Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
dQ dT
q S eff S (W ) (3.13a)
dt dz
dn A dC A mol
N A S D Aeff S (3.13b)
dt dz s
S - ukupna površina preseka poroznog bloka
dn A dC A dC A S
DA S D Aeff S D Aeff DA DA
dt dz dz S
1
Za idealnu poroznu strukturu, poroznost je jednaka:
Vp S H S
D Aeff D A (3.14)
V SH S
Analognim postupkom:
eff = S (1 - ) + g
S - toplotna provodljivost čvrste faze
g - toplotna provodljivost gasa
eff
DA DA (3.15)
p
p predstavlja odnos prosečne i najkraće dužine puta difundujućih molekula između dve
paralelne ravni, normalne na pravac difuzije z
1
p 2
cos 450
Knudsenova difuzija
Ako je prečnik pore znatno veći od srednje dužine slobodnog puta molekula l (3.12),
međusobni sudari molekula mnogo češći od sudara molekula sa zidom pore, pa je mehanizam
molekulske difuzije identičan onom kroz homogenu sredinu.
2
U porama sa prečnikom mnogo manjim od l, uticaj zidova pora je značajan i mehanizam
difuzije se menja u Knudsenov mehanizam. Prema kinetičkoj teoriji gasova, koeficijent
Knudsenove difuzije DK,A je jednak :
1
DK , A d w (uporedi sa 3.12)
3
d - ekvivalentan d prečnik cilindrične pore
Za realnu poroznu strukturu sa porama velikog prečnika (makro pore) i porama vrlo malog
prečnika (mikropore), neophodno je umesto molekulskog koeficijenta DA u jednačini (3.15)
zameniti neku kombinaciju DA i DK,A i u literaturi se može naći :
1 1 1
D D A D K ,A
Prelaz toplote
Sloj fluida uz zid u kome brzina fluida raste od nula (u tački z = 0, tj. uz sam zid) do vrednosti
0.99wf naziva se hidraulični granični sloj debljine H. Za z > H može se smatrati da je brzina
uniformna i jednaka asimptotskoj vrednosti wf, koja predstavlja brzinu turbulentne mase
fluida.
3
Slika 3.4 Brzinski i temperaturni profil
Analogno, ako temperatura zida Tz i temperatura dolazećeg fluida Tf nisu jednake, kao rezultat
prenosa toplote u z - pravcu formiraće se temperaturni profil sličnog oblika, sa
horizontalnom asimptotom T = Tf . U toplotnom graničnom sloju, širine T se temperatura
menja od temperature zida Tz ( z = 0) do 0.99Tf.
U laminarnom podsloju uz zid fluid struji laminarno i
u njemu su najveće promene brzine strujanja i temperature fuida, tj. gradijenti
dw dT
i .
dz dz
imamo molekulski mehanizam prenosa količine kretanja i toplote
brzinski i temperaturni profili su približno linearni
U međusloju (preostalom delu graničnog sloja) imamo :
prelazni režim strujanja.
gradijenti brzine i temperature postepeno opadaju praktično do nule , jer
vrtlozi intenzifikuju prenos količine kretanja i toplote
U masi fluida , snažno vrtloženje uslovljava uniformisanje brzina i temperatura.
Debljina hidrauličnog graničnog sloja će biti utoliko veća ukoliko je veći fluks količine
kretanja između zida i fluida (kočeće dejstvo zida), odnosno ukoliko je veći kinematski
viskozitet (difuznost količine kretanja), vidi jedn. 3.11.
Analogno, debljina toplotnog graničnog sloja T (rastojanje do koga se “oseća” efekat
zagrejane ploče na temperaturu fluida) raste sa toplotnom difuznošću a (vidi jedn. 3.10)
Tako odnos H i T raste sa količnikom /a, koji se zove Prandltov kriterijum :
4
1 za Pr 1 (tecni metali)
H
1 za Pr 1 (idealangas, vidi3.12)
1/ 3
H
Pr 1 / 3
T
T a
1 za Pr 1 (tecnosti)
Teorija filma
Praktično, interesuje nas količina toplote koju zid u jedinici vremena preda fluidu, računato
po jedinici površine:
dT
q z 0 (3.19)
dz z 0
Jedn (3.19) zahteva poznavanje temperaturnog profila T ( z ) čijie je dobijanje vrlo kompleksno
(rešavanje sistema od dve diferencijalne jednačine: bilans količine kretanja i energetski bilans)
Tačka preloma, tj. presek tangente i asimptote, definiše debljinu fiktivnog toplotnog
graničnog sloja, T ili filma.
Nagib kosog profila:
5
T f Tz dT
T' dz z 0
pa dobijamo :
q z 0 (T f Tz )
T'
imamo:
q z 0 (T f Tz ) (3.21)
- koeficijent konvekcije ili koeficijent prelaza toplote.
dw f
z 0 w f2 (3.62)
dz z 0 2
Teorija sličnosti.
Umesto simultanog rešavanja diferencijalnih jednačina prenosa količine kretanja i toplote,
definiše se skup bezdimenzionih grupa ili kriterijuma, (prevođenjem dif. jednačina u
bezdimenzioni oblik), koje karakterišu posmatranu pojavu.
na bazi eksperimenata, definišu se kriterijalne jednačine, koje povezuju
bezdimenzione kriterijume, za
o pojedine klase sistema, koje se karakterišu istom geometrijom (da bi mogao da
se ostvari uslov geometrijske sličnosti) i
o isti režim strujanja fluida ( zbog hidrodinamičke sličnosti).
Za prinudnu konvekciju:
Nu f (Re, Pr) (3.24)
Uobičajeni oblik
Nu c Re m Pr n
64
f
Re
Značenja bezdimenzionih kriterijuma
6
Re - mera relativnog uticaja inercijalnih sila (brojioc) i sila trenja (imenioc),
Pr - odnos intenziteta prenosa količine kretanja i prenosa toplote, odnosno i
odnos otpora prenosu toplote (1/a) i otpora prenosu količine kretanja (1/)
Nu - odnos uticaja turbulentnog (brojioc) i molekulskog (imenioc) mehanizma
prenosa toplote, ili odnos otpora provođenju toplote L/ i otpora konvenktivnom
prenosu toplote 1/
PRIMER 3.2 Pokazati da je termički otpor prelaza toplote sa fluida na zid (ili obrnuto)
cilindrične cevi, računat po jedinici dužine cevi, jednak:
1
Rt
2r
Protok toplote
dQ
q S 2rL q (q dato jednačinom 3.21)
dt
T T
q L 2r q 2r T
1 Rt (W/m)
2r
PRIMER 3.3 Parovod spoljnjeg prečnika 10 cm sa temperaturom spoljne površine od 110 0C
je izložen vetru brzine 8 m/s sa pravcem normalnim na osu parovoda. Temperatura vazduha je
4 0C. Odrediti gubitke toplote u atmosferu po 1 m parovoda. Podaci: toplotna provodljivost i
BTU
kinematski viskozitet vazduha na srednjoj temepraturi (57 oC) su 0.0164 i
ft h R o
cm 2
670 . Proračun izvesti paralelno sa dve kriterijalne jednačine:
h
Nu 0.027 Re 0.805 Pr1 3
5 84 5
0.62Re1 2 Pr1 3 Re
Nu 0.3 1
2 3 1 4
282000
0.4
1
Pr
Iz tablica za srednju temperaturu vazduha: Pr = 0.708.
(Rešenje u Mathcad -u)
PRIMER 3.4 Idealno izolovan protočni grejač vode u obliku cevi sa električnim grejačem,
dug je 5 m i ima unutrašnji prečnik 3 cm.
a) Izračunati snagu grejača koja obezbeđuje zagrevanje 10 l/min vode od 150C do 650C
b) Proceniti temperaturu unutrašnje površine grejača na izlazu.
Potrebni podaci: termofizičke osobine vode na srednjoj temepraturi (40 oC) su
BTU ft 2 Cp 998.1 cal g
0.365 i 0.992 3 .
o , 0.0255 ,
ft h R h kgK cm
Kriterijalna jednačina: Nu 0.023Re 0.8 Pr 0.4
Iz tablica za srednju temperaturu vode: Pr = 4.32.
7
DOMAĆI ZADACI
N A A C A, f C A, s (mol/m2 s) (3.25)
DA
A (m/s) (3.26)
'D
D’ - debljina fiktivnog difuzionog graničnog sloja (filma)
8
Sh c Re m Scn
PRIMER 3.5 (3.3) Naći formule za preračunavanje koeficijenata prelaza pri promeni načina
izražavanja pogonske sile.
n n n x
C A A A x A * A
V n V Ms
n - ukupan broj molova u smeši,
* - molska gustina, mol/m3
MS - mol. masa smeše,
- gustina smeše (kg/m3)
x A
= const C A
Ms
što nakon smene u prvi od flukseva u Tabeli daje:
x A
NA A x ,A x A x, A A (*)
Ms Ms
Veza:
p const .
pA = xA p pA = xA p
Iz (*) i (**) :
*
p,A A A
p pMs
9
Ako je smeša idealan gas važi: p * RT :
p ,A A
RT
Sh
jD (3.29b)
Re Sc1/3
PRIMER 3.6 Pri strujanju suvog vazduha temperature 25 0C i pritiska 1 atm brzinom 2 m/s
preko površine od 0.3 m2 pokrivene slojem naftalina, izmerena količina isparenog naftalina u
toku od 15 min je 12 g. Napon pare naftalina na 25 0C je 11 Pa a njegova difuzivnost u
vazduhu je DA,B = 0.6110-5 m2/s. Proceniti koeficijent prelaza toplote pri istim uslovima
proticanja i istoj geometriji sistema.
(Rešenje u Mathcad-u)
DOMAĆI ZADATAK
Prolaz toplote
Prolaženje ili prolaz toplote prolaz toplote predstavlja prenos toplote kroz tri sloja: fiktivni
toplotni granični sloj prvog fluida, zid i fiktivni toplotni granični sloj drugog fluida. Na Slici 3.3
dat je uprošćen temperaturni profil (u skladu sa teorijom filma), pri stacionarnom prolaženju
toplote između dva fluida sa temperaturama T1 i T2, kao i šema termičkih otpora.
10
Slika 3.3. Temperaturni profil pri stacionarnom prolaženju toplote
T1 Ti ,1 Ti ,1 Ti , 2 Ti , 2 T2
q1 , q2 , q3 (3.32)
1/ d / 1/ 2
T1 T2
q K T (T1 T2 ) J
1 d 1 2 (3.34)
m s
1 2
q - fluks prolaza toplote
KT - koeficijent prolaza toplote.
U brojiocu je ukupna pogonska sila, a u imeniocu ekvivalentan ili ukupan otpor za tri
termička otpora vezana na red (Slika). Tako smo izraz (3.34) mogli da dobijemo neposrednom
primenom “električne” analogije.
PRIMER 3.7 (3.4) Gubici toplote iz izolovanog parovoda u atmosferu po jedinici dužine
parovoda, se računaju kao:
T Ta
qL
1 z 1 (W/m)
i
1d1 z d z i d i ( r 2 )d 2
11
gde su:
T, Ta - temperatura pare i temperatura atmosfere
d1, d2 - unutrašnji i spoljašnji prečnik izolovanog parovoda
z, i - debljina zida cevi i debljina sloja izolacije
dz - srednji logaritamski prečnik zida cevi
di - srednji logaritamski prečnik sloja izolacije
z, i - toplotne provodljivosti zida i izolacije
1 - koeficijent prelaza sa pare na unutrašnji zid paravoda
2 - koeficijent prelaza toplote sa spoljne površine paravoda u atmosferu
r - efektivni koeficijent prelaza toplote radijacijom
Efektivni koeficijent prelaza toplote radijacijom je onaj parametar, koji kad se pomnoži
pogonskom silom (T2 - Ta) daje pravu vrednost toplotnog fluksa zračenja. Tako je prema
definiciji:
( T24 Ta4 ) r ( T2 Ta )
- konstanta zračenja
ε – emisivnost (ε = 1 za crnu površinu).
odnosno r je parametar koji očigledno zavisi od temperatura,
T 4 Ta4
r 2
T2 Ta
T22 Ta2 T2 Ta
ali se može proceniti na bazi procene nepoznate temperature T2. Izvesti datu formulu.
Šema termičkih otpora :
1 z i 1 1
R1 , Rz , Ri , R2 , Rr
1d1 z d z i d i 2 d 2 r d 2
Ekvivalentan otpor :
1
R R1 R z Ri
1 1
R 2 Rr
T T Ta
i formula se dobija nakon smene ekvivalentnog otpora u jedn. qL
R R
DOMAĆI ZADATAK
Prozor sa duplim staklima razdvojenih slojem nepokretnog vazduha ima dimenzije
0.8 1.5m . Stakla ( 0.451 BTU / ft h R ) su debela 4mm, a sloj vazduha (
0.015 BTU / ft h R ) 10 mm. Ako je temperatura u sobi 20 0C, a spoljnja temperatura
12
-100C, izračunati toplotne gubitke i temperaturu unutrašnje površine prozora. Koeficijent
prelaza toplote za unutrašnju površinu prozora je 1 1.761BTU / ft 2 h R , a za spoljašnju
12 7.044 BTU / ft 2 h R .
Prenos mase između dva fluida razdvojena međufaznom površinom tj. kroz dvoslojni
medijum koga, prema teoriji filma čine fiktivni difuzioni granični slojevi u jednom i
drugom fluidu.
C A( i1) k AC A( i,)2
AC||BD
OC OA
AOC ~ BOD, kA
OD OB
CE OE OC
COE ~ DOF, kA
DF OF OD
1 kA
A ,1 A ,2
Puna linija: uprošćeni (u skladu sa teorijom fluida) profili koncentracija komponente A u oba
fluida. Pošto je
13
definisan na bazi Henrijevog zakona, nema iste vrednosti za obe faze pa važi (3.35). Slično
važi i za LR pravilo. Pretpostavićemo:
C A( i,)1 k A C A( i,)2
(3.36)
kA - konstanta fazne ravnoteže ili koeficijent raspodele komponente A između faza.
Direktna primena električne analogije je nemoguća zbog diskontinuiteta koncentracijskog
fluksa CA(z)
Konstruišemo fiktivan koncentracijski profil kroz drugi fluid (isprekidana linija) koji se
nadovezuje na profil u fluidu (1), uz uslov da fluks ostane nepromenjen. Konstrukcija je
izvedena uz pomoć prave s, koja prolazi kroz koordinatni početak i tačku preloma D polaznog
koncentracijskog profila u drugom fluidu. Ostaje da dokažemo da je fluks izračunat iz
fiktivnog profila jednak pravom, tj. onom izračunatom iz pravog (uprošćenog) profila:
(i ) (i ) (i )
C A,2 C A,2 k A ( C A,2 C A,2 ) C A ,1 k A C A,2
NA
D ,2 / D A,2 k A D ,2 / D A,2 k A D ,2 / D A,2
Otpori
fiktivnog filma u drugom fluidu :
k A D,2 k
A
D A, 2 A, 2
C A,1 k A C A,2
NA K C ( C A,1 k A C A,2 )
1 k (mol/m2 s) (3.37)
A
A,1 A,2
1
KC (m/s) (3.38)
1 / A,1 k A / A,2
Pogonska sila difuzije je jednaka razlici stvarne koncetracije komponente A u prvom fluidu
i njoj ravnotežne koncetracije kACA,2.
pA,G(i) = HA CA,L(i)
14
p A H AC A, L
NA K p ( p A H A C A, L )
1 HA (mol/m2s) (3.40)
GA, p LA
HA - Henrijeva konstanta
Kp - koeficijent prolaza komponente
1
Kp
1 HA (mol/m2sPa)
G
A, p LA
Definicija brzine
n j n 0j
, j 1,..., N c (mol)
j
Brzinu homogene reakcije r ćemo definisati kao promenu (povećanje) stepena napredovanja
u jedinici vremena, računato po jedinici zapremine reakcione smeše:
1 d
r (mol/m3s)
V dt
dobijamo:
1 1 dn j
r ( 0 ) (3.51)
j V dt
1 dn j
rj (3.52)
V dt
15
0 za produkte
rj j r (3.53)
0 za reaktante
r f1 (T ) f 2 (C1 , C2 ) (3.54)
mj
r k T C j (mol/m3s) (3.57)
reaktanti
16
Eksponent mj kojim se stepenuje koncentracija reaktanta j naziva se parcijalni red reakcije za
taj reaktant. U posmatranom primeru parcijalni redovi su jednaki: 1 za reaktant A i 1 za
reaktant B.
Ukupni red reakcije jednak je zbiru parcijalnih redova. Tako je posmatrana reakcija drugog
reda. Na osnovu datog primera zaključujemo :
za elementarne reakcije, ukupan red reakcije je po pravilu (ima izuzetaka) jednak sa
molekularnošću, a eksponenti mj jednaki sa stehiometrijskim koeficijentima,
za neelementarne reakcije, parcijalni redovi tj. eksponenti mj nemaju veze sa
stehiometrijskim koeficijentima
Neto brzina nestajanja reaktanta A biće jednaka algebarskom zbiru brzina nestajanja i brzina
nastajanja:
rA rA 1 rA 2 a r1 a r2 a r1 r2
17
može prikazati u obliku analognom Omovom zakonu:
pogonska sila CA CA*
r k T CA CA*
otpor 1 k T
pri pretpostavci da se zapremina reakcione smeše u toku reakcije ne menja, gde je CA*
koncentracija komponente A kada se dostigne ravnoteža.
odnosno:
CB CB0 CA0 CA ili CB CB0 CA0 CA
Nakon smene
C 0 CA0 CA K 1 C 0 CB0
r k1 CA B k1 R CA A
KR KR KR
KR * 1
CA CA* CA*
odnosno:
C 0 CB0
CA* A
KR 1
konačno, dobijamo traženi rezultat, uvođenjem ove relacije u poslednji izraz po r i uz smenu:
KR 1
k1 k T
KR
18
A B AB
#
AB # P
odnosno pri sudaru molekula A i B nastaje nestabilan inetermedijar - aktivirani kompleks, koji
onda prelazi u reaktant P. Aktivirani kompleks (AB)#, nastaje samo u sudarima u kojima
učestvuju molekuli sa viškom energije E u odnosu na srednju energiju svih molekula. Taj višak
tj. razlika između energije aktiviranog kompleksa i srednje energije molekula se naziva
aktivaciona energija.
E
Deo sudara koji raspolaže aktivacionom energijom je jednak e RT pa je konačno, :
r k0 T e E / RT CA CB k T CA CB
odnosno, za zavisnost konstante brzine dobijamo:
k k0 e E / RT T
Pošto T znatno sporije raste sa temperaturom, od eksponencijalne funkcije, može se
priključiti konstanti k0, što vodi do poznate empirijske Arenijusove formule (Arrhenius) :
k k0 e E / RT
E - energija aktivacije
k0 - predeksponencijalni faktor
k 298 10 E 10 E J
exp 2 6362 K E 52900
k 298 R 298 308 R mol
Pošto pravilo nije tačno, vrednost energije aktivacije se menja sa temperaturom
b) Srednja temperaturna osetljivost brzine hem. reakcije u intervalu (T,T+ T):
1 r T T r T 1 k T T k T
ST
T r T k T T
Osetljivost u tački T :
1 dk d ln k
ST lim ST
T 0 k T dT dT
19
Iz Arenijusove jednačine:
T, 0C 30 40 50 60 70
k , L ( mol h) 0.5 1.1 2.2 4.0 6.0
d ln k d E E 1
ST k0
dT dT RT R T 2
Dakle osetljivost reakcije opada sa T i utoliko veća, ukoliko je veća njena energija aktivacije.
ZADACI
1. Date su konstante brzine reakcije etanola i sirćetne kiseline:
20