni isto što i Fertinates, pripadnici
plemenske općine Fertinium (Omišalj) ili Fulfinion, kako piše
Ptol. II 16,8, na Krku; usp. bilješku niže, uz Fertinates.
Nedinates: pripadnici plemenske općine sa sjedištem u današ­
njem Nadinu, lat. Nedinum, istočno od Zadra; to je bio jedan od
najvažnijih gradova rimske Libumije.
Varvari: žitelji plemenske općine Varvaria, današnja Gradina
kod Bribira; u III 139 Plinije ih naziva Varvarini; o njima vidi bi­
lješku niže.
* G. Alfoldy, Bevolkerung und Gesellschaft der romischen Provinz Dal-
matien, Budapest 1965, str. 72.
** A. Mayer, Die Sprache der alten Ittyrier, Bd. I, Wien 1957.

240
Plin. NH 3,132-3:... Širina Italije podno Alpa od Vara
preko mjesta Vada Sabatia, Taurina, Koma, Briksije, Ve­
rone, Viketije, Opitergija, Akvileje, Tergeste, Pule do
Raše iznosi ukupno sedam stotina četrdeset i pet tisuća
koračaja.
U predjelu Alpa obitavaju mnogi narodi, ali su najpoznatiji
na području od Pule do Tergesta Sekusi, Subokrini, Katali
i Menonkaleni te u susjedstvu Karna narod nekad zvan
Tauriscima a sada Noričanima.

Vada Sabatia: današnji Vado Ligure između Genove i Alben-

ge; ovdje je, zapravo, riječ o cestovnoj prometnici koja je od
zapadne granice Italije na rijeci Varu vodila kroza sve tu na­
brojene gradove sjeverne Italije do njezine istočne granice na
Raši.
Fecusses: spominje ih samo Plinije kao alpski narod, prvi na
potezu od Pule prema Trstu. Neki čitaju njihovo ime kao Secus-
ses.
Subocrini: spominje ih samo Plinije na ovom mjestu kao jedan
od alpskih naroda od Pule prema Trstu; ako im se ime protuma­
či latinski, onda su to ljudi koji stanuju ispod planine Okre, ni­
žeg dijela Julijskih Alpa, od Nanosa prema Snežniku i Kapeli.
Catali: Kandler je tvrdio da su Katali obitavali ispod Katalan-
skog brda, ali Degrassi misli* da je to brdo izmislio sam Kand­
ler; Mommsen u predgovoru V sveska CIL smješta Katale u
okolicu Buja; iz rimskog natpisa CIL V 532 doznajemo da je Au­
gust priključio Katale tršćanskoj koloniji**.
Menoncaleni: spominje ih samo Plinije na ovom mjestu, kao
alpski narod u Istri prema Trstu; neki njihovo ime smatraju
keltskim.
Taurisci. . . Norici: keltsko pučanstvo s više ogranaka; ovdje
se misli na Tauriske u Istočnim Alpama.
* A. Degrassi, Ricerche sui limiti della Giapidia, »Archeografo triesti­
no«, voi. del Centenario, 1929-30, str. 271. i d.
** Usp. i predgovor A. Degrassija uz Inscriptiones Italiae, Vol. X Regio
X Fase. III Histria Septentrionalis, str. IX i d.

16 - Antička svjedočanstva o Istri 241

Istarska i ostala Libumija
Plin. NH 3,139-41: Na Rašu se nadovezuje narod Liburna.
Pripadali su mu Mentori, Himani, Enhelejci, Bulini i oni
što ih Kalimah zove Peuketima, a sada se sve to skupa
zove jednim imenom »Ilirik«. Malo ima tu imena naroda
koja je vrijedno reći ili lako izreći. Skardonskom sudskom

gens Liburnorum: moćno ilirsko pleme Liburna na području

od Raše do Krke; rimski pisci obično imenuju Liburne zajedno
s Histrima, njihovim zapadnim susjedima, ozloglašujući jedne i
druge kao gusare i razbojnike. U drugoj polovici I tisućljeća Li­
burni su gospodarili Jadranom, potisnuvši Japode. Usp. bilješku
o Liburniji.
Mentores: za njih zna već znameniti grčki zemljopisac Hekatej
(oko 560-480. pr, n. e.), zatim Pseudo-Skimno i neki drugi grčki
pisci. Kod Plinija su Mentori dio Liburna a nastanjeni su u da­
našnjem Hrvatskom primorju.
Himani: to liburnsko pleme spominje samo Plinije, i o njima se
ne zna ništa pobliže; starija iliristika nastojala ih je povezati s
nekim germanskim plemenima slična imena.
Encheleae: Mela i grčki pisci ne ubrajaju Enhelejce u Liburne,
nego ih smještaju u južni Ilirik.*
Bulini: grčka predaja ne smatra Buline Libumima nego njiho­
vim južnim susjedima na području između Trogira i Omiša.
Peucetii: antička predaja zna za istoimena plemena u planina­
ma Apulije, u Arkadiji i Traciji; kao liburnsko pleme spominje ih
samo Plinije.
Callimachus: Znameniti aleksandrijski učenjak i knjižničar, naj­
veći pjesnik helenizma. Apolonije Rođanin bio mu je suvreme­
nik, učenik i poslije takmac. Plinije ovdje navodi možda iz Ka-
limahova starinarskog djela Aitia (»Uzroci«),
conventum Scardonitanum: conventus je naziv za sabor što ga
zajedno sa svojim vijećem saziva namjesnik pokrajine radi zasje­
danja sudova; tako se još naziva i samo to zasjedanje, mjesto u
kojem se ono država i napokon čitavo ^odručje za koje su ti su­
dovi nadležni, odnosno njihov sudski okrug. Pod skradinski
sudski okrug nisu spadali samo Liburni nego i Japodi, pa neki
upozoravaju da Libumiju carskog doba valja shvatiti kao uprav-
* Usp. iscrpnu raspravu R. Katićića o Enhelejcima.

242
okrugu pripadaju Japodi i četrnaest libumskih plemen­
skih općina, od kojih neka ne bude naodmet spomenuti po­
imence Lacinijenze, Stulpine, Burniste, Olbonenze. Italsko
pravo imaju u tom okrugu stanovnici Albone i Flanone

ni, a ne čisto narodnosni pojam. Staru Scardonu - Skradin po­

rušili su Slaveni polovicom VI st.; njezinu je ulogu poslije pre­
uzeo Šibenik.
civitates: u slabo urbaniziranim predjelima Rimskog Carstva ci­
vitas znači plemensku općinu s mjesnom samoupravom i vlasti­
tim pravnim sustavom.
Lacinienses: spominje ih samo Plinije kao liburnsko pleme
negdje u senjskoj okolici, u skradinskom sudskom okrugu; La­
cinium prom unturium zvao se poluotok na istočnoj obali Abruz-
za, kod staroga Krotona u Južnoj Italiji.
Stulpinos: Stulpini se, možda, zovu po naselju Stùlpi koje Ptol.
II 16,6 smješta u kopnenu Libumiju, otprilike u današnju Liku.
A. Mayer u nav. djelu na str. 324. povezuje njihovo ime s nase­
ljem Stupin kod Rogoznice na Hilejskom poluotoku, kako su
stari pisci zvali istaknuti dio obale između Skradina i Trogira.
Bumistas: ime Burnista izvedeno je od imena mjesta Bum um ,
u rimsko doba vojni logor na mjestu današnje Šuplje Crkve kod
Kistanja u kninskoj okolici.
Olbonenses: neki rukopisi imaju Albonenses; Mayer u navede­
nom djelu također poistovećuje ta dva lika, tumačeći prijelaz a
u o kao izrazito ilirsku jezičnu pojavu; prema tome bi Olbonenzi
bili pleme oko onog Labina-Albone koji se nalazi sjeverno od
Trogira.
ius Italicum: u carsko doba neki su municipiji i kolonije u pro­
vincijama u svojim pravima bili izjednačeni s naseljima na ital­
skom tlu; to znači da su uz ostalo, bili oslobođeni poreza na
zemlju.
Alutae: Mayer u navedenom djelu izvodi ime tog plemena iz
imena naselja Alveria sjeverno od Podgrađa, stare Aserije; to se
naselje, a prema tome i liburnsko pleme Mutae, kako misli don
Frane Bulić, nalazilo negdje kod današnje Ostrovice; ipak, Mu­
tae bi se moglo izvoditi i iz latinskog naziva za istarski Labin,
koje Plinije piše Mvona, što bi više odgovaralo s obzirom na red
kojim Plinije tu nabraja imena stanovnika izvedena iz imena na­
selja.
Flanates: stanovnici Flanone-Plomina, po kojima je nazvan i si­
nus Flanaticus - Plominski zaljev; usp. niže bilješku uz Flanona.

243
po kojima je nazvan zaljev, zatim Lopsi i Varvarini; poreza
su oslobođeni stanovnici Aserije, a od otočana Fertinati i
Kurikti.
Inače su na obali od Nezakcija dalje gradovi Albona, Fla-

Lopsi: to je pleme obitavalo oko naselja Lopsica, današnjeg Sv.

Jurja kod Senja.
Varvarini: Varvarini su žitelji Varvarije; općenito se smatra
da je to današnji Bribir sjeverno od Skradina. Jedan natpis
nađen na Promini (CIL III 6418) govori o međama plemena
Varvarina.
Asseriates: žitelji grada Aserije na visoravni oko Podgrađa kod
Benkovca.
Fertinates: to je ime izvedeno od imena nekog naselja na Krku;
nastoje ga povezati s imenom Fidfinion u Ptol. II 16,8 koje u jed­
nom rukopisu glasi Fiirfinion. Plinije se, možda, zabunio napi­
savši Fertinates mjesto *Ferfinates. Kao što su potvrdila i najno­
vija iskapanja, grad Fulfinij nalazio se kod današnjega Omišlja
na Krku.
Curictae: to ime stanovnika i ime otoka Krka Curicta izvede­
na su od imena naselja Curicum - grad Krk, pomoću proširka
-t-,
Alvona: današnje hrvatsko ime Labina, drevnoga grada u istar­
skoj Libumiji, nastalo je od lat. Albona tako što je premetnut te­
kući suglasnik l (tzv. metateza likvida), kao i r u Arba-Rab, Scar-
dona-Skradin, a završetak -ona dao je u starohrvatskom -in, kao
i u Flanona-Plomin, Narona-Norin, Ancona-Jakin, i si. Zamjena v
i b u Alvona : Albona pojava je tzv. vulgarnog latiniteta. O Labi­
nu kod Trogira usp. bilješku uz Olbonenses.
Flanona: današnji Plomin nad Plominskim zaljevom; hrv. lik tog
imena pokazuje da su lat. glasovi n - n razjednačeni u m - n , po­
četno F prešlo je u p kao kod Filip-Pilip, a završetak -ona prešao
je u -in, kao i u Albona-Labin. Blizu Poreča nađen je rimski za­
vjetni natpis posvećen plominskoj Minervi - M inerva Flanatica,
božici vještina i obrta i božici zdravlja, koja se posebno štovala
u Plominu. U pretpovijesno doba na mjestu Plomina postojala je
gradina; o njegovoj pak važnosti u to doba govori i to što je po
njemu nazvan zaljev.

244
nona, Tarsatika, Senija, Lopsika, Ortoplinija, Vegij, Argi-
runt, Korinij, Enona, zatim općina Pasin, rijeka Telavij na
kojoj završava Japudija.

Tarsatica: današnji Trsat; A. Degrassi* misli da se ovaj rimski

Trsat o kojem govori Plinije nalazio na obali Rječine, gdje su se
križale ceste iz Pule i'Trsta, a da se u srednjem vijeku »vratio«
na brdo današnjeg Trsata, gdje je trsatska gradina postojala još
u pretpovijesno doba.
Senia: današnji Senj; u rimsko doba vrlo važna luka u sjevernoj
Dalmaciji, u koju su se doseljavali mnogi trgovci iz Italije i s Is­
toka. Mayer u nav. djelu misli da se in colonia Seniensi Tac. hist.
IV 45 odnosi na Senj; ali mnogi rukopisi imaju Senensi, a to je
Siena u Toskani, koja je doista bila rimska kolonija, a ne tek op­
pidum, kao ova liburnska Senia.
Lopsica: naselje liburnskog plemena Lopsi, danas Sv. Juraj kod
Senja.
Ortoplinia: Ptol II 16,2 zove to naselje Órtopla; to je Stinica u Hr­
vatskom primorju. Pleme kojemu je pripadala Ortoplinija zvalo
se Ortoplini; između njih i Parentinaca sklopljen je ugovor o ko­
rištenju vode iz izvora koji se danas zove Begovača, usp. CIL III
15053. Na jednom novonađenom natpisu u riječkom Muzeju jav­
lja se skraćenica ORTOPL.
Vegium: današnji Bag, Karlobag na moru pod Velebitom.
Argyruntum: vjerojatno je to Stari Grad u Planinskom zaljevu,
nasuprot otoku Rabu.
Corinium: današnji Karin kod Zadra.
Aenona: današnji Nin sjeverno od Zadra; nenaglašeni prvi slog
Ae- izgubio se u vulgarnom latinskom, a Nòna je u starohrv. dalo
Nin kao Albòna - Labin, i si.; veličanstveni ostaci rimske Enone
mògu se i danas vidjeti u Ninu.
civitas Pasini: teško je reći gdje je bilo to naselje; Mayer u nav.
djelu nastoji povezati njegovo ime s municipijem Assino u Lici,
čitajući njegovo ime kao (P)asini.
flumen Telavium: današnja Zrmanja, granica stare Japodije;
Ptol. II 16,2 zove Zrmanju Tèdànios; A. Degrassi** misli daje ov­
dje riječ o potoku Žrnovnici kojim se ponornica Gacka izlijeva
u more kod Sv. Jurja, a ne o Zrmanji.
* A. D e g rassi, Le iscrizioni di Tersatica e sito del municipio romano,
» E p ig ra p h ic a « , IV 1942, str. 191-203, p r e tis a k u Scritti vari, R o m a 1962,
vol. II.
** A. D e g rassi, Ricerche sui limiti della Giapidia, Scritti vari, R o m a 1962,
vol. II, s tr. 749. i d.

245
Otoci su u tom zaljevu i gradovi na njima, osim već spo­
menutih, ovi: Apsorcij, Arba, Kreksi, Gisa i Portunata, za­
tim opet na kopnu kolonija Jader, koja je od Pule udaljena

insula Absortium: često se misli da ime tog otoka glasi Absor­

tium, što bi bila još jedna od mnogih inojezičnih inačica za ime
grada Osora i otoka Cresa; međutim, već je W. Schulze* 1900.
zapazio da je to drugi padež množine naziva Absortes za stanov­
nike, izvedenog od Apsorus pomoću proširka -i-; prema tome, iz­
raz insula Absortium zapravo znači »otok Osoranà«. Usp. bilješku
0 Medejinu bratu Apsirtu i bilješku uz Apsorus u Melinu tekstu.
Arba: danas Rab, sa već spomenutim premetom tekućeg suglas­
nika r (tzv. metateza likvida) do kojeg je došlo tijekom VIII st.,
kad se to ime udomaćilo u starohrvatskom. P. Skok kaže da se
u doba doseljenja Hrvata u Rabu govorilo samo latinski, ali hrv.
Rab izvodi iz tal. Arbe, a ne izravno iz latinskog naziva za grad
1 otok Arba.**
Crexi: A. Mayer u nav. djelu smatra da je to Cres, ali ne tumači
odnos tog imena prema drugim nazivima za Cres i otočku sku­
pinu oko njega Apsorus, Absortium insula, Apsyrtides; na temelju
hrv. »Cres« i tal. »Cherso« pretpostavlja da je ime Crexi pogreš­
no zapisano i da bi moralo glasiti *Cerpsi
Gissa: malo dalje, u III 151, Plinije spominje otok Cissa kod »is­
tarskoga kopna«; općenito se smatra da je to isti otok kojega
ime stari rukopisi bilježe na razne načine, uglavnom vrlo nesi­
gurno; Mayer i Skok u nav. djelima, Pauly-Wissowa Realenzyklo-
pđdie, Suić, Pag, Zadar 1953, str. 19. i d. smatraju da je to staro
ime za otok Pag; Tabula Peutingeriana bilježi ga kao Sissa, Kon-
stantin Porfirogenet kao Rissa, srednjovjekovne isprave kao R is­
sa, Cissa, Chissà, insula Resse; smatra se da je to ime sačuvano u
nazivu uvale Čaška, u domaćem čakavskom izgovoru Ćaska.
Neki ipak misle da je Cissa u III 151 bila sjedište biskupije na
jednom otočiću kod Rovinja: otočiću koji je poslije potonuo.
Portunata: nagađa se da je to Kornat ili Kornate, ali bez ikakva
oslonca.
Iader: vidi bilješku uz Lukanov tekst.
* W. Schulze, Zur Geschichte lateinischer Eigennamen, Berlin 1900,
str. 8.
** P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb,
1950, str. 57.

246
stotinu i šezdeset tisuća koračaja; od nje je na trideset ti­
suća otok Kolent, na osamnaest tisuća ušće rijeke Ticija.
Liburnija svršava a Dalmacija počinje u Skardoni, na spo­
menutoj rijeci, na dvanaest tisuća koračaja od m o ra...

Plin. NH 3,150: Širina Ilirika, gdje je najveća, iznosi trista

dvadeset i pet tisuća koračaja, a dužina od rijeke Raše do
rijeke Drinija petsto i trideset tisuća...

Apsirtovi i ostali otoci

Plin. NH 3,151-2:... Obala Ilirika načičkana je sa više od
tisuću otoka; tu je, naime, more već po prirodi puno pli­
ćaka, a između otoka se kroz plitka korita prelijevaju ne-
duboke lagune.
Na glasu su otoci pred timavskim ušćem, po toplim vru­
ćima koji nabujaju za plime; uz istarsko su kopno Cisa, Pu-

Colentum: Mayer misli da je u tom imenu zamijenjeno početno

slovo: grčko sigma shvaćeno je kao lat. C, pa bi ime moralo gla­
siti Solentum, što je Plinijeva inačica starog imena za otok Šoltu,
starohrv. Sulet.
Scardona: prijestolnica Liburna, današnji Skradin na Krki; još
prije Rimljana bio je važno političko i gospodarsko središte; u
carsko doba postao je, zbog svoje važnosti, sjedištem skradin-
skoga sudskog okruga. Potkraj VI st. srušili su ga Hrvati, a nje­
govu ulogu preuzima srednjovjekovni Šibenik.
Drinium: to se ime također piše na razne načine; današnji Drim
u Albaniji.
clarae (insulae): G. Veith misli da Plinije tu govori o ona dva
brežuljka južno od močvare Lisert kod timavskog ušća*; Degras-
si u nav. djelu upozorava na tamošnji otočić Isola dei Bagni.
Cissa: vidi bilješku gore uz Gissa.
Pullariae: prema Mayeru, otok ili otočna skupina kod Pule, to
jest Brijuni; usp. bilješke uz Peutingerovu tablu.
* G. Veith, Die Eroberung Istriens durch die Romer in den Jahren 178
und 177 v. Chr., »Streffleurs Militàrische Zeitschrift« II Band - 10 (Ok-
tober) Heft 1908.

247
larija i otoci što su ih Grci nazvali Apsirtovima, po Mede-
jinu bratu Apsirtu koji je ondje ubijen. Otoke pokraj ovih
Grci nazvaše Elektridama; na njima, navodno, izlazi na
vidjelo jantar, koji oni zovu élektron: to je sasvim nedvoj­
ben dokaz grčke neozbiljnosti, tako da baš nikad nije bilo
poznato koji od tih otoka ovim imenom označuju.

Absyrtides: vidi bilješku uz insula Absortium.

a fratre Medeae: Apsirt, sin kolšanskoga kralja Eeta i Medejin
brat. U Apolonijevu epu o Argonautima IV, 338 i d. priča se
kako je Medeja, u dogovoru s Jazonom, namamila Apsirta u za­
sjedu da bi ga Jazon ubio; po jednoj od mnogih inačica priče, to
se dogodilo u vodama Cresa i Lošinja, koji su stoga nazvani Ap-
sirtidama, Apsirtovim otocima. Čini se, ipak, da je bilo upravo
obratno; ime otoka i grada Apsorus i ime njegovih stanovnika
Apsortes postojalo je prije njihova uključivanja u priču o Argo­
nautima i Apsirtovu ubojstvu, a uključeni su u nju upravo zato
što su ta imena podsjetila Grke, vjerojatno Korinćane, na Apsir-
tovo ime. Vidi bilješku gore, uz insula Apsortium.
Electrides: to je ime stvoreno od grč. riječi za jantar élektron.
Jantar se već u mlađe kameno i u brončano doba s obala Bal­
tika i iz drugih nalazišta širio po Evropi, morskim i kopnenim
putovima. Od njega se izrađivao nakit, osobito ogrlice i razni
privjesci. Jedan od jantarskih putova završavao je na sjevernom
Jadranu, pa je to područje uključeno u drevnu grčku priču o
postanku jantara. Sin boga Sunca Helija Faeton sklonio je svog
oca da mu na jedan dan povjeri plamena kola kojima se Sunce
danomice vozi od istoka prema zapadu. Kako nije umio dobro
upravljati njima, izazvao je požar u svijetu, pa ga je Zeus ošinuo
gromom i strovalio u rijeku Eridan, današnji Pad. Faetonove
rastužene sestre, Helijade, pretvorene su u jablane, a njihove
suze u kaplje od jantara. Hatrija na ušću Pada bila je poznato et-
ruščansko tržište jantara; u blizinu toga grada, pred padsko
ušće, najstarija predaja smješta i »Jantarske otoke«, koje Plinije
smatra grčkom izmišljotinom; po nekim piscima, moglo bi se
pretpostaviti da su ih Grci zamišljali nešto niže, uz obalu Libur-
nije. Od grčke riječi za jantar elektron nastao je i naš naziv za
elektricitet; ali davno zapažena pojava da se jantar trenjem na­
bija nekom privlačnom silom razjašnjena je tek u XVIII st.

248
Istarska vuna
Plin. NH 8,191: Ne strigu svagdje ovce, nego se u nekim
krajevima zadržava običaj čupanja vune.
Bojà ima više vrsta, jer sve nemaju ni imena: takozvanih
naravnih boja ima nekoliko inačica u Hispaniji, boje cr­
nog runa izvrsne su u Polenciji podno Alpa, zatim boje cr­
venkasta runa u Aziji, koje zovu eritrejskima, pa onda u
Betici i Kanuziju žućkaste, a u Tarentu još i svojevrsna za-
gasitosmeđa boja.
Sve su neočišćene vune otrovne.
Vuna Istre i Liburnije bliža je čekinji negoli pravoj vuni,
nije pogodna za novu odjeću, a tako ni ona četvorinasto
pletena vuna što je Salacija preporučuje u Luzitaniji. Slič­
na je vuna oko Piscina u Narbonskoj pokrajini, slična je i
egipatska: od nje napravljena, a uporabom istrošena, od­
jeća oboji se, pa opet traje čitav vijek.

Pohvala istarskom ulju

Plin. NH 15,8: Italija vodi pred cijelim svijetom i u ovom
daru prirode, ponajviše u venafranskom kraju i u onom
njegovu dijelu u kojem se proizvodi Licinijevo ulje, po ko-

Pollentia: današnji Pollenzo u Sjevernoj Italiji, na staroj cesti

prema Torinu.
Erythreas: »eritrejskima« se ove ovce zovu vjerojatno po imenu
grada Eritreje; najpoznatiji je grad toga imena grčka Eritreja u
Beociji.
Baetica: naziv za rimsku pokrajinu u Hispaniji; danas Andaluzi-
ja i dio Granade.
Canusium: danas Canosa u Apuliji.
Salacia: grad u Luzitaniji, danas Alcacer do Sol.
Lusitania: rimska pokrajina, otprilike današnji Portugal,
circa Piscinas provinciae Narbonensis: prva rimska provinci­
ja na tlu današnje Francuske, oko donjeg toka Rhòne, nazvana
tako po glavnom gradu Narboni,
agro Venafrano: vidi bilješku uz Marcijalov tekst.
Licinianum oleum: ulje nazvano po jednom predstavniku raz-
granatoga rimskog roda Licinijà.

249
jem je Licinijeva maslina poglavito slavna. Upravo su joj
pomasti dale to prvenstvo, jer joj je miris prikladan za
njih, a i okus svojom izbirljivijom presudom. Inače nijed­
na ptica ne napada bobe licinijeve masline. Ostala se bor­
ba vodi između istarskog tla i onog u Betici, i to neriješe­
no; druge su pokrajine kakvoćom podjednake, ako se ne
računa plodno afričko tlo.

Ista rsk i ja v o r
Plin. NH 16,66: Javor je podjednako znamenit, no, u pogle­
du otmjenosti i finoće izrađevina, zaostaje za limunovim
drvom. Ima ga više vrsta: bijeli se ističe osobitom bjeli­
nom, zove se galski javor a uspijeva u Italiji onkraj Pada
te preko Alpa. Druga se vrsta odlikuje vijugavim raspore­
dom mrlja: kad je bio bolje kakvoće, podsjećao je na pau­
nov rep, pa je po tome i nazvan; raste poglavito u Istri i
Reciji. Njegova lošija vrsta zove se debeložilni javor.

O strig e
Plin. NH 32,62: Toliko o tijelu oštrige; reći ćemo štogod i
o njima kod pojedinih naroda, da obale ne bi ostale bez
svoje slave, no reći ćemo jezikom drugoga čovjeka, i to
onoga koji je u naše doba bio najpozvaniji za ovakve oc­
jene. Mucijanove su, naime, riječi što ću ih sad navesti:

Raetia: rimska provincija u središnjim i istočnim Alpama, glav­

ni grad Augusta Vindelicorum, danas Augsburg.
Muciani: Gaj Licinije Mucijan bio je ugledan Rimljanin iz druge
polovice I st. n. e., podrijetlom možda iz Hispanije. U građan­
skom ratu nakon Neronove smrti podupro je Vespazijana i os­
tao njegov utjecajni savjetnik; umro je oko 77. n. e. Bio je uče­
njak i pisac; izdao je zbirku odvjetničkih govora, tri knjige pisa­
ma i pri kraju života zbirku podataka o neobičnim ili zanimlji­
vim pojavama pod nepoznatim naslovom; Plinije ga na više
mjesta navodi kao izvor.

250
»Cizičke su veće od lukrinskih, slađe od britanskih, blaže
od medulskih, ljuće od efeških, punije od ilicenskih, susè
od korifantskih, nježnije od istarskih, bjelje od circejskih.«

Puste priče o jantaru i Jantarskim otocima

Plin. NH 37,11, 31-33: Sad je prigoda da se razotkrije laž-
ljivost Grka; neka se čitaoci samo ne ljute, jer nipošto

Cyzicena: iz Cizika, danas turski Balkiz na maloazijskoj obali

Mramornoga mora.
Lucrinis: iz bogatog uzgajališta oštriga u jezeru Lacus Lucrinus
u Napuljskom zaljevu, na obali Kampanije.
Medullis: Meduli su galsko pleme na obali današnje Gironde u
staroj Akvitaniji, na glasu po uzgoju oštriga.
Ephesis: Efez je jedan od najvažnijih grčkih gradova u Joniji, na
obali Male Azije.
Iliciensibus: Ilici su iberski grad na južnoj obali Hispanije, da­
nas Elche.
Coryphantenis: Coryphanta je drevni grad u pokrajini Bitiniji
na maloazijskoj obali Bospora i Crnoga mora.
Circeiensibus: Circei su grad na današnjem rtu Circeo južno od
Rima.
Occasio est: kao što je somenuto u uvodnoj bilješci o piscu, Pli-
nijeve knjige 33-37. bave se rudama te umjetninama i dragocje­
nostima koje se od njih izrađuju; jantar je, kaže Plinije, na jed­
nakoj cijeni kao i drago kamenje; samo, dok posuđe od milovke
ili kristalnog stakla ima i neku upotrebnu vrijednost, jantaru
nisu još ni rasipnici izmislili upotrebu; njime se zasad služe
samo žene, za nakit. U povodu priča o jantaru Plinije se još jed­
nom okomljuje na grčku površnost. Ovdje zapravo proširuje što
je već rekao gore, u III 152, u ulomku o Apsirtovim i ostalim
otocima. U njegovu žučljivom obračunu s grčkom književnom
predajom svakako ima rimskog ponosa koji se ne miri s činje­
nicom da je Grčka duhovna učiteljica Rima, ali ima i očitog nes­
porazuma. Mitski podsjećaji javljaju se u djelima klasičnog doba
samo kao književni motivi koji u okviru cjeline djela nešto kažu o
svijetu uopće; oni tu nipošto nisu ono što Plinije od njih očekuje,
to jest iskustveni podatak o zbilji onoga konkretnog svijeta kojim
su Rimljani gospodarili i koji su dobro poznavali,
vanitatis Graece: posve isti izraz upotrijebljen je i u spomenu­
tom ulomku ΙΠ 152.

251
nije naodmet da se zna i to kako se ne valja diviti svemu
što su oni zapisali.
Sestre gromom ošinutog Faetona od tuge su se pretvorile
u jablane te svake godine liju suze od jantara na obalama
Eridana, rijeke koju mi zovemo Padom; jantar pak Grci
zovu elektron, zato što je Eléktòr u njih čest naziv za Sunce:
tu su priču iznijeli vrlo mnogi pjesnici, a prvi među njima,
kako ja mislim, Eshil, Filoksen, Euripid, Nikandar i Satir.

Phaetontis fulmine icti: o tome vidi gore, u bilješci uz Elektri-

de, u ulomku III 151-2.
Elector: to je u Ilijadi pridjevak sunčanoga boga Helija (»Svijet­
li«, »Sjajni«) a kod Empedokla naziv za oganj kao počelo svijeta,
pored zemlje, neba i mora. Plinije tu kaže da su Grci svoj naziv
za jantar, elektron, izvodili iz spomenutog naziva za Sunce, dok
je kasna antička etimologija tvrdila upravo suprotno. Suvreme­
na znanost ne prihvaća ni jedno ni drugo objašnjenje. Lako je
moguće da ta riječ nije ni grčka ni indoevropska.
Aeschylus: Eshil je prvi od trojice klasika grčke tragedije; živio
je od 535/4. do 456/5. pr.n.e. i napisao 79 drama, od čega ih je
sačuvano samo sedam; Plinije tu ne kaže u kojoj je Eshilovoj
drami bilo riječi o jantaru; vjerojatno u izgubljenim Helijadama.
Philoxenus: ne zna se pravo koji je to grčki pjesnik; jedan liri-
čar tog imena živio je na prijelazu iz V u IV st. pr.n.e.; u XXXV
110 Plinije spominje istoimenoga grčkog slikara iz III st. pr.n.e.
koji je, uz ostalo, za macedonskoga kralja Kasandra (306-297.
pr.n.e.) naslikao bitku između Aleksandra Velikoga i perzijskoga
kralja Darija III kod Isa u Maloj Aziji.
Euripides: Euripid, najmlađi u poznatom trolistu grčkih tragi­
čara, živio je od 480. do 406. pr.n.e.; od 75 naslova njegovih djela
sačuvano je 17 drama i jedna satirska igra. O jantaru i Eridanu
govorio je u izgubljenom Faetonu.
Nicander: Nikandar Kolofonjanin, predstavnik helenističkog
poučnog pjesništva, živio je vjerojatno u II st. pr.n.e.; napisao je
poučne spjevove Thèriakà, o zmijama i drugim otrovnicama, te
Aleksiphàmwka - o biljnim, rudnim i životinjskim protuotrovi­
ma; ugledao se u prozni spis slična sadržaja, što ga je početkom
111 st. pr.n.e. sastavio Apolodor Iolog (»Poznavalac otrova«). Ni­
kandar je, ósim toga, pisao o zemljoradnji, pčelarstvu i liječenju.
Satyras: ne zna se točno kad je živio taj pisac jedne rasprave o
dragom kamenju; Plinije ga u ovoj, XXXVII knjizi spominje još
dva puta kao stručnjaka za dragulje.

252
Da je sve to izmišljotina, jasno pokazuje primjer Italije.
Savjesniji pisci rekoše da u Jadranskom moru postoje Jan-
tarski otoci, do kojih jantar, navodno, otječe rijekom Pa­
dom.
Sigurno je pak da ondje nikad nije bilo otokà toga imena,
niti ima ikakva otočja smještena tako da bi struja Pada
mogla išta na nj donositi.
Uostalom, Eshil je napisao da se Eridan nalazi u Hiberiji,
a to će reći Hispaniji, te da se on zove i Rodanom, dok se
prema Euripidu i Apoloniju vode Rodana i Pada stječu na
jadranskoj obali!

Italiae testimonio: starina doista nije znala za nalazišta jantara

na tlu Italije; čini se da je jarko obojeni sicilski jantar poznat tek
od XVII st. nadalje.
Electridas insulas: o Jantarskim otocima vidi gore, u bilješci uz
ulomak III 151-2,
in mari Hadriatico: mitska je geografija zamišljala Jantarske
otoke negdje ispred padskog ušća; Plinije ih u III 152, kao i
Skimno 572, spominje odmah iza Apsirtovih otoka koji su uz is­
tarsko kopno; taj bi položaj Elektrida odgovarao zemljopisnom
položaju otoka Paga. Plinije se ovdje ljuti na grčke pjesnike zbog
njihova slobodnog ophođenja sa zemljopisnim podacima, zato
što je uvjeren da su mitski prostor i zemljopisna zbilja potpuno
sumjerljivi i da se moraju poklapati; na sličan je način često po­
stupala i novija povijesna kritika.
Hiberia: to je latinski prijepis grčkog naziva Ibèria, za jugoistoč­
ni dio Španjolske, od Gibraltara prema Pirenejima; to je onaj
dio Španjolske koji je okrenut Sredozemlju i koji su poznavali
grčki moreplovci. Običniji latinski naziv Hispania izvodi se od
jedne kartaške, to jest feničke riječi.
hoc est in Hispania: ovu su tumačenje vjerojatno dodali kasniji
prepisivači; neka ga izdanja ispuštaju.
Appollonius. . . confluere Rhodanum et Padum: u Argon.
4,627 i d. Apolonije zapravo govori o Padu, Rhòni i Rajni kao o
rukavima jedinstvene velike rijeke Eridana; ovaj pak izvire iz
Bodenskog jezera koje Apolonije ne razlikuje od Ženevskoga.*
* Potonje o tom R. Katičić, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Ro-
đanina, str. 104-5.

253
Kraj tolika njihova neznanja o zemljopisu svijeta lakše im
je oprostiti neznanje o jantarskoj smoli.
Umjereniji pisci zapisaše, no svejedno krivo, da na nedos­
tupnim hridima krajnjeg ruba jadranskog zaljeva strše
stabla koja za ljetne žege luče tu drvnu smolu.

canis ortu: Canis, grč. Kyòn, naziv za zviježđe Velikog psa ili za
zvijezdu Sirijus, najsjajniju u tom zviježđu. Njegova pojava na
nebu poklapala se s nastupom ljeta; u starini se ta istovreme-
nost shvaćala kao uzročna veza, pa se smatralo da Sirijus donosi
ljetnu žegu i razne bolesti.
cummim: lat. cummis ili gummis, grč. kómmi od staroegipatskog
kemai bile su oznake za razne tekline ili drvne smole, tvari što
nastaju preobrazbom stanica nekih vrsta drveća a na zraku se
stvrdnjuju. Egipćani su smolu nilske akacije upotrebljavali za
natapanje tkanina koje su služile pri balzamiranju pokojnika;
najpoznatiji moderni proizvod te vrste je gumiarabika, jedna vr­
sta ljepila. Poslije otkrića Amerika Evropljani su riječju »guma«
počeli označavati elastičnu gumu, osušeni mliječni sok kauču-
kovca koji raste u poriječju Amazone.
U daljnjem teksta Plinije opširno raspravlja o svojstvima i nala­
zištima jantara u Aziji, Africi i sjevernim dijelovima Evrope - u
Germaniji i Britaniji.

254
 Lukan
O GRAĐANSKOM RATU

HISTRI U BITKI KOD KRKA

U vrijeme kad je rimsko konzervativno plemstvo svoj otpor pro­
tiv Neronove vladavine tako reći danomice plaćalo glavama svo­
jih najuglednijih predstavnika, kult stoičke misli i samoubojstva
bio je oblik duhovnoga suprotstavljanja omrznutom caru. Oni­
ma koji su bili najugroženiji činilo se da ne mogu ništa poduzeti
za spas svoga života i imutka, pa su stali osluškivati pouke one
filozofije koja je učila da život ne vrijedi mnogo a da je najvaž­
nije zadržati dostojanstvo pred moralnom niskošću svemoćnoga
tiranina. Takve su poglede u to doba misaono i književno najbo­
lje oblikovali poznati filozof Seneka i njegov sinovac, književnik
Lukan.
MARKO ANEJ LUKAN (39-65. n. e.) meteorska je pojava u latin­
skoj književnosti svoga doba. Do dvadesete godine života stekao
je sjajnu naobrazbu u rodnoj Kordubi, Rimu i Ateni, pročuo se
govorničkim i pjesničkim darom te stekao Neronovu naklonost.
Car ga je doveo k sebi i uvrstio ga među pratioce; no ubrzo ga
je i zamrzio, navodno iz zavisti zbog njegovih književnih uspje­
ha. Zbog sukoba s Neronom Lukanu je zabranjeno objavljivanje,
i on stupi u redove urotnika oko Pizona. Osuđen je na smrt, te
je, u svojoj dvadeset i petoj godini, sàm sebi prerezao žile.
Od njegovih djela sačuvana je samo epopeja građanskoga
rata između Cezarovih i Pompejevih pristaša 49. pr. n. e. - De
bello civili ili Pharsalia u deset knjiga. Već Lukanovi suvremenici,
a i novija književna povijest (Pichon, Tronski), ističu povijesnu
vjernost toga djela, ali i njegovu političku, protuneronsku strast,
retoričnost i stoičku propagandu. Za rata, koji se u njemu opi-

255
 suje, jedan odred Cezarovih pristaša u bitki kod Krka nije se
htio predati pompejevcima, nego su se vojnici radije međuso­
bno poubijali.
Podatke o toj zgodi Lukan je uzeo iz Livijeve 110. knjige,
koja je, na žalost, izgubljena. U sačuvanom sažetku te knjige stoji
i ovo: »Cezarov namjesnik Gaj Antonije nije bio sretne ruke ra­
tujući protiv Pompejevih pristaša u Iliriku; u tom ratu neprija­
teljsko je brodovlje opkolilo splav prekopadskih Opitergijaca,
koji su bili u Cezarovim pomoćnim četama; da ne bi pali u nep­
rijateljske ruke, oni su radije pošli u smrt pobivši se među so­
bom.«
Međutim, taj je povijesni sadržaj Lukanu samo izlika za jed­
nu pomalo nategnutu stoičku propovijed u slavu samoubojstva,
punu njemu suvremenih oštrica i prizvuka. Pojedinosti krajoli­
ka na poprištu bitke smišljene su kao slikovita kulisa u teatral­
noj postavi prizora, u kojem se Histri i Liburni pojavljuju tek
kao nijemi statisti na strani pompejevaca. Iz teksta nije jasno da
li je riječ o još neromaniziranim Histrima, ili pak o Rimljanima
i Italcima naseljenima na zaplijenjenom istarskom zemljištu u
obalnom pojasu. Zna se samo da je Pula u tom ratu stradala na­
šavši se na Pompejevoj strani, da joj je Cezarov osvetnik August
poslije oprostio i obnovio joj zidine; Pula se zato prozvala »Pie­
tas Iulia«.
S obzirom na takav pristup ovoj zgodi, nije čudo što Lukan
ne donosi njezin širi povijesni okvir. On se mora popuniti na te­
melju podataka o bitki kod Krka u drugih pisaca. Njih ima u
trećoj knjizi Cezarova građanskog rata, kod grčkih pisaca II st.
n. e. Apijana i Diona Kasija, kod Orozija te u Cezarovu životo­
pisu što ga je napisao Svetonije. Apijanov i Dionov suvremenik,
latinski pisac Flor, slobodno je prepričao Lukanov opis, ništa ne
dodavši, a štošta ispustivši (vidi dalje).
Bitka kod Krka odigrala se u sjeni prijelomnih događaja na
glavnim ratištima. Početkom 49. pr. n. e. Cezar je istjerao Pom­
peja iz Italije u Macedoniju, podsjeo Masiliju, današnji Marseil-
le, zarobio u Hispaniji, kod Ilerde, golemu Pompejevu vojsku, a
poslije se iskrcao u Aleksandriji. U Istri je ostavio Gaja Antonija,
mlađega brata potonjeg trijumvira Marka Antonija, da spriječi
prodor pompejevaca u Italiju. Dodijelio mu je i četrdeset brodo­
va pod Dolabelinim zapovjedništvom. No, pompejevci, koji su

256
inače bili tratili vrijeme, odlučili su se ovdje za napad: Pompe-
jevo brodovlje pod Oktavijem i Libonom zatvorilo je Dolabelino
brodovlje u tjesnacu između Krka i kopna i uništilo ga; Antoniju
je time bio odsječen pristup s Krka na kopno, i njegovu je voj­
sku morila glad; pokušaj cezarovaca iz Italije da mu pomognu s
kopna i s mora propao je, tako da se naposljetku, nakon tako­
đer neuspjela pokušaja da s otoka pobjegne na splavima, morao
predati; njegova je vojska prevezena brodovima u Grčku gdje je
pridružena Pompejevim četama.

Phars. IV 408 - 580

Non eadem belli totum fortuna per orbem

Constitit, in partes aliquid sed Caesaris ausa est.
Qua maris Adriaci longas ferit unda Salonas
Et tepidum in molles zephyros excurrit Iader,
Illic bellaci confisus gente Curictum,
Quos alit Adriaco tellus circumflua ponto,
Clauditur extrema residens Antonius ora
Cautus ab incursu belli, si sola recedat.
Expugnat quae tuta, fames. Non pabula tellus
Pascendis summittit equis, non proserit ullam
Flava Ceres segetem; spoliabat gramine campum
Miles et attonso miseris iam dentibus arvo
Castrorum siccas de caespite volserat herbas.
Ut primum adversae socios in littore terrae
Et Basilum videre ducem, nova furta per aequor
Exquisita fugae.

Nec mora, conplentur moles, avideque petitis

Insula deseritur ratibus, quo tempore primas
Inpedit ad noctem iam lux extrema tenebras.
At Pompeianus fraudes innectere ponto
Antiqua parat arte Cilix passusque vacare
Summa freti medio suspendit vincula ponto

17 - Antička svjedočanstva o Istri 257

 Et laxas fluitate sinit religatque catenas
Rupis ab Illyricae scopulis. Nec prima nec illa.
Quae sequitur, tardata ratis, sed tertia moles
Haesit et ad cautes adducto fune secuta est.
Inpendent cava saxa mari, ruituraque semper
Stat —mirum —moles et silvis aequor inumbrat.
Huc fractas aquilone rates summersaque pontus
Corpora saepe tulit caedsque abscondit in antris;
Restituit raptus tectum mare, cumque cavernae
Evomuere fretum, contorti verticis undae
Tauromenitanam vincunt fervore Charybdim.
Hic Opiterginis moles onerata colonis
Constitit, hanc omni puppes statione solutae
Circumeunt, alii rupes ac littora conplent.
Vulteius tacitas sentit sub gurgite fraudes;
—Dux erat ille ratis —frustra qui vincula ferro
Rumpere conatus poscit spe proelia nulla
Incertus, qua terga daret, qua pectora bello.
Hoc tamen in casu, quantum deprensa valebat,
Effecit virtus; inter tot milia captae
Cicrumfusa rati et plenam vix inde cohortem
Pugna fuit, non longa quidem; nam condidit umbra
Nox lucem dubiam, pacemque habuere tenebrae.

Detegit orta dies stantis in rupibus Histros

Pugnacesque mari Graia cum classe Liburnos.
Temptavere prius suspenso vincere bello
Foederibus, fieret captis si dulcior ipsa
Mortis vita mora. Stabat devota iuventus
Damnata iam luce ferox securaque pugnae
Promisso sibi fine manu, nullique tumultus
Excussere viris mentes ad summa paratas,
Innumerasque simul pauci terraque marique

258
 Sustinuere manus; tanta est fiducia mortis.
Utque satis bello visum est fluxisse cruoris,
Versus ab hoste furor. Primus dux ipse carinae
Vulteius iugulo poscens iam fata retecto
‘Ecquis’ ait ‘iuvenum est, cuius sit dextra cruore
Digna meo certaque fide per volnera nostra
Testetur se velle mori?’ Nec plura locuto
Viscera non unus iamdudum transigit ensis.
Conlaudat cunctos, sed eum, cui volnera prima
Debebat, grato moriens interficit ictu.
Concurrunt alii totumque in partibus unis
Bellorum fecere nefas. Sic semine Cadmi
Emicuit Dircaea cohors ceciditque suorum
Volneribus dirum Thebanis fratribus omen;
Phasidos et campis insomni dente creati
Terrigenae missa magicis e cantibus ira
Cognato tantos inplerunt sanguine sulcos,
Ipsaque, inexpertis quod primum fecerat herbis,
Expavit Medea nefas. Sic mutua pacti
Fata cadunt iuvenes, minimumque in morte virorum
Mors virtutis habet; pariter sternuntque caduntque
Volnere letali; nec quemquam dextra fefellit.
Cum feriat moriente manu. Nec volnus adactis
Debetur gladiis: percussum est pectore ferrum,
Et iuguli pressere manum. Cum sorte cruenta
Fratribus incurrunt fratres natusque parenti,
Haud trepidante tamen toto cum pondere dextra
Exegere enses. Pietas ferientibus una
Non repetisse fuit. Iam latis viscera lapsa
Semianimes traxere foris multumque cruorem
Infudere mari. Despectam cernere lucem
Victoresque suos voltu spectare superbo
Et mortem sentire iuvat. Iam strage cruenta
Conspicitur cumulata ratis, bustisque remittunt
Corpora victores ducibus mirantibus, ulli

259
 Esse ducem tanti. Nullam maiore locuta est
Ore ratem totum discurrens Fama per orbem.
Non tamen ignavae post haec exempla virorum
Percipient gentes, quam sit non ardua virtus,
Servitium fugisse manu. Sed regna timentur
Ob ferrum, et saevis libertas uritur armis,
Ignoratque datos, ne quisquam serviat, enses.
Mors, utinam pavidos vitae subducere nolles,
Sed virtus te sola daret !
Napomena
Od IX st. nadalje javlja se vrlo velik broj rukopisa Lukanova dje­
la, no svi su oni pretrpani ispravcima, inačicama i tumačenjima.
Za ovaj ulomak važne su osobito inačice u pisanju imena Krca­
na koje se spominje u IV 406: prepisivači su ga vjerojatno pove­
zivali s imenom mitskih pratilaca nekih maloazijskih i kretskih
božanstava, tzv. Kuretima, pa su ga pisali gens coretum, curitum,
curetum. Kritička izdanja to ispravljaju u gens Curictum, prema
Plin. N H III 129 i nekim drugim svjedočanstvima.
Za ovaj izbor uzet je tekst iz izdanja M. Annaei Lucani De bello
civili libri X. Iterum edidit Carolus Hosius, Lipsiae MCMV
(Teubner).

Prijevod

W 408-580
Ratna sreća nije ostala ista po svemu zemaljskom krugu,
nego se ponegdje usudila iznevjeriti i Cezarovu stranu.
Gdje val Jadranskog mora udara u izduženu Salonu a
mariš Adriaci: Adriacum, Hadrianum mare već je od Hekateja
uobičajeno ime sjevernog Jadrana oko ušća Pada. Smatra se da
je to ime nastalo po imenu drevne etruščanske naseobine Hat-
rije, nešto sjevernije od ušća spomenute rijeke; poslije se tako
nazivao cijeli Jadran sve do Monte Gargana i Otrantskih vrata.
Rimski ga pisci ponekad zovu Mare Superum, to jest »Gornje
more«, za razliku od »Donjeg« - Mare Inferum, to jest Tirenskog
mora.
longas Salonas: stara je Salona postala u slavenskim ustima
Solin, kao što je po istim glasovnim zakonima Albona postala La-

260
mlačni se Jader ispružio u susret blagim zapadnim laho­
rima, tu se Antonije zatekao bez izlaza, pouzdavši se u rat­
ničko pleme Kuriktà, koje hrani zemlja oplakivana voda­
ma Jadrana.
Zaposjeo je sàm rub obale; siguran je od ratnog nasrtaja
- samo da nije gladi, koja nadvladava i nenadvladivo.
Zemlja tu ne daje paše za napasanje konja, žuta Cererà tu

bin, Scardona Skradin, Narona Narin ili Flanona Plomin. Salona

je pripadala plemenu Delmata još od IV st. pr. n. e. G. 78/7. pr.
n. e. osvojio ju je prokonzul Gaj Koskonije. U građanskom ratu
pristajala je uz Cezara, pa je morala izdržati dugu opsadu pom-
pejevaca, koja se opisuje u Cezarovu Građanskom ratu. G. 33. pr.
n. e. Oktavijan je kod stare Salone - Urbs vetus - sagradio tzv.
Urbs nova, koja je također bila rimska kolonija. Bit će da je pjes­
nik zato zove »izduženom Salonom«. S vremenom je postala naj­
važnijom rimskom lukom na Jadranu poslije Akvileje.
Iader: u prvi mah čini se da je Iader pjesniku neka rijeka koje
je voda mlaka (tepidum) i koja teče, »hrli u susret » (excurrit) bla­
gim zapadnim povjetarcima. Ali Livije, Ovidije i, osobito, Plinije
upotrebljavaju izraz excurrere kad govore o nekom kopnu koje
se pruža daleko u more: usp. Plin. 3,129 Histria ut paeninsula ex­
currit. Stoga je vjerojatnije da je ovdje riječ o današnjem Zadru,
pretpovijesnom liburnskom gradu kojeg su ime Rimljani pisali
Iader ili ladera. U Lukanovo doba bio je već odavna (od 33. pr.
n. e.) rimska kolonija, naseljena mnogim veteranima i Italcima.
Budući da je u I st. n. e. bio poznat grad, mogao je, kao i Salona,
poslužiti za naznaku dijela svijeta i Carstva u kojem se zbio do­
gađaj što se opisuje.
gente Curictum: pleme na današnjem Krku; Plin. 3,139 zove ga
Curictae gens Illyrici. Stari pisci znaju za dva grada na tom otoku:
Curicum ili Curictae i Fulfinium. Smatra se da je Antonije ovom
prilikom našao zaklon iza zidina prvoga od njih.
Antonius: C. Antonius je brat poznatoga trijumvira Marka Anto-
nija koji je u to vrijeme bio s Cezarovom vojskom u Brundiziju.
Ubili su ga 42. pr. n. e. protivnici njegova brata u Apoloniji (da­
našnja Pollina u Albaniji).
flava Ceres: Cererà je prvotno staroitalska božica rasta i plod­
nosti polja uopće; poslije su je povezali s grčkom Demetrom i
častili je posebno kao božicu žita. Njezina svetkovina Cerealia
slavila se u travnju igrama u trkalištu. Kod pjesnika Cererà je
često samo metafora za žito.

261
ne prosipa svoga klasja. Vojska je pobirala vlati po polju,
i obrstivši nevoljnim zubom oranicu, bila je već počupala
i suhu travu s taborskih busova.
Čim su pak na obali nasuprotnoga kopna ugledali subor­
ce i vođu im Bazila, smislili su nova lukavstva za bijeg pre­
ko pučine.
[Vojnici su od balvana sagradili splavi da se njima olisnu do
kopna. »Čuvar ilirskog mora« i zapovjednik pompejevaca Okta-
vije nije dao svojima da odmah navale, nego se pritajio poput
lovca koji nastoji namamiti što više divljači u mrežu. Dogotoviv­
ši splavi, Antonijevi se vojnici počeše ukrcavati.]

I smjesta nagrnu u goleme naprave; željno pohrlivši na

splavi, napuštaju otok u trenutku kad se posljednja zraka
dana već bori s prvim mrakom.
Pompejev pak Ciličanin sprema se da, po svom drevnom
umjeću, u more uplete zamke; ostavivši površinu tjesnaca

castrorum. . . de caespite: rimski je tabor bio okružen jarkom

i nasipom po kojem su postavljeni izrezani busovi trave.
Basilum . . . ducem: L. Minucius Basilus služio je pod Cezarom
još u Galiji. G. 49. pokušao je, zajedno s Gajom Salustijem i s
drugim Cezarovim legijama, izvući Gaja Antonija iz obruča u
koji su ga bili zatvorili pompejevci na Krku. Cezar ga je nagra­
dio za usluge u građanskom ratu, ali mu nije dao da upravlja ne­
kom pokrajinom; Bazil je onda prešao na stranu Cezarovih ubo­
jica. Zaglavio je najposlije od ruke vlastita roba, zbog svoje ok­
rutnosti.
Pompeianus . . . Cilix: Ciličani su stanovnici Cilicije, pokrajine
u Maloj Aziji na granici prema Siriji. Potkraj II st. pr. n. e. bili
su se suviše razmahali gusareći Sredozemljem, pa su ih Rimljani
pokorili i 101. pr.n.e. osnovali pokrajinu Ciliciju. No, njihovo je
gusarenje dokrajčio tek Pompej 67. pr.n.e. Ovdje su pompejev-
cima dobro došla njihova bogata iskustva u pomorskim bor­
bama.

262
slobodnom, pod vodom razapne užad i pusti te okove da
mlohavo plutaju svezani za izbojke ilirske hridi.
Nije zaustavljena ni prva splav ni ona iza nje; no treća je
gromadna naprava zapela i za povlačenim je konopom
krenula na litice. Tu se nad more nadvijaju podlokane
stijene, tu gromada sveudilj stoji kao da će se - o čuda! -
sad-na strovaliti, i svojim drvećem zasjenjuje pučinu. Ova­
mo morski val često nanese burom smrvljena plovila i tje-
lesa utopljenih te ih sakrije u nevidljivima spiljama. To
morsko skrovište zatim vraća svoj grabež, i kad spiljske
utrobe izbljuju more, vali vrtložita vira uzavru jače nego
tauromenijska Haribda.

rupis . . . Illyricae: očito se ta »ilirska hrid« nalazila negdje na

kopnu nasuprot Krku. Za određivanje točne topografije ove bit­
ke nema oslonca ni kod Lukana ni kod drugih pisaca. Stoga su
mišljenja o njoj sporna. C. de Franceschi (L’Istria, Note storiche,
str. 67) pretpostavlja da se bitka za opitergijsku splav odigrala u
Raškom kanalu, valjda zato što se na hridinama pojavljuju Hist­
ri i Liburni kojih su područja bila odijeljena Rašom. Riče Hol­
mes (The Roman Republic III 110,2) smješta čitavu tu zgodu na
otok Korčulu. Iako su pojedinosti krajolika i toka bitke ovdje ja­
mačno plod maštovite Lukanove obradbe, čini se da, kao popri­
šte ovako opisanog sukoba, najbolje odgovara uski prolaz izme­
đu Krka i kopna kod otočića Sv. Marko. Histri su onamo mogli
doći kao saveznici pompejevaca, u sastavu njihove vojske.
Tauromenitanam ... Charybdim: Tauromenium je stara grčka,
kasnije i rimska naseobina na istočnoj obali Sicilije, današnja
Taormina. Sukob morskih struja u Mesinskom prolazu i pogi­
beljna plovidba njime bili su povod maštovitim mornarskim pri­
čama o poznatim morskim čudovištima Scili i Haribdi. Nasup­
rot Scili na kalabrijskoj nalazila se Haribda na sicilskoj strani
tjesnaca; prema mitskoj razradi, to je, zapravo, proždrljivo žen­
sko čudovište, porod Posejdona (mora) i Gee (zemlje), koje je
Zeus munjom oborio u more da kao stijena na obali spomenu­
tog tjesnaca ugrožava mornare i njihove brodove. Ispod nje
more vri kao u kotlu; ono triput na dan guta svojim virovima
sve što se na njemu nađe i triput opet izbacuje. Sukladnost Lu-
kanova opisa divljanja morske struje s uobičajenim predodžba­
ma o Haribdi više je nego očita.

263
Tu zastane ploveća gromada na kojoj su bili opitergijski
naseljenici; tu je opkole brodovi pušteni sa svih sidrišta, a
na hridi i obale nagrne ostala vojska.
Zapovjednik je na toj splavi bio Vultej; on osjeti zamku
pod morem te, uzalud pokušavši raskinuti okove mačem,
zametne posve beznadan boj, ne znajući kojoj će strani
bitke okrenuti leđa a kojoj prsa.
Ipak je u ovoj nesreći hrabrost izvršila sve što je uzmogla
izvršiti onako zatečena; bitku je protiv tolikih tisuća što su
navrvjele oko uhvaćene splavi vodila jedna jedva popunje­
na kohorta; istina, kratkotrajnu bitku, jer noć je svojom
sjenom zakrilila svjetlo smiraja, i u mraku zavlada mir.
[Vultejeva je momčad utučena, ne videći za sebe nikakva izlaza.
Tribun je oduljim govorom, punim stoičkih mudrosti, nastoji
pripremiti na junačku smrt: život nije nikada prekratak ako je
dovoljno dug da čovjek dospije potražiti smrt; treba preduhitriti
sudbinu, pobijediti smrtni strah i vlastitom rukom prekratiti po­
sljednje časove; neće poginuti kao bezimeni sudionici bojnoga
meteža nego pred očima neprijatelja i suboraca; odbit će prego­
vore o predaji, uzajamno će se poubijati da ne dopadnu ropstva,
i tako pružiti svijetu nezaboravan primjer junaštva i vjernosti
voljenom vojskovođi Cezaru. Oni koji budu živjeli dalje živjet će
samo zato što su im bogovi uskratili jednu veliku spoznaju -
spoznaju da je smrt prava sreća.]

Opiterginis . . . colonis: Opitergij je grad u Veneciji, današnji

Oderzo; bio je rimska kolonija još od 88. pr. n. e. Zbog junačko­
ga držanja njegovih stanovnika u ovoj bitki Cezar ga je za nagra­
du obnovio i oslobodio poreza te znatno proširio njegovo zem­
ljište.
Vulteius: C. Vulteius Capito bio je vojnički tribun u Cezarovoj
vojsci. Sholija, tumačenje uz tekst, u jednom rukopisu Lukanova
djela kaže o njemu ovo: »In qua nave erat C. Vulteius Capito tri­
bunus militum, qui primum suos hortatus est, ut fortiter dimi­
carent, deinde, cum ad deditionem vocaretur, exceptis sex invi­
cem se occiderunt (Schol. Bern. Lucan. IV 462 p. 137)«. Osim
podataka koje sadrži sam Lukanov tekst, tu se dakle kaže da je
šest ljudi s Vultejeve splavi ipak ostalo u životu.

264
Svjetlo svanuća otkrilo je na stijenama Histre a na moru
junačke Libume i grčko brodovlje. Prvo su zaustavili bor­
bu i pokušali ih slomiti pregovaranjem, ne bi li im, onako
opkoljenima, samo odgađanje smrti učinilo život milijim.
Smrti žrtvovana mladež držala se ponosno: s prkosom, jer
je svom životu bila već sama presudila, i bez straha za is­
hod bitke, jer se zarekla umrijeti od vlastite ruke. Nikakva
galama nije mogla smesti srca junaka spremnih na najgo­
re, te je šačica njih odoljela oružju nebrojenih desnica s''
kopna i s mora u isti mah: toliko im samopouzdanje uli­
jeva smrt.
A kad im se učinilo da je za volju rata već poteklo dovolj­
no krvi, njihov se bijes okanio neprijatelja. Prvi je sam za­
povjednik splavi, Vultej, raskrivši grkljan, zatražio smrtni
udarac riječima: »Ima li koga od momaka kojeg će desni­
ca biti dostojna proliti moju krv i koji će, ranivši mene, s
čvrstom vjerom posvjedočiti svoju spremnost da umre?«

Graia cum classe: Graius, Grati starinski su i pjesnički likovi

imena za Grke i grčko. Grčkim je brodovljem u ovoj bitki zapo­
vijedao Pompejev namjesnik Marko Oktavije. Bio je Ciceronov
vršnjak, jer je skupa s njim vršio službu edila koja je u ovo vri­
jeme već bila samo odskočna daska za više časti. Kao zapovjed­
nik brodovlja za građanskog rata nadzirao je more, uzalud po­
kušao zauzeti Salonu i, poslije bitke kod Farzala, napokon zavr­
šio, u Africi, gdje mu se zameo trag.
pugnaces . . . Liburnos: ilirsko je brodovlje u toj bitki sudjelo­
valo pod zapovjedništvom Lucija Skribonija Libona*. Lukan go­
vori samo o Liburnima u sastavu grčkog brodovlja. 0 Liburni-
ma kao vještim i hrabrim pomorcima, o njihovu gospodarenju
morem i gusarenju, o brzim liburnskim brodovima, tzv. libuma-
ma, u sastavu rimske ratne mornarice prikupio je podatke A.
Stipčević u svojoj knjizi o Ilirima.**
* Usp. Mommsen, R ò m i s c h e G e s c h ic h te , G e k iir z te A u s g a b e , Wien-
Leipzig 1932; G. Veith, G e s c h ic h te d e r F e ld z iig e C. I u l i u s C a e sa rs, Wien
1906, str. 350. i d.
** A, Stipčević, I lir i - p o v ije s t, živ o t, k u ltu r a . Školska knjiga, Zagreb
1974 .

265
Rekao je samo toliko, a već mu je tuce mačeva odavno
bilo probilo slabine. On je pohvalio sve, no onoga kojemu
je dugovao prvu ranu ubije zahvalnom rukom, i sam već
na umoru. Tada i ostali udare jedni na druge, te su svu rat­
nu strahotu počinili samo na jednoj ratnoj strani.
Tako je iz Kadmova usjeva suknula dirkejska četa i pala
od uzajamnih rana, kao koban predznak tebanskoj braći;
a tako je i na fazidskim poljima zemljorođeni porod besa-
noga zmajskog zuba, zadahnut mržnjom iz vračarskih uro­
ka, bratskom krvlju natopio onolike brazde, dok se i sama

semine Cadmi: Kadmo je mitski junak, utemeljitelj Tebe; tu je,

po Ateninu savjetu, ubio svetog zmaja i posijao njegove zube iz
kojih su nikli naoružani ratnici i međusobno se pobili; od njih
je preživjelo samo pet ratnika, kasnijih praotaca tebanskih žite­
lja. Pri kraju života Kadmo je, po predaji, otišao sa ženom Har­
monijom na Jadran, među Enhelejce. U iscrpnoj raspravi o En-
helejcima R. Katičić dolazi do zaključka da je predaja o Kadmu
na Jadranu mitološko osmišljenje pretpovijesnih veza između
Jadranskog mora i Egejskog prostora.
Dircaea cohors: »dirkejski« znači u pjesnika isto što i tebanski;
pridjev je izveden iz imena Dirke, tebanske rječice oko koje je
mitska predaja isplela svakojake priče; nazvana je po istoimenoj
nimfi koju su blizanci Amfion i Zet svezali biku na rogove, zato
što je progonila njihovu majku Antiopu, i potom je bacili u tu
rječicu. Znameniti Toro Farnese u napuljskom muzeju i nedav­
no otkriveni veliki podni mozaik u Puli najpoznatiji su likovni
prikazi Dirkina kažnjavanja.
Thebanis fratribus: misli se na Eteokla i Polinika, sinove kra­
ljevskog para Edipa i Jokaste; nakon očeve smrti vladali su na-
izmjenice Tebom svaki godinu dana a zatim su se posvadili i
ubili jedan drugoga u dvoboju. Lukanu su oni, kao i Kadmovo
zmajsko sjeme, mitski pralik građanskog rata i njegovih bratou­
bilačkih strahota koje su temeljni sadržaj njegova spjeva.
Phasidos: Fazid je današnja rijeka Rioni na jugozapadnim ob­
roncima Kavkaza,' granica između Male Azije i drevne Kolhide;
prvotno su Fazid i Kolhida jedan pojam. Iz stare grčke naseobi­
ne na ušću Fazida izvozile su se, uz ostalo, i ptice fazani.

266
Medeja prestravila nad tom strahotom što ju je, kao prvu,
skrivila svojim još neiskušanim travama.
Tako ginu i ovi junaci što su uglavili da će se uzajamno
pobiti, a nad junačkom im smrću smrt nema ni najmanje
moći. Podjednako obaraju druge i sami se ruše od ubojite
rane; nikoga nije iznevjerila desnica, iako udaraju samrt­
ničkom rukom. Svoje rane ne duguju zaletima mačeva:
prsa sama od sebe nalijeću na oštricu, grla se sama natis-
kuju prema ruci koja udara. Krvavom kobi nasrće brat na
brata, sin na roditelja; pa ipak im desnica nije zadrhtala
kad su iz sve snage potegli mačeve. Dok su udarali, sva im
je drugarska odanost bila u tome da ne udaraju dvaput.
Već su širokom palubom vukli ispuzle utrobe i lokvama
krvi zalili more. Godi im ponosna čela baciti pogled na
prezreno svjetlo dana i na svoje pobjednike, a pri tom os­
jećati blizinu smrti.
Na splavi su se već vidjela nagomilana krvava trupla; po­
bjednici prepuste ta tjelesa lomačama a njihove su se
vođe divile tome da ikomu može biti toliko stalo do vlas­
titog vojskovođe.
Božica Fama, što optrčava svijet, nikad nije ni o jednoj
lađi zborila gromkije nego o ovoj. Pa ipak, pokoljenja ku-

terrigenae . . . Medea: kad je Jazon, krenuvši zajedno s drugim

Argonautima po zlatno runo, stigao u Kolhidu, morao je najprije
izvršiti po nalogu tamošnjega kralja Eeta, razne teške pothvate.
Uz pomoć čarolija i čudotvornih trava kraljeve kćeri Medeje,
koja se u njega bila zaljubila, uspio je ujarmiti divlje bikove, uz-
orati polje i posijati zmajske zube; iz uzorane njive i posijanih
zubà nikli su strašni ratnici koji su se međusobno poklali u
moru krvi. Za Lukana je to još jedna slika krvavoga građanskog
rata koji opistije.
Fama: personificirana glasina, mitska kći Zemlje; književna je
predaja zamišlja kao ptičurinu s nebrojenim očima, ušima i je­
zicima, koja se nevjerojatno brzo kreće i raste, sve vidi, sve čuje
te širi i lažne i istinite vijesti. Poznat je njen opis kod Vergilija
(Aen. 4,174) i Ovidija (Mei. 12,43).

267
kavica neće ni nakon ovakvih junačkih primjera shvatiti
kako hrabrost da se samoubojstvom umakne ropstvu nije
nikakva nedostiživa hrabrost. No, ljudi strepe pred kralje­
vima zbog njihova mača; slobodu je pritislo ljuto oružje, a
ne zna da mačevi postoje zato da nitko ne robuje.
O da bi ne htjela, Smrti, odnositi život plašljivcima, nego
da si nagradom samo hrabrima!

virtus te sola daret: izreku koja kaže da bi smrt trebalo dokinuti

za kukavice i ostaviti je samo kao nagradu za hrabre pjesnik je,
očito, zamislio kao vrhunac svega ovoga patetičnog prizora; čini
se ipak da se potomstva jače dojmila misao izrečena u prethod­
nom stihu: da mač postoji zato da nitko ne bi morao robovati,
pisalo je na sabljama što ih je nosila nacionalna garda u Parizu
1789.

268
 Marcijal
EPIGRAMI
SAVRŠENSTVO ISTARSKOG UUA

MARKO VALERIJE MARCIJAL (40-103. n. e.), najznatniji rimski

pisac epigrama, rodio se u Tarakonskoj Hispaniji, u kraju gdje
se proizvodilo čuveno vino, dobivala poznata vuna, gajili izvrsni
konji, vadilo željezo i zlato. Dospjevši nakon školovanja u Rim,
uključio se u tamošnji život, uzbudljiv i poticajan za pjesnika, ali
i težak za siromašna provincijalca koji mora tražiti zaštitu boga­
tih. Živio je kao klijent svojih uglednih zemljaka iz obitelji Sene-
kà, Lukanove udovice Argentarije Pole i drugih. Zalazio je i u
kuću urotnika iz 65. n. e. Kalpumija Pizona. Za Flavijevaca uži­
vao je i potporu dvora. Ulaguje se njima i njihovim moćnim
dvorjanicima, iako to ne poboljšava njegov položaj. Često mora
moljakati za togu ili za običan ogrtač. Početkom Trajanove vla­
davine napušta Rim i u svom rodnom kraju uvjerava sama sebe
u prednosti tihog pokrajinskog mjestanca.
Zbirku pjesama Liber spectaculorum izdao je 80. n. e. prigodom
otvorenja Koloseja u Rimu. Zbirke stihova uz darove o svetko­
vini Saturnalijà, nazvane Xenia i Apophoreta nastale su od 84.
nadalje. U razdoblju do svoje smrti izdavao je pojedine knjige
epigrama, ukupno njih 12. Imao je velik uspjeh kod suvremeni­
ka, pa se stalno žali da mu kradu stihove. Cijenila ga je, također,
kasnija antika i srednji vijek. Plinije će za nj reći da zna biti oš­
tar, da u njegovim stihovima ima i soli (duhovitosti) i žuči, ali i
neke prostodušnosti. Sam pak za sebe kaže da mu stranice »odi­
šu čovjekom«. U njegovim stihovima odjekuju zvukovi ulice i
obrtničke radionice, buka tržnice i uopće svakodnevnog života.

269
Dok drugi pjesnici unose u svoje stihove uznositost i učenost si­
pajući imena bogova, Marcijal u njima najradije niže nazive raz­
nih izvrsnih proizvoda što malobrojnim sretnicima uljepšavaju
svakodnevicu: fine pomasti kojima se mažu bogati kicoši, ukus­
ne jestvine pod kojima se svijaju stolovi rimske gospode, a koje
on mora plaćati duhovitostima i poniženjima, skupe tkanine što
ugodno naliježu na tijelo, brane ga od zime ili naprosto uljepša­
vaju. Dobra obaviještenost o tržištu i potrošnji svih tih proizvo­
da bila je Marcijalu potrebna za nastup na dokonim sijelima
njegovih domaćina. Ali, on ne bi bio umjetnik kad bi ga zanima­
la samo njihova korisnost, užitak što ga pružaju na dodir ili
opip. U ovoj pjesmi, sa zazivom rodne Kordube, ulje i vuna pri­
zor su maslinika i bjelorunih stada. Marcijal ne zaboravlja ni
prizor dozrijevanja plodina, znalački postupak pri njihovoj ob­
radi i dopremi. Na ushitu kojim ga ispunjavaju te predodžbe
gradi zanosnu intonaciju pjesme. Sve je u Kordubi bolje od naj­
boljega. A jedno od mjerila toga savršenstva jest i ulje iz istarske
glinene bačve.

Mart. XII 63:

Uncto Corduba laetior Venafro,

Histra nec minus absoluta testa,
Albi quae superas oves Galaesi
Nullo murice nec cruore mendax,
Sed tinctis gregibus colore vivo :
Dic vestro, rogo, sit pudor poetae,
Nec gratis recitet meos libellos.
Ferrem si faceret bonus poeta,
Cui possem dare mutuos dolores.
Corrumpit sine talione caelebs,
Caecus perdere non potest quod aufert.
Nil est deterius latrone nudo,
Nil securius malo poeta.

270
Napomena
Tekst je uzet iz izdanja Ludwiga Friedlaendera, M. Valerii Mar­
tialis Epigrammaton libri Mit erklàrenden Anmerkungen von L.
Friedlaender. Leipzig 1886. To izdanje sadrži vrlo korisne napo­
mene i objašnjenja o rimskom načinu života i običajima u Mar-
cijalovo doba.

Prijevod

X II 63
Kordubo, koja si rodnija od uljevitoga Venafra
a savršena koliko i ulje u amfori iz Istre;
0 ti, koja natkriljuješ runa s bijeloga Galeza,
1 to ne nekom lažnom bojom od školjkina soka
nego naravnom bojom svojih stada:

Corduba: grad u pokrajini Hispania Baetica, današnja Cordoba;

odatle su bili rodom filozof Seneka i pjesnik Lukan.
Venafro: Venafar je grad u Kampaniji, na granici Samnija, po­
znat s izvrsna ulja koje se upotrebljavalo i kao glavni sastojak
mirisnih masti za njegu kože; usp. Marcijalov epigram XIII 101.
Histra . . . testa: istarska zemljana posuda za dopremu i čuvanje
ulja. Da je istarsko ulje bilo vrlo traženo na rimskom tržištu,
svjedoči i Plinije Stariji (NH. 15,8), zatim ostaci mnogih tijesaka
i skladišta za ulje nađeni u Istri (na primjer na Brijunima)*.
Albi. . . Galaesi: zapravo »Galeza koji bijeli vunu«; Galez je ri­
jeka u Kalabriji koja natapa tarentsku okolicu; hvale je i drugi
rimski pjesnici, na primjer Verg. Georg. IV 126 i Prop. II 24,126.
Marcijal na više mjesta govori o tarentskoj vuni (usp. epigram II
43,3) kao jednoj od najboljih; tu su vunu ispirali u rijeci Galezu,
i vodi te rijeke pripisivali su njenu izvrsnu kakvoću. O tarent­
skoj i raznim drugim vunama, pa i istarskoj i liburnijskoj, govori
Plinije u NH. 3,191 i d. (vidi gore).
murice . . . cruore: lat. murex, icis, m. neka je vrsta morske školj­
ke sa zavojitom i trnovitom ljušturom; njezinim su sokom bojali
tkanine.
* O izvozu istarskog ulja u Podunavlje na temelju ondje pronađenih
amfora iz Istre pisao je A. Gnirs u »Oesterreichische Jahresberichte«,
Beiblatt XIII.

271
reci, zaboga, tom vašem pjesniku neka se srami,
i neka ne čita mojih stihova ne plativši ih!
Ne bih žalio da to čini dobar pjesnik:
mogao bih mu uzvratiti istom mjerom.
Ali, tko nema žene, nekažnjeno zavodi tuđu;
slijepac ne može izgubiti oko, a može ga drugom iskopati.
Nema gorega od tata koji ništa nema,
i nitko nije bezbrižniji od loša pjesnika.

gratis recitet: javno čitanje sastavaka u stihu i prozi uobičajilo

se još za Augusta, na poticaj Azinija Poliona, pjesnika i povjes­
ničara, utemeljitelja prve javne knjižnice u Rimu. Deklamacije
su se priređivale u kazalištima hramovima, pod trijemovima na
Forumu, u privatnim kućama. 0 tome govori Plinije Mlađi u
svom pismu Senecionu (Epist: I 13). Kako se μ Marcijalovo vri­
jeme stihotvorstvo smatralo više dokazom naobrazbe nego pri­
rodnim darom, neki su nastojali držati korak s modom tako što
su stihove kupovali ili naprosto krali čitajući ih javno pod svo­
jim imenom. To je radio i neki Fidentin s Marcijalovim stihovi­
ma; usp. epigram I 29.

272
 Publije Komelije Tacit
HISTORIJE
LAŽNI SKRIBONUAN IZ ISTRE
KORNELIJE TACIT (55-120), pišući Historiae i u njima ovu cr­
ticu u vezi s Istrom, imao je već za sobom Razgovor o govomi-
štvu, životopis svoga tasta Agrikole i opis Germanije. U Razgovo­
ru se povodi za Ciceronom, u Agrikoli i Germaniji za Salustijem.
U Historijama pak i u Analima već ima svoj izgrađeni stil i um­
jetnički postupak. Historije se bave razdobljem od 69. do Domi-
cijanove smrti 96. n. e. U njima Tacit opisuje događaje koje je
sam doživio. Zauzimaju ga u prvom redu duševna stanja vode­
ćih ličnosti, njihova kolebanja i sudbonosne odluke, njihovo ve­
likodušno ili nisko ponašanje pod pritiskom izvanrednih okol­
nosti građanskog rata nakon Neronove smrti, kad su se u op­
ćem metežu i krvi tijekom samo jedne godine smijenila čak tri
cara: Galba, Oton i Vitelije. Pisac ponekad s te visoke politike
svrne pogled i na običan puk, na »svjetinu«, kako ga on zove, te
ispripovjedi kakvu zgodu u kojoj se živo zrcali raspoloženje naj­
nižih slojeva. Ovi su još najviše trpjeli od ratnih razaranja, pa su
se davali zavoditi od svake, čak i najnevjerojatnije, mogućnosti
promjene i izlaska iz nepodnošljivog položaja. U to se vrijeme
među najpotlačenijima često javljaju pojedinci, u prvom redu
robovi i okretni pučani, koji lažnim predstavljanjem nastoje
okupiti narod, ugrabiti bogatima bogatstvo i vlast i izmijeniti
opće prilike. U drugoj knjizi Historija Tacit iznosi čak četiri tak­
va slučaja. U Grčkoj i Maloj Aziji pojavio se neki rob s Ponta, ili
slobodnjak iz Italije, koji se prikazivao kao uskrsli Neron; mnogi
su mu se pridružili »iz mržnje prema sadanjem stanju i čežnje
za novim«, kako kaže Tacit (II 8-9), ali je uhvaćen i ubijen, a nje-

18 - Antička svjedočanstva o Istri 273

 gova je glava poslana u Rim. U Rimu je Neronov slobodnjak Cen
izazvao silnu pometnju šireći lažne vijesti o Otonovu porazu,
kako bi ostvario neke povlastice dobivene od Otona; Vitelije ga
je dao pogubiti (II 54). Pučanin iz plemena Boja, po imenu Ma-
rik, proglasio se osloboditeljem Gala i bogom, te uspio okupiti
osam tisuća pristaša. Pristalice su mu rastjerane uz pomoć Vi-
telijevih kohorti, on je zarobljen i bačen zvijerima; one ga nekim
čudom nisu razderale, nego je pogubljen pred Vitelijevim oči­
ma. Ovdje opisana zgoda s odbjeglim robom i lažnim Skriboni-
janom Getom također znači mlaz svjetla na stanje duhova, na
psihologiju onog doba. Njezin je opis izrazito tacitovski; sav je
od tek natuknutih, ali snažnih emocija koje sve pokreću: podsje­
ćaj na Neronovu strahovladu, sućut prema Neronovim žrtvama,
želja za bilo čime samo neka je novo i drukčije, proračunatost
lažnog Skribonijana i njegovih pomagača i, najposlije, opet su­
moran kraj s pribijanjem roba na križ.
Tacit je opis te zgode uklopio u svoje djelo kao umjetninu,
to jest kao sadržaj koji će odjeknuti u unutrašnjem svijetu čitao­
ca, u njegovoj ljudskosti. Ipak, on se može čitati i tako da se ost­
varuje u vremenu i prilikama u kojima se stvarno zbio. Tada on
postaje povijesni podatak, uz ostalo i o razvijenosti velikoga po­
sjeda u Istri u doba careva. Rimski natpisi iz Istre svjedoče da
je, osim veleposjeda obitelji Krasa, u Istri bilo vrlo razgranatih
carskih posjeda u obalnom pojasu i posjeda obitelji Statilija u
sjevernoj Istri. M. Rostovtzeff* smatra da su istarski latifundiji,
zajedno s italskima, bili uzor za uređenje dalmatinskih velepos­
jeda.

Hist. 2,72. Non ultra paucos dies quamquam acribus initiis

coeptum mendacium valuit, extiterat quidam Scribonianum se
Camerinum ferens, Neronianorum temporum metu in Histria
occultatum, quod illic clientelae et agri veterum Crassorum ac
nominis favor manebat, igitur deterrimo quoque in argumen­
tum fabulae adsumpto vulgus credulum et quidam militum,
errore veri seu turbarum studio, certarim adgregabantur, cum

* M. R o sto v tze ff, T h e S o c ia l a n d E c o n o m ie H is to r y o f th è R o m a n E m ­

p ire , O x fo rd 1957, s tr. 139.

274
 pertractus ad Vitellium interrogatusque, quisnam mortalium
esset, postquam nulla dictis fides et a domino noscebatur con­
dicione fugitivus, nomine Geta, sumptum de eo supplicium in
servilem modum.
Napomena
Tekst ovog ulomka uzet je iz izdanja: P. Cornelii Taciti librì qui su­
persunt Edidit Erich Koestermann. Tomus II. Fase. I. Historia­
rum libri Lipsiae in aedibus B. G. Teubneri MCMLXI. Kod nas
je kritičko izdanje Historija izišlo u Zagrebu nenaznačene godi­
ne, u nizu »Pisci grčki i rimski s hrvatskimi uvodi, za školu iz­
dani uz nadgled Dr. Fr. Maixnera«, s kritičkim tekstom I. Millera
i uvodom dra Milivoja Srepela. U kritičkom aparatu uz tekst
spominje se samo jedna manja inačica koja ne utječe na smisao
teksta.

Prijevod
Hist. 2,72 69. n. e.
Jedna se laž održala tek nekoliko dana, iako joj je početni
zamah bio žestok.
Bijaše osvanuo čovjek koji se izdavao za Skribonijana Ka-
merina, onoga što je za Neronove strahovlade bio pritajen
Scribonianum __Camerinum: smatra se da je Skribonijan
Kamerin bio sin konzula iz 64. n. e. Marka Licinija Krasa Frugija
i Sulpicije Pretekstate. Tacit mu navodi samo oba kognomena
jer su obiteljsko ime »Licinije« i nasljedni kognomen »Frugi«
bili tako česti da više nisu bili dosta razlikovni. Ovaj je Licinije
svoj prvi kognomen dobio po baki Skriboniji a drugi po obitelji
Sulpicija Kamerina koja je s Licinijima bila u rodbinskoj vezi.
Ne zna se točno da li je Skribonijan zaglavio zajedno s ocem i
nekim Sulpicijima za Nerona, dvije godine prije nastupa lažnog
Skribonijana (g. 67. n. e.), ili je umro u progonstvu daleko od
Rima.
Neronianorum tem porum metu: ta Neronova strahovlada tra­
jala je od 54. do 68. n. e. Tacit je, zbog svojih aristokratskih uv­
jerenja, slika vrlo crnim bojama te u Analima niže nedogledan
niz Neronovih opačina i njegovih žrtava iz redova plemstva. Ta­
cit i kršćanska mučenička predaja bitno su utjecali na predo­
džbu o Neronu u kasnijim stoljećima sve do danas.

275
u Istri. Ondje je, naime, još bilo klijenata i posjedà drevnih
Krasa, kao i odanosti njihovu imenu.
Za pomoćnike u toj lažnoj igri uzeo je sav najgori ološ, a
lakovjerna svjetina i poneki vojnik, ne znajući za pravu is­
tinu ili iz sklonosti prema smutnjama, jatili su se oko nje­
ga kao za okladu. No tada su ga odvukli pred Vitelija i is-

clientelae et agri veterum Crassorum: klijentela je prvotno,

pravno uređen odnos između nekoga klijenta-štićenika i njego­
va patrona-zaštitnika, s međusobnim pravima i obvezama, oso­
bito na sudu i u javnosti. U doba republike politička moć mno­
gih uglednika temeljila se često na razgranatoj klijenteli, dok u
carsko doba ona zadržava samo svoju društvenu i gospodarsku
ulogu. S vremenom su i čitave pokrajine počele birati svoje pat­
rone među moćnim i bogatim Rimljanima da zastupaju njihove
probitke pred državnim vlastima. Groag u Realnoj enciklopediji
(s. v. Licinius Crassus Frugi, Nr. 74) tvrdi da je i Istra bila u tak­
vu klijentskom odnosu prema Krasima. Osim bogatih imanja u
Istri Krasi su imali golem broj robova i slobodnjaka, nepregled­
ne zemljišne posjede u Rimu i ljekovito kupalište u Pompejima.
Bili su povezani s drugim obiteljima političkih i gospodarskih
moćnika, osobito s Kalpurnijima od kojih je Skribonijanov djed
uzeo kognomen »Frugi« i kojih su slobodnjaci ostavili za sobom
mnogo natpisa po cijeloj Istri. Zbog svega toga Krasi su, jamač­
no, mnogo pomagali tadanjim Histrima svojim ugledom i bogat­
stvom, a ovi su im onda bili odani i zahvalni. Na to je, očito, ra­
čunao i lažni Skribonijan.
ad Vitellium: Vitelije je nakon Galbe i Otona treći kratkotrajni
car u godini poslije Neronove smrti. U travnju je isklican za cara
poslije Otonova poraza i samoubojstva, a već potkraj iste, 69, go­
dine n. e. ranjen je u borbi protiv Vespazijana i u prosincu
umro od rana što mu ih je, zlostavljajući ga, nanijela svjetina. U
vrijeme kad mu je predveden lažni Skribonijan nalazio se u sje­
vernoj Italiji; nedugo poslije pobjede nad otonovcima kod Bed-
rijaka u travnju 69. išao je pogledati poprište bitke na kojem su
još ležala raspadnuta tjelesa tisuća poginulih; Tacit kaže da ga
se taj strašni prizor nije ni najmanje dojmio, nego da je ravno­
dušno krenuo u Bononiju, današnju Bolognu, na gladijatorske
igre. Kako je Vitelije posjetio bojište kod Bedrijaka četrdeset
dana nakon bitke (Tac. Η. Π 70), a istragu protiv lažnog Skriboni-
jana Tacit vremenski smješta nakon gladijatorskih igara u Bononi-
ji, ta je istraga mogla biti obavljena potkraj proljeća 69. n. e.

276
pitivali ga o tome tko je on. Njegovim izjavama nije nitko
vjerovao, a i njegov ga je gospodar prepoznavao kao Getu,
svoga odbjegloga roba. Tada je smaknut kako bivaju
smaknuti robovi.

Geta: na rimskim natpisima Istre, a i inače, robovi nose u car­

sko doba najčešće osobna imena koja ističu koje njihovo dobro
svojstvo, službu ili uopće njihovu vrijednost za gospodara, slič­
no našim nazivima za životinje, na primjer Certus »Pouzdani«,
Celer »Brzi«, Memor »Pamtljivi«, Promus »Ključar«, i si. Pone­
kad su robovi nazivani naprosto imenom plemena ili naroda iz
kojeg su potekli. Možda je tako bilo i s ovim Getom. Geti su bili
moćna plemenska skupina srodna Dačanima, ili istovetna s nji­
ma; obitavali su isprva u Traciji od planine Hema, to jest Balka­
na, prema Dunavu, a poslije su ih macedonski vladari potisli na
sjevernu obalu donjeg Dunava.
in servilem modum: da bi osigurali robovski poredak i da bi se
zaštitili od golemoga broja robova, Rimljani su poduzimali raz­
ne mjere; ukinuli su, na primjer, posebnu odjeću za njih, kako
se ne bi isticali među ostalim pukom te postali svjesni svog bro­
ja i snage, predvidjeli su okrutne kazne za robovske prijestupe,
a najteže su kažnjavali zbog bijega. Odbjeglom bi robu udarali
na čelo užaren žig, osudili ga na borbu sa zvijerima u amfiteatru
ili pak razapeli na križ; privezali bi ga na gredu položenu preko
vrata i objesili o visok stup na stratištu.

277
 Flor
TRI ULOMKA O POVIJESTI HISTRA
FLOR je rimski pisac oko čije se ličnosti i djela mnogo spore. Ne
zna se pravo da li se zvao Lucius Annaeus Florus ili Publius An­
naeus Florus, a neki ga rukopisi zovu Iulius Florus. Nije sigurno
utvrđeno ni doba u kojem je živio; kako Trajana naziva obnovi­
teljem Carstva, općenito se smatra da je djelovao u II st. n. e., za
careva iz loze Antonina. Izrazit je primjer retorske književne
struje II st. n. e. Piše za istu javnost za koju i Plinije Mlađi: stil
mu je kićen, usiljen, sav usredotočen na retorske učinke. Djelo
mu je, zapravo, uznosita deklamacija o rimskoj veličini, pre­
puna usklika. Sastoji se od četiri knjige, ali nema pravog na­
slova; u predgovoru je o njemu riječ kao o »epitomi iz Tita Li-
vija«; ali M. Villemain, u predgovoru svog izdanja Florova tek­
sta*, tvrdi da je njegov sažetak rimske povijesti samostalno
zamišljen i da njegov pisac nije Livijev skraćivač, iako se Li-
vijem, očito, služio.
Livije je u svom prikazu Histrà neusporedivo trezniji i suzdržlji­
viji od Flora. Livije je, također, rodoljub koji se divi Rimu i nje­
govu povijesnom poslanju, ali umije biti i nekako obazriv prema
njegovim žrtvama. Dok su u njega vino i izvrsne jestvine preva­
rili Histre, zato što nisu bili na njih navikli, Flor pripisuje njiho­
vo ponašanje pohlepi i neumjerenosti. Uporno nastoji pripisati
uspjeh Histra u početku rata čistom slučaju, a čitavu zgodu pre­
tvoriti u pravu lakrdiju. Čini se da mu se u taj okvir pijanstva i
neumjerenosti nekako uklapa i samo Epulonovo ime; ono, na­
ime, na latinskom znači, uz ostalo, »pijanac, proždrljivac«.
* U seriji »Bibliothèque latine-francaise«, vol. 43, Paris 1926

278
Opisujući bitku kod Krka i ne spominje Histre, iako su oni pri­
sutni u Lukanovu opisu. Očito je iz Livijeva predloška uzimao
samo ono što je mislio da će slušaocima biti zanimljivo i za dek­
lamaciju efektno. Kad u već spomenutom opisu upàda Histrà u
rimski tabor pri kraju opisuje Epulona kako, mamuran i još pi­
jan, klizi s konja, a onda se trijezni kao rimski zarobljenik, on
odstupa od Livijeva prikaza, u kojem Epulon uspijeva umaći.
Postoji mogućnost da je Flor tu pojedinost uzeo iz kojega dru­
gog izvora, ali, s obzirom na cjelokupnu njegovu obradu te zgo­
de, vjerojatnije je da je on tu čak krivotvorio Livija.

TARENTSKI BRODOVI JEDRE U ISTRU

oko g. 280. pr. n. e.

1 13. Tarentos, Lacedaemoniorum opus, Calabriae quondam et

Apuliae totiusque Lucaniae caput, cum magnitudine et muris
portuque nobilis, tum mirabilis situ; quippe in ipsis Hadriani
maris faucibus posita in omnis terras, Histriam, Illyricum, Epi-
ron, Achaiam, Africam, Siciliam vela dimittit.

Prijevod

Flor. 118: Tarent, djelo Lakedemonjana, nekoć glavni grad

Tarentos, Lacedaemoniorum opus: Tarent, danas Taranto, sta­
ra je grčka naseobina na zapadnoj obali Kalabrije. Utemeljili su
ga potkraj VIII st. pr. n. e. Spartana. Čitava južna obala Italije,
od Kalabrije prema Siciliji, bila je tako puna grčkih naseobina
da su je zvali Velikom Grčkom. Ovdje se opisuje Tarent u doba
rata s Rimom, početkom III st. pr. n. e. Taj su kraj inače nasta­
vala stara italska plemena Salentinaca i Mesapljana. Ove druge
starija je balkanistika smatrala usko srodnima s Ilirima na dru­
goj strani Jadrana. Ime Tarenta tumačilo se kao »grad na rijeci
Tari« i pri tom se upozoravalo na istoimenu rijeku u današnjoj
Crnoj Gori.

279
Kalabrije i Apulije i cijele Lukanije, znamenit je ne samo
svojom veličinom, zidinama i lùkòm nego i divnim smješ­
tajem. Leži, naime, na samom ulazu u Jadransko more, pa
u sve zemlje razašilje svoja jedra - u Istru, Ilirik, Epir, Aha-
ju, Afriku, Siciliju.
Grad je, zbog povoljna zemljopisnoga položaja, mogao razviti
vrlo živu trgovinu. Gusarski napadi Ilira, Liburna i Histra na ta-
rentske brodove bili su smetnja toj trgovini a Rimljanima izlika
da se, kao zaštitnici italskih gradova, umiješaju u prilike na sup­
rotnoj obali Jadrana.
Calabriae. . . Apuliae. . . Lucaniae: istoimene današnje pokra­
jine u donjoj Italiji. 0 prethistorijskim vezama tih pokrajina s
našom obalom svjedoče arheološki nalazi. Vodstvo Tarenta na
tom području, o kojem je ovdje riječ, bilo je u to doba već pro­
šlost: Rimljani su sada posezali i za tarentskim područjem, pa se
taj grad morao obratiti za pomoć epirskom kralju Piru.
Histriam, Illyricum. . čini se da Flor ovdje, zapravo, nabraja
imena rimskih provincija, kojih u doba tarentskog rata još nije
bilo, i da prilike svoga doba prenosi u prošlost koju opisuje.

II
HISTRI U RIMSKOM TABORU
g. 178. pr. n. e.

I 26. Histri secuntur Aetolos, quippe bellantes eos nuper ad-

iuverant. Et initia pugnae hosti prospera fuerunt, eademque
exitii causa. Nam cum Gnaei Manli castra cepissent opimaeque
praedae incubarent, epulantes ac ludibundos plerosque, qui aut
ubi essent prae poculis nescientes, Appius Pulcher invadit. Sic
cum sanguine et spiritu male partam revomuere victoriam. Ipse
rex Aepulo equo impositus, cum subinde crapula et capitis er­
rore lapsaret, captum sese vix et aegre, postquam expergefac­
tus est, didicit.

280
Prijevod

Flor. I 26: Histri su došli na red nakon Etolaca, zato što

su im u nedavnom ratu bili priskočili u pomoć.
Sukob se isprva razvijao povoljno po neprijatelja, i to ga
je stajalo glave. Jer, kad su zauzeli tabor Gneja Manlija i
slegli se na obilat plijen, stali su pijančevati i ludovati, te
većinom nisu od silnoga pića znali ni tko su ni gdje su.
Tada se među njih zagnao Apije Pulhen i tako su, zajedno
s krvlju i dušom, izbljuvali i lopovski stečenu pobjedu.
Sam kralj Epulon, koga su digli na konja, neprestano je s
njega padao, od pijanstva i vrtoglavice. Kad se probudio,
jedva je i s teškom mukom shvatio da je zarobljen.

Objašnjenja vidi uz tekst Livijeva opisa tog događaja.

III

PROPAST CEZAROVE VOJSKE NA KRKU

g. 49. pr. n. e.

I I 13. Aliquid tamen adversus absentem ducem ausa Fortuna

est circa Illyricum et Africam, quasi de industria prospera eius
adversis radiarentur. Quippe cum fauces Hadriani maris iussi
occupare Dolabella et Antonius, ille Illyrico, hic Curi etico li­
tore castra posuissent, iam maria late tenente Pompeio, repen­
te legatus eius Octavius Libo ingentibus copiis classicorum
utrumque circumvenit. Deditionem fames extorsit Antonio.
Missae quoque a Basilo in auxilium eius rates, quales inopia na­
vium fecerat, nova Pompeianorum arte Cilicum actis sub mari
funibus captae quasi per indaginem. Duas tamen aestus expli­
cuit. Una, quae Opiterginos ferebat, in vadis haesit memoran-

281
 dumque posteris exemplum dedit. Quippe vix mille iuvenum
manus circumfusi undique exercitus per totum diem tela susti­
nuit, et cum exitum virtus non haberet, tamen ne in deditio­
nem veniret, hortante tribuno Volteio mutuis ictibus inter se
concurrit.

Napomena
Tekst je uzet iz kritičkog izdanja; E. Makova ti, L. Annaei Flori
quae exstant, Romae 1938.

Prijevod

Flor. II 13: Sudbina se ipak usudila na trenutak okrenuti

protiv odsutnoga vojskovođe, i to u Iliriku i Africi: tako
reći zato da u nesreći blista njegova dobra sreća.
Dolabela i Antonije dobiju nalog da zaposjednu ulaz u Jad­
ransko more, pa se prvi utabori na ilirskoj a drugi na kr­
čkoj obali. Morima je već široko vladao Pompej. Njegov
namjesnik Oktavije Libon odjednom golemim pomorskim
snagama opkoli obojicu. Antonija nagna glad na predaju.
Čak su i splavi što mu ih je poslao u pomoć Bazil i što ih
je ovaj bio dao izraditi zbog nedostatka brodovlja - uhva­
ćene, tako reći, u mrežu, neviđenom varkom Pompejevih
Ciličana koji su bili provukli konope pod morem.
Dvije je splavi plima ipak iznijela iz mreže. Splav na kojoj
su se našli vojnici iz Opitergija zapela je u plićacima i pru­
žila potomstvu nezaboravan primjer hrabrosti. Ta je, na­
ime, četa, od jedva tisuću momaka, čitav dan odolijevala
strijelama vojske što je bila nalegla sa svih strana; a kad
tim junacima više nije bilo izlaza, okrenuli su se protiv
sebe i uzajamno se poubijali.
Flor je opis ove bitke sastavio prema Lukanu, pa se potrebna
objašnjenja donose uz Lukanov te niže uz Orozijev tekst.

282
 Julije Opsekvent

KNJIGA ZNAMENJA

ZLOKOBNA ZNAMENJA PRED RAT S HISTRIMA

JULIJE OPSEKVENT je vrlo slabo poznat pisac. Sudeći po nje­
govu djelu Liber prodigiorum, »Knjiga znamenja«, bio je to neki
pobožan branitelj poganstva iz IV st. n. e. Pišući tu knjigu, na­
stoji pokazati kako su poštivanje znamenja i vjera u njih poma­
gali Rimljanima, dok im je njihovo nepoštivanje donosilo pro­
past. Prikazao je znamenja pred znamenitije događaje iz rimske
povijesti od 249-12. pr. n. e., ali sačuvani dio teksta obrađuje
samo razdoblje od 190. pr. n. e. nadalje.
Strah od znamenja bio je vrlo izrazita crta religioznosti u
Rimljana i drugih starih Italika. Prirodne nesreće, kao što su po­
plava, požar, udar groma u koju svetu ili inače viđeniju zgradu
a zatim razne druge neobične i rijetke pojave, kao što su zvijez­
de proletuše, repatice, pomrčine i si. - sve je to njima bilo pred­
znak srdžbe bogova koji najavljuje nesreću i neuspjeh. Prije
nego li se išta poduzimalo, valjalo je umilostiviti bogove raznim
pomirbenim obredima.
Tumačenje znamenja i uopće ispitivanje i ispunjavanje volje
bogova bilo je razvijeno osobito u Etruriji. Etruščani su to raz­
vili u pravu znanost, koja se predavala u svećeničkim školama
a zvala se haruspicina, »vračarstvo«. Etruščanski haruspeksi,
vrači-utrobnici, proučavali su utrobu žrtvenih životinja, pratili
vojsku u rat i uopće su bili uvaženi stručnjaci. U carsko su doba
imali čak položaj općinskih činovnika u rimskim pokrajinama.
O njima govori često i Livije. On u svoje prikaze povijesnih
zbivanja rado unosi izvještaje o čudesima. Smatra se da je Op­
sekvent naprosto pokupio takva mjesta u Livijevim knjigama,
odnosno njihovim sažecima, te ih slobodno i zbijeno prepričao.
Povijesni su mu događaji pri tom tek povod koji on samo spo-

283
minje; više se zadržava na opisu čudesa, obreda u vezi s njima
i pouci što iz njih slijedi. Među važnijim događajima iz rimske
povijesti koji su ušli u njegov izbor našao se i rat protiv Histra
178. pr. n. e. Uoči tog rata požar je uništio okolicu rimskog Fo­
ruma i jedan hram, a u Vestinu se hramu utrnula sveta vatra.
Početak Livijeve 41. knjige, s opisom toga događaja, nije saču­
van; ostala je samo jedna rečenica u sažetku, periohi, te knjige,
s podatkom o utmuću svete vatre; Vestae penetralis ignis extinc-
tus est. Opsekvent je, očito, još imao u rukama taj izgubljeni po­
četak; da njegovo djelo nije takvo kakvo jest, bio bi se, jamačno,
iz njega sačuvao koji važan podatak iz Livijeva uvoda u istarski
rat i ime kralja Epulona koje se tu prvi put spominjalo. Ovako
od Opsekventa doznajemo samo ono što neusporedivo bolje
znamo iz samog Livija: da je 178. pr. n. e., vođen istarski rat i da
je po Rimljane bio povoljan.

M. Iunio et A. Manlio coss.

Incendio circa forum cum plurima essent deusta, aedes Veneris

sine ullo vestigio cremata. Vestae penetralis ignis extinctus.
Virgo iussu M. Aemilii pontificis maximi flagro caesa negavit
ulterius interiturum. Supplicationibus habitis in Hispania et
Histria bella prospere administrata.

Napomena
Tekst je uzet iz izdanja Julius Obsequens, Oeuvres complètes, avec
la traduction en frangais, pubi, sous la direction de M. Nisard, Pa­
ris 1850.

Prijevod

Za konzulovanja Marka Junija

M. Iunio: Juniji su vrlo star i ugledan rimski rod sa više ogra­
naka - Sceve, Bubulci (o diktatoru Juniju Bubulku vidi u ko­
mentaru uz Liv. 10,2), Pere, Silani. Ovaj je pripadao ogranku
Bruta, kao i kasniji Cezarov ubojica. Bio je pučki tribun, edil i
pretor, zatim član deseteročlanog povjerenstva u Maloj Aziji

284
i Aula Manlija.
Kad je požar uništio vrlo mnogo zgrada oko Foruma, izgorio
je Venerin hram do temelja
Utrnuo se vječni oganj u dnu Vestina svetišta
Po nalogu vrhovnog svećenika Marka Emilija, išibali su

189/8. pr. n. e. te konzul 178. Sljèdècè godine još se borio s Hi-

strima, a 172. i 164. opet se spominje u diplomatskoj misiji.
A. Manlio: pripada ogranku roda Manlija s kognomenom Vulso-
nes; nakon raznih dužnosti postao je 178. konzul; Histri su ga te go­
dine potukli, ali slijedeće godine pošao je opet u napad zajedno sa
svojim konzulskim drugom Markom Junijem Brutom (vidi gore).
Najzad je novoizabrani konzul za 177. Gaj Klaudije Pulher preuzeo
od njih zapovjedništvo, poslao ih kući i sam završio istarski rat.
circa forum: Forum Romanum bio je poslovno i političko središte
Rima i svega Carstva; nalazio se u udolini između brežuljka Kapi-
tolija i Palatinskog brijega, okružen svim najvažnijim gradskim
zdanjima.
aedes Veneris: božica proljeća i ljubavi Venera vrlo je rano izjed­
načena s feničkom Astartom i grčkom Afroditom; njezino štovanje
doživljava pravi polet za vladara iz obitelji Julijevaca koji su svoje
mitsko podrijetlo izvodili iz Jula, Enejina sina i Venerina unuka
Vestae penetralis ignis: Vesta je bila božica ognja i ognjišta te za­
štitnica državnog života Njezin mali okrugli hram na sjevernim ob­
roncima Palatina, prema Svetoj cesti koja je vodila na Kapitolij, sa­
čuvan je do danas. Sagradio ga je, kaže predaja, još Numa Pompi-
lije. U njemu je gorio sveti oganj nad kojim su bdjele Vestine sve­
ćenice - vestalke i koji se nije smio utmuti.
M. Aemilii: o Marku Emiliju Lepidu Uvije govori na mnogo mjes­
ta. Za vrhovnog je svećenika izabran na zahtjev »mnogih odlični­
ka« (Uv. 40,42), dvije godine prije početka istarskog rata 178. Još
ranije (187) bio je izabran za konzula, istina, tek nakon dva neusp­
jela pokušaja; spominje se kao pregovarač s egipatskim kraljem
Ptolemejem i macedonskim kraljem Filipom, a bio je i jedan od tri-
jumvira koji su osnovali koloniju Mutimi i Parmu, u okviru politi­
ke naseljavanja sjeverne Italije koja će dovesti do osnutka Akvileje
i sukoba s Histrima.
pontificis maximi: pontifex maximus, vrhovni svećenik, bio je pro­
čelnik zbora pontifika od petnaest članova Nakon protjeri-

285
djevicu-vestalku; ona je tada obećala da se oganj više neće
ugasiti.
Kad su održane javne molitve, uspješno je vođen rat u
Hispaniji i Istri.

vanja kraljeva i osnutka republike vrhovni je svećenik bio, u

neku ruku, duhovni nasljednik kraljeva; na to su podsjećale raz­
ne njegove ovlasti i sam naziv njegova stana i ureda na Forumu,
tzv. Regia, zapravo »kraljevska palača«, po predaji sjedište legen­
darnoga kralja Nume.
virgo: virgo vestalis, djevica-vestalka, jedna od šest Vestinih služ­
benica. Te neudate svećenice stanovale su u tzv. Vestinu atriju
na Forumu, blizu Vestina svetišta. Glavna im je zadaća bila ču­
vati svetu vatru u tom svetištu da se ne ugasi. Njezino utrnuće
smatralo se zlokobnim znamenjem. Vestalke su uživale razne vi­
soke počasti, ali su ih i surovo kažnjavali kad bi zanemarile svo­
je dužnosti.
in Hispania et Histria: rat u Hispaniji vodili su u to vrijeme
prokonzuli Tiberije Sempronije Grakho i Lucije Postumije Al-
bin; prvi je pobijedio Keltibere, drugi Vakceje i Luzitance. Senat
je zbog tih pobjeda obojici odobrio veliko pobjedničko slavlje,
tzv. trijumf (Liv. 41,7,1 i d.).
Istarski je rat g. 178. bio manje uspješan, bar u početku dok ga
je sam vodio konzul Aulo Manlije; usp. opširan opis kod Liv.
41,1 i d.).

286
 Eutropije

KRATKA POVIJEST RIMA

HISTRI OTIMAJU RIMLJANIMA ŽITO

Od Dioklecijana dalje na rimskom carskom dvoru postojalo je

nekoliko velikih ureda pomoću kojih su carevi upravljali drža­
vom. Jedan od njih bio je i tzv. scrinium memoriae, »škrinja pod­
sjetnika«, u kojoj su se čuvale bilješke o zamolbama caru i o nje­
govim obećanjima. Na čelu tog ureda stajao je magister memo­
riae, carski »podsjetničar«, koji je u IV st. postao carevim tajni­
kom, vrlo moćnim i uglednim činovnikom.
EUTROPIJE je bio također takav podsjetničar, za cara Valenta
(364-378). Po njegovu je nalogu sastavio, u deset knjiga, sažetak
rimske povijesti - Breviarium ab Urbe condita. U predgovoru pi­
sac uvjerava svog carskog naručitelja da je sastavak pisan stric-
tim, to jest »tijesno«, »kratko«. To se i tražilo u to kasno doba sa­
žetaka, doba kulturnog rasula. Jednostavnost i jasnoća jedine su
odlike koje bi se mogle pripisati tom bezbojnom sažetku jednog
tisućljeća rimske povijesti od osnutka Rima do piščeva vreme­
na. Rađen je, uglavnom, na temelju Livija, Svetonija i neke iz­
gubljene carske kronike.
S obzirom na širinu obuhvaćenoga vremenskog raspona i
zbijenost njegova prikaza nije čudo što je u njemu Histre dopala
samo jedna rečenica. Ona se tiče rata protiv Histra 221. pr. n. e.
a važna je zato što se Livijev prikaz tog rata u njegovoj 20. knjizi
izgubio; ostala je samo kratka napomena u sačuvanom sažetku
te knjige: Histri subacti sunt - »Pokoreni su Histri« (vidi gore,
kod Livija).
Koliko je Eutropijev Brevijarij odgovarao duhu i potrebama
svoga vremena, vidi se i po njegovoj omiljenosti. Još je za pišče-

287
va života preveden na grčki; mnogo se prepisivao u srednjem vi­
jeku zbog svoje zgodne kratkoće, a Pavao Đakon njime se služio
pišući svoju Rimsku povijest.

III, 7: M. Minucio Rufo et P. Cornelio consulibus Histris

bellum illatum est, quia latrocinati navibus Romanorum
fuerant, quae frumenta exhibebant, perdomitique sunt omnes.

Napomena
Tekst je uzet iz kritičkog izdanja Eutropi Breviarium ab Urbe con­
dita, ed. F. Ruehl. Bibliotheca scriptorum Graecorum et Latino­
rum Teubneriana, Leipzig 1887.

Prijevod
221. pr. n. e.

Eutr. Ili, 7: Za konzula Marka Minucija Rufa i Publija Kor-

nelija poveden je rat protiv Histra, zato što su bili opljač­
kali rimske lađe koje su dopremale žito; i svi su potpuno
pokoreni.
M. Minucio Rufo: Marko Minucije Rufo najznačajniji je pripad­
nik plebejskog roda Minucijà za drugoga punskog rata. Konzu-
lovao je 221. pr. n. e. zajedno s Publijem Kornelijem Azinom. O
njegovu ratovanju protiv Histra tè godinè govorio je Livije u iz­
gubljenoj dvadesetoj knjizi svoje povijesti. Prema Liv. 22,49,16,
Minucije Rufo je pao u bici kod Kane u Apuliji 216. pr. n. e., u
kojoj su poginuli i mnogi drugi najodličniji Rimljani.
P. Cornelio: Publije Kornelije Scipion Azina bio je konzul 221.
s Minucijem Rufom, a 217. pr. n. e. obavljao je dužnost koja se
povjeravala senatorima iz patricijskog staleža: bio je interrex, to
jest magistrat koji je u vrijeme međuvlađa (interregnum), kad
nije bilo konzula, vršio najvišu vlast do izbora novih konzula,
latrocinati. . . fuerant: razbojstva Histra, Liburna i Ilira na
moru bila su stoljećima opće mjesto u rimskih pisaca. Prikazu­
jući ih kao lopove, rimska ratna propaganda opravdavala je svo-

288
 je zahvate na istočnoj obali Jadrana i svoju »zaštitu« Tarentina-
ca, Brundizijaca, Grka i grčke naseobine na Visu protiv gusar­
skih napada njihovih istočnih susjeda. U isto vrijeme rimske su
vojskovođe odlazile u zemlju Ligura i ondje priređivale prave lo­
vove na ljude, koje su onda prodavali kao roblje. Kao što su
Histri otimali žito, tako su Rimljani otimali čitave zemlje i naro­
de, najposlije sav tada poznati svijet. S gledišta svoje ideologije,
smatrali su to čak svojim svjetskopovijesnim poslanjem. Dakako
da su i Iliri svoje gusarenje smatrali časnim i zakonitim poslom
(o tome Polyb. II 8, App. Illyr. 7)
Th. Mommsen također prihvaća gledište rimskih povijesnih iz­
vora po kojima je rat protiv Histra 221. bio običan kazneni po­
hod protiv jadranskih gusarskih gnijezda.* Ali, na temelju jed­
nog podatka kod Apijana (Illyr. 8), moglo bi biti i drukčije; tu se
kaže da je Histre na njihova razbojstva nagovorio Dmitar Hva­
ranin. Taj hvarski Grk, komu su Rimljani, nakon prvoga ilirskog
rata, bili dali da samostalno vlada Hvarom, znao je da su Rim­
ljani zauzeti borbama u sjevernoj Italiji protiv Gala i da im pri­
jeti rat s Hanibalom, koji se na to pripremao u Hispaniji; stoga
je zanemario savez s Rimom i nastojao protiv njih povezati Ma-
cedonce i Ilire.** Vjerojatno su napadi Histra na rimske brodo­
ve tada bili prava ratna mjera koja je imala ometati opskrbu
Rimljana žitom.

* Th. Mommsen, Romische Geschichte, Gekiirzte Ausgabe, Phaidon-

Verl. Wien-Leipzig 1932, str. 240.
** G. Novak, Hvar kroz stoljeća, Zagreb 1972, str. 38.

19 - Antička svjedočanstva o Istri 289

 Pavao Orozije

HISTORIAE ADVERSUS PAGANOS LIBRI V II

KRVAVI RAT U ISTRI

PAVAO OROZIJE, latinski pisac V st. n. e. i crkveni otac, bio je

rodom iz Brage u španjolskoj Galiciji. Kao gorljiv svećenik brzo
je došao u sukob s nekim vjerskim sljedbama protiv kojih je sa­
stavio i jedan spis. S tim svojim spisom pobjegao je pred Van­
dalima u Sjevernu Afriku, u grad Hipon, gdje je biskupovao sv.
Augustin. Susret s njime bio je za Orozija prijeloman. Hiponski
je biskup pogledao njegov spis protiv krivovjeraca i posvetio
mu je svoju glasovitu raspravu protiv Origenovih i Priscilijano-
vih pristaša. Orozije je tada postao Augustinovim učenikom. S
njegovom je preporukom 415. otišao u Palestinu k sv. Jeronimu,
još jednoj vodećoj ličnosti u duhovnim zbivanjima onoga doba.
U Palestini je Orozije bio uvučen u borbe s pelagijevcima, protiv
kojih je također izdao jedan spis. Sudjelovao je i na tadanjem cr­
kvenom saboru u Jeruzalemu. Zbog rata koji je bjesnio u Špa­
njolskoj nije se mogao vratiti u zavičaj, nego je ponovno otišao
u Afriku. Tu ga se duboko dojmila misao izrečena u l i . knjizi
Augustinova djela De Civitate Dei: kršćanstvo nipošto nije krivo
za nevolje koje Rimsko Carstvo trpi zbog provala poganskih
barbara. Taj će stav postati misao-vodilja Orozijeva glavnoga
djela, Historiae adversus paganos l. VII, izdanog 418.
Orozije je u njemu prikazao povijest svijeta od Adama do
417. n. e. Izvori su mu ponajprije Biblija, a zatim poganski pisci
Tito Livije, Cezar, Tacit, Justin, Flor, Eutropije. Od kršćanskih se
pisaca služio Euzebijem Cezarejskim, Akvilejcem Rufinom i Au­
gustinovim djelima. Izbor i tumačenje povijesnih činjenica pod­
vrgava spomenutoj temeljnoj misli djela, kojom se ono nadove-

290
zuje na Augustinovu Državu. Dok su drugi opisivali ratove, Oro­
zije želi opisati ratne strahote, da bi pokazao udio Providnosti u
povijesnim lomovima. U njima ništa nije slučajno, nego je sve
uklopljeno u neku providnosnu zamisao o svijetu, kao neka po­
vijesna priprava za dolazak kršćanstva.
Ta pravovjernost, zatim vergilijevski stil, rječitost, uz izra­
zito španjolski žar i uznositost - sve je to osiguralo Orozijevu
tekstu sjajnu budućnost tijekom srednjega vijeka. Njegova je ru­
kopisna predaja izuzetno bogata i pouzdana, jer nam je sačuvan
u više od dvije stotine rukopisa. Njime su se služili Izidor Sevilj-
ski, Beda Časni, Grgur Tùrski i Dante. Alfred Veliki preveo ga je
na anglosaski, a jedan gaje bizantski car poslao kordovskom ka­
lifu da bi ga ondje preveli na arapski!
U djelu s tako sveobuhvatnim prostomo-vremenskim obzo­
rom nije se moglo naći mnogo mjesta za zavičajne istarske sadr­
žaje. Istra se usput spominje nekoliko puta u uvodu, kad je, u
okviru sažetog zemljopisa Evrope, riječ o međusobnom položa­
ju pojedinih rimskih pokrajina. Zanimljivo je da se Orozije, pre­
birući povijesna zbivanja u vezi s našim područjem, nije odlučio
za najvažniji istarski rat, iz 178/7. pr. n. e., nego za pohod protiv
Histra 221. pr. n. e.; on se, valjda, bolje uklapao u njegov katalog
rimskih nevolja zato što je u njemu proliveno »mnogo rimske
krvi«. Posvetio mu je, istina, samo jednu, iako značajnu, rečeni­
cu. Nešto je opširniji kad opisuje bitku između Cezarovih i Pom-
pejevih pristaša kod otoka Krka, očito zato što je to zgoda iz
bratoubilačkoga građanskog rata, koji su i drugi povjesničari
smatrali jednom od najvećih rimskih nesreća. U tom se opisu,
na žalost, ne spominju Istrani i Liburni, koje izrijekom spominje
Lukan.

1,2,55. Moesia ab oriente habet ostia fluminis Dammi, ab euro

Thraciam, a meridie Macedoniam, ab africo Dalmatiam, ab oc­
casu Histria», a circio Pannoniam, a septentrione Danuvium.

1,2,59. Dalmatia habet ab oriente Macedoniam, ab Aquilone

Dardaniam, a septentrione Moesiam, ab occasu Histriam et si-

291
 num Liburnicum et insulas Liburnicas, a meridie Hadriaticum
sinum.

1,2,60. Pannonia, Noricum et Raetia habent ab oriente Moe­

siam, a meridie Histriam, ab africo Alpes Poeninas, ab occasu
Galliam Belgicam, a circio Danuvii fontem et limitem qui Ger­
maniam a Gallia inter Danuvium Galliamque secernit, a sep­
tentrione Danuvium et Germaniam.

4,13,2. Sequenti anno legati Romanorum ab Illyriis interfecti

sunt. Post cum ipsis Illyriis atrocissimum bellum gestum est:
in quo multis oppidis populisque deletis reliqui se Fulvio Po-
stumioque consulibus dediderunt.

4,13,16. Deinde Histri novi hostes excitati sunt: quos Corne­

lius Minuciusque consules multo quidem Romanorum sanguine
subegerunt.

6,15,8-9. At vero Dolabella partium Caesaris in Illyrico per

Octavium et Libonem victus copiisque exutus ad Antonium
fugit. Basilus et Sallustius cum singulis legionibus, quibus prae­
erant, similiter et Antonius, Hortensius quoque ab infimo mari
cum classe concurrens, omnesque pariter adversus Octavium et
Libonem profecti et victi sunt. Antonius cum se Octavio cum
quindecim cohortibus dedisset, omnes ad Pompeium e Libone
deducti sunt.

Napomena
Tekst je uzet iz izdanja Pauli Orosii Historiae adversus paganos lib­
ri VII. Recognovit C. Zangenmeister, Lipsiae MDCCCLXXXIX
(Teubner).

292
Prijevod

Zemljopisni položaj Istre prema susjednim pokrajinama

1, 2, 55 Istočno od Mezije nalazi se ušće Dunava, jugois­
točno od nje Tracija, južno M acedonia, jugozapadno Dal-

Moesia: rimska pokrajina uz donji tok Dunava, od Drine i Save

prema Crnom moru; obuhvaćala je dijelove današnje Srbije, sje­
verne Bugarske i rumunjsku Dobrudžu. Nazvana je po plemen­
skoj skupini Moesi, koju su Rimljani pokorili na tom području
još u doba cara Augusta. Potkraj I st. n. e. Mezija je podijeljena
na Gornju Meziju na zapadu i Donju Meziju na istoku,
ab oriente: Rimljani su glavne strane svijeta nazivali po Suncu
i zvijezdama; istok je oriens (sol), strana izlazećeg Sunca; zapad je
occidens (sol), strana zapadajućeg Sunca, ili occasus, zapadanje;
jug je meridies, zapravo podne, odnosno strana svijeta na kojoj
je Sunce u podne; za nazive međupravaca služili su im razni na­
zivi vjetrova, od kojih se u ovom tekstu spominju eurus, circius
i africus (o njima vidi dalje); naziv za sjever - septentrio postao je
od rimskog naziva za zviježđa Velikog i Malog Medvjeda na sje­
vernom nebu septem triones, koja su u starini zamišljali kao se­
dam volova-vršača što vrhu žito.
ab euro: Euros je mitski sin božice Zore, personificirani jugois-
točnjak i ujedno metonimijski naziv za jugoistok.
Thraciam: Tracijom su Grci, prema moćnoj plemenskoj skupini
Tračana, nazivali područja današnje Bugarske, južno od Stare
planine; to je područje polovicom I st. n. e. postalo rimskom po­
krajinom Tracijom; danas se tako zovu grčki i turski predjeli
oko donjega toka rijeke Marice.
Macedoniam: domovina Filipa i Aleksandra Macedonskog po­
stala je rimskom pokrajinom 148. pr. n. e.; obuhvaćala je, pored
uže Macedonije, još i Epir i Tesaliju, a neko vrijeme i čitavu kop­
nenu Grčku.
ab Africo: Africus je vjetar iz Afrike, odmorac, smorac, zmorac,
jugozapadnjak; ujedno je to metonimijski naziv za jugozapad.
Dalmatiam: rimski pojam Dalmacije bio je mnogo širi od da­
našnjega. Provincija Dalmacija protezala se od Raše u Istri pre­
ma istoku do Kolubare i Pomoravlja u Srbiji, a prema jugoisto­
ku do albanskoga Lješa. Sjeverna joj je granica bila negdje u bo­
sanskoj Posavini.

293
macija, zapadno Istra, sjeverozapadno Panonija, sjeverno
Dunav.
1, 2, 59 Istočno od Dalmacije nalazi se M acedonia, sjeve­
roistočno Dardanija, sjeverno Mezija, zapadno Istra i Li-
b um ski zaljev s Liburnskim otocim a, južno Jadranski za­
ljev.

Histriam: Istra nije bila posebna rimska provincija kao Dalma­

cija, Mezija i druge ovdje spominjane pokrajine; Orozije, očito,
upotrebljava sva ta imena kao uvriježene zemljopisne nazive,
bez obzira na mnoge upravne promjene provedene na tim pod­
ručjima u razdoblju kasnoga Carstva.
a circio: circius je latinizirani oblik grčkoga naziva za sjeveroza­
padni vjetar (veččrin), čest u Galiji.
Pannoniam: Panonija je rimska pokrajina između istočnog ruba
Alpa i Dunava, nazvana po plemenu Panonaca. Početkom II st.
n. e. podijeljena je na dvije Panonije, Gornju i Donju, a za Diok­
lecijana čak na četiri; najvažniji gradovi u njoj bili su Vindobona
- Beč, Aquincum - Budim i Sirmium - Srijemska Mitrovica. U
Orozijevo doba Panoniju su već bili ozbiljno ugrozili barbari,
ab aquilone: aquilo je sjevero-sjeveroistočnjak, sjevèrin, ledeni
vjetar koji je Grcima puhao iz Tracije; nazvan je po mitskom Ak-
vilonu, ocu Kalaida i Zeta, koji su sudjelovali u pothvatu Argo­
nauta.
Dardaniam: Dardanija je područje u Gornjoj Meziji, nazvano po
Dardancima; oni su živjeli oko gornjega toka Morave i Vardara;
neki antički pisci smatraju ih Ilirima. Dardanija se inače zove i
grad na Helespontu u maloazijskoj Troadi, nazvan prema mit­
skom Dardanu - praocu Trojanaca i Eneje, a po ovome i Rim­
ljana.
sinum Liburnicum: taj je naziv za Kvarner u Orozijevo doba
očito već bio potisnuo prastari naziv sinus Flanaticus iz pretpo­
vijesnih vremena, kad je u tom dijelu Jadrana najvažniji grad
bio Plomin, Flanona; naziv »Liburnski zaljev« i »Liburnski otoci«
nastao je, vjerojatno, zato što je zapadna Liburnija od Raše do
Vinodola u Orozijevo doba i dalje imala posebno mjesto u gra­
đanskoj i vojničkoj upravi Carstva, u vezi s provalama barbara.*
* Usp. o tome M. Suić, Libumia Tarsaticensis, Adriatica praehistori-
ca et antiqua, Zagreb, 1970.

294
1, 2, 60 Istočno od Panonije, Norika i Recije nalazi se Me­
zija, južno Istra, jugozapadno Peninske Alpe, zapadno Ga­
lija Belgika, sjeverozapadno izvor Dunava i granica što iz­
m eđu Dunava i Galije odvaja Germaniju od Galije, sjever­
no Dunav i Germanija.

Noricum: Norik je rimska provincija između Recije i Panonije,

na području Istočnih Alpa, od rijeke Inna prema istoku; nazva­
na je prema plemenu Norici.
Raetia: Reti su bili skupina plemena u Središnjim Alpama; pre­
ma njima su Rimljani nazvali svoju provinciju Reciju, koja je
obuhvaćala dijelove sjeverne Italije, Švicarske i Bavarske.
Alpes Poeninas: Alpes Poeninae zvala se od cara Klaudija na­
dalje rimska pokrajina u Peninskim Alpama, u današnjoj Švicar­
skoj.
Galliam Belgicam: rimska provincija Gallia Belgica obuhvaćala
je današnju Belgiju, a upravno joj središte bilo u današnjem
Trieru, lat. Augusta Treverorum; rimska se Belgija protezala s
obiju strana rijeke Mozele.
limitem: riječ limes značila je prvobitno, u prastarom seljačkom
Rimu, ràzdvój ili razdio između dvije njive, pa onda uopće svaku
među ili granicu; u carsko doba počela je označivati granicu
Carstva osiguranu vojničkim posadama, kulama i rovovima
protiv provala barbarskih plemena; od Hadrijana nadalje,
kad Rim prelazi u defenzivu, takvim je sustavom bila zaštiće­
na državna granica gotovo u svim dijelovima Carstva - u Bri­
taniji, u objema Germanijama, u Podunavlju, na Istoku, u af­
ričkoj Sahari.
Germaniam: domovina slobodnih germanskih plemena prosti­
rala se sjeverno od Rajne i gornjeg toka Dunava; Rimljani su
mnogo puta pokušali osvojiti to područje, a kad im to nije pošlo
za rukom, uredili su uz Rajnu dvije pokrajine nazvavši ih Donja
i Gornja Germanija.
Gallia: ovdje se, očito, misli na onaj dio današnje Francuske koji
se od Augusta nadalje nazivao Lionskom Galijom.

295
U b o js tv o r im s k ih p o s la n ik a 229. pr. n. e.
4, 13, 2 Sljèdèéè su godine Iliri ubili rim ske poslanike.
Potom je s tim Ilirima vođen strahovit rat: u tom su ratu
uništeni m nogi gradovi i plemena, a ostali su se predali
konzulim a Fulviju i Postumiju.

K r v a v e b o rb e u I s tr i 221. pr. n. e.
4, 13, 16 Zatim su se digli novi neprijatelji, Histri; njih su
pokorili konzuli Kornelije i Minucije, ali je pri tom proli­
veno m nogo rim ske krvi.

B itk a k o d K r k a 49. pr. n. e.

6, 15, 8-9 Ali zato su u Iliriku Oktavije i Li bon potukli i
Sequenti anno: bilo je to 230. pr. n. e., kad su Rimljani, u povo­
du pritužbi zbog ilirskoga gusarenja na Jadranu, uputili ilirskoj
kraljici Teuti izaslanike Gaja i Lucija Korunkanija; Teuta im je
odgovorila da svojim podanicima ne može zabraniti gusarenje
jer oni od toga žive, a sljedeće je godine izbio prvi ilirski rat;
Rimljani su u tom ratu prisilili Teutu na kapitulaciju i nametnu­
li joj teške uvjete mira.
legati Romanorum . . . interfecti sunt: Livije je prvi ilirski rat
opisao u svojoj 20. knjizi, koja je izgubljena; u sačuvanoj periohi
te knjige stoji da je rat izbio zbog ubojstva jednog izaslanika, a
ne obojice.
Fulvio Postumioque consulibus: 229. pr. n. e. bili su konzuli
Gnej Fulvije Centumal i Lucije Postumije Albin.
Deinde: bilo je to 221. pr. n. e.
Cornelius Minuciusque: Marko Minucije Rufo i Publije Korne­
lije Scipion Azina bili su konzuli 221. pr. n. e.; o njima vidi bilješ­
ke uz Eutropijev tekst.
per Octavium et Libonem: u Florovu su tekstu ta dvojica zabu­
nom shvaćena kao jedna osoba, Pompejev legat Oktavije Libon;
no Flor nije ni inače baš pouzdan u opisu bitke kod Krka.
Pompejevim brodovljem na Jadranu zapovijedao je Marko Kal-
purnije Bibul, s glavnim stanom na otoku Krtu; on je prije (59.
pr. n. e.) bio Cezarov drug u konzulatu i njegov politički takmac,
što ga je za građanskog rata dovelo u redove pompejevaca. Ahej-
skim lađama u sastavu njegova brodovlja na Jadranu 49. pr. n. e.

296
lišili vojske Dolabelu iz Cezarove stranke, nakon čega je
on pobjegao k Antoniju. Bazil i Salustije, vodeći svaki po
jednu legiju, kojom su zapovijedali, a tako i Antonije te
Hortenzije, koji je dohrlio s brodovljem iz najdonjeg dijela
m ora - svi su oni kao jedan krenuli na Oktavija i Libona,
i bili su pobijeđeni. Pošto se Antonije predao s petnaest
kohorti Oktaviju, Libon je sve njih odveo k Pompeju.

zapovijedao je Marko Oktavije a libumskima Lucije Skribonije

Libon.
Marko Oktavije bio je sin Ciceronova prijatelja Gneja Oktavija.
Poslije ovoga okršaja kod Krka bezuspješno je opsjedao Cezaru
vjernu Salonu, a sljedeće je godine sudjelovao u bitki kod Far-
zala. Nakon toga okupljao je razbijene pompejevce po Dalmaciji
i neko je vrijeme uspješno odolijevao tamošnjim Cezarovim le­
gatima. G. 47. do nogu ga je kod Sćedra, između Hvara i Korču­
le, potukao Cezarov namjesnik u Brundiziju Publije Vatinije. Ra­
njeni je Oktavije uspio pobjeći u Afriku, gdje je još neko vrijeme
djelovao kao zapovjednik pompejanskoga brodovlja.
Lucije Skribonije Libon bio je i u rodbinskim vezama s Pompe-
jem, jer je bio tast Pompejevu sinu Sekstu; s njim je dugo sura­
đivao kao povjerenik, sve dok 35. pr. n. e. nije prešao na stranu
Marka Antonija; čini se da se bavio i književnim radom.
Dolabella: Publije Kornelije Dolabela (69-43) bio je Ciceronov
zet, ali i politički protivnik; za građanskoga rata između Pompe­
ja i Cezara borio se na Cezarovoj strani 49. pr. n. e. na Jadranu,
sljedeće godine u bici kod Farzala i poslije u Hispaniji; poslije
Cezarove smrti pristao je uz njegove ubojice, koji su potvrdili
njegov izbor za konzula, te je dobio na upravu pokrajinu Siriju;
ipak je, najposlije, zaglavio opkoljen u Laodiceji, kao protivnik
Senata.
Antonium: riječ je o Gaju Antoniju, bratu kasnijeg trijumvira
Marka Antonija; vidi o njemu bilješku uz Lukanov tekst.
Basilus et Sallustius: o Luciju Minuciju Bazilu i Gaju Salustiju
također je riječ uz Lukanov tekst.
Hortensius: Kvinto Hortenzije bio je sin poznatoga govornika
Kvinta Hortenzija Hortala. Zajedno s pjesnikom Katulom i po­
vjesničarom Salustijem pripadao je rimskoj lakoumnoj mladeži
pedesetih godina pr. n. e. U građanskom ratu pristao je uz Ce­
zara i zapovijedao njegovim tirenskim brodovljem. Poslije je
ipak pristao uz Cezarove ubojice, te je zaglavio nakon bitke kod
Filipa.

297
 Kasiodor

RAZNA PISMA

ISTRA - SMOČNICA KRALJEVSKOGA GRADA

Flavius Magnus Aurelius Cassiodorus Senator (oko 490-583) rodio

se ubrzo poslije propasti Zapadnog Rimskog Carstva u jednoj
sirskoj obitelji nastanjenoj blizu Messine na Siciliji. Svoj je dugi
životni vijek većim dijelom proživio za istočnogotske vladavine
u Italiji. Uspomena na Rim i njegove ustanove bila je u Kasio-
dorovo doba još sasvim svježa i neizbrisiva, no on je ipak ubrzo
shvatio da su Goti sudbina Italije njegova vremena i da se mimo
njih ne može. Počeo se zanimati za njihovu prošlost i zastupati
misao o potrebi pomirenja Rimljanà i Gota. Ovi su u Italiji bili
vladajuća manjina, ali u pravnom pogledu bili su inozemci na
tlu Italije. Teodorik je rimskom pučanstvu ostavio prvašnje up­
ravno uređenje s nižim činovništvom, namjesnicima pokrajinà i
prefektom pretorija; u Rimu je još postojao Senat, i senatori su
bili glavni kraljevi pomagači u središnjoj upravi. Spomenuti stav
prema Gotima, ugledno podrijetlo i osobna darovitost omogući­
li su Kasiodoru da napravi vrlo uglednu političku karijeru. G.
507. postao je kvestorom, tajnikom kralja Teodorika, da bi nje­
gove naredbe i proglase zaodijevao u biranu latinštinu; poslije je
imenovan također konzulom, prefektom pretorija i senatorom.
Napokon se ipak povukao iz javnog života kad su Goti 540, za
kralja Witigisa, morali pokleknuti pod udarom četa Justinijano-
va vojskovođe Belizara.
Kasiodor se tada nastanio u Vivariju, u Kalabriji, gdje je ra­
nije bio utemeljio samostan s knjižnicom. Taj je samostan pre­
tvorio u žarište učenosti i kulture; redovnike je u prvom redu
nastojao naučiti lijepu rukopisu, kako bi mogli prepisivati kla-

298
sične tekstove: tako je u samostane uveo običaj koji će najvaž­
nijim djelima grčke i rimske književnosti omogućiti da prežive
do humanizma i pojave tiskarstva.
Kasiodor se ubraja među latinske crkvene oce, jer je napi­
sao i mnoga teološka djela. Povrh toga napisao je i jednu povi­
jesnu kroniku od Adama i početka svijeta, zatim povijest Gota,
koja je sačuvana samo u sažetku. Službene dopise i obrasce, što
ih je za gotske kraljeve sastavljao tijekom svoga političkog dje­
lovanja, u razdoblju od 507-537, skupio je u zbirku od dvanaest
knjiga, pod naslovom Variae. U tu zbirku ušli su i ovdje navede­
ni dopisi u kojima se zrcale istarske prilike u prvoj polovici VI
st. n. e. Variae su izdane u znamenitoj Migneovoj biblioteci cr­
kvenih otaca, zajedno s ostalim Kasiodorovim djelima: Cassiođo-
rus, Opera omnia, ed. Goretti. Migne, Parisiis 1865, vol. I-II. Neš­
to je novije Mommsenovo izdanje u Monumenta Germaniae His­
torica, koje se navodi niže.

Var. VU16

FORMULA DE COMITE INSULAE CURITANAE ET CEL-

SINAE.

Constat plerumque bene posse agi, ubi non defuerit persona

monitoris. Omnia enim sine priore confusa sunt et dum unus­
quisque iuxta voluntatem suam cogitat vivere, regulam cognos­
citur omittere disciplinae. Itaque antiquae consuetudinis mo­
rem secuti Curitanae et Celsinae insulis te iudicem per illam
indictionem nostra cedit auctoritas. Iustum est enim ut qui a
reliquorum hominum sunt conversatione divisi, ad habitationes
eorum vadat qui eos probabili ratione componat, ne quaedam
sit necessitas iniustitiae communes actus longe positos ignoras­
se. Habetis igitur, supra necessitas iniustitiae communes actus
longe positos ignorasse. Habetis igitur, supra dicti, qui inter vos
emergentes causas et audire debeat et finire. Et si quid etiam
a nostra fuerit pietate decretum eodem commonente peragi­
te, quia erroribus locus tollitur, quando vobis cui debeatis

299
 observare declaratur. Quem credimus ita bonis actibus studere,
ut augmenta nostrae gratiae possit accipere. Necesse est enim
ut a nobis renumerationem sumat, si vobis quae sunt profu­
tura disponat.

Var. XII22

PROVINCIALIBUS HISTRIAE SENATOR PPO

Expensae publicae diversa temporum varietate titubantes hac

ratione se poterunt continere, si proventum locorum sequatur
salubritas iussionum. Illic enim facilis est procuratio, ubi fue­
rit fructus uberior. Nam si indicatur quod sterilitas ieiuna de­
negavit, tunc et provincia laeditur et effectus optabilis non ha­
betur. Commeantium igitur attestatione didicimus Histriam
provinciam a tribus egregiis fructibus sub laude nominatam,
divino munere gravidam vini, olei vel tritici, praesenti anno fe­
cunditate gratulari. Et ideo memoratae species in tot solidos
datae pro tributaria functione vobis de praesenti prima indic­
tione reputentur. Reliqua vero propter sollemnes expensas
relinquimus devotae provinciae. Sed quoniam nobis in maio­
re summa sunt quaerenda quae diximus, tot solidos etiam de
arca nostra transmisimus, ut res necessariae sine vestro dispen­
dio uberrime debeant congregari. Frequenter enim, dum ex­
traneis urgemini vendere, soletis damna sentire, eo praesertim
tempore, cum vobis peregrinus emptor ereptus est et rariun est
aurum capere, quando mercatores cognoscitis non adesse.
Quanto vero melius est parere dominis quam praestare longin­
quis et debita fructibus solvere quam ementum fastidia sustine­
re! Prodimus etiam amore iustitiae quod nobis suggerere pote­
ratis. Quia in pretio laedere non debemus, unde naulorum
praebitionibus non gravamur. Est enim proxima nobis regio
supra sinum maris Ionii constituta, olivis referta, segetibus
ornata, vite copiosa, ubi quasi tribus uberibus egregia ubertate

300
largatis omnis fructus optabili fecunditate profluxit. Quae non
immerito dicitur Ravennae Campania, urbis regiae cella pena­
ria, voluptuosa nimis et deliciosa digressio, fruitur in septen­
trione progressa caeli admiranda temperie. Habet et quasdam,
non absurde dixerim, Baias suas, ubi undosum mare terrenas
concavitates ingrediens in faciem decoram stagni aequalitate
deponitur. Haec loca et garismatia plura nutriunt et piscium
ubertate gloriantur. Avemus ibi non unus est. Numerosae
conspiciuntur piscinae Neptuniae. Quibus etiam cessante
industria passim ostrea nascuntur iniussa. Sic nec studium in
nutriendis nec dubietas in capiendis probatur esse deliciis.
Praetoria longe lateque lucentia in margaritarum speciem putes
esse disposita, ut hinc appareat, qualia fuerint illius provinciae
maiorum iudida, quam tantis fabricis constat ornatam. Addi­
tur etiam illi litori ordo pulcherrimus insularum, qui amabili
utilitate dispositus et a periculis vindicat naves, et ditat magna
ubertate cultores. Reficit plane comitatenses excubias, Italiae
omat imperium, primates deliciis, mediocres victualium pascit
expensis et quod illic nascitur, paene totum in urbe regia
possidetur. Praestet nunc copias suas sponte magis devota
provincia: amplius pareat, dum speratur, quando gratissime
faciebat, dum minime quaereretur. Sed ne aliqua iussionibus
nostris dubietas nasceretur, Laurentium virum experientissi-
mum et magnis nobis in re publica laboribus comprobatum
cum praesenti auctoritate direximus, ut secundum breves
subter annexos incunctanter expediat quod sibi pro expensis
publicis iniunctum esse cognoscit. Nunc procurate quae iussa
sunt. Vos enim facitis devotum militem, cum libenter suscipitis
iussionem. Pretia vero vobis moderata sequenti occasione
declaramus, cum nobis praesentium gerulus nativitatis modum
missa relatione suggesserit. Taxari enim aliquid non potest
iuste, nisi copia rei evidenter potuerit indagari. Inaequalis est
quippe arbiter, qui sententiam mittit in cassum et mali sibi
probatur conscius, qui est indeliberata dicturus.

301
 Var. XII23

LAURENTIO VIRO EXPERIENTISSIMO SENATOR PPO.

Deliberatio iudicis probatos viros debet publicis actionibus ad­

hibere, ut facile possit impleri quod sub sterilitate temporis vi­
detur inquiri. In abundantia rerum quaelibet se potest expedire
persona: electis opus est militibus, cum fuerit necessitatis im­
pulsus. Atque ideo experientiam tuam frequentibus nobisque
tali devotione gratissimam ad Histriam provinciam iubemus ex­
currere, ut in tot solidos vini, olei vel tritici species de tribu­
tario solido debeas procurare, in aliis vero tot solidis, quos a
nostro arcario percepisti, tam a negotiatoribus quam a posses­
soribus emere maturabis, sicut te a numerariis instruxit por­
recta notitia. Quapropter erige nunc animos ad parendum, qui
tantis excubiis indiscreta sorte placuisti. Ammoneat te prioris
conversationis exemplum, quia nimis grave est emeritum delin­
quere, quem tironem nullatenus constat errasse. Qualis autem
supra dictarum specierum ubertas se optata laxaverit, veraci
nobis, ut de te credimus, relatione significa, ut nos habito mo­
do constituere debeamus quod nec provinciales laedat nec pu­
blicas gravare possit expensas.

Var. ΧΠ 24

TRIBUNIS MARITIMORUM SENATOR PPO.

Data pridem iussione censuimus ut Histria vini, olei vel tritici

species, quarum praesenti anno copia indulta perfruitur, ad
Ravennatem feliciter dirigeret mansionem. Sed vos, qui nume­
rosa navigia in eius confinio possidetis, pari devotionis gratia
providete, ut quod illa parata est tradere, vos studeatis sub ce­
leritate portare...

302
Proinde naves, quas more animalium vestris parietibus illigatis,
diligenti cura reficite, ut, cum vos vir experientissimus Lau­
rentius, qui ad procurandas species directus est, commonere
temptaverit, festinetis excurrere, quatenus expensas neces­
sarias nulla difficultate tardetis, qui pro qualitate aeris com­
pendium vobis eligere potestis itineris.

Var. XII26

PAULO VIRO STRENUO SENATOR PPO.

Frequenter utilitas publica compendiosa pietate servatur, qu­
ando illud magis adquirit, quod bonorum intercessione remise­
rit. Veniens itaque vir venerabilis Augustinus vita clarus et no­
mine Venetum nobis necessitates flebili allegatione declaravit,
non vini, non tritici, non panici species apud ipsos fuisse pro­
creatas, asserens ad tantam penuriam provincialium pervenisse
fortunas, ut vitae pericula sustinere non possint, nisi eis pietas
regalis solita humanitate prospexerit. Quod nobis crudele vi­
sum est aliquid a petentibus postulare et illud sperare, quod
provincia cognoscitur indigere. A talibus enim solas lacrimas
exigit qui quod non invenitur imponit. Et ideo tanti viri al­
legatione permoti vinum et triticum, quod vos in apparatum
exercitus ex Concordiense, Aquileiense et Foroiuliense civita­
tibus colligere feceramus, praesenti auctoritate remittimus,
carnes tantum, sicut brevis vobis datus continet, exinde pro­
videntes. Hinc enim, cum necesse fuerit, sufficientem tritici
speciem destinamus. Et quoniam in Histria vinum abunde na­
tum esse comperimus, exinde, quantum de supra dictis civita­
tibus speratum est, postulate, sicut in foro rerum venalium re-
peritur, quatenus nec ipsi laedi possint, cum eis pretia iusta
servantur. Quapropter praesentem indulgentiam nulla creda­
tis venalitate taxandam, ut, dum fuerit remedium gratuitum,
possit existere nihilominus gloriosum. Noveritis enim gravi vos
subid posse vindictae, si quod interdictum est dari, a vobis vi­
deatur acceptum.

303
N apom en a
Tekst je uzet iz izdanja C assiodori S en a to ris Variae, recensuit
Theodorus Mommsen, Berolini MDCCCXCIV. Monumenta Ger­
maniae Historica. Auctores Antiquissimi, Tomus XII.

P rijevo d

var. VII 16
Obrazac imenovanja za kneza na otocima Krku i Celsini
Poznato je da je najčešće moguće dobro se vladati ako po­
stoji osoba u ulozi opominjatelja. Bez poglavara, naime,
vlada potpuna zbrka, i dok svatko misli da može živjeti
kako ga volja, vidimo da se gube red i stega.

de comite: co m es je još za Augusta samo pratilac i savjetnik dr­

žavnog činovnika ili namjesnika pokrajine; s vremenom postaje
službena osoba, na primjer u ulozi pravnog savjetnika koji prati
cara na njegovu putu po pokrajinama. Za Marica Aurelija co m i­
tes su vijeće savjetnika, uglavnom za vojna pitanja, a od Septimi-
ja Severa pripadaju carevu glavnom stanu. Konstantin je obno­
vio ovu kao i mnoge druge drevne ustanove, povezavši je s mno­
gim visokim vojničkim i građanskim službama; co m es O rientis,
namjesnik Istoka, postaje stalnom ustanovom. C om ites se poči­
nju javljati u carskom činovničkom zboru i u pokrajinskoj upra­
vi, raspoređeni su na tri razreda i ugled im silno raste. C om es
postaje i prazan počasni naslov bez posebnih dužnosti, koji se
udjeljuje kao osobno odlikovanje spojeno s raznim povlastica­
ma. U doba kasnog Carstva co m ites su carski ministri koji zau­
zimaju najviše državne položaje, osobito u financijskoj upravi, i
snažno utječu na sve državne poslove; co m es d isp o sitio n u m jest
načelnik privatnoga carskog ureda. Gotski vladari u Italiji nisu
ukinuli ustanovu i naziv komesa, što se vidi i iz Kasiodorova
teksta.

304
Stoga te ovim nalogom naša vlast prepušta otocim a Krku
i Celsini da im budeš sudac.
Pravo je, naime, da k dom ovim a on ih koji su odijeljeni od
veza s ostalim ljudima pođe netko tko će njima valjano
upravljati, kako se ne bi morala događati ta nepravda da
ne znaju ništa o odlukam a koje su, za op će dobro, done­
sene daleko od njih.
Imate, dakle, vi što ste gore spom enuti, čovjeka kojem u je
dužnost da m eđu vama iskrsle prijepore saslušava i rješa­
va. A bude li i naša blagost donijela kakvu odluku, izvršite
je na njegov poticaj, jer se uklanja m ogućnost zablude kad
vam se razjasni čega vam se pridržavati. Vjerujemo da će
on toliko uznastojati ok o dobrih djela da će m oći primiti
još veće dokaze naše milosti. Prijeko je naim e potrebno
da od nas dobije nagradu, ako vam izda naredbe koje će
biti korisne.

insulae Curitanae et Celsinae: insula Curitana jest kasnolatin-

ska inačica imena za otok Krk, koje je posvjedočeno kod mno­
gih antičkih pisaca i na natpisu CIL III p. 398 Curictae insula, Cu-
ricum oppidum. Celsina se u kasnoantičkom Itinerarium mariti­
m um 516 javlja kao otok između Italije i Sicilije, no ovdje je, oči­
to, riječ o nekom otoku koji s Krkom tvori jedinstvenu upravnu
jedinicu pod jednim komesom; stoga će imati pravo Mayer* kad
Celsina ispravlja u Cersina = Cres. Za gotske vladavine Krk i Cres
nisu više pripadali provinciji Dalmaciji, nego Ravenjaninovoj
»Trsatskoj Libumiji«; slično je u to doba i Istra bila izdvojena iz
stoljetnog zajedništva s Venecijom.** Kasiodor naziva Istru p ro ­
vincia a njene stanovnike provinciales, no ta je riječ u njegovo
doba već bila izgubila svoje prijašnje upravno-tehničko znače­
nje.
* A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I, Wien 1957, s. v.
Krépsa.
** 0 tome M. Suić, Liburnia Tarsaticensis, Adriatica praehistorica
et antiqua, Zagreb 1970, str. 712.

20 - Antička svjedočanstva o Istri 305

var. X I I 22
[G. 537/8. Senator prefekt pretorija traži od istarskih posjednika
da plate porez u naravi i da jednaku količinu ratarskih proizvo­
da, potrebnih Dvoru, isporuče za novac.]

Žiteljima pokrajine Istre

Senator prefekt pretorija
Državni se troškovi u raznim vrem enim a raznoliko kole­
baju, a m oći će se zadržati u granicama ako prem a m jes­
nim prihodima dođu i zdravi nameti.
Lako je, naime, nabavljati ondje gdje urod bude obilniji.
Zatraži li se pak što je gladna nerodica uskratila, tada i po­
krajina trpi, i željeni učinak izostaje.

senator ppo.: senator i praefectus praetorio naslovi su koje je nosio

i Kasiodor. Kao što je već spomenuto, rimski je Senat postojao i
u razdoblju gotske vladavine u Italiji; nestao je tek potkraj VI st.,
kad se učvrstila vlast Bizanta nad dijelovima nekadanjega Za­
padnog Rimskog Carstva.
Praefecti praetorio bila su isprva dva zapovjednika careve tjele­
sne straže pretorijanaca; ta prvotno čisto vojnička služba preu­
zela je, u razdoblju do Konstantina, i neke građanske poslove u
upravi i sudstvu: znameniti pravnici Papinijan i Ulpijan bili su
prefekti pretorija. Od Konstantina nadalje to je čisto građanska
ustanova, najviša u činovničkom zboru Carstva; prefekti preto­
rija odsad su uvijek iz senatorskog staleža, nose naslov illustris,
od V st. često i naslov patricij; njihove su ovlasti vrlo znatne u
upravi, prometu, gospodarstvu i financijama. Kad je Carstvo po­
dijeljeno na prefekture, na čelu svake od njih stajao je jedan
prefekt pretorija; oko g. 400. postojala su četiri: za Istok, Ilirik,
Italiju i Galiju; njihov položaj i uloga poznati su u većoj mjeri
tek u VI st., upravo u Kasiodorovo vrijeme, kad je ta služba već
na zalazu. Kasiodor je postao prefekt pretorija 533.
indictione: indikcija je ustanova zrelog i kasnog Carstva; za Tra-
jana znači »neredovit državni namet«; u razdoblju od Septimija
Severa, u A i III st. n. e., ona postaje najvažnijim vrelom držav­
nih prihoda. Dioklecijan je promijenio indikciju u godišnji porez

306
Iz izjava putnika doznasm o da je pokrajina Istra, koju hva­
le poradi triju izvrsnih proizvoda, po Božjoj dobroti rodna
vinom , uljem i žitom, i da se raduje dobroj ljetini. Stoga
neka vam se rečene plodine, predane u vrijednosti od to­
liko solida računaju kao podm irena porezna obveza za sa-
danje prvo porezno razdoblje; ostalo pak ostavljamo vašoj
odanoj pokrajini radi pokrića uobičajenih troškova.
No, kako m oram o to što rekosm o potražiti u većoj koli­
čini, poslali sm o isto toliko solida iz naše blagajne, neka
se potrepštine imaju prikupiti u što većem obilju, bez va­
šega troška. Jer, kad ste prisiljeni prodavati strancima,
obično biva da ste na šteti, pogotovu kad kupac iz tuđine
izostane; i rijetka je prilika da dođete do novca kada, kako
znate, trgovaca nema. A koliko je bolje pokoravati se go­
spodarim a nego davati tuđincima, i plodovim a zemlje ot­
plaćivati dugove nego podnositi bahatost kupaca! Osim
toga, iz ljubavi prem a pravdi nudim o vam onoliko koliko
ste nam m ogli i sam i predložiti; ta ne sm ijem o vas zakidati
na cijeni kad nas ne preopterećuje trošak pom orskog pri­
jevoza.
Vaš nam je, naime, kraj posve blizu; sm jestio se ponad
Jonskoga zaljeva, prepun je maslina, nakićen usjevima, bo-

u naravi koji se razrezivao na temelju petogodišnje procjene

zemljišnog posjeda i petnaestogodišnjeg popisa stanovništva.
Taj 15-godišnji ciklus postao je od 312-13. n. e. općeprihvaćena
osnovica za računanje vremena koja ima veliku ulogu u zapad­
noevropskoj i bizantskoj kronologiji i gospodarstvu tijekom či­
tavog srednjeg vijeka, pa i kasnije.
tot solidos: solidus (aureus) jest »čitav zlatnik«, za razliku od svo­
jih manjih dijelova; uveo ga je početkom IV st. Konstantin, s
propisanom težinom od 4,55 gr. zlata; ostao je u optjecaju sve do
propasti Carstva, na Istoku do 1453, kao pojam rimskog zlatnika
koji je snažno utjecao na kovanje novca za seòbè narodi i u
srednjem vijeku, sve do pojave forinti, dukata i cekina,
maris Ionii: naziv »Ionijev« ili »Jonski zaljev« učeni je podsjećaj
na drevna vremena kad se i gornji Jadran nazivao tim imenom.

307
gat vinovom lozom; u njem u je kao iz tri vimena, tako reći
nabrekla od izvrsnih plodova, potekao svakojaki urod u
obilju kakvo se može poželjeti. S punim se pravom taj kraj
naziva ravenskom Kampanijom, sm očnicom kraljevskoga
grada, kutkom punim užitka i radosti. Ispružio se prem a
sjeveru, te im a divno blago podneblje. Im a i nekakve svoje
- ne bilo neskladno reći - Baje, gdje valovito m ore pro ­
dire u udubljenja kopna i smiruje se u krasan prizor p ra­
vog jezera; ne sam o da takva m jesta othranjuju što je po­
trebno za poznate vrste um aka nego su i na glasu zbog
obilja ribe. Ondje postoji ne jedno Avernsko jezero, vide

Ravennae Campania: Ravena je bila prijestolnica gotskih vla­

dara u Italiji; Kampanija je plodna ravnica južno od Rima, u na-
puljskom zaleđu, s Kapuom kao glavnim gradom; stoljećima je
bila žitnica Rima i Italije; kad pisac kaže da je Istra »ravenska
Kampanija«, hoće reći da Istra hrani Ravenu kao što je Kampa­
nija hranila Rim.
urbis regiae cella penaria: tu se Istra uspoređuje s jednim poj­
mom iz domaćinstva - smočnicom, spremnicom. Već je Ciceron
Verr. 2,2,5 rekao za Siciliju da je cella penaria reipublicae nostrae.
Balas suas: Baje su čuveno rimsko kupališno mjesto u Puteol-
skom zaljevu kod Napulja, nasuprot Pompejima; ondje je bilo
mnogo carskih i bogataških vila i drugih veličanstvenih građevi­
na, kao i toplo kupalište; tu se Baje spominju kao pojam prirod­
ne ljepote i zdrava podneblja.
garismatia: garismatium je, zapravo, grčka riječ koja znači mjes­
to gdje se prodaje garum, riblji umak; ovdje će prije biti riječ o
položajima na kojima se mrijesti, živi i lovi riba garus pogodna
za pravljenje toga u starini vrlo glasovita umaka. Literatura o
ribi garus vrlo je obilna, no ni danas se još ne zna koja je to riba
i kojoj ribljoj vrsti pripada*.
Avemus: današnji Lago Averno, kratersko jezero u Kampaniji
između stare Kume i Puteola; tu je, po priči, bio ulaz u podzem­
ni svijet. Augustov vojskovođa i suvladar Agripa dao je izvesti
* Usmeno priopćenje prof. V. Vinje iz Zagreba.

308
se bezbrojni morski ribnjaci u kojima se kam enice i bez
ljudskog truda, sam e od sebe, m nože posvuda. Stoga je
neprijeporno da ondje nem a ni napora oko uzgoja ni
neizvjesnosti oko ulova slasnih zalogaja. Veličanstvene
građevine blistaju nadaleko i naširoko, te bi m ogao po­
misliti da su niska biserja; a to jasno pokazuje koliko su
naši stari cijenili taj kraj koji su, kako se vidi, uresili toli­
kim građevinama. Osim toga, uz obalu su se prekrasno na­
redali otoci koji svojim ljupkim i korisnim rasporedom
štite lađe od pogibli, a obrađivače obogaćuju silnom plo-
dovitošću. Istra pruža svaku okrepu kneževskoj posadi,
ures je države Italije, prvake siti slastima, a obične ljude
živežnim namirnicama, te gotovo svega čim e ona rodi ima
i u kraljevoj prijestolnici.
Neka ovom prigodom vjerna pokrajina sprem nije dade od
svoga obilja; neka se većm a odazove dok se od nje očeku­
je, kad je to vrlo rado činila dok se od nje nije ni najmanje
tražilo.
Ipak, da ne bi bilo kakve dvojbe u pogledu naših naloga,
vrlo iskusna i u važnim državnim poslovim a prekaljena

prokop koji je to jezero spojio s mizenskim mornaričkim uporiš­

tem. Ovdje je, očito, riječ o istarskim zaljevima koji su slični
Avernskom jezeru tako spojenu s morem,
piscinae Neptuniae: Kasiodor tako naziva morske ribnjake po
bogu mora Neptunu; to isprva slatkovodno italsko božanstvo
rano je izjednačeno s grčkim Posejdonom i postalo sinonimom
za more.
praetoria: pojam praetorium ima vrlo dugu povijest; prvotno je
to mjesto usred rimskoga tabora na raskršću glavnih taborskih
cesta, gdje se nalazi zapovjednikov šator, zatim sam taj šator. U
doba kasnoga Carstva zvalo se tako boravište visokih činovnika
i središte velikih zemljišnih posjeda s gospodarskim zgradama i
veleposjednikovom vilom, kao i svratište na rimskim cestama,
ostrea: kamenice ili oštrige jesu školjkaši koji su od pretpovijes­
nih vremena služili za hranu. U Rimu su bili cijenjena poslasti­
ca, pa su postojala posebna uzgajališta oštriga i vrlo unosna tr­
govina oštrigama. 0 njima su, uz ostale, pisali Aristotel i Plinije;
o istarskim oštrigama vidi bilješke uz Plinijev tekst.

309
muža Lovru uputili sm o s ovom punom oći da u smislu
niže priklopljenih kratkih isprava smjesta obavi što zna da
m u je naloženo glede državnih potreba. A vi dobavite što
je zatraženo; postupate, naime, kao odan vojnik ako drage
volje primate naredbe. Odmjerene pak cijene objavit
ćem o vam sljèdèéóm. zgodom, pošto nam donosilac ovog
pism a podnese izvještaj i dojavi kakav je urod. Nem oguće
je, naime, izvršiti pravednu procjenu dok se jasno ne ist­
raži koliko čega ima. Jer je nepravičan sudac koji presu­
đuje nasum ce i loša je savjest u onoga tko je sprem an na
neprom išljene izjave.

var. X I I 23

[G. 537/8. Senator prefekt pretorija naređuje čovjeku po imenu

Lovri da iz Istre dopremi u Ravenu proizvode potrebne Dvoru.]
V rlo isk u sn o m m u žu L o v ri
S e n a to r p re fe k t p re to rija
Promišljen sudac mora državne poslove povjeravati pro­
kušanim muževima, kako bi se lako m oglo izvršiti on o što
se potražuje u doba nerodice. Kad vlada obilje, m ože se
iskazati svatko, ali kad pritisne nužda, potrebni su poiz-
bor-vojnici. Stoga ti s obzirom na tvoje provjereno i nama
u ovakvoj prilici vrlo dragocjeno iskustvo nalažemo da
kreneš u pokrajinu Istru, gdje u vrijednosti od toliko so­
lida moraš, na im e poreza, pribaviti vina, ulja ili žita, a za

Laurentium: taj je Laurencije inače nepoznat državni činovnik

iz Kasiodorova doba.
breves: breve ili brevis bio je naziv za kratak, sažet popis, pa
onda kratku, manje svečanu ispravu kakva je sve do danas uo­
bičajena u papinskom uredu; pod »niže priklopljenim kratkim
ispravama« ovdje se razumiju Kasiodorove isprave br. 23 i 24,
koje su, također, ušle u ovaj izbor.
indeliberata dicturus: da su ovaj i ostali Kasiodorovi dopisi iz
zbirke Variae samo uredski obrasci, a ne punovažne isprave,
vidi se i po tome što nemaju nadnevka ni natpisa, nego završa­
vaju jednom općom mišlju.

310
drugih toliko solida što si ih prim io od našega blagajnika
hitno ćeš nakupovati i od trgovaca i od posjednika, kao
što te upućuje popis dobiven od računovođa. Sada, dakle,
potakni ljude na posluh, ti koji si nam, bez obzira na pri­
like, ugodio na tolikim zadacima. Tvoje prijašnje ponaša­
nje neka ti bude poticaj; suviše je, naime, neprilično kad
om ahne dosluženi vojnik, a zna se da kao početnik ni u
čem u nije pogriješio. 0 tom e pak kako je ispao iščekivani
urod rečenih vrsta proizvoda javi nam istinitim izvješta­
jem, kakvu se od tebe nadamo; tako ćem o m oći donijeti
odluku koja neće oštetiti žitelja pokrajine niti će m oći biti
nauštrb državnih potreba.

V ar. X I I 2 4

[G. 537/8. Senator prefekt pretorija naređuje tribunima mletač­

kih lađara da osiguraju prijevoz namirnica iz Istre u Ravenu, za
potrebe kraljevskoga dvora.]

T r ib u n im a p o m o r a c a
S e n a to r p r e f e k t p r e to r ija
Otprije izdanim nalogom odlučili sm o da Istra sretno upu­
ti u ravensko skladište određene količine vina, ulja ili žita,
koji su je ove godine zapali u izobilju.
A vi, koji ondje u blizini im ate m nogo lađa, ne m anje se
odano potrudite da to što je ona sprem na predati uznasto­
jite hitro p re v e sti. . .

de tributario solido: u ovim Kasiodorovim dopisima govori se

o dvije vrste isporuka u naravi; jednima Istrani plaćaju svoj
zemljišni porez, a druge su, zapravo, prisilni otkup koji je država
mogla nametnuti općinama, plaćajući isporučene plodine po ut­
vrđenim cijenama; u istoj se rečenici kaže da je Laurencije od
državnog blagajnika (arcarius) primio određenu svotu solida ko­
jom će platiti proizvode otkupljene od žitelja ili trgovaca.

311
Stoga m arno i brižno uredite lađe što ih vezujete uza svoje
zidove kao dom aće životinje; a kad vas vrlo iskusni muž
Lovro, koga smo uputili da zaište one proizvode, htjedne
pozvati, žurno isplovite; tako nećete nikakvim otezanjem
zadržavati isporuku nužnih potrepština, kad vam je m ogu­
će, prem a kakvoći vrem ena, odabrati i povoljniji put.

var. X I I 26

[G. 533/537. Zbog oskudice koja vlada u Veneciji, senator prefekt

pretorija oslobađa tamošnje gradove od obveze da isporuče vino
i žito, te određuje da se potrebne količine nabave iz Istre.]

O k r e tn o m m u ž u P a v lu
S e n a to r p r e f e k t p r e to r ija
Mnogo se puta javni probitak spasava probitačnom bla-
gošću, kad onim čega se, na zagovor dobrih ljudi, odrek­
ne, još veću dobit stekne.
Dođe tako k nam a svojim životom proslavljeni časni muž
Augustin, pa nam, u ime venetskih žitelja, ganutljivim ri­
ječim a izloži njihova stradanja. Izjavio je da u njih nije uro­
dilo ni vino, ni pšenica, ni proso, i ustvrdio da je m eđu ži­
teljim a pokrajine zavladala takva nestašica te neće biti vr-

Paulo viro strenuo: o tom »okretnom mužu Pavlu« nije inače

poznato ništa; po načinu kako ga pisac oslovljava može se za­
ključiti da nije bio ni državni činovnik ni ugledna roda.
Venetum: Veneti su sada već romanizirani žitelji Venecije, kraja
koji je još u predrimsko doba bio na glasu po vrlo razvijenom
gospodarstvu i trgovini. Za Augusta je Venecija bila združena s
Istrom u 10. italsku regiju, no čini se da je za istočnogotske vla­
davine u Italiji ta upravna povezanost bila raskinuta; usp. o
tome gore navedenu raspravu M. Suića o Trsatskoj Libumiji.
vir venerabilis Augustinus: o tom zagovorniku venetskih žitelja
također nije poznato ništa pobliže, kao ni o naslovniku ovoga
Kasiodorova dopisa »okretnom mužu Pavlu«.

312
sni sačuvati ni goli život ako im štogod ne nam akne mi­
losrdni kralj, zbog svoje poznate čovječnosti.
Zato nam se učinilo okrutnim zahtijevati štogod od onih
koji i sami mole, i nadati se od pokrajine onom u u čemu,
kako vidimo, i sam a oskudijeva. Jer, tko od takvih ište
čega nema, taj od njih utjeruje sam o suze.
Ganuti, dakle, uvjeravanjem tolikoga muža, ovom ih is­
pravom oslobođam o isporuke onog vina i pšenice što
smo vam ih, radi opskrbe vojske, naložili prikupiti iz gra­
dova Konkordije, Akvileje i Čedada; odanle će se pribaviti
sam o meso, kako stoji u popisu što ste ga dobili. S naše
pak strane nam jenjujem o za slučaj potrebe dostatnu koli­
činu pšenice.
A kako smo dočuli da je u Istri obilno urodilo vino, ko­
ličinu očekivanu od gore rečenih gradova zatražite iz Ist­
re, i to po cijeni kakva je na tržištu; ako im se, naime, pri­
znaju pravedne cijene, neće ni oni biti n a šteti.
Sam o nem ojte pom isliti da se ovaj otpust od obveze smije
opteretiti kakvim mitom: neka nam ova pom oć b a r mog-
ne biti na čast, kad je već besplatna. Jer znajte da vas
može stići teška kazna ako se posum nja da ste vi prim ili
što je njim a zabranjeno dati.

in apparatum exercitus: zbog neprekidna ratovanja Goti su

morali mnogo trošiti na opskrbu vojske; u razdoblju od 533-37,
u kojem je nastao ovaj dopis, ratovali su najprije zajedno s Bi­
zantom protiv Vandala, a zatim protiv tog istog Bizanta, odnos­
no njegova vojskovođe Belizara.
ex Concordiense, Aquileiense et Foroiuliense civitatibus: to
su tri najvažnija grada istočnog dijela pokrajine Venecije; prva
dva su na obali a treći u unutrašnjosti na rijeci Nadiži. Akvileju
je još 452. bio porušio Atila a dokrajčit će je Langobardi 568. Fo­
rum lulium je današnji Cedad, tal. Cividale del Friuli, glavni grad
pokrajine Furlanije.

313
 Peutingerova karta
Antoninski Opis putova
Anonim Ravenjanin: Opis svijeta

NASELJA I PUTOVI ISTRE KRAJEM ΑΝΉΚΕ

Radi boljeg snalaženja u razgranatoj mreži naselja, kopnenih i

pomorskih putova Rimskog Carstva postojali su od carskog
doba posebni priručnici nazvani itineraria. Ti su itinerari bili
opisi putova s podacima o postajama i udaljenostima između
pojedinih mjesta, o stanju cesta, i si.; zvali su ih »opisima u ob­
liku bilješki«, itineraria annotata, da bi ih razlikovali od crtanih
cestovnih karata, tzv. itineraria picta. Među malobrojnim uščuva-
nim djelima te vrste nalaze se također ona o kojima je riječ u
ovom izboru: Peutingerova karta, »Opis putova« iz antoninskog
doba i »Kozmografija« nepoznatog pisca iz VII st., rodom iz Ra-
vene.

T abula P eutingeriana

Peutingerova je karta nazvana po njemačkom humanistu i bi­

lježniku augsburškoga gradskog vijeća Konradu Peutingeru. On
ju je dobio oporučno od bečkoga sveučilišnog profesora Konra-
da Celtesa 1508. Tada su je još nazivali Itin era riu m A ntonini; ona
je doista itinerar, ali crtani - itin erariu m pictu m , a s antoninskim
je itinerarom tek u posrednoj vezi. Karta je u Peutingerovoj os­
tavštini više puta zaboravljana, pa opet otkrivana. Napokon je
opet dospjela u Beč, gdje se danas čuva u Nacionalnoj biblioteci
kao C odex V in d o b o n en sis 324. Do kraja 19. st. izišla je u petnaes­
tak izdanja, od kojih je najpoznatije ono Konrada Millera, D ie

314
 Peutingersche Tafel oder Weltkarte des Castorìus, Stuttgart 1916. Ne­
davno je Akademische Druck- und Verlagsanstalt izdala faksimile
karte u prirodnoj veličini pod naslovom Tabula Peutingeriana, Co­
dex Vindobonensis 324, Graz 1976, s komentarom Ekkeharda Webe-
ra. Zanimljivo je da je njeno djelomično izdanje priredio i naš Ma-
tija Petar Katančić, 1824.
Sačuvani rukopis sastoji se od jedanaest pergamentnih listova
ukupne veličine 6,75 m x 34 cm; paleografi ga smještaju u 12. ili
13. st., ali mu je sadržaj svakako antički: vidi se to, pored osta­
log, i po antičkom mjesnom nazivlju te po vinjetama postaja i
naselja, koje gotovo sve odražavaju antičke uzore. Sadrži kas­
noantički prikaz putne mreže Rimskog Carstva, smještenog u
okvir tada poznatog svijeta; uzduž glavnih putova navode se po­
imence naselja, važna prometna čvorišta, svratišta, riječni gazovi
i drugi podaci potrebni putniku na području od današnje Brita­
nije, Francuske i Španjolske preko Srednje Evrope, Italije i Sje­
verne Afrike, zatim Bliskog i Srednjeg Istoka sve do Ceylona i
Indije, s kojom su u rimsko doba također postojale trgovačke
veze. Putovi su prikazani crtama, mora i rijeke modrom bojom,
naselja kvačicom ili vinjetom u obliku prstena gradskih zidina,
dvostrukog tornja s crvenim krovom i vratima, toplih kupki,
hramova, žitnica, ladanjskih vila, svjetionika, luka, tunela, i dr.
Imena pokrajina i područja potječu iz Augustova ili Dioklecija­
nova doba, ali daju naslutiti redakciju iz V st., za cara Teodozija.
Polazni uzor za izradu te i drugih antičkih karata morala je biti
čuvena karta svijeta što ju je Agripa dao izraditi po grčkim kar­
tama. G. 12. pr. n. e. Agripina je karta bila izložena u jednom tri­
jemu na Martovu polju u Rimu; ona nije mogla biti pravi itine­
rar, jer se cestovna mreža Carstva razgranala tek kasnije, ali
prave putopisne karte sigurno postoje od careva Septimija
Severa (193-211) i Karakale (211-217). Na njih se nadovezuje
Itinerarium Antonini, popis važnijih rimskih cesta iz tog doba,
prerađen oko 300. n. e. Istoj predaji pripada i Ravenjaninova
Kozmografija, koju neki smatraju pisanim komentarom uz
Peutingerianu. Ali, danas se odnosi među tim trima djelima
prikazuju i drukčije; E. Weber u komentaru uz spomenuto
austrijsko izdanje Peutingerove karte donosi ovakvo njihovo
»rodoslovlje«:

315
 AGRIPINA KARTA

cestovna karta
početak 3. st. n. e.
V
privatni prijepisi, prerada u 4. st.
izvod u obliku knjige
i
l redakcija u prvoj pol. 4. st.
Itin erariu m A n ton in i
/ N
Ravenjanin, karolinški prijepis
Kozmografija 4
Tabula Peuting.

Itin erariu m A n to n in i A u gusti

Pod tim se nazivom javljaju, zapravo, dva itinerara koji se dopu­

njuju i koje je predaja sačuvala kao cjelinu: Itin era riu m p ro v in ­
cia ru m A n ton in i A u gu sti i Itin erariu m m a ritim u m A n to n in i A u gus­
t i Njihov naziv kaže da su ih pripisivali caru Marku Aureliju An­
tonimi Karakali (211-217). Riječ je, međutim, o dosta lošim pa-
bircima prikupljenima za privatne potrebe s neke službene ces­
tovne karte iz Karakalina doba, slične Peutingerovoj tabli; da je
taj predložak morao biti iz Karakalina doba vidi se i po tome
što, očito, nije sadržavao podatak o veličanstvenoj Dioklecijano­
voj cesti na području Paimire i današnjeg Damaska.
Opis putova u kopnenom itineraru - Itin era riu m p ro v in c ia ru m
počinje cestama u Africi, na području današnjeg Maroka; zatim
prelazi na Siciliju, Sardiniju i na Italiju i udaljenosti od nje u
svim pravcima; slijedi opis putova u Panoniji, Meziji, Traciji, Ma­
loj Aziji, Siriji i Egiptu, pa onda u sjevernim pokrajinama Nori-
ku, Reciji i Germaniji. U poglavlju 265,4 najavljuje se opis puta
iz Italije preko Istre u Dalmaciju, ali se onda govori o cestama
u Panoniji. Tek se u 270,1 opisuje put od Akvileje do Salone i pri
tom se nabrajaju cestovne postaje u Istri; nakon što je u 271,3
spomenuta Pula, navodi se pomorska veza i udaljenost do Zadra
a zatim se nabrajaju postaje od Zadra do Salone.
Itin erariu m m aritim u m znatno je kraći a sadrži udaljenosti izme­
đu luka i otoka u Sredozemlju te vrlo oskudne bilješke o otoci-

316
ma. U 496,6-7 navodi se podatak o brodskoj vezi između Pule i
Zadra što je umetnut i u opis kopnenih putova; malo dalje, u
519,3, navode se neki od otoka »između Dalmacije i Istre«, bez
podataka o udaljenosti među njima.

G eograph us R avennàs: C osm ographia

A n on ym u s ili G eograph u s R a ven n à s nazvan je nepoznati pisac iz

Ravene, koji je napisao jedan opis svijeta pod naslovom C osm o­
graphia. Djelo je nastalo u VII ili, kako se danas radije misli, u VI
st. n. e. Zbog duboke religioznosti koja prožima djelo neki misle
da je Anonim Ravenjanin vjerojatno bio svećenik. Glavni mu je
izvor bio neki stariji izvornik po kojemu je izrađena i Peutinge-
rova karta; osim toga, služio se i starijim izvorima, kao što su
Ptolemej i Plinije, te nekim grčkim i gotskim piscima, od kojih
spominje, na primjer, »filozofa« Markumira. Piščeva domovina
Ravena imala je u VI st. vrlo žive veze s Istrom i Libumijom, pa
su podaci o njima dosta obilni i pouzdani, a mogli su biti pri­
kupljeni i iz vlastitog uvida.*

U prvoj knjizi donosi uopćenu sliku svijeta nadahnutu crkvenim

ocima i Sv. pismom. Knjige 2-5. sadrže popis od 5000 imena na­
selja i 200 rijeka Rimskog Carstva te sažet opis Sredozemlja i
sredozemnih otoka. O užoj Istri je riječ na trima mjestima: u IV
30 nabrajaju se gradovi na zapadnoj obali Istre od Trsta do
Pule, i to u nastavku popisa venetskih gradova; odmah zatim, u
IV 31, hoteći nabrojiti primorske gradove Italije, nižć istarska
naselja obratnim smjerom, to jest od Raše prema Trstu; u tom
nizu spominje i Ravenu, grad »u kojem Kristovom milošću ro­
dili se ja, iako neznalica, pisac ove Kozmografije«. Treći put na­
vode se istarska naselja među obalnim gradovima na Jadranu,
u V 14. Mjesta u unutrašnjosti nalazila su se izvan glavnih pra­
vaca svjetskoga prometa, pa su izmicala ne samo Ravenjaninu
nego i drugim piscima srodnih djela.

* Usp. o tome M. Suić, Libumia Tarsatićensis, Adriatica praehistori-

ca et antiqua, Zagreb 1970, str. 705.

317
 Usporedni prikaz naselja u Istri prema antičkim izvorima
(prema A. Gnirsu)

318
 TABULA PEUTINGERIANA

Isterìa: ime Istre zabilježeno je većim crvenim pismenima, bez

početnoga h, koje inače prevladava u srednjovjekovnim rukopi­
sima, i s umetnutim e između t i r; takav su lik mogli stvoriti
srednjovjekovni prepisivači u južnonjemačkom prostoru, gdje
je, kako se misli, i nastao sačuvani rukopis Peutingerove karte;
oni nisu preuzeli gotov latinski oblik Histria, nego su ime Istre
nanovo izveli iz imena (H)ister. Još se kod Valvazora susreće ime
za Istru u obliku Ysterreich.
Oblik istarskog poluotoka izrazito je spljošten u smjeru sjever-
jug, a jako razvučen u smjeru istok-zapad, baš kao i čitava karta.
Ta izoblika nije posljedica samo nerazvijene kartografije; prikaz
je Carstva valjalo smjestiti na kartu pogodnu za nošenje na putu
i za često zaglćdanje u nju, a upravo je to oblik u kojem je sa­
čuvana Peutingeriana; ona se sastojala od jedanaest (prvotno
dvanaest, jer je prvi izgubljen) slijepljenih listova koji su se mog­
li sviti u svitak i koji su odlijepljeni tek u prošlom stoljeću, radi
bolje zaštite.
Fonte Timavi: Vrelo Timava, stare granice između Venecije i
Istre, naznačeno je vinjetom četverokutna zdanja s plavo oboje­
nom vodom u unutrašnjem dvorištu; ono je smješteno na obali
tu nacrtanog jezera u koje utječe Fluvius Frigidus - Vipava, a
svojim oblikom upozorava da su tu morale postojati toplice. Te
pojedinosti ne odgovaraju današnjem stanju na obali nasuprot

319
Sprudu Timava; A. Degrassi smatra taj prikaz nepouzdanim i na­
pominje da su tople kupke postojale na obližnjem otočiću dei
Bagni.*
Tergeste: Trst nije naznačen vinjetom nego kvačicom; leži na
cesti od Vrela Timava prema Poreču, s prilično točnom nazna­
kom udaljenosti u rimskim miljama od te dvije postaje; duboki
zaljev nacrtan jugoistočno od Trsta trebalo bi da bude Miljski
zaljev, ali se u njegovu dnu nalazi Poreč.
Parendo: Poreč je naznačen najčešćim oblikom vinjete - dvost­
ruki toranj s crvenim krovom i dvojim vratima; to je, zapravo,
stilizirano pročelje ladanjske vile - villa rustica, koje ovdje služi
za naznaku prenoćišta - mansio.
Quaeri: istraživači se obično ne izjašnjuju o tom čudnom imenu
mjesta ucrtanom podalje od rimske ceste Trst-Pula, uz vinjetu
sličnu vinjeti uz Vrelo Timava; A. Gnirs domišlja se da bi to
mogle biti današnje Istarske Toplice, blizu Buzeta, koje su Rim­
ljani poznavali i upotrebljavali;** dakako da bi onda valjalo
pretpostaviti da ih je crtač zabunom smjestio daleko od njihova
stvarnoga položaja.
Stivo: podalje od Flavijeve ceste pribilježeno je i ime mjesta Sti­
vo koje Ravenjanin, IV 31, bilježi kao Silbio između Pirana i Si-
para; to je današnja Savudrija.
(Nezakcij): obično se smatra da dvostruki toranj bez pripisanog
imena, na cesti od Pule prema Raši, znači drevni Nezakcij.
Arsia flumen: ime rijeke Raše zabilježeno je jedanput crvenom
bojom pored naznačene tekućice koja izvire ispod, također na­
crtanog, planinskog obrisa i utječe u zaljev, a drugi put odmah
iza" okuke na cesti koja pri dnu toga zaljeva skreće prema Alvo-
ni. Ovaj drugi zapis, crnom bojom, bit će naznaka neimenovane
postaje na mostu preko Raše.
Alvona: crtač Peutingeriane bilježi na istočnoj obali Istre samo
zaljev u koji utječe Raša; ovaj zadire tako duboko u kopno da za
Kvarnerski zaljev, stari Sinus Flanaticus, više nema mjesta a Al-
vouci-Labin i Tarsatica-Trsal našli su se izvan istarskog poluoto­
ka, na drugoj strani toga zaljeva. Pri dnu poluotoka, sučelice vi­
njeti Nezakcija, zabilježen je, doduše, Portus Flanaticus, ali, očito,
ni sam crtač nije više znao kamo on spada. Neki misle da je to
Medulin.

* A. Degrassi, Scritti vari Roma 1962. Voi IL Scritti vari di antichità

veneto-istriane, str. 709. i d.
** A. Gnirs, Die Halbinsel Istrien in der antiken Ueberlieferung, Pula
1902, str. 24-5.

320
 Tarsatica: Trsat ima vinjetu dvostrukoga tornja kao i Poreč,
Pula, Nezakcij ili Emona-Ljubljana, smještena malo iznad prije­
laza preko Raše; ne samo da je Trsat smješten daleko od ruba
istarskog poluotoka nego je i spušten, otprilike na zemljopisnu
širinu Pule.
(Učka): bezimen, vrlo pojednostavnjeno nacrtan, planinski la­
nac, ispod kojega izvire rijeka Raša, svojim obrisima donekle
podsjeća na stvarni izgled ruba Ćićarije i Učke; ta istarska pla­
nina ili nije imala latinskog imena, ili je ono bilo vrlo slabo po­
znato, pa su joj doseljeni Hrvati nadjenuti ime iz svoga jezika,
insula Sepomaia: ime tog otoka na zapadnoj obali Istre ne
može se pouzdano pročitati; Gnirs, nav. djelo, misli da je crtač
njime htio naznačiti možda otoke pred Rovinjom; to isto pret­
postavlja glede izduženog otočića nacrtanog na karti tik uz kop­
no, u visini naselja koje on bilježi kao Stivo.
insula Ursaria: Gnirs poistovećuje taj otok nasuprot Puli s otoč­
nom skupinom Brijuna, u kojoj se jedan otočić doista zove
Vrsar.* A. Mayer** smatra da se to ime čuva u imenu naselja
Vrsar sjeverno od Rovinja; P. Skok*** povezuje ga s imenima lo­
šinjskih otočića Veli i Mali Orser; ti su nazivi izvedeni iz lat. ursa
»medvjedica« te odgovaraju hrvatskim nazivima Medveja u Istri
i Međeđa u Bosni.
insula Pullaria: kod Plinija III 151 to ime dolazi u množini -
Pullariae; budući da mu Ursaria znači brijunsku otočnu skupinu,
Gnirs se odlučno opire Mommsenovu mišljenju u CIL V 2, pre­
ma kojemu se pod insula Pullaria imaju podrazumijevati Brijuni;
on nastoji dokazati da Pullaria znači kvarnersku skupinu
Cres-Lošinj.
insula Curica: zbog već spomenutog izobličenja istočne obale
Istre, otok Krk-Curica našao se izvan zaljeva, no njegov položaj
prema Trsatu i Raveni na susjednoj obali Italije gotovo da od­
govara stvarnom stanju.

* Vidi kartu br. 12 u prilogu III. svesku Anala Leksikografskog za

voda FNRJ, Toponimika napadne Istre, Cresa i Lošinja, Zagreb 1956.
** A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I, Wien 1957, s. v. Ur­
saria.
*** P. Skok, Slavenstvo i romanstvo na jadranskim otocima, Zagreb
1950 str. 49.

21 - Antička svjedočanstva o Istri 321

 ITINERARIUM ANTONINI AUGUSTI

Itinerarium provinciarum

265 4 (De Italia per Histriam in Dalmatias)

270 1 Item ab Aquileia per Histriam (extra mare) Sa-

2 lonas mpm CXCVIIII
3 Fonte Timavi mpm XII
4 Tergeste mpm XII

271 1 Ningum mpm XXVIII

2 Parentium mpm XVIII
3 Pola mpm XXXI

272 1 (Traiectus sinus Liburnici Iader us-

2 que stadia CCCCL)
3 Blandona mpm XX
4 Arausa mpm XX
5 Praetorio mpm XXX
6 Tragurio mpm XVI
7 Salonas mpm XII

Itinerarium maritimum

496 6 De Histria
7 A Pola Iader in Dalmatia stadia CCCCL

519 3 Inter Dalmatiam et Histriam

4 insulae Apsoros Brattia Solentia Issa Lissa

322
 520 1 Corcyra Melta
2 A Melta Epidauros stadia CC

Napomena

Tekst je uzet iz izdanja Itinerarium Antonini Augusti et Hierosoly­

mitanum, ex libris manu scriptis ediderunt G. Perthey et M. Pin-
der. Accedunt duae tabulae. Berolini MDCCCXLVIII.
Izdavači pišu latinsko ime za Istru bez suglasnika h, Istria, pre­
ma rukopisu D (=Parisiensis regius membranaceus saec. X), kojega
se oni drže; ostali rukopisi pišu Histria, pa je to provedeno i u
našem tekstu.

Prijevod

ANTONINSKI OPIS PUTOVA

a) Kopneni putovi

265, 4 Iz Italije preko Istre u Dalmaciju

270, 1 Zatim od Akvileje kroz Istru
2 (ne računajući more) do Salone 199000 koraka

in Dalmatlas: neki rukopisi pišu Dalmatia, u jednini. Cijeli je

ovaj naslov jamačno dospio ovamo zabunom prepisivača, jer je
dalje riječ o cestama prema Panoniji.
(extra mare): ovaj dodatak u zagradama upozorava da se u na­
vedenu udaljenost od Akvileje preko Istre do Salone, samo 199
rimskih milja = 298,5 km, ne računa dio puta od Pule do Zadra
koji se prevaljuje brodom.

323
 3 Vrelo Timava 12000 koraka
4 Trst 12000 koraka

271, 1 Postaja na Mirni 28000 koraka

2 Poreč 18000 koraka
3 Pula 31000 koraka

272, 1 Prijevoz brodom preko Liburnijskog

2 zaljeva do Zadra 450 stadija
3 Blandona (kod Vranskog jezera) 20000 koraka
4 Arauza (dalje prema Trogiru) 20000 koraka
5 Pretorio (oko 24 km prije Trogira) 30000 koraka

mpm: ta kratica znači m(ilia) p(lus) m(inus), »otprilike... tisuća«;

izdavači su se odlučili za nju umjesto za običniju kraticu m p =
milia passuum, iako se ona javlja u manje pouzdanim rukopisi­
ma.
Ningum: rimska postaja na Flavijevoj cesti, na mjestu gdje cesta
Trst-Pula i danas prelazi rijeku Mirnu; neskraćeno lat. ime glasi
Ad Ningum flumen. Mletački naziv za Mirnu Quieto potisnuo je
staro ime Ningus flumen, a nastao je tako što je naziv Porto Quie­
to, današnja Luka Mirna, protegnut na čitavu rijeku,
traiectus: ta latinska riječ znači prvotno »prijevoz«, »prijelaz«, a
zatim brodsku vezu između dvaju pristaništa u sklopu kopnenih
putova. Antoninski itinerar uopće ne spominje rimsku cestu od
Pule prema Trsatu, nego predmnijeva da se od Pule do Zadra
putuje brodom; zato je iz opisa pomorskih putova (vidi niže)
uzet podatak o udaljenosti između tih dviju luka i ponovljen ov­
dje, gdje je doista i potreban; ta je udaljenost izražena u grčkim
stadijima; stadij iznosi 1/8 rimske milje, odnosno oko 185 m, pa
450 stadija iznosi nešto preko 83 km.
Blandona: postaja na rimskoj cesti od Zadra prema Skradinu,
negdje kod Vranskoga jezera.
Arausa: ta se postaja nalazila negdje na cesti Zadar-Trogir, dva­
deset rimskih milja od Vranskog jezera prema jugu.
Praetorio: to je vrlo često ime postaja na rimskim cestama; gdje
se nalazio ovaj Praetorio na cesti od Zadra prema Trogiru, ne
može se sa sigurnošću odrediti.

324
 6 Trogir 16000 koraka
7 Salona 12000 koraka

b) Opis pomorskih putova

496, 6 Podatak za Istru

7 Od Pule do Zadra u Dalmaciji 450 stadija

Otoci

519, 3 Između Dalmacije i Istre

4 otoci Cres-Lošinj, Brač, Šolta, Vis, Lissa

520, 1 Korčula, Mljet

2 Od Mljeta do Cavtata 200 stadija

De Histria: ovaj podatak o brodskoj vezi između Istre i Dalma­

cije zapisan je među isto takvim podacima za Španjolsku, Galiju
i Italiju, koji se donose u opisu pomorskih putova,
insulae: o otocima »između Istre i Dalmacije« riječ je u odjeljku
o otocima Sredozemlja.
Brattia: tako bilježi ime Brača već Plin. III 152.
Lissa: tako je kasnije glasio romanski naziv za otok Vis; nije po­
znato koji se otok zove tim nazivom u ovom tekstu. U Plin. III
152 izdavači ispravljaju Lissa u Cissa, odnosno Gissa.
Melta: to je otok Mljet, kojeg ime Plinije III 152 piše Melita.
Epidauros: grčki završetak u imenu za Cavtat - Epidatiros i za
Osor - Apsoros, kao i izražavanje udaljenosti u stadijima daju na­
slutiti da opis pomorskih putova nije rađen po istom predlošku
kao opis kopnenih, nego prema starijim grčkim izvorima. O os­
talim nazivima naselja i otoka vidi bilješke uz Plinijev i Melin
tekst.

325
 GEOGRAPHUS RAVENNAS: COSMOGRAPHIA

IV 22. Iterum ad Mare Magnum, id est ad colfum occidenta­

lem, ponitur patria que dicitur Luburnia Tarsaticensis. Quam
patriam Lubumiam super scripti, qui Carnich patriam, ipsi
eandem descripserunt phylosophi. Sed ego secundum praefa­
tum Marcomirum Gothorum phylosophum civitates inferius
dictas eiusdem Liburnie patrie nominavi. In qua patria pluri­
mas fuisse civitates legimus, ex quibus aliquantas designare vo­
lumus, id est civitas

Elona, item Da
Coriton Argerunto
Bigi Ospela
Puplisca Senia
Turres Raparia
Tharsaticum Lauriana
Albona.
lterò iuxta ipsam Liburniam litus Mare Magnum est patria que
dicitur Ystria, que ex Italia pertinet.

IV 30. Istrie sunt civitates

Tregeste Sapparis
Humago Neapolis
Parentio Ruigno
Pola.

IV 31. Dicere civitates eiusdem Italie circa maris littora positas

ab ima Italia inchoemus (id est a civitate Arsie), que finitur in­
ter provincia Liburnia vel Histria. Sed quia iam antea ali-
(quant)as civitates nominavimus, ut membratim eas per sin­
gulas provincias exponeremus: attamen ut significemus que ci­
vitates vel civitatum territoria...id est

326
 Arsia Nessatio
Pola Ruginio (seu
(Parentium) Ruigno)
Neapolis Humago
Siparis Silbio
Piranon Capris
Tergesten

IV 36. Nominavimus Hystriam et ipsa(m) pertinentem ex Ita­

lia. (In qua Hystria) sunt diversa flumina, inter cetera quae di­
cuntur, id est

Rusano Argone
Nengone et Arsia.
IV 37. Iugus Carnium dicebatur (ab) antiquitus Alpis Iulia. Qui
montes finientes ipsam Italiam descendunt ex parte ad Mare
Adriaticum non longe a civitate Tharsatico provinde Libumie
in loco qui didtur Phanas. A secundo autem latere habet ipsa
Italia finem praedictum Mare Magnum Adriaticum, cuius li-
tore ponitur ipsa Italia, usque completam superius dictam
provinciam Y striam.

V 14. Iterum civitas

Enona Agit
Corinthon Argerunton
Bigi Ospela
Publisca Senia
Turres Raparia
Tharsaticum Lauriana
Albona Arsia
Nesatium Pola
Revingo Parentium
Neapolis Humago
Sipparis Silbonis

327
 Pirano Capris
Tergeste

V 24. Nam in colfo occidentale in ipso Mari Magno littore Dal-

matie seu Libumie atque Ystrie sunt insule, inter ceteras,
quae dicuntur, id est

Curricus
Absarus Primodia
Moa Erafronia
Pullaria Ursaria
Cervaria.

Sed et alie plurime insule in ipsa regione ponuntur, sed modi­

ce, et ideo eas taciturnitate comendamus.

Napomena
Tekst je uzet iz izdanja ITINERARIA ROMANA Volumen alterum.
Ravennatis Anonymi Cosmographia, Edidit Joseph Schnetz. Lip-
siae in aedibus B. G. Teubneri MCMXL.

328
Istarska naselja potkraj antike (prema A. Degrassiju)

329
Prijevod
RAVENJANINOV OPIS SVIJETA
T r s a ts k a L i b u m ija i I s tr a

IV 22 Zatim uz Veliko more, uz njegov zapadni zaljev, ima

zemlja po imenu Trsatska Liburnija; tu su zemlju Li-
bumiju također opisali oni gore rečeni mudraci koji
su opisali i zemlju Karniju. No ja sam niže rečene
gradove te iste zemlje Liburnije naveo po spomenu­
tom gotskom mudracu Markumiru. Čitamo da su u
toj zemlji postojali vrlo mnogi gradovi, od kojih že­
lim neke naznačiti; dakle grad

iterum: u IV knjizi Ravenjanin opisuje onaj dio svijeta koji pri­

pada potomcima Noina sina Jafeta, to jest Evropu; nabrojivši u
21. poglavlju naselja na području Julijskih Alpa, riječju iterum
prelazi na opis krajeva uz Jadran.
Mare Magnum: tako se kod Ravenjanina naziva Sredozemno
more, a Jadran je njegov zapadni zaljev.
Lubumia Tarsaticensis: Ravenjaninova Trsatska Liburnija ob­
uhvaćala je područje od Nina do Labina u Istri, dakle samo dio
klasične Plinijeve Liburnije od rijeke Raše do rijeke Krke.*
Malo dalje u tekstu izdavač se odlučio za običniji lik Libumia.
Carnich: od lat. Camicum, domovina Kama u istočnim Alpama,
secundum Marcumirum: jedan od »gotskih filozofa« kojima se
Ravenjanin služio pišući Kozmografiju; on jedini spominje Mar-
kumira, i to na više mjesta.
Elona, item: Ravenjaninovo je djelo teško razumljivo, pored os­
taloga i zato što je sačuvano samo u kasnim rukopisima iz XIII
st. Najviše teškoća zadaju kasnolatinska i prepisivanjem vrlo
često iskvarena imena mjesta; ovdje navedena imena iz sjevero­
zapadne Liburnije (osim imena Dan, u tekstu Dà) Mayer** is­
pravlja i prevodi ovako:
* Usp. o tome M. Suić, Libumia Tarsaticensis, Adriatica praehistori-
ca et antiqua, Zagreb, 1970, str. 705. i d.
** A. Mayer, Die Sprache der alten Illyrier, Bd. I, Wien 1957.

330
 EIona-Mn, pa onda Dan
Corithon-Karin Argerunt o - S t a r i g r a d
B i g i- B a g Ospela- S t i n i c a
Puplisca-Sv. J u r a j Senia- S e n j
Turres- C r ik v e n ic a Raparia- K r a l j e v i c a
Tarsaticum-7’r s a t Lauriana- L o v r a n
A \ b o n a - L a b in .

Isto tako, pokraj same Liburnije, uz obalu Velikoga

mora, leži zemlja po imenu Istra; ona spada u Italiju.

G r a d o v i n a z a p a d n o j o b a l i I s tr e

IV 30 Zatim na području Istre postoje ovi gradovi:

Elona = Aenona = Nin

Coriton = Corinium = Karin kod Zadra
Argerunto = Argerunton = Argyruntum = Starigrad u Velebit­
skom kanalu
Bigi = Vegia = Bag, Karlobag, južno od Senja
Ospela = Ortopla = Stinica, između Sv. Jurja i Karlobaga
Puplisca = Lopsica = Sv. Juraj, južno od Senja
Senia = Senj
Turres = Ad Turres = Crikvenica
Raparia (prvi put kod Ravenjanina) = Kraljevica
Tharsaticum = Tarsatica = Trsat
Lauriana (prvi put spomenuta kod Ravenjanina) = Lovran
Albona = Labin
item in regione: nabrojivši »neke od 700 gradova« Italije, pisac
ovim riječima prelazi na gradove u Istri; na tom mjestu ispušte­
no je osam redaka o Veneciji, koje je izmislio prepisivač jednog
Ravenjaninova rukopisa (C, bazelski rukopis iz XIV st.).

331
 Tregeste-7Vsi Sapparis-Sipar
Humago-l/wflg Neapolis-Novigrad
Parenti o-Poreč Ruigno-Rovinj
Pola-Pula.

Gradovi Istre od Raše do Trsta

IV 31 Kazivanje gradova te iste Italije smještenih na mor­

skim obalama počnimo od ruba Italije (to jest od
grada Arsije-Raše); njoj je granica između pokrajine
Liburnije i Istre. No, kako smo podosta gradova na­
veli još prije, da bismo ih izložili dio po dio, prema
pojedinim pokrajinama - ali opet, da bismo naznani-
li koji gradovi, odnosno gradska područja. . . , to
jest:

Tregeste: područje tršćanske kolonije protezalo se, još za Au­

gusta, prvo do Rižane, a zatim sve do Mirne; u unutrašnjosti mu
je vjerojatno pripadao Pićan, jer se na natpisu CIL V 322 iz Piè­
na spominje tršćanska tribus Pupinia.
Sapparis: malo dalje to je ime zapisano u obliku Siparis; riječ je
o nekom kasnoantičkom naselju blizu današnjega Sipara, izme­
đu Savudrije i Umaga.
Humago: Umag spada u ona kasnoantička naselja koja se prvi
put spominju kod Ravenjanina a nastala su tek za seòbè nàródà
na izmaku antike*.
Neapolis: to je ime nastalo u razdoblju bizantske uprave; Novi­
grad se inače zvao Emonia, i na njegovu je području nađeno
dvadesetak rimskih natpisa.
Ruigno: ime Rovinja Ravenjaninovi rukopisi pišu na mnogo na­
čina; time se Ravenjaninov izdavač Joseph Schnetz posebno po­
zabavio u »Zeitschrift ftir Namenforschung«, Band XV/Heft 1,
str. 93-5.
* Usp. A. Degrassi, »Annuario del Liceo scientifico Oberdan,« Trst
1933, str. 44. i d.

332
 Arsia-Raša Nessatio-Vtzače
Pola-Pula Ruginio, odnosno
Parentium-Poreč Ruigno-Rovin;
Neapolis-Mmgrad Humago-Umag
Siparìs-Stpar SiibioSavudrija
Piranon-Pira« Capri s-Kopar
Tergesten-Trst

Istarske rijeke

IV 36 Već smo spomenuli Istru, kao i to da spada u Italiju.

U toj Istri ima raznih rijeka, među ostalima i one
koje se zovu kako slijedi:

Rusano-Rižana Argaone-Dragonja
Ncngone-Mirna, te Arsia-Raša.

Arsia: na Peutingerovoj se karti Raša navodi kao postaja na ri­

ječnom prijelazu, a ovdje kao grad.
Silbio: na Peutingerovoj karti Silva, u Rav. V 14 Silbonis, današ­
nja Savudrija.
Piranon: Piran je također kasnoantički grad nastao za seòbé
nàròdà; ovdje se spominje prvi put.
Ravenjanin spominje u ovom poglavlju istarske gradove hoteći
nabrojiti sva obalna naselja Italije, počevši od Raše. Zatim niže
talijanske i istarske rijeke.
Rusano: to je Plinijev Formio, stara granica Italije, današnja Ri-
žana koja utječe u Koparski zaljev.
Argaone: Dragonja, današnja republička granica prema Sloveni­
ji·
Nengone: stariji oblik latinskog imena rijeke Mirne čuva se u
nazivu postaje (ad) Ningum na Peutingerovoj karti.

333
I s tr a n a g r a n ic i I ta lije

IV 37 Kamski se prijevoj od starine zvao Julijske Alpe. Te

planine što omeđuju Italiju spuštaju se do Jadran­
skoga mora nedaleko od grada Trsata u pokrajini Li-
bumiji, na mjestu koje se zove Phanas-Plomin. Na
drugoj pak strimi granica je toj Italiji Veliko, odnos­
no Jadransko more, na kojeg obali ona i leži - sve do
kraja gore rečene pokrajine Istre.

S v i g r a d o v i T r s a ts k e L ib u m ije i I s tr e

V 14 Pa opet grad -
Agit
Enona-Mn Argerunton-Starigrad
Corinthon-Karm Ospela- S t i n i c a
Bigi-Bag Senia-Senj
Publisca-Sv. J u r a j Raparia-ATraZ/evica
Turres- C r ik v e n ic a Lauriana-Lovran
Tharsaticum-Γ r s a t A r s ia -R a š a
Albona-Labm Pola- P u l a

Phanas: nabrojivši gradove i rijeke Italije, Ravenjanin govori o

Alpama kao sjevernoj granici Italije i kaže da se spuštaju do Jad­
rana kod mjesta Phanas, koje neki rukopisi pišu Fanas; A. Deg-
rassi* pomišlja da bi to moglo biti iskrivljeno ime za Plomin, lat.
Flanona.
Iterum civitas: u V knjizi Ravenjanin »s Kristovom pomoću«
još jednom rekapitulira sve gradove na obalama Velikoga mora,
to jest Sredozemlja, pa tako i još otprije spomenute gradove Tr­
satske Liburnije i Istre.
Agit: kao što se u IV 22 između Nina Aenona^Elona i Karina Co-
rinium-Coriton našao nerazumljivi Dan, tako se ovdje između
njih smjestio jednako nerazumljiv Agit.
* A Degrassi, Fianona - Il sito della città antica e recenti scoperte, No­
tizie degli scavi, 1934, str. 3-9.

334
 Nesatium-Viza č e
Revingo- R o v i n j
Neapolis- N o v i g r a d
Sipparis- S i p a r
Pirano- P i r a n
Tergeste-7>sć.
Parentium - P o r e č
Humago- U m a g
S iib o n is -S a v u d r ija
Capris- K o p a r

Kvarnerski i istarski otoci

V 24 U zapadnom naime zaljevu toga Velikoga mora, na

obali Dalmacije, odnosno Liburnije i Istre, nalaze se,
uz druge, otoci koji se zovu kako slijedi:

Curricus-A>&
Absarus- C r e s - L o š i n j Primodia- P r e m u d a
M o a -M a u n Erafronia
Pullaria-Rn/wm' Ursaria-Frsar (Sv. J u ra j? )
Cervaria-Crvar.

Nego, na tom području ima i sva sila drugih otoka,

ali ne osobitih, pa ih prešućujemo.

Revingo: o rukopisnim inačicama za ime Rovinja vidi napome­

nu gore.
insulae, inter ceteras: istarski i kvarnerski otoci nabrojeni su
zajedno s dalmatinskima; prema Mayeru i Skoku, oni se prevo­
de ovako:
Curricus - Krk
Absarus - Lošinj
Primodia, Tab. Peut. Pamodos - Premuda
Moa - Maun
Erafronia - možda isto što i Erraonis na Peutingerovoj karti, juž­
no od Senja;
Pullaria - Brijuni
Ursaria - otok kod Vrsara, Sv. Juraj(?)
Cervaria - otočić uz zapadnu istarsku obalu kojeg se ime čuva
u nazivu Luke Crvar i naselja Crvar Veliki i Mali sjeverno od Po­
reča.

335
O drukčijem tumačenju naziva Pullaria i Ursaria vidi bilješke uz
Peutingerovu kartu. U Ravenjaninovu se popisu javlja i otok Po-
raria, koji neki tumače kao otočić Porer kod Premanture; ali već
spomenuti J. Schnetz* smatra da Poraria nije nikakvo ime nego,
zabunom prepisivača ponovljeni, dio imena neposredno prije
toga spomenutog otoka Leporaria (Zečevo kod Hvara).

* J. Schnetz u »Zeitschrift fiir Namenforschung«,. Band XV/Heft I,

str. 96.

336
 TESTIMONIANZE ANTICHE SULL'ISTRIA
NOTA
In questo primo volume della serie (L’Istria nei secoli - Istra
kroz stoljeća), sono stati riportati, tradotti e corredati di apparato
critico quei brani delle opere delTantichità greca e romana che
parlano della penisola istriana e delle terre immediatamente li­
mitrofe, sia dal punto di vista geografico sia per quanto riguar­
da gli avvenimenti storici direttamente connessi a queste aree
ed alla civiltà che vi ebbe la propria culla.
NelTintroduzione del libro si cerca in primo luogo di spie­
gare come un’opera del genere sia particolarmente adatta ad
inaugurare la già annunciata serie di circa cento volumi, il cui
intento è quello di presentare e sottolineare il bimillennario
contributo culturale delTIstria e degli Istriani alla cultura in ge­
nere. E ciò, non soltanto perchè la civiltà greco-romana è Tan-
cor sempre valida base di quella europea, ma anche per altre e
non meno importanti ragioni. Il modo e il tempo in cui l’ele­
mento slavo e quello romano delTIstria hanno cercato, durante
il secolo scorso ed anche in seguito, di inserire il proprio spe­
cifico, antico retaggio nel contesto della loro coscienza etnico-
culturale, non sono stati sempre in grado di realizzare un’effet­
tiva communanza e communità di vita. Al contrario, proprio su
questa base, si sono spesso sviluppate, in modo pretestuoso,
discordie ed incomprensioni: fenomeni questi ultimi che attual­
mente si cerca di superare e non soltanto per quanto riguarda
le relazioni italo-jugoslave, ma anche nel più vasto contesto
mondiale. L’intera serie di libri che verrà pubblicata, e in par­
ticolare questo suo primo volume, ci fornisce informazioni

22 - Antička svjedočanstva o Istri 337

 suiristria dal punto di vista geografico, in quanto elemento di
partenza e, se cosi si può dire, al di sopra di ogni speculazione
di parte, in quanto appartenente, in egual misura, a tutti coloro
che vivono in questa terra. Il libro riporta, altresì, le più antiche
fonti storiche presentandole in modo tale che possono essere
lette in piena armonia con lo spirito del nostro tempo, in quan­
to non strumentalizzate ai fini di rivendicazioni esclusive e pri­
ve di quei sedimenti che potrebbero essere generati dagli errori
ideologici e politici, caratteristici del periodo delle lotte politi­
che del XIX secolo e del periodo tra le due guerre di questo se­
colo.
• Gli antichi testi riguardanti llstria, riportati in questo volu­
me, sono stati da sempre consultati come fonti alle quali attin­
gere per conoscere il suo passato più lontano, ed in realtà essi
contengono le risposte a molti quesiti importanti riguardo ai
primordi della storia istriana. Degli avvenimenti storici ci parla­
no in primo luogo i testi degli scrittori latini, mentre fra gli au­
tori greci se ne interessano solo gli storici del periodo relativa­
mente tardo, più precisamente Appiano e Dione Cassio, però
sempre seguendo fonti latine. I loro scritti si limitano quasi
sempre alla storia delle guerre tra i Romani e gli Istri; solo l’ap­
punto di Tacito, relativo all’apocrifo Scriboniano, ci dà qualche
notizia intorno alle condizioni spirituali durante la prima guer­
ra civile, dopo la morte di Nerone, nella seconda metà del I sec.
d. C., mentre le lettere di Cassiodoro ci forniscono dei lumi in
merito all’economia dell’Istria nella prima metà del VI sec. d. C.
Quanto al resto, negli scritti storici di quel periodo, non ci sono
cenni circa le condizioni economiche, sociali e culturali dell’Ist-
ria antica, per cui l’indagine storica deve basarsi soprattutto su
dati materiali e sulle iscrizioni antiche; né va inoltre dimentica­
to come alla povertà e all’uniformità contenutistica si aggiunge
anche la scarsità di testimonianze letterarie, il loro cattivo stato
di conservazione e la loro interdipendenza. Ennio e Ostio scris­
sero, per la verità, delle guerre istriane da essi vissute, però dei
loro scritti ci sono pervenuti solamente degli scarsi frammenti,
mentre tutti gli altri storici romani e greci si rifanno a Livio, la
cui opera, d'altronde, secondo i concetti odierni, non è conside­
rata propriamente storia, nè indagine storica, bensì in primo
luogo una creazione artistica, e, più precisamente, il rifacimento

338
letterario di anteriori testimonianze storiche. Gli altri storici si
limitano soltanto a fare la rielaborazione e la riduzione dell’ope­
ra di Livio, in conformità al gusto letterario deil'epoca, per cui
alle lacune storiche di Livio aggiungono anche le loro, risultan­
do importanti per noi solo in quanto integrano con i loro scritti
le parti perdute dell’opera liviana.
Per quel che riguarda i dati geografici sull’Istria durante
l’antichità, le fonti greche precedono quelle latine. Presso lo sto­
rico greco Ecateo di Mileto, due millenni e mezzo fa, troviamo
menzionati per la prima volta gli Istriani. Le antiche memorie
mitiche dell’area dell’Adriatico settentrionale, riguardanti l’Ist-
ria, ci sono state tramandate dallo Pseudo-Aristotele, da Calli­
maco, cioè dal suo epitomatore Giustino, ed anche dalla cosid­
detta Biblioteca di Apollodoro. La geografia fisica del litorale
istriano e delle isole, presentata dallo Pseudo-Scilace e dallo
Pseudo-Scimno, è descritta in modo più integrale da Strabone.
Per la topografia dell’Istria di quel periodo sono importanti Ar­
temidoro di Efeso, l’opera del quale sfortunatamente ci è rimas­
ta conservata solo nella breve elaborazione filologica di Marcia­
no di Eraclea, e il noto geografo alessandrino Tolomeo. Per
quanto riguarda la topografia, le fonti latine completano sostan­
zialmente quelle greche. Mela, a dire il vero, si rifà alla tradizio­
ne geografica greca e parzialmente pure alla geografia mitica,
Plinio invece si avvale anche degli elenchi ufficiali degli abitati
e delle genti delle varie parti dell’Impero. Analoghe caratteris­
tiche presentano anche gli elenchi degli abitati e le descrizioni
dei percorsi stradali nell’itinerario di Antonino e nella Tavola
Peutingeriana. A questo gruppo di fonti dell’alto e tardo Impero
bisogna aggiungere anche i dati topografici riportati nell’opera
del già menzionato alessandrino Tolomeo (II sec. d. C.). Gli
scrittori latini sono più generosi pure per quanto riguarda le
notizie inerenti all’economia dell’Istria. Menzioniamo qui, in pri­
mo luogo, l’appunto di Tacito circa i latifondi della famiglia dei
Crassi nell’Istria, quindi la descrizione appassionnata della real­
tà istriana quale si riscontra in Cassiodoro, al tramontare
dell’antichità. Sono spesso menzionati anche i diversi prodotti
istriani e, nel testo dello Pseudo-Scimno, troviamo notizie in
merito allo stagno nelle isole del litorale istriano. Si tratta però di
un dato incerto ascrivibile alla cosiddetta geografia mitica. È

339
 più degna di fede, invece, la notizia di Aristotele riguardante la
pesca nell'Adriatico settentrionale, sebbene anche questa rientri
nell'ambito di una tradizione estremamente mitica intorno al
ramo adriatico del Danubio. Di altri prodotti parlano invece gli
scrittori dell’epoca imperiale: possiamo leggere notizie intorno alle
navi istriane in Verrio Flacco; Plinio, Marziale, il Greco Pausania e
Cassiodoro ci parlano deU’olio, Plinio si interessa anche della
lana, delle ostriche e dell’acero, invece, ancora Cassiodoro, ci
fornisce informazioni in merito alla produzione del vino e del
grano.
Si tratta dunque di una rilevante quantità di dati sulla sto­
ria e la geografia dell’Istria durante l’epoca antica, ma certa­
mente non meno numerosi sono i quesiti che questi dati pongo­
no alla ricerca storica. Si tratta altresì di dati spesso occasionali,
lacunosi, spesso incomprensibili e contradditori, dati che abb­
racciano un arco di tempo che va da Ecateo (VI sec. a. C.) fino
a Cassiodoro (VI sec. d. C.). In conseguenza di ciò dobbiamo ris­
contrare, sia dal punto di vista contenutistico che cronologico,
molti vuoti nel quadro storico dell’Istria durante l’antichità. Di­
versi studiosi istriani e stranieri si sono impegnati per tentare
di colmare tali vuoti e così, a partire dalla seconda metà del se­
colo scorso, si sono moltiplicate le monografie, i trattati e le po­
lemiche riguardanti la storia e l’archeologia dell’Istria. Fram­
menti dei testi classici, riportati nell'opera che qui stiamo esa­
minando, vengono ripetutamente menzionati nei lavori di ar­
cheologi e storici italiani, austriaci e jugoslavi, a conferma delle
loro ipotesi e delle conclusioni alle quali sono pervenuti, conc­
lusioni che rivestono ancor’oggi un’importanza notevole. Lo stu­
dioso moderno può però notare come i dati, riportati dalle an­
tiche fonti, vengano presi in considerazione nei lavori che a
tutt’oggi sono stati dedicati all’argomento, in modo isolato, avul­
si dal contesto, per cui a volte appaiono in netta contrapposizio­
ne con quelli di altre fonti documentarie, mentre i dati topog­
rafici risultano essere in contrasto con le effettive condizioni
del terreno. In questi casi gli studiosi vengono a trovarsi di fron­
te a dei veri e propri enigmi, qual’è per esempio quello del fiu­
me che, secondo Livio, scorreva sotto le mura di Nesazio; se il
nome di questo fiume fa parte della descrizione dell’assedio del­
la città come locus communis o se è una variante fantasiosa della
tradizione orale, non è certo necessario alcuno scavo nè alcuna

340
verifica geomorgologica del suolo di Nesazio per attestare ['esis­
tenza di questo corso d'acqua. A più riprese, in questo libro,
vengono sottolineate difficoltà simili. Perciò nell’introduzione si
fa anche cenno ad un modo diverso, e finora trascurato, di ac­
costarsi agli antichi testi che parlano dell’Istria. Questi testi
sono e rimarranno per noi, in primo luogo, fonti storiche, pur
essendo ritenuti dai loro autori, quasi senza eccezione, delle
vere e proprie creazioni artistiche dell'epoca in cui sono stati
redatti. La forma nella quale sono scritti e la tradizione lettera­
ria alla quale si ricollegano, risultano in realtà fattori predomi­
nanti rispetto alla attendibilità dei fatti riportati. Alla luce di
queste considerazioni, una solida elaborazione filologica, prefe­
ribilmente di carattere monografico, riguardante le opere alle
quali i brani scelti appartengono, appare quale prodromo ne­
cessario alla lettura di questi testi. E inoltre necessario esamina­
re, in modo esauriente, la tradizione storico-letteraria dell’opera
nel suo insieme, tenendo d’altra parte presenti le leggi che go­
vernano la struttura letteraria, per meglio dire, i generi letterari,
completando, nei limiti del possibile, quella parte informativa
che col passar del tempo si è persa, non tanto per lacune esis­
tenti nel testo che ci è pervenuto, quanto, piuttosto, perchè
sfugge ormai alla nostra analisi proprio tutto quel mondo lon­
tano, perduto, nel cui contesto queste fonti storiche sono state
realizzate. Fino a quando questo lavoro non sarà fatto, non si
potranno comprendere fino in fondo gli scritti antichi riguar­
danti l’Istria, così come non sarà neppure possibile valutarne
con certezza l'autenticità.
La maggior parte del libro è dedicata all’elaborazione filologi­
ca dei testi stessi. Essi sono elencati in ordine cronologico (prima
14 fonti greche, poi 17 latine), secondo un criterio che in tale cir­
costanza è stato ritenuto il più adatto. Nella nota introduttiva vie­
ne fornito, per ogni scrittore, il profilo storico-letterario necessario
per comprendere il brano, segue l’originale del testo, rispettiva­
mente greco o latino, quindi la traduzione in lingua croata, ed in­
fine le informazioni, indispensabili per il lettore d’oggi, riguardanti
luoghi, fatti e personaggi menzionati nel testo. Si tratta di un pun­
tuale apparato critico ausiliare integrato da un indice dei luoghi,
degli autori e dei personaggi, che può essere d’altronde controllato
ed arricchito, da parte del lettore, consultando i manuali elencati
nella bibliografìa.

341
 KAZALO NAVODA IZ PISACA
A p o llo d b ib l.
1,9,24 85
1,9,25,4 86, 87
A p o ll. R h o d .
4,286 62
4,288 50
4,324 28, 33
4,323-335 48, 50
4,330 35
4,468-470 48, 52
4,480-481 49, 52
4,503-506 49, 52
4,507-521 49, 53
4,565 222
4,575-580 49, 54
App.
Illyr.
6 209
7 90, 289
8 289
8,23 89, 90
9,2 29
Mithr. 101 68, 221
A rist.
hist. an.
II 13(4) p. 508 31, 32
VIII 13 235
mirab.
81(82) 31, 33
 105(112) 32, 35
111 62
Arr.
peripl. m. Eux.
par. 7 p. 373 68
Cassiod.
Var.
VII 16 299, 304
XII 22 300, 306
XII 23 302, 310
XII 24 302, 311
XII 26 303, 312
Charis.
I. p. 132,6 K 122
Cic.
De orat. 3,11 70
leg. 1,5 136
Verr. 2,2,5 308
Dio Cass.
41,40 100, 102
54,20 100, 102
Diom.
I. p. 388,22 K 123
Enn.
ann.
XVI 421 (Vahlen) 192
1. XV-XVI 110-114
Eutr.
3,7 88, 288
Fest.
p. 168 L 122
p. 210,11 L 120
p. 254 L 122
p. 310 L 123
p. 326,23 L 119
p. 341,23 M(539 L) 129, 133
p. 348 L 121
p. 398-400 L 203
p. 432 L 123

344
 p. 444 L 124
p. 444,5 L 192
p. 446 L 120, 122
p. 460 L 201, 202
p. 488 L 129, 133
p. 514 L 121
Flor.
epit.
1,18 279
1,26 108, 121, 280, 281
2,13 280, 281
Geogr. Rav.
4,22 326, 330, 334
4.30 317, 326, 327
4.31 317, 320, 326, 332
4.36 327, 333
4.37 327, 334
5,14 317, 327. 333, 334
5,24 221, 328, 334
Hekat.
frg·
59 26
60 26, 28
61 26, 29
Hom.
11. 2,489 129, 131
Host.
Bell. Hist. fr. 1-7 128, 129
Isid
Etym.
9,2,83 210
14,4,17 210
Itin. Ani
prov.
265.4-272,7 322
265.4- 270,2 323
270,1 316
270,3-272,7 324, 325
271,3 316
marit.
496,6-7 317, 322

345
 496,6-520,2 322-323
516 305
519.3 317
519,3-520,2 325
519.4 221

lui. Obsequ.
M. Junio et A. Manlio
coss. 284
Iust.
32,3 207
Liv.
10,2 135, 141, 155, 284
periodi. 20 142, 158, 287, 296
21,16 159
21.34 186
22,49,6 288
24,16 135, 142
39.55 161
39,55-6 135, 143
39.56 163
40,18 135, 143, 164
40,26 135, 144, 165
40.34 144, 166
40,42 285
40,50 179
41.1 117, 167, 286
41.1- 4 139
41.1- 14 135
41.2 145, 172
41.3 146, 174
41.4 147
41.4 153, 175
41.5 139, 140, 147, 177, 193
41.6 140, 148, 180, 186
41.7 140, 148, 168, 180
41.7.1 286
41,7,3 195
41.8 140, 149, 182
41.9 140, 149, 183, 189
41.10 140, 150, 185
41.11 121, 140, 151, 192
41.11.1 121
41.12 141, 152, 193
41.13 141, 153, 195
41.14 141, 196
43.1 135, 153, 196

346
 43,2 184
43.5 135, 154, 198
43.9.5 169
44,31 179
perioch. 57 191
perioch. 59 191
perioch. 110 256
Lucan.
Phars.
4,406 260
4,408 257-260
4,462 (Shol.) 264
Lyk.
Alex. 1016-1026 57
Macr.
Sat.
6.1.7 119
6,1,24 119
6,1,50 120
6,1,53 120
6,2,30 109
6,2,32 116
6,3,1 109
6,3,3 117
6,3,6 129, 131
6,4,19 124
6.5.8 128, 131
Marc.
Epit. Artem.
4.9- 11 67
4.10- 11 68
Mart.
epigr.
1,29 272
2,43,3 271
8,28,7 219
12,63 270, 271
13,101 271
Mela
2.3 213, 215
2.4 214, 219
2,7 214, 221
2,55 208

347
 Non. Marc.
219,12 122
Ovid
met.
4,564-603 43
12,43 267
Paus.
10,32,19 91, 92
Plin.
nat.
2,103 219, 233
2,223 219
2,229 219
3,17 225
3,23 175
3,25 64
3,29,2 225
3,29,140 189
3,38 230
3,44,5 231
3,86 212
3,126-128 232
3,127 97
3.129 128, 218, 236, 212, 260, 261
3.130 28, 239
3,136 102
3,139 240,261
3.143 218
3.144 208,216
3.151 321
3.152 221, 232, 325
3,191 271
6,12 68
7,101 108, 117, 118
7,28,111 127
9.53 33
10.53 235
14,60 233
15,8 271
17,31 233
37,46 195
Plin.
epist. 1,13 272

348
Polyb.
2,8 289
3,20 159
Prisc.
inst. gramm.
I p. 270 H 128, 130
V p. 153,9 H 121
VI p. 259,5 H 118
VI p. 278,13 H 123
VII p. 250,3 H 116
VII p. 281,7 H 116
X p. 518,17 H 119
Prop.
2,24,126 271
Ps. Skyl.
20 38, 39
21 38, 39, 64, 92, 237
81 68, 221
Ps. Skymn.
118-195 60-62
369-401 60-65
391 39
Ptol.
geogr.
2,16,2 95, 96, 98
2,16,8 95, 97, 221, 240
3,1,23 95, 97
3,1,24 68, 96
3,1,27 97, 189
3,1,28 240
5,6,7 68, 221
Strab.
geogr.
1,2,39 42, 71, 75
1,3,15 72, 76
2,5,20 72, 77, 222
2,5,30 77
5,1,1 73, 78
5,1,4 64
5,1,8 73, 78, 169
5,1,9 42, 73, 74, 79, 80
5,215 209

349
 6,277
7.5.1 83
7.5.2 68
7.5.3 208
7,5,3-4 74, 80
7,5,5 74, 81, 222
7,5,9 63, 75, 82
7,7,8 90
14,1,26 66
Tac.
hist.
2,8,9 273
2,54 274
2,70 Ili,
2,72 274, 275
Varr.
1. L. 6,82 121, 192
Verg.
Aen.
3,75 129, 131
3,175 120
3,585 124
4,174 267
4,627 123
5,685 (Schol) 121
6,625-627 126
10,488 119
12,121 (Schol) 128, 130
12,492 120
12,552 119
georg.
1,18 120
4,126 271
Zonar.
8,20 100, 101

350
 KAZALO IMENA
A AKROKERAUNIJSKI RT 58, 68,
215, 216, 217
ABRUZZI 243 AKVILEJA 8, 10, 67, 77, 78, 80, 127,
ACUE Lucije 175, v. Atije 134-199 passim, 209, 219, 220,
ADAM 290, 299 230, 232, 234, 236, 237, 241, 261,
ADIGE 232 285, 313, 316, 323
ADRIAS 62, v. Jadran AKVILEJCI 177, 197
ADRIJA rijeka 62, 68, 83 AKVILON 294
ADRIJA eponim Jadrana 62 AKVITANUA 251
ADSALLUTA 236 ALBANIJA 58, 158, 216, 217, 247,
AD TURRES 96, v. Crikvenica 261
AEGIDA 238, v. Kopar ALBENGA 241
AEPULO 121, v. i Epulon ALBONA 240, 243, 244, 260, v. i La­
AFRIKA 57, 61, 99, 159, 212, 224, bin
231, 254, 265, 280, 282, 293, 297, ALEKSANDAR SEVER 99
315 ALEKSANDAR VELIKI 37, 56, 205,
AFRIKA, Sjeverna 290, 315 252, 293
AFRODITA 43, 79, 285 ALEKSANDRA-KASANDRA 56
AGAMEMNON 35 ALEKSANDRIJA 12, 41, 42, 45, 76,
AGIDA 238, v. Kopar 88, 93, 222, 256
AGIJADI 155 ALEZIJA 190
AGIT 334 ALFU 63
AGRIKOLA 273 ALFÒLDY, G. 28
AGRIPA 78, 93, 208, 224, 308, 315, ALFRED VELIKI 291
316 ALIJA 184
AHAJA 280 ALOON 68, v. Alvona, Labin
AHILEJ 52 ALPE 61, 71, 78, 101, 161, 168, 198,
AITHRE 124 208, 220, 232, 236, 249, 250, 294,
330, 334
AJA 58 ALPE Istočne 241, 295
AJAJA 86 ALPE Julijske 211, 241
AJANT 58, 117 ALPE Peninske 295
AKCIJ 99, 200 ALPE Središnje 295

351
ALSA 232 APOLON 36, 125, 126, 131, 132
ALTIN 220, 232 APOLONIJA 158, 217, 218, 231,
ALUON 98 261
ALUONA 98 APOLONIJA crnomorska 59
ALUPSI 39 APOLONIJE Rođanin 7, 12, 13, 28,
ALUTAE 240 35, 38, 41, 42, 43, 44, 45-55 pas­
ALUTRENSES 240 sim, 62, 63, 64, 68, 76, 80, 86,
ALUTRENZI240 209, 222, 235, 242, 248, 253
ALVONA 240, 320, v. Ubiti APSAR 221
ALZIJ 231 APSAROS rijeka 68. 221
AMBRACIJA 108, 109, 115 APSAROS utvrda 221
AMBRACIJA 114 APSIRT 47.50, 51, 52.54, 55, 68, 81,
AMBRACIJSKI ZALJEV 25, 107, 86, 221, 246, 248
200 APSIRT otok 69
AMFION 266 APSIRT grad 69
AMIS 70 APSIRTEJCI 39, 47, 52, 68
ANAKS 232 APSIRTI 52, 68, v. Apsirtejci
ANAKSIMANDAR 25 APSIRTIDA 221
ANCONA 169, 239, 244, v. Ankona APSIRTIDE 51, 64, 66, 68. 77, 81,
ANDAUTONIJA 236 86, 248
ANEJ FLOR 278 v. Flor APSIRTOS 69
ANEJ LUKAN Marko v. Lukan APSIRTOVI otoci 35,47, 48. 54, 63,
ANGUR 50 66, 85, 87, 221, 247, 248, 251,
ANKONA 81, 169, 170, 215, 239 253, v. Apsirtide
ANONIM RAVENJANIN 7, 12, 14, APULCI 230
15, 81, 96, 305, 314-335 possim, APULIJA 165, 242, 249, 280, 288
v. Ravenjattin AQUILEJA 161, v. Akvileja
ANTENOR 64 AQUINCUM 294
ANTIGON 181 ARABIJA 37, 71
ANTIOH III 108, 109 ARAUZA 324
ANTIOPA 266 ARBA 97, 231, 246 v. Rab
ANTONIJE Gaj 102, 256, 257, 261, ARDUBA 190
262, 282, 297 ARGIRUNT 245
ANTONIJE Marko 200, 256, 261, AREKOMICANI 207
297 ARES 43, 79
ANTONIN Pio 93 AREZZO 162
ANTONINI 98, 206, 278 ARG 35
ARG graditelj 53
ANTONINSKI Opis putova 7, 12, ARGENTARIA Polla 269
14, 96, 314-335 passim ARGIRINCI 57, 58
APAMEJA 109 ARGO 35, 36, 46, 53, 86, 236
APIJAN 7, 10, 12, 88-90, 100, 209, ARGOUDA 35
256 ARGONAUTI 30, 35, 41, 42, 45-55
APIJE Pulher (zapravo: Klaudije passim, 71, 85, 86, 209, 210, 221,
Pulher) 281, v. Klaudije Pulher 235, 248, 267, 294
APOLODOR ATENJANIN 85 ARGOS sin Friksov 47
APOLODOR IOLOG 252 ARIJE Didim 70
APOLODOROVA biblioteka 7, 12, ARIMINIJ 169, v. Rimini
13, 85-87 passim ARISTODEM 70

352
ARISTOTEL 7, 12, 13, 15, 32-36, AVERNSKO jezero 308, 309
passim, 53, 63, 64, 80, 205, 212, AZIJA 28, 37, 56, 59, 71, 76, 212,
235, 309 224, 249, 250, 254
ARKADIJA 242 AZINIJE Polion 88, 271
ARMENIJA 70
ARSIA 231, 239, v. Raša
ARSA 231, v. Raša B
ARTA 115, v. Ambracija
ARTEMIDA 36, 47, 51, 52, 132 BAG 245, 331, 334
ARTEMIDOR 7, 12, 66-69 passim, BAGNI isola dei 247, 319
70, 96, 98, 219 BAHRENS E. 129
ASERIJATI 240 BAJE 308
ASSERIA 240, 243, 244 BAKAR 96
ASSERIATES 240 BAKARSKI otoci 159
ASTARTA 285 BAIARCI 194
ATAMANT 45 BALE 189
ATENA 41, 53, 70, 86, 92, 107, 125, BALKAN 83, 165, 277
255, 266 BALKANSKI poluotok 25
ATENJANI 34 BALTIČKO more 53, 248
ATERNO 231 BARBANNA 43
ATESTE 232 BARBARIGA 189
ATIJE Lucije 175, v. Acije BARBATUS 177
ATIKA 48, 92 BARBIJI 220
ATILA 313 ΒΑΤΟΝ 102
ATINTANCI 90 BAVARSKA 295
ATLANTIK 59, 212 BEBIJE TAMFIL Gnej 163
ATLAS 61 BEBIJE TAMFIL, Marko 164, 165,
ATRIJA 28, 62, 78, v. Adrija, Hatrija 166
AUFID 165, v. Ojanto BEČ 167, 239, 240, 294, 314, 329, v.
AUFIDIJE Bas 223 Wien, Vindobona
AUGUST 70, 77, 78, 93, 102, 126, BEDA Časni 291
133, 168, 170, 201, 205, 208, 224, BEDRIJAK 276
230, 234, 239, 241, 256, 272, 293, BEGOVAČA 245
295, 304, 308, 312, 315, 332 BEKULONIJE, Aulo 175
AUGUSTIN »časni muž« 312 BELGIJA 223, 295
AUGUSTIN sv. 290, 291 BELIZAR 298, 313
AURELIJE Gaj 163 BELLUNO 240
AURELIJE Marko 93, 99, 304, v. BENESKA SLOVENIJA 232
Marko Aurelije BENGAZI 41
AURELIJE Simah 115 BENKOVAC 240, 244
AURELIJE Viktor 108, 115 BENUSSI, B. 210
AUSA 163 BEOGRAD 50, 236
AUSETANCI 163 BEOTIJA 43, 46, 53, 249
AUTARIJATI 29 BERAM 238
AUTARIJEJ 29 BERGK Th. 127
AUZONCI 86 BERLIN 304, 323, 328
AUZONUA 86 BITIJA 109, 116, 117
AVALA 50 BITINIJA 76, 99, 251
AVERNO Lago 308 BIZANT 32, 33, 37, 306, 313

23 - Antička svjedočanstva o Istri 353

BLANDONA 324 CAMBRIDGE Mass. 75, 155
BLAŽOV Mlin 189 CAMPIDOGLIO 187, 188, v. Kapi-
BLISKI Istok 315 tolij
BOJANA 43 CAPRIS 238, v. Kopar
BOJI 160, 162, 274 CARACA 240
BOKA Kotorska 54, 157 CARICI 240
BOKOKOTORSKI zaljev 77 CARIGRAD 33, 130
BOLONJA 162, 276, v. Bononija CARSTVO 224, 261, 278, 285, v.
BONONIJA 276 Rimsko Carstvo
BOSNA 321 CASTRUM Novum 231
BOSNA rijeka 190 CAVTAT 325
BOSPOR 33, 36, 251 CECILIJE Teukro Tit 108, 118
BOSPORSKI tjesnac 30, 35, 47, 50, CECILIJI 108, 109, 117, 121, 127
235 CELER 276
BRAČ 325 ĆELIJE 109, 117
BRAGA 290 CEUJE Gaj 117
BREN 206, 207 ĆELIJE Tit 117
BRESTOVICA 170, 171, 172 ĆELIJI 117
BRIBIR 244 CELSINA 304, 305
BRIGI 51 CELTES K. 314
BRIGIJSKI otoci 35, 47, 51, 54 CEN oslobođenik 274
BRIJUNI 247, 321, 335 CERERÀ 136, 261
BRIKSIJA 241 CERKNISKO jezero 68
BRINDISI 157 CERTUS 276
BRITANIJA 51, 78, 213, 223, 254, CETINA 217
295, 315 CEZAR 99, 102, 168, 190, 224, 234,
BRITANSKI otoci 47, 93 255, 256, 260, 261, 262, 264, 281,
BRIŽANI 52, v. Brigi 290, 291, 296, 297
BRUNDIZIJ 107, 135, 157, 158, 165, CEYLON 315
197, 216, 222, 261, 297 CICERON 70, 115, 136, 217, 265,
BRUNDIZIJCI 165, 289 273, 297
BRUNDIZIJSKI rt 157, 284 CICERON Kvinto 70
BUBULCI obitelj 284 CIKLADE 63, 82
BUDAPEST 28 CILICIJA 70, 262
BUDIM 294, v. Aquincum CILlCANI 262, 282
BUDIMPEŠTA 240 CINCIBIL 198
BUG Zapadni 218 CINT 126
BUGARSKA 293 CINTUA 126
BUJE 241 CIRCEO rt 251
BULlC F. 243 CIRENA 41
BULINI 242 CISA 246, 247
BURNUSTI 243 CIVIDALE del Friuli 313, v. Ce­
BUZET 98, 320 dati
CIZIK 251
CLASSIS 234
C CLUVER 189
CONCORDIA 232, v. Konkordija
CAELII 171, v. Ćeliji COPPO 189
CALDERINI 237 CORDOBA 271, v. Korduba

354
CORNELIUS Nepos 235, v. Kome- DARDANIJA 294
lije DARIJE 37, 252
CRES 8, 39, 51, 97, 221, 246, 248, DARTO 29
305, 321, 325, 335, v. Celsina DASARETI 29, 215, 216
CRIKVENICA 96, 331, 334 DASARO 29
CRNA Korkira 78, v. Korčula DEDAL 34, 35
CRNA Gora 279 DEGRASSI A. 81, 169, 218, 231,
CRNE stijene 35, 36 236, 238, 241, 245, 247, 320, 329,
CRNO more 30, 32, 33, 36, 38, 46, 332, 334
47, 50. 59, 62, 63, 68, 76, 77, 86, DEL otok 126
209, 210, 235, 251, 293 DELFI 206
CRVENO more 47, 212 DELFIJ 63, v. Alfij
CULICI 28, 240 DELIBLATSKA peščara 50
CURICI 240 DELL Harry J. 89, 100, 101
CURICTAE 28, 240 DELMATI 261, 217
CURICTUM gens 260 DEMETRA 261
CZOERNIG C. Freih. von 219 DEVIN 170, 237
DIANA 36
DIODOR 224
C DIOKLECIJAN 287, 294, 306, 315,
316
ĆASKA 246 DIOKLECIJANOVE terme 184
ČEDAD 233, 313 DIOMED 78, 79
ČEPIĆ 193 DIOMEDOVI otoci 78, 222
CRVAR 335 DIOMEDOVO svetište 78, 79, 169
CRVAR Mali 335 DION Kasije v. Kasije Dion
ČRVAR Veliki 335 DIRAHU 216, v. Drač
DIRKA 266
DISKELAD 220
Ć DIVKOVIC M. 188
DIZER 58
ClCARIJA 8, 321 DMITAR Hvaranin 82, 88, 89, 90,
101, 109, 289
DOBERDOB 172
D DOBRUDŽA 293
DODONA 53, 86
DA 329, v. Dan DOLABELA v. Komelije Dolabela
DACANI 277 DOLIKHE 35, v. Sam
DALMACIJA 99, 102, 208, 245, 241, DOMICIJAN 273
293, 294, 297, 305, 316, 317, 323, DON 46, v. Tanais
325, 335 DONJA Panonija 102, v. Panonija
DAMASK 316 DONJE more 62, 169, 231, 260, v.
DAN 330, 331 Tirensko m.
DANTE 291 DRAČ 51, 216, 217, 231, v. i Dirahij
DANUVIUS 209, v. Dunav DRAGA budavska 190, 193
DAORSI 29 LRAGA timska 238
DARDAN 29, 294 DiAGA beramska 238
DARDANCI 29, 294 DRAGONJA 333
DARDANELI 46 DRXVA 162

355
DRILON 208 EMILIJE Paul Macedonski Lucije
DRIM 4 $ , 54, 208, 247, v. i D r ilo n 163, 197
DRINA 293 EMILIJE Skauro Marko 197, 230
DRINIJ 247 EMONA 219, 236, v. L ju b lja n a
DRNOVO 236, v. N e v i o d u n u m EMPEDOKLO 252
DRUZ 102, 168 ENEJA 99, 107, 119, 132, 285,
DUNAV 15, 27, 28, 30, 32, 33, 35, 36, 294
38, 47, 48, 50, 62, 63, 64, 68, 71, ENGLESKA 39
75, 76, 77, 79, 101, 102, 206, 208, ENHELEJ 29
209, 210, 211, 218, 220, 234, 235, ENHELEJCI 43, 44, 54, 57, 64, 215,
277, 293, 294, 295 216, 242, 266
DURONIJE Lucije 165, 169 ENIJE 7, 11, 107-124 p a s s im , 125,
DURRÈS 216, v D ra č , D ir a h ij 127, 128, 167, 171, 192, 203, 285
ENONCI 39
ENOTRIJA 78
Đ EPIDAMNO 158, 216
EPIR 57, 58, 82, 90, 157, 197, 215,
ĐERDAPSKA klisura 50 216, 231, 280, 293
EPULON 11, 16, 108, 114, 120, 121,
167, 172, 177, 189, 191, 192, 278,
E 279, 281, 284
ERAFRONIA 335
EAK 34, 52 ERATOSTEN 14, 66, 70, 71, 76, 83,
EANT 218 212
EBERT 203 ERIDAN 34, 52, 53, 59, 64, 80, 220,
EBRO 53, 160, 163, v. H ib e r u s 248, 252 253, v. P a d
EBUCIJE Marko 171 ERITREJA 249
EDIP 266 ESHIL 203, 252, 253
EDITANCI 159 ESKVIUNSKA vrata 184
EET 46, 50, 54, 58, 68, 86, 209, 248, ESTE 232
267 ESTRTJA 222
EFEZ 25, 66, 251 ETEOKLO 266
EFOR 59, 88 ETIOPIJA 71, 212
EGEJSKO more 10, 50, 63, 83, 266 ETNA 61, 194
EGINA 48 ETJLCI 107, 108, 109, 115, 281
EGIPAT 38, 70, 71, 88, 134, 183, 316 E70LIJA 109
EGIDA 238 ETRUŠČANI 156, 230, 283
EJDIJA 58 ETRURIJA 78, 86, 178, 230, 283
EKVI 156 EUBEJA 48
ELEKTOR 252 EURIKUJA 203
ELEKTRIDE 33, 39, 47, 48, 52, 53, EURIPID 203, 252, 253
54, 55, 64, 220, 222, 248, 252, EUROS 293
253, v. i J a d r a n s k i o to c i EUTROPIJE 7, 12, 90, 101, 102,
ELIJE Gaj 107, 171, 176 287-289 p a s s im , 290, 296
ELIJE Hadrijan 171, v. H a d r ija n EUZEBIJE Cezarejski 290
ELIJE Tit 107, 171, 176 EUROPA 26, 28, 29, 34, v. i E v r o p a
EMILIJE Marko 155, 156 EVROPA 9, 37, 56, 59, 62, 71, 76, 93,
EMILIJE Lepid Marko 285 212, 224, 248, 254, 291, 315, 330,
EMILIJE Paul Marko 156, 165 v. i E u r o p a

356
 F FORBIGER 61
FORETANI 240
FABIJE Buteon Kvinto 164, 165 FORMION 97, 234
FABIJE Kunktator 164 FOROIULIENSES 240
FABIJE Labeon Kvinto 161 FOROJULIJENZI 240
FABIJE Maksim Kvinto 156, 164, FORTUNA 184
165, 166 FRANCESCHI C. de 170, 189, 192,
FAETON 34, 64, 65, 80, 220, 248, 193, 211, 263
252 FRANCUSKA 53, 61, 163, 295, 315
FAMA božica 267 FRENTANCI 230
FAR 222 FRICK K 214
FARZAL 265, 297 FRIDLAENDER L. 271
FAVERIJA 192, 193 FRIKSO 45, 46, 47
FAZID 46, 266, v. i Rioni FULFINIJ, grad 97, 244
FEACANI 47, 215, 216 FULFINION 240
FECUSSES 241 FULVIJE Centumal Gnej 296
FENIČANI 43, 160 FULVIJE Flak Kvinto 167
FERTINATES 240, 243 FULVIJE Flak Marko 198
FERTINIUM 240 FULVIJE Nobilior Marko 108, 109,
FEST 121, 122, 127, 128-133 pas­ 115
sim, 192, 200, 201, 297 FULVIJI 167
FIDENTIN 272 FURIJE Gaj 169, 170
FIGUL konzul 217 FURLANIJA 313
FILIPI 218, 297
FILIP Macedonski 56, 62, 82, 108,
164, 206, 285 G
FILIP otac Aleksandra Velikoga
205, 293 GABROVICA 172
FILOKSEN 252 GACKA 81, 245
FLAGOGNA 240 GAFFIOT F. 186
FLAMINIJE Gaj 56, 162. 167 GAJ GRAKHO, pučki tribun 182,
FLAMONIA 240 v. Sempronije, Grakhi braća
FLAMONIENSES Carici 240 GAL 29
FLAMONIENSES Vanienses 240 GALACIJA 206, 207
FLAMONIJENZI 240, v. Flamo- GALAĆANI29
nienses GALATEJA 29
FLANATES 240 CALATI 181
FLANONA 236, 240, 243, 244, 245, GALBA 273, 276
261, v. Plomin GALDI M. 207
FLAVIJE Kaper 122 GALEZ 271
FLAVIJEVA cesta 320, 324 GALI 61, 158, 160, 161, 166, 172,
FLAVUEVCI 269 179, 197, 230, 274, 289
FLAVIUS Magnus Aurelius Cassio- GALICIJA, španjolska 290
dorus v. Kasiodor GALIJA 78, 139, 163, 164, 165, 166,
FLOR 7, 12, 100, 158, 165, 167, 170, 168, 179, 181, 178, 186, 196, 206,
181, 206, 231, 256, 278-296 pos­ 212, 262, 294, 295, 325
sim, GALIJA Belgijska 295
FLUVIUS Frigidus 233, 319 GALIJA Cisalpinska 89, 158
FOKIDA 91 GALIJA Lionska 295

357
GALIJA Narbonska 201, 205, 207, H
223
GALIJA prefektura 306 HADRIJAN 30, 91 295
GALIJA Senonska 215 HAIMOS 83
GARGANO 222 HAMILKAR Barkas 160
GARGANO Monte 260 HANIBAL 82, 135, 159, 160, 164,
GAVILIJE Novel Gnej 178 167, 186, 289
GAVILIJE Novel Lucije 178 HARIBDA 36, 263
GEJA 50, 51, 85, 263 HARMONIJA 54, 266
GELIJE Aulo 119 HARMONIJA-Zmija 43, 76
GENCIJE 165, 169, 179
GERGOVIJA 190 HATRIJA 220, 248, 260, v. Adrija
GERMANIJA 212, 213, 223, 254, HAZDRUBAL 160
295, 316 HEBRO 160, v. Ebro
GERMANIJA Donja 295 HEIDELBERG 218
GERMANIJA Gornja 295 HEKATEJ 7, 10, 12, 15, 25, 26, 27,
GETA 274, 277 28, 29, 38, 50, 51, 62, 64, 207,
GETI 277 213, 242, 260
GIBRALTAR 47, 59, 76, 212, 253 HELA 45, 46
GISA 246, 247 HELENA 56, 120
GNIRS A. 93, 94, 98, 190, 193, 239, HELESPONT 46
271, 320, 321 HELIJADE 80, 220, 248, 252
GOLOGORICA 98 HELIJE 34, 86, 248, 252
GORETTI 299 HELINO more 46, v. Helespont
GORICA 233 HELLAS 91
GORJANSKO 170, 171, 172 HEM 83, 277, v. Haimos
GORNJE more 62, 169, 231, 260 HERA 47, 53, 55
GOTI 298, 299, 313 HERAKLEJA 12, 66
GRAD bjegunaca 44, 76, 80, 217, v. HERAKLIT 25
Polai, Pula HERAKLO 25, 35
GRADINA kod Bribira 240 HERAKLOVI stupovi 47, 59, 76,
GRAKHI braća 170, 234, 237 212
GRAZ 315, 317 HERCINIJSKA šuma 30, 35, v.
GRCI 10, 12, 13, 27, 28. 33, 43, Schwarzwald
46, 51, 53, 56, 61, 79, 157, 200, HERKUL 181, v. Heraklo
202, 205, 210, 217, 220, 222, 234, HERODOT 205, 212, 213
235, 248, 251, 252, 265, 289, 293, HEZIOD 50, 85
294 HIBER 160, 163
GRČKA 25, 34, 35,47, 52, 55, 56, 58, HIDRIJA 222
62, 63, 70, 71, 91. 92, 107, 109, HIJ otok 62, 63, 83
115, 182, 206, 215, 218, 251, 257, HILEJCI 47
273, 293 HILEJSKI poluotok 243
GRČKA Velika 279 HILLYRICUM 27, v. Ilirik
GRGUR Turski 291 HIMANI 64, 242
GRIMMA 127 HIPARH 76, 77, 235
GRK 43, 76, 80, 126 HIPERBOREJCI 62
GROAG 276 HIPON 290
GROMOVNIK 86 HISPANCI 160

358
HISPANIJA 160, 161, 162, 163, 175,
184, 212, 223, 249, 250, 251, 253,
256, 286, 289, 297
HISPANIJA Citerior 163
HISPANIJA Tarakonska 269
HISTAR 27, 209, 234, 236, v. D u ­
n a v , I s tr o s
HISTRI 8, 10, 11, 16, 26, 27, 59, 88,
89, 107, 108,· 109, 114, 115, 116,
117, 118, 127, 128, 134-199 p a s ­
s im , 200, 204, 206, 208, 209, 210,
211, 215, 230, 235, 237, 238, 239,
255, 256, 263, 265, 276, 278, 279,
280, 281, 283, 284, 285, 286, 287,
288, 289, 291, v. I s tr i
HISTRIA 26, 27, 185, v. I s tr a
HISTROS 235, v. D u n a v
HOLMES Rice 163
HOMER 25, 33, 35, 45, 71, 86, 116,
117, 123, 125, 128-133 p a s s im ,
212, 216
HORTENZIJE Kvinto 296
HORTENZUE Hortal Kvinto 297
HOSTIJA 126
HOSTIJE 7, 11, 116, 125-133 p a s ­
s im , 237
HOSTILIJE Mancin Aulo 198
HOSTILIUS 126
HRVATI 218, 246, 247, 321
HRVATSKO primorje 64, 81, 94,
230, 242, 245
HVAR 47, 56, 78, 82, 89, 90, 157,
222, 235, 289, 297, 336
I ISTRA 7, 8, 9, 11, 12, 13, 14, 15, 16,
IADERA 217, 246, 261, v. Z a d a r
IBERI 163
IBERIJA 92, 102, 253
IDE 182
IDRIJA 233
IKAR 34, 35
IKAR otok 35
IKARIJA 35, v. I k a r o to k
ILERDA 256
IUCI 251
IUJENŠANI 194
ILION 194, v. T ro ja
IURI 29, 43, 58, 79, 80, 88, 90, 96,
135, 157, 158, 159, 160, 161, 165,
169, 196, 200, 208, 216, 237, 265,
279, 280, 288, 289, 296
IURIJA 29, 43, 58, 67, 77, 83, 87, 96,
169, 170, 195, 215
IURIJE 29
IURIK 43, 80, 196, 197, 206, 209,
215, 217, 218, 219, 231, 242, 247,
256, 280, 282, 294, 296
IURIK Donji 208
ILIRIK Gornji 208
IURIK prefektura 306
IURSKA rijeka 42, 43, 44, 54, 75
IURSKO more 42
ILLYRICUS fluvius 42, 43, v. I l ir ­
s k a rije k a
INDIJA 66, 71, 212, 315
INN rijeka 295
INO 45
INSUBRI 159, 160, 163
IOLK 46, 53
IRAN 71
IS 252
ISA 222, v. V is
ISEJCI 158, v. V iš a n i
ISSA 232, 239, v. V is
ISTANBUL 33
ISTAR 35, 38, 39, 76, 77, 83, 209,
210, 218, 220, v. D u n a v
ISTARSKE Toplice 320
ISTOČNI ocean 212
ISTOČNE Alpe 61, 102
ISTOK prefektura 306
ISTRIDA 39, 92
17, 26, 27, 30, 31, 37, 38, 39, 48,
59, 64, 70, 71, 80, 81, 88, 93, 94,
96, 97, 98, 99, 100, 102, 107, 114,
127, 128, 134-199 p a s s im , 208,
209, 210, 213, 216, 219, 220, 221,
223, 224, 230, 231, 232, 234, 235,
236, 238, 239, 241, 249, 250, 256,
271, 272, 273, 274, 276, 277, 280,
286, 290, 291, 293, 294, 295, 298,
305, 306, 307, 308, 309, 310, 311,
312,313,314,316,317,319,320,
321, 323, 325, 330, 331, 332, 334,
335
359
ISTRA Pontska 210 JADRANSKO more 33, 50, 51, 58,
ISTRANI 9, 12,25,27,40,64,80, 88, 62, 71, 82, 135, 209, 210, 215,
205, 210, 291, 311 218, 231, 232, 236, 253, 260, 266,
ISTRI 26, 38, 39, 61, 62, 63, 64, 71, 280, 282, 334, v. i J a d r a n
77, 78, 80, 90, 101, 218, v. H is tr i JANTARSKI otoci 30, 31, 33, 52. 63,
ISTRIE 27, 64 79, 80, 248, 251, 253, v. i E le k tr i-
ISTROS 27, 234, v. D u n a v de
ISTROS nesos 39 JAPODI 81, 97, 127, 134, 135, 157,
ITAKA 216 161, 168, 197, 198, 224, 230, 231,
ITALCI 157, 162, 178, 191, 256, 261, 233, 236, 237, 242, 243
283 JAPODIJA 81, 237, 245
ITALIJA 10, 53, 55, 70, 71, 77, 78, JAZON 35, 36, 45-55 p a s s im , 76, 77,
80, 81, 86, 96, 135, 155, 157, 159, 248, 267
160, 161, 168, 169, 177, 178, 179, JERONIM Kardijski 205
196, 197, 208, 209, 219, 220, 230, JERONIM sv. 290
231, 232, 234, 239, 240, 241, 245, JERUZALEM 290
249, 250, 253, 256, 257, 273, 276, JOKASTA 266
279, 289, 295, 298, 304, 305, 306, JONIJA 25, 251
308, 309, 315, 316, 317, 325, 331, JONIJE 62, 77, 82
332, 333, 334 JONSKI zaljev 26, 28, 77, 82, 307, v.
ITALIJA Južna 36, 58, 78, 79, 155, i Jon sko m ore
165, 231, 243 JONSKO more 28, 47, 51, 58, 62,
ITALIJA prefektura 306 71, 82, 83, 90
ITALIJA Sjeverna 90, 134, 158, 162, JONJANI 27, 66
220, 249 JUL sin Enejin 285
ITINERARI v. A n to n . O p is p u to v a JULIJE Opsekvent 7, 134, 184,
IVAN Ksitilin 99 283-286 p a s s im
IZIDOR Seviljski 209, 210, 291 JULIJEVCI 285
IZMENI 64 JUUJSKE Alpe 329, 333
IZOLA 238 JUNIJE Brut Marko 139, 140, 178,
179, 180, 181, 186, 187, 188, 189,
284
J JUNIJE Bubulko Brut Gaj 156, 284
JUNONA Moneta 136
JADERATINI 39 JUPITER Feretrij 159
JAFET 330 JUPITER Kapitolijski 187
JAKIN 239, v, A n k o n a JURJEVO 97
JAVA 93 JUSTIN 12, 62, 64, 205, 206, 207,
JADRAN 10, 15, 28, 30, 32, 33, 35, 208, 210, 218, 234, 290
36, 43, 44, 47, 48, 50, 51, 53, 54, JUSTINIJAN 238, 298
58, 59, 61, 62, 63, 64, 68, 71, 76, JUSTINOPOUS 238, v. Kopar
77, 78, 79, 81, 82, 83, 85, 86, 89,
98, 109, 157, 158, 165, 169, 210,
215, 220, 221, 232, 234, 235, 242, K
248, 260, 261, 266, 279, 280, 289,
294, 296, 297, 307, 329, 334, v. i KADMO 29, 43, 54, 266
Ja d ra n sko m ore KALABRIJA 107, 135, 155, 271,
JADRANSKI zaljev 28, 29, 97, 157, 279, 280, 298
218, 294, v. i J a d r a n s k o m o r e KALAID 294

360
KALEMEGDAN 33 KAULIJACKA stijena 28, 33, 50
KALIMAH 7, 12, 13, 41, 42, 43, 44, KAUUKOI 28, v. Kaulici
45, 54, 57, 58, 75, 80, 123, 217, KAVKAZ 46, 61, 68, 266
242 KELTI 29, 59,61, 62,86, 89,90, 161,
KALPURNIJE Bibul Marko 296 163, 168, 205, 206, v. Gali
KALPURNIJE Pizon 269 v. Pizpn KELTIBERI 163, 286
KALPURNIJI, obitelj 276 KERAUNIJSKA brda 54, 87
KAMPANUA 86, 184, 230, 251, 271, KERAUNIJSKI rt 55
308 KERAUNIJSKO gorje 47, 58, 82,
KAMUNI 102 83, 215
KANA 288 KERKYRA 54, v. Krf
KANDLER P. 170, 192, 193, 211, KIUKIJA 70, v. Cilicija
241 KIMARA 215, v. Keraunijsko gorje
KANUZIJ 249 KINOSKEFALE 56
KAPELA 241 KIRENA, v. Cirv ta
KAPITOUJ 187, 195, 285 KIRKA 47, 55, 86
KAPUA 184, 190, 308 KISTANJE 240
KARAKALA Marko Aurelije Anto- KITEJSKA zemlja 54
nin 315, 316 KITEJ 54
KARIJA 37 KLANAC 172
KARIN 245, 331, 334 KLASTIDIJ 158
KARLOBAG 245, 331 KLAUDIJE 99, 212, 213, 223, 295
KARNI 68, 81, 97, 135, 161, 197, KLAUDIJE Marcel Marko 135,
198, 230, 231, 233, 241, 330, 331 158, 159, 161, 163, 165, 166, 168,
KLAUDIJE Neron Tiberije 164,
KARNIJA 329 165, 178, 179, 193, 194, 196
KARNSKI prijevoj 333 KLAUDIJE Ptolemej, v. Ptolemej
KARTAGA 159, 190
KARTAŽANI 114, 159, 160 KLAUDIJE Pulher 139, 140, 141,
KASANDRA 56, 252, v. Aleksandra 181, 182, 185, 186, 188, 189, 193,
KASIJE Dion 7, 10, 89, 90, 99, 100, 194, 195, 196 285
101, 190, 256 KLEMENC J. 208
KASIJE Gaj 135, 179 KLEONIM 155, 156, 157
KASIJE Longin Gaj 168, 196, 197, KNID 222
198, 199 KOBARID 233
KASIODOR 7, 10, 14, 15, 16, KOESTERMANN E. 275
298-313 passim KOLAN 97
KATALONSKO brdo 241 KOLENTON 97, 247
KATALI 241 KOLHIDA 36, 42, 46, 47, 54, 58, 68,
KATALONIJA 169 71, 76, 77. 85, 217, 224, 266, 267
KATANČIĆ Μ. P. 315 KOUNSKA vrata 184
KATARAKTES potamós 237 KOLOSEJ 269
KATARBATES potamós 237 KOLSANI 47, 50, 51, 53, 54, 58, 75,
KATIĆIĆ R. 16, 42, 43, 44, 48, 50, 80, 85, 87, 209, 210, 217, 239
53, 54, 57, 62, 77, 82, 208, 216, KOLUBARA 293
217, 242, 253, 266 KOMEN 172
KATMEL 172 KOMO 223, 241
KATON Stariji 108, 183 KOMOD 99
KATUL 297 KONKORDIJA 219, 232, 313
«AULICI 28, 50 KONSTANCA 86

361
KONSTANCIJE Gal 39 KRIST 317, 334
KONSTANTIN 304, 306, 307 KRK 8, 10, 28, 53, 77, 81, 97, 99,
KONSTANTIN Porfirogent 246 100, 102, 240, 244, 255, 256, 257,
KONSTANTIN Veliki 33 261, 262, 263, 279, 281, 291, 296,
KONSTANTINOPOL 33 297, 304, 305, 321, 335
KOPAIDA 53 KRKA 8, 40, 81, 94, 128, 216, 217,
KOPAR 189, 234, 238, 333, 335 231, 237, 242, 247, 330
KOPARSKI zaljev 333 KRON 50, 51, 54
KOPERNIK 93 KRONOGRAF 70
KORČULA 47, 54, 78, 157, 212, 222, KRONOVO more 50, 51, 53, 62, 86,
232, 235, 263, 297, 325 215
KORDUBA 255, 270 KROTON 243
KORINČANI 115, 248 KRSKO 236
KORINIJ 245 KRUSTUMERIJA 184
KORINT 58, 70, 92 KSENARH 70
KORINTSKA prevlaka 58 KSENOFONT 62
KORINTSKI zaljev 107 KTESIJA 205
KORKIRA Crna 222, v. Korčula KUUCI 240
KORNATI 246 KUMA 308
KORNEUJE, v. Nepot KURETI 260
KORNELIJE Ceteg Marko 198 KURIKTI 261, 244, v. Cunctum
KORNEUJE Ceteg (Lentul) Publi- gens
je 164 KVARKVENI 240
KORNEUJE Dolabela 101, 102, KVARNER 45, 294
170, 256, 257, 282, 296 KVARNERSKI otoci 335
KORNEUJE Reks Publije 198 KVARNERSKI zaljev 320
KORNELIJE Scipion Afrički Pu­ KYANEAI pétrai 35, v. Crne stijene
blije 167
KORNELIJE Scipion Azina Publije
89, 288 L
KORNEUJE Scipion Lucije 160
KORNEUJE Scipion Nazika Pu­ LABIN 68, 94, 95, 96, 98, 224, 240,
blije 162, 167 243, 244, 245, 260, 320, 330, 331,
KORNEUJE Tacit Publije, v. Tacit 334, v. i Albona
KORUNKANUE Gaj 158, 296 LACIJ 183, 230
KORUNKANIJE Lucije 158, 296 LACINIJENZI 243
KORZICANI 135, 160, 165 LAKEDEMONJANIN 155
KORZIKA 159, 160 LAKMON 58
KOSITRENI otoci 39, 40, 59, 64 LANGOBARDI 201, 313
KOSKONIJE Gaj 261 LAODICEJA 297
KOSTANJEVICA 172 LAPIT 116
KOSOVO 208 LATINI 109, 183
KRAHE H. 200, 208, 218 LATONA 132, v. i Leta
KRALJEVICA 331, 334 LAURENCIJE 309, 311
KRASI, obitelj 14, 274, 176 LAURIJSKO polje 50
KRATIŠ 58 LEIPZIG 90, 91, 114, 125, 129, 170,
KRETA 34, 48 192, 202, 215, 229, 265, 271, 275,
KRF 47, 54, 158, 216, 222, 232 288, 289, 292,(322
KRINGA 238 LEMNO 232

362
LENTUL Lucije 163 281, 283, 284, 285, 287, 288, 290,
LEONTEJ Lapit 116 296
LETA 36, 132, v. Latona LIVIJIN trijem 184
LEUKADA 25 LONDON 75, 155
LEZB 63 LONGUS 177
LIBIJA 37, 41,47, 57, 59, 71, 76, 169 LOPSI 244, 245,
LIBIJSKA pustinja 47 LOPSIKA 97, 245
LiBURN 29 LOŠINJ 8, 51, 221, 248, 321, 325,
LIBURNI 25, 29, 39, 40, 64, 71, 73, 335
135, 157, 200, 204, 215, 216, 218, LOVRAN 331, 334
230, 231, 242, 247, 256, 263, 265, LOVRO 310, 312, v. Laurencije
280, 288, 291 LUCIUJE 117
LIBURNIJA 8, 26, 37, 38, 39, 53, 63, LUERER 209
81, 94, 95, 96, 97, 231, 236, 237, LUGEJSKA močvara 68
240, 242, 243, 244, 247, 248, 249, LUKA Mirna 326
294, 317, 329, 330, 331, 332, 334, LUKAN 7, 36, 100, 102, 217, 246,
335 255-268 passim, 269, 271, 279,
LIBURNIJA Trsatska 305 282, 291, 297
LIBURNIJSKI otoci 63, 77, 81, 83, LUKANCI 155
294 LUKANIJA 280
LIBURNIJSKI zaljev 324 LUTACIJE Katul Gaj 101
LICINIJE 249, 250 LUZITANIJA 249
LICINIJE Kras Publije 196 LUZITANCI 286
LICINIJE Kras Tit 182
LICINIJE Kras Frugi Marko 275,
276 U
LICINIJE Lukul Marko 173
LICINIJE Mucijan Gaj 250 UEŠ 158, 293
LICINIJE Nerva Aulo 180 UUBUANA 219, 236, 321
LICINIJE Strabon Marko 173, 177 UUBUANICA 211
LIGURI 86, 162, 164, 165, 178, 179, UUBUANSKA vrata 33
182, 193, 194, 196, 289 LJUDEVIT kralj
LIGURIJA 78, 135, 139, 141, 161,
163, 165, 166, 179, 186, 193, 194,
195, 230 M
UGURSKO more 36
LIKA 230, 243, 245 MACEDONCI 56, 165, 205,206, 289
UKOFRON 7, 12, 13, 41—44 pas­ MACEDONIJA 56, 71, 90, 168, 178,
sim, 56, 57, 58, 80, 217 182, 196, 197, 198, 199, 206, 215,
LIKVENCIJA 232 256, 293, 294
LIM 238 MAIXNER Dr. Fr. 275
LISERT močvara 233, 247 MAKROBIJE 117, 127, 128-133
LINDSAY W. M. 202, 210 passim
LISSA otok 325 MALA AZIJA 47, 64, 70, 71, 83, 178,
UVIJE Andronik 107, 126 181, 206, 222, 251, 262, 266, 273,
UVIJE Denter Marko 155, 156 284, 294, 316
UVIJE Tito 7, 10, 11, 12, 15, 16, 77, MALCOVATI E. 282
88, 89, 100, 117, 134-199 passim, MALI Medvjed 293
205, 219, 220, 224, 261, 278, 279, MANUJE Acidin Lucije 162, 167

363
MANLIJE Gnej (Aulo) 281, v. Man­ METKOVIĆ 216, 217
tije Vulzon Aulo MEZIJA 208, 293, 294, 295, 316
MANLIJE Vulzon Aulo 139, 140, MEZIJA Donja 293
168, 177, 178, 180, 181, 182, 183, MEZIJA Gornja 293, 294
185, 186, 187, 188, 189, 191, 285, MEZOPOTAMIJA 71
286 MIGNE 299
MANZUOLI 189 MILACI 58
MARCIJAL 7, 15, 92, 249, 269-272 MILANO 159, 223
passim MILET 12, 25
MARCIJAN 12, 66, 67 MILLER I. 275
MARICA rijeka 293 MILJE 193, 234
MARIĆ R 50 MIUSKI zaljev 320
MARIK 274 MINERVA 125, 132, 244
MARIN iz Tira 93 MINIJ 53
MARKO Aurelije 304 MINUCI 53
MARKUMIR 317, 330 MINOS 34
MAROKO 316 MINOTAUR 34
MARS 184 MINUCIJE Bazil Lucije 262, 282,
MARSEILLE 61, 256, v. Masilija 297
MARTOVO polje 184, 195, 315 MINUCIJE Rufo Marko 89, 101,
MARUCINI 230 288
MASILIJA 61, 165, 256 MINUCIJE Termo Lucije 140, 183
MAUN 335 MIRNA 189, 210, 238, 324, 332, 333,
MAURETANIJA 130, 212 v. Luka Mima
MAYER A. 28, 63, 96, 97, 98, 218, MIZENSKI rt 223
221, 239, 240, 243, 245, 246, 247, MUET 47, 55, 325
305, 321, 330, 335 MOMMSEN 98, 241, 265, 289, 299,
MAYHOFF K. 229 304, 321
MEDEJA 36, 45-55 passim, 58, 68, MONTE Viso 220
80, 81, 221, 246, 248, 267 MORAVA 294
MEDIOLANUM 159, v. Milano MOREL W. 125, 129, 133
MEDULI 251 MOZELA 295
MEDULIN 193, 320 MRAMORNO more 251
MEDVEJA 321 MOLLER C. 61, 64, 67, 68, 89, 96,
MEĐEĐA 321 97
MEILLET A. 202 MOLLER K. 38, 314
MELA 12, 14, 33, 34, 38, 52, 53, 54, MOLLER L 114, 117
58, 64, 68, 77, 79, 80, 81, 96, 157, MONZER 192
169, 178, 208, 212-222 passim, MUTILA 192, 193
224, 232, 234, 235, 238, 239, 242, MUTINA 196, 285
246, 325, v. Pomponije Mela MUTVORAN 193
MEMOR 277 MUZE 131, 132
MENONKALENI 242
MENTORI 40, 63, 64, 242
MENTORIDE 39, 40 N
MESAPUANI 155, 279
MESINSKI prolaz 263 NADIN 39, 240
MESINSKI zaljev 36 NADIŽA 220, 232, 233, 313, v. Nati-
MESSINA 298 son

364
NANOS 241 NOVAK G. 82, 289
NAPULJ 223, 251, 308 NOVELI braća 139, 220
NAR 218 NOVIGRAD 189, 332, 333, 335
NARBONA 249 NUMA Pompilije 285, 286
NARBONSKA Galija 249 NUMANCIJA 190
NARON 218 NUMANTINCI 191
NARONA 217, 244, 261
NASO 177
NATISON 220, 232, 233, v. N a d ita O
NATISONE 220, 232, 233
ΝΑΉ58Α 232, 233 OCEAN 46, 66, 79, 124
NAUPORT 236 ODERZO 219, 232, 264, v. O p iterg ij,
NAUPORTUS 236 O p ite r g iu m
NEDETI 39 ODISEJ 57, 85, 86, 132, 203, 216
NEDINATES 240, v. N e d in a ti OFANTO 165, v, A u fid
NEDINATI 240 OGLEJ 161 v. A k v ile ja
NEDINUM 240, v. N a d in OHRIDSKO jezero 216
NEFELA 45, 46 OINEUS 96
NEMAUZ 207, v. N im e s OJNEJ 96
NEPOT Kornelije 212, 224, 235 OKRA 230, 241
NEPTUN 309 OKSIRINH 42
NERA rijeka 218 OKTAVIJAN 197, 200, 218, 219,
NERETVA 63, 83, 158, 216, 218 232, 238, 261, 262, v. A u g u s t
NERON 223, 250, 255, 273, 274, OKTAVIJE Gnej 297
275, 276 OKTAVIJE Libon 282, v. O k ta v ije
NESACTIUM 239, v. N e z a k c ij M a r k o , S k r ib o n ije L ib o n
NESTOR 121 OKTAVIJE Marko 102, 257, 265,
NEVIJE Gnej 107, 130, 131 296, 297
NEVIODUNUM 236, v. D m o v o OLBONENZI 243
NEZAKCIJ 15, 16, 94, 97, 108, 114, OLIB 39
116, 117, 121, 140, 141, 177, 189, OLSI 39
190, 193, 239, 244, 320, 321, 335 OMIŠ 242
NICEJA 76, 99 OMIŠALJ 240, 244
NIGRA Corcyra 232, v. K o r č u la OPITERGIJ 241, 263, 282
NIKANDAR 252 OPITERGIJCI 256
NIKOMED II 59 OPITERGIJSKE gore 232
NIL 70 OPITERGIUM 219
NIMES 207, v. N e m a u z OPSEKVENT Julije 134, v. J u lije
NIMFA 41 O psekvent
NIN 39, 245, 330, 331, 334 ORHOMEN 53
NIREJ 57 ORIGEN 290
NIŠA 70 ORIK 216
NISARD M. 187, 207, 214, 284 OROZIJE Pavao 7, 89, 90, 100, 101,
NOA 330 102, 256, 282, 290-297 p a s s im
NONIJE Marcelo 115 ORSER Mali 321
NORICI 295 ORSER Veli 321
NORIČANI 100, 102, 103, 197, 241 ORTOPLA 245
NORIK 295, 316 ORTOPUNI 245
NORIN 244, 261, v. N a r o n a ORTOPLINIJA 245

365
OSOR 39, 97, 221, 246, 325 PARTENI 215, 216
OSTROVICA 243 PARTINCI 29
OTON 273, 274, 276 PARTO 29
OTRANTSKA vrata 28, 215, 260 PASIN 245
OV1DIJE 43, 261, 267 PATAVIUM 232
OXFORD 210, 274 PAUZANIJA 7, 15, 91, 92
PAUZANUA Historičar 91
PAUZANIJA Solist 91
P PAVAO ĐAKON 122, 133, 200, 201,
202, 204, 235, 288
PAD 8, 33, 34, 36, 47, 53, 55, 68, 80, PAVAO »okretni muž« 312
86, 89, 90, 158, 159, 168, 194, PEDIKUU 230
210, 215, 220, 232, 234, 248, 250, PELAZGI 35
252, 253, 260, v. i Eridan PELEJ 52
PADOVA 134, 232 PELIGNI 230
PADSKA nizina 61 PELIJA 46
PADSKO ušće 28, 31 PELOPONEZ 35, 47, 92, 215
PADUS 53, v. Pad PENELOPA 203
PAFLAGONCI 64 PERE, obitelj 284
PAFLAGONIJA 47, 64 PERTHEY G. 323
PAG 40, 97, 221, 246, 253 PERTINAKS 99
PAGAZE 46, 48, 53 PERZEJ 163, 178, 182, 196, 197, 206
PAKUVIJE Marko 202, 203, 204 PERZIJA 56
PALADA-Atena 132, v. Atena, boži­ PETILIJE Spurin Kvinto 164, 165
ca PEUKET 242
PALANT 119 PEUTINGER K. 314
PALATIN 285 PEUTINGEROVA tabla 7, 12, 14,
PALATINSKI brijeg 285 68, 94, 96, 98, 246, 247, 314-335
PALESTINA 71, 290 passim
PALMIRA 316 PHLANON 68
PANDAR 109, 116, 117 PIACENZA 171, v. Placencija
PANONCI 10, 100, 102, 168, 208, PICEN 249
294 PICENTIJANI 230
PANONIJA 208, 209, 219, 236, 294, PICHON 255
295, 316, 323 PICUGI 238
PANONIJA Donja 294 PIĆAN 98, 238, 332
PANONIJA Gornja 99, 102, 294 PIDNA 163, 197, 206
PAPAZOGLU F. 208, 216 PIETAS Iulia 238
PAPINIJAN 306 PIKUENTON 98, v. Buzet
PAPIRIJE Turdo Gaj 180 PINARIJE Ruska Marko 165, 166
PAR 82, 222 PIND 58, 218
PARANI 82 PINDER M. 323
PARENTINCI 245 PIQUENTUM 98
PARENTIUM 238 PIR 115, 280
PARIS 56 PIRAN 320, 333, 335
PARIZ 61, 67, 86, 96, 187, 202, 207, PIREJI 218
214, 268, 278, 284 PIRENEJI 61, 253
PARMA 285 PITACCO G. 127
PARNAS 92 P m JA 222

366
 ΡΙΖΑ 165, 166, 178, 179, 193, 196 PONTOS Eukseinos 33, v. i Cmo
ΡΙΖΟΝ 255, 269 m ore
PLANKTE 36 POPILIJE Sabelac Gaj 176, 177
PLAUT 133 POREČ 94, 97, 170, 189, 211, 238,
PLEREJI 216 244, 320, 321, 324, 326, 332, 333,
P ii NIJE 7, 12, 14, 15, 33, 34, 38, 43, 335
52, 53, 62, 63, 64, 66, 68, 76, 77, PORER 336
78, 79, 80, 81, 89, 96, 98, 117, PORTOGRUARO 219, 232
121, 157, 162, 169, 179, 189, 205, PORTUNATA 246
208, 209, 212, 215, 216, 218, 220, POSAVINA 208, 293
221, 222, 223-254 p a s s im , 261, POSEJDON 263, 309
269, 271, 309, 317, 325, 330, 333 POSEJDONIJE 79, 212
PUNITE Mlađi 223, 272, 378, POSEJDONIJSKI zaljev 78
PLISKOVICA 172 POSIDONIJE Rodski 70, 71, 205
PLACENCIJA 171, 172 POSTUMIJE Albin Lucije 286, 296
POZZUOLI 184, v. P u te o li
PLOMIN 66, 68, 94, 96, 98, 224, 236, PREČKO 171
240, 243, 244, 294, 334 PREMANTURA 336
PLOMINCI 240 PREMUDA 335
PLOMINSKI zaljev 68, 236, 237, PRETORIO 324
243, 244, 245 PROMINA 244
PO 171, 220, v. P a d PROMUS 277
POBJEDA - Viktorija 195 PROPERCIJE Seksto 126
PODGRAĐE 243, 244 PROSECCO 98, 233, v. P r o š e k
PODUNAVLJE 27, 33, 44, 48, 210, PROŠEK 97
235, 271, 295 \ PRIJAM 56, 120
PODZEMLJE 34, 51, 126, 131, 160 PRIMORSKE Alpe 231
POJAN 217, v. A p o lo n ija PRISCIJAN 126, 127, 128-133 p a s ­
s im
POLAI 43, 44, 54, v. i P u la
POLENCIJA 249 PRISCIUJAN 290
POUBIJE 70, 79, 82, 83, 99, 138, PSEUDO-ARISTOTEL 30, 53, v.
159, 205, 208 A r is to te l
POUFEM 29 PSEUDO-SKILAK 7, 12, 16, 27, 39,
POUNIK 266 40, 43, 53, 64
POLIPOJT Lapit 116 PSEUDO-SKIMNO 7, 12, 53, 59-65
POLLINA 261, v. A p o lo n ija p a s s im , 68, 80, 82, 83, 242
POMER 193 PTOLEMAIDA 93
POMORAVLJE 293 PTOLEMEJ 7, 12, 14, 41, 66, 93-98
POMPEJ 70, 99, 102, 205, 255, 256, p a s s im 317
257, 262, 265, 282, 291, 296, 297 PTOLEMEJ kralj 285
POMPEJ Fest Seksto 200, 201, 297, PTOLEMEJ Filometor 183
v. F e st PUCIN 97, 233
POMPEJI 276, 308 PULA 8,41, 42,43, 44, 48, 58, 76, 78,
POMPEJ Trog 7, 12, 13, 62, 64, 80, 81, 93, 94, 97, 190, 208, 212.
205-211 p a s s im 217, 218, 219, 230, 238, 239, 241,
POMPONIJE Mela 7, 43, 52, 62, 63, 245, 246, 256, 266, 316, 317, 320,
v. M e la 321, 323, 324, 325, 332, 333, 334
POMPONIJE Sekundo 223 PULARIJE 247
PONT 63, 70, 273 PULSKI zaljev 217

367
PUNICUM Bellum 191 RIMINI 163, 169, 179, v. Ariminij
PUNJANI 160 RIMLJANI 10, 11, 12, 27, 30, 53, 56,
PUTEOLI 184, 308 62, 82, 88, 89, 90, 107, 108, 109,
PUTEOLSKI zaljev 308 114, 115, 127, 134-199 passim,
200, 202, 204, 205, 206, 210, 216,
217, 219, 231, 232, 234, 235, 256,
Q 261, 262, 277, 280, 283, 284, 287,
288, 289, 293, 294, 295, 296, 298,
QUAERI 320 320
QUARQUENI 240 RIMSKO Carstvo 11, 12, 14, 88, 90,
93, 208, 243, 290, 294, 295, 304,
306, 307, 309, 314, 315, 317, 319,
R v. i Carstvo
RIMSKO Carstvo, Zapadno 298,
RAB 83, 97, 231, 244, 245, 246 306
RADAMANT 34 RIZONSKI zaljev 77, v. i Boka ko­
RAJNA 53, 210, 253, 295 torska
RAKALI 189 RIŽANA 95, 189, 210, 232, 234, 239,
RANZIANO 233 332, 333
RASA 8, 28, 94, 210, 211, 231, 234, RJEČINA 96, 245
237, 239, 241, 242, 247, 263, 293, ROBIC 233
294, 317, 320, 321, 330, 332, 333, ROC 98
334 ROD otok 45, 76
RASKI kanal 28, 189, 263 RODAN 220, 253 v. Rhóna
RAVENA 179, 234, 308, 310, 311, ROGOZNICA 243
314, 317, 321 ROMA 81, 169, 236, 237, 320
RAVENJANIN 98, 314-336, passim, ROMANI 27
v. Anonim Ravenjanin ROMUL 184
REATIN 232 ROOS A. G. 90
REATINUM 232, v. Rieti ROSTAGNI A. 127
RECIJA 102, 250, 295, 316 ROSTOVTZEFF M. 274
REJA 51 ROVINJ 238, 243, 321, 332, 333, 335
REJIN zaljev 51, 62 RUBBIA 233
REKA 79, 233, 234 RUBIKON 99
REM 184 RUDIJI 107
RETI 295 RUEHL F. 288
RETIJA 102, v. Recija RUFIN Akvilejac 290
RHÓNA 34, 53, 210, 249, 253 RUGINIO 333, v. Rovinj.
RIETI 232 RUIGNO 333, v. Rovinj
RIONI 266, v. Faziđ
RIM 11, 56, 66, 70, 79, 82, 88,98, 99,
102, 107, 108, 109, 128, 130, 132, S
134, 135, 139, 140, 155, 159, 160,
161, 162, 163, 164, 165, 170, 178, SABINCI 230
179, 180, 183, 184, 185, 186, 187, SAGUNT 159, 160
188, 194, 195, 196, 197, 200, 230, SAGUNTO 159
231, 250, 251, 255, 269, 272, 274, SAHARA 295
275, 276, 277, 278, 279, 282, 285, SALACIJA 249
287, 289, 295, 298, 308, 309, 315 SALAMANKA 191

368
SALENTINCI 155, 230, 279 SEMPRONIJE Tuditan Gaj 128,
SALERNO 78 237
SALERNO Colto di 78 SENEKA 255, 269 271
SALONA 217, 260, 261, 265, 297, SENECION 272
316, 323, 325 SENJ 81, 96, 244, 245, 331, 334, 335
SALUSTIJE historičar 88, 273, 297 SEPOMAIA insula 321
SALUSTIJE Gaj Cezarov pristaša SEPTIMIJE Sever 99, 304, 306, 315
262, 297 SERVIJE Gramatik 117, 120, 124,
SAM otok 35 125, 127, 130
SAMNIĆANI 156 SERVIJE Tulije 166, 171
SAMNIJ 164, 271 SHERIJA 216
SANTA MARIA di Capua Vetere SICILIJA 34, 42, 44, 159, 160, 165,
184, v. K a p u a 185, 232, 279, 280, 298, 305, 308,
SARAJEVO 57, 62, 77 316
SARDI 135, 160, 165, 182, 194 SICILSKI tjesnac 78
SARDINIJA 70, 86, 159, 160, 165, SIJENA 245
166, 182, 183, 193, 194, 231, 316 SIKION 92
SIKIONIJA 92
ŠARMATIJA 212 SILANI obitelj 284
SASON 222 SILIJE Nerva Publije 102, 103
SATIR 252 SILIS rijeka 232
SATURN- 131, 136, 188 SIMPLEGADE 35
SATURNALIJE 269 SINGIDUNUM 236
SAVA 28, 33, 50, 102, 206, 209, 211, SIPAR 320, 332, 333, 335
236, 293 SIRIJA 71, 262, 297, 316
SAVUDRIJA 320, 332, 333, 335 SIRMIUM 236, 294, v. S r ije m s k a
SAVUS božanstvo 236 M itr o v ic a
SAZAN 222, v. S a s o n SISAK 102, 208, 236, v. S is c ija
SCEVE 284 SISCIJA 208, 236, v. S is a k
SCHLESINGER A. C. 155 SISTIANA 170
SCHNETZ J. 328, 332, 336 SJEVERNI stup 59, 61, 62
SCHULZE W. 246 SJEVERNO more 47, 51, 53, 210,
SCHWARZWALD 30, 35, v. H e rc i- 212
n ijs k a š u m a SKADARSKO jezero 43
SCILA 263 SKARDONA 97, 247, 261, v. Skra­
SCILLY 39 d in
SCIPION 203, v. K o r n e lije S c ip io n SKILAK 37, 68
SCIPIONI obitelj 108 SKIMNO 59, 253
SEEL O. 207 SKITI 50, 203
SEINA 53 SKITIJA 212, 215
SEKUSI 241 SKOK P. 221, 222, 246, 321, 335
SEMAN rijeka 217 SKORDISCI 206
SEMPRONIJE Grakho Gaj pučki SKRADIN 243, 244, 247, 261, 324, v.
tribun 182 Skardona
SEMPRONIJE Grakho Tiberije SKRIBONIJA 275
pučki tribun 182 SKRIBONIJE Kamerin 273, 274,
SEMPRONIJE Grakho Tiberije 275
otac braće Grakha 182, 185, SKRIBONIJE Libon Lucije 102,
186, 194, 286 257, 265, 296, 297

24 - Antička svjedočanstva o Istri 369

SKUTSCH 109, 114 SULPICIJI Kamerini obitelj 275
SKULTENA 194 SUMATRA 93
SLAVENI 27, 238, 243 SVETA cesta 285
SLIVNO 171- SVETA Katarina 80
SLOVENIJA 333 SVETI Andrija 80
SNEŽNIK 79, 230, 241 SVETI Juraj 81, 230, 244, 245, 331,
SOČA 232, 233 334, 335
SOFOKLO 203 SVETI Marko otočić 263
SOLIN 260, v. S a lo n a SVETONIJE 256, 287
SPARTA 56
SPARTANCI 279
SPINA 220 S
SPIRO F, 91
SPLIT 47 SČITARJEVO 236
SPORADE 35 SĆEDRO 297
SPRUD Timava 319, v. T im a v Š i b e n i k 4 7 ,2 4 3 ,2 4 7
SRBIJA 293 SKARDA 97
SREDNJI Istok 315 SKOCJANSKA jama 79
SREDOZEMLJE 9, 30, 66, 71, 79, ŠOLTA 247, 327
205, 212, 222, 224, 253, 262, 316, Š p a n j o l s k a 5 3 ,7 1 ,9 2 ,1 0 2 ,1 5 9 ,
317, 325, 334 160, 163, 212, 253, 290, 315, 327,
SREDOZEMNO more 47, 59, 77, v. H is p a n ija
235, 329 SREPEL M. 275
Šv i c a r s k a 295
SRIJEMSKA Mitrovica 236, 294, v.
S ir m iu m
ST. PETERSBURG 114 T
STAGIRA 30
STANKOVIĆ P. 189
STARA planina 83, 293 TABULA Peutingeriana 314, v.
P e u tin g e r o v a ta b la
STARIGRAD 222, 245, 331, 334
STATILIJI 274 TACIT 7, 14, 138, 223, 273-277 p a s ­
STEFAN Bizantinac 26, 28, 29, 52, s im , 290
57, 58, 66, 221 TAGLIAMENTO 230. 232, 240
STINICA 245, 331, 334 TALES 25
STIPČEVIĆ A. 201, 216, 217, 265 TANAIS 46
STRABON 7, 12, 14, 26, 42, 43, 54, TAORMINA 263
66, 68, 70-85 p a s s im , 88, 90, 97, TARA 279
208, 209, 215 TARANTO 165, 170, 279, v. T a r e n t
STULPI 243 TARENT 78, 126, 135, 165, 170, 249,
STULPINI 243 279, 280, v. T a r a n to
STUPIN 243 TARENTINCI 155, 164, 165, 289
STUTTGART 315 TARENTSKI zaljev 78, 155, 170
SUBOKRIN 241 TARTAR 51
SUIĆ M. 16, 37, 38, 39, 43, 64, 246, TARTARA 62, 83
294, 305, 312, 317, 330 TARTARUS 83
SULA 126, 164, 170, 186 TARVISANI 240
SULET 247 TARVIZIJSKE gore 232
SULPICIJA Pretekstata 275 TAS otok 63, 83
SULPICIJE Gal 197 TAULANTIJCI 215, 216

370
TAURISCI 241 TITINIJE Kurvo Marko 179, 184
TAUROMENIUM 263 TITOREJA 92
TEBA 43, 266 TOANT 57
TEBANCI 29 TOGIJENZI 240
TEDANIJ 81, 97 TOLMIN 233
TEKTOSAZI 206, 207 TOMI 86
TELAVIJ 245 TOMMASINI 189
TEODORIK 234, 298 TORINO 127, 220, 249
TEODOZIJE 315 TORO FARNESE 266
TEOFAN 70 TORRE 232, 233, v. T e r
TEOFRAST 30, 224 TOSKANA 78, 86, 230, 245
TEOPOMP 62, 63, 71, 82, 83, 205, TRACIJA 27, 33, 83, 206, 215, 242,
212, 224, 235 277, 293, 294, 316
TER 233 TRACANI 60, 63, 64, 211, 293
TERENCIJE Varon Aulo 163 TRAGURIJ 217, 222, v. T r o g ir
TERENCIJE Varon Marko 212, TRAJAN 269, 278, 306
224, 231 TRAJANOVE terme 184
TERGESTE 162, 215, 218, 219, 234, TRANSPADANCI 240
239, 241 TREBIJA 171
TERGESTRA 67 TREMITI 78, 222, v. D io m e d o v i
TERGESTRON 67 o to c i
TERGITIO 219 TRIER 295
TESALCI 53 TRIESTE 171, v. T r s t
TESALIJA 46, 48, 53, 293 TROG, v. P o m p e j T r o g
TEUTA 82, 158, 296 TROGLODITI 213
TIBER 218, 230 TROGIR 78, 82, 217, 221, 222, 242,
TIBERIJE 102, 168, 209 243, 244, 324, 325
TIBERIJE Grakho 182, v. S e m p r o - TROJA 52, 56, 57, 64, 79, 117, 120,
nije, G r a k h i b ra ć a 132, 194
TICIJ 237, 247 TROJANCI 56, 79, 117, 132, 194,
TILIJAVENT Mali 232 294
TIUJAVENT Veliki 232 TRONSKI 255
TILIAVENTUM 232 TROADA 294
TILMENT 232, 240 TRSAT 94, 96, 239, 245, 320, 321,
TIMAGEN 224 324, 331, 334
TIMAGET 235 TRSATSKA Liburnija 305, 312,
TIMAV 8, 78, 79, 80, 97, 98, 169, 330, 334
170, 171, 172,209,211,219,233, TRST 8, 66, 67, 68, 80, 97, 157, 197,
237, 323 v. V r e lo T im a v a , S p r u d 215, 219, 230, 233, 234, 236, 238,
T im a v o . 239, 241, 317, 320, 324, 332, 333,
TIMAVSKI Gaj 169 335
TIMAVSKO jezero 169, 172 TRŠĆANSKI zaljev 33, 233
TIMEJ 30, 42, 43, 44, 57, 205, 217 TRŽIC 172
TIR 93 TUDITAN 127, 134, 237, v. S e m p r o -
TIRANION 70 n ije
ΤΊKENIJA 78 TUKIDID 62, 79, 224
TIRENSKO more 36, 47, 62, 169, TULIJE Marko 177
210, 231, 260 TULUZA 206, 207
TITAN 50 TUNIS 159, 223

371
TUR 232 VARVARI 240
TURIJE 155, 156 VARVARIA 240, 244
TURN 109, 116, 117, 119 VARVARINI 240, 244
VATINIJE Publije 217, 297
VAUNIA 240, v. Vannia
U VEGIJ 245
UČKA 8, 28, 321 VEITH G. 170, 171, 172, 190, 192,
UKERT 61 219, 265, 232, 247
ULCINJ 43, 217 VELEBITSKI kanal 245, 331
ULPIJAN 306 VELI potok 98
ULJANIK 80 VELIKA Grčka 230
UMAG 238, 332, 333, 335 VELIKI Istar 76, 83, v. Dunav
UMBRI 230 VELIKI Medvjed 293
UMRIJA 218, 230 VELIKO more 330, 331, 334, 335
UNA 96, 230 VENAFAR 271
UNIJE otok 221 VENECIJA 78, 157, 230, 232, 239,
URAN 50. 51, 85 264, 305, 312, 313, 319, 331
UOLKERA 96 VENERA 285
USKRSNA kronika 39 VENETI 8, 38, 51, 59, 61, 62, 64, 78,
80, 81, 134, 157, 197, 230, 232,
312
V VENETO 197
VENUI 102
VADA Sabatia 241 VENOSTES 102
VADO Ligure 241 VENTURIJE Filon Lucije 101
VAHLEN J. 107, 108, 114, 115, 121, VERGILIJE 86, 107, 109, 116, 117,
192 120, 123, 125, 126, 127, 128-133
VAKCEJI 191, 286 passim 136, 267
VALENT car 287 VERIJE Flak 12, 15, 133, 200-204
VALERIJE Ancijat 156 passim, 224
VALERIJE Marcijal Marko, v. Mar- VERTOMAR 159
cijal VESPAZIJAN 223, 250, 276
VALMAGGI L. 107 VESTA 284, 285, 286
VALONA 222, 233 VESTINI 230
VALTURA 189, 239 VEZUL 220, v. Monte Viso
VALVAZOR 319 VEZUV 223
VANDALI 290, 313 VIBIJE Sekvester 219
VANIENSES 240 VICH 163, v. Ausa
VANIJCI 240 VID kod Metkovića 217
VANIJENZI 240 VIERECK T. 90
VANNIA 240 VILLEMAIN M. 279
VAR 78, 231, 241 VIKTORIJA 195, v. Pobjeda
VARAM 232 VINDOBONA BEČ 294
VARDAR 25, 294 VINODOL 294
VARON 121, 192, 216, 224, 235, VINJA V. 32, 308
238 VIPAVA 233, 319
VARUS 231, v. Var VIPSANIJE Agripa 224

372
VIS 47, 54, 62, 77, 82, 157, 158, 159, Z
217, 222, 232, 235, 239, 289, 325
VIŠANI 78, 82 ZADAR 39, 240, 243, 245, 261, 316,
VITEUJE 273, 274, 275 317, 323, 324, 325, 331, v. Jadera
VIVARIO 298 ZAGREB 32, 82, 188, 208, 216, 217,
VIZACE 239, 332, 334 236, 265, 275, 289, 294, 305, 308,
VOJUSA 57, 58, 217 317, 321, 330
VOLKANCI 207 ZAMASK 328
VRANDUK 190, v. Arđuba ZANGEMEISTER C. 292
VRANSK jezero 324 ZAPADNO Rimsko Carstvo 234
VRELO Timava 319, 320, 324 ZECEVO 336
VRSAR naselje 321, 335 ZERMIN 189
VRSAR otok 321 ZET 266, 294
VULKAN 194 ZEUS 34, 36, 46, 47, 51, 53, 54, 55,
VULTEJ Kapiton Gaj 264, 265 86, 132, 248, 263
ZIPPEL G. 170
ZONARA 99, 100
W ZORA božica 293
ZRMANJA 81, 97, 230, 245
WEBER E. 315
WEICHERT 125, 127
WIEN 28, 63, 218, 265, 289, 305, Ž
321, 330
WIESBADEN 200, 208 ŽMINJ 238
WITIGIS 298 ŽRNOVNICA 81, 97, 230, 245

373
 SADRŽAJ

Predgovor............................................................................. 7
Bibliografija i literatura ....................................................... 18
Grčki pisci............................................................................. 23
Aristotel ............................................................................... 30
Pseudo-Skilak ...................................................................... 37
Kalimah Kirenjanin ........................................................... 41
Apolonije Rođanin ............................................................. 45
Likofron ............................................................................... 56
Pseudo-Skimno................................................ 59
Artemidor Et'ežanin............................................................. 66
S trabon ................................................................................ 70
Apolodorova biblioteka ...................................................... 85
Apijan .................................................................................. 88
Pauzanija ............................................................................. 91
Ptolemej ............................................................................... 93
Kasije Dion ......................................................................... 99
Latinski pisci ....................................................................... 105
Kvinto Enije ........................................................................ 107
Hostije ................................................................................ 125
Tito Livije ........................................................................... 134
Marko Verije F la k ............................................................... 200
Pompej Trog - Marko Junijan Justin .............................. 205
Mela .................................................................................... 212
Plinije Stariji ....................................................................... 223

374
Lukan .................................................................................. 255
Marcijal ............................................................................... 269
Publije Kornelije T acit........................................................ 273
Flor ...................................................................................... 278
Julije Opsekvent ................................................................. 283
Eutropije ............................................................................. 287
Pavao Orozije ...................................................................... 290
Kasiodor............................................................................... 298
Peutingerova karta, Antoninski Opis putova, Anonim Ra-
venjanin Opis svijeta .................................................. 314
Testimonianze Antiche sull’lstrìa - n o ta ............................... 337
Kazalo navoda iz pisaca....................................................... 343
Kazalo im ena....................................................................... 351

375