V ojm ir Vinja

Zagreb

ETIMOLOŠKI PRILOZI ČAKAVSKOJ ALOGLOTIJI I.

UDK 800.87.801.1
R ad p rim ljen za tisak 11. srpnja 1985.

Rubni položaj čakavskog jezičnog p ro sto ra uvjetovao je pojavu znatnog

jezičnog m iješan ja koje m oram o pom njivo analizirati ako hoćem o m eritorno
odgovoriti na p itan ja o p o d rijetlu i k arak teristik am a sastavnica čakavskog
leksika. U tom se pogledu nam eću d v i j e vrste zadataka: bilježenje saču­
vanih čakavskih leksičkih osobitosti, a zatim njihovo tum ačenje p rem a princi­
pima suvrem ene lingvističke znanosti.
Čakavska rič je od prvih svojih brojeva pa do danas učinila veoma m nogo
na spašavanju tih prežitaka i oni su na taj način zabilježeni, mogli bism o
tvrditi, u p o sljed n ji čas, je r stan d ard n i jezik neum itno nivelizira jezični izraz.
Prilozi poput onih što su nam ih dali Joško Božanić ili Ante K u rsa r od ne­
procjenjive su v rijed nosti za spašavanje od znanstvenog zaborava onih dije
lova čakavskog leksika koji se još tu i tam o m ogu čuti. U sam ljeni, često
čudni i o d u d araju ći oblici tih relik ata k arak terističn i su za usitn jen e cjeline
m eđusobno slabo povezanog čakavskog p o d ru čja i p re d sta v lja ju dragocjene
podatke za bolje poznavanje čakavštine. Osim toga, ti su relikti od velike
važnosti ne sam o za južnoslavensku lingvistiku već i za rom anističku znanost,
jer n erijetk o p re d sta v lja ju jedino dostupno izvorište za upoznavanje i izuča­
vanje izum rlog rom anskog jezika koji je P etar Skok, pionir ja d ra n sk ih lin­
gvističkih, a posebno etim ologijskih stu d ija, o k arak terizirao kao dalm ato-
-rom anski jezik predm letačkog perioda, a koji mi danas kratk o nazivam o
dalm atskim , što se čvrsto ustalilo u lingvističkoj praksi.
Od velike su vrijednosti za poznavanje čakavskog uopće, a čakavske
aloglotije posebno, tri knjige Cakavsko-njem ačkog rječ n ik a1 koji, m eđutim ,
tem eljito o b ra đ u je sam o leksik nekih bračkih i hvarskih lokaliteta, dok su
ostala čakavska p o d ru čja u rječničkom dijelu slabije ili nikako zastupljena.
P ripadaju p retežito čakavskom i njegovoj aloglotiji i dijelovi pom orske te r­
m inologije iz vrijednog Pom orskog rječnika R adovana Vidovića, ali tom
značajnom djelu p itan je etim ologije term ina nije osnovna briga. Bogat izvor

57
za o tim an je od zaborava arh aičn ih čakavskih elem enata p ru ž aju dijelovi
građe iz naših i m letačkih arhiva, a vrijedan doprinos d at će nam i ispravno
in terp re tiran i leksički elem enti iz sta tu ta i m unicipalnih isprava naših sta rih
gradova na J a d ra n u koje najvećim dijelom nalazim o u nezaobilaznom djelu
Lexicon latinitatis m edii aevi Iugoslaviae.
No, kao i uvijek u ovakvom tipu trag a n ja za starijim stan jim a leksika,
n ajizdašnije vrelo starijih i gotovo zaboravljenih elem enata nalazit ćem o u
onim genuino pučkim p odručjim a rječ n ik a koja su tak o rek u ć »vezana za tlo«,
tj. u fitonim iji, zoonim iji svih vrsta, a poglavito u ihtionim iji, koja je, baš
zato što je isključivo m orska, n ajm an je p re trp je la nivelizatorsko djelovanje
»kopnene« stan dardizacije. Možemo dalje tv rditi da će čakavski leksik poka­
zivati one značajke svih evropskih leksika iz srednjovjekovnih razdoblja kad
su, zbog slabe m eđusobne povezanosti, govori p ojedinih m alih zajednica pred ­
stavljali gotovo zatvorene i slabo pro p u sn e cjeline u kojim a su se govori
razvijali i živjeli svojim životom uz relativno m alo izvanjskih u tjecaja. Ako
su zapadnoevropski m eđievalistički lingvisti s pravom mogli iznijeti svoju
teo riju o jezičnoj zatvorenosti, posebnom razvoju i p artik u larističk im p oja­
vam a u jezičnim sredinam a kod kojih se m eđusobne razlike lako tum ače
p rip ad an jem drugoj adm inistrativnoj jedinici ili dijecezi (npr. velik broj
m eđusobno različitih oznaka za vrijednost »Božić« na skučenim arealim a d a ­
našnjeg francuskog .talijanskog i švicarskog terito rija), na čakavskom su te­
renu takve razlike još opravdanije, kako zbog očiglednih i p resu d n ih geom or-
foloških fak to ra (otoci!), tako i zbog povijesnih okolnosti su sreta dvaju tipova
pu čan stv a koji su govorili genetski različitim jezicim a: d alm atski (a kasnije
m letački) u gradovim a na obali i otocim a i hrvatski koji će m irno ali ne­
zadrživo asim ilirati heterogenu m anjinu. H rvatski je jezik iz tog procesa je ­
zičnog p rek riv an ja cjelovitosti obalnog p ro sto ra, a koji je proces slijedio
onom e što je P etar Skok n ajra d ije nazivao sam o donekle opravdanim 2 te r­
m inom »rom ansko-slavenska sim bioza«, izišao kao n ep rije p o rn i pobjednik
prihvativši od svojih predšasnika i su sjed a znatan b ro j jezičnih elem enata koje
je po stu p n o prilagodio svom sustavu i svojim potrebam a. S tu p an j form alnih
i sem antičkih m ijen jan ja, tj. u d aljav an ja od oblika i značenja u jeziku d a­
vaocu, u upravnom je ra zm jeru sa stupnjem nekadašnjeg bilingvizm a koji je
vladao u sredini prim alaca. G rad, kao sred ište u kojem je bilo k o n cen triran o
dalm atofono pučanstvo i bizantska i m letačka uprava, aloglotske je elem ente
prihvaćao uz m anje prilagodbe uglavnom čuvajući njihov sem antizam , dok su
sela, n ed irn u ta u svojoj jednojezičnosti, s n jim a po stu p ala kao sa stran im ,
nerazum ljivim elem entim a, kao s golim etik etam a ili praznim lju sk am a ko­
jim a dom aće fonološke navike prilagođuju oblik, a kon k retn e p o treb e u v jetu ju
blisko ili novo, a često i neočekivano značenje. U svakom slučaju, naši čakav­
ski seoski govori obilovat će teško razjašnjivim , afektiviziranim i neočeki­
vanim likovim a kojim a ni iskusan etim olog neće uvijek lako o tk riti etim olo­
giju ni u sp o staviti etiologiju. U kratko, gradski će rom anizm i nositi sva obi­
lježja d i r e k t n o preuzetih aloglotem a, dok će seoski baš zato što su
i n d i r e k t n o preuzim ani posredstvom gradskog pučanstva, b iti isprekra-
jan i, paretim ološki »objašnjavani«, pokazivat će sva obilježja takozvane »puč­
ke etim ologije«, jer, kao što je i razum ljivo, posve jednojezična sred in a ne
može shvatiti m otivaciju tuđeg izraza, pa taj nerazum ljivi izraz m otivira na

58
r

svoj način: dok je na K orčuli, u gradu, veneci janizam subioto »vrsta tjeste­
nine« (od glagola subiar »puhati« »zviždati«, je r im a ru p u po sredini) preuzet
kao nem otivirano šiibjot, sela su na istom otoku to »neopravdano« šu b jo t
pretvorila, tj. p ro tu m ačila sa šupjot, jednostavno zato što je šupalj. N aravno,
nisu svi slučajevi jasni kao ovaj recentni venecijanizam . N avlastito kod nešto
starijih aloglotem a u igru može ući i više jezika. Ako je riječ o elem entu što
ga dugujem o B izantu, bit će logično zaključiti da nam bizantinizam nije m o­
gao biti p red an izravnim putem , već da je u hrvatski jezik obalnog življa
mogao ući sam o zahvaljujući d alm atskim stanovnicim a jad ra n sk ih gradova,
jer su sam o u gradovim a dalm atofoni govornici mogli doći u izravan d o d ir s
predstavnicim a bizantske uprave. Svi će naši čakavski bizantinizm i, ako ih
budem o pom njivo ispitali, pokazivati kakav trag prolaza kroz takav dalm atski
filtar’. Tako je, na p rim jer, za k ontinentalni grecizam pldka »kam ena ploč(ic)a«
lako naći u čakavskim sred in am a odgovarajući lik koji je na svom pu tu u
čakavski m o rao proći kroz d alm atski, a to je često i vidljivo iz njegovih
fonetskih osobina: sve naše istoznačne riječi kao piànga, piànga, plôka,
pluôka, pa njihove toponim ske izvedenice Plokala, Plokita itd. svjedoče o
dalm atskom tretm an u izvorno grčkih likova. Isto to se može reći za gargàsat
(gargašcit) »grebenati vunu«, za šipnata, Ćifnala, ćUmata, tj. im ena m jesta
označenih p risustvom slatke vode. Da su te riječi na svom dugom pu tu kroz
vrijem e i kroz genetski različite jezike doživljavale svakovrsne prom jene, nije
nužno posebno naglašavati: od grčkoga pas pâle, koje je na kopnu dalo više
m anje v jern o paspalj, čakavski govori danas im aju pecipâla, pišpalj pa čak i
prncipâl! Ovakvi su p rim jeri b rojni naročito u fitonim iji i ihtionim iji zbog
već istak n u tih posebnih obilježja tih nazivlja. N astavljač proširenog grecizm a
fikus, danas učeni naziv za u k rasn u biljku, u čakavskom obiluje brojnim
nastavljačim a pika, pinka, filka, finka, figa, a zbog ovog posljednjega i sa
krivom prevedenicom sm okva, i sa svim a se označavaju ribe iz porodice usna-
ča. Slično se događa i s riječim a što ih je čakavski preuzeo iz južnotalijanskog
greciteta (tzv. Magna Graecia)1, a u vrem enu bližem nam a i s elem entim a iz
germ anskih jezika. No, aloglotski se u tjecaj na neki jezik ne o čitu je sam o u
preu zim an ju čitavih riječi, već često dolazi i do preuzim anja stranog m or­
fema koji se p rid aje dom aćem leksem u ili se pak dom aći m orfem dodaje s tra ­
nom leksem u. N astaju na taj način hibridne, a često i tautološke tvorbe koje
rječito govore o intim nom prožim anju dvaju sustava, ali koje nije uvijek m ogu­
će čvrstom crto m odijeliti od fenom ena pučke etim ologije. M anje su b ro jn i slu­
čajevi dvojezičnih pleonazam a u kojim a se stran i elem enat prevodi sraštenom
dom aćom riječi (tip sveduro, vaiksetnpre za »uvijek, neprestano« ili pinbor
za posebnu v rstu bora).
Svi ti čakavski aloglotski elem enti u današnjem stan d ard n o m hrvatskom
ili srpskom jeziku dijele sudbinu ostalih po d rijetlo m sličnih riječi koje jezič­
na n o rm a svrstava m eđu provincijalizm e, regionalizm e, tuđice, nepotrebne
posuđenice ili jed n o stavno m eđu riječi kojim a nije m jesto u književnom
jeziku. Iznim ku čine donekle turcizm i ili preko turskoga p rim ljeni o rijen ­
talizm i koji su zahvaljujući poznatim okolnostim a oko fo rm iran ja jezičnog
stan d ard a ušli u svakodnevni govoreni i pisani jezik, pa ih mnogi više ne
drže za regionalizm e ili provincijalne tuđice. Da je za prihvaćanje u n o rm ira­
noj u p o treb i presu d an regionalni faktor, tj. da će se o nekoj tuđici odlučiti

59
da li je u n o rm i prihvatl jiva ili nije, sam o p rem a oblasti gdje je proširena
i odakle ulazi u jezik, n ajb o lje se vidi iz različitog reag iran ja na sinoni-
m ijski p ar čam ac ~ kaić. Turcizam čamac ( < tu rsk i çam ac »mala riječn a bar-
cica« <çam »bor«) slobodno ulazi u svaki tekst, dok se balkanski i evropski
turcizam kaić (<ven. < tu rs k i kavik) tre tira kao regionalizam koji v alja izbje­
gavati. Da se h tjelo pošto-poto uzeti slavensku riječ, im ali sm o na rasp o la­
ganju »sveslavenski term in iz praslavenskog doba«3 čun koji je od turcizm a
p o tisn u t u tk alačku term inologiju. Izrazito sredozem ni term in barka, arhilek-
sem za kaić, pasara, baleta, là ja, prošao je jo š gore nego čun, i u tkalačkoj
je term inologiji sačuvan još sam o u čakavskim govorim a (barčica, bàrke-
ta¡ barkèta).
Sve sm o to istakli sam o da ukažem o kako je k ra jn je vrijem e sak u p ljan ju
čakavskih relik ata koji sve bržim ritm om uzntiču pred nivelizatorskim d je­
lovanjem stan d ard n o g jezika koji — barem u p itan jim a koja nas zanim aju —
daje p red n o st slatkoj vodi pred m orem .

Ovaj izbor nepovezanih čakavskih etim oloških bilježaka, koje n am jerav a­

mo u nekoliko nizova predstaviti čitateljim a Č akavske riči, zam islili sm o kao
prilog obradi čakavskog rječnika koji se p riprem a u Zavodu za lingvistička
istraživanja Jugoslavenske akadem ije znanosti i um jetn o sti u Zagrebu.
P otrebno je učiniti nekoliko p reth o d n ih napom ena: čakavski ovdje shva­
ćam o sensu lato, a navodim o (a) do sada nezabilježene leksičke elem ente',
(b) nezabilježene v arijan te koje na bilo koji način mogu pom oći razjašn jen ju
rasp rav ljan e riječi, (c) zabilježene likove ako za njih predlažem o (po našem
m išljenju) bolje i prihvatljivije etim ološko rješen je, (d) stilističke, afektivne
ili bilo kako o d stu p aju će likove kod kojih je p itan je p o stan ja u pravilu teže
utv rd iti. Ako id entifikacija i bilježenje potječu iz m ojih teren sk ih ispitivanja,
izvor se ne naznačuje, a kad se m oje bilježenje po d u d ara s tuđim , upućujem
na ovo posljednje.
U etim ološkim se identifikacijam a upućuje na Skokov E tim ologijski
rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika (brojevi označuju knjigu i stranicu),
dok se za identifikaciju rom anskih elim a služim o najpoznatijim i n a jp ra k tič ­
nijim rom anskim etim ološkim rječnikom W. M eyer-Lübkea (k ratica REW i
redni broj), s velikim i znatno suvrem enijim francuskim etim ološkim rječn i­
kom W. V. W artburga (kratica FEW, knjiga i stranica), a za talijan sk i jezik i
njegove d ijalek te etim . rječnikom što su ga napisali C. B attisti i G. Alessio
(kratica DEI i stranica), te najnovijim etim ološkim rječnikom M. Cortelazza
i P. Zolli ja (k ratica DELI i stranica). Za form alnu i sem antičku identifikaciju
m letačkih elem enata pozivam o se na još uvijek nenadm ašeni D izionario del
dialetto veneziano od G iuseppea B oeria (III izd., Venezia, 1867).
Na k ra ju priloga dat ćem o abecedni indeks obrađivanih i spom enutih
leksičkih elem enata.

1. Ako se Zoranićevo abes jed n ak o kao i srpski refleksi od (grč.> ) lat.

abyssus »ponor« (REYV 56) mogu držali za učene reflekse (grč.> ) lat. riječi
koji se u p o treb ljav a ju najčešće u prenesenu značenju (v. Skok 1,3)7, cibis u

60
Salim a i navlastito obys na Susku su izrazito pučki apelativi. Ovaj potonji, po­
red apelativne v rijednosti »velika dubina (u m oru)«, im a na Susku i toponim-
sku v rijednost, jed n ak o kao i Ob'is u Osoru, koji označuje duboko m ore izvan
vanjskih zidina tog grada.'
Posebno p itan je p red stav lja lik gavez, koji se u četiri nav rata jav lja kod
Jerolim a K avanjina (v.ARj 3,115) i bez sum nje znači »m orsko prostranstvo«,
»more«. Skok (n.n.m j.) naslućuje vezu izm eđu gavez i abis, ali m u u tum ačenju
pričin ja poteškoće fonetska stra n a K avanjinova oblika (»ako je u tom znače­
n ju i ista riječ, fonetski je odnos prem a navedenim v arija n ta m a nejasan, na­
ročito početno g«). M eđutim , upravo u tom pro tetsk o m g- m ožem o vidjeti
potvrdu starijeg vrem ena posuđivanja, je r velik bro j dalm atskih prilagodbi
grčkih riječi i n o rm alnih n astav ljan ja rom anskih oblika pokazuju u d alm at­
skim relik tim a takvo g- kojim se olakšavao početni diftong na-. Za veljotski
je već klasična po tv rda za guapto < octo »8«, što je uz uapto, vapto navodi
M. B artoli, ali mi za više čakavskih govora m ožem o donijeti b ro jn ije potvrde.
Tako gargašat »grebenati vunu« (K orčula, M ljet) im a p otpunu paralelu u
m akedonskom argasam, argasuvam »činim kožu«, koje se poklapa s grč.
argázó; na Dugom O toku (Veli Rat) bilježim o gcifte »zaušnjaci« što je, preko
dalm atskoga, poteklo iz grč. aphtha »an infantile desease«. Još veću dokaznu
snagu im a lošinjski čakavski lik guòrkula »vrsta k ru p n e m asline koja daje
m alo ulja«, po red korčulanskog ôrkula istoga značenja. Oba oblika uz ro­
m anski sufiks n astav ljaju grč. orhás »a kind of olive so called from its
shape« (Liddell-Scotl 1258). G rčka je osnova ista kao u orhideja i obje riječi
n astav ljaju grč. úrhis »jaje, mudo«. P rotetsko g- srećem o na početku i u
nenaglašenim slogovima kao npr. u ihtionim im a galàm puz (T rpanj) Clupea
sp ra ttu s od jednog rom anskog alausa, koje je dalo franc, alose, i u istom
Pelješkom kanalu grangiiliš koje označuje n ajsitn ije p rim jerk e iste vrste, a
nastavlja stari grčki ihtionim ćggraulis.
P rem a tom e, nećem o se moći složiti s gledanjem Maxa V asm era koji je
čak u srpskom am bis htio vidjeti posredslvo tal. abisso, je r čakavski iz dal­
m atskoga preuzeti oblici obis i gavez, kako sm o vidjeli, pokazuju očigledne
d alm atsk e k arak teristik e.
2. U Hrv. dijalekt, zborniku 4, 1977, 273 P. M ardešić Centin po tv rđ u je za
Kom ižu a l ó j uz značenje »pristajanje usporedo uz drugi brod«. Oblik je
sam o na prvi pogled usam ljen ili m ožda čudan. U stvari, riječ je o našoj elip-
tičkoj prilagodbi m letačkog pom orskog izraza vegnir a lai »accostarsi a lato
d ’una barca«, koji dakle znači isto što i naš alój. o je redovita kom iška zam je­
na za à, a nalazim o je i u drugom kom iškom venecijanizm u iz istog polja
gvardalôj »bokobran«, »pajet« (ibid. 4,281)’ koji je izravni n astavljač ven.
guardalài »parata (guarda lato)«, Boerio 320. N eprom ijenjenu vrijed n o st nagla­
šenog vokala nalazim o u m u rtersk im form am a àlaj i alàjo »uz bok, bočimicc«,
a lako je vidjeti n astav ljan je istog leksem a opet u m u rtersk o m kordelâj
»bokobran«, gdje je guardar »braniti« zam ijenjen sa kord- (<ven. corda
»fila di canapa p er uso di legare, fune« Boerio 197). Za nas je, kad znam o
n eposredni izvor posuđivanja, m anje važna etim ologija m letačkog term ina. M.
Cortelazzo, Boll. Ati. Ling. M editerraneo 1, 1959, 215, predlaže grč. aide, što
prihvaća i E. R osam ani u svom Vocab. m arinaresco giuliano-dalmata, p. 2,

61
ali očito je da je u ven. a lai presudno bilo lati »strane«, koje je s ozvučenim
kunsonanlom lađi vrlo rano potvrđeno u m letačkom (Boerio 358), a što se
jasno vidi iz složenice guardalai.
3. U svim čakavskim govorim a veom a je često up o treb ljav an a k ra tk a
riječ za p o ticanje « / a »hajde, h a jd ’mo!« o kojoj se vrlo m alo pisalo, a od
rječn ik a je donosi sam o uvijek pouzdani stari Parčić (Hrv.-tal. rječnik, 1901,
str. 2) uz tal. vrijednost »orsù! suvvia!«. Skok ju je pokušao p ro tu m ačiti u
članku alci 2. (1,23), ali ga je m iješanje s oblikom drugog naglaska dovelo
u b rk a n je s alaj i alali druge vrijednosti i drugog izvora, pa je i svoj bokeljski
p rim je r krivo in terp re tirao . Očito je da splitsko, korčulansko, lošinjsko i dr.
àia n ije u vezi ni s alaj ni s alali, već da mu polazište valja tražiti m eđu eks-
ho rtativ n im riječim a iz m editeranske pom orske prakse. Kako je riječ afek-
tivna, a zato i vrlo kratka, p ro širen a je u neprom ijenjenom obliku po čitavom
Sredozem lju i n ajv jero ja tn ije su je naši pom orci uzeli iz m letačkoga, gdje
nalazim o ala, ala! u značenju koje potpuno odgovara našoj u p o treb i (»Così
gridasi dai barcaiuoli . . . ed è voce d ’intelligenza fra loro, che equivale a
coraggio! non tim ore!«, Boerio 27)". Isti oblik u istoj poticajnoj funkciji na­
lazimo u albanskom (G. Meyer, Alban. Etyni. W orterbuch, s.v.)", u novogrčkom
àia ala! (Proi'a 121 kao italijanizam ) i u turskom ala ala »expression oí
incitem ent, ad dressed to thè rowers« (K ahane and Tietze, Lingua Franca,
§ 8 , p. 52).
Za vrijem e svojih terenskih bilježenja u Boki K otorskoj, Skok je u Prča-
n ju zabilježio i ovaj p rim jer: Pomalo, ala, ala, malo bolje na desno!, kao, kako
sam navodi, »kom andu za potezanje mreže« (1,23). M eđutim , kako znam o iz
vlastitog ispitivanja, u Boki ala, ala znači, doduše, kao i na ostalim dijelovim a
obale, poticanje, ali u navedenom p rim jeru ala, ala je im perativni oblik glagola
alat, koji pored tem eljnog značenja »potezati m režu«, preneseno znači »di­
rinčiti«, »ubijati se na poslu«. Danas je u živoj up o treb i u Boki, a nem am o
p o tv rd a o njegovu p o sto jan ju u čakavskim d ijalektim a. Tem elji se na sta-
ro n o rd ijsk o m hala, francuskim je posredstvom dopro u Sredozem lje i M letke
ialàr »tirare una corda«, Boerio 27), odakle je preuzet kod nas, u novogrčkom
(aláró) i u turskom .
4. Z načajnu kariku koja je Skoku ned o stajala za tum ačenje južnodalm a-
tinskog glagola odalibati (se) (2,543), kako bi m ogao sa sigurnošću pokazati
da je taj oblik d alm atorom anska posuđenica koja se tem elji na lat. levis i
glagolu alleviare »olakšati« (REW 50Ü4, 5002, i 361), donio je P. M ardešić
Centin (Hrv. dijal. zbornik 4, 273) navodeći nam kom iški izraz alibàt kotlić
»izliti u m ore sić kućnih otpadaka«. Sačuvano kom iško a- svjedoči nam o tra ­
ja n ju lat. prefiksa ad-, koji je u drugim govorim a zam ijenjen našim od-
(u P rčan ju odlibat »odliti«). P rem a tom e, u odalibati nije potrebno zaključi­
vati da je »oda- naš prefiks«, već m oram o uzeti da je sta rija faza posuđivanja
u alibati, a to znači da naši likovi n astav ljaju lat. prefigirano alleviare. Do­
d ajm o tom e da u dubrovačkom sta tu tu (a. 1272) nalazim o o dredbu koja go­
vori de alibam entis (v. Lex. latin. M. Ae. lug., 28).
5. Obično se uzim a da rom anski nastavljači lat. (< grč.) althaea »sljcz«",
kao tal. altèa i dr., nisu riječi pučkog p o d rijetla (DEI 144), ali ne m ožem o
to isto s toliko sigurnosti tv rd iti za čakavske oblike al ti ja, što sm o zabilježili
u O m išlju i za lit'ija iz V abrige i V rsara u Istri '.

62
 6. D obru ilu straciju za različitu stratifik ac iju i za različita polazišta u
posuđivanju izm eđu građa i sela, o kojim a sm o nešto spom enuli u uvodnim
napom enam a, d aju nam dva fitonim a za istu b iljk u na K orčuli. Riječ je o
čakavskim nazivim a za m irisavu b iljk u Lippia (= V erbena, = Aloysia) ci-
triodora. G rad je K orčula preuzeo ven. naziv erba luigia'' i tuđe erba »trava«
prilagodio ra širen ijo j tuđici barba, dok je luigia shvaćeno kao vlastito žensko
ime, pa složeni fitonim glasi barbaluiđa'1. Sm okvica na K orčuli, naprotiv, ima
zasigurno stariji naziv alv'iza, koji je stariji i od liaza, što ga u ARj 6, 203
donosi Pero B udm ani. Ovo je p rim je r kako u nekim slučajevim a selo zadržava
sta riju fazu, je r novija do njega n ije doprla. B udm ani je svoj oblik preuzeo
od D. L am bía i B. Šuleka (Im e n ik bilja, 207). C. B attisti (DÈI 2281) tum ači
ven. (erba) luigia kao prenošenje ženskog im ena na biljku, kao što se dogodilo
u španjolskom , gdje luisa označuje v rstu M elissa officinales. U svakom sluča­
ju, alv'iza svjedoči o p reuzim anju starijeg aloysia.
7. U Sm okvici sm o zabilježili glagol am onjivat sa značenjem »ravnati
izvlačenjem mreže« i »buditi družinu da ide na rib an je ili bilo kakav posao«
(Bili sm o ostali za poć u zoru, pa san hi poša a m ô n jit da budem o su svin
gotovi). Očito je da taj oblik ne može biti izvorno naš i da je riječ o posuđeni-
ci, ali ona se, koliko mi znam o, ne po jav lju je u drugim obalnim m jestim a.
S em antička nas vrijednost upućuje na lat. adm onere, ali taj je glagol Meyer-
-Lübke izostavio iz II I izdanja REW-a (u II je izdanju nosio broj 179) je r nije
bio siguran da im a rom anskih pučkih nastavljača, a tal. se am m onire »upo­
zoravati«, »svjetovati« uzim a za učenu riječ (DELI 49). Sm okvički oblici
(pfkt. a m ônjit, im pfkt. am onjivat) upu ću ju , m eđutim , na m ogućnost pučkog
k o n tin u iteta, i jed in u im paralelu nalazim o u surselvanskom am m ogna, što je
P. A. Farć navodi m eđu svojim Postille al R E W di M eyer-Lübke (Milano,
1972, p. 10, No 179). Ako je to zaključivanje točno, am onjivat bi jed n ak o kao i
alv'iza (v. gore br. 6) valjalo u b ro jiti u one slučajeve kad je selo sačuvalo
s ta riju fazu tuđeg leksičkog elem enta, dok je u gradu ta faza nadom ještena
novijim aloglotem om .
8. a m à r a i je korčulanski brodograditelj ski term in koji znači »topiti
drvenu građ u kako bism o je prip rem ili za obradu«. R. Vidović p o tv rđ u je istu
vrijed n o st glagola za S utivan (PR 3). U Komiži, gdje značajnije brodogradnje
nem a, glagol am orat p ro širu je značenje i jednostavno znači »baciti u more«
(ČR 11, 1983, 142; 12, 1984, 198). Očito je da je po srijed i italijanizam am m ara­
re'6, koji sm o preuzeli preko m letačkoga.
9. U svom članku àpostò, -ola (1,48) Skok ne navodi brod o g rad iteljsk u
v rijed n o st te riječi k o ja je p ro širen a po čitavoj našoj obali i označuje »pram-
ćana re b ra uz statvu« (v. R. Vidović, PR 4—5). Term in sm o preuzeli iz m let.
apostoli istog značenja (detaljniji opis vidi u E. R osam ani, Vocab. marin,
giuliano-dalm ata, p. 7). M etaforičko povezivanje s apostolim a srećem o u svim
zapadnim evropskim jezicim a (usp. franc, apôtres, kat. apòstols .. .), no, za­
pravo je riječ o prilagodbi kasnolat. appositare (od apponere).
10. P otvrdam a čakavskih refleksa dem inutiviziranog lat. area »lijeha«,
koje sm o prim ili d alm atskim posredstvom , a koje je Skok sakupio u članku
ària (1,61), valja p rib ro jiti: jérla za Zlarin, jerula za Povija, (trula za Korčulu,

63
iìylica »mala vrtača u clocu« (Prvić-Šepurina, ČR 2, 2, 1972, 123). Ovamo p rip a ­
da i arela (Selce) »m jesto gdje se p ro stiru i suše smokve« (CDL 18).
11. B ubreg je zacijelo n ajp ro šire n iji turcizam u čakavskom (bùbrig, bub
rčh ...) . U pučkim govorim a na sjevernijim otocim a još m u odolijeva slav.
riječ Cista n. pl., koja sc na C resu i Lošinju shvaća kao »dva ista«, tj. dva
jed n ak a (sc. bubrega). Na ju žn ijim je otocim a bubreg istisnuo venecijanizam
ronjiin, gen.-ima, iz m let. rognòn (Boerio 582), koji se jo š do nedavna rabio u
Korčuli. Kao m esarski term in u Salim a je jo š živ poseban refleks tog aloglo
tem a u obliku arnjul. N avodim o ga zbog toga što se u ar- ne m ora vidjeti
svjedočanstvo o dalm atskom p o d rijetlu riječi (Skok 1,62), budući da ta lija n ­
ski dijalek ti im aju rognone i arnione (REW 7210).
12. U glagolskoj knjizi don Ivana B ondulića (rodom iz Oliba) zabilježen
je 1834. oblik arnaži m. pl. sa značenjem »barila za soljenje ribe« što se
p o d u d ara s rovinjskim arnažo »sud, posuda« (Skok 1,62 iz A. Ive, D ialetti
ladino-veneti dell'l stria, p. 7). R iječ potječe iz istog izvora kao i tal. arnese
»roba, p o tp rep štin e, alat«, pa sa svojim veom a širokim značenjem , koje se
specijalizira u pojedinim sredinam a i poslovim a p rem a konkretnoj p o tre b i (u
Salim a »ono u čem u se soli riba«), p re d sta v lja izvrsnu paralelu za tu m ačen je
sem antizm a isto tako prvotno neodređenog term in a ârt (krčkorom anski i
čakavski na Is tu jed n ak o vuârt!) kojim se i danas u Kom iži i K orčuli ozača-
va rib arsk a m reža (m. i f. i coll.)'. P rem a ČDL 22, u Visu se coll, označava
izvedenicom artija.
13. Skok je u članku vrč (3, 620—01) odlično prikazao razvoj iz istog
izvorišta naoko različitih naših riječi: stan d ard iziran o g vrč i b ro jn ih ja d ­
ran sk ih v arija n ti rkuo, arkul, arkulin, o rkulić »vas olearium «. Skokovim
navođenjim a i zaključcim a m ožem o danas dodati nove potvrde. U B latu na
K orčuli bilježim o arkitr »okrugla glinena posuda«, a n a B raču još dalji
oblik arlür »drvena zaimača« (ČDL 21) ili, kako navodi P. Šim unović u N a­
rodnoj u m jetn o sti 11— 12, 1975, 504, tak o đ er za B rač, »posuda za crp lje n je
vode«. U Boki je došlo do svojevrsnog k o n tam in iran ja ili križanja: dvije
već neovisne riječi, m a da su potekle iz istog ishodišta, vrč i o rkulić su se
stopile u vrku lić (Grbalj).
14. U u tv rđ iv an ju i o b jašn jav a n ju p o d rijetla riječi često se suočavam o s
neočekivanim situ acijam a u kojim a se m ožem o snaći sam o ako im am o sreću
da poznam o lokalni folklor, anegdotiku, m aterijaln a i socijalna realia o d re­
đene sredine ili, uk ratk o , ono što se u posljednje vrijem e obično naziva
etiologijom . M oram o poznavati uzroke koji s li izazvali neku riječ i upravljali
njezinim ponašanjem i razvojem . Ilu strira t ćem o tu tv rd n ju pom oću ovog
p rim jera. Dok na B raču artür znači »vrč« (v. gore br. 13), po zapadnim seli­
m a otoka K orčule artaro znači (ili je značilo u vrijem e m ojih bilježenja)
»m jesečnicu, m jesečno pranje«. Nikakvo lingvističko dom išljanje ne bi nam
pom oglo da riješim o problem te riječi da nam jedan sta ri Sm okvičanin nije
rekao da se »te stvari« tako zovu po šjor A rturu što je u staro brune dohodi
svaki m isée načim vat (= popravljati) orloje. I doista, d aljn je ispitivanje sta ri­
jih K orčulana i n atpis A rturo M arinovich na starim zidnim satovim a po na­
šim kućam a, ukazali su nam da je stari m a r šjo r A rturo M arinović išao svaki

64
m jesec po selim a i skupljao satove za popravak: ono što dolazi svakog m je­
seca po n jem u se prozvalo artûro.
15. àrpïz u K orčuli im a dva značenja: »gvozdena spona (ili zatega) prove­
dena kroza zid koja priječi da se odveć ne nagne ili sruši« i »gvozdeni p rsten
pričvršćen na d onji dio prove, a služi za istezanje broda«. Riječ je preuzeta iz
m letačkoga, gdje se još od XIV stoljeća p o tv rđ u je u oblicim a árpase, árpese
(knj. tosk. árpese). U V eneciji je to jedan od leksičkih elem enata preuzetih
iz ravenskog egzarhata. Izvorište jo j je u grč. hárpax »kuka« (kod H ezihija,
s. V. lÿkos), REW 4057. U knjizi izdataka crkve sv. M arka u K orčuli spom inje
se a. 1689 tro šak o d ređene svote »per fa r arp isi e cugni« (C. Fisković, K orču­
lanska katedrala, p. 96). N aprotiv, kad je riječ o gvozdenoj zatezi, koja drži
dvije stra n e važa n a po treb n o j razdaljini, kaže se aspa (od m let. aspa, što je
u stv ari germ . haspa, REW 4069). Ista riječ {¿ispa) po bračkim selim a znači
»koplje za zastavu« (ČDL 22), što je kriva zam jena za gradsko ašta »koplje,
m otka«. I to je p rvotno germ anizam , a za nas venecijanizam (asta < germ.
hasta, REW 4072), koji u B latu uzim a neetim ološko -r-: aštra (kao brnistR a,
lištR a u m jesto lista »popis«).
16. asorte u kom iškom izrazu slavit niriže asorte, tj. gdje se zna d a bi
moglo b iti ribe, ali se ni p rem a kakvu znaku ne zna d a li je u tom času im a,
navlas odgovara hrv. bro d o g rad iteljsk o m izrazu u K orčuli čilnit (= graditi,
činiti) brod na sriču, tj. bez narudžbe.
17. Jezični d o d ir bez određenog stu p n ja dvojezičnosti najčešće dovodi
do znatnog d efo rm iran ja riječi, ali i do neočekivana značenja. To je najčešće
slučaj ;kad su u p ita n ju oznake za abstracta, riječi koje se ne prihvaćaju
zajedno sa stvari koju označuju. Do m letačko-hrvatskih d o d ira n a našim
otocim a dolazilo je uglavnom preko gradskog stanovništva, ciok je selo p ri­
malo tuđi oblik ne poznavajući ni njegovu v rijed n o st ni k o n tek st u kojem
do posudbe dolazi. Kad je posrijedi oznaka za predm et, životinju ili bilo što
k o nkretno, dolazi eventualno do paretim oloških prilagodbi izraza p rem a je­
ziku prim aocu. No, kad je riječ o bilo kakvoj oznaci za ap stra k tn o , kad nem a
isp ravljačke funkcije označene stvari, kad označitelj upućuje na neutvrdivo
označeno, kad je riječ ono što se čuje, a ne može se vidjeti ono što ona ozna­
čuje, tad a dolazi do neočekivanih rezultata: čovjek iz grada, koji je barem u
m aloj m jeri dvojezičan, p rim a tal. prilog a stm o sa približnim značenjem
što ga riječ im a u jeziku davaocu: »lukavo, prefrigano«, ali u selu ista riječ
tih sem ova nem a, značenje je isprva znatno neodređeno, a zatim se učvršćuje
u v rijed n o sti k oju je veom a teško predvidjeti, astuto u Žrnovu znači »paž­
ljivo: (Vidi kako sto ji astuto!), a to gotovo da nem a veze s izvornom v rijed ­
nosti. A vertit uglavnom znači »upozoriti« (od ven. avertir »avvisare«) i takvo
bism o značenje očekivali za našu posuđenicu. M eđutim , dovoljno je pogledati
tri p rim je ra u kojim a se ta riječ po jav lju je u kom iškom govoru (ĆR 11, 1983,
85 i p a da se vidi da znači »paziti, pokloniti pažnju«. Često dolazi i do
drugih p ro m jen a izazvanih novim sem antizm om . U K orčuli ófrit znači »po­
nuditi«, »počastiti«, što se moglo i očekivati prem a ven. ofrir, ali u Smokvici
riječ znači »odbrusiti, sprem no odgovoriti« i akcenat nije više ufrit već òfrit.
Očito je da su sem antizam i akcenat u uzročnoj vezi, ali je teško reći da li je
prvi izazvao drugi ili obrnuto. N adalje, ista će tuđica — u našem slučaju

65
najčešće venecijanizam — u m eđusobno udaljenijim m jestim a im ati posve
drugo značenje. M letački izraz a torzio, najčešće u svezi andar a torziu, koja
znači »ići uokolo«, »skitarati se« i dr. (= an d a r a zonzo, B oerio 759), kod nas
gotovo u svakoj sredini im a posebno značenje. Dok u B ru sju hodit atòrzijo
znači »tum arati«, u Sm okvici bit atòrzijo znači »biti u napetom iščekivanju«,
u R ukavcu znači »posjećivati« (C. Tagliavini, Italia e Croazia, 412), a u R ijeci
može im ati sasvim drugo, pom orsko značenje »biti nošen vjetrom « (v. E.
R osam ani, Voc. mar. giuliano-dalmata, 181). U Velom R atu (Dugi Otok) m o­
dificira se i form alno lice znaka, i ondje artôzijo znači »uzaludno«. Kao pravilo
se može postaviti i ovdje kao i u drugim ko n tak tn im situacijam a: što je riječ
(a n av lastito a p stra k tn a riječ) dulja, to m ožem o očekivali zn atn ije form alne
i sad ržajn e m odifikacije i veom a često afektivizaciju sadržaja. U takvim
slučajevim a sam o d obro poznavanje sredine i etiologije nekog izraza m ogu uz
d o statan k o n tek st i što više p rim je ra o kurencije voditi ispravnoj etim ologiji.
Sam o, i ovdje v alja naglasiti da takvi aloglotem i, koji često d o b ijaju afektivni
naboj, im aju i n estaln ije značenje, koje jed an izvorni govornik osjeća ovako,
a drugi onako. Dovoljno je pogledati što dva izvorna K om ižana naznačuju,
neovisno jed an od drugoga, kao značenja glagola batarjat: jed an u Hrv. dijal.
zbo rn iku 4, 275, a drugi u ČR 12, 1984, 201. U takvoj situaciji, lingvist koji
dolazi »izvana« teško može u tv rd iti etim ologiju.
18. Z ačuđuje nas svojom usam ljenošću groćanski (?) oblik baca u znače­
n ju »veliki sud u kojem u se m eči grožđe« (ČR 11, 1983, 189)13. Ako takav oblik
d o ista posto ji, v alja ga približiti drugim fonetski sličnim i sem antički bliskim
oblicim a, je r nam v arija n te najviše m ogu pom oći u tražen ju pravog p o stan ja
riječi. Ako p retp o stav im o da je usam ljeno šoltansko baca rezu ltat križanja,
a do njega veom a često dolazi u jezičnim dodirim a, taj lik može n ajv je ro ja tn ije
p o tjeca ti od k o ntam inacije baja x kaca, tj. bà(ja) 4- (kà)ca'9. Lik kaca »lab­
rum , drveni sud« je jasan; iscrpne potvrde za nj donosi ARj 4, 710 a Skok
(2, 12) p otanko opisuje njegovo slavensko porijeklo. P. M arđešić u Hrv. dijal.
zb o rn iku 4, 284 p o tv rđ u je današnje kom iško kaca »bakrena posuda za vodu«.
E tim ološki je zanim ljiv lik baja koji je dobro potvrđen po čitavom čakavskom
obalnom p o d ru čju. Na S usku je to isto što i maštiel, tj. »vjedro«, na Iloviku
o k rugla bačva, a na P rem udi »barilce kao znak za potopljenu m režu«. Uvijek
s istim akcentom , riječ se p o jav lju je i na južnijim otocim a: u B latu na K orčuli
bàja je sud u kojem se soli svinjetina, a u Komiži tak o đ er oveći sud (ČR
11, 1983, 85). Riječ je venecijanizam iz bagia »vaso di legno« (Boerio 55). E.
R osam ani (Voc. mar., p. 12) navodi baia »tinozza« za Genovu, Livorno, M letke
i čitavu Istru . P odrijetlo joj valja tražiti u lat. bajula (REW 886), koje je
prvotno značilo »dadilja«, a kasnije »žena k oja nosi vodu«, pa »sud za nošenje
vode« (preko bajula aquae). »Pravilni« tal. lik bugliòlo postoji u tal. d ijalek ti­
m a, a i sem antizam »nositi« otkrivam o u om išaljskom liku bažijolec »glavna
greda »nosilica« u kolima«. Drugog je po stan ja, a za nas tak o đ er venecijani­
zam, k orčulanski bujol i kom iški bujul »brodski kablić«, koje sm o preuzeli
iz ven. bugiòl, B oerio 106, istog značenja. P retp o stav lja se da je taj naziv
keltskog p o rijek la, ali etim ologija nije nedvojbeno utvrđena.
19. Kod K avanjina (21, 24) nalazim o bajan u značenju »jadan, bijedan«.
P riređivač m an je starog K avanjinova izdanja, Josip Aranza dodaje u bilješci

66
uz navedeno m jesto: »bajan u K aštelim a znači bijedan«, a istu riječ donosi
i T anclinger (v. T. Malie, Rad 293, 262), tum ačeći je sa »dolente«. U naše sm o
je vrijem e čuli u P rim oštenu (bàjan), a J. Božanić je p o tv rđ u je za Komižu
(ČR 12, 1984, 175)M. Ovdje je riječ o relik tu iz grčkoga baios »little, sm all;
humble«, koji nalazim o i u H ođiljam a u obliku bajo, u nazivu za bežm eka,
čaču (U ranoscopus scaber), a ta je riba m eđu rib arim a p o p u larn a sa svoje
ružnoće. Razlika u akcentu izm eđu naša dva oblika lako se o b jašn jav a afek-
tivnom (hipokorističkom ) vrijednošću ihtionim a. Ni početno b- nam ne sm ije
p ričin jati poteškoće, je r sačuvana vrijed n o st b u dalm atsk im grecizm im a nije
nim alo rijetk a. Dovoljno je usporediti grčki prežitak kuliiba »glava kruha«
na čitavom te rito riju nekadašnje osorske nad b isk u p ije sa srpskim likom
kòljivo »kuvana pšenica pom ešana sa šećerom i orasim a, p rip re m ljen a za
slavu, žito« (R ečnik SANU, 10, 33). O bje riječi potječu iz sred. grč. kóllybun,
kolybun »frum entum coctum «. D alm atska je riječ sačuvala -b- n asu p ro t srp ­
skoj, u kojoj vidim o b > v. Prva nije označena religioznom up o treb o m koje,
uostalom , nem a ni u st. grč. (»vrsta kolača«), dok je vjersk a kom ponenta
p resu d n a u sem antičkoj vrijednosti druge. No, čim postoji liturgijsko, vjersko
posredstvo, i d alm atinski grecizm i pokazuju b > v: Vlaho < Bldsios, Ja­
kov < Iakób ili toponim Salvara od sancta Barbara, otočić kod Korčule,
gdje je siti- redovito za sanctus uz im ena svetaca kako zapadne tako i istočne
crkve; usp. Sutivan, S u to m išć ic a ... n asu p ro t S u p la tû n ski (sanctus Plato), to­
ponim iznad Osora. Još jedan pretp o stav ljen i grecizam , ako je naše etim olo-
ško izvođenje točno, pokazuje isti izostanak p rijelaza b > v: u K orčuli bàdati
znači »hodati korak po korak«, a u Velom R atu »brzo ići«. Taj oblik izvodimo
iz sred. grč. badizo »walk«, badén »step by step« (Sophocles, 179).

20. U ĆDL 28 nalazim o baki'ik kao naziv u B ru sju za S antolina chamaecy-

parissus. F itonim je još 1859. (bez akcenta) zabilježio češki prirodoslovac Dra­
gutin Lam bì u nizu svojih vrijednih zapisa iz D alm acije i Boke (Čas. Čes.
Mus. 26, 46), a od njega ga je preuzeo šu lek , pa Daničić u ARj 1, 161. Skok
(1, 97) preuzim a naziv iz ARj i navodi: »Riječ je nedovoljno potvrđena u na­
rodnom govoru, bez ak cen ta i bez p rim jera . N ije zrela za etim ologiju«. M isli­
m o da dvije m eđusobno neovisne potvrde u rasponu od sto tin u godina do­
voljno govore o pouzdanosti naziva. Dok je fo rm an t -uk potpuno n ejasan, u
osnovi bak- m o ram o v id jeti istu riječ kao u tal. baco »larva«, p a d aljn jim
sem antičkim sužavanjem »crv, crijevni nam etnik«, za koju je u rom anistici
predloženo m nogo složenih k rižan ja (DEI 398, DELI 102). S am a se biljka
(Santolina cham aecyparissus) u m nogim talijanskim dijalek tim a naziva erba
da bachi (Targioni-Tozzetti, Dizion. bol. italiano, Firenze, 1858, p. 76 i O.
Penzig, Flora pop. italiana, 1, 439). U prilog form alnoj stran i ovakvog zaklju­
čivanja govori p o sto jan je proširenog čakavskog oblika bcikula, kojim se ozna­
čava svaka bubica, sitni žohar, crv u hrani ', a koji Skok u ER H SJ ne regi­
strira. Za sem antičku je stra n u problem a važno naglasiti da je b iljk a S antolina
cham aecyparissus i kod nas do nedavna u p o treb ljav an a u narodnom ljekar-
ništvu kao sredstvo protiv glista”, jed n ak o kao i nekoliko v rsta iz porodice
A rtem isia. U takvoj je upotrebi nosila m nogo češće nazive santolina i šantonig
(Sali), sem en cin a ~ (K orčula) koji su označavali kako S antolina cham aecypa­
rissus tako i više v rsta A rtem isia (A. cocrulescens, A. čina, A. h erb a alta, A.

67
m aritim a, A. judaica). L jekarnička p ra k sa i narodno vjerovanje u efikasnost
b iljk e doveli su do pučkoetim oloških p re k ra ja n ja fitonim a u zapadnim jezi­
cim a, pa je riječ povezana sa sanctus »svet«, prem da prvotni naziv b iljk e nije
bio ni u kakvoj vezi s nekim svetim k arakterom . Naziv se razvijao poprilici
ovako: n a js ta riju potvrdu nalazim o u D ioskurida (3, 23) u obliku sa n to n ikó n ,
kod M arcela E m p irik a je to Santonica herba, a zvala se tako, je r su je najviše
dobavljali iz zem lje galskog plem ena S antones u akvitanskoj Galiji (usp.
d an ašn je franc, toponim e Saintes i Saintonges). Od santonikón (odakle je
prek o učenog ven. i naš saljski oblik šantčmig) asim ilacijom n astaje santonina
(kako se b iljk a i danas naziva u Em iliji), pa iz tog oblika, disim ilacijom n —
— n l — n: santolina, koje je rašireno po Ita liji i po našoj obali. No, kako
se u ljek arn ištv u u potrebljavalo prvenstveno sjem e biljke, ono se nazvalo
sem e santo (sa santo p rem a santolina), a od XVI stoljeća i sem entina (opet
po m odelu santolina), a u M lecim a sem enzina »seme santo« (Boerio 643), o d ak ­
le korčulansko sem encina24. Da se sem »svet« u fitonim u razabirao i kod nas,
n ajb o lje se vidi iz hibridnog naziva svetolina što ga Šloser i Vukotinović do­
nose za S antolina cham aecyparissus (svetolina = svet + (santo)lina). Santolina
je u šlo čak u sustavnu sinonim iku, pa nije nim alo čudno što je hvarski
bakilk uzm aknuo p re d prestižem i proširenošću takvih konkurenata.

21. Veom a veliku važnost po našu, rom ansku i uopće i.-e. etim ologiju,
p re d sta v lja ju neki m eđusobno povezani b račk i i istarsk i apelativi i zoonim i.
Ne p re te n d iraju ći n a konačno rješen je, pokušat ćemo u ovoj bilješci unijeti
m alo novog sv jetla u složeno i još uvijek zam ršeno p itan je p o stan ja jedne
riječi što sm o je mi preuzeli sa Zapada, a tu je v jero jatn o došla s Istoka.
U Narod, u m je tn o sti 11— 12, 1975, 504 donosi P. Šim unović za B rač (bez
pobliže oznake lokaliteta) apelativ balbakan sa vrijednošću »kam eni p rste n na
vanjskoj stra n i okrugle poljske kućice«. U sprkos veom a aproksim ativnoj de­
finiciji, vidim o da je riječ o ru d im en tarn o j g rad n ji u suho, koja je p ro širen a
po čitavu Sredozem lju, a koja se u nas naziva apelativim a najraznovrsnijeg
p o stan ja: bunja, čem er, kula i dr.M. K ako znam o da na B raču postoji i ape­
lativ i toponim bunja (B u n je )2', valja zaključiti da je balbakan dio b unje, pa
sm o s tim dijelom p ita n ja nacistu. N adalje, u ĆDL 28 nalazim o opet za B rač
lik balbabôn uz nešto stro žu definiciju »Rundgang um den kuppelartigen
A ufbau ein er stein ern en Felđhiitte«. Ne znam o kakav je odnos izm eđu balba­
kan i balbabon, ali ako ovaj drugi uopće p o sto ji uvriježen u pučkoj upo treb i,
riječ je o rjeđ o j v a rija n ti koja p o sto ji sam o n a tom m jestu n a oto k u (nije
naznačeno gdje). N em a nikakve sum nje da za balbakan ishodište valja tražiti
u m let. barbacan »parte della m uraglia da basso fa tta a scarpa« (B oerio 63).
Još za a. 1414 nalazim o u Ljubićevim L istinam a (VII, 170—7) barbachanum
sa poprilici istim značenjem . U sjevernom čakavskom , m eđutim , pod istim
označiteljem značenje je donekle p rom ijenjeno, ali m u je i dalje osnovni sem
»kamen«. Za Cres raspolažem o talijan sk o m i h rvatskom potvrdom . Prvu nam
donosi G. G ravisi u svojim T erm ini geografici, p. 12: barbacán »cam po su
terren o collinoso, sostenuto d a m u ri o da ram p e erbose«; drugi potječe od
T en to ra koji u Arch. f. si. Phil., 30, 187 barbak&n o b jašn jav a kao »ein nicht
ebenes un d m it S teinen reiches G rundstiick in einzelne parallele S treifen,
die d u rch die iibrig gebliebenen S teine gesondert sind, geteiligt«. Drugi je opis

68
 značenja točniji od prvoga i odgovara još uvijek živoj u p o treb i na otoku:7.
Na K rku se leksički elem enat m ijen ja form alno i sadržajno. U P untu sm o zabi­
lježili vrbakan, čim e se označava svaki nasip uz grom aču, a za V rbnik ARj
20, 749 donosi iz Zborn. za nar. život i običaje 4, 230 verbakan1* »delga uska
liba, ku ni m oguć fadigat na vergali, nego sam o 1' n a m otiku, zove se nožica,
verbakan, gerb ak an ”, lisica«”. Iz Zborn. za n. ž. o. 6, 50 navodi se po d atak da
verbakan u V rbniku znači »na poseban način podšišanu kosu«. O dm ah recim o
da oblici sa v- nisu preuzeti iz m letačkoga već iz ju žn ijih ab ru cešk ih dijaleka­
ta; usp. oko Pescare varvacan'é (pi. varvachénë) »mura«, E rn e sto G iam m arco,
Dizionario abruzzese-m olisano, 2307.
No, to n ije sve, je r sada dolazim o na do sada nezabilježene v rijed n o sti po
svem u sudeći iste leksičke jedinice. U Istri, i to u F ontani i u V rsaru, za­
bilježili sm o barbakan kao oznaku za (obje vrste) m orskog puža koji se kod
nas drug d je po obali naziva volak, pi-por, kornâr, m o d rû ja k itd. (Murex
tru n cu lu s i M. b ra n d aris). I sad, ako znam o d a je etim ologija tal. barbacane
(m.) < frane, barbacane (f.) još uvijek p redm etom b ro jn ih ra sp rav a3' d a li je
riječ p o tekla iz perz. bala — khàna (doslovce »kuća na uzvisini«) ili su je k ri­
žari posudili iz arap. bàb al-bâqara (doslovce »vrata ¡ b a b i za krave /b à q a ra /),
ili je p ak nastav ljač arapskoga barbahhane »jarak«*, dok su neki u barbacane
vidjeli n ajjed n o stav n iju sintagm u barba cana »sijeda brada« (L. Sainéan),
lako ćem o zak lju čiti da čakavski oblici m ogu im ati težinu u toj raspravi. Jer,
oni p o kazuju i balb- u m jesto barb- (što, naravno, m ože b iti naša nezavisna
ad a p ta cija — ali p rem a čem u?), i značenje »duga lijeha«, polivera, a ne
»kućica«, pa čak i v rijed n o st »kosa, vlasi«, pa m ogu biti korisni etim olozim a
i o rijen talistim a koji istra ž u ju porijeklo te form alno i sem antički veom a
raznolike riječi.
No, sigurno najveću težinu im a čakavski m alakonim barbakan, koji je
jedinstven u S redozem lju, je r se M urex nigdje osim kod nas ne naziva
tim im enom . Zato on može biti zanim ljiv doprinos rješa v an ju drugih m edite­
ran sk ih naziva za m orske puževe, pa i sam og latinskog jnurex. N aim e, u
latinskim se etim ologijskim rječnicim a m urex ostavlja bez tu m ačen ja i ko­
načne etim ologije i kao riječ nepoznata p o stan ja odlaže se u sve glom azniji
arsen al tzv. »m editeranskih riječi« (usp. E rn o u t — M eillet, Dici, étym ol. de la
langue latine, 422—3). M eđutim , riječ je o v rsti k oja je za A ntiku bila neobično
važna je r je p red stav ljala osnovnu »sirovinu« za d o b ijan je boje za tkanine.
To se lako vidi iz činjenice da su lat. purpura »grimiz« i naši nazivi za M urex
prm por, vrpalj (Prvić), vr pa (Tkon) i bokeljsko prpor riječi iste etim ologi­
je 3'. S druge stran e, m urex je osnovni lik iz kojega su izvedeni naši apelativi
m rken ta »hrid«3", m r k a t/ m rhat (M u rter/Jezera), m o ra k /m a ro k (P upnat/Ž rno-
vo) »veliki kam en«35. Mnogo važniji je p o d atak da je drugo jedno im e za
M urex, već sp o m in jan i prpor, u osnovi riječi kao što je u D ubrovniku porpo-
rela ili u S utivanu pulpurela36, uvijek s vrijednošću »nasuto kam enje«. Posve
je isto s k o rčulanskim pistiirela, koje znači i »volak« i »nasip uz lukobran«.
U francuskom , opet, rocher znači i »hrid« i M urex, istarsk o barbakan tak o đ er
im a oba značenja, a u K rap n ju se M urex naziva grhot, a to je ista riječ sa
sem antizm om »kamen« iz koje je n astao toponim G rohote37 Sad nije teško
vidjeti da u našim nazivim a za volka (Murex tru n cu lu s i M. b ran d aris) n a­
lazim o osnovni sem »kamen«, da u našim i tuđim apelativim a koji označuju

69
a rte fa k ta od kam ena, kam ene nasipe, strn tu re di rinforzo, h rp e kam enja
ili čak kam en sâm , nakon pom njive analize otkrivam o opet jed n o od im ena
za volka. P rem a tom e, m ožem o postaviti:
volak : kam en : : m urex : m u ru s ili
barbakan : nasip uz grom aču :: m urex : m urus,
što čitam o: volak se odnosi p rem a kam en kao m urex p rem a m urus. Tako
postavljeni odnos može biti dragocjen ili barem koristan za buduće rješav a­
n je etim ologije i evropeizm a barbakan i lat. k u ltu rn e riječi m urex.
22. ČDL 29 navodi za B rusje balu fenica sa značenjem »kaca, baja«. Riječ
je veom a ču d novata i valjalo bi joj brižljivo p reisp itati oblik, je r u tom rje č ­
n iku nalazim o podosta nestrogosti n avlastito u navođenju gesla (natuknice!,
koje u d aljn jem tekstu istoga članka dobija drugačiji oblik (fregača ~ fregaca,
spùria ~ sprta)x Da li je balnjënica vjern o tran sk rib ira n o ? kojem reg istru
p rip ad a ta riječ? Sve se to pitam o, je r se -In- u riječim a ove skupine po jav ­
lju je isključivo u učenim oblicim a3’, a u posuđenicam a se može javiti sam o kao
rezu ltat k rižan ja s nekim drugim , u ovom slučaju nepoznatim oblikom . Po-
dozrivost oko -In- u balnjënica je to oprav d an ija kad znam o da u Kom iži u
istom značenju postoji »normalno« banjenica (ČR 12, 1984, 191). Svaki drugi
zaključak o jedinstvenom čuvanju lat. -In- iz balneum u ovoj našoj riječi
bio bi ishitren.
23. U svojim , za jezičnu povijest veom a vrijednim , Kom iškim facendam a,
koje nam donose leksičke i stilističko relikte govora jedne otočke mi kroza jed-
nice, Joško Božanić (ČR 12, 1984, 165—214) pokušava što v jern ije p ren ijeti
dosad nezabilježeni, a za naš sustav neobični izričaj za koji svaki prosječni
govornik zna da nije izvorno naš. Riječ je o izričajnoj svezi ki abu — abu.
N jezina se sem antička vrijed n o st lako vidi iz neznatno proširenog konteksta:
. . . u tem u je ostalo i un je pok u m o r nakun, ne znon ti reć, ni dvo m iseca,
ni tri m iseca i ki abu — abu, no. (str. 193)
Doveli su nos u kazerm u i, kal su nos doveli u kazerm u, ni ti m eni, ni jo
tebi. N ism o išli nonke na laport, nindri. I ki abu — abu, no. (str. 196)
Sm isao je jasan : stv a r je bila gotova, tko je dobio, dobio je, i gotovo! Š te­
ta što Božanić nije označio akcenal i što izričaj nije p o p ratio odgovarajućim
in terp u n k cijsk im znakovim a, koji bi nam bili bolje naznačili pravu v rijed n o st
tog stilem a. P osrijedi je ovdje, u njezinu arh ajičn o m obliku, venecijanska
lokucija chi ha bu ha bu, koju B oerio 51 navodi sa vrijednošću »la cosa è
fatta«, »addio fare«. U svojem sam d jetin jstv u u K orčuli od sta rijih ljudi čuo
u ek sp licitn ijo j i recen tn ijo j form i ki lo ga avìt lo ga aviiK iste vrijednosti.
K om iško no je tak o đ er dio venecijanizm a i im a zaključno-upitnu v rijed n o st
našeg zar ne?
24. banbujin m. (Slobodna Dalmacija, 8. 1. 1984.: dojdu m eki ka ban b u jin )
ide zajedno s neasim iliranim korčulanskim oblikom panbuin, -ina »juha s p re­
k uhanim kruhom «. O bje su riječi preuzete iz m let. panbogio (čit. [-jio]) »pane
bollito« (Boerio 467), s aloglotskim sufiksom -in. Dakle, tuđi sufiks na tu đ u
riječ. No, u čakavskom nisu rijetk i ni slučajevi h ibridnih izvedbi, i to stran i
sufiks na dom aću riječ ili dom aći sufiks na stran u riječ. Za prvi tip spom eni­
m o pomoritcid »pomor« (K orčula); im encovot »spom enuti, im enovati, po im e­
nu spom enuti« (Dračevica, ČDL 283), koje ide zajedno s korčulanskim m ênto-
vat, a u Sm okvici im êntorat, kao na B raču, uz hrv. ime, a sa zajedničkim

70
polazištem iz tal. m entovare (< fran c . < lat. m ente habere); -c- u navedenom
liku iz Dračevice može dolaziti od križan ja s m let. m enzonar istog značenja
(Boerio 411), ali različite etim ologije « m e n ti o , -onis); u S enju, u pojačanom
izrazu celcat celcam ënti (ĆR 2. 2, 1972, 207); konjêra »podm orski procjep ili
ru p a u koju se sk lan jaju konji (Corvina nigra, U m brina cirrhosa)«4'; obilancija
(Punat), obilanca (Prvić) »obilje, obilatost« s -anca iz abondanza; um idašćina
»vlaga« (Trogir, ČR 1973, 212) s našim izvedbenim m orfcm im a na m let. ùm ido,
n asu p ro t dutnideca (Prvić-Šepurina, ČR 8, 1978, 107) s tal. sufiksom i n erazjaš­
njenim p ro tetsk im d-,‘; koje srećem o i u C rnoj Gori; dem odèca (Doljani-Ti-
tograd); b&ndenica »strana kreveta« (Om išalj); bandirne »onaj koji nosi za­
stavu u K um paniji« (Žrnovo). N ešto je češća tvorba takovog tipa poglavito u
onom astici: M arijëtica = Marija + rom . -et(t)- + hrv. -ica, što je zapravo
tau to lo g ija u dem inutivizaciji. N aravno, hibridne tvorbe najčešće vode pare-
tim ološkim »razjašnjavanjim a«, u kojim a nije baš uvijek lako ra z a b ra ti udio
svakog jezika u pojedinoj sastavnici. Dok u dubrovačkom o rn ito n im u mo-
rovran C arbo co rm oranus (M. V etranić, ali i B aldo Košić u Glasn. Hrv. Nara-
vosl. Društva, 3, 127) razabirem o sastavnice m oro i vrana (usp. u K orčuli
cimi mòro), tko može utvrditi što je naše, a što izvorno talijansko, što je
noriti »roniti«, a što tal. nero »crn« u odgovarajućem nazivu za g n ju rca u
S utivanu nerinerac (Phalacrocorax carbo)"?
25. P red ro m anski oblik nepoznatog p o stan ja *barra s v jero ja tn im znače­
njem »zid, p reg rad a od b lata« ’' čiji su b ro jn i n astavljači p ro širen i po zapad­
nim jezicim a, zastu p ljen je i u čakavskim govorim a s nekoliko sem antizam a,
uz nekoliko očigledno posuđenih italijanizam a. Pri tom e je teško sve oblike sa
značenjem »priječnica, prečka, rudo, držalo, p ritk a ...« p odijeliti na one što
n astav ljaju takvo *barra i druge koji p o tječu od lat. vara sličnog značenja.
I sâm Meyer-Lübke u odgovarajućim člancim a REW 963 *barra »Querstange«
i REW 9150 vara »Querholz« nedovoljno strogo luči jed n e od drugih. Strože
d ijeljen je na tem elju novijih istraživanja dao je W. v. W artb u rg pod odgova­
raju ćim n atu k n icam a u FEW. B rojni evropski internacionalizm i iz te osnove
p ro d rli su i u naš jezik. Dovoljno je spom enuti sam o neke od njih: barijera,
barikada, bar, baraini, barirati i — veranda.
N aravno, nas zanim aju u prvom red u riječi iz čakavskih govora koje
n a stav ljaju tu osnovu. U K orčuli je bara danas u uzm icanju, a još za našeg
vijeka je bila u općenitoj u p o treb i sa više značenja: svaka c rta ili predm et
koji nešto priječi; crta ili granica ko ju u igri ne sm ijem o prek o račiti, pa, p re­
m a tom e, i određeni broj bodova (pim ata) postavljen pravilim a igre (napr.
77;, 21 ili 31); u prvim danim a nogom eta bila su to v ra ta (branka) ili, toč­
nije, golna linija. U Sm okvici znači »brazgotinu«, »ožiljak«, a u korčulanskoj
brodograđevnoj term inologiji »dugi željezni čavao«. M eđutim , najviše je ta
osnova isk o rišten a i najb o lje se sačuvala (zbog već naglašene konzervativnosti
tog nazvilja) u označavanju m orskih stanovnika.
U rib a iz porodice S paridae, u n u ta r skupine ko ju tvore četiri srodnika
{sàrag -f fra ta r + pie + spar} (= Diplodus sargus, D. vulgaris, C harax p u n ­
tazze, D. annularis), jedan od njih, i to fra ta r (Diplodus vulgaris = Sargus
vulgaris), razlikuje se od ostala tri sa svoje dvije k arak terističn e pruge, i
one će tv o riti najčešći sem u konceptualizaciji naziva za tu vrstu. O. Karlovac,

71
u P o m o rsko j enciklopediji 2, 291, ovako opisuje te pruge: ».. . naročito se
ističu dva velika crn a p o jasa . . . P rednji se pojas spušta sa šije i obuhvata
straž n ji obod škržnog zaklopca. Drugi crni pojas sedlasto obuhvata p red n ji
dio k o rijen a repne peraje, a zahvata i stražn je dijelove osnovice leđne i pod-
repne peraje«. Crne su pruge, dakle, n ajuočljivija osobina u fratra, pa nas
zato ne čudi što se Laj sem na najrazličitije načine konceptualizira u tvorbi
naziva za tu ribu, i to nc sam o kod nas već i kod drugih sredozem nih naroda
(crnoguz, crnogućac, crnosipac, crnovratac, prekolarac, prekoram enac, sedlaš,
grivinaš . ..). Sam o, dok nam se rješen je tih naziva i b ro jn ih njihovih varijan ti
nam eće kroz dinam iku paradigm atskog razvoja, a konceptualizirani je sem
p o tv rđ en referentom (tj. ribom ) i njegovim opisim a što ih d aju ihtiolozi, a i
sam i su ihtionim i uglavnom prozirni, u nekoliko danas neprozirnih, tj. nem o­
tiviranih naziva pom aže nam poznavanje v rijednosti nastavljača osnove *barra
kako sm o je gore opisali. Ti su nazivi bàra j/b a rà j (P rem antura, M edulin, B ar­
bai, Lun, N ovalja, Olib, Tkon, Privlaka, Vrgada, M urter ...) , bàran (Crikveni­
ca), pič barem (Klenovica), baroć (Sušak), tbaraj (Peroj), i jedan naziv za
Spara (D. an nularis) koji tak o đ er im a crni pojas, ali kako jc znatno m anji,
nalazim o ga u dem inutivnoj tvorbi: barić (B aška Nova). N aša zaključivanja o
p ro d u k tiv n o sti ispitivane osnove mogu dobiti na utem eljenosti ako ih pot­
krijep im o čvrstim dokazim a da se isti ili slični p o stupak p rim je n ju je i u d ru ­
gim jezičnim sredinam a i u drugim dijelovim a leksika. Kad pogledam o n a­
zive za istu v rstu na suprotnoj obali u stanovit ćem o da se n aša v a rija n ta
V
žbaraj p o d u d ara sa fb a ro u Ankoni i Sbarre u Peskari (karte 560 i 561 Sre-
doz. Lingv. A tlasa /A LM /) i sva je prilika da je odatle i preuzeta", dok su
batan i barić naše tvorbe. M eđutim , našu in terp re ta c iju još bolje p o tv rđ u ju
južnotal. ihtionim i varrancòddu »sorta di sargo (che) p o rta u n a striscia
(varra) sul collo«"' i sarjie varanguidde u T aran tu , u kojim a vidim o jed n ak u
o rganizaciju jezičnog znaka pod djelom ično drugačijim izrazim a istog sadrža­
ja. Osim toga, znam o d a je ihtionim baraj relativno s ta r i čvrsto uvriježen u
prak si, je r ga 1431. nalazim o u S ta tu tu Pule kao baragiusm, a A lbertus prevodi
A ristotelov ihtionim sargos s baroz
Dok sm o bili u ihtionim iji, zaključivanje nam je bilo olakšano ograniče-
nošću i staln im k a ra k te ristik a m a referenta. No, čim iz takvog p o d ru č ja zako­
račim o u dijelove leksika gdje je re fere n t teže odrediv, je r n ije m aterijalan ,
gubim o u p o rište i m oram o se snalaziti p rem a teško odredivim k a ra k te risti­
kam a, p a se tak o o tv a ra ju m ogućnosti im presionističkim zaključcim a koji
slabo m ogu slijediti putove leksičke dinam ike. Tako za zbàrat »prijeći granič­
n u crtu«, »prem ašiti dopušteni b ro j bodova« (K orčula) m ožem o bez koleba­
n ja tv rd iti d a je n astalo od ven. p refik sa s- (< la t. ex-) i bara. To se isto
m ože reći za šibensko iibàrat »prijeći b ro j (= granicu) 31 u istoim enoj igri
n a karte«, ali to nam ne može b iti rješe n je i m o rat ćem o pod drugi etim on
podvesti barati (tr., in tr. i refi.), zabarati, poharati, abarati (u vezi s ribom ),
žbardt »pucati, opaliti«, bardt »m ijenjati« (B rusje, ČDL 33) i b ro jn e druge
oblike sa bara- i žbara-. Ako je, kako sm o na početku ove bilješke naveli, bilo
tešk o dijeliti reflekse od *barra i one od lat. vara, sad je, na današnjem
sta d iju leksičkog razvoja, n a razm eđi rom anskog, slavenskog i grčkog svijeta,
to jo š teže, je r n a čakavski d jelu ju , svaki sa svoje strane, rom anski i grčki
jezični sustavi. Uzmimo sam o šibensko ižbarat. P ored spom enutog značenja

72
»prekoračenje bodova«, taj glagol znači i »ejakulirati«. Da li je to značenje
poteklo iz prvoga ili je pak prilagođenica od ven. sborar »spargere il seme,
g itta r la genitura« (Boerio 609) od grč. sporá, sperm ütón? I neznatno m odifi­
ciran a v a rija n ta ižbiilat (isto značenje, Šibenik) može b iti nastala pod djelo­
vanjem hrv. ili srp. bula (< ru m .) »sluz«, ali je isto tako dopušteno p om išljati
na grč. ekbàllò »eiaculare (de coitu)«. Svi bi ti oblici, a naročito oni o haranju
i abaravanju ribe, zavrijedili posebne studije, je r su značenja uzduž naše
obale toliko izdiferencirana i toliko u n ak ršte n a s drugim form alno sličnim i
sem antički bliskim oblicim a, da se sam o strpljivim analizam a može doći do
pravog etim ologijskog rješen ja. Naveli sm o sve to da pokažem o kako suvre­
m ena etim ologija m ora analizirati s v e sustave koji ulaze u polje jednog
jezičnog znaka i da nije etim ologija uvijek ono što na prvi pogled m islim o
da jest.
26. I osnova bat(a)-, koja se jav lja u velikom b ro ju naših tuđica i dom a­
ćih riječi, može p o tjecati iz različitih jezika i pokrivati m eđusobno različite
sem antizm e, pa nije nikako dopušteno takve slučajeve uvijek rješav ati jed ­
nostavnim »od battere < lat. battuere«. N avlastito kad se riječi tum ače u lek-
sikološkim ili leksikografskim radovim a valja pom njivo razložiti elem ente iz
različitih izvorišta i skrupulozno poštovati sta ro leksikografsko načelo: koliko
h o m o fo n a/h o m o g rafa različita p o d rijetla, toliko i posebnih natuknica. Jer,
dok, na p rim jer, pero (za pisanje), pero (u kokoši) i pero (opruga) m ogu ići
pod isto geslo, bátala »m orsko dno« i bátala »gomila kam enja« nikako ne sm i­
ju biti p red stav ljen i pod istom natuknicom , je r im je p o stan je različito, p a su
stoga, d ijak ro n ijsk i gledano, različite leksičke jedinice.
Ovdje ćem o pokušati ukazati na nekoliko leksem a sa bat-, kako bism o
mogli vidjeti koliko slojeva m ožem o u toj osnovi utvrditi.
Za p o stav ljan je uzorka poslužit ćem o se građom iz k o rp u sa za nazive
naše talasozoofaune koji sm o sakupili i analizirali u već spom enutoj knjizi
(v. n. 49 uz p re th o d n i članak).
U 37 slučajeva (pojavnica = tzv. token) sa 28 različitih zoonim a (različni-
ca = tzv. type) m orski su organizm i označeni pom oću oznake bat(-) i njezinih
izvedenica. N aravno, kad uzm em o u razm atran je ostale dijelove leksika taj se
b ro j zn atn o povećava. No, ono što nam je najvažnije pokazati je s t ko n sta­
tac ija da se svi ti jezični znakovi u obalnim govorim a nikako ne m ogu pod­
vesti pod dvije uglavnom hom ofone osnove koje su u slav. bat ili u rom .
bat(t)-, već da u igru ulaze i druge genetski i sem antički nezavisne osnove
istog izraza.
Izm eđu 37 ih tionim a sa osnovom bat- d o b ar je b ro j onih koji se tem elje
na sem antizm u »tući«, ali tu se postavlja p itan je razgraničenja izm eđu bat(-)
koje po tječe iz slavenskog i bat- koje je preuzeto (zajedno s čitavim mone-
m om ) iz rom anskog fundusa. Za bat (Silba) kao naziv za poznatog m orskog
p sa kojem u glava naliči na čekić (S phyrna zygaena), p a se zato dru g d je zove
i m lat, mlatac, korać, pas čekić, sorat (K ukljica) ili s preuzetom tuđicom
pešem artel, lako je zaključiti da je tu riječ o m etafori koja se izražava dom a­
ćim jezičnim sredstvim a. U kratko, pas posebnog oblika glave m etaforički se
naziva dom aćom riječi btit. M etaforičku denom inaciju izraženu dom aćim
sred stv im a d o pušteno je vidjeti i u nazivim a batač, balaca, batas, batoglavac,

73
batoglavan »oliga« (A therina boyeri). No, d a li se može pom išljati n a isto
p o d rijetlo k ad je riječ o ihtionim u batëj »m lada bukva« (Box boops iuv),
»n ajsitn ija salpa« (Box salpa iuvss), »cipal« (Mugil cephalus)? Tu je sufiks
očigledno ro m anski (Skok 1, 490), ali odakle je osnova? K tom e još znam o
da se na n jo j tem elje i d aljn je izvedeničke tvorbe: batejuša (Box boops iuv),
bateljuša (A therina boyeri), p a p aretim ološka p re k ra ja n ja batelanti m. pl.
(Box boops iuv. Sali), a form alni p aradigm atski razvoj ide čak do m a t elani
m. pl. za istu v rstu (Veli R at, Božava, M urter), a s tim e se paretim ološka
ak tiv n o st i sek u n d arn a m otivacija nikako ne iscrp lju ju , a dom aća se i tu đ a os­
nova još više stap aju . P rem da sm o tu već u znatnoj nedoum ici oko utv rđ iv a­
n ja p o d rijetla izraza, ipak jo š uvijek pom išljam o na sem antizam »tući«, p a bio
on naše ili tal. osnove.
No, da li tako sm ijem o zaključivati kad za glavoča (Gobius sp.) u stan o ­
vimo naziv batalaš? S igurno ne, je r znam o za neke k arak teristik e denom ina-
cijskog tip a za tu ribu, znam o da se Gobius dru g d je u čakavskim govorim a
naziva iravenjak (B akar), m ahar (B akarac), zm afar (Porat), purićaš (Omiš),
svilari (Punat), vogar (H odilje), a svi ti nazivi u p u ću ju n a posebno stanište,
na sv o jevrstan biotop glavoča, to je st na o braslo m orsko dno. To nas sada
up u ću je na povezivanje

vogar sa vóga
svilan sa svil(in)a
m ahar sa m aha
purićaš sa purić
travenjak sa trava
škajar sa škaja
pa, p rem a tom e i
batalaš sa baiala

a to znači da m oram o revidirati Skokov članak baiala (1, 122), a za n jim i istu
n atu k n icu i Vidovićevu PR 43. M oram o tad a zaključiti da baiala nije poteklo
iz osnove bat- sa sem antizm om »tući« već iz hom ofone osnove k oja se po­
jav lju je u čakavskim oblicim a kao što su bàttila »vrsta m orske trave«, bátalo
»crnjavina od valige na m orskom dnu« (S m okvica/B rna)50. A ti se oblici tem e­
lje na osnovi bat-, sam o ona potječe iz lat. batís »m orska trava«51. Dakle
, , , , V Ivoga : vogar
baiala : bat alas :: j írflva . travenjak
a, uostalom , trava je hiperonim za vóga i baiala, je r su ove dvije p o sljednje
hiponim i za trava.
Taj nas zak ljučak p aradigm atski vodi dalje, i to p rem a problem u topo­
nim a Batalaža koji se, kako navodi Skok (Slavenstvo i rom anstvo 1, 108),
dva p u ta p o jav lju je kao im e za uvalu na otoku U gljanu.52 Kako naš Učitelj
nije raspolagao s građom koju sm o upravo naveli, toponim m u je bio n ejasan
i, tražeći rješen je, postupio je onako kako su postupali svi pripadnici mla-
dog ram atičarsk e o rijen tacije: tražio je sličnost u form i, ne obazirući se na
bliskosti sadržaja. Zato on i navodi da »(Batalaža) izaziva u sp o ređ en je sa
Baialage f. pl. kod Valjeva«, i oprezno zaključuje: »ako je osnova ista u ova

74
dva toponim a, onda je B atalaža (sc. vala) stari pridjev«. D anas, raspolažući
sa više p o d atak a, ali i vodeći istovrem eno raču n a o o b a lica jezičnog znaka
i o označenim realia, ne m oram o ići toliko daleko, već o stajem o u m oru i uz
m ore i zaključujem o da u Batalaža im am o pleonastičko križanje ili čak su-
perpoziciju dvaju sinonim nih apelativa baiala + laž(in)a. Lužina je u Povij u
»trava na dn u m ora, obično u uvalam a« (kaže naš ispitanik Ž arko Ostojić).
Taj veom a stari refleks od alga REW 334, koji su H rvati ad a p tirali svom
sustavu već u prvo vrijem e svog dolaska na Jad ran , o štroum no je uočio Pero
B udm ani jo š p rije početka našeg stoljeća (v. ARj 5, 940), a Skok se dulje
na n jem u zadržao u svojoj knjizi Od koga naučiše . . . / = T erm in o lo g ija /,
Split, 1933, str. 171. Bilo kako bilo, l&žina (Brač), idiliga (K orčula)53 i oliga
(Sušak) tri su kronološki različita čakavska refleksa lat. alga, od k ojih nam je
prvi om ogućio d a riješim o p itan je p o stan ja toponim a Batalaža, ali i osnažio
našu arg u m en taciju za identifikaciju p a ra baiala ~ balólas.
No, v ratim o se drugim p o tv rd am a osnova bat-. Osim svega što sm o vidje­
li, osnova takvog izraza može se pojaviti i u drugim riječim a koje su posve
neovisne od dosad ra zm atran ih hom ofonih osnova. Poznato je, n a p rim jer,
da je opći, arhileksem ski naziv za ražu u m nogim sredozem nim jezicim a
zapravo m etafo ričk a u p o treb a oznake za »trn«, »bodlja«53. Mi sm o naš arhi-
leksem raža prek o d alm atskoga preuzeli iz lat. rajaK (koji je n ajv jero ja tn ije
p o stajem isto tako oznaka za »bodlju«), a d aljn je sm o nazive za hiponim e,
tj. za h ije ra rh ijsk i podređene vrste tvorili iz dom aće ili tuđe jezične građe
(vol, volino, nosonja, kolobarica, klinka, kam enica; štram ac, baraknla, m utra
i dr.). U grčkom je opći naziv za ražu proziran, p re d sta v lja m etaforački upo­
trije b lje n u riječ za »trn« bátos (f.) -> b áto s (m.) »raža«, od čega je potekla
novogrčka, ru m u n jsk a, bugarska i tu rsk a oznaka za tu rib u .55" O tom e valja
voditi raču n a kad se u našoj tuđici pojavi izraz bat- sa značenjem koje može
upućivati na sem antizm e »trn, bodlja« ili »raža«, kao što je to slučaj s likom
batajúni m. pl. »bodlje na ražinu repu«, gdje je izvedbeni m orfem očigledno
rom anski.
Zbog slavensko-rom anske konvergencije osnove bat- p rem a sem antizm u
»tući« m oguća su za stira n ja vrijednosti različitih prvotnih semova, a to se
postiže preuzim anjem izvedbenog m orfem a koji je u uporabi uz bat- sa
v rijednošću »tući« — »bat(ina)«. K onvergencija sem ova »tući« s jedne, a
»trn«/»bosti« s druge stran e može se vidjeti u skupini naziva za poznatu jad
ra n sk u rib u najčešće poznatu pod nazivim a bežm ek, čače, bižibaba, b á jo 5s
(U ranoscopus scaber). U n u tar skupine od 48 naziva i varijan ti s kojim a se na
našoj obali označuje bežm ek'7, postoji podskupina od 5 naziva izvedenih iz
osnove koja nas ovdje zanim a. To su batovina (s akcentom bei- pored -ina),
batofîna, hàtoglav, biitoč i (vidjeti ćem o niže zašto prip ad a ovamo) bàdié. Kod
ovih se naziva, uza sve to što ih govornici shvaćaju kao izvodnice od bat
»mlat« ili od balili »tući«, ne može isključiti m ogućnost da su nastali izvorno
od iste osnove, ali koja je grčkog ishodišta, tj. od izraza sa sem antizm om
»bodlja«/»bosti«. Tome u prilog govori neprozirno batofina (Baška Voda) i
bcidić (V ranjic), je r bàdié se u jezičnom osjećaju povezuje sa badati »bosti«,
jed n ak o kao i badilj, badi! ili badêj »zašiljena lopata«5", i to zbog jakih bodlji
na glavi koje ihtiolozi u svojim opisim a redovito ističu. Dok je oblik bàdié

75
odveo ihtionim u pojm ovno polje »bosti«, lik batoč (Krilo) ga je potvrdio
i u čvrstio u p o lju »tući«, je r je batoč za U ranoscopus m etaforička u p o treb a
apelativa sa značenjem »klepac«, »cam panae pistillum «, a preuzeli sm o ga iz
ven. batochio »battaglio, battente« (Boerio 70). M oram o naglasiti da još
jed an naziv govori u prilog sem antizm u »tući«. To je u sam ljeni lik túde što
sm o ga zabilježili u Kukij ici, a m ožem o ga p ro tu m ačiti sam o kao nastavljača
latinskoga tudes »mlat«, kojega se izvedenice tudicula (Kolum ela) i tudiculare
(Varón) n astav ljaju u rom anskim jezicim a, a franc, touille, španj. tollo i
portug. tolho (svi iz dem inutiva luduculus, REW 8971 i FEW 13/2, 396) su
d obro potvrđeni ihtionim i.
P rem a tom e, već sam o kod naziva za jed n u rib lju v rstu m ožem o zapaziti
na djelu in tera k ciju značenjem i podrijetlom različitih, a form om jed n ak ih
bat- osnova koje je dinam ika jezičnog razvoja odvela najrazličitijim pravcim a,
i tim e učinila jo š složenijim i onako već d obrano kom plicirani zadatak etim o-
ioga, koji se u svom radu nikad ne sm ije zadovoljiti s takozvanim »lakim
rješenjim a«. U pravo zato što izazivaju svojom raspoloživošću, što su m u na
dohvat ruke, on m ora s njim a biti dvostruko oprezan. Jer, jednostavno tvrditi,
npr., da m. im e B onifacije dolazi od latinskoga bonum i facere »dobro čini­
ti«, ili da ž. im e Verona potječe od im ena talijanskoga grada, a Céle od starog
im ena za Celje, znači zadovoljavati se lakim rješenjim a, ali i — prodavati rog
za svijeću.5’

BILJEŠKE
1 Čakavisch-dcutsches Lexikon I—II I (autori M. Hraste, P. Šimunović i R.
Olesch), Bohlaiu Verlag, Kôln-Wien, 1981—1983 (kratica ĆDL).
2 V. Žarko Muljačić, Die slavisch-romanische Symbiose in Dalmatien in striik-
tureller Sicht, Zeitschrift für Balkanologie, 5, 1967, 51 i d.
3 V. Vojmir Vinja, Le Grec et le Dalmate, Zeitschrift für Balkanologie, Wdesba-
den, 5, 1967, 203 ,i d.
4 V. Vojmir Vinja, L ’Italia meridionale come centro d ’irradiazione degli elemen­
ti greci nei dialetti serbo-croati della Dalmazia, »Scritti in onore di Ettore Lo Gatto
e Giovanni Maver«, Firenze, 1962, 685 i d.
5 Skok 1, 342.
6 Izuzevši neke dalmatske leksičke elemente o kojima sam pisao u stranim
stručnim časopisima.
7 V. ARj 14, 402, s. v. sabis.
8 Za dugootočke i kornatske potvrde, v. R. Vidović, PR 1.
’ V. ii R. Vidović, PR 2; 3; 159.
10 S. v. ala (»krilo«).
" Da je Skok bio zaveden drugim homofonim i homografskim oblicima, vidi
se najbolje po tome što za alb. ala doslovce navodi »ali u značenju poticanja: hajde,
dalje, naprijed«.
12 Potvrđeno u Plinija Nat. Hist. XX, 129; 222; 229.
13 Ovaj posljednji donosi bez naznake lokaliteta i B. Šulek u svom Imeniku
bilja, str. '201.
14 O. Penzig, Flora popolare italiana, I, 274.
15 Prilagodba je neznatno drugačija u Sutivanu; za to mjesto nam R. Vidović
(Stivan 305) potvrđuje arbaluviđi.
Razlikovati od ammarrare »vezati«!
17 V. Skok 1, 63.

76
 Ako je točno zabilježeno (ili otisnuto?), jer dvije stranice prije isti autor
ima kaca (?).
19 V. Vojmir Vinja, Alcuni lipi di incroci neolatino-slavi, SRZ, 2, 1957, 31 i d.;
i s t i , Tautološki rezultati jezičnih dodira, Suvremena lingvistika, IV Zagreb, 1967.
20 Na str. 143 među protumačenim riječima baja je izostavljeno.
21 I sa prenesenim značenjem u izrazu Im ati bakule u glavi.
22 Konrad Gesner je 1542. naziva mors vermium.
23 Stare su francuske Ijekaruše upotrebljavale još i danas u farmakopeji valja­
ni eliptičkd naziv semen contra (E. Rolland, Flore populaire, VII 36).
24 B. Šulek, Im enik bilja, 349, bilježi i semencina.
25 Sardski predrom anski naziv nuraghe/nuragi predstavlja najstariji i naj­
poznatiji sredozemni naziv za građevine tog tipa. 0 diskusijama oko te oznake i
samog tipa konstrukcije, v. Max Léopold Wagner, Dizionario etimologico sardo,
3 toma,Heidelberg, 1960—1964, s. v.
24 Slavenstvo i romanstvo, 1, 180, bilj. 28.
27 A po značenju je sinonimno s kornatskdm (= murterskim) apelativom poli-
vêra = »građeno na livël«.
28 Oblik s verb- nije sveden na vrb- po principima ARj (?).
29 Gerbakan pored verbakan nas na Krku ne začuđuje; za v — g, vidi vapto
— guapto, gore. br 1.
30 Dakle, ne »zemlja koja se obrađuje motikom«, kako, ne vodeći računa o pra­
voj vrijednosti obrađivao u ARj navodi, a urednici propuštaju, već »delga uska
liha . .. « između gromača!
3' Sažetak današnjeg stanja diskusije v. u DELI 114.
32 Skok, 1, 111 bez oklijevanja prihvaća to Meyer-Lübkeovo mišljenje iz REW
941a.
33 Na purpura se nedvojbeno vraća istarski čakavski naziv pampar'òt za boksiit
(usp. u Šibeniku crvena zemlja), te nazivi za mak: purpala, purpava, purpelica,
pumpala; detaljnije o tome v. Vojmir Vinja, Contributions dalm ates. . . . Revue
de linguistique romane, Paris, 21, 1957, 264; isti, SRAZ, 23-1967, 129.
34 V. Skok 2, 467.
35 V. V. Vinja, SRAZ, 23, 1967, 128.
36 V. R. Vidović, Stivan, 293.
37 Skok 1, 624; Slav. i romanstvo, 1 169.
38 Dok semantičke vrijednosti dane na njemačkom teško mogu iskazati sve
nijanse ti konotativne vrijednosti jednog danas nedovoljno institucionaliziranog
jezika: i abrum je Kòder i ješka je Roder, ali za čovjeka s naše obale 'to ;su
dvije stvari.
39 W. Meyer-Lübke u REW 916 pod 1. balnea ne daje ni jednu romansku riječ,
jer su s v e svrstane pod 2. *baneum.
40 Naravno, ovo je moje dijeljenje izričajnog kontinuuma, je r se ja teško mo­
gu osloboditi svog poznavanja talijanskog jezika i vlastite analize sastavnica. Posve
jednojezični govornik bi u tom nemotiviranom znaku (ili nerazumljivom iskazu)
nazreo jedva dvije »riječi«: /kilogavu loga vu/.
41 Prema tipu Sargêra »rupa sa šargima« ili gružera od grug (Conger vulgaris);
usp. i golubjera »golubinjak« (Komiža, HDZb 2, 281).
42 Skok, 3, 544.
43 Ne možemo prihvatiti Skokovo tumačenje da bi u moro bilo more (2, 455),
niti da naziv nije narodna riječ, kad je donosi Baldo Košić.
44 R. Viidović, Stivan, 304.
45 Usp. bara »pješčani prud na ušću rijeke« (R. Vidović, PR 14), koje je preuzeto
iz talijanskoga.
41 Usp. Sbarre »sàrago comune« u m jestu Giulianova (prov. Teramo), E. Giam-
marco, Diz. abruzzese-molisano, str. 1838.
47 G. Rohlfs, Vocabolario dei dialetti salentini (Terra d ’Otranto), str. 799.
48 Lex.Lat.MAelug. 103; Pietro Sella, Glossario latino, str. 56.
49 Više pojedinosti o svim tim paralelama moći će se naći uskoro u mojoj knji­
zi Etimologija i struktura naziva jadranske jaune, odj. 27.2., JAZU — Logos, u
tisku.

77
 511 Tamošnji ispitanik koncizno objašnjava: Najprin je mrkènta, pa ondks as-
priii, pa ondas bátalo!
V. Thesaurus Linguae Latinae, stupae 1786 i * balicilla »morska trava« u FEW
1, 288.
“ Na karti br. 15 u II knjizi istog djela: Batalaia (f) i Batatal (m)? u ideksu
samo Batalaia.
” V. gore vokaliziraini lik vóga — vogar.
54 O tome V . Gerhard Rohlfs, Archìv f.cl.St. N eneren Spr., 189, 241.
5i Skok 3, 97 (-pod rjeđim likom rađa).
55a Usp. kasnolat. batus (kod Plinija Valerijana).
56 V. gore hr. 19.
57 S tolikim brojem imena predstavljen je bežmek u n a š e m korpusu. Naziva
po čitavoj obali nedvojbeno im a mnogo više.
51 Od ven. badil »isto« < lat. *batile (kllat. batillum) REW 992; Skok 1, 87.
w Valja svakako naglasiti da smo u ovoj bilješoi letimično ukazali na tri isho­
dišta jednog homofona i da hi bilo pogrešno misliti da smo pitanje iscrpili. Ne-
đodirnutih bat- osnova je još ostalo: batilo, batelica, batana »vrsta barke«, bâta
»lokvica«/«jama za gnoj« (Istra), batistira »krstionica« su one koje znamo objasni­
ti, a odakle je došao bat&l — uopće ne znamo.

Vojmir Vinja
CONTRIBUTIONS ETYMOLOGIQUES A L’ALLOGLOTTIE CAKAVE
1ère série

Dans une première série de notules consacrées aux problèmes de l'interpréta­

tion étymologique et sémantique des em prunts čaikaves aux langues qui l'environ­
naient, en prem ier lieu au vénitien et au grec, l’auteur illustre les critères qu’il
faut observer si l’on veut aboutir à des solutions étymologiques appropriées. Le
problème du dalmate y tient une place du prem ier ordre et Ton insiste sur le
rôle 'd’intermédiaire que cet idiome rom an a tenu pour les éléments grecs (et
byzantins) qu’on trouve aujourd’hui dans le lexique čakave. On traite tour à tour
de la position marginale du čakave, de la différence entre les alloglottèmes de la
ville et ceux de la campagne due au monolinguisme foncier de cette dernière, de
Thybridisation et du pléonasme, de l’étymologie dite »populaire« etc. On passe
en revue une trentaine de formes qui offrent une illustration pour les constations
d’ordre méthodologique et théorique. Avec un peu plus de détails sont examinés
les résultats čakaves et surtout dalm ates de deux bases particulièrem ent intéres­
santes: préroman *barra et les divers cas de Thomophonie résultant de la rencontre
de bat(t)- rom an et bat- slave avec l’immixtion de la base homophone grecque au
sens de »épine, ronce«.

78
Vojmir Vinja
Zagreb

ETIMOLOŠKI PRILOZI ČAKAVSKOJ ALOGLOTIJI II*

VDK 800.87.801.1
Rad prim ljen za tisak 18. kolovoza 1985.

27. Nije lako o d red iti neposredni izvor za sjevernočakavske oblike baša-
m'èta f., baSamët m., što sm o ih zabilježili na C resu i n a Lošinju. Prvi na oba
otoka znači »prepečeni kruh«, a drugim se u M artinšćici na C resu označuje
crta koju lagano urežem o u tije sto da pečeni k ru h n a tom m jestu pukne.
Jednako kao i koliiba (v. ovdje b r. 19), riječ spada m eđu one oblike koji
potječu iz srednjegrčkoga, a za koje im am o paralelne reflekse u srpskoj
upotrebi, gdje su d o prli kopnenim putem , što, naravno, isk lju ču je svako
dalmatsko posredstvo. Takav »kopneni« p arn ja k našem bašam eta je st dobro
potvrđeni i još uvijek ž iv i'lik p èk sim et »dvopek, beškot« (ARj 9,762)'. Nema
sumnje da je tu p o srijed i srednjegrčki naziv paxam átes, paxam ítes koji nam
s istim značenjem donosi Sophocles u svom rječn ik u 23. M eđutim , riječ je u
5. Stoljeću p rešla i n a Z apad (FEW 8,95) kao paxam acium /paxim acium , i nala­
zimo je u staro fran cu sk o m paxim ace i u starijem talijanskom pasim ata
(REW 6319). Zbog toga se ne može sa sigurnošću tv rd iti da li je k nam a
došla iz rom anskog zapada ili iz bizantskog istoka. U prilog ovom posljednjem
govorilo bi početno b- i p o sto jan je senjskog bajsica kojim se označuje »neko
pecivo«, je r -js- sigurno p red stav lja d alm atski refleks za sr.grč. -ks- (usp.
Majsan < M a x im u s...) . N aravno, ne može se isključiti kasniji paretim ološki
utjecaj pridjeva, bas, baš < basso »nizak«.
28. Netom spom enuti m let. p ridjev basso često je preuzim an u čakavskim
govorima sa oba značenja »nizak« i »dubok«. Osim u nekim svezam a kao basa
voda »oseka« (Lošinj)’, taj je p rid jev redovito m odificiran uz pom oć bilo
naših bilo rom anskih izvedbenih m orfem a, koji se m ogu i (tautološki) kum u­
lirati: bas - et ■ an »nizak, m alen rastom «4, basahan p rem a malahan. O dre­
đenu term inološku v rijednost im a zn atn ije prošireni klesarski term in bđšica
»posebno isklesani kam en za gradnju« (K orčula, V rnik, Vela Luka), basica
* v. Čakavska rič 1, 1985.

3
(Pučišća, ČDL 37), basica (Komiža, Hrv. Dijal. Zb., 4,275), koji takvu vrijeđa
n o st im a i u rom anskim jezicim a (južnotal. bástilu, franc, soubassement i
dr.). P rem a tom e, očito je da se ne može p rih v atiti Skokovo povezivanje kor­
čulanskog klesarskog term in a bašica sa bàS, basa, bašiti se (1,117b), jer je
našem term in u m jesto m eđu izvedenicam a od bàs »nizak« (1,115a) zajedno
sa božavskim zbaSàt »sniziti« i basadûra »nizina« (B rusje, ČDL 36). Ovamo
spada i kom iško bašurica »žena m aloga rasta«.
M eđutim , to nas p arad ig m atsk i vodi do dvije tuđice o podrijetlu kojih
valja nešto reći. Prva je basàm àn »prsobran na stepenicam a« što je (bea
oznake m jesta gdje se tako govori) nalazim o u istom članku kod Skoka. Ne
tv rd im o da se tako negdje kod nas ne govori, je r su najraznovrsnije preinake
tuđeg elem enta u novoj sredini m oguće, i mi sm o posljednji koje bi takva
prilagodba izraza začudila. No, već sam a činjenica da Skok ne naznačuje
m jesto u p o treb e govori o tom e da je po tv rd a nesigurna, a, osim toga, *bassa
man, tj. m an bassa u m letačkom (i tal.) znači nešto sasvim drugo5, bez ikakve
veze s p rso b ran o m na stepenicam a. P rije će b iti da je Skok omaškom zabi­
lježio basàm àn u m jesto pasàm àn, paSàmân, a to je u prim orskim gradovima
često oznaka za »priručje, prisión na ogradi, stepenicam a, parapetu«, koja
je p reu zeta iz m let. passam àn »corrim ano« (B oerio 478). Tu očigledno nema
nikakvog problem a, ali on se p o stav lja kod ribarskog izraza bašamdr, koji
Skok tak o đ er rješav a pom oću iste tal. (rom.) osnove. Bašamar je vrlo dobro
po tv rđ en o kod Luka Zore, P etra L orinija, V inka B elam arića4, a bilježi ga I
Vlaho F o rtunić u svojim C rticam a (str. 37) uvijek s istim značenjem (V
m a lo sto n jski zaliv običaju se zalećeti velike mase (bašamari) tunja svake veti"
čine). Od leksikografa, oblik navodi D. Parčić (»m assa di pesci«). Deminutivni
lik bašam arić donosi za Sipan Luko Zore u K ukuljevićevu Arkivu 10,1869,51
(bašamar se razdijeli na više bašamarića). O dakle nam taj oblik koji po svemu
sudeći postan jem n ije naš? N edvojbeno je da ne sm ijem o pom išljati na neko
bassa m ar (?), što se nam eće iz prilično nejasne Skokove (?) formulaciji,
je r to ne odgovara ni sem antički (»oseka«)?, ni m orfološki, budući da bismo
očekivali uz m ar m uški rod, kao u bassofondo itd. Sve kad bismo i dopustili
da je tek kod nas došlo do asim ilacije a - o - a ---- a - a - a, ne vidimo
kako bi se »niskom vodom« moglo označiti ja to ribe. Valjanom odgovoru
na p itan je o p o stan ju riječi jedino bi nas m ogla dovesti — ako postoji —
n eka v arijan ta. N je m eđu našim p o tv rd am a nem a, i u najm anju je ruku
čudno da četiri pisca, osvjedočena poznavaoca naše rib arsk e terminologije,
a rodom iz različitih m jesta n a obali (Sali, Šibenik, D ubrovnik, Cavtat) navode
navlas isti rib arsk i izraz. To se kod nas rije tk o događa, pa možda smijemo
zaključiti da je riječ o recen tn ijo j posuđenici ko ju su oni mogli preuzeti
jed an od drugoga. Bilo kako bilo, naš izraz bašam ar »jato ribe« nije nam
etim ološki jasan, a tum ačenje pom oću basa i m ar ne objašnjava ni oblik ni
značenje.
29. Kod označavanja »ospica« južniji se čakavski govori razlikuju o
sjevernih po tom e što prvi u obliku ferše f.pl. preuzim aju mlet. fersa »mor-
billi« (Boerio 266), dok je n a sjevernom Ja d ra n u posuđenica očigledno starija.
Tako na Susku nalazim o barše, a na R abu brše/brse. Božava na Dugom pozna
b&rše. b- za /- nam ne p red stav lja poteškoću, je r je taj prijelaz vrlo čest; v. u
Is tri bierm at se »krizm ati se« od firm a (za Žm inj, ČDL, s.v.), ili bazjan (J.

4
 Kavanjin 2,27) po red fazan, ali i fagla < facula (Vodice u Istri, J. R ibarić,
SrpDZb 9,145)3 po red baklja. Dovde je sve jasn o i lako zaključujem o da su
oba jad ran sk a oblika p o tekla iz istog izvora. P rem a M eyer-Lübkeu (REW
3262a) i M. L. W agneru (Zeitsch. f.rom.Phil., 40,109), to je germ anska alpska
riječ fersse koja se danas nastav lja u njem . Friesel(n). To m išljenje dijeli i
C. Battisti, i to s.v. fersa1 (DEI 1625)’, ali, p rem a onom e što čitam o u ER H SJ
2,545, to ne bi bilo Skokovo m išljenje. Naim e, u D alm aciji postoji izrazom
slični oblik fêrsa (Lošinj V rbnik, Senj), fîrsa (Trogir, K orčula, Orebić), fijersa
(Mljet, Lopud i dr.), i to uvijek sa značenjem »krojka«, »red p latn a u jedru«,
tj. svaka trak a p latn a tvorničke širine od kojega je ušito je d ro '0. U K orčuli
p&ndil na firse znači su k n ju koja je sk ro jen a iz više okom ito spojenih kom ada
tkanine. I tu sm o riječ preuzeli sa su p ro tn e obale, gdje je fersa /ferzo »ciascu­
na delle strisce di tela che cucite insiem e form ano la vela« u sr.lat.obliku
tersum potvrđeno za Genovu još g. 1246." M eđutim , i taj se oblik, i u tal. i
kod nas, poklopio sa sferza /ferza koje je deverbal od sferzare »šibati, ošinuti«,
pa tako u D ubrovniku nalazim o lik fijersa »ožiljak na licu čeljadeta (ARj
3,52)" prem a glagolu fjèrsa ti »nagrditi koga udarcem , ranom « (ARj 3,59), a
U Boki fersati »obilježiti nožem po obrazu« (ARj ib.). Suočeni smo, dakle,
sa tri različita ro m an sk a oblika kojim a su, naravno, i etim ologije različite,
pa DEI zato i im a tri natuknice fersa koje su označene ek sp o n en tim a'’ 3
Priređivač Skokova E R H SJ, m eđutim , vidio je sam o jed n u '3 i to je dovelo i
do kriva tu m ačen ja i do b rk a n ja triju različitih etim a, pa čitav članak ne
možemo sm atrati Skokovim . Tom e je p rid o n ijela i sem antička bliskost rezul­
tata koji su potekli iz različitih izvora: bolest koja ostavlja tragove na licu,
uzdužna trak a platna, rez, brazgotina'".
30. Pokrivač i jastučić, neka v rsta vreqice koja je istovrem eno i odijelce
novorođenčadi, naziva se u Š ibeniku bauta'0. R iječ naši leksikografi ne bilježe.
Nema sum nje da sm o je uz p ro tra k c iju akcenta preuzeli iz m let. baùta »specie
di mantellino« (B oerio 71). D etaljniji opis tog kućnog odijevnog predm eta
daje Angelico P rati u svojim E tim ologie venete, 13. M išljenja oko etim olo­
gije su podijeljena: dok je D EI 468 tum ači pom oću bava »slina«, dakle kao
»podbradnjak« (usp. n aše tuđice bavarin/babarin i dr.), P rati'4 polazi od po­
tvrde da su M lečani u X V III st. navlačili bautte (m antelline nere con cappuc­
cio e maschera) za v rijem e karnevala (una m aschera o bautta, čitam o 1721.
kod L. M ura to ri ja)'7, p a drži da je riječ nastala od b a u /bao > baúto, tj. od
naziva za kukca tv rd o k rilca zbog toga što se on zakukulji i zakriva svoj lik,
tj. taj biološki stad ij zak riva idući. P aralelni izosem antizam vidim o u njem .
Larve »ličinka« i »krinka, obrazina, m aska«, što nalazim o i u kajkavskom
larva »krinka, m ašk ara, krabonosnica« kod B elostenca, 195 (usp. i odnos lik
— ličinka). Za n as je, m eđutim , zanim ljivije d a je i ven. bauta sa značenjem
»krinka, obrazina« p ru zeto kao baùta. Taj nam oblik za Senj p o tv rđ u je M.
Moguš (Dan. se n jsk i govor, 172), Bilo je na bâlü m&škarov i bez baùte. Sve
to govori u prilog zak lju čivanju d a je bauta n astalo sem antičkim prijelazom
»tvrdokrilac« ---- > »obrazina«, dakle o b rn u tim redom nego što je postupio
Linné kad je lat. larva »obrazina« uzeo za označavanje kukca u prvom stad iju
razvoja. Značenje šibenskog bàuta lako je tum ačiti m etaforičkom vrijednošću
dobro zam otanog, »zakukuljenog« d jeteta, kojem u čak i lice pokrivaju da
bi se zaštitilo od hladnoće.

5
 31. Što se tiče nastavljača lat. *baba »slina«, pom oću kojega DEI tumači
bauta (v. 30), oni su obilato zastupljeni u čakavskoj aloglotiji, bilo da smo te
elem ente preuzeli iz m letačkoga ili sm o ih naslijedili od dalm atskog jezika.
Jed n u sku p in u od više desetaka takvih refleksa od lat. *baba obradili smo u
7. poglavlju naše knjige o etim ologiji i s tru k tu ri nazivlja jadranske faune". U
većini slučajeva nazivi se odnose na najslinaviju rib lju vrstu, tj. na slinku
ili babicu (B iennius sp.), ali to su gotovo uvijek sem antički kom prom isi izme-
đu latinske osnove i naših hom ofonih riječi različita sadržaja. Ovdje ćemo
ukazati sam o na nekoliko posuđenica koje se ne odnose na zoonimiju.
Ako izuzm em o bàie, baia koje sm o, p rem a Skoku 1,124, preuzeli iz ru­
m unjskoga, n astav ljači reduplikativnog lat. *baba navlastito su česti uz čitav
naš obalni po jas gdje najčešće nose oznake posuđivanja iz m letačkih govora.
U prvom red u to su oznake za »ćuh, dašak vjetra«, gdje se u različitim našim
izvedbam a n astav lja ven. bava »brezza; poco vento, fiato di vento« (Boerio 71).
P ored po čitavoj obali proširenog b&va'\ najčešća je naša dem inutivna izve­
denica b&vica, p a preuzete um anjenice bavílela !baviz.èla (< ven. bavesela,
B oerio 71) i baviiôla (Lošinj). U p jesn ik a M arina Franičevića (Vrisnik na
H varu) čitam o i m ejbâve »između dva refula«.
Osnova je bab- više z a strta u lošinjskom bagunàt »voziti samo s desnim
veslom po krm i«. Ako znam o da baunat u L abinu znači »veslati s jednim ve­
slom« (PR 45), te da nam je A ntonio Ive za P iran potvrdio baóna u značenju
»traccia lasciata dal rem eggio a poppa«"0, a da u P iranu baóna i danas ozna­
čava b razd u što je b ro d ostav lja za sobom , lako je zaključiti da je -g- u lošinj­
skom bagunat naše i da je n astalo radi olakšavanja su sreta dvaju vokala. Za
takvo -g- vidi što je rečeno u članku br. 1. N epom orska značenja im aju redo­
vito -v- ili -b-: bâvati »sliniti, p jen iti se«, bâvati se »nešto nekorisno raditi«
(Veli R at), bavedàt »naklapati, brbljati«, dok oznake za »podbradnik« poka­
zu ju više p re in a k a i tvorbenih v arijan ti: od babarin i (xbarba) barbarin (Kor­
čula), bavàrin (Cavtat), bavajôl, bavard (gen. -óla) (Veli R at), ipa do bravarolln
(Susak).
32. Već sm o u ČR 1977,2,28 ukazali na veom a česti razvoj značenja »lupa­
nar« —-> »nered« ---- > »graja, žam or, vika« ---- >- »mnoštvo«. To se u našim
govorim a vrlo d obro vidi iz sem antičkog razvoja posuđenice bürdel, bürdil,
k o ja na K orčuli i u Komiži (H rv DZb 4,276) znači »vika«, »žamor«, a taj je
stu p an j razvoja u značenju preuzet iz ven. bordèlo »chiasso«, borđelar »far
scherzi p er lo più con rum ore« (Boerio 92). T em eljno značenje tal. riječi
»bludilište, jav n a kuća«21 u D alm aciji je nestalo (ako je ikada i postojalo?)22,
i nad o m ješten o je opet s venecijanizm om ka zin /k a iin »postribolo« (Boerio
145). S em antički je razvoj dvaju tipova potpuno paralelan: bordel je zapravo
»koliba, kućica« (riječ izvedena iz sred n jelat. bordum , franačkog podrijetla
sa značenjem »daska«), jed n ak o kao što je casin dem inutiv od casa »kuća«.
Izvedeno značenje »vika, graja« p risu tn o je tak o đ er u oba oblika. Preko »vika,
graja« u K orčuli dolazi do d aljn jeg širen ja značenja, i bürdil znači »velik broj,
gom ila, m noštvo«, za razliku od Velog R ata, gdje burdë(l) znači »smutnja,
ćakula«. N aravno, od tih oblika valja lučiti vrbnički pridjev burdel, -a, -o sa
značenjem »nezreo«, »nepravi« koji, preko tal., p o tječu iz lat. burdas »nepra-
vi«, »križani« (REW 1405).

6
 Mnogo in tere sa n tn iji etim ološki problem postav lja bulikân, -úna »vreva,
graja, buka«, a odatle i »mnoštvo«, »velik b ro j ljudi i/ili stvari«. S tim je
značenjem riječ danas živa u K orčuli, a za D ubrovnik je navodi Luko Zore u
Paljetkovanju (Rad 170,204). O slanjajući se na m jesto iz M avra V etranića
(1,219), gdje bulikan bez sum nje stoji za »vulkan«, te na B arakovićevo M isto
je Vulkan, .. . ali ti reć B ul kan (Vila 327) i N ek gre lovit prilipke u B alkan
(ib. 333)33, Skok je još 1934. (Z eitschr./.rom.Phil., 54,200) bez kolebanja zaklju­
čio da bulikan dolazi od vulcanus (REW 9462), i to m u je, uz valiga < alga,
poslužilo kao ilu stracija za tzv. anaptiksu, »koja je k arak terističn a za južnu
Italiju, a sporadično se jav lja i u Dalm aciji«34 Skokova je etim ologija čvrsto
utemeljena i n išta joj se ne može osporiti, je r i fonetički i sem antički zado­
voljava. Iznesena je veom a koncizno kao i svi etim ološki zaključci u njegovoj
glasovitoj seriji Z u m Balkanlatein, pa zato valja naglasiti da je dubrovačko
bulikan < vulcanus jed in i u rom anskim jezicim a poznati p rim je r takve m eta-
foričke u potrebe, ali i to je teško sa sigurnošću tvrditi je r veom a m alo znam o
o povijesti i v rijed n o stim a riječi koja znači »vulkan« u evropskim jezicim a,
pa su kronološki odnosi izm eđu im ena rim skog boga ognja (Vulcanus) i
apelativa vulkan još uvijek nedovoljno jasn i35, a, osim toga, m alo znam o i o
tome koliko je i da Ii je riječ uopće pučka. No, bilo kako bilo, Skokovo eti-
mološko izvođenje ozbiljno dovodi u p itan je općenito prihvaćenu etim ologiju
francuske riječi boucan, koja tak o đ er znači »buku, graju«, a prvotno je,
upravo jed n ak o kao naše bürdil, značila »lupanar, jav n u kuću«, pa je današnje
značenje »buka« izvedeno iz te vrijednosti. W. v. W artb u rg je uvjerljivo (FEW
1,588b) p rotum ačio tu riječ polazeći od galskoga *bucco »jarac«, tem eljeći
svoje izvođenje na poznatim seksualnim k a ra k te ristik a m a te životinje koja je
postala sim bolom razvrata. U novije su vrijem e drugi, kao J. Picoche (N ouveau
dictionnaire étym . du français, Paris 1971, 718), dopustili m ogućnost križanja
neke druge fonetski slične riječi sa bouc »jarac«. Taj bi k o n tam in ato r m ogao
biti tal. baccano »strepito«, koje potječe iz latinskog Bacchanal (DEI 393),
jer povezivanje v rijed n o sti »buka« uz bakanal(ije) d a tira jo š od V III stoljeća
(DELI 100). Može se reći da francuskom boucan, koje im a (ili je im alo) sem
»blude razvrat«, više odgovara izvođenje iz *bucco »jarac« nego iz vulcanus,
koje taj sem ne sadrži. M eđutim , da bism o mogli sa sigurnošću tv rd iti da
je Skokova etim ologija točna, još bi valjalo odgovoriti n a m nogo p itan ja. Na
prim jer, d a li u m etn u to -i- ide Skokovu rješe n ju u prilog ili ga, naprotiv,
obesnažuje (jer sam o pozivanje na alga > aliga ne m ora p re d sta v lja ti odlučni
argumenat), p a po sto je li drugi pučki refleksi lat. iterativ a bullicare (> tal.
bulicare, REW 1388)36 n a što se sve odnosi term in arap sk ih geografa i putnika
burkan, i, napokon, ne sam o da ne znam o odakle potječe, već ne znam o ni što
znači Rabelaisovo couillon boucané.
33. Na bulikan se paradigm atski nastav lja37 gotovo sinonim no barabân
(gen. -dna). O značuje se tako u K orčuli ona lupa što je djeca nadižu u crkvi
zadnjih d an a Velike sedm ice, kada su »vezana zvona«: barabân se čunl štre-
gut&nicama23 i šćapima. Od strogo određenog prigodnog crkvenog značenja,
riječ izvan crkve označava svaku veliku, nepodnošljivu buku. Drugog pren e­
senog značenja barabân nem a. Ne može se tom riječi izraziti m noštvo ili
bučenje gom ile ljudi, već sam o stv arn a lupa, pa je zato barabân stilistički

7
jače od bakân i od bulikân. R jeđe je u upo treb i glagol barabànat”, ali tada
sam o s određenim crkvenim značenjem . Baraban je poznat i u Splitu”, na
B raču i na Pagu3', a pred sto tin jak godina isto je bilo i u Zadru, kako možemo
zak lju čiti iz tu m ačen ja što ga daje G. Sabalich: »quel chiasso che si fa nelle
chiese gli ultim i tre giorni della S ettim ana santa«32, ali, kao što se vidi, bez
proširenog značenja na lupu općenito.
Baraban je našao m jesto uz druge sinonim e na -an, koji izražavaju vri­
jed n o st »buka«, zahvaljujući činjenici da se u hrv atsk im prijevodim a i u
crkvenoj p ra k si b ib lijsko im e Barabbas redovito prenosi kao Baraban, a ne
u liku Baraba”. Takav se po stu p ak razlikuje od pren o šen ja im ena u nekim
ro m an sk im jezicim a, je r u sjevernotal. i sardskom nalazim o barabassu (DEI
427), a u španjolskom barrabás, što znači da se nastavlja učeni srednjovje­
kovni izgovor izvornog nom inativa. Na galorom anskoj se terito riji prenosi
kao i kod nas akuzativni oblik, i to daje u staro fran cu sk o m Barrabant, a u
staro p ro v an salsk o m Barraban (FEW 1,261). S druge strane. Skok (1,110), koji
ne donosi ni oblik na -an ni značenje »lupa(nje)«, s pravom ističe da se baràba
u značenju »besposličar«, »nevaljao čovjek« ne jav lja ni u drugim balkanskim
jezicim a ali »ni u jad ra n sk o j zoni, nego sam o u unutrašnjosti«.
No, n ije sam o paradigm atsko n aslan ja n je na druge izraze sa -an osiguralo
riječi baraban v rijed n o st koju danas ima. Taj negativni biblijski lik, kojega
je Pilat p retp o stav io Isusu, ostao je u n arodnom pam ćenju zbog čestog spo­
m in ja n ja u crkvenim p rik azan jim a i u m lađim pasionskim pjesm am a, a nosio
je takvo im e kod kojega je sam a fonička s tru k tu ra bila pogodna za opona­
šan je ja k ih zvukova (usp. V ergilijevo taratantara!) ili bilo kakovih afektivnih
sadržaja. To se n a frap an tn o sličan način dogodilo u provansalskom gdje
barrabin-barraban znači »uz lom ljavu, uz stra šn u lupu«, a sam o barraban ozna­
čuje »strašilo«. U kratko, ono m ato p ejsk a je v rijed n o st izraza znatno doprini­
jela razvoju značenja, ali, u p rk o s njegovoj trosložnosti, asonantni samoglas­
nici nisu d opustili zn atn ije udaljavanje od polazišta. To nikako ne možemo
tv rd iti za sen jsk i izraz sinonim ne v rijed n o sti »buka, graja, vika«, koji nam
M. M oguš (str. 17) bilježi kao barj&mus (D'igal je cëîi barjâm us). Što se u toj
riječi k rije? d a li dočetno -m us potječe iz nekog crkvenog oblika? Riječi ovako
značajnog afektivnog n ab o ja brzo n a sta ju i jo š se brže »troše«, pa to uvijek
otežava etim ološko prepoznavanje. U takvim nam slučajevim a može pomoći
ili zn atn iji b ro j v arija n ti ili p ak poznavanje lokalne situacije u n u tar koje je
afektivni znak nastao.
34. R iječi afektivnog sad ržaja daleko su dinam ičnije u svom razvoju
novoj sred in i nego norm alne, n eu traln e riječi34. Tako u raširenom bàrufa
»prepirka, svađa« (K orčula), bari'ifa (Božava)35 preuzetom iz mlet. bariifa «
germ .)’4 jo š ponegdje i m ožem o slijediti posuđivanje izvedenica, kao u bara­
jó la »svađa« (Vela Luka)37 koje je u vezi s m let. barafùsola »barabuffa« (Boe-
rio 62), ali u korčulanskom barašk&da (u Dračevici baraškođa, ČDL 33) uz
isto značenje već je teže odrediti i p o d rijetlo izvedbenih m orfem a i etimologiju
znaka kao cjeline, je r su se u n jem u u n ak rstili leksem i različite vrijednosti.
Čim izostane afektivni sadržaj, a riječ je oznaka za konkretan predm et, posu­
đeni se znak kudikam o m anje i sp o rije m ijenja. V enecijanski će pomorski
term in boróse f. pi. » fu n icelle. . . (B oerio 93) p rijeći na našu obalu i uz

8
neznatno prilagođivanje osnovnog vokala (koji će uvijek čuvati tam nu vri­
jednost) stalno će označavati konopčić, m alo uže, p etlju ili slično. Im at ćem o
tako iz istog izvora: boroža u V rbniku, buroza na Pelješcu, baruza na H varu33
i baruza u Komiži (ČR 11,1983,121). Slična je situ acija i u jeziku davaocu, je r
isti term in, uz neizbježne d ijalek taln e prom jene, uglavnom čuva svoj tem eljni
izraz. Ako on na k ra jn je m sjeveru talijanske obale glasi borosa, na zapadnom
kraju Sicilije nalazim o neznatno m odificirano bbarusi (G. P iccino, Vocabo­
lario siciliano, Palerm o, 1977,392). Da su sve naše v arijan te potekle iz m letač­
koga nema nikakve sum nje, a etim ologija sam og italijanizm a za nas je m anje
zanimljiva, no ni ona nije nedvojbeno utvrđena". Riječ je d o p rla i dalje na
istok od našega jezika i nalazim o je u novogrčkom sa k arak terističn im obli­
kom moróza, pa am aróza i amoróza, odakle je prešla u tu rsk i kao moriza,
muriza, murize.
35. Mnogo veću p roširenost po S redozem lju doživio je jedan drugi po­
morski term in kojem izvorište nije u Veneciji, već u drugoj pom orskoj vele­
sili prošlih stoljeća, tj. u Genovi, gdje je potvrđen jo š u X III stoljeću. To je
svim pom orcim a poznata bigota, »okruglo drvce s nekoliko rupica kroz koje
se provlači konop za stezanje sartija«, »steznica«.® S uvrem ena tehnika sigur­
nijeg načina stezan ja s a rtija pom oću tìra n à ta različitih v rsta sve je više iztisku-
je iz upotrebe.3' Za razliku od baruie (v. 34), za bigotu kod nas gotovo da i ne­
ma varijanti ni prilagodbi. Jedino I. 2ic (u Z b orniku za nar. život i običaje
7,348) za V rbnik bilježi m. rod bigot. Kod ove riječi m oram o n a jp rije tražiti
izvorište naše posuđenice, a tad a »bližu« i »dalju« etim ologiju (tzv. etimologia
remota).
Bigota se kao pom orski term in uvijek osjećala kao tu đ a riječ, kao sirova
posuđenica, a to se vidi po tom e što je rječnici ne spom inju. Nem a je čak ni
kod Parčića, ni u Skokovoj T erm inologiji (= Od koga naučiše . . . , Split, 1933)
i pojavljuje se tek u velikom ER H SJ 1,147 s.v. biga, gdje doznajem o za biograd­
sku upotrebu bigota, koje bi bilo uz »tal. dem inutivni sufiks - otta« nastalo
iz biga. Bit će jo š preciznije ako kažem o da sm o riječ preuzeli iz m letačkoga
bigota »specie di bozzello che ha i fori in vece di p u leg g e...« (Boerio 80). Mle­
čani su je (zajedno sa sufiksom ) ran o preuzeli iz genoveškoga (DEI 518), a to
vidimo iz njezina šire n ja n a zapad: po rt, bigota, španj. vigota, franc, i prov.
bigot, pa arap sk i u T unisu bigota, na M alti bigotta itd. U grčki (m pigóta) i
turski (bigota) riječ je v jero ja tn o došla iz V enecije (K ahane — Tietze, Lingua
franca in thè Levant, § 93, p. 108).
Tek sada m ožem o p o k u šati odgovoriti na p itan je koje svakog čovjeka zbog
prirođene radoznalosti najviše zanim a, a koje se m eđu laicim a jedino i drži
za etim ologiju: »zašto se bigota tako zove?«. U tu m ačen ju polazim o od lat. ri­
ječi biga”. Osnovno jo j je značenje »dvopreg«: bi-jugus, jed n ak o kao što je qua­
drigae = quadri-jugus. M etaforički je u jeziku pom oraca označavala napravu
pomoću koje se te re t ukrcavao na brod i iskrcavao iz broda. Ta se naprava
sastojala od d v i j u greda i zbog toga se riječ rab ila kao plur. tan tu m .33 U veli­
kom Tom m aseovu rječn ik u navode se bighe da alberare i bighe de carena
(1,967). Kako se bigote u p o treb ljav a ju dvije po dvije, daljim prenošenjem i
dcminutivizacijom biga p o staje bigota, i laj se znak, kako sm o već istakli, širi
na zapad i na istok od Genove.

9
 M eđutim , to n ije jed in i nastavljač lat. biga koji sm o preuzeli od naših
su sjed a na Jad ran u . K asandrić u Slovincu 1880,389 navodi za H var biga u zna­
čen ju »snop česa«, n pr. biga obruča. S em antička u tem eljen o st tog prim jera
n ije posebno vidljiva, pa će zato b iti bolje da se n a n jem u ne zadržavamo.
S em antički je poticaj, naprotiv, očigledan u nazivu za oblik k ru h a u Šibeniku
i na B raču biga, što sm o tak o đ er mogli preuzeti iz ven. dijalekata gdje nalazi­
m o biga »due pani ap paiati o un pane allungato con u n taglio nel mezzo« (DEI
516). Da je to tu m ačenje točno vidi se iz nešto ju žn ijih čakavskih naziva za sli­
čni oblik kruha: bina »dvije m ale stru ce koje se jed n im rubom dodiruju«, s
drugim akcentom bina »kruh duguljastog oblika« (Komiža, P. Mardešić-Centin,
HDZb 4,275) i (bez akcenta) dvi bine kruha (Komiža, J. Božanić, ČR 11, 1983,
86). B ina je u Veneciji potvrđeno sa značenjem »qu attro o più pani attaccati
insiem e p er lato (Boerio 80)," a potječe iz lat. bini »dva po dva, dva i dva«,
REW l i l i .
36. Još 1957. svrstao sam " hrv. ili srp. bilja »cjepanica« (Dubrovnik), jed
nako kao i otočko bija (Brač," H var, K orčula) m eđu nastavljače keltskoga
*bilia »panj, stablo osim grana, truncus«, REW 1104, FEW 1, 364—369. Premda
bism o očekivali p o d ro b n ije tum ačenje, je r je posrijedi veoma stari lek­
sički elem enat, u ER H SJ čitam o sam o »od gal. *bilia (12. v.) »panj«,
sačuvano u sjevernotal. n a rje č jim a i u fr. jeziku«, dok u bibliografskoj
naznaci, koja p ra ti svaki članak u E R H S J (Lit), navode se ARj 1,311 (?),
REW 1104, DEI 517. B udući da je Skok dijelio Daničićevo mišljenje
o etim ologiji riječi, a m oj je prilog s rješe n je m koje se u ERHSJ do­
nosi objavljen nakon njegove sm rti, teško je o teti se neugodnom za­
k lju čk u da m nogo toga u Skokovu rječn ik u nije Skokovo, već da ide
na dušu površnog, a često i - hirovitog priređivača,47 koji je više iskrivljavao
nego v jern o prenosio Skokov tekst.
K ako su naši relik ti iz keltskoga do sta rijetk i, a sm ijem o na takvo podri­
jetlo naših riječi p o m išljati sam o kad fonetski, sem antički, etiološki i drugi
za etim ologiju p ertin e n tn i podaci u po tp u n o sti odgovaraju, b it će nužno o toj
veom a staro j riječi nešto više reći i pokušati o pravdati njezino dovođenje u
vezu s keltskim fundusom .
O keltskom se *bilia zaključuje po ii'skom bile »panj«. U francuskom
riječ bila veom a p ro d u k tiv n a i kreće se od bille »trupac posječenog drveta«,
»neotesana greda«,48 p a sve do bille »valjak« i glagola habiller koji danas znači
»oblačiti, odjenuti«, ali je prvotno značio »priprem iti«, i to n a jp rije »okljaštriti
grane s posječenog debla« (FEW 1,367). Riječ p re k riv a čitav galoromantski
te rito rij i, idući p rem a istoku, nalazim o je jo š u P iem ontu (bia »panj«), dok je
njezino originalno p risustvo u E m iliji osporavano i drži se da je riječ o posu-
đenici koja je d o p rla iz F rancuske zahvaljujući trgovačkim vezama između
dvije zem lje (cf. ib. 369, n. 32). U istočnim talijan sk im n arječjim a nije potvr­
đena.
N aše je b ilja /b ija sigurno potvrđeno kako u u n u tra šn jo sti tako i u jadran­
skoj zoni uvijek sa stalnim značenjem »lignum, drvo, kom ad drveta« (ARj
1,303). Od leksikografa je donose M ikalja (s. v. cipanica = bilja rascipana).
Della Bella, Stulli, Vuk (»cjepanica, ili onako drvo čvornato, koje se ne da
cijepati«). Budući da se u ARj odm ah od početka sve štokaviziralo i dovodilo
na norm u, oblici sa nisu posebno navođeni, a od izvedenica nalazimo biljica

10
 u Dubrovčanina B ern ard in a Zuzerija, te kod S tu llija i Vuka (ARj 1,311)."' Dani-
čić navodi p o tv rd u iz n aro d n e pjesm e: U njom su ti tri aršina stina baš stu-
dènijeh a četvrti bilja tvrđijeh dubovijeh (Bogišić, B eograd, 1878, str. 300).
Rečnik Srpske ak ad em ije 1,553 navodi značenje »oblica, cepanica« i donosi
tri prim jera (Vrčević, Andrić i S. ćorović), kao i tri p rim je ra za dem inutivno
biljica (ib. 555) iz Slovinca, od Ilije Ujevića i Ise Cepelića. D odajm o da sm o
sami zabilježili bilja s istim značenjem u D rum u kod Im otskoga. U tako po­
stignutoj slici o geografskoj d istrib u ciji riječi m anjkao nam je Jerolim Kava-
njin, koji nam uvijek može biti dragocjenim pokazateljem o »registru« u ko­
jem je u njegovo vrijem e bio neki leksički elem enat. Uzalud ćem o u njega,
jednako kao i u nešto kasnijeg Kačića, tražiti dalm atske i za otočku i p ri­
morsku u p o treb u k arak terističn e elem ente. U izboru svog leksika on se odluč­
no opredjeljuje za riječi koje im aju izrazito dom aće i nadasve »kopneno« obi­
lježje i tru d i se da izbjegne sve što može im ati rom anski ili uopće stran i k arak ­
ter. Turcizmi m u, naprotiv, ne sm etaju je r ih prim a kao sastavni dio kopnenog
vokabulara svojih uzora. A bilja odnosno bija upravo je takova riječ k oja je
bila u narodnoj u p o treb i kako na obali tako i u u n u trašn jo sti. Uostalom , d a se
osjećala kao n aro d n a riječ, vidi se najb o lje iz Daničićeve decidirane tv rd n je
»postanjem od biti, bijem «, koja ne ostavlja m jesta nikakvoj dvojbi. To bi
tumačenje vrijedilo i danas da sm o kojim slučajem raspolagali sam o s p rim o r­
skim potvrdam a, ali -//- u kopnenim realizacijam a oduzim a svaku snagu iz­
vođenju iz biti, bijem , je r o nekakvim hip erk o rek cijam a u u n u trašn jim leksič­
kim elem entim a ne može biti govora.
Kako je K avanjin za prve sveščiće ARj veom a nedosljedno ekscerpiran,
njegove potvrde za bi(l)ja u rječn ik u ne nalazim o, ali sm o se ipak uvjerili da
je on tu riječ poznavao i da ju je dva p u ta u p o treb io u B ogatstvu i uboštvu.a
U svim onim dugim i zam ornim n a b ra ja n jim a bez ikakve stilske svježine i u
onim vrlo često n ejasn im m jestim a m ožda je im a jo š negdje, ali u potvrdam a
koje smo našli nedvojbeno je posrijedi riječ koja nas ovdje zanim a. Jasan je
prim jer iz 9. p jev an ja 156:
I od b i l j e kaono kosti
n a jč rn ija m ast is h o d i. . .
dakle, bilja koja je su h a kao kost, a K avanjin piše biglie! U drugom se prim ­
jeru m oram o d o m išljati o sm islu iskaza kao cjeline, ali značenje »veliki kom ad
drva« za bilja je i više nego očito:
Ti si (sc. lenobio = lijenosti) tam nos svaka sbilja,
da bi m i te m oć prognati,
nek ne budeš izspod b i l j a ,
nogom m ace d o s ig a ti. .. (4,51)
Nakon svega toga m ožem o reći da bilja prvotno p rip ad a neprim orskom leksi­
ku, da to u K avanjina n ije nikakav h iperkorektizam (kojih u njega, doduše, ne
manjka!), da je to riječ koje nem a u onim talijanskim dijalektim a koji p re d ­
stavljaju najčešće vrelo za čakavsku i uopće p rim o rsk u aloglotiju, da je vezi­
vanje uz biti, b ijem tek rezu ltat sekundarne m otivacije, te da je izvođenje iz
keltskoga *bilia fonetski, sem antički i p ro sto rn o opravdano.
I, još nešto što može b iti važno za ro m ansku etim ologiju. P otvrda o na­
stavljanju kelt. *bilia u našim krajevim a unosi nove elem ente u p itan je pos-

11
ta n ja rum . bil& »panj, greda«, u kojem je Philippide još 1912. (Zeitschr. /. rom.
Phil. 31,300) h tio vidjeti n astav ljan je keltske riječi, a W artburg je u FEW
1,368 o d b ijao prih v aćanje takvog rje še n ja dok se ne razjasne odnosi oko te
riječi u južnoslavenskim jezicim a. Ovo što sm o gore naveli može za taj prob­
lem b iti i te kako značajno.

BILJEŠKE
1 Za postanje tog »balkanskog turcizma grčkog podrijetla« v. Skok, 2,632 (sr.
grč. paxamádion); za viiše detalja v. Max Vasmer, Die griech, Lehnwôrter im Serbo-
Kroatischen, Berlin, 1944; i, nadasve, Ivan Popović, Novogrčke i srednjegrčke pozaj­
mice u savremenom srpskohrvatskom jeziku, in Zbornik radova SANU, knj. 36,
Vizantološki institut 2, 1953, Beograd.
2 E. A. Sophocles, Greek Lexicon of the Roman and Byzantine Periods, New
York, 1890.
3 Za Vrbnik, I. Žic, v. Vidović, PR 42.
3 Usp. dubr. bašet. Pero Budmani, Rad, 65, 165.
5 Far man bassa = »opljačkati«, »uništiti«, Boerio 390.
6 Potvrde je sakupio D. Hirtz u svom Rječniku narodnih zooloških naziva, knj.
3, 32.
7 Ni pozivanje na DEI 452—453 nam nije ni od kakve koristi, jer je priređivač
navodio bibliografske podatke bez im alo reda, a često i bez opravdanosti.
8 V. V. Vinja, Revue de linguistique romane, 21, 1957, 258.
9 Ta je riječ omaškom postavljena n a krivo mjesto tj. nakon riječi ferry-boat.
0 Više o potvrdama za tri varijante v. R. Vidović, PR 127.
" DELI 427.
'2 Pero Budmani u ARj, doduše uz »?«, pomišlja na tal. sfregio.
13 Kažemo bez oklijevanja priređivač, je r je III svezak DEI, koji se u članku
citira i iz kojega se doslovce prenose podaci, izišao tek nakon Skokove smrti.
14 Još veću zbrku i nered nalazimo pod natuknicam a fèria i firsa u izrazito
amaterskom navođenju i tumačenjima V. Lipovac-Radulović (Romanizmi u Crnoj
Gori. Jugoistočni dio Boke Kotorske, Cetinje-Titograd, 1981, str. 85 i 89). Tu se raz­
ličiti bokeljski likovi feria i firsa neprestano miješaju: u članku feria (85) nalazi­
mo feria, fer sa i firsa, a u članku firsa (89) fer sa ii firsa, sa značenjima »rana«, »rez«,
»ospice« »ožiljaJk« i — »modrica«, pa nas samo prim jer Vas je na fêrse upućuje na
pravu vrijednost firsa iz natuknice.
15 Isto što se u Zagrebu naziva germanizmom ajmpindekl (v. Klaić, Rječnik
stranih riječi, str. 30).
14 Na navedenom mjestu u Etimologie venete i s. v. u Vocabolario etimologico
italiano.
'7 Usp. DELI 125 i M. Doria, Incontri linguistici, 5, 202—203.
18 V. Viinja, Le lai. *baba et ses continuateurs dans Vichtyonymie croate, SRAZ
29—32, 1970—71, 93 i d.
19 Obilje potvrda uz više-manje nepromijenjenu semantičku vrijednost donosi
R. Vidović u PR 45—46.
20 A. Ive, Dialetti ladino-veneti dell’ Istria, Strassburg, 1900, str. 85.
21 Belostenec pod burdelnica upućuje na kurvarnica, v. Rječnik hrv. kajk. knj.
jezika, 1, 228; kod Moliških Hrvata bùrdaj, burdalj znači »javna kuća«.
22 Drugim smo putem preuzeli internacionalizam bordel, v. Skok, 1, 239.
23 ARj 1, 729—730. Mikaljino je Bolkan samo prenošenje tal. bolcano (usp. DEI
551).
24 Poprilici isto u ERHSJ 1, 234, ali u bibliogr. naznaci (Lit) nije navedeno
Skokovo mjesto iz ZfrPh.
25 V. izvrsno dokumentiran članak vulcanus u FEW 14, 639—642 (G. Colón) i
Romanica Gandensia, vol. 4 (Pirón).

12
 26 Na buìicamelbrulicame ukazuje i L. Zore, ali ih odbacuje zbog dočetnog -an
u dubrovačkom obliku, ne vodeći računa o činjenici da se pod utjecajem drugih
riječi u formalnoj paradigmi izvedbeni sufiksi najlakše mijenjaju.
V. bilješku pred ovom (26).
MStregulknica (naravno, uz brojne varijante ili s drugim leksemima) »drvena
čegrtaljka, škrebetaljka« izrazito je onomatopejska tvorba koju možemo naći i u
talijanskom; usp. škargatanitsa u tal. lingvističkom atlasu (AIS 789, točka 378).
29 Naravno, nem a veze s imenicom barabanat »lictor« (ARj 1, 181; Skok 3, 487).
Riječ u našem značenju rječnici, ¡koliko mi znamo, ne donose.
30 Splitsku vrijednost term ina (u Splitu je akcenat bàraban) nalazimo u impre­
sivnom opisu Ivana Kovačića: »U Veli četvrtak do nikoga dila mise piva se Muka
i po običaju kadikad zvoni zvončić, a ujedanput zvončić ferma i zamini se črčajikon.
Tako u crikvu nastane veliki šušur, jer judi i žene donili bidu sobon šćape i takice,
pa bi počeli bubat po bancima i o’ tega činili bidu šušur. To se zva — baraban, i,
‘kako ste ju r čuti, od tega časa ipa do Glorije bilo je kalko u crkvi a talko i vanka
crikve gluvo, jer su zavezana zvona i namisto crkveni zvon i zvončić škripja je
baraban i manje črčajike, jer glavnu ćrčajiku u kanpanel zvali su — baraban«
(Smij i suze staroga Splita, str. 207).
31 Za podatke ¡iz ova tri mjesta zahvaljujem dru Radovanu Vidoviću i kolegi
dru Anđelku Badurini.
32 G. Sabalich, Saggio di voci, modi e proverbi nella parlata zaratina, Zara,
1892.
33 Ovako postupaju dubrovački pjesnici N. Ranjina, M. Vetranić i N. Nalješko-
vić (v. ARj 1, 181).
34 Usp. opoziciju njemačke lingvističke ¡prakse Normahvort ~ Affektwort.
35 Tobože sa značenjem »šakanje« (?) Skok 1, 114.
34 Najnoviji etimol. rječnici više ne prihvaćaju etimologiju što je daju DEI 446,
Skok 1, 114 (¡i još prije u Zeitschr. f. rom. Phil. 54, 497); v. DELI 119.
37 V. i CR 8 (2), 1978, 168.
33 Za preciznije vrijednosti v. PR 42.
* V. DEI 567.
40 Potvrde i opis v. u Vidovićevu PR 47.
41 Tirmti, tiranata (Korčula) iiz van. tirante (Boerio 751) od tirane »vući«; cf.
tiranat »sprežnjak« i tiranak (? valjda kontaminirano s paranak ), PR 462.
43 Zašto u Skok 1, 147 stoji »od langobardske (sic!) riječi biga«? To nije Sko-
kovo, jer on u Slav. i roman. 1, 237 kaže čisto i bistro » ...u ređ aj koji služi za
dizanje, greda itd. To je lat. biga«.
43 Isto vidimo i u našem brodograditeljskom terminu važi m. ,pl. »saonice za
porinuće broda«.
44 Riječ je i danas živa u narječjim a sjev. Italije; cf. A. Aneggi, Dizionario ceni-
brano, S. Michele all’Adige, 1984, p. 44; Durante — Turato, Dizion. etimol. veneto-
-italiano, p. 37.
45 Revue de linguistique romane 21, 1957, 254; usp. Skok 1, 150.
44 Za Brač, P. Šimunović, Narodna umjetnost 11—12, 1975, 505: »cjepanica za
ogrjev«.
47 Usp. France Bezlaj, Radovi ANUBIH 40, 1977, 21—56; v. navlastito str. 26.
48 »Pièce de bois, de la grosseur du ¡tronc de l’arbre, destinée à être mise en
planches«. Kao što se vidi, značenje najstarijeg franc, nastavljača kelt. *bilia odgo­
vara semantizmu naše riječi baiai (< ?) ¡i turcizma balvan.
44 Danas u Cilipima bica (= bijica) »kladica«.
MSlužili smo se II izdanjem J. Aranze, Stari pisci knj. 22, Zagreb, 1913.

13
Vojmir Vinja
CONTRIBUTIONS ETYMOLOGIQUES A L’ALLOGLOTTI E CAKAVE
IIe série
Dans cette IIe série de Contributions (27 — 36) sont examinés .plusieurs éléments
éakaves qui pourraient illustrer d ’une façon ou d'une autre les procédés que l’on
peut ou doit appliquer dans l’explication des éléments lexicaux croates qui origi­
nairement n ’appartiennent pas au fonds slave. Parmi les centaines de mots allog-
lotiques qui figurent dans nos listes nous, nous sommes arrêté .sur quelques mots
d ’origine romane (et sur un élément que nous présumons celte) qui nous fourni­
ssaient un point de départ approprié pour l'explication de diverses souches des
em prunts croates au roman, de la différence entre le mot neutre et le mot à valeur
stylistique dans les procédés d ’em prunt etc. Attention particulière est attirée sur
quelques éléments rom ans qui — si les solutions que nous avançons s ’avèrent justes
— pourraient jeter une lumière nouvelle sur quelques questions encore en suspens
dans l’étymologie romane. Parmi ces m ots figurent notamment les lexèmes éalkaves
liés à la question du français boucan »tapage et a la riche farrtile du gaulois *bilia.

14
Vojm ir Vinja
Zagreb

ETIMOLOŠKI PRILOZI ČAKAVSKOJ ALOGLOTIJI III*

UDK 800.87.801.1
Rad primljen za tisak 11. travnja 1987.

37. Refleksi p artic ip a lat. glagola vòlvère »okrenuti« p o k azu ju neobičnu raz­
nolikost n a čitavu p o d ru č ju rom anskih jezika. T a se raznolikost ogleda u
m eđusobno toliko različitim oblicim a kao što su španj. bóveda i franc, voûte
»svod«. Pored fonetske raznolikosti dolazi i do neočekivanih značenjskih po­
m aka, kao što vidim o u tal. volta »put« (una volta, due volte »jedam put, dva­
p u t« )1. Z anim ljivo je, m eđutim , d a i te različite ¿rom. reflekse i neobične se­
m antičke v rijed n o sti m ožem o u tv rd iti i kod čakavskih n astav ljača tem eljnog
latinskog oblika, je r su oni zastupljeni u svim našim obalnim govorim a gdje
nam svjedoče o različitom vrem enu ulaska u h rv a tsk i jezik, a različite zna-
čenjsk e v rijed n o sti p o kazuju ne baš m ali b ro j originalnih sem antičkih po­
m aka.
K ako je S kok pokazao (ER H SJ 3,613), im am o m eđu tim refleksim a riječi
koje govore o dalm atskom , m letačkom , p a čak i o tu rsk o m p u tu u lask a u naš
jezik. Z ato ćem o p o k u šati pom oću već poznate građe, ali i navodeći dosada
nezabilježene likove i sem antičke vrijednosti, u n ijeti m alo više jasn o će u
Skokov član ak volat (3,613), a posredno i u članak b ò t1 (1, 193).
N edvojbeno su n a js ta rije naše tuđice s betacizm om , tj. one u k ojih opa­
žam o prijelaz v -» b. To su u prvom re d u n aši apelativi ili toponim izirani ape­
lativi u k o jim a nalazim o v > b i vokalizaciju Da je ta tu đ ica relativno
sta ra vidim o po liku buta koji su M oliški H rvati odnijeli iz staro g k ra ja , a
koji i danas u njihovu govoru znači »volta, sottopassaggio«, dakle »nadsvođe-
no m jesto ili prolaz«. U pravo isto značenje srećem o u šibenskom buta (i
B uta »prolaz u šibenskom Docu«), pa u k rap an jsk o m p red jelu B uta23, u korču-
V. Č ak av sk a rić 1, 1985, 57—78 i 2, 1985, 3 -1 3 .

3
lanskom toponim u B uta (Sm okvica)3 i B u d n a (kraj Krive Lučice = Lupeške
Luke). Isti oblik srećem o s epentetskim (»pasjim«) -n- i s tipičnim rom anskim
značenjem »ulazno dvorišno stepenište i vrata« K avanjinove kuće, koje je
i danas sačuvano u oznaci strada od Bunte*, v > b, ali s nevokaliziranim -l-,
čitam o u Belostenčevu Gazo phy lacium u (2,25): bàita »bota, chyem er, fornix,
testu d o , cam era«, te boltan, na, no »uzidan n a bótu, n a chyem er«, uvijek s oz­
nakom D (= D alm atice). Zacijelo je m lađi ili je p ak m odificiran p rem a no­
vijem vòlta, pelješki lik bâta »svod«5. N evokalizirano -l- pokazuje i hvarsko
bòlat (pl. bolti), što nam ga je za V risnik priopćio M arin Franičević. N ezna­
tan sem antički pom ak srećem o u Prvić-Šepurini, gdje butina znači »rupu u
kam en u tik uz m o re ili u plićaku« (A. K u rsar, ČR 10,1982,135; bez akcenta).
Zbog toga ne bism o mogli p rih v atiti Skokovo m išljenje koji za krčko Bad
»pličina južno od varoši Krka« (Slavenstvo i rom anstvo 1,31) drži da je but
i d a odgovara »točno hrvatskom toponim u B ad za pličine«, te da je »prom je­
na našeg sam oglasa a u krčkorom anski sam oglas u n astala u govoru krčkih
R om ana ribara«. To svoje neslaganje m ožem o p o tk rijep iti tv rdnjom d a bad
i b u t su p o sto je n a našim otocim a s istim ili od stu p aju ćim sem antičkim v ri­
jednostim a.
N eposredno iz m let. volto »coperta di stanza o di can tin a fa tta in a r e o«
(Boerio 801) preuzeti su naši venecijanizm i vòlat, vòlta (Korčula) s istim zna­
čenjem . Z anim ljiva je situ acija u Poljicim a, gdje nalazim o oba, kronološki raz­
ličita refleksa: bâta (»stari rastv o ren i zapušćen greb zove se bota«, »priti
m u se da će ga zakopat u botu«, »nebo ili b o ta od peći«) i volat »pastirska ku­
ćica u suhozidu = čem er« (Fr. Ivanišević, Znžo 8,256,257,264 i 8 , 194)6. Osci­
liran je u gram atičkom rodu, koje srećem o i u talijanskom (vò lta /vó lto »areo,
m uro arcuato«, D EI 4086 i 4087), opažam o i n a Cresu. U svom veom a v rijed ­
nom i suvrem eno koncipiranom opisu čakavskog n arje čja sela Orleca, H. P.
H outzagers7 navodi vòlta i volt sa značenjem »arehed doorw ay of a cellar«.
Takvo se vòlta p o jav lju je kao sastavnica u kontam iniranim , tj. križanim ri­
ječim a, a n a jrje č itiji p rim je r križanja, koje je donekle i pučka etim ologija,
donosi nam B. M iletić (SrpD Zb 9,264 i 266) sa crm ničkim oblikom voltica
»tvrđava«, uz koji po stoje i m eđulikovi foltica i fortica. D em inutivni lik vol­
tica, s akc. voltica donosi i ARj 21,291, ali ondje se navedenom tum ačenju
»dem. od volta; tal. volta 'svod’« protivi upravo kvaliteta akcenta, je r da je
dem inutiv od vòlta, ak cenat bi bio voltica (usp. botica »mali svod«, ARj 1, 563).
N aprotiv, teško je bez poznavanja akcenta bilo što reći o nejasnom krčkom
toponim u Voltica, što ga ARj pod 2. voltica preuzim a iz Znžo 4, 236.
D rugačiju, ali iz m letačkoga preuzetu v rijed n o st8 im a kom iški lik vülta
»n ajjednostavniji m o rn arsk i vez, dvostruki ovoj s podvlačenjem « (ČR 11,1983,
172). N aprotiv, izrazito n ašu v rijed n o st srećem o o pet na Cresu, i to kao jedan
od b ro jn ih znakova za obilježavanje ovaca (tzv. bel'èh = biljeg, o-bilježiti). Da
bi se znalo kojem gospodaru ovca p ripada, zarezuje jo j se na uho poseban
znak, a popis svih znakova p o h ra n ju je se kod glavara, na općini ili kod žup­
nika. U O rlecu i d ru g d je svaki bel'èh im a svoj naziv (kêrno, križuho, zat però,
p iru n 'ić. ,.)9, a nas ovdje zanim a bota. Taj je znak na ušnoj školjki zarezani
luk, tj. im a oblik isk renutog slova U, a može b iti zàt bota i sprôt bota, već
p re m a tom e da li je uho zarezano sp rijed a (sprêt) ili strag a (zâda/zât). Očito 4

4
 je da se ovdje rad i o novom , kod nas nastalo m značenju riječi bota, tj. opet
»lûk, svod«.
Tim e nism o iscrpili sve v rijed n o sti ove sta re tuđice, no, p reostali leksi­
čki elem enti ko jim a raspolažem o nisu tako jednoznačno odredivi kao što je
to bio slučaj u već navedenim riječim a.
P roblem p o stan ja p o stav lja nam se k ad želim o ra zjasn iti etim ologiju ob­
lika bota, koji sam o u Kom iži nalazim o sa značenjem » u n u trašn jo st, utroba
broda«. P rim je ri iz ĆR 11,1983,122 i 130 po tp u n o su jasni: » . . . u b o tu ima
dva banka«, »u b o tu se vozilo n a srid u i n a trastan « , »(ako je bilo puno ribe)
onda b i se bilo m ećalo u levut, u botu« (Joško Božanić). Ne poznavajući akce-
nat, bili sm o u v jeren i d a je to bota isto što i trp a n jsk o bota »svod« (v. gore),
to tim više što je i u T rp n ju i u Komiži bota izraz za dva sad ržaja: 1. »svod«
i 2. »val, u d arac vala«10. No, J. Božanić, koji je izvorni govornik kom iškog
d ijalek ta i sigurno naš n ajb o lji poznavalac toga govora, ja v lja nam d a je
akcen at bota, a to znači da je naglasak isti u bota »utroba broda« i bota
»(veliki) val«, p a n a taj način gubim o n a jp e rtin e n tn iju razlučnu oznaku koja
nam može pom oći u u tv rđ iv an ju različitog ishodišta, tj. etim ologije dvaju
inače hom onim nih izraza. Za razliku od bota »svod«, raširen o dalm atinsko
bota (f), jed n ak o kao i bo t (m), znače u d arac p a i u d a r vala, ali ta j sem anti-
zam dugujem o posve drugoj etim ologiji. Za ovaj p o to n ji po tv rd e su b rojne:
od splitskoga b ò t »jedan sat«, zapravo »jedan o tk u caj sata«, p a unazad, sve
do K avanjinova lika bota (da učine veću botu, 19,61), koji ARj tum ači kao
»udarac, m ah, ictus«, a za K avanjina s prenesenim značenjem »im pressio,
appulsus«. Za posebno značenje »udar(ac) vala« p o tv rd e im am o iz Komiže,
B ru sja (HrvDZb 7,409), T rp n ja i Š epurine (M ogućnosti 31,347). Izraz i sad r­
žaj preuzeli sm o iz venecijanskoga b o ta /b o to »coipo« (B oerio 94 i 95), a to je
deverbal od bottare »picchiare, percuotere«, što je p rv o tn o franačka riječ
*buttan istog značenja (usp. REW 1228c, D EI 575). Istog su p o d rijetla b rojni
naši dijalek taln i oblici: d'èboto »gotovo, zamalo«, odbòta »odjednom , nam ah«,
pò bota »dvanaest i trideset« itd.
Viško i bračko bota »otvor broda, u tro b a broda« m ogu biti, kako naslu­
ćuje R. Vidović (PRj 53), u etim ološkoj vezi s tal. bòtola »vrata na podu«, i to
se značenje poklapa s oblikom iz Milne, ali n ije jasn o zašto se izgubio form ant
■la, je r se to u našim novijim posuđenicam a nikako ne događa, pa zato m o­
žemo zaključiti da naše bota nije postalo iz tog talijanskog oblika. Uostalom ,
ni etim ologija te talijan sk e riječi nije d o k ra ja ra z ja šn je n a 11.
I, n a k ra ju , naše bota, što ga R. Vidović preuzim a od Z. H erkova (Grad­
nja ratnih brodova u K raljevici 1764 — 1767, Pazin-Rijeka 1979) sa značenjem
b rod sk e m jere, čisti je talijanizam bótte »bačva« < kasnolat. b u ttis, p a je zato
postan jem isto što i naš naziv za rib u bûc(anj) < butac < bottazzo Orthago-
riscus m o la12.
38. O znatnoj starin i i velikoj raširen o sti našeg (postanjem rom anskog) naziva
pi'tč »bunar, gustim a« govorili su P. B udm ani, L. Zore, M. R ešetar i T. Ma-
re tić 13, a riječ je konačno etim ologi jski odredio P. Skok u svom ER H SJ 3, 65,
tako da o p o d rijetlu , kronologiji preu zim an ja i sem antizm u, Skokovim n a­
vodim a ne treb a n išta dodavati. No, naši su refleksi lat. p u teu s i izvedenice
p utea lis14 » b u n ar/b u n arsk i« toliko dugo dio našeg leksika da su ne sam o

I
proizveli velik b ro j izvedenica i v arija n ti, nego se na njim a uspostavilo i ne­
koliko novih sem antičkih vrijednosti.
Puč « lat. p u teu s) je česti i d o b ro potvrđeni toponim čiju sta ro st po tv r­
đ u ju navodi iz R azvoda istarskoga, p o sto jan je u govoru M oliških H rvata,
gdje ga nalazim o u apelativnoj i toponim skoj službi (puč i Puč u K ruču = Ac­
quaviva Collecroce). U susjednom Palazzu, u sam ostanu S. Angelo, b u n a r se
zove Puč gćneratiene. Izvedenica iz iste osnove je toponim Pučul koji se tak o ­
đ e r sp om inje u Razvodu istarsk o m (»Ondi je zgora jed an v ru tak kadi m alo vo­
de izvira V jed n o j ru p i k a se zove Pučul, ki je n a stra n u barbansku«, 10. dan).
U n aše se vrijem e dva izvora vode u dolini R aše n a po d ru čju B arb an a zovu
neizvedenim im enim a V eliki Puč i M ali Puč15. Identičan je i toponim Puč
n a P elješcu16.
Kao što je i razum ljivo, m lađi, tj. iz m letačkoga preuzeti likovi ne jav lja­
ju se kao toponim i, ali zato kod n jih nalazim o i izvedbene i sem antičke p ri­
lagodbe. U P itvam a n a H varu ptič označava m alu kam enicu pored gustirne
u vinogradu u kojoj se ra sta p a vapno ili m o d ra galica, dok novija tuđica
bucoal označava nad o građeni p rste n n a g u stim i. Slično i u T rp n ju , puč je
»bunar u polju«, a pùcó, -àia je izgrađena g u stim a 17. P rom jenu p > b srećem o
u m jestim a u d aljen ijim od nekad bilingvnog grada: bucôl B rusje, Komiža,
bucaltć Dračevica, bucal Sm okvica, dok grad K orčula v jern ije n astav lja izvor­
ni oblik: pucah Oblici sa p- dovode se u paretim ološku vezu s našim , danas
već d o sta rije tk im glagolskim oblikom pü t, p u jen »vaditi vodu sudom iz stu ­
denca«, za k o ji V . S kok 2,594 s. v. p a lj18, dok se likovi s početnim b- slobodni­
je k reću p re m a specijalizaciji značenja ili prenesenoj upotrebi. Tako se ulek-
nuto, ud u b ljen o m jesto n a dnu gdje se sk u p lja p o sljed n ja voda u gu stim i
u B ru sju zove bucôl (Dulčić, H rvD Zb 7,413), dok se u K orčuli, gdje bucal
nije u u porabi, a za p uč se ne zna, to isto u d u b ljen je n a dnu, pa i sam o dno
gustirn e zove batlsić, je r tu sić (»vjedro«, od ven. sechio) bâti, tj. tuče, u d ara
o dno (od ven. bâter »tući«). N a zapadnom je dijelu o toka u rib arsk o m go­
voru nastao zanim ljiv izraz biti na bocalu, ostati na bocalu. N aim e, kad se do-
tegnu uze na m aloj m reži, onda družina ulazi u leut i netko uzm e potezati
olovo, a n etko plilto ol m rite. N a m rk en ti ostan u dva druga, jed an na prvoj
uzi, a drugi n a poslidnjon, oni zakače uzu kròkon, legnu i o d u p iru se nogam a o
kam en. To se zove osta na bocalu. B udući da je uza na leutu navržena na
m ankul, to je b ro d stabilan na jednom m jestu, i rib arim a je om ogućeno iste-
zanje mreže.
Oblici sa b- ne jav lja ju se u sjevernom čakavskom , ali tam o srećem o istu
tu đ u osnovu s drugim sufiksom . U B oškariji (Istra) svaka se iskopana jam a
u kojoj se zadržava voda zove puc'èl, što se po stan jem po d u d ara s pom or­
skim term inom počet ¡počet »prostor za sidreni lanac«, »kalja«, koji je p ro ­
širen uzduž obale, a oblikom i značenjem odgovara tal. pozzetto od pozzo.
Da bi se dobila različita oznaka za brodsko sp rem ište za vodu, sufiks se opet
m ijen ja i u M artinšćici nalazim o p o cij'9.
Druge tal. izvedenice iz osnove p u teu s (REW 6877) nisu poznate u čakav­
skim govorim a. U Boki se n a pòc i počuo n aslan ja pocengëra70 »kaljuža u
brodu«, što je očita prilagodba ven. pozzàngara (Boerio) ili tal. pozzànghera
»pozza fangosa«.

6
 S ovom osnovom nem a nikakve veze poçotum iz piran sk e isprave (a. 1285)
što ga M. M arasović-Alujević pogrešno prenosi u ČR 12, 1984, 70 kao pocolum
i k tom e ga tum ači pom oću ven. pozo. O p o stan ju tog naziva govorit ćem o kad
budem o ra sp rav ljali o m u rtersk o m pozov21.

39. I ARj (1, 679—80) i Skok 1, 217, s. v. brom za) donose d o b ar b ro j potvrda
za naše o blike bronza (u K orčuli bronca), bronzin, brunac »praporac« itd.
Skok p rih v aća m išljen je d a je bronca, koje sm o i m i i b ro jn i evropski naro d i
prim ili iz talijanskoga, rije č perzijskog p o d rijetla, ali to je daleko od jedno­
dušnog zak lju čiv an ja etim ologicara. Izneseno je čak osam različitih p rije d ­
loga; o tom e v. DELI 170. V ittorio B ertoldi (Colonizzazioni nell'antico M edi­
terráneo, p. 101) s jak im argum entim a zastu p a m išljen je d a riječ valja po­
vezati s B ru n d isiu m , starim im enom grad a B rindisia.
Svi n aši oblici nisu nam došli istim putem , pa je zato u p u tn o navesti više,
u p rvom re d u sta rijih p otvrda, a navlastito onih sa sačuvanim -nd- koje Skok
uopće ne spom inje. U natoč velikoj ra sp ro stra n je n o sti po svim našim krajevim a
(v. R ečn ik SANU 2, 209), čakavsko je bronzin, bronzin »lonac« nedvojbeno p re­
uzeto iz ven. bronzin »pentola di bronzo« (Boerio 102), što se vidi u poduda-
ra n ju sufiksa i sam og sem antizm a. U čakavskim je govorim a m anje rašireno
značenje »lonac« s našim sufiksom -ac. Zabilježili sm o u M ilčetićim a n a K rku
brunac, te kao brììnac i b runetć u Velom R atu n a Dugom otoku. S tim je
povezano božavsko zabrundàti »uvaliti što, najčešće ja je , u lonac s vrelom
vodom«, a m ožda i m u rtersk o izbrundunàti »skuhati više stvari izm iješanih
zajedno«. Po B alkanu je m eđu stočarskim življem znatno ra sp ro stra n je n ije
značenje »praporac, zvonce« koje kod nas seže čak do Vodica u Istri: brûnee
»malo zvono na ovci« (Josip R ibarić, SrpD Zb 9,135). U novogrčkom im am o
m proûnzos i m p rountzina (Pro'fa, 1644) i odatle u albanskom b runts (G.
Meyer, Alban. E tym . W ôrterbuch, 49), u aru m u n jsk o m brúndzu (T. Papahagi,
Dic\ionarul Arom în, 219), dok R ečnik SANU 2, 209 navodi za C rnu Travu
brónzo [dz] »zvono na stoci«. S tim se značenjem p o d u d araju talijan sk e vri­
jedn o sti: bronzina »cam panello di bronzo«, bronzin »campanaccio« (oko T ren­
ta, Dizionario C em brano, p. 48), pa abruceški bbunginu »cam pano di bronzo
che si appende al collo dei buoi« (E. G iam m arco, DAM 347); kalabr. brunzu,
v ru n iu »piccola cam pana della vacca, sonaglio« (G. Rohlfs, N uovo Dizion. d.
Calabria, 786). Mnogo više od p o d u d aran ja u značenju, za zaključivanje o
širen ju svih tih oblika iz jedne irad ijacijsk e točke govore fonetske okolnosti:
svi navedeni likovi pokazuju -z-/-£- i odatle naše -č-. N aprotiv, zapadniji izrazi
za isti sadržaj svjedoče o drugačijem izvođenju. Dovoljno je usp o red iti dvije
potvrde gotovo iste staro sti: P iran a. 1290: item duos caldarios, unum de
b r o m b o et unum de ram e22 i T rogir a. 1272: ram enciam n unam de b r o n ­
zo-!4. I B elostenec (Gazophylacium 2,32) navodi brúnda »crepitaculum « i
brundieza »crepitacillum « kao oznake za zvonce, a brim ez (pored kuffer)
za »cuprum , aes, cyprium «.

40. Za razliku od p reth o d n e leksem atske skupine, u Skokovu rječniku jed n a­

ko kao ni u ARj n isu zabilježeni b ro jn i, p o stanjem očigledno onom atopejski
likovi tip a brum bulàt, brûm boj, što ih u znatnom b ro ju nalazim o po ča­
kavskim govorim a. Tom e se ne valja odveć čuditi je r je bronza p red m et kul-

7
tu rn e v rijed n o sti, a brum bul-avanje označava takvu ra d n ju k oja se n a sva­
kom m je stu m ože drugačije nazivati. P rem da se često govori d a onom ato-
p ejsk e tv o rb e n a sta ju neovisno u ud aljen im i m eđusobno nepovezanim je ­
zičnim sustavim a, lingvist to za čitave m orfem e ne m ože reći ako p o red lekse-
m atsk e osnove d obro razm o tri i m orfološke i izvedbene elem ente. Ako, osim
toga, pažljivo pregledam o p o tv rđ en u ra sp ro stra n je n o st tih riječi po našim
zem ljam a, lako ćem o i nedvojbeno zaključiti da sm o ih, un ato č njihovu ono-
m ato p ejsk o m k arak teru , od red a p rim ili iz ro m an sk ih izvora. Jedini p rim je r
što ga R ečn ik SANU (2,217) donosi za b ru m b ù lja ti uzet je iz V jekoslava Ka-
leba (P onižene ulice, 113), i, m ada je su b jek t klavir, očigledno je da je to Ka-
lebova rem in iscen cija iz rodnog Tisnoga, kao što ćem o niže i pokazati. D ru­
go je, uopće kod onom atopeja, znatno teže p itan je sam a etim ologija u n a jstro ­
žem sm islu. Zato ćemo početi s popisom dosad etim ološki neprotum ačenih
oblika, a zatim ćem o istak n u ti p o d u d aran je u izrazu i sad ržaju s talijanskim
likovim a.
U većini n aših riječi iz ove skupine srećem o fonetski m otivirane izraze
sa arh isem an tem o m »voda«, a specifičniji je sem antizam »pokretanje, m uć­
kan je vode u bačvi u sv rh u ispiranja«. K ako je taj sadržaj p risu ta n u gotovo
svim izrazim a, dop u šteno nam je p re tp o stav iti da sm o ih preuzeli iz su sjed ­
nih talija n sk ih govora. U P itvam a n a H varu b ru m b u là t znači »prati bačve u
toploj vodi«. S drugom asp ek tn o m v rijed n o sti u Komiži brum bulâvàt (-IÔ-?)
znači isto tak o »ispirati bačve p re d jem atvu« (HrvDZb 4,276). Isti oblik po­
tv rđ u je n am ĆDLex 82 za B ru sje25, ali i uz m ogućnost prenesenog značenja
»istući, nam látiti«. D everbal je u Dračevici n a B raču b rû m b u l »voda kojom
se isp irala bačva« (ČDLex 82), dok bro m b û l u okolici B akarca i Š krljeva znači
»prokuhane trav e za isp iran je bacava«, b ro m b û lj je »m jehurić n a vodi«,26 a
bro m b u ljà t se kaže za bučno v eslanje27. S em antičku bliskost pokazuje i sti-
vanski oblik b ru m b u la t »izvajat kaić banda-banda za o p ra t ga ako je izvanka
šp o rak oli izn u tra p a ga v aja režentat« (R. Vidović, PRj 86). U T ijesnom je
b rü m b ô j »vir u loncu«, ono što se n a ju žn ijim otocim a zove glògój, ali tu se
riječ u svijesti govornika može n a sla n ja ti i na brunčić »lonac« (v. Stojanov,
Juinoslov. filolog 16,162)™.
Da bism o pokazali da su sve te riječi p o d rijetlo m tuđe, dovoljno će b iti
navesti nekoliko talija n sk ih p o d u d a ra n ja u izrazu i u sadržaju. Za m letački
kod B oeria 101 čitam o: bròm bola »sonaglio,29 bollicella« i tu m ačen je »ringon-
fiam ento che fa l ’acqua bollendo«, a to se potpuno p o d u d ara s m u rtersk im
b ru m b o j i bok eljsk im brom buo; m let. se brom bolar odnosi isključivo n a b ač­
vu (»am m ollire la b o tte secca«, p. 102); nadalje, zogar a brom bole označava
d je č ju igru s m jeh u rićim a od sapunice (= »far sonagli«, Boerio 817;) za naše
otočko b ru m b u là t v alja p o tc rta ti sem antički identično sjev ern o talijan sk o brun-
ba »lavaggio delle b o tti con a c q u a ...« (G. Tom asi, Dizion. del dialetto bellu­
nese arcaico, Belluno, 1983, 44). Još su b ro jn ije, a za nas m erito rn ije potvrde
iz istro ro m an sk ih govora što ih donosi A ntonio Ive u svojim I dialetti ladino-
-veneti dell'Istria, str. 171: brunbulá »gorgogliare« (šišan), brom bolá »far
bollicine«, tj. isp u šta ti m jehuriće (Pula). Za suvrem eni talijan sk i u K opru
nalazim o bronbolàr »krčati u crijevim a ili želucu«: te bronbola la pansa
»kruli ti u želucu« (Fr. Sem i, E l parlar s'ceto e neto de Capodistria, Treviso,

8
1983, str. 239). I, najzad, u n ek adašnjem govoru splitskih T alijana, brom bola
je značilo 1. m jeh u rić zraka i 2. m je h u r od sapunice (L. M iotto, Vocabolario
del dialetto veneto-dalm ata, T rieste 1984, str. 35).
Što se tiče sam e etim ologije talijan sk e riječi, kao što se to često događa
s onom atopejskim tvorbam a, talija n sk i je etim ologicari uglavnom ne spom i­
nju. Izvan svake je sum nje da je druga sastavnica p an rom ansko (osim ru ­
m unjskoga!) bulla »m jehur(ić)«, dok je prvu u fiksnoj form i teže odrediti,
pa rječn ici koji polaze od današnjeg oblika (DEI, DELI, P ratiev V EI i dr.),
jednostavno naznačavaju »onom atopejskog postanja«. O brnuto, rječnici koji
polaze od etim ona, tj. od n a jsta rijih oblika (REW, FEW i L E I30) m o raju za
polazište ovakvih o b lika p re tp o stav iti i fo rm u lirati jed n u takvu onom atopej-
sku fonem sku postavu od koje će poći k suvrem enim likovim a. Tako W art-
burg u svom velikom francuskom etim ološkom rječn ik u (FEW) im a osnove
*brumb-, *brund- i dr.31 pom oću kojih tum ači riječi izrazite foničke, a zatim
i druge stilističke m otivacije.
U našem slu čaju od auditivne m otivacije idem o k vizualnoj, i to preko
sem a »okrugao«: k lju čan je vode, u ro n jen i predm et, ispuhana sapunica tvore
m jehuriće, ovi su okrugli i ista fonem ska postava počinje služiti za označava­
n je okruglih, p a zaobljenih p re d m e ta i, na k ra ju , debelih ljudi. O dličan je
p rim je r riječ bróm bol iz sjev ern o talijan sk ih dijalek ata (Agordo), koja znači
»veliki okrugli kam en«, pa »krupni krum pir« i, na k raju , »debeli dječak«.
G. B. Pellegrini je te oblike još 1947. povezao s ven. bróm bola, koje sm o gore
opisali. D ržim o da je na isti način n astao i naš fitonim brôm bule (f. pl.) što
sm o ga zabilježili n a Olibu kao oznaku za bodljikavi grm Scolym us hispa-
nicus. Njegove zatvorene cvjetne glavice zaista n alik u ju na loptice. Sva je
prilika da i p rim o rsk i naziv za istu b iljk u brm bêlj, što ga T u rin a i Šepić-To-
m in p o tv rđ u ju za p o d ru čje B akarca, p re d sta v lja d alju prilagodbu olipskog
lika32.

41. Da bism o došli do m ogućnosti d a tem eljito opišem o prilagodbe ili po t­

pune p reobrazbe stra n ih leksičkih elem enata nije nam p o treb n o ići do n a j­
sta rijih leksičkih stad ija na našim obalam a, p a čak ni do predm lctačke faze.
Čakavski su stav vrlo brzo i k o rjen ito prilagođuje svojim postojećim , prozir­
nim izrazim a n ep rozirne i nem otivirane tuđe leksičke elem ente. Što se na
prvi pogled čini više našim i ja sn ijim od viške budâlice ili hvarskog izraza
budilica? N aravno, ni jed an ni drugi lik, shvaćen kao naš leksem , ne može
izdržati iole o zb iljniju analizu. Prvi znači n a Visu »(životinjsku) iznutricu«
(ČDLex 86), a drugi »zadnje debelo crijevo«, kako pišu o govoru B ru sja b raća
Dulčići u H rvD Zb 7,413. N avlastito za sadržaj ovoga p osljednjega m oguća
su d jelovanja stilističkih, afektivnih, pridodanih, k ra tk o rečeno, konotativnih
elem enata sad ržaja, tj. onoga za što u običnom govoru kažem o prim isao. Kao
što sm o mogli i očekivati, ni budâlica ni budilica nisu ni u kakvoj vezi s
b udalom ili s buđ en jem , čak nisu ni naše riječi, već su doista tem eljito po-
našeni refleksi m letačke riječi budèla, buèla k o ja znači »crijevo«, »iznutrica«,
»drob«, »utroba«. Znači da je riječ o relativno kasno preuzetom leksičkom
elem entu, koji je m nogo m lađi od d alm atsk ih relik ata za koje m oram o ulo­
žiti zn atan tru d ako ih hoćem o id en tificirati i svesti na polazne latinske ili ro ­
m anske oblike. Istog je po stan ja i n astao je iz iste osnove i naš znatno raspro-

9
stran jen iji naziv za m režu budêl, budè, -la, budèl (m), budëla13. M etaforu p re­
ma »crijevo«, kad je u p itan ju naziv m reže, nije teško objasniti, ali ono što
upad a u oči jest vrlo lako gubljenje sem antičke veze izm eđu dviju oznaka,
a za to dijeljen je značenja dovoljna je i n a jsitn ija m orfološka ili fonetska raz­
lika. U B ru sju budêl »mreža« i budilica »debelo crijevo« danas supostoje, a
da pom isao o zajedništvu tih dviju riječi nikoga neće ni okrznuti. N a Susku
sm o isto tako zabilježili sem antički p otpuno odvojene likove budićl »riblja
utroba« i budèla »mreža«3*.
Posebno je p itan je zašto naši veliki leksikološki rep erto ari te riječi uopće
ne spom inju. Ne čudi nas što ih Daničić ne bilježi u prvoj knjizi ARj, ali
raširenog ribarskog term ina budel(a) nem a čak ni u Skokovom ER H SJ, a što
je upravo čudno, nem a ga ni u njegovoj Term inologiji (Split, 1931), p a čak
ni u sustavno sakupljanom i bogatom P om orskom rječn iku R adovana Vi­
dovita.
Kako smo već naglasili, sve tri spom enute riječi potječu iz m let. lika
bu(d)el koji n astav lja lat. botellus *»crijevo«. P red značenje »crijevo« postav­
ljam o zvjezdicu, je r je botellus (pored botulus »crijevo«) u latinskom potvr­
đeno samo sa značenjem »kobasi(či)ca«, ali iz razvoja oblika i značenja u ro ­
m anskim jezicim a im am o tem elja za zaključak da je riječ nedvojbeno zna­
čila i »crijevo«. U latinskom to n ije dom aći leksički elem enat, već je v jero­
jatno kao kulin arsk i term in posuđen iz oskičkoga (Ernout-M eillet, Dici. étym .
langue latine, 74—75).
No, u čakavskim govorim a znam o i za reflekse koji p o tječu iz izvede­
nica iste latinske osnove i im aju značenje »kobasica«. Iz botellus potječe bo-
dila, koje je J. R ibarić zabilježio za Vodice u Is tri sa značenjem »velika k rv a­
vica« (SrpD Zb 9,133). N ism o sigurni da li su svoje bùdin Moliški H rvati do­
nijeli iz stare dom ovine ili je tu riječ o talijanskoj posuđenici budino. Riječ
je još živa, a zabilježio ju je Milan R ešetar za svojih obilazaka kroatofonog
stanovništva južne Ita lije ’5. Tu nam sem antička v rijed n o st može pom oći u
rješav an ju p o d rijetla riječi. Tal. bu d in o /b o d in o nedvojbeno je zapadnog pod­
rijetla (DEI 626; DELI 173—4) i znači kolač: »dolce a base di sem olino, latte,
uova e zucchero«16. M eđutim , kod M oliških H rvata u K ruču (Acquaviva-Colle-
croce) to je svinjski želudac ispunjen m ljevenim m esom , krušnim m rvicam a i
grožđicam a, a takve oznake s tim značenjem nem a u velikom abruceško-m o-
liškom rječn ik u od E. G iam m arca37, jed n ak o kao što nem a ni refleksa od
budino, a to nam govori u prilog pretpostavci da biidin nije preuzeto na d an a­
šnjem terenu oko K ruča.
U rom anskoj etim ologiji p re d sta v lja ju još uvijek neriješeni problem ob­
lici sa -Id-, kao ven. boldòn i dr., a nekoliko refleksa od takovih oblika sre­
ćem o i u čakavskim n arje čjim a i to sa tem eljnim sem antizm om »kobasica«,
ali i s b ro jn im izvedenim i m etaforičkim značenjim a. U pogledu tih likova ni
sàm Mever-Liibke nije d o k ra ja odlučan. On u svom velikom rom anskom e ti­
m ološkom rječn ik u (REW) pored članka botellum 1230. 1. »W iirstchen«, 2.
»Darm«, gdje pod 2. svrstava tal. budello, odakle su naši već spom injani li­
kovi (bude, b u d ilic a .. .), uspostavlja poseban članak REW 1192 s posve ne­
određenim *boldone »VVurst«, i uz taj etim on postavlja neuobičajeno p itan je
»Woher?«. *baldone kao ishodište nije m oguće nigdje p otvrditi, pa zato

10
Meyer-Lübke d o p u šta vezu sa botulus REW 1241, a u REW 1230. 2. sugerira
m ogućnost m etateze k o ja se ogleda u m odenskom liku budlon »kovrča«, »svi­
tak kose«. Upravo p o sto jan je čakavskih likova s m etatezom i njihovih seman-
tizam a, koje ćem o niže vidjeti, upućuje nas da odbacim o ionako nepotvrđeni
etim on *boldone (REW 1192) i da prihvatim o tu m ačenje pom oću m etateze
Id dl3i. R azm otrim o sada likove i vrijed n o sti s ove stran e Jad ran a. Bolduán
sa značenjem »vrsta krvavice« p o tv rđ u je nam za grad K rk M atteo B artoli (Das
D alm atische II 174). ua je tipični čakavski diftong koji B artoli uvijek tre tira
kao ro m an sk u pojavu, ali redovito je nalazim o u sjevernom čakavskom i u
slavenskim riječim a (sm u a rt, puarst = »smrt«, »prst«; usp. gore budiêl, ali i
p jêt u m jesto pet, m jêso u m jesto m eso itd.). N adalje, A ntonio Ive, D ialetti
ladino-veneti dell' Istria 121, navodi za V odnjan buldón »segm ento di cerchio
che le donne istrian e solevano p o rta r s o tt’a fianchi sopra il busto«, dakle onaj
polukružni jastu čić p o p u t kobasice što su ga žene nosile da bi istakle bokove.
Još je zn ačajn ija d an a šn ja m u rte rsk a po tv rd a boldün kojom se označuje u
krug sp leten a kosa n a zatiljku (Splela je boldün; p lesti kose na boldün), gdje
je m etafo ričn a v rijed n o st lako vidljiva. V rsta krupnog bijelog grožđa kod
kojega su k ru p n e bobice nalik na polum jesec zove se na Susku boldün, a u Or-
lecu na Cresu boldün (H. P. H outzagers 213).
S tim oblicim a nism o iscrpli čakavske reflekse od lat. botellus koje smo
prim ili preko m letačkoga. Na sem antizm u »crijevo« tem elji se novigradski
naziv za cipla budëla (Mugil labeo)39 zbog napuhane trb u šin e u te ribe (usp.
kuljavac i drobnica za istu v rstu )40, dok se na izrazito ven. refleksu buelo
tem elji splitsko buvël41, m u rtersk o buvë, -la i šibensko bùveja »zračnica«, »ca­
m era d'aria« za loptu ili za kotač.
P o sto jan je lika bùveja dovodi u p itan je Daničićevu etim ologiju za bu-
vèljâ k »opanak«, što ga je zabilježio M. Pavlinović u nekoj dalm atinskoj n a­
rodnoj pjesm i. Isti oblik navodi i D. Parčić, 55, buvcljak »sorta di calzari«.
Daničić (ARj 1, 750) izvodi riječ doslovce ovako: »od obuvati, izgubivši sp rije­
da o«. To prih v aća i Skok 2, 539. No, više fa k to ra o b ara takvo gledanje. U
prvom re d u tobožnje g u bljenje početnog o-, je r je o- sem antički p ertinentno,
i bez n jeg a se sem »na-vući, o-buti, o-buvati (sc. cipelu)« ne bi mogao izraziti,
a to n ajb o lje vidim o po njegovu stalnom p risu stv u u sinonim nim riječim a
obulo n, obuvača, obuvenjak, o b u tn ja k itd., a to i sam Skok ističe na početku
članka: »Bez p refik sa ob- ne postoji«. Bez tog p refik sa riječ bi začas prešla
u drugo sem antičko polje. P rotiv tu m ačenja bu vèljâ k pom oću obuvati govori
n ad alje i akcenat. N aše tvorbe na -elj(a)k nose drugačiji naglasak: putéljak,
brdélja k42; u n jih je n ep ostojano a, a za sâm sufiks se ne bi baš moglo tv rditi
da je pro d u k tiv an . P rem a tom e i m orfosem antizam , i naglasak, i postojano
-a-, isk lju č u ju m ogućnost tu m ačen ja pom oću obuti. Po našem m išljenju, u
buvèljâ k v alja v id jeti izvedenicu od buvel, tj. od lika sa vokaliziranim -l, je r se
tako p o n ašaju tuđice sa -el upravo u tom k ra ju : d ru g d je im am o Ibnbčl < ven.
lim bel. Uvei < ven. livela, a u Poljicim a te riječi glase lim beja, liveja (v. Fr.
Ivanišević, Z nžo 9,90 i 81), jed n ak o kao što dii p o staje dija i dalje dijanik,
dijanica, a to nam u jed n o i tum ači i h ip erk o rek tn o -Ij- u m jesto -/-. Š to se se­
m antičke stra n e tiče, dovoljno je naglasiti da sm o u D alm aciji sto tin ja k go­
dina kasn ije im ali g u m ènjâk, tvoreno na isti način od gum a, a osim svega, i

11
naše je crevlja nastalo od crijevo4J, pa takvom tu m ačen ju izvođenje od sino­
nim nog, ali tuđeg biivčl može sam o dati još jednu, ovog p u ta sem antičku
potvrdu.

42. Veoma raširen a talijan sk a riječ bosco »šuma«, k oja je istisla iz uporabe
sta rije selva, dugo je odolijevala etim ološkom ob jašn jen ju . Za n ju su n a j­
p rije predlagali latinsko, pa zatim i grčko postanje, da bi na k ra ju prevladalo
m išljen je da se osnovi *busk- ili *bosk- podrijetlo m ora tražili u germ anskom ,
n a jv je ro ja tn ije langobardskom , »uz m ogućnost k rižan ja s nekim keltskim ob­
likom«. S red n jelat. boscus potvrđeno je u talijanskom od X. stoljeća, a još
nešto ra n ije u toponim skoj službi44. I naše srednjovjekovne potvrde po k a­
zuju naizm jenično bose-/buse-. N a jstarije je potvrđeno buseum u korčulan­
skom sta tu tu , gdje se g. 1256. kaže: Ite m unum locum qui a n tiq u itu s . . . fu it
buscu m et nunc plantatum . Ceste su zatim i izvedenice, što znači da je riječ
u k o rijen jen a u uporabi: boseosus, bosehosus »obrastao šum om «, buschivus,
a u hvarskom sta tu tu u XV. stoljeću nalazim o već izrazito talija n sk u um anje-
nicu. b o sch ettu s45. R elativno nova riječ brzo se širi po svim čakavskim govo­
rim a i održava se s ponekad posebnim sem antičkim vrijed n o stim a sve do
naših dana. N aravno, n ajra širen ije je značenje »šuma«, »šum arak«, što ga
nalazim o u liku bošak (Korčula), koji je najbliži m letačkom ishodištu, a taj
lik u p o treb ljav a i Ivan Držić u X V II stoljeću: ne im aju držat boške od lova . . . ,
prem d a nism o sigurni da to nije oblik ž. roda boška, koji je kod nas m ogao
nastati pod u tjecajem ranijeg lat. silva ili hrv. šum a. B oška (f) u značenju
»šuma« živo je i danas u B oškariji (istarski je toponim upravo tog postanja),
dok J. R ibarić za istarsk e Vodice p o tv rđ u je sužavanje značenja »hrastova
šuma« (SrpD Zb 9, 133). K om iško biišak (HrvDZb 4, 277) i h v arsko btišak (za
B rusje, HrvD Zb 7, 416) n astav ljaju ven. oblik i značenje. N a drugim m jestim a
značenje se suzuje (specijalizacija značenja): u O rlecu (Cres) bošek znači
»drvo za oganj« (H outzagers 214), a u Velom R atu (Dugi Otok) bošak je isto
što i (u)vala. Izvedenice su ili preuzete iz jezika davaoca kao boškat »sjeći
drva« (usp. st. tal. boscare »tagliar legna nel bosco«46), b u ško z »pošum ljen,
šum ovit«, za B ru sje CDLex 93 (v. gore boseosus, a. 1278: tua terra boscosa,
Cod. Dipi. 6,628) ili su mogle n a sta ti kod nas, kao npr. vrlo staro b u škir
»drvosječa« (B rusje, CDLex 93). U Veloj Luci i B latu zbog asp ek tn ih p o treb a
n astaje hib rid n o p o b u ška l »pošum iti«.
N a ovom se m jestu m oram o zaustaviti na lastovskom toponim u Buška-
nje, je r Skok nagađa da bi to m ogla biti » ap strak tn a im enica od h u ška ti se
'tje ra ti bu h e sa sebe’ ili od buškat (Krk) 'sjeći grane sa drveća za gorivo’«
(Slav. i rom. 1, 229). Ovo potonje, točno ob jašn jen je, Skok nije voljan prih v a­
titi, je r su » ap strak ta kao toponim i rijetk i u svim jezicim a«. M eđutim , m o­
ram o naglasiti da je b u škanje glagolska im enica za ko n k retn e ra d n je otočkog
stanovništva, p a je i im e m jesta B u ška n je k o nkretno m jesto n a kojem se
siječe drvo. Jed n ak u organizaciju toponim skog izraza nalazim o i u kornal-
skom toponim u K u m andânjc za dio obale s kojega se upravljalo izvlačenjem
m reže m igavice, a koji je »suprotan ishodišću s kojega se migavica izvlači-
ia« .47 .. ;
Iz m letačkoga sm o preuzeli niz m etaforičkih izvedenica od bosco u b ro ­
dograditelj skoj term inologiji: im b u ška t (K orčula) »postaviti kostur broda.

12
tj. okom ita reb ra, k o ja će se k asnije presvući m adirim a«. Očigledno je d a se
b ro jn a osovljena re b ra u sp o re đ u ju sa drvećem u šum i. O datle buškam enat
»capuli, sva re b ra prove i krm e«48. V jero jatn o je kod nas iz toga n astao de­
verbal b uška »nacrt n a kom adu d rv eta s pom oću kojeg se raspodijeli rebra«
(K orčula)49.
Jednako kao što je u rom anskim jezicim a došlo do p re k la p an ja s fonetski
sličnom , a sem antički bliskom osnovom b uxus (istoga p o stan ja kao i grč.
pyxós), što je čak i M eyer-Lübkea navelo da u prvom i drugom izdanju svog
rječn ik a p o m išlja n a taj oblik kao etim on za bosco (REW 1 1226)50, tako je i u
čakavskim govorim a došlo do djelom ičnog p re k la p an ja s hrv. bûs »grm«, če­
m u se, da isp rep litan je bude jo š složenije, prid ru žio i buš- sa sem antizm om
utem eljenim n a sad ržaju »buha« (v. gore Skokovo nagađanje za B uškanje)
i bus- koje u nekim slučajevim a potječe iz tal. bussare »tući, u darati«. Ne­
ćem o ulaziti u p ita n je etim ologije našega bus »grm«, »kita«, već ćem o sam o
naglasiti d a je B ern ek er (SZ. E tym . W òrterbuch 103) pom išljao n a zajedničko
p o d rijetlo te riječi i talijanskoga bosco. Skok 1,243 p o tcrtav a činjenicu da je
riječ p o tv rđ en a sam o u hrv. srp. i bugarskom , p a se zbog toga p rik lan ja tu ­
m ačenju pom oću »ilirsko-tračkoga su p strata« . Bez o bzira n a konačnu eti­
m ologiju, ne m ožem o se složiti sa Skokom k ad podvodi pod jed an etim on
likove koji izražavaju sem antizam »udarati, tući«, a istovrem eno razdvaja
fitonim ijske izraze, u prvom red u bus »šimšir« (s. v. b u s2).
B us je kod nas ran o potvrđeno kao toponim : a. 1352 sp o m in ju se na
K orčuli Sinco et Pervian Bogoseniz ■. . (vigne) in le p e rtin e n d e de Lum barda,
la che vien dito B u s (M onum enta 3,337), a danas je n a istom o to k u bûs
»kita« i svaki m an ji grm . Na B raču je B û s jedno šum ovito b rd o (za Nerežišće,
P. Šim unović, R adovi ANUBIH LX, 1977, 110), dok apelativ bûs označuje svaki
obli grm 51. Za ove p rim orske po tv rd e teško je sa sigurnošću isk lju čiti djelo­
vanje kojeg od refleksa lat. buxus (ven. bosso, tal. bosso, REW 1430), a tako
je m islio još Bogoslav Šulek (Im e n ik bilja 38) navodeći naše nazive za Buxus
sem pervirens. Zbog sufiksa -ol nem a nikakove su m n je o rom anskom p o stan ju
istarskog fitonim a busôl B uxus sem pervirens u B oškariji (usp. i busol u Ba-
k arcu »šim šir, p rik lad n o drvo za jarbole« / ? / , Vidović PRj 96). No, dok u
ven. sam o bosso znači »šimšir« Buxus sem pervirens (B oerio 93), u drugim
sjev. tal. d ijalek tim a oznaka za tu v rstu je i bossolo, a to u p o tp u n o sti odgo­
vara našim navedenim likovim a. Sve dotle, sem an tička se stra n a p o d u d ara
i ne p ričin ja nam teškoća. M eđutim , k ad n a C resu nađem o büsul i büsulió
»kutija« (akcenat je točno zabilježen in loco!), kako se govori u M artinšći-
ci i B eleju, m oram o o b jasn iti kako je došlo do takvog sem antičkog raz­
voja.
C reski likovi büsul i busulić preuzeti su iz m let. bossolo, koje je n a jp rije
značilo posudicu od drva ili lim a, a k asnije i glasačku k u tiju : urne o bossoli
dove si ponevano i voti; bossolo de sì (bijeli), bossolo de no (zeleni) i bossolo
non sincero (crveni za suzdržane glasove), B oerio 93. Takve se glasačke ku­
tije rano sp o m in ju u našim prim o rsk im gradovim a u različitim oblicim a, već
p rem a grafičkim navikam a n o tara : bussula (K orčula a. 1256), bussola (a. 1259),
bosola (Piran a. 1301), bossolus (Piran a. 1309), buxolus (P iran a. 1332) itd.
Zbog kutije, koja je p red stav ljala n a jk a ra k te ristič n iju inovaciju, a u kojoj se

13
 nalazila sjcvernica, i kom pas je nazvan bussola-. O pćenito je prihvaćeno m i­
šljen je da su lai. bosso i bossolo, pa prem a tom e i bussola »kompas«, dakle
i drvo i p red m et iz drva, u Ita liju došli iz Male Azije posredstvom grč. pyxis
(ak. pyxida) > kasnolat. buxida. Takvo, do sta staro etim ološko tum ačenje do­
nose M eyer-Lübke (REW 6892), W artb u rg (FEW 9,654), B attisti-Alessio (DEI
642), B. E. Vidos {Storia delle parole m arinaresche 253) i dr.53 To se zaključi­
vanje p o tk rep lju je u prvom red u sa čestom starijo m grafijom -a - ( v . gore
našu p o tv rd u buxolus), ali im a protiv sebe k ru p n i argum enat n erazjašnjene
pro m jen e - i d a s -ola (DELI 179), pa nam se zato čini u v jerljivijim izravno
izvođenje iz bosso.
N aprotiv, nedvojbeno je da u kasnolat. buxida v alja tražiti etim ologiju za
sp litsk u đačku riječ biišta, kako se u vrijem e m ojega d jetin jstv a zvala drvena
k u tija za p era i olovke. To je posuđenica koju sm o preuzeli iz ven. busta »cu­
stodia, astuccio, guaina da tenervi d en tro strum enti« (Boerio 109), a riječ je u
talijanski ušla iz staro fran cu sk o g a boiste (danas boite) »drvena škatulja«. Iz­
ravni su venecijanizm i i korčulanski izrazi busulotjër, busulotàrija »opsjenar,
m ađioničar«, »vađenje zeca iz kutije«, izvedenice iz tal. bussolotto »vaso di
giuochi di prestigio«54.
Ne m ožem o isk lju čiti djelovanje form e i sad ržaja bušak u fitonim im a bu-
sìnak (Veli Rat), businac P y reth ru m cinerariaefolium (za Brač, O stojić, GlHrv-
NarDr 2,126), bušin, -ina C istus salviifolius K orčula; za B rusje HrvD Zb
7, 416 i ČDLex 93, ali dok ne budem o raspolagali sa sigurnijim elem entim a,
m oram o p rih v atiti Skokovo m išljen je (1, 229) da su ti nazivi za biljke nastali
od buha, jed n ak o kao i buhač, p rem d a se tom e protive upravo Skokovi ne-
identifteirani fitonim i businac i bu sin ja k (s. v. bus' 1,242), kao i njegovo di­
jeljen je na dva članka bus' i büs2 / ? / .
U m nogo zam ršen iju situ aciju upadam o onog časa kad n asto jim o razm r­
siti koloplet naših likova sa bus- i buc(-), koji svi za tem eljn u k a rak teristik u
sad ržaja im aju arh isem antizam »tući, udarati«. Kad je riječ o tim likovim a
m oram o u stv rd iti da su ta m jesta u Skokovu rječn ik u k ra jn je površno, a često
i pogrešno p ro tum ačena, da su izm eđu sebe povezivana n a nedopustiv način
¡ da se o značenjskoj vrijednosti znaka uopće ne vodi računa. Teško je reći
koliki je u svem u tome udio Skokova m lađogram atičarskog zanem arivanja se­
m antičke sastavnice znaka, a koliku je ulogu odigrala površnost i prevelika slo­
boda koju je p riređivač uzim ao prem a Skokovu rukopisu. Bilo kako bilo,
članke bûs', bits2, busati', busati2, busati, a navlastito b û ca ti/b û ca m (1, 242—
—244 i 1,224) valja tem eljito p re rad iti, a leksem e u njim a posve drugačije
rasp o red iti pod odgovarajuća gesla.
N avest ćemo sam o nekoliko n aju p ad ljiv ijih nesklapnosti, p ro p u sta i oči­
tih grešaka. Lastovsko bàcio, bucjela (1,224) nije ni u kakvoj vezi sa glagolom
biicali, je r jed n o stav n o znači »kolotur«, pa p rem a tom e ide zajedno sa bu­
ceo koji je na idućoj strani; božavsko b u sn u t/b u šiv d t isto tako nije ni u k ak ­
voj vezi sa b u ca ti/b u sa ti, je r znači »cjelunuti, poljubiti«, kao što je istaknuo
još A. Cronia u Italia D ialettale 6, 107, a isti se C ronia c itira (!) na k raju
članka busati »plašiti ribu«543, s čim e božavsko bušivat očigledno n e m o ž e
im ati veze; članci búsati' i busati2 uopće nem aju etim ološkog tum ačenja, a
udio tal. bussare »picchiare, battere« jednako je nejasan u prvom i u drugom

14
članku. Nakon svega toga, m oram o se u p itati zašto je ta građa ovako po­
d ijeljen a i kako se m oglo dogoditi d a se Skokov tek st ovako nepregledan, i
usto načičkan neto čn o stim a i citatim a bez veze, objavi kao njegov rječnik.
Do kakvih se sve krivih zaključaka dolazi kad se ne vodi računa o značenju
ili kad se to značenje ne pozna, vidim o opet iz članka bucati (1,224), gdje se
na lastovsko bàcio, gen. bàcjela u p orno vraća, i iz pogrešnog zaključka, izne-
senog deset red ak a p rije, izvlači još pogrešniji, sad a o sam oj etim ologiji. Do
iole p rih v atljiv ijeg tu m ače n ja za vezu izm eđu sinonim a (?) búcati »udarati po
površini m o ra kad se lovi« (1,224) i búsati »plašiti rib u bacanjem kam enja«
(1,243) ne m ožem o nikako doći, je r se prvi tem elji na dokazu pom oću bàcio
»kolotur« koje s búcati n ije ni u kakvoj vezi, a drugi pom oću b u sn u t/ bušivat
»cjelunuti«, koji sa búsati im a jo š m an je veze. I, n a k ra ju , zašto se u članak
bús1 »cespes« um iješao istarsk i lik büs-ati se »tući se rogovim a«, k o jem u tam o
zaista nije m jesto. N aša p o treb a da glagol izrazi aspektno značenje d obro se
vidi iz hvarskoga (B rusje) biiskot, koje J. i P. Dulčić (H rvD Zb 7,416) dobro
d efin iraju 55: 1. praviti 'b us' ovnovim a56; 2. g u rati i u d a ra ti koga sa strane, gu­
rati ga laktom , rukom ili tijelom ; po ticati na svađu; 3. tisk ati šik arje n a ognju.
Unatoč ovom trećem značenju, svakom e je lako v idjeti da ovakvo bus- nem a
baš nikakve veze sa bûs »grm«. Hrv. ili srp. asp ek tn a v rijed n o st postignuta
pom oću infiksa -k- unosi novo svjetlo u etim ološko ra zjašn jav an je b ro jn ih n a­
ših riječi iz ove leksičke skupine, i, što je najvažnije, o tk lan ja m ogućnost
krivih zaključaka do k ojih se dolazi ako se povodim o sam o za form om izraza,
a zanem arim o form u i su pstancu sad ržaja57.

43. U Libru M arka Uvodića Splićanina, str. 163 čitam o: K um Andrija je b i’

bulsav, pa n ij moga višje na butigu ni o d it’, a u N ed jeljn o j D alm aciji od 26. 2.
1984. (str. 10) M iljenko S m oje piše: K ašjen, kijen, bulsajen, nos m i je živa
rana. Kako sam 1959. raspolagao sam o prvom potvrdom , a rečeno mi je da
bûlsav znači »bolestan, kilav«, pro tu m ačio sam Uvodićev izraz sa byrsa »kila«
(REW 1432)58. M eđutim , nešto više inform acije o sem antičkoj v rijed n o sti ri­
ječi dala su mi d alja ra sp itiv an ja i navedeno S m ojino m jesto, a trogirska
potvrda iz ČR 1973, 2, 209 naznačila m i je točno značenje: »koji teško diše
od bolesti, astm atičan«. P rem a tom e, m oram ispraviti svoju g rubu grešku i
dati pravo tu m ačenje te čakavske tuđice. B ûlsav je n aša tv o rb a n a -av od
m let. p rid jev a bolso »inferm o che con difficoltà respira« (Boerio 88). Riječ
je, osim u književnom jeziku, ra sp ro stra n je n a i po čitavoj Italiji: oko B elluna
bolsir, bois »persona o anim ale che re sp ira con difficoltà« (G. Tom asi, Diz.
bellunese arcaico, 40), oko T renta bóls »asm atico«, »tisico« (A. Aneggi, Diz.
Cembrano, 46), i s istim značenjem u salentinskim govorim a: bulz'é (G. Rohlfs,
Diz. Dial. Salentini, 85). B ulsâvat je n aša tv o rb a za tra jn i glagolski aspekt
koja je zacijelo n astala u S plitu. T alijanska riječ bolso, bolsaggine nastavlja
latinski v eterin arsk i term in vulsit(m ) (particip prošli od veliere), koji nalazi­
m o još u P linija i Vegecija. Iz iste je osnove korčulanski i rapski izraz kòn-
vüls i kóngüls (najčešće u m nožini: ćdpali su je kôngülsï) »teško uzrujavanje«,
»histerični napad«, koje sm o preuzeli iz ven. convulso (Boerio 194) < lat. con­
vulsus, convellere. V. Skok 2, 14259.

15
44. U svom korisnom P riručniku za ribare, lju b itelje ribarstva i ribarskog
obrtam, koji je 1909. izdao u Šibeniku, V. B elam arić n a str. 34. navodi čud­
novati oblik brazara: »Za rib an je po danu rabi se još abrac, ili kako ga neki
zovu brazara (u Š ibeniku i okolici)«. Očito je d a se B elam arić poveo za m le­
tačk im ili talijan sk im pisanjem , i u m jesto c pisao z, je r ni u Š ibeniku ni u
njegovoj okolici brazara ne postoji, a taj se lik čuje sam o sa c. M iroslav H irtz
je preuzeo u svoju građu B elam arićevo p isanje, a N ikola Fink, koji je nakon
H irtzove sm rti (1944.) izdao I I I dio njegova R ječn ika narodnih zooloških na­
ziva (Ribe), Zagreb, 1956, nije term in ispravio. R iječ je zapravo o m reži zvanoj
bracâra, kojoj je naziv tvoren n a način svih naših im ena za m reže ciplara,
tunara, sardelara, gerara, s k la ta r a . . . , s tom razlikom što se uvriježeni su­
fiks -ara, koji svim našim rib arim a služi kao oznaka za m režu, ovdje nije
dodao n a naziv ribe k o ja se n jom lovi, već na osnovu brac-. Da je takvo tvo-
re n je naziva za m režu pom oću -ara, k ad u osnovi nem a oznake za rib u koja
se n jo m lovi, neobično i za rib a re neprihvatljivo, vidi se n ajb o lje po usam ­
ljen o sti term in a bracara. Od te će se osnove učiniti u Zablaću im brac, u Pr-
vić-Šepurini im brač, a izostat će *imbracara. S oznakom ribe tv o rit će se na­
zivi m reže n a -ara, a k ad a oznake v rste nem a, m reža će b iti trata, prostica,
migavica, bude, baligot i dr. B elam arićeva bracara je, jed n ak o kao i abrac,
posuđeno iz m letačkoga abrazzar, abrazzo »obuhvatiti« (Boerio 21), a to je
izvedenica od brazzo (tosk. braccio) »ruka do ram ena)« iz lat. brachium (< grč.
brachiôn), je r je razm ak izm eđu ra m e n a i pesti kraći (brachÿs) nego onaj
izm eđu b o k a i sto p ala61. P rem a im brač »m reža p ro stica kojom se zatv ara b i­
jela riba«, u Prvić-Šepurini n a sta je glagol im bračdvali (ĆR 10, 1982, 126).
U Skokovu članku bràc (1, 194), pored tog božavskog oblika, navode se
glagoli bracijati i bracijavati, ali bez akcenta i bez naznake m jesta gdje se
tako govori. U M u rteru sm o zabilježili bracàti se, bracivanje »okrenuti jed ro
na drugu stran u zbog p rom jene pravca v je tra ili radi m ije n ja n ja sm jera b ro ­
da«. U T erm inologiji je Skok zabilježio i opisao pom orske term ine istog po­
sta n ja brace, braccia i brucili, no n jih u rječniku nem a (!?). Navodi se, n a­
protiv, kao m ljetsk i pom orski term in bracuja (»pisano i bracuja«), dok se za
bracület iz P otom ja i bracòlet iz K ućišta navodi da im aju »dvostruki ta lija n ­
ski dem inutivni sufiks«, što je očita om aška, je r u tim riječim a im am o -alis +
-ittus, a prvi nikako nem a dem inutivnu vrijednost. I, najzad, u istu leksičku
skupinu spada i bokeljsko abracàt (< ven. abrazzar, B oerio 21), koje V. Li-
povac-Radulović ovako definira: »okupiti više osoba da bi zajednički bez nak­
nade radile, m oba«.62
O veom a ra sp ro stran jen o m bracera »trabakul«, koje tak o đ er sp ad a ova­
mo, n ije p o treb n o govoriti, je r je etim ologija odavno u tv rđ en a (DEI 593,
Skok 1, 194, Vidović PRj 54—60). U Term inologiji riječi nem a, a ne navodi je
ni ARj; v. R ečn ik SANU 2, 124.

45. Kad sam u O m išlju na K rku zabilježio riječ brunëlica sa značenjem »ka-
m ižot tam nocrvene boje«, shvatio sam je i protum ačio kao naš refleks preko
rom anskog preuzetog germ anizm a brun (REW 1340)63. Povevši se za form al­
nom sličnošću, pod isti sam etim on uključio i brnica što sam ga u dva nav­
ra ta sreo u Librn Marka Uvodiča (str. 13 i 136). Postupio sam tako, je r ni-

16
kako nisam m ogao p rih v atiti tu m ačen je što ga je Đ uro Daničić (ARj 1, 583)
dao za sem antički blisko bokeljsko bran »duga ženska haljina«, koje je izveo
iz brano »kom ad«6*, a krčkoj je brunelici m oje tum ačenje odgovaralo u p r­
vom re d u zbog boje. M eđutim , u Ivšićevu zb o rn iku (str. 80) p ro feso r M. Ga­
vazzi, po svem u sudeći s pravom , o d b ija izneseno tu m ačen je i predlaže d a i u
brnica i u brunelica vidim o refleks od H ibernia, staro g im ena za Irsk u , što
je u tosk. talijan sk o m dalo bernia »veste d a do n n a in guisa di m antello«. B u­
dući d a sm o od 1959. do danas sakupili nekoliko novih v arija n ata i leksičkih
elem enata, ra z m o trit ćem o koliko je etim ologija što ju predlaže p ro feso r Ga­
vazzi u tem eljena. N išta se ne protivi d a je prihvatim o kad je riječ o spo­
m enutoj Uvodićevoj fo rm i brnica. Taj sm o lik zabilježili i u Š ibeniku sa
značenjem »težačka su k n ja od g ru b a sukna«65, a isto značenje im a i m urter-
ska brnjica, što v iše, ova posljednja, zbog svoga -nj-, jo š bolje odgovara izvo­
đ en ju iz Hibernia. M eđutim , u B latu n a K orčuli zabilježili sm o brnjal. Tom se
riječi označava vreća ili svaka p ro sta p lah ta n a kojoj se sk u p lja ju m asline.
Mreže i rib a se nose n a haréju, a m asline n a brnjálu. Zato ćem o reći da bran,
brahan, brhan, brah (Stulli, ARj, R ečnik SANU, ss. vv.) uopće n e sp a d a ju ova­
mo, ali i d a je za brunelica i za brnjal teško p rih v atiti etim ologiju hibernia.
Kod brnjal ne znam o o b jasn iti tuđi sufiks -al (nasuprot našem -ica u brnjica,
b ru n elica . .. ) , a kod brunelica m oram o d o p u stiti k rižan je s oznakom boje.
Svem u tom e v alja d o d ati da ne raspolažem o m letačkim p o tv rd am a za reflek­
se od H ibernia ko ji su zn atno češći u zapadnim tal. d ijalektim a. Sve u svem u,
kako b i rekao Skok, riječ još nije zrela za etim ologiju.

46. U više sm o n av rata,66 p a i u ovim prilozim a, im ali p rilik e istak n u ti kako

je često u n u ta r jed n e čakavske riječi dolazilo do k rižan ja, k o n tam in iran ja,
pa čak i do h ib rid izacije izm eđu slavenskih i ro m an sk ih ili h rv a tsk ih i tali­
janskih, najčešće m letačkih sastavnica. N aravno, zbog većeg p re stiža m leta­
čkog, rom anski su oblici znatno češće k o ntam inirali hrv atsk e riječi, dok je
do o b rn u to g procesa dolazilo m nogo rjeđ e . I sam i lingvisti, i to na o bje obale
Jad ran a, uglavnom su p o klanjali pažnju rom anskom (m letačkom ) u tje c a ju na
naše govore, pa je treb alo čekati pojavu strogih i n ep ristra n o pisanih radova
Ž arka M uljačića, M anlia Cortelazza, Pavía Tekavčića koji su nam pokazali da u
jezičnim dodirim a uvijek im a o b o stran ih u tjecaja. N avlastito su izm eđu dva
ra ta n eriješen a te rito rija ln a p ita n ja odvodila naše lingviste sa znanstvenih
pozicija u posve druge vode, a talijan sk e jezikoslovce u njihova antinaučna
negiran ja h rvatskog i slavenskog k a ra k te ra Istre i D alm acije. Dok se s jedne
stran e n asto jalo pošto poto dokazati da m letačkog u tje c a ja u istarskim , p ri­
m orskim i d alm atin sk im govorim a uopće nem a, s druge se svaki naš pom orski
izraz, za koji se ipak n ije m oglo tv rd iti da je talijan skog po stan ja, proglaša­
vao ra d ije au strijsk im ili čak m adžarskim nego da se p rizna da je hrvatski. U
takvoj situ aciji o nekim slovenskim ili hrv atsk im posuđenicam a u talijanskim
lim itrofnim govorim a, naravno, nije moglo biti niti spom ena. Sada, kada smo
se svega toga oslobodili i kada lingvisti s obje stran e Ja d ra n a trijezno i znan­
stveno gledaju n a naše jezične kontakte, nije teško ustanoviti koliko su oni
bili trajn i, plodni i intenzivni i kako njihove rezultate valja na obim stra n a ­
m a strp ljiv o istraživati. A nisu se sam o strogi i ozbiljni lingvisti oslobodili

17
nenaučnih p re d rasu d a i uzim anja slobode s istinom . Još sc zn ačajniji preokret
opaža kod am ate ra i vulgarizatora jezičnih p itan ja. Dovoljno je usporediti
up o rn a, a često i sm iješna izvrtanja činjenica u rječnicim a jednog R osam ania
s trijezn o i n ep ristra n o pisanim rječnikom Splićanina Luigia M iotta, koji,
zato što je najčešće uspio vidjeti što je talijansko, a što hrvatsko, nije ni n a j­
m an je naudio svojoj ljubavi p rem a rodnom kraju.
Veoma zanim ljiv p rim jer prelaženja naše riječi u talijanske govore pruža
nam slavenska riječ britva (od bri(ja)ti, b rijem /b ričim , Skok 1,209), ko ju su,
kao što je općenito poznato i prihvaćeno,67 istočni talijanski govori od nas
preuzeli i s pro m ijen jenim sufiksom u obliku britola raširili po V enecijam a,
T rentinu, F u rlan iji čak do B rescije68. Britola je u B ellunu »coltello a se rra ­
m anico«, a britolin je »piccolo coltello a serram anico«69. U tako prilagođenom
talijan sk o m obliku, riječ nam se vraća, i mi je m oram o tre tira ti kao tali­
jan sk u posuđenicu, p rem d a je zapravo naša. Jednako kao što je tennis za
Francuze anglicizam , iako je p ostanjem francuska riječ, tako je britulin, pa
čak i britvulin za čakavske govore venecijanizam , je r sm o ga preuzeli (uzeli
natrag) iz m let. britolin, dakle, sa dva talijan sk a sufiksa: -ol- je zam ijenio naše
-va, a -in (< lat. inas) im a istu vrijed n o st kao naše -ica. Da to u jeziku koji
preuzim lje ne m ora biti očito, vidi se iz dalje dem inutivizacije britulinić,
gdje im am o slav. osnovu + tal. sufiks + drugi tal. sufiks + slav. sufiks iste
vrijed n o sti kao drugi tal. sufiks. B oerio (koji nije etim ološki rječnik) na str.
100 navodi: britola »piccola arm a da taglio, più grande del britolin«. Iz Vene­
cije riječ prelazi k nam a, i tad a počinje prilagođavanje našem sustavu, a to
prilagođavanje zasigurno još traje. N a jp rije jedva m odificirano britulin, pa
b rtu ljin ,70 pa v raćan je vezi sa britva: britvulin i brtvulin i brtvelin, i veza sa
britva se opet gubi. Za čakavski teška suglasnička skupina brt- p o staje barl-
i tako d obijam o bartulin, ali to je već u vezi s osobnim im enom Bartul,
a ne sa britva. U toj situaciji m ije n ja se i tal. sufiks i um jesto bartulin, u
B akarcu se govori bartolac1', dakle riječ koja »djeluje« hrvatski i u kojoj
je sam o sastavnica -ol- tuđa.
K ako sad a leksikolog i etim ologičar m ora p ostupati? Da Ii je bartolac
naša riječ ili venecijanizam ? Ako ne zna b arem ovih nekoliko preobrazbi —
a n jih zacijelo im a m nogo više — može vrlo lako u p asti u zam ku krivog
zaključivanja. To se dogodilo već spom enutom piscu splitskog talijanskog
rječn ik a (Vocabolario del dialetto veneto-dalm ata, T rieste 1984) Luigiu M iottu
kad je tum ačio riječi britola, britolàda, britolin, koje je i sam rabio u Splitu
za svojih m ladih dana. Daleko sm o od svake pom isli da m u zam jerim o što
je iskrivio jezičnu stv arnost, je r on, k ad god to zna, čestito navodi »iz tal. u
hrv. jezik«, »iz tal. u hrv. čak. dijalekat«, »iz hrv. čakavskog dijalekta« , ili »iz
hrv. jezika«. Kod tu m ačen ja riječi britolin, strogo uzevši, ne m ožem o reći da
je u krivu kad kaže da je to dalo u hrv. čak. d ijalektu britulin, ali kod riječi
britola nem a nikako pravo kad navodi da je britola dalo u hrv. jeziku britva!
Da se p o tru d io i sam o pogledao u je d a n noviji i ne baš naročito bogati etim o­
loški rječn ik m letačkoga, bio bi našao: britola dallo sloveno britva »coltello«72.
Ovdje je kod M iotta pobijedila in ercija je r je pravac tal. hrv. kudikam o
češći nego hrv. -> tal. I ta j i neki drugi slučajevi plod su neupućenosti i ne
m ožem o na n jih gledati kao što gledam o na svjesna iskrivljavanja p rim jerice

18
 u R osam anijcvim rječnicim a.71’ N ajbolje se lo vidi po čestom izostanku bilo
kakve etim ološke naznake u nekim člancim a, što p re tp o stav lja d a je a u to r
uvjeren da je posrijed i splitski ili zadarski refleks talijan sk e riječi koja nije
preuzeta ni u čakavštini ni u hrvatskom jeziku ili b arem da pisac za to p re u ­
zim anje ne zna. Z ato zadarski oblik gràvolica (pisano gràvoliza, str. 91), što
nije n išta drugo do li naše disim ilirano grahorica/graorica, i drži za talijan ­
sku riječ. N ešto čudnovatiji p o stu p ak nalazim o u natu k n ici grdobina (s tim
akcentom , koji je tal., a ne splitski), gdje kaže da se u S plitu za vrlo ružnu
ženu kaže la xe bruta com e una grdobina, i naznačava »iz hrv. jezika grdo­
bina« (str. 91). Za ihtionim sku vrijednost, koja je u izrazu tem eljem uspo­
redbi, čini se da ne zna. Kad se dogodi da form alno p o d u d aran je u izrazu
izm eđu dva jezika dovede do uglavnom afektivne nove v rijed n o sti u talijan ­
skom , M iotto nam i ne pokušava o b jasn iti uzroke tran sfera. Tako s. v. bro-
diirina (str. 33) d aje značenje »brodo o m in estra tro p p o acquosi«, dakle »loša,
odveć vodena juha«, tj. stavlja se (ili nalazi sc) u položaju T alijana kojem u
sve što počinje sa brod- m ora biti u vezi s juhom . Ne tre b a ni naglašavati da
je brodiirina sa značenjem »loša juha« sam o h u m o ristič n a sem antička reak­
cija italofonog govornika, a da je sam o d eprecijativna v rijed n o st hrvatskog
sufiksa ono što je zajedničko jed n o m i drugom značenju. Zbog tog istog raz­
loga tom je govorniku sm iješna i drugačije m u d jelu je naša riječ mećava,
kao što je našem sm iješn a tak riječ curva. N aprotiv, sasvim su druge okolno­
sti dovele do krivih zaključaka o riječi grèbano »greben, stijena«, je r, bilo
da prihvatim o m išljen je da je ven., veronsko i furlansko grebano riječ sla­
venskog p o stan ja, kako to drže M eyer-Lübke (REW 3857 < sloven. greben
»Fels«), Salvioni,73 Cortelazzo74, Tekavčiđ75 i dr., bilo da u njoj vidim o pred-
inđoevropsku m ed iteran sk u osnovu *g ra b a /*gr eba, kako to hoće E. De Felice
(DEI 1867)76, M iotto nikako ne sm ije zaključiti, kako to hoće n a str. 91, da je od
(tak) grèbano u hrv. jeziku n astala posuđenica greben11.
Ovo smo poglavlje započeli p reobrazbam a što ih je naša riječ britva
doživjela u talijan sk im govorim a i s njezinim povratkom u naš sustav. To
je izvrstan p rim je r riječi-povratnika, koje neki lingvisti slikovito nazivaju
R ückw anderer. Onako zaodjevenu m letačkim sufiksim a uzeli sm o je za m le­
tačku riječ, p rem d a je sačuvala svoje »polazno« značenje. S ad ćem o vidjeti
opet tu istu riječ britva, ali u drugačijoj ulozi: sad će ona k o n tam in irati tali­
jan sk u riječ i to u našoj sredini, ali to k rižan je s talijan sk o m riječi neće u tje ­
cati n a njezin sadržaj. U prvom sm o slučaju im ali našu riječ u tu đ em ruhu,
a sad će ru h o tuđe riječi b iti podešeno našoj.
Za označavanje osovine, stožera, kralješn ice oko koje se nešto okreće,
latinski je jezik im ao riječ vèrtïbülum izvedenu od osnove vèrière »vrtjeti se«
(FEW 14, 322)78. Iz jed n og pretp o stav ljen o g *vèrnbèllum (REW 9251) nastali
su sjev. tak oblici bertovello, bcrtavella, ven. bertoela, tršć. bartuela. U vene­
cijanskom bertoela znači »lama di ferro da conficcar nelle im poste di uscii o
di finestre« (Boerio 76), dakle ono što m i u stan d ard n o m jeziku nazivam o
m adžarizm om šarka ili turcizm om baglama, a u kajkavskom germ anizm om
punti. Takvo bertoela ulazi u čakavske govore i v rlo se ran o križa sa britva,
zadržavajući rom . sufiks koji je u novoj sredini veom a čest, pa čak i proiz-
vodan. Tako je n astalo naše dalm atinsko br'itvela »gvožđe što drži v ra ta za

19
dovratnik«, za koje Skok (1, 212) dopušta čak i dalm atsko postanje. Kao i
kod britulin, v arija n te su brojne: bratvëla (Božava)79, brtvela (Šibenik), britu-
ëla (Boka), a Skok (1,90, s. v. baglàmd) isti lik čak i jekavizira: brtvjela (?)80.
Za Muo (Boka), R. Vidović (PRj 86) bilježi brtuvela kao oznaku za »osnac k o r­
mila«. Za tu službu čakavski govori m nogo češće u p o treb ljav a ju mciškul i
fèm ina.

47. K ad je riječ o veom a bogatoj i znatno ra sp ro stran jen o j leksičkoj o bitelji

k o ja se tem elji n a aloglotskoj osnovi brag-, R ečnik SANU 2,91 je neu sp o re­
divo bo lje do k u m en tiran, a definicije su m u kudikam o strože nego što je to
slučaj s našim ARj. To nas za prvu knjigu ARj i ne sm ije čuditi, je r su se u
vrijem e njezina re d ig iran ja (oko 1880) dalm atinski izvori nedovoljno ekscer-
pirali, a teren sk ih b ilježenja gotovo da n ije ni bilo. M eđutim , slaba zastu p ­
ljen o st u ARj uvjetovala je i nedovoljnu zastu p ljen o st tih riječi u Skokovu
ER H SJ. No ipak, Skok je o tim elem entim a pisao više (npr. u T erm inologiji
i u Zeit. f. rom. Philologie) nego što se to iz ER H SJ vidi, p a ćemo zato p re­
uzetim elem entim a i izvedenicam a iz osnove brag- posvetiti nešto više p ro ­
sto ra, tem eljeći se dijelom i n a našim terenskim zapisim a.
Za razu m ijev an je najčešćih čakavskih aloglotskih elem enata iz osnove
brag- n ajb o lje je poći od Vidovićeva PRj 61—6481. No, kako je taj rječn ik
n am ijen jen pom orskoj term inologiji, a istraživanje p o sta n ja m u n ije ni svrha,
m oram o početi prvim leksičkim elem entom koji je osnovu brag- sa keltskog
zapada donio u latinski, p a u talijan sk i i m letački, d a bi od atle došla i k
nam a. To je oznaka za dio odjeće koji pokriva noge do gležanja, d an ašn je
stan d ard n e hlače, d alm atinske gaće ili p ak čakavske brageše. L atini su taj
tip odjeće preuzeli od Gala i, p rem d a im je u prvo vrijem e takvo odijevanje
pred stav ljalo b a rb a rsk u novinu, m nogi su R im ljani, a naročito oni koji su
dugo prebivali u sjevernim provincijam a, ubrzo prihvatili tu to p lu i udobnu
od jeću 82. I njezin je naziv vrlo ra n o p ro d ro u latinski i grčki (Lucilije, He-
ziod), i to najčešće u m nožini ženskoga gram . ro d a (usp. gaće, hlače, čakšire,
Pantalone). R iječ se ubrzo p ro širila po B alkanu (grčki, ru m u n jsk i, albanski,
tu rsk i) i o d atle n aš vlaški term in benevrekeSi. N a obalnom potezu daleko je
bio u sp ješn iji m let. refleks brageše, u Poljicim a ikavizirano bragiše (Znžo
8, 303), ko ji se uz b ro jn e v arija n te ra širio do albanskoga i do slovenskoga (iz
furlanskoga)84. I M oliški H rv ati poznaju lik s m etatezom grabase (gen. gra-
baši)85 i m ože se p re tp o stav iti da su tu m letačku posuđenicu donijeli iz sta­
roga k ra ja . B elostenec (2, 28) sa b ra g ife bez ikakve posebne oznake u p u ću je
n a gaché.
Dok su brageše i benevreke kao k u ltu rn e riječi p rek rile B alkan zahvalju­
ju ći razno ro d n im prenosnicim a, ostali refleksi iz iste osnove ograničeni su
uglavnom n a p o m o rsk u sferu i tu su o d red a preuzeti iz m letačkoga.
Ako pođem o od najčešćeg pom orskog term in a brâga »pasac, om ča za pri-
vezivanje p re d m e ta za u k rcaj ili iskrcaj sa brodova« (Vidović PRj 61; Skok
1, 196), a koji p rek o sem antizm a »obući«, »navući« p red stav lja m etaforu na
braca »hlače« (u sing.!), zapazit ćem o čitav niz izvedenica i v arijan ti s razli­
čitim sem antičkim vrijednostim a. Uz Skokovo bragadura (Muo, BK), navedi­
m o d aljn je n aše prilagodbe: brgatûra (Žirje) i brigatura »konopi privezani za

20
 talune mreže«, koje nam za Iž donosi R. Jelić u svom za izučavanje čakav­
skog leksika v rijednom prilogu R ibarstvo i ribarski običaji u M alom Izu a6.
Čitava je izvedenica rom anska, a k nam a je došla iz m letačkoga, što se vidi
po ozvučenom -c- > -g- u navedenim oblicim a kojim a valja dodati kom iško bra-
gatura »petlja u k o ju se sp ajaju dvije destre« (ĆR 11, 1983, 121)87. Ne ide ova­
mo, je r je zacijelo u tem eljeno n a drugom sem antizm u i druge je etim ologije,
hercegovačko bragadur (R ečnik SANU 2, 91).
Od iste je osnove neprilagođena glagolska izvedenica im bràgat »opasati
te re t p ri krčanju« (Vidović, PRj 169) što sm o preuzeli iz ven. im bragar razli­
čitih zn ačenja (Boerio 325). Iz talijanskoga se riječ o pet v ra tila n a zapad, i
fran cu sk i danas im a em braguer tak o đ er u pom orskoj term inologiji. Bràgeta,
bràgete su u K orčuli88 »zadnji kom adi koji vežu i za tv a raju barku«: bragete
od prove i bragete od krm e (PRj 62), a prijenosom značenja i »fešta k oja se
p rire đ u je kad je b ro d gotov«. Daske koje služe kao pod u p o tk ro v lju zovu se
u Komiži, uz p ro m ijen jen i sufiks bragòte (HrvDZb 4, 276), a u Dračevici na
B raču bragajëte (ČDLex 71). D rugačije je, ali uvijek u sferi pom orske term i­
nologije, značenje abruc. bbragótte, koje nam E. G iam m arco (DAM 335) opi­
suje kao »tirante che, ad angolo con la carrucola, ferm a l’orlo inferiore della
vela, fune p er i m b r a c a r e gli alberi delle gabbie«. S tim se značenjem
p o tp u n o p o d u d ara kom iško bragër »konop koji je preko k o lo tu ra povezan
sa Škotom . . . , a držao je do n ju lan tin u na krm enom kraju« (Joško Božanić,
ČR 11, 1983, 87 i tu m ačenje n a str. 144). K om iško bragër kao pom orski te r­
m in tem elji se n a sem antizm u »pâs«, je r je Škota s koloturom u neku ru k u
pas koji drži lan tin u kao što opasač drži brageše. V idim o to po jednakom
sufiksu koji nalazim o još za g. 1281. u D ubrovniku: bragerium u n u m de corio
cu m bucla de argento (Acta Cane. Rag. 55/12, LexLatM AIug. 130). Jo š s ta riji
refleks istog su fik sa nego u bragër nalazim o u B ru sju gdje bragir znači »pot-
pasač za kilu«, što se p o d u d ara sa srednjovjek. lat. bragherius (a. 1206. u
B olonji)89 i s ven. braghier »brachiere . . . p er so sten er gli in testin i e rip a ra rn e
le ernie« (Boerio 97) i s novogrčkim n a K reti braki »B ruchband«90. J. i P.
Dulčić, koji n am p o tv rđ u ju bragir (HrvDZb 7,409), navode kao češći oblik
u B ru sju brahir »sprava za uzdržavanje p rijed o ra, kile«. O sciliranje izm eđu
g i h ovdje n am ne p rič in ja problem a, je r je u ovoj riječi s ovim značenjem
očito da je h sek u n d arno, ali nam se p ostavlja p ita n je kakav je odnos te
riječi p rem a brahür, -ürà, i n ije li h iz brahir djelovalo n a brahür, koje je
p rije moglo im ati d ru gačiju fonem sku postavu. Dulčići nam za brahür navo­
de značenje »posuda od m ješine ili gusta p latn a (kojoj ušće razap in je obruč)
za g ra b lje n je vode«. Mi za B lato n a K orčuli poznam o isti lik sa značenjem
»rupa, ono m jesto n a m ješini gdje je odrezan roščić«. B rahür je prenošenjem
značenja i ru p a kod igre n a d in are ili n a botune ko ju djeca zovu ’ko će bliže.
Dakle, hvarsko i k o rčulansko brahür je ista riječ sa zajedničkim sem ovim a »od
m ješine« i »otvor, rupa«, sam o što za brahür ne raspolažem o n iti s jednom va­
rijan to m k o ja bi nam om ogućila povezivanje sa braca. Tim oblicim a valja iz
form alnih razloga približiti tak o đ er hvarski lik brašnjik, koji opet im a sem
'od m ije h a’ (»torba od m ijeh a za k ru h i druge potrepštine«, H rvD Zb 7, 410).
P rem da je Iako zak lju čiti d a riječ n ije n astala od brašno, je r n a otocim a im a­
mo sam o m ü k ü /m tik a , a da je -š- pred sufiksom moglo biti iz -h- (puhati/pu-
šem), ipak nam se n a p u tu zaključivanja o istoj etim ologiji ispriječila či-

21
njen ica da riječ može b iti i slavenska, je r je nalazim o u ruskom borošnjd
»torba«, st. češ. brašna i u slov. brdšnja »popotna torba« (usp. M. V asm er
ESR J 1,197; M achek, Slavia 23, 1954, 65; F. Bezlaj E SSJ 1,38). Ne preo-
sta je nam drugo nego da — dok n e budem o raspolagali s više elem enata i s
više v a rija n ti i izraza i sad ržaja — za b rašnjik ne donosim o suda, a da za
prve dvije uzm em o da se u n jim a n astav lja jedan o d refleksa lat. bracae,
koji se tem elji i n a sem antizm u »rupa«, »otvor« (v. gore b latsk u vrijed n o st za
brahür) kao što je to slučaj u K a lab riji i u F rancuskoj. G. Rohlfs u svom veli­
kom N uovo dizionario dialettale della Calabria,9' str. 780, navodi vrachetta,
brachetta sa značenjem »pezzo q u a d ro a m o’ di sportello sul davanti dei cal­
zoni all’antica«, dakle, otv o r n a p re d n jo j stran i hlača koji se i danas u fran ­
cuskom naziva braguette »ouverture su r le devant d'une culotte, d ’un p an ta­
lon«, tj. zagrebačko šlic ili otočko patelin.92
Ni ARj ni Skok ne navode naziv za m režu b rugan ja. Taj je lik jo š 1854.
za našu o b alu zabilježio češki prirodoslovac D. Lam bì u Časopisu Česk. Mus.
2, 17893, a u Z n io ga navode I. Žic za V rbnik (7,1902,335), don Fr. Ivanišević
za Poljica (9,1904, 87) i A. B ortu lin za Beli na Cresu (19, 1914, 327). Mi sm o isti
lik zabilježili n a K orčuli i u K ukljici, ali ovdje s prom jenom osnovnog vo­
kala: bregànja.
Ako se ograničim o n a n ašu obalu, izvorište naziva nam ne pred stav lja
problem : preuzeli sm o ga iz m let. bragagna »rete lunga e larga che h a il ritro ­
so, la quale g itta ta in m are strascin asi u n pezzo e poi si cava fuori coi pesci«
(Boerio 96). S to se p ak tiče p o sta n ja sam og tal. naziva, tu su m išljen ja po­
d ijelje n a i daleko sm o od konačnog rješe n ja . Hugo S ch u ch ard t je (Z eit. f. rom.
Phil. 26, 1902, 407) m islio da riječ valja povezati s langob. raka »grablje«
(ragagna »mreža«) i to je p rih v atio M eyer-Lübke (REW 7018). Antonio Ive
(nav. djelo, str. 148) p re tp o stav lja jed n o kretanea od re tis »mreža«. A. Thom as,
zbog p o sto jan ja v arija n te degagna, predlaže etim ologiju decania, je r je m reža
tobože velika i ne može je posjedovati pojedinac već zajednica, pa je njezino
top ljen je m oglo ovisiti o odluci dekana (decanusJ94. Angelico P rati (Italia Dia­
lettale 13, 1937, 156—7) se ne slaže s tim m išljenjem i drži da su bregagna i
bergagno značili »gliboder, jaružar«, a da je n a jsta riji naziv za m režu ovog
tip a degagna. C. B attisti i G. Alessio, najzad, povezuju u D EI bragagna, ar-
gagna i degagna (586, 282 i 1235) sm atraju ć i da je u osnovi tih likova jedno
*organia, tj. n. pl. od organum »alat«, »naprava« (usp. naše àrt, arti). M eđutim ,
p rije nego što je započeo s C. B attistijem DEI, G. Alessio je u Italia Dialet­
tale 12,1936,187 iznio m išljenje da bragagna, upravo zbog o b l i k a te m reže
potječe od braga < braca. P rem da je to tu m ačenje i fonetski i sem antički
n ajp rih v atljiv ije (usp. kôgul, sa k a lê v a ...) , ono nam ipak ne o b jašn jav a ni
dočetno -grca, ni v arija n te degagna i bregagna (cf. naše ugljansko bregànja)95.
Dok je naš naziv za m režu braganja fonetizm om povezan sa k o n tin en tal­
nim talijan sk im oblicim a (Vicenza, Lago di G arda i dr.), p ostoji još jedan
pom orski term in sa brag- koji je isključivo jad ra n sk i i zato m ožda može p ri­
donijeti da se unese m alo više sv jetla u ovaj zam ršeni etim ološki problem .
M islim o n a naše bràgoc/bragôc »vrsta ribarskog b ro d a tupe i zaobljene prove
i krm e«96.

22
 Kao ni za braganja, nem a nikakve dvojbe da je i naš bragoc preuzet iz
m letačkoga bragozzo97 »barca ad ria tic a da pesca, po n tata, di form e rotonde,
falcata nei bordi, con p ru a alta e rigonfia«, da u ven. znači b ro d i m režu,
da je kao i u braganja značenje »brod« sekundarno, da se i kod nas i u vene­
cijanskim govorim a, jednako kao i za braganja, oba leksem a dovode u vezu
sa leksem im a iz osnove brag- i sa sadržajem »hlače«. To rječito ilu strira ju
B attisti i Alessio (DEI 587) kad povezuju bragozzo sa braga: »richiam ata dalla
form a di qu esta rete com posta da due p a rti laterali (ali) e di u n a p a rte cen­
trale a form a di sacco«98. No, to je sink ro n ijsk o ili statičko tu m ačen je koje
vrijedi na obim obalam a, ali nije — etim ologija. Ono je m oglo dovesti do p ri­
bližavanja, prilagodbi, preobrazbe i konačnog oblikovanja izraza d an ašn je ri­
ječi, ali to nikako ne udovoljava zahtjevim a što ih po stav lja etim ologija u stro ­
gom sm islu riječi. Ta je sličnost99 zajedno s drugim form alno i značenjski
bliskim riječim a dobrano isp rem iješala hipoteze o p o sta n ju riječi, a kako
je ona p ro d rla i u jezike nam a na isto k (novogrč. na Jonskim otocim a mprag-
kózo i tu rsk i bragozo)100, sm ijem o p retp o stav iti da je i n a ša o b ala u tom
fo rm ira n ju term in a odigrala određenu ulogu. U rom anističkim ra sp rav am a o
tom problem u vidan je udio im ao P etar Skok sa svojim gledanjim a iznesenim
u tri n av rata u Z eitschrift f. rom. Philologie 54,1934, 210; 57, 1937, 467— 469
i 479—480. Budući da se to ne može zaključiti iz članka bragoc, kako je redigi­
ran za E R H SJ 1,197, gdje nisu niti navedena sva m je sta gdje S kok o tom e
govori, m o rat ćem o tu disk u siju koliko je m oguće sažeti i ukazati n a njezin
tok.
Još je M eyer-Lübke u REW 952 naznačio m ogućnost izvođenja ven. bar-
goiso, bragotso »Art Fischerkahn« iz lat. barca, ali uz rezervu d a -g- p ričin ja
poteškoće (»wegen g bedenklich«). Tim e je doveo u p ita n je i tu m ačen je za
genov. gušu »giic«10' koje je još 1903. G. Flechia iznio u Giornale storico e
letterario della Liguria 4,277. 1934. U četvrtom nastavku svog poznatog niza
članaka Z um Balkanlatein (Zeit. f. roni. Pini. 54, 210), S kok se posebno zaus­
tavlja n a liku barcusitts iz (latinski pisanog) D ubrovačkog sta tu ta 1272.'02 i
zaključuje da je »venecijanska riječ posuđena iz dalm atskoga« (aus dem .
All daini, entlelm t), kao što se vidi iz ft > o«. Pri tom e se poziva n a m jesta iz
T erm inologije 24, 137 i d., 148. Tri godine kasnije, u članku Einiges N ene aus
dem A ltdalm atischen und dem Serbokroatischen (Zeit. f. rom. Phil. 57, 462—
—480) inzistira na k o n stataciji da »nisu sam o venec. stru čn i term in i za poje­
dine dijelove b ro d a preuzim ani iz dalm atskoga već su preuzim ani i nazivi
za pojedine tipove broda« (467). N avodeći opet barcusius > bragozzo, Skok op­
ravdava pojed in o sti fonetskog razvoja (-usius za -uceu, -rc- -rg- kao u am ur­
ca -> amurga) i navodi galorom ansku p o tv rd u barga -> barca, te m etatezu
barg--> -brag-, koja je, po njegovu m išljenju, m ogla b iti izazvana i nastati
prem a m odelu bragagna »da die so b en an n ten F ischerkáhne derselben Grosse
sinđ«. Za daini, o u m jesto ft poziva se n a kalam oč < calamuceu. Prelazi zatim
na c g u nazivu za jed an drugi tip broda, i tu čitam o ono što je u ER H SJ
postavljeno u uglaste zagrade (?) u članku gite. U do d atk u (K orrektursatz zur
Seite 468) na str. 479—480, ponavljajući da svoj zaključak tem elji na u > o, do­
daje svojim arg u m en tim a arapsko b a r k f s »navis parva« i engleski term in
argosy (pisano i ragusa, aragosa) i p o tertav a da se izvođenje tog naziva iz

23
 im ena g rad a Ragusa (Dubrovnik) tem elji n a goloj suzvučnosti, te d a n esta­
n ak početnog b- dugujem o pučkoetim ološkom m ije šan ju sa toponim om Ra-
gusa. U zak lju čk u se naglašava da se »u barcusius > bargozzo > barküs, ar-
gosy, gozzo u m o d ern im vrem enim a izgleda ponovila povijest u čitavom rim ­
skom sv ijetu poznate liburna (sc. navis) koja je potekla iz Dalmacije.« No, kao
pravi znanstvenik, n a k ra ju , naglašava d a p ostoji m ogućnost to čn ijih i no­
vih povijesnih, filoloških i stv arn ih istraživ an ja o brodskom tip u zvanom bar­
cu sius i d a se njegovi zaključci ne m ogu uzim ati kao konačna istina.
N ešto sm o se du lje zadržali n a Skokovim argum entim a i n a p u tu njego­
vih zaključivanja, je r su oni u očitom raskoraku, a negdje i u su p ro tn o sti s
tek sto m koji čitam o u ERH SJ.
N a Skokove je zaključke reagirao Angelico P ra ti105, držeći da se »Skok
prevario, je r je barcusius, koji on navodi, zapravo barcoso iz XIV. st. i da se u
i i za ó i é često sreće u srednjovjekovnim latinskim dokum entim a«. To po­
tv rđ u je m jesto m iz K otorskog s ta tu ta : B archosium una cum gonđolis et lond-
ris naulizatism . P rati o tk la n ja svaku m ogućnost p ribližavanja genov. gosso —
gussu i d o p u šta m ogućnost d a je bragozzo izvedeno iz barga. B attisti-Alessio
(DEI 587) k ra tk o o d b ija ju ovo p o sljed n je rješen je, je r je areal ra sp ro stra n je ­
n o sti lik a barga (koje je k asnije od barca) izrazito fran cu sk i i ne p o jav lju je se
u talijan sk im srednjovjekovnim dokum entim a. Oni se ne osvrću n a Skokovo
izravno izvođenje iz barcusius, i u bragozzo vide izvedenicu iz braga, i to iz
razloga koji p ro ističu iz sam e označene stv ari (a n jih sm o gore već naveli).
I, na k ra ju , n ajnoviji talija n sk i etim ološki rječn ik (DELI 162) k ra tk o
zak ljučuje da je etim ologija za bragozzo jo š neutvrđena. N akon te čestite i
jedine m oguće ko n statacije, M anlio Cortelazzo (koji je redigirao slovo ’B ’)
se osvrće n a Skokovo »inzistiranje« d a u venecijanskoj riječi vidi dalm atizam ,
i P ratijevom barcosium dodaje dragocjeni po d atak o jednom splitskom bar-
cosus koji se 1224 (!) spom inje u M lecim a105, zaključujući d a Skokova argu­
m en tacija »nije uvjerljiva«. Cortelazzo o d b ija i Alessiovo izvođenje iz braca,
koje je već po b ijao A. P rati i, čitajući sada ER H SJ, završava s ko n statacijo m
da se tom P ratijev u m išljen ju »najzad priklonio i sâm S kok u svom postum -
nom etim ološkom rječn ik u h rvatskoga ili srpskoga jezika«.
K ako se to S kok »najzad priklonio« P ratijevu m išljen ju i d a li se uopće
priklonio — ne znam o. U članku bragòc nem a ni spom ena o staro m d u b ro ­
vačkom barcusius, ali zato čitam o: 1. da je bragòc »od m let. bragozo = bar-
gozo [sic!]; 2. da ga B attisti [opet sic!! je r S kok je poznavao Alessiovo m i­
šljen je, a B attisti o tom e n ije n ik a d a pisao!] izvodi od b ra g a < gal. braca«)
3. »ali se može izvoditi i od barca«. Dakle, t r i rješen ja, ali nem a upravo
Skokovoga! K ad tom e dodam o ono sa güc 1,628—9, veom a sm o daleko i od
sam e pom isli da bi ta j tek st m ogao b iti Skokov.
Ovdje nam je zaključiti. Za nas se p ita n je p o d rije tla svih obrađivanih
čakavskih riječi, p a ni bragoca i braganje, strogo uzevši uopće ne postavlja,
je r nem a nikakve dvojbe d a sm o ih preuzeli iz m letačkoga: u čakavskom i
šire u h rv atsk o m ili srp sk o m sustavu te su riječi venecijanizm i. Sasvim je
drugo p itan je da li je ven. bragozzo za D alm aciju R ückw anderer, tj. d a li je
to u M lecim a d alm atski elem enat koji je V enecija opet dala D alm aciji. Ako
bism o se u p u štali u o d ab iran je n aju v jerljiv ije hipoteze o etim ologiji tog ve-

24
necijanskog pom orskog term in a, bili bism o skloni, n a tem elju iskustva što ga
u etim ološkim istraživ anjim a im am o s ispitivanjim a većih leksičkih klasa, i
za riječ bragozzo i za ostale riječi koje sm o u ovom poglavlju analizirali,
rje še n je tražiti u polaznom obliku bragam . 1 brâga, i braglr, i brahür, a u
prvom re d u bragòc i bragànja m ogu vrlo lako b iti izdanci istog arhisem antiz-
m a po d istom form om izraza. N aravno, tu je, po našem m išljenju, b ila p re­
su d n a braganja: toj im enici za m režu (ž. gram . rod i u lat., i u tal., i kod nas!)
valjalo je naći, tj. izvesti im enicu m. gram atičkog ro d a za oznaku broda. A
bragozzo je, p a po tjecao njegov sufiks iz -usius ili iz -oso, toj funkciji odlično
odgovarao. Uostalom , poučan je i u dlaku paralelan p rim je r n a sta ja n ja im e­
nice m. gram . ro d a sabakün za b ro d , uz sta rije šabaka ž. gram . roda, k o ja je
označavala i danas označuje m režu 1063. Osnova je brag- b ila toliko u k o rije­
n jen a i toliko ra sp ro stra n je n a , toliko m etaforički iskorištavana, d a je teško
po m išljati da ne b i p red stav ljala pol a tra k cije za novo izvođenje i za izra­
žavanje novih sem antizam a.
N aravno, nova istraživ an ja arhivske građe, nove dijalek taln e v a rija n te i
potvrde m ogu što šta novoga do n ijeti i jo š jednom , kako reče Angelico P rati,
scom bussolare le n ostre congetture etim ologiche. U prvom re d u m oram o do­
čekati da Max P fiste r objavi sveske svog velikog LEI s etim onim a koji počinju
sa ’B ’107. K ako je to dosad n a jšire zasnovani talijan sk i etim ološki rječnik, m o­
žemo b iti sigurni d a ćem o iz njega m nogo novoga saznati o riječim a pertinen-
tnim za čakavsku aloglotiju, a m ožda i koji novi elem enat za rješav an je p ro ­
blem a u vezi sa širen jem n a istok galskoga braca.

48. Sjećam se iz svog d jetin jstv a kako je jed an moj b arba, sta ri škvaranin,
znao reći T òkà da tim ün im a više bràndaja, tj. korm ilo se m ora m oći više
i slobodnije o k retati. Riječ je u K orčuli živa i danas: b ro d se može vezati
s b ràn d ajo n , tj. laško, za razliku od n ateg n u tih vezova. R aspolažem o i s p o t­
vrdam a iz drugih otočkih govora. U B ru sju se kaže N e dô j kozi puno bran-
dâja: vëz je konopòn za kà m ik oli stablo (H rvD Zb 7,409). I ČDLex 71—72
navodi brandôj za isto m jesto sa (izrazito aproksim ativnim ) značenjem »slo­
boda«. Za Dračevicu na B raču, isti rječ n ik navodi ćapo je veli brandôj. Za
Komižu im am o izvorni k o n tek st iz K om iških facendi Joška Božanića (ČR 12,
1984, 194): . . . kako jim o š brandaja izvuj nogu i onda m oreš šetat doli.
Sad više ne m ože b iti sum nje. Š est po tv rd a sa četiri otoka om ogućavaju
nam da sa sigurnošću odredim o oblik i v rijed n o st riječi: čakavsko bràndàj,
bràndaja/brandôj, brandâja d a n a s znači m ogućnost, slobodu ok retan ja,
kretan ja, n ep riteg n u to st i si., a preneseno »slobodu, prisnost«, poprilici kao
tal. confidenza108.
Kad sm o bili b arem donekle n acistu s d anašnjim značenjem , m orali smo
se u p itati odakle nam ta riječ, je r osnova brand- nije naša, a s obzirom na
teren gdje se govori, ne m ožem o p o m išljati ni na dom aće p o stan je sufiksa
-aj < -alj109. Ako je, dakle, riječ tuđa, n a jp rije pom išljam o na preuzim anje iz
m letačkoga. U tom talijanskom d ija le k tu -agio (čitati [a jo j), ako pom išljam o na
jedno *brandagio, p red stav lja jedinstveni rezu ltat za knjiž. talijan sk o -aglio
(<-áculum) i za -aggio (<-aticu)m , pa nam i to otežava zaključivanje o posta­
nju. M eđutim , ni u ven. ni u tal. rječnicim a ne nalazim o ni *brandaggio ni

25
■■'brandaglio, a u ven. oba bi lika glasila *brandagio ([b ran d ajo ]). Jedini nam a
poznati oblik jest tren lin sk o brandàgio koje dolazi u izričaju a brandàgio
»a ro tta di collo«, što ga nalazim o u rječn ik u Alda Aneggia (Dizionario c a li­
brano, S. Michele all’ Adige, 1984, str. 47). Za navedeno talijan sk o značenje
»navrat-nanos« ne m ožem o reći da je potpuno bez veze s našim , je r i naše
može im ati znatan afektivni naboj, a kod stilističkih vrijednosti m ogući su
i najneočekivaniji sem antički pom aci. No, zbog njegove u sam ljenosti, ni tom
talijanskom izrazu ne znam o po stan ja, a talijanski ga etim ološki rječnici,
koliko mi znam o, ne reg istriraju .
M eđutim , čakavsko -aj može biti i dijalektalno realizirano -cilj kao što i
-alj može isto tako b iti hiperkorektizam u govorim a koji ne u p ro šć u ju -//•
u -/-, pa je i to vrlo nepouzdan pokazatelj kad se traži p o stan je riječi. Bilo
kako bilo, u Boki ko to rskoj postoji izraz brandàlje (f. pl.) za koji V. Lipovac-
-R adulović"1 navodi značenje »trake od jake tkanine«. Značenje je donekle
k o n trad ik to rn o i teško p rista je u p rim jere koje au to rica navodi, a ni za te
p rim jere nism o sigurni da li su uzeti iz živog narodnog govora ili su sastav lje­
ni ad hoc za ovu p rilik u 112. N aš in fo rm ato r iz M ula (tak o đ er B oka kotorska)
kaže za brandalje da je to »neka v rsta šaka od debelih konopa ili danas od
najlona koja služi za dizanje n a vinč iz b ro d a ili iz m ora«. Ono što je zajed n i­
čko u ta dva p o k u šaja definicije je st sem antička sastavnica »debeli konop«.
Upravo to bokeljsko značenje navelo nas je n a traž en je p ro šire n o sti sličnog
izraza s tim sem antizm om dru g d je po Jad ran u . Z asada sm o ga našli sam o
u u n u trašn jo sti i to u Im otskom , gdje bràndaj znači jednostavno »konop«.
Im oćanska nam je p o tv rd a vrlo v rijed n a je r pokazuje da je značenje riječi
ustvari isto na dvije m eđusobne udaljene točke: u Boki i u dalm atinskom
zaleđu. B udući da znam o da je najčešći sem antički p u t concreta -> abstracta,
a ne o b ratn o , to nas navodi na zaključak da su se i otočke v rijednosti »mo­
gućnost (o)kretanja«, »sloboda«, »slobodan prostor« m orale k re ta ti tim prav­
cem, tj. od konkretnoga »konop« p rem a većoj ili m anjoj kon k retn o j priteg-
n u to sti tim konopom , a onda prem a a p stra k tn o j »slobodi« itd . N a taj su način,
uostalom , n astale i danas ap stra k tn e ili prenesene v rijednosti ko n tin en tal­
nih riječi: razuzdan »preveć slobodan« od uzda, razularen »raspušten« od
¡dar, ili još očiglednije, francuski à bride abattue »svom brzinom « doslovce
»uz p u šten u uzdu«, je r kon jan ik zaustavlja ko n ja vukući uzdu k sebi, a p u ­
šta ga da se slobodno kreće p o p u štaju ći m u uzdu (abattre). Istim je procesom
nastalo dare corda, lasciare corda a qualcuno »dati kom u slobodu k retan ja,
akcije«, a corda je »konop«. U svim našim otočkim definicijam a i k o nteksti­
m a za brundaj moguće je k o n k re tn u ili prenesenu slobodu zam ijeniti i o bja­
sniti s konop, Škota, u z d a . . . , a to govori u prilog zaključivanju da je po­
lazno, konkretno, nepreneseno značenje riječi brandaj bilo »konop«. K ad to
znam o, nećem o više p om išljati na sufiks -ag(g)io < -aticus, već na -aglio ili
-ciglia < -alia (n. pi.; cf. P. Tekavčić, nav. dj. § 968), a sa jed n im *brcmdalis.
*brandalia već smo na sigurnijem terenu, je r je brandal kao oznaka za konop
i neke pom orske stvari od konopa prošireno, ako ne na istočnom , a ono po
zapadnom Sredozem lju. U španj. i u portug. brandal, kao pom orski term in,
ima veom a različite nam jene, ali u svim je slučajevim a to »debeli konop«.

26
 O katal., španj., portug. brandal ne m oram o posebno rasp rav ljati, je r se svi
sta riji leksikografi slažu da je to riječ sa značenjem »debeli, jak i konop«:
a. 1675: brandales son unos c a b o s . . . ; a. 1670— 1717: brandales sott unos cabos
gruessos . . a. 1722: brandales o burdas son unos cabos g ru e sso s. . . (Sa­
m uel Gili Gaya, Tesoro lexicográfico (1492— 1726), M adrid, C. S. I. C., 1960,
T. I, str. 368). Poznati španjolski Diccionario de autoridades 1726 — 1739 tu ­
m ači brandal: »voz náutica; las dos cuerdas o ram ales con que se form a la
escalera en los navios« (Edición facsím il, M adrid, G redos, 1969, str. 670).
Dakle, o p ita n ju š t o je riječ branda(l)j više nem a dvojbe. O staju dva d ru ­
ga p itan ja: kojem p o sred n ik u m oram o p rip isati prenošenje riječi u naše govo­
re, a zatim ono najteže: što je prava etim ologija sam e iberorom anske ri­
ječi?
Tražeći odgovor na dva postavljena p itan ja m oram o prizn ati da bi rje ­
šenje drugoga uvelike p ridonijelo m eritornom odgovoru n a prvo. Ali — o eti­
m ologiji iberorom anskog brandal znam o relativno m alo. Z načajno je da je d ­
na od najvećih m onografija posvećenih m editeranskim pom orskim riječim a,
Vidoseva Storia delle parole m a rin a resch e. . . tu riječ ili neki njezin tali­
jansk i refleks uopće ne spom inje. Veliki španjolski etim ološki rječ n ik J. Co-
rom inasa (DCELC 1, 508) iznosi sam o pretpostavi ja n je d a je španj. brandal
preuzeto iz k atalanskoga brandal istog značenja, što nam kaže da je istočna
Ib e ro ro m an ija bila irad ijacijsk i ce n ta r za riječ, a to jc već za nas mnogo.
Glede etim ologije, C orom inas m isli da potječe iz brandar »balancearse«
(= n jih a ti se). H. i R. K ahane i A. Tietze u poznatom d jelu The Lingua Franca
in thè Levant § 78 skloni su p re n ije ti izvorište riječi n a istok, u grčki jezik,
ali, prem d a je to bliže nam a, m oram o odm ah u stv rd iti da naše branda(l)j ni­
kako nije moglo biti preuzeto iz grčkoga. N aim e, nakon decidirane izjave da
postan je riječi nije jasn o (»The origin of thè w o rd is not clear«, str. 95),
auto ri iznose m išljen je d a se taj pom orski term in sreće po S redozem lju i
u ob lastim a sjevernog m oreplovstva. U M editeranu, po njim a, postoje dvije
glavne v arijan te: (a) sred išn je i istočno Sredozem lje pozna tal. bardone »sar-
tije«, odakle je preuzeto tu rsk o bradone »jaki konop«, te u sjevernim jezi­
cim a nizoz. pardoens, dansko bardoner, Šved. barduner, njem . pardunen itd.,
dok (b) n a zapadnom M editeranu kat., španj. i portug. poznaju brandal.
To se izjednačavanje tobožnjih »dviju varijanti« i njihovo podvođenje pod
istu etim ologiju tem elji u stv ari n a staro m m išljen ju što su ga jo š početkom
našeg sto ljeća iznijeli A. S. F alk i A. T orp u svojem N orwegisch-danisches
etym . W òrterbuch, 1, 50. Za sam u etim ologiju tobožnjeg varijan tn o g para
bardone/b ra n d a l K ahaneovi i Tietze se d o m išljaju da bi je valjalo tražiti u
kl. grč. parátonos, što znači poprilici »sartija«, ili u paralelnoj form aciji prò-
tonos, gotovo istog značenja.
Što reći o tim etim ološkim nagađanjim a? Ni podvođenje pod isti etim on
tal. bardone i iberorom . brandal nim alo nas ne uvjerava, a jo š nam je m anje
uvjerljivo — iz isključivo fonetskih razloga — povezivanje bilo jed n e bilo d ru ­
ge riječi s grčkim pa rá tonos/p r átonos. To tim više što svi talijanski etim o­
loški rječnici o tom e m u d ro šute, dok španjolski na vezu brandal/b ardone
uopće ne p o m išljaju . N aše brundaj, i to u pravom značenju (»konop«) ne­
dvojbeno nam je došlo iz istočnog iberorom anskog, tj. iz katalanskog, što

27
nije ni m alo čudno kad je po srijed i pom orski term in i kad se zna za veze
naše obale s tim dijelom P irinejskog poluotoka. P renesena su značenja zaci­
jelo n astala na našem tlu, je r takve u p o treb e na zapadu S redozem lja nisu za­
bilježene. Što se tiče etim ologije sam og katalanskog term ina, u to nećem o
po d ro b n ije ulaziti, ali m oram o naglasiti da je u p rih v aćan ju i učvršćivanju
tuđice u našoj sredini p resu d n u ulogu odigralo p o sto jan je riječi brânda
»sklopivi krevet«, »viseća m o rn arsk a ležaljka«, k o ja je jo š uvijek živa n a našoj
obali, a ra sp ro stra n je n a je i po čitavom istočnom S redozem lju (novogrč.
m pránta, tu rsk i buranda, Egipat, arap sk i beranda). I m i sm o je preuzeli iz
m letačkoga branda »letto pensile delle navi« (Boerio 97). B rânda 1,3 (ili drug­
dje kod nas rànaô) je danas oznaka za »sklopivi p rijen o san krevet, sastav­
ljen od dvije uzdužne letve koje počivaju na nogarim a (kozam a), a izm eđu
n jih su razapete jak e trak e ili čvrsto platno«. N ekad se tako zvao svaki vi­
seći m o rn arsk i krevet spleten od užadi i obješen n a dva klinca koji su
učvršćeni na stijen am a broda. Bilo da je riječ o b ra n d i n a nogarim a ili
onoj od m reže na konopim a, očito je da je opravdana n ak n ad n a veza sa
branda(l)j »konop«. To se n ajb o lje vidi u bokeljskim definicijam a. Ona iz
Mula tum ači brandalje kao »šaku« ( = vreću) za dizanje te re ta iz bro d a, a ta
šaka je u stv ari ista m reža od koje je učinjena m o rn arsk a visaljka. Defini­
cija V. Lipovac-Radulović govori o »trakam a od jak e tkanine«, a n a sklopi­
vom prijen o sn o m krevetu uzdužne su letve (strane) spojene s jak im tra k a ­
ma. I u jednom i u drugom slučaju, branda ili dio brande mogli su sa svojim
izrazom djelotvorno o pravdati p o sto jan je i čuvanje oznake branda(l)j.
Što se tiče etim ologije tal. i ven. branda (koja se u Ita liji u sp jela zadrža­
ti za razliku od zapadnog Sredozem lja, gdje je prevladala riječ iz Novog svi­
jeta: španj. hamaca, franc, ham ac iz karipskog hamaca), a n ju se izvodi iz
brandire114 »njihati (se), lju ljati (se)«, je r se b ro d sk a visaljka n ep restan o nji-
še, pa to daje, na posredan način, pravo J. C orom inasu koji je, kao što sm o
gore vidjeli, za španj. i katalansko brandal predložio etim ologiju brandar
»njihati, ljuljati«.
Tako nam je bokeljsko i im oćansko branda(l)j om ogućilo da zaobilaz­
nim putem razjasn im o prenesene u p o treb e čakavskoga bràndaj¡brandó).

49. Ilu strativ an p rim je r dugog ta p k a n ja n a m jestu i neodlučnosti u u tv rđ i­

vanju etim ologije, a zatim njezinog postupnog ra zjašn jav an ja donose nam
b ro jn i oblici i dosad nezabilježene v arija n te veom a čestog i uglavnom čakav­
skog skupa apelativa kojim a se za tipičnog pred stav n ik a može uzeti otočko
lum blija. Taj lik u ARj 6,217 P ero B udm ani prenosi sa definicijom iz S/o-
vinca 1881,418 »pogača od m uke, varenike, šafran a, đarčina, što se m ijesi o
Svijem svetim a«. Š to se tiče sem antizm a »pogača, kolač«, on odgovara svim
našim dan ašn jim oblicim a i varijan tam a. Sasvim je drugačije s p itan jem po­
stan ja, je r je ono dugo traženo i doživjelo je nekoliko uzastopnih m ije n ja­
nja. Ako zanem arim o Daničićevo tu m ačenje za boblija (ARj 1,464), koje on
n a njem u tipičan način (upućujući n a bubla 1,700) izvodi od korijena od ko­
jega je »bubanj, bubati«, pa čak i turcizam bubreg (!), i, ako znam o da se
krčko ib lijall4-' nije našlo u građi R ječnika, prvi koji pokušava dati o b jašn je­
nje o p o stan ju riječi je P ero B udm ani sa likom lum blija iz Slovinca114b. On

28
drži da je lum blija »pokvareno od tal. l’oblia«. N ašavši se pred likovim a
oblija (ARj 8, 397)115, i obija (8, 405), Tom o M aretić, koji n astav lja B udm aniev
rad, p rim jeću je da riječi l'oblia n em a u talijan sk o m književnom jeziku, »ali
će b iti u kojem n arječju«. I V ladim ir M ažuranić (Prinosi 422, 616, 776) okli­
jevaju ći p rih v aća p o stan je od tal. l'oblia, a s. v. lu m b lija neočekivano dodaje
»oblia = offerta; d ar, poklon«, što je d oista točno z n a č e n j e etim ona, koji
sâm n ije točan! I, n a k ra ju , o b ra đ u ju ć i vrbničku v a rija n tu ublija iz n o tarsk e
knjige I. S tašića iz g. 1642, obrađivači ARj (19,98) u p u ću ju u 1967. godini
opet n a sta ro tu m ačenje, kao da u m eđuvrem enu Skok o tom e n ije ništa
napisao!
O etim ologiji našeg lum blija, ublija i var. Skok je 1934. pisao u dva nav­
ra ta u Zeitsch. f. rom. Phil. 54, 455 i 473. N a oba m jesta nem a nikakova dvo­
u m lje n ja o p o stan ju : riječ p o tječe iz lat. oblata, što je p art. perf. od offerre.
Dakle, ono što je p rin eseno kao žrtva. Još u ran orom anskoj fazi ž. r. tog p a r­
ticipa poim eničen je za oznaku k ru h a ili pogače n am ijen jen e m isi. Skok pod­
vodi naše oblike pod REW 6012 gdje je M eyer-Lübke pod oblata »Hostie«,
»Geback« sv rstao lo m b ard ijsk o obyá, piem ontsko übyá, engadinsko iblađa,
staro fran c. oublée, franc, oublie i provansalsko oblada. N a prvom m jestu
in zistira n a srašten o m ro m anskom članu u lu m b lija kao u lovrata (< aurata),
loštrac, loštrin (< auster), a dvadesetak stran ica dalje iznosi jo š podrobnije
tum ačenje, ukazu je n a neetim ološko m kao u d um bok, ali se u prvom re d u za­
ustav lja n a zam jeni »kolektivnog sufiksa -ata sa grčkim -ia« i zaključuje: »me­
đusobno različiti srp sko-hrvatski likovi ne m ogu se nikako o b jasn iti iz obla­
ta osim uz zam jen u sufiksa«. U E R H S J 2,537 Skokov se stav donekle m ije­
nja. N atu k n ica je dubrovačko òblànta »beskvasni k ru h za službe božje latin ­
ske, p ak je i s ta ra d u brovačka sla tk a rija k o ja se u m ak ala u vino (L. Zore)«,
koje Skok drži za d alm atski leksički o statak. U istom se članku ob jašn jav a
i p o stan je likova oblija, obija, ublija i lum blija, sam o se sada više ne govori
o grčkom sufiksu -ia već o k riža n ju s lat. hostia. To bi bio u k ra tk o tok gle­
d an ja n a p o stan ak likova lum blija i oblanta.
P rije nego pokušam o iznijeti svoje tum ačenje p o stan ja, pogledajm o dana­
šnje stan je i sačuvanost tih likova i navedim o neke dosad nepotvrđene varijante.
Za naše v rijem e H outzagers (nav. dj. str. 309) bilježi u O rlecu oblija »kind
of cake trad itio n ally eaten at Ali Saints«; m i za Sm okvicu n a K orčuli im am o
lum blija »slatki k ru h što se peče o nekim blagdanim a«; N. Bezić-Božanić (ČR
13,2,1985,34) p o tv rđ u je za Kom ižu lum lija »vrsta kolača s m endulam a i su­
him grožđem «. I, n a k ra ju , u M u rteru nalazim o bublija »uskršnja pogača,
sirnica«.
Što se može zaključiti iz svih tih potvrda? Ako uzm em o u ra z m a tra n je sve
što je rečeno p rije S koka i ono što nalazim o u dvjem a »fazama« njegovih
tu m ačen ja (Z eitsch . f. rom. Phil. i ER H SJ), lako ćem o doći do zaključka
da se tip lu m b lija i tip oblanta ne m ogu tu m ačiti n a isti način. Prvi, od n a j­
sta rijih p o tv rd a do danas, im a v rijed n o st »pogača, kolač, slatko« koja je,
doduše, povezana uz vjerske običaje, dok je drugi uvijek im ao izrazito litu r­
gijsku n am jen u k oju je i sačuvao. To se n ajb o lje vidi kod uvijek pouzdanog
D ragutina Parčića koji hrv. oblanta tum ači sa »ostia«, a oblija sa »pane che
si offre in suffraggio d e’ difunti« (R ječ n ik hrvatsko-talijanski, 3. izd., 1901,

29
529 i 530). Sažim ljući, m ožemo reći da je hunblija riječ pučkog razvoja, dok
je obianta jedva m odificirana (um etnuto -n-) liturgijska, a to ćc reći riječ
učena p ostanja. N a jrje čitije o tom e govori srašteni rom anski član l- koji u
učenim elem entim a ne m ožemo sresti. Vidi se to i iz n a jsta rijih vrijednosti na
čitavom našem p ro storu. Još a. 1513 u Zagrebu je zabilježeno unum ferru m
pro pistandis oblatis vel hostiis (LexLatM AIug 772), što nije n išta drugo do
li S tullijev oblantar ili oblantàrié kod Luke Zore (ARj 8,385), tj. »sprava«
u kojoj se peku oblante«, a oblante su sam o i uvijek hostije. Svi konteksti,
u k o jim a nalazim o ta dva leksička tipa, p o tv rđ u ju nam taj zaključak: lum-
blija je pučka, a obianta učena riječ. Prva je upravo zbog toga znatno m o­
dificirana i pokazuje velik b ro j v arijan ata, a druga je n a svim m eđusobno
ud aljen im točkam a ostala po form i blizu svom ishodištu i v arija n ata n em a116.
Skok u svom član k u obianta izričito tvrdi da je to dalm ato-rom anski o statak ,
što je u ovakovu obliku, po našem m išljenju, potpuno neizvjesno, je r saču-
vanost skupine -bi- i neozvučeno -/-, kao što sm o vidjeli, m ožem o dugovati
učenom , tj. litu rg ijsk o m posredstvu. N aprotiv, za ublija, hunblija, obija i dr.
u E R H SJ jednoznačne naznake o p o stan ju nem a, p a ne m ožem o znati da
li Skok i tu riječ drži za dalm atizam , je r je na tom m jestu tek st n euredno re­
digiran. O ndje čitam o: »Prem a h ostia (v.) lat. dočetak -ata bio je zam ijenjen
sa -ia«."1 Dakle, više nem a govora o grčkom sufiksu na kojem se tem elje
etim ološka tu m ačen ja u Zeitsch. f. r. Phil.
P rem a svem u tom e, o staje nam da jednoznačno odredim o na koji je
način litu rg ijsk o lat. oblata (> obianta) postalo u čakavskim govorim a oblija,
hunblija, bum blija.
Ne može biti nikakve dvojbe da je kod nas riječ tuđa. U prilog tom e go­
vori neobično veliki b roj v arija n ata i neočekivano v ariran je osnovnog vokala
koje ide čak do iblija (R. S trohal Znžo 16, 291 i Prinosi 422)m . Jednako sm o
tako uvjereni da p o stan je valja tražiti u već navedenom lat. oblata, sam o ne
znam o kako ob jasn iti sufiks -ija i da li je do tog sufiksa došlo na našem te­
renu ili je cijela riječ (leksem + m orfem ) m ožda preuzeta iz nekog stran o g iz­
vora. Za ra n iju Skokovu tv rd n ju da je riječ o grčkom sufiksu -ia (Zf rPh 54,
473) nem a čvršće podloge, a protiv m lađeg tum ačenja, tj. pom oću križanja
sa hostia (2, 537) govori u prvom red u akcenat čakavskih refleksa, a i inkom ­
patibilnost sem antizm a.
Da bism o došli do odgovora na to p itan je, m oram o po dobrom starom
p recep tu »raskrčiti« teren oko nas i vidjeti što je s refleksim a od lat. ob­
lata u onim govorim a za koje se može pretp o stav iti da su izvor čakavskom
preuzim anju.
T alijanski te rito rij kao i naš pokazuje znatan broj varijanti, pa čak i južni
dijalekti im aju i -bi- i (-)l-, tj. ove reflekse: lata »panino piatto«, latedda »pic­
colo panino piatto«, ali i abledda »panino d ’orzo«,:9. Dakle, naše hunblija
nije posuđenica iz ju žn o talijan sk ih govora, a isto je tako očito da nije po­
suđeno ni iz staro tal. obiata, koje, uostalom , znači s a m o »hostia«. Svi su
naši refleksi sačuvali -l-, bilo u grupi -mbl- ili -bi-, p a zbog zbog toga ne m o­
žemo pom išljati na sjevernotal. posredstvo. Za izvor našim likovim a oblija
i dr. m oram o tražiti jezične sustave koji udovoljavaju ovim dvom a za h tje­
vima:

30
 1. čuvanje skupine -bl-
2. g u b ljen je intcrvokalnog -/- iz -ata,
je r upravo nam je čuvanje tog -i- i čitavog sufiksa u oblanta ukazalo na učeni
pu t posuđivanja. U tom e je osnovna poteškoća našeg lum blija, je r sve o sta­
lo, tj. početno l-, koje je shvaćeno kao srašten i član, i neetim ološki nazal, koji
je veom a čest u posuđenicam a (kom endija, k u m b u r a . . . ) i u izvorno našim
riječim a (dum bok), ne p re d sta v lja problem .
Čuvanje skupine -bi- (1.), a gubljenje -t- iz sufiksa -ata (2.) karak terizira
sjevernogalorom anske sustave. U francuskom su jo š od 11. stoljeća p o tv r­
đeni oblici oblee, óblele, oublee, i to kao oznaka za sitno pecivo. Iz tih je
oblika sred n jefran c. i novofranc. oublie (od 14. st.) »geback« (W artburg FEW
7, 266—268)120. Iz francuskoga se riječ širi u španjo lski kao oblea, u portug.
kao obrea, i u katalan sk i kao oblia (REW 6012). P ut iz francuskoga u ibero-
rom anske jezike je očit i jasan, ali izm eđu ovih posljednjih, i to u prvom
redu iz katalanskoga, i naše obale lako je zam isliv, ali i nepotvrđen, je r nam
nedo staje bliži, tj. onaj najčešći apeninski posrednik. No, to ga nikako, kao
ni u slu čaju brandaj (v. gore 48.), a p rio ri ne isključuje. Kad je sreo cresko
oblija, koje m u je p o tvrdio D. Parčić sa značenjem »specie di pane«, G. Ales­
sio je odm ah pom islio na posuđivanje iz staro fran cu sk o g a oublee (Lexicon
etym ologicum , 284) i ne postavljajući p itan je o p u tu kojim je riječ m ogla
doći n a sjeverni Jad ran . Bilo kako bilo, dok taj p u t ne u tvrdim o ili barem
dok ne doznam o n ije li oblija m ogla b iti naziv za m o rn arsk i dvopek ili nešto
slično, naše zaključivanje da taj oblik im a polaznu točku u staro m ili sred­
njem francuskom i da je riječ k nam a došla sredozem nim p u tem iz iberoro-
rnanskoga o staje na razini sam o donekle plauzibilnih p re tp o stav ljan ja.
P reo staje nam da ustanovim a pod u tjeca je m kojih likova ili uz kakva su
križan ja n astale naše v arijante. One su tro jak e:
1. likovi s vokalskim početkom (o-, u-, i-)
2. likovi sa srašten im rom . članom (1-)
3. likovi sa b-,

1. likovi s vokalskim početkom nešto su m anje ra sp ro stran jen i nego

oni sa srašten im ro m an skim članom (2). Lik oblija jav lja se i kao obija,
ali oko čitan ja izvornog oblika ne vlada jed n o d u šn o st. U M onum enta Croatica
135 jav lja se u m nožini oble, što M aretić o d b ija (kao i svako pom išljanje na
obao) i čita oblje (ARj 8, 405) uz pripom enu »jer onda ne bi riječ glasila još
um blija i lum blija«. M eđutim , za nas je danas jasn o da je form a izraza
obao ipak djelovala na taj lik, a to se vidi iz dem inutiva oblica, koji uz
oblje (?) K urelec p o tv rđ u je za K rk (V laške riječi u jeziku našem , R ad 20,
93— 197)'21. N eposredni poticaj za preobrazbu iblija (R. S trohal Znžo 16, 291)
nism o k ad ri ra z ja sn iti'22.
2. likovi s početnim l-, koje je očito srašten i rom anski član, nisu rijetki
u čakavskoj aloglotiji (lum brëla »kišobran« i rib a U m brina cirrosa, lašUn
»tesla« ...) . Dolazi i do o b ra tn e pojave, to je s t da se etim ološko početno l-
odbacuje, je r se uzim a da je član (uligna, oliganj < loligine).
3. Svakako su najzanim ljiviji likovi sa b-, je r kod n jih je došlo do konta­
m inacije i do hibridizacije. O pćeslavensko se bttb-, koje im am o u riječim a

31
bubulj, bubla i označuje »ono što je nap u h n u to , što naliči na nešto okruglo«
(Skok 1, 224), a u prvom red u u sem antički bliskom bublica »kruščić, hljep-
ćić, žem lja«125, križa sa ublija i tako dobijam o m u rtersk o bubl'ija »uskršnja
pogača«. T ako n a sam om M u rteru im am o bübla »grudva«, bübica »kruščić«
(isto je i u Š ibeniku)124 i bubl'ija »pogača«. Čini se da su i M oliški H rv ati sa­
čuvali i izraz i riječ, je r u K ruču (Acquaviva Collecroce) bùm blice (f. pl.)
ozn aču ju one sitne darove (kolačiće, jab u k e, kruške, suhe sm o k v e . .. ) što ih
djeca d o b ijaju obilazeći kuće n a dan Svih Svetih.

50. U Ž rnovu na K orčuli jo š je u upo rab i riječ briske (f. pl.) kao oznaka za
sm rvljene sjem enke od m aslina što se d aju za h ra n u svinjam a (gudinim a).
V alja zapaziti da genitiv može b iti brišaka i bričaka. Riječ ne bilježe ni ARj ni
Skok, p rem d a Parčić u svom hrvatsko-talijanskom rječn ik u (str. 45) p o tv r­
đ u je bričke, bričaka upućujući n a kom ine, a ta se m nožina tum ači kao
»pastone di olive« (347). I ne sam o to. Još je 1892, Luko Zore u P aljetkovanju
(Rad 108, 215) u stv rd io za briske d a se »tako n a K orčuli zovu kom ine«, a
još ra n ije v arija n tu bričke za T rpanj navodi M. Milas: ». . . kom ine, biva
dro p što ostane kad se sam elju m asline i iscijedi ulje« (Rad 103, 71). B riske
p o tv rđ u je za Pelješac N. Z. B jelovučić125, a za L um bardu na K orčuli M arcel
K u šar126. Dakle, riječ je dobro po tv rđ en a i, dok m ožem o shvatiti d a je 1880.
nije bilo u Daničićevoj građi za ARj, neobično nam je što je, u n ato č Zorinim
i K ušarovim p o tvrdam a, ne nalazim o kod S koka.127 Taj i drugi slučajevi ne-
re g istrira n ja nekih vrlo dobro poznatih riječi u ARj sve više ističu p o treb u
dopuna za taj rječn ik , na kojim a se već više o d dva desetljeća radi. Te su
dopune n av lastito nužne za prve knjige ARj k oje su uređivali D aničić i Va-
ljavec. Z asreću raspolažem o suvrem eno koncipiranim i bogatim R ečn iko m
srpsko h rva lsko g kn jiževnog i narodnog jezika, što ga od 1959. izdaje S rp sk a
ak ad em ija n au k a i d osad je objavljeno dvanaest knjiga (do m ozurica), a eks-
cerp iran a g rađa u n jem u n ep restan o raste. N apom enim o nuzgred i to da su
etim ološke naznake i u tom rječn ik u do sta neujednačene, p a su turcizm i i
uopće orijen talizm i zn atno tem eljitije ob jašn jen i nego sta riji dalm atizm i i ro-
m anizm i, a oni nas ovdje u prvom re d u zaokupljaju.
Za naše otočke b riske ¡b ričke m oram o dakle u tv rd iti bližu i d alju etim o­
logiju, tj. u stan o v iti d a li je riječ kod nas posuđenica, a ako jest, u tv rd iti jezik
davalac i etim ologiju njegove odgovarajuće riječi. N em am o k o n k retn ije os­
nove za tv rd n ju d a bi briske bila riječ iz slavenskog fonda, a njezina izrazito
p rim o rsk a d istrib u c ija up u ću je nas n a rom ansko ishodište. M eđutim , u m le­
tačkom (sensu lato) nem am o sem antički p ertin e n tn ih p o d u d a ra n ja koja bi
nam govorila u prilog preuzim anja iz tog izvora. Ne pom ažu nam ni Moliški
H rvati, kod k o jih p o nekad nalazim o potvrde koje nam govore o sta ro sti po-
suđenice u našem sustavu. N aim e, ako kod n jih ustanovim o sem antičko i fo-
netsko p o d u d aran je s nekim našim aloglotem om , a toga nem a u abruceškim
i m oliškim tak govorim a, m ožem o b iti sigurni da je naša posuđenica sta rija
od vrem ena njihova d oseljenja »s one bande« m ora u d an a šn ju postojbinu.
Tako sm o mogli pom isliti d a sm o takvu p otvrdu našli u njihovoj riječi r'iške
k o ja je p lurale tan tu m ženskoga ro d a kao i naše briske. Ni sem antizarn

32
odveć ne odudara: tako se u K ruču zovu oni ostaci i kom adići što pad aju
uokolo kad se tare lan. M eđutim , ta riječ ne p red stav lja nikakav argum enat,
je r nije isto što i briske, već abruceške oblike rišche, rišchjć, ariše hë koje
znače »klas«, »osje«, ali i »residuo legnoso della canapa« (E. G iam m arco,
DAM 1761).
P reostaje nam m ogućnost da je leksem predm letački, tj. dalm atski ili da
je od nekog aloglotskog, pa m ožda i venecijanskog term in a nastao kod nas.
Kad kažem o nastao, m islim o na našu tvorbu i posebni, naš sem antizam . Kako
ne znam o za ro m an sk u osnovu iz koje je moglo n astati brič-/briš- s ovim ili
približnim značenjem , okrećem o se govorim a na Apeninskom poluotoku. Ta­
mo, u starijo j fazi nalazim o b rid a »mrvica« i b rid a re »razm rviti«, »far in b ri­
d e « 128 i brisare »sm rviti, polom iti« potvrđeno a. 1360 u rim skoj K u riji129, dok
od m letačkih re p e rto a ra sam o jedan p o tv rđ u je brisca u značenju »mrvica«130.
N išta se ni s fonetske ni sa sem antičke stran e ne protivi da u toj osnovi vi­
dim o etim ologiju za naše briska, -ka može biti i hrv. form ans, a variran je
č k /š k je opet česta naša pojava (m ačka / m aska, (* )L u čka /Lûska »žena iz (Ve­
le) Luke«.
U tvrđivanje »dalje« etim ologije, tj. p o d rijetla talijanskog i m letačkog ob­
lika stv ar je talijan sk e etim ologije. No, kako tal. etim ologicari jo š nisu jed n o ­
dušni u o d ređ iv an ju p o stan ja tal. b rid a , b rid a re i emil. brisa, m ožem o po­
gledati ne bi li naš refleks tal. riječi sa svojim točno određenim posebnim
(specijaliziranim ) sem antizm om m ogao u bilo čem u p o d u p rijeti iznesene p re t­
postavke, a to nas može dovesti i do p reisp itiv an ja nekih etim oloških rje ­
šenja što ih je Skok dao za form alno slične riječi, koje sadrže neke od se-
mova što ih nalazim o u b ričke /b risk e.
Ako pogledam o talijan sk e etim ološke rječnike, a T alijani im aju više p ri­
ru č n ih 131 etim oloških rječnika nego drugi rom anski narodi (DEI, V EI, DELI,
M igliorini-Duro, Devoto, Olivieri, pa b ro jn i Rohlfsovi rječnici) ustanovit ćemo
da svi oni za brida, bridare, s više ili m anje odlučnosti, drže da potječu iz
keltskoga (staro irsk o brissim »lomim«), jed n ak o kao i galorom ansko briser112,
a svi francuski i talijan ski likovi p re tp o stav ljaju jedno *brisiare. Vulg. lat.
brisare potvrđeno je u 7. ili 8. st. u jednoj sholiji uz P crsija. No, (zasad) n a j­
potpuniji tal. etim ološki rječnik DEI 999 odbacuje to rješenje, je r se brisare
u sholiji tum ači sa »esprim ere uvam« (gnječiti grožđe) i dovodi u vezu s la­
tinskim brisa »komine, drop«, a ta je riječ potvrđena sam o kod Kolum ele,
pa je, po m išljen ju au to ra D EI, iberski relikt. M. Cortelazzo (DELI 166), kao
i G. Devoto (A vviam ento 54), ističe v jero ja tn o keltsko p o d rijetlo ali istodob­
no i upozorava na rezerve iz DEL
Kod takva stan ja u rom anskoj etim ologiji, pogledajm o može li n aša riječ
iole pom oći u rasv jetljav an ju tog problem a.
Kad n ajau to ritativ n iji rom anski etim ološki rječnik, Meyer-Lübkeov REW,
ispituje po d rijetlo gl. brisare i njegovih o đvjetaka u zap. R om aniji, njegov
au to r o dbija kasnolat. brisare zbog značenja »com prim ere uvas« koje passi
begrifflich vich i (REW 1310). M eđutim , to je upravo značenje našega briske
(v. gore Parčić 45), a ne bilo kakvo prelam an je ili lom ljenje.13-’ No, to n ije sve.
Kod Della Belle i kod S tullija nalazim o još jed an izraz za »komine«: breče,
isto tako u pluralu ?.. r. Daničić ga navodi u ARj 1,621 uz definiciju »vinacea,

33
drop, dropina« i u p u ću je n a braće »s kojim a su istog postanja«. Tu (ARj
1,574) doznajem o da su braće isto tako »vinova kom ina, vinacea«, d a je to
uzeto iz V ukova rječ n ik a i da je oblik bokeljski. Po Daničiću, »postanjem će
biti od sred n je lat. brace, bracium , hordeum aqua m aceratum ex quo fit cer-
vesia«, dakle, ječam iz kojega se vari pivo, što znači da je riječ istog p o stan ja
kao franc, brai, brasser, brasserie = »ječm ena kru p a, v ariti pivo, pivova-
ra /p iv a ra «. P rem a tom e, još je d n a galska riječ, je r je još od P linija poznato
da je brace u G aliji bila posebna v rsta žita quod illic bracem vocant apud nos
scandalam 134. U n ašim je srednjovjekovnim rasp rav am a to la tin iz z a n o u bra­
cium , brasium , braschini, braza, brazium i pojavljuje se sam o u sjevernijim
slovenskim izvorim a (LexLatM AIug 131). Skok u članku brdče (1,195) postav­
lja izm eđu braće i breče znak jed n ak o sti (= ), naglašava da »nije jasan od­
nos tih d v aju oblika«, ali ne daje etim ologijskog tum ačenja, zadovoljavajući
se u spoređivanjem s galskim brace, ru sk im braga »Malzbier«135 p rem a latin ­
skom fraces »Olkuchen«. Sve u svem u, braće/breče je dosada ostalo bez je d ­
noznačnog odgovora, p a razum ijem o Skokovu (ili priređivačevu) neodređe­
n o s t136, je r se i M eyer-Lübke (REW 1253) pitao: »Kojim je p u tem i u koje
v rijem e p reu zeto srp.-hrv. braće, ne m ože se reći«. Zato ćem o i m i te naše
likove ostaviti bez odgovora i nećem o ih dovoditi u vezu sa briske.
M eđutim , još i danas p ostoji u Is tri jed an leksički elem enat koji m ora­
m o i zbog razloga form e i zbog sem ičkih sastavnica sad ržaja dovesti u vezu
s našim briske. To je naziv za sm rvljeni ugalj koji J. R ibarić (SrpD Zb 9,133)
opisu je doslovce ovako: »tanki, posve r a z d r o b l j e n i drveni ugalj slabije
kvalitete«. Kao i kod drugih tuđica, R ibarić i ovdje n asto ji d ati i po stan je
riječi, pa uz u p itn ik pom išlja n a tal. frasca »grančica«, navodeći »u L iburniji
prdšće = suho granje«. Tu oprezno iznesenu etim ološku su g estiju Skok p ri­
hvaća u član k u praska (3,24), u kojem je nagom ilano toliko m ogućih i nem o­
gućih, p o treb n ih i n ep o tre b n ih veza, d a se u njem u teško snaći137. Izm eđu
ostaloga čitam o: »Ovamo ne ide fra št (Slavonija 18. v.) »kelj, verza, b rassica
oleracea bulleta« koje je m ožda od brassica, ali m ožda ide braška f (Vodice,
I s t r a ) ...« . Po n ašem m išljen ju , ni početno br- ni izostanak zbirnog oblika
sred n jeg a ro d a ne d o p u štaju nam izvođenje iz tal. frasca koje je dalo istarsk o
prašće, frašće. Iz takvog /- nem am o potvrde za b-, a za sam o braška (uvijek
u jed n in i ili m nožini, ali n ikad u coll.!) nem am o n iti jed n o m (i ponovnim
obilaskom tere n a nism o je našli!) potvrde za značenje »suho granje«, »kiće«
ili si. Zbog svega toga držim o da je ista rsk a posuđenica braška vrlo stara,
da u n jo j im am o p rijelaz i > a kao u m issa > maša, tako da n a sjeveru ča­
kavskog te rito rija nalazim o braška, a n a ju g u briška. Može se po m išljati i na
sjev ern o talijan sk o brasca »kovačka tro sk a, zgura« (< germ . brasa »žerava«
REW 1276)138. Bilo da se priklonim o prvom ili drugom rješe n ju , braška se
nikako ne može n i zbog fonetskih, a pogotovu sem antičkih razloga etim olo­
ški izvoditi iz jednog nepotvrđenog *vir asea od virescere »zeleniti«, »zele­
n je ti se«.

51. Daleko sm o od jed n o d u šn o sti ili slaganja m eđu etim olozim a kad je riječ
o tu m ačen ju p o stan ja jed n e od sta rijih oznaka za »pamuk«, a m eđu reflek­
sim a nalazi se i naše b ù m b â k (K orčula: bum bâk, -dka, H var: bum b ô k,-b ô kà ,

34
Cres: bam bük, -bukà, Božava: b u m b â k itd.).'39 I sâm M eyer-Lübke uspostav­
lja u svom za ro m an iste jo š uvijek tem eljnom rječ n ik u dva članka: bom ­
bax, -ace (REW 923) i bo m b yx (griech.), 2. *bom bax (REW 1202)140. Budući
da je teško o d re d iti jezik, tj. p u t kojim je ta o rije n ta ln a riječ141 došla n a za­
pad, i da je isto tak o teško o d red iti kojem sloju ili izvoru p rip ad a koji refleks,
te da se dva etim ona — oznaka za pam u k i oznaka za svilenu b u b u — često
križaju, nailazim o gotovo posvuda n a k o n statacije d a su nužna d alja istraži­
vanja k o ja će u n ijeti više svjetla u p itan je odnosa izm eđu tipova142. Zato nas
ne sm ije ni čud iti što i u Skokovu članku b u m b a k (1, 235) p o sto je tri odijelje­
na odlom ka. Sam o, ne m ožem o se složiti, i to u prvom re d u zbog jasnoće i
preglednosti, s tim e da se u prvom odlom ku tum ače b u m b a k (i var.) i pam uk,
a u drugom je o p et b u m b a k ra zjašn jen i sa sred n jelat. bom bax i sa grčkim
bom byx, čem u se kronološki razlozi očigledno su p ro tstav ljaju . O trećem od­
lom ku govorit ćem o niže u vezi s pelješkim refleksom biibanak.
O stavljajući po stran i odnos bom bax — bom byx i okrećući se našim li­
kovim a, ne m ožem o p rih v atiti tv rd n ju da je -k u b u m b a k sigurno dalm at­
skog p o d rijetla, je r naš lik m ože isto tako (a po našem m išljen ju p rije će biti
da je tako) p o tjecati iz grčkoga bam báki (dem. od bámbax, -akos)m . N aravno,
ako je to u čakavskom grčki elem enat, on d a je on za nas dalm atizam , je r smo
grčke elem ente, kako sm o to u više n a v ra ta pokazali144, p rim ili gotovo isk lju ­
čivo p o sredstvom d alm atin sk ih R om ana, a kako sm o gore istaknuli, grč.
bom byx »svilena čahura« (Skok 1,235, odlom ak II) uopće ne može doći u
obzir. N aprotiv, b u m baiîna, bu m b a iin , kako se vidi po kvaliteti i m jestu
akcenta, te po -i-, a ne -č-, kako bism o očekivali p re m a bum bak, preuzeli smo
nedvojbeno iz venecijanskoga bom basina (Boerio 89), a ne iz tal. bombagina.
Treći je Skokov odlom ak u istom članku posvećen p o sta n ju naziva za
kukca: buba (sc. svilena). T u čitam o: »buba je n a sta la n a ta j n ačin što je iz­
bačen novogrčki d očetak -ak, u b a m b a k i. . . Da je to tu m ačen je ispravno, do­
kazuje bubanak (Potom je, Pelješac)«. To nikako ne stoji. N a Pelješcu se
(osobno sam obav iješten za Jan jin u ) bubanak ne osjeća kao izvedenica, i to je
ondje jed n o stav n o olakšavanje teške skupine -mb-, a kad to i ne bi bilo tako,
buba n ije leksem d alm atinske d istrib u cije i — last b u t not least — o pet k ro ­
nološki razlozi ne d o p u štaju d a se uzm e u o b zir denazalizacija u novogrč.
bamb-,
I, n a k ra ju , spom enim o d a se u naro d n o j u p o treb i n a Ižu sreće jed an
naziv koji se u n aro d u povezuje sa bum bak. To su bum barine »pam učasti
oblaci n a V elebitu koji n av iještaju lijepo vrijem e«. Tako nam ta j izraz tu ­
m ači R. Jelić u Adriatica m aritim a 4, 171, a m ožem o ga usp o red iti sa b u m ­
bara, k o je R. Vidović PRj 90, preuzim a od M irka D eanovića za S ali144a.

52. N eobično je velik b ro j leksičkih elem enata koji su se u zapadnim ro m an ­

skim jezicim a razvili iz lat. bulla »m jehurić«. Taj se bro j znatno povećava p re­
uzim anjim a u nero m an skim evropskim jezicim a, p a tak o i u našem stan ­
dardnom jeziku, a posebno u čakavskim govorim a. S tan d ard n o m bilten odgo­
vara čakavsko buletin, sam o što je prvi preuzet iz francuskoga, a drugi je
talijanizam . N aprotiv, b iljet ili biljët je za nas talijanizam (ili točnije vene-
cijanizam ), ali za T alijane je galicizam. Bili »poštanska m arka«, bulin ili hi-

35
pokor. bùie »cilj kod boćanja«, b o lü n /b u lü n »gvozdeni zavoranj«, bideta »doz­
vola« i dr. n aši su venecijanizm i veom a jasn e etim ologije, a u jeziku iz kojega
sm o ih preuzeli m ogu b iti dom aće riječi ili p ak posuđenice (uglavnom iz fra n ­
cuskoga). Ipak, m o rat ćemo ukazati i n a neke posebitosti u toj b ro jn o j obi­
telji tu đ ica zato što svi naši likovi sa bul- ne m o raju njoj p rip a d a ti i zato
što je n ek im a od n jih u našim rječnicim a nedovoljno ili krivo naznačeno
značenje, p a i po d rijetlo, dok neki nisu ni zabilježeni.
Počnim o sa bulin. To je, reklo bi se, opća p rim o rsk a oznaka za n ajm an ju
b alo tu ili cilj kod igre n a boće ili balote. Već p rem a dijalek tim a i lokalnom
izgovoru ak cen at donekle varira: bulin u O rlecu (H outzagers 218), u B akarcu
(Turina-Šepić 25), u B ru sju (Dulčić, H rvD Zb 7, 414), bulin u K orčuli (V. Vinja,
Z bo rn ik radova FU. fak. Zagreb 3, 1955, 141 i d.), bulin (Dubrovnik). Da se
nije n ašla u M arina D ržića145, riječ se ne bi bila n ašla ni u ARj, a kako je
Daničić n ije znao ra zjasn iti (ARj 1, 729—730), nije je ni Skok unio u svoj
ER H SJ. Držić, naim e, kaže: U ovizijeh bi se kortiđana izrizikao bule i bulin,
p a je očito da je riječ o u p orabi boćarskog term in a bulin i njegove afektivne
(stilističke) sinonim ne v arija n te bule. Oba su lika živa i danas (Šibenik,
B iograd, K orčula). B u lin je m an ji od drugih b alo ta (ili b o ća /b u ć a), p a m u
odatle i ro m an sk i dem inutivni lik 146, odnosno kod nas stilistički obilježeno
bùie. Da se tem eljni sem antizam »okrugao« više ne osjeća, vidi se iz korču­
lanske u p o rab e iste riječi bulin u dječjoj igri na piànge: svaki je igrač p re d ­
stavljen jed n im bulinom , tj. u spravljenim kam enom , koji njegovi protivnici
gađ aju i n asto je o b o riti svojim plôngam a (= pločam a).
Daničić (1,729) n ije bio ni blizu pravog značenja i zato uz bule (bez ak ­
centa) kaže: »nepoznata značenja u jednog p isca XVI vijeka, može b iti im e
čovjeku, o kom se što pripovijedalo u ono vrijem e u D ubrovniku«. Navlas
isto ponavlja se i s. v. bulin.
Začudo ni M ilan R ešetar (Rad 248,224) ne razab ire pravog značenja, ali
ispravno n aslu ću je etim ologiju Držićevih riječi: »Bit će sigurno od tal. bolla
ili bulla i bollino, ali ne p rista je n i jed n o značenje što m ogu im ati te tal. ri­
ječi«. K ako n ije našao ovog značenja u književnom talijanskom jeziku, nije
ga ni o k rzn u la o čita d ubrovačka i dalm atinska vrijed n o st, je r Pom et jasn o
kaže d a bi se na k u rtizan e m oglo lako sve svoje p o tra titi i o stati bez ičega
isto onako, kao što se kod b o ćan ja o staje k ra tk ih rukava kad se sve balote
izrizik aju 147 n a bulin.
Dok su se u drugim jezicim a sačuvala oba izraza, prim itivum za veću,
a d em inutiv za m a n ju kuglu, tj. cilj (usp. u španj. bola — bolín), kod nas je
zbog izbjegavanja h o m onim ije sačuvan sam o dem inutiv dok je za obične
kugle uzet opet talijan izam biića (< boccia »palla di legno d u ro u sata in al­
cuni giuochi«)148 ili jo š češće bàlota (< ven. balota, B oerio 59).
B ù i »poštanska m arka«, b u lü n /b o lü n »zavoranj« (< tal. < franc, boulon)
očiti su venecijanizm i iste k ra jn je etim ologije kao i bulin. M eđutim , valja se
zaustaviti n a nekim čakavskim likovim a kao što su bùia u O rlecu n a C resu
i bùi u K orčuli, je r su ti likovi izrazom osnove jednaki već spom injanom bu­
lin (ven. < lat. búlla), ali n isu iste etim ologije. N aim e, došlo je zbog sem an­
tičke bliskosti i form alne sličnosti do po k lap an ja u izrazu.

36
 U O rlecu bùia znači »crveni znak n a ovci«149, a odatle i glagol bulàt, zabu-
lat »tako označiti ovcu«. Taj je lik sa svojim ž. gram . rodom za sobom povu­
kao i oznaku za »poštansku m arku« za k o ju se u tom selu kaže billa. U gradu
K orčuli, gdje nem a ovaca, term in se u p o treb ljav a u bro d o g rad iteljsk o m stru ­
čnom jeziku. Tam o sk vârani sè n jà ju b a tâ l billón™. R iječ je m. gram . roda
jed n ak o kao i hom onim no bùi »poštanska m arka«. No, p re m d a im se izrazi
poklapaju, a sadržaj im je djelom ično različit, tj. neki su im sem ovi zajed­
nički (usp. biljeg, belèh — obilježiti, obeleien, znak — označiti itd.), ipak se
tu rad i o dvjem a riječim a posve različita p o d rijetla. Za bùi »biljeg (sudski,
poštanski)« vidjeli sm o da potječe u k ra jn jo j liniji od lat. bàlia, ali za bula
»crveni znak n a ovci« i bùi »crveni znak n a b a ta lu po kojem će se piliti«
po stan je je posve drugačije. Isto je kao u talijanskom bolo za koje D EI 554
daje definiciju »argilla di color rosso u sata com e m ateria colorante«, dakle
neki crveni p ra h za b o jen je, koji se ta lija n sk i zove još i bolarm eno, a u fran ­
cuskom bol d ’Arménie.™ 3 O značavanje ovaca tim crvenim prah o m bilo je
p ro širen o po čitavu Sredozem lju: usp. prov. boula »m arquer le bétail avec
du bol« i franc, boul »terre rouge d o n t on m arq u e les anim aux« (FEW 1,
428—9). A bùi je p ra h i u K orčuli kod sta rih škvarana. Jerk o Sladović (Zbor­
nik o toka K orčule I, cit. u PRJ 89) doslovce kaže: »Prije p ilan ja b a ta l se
ižica žicom od p re je 151 um očenom u bul, tj. crveni p r a h « . Sva je p rilik a da
sm o i tu riječ prim ili od zapadnog susjeda, ali ona je tam o došla iz grčkoga
bôlos, koje je kao bolus u vulgarnom latin ite tu potvrđeno jo š u 4. stoljeću
i sem antički se razvijala u različitim pravcim a, da bi se najčešće u izrazu
potpuno stopila sa refleksim a od bulla, tako d a je kod nekih posuđenica
teško, ako ne i nem oguće, ustanoviti da li im je u osnovi jed an ili drugi
etim on. U B latu na K orčuli, p rim jerice, bilježim o buladür sa značenjem
»mrlja« (K am ižola m u je puna buladûri). S igurno je d a je tu organizacija
form e sad ržaja n astala p rem a ven. bolà »bollato«, ali, gdje je izvedenica na­
stala i na kojem se bùi tem elji — teško je reći.

B IL J E Š K E

1 a to n as, n a ra v n o , sili n a z a k lju č a k o ra z lič itim p o la z ištim a s ta r ijim fazam a: v o lv e r e , * v o lv ita r e

* v o ltia r e * . . . REW 9443, 9446, 9434). J ' ’
2 B . F in k a — A. š o ja t, O n o m a stic a J u g o s l a v i a 3—4, 44 (b r. 601).
3 Po p re d a ji tu su b ile s ta r e zid in e.
4 R adovan V idović, S tiv a n , s tr . 22.
5 za T rp a n j, P e lje š k i z b o r n ik 1976, 453
6 R iječ je d o p rla i u u n u tra š n jo s t C rn e G ore: v ò la t (D oljani k o d T ito g rad a).
7 H . P. H o u tz ag e rs, T h e C a k a v ia n D ia le c t o f O r le c o n th e I s la n d o f C res. S tu d ie s in Slavic and
G eneral L in g u istic s, vol. 5, E d itio n s R o d o p i, A m sterd am , 1985.
8 »voltar«, »rivolgim ento«, »giro«.
7 usp. H o u tzag ers n av. d j. ss.vv.
,fl »O tvor u sre d in i leuta«, M ilna; R ., V idović PR j 53 u je d in ju je oba lika p o d jed n u n a tu k n ic u , a
kao tre ć i navodi b o ta » m isu ra navale«. Z ap rav o , to su tri h o m o n im n a izraza ra z lič itih e tim ologija.
11 »E tim ologia o scu ra« , D E I 573; G. D evoto, A v v ia m e n to a lla e tim o lo g ia ita lia n a , 52 i b o d o la , 53.
M. C ortelazzo (D E LI, 158) p o m išlja n a s re d n jo la t. b a lta , što n a še m lik u b o ta n ik a k o n e o d govara.
12 V. V in ja, J a d r a n s k a fa u n a 9.7.2. (I 150—151).
13 V . ARj.,12, 608.
u N a jb o lji p reg led ra š ire n o sti po ro m a n sk im je z icim a n alazim o u W artb u rg o v u FEW 9,622 i
626—632.
15 P o d a ta k R iidolfa K o žljan a.
Iü P e lje š k i z b o r n ik 1976, 276.
' * Pelješki zbornik lv7o, 458.
13 U K azalim a n av ed en o p u / 4 (4,322) u sam o m rje č n ik u ne p o sto ji.
li' Za oba p o slje d n ja o b lik a , v. V idović PRj 361.

37
 2Û »Mi zovém o u D ò b ro tu k a lü z a ili poccn g èra« , V. L ipovac-R ađuiović, R o m a n iz m i u C r n o j G o ri,
s tr. 146.
21 S u m n ja m o d a je S k o k d o b ro ču o ih tio n im p tič e n k a (3,65), je r je te šk o z am isliti d a bi m o rsk
rib a — osim a k o n ije je g u lja — d o b ila im e p o p ù ó u . M eđ u tim , S k ok tv rd i da je to u K rto la m a »mala
ša re n a rib ica n e što veća o d lu š tre (za ta j naziv, v. J a d r a n s k a fa u n a 5.2.4.). N a k n ad n im p ro v je ra v a n je m na
te re n u , d o šao sam d o u v je re n ja d a je S k o k č u o p u č in k a , a to je u L ju to j naziv za rib u C oryphaeiia
h ip p u ru s .
22 G. De M au ro , » C o n trib u to a llo stu d io d ei volgarism i istria n i« , A tti e M e m o r ie d .
is tr ia n a d i a rc h e o lo g ia e s to r ia p a tr ia , 29—30 (81-—82), 1981—82, s tr . 11; v. i L exL atM A Iug., 135: itm tiu
le b e te m b r u n d e u m m a g n u m (Pula a. 1465).
23 D anas r o m b ic a .
24 LexLatM A Iug. n. n . m j.
23 V. i D ulció, H rv D Z b 7, 409.
2" J e d n a k o s b o k e ljsk im lik o m b r ò m b u o .
27 T u rin a — S epie 23.
28 Za n e to č n u id e n tifik a c iju L u k a Z ore b r m n b u ìja k »neki lupar« (R ib a n je 22, i o d a lle ARj 1,
685), v. V. V in ja J a d r a n s k a fa u n a 40.2.4. (II 141).
29 S o n a g lio u ta lija n sk o m znači i »m jehurić«.
30 L E I je k ra tic a za M ax P fiste r, L e s s ic o e tim o lo g ic o ita lia n o , ko ji je 1979. počeo izlazili u Wics-
b a đ en u . O tom velikom rje č n ik u b it će niže više govora.
31 U sp. grč. b o m b o s > la t. b o m b u s ili rije č i iz ra z a i s a d rž a ja b o m b a u svim je z icim a k u ltu re .
32 Za p o s to ja n je i to č n o st z ab ilješk e za z ad a rsk o b r m b e č , v. Sulekovo o k lije v a n je u I m e n ik u
b ilja 32 i X III . D. Sim onović, B o ta n ič k i r e č n ik 427 d o n o si b r m b e č za K n in , a b r u m b e lj i b r u m b e č
s oznakom SAN, ali bez u b ik a c ije . R e č n ik SANU tih lik o v a n e b ilježi.
33 N a n e k im m je s tim a im en ica o scilira i u b ro ju , p a se ta k o m ože č u ti b u d a la kao d a je n. pl.
34 S tv a rn i i stro g i le k sičk i o p is b u d e la d a o je za K om ižu J o šk o B ožanić u svojoj izvanredno
u s p jelo j K o m iš-k o j r ib a r s k o j e p o p e ji (ĆR 11, 1983, 83—180, p o seb n o s tr. 120).
35 M. R eše ta r, »Die s e rb o k ro a tise h e K o lo n ien S iid italien s« , S c h r if te n d e r B a lk a n k o m m is s io n . L in -
g u is tis c h e A b te ilu n g . I S ü d s la w is c h e D ia le k ts tu d ie n , H e ft V. W ien, 1911.
36 K ao o z n ak a za sla tk iš živo je u K o rč u li b u d ín , p re u z eto iz v enecijanskoga.
37 E rn e s to G iam m arco , D iz io n a rio A b r u z z e s e e M o lisa n o , 4 kn jig e (2423 s tr.), R om a 1968—
—1979.
38 F W. v. W a rtb u rg FEW 1.423 p o siže za jo š je d n o m o n o m a to p e jsk o m p re tp o sta v lje n o m osnovom
* b o d -, ali n i on n ije d o k ra ja u v je rljiv .
39 sa - èia k o je je p a ra d ig m a tsk i p rilag o đ e n o p re m a m a jè la , m u jh la < m u g il »cipal«._
40 V iše o to m e v. V in ja J a d r a n s k a fa u n a 15.3.2.8. (1, 236); u s p . i b a c io d e l p e s c e , E. R osam ani.
V o c a b o la rio m a r in a r e s c o g iu lia n o -d a lm a ta , s tr. 34.
41 B u v e l i m a n te l b ili su n e k ad a je d in stv e n i sin o n im za d a n a š n je »nogom etna lopta«, u s p . L.
M iotto, V o c a b o la rio d e l d ia le tto v e n e to -d a lm a ta , s tr. 38.
42 V. S tje p a n B ab ić, T v o rb a , § 295.
43 Za e tim o lo g ijsk o rje š e n je v. S k o k 1, 273—4.
44 U sp. D E I 571; D ELI 158; z a g e rm a n sk o p o d rije tlo v. n a jp rije W a rtb u rg FEW 1,447—454; Paul
A ebischer Z e its c h r ift f. r o m . P h ilo lo g ie 59, 1939, 417—430.
45 Za sve p o tv rd e , v. sad a L e x L a tM A Iu g ss.vv.
46 I s ta ro k a ta la n s k i C o n s o la t d e m a r I I 32.22 im a b o s c a r sa zn ač e n je m » p re n d re a rb re s« .
47 U sp. V la d im ir S k rač ić , O n o m a s tic a J u g o s l a v i a 12 (I I f 2.1.16.).
48 »Ovako se zovu e rb o se in b o S k àju ; h o ć e re ć d a se p o tla im a n jih o v u fo rm u k a ’ se s ta v u kan-
tin e le a o n e n a n u k a ž iju k o ju će fo rm u im a ’ p ro v a i k rm a« .
49 Za sve ove izvedenice, u s p . S k o k T e r m in o lo g ija s tr . 136 i n a v la stito R . V iđović PR j 96 i 170.
Tek su a rg u m e n ti iz W artb u rg o v a FEW 1, 447 u v je rili M eyer-L übkea da u I I I . iz d a n ju REW
uk lo n i č la n ak 1226 i u v e d e novi 1419b (fra n a č k o b u s k • »Wald«).
51 U V elom R atu b u s je »stru k « ; u s p . i k o rč u la n sk i to p o n im O b tts je u S m okvičkom dolu.
52 N a ra v n o , p o g re šn o je K laićevo n a v o đ e n je »iz ta l. b u s o la « ( R je č n ik s tr a n ih r ije č i, 207).
53 Is c rp n u stro g u a n alizu i p o v ije s t n aziv a za k o m p a s d a o j e M ichael M etzeltin u svojoj b a se lsk o j
d is e rta c iji D ie T e r m in o lo g ie d e s S e e k o m p a s s e s in I ta lie n u n d a u f d e r I b e r is c h e n H a lb in s e l b is J6CÒ
(B asel, 1970).
54 U sp. a b ru c . ftic a to r e d e b b u ss e lò tt'è , G ia m m a rc o DAM 351.
N a ra v n o , n a v o đ en je lite ra tu re n a k r a ju n av ed en o g č la n k a (L it.) n ije Skokovo.
55 N aglašav am o , d e fin ir a ju , tj. le k sik o lo šk i tu m a č e , o d re đ u ju se m a n tič k u v rije d n o s t.
36 N a is to j j e s tra n i b u s p ro tu m a č e n k a o »poziv o v novim a d a se b iju n a rogove«.
57 O n e o p h o d n o sti p o z n av a n ja »označene stvari« u e tim o lo šk o m is tra ž iv a n ju p isa li sm o u SRAZ
39, 1975. 7—26 (D e l ’im p o r ta n c e d e la c o n n a is s a n c e d u r é fé r e n t d a n s la r e c h e r c h e é ty m o lo g iq u e ) ilu s tri­
ra ju ć i svoj p o s tu p a k u p ra v o n a n a šim rije č im a b u c a ti, b u e . G lavni se z ak lju čc i n a la z e 'u J a d r a n s k a fa u n a
9.7.2. (1 150 i d.).
38 SRAZ 7, 1959 , 20
59 O n d je n azn a č e n o z n ač e n je »trzavica« v eom a je a p ro k sim a tiv n o .
60 Za ra z lik u o d d a n a s već k lasičn o g d je la P e tra L o rin ija , o v aj P r ir u č n ik n ije n a ž a lo st e k s c e rp ira n
za V idovićev P R j-
»B rachiiim n o s, G ra e ci d ic u n t b ra c h iò n , q u o d d e d u c itu r a b ra c h y , i. e . b re v e , e o q u o d ab
u m e ris a d m a n u s b re v io re s s u n t q u a m a coxis p la n ta e« , P. F e stu s.
a R o m a n iz n ii u C r n o j G o ri. J u g o is to č n i d io B o k e k o to r s k e , s tr . 2.
83 SRAZ 7, 1959, 19.
64 N i S k o k (1, 197) n e p rih v a ć a D aničićevo tu m a č e n je (» b ran o n ig d je n e znači o d ijelo«), već p o m išlja
n a d a k o ru m u n js k o b r in , p ì .b r in e »vuneni s e lja č k i, n a jč e šć e crv en i po jas« . Uza svu S k okovu o d lu č ­
n o s t, p rire đ iv a č m e đ u L it. m e h a n ičk i u v rš ta v a m je s to iz D E I, g d je se tu m a č i b r a n o »kom ad«. U sp.
b ra h a n , b r a h , b r a n u R e č n ik u SANU ss.vv.
Is to j e i u G ro h o ta m a , v. CR 1972, 2, 199.
66 V. V in ja , O n e k im o b lic im a r o m a n s k o -s la v e n s k o g je z ič n o g m ije š a n ja , Z b o rn ik ra d o v a Filoz. fa ­
k u lte ta u Z a g re b u , I I , 1954, 199, 208; A lc u n i t i p i d i in c r o c i n e o la tin o -sla v i, SRAZ 3, 1957, 31—44; T a u to lo š k i
r e z u lta ti je z ič n ih d o d ir a , S u v rem e n a lin g v istik a Z ag reb IV 1967.

38
 p7 REVV 1317; D E I 603; P ia ti, E tim o lo g ie v e n e te , s tr . 25.
U sp. T a lija n sk i lin g v ističk i a tla s (AIS) k a rta 981.
69 G iovanni T o m asi, D iz io n a r io d e l d ia l e tt o b e llu n e s e a r c a ic o , B ellu n o 1983, 43.
7" Za P rv ié-S e p u rin u , v. A. K u rs a r OR 1979, 33.
71 Usp. T u rin a — S ep ie, s tr . 14: b a r to la c » šk ljo ca, n ožić k o je m se o š tric a u k la p a la u držak«.
72 D. D u ra n te — Gf. T u ra to , D iz io n a r io e tim o lo g ic o v e n e to -ita lia n o , P adova 1975, s tr . 52.
72a V. s a d a P. T ekavčić, L e ss ic o g ra fia is tr o r o m a n z a ie ri, o g g i, d o m a n i in R e v u e d e lin g u is tiq u e r o ­
m a n e 50, 1986,5—35; M. T elećan , E le m e n ti s la v i n e ll'o p e r a le s s ic o g r a fic a d i E . R o s a m a n t, SRAZ 26,
1981. 159— 176.
75 Paolo A. F a re , P o s tille ita lia n e a l R E W , M ilan o , 1972.
74 M anlio C ortclazzo, G li s la v iS m i n e l V e n e to , E s t E u ro p a 1, 1984, 75, U dine.
75 P. T ekavčić, Le fu n z io n i p r a g m a lin g u is tic h e d e i c r o a tis m i n e i t e s t i r o v ig n e s i c o n te m p o r a n e i,
L inguistica 24, 1984, 346, L ju b lja n a .
76 N ažalost, ne z n am o za p ra v o S k o k o v o m iš lje n je o ovom p ita n ju , j e r se u 1,601 n a v o d i m je s to
iz II I sv esk a D E I, a on je izišao n a k o n S k okove s m rti (?).
77 M iottov je rje č n ik je d a n od r ije tk ih ta lija n s k ih p o p isa u k o jim a se vodi ra č u n a o p e rtin e n t-
nosti h rv a tsk o g a k c e n ta za sv ak o lin g v ističk o is tra ž iv a n je . K o d n je g a su a k c e n ti u većini slučajeva
d o b ro označeni.
78 N aše rije č i v r tj e ti , v r a t, v r a ta , v r e te n o , o b r t. r a z v r a t, s a o b r a ć a j, s v r a tis te i, u z ad n jo j lin iji, i
— v r ije m e , te m e lje se na isto j o snovi k o ja je u la t. v è r te r e .
79 U sp. d a lm . na K rk u b r a to v a ila (M. B a rto li, D a s D a im . 2, 175).
80 ali, bez n a zn a k e g d je bi se ta k o govorilo.
81 N a ro č ito je is c rp n o i d o k u m e n tira n o o p isa n a v rije d n o s t b r a g o c (s tr. 62—64).
82 V. FEW 1, 478—482.
85 D vojako je tu m a č e n je š to ga S k o k d a je za p rv i d io složenice: u Z c its c h . f . r o m . P h il. 43, 192;
46,388 i u J u ž n o s la v e n s k o m F ilo lo g u 12,97 tu m a č io je kao v e n e tic a e b r a c a e , d o k u 1,197 iznosi m nogo
u v je rljiv ije i lin g v ističk i je d in o o p ra v d a n o m iš lje n je p o m o ć u n o v o g rčkoga a p d n ò »gornji« (u sp . novogrč.
p a n n ó b r a k a ). P rvo se tu m a č e n je u E R H S J n e sp o m in je .
84 N a P a šm an u (Ž drelac) p o s to ji č ak i p re z im e B r a g e š in .
85 Lik g r a b e š e zab iljež io je 1906. M ilan R e š e ta r (n a v. d j . s tr . 342); v. i ta l. lin g v istič k i a tla s (AIS)
k a rte 365, 346.
86 A d r ia tic a M a r itim a (Zavod za p o v ijesn e z n a n o s ti u Z ad ru ) IV , 1985, 119— 177. T ek k a d b u d e m o
za sv ak i n a š o to k i p rim o rs k o m je s to ra s p o la g a li ta k v im o p isim a , m o ć i ćem o u s p je š n o o b ra đ iv a ti
čakavski le k sik . N ažalo st, od toga sm o jo š veom a d a le k o .
87 U sp. u a b ru c . b b r a c c a tu r a » sistem a di b ra c h e , d i cinghie«, E . G ia m m a rc o DAM 335.
I u B etin i (na M u rte ru ), je r je k o rč u la n sk a o b ite lj F ilip i d o n ije la n a M u rte r b ro d o g ra d ite ljs k o
utili jeće.
DEI 586.
V. G. R o h lfs, L e x ico n g r a e c a n ic u m , 96.
;| U prvo m je iz d a n ju d je lo n o silo n aslo v D iz io n a r io d ia le tta le d e lle tr e C a la b r ie , H alle (Saale) —
M ilano, 1932—39. N ovo izd an je s p ro m ije n je n im n a slo v o m iz išlo je u R avenni 1977.
92 N ism o k a d ri reći d a li je s ovim lik o v im a u vezi to p o n im B r& g š to ga S k o k s p o m in je u
S la v. t ro m . 1, 237: »Priježva s p a ja p o lu o to k zv an B rà g sa S ipanom «.
* V. i R ečnik SANU 2, 91.
94 P. A. F a re , P o s tille ita lia n e a l R E W , 338.
95 Is c rp a n p reg led za b ra g a g n a d a je A rrig o S o lm i, La »b r a g a g n a « n e i d o c u m e n ti lo m b a r d i «, in N uovi
studi m edievali 3, 1926— 1927, 7o—92.
96 S am o s. v. b r a g h e (1, 197) S k o k sp o m in je b r a g a g n a , i to k ao is tro ro m ., trš ć . i m le t. rije č , a ne
kao našu p o su đ en ic u .
97 P rire đ iv a č p iše b r a g o zo u S k o k 1,197. Da n e bi b ilo z ab u n e , v a lja n a g la siti d a je S k o k u v ije k
pisao b r a g o z z o ili b r a g o ts o (Z e its c h . f. r o m . P h il. 54 i 57).
98 Već sm o gore v id jeli d a je n a s lič n o st s g a ća m a (dva le ta i šak a) ukazivao jo š 1936. G. A lessio
(ID 12, 186— 187).
99 1 m let. b r a g o to ( < b ra g a ) znači isto što i s c ia b ic a »mreža« (u sp . n a še š a b a k a , š a b a k u n »brod,
mreža«; v. PR j 419).
100 H . i R. K ah an e — A. Tietze. T h e L in gu a F ra n c a in th è L e v a n t, U n iversity of Illin o is, U rb an a
1958, s tr. 124 (§ 126).
101 S to po S k o k u , odg o v o ra načem g ù c . U n e v je riri d a je u č la n k u b r a g h e v je rn o p re n e se n o Sko-
KOYO g le d a n je u č v ršću je n a s i č in je n ic a d a je s. v. g ü e (1, 628—9) n avedeno sam o »D ubrovnik, R ab,
čam ac, m ala lađa«, d o k se sve o stalo d o n o si u u g la stim z ag rad a m a ([ ]) kao da je od p rire đ iv a č a , p re m d a
je S kok o to m e p isao n a više m je s ta (T e r m in o lo g ija . Z e its c h . f. r o m . P h il.). Da nerecl i n e ja sn o ć a b u d u
veći, u L it. se n av o d e k n jig e i časo p isi g d je je S k o k o to j riječ i p isa o (?).
,l- N a v e s , b a r c u s ii et a lia n a vig ia , LexLatM A Iug 105.
1(12 S ad a se P ratijev i a rg u m e n ti m ogu č ita ti u E tim o lo g ie v e n e te , V enezia-R om a, 1968. s tr. 162.
104 U sp. A. G u g lielm o tti, V o c a b o la rio m a r in o — m ilita r e , R om a, 1889, s. v. b a rc o su s .
1:5 D e lib e r a z io n i d e l M a g g io r C o n sig lio d i V e n e z ia , p e r c u ra di R. C essi, B ologna 1931— 1950, I 60.
Za b a r c o s itm iz X IV st. u ja k in s k o j c a rin a rn ic i, v. P ie tro S ella, G lo s s a r io la tin o — ita lia n o , S ta to d e lla
C h iesa — V e n e to — A b r u z z i, C ittà del V atican o , 1944, s tr . 58.
106 To m iš lje n je d ije li i G iacom o D evoto k ad b r a g o z z o izvodi »dal nom e di u n a re te c a ra tte ris tic a
d e lia anche b r a g a e q u e sta d a b r a c a con lcnizione v e n eta d i -c- in •g•«, A v v ia m e n to a lla e tim o lo g ia ita li­
ana, s tr. 53.
lu,ja V idi R. V idović, PR j 419.
107 ÌVlax P fiste r, L e s s ic o E tim o lo g ic o ita lia n o , W iesb ad en , 1979 i d, U p rv ih 15 (+ 1 ) svezaka obra-
daña je leksička g ra d a od A do a n im a i!
’ns V a ze p u tto k o n fid ê n c e (K o rču la); ù v a tit k u fid ê n c u (Š ib en ik ).
109 V idi S tje p a n B ab ić, T v o r b a . . . §§ 271—273 i 1150.
1,0 Vidi P. T ekavčić, G r a m m a tic a s to r ic a d e ll'ita lia n o , I I I , 1980, B ologna, §§ 9 9 3 —4 .
111 n av. d je lo , s tr. 39.
;l: la k o u trećom p rim je ru s. b. b r a n d a l je v id im o o čigledno m ije š a n je ra z in a (reg ista ra ), a sam o n e ­
koliko re d a k a niže elogio je sre d n jeg a ro d a , p re m d a je ista im enica na s ir. 73 (n a k rivom m je stu ) m uš-

39
 kog g ra n i, ro d a . N a d a lje , n iti je d n o z n ač e n je b o k e ljsk e riječ i b r a tid a lje ne d o p u š ta izvođenje iz tal.
b r a n d e llo » k rp ic a « , k a k o to a u to ric a n a z n a č u je n a s tr . 39, j e r » trak e o d jake tkan in e« n e id u za­
je d n o s ta l. b r a n d e llo »piccolo pezzo d i c o sa s tra p p a ta « .T a etim o lo g ija v rije d i sa m o za n a tu k n ic u b ra n -
d e le f /p l »krpice«, » d ronjci«, k o ja d o lazi o d m a h n a k o n b r a n d a lje .
m V idi S k o k 1, 198; B . K laić, R je č n ik s tr a n ih r ije č i, s tr . 198, n a zn ačav a p o g re š a n a k c e n a t.
’ed n o s tal- b r a n d e llo »piccolo pezzo d i c o sa s tra p p a ta « . T a e tim o lo g ija v rijed i sam o za n a tu k n ic u b ra n -
»kolijevka«, s re d n jo fra n c . b r a n d e lle » n jih a ljk a , k lack alica« , k o je nalazim o i k od R ab e la isa: v. FEW
1, 500.
,,4a S tro h a l, Z nžo 16, 291; VI. M až u ra n ić , P r in o s i 422.
m b B ez a k c e n ta . O blik je i d a n a s živ p o k o rč u la n sk im selim a s a k ce n to m tu m b lija »slatki k r u h Sto
se p e č e o n e k im b lag d an im a« .
115 Iz M ik alje, S tu llija , te iz S lo v in c a 1882, 188 i žive p o tv rd e sa K rk a (Z nžo 6 , 14).
v,b O u čen o m k a ra k te ru lik a o b la m a g ovori d njeg o v a d is trib u c ija . O b la n d o , n a la zim o i u s rp sk im
gov o rim a, a je d a n p r im je r n a v o d i i S k o k .
117 Š to zn ači o n o (v.) n c z n am o i n e m o žem o z n a ti, j e r rije č i h o s tia m e đ u n a tu k n ic a m a n e m ože
b iti, a n a ša tu đ ic a o s tij a n a m n iš ta n e k a zu je.
1.8 N i u ARj n i k o d S k o k a to g lik a n e m a .
1.9 G. R o h lfs, V o c a b o la r io d e i d ia l e tt i s a le n tin i (T e r r a d ’O tr a n to ), s t r . 287, 988 i 862. N e p o z n a ­
vajući e tim o lo g iju za la ta , R o h lfs tu m a č i ta j lik p o m o ću la to »largo«, š to A lessio, L e x ic o n e ty m o lo g i­
c u m 285, g la tk o o d b ija .
120 U fran c , j e je z ik u zbog fo rm aln o g p o d u d a ra n ja s izrazom glagola o u b lie r »zaboraviti« došlo
do p a re tim o lo š k ih s e m a n tič k ih p ro m je n a n a k o je u k a z u je E . G am iltscheg u svom fra n c u sk o m e tim o ­
loškom rje č n ik u , a S k o k , k ao tra d ic io n a ln i m la d o g ra m a tič a r, p rim je ć u je da se n ik a k o n e vidi d a s
a s s o z ia tiv e V e r h a ltn is s z w is c h e n d ie s e n z w e i A u s d r iic k e n (Z e it. f . r o m . F in i. 54, 473)
121 »O b la g d a n u m rtv ih d u š i n a b a d n ja k n a o to k u K rk u i d a n a s za popove n e k e o b lje i o b lice
peku«.
122 Z a n im ljiv o je d a je je d a n d ru g i lek sičk i e le m e n a t sličn o g izraza o c u la ta /o b la d a dao u provan-
salsk o m i u š p a n jo lsk o m gotovo is te re fle k se sa je d n a k im v o k a lsk im v a rija c ija m a : tib ia d a , n e b la d a ,
n i b l a d o . . . koje je te šk o ra z ja s n iti. Sve su to nazivi za rib u O b la ta m e la n u ra (»ušata«).
123 U B ru s ju b ù b la zn ači » g ru d a tije sta« ( H rv D Z b 7,413), u P o ljicim a je b u b lja »gruda m asla isto
k a ' g ru d a sniga« (F r. Iv a n išev ić, Z n zo 8 , 286; u s p . kod V uka b o b lija »m assa, copia« (ARj 1, 464).
124 R e č n ik SANU 2, 233.
125 »K oštice o d m a slin a zo v u se k o m in e ili b riš k e , a je d u ih p ra s c i i kokoši«, S r p E tn Z b 23.
1922, 207.
126 N a s ta v n i v j e s n i k 3, 325; v. R e č n ik SANU 2. 179—180.
127 T o n a m j e tim č u d n ije š to su k o rč u la n sk i g ovori u rje č n ik u z a s tu p lje n i n e sra z m je rn o b o lje
o d d ru g ih o to č k ih d ija le k a ta . U m o jo j d iz e rta c ijt iz 1951, b r iš k e s u n azn ačen e u § 422.
128 T om m aseo — B ellin i, D iz io n a r io d e lia lin g u a ita lia n a , 1, lC39c.
129 P. S ella, n a v. d j . s tr. 84: p r o b r is a n d o g ip p u m .
130 D u ra n te — T u ra to , n a v . d j. s tr . 52.
331 N ag lašav am o p rir u č n ih , j e r je g ra n d io z n o z am išlje n i L E I M axa P fistc ra , k o ji će o b u h v a titi
sve d ija le k te Ita lije , K o rz ik e i ju ž n e Š v ic a rsk e, te k u fazi iz ra d b e ; v. b ilj. 107. Z a o p is to g rje č n ik a v.
M. P fiste r, E in fiih r u n g in d . r o m . E ty m o lo g ie , D a rm s ta d t 1980, 149— 159.
132 P ra ti V E I 168; M igliorini — D u ro 73; C. T ag liav in i, L e o r ig in i d e lle lin g u e n e o la tin e 5, p . 133.
133 W a rtb u rg u FE W 1, 531—535 p rih v a ć a b r is a r e , navodeći d a m u zn ač e n je n ije »prelom iti«, već
»sm rviti«, a to , k a k o [reče, p o tv rđ u je s u že n o st z n ač e n ja rije č i u to j (rom anskoj obitelj« (»zerm alinen«,
»zerschellcn«),
134 V aria lectio : s a n d a la m ; P lini N a tu ra lis h is to ria 18, 62.
1,5 Za ovo p o slje d n je , v. M ax V a sm e r R u E W (u ru s k o m p rije v o d u , I, 205).
136 U Z e it. f, r o m . P h il. 46, 388, S k o k jc o d lu č n o izvodio »b r a c e (gali.) > b r a č e f. p l., breče
f. p l.« ( no , g o d in e 1928, v a ljd a ta k v o n ed o v o ljn o i za n a s sk o k o v ito tu m a č e n je jo š n ije to liko u p a d alo
u oči.
137 K a k o j e n a jv e ći d io č la n k a p o sv ećen n e u re d n o m in te rp r e tir a n ju B a ttistijc v ih stav o v a iz D EI
I I I k o ji j e o b ja v lje n n a k o n S ko k o v e s m rti, zn am o d a sve to ne p o tje č e iz S kokova p e ra . •
138 D E I 591 o b ja šn ja v a n a s ta ja n je t e rije č i k riž a n je m b r a s a x r u s c a »zgura«; v. i P. A. F a re ,
P o s tille a l R E W , s tr. 6 6 . ^
139 M. B a rto li (D os D a lm . 174) n a v o d i z a v e ljo ts k i b o n b u ò k .
340 1 k to m e b o m b y c c u s R EW 1200.
341 P a m u k i b u m b a k p o tje č u iz isto g izv o ra, sam o što je p rv a tu rc iz a m i z ato im a m je s ta u
s ta n d a rd n o m je z ik u .
142 H en ry u n d R e n é e K a h an e , Ab e n d la n d tm d B v z a n z t S p r a c h e , p. o. iz R e a lle x ik o n d e r B y z a m i-
n is tik , I 345—^640, A m sterd am , 1970—76, kol 383; D E I 421; FEW 1,229; C. S alvioni: »Del re s to , m o lto m a
m o lto re s ta a n c o ra d a c h ia rire n elle s e rie dì voci . . .« (cit. u P. A. F a ré , P o s tille a l R e w , s tr. 62).
343 S u id a ; S o p h o c le s, G re e k L e x ico n o j th è R o m a n a n d B y z a n tin e P e r io d s , s tr. 296.
144 v . V in ja, L e g r e c e t le d a lm a te , in Z e its c h rift f u r B alk anologie 5, 1967, 203—223.
144a In te re s a n ta n je i k o m išk i m e ta fo rič k i n aziv lig n a za » d u g u lja sti ob lak iznad p la n in a . . . p re d ­
z n ak b u re « , J o šk o B o žan ić, CR 11, 1983, 154.
345 S ta r i p is c i h r v a ts k i, k n j. V II (II izd an je), s tr. 295.
146 J e d n a k o je i u d ru g im ro m a n s k im jez icim a; u s p . p ro v a n sa lsk o b o u lin o , š p a n j. b o la , b o lín .
147 I ta j je g lag o l jo š u v ije k živ u te rm in o lo g iji b o ć an ja.
148 J o š u v ije k n e u tv rđ e n e etim o lo g ije; veom a je s ta r a i m e ta fo rič k a u p o ra b a s v rije d n o šć u
»glava«.
149 M a rk ( m o s tly w i t h r e d p a in i) o n a s h e e p j o r r e c o g n iz in g i t f r o m d is ta n c e , H o u tz ag e rs 218.
150 Za p o tv rd e u d ru g im m je s tim a , v. R . V iduvić PR j 89.
3*°a U sp. k a jk . p o tv rd u b u la s . R je č n ik h r v . k a jk . k n j. je z ik a 1, 186.
J5! To je i e tim o lo g ija d a n a š n je rije č i U nija > lin e a , j e r je ta žica bila od la n a (lat. lin u m ),
a zato što je b ila c rv e n e b o je (lar. r u b e r , -b r a ), p ro z v a la se i r u b r ic a > r u b r ik a .

40
Vojmir Vinja

CONTRIBUTIONS ETYMOLOGIQUES À L’ALLOGLOTTIE CAKAVE

IIIe série

Dans cette U le série des Contributions (37.—51.) sont examinés plusieurs

em prunts čakaves au vénitien. Leur provenance vénitienne ne fait aucun doute
mais l’étymologie de quelques uns parmi eux n ’est pas encore établie de manière
qui puisse satisfaire tous les étymologues. La forme et le sémantisme qu’ils ont
pris en croate čakavien peuvent apporter quelques nouveaux éléments dans la
recherche de leur lointaine origine. C’est le cas plus particulièrem ent du čakave
brandaj qui est lié à Tibéroroman brandal dont il partage encore plusieurs sèmes.
On traite aussi de bûta < volta »voûte«, de puč < puteus »puits« et »marge!
le«, de bušak < vén. bosco < germ. *busk-, de la nombreuse famille de brum-
boj < ven. brombolo etc. On fait état d ’un Rückwanderer slave qui, après avoir
passé en Italie, revient en čakave, cette fois-ci déguisé en mot rom an et poursuit
ses transform ations (britva > britola> brtulin —>bartolac). L’auteur profite de
l’occasion pour corriger deux de ses solutions étymologiques proposées à
une date antérieure que des nouvelles données et attestations ont invalidées.
Il s’arrête plus longuement sur deux vénétianismes d’origine gauloise (brisare et
braca) qui ont témoigné d’une rare vitalité dans les parlers čakaves. Au cours
de cette revue d’éléments čakaves alloglottiques, on souligne l’importance de deux
publications récentes qui — chacune à sa manière — contribuent à la connaissance
des rapports entre le čakave et les dialectes italiens. Il s’agit de la monographie de
H. P. Houtzagers sur le čakave de Orlec (île de Cres) et le Vocabolario del dialetto
veneto-dalmata de Luigi Miotto.

41
Vojmir Viaja
Zagreb

ETIMOLOŠKI PRILO ZI ČAKAVSKOJ A LO G LO TIJIIV *

UDK 800.87.801.1

R a d prim ljen u tisak 27. ožujka 1989.

Nakon što smo u prva tri niza priloga kroz opširnija izvođenja pokazali metodu
našeg pristupanja etimološkom rješavanju čakavskih tuđica, u nekim od nazna­
ka što slijede pokušat ćemo biti sažetiji da bismo se što je moguće više približili
konciznoj etimološkoj naznaci kakvu nalazimo u etimološkom rječniku. Ipak,
pri tome moramo biti svjesni činjenice da na lapidarnost mladogramatičarskih
tumačenja ne možemo ni pomišljati, jer je ulazak semantike u igru uvjetovao
uzimanje u obzir nekoliko sustava (forme, sadržaja, imena, označavanja, »stva­
ri«...), a sve je to imalo za posljedicu znatno proširenje »etimološke jednad­
žbe«1.
Na kraju ovog niza dat ćemo prvi indeks do sada obrađenih čakavskih leksičkih
elemenata.

52 Luko Zore ( Tugjinke 18; R ad 115, 150) donosi nam sraštenu i prilagođenu tu ­
đicu prtàbonjka za vrstu jabuke koju su stari Dubrovčani prenijeli iz Italije, gdje
seje, navodno, zvala brutta bona (A R j 12, 511). S k o k 3, 59 bilježi u Lepetanam a
još više prilagođeni lik bratabûnka »vrsta lijepe jabuke unesene iz Italije«. Zorina
je etimologija ispravna, samo valja naglasiti da je to u Italiji isključivo k r u š k a 2,
te da u mletačkom — zbog gram atičkog roda — i može biti sam o kruška. N eprila­
gođeni je oblik u obaveznom pluralu ž. roda i danas živ u Boškariji (Istra); brute-
bone »vrsta sočne jabuke ružna izgleda«. Ovo je dobra ilustracija za različitost pri-
lagođavanja tuđica izm eđu naše najsjevernije i najjužnije točke ulaska m letačkih

*V. Č akavska r i č 1 , 1985, 57-78; 2, 1985, 3-13; 1 , 1987, 3-41

3
elem enata: lik iz istarske B oškarije upravo je ono što B. E. Vidos naziva prestito
crudo.
53 Prem da se na prvi pogled čini da naš fitonim brûla Scirpus holoschoenusj:
Juncus m aritim us, Psam m a a re n a ria . . . 3 »vrsta žuke ili lika za pletenje vrši i kono­
pa« u pogledu podrijetla ne pričinja problem a, je r bi to m orao biti nedvojbeni ve*
necijanizam (kako drži čak i Skok 1, 220)4, ipak varijante, kronologija potvrda, ras­
pro stran jen o st i druge okolnosti govore u prilog m ogućnosti da bi mogla biti riječ
ako ne o znatno starijoj, a ono o ne-mletačkoj točki iradijacije. Grčki je oblik PptlX-
kov u više navrata posuđivan na zapadu i to u likovima sa br- i bur-. Prvi je pote­
kao iz biz. Ppûkkov i širio se iz egzarhata (Ravenna) u prototipu * B R E LL U S ( > tal.
oblici brìi, brel potvrđeni u Parm i, Bologni idr.); znatno veću rasprostranjenost
pokazuje drugi biz. lik |3poOk(7.)ov iz kojega potječe najstarija mletačka potvrda iz
1229. brula5. Osim kod nas ( brula, brulja, bruljica, B. Šulek, nav. d j.)6, taj je oblik
proširen i po M arkam a, a navlastito po južnotalijanskim dijalektim a7, a u Kalabri-
ji postaje čak i p atro n im 8. Iz iste osnove može biti i naš istarski toponim Brui ù
Poreštini. Na karti JRM 209 nalazimo B ruì za rt i uvalu, a Brula za zaselak (?). Sve
to, a u prvom redu postojanje albanskog i rum unjskog refleksa, ne dopušta nam
da sa sigurnošću tvrdim o da je naša riječ bila posuđena iz mletačkoga, a imama
m nogo više osnova da u njoj vidimo veoma stari bizantinizam 9.
54 Izm eđu b ro jn ih čakavskih naziva za različite tipove bacava, u Vidovićevu PRJ
86 nalazim o borduleza, burdulež, brunduleža sa uglavnom istim definicijama1”.
Riječ je o brodskoj bačvi (ponekad o kaci ili badnju) od nekoliko hektolitara. Ža
Komižu P. M ardešić-Centin (HDZb 4,276) uz lik brundelčž navodi da je to »bačva
od 5-6 hl francuskog tipa (navodno iz Bordeauxa)«, Mardešićevo je mišljenje toč-
no, ali nije točan oblik bordelais na navedenom m jestu u PRj, je r m. rod označava
vrstu poznatog crnog grožđa, dok sam o ž. gram . ro d (bordelaise) u modemom
francuskom služi kao oznaka za boce i bačve (bouteilles ou futaille) u kojima Sé
tran sp o rtiralo čuveno vino iz oblasti B ordeauxa11. Kad znam o postanje riječi, mo­
ram o odgovoriti i n a pitanje od koga sm o je preuzeli, tj. koji je jezik u tom preuzi­
m anju posredovao. Iz francuskoga je bordelaise »bačva« prešlo u novije vrijeme u
provansalski (bourdeleso), pa sa istim značenjem i u katalonski (bordaleza), a U
prošlom je stoljeću zabilježeno u Italiji kao bordolese. Kako riječ ne nalazimo u is­
točnim sjevernotalijanskim dijalektim a, preostaje nam d a zaključimo da smo je
prim ili pom orskim i trgovačkim vezama (usp. što je izneseno o putu čak. lumbli•
j a ) 12ili uz posredstvo puljiških trgovaca. Za ovo potonje im am o sigurnu potvrdu iz
gradića Ruvo u Apuliji, gdje bardolése znači »botticella di capacità non inferiore a
100 litri e non superiore a 500«13. Što se pak tiče neetim ološkog -n- u brundeleža,
to je lako protum ačiti križanjem sa term inom iz iste sem antičke sfere brumbulkt
»prati b a č v e u toploj vodi« koji smo etim ološki objasnili u § 4014.
55 Rijetki su leksički elem enti u starih pisaca hrvatskih koji su doživjeli toliko
različitih tum ačenja kao što je to bio slučaj s Vetranićevom riječi bulentin. Svi ko­
ji su se na njoj zaustavljali davali su uglavnom ispravnu ili približnu leksikograf­
sku definiciju, ali pitanje postanja i podrijetla sam og leksem a nije niti jedan od
njih točno objasnio. Kako je riječ — m ada n a uskom arealu — još uvijek živa, se-
m entizam joj i nije bilo teško utvrditi: bulèntïn, gen. bulentina znači povraz (= tu-
nju) za lov arbuna, kanjaca, fratara i druge pridnene ribe, dakle ono što se danas

4
 nanajvećem dijelu Jad ran a naziva kančelica 15 (—>- kanjčelica), kanjevnjak i si. To
je ustanovio već Luko Zore koji je sam riječ čuo u Dubrovniku. Đuro Daničić, una­
toč tome što navodi samog Zoru, ipak u A R j 1,729b daje tek približnu definiciju
»njeka sprava ribarska«. P. Skok je o bulentinu prvi put pisao 1930. u Zeitschrift
Mr romanische Philologie (ubuduće ćemo kratiti u ZfrPh) 50, 523 (»dient zum
Fangen von labrus«), izvodeći ga »iz iste osnove kao i bucati < bullicare« i tum a­
čeći -n- kao slavenski um etak (slav. Einschub). Skoku je očigledno bilo prom aklo
da jeo istoj riječi u istom časopisu više desetljeća prije njega u dva navrata pisao
Kugo Schuchardt (ZfrPh 25, 502; 39, 734) i bulentin protum ačio kao dem inutivnu
izvedenicu od participa prezenta lat. glagola v o l a r e »letjeti«, tj. od lika V O LA N ­
TE. Skok se u ZfrPh 54,1934, 473474 ispravlja i bez okolišanja i opravdavanja ističe
i i bulentin »gehôrt sicher nicht zum Stam m e des skr. bucati < bullicare«'6, što
istovremeno poništava i tvrdnju o »slavenskom um etku -n«. Schuchardtovo je tu­
mačenje posve opravdano i prihvatljivo kako fonetski tako i sem antički, je r se tu-
:ijjaotežana olovom može daleko baciti, tj. l e t i kroz zrak i brzo tone. To isto tuma-
[¡5enje čitamo 1933. u Skokovoj Terminologiji (str. 162), ali tu sm o zatečeni čudno-
'Vatom tvrdnjom da je to »čisto latinski naziv« (?!). No, kako u Skokovu označava­
nju jezičnih stadija i slojeva na našoj obali »latinski« vrlo često znači »dalmatski«
ii|, kako Skok obično kaže, »dalm ato-rom anski leksički ostatak«, zaključili smo,
premda sa čuđenjem, da Skok drži bulentin za dalm atski elem enat. Da sm o točno
zaključili potvrdila nam je eksplicitna tvrdnja u E R H S J 1,233 u kojoj se kaže da je
bulentin, -ina »dalm ato-romanski leksički o statak iz ribarske term inologije od vo­
lantino, poimeničeni particip prezenta od volare le tje ti’, volans, gen. -antis s po­
moću lat. sufiksa -inus«. I, valjda u želji da se potvrdi dalm atski filtar kod ulaza u
'hrvatski, dodaje se: v > b je dalm ato-rom anski betacizam kao u Bol, bandim a17
ife« Naravno, više nem a i ne može biti govora o slavenskom um etku -n-.
Ono što nas m ora začuditi jest izvođenje bulentin < volantino. Ako je bulen­
tin dalmatski elemenat, kojem jeziku ili stadiju pripada volantino koji m ora biti
Storiji? Latinskom svakako ne pripada, unatoč onom »čisto latinskom nazivu« iz
Tem koji smo gore spom enuli. Uz volantino na navedenom m jestu kod Skoka
nema oznake jezika ni stadija, a to Skok nikada ne propušta, je r je i previše svjes-
M i discipliniran etimolog. Dovoljno je pogledati bilo koji njegov (ali sam o nje­
govi) spis, pa da se vidi da on obaveznu oznaku jezika uz etim on nikada ne izostav-
§8; Čiji je onda onaj volantino? Odgovoru nas vodi L it na kraju članka, gdje se
Spominje Meyer-Lübkeov R E W 9431. Ondje nalazim o taj čudni volantino, ali on
mie nije nimalo čudan, je r je uza nj, kako je i nužno, označeno da je to talijanska
ifeči daje to izvor srp.-hrv. bulentin, jednako kao što je kat. volantín izvor špa-
pjolskom volantín. I sada, kad se naš bulentin izvodi iz talijanskoga, otpada i đal-
inatsko postanje i sve što je rečeno o betacizm u v > b. Kad se tom e doda da se u
tit navodi i Battisti-Alessiov D EI 551-552 (da li ga je Skok ikad vidio?), gdje se na­
ife riječ navodi kao bulentino (sic!!), ali uz posve jasn u naznaku njezina preuzim a­
l a iz kalabreških dijalekata, te, nadalje, da u istoj toj L it nem a ni spom ena da je
)tpt Skok o tome u dva navrata pisao u ZfrPh, postaje nam jasno da ne možemo
Biti sigurni da je članak bulentin potekao iz Skokova pera.
’ Samo, to nije kraj različitim tum ačenjim a postanja. U 2. knjizi Rečnika S/t-
MVm strani 276 za bulentin se kao izvor naznačuje n e p o s t o j e ć a tal. riječ bol-
a, a da sve bude još složenije, citira se upravo m jesto iz Skokove Term, u ko-

5
joj, naravno, o *bollentina nem a spom ena. Taj proizvoljno izabrani ili skovani tal.
lik čitam o i u Klaićevu R ječniku stranih riječi 202. Tko je u tom e imao primat ni­
smo kadri ustanoviti.
Pokušajm o nakon svega unijeti m alo reda u određivanje postanja Vetranićeve
riječi bulentin »kančelica«. Za ispravno i potpuno etim ološko rješenje moramo zna­
ti: 1) prvotni izvor oblika i 2) izvor ili posrednika od kojega smo mi riječ preuzeli.
Što se prvoga tiče, tu je Hugo Schuchardt bio u pravu kad je za bulentin i za drugë
rom . likove istoga značenja izvor vidio u lat. v o l a r e , v o l a n t e - ) - . i n u s . Skok je to u
ZfrPh 1934. prihvatio bez ikakvih ograničenja i jedino to možemo uzeti za Skokov
stav, a sve kasnije proturječnosti i nepotrebna kom pliciranja po svemu sudeći ne
sm ijem o njem u pripisivati. Što se tiče drugog pitanja, a ono u prvom redu zanima
n a š u etim ologiju, bez dvoum ljenja tvrdim o da je bulèntln, -ina jedan od onih ele­
m enata koje sm o preuzeli iz južnotalijanskih dijalekata18. Da je tome tako vidi se
iz nepostojanja lika s tim sem atizm om u sjevernijim talijanskim govorima i, na­
protiv, njegova postojanja s potpuno istim značenjem u južnoj Italiji. To nam naj­
bolje potvrđuje Rohlfsov navod za K alabriju: Valentinu, volantinu »sorta di lenza
con m olti ami«, koji čitam o u N uovo dizionario della Calabria, Ravenna < 1977>,
74919, kao i varijante bulantinu, bullintinu, što ih za južnu Italiju navodi DEI 552,
Znatno je kasnije standardiziran i potvrđen tal. lik volantino, za koji DEI 4081 do­
nosi prvu potvrdu za god. 1933. Iz toga je očigledno da se za nas problem betaciz-
m a ne postavlja, je r je riječ preuzeta sa početnom b-, pa otpada i pitanje tobožnjeg
slav. um etka -n-, a da o prijelazu an > en (Skok 1,233b) nije nužno govoriti.
Navedena je etim ologija tal. riječi fonetski i sem antički utem eljena i ne mogu
joj se uputiti ozbiljniji prigovori. Jedini koji pom išlja (?) n a drugačije postanje je
Rohlfs (nav. dj. 777). Zbog postojanja varijante Valentinu uz volantinu, on na kra­
ju članka u rječniku u uglastim zagradam a dodaje [importata da Valenza], ali to
može biti samo paretim ološko m otiviranje izraza.
Drugo je pitanje, a postavlja ga zahtjevnija etim ološka disciplina, tj. kako do­
znati da li su južnotal. likovi nastali in loco ili preuzeti iz drugih izvora. Distribuci­
ja i kulturno-lingvističke okolnosti ipak govore u prilog zaključivanju da je iradija-
cijska točka za taj tip oznake ribarskog alata na zapadu od Italije. U Kalabriju je
zacijelo došao iz Sicilije, gdje nam Giorgio Piceitto 20 potvrđuje varijante bbullanli-
nu, bbulintinu, bbullintinu s jezgrovitom i najtočnijom definicijom »lunga lenza
per la pesca a m ano«. No, riječ je potvrđena i u još zapadnijim dijelovima Romani-
je, u katalanskom i ( > ) španjolskom (v. gore), a valja naglasiti, što još nije učinje­
no, da i Fr. M istral u svom Tresoru21 za m od. provansalski navodi boulentin s ne­
što užim značenjem »motovilo za povraz« (m orceau de liège su r lequel on enroule
une ligne de pêche), a to W. v. W artburg (F E W 14,600a) podvodi opet pod lat.
etim v o l a r e . Specijalizacija značenja provansalske riječi govorila bi u prilog za­
ključivanju da polaznu točku provansalske, sicilijanske, kalabreške, pa i naše riječi
valja tražiti u katalanskoj ribarskoj praksi.
Prem a tom e, Vetranićev bulentin nikako nije dalm atski relikt, već je to rezul­
tat posuđivanja iz južnotalijanskih govora do kojeg je došlo u vrijem e kad su trgo­
vačke i kulturne veze izm eđu Dubrovnika i nasuprot m u ležeće talijanske obale bi­
le znatno intenzivnije nego u vrem enim a koja su označena sve većim utjecajem
m letačkog dijalekta. Riječ bulentin pokazuje na iste okolnosti ulaženja u hrvatske
govore kao i već opisani slučaj sa lum blijom (§ 40 i bilj. 14) i sa bačvom bordule-
zom (§ 54).
6
16 Najveći dio m editeranskog p rostora za značenje »jarbol« nastavlja lat. A R B O R
(REW 616) pred kojim je uzm aknuo kl. lat. tim m a l u s (dugo a) koji je bio nezgo­
dan zbog homonimije sa m a l u s (kratko a) »zao, loš, zlokoban«. Iz a r b o r je zahva­
ljujući dalmatskom posredstvu sačuvano hrv. ja rb o l i alb. dijal. arburi (pored knj.
$rek <tur.)22. Jedino je galorom ansko područje u svom najvećem dijelu (tj. osim
Languedoca i provansalskoga) preuzelo starodonjefranački m ast, iz kojega je
francusko m ât »jarbol«.
No, širenjem m letačkog utjecaja duž naših obala, i refleksi germ anskoga m a st
prodrli su i u čakavske govore. Jedan smo takav refleks otkrili kad nism o pri prvom
bilježenju u Smokvici (Korčula) razum jeli iskaz A m atáje se Markičlna cûrma za
poć u lastovske škoje. Tada nam je protum ačeno da to znači da se M arkičina d ru ­
žina sprema za ribanje u lastovskim školjima. Nakon toga smo i u Korčuli zabilje­
žili iskaz Vaja dobro am àta(t) brod su svin manovrama. Glagol je dakle am àtat
(se), peri, amatàvat (se), a značenje »priprem iti brod za ribolov ili putovanje, tj.
namjestiti jarbol, jedro, unijeti sidro, konope i korm ilo, ukrcati sve što je u brodu
potrebno«, a u Smokvici p e r ext. i »priprem iti se za bilo koji posao«. Kasnije smo
ilOmišlju zabilježili pridjev mài tan »priprem ljen za plovidbu i ribolov«. Kako niti
jednog od ovih likova nije bilo u A R j (kao ni kasnije u Skoka), tek mi je tada po­
stao jasan poljički izraz što ga je don F rane Ivanišević zabilježio u rečenici: B rod
se pri sagradi, turi se u m ore, pa m u se d a ’ naprava od jidara, šta se kaže m antat
ìroé3. U Kućištu na Pelješcu form e i sadržaji su izrazito pom orski, pa tam o nala­
zimo amatat na loger; am atat ću brod na škunu, tj. »oprem it ću ga kao škunu«24. U
Komiži omatàt, om atón im a isto značenje25, dok u G rohotam a am atat češće pre­
neseno znači »predskazivati, pokazivati da se sprem a ovakvo ili onakvo vrijem e«26,
dakle ono za što u Korčuli služi drugi (poluučeni) venecijanizam akuzávat (< ven.
acusar < lat. accusare): M àreta akuzâjc burìnet »po valovima bi se reklo da će za­
puhati burinet«.
Svi su ti naši likovi preuzeti iz m letačkoga m atar »inalberare«, tj. »postaviti
jarbol(e)«, za koje i sam Boerio 404 navodi da je voce francese da m ât, albero di
nave27. Izvedenice amatar, m attura, am m attura širile su se iz zapadnih (Livorno,
Napulj) prema istočnim talijanskim govorim a i u pojedinim se dijalektim a sem an­
tički razvijale p rem a prenesenim značenjim a. U nekadašnjem značajnom središtu
brodova na jedra, M alom Lošinju, Enrico R osam ani bilježi prenesenu uporabu iz­
raza matar a lògher rečeno za ženu s vrijednošću »udešena, odjevena po posljed­
njoj modi«28, dok Chioggia više ni ne pozna brodarsko značenje, i m atare znači sa­
mo »preparare, allestire«: m 'ò m atao da inverno »obukao sam zim sku odjeću«29.
Naše pelješko m atadura »ono pom oću čega se b ro d n a jed ra pokreće (jedra, ja r­
boli, penuli, burni, piki)«30 sam o je venecijanizirano talijansko m atatura, za koje
DEI 2395 prvu potvrdu bilježi 1813. godine, uz češće m attura. Neetim ološko -n- u
poljičkom m a n ta t može predstavljati dom aće um etanje, koje je u poljičkom govo­
ru vrlo često, ali isto tako može biti nastalo pod djelovanjem sem antički veoma
bliskog mànat, gen. m ânta »gindac, konop podigač za jedro«31 (ven. < grč.), o ko­
jem ćemo govoriti u jednom drugom prilogu.

57 Formalna sličnost sa amatat, m atan (§ 56), te problem atično podudaranje u

jednoj sastavnici, ali nadasve Skokovo tum ačenje riječi o kojoj ćemo raspravljati,
navode nas da se upustim o u analizu tvorbe i etim ologije jednog čakavskog i opće-

7
jadranskog pom orskog term ina o kojem do današnjih dana nije postignuta suglas­
nost m eđu svjetskim etim ologičarim a i leksikolozima.
Pitanje je o etim ološkom objašnjenju za naziv kojim se označavaju konopčići
koji vise na jed rim a i pom oću kojih se prem a potrebi skraćuje jedro ili se pak ve­
zuje za Iantine. Ili, kako bi rekli ljudi s m ora, s kojima se uzim a jedna, dvije ili tri
ruke tercarola. Najbolji, izrazito čakavski opis tih vezica dao je Ivan Žic u radu 0
Vrbniku u Znžo 7, 1902, 34432. Kao što je lako i očekivati, ta će četvorosložna riječ
pokazivati više varijanti: m atafjün (na prim jer Korčula i Krk33), matafijun (Mljet i
Dubrovnik), m arafün34 (Komiža, Senj), m arefun (pored marafun. Sali), warahûB
(M uter), a što ih nem a znatno više, što nem a sekundarnih motivacija i paretimo-
loških prilagodbi, govorilo bi u prilog čvrstoj ukorijenjenosti izraza u svakodnev­
noj pom orskoj i ribarskoj praksi.
Što se tiče naših većih riječnika, A R j 6,516 bilježi m atafjun, dok Rečnik SANV
navodi obje varijante m atafijun (12, 180) i m arafun (12, 119). Vidovićev je PRj 280
i 283-4, naravno, najiscrpniji je r donosi velik broj potvrda koje govore o distribuci­
ji term ina uzduž naše obale. Od djela s etim ologijskom nam jenom , obje varijante
riječi navodi Skok u Term 143 i u E R H SJ 2, 387.
Glede pitanja izvora uopće nem a problem a: riječ smo preuzeli iz mletačkoga
koji ju je dao i n arodim a na istok od naše zemlje. Boerio 404 navodi lik matafíoni
sa popolici istim značenjem koje vrijedi i kod nas. Starije potvrde donosi Coronél-
li 169736, a distribuciju i varijante prikazuje veliki Dizionario di marina medievale
e m oderno Talijanske akadem ije (Rim, 1937, str. 474).
Izravno je preuzim anje iz venecijanskoga i više nego vjerojatno bez obzira na
dvojne oblike mata-/m ora-, je r variranje postoji i u bizantskom i novogrčkom:|to-
poupoúvi m arafoúni i pavTOKpoúvi m antafoúnP7, koji potječu iz istog izvora3', jed­
nako kao i turski m atafvon. Uostalom , i danas u m letačkim dijalektima postoje
oba lika, je r nam za Grado E. R osam ani (VMGD 101) navodi marafoni, a za druga
m jesta m atafioni (104). Doduše, kao izvor mogao bi doći u obzir i južnotalijanski
gdje G. Rohlfs ( Vocabolario dei dialetti salentini, 325) bilježi matafune, metafune,
m etafonë, ali se takvu zaključivanju protivi postojanje posuđenice na Krku i na
C resu/Lošinju, a, osim toga, u salentinskim govorim a variranje mata-/mara- ne
postoji. Ono, m eđutim , postoji u Abrucim a m atafóna, m arrafuna (Pescara), mar-
rafù (Teramo), E. Giam m arco, DAM 1100 i 108839, pa se može s razlogom pretpos­
tavljati da su i ti oblici preuzeti iz mletačkoga. |
Pokušaji etim oloških tum ačenja veom a su brojni, ali i proturječni. Kod nas Se i
na nazivu m atafjun prvi zaustavio P. Skok u Term 143, ali nije išao dalje od kon- |
statacije da riječ »dolazi od ital. m atafioni«, što je s obzirom na nam jenu knjige bi­
lo dovoljno. Još 1951. u svojoj doktorskoj disertaciji40 vidio sam u toj riječi neka­
dašnju složenicu i, ističući da ni »sam ne sm atram to tum ačenje definitivnim«,
pokušao pokazati da u njezinu prvom dijelu valja vidjeti venecijanski (< franc.)
glagol m atar (v. gore § 56), dok je u drugoj sastavnici lat. f u n i s > tal. fune »ko-
nop(čić)«, R E W 3589. Osnovna poteškoća, kako sam tada vidio, dolazila je od kro­
nologije prijelaza franc, m â t > tal. (a)m atar, dok mi se druga sastavnica (< lu­
ne), činila, kao što mi se i danas čini, fonetski i sem antički teško osporivom.
Kad je 1972. izašla druga knjiga Skokova etim ologijskog rječnika, našao sam
u njoj dio svoga tum ačenja. Naime, iz velikog broja nanizanih slav. i rom. oblika
vidi se da je druga sastavnica iz lat. > tal. fune, ali se teško može zaključiti što je

8
prvi dio složenice41. Jedino što je lako vidljivo je st da svi nabrojeni likovi pokriva­
ju semantizam »lud«, te da hrv. pridjev m ât, koji je u tom članku natuknica, »po­
tječe od tal. matto«. N aravno, današnja etim ologija, upravo zbog važnosti koju
pridaje semantici, nikako ne može prihvatiti tum ačenje pom oću tal. m a tto »lud«,
ali to je još jedan prim jer o isključivom oslanjanju n a form u, koje je karakterizira­
lo tradicionalističku etim ologiju.
Skokovo je tum ačenje sam o jedno u nizu pokušaja koji su iznošeni u rom anis-
tičkoj etimologiji, ali jedino koje je m atafjun dovodilo u vezu sa m a tto »lud«. U
svom Etymologisches W ôrterbuch d er unteritalienischen Grâzitât (EWUGr), §
2601, Rohlfs svrstava salent, m atafúnu m eđu »riječi nepoznata postanja«, a u p re­
rađenom izdanju 42 iz 1964. te natuknice nem a. M eđutim , u rječniku posvećenom
salentinskim dijalektim a (VDS)43 nalazim o čitav niz varijanti od kojih sm o neke
gore spomenuli. Tu Rohlfs iznosi m išljenje da je »tal. m attafione iz prov. matafio-
un 'corda con cui si lega la vela all’albero', com posto col prov. fioun 'cordicella'«.
Tàko smo došli do našeg predloženog -fun, -{jun < f u n i s , ali prvi dio složenice i
dalje visi u zraku, pa se C. B attisti u D E I2388 m iri sa zaključkom da je »postanje
nepoznato«.
Ne možemo ovdje podrobno ulaziti u sve ostale pokušaje tum ačenja44, ali nji­
hova nam je analiza pokazala p u t plauzibilnom rješenju. Po našem mišljenju, m le­
tački je term in nastao pod utjecajem široke rasprostranjenosti sličnog složeničkog
tipa u ppovansalskom i iberorom anskom , a u m letačkom je p r e m a t o m t i p u
nastao od dom aćih sredstava term in s današnjim sem antizm im a i proširio se po
Sredozemlju. Mislimo p ri tom e n a prvotni poticaj složenica poteklih iz istog izvora
kaošpanj. guadafiones sa tri ovim kronološkim redom nastajala značenja: 1) puto,
putilo, spona za konje; 2) veze, lisičine za ruke; 3) vezice za jed ro 45. N aravno, to je
Samo jedan tip, je r na iberskom poluotoku postoje, poglavito u katalanskom , b ro j­
na variranja, ali uvijek s tem eljnim sem antizm om »veza«, »vezati«: španj. botañol,
inatafiol; kat. abadafíó, badafió, botafíóns, m atafió; prov. m actafelon, m atafíoun,
matafíans4Ć. Držimo da možemo uzeti za izvjesno da je, kao što je sugerirao G.
Alessio u ZfrPh 59, 242, jedan iberorom anski pastirski term in gotskog postanja
{guadafíón < *waidafahjo »put(il)o«) bio prihvaćen u pom orskoj i ribarskoj sredi­
ni, To se preuzimanje u kat. zbilo relativno rano, već u 13. stoljeću, je r se novi se­
mantizam javlja u čuvenom kodeksu Consolat de m a r " . Naravno, nitko ne pomiš-
|a na izvođenje m atafión iz gotskog pastirskog term ina, već sam o ističem o da je
Ovaj predstavljao prototip, m odel za složenički tip koji je dao poticaj stvaranju
sličnih tipova u različitim sredinam a, koje su — svaka za sebe — paretim ološki ili
drugačije taj model prilagođavale svojem leksiku i svojoj situaciji. Jedino se tako
mogu protumačiti m eđusobno toliko različiti likovi kao što su st. provansalski
mactafelon i kat. abadafíó ili naše m urterinsko marahün.
Ako se ne prihvati da bi do zam jene ili križanja guada- sa mata- bilo došlo za­
hvaljujući postojanju sem antički bliskog glagola m atar, može se pom išljati na se­
mantički još bližu ven. im enicu mata. Taj term in nerazjašnjenog postanja, koji se
prema A. Jalu u m letačkom javlja u 14. i 15. stoljeću, znači vrstu konopa za učvršći­
vanje jedra ili križa48, a u turskom , gdje je preuzet iz m letačkoga, radanču, pojača­
nje u kutu jedra49. Sem antičko je polje isto, i m ata i m atafion služe kod kraćenja
jedara, pa je i više nego vjerojatno da je prvi mogao poslužiti za paretim ološku p ri­
lagodbu neprozirnog guadafíón, kao što je istoj svrsi i pored njega m ogao posluži-

9
ti i m atar. Iskustvo stečeno dugim bavljenjem etim ologijom nas uči da u mnogo?
složnim riječim a koje su u uporabi n a širokim prostranstvim a, u većem broju jezi­
ka, a k tom e u veom a m obilnom jeziku pom oraca, nikad nem a kraja nepresta-
nim deform acijam a i sekundarnim , paretim ološkim m otivacijam a. Već spominja­
ni kat. abadafió, prov. m actafelon i ven. -* novogrčki (xapCKpoúvTi za tu su tvrdnju
odlična ilustracija.
Da je fonem atska postava /m a ta fu n i/ odista pogodna za paretimološke im­
provizacije i za sekundarne motivacije, a tim e i za postizanje znatnog stilističkog
naboja, najbolje ćemo pokazati i pom oću naših, a i tuđih hom ofonih izraza koji, za
razliku od m atafun »vezica, konopčić«, takav naboj odista nose.
U unutrašnjosti Istre, u Prim orju, a i u unutrašnjosti Cresa nalazimo potpuno
hom ofono m atafun, koje M aretić u A RJ, 6, 516 netočno definira (prema F. Simčfc
ću) kao »šaka«, »pesnica«, ističući da se pravo značenje n e razabira, je r šaka ipe&
nica n ije isto. Tamna postanja. Zasreću, pism eno je potvrđen i glagol matafunttt
»udarati šakom ili pesnicom «50. Druge potvrde s kojim a raspolažemo uklanjaju
svaku dvojbu oko značenja. U Vrbniku m atafûn »udarac šakom po glavi«, za
H rvatsko Prim orje (oko Bakra) Turina-Šepić 105 navodi m atafûn i matahûn, dók
veom a pouzdani H. P. H outzagers za Orlec51 bilježi isto značenje (blow with the
fist). Kod Skoka 2, 387 nalazim o oblike iz ARj, ali tu se zajedno tumače matafun
»udarac« i m atafun »konop za kraćenje jedra«. Dvije se vrijednosti neprestano mi­
ješaju, ničim nisu odijeljene, a nakon značenja »udarac« kaže se da je drugi dio
složenice iat. f u n i s > tal. fu n e (?!).
U taj nem arno priređeni članak valja nam unijeti m alo reda.
Kao što sm o već istakli, postava se /m a ta fu n / lako podaje stilističkoj eksploa­
taciji i prilagodbam a svake vrste. I to u prvom redu zbog osnove mat- koja je zave­
la čak i Skokova priređivača da pod jedno m â t < tal. m a tto »lud« zajedno svrsta
m a ta ti »mamiti«, šah m at, m atafjun »konopčić« i m atafun »udarac šakom«.Tada
nam je jasno da ta postava može u narodu izazvati još više fantazije. Samo, poticaj
za neki odudarajući sem antizam ipak odnekuda m ora poteći, a najlogičnije je tâj
poticaj tražiti u regionalnim , pa i u m arginalnim sektorim a rječnika, jer se u jezi­
ku ništa tako brzo ne troši kao riječi jakog stilističkog naboja. Naravno, u obzir se
m ora uzim ati i geografski faktor. U E R H S J se m eđutim uspoređenja traže u juž­
noj Italiji, i kao paralele se navode likovi m atafun, m ataffu(ru) »nabijač za pute-
ve«, tobože iz Salenta, ali ni u tom e nem a reda. Prvi je zaista salentinski (v. gore),
ali znači »konop za jedro«, dok drugi nije iz Salenta već iz Sicilije i znači »nabi­
jač«52.
Obzirom na isključivo sjevernojadransku distribuciju našeg matafun »uda­
rac«, kao paralele i eventualni izvor malo nam m ogu pom oći južnotalijanski i sici­
lijanski oblici53, pa takve form e valja tražiti u regionalnim govorima iz kojih su
mogle doći u naš sjeverni čakavski. Upravo nam za oblast Venecija Durante i Tura­
to54 navode m ataflón baš sa značenjem »jak udarac rukom« uz rječiti primjer Co
un m ataflón te destaco la testa (jednim ću ti m. odbiti glavu).
Etim ološki je sada situacija jasna: u krajevim a gdje nem a m ora ni jedara,for­
m a m atafun, kao najbliža venecijanskom mataflón, poslužila je za sadržaj »schiaf­
fone«, »udarac šakom«. Što se pak tiče postanja m letačke riječi, mataflón »schiaf­
fone« ne vezuje se s tal. m a tto »lud« već sa m attare < lat. mactare, mactus, koje
je doživjelo prijelaz »žrtvovati« ->• »ubiti«. No, opet naglašavam o, striktno pitanje

10
podrijetla izraza m alo je značajno u istraživanju ovakvih stilističkih riječi: one na­
glo nastaju i za njih je d o b ar svaki izraz koji je neobičan, koji podsjeća na nešto i
koji može začuditi; kad m u se afektivni naboj istroši, s njim najčešće nestaje i sam
izraz. Matafun »vezica« bio je oznaka konkretne stvari i proširio se i sačuvao do
danas po Sredozemlju, m atafun »udarac« iskoristio je neobični izraz, ali je jedva
zaživio u nekoliko sela. Ovakvo ponašanje afektivnih i afektiviziranih tuđica karak­
teristično je za sela nasu p rot gradu ili pom orskom središtu. P aralelnu pojavu zabi­
lježili smo u Pupnatu: krpe u koje su vojnici A. -U. m onarhije i kraljevine Jugoslavi­
je umatali noge i koje su služile um jesto bječava, ondje su se nazivale škovace, što
znači »smeće« ( < ven. scoazze, Boerio 622). Nije nam bilo teško razabrati da je
»pravi« izraz šiifece/šufbcc (< njem . Schuhfetzen) na selu bio posve nerazumljiv,
paje zamijenjen s relativno razum ljivijim škovace, koji je također, ali znatno ra ­
nije, došao iz grada. P rem a tom e, im am o upravo paralelan odnos:
matafun, »udarac« : m atafun »vezica« :: škovace »obojci« : škovace »smeće«56.
58 U § 21 ovih priloga (ČR 1, 1985, 68) spom enuli sm o veom a rasprostranjeni dal­
matinski term in hitnja za poljsku kućicu u suhozidu, a ovdje bism o htjeli učiniti
nekoliko dopuna i ispravaka uz dosad iznesene podatke. O toj riječi raspravlja
Skok (1, 237 i Slav. i rom., 180) i teško bi bilo nešto više reći nego d a je »možda
pred-ie. podrijetla«57. M ora se, m eđutim , istaknuti da nije ispravno navoditi vezu
naše riječi sa s v i m značenjim a koja im a tal. lik bugna, a još m anje sa svim znače­
njima lika bugno. Naime, tal. bugna u značenju »ispupčeni kamen« može biti
predindoevropski relikt iz ligurskog areala, kako m isle B attisti i Alessio (D E I 630),
ali bugna i/ili bugno sa značenjem »košara«, »košnica« zacijelo nije takova posta­
nja jer se, kako je pokazao i Johannes H ubschm id ( Vox Romanica, 27, 1968,
350-351) nastavlja na jedno keltsko * bunia »panj »košnica«58. N eutem eljeno je
brkati ta dva talijanska rezultata, od kojih samo prvi može biti u etim ološkoj vezi
s našim bunja »poljska kućica u suhozidu«. Isto tako, valjat će revidirati definiciju
našeg srednjovjekovnog bugna (LexLatM AIug 138), je r nem a razloga da u Farlatia
bugna znači »sobičak u podrum u«. Od bunja postoje i izvedenice: bunjác »natkri-
ta pregrada (poput kućice) građena u mrtvo« (za Brusje, HrvDZb 7,415), pa bunja-
ča »voda u dulibi u pokopanom m istu zakrivenu od veliki’ stina, valja do nje puno
Silazit« (Poljica, Znžo 8, 276) i, na kraju, u Kucima (Crna Gora) bunjar je svaka
hipa kamenja (Novo Vujošević, Što m i ti je, da m i ti je, Titograd, 1986, str. 197).
Ño, ovo naše današnje bunja im a i svog hom ofonog parnjaka u brodarskom
terminu hitnja »jedan od konopa s kojim se četverougla jed ra podižu i skupljaju«
(R, Vidović, PRj, 90). I form a i sadržaj potvrđuju se za B rusje u HrvD Zb 7, 415:
»Škota na križima velikih jedrenjaka«. Riječ s tim značenjem ne donose ni A R j ni
Skok.
To je znatno m lađa posuđenica iz opće m editeranske brodarske term inologije
(kat. pony, port, punho, španj. puño, prov. bougno, tal. bugna, novogrč. grcouvia
mpoúnia). Naše je preuzim anje iz m letačkoga bugna59 m nogo vjerojatnije nego
ono iz abruceškoga bugnë, m bugnë »cima della vela a cui è legata la scotta« (E. Gi-
ammarco, DAM, 345). Unatoč svojoj rasprostranjenosti, term in još nije etim ološki
Objašnjen60. U nas je došlo do križanja bunja x bum s rezultatom bim j »donja
Biotka 4-uglog jed ra — bum« (za K om ižu, M. Deanović, R ad 344, 1966, 19; cf. i
ČDLex 90), a možemo reći da tam o gdje je u živoj upotrebi pom orski term in bu­
nja, poljska kućica postaje bunjac (Komiža, Brusje).

11
59 Upravo zbog nesuglasnosti koja vlada m eđu etim ologičarim a kad je u pitanju
postanje riječi burača i baril (Skok, 1, 238 i 1, 113) m ožda bi bilo vrijedno donijeti
nekoliko novih varijanti i podataka. U prvom redu, može se i braniti i osporavah
Skokovo uspostavljanje dvaju odjelitih članaka za burača i bure. Postupio je tako
je r je bio uvjeren da je bùraca/bùraca/buràca »od tal. borraccia (14. v.)«, ali i sam
sm atra da se osnova iz bure (a ta se riječ obrađuje u članku baril) nalazi i u buta-
ča, što bi, p rem a m etodi koja se slijedi u ERHSJ, naiagaio tretiranje tih likovao
jednom članku. I, najzad, s. v. baril ističe se da »odnos izm eđu b u re i baril nije ja­
san«. I zaista, nije jasan ni članak ni odnos bure ++ baril. Ovaj posljednji nije jasan
ni za onog koji se služi rječnikom , ali ni za specijaliste rom anske etimologije, sa­
mo s tom razlikom da onaj koji se služi rječnikom , ako m u se izrijekom ne kaže da
je etim ologija nepoznata, uvijek može pom isliti da nešto nije razumio, da se je iz­
gubio u m oru paralela i navedenih likova i da shvaćanje etim ologije prelazi njego­
ve m ogućnosti, kao što nam se sa Skokovim rječnikom često događa. To nam uka­
zuje na prednosti onih rječnika u kojima tako često nalazim o na nedvosmisleno
»etimologija nepoznata« ili »riječ tam nog podrijetla«, a nadasve onih u kojima po­
stoje posebni dijelovi sa »riječima nepoznatog ili nesigurnog postanja« kao što su
veliki W artburgov FEW, EWUGr G erharda Rohlfsa i dr.
Ako pregledam o velike etim ološke repertoare, vidjet ćemo da ne samo za ba­
r ili■* bure, već i za sam o burača vlada pravo šarenilo u stavovim a61, što je i raz­
umljivo s obzirom na veliku ulogu suda za vino što su je ti predm eti imali u staroj
m editeranskoj civilizaciji. Zato nećem o ni ulaziti u toliko raspravljanu etimologiju
riječi baril (i -*• ? bure), već reći riječ-dvije o n a š i m tuđicam a i pokušati odrediti
jezik iz kojega sm o ih preuzeli.
Počnem o li sa burača »čutur(ic)a za piće«, koja je prem a Skoku (1, 238) »od
tal. borraccia«, dakle novija posuđenica, odm ah ćemo se suočiti s činjenicom da
uz bur-ača kod n as postoji i bur-ica, bur-ilo i još nekoliko takvih izvedenica sa po­
polici istim značenjem , a kako je -ača i naš i tal. sufiks, nije nam dopušteno deci­
dirano tvrditi d a sm o riječ u novije vrijem e preuzeli iz talijanskoga borraccia?2. Iz­
vedba iz osnove bur- m o g l a je nastati i kod nas. Nadalje, iako smo i sami ustano­
vili znatan broj hibridnih rom ansko-slavenskih tvorbi63, ipak nism o nikada našli
n a tuđoj osnovi novije posuđene riječi pet ili šest različitih dom aćih sufiksa. Takvo
bi zaključivanje govorilo u prilog da je burača, što se kronologije nastanka izvede­
nice tiče, m ogla dobiti i naš sufiks, te da n e m o r a biti cjelovita posuđenica iz ta­
lijanskoga. U prilog takovu gledanju govore i drugi navlas isti tipovi izvođenja, koji
Skoku nisu bili poznati, a i neki elem enti distribucije već zabilježenih izvedenih li­
kova. Tako npr. burilo nije živo sam o u Hercegovini, je r sam ga, osim u Drumu
kraj Im otskoga, zabilježio i u Cesarici, na m oru pod Velebitom. Burica, koje Riba-
rić navodi za istarsk e Vodice (SDZb 9, 136), živa je i na Cresu (Nerezine), ali s pre­
nesenim značenjem »smiješno debelo čeljade«; istu riječ s pravim značenjem za
govor nekadašnjih splitskih Talijana bilježi u svom rječniku Luigi Miotto64 kao vo­
ce slava del contado sa značenjem »piccolo m astelletto, piccola botticella«. Nò,
najvrijednije su nove potvrde što ih za Orlec u unutrašnjosti Cresa donosi H. P.
H outzagers65: b u ra, buràc »small w hite cask for m ilk ...w ith one handle«, burina
»old pan for pig’s w ash«.
Svi su navedeni oblici u uporebi na najširem jadranskom arealu. Jedino, zbog
nepostojanja odgovarajućeg lingvističkog atlasa, ne poznam o područje rasprosti-

12
ranja lika bure »bačva«, koji također predstavlja jedno od naših proširenja osnove
bur-, Sve što m ožem o reći jest da je on nepoznat na m jestim a gdje su u živoj upo­
rabi riječi burača, burica i dr. je r se tu nikako ne govori ¿»ure66 a taj se sadržaj oz­
načava najčešće pom oću sinonim nog bačva ( < v. lat. b u t t i a . Skok, 1, 86), baril/ba-
rilo, karàtël/karàtilo i dr. Bilo kako bilo, n a Cresu i Korčuli, prim jerice, burica,
burilo, burača su dom aće riječi, dok je b u re ili nepoznato ili se osjeća kao konti­
nentalni im port67.
Što se iz svega toga m o že zaključiti?
0 da se osnova bur- u burilo, burica, burina... nalazi i u bùre;
0 da je u burača, koje je moglo biti posuđeno iz m letačkoga borachia68 (radije
nego iz talijanskoga, kako naglašava Skok), došlo do preklapanja novijeg (tuđeg) i
starijeg (već udom aćenog) lika;
0 da je bure bilo u uporebi u unutrašnjosti i da nikad nije prodrlo u jezik prio­
balnog pučanstva, gdje su još uvijek čvrsto ukorijenjeni leksem i bačva i baril.
Međutim, prem da nas sve to ni najm anje ne dovodi do osnove bar- koja je u
hrv. baril(o), ipak nam potvrđuje da je za našu obalu Jad ran a, kako bi rekao Bar-
toli, bur- tzv. fase anteriore ili dom aća faza, a bar- fase seriore, tj. kasnija, aloglot-
ska faza, jer su baril, barilot, barilet očigledno m lađe posuđenice iz ven. baril »va­
so di legno a doghe« (Boerio, 65), kako to i Skok m isli, prem da to nigdje izrijekom
ne kaže, a kaže Đuro Daničić u A R j 1, 186 (s. v. bàrio).
Prema tom e, te nam konstatacije dopuštaju da ustvrdim o d a uopće nije bilo
potrebno niti je opravdano polaziti od unaprijed stvorenog m išljenja da bure po­
tječe od baril. Objašnjavajući u i s t o m članku postanje za bure i baril. Skok ističe
da »odnos izm eđu barile i bure nije jasan«, a to im plicite znači da nije jasan ni
odnos burilo, burica i dr. prem a barile. I u najnovijem se etim ološkom rječniku
bugarske akadem ije70 raspravlja o postanju bug. bùre, burilo, ti se likovi uspore­
đuju sa srp.-hrv. bùre, bùrence (sic) i sa (gegijskim) albanskim buril, navodi se da
su svi preuzeti iz tal. barile i doslovce se zaključuje da »fonetska prom jena a > u
nije jasna«.
Naravno da se kod tako teško objašnjivih »odnosa« i neočekivanih »fonetskih
promjena« tum ačenja i opravdanja za unaprijed stvorene stavove m ogu tražiti je­
dino u kontam inacijam a ili križanjim a. Tako se kod Skoka kaže: »Unakrštanjem
burica i barilo nastade burilo (Hercegovina, bug.)« i dodaje »Odatle arb. bu rilé'« .
U takvu traženju križanja i njegovom korištenju najdalje su i sa najm anje utem elje­
nim tvrdnjama išli C. B attisti i G. Alessio u D E I 441. Taj ćemo dio članka doslovno
prevesti:

Naša je (se. tal.) riječ (se. barile) prodrla preko južnog slavenskog u sjeverne
slavenske jezike, usp. ruski barylo, koje se proširilo iz poljskog barylja; motiv
za posuđivanje je identičan onome koji je učinio da ven. boria postane u
srp.-hrv. bure »bačva«; iz križanja dvaju likova došlo je do kontaminacije buri­
lo u bugarskom.

Na toj se tobože m letačkoj etim ologiji srpskog ili hrvatskog bure valja zausta­
viti, jer joj m anjka tertium com parationis, da bi je onaj koji ne pozna venecijanski
dijalekt mogao razum jeti.

13
 B attisti i Alessio72 drže, dakle, d a j e ven. boria dalo srp.-hrv. bure »bačva«. To
svoje mišljenje tem elje na tom e što za boria, koje u m letačkom znači »oholost, taš­
tina, ispraznost«, postoji sinonim bota, koji znači a) »oholost, ispraznost« i b)
»bačva«. Dakle, u igri su tri riječi: 1. boria, koje je učena riječ73 i znači »alterigia«,
»nadutost« (Boerio, 92); 2. bçta (sa otvorenim o= o aperto), koje je mletačka, a ne
knj. tal. riječ i znači isto tako »alterigia« (Boerio, 94); 3. bçta (sa zatvorenim 0 = 0
stretto), pored češćeg bote (knj. tal. botte), koje znači »bačva« (Boerio, 94). Sad bi
se, prem a autorim a DEI, m oralo zaključiti da je naše bure nastalo od ven. boria,
koje znači »ispraznost« i to zato što to boria im a za sinonim bçta. Ne treba ni nar
glašavati koliko je ta argum entacija krhka. To bi bilo isto kao da uzmemo da je ne­
ka riječ za »pas« u nekom nam a susjednom jeziku nastala od remen, jer kod nas
»remen« može biti i pâs ! Osim toga, sve da i uzm em o da je ven. boria u osnovi na­
šega bure, opet to ne m ožem o prihvatiti zbog fonetskih razloga, je r -ia ne može ne­
tragom nestati i bilo bi dalo neko *burja. Za barile, pak, može se prihvatiti križa­
nje barilex bure, ali gdje je onda tu ven. boria? Najzad, venecijansko je boria
došlo k nam a, ali sam o u znatnije venecijanizirane zone i im alo je efemerni vijek
trajanja, i to u jedva m odificiranoj form i borja, što je u Korčuli za mojega djetinj­
stva značilo »obijest, H ochm ut, vanagloria«: uhiti j e niku borju kako da je sin ol
krâja (uzoholio se kao da je kraljev sin).
O riječi barile znam o m nogo više nego o nerazjašnjenoj osnovi bur-, koju mo­
žemo pretpostaviti na tem elju njezina postojanja u našim , albanskim i bugarskim
likovima. Izvođenje hrv.-srp. burilo od tal. barile, kao što sm o pokazali, moramo
odlučiti odbiti. Talijansko, odnosno m letačko baril brzo se širilo na istok i doživje­
lo izvanrednu rasprostranjenost, tako da se u određenom sm islu može smatrati
m editeranskom riječi74. No, ono što želimo u prvom redu naglasiti jest d aje njezin
naglašeni slog uvijek zadržao -a-, pa čak i onda kad su se m ijenjali izvedbeni sufik­
si (v F E W \, 331) i kad je dolazilo do radikalnog m ijenjanja značenja, kao što jetó
bio slučaj sa internacionalizm om barikada15. Na putu prem a istoku, riječ je do­
prla: (1) k nam a u obliku baril i u ranoj prilagodbi n a naš sr. rod. barilo11', po­
tvrđenoj u korčulanskoj bilješci iz 1419: uno barilo pleno di asido11, (2) u alb. bari-
l ë 78; (3) u biz. |3apt>/V(l)iov baryl(l)ion (Sophocles, 300) i (4) u turski baril. Grčkom se
posredstvu, tj. fiapùXiov barÿlion-► (uz prom jenu sufiksa) [iapéiU varéli duguju
varijante alb. varielë i tur. varel, što nam pokazuje da turski pozna i izravni vene-
cijanizam i posrednu posuđenicu iz grčkoga.
Svi navedeni oblici nam i dalje ne dopuštaju tum ačenje prem a kojemu bi obli­
ci sa bur- bili u novije vrijem e nastali iz barile, a to nas upućuje na jedini mogući
zaključak da su m orala postojati dva prvotna polazišta: jedno " b a r r o 79 iz kojega je
baril i jedno "B U R R O - iz kojega su potekli oblici s osnovom bur-, a iz tog je izvora,
prem a D EI 568, nastalo španj. borracha i salentinsko vurro »krčag« (»specie di or-
ciuolo«, Lecce, G. Rohlfs, VDS, 828).
Do i s t o g zaključka dolazi i Skok: »Imale bi se prem a tom e pretpostaviti *bar-
ra i *burro kao m editeranske riječi«. Sam o, takav zaključak, unatoč onom prema
tome, isključuje sve ono što se napabirčilo kroz čitav članak baril i sve one protur­
ječne etim ologije koje su izm eđu natuknice i citiranog zaključka tam o navode, sva
ona m jesta u kojim a se doslovce prepisuje DEI, a da se taj rječnik uopće u Lit. ne
spominje.

14
 dO Današnja vrijednost riječi blüta u Korčuli i po selim a na otoku je »pokvareno
vino«, pa se zato govori: k a 'je vino pošlo na blùtu, k a ' se j e uzblutilo, onda baca na
skjko, ma isto im a crni kolur. Sličnu vrijednost im aju maravàn (< grč.) i špuntln
(< ven.). Druge potvrde za varijante s ovim i za one s posve različitim semantiz-
mom (»bolest u životinja«) nalaze se u Skoka 1, 174. Tu se naznačava i etim ologija
( < a b l u t a , poim eničeni part, prošli od a b l u e r e »isprati«80) koja je za tal. riječi na­
vodno istog postanja općenito prihvaćena u rom anskoj etim ološkoj literatu ri81.
Skokove navode, ako izuzm emo redoslijed navođenih oblika i njihovo poveziva­
nje82, valja ozbiljno prihvatiti, jednako kao i tvrdnju da je riječ »posuđenica iz sta-
rodalmato-romanskog«, je r njegova izvođenja počivaju na plauzibilnim elem enti­
ma za razliku od Daničićeva tum ačenja pom oću tal. biotto »gol, jadan; nepomije-
šan«.
Ipak, Skokovim navodim a valja dodati nekoliko pojedinosti. U Korčuli postoji
i glagol blùtit »govoriti gluposti«, »lupetati« (Š to bhitiš, oli si pjan?!) i on je za lo­
kalne govornike izveden iz blúía, pa se tako i osjeća, je r je figurativno značenje op­
ravdano i logično. V. Karadžić je u Risnu zabilježio poprilici isto značenje za glagol
blútith3. Biuta nije ograničeno na prim orski pojas, je r ga osim Mikalje, Della Bel­
le i Voltiggia nalazim o i u Belostenčevu Gazofilaciju 2,20: blutta o d vina »mucor«,
»plefsnivost« bez oznake D(almatice), dok A R j 1,455 navodi i potvrdu iz Hercego­
vine. Nadalje, u alb. postoji, prem a G. Meyeru, A E W 40, bl'udë, blute »weisser
Schimmel auf verdorbenem Wein«, i to još može biti »posuđenica iz južnog
hrv.-srp.«, kako čitam o u Skoka, ali je i to teško prihvatiti kad je u pitanju novogrč.
pXoOxa »crveni osip po koži«. Važno je, osim toga, dodati da je ta naša riječ, i k
tome s istim značenjem »pokvareno vino«, zabilježena za a. 1378 u Dubrovniku u
čudnom obliku: vinum dandum a dictis partibus n e debeat esse n ec acetosum nec
blucta ycu m nec sentiat de vaseM. I, najzad, spom enim o i nešto što se tiče znače­
nja. Dok se u dalm atinskim , hercegovačkim i albanskim potvrdam a značenje uvi­
jek podudara, u istarskom bljüta, koje J. R ibarić (SrpD Zb 9,133) donosi za Vodice,
riječ znači »bolest koja se razvija životinjam a pod vratom «. Ne znam o ni koja je to
bolest, ni kako se njezini znakovi m anifestiraju, ali u svakom slučaju, lakše nam je
bilo prihvatiti da je riječ o prenesenoj vrijednosti crvenila u spom enutom novo­
grčkom sem antizm u. Kad su u pitanju životinje, govoriti o crvenilu ili o nekoj boji
koja nalikuje na blutu, tj. na pokvareno vino, m nogo je teže. No, značajno je da
gotovo svi tal. refleksi od A BLUTA, kako ih navodi M. Pfister L E I 1, 114, spadaju u
sferu stočarstva85, tako da bi se moglo zaključiti da bi unutrašnjost Istre bila bliže
sjevernotalijanskim govorim a, dok bi Dalm acija i jezici njoj na istok im ali pose­
ban, prilično oštro odijeljeni sem antizam .
Kad svemu tom e dodam o da je i u riječim a sa značenjem »pokvareno vino«
kao i u svim kontinentalnim riječim a iz stočarske sfere vokabulara početno a-
(< AB- ) beziznimno nestalo, m ada se to u dalm atskom ne događa, etim ologija ko­
ja polazi od a b l u t a nak raju nas ipak ne može zadovoljiti, je r je, kao što smo istak­
li, semantički neuvjerljiva, a sad vidimo da joj se može naći slabo m jesto i na fo­
netskom planu86. No, nažalost nem am o, barem zasada, prihvatljivijeg rješe n ja ...
61 Začuđuje i nejasno je Daničićevo tum ačenje za bukànTc koje je čuo u dubro­
vačkoj poslovici Igra od ru ke n ije dobra n i bukanic. On tu riječ shvaća kao iskriv­
ljeno bokimić i u A R j 1, 722 jednostavno upućuje na taj lik (1, 522). Skok (1, 231)
prihvaća takvo tum ačenje i bukànïc tum ači kao dem inutiv od bokun »komadić«.

15
No, valjda i sam nesiguran zbog čudnog izraza, ističe da »drugih potvrda nema, [te
da je] a m jesto o nejasno«.
Rješenje za problem značenja pruža nam govor o Blatu na Korčuli, gdje bukà-
nêca označuje onaj poljubac kad se oba obraza uhvate izm eđu palca i kažiprsta.
Sad je značenje Daničićeve poslovice jasno: igra od ruka (sintaktički kalk prema
tal. giuoco delle m ani), tj. diranje rukam a, nije dobro niti kad se hoće dati polju­
bac. To je refleks venecijanskih izraza zogo de m a n ..., chi toca cole m an —pe¡o di
un viian. Bokunić, dakle, ne dolazi u obzir, ali problem form e bukanic / bukanecà
ostaje i dalje otvoren. N em a dvojbe da je u osnovi buka < BUCCA s oba značenja
»usta« i »obraz«87, je r tu riječ nalazimo u rom anskim jezicim a sa značenjem »po­
ljubac«88, ali proširenje -nic / -neca ostaje i dalje nejasno.
62 Tumačeći bruški oblik brasen'ica bresenica »grozd cvijeća u kupusu«, J. i P.
Dulčić {HrvDZb z, 410 ) naglašavaju da bi »moralo biti barstenica ili borstenica,
ali se tako rijetko kaže«. M arin Franićević za Vrisnik potvrđuje brasenice »cvijet
kupusa«, navodeći čak i glagol bresenât, dok sam ja u B latu zabilježio brsôvnica
»mladica kupusa«. Uz takova stalna sem antička podudaranja na značenju »kupus«
teško je prihvatiti Skokovo tum ačenje (2,1 IO)89 da bi brasunica, obrasuniti se »po­
stati brasunica« (L. Zore) potjecalo od glagola rasti. Po našem mišljenju, sve te ri­
ječi valja svrstati m eđu brojne reflekse lat. b ra ssic a »kupus«, gdje je Skok ( 1, 217)
s pravom odredio m jesto drugim našim nastavljačim a te riječi: brdska, bròskva,
bròskvica, te Kavanjinov broskocvijet90. Tome bism o dodali i im e kornatskog oto­
čića BrOskvenjak91.
63 U Korčulanskom statu tu (R efo rm . cap. 13)92 predviđa se za bludnice koje bi
uputile »pogrdne riječi kakvoj ženi dobra glasa« izlaganje na m jestu srama, a to se
m jesto u izvorniku naziva berlina {poni debeat ad berlinam )93. Za značenje »mjes­
to javne poruge«, »stup sram ote«, riječ je kao tal. posuđenica naznačena u ARj 1,
661, dok se u Skoka 1, 213 za briina < tal. berlina prenosi etim ološko tumačenje iz
D E I 494 (st. V. njem . bretling »daščica«), ali se u L it na kraju članka spominje!
R E W 1043 gdje se iznosi drugačije mišljenje o postanju ( < Berlin), a ono sene
odnosi na ovaj pojam , već na hom onim ni naziv za neka kola na četiri kotača, pa je
zato valjalo dodati i R E W 1288. Bilo kako bilo, zbog m aterijalne različitosti refe­
renta (stup sram ote, p rostor za javnu porugu, kola sra m o te ... ), tumačenje za tal.
berlina još nije jednodušno prihvaćeno.
M eđutim, riječ je i dandanas živa u B latu na Koručuli, a opis današnjeg refe­
renta može poduprijeti jedan od prijedloga etimologije. Naime, brljfna u Blatu
znači »ograđeni p ro sto r u m linu [ torkulu] za masline«. Znači da staro značenje
»biti izložen u beriini«94 nije bilo isto što i ligare ad p a lu m 95 i da je prvo poslužilo
da se označi neka daska (usp. engl. w oodstock) ili ograda kroz koju ili ispod koje
prolazi ulje prilikom meljave m aslina. To se točno podudara sa potvrdom iz Pia­
cenze (XIII st.), gdje berlina označuje »una paratoia di assi nei corsi d ’acqua«56,
dakle daske koje reguliraju prolaz vode, kao što naša brljina zadržava košćice
(= briske, v. § 50) i regulira protok ulja, a to značenje potvrđuje etimologiju koja
riječ izvodi iz st. v. njem. bretling, a odbacuje onu koja je vezuje uz semantizam
»kola«.
64 Još jedan sigurni p rim jer za ilustraciju leksičkih veza izm eđu naših otočkih di­
jalekata i ne-mletačkih, tj. južnijih talijanskih govora pruža nam komiška posuđe-

16
nica marjul »unutrašnji džep na jaketi«, što je nalazim o u ČR 11, 1983, 135. Joško
Božanićnam m eđutim potvrđuje (in litteris) sam o lik ž. gram. roda m arjûla (m ar­
itile, marjûlun, m arjûlih) uz općenitije značenje »džep«. U prvoj je varijanti muški
gram. rod očito izazvan istim rodom u danas generaliziranom balkanskom turciz­
mu džep91, koji je na otocim a i općenito u čakavskom (kao i u slovenskom) pojed­
nostavnjen u žep. Kao što ćemo niže vidjeti, ženski je gram. rod obzirom na izvor­
ni lik u jeziku davaocu jedini opravdan.
Točno određeno značenje »džep«, a u prvoj potvrdi čak i »unutrašnji džep na
jaketi«, omogućuje nam da utvrdim o južnotalijanski izvor posuđivanja, je r suprot­
na jadranska obala od Abruca i Moliza, gdje m arïôlë (m a n ó la , m arëjôlë) znači
»tasca interna«98, pa do dna Kalabrije pozna različite varijante iste riječi s istim
značenjem99. M eđutim , gotovo u svim tim govorim a varijante muškog gram. roda
označavaju »sitnog lopova, prevaranta«. Tako u abruceškim i m oliškim dijalekti­
ma imamo opoziciju m arïôlë (i var.) f. »tasca interna« vs m arïùolë »ladro, ladrun­
colo, chi ruba«, u M olfetti m érioele f. »tasca interna della giacca« vs m ériùele m.
»ladro, truffatore« (R. Scardigno, o, et 1. cit.), u B rindisiu i T arantu mariola f.
»tasca nelPinterno della giacca« vs m ariuelu m. »mariuolo« (G. Rohlfs, VDS 321).
Zbog toga E rnesto Giam m arco s pravom uzim a da je m arïôlë f. »džep« samo prila­
godba ž. roda p rem a abr. m arïùolë m. »lopov«100, a to se očigledno potvrđuje se­
mantičkim paralelizm om koji vidimo u knj. tal. tasca ladra, tj. lopovski džep101. Da
značenje muškog ro d a predstavlja polazište za novije značenje ženskog roda vidi
se iz činjenice što neki govori poznaju samo značenje »lopov«. Tako, na prim jer, u
Bariti nalazimo sam o m arijule »furfante, ladro«102, a jednako tako i Moliški Hrva­
ti u Kruču poznaju sam o m arljô (-óla) sa značenjem »lupež«.
Ako smo relativno lako riješili pitanje postojanja kom iške riječi, sasvim d ru ­
gačije stojimo s pitanjem etim ologije njezina izvora, je r se u tom e stavovi rom an­
skih etimologicara znatno m eđusobno razlikuju. Naime, nem a dvojbe da je znače­
nje »džep« sekundarno i da je nastalo prem a m odelu tasca ladra, s tim e da se za
Vrijednost »lupež« uzelo sinonim no mariolo. M eđutim, o postanju sam e te riječi
postoji više tum ačenja i hipoteza, a sigurnije zaključivanje otežava nekoliko fakto­
ra. U prvom redu postojanje gotovo jednakog sem antizm a u francuskom , gdje u
današnjem pučkom m ariolle i/ili m ariol »lopov, prepredenjak« m oram o razliko­
vati starofrancuski (XIII st.) sem antički razvoj »sličica Djevice Marije« »svetač­
ka Sličica« -*■ »mali kip«103-»- »lutkica«104 i znatno kasnije javljanje sem antizm a
»filou«, »lupež«, koje može odista predstavljati tal. riječ koja nas ovdje zanim a105.
No, problem se još više zapliće zbog toga što u m letačkom dijalektu postoji arhaič­
na riječ mariòl »malvivente, perverso« i »furbo« (Boerio, 399). M igliorini106 drži da
je i to izvedenica iz istog im ena Mariola, koje je u Veneciji navodno značila »im­
magine della M adonna«. To se, m eđutim , nikako ne može prihvatiti, je r je u stari­
jem mletačkom (16. st.) term in m arioli im ao vrlo specifično značenje i, prem a iz­
vještajima venecijanskih povjerenika u Carigradu (baili), označavao je »kršćanske,
ne-otomanske m o rn are koji su dobrovoljno služili na turskim brodovim a i bili do­
bro plaćeni, za razliku od robova i turskih seljaka koji su na silu ukrcavani i nisu
bili plaćeni«107. Iz tog je term ina nastao ven. pejorativni izraz mariòl, koji se nikad
nije dovodio u vezu s im enom M arijinim i nikad nije im ao sem antizam »džep«.
Možda upravo zbog toga što je ven. riječ raširena po čitavu Sredozem lju, a poglavi­
to po Levantu, C. B attisti (D EI 2369) misli da bi »možda mogla biti orijentalnog
podrijetla«.

2Čakavska riC i 17
 Kao što vidimo, sve je još uvijek nesigurno i zato m islim o da je najbolje postu­
pio M. Cortelazzo108 kad je zaključio da je riječ »nepoznate etimologije«.
65 Buljevica u značenju »uzburkano more« što ga R. Vidović u PRj 89 prenosi za
Sali iz Deanovićeve ankete na Dugom otoku (R ad 348) etim ološki ide zajedno s
brojnim toponim im a (i apelativim a) koje Skok 1, 234-5 objašnjava s. v. boljûn »iz­
vor iz dna m ora«109. U L epetanam a sm o zabilježili znatniju prilagodbu bujon »vru­
lja, m jesto u m o ru gdje izvire živa voda, praveći kolutove n a površini«. Zbog dena-
zalizacije svakako je stariji toponim B ulet o kojem je Skok pisao u ZfrPh 54,215.
Svi ti likovi, a njihov je areal južni Jad ran (poglavito Boka Kotorska) i sjeverni
Jad ran (poglavito Istra), im aju izm eđu te dvije oblasti (dakle, u Dalmaciji) seman­
tičku paralelu, tj. jednako organizirani sadržaj pod slavenskim izrazom u liku vru­
lja : prvi nastavljaju lat. b u l l i r e »vreti«, dok je u osnovi drugoga naše sinonimno
vretl. "°
66 Pom orski izraz gajetun koji je već poodavno potvrđen u našoj praksi i spisi­
m a o pom orstvu111, a nedavno g a je za Kućište potvrdio M. Pederin (ČR 15,1987,1,
103) sa značenjem »straža [na brodu] od 4-8 sati [uvečer]«, nem a, kako neki pomor­
ci misle, nikakve veze s term inom gajeta, već je to posuđenica iz miei, gaitón/gae-
tón »la guardia che si fa in m are dalle q uattro alle o tt’ore della sera« (Boerio, 295).
Ven. riječ sam a po sebi ne predstavlja problem , je r joj je franačko postanje odavna
utvrđeno (< st. franačko wahta »straža«)112, ali nam a može korisno poslužiti za
objašnjenje starijeg dubrovačkog korovajta »noćna ophodnja«113, koje je P. Bud-
m ani (ARj 5, 347) tum ačio pom oću sr. lat. corvata (> franc, corvée ), a Skok ga je
pokušao ispraviti, predlažući (2, 158) za etim ologiju lat. c o r r o g a t a , s time da je i
sam vidio da »um etnuto j nije jasno«. Ja sam {SRAZ 7, 1954, 22) doveo taj lik u ve­
zu sa frč. wahta, ali, kako mi (s)koro- nije bilo jasno, ostavio sam kao ishodište
C O RRO G A TA , što je kasnije (1974) prihvaćeno i u Skok 2, 158. Tek je Žarko Muljačić
1962. sa sigurnošću ustvrdio114 da je -jt- pravilno prem a franačkom -ht- (iz skar-
w ahta)115. Dodajm o da ovdje ide i sguaita »guardia, sorvegliante« iz nekadašnjeg;
govora dalm atinskih Talijana, kako nam to L. M iotto bilježi u svom rječniku
( W D , 189), a sva je prilika da jednako m oram o tum ačiti i žrnovski nadimak Ška-
ragâjt, koji bi sem antički odgovarao našem P udar ili Rondar.
67 U m nogim čakavskim govorim a stonoga (Julus sabulosus) se naziva gàlija, a
isto je potvrdio i Pero B udm ani za Dubrovnik (A R j 3, 95). Taj je metaforički naziv
proširen u tal. govorim a (K opar116, G aližana117, Furlanija i V eneto)118. Prema tome,
za galija »stonoga« i galija »brod«119 etim ologija je ista. No, tip galija nalazi se
kod nas u osnovi b ro jn ih toponim a, a navlastito u dem inutivnoj izvedbi galijôlam.
Značenjem se odvaja sem atizam »ljudeskara« (Veli ra t na Dugom otoku), pa se tu
može pom išljati na križanje sa delija, ali prije će biti da je novo značenje nastalo
pod utjecajem biblijskog im ena Golijat, to prije što su u nedalekom Zadru Talijani
nazivali stonogu spìa golìa (L. M iotto, W D 198). U Senju galijćla označuje »valo­
ve što ih napravi kakav brod« (M. Moguš, 123), dakle ono za što se drugdje uz oba­
lu kaže màreta / m areta. Po svoj je prilici riječ o drugoj m etaforičkoj uporabi pre­
m a istoj oznaci za veliki brod?
68 Likovima bogata rom . leksička fam ilija koja im a svoje polazište u starofranač-
kom *húrt »ovan«, iz koje je franc, heurter, eng. to hurt, tal. u rta re...12', pred­
stavljena je, zahvaljujući preuzim anju ven. urtar »udariti, gurnuti« (Boerio 774) i u

18
 Čakavskim govorima. Tako u Korčuli im am o fig. ùrtat »pogoditi koga u osjetljivo
mjesto«, »naljutiti«, »ići na živce« (urtSje m e k a ’ vidin ovolike lupešćine). M eđu­
tim, i u gradu i na cijelom otoku poznata su i neprenesena značenja, koja su se­
mantički bliža rom . ishodištim a i polaznoj germ. etimologiji. To su u prvom redu
smokvičko ortùn, -unà, a u gradu Korčuli žburtUn, -úna s istim značenjem »jaki
udarac ramenom (ili laktom )«122. Glagol ùrtat poznat je u Janjini i Potom ju na Pe­
lješcu s neprenesenim značenjem »gurnuti, udariti«. Taj je glagol Skok (3, 548) p ra­
vilno protumačio sa »tal. urtare, franačkog postanja«. M eđutim , teškoće i naše ne­
slaganje s navedenim Skokovim člankom počinju kad želimo protum ačiti b- u
našoj posuđenici burtati (se) »bosti (se) rogovim a«123, je r to b- nije ni u kakvoj ve­
zi sa »madž. boritani »oboriti«, kako misli Daničić, ali ne potječe ni »od unakršta-
vanja s našim glagolom boriti se«, kako navodi Skok, ispravljajući Daničića124. To
možemo kategorički tvrditi, je r upravo -b- postoji u m letačkom i u tršćanskom .
Ven. sburtar »urtare violentem ente«, koje se poklapa s našim značenjem, potvrđu­
ju, između ostalih, i D urante — Turato 472; za T rst M. Doria 569 navodi sburta,
sburtada, sburtadina, sburtar, sburton, sburtonzin, dok P. Tekavčić (Italia Dialet­
tale, 48, 124) sburton nalazi i u suvrem enom rovinjskom.
Tek sada m ožem o razm otriti ostale likove koliko sm o ih mogli ustanoviti u
našim govorima. B u rtđ t nalazim o u Komiži sa značenjem »tući se (rogovima); gu­
rati; naglo udariti«. U B rusju se jô n ci i ko zë bortaju, a postoji i poslovica Bortaju
se kako kozji rozi (HrvDZb 7, 408). Sam o kod Mikalje nalazim o uzburtiti (sc. zvije­
ri) »sollevar le fiere«, »excitare et agitare feras« i nism o sigurni d a taj glagol spada
ovamo125. U Vidovićevu PRj 508-9 nalazimo likove žburta i žbulta kojim a se u kor­
čulanskoj brodograditeljskoj term inologiji označavaju »rašljasti podupirači u b ro ­
dogradilištu«: baiali se dižu na veli k a v a l e t pa zatim podignu na žb u lte ili f o r -
kete. Drugi in form ator kaže da je žburta »veća i jaka drvena potpirača«. Ti term i­
ni mogu veoma lako dijeliti semove sa starom etim ološkom vrijednošću riječi, tj.
sa »ovan«, jer se takve fo rkete ( = «- »rogovi«) drugdje nazivaju koza ili konj, a u
Korčuli je to kavàlet (< ven.), tj. »konj«. U svakom slučaju, takve potpirače su ne­
što što kao ram ena ili rogovi podupiru i drže batal koji se pili ili, u Kućištu, drže
brodsku kuvertu. U Pitvam a (na Hvaru) húrtalo je »neprom išljen i nagao čovjek«,
ali u toj riječi koja se može opravdano povezati sa burtati, skloniji smo vidjeti
kontaminaciju s m uškim im enom Bôrtolo, je r bOrtolo u Korčuli označuje »glupa
čovjeka«.
Prema tome, za potvrdu da izm eđu oblika sa i bez b- postoji etim ološko podu-
daranje, najsigurniji nam je jam ac korčulanski p ar ortùn :žburtGn. Oba lika im aju
potpuno isto značenje, m eđusobno se razlikuju kao seoska i gradska stran a riječ i
kao takve se uklapaju u Bartolievu shem u o ranijoj i kasnijoj fazi posuđivanja:
prva je starija i iz grada je doprla do sela, dok je druga m lađa (fase seriore) i do
sela nije doprla. Nedvojbeno je star i term in urta »povreda« iz Urbara trsatskoga
(a. 1610), pa i ta riječ ide zajedno sa urtati i ne može im ati nikakve veze sa urvanje
i urvati.127
Zato možemo zaključiti da su i urtati i burtati kod nas rom anskog postanja,
ali u talijanskoj se etim ologiji još nije sa sigurnošću utvrdilo odakle potječe b-, to
jest s kojom se riječi unakrstio ili kontam inirao »pravilni« oblik urtare.128
69 Gore smo u § 55 i u bilj. 15 ustvrdili da je tum ačenje riječi kanjčenica pom oću
naziva kanj(ac) etim ološki netočno. Pokušajm o argum entirati tu tvrdnju koja, pri-

19
■vidno, ide protiv očiglednosti, je r kanjčenica se odnosi prem a kanjac jednako kao
uložnica prem a ulog ili tjemenica prem a tjeme. Tako zaključije svaki naš čovjeks
obale, tako je, po svemu sudeći, zaključivao i Hektorović:
Zašto n is' dal n i h til p o n est kanjčenicu
s k e bi kadgod im il dobru brašnenicu?
N ahital bi kanjac, je r ovdi love s e ...
(R IB A N JE , 739-741)
a tako je izrijekom zaljučivao i Skok (2, 36) kad je tvrdio: »... kanjac 'mala šaren*
kasta rib a ’. Odatle na -evača kanjevača »udica za lov kanja« = kanjčenica (Hekto­
rović) = (disimilacija) kanjčelica (srednja Dalmacija, Pavlinović)«129. No, morfo­
loško i tvorbeno podudaranje ne m oraju uvijek opravdavati isto etimološko rješe­
nje.
Pogledajm o najprije varijante i sunazive za sem antičku vrijednost »povraz za
lov kanjaca i druge pridnene ribe«:
(1) kanjčelica (M. Pavlinović, A R j 4, 827)
(2) kanjčenica (P. Hektorović, A R j 4, 828; Benešić, R j 892)
(3) kančenica (Brusje, Dulčić, HrvDZb 7,495)130
(4) kanjčevica (L. Zore, A R j 4, 828)
(5) kančelica (Brusje, Dulčić, ibid.)
(6) kančevica (L. Zore, A R j 4, 817)
(7) kančarica (M urter)131
(8) kanjevača (B ortulin, Beli na Cresu, Znžo 14, 336)
(9) kanjevnjak (Hirtz, Jablanac, Lov.-rib. vjesnik 34, 42), kànjevnik Vj. Novak, Be­
nešić, R j 892)
Osim naziva (9) svi su ostali ž. gram. roda je r su uvjetovani hiperonimom tu-\
nja, a da bilo kojeg čovjeka upitate što je to kanjčenica, neizostavno će vam odgo­
voriti da je to tunja »za lòvit k ànce«, »za lov'it kanj'i«, itd., je r je riječ vezana za ono
iz čega se misli da je nastala. A više nego kanjci, s kanjčelicom se love arbuni,pir*
ke, fratri, pici i sva druga »riba od kam ena«. Kad je u .Jadranu kroz gotovo dvade­
setak godina bilo nestalo kanjaca (Serranus cabrilla), lovila se druga riba, ali naziv
kanjčenica ni časa nije bio ugrožen ili zaboravljen, je r svaka m otivirana riječ, pa1
m akar m otivacija bila i prividna, otpornija je i postojanija od »neprozirne«, tj. ne­
m otivirane riječi. (l)-(6) se po tvorbi razlikuju od (7) i od (8)-(9), i to zbog toga što 11
M urteru postoji i lik kančelica, ali, kao što ćemo vidjeti, on znači nego drugo, paje
zato uzet drugačiji sufiks -ara-* -arica, koji je u ribarskoj terminologiji proizvo-
dan: -ara za tvorbu naziva za m reže (sklatara, bukvara)132, a + -ica za sitniji alat
(lignjarica). (8) i (9) su uvjetovani tim e što na sjevernom Jad ran u nemamo kanjac,
već k a n j'33, pa zato i kanjevača i kanjevnjak. Naravno, kad je naziv za »tunju za
kanjce« postojao na tri četvrtine obale, on je učinio potrebnim i naziv za »tunju za
kanji« na preostaloj četvrtini.
No, kanjac nije ni kod kojeg naroda oko Sredozem lja im ao tu čast da se po
njem u nazove najraširenije sredstvo za ručni ribolov, i to gotovo bez konkurencije
na čitavoj obali jednog naroda i jezika. Kako se tunje odvajkada prave od bilo kak­
ve pređe ili strune, one se općenito po toj pređi ili struni nazivaju. Tako se općeniti
nazivi za povraz, francusko ligne i talijansko lenza, vraćaju na lat. LtNUM »lan«, a
ni sam o se tú n j a ( < ven. < grč.) ne temelji ni na kakvom im enu ribe, već najvjero­
jatn ije na grč. tôvoç, što znači »žica, struna«.134

20
 Ako sve to znam o i ako se upitam o m ora li u osnovi likova (l)-(7) za tunju baš
biti ihtionim kanjac, vidjet ćemo da se u osciliranju izm eđu kanjč- i kanč- prva os­
nova lako tum ači uplitanjem ihtionim a kanjac, da ta osnova ne postoji s drugim
semantizmima, već da uvijek označava »tunju«. S drugom osnovom (kanč-), napro­
tiv, nije tako, je r ona može sa istim sufiksim a izraziti i drugi sadržaj. To nam se
najuvjerljivije otkrilo na M urtera i K ornatim a: kančarica je ono što se drugdje zo­
ve kančelica, dakle »tunja«, zato je r je kančelica »žica ili nit za krpanje mreža« ili
pak »struna ili konac za tunju«. Dragim riječim a, kad je valjalo stvoriti naziv za tu ­
nju, označitelj kanjčelica bio je »zauzet« za izražavanje dragog sadržaja. A to nas,
naravno, vodi dragom rješenju za utvrđivanje etim ologije našeg raširenog term ina
kanjčelica »tunja«.
Sad smo već na sigurnijem pu tu i sam o nam preostaje da utvrdim o postanje
osnove koja će form om biti jednaka onoj koja je u kančenica »tunja«, ali će značiti
neku žicu, nit, konac ili stranu. U tom e nam pom aže A R j 4, 817 navodeći riječ kan-
ččlo, koju Pero B udm ani definira kao »pasmo konca« uz naznaku da je »nejasna
postanja«. No, još je M iklošič135 s pravom ukazao na vezu te riječi s turskim kangal
»Rolle (von Seilen)«, što je u Hercegovini i Bosni preuzeto kao kangal »pasmo«.136
Unatoč toj vezi i istoj etim ologiji izm eđu kančelo i kangal, ipak se za preuzi­
manje prim orskog i dalm atinskog kančelo i iz njega nastalog kančelica »pređa«
mora ukazati na različit put ulaženja u naše govore.
I u ovom slučaju m oram o razm otriti poznate varijante i značenja. A R j 4, 817,
a za njim i Skok, navode sam o kančelo iz V. Karadžića, dok je R ečn ik SAN U 9,
209-210 znatno izdašniji u potvrdam a, je r donosi kàncel m i kànèela f, kanččlić,
kančelica (kàncelica), kančelka, kančelo (kàncelo), kànceo, kàncilo (kančilo)137,
Uvijek sa više m anje istim značenjem 138, te glagol kančelati »nam otavati«. Neke su
od tih potvrda od Vida Vuletića-Vukasovića, neke iz Poljica od don F rane Ivaniše-
vića, dok su ostale iz Bosne i Like. No, a to nam je najvažnije, sve se sa svojim -č-
oštro razlikuju u izrazu od izravnijeg turcizm a kangal.139
Tu dolazi do razilaženja u tum ačenju postanja. Dok Skok pokušava protum ači­
ti kančelo »od srlat. cancelli »vrsta konaca«140, valjda preko tal. cancello koje u
tom značenju nije potvrđeno«, dakle, uzim a sem antičku razinu kao quantité négli­
geable, dotle R ečn ik SA N U i kangal i sve likove sa -č- izvodi (doduše uz ?) iz tu r­
skoga kangal, tj. za njegove je redaktore fonetska stran a nešto što se može zane­
mariti. Suočeni sm o dakle s etim ološkim postupkom dosljednog m ladogram atiča-
ra s jedne i m énageovskih etim ologicara s drage strane. A suvrem ena etim ološka
naznaka m ora podjednako uzim ati u obzir ne sam o fonetsku i sem antičku sastav­
nicu, već i sve sustave koji su doveli do današnjeg izraza i sadržaja riječi.
Zato pođim o ispočetka, kao da navedena tum ačenja nisu ni iznesena. Naše je
kančelica potvrđeno i kao »tunja« i kao »pasmo«. Vidjeli sm o da je ovo potonje
omogućilo ono prvo, i to u prvom redu zbog hom ofonije sa kanjac. Na obalnom
području im am o kančelica upravo sa značenjem koje sm o potvrdili u M urtera, a
koje najbolje ilu strira don Franino m jesto iz Poljica: »U Jesenican običaj je, iza ka ­
ko misnik po škro p i crkvu, upali na velikon kandeli dva biča141 kančelice (prede)
koja u čas p lane i izg o ri...« (str. 450)142. Za našu argum entaciju, tj. da je kančelica
ono iz čega se pravi tunja, još je uvjerljivije i dokaznije m jesto na str. 218: »Za ribe
od slake vode 'oče se osobita m riža, koja se zove lančar. Učinjena j e o d kančeli­
ce...«

21
 Sad, nadam o se, više ne treb a dokazivati da je kančelica »tunja« sekundarno
nastalo od kančelica »pređa« pod utjecajem ihtionim a kanjac, gen. kânca. Sama,
otkuda nam kančelo i kančelica, ako nije i od lat. c a n c e l l u s , a ne može biti od tur­
skoga kangal? Protiv prvoga govori sem antika, a protiv drugoga je fonetika. Sve
će p o stati jasnije ako znam o da su oba ta lika potekla iz istog, i to grčkog izvorišta.
Turski su likovi kangal, gangal, »navoj, pasmo« ustvari posuđenice iz jednog grč.
!ikayKáki koje se pretpostavlja na tem elju potvrđenog yKayKoXiôa »klupko prede,
konca«143. To je izvor balkanskog turcizm a kangal. M eđutim , ista je grčka rije?,
preuzeta i u južnotalijanskim govorim a, i pod utjecajem sem antički bliskog Kay-
k e L A x ü t ô ç 144 ( K á y K e X X o v < c a n c e l l u s ) u salentinskim govorim a postala cancelli,
jed an od tri hom ofona izraza koji znače: 1. »ograda«; 2. »česno«; i — 3. »pasmo,,
klupko, m atassa«145. N aprotiv, neprilagođeni je grecizam sačuvan u Kalabriji, gdje
nalazim o gangáglia kao oznaku m jere za pređu (»ventesim a parte di una matas­
sa«)146, a to nam govori d a j e i prilagođeno salentinsko cancedçlu »matassa«, »pas­
mo« m oralo n astati iz iste grčke riječi. A takav je zaključak m jerodavan i za naše
kančelo i var.
70 Od svih likova sa različitim značenjim a što ćemo ih u ovom §-u nabrojiti, u
A R j nem a niti jednoga, dok Skok 1, 198 navodi sam o korčulanski (smokvički) ob­
lik brankarêla »četverokuka udica za hvatanje hobotnica«. U gradu Korčuli to je
brankàrela za lov glavonožaca, a načinjena je od većeg broja igala, kuka ili zajed­
no vezanih udica147. Skok riječ izvodi »od tal. brancarella, dem inutivna izvedenica
na složeni sufiks -ar + -ellus, od branca »zampa, šapa«. Izvođenje je u ERHSJ toč­
no za razliku od m jesta u Term 69, gdje se brankarela jednostavno izjednačava sa
talijanskim likom 148. M eđutim , koliko god da je očigledno da je oznaka brankarela
talijanske tvorbe i postanja, u vezi sa značenjskom stranom te riječi valja učiniti
nekoliko napom ena. Skok nam naim e, ni u Tem i ni u E R H S J ne navodi ni gdje se
upotrebljava ni što znači tal. brancarella, a te riječi s tim značenjem ni u talijan­
skim ni u m letačkim rječnicim a — jednostavno nem a149. To nas potiče na zaključak
da je do specijalizacije značenja došlo u najistočnijim m letačkim govorima, tj. u
takozvanom veneziano de là de mar. Tu se značenje rašlja i, osim »više udica pri­
čvršćenih na štapu«, brankarela (brankanela) može značiti i »poveze za priveziva-
nje jedra«, kao u Poljicima, ili sam e »rupice n a krajevim a jedara«, kao na Koloče-
p u 150. Isto značenje nalazim o i u Rosam anievu VMGD 29, gdje se bez nužnog
ukazivanja na posve različito značenje upućuje na sjevernojadranske oblike;
p u s ’cia i plus'cia. Naravno, Rosam ani se i ovdje tvrdokorno i brižljivo čuva da ni­
gdje ne kaže da su dvije potonje riječi izrazito slavenski, tj. hrvatski nazivi pušća i
pljuska-151
Oba značenja, kako god da su različita, lako se podvode pod zajednički seman-
tizam koji nalazim o u definiciji talijanskog branca, koje uz temeljno značenje
»pandža, kandža, šapa« -*■ »ruka« pozna i izvedenu vrijednost »estremità degli
strum enti che servono p er afferrare«. Latinsko je b r a n c a »šapa«, iz kojega je na­
stala tal. riječ, kasno potvrđeno u VI stoljeću i sam o je galorom anski teritorij
(franc, i prov.) razvio značenje »grana« (franc, branche), dok su ostali rom. jezici
sačuvali izvornu vrijednost »šapa«.
No, a to je za nas od prvorazredne važnosti, lik branka postoji i u čakavskim
govorim a i to nikada sa značenjem »šapa, pandža«, već — jednako kao u galoro-
m anskom — sa značenjem »grana«, pa ćemo zato pokušati pokazati kakvi su sve

22
likovi i semantizmi iz te riječi izvedeni152. Branka sa neprenesenim značenjem »gra­
na« nalazimo u Boki K otorskoj153. U čakavskim dalm atinskim govorim a nism o za­
bilježili tu vrijednost, ali u njim a brđnka u sam im počecim a nogom etne igre kod
nas znači »vratnicu, vrata, gol« (sta t na branku; igrat na dvi branke)154, što je zaci­
jelo došlo od toga što su se im provizirana vrata označavala pom oću grana. Iz zna­
čenja »grana« razvilo se značenje »zakvačiti granom «, što ga nalazim o u izvedenici
od iste riječi brankanát »vući, povlačiti, vući ono što je zakačeno, povlačiti ku­
kom« (Kastav, I. Jard as, Znžo, cit. u ÙDLex 3, 266)155. Istog je postanja još jedna
vrijednost riječi brankarëla, koja u B rusju na H varu znači »dugu palicu što služi u
konobi i polju« (HrvDZb 7, 409). Dok se za brankanâti može još i pom išljati na tal.
brancare, abbrancare »afferrare, stringere con forza«, tj. poći od sem antizm a »ša­
pa« -*■ »ruka«, to nikako ne može vrijediti za lik brankelj iz njega izvedeni glagol
brankeljati, što ih za Prvić-Šepurinu potvrđuje A. K ursar (ČR 10, 1982, 128). Bran­
kelj je rašljasti kom ad drveta, grana koja se spušta u m ore otežana željezom, olo­
vom ili kamenom i njom e se pretražuje dno kako bi se našle izgubljene m reže ili
vrša156: Ča m u j e koriš brankeljati ka su m i h i (sc. popunice) o'niii!. Kako za bran-
kanati tako i za brankeljati nije isključeno križanje sa čakavskim branât »vući sa
sobom« (Turina — Šepić 21), tj. s glagolom izvedenim iz brana »drljača«. Naprotiv,
nismo kadri reći da li je u bilo kakvoj vezi s raspravljanim oblicim a glagol
brankaràti »dozivati iz sveg grla«, što sm o ga zabilježili u Velom R atu n a Dugom
otoku.
71 Izrazito stilistički izrazi iz đačkog žargona kojim a se označava hotim ično iz­
bjegavanje nastave u školi, u svim jezicim a tvore frazem e koji su veom a različito
iskazivani pomoću nepredvidivih slika sadržaja. Dovoljno je usporediti: zagrebač­
ko markirati, franc, sécher les cours, španj. fum arse [la clase], tal. m arinare la
scuola, engl. sh irk lectures, p la y truant i dr. U čakavskim, a poglavito gradskim
govorima, lokucije te sem antičke vrijednosti tvorene su uglavnom od leksem a
mletačkog podrijetla i m ahom su — kao i svi frazem i jakog afektivnog naboja —
etimološki teško objašnjivi, je r se kao frazem ska c j e l i n a često ne nalaze čak ni u
jeziku iz kojega su njihovi tem eljni leksemi. Tako su srednja i južna Dalm acija pod­
ijeljene na dva areala: picat i briižat (sc. školu). Prvi je još živ u Splitu i Šibeniku,
a drugi u Korčuli157. Između tih dvaju i z r a z a nem a nikakve form alne veze, ali ve­
za se može otkriti u s a d r ž a j u . K orčulansko briižat tem eljno znači »upaliti, saže-
ći« i nedvojbeno je preuzeto iz ven. brusar »bruciare« (Boerio 103) < srednjovj.
lat. BRU SA R E158. Boerio ne donosi potvrde za sem antizam »izostati iz škole«, ali up­
ravo tu vrijednost nalazim o u D urante — Turato, Dizion. etim ologico veneto-italia­
no 55, gdje brusar u apsolutnoj uporabi (bez dopune) znači »m arinare la scuola«:
el brusa tuti i d i (svaki dan m arkira). N ešto različitu up otrebu pozna i ćozotski di-
jalekat: brusare la scuòla (R. Naccari — G. Boscolo, Vocabolario del dialetto chiog­
giotto, 71), a M. Doria isto potvrđuje za Trst: b ru \a r la scola (Grande diz. del dial,
triestino, 96) pa zato m ožem o reći da je tu riječ o raširenom gradskom frazemu
koji je Korčula izravno preuzela iz m letačkih govora.
Drugačije stojim o s distribucijom sinonim noga picat, kojem u kao cjelovitom
frazemu ne m ožemo naći ni ishodište ni paralele u venecijanskom dijalektu, a fa r
piz, što ga M iotto 156 navodi za splitski talijanski, najvjerojatnije je nastao in loco
i samo je još afektivnija perifraza za picat. M eđutim , kako sm o već naglasili, izme­
đu dvije lokucije postoji sličnost u organizaciji sadržaja. Ako pretpostavim o da je

23
p ic a tposuđenica iz ven. (im )pizzár »accendere«, »upaliti« (Boerio 330)'59 ili tršćan­
skog p iza r istog značenja160, zajednički je sem za oba frazem a »vatra«, »paliti«, pa
će u tom pravcu valjati upraviti traženje ishodišta za takvu sliku sadržaja. Da je u
picat sadržan taj sem jednako kao i u bn iža t posredno zaključujemo po senjskom
izrazu picat (se), što ga M. M oguš161 donosi za to m jesto sa značenjem »iskakati iz
vode (o ribi)«: lokarde se picadu. U drugim se čakavskim govorim a takvo pojavlji­
vanje ribe na površini naziva ardûra, a to je ven. posuđenica iz ardor {de mar),.
Boerio 41, tj. izvedenica iz lat. a r d e r e »gorjeti«162. Ta je veza još očitija u pelješ­
kom glagolu zardurat: »Kada se buca zna riba u m oru ja k o zasvijetiiti pa reku da
je riba zardurala« (M arko Pederin, ČR 15, 1987, 1, 112). Prem a tom e, senjsko picat
i pelješko zardurat temelje se na istom arhisem antem u »vatra«, a to vrlo vjerojat­
no znači da se i picat iz sinonim nog para bružat/ picat tem elji na istom semu. To
nas vodi korak bliže etim ologiji obaju raspravljanih frazem a sa sadržajem »izos-
ta(ja)ti iz škole«. Naime, kako se već naslućivalo163, tršćansko b ru \a r el paion sa
značenjem »ne platiti ugovoreno«, »otići ne plativši« temeljilo bi se na paion koje
bi značilo »slamka, brušket« i izraz bi kao frazem ska cjelina imao vrijednost
»rom pere il contratto«, »razvrći ugovor«. Kako je i pohađanje škole preuzeta oba­
veza, lako se moglo dogoditi da je m etaforičko brdžat skùlu preuzelo značenje »ne
ići u školu (prem da bi ti to bila obaveza)«.
72 Tipična m orska trava, W rangelia penicillata164, koja u obliku sm eđih grozdova
prekriva dno uz obalu, naziva se prem a m ojim bilježenjima u Božavi na Dugom
otoku garümb, a u Salim a, sa rom . sufiksalnim proširenjem garûm bü, gen. -ufa.
Dva su mi ispitanika potvrdila varijante gorûm b i gorûm bu(l) i tvrdila da prvi lik
označava oštro m orsko dno prekriveno s tom travom , a drugi sam u travu. U Mar-
tinšćici na Cresu ista se trava naziva korvm b. U svim tim rijačim a nije teško opazi­
ti da nastavljaju grč. KÔpupPoç »cvjetni vrh«, »Bliitentraube«165. Creski lik nemani
sonorizirani početni konsonant ni rom ansko proširenje, što se lako može protu­
m ačiti većom intenzivnošću grčkog utjecaja, dok se na Dugom otoku u proširenju
očituje prolaz kroz rom anski filtar. Navodeći učene oblike nastavljanja te grčke ri­
ječi u rom anskim jezicim a, W artburg naglašava da je riječ pučka samo u sar-
dskom (F E W 2/2, 1242)166. M eđutim , naše potvrde, jednako kao i alb. karabiiš
»Meerzwiebel«167 te sicilijanski toponim C hirum bo168 znatno proširuju areal tog
grecizm a169. Istoj bism o osnovi bili skloni pripisati i saljski naziv za sitnu maslinu
krunbučela koji sam u varijanti kranbučela zabilježio n a Ižu170. Jedinu poteškoću
za ovakvo tum ačenje predstavlja nem ogućnost d a odgovorim o na pitanje zašto su
dva refleksa istog etim ona u istom m jestu (Sali) toliko različita.
73 U svojim K o m iškim facendam a (ČR 12, 1984, 1-2,165-214) Joško Božanić navo­
di riječ gavana za »vrstu um jetnog gnojiva« (str. 192 i 208)171. Kako tog termina,
koliko je meni poznato, nem a u susjednim rom anskim jezicim a, a ne pozna ga ni
slavenski leksički fond, može se pom išljati na prekom orsko porijeklo riječi, koju
bi, kao i m noge druge, bili donijeli naši povratnici iz jedne ili druge Amerike, to
prije što je posrijedi jedan od m odernijih postupaka za fertilizaciju zemljišta.
Zbog toga m islim o da se u gavSna krije prilagođeni hispanoam erički guano, riječ
iz kečua jezika ( < wánu) koja se kao oznaka za naslage ptičjeg izmeta rabljenog
za gnojenje p roširila po Am erikam a, a zatim i u Europi, gdje je zadržana i kao teh­
nički term in za različita m ineralna gnojiva. Pored lika u m. gram . rodu guano, u
uporabi je i ženski rod guana (cf. i guanina), što još više opravdava gram. rod naše

24
posuđenice. U španjolskom je prva potvrda iz 1590, a u engleskom s početka 19.
stoljeća172. U Komižu je po svoj prilici došla iz Kalifornije, gdje u sam om San Ped-
ru ima više Višana nego što ih danas živi na otoku.

74 Među brojnim izrazito stilističkim nazivim a za kneza i donzelu (Coris julis-

/Coris giofredi), m alu ribicu neobično živih boja i šarolika nacrta, za koju narod
pozna gotovo stotinu im ena (Form osissim us piscis Europaeorum!), nisam bio za­
bilježio173 naziv kn ez puntiljez. To nam im e za Iž donosi Rom an Jelić u svojim vri­
jednim Pabircima iz govora Malog Iža (ČR 15, 1987, 2, 102) u pučkoj končolici174,
gdje se pjeva: K nez p u n tiljez/K i ga uvati/un bogati.
Epitet puntiljez se odlično uklapa m eđu nazive za kneza i sam o je jedna od
oznaka koje ističu živopisnost njegova svadbenog ruha. To je na -ez (ven. -ese
< lat.- e n s i s ) izvedenica od tal. (ven.) im enice puntiglio, koja je i sam a opet izve­
dena od tal. p u n to (lat. p u n c t u m od p u n g e r e »bosti«), dakle »bod«, ono što je uči­
njeno bodom, a to je u prvom redu »vez« i »čipka«. To je zapravo i značenje naše
tuđice puntilje (f. pl.) u Poljicima: p o soćin ispletene crljene i b ilepekljice od kon-
cakojesezovu p u n t i lj e ; š u d a r s a p u n t i l j o n (čipkama), Poljica, 475. Talijansko
je značenje riječi uglavnom prenesene vrijednosti: »sitnica«175, pa »upravo ono na
čemu se (zbog pitanja časti) tvrdoglavo inzistira« (usp. p u n to d'onore, franc, p o in t
d'honneur), po prilici ono što mi kažemo tuđicom p ik (koje je također od piquer
»bosti«)176. Budući da talijanski im a puntiglio, a im a ga i venecijanski (pontiglio,
pontiglioso), ne znam o iz kojeg razloga Skok (3,76, s. v. pim at) drži da je »puntilja
(Poljica) »čipka« zacijelo iz dalm ato-rom anskoga«. Dalm atski relikt u Poljicima i
to za jedan pom odni predm et odijevanja ni u kojem slučaju ne možemo očekivati,
pače svakako biti bliži ispravnom tum ačenju A R j 12, 674 koji, navodeći tri prim je­
ra iz Poljica, misli da je »prema tal. p u n to »točka; bod; vez«, tj. »ženski ručni
rad«177. Obje vrijednosti, tj. »čipka« i »punto d ’onore« im a i španj. puntilla.
Iško puntiljez je, prem a tom e, onaj koji je ukrašen čipkom , dotjeran, nacif-
ran, a te oznake odlično p ristaju ribici koju drugdje zovu sinjorina, banica, gospi-
cajrajlica, pituranka i — cifra.'ls

75 Ono što je bod kod vezenja, to je šav kod šivanja, a za »šav« se u Korčuli upot­
rebljava riječ gâz: učini m i dva-tri gaza da m i se ove gaće n e otvaraju. Riječ je po­
znata i u drugim dalm atinskim m jestim a, a Houtzagers ju je zabilježio i u Orlecu
na Cresu, ali joj nije znao dati definiciju je r je naišao na dem inutivnu izvedenicu u
nominativu m nožine gazini, pa zato piše: m eaning unclear (used in connection
with textile)179. N i gâz ni gazln nisu zabilježeni ni u A R j ni u Skoka, a nem a ih ni
u dvojezičnim rječnicim a. R ečnik SAN U bilježi dva hom ofona gaz' i g a z1, te gaz.
Prvi je od gaziti, drugi je »gas, plin«, a treći gáza »retka tkanina«; u prvoj se n a­
tuknici navodi šest odjelitih značenja (1.-6.), a kao 5. nalazim o »vrsta sitnog narod­
nog veza« s potvrdam a iz Knina i Like (uz izvedenicu gazić). Za to značenje nismo
nikako sigurni da ide u gaz <- gaziti, a ako pak tu i spada, onda leksička definicija
nije točna. Jedno od dvoga!
Nema nikakve dvojbe da je korčulansko gâz i iz njega izvedeno cresko gazïn
preuzeto iz m letačkoga. Sa identičnim značenjem nalazim o gaso u samoj Veneciji:
voce donnesca e d e ’ sartori, p u n to a d d ietro ... (Boerio, 300); pozna je i Chioggia:
gaso »cucitura«: fare un gaso su le braghe (Nàccari — Boscolo, 222); u Trstu je
ga\o »impuntura, cucitura, punto i ndi et r o... »M. Doria, 262). Iz m letačkoga se ri-

25
ječ proširila na zapad od grada na laguni180, pa u Furlaniju, po čitavoj Istri i do­
brom dijelu naše obale i otoka.
Pitanje etim ologije dugo je bilo bez odgovora. D E I 1768 registrira lik gaso, ali
m u ne naznačava postanje. A. P rati ga u VEI ne spominje, ali u Etimologie venete
73, nakon navođenja varijanti i izvedenica i pobijanja nekih predloženih starijih
etim ologija, zaključuje »Gajo non spiegato nell'origine«. G. Vidossich je u ZfrPk
30, 1908, 203181 bio predložio langobarđsko podrijetlo, koje je prihvatio i Meyer-
-Lübke u R E W 3636, ali njegov etim on (lang. gahagi »plot, zabran«) nije ni fonet­
ski ni sem antički odgovarao, pa ga je P rati lako odbio. Najzad, u svom djelu In­
flusso linguistico greco a Venezia'*2, Manlio Cortelazzo, nakon iscrpne analize
najstarijih potvrda i predlaganih rješenja, predlaže odgovor pom oću bizantske ri­
ječi koja je dala u novogrčkom tò yaÇi »fitta cucitura«, a koja bi i sam a potjecala
iz arapskoga qazzy »svilen, od svile« (qazz). To bi bila osnova iz koje je riječ sa raz­
ličitim značenjem pro d rla u zapadne evropske govore, a predstavljena je i u imenu
grada Gaze (Gazza). No, ni Cortelazzova etim ologija nije lišena slabih strana, i to
poglavito onih koje se u njegovu rješenju odnose na sem antiku, je r je još uvijek ne*
jasan značenjski prijelaz gaza »najtanje tkanje, rijetka tkanina« -> gaj o »šav«, a
na tu je nedorečenost, davno prije Cortelazzova prijedloga, ukazao W. von War-
tburg.183
U svakom slučaju, dok je etim ologija za gaza »fino tkanje« tem eljito utvrđena,
ven. gajo, ( > ) naše otočko gâz i navlastito likovi navedeni u R ečniku SANUm
čekaju na uvjerljivije rješenje
V O JM IR VINJA

Kao što je činio i njegov učitelj Petar SKOK, pisac ovih bilježaka poziva sve naše ljude s
obale i otoka, kojima je na srcu čuvanje hrvatskih govora na jadranskim obalama, da mu
šalju svoje primjedbe, dopune i zabilježene tipične riječi i izraze iz svojega mjesta, kako
bismo zajedno pridonijeli upoznavanju i čuvanju naših dijalekata koje su moderna sred­
stva informiranja ozbiljno potisnula i zato će neminovno pasti u zaborav, ako ih na ovaj
način ne sačuvamo za mlađe naraštaje.
Adresa je:
Prof. dr. Vojm lr Vinja
Razred za filološke znanosti
Jugoslavenske akadem ije
Braće Kavurića 1
41000 Z a g r e b
Važno je samo pojedine riječi i izraze o kojima se govori napisati ŠTAMPANIM slovima,
a pisac, koji je i sam otočanin, lako će se snaći u svim dijalektskim situacijama.
Uvjereni smo da bi se na taj način, ako bi se pobilježile sve »čudnije«, izolirane i nesvaki­
dašnje riječi i izrazi, sačuvalo mnogo građe iz našeg narodnog govora, a prilozi bi našli
mjesto i u ČA KA VSKOM RJEČNIKU što ga priprem a naša Akadem ija. Pisac unapri­
je d zahvaljuje svim prinosnicim a za njihov tru d i zalaganje.

26
Bilješke

1 V. SOL — lingvistički časopis 5, 1, 1988, 3-6.

2 Tommaseo — Bellini 1057a; B attisti — Alessio ( D E I 619) navode (uvijek za krušku) lik
bruttobello, dok za Piém ont, b r iit e b u n drže da je iz galorom anskoga.
3 B.'Sulek, I m e n ik bilja, 35; A R j 1, 685; D. Lambì, Čas. čes. m u s ., 26, A l.
4 Prema Skoku iz ven. b rû la »giunco com u n e...« , Boerio, 102; isto mišljenje Skok je iz­
nio već u ZfrPh 38, 1917, 544.
s Manlio Cortelazzo, I n flu ss o lin g u is tic o g r e c o a V enezia, Bologna, 1970, p. 48 navodi za
a. 1229 iz Tiepolovih pom orskih statuta: M a n d a m u s q u o d b r u l l a , s tu p a e d a c u t i d e b e a n t e s ­
se expensis p a tr o n u m n a v iu m .
6 H. & R. K uhane, R e a lle x ik o n d e r B y za n tin is tik , A m sterdam , 1979-1976. kol. 394. navo­
de dalmatsko b ru la za XVI stoljeće u Zadru; cf. i Sophocles, 320.
7 G. Rohlfs, L e x ic o n g ra e c a n ic u m , 98.
8 G. Rohlfs, D i z i o n a r i o d e i c o g n o m i e s o p r a n n o m i in C alabria, Ravenna < 1979 > , str.
54.
9 Zbog istih razloga, a i zbog činjenice da se riječ s istim značenjem pojavljuje u alb. v re l
i u rum. b reu , već je Giulio Bertoni ( Ita lia d ia le tta le , Milano 1916, str. 36) iznio hipotezu da
bi brula, kao i neke druge riječi slične distribucije, mogle biti ilirskog postanja ( vestig ia illi­
riche).
10 U Bakru b o rd u le za , Turina-Šepić, 20; Č D L ex 91 navodi lik burd u lčž »Holzfass (5
Hl)«.
" W. V. W artburg, F E W 1, 441a.
12 Čakavska r ič 1, 1987, 28.
13 Antonio Jurilli — Angelo Tedone, D izio n a rio e tim o lo g ic o ru b a s tin o , fase. F-Kal, Ap­
pendice Ila, p. XI, Palo del Colle (BA) s.a.
14 Č a k a vsk a r i č 1, 1987, 8.
15 Da k an (j)čen ica, k a n č e lic a ne dolazi od k a n j(a c ), kako je, čini se, mislio Pero Budma-
nì (ARj 4, 828) slijedeći H ektorovića i L. Zoru, pokazat ćemo u jednom od idućih poglavlja (§
69). Skok je upao u još težu grešku je r je k a n j(a c) izvodio iz ‘CANIUS > cagn a »(morski)
pas«. Više o tom e v. V. Vinja, G o d išn ja k B a lk a n o lo šk o g in s titu ta S a ra je v o , 1, 1956, 33 ss.;
SRAZ 37, 1974, 161, te JaFa 29. 2. 1. 1. (I 458).
16 Bez veze sa b u le n tin , na neodrživost izvođenja b a c , b u c a ti iz BULLICARE ukazali smo
u SRAZ 39, 1975, 7-26 i u JaFa 9. 7. 2. (I 150).
17 B o l (na Braču) < V A LLU M , b a n d im a »jematva, trgatva« u istarskom čakavskom iz
rovinjskog va n d im a < lat. V IN D E M IA .
18 Više o leksičkim vezama sa južnom Italijom , v. Vinja, L ’Ita lia m e r id io n a le c o m e c e n ­
tro d'irradiazione d e g li e le m e n ti g r e c i n e i d ia le tti s e r b o c r o a ti d e lla D a lm a zia , u zborniku
Studi in o n ore d i E tto r e L o G a tto e G io v a n n i M a v e r, Firenze, 1962, 685-692.
19 Prvo je izdanje nosilo naslov D izio n a rio d ia le tta le d e lle tr e C alabrie, I-III, Halle (Saa-
le), 1932-1939.
20 V ocabolario sic ilia n o , vol. I a cura di Giorgio Piccitto, Palerm o, 1977, 473 i 474.
21 F. Mistral, L o u T ré so r d ó u F e lib rig e o u D ic tio n n a ir e p ro v e n ç a l-fr a n ç a is e m b r a s s a n t
les divers d ia le c te s d e la la n g u e d ’o c m o d e r n e . E dition du Centenaire sous la direction de V.
Tuby, I/II, Paris, 1932.
22 G. Meyer, E ty m o lo g is c h e s W ô rte rb u c h d e r a lb a n e s isc h e n S p ra c h e , S tr a ssb u rg , 1891.
23 Frano Ivanišević, P oljica, izd. Splitskog književnog kruga, Split, 1987. str. 293.
24 M. Pederin, CR 15, 1987, 1, 88.
25 H rvD Z b 4, 293, a odatle je preuzet i naznačeni akcenat.
26 R. Vidović, P R j 3.

27
 27 Za franc, m a t < germ. m a s t v. R E W 5397 i F E W 16, 540-541.
28 V o ca b o la rio m a r in a r e s c o g iu lia n o -d a lm a ta , Firenze, 1975, str. 104.
29 R. Nàccari — G. Boscolo, V o ca b o la rio d e l d ia le tto c h io g g io tto , Chioggia, 1982. str.
314.
30 Vidi gore bilj. 24.
31 Usp. u Poljicima: b o c e ja o d m a n ta (kroza nj prolazi m a n a t o d p ik a ; k o n o p koji se zo­
ve m a n a t (292); za pom orski term in m â n a t v. R. Vidović, PRj 275-276; Skok 2, 368 i Terni
144.
32 »Na dolinjem kraji ja d ra jedno toliko nad dolinjum m acuñ, naspored š njun su od
kraj do kraj ja d ra tri redi špagi, delgih po jednu nogu više. Jeden špag visi z ove bandi, jeden,
z one bandi jad ra, tako da jih je par. Koliko je feras va jadri, toliko je pari tih špagi va sekon
redu. Ime njin je m a ta fju n i (jeden je m a ta fju n ), ta r c a r o l i m a ra fu n . M a ta fju n i rabe za stis-
k a t ja d r o , da b u d e m en je. K a k o su ji h tr i re d i, ta k o s e i ja d r o m o r e u d e la t m a lo , m enje i još
m e n je « cit. u R. Vidović, P R j 283-284.
33 Naravno, s variranjem u akcentu.
34 S prom jenom u genitivu: -ù n a/-u n à.
35 Prem a M. Mogušu, D a n a šn ji s e n js k i g o v o r , 131, u Senju m a ra fü n znači i nit za tunju
(T ri u piljka g re d u u m a ra fü n ).
36 Cit. u Vidovićevu P R j 284.
37 U potvrdam a su, naravno, češći pluralni oblici m a ra fo ú n ia i m a ta fo ú n ia . Prvi je po­
tvrđen za XVI stoljeće.
38 H. & R. Kahane, R e a lle x ik o n d e r B y za n tin is tik , 578 i 588.
39 U 5. knjizi D A M ( = Lessico etimologico abruzzese \_= L E A ]) E rnesto Giammarco te
likove ne objašnjava. V o ca b o la rio sicilia n o , II 680, donosi m a tta c íú n a , m a ta c ió n i »matafioni
del terzarolo«.
40 R o m a n s k i e le m e n ti u g o v o rim a i to p o n o m a s tic i o to k a K o rč u le , Zagreb, 1951, § 113
(rkp.).
41 Čak se izričito ne navodi da smo riječ preuzeli iz tal. ili iz ven., što je u Term bilo jas­
no naznačeno, već se kaže da je m a ta fju n (Vrbnik, Ilovik) tal. im perativna složenica. Da
zbrka bude veća, u L it se upravo to m jesto iz T erm taksativno navodi. Još jedan članak s ola-
kim i nesređenim intervencijam a priređivačevim.
42 V. gore bilj, 7.
43 Novi pretisak objavljen je u Galatini, 1976.
44 N abrojit ćemo samo neke: A. Rohe, D ie T e rm in o lo g ie d e r F isch ersp ra ch e von Grau
d'A g d e (H érau lt), Tübingen, 1934, str. 128; A. Thomas, A n n a les du Midi
3, 1891, 420 u vezi sa st. prov. m a c ta fe lo n iz E. Levy, P ro v e n za lisc h e s Supplément-
w o rte rb u c h , Leipzig, 1894-1924, knj. 5, str. 3; G. Alessio, Z frP h 59, 1939, 242-244 i Rohlfsovo
odbijanje u Z frP h 60, 1940, 362-363, pa ponovna, ali nešto drugačija sugestija istog romanista
iznesena u B o lle ttin o d e ll'A tla n te L in g u istic o M e d ite rr a n e o , 1, 1959, 136. itd.
45 J. Corom inas & J. A. Pascual, D ic c io n a rio c rític o e tim o ló g ic o c a ste lla n o e hispánico,
3, 232-233. G u a d a fio n e s se javlja već kod Nebrije sa značenjem m a n ic a e lineae.
46 R. de Loture, P e c h e s m a r itim e s m o d e r n e s , Paris, 1946, p. 65.
47 A. M. Alcover & F. de B. Moll, D ic c io n a ri c a ta là — valencià — b a lea r, Palma de Mal­
lorca, 1930 itd.
48 V. D izio n a rio d i m a rin a Talijanske akadem ije, 455; usp. i H. & R. Kahane —A. Tietze,
The L in gu a F ran ca in th è L e v a n t § 403.
49 Usp. u našoj P o m o r s k o j e n c ik lo p e d iji: radanča prve, druge ili treće ruke tercaro-
la = k ra tn a o m č a p r v o g , d r u g o g ili tr e ć e g k ra ta .
' 50 M aretić navodi akcenat m a ta fu n á t, m a ta fu n á ; mi sm o u Zvonećoj zabilježili i mata-
fu n at.

28
 51 H. P. H outzagers, The Č akavian D ia le c t o f O r l e c o n th e I s la n d o f C res, Amsterdam,
1985, p. 292.
52 Stvarno su sic. likovi m m a ta ffa tu r i, m a ta ffu »mazzeranga« i glagol a m m a ta ffa r i »na­
bijati cestu« ( V o ca b o la rio sic ilia n o 2, 789 i 681, te 1, 152), dok lik hom onim an našem m atafu -
ni znači »veliki grum en zemlje« i »veliki kamen«.
53 Osim toga, m ora se naglasiti da su m a ta ffu i izvedenice sicilijanski i kalabreški ara-
bizmi (Rohlfs, N u o v o d iz io n a r io d ia le tta le d e lla C alabria, 397 i D E I, 2388), a to je po perti-
nentnost usporedbe veoma važno.
54 D. D urante — G l. Turato, D izio n a rio e tim o lo g ic o v e n e to — ita lia n o , Padova 1975, p.
292.
55 G. Devoto, A v v ia m e n to a lla e tim o lo g ia ita lia n a , Firenze, 1970, p. 261 ; D E I 2393; i nad­
asve DELI 731.
56 U posebnom ćemo radu pokušati analizirati razlike u prihvaćanju stranih elem enata
između »grada« i »sela«.
57 Svakako bi valjalo upotpuniti L it: F E W 1, 628; Skok, A n a li H I JA Z U Dubrovnik 1,56;
Ć. Iveković, » Z b o rn ik k ralja T o m isla v a « Zagreb, 1925, 414; M. Gušić, N a r o d n o s tv a ra la š tv o ,
Beograd, ll, 1972, 11-20; P. Šimunović, R a d o v i A N U B IH 9, Sarajevo, 1977,109-110; S. Georgi-
jević, Onom. Jug. 7, 181 i s.
58 Usp. D E L I 175; D E I 630-631; A. P ra ti, VEI 182.
59 P. E. Dabovich, D izio n a rio te c n ic o e n a u tic o d e lla m a rin a I, p. 185, Pola, 1883.
60 H. & R. Kahane — A. Tietze, nav. dj. u bilj. 48, § 131.
61 Za tal. bo rra ccia , v. DEI 568; DELI 157; REW 1411 ( b e g rifflic h n ic h t kla r); Coram inas
DCELC 1, 494. Za b a rile, v. DEI 441, DELI 117; REW 1038; FEW 1, 330-332; LEA 76.
42 Eventualni prijelaz o -> u uopće nije m jerodavan.
43 V. Vinja, H ib r id n i r e z u lta ti je z ič n ih d o d ira , in F ilo lo g ija 14, 1986, 419-432.
44 Luigi Miotto, V o ca b o la rio d e l d ia le tto ven e to -d a lm a ta , Trieste, 1984, p. 37.
45 N'a str. 218 djela navedenog gore u bilj. 51.
44 Naravno, ta se tvrdnja ne temelji na sigurnim lingvističko-geografskim podacima već
na mojem osobnom poznavanju naših prim orskih govora. A R j 1,740 (s. v. b u re ) navodi leksi­
kografe Mikalju i V. Karadžića. Daničićevo povezivanje s francuskim b u r e tte »bireta«, »vrčic
za vino kod mise« zasniva se isključivo na fonetskoj sličnosti, je r je francuska riječ posve
drugačijeg postanja ( F E W 1,602b i J. Picoche, N o u v e a u d ic tio n n a ire é ty m o lo g iq u e du fra n ça ­
is, Paris, 1971, p. 89).
47 I R ečn ik S A N U 2, 298 kao izvor našoj riječi naznačava doslovce »lat. b u reta « , a to
znači isto što i Daničićevo b u re tte . No, srednjolatinska je riječ zabilježena tek a. 1438 u r i m ­
skoj kuriji: b u re ta s d e a rg e n to p r o vin o e t aqu a (Pietro Sella, G lo sa rio la tin o -ita lia n o . S ta to
della Chiesa, Città del Vaticano, 1944, s. v.), pa će prije biti da su se redaktori R ečn ik a poveli
za Daničićem nego da su imali osnove za navođenje te srednjolatinske riječi, koju su označili
jednostavno sa lat.
48 »Fiasca di cuoio che usavano i viandanti, da deporvi il vino«, Boerio, 91.
69 I, preko ukrajinskoga, u ruskom (M. Vasmer, R u sk i e tim . r je č n ik (2. rusko izdanje,
knj. 1, Moskva, 1986, str. 126-127).
70 VI. Georgiev e t al., B s lg a r s k i e tim o lo g ič e n rečn ik , Tom I, A — Z, Sofija, 1971, str. 91.
71 Priređivač je nem arno prepisao alb. formu. To je zapravo gegijsko buril', koje Gustav
Meyer, Alb. e ty m . W ô rterb u ch , 54, tum ači kao »Fali, aus it. barile. Dazu bulg. bu rija, bu rilka
’FafiV
74 Ne znamo koji od dvojice autora, je r su tek od slova ’C’ radili svaki na svom slovu i to
naznačili u tekstu rječnika.
73 »Voce d o tta « , D E I 566; nedovoljno sigurne etimologije. Još je Fr. Diez u p r v o m izda­
nju svojega rječnika bio predložio < lat. B O R E A S , š t o je isto što i n a š e bu ra »vjetar sjevero-
istočnjak«. To kao da prihvaćaju D E I 566 i D E L I 157.

29
 74 Vidi Kahane — Tietze, The L in gu a F ranca in th è L e v a n t, §§ 79 i 741.
75 Riječ b a rik a d a nastala je u 16. st. u Francuskoj (b a r ric a d e ), a izvedenica je od glagola
b a rr iq u e r »zakrčiti prolaz pomoću barila«, »f e r m e r un p a s s a g e a v e c d e s b a r r iq u e s « (J. Picoc-
he, 55). B a rriq u e je gaskonjska varijanta nastala od *barrica. Franc, se b a ril javlja u 12. st.i
znamo da nastavlja kasnolat. b a rricu lu s, koje je potvrđeno u C a p itu la re d e Villis iz 9. stolje*
ća.
76 koje je i danas isključivi oblik u Korčuli.
77 Giovanni Soglian, 11 d a lm a tic o a C ivitavecch ia d i L esin a e s u lle is o le adiacenti: con­
tr ib u to a g li s tu d i su lla d iffu sio n e e c o n se r v a zio n e d e ll'a n tic o id io m a n e o la tin o e d ei suoi re­
l i t t i n e lla p a r la ta sla va o d ie rn a , Zara, 1937, p. 24.
78 Taj lik koji očigledno potječe iz dalm atinskog okruženja donosi Carlo Tagliavini, ¿'Al­
banese d i D a lm a zia ( B o rg o E riz zo p r e s s o Z a ra ), Firenze, 1937, p. 94, dok Kruno Krstić, (nav.
d j., str. 27), bilježi b a rije l, -i, gdje je sam o početno b- iz okruženja, dok je ostali dio leksema
donesen iz starog kraja.
79 Usp. D E I 441: iberska riječ *barro- »glina«, je r su glinene kace potvrđene za pretpovi­
jesnu Sardiniju. Drugačije R E W 1038 i F E W 1, 331 koji drže da b a r il nastavlja langob. bara.
80 Podudaranje u organizaciji sadržaja vidimo u poljičkoj i šibenskoj tvorbi spirine
»splačine, pomije, napoj« = ono što se ispere ( < is p ir a ti (A R j 16, 23).
81 REW 32; D E I 537; Prati V E I 142; Faré, P o s tille a l R E W 32 i sada veliki Pfisterov LEI
1, 114-116.
82 Tako se po ne znam koji put ne može razabrati m jesto čega stoji znak jednakosti (=),
jer, kako tim znakom povezati b jü ta (Potomje) »pokvareno vino« i (» = «) bljiita (Vodice)
»bolest koja se razvija životinjama ispod vrata« ? I, kao obično, u L it. se ne navodi mjesto iz
Z frP h (50, 518), gdje je o toj riječi Skok sam pisao.
83 Zbog razlike u akcentu, a ta je razlika i te kako p ertin en ta za etim ologiju riječi. Skok
tum ači b lú titi u odjelitom članku koji dolazi iza članka b lu ta i s ovim nem a veze.
84 L ex L a tM A E lu g 123. Redaktori rječnika bez tum ačenja naznačavaju srp.-hrv. poslanje
(?), a proširenje ostaje nejasno. P. Sella, G lo s s a r io ..., str. 72, prevodi b lu c ta ic h u m sa »fiori­
to, ammuffito«.
85 »Sterco di bue«, »feccia delle vaccine«, »caccherelli della capra«, itd., uglavnom sve
što daje gnojivo za polja.
86 I jedan od pisaca DEI, Giovanni Alessio, L ex ico n e ty m o lo g ic u m , 49, ističe da je, u
prvom redu zbog potvrda iz grada Lucce prije g. 1000, kao i zbog toskanskih toponima Biot­
ta, B iu tella , R io d e S o b b iu ta , sve m anje sklon kao konačno prihvatiti rješenje pomoću ABLU­
TA, ali zaključujemo da isto tako nije odlučan ni u svom prijedlogu da u raspravljanoj riječi
vidi keltski relikt.
87 U latinskom BUCCA znači »obraz«, ali vrlo rano počinje značiti »usta«, najvjerojatnije
zato što se lat. riječ za usta o s miješala sa o s »kost«.
88 F E W 1, 584-5.
89 u kojem slijedi Daničića (A R j 1, 293).
90 U E R H S J ne nalazimo Skokovu potvrdu b ru s k v a iz Jankolovice kraj Biograda, ni
upućivanje na Z frP h 54, 192, gdje je Skok o tom e pisao.
91 VI. Skračić, O n o m a stic a Ju g o sla vica , 12, 1987, 44 (I b 10. 1. 1.)
92 S ta tu ta e t le g e s c iv ita tis e t in s u la e C u rzu la e ( 1214-1558 ), edidit J. J. Hanel, Zagreb,
1877, p. 77. Vidi sada i hrv. prijevod A. Cvitanića, Zagreb-Korčula, 1987 (str. 93).
93 Slično za Ston i Dubrovnik, v. Vlaho Fortunić, C rtice, 45. Za V rbnik v. VI. Mažuranić,
Prinosi, 101.
94 im e j s e v lo ž it v b rlin u ; j e d ’n m is é e s t a t v b e rlin u (V. Mažuranić, o. e t 1. cit).
95 K o r č u la n s k i s ta tu t, cap. LI (p. 20).
96 DEI 494 (s. v. berlina).

30
 ” A R j 3, 534 (g e p ); Skok 1,472; Škaljić 238. Stariji oblici, g a jiifa na sjeveru i š p a g na ju ­
gu, sve više uzmiču, dok Šibenik čuva najkasnije prihvaćeni venecijanizam šk a ršela .
98 E. Giammarco, D A M 1086.
99 G. Rohlfs V D S 321; G. Rohlfs, N u o v o d iz. dial. d. C alabria, 391; Rosaria Scardigno,
'Nuovo lessico m o lfe tte s e , 307.
100 L essico e tim o lo g ic o a b r u z z e s e (L E A ), Roma, 1985, p. 322.
101 Dakle, hiperonim sko tasca izazvalo je prom jenu l a d r ó n la d ra , kao što je u Komiži
standardizirano ( d ) ž e p prouzročilo dovođenje u m uški gram. rod ( m a r jû la -<• m a rju l).
102 Giuseppe Rom ito, D izio n a rio d ella lin g u a b a re se , Bari, < 1985 > , str. 133.
103 Usp. Belostenčevo k ip é c z »icuncula, imagiuncula« (G az. II, 167) i današnje kajkav­
sko kipček. I Krleža u B a la d a m a im a V k ip čec u filo v e m ze s tru g a n a M a d o n a (ljubljansko iz­
danje iz 1936, str. 130).
104 Iz istog im ena (M a rie < MARIA), ali iz drugog dem inutivnog lika ( M a r io n ) nastala je
franc, riječ m a r io n n e tte , koja je ispočetka značila kip Djevice M arije, pa dukat s njezinim li­
kom, a tek u 16. stoljeću lutku na konopcu, današnju m a r io n e tu (usp. F E W 6/1, 336).
105 Bloch — W artburg, D ici. é ty m . d e la la n g u e fra n ça ise, 392; Jacqueline Picoche, N o u ­
veau dict. étym . d u fra n ça is, 725; J. Cellard & A. Rey, D ic tio n n a ir e d u fra n ç a is n o n -co n ven ti-
Qtmel, Paris, 1980, 508. Kao i obično, posve različito mišljenje zastupa Pierre G uiraud u svom
Dictionnaire d e s é ty m o lo g ie s o b sc u re s, Paris, 1982, 389.
106 B. Migliorini — A. Duro, P ro n tu a r io e tim o lo g ic o d e lla lin g u a ita lia n a 6, Torino, 1950,
330.
107 H. & R. Kahane — A. Tietze, The L in gu a F ranca in th è L e v a n t, § 399, str. 294-5.
101 D ELI 722. Usp. i mišljenja što ih u svojim etim ološkim rječnicim a iznose A. Prati
(VEI 629) i G. Devoto (A v v ia m e n to alla e tim o lo g ia ita lia n a , 258).
109 Naravno, u likovima na -un (b o lju n , B o lju n , b u lju n i b u jo n ) tvorba je rom anska, dok
je u buljevica izrazito slavenska, jednako kao i u bokokotorskom toponim u B uljarica.
110 Usporedi i drugi sinonim k lju č (K lju č ) od klju čati.
1.1 V. opširnije u Vidovićevu P R j 142.
1.2 R E W 9477c; D E I 1881, i nadasve F E W 17, 451-457.
113 U N auku d u h o v n o m I. Držića: »... k a d id u s k o r o v a jto m u n o ć i . .. (str. 307).
1,4 Z b o rn ik za filo lo g ija i lin g v is tik u Matice Srpske, Novi Sad, 4-5, 1962, 217-224.
115 Muljačićevo je tum ačenje dodano Skokovom tekstu u [ ] zagradam a.
114 »Visto in pianta assomiglia ad una galea con tu tti i rem i fora«, M. E. A. Zetto, Z en te,
saliremo e l n o s tr o d ia le to , 183.
117 Antonio Ive, D L V 137.
118 Boerio 296; H. Schuchardt, Z frP h 24, 419.
119 0 grčkom postanju naziva za veliki ratni brod, koji bi i sam bio potekao iz jedne zoo-
tnorfske metafore, još se uvijek raspravlja. Možda najuvjerljivije tum ačenje daju H. & R. Ka­
hane u E tym ologica (Festschrift W. v. W artburg, 1958) 428-431. G. Alessio (B o lle ttin o d e l l ’A t­
lante Ling. M e d ite rra n e o , 8-9, 68) iznosi novi prijedlog ilirskog postanja riječi (< ilir. *gala-
ia).
120 Usp. P. Skok, S la v e n s tv o i r o m a n s tv o . . . pp. 42, 98, 122, 151, 188. Na jednaki se način
nazivaju grebeni i otočići oko Sicilije (v. B o lle ttin o C e n tro S tu d i S icilia n i, 3, 228).
'2' Usp. R E W 4244; F E W 16, 271-274; D E I 3962; Z frP h 67, 1951, 173.
122 Za tal. u rto n e »urto grande«, v. Tommaseo-Bellini 6, 353c
123 Zanima nas sam o ovaj lik s navedenim značenjem (potvrda je iz S lo vin ca 1880, 389),
asve ostalo što Daničić (A R j 1, 742) navodi u vezi s b o r ia ti (A R j 1, 557) nem a nikakve veze s
riječima o kojima ovdje raspravljamo.
124 »Što ne može biti ni po geografskoj arei ni po semantici«, Skok, 3, 548.
125 A R j 20, 259.

31
 126 < BARTHOLOMEUS < grč. < sirijski. Usp. i nadim ak na Visu B ortetovicin i po
B o r te tü (B o r to lo ).
127 A R j 19, 822.
128 Vidi o tom e, Carla M arcato, R ic e rc h e e tim o lo g ic h e s u i le s s ic o ven eto , Padova, 1982,
s. V. ¡h u r ta r; v. i Angelico Prati, V E I 154.
129 Ovdje ostavljamo po strani neodrživost etim ologije k a n j(a c ) < tal. cagna < lat. CA­
NIUS; o tom e vidi gore bilj. 15.
130 »Udični aparat (SIC!!) za lov kanjaca«. Za D ragutina Parčića kan jčelica je »amo da
cagnici«, dok je k a n jč e n ic a /k a n jč e v ic a »lenza da cagnici«, što je teško doslovce prihvatiti,:
131 Moje bilježenje.
132 Usp. § 1. 2. 2. u mom članku u F ilo lo g iji 14, 1986, 427.
133 Usp. V. Vinja, JaFa 29.2.1. i 29.2.1.1., te knj. II 263 (popis br. 57).
134 Etim ologija te riječi još uvijek nije dokraja riješena. Za Skokovo mišljenje v. Termi­
n ologija, 31, je r je članak u Skok, 3, 523 krajnje nem arno i manjkavo redigiran s elementima
koje Skok nije mogao poznavati. Najkonciznije tum ačenje daje G. Rohlfs u L exicon Graeca­
n icu m Ita lia e In fe rio ris, 51; v. i M. Cortelazzo, I n flu s s o . . . , 247; R E W 517; D E I 3810.
135 Franz von Miklosich, D ie tü rk isc h e n E le m e n te in d e r s ü d o s t- u n d osteuropàischen
S p ra ch en , Kais. Akad. d. Wissenesch. Phil. -hist. Classe, Denkschriften, Wien, 34, 1884,325.
136 A R J 4, 819; Skok 2, 33.
137 Mjesto i vrijednost akcenta, kako su naznačeni u R ečn ik u SA N U , nisu uvijek sigur-
n i< ? > .
138 K a n č e lo bilježi i D. Parčić (»matassa di filo«).
135 Škaljić 391 donosi k à n g a l »svitak, rola« < tur. kangal.
140 Takvo značenje nije potvrđeno. Za kl. lat. (i za ostale njegove faze) CANCELLUS (dem.
od CANCER) je uvijek »ograda, rešetka«, od čega je i današnje k a n c e la rija s izvedenicama. To
je vidljivo iz D E I 714, a ipak se, ne znamo zašto, to m jesto navodi u L it za kančelo (?)
111 To, naravno, nije b i č u značenju »kandžija, flagellum«, kako je htio Đ. Đaničić, već,
kako je Skok m agistralno dokazao, »ostatak iz balkanskog pastirskog latiniteta« od VITIS, VI­
TEUS ( R E W 9388), iz čega je nastala naša b ičva , koju je gotovo istisnuo turcizam čarapa
(usp. Skok 1, 145 i 146)
142 Vidi i u poglavlju Ž e n s k i p o s l o v i (str. 297): » N u trn je ž ic e p r ip n u s e k o n c e m za nito.a
k a d s e p o č m e tk a t, p r is u č e s e k o n c e n d va p r s ta v iše d o n je g vratila, iz v u č e s e p r e ja na kitu ili
k a n č e li c u ...«.
143 H. & R. K ahane — A. Tietze, The L in gu a F ranca in th è L e v a n t, § 774, p. 512-513.
144 Riječ sa značenjem »isprepleten« donosi za bizantski Sophocles, G reek Lexicon c i
th è R o m a n a n d B y z a n t i n e P e r io d s , str. 610.
145 G. Rohlfs, VDS 99.
146 G. Rohlfs, N u o v o D iz. Dial, d e lla C alabria, p. 293.
147 Nije isto što i p e š k a f o n d o , lig n ja r ić i l i lign jarica, koji služe za »vertikalni« lov sipa j
liganja.
148 »Nijesam obaviješten ni o narodnoj upotrebi u Dalmaciji u pogledu naprave za hva­
tanje liganja i sipa što se zove ital. b a n k a r e la (SIC)«.
149 U Skok 1, 198 priređivač navodi D E I 588, ali u D E I nem a ni spom ena o značenju na­
še posuđenice.
150 Podatak iz Poijica je od don Frane Ivaniševića, kojega navodi R. Vidović u PRj 64
( b r a n k a n e l e / b r a n k a r e l e ). S a m o takvo značenje poznaju talijanski rječnici.
151 Izvrsno ih je opisao i slikom prikazao Petar Lorini, R ib a n je i rib a r s k e s p r a v e . . Beč,
1903, 103-105.
152 Potvrdu nalazim o a. 1281 za Piran: a d u n a m a r b o r e m c u m d u a b u s b ran ch is (LexLat-
M A E Iu g , 130).

32
 153 V. Lipovac-Radulović, n av. d j. 39. Prim jeri što ih autorica navodi ne dopuštaju sum ­
nju o semantičkoj vrijednosti: O k a štr i o v e b ran ke, č in e m i v elik u šk u r ic u ; P una j e bran ka
grožđa.
154 Za razliku od »golne linije«, koja se u Korčuli zvala b a r a ; za tu riječ v. § 25 (CR 1985,
1,71).
155 11. 2ic navodi to značenje za Krk: b ra n k a n â ti m lg a vicu , k o ću ili g rip ić , iz m o ra ¡ste ­
zati na kraj, Z n žo 7, 1902, 303.
156 Za tu radnju i drugdje služi sinonim no i è m ê t (v. A R j 17, 530), koji Skok 3, 386 bilježi
za Dubrovnik i Mljet, ali nažalost, bez etimologijskog tumačenja. U Korčuli postoji i glagol
šemètit s neprenesenim značenjem »ram pino /2 pretraživati dno o lg u s tf r n e tražeći potoplje­
nu rommču« i figurativno »žlicom tražiti u odveć rijetkoj jusi rižu ili tijesto«.
157 Naravno, tako specifičnih i na uski areal ograničenih lokucija nema u A R j ni u Sko­
ka,
158 Ili iz *B R U S IA R E . Veza sa U ST U L A R E , U R E R E (REW 9097) nije dokraja razjašnjena; cf.
DELI 170; D E I 614.
159 Još uvijek neriješene etimologije. Usp. Angelico Prati, E tim o lo g ie ven ete , 83; Carla
Marcato, R icerch e e tim o lo g ic h e s u l le s s ic o v e n e to , Padova, 1982, p. 81.
160 Mario Doria, o.c. 474, s. v. p iz a r navodi da je češći oblik im p iz a r.
lél D anašnji s e n js k i g o v o r, Senj, 1962, str. 135.
147 Vidi Skok 1,57.
143 L. Grassi Fiepi, Trieste, 1973, p. 156 (cit. u Doria 96).
144 R. Riedl (ur.) Fauna u n d F lora d e r A d ria , H am burg/B erlin, 1970, str. 87 (dijagnostič­
ki broj 2Fa).
145 P. Chantraine, D ici. é ty m . d e la la n g u e g re c q u e , 569; Sophocles, G reek L exicon , 682.
Kod Dioskurida Kopóppiov znači »mali grozd«.
144 Jednako i R E W 2272.
141 G. Meyer, E ty m o l. W -buch d e r a lb a n e s isc h e n S p ra ch e, 177.
144 G. Alessio, B o lle ttin o d e l C e n tro d i s tu d i filo lo g ic i e lin g u is tic i sic ilia n i 4, 1956, 320.
149 V. Vinja, Z e its c h r ift fü r B a lk a n o lo g ie 5, 1967, 215-216.
170 što potvrđuje i Sime Kulišić, ČR 9, 1979, 2, 91.
171 U doktorskoj disertaciji obranjenoj na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 24. 11. 1988.
donosi se tekst fa c e n d i s brižljivo i dosljedno zabilježenim akcentom . Na str. 177 vidimo da
je naglasak gavan a, a kao definicija se navodi »m ineralno gnojivo«.
1,2 Bloch-Wartburg, 308; C. T. Onions, D ici. o fE n g lis h E ty m o lo g y , Oxford 1966, 417 i na­
vlastito FEW 20, 68.
173 V. Vinja, JaFa I 101-112; II 311-313; isti: P ro c é d é s a ffe c tifs d a n s la d é n o m in a tio n
d'une coqu ette d e m e r , SRAZ 3, 1957, 45-58.
174 Za ka n ćo lica (Božava), k a n tu n e ta (Kastav) »pjevana pjesmica«, v. Skok 2, 31 (s. v. ká-
tmat1).
175 Usp. franc, česticu za negiranje point (»ništa, nikako«) iste etimologije.
'76 To je značenje potvrđeno i kod nas. U riječkom prigodnom listu T ries iz 1886. godine
čitamo: ...k a k o su s e n e k i g o s p o d ic ić i d o š li p u n tilja t, a to je upravo ven. p o n tig lia rse , Boario
522.
1,7 Tu su knjigu A R j »pregledali i odobrili« D. Boranić i P. Skok«.
178 K n e z p u n tilje z je m. gram. roda, je r narod tobože razlikuje spolove, tj. Coris julis od
C. giofredi, pa gotovo na čitavoj strani Jadrana postoje opozicije k n e z m u š k i k n e z žen sk i
(Petrčane), vladika k n e z (Broce) ili k n ezu ja ~~ k n e z (Valun) i dr.
179 H. P. Houtzagers, The Č akavian D ia le c t o f O rlec on th e Is la n d o f Cres, Amsterdam,
1985, p. 243.
180 A. Aneggi, D izio n a rio c e m b r a n o 85 donosi g a \ o »im puntitura«; G. Tomasi, D izio n a ­
rio del d ia letto b e llu n e se arcaico, 71 , g a so »cucitura a punto dentro« ; riječ j e u nekoliko vari-

3ČAKAVSKA Rie 1 33
jantnih likova potvrđena za Bergamo. Bresciu, a u Trentu je zabilježen i deminutivni lik ga­
siti (kao u našem Orlecu).
181 Ne u Z frP h 70, kako omaškom navodi M. Doria.
182 Bologna, 1970, str. 100-102.
isa F E W 19 53
184 S. V . gđz1, 5. i 6.

Vojmir Vinja

CONTRIBUTIONS ÉTYMOLOGIQUES A L’ALLOGLOTTIE ČAKAVE IV

Dans cette IVe série des C o n trib u tio n s é ty m o lo g iq u e s à I'a llo g lo ttie ča k ave (§§ 52-75)
sont examinés plusieurs emprunts čakaves au grec, au dalmate et au vénitien ainsi que deux
éléments dont la provenance des dialectes de l’Italie méridionale ne peut pas faire de doute
Pour plusiers lexèmes analysés le Dictionnaire de l'Académie de Zagreb (A R j) et P. Skok ava­
ient proposé une solution étymologique mais celle-ci ne pouvait pas satisfaire aux exigences
de la discipline étymologique contemporaine. On a insisté notamment, et avec beaucop de
détails (§ 69), sur l’étymologie de k a n č e lic a »palangrotte«, »longue ligne pour la peche au
lancer«, qui depuis le XVIe siècle était considérée comme dérivée du nom de poisson ¡800,
k a n ja c »serran« dont l’auteur a, par ailleurs, expliqué l'origine par le grec xoùvw. Ici on dé­
montre que l’origine de ce nom de ligne est à chercher dans l’emprunt croate kančel quii
son tour provient du grec et que la conviction du rapport de dépedance kanjac *+ kančelica
est en effet dû à une homonymie tout à fait fortuite. A côté de plusieurs étymologies exposé1
es succinctement, l’auteur explique l’origine d’autres termes où le passage par la filière dal-
mate est bien visible et de plusieurs formes où l’on a prouvé que leur aire n’est aucunémettf
limitée au seul sarde ou à la seule Romania occidentale (gr. KÔpugpoç , F E W 2/2, 1242; idf
72) ou que les sémantismes déterminés ne sont pas le fait seulement du galloroman (p.ex.
BRANCA »pfote«, F E W 1, 496-8; ici § 70).
D’autre part, tout au cours de ces pages, l’auteur apporte des correction au grand dieti-
onnaire étymologique croate ou serbe que P. Skok avait laissé dans le manuscrit et dans le-
quel, grâce au travail insouciant et tout à tait bâclé de l'éditeur, figurent des fautes qui d'au-
cune façon ne peuvent ê tr e a ttr ib u é e s au p io n n ie r d e l'é ty m o lo g ie c ro a te e t yougoslave,
A la fin d e la c o n tr ib u tio n o n d o n n e un INDEX où sont rangés par ordre alphabétique
les 670 mots ou variantes traités dans les quatre séries de C o n trib u tio n s publiés jusqu’àujit-
urd’hui.

34
 KAZALO R IJE C I

Navedene su riječi koje se spominju u četiri niza

ETIMOLOŠKIH PRILOGA ČAKAVSKOJ ALOGLOTIJL
I Č a k a vsk a r ič 1985, 1, 57-78 §§ 0-26
II Č a k a vsk a r ič 1985,2, 3-14 §§27-36
III Č a k a vsk a r ič 1987, 1, 3-41 §§ 37-52
IV Č a k a vsk a r ič 1989 ,1 , 3-41 §§ 53-75
B ro j se odnosi na poglavlje (§), a n na broj pripadajuće bilješke. O se odnosi na uvodno
poglavlje u nizu I.

abarati 25 babarin 30
abes 1 baca 18
abis 1 bačva 59
abrae 44 Bad 37
abracat 44 bàdat 19
akužavat 56 badëj 26
ala 3 badie 26, n 58
alaj(o) 2 badil 26
alat 3 badilj 26
alibat 3 bagunat 31
altija 5 baja 18
alviza 6 bajan 19
amata(av)at 56 bakuk 20
ambis 1 bakula 20
amonji(va)t 7 bala 25; 31
amarat 8, n 16 balbabon 21
amorat 8 balbakan 21
apostol 9 balnjenica 22
arbaluviđi 6, n 15 balota 52
ardura 71 bam buk 51
arela 10 banbujin 24
arkul 13 bandenica 24
arkulin 13 bandim a 55, n 17
arkur 13 bandirač 24
artica 10 banica 74
amaži 12 banjenica 22
amjul 11 bara 25
arpiž 15 Baraba 33
art 12 baraban 33
artlja 12 barabanat 33
artozijo 17 barafuža 34
artur 13 baraj 25
arturo 14 baran 25
asorte 16 baraškada 34
asprin 26, n 50 baraškoda 34
astuto 17 barati 25
ašpa 15 barbakan 21
ašta 15 barbaluiđa 6
aštra 15 barbarin 31
¿torzijo 17 barić 25
avertit 17 barikada 59; n 75

35
 baril(o) 59 bavajol 31
barilet 59 bavarin 30; 31
barilot 59 bavaro(l) 31
barjam us 33 bavati (se) 31
barka 0; 47 bavedat 31
baroć 25 bavizela/bavižela 31
barsenica 62 bavižola 31
barše 29 bazjan 29
bartolac 46 belëh 37
bartulin 46 benevreke 47
barufa 34 bica 36, n 49
baruza 34 bierm at se 29
baruža 34 biga 35
bas 28 bigot 35
basadura 28 bigota 35
basahan 28 bija 36
basam an 28 bilja 36
basetan 28 biljet 52
bašam ar 28 biljica 36
bašam arić 28 bina 35
bašam et 27 bluta 60
bašam eta 27 blùtit 60
baša (voda) 28 blútiti 60
basica 28 bij uta 60
basica 28 bodila 41
bašurica 28 bokun(ić) 61
bat 26 Bol 55, n 17
batač 26 bolat 37
batača 26 boldun 41
batajuni 26 Bolkan 32, n 23
batâl 26, n 59; 36, n 48 bolta 37
baiala 26 boltan, -a, -o 37
Batalage 26 boljun 65
batalaš 26 Boljun 65 n 109
Batalaža 26, n 52 Bonifacije 26, n 59
b atarjat 17 borduleza 54, rt 10
bataš 26 borja 59
batëj 26 boroža 34
batejuša 26 borstenica 62
bate la 0 bosa 42
batelanti 26 bošek 42
bateljuša 26 boška 42
batisić 38 boškat 42
batoč 26 bòt 37
batofina 26 bota 37
batoglav 26 botica 37
batoglavac 26 bracara 44
batoglavan 26 bracati (se) 44
batovina 26 bracera 44
batula 26 braceta 44
baunat 31 bracija(va)ti 44
bauta 30 bracìvanje 44
bava 31 bracuja 44

- 36-
 braculet 44 brm belj 40
bracul 44 brnica 45
braće 50 brnjal 45
Brag 47, n 92 brnjica 45
braga 47 brodurina 46
bragadura 47 brom bule 40
bragajete 47 brom bul(j) 40
braganja 47 bronca 39
brager 47 bronzin 39
brageše 47 brosk(v)a (-ca) 62
Bragešin 47, n 84 broskocvijet 62
brageta 47 Broskvenjak 62
bragir 47 b rse/b rše 29
bragiše 47 brsovnica 62
bragoc 47 brtuljin 46
bragote 47 brtuvela 46
brahir 47 brtvelin 46
brahur 47 brtvuiin 46
bran 45 Bruì 53
branat 70 brula 53
branda 48 Brula 53
brandaj 48 brulja (-ica) 53
brandalje 48 brum boj 40
brandoj 48 brum bul(av)at 40; 54
branka 70 brum buljati 40
brankanat 70 brunac 39
bfankanela 70 brunce 39
brankarela 70 brunčić 39
brankelj 70 brùncz 39
brankeljati 70 brunda 39
'brasenica 62 brundicza 39
brasunica 62 brunduleža 54
braška 50 brunelica 45
brašnjik 47 brutebone 52
bratabonka 52 bružat 71
bratvela 46 bubanak 51
bravarolin 31 bubica 49
brazara 44 bubla 49
breče 50 bublica 49
breganja 47 bublija 49
bresenat 62 buc(anj) 37
bresenica 62 bucal 38
brgatura 47 bucalić 38
bričke 50 bucati 42; 55, n 16
fangatura 47 bucio (-jela) 42
briške 50 bucol 38
brituela 46 buća 52
britulin (-ić) 46 budalica 41
britva 46 budel 41
britvela 46 budela 41
britvulin 46 budiel 41
brlina 63 'budilica 41
farljina 63 budin 41, n 36
bujol 18 burtati (se) 68
bujon 65 n 109 bos 42
bujul 18 Bus 42
buka 61 busati 42
bukaneca 61 businac (-njak) 42
bukanie 61 buskot 42
bukvara 69 busnut 42
bul 52 busol 42
bula 52 busul(ić) 42
buladur 52 bušak 42
bulat 52 bušin 42
bule 52 bušinac 42
Bulet 65 bušinak 42
buleta 52 bušivat 42
bulentin 55 buška 42
buletin 52 buškam enat 42
bulikan 32 Buškanje 42
bulin 52 buškoz 42
Bulkan 32 busta 42
bulsav 43 bušulotjer 42
bulsavat 43 bušulotarija 42
bulun 52 but 37
B ulja rica 65 n 109 buta 37
buljevica 65 Butina 37
buljun 65 n 109 buveja 41
bum 58 buvel 41
bum bak 51 buveljak 41
bum bara 51
bum barine 51 celcamenti 24
bum bažina 51 cifra 74
bumbok 51 ciplara 44
bumblice 49
crevlja 41
bum blija 49
Bunta 37
bunja 21; 58 Ćifnata 0
bunjac 58 Čihnata 0
bunjača 58
bunjar 58 demodeca 24
Bunje 21 dumideca 24
bura 59
burac 59 29,77 8
fagla
burača 59 29
Tersa
buraća 59 29
Persati
burdaj 32, n 21 29
ierše
burdel 32 0
figa
burdil 32 29
fijersa
burdulež 54, n 10 0
filka
bure 59, n 67 0
finka
burica 59 29
firsa
burilo 59 fjersati 29
burina 59 foltica 37
buroza 34 forkete 68
burtalo 68 fortica 37

38
frajlica 74 kančelica 55; 69
frasee 50 kančelo 69
kančenica 69
gatte 1 kančevica 69
gajetun 66 kančilo 69
galampuz 1 kanćolica 74, n 174
galija 67 kangal 69
gaUjola 67 kanj(ac) 69; 77 129
gargašat Oi 1 kanjčelica 55; 69
garumb 72 kanjčenica 69
gantmbul 72 kanjčevica 69
gavana 73 kanjevača 69
gavez 1 kanjevnik 69
giz 75 kanjevnjak 69
gazin 75 karatel (-ilo) 59
gerbakan 21,« 29 kavalet 68
gerara 44 kazin 32
golubjera 24, n 41 kažin 32
gorumbul 72 ki abu abu 23
gospica 74 knez puntiljez 74
grabase 47 knezuja 74; 77 178
granguliš 1 koluba 19
gravolica 46 koljivo 19
grdobina 46 konguls 43
greben 46 konvuls 43
grhot 21 konj era 24
Grohote 21 koi'ać 26
gružera 24, n 41 kordelaj 1
guc 47,77 101 korovajta 66
gvardaloj 2 koru m b 72
kranbučela 72
iblija 49 krunbučela 72
imbrac 44 K um anđanje 42
imbrač 44
imbračavati 44 laja 0
imbragai 47 larva 30
imbuškat 42 lašun 49
mentovati 24 lažina 26
Ista 11 ligna 51,77 144a
tzbrundunati 39 lignjarica 69
ižbalat 25 limbel 41
izbarat 25 litija 5
livel 41
Jakov 19 loštrin 49
jarbol 56 lovrata 49
jerla 10 ium blija 49; 55
jerula 10 lum brela 49
lumiija 49
kaić 0
kaiamoč 47 m ahar 26
kančarica 69 Maj san 27
Jtančel(ić) 69 m anat 56, n 31
ikančelati 69 m antat 56
m arafun 57; n 35 pešem artel 26
m arahun 57 peškafondo 69, n 147
m aravan 60 picat 71
marefun 57 pič baran 25
Marij etica 24 pika 0
m arjul(a) 64 pinbor 0
m arok 21 pinka 0
m at 57 pisturela 21
m atadura 56 pišpalj 0
m atafijun 57 pituranka 74
m atafjun 57 ploka 0
m atafun 57 Plokata 0
m atafunat 57, n 50 plokita 0
m atahun 57 plonga 0; 52
m atelani 26 plunga 0
mejbave 31 pljuska 70
mentovati 24 pobarati 25
mlat(ac) 26 pobuškat 42
m orak 21 poc 38
m orovran 24 pocengera 38, n 20
m rhat 21 počet 38
m rkat 21 pocij 38
m rkenta 21 počuo 38
polivera 21, n 27
nerinerac 24 pom oritađ 24
porporela 21
obilan ca 24 prašće 50
obilancija 24 prm por 21
Obis 1 prncipal 0
oblanta 49 prpor 21
oblija 49 prtabonjka 52
obija 49 pucal 38
obrasuniti se 62 pucet 38
obys 1 puč 38
odalibat 4 Puč géneraliene 138
odlibat 4 pučinka 38, n 21
Ofrit 17 Pučul 38
ôfrit 17 pulpurela 21
oliga 26 pum pala 21, n 33
oliganj 49 puntiljez 74
om atat 56 purić(aš) 26
orkula 1 purpala 21, jj 33
orkuo 13 purpelica 21, n 33
ortun 68 pušća 70
put, pujen 38
pam parot 21, n 33 radanča 57, n 49
panbuin 24 raža 26
pasam an 28 rkuo 13
pasara 0 rom inča 39, n 39, n 23
pašam an 28 ronjun 11
patelin 47
pecipala 0 santolina 20
peksimet 27 santonina 20

40
sardelara 44 um idašćina 24
semencina 20 urtat 68
semenčin 20, n 24 uzburtiti (se) 68
sinjorina 74
sklatara 44; 69
smokva vaiksem pre 0
0
valiga 26
sorat 26
važi 35, n 43
spirine 60 n 80
verbakan 21
Suplatunski 19
vladika 74, n 178
Sutivan 19
Vlaho 19
Sutvara 19
voga 26
sveduro 0
vogar 26
svetolina ,20
volak 21
sviian 26
volat 37
svilina 26
vòlt 37
vrbakan 21
šabaka 47
vrkulić 13
šantonig 20
vrpá 21
šargera 24, u 41
vrpalj 21
Šipnata 0
vuart 12
škajar 26
vulkan 32
;Skaragajt 66 vulta 37
škovace 57
Jpuntin 60
itregutanica 33, n 28 zabarati 25
Subjot 0 zabrundati 39
šufece 57 zabulat 52
lupjot 0 zardurat 71
zbašat 28
tiranti 35, n 41
tuđe 26 žbaraj 25
tunara 44 žbarat 25
lunja 69 žbulta 68
žburta 68
Ublija 49 žburtun 68
aligna 49 žm afar 26