Jutro Carobnjaka

»...
Ova knjiga nije roman, iako je njena

namjera romaneskna. Ona ne pripada u
znanstvenu fantastiku, iako se dotiče mitova
kojima se taj žanr napaja. Ona nije zbirka
čudnovatih činjenica, iako se u njoj anđeo
čudnovatog dobro snalazi. Ona nije ni
doprinos znanosti, ni instrument nepoznate
nauke, ni svjedočanstvo, ni dokumentacija,
ni poduka. Ona je priča, pomalo legenda,
a pomalo istinita, o prvom putovanju u još
neistražena područja svijesti. U njoj se,
kao u dnevnicima renesansnih putnika,
isprepliću bajka i stvarnost, nasumično
uspoređivanje i točna vizija...«
Jutro čarobnjaka - kultna knjiga ‘60-tih

- prva je otvorila teme nestalih i mitskih
civilizacija, Maya, Inka, Atlâritide, Thulè...
Navijestila interplanetarne letove, postoja
nje i dolazak izvanzemaljaca... Probuđenje
f ljudske svijesti, nove dimenzije psihe, tele
patiju, teleportaciju, telekinezu... Modernog
/■ nadčovjeka četvrte dim eiê!
Prevedena na ^snglesffl>t njemački, ruski,

talijarjski. rumunjgkL, bugarski, španjolski,
Govoi
Prodano više od 8 000 000 primjeraka na svim jezicima!

Jacques
Bergier
(Odesa/
Ukrajina
1912. -
«ΛΛ Λ Pariz, 1978.)
Nuklearni kemičar, alkemičar,
sudionik francuskog Pokreta
otpora i britanski špijun koji
je sa skupinom inženjera iz
Lyona dojavio Londonu točno
mjesto gdje su Nijemci obav
ljali nuklearne pokuse te tako
pridonio uništenju tih postro
jenja. Uhićen zbog špijuna
že, proveo je oko godinu i pol
dana u konclogorima (Matha-
usen). Po oslobođenju težio je
ravno 39 kg, a na pitanja novi
nara mnogo nakon toga: »Što
mislite učiniti protiv gladi u
svijetu?«, odgovaraobi:»Mislim
jesti.« Bavio se primjenom teš
ke vode u nuklearnim procesi
ma, a nakon navodnog susreta
s Fulcanellijem hvalio se da je
izveo alkemijsku transmutaci-
ju elemenata (u stvarnosti je
surađivao na prvim sinteza
ma radioaktivnih elemenata).
Objavio je više od 40 knjiga,
s temama od špijunaže do pa-
ranormalnih fenomena, a sebe
je smatrao sljedbenikom Char-
lesa Forta i njegove »znanosti
o čudima i o neobjašnjivom«.
i
P
Fs¡ Louis
Pauwels
(Pariz
1920.-1997.)
Francuski pisac, novinar, pu

blicist, »lirski socijalist«, no
ponajprije istraživač drevnih
misterija i buđenja svijesti. Du
gogodišnji učenik Gurdjijeva,
o kome je 1954.g. napisao do-
kumentarističku prozu Mon
sieur Gurdjieff. Zagovaratelj
popularne kulture, ali i veliki
obožavatelj elitnog nadrealiz
ma, A. Bretona, S. Dalija (koji
je Pauwelsovu knjigu Dali m ’a
dit smatrao najboljom ikad
napisanom o njemu). Zajed
no s J. Bergierom pokrenuo
je 1961. g. časopis Planète s
temama započetima u Jutru
čarobnjaka, a pokret “fanta
stičnog realizma” tako je pre
rastao u društveni fenomen.
Uz izvrsne autorske članke
istaknutih francuskih intelek
tualaca, Bergier je najveću
pažnju polagao na vrhunske
umjetničke fotografije i prvo
klasne ilustracije, te je time/
postavio visoke standarde vi
zualnog oblikovanja casopisâ i
u budućnosti. U Planète je su
rađivao! i naš poznati umjetnik
Miro Glavurtić.
Louis Pa u w els & Ja c q u e s B e r g ie r
JUTRO ČAROBNJAKA
U v o d u f a n t a s t ič n i r e a l iz a m
Izdavač:
»Eneagram« zadruga za izdavaštvo
Zagreb, Hrvatska
E - m a i l : eneagram 9@gm ail.com
O d g o v a r a : M arina Kralik
Biblioteka Fantastični realizam

Naslov originala: L. Pauwels et J. Bergier,
L e m atin des m agiciens, Editions Gallimard, Pariz, 1960.
©Zadruga Eneagram za izdanje na hrvatskom jeziku.
P r e v e l a s f r a n c u s k o g j e z i k a : Nataša Šprljan
G r a f i č k i p r i je l o m : Kristina Džepina-Bajić
T i s a k : D enona d.o.o. Zagreb

Tiskano u studenom 2011. godine
ISBN 9 7 8 -953-7864-08-8
Ova knjiga objavljena je uz potporu M inistarstva kulture Republike

Hrvatske i Ureda za kulturu Grada Zagreba.
C et ouvrage, p u blié d an s le cad re du P rog ram m e d ’a id e à la publication

«A.G. M atos», a bén éficié du soutien d e ¡’Institutfr a n ç a is d e C roatie.
Ova je knjiga, objavljena u okviru Çlana pom oći izdavaštvu «A.G. Matoš»,
ostvarila potporu Francuskog instituta u Hrvatskoj.
C et ouvrage a bén éficié du soutien des P rogram m es d ’a id e à la publication

d e l’Institut fran çais.
Ova knjiga je objavljena uz potporu Program a pom oći izdavaštvu koju
dodjeljuje Institut français.
Louis Pa u w e l s
Ja c q u e s B e r g i e r
Ju t r o č a r o b n ja k a
U v o d u f a n t a s t ič n i r e a l iz a m
Zadruga Eneagram
Zagreb, 2011.
NARODNA K N il2 N ? € â
p ¡ O ó E
ttf ;f i·
ni n ........ s
00Á .
? 4 u w e
HjtJ™
\j'
\
Velikoj duši, gorućem srcu moga
pravoga oca, Gustavea Boujua,
krojača: In memoriam.
L. P.
4
P redgovor
Vrlo sam nespretan s rukama i žalim zbog toga. Bio bih

bolji kada bi moje ruke znale raditi. Ruke koje čine nešto
korisno zaranjaju u dubine bića i tamo crpe iz izvora dobrote
i mira. Moj je očuh (koga ću ovdje nazivati ocem, jer on me je
odgojio) bio krojač. Bila je to moćna duša, pravi duh glasnik.
Ponekad je smiješeći se govorio da je izdaja svećenika počela
onoga dana kada je jedan od njih prvi put prikazao anđela s
krilima: na nebo se penjemo rukama.
Unatoč toj nespretnosti, ipak sam uvezao jednu knjigu.
Imao sam šesnaest godina. Bio sam učenik na dodatnim
satovima u Juvisyu, siromašnom predgrađu. Subotom posli
jepodne mogli smo birati između rada s drvom, sa željezom,
modeliranja ili uvezivanja. Tada sam čitao pjesnike, posebice
Rimbauda. Ipak, jedva sam se suzdržao da ne uvežem Sezonu
u paklu. Moj je otac imao tridesetak knjiga, koje je poredao
u uzak ormar u svom ateljeu, zajedno s kalemima, kredama,
naramnjacima i patronama. U tom je ormaru bilo na tisuće
zabilješki zapisanih sitnim, pažljivim rukopisom, na uglu
obrtničkog stola, tijekom bezbrojnih noći rada. Među tim
knjigama pročitao sam Flammarionov Svijet prije stvaranja i
upravo sam otkrivao Kuda ide taj svijet? Waltera Rathenaua.
7
Počeo sam, s priličnom mukom, uvezivati Rathenauovo djelo.

Rathenau je bio prva žrtva nacista, a tada je bila 1936. godina.
U maloj radionici za dopunske satove svake sam se subote
bavio ručnim radom za ljubav prema svom ocu i radničkom
svijetu. Prvoga svibnja poklonio sam mu, pomalo u kicoškoj
maniri, uvezanog Rathenaua.
Moj je otac u toj knjizi crvenom olovkom podcrtao
dugačku rečenicu koja će mi zauvijek ostati u sjećanju:
«I teška vremena dostojna su poštovanja, jer ona nisu
djelo ljudi, već djelo čovječanstva, dakle stvaralačke prirode,
koja može biti okrutna, ali nikada apsurdna. Ako je vrijeme u
kojemu živimo okrutno, tim je veća naša zadaća da ga volimo,
da ga prožmemo svojom ljubavlju, sve dok ne razmaknemo
teške mase materije koje skrivaju svjetlost koja sija s druge
strane.»
«I teška vremena...» Moj otac je umro 1948., a da nikada

nije prestao vjerovati u stvaralačku prirodu, nikada nije pre
stao voljeti i prožimati svojom ljubavlju bolan svijet u kojemu
je živio, nikada se nije prestao nadati da će vidjeti kako svje
tlost svijetli iza teških masa materije. Pripadao je generaciji
romantičnih socijalista, koji su za svoje idole smatrali Victora
Hugoa, Romaina Rollanda, Jeana Jagrrèsa, i koji su nosili
velike šešire i mali plavi cvijet u naborima crvene zastave.
Na granici s čistom mistikom i društvenim djelovanjem, moj
otac, koji je više od četrnaest sati dnevno bio privezan za svoj
obrtnički stol - a živjeli smo na rubu bijede - pomirio je revni
sindikalizam s potragom za unutarnjim oslobođenjem. U
vrlo rutinske i skromne kretnje svoga zanata uveo je metodu
4.
P r e d g o v o r
koncentracije i pročišćavanja duha o kojoj je napisao na sto

tine stranica. Dok je pravio rupice za dugmad, dok je glačao
platna, odisao je blistavom prisutnošću. Moji su se prijatelji
četvrtkom i nedjeljom okupljali oko njegovog obrtničkog
stola da bi slušali i osjećali tu snažnu prisutnost, i to je mno
gima od njih promijenilo život.
Pun povjerenja u napredak znanosti, vjerujući u stupanje
proletarijata na vlast, izgradio je snažnu filozofiju. Doživio
je neku vrst prosvjetljenja dok je čitao Flammarionovo djelo
o prapovijesti. Nakon toga je, vođen svojom strašću, čitao
knjige iz paleontologije, astronomije i fizike. Iako nepripre-
mljen, prodirao je u srce predmeta. Govorio je pomalo poput
Teilharda de Chardina, za kojega tada nismo znali: «Ono što
će naše stoljeće doživjeti značajnije je od pojave budizma!
Nije više riječ o usmjeravanju ljudskih sposobnosti na ovo ili
ono božanstvo. Religijska moć zemlje u nama doživljava defi
nitivnu krizu: krizu vlastitoga otkrića. Mi počinjemo shva
ćati, i to jednom zauvijek, da je jedina religija prihvatljiva za
čovjeka ona koja će ga prije svega naučiti da prizna svemir čiji
najvažniji dio predstavlja, da ga voli i da mu služi»1. Smatrao je
da se evolucija ne isprepliće s transformizmom, već da je ona
integralna i u usponu te da povećava psihičku gustoću naše
planete, pripremajući je za stupanje u kontakt s inteligentnim
bićima iz drugih svjetova i za približavanje samoj duši sve
mira. Po njegovom mišljenju, ljudska vrsta nije završila svoj
razvoj. Ona napreduje k stanju nadsvijesti, putem uspona
kolektivnog života i polaganog stvaranja neživog psihizma.
Govorio je da čovjek još nije ni dovršen ni spašen, nego da mi,
1 Teilhard de Chardin kakvog sam upoznao, djelo G. Magliorea, časopis Synthèse,

studeni 1957.
9
pomoću zakona kondenzacije stvaralačke energije, možemo

na kozmičkoj ljestvici gajiti sjajnu nadu. S toga je stajališta s
vjerskom smirenošću i dinamizmom prosuđivao događaje na
ovom svijetu tražeći, vrlo daleko i vrlo visoko, optimizam i
hrabrost koji su odmah i uistinu upotrebljivi. Godine 1948.
rat je nedavno bio završio i ponovno su se rađale prijetnje
bitkama, ovaj put atomskim. Međutim, on je taj nemir i bol
koji su bili prisutni smatrao negativima jedne sjajne slike.
Postojala je nit koja ga je povezivala s duhovnom sudbinom
Zemlje, i u teškim vremenima u kojima je završavao svoj
radnički život, unatoč golemoj intimnoj boli, osjećao je puno
povjerenja i puno ljubavi.
Umro je na mojim rukama, u noći 31. prosinca, i prije
nego što je zatvorio oči, rekao mi je:
«Ne treba odviše računati na Boga, ali možda Bog računa
na nas...»
Gdje sam ja tada bio? Imao sam dvadeset osam godina.

Godine 1940., u vrijeme katastrofe, imao sam dvadeset
godina. Pripadao sam prijelomnoj generaciji koja je gledala
kako se ruši jedan svijet, koja je bila odsječena od povijesti i
koja je sumnjala u budućnost. Bio sam vrlo daleko od vjerova
nja da su teška vremena dostojna poštovanja i da ih trebamo
prožeti svojom ljubavlju. Prije mi se činilo da lucidnost vodi
k odbijanju da se igra igru u kojoj svi varaju.
Za vrijeme rata pronašao sam utočište u hinduizmu. To
je bio moj način otpora. Živio sam s potpunim otporom.
Ne tražimo čvrstu točku ni u povijesti ni među ljudima: ona
stalno izmiče. Tražimo je u nama samima. Budimo dio ovog
1 0
4
P r e d g o v o r
svijeta kao da to nismo. Ništa mi se nije činilo ljepšim od

gnjurca iz Bhagavad-Gite «koji uranja i izranja ne smočivši
perje». Preokrenimo događaje protiv kojih ne možemo ništa,
govorio sam sebi, na način da ni oni ne mogu ništa protiv nas.
Kraljevao sam na stropu, u položaju lotosa na oblaku koji je
došao s Istoka. Moj je otac noću kriomice čitao knjige s mog
uzglavlja, pokušavajući shvatiti moju čudnu bolest koja me je
toliko udaljila od njega.
Poslije, odmah nakon Oslobođenja, našao sam učitelja
za život i za razmišljanje. Postao sam učenikom Gurdjijeva.
Radio sam na odvajanju od svojih emocija, od svojih osjećaja,
od svojih poleta, kako bih iza toga pronašao nešto nepo
kretno i trajno, neku nijemu, anonimnu i transcendentalnu
prisutnost koja me je tješila pomoću ono malo realnosti
koje sam imao i apsurdnosti svijeta. Osuđivao sam svog oca
sa sažaljenjem. Mislio sam da posjedujem tajne upravljanja
duhom i cjelokupnom spoznajom. Ustvari sam posjedovao
samo iluziju da posjedujem i jak prezir prema onima koji tu
iluziju nisu dijelili sa mnom.
Svoga sam oca bacao u očaj. I samoga sebe sam bacao
u očaj. Osušio sam se do kosti u položaju odbijanja. Čitao
sam Renéa Guénona. Mislio sam da imamo tu nesreću da
živimo u radikalno izopačenom svijetu koji je predodređen
za apokalipsu. Prisvojio sam Cortèsov govor u Zastupničkom
domu u Madridu 1849.: «Uzrok svih vaših grešaka, gospodo,
je taj da vi ne znate koji je smjer civilizacije i svijeta. Vi mislite
da civilizacija i svijet napreduju, ali oni nazaduju!» Za mene
je moderno doba bilo crno doba. Bavio sam se nabrajanjem
zločina suvremenog duha protiv duha sâmoga. Nakon dvana
estog stoljeća Zapad je, odvojen od Principa, jurio u propast.
11
Gajiti ma kakvu nadu značilo je sklopiti savez sa zlom.

Nijekao sam svako povjerenje kao suučesništvo. Preostala
mi je samo strast prema odbijanju, prema prekidu. U tome
svijetu koji je već do tri četvrtine bio uništen, u kojemu su mi
se svećenici, znanstvenici, političari, sociolozi i organizatori
svake vrste činili koprofagima, jedino su tradicionalna učenja
i bezuvjetan otpor prema stoljeću bili dostojni poštovanja.
U tome sam stanju svoga oca smatrao naivnim primitiv
cem. Njegova moć pristajanja, ljubavi, daleke vizije, iritirale
su me do ludila. Optuživao sam ga da je zaostao još na entuzi
jazmu Izložbe iz 1900. Nada koju je polagao u rastuću kolek-
tivizaciju i koju je usmjeravao na razinu beskrajno višu od
političke, pobuđivala je moj prezir. Sudio sam jedino prema
antičkim teokracijama.
Einstein je osnivao društvo očajnih atomskih znanstve
nika, prijetnja sveopćim ratom lebdjela je nad čovječanstvom
koje je bilo podijeljeno u dva saveza. Moj je otac umro ne
izgubivši niti malo svoju vjeru u budućnost, i više ga nisam
shvaćao. U ovome djelu neću spominjati klasne probleme.
Ovo nije mjesto za to. Ali dobro znam da oni postoje: oni
su razapeli na križ čovjeka koji me je volio. Nisam upoznao
svoga oca po krvi. Pripadao je staroj buržoaziji u rukavicama.
Moja majka, kao i moj drugi otac, bila je radnica i potjecala
je iz radničke obitelji. Moji flamanski pietci, uživatelji,
umjetnici, ljenčine i oholice bili su ti koji su me udaljili od
velikodušnog, dinamičnog razmišljanja, koji su me naveli
da uzmaknem i podcijenim vrlinu sudjelovanja. Već je dugo
postojao zid između moga oca i mene. On, koji nije htio imati
druge djece uz ovoga sina tuđe krvi, iz straha da me ne ošteti,
žrtvovao se da bih ja postao intelektualac. Nakon što mi je
*
P r e d g o v o r
dao sve, maštao je da moja duša bude slična njegovoj. Ja sam

u njegovim očima trebao postati svjetionikom, čovjekom koji
je sposoban prosvijetliti druge ljude, dati im hrabrost i nadu,
pokazati im, kako je govorio, svjetlost koja svijetli unutar nas.
Ali ja nisam vidio nikakvu svjetlost osim crne svjetlosti u sebi
i u čovječanstvu. Bio sam samo učenjak sličan mnogim dru
gima. Gonio sam do krajnjih posljedica taj osjećaj izgona, tu
potrebu za radikalnom pobunom, koji su dolazili do izražaja
u književnim časopisima oko 1947. kada se govorilo o “meta
fizičkom nemiru”, i koji su bili teško nasljeđe moje generacije.
Kako da u tim uvjetima budem svjetionik? Ta zamisao, ta
hugõvska riječ tjerala me je na zloban osmjeh. Moj mi je otac
prigovarao da se raspadam* da sam, kako je govorio, prešao
na stranu povlaštenih od strane kulture, na stranu mandarina,
na stranu onih koji su ponosni na vlastitu nemoć.
Dok je atomska bomba za mene označavala početak kraja
vremena, za njega je ona bila znak novoga jutra. Materija se
počela produhovljavati i čovjek je oko sebe i u samome sebi
otkrivao moći koje dotada nije mogao ni zamisliti. Građanski
duh, za koji je Zemlja mjesto ugodnoga boravka iz kojega
treba izvući maksimum, bit će pometen od strane novoga
duha, duha zemljoradnika, za kojega je svijet stroj u pokretu,
organizam u nastajanju, jedinstvo koje treba stvoriti, Istina
koja će procvjetati. Čovječanstvo je na samome početku svoje
evolucije. Ono upravo prima prve upute o misiji koju mu je
dodijelila Inteligencija svemira. Mi tek počinjemo otkrivati
što je ljubav prema svijetu.
Prema mišljenju moga oca, ljudska pustolovina je imala
svoj smjer. On je sudio o događajima prema tome nalaze li
se oni u tom smjeru ili ne. Povijest ima smisao: ona vodi k
13
J u t r o č a r o b n ja k a
nekakvom obliku ultraljudskog, ona u sebi nosi obećanje o

nadsvijesti. Njegova kozmička filozofija nije ga razdvajala od
našeg stoljeća. Njegov je pristup bio izravno “progresistički”.
To me je iritiralo, a nisam vidio da on ulaže beskrajno više
duhovnosti u svoj progresizam nego što ja napredujem u
duhovnosti.
Ja sam se, u međuvremenu, gušio u svom zatvorenom
razmišljanju. Ponekad sam se pred tim čovjekom osjećao kao
malen, jalov i hladan intelektualac, i događalo mi se da želim
razmišljati kao on, disati duboko kao on. Na uglu njegovog
obrtničkog stola, uvečer, gonio bih proturječje do kraja,
provocirao bih ga, potajno ga želeći zbuniti i promijeniti. Ali
on bi se, zahvaljujući umoru, naljutio na mene, na sudbinu
koja mu je dala velike misli, a nije mu podarila sredstva da ih
prenese na sina pobunjene krvi, i rastajali bismo se u bijesu i
puni bola. Ja bih se vratio svojim razmišljanjima i beznadnim
knjigama. On bi se naginjao nad svoje platno i ponovno bi
uzimao svoju iglu, pod grubim svjetlom lampe od kojega mu
je kosa postajala žutom. Iz svoga rasklopivog kreveta čuo bih
ga kako polako diše, gunđa. Onda bi odjednom počeo potiho
zviždukati kroz zube prve taktove Beethovenove Ode radosti,
da bi mi izdaleka rekao da ljubav uvijek pronađe^svoje. Mislim
na njega gotovo svaku večer, u vrijeme naših nekadašnjih
rasprava. Čujem to disanje, to gunđanje, kako se na koncu
pretaču u pjesmu, taj snažan, uzvišen, nestali vietar.
Od njegove smrti prošlo je dvanaest godina! A ja ću navr

šiti četrdeset. Da sam ga bio razumio za njegova života, bio
bih usmjerio svoj um i svoje srce u boljem pravcu. Nikada
14
P r e d g o v o r
nisam prestao tražiti. Sada se ponovno povezujem s njime,

nakon mnogih potraga koje su često bile neplodne i nakon
opasnih lutanja. Mogao sam puno ranije pomiriti svoju želju
za unutarnjim životom i ljubav prema svijetu u pokretu.
Mogao sam puno ranije, a možda i puno učinkovitije, kada
su moje snage bile netaknute, sagraditi most između mistike
i suvremenog duha. Mogao sam se u isto vrijeme osjećati
religiozim i solidarnim s velikim zamahom povijesti. Mogao
sam ranije dobiti vjeru, milosrđe i nadu.
U ovoj je knjizi objedinjeno pet godina istraživanja, na
svim područjima spoznaje, na rubu znanosti i tradicije. Bacio
sam se u taj pothvat koji je očito nadilazio moje kapacitete, jer
više nisam mogao odbijati taj sadašnji i budući svijet koji je
ipak moj. Ali svaka krajnost donosi svjetlost. Mogao sam brže
pronaći put za komunikaciju sa svojim vremenom. Možda
ipak nisam posve gubio vrijeme kad sam u svom postupku
išao do kraja. Ljudima se ne događa ono što su zaslužili,
nego ono što im priliči. Dugo sam, isto kao što je to u mojim
godinama želio Rimbaud, tragao za Istinom u duši i u tijelu.
Nisam je pronašao. U potrazi za tom Istinom izgubio sam
kontakt s malim istinama koje me zasigurno ne bi bile uči
nile nadčovjekom kakvog sam prizivao svojom željom, nego
boljim i uravnoteženijim čovjekom nego što jesam. Ipak, o
dubinskom ponašanju duha, o raznim mogućim stanjima
svijesti, o pamćenju i o intuiciji naučio sam dragocjene stvari
koje ne bih bio naučio nigdje drugdje i pomoću kojih sam
poslije shvatio što je to kod suvremenog duha«^ftçãÍÇstv<no
i bitno revolucionarno: ispitivanje prirode tâefeiâje i
potreba za nekom vrstom preobrazbe umai. ·' «r-t ' \
Kada sam iz svoga brloga jogija izašao baciti pogled na taj

moderan svijet koji sam poznavao ne poznavajući ga, odmah
sam primijetio njegovu čudesnu stranu. Moje reakcionarsko
učenje, koje je često bilo prepuno ponosa i mržnje, bilo je
korisno radi sljedećeg: sprječavalo me je da pristupam ovome
svijetu s loše strane, strane starog racionalizma devetnaestoga
stoljeća i demagoškog progresizma. Također me je sprječavalo
da prihvaćam ovaj svijet kao nešto prirodno samo zato što je
to moj svijet, da ga, poput većine ljudi, prihvaćam u dremlji-
vom stanju svijesti. Očima osvježenima tim dugim boravkom
izvan svoga vremena vidio sam da je taj svijet jednako bogat
stvarnom fantastikom kao što je za mene svijet tradicije bio
bogat pretpostavljanom fantastikom. I više od toga: ono što
sam naučio o našem stoljeću promijenilo je i produbilo moju
spoznaju starog duha. Vidio sam stare stvari novim očima, a
moje su oči bile nove da bi mogle vidjeti i nove stvari.
Susreo sam se sa Jacquesom Bergierom (ubrzo ću vam

reći kako) dok sam završavao pisanje rada o obitelji duhova
koja se okupila oko gospodina Gurdjijeva. Taj je susret, koji
ne smatram slučajnim, bio odlučujući. Netom prije toga
posvetio sam dvije godine opisivanju jedne ezoterijske škole
i svoje vlastite pustolovine. Ali za mene je u tom trenutku
započinjala druga pustolovina. Mislim da je to korisno spo
menuti, ako uz to zatražim oprost svojih čitatelja. Neka mi
oproste što citiram samoga sebe, i neka znaju da mi nimalo
nije stalo privući pažnju na vlastitu literaturu: nešto mi je
drugo na duši. Izmislio sam priču o majmunu i tikvi. Da bi
uhvatili živu zvijer, urođenici vješaju na kokosovo stablo tikvu
16
P r e d g o v o r
u kojoj je kikiriki. Majmun dotrči, uvuče šaku, zgrabi kikiriki

i zatvori šaku. Ne može izvući ruku. Ono što je zgrabio čini ga
zarobljenikom. Izišavši iz Gurdjijevljeve škole, napisao sam:
«Treba opipavati, ispitivati zamke, a zatim se lagano
povući. Nakon što donekle zadovoljimo znatiželju, trebamo
nježno vratiti pažnju na svijet u kojemu živimo, ponovno steći
svoju slobodu i svoju lucidnost, nastaviti svojim putem na
zemlji ljudi kojoj pripadamo. Bitno je uvidjeti u kojoj se mjeri
najvažnije kretanje takozvane tradicionalne misli podudara s
kretanjem suvremene misli. Fizika, biologija i matematika u
svojoj krajnjoj točki danas se preklapaju s nekim podatcima
ezoterije, podudaraju se s određenim vizijama svemira, s
odnosima energije i materije, koji spadaju u vizije naših pre
daka. Današnje znanosti, ako im pristupimo bez znanstvenog
konformizma, komuniciraju sa starim magovima, alkemiča
rima, taumaturzima. Pred našim se očima odvija revolucija, a
to je iznenadno spajanje razuma, na vrhuncu njegovih osva
janja, s duhovnom intuicijom. Za uistinu pažljive promatrače,
problemi koji se postavljaju suvremenome umu više nisu
problemi napretka. Poj {im napretka već je nekoliko godina
mrtav. Riječ je o problemima promjene stanja, o problemima
preobrazbe. U tom smislu, ljudi koji se bave činjenicama koje
pripadaju vanjskom iskustvu kreću se u smjeru budućnosti i
čvrsto pružaju ruku avangardnim znanstvenicima koji pripre
maju dolazak svijeta koji nema ništa zajedničko sa svijetom u
teškoj tranziciji u kojemu ćemo živjeti još nekoliko sati.»
Upravo tu temu ćemo razvijati u ovoj knjizi. Prije nego
što sam se prihvatio te teme, rekao sam samome sebi da tre
bamo projicirati svoj um daleko unatrag i daleko unaprijed
da bismo shvatili sadašnjost. Primijetio sam da ljude koji su
17
jednostavno “moderni”, a koje prije nisam volio, nisam volio

s razlogom. Ali krivo sam ih osuđivao. Njih, u stvari, treba
osuđivati jer njihov duh zauzima tek odviše malen odsječak
vremena. Tek što su se pojavili, već su zastarjeli. Da bismo bili
prisutni, moramo biti suvremenici budućnosti. A čak i daleku
prošlost možemo opažati kao odjek budućnosti. Prema tome,
kada sam počeo ispitivati sadašnjost, dobio sam o njoj odgo
vore koji su bili prepuni čudnovatosti i obećanja.
James Blish, američki pisac, rekao je u Einsteinovu slavu

da je on «progutao Newtona živog». Sjajne li definicije! Ako
se naša misao uzdiže prema višoj viziji života, ona je zasi
gurno u živom obliku upila u sebe istine s niže razine. Tu
sam sigurnost stekao uslijed svojih istraživanja. To se može
činiti banalnim, ali nakon što smo živjeli od misli koje su
se naizgled nalazile na vrhuncima, primjerice Guénonova
mudrost ili Gurdjijevljev sustav, njih koji nisu znali za glav
ninu društvenih i znanstvenih činjenica ili su ih prezirali, ovaj
nov način prosuđivanja mijenja smjer i apetit duha. «Niske
stvari», rekao je još Platon, «moramo pronaći u visokim stva
rima, iako su u drugačijem stanju.» Danas sam uvjeren da je
svaka viša filozofija u kojoj svoj život ne nastavljaju činjenice
s razine koju ona nastoji nadići, prijevara.
Zbog toga sam krenuo na prilično dugo putovanje na
strani fizike, antropologije, matematike, biologije, prije nego
što ponovno započnem stvarati svoju ideju o čovjeku i o
njegovoj prirodi, o njegovim moćima i o njegovoj sudbini.
Nekoć sam pokušavao spoznati i shvatiti čovjeka kao cjelinu i
prezirao sam znanost. Slutio sam da je duh sposoban doseći
P r e d g o v o r
uzvišene vrhunce. Ali što sam znao o kretanju u znanstvenim

domenama? Nisu li na tom području bile otkrivene neke od
tih moći u koje sam bio sklon vjerovati? Govorio sam sebi:
treba nadići prividnu proturječnost između materijalizma
i duhovnosti.· No, nije li kretanje znanosti vodilo u tom
smjeru? I nije li, u tom slučaju, moja zadaća bila prikupiti
podatke o tome? Nije li to, na kraju krajeva, bio razumniji
čin za jednog Zapadnjaka dvadesetoga stoljeća, nego da uzme
hodočasnički štap i da bos krene prema Indiji? Nije li oko
mene bilo dovoljno ljudi i knjiga koji su me mogli podučiti?
Nisam li prije svega trebao istražiti svoj vlastiti teren?
Ako je znanstveno razmišljanje, na svojoj krajnjoj točki,
dovodilo do revizije priznatih ideja o čovjeku, ja sam to
trebao znati. Naposljetku, još je nešto bilo nužno. Bilo
koju predodžbu koju sam poslije mogao stvoriti, o sudbini
uma, o smislu ljudske pustolovine, mogao sam zadržati kao
valjanu samo ukoliko se nije protivila kretanjima suvremene
spoznaje.
Naišao sam na odjek tog razmišljanja u Oppenheimerovim
riječima:
«Trenutačno živimo u svijetu u kojemu pjesnici, povjesni
čari i filozofi ponosno govore da ne žele ni početi razmatrati
mogućnost da nauče išta što ima veze sa znanošću: oni vide
znanost na kraju dugačkoga tunela, odviše dugačkog da bi
obaviješten čovjek zavirio glavom u njega. Naša je filozofija,
dakle,- ako je uopće imamo - otvoreno zastarjela i, u što sam
uvjeren, potpuno neprilagođena našem vremenu.»
Međutim, dobro izvježbanom intelektualcu, ako to uistinu
želi, nije nimalo teže ući u sustav misli koji upravlja nuklear
nom fizikom nego prodrijeti u marksističku ekonomiju ili u
19
tomističku znanost. Nije ništa teže shvatiti teoriju kibernetike

nego analizirati uzroke kineske revolucije ili Mallarméovo
pjesničko iskustvo. Ustvari, odbijamo taj napor, ne iz straha
od napora, nego zato što osjećamo da bi on podrazumijevao
promjenu načina razmišljanja i izražavanja, te reviziju dosada
priznatih vrijednosti.
«Ipak, već je odavno», nastavlja Oppenheimer, «trebalo
stvoriti suptilnije razumijevanje prirode ljudske spoznaje,
čovjekovog odnosa sa svemirom.»
Stao sam, dakle, kopati po riznici današnjih znanosti i
tehnologije, na nestručan način, zasigurno, s prostodušnošću
i divljenjem koji su možda bili opasni, ali pogodni za rađanje
usporedbi, suglasnosti, razjašnjujućih sličnosti. Tada sam
se ponovno susreo s određenim brojem uvjerenja koja sam
prije imao na strani ezoterije, mistike, o beskonačnoj veličini
čovjeka. Ali susreo sam se s njima u drugačijem stanju. To
su sada bila uvjerenja koja su u živom obliku upila u sebe
oblike i djela ljudskog uma moga vremena, primijenjenog
na proučavanje činjenica. One više nisu bile “reakcionarne”, i
reducirale su antagonizme umjesto da ih izazivaju. Vrlo teški
sukobi, kakav je sukob između materijalizma i duhovnosti,
između individualnog i kolektivnoga života, upijali su se u
njih pod djelovanjem velike topline. One u tom smislu više
nisu bile izraz izbora, odnosno raskida, nego nastanka, nadi
laženja, obnavljanja, drugim riječima, postojanja.
Čini se da ples pčela, toliko brz i nepovezan, u prostoru

crta precizne matematičke figure i tvori jezik. Sanjam o tome
da napišem roman u kojemu bi svi susreti koji se čovjeku
20
P r e d g o v o r
dogode za njegova života, prolazni ili upečatljivi, vođeni

onime što nazivamo slučajnošću, također crtali figure, izra
žavali ritmove, bili ono što možda i jesu: mudro sastavljen
govor, upućen nekoj duši u svrhu njenoga ispunjenja, a od
kojega ona za vrijeme jednoga života shvati samo nekoliko
riječi bez reda.
Ponekad mi se čini da shvaćam smisao toga ljudskoga
baleta oko mene, da dokučujem kako to netko govori meni
kroz pokrete bića koja se približavaju, stoje ili se udaljavaju.
Zatim, poput svih ostalih, gubim nit, do sljedećeg velikog, a
opet djelomičnog dokaza.
Upravo sam odlazio od Gurdjijeva. Bio sam snažnim
prijateljstvom povezan s Andréom Bretonom. Preko njega
sam upoznao Renéa Alleaua, povjesničara alkemije. Jednoga
dana dok sam, za neku zbirku aktualnih djela, tražio nešto
popularno-znanstveno, Alleau me je upoznao s Bergierom.
Bila je riječ o poslu za preživljavanje, i nisam baš cijenio
znanost, bilo da je popularizirana ili ne. Međutim, taj pot
puno slučajan susret još će dugo nakon toga upravljati mojim
životom, prikupljati i usmjeravati sve velike intelektualne ili
duhovne utjecaje koji su djelovali na mene, od Vivekanande
do Guénona, od Guénona do Gurdjijeva, od Gurdjijeva do
Bretona, i u zreloj će me dobi vratiti na moju polazišnu točku:
na moga oca.
Tijekom pet godina istraživanja i razmišljanja, za vrijeme
kojih su naše dvije prilično različite duše stalno bile sretne
što su zajedno, čini me se da smo otkrili novu točku gledišta,
bogatu mogućnostima. Isto su to, na svoj način, nadrealisti
radili već trideset godina. Ali mi nismo, poput njih, tragali
na strani sna i podsvijesti. Mi smo išli u drugu krajnost: na
21
Ju t r o č a r o b n j a k a
stranu ultrasvijesti i više budnosti. Pokrstili smo školu u koju

smo stupili, školu fantastičnoga realizma. Ona ne pokazuje
nimalo sklonosti k neobičnome, k intelektualnom egzotizmu,
ka baroku niti ka slikovitom. «Putnik će pasti mrtav pogođen
slikovitošću», rekao je Max Jacob. Ne tražimo otuđivanje. Ne
istražujemo daleka predgrađa stvarnosti; naprotiv, težimo
tome da se postavimo u središte. Mislimo da u samom srcu
stvarnosti um, ako je imalo nadaktiviran, otkriva fantastiku.
Fantastiku koja ne poziva na bijeg, već prije na duboki
pristanak.
Pisci i umjetnici traže fantastiku izvan stvarnosti, u obla
cima, zbog nedostatka mašte. Odatle donose samo nepotpun
proizvod. Fantastiku, poput drugih dragocjenih materijala,
treba čupati iz utrobe zemlje, iz stvarnosti. A prava mašta je
nešto posve drugačije od bijega u nestvarno. «Nijedna spo
sobnost duha ne zaranja i ne kopa dublje od mašte: ona je
veliki ronilac.»
Fantastiku općenito definiramo kao nasilje nad prirodnim
zakonima, kao pojavu nemogućeg. Po našem mišljenju riječ
uopće nije o tome. Fantastika je očitovanje prirodnih zakona,
učinak kontakta sa stvarnošću kada je percipiramo izravno, a
ne filtriranu kroz veo intelektualnog sna, navika, predrasuda
i konformizma.
Suvremena nas znanost uči da iza jednostavnog vidljivoga
svijeta postoji složeni nevidljivi svijet. Stol, stolica, zvjezdano
nebo u stvari se radikalno razlikuju od predodžbe koju mi
imamo o njima: sustavi u rotaciji, energija u suspenziji, itd.
U tom je smislu Valéry rekao da su, na području suvremene
spoznaje, «čudesno i objektivno sklopili zadivljujuć savez».
Kako ćemo, nadam se, vidjeti u ovoj knjizi, činilo nam se
P r e d g o v o r
jasnim da taj kontakt između čudesnog i objektivnog nije

primjenjiv samo na područje prirodnih i matematičkih
znanosti. Ono što vrijedi za te znanosti nesumnjivo vrijedi
i za ostale aspekte postojanja: primjerice, za antropologiju,
ili za suvremenu povijest, ili za individualnu psihologiju, ili
za sociologiju. Ali trebamo postati svjesni velikih poteškoća.
One se sastoje u tome da su, na području humanističkih
znanosti, sve predrasude uklonjene, uključujući i one koje
su danas egzaktne znanosti evakuirale. I u tome da su istra
živači, u domeni koja im je toliko bliska, i toliko nestalna,
neprekidno pokušavali, kako bi konačno vidjeli jasno, svesti
' sve na jedan sustav: Freud objašnjava sve, Kapital objašnjava
sve, i tako dalje. Kada spominjemo predrasude, trebali bismo
reći: praznovjerja. Postoje stara i suvremena praznovjerja.
Prema mišljenju nekih ljudi, ne možemo shvatiti nijedan civi
lizacijski fenomen ako ne priznamo da je u davna vremena
postojala Atlantida. Drugi smatraju da je moguće objasniti
Hitlera samo uz pomoć marksizma. Neki u svakom geniju
vide Boga, dok drugi vide samo seksualnost. Cijela ljudska
svijest je templarska, pod uvjetom da nije hegelovska. Naš se
zadatak, dakle, sastoji u tome da učinimo osjetnim, u njego
vom grubom stanju, savez između čudesnog i objektivnog u
samome čovjeku ili u čovjeku unutar društva, kao što je on
osjetan u suvremenoj biologiji, fizici i matematici, gdje se vrlo
otvoreno i, sve u svemu, na vrlo jednostavan način govori o
apsolutno drugom prostoru”, o “zabranjenoj svjetlosti” i o
“kvantnom broju stranosti”.
«Na kozmičkoj ljestvici (tako nas uči cijela suvremena
fizika) samo fantastično ima šanse da bude istinito», kaže
Teilhard de Chardin. Ali, prema našem mišljenju, i ljudski
23
se fenomen mora mjeriti prema kozmičkoj ljestvici. Tako

govore najstariji mudri tekstovi. Tako kaže i naša civilizacija,
koja počinje lansirati rakete prema planetima i nastoji stupiti
u kontakt s drugim inteligentnim bićima. Naša pozicija je,
dakle, pozicija svjedoka koji svjedoči o činjenicama svoga
vremena.
Ako pogledamo izbliza, naš stav, koji uvodi fantastični
realizam visokih znanosti u humanističke znanosti, nema u
sebi ništa originalno. Osim toga, mi ni ne težimo za time da
budemo originalni duhovi. Ideja o primjeni matematike na
znanost uistinu nije senzacionalna: međutim, ona je polučila
nove i vrlo važne rezultate. Ideja da svemir možda nije ono
što mi o njemu znamo nije originalna: ali pogledajte kako
Einstein preokreće stvari naopako njenom primjenom.
Konačno, očito je da polazeći od naše metode, djelo poput
našega, napisano s maksimalnom iskrenošću i s minimalno
naivnosti, mora postaviti više pitanja nego dati rješenja.
Metoda rada nije i sustav misli. Mi ne mislimo da neki sustav,
koliko god da je domišljat, može u potpunosti razjasniti cjelo
kupnost živog svijeta koji nas zanima. Možemo do u beskraj
cijediti marksizam i nećemo njime uspjeti objasniti činjenicu
da je Hitler, prestravljen, nekoliko puta bio svjestan da ga je
posjetilo nepoznato Više biće. Isto smo tako mogli savijati u
svim smjerovima medicinu prije Pasteura a da iz toga nismo
izveli ideju da bolesti prouzrokuju životinjice koje su odviše
malene da bismo ih mogli vidjeti. S druge strane, moguće je
da postoji globalno i definitivno rješenje na sva pitanja koja
postavljamo, a da ga mi nismo čuli. Ništa nije isključeno, ni
da, ni ne. Nismo otkrili nikakvoga “gurua”: nismo postali
sljedbenici nikakvoga novoga mesije; ne predlažemo nikakvu
24
P r e d g o v o r
doktrinu. Jednostavno smo se potrudili da čitatelju otvorimo

što je moguće više vrata, a budući da se većina njih otvara
iznutra, izmakli smo se kako bismo ga pustili da prođe.
Ponavljam: u našim očima fantastika nije mašta. Ali

mašta koja je pravilno primijenjena na proučavanje stvarno
sti otkriva da je granica između čudesnog i objektivnog, ili,
ako vam se tako više sviđa, između vidljivog i nevidljivog sve
mira, vrlo tanka. Možda postoji jedan ili više svemira koji su
paralelni s našim. Mislim da se ne bismo bili prihvatili ovoga
' posla da nam se, tijekom našega života, nije dogodilo da smo
uistinu fizički osjetili da smo u kontaktu s nekim drugim svi
jetom. Bergieru se to dogodilo u Mauthausenu. Meni se to, na
drugoj razini, dogodilo kod Gurdjijeva.Okolnosti su prilično
različite, ali bitna činjenica je ista.
Američki antropolog Loren Eiseley, čija je misao bliska
našoj, priča jednu priču koja dobro izražava ono što želim
reći.
«Susresti se s drugim svijetom, kaže on, nije samo imagi
narna činjenica. Ljudima se to može dogoditi. I životinjama.
Granice ponekad klize ili prodiru jedna u drugu: dosta je biti
tamo u tom trenutku. Vidio sam kako se to događa jednoj
vrani. Ta vrana je moja susjeda. Nikada joj nisam ni najmanje
naudio, ali ona uvijek pazi da se drži vrhova stabala, da leti
visoko i da izbjegava ljude. Njezin svijet počinje tamo gdje
prestaje moj slabašan vid. Međutim, jednoga je jutra cijelo
naše selo bilo uronjeno u iznimno gustu maglu, i ja sam tap
kajući hodao prema kolodvoru. U visini mojih očiju naglo su
se pojavila dva golema crna krila ispred kojih je bio divovski
25
kljun, i taje cjelina prošla poput bljeska ispuštajući krik strave

kakav više nikada ne želim čuti. Taj me je krik proganjao
cijelo poslijepodne. Počeo sam piljiti u zrcalo, pitajući se što
je na meni toliko odbojno...»
«Na kraju sam shvatio. Zbog magle je granica između
naših dvaju svjetova kliznula. Ta vrana, koja je mislila da leti
na svojoj uobičajenoj visini, odjednom je vidjela potresan
prizor, koji se za nju protivio svim prirodnim zakonima.
Vidjela je čovjeka kako hoda po zraku, u samom srcu svijeta
vrana. Susrela se s najapsolutnijim očitovanjem čudnovatog
koje jedna vrana može pojmiti: s letećim čovjekom...»
«Sada, kada me primijeti odozgo, ispušta sitne krikove,
i ja u tim krikovima prepoznajem nesigurnost duha čiji je
svemir poljuljan. Ona više nije, i više nikada neće biti poput
drugih vrana...»
Ova knjiga nije roman, iako je njena namjera romanes

kna. Ona ne pripada u znanstvenu fantastiku, iako se dotiče
mitova kojima se taj žanr napaja. Ona nije zbirka čudnovatih
činjenica, iako se u njoj anđeo čudnovatog dobro snalazi. Ona
nije ni doprinos znanosti, ni instrument nepoznate nauke, ni
svjedočanstvo, ni dokumentacija, ni poduka. Ona je priča,
pomalo legenda, a pomalo istinita, o prvom putovanju u još
neistražena područja svijesti. U njoj se, kao u dnevnicima
renesansnih putnika, isprepliću bajka i stvarnost, nasumično
uspoređivanje i točna vizija. Riječ je o tome da nismo imali
ni vremena ni sredstava da bismo naše istraživanje doveli do
kraja. Možemo samo predložiti pretpostavke, postaviti skice
komunikacijskih putova među tim različitim domenama
26
P r e d g o v o r
koje zasada još predstavljaju zabranjene zone. Mi smo u

tim zabranjenim zonama boravili samo nakratko. Kada ih
bolje istražimo, zasigurno ćemo primijetiti da su mnoge od
naših riječi delirične, slično kao što su bili delirični izvještaji
Marca Pola. Tu ćemo mogućnost rado prihvatiti. «Knjižurina
Bergiera i Pauwelsa prepuna je gluposti.» Tako će se govoriti.
Ali ako ta knjižurina potakne želju za promatranjem izbliza,
mi smo postigli svoj cilj.
Slično kao što je Fulcanelli pokušao iznijeti na vidjelo
i dočarati tajnu katedrala, tako smo i mi mogli napisati:
«Čitatelju prepuštamo brigu o povlačenju korisnih uspo
redbi, o usklađivanju verzija, o izdvajanju objektivne istine
kombinirane s legendarnom alegorijom u tim zagonetnim
fragmentima.» Međutim, naša dokumentacija ne duguje
ništa skrivenim učiteljima, zakopanim knjigama ili tajnim
arhivima. Ona je opširna, ali dostupna svima. Kako je ne
bismo učinili odviše teškom, izbjegavali smo gomilanje citata,
fusnota, upućivanja na bibliografiju i tako dalje. Katkad smo
posegnuli za slikama i alegorijama želeći biti učinkoviti, a ne
zbog želje za tajanstvenošću, koja je kod ezoteričara toliko
živa da nas podsjeća na dijalog braće Marx:
«Znaš, u susjednoj kući se nalazi skriveno blago.
- Ali u susjedstvu nema kuće.
- Pa dobro, sagradit ćemo je!»
Ova knjiga, kako sam rekao, puno duguje Jacquesu

Bergieru. Ne samo što se tiče njene opće teorije koja je plod
stapanja naših misli, već i što se tiče dokumentacije. Svi koji su
bili u blizini tog čovjeka nadljudskoga pamćenja, proždrljive
27
znatiželje i - što je još rjeđe - stalno prisutnoga duha, bez

problema će mi povjerovati ako kažem da mi je Bergier u
jednom bljesku podario dvadeset godina aktivnoga čitanja.
U tome moćnome umu postoji odlična biblioteka koja mu
je stalno na usluzi: izbor, svrstavanje i najsloženije veze
uspostavljaju se elektronskom brzinom. Spektakl tog uma u
pokretu uvijek je u meni izazivao uzlet sposobnosti, bez čega
bi mi koncepcija i stvaranje ovoga djela bili nemogući.
U jednome uredu u ulici Berri koji nam je jedan tiskar
velikodušno stavio na raspolaganje, prikupili smo veliku
količinu knjiga, časopisa, izvješća, novina na svim jezicima,
a jedna je tajnica bilježila na tisuće stranica zabilješki, citata,
prijevoda i razmišljanja koje smo joj diktirali. Svake nedjelje
kod mene, u Mesnil-le-Roiu, nastavljali bismo naš razgovor,
koji smo prekidali čitanjem, i iste bih noći pismeno bilježio
ono najvažnije iz našega razgovora, ideje koje bi se izrodile
iz njega, nove smjerove istraživanja na koje bi one upući
vale. Svakoga dana tijekom pet godina sjedao bih za svoj
pisaći stol u cik zore, jer bi me nakon toga čekali dugi sati
izvanjskih poslova. Budući da su stvari ono što jesu u ovome
svijetu kojemu se ne želimo prepustiti, pitanje vremena je
pitanje energije. Ali trebalo nam je još deset godina, mnogo
materijalnih sredstava i brojna ekipa da bismo naš pothvat
započeli voditi ispravno. Htjeli bismo, ako jednoga dana
budemo imali nešto novca na raspolaganju, izdvojenog tu i
tamo, stvoriti i pokrenuti neku vrst instituta u kojemu bi se
nastavila proučavanja koja su u ovoj knjizi tek započeta. Ako
ove stranice imaju neku vrijednost, želio bih da nam one u
tome pomognu. Kako je rekao Chesterton, «ideja koja ne teži
za time da postane riječ je loša ideja, a riječ koja ne teži za
time da postane djelo je loša riječ».
P r e d g o v o r
Zbog raznih razloga, Bergierove vanjske aktivnosti su

brojne. I moje su brojne, a uz to su i prilično opsežne. Ali u
djetinjstvu sam vidio kako ljudi umiru od rada. «Kako radite
sve to što radite?» Ne znam, ali mogao bih odgovoriti riječima
zena: «Idem pješice, a uz to sjedim na leđima bika.»
Brojne poteškoće, opterećenja i smetnje svake vrste iskrsa
vale su na putu, do te mjere da su me bacale u očaj. Nimalo ne
volim lik stvaraoca koji je surovo ravnodušan prema svemu
što nije njegovo djelo. Mene obuzima ljubav većih razmjera, a
uskogrudnost u ljubavi, čak i ako je cijena lijepoga djela, čini
mi se strašno iskrivljenom. Ali razumjet ćemo da se u ovome
stanju, u plimi života koji uvelike sudjeluje u svemu, pone
kad izlažemo riziku od utapanja. Pomogla mi je jedna misao
Vincenta de Paula: «Velike namjere uvijek nailaze na razne
izazove i poteškoće. Tijelo i krv govorit će nam da treba odu
stati od misije - pripazimo dobro da ih ne poslušamo. Kada
Bog jednom donese odluku, nikada je ne mijenja, koliko god
se nama činilo da se događa nešto protivno tome.»
Na tim dopunskim satovima u Juvisyu koje sam spome

nuo na početku ovoga predgovora, jednoga su nam dana dali
da komentiramo Vignyevu rečenicu: «Uspješan život je san
iz mladosti ostvaren u zreloj dobi.» Tada sam sanjao o tome
da produbim filozofiju svoga oca, koji je bio filozof napretka,
i da joj služim. Nakon toliko bježanja, suprostavljanja i skre
tanja, to je ono što sada pokušavam. Neka moja borba donese
mir njegovome pepelu! Tome pepelu koji je danas raspršen,
onako kako je on želio, misleći, kako i ja mislim, da je «mate
rija možda samo jedna od maski među svim maskama koje
nosi Veliko lice».
29
Pr v i d io
Budućnost u prošlosti
Upočast užurbanom čitatelju. - Odustajanje 1875. - Zloguke

ptice. - Kako je devetnaesto stoljeće zatvorilo vrata. - Kraj znanosti
i odbacivanje fantastike. - Poincaréovo očajavanje. - Mi smo naši
vlastiti djedovi - Mladosti! Mladosti!
Kako da danas jedan inteligentan čovjek ne bude u žurbi?

«Ustajte, gospodine, čekaju vas velika djela!» Ali treba ustajati
sve ranije i ranije. Ubrzajte svoje strojeve za gledanje, sluša
nje, razmišljanje, prisjećanje, zamišljanje. Naš najbolji čitač,
najvrjedniji u našim očima, mogao bi ovo s nama dovršiti
za dva ili tri sata. Poznajem neke ljude koji iz čitanja izvlače
maksimum - sto stranica matematike, filozofije, povijesti
ili arheologije za dvadeset minuta. Glumci uče “naštimati”
glas. Tko će nas naučiti da “naštimamo” pažnju? Nakon
jedne određene visine sve mijenja brzinu. Što se tiče ovoga
djela, ne pripadam među pisce koji žele zadržati čitate
lja uza sebe što je dulje moguće, ušuškavajući ga. Ništa ne
radim za uspavljivanje, sve za buđenje. Požurite, uzmite i
otiđite. Vani vas čekaju svakojaki poslovi. Ako je potrebno,
33
preskačite poglavlja, počnite tamo gdje vam se svidi, čitajte

dijagonalno. Ovu napravu možete koristiti na više načina,
poput kamperskih noževa. Ako se, na primjer, bojite da ćete
prekasno stići do srži predmeta koji vas zanima, preskočite
ove prve stranice. Znajte samo da one prikazuju kako je 19.
stoljeće zatvorilo vrata fantastičnoj stvarnosti čovjeka, svijeta
i svemira, te kako ih 20. stoljeće ponovno otvara, ali kako naš
moral, naša filozofija i naše društvo, koji bi morali biti suvre
meni budućnosti, to nisu, jer ostaju prikovani za zastarjelo
19. stoljeće. Most između doba ostraguša i doba raketa nije
srušen, ali mi mislimo da jest. Pišemo upravo zato da bismo
još više razmišljali o tome. Kako smo u žurbi, ne oplakujemo
prošlost nego sadašnjost, i to zbog nestrpljivosti. Eto. Sada
znate dosta da možete, ako je potrebno, na brzinu prelistati
ovaj početak i krenuti dalje.
Nažalost, povijest nije sačuvala njegovo ime. Bio je
ravnatelj američkog Ureda za izume i upravo je on zazvo
nio na buđenje. Godine 1875. poslao je ministru trgovine
svoju ostavku. Zašto da ostanem? rekao je, više se nema što
izumiti.
Dvanaest godina nakon toga veliki kemičar Marcelin
Berthelot napisao je: «Od danas u svemiru nema tajni.» Da
bi dobila smislenu sliku o svijetu, znanost je odbacila sve.
Savršenstvo temeljeno na propustima. Materiju je sačinjavao
određeni broj elemenata koji se ne mogu pretvarati jedni
u druge. Ali dok je Berthelot u svom znanstvenom djelu
odbacivao elemente alkemijskih maštarija, elementi su se
pod utjecajem prirodne radioaktivnosti, a da toga nisu bili
svjesni, i dalje pretvarali jedni u druge. Taj je fenomen 1852.
opisao Reichenbach, no ubrzo je bio odbačen. Istraživanja
34
P r v i dio
iz 1870.-ih ukazivala su na “četvrto agregatno stanje” koje

je ustanovljeno prilikom oslobađanja plinova. Ali trebalo
je odbaciti svaku tajnovitost. To je prava riječ: odbacivanje.
Treba obaviti psihoanalizu upravo te ideje devetnaestoga
stoljeća.
Jedan je Nijemac, imenom Zeppelin, po povratku u svoju
zemlju nakon borbe u južnjačkim redovima pokušao zain
teresirati industrijalce za upravljanje balonima. «Nesretnice!
Zar ne znate da postoje tri predmeta kojih se Francuska
akademija znanosti ne želi prisjećati: to su kvadratura kruga,
tunel ispod La Manchea i upravljanje balonima.» Jedan drugi
. Nijemac, Herman Gaswindt, predložio je izradu letećih
naprava težih od zraka na raketni pogon. Nakon što se posa
vjetovao sa stručnjacima, njemački je ministar rata, u skladu
s nježnošću svoje rase i svoje funkcije, odgovorio: «Kada će
konačno crknuti ta nesretna ptica!».
Rusi su se riješili jedne druge zloguke ptice, Kibalčiča,
čovjeka koji je također bio pristalica letećih naprava na
raketni pogon. Odred za pogubljenje. Istina je da je Kibalčič
upotrijebio svoje kvalitete stručnjaka za izradu bombe koja je
netom bila raznijela cara Aleksandra II. u komadiće. Ali nije
bilo razloga za slanje na kolac profesora Langleya iz američ
kog Instituta Smithsoniana, koji je predlagao leteće naprave
koje pokreću eksplozivni motori najnovije izrade. Osramotili
su ga, uništili i izbacili iz Smithsoniana. Profesor Simon
Newcomb matematički je dokazao nemogućnost da postoji
išta teže od zraka. Nekoliko mjeseci prije Langleyeve smrti,
dok je ovaj umirao od tuge, jedan engleski dječačić vratio se
jednoga dana iz škole jecajući. Pokazao je prijateljima foto
grafiju makete koju je Langley netom bio poslao njegovom
35
ocu. Izjavio je da će ljudi jednoga dana letjeti. Prijatelji su mu

se rugali. A učitelj je rekao: «Prijatelju, znači li to daje vaš otac
budala?» Takozvana budala zvala se Herbert George Wells.
Tako su se sva vrata zalupila uz tresak. Još je samo trebalo
odustati, pa je gospodin Brunetière 1895. g. mogao mirno
govoriti o “propasti znanosti”. Slavni je profesor Lippmann u
isto to vrijeme izjavio jednome od svojih učenika da je fizika
gotova, dokrajčena, sređena, zaokružena, i da bi bilo bolje
zaputiti se drugim stazama. Taj se učenik zvao Helbronner i
kasnije je postao prvim profesorom fizikalne kemije u Europi
te je došao do značajnih otkrića o tekućem zraku, ultraljubi-
častoj boji i koloidnim metalima. Moissan, genijalan kemičar,
bio je prisiljen na “samokritiku” te je morao javno izjaviti da
nije stvorio dijamant, već da se radilo o eksperimentalnoj
pogrešci. Nema smisla tražiti dalje: čuda toga stoljeća bila
su parni stroj i plinska svjetiljka. Čovječanstvo nikada neće
izumiti ništa veće. Struja? Običan tehnološki novitet. Jedan
ludi Englez, Maxwell, tvrdio je da je pomoću struje moguće
proizvesti nevidljive svjetlosne zrake. Neozbiljno. Nekoliko
godina kasnije Ambrose Bierce je u svom Vražjem rječniku
napisao: «Ne znamo što je struja, ali u svakom slučaju svjetli
bolje nego parni konj i ide brže od plinske svjetiljke.»
Što se tiče energije, to je bio entitet potpuno neovisan o
materiji i nimalo tajnovit. Sačinjavali su ga fluidi. Fluidi su
ispunjavali sve, moglo ih se izraziti formalno vrlo lijepim
jednadžbama i zadovoljavali su razum: električni, svjetlosni,
toplinski fluidi, itd. Napredak je bio stalan i očit: materija u
svoja tri agregatna stanja (kruto, tekuće, plinovito) i razni
energetski fluidi, još finiji od plina. Bilo je dosta kao filozofsku
maštariju odbaciti teorije o atomu koje su se tada rađale, da bi
36
P rvi dio
se očuvala “znanstvena” predodžba o svijetu. Još smo bili vrlo

daleko od Planckovih i Einsteinovih energetskih čestica.
Nijemac Clausius dokazivao je da nijedan drugi izvor
energije osim vatre nije zamisliv. Što se tiče energije, ako
se održava njen kvantitet, smanjuje se njen kvalitet. Svemir
je jednokratno navijen poput sata. Zaustavit će se kada mu
opruga popusti. Nemamo što očekivati, nema iznenađenja.
U ovom svemiru čija je sudbina predvidiva, život se pojavio
slučajno i evoluirao je zahvaljujući običnoj igri prirodnih
odabira. Na konačnom je vrhu te evolucije čovjek. Mehanička
i kemijska cjelina obdarena jednom iluzijom: sviješću. Pod
■ utjecajem te iluzije čovjek je izmislio prostor i vrijeme. To su
gledišta duha. Da smo rekli nekom službenom istraživaču iz
19. stoljeća da će jednoga dana fizika progutati prostor i vri
jeme te da će eksperimentalno proučavati prostornu krivulju
i skupljanje Vremena, bio bi pozvao policiju. Prostor i vrijeme
zapravo uopće ne postoje. To su varijable matematičara i
predmeti bezrazložnog razmišljanja filozofa. Čovjek ne može
biti ni u kakvoj vezi s tako velikim stvarima. Unatoč trudu
Charcota, Breuera i Hyslopa, pojam izvanosjetilnog ili izvan
vremenskog opažanja valja s prezirom odbaciti. Nema tajni
u svemiru, nema tajni u čovjeku. Sine znanstvenice, ostani
trijezan!
Pokušaj istraživanja unutarnjega svijeta bio je potpuno
beskoristan, no jedna je činjenica ipak otežavala pojed
nostavnjivanje. Mnogo se govorilo o hipnozi. Za taj su se
fenomen zanimali naivac Flammarion, sumnjičavac Edgar
Poe i sumnjivac H. G. Wells. No, koliko se god fantastičnim
to činilo, službeno je 19. stoljeće dokazalo da hipnoza ne
postoji. Pacijent ima tendenciju laganja, simuliranja, kako bi
37
ugodio hipnotizeru. To je točno. Ali, nakon Freuda i Mortona

Pricea znamo da ličnost može biti podvojena. Nakon strogih
kritika ovo je stoljeće napokon stvorilo negativnu mitologiju,
uklonivši iz čovjeka svaki tračak nepoznatog, odbacivši svaku
tajnovitost.
Biologija je također bila zaokružena. Gospodin Claude
Bernard iscrpio je iz nje sve mogućnosti i zaključio da mozak
luči misao kao što jetra luči žuč. Na kraju bismo, bez sumnje,
otkrili to izlučivanje te bismo ga izrazili kemijskom formu
lom prema lijepim šesterokutim rasporedima koje je ovjeko
vječio gospodin Berthelot. Kada saznamo kako se šesterokuti
ugljika povezuju da bi tvorili duh, bit će okrenuta i posljednja
stranica. Pustite nas da ozbiljno radimo! Luđake u ludnicu!
Jednog lijepog jutra 1898., jedan je ozbiljan gospodin naredio
svojoj guvernanti da zabrani njegovoj djeci da čitaju Julesa
Verna. Te pogrešne ideje izopačit će mlade umove. Taj se
ozbiljni gospodin zvao Édouard Branly. Upravo je bio odlu
čio odustati od svojih beskorisnih eksperimenata s valovima
da bi postao lokalnim liječnikom.
Znanstvenik mora odustati. Ali usto mora na nulu svesti
“avanturiste”, to jest, ljude koji razmišljaju, zamišljaju, sanjare.
Berthelot napada filozofe «koji se bore sa svojom vlastitom
utvarom u pustom borilištu apstraktne logike» (evo dobrog
opisa Einsteina, na primjer). A Claude Bernard izjavljuje:
«Čovjek koji otkrije najjednostavniju činjenicu donosi više
koristi od najvećega filozofa na svijetu.». Znanost može biti
samo eksperimentalna. Nema spasa izvan nje. Zatvorimo
vrata. Nitko se nikada neće moći mjeriti s divovima koji su
izumili parni stroj.
38
__________________________________________________________________________________ P rvi dio
U tom organiziranom, jasnom, a s druge strane osuđe

nom svemiru, čovjek je morao držati do svoga stvarnoga
položaja, držati do sebe kao nuspojave. Nema utopije i nema
nade. Zapaljivi fosil za nekoliko će se stoljeća iscrpiti, i tada
će sve završiti hladnoćom i glađu. Čovjek nikada neće letjeti,
nikada neće putovati kroz prostor. Niti će ikada posjetiti mor
sko dno. Kako čudno - zabrana posjete morskim dubinama!
U pogledu tehnologije, ništa nije sprječavalo 19. stoljeće da
načini batiskaf profesora Piccarda. Ništa osim goleme plašlji-
vosti, osim brige da čovjek “ostane tamo gdje mu je mjesto”.
Turpin, koji je izumio eksploziv, žurno se zaključao.
Izumitelji eksplozivnih motora su obeshrabreni i pokušava
se dokazati da su električni strojevi samo oblici nepresta
nog kretanja. To je doba velikih osamljenika, pobunjenih,
proganjanih izumitelja. Hertz piše trgovačkoj komori grada
Dresdena da treba obeshrabriti istraživanja o prijenosu her-
covih valova - nemoguća je bilo kakva njihova praktična pri
mjena. Stručnjaci Napoleona III. dokazuju da se Grammov
dinamo nikad neće pokrenuti.
Što se tiče prvih automobila, podmornice, zračne lađe,
električnog svjetla (prijevara prokletog Edisona!), učene se
akademije ne zabrinjavaju. Postoji jedna besmrtna stranica.
To je izvještaj o primitku fonografa od strane Akademije zna-
nosti u Parizu: «Čim je stroj ispustio nekoliko riječi, gospodin
stalni tajnik bacio se na varalicu i stisnuo mu grlo čeličnom
šakom. Dobro gledajte! rekao je svojim kolegama. No, na
sveopće čuđenje, stroj je i dalje ispuštao zvukove.»
U međuvremenu se veliki, vrlo oprečni umovi tajno
naoružavaju pripremajući se za najveću revoluciju znanja
koju je “historijski” čovjek doživio. No, zasada su svi putevi
zakrčeni.
39
Zakrčeni sprijeda i straga. Odbačeni su fosili predljudskih

bića koje se počinje otkrivati u velikim količinama. Nije li
veliki Heinrich Helmholtz dokazao da Sunce crpi svoju ener
giju iz vlastitoga skupljanja, to jest, iz jedine sile koja, osim
izgaranja, postoji na svijetu? I ne pokazuju li njegovi proračuni
da nas od rađanja Sunca dijeli najviše stotinjak tisuća godina?
Kako se bilo kakva duža evolucija mogla odvijati? A s druge
strane, tko će ikada pronaći način da datira povijest svijeta?
U tom tijesnom prostoru između dva ništavila mi ostali, mi
nuspojave, ostajemo ozbiljni. Činjenice! Puste činjenice!
Kako istraživanja o materiji i energiji nisu bila nimalo
ohrabrena, najznatiželjniji su se bacili u slijepu ulicu: eter. To
je sredstvo koje prodire u svaku materiju i koje služi kao pot
pora svjetlosnim i elektromagnetskim valovima. Istovremeno
je bezgranično krut i bezgranično fin. Lord Rayleigh, koji
predstavlja službenu englesku znanost krajem 19. st. u nje
nom punom sjaju, izveo je teoriju o žiroskopskom eteru. To
je eter sastavljen iz višestrukih zvrkova koji se okreću u svim
smjerovima i međusobno reagiraju. Aldous Huxley poslije će
napisati da «ako neko ljudsko djelo može dočarati ružnoću
unutar apsoluta, onda je teorija lorda Rayleigha u tome
uspjela.»
Na pragu 20. stoljeća, raspoloživi su mozgovi zaokupljeni
nagađanjima o eteru. Godine 1898. dogodila se katastrofa:
eksperiment Michelsona i Morleya oborio je hipotezu o
eteru. O toj propasti svjedočit će cjelokupni rad Henrya
Poincaréa. Poincaré, genijalan matematičar, osjećao je kako
nad njim teži ogroman teret 19. stoljeća, tamničara i krvnika
fantastike. Bio bi otkrio teoriju relativnosti da se usudio. Ali
nije se usudio. Vrijednost znanosti i Znanost i hipoteza knjige
40
_____________________________________ P rvi dio
su očaja i odustajanja. Za njega znanstvena hipoteza nikada

nije istinita, ona može biti samo korisna. To je poput španjol
ske krčme: možemo tamo naći samo ono što smo donijeli.
Prema mišljenju Poincaréa, kad bi se svemir skupio i milijun
puta, nitko ne bi ništa primijetio. To su beskorisna nagađa
nja, jer su odvojena od bilo kakve smislene stvarnosti. Taj je
argument citiran sve do početka našeg stoljeća kao primjer
dubine. Sve do dana kada je jedan praktičan inženjer skrenuo
pažnju na to da bi barem mesar to primjetio jer bi sve šunke
pale. Težina šunke proporcionalna je njenom volumenu, ali
snaga uzice proporcionalna je samo njenom presjeku. Ako
se svemir skupi makar za milijunti dio, više neće biti šunki
na stropu! Jadan, veliki i dragi Poincaré! Taj je veliki majstor
misli napisao: «Zdrav razum je sam po sebi dostatan da bi
nam rekao kako je uništenje jednog grada putem raspadanja
pola kilograma'metala očito nemoguće.»
Ograničeni karakter fizičke strukture svemira, nepostoja
nje atoma, slabi izvori osnovne energije, nesposobnost mate
matičke formule da pruži više od onoga što sadrži, praznina
intuicije, ograničenost i potpuna mehaničnost čovjekovog
unutarnjeg svijeta: takav duh vlada u znanstvenim krugovima
i taj se duh širi na svim poljima, stvarajući ozračje u kojemu
pliva sva mudrost toga stoljeća. Kratko stoljeće? Ne. Dugo, ali
usko. Patuljak kojega smo rastegnuli.
Odjednom, vrata koja je 19. stoljeće pažljivo zatvorilo
bezgraničnim mogućnostima čovjeka, materije, energije,
prostora i vremena, rasprsnut će se u komadiće. Znanost
i tehnologija učinit će sjajan skok i u pitanje će doći sama
priroda znanja.
4i
To nije samo napredak, to je transformacija. U tom

drugom stanju svijeta i sama svijest mora promijeniti
stanje. Danas su u pokretu svi oblici imaginacije na svim
područjima. Osim na područjima gdje se odvija naš “histo
rijski” život, zakočen, bolan, s nesigurnošću zastarjelih stvari.
Najdublji ponor razdvaja čovjeka od pustolovine čovječan
stva, razdvaja naša društva od naše civilizacije. Živimo prema
idejama, poukama, sociologiji, filozofiji i psihologiji koje pri
padaju 19. stoljeću. Mi smo svoji vlastiti pradjedovi. Gledamo
kako rakete lete prema nebu, kako naša zemlja vibrira pod
tisućama novih vrsta zračenja, dok mi sišemo lulu Thomasa
Graindorgea. Naša književnost, naše filozofske rasprave, naši
ideološki sukobi, naši stavovi prema stvarnosti, sve to spava
iza vrata koja su se upravo rasprsnula. Mladosti! Mladosti!
Reci cijelom svijetu da se dogodilo otvaranje i da je Izvana
ušlo unutra!
42
II
Buržujska naslada. - Drama razuma ili oluja nestvarnog.

- Otvaranje prema drugoj stvarnosti. - S onu stranu logike i knji
ževne filozofije. - Pojam vječne sadašnjosti. - Znanost bez svijesti:
a svijest bez znanosti? - Nada.
«Markiza je popila čaj u pet sati»: Valéry je otprilike rekao

da ne možemo napisati nešto takvo nakon što uđemo u svijet
ideja koji je tisuću puta snažniji, romantičniji, tisuću puta
stvarniji od svijeta srca i osjetila. «Antoine je volio Marie, a
ona je voljela Paula. Bili su jako nesretni i puni ništavila».
To je cijeli jedan roman! Drhtanje amida i praživotinja,
kada Misao donosi divovske tragedije i drame, transformira
bića, kada potresa civilizacije, pokreće goleme ljudske mase.
Pospani užici, buržujska naslado! Mi ostali, posvećeni budnoj
svijesti, mi zemljoradnici, znamo gdje se nalaze beznačajnost,
dekadencija, trula igra...
Kraj 19. stoljeća obilježen je procvatom kazališta i bur-
žujskog romana, a književna generacija 1885. neko vrijeme
priznaje za učitelje Anatola Francea i Paula Bourgeta.
Istovremeno se, međutim, na području čiste spoznaje, odvija
puno veća i uzbudljivija drama od drame junaka Rastave
43
braka ili Crvenog ljiljana. Iznenadna se opijenost potkrada u

dijalogu između materijalizma i duhovnosti, znanosti i reli
gije. Blistava otkrića znanstvenika koji su naslijedili Taineov i
Renanov pozitivizam srušit će zidove nevjerice. Vjerovali smo
samo u čvrsto dokazanu stvarnost, a sad odjednom nestvarno
postaje moguće. Gledajte na stvari kao na romantičan zaplet,
s preokretom likova, prelaskom izdajica na drugu stranu, s
proturječnim strastima, prepirkama među iluzijama.
Princip očuvanja energije bio je stabilan, siguran, mra
moran. A sada radij proizvodi energiju iako je ne crpi ni iz
kakvog izvora. Identitet svjetlosti i elektriciteta bio nam je
poznat. Njihovo je širenje moglo biti samo pravocrtno i nisu
mogli preskakati prepreke". A sada valovi i X-zrake prolaze
kroz kruta tijela. U odvodnim cijevima materija kao da
nestaje, preobražava se u čestice. U prirodi se događa preo
brazba elemenata: radij postaje helij pa olovo. Hram sigurno
sti se ruši. Svijet više ne igra igru razuma. Znači li to da sve
postaje moguće? Odjednom, oni koji znaju, ili su mislili da
znaju, prestaju odvajati fiziku od metafizike, provjerenu stvar
od zamišljene. Stupovi hrama postaju oblaci, Descartesovi
svećenici buncaju. Ako je princip očuvanja energije netočan,
što može spriječiti da se iz ničega proizvede ektoplazma?
Ako magnetski valovi prolaze kroz zemlju, zašto misao ne
bi mogla putovati? Ako svako tijelo emitira nevidljive sile,
zašto ne i astralno tijelo? Ako postoji četvrta dimenzija, je li
to onda prostor duha?
Madame Curie, Crookes i Lodge prevrću stolove. Edison
pokušava izraditi napravu za komuniciranje s mrtvima.
Godine 1901. Marconi misli daje uhvatio poruke Marsovaca.
Simon Newcomb smatra da je potpuno prirodno uz pomoć
44
____________________________________________________________________ P r v i dio
nekoga sredstva proizvesti svježe školjke iz Pacifika. Oluja

fantastičnog nestvarnog trese istraživače stvarnosti.
Ali oni čisti, oni nepopravljivi, nastoje otjerati tu bujicu.
Stara pozitivistička garda započinje posljednju bitku. I u ime
Istine, u ime Stvarnosti, odbacuje sve odjednom: X-zrake i
ektoplazmu, atome i duhove mrtvih, četvrto stanje materije
i Marsovce.
Tako se između fantastike i stvarnosti odvija bitka, često
apsurdna, slijepa, neuredna, koja će uskoro početi odzvanjati
svim oblicima misli, na svim područjima: književnom, druš
tvenom, filozofskom, moralnom i estetskom. Ali red će se u
fizičkoj znanosti ponovno uspostaviti, i to ne vraćanjem, ne
amputacijama, nego nadilaženjem. Upravo se na području
fizike rađa nova koncepcija. Dugujemo je naporima divova,
primjerice Langevina, Perrina i Einsteina. Pojavljuje se nova
znanost, manje dogmatična od stare. Otvaraju se vrata prema
drugoj stvarnosti. Kao u svakom velikom romanu, na kraju
nema dobrih i zlih i svi su junaci u pravu, samo ako pisac pro
matra sve iz komplementarne dimenzije u kojoj se sudbine
susreću, isprepliću, jer su se zajedno podigle na višu razinu.
Gdje smo danas? Vrata su se otvorila na gotovo svim zgra
dama znanosti, ali zgrada fizike ostala je gotovo bez zidova:
katedrala, sva u prozorima koji odražavaju svjetlost drugog,
beskonačno bliskog svijeta.
Materija se u svojim mogućnostima pokazala jednako
bogatom, ako ne i bogatijom od duha. Ona u sebi sadrži
neizračunljivu energiju, može se beskonačno preobražavati,
njene zalihe su nezamislive. Pojam “materijalno”, sa znače
njem koje je imao u 19. stoljeću, izgubio je svaki smisao, kao
i pojam “racionalno”.
45
“Zdravorazumska” logika više ne postoji. Prema novoj
fizici, rečenica može istovremeno biti točna i netočna. Više
se ne možemo pozivati na fiziku da bismo osudili ovaj ili onaj
aspekt mogućnosti.1
Uzmite list papira. Probušite na njemu dvije rupe na
maloj međusobnoj udaljenosti. Zdravom je razumu očito
da će predmet koji je malen toliko da može proći kroz te
rupe proći ili kroz jednu, ili kroz drugu. U očima zdravog
razuma, elektron je predmet. Ima određenu težinu, proi
zvodi svjetlosni bljesak kad udari u televizijski ekran, impuls
kada udari u mikrofon. Evo nam predmeta dosta malenog
da prođe kroz jednu od naše dvije rupe. Međutim, proma
tramo li elektronskim mikroskopom primijetit ćemo da je
elektron istovremeno prošao kroz obje rupe. Ma gle! Ako je
1 Jedan od najčudnijih znakova otvaranja koje se odvija na području fizike je

uvođenje onoga što nazivamo “kvantnim brojem stranosti”. Evo ο čemu je otprilike
riječ. Na početku 20. stoljeća fizičari su naivno vjerovali da su za definiciju čestice
dostatna dva, najviše tri broja. Ta tri broja bila bi njezina masa, električni naboj i
magnetski moment. Istina je daleko složenija. Za potpunu definiciju čestice trebalo
je uvesti veličinu neprevodivu riječima nazvanu spin. U početku su fizičari vjero
vali da ta veličina odgovara razdoblju rotacije čestice oko svoje osi, nečemu što bi,
primjerice, za planet Zemlju odgovaralo razdoblju od dvadeset i četiri sata koje
upravlja izmjenom dana i noći. Tada su shvatili da nijedno jednostavno objašnjenje
nije prihvatljivo. Spin je jednostavno spin, količina energije povezana sa česticom,
koja je matematički predstavljena kao rotacija, iako ništa u čestici ne rotira.
Znanstveni radovi, posebice radovi profesora Louisa de Brogliea, uspjeli su tek
djelomično objasniti tajnu spina. Međutim, fizičari su odjednom shvatili da, osim
triju poznatih čestica: protona, elektrona i neutrona (te njihovih zrcalnih slika nega
tivnog antiprotona, pozitrona i antineutrona) postoji još tridesetak drugih čestica.
Golemu količinu tih čestica proizvode svemirske zrake, veliki ubrzivači. Dakle, za
definiciju čestice ta četiri uobičajena b ro ja , masa, naboj, magnetski moment i spin
više nisu bila dovoljna. Trebalo je stvoriti peti broj, možda i šesti, i tako dalje. Tako
je potpuno prirodno da su fizičari te nove veličine nazvali “kvantnim brojevima
stranosti”. U tome pozdravu Anđelu čudnovatog ima nešto vrlo poetično. Kao i bro
jni drugi termini moderne fizike: “zabranjena svjetlost”, “apsolutno drugi prostor”,
i “kvantni broj stranosti” se proteže na onu stranu fizike i povezan je s dubinama
ljudskoga duha.
46
P rvi dio
prošao kroz jednu, ne može istodobno proći i kroz drugu!

Može, prošao je i kroz jednu i kroz drugu. To je ludost, ali je
dokazano. Iz raznih su se pokušaja objašnjenja rodile različite
doktrine, primjerice valna mehanika. Ali valna mehanika ne
može u potpunosti objasniti činjenicu koja je izvan našeg
razuma, jer on može funkcionirati samo sa da ili ne, A ili B.
Trebamo promijeniti samu strukturu našeg razuma da bismo
shvatili. Našoj su filozofiji potrebne teza i antiteza. Moramo
vjerovati da su u filozofiji elektrona istovremeno točne i teza i
antiteza. Govorimo li o apsurdu? Izgleda da elektron slijedi te
zakone, a televizija je, na primjer, stvarnost. Postoji li elektron
ili ne? Ono što priroda naziva postojanjem u našim očima ne
postoji. Je li elektron biće ili ništavilo? Evo potpuno besmisle
nog pitanja. Tako na rubu spoznaje nestaju naše uobičajene
metode razmišljanja i knjiške filozofije rođene iz zastarjele
vizije stvarnosti.
Zemlja je povezana sa svemirom i čovjek nije u dodiru
samo s planetom na kojem živi. Svemirske zrake, radioastro-
nomija i istraživanja na području teorijske fizike otkrivaju
da smo u dodiru sa cjelokupnim svemirom. Više ne živimo
u zatvorenome svijetu i biće koje je svjedok svoga vremena
mora toga biti svjesno. Kako se pod tim uvjetima misao,
primjerice na društvenom planu, može boriti s problemima,
ne samo s planetarnima, nego i s onim usko regionalnima i
malograđanskima? I kako naša psihologija, onakva kakva je
izražena u romanima, može ostati tako zatvorena, srozana na
infrasvjesne pokrete osjetila i osjećaja? Dok milijuni civili
ziranih otvaraju knjige, idu u kino ili kazalište da bi saznali
kako je Françoise zaljubljena u Renéa, no, budući da mrzi
ljubavnicu njegovog oca, postaje lezbijkom iz podmukle
47
osvete, dotle se tragaoci koji čine da brojevi pjevaju zvjez

danu muziku pitaju, ne skuplja li se svemir oko vozila?2
Tada će cijeli svemir biti dostupan: bit će moguće stići do
najudaljenije zvijezde za trajanja jednoga ljudskoga života.
Ako takve jednadžbe budu potvrđene, preokrenut će ljudsku
misao. Ako čovjek nije ograničen na ovu Zemlju, postavit će
se nova pitanja o dubokom smislu inicijacije i o eventualnim
kontaktima s inteligentnim bićima Izvana.
Gdje smo sada u svemu tome? U pogledu istraživanja o
strukturi prostora i vremena, naša se poimanja prošlosti i
budućnosti više ne mogu održati. Na razini čestice vrijeme
istodobno teče u oba smjera: u prošlost i u budućnost. Pri
ekstremnoj brzini koja graniči sa svjetlosnom, što je uopće
vrijeme? U Londonu smo, listopad je 1944. Raketa V2 leti
iznad grada brzinom 5000 kilometara na sat. Past će. Ali, na
koga se odnosi će? Za stanovnike kuće koja će začas biti srav
njena sa zemljom i koji imaju samo oči i uši, V2 će pasti. Ali za
operatera na radaru, koji barata zrakama brzine širenja tristo
tisuća kilometara u sekundi (u odnosu na koju raketa gmiže),
putanja je bombe već određena. On promatra i ništa ne može
učiniti. Prema ljudskim mjerilima, više ništa ne može zadržati
instrument smrti, ništa ga ne može spriječiti. Za operatera,
raketa se već smrskala. Pri brzini radara, vrijeme praktički ne
teče. Stanovnici kuće će umrijeti. U super-oku radara, oni su
već mrtvi.
Evo još jednog primjera. U svemirskim se zrakama u
trenutku kada stižu do zemljine površine nalaze mikro-
mezoni, čestice koje na zemlji žive tek milijunti dio sekunde.
Nakon tog milijuntog dijela sekunde ova kratkovječna bića
2 Jedan od sažetaka unitarističke teorije Jeana Charona.
4 8
____________ P r v i d i o
6
radioaktivnošću unište sama sebe. Međutim, te se čestice
rađaju na visini od 30 kilometara, u području gdje se atmo
sfera našega planeta počinje zgušnjavati. Dok prijeđu tih 30
kilometara, već su, prema našim mjerilima, potrošile svoj
životni vijek. Ali njihovo vrijeme nije naše. One su to putova
nje proživjele u vječnosti i u vrijeme su ušle tek kad su stigle
do razine mora i tu izgubile svoju energiju. Razmišlja se o
izradi naprave koja bi izazivala sličan učinak. Načinila bi se
i vremenska ladica u kojoj bi bili složeni kratkovječni pred
meti, spremljeni u četvrtoj dimenziji. Ta bi ladica bila šuplji
stakleni prsten smješten u golemom polju sila u kojemu bi se
' čestice vrtjele tako brzo da bi za njih vrijeme praktički pre
stalo postojati. Život koji traje milijunti dio sekunde mogao
bi se na taj način održati i proučavati minutama i satima...
«Ne treba vjerovati da se proteklo vrijeme vraća u ništavilo;
vrijeme je jedno i vječno, a prošlost, sadašnjost i budućnost
samo su različiti aspekti - različiti otisci, ako vam se tako više
sviđa - stalnog, nepromjenjivoga zapisa neprekidnog posto
janja.3» Za suvremene Einsteinove učenike jedino što zapravo
postoji je vječna sadašnjost. To su govorili i stari mistici. Ako
/ budućnost već postoji, prekognicija je činjenica. Cijela je
pustolovina napredne spoznaje okrenuta opisivanju zakona
fizike, ali i biologije i psihologije u četverodimenzionalnom
kontinuumu, to jest, u vječnoj sadašnjosti. Prošlost, sadaš-
> njost i budućnost jesw. Možda je samo svijest ta koja mijenja
položaj. Svijest je prvi put s punim pravom primljena u jed-
. nadžbe teoretske fizike. U ovoj vječnoj sadašnjosti materija je
poput tanke niti razapete između prošlosti i budućnosti. Duž
te niti klizi ljudska svijest. Kako ona može mijenjati napetost
3 Eric Temple Bell, The Time Stream.
49
te niti kontrolirajući događaje? Jednog ćemo dana to doznati

i psihologija će postati granom fizike.
Sloboda se, bez sumnje, može pomiriti s tom vječnom
sadašnjošću. «Putnik koji brodom plovi uz Seinu unaprijed
zna na koje će mostove naići. Zbog toga nije manje slobodan
u svojim postupcima, niti je manje sposoban predvidjeti što se
može dogoditi za vrijeme prelaska.4» Sloboda da se postane,
unutar stvarnosti koja jest. Dvostruka, predivna vizija ljudske
sudbine povezane s cjelinom svemira!
Kad bih mogao živjeti ispočetka, zasigurno ne bih izabrao
da budem pisac i da tratim dane u zaostalom društvu u kojem
pustolovina spava pod krevetima poput psa. Trebala bi mi
lavlja pustolovina. Postao bih teoretskim fizičarem i živio bih
u vatrenom srcu prave romantike.
Novi svijet fizike službeno opovrgava filozofiju očaja i
apsurda. Znanost bez svijesti samo je ruševina duše. Ali svi
jest bez znanosti ista je takva ruševina. Filozofije koje su u 20.
stoljeću preplavile Europu bile su utvare 19. stoljeća odjevene
po najnovijoj modi. Stvarna, objektivna spoznaja tehnoloških
i znanstvenih činjenica, koja prije ili kasnije obuhvati i druš
tvene činjenice, uči nas da u ljudskoj povijesti postoji jasan
smjer, rast čovjekove moći, uzdizanje zajedničkoga duha,
golema kovačnica za mase koja ih preobražava u aktivnu svi
jest, u jedan pristup civilizaciji u kojoj će život biti na toliko
višoj razini od našega koliko je naš u odnosu na životinje.
Knjiški su nam filozofi rekli da je čovjek nesposoban da
shvati svijet. Već je André Maurois u Novom govoru doktora
O’Gradya napisao: «Ipak ćete priznati, doktore, da je čovjek
devetnaestoga stoljeća mogao vjerovati da će jednog dana
4 R. P. Dubrale, Débat radiophonique, 12. travanj 1957.
50
_____________________________________________________________________________ P r v i dio
znanost objasniti svijet. Renan, Berthelot i Taine nadali su se

tome na početku svojega vijeka. Čovjek dvadesetoga stoljeća
više se tome ne nada. On zna da tajne izmiču otkrićima. Kada
je riječ o napretku, zaključili smo da su čovjekove moći pro
uzročile samo glad, užas, nered, mučenje i zbunjenost duha.
Kakva nada preostaje? Doktore, zašto živite?» Međutim, pro
blem se više nije postavljao na taj način. Na neznanje pričalica,
krug oko tajni se zatvarao, a optuživani je napredak otvarao
vrata neba. Na ljudsku budućnost više ne ukazuju Berthelot
i Taine, već ljudi poput Teilharda de Chardina. Iz jednoga
nedavnoga sukoba među znanstvenicima različitih disciplina
rodila se sljedeća ideja: možda će nam jednoga dana dubinska
obilježja mozga otkriti posljednje tajne elementarnih čestica,
jer mozak je rezultat i vrhunac najsloženijih reakcija u našem
dijelu svemira i bez sumnje u sebi sadrži najskrivenije zakone
tog prostora.
Svijet nije apsurdan, a um nije nesposoban da ga shvati.
Naprotiv, možda je ljudski um već shvatio svijet, ali to još ne
zna...
5i
I II
B rz op leto razm išljan je o z a o sta ja n ju sociologije. - D ijalog gluhih.

- P la n etarn i g ra đ a n i i m alo g rađ a n i. - Vitez n a p o v ra tk u m eđu
nas. - M alo lirizm a.
Na području fizike, matematike i suvremene biologije

pogled seže u beskonačnost. Ali obzor sociologije i dalje je
zakrčen spomenicima prošloga stoljeća. Sjećam se našega
žalosnog iznenađenja kada smo Bergier i ja pratili dopisi
vanje između slavnog sovjetskog ekonomista Eugena Varge
i američkog časopisa F o r tu n e . U tom raskošnom izdanju
izražene su ideje naprednoga kapitalizma. Varga je snažna
duha i uživa štovanje vrhovne vlasti. Mogli bismo od javnoga
dijaloga između tih dvaju autoriteta očekivati ozbiljnu pomoć
u shvaćanju našega doba. Rezultat je, međutim, bio strašno
razočaravajuć.
Gospodin Varga doslovce je slijedio svoje evanđelje. Marx
je najavio neizbježnu krizu kapitalizma. Gospodin Varga
vjerovao je da je ona vrlo blizu. Činjenica da se ekonomska
situacija u Sjedinjenim Američkim Državama neprestano
popravlja i da razumno iskorištavanje slobodnog vremena
postaje veliki problem nimalo nije pogađala toga teoretičara
5 2
P r v i _d_i o
koji je, u vrijeme radara, i dalje gledao stvarnost kroz Karlove

naočale. Pomisao da se najavljena propast možda neće dogo
diti prema određenoj shemi i da se možda preko Atlantika
upravo rađa novo društvo nije ga dotakla ni na trenutak.
Redakcija Fortune, sa svoje strane, nije uzimala u obzir pro
mjenu društva u SSSR-u, te je izjavila da Amerika godine
1957. predstavlja savršen, konačan ideal. Rusi su se jedino
mogli nadati da će, ako budu mudri, prijeći u to stanje za
stoljeće ili stoljeće i pol. Ništa nije zabrinjavalo ni uznemira-
valo teoretske protivnike gospodina Varge, ni brojnost novih
kultova među američkim intelektualcima (Oppenheimer,
Aldous Huxley, Gerald Heard, Henry Miller, i mnogi drugi
privučeni starim istočnjačkim filozofijama), ni postojanje, u
velikim gradovima, milijuna mladih “buntovnika bez razloga”
grupiranih u bande, ni dvadeset milijuna pojedinaca koji se
opiru načinu života konzumirajući opasne droge poput mor-
fija i opijuma. Kada svaka američka obitelj bude imala dva
automobila, morat će kupiti trećeg. Kada tržište televizora
bude zadovoljeno, trebat će opremiti automobile.
Ipak, u odnosu na naše sociologe, ekonomiste i mislioce,
gospodin Eugen Varga i redakcija Fortune su u prednosti. Njih
ne paralizira kompleks dekadencije, Ne naslađuju se sumor
nim mislima. Ne misle da je svijet apsurdan i da život nije
vrijedan življenja. Čvrsto vjeruju u moć napretka, idu ravno
prema bezgraničnom rastu čovjekovih moći nad prirodom.
Krasi ih dinamičnost i uzvišenost. Gledaju široko, ako ne i
visoko. Izazvali bismo čuđenje kada bismo izjavili da je gos
podin Varga pristaša slobodnoga poduzetništva i da redakciju
Fortune čine progresisti. U europskom, strogo doktrinalnom
smislu, to je nažalost istina. Gospodin Varga nije komunist.
53
Fortune nije kapitalistički časopis, ako se time misli na naš

ograničen, malograđanski način gledanja. Odgovorni Rus i
Amerikanac imaju zajedničku ambiciju, želju za moći i neu
krotiv optimizam. Te sile, koje upravljaju polugom znanosti i
tehnologije, ruše okvire sociologije nastale u 19. stoljeću. Kad
bi zapadna Europa imala utonuti i izgubiti se u bizantskim
sukobima - Bože sačuvaj - to i dalje ne znači da se kretanje
čovječanstva prema naprijed ne bi nastavilo, razbijajući struk
ture, utemeljujući nov oblik civilizacije između dvaju polova
aktivne svijesti što ih čine Chicago i Taškent, dok se goleme
mase na Istoku, a potom i u Africi, prerađuje u novi kov.
Dok u Francuskoj jedan od najboljih sociologa plače u
svom djelu nad “radom na pokretnoj traci”, američki sindikati
razmišljaju o radnome tjednu od dvadeset sati. Dok se tobo
žnji pariški avangardni intelektualci pitaju moraju li nadići
Marxa i nije li egzistencijalizam revolucionarni humanizam,
dotle Institut Stehnfeld u Moskvi razmatra naseljavanje ljudi
na Mjesec. Dok gospodin Varga čeka propast Sjedinjenih
Američkih Država koju je najavio prorok, američki biolozi
rade na stvaranju života iz neživog. Dok se i dalje nameće
problem koegzistencije, komunizam i kapitalizam upravo se
preobražavaju najmoćnijom tehnološkom revolucijom koju
je Zemlja ikada doživjela. Oči su nam na zatiljku. Vrijeme je
da ih stavimo na mjesto.
Posljednji moćan i domišljat filozof nesumnjivo je bio
Lenjin. Pravilno je definirao komunizam 1917. godine: «To
je socijalizam plus struja». Prošlo je gotovo pola stoljeća.
Definicija i danas vrijedi za Kinu, Afriku i Indiju. Za suvre
meni svijet ona je mrtvo slovo. Rusija čeka mislioca koji će
opisati novi poredak: komunizam plus atomska energija, plus
54
______________________________________________________________________ P r v i dio
automatizacija, plus nastajanje goriva i namirnica iz zraka i

vode, plus fizika krutih tijela, plus osvajanje zvijezda, itd. John
Buchan je, nakon što je bio na Lenjinovu pogrebu, najavio
dolazak drugoga Proroka koji će promovirati “četverodimen-
zionalni komunizam”.
Iako SSSR nema sociologa po svojoj mjeri, ni Amerika nije
puno bogatija. Reakcija protiv “crvenih povjesničara” s kraja
19. stoljeća dovela je pod pero promatrača iskrenu pohvalu
velikih kapitalističkih dinastija i moćnih organizacija. Ima u
toj iskrenosti smionosti, ali perspektiva je kratka. Kritičari
“američkog načina života” su rijetki, knjiški, i pristupaju tome
na najnegativniji način. Čini se da ništa ne nagoni maštu
tako daleko da bi kroz ovu “usamljenu gomilu” mogla vidjeti
rađanje civilizacije koja je drugačija od svojih vanjskih oblika,
osjetiti slamanje svijesti, pojavu novih mitova. Putem obilne
i zadivljujuće literature nazvane “znanstveno-fantastičnom”
ipak raspoznajemo pustolovinu duha koji izlazi iz adoles
cencije, razvija se po mjeri planeta, daje se na razmišljanje
prema svemirskim mjerilima i drugačije vidi ljudsku sudbinu
u golemom svemiru. Ali proučavanje takve literature, koju
možemo usporediti s usmenom tradicijom antičkih pripovje
dača i koja svjedoči o dubinskim kretanjima putujućeg uma,
za sociologe je neozbiljno.
Kada je riječ o europskoj sociologiji, ona ostaje strogo
malograđanska i sva su razmišljanja usmjerena na trivijalne
rasprave. Nije neobično da u tim uvjetima osjetljive duše
traže utočište u katastrofičnosti. Sve je apsurdno, i H-bomba
je zadala kraj povijesti. Ta filozofija koja se u isti mah čini
neobičnom i dubokom, lakša je za upravljanje od teških i
osjetljivih sprava za analizu stvarnosti. Ona je prolazna bolest
55
misli u civiliziranih ljudi koji svoje naslijeđene pojmove

(individualna sloboda, ljudska osobnost, sreća, itd.) nisu
prilagodili promjeni ciljeva civilizacije u nastajanju. Ona je
umorna napetost uma u trenutku kada taj um mora, u borbi
sa svojim vlastitim osvajanjima, ne propasti, već promijeniti
strukturu. Nakon svega, nije prvi put u povijesti čovječanstva
da svijest mora prijeći sjedne razine na drugu. Svako kovanje
u novi kov je bolno. Ako budućnost postoji, vrijedna je istra
živanja. U ovoj ubrzanoj sadašnjosti razmišljanje se ne smije
odvijati u odnosu na blisku prošlost. Naša bliska budućnost
jednako je toliko različita od onoga što smo upravo proživjeli
koliko je devetnaesto stoljeće različito od civilizacije Maya.
Trebamo, dakle, neprestano izvoditi projekcije u najveće
dimenzije vremena i prostora, a nikako ne sitne usporedbe u
bezgraničnom lomljenju u kojem upravo proživljena prošlost
nema nikakve vlasti nad budućnošću i u kojem sadašnjost,
tek što je utjelovljena, tone u neupotrebljivoj prošlosti.
Prva uistinu plodna misao jest ta da su se ciljevi promije
nili. Križarski bi se vitez, kada bi došao među nas, ubrzo zapi
tao zašto ne upotrijebimo atomsku bombu protiv Nevjernika.
Kako je snažna srca i otvorena duha, sigurno bi ga manje
zbunila naša tehnologija nego činjenica da Nevjernici i
dalje drže polovinu Svetoga groba, dok je druga polovina u
rukama Židova. Najteže bi od svega shvatio bogatu i moćnu
civilizaciju čije bogatstvo i moć nisu eksplicitno posvećeni
služenju i slavljenju Isusa. Što bi mu rekli naši sociolozi? Da
je jedini cilj svih tih bitaka, otkrića, bio podizanje “životnog
standarda” svih ljudi? To bi mu se činilo apsurdnim, jer bi mu
se takav život činio besciljnim. Govorili bi mu još i o pravdi, o
slobodi, o ljudskoj osobnosti, recitirali bi mu humanističko-
5 6
P r v i dio
materijalističko evanđelje iz 19. stoljeća. A vitez bi bez sum

nje odgovarao: što činite s tom slobodom? Što činite s tom
pravdom? Što činite s ljudskom osobnosti? Da bi naš vitez
vidio našu civilizaciju kao nešto vrijedno življenja jedne duše,
ne bi mu se smjelo držati te retrospektivne govore sociologa.
Trebalo bi mu održati govor koji gleda unaprijed. Trebalo bi
mu pokazati naš svijet u pokretu, duh u pokretu poput onoga
strašnoga potresa križarskoga rata. Riječ je o još jednom
oslobađanju Svetoga groba, duha zarobljenog u materiji, i o
odbacivanju Nevjernika, svih onih koji ne vjeruju u bezgra
ničnu moć duha. Trebalo bi mu pokazati svijet u kojemu su
ciklotroni nalik na katedrale, u kojemu je matematika poput
gregorijanskih napjeva, u kojemu se odvijaju preobrazbe, ne
samo u srcu materije već u umovima, u kojemu su u pokretu
ljudske mase svih boja, u kojemu čovjekove antene od gustih
pitanja vibriraju prema svemirskim prostorima, u kojemu
se budi duša planeta. Možda tada naš vitez ne bi tražio da
se vrati u prošlost. Možda bi se osjećao kao kod kuće, samo
podignut na višu razinu. Možda bi pojurio prema budućnosti
kao što je nekoć jurio prema Istoku, nastavljajući, s vjerom,
ali na drugom stupnju.
Pogledajte kako živimo! Pazite na to gdje su vam oči!
Osvijetlite tu sjenu!
57
4
B jel o d a n a z a v je r a
G en eracija “z em ljo ra d n ik a ”. - Jeste li z a k a šn jeli m od ern ist ili ste

su v rem en ik bu dućn osti? - O glas n a z id o v im a P a r iz a ljeta 1622.
- P rom atrati stare stvari novim o čim a. - Je z ik ez o terije j e stručni
jez ik . - N ov p o ja m tajn oga dru štva. - N ov a sp ek t “religijskoga
d u h a ”.
Griffin, Wellsov nevidljivi čovjek, rekao je: «Ljudi, pa ni

oni obrazovani, nisu svjesni kakve se moći kriju u znanstve
nim knjigama. U tim svescima ima divota, ima čuda.»
Ljudi toga postaju svjesni tek sada, i to u većoj mjeri ljudi
s ulice nego oni obrazovani koji uvijek za jednu generaciju
kasne. Ima čuda, ima divota, ali ima i užasa. Nakon Wellsa,
moć se znanosti proširila s onu stranu ovoga planeta i ugro
žava život na njemu. Rođena je nova generacija znanstvenika.
To su ljudi svjesni svoga postojanja, ne ravnodušni tragaoci
ni obični gledatelji nego, prema lijepom izrazu Teilharda de
Chardina, “zemljoradnici”, solidarizirani sa sudbinom čovje
čanstva i uvelike odgovorni za tu sudbinu.
59
U borbi za oslobođenje Pariza Joliot-Curie baca boce

benzina na njemačke tenkove. Kibernetičar Norbert Wiener
obraća se političarima: «Dali smo vam neograničen spremnik
moći, a vi ste napravili Bergen-Belsen i Hirošimu!»
To su znanstvenici novoga stila, čija je pustolovina
povezana s pustolovinom svijeta.5 Oni su izravni nasljed
nici istraživača iz prve četvrtine našega stoljeća: Curievih,
Langevina, Perrina, Plancka, Einsteina i tako dalje. Nismo
dosta naglasili da se u tom razdoblju plamen genija uzdigao
do visina kakve nije dosegnuo još od grčkog mirakula. Ovi su
učitelji zapodijevali bitke protiv tromosti ljudskoga duha. U
tim su bitkama bili žestoki. «Istina nikada ne pobjeđuje, ali
njeni protivnici na kraju umiru», rekao je Planck. A Einstein
je rekao: «Ne vjerujem u odgoj. Tvoj jedini uzor moraš biti
ti sâm, sve ako je taj uzor zastrašujuć». Ali ti sukobi nisu na
razini Zemlje, povijesti, neposrednoga djelovanja. Ovi su se
ljudi osjećali odgovornima jedino pred Istinom. Međutim,
politika ih je sustigla. Planckove je sinove pogubio Gestapo,
Einstein je prognan. Tadašnja generacija odasvud i u svim
okolnostima osjeća da je znanstvenik povezan sa svijetom.
On u svojim rukama drži glavninu korisna znanja. Uskoro
će držati i glavninu moći. On je ključna ličnost pustolovine
u koju je uključeno čovječanstvo. Okružen političarima,
opkoljen policijom i obavještajnim službama pod nadzorom
vojske, ima jednake šanse da na kraju svoje utrke naiđe na
Nobelovu nagradu koliko i na odred za pogubljenje. U isto
vrijeme, njegovi ga radovi navode da uvidi porugu partiku
larizma, podižući ga na razinu planetarne, ako ne i kozmičke
svijesti. Između njegove moći i mocnikâ postoji nesporazum.
5 “Tragaoc je morao shvatiti da je, poput svakog ljudskog bića, u isto vrijeme i
gledatelj i glumac u velikoj drami postojanja.” (N. Bohr)
6 0
_____________________________________________________________________ P r v i d io
Samo bi strašna kukavica oklijevala između rizika kojemu se

izlaže on sâm i rizika koji on donosi svijetu. Kurčatov krši
naredbu šutnje i otkriva svoje znanje engleskim fizičarima
na Harwellu. Pontecorvo bježi u Rusiju kako bi nastavio svoj
rad. Oppenheimer ulazi u sukob sa svojom vladom. Američki
atomisti ustaju protiv vojske i izdaju svoj izvanredni Glasnik:
Zemljin omotač predstavlja sat čije se kazaljke približavaju
ponoći svaki put kada neki opasan pokus ili otkriće padne u
ruke vojske.
«Evo mog predviđanja za budućnost», piše engleski
biolog J. B. S. Haldane: «ono što nije bilo, bit će! I nitko nije
zaštićen!»
Materija oslobađa svoju energiju i putanja planeta se
otvara. Izgleda da takvim događajima nema ravnih u povi-
jesti. «Ovo je trenutak kada povijest zadržava dah, kada se
sadašnjost odvaja od prošlosti kao što ledenjak kida svoje veze
s ledenim hridima i putuje prema bezgraničnom oceanu.»6
Ako se sadašnjost odvaja od prošlosti, tu nije riječ o raskidu
sa svim prošlim vremenima, s prošlim vremenima koja su
dosegla zrelost, već s najmlađom prošlošću, to jest, s onim što
smo nazvali ‘^modernom civilizacijom”. Ta civilizacija koja je
proizašla iz ključanja ideja u zapadnoj Europi osamnaestoga
stoljeća, i koja se u devetnaestome stoljeću rascvjetala te je u
prvoj polovini dvadesetoga stoljeća proširila svoje plodove po
cijelome svijetu, upravo se udaljava od nas. Ovo je trenutak
raskida. Ponekad se svrstavamo među zakašnjele moderniste,
ponekad među suvremenike budućnosti. Naša svijest i naš
razum govore nam da to uopće nije ista stvar.
6 Arthur Clarke, Les Enfants d ’Icare ("Ikarova djeca", prim, prev.), Éd.
Gallimard.
61
Ideje na kojima je zasnovana ova civilizacija su istrošene.

U ovom razdoblju raskida, ili bolje rečeno preobrazbe, ne
moramo se čuditi ako uloga znanosti i misija znanstvenika
dožive duboke promjene. Kakve su te promjene? Vizija koja
dolazi iz daleke prošlosti može nam pomoći da osvijetlimo
budućnost. Ili nam, preciznije, može osvježiti vid u potrazi za
novom polazišnom točkom.
Jednoga dana godine 1622. Parižani su na svojim ogla

snim pločama otkrili ovako sastavljene oglase:
«Mi, poslanici glavne škole braće Reda Ruže i Križa,
boravimo u ovom gradu vidljivo i nevidljivo, po milosti
Svevišnjega kojemu su okrenuta srca Pravednika, kako bismo
izbavili nama slične iz pogreške smrti.»
Aferu su mnogi shvatili kao šalu, ali, kako nas danas
podsjeća gospodin Serge Hutin, «braći Reda Ruže i Križa
pripisivala su se sljedeća tajna znanja: preobrazba metala,
produljivanje života, znanje o onome što se događa na uda
ljenim mjestima te primjena okultne znanosti u otkrivanju
najskrivenijih predmeta».7 Izbrišite pojam “okultan”, i pred
sobom ćete vidjeti moći koje suvremena znanost posjeduje
ili kojima teži. Prema legendi koja je nastala još davno
prije tog vremena, društvo Reda Ruže i Križa tvrdilo je da
će čovjekova moć nad prirodom i nad njime samim postati
neograničenom, da su mu besmrtnost i kontrola nad svim
prirodnim silama nadohvat ruke i da može spoznati sve što se
događa u svemiru. U tome nema ničeg apsurdnog, i napredak
7 Serge Hutin, Histoire des Rose Croix ("Povijest Reda Ruže i Križa", prim, prev.),
Gerard Nizet, édit., Pariz.
62
_____________________________________________________________________ P r v i d io
je znanosti djelomično opravdao te snove. Poput poziva iz

1622., na suvremenome bi jeziku na zidovima Pariza moglo
biti oglašeno, ili objavljeno u novinama, da znanstvenici sazi
vaju kongres kako bi obavijestili ljude o opasnostima kojima
se izvrgavaju i o potrebi da postave svoje aktivnosti u okvire
novih društvenih i moralnih perspektiva. Tako patetična
Einsteinova deklaracija, Oppenheimerov govor, te izdavanje
“Glasnika američkih atomista” vraćaju jeku tog manifesta
Reda Ruže i Križa. Evo i jednog nedavno napisanog ruskoga
teksta. Na temu konferencije o radio-izotopima koja je 1957.
održana u Parizu, sovjetski je pisac Vladimir Orlov napisao:
«Današnji se “alkemičari” moraju sjetiti zakona svojih preteča
iz srednjeg vijeka, zakona koji su sačuvani u jednoj pariškoj
knjižnici a koji određuju da se alkemiji mogu posvetiti samo
ljudi “čista srca i uzvišenih ciljeva”».
Zamisao o tajnome međunarodnome društvu koje oku
plja intelektualno vrlo napredne ljude, duhovno preobražene
intenzitetom svoga znanja, koji žele zaštititi svoja znanstvena
otkrića od organiziranih vlasti, znatiželje i pohlepe drugih
ljudi i koji čekaju pravi trenutak da upotrijebe svoja otkrića
ili da ih zakopaju napiše godina, ili da stave u promet samo
jedan njihov sićušni dio - ta je ideja u isto vrijeme vrlo stara i
ultramoderna. U 19. stoljeću, pa čak i prije samo dvadeset pet
godina, bila je nezamisliva. Danas je zamisliva. Usuđujem se,
na određenoj razini, tvrditi da takvo društvo postoji u ovom
trenutku. O tome su nešto mogli znati neki gosti Princetona
(mislim na jednog određenog učenog putnika s Istoka8). Ako
nema nikakvih dokaza da je tajno društvo Reda Ruže i Križa
postojalo u 17. stoljeću, sve nam ukazuje na to da se jedno
8 Moj prijatelj Raj ah Raô.
63
takvo društvo stvara danas i da će postojati u dalekoj buduć

nosti. Još nam valja objasniti poimanje toga tajnoga društva.
To tako davno poimanje osvjetljuje nam sadašnjost.
Vratimo se Redu Ruže i Križa. «Oni čine», kaže nam povje
sničar Serge Hutin, «kolektiv bića koja su dosegla razinu višu
od običnog čovječanstva i koja posjeduju ista vanjska obilježja
pomoću kojih se mogu prepoznavati među sobom.»
Ta je definicija zaslužna za uklanjanje okultističke zbrke,
barem u našim očima. To je stoga što mi imamo jasnu pre
dodžbu o “višoj razini”, gotovo znanstvenu, sadašnju, optimi
stičnu9. Mi smo u stadiju istraživanja u kojem razmatramo
mogućnost umjetnih preobrazbi koje će ljudska bića i samoga
čovjeka učiniti boljima. Jedan engleski biolog izjavljuje:
«Radioaktivnost može proizvesti čudovišta, ali iz nje će se
izroditi i geniji». Pojam alkemijskog istraživanja, preobrazbe
samog izvoditelja, možda je pojam današnjeg znanstvenog
istraživanja. Ubrzo ćemo vidjeti da su neki suvremeni znan
stvenici u određenoj mjeri već uspjeli u tome.
Čini se da napredna proučavanja na polju psihologije
dokazuju postojanje stanja koje je različito od stanja sna i sta
nja budnosti, jednog višeg stanja svijesti u kojemu bi čovjek
posjedovao udesetorostručene intelektualne sposobnosti.
Danas dubinskoj psihologiji, koju dugujemo psihoanalizi,
možemo dodati visinsku psihologiju koja nas vodi k mogu
ćem otkrivanju superinteligencije. Genij bi bio samo jedna
etapa na putu što ga čovjek može prijeći unutar samoga sebe
kako bi dostigao primjenu svih svojih sposobnosti. U svom
intelektualnome životu ne upotrebljavamo niti desetinu
svojih kapaciteta pažnje, istraživanja, pamćenja, intuicije
9 Vidi treći dio ove knjige, “Čovjek, ta beskonačnost”.
64
P r v i dio
i koordinacije. Možda je baš to bio trenutak da otkrijemo,

odnosno ponovno otkrijemo ključeve pomoću kojih bismo
otvorili u nama vrata iza kojih nas čeka mnoštvo spoznaja.
Ideja o skoroj preobrazbi čovječanstva, na toj razini, ne pro
izlazi iz okultističkoga sna, već iz stvarnosti. O tome ćemo
opširnije govoriti u nastavku našeg djela. Među nama nesum
njivo već ima mutanata ili, ako ne tako, onda barem ljudi koji
su već napravili nekoliko koraka na stazi kojom ćemo svi
jednoga dana krenuti.
Budući da, prema tradiciji10, pojam “genija” nije bio dosta
tan da bi obuhvatio sva moguća viša stanja ljudskog uma,
pripadnici Reda Ruže i Križa bili su umovi drugačijeg kalibra
koji su se udružavali putem kooptiranja. Mogli bismo čak reći
da je legenda o Redu Ruže i Križa služila kao potpora jednoj
stvarnosti: stalnom tajnome društvu ljudi višeg stupnja pro
svijećenosti - bjelodanoj zavjeri.
Društvo Reda Ruže i Križa vjerojatno se na prirodan
način oformilo oko ljudi koji su dosegli više stanje svijesti te
koji su među drugim ljudima tražili odgovarajuće, po znanju
slične sebi, ljude s kojima bi mogli razgovarati. To je Einstein,
koga shvaća svega pet ifi šest ljudi na svijetu, ili stotine
matematičara i fizičara koji su sposobni korisno razmišljati o
preispitivanju zakona jednakosti.
Za pripadnike Reda Ruže i Križa postoji jedino proučava
nje prirode, ali ono donosi svjetlost samo onim umovima čiji
je kalibar drugačiji od običnog uma.
Primjenjujući u proučavanju prirode um drugačijeg kali
bra, stižemo do cjelokupnog znanja i do mudrosti. Ta nova,
10 Jedna manje pouzdana tradicija smatra Red Ruže i Križa nasljednikom iščezlih
civilizacija.
65
dinamična ideja zavela je Descartesa i Newtona. Zbog njih

smo se više puta pozivali na Reda Ruže i Križa. Znači li to
da su oni bili njegovi članovi? To pitanje nema smisla. Ne
zamišljamo nikakvo organizirano društvo, već nužne kon
takte među umovima drugačijega kalibra te zajednički jezik,
ne tajni, nego jednostavno nedostupan drugim ljudima u
određenom vremenu.
Ako su pripadnici propalih civilizacija istraživali dubin
ske spoznaje o materiji i energiji, o zakonima koji upravljaju
svemirom, i ako su se djelići tih spoznaja sačuvali tijekom
vremena (u što nismo sigurni), to su mogli činiti samo viši
umovi, i to na jeziku koji je većini ljudi bio prilično nerazu
mljiv. Međutim, čak ako ne zadržimo tu hipotezu, možemo
zamisliti vremenski slijed izvanstandardnih umova koji komu
niciraju među sobom. Takvi su se umovi uvjerili da nemaju
nikakve koristi od razmetanja svojom moći. Da je Kristofor
Kolumbo bio izvanstandardni um, bio bi držao svoje otkriće
u tajnosti. Kako su primorani na neku vrstu skrivenosti, ti
ljudi mogu uspostaviti zadovoljavajuće kontakte samo sa sebi
sličnima. Dosta je zamisliti razgovor liječnika oko kreveta
bolničkog pacijenta, razgovor naglas od kojeg, nažalost, paci
jent ništa ne čuje, da bismo shvatili čemu se približavamo a da
opet ne utopimo tu predodžbu u magli okultizma, inicijacije,
itd. Na kraju krajeva, samo je po sebi jasno da takvi umovi,
koji se trude ostati neprimijećenima jednostavno zato da ih
ne bi zatvorili, imaju važnijega posla nego se među sobom
igrati urotnika. Ako su oformili društvo, to su učinili jer je
situacija tako zahtijevala. Ako imaju poseban jezik, to je zbog
toga što su opći pojmovi koje taj jezik izražava nedostupni
običnome ljudskom umu. Samo u tom smislu prihvaćamo
6 6
_______________________ P r v i d io
ideju o tajnom društvu. Ostala bezbrojna, zabilježena tajna

društva, više ili manje moćna i slikovita, u našim su očima
samo imitacije, dječje igre koje kopiraju odrasle.
Dokle god ljudi budu hranili svoj san da će dobiti nešto
za ništa, novac bez rada, znanje bez proučavanja, moć bez
znanja, istinu bez askeze, tobožnja će tajna inicijacijska druš
tva cvjetati uz svoje imitativne hijerarhije i uz mumljanje koje
oponaša tajni, to jest, tehnički jezik.
Odabrali smo primjer Reda Ruže i Križa iz 1622. jer se,
prema tradiciji, pravi ružokrižar ne poziva ni na kakvu tajan
stvenu inicijaciju, već na temeljito i koherentno proučavanje
Liber mundi, knjige o svijetu i prirodi. Tradicija je Reda Ruže
i Križa, dakle, ista kao i tradicija suvremene znanosti. Danas
počinjemo shvaćati da temeljito i koherentno proučavanje
knjige prirode zahtijeva još nešto osim promatračkog duha,
a što u posljednje vrijeme nazivamo znanstvenim duhom,
pa čak i osim onoga što danas nazivamo umom. Na točki
na kojoj se nalaze naša istraživanja bilo bi potrebno da duh
nadmaši samog sebe i da um transcendira. Ljudsko, odviše
ljudsko, više nije dosta. Možda upravo tom zaključku, koji
su u prošlim stoljećima izyeli viši ljudi, dugujemo, ako ne
stvarnost, onda barem legendu Reda Ruže i Križa. Zakašnjeli
moderan čovjek je racionalist. Suvremenik budućnosti osjeća
se vjernikom. Odviše modernizma udaljava nas od prošlosti.
Malo futurizma vraća nas k njoj.
«Među najmlađim atomistima», piše Robert Jungk11 «ima
onih koji na svoj posao gledaju kao na neku vrst intelektu
alnog natjecanja koje ne može imati ni dubljeg značenja ni
11 Robert Jungk, Plus clair que mille Soleils ou la Tragedie des Atomistes ("Svjetlije
od tisuću sunaca ili tragedija atomista", prim. prev.). Prevedeno s engleskog na fran
cuski, Éd. Arthaud, Pariz.
67
obaveza, dok opet neki drugi među njima u samoj potrazi

pronalaze vjersko iskustvo.»
Naši su ružokrižari iz 1622. u Parizu “boravili nevidljivo”.
Zapanjuje nas činjenica da u atmosferi policije i špijunaže
veliki istraživači uspijevaju komunicirati među sobom bri
šući tragove koji bi mogli dovesti vlasti do njihovih radova.
Deset bi znanstvenika moglo raspravljati o sudbini svijeta, i
to naglas, ispred Hruščova i Eisenhowera, a da ta gospoda
ne shvate ni riječi. Međunarodno društvo istraživača koje
se ne miješa u poslove običnih ljudi ima sve šanse da prođe
nezamijećeno, isto kao što bi nezamijećeno prošlo društvo
koje svoje intervencije ograničava na posebne slučajeve.
Možda ne bi bilo otkriveno čak ni njihovo sredstvo komu
nikacije. Bežična telegrafija mogla je tako biti otkrivena već
u 17. stoljeću, a “inicirani” su se mogli služiti jednostavnom
poštom na bazi galenita (PbS). Suvremena su istraživanja o
parapsihološkim sredstvima isto tako mogla dovesti do tele
komunikacijske primjene. Američki inženjer Victor Enderby
nedavno je napisao da bi rezultati, da ih je na tom području
bilo, bili očuvani u tajnosti, spontanom voljom izumitelja.
Isto nas tako zapanjuje činjenica da tradicija Reda Ruže
i Križa upućuje na uređaje ili strojeve koje službena znanost
tog vremena nije mogla izumiti: trajne lampe, pohranjivače
zvuka i slika, i tome slično. Legenda opisuje naprave pro
nađene u grobnici simboličnog “Christiana Rosenkreutza”,
koje su mogle nastati 1958., ali ne i 1622. godine. Riječ je o
tome da doktrina Reda Ruže i Križa teži za dominacijom nad
svemirom putem znanosti i tehnologije, a nikako ne putem
inicijacije ili mistike.
68
P rvi dio
U naše bismo doba isto tako mogli osnovati društvo koje

bi tehnologiju čuvalo u tajnosti. Politički progoni, društvene
prisile, razvijanje osjećaja za moral i razvijanje svijesti o
strašnoj odgovornosti sve više će prisiljavati znanstvenike
da se počnu skrivati. Međutim, to skrivanje neće usporiti
istraživanja. Ne smijemo misliti da su rakete i golemi strojevi
za uništavanje danas jedino oruđe istraživača. Do pravih se
velikih otkrića uvijek dolazilo jednostavnim sredstvima,
pomoću oskudne opreme. Moguće je da u ovom trenutku na
svijetu postoje mjesta na kojima je koncentracija inteligencije
iznimno velika i na kojima se njeguje takva nova tajnost.
Ulazimo u razdoblje koje vrlo nalikuje početku 17. stoljeća, i
možda je novi manifest iz 1622. upravo u pripremi. Možda je
već i objavljen. Ali mi to nismo primijetili.
Od takvih nas misli odvraća činjenica da su se ljudi u
drevnim vremenima uvijek izražavali putem vjerskih for
mula. Zbog toga im dajemo samo književnu ili “duhovnu”
vrijednost. Zbog toga smo modernisti. Zbog toga nismo
suvremenici budućnosti.
Zapanjuje nas, konačno, ponavljanje tvrdnje Reda Ruže i
Križa i alkemičara, prema kojoj je cijj znanosti o preobrazbi,
preobrazba samog uma. Nije riječ o magiji, niti o nagradi koja
je sišla s neba, nego o otkrivanju stvarnosti koja obvezuje um
da se postavi drugačije. Ako zamislimo krajnje brzu evoluciju
stanja uma najvećih atomista, počet ćemo shvaćati što su htjeli
reći pripadnici Reda Ruže i Križa. U vremenu smo kada zna
nost, u svojoj krajnosti, dostiže duhovni svemir i preobražava
um samoga promatrača te ga postavlja na razinu različitu od
razine znanstvenog intelekta koji više nije dostatan. Ono što
se događa našim atomistima može se usporediti s iskustvom
69
opisanim u alkemijskim tekstovima i u predajama Reda Ruže

i Križa. Duhovni jezik nije mucanje koje prethodi znanstve
nome jeziku, već radije njegov rezultat. Ovo što se događa u
našoj sadašnjosti moglo se dogoditi u stara vremena, na dru
goj razini spoznaje, na način da legenda o Redu Ruže i Križa i
današnja stvarnost jedna drugu razjašnjuju. Treba promatrati
stare stvari novim očima, i to će nam pomoći da shvatimo
sutrašnjicu.
Više nismo u vremenu u kojemu se napredak poistovje
ćuje isključivo s napretkom znanosti i tehnologije. Javlja se
jedan novi podatak, onaj koji nalazimo kod nepoznatih Viših
bića prošlih stoljeća kada pokazuju kako proučavanje Liber
mundi završava “nečim drugim”. Istaknuti fizičar Heisenberg
danas izjavljuje: «Prostor u kojemu se čovjekovo duhovno
biće razvija ima druge dimenzije od prostora u kojemu se ono
razvijalo tijekom posljednjih stoljeća.»
Wells je umro obeshrabren. Taj moćan um živio je od
vjere u napredak. Wells je, naime, u sutonu svoga života
gledao kako taj napredak poprima zastrašujuć izgled. Više
nije imao povjerenja. Znanost se je izložila riziku da uništi
svijet, i upravo su bila izumljena najveća sredstva za unište
nje. «Čovjek je», rekao je 1946. g. stari očajni Wells, «doveo
svoje mogućnosti do kraja.» Upravo je u tom trenutku taj
stari čovjek, koji je bio genij u predviđanju, prestao biti suvre
menikom budućnosti. Počinjemo shvaćati daje čovjek doveo
do kraja tek jednu od svojih mogućnosti. Javljaju se druge
mogućnosti. Otvaraju se drugi putevi, koje plima i oseka oce
ana vremena naizmjenično sakrivaju i otkrivaju. Wolfgang
Pauli, svjetski poznati matematičar i fizičar, profesionalno
se bavio uskim scijentizmom u okviru najbolje tradicije
7 0
P rvi dio
19. stoljeća. Godine 1932., na kongresu u Kopenhagenu,

zbog svoje ledene skeptičnosti i želje za vlašću izgledao je
kao Faustov Mefisto. Godine 1955. taj je pronicljiv um toliko
proširio svoje perspektive da je postao elokventnim slikarom
puta spasenja koji je dugo bio zanemarivan. Ta je evolucija
tipična. Ista je kao u većine velikih atomista. To nije pad u
moralizam ili u nejasnu religioznost. Naprotiv, riječ je o
napretku u primjeni promatračkog duha, o novom razmišlja
nju o prirodi spoznaje. «Nasuprot podjeli aktivnosti ljudskog
duha na različita područja, koja se strogo održala nakon 17.
stoljeća», kaže Wolfgang Pauli, «zamišljam kao cilj vladavinu
suprotnosti, sintezu koja obuhvaća racionalni um i mistično
iskustvo jedinstva. To je jedni cilj koji se slaže s mitom našeg
vremena, bilo da je on izražen ili ne.»
71
II
Proroci Apokalipse. - Odbor očajnih. - Mitraljez Luja XIV. -

Znanost nije sveta krava. - Gospodin Despotopulos želi sakriti
napredak. - Legenda o Devetorici nepoznatih.
*
U drugoj polovini devetnaestoga stoljeća, na pragu moder

noga doba, postojala je skupina žestoko reakcionarnih misli
laca. U tajanstvenosti društvenoga napretka vidjeli su prije
varu, a u znanstvenom i tehnološkom napretku put u propast.
S njima me je upoznao Philippe Lavastine, nova inkarnacija
junaka Balzacova Nepoznatog remek-djela i Gurdjijevljev
učenik. U to doba, kada sam čitao Renéa Guénona, učitelja
antiprogresizma, i posjećivao Lanza del Vasta na povratku
iz Indije, nije mi bilo teško prihvatiti stavove tih mislilaca
suprotne struje. Bilo je to neposredno nakon rata. Einstein je
upravo bio poslao svoj čuveni telegram:
«Naš se svijet suočava s krizom koju oni koji posjeduju
moć donošenja velikih odluka o dobru i zlu još uvijek ne
primjećuju. Neobuzdana snaga atoma je promijenila sve,
osim naših navika razmišljanja, i mi jurimo prema još nevi
đenoj katastrofi. Mi znanstvenici, koji smo oslobodili tu
golemu moć, u ovoj svjetskoj bitci za život ili smrt imamo
7 2
__________________________________________________________________________________ P r v i dio
silnu odgovornost da razbijemo atom za dobrobit čovječan

stva, a ne poradi njegova uništenja. U ovome mi se pozivu
pridružuje savez američkih znanstvenika. Molimo vas da
podržite naše napore u uvjeravanju Amerike da se o sudbini
ljudskog roda odlučuje danas, sada, baš ove minute. Hitno
nam je potrebno dvjesto tisuća dolara za nacionalnu kam
panju usmjerenu na dokazivanje ljudima da je nov način
razmišljanja nužan ako čovječanstvo želi preživjeti i doseći
više razine. Ovaj vam poziv upućujemo tek nakon dugog
razmišljanja o golemoj krizi s kojom smo suočeni. Hitno vas
molim da pošaljete izravan ček meni, predsjedniku “Odbora
očajnih atomskih znanstvenika”, na Princeton, u New Yersey.
Molimo vašu pomoć u ovom fatalnom trenutku kao znak da
mi, znanstvenici, nismo sami.»
Ovu katastrofu, rekao sam sebi (pri čemu dvjesto tisuća
dolara neće ništa promijeniti), moji su učitelji odavno bili
predvidjeli. Bog je čovjeku postavio materijalnu prepreku i
kako kaže Blanc de Saint-Bonnet, «čovjek je sin te prepreke».
Ali moderni su ljudi, odvojeni od principa, htjeli ukloniti
prepreke. Materija koja je predstavljala prepreku, pobijeđena
je. Put prema ništavilu je slobodan. Prošle su dvije tisuće
godina otkako je Origen sjajno napisao da «materija upija
nepravdu». Danas se nepravda više ne upija, već se širi u
razornim valovima. “Društvo očajnih” neće je obrisati.
Naši su pretci nesumnjivo bili jednako zli kao i mi, ali su
to znali. Ta je mudrost postavila ograde. Jedna papinska bula
osuđuje upotrebu stative koja služi za učvršćivanje luka: ta
naprava, nadodana prirodnim metodama strijelca, učinit će
borbu neljudskom. Bula je bila razmatrana dvjesto godina.
Roland iz Roncevauxa, potučen od saracenskih navala,
73
povikao je: «Proklete bile kukavice koje su izumile oružje

koje može ubiti na daljinu!» Bliže nama, godine 1775., fran
cuski inženjer Du Perron pokazuje mladom Luju XIV. “vojne
orgulje” koje, pokrenute pomoću ručice, lansiraju dvadeset
četiri metka u isti mah. Jedno je sjećanje vezano uz to oružje,
zametak suvremenih mitraljeza. Naprava se kralju i njegovim
ministrima Malesherbesu i Turgotu činila toliko pogubnom
da su je odbili, a njenog su izumitelja smatrali neprijateljem
čovječanstva.
U želji da emancipiramo sve, emancipirali smo i rat.
Nekada je rat, za poneke,bio prilika za žrtvu i prilika za spas,
a danas je postao prokletstvom za sve.
Takve su otprilike bile moje misli oko 1946., i kanio sam
izdati antologiju “reakcionarnih misli” čije je glasove u to
vrijeme nadjačavao zbor romantičarskih progresista. Ti nao-
paki pisci, ti proroci Apokalipse koji su vikali u pustinji, zvali
su se Blanc de Saint-Bonnet, Émile Montagut, Albert Sorel,
Donoso Cortés, itd. Upravo sam u duhu te pobune, vrlo slič
nom duhu ovih predaka, načinio pamflet naslovljen Vrijeme
ubojica12, kojemu su osobito doprinijeli Aldous Huxley i
Albert Camus. U američkome je tisku odjeknuo taj pamflet u
kojem su se znanstvenici, vojnici i političari osjetili vrlo loše
tretiranima, i u kojem smo tražili Niirnberški proces za sve
stručnjake za uništenje.
Danas smatram da stvari nisu tako jednostavne i da na
nepovratnu povijest treba gledati drugim očima, s jedne više
pozicije. Međutim, te uznemirujuće poslijeratne 1946., ta
struja misli ostavila je snažan trag u oceanu tjeskobe u koji
su bili uronjeni intelektualci koji nisu željeli biti “ni žrtve ni
12 Le Temps des Assassins (p rih i. prev.).
7 4
P r vi dio
krvnici”. Istina je i to da su se nakon Einsteinovog telegrama

stvari pogoršale. «U aktovkama znanstvenika ima strašnih
stvari», rekao je Hruščov 1960. godine. Ali umovi su se
umorili te su se, nakon više svečanih i beskorisnih prosvjeda,
okrenuli ka drugim predmetima razmišljanja. Iščekujući
milost ili nemilost, poput osuđenika u ćeliji. Ipak, i danas u
svijesti sviju nas postoje ostatci pobune protiv znanosti koja
je sposobna uništiti svijet i sumnje u spasilačku vrijednost
tehnološkog napretka. «Na kraju će sve letjeti u zrak». Nakon
žestokih kritika Aldousa Huxleya u Kontrapunktu i Vrlom
novom svijetu, znanstveni se optimizam srušio. Godine 1951.
američki je kemičar Anthony Standen izdao knjigu pod
naslovom Znanost je sveta krava'3, u kojoj je prosvjedovao
protiv fetišističkog divljenja znanosti. U listopadu 1953.
jedan je čuveni profesor prava u Ateni, M.O.J. Despotopulos,
uputio UNESCO-u manifest tražeći obustavu znanstvenog
napretka, ili barem držanje u tajnosti. Istraživanje bi, predla
gao je, danas trebalo povjeriti vijeću znanstvenika odabranih
na svjetskoj razini koji su ujedno i majstori u čuvanju tajni. Ta
ideja, koliko god utopijska, nije za odbacivanje. Ona opisuje
jednu od mogućih budućnosti i, kako ćemo to ubrzo vidjeti,
odnosi se na jednu od velikih tema prošlih civilizacija. U
jednom pismu koje nam je uputio 1955. godine, gospodin
Despotopulos pojasnio je svoju ideju:
«Znanost o prirodi zasigurno je jedan od najvrjednijih
pothvata u ljudskoj povijesti. Ali od trenutka kada pokrene
sile koje su sposobne uništiti cijelo čovječanstvo, ona pre
staje biti ono što je bila s moralnoga stajališta. Postalo je
praktički nemoguće razlikovati samu znanost od njene
13 A nthony Standen, Science is a Sacred Cow (prim . prev.).
75
J u t r o č a r o b n ja k a ______________________________________________________________________
praktične primjene. Ne možemo, dakle, govoriti o znanosti

kao o vrijednosti samoj po sebi. Ona je danas u određenim
područjima čak negativna vrijednost, u mjeri u kojoj izmiče
kontroli svijesti da bi širila svoje opasnosti u skladu s voljom
za moć u odgovornih političara. Klanjati se idolima napretka
i slobode na području znanstvenog istraživanja krajnje
je pogubno. Naš prijedlog je sljedeći: kodificiranje dosad
postignutih dostignuća znanosti o prirodi te potpuna ili dje
lomična zabrana njenog budućega napretka od strane svjet
skog vrhovnoga vijeća znanstvenika. Takve su mjere, dakako,
tragično okrutne, budući da njihovi ciljevi pogađaju jedan
od najplemenitijih zamaha čovječanstva, i nitko ne može
podcijeniti poteškoće vezane uz takve mjere. Ali nema druge
mjere koja bi bila dostatno učinkovita. Moguće zamjerke:
povratak srednjem vijeku, barbarizmu, itd., nemaju ozbiljnih
argumenata. Nije riječ o nazadovanju inteligencije, riječ je o
njenoj obrani. Nije riječ o restrikcijama za dobrobit jednog
društvenog sloja: riječ je o spašavanju cijeloga čovječanstva.
To je problem. Ostaje samo raspodjela aktivnosti u suočava
nju s problemima nižega reda.»
Te su ideje naišle na pozitivan odjek u engleskom i nje
mačkom tisku te su bile naširoko komentirane u “Glasniku
atomističkih znanstvenika” u Londonu. Nisu bile daleko ni
od nekih prijedloga izrečenih na svjetskim konferencijama
posvećenima razoružanju.
Nije nemoguće vjerovati da je u drugim civilizacijama
postojalo, ne pomanjkanje znanosti, već njeno držanje u taj
nosti. Čini se da odatle potječe krasna legenda o Devetorici
nepoznatih.
Tradicija Devetorice nepoznatih potječe od cara Ašoke
koji je vladao Indijom od 273. prije Krista. Bio je unuk
76
P r v i dio
Čandragupte, prvog ujedinitelja Indije. Kako je, poput svog

pretka čiji je zadatak htio dovršiti, bio prepun ambicija, krenuo
je u osvajanje zemlje Kalinga koja se protezala od današnje
Kalkute do Madrasa. Žitelji Kalinge su pružili otpor i u bitci
izgubili sto tisuća ljudi. Prizor tog masakriranoga mnoštva
potresao je Ašoku. Zamrzio je rat jednom zauvijek. Odustao
je od težnje za pripajanjem nepokorenih zemalja, izjavivši da
se pravo osvajanje sastoji u osvajanju srca ljudi putem zakona
dužnosti i pobožnosti, jer Sveto Veličanstvo želi da sva živa
bića uživaju sigurnost, slobodu izražavanja, mir i sreću.
Pošto je prešao na budizam, Ašoka je, vođen istinskom
vrlinom, proširio tu religiju Indijom i cijelim svojim carstvom
koje se prostiralo do Malezije, Cejlona i Indonezije. Zatim je
budizam osvojio Nepal, Tibet, Kinu i Mongoliju. Ašoka je,
međutim, poštivao sve vjerske sekte. Propovijedao je vegeta
rijanstvo, iskorijenio alkohol i životinjske žrtve. H. G. Wells
je u svojoj kratkoj povijesti svijeta napisao: «Među desetcima
tisuća imena vladara nagomilanih na stupovima povijesti,
Ašokino ime sjaji gotovo samo, poput zvijezde.»
Govori se daje, upoznavši strahote rata, car Ašoka htio zau
vijek zabraniti ljudima upotrebu intelekta u opasne svrhe. Za
njegove je vladavine znanost o prirodi, prošlosti i budućnosti
postala tajnom. Istraživanja koja proučavaju sve, od strukture
materije do metoda kolektivne psihologije, počet će sé oMda
skrivati i ostat će tijekom dvadeset i dva stoljeća skrivena iza
tajanstvenoga lica naroda za koji ljudi misle da je zaokupljen
jedino ekstazom i natprirodnim. Ašoka osniva najmoćnije
društvo na zemlji: društvo Devetorice nepoznatih.
Govori se, također, da veliki predvodnici suvremene
sudbine Indije, te znanstvenici poput Bose i Rama, vjeruju
u postojanje Devetorice nepoznatih i da čak primaju od njih
77
savjete i poruke. Uz pomoć mašte naziremo moć tajni čuva

nih od strane devetorice ljudi koji se izravno služe iskustvima,
radovima i dokumentima prikupljanima tijekom više dese
taka stoljeća. Koji su ciljevi tih ljudi? Ne dozvoliti da sredstva
za uništenje padnu u svjetovne ruke. Nastaviti istraživanja
od dobrobiti za čovječanstvo. Ta se skupina ljudi vjerojatno
obnavlja kooptiranjem kako bi očuvala tajne tehnologije iz
daleke prošlosti.
Vanjska su očitovanja Devetorice nepoznatih rijetka.
Jedno od njih povezano je s čudnovatom sudbinom jednoga
među najtajanstvenijim ljudima desetoga stoljeća, s papom
Silvestrom II., poznatim također pod imenom Gerbert
d’Aurillac. Gerbert je rođen u Auvergneu 920. godine, umro je
1003. Bio je benediktinski redovnik, profesor na sveučilištu u
Reimsu, nadbiskup Ravenne i papa po milosti cara Otona III.
Vjerojatno je boravio u Španjolskoj, zatim ga je tajanstveno
putovanje odvelo u Indiju, gdje je stekao različite spoznaje
koje su zapanjivale njegovu okolinu. Tako je u svojoj palači
posjedovao brončanu glavu koja bi odgovarala s DA ili NE
kada bi joj postavljao pitanja o politici i općenito o situaciji
u kršćanstvu. Prema Silvestru II. (svezak CXXXIX Migneove
Latinske patrologije) taj je postupak bio vrlo jednostavan,
poput računanja s dvije znamenke. Vjerojatno je bila riječ o
automatu sličnom našim suvremenim binarnim uređajima. Ta
je “čarobna” glava bila uništena nakon njegove smrti, a znanje
koje je prenosila brižljivo je skriveno. Vatikanska knjižnica
zasigurno čuva tu i tamo kakvo iznenađenje za ovlaštenog
istraživača. Broj kibernetičkog časopisa Computers and
Automation iz listopada 1954. donosi: «Treba pretpostaviti da
je to bio čovjek izvanrednog znanja, izvanredne oštroumnosti
i spretan u mehanici. Glava koja govori zacijelo je bila izrađena
7 «
P r vi dio
“pod određenom konjukcijom koja se događa upravo u trenu

kada svi planeti započinju svoju putanju”. Nije bila riječ ni o
prošlosti, ni o sadašnjosti, ni o budućnosti, budući da je taj
izum očito nadmašivao domet svoga suparnika - nastranog
kraljičinog “zidnog zrcala”, preteče naših suvremenih meha
ničkih mozgova. Očito je rečeno da je Gerbert bio sposoban
stvoriti takvu napravu samo zato što je bio u odnosu s đavlom
i zakleo mu se na vječnu odanost.»
Jesu li i drugi Europljani bili u dodiru s društvom
Devetorice nepoznatih? Treba čekati do devetnaestoga sto
ljeća da bi ta tajna ponovno oživjela u knjigama francuskoga
pisca Jacolliota.
Jacolliot je bio konzul Francuske u Kalkuti za vrijeme
Drugoga Carstva. Napisao je značajno futurističko djelo
usporedivo s djelom Julesa Vernea, ako ne i na višoj razini
od njega. Za sobom je, osim toga, ostavio više djela posveće
nih velikim tajnama čovječanstva. To je djelo pokrala većina
okultista, proroka i čudotvoraca. I dok je u Francuskoj ono
bilo potpuno zaboravljeno, u Rusiji je postalo slavnim.
Jacolliot je formalan: društvo Devetorice nepoznatih je
stvarnost. A uznemirujuća je činjenica da tom prigodom on
navodi tehnologiju koja je 1860.-ih bila potpuno nezamisliva,
na primjer, oslobađanje energije, sterilizacija putem zračenja
i psihološki rat.
Yersin, jedan od najbližih suradnika Pasteura i Rouxa,
bio je u dodiru s tajnama biologije za vrijeme putovanja u
Madras 1890.g. te je, vjerojatno prema uputama koje je tamo
dobio, proizveo serum protiv kuge i kolere.
Priča o Devetorici nepoznatih prvi je put bila popularizi
rana godine 1927., kada je objavljena knjiga Talbota Mundya
koji je dvadeset i pet godina bio pripadnik engleske policije
79
u Indiji. Njegova je knjiga na pola puta između romana i

istraživačkoga rada. Devetorica nepoznatih vjerojatno su
upotrebljavali sintetski jezik. Svaki je od njih imao knjigu
koja se stalno nadopunjavala i u kojoj je bio sadržan detaljan
opis jedne znanstvene discipline.
Prva knjiga bila je posvećena metodama propagande i
psihološkog rata. «Među svim znanostima», rekao je Mundy
«zasigurno je najopasnija znanost kontrole misli gomila, jer
bi ona mogla omogućiti vladanje cijelim svijetom». Treba
primijetiti da je Opća semantika Korjybskog izašla tek 1937.,
i da je trebalo čekati iskustvo posljednjeg svjetskog rata da bi
se na Zapadu počele kristalizirati metode psihologije jezika,
to jest propagande. Prvi je američki studij semantike osno
van tek 1950. U Francuskoj je poznato samo djelo Sergeja
Čakotina Nasilje nad m asam a14, koje je izvršilo važan utjecaj
na politizirane intelektualne krugove, iako je samo dodirnulo
to pitanje.
Druga je knjiga bila posvećena psihologiji. Posebice je
ukazivala na mogućnost da se čovjeka ubije dodirom, tako
što smrt nastupa zbog poremećaja živčanog influksa. Džudo
je, kažu, rođen iz “odbjeglih” fragmenata toga djela.
Treća je proučavala mikrobiologiju, osobito zaštitne
koloide.
Četvrta je obrađivala pretvorbu metala. Jedna legenda
tvrdi da su u vrijeme nestašice hramovi i vjerske institucije
za prvu pomoć primali iz tajnih izvora velike količine vrlo
finog zlata.
Peta je sadržavala istraživanja o svim sredstvima komuni
kacije, zemaljskim i izvanzemaljskim.
14 Le Viol des Foules (prim . prev.).
8 o
_______________________________________________________________________ P r v i d io
Šesta je sadržavala tajne gravitacije.

Sedma je bila najopsežnija kozmogonija koju naše čovje
čanstvo može zamisliti.
Osma je obrađivala svjetlost.
Deveta je bila posvećena sociologiji, davala je pravila evo
lucije društava i omogućavala predviđanje njihove propasti.
S legendom Devetorice nepoznatih povezana je tajna
vode Gangesa. Mnoštvo hodočasnika koji nose najstrašnije
i najrazličitije bolesti kupaju se u njima bez opasnosti po
zdrave. Svete vode sve pročišćavaju. Tu neobičnu sposob
nost rijeke nastojalo se pripisati stvaranju bakteriofaga. Ali
zašto se ne stvaraju i u Brahmaputri, Amazoni ili Seini? U
Jacolliotovom djelu pojavljuje se pretpostavka o sterilizaciji,
sto godina prije nego što znamo daje takav fenomen moguć.
Ta zračenja, prema Jacolliotu, dolaze iz svetoga hrama koji je
ukopan ispod korita Gangesa.
Po strani od vjerskih, društvenih i političkih nemira,
odlučno i savršeno skriveni, Devetorica nepoznatih utje
lovljuju sliku jasne znanosti, znanosti sa sviješću. To tajno
društvo, gospodar sudbine čovječanstva, koje se suzdržava
od upotrebe svoje moći, najljepša je moguća počast slobodi.
Ta devetorica ljudi, oprezni u okviru svoje skrivene slav^,
gledaju kako se razvijaju, ruše i ponovno razvijaju civiliza
cije, tolerantni više nego ravnodušni, spremni da priskoče u
pomoć, ali uvijek pod zapovijedi šutnje koja je mjera ljudske
veličine.
Mit ili stvarnost? Mit, u svakom slučaju veličanstven, iz
davnih vremena - i odjek budućnosti.
81
III
Još nekoliko riječi o fantastičnom realizmu. - Tehnologije su posto

jale. - Postojala je potreba za tajnovitošću i ponovno se vraćamo
na nju. - Mi putujemo kroz vrijeme. - Želimo vidjeti ocean uma u
njegovom kontinuitetu. - Nova razmišljanja o inženjeru i magu.
- Prošlost, budućnost. - Sadašnjost kasni u oba smjera. - Blago
antičkih knjiga. - Nov pogled na stari svijet.
Mi nismo ni materijalisti, ni duhovnjaci: te podjele za

nas više nemaju nikakvoga smisla. Mi jednostavno tražimo
stvarnost, ne dopuštajući da nama upravlja uvjetovani refleks
suvremenoga čovjeka (u našim očima zaostalog) koji okreće
leđa čim ta stvarnost poprimi fantastičan oblik. Kako bismo
pobijedili taj refleks, ponovno smo postali barbarima, upravo
kao što su to morali postati slikari kako bi razbili okvir kon
vencija razapet između njihovih očiju i stvarnosti. I mi smo,
poput njih, posezali za neartikuliranim, divljim, ponekad i
djetinjim metodama. Postavljamo se pred elemente i metode
spoznaje, kao Cezanne pred jabuku, kao Van Gogh pred žitno
polje. Odbijamo isključiti činjenice, aspekte stvarnosti, pod
izgovorom da nisu “prikladne”, da premašuju granice koje
su uobičajene teorije postavile. Gaugin ne isključuje crvenog
82
P r v i dio
konja, Manet ne isključuje golu ženu među uzvanicima

Doručka na travi, Max Ernst, Picabia i Dali ne isključuju
oblike koji su izašli iz sna i iz svijeta koji živi u potisnutom
dijelu svijesti. Naš način djelovanja i gledanja izazvat će
pobunu, prezir i sarkazam. Nećemo imati pristup u Salon.
Ono što smo na kraju prihvatili od slikara, pjesnika, sineasta,
dekoratera, itd„ još uvijek nismo spremni prihvatiti u svojoj
domeni. Znanost, psihologija i sociologija šume su tabua.
Ideja svetog, tek što je otjerana, vraća se galopirajući, pod
raznim maskama. K vragu! Znanost nije sveta krava: možemo
je gurnuti, raskrčiti put.
Vratimo se na našu temu. U ovom odlomku našega
djela, pod naslovom Budućnost u prošlosti, naš zaključak je
sljedeći:
- Moguće je da je ono što nazivamo ezoterijom, ta osnova
tajnih društava i religija, teško shvatljiv i opipljiv ostatak vrlo
starog znanja tehnološke prirode, koje se istovremeno primi-
jenjuje na materiju i na duh. To ćemo objasniti kasnije.
- “Tajne” više nisu bajke, priče niti igre, već precizne
stručne upute, ključevi za otvaranje moći koje su sadržane u
čovjeku i stvarima.
- Znanost nije tehnologija. Suprotno onome što možda
mislimo, tehnologija u većini slučajeva ne dolazi nakon zna-
nosti, već joj prethodi. Tehnologija čini. Znanost pokazuje
stoje moguće učiniti. Zatim barijere nemogućega pucaju. Mi,
dakako, ne tvrdimo da je znanost beznačajna. Vidjet ćemo
koju vrijednost pridajemo znanosti i kakvim zadivljenim
očima gledamo kako mijenja lice. Jednostavno mislimo da
je u dalekoj prošlosti tehnologija možda prethodila pojavi
znanosti.
83
J U T R O Č A R O B N J A K A ________________________________________________________________
- Moguće je da je tehnologija u prošlosti davala ljudima

moći koje su bile odviše zastrašujuće da bi bile objavljene.
- Potreba za tajnovitošću mogla je proizlaziti iz dvaju
razloga:
a) Oprez. «Onaj koji zna, ne govori.» Ne smije se dozvoliti
da ključevi padnu u zle ruke.
b) Činjenica da posjedovanje te tehnologije i znanja te
upravljanje njima zahtijeva od čovjeka mentalne strukture
koje su različite od uobičajenoga budnoga stanja, situacija u
kojoj su um i jezik na drugoj razini - na način da se ništa ne
može prenijeti na razini običnih ljudi. Tajna ne proizlazi iz
volje onoga tko je čuva, već iz same svoje prirode.
- Tvrdimo da fenomen sličan tome postoji u našem
današnjem svijetu. Neprekidan razvoj tehnologije izaziva
u onih koji znaju želju, a potom i potrebu za tajnovitošću.
Krajnja opasnost vodi ka krajnjoj diskreciji. Što dalje zna
nje napreduje, to se više prikriva njegov napredak. Stvaraju
se cehovi znanstvenika i stručnjaka. Prenijeti jezik znanja i
moći postaje nemogućim. Na području psihomatematičkih
istraživanja jasno se postavlja problem različitih mentalnih
struktura. Konačno, oni koji, kako je rekao Einstein, u svojim
rukama drže “moć donošenja velikih odluka o dobru i zlu”,
stvaraju pravu kriptokraciju. Bliska budućnost nalikuje tradi
cionalnim opisima.
- Naša vizija prošlih spoznaja nije sukladna “duhovnoj”
shemi. Naša vizija sadašnjosti i bliske budućnosti unosi
magiju tamo gdje želimo smjestiti jedino racionalno. Za nas
je riječ samo o traženju razjašnjujućih podudarnosti. Pomoću
njih možemo smjestiti ljudsku pustolovinu u sveukupnosti
vremena. Odgovara nam sve što može poslužiti kao most.
84
P rvi d io
U ovom dijelu knjige, kao i drugdje, tema je u biti

sljedeća:
Čovjek bez sumnje ima mogućnost biti u vezi sa cijelim
svemirom. Znamo za paradoks Langevineovog putnika.
Andromeda je udaljena od Zemlje tri milijuna svjetosnih
godina. Ali putnik bi, krećući se brzinom bliskom brzini svje-
tlosti, ostario tek nekoliko godina. Prema unitarnoj teoriji
Jeana Charona, primjerice, ne bi bilo nezamislivo da Zemlja
za to vrijeme nimalo ne ostari. Čovjek bi, dakle, bio u dodiru
sa cjelokupnim stvaranjem, dok bi prostor i vrijeme igrali
igru koja je drugačija od igre kakva nam se prikazuje. S druge
strane, psiho-matematičko istraživanje, na točki na kojoj
ga je ostavio Einstein, pokušaj je ljudskog uma da otkrije
zakon koji upravlja svim univerzalnim silama (gravitacijom,
elektromagnetizmom, svjetlošću, nuklearnom energijom).
Pokušaj jedne jedinstvene vizije, s time da bi se sav napor
uma sastojao u smještanju na točku s koje bi taj kontinuitet
bio vidljiv. A odakle bi dolazila ta želja uma kad on ne bi pre
dosjećao da ta točka postoji, da se može smjestiti na nju? «Ne
bi me tražio da me nisi već našao.»
Na drugoj razini, ali u tom istom zamahu, tražimo nepre
kinutu viziju pustolovine ljudskog uma, ljudske spoznaje.
Zato će nas vidjeti kako punom brzinom putujemo od magije
do tehnologije, od Reda Ruže i Križa do Princetona, od
Maya do čovjeka budućih mutacija, od Salomonovog pečata
do periodičkog sustava elemenata, od nestalih do budućih
civilizacija, od Fulcanellija do Oppenheimera, od vrača do
analognog elektronskog uređaja, i tako dalje. Punom brzi
nom, ili bolje rečeno, takvom brzinom pri kojoj će se raspr
snuti ljuska prostora i vremena i pri kojoj će se pojaviti vizija
85
Ju t r o č a r o b n ja k a _____________________________________________
kontinuiteta. Putovati je moguće u snovima i u stvarnosti. Mi

smo htjeli stvarno putovanje. U tom smislu ova knjiga nije
fikcija. Izumili smo naprave (to jest, dokazujuće podudarno
sti, ispravne usporedbe, neosporne jednakosti). Naprave koji
funkcioniraju, rakete koje su lansirane. I ponekad, u odre
đenim trenucima, činilo nam se da je naš um dosegao točku
s koje je cjelokupni napor čovječanstva vidljiv. Civilizacije,
trenutci spoznaje i ljudske organizacije, poput su stijena u
oceanu. Kada promatramo neku civilizaciju, neki trenutak
spoznaje, vidimo samo udarac oceana u tu stijenu, val koji
se razbija, pjenu koja ključa. Tražili smo mjesto s kojega
možemo promatrati ocean u cjelini, u njegovoj mirnoj i moć
noj stalnosti, u njegovom harmoničnom jedinstvu.
Vraćamo se na razmišljanje o tehnologiji, znanosti i
magiji. One će preciznije odrediti našu postavku o ideji tajnog
društva (ili, bolje rečeno, o “bjelodanoj zavjeri”) i poslužit će
nam kao uvod u naredna istraživanja, od kojih se jedno tiče
alkemije, a drugo iščezlih civilizacija.
Kada mladi inženjer stupi u industrijsku djelatnost, on
ubrzo uviđa razliku između dvaju različitih svjetova. Postoji
svijet laboratorija, s definiranim zakonima i pokusima koje
možemo ponoviti, sa shvatljivom slikom svijeta. A postoji i
stvaran svijet, u kojemu se zakoni ne mogu uvijek primije
niti, u kojemu su fenomeni katkad nepredvidivi, u kojemu
se ostvaruje nemoguće. Ako ima snažan temperament, taj
će inženjer reagirati bijesno, strastveno, sa željom da “siluje
tu kurvu materiju”. Oni koji usvoje taj stav imaju tragičan
život. Pogledajte Edisona, Teslu, Armstronga. Njih vodi
demon. Werner von Braun iskušava svoje rakete na žiteljima
Londona, pobije milijune njih da bi ga na kraju zaustavio
Gestapo jer je izjavio: «Na kraju krajeva, fućka mi se za
86
P rvi d io
pobjedu Njemačke, mene zanima osvajanje Mjeseca]» 15.

Kažemo da je danas politika tragična. To je zastarjela vizija.
Laboratoriji su tragični. Tehnološki napredak dugujemo
upravo takvim “magima”. Mislimo da tehnologija nipošto
nije praktična primjena znanosti. Naprotiv, ona se razvija
protivno znanosti. Istaknuti matematičar i astronom Simon
Newcomb dokazuje da ništa što je teže od zraka ne može
letjeti. Dvojica popravljača bicikala ne daju mu za pravo.
Rutherford i Millikan16 dokazuju da se zalihe energije
atomske jezgre nikada ne mogu iscrpiti. Hirošimska bomba
eksplodira. Znanost podučava da se homogena masa zraka
ne može razdvojiti na topao i hladan zrak. Hilsch dokazuje
da je dosta pokrenuti tu masu kroz prikladnu cijev.17 Znanost
postavlja barijere nemogućeg. Inženjer, poput maga u očima
kartezijanskog istraživača, probija te barijere, fenomen uspo
rediv s onime što fizičari nazivaju “efektoii tunela”. Vuče ga
čarobna želja. Želi vidjeti preko zida, želi ići na Mars, želi
uhvatiti grom, proizvesti zlato. Ne želi ni zaradu ni slavu. Želi
uhvatiti svemir na tajanstvenom djelu. To je, u jungovskom
smislu, arhetip. Po čudima koje nastoji ostvariti, po fatalnosti
koja ga pritišće i po bolnom kraju koji ga najčešće čeka, on je
sin junaka iz sagâ i grčkih tragedija.18
Poput maga, on drži do tajne, i isto tako slijedi zakon
sličnosti koji je izveo Frazer19 u svojoj studiji o magiji. U
svojim početcima izumi su bili oponašanje prirodnih feno
mena. Leteći stroj nalikuje ptici, robot nalikuje čovjeku.
15 Walter Dornberger, L' Arme secrete de Peenemiinde ("Tajno oružje

Peenemündea"), Éd. Arthaud, Pariz.
16 Millikan, LÉlectron.
17 Časopis Technique M ondiale ("Svjetska tehnologija"), Pariz, travanj 1957.
18 Edwin Armstrong: “Izumitelj kao junak”, članak iz Harpers Magazine.
19 Frazer, Zlatna grana, Jesenski i Turk, Zagreb 2002., prev. D. Telećan (prim, ur.)
87
Međutim, sličnost s predmetom, bićem ili fenomenom čije

moći želi objediniti, gotovo je uvijek beskorisna, čak i štetna
po ispravno funkcioniranje izumljene naprave. Ali izumitelj,
poput maga, crpi iz te sličnosti snagu i žudnju koje ga guraju
naprijed.
Prijelaz s magijskog oponašanja na znanstvenu tehnolo
giju u mnogo se slučajeva može pratiti unazad. Na primjer:
Površinsko otvrdnjavanje čelika na Bliskom istoku u
početku se postizalo zarivanjem usijane oštrice u tijelo
zatvorenika. To je tipična magijska praksa: riječ je o prije
nosu ratničkih kvaliteta protivnika na oštricu. Tu su praksu
na Zapadu poznavali križari koji su ustanovili da je čelik iz
Damaska čvršći od europskog čelika. Obavljali su pokuse:
uranjali su čelik u vodu u kojoj je plutala životinjska koža.
Rezultat je bio isti. U devetnaestom je stoljeću utvrđeno da
te rezultate dugujemo organskom dušiku. U dvadesetom
stoljeću, kad je bilo postignuto pretvaranje plina u tekućinu,
postupak je usavršen uranjanjem čelika u tekući dušik pri
niskoj temperaturi. U tom je obliku “nitrifikacija” postala
dijelom naše tehnologije.
Mogli bismo ustanoviti još jednu vezu između magije i
tehnologije proučavajući “čarobne riječi” koje su stari alke
mičari izgovarali za vrijeme svog rada. Vjerojatno se radilo o
mjerenju vremena u tami laboratorija. Fotografi se često kori
ste pravim brojalicama koje recitiraju u kupatilu, i mogli smo
čuti jednu od tih brojalica na vrhu Jungfraua, dok se razvijala
ploča izložena svemirskim zrakama.
Postoji, konačno, jedna još snažnija i neobičnija veza
između magije i tehnologije. To je istovremenost u pojavi
izuma. Većina zemalja bilježi dan, pa čak i sat dostave
88
P rvi dio
patenata. Naime, više je puta primijećeno da su izumitelji koji

se međusobno ne poznaju i koji rade vrlo daleko jedni od
drugih dostavili isti patent u istom trenutku. Taj se fenomen
ne može objasniti nejasnom idejom da su “izumi u zraku” ili
da se “izum pojavi čim se ukaže potreba za njim”. Ako postoji
izvanosjetilna percepcija, kretanje umova koji su povezani
istim istraživanjem, ova bi činjenica trebala zaslužiti naprednu
statističku istragu. Ta bi nam istraga možda pojasnila jednu
drugu činjenicu: da identičnu magijsku tehnologiju susre
ćemo u većini starih civilizacija, preko brda i oceana...
Živimo s predodžbom da su tehnološki izumi fenomen

današnjice. Nikada se nismo potrudili pregledati stare doku
mente. Ne postoji nijedan znanstveno-istraživački pothvat
koji je usmjeren prema prošlosti. Ako itko čita stare knjige,
to čine samo rijetki eruditi strogo književne ili povijesne
naobrazbe. Njihovi znanstveni i stručni sadržaji, dakle,
izmiču pažnji. Jesmo li ravnodušni prema prošlosti zato što
nas odviše privlači pripremanje za budućnost? Ne mora biti
tako. Čini se da su francuski umovi zaglavili u shemama 19.
stoljeća. Avangardni pisci nemaju želju za znanošću, a pažnju
još uvijek plijeni sociologija koja je začeta s parnim strojem i
revolucionarni humanizam rođen s puškom ostragušom20. Ne
možemo ni zamisliti kako se Francuska zamrznula 1880-ih.
Je li industrija pripravnija? U Genevi je 1955. održana prva
svjetska atomska konferencija. René Alleau bio je zadužen
da proširi po Francuskoj dokumente vezane za miroljubivu
primjenu nuklearne energije. Šesnaest tomova u kojima su
20 O straguša - puška s ud arn o m iglom (prim . ur.).
89
prikazani rezultati pokusa dobiveni od znanstvenika iz svih

zemalja značili su najvažniju publikaciju na području znano
sti i tehnologije u povijesti. Pet tisuća industrijskih poduzeća,
koja su trebala biti zainteresirana za više ili manje dugotrajnu
primjenu nuklearne energije, primilo je pismo u kojemu je
bilo najavljeno to izdanje. Stiglo je dvadeset pet odgovora.
Potrebno je, bez sumnje, čekati dolazak novih genera
cija na odgovorne položaje da bi francuski umovi ponovno
istinski oživjeli. Upravo za te generacije pišemo ovu knjigu.
Da smo uistinu zainteresirani za budućnost, bili bismo zain
teresirani i za prošlost, te bismo vlastito dobro tražili u oba
vremenska smjera, s istom čežnjom.
Ne znamo ništa ili gotovo ništa o prošlosti. U knjižni
cama spavaju razne dragocjenosti. Mi, koji se pretvaramo da
“volimo ljude”, radije zamišljamo isprekidanu povijest znanja
i stotine tisuća godina neznanja za nekoliko bljeskova znanja.
Ideja koja se rodila odjednom, “stoljeće prosvjetiteljstva”, ideja
koju smo prihvatili s vrlo zbunjujućom naivnošću, uronila je
sve preostalo vrijeme u tamu. Nov pogled na starodrevne
knjige promijenio bi sve. Potreslo bi nas bogatstvo koje bismo
tamo našli. A tek kada zamislimo da, kako kaže Newtonov
suvremenik Atterbury, “ima više izgubljenih nego sačuvanih
antičkih djela”.
Taj novi pogled na stvari htio je baciti naš prijatelj, struč
njak i povjesničar René Alleau. Skicirao je metodu i dobio
neke razultate. Izgleda da do današnjega dana nije dobio
nikakvog ohrabrenja da ustraje u tom zadatku koji nadilazi
mogućnosti jednog čovjeka. U prosincu 1955., pred automo
bilskim inženjerima okupljenima pod vodstvom Jean-Henrya
90
P r v i dio
Labourdettea, na moje je pitanje odgovorio govorom čiju bit

iznosim ovdje:
«Što je preostalo od tisuća rukopisa Aleksandrijske knjiž
nice koju je osnovao Ptolomej Soter, od tih nezamjenjivih i
zauvijek izgubljenih dokumenata o antičkoj znanosti? Gdje
je pepeo 200 000 djela Pergamske knjižnice? Što se dogodilo
s Pizistratovom zbirkom u Ateni, s knjižnicom Hrama u
Jeruzalemu i knjižnicom svetišta Ptaha u Memfisu? Kakvo
se blago nalazilo u tisućama knjiga koje su 213. godine prije
Krista bile spaljene po naredbi cara Cheu-Hoang-tia s isklju
čivo političkim ciljem? U ovim uvjetima, nalazimo se pred
antičkim djelima kao pred ruševinama golema hrama od
kojega je ostalo samo nekoliko kamenova. Ali pažljivo ispi
tivanje tih fragmenata i natpisa daje nam uvid u istine koje
su odviše duboke da bismo ih mogli pripisati samo intuiciji
Predaka.»
«Prije svega, protivno onome u što vjerujemo, racionali-
stičke metode nije izmislio Descartes. Pogledajmo u tekstove:
“Onaj koji traži istinu, piše Descartes, mora, koliko god |e
to moguće, sumnjati u sve.” To je dobro poznata rečenica, i
čini se prilično novom. Ali ako pogledamo u drugu knjigu
Aristotelove metafizike, pročitat ćemo: “Onaj tko se želi obra
zovati mora prvo naučiti sumnjati, jer sumnja uma vodi do
očitovanja istine.” Možemo, uostalom, zaključiti da Descartes
nije od Aristotela posudio samo ovu kapitalnu račenicu, nego
i većinu čuvenih pravila za upravljanje umom koji su u osnovi
eksperimentalne metode. To u svakom slučaju dokazuje da
je Descartes čitao Aristotela, što moderni kartezijanci često
odbacuju. Oni bi isto tako mogli zaključiti da je netko napi
sao: “Ako se varam, zaključujem da jesam, jer onaj koji nije ne
9i
Ju t r o č a r o b n ja k a ______________________________________________________________________
može se prevariti, i samim time što se varam, zaključujem da

jesam.” To, nažalost, nije Descartes, nego sv. Augustin.»
«Što se tiče skeptičnosti koja je potrebna promatraču,
ne možemo je dotjerati dalje od Demokrita koji je smatrao
valjanim samo ona iskustva kojima je osobno prisustvovao i
čije je rezultate ovjerio žigom svog prstena.»
«To mi se čini prilično dalekim od naivnosti koju pred
bacujemo Pretcima. Dakako, reći ćete mi, antički filozofi bili
su obdareni umom koji je bio nadmoćan na području znanja,
ali, na kraju krajeva, što su uistinu mogli znati na znanstvenoj
razini?»
«Protivno onome što možemo pročitati u aktualnim
popularizacijskim djelima, teorije o atomu nisu otkrili ni
oblikovali Demokrit, Leukip i Epikur. U biti, Sekst Empirik
nas uči da ih je sâm Demokrit primio tradicijom i da ih je
dobio od Mošesa Feničanina koji je, izgleda, tvrdio daje atom
djeljiv.»
«Obratite pažnju daje ta starija teorija u isto vrijeme i pre
ciznija od teorija Demokrita i grčkih atomista koje se odnose
na nedjeljivost atoma. Izgleda da je, u ovom određenom
slučaju, prije bila riječ o zamračivanju starih spoznaja koje
su postale neshvatljivima nego o originalnim otkrićima. Isto
tako, računamo li na odsustvo teleskopa, kako to da se na razini
kozmologije ne čudimo kada ustvrdimo da su astronomski
podaci često ispravniji što su stariji? Na primjer, kad je riječ o
Mliječnoj stazi ona se, prema Talesu i Anaksimenu, sastoji od
zvijezda od kojih je svaka zaseban svijet koji ima svoje sunce
i planete, a ti su svjetovi smješteni u golemom prostoru. U
Lukrecija možemo utvrditi znanje o jednoobraznosti između
pada tijela u prazno i koncepcije neograničenoga prostora
92
P r v i dio
koji je ispunjen beskonačnim brojem svjetova. Pitagora je

davno prije Newtona poučavao zakon obrnutoga kvadrata
udaljenosti. Plutarh, prihvativši se objašnjavanja težine, traži
njen uzrok u recipročnoj privlačnosti među svim tijelima
zbog koje Zemlja privlači sva zemaljska tijela prema sebi,
isto kao što Sunce i Mjesec privlače prema svome središtu
sve dijelove koji im pripadaju te ih pomoću gravitacijske sile
zadržavaju u svojoj sferi.»
«Galilej i Newton su eksplicitno priznali svoj dug antičkoj
znanosti. Tako i Kopernik, u predgovoru svojih djela upuće
nih papi Pavlu III., doslovce piše da je ideju o kretanju Zemlje
dobio proučavajući Pretke. Ipak, priznavanje te posudbe
nimalo ne umanjuje slavu Kopernika, Newtona i Galileja, koji
su pripadali onoj vrsti viših umova čija nepristranost i veli-
kodušnost nimalo ne drže do autorovog samoljublja i origi
nalnosti pod svaku cijenu, što su suvremene predrasude. Stav
gđice Bertin, modistice Marije Antoinette, čini se skromnijim
i duboko iskrenijim. Dok je vještom rukom uljepšavala stari
šešir, povikala je: “Novo je samo ono što je zaboravljeno!”»
«Povijest izuma, kao i povijest znanosti, bila bi dovoljna
da pokaže istinitost te šale. “S većinom izuma”, piše Fournier,
“isti je slučaj kao s onom promaklom prilikom od koje su
Pretci učinili božicu neuhvatljivu za svakoga tko ju je prvi put
pustio da pobjegne. Ako ideja koja nas navodi na pravi put,
riječ koja nas može voditi k rješavanju problema, ili značajna
činjenica nisu uhvaćene u letu u samom početku, eto izgublje
nog izuma, ili u najmanju ruku odgođenog za više generacija.
Da bi se on trijumfalno vratio, potrebna je slučajna pojava
nove misli koja će iz zaborava uskrsnuti onu prvu, ili barem
pojava sretnoga plagijata nekog izumitelja iz druge ruke: kad
93
je riječ o izumima, nesreća prvome, slava i zarada drugome.”

Takva razmišljanja opravdavaju naslov mog izlaganja.»
«U biti sam mislio da bi trebalo biti moguće u velikoj
mjeri zamijeniti slučajnost determinizmom, a rizik spontanih
mehanizama invencije zamijeniti garancijama opširne povi
jesne dokumentacije zasnovane na pokusnim provjerama.
Stoga sam predložio osnivanje službe koja ne bi bila specijali
zirana za istraživanje onoga što je prethodilo patentima a što
u svakom slučaju završava u 19. stoljeću, već jedne stručne
službe koja bi jednostavno proučavala stare postupke i koja
bi ih eventualno pokušala prilagoditi potrebama suvremene
proizvodnje.»
«Daje takva služba nekad postojala, mogla je, na primjer,
pokazati zanimanje za jednu knjižicu koja je prošla neza
mijećenom, objavljenu 1618. godine i naslovljenu Prirodna
povijest gorućeg izvora blizu Grenoblea21. Napisao ju je Jean
Tardin, liječnik iz Tournona. Da je taj dokument itko pro
učio, rasvjetni je plin mogao biti u upotrebi već početkom
17. stoljeća. U stvari, Tardin nije samo proučavao prirodni
plinomjer izvora, nego je u svom laboratoriju ponovno došao
do fenomena koje je promatrao. Stavio je kameni ugljen u
zatvorenu posudu, izložio posudu visokoj temperaturi i time
potaknuo stvaranje plamenova čiji je izvor tražio. On jasno
objašnjava da je supstanca te vatre bitumen, te da ga je dosta
pretvoriti u plin koji proizvodi “zapaljive pare”. Francuz Lebon
je, štoviše, u međuvremenu patentirao svoju “termo-lampu”
prije Engleza Winsora, već sedme godine Republike. Tako je,
tijekom gotovo dva stoljeća, otkriće koje bi imalo značajne
21 J. Tardin, Histoire naturelle dela fontain e qui brúle près de Grenoble, ed.
G. Linocier, 1618.
94
P r v i dio
industrijske i trgovinske posljedice bilo zaboravljeno, prak

tički izgubljeno, jer nitko nije čitao stare tekstove.»
«Isto se tako, gotovo sto godina prije prvih optičkih
signala Claudea Chappea 1793., u jednom Fénelonovu pismu
datiranom 26. studenog 1695. i upućenom Janu Sobieskom,
sekretaru poljskog kralja, spominju nova istraživanja, ne samo
na području optičke telegrafije, već i govorne telefonije.»
«Već je 1636. godine jedan nepoznat autor, Schwenter, u
svojem djelu Psihomatematička rješenja ispitao princip elek
tričkog telegrafa i način na koji, prema njegovom vlastitom
izrazu, dva pojedinca mogu komunicirati “posredstvom
magnetne igle”. Međutim, CErstedovi pokusi s pomicanjem
magnetne igle datiraju u 1819. godinu. I ovdje su protekla
gotovo dva stoljeća zaborava.»
«Nabrojat ću na brzinu nekoliko manje poznatih izuma:
ronilo susrećemo u rukopisu Legende o Aleksandru iz
Kraljevskog kabineta u Berlinu. U natpisu stoji datum 1320.
Jedan rukopis njemačke pjesme Salman und Morolf, napisan
1190. (knjižnica u Stuttgartu) prikazuje crtež podmornice.
Natpis je ostao, podmornica je bila od kože i mogla je odoljeti
nevremenu. Izumitelj, našavši se jednom prilikom okružen
galijama, potopio je čamac trenutak prije nego što će biti
uhvaćen i preživio je četrnaest dana na dnu mora dišući kroz
plutajuću cijev. U jednom djelu koje je oko 1510. napisao vitez
Ludwig von Hartenstein, može se vidjeti crtež svemirskog
odijela, s dva otvora u visini očiju koja su zaštićena staklenim
naočarima. Na vrhu odijela je dugačka cijev sa slavinom na
kraju koja priječi ulaz vanjskome zraku. S desne i lijeve strane
crteža nalazi sé nužna oprema koja olakšava spuštanje i podi
zanje, kao što su olovni štitnici i štap s prečkama.»
95
«Evo još jednog zaboravljenog primjera: nepoznati je

pisac, rođen 1729. u Montebourgu kraj Coutancesa, objavio
djelo pod naslovom Giphantie, što je premetaljka prvog dijela
imena autora Tiphaignea de Rochea. Tamo nisu opisane samo
fotografije slika, već i boja: “Otisak slika”, piše autor, “nastaje
istoga trenutka čim ih platno primi. Odmah ih skidamo i
stavljamo na mračno mjesto. Premaz se za sat vremena osuši
i imate tako dragocjenu sliku da nijedna umjetnost ne može
oponašati njenu vjerodostojnost.” Autor dodaje: “Riječ je,
prije svega, o ispitivanju naravi ljepljive tvari koja hvata i čuva
zrake, drugo, o poteškoćama oko njezine pripreme i primjene,
treće, o igri svjetlosti i tog osušenog tijela.” Znamo, međutim,
daje Daguerrovo otkriće dojavio Akademiji znanosti Arago, i
to stoljeće kasnije, 7. siječnja 1839.godine. Spomenimo, osim
toga, da su svojstva nekih metalnih tijela koja mogu fiksirati
sliku opisana u Fabriđusovu znanstvenom radu De rebus
metallicis, izdanom 1566. godine.
«Sljedeći primjer je cjepivo, opisano u pradavnim vreme
nima u jednoj od Veda, Sactaya Grantham. Taj je tekst Moreau
de Jouet 16. listopada 1826. citirao Akademiji znanosti u
svom radu Sjećanje na velike boginje22: “Prikupite tekućinu iz
gnojnog prištića na vrh noža, ubrizgajte je u ruku tako da
pomiješate tekućinu s krvlju, i izazvat ćete temperaturu. Ta
će bolest biti vrlo blaga i ne treba je se plašiti.” Nakon toga
nalazimo detaljan popis svih simptoma.
«A kad je riječ o anesteticima? O toj bismo se temi mogli
posavjetovati s djelom Denisa Papina napisanim 1681. koje
nosi naslov Rasprava o bezbolnoj operaciji23, ili bismo mogli
22 Mémoire sur la varioliole.

23 Le traité des opérations sans douleur.
96
P r vi dio
preuzeti drevne pokuse Kineza s ekstraktima indijske kono

plje, ili upotrijebiti vino mandragore koje je u srednjemu
vijeku bilo vrlo poznato da bi u 17. stoljeću potpuno palo
u zaborav, a čije je učinke 1823. godine proučavao doktor
Auriol, liječnik iz Toulousea. Nikome nikad nije palo na
pamet provjeriti dobivene rezultate.»
«A penicilin? U tom slučaju možemo prvo navesti jedno
empirijsko znanje, i to povoje za rane od sira iz Roqueforta
koje se upotrebljavalo u srednjemu vijeku. Povezano s time
možemo utvrditi nešto još neobičnije. Ernest Duchesne,
učenik Vojne zdravstvene škole u Lyonu, predstavio je 17.
prosinca 1897. dizertaciju pod naslovom Doprinos prouča
vanju borbe za opstanak kod mikroorganizama - suparništvo
između plijesni i m ikroba24. U tom djelu nailazimo na pokuse
koji izvještavaju o djelovanju plijesni penicillium glaucum na
bakterije. Ta je dizertacija, međutim, prošla nezamijećenom.
Ističem taj primjer očitog zaborava u doba koje je vrlo blisko
našem, u trenutku apsolutne pobjede bakteriologije.»
«Želite li još koji primjer? Ima ih bezbroj i svakom bi tre
balo posvetiti jedno predavanje. Istaknut ću posebice kisik,
čije je učinke u 15. stoljeću proučavao alkemičar imenom Eck
de Sulsback, što je spomenuo Chevreul u časopisu Journal des
Savants25 u listopadu 1849. Teofrast je, uostalom, već davno
prije rekao da gorenje podržava neka tvar nalik na zrak, što je
smatrao i sv. Klement Aleksandrijski.»
«Neću citirati izvanredna predviđanja Rogera Bacona,
Cyrana de Bergeraca i ostalih, jer ih vrlo lako možemo pri-
pisati tek njihovoj mašti. Radije ću ostati na čvrstom terenu
24 Contribution à Γ étude d e la concurrence vítale chez les micro-organismes - anta-

gonisme entre les moisissures et les microbes.
25 "Novine znanstvenika" (prim. prev.).
97
provjerljivih činjenica. U pogledu automobila - uz ispriku

što ne mogu inzistirati na temi o kojoj mnogi od vas znaju
mnogo više od mene - istaknut ću da je u 17. stoljeću u
Nürnbergu čovjek imenom Jean Hautch proizveo “kola na
oprugu”. Godine 1645. jedno je takvo vozilo bilo isprobano u
ograđenom prostoru Hrama, a mislim da trgovačko društvo
osnovano za gospodarenje tim vozilom nije uspjelo zaživjeti.
Možda su se ukazale zapreke poput onih koje je doživjelo prvo
Društvo pariškog prijevoza osnovano - sjećam se - zaslugom
Pascala koji ga je čak stavio pod pokroviteljstvo imena i
bogatstva svog prijatelja, vojvode od Roannèsa.»
«Čak ni kod važnijih otkrića ne priznajemo utjecaj poda
taka koje nam pružaju Pretci. Kristofor Kolumbo iskreno je
priznao sve što duguje antičkim znanstvenicima, filozofima i
pjesnicima. Većina ljudi ne zna da je sâm Kolumbo dva puta
prepisivao kor iz drugoga čina Senekine tragedije Medeje, u
kojemu glumac govori o svijetu kojeg je otkriće namijenjeno
budućim stoljećima. Tu kopiju možemo pročitati u rukopisu
Las profecias koji se nalazi u seviljskoj knjižnici. Kolumbo se
sjetio i Aristotelove tvrdnje u raspravi De cáelo o okruglosti
zemlje.»
»Nije li Joubert imao pravo kad je primijetio da “ništa ne
čini umove toliko nerazumnima i praznima kao neznanje o
prošlim vremenima i prezir prema starim knjigama”? Kako je
to izvrsno napisao Rivarol: “Cijela je Država tajanstvena lađa
čija su sidra na nebu”, mogli bismo, što se tiče vremena, reći
da su sidra lađe budućnosti na nebu prošlosti. Samo što nam
zaborav prijeti najgorim brodolomima.»
«Čini se da je dosegao svoje granice pričom o kalifornij-
skim rudnicima zlata, koja bi bila nevjerojatna da nije istinita.
98
P rvi dio
U lipnju 1848. godine Marshall je tamo prvi put otkrio gru-

menje zlata na obali vodenoga toka pokraj kojeg je nadgledao
izgradnju mlina. Tuda je, naime, već bio prošao Ferdinand
Cortez tražeći po Kaliforniji Meksikance za koje se govorilo
da uza se nose velike dragocjenosti. Cortez je preokrenuo
zemlju i prevrnuo svaku kolibu, a da mu nije ni na pamet
palo skupiti malo pijeska. Tijekom tri stoljeća španjolske
su čete i misije Družbe Isusove pješačile preko zlatnoga
pijeska, tražeći Eldorado sve dalje i dalje. Međutim, godine
1737., više od sto godina prije Marshallovog otkrića, čitatelji
Gazette de la Holande26 mogli su doznati da su rudnici zlata
i srebra u Sonori obradivi jer je u tim novinama bio naveden
njihov točan položaj. Osim toga, 1767. godine u Parizu se
mogla kupiti knjiga naslovljena Prirodna i građanska povijest
Kalifornije27 u kojoj autor, Buriell, opisuje rudnike zlata i
prenosi svjedočanstva mornara povezana sa zlatnim grume-
njem. Nitko nije primijetio niti taj članak, niti to djelo, niti
te činjenice koje su stoljeće nakon toga bile dostatne da iza
zovu “zlatnu groznicu”. Uostalom, čita li još itko priče starih
arapskih putnika? Tamo bismo, naime, našli vrlo dragocjene
upute za istraživanje rudnika.»
«Zaborav, ustvari, ne štedi ništa. Duga istraživanja i preci
zne provjere uvjerile su me da Europa i Francuska posjeduju
blago koje praktički ne iskorištavaju, kakvo su primjerice
stari dokumenti naših velikih knjižnica. Naime, sva industrij
ska tehnologija mora biti obrađena u tri dimenzije: iskustvo,
znanost i prošlost. Izbaciti ili zanemariti ovu posljednju
značilo bi pokazati oholost i naivnost. To isto tako znači da
26 "Holandske novine" (prim. prev.).

27 Histoire naturelle et civile de la Californie.
99
se više volimo izvrgavati opasnosti da pronađemo ono što

još ne postoji, nego pokušati razumno prilagoditi ono što
jest onome što želimo dobiti. Prije negoli se upusti u skupa
ulaganja, tvorničar bi trebao imati sve tehnološke elemente
problema. Ipak, jasno je da puko istraživanje prošlosti pate
nata uopće nije dostatno da bi se odredilo stanje tehnologije u
datom trenutku povijesti. Proizvodnja je, u stvari, puno starija
od znanosti: ona mora biti savršeno informirana o povijesti
svojih postupaka o kojima je često manje obaviještena nego
što misli.»
«Pretci su, pomoću vrlo jednostavne tehnologije, dobivali
rezultate koje mi možemo ponoviti, ali koje često vrlo teško
možemo objasniti, unatoč teškom teoretskom arsenalu kojim
raspožemo. Ta je jednostavnost bila u pravom smislu riječi
talent drevne znanosti.»
«Da, reći ćete mi, ali što je s nuklearnom energijom? Na
taj ću prigovor odgovoriti citatom koji bi nas trebao navesti
da malo razmislimo. U jednoj vrlo rijetkoj knjizi, gotovo
nepoznatoj čak i mnogim specijalistima, a koja je objavljena
prije više od dvadeset četiri godine i naslovljena Atlantiđani,
autor koji se mudro skriva iza pseudonima Roisel izlaže
rezultate pedeset i šest godina istraživanja i radova o drevnoj
znanosti. Naime, izlažući znanstvene spoznaje koje pripisuje
Atlantiđanima, Roisel piše retke koji su izvanredni za njegovo
doba: “Posljedica te neprestane aktivnosti je, u biti, pojava
materije, te druge ravnoteže čije bi razaranje prouzročilo
moćne svemirske fenomene. Kada bi se, zbog nepoznatog
uzroka, naš Sunčev sustav raspao, njegovi bi sastavni atomi,
koji bi zbog svoje nezavisnosti odmah postali aktivnima, u‘
prostoru svijetlili neopisivom svjetlošću koja bi izdaleka
100
P r vi d io
najavljivala razaranje golemih razmjera i nadu u novi svijet.”

Čini mi se da je ovaj posljednji primjer dostatan da bismo
shvatili svu dubinu riječi gđice Bertin: “Novo je samo ono što
je zaboravljeno.”»
«Pogledajmo sada koju praktičnu korist za proizvodnju
predstavlja sustavno istraživanje prošlosti. Kada tvrdim da se
s najživljim zanimanjem moramo prikloniti starim radovima,
onda nipošto ne mislim na obavljanje nekog eruditskoga
posla. Potrebno je samo, u funkciji konkretnoga problema
koji postavlja proizvodnja, tražiti u starim znanstvenim doku
mentima i tehnologiji, ako oni postoje, ili značajne činjenice
koje su zanemarene, ili postupke koji su zaboravljeni, ali
vrijedni zanimanja, a koji se izravno odnose na postavljeno
pitanje.»
«Plastični materijali, za koje vjerujemo da su izumljeni
nedavno, mogli su biti otkriveni mnogo ranije da smo se
dosjetili ponoviti neke pokuse kemičara Berzeliusa.»
«Kad je riječ o metalurgiji, istaknuo bih jednu važnu
činjenicu. Na početku mojih istraživanja o nekim kemijskim
postupcima Predaka, bio sam veoma iznenađen što u labo
ratoriju nisam uspio provesti metalurške pokuse koji su mi
se činili prilično jasno opisanima. Uzalud sam pokušavao
shvatiti razloge toga neuspjeha, budući da sam pomno bio
promotrio upute i zadane proporcije. Nakon što sam raz
mislio, primijetio sam da sam ipak načinio jednu pogrešku.
Upotrebljavao sam kemijski čista rastvorna sredstva, dok su
Pretci koristili nečista rastvorna sredstva, to jest, soli dobivene
iz prirodnih materijala i koje, prema tome, mogu izazvati
katalitičke reakcije. Pokus je, Ustvari, potvrdio to stajalište.
Specijalisti će shvatiti koje važne perspektive otvaraju ova
101
J utro č a r o b n j a k a ________________________________
razmatranja. Ušteda goriva i energije mogla bi se ostvariti

kada bi se neki stari postupci, koji zamalo svi počivaju na
djelovanju katalizatora, prilagodili metalurgiji. U tom su
pogledu moje pokuse potvrdili radovi doktora Ménétriera
o katalitičkom djelovanju oligoelemenata, kao i istraživanja
Nijemca Mittasha o katalizi u kemiji Predaka. Različiti su
putevi doveli do istovrsnih rezultata. Čini se kako ta istovr
snost dokazuje da je došlo vrijeme da se u tehnologiji povede
računa o temeljnoj važnosti pojma kvalitete i njene uloge u
izazivanju svih primjetljivih kvantitativnih fenomena.»
«Pretci su isto tako poznavali i metalurške postupke koji se
smatraju zaboravljenima, kao što je namakanje bakra u nekim
organskim otopinama. Na taj su način dobivali izvanredno
čvrste i prodorne alate. Oni su taj metal jednako vješto i topili,
čak u stanju oksida. Navest ču samo jedan primjer. Jedan moj
prijatelj, specijalist za istraživanje rudnika, nalazio se na sje
verozapadu Agadèza usred Sahare. Tamo je otkrio minerale
bakra koji su pokazivali tragove taljenja i dno posude koje je
sadržavalo ostatke metala. Međutim, nije se radilo o sulfidu,
već o oksidu, to jest, o spoju koji pred suvremenu industriju
postavlja problem redukcije kojom nije moguće upravljati na
običnoj nomadskoj vatri.»
«U području legura, jednom od najvažnijih u današnjoj
industriji, Pretci su znali za mnoge značajne činjenice. Ne
samo da su poznavali sredstva za izravno dobivanje legura
neobičnih svojstava iz složenih minerala, postupak za koji,
inače, sovjetska industrija u ovom trenutku pokazuje vrlo
živo zanimanje, nego su upotrebljavali posebne legure poput
elektruma, za koji nikada nismo pokazali dosta znatiželje da
bismo ga ozbiljno proučili, iako poznajemo upute za njegovu
proizvodnju.»
102
P r v i d io
«Tek uzgred ću istaknuti perspektive farmaceutske i

medicinske domene, koje su praktički neistražene i otvorene
mnogim ispitivanjima. Samo ću naglasiti važnost tretiranja
opeklina, što je najozbiljnije pitanje koje automobilske i avi
onske nezgode postavljaju praktički svake minute. Naime,
nijedno doba nije otkrilo bolje lijekove protiv opeklina nego
srednji vijek, neprekidno haran požarima, i ti su recepti pot
puno zaboravljeni. Povezano s time, moramo znati da odre
đeni proizvodi stare farmakopeje nisu samo smirivali bolove,
već su i pomagali nestanak ožiljaka i obnavljanje stanica.»
«Kad je riječ o bojama i lakovima, ne treba ni spominjati
vrlo visoke kvalitete materijala obrađivanih prema postup
cima Predaka. Izvanredne boje kojima su se koristili slikari
srednjega vijeka nisu izgubljene kako to većina misli: znam za
barem jedan rukopis u Francuskoj u kojemu je naveden nji
hov sastav. Nikome nikada nije palo na pamet da te postupke
prilagodi i provjeri. Kada bi naime, moderni slikari živjeli
još jedno stoljeće, ne bi više prepoznali svoja platna jer boje
koje su danas u upotrebi ne bi trajale toliko dugo. Uostalom,
čini mi se da su Van Goghove žute nijanse već izgubile onaj
izvanredan sjaj koji je za njih bio karakterističan.»
«A kad je riječ o rudnicima? Povezano s time, samo ću
ukazati na usku vezu između medicinskog istraživanja i istra
živanja rudnika. Terapijske primjene biljaka, vrlo poznate
Pretcima, koje nazivamo fitoterapijom, u biti su povezane
s novom znanošću, biogeokemijom. Ta disciplina nastoji
otkriti pozitivne anomalije povezane s tragovima metala u
biljkama koji ukazuju na blizinu nalazišta ruda. Možemo,
dakle, odrediti posebne sklonosti određenih biljaka prema
određenim metalima i ti se podaci, dosljedno tome, mogu
podjednako upotrijebiti na planu istraživanja rudnika kao i u
103
Ju t r o č a r o b n ja k a ____________________________________ __ _______________________________
domeni terapijskog djelovanja. To je još jedan karakterističan

primjer činjenice koja mi se čini najvažnijom u aktualnoj
povijesti tehnologije, a to je usklađenost različitih znanstvenih
disciplina, što podrazumijeva potrebu za stalnim sintezama.»
«Navedimo još nekoliko pravaca istraživanja i industrij
ske primjene: gnojiva, široko područje na kojemu su stari
kemičari dobivali rezultate koji su uglavnom nepoznati.
Posebice mislim na ono što su nazivali “ekstraktom plodno
sti”, proizvod koji sačinjavaju neke soli pomiješane s pečenim
ili destiliranim gnojivima.»
«Antičko staklarstvo je opsežno, još i danas slabo poznato
pitanje. Već su se Rimljani služili staklenim nosačima; osim
toga, proučavanje starih postupaka staklarstva moglo bi
biti od dragocjene pomoći u rješavanju ultramodernih pro
blema, poput disperzije rijetkih vrsta tla i paladija u staklu,
što bi omogućavalo dobivanje fluorescentnih cijevi s crnim
sjajem.»
«Kada je riječ o tekstilnoj industriji, unatoč pobjedi pla
stičnih materijala, ili bolje rečeno, s obzirom na tu pobjedu,
ona bi se putem trgovine luksuznim predmetima morala
okrenuti proizvodnji tkanina vrlo visoke kvalitete, koje bi
se, primjerice, mogle bojati prema antičkim normama, ili bi
mogla pokušati proizvesti neobično platno poznato pod ime
nom pilema. Riječ je o lanenim ili vunenim tkaninama koje
su obrađivane određenim kiselinama i otporne na čelične
oštrice, kao i na vatru. Za taj su postupak, inače, znali Gali i
njime su se koristili za dobivanje oklopa.»
«Industrija pokućstva, s obzirom na još vrlo visoke cijene
plastičnih presvlaka, mogla bi isto tako naći povoljna rješenja
prilagođavajući stare postupke koji bi nekom vrstom kaljenja
104
P r v i d io
znatno povećali otpornost drveta na različite fizičke i kemij

ske faktore. Poduzeća za javne radove imala bi koristi od pro
učavanja posebnih betona čiji su omjeri dani u raspravama iz
15. i 16. stoljeća, i koji pokazuju mnogo naprednija svojstva
od suvremenih betona.»
«Sovjetska industrija nedavno je u proizvodnji alata za
rezanje upotrijebila keramiku čvršću od metala. To očvršćiva-
nje moglo se isto tako proučiti iz starih postupaka kaljenja.»
«Iako ne mogu inzistirati na tom problemu, na kraju
ću ukazati na smjer istraživanja na području fizike a što bi
moglo imati znatne posljedice. Ciljam na radove koji se tiču
magnetske energije zemlje. U tom smjeru postoje vrlo stara
razmatranja koja nikada nisu bila ozbiljno provjerena, unatoč
njihovoj neospornoj koristi.»
«Na kraju krajeva, bilo da je riječ o prošlim iskustvima ili
0 budućim mogućnostima, smatram da nas duboki realizarñ
uči da se okrenemo od sadašnjosti. Ta se tvrdnja može činiti
paradoksalnom, ali dosta je razmisliti pa da shvatimo kako
je sadašnjost samo dodirna točka između linija prošlosti
1 budućnosti. Čvrsto oslonjeni na iskustva naših predaka,
moramo gledati ispred sebe, a ne u svoja stopala, i ne smijemo
pretjerano voditi računa o kratkom intervalu neravnoteže u
kojem prelazimo prostor i međuvrijeme. To nam dokazuje
kretanje, a jasnoća našega pogleda mora držati jednaku rav
notežu između onoga što je bilo i onoga što će biti.»
105
IV
Znanje i moć se skrivaju. - Vizija revolucionarnog rata. -

Tehnologija uskrsava cehove. - Povratak u doba adepata. - Jedan
je pisac točno vidio: “energetske centrale”postoje. - Od monarhije
do kriptokracije. - Tajno društvo, budući oblik vladavine. - I sâm
je um tajno društvo. - Kucamo na vrata.
U jednom vrlo neobičnom članku koji je, čini se, odra

žavao mišljenje mnogih francuskih intelektualaca, Jean-Paul
Sartre je bezuvjetno zanijekao H-bombi pravo na postojanje.
Prema teoriji tog filozofa, postojanje je prije biti. Ali evo
fenomena čija mu bit ne odgovara, te stoga on odbija njegovo
postojanje. Neobične li proturječnosti! «H-bomba», napisao
je Jean-Paul Sartre, «je protiv povijesti.» Kako jedna civiliza
cijska tekovina može biti “protiv povijesti”? Što je povijest?
Za Sartrea, to je pokret koji nužno mora dovesti mase do
moći. Što je H-bomba? Spremnik moći kojim može upravljati
nekoliko ljudi. Vrlo usko društvo znanstvenika, stručnjaka i
političara, može odlučivati o sudbini čovječanstva. Da bi
povijest krenula smjerom koji smo mi odredili, uništimo
H-bombu. Time bismo uvidjeli da društveni progresizam
zahtijeva obustavljanje napretka. Sociologija koja je rođena u
106
P r vi dio
19. stoljeću zahtijeva povratak dobu iz kojega potječe. Da se

razumijemo: mi ne odobravamo proizvodnju oružja za uni
štenje, niti djelujemo protiv žeđi za pravdom koja oživljava
ono najčišće u ljudskim društvima. Samo promatramo stvari
s druge točke gledišta.
I o Istina je da apsolutna oružja znače strašnu prijetnju za
čovječanstvo. Međutim, ona nisu u upotrebi jer su u rukama
malog broja ljudi. Ljudsko je društvo i dalje na životu samo
zbog toga što vrlo mali broj ljudi donosi odluke.
2° Ta se apsolutna oružja mogu samo dalje razvijati. U
praktičnom istraživanju avangarde, linija između dobra i zla
sve je tanja. Svako je otkriće na razini elementarnih struktura
u isto vrijeme i pozitivno i negativno. S druge strane, tehno
logija, kako se usavršava, ne postaje složenijom: naprotiv, ona
se pojednostavnjuje. Poziva se na sile koje se približavaju ele
mentarnima. Broj operacija se smanjuje, oprema postaje sve
lakšom. Na kraju će ključ univerzalnih sila moći stati na dlan.
Što se više budemo kretali prema moći pojednostavnjivanja,
više ćemo morati skrivati, podizati barijere, kako bismo osi
gurali kontinuitet života.
3° To se zataškavanje, uostalom, odvija samo od sebe, na
način da stvarna moć prolazi kroz ruke znanstvenika. Oni
imaju svoj jezik i oblike misli koji su im svojstveni. To nije
umjetna barijera. Njihov je govor drugačiji jer im se duh
nalazi na drugoj razini. Znanstvenici su uvjerili posjednike
da će posjedovati još više, a vladare da će vladati još bolje,
ako se budu obraćali njima. I ubrzo su osvojili mjesto iznad
bogatstva i moći. Kako? Prije svega, uvodeći svugdje bezgra
ničnu složenost. Misao koja želi upravljati čini sustav koji
želi uništiti krajnje složenim kako bi ga svela na svoj sustav
107
(u t r o č a r o b n j a k a ___________________________________________________________________
bez obrambene reakcije, kao što pauk obavija svoj plijen.

Takozvani ljudi “od moći”, posjednici i vladari, više nisu ništa
drugo nego posrednici u dobu koje je i samo posrednik.
4° Dok se apsolutno oružje umnožava, rat mijenja svoje
lice. Započinje neprekidna bitka, u gerilskom obliku, u obliku
dvorskih revolucija, zasjeda, pokreta otpora, članaka, knjiga,
rasprava. Ukratko, mjesto rata zauzima revolucionarni rat. Ta
promjena oblika rata odgovara promjeni u ciljevima čovječan
stva. Ratovi su se vodili zbog “posjedovanja”. Revolucionarni
rat vodi se zbog “bivanja”. Nekoć su se ljudi otimali da bi
podijelili zemlju i posjedovali je. Da bi neki od njih podijelili
zemaljska dobra i posjedovali ih. Sada se, putem neprekidne
bitke koja nalikuje plesu kukaca koji se međusobno dodiruju
ticalima, sve odvija kao da čovječanstvo traži zajednicu, oku
pljanje i jedinstvo da bi promijenilo Zemlju. Želju za posje
dovanjem zamjenjuje volja za djelovanjem. Revolucionarni
rat odgovara rađanju novoga duha: radničkoga duha. Duha
zemljoradnika. U tom je smislu povijest mesijanski pokret
masa. Taj je pokret sukladan koncentraciji znanja. Kroz takvu
fazu upravo prolazimo, u pustolovini rastuće humanizacije i
neprekinutog uznesenja duha.
Spustimo se među očevidne činjenice. Gledamo kako se
vraćamo u doba tajnih društava. Kada se vratimo među važ
nije činjenice, koje su samim time manje vidljive, primijetit
ćemo da se u isto vrijeme vraćamo u doba Adepata. Adepti
su svojim znanjem obasjavali skup organiziranih društava
za održavanje tehnologije u tajnosti. Moguće je zamisliti
cijeli jedan svijet izgrađen prema tome modelu. Osim ako se
povijest ne ponavlja. Ili ako, bolje rečeno, ne prolazi kroz istu
točku, samo na višem stupnju spirale.
108
P r v i dio
S povijesnoga stajališta, očuvanje tehnologije bilo je jedan

od ciljeva tajnih društava. Egipatski su svećenici ljubomorno
čuvali zakone nacrtne geometrije. Nedavna su istraživanja u
Bagdadu utvrdila postojanje društva koje je prije dvije tisuće
godina držalo u rukama tajnu električnih stupova i mono
pol galvanoplastike. U srednjemu su se vijeku u Francuskoj,
Njemačkoj i Španjolskoj oformili cehovi stručnjaka.
Pogledajte povijest alkemije. Pogledajte tajnu bojenj^ stakla u
crveno uvođenjem zlata u trenutku taljenja. Pogledajte tajnu
grčke vatre, lanenog ulja slijepljenog sa želatinom, preteče
napalma. Još nisu otkrivene svç tajne srednjega vijeka: tajna
■savitljivog mineralnog stakla, tajna jednostavnog postupka za
dobivanje hladne svjetlosti, itd. Isto tako uočavamo pojavu
skupine stručnjaka koji čuvaju tajnu proizvodnje, bilo da je
riječ o obrtničkim postupcima poput izrade harmonika ili
staklenih klikera, ili o industrijskim tehnologijama poput
proizvodnje sintetskoga goriva. U velikim američkim atom
skim tvornicama fizičari nose oznake koje označavaju razinu
njihovog znanja i odgovornosti. Smijemo razgovarati samo s
ljudima koji nose istu oznaku. Imaju svoje klubove, a prija
teljstva i ljubavi se rađaju unutar kategorije. Na taj se način
formiraju zatvoreni društveni krugovi nalik na cehove u
srednjemu vijeku, bilo da je riječ o avijaciji na mlazni pogon,
o ciklotronima, ili o elektronici. Godine 1956. trideset i pet
kineskih studenata koji su izašli iz tehnološkog instituta u
Massachusettsu tražilo je povratak kući. Nisu se bavili vojnim
problemima, ali ipak se smatralo da znaju previše. Zabranjen
im je povratak. Kineska vlada, željna đa vrati te mlade prosvi
jećene ljude, predložila je dati u zamjenu američke avijatičare
koji su bili zadržani pod optužbom špijunaže.
109
( UT RO ČAROBNJ AKA
Nadzor tehnologije i znanstvenih tajni ne možemo povje

riti policiji. Ili, bolje rečeno, stručnjaci za osiguranje danas su
dužni biti obučeni na području znanosti i tehnologije koje po
zadatku čuvaju. Ti su stručnjaci obučeni za rad u nuklearnim
laboratorijima, dok su nuklearni fizičari obučeni da osiguraju
njihovu sigurnost. Tako se pred našim očima stvara kasta
moćnija od vlade i političke policije.
Konačno, slika je potpuna ako zamislimo skupinu struč
njaka koji su spremni raditi za zemlje koje najviše nude. To su
novi plaćenici. To su “dični mačevi” naše civilizacije, u kojoj
plaćenici nose bijele košulje, a najbolja područja za djelovanje
su Južna Afrika, Argentina i Indija. Tamo za sebe kroje prava
carstva.
Vratimo se među manje vidljive, ali važnije činjenice.

Vidjet ćemo da se vraćamo u doba Adepata. «Ništa u svemiru
ne može odoljeti koncentriranom žaru dostatno velikog broja
okupljenih i organiziranih umova», rekao je u povjerenju
Teilhard de Chardin Georgeu Magloireu.
John Buchan, koji je u Engleskoj odigrao pozamašnu poli
tičku ulogu, napisao je prije više od pedeset godina roman
koji je u isto vrijeme bio poruka upućena nekolicini obavi
ještenih umova. U tom romanu, koji nimalo slučajno nosi
naslov Energetska centrala, junak susreće jednog otmjenog
i diskretnog gospodina koji mu, tonom kao da razgovara o
golfu, upućuje prilično škakljive izjave:
«- Dakako da postoje mnogi zaglavni kamenovi na svodu
«*
civilizacije, rekao sam, i njihovo bi uništavanje uzrokovalo
njen pad. Ali zaglavni kamenovi svoda čvrsto se drže.
110
P r vi d io
«- Ne baš... Zamislite da se krhkost stroja povećava iz dana

u dan. Kako život postaje složenijim, mehanizam postaje sve
zamršenijim, i samim time sve osjetljivijim. Vaše takozvane
sankcije tako se neumjereno množe da je svaka od njih pri
vremena. U stoljećima mračnjaštva postojala je samo jedna
velika moć: strah od Boga i od njegove Crkve. Danas postoji
mnoštvo malih božanstava koja su jednako osjetljiva i krhka,
i čija sva snaga proizlazi iz našeg prešutnog dogovora da o '
njima ne razgovaramo.
«- Zaboravljate jednu stvar, odgovorio sam, a to je
činjenica da se ljudi uistinu slažu da moraju održati stroj
u pokretu. To je ono što sam upravo nazvao “civiliziranom
dobrom voljom”.
«- Uprli ste prstom u jedinu važnu točku. Civilizacija je
zavjera. Čemu bi služila vaša policija kada bi svaki krimina
lac našao utočište s one strane tjesnaca, ili vaše sudnice, kad
ostali sudovi ne bi priznavali njihove odluke? Suvremeni je
život neutvrđen pakt posjednika koji im služi da bi zadržali
svoja prava. I taj će pakt biti na snazi sve dok se ne stvori
drugi koji će ga zbaciti s vlasti.
«- Nećemo raspravljati o neprijepornim činjenicama,
rekao sam. Ali mislio sam da opći interes nalaže najboljim
umovima da sudjeluju u onome što vi nazivate zavjerom.
«- Ne znam, odgovorio je sporo. Jesu li zbilja ti koji rade
na ovoj strani pakta bolji umovi? Pogledajte ponašanje vlade.
Kada se sve uzme u obzir, nama upravljaju amateri i drugo
razredni ljudi. Metode naše administracije svako bi poduzeće
odvele u propast. Metode Parlamenta - oprostite mi na
ovome - postidjele bi svako dioničko društvo. Naši vladajući
pretvaraju se da stječu znanje putem iskustva, ali daleko su od
111
toga da za njega ponude cijenu koju bi platio poslovan čovjek,

i kada steknu to znanje, nemaju hrabrosti da ga primijene.
Gdje vidite, za nadarenu osobu, draž u tome da proda svoj
mozak našim kukavnim vladarima?
«Ipak je znanje jedina moć - sada, isto kao što je uvijek
i bilo. Jedna mala mehanička naprava poslala bi čitave flote
brodova na morsko dno. Nova kemijska kombinacija preokre
nula bi sva pravila rata. Isto je s našom trgovinom. Nekoliko
sitnih izmjena bilo bi dosta da srozaju Veliku Britaniju na
razinu ekvatorijalnih država, ili da daju Kini ključ za svjet
sko bogatstvo. Mi, međutim, ne želimo ni pomišljati da su
ti preokreti mogući. Svoje kule od karata držimo za bedeme
svemira.
«Nikad nisam bio obdaren rječitošću, ali kod drugih foj se
divim. Ovakav govor odiše opasnim šarmom, vrstom pijan
stva kakvog se gotovo stidimo. Bio sam zainteresiran, i više
nego napola zaveden.
«- Ali gledajte, rekao sam, glavna je briga izumitelja da
objavi svoj izum. Budući da teži počastima i slavi, on drži do
toga da mu se plati za taj izum. On postaje sastavnim dijelom
svjetskoga znanja, čiji se ostatak kao posljedica toga mijenja.
To se dogodilo sa strujom. Našu civilizaciju nazivate strojem,
ali ona je okretnija od stroja. Ona ima moć prilagodbe živog
organizma.
«- To što govorite bilo bi točno kada bi novo znanje
uistinu postalo vlasništvo sviju. No, je li to uistinu tako? S
vremena na vrijeme pročitam u novinama kako je neki ista
knuti znanstvenik došao do velikog otkrića. On o tome oba
vijesti akademiju znanosti, o njemu se pojave uvodni članci,
a novine su ukrašene njegovim fotografijama. Od tog čovjeka
112
P r vi dio
nema opasnosti. On je samo kotačić stroja, pristaša pakta.

Treba uzeti u obzir ljude koji se drže izvan njega, umjetnike
u otkrivanju koji se svojom znanošću okoriste tek kada to
mogu uraditi s maksimalnim učinkom. Vjerujte mi, najveći
su umovi izvan onoga što nazivamo civilizacijom.
«Činilo se da na trenutak oklijeva, a zatim je nastavio:
«- Čut ćete kako ljudi kažu da su podmornice istisnule
oklopnjače, i da je osvajanje zraka dokinulo gospodarenje
morem. To barem pesimisti potvrđuju. Ali mislite li da je
znanost stavila točku na “i” s našim teškim podmornicama,
ili s našim krhkim zrakoplovima?
«- Ne sumnjam da ih se usavršava, rekao sam, ali uspo
redno će napredovati i obrambena sredstva.
«Odmahnuo je glavom.
«- To je malo vjerojatno. Znanje koje omogućuje proi
zvodnju velikih naprava za uništenje već sada uvelike nadilazi
obrambene sposobnosti. Vi jednostavno vidite stvaralaštvo
ljudi drugog reda kojima se žuri da osvoje bogatstvo i slavu.
Pravo znanje, zastrašujuće znanje, još se uvijek drži u tajnosti.
Ali vjerujte mi, dragi moj, ono postoji.
«Zašutio je na trenutak, i vidio sam kako se u tami ocrtava
lagani obris dima njegove cigarete. Zatim m ije naveo nekoliko
primjera, odmjereno, i kao da se boji da ne ode predaleko.
«Ti su me primjeri probudili. Bili su raznovrsni: velika
katastrofa, nagli jaz između dva naroda, bolest koja je uništila
glavnu berbu, epidemija. Neću ih iznositi. Tada nisam vje
rovao u njih, a danas vjerujem još manje. Ali bili su strašno
zapanjujući, iznijeti tim mirnim glasom, u toj tamnoj prosto
riji, te mračne lipanjske noći. Ako je govorio istinu, te nevolje
nisu bile djelo prirode ili slučaja, već djelo neke vještine.
113
Anonimni umovi o kojima je govorio, djelujući u podzemlju,

s vremena na vrijeme otkrivali su svoju snagu nekim kata-
strofičnim očitovanjem. Odbijao sam povjerovati u to, ali dok
je izlagao svoj primjer, prikazujući s neobičnom jasnoćom
tok igre, nisam imao ni riječi prosvjeda.
«Na kraju sam ponovno dobio riječ.
« - To što mi sada opisujete je superanarhija. Međutim,
ona ne vodi ničemu. Koji su motivi tih umova?
«Stao se smijati.
«- Kako da ja to znam? Ja sam samo skromni istražitelj, i
moje me istrage dovode do zanimljivih dokumenata. Ali ne
bih znao precizirati motive. Samo vidim da postoji mnoštvo
antidruštvenih umova. Pretpostavimo da oni nemaju povje
renja u Stroj. Sve dok to nisu idealisti koji žele stvoriti ncfri
svijet, ili jednostavno umjetnici koji vole potragu za istinom
radi nje same. Kada bih morao smisliti neku pretpostavku,
rekao bih da su te dvije posljednje kategorije pojedinaca bile
potrebne da bi se došlo do rezultata, jer ti drugi pronalaze
znanje, a oni prvi imaju volju primijeniti ga.
«Vratilo mi se jedno sjećanje. Bio sam na visovima Tirola,
u posve osunčanoj dolini. Tamo sam, među prostranstvom
cvijeća i uz jedan skakutav potok doručkovao nakon što sam
proveo jutro penjući se po bijelim liticama. Na putu sam
susreo nekog Nijemca, malog čovjeka profesorskog izgleda,
koji me je molio da podijelim s njime svoje sendviče. Govorio
je engleski dosta tečno, ali netočno, a bio je sljedbenik
Nietzschea i žestoki pobunjenik protiv uspostavljenoga reda:
“Nesreća je”, povikao je, “u tome što reformatori ne znaju, a
oni koji znaju su odviše nemarni da bi pokušali nešto promi
jeniti. Doći će dan kada će se znanje i volja ujediniti, i tada će
svijet napredovati.”
114
________________________________________________________________ ______ P r v i d io
«- Prikazujete nam zastrašujuću sliku, odgovorio sam.

Ali ako su ti antidruštveni umovi tako moćni, zašto tako
malo stvari provode u djelo? Običan policajac, koji iza sebe
ima Stroj, u stanju je izrugivati se s većinom anarhističkih
pokušaja.
«- Točno, odgovorio je, i civilizacija će pobjeđivati sve
dok njeni protivnici ne shvate pravu važnost Stroja uz pomoć
njega samog. Pakt mora trajati sve dok postoji antipakt.
Pogledajte postupke te idiotarije koju trenutno nazivamo
nihilizmom ili anarhijom. Iz dna neke pariške rupe nekolicina
neodređenih nepismenih izazivaju svijet, i nakon osam dana
završe u zatvoru. U Genevi se dvanaestorica zanesenih ruskih
“intelektualaca” potajno spremaju srušiti Romanova, i\počne
ih proganjati europska policija. Sve vlade i njihove nisko-
inteligentne policijske sile pomažu jedne drugima i - doba
cite lopticu! - sa zavjerenicima je gotovo. Jer civilizacija se
zna koristiti energijama kojima raspolaže, dok neograničene
mogućnosti neslužbenih nestaju u dimu. Civilizacija pobje
đuje jer je ona svjetsko društvo, dok njeni neprijatelji propa
daju jer nisu ništa drugo nego poklopac. Ali pretpostavite...
«Ponovno je zašutio i ustao iz svog naslonjača. Približivši
se prekidaču, ispunio je prostoriju svjetlošću. Zaslijepljen,
podigao sam pogled prema svom gostu, i vidio sam da mi
se smiješio prijazno, sa svom blagonaklonošću staroga
džentlmena.
«- Volio bih čuti kraj vaših proročanstava, izustio sam.
Rekli ste...
«- Rekao sam: zamislite anarhiju koju je odgojila civiliza
cija i koja je postala međunarodnom. O, ne govorim o onoj
bandi magaraca koji se uz veliku buku nazivaju Radnička
115
internacionala, ni o drugim sličnim glupostima. Pod time

podrazumijevam da je svjetska jezgra mislilaca internacio-
nalizirana. Zamislite da su karike civiliziranog reda izložene
uvođenju drugih karika koje su dio puno moćnijeg lanca.
Zemlja je prepuna neskladnih energija i neorganiziranih
umova. Jeste li ikada razmišljali o slučaju Kine? U njoj postoje
milijuni mislećih mozgova koji se guše u iluzornim aktivno
stima. Nemaju ni smjernica, ni energije koja njima upravlja,
te je stoga rezultanta njihovih napora jednaka nuli, a Kinu
ismijava cijeli svijet. Europa joj s vremena na vrijeme pošalje
pozajmicu od nekoliko milijuna, a onda se, zauzvrat, cinično
preporučuje kršćanskim molitvama. Ali, kao što sam rekao,
zamislite...
«To je užasan pogled na stvari, povikao sam, i, hvala Bogu,
mislim da nije ostvariv. Uništavanje radi uništavanja odviše
je uzaludan ideal a da bi doveo u napast čak i nekog novog
Napoleona, i ne možete ništa dok nemate jednog takvog.
«- To uopće ne bi bilo uništavanje, odgovorio je tiho.
Nazovimo ikonoklazmom to ukidanje formula koje su odu
vijek povezivale masu idealista. A da bi se ono provelo u djelo
nije potreban Napoleon. Dosta bi bila naredba koja može doći
od ljudi koji su puno manje nadareni od Napoleona. Jednom
riječju, jedna “energetska centrala” bila bi dovoljna da označi
početak razdoblja čudesa.»
Ako se sjetimo da je Buchan napisao ove retke oko 1910.

godine, i ako pomislimo na preokrete u svijetu nakon tog
razdoblja i na pokrete koji danas zahvaćaju Kinu, Afriku i
Indiju, možemo se zapitati nije li jedna ili više “energetskih
116
P rvi dio
centrala” proradila. Ova će se vizija činiti romantičnom samo

površnim promatračima, to jest, povjesničarima koji su žrtve
zanosa prema “tumačenju na osnovu činjenica”, a što je, na
kraju krajeva, samo način odabira među činjenicama. U dru
gome dijelu ove knjige opisat ćemo jednu energetsku centralu
koja je propala, ali tek nakon što je bacila svijet u vatru i krv:
fašističku centralu. Ne možemo sumnjati u postojanje komu
nističke energetske centrale, ne možemo sumnjati u njenu
izvanrednu učinkovitost. «Ništa u svemiru ne može odoljeti
koncentriranom žaru dostatno velikog broja okupljenih i
organiziranih umova.» Ponavljam taj citat: njegova će istinost
zablistati ovdje.
O tajnim društvima imamo školsku predodžbu. Neobične \
činjenice vidimo na banalan način. Da bismo razumjeli svijet
koji dolazi, trebali bismo prekopati, osvježiti, okrijepiti pre
dodžbu o tajnom društvu temeljitijim proučavanjem povije-
sti i otkrivanjem točke gledišta s koje bismo mogli vidjeti tok
povijesti u kojoj sudjelujemo.
Moguće je, vjerojatno je, da je tajno društvo budući oblik
vlasti u novome svijetu radničkoga duha. Pogledajte na
brzinu evoluciju stvari. Monarhije su pokušavale uspostaviti
natprirodnu vlast. Kralj, velikaši, ministri i drugi dužnosnici
nastojali su iskoraknuti iz prirodnog, izazvati čuđenje svojom
odjećom, svojim odajama, svojim manirama. Čine sve da bi
bili vidljivi. Pokazuju najveću moguću raskoš. A prisutni su i
u svim prilikama. Bezgranično pristupačni i bezgranično dru
gačiji. “Stanite uz moju bijelu perjanicu!” A ljeti se Henri IV.
ponekad kupa gol u Seini, usred Pariza. Luj XIV. je Sunce, ali
svatko u bilo kojem trenutku može ući u dvorac i prisustvovati
njegovom objedu. Uvijek pod vatrom pogleda, polubogovi
117
___________________________________________
nakrcani zlatom i perjem, uvijek plijene pozornost, u isto vri

jeme “postrani” i u javnosti. Vlast se, od Revolucije nadalje,
poziva na apstraktne teorije, a vlada se skriva. Vlastodršci
nastoje proći za ljude “poput ostalih” i u isto vrijeme se dis
tanciraju. Što se tiče osoba, kao i činjenica, postaje teško s
točnošću definirati vladu. Suvremene demokracije pripisuju
sebi tisuće “ezoteričnih” interpretacija. Slušamo kako nas
mislioci uvjeravaju da se Amerika pokorava tek nekolicini
glavnih industrijalaca, Engleska novčarima Citya, Francuska
slobodnim zidarima, i tako dalje. Vlade koje su proizašle iz
revolucionarnog rata svoju vlast gotovo potpuno skrivaju.
Svjedoci kineske revolucije, rata u Indokini, alžirskoga rata,
stručnjaci sovjetskoga svijeta, zapanjeni su utapanjem vlasti
u tajanstvenosti mase, tajnom u kojoj se peru odgovornosti,
nemogućnošću da se zna “tko je tko” i “tko o čemu odlučuje”.
Na snagu stupa prava kriptokracija. Ovdje nemamo vremena
analizirati taj fenomen, ali trebat će napisati djelo o dola
sku onoga što nazivamo kriptokracijom. U romanu Jeana
Lartéguya, koji je sudjelovao u azerbejdžanskoj revoluciji te
u palestinskom i korejskom ratu, jedan je francuski kapetan
zarobljen nakon poraza kod Dien-Bien-Fua:
«Glatigny se osvijestio u nekom dugačkom i uskom sklo
ništu u obliku tunela. Sjedio je na tlu, a gola su mu leđa bila
naslonjena na zemljani zid. Preko puta njega jedan je nha-
que, čučeći na petama, pušio duhan zamotan u stari novinski
papir.
«Nha-que je gologlav. Nosi kaki uniformu bez ordenja.
Nema cipele i nožne je prste s užitkom ispružio u mlako
blato skloništa. Između dva dima izgovorio je nekoliko riječi
i jedan bo-doi gipke i lelujave kičme livriranog sluge nagnuo
se nad Glatignya:
118
P rvi dio
«- Vođa čete pita vas gdje je francuski zapovjednik koji je

komandirao uporištem.
«Glatigny ima tradicionalan refleks časnika: ne može
vjerovati da je taj čučeći nha-que koji puši smrdljivi duhan
komandirao četom poput njega, i imao isti čin i iste odgo
vornosti kao i on... To je, dakle, jedan od ljudi zaduženih za
308. diviziju, najbolju, s najboljim ljudstvom između cijele
Narodne vojske; to je taj seljak koji je izašao iz rižinog polja i
potukao njega, Glatignya, potomka jedne od najvećih vojnih
dinastija Zapada...»
Slavni novinar Paul Mousset, ratni dopisnik u Indokini i
u Alžiru, rekao mi je: «Uvijek mi se činilo da livrirani sluga
i sitni trgovac možda imaju najveću odgovornost... Novi
svijet kamuflira svoje vođe, kao što kukci nalikuju granama
i listovima...»
Nakon pada Staljina, politički se stručnjaci ne uspijevaju
složiti o identitetu pravog vladara SSSR-a. U trenutku kada
nas ti stručnjaci konačno uvjere da je to bio Berija, doznajemo
da je on upravo pogubljen. Nitko ne može imenovati prave
gospodare zemlje koja upravlja milijardom ljudi i polovinom
nastanjive površine zemaljske kugle.
Ratna prijetnja otkriva pravi oblik vladavine. U lipnju
1955. Amerika je predvidjela “hitnu operaciju”, zbog čega
je vlada napustila Washington da bi otišla raditi “negdje u
Sjedinjenim Državama”. U slučaju da to sklonište bude uni
šteno, predviđen je postupak, s uvjetima prema kojima bi ta
vlada prenijela svoje moći na nevidljivu vladu (doslovan izraz
je “vlada sjenâ”) koja je dotada već bila imenovana. Ta vlada
obuhvaća senatore, zastupnike i stručnjake čija se imena ne
smiju objaviti. Na taj je način, u jednoj od najmoćnijih zemalja
119
na planetu, službeno bio najavljen prijelaz na kriptokraciju. U

slučaju rata, bez sumnje bismo potpali pod vlast nevidljivih
vlada, tih “vlada sjena’, koje bi za SAD mogle biti smještene
u pećinama Virginije, a za SSSR na plutajućoj stanici na
Arktiku. I od toga bi trenutka bio zločin veleizdaje otkriti
identitet odgovornih osoba. Vojske elektronskih mozgova
koje bi administrativno osoblje svele na minimum i tajna
društva organizirali bi divovsku bitku dvaju blokova čovje
čanstva. Nije isključeno ni da bi vlade stolovale izvan našeg
svijeta, na umjetnim satelitima koji se okreću oko Zemlje.
Ne bavimo se fiktivnom filozofijom ni fiktivnom povi
ješću. Bavimo se fantastičnim realizmom. Skeptični smo
prema mnogim stvarima prema kojima su umovi koji pro
laze za “razumne” manje skeptični. Nipošto ne pokušavamo
usmjeriti pažnju prema nekakvom neosnovanom okultizmu,
prema nekakvoj magijsko-deliričnoj interpretaciji činjenica.
Ne predlažemo nikakvu religiju. Vjerujemo isključivo u um.
Smatramo da je na određenoj razini i sâm um tajno društvo.
Smatramo da je njegova moć neograničena kada se on razvije
u potpunosti, poput hrasta koji raste izravno iz zemlje, umje
sto da kržlja kao u loncu za cvijeće.
S obzirom na perspektive koje smo upravo otkrili, a i
na neke druge, još neobičnije, koje će se ubrzo razviti pred
našim očima, trebali bismo ponovno razmotriti ideju o taj
nom društvu. Ovdje smo, kao i inače, uspjeli samo skicirati
rad istraživanja i razmišljanja. Dobro znamo da postoji rizik
da se naša vizija stvari učini suludom. Mi samo brzo i grubo
kažemo ono što imamo za reći, kao što kucamo na vrata spa
vača kada smo u stisci s vremenom.
A l K E M I J A KAO P R I M J E R
Alkemičar u kafiću Procope 1953. - Razgovor o Gurdjijevu. -

Čovjek koji tvrdi da zna da kamen mudraca postoji. - Bergier !
me punom brzinom vodi neobičnom prečicom. - Ono što vidim
oslobađa me od prezrenoga čudovišta napretka. - Naše primisli o
alkemiji: ni objava, ni nagađanje. - Kratko razmišljanje o spirali i
o nadi.
U ožujku 1953. godine prvi sam se put susreo s alkemi-

čarem. To se dogodilo u kafiću Procope koji je u to vrijeme
nakratko bio ponovno zaživio. Dok sam pisao svoju knjigu o
Gurdjijevu, jedan mi je veliki pjesnik ugovorio taj susret i više
sam se puta susreo s tim neobičnim čovjekom, a ipak nisam
shvatio njegove tajne.
O alkemiji i o alkemičarima imao sam početne predodžbe
koje sam crpio iz pučke mašte i ni izdaleka nisam bio svjestan
da alkemičari još postoje. Čovjek koji je sjedio preko puta
mene za Voltaireovim stolom bio je mlad i elegantan. Završio
je kvalitetan klasičan studij, a nakon toga i studij kemije.
U tom je trenutku zarađivao za život trgovinom i posjećivao

mnoge umjetnike, te neke svjetske ljude.
Ne vodim osobni dnevnik, ali mi u važnim prilikama
dođe da zapišem svoja opažanja ili osjećaje. Te sam večeri,
vrativši se kući, zapisao:
«Koliko bi godina mogao imati? Kaže da ima trideset i
pet. To me zbunjuje. Bijela, kovrčava kosa, odrezana na luba
nji poput perike. Brojne i duboke bore u ružičastoj koži na
okruglom licu. Vrlo malo pokreta, polaganih, odmjerenih,
okretnih. Smiren i pištav smijeh. Oči su mu nasmijane, ali se
smiju same za sebe. Sve odražava neku drugu dob. U njego
vom govoru nema praznina, nema skretanja, nema opadanja
prisutnosti duha. Iza toga prijaznog lica bez godina leži sfinga.
Neshvatljivo. I to nije samo moj dojam. A. B., koji ga već
tjednima viđa gotovo svaki dan, kaže mi da ga nikad, niti na
sekundu, nije uhvatio da bi pogriješio u “višoj objektivnosti”.
«Gurdjijeva je osudio zbog sljedećeg:
« Io Onaj koji osjeća potrebu za podučavanjem ne živi u
potpunosti svoju doktrinu i nije na vrhuncu inicijacije.
«2° Prema Gurdjijevljevom učenju, nema materijalnoga
posredovanja između učenika kojega smo uvjerili u njegovo
ništavilo i energije koju mora steći da bi postao stvarnim
bićem. Tu energiju - tu “volju za voljom”, kaže Gurdjijev -
učenik mora pronaći u sebi samome, i nigdje drugdje. Taj
je postupak, međutim, djelomično pogrešan i može dovesti
jedino do očaja. Ta energija postoji izvan čovjeka, i potrebno
ju je uhvatiti. Katolik koji guta hostiju vrši ritualno hvatanje te
energije. Ali što ako nemate vjere? Ako nemate vjere, imajte
vatru: u tome je sva alkemija. Pravu vatru. Materijalnu vatru.
Sve počinje i sve se odvija u dodiru s materijom.
122
P rvi dio
«3o Gurdjijev nije živio sam, već je uvijek bio okružen lju
dima, uvijek u falansteriju.28 U samoći postoji put, u pustinji
postoje rijeke.” Ne postoje ni putevi ni rijeke u čovjeku koji je
isprepleten s ostalima.
«O alkemiji mu postavljam pitanja koja mu se zasigurno
čine gadljivo glupima. On to nimalo ne pokazuje i odgovara:
«Samo materija, samo dodir s materijom, rad na materiji,
rad rukama. Snažno inzistira na sljedećem:
«- Volite li vrtlarstvo? Evo dobrog početka, alkemija se
može usporediti s vrtlarstvom.
«- Volite li ribolov? Alkemija ima nešto zajedničko s
ribolovom.
«To je ženski posao i dječja igra.
«Alkemiju je nemoguće podučavati. Sva velika djela koja
su nadišla stoljeća u sebi nose dio te nauke. Ona su djelo
zrelih, uistinu zrelih ljudi, koji su govorili djeci, poštivajući
zakone zrele spoznaje. Nikada nećemo uhvatiti veliko djelo
u “principijelnoj” pogrešci. Ali znanje o tim principima i put
koji vodi k tom znanju moraju ostati skrivenima. Dužni smo,
međutim, pomoći istraživačima prvoga stupnja.
«Oko ponoći pitam ga za Fulcanellija29, a on mi daje do
znanja da Fulcanelli nije mrtav:
«- Možemo živjeti, kaže on, neizmjerno duže nego što
neprobuđeni čovjek misli. I možemo potpuno promijeniti
izgled. Ja to znam. Moje oči to znaju. Isto tako znam da kamen
mudraca postoji. Ali radi se o drugačijem stanju materije od
onoga koje poznajemo. To se stanje, poput svih drugih stanja,
28 Falanster=u Fourierovu sistemu velika kuća s mnogo stanova, "ljudska koš

nica", socijalistička zajednica (B. Klaić, Rječnik stranih riječi, prim. ur.).
29 Autor knjiga Tajne katedrala i Utočišta filozofa:
123
može snimiti. Metoda rada i snimanja su jednostavne i ne

zahtijevaju složene naprave: to je ženski posao i dječja igra...
«Dodaje:
«- Strpljenje, nada, rad. I kakav god bio taj rad, nikada ne
radimo dosta.
«Nada. U alkemiji se nada temelji na uvjerenju da postoji
cilj. Ne bih bio započeo, kaže on, da mi nisu jasno dokazali da
taj cilj postoji i da ga je moguće dostići u ovom životu.»
Takav je bio moj prvi dodir s alkemijom. Da sam joj pri

stupio putem vračarskih knjiga, mislim da moja istraživanja
ne bi bila otišla daleko, zbog nedostatka vremena i sklonosti
ka eruditskoj književnosti. I nedostatka poziva: tog poziva koji
osvaja alkemičara, dok još nije ni svjestan da je jedan od njih,
u trenutku kada po prvi put otvori neki stari znanstveni rad.
Moj poziv nije da radim, već da shvatim. Nije da provedem u
djelo, već da vidim. Mislim daje, kako kaže moj stari prijatelj
André Billy, “shvatiti jednako lijepo kao i pjevati”, čak i ako je to
shvaćanje samo kratkotrajno30. Ja sam užurban čovjek, poput
većine mojih suvremenika. Imao sam najmoderniji mogući
dodir s alkemijom: razgovor u kafiću u Saint-Germain-des-
Présu. Nakon toga, dok sam pokušavao dati potpuniji smisao
onome što mi je taj mladi čovjek rekao, susreo sam Jacquesa
Bergiera, koji nije izlazio prašnjav iz tavana natrpanog starim
knjigama, već iz mjesta u kojima je usredotočen život sto
30 U svojoj tamnici Reading, Oscar Wilde otkriva da je temeljni zločin nepažnja

duha, te da krajnja pažnja otkriva savršenu usklađenost svih događaja u jednom
životu, ali, bez sumnje, i na širem planu, savršenu usklađenost svih elemenata i
svih kretanja Stvaralaštva, harmoniju svih stvari. I uzvikuje: “Dobro je sve što je
shvaćeno.” To je najljepša izjava koju sam čuo.
124
_____ P rvi dio
ljeća: iz laboratorija i obavještajnih ureda. Bergier je također

tragao za nečim na putu alkemije. Ne zato da bi hodočastio u
prošlost. Taj izvanredan omalen čovjek, potpuno zaokupljen
tajnama atomske energije, krenuo je tim putem kao preči
com. Letio sam nadzvučnom brzinom, pričvršćen za njegove
skute, među tekstovima vrijednima svakog poštovanja koje
su začeli mudri zaljubljenici u sporost, pijani od strpljenja.
Bergier je imao povjerenja u neke ljude koji su još u današ
nje doba bili posvećeni alkemiji. Imao je i uho suvremenih
znanstvenika. Uz njega sam ubrzo stekao uvjerenje da postoji
uska povezanost između tradicionalne alkemije i avangardne
znanosti. Vidio sam kako um gradi most između tih dvaju
svjetova. Pošao sam tim mostom i vidio da je čvrst. Osjetio
sam zbog toga veliku sreću, dubok mir. Nakon što sam dugo
bježao u antiprogresističku hinduističku, gurdjijevsku misao,
videći današnji svijet kao početak Apokalipse, očekujući još
samo, s golemim očajem, ružan kraj svijeta i ne baš uvjeren u
svoj ponos što se držim po strani, sada sam vidio kako daleka
prošlost i budućnost pružaju jedna drugoj ruku. Metafizika
alkemičara stara više tisuća godina skrivala je tehnologiju
koja je konačno shvatljiva, ili gotovo shvatljiva dvadesetom
stoljeću. Zastrašujuće tehnologije današnjice otvarale su se
prema metafizici koja je bila gotovo nalik na metafiziku starih
vremena. Toliko o mom povlačenju! Besmrtna je duša ljudi s
obiju strana mosta jednako plamtjela.
Na kraju sam počeo vjerovati da su ljudi u vrlo dalekoj
prošlosti otkrili tajne energije i materije. Ne samo putem
razmišljanja, već i putem djelovanja. Ne samo duhovno, već
i praktično. Suvremeni se duh, različitim putevima, stazama
čistog razuma i bezvjerja koje su u mojim očima dugo bile
125
neprijatne, različitim sredstvima koja su mi se dugo činila

ružnima, pripremao otkriti iste tajne. Propitivao se o tome,
oduševljavao se i uznemiravao u isto vrijeme. Težio je onom
najhitnijem, baš poput duha vrhunske tradicije.
Tada sam uvidio da je suprotnost između tisućljetne
“mudrosti” i suvremenog “ludila” izmišljotina odviše slabog i
sporog uma, nadomjesni proizvod za um koji nije sposoban
ubrzati se koliko njegovo doba zahtjeva.
Postoji više načina da se pristupi bitnom 2!hanju. Naše
doba ima svoje. Stare su civilizacije imale svoje. Ne govorim
samo o teoretskom znanju.
Na kraju sam vidio da je, dok su današnje tehnologije
očito moćnije od nekadašnjih tehnologija, to bitno znanje
koje su alkemičari (i drugi mudraci prije njih) nedvojbeno
imali, stiglo do nas s još više snage, više tereta, više opasnosti
i više zahtjeva. Mi dostižemo istu točku kao i Pretci, ali na
različitoj visini. Umjesto da osuđujemo suvremeni duh u ime
početne mudrosti Predaka, i umjesto da negiramo tu mudrost
izjavljujući da prava spoznaja započinje upravo s našom
civilizacijom, trebamo se diviti, trebamo poštivati moć duha
koji, u različitom obliku, ponovno prolazi kroz istu svjetlosnu
točku, podižući se u spirali. Umjesto da osuđujemo, odbacu
jemo i biramo, trebamo voljeti. Ljubav je sve: u isto vrijeme i
mirovanje i pokret.
Predočit ćemo vam rezultate naših istraživanj anapodručju
alkemije. Dakako, riječ je samo o skicama. Trebalo bi nam
deset ili dvadeset godina slobodnoga vremena i sposobnosti
koje vjerojatno nemamo, da bismo toj temi uistinu značajno
doprinijeli. Ipak, ono što smo napravili i način na koji smo to
napravili čini naš rad vrlo drugačijim od dosadašnjih radova
P rvi dio
posvećenih alkemiji. Ovdje nećemo odviše razjašnjavati povi-

jest i filozofiju te tradicionalne znanosti, već ćemo samo malo
osvijetliti neočekivane odnose između snova starih “filozofa
kemije” i stvarnosti današnje fizike. Tako odmah možemo
iznijeti svoje ideje:
Alkemija bi, prema našem mišljenju, mogla biti jedan od
najvažnijih ostataka znanosti, tehnologije i filozofije koje su
pripadale nekoj propaloj civiizaciji. Ono što smo otkrili na
području alkemije, pod svjetlom suvremenoga znanja, ne
navodi nas na vjerovanje da je jedna tako istančana, složena
i precizna tehnologija, nužno bila proizvod neke “božanske
objave” koja je pala s neba. Mi ne odbijamo svaku pomisao o
objavi. Ali, proučavajući svece i velike mistike, nikada nismo
utvrdili da Bog govori ljudima stručnim jezikom: “Stavi svoju
epruvetu pod polariziranu svjetlost, o Sine moj! Operi trosku
u tridestiliranoj vodi.”
Isto tako, ne vjerujemo da se alkemijska tehnologija mogla
razviti tapkanjem u mraku, putem sitnog amaterskog rada
neznalica, fantazija zanesenjaka epruvetama, da bi stigla do
onoga što možemo nazvati cijepanjem atoma. Više nas pri
vlači vjerovanje da u alkemiji postoje ostatci nestale znanosti
koju je teško shvatiti i primijeniti jer nam nedostaje kontekst.
Na osnovu tih ostataka ima, dakako, i tapkanja u mraku, ali u
određenom smjeru. Postoji i obilje stručnih, moralnih i vjer
skih interpretacija. Postoji, konačno, za one koje posjeduju te
ostatke, prijeka potreba za čuvanjem tajne.
Mislimo da bi naša civilizacija, budući da dostiže znanje
kojim je možda, pod drugim okolnostima i uz drugo stanje
duha, raspolagala prethodna civilizacija, imala velike kori
sti od ozbiljna proučavanja antike kako bi ubrzala vlastiti
napredak.
127
Mislimo, na kraju krajeva, sljedeće: na koncu svog “rada”

na materiji, alkemičar, prema legendi, gleda kako se u njemu
samome odvija neka vrsta preobrazbe. Ono što se događa
u njegovoj epruveti, događa se i u njegovoj svijesti ili duši.
Dolazi do promjene stanja. Svi tradicionalni tekstovi to ističu,
prisjećaju se trenutka kad se “Veliko djelo”, Magnum opus,
završava, trenutka u kojem alkemičar postaje “probuđenim
čovjekom”. Čini nam se da ti stari tekstovi na taj način opisuju
cilj cjelokupne spoznaje zakona materije i energije, uključu
jući i tehnološku spoznaju. Upravo prema ovladavanju takvim
spoznajama juri naša civilizacija. Ne čini nam se apsurdnim
zamisliti da su ljudi pozvani da, poput legendarnog alkemi
čara, u relativno bliskoj budućnosti “promijene stanje”, dožive
neke preobrazbe. Osim ako cijela naša civilizacija ne propadne
trenutak prije nego što dostigne cilj, kao što su možda i druge
civilizacije nestale. Ipak, u svojim posljednjim sekundama
trezvenosti, ne očajavajmo, i sjetimo se da, ako se pustolovina
duha ponavlja, ponavlja se svaki put na sve višem stupnju
spirale. Povjerit ćemo drugim tisućljećima brigu da dovedu
tu pustolovinu do krajnje točke, do nepokretna središta, a mi
ćemo propasti s nadom.
*t
128
h
II
Stotine tisuća knjiga koje nitko ne istražuje. - Zahtijevamo

znanstvenu ekspediciju u zemlju alkemije. - Izumitelji. - Delirij
izazvan živom. - Šifrirani jezik. - Je li atomska civilizacija već
postojala? - Stupovi bagdadskoga hrama. - Newton i veliki
inicijati. - Helvetius i Spinoza pred zlatom mudraca. - Alkemija i
suvremena fizika. - Hidrogenska bomba na kuhinjskom štednjaku.
- Materijalizirati, humanizirati, produhoviti.
Znamo za više od stotinu tisuća alkemičarskih knjiga ili

rukopisa. Ta silna literatura kojoj su se posvetili kvalitetni
umovi, važni i čestiti ljudi, ta silna literatura koja svečano
potvrđuje svoju predanost činjenicama, ekperimentalnoj
stvarnosti, nikad nije znanstveno istražena. Vladajuća misao, u
prošlosti katolička, danas racionalistička, održavala je oko tih
tekstova zavjeru neznanja i prezira. U stotinama tisuća knjiga
i rukopisa možda su sadržane neke tajne energije i materije.
Sve ako to i nije istina, u njima je barem tako obznanjeno.
Prinčevi, kraljevi i republike poticali su bezbrojne ekspedicije
u‘daleke zemlje i financirali raznovrsna znanstvena istraži
vanja. Nikada se ni jedna skupina kriptografa, povjesničara,
lingvista i znanstvenika, fizičara, kemičara, matematičara,
Ju t r o č a r o b n ja k a ______________________________________________________________________
biologa, nije sastala u nekoj cjelovitoj alkemičarskoj knjižnici

sa zadatkom da vidi što je iz tih starih radova ispravno i isko
ristivo. To je nepojmljivo. Činjenica da je takva zatvorenost
duha moguća i trajna, da vrlo civilizirana ljudska društva,
nalik na naše, prividno bez predrasuda bilo koje vrste, mogu
na svom tavanu zaboraviti stotine tisuća knjiga i rukopisa
koje nose natpis “Blago” - i najveće će skeptike uvjeriti da
živimo u fantastici.
Istraživanja na području alkemije poduzimana su rijetko,
bilo od strane mistika koji u tekstovima traže potvrdu svojih
duhovnih stavova, bilo od strane povjesničara koji su preki
nuli svaki dodir sa znanošću i tehnologijom.
Alkemičari govore da je nužno više tisuća puta destilirati
vodu koja služi za pripremanje Eliksira. Čuli smo kako jedan
specijalizirani povjesničar tvrdi da je ta radnja suluda. Nije
ništa znao o teškoj vodi niti o metodama koje služe za pretva- ■
ranje obične vode u tešku. Čuli smo kako neki erudit tvrdi da
bi, budući da beskrajno rafiniranje i pročišćavanje metala ili
metaloida nimalo ne mijenja njegova svojstva, u alkemičar- 1
skim uputama trebalo potražiti postupak mističnog učenja
strpljenja, koje bi se odvijalo ritualnim kretnjama sličnima
brojanju zrnaca na krunici. Naime, upravo se takvim rafinira
njem, pomoću metode koju su opisali alkemičari i koju danas
nazivamo “fuzijom zone”, proizvodi čisti germanij i silicij za
tranzistore. Danas, zahvaljujući radovima s tranzistorima,
znamo da dubinskim pročišćavanjem metala i uvođenjem u
njega nekoliko milijuntih djelova grama pažljivo odabranih
nečistoća, obrađivanom tijelu dajemo nova, revolucionarna
svojstva. Ne želimo nagomilavati primjere, ali bismo željeli
da ljudi shvate koliko bi poželjno bilo uist\nu metodično
130
_________________________________________________ ^______ P rvi dio
proučiti alkemičarsku literaturu. To bi bio golem posao, koji

bi zahtijevao desetke godina rada i desetke istraživača svih
disciplina. Ni Bergier ni ja nismo to mogli niti skicirati, ali
ako naša nespretna knjižica jednoga dana navede nekog
pokrovitelja da odluči omogućiti taj posao, tada nismo u
potpunosti izgubili vrijeme.
Proučavajući malo alkemičarske tekstove, zaključili smo

da su oni uglavnom moderni u odnosu na doba u kojem su
napisani, dok ostala okultistička djela kasne. S druge strane,
alkemija je jedina parareligijska praksa koja je istinski oboga
tila našu spoznaju stvarnosti.
Albert Veliki (1193-1280) uspio je proizvesti kaustički
kalij-karbonat. Prvi je opisao kemijski sastav živinog mine
rala, olovnog bjelila i minija.
Raymond Lull (1235-1315) proizveo je potasijum
bikarbonat.
Teofrast Paracelsus (1493-1541) prvi je opisao cink, koji
je dotad bio nepoznat. Uveo je upotrebu kemijskih spojeva
u medicini.
Giambattista della Porta (1541-1615) proizveo je kositreni
oksid.
Jean-Baptiste Van Helmont (1577-1644) utvrdio je posto
janje plinova.
Basile Valentin (čiji pravi identitet nitko ne zna) u 17. je
stoljeću otkrio sumpornu i klorovodičnu kiselinu.
Johann Rudolf Glauber (1604-1668) otkrio je natrijev
sulfat.
Brandt (umro 1662.) je otkrio fosfor.
131
Johann Friedrich Boetticher (1682-1719) bio je prvi

Europljanin koji je proizveo porculan.
Blaise Vigenère (1523-1596) otkrio je benzolsku kiselinu.
To su neki od alkemičarskih radova koji su obogatili
čovječanstvo u doba napretka kemije31. Što se druge znanosti
više razvijaju, čini se da alkemija slijedi napredak, a često mu
i prethodi. Breton 1722. godine, u svojim Ključevima spagi-
rične filozofije32 na više nego pametan način govori o magne-
tizmu i često predviđa suvremena otkrića. Otac Castel 1728.,
u trenutku kad se počinje širiti pojam gravitacije, govori o
gravitaciji i o njenim odnosima sa svjetlošću izrazima koji će
dva stoljeća kasnije na čudan način odjeknuti u Einsteinovoj
misli:
«Rekao sam da bismo svijetu, kad bismo mu oduzeli
težinu, u isto vrijeme oduzeli i svjetlost. Uostalom, svjetlost,
zvuk, i sva ostala osjetilna svojstva čine jedan lanac i nalik su
na rezultate mehanike, pa tako i težine prirodnih tijela koja
su manje ili više svijetla i zvučna, već prema tome koliko su
teška i pokretljiva.»
U alkemičarskim radovima našega stoljeća često su,
prije nego u sveučilišnim radovima, bila objavljena najno
vija otkrića nuklearne fizike, i vjerojatno će se u sutrašnjim
radovima spominjati najapstraktnije moguće fizičke i mate
matičke teorije.
Jasna je razlika između alkemije i lažnih znanosti poput
radiestezije, koja u svoje publikacije uvodi valove i zrake tek
nakon što ih je službena znanost već otkrila. Sve nas to može
navesti na pomisao da alkemija može značajno doprinijeti
31 Usp. Le Miroir de la Magie ("Zrcalo magije”), Kurta Seligmanna. Éd. Fasquelle,

Pariz.
32 Clefs de la Philosophie Spagyrique (prim. prev.).
P rvi dio
budućim spoznajama i tehnologijama koje su zasnovane na

strukturi materije.
Također smo utvrdili da u alkemičarskoj literaturi postoji

zapanjujuć broj potpuno deliričnih tekstova. Neki su taj deli
rij pokušali objasniti psihoanalizom (Jung u knjizi Psihologija
i alkemija, ili Herbert Sailberer u knjizi Problemi misticizma).
Budući da alkemija u sebi sadrži metafizičku doktrinu i pret
postavlja mističan stav, povjesničari, znatiželjnici i osobito
mistici žestoko su se trudili te sulude tekstove protumačiti u
smjeru natprirodnog objavljenja, inspiriranog proročanstva.
Nakon što smo pogledali izbliza, učinilo nam se razumnim
da, pored stručnih i mudrih tekstova, sulude tekstove sma
tramo za sulude tekstove. Također nam se učinilo da se za to
ludilo adepta koji vrši pokus može naći opipljivo, jednostavno
i zadovoljavajuće objašnjenje. Alkemičari su se često koristili
živom. Njezino je isparavanje toksično i kronično trovanje
njome uzrokuje delirij. Teoretski, posude kojima su se slu
žili bile su posve hermetične, ali nisu svi adepti raspolagali
tajnom tog zatvaranja, i vjerojatno je više “filozofa-kemičara”
bilo zahvaćeno ludilom.
Konačno, zapanjio nas je kriptogramski izgled alkemičar-
ske literature. Blaise Vigenère, koga smo maloprije citirali,
izmislio je najsavršenije kodove i najdosjetljivije metode
šifriranja. Njegovi izumi na tom području još se danas kori
ste. Naime, vjerojatno je Blaise Vigenère došao u dodir sa
znanošću šifriranja pokušavajući interpretirati alkemičarske
tekstove. Skupinama istraživača koje bismo željeli vidjeti na
okupu trebali bi se pridružiti i stručnjaci za dešifriranje.
133
Ju t r o č a r o b n ja k a ______________________________________________________________________ P rvi dio
«Kako bismo dali što jasniji primjer», piše René Alleau33, čiji je autor gospodin Esprit Gobineau de Montluisant, nosi
«uzet ćemo šahovsku igru čija relativno jednostavna pravila naslov: “Vrlo neobično tumačenje zagonetki i hijeroglifskih
i elemente znamo, a svjesni smo ujedno i beskonačne razno figura koje se nalaze na velikom portalu crkve Notre-Dame u
vrsnosti kombinacija. Ako predočimo sebi da ukupno svih Parizu.”35 Fulcanellijeva djela posvećena su “tajni katedrala” i
akroamatskih34 alkemičarskih radova ima jedn ako koliko podrobnim opisima “utočišta filozofa”. Neke srednjovjekovne
i djela zabilježenih na uobičajenom jeziku, moramo odmah građevine vjerojatno svjedoče o prastarom običaju da se
iskreno priznati da ne poznajemo ni pravila igre, ni upotre- putem arhitekture prenese alkemičarska poruka koja potječe
bljene šifre. U protivnom bismo ustanovili daje kriptografska iz beskrajno davnog razdoblja čovječanstva.
uputa sastavljena od znakova koji su izravno razumljivi bilo Newton je vjerovao u postojanje lanca iniciranih ljudi koji
kojem pojedincu, a upravo j e to neposredna iluzija koju dobro seže u vrlo davna vremena, ljudi koji su vjerojatno poznavali
sastavljen kriptogram mora izazvati. Stoga nam oprez savje tajne preobrazbe i raspada materije. Učeni engleski atomist
tuje da ne dozvolimo da nas zavede iskušenje jasnoga smisla, Da Costa Andrade, u govoru koji je održao pred kolegama
te da proučavamo te tekstove kao da se radi o nepoznatom u srpnju 1946., prigodom Newtonovog tristotog rođendana
jeziku. na Cambridgeu, bez oklijevanja je dao do znanja da je čovjek
«Te poruke su očito upućene samo pojedinim igračima, koji je otkrio gravitaciju možda pripadao tom lancu i da je
ostalim alkemičarima koji su vjerojatno, prema našem svijetu otkrio tek malen dio svog znanja.
mišljenju, već nekim drugim putem pisane tradicije ovladali «Ne mogu se nadati», rekao je36, «da ću uvjeriti skeptike
ključem nužnim za točno razumijevanje tog jezika.» kako je Newton imao moć proročanstva ili posebnih vizija
koje su mu otkrile atomsku energiju, ali samo bih rekao da
rečenice koje ću vam citirati, u Newtonovoj ideji koja govori
Koliko se god daleko vraćali u prošlost, naići ćemo na o alkemičarskoj preobrazbi, uvelike nadilaze bojazan od pre
alkemičarske rukopise. Nicolas de Valois u 15. je stoljeću okreta u svjetskoj trgovini uslijed dobivanja zlata. Evo što je
iz toga zaključio da su ljudi poznavali preobrazbe, tajne i Newton napisao:
metode oslobađanja energije čak prije pisma. Arhitektura je «Oni koji su poznavali postupak kojim se živa može tako
prethodila pismu. Ona je možda bila jedan od oblika pisma. natopiti, očuvali su ga u tajnosti i on vjerojatno predstavlja
Isto tako vidimo da je alkemija vrlo usko povezana s arhi vrata prema nečemu još plemenitijem (nego što je proizvod
tekturom. Jedan od najznačajnijih alkemičarskih tekstova, nja zlata), nečemu što se ne može objaviti a da se svijet ne nađe
u strašnoj opasnosti, ako Hermesovi spisi govore istinu.»
33 Aspects de I' Alchimie Traditionnelle ("Oblici tradicionalne alkemije”), Éd. de
Minuit, Pariz. 35 Explications très curieuses des énigmes et figures hieroglyphiques qui sont au
34 Predaja putem slušanja, bez pisanja i ispitivanja (Klaić, Rječnik stranih riječi, grand portail de Notre-Dame de Paris.
prim. ur.). 36 Newton Tercentenary Celebrations, Cambridge, 1947.
134 135
«Dalje Newton piše: “Postoje i druge Velike Tajne osim

preobrazbe metala, osim ako se veliki učitelji nisu tek hvali-
sali. Te tajne znaju samo oni.”»
«Dok razmišljate o dubljem smislu tog odlomka, sjetite se
da Newton jednako nedorečeno i s opreznom najavom govori
o svojim dostignućima na području optike.»
Iz koje prošlosti dolaze ti veliki učitelji koje Newton spo
minje, i iz koje su prošlosti crpili svoju znanost?
«Popeo sam se tako visoko», kaže Newton, «zato što sam
bio na ramenima divova.»
Newtonov suvremenik Atterbury napisao je:
«Skromnost nas uči da o Pretcima govorimo sa štova
njem, osobito onda kada njihova djela ne poznajemo savr
šeno. Newton, koji ih je znao gotovo napamet, najdublje ih je
štovao i smatrao ih je ljudima silnoga talenta i nadmoćnoga
duha koji su svoja otkrića svih vrsta dogurali mnogo dalje
no što se to nama danas čini prema onome što je ostalo od
njihovih zapisa. Ima više izgubljenih nego sačuvanih antič
kih djela i naša nova otkrića možda nisu ravna našim starim
gubitcima.»
Prema Fulcanellijevom mišljenju, alkemija je veza s civi
lizacijama koje su propale prije nekoliko tisućljeća i o kojima
arheolozi ne znaju ništa. Dakako, nijedan ozbiljan i ugledan
arheolog i nijedan jednako ugledan povjesničar neće priznati
da su u prošlosti postojale civilizacije čija su znanost i tehno
logija bile naprednije od naših. Ali napredna znanost i teh
nologija do krajnosti pojednostavnjuju tu aparaturu, i njezini
su ostatci možda pred našim očima, a da mi nismo sposobni
vidjeti ih onakvima kakvi jesu. Nijedan ozbiljan arheolog
ili povjesničar koji nije napredno znanstveno obrazovan
1 3 6
P rvi dio
neće moći provesti istraživanja koja bi nam tu stvar imalo

mogla rasvijetliti. Razdvajanje disciplina, koje je bilo nužno
za nevjerojatan današnji napredak, možda nam skriva nešto
nevjerojatno iz prošlosti.
Znamo da je jedan njemački inženjer, zadužen za izgrad
nju kanalizacije u Bagdadu, otkrio u staretinarnici mjesnoga
muzeja, pod nejasnim natpisom “obredni predmeti”, elek
trične stupove izrađene deset stoljeća prije Volte, pod dina
stijom Sasanida.
Sve dok se arheologijom budu bavili samo arheolozi,
nećemo znati je li “mračno doba” bilo mračno ili svijetlo.
«Jean-Frédéric Schweitzer, zvan Helvetius, žestoki pro

tivnik alkemije, izvješćuje da je ujutro 27. prosinca 1666.
k njemu došao jedan stranac37. Bio je to čovjek pristojne i
ozbiljne vanjštine i autoritativnog držanja, u jednostavnom
ogrtaču, nalik na menonita. Nakon što je upitao Helvetiusa
vjeruje li u kamen mudraca (na što je slavni doktor odgovorio
niječno), stranac je otvorio malu kutiju od slonovače “koja je
sadržavala tri komada tvari nalik na staklo ili opal”. Njen je
vlasnik izjavio da je to čuveni kamen, i da je iz tako neznatne
količine moguće proizvesti dvadeset tona zlata. Helvetius je
uzeo u ruku jedan komadić te je posjetioca, zahvalivši mu na
ljubaznosti, zamolio da mu da malo. Alkemičar ga je odbio
osornim tonom, nadodavši malo uljudnije da se ni za cijelo
Helvetiusovo bogatstvo ne bi mogao odvojiti ni od najmanjeg
komadića toga minerala, iz razloga koji mu ne smije otkriti.
Nakon što ga je Helvetius zamolio da mu dokaže svoje riječi
37 Ovu priču pozajmili smo od Kurta Seligmanna, koga smo već citirali.
137
tako što će učiniti pretvorbu elemenata, stranac je odgovorio

da će ponovno doći za tri sedmice i pokazati mu nešto što
će ga začuditi. Vratio se točno na ugovoreni dan, ali je odbio
izvršiti što je obećao, rekavši da mu je zabranjeno otkriti tajnu.
Pristao je, međutim, dati Helvetiusu malen komadić kamena
“ne veći od zrna gorušice”. A kako je doktor izrazio sumnju
da tako neznatna količina može proizvesti bilo kakav učinak,
alkemičar je to zrnce prepolovio, bacio polovicu i pružio mu
drugu rekavši: “Čak i ovo će vam biti dosta.”
«Naš je znanstvenik tada morao priznati da se za prve
posjete stranca bio uspio domoći nekoliko čestica kamena i
da su one pretvorile olovo, ne u zlato, nego u staklo. - “Trebali
ste zaštititi svoj plijen žutim voskom”, odgovorio je alkemičar,
“to bi mu omogućilo da prodre u olovo i pretvori ga u zlato.”
Čovjek je obećao da će doći sutradan ujutro u devet sati i
izvesti čudo - međutim, nije došao ni sutra ni prekosutra.
Kad je Helvetiusova žena to vidjela, nagovorila ga je da sam
pokuša izvršiti pretvorbu:
»Helvetius je postupio prema strančevim uputama.
Otopio je tri drahme olova, obložio kamen voskom i ubacio
ga u tekući metal. Olovo se pretvorilo u zlato! “Smjesta smo
ga odnijeli zlataru, koji je izjavio da je to najfinije zlato što je
ikada vidio i ponudio je pedeset forinti za uncu.” Helvetius
nam je, zaključivši svoj izvještaj, rekao da i dalje posjeduje tu
polugu zlata, kao opipljiv dokaz pretvorbe. “Neka sveti Božji
anđeli bdiju nad njim (anonimnim alkemičarem) kao nad
izvorom blagoslova za kršćanstvo. To je naša stalna molitva,
za njega i za nas.”
138
P rvi dio
«Vijest se proširila brzinom goruće crte baruta. Spinoza,

koga ne možemo svrstati među naivce, htio je saznati tajni
motiv te priče. Posjetio je zlatara koji je bio ispitao zlato.
Izvještaj je bio više nego povoljan: srebro koje je bilo pri
miješano u smjesu također se za vrijeme fuzije pretvorilo u
zlato. Zlatar imenom Brechtel bio je kovač novca u vojvode
od Orangea. Jamačno je poznavao svoj zanat. Teško je vjero
vati da je htio lagati Spinozi ili da ga je htio prevariti. Spinoza
se zatim uputio do Helvetiusa i ovaj mu je pokazao zlato i
posudicu koja mu je poslužila za operaciju. Ostatci dragocje
nog metala i dalje su bili zalijepljeni za unutrašnjost posude:
poput ostalih, i Spinoza se uvjerio da se pretvorba elemenata
uistinu odigrala.»
Pretvorba elemenata - transmutacija - za alkemičara je

sekundaran fenomen koji on izvodi samo radi demonstracije.
Teško je stvoriti mišljenje o stvarnoj naravi tih pretvorbi,
iako se različita opažanja, na primjer, Helvetiusovo ili Van
Helmontovo, čine zapanjujućima. Možemo se pozvati na
činjenicu da je umijeće čudotvorca neograničeno, no je li
moguće da su četiri tisuće godina istraživanja i sto tisuća
svezaka, odnosno rukopisa posvećeni prijevari? Mi predla
žemo nešto drugo, kako ćemo to uskoro vidjeti. Predlažemo
to plašljivo, jer je teret prihvaćenoga znanstvenoga mišljenja
zastrašujuć. Pokušat ćemo opisati postupak alkemičara koji
rezultira stvaranjem “kamena” ili “praha projekcije” i vidjet
ćemo da je objašnjenje nekih postupaka u sukobu s našim
današnjim znanjem o strukturi materije. Očito je, međutim,
da naše spoznaje o nuklearnim .fenomenima nisu savršene ni
139
V
konačne. Kataliza se, primjerice, može umiješati u te feno

mene na način koji je za nas još i sad neočekivan38.
Moguće je da neke mješavine pod utjecajem svemirskih
zraka uzrokuju nuklearno-katalitičke reakcije velikih raz
mjera, što dovodi do snažne pretvorbe elemenata. U tome bi
trebalo vidjeti jedan od ključeva alkemije i razlog zbog kojeg
alkemija svoje operacije ponavlja u nedogled, sve dok se ne
ispune svi svemirski uvjeti.
Primjedba je sljedeća: ako su pretvorbe takve naravi
moguće, u što se pretvara oslobođena energija? Mnogi su
alkemičari morali onda tom prilikom dići u zrak gradove u
kojima žive i nekoliko desetaka tisuća kvadratnih kilome
tra svoje postojbine. Morale su se dogoditi brojne i velike
katastrofe.
Alkemičari odgovaraju: upravo zato što su se takve kata
strofe događale u dalekoj prošlosti, zato se i bojimo te strašne
energije koja je sadržana u materiji i čuvamo našu znanost u
tajnosti. Mimo toga, “Veliko djelo” je prepuno progresistič-
kih izjava i onaj tko, nakon više desetaka godina operacija i
askeze nauči oslobađati nuklearne sile, nauči isto tako i koje
mjere opreza treba poduzeti kako bi izbjegao opasnost.
Valjan argument? Možda. Današnji fizičari priznaju da
bi, pod određenim uvjetima, energiju mogle apsorbirati
specijalne čestice nazvane neutrino, odnosno antineutrino.
Izgleda da postoje neki dokazi o postojanju neutrina. Možda
postoje neke vrste transmutacija kojima se oslobađaju male
količine energije i pri kojima oslobođena energija odlazi u
obliku neutrina. Vratit ćemo se na to pitanje.
38 U različitim su zemljama u tijeku radovi na iskorištavanju čestica (koje proi

zvode moćni ubrzivači) za kataliziranje fuzije vodika.
140
P rvi dio
Gospodin Eugène Canseliet, Fulcanellijev učenik i jedan

od najboljih današnjih specijalista na području alkemije,
naglo se zaustaviojia jednom ulomku studije koju je Jacques
Bergier napisao kao predgovor jednom od klasičnih djela
izdanja “Svjetske biblioteke”. Riječ je bila o antologiji poezije
16. stoljeća. U tom je predgovoru Bergier spominjao alkemi
čare i njihovu želju za tajnovitošću. Napisao je: “U pogledu
toga, teško je ne dati im za pravo. Ako postoji postupak kojim
se hidrogenska bomba može stvoriti na kuhinjskom šted
njaku, sasvim je poželjno da taj postupak ne bude otkriven.”
Nato nam je gospodin Eugène Canseliet odgovorio: «To
nipošto ne bismo trebali shvatiti kao šalu. Dobro ste vidjeli,
a i ja sa svoje strane mogu potvrditi da je moguće postići
cijepanje atoma polazeći od relativno uobičajenog i jeftinog
minerala, i to postupkom koji ne zahtijeva ništa osim dobrog
dimnjaka, peći za fuziju ugljika, nekoliko Meker plamenika i
četiri boce butanskog plina.»
Nije isključeno da je, čak i na području nuklearne fizike,
moguće pomoću jednostavnih sredstava polučiti značajne
rezultate. To je smjer budućnosti svih znanosti i cijelokupne
tehnologije.
«Možemo više nego što smo toga svjesni», rekao je Roger
Bacon. Međutim, nadodao je sljedeću izjavu koja bi mogla
biti alkemijska poslovica: «Iako nije sve dopušteno, sve je
moguće.»
Alkemičar se neprestano treba podsjećati da je moć nad
materijom i energijom samo sporedna stvarnost. Stvarni
je cilj alkemičarskih operacija, koje su možda ostatci vrlo
stare znanosti što je pripadala nekoj propaloj civilizaciji,
preobrazba samog alkemičara, njegov prelazak u više stanje
141
J utro čarobnjaka
svijesti. Materijalni su rezultati samo obećanja konačnog

rezultata, koji je duhovan. Sve je usmjereno preobrazbi samog
čovjeka, njegovom uzdizanju do neba, njegovom stapanju
s nepromjenjivom božanskom energijom, odakle se širi sva
energija materije. Alkemija je ta “znanost sa sviješću” o kojoj
govori Rabelais. To je znanost koja humanizira više nego što
materijalizira, kako kaže otac Teilhard de Chardin: «Prava je
fizika ona koja će uspjeti uklopiti cijelog Čovjeka u smislenu
sliku svijeta.»
«Znajte», napisao je jedan majstor alkemije39, «znajte svi
vi, istraživači tog Umijeća, da je Duh sve, te ako unutar toga
Duha nije zatvoren još jedan nalik njemu, onda to sve skupa
ne služi ničemu.»
39 L a Tourbe des Philosophes ("Gomila filozofa") u Bibliothéque des Philosophes

Chimiques ("Biblioteka filozofa-kemičara"), 1741.
142
III
U kojemu vidimo kako mali Židov više voli med nego šećer. - U
kojem alkemičar koji bi mogao biti tajanstvani Fulcanelli govori
1937. godine o atomskoj opasnosti, opisuje nuklearni reaktor i
spominje propale civilizacije. - U kojemu Bergier let-lampom
otvara sef i šeta s bočicom urana pod rukom. - U kojemu bezimeni
američki bojnik traži definitivno nestalog Fulcanellija. - U kojem
Oppenheimer pjeva u duetu s kineskim mudracem koji je živio
prije tisuću godina.
Bilo je to godine 1933. Mali židovski student imao je šiljast

nos, utaknut u okrugle naočale iza kojih su sjajile živahne i
hladne oči. Na njegovoj okrugloj glavi bile su razbacane vlasi,
već nalik na pileće paperje. Grozan akcent, pooštren zastajki-
vanjima, činio je njegov govor komičnim i zbrkanim poput
brbotanja pataka u bari. Tko god bi ga upoznao bolje, stekao
bi dojam da neka bulimična, napeta, osjetljiva i luđački brza
inteligencija pleše u tom nesretnom čovječuljku, prepunom
zlobe i djetinje nespretnosti življenja, poput velifcog crvenoga
balona koji dijete za uzicu drži u ruci.
«Vi, dakle, želite postati alkemičarem?» upitao je štovani
profesor studenta Jacquesa Bergiera koji je pognuo glavu,
143
J utro čarobnj aka
sjedeći na rubu naslonjača i držeći na koljenima torbu pretr

panu papirima. Poštovani je gospodin bio jedan od najvećih
francuskih kemičara.
«Ne razumijem vas, gospodine», rekao je student,
uvrijeđen.
Imao je izvanredno pamćenje, i sjetio se da je u dobi šest
godina vidio jednu njemačku rezbariju koja je predstavljala
dvojicu alkemičara na djelu, u neredu kemijskih posuda,
hvataljki, epruveta i brizgalica. Jedan je od njih, u dronjcima,
otvorenih usta nadgledao vatru, dok se drugi, raščupane
brade i kose, češao po glavi teturajući u dnu ropotarnice.
Profesor je pregledao jedan spis.
«U posljednje dvije godine vašeg rada bavili ste se prije
svega slobodnim pravcem nuklearne fizike gospodina Jeana
Thibauda. Taj pravac ne vodi niti jednoj diplomi, niti jednom
certifikatu. Izražavate želju da nastavite tim putem. Još bih,
u krajnjem slučaju i shvatio tu znatiželju od strane jednog
fizičara. Ali vi ste se posvetili kemiji. Namjeravate li, možda,
naučiti stvarati zlato?
- Gospodine, rekao je židovski student podižući svoje
male, masne i zapuštene ruke, ja vjerujem u budućnost
nuklearne kemije. Vjerujem da će se industrijske preobrazbe
ostvariti u bliskoj budućnosti.
- To mi se čini suludim.
- Ali gospodine...»
Ponekad bi se zaustavio na početku rečenice i uzeo bi
ponavljati taj početak poput pokvarenog fonografa, ne zbog
odsutnosti, nego zato što bi njegov duh počeo praviti opkora-
čenje neprihvatljivo s poetskog stajališta. Znao je napamet na
tisuće stihova i sve Kiplingove poeme:
144
P rvi dio
Prepisali su sve što su mogli shvatiti

Ali nisu mogli uhvatiti moj duh
Tako sam ih ostavip zadihane i zamišljene
Godinu i p ol iza sebe...
«- Ali gospodine, čak i ako ne vjerujete u pretvorbe ele

menata, trebali biste vjerovati u nuklearnu energiju. Golemo
potencijalno bogatstvo jezgre...
- Bla, bla, bla, rekao je prefesor. To je primitivno i djeti
njasto. Ono što fizičari nazivaju nuklearnomfcnergijom samo
je integracijska konstanta u njihovim jednadžbama. Stvar je u
tome da je to filozofska ideja. Svijest je glavni čovjekov pokre
tač. Ali svijest ne pokreće lokomotive, zar ne? Dakle, maštati
o stroju koji pokreće nuklearna energija... Ne, mali moj.»
Mladić je progutao slinu.
«Spustite se na zemlju i mislite na svoju budućnost. Ono
što vas trenutno gura naprijed, jer čini mi se da još niste izašli
iz djetinjstva, jedan je od najstarijih čovjekovih snova: alkemi-
čarski san. Pročitajte ponovno Berthelota. Dobro je opisao tu
tlapnju koju predstavlja pretvorba materije. Vaše ocjene nisu
baš sjajne. Dat ću vam savjet: počnite se što je prije moguće
baviti industrijom. Proizvodite šećer. Tri mjeseca u tvornici
šećera vratit će vas u dodir sa stvarnošću. To vam je potrebno.
Govorim vam kao otac.»
Nedostojan sin zahvalio se mucajući, i otišao podignutog
nosa, noseći veliku torbu u svojoj kratkoj ruci. Bio je tvrdo
glav: rekao je sebi da treba izvući korist iz tog i'azgovora, ali
da je med bolji od šećera. Nastavio je proučavati probleme
atomske jezgre. I počeo je prikupljati alkemičarske spise.
145
J utro čarobnj aka ____________________________________ _________
Tako je moj prijatelj Jacques Bergier odlučio nastaviti

istraživanja koja su bila osuđena kao beskorisna i nadopuniti
ih drugim istraživanjima koja su bila osuđena kao sumanuta.
Životne nevolje, rat i koncentracioni logori malo su ga uda-
ljili od nuklearne fizike. Ipak, dao je neke doprinose koje
su stručnjaci cijenili. U vrijeme njegovih istraživanja, snovi
alkemičara i stvarnost matematičke fizike više su se puta
međusobno preklapali. U znanstvenoj su se domeni, među
tim, nakon 1933. odigrale velike promjene, i moj je prijatelj
sve manje imao dojam da plovi protivno struji.
Od 1934. do 1940. Jacques Bergier bio je suradnik Andréa

Helbronnera, jednog od značajnih ljudi našeg vremena.
Helbronner, koga su u ožujku 1944. u Buchenwaldu ubili
nacisti, bio je prvi profesor na fakultetu koji je podučavao
kemijsku fiziku. Iz te su se znanosti na granici između dviju
disciplina rodile brojne druge znanosti: elektronika, nukle-
* onika i stereotronika40. Helbronner je od Instituta Franklin
trebao primiti veliku zlatnu medalju za svoja otkrića o
koloidnim metalima. Zanimao se i za pretvaranje plinova u
tekućinu, za aeronautiku i ultraljubičaste zrake.
1934. posvetio se nuklearnoj fizici te je u suradnji sa
skupinama industrijalaca osnovao laboratorij za istraživanja
na području nukleonike u kojem su do 1940. dobiveni zna
čajni i korisni rezultati. Helbronner je, osim toga, bio sudski
stručnjak za sve poslove koji su se ticali pretvorbe elemenata, H
tako daje Jacques Bergier imao priliku upoznati određen broj
40 Stereotronika je posve nova znanost koja proučava preobrazbu energije u kru

tim tvarima. Jedna od njenih primjena je tranzistor.
146
P r vi dio
lažnih alkemičara, varalica i prosvijetljenih, i jednog pravog

alkemičara, istinskoga majstora.
Moj prijatelj nikada nije saznao pravo ime tog alkemičara,
a ako ga je i znao, nije to htio pokazati. Čovjek o kojem ćemo
govoriti već je odavno nestao, a da nije ostavio nikakvih vid
ljivih tragova. Otišao je u tajnost, porušivši svojom voljom
sve mostove između sebe i stoljeća. Bergier samo misli da
se radilo o čovjeku koji je pod pseudonimom Fulcanelli
oko 1920. godine napisao dvije neobične, sjajne knjige,
Utočišta filozofa41 i Tajne katedrala42. Te su knjige objavljene
zahvaljujući gospodinu Eugèneu Canselietu, koji nikada
nije otkrio identitet njihovog autora.43 Zasigurno spadaju
među najvažnija alkemičarska djela. Izraz su nenadmašnog
znanja i mudrosti, i znamo za više velikih umova koji štuju
Fulcanellijevo ime.
«Zar je mogao», piše gosp. Eugène Canseliet, «nakon što
je stigao do vrhunca znanja, odbiti pokoriti se naredbama
Sudbine? Nitko nije prorok u vlastitoj zemlji. Ta stara poslo
vica možda daje skriveni razlog preokreta koji u samačkom
i marljivom životu filozofa pobuđuje iskru otkrivenja. Pod
utjecajem toga božanskoga plamena, stari je čovjek potpuno
izmoren. Ime, obitelj, domovina, sve iluzije, sve pogreške, sva
taština pretvaraju se u prah i pepeo. A iz pepela se, poput
pjesničkog Feniksa, rađa nova osoba. Tako barem tvrdi filo
zofska tradicija.
/
41 Les Demeures Philosophales.
42 Le Mystère des Cathédrales. \
43 Ta je dva djela ponovno izdao "Omnium Littéraire", 72 Champs-Élysées, Pariz.
Prvo se izdanje pojavilo 1925. Odavno je već rasprodano, a znatiželjnici su rijetke
primjerke koji su bili u optjecaju kupovali za desetke tisuća franaka.
147
J utro čarobnj aka
«Moj je učitelj to znao. Nestao je kad je kucnuo sudbono

sni čas, kad je dobio znak. Tko bi se usudio izbjeći zakonu?
Kada bi se sretno postignuće koje je mog učitelja primoralo
da pobjegne od počasti svijeta dogodilo meni, ni ja, unatoč
patnji zbog bolnog, ali neizbježnog rastanka, ne bih postupio
drugačije.»
Gospodin Eugène Canseliet napisao je te retke 1925.
godine. Čovjek koji mu je povjerio izdavanje svojih djela
odlučio je promijeniti izgled i sredinu. Jacques Bergier je
1937., jednog poslijepodneva u lipnju, pomislio da ima dobar
razlog vjerovati da se našao u prisustvu Fulcanellija. Moj se
prijatelj susreo s tajanstvenom osobom na zamolbu Andrea
Helbronnera, u krajnje običnom prostoru pokusnog labora
torija plinske kompanije u Parizu. Evo njihovog razgovora:
«Gospodin André Helbronner, čiji ste, kako vjerujem,
pomoćnik, u potrazi je za nuklearnom energijom. Gospodin
Helbronner htio je da budem u tijeku s nekim dobivenim
rezultatima, osobito oko radioaktivnosti polonija, a koja se
stvara kada nit bizmuta isparava pri električnom pražnjenju u
deuteriju pri visokom tlaku. Vrlo ste blizu uspjeha, kao i neki
drugi suvremeni znanstvenici. Smijem li dopustiti sebi da
pazim na vas? Radovi kojima se vi i vama slični bavite strašno
su opasni. Ne dovode u opasnost samo vas. Opasni su za cijelo
čovječanstvo. Osloboditi nuklearnu energiju jednostavnije je
nego što mislite. A umjetno proizvedena radioaktivnost može
u nekoliko godina zatrovati atmosferu planeta. Osim toga,
atomske je eksplozive moguće proizvesti iz nekoliko grama
metala, a oni mogu čitave gradove sravniti sa zemljom. Reći
ću vam jasno: alkemičari to već odavno znaju.»
148
_________ ________________ ___________ _______________________________________P r v i dio
Bergier gaje pokušao prekinuti prosvjedujući. Alkemičari

i moderna fizika! Htio se baciti u sarkazam, kad ga je njegov
gost prekinuo:
«Znam što ćete mi reći, ali od toga nema koristi.
Alkemičari ne poznaju strukturu jezgre, ne znaju za struju,
nemaju nikakvo sredstvo za detekciju. Znači da nisu mogli
izvesti nikakvu pretvorbu elemenata, da nisu nikad mogli
osloboditi nukearnu energiju. Neću vam pokušavati dokazati
ovo što ću vam sada reći, ali vas molim da to ponovite gosp.
Helbronneru: dostatan je geometrijski raspored potpuno
čistih materijala da oslobodi atomske sile; nema potrebe za
upotrebom struje ili tehnike vakuuma. Sada ću vam pročitati
jedan kratak tekst.»
Čovjek je stavio na svoj stol djelo Frédérica Soddyja,
Objašnjenje radija44, otvorio ga je i počeo čitati:
«Mislim da su u prošlosti postojale civilizacije koje su
poznavale energiju atoma i koje je u potpunosti uništilo loše
korištenje tom energijom.»
Onda je nastavio:
«Molim vas da priznate da su neki elementi te tehnolo
gije djelomice preživjeli. Isto vas tako molim da razmislite o
činjenici da su alkemičari uplitali u svoja istraživanja moralne
i vjerske preokupacije, dok je suvremena fizika rođena u 18.
stoljeću iz zabave nekolicine velikaša i nekolicine bogatih
libertinaca. Znanost bez svijesti... Mislio sam da činim pravu
stvar upozorivši tu i tamo neke istraživače, ali nimalo se
ne nadam da će to upozorenje uroditi plodom. Osim toga,
nemam se ni potrebe n a d a ti.» __
44 L’interprétation du Radium.
149
J utro čarobnj aka
Bergier zasigurno još u svom uhu čuva zvuk tog jasnog,

metalnog i dostojanstvenog glasa.
Dopustio si je postaviti jedno pitanje:
«Ako ste, gospodine, vi osobno alkemičar, ne vjerujem
da provodite vrijeme pokušavajući stvoriti zlato, poput
Dunikovskog ili doktora Miethea. Već godinu dana pokuša
vam prikupiti informacije o alkemiji, i plivam među šarlata
nima i objašnjenjima koja mi se čine izmišljenima. Možete li
mi vi, gospodine, reći u čemu se sastoje vaša istraživanja?
- Tražite od mene da vam u četiri minute sažmem četiri
tisuće godina filozofije i trud cijeloga moga života. Osim toga,
tražite od mene da na jasan jezik prevedem pojmove za koje
jasan jezik ne postoji. Ipak vam mogu reći sljedeće: znajte, da u
službenoj znanosti koja napreduje, uloga promatrača postaje
sve važnijom. Relativnost i princip nesigurnosti pokazuju
vam u kojoj mjeri danas promatrač utječe na fenomene. Tajna
alkemije je sljedeća: postoji sredstvo za upravljanje materijom
i energijom na način da se stvori ono što današnji znanstve
nici nazivaju poljem sile. To polje sile djeluje na promatrača i
stavlja ga u povlašteni položaj u odnosu na univerzum. S toga
povlaštenoga položaja on ima pristup stvarnosti koju nam
prostor i vrijeme, materija i energija, obično skrivaju. To je
ono što nazivamo Velikim djelom.
- A kamen mudraca? Stvaranje zlata?
- To su samo primjene. Pojedinačni slučajevi. Bit nije u
preobrazbi metala, već u preobrazbi samog vršitelja pokusa.
To je prastara tajna koju u tijeku svakog stoljeća nekoliko
ljudi ponovno otkrije.
- 1 što se dogodi s njima?
- Možda ću jednoga dana to saznati.»
150
P r v i dio
Moj prijatelj više nikada neće vidjeti tog čovjeka koji je

ostavio neizbrisiv trag pod imenom Fulcanelli. Sve što znamo
0 njemu je da je preživio ra ti nakon Oslobođenja potpuno
nestao. Svi pokušaji da ga se pronađe su propali.45
Jutro je, u srpnju 1945. godine. Još uvijek mršav poput
kostura i blijed, Jacques Bergier, u odjeći kaki boje, upravo
otvara sef pomoću let-lampe. To je još jedna od njegovih pre
obrazbi. Posljednjih je godina bio tajni agent, zatim terorist,
1 na koncu politički prognanik. Sef se nalazi u lijepoj vili na
jezeru Konstanz, koja je bila vlasništvo ravnatelja jednoga
velikoga njemačkoga trusta. Kad ga je otvorio, sef nam je
otkrio svoju tajnu: bocu koja sadrži iznimno težak prah. Na
etiketi stoji: “Uran, za atomske primjene”. To je prvi formalni
dokaz da je u Njemačkoj postojao projekt atomske bombe
koji je bio dogurao već tako daleko da je zahtijevao velike
količine čistog urana. Goebbels nije bio potpuno u krivu kada
je iz bombardiranoga bunkera pustio po uništenim ulicama
Berlina glasinu da će tajno oružje svakog trena eksplodirati
u lice napadačima. Bergier je o tom otkriću obavijestio
savezničke vlasti. Amerikanci su se pokazali skeptičnima i
proglasili svako istraživanje o nuklearnoj energiji beskori
snim. To je bila varka. Zapravo je njihova prva bomba već
bila eksplodirala u tajnosti, u Alamogordu, i američko se iza
slanstvo pod vodstvom fizičara Samuela Goudsmita upravo u
tom trenutku nalazilo u Njemačkoj, u potrazi za nuklearnim
reaktorom što ga je profesor Heisenberg bio sagradio prije
propasti Reicha.
45 “Mišljenje najučenijih i najkvalificiranijih jest da je onaj koji se skrivao, ili se

i danas skriva iza čuvenog pseudonima Fulcanelli, najslavniji i nesumnjivo jedini
pravi (možda i posljednji) alkemičar ovoga stoljeća u kojemu je atom kralj.” Claude
d’Ygé, časopis Initiation et Science ("Inicijacija i znanost"), br. 44, Pariz.
151
J utro čarobnj aka _______________ _______________________________
U Francuskoj se ništa nije službeno znalo, ali bilo je

indicija. Za obaviještene, osobito ova: Amerikanci su za suho
zlato kupovali sve alkemičarske rukopise i dokumente.
Bergier je dao izvještaj privremenoj vladi da vjerojatno i u
Njemačkoj, kao i u Sjedinjenim Državama, postoje istraživa
nja o nuklearnim eksplozivima. Izvještaj je zasigurno završio
u košu za smeće, a moj je prijatelj sačuvao svoju bočicu kojom
je ljudima mahao pod nosom govoreći: «Vidite li ovo? Bilo bi
dosta da uđe unutra jedan jedini neutron, i Pariz bi eksplo
dirao!» Taj čovječuljak sa smiješnim akcentom doista je imao
smisla za šalu i svi su se čudili kako je jedan prognanik koji
je upravo izašao iz Mauthausena sačuvao dobro raspolo
ženje. Ali šala je izgubila svu svoju duhovitost onoga jutra
hirošimske katastrofe. Telefon je u Bergierovoj sobi zvonio
bez prestanka. Razni ovlašteni autoriteti zahtijevali su kopiju
izvještaja. Američke obavještajne službe molile su vlasnika
čuvene bočice da se hitno sastane s nekim bojnikom koji nije
htio reći svoje ime. Drugi su autoriteti zahtijevali da se bočica
smjesta udalji iz pariške aglomeracije. Bergier je uzaludno
objašnjavao da ta bočica zasigurno ne sadrži čisti uran 235, a
čak i ako ga sadrži, da je uran zasigurno ispod kritične mase.
U protivnom bi već odavno bio eksplodirao. Oduzeli su mu
njegovu igračku i više nikada nije čuo za nju. Za utjehu su mu
donijeli izvještaj “Glavne uprave za proučavanja i istraživa
nja”. Bilo je to sve što je ta organizacija, koja je po Francuskoj
obavljala tajne usluge, znala o nuklearnoj energiji. Izvještaj je
imao tri pečata: “Tajno”, “Povjerljivo” i “Nije za objavljivanje”.
U njemu su se nalazili isključivo izresci iz časopisa Znanost
i život46.
46 Science et Vie.
152
P rvi dio
Da bi zadovoljio svoju znatiželju, preostalo mu je još

samo da se sastane s čuvenim anonimnim majorom o kojem
je profesor Goudsmit ispriča« nekoliko dogodovština u svo
joj knjizi Alsos. Taj tajanstveni oficir, obdaren crnim humo
rom, maskirao je svoje usluge u organizaciju za istraživanje
grobova američkih vojnika. Bio je vrlo uznemiren i činilo se
da ga je proganjao Washington. Prvo je htio čuti sve što je
Bergier mogao doznati ili odgonetnuti o njemačkim nukle
arnim projektima. Ali za spas svijeta bilo je nadasve nužno
hitno pronaći Erica Edwarda Dutta i alkemičara poznatog
pod imenom Fulcanelli.
Dutt, zbog koga je Helbronner bio pozvan na ispitivanje,
bio je Indijac koji je tvrdio da ima pristup vrlo starim ruko
pisima. Tvrdio je da je iz njih crpio neke metode pretvorbe
metala te da je, kondenziranim pražnjenjem putem vodiča
volframovog borida, u dobivenim materijalima polučio
tragove zlata. Rusi su vjerojatno mnogo kasnije dobili slične
rezultate, ali uz primjenu moćnih ubrzivača čestica.
Bergier nije mogao biti od velike pomoći slobodnom svi
jetu, naporima saveznika u toj stvari, a tako ni napredovanju
bojnika. Kolaboracionista Erica Edwarda Dutta strijeljala je
francuska kontrašpijunaža u Sjevernoj Africi. Kad je riječ o
Fulcanelliju, nestao je bez traga.
Bojnik je, međutim, u znak zahvalnosti prije objavljivanja
poslao Bergieru ispravak izvještaja profesora H. D. Smitha: O
upotrebi atomske energije u vojne svrhe. Bio je to prvi stvaran
dokument o tom pitanju. U tom je tekstu, naime, bilo neo
bičnih potvrda govora koji je alkemičar održao u lipnju 1937.
godine.
153
J utro čarobnj aka
Nuklearni reaktor, naprava nužna za izradu bombe, u

stvari je samo “geometrijski raspored krajnje čistih supstan
cija”. Taj uređaj, kako je Fulcanelli i rekao, od samoga početka
nije upotrebljavao ni struju, ni tehniku vakuuma. Smithov je
izvještaj ukazivao i na zračeće otrove, plinove i radioaktivne
prahove iznimne toksičnosti, koje je relativno jednostavno
pripraviti u velikim količinama. Alkemičar je govorio o
mogućem zagađenju cijeloga planeta.
Kako je jedan nepoznat, izoliran, tajanstveni istraživač
mogao predvidjeti, ili znati sve to? «Odakle ti to, ljudska
dušo, odakle ti to?»
Listajući ispravak izvještaja, moj se prijatelj sjetio i sljede
ćeg ulomka iz djela Alberta Velikog De Alchimia:
«Ako ti se desi ta nesreća da budeš predstavljen prinče
vima i kraljevima, bez prestanka će te zapitkivati: “Onda,
učitelju, kako napreduje Djelo? Kada ćemo konačno vidjeti
nešto dobro?” U svojoj nestrpljivosti nazvat će te lopovom i
propalicom i prouzročiti ti svakojake neugodnosti. I ako ne
dobiješ dobre rezultate, osjetit ćeš sve posljedice njihovog
bijesa. Ako, naprotiv, uspiješ, čuvat će te u trajnom zaro
bljeništvu s namjerom da te natjeraju da radiš za njihovu
korist.»
Je li to bio razlog što je Fulcanellli nestao i što alkemičari
svih vremena ljubomorno čuvaju svoju tajnu?
Prvi i posljednji savjet Harrisova papirusa bio je: «Zašutite!
Začepite usta!»
Nekoliko godina nakon Hirošime, 17. siječnja 1955.,
Oppenheimer je izjavio: «U jednom dubljem smislu, koji čak
ni jeftina budala ne može poreći, mi znanstvenici znamo što
je grijeh.»
154
È
P r vi dio
A tisuću godina prije toga jedan je kineski alkemičar

napisao:
«Bio bi strašan grijeh otkriti vojnicima tajnu tvog umi
jeća. Budi oprezan! U prostoriji u kojoj radiš ne smije biti ni
bubice!»
155
IV
Suvremeni alkemičar i istraživački duh. - Opis onoga što alke

mičar radi u svom laboratoriju. - Ponavljanje pokusa unedogled.
- Što se očekuje? - Pripravljanje mraka. - Elektronski plin. - Voda
kao rastvorno sredstvo. - Je li kamen mudraca energija u suspen
ziji? - Preobrazba samog alkemičara. - Prava metafizika započinje
s one strane.
Suvremeni je alkemičar čovjek koji čita znanstvene radove

iz nuklearne fizike. Siguran je da je moguće postići pretvorbe
elemenata i još neobičnije fenomene relativno jednostavnim
radnjama i pomoću relativno jednostavnih materijala. Upravo
ćemo kod suvremenih alkemičara naići na duh usamljenog
istraživača. Očuvanje takvoga duha u naše se doba rijetko
susreće. Na kraju smo, naime, počeli vjerovati da napredak
u znanju nije moguć bez brojnih ekipa, bez silne aparature,
bez značajnog financijskog ulaganja. Međutim, najvažnija su
otkrića, na primjer radioaktivnost i valnu mehaniku, postigli·'
izolirani pojedinci. Amerika, zemlja s velikim ekipama i moć
nim sredstvima, danas šalje u svijet svoje agente u potragu
za originalnim umovima. Ravnatelj američkih znanstvenih
istraživanja, doktor James Killian, izjavio je 1958. godine da
156
P r vi dio
je štetno vjerovati isključivo u kolektivni rad te da se treba

obraćati izoliranim pojedincima, nosiocima originalnih ideja.
Rutherford je svoje kapitalne radove o strukturi materije
izveo pomoću konzervi i okrajka uzice. Jean Perrin i gospođa
Curie slali su prije fata svoje suradnike nedjeljom na sajmište
da pronađu nešto pribora. Dakako da su laboratoriji s moć
nim uređajima nužni, ali bilo bi korisno organizirati suradnju
između tih laboratorija, tih ekipa, i originalnih pojedinaca.
Alkemičari, međutim, bježe od tog poziva. Njihov je zakon
tajna. Njihova je ambicija duhovne prirode. «Nema sumnje»,
piše René Alleau, «da su alkemičarske operacije potpora
unutarnjoj askezi.» Ako alkemija u sebi sadrži znanost, ta je
znanost samo sredstvo za pristup svijesti. Stoga je važno da se
ona ne proširi prema van, gdje bi postala ciljem.
Što pripada u pribor alkemičara? Pribor istraživača na

području mineralne kemije i visokih temperatura: peći, epru
vete, vage, mjerni instrumenti, te dodatno, dostupne suvre
mene naprave za detekciju nuklearnih zračenja: Geigerov
V brojač, scintilometar, i dr.
Taj pribor može se činiti smiješnim. Pravovjerni fizičar
neće priznati da je moguće proizvesti katodu koja emitira
neutrone pomoću jednostavnih i jeftinih sredstava. Ako su
naši podatci točni, alkemičari u tome uspijevaju. U doba kad
se elektron smatralo četvrtim agregatnim stanjem, izumljeni
su vrlo skupi i složeni uređaji za stvaranje električne struje.
Nakon toga, 1910. godine, Eister i Gaitel dokazali su da je
’dostatno žariti vapno u vakuumu dok ne postigne tamno
crvenu boju. Mi ne poznajemo sve zakone materije. Sve ako
157
Jutro čarobnj aka
je alkemija i naprednija od naše znanosti, ona se služi jedno

stavnijim sredstvima.
Znamo za veći broj alkemičara u Francuskoj i za dvojicu
u Sjedinjenim Državama. Ima ih i u Engleskoj, u Njemačkoj
i u Italiji. E. J. Holmyard kaže da je susreo jednog u Maroku.
Trojica su nam pisala iz Praga. Sovjetski znanstveni tisak danas
očito vrlo cijeni alkemiju i poduzima povijesna istraživanja.
Mislimo da ćemo sada prvi put pokušati s preciznošću opi-

sati što alkemičar radi u svom laboratoriju. Ne namjeravamo
u potpunosti razotkriti alkemičarsku metodu, ali mislimo da
imamo donekle značajan uvid u nju. Ne zaboravljamo da je
krajnji cilj alkemije preobrazba samog alkemičara, i da su ope
racije samo polagano putovanje prema »oslobađanju duha«.
Pokušat ćemo dati nove informacije o tim operacijama.
Alkemičar je prvo godinama odgonetavao stare tekstove
u kojima “čitatelj mora sudjelovati bez Arijadnine niti, gur
nut u labirint u kojemu je sve osmišljeno, svjesno i sustavno,
da bi se ono svjetovno ubacilo u nerazmrsivu mentalnu
zbrku”. Strpljenje, poniznost i vjera doveli su ga do određene
razine razumijevanja tih tekstova. Na toj će razini on moći
stvarno započeti alkemičarski pokus. Opisat ćemo taj pokus,
ali nedostaje nam jedan element. Znamo što se događa u
laboratoriju alkemičara. Ne znamo što se događa u samom
alkemičaru, u njegovoj duši. Možda je sve povezano. Možda/
duhovna energija igra nekakvu ulogu u fizičkim i kemijskim
operacijama alkemije. Možda je određen način prikupljanja,
koncentracije i usmjeravanja energije nužan za uspjeh alke-
mičarskog “rada”. Nismo sigurni u to, ali kada je riječ o tako
158
P rvi dio
osjetjivoj temi, moramo ostaviti mjesta za Danteove riječi:

«Vidim da vjeruješ u te stvari zato što sam ti ih ja rekao, ali ti
ne znaš njihov uzrok, te one nisu manje skrivene samo zato
što ti vjeruješ u njih.»,
Naš alkemičar započinje u ahatnom mužaru pripremati
tajnu mješavinu triju komponenata. Prva, koja čini 95%
mješavine, je mineral: na primjer, neki arsenski pirit, želje
zni mineral koji u sebi sadrži primjese arsena i antimona.
Druga je metal: željezo, olovo, srebro ili živa. Treća je kiselina
organskoga podrijetla: sriješna ili limunska. Ručno će drobiti
i miješati te elemente pet do šest mjeseci. Zatim sve grije u
epruveti. Postupno povećava temperaturu i ta operacija traje
desetak dana. Mora poduzeti mjere opreza. Oslobađaju se
otrovni plinovi: živina para, i posebice arsenski vodik koji je
usmrtio mnoge alkemičare u samom početku rada.
Na kraju pomoću kiseline rastvara sadržaj epruvete.
Tražeći sredstvo za rastvaranje alkemičari prošlih vremena
otkrili su octenu, dušičnu i sumpornu kiselinu. To se rastva
ranje mora odvijati pod polariziranom svjetlošću, bilo pod
slabom sunčevom svjetlošću reflektiranom putem zrcala, bilo
pod mjesečevom svjetlošću... Danas znamo da polarizirana
svjetlost vibrira samo u jednom pravcu, dok normalna svje-
tlost vibrira u svim pravcima oko jedne osi.
Zatim on pretvara tekućinu u paru i ponovno je skrut-
njava u čvrsto stanje. Godinama će, na tisuće puta, iznova
započinjati tu radnju. Zašto? Ne znamo. Možda u iščekivanju
trenutka u kojem će biti ispunjeni najbolji uvjeti: svemirske
zrake, Zemljin magnetizam, i dr. Možda zato da postigne
“zamor” materije u njenoj dubinskoj strukturi koju još uvi
jek ne poznajemo. Alkemičar govori o “svetom strpljenju”,
159
J utro čarobnjaka _________________________________ _ _ _ _ ______
sporom zgušnjavaju “univerzalnog duha”. Zasigurno postoji

još nešto iza tog parareligijskog jezika.
Takav način rada, u kojemu se ista operacija ponavlja u
beskonačnost, suvremenom se kemičaru može učiniti sulu
dim. Učili su ga da postoji samo jedna valjana eksperimentalna
metoda: metoda Claudea Bernarda. Ta metoda proizlazi iz
istodobnih varijacija. Isti se pokus ponavlja tisuće puta, s time
da se svaki put mijenja jedan od faktora: proporcija jedne od
komponenata, temperatura, tlak, katalizator, itd. Dobiveni se
rezultati bilježe i izvode se pojedini zakoni koji upravljaju tim
fenomenom. Ta je metoda dokazala svoju valjanost, ali ona
nije jedina. Alkemičar ponavlja svoju radnju, ne mijenjajući
ništa, sve dok se ne dogodi nešto neobično. On, u biti, vjeruje
u prirodni zakon usporediv s “principom isključivanja” koji
je formulirao fizičar Pauli, Jungov prijatelj. Prema Paulijevom
mišljenju, u danom se sustavu (atoma i njegovih molekula)
dvije čestice (elektrona, protona i neutrona) ne mogu nalaziti
u istom stanju. U prirodi je sve jedinstveno: »Nijedna duša
nije poput vaše...« Zbog toga se naglo, bez posrednika, prelazi
s vodika na helij, s helija na litij, i tako dalje, onako kako je
to, za nuklearnog fizičara, prikazano u periodičkom sustavu
elemenata. Kada sustavu dodamo neku česticu, ta čestica ne
može poprimiti niti jedno od postojećih stanja unutar tog
sustava. Ona poprima novo stanje i njena kombinacija s već
postojećim česticama stvara nov i jedinstven sustav.
Za alkemičara, isto kao što ne postoje dvije jednake duše,
dva jednaka bića, dva jednaka planeta (Pauli bi rekao: dva
jednaka elektrona), tako ne postoje ni dva jednaka pokusa.
Ako tisuće puta ponavljamo isti pokus, na kraju će se dogo
diti nešto neobično. Nismo dosta kompetentni da bismo mu
1 6 0
_______________________________________________________________________________ P r v i dio
dali za krivo ili za pravo. Zadovoljit ćemo se time da primije

timo kako je jedna suvremena znanost, znanost o svemirskim
zrakama, usvojila metodu sličnu alkemičarskoj. Ta znanost
proučava fenomene što ih uzrokuju čestice velike energije
koje dolaze sa zvijezda, i koje kada dođu, stignu u uređaj za
detekciju ili na podlogu. Ti se fenomeni ne mogu namjerno
izazvati. Potrebno je čekanje. Ponekad se zabilježi neobičan
fenomen. Tako je u ljeto 1957., tijekom istraživanja koje je
profesor Bruno Rossi vodio u Sjedinjenim Državama, jedna
čestica pod utjecajem iznimne energije, čestica kakva nikad
dotad nije bila zabilježena i koja je možda stigla iz neke druge
galaksije izvan naše Mliječne staze, utjecala u isto vrijeme na
1500 računala u krugu osam kvadratnih kilometara, stvara
jući pri svom prolasku golem snop atomskih krhotina. Ne
možemo zamisliti nijednu napravu sposobnu da proizvede
takvu energiju. Prema znanstvenikovu sjećanju nikada se nije
dogodilo nešto takvo, i ne znamo hoće li se ponovno dogoditi.
Naš alkemičar kao da očekuje izniman događaj, zemaljskog
ili svemirskoga podrijetla, koji će utjecati na njegovu epru
vetu. Možda bi mogao skratiti vrijeme svog čekanja tako da
upotrijebi sredstva snažnija od vatre, primjerice, zagrijavajući
svoju posudicu u indukcijskoj peći metodom levitacije47, ili
dodavajući u svoju smjesu radioakivne izotope. Tada bi
mogao ponavljati svoju radnju, ne nekoliko puta tjedno, već
nekoliko milijardi puta u sekundi, umnogostručujući na taj
način mogućnost da uhvati “događaj” potreban za uspjeh
47 Ta se metoda sastoji u vješanju smjese za taljenje u vakuumu, bez ikakva kon

takta s materijalnim površinama, uz pomoć magnetskoga polja..
Zatim se tali pomoću struje visoke frekvencije.
Američki tjednik Life objavio je u siječnju 1958. tri lijepe fotografije jedne takve
peći u funkciji.
l6 l
J utro čarobnj aka
pokusa. Međutim, današnji alkemičar, kao i jučerašnji, radi u

tajnosti, u siromaštvu, a iščekivanje smatra vrlinom.
Nastavimo s našim opisom: nakon nekoliko godina uvijek
jednog te istog rada, danju i noću, naš alkemičar procjenjuje
da je prva faza završena. Zatim svojoj smjesi dodaje oksidant:
na primjer, nitrat kalijeva karbonata. U njegovoj su epruveti
sumpor, nastao iz pirita, i ugljik, nastao iz organske kiseline.
Sumpor, ugljik i nitrat: tom su operacijom stari alkemičari
otkrili barut.
Ponovno će početi otapati, pa zatim skrutnjavati, mjese
cima i godinama, u iščekivanju nekakvog znaka. Alkemičarska
se djela razilaze u pitanju prirode tog znaka, ali vjerojatno
postoji više mogućih fenomena. Taj se znak ukaže za vrijeme
jednog od otapanja. Kod nekih je alkemičara to stvaranje kri
stala u obliku zvijezde na površini otopine. Kod drugih se na
površini otopine pojavi sloj oksida, zatim se razbije, otkriva
jući svijetleći metal u kojemu kao da se u umanjenom obliku
odražava, ponekad Mliječna staza, ponekad konstalacije.48
Nakon što je dobio taj znak, alkemičar vadi svoju smjesu
iz epruvete i “pušta ju da zrije”, u zaklonu od zraka i vlažnosti,
do prvog dana sljedećeg proljeća. Kad ponovno započne s
operacijama, njihov će cilj biti ono što se u starim tekstovima
naziva “pripravljanjem mraka”. Najnovija istraživanja na
području povijesti kemije pokazala su da redovnik Berthold
Crni (Berthold Schwartz), koga obično smatramo izumite
ljem baruta na Zapadu, nikada nije postojao. On je simbol
tog “pripravljanja mraka”.
Smjesa se nalazi u prozirnoj posudi od kamenog kristala
koja je zatvorena posebnom tehnikom. Znamo ponešto o
48 Jacques Bergier tvrdi da je prisustvovao tom fenomenu.
1 Ó2
_____________________________________________ P r v i dio
tom zatvaranju, takozvanom Hermesovom ili hermetičkom

zatvaranju. Posao se sada sastoji od zagrijavanja posude uz
beskrajno oprezno doziranje temperature. Smjesa u zatvo
renoj posudi uvijek sadrži sumpor, ugljik i nitrat. Tu je
smjesu potrebno usijati do određenoga stupnja, izbjegavajući
eksploziju. Brojni su slučajevi teško opečenih ili poginulih
alkemičara. Eksplozije koje se tako događaju vrlo su snažne i
oslobađaju temperature na koje, logično, nismo spremni.
Cilj kojemu teži jest dobivanje u posudi “esencije”, “fluida”,
koji alkemičari često nazivaju “gavranovim krilom”.
Objasnimo to što smo napisali. U suvremenoj fizici i
kemiji ne postoji nijedna operacija slična ovoj. Ali postoje
analogije s njom. Kada se u plinu tekućeg amonijaka otopi
neki metal, primjerice bakar, dobije se tamnoplava boja koja
pri velikoj koncentraciji prelazi u crnu. Isti se fenomen odvija
kad se u plinu otopljenog amonijaka otapa vodik pod tlakom
ili organski amini, tako da se dobije nestabilan spoj NH4 koji
ima sva svojstva lužnatog metala i koji je zbog toga nazvan
“amonijak”. S razlogom vjerujemo da je ta plavo-crna boja,
koja podsjeća na “gavranovo krilo”, upravo boja elektronskog
plina. Sto je to “elektronski plin”? Za suvremene znanstvenike
to je skup slobodnih elektrona koji čine neki metal i daju
mu mehanička, električna i toplinska svojstva. U današnjoj
terminologiji, on odgovara onome što alkemičar naziva
“dušom”, odnosno “esencijom” metala. Upravo se ta “duša”
ili “esencija” oslobađa u hermetički zatvorenoj posudi koju
aTkemičar strpljivo grije.
On zagrijava, pušta da se hladi, ponovno zagrijava, i to
’radi mjesecima ili godinama, promatrajući kroz kameni kri
stal stvaranje onoga što nazivamo “alkemičarskim jajetom”:
163
J utro čarobnj aka
smjesu pretvorenu u plavo-crnu tekućinu. Konačno otvara

svoju posudu u mraku, uz svjetlost te fluorescentne tekućine.
Ta se fluorescentna tekućina u dodiru sa zrakom skrutnjava
i razdvaja.
Na taj način on može dobiti potpuno nove tvari koje u
prirodi nisu poznate, a imaju sva svojstva kemijski čistih ele
menata, to jest, nerazdvojive su kemijskim putem.
Suvremeni alkemičari tvrde da su na taj način dobili kemij
ski nove elemente, i to u značajnim količinama. Fulcanelli
je iz kilograma željeza dobio dvadeset grama potpuno nove
materije čija kemijska i fizička svojstva ne odgovaraju niti
jednom poznatom kemijskom elementu. Ista se operacija
može primijeniti na sve elemente i u većini bi se slučajeva po
jednom obrađivanom elementu dobila dva nova elementa.
Takva tvrdnja može šokirati laboratorijskoga čovjeka.
Teorija u ovom trenutku podrazumijeva samo sljedeće vrste
razdvajanja kemijskog elementa:
- Molekula nekog elementa može poprimiti nekoliko sta
nja: na primjer, ortovodik i paravodik.
- Jezgra nekog elementa može poprimiti određen broj izo-
topskih stanja koja karakterizira različit broj neutrona. Jezgru
litija 6 čine tri neutrona, a jezgru litijaΠ četiri.
Našim su stručnjacima potrebne goleme količine mate
rijala da bi razdvojili različita alotropska stanja molekule i
različita izotopska stanja jezgre.
Sredstva alkemičara naizgled su smiješna, s time da on ne
uspijeva samo promijeniti stanje materije, nego i stvoriti novu
materiju ili, u najmanju ruku, rastaviti i ponovno sastaviti
različitu materiju. Sve naše znanje o atomu i o jezgri zasniva
se na “saturnskom” modelu Nagasake i Rutherforda: jezgre i
1 6 4
r
P r v i dio
njenog prstena elektrona. Možda će nas u budućnosti neka

druga teorija dovesti do toga da izvedemo takve promjene
stanja i takva razdvajanja kemijskih elemenata kakva su u
ovome trenutku nepojmljiva.
Naš je alkemičar, dakle, otvorio svoju posudu od kame
noga kristala i hlađenjem fluorescentne tekućine u dodiru
sa zrakom dobio jedan ili više novih elemenata. Ostaju mu
troske. On će te troske mjesecima prati u tridestiliranoj vodi.
Zatim će spremiti tu vodu i zaštititi je od svjetlosti i promjena
temperature.
Ta voda vjerojatno ima izvanredna kemijska i medicinska
svojstva. To je univerzalno sredstvo za rastvaranje i tradicio
nalni eliksir dugog života, Faustov eliksir.49
Ovdje se čini da je alkemičarska tradicija u skladu s avan
gardnom znanošću. Prema ultramodernoj znanosti voda je, u
biti, krajnje složena i reaktivna smjesa. Istraživači koji se bave
pitanjem oligoelemenata, posebice doktor Jacques Ménétrier,
zaključili su da su praktički svi metali topljivi u vodi u prisut
nosti određenih katalizatora, primjerice poput glukoze, i pri
određenim varijacijama temperature. Osim toga, voda može
tvoriti prave kemijske spojeve, hidrate, s inertnim plinovima
kao što su helij i argon. Kada bismo znali koji je sastojak vode
odgovoran za stvaranje hidrata u dodiru s inertnim plinom,
49 Profesor Ralph Milne Farley, senator Sjedinjenih Država i profesor moderne

fizike na Vojnoj školi u West Pointu, skrenuo je pozornost na činjenicu da neki bio
lozi misle kako starenje uzrokuje nakupljanje teške vode u organizmu. Alkemičarski
eliksir dugog~života bio bi supstanca koja selektivno eliminira tešku vodu. Takve
supstance postoje u vodenoj pari. Zašto ne bi postojale i u tekućoj vodi obrađenoj
na određen način? Ali, bi li bilo moguće objaviti tako važno otkriće bez opasnosti?
Gospodin Farley zamišlja tajno društvo besmrtnih, ili gotovo besmrtnih, koje pos
toji već stoljećima i koje se obnavlja kooptiranjem. Takvo bi društvo, pod uvjetom
da se ne miješa u politiku i da se ni na koji način ne upliće u poslove ljudi, imalo sve
šanse da prođe nezapaženo...
165
J utro čarobnj aka
mogli bismo stimulirati rastvornu moć vode i na taj način

dobiti pravo univerzalno rastvorno sredstvo. Vrlo ozbiljan
ruski časopis Znanje i sila napisao je u broju 11 iz 1957.
godine da ćemo jednoga dana možda doći do tog rezultata
bombardiranjem vode nuklearnim zrakama, te da će univer
zalno rastvorno sredstvo alkemičara postati stvarnost prije
kraja ovoga stoljeća. Taj je časopis predvidio i određen broj
primjena, te zamišljao probijanje tunela pomoću mlaza akti
virane vode.
Naš alkemičar, dakle, sada posjeduje određen broj jedno
stavnih tvari koje u prirodi nisu poznate i nekoliko bočica
alkemičarske vode koja može znatno produžiti njegov život
pomlađivanjem tkiva.
Sada će pokušati kombinirati jednostavne elemente koje je
dobio. Miješa ih u svom mužaru i topi na niskim temperatu
rama uz prisutnost katalizatora o kojima postoje vrlo nejasni
tekstovi. Što više napredujemo u proučavanju alkemičarskih
radnji, to je teže dešifrirati tekstove. Za taj će mu posao tre
bati još nekoliko godina.
Na taj način, tvrdi se, mogu se dobiti supstancije koje
posve nalikuju poznatim metalima, posebice metalima koji
su dobri vodiči topline i struje. To su alkemičarski bakar, alke-
mičarsko srebro i alkemičarsko zlato. Klasičnim testovima
i spektroskopijom nije moguće otkriti da je riječ o novim
supstancijama, no one ipak imaju nova, i to iznenađujuća
svojstva, različita od svojstava poznatih metala.
Ako su naši podatci točni, alkemičarski bakar, naizgled
jednak poznatom bakru, a u stvari vrlo različit, ima iznimno
slab električni otpor, usporediv s otporom supervodiča kakvog
fizičar dobiva u blizini apsolutne nule. Kada bi se takav bakar
moglo iskoristiti, preokrenuo bi elektrokemiju.
1 6 6
P rvi dio
Druge supstancije nastale kao produkt alkemičarskih

operacija još više iznenađuju. Jedna je od njih topljiva u sta
klu, pri niskoj temperaturi i prije trenutka njegova taljenja. Ta
se supstancija u dodiru s blago omekšanim staklom raspršuje
u staklu, dajući mu boju rubina s fluorescentnim odsjajem
boje sljeza u mraku. Prah koji se dobije kada se to modifici
rano staklo zdrobi u ahatnom mužaru alkemičarski tekstovi
nazivaju “prahom projekcije”, odnosno “kamenom mudraca”.
«Tako se», piše u svom filozofskom radu Bernard, grof od
Tre>isa, «dobiva taj dragocjeni Kamen koji nadmašuje svaki
dragi kamen, bezgranično blago slave Boga koji vječno živi i
vlada.»
Znamo za čudesne legende o tom kamenu ili “prahu pro
jekcije” uz pomoć kojega je moguće izvesti pretvorbe metala
u značajnim količinama. On može pretvoriti i neke jeftine
metale u zlato, srebro ili platinu, ali tu je riječ samo o jednom
vidu njegove moći. On bi bio neka vrsta spremnika nuklearne
energije u suspenziji50, kojim se može rukovati po želji.
Odmah ćemo se vratiti na pitanje što ga alkemičarske
operacije stavljaju pred suvremenog obaviještena čovjeka,
ali zaustavimo se najprije tamo gdje se zaustavljaju sami
alkemičarski tekstovi. “Veliko djelo” je dovršeno. U samom
se alkemičaru odvijaju preobrazbe koje se u tim tekstovima
spominju, ali koje nismo sposobni opisati, jer u njih imamo
tek slabe analogne uvide. Ta je preobrazba poput obećanja,
danog posredovanjem privilegiranog bića, o onome što čeka
cijelo čovječanstvo na kraju dodira njegova uma sa zemljom i
njenim elementima: njegovo stapanje s Duhom, njegovo kon
centriranje na čvrstoj duhovnoj točki i njegova veza s ostalim
50 (Praškastom topivom obliku, prim, ur.)
167
J utro čarobnj aka
ognjištima svijesti diljem svemirskih prostora. Progresivno,

u iznenadnom bljesku, alkemičar, prema tradiciji, otkriva
smisao svog dugotrajnog rada. Otkrivene su mu tajne ener
gije i materije, i istodobno mu postaju vidljive neograničene
mogućnosti Života. Posjeduje ključ mehanike svemira. On
sâm uspostavlja nove odnose između svog, sada živoga duha
i univerzalnoga duha koji vječno napreduje u koncentraciji.
Jesu li neka zračenja praha projekcije uzrok preobrazbe fizič
kog bića?
Putem manipulacija vatrom i nekim tvarima moguće je,
dakle, ne samo pretvoriti jedan element u drugi, nego preo
braziti i samog vršitelja pokusa. Pod utjecajem sila koje dolaze
iz epruvete (to jest, zračenja koja emitiraju jezgre podvrgnute
promjeni strukture) on prelazi u drugotno stanje. U njemu se
odvijaju preobrazbe. Njegov se život produljuje, njegov um
i percepcija dosežu višu razinu. Tradicija Reda Ruže i Križa
temelji se na postojanju takvih “mutanata”. Alkemičar prelazi
u drugo stanje postojanja. Uzdignut je na drugi stupanj svi
jesti. On sâm osjeća se probuđenim i čini mu se da svi drugi
ljudi još spavaju. On izmiče uobičajenom ljudskom, baš kao
što Mallory, nakon što je doživio svoju minutu istine, nestaje
na Everestu.
«Tako Kamen mudraca označava prvi stupanj ljestvice
koji može pomoći čovjeku da se uzdigne do Apsoluta.51 S onu
stranu počinje tajna. S ove strane nema tajni, nema ezoterije,
nema drugih sjena osim onih koje bacaju naše želje, a pose
bice naš ponos. Međutim, isto onoliko koliko je jednostavnije
zadovoljiti se idejama i riječima nego napraviti nešto vlasti
51 René Alleau, Predgovor djelu gosp. Le Bretona, Les clefs da la Philosophie spa-
gyrique ("Ključevi kemijske filozofije”), Éd. Caractères, Pariz.
1 6 8
P rvi dio
tim rukama, pomoću vlastite boli, vlastitog umora, u tišini i

u samoći, toliko je i zgodnije potražiti utočište u takozvanoj
“čistoj” misli, nego boriti se prsa o prsa s težinom i tamom
materije. Alkemija svojim učenicima zabranjuje svaki bijeg
te vrste. Ostavlja ih licem u lice s velikom zagonetkom...
Jedino što nas uvjerava jest da će se, ako se budemo do kraja
borili da bismo se oslobodili neznanja, sama istina boriti za
nas i na kraju pobijediti sve. Tada će možda započeti PRAVA
metafizika.»
1 6 9
V
Postoji vrijeme za sve. - A postoji čak i vrijeme

da se vremena objedine.
Stari alkemičarski tekstovi tvrde da su u Saturnu sadržani

ključevi materije. Zahvaljujući neobičnoj slučajnosti, sve
što danas znamo o nuklearnoj fizici počiva na “saturnov-
skoj” definiciji atoma. Atom bi, prema definiciji Nagasoke i
Rutherforda, bio »središnja masa koja ima privlačnost, okru
žena prstenovima elektrona koji se okreću.«
Tu “saturnovsku” koncepciju atoma priznaju svi znan
stvenici svijeta, ne kao apsolutnu istinu, već kao najplodniju
radnu pretpostavku. Budućim će se fizičarima ona možda
činiti naivnom. Teorije kvanta i valne mehanike mogu se
primijeniti na ponašanje elektrona. Niti jedna teorija, a niti
mehanika, ne razumiju u potpunosti zakone koji upravljaju
jezgrom. Smatra se da je čine protoni i neutroni, i to je sve.
O nuklearnim silama ne zna se ništa precizno. One nisu ni
električne, ni magnetske, ni gravitacijske prirode. Posljednja
teorija koja se održala povezuje te sile s česticama posredni
cima između protona i neutrona, koje nazivamo mezonima.
Time se možemo zadovoljiti samo u iščekivanju nečega
1 7 0
P rvi dio
drugog. Za dvije ili deset godina pretpostavke će zasigurno

krenuti u drugim pravcima. Ipak, treba uzeti u obzir da živimo
u vremenu u kojemu znanstvenici nemaju baš vremena za
bavljenje nuklarnom fizikom, a ni pravo na to. Sav trud i sav
raspoloživ materijal usredotočeni su na izradu eksploziva i
proizvodnju energije. Najvažnija istraživanja potisnuta su u
drugi plan. Treba hitno izvući maksimum iz onoga što već
znamo. Moć je važnija od znanja. Čini se da su alkemičari
oduvijek opreznp,bježali od te želje za moći.
Gdje smo m f u svemu tome? U dodiru s neutronima svi
elementi postaju radioaktivni. Pokusne nuklearne eksplozije
zagađuju planetarnu atmosferu. To zagađenje koje raste
geometrijskom progresijom povećavat će sve više i više broj
mrtvorođene djece, oboljelih od raka i leukemije, oštetit će
biljke, poremetiti klimu, stvoriti čudovišta, uništiti naše živce
i ugušiti nas. Vlade, bilo da su totalitarne ili demokratske,
neće odustati. Neće odustati iz dva razloga. Prvi je taj što
se mišljenje javnosti ne smije baviti tim pitanjem. Mišljenje
javnosti nije na razini planetarne svijesti koja je potrebna za
reagiranje. Drugi je razlog taj što ne postoje vlade, već dru
štva anonimna za većinu ljudi, društva kojima nije zadatak da
stvaraju povijest, već daTzražavaju različite aspekte povijesne
fatalnosti.
Ako, međutim, vjerujemo u fatalnost povijesti, onda vje
rujemo da je i ona sama tek jedan od oblika duhovne sudbine
čovječanstva, i da je ta sudbina lijepa. Ne mislimo, dakle, da
će čovječanstvo izumrijeti, iako će morati pretrpjeti na tisuće
smrti, nego da će se kroz svoje goleme i strašne patnje roditi -
ili ponovno roditi - sretno što osjeća daje »pokrenuto«.
1 71
J utro čarobnj aka
Hoće li nuklearna fizika koja je usmjerena k moći, kako

to kaže gospodin Jean Rostand, »profućkati genetski kapi
tal čovječanstva«? Da, možda u nekoliko godina. Ali mi ne
možemo a da ne zamišljamo znanost koja postaje sposobnom
razriješiti gordijski čvor što ga je zapetljala.
Energija i radioaktivnost ne mogu se uništiti današnjim
poznatim metodama pretvorbe elemenata. To su vrlo ogra
ničene pretvorbe, dok su njihovi štetni učinci, s druge strane,
neograničeni. Ako su alkemičari u pravu, postoje jednostavna,
jeftina i bezopasna sredstva za obavljanje velikih transmuta-
cija. Takva sredstva moraju proći kroz »rastvaranje« materije
i njeno ponovno stvaranje u stanju koje je različito od poče
tnog. U to nas ne može uvjeriti niti jedno iskustvo današnje
fizike. Alkemičari to, međutim, tvrde već tisućljećima. No,
naše neznanje o prirodi nuklearnih sila i o strukturi jezgre
ne dopušta nam da govorimo o radikalno nemogućim stva
rima. Ako alkemičarska pretvorba postoji, to znači da jezgra
ima neka svojstva koja nama nisu poznata. Ulog je dovoljno
važan da bismo počeli vrlo ozbiljno proučavati alkemičarsku
literaturu. Sve ako nas to proučavanje i ne dovede do zapa
žanja neoborivih činjenica, barem postoji mogućnost da nas
navede na nove ideje. A upravo ideje najviše nedostaju sada
šnjem stanju nuklearne fizike, koja je potčinjena želji za moći
i potopljena pod golemim materijalom.
Počinje se nazirati da između protona i neutrona postoje
beskrajno složene* strukture, te da se takozvani “temeljni”
zakoni, na primjer, princip pariteta, ne mogu primijeniti na
jezgru. Počinje se govoriti o “antimateriji”, o mogućem posto
janju više svemira unutar našeg vidljivog svemira, tako da je
u budućnosti moguće sve, a osobito uzvratni potez alkemije.
1 7 2
P rvi dio
Bilo bi lijepo i u skladu s dostojanstvenim održavanjem alke-

mičarskog jezika da nas filozofija kemije odvede do spasa.
Postoji vrijeme za sve, a postoji čak i vrijeme da se vremena
objedine.
173
N estale civilizacije
U kojem autor portretira ekstravagantnog i tajanstvenoga

gospodina Forta. - Požar u sanatoriju pretjeranih slučajnosti. -
Gospodin Fort kao žrtva univerzalnoga znanja. - Četrdeset tisuća
zabilješki o olujama zimzelena, o kišama žaba i pljuskovima krvi.
- Knjiga prokletih. - Neki profesor Kreyssler. - Pohvala i ilustracija
intermedijarnosti. - Pustinjak iz Bronxa ili svemirski Rabelais. -
U kojem autori posjećuju katedralu Svetog Drugdje. - Dobar tek,
gospodine Fort!
U New Yorku je 1910.jjodine, u jednom građanskome

stančiću u Bronxu, živio jedan gospodin, ni mlad ni star,
nalik na stidljivoga tuljana. Zvao se Charles Hoy Fort. Imao
je okrugle i debele šape, krupan trbuh i leđa bez vrata, veliku,
napola ćelavu glavu, velik azijatski nos, metalne naočale i
gurdjijevske brkove. Bio je nalik na menjševičkog profesora.
Nikada nije izlazio, osim da bi se uputio u gradsku biblioteku
u kojoj je pregledavao goleme količine novina, časopisa i
godišnjaka svih država i svih razdoblja. Oko njegova cilin
dričnoga stola bile su nagomilane prazne kutije za cipele i
1 7 5
J utro čarobnj aka
hrpe časopisa: American Almanach iz 1883, London Times

iz 1880-1893, Annual Record o f Science, dvadeset godina
Philosophical Magazinea, Godišnjaci Francuskog entomološkog
društva, Monthly Weather Review, Observatory, M eteorological
Journal, i tako dalje. Nosio je zelenu šiltericu, a kada bi nje
gova žena uključila štednjak da bi skuhala ručak, odlazio bi u
kuhinju vidjeti postoji li opasnost od požara. To je bila jedina
stvar koja je ljutila gđu Fort, rođenu Annu Filan, a koju je
on odabrao zbog potpunog odsustva intelektualne znatiželje i
koju je jako volio, i koja je njega voljela nježno.
Do svoje trideset i četvrte godine Charles Fort, dijete
trgovaca iz Albanya, životario je zahvaljujući osrednjem
novinarskom talentu i stanovitoj spretnosti u prepariranju
leptira. Nakon što su mu roditelji umrli, a trgovina bila pro
dana, uspio je isposlovati vrlo nisku najamninu uz koju se
konačno mogao posvetiti isključivo svojoj strasti: prikuplja
nju zabilješki o događajima koji su nevjerojatni, ali su se ipak
dogodili.
Crvena kiša nad Blankenberghom 2. studenog 1819.,
kiša blata u Tasmaniji 14. studenog 1902. Pahulje snijega
veličine tanjura u Nashvilleu 24. siječnja 1891. Kiša žaba u
Birminghamu 30. lipnja 1892. Meteorsko kamenje. Vatrene
kugle. Tragovi mitske životinje u Devonshireu. Leteći tanjuri.
Tragovi kanala na planinama. Rakete na nebu. Hirevi kometa.
Čudnovati nestanci. Neobjašnjive kataklizme. Natpisi na
meteoritima. Crni snijeg. Plavi Mjeseci. Zelena Sunca.
Pljuskovi krvi.
Tako je prikupio dvadeset i pet tisuća zabilješki koje je raz
vrstavao u kartonske kutije. Činjenice su, čim bi bile spome
nute, padale u zamku ravnodušnosti. Bile su to ipak činjenice.
1 7 6
P rvi dio
Nazivao je to svojim “sanatorijem pretjeranih slučajnosti”.

Činjenica o kojima se izbjegavalo govoriti. Slušao je kako
se iz njegovih kataloga izdiže “pravi uzvik tišine”. Osjećao je
neku vrstu nježnosti prema tim neumjesnim stvarnostima,
protjeranima iz domene znanja, kojima je pružao utočište u
svom skromnom uredu u Bronxu i mazio ih dok ih je bilježio.
«Kurvice, kepeci, grbavci, budale, ipak će kod mene njihov
mimohod biti zadivljujuće postojan, jer to su stvari koje se
događaju, događaju, i ne prestaju se događati.»
Kada bi se umorio od vođenja povorke podataka za koje
je Znanost procijenila da bi ih bilo dobro odbaciti (ostatci
letećeg ledenjaka srušili su se nad Rouenom 5. srpnja 1853.
Brodovi nebeskih putnika. Krilata bića na 8000 metara visine
nad Palermom 30. studenog 1880. Svijetleći kotači u moru.
Kiše sumpora i tkiva. Tragovi divova u Škotskoj. Mrtvački
lijesovi malih bića koja dolaze odnekud drugdje, među stije
nama Edinburgha)... kada bi se umorio, pustio bi svoj duh da
sam sa sobom igra beskrajne partije superšaha na šahovskoj
ploči od 1600 polja koju je sâm izumio.
Poslije, jednoga dana, Charles Hoy Fort shvatio je da taj
izvanredan posao ne vrijedi ništa. Neupotrebljiv je. Nesiguran.
Obična razbibriga zanesenjaka. Slutio je daje samo tapkao na
pragu onoga za čim je potajno tragao, i da nije napravio ništa
od onoga što je stvarno trebao napraviti. To nije bilo istra
živanje, nego njegova karikatura. I on, koji se toliko bojao
opasnosti od požara, zapalio je svoje kutije i papire.
U tom je trenutku otkrio svoju pravu narav. Taj zanesnjak
neobičnim činjenicama bio je fanatik za općim idejama. Što
je on podsvjesno radio svih tih napola izgubljenih godina?
Sklupčan na dnu svoje pećine s leptirima i starim papirima,
177
J utro čarobnj aka
zapravo se borio protiv jedne od najvećih sila ovog stoljeća:

sigurnosti civiliziranih ljudi da znaju sve o univerzumu u
kojem žive. A zašto se gospodin Charles Hoy Fort skrivao
kao da ga je stid? Zbog toga što najmanja aluzija na činjenicu
da u svemiru mogu postojati goleme domene nepoznatog
neugodno uznemirava ljude. Ukratko, gospodin Charles
Hoy Fort ponašao se poput erotomana: čuvajmo naše poroke
u tajnosti da se društvo ne bi razbjesnilo kada shvati da je
većinu područja seksualnosti ostavilo neobrađenim. Sada je
trebalo prijeći iz zanesenjaštva u proročanstvo, iz samotne
razbibrige na objavu principa. Sada je trebalo napraviti pravo,
to jest, revolucionarno djelo.
Znanstvena spoznaja nije objektivna. Ona je, kao i civi
lizacija, zavjera. Mnoge su činjenice odbačene jer bi pore
metile ustanovljene zaključke. Živimo pod inkvizicijskim
režimom u kojemu je najčešće upotrebljavano oružje protiv
neprilagođene stvarnosti prezir popraćen smijehom. U tim
uvjetima, što je uopće znanje? «U topografiji uma znanje
bismo», kaže Fort, «mogli definirati kao neznanje obavijeno
smijehom.» Trebat će, dakle, tražiti dodatak slobodama koje
jamči Ustav: slobodu da se sumnja u znanost. Slobodu da se
sumnja u evoluciju (što ako je Darwinovo djelo fikcija?), u
Zemljinu rotaciju, u postojanje brzine svjetlosti, u gravitaciju,
itd. U sve, osim u činjenice. U neprobrane činjenice, takve
kakve se javljaju, bilo da su uzvišene ili ne, nečiste ili čiste,
sa svojom pratnjom čudnovatih i neprimjerenih stvari koje
se događaju istovremeno s njima. Ne odbacujte ništa što je
stvarno: buduća će znanost otkriti nepoznate povezanosti
među činjenicama koje nam se čine nepovezanima. Znanosti
je potrebno da ju prodrma jedan nov, divlji, bulimičan duh,
178
'
P rvi dio
ali ne i naivan. Svijetu je potrebna enciklopedija odbačenih

činjenica, prokletih istina. «Plašim se da bi našoj civilizaciji
trebalo pružiti nove svjetove u kojima bijele žabe imaju pravo
na život.»
Stidljivi tuljan iz Bronxa dao je sebi zadatak da u osam
godina nauči sve vještine i sve znanosti - i izmisli pet-šest
samo za sebe. Obuzet enciklopedijskim ludilom, bacio se na
taj divovski posao koji se ne sastoji toliko u učenju, koliko
u osvještavanju cjelokupnosti živog svijeta. «Čudio sam se
kako se itko može zadovoljiti time da bude pisac, krojač,
radnik u tvornici ili čistač ulica.» Principe, formule, zakone
i fenomene obrađivao je u gradskoj knjižnici New Yorka, u
Britanskom muzeju i putem intenzivnoga dopisivanja s naj
većim svjetskim bibliotekama i knjižarama. Četrdeset tisuća
bilješki, podijeljenih na tisuću tristo dijelova, zapisanih
olovkom na sićušnim ceduljicama, na stenografskom jeziku
koji je sam izmislio. Nad tim suludim pothvatom blista dar za
razmatranje svakog predmeta s točke gledišta višeg uma koji
je tek saznao za svoje postojanje.
«Astronomija.
«Noćni stražar nadgleda pola tuceta crvenih uličnih
lampi u zakrčenoj ulici. U četv rti ima plinskih svjetiljki,
lampi i osvijetljenih prozora. Kresaju se šibice, pale se vatre,
buknuo je požar. Pokoji neonski natpis i automobilski farovi.
Ali noćni se čuvar drži svog malog sustava...»
On u isto vrijeme nastavlja svoja istraživanja o odbačenim
činjenicama, ali sistematično i trudeći se potvrditi svaku od
njih provjerom. Svoj pothvat podređuje razini koja obuhvaća
astronomiju, sociologiju, morfologiju, kemiju i magnetizam.
Više se ne bavi prikupljanjem, nego pokušava dobiti nacrt
1 7 9
J utro čarobnj aka
ruže vanjskih vjetrova, izraditi kompas za plovidbu oceanima

s one druge strane, složiti slagalicu svjetova koji se skrivaju
iza ovog svijeta. Potreban mu je svaki list na golemom stablu
fantastike koje podrhtava: 22. studenog 1821. nebom nad
Napuljem razliježu se urlici; 1861. iz oblaka nad Singapurom
padaju ribe; vodopad mrtvog lišća 10. travnja u rijeci Indre-
et-Loire; kamene sjekire padaju na Sumatru uz grmljavinu;
slapovi žive materije; svemirski Timur Lenko vrši otmice;
olupine lutajućih svjetova kruže nad nama... «Razborit sam
i oštro se protivim ortodoksnim ljudima. Kako nemam ari
stokratski prijezir njujorškog konzervativca ili eskimskog
čarobnjaka, moram se prisiliti da zamislim druge svjetove...»
Gospođu Fort nimalo ne zanima ništa od toga. Ona je
toliko nezainteresirana da ne primjećuje neobične stvari. On
o svojim radovima ne priča, osim s nekolicinom zadivljenih
prijatelja. Nema potrebu da se viđa s njima. Piše im s vremena
na vrijeme. «Imam dojam da sam se prepustio novom poroku
koji je preporučen za ljubitelje neobjavljenih grjehova. U
početku su neki od mojih podataka bili toliko zastrašujući ili
toliko smiješni da sam ih za vrijeme čitanja mrzio ili prezirao.
Sada je bolje, ima malo prostora i za sažaljenje.»
Oči mu se umaraju. Oslijepit će. Prestaje s radom i nekoliko
mjeseci razmišlja, hraneći se samo crnim kruhom i sirom. Vid
mu se ponovno bistri, započinje izlagati svojV osobnu, anti-
dogmatičnu viziju svemira, i otvarati razumijevanje drugih
uz velike provale humora. «Ponekad bih iznenadio samoga
sebe jer nisam vjerovao u ono u što mi se više nije sviđalo
vjerovati.» Što je više napredovao u proučavanju različitih
znanosti, napredovao je i u otkrivanju njihovih nedostataka.
Treba ih uništiti iz temelja: duh je taj koji nije valjan. Treba
1 8 0
P rvi dio
sve započeti iznova uz ponovno uključivanje odbačenih

činjenica o kojima je prikupio silnu dokumentaciju. Prvo ih
treba ponovno prihvatiti. Zatim ih treba, ako je to moguće,
objasniti. «Ne mislim da ću napraviti idola apsurda. Mislim
da u početnim tapkanjima nikako ne možemo znati što će
kasnije biti prihvatljivo. Ako je jedan od začetnika zoologije
(koju treba iznova začeti) čuo da se govori o pticama koje
rastu na stablima, trebao je naznačiti da je čuo da se govori o
pticama koje rastu na stablima. Nakon toga, i tek onda, trebao
se pobrinuti da skupi podatke o tome.»
Šaljimo, šaljimo znakove, i jednog ćemo dana konačno
otkriti da nešto šalje znak nama.
Treba ponovno razmotriti samu strukturu znanja.

Charles Hoy Fort osjeća kako u njemu podrhtavaju brojne
teorije na krilima Anđela čudnovatog. Za njega je znanost
poput vrlo civiliziranog automobila koji juri autocestom. A
sa svake strane te čudesne piste od asfalta i neona prostire se
divlji krajolik, prepun čuda i tajni. Stanite! Istražite krajolik
i u širinu! Skrenite s puta! Idite cik-cak! Treba, dakle, činiti
velike, razuzdane, klaunovske kretnje, kao kada pokušavamo
zaustaviti auto. Nema veze ako izgledamo groteskno: hitno je.
Gospodin Charles Hoy Fort, pustinjak iz Bronxa, procjenjuje
da mora što prije i što je žešće moguće uraditi nekoliko nuž
nih “majmunarija”.
Nakon što se uvjerio u važnost svoje misije i oslobodio
svoje dokumentacije, započinje na tristo stranica prikupljati
svoje najbolje mine. «Uništite mi deblo mamutovca, preli
stajte padine vapnenačkih grebena, pomnožite me s tisuću
181
J utro čarobnj aka
i zamijenite moju sitničavu neskromnost megalomanijom

Titana, i tek ću onda moći iscrpno napisati ono što moja tema
zahtijeva.«
Piše svoje prvo djelo, Knjigu prokletih52, u kojoj je, kako
sam kaže, izložen »određen broj iskustava o strukturi zna
nja«. To je djelo izdano u New Yorku 1919. godine. Izazvalo
je revoluciju u intelektualnim krugovima. Još prije prvih
naznaka dadaizma i nadrealizma, Charles Hoy Fort uveo je u
znanost ono što će Tzara, Breton i njihovi učenici tek uvesti u
umjetnost i književnost: vatreno odbijanje da sudjeluje u igri
u kojoj svi varaju, žestoku tvrdnju “da postoji još nešto”. Silan
napor, uložen možda ne zato da bi razmotrio stvarnost u pot
punosti, nego zato da bi spriječio da se stvarnost razmatra na
lažno smislen način. Bitan lom. «Ja sam obad koji bode kožu
znanja da bih ga spriječio da zaspi.»
Knjiga prokletih? «Zlatna grana za luđake», izjavio je
John Winterich. «Jedna od grozota književnosti», napisao je
Edmund Pearson. Prema mišljenju Bena Hechta, «Charles
Fort je apostol iznimaka i svećenik koji mistificira nemoguće».
Ipak, Martin Gardner priznaje da je «njegov sarkazam u
skladu s najvrjednijim kritičarima Einsteina i Russt^la». John
W. Campbell tvrdi da su «u tom djelu klice barem šest novih
znanosti». «Citati Charlesa Forta ravno je jahanju komete»,
priznaje Maynard Shipley, a Theodore Dreiser u njemu vidi
«najveću književnu osobnost nakon Edgara Poa».
Tek je 1955. godine, kao rezultat mojega truda koji očito
nije bio dosta djelotvoran, Knjiga prokletih bila izdana u
52 Le Livre des Damnés (prim . prev.).

P rvi dio
Francuskoj53. Unatoč izvrsnom prijevodu i predstavljanju

Roberta Benayouna te izvještaju Tiffanya Thayera, predstavnika
Društva prijatelja Charlesa Forta u Sjedinjenim Državama54,
to izvanredno djelo prošlo je gotovo nezapaženo.
Naš stari balzamer leptira užasavao se određenih, Masira
nih, definiranih stvari. Znanost izdvaja fenomene i predmete
da bi ih promatrala. Velika misao Charlesa Forta jest da se
ništa ne može izdvojiti. Svaki izdvojen predmet prestaje
postojati.
Lastin rep napaja se na cvijetu šeboja: to je leptir plus
sok šeboja. To je šeboj minus apetit leptira. Svaka definicija
stvari unutar nje same atentat je na stvarnost. «U takozvanim
53 Éd. des Deux-Rives, Pariz, zbirka Lumière interdite (“Zabranjena svjetlost”),

vodio Louis Pauwels.
Nakon Knjige prokletih, Fort je 1923. objavio Nove zemlje ("Terres Nouvelles").
Nakon njegove smrti izašle su još : Lo! 1931. i Divlji talenti ("Talents Sauvages"),
1932. Ta djela uživaju određen ugled u Americi, Velikoj Britaniji i Australiji.
Služim se brojnim podacima koje sam prikupio proučavajući Roberta Benayouna.
54 Gosp. Tiffany Thayer izjavio je slijedeće:
"Kvalitete Charlesa Forta zavele su skupinu američkih pisaca koji su u njegovu čast
odlučili nastaviti napad što ga je on bio usmjerio protiv svemogućih svećenika
novoga boga, Znanosti, kao i protiv svih oblika dogmi. S tim je ciljem 26. siječnja
1931. osnovano Društvo Charlesa Forta.
"Medu osnivačima bili su Theodore Dreiser, Booth Tarkington, Ben Hecht, Harry
Leon Wilson, John Cowper Powys, Alexander Woolcott, Burton Rascoe, Aaron
Sussman i niže potpisani tajnik Tiffany Thayer.
"Charles Fort umro je 1932., netom prije objavljivanja svoga četvrtoga djela, Divlji
talenti. Nebrojene podatke koje je prikupljao u bibliotekama diljem svijeta te putem
međunarodnog dopisivanja, ostavio je Društvu Charlesa Forta: oni danas čine
jezgru arhiva tog društva i njihov broj svakim danom raste zahvaljujući doprinosu
članova iz devedeset četiriju zemalja, ne ubrajajući Sjedinjene Države, Aljasku i
Havaje.
"Društvo izdaje tromjesečni časopis Doubt ("Sumnja"). Taj je časopis neka vrst
nadomjesnog doma za sve 'proklete' činjenice, to jest, za sve one koje ortodoksna
znanost ne može ili ne želi prihvatiti, na primjer, leteće tanjure. U biti, podatci i
statistike na tu temu koje ovo društvo posjeduje najstarija su, najopširnija i najpot
punija cjelina koja postoji.
"Časopis Doubt izdaje i Fortove bilješke."
183
J u tro čarobnj aka _______________________________________________
divljim plemenima svi se s poštovanjem brinu za siromašne

duhom. Općenito definiranje neke stvari u terminima nje
same smatramo znakom slabosti duha. Svi znanstvenici
započinju svoje radove definicijama te vrste, te se mi stoga, u
našim plemenima, s poštovanjem brinemo za znanstvenike.»
Pred nama je Charles Hoy Fort, ljubitelj neobičnog,
zapisničar čudesa, zadubljen u sjajno razmišljanje o
razmišljanju. Jer, on okrivljuje samu mentalnu strukturu
civiliziranoga čovjeka. Više se nimalo ne slaže s dvotaktnim
motorom koji hrani suvremeno rasuđivanje. Dva takta: da i
ne, pozitivno i negativno. Suvremeno znanje i um počivaju na
tom binarnom radu: točno, pogrešno, otvoreno, zatvoreno;
živo, mrtvo, tekuće, kruto, itd. Fort zahtijeva od Descartesa
točku gledišta na općenito, kako bi se svaki predmet moglo
definirati u odnosu prema tom općenitom, i s koje še na svaki
predmet može gledati kao na posrednika ka nekom drugom
predmetu. On zahtijeva novu mentalnu strukturu, koja može
kao stvarne spoznati prijelazne etape između da i ne, između
pozitivnog i negativnog. Drugim riječima, rasuđivanje na
razini višoj od binarnoga sustava. U neku ruku, treće oko uma.
Da bi se vizija toga trećeg oka izrazila, jezik, koji je proizvod
binarnoga sustava (zavjera, organizirano ograničenje), nije
dostatan. Zbog toga se Fort mora koristiti dvoličnim pridje
vima u Janusovim epitetima “stvarno-nestvarno”, “nemateri-
jalno-materijalno”, “topljivo-netopljivo”.
Jedan je naš prijatelj, jednoga dana kad smo Bergier i ja
ručali s njim, u potpunosti izmislio nekog ozbiljnog austrij
skoga profesora, sina vlasnika hotela u Magdeburgu nazvanog
Dvije hemisfere, imenom Kreyssler. Herr Professor Kreyssler,
o kome nam je dugo pričao, posvetio je jedno divovsko djelo
184
P rvi dio
prerađivanju zapadnoga jezika. Naš je prijatelj maštao da u

jednom ozbiljnom časopisu objavi studiju o “Kreysslerovom
verbalizmu”, što bi bila vrlo korisna mistifikacija. Kreyssler je,
dakle, pokušavao razvezati steznik jezika kako bi se on raši
rio do prijelaznih stanja koja su u našoj današnjoj mentalnoj
strukturi zanemarena. Uzmimo jedan primjer. Zakasniti i
uraniti. Kako bih definirao kašnjenje na nešto što sam htio
napraviti ranije? Za to ne postoji riječ. Kreyssler je predlagao
riječ: urasniti. A uraniti s nečim s čime sam kasnio? Zakaniti.
Ovdje je riječ samo o vremenskom posredništvu. Zaronimo
u psihološka stanja. Ljubav i mržnja. Ako volim kukavički,
voleći samo sebe kroz drugu osobu, i na taj sam način usmje
ren ka mržnji, je li to ljubav? To je samo Ijužnja. Ako mrzim
svog neprijatelja, ali pritom ne gubim nit jedinstva svih bića,
i vršim svoju zadaću neprijatelja pomirujući pritom mržnju
i ljubav, to nije mržnja, nego mrbav. Prijeđimo na temeljne
posrednike. Što znači smrt, a što život? Toliko je prijelaznih
stanja koja odbijamo vidjeti! Postoji smrvot, što nije život, nego
samo sprječavanje smrti. A postoji i stvaran život koji postoji
iako je smrt neizbježna; to bi bio žimrt. Pogledajmo konačno
i stanja svijesti. Plutanje naše svijesti između sna i budnosti.
Koliko je puta moja svijest samo buva: misli da je budna kad
u stvari spava! A Bog želi da ona, iako zna da je spremna za
spavanje, pokušava ostati budna, i tada je spadna.
Naš je prijatelj bio čitao Forta nedugo prije no što nam je
predstavio tu genijalnu farsu. «U metafizičkim terminima»,
kaže Fort, «smatram da je sve ono što obično nazivamo
“postojanjem”, a što ja nazivam posredovanjem, nazovi-
postojanje koje nije ni stvarno, ni nestvarno, nego je izraz
pokušaja koji cilja na stvarnost ili na prodiranje u stvarno
1 8 5
J utro čarobnj aka
postojanje.» Taj pothvat u današnje doba nema presedana.

On najavljuje veliku promjenu strukture duha koju danas
zahtijevaju otkrića određenih fizičko-matematičkih stvar
nosti. Primjerice, na razini čestice vrijeme teče istovremeno
u oba smjera. Jednadžbe su u isto vrijeme točne i netočne.
Svjetlost je u isto vrijeme neprekinuta i izlomljena.
«Ono što nazivamo postojanjem u stvari je pokret: nisu
svi pokreti izraz neravnoteže, neki su pokušaj uravnoteže
nja ili još nepostignuta ravnoteža. A jednostavna činjenica
postojanja izražava se u posredovanju između ravnoteže i
neravnoteže.» To potječe iz 1919. i susreće se s današnjim
razmišljanjima biofizičara o inverziji entropije, primjerice
Jacquesa Ménétriera. «Svi fenomeni u našem prijelaznom
stanju ili nazovi-stanju jesu/znače pokušaj organizacije,
harmonizacije, individualizacije, drugim riječima pokušaj
dostizanja stvarnosti. Ali svaki takav pokušaj uništit će kon
tinuitet, vanjske sile te neprihvaćene činjenice koje graniče
s prihvaćenima.» To anticipira jednu od najapstraktnijih
operacija kvantne fizike: normalizaciju funkcija, operaciju
koja se sastoji u uspostavljanju funkcije koja opisuje fizički
predmet na način da postoji mogućnost da se taj predmet
ponovno pronađe u svemiru.
«Zamišljam da svi predmeti zauzimaju stupnjeve, serijske
etape između stvarnog i nestvarnog.» Zbog toga Fortu nije
bitno da se domogne ove ili one činjenice da bi započeo
opisivati cjelinu. I zašto da odabere činjenicu koja umiruje
razum, radije nego činjenicu koja ga uznemirava? Zašto da
išta isključuje? Da bismo izračunali krug, možemo početi s
bilo koje točke. On, na primjer, ukazuje na postojanje lete
ćih objekata. To je skup činjenica od kojega možemo početi
186
P rvi dio
obuhvaćati cjelinu. Ali on je odmah rekao da bi «i oluja zim

zelena isto tako uspjela».
«Ja nisam realist. Nisam ni idealist. Ja sam intermedija-
rist.» Ako napadamo samu osnovu duha, kako da se razu
mijemo? Pomoću prividne ekscentričnosti koju pokazuje
šok-jezik genija koji je u stvari centralist: on ide onoliko
dalje u potrazi za svojim zamislima koliko je siguran da će ih
dovesti do čvrste i duboke točke svog razmišljanja. Naš junak
Charles Hoy Fort nastavlja donekle na Rabelaisov način. Diže
urnebes humora i iznosi ideje koje bi probudile i mrtve.
«Skupljam zabilješke o svim predmetima koji su na neki
način drugačiji, primjerice devijacije koncentričnosti u
mjesečevom krateru Kopernik, iznenadna pojava grimiznih
britanika, nepokretnih meteora, ili iznenadno nicanje kose
na ćelavoj glavi mumije. Ipak, moja najveća pažnja nije
usmjerena na činjenice, nego na odnose među činjenicama.
Dugo sam razmišljao o tobožnjim odnosima koje nazivamo
slučajnostima. A što ako slučajnosti ne postoje?»
«Jednom davno, dok sam bio prilično nastran mangup,

osudili su me na rad subotom u očevoj trgovini, gdje sam
morao strugati naljepnice sa suparničkih konzervi kako
bih zalijepio naljepnice svojih roditelja. Jednoga dana preda
mnom je bila cijela piramida konzervi s voćem i povrćem,
kadli mi preostaše samo riblje naljepnice. Lijepio sam ih na
riblje konzerve, sve dok nisam stigao do marelica. I pomislio
sam: zar marelice nisu ribe? I zar neke šljive nisu marelice?
Tada sam, iz šale ili radi znanosti, stao lijepiti riblje naljepnice
na konzerve sa šljivama, trešnjama, grahom i graškom. S
187
Jut ro čarobnj aka
kojim motivom? To ne znam ni danas, budući da ne znam

jesam li znanstvenik ili šaljivdžija.»
«Pojavila se nova zvijezda: do koje se točke ona razlikuje
od nekih kapljica nepoznatog podrijetla koje smo upravo
otkrili na jednoj biljci pamuka u Oklahomi?»
«U ovom trenutku imam izvanredno raskošan primjerak
leptira ‘mrtvačka glava’. Kmeči poput šišmiša i taj mi zvuk
zvuči kao neki samoglasnik. Kažu da leptir ‘kalima’, koji
nalikuje mrtvom listu, oponaša mrtav list. Oponaša li onda
mrtvačka glava kostur?»
«Ako stvarne razlike ne postoje, ništa nije moguće defi
nirati kao uistinu različito od nečeg drugog. Što je kuća? I
štagalj je kuća, pod uvjetom da netko živi u njemu. Ali ako
stanovanje čini bit kuće, prije nego arhitektonski stil, onda
je i ptičje gnijezdo kuća. Činjenica da u njoj živi čovjek nije
kriterij, budući da i psi imaju kuću; nije ni materija, budući da
Eskimi imaju sniježne kuće. Iz toga proizlazi da su dvije stvari
tako izvjesno različite kao što su Bijela kuća u Washingtonu i
školjka raka-samca jedna drugoj bliske.»
«Bijeli koraljni otoci u tamnoplavome moru.»

«Privid njihove različitosti, privid njihove individualnosti
ili stvarna razlika koja ih razdvaja, nisu ništa drugo nego pro
jekcija samog oceanskoga dna. Razlika između zemlje i mora
nije stvarna. U svakoj kapi vode ima malo zemlje, a u svakom
grumenu zemlje ima vode. To znači da su svi prividi lažni,
budući da su dio istoga spektra. Noga nekoga stola nema u
sebi ništa stvarno, ona je samo projekcija nečega. I nitko od
nas nije osoba, budući da se fizički dodirujemo s onim što nas
1 8 8
P rvi dio
okružuje, i budući da je u našoj psihi sve samo izraz našeg

odnosa sa svime što nas okružuje.»
«Moje gledište je sljedeće: svi predmeti koji naizgled
posjeduju individualan identitet samo su otoci, projekcije
podmorskog kontinenta, i nemaju stvarnih obrisa.»
«Ljepotu bih definirao kao nešto što se čini potpunim.
Nepotpuno ili osakaćeno posve je ružno. Venera iz Miloša.
Nekom bi se djetetu činila ružnom. Ako je čisti duh zamisli
kao potpunu, postat će lijepom. Ruka zamišljena kao ruka
\
može se činiti lijepom. Ostavljena na bojnom polju, više

nije lijepa. Ali sve što nas okružuje dio je nečeg drugog, a to
drugo opet je dio nečeg trećeg. Na ovome svijetu nema ničega
lijepog, postoje samo prividi koji posreduju između ljepote i
ružnoće. Jedino je cjelina potpuna, i lijepo je samo ono što je
potpuno.»
Duboka misao našeg učitelja Forta, dakle, jest skriveno

jedinstvo svih predmeta i svih fenomena. S druge strane, civi
lizirana misao kraja 19. stoljeća svugdje postavlja zagrade, i
naš način rasuđivanja, binaran, uzima u obzir samo dualnost.
Naš je suludi mudrac iz Bronxa pobunjenik protiv ekskluzivi-
stičke znanosti svoga vremena, a isto je tako i protivnik same
stukture naših umova. Njemu se čini da je nužan jedan drugi
oblik uma: um koji je na neki način mističan, probuđen u pri
sustvu Cjeline. On će, polazeći od toga, predložiti neke druge
metode spoznaje. Priprema nas na to tako što izaziva prekid
i rušenje naših navika razmišljanja. «Poslat ću vas kvragu,
prema vratima koja se otvaraju ka nečem drugom.»
1 8 9
J utro čarobnj aka
Gospodin Fort ipak nije idealist. On se bori protiv ono

malo realizma što ga imamo: odbijamo stvarnost čim je ona
fantastična. Gospodin Fort ne propovijeda novu religiju.
Naprotiv, on nastoji podići barijeru oko svoje doktrine kako
bi spriječio slabe duhove da uđu unutra. On je uvjeren da
»sve postoji u svemu«, i da je svemir sadržan u zrncu pijeska.
Ali ta metafizička sigurnost može blistati samo na najvišoj
razini razmišljanja. Ona se ne može spustiti na razinu pri
mitivnog okultizma a da ne postane smiješna. Ona ne može
dozvoliti delirij analognog razmišljanja, vrlo drago sum
njičavim ezotericima koji vam bez prestanka objašnjavaju
jednu stvar pomoću druge: Bibliju pomoću brojeva, zadnji
rat pomoću Velike piramide, revoluciju pomoću tarota,
moju budućnost pomoću zvijezda - i koji svugdje vide zna
kove svega. «Vjerojatno postoji nekakva veza između ruže i
nilskog konja, ali mladom čovjeku ipak nikad neće pasti na
pamet da svojoj djevojci pokloni buket nilskih konja.» Mark
Twain, koji je osuđivao iste nedostatke mišljenja, šaljivo je
izjavio da možemo objasniti Proljetnu pjesmu pomoću Deset
zapovjedi, budući da su imena Mojsije i Mendelssohn jedno
te isto: dosta je zamijeniti -ojsije i -endelssohn. Charles Fort
pokušava ponoviti tu karikaturu: «Možemo izjednačiti slona
sa suncokretom: oboje imaju dugačku peteljku. Ne možemo
razlikovati devu od kikirikija, ako promatramo samo kvrge.»
On je takav čovjek, postojan i okretnoga znanja.
Pogledajmo sada kako njegova misao poprima svemirske
širine.
1 9 0
P rvi dio
A što ako ni Zemlja kao takva nije stvarna? Što ako je

ona samo nešto posredno u svemiru? Zemlja možda uopće
nije neovisna, a život na zemlji možda uopće nije neovisan o
drugim životima, o drugih postojanjima u prostoru...
Četrdeset zabilješki o kišama raznih vrsta kakve su se
sručile na nas, već duže vrijeme navodi Charlesa da prizna
pretpostavku kako većina njih nije zemaljskoga podrijetla.
«Predlažem da razmotrimo zamisao da s onu stranu našega
svijeta postoje drugi kontinenti s kojih padaju predmeti, baš
kao što olupine iz Amerike mogu doploviti do Europe.»
Odmah recimo da Fort nije naivac. On ne vjeruje u sve. On
se samo buni protiv navike nijekanja a priori. On ne pokazuje
istinu prstom: on udara šakom kako bi srušio znanstvenu
zgradu našeg vremena, sastavljenu od istina koje su toliko
djelomične da djeluju kao pogreške. Smije se? To je zato što
ne vidi zašto ljudski trud usmjeren k znanju ne bismo tu i
tamo prekinuli smijehom, koji je također ljudski. Izmišlja?
Sanja? Uspoređuje? Svemirski Rabelais? On priznaje: «Ova je
knjiga fikcija, poput ‘Guliverovih putovanja’, ‘Podrijetla vrsta’
i, na kraju krajeva, poput Biblije.»
«Crne kiše i snjegovi, sniježne pahulje crne poput crna
jantara. Caklina iz rudnika pada s neba u more Škotske. Ima
je u tolikim količinama da bi taj proizvod mogao značiti glo
balnu korist za sve rudnike svijeta. Zamišljam otok u blizini
trgovačke prekooceanske trase. Vjerojatno više puta godišnje
prima otpatke brodova koji prolaze.» Zašto ne i krhotine ili
otpatke međuzvjezdanih brodova?
Kiše životinjske materije, želatinaste tvari, popraćene
snažnim zadahom truljenja. «Hoćemo li priznati da u besko
načnim prostorima plutaju goleme, ljepljive i želatinaste
191
J utro čarobnj aka
mase?» Nije li to možda prehrambeni teret koji su Veliki

putnici iz drugih svjetova uskladištili na nebu? «Čini mi se
da je iznad naših glava neka nepokretna zona, u kojoj su
zemljine gravitacijske i meteorološke sile relativno inertne, i
koja izvana prima plodove slične našima.»
Kiše živih životinja: riba, žaba, kornjača. Dolaze li one s
nekoga drugoga mjesta? U tom su slučaju možda i ljudska
bića u davna vremena došla s nekoga drugoga mjesta... Osim
ako nije riječ o životinjama koje su uragani i pijavice otrgnuli
sa zemlje i ostavili u nekom predjelu svemira u kojemu nema
gravitacije, u nekoj vrsti hladne prostorije u kojoj se plodovi
tih otmica čuvaju u nedogled. Plodovi oteti zemlji koji su
prošli kroz vrata koja vode u druge prostore, plodovi oku
pljeni u nebeskom Sargaškom supermoru. «Predmeti koje
je podigao uragan mogu ući u zonu lebdenja koja se nalazi
iznad zemlje, mogu dugo lebdjeti jedan pokraj drugoga, i
naposljetku pasti...» «Imate podatke, činite s njima što god
poželite...» «Kamo odlaze pijavice, od čega su one naprav
ljene?...» «Sargaško supermore: olupine, otpatci, stari tereti
međuplanetarnih brodoloma, predmeti odbačeni potresima
susjednih planeta u ono što nazivamo prostorom, ostatci iz
doba Aleksandara, Cezara i Napoleona, s Jupitera, Marsa i
Neptuna. Objekti koje su podigli naši cikloni: štagljevi i konji,
slonovi, muhe, pterodaktili i moe, lišće stabala iz nedavnih
vremena ili iz doba karbona, sve to teži rastvaranju u homo
geno, crveno, crno, ili žuto blato ili prašinu, riznicu za pale
ontologe ili arheologe, stoljetna gomilanja, uragani Egipta,
Grčke, Asirije...»
«Kamenje pada skupa s munjom. Seljaci su vjerovali u
meteorite, znanost je odbacila meteorite. Seljaci vjeruju u
1 9 2
P rvi dio
kamene munje, znanost odbacuje kamene munje. Beskorisno

je naglašavati da seljaci mjere zemlju dok se znanstvenici
zatvaraju u svoje laboratorije i dvorane za sastanke.»
Kamenje koje je otkinula munja. Kamenje prepuno
oznaka, znakova. A što ako drugi svjetovi na taj način, i na
druge načine, pokušavaju komunicirati s nama, ili u najmanju
ruku s nekima od nas? «S nekom sektom, možda s nekim taj
nim društvom ili s nekim vrlo ezoteričnim stanovnicima ove
zemlje?» Postoje milijuni i milijuni dokaza o takvim pokuša
jima komunikacije. «Moje dugotrajno iskustvo prešućivanja
i ravnodušnosti navodi me, prije nego što uopće načnem tu
temu, na pomisao da su astronomi vidjeli te svjetove, da su ih
meteorolozi, znanstvenici i specijalizirani promatrači primje-
tili više puta. Ali da je sustav odbacio sve podatke.»
Podsjetimo se još jednom da je ovo napisano oko 1910.
godine. Danas Rusi i Amerikanci grade laboratorije za
proučavanje signala koji su nam možda upućeni iz drugih
svjetova.
A možda nas je u dalekoj prošlosti netko posjetio? Što ako
je paleontologija netočna? Što ako su brojni kosturi koje su u
devetnaestome stoljeću otkrili isključivi znanstvenici grupi
rani proizvoljno? Ostatci divovskih bića, povremenih posje
titelja našega planeta? Na kraju krajeva, tko nas može prisiliti
da vjerujemo u predljudsku faunu o kojoj nam govore pale
ontolozi koji o tome ne znaju ništa više od nas? «Koliko god
•da je moja priroda optimistična i lakovjerna, svaki put kada
posjetim Američki muzej povijesti prirode moj se cinizam
vrati na svoje u odjeljku “Fosili”. Divovski kosturi, složeni na
način da se dobiju “vjerodostojni” dinosauri. Na katu ispod
nalazi se rekonstrukcija “ptice dodo”. Tako predočena, to je
1 9 3
J utro čarobnj aka __________
prava fikcija. Ali sastavljena je s takvom ljubavlju, s tolikim

žarom da nas uvjeri...»
«Ako nas je netko posjetio, zašto nas više ne posjećuje?
«Nazirem jednostavan odgovor koji se smjesta može
prihvatiti:
«Bismo li mi, kad bismo mogli, učili i obrazovali svinje,
guske i krave? Bismo li pokušali uspostaviti diplomatske
odnose s kokoši koja funkcionira da bi nas zadovoljila svojim
apsolutnim smislom za ispunjenje?
»Mislim da smo mi nekretnine, pribor, marva.
«Mislim da mi pripadamo nečemu. Da je nekada davno
Zemlja bila neka vrst ničije zemlje koju su drugi svjetovi istra
žili, kolonizirali i za koju su se međusobno borili.
»U ovom trenutku nešto posjeduje Zemlju i udaljilo
je s nje sve koloniste. Ništa se nije pojavilo odonuda tako
očito kao nekakav Kristofor Kolumbo koji se iskrcao na San
Salvadoru ili Hudsonu, te plovio rijekom koja nosi njegovo
ime. A4i, kada je riječ o tajnim posjetima planetu, koji su se
dogodili nedavno, u pogledu putnika izaslanika koji su možda
došli s drugoga svijeta i koji intenzivno vode računa da nas ne
susretnu, o njima imamo uvjerljive dokaze.
«Nakon što preuzmem tu zadaću, morat ću zanemariti
neke vidove stvarnosti. Na primjer, nije mi jasno kako da u
jednoj knjizi obuhvatim sva moguća iskustva čovječanstva
koja se odnose na drugačiji način postojanja, ili čak da oprav
dam laskavu iluziju koja zahtijeva da budemo nečemu korisni.
Svinje, guske i krave moraju prvo otkriti da ih netko posjeduje,
a zatim se pobrinuti da saznaju zašto ih posjedujemo. Možda
nas se može iskoristiti, možda je među nekolicinom stranaka
postignut dogovor: nešto na nas silom ima zakonsko pravo,
1 9 4
P rvi dio
nakon što je, da bi ga stekao, platio maloprodajnu vrijednost

koju je od njega zatražio naš prijašnji, primitivniji vlasnik. I za
tu transakciju već stoljećima znaju neki od nas, predvodnici
nekoga tajnoga kulta ili reda, čiji članovi, robovi prve klase,
upravljaju nama prema dobivenim uputama, i usmjeravaju
nas prema našoj tajanstvenoj funkciji.
«Nekoć davno, davno prije uspostavljanja zakonitoga
vlasništva, stanovnici nekog naroda Svemira sletjeli su na
Zemlju, razgrabili su, pokrali, razvili jedra i otišli, izgurani,
odvučeni u naše prostore, izolirani ili u skupinama, posjeću
jući nas prigodno ili povremeno, zbog lova, zamjene ili nad
zora, a možda i da bi napunili svoje hareme. Osnovali su kod
nas svoje kolonije, a zatim su se izgubili ili su morali otići.
Civilizirani ili primitivni narodi, bića ili stvari, bijeli, crni ili
žuti oblici.»
Mi nismo sami, Zemlja nije sama. «Mi smo svi samo kukci
i miševi, i samo različiti izrazi velikog svemirskog sira» čije
vrenje i miris vrlo slabo opažamo. Postoje drugi svjetovi osim
našeg, drugi životi osim onoga što mi nazivamo životom.
Poništimo zagrade isključivosti da bismo otvorili pretpostavke
fantastičnoga Jedinstva. I nije važno ako pogriješimo, ako,
primjerice, nacrtamo kartu Amerike na kojoj rijeka Hudson
vodi direktno do Sibira. U ovome trenutku preporoda duha i
metoda spoznaje najvažnije je da zasigurno znamo daje karte
potrebno ponovno nacrtati, da svijet nije ono što mi mislimo,
i da i mi sami, unutar naše vlastite svijesti, moramo postati
nešto drugačije od onoga što jesmo.
Drugi svjetovi komuniciraju sa Zemljom. Dokazi postoje.
Oni za koje mislimo da ih vidimo možda nisu dobri. Ali oni
postoje. Tragovi kanala na planinama: jesu li oni dokaz? Ne
1 9 5
J utro čarobnj aka
znamo. Ali oni će probuditi naš duh kako bi mogao pronaći

bolje dokaze:
»Mislim da ti otisci simboliziraju komunikaciju.
»Ali to nisu sredstva komunikacije među stanovnicima
Zemlje. Čini mi se da je neka vanjska sila označila stijene
na zemlji simbolima, i to iz daljine. Ne mislim da su tragovi
kanala znakovi komuniciranja koje su ostavili različiti sta
novnici Zemlje, jer neprihvatljivo je da bi stanovnici Kine,
Škotske i Amerike izmislili jednak sustav. Tragovi kanala
serije su otisaka u samoj stijeni koji neodoljivo podsjećaju na
kanale. Nekad su zaokruženi krugom, nekad polukrugom.
Možemo ih naći svugdje, u Velikoj Britaniji, u Francuskoj,
u Americi, u Alžiru, na Kavkazu i u Palestini, svugdje osim
možda na dalekom sjeveru. Litice u Kini posute su njima. Na
jednoj litici u blizini jezera Como nalazi se labirint takvih
oznaka. U Italiji, Španjolskoj i Indiji nalazimo ih u nevjerojat
nim količinama. Pretpostavimo da neka sila slična električnoj
energiji može izdaleka označavati stijene, kao što telefotografi
mogu označiti selen s udaljenosti od nekoliko stotina kilome
tara: ali ja sam čovjek s dva duha.
«Izgubljeni istraživači koji su došli odnekud. Tu i tamo
pokušavamo komunicirati s njima, dok ludilo poruka pljušti
na zemlju, u nadi da će neke od njih označiti stijene u bli
zini izgubljenih istražitelja. Ili možda čak negdje na zemlji
postoji kamena površina posebne vrste, prijemnik, polarna
konstrukcija, ili strm i koničan brežuljak, na kojem se već
stoljećima utiskuju poruke s drugoga svijeta. Međutim, te se
poruke katkad gube i ostaju zabilježene na padinama koje
su milijunima kilometara udaljene od prijemnika. Možda
su sile koje se kriju iza povijesti zemlje ostavile na stijenama
1 9 6
P rvi dio
Palestine, Velike Britanije, Kine i Indije, arhive koji će jednoga

dana netko dešifrirati, pogrešno poslane upute naslovljene na
ezoterične redove, slobodne zidare i jezuite u svemiru.»
Nijedna slika nije odviše snažna, nijedna pretpostavka
odviše otvorena: brvno za razbijanje utvrde. Postoje leteći
strojevi, postoje istraživači u svemiru. A što ako oni u
prolazu, radi ispitivanja, odavde uzmu nekoliko živih orga
nizama? «Mislim da nas pecaju. Možda nas supergurmani
viših sfera izrazito cijene? Oduševljava me pomisao da nakon
svega mogu poslužiti nečemu. Mislim da je u našu atmosferu
bačeno mnogo mreža, i da ih se često poistovjećivalo s vrtlo-
zima ili uraganima. Mislim da nas pecaju, ali spominjem to
samo usput...»
Dubine nedopuštenog upravo su dostignute, mrmlja s
mirnim zadovoljstvom naš tatica Charles Hoy Fort. Skida svoj
zeleni šilt, trlja svoje velike istrošene oči, gladi svoje brkove
nalik na tuljanove, i odlazi u kuhinju vidjeti ne izlaže li se
njegova draga supruga Anna riziku da, kuhajući crveni grah
za večeru, zapali kolibu, kartone, ceduljice, muzej slučajnosti,
konzervatorij nemogućeg, salon zvjezdanih umjetnika, ured
palih predmeta, tu biblioteku drugih svjetova, tu katedralu
Svetog Drugdje, svjetlucavo, bajkovito odijelo Ludosti koje
nosi Mudrost.
Anna, draga, ugasite štednjak.
Dobar tek, gospodine Fort.
I
1 9 7
II
Pretpostavka za na lomaču. - U kojem svećenik i biolog postaju

komičari. - Tražimo Kopernika antropologije. - Odviše slijepih
pjega na svim kartama. - Doktor Fortune nije znatiželjan. - Tajna
taljene platine. - Konopci koji su knjige. - Stablo i telefon. -
Kulturalni relativizam. - A sada, jedna lijepa pričica!
Militantna akcija za najveće moguće otvaranje duha,

inicijacija u kozmičku svijest, djelo Charlesa Forta izravno
će utjecati na najvećega pjesnika paralelnih svemira, Η. P.
Lovecrafta, oca onoga što obično nazivamo “znanstvenom
fantastikom”, a što nam se, na razini desetak do petnaestak
djela tog žanra, zapravo čini poput Ilijade i Odiseje civilizacije
u pokretu. Duh Charlesa Hoya Forta donekle utječe i na naš
rad. Mi ne vjerujemo u sve. Ali vjerujemo da sve treba ispitati.
Ponekad je upravo ispitivanje sumnjivih činjenica ono što
omogućava da prave činjenice postignu svoj širi izraz. Cjelina
se ne postiže propustima. Poput Forta, trudimo se ispraviti
određen broj propusta i preuzimamo svoj dio rizika da nas
smatraju nenormalnima. Druge će dopasti briga da u našoj
divljoj šumi pronađu ispravne puteve.
1 9 8
P rvi dio
Fort je proučavao sve što je na prvi pogled palo s neba.

Mi proučavamo sve tragove, vjerojatne ili manje vjerojatne,
koje su na zemlji mogle ostaviti propale civilizacije. Ne isklju
čujemo nijednu pretpostavku: ni atomsku civilizaciju iz vre
mena daleko davnijih od onoga što nazivamo prapoviješću,
ni informacije od strane stanovnika Izvana, i tako redom.
Budući da je znanstveno proučavanje daleke prošlosti čovje
čanstva tek započelo, i da na tom području vlada golema zbu-
njenost, te pretpostavke nisu ništa luđe ili manje zasnovane
od pretpostavki koje se obično prihvaćaju. Za nas je važno da
to pitanje ostavimo maksimalno otvorenim.
Nećemo vam predlagati pretpostavku o nestalim civili
zacijama. Samo ćemo vam predložiti da razmotrite problem
pomoću nove metode: neinkvizicijske.
Prema klasičnoj metodi postoje dvije vrste činjenica:
proklete i one koje to nisu. Na primjer, opis letećih strojeva
u prastarim svetim tekstovima, primjena parapsiholoških
moći u “primitivnih naroda”, ili tragovi nikla u kovanicama
koje potječu iz 235. pr. Kr.55, pripadaju u proklete činjenice.
Odbačene. Odbijeno je njihovo ispitivanje. Postoje i dvije vrste
pretpostavki: neugodne i one koje to nisu. Freske otkrivene u
pećini Tassilli u Sahari prikazuju likove koji na glavama imaju
kacige s velikiij| rogovima iz kojih izlaze cjevčice prikazane
kao bezbroj sitnih točkica. To su vjerojatno zrna žita koja
svjedoče o pastirskoj civilizaciji. Dobro, ali to nije dokazano.
A što ako je to prikaz magnetskih polja? Užas! Kakva stra
vična pretpostavka! Magija! Luđačku košulju! Na lomaču!
55 Baktrijske kovanice koje je kralj Eutidem II. kovao 235. godina prija Krista
(Scientific American, siječanj 1960).
1 9 9
J utro čarobnj aka
Na kraju krajeva, klasična metoda koju smo nazvali inkvi-

zicijskom polučuje rezultate poput sljedećeg:
Jedan indijski svećenik, velečasni Pravanananvanda, i
jedan američki biolog, doktor Strauss sa Sveučilišta “John
Hopkins”, upravo su identificirali zloglasnoga sniježnoga
čovjeka. To je jednostavno smeđi medvjed s Himalaja.
Nijedan od te dvojice cijenjenih znanstvenika nije vidio tu
životinju. Ali, »budući da je naša pretpostavka jedina koja
nije fantastična«, izjavili su, »sigurno je ispravna«. Duh je
znanosti, dakle, zanemaren kod beskorisnih istraživanja.
Slava svećeniku i doktoru! Još samo moramo obavijestiti
Jetija da je on obični smeđi medvjed s Himalaja.
Naša metoda, koja je u skladu s našim vemenom (a koje
zbog više dodirnih točaka možemo usporediti s renesansom),
počiva na principu tolerancije. Gotovo je s inkvizicijom.
Odbijamo isključivanje činjenica i odbacivanje pretpostavki.
Probiranje leće je koristan čin: kamenčići su teško probavljivi.
Ali nema dokaza da neke odbačene pretpostavke i određene
proklete činjenice nisu hranjive. Mi ne radimo za osjetljive ili
alergične, već za one koji, kako se to kaže, imaju jak želudac.
Uvjereni smo da u proučavanju prošlih civilizacija postoje
brojni zanijekani dokazi, odbacivanja a priori, inkvizicijskih
pogubljenja. Društvene znanosti manje su napredovale nego
fizikalne i kemijske i njima i dalje caruje pozitivistički duh
devetnaestoga stoljeća, koji postaje sve zahtjevniji što više
osjeća da smrt nadolazi.
Antropologija dolazi do svojega Kopernika. Prije

Kopernika, Zemlja je bila središte svemira. Za klasičnog
2 0 0
P rvi dio
antropologa naša je civilizacija središte ljudske misli u prostoru

i vremenu. Žalimo jadnoga primitivnoga čovjeka, odbjeglog u
tamu predlogičnog mentaliteta. Od srednjeg nas vijeka dijeli
pet stotina godina, i mi tek danas započinjemo oslobađati to
doba od optužbi za mračnjaštvo. Stoljeće Louisa XV. utire put
modernoj Europi, i potrebna su nam najnovija istraživanja
Pierrea Gaxottea da bismo prestali smatrati to stoljeće bra
nom egoizma podignutom protiv kretanja povijesti. Naša je
civilizacija, poput svake druge, zavjera.
Zlatna grana, djelo sir Jamesa Frazera, opsežno je i mjero
davno djelo. U njemu su prikupljeni “folklori” svih zemalja.
Frazera ni na trenutak nije dotakla ideja da možda nije riječ
samo o dirljivim praznovjerjima ili o slikovitim običajima.
Divljaci pogođeni zaraznim bolestima jedu gljivu penicillium
notatum: pomoću imitativne magije pokušavaju povećati
svoju moć unoseći u sebe taj falusni simbol. Upotreba
digitalina je također praznovjerje. Znanost o antibioticima,
operacije pod hipnozom, postizanje umjetne kiše raspršiva
njem srebrne soli, trebalo bi početi izvlačiti neke “primitivne”
postupke iz rubrike “naivnosti”.
Sir Frêr, potpuno siguran da pripada jedinoj civilizaciji
koja je dostojna tog imena, odbija razmotriti da kod “nižih
bića” možda postoji stvarna tehnologija različita od naše, i nje
gova Zlatna grana nalikuje na karte svijeta koje su izradili ilu-
minatori koji poznaju samo Mediteran, a praznine pokrivaju
crtežima i natpisima: “Zemlja Zmajeva”, “Otok Kentaura”...
Na kraju krajeva, ne žuri li se devetnaesto stoljeće, na svim
područjima, kamuflirati sve praznine na svim kartama? Pa čak
i na zemljopisnim kartama? U Brazilu, između rijeka Tapagos
i Xingu, postoji nepoznata zemlja veličine Belgije. Nijedan se
201
J utro čarobnj aka
istraživač nije približio El Yafriju, arapskom zabranjenom

gradu. Jedna je japanska divizija jednoga dana 1943. godine
netragom nestala na Novoj Gvineji. A ako se dvije sile koje
su podijelile svijet uspiju sporazumjeti, prava karta svijeta
priredit će nam neka iznenađenja. Nakon H-bombe, vojnici
u tajnosti nastavljaju popisivati bunkere: izvanredan podze
mni labirint u Švedskoj, podzemlje Virginije i Čehoslovačke,
skriveno jezero ispod Baleara... Praznine u fizičkome svijetu,
praznine u ljudskome svijetu. Kako ne poznajemo sve čovje
kove moći, niti izvore njegova uma i psihičkog života, izmislili
smo otoke kentaura i zemlje zmajeva: predlogički mentalitet,
praznovjerje, folklor, imitativnu magiju.
Pretpostavka: civilizacije su možda otišle puno dalje od
nas u iskorištavanju parapsiholoških moii.
Odgovor: parapsihološke moći ne postoje.
Lavoisier je dokazao da meteoriti ne postoje, izjavom:
«S neba ne može padati kamenje zato što na nebu nema
kamenja.»
Simon Newcomb dokazao je da avioni ne mogu letjeti, jer
je letjelica teža od zraka nemoguća.
Doktor Fortune otputio se u Novu Gvineju proučavati
narod Dobu. To je narod magâ koji su posebni po tome što
vjeruju da njihove magijske tehnike djeluju svugdje i za sve.
Kad je doktor Fortune bio na odlasku, jedan mu je urođenik
poklonio amajliju pomoću koje može postati nevidljivim
pred očima drugih ljudi. «Često sam se koristio njome kako
bih usred bijela dana ukrao kuhano prase. Dobro slijedite
moje upute i moći ćete iz butika u Sidneyu maznuti što god
želite.»
2 02
P rvi dio
«Dakako», rekao je doktor Fortune, «nikada nisam ni

pokušao.» Sjetite se našeg prijatelja Charlesa Forta: «U
topografiji uma znanje bismo mogli definirati kao neznanje
obavijeno smijehom.»
U međuvremenu se rađa nova antropološka škola i gos
podin Lévi-Strauss ne oklijeva izraziti svoj bijes izjavljujući
da su crnci u psihoterapijskoj metodi vjerojatno jači od
nas. Amerikanac William Seabrook, pokretač te nove škole,
neposredno nakon Prvog svjetskog rata odlazi na Haiti da
bi proučavao kult Vudu. Ne da bi gledao izvana, nego da bi
živio tu magiju, da bi ušao u taj drugi svijet bez predrasuda.
O njemu veličajno govori Paul Morand:
«Seabrook je možda jedini bij elac našeg doba koj i j e primio
krvno krštenje. Primio ga je bez skeptičnosti i bez fanatizma.
Njegov stav prema tajnama uobičajen je stav današnjega
čovjeka. Znanost nas je u posljednjih deset godina dovela do
granica beskonačnosti: odsada je sve moguće, međuplane
tarna putovanja, otkriće četvrte dimenzije, bežična telegrafija
s Bogom. Treba nam odati priznanje da smo na višoj razini od
naših očeva, jer smo sada spremni na sve, manje lakovjerni i
veći vjernici. Sto dalje zahvaćamo u prošlost prema postanku
svijeta, što dublje zalazimo među primitivne narode, to u
većoj mjeri otkrivamo da se njihove tradicionalne tajne
podudaraju s našim najnovijim otkrićima. Tek se odnedavno
smatra da je Mliječna staza stvoriteljica zvjezdanih svjetova.
Azteci su, međutim, to izričito tvrdili i nitko im nije vjerovao.
Divlji su narodi očuvali ono što znanost ponovno otkriva.
Oni su vjerovali u jedinstvo materije davno prije izdvajanja
vodikova atoma. Vjerovali su u čovjeka-stablo i u željezo-čo-
vjeka davno prije nego što je sir J. C. Bose izmjerio osjetljivost
2 0 3
J utro čarobnj aka
biljaka i otrovao komad metala kobrinim otrovom. “Ljudska

se vjera”, kaže Huxley u Esejima biologa, “razvijala od Duha k
duhovima, zatim od duhova k bogovima i od bogova k Bogu.”
Mogli bismo nadodati da se nakon Boga ponovno vraćamo
Duhu.»
Da bismo, međutim, otkrili da se tradicionalne tajne
“primitivnih” naroda podudaraju s našim najnovijim
istraživanjima, potrebno je uspostaviti cirkulaciju između
antropologije i današnjih fizikalnih, kemijskih i matema
tičkih znanosti. Običan znatiželjan putnik, inteligantan i s
povijesno-književnim obrazovanjem, izlaže se riziku da mu
promaknu najvažnija opažanja. Istraživanje je dosada bilo
samo grana književnosti, luksuz subjektivne aktivnosti. Tek
kada ono postane nečim drugim, možda primijetimo da su
na samom početku vremena postojale civilizacije opskrbljene
tehnološkom opremom koja je bila jednako značajna kao i
naša, samo drugačija.
J. Alden Mason, uvažen i vrlo služben antropolog, na
osnovu strogo nadziranih podataka tvrdi da su na peruan
skoj visoravni pronađeni ornamenti iz taljene platine. Naime,
platina se tali na temperaturi od 1730 stupnjeva i za njenu
obradu potrebna je tehnologija slična našoj.56 Profesor Mason
56 Još neke tajne u povijesti tehnologije:

Institut primijenjene fizike Kineske akademije znanosti nedavno je primijenio
metodu spektralne analize za ispitivanje jednoga pojasa sa šupljikastim ornamen
tima starog 1600 godina koji je pronađen zakopan među mnogim drugim pred
metima u grobnici slavnoga generala Zapadnog Tsina, Chu Choua, koji je živio u
doba kraja Rimskog Carstva (265.-316.). Rezultati su pokazali da je sastav metala iz
kojega je bio izrađen taj pojas: 85% aluminij, 10% bakar i 5% mangan. Naime, iako
je aluminij na zemlji široko rasprostranjen, teško ga je izdvojiti. Proces elektrolize,
koji je do danas jedini poznati proces za izdvajanje aluminija iz boksita, otkriven
je tek 1808. Stoga je činjenica da su Kinezi prije 1600 godina bili sposobni izdvojiti
aluminij iz takvog boksita važno otkriće u svjetskoj povijesti metalurgije.
2 0 4
P rvi dio
nailazi na poteškoće, te stoga pretpostavlja da su ti ornamenti

izrađeni iz praha prženjem, a ne taljenjem. Ta pretpostavka
svjedoči o pravom nepoznavanju metalurgije. Deset minuta
istraživanja u Schwartzkopfovom Znanstvenom radu o
prženom e prahu bilo bi dosta da ga uvjeri da je njegova pret
postavka neprihvatljiva. Zašto se nije posavjetovao sa struč
njacima za druge znanosti? U tome je sadržan cijeli proces
antropologije. Profesor Mason jednako nas nevino uvjerava
da je u najstarijoj civilizaciji Perua pronađen spoj metala na
bazi smole i taljenih metalnih soli. Činjenica da ta tehnologija
predstavlja osnovu elektronike i da ide ukorak s najrazvije
nijom tehnologijom kao da mu je promakla. Ispričavamo se
što se razbacujemo svojim znanjem, ali smatramo daje ovdje
nužna “istodobna informacija” koju je Charles Fort tako živo
predosjećao.
Unatoč svom izrazito opreznom stavu, profesor John
Alden Mason, umirovljeni počasni ravnatelj Muzeja ame
ričkih stariná Pensilvanijskog sveučilišta, u svom djelu Stara
peruanska civilizacija57 otvara vrata fantastičnom realizmu
dok govori o quipu. “Quipu” su konopci uzlani u složene
čvorove. Nalazimo ih kod Inka i Prainka. Vjerojatno se radi o
pismu. Možda su pomoću njih izražavali pojmove ili skupine
apstraktnih pojmova. Nordenskiold, jedan od najboljih struč
njaka za quipu, u njemu vidi matematičke račune, horoskope
i razne metode predviđanja budućnosti. To je veliki problem:
možda postoje drugi načini bilježenja misli osim pisma.
Idemo još dalje: suvremeni matematičari smatraju čvor,
osnovu quipua, jednom od najvećih tajni. Moguć je jedino
u neparnim dimenzijama, dok je nemoguć u ravnini i u
57 The Ancient Civilisation o f Peru.
2 0 5
J utro čarobnj aka
višim parnim prostorima - u 4., 6. i 2. dimenziji, a topolozi

su uspjeli proučiti samo najjednostavnije čvorove. Moguće je,
dakle, da su quipuom zabilježena znanja kojima mi još nismo
ovladali.
Sljedeći primjer: suvremeno razmišljanje o prirodi znanja
i strukturi duha moglo bi se obogatiti proučavanjem jezika
ftopi Indijanaca iz Srednje Amerike. Taj se jezik može pri-
mjeniti na egzaktne znanosti bolje od našeg jezika. On ne
sadrži riječi-glagole i riječi-imenice, već riječi-događaje,
koje se mogu preciznije primijeniti na prostorno-vremen-
ski kontinuum u kojemu sada znamo da živimo. Još nešto:
riječ-događaj ima tri načina: sigurnost, mogućnost i maštu.
Umjesto da kaže: čovjek je prelazio rijeku čamcem, Hopi će
upotrijebiti skupinu čovjek-rijeka-čamac u jednoj od triju
različitih kombinacija, već prema tome radi li se o činjenici
koju promatra pripovjedač, onoj koju prenosi druga osoba
ili o snu.
Istinski suvremen čovjek, u smislu kako ga podrazumi
jeva Paul Morand i kako ga podrazumijevamo i mi, otkriva
da postoji jedan um unutar različitih struktura, isto kao što
postoji jedna potreba za životom pod krovom unutar tisuću
različitih oblika građevina. I otkriva daje priroda znanja, baš
kao i sama priroda, višestruka.
Možda je naša civilizacija rezultat duga nastojanja da se

proizvede stroj za moći koje je drevni čovjek posjedovao:
komuniciranje na daljinu, lebdenje u zraku, oslobađanje
energije materije, poništavanje težine i tako dalje. Isto je
tako moguće da na koncu naših otkrića shvatimo da je tim
2 0 6
P rvi dio
moćima moguće ovladati pomoću toliko pojednostavnjene

opreme da će riječ “stroj” promijeniti značenje. Mi bismo, u
tom slučaju, mogli biti na putu od duha ka stroju, i od stroja
ka duhu, i neke bi nam se daleke civilizacije mogle učiniti
puno bližima.
U svome nastupnome govoru na Sveučilištu u Oxfordu
1946., Jean Cocteau iznosi sljedeću anegdotu:
«Moj prijatelj Pobers, profesor na katedri za parapsiholo-
giju u Utrechtu, poslan je u misiju na Antile da bi proučavao
ulogu telepatije u njezinim jednostavnim, uobičajenim pri
mjenama. Ako žele komunicirati s mužem ili sinom koji su
u gradu, žene se obraćaju stablu, a otac ili sin odgovaraju na
pitanja. Jednog dana, Pobers je prisustvovao tom fenomenu
te je upitao seljanku zašto se služi stablom, a njen je odgovor
bio iznenađujuć i kadar riješiti sve suvremene probleme naših
instinkata koji su zakržljali zbog strojeva na koje se čovjek
oslanja. Evo, dakle, pitanja: “Zašto se obraćate stablu?” Evo
i odgovora: “Zato što sam siromašna. Da sam bogata, imala
bih telefon.”»
Elektroencefalogrami jogina u ekstazi pokazuju krivulje
koje ne odgovaraju nijednoj od nama poznatih moždanih
aktivnosti u stanju budnosti ili sna. Puno je obojanih praznina
na karti civiliziranog duha: prekognicija, intuicija, telepatija,
duhovi, itd... Jednoga dana, kada istraživanje tih područja
bude uistinu razvijeno, kada raskrčimo puteve kroz različita
stanja svijesti koja naša klasična psihologija ne poznaje, pro
učavanje drevnih civilizacija i takozvanih primitivnih naroda
možda nam otkrije pravu tehnologiju i bitne, ključne aspekte
spoznaje. Kulturalni će centralizam biti zamijenjen relati
2 0 7
J utro čarobnj aka
vizmom koji će nam osvijetliti povijest čovječanstva novim

fantastičnim svjetlom.
Prije nego što nastavimo, i da vas malo zabavimo, voljeli
bismo da pročitate jednu pričicu koja nam se jako sviđa.
Autor je Arthur Clarke, u našim očima dobar filozof. Preveli
smo je za vas. Dakle, odmorite se i napravite mjesta eksplo
zivnim djetinjarijama!
·%
2 0 8
III
D e v e t m il ija r d i b o ž jih imena

priča Arthura C. Clarkea
Doktor Wagner se uspio suzdržati. To je bilo pohvalno.

Zatim je rekao:
«Vaša molba je malo zbunjujuća. Koliko ja znam, ovo je
prvi put da neki tibetanski samostan traži elektronsko raču
nalo. Ne želim biti znatiželjan, ali nikad ne bih pomislio da
takvoj ustanovi može biti potrebna ta naprava. Smijem li vas
pitati, što želite raditi s njom?»
Lama popravi skute svoje svilene odjeće i stavi na stol
automatsko računalo pomoću kojega je upravo obavio pre
tvorbu funti u dolare.
«Vaše računalo tipa 5, ako je vjerovati vašem katalogu,
može obaviti sve matematičke operacije do 10 decimala. Ali
mene zanimaju slova, a ne brojke. Molim vas da preustrojite
izlazni krug na način da tiska slova, a ne nizove brojki.
- Ne razumijem...
- Otkad je, prije više od tri stoljeća, osnovan naš samostan,
posvetili smo se jednome poslu. Taj vam se posao može činiti
čudnim, pa vas molim da me saslušate potpuno otvorena
duha.
2 0 9
J utro čarobnj aka ____________________________
- U redu.
- Jednostavno je. Sastavljamo listu svih mogućih Božjih
imena.
- Molim?»
Lama nepokolebljivo nastavi:
«Imamo odlične razloge vjerovati da se sva ta imena
sastoje od samo deret slova našeg alfabet
I to radite već tri stoljeća?
- Da. Procijenili smo da bi nam bik lest
tisuća godina da dovršimo svoj zadatak.»
Doktor ispusti pomalo iscrpljen zvižduk:
«Ο. Κ., sad vidim zašto želite unajmiti jedan od naših
strojeva. Ali koji je cilj te operacije?»
Lama oklijevaše djelić sekunde, i Wagner se uplaši da je
uvrijedio tog neobičnog klijenta koji je upravo stigao s dugog
putovanja Lhasa - New York, s elektronskim računalom i
katalogom Kompanije za elektronska računala u džepu svoje
odjeće od šafrana.
«Nazovite to ritualom ako želite», reče lama, «ali to je
temeljna komponenta naše vjere. Imena poput Više Biće,
Bog, Jupiter, Jehova, Alah, itd., samo su oznake koje su izmi
slili ljudi. Filozofska razmišljanja, odviše složena da bi ih
ovdje iznosio, dovela su nas do sigurnosti da se među svim
mogućim razmještajima i kombinacijama slova nalaze prava
Božja imena. Naš je cilj, dakle, da sva ta imena pronađemo i
popišemo.
- Razumijem. Počeli ste s A.A.A.A.A.A.A.A.A i završit
ćete sa Z.Z.Z.Z.Z.Z.Z.Z.Z.
- Samo što koristimo svoj vlastiti alfabet. Dakako, bit će
vam jednostavno preustrojiti elektronski pisaći stroj na način
2 1 0
_______________________________________________________ P rvi dio
da koristi naš alfabet. Ali više će vas zanimati problem pode

šavanja specijalnih strujnih krugova koji će unaprijed elimi
nirati beskorisne kombinacije. Na primjer, niti jedno slovo ne
smije se ponoviti više od tri puta u nizu.
- Tri? Želite reći dva.
- Ne. Tri. Ali potpuno objašnjenje oduzelo bi odviše vre
mena, čak i kada biste razumjeli naš jezik.»
Wagner brzo reče:
«Dakako, dakako, nastavite.
- Lako ćete prilagoditi vaše automatsko računalo tom
cilju. Pomoću odgovarajućega programa stroj te vrste može
zamijeniti jedna slova drugima i otisnuti rezultat. Tako će,
mirno zaključi lama, ono za što bi nam bilo potrebno još
petnaest tisuća godina biti gotovo u sto dana.»
Doktor Wagner je osjećao kako gubi vezu sa stvarnošću.
Prozori zgrade ublažavali su buku i svjetla New Yorka. Bio
je prenesen u drukčiji svijet. Tamo, u svom dalekom planin
skom utočištu, generaciju za generacijom, tibetanski sveće
nici već tri stotine godina sastavljaju svoju listu imena koja
nemaju smisla... Znači li to da ljudskoj ludosti nema granica?
Ali doktor Wagner nije smio izraziti svoje misli. Mušterija je
uvijek u pravu...
On odgovori:
«Ne sumnjam da možemo preustrojiti stroj tipa 5 na način
da tiska takve liste. Više me zabrinjava njegovo instaliranje i
održavanje. Osim toga, neće ga biti lako dostaviti na Tibet.
- To mi možemo srediti. Odvojeni dijelovi odviše su sit
nih dimenzija da bi bili transportirani avionom. Osim toga,
upravo smo zbog toga odabrali vaš stroj. Pošaljite dijelove u
Indiju, a za ostalo ćemo se mi pobrinuti.
J utro čarobnj aka
- Želite li angažirati dvojicu naših inženjera?

- Da, da instaliraju stroj i da ga nadziru tih sto dana.
- Obavijestit ću upravu za kadrove, reče Wagner pišući
nešto u svoj notes. - Ali moramo riješiti još dva pitanja...»
Prije nego što je uspio dovršiti rečenicu, lama je iz svog
džepa izvadio tanak list papira:
«Ovo je ovjereno stanje mog računa u jîjskoj banci.
- Zahvaljujem. Savršeno... Ali, ako dopuštate, drugo pita
nje je toliko elementarno da ga oklijevam spomenuti. Često se
događa da zaboravimo očite stvari... Imate li izvor električne
energije?
- Imamo generator Diesel električne snage 50 kW, 110
volti. Postavljen je prije pet godina i radi ispravno. Olakšava
nam život u samostanu. Nabavili smo ga prije svega da bi se
mlinovi za molitve mogli okretati.
- Oh! da, naravno, mogao sam pretpostaviti...»
Pogled s ograde bio je vrtoglav, ali čovjek se na sve

navikne.
Prošlo je šest mjeseci i Georges Hanley više nije bio zadiv
ljen visinom od šest stotina metara vertikale koja je razdvajala
ograđeni samostan od polja u nizini. Naslonjen na stijene koje
je vjetar zaoblio, inženjer je sumornim pogledom promatrao
daleke planine čija imena nije znao. “Operacija Božje ime”,
kako ju je pokrstio šaljivčina iz Kompanije, bila je zasigurno
najgori luđački posao u kojem je ikad sudjelovao.
Tjedan za tjednom, preustrojeni stroj tipa 5 ispisivao je
na tisuće listove papira nevjerojatnim umjetnim jezikom.
Strpljivo i neumoljivo, računalo je grupiralo slova tibetan
skog alfabeta u svim mogućim kombinacijama, crpeći niz
2 1 2
_________ P rvi dio
za nizom. Svećenici su izrezivali neke riječi čim bi izašle iz

elektronskoga pisaćeg stroja i predano ih lijepili u goleme
zapisnike. Za tjedan dana posao će biti dovršen.
Hanley nije znao pomoću kojeg tajnog računa su zaklju
čili da ne treba proučavati skupine od deset, dvadeset, sto
tinu, tisuću slova, i uopće nije želio znati. Ponekad je u svojim
noćnim morama sanjao da je veliki lama odjednom odlučio
još više zakomplicirati operaciju i da će posao trajati do 2060.
godine. Taj je čudak djelovao potpuno kadar to učiniti.
Velika drvena vrata su se zalupila. Chuk je došao da mu
se pridruži na terasi. Chuk je po običaju pušio cigaru: postao
je popularan među lamama dijeleći im havane. Ti su tipovi
možda potpuno ludi - pomisli Hanley - ali nisu puritanci.
Česte ekspedicije u selo ipak su im bile oil neke koristi...
«Slušaj, Georges - reče Chuk - imamo problem.
- Stroj se pokvario?
- Ne.»
Chuk sjedne na ogradu. To je bilo iznenađujuće jer se
inače bojao vrtoglavice.
«Upravo sam otkrio cilj operacije.
- Ali već ga znamo!
- Znali smo što svećenici žele uraditi, ali nismo znali
zašto.
- Pih! to su luđaci...
- Slušaj, Georges, stari mi je upravo objasnio. Misle da će,
kad popišu sva imena (a prema njihovom mišljenju ima ih
oko devet milijardi) božanski cilj biti postignut. Ljudska će
rasa postići ono zbog čega je stvorena.
- 1 što onda? Očekuju da se ubijemo?
2 1 3
J utro čarobnj aka
- To je nepotrebno. Kad lista bude gotova, Bog će se umi

ješati i sve će biti svršeno.
- Kada završimo, doći će smak svijeta?»
Chuk se nervozno nasmija.
«To sam i ja rekao starom. On me je pogledao na čudan
način, kao što profesor pogleda iznimno glupog đaka, i rekao
m ije: Oh! to neće biti tako beznačajno!...»
Georges razmisli na trenutak.
«Taj tip očito ima velike ideje, reče, ali što to mijenja?
Znamo da su oni luđaci.
- Da. Ali zar ne vidiš što se može dogoditi? Ako lista bude
gotova, a trube anđela Gabrijela u tibetanskoj verziji se ne
oglase, oni mogu odlučiti da smo za to krivi mi. Na kraju
krajeva, služe se našim strojem. To mi se ne sviđa...
- Pratim te..., reče polako Georges, ali vidio sam i druga
čijih od njega. Kad sam bio dječak, u Louisiani, imali smo
propovjednika koji je bio najavio kraj svijeta iduće nedjelje.
Stotine ljudi mu je povjeravalo. Neki su čak prodali kuću. Ali
iduće se nedjelje nitko nije razbjesnio. Ljudi su jednostavno
mislili da se malo prevario u računu, i mnogi od njih su i dalje
vjernici.
- Ako nisi primijetio, upozoravam te da nismo u Louisiani.
Nas dvojica smo sami među stotinama redovnika. Ja ih jako
volim, ali više bih volio biti negdje drugdje kada veliki lama
shvati da operacija nije uspjela.
- Postoji rješenje. Mala bezazlena sabotaža. Avion stiže za
tjedan dana, a stroj će za četiri dana završiti svoj posao, pod
uvjetom da radi 24 sata na dan. Dostaje da nešto popravljamo
dva-tri dana. Ako to dobro organiziramo, mogli bismo biti na
aerodromu kada zadnje ime izađe iz stroja.»
2 1 4
P rvi dio
Sedam dan kasnije, dok su mali planinski poniji silazili

spiralnom stazom, Hanley reče:
«Pomalo m ije žao. Ne bježim zbog straha, nego zbog tuge.
Ne bih volio vidjeti lica tih čestitih ljudi kad se stroj zaustavi.
- Po mom mišljenju, reče Chuk, oni su dobro prozreli da
mi bježimo, i bilo im je svejedno. Sada znaju u kojoj je mjeri
stroj automatski i da ga nije potrebno nadgledati. A misle da
sutra ne postoji.»
Georges se okrene na svom sedlu i baci pogled.
Samostanske zgrade ocrtavale su se smeđom siluetom na
zalazećem suncu. Mala svjetla zasvjetlucala bi s vremena na
vrijeme pod tamnom masom zidova, poput okna na brodu
koji plovi. Električne svjetiljke obješene na strujni krug stroja
broj 5. ·>,
Što će biti s elektronskim računalom? pitao se Georges.
Hoće li ga redovnici uništiti u svom bijesu i razočaranju? Ili
će sve započeti ispočetka?
Kao da je još bio tamo, vidio je što se u tom trenutku
događa na planini iza zidova. Veliki lama i njegovi pomoćnici
pregledavali su listove papira, dok su novaci izrezivali baro
kna imena i lijepili ih u golemu bilježnicu. I sve se to odvijalo
u pobožnoj tišini. Čuli su se samo udarci stroja, koji je poput
lagane kiše kuckao po papiru. Računalo, koje je radilo kombi
nacije od tisuću slova u sekundi, bilo je za to vrijeme potpuno
tiho...
Chukov glas prekinuo je njegovo sanjarenje.
«Evo ga! Kako ga je lijepo vidjeti!»
Stari transportni avion DC 3 nalik na sitan srebrni križ
upravo se spustio na mali improvizirani aerodrom. Taj prizor
izazva kod njih želju da popiju veliki gutljaj ledenog viskija.
J utro čarobnj aka
Chuk započne pjevati, ali ubrzo prestane. Planine ga nisu

poticale.
Georges pogleda na sat. f.
«Za sat vremena bit ćemo na uzletištu», reče. I nadoda:
«Misliš li da je računanje gotovo?»
Chuk ne odgovori i Georges podigne glavu. Vidio je izra
zito blijedo Chukovo lice, okrenuto prema nebu.
«Pogledaj», promrmlja Chuk.
Georges podigne pogled.
Iznad njih su se posljednji put, u tišini visina, jedna po
jedna, gasile zvijezde...
2 1 6
IV
U kojemu se autori, koji nisu ni odviše lakovjerni ni odviše

nepovjerljivi, preispituju u pogledu Velike piramide. - Što ako su
postojale druge tehnologije? - Hitlerovski primjer. - Almanzarovo
carstvo. - Mnogo smakova svijeta. - Nemoguć Uskršnji otok. -
Legenda o Bijelom čovjeku. - Američke civilizacije. - Tajna Maya.
- Od “svjetlosnoga mosta” do ravnice Nazce. - U kojemu su autori
samo siromašni tucači kamena.
Od Aristarha sa Sarnosa, do astronoma 1900. godine,

čovječanstvu su bila potrebna dvadeset i dva stoljeća da bi
sa zadovoljavajućom približnošću izračunalo udaljenost od
Zemlje do Sunca: 149 400 000 kilometara. Bilo bi dosta da
su pomnožili s milijun visinu Keopsove piramide, sagrađenu
dvije tisuće i devetsto godina prije Krista.
Danas znamo da su faraoni u piramidama pohranili
rezultate znanosti o čijem porijeklu i metodama ne znamo
ništa. Tamo se nalazi broj π, točan izračun trajanja solarne
godine, radijus i težina Zemlje, zakon precesije ekvinocija,
vrijednost stupnja zemljopisne dužine, pravi smjer sjevera, a
m^žda i brojni drugi podatci koji još nisu dešifrirani. Odakle
dolaze ti podatci? Na koji su način dobiveni? Ili preneseni? I
tko ih je, u tom slučaju, prenio?
217
J utro čarobnj aka
Prema mišljenju oca Moreuxa, Bog je drevnim ljudima

podario znanstvene spoznaje. Evo nam i predodžbe toga:
«Poslušaj me, o, sine moj, pomoću broja 3. 1416 moći ćeš
izračunati površinu kružnice!» Prema mišljenju Piazzi
Smytha, Bog je diktirao te podatke Egipćanima koji su bili
odviše bezbožni i neznalice da bi shvatili što pišu u kamenu.
A zašto bi se Bog, koji sve zna, tako grdno prevario u kvaliteti
svojih učenika? Prema mišljenju pozitivističkih egiptologa,
mjerenja izvršena u Gizi krivotvorili su istraživači iskvareni
svojom željom za čudima: nikakva znanost tamo nije zapi
sana. Ali rasprava se koleba među decimalama, a izgradnja
piramida ipak nam svjedoči o tehnologiji koja za nas ostaje
potpuno neshvatljivom. Giza je umjetna planina koja teži
6 500 000 tona. Blokovi teški dvanaest tona podešeni su s
točnošću od pola milimetra. Najnemaštovitija ideja najšire
je prihvaćena: faraon je raspolagao divovskim kolektivom
radnika. Još samo preostaje da objasnimo kako je bio riješen
problem preopterećenja tom golemom masom ljudi. I koji su
bili motivi tog suludog pothvata. I kako su blokovi izvađeni
iz kamenoloma. Klasična egiptologija priznaje samo tehniku
uporabe vlažnih drvenih kalupa uguranih u pukotine u stijeni.
Graditelji su raspolagali samo kamenim čekićima i bakrenim
pilama od mekog metala. Evo što je zamrsilo misteriju. Kako
su podizali i spajali kamene blokove teške deset tisuća tona?
U devetnaestom stoljeću prošli smo najgore moguće muke da
bismo prenijeli dva obeliska, kakva su po faraonovim nared
bama bila prenošena na tucete. Kako su Egipćani osvjetljavali
unutrašnjost piramida? Sve do 1890. godine mi znamo samo
za lampe koje se puše i dime po stropovima. Međutim, na
zidovima nisu otkriveni tragovi dima. Jesu li hvatali sunčevu
2 1 8
P rvi dio
energiju i sprovodili je unutra pomoću optičkog sustava? Nije

otkriven niti jedan komadić optičkoga stakla.
Nije pronađen niti jedan instrument za znanstveno raču
nanje, nikakvi ostatci koji bi svjedočili o visokoj tehnologiji.
Ili moramo priznati mističko-primitivnu postavku: Bog
diktira astronomske upute tupim ali marljivim zidarima i
usput im pomaže. U piramidama nema podataka? Pozitivisti,
slabi u matematičkim raspravama, izjavljuju da je riječ o slu
čajnostima. Kada su slučajnosti, kako kaže Fort, tako očito
prekomjerne, kako da ih nazovemo? Ili moramo priznati da
su nadrealistički arhitekti i dekorateri, da bi udovoljili mega
lomaniji svoga kralja, prema mjerama koje su im slučajem
inspiracije prošle kroz glavu, izvukli, prenijeli, dekorirali,
podigli i s točnošću od pola milimetra podesili 2 600 000 blo
kova velike piramide, a sve to uz pomoć složnih radnika koji
su radili s komadićima drveta i pilama za rezanje kartona,
idući pritom pješice.
Ti su objekti stari pet tisuća godina, a mi o njima ne znamo
gotovo ništa. Znamo jedino da su ta istraživanja vodili ljudi
za koje je suvremena civilizacija jedina moguća tehnološka
civilizacija. Polazeći od toga kriterija oni zasigurno zamišljaju
ili Božju pomoć ili divovski i bizaran posao mrava. A moguće
je i da je um koji je potpuno različit od našega mogao začeti
tehnologiju koja je usavršena poput naše, ali drugačija, mjerne
instrumente i metode rukovanja materijom koji nemaju veze
s onim što mi poznajemo i ne ostavljaju nikakvih tragova koji
bi za nas bili očiti. Možda su ta moćna znanost i tehnologija,
koje su za postavljene probleme našli druga rješenja nego mi,
potpuno nestale zajedno s vremenom faraona. Teško je povje
rovati da civilizacija može umrijeti, biti izbrisana. Još je teže
219
J utro čarobnj aka
povjerovati da se ona mogla razlikovati od ijpše do te mjere

da je teško možemo priznati kao civilizaciju. Pa ipak!...
Kada je 8. svibnja 1945. završio Drugi svjetski rat, istraži
vačke su misije odmah započele s pretraživanjem pokorene
Njemačke. Objavljeni su izvještaji tih misija. Sam katalog
obuhvaća 300 stranica. Njemačka se odvojila od ostatka
svijeta tek 1933. godine. U dvanaest je godina tehnološka
evolucija Reicha krenula putevima koji su neobično različiti.
Sve ako su Nijemci i kasnili u domeni atomske bombe, pro
izveli su divovske rakete kakvima nema ravnih u Americi i
u Rusiji. Ako i nisu znali za radar, proizveli su detektore na
principu infracrvenih zraka koji su jednako učinkoviti. Ako
i nisu izumili silikon, razvili su potpuno nov oblik organske
kemije.58 Osim radikalnih razlika na polju tehnologije, filo
zofske su razlike još više zapanjujuće... Odbacili su relativnost
i djelomice zanemarili teoriju kvanta. Njihova je kozmogonija
zapanjila savezničke astrofizičare tezom vječnog leda, prema
kojoj su planeti i zvijezde ledeni blokovi koji lebde u pro
storu.59 Ako su se u dvanaest godina u našem suvremenom
svijetu, unatoč razmjenama i komunikaciji, mogli produbiti
toliki ponori, što da mislimo o civilizacijama koje su se mogle
razviti u prošlosti? Koliko su naši arheolozi kvalificirani da
bi sudili o stanju znanosti, tehnologije, filozofije i spoznaje u
Maya ili u Kmera?
Nećemo upasti u zamku legendi, Lemurija i Atlantida.
Platon, koji je u Kritiji opjevao divote nestaloga grada,
Homer, koji se prije njega u Odiseji prisjeća bajkovite Skerije,
opisujući pritom možda Tartessos, Jonin biblijski Taršiš i
58 Kemija prstenova sastavljenih od osam ugljikovih atoma.

59 Vidi drugi dio ovog djela.
2 2 0
P rvi dio
cilj njegova putovanja. Na ušću Guadalquivira, Tartessos je

najbogatiji rudarski grad na svijetu i odraz same biti jedne
civilizacije. Ne zna se koliko stoljeća već cvjeta kao čuvar
mudrosti i tajni. Oko 500. g. pr. Kr. bio je potpuno uništen,
ne zna se ni kako ni zašto.60 Možda Numinor, tajanstveno
keltsko središte u petom stoljeću pr. Kr., nije samo legenda61,
ali mi o tome ne znamo ništa. Civilizacije za koje smo sigurni
da su u prošlosti postojale, a koje su izumrle, jednako su neo
bične kao Lemurija. Arapska civilizacija Cordobe i Granade
izumila je suvremenu znanost, otkrila eksperimentalno
istraživanje i njegove praktične primjene, proučavala kemiju,
pa čak i kretanje na mlazni pogon. Arapski rukopisi iz dva
naestoga stoljeća prikazuju nacrte raketa za bombardiranje.
Da je Almanzarovo carstvo bilo napredno u biologiji kao
što je bilo u ostalim znanostima, da se kuga nije udružila sa
Španjolcima da ga zajedno unište, industrijska bi revolucija
možda bila započela u 15. ili 16. stoljeću u Andaluziji, dok bi
dvadeseto stoljeće možda bilo era arapskih međuplanetarnih
pustolova koji koloniziraju Mjesec, Mars i Veneru.
Hitlerovo i Almanzarovo carstvo srušila su se u vatri i
krvi. Jednog lijepog jutra 1940. godine, nebo nad Parizom
se zamračilo, zrak se ispunio esencijalnim parama, i pod tim
golemim oblakom koji je zacrnio lica izobličena od zapre
paštenja, užasa, sramote, civilizacija tetura, milijuni bića
nasumce bježe mitraljiranim ulicama. Tko god je to doživio
i tako upoznao sumrak bogova Trećega Reicha, taj može
zamisliti kraj Cordobe i Granade, i tisuće drugih smakova
svijeta tijekom tisucljecâ. Smak svijeta za Inke, smak svijeta
60 Sprague de Camp i Willy Ley, De /' Atlantide à /' Eldorado ("Od Atlantide do
Eldorada"), Plon, Édit., Pariz.
61 V. djela profesora Tolkiena s Oksfordskog sveučilišta.
2 2 1
J utro čarobnj aka
ΤΓ~
za Tolteke, smak svijeta za Maye. Cijela povijest čovječanstva:
kraj bez kraja...
Uskršnji otok, 3000 km udaljen od obale Čilea, velik je

kao Jersey. Kad je 1722. tamo pristao prvi europski pomorac,
jedan Nizozemac, mislio je da na njemu žive divovi. Na tom
malom djeliću polinezijske vulkanske zemlje uzdižu se 593
divovska kipa. Neki među njima viši su od 20 metara i teški
pedeset tona. Kada su podignuti? Kako? Zašto? Znanstvenici
vjeruju da su proučavanjem tih tajanstvenih spomenika
uspjeli razlučiti tri razine civilizacije od kojih je najstarija
na najvišem stupnju razvoja. Kao i u Egiptu, golemi blokovi
sedre, bazalta i lave podešeni su s izvanrednom spretno-
šću. Ali reljef otoka je neravan, a pokoje zakržljalo stablo
nije moglo poslužiti kao valjak: kako je kamenje doneseno
tamo? I možemo li se pozivati na divovski kolektiv radnika?
U devetnaestome stoljeću Uskršnji je otok imao dvjesto sta
novnika: tri puta manje nego kipova na njemu. Na tom otoku
neplodna tla i bez životinja nikad nije moglo živjeti više od
tri-četiri tisuće ljudi. Dakle?
Isto kao u Africi, isto kao u Južnoj Americi, prvi misionari
koji su se iskrcali na Uskršnji otok potrudili su se izbrisati
svaki trag izumrle civilizacije. U podnožju kipova nalazile
su se pločice od glatkoga drveta, prekrivene hijeroglifima:
spaljene su ili su poslane u Vatikansku biblioteku u kojoj su
pohranjene mnoge tajne. Je li to bilo uništavanje ostataka
drevnih praznovjerja, ili je na djelu bilo brisanje svjedočan
stava o drugim znanjim a? Sjećanjima? O dolasku drugih bića
na Zemlju? O posjetiocima koji su došli odnekud drugdje?
2 2 2
P rvi dio
Prvi Europljani koji su istražili Uskršnji otok otkrili su

među stanovnicima otoka bijele bradate muškarce. Odakle su
oni došli? Jesu li to potomci neke rase koja je stara više tisuć
ljeća, degenerirana, danas potpuno propala? Ostaci legendi
govore o rasi majstora i učitelja koja postoji od početka vre
mena i koja je pala s neba.
Naš prijatelj, peruanski istraživač i filozof Daniel
Ruzo, godine 1952. odlazi proučavati pustinjske visoravni
Marcahuasi na 3800 metara nadmorske visine, zapadno od
andskih Kordiljera.62 Ta beživotna visoravan do koje se može
doći jedino na leđima mazge, obuhvaća tri kvadratna kilo
metra. Ruzo tamo otkriva životinje i ljudska lica izrezbarena
u stijeni koja su, zahvaljujući igri svjetlosti i sjene, vidljiva
samo pri ljetnom solsticiju. Tamo nalazi kipove životinja iz
drugog ledenoga doba, primjerice stegosaura, zatim lavova,
kornjača i deva, koji su u Južnoj Americi nepoznati. Jedan
isklesani brežuljak prikazuje glavu starca. Negativ fotografije
otkriva blistava mladog čovjeka. Za vrijeme kojeg inicijarij
skog rituala je on bio vidljiv? Datacija pomoću ugljika 14 još
nije bila moguća: na Marcahuasiju nema nikakvih organskih
ostataka. Geološka obilježja ukazuju na to da potječe iz naj-
davnijih vremena. Ruzo misli da je ta visoravan bila kolijevka
civilizacije Masma, možda najstarije na svijetu.
Na drugoj bajkovitoj visoravni Tiahuanaco, koja se nalazi
na 4000 m nadmorske visine, nailazimo na sjećanje na bijelog
čovjeka. Kada su Inke osvojile to područje jezera Titicaca,
Tiahuanaco je već bio polje neobjašnjivih gigantskih ruševina
koje i mi poznajemo. Kada 1532. do tamo dopire Pizarro,
62 Daniel Ruzo, La culture M asma ("Kultura Masma"), Revue de la Société

d’Ethnographie de Paris, 1956. i 1959.
2 2 3
J utro čarobnj aka
?
Indijanci nazivaju osvajače imenom Viracochas: bijeli gos

podari. Njihova tradicija, već više-manje izgubljena, govori
0 nestaloj rasi gospodara, gigantskoj i bijeloj, koja je došla
odnekud drugdje, pojavila se iz prostora, o rasi Sina Sunca. Ta
rasa je vladala i podučavala tisućljećima. Nestala je u jednome
mahu. Ponovno će se vratiti. Europljani koji su tragali za zla
tom susretali su se s tom tradicijom bijeloga čovjeka diljem
Južne Amerike i iz nje su izvlačili korist. Njihovoj najnižoj
želji za osvajanjem i zaradom pomoglo je najtajanstvenije i
najveće sjećanje.
Suvremena istraživanja na američkome kontinentu otkri
vaju izvanredno razvijenu civilizaciju. Cortez je zapanjeno
ustanovio da su Azteci civilizirani koliko i Španjolci. Danas
znamo da su oni živjeli na ostatcima kulture Tolteka, koja je
bila još razvijenija. Tolteci su izgradili najimpozantnije divov
ske spomenike Amerike. Sunčeve piramide iz Teotihuacána i
Cholule dvostruko su značajnije od grobnice kralja Keopsa.
Ali i Tolteci su bili potomci još savršenije civilizacije Maya,
čiji su ostatci otkriveni u džunglama Hondurasa, Guatemale
1 Yucatana. Progutana u neredu prirode otkriva se civilizacija
mnogo starija od grčke, ali na višem stupnju razvoja od nje.
Kada i kako je umrla? U svakom slučaju umrla je dva puta,
jer su se misionari i u ovom slučaju požurili uništiti rukopise,
srušiti kipove, uništiti oltare. Zaključivši najnovija istraživa
nja o nestalim civilizacijama, Raymond Cartier je napisao:
«Znanost Maya je u većini domena nadilazila znanost
Grka i Rimljana. Moćni u matematičkim i astronomskim
spoznajama, oni su kalendarsku kronologiju i znanost doveli
do savršenstva u najmanjem detalju. Gradili su opservatorije
s kupolama koje su imale bolju orijentaciju nego pariški
2 2 4
P rvi dio
opservatorij iz 17. stoljeća, primjerice Caracol podignut na tri

terase u njihovom glavnom gradu Chichen Itza. Primjenjivali
su svetu godinu od 260 dana, Sunčevu godinu od 365 dana
i Venerinu godinu od 584 dana. Ustanovljeno je da je točno
trajanje solarne godine 365,2422 dana. Maye su došli do broja
od 365,2420 dana, što se u razlici od jedne decimale podu
dara s brojem koji smo mi dobili nakon dugog računanja.
Moguće je da su i Egipćani dokučili istu približnu vrijednost,
ali da bismo to priznali, trebali bismo vjerovati u osporavane
podudarnosti u piramida, dok nam kalendar Maya stoji na
raspolaganju.
«Neke druge sličnosti s Egiptom vidljive su u njihovoj
divljenja vrijednoj umjetnosti. Njihovo zidno slikarstvo,
njihove freske i rubovi njihovih vaza prikazuju čovjeka izra
zito semitskoga profila, u svim aktivnostima poljoprivrede i
religije. Jedino je još Egipat oslikavao rad s tako okrutnim
realizmom, ali lončarstvo Maya podsjeća na Etruščane,
njihovi niski reljefi podsjećaju na Indiju, dok veliko strmo
stubište njihovih piramidalnih hramova podsjeća na Angkor.
Ako nisu primili nikakvih utjecaja izvana, znači da je njihov
mozak bio ustrojen na način da prođe kroz iste oblike umjet
ničkog izražavanja kao i svi veliki drevni narodi Europe i
Azije. Je li se civilizacija rodila na određenom zemljopisnom
prostoru, a zatim, poput šumskoga požara, širila na susjedne
krajeve? Ili se spontano i zasebice pojavila na različitim pro
storima zemaljske kugle? Je li postojao jedan narod-učitelj i
više naroda-učenika, ili je postojalo više samoukih naroda?
Zasebne klice, ili jedinstvena loza sa izdancima na različitim
mjestima?»
2 2 5
J utro čarobnj aka
Ne znamo podrijetlo takvih civilizacija, a ne posjedujemo

niti ikakvo zadovoljavajuće objašnjenje kako njih samih, tako
ni njihova kraja. Bolivijske legende stare više od pet tisuća
godina koje je prikupila Cynthia Fain63 kazuju da su civiliza
cije toga vremena propale nakon sukoba s neljudskom rasom
čija krv nije bila crvena.
Visoravan Bolivije i Perua izgleda kao da je s drugog pla
neta. To nije Zemlja, nego Mars. Iako je pritisak kisika upola
manji nego pri morskoj razini, ljude susrećemo sve do visine
od 3500 metara. Imaju dvije litre krvi više nego mi, osam
milijuna crvenih krvnih znaca umjesto pet, a srce im spo
rije kuca. Metoda datacije pomoću radio-ugljika otkriva da
je čovjek na tom mjestu prisutan već 9000 godina. Nedavno
ustanovljene činjenice navode na pomisao da su ljudi živjeli
tamo prije 30 000 godina. Uopće nije isključeno da su ljudi
znali obrađivati metale, da su posjedovali zvjezdarnice i zna
nost i da su prije 30 000 godina gradili divovske gradove. Tko
ih je vodio?
Neki irigacijski radovi koje su provodili Inke bili bi jedva
izvedivi pomoću naših električnih turbobušilica. Zašto su
ljudi koji se nisu služili kotačem gradili goleme popločane
ceste?
Američki arheolog Hyatt Verrill posvetio je trideset godina
istraživanju propalih civilizacija Srednje i Južne Amerike.
Prema njegovu mišljenju, veliki radovi pradavnih ljudi nisu
bili izvođeni pomoću alata za rezanje kamena, već pomoću
radioaktivne smjese koja je nagrizala granit: neka vrst rezba-
renja na razini velikih piramida. Verrill tvrdi da je tu radio
aktivnu smjesu, naslijeđenu od još drevnijih civilizacija, vidio
63 Cynthia Fain, Bolivie, Éd. Arthaud, Pariz.
226
P rvi dio
u rukama posljednjih magâ. U jednom prekrasnom romanu,

Svjetlosni most64, on opisuje grad iz razdoblja prije Inka do
kojega se dolazi preko “svjetlosnoga mosta” načinjenog od
ionizirane materije, koji se po želji pojavljuje i nestaje i putem
kojega je moguće prijeći inače nepristupačan stjenoviti kla
nac. Sve do svojih posljednjih dana (umro je u osamdesetoj
godini života) Verrill je tvrdio da je njegova knjiga mnogo
više od legende, a njegova žena, koja ga je nadživjela, tvrdi
to i danas.
Što znače likovi iz Nazce? Riječ je o golemim geometrij
skim linijama utisnutima u ravnicu Nazce, koje su vidljive
jedino iz aviona ili balona, a koje su upravo otkrivene zahva
ljujući aeronautičkom istraživanju. Profesor Mason, koga za
razliku od Verrilla nisu mogli optužiti za izmišljanje, gubi se u
nagađanjima. Graditelje je morao nadgledati stroj koji je leb
dio na nebu. Mason odbacuje tu pretpostavku i smatra da svi
ti likovi postavljeni prema umanjenom modelu ili uz pomoć
pravokutne mreže. S obzirom na razinu tehnologije Prainka
koju klasična arheologija priznaje, to je još manje vjerojatno.
A kakvo bi trebalo biti značenje tih likova? Religijsko? Na
sreću, uvijek se tako tvrdilo. Objašnjavanje nepoznatom
religijom uobičajena je metoda. Radije zamišljamo razno
razne duhovne ludosti, nego neka drugačija stanja spoznaje
ili tehnologije. To je pitanje prednosti: današnja svjetlost je
jedina svjetlost. Fotografije ravnice Nazce koje imamo neo
doljivo podsjećaju na oznake na terenu za slijetanje. Sinovi
Sunca, koji su došli s neba... Profesor Mason pazi da se ne
približi tim legendama i pretpostavlja neku vrst novostvorene
trigonometrijske religije o kojoj nam povijest religija ne daje
64 The Bridge o f Light (prim . prev.).
2 2 7
J utro čarobnj aka
nikakvih drugih primjera. S druge strane, malo kasnije spo

minje mitologiju Prainka prema kojoj su zvijezde nastanjene,
a bogovi su sišli sa sazviježđa Plejada.
Mi ne odbijamo pretpostavke o posjetama stanovnika
koji su došli izvana, o atomskim civilizacijama koje su nestale
a da nisu ostavile gotovo nikakvih tragova, o etapama spo
znaje i tehnologije usporedivima sa sadašnjom etapom, o
ostatcima znanosti utopljenima u različitim oblicima onoga
što nazivamo ezoterijom, ni o operativnim stvarnostima u
onome što stavljamo u rang s prakticiranjem magije. Mi ne
kažemo da vjerujemo u sve, ali u sljedećem ćemo poglavlju
pokazati da je polje ljudskih znanosti vjerojatno mnogo šire
nego što se čini. Kada bi uključili u cjelinu sve činjenice, bez
iznimaka, i kada bi, bez ikakvog apriorističkog postupka,
prihvatili razmatranje svih pretpostavki na koje te činjenice
upućuju, Darwin i Kopernik antropologije stvorili bi pot
puno novu znanost, pod uvjetom da pritom barem donekle
uspostave trajnu cirkulaciju između objektivnog promatranja
prošlosti i istančanih hipoteza suvremene spoznaje na polju
parapsihologije, fizike, kemije i matematike. Možda će im se
učiniti da ideja o trajnoj i postupnoj evoluciji uma, stalnom
dugotrajnom putu znanja, nije sigurna ideja, nego tabu koji
smo izgradili da bismo se danas smatrali dobitnicima cjelo
kupne ljudske povijesti. Zašto ne bi bilo moguće da su prošle
civilizacije imale iznenadne bljeskove prilikom kojih bi im
bilo otkriveno gotovo cjelokupno znanje? Zašto se ono što
se ponekad dogodi u jednom ljudskom životu, prosvjetljenje,
iznenadna intuicija, eksplozija genija, ne bi moglo dogoditi
više puta u životu čovječanstva? Ne tumačimo li pojedina
sjećanja na te trenutke na vrlo pogrešan način govoreći o
2 2 8
P rvi dio
mitologiji, legendama i magiji? Ako mi netko pokaže nekri-

votvorenu fotografiju čovjeka kako lebdi u zraku, neću reći:
to je prikaz mita o Ikaru, nego: to je trenutna fotografija skoka
ili ronjenja. Zašto i unutar civilizacija ne bi postojala trenutna
stanja?
Navest ćemo i druge činjenice, izvoditi druge usporedbe,
oblikovati i druge pretpostavke. U našoj će knjizi zasigurno,
ponovimo to, biti i gluposti, ali to je gotovo nevažno ako ta
knjiga izazove poneki poziv i ako pripremi barem ponešto šire
puteve istraživanju. Mi smo samo siromašni tucači kamena:
na drugima je da naprave stazu.
2 2 9
V
Sjećanje starije od nas. - U kojem autori pronalaze metalne ptice.

- Priča o vrlo neobičnoj karti svijeta. - Atomska bombardiranja
i međuplanetarni brodovi u “svetim tekstovima”. - Drugačija
ideja o strojevima. - Kult “cargo”. - Drugačija vizija ezoterije. -
Krunidba inteligencije. - Još jednu priču, molim.
Posljednjih deset godina istraživanje prošlosti olakšala

je nova tehnologija koja se zasniva na radioaktivnosti i na
napretku kozmologije. Ona nam je otkrila dvije izvanredne
činjenice.65
1° Zemlja je nastala kad i svemir. Prema tome, ona je stara
oko 4500 milijuna godina. Oblikovana je u isto vrijeme kad
i Sunce, a možda čak i prije njega, kondenzacijom čestica na
hladnoći.
2° Čovjek kakav nam je poznat, hom o sapiens, postoji
tek 75 000 godina. To kratko razdoblje bilo je dosta da bi iz
pračovjeka nastao čovjek. Neka nam je dopušteno na tu temu
postaviti dva pitanja:
a) Je li čovječanstvo u tom razdoblju od 75 000 godina
poznavalo kakve druge tehnološke civilizacije osim naše?
65 Doktor Bowen, The Exploration o f Time ("Istraživanje vremena"), London,

1958.
2 3 0
P rvi dio
Stručnjaci u zboru odgovaraju niječno. Ali nije sigurno

znaju li razlikovati oruđe od takozvanog kultnog predmeta.
Istraživanje u toj domeni još nije niti započelo. Ipak, naila
zimo na uznemirujuće probleme. Većina paleontologa smatra
eolite (kamenje otkriveno 1S67. u blizini Orléansa) prirodnim
objektima. Ali neki u njima vide čovjekovo djelo. Djelo kojeg
“čovjeka”? Nekog drugačijeg od hom o sapiensa. U Ipswichu u
Suffolku pronađeni su razni predmeti koji ukazuju na posto
janje tercijarnog “čovjeka” u zapadnoj Europi.
b) Pokusi Washburna i Dicea dokazuju da su evoluciju
čovjeka možda uzrokovale trivijalne promjene. Primjerice,
blage promjene na kostima lubanje.66 Samo jedna mutacija, a
ne, kako se mislilo, složen spoj mutacija, bila je dovoljna da bi
se iz pračovjeka razvio čovjek.
To bi značilo da se u 4500 milijuna godina dogodila
samo jedna mutacija? Moguće. Zašto i to ne bi bilo vjero
jatno? Zašto ne bi, prije tih sedamdeset pet tisuća godina,
bilo više evolucijskih ciklusa? Drugi oblici čovječanstva, ili
bolje rečeno, druga misaona bića mogla su se pojavljivati i
nestajati. Možda nisu ostavili tragove koji su nama vidljivi,
ali je sjećanje na njih preživjelo u legendama. “Bista je nadži-
vjela grad” - sjećanje na njih možda je nadživjelo energetske
centrale, strojeve, spomenike njihovih uništenih civilizacija.
Naše sjećanje možda seže dalje od samoga našega postojanja,
od samoga postojanja naše vrste. Koji se to beskonačno davni
zapisi skrivaju u našim kromosomima i genima? «Odakle ti
to, ljudska dušo, odakle ti to?...»
66 Da bi dokazao opravdanost svoje teze, Washburn je izmjenama na lubanji šta

kora uzrokovao njihov prelazak iz “neandertaloidnog” u “suvremen” oblik.
231
(UTRO ČAROBNJAKA
Na polju arheologije već se sve mijenja. Naša civilizacija

ubrzava komunikaciju, a promatranja koja se odvijaju na
cijeloj površini zemaljske kugle, bilo zajednička bilo supar
nička, vode nas do velikih tajni. U lipnju 1958. Institut
Smithson objavljuje rezultate do kojih su došli Amerikanci,
Indijci i Rusi.67 Prilikom iskapanja u Mongoliji, Skandinaviji,
na Cejlonu, u blizini Bajkalskog jezera i uz gornji tok rijeke
Lene u Sibiru, otkriveni su potpuno jednaki koštani i kameni
predmeti. Međutim, tehnika izrade takvih predmeta danas
postoji samo u Eskima. Stoga Institut Smithson smatra
da može zaključiti da su prije deset tisuća godina Eskimi
živjeli u središnjoj Aziji, na Cejlonu i u Mongoliji. Nakon
toga su naglo emigrirali prema Grenlandu. Ali zašto? Kako
su primitivni narodi mogli naglo odlučiti, i to istovremeno,
napustiti te krajeve i otići na jednako negostoljubivo mjesto
na zemljinoj kugli? Osim toga, kako su došli do tamo? Oni
ni danas ne znaju da je zemlja okrugla, a o geografiji nemaju
pojma. I zašto bi napustili Cejlon, taj raj na zemlji? Institut
ne odgovara na ta pitanja. Nemamo namjeru nametnuti
svoju pretpostavku pa ćemo je oblikovati samo kao vježbu za
otvaranje duha: prije deset tisuća godina svijetom je uprav
ljala neka civilizacija na višem stupnju razvoja. Na dalekom
je sjeveru stvorila deportacijsko područje. Što kaže eskimski
folklor? Govori o plemenima što su ih na početku vremena
divovske metalne ptice prenijele na daleki sjever. Arheolozi
devetnaestoga stoljeća snažno ističu apsurdnost tih “metal
nih ptica”. A mi?
O bolje definiranim predmetima nije napravljeno nijedno
istraživanje koje se može usporediti s istraživanjem Instituta
67 New York H erald Tribune, 11. lipnja 1958.
232
P rvi dio
Smithson. Na primjer, o lećama. Optičke leće pronađene su

u Iraku i u središnjoj Australiji. Potječu li iz istog izvora, od
iste civilizacije? Nijedan suvremeni optičar nije bio pozvan
da se izjasni. U posljednjih dvadeset godina sva su optička
stakla u našoj civilizaciji brušena cerijevim oksidom. Za
tisuću godina spektroskopska će analiza tih stakala dokazati
postojanje jedinstvene civilizacije na zemaljskoj kugli. I to će
biti točno.
Iz takvoga proučavanja mogla bi se roditi nova vizija
prošloga svijeta. Daj Bože da naša površna knjižica s lošim
>dokazima probudi u nekom, još naivnome mladome čovjeku,
želju za suludim radom koji će mu jednoga dana pružiti ključ
za stare dokaze.
Postoje i druge činjenice:
Na širokim prostranstvima pustinje Gobi otkriveno je
pretvaranje tla u staklo, slično onome kakvo se odvija prili
kom atomske eksplozije.
U pećinama Bohistana pronađeni su natpisi popraćeni
astronomskim kartama koje prikazuju zvijezde u položaju
koji su zauzimale prije trinaest tisuća godina. Venera i Zemlja
povezane su linijama.
Sredinom 19. stoljeća jedan turski pomorski oficir, Piri
Reis, poklonio je Kongresnoj knjižnici svežanj karata koji
je otkrio na Istoku. Najnovije potječu iz doba Kristofora
Kolumba, a najstarije iz prvog stoljeća poslije Krista, i nacr
tane su jedne preko drugih. Godine 1952. te je dokumente
pregledao veliki kartografski stručnjak Arlington H. Mallery.68
Primijetio je da je, primjerice, sve što je na Mediteranu zabi-
68 Cijeli je taj slučaj bio istražen tijekom rasprave organizirane na Sveučilištu

u Georgetownu u prosincu 1958. Vidi studiju Ivana T. Sandersona u časopisu
Fantastic Universe, siječanj 1959.
2 3 3
J utro čarobnj aka
lježeno, ali da nije na svome mjestu. Jesu li ti ljudi mislili da je

Zemlja ravna? To objašnjenje nije dostatno. Jesu li svoju kartu
sastavili pomoću projekcije, vodeći računa daje Zemlja okru
gla? To je nemoguće, jer projekcijska geometrija datira tek
od Mongea. Mallery zatim povjerava proučavanje Waltersu,
službenom kartografu, koji prenosi te karte na suvremeni
globus: karte nisu točne samo za Mediteran, nego i za cijelu
zemlju, uključujući Sjevernu i Južnu Ameriku i Antarktik.
Godine 1955. Mallery i Walters predaju posao vijeću za geo
fizičku godinu. Vijeće povjerava taj predmet jezuitskom ocu
Danielu Linehanu, ravnatelju Zvjezdarnice u Westonu, koji
je bio zadužen za kartografiju američke mornarice. Pater je
ustanovio da su reljef Sjeverne Amerike, odnos kanadskih
jezera i planina, oblik obale krajnjega sjevera kontinenta i
reljef Antarktika (koji je pokriven ledom i koji su naši mjerni
instrumenti jedva otkrili) točni. Jesu li to kopije još starijih
karata? Koje su nacrtane na način promatranja iz letećeg
ili svemirskog stroja? Zabilješke koje su načinili posjetioci
Izvana?
Hoće li nam netko prigovoriti što postavljamo ova pitanja?
Popol Vuh, sveta knjiga američkih Quichéa, govori o besko
načno staroj civilizaciji koja je poznavala svemirske maglice
i cijeli sunčev sustav. «Pripadnici prve rase», možemo tamo
pročitati «mogli su znati sve. Istraživali su četiri strane hori
zonta, četiri točke nebeskog svoda i okruglo lice Zemlje.»
«Neka vjerovanja i legende koja nam je prenijela antika
toliko su univerzalne i toliko duboko ukorijenjene da smo
navikli smatrati ih starima gotovo koliko i čovječanstvo.
Naime, došli smo do toga da istražujemo u kojoj je mjeri
podudarnost velikoga broja tih vjerovanja i legendi slučajna,
2 3 4
P rvi dio
a u kojoj bi mjeri ona mogla biti odraz postojanja neke drevne

civilizacije koju ne poznajemo pa čak ni ne naslućujemo, i čiji
je bilo koji drugi ostatak nestao.»
Čovjek koji je 1910. napisao ove retke nije bio ni pisac
znanstvene fantastike ni površni okultist. Bio je jedan od
začetnika znanosti, profesor Frédéric Soddy, dobitnik
Nobelove nagrade, otkrivač izotopa i zakona preobrazbe pri
rodne radioaktivnosti.69
Sveučilište u Oklahomi objavilo je 1954. povijest jednog
indijanskoga plemena iz Guatemale koje potječe iz 16. stoljeća.
To su fantastične priče u kojima se pojavljuju legendarna bića
i izmišljeni običaji bogova. Međutim, kada smo ih pobliže
pogledali, primijetili smo da Indijanci kakčikeli ne pričaju
sulude priče: oni na svoj način opisuju prve dodire sa špa
njolskim osvajačima. Ti su potonji, u duhu kasikskih “priča,
zauzeli mjesto uz bića koja su pripadala njihovoj mitologiji i
tradiciji. Tako je stvarnost oslikana u obliku bajke, i vrlo je
vjerojatno da tekstovi koje smatramo za čisto folklorne ili
mitološke počivaju na stvarnim, loše protumačenim činjeni
cama koje su izmiješane s drugim, izmišljenim činjenicama.
Nije izvršena nikakva podjela i cijela jedna književnost, stara
više tisuća godina, počiva u našim specijaliziranim bibliote
kama pod odjeljcima “legende”, a da se nitko ni na trenutak
nije usudio pomisliti da se tamo možda skrivaju ilustrirane
kronike stvarnih događaja.
Ono što znamo o suvremenoj znanosti i tehnologiji tre
balo bi nas potaknuti da čitamo tu literaturu na drugi način.
Dzyanova knjiga govori o “gospodarima zasljepljujućeg lica”
69 Profesor na Oxfordu, član Londonskog kraljevskog društva. Ove smo retke

izdvojili iz njegova djela Radij, koje je na francuski preveo Adolphe Lepage, šef
laboratorija kemijske fizike pri pariškom Institutu za hidrologiju i klimatologiju.
2 3 5
J utro čarobnj aka
koji napuštaju Zemlju i oduzimaju nečistim ljudima njihovo

znanje, brišući rastvaranjem tragove svog prolaska. Odlaze
letećim kočijama koje pokreće svjetlost, i vraćaju se u svoju
zemlju “željeza i metala”.
U jednom novijem radu u časopisu Literaturnaja Gazeta70
profesor Agrest, koji dopušta pretpostavku o davnom posjetu
međuplanetarnih putnika, među prvim tekstovima koje su
židovski svećenici ubacili u Bibliju nailazi na sjećanja na bića
koja su došla odnekud drugdje i koja su, poput Enoha, nestala
u tajanstvenim arkama i vratila se na nebo. Hinduistička
sveta djela, Ramayana i M ahabharata, opisuju letjelice koje
u početku vremena kruže nebom i koje nalikuju na “ažurne
oblake u obliku jajeta ili svjetlosne kugle”. Mogle su obići
zemlju nekoliko puta. Pokretala ih je “eterička sila koja pri
polijetanju udara o tlo”, ili “vibracija koja proizlazi iz nevid
ljive sile”. Ispuštale su “ugodne i melodiozne zvukove”, zračile
“sjajeći poput vatre”, a njihova putanja nije bila ravna, nego
poput “talasanja koje ih je približavalo Zemlji i udaljavalo od
nje”. U djelima starima više od tri tisuće godina, a koja su
bez sumnje napisana prema neizmjerno dalekim sjećanjima,
materijal iz kojega su načinjeni ti strojevi sastoji se od neko
liko metala, od kojih su jedni bijeli i lagani, a drugi crveni.
U poglavlju Mausola Purva nailazimo na čudnovat opis,
koji je zasigurno bio neshvatljiv etnolozima devetnaestoga
stoljeća, ali ne i nama:
«To je nepoznato oružje, čelični grom, divovski glasnik
smrti, koji je sve pripadnike rase Vrishni i Andhaka pretvorio
u pepeo. Spaljena trupla bila su neprepoznatljiva. Kosa i nokti
su otpadali, posuđe se razbijalo bez vidljivoga razloga, ptice
70 Godine 1959.
236
P rvi dio
su postajale bijele. Nakon nekoliko sati sva je hrana postala

nezdrava. Grom se protvorio u fini prah.»
I sljedeći:
«Cukra, leteći u vrlo moćnoj vimani, lansira na trostruki
grad samo jedan projektil napunjen svemirskom moći. Usijani
dim, nalik na tisuće sunaca, podigao se u svom punom sjaju.
Kada je vimana sletjela, izgledala je poput blistavog bloka
antimona postavljenog na tlo...»
Primjedba: ako priznajete postojanje tako fascinantno
naprednih civilizacija, kako objašnjavate činjenicu da bez
brojne iskopine diljem svijeta nikada nisu otkrile niti jedan
ostatak predmetâ koji bi nas mogli uvjeriti u to postojanje?
Odgovor:
1° Nije prošlo ni stoljeće otkako sistematski iskopavamo,
a naša atomska civilizacija nema niti dvadeset godina. Nije
obavljeno nijedno ozbiljno arheološko istraživanje u Južnoj
Rusiji, Kini, ni u središnjoj i južnoj Africi. Nepregledni pro
stori čuvaju svoje tajne prošlosti.
2° Bilo je potrebno da njemački inženjer Wilhelm Kõnig
slučajno posjeti Bagdadski muzej pa da primijeti kako plo
snato kamenje pronađeno u Iraku a onda tako i svrstano, jesu
u stvari električni stupovi koji su bili u upotrebi dvije tisuće
godina prije Galvanija. Arheološki su muzeji prepuni pred
meta razvrstanih kao “obredni predmeti” ili pod “razno”, o
kojima ne znamo ništa. Rusi su nedavno u pećinama pustinje
Gobi i Turkestana otkrili keramičke i staklene polukugle koje
završavaju stošcem u kojem je sadržana kap žive. O čemu
je riječ? Na kraju krajeva, malo je arheologa koji raspolažu
znanstvenim i tehnološkim znanjem. Još je manje onih koji
su shvatili da se jedan tehnološki problem može riješiti na
2 3 7
J utro čarobnj aka
više različitih načina i da postoje strojevi koji nisu nalik

na ono što mi nazivamo strojevima: bez pokretne poluge,
ručice ili kotača. Nekoliko linija nacrtanih posebnom tintom
na posebno pripremljenom papiru postat će prijemnikom
elektromagnetskih valova. Jednostavna bakrena cijev služi
kao rezonator pri produkciji radarskih valova. Dijamant je
detektor osjetljiv na nuklearno i kozmičko zračenje. U kri
stalima se mogu zabilježiti složeni zapisi. Kriju li se u sitnim
izrezbarenim kamenčićima kompletne biblioteke? Kada bi za
tisuću godina naša civilizacija bila izbrisana, bi li arheolozi
pronašli, primjerice, magnetske vrpce, i što bi radili s njima?
I kako bi razlikovali praznu vrpcu od nasnimljene?
Danas upravo otkrivamo tajne antimaterije i antigravita-
cije. Hoće li sutra upravljanje tim tajnama zahtijevati tešku
aparaturu ili, naprotiv, zbunjujuće jednostavnu? Razvijajući
se, tehnologija ne postaje složenijom, ona pojednostavnjuje
opremu i reducira je sve dok ne postane gotovo nevidljivom.
U svojoj knjizi Kaldejska magija71 Lenormand, preuzimajući
legendu koja spominje Orfejev mit, piše: «U drevna vremena
svećenici grada Ona su pomoću zvukova izazivali oluje i podi
zali u zrak, da bi izgradili svoje hramove, kamenje koje tisuću
ljudi ne može pomaknuti.» A Walter Owen piše: «Zvučne
vibracije su sile... Kozmičko stvaranje podržavaju vibracije
koje bi ga isto tako mogle prekinuti.» Ova teorija nije daleko
od suvremenih ideja. Budućnost će biti fantastična: svi to
znamo. Ali možda bude fantastična na dvostruk način, oslo
bađajući nas ideje koja je u prošlosti bila banalna.
Naše poimanje tradicije, to jest, najstarijih sakuplje
nih tekstova čovječanstva, potpuno je književno, vjersko i
71 Fr. Lenormant, La M agie chez les Chaldéens, Paris, 1874.
2 3 8
P rvi dio
filozofsko. A što ako je riječ o prastarim sjećanjima koja su

zabilježili ljudi udaljeni od vremena u kojemu su se odvijali
događaji, koji su ih izmiješali i slikovito obojali? O bezbroj
nim sjećanjima na civilizacije koje su tehnološki i znanstveno
jednako napredne kao i naša, ako ne i beskrajno naprednije
od nje? Što na to kaže Tradicija, gledana iz tog kuta? ,
Prije svega, kaže da je znanost opasna. Ta bi ideja mogla
iznenaditi čovjeka devetnaestoga stoljeća. Danas znamo daje
bilo dosta baciti dvije bombe na Hiroshimu i Nagasaki da bi
poginulo 300 000 ljudi, da su danas te bombe krajnje zastar
jele, te da bi jedan kobaltni projektil težak pet stotina tona
mogao izbrisati život na većem dijelu svijeta.
Nadalje, kaže da su kontakti s vanzemaljskim bićima
mogući. To je apsurd za devetnaesto stoljeće, ali ne i za nas.
Više nije nezamislivo ni to da postoje svemiri paralelni s
našim, s kojima bi bilo moguće uspostaviti komunikaciju.72
Radioteleskopi primaju valove odaslane s udaljenosti deset
milijardi svjetlosnih godina, oblikovane tako da nalikuju na
poruke. Astronom John Krauss sa Sveučilišta u Ohiju tvrdi
daje 2. lipnja 1956. primio signale koji dolaze s Venere. Neke
druge signale, koji dolaze s Jupitera, primio je i Institut u
Princetonu.
Na kraju krajeva, tradicija tvrdi da je sve što se dogodilo
od početka vremena zapisano u materiji, u prostoru, u ener
gijama, i može se otkriti. Upravo to isto kaže i jedan veliki
znanstvenik kao što je Bowen, u svome djelu Istraživanje
vremena, i to mišljenje danas dijeli većina istraživača.
72 Tu ideju o postojanju svemira paralelnog s vidljivim svemirom susrećemo

posvuda u suvremenim istraživanjima. Vidi, na primjer, časopis Industries
Atomiques, br. 1,1958, str. 17, članak E. C. G. iz Stuckuelberga.
2 3 9
J utro čarobnj aka
Nova primjedba: civilizacija visoke tehnologije i znanosti

ne može potpuno nestati, ne može biti potpuno uništena.
Odgovor: «Mi, druge civilizacije, sada znamo da smo
smrtne.» Upravo se najnaprednije tehnologije izlažu riziku
da prouzroče potpuni nestanak civilizacije u kojoj su nastale.
Zamislimo vlastitu civilizaciju u bliskoj budućnosti. Sve ener
getske centrale, sve oružje, svi odašiljači i telekomunikacijski
prijamnici, svi električni i nuklearni strojevi, ukratko, svi teh
nički instrumenti zasnivaju se na istome principu proizvodnje
energije. Kao posljedica neke lančane reakcije, svi ti gigantski
ili džepni instrumenti mogu eksplodirati. Sav materijalni
potencijal i velik dio ljudskog potencijala civilizacije mogao
bi tako nestati. Preostaju samo ostatci koji ne svjedoče o toj
civilizaciji, ljudi koji su živjeli s većim ili manjim odmakom
od nje. Preživjeli se vraćaju jednostavnome životu. Preostaju
samo sjećanja koja su nakon katastrofe zabilježena na nespre
tan način: priče koje nalikuju na legende i mitove kroz koje
se provlači tema progona iz zemaljskog raja i osjećaja da se
unutar materije skrivaju velike opasnosti i velike tajne. Sve
započinje Apokalipsom: «I Mjesec postade ‘kao krv’ i nebo
iščeznu kao ‘knjiga koja se smota’.»
Patrole australske vlade koje su se 1946. godine upustile u
istraživanje visokih nepoznatih prostranstava Nove Gvineje,
naišle su tamo na narod pokrenut snažnim vjetrom vjerskog
uzbuđenja: upravo je bio rođen kult “cargo”. “Cargo” je engle
ski izraz koji označava komercijalnu trgovinu za urođenike:
konzerve, boce alkohola, parafinske lampe, itd. Za ljude koji
još žive u kamenome dobu iznenadan dodir s tim bogatstvima
može biti samo potresan. Ali, jesu li bijeli ljudi mogli sami
proizvesti takva bogatstva? Nemoguće. Bijelci koje susrećemo
2 4 0
'
P rvi dio
očito su nesposobni da svojim rukama stvore ikakav čudesan

predmet. Budimo objektivni, govorili su jedni drugima uro
đenici Nove Gvineje, jeste li ikad vidjeli da je bijeli čovjek išta
proizveo? Ne, ali Bijelci se bave vrlo tajanstvenim aktivno
stima: svi se jednako odijevaju. Ponekad sjede ispred metalne
kutije s brojčanicima i slušaju čudnu buku koja izlazi iz nje.
Bilježe znakove na bijelim listovima. To su magijski rituali
pomoću kojih postižu da im bogovi šalju “cargo”. Urođenici
su pokušali kopirati te “rituale”: pokušavali su se odijevati na
“europski” način, pričali su s konzervama, postavili su bam
busove stabljike na svoje kuće, oponašajući antene. I izgradili
su lažne piste za slijetanje, u iščekivanju “carga”.
Dobro. A što ako su naši pretci na isti način tumačili svoje
kontakte s višim civilizacijama? Preostaje nam Tradicija, to
jest, podučavanje “rituala” koji su zapravo bili vrlo legitimni
načini djelovanja u funkciji spoznaje drugog. Djetinjasto smo
oponašali te stavove, pokrete, ponašanja, ne shvaćajući ih, ne
povezujući ih sa složenom stvarnošću koja nam je izmicala, u
iščekivanju da nam ti pokreti, ti stavovi, to ponašanje donese
nešto. Nešto što ne dolazi: “nebesku” ruku, u stvarnosti
usmjerenu putevima koje naša mašta ne može pojmiti. Lakše
je zapasti u ritual nego prihvatiti znanje, lakše je izmisliti
bogove nego razumjeti tehnologiju. Ovome želim nadodati
da ni Bergier ni ja ne pokušavamo svesti sav duhovni zanos
na materijalno neznanje. Upravo suprotno. Duhovni život za
nas postoji. Ako Bog nadilazi svekoliku stvarnost, Boga ćemo
pronaći nakon što upoznamo svekoliku stvarnost. A ako
čovjek posjeduje moći pomoću kojih može shvatiti sveukupni
svemir, onda je Bog možda sveukupni svemir plus još nešto.
241
;
J utro čarobnj aka
Ali nastavimo s našom vježbom otvaranja duha: što ako

je ono što nazivamo ezoterijom u stvari egzotika? Što ako su
najstariji tekstovi čovječanstva, u našim očima sveti, samo
zakržljala tumačenja, opasna popularizacija, izvještaji iz treće
ruke, pomalo iskrivljena sjećanja na tehnološke stvarnosti?
Tumačimo te stare svete tekstove kao da su očigledan izraz
duhovnih “istina”, filozofskih simbola, vjerskih slika. Čitajući
ih, pozivamo se samo na sebe, ljude zaokupljene vlastitom
unutarnjom tajnom: volim dobro a činim zlo, živim i umrijet
ću, itd. Oni se obraćaju nama: ti strojevi, gromovi, tamjani,
apokalipse, prikazi su svijeta našega duha i naše duše. Meni
se obraćaju, meni, za mene... A što ako se radi o davnim,
iskrivljenim sjećanjima na druge svjetove koji su postojali, na
dolazak drugih bića na ovu zemlju, bića koja su tražila, znala
i djelovala?
Zamislite neko veoma davno razdoblje u kojemu su se
primale i tumačile poruke što su dolazile od drugih inteligen
tnih bića u svemiru, u kojemu su međuplanetarni posjetioci
postavili mrežu na Zemlji, doba u kojem je bio uspostavljen
svemirski promet. Zamislite da u nekom svetištu još postoje
zabilješke, dijagrami, izvještaji koje već tisućljećima s mukom
pokušavaju dešifrirati svećenici koji posjeduju drevne tajne,
ali koji nikako nisu kvalificirani da ih shvate u potpunosti
i koji ih bez prestanka interpretiraju i uspoređuju. Upravo
kako su to valjda činili vračevi Nove Gvineje, pokušavajući
shvatiti list papira na kojemu je zapisan vozni red aviona
između New Yorka i San Francisca. U krajnjoj liniji, imate
knjigu Belzebubove priče unuku, koja je puna pozivanja na
nepoznate pojmove, na nestvaran jezik. Gurdjijev kaže da je
imao pristup “izvorima”. Izvorima koji su i sami iskrivljeni.
2 4 2
__________________________________________ P rvi dio
On ih tumači iz tisućite ruke, nadopunjujući ih vlastitim

idejama, stvarajući na taj način simboliku ljudske psihe: to je
ezoterija.
Prospekt-vodič avionskih linija unutar SAD-a: «Možete
rezervirati bilo koje mjesto. Vaš upit za rezervaciju zabilježit
će elektronski robot. Drugi robot čuva mjesto u avionu koje vi
želite. Karta koja će vam biti vraćena bit će probušena prema
tome, itd.» Zamislite kako bi to zvučalo na amazonskom dija
lektu, nakon što bi to tisuću puta tumačili ljudi koji nikada
nisu vidjeli avion, ne znaju što je robot, i kojima su imena
gradova navedenih u vodiču nepoznata. A sada zamislite pred
tim tekstom ezoteriju koja potječe iz izvora drevne mudrosti i
koja traži poduku za upravljanje ljudskom dušom...
Ako su u davna vremena postojale civilizacije izgrađene

na sustavu znanja, postojali su i priručnici. Katedrale su
priručnici alkemičarskog znanja. Nije isključeno da su neki
od tih priručnika ili njihovi dijelovi bili pronađeni, pobožno
sačuvani i bezbroj puta prepisivani od svecenikâ čiji se zada
tak nije toliko sastojao u shvaćanju, koliko u spašavanju.
Bezbroj puta prepisivani, oslikani, izmiješani, interpretirani,
ne u funkciji tih drevnih bitnih i složenih znanja, već u
funkciji ono malo znanja sljedećega razdoblja. Međutim, sve
u svemu, cjelokupno stvarno tehničko i znanstveno znanje,
dovedeno do svoje krajnosti, zahtijeva dubinsko poznavanje
prirode duha, izvora psihe, uvodi u više stanje svijesti. Ako su
se, pomoću tih “ezoteričnih” tekstova - sve ako oni nisu ništa
više od onoga što ovdje opisujemo - ljudi mogli uzdići do tog
višega stanja svijesti, ipak su onda ti tekstovi, na neki način,
odlično proslijedili nestale civilizacije. Nije isključeno ni to da
2 4 3
>
J utro čarobnj aka
postoje dvije vrste “svetih” tekstova: ulomci svjedočanstava o

drevnoj tehnološkoj civilizaciji i ulomci isključivo vjerskih
knjiga, nadahnutih Bogom. Te su dvije vrste izmiješane, u
pomanjkanju uputa pomoću kojih bi ih se moglo razlikovati.
A u oba je slučaja riječ o jednako svetim tekstovima.
Sveta je ova bezbroj puta započeta pustolovina inteli
gencije na Zemlji, koja ipak beskrajno napreduje. A svet je
i Božji pogled na tu pustolovinu, pogled kojim on njeguje tu
pustolovinu.
Dopustite, molimo vas, da završimo ovo proučavanje,
ili radije ovu vježbu, jednom pričom. To je priča mladog
američkoga pisca Waltera M. Millera. Kada smo je Bergier
i ja otkrili, osjetili smo veliko veselje. Neka se i vama dogodi
isto!
2 4 4
VI
H valo spjev bla žen o m L e ib o w it z u

priča Waltera M. Millera
Da nije bilo tog hodočasnika koji se iznenada pojavio pred

njim usred pustinje u kojoj je provodio svoj korizmeni post,
brat Francis Gérard iz Utaha sigurno nikada ne bi bio otkrio
sveti dokument. Osim toga, bilo je to prvi put da je imao
priliku vidjeti hodočasnika opasana pregačom kako to nalaže
najbolja tradicija, no mladom je redovniku bio dovoljan
jedan pogled da bi se uvjerio da je lik stvaran. Hodočasnik
je bio klimav starac koji je šepesao oslanjajući se na klasičan
štap: njegova čupava brada bila je posuta žutim mrljama, a na
ramenu je nosio malen mijeh. Nosio je širok šešir i sandale,
križa su mu bila utegnuta u dronjke od tkanine za vreće i bio
je poprilično prljav i odrpan. To je bilo njegovo jedino odi
jelo, i on je zviždukao falše prelazeći kamenitu stazu iz smjera
sjevera. Vjerojatno se bio uputio prema opatiji reda braće
Leibowitza, smještenoj desetak kilometara južnije.
Čim je primijetio mladoga redovnika u svojoj šljunkovitoj
pustinji, hodočasnik prestade zviždukati i poče ga znatiželjno
proučavati. Brat Francis je pazio da ne prekrši pravilo šutnje u
danima posta, pravilo koje je uspostavio njegov red, te je, brzo
2 4 5
J utro čarobnj aka
odvrativši pogled, nastavio sa svojim poslom koji se sastojao

u podizanju bedema od velikoga kamenja radi zaštite svoje
privremene nastambe od vukova.
Već pomalo oslabio nakon deset dana dijete koja se sasto
jala isključivo od kaktusovih bobica, mladi je redovnik osje
ćao kako mu se vrti u glavi dok je nastavljao s radom. Već mu
se neko vrijeme činilo da krajolik pleše pred njegovim očima
i vidio je kako oko njega lebde crne mrlje. Stoga se prvo zapita
nije li ta bradata pojava samo priviđenje prouzrokovano
glađu... Ali hodočasnik brzo odagna njegove sumnje:
«Hej hoj!» povika pozdravljajući ga veselo, ugodnim i
melodioznim glasom.
Budući da ga je pravilo šutnje sprječavalo da odgovori,
mladi se redovnik zadovolji time da se blago nasmiješi gle
dajući u zemlju.
«Vodi li ova cesta prema opatiji?» opet će lutalica.
Gledajući i dalje u zemlju novak potvrdno kimnu gla
vom, zatim se sagnu i uze komadić kamena, bijelog, nalik na
kredu.
«Α što vi radite ovdje sa svim tim kamenjem?» nastavi
hodočasnik približavajući mu se.
Brat Francis vrlo žurno kleknu i napisa na velikom rav
nom kamenu riječi “Samoća i Tišina”. Ako zna čitati - što je
opet malo vjerojatno, s obzirom na statistiku - hodočasnik
će shvatiti da sama njegova prisutnost znači mogućnost
grijeha za pokornika i ljubazno će se udaljiti bez daljnjeg
inzistiranja.
«Oh, dobro!» reče bradonja.
Na trenutak ostade nepomičan, šećući pogledom oko
njega, a zatim svojim štapom udari u jedan veliki kamen:
2 4 6
_______________________________________________________ P rvi dio
«Držite», reče, «evo jednoga koji će vam dobro poslužiti...

Onda, sretno, i nadam se da ćete pronaći Glas koji tražite!»
Brat Francis u prvi tren nije shvatio daje stranac mislio na
“Glas” s velikim G: jednostavno pomisli da ga starac drži za
gluhonijemog. Nakon što je bacio brz pogled na hodočasnika
koji se udaljavao i dalje zviždučući, žurno ga u sebi blago
slovi kako bi mu osigurao sretan put, a zatim se vrati svom
zidarskom poslu, žureći da sagradi zaklon u obliku lijesa u
kojemu će se moći ispružiti i spavati ne nudeći pritom svoje
tijelo proždrljivim vukovima kao mamac.
Iznad njegove glave prođe nebesko stado kumulusa:
nakon što su okrutno doveli pustinju u iskušenje, ti su oblaci
krenuli prema planinama noseći im svoj vlažni blagoslov...
Njihov prolazak na trenutak osvježi mladog redovnika, štiteći
ga od sunčevih zraka, i on to iskoristi kako bi ubrzao svoj
posao, naglašavajući pritom najfinije geste svoje molitve koju
je šaputao kako bi osigurao njenu pravu svrhu - jer to je bio
još jedan cilj kojem je težio za vrijeme svoga posta u pustinji.
Konačno, brat Francis uze veliki kamen koji mu je hodo
časnik pokazao... i lijepa boja koju je postigao zahvaljujući
svom fizičkom radu iznenada napusti njegovo lice te on brzo
ispusti kameni blok, kao da je tog trena dodirnuo zmiju.
Ondje, podno njegovih nogu, nalazila se metalna kutija
djelomično zatrpana pod kamenjarom...
Vođen znatiželjom, mladi je redovnik odmah poželi zgra
biti, ali prije toga učini korak unatrag i na brzinu se prekriži,
mrmljajući na latinskom. Nakon toga, ohrabren, više se nije
bojao obratiti kutiji.
«Vade retro, Satanas!» zapovjedi joj, prijeteći teškim ras
pelom svoje krunice. «Nestani, Zli Zavodnice!»
2 4 7
J utro čarobnj aka
Izvlačeći krišom iz svoje halje maleno škropilo, poprska

kutiju svetom vodom za sve moguće namjene. «Ako si vražje
stvorenje, odlazi!»
Ali kutija nije izgledala kao da želi nestati, ni eksplodi
rati, ni pretvoriti se u sumpornu paru... Zadovoljila se time
da ostane mirno na svome mjestu, puštajući da posvećene
kapljice kojima je bila prekrivena ispare na pustinjskom
vjetru.
«Neka tako bude!» reče redovnik, kleknuvši kako bi uzeo
predmet.
Sjedeći među kamenjem, proveo je više od sat vremena
udarajući kutiju velikim kamenom i pokušavajući je otvoriti.
Dok je to radio, pala mu je na pamet ideja da su ti arheološki
ostatci - jer riječ je očito bila o tome - možda znak koji mu je
poslalo Nebo kako bi mu dojavilo da mu je upućen Poziv. No,
njegov duh istoga trena odagna tu misao, prisjetivši se tre
nutka kada ga je otac opat vrlo ozbiljno upozorio da se čuva
bilo kakvog izravnog osobnog otkrivenja spektakularnoga
karaktera. Ako je napustio opatiju kako bi u pustinji proveo
taj post u trajanju od četrdeset dana, pomisli, bilo je to upravo
zato da bi njegova pokora bila vrijedna inspiracije odozgo
koja ga je pozivala na Svete zapovijedi. Nije smio očekivati da
ugleda vizije ili da ga dozivaju nebeski glasovi: takvi bi feno
meni samo odali njegovu ispraznu i jalovu taštinu. Mnogo se
novaka vratilo iz pustinje s bogatim pričama o predznacima,
predosjećajima i nebeskim vizijama, i stoga je uzvišeni otac
opat usvojio odlučnu politiku prema tim takozvanim čudima.
«Jedino je Vatikan kvalificiran da se izjašnjava o tome», gun
đao je «i trebate se dobro čuvati toga da najobičnije posljedice
sunčanice smatrate božanskim otkrivenjem.»
2 4 8
P rvi dio
Unatoč svemu tome, brat Francis nije mogao odoljeti a

da u svojim rukama ne prevrće s beskrajnim poštovanjem tu
staru metalnu kutiju, kuckajući po njoj kako je najbolje znao
ne bi lije otvorio...
Kutija iznenada popusti i prostre svoj sadržaj na tlo, i
mladi redovnik osjeti kako mu kičmom prolaze ledeni trnci.
Otkrivala mu se sama Antika! Kako je bio strastveni arheo
log, jedva je mogao povjerovati onome što njegove oči vide, i
najednom pomisli kako će brat Jéris biti bolesno ljubomoran
- no ubrzo predbaci sebi tu ne baš milosrdnu misao i poče
zahvaljivati Nebu što ga je obdarilo takvim blagom.
Dršćući od ganuća, oprezno rukom dodirnu predmete
koje je kutija sadržavala, trudeći se da ih razvrsta. Zahvaljujući
svojim prethodnim proučavanjima, uspio je u tom kompletu
raspoznati odvijač, alat koji se nekoć upotrebljavao za uvr-
tanje metalnih šipki s navojima u drvo - i neku vrst škarica
s oštricom za rezanje. Otkrio je i jednu čudnovatu alatku,
sastavljenu od poluge iz trulog drveta i snažne bakrene šipke
na koju je prianjalo nekoliko komadića taljenog olova, ali nije
ju uspio identificirati. U kutiji se nalazio i kolut crne ljepljive
trake koju su stdjeća toliko uništila da nije mogao odrediti
čemu služi, te puno komadića stakla i metala, i uz to nekoliko
malih cjevastih predmeta s brkovima od željeznih niti koje
su planinski pogani smatrali talismanima, a neki ih arheolozi
smatraju ostatcima legendarne naprave machina analyca,
koja je postojala prije Plamenoga potopa.
Brat Francis brižljivo prouči sve predmete a zatim ih
poslaga kraj sebe na veliki ravan kamen. Dokumente odluči
pregledati posljednje. Najvažnije otkriće bili su, u svakom
slučaju, upravo dokumenti, s obzirom na vrlo malu količinu
249
3
J utro čarobnj aka
papira koji su izbjegli strašne lomače što ih je u Doba jedno

stavnosti podigla svjetina neznalica i osvetnika koja se nije
bojala uništiti čak ni svete tekstove.
Dragocjena je kutija sadržavala dva takva papira od
neprocjenjive vrijednosti i još tri papirića bilješki u rukopisu.
Svi ti sjajni dokumenti bili su vrlo osjetljivi, nakon što ih je
starost osušila i učinila krhkima, te je stoga mladi redovnik
njima rukovao s najvećim oprezom, vodeći pritom računa
da ih skutima svoje halje zaštiti od vjetra. Osim toga, bili su
jedva čitljivi i napisani na pretpotopnom engleskom, tom
drevnom jeziku koji se, poput latinskog, koristio samo među
redovnicima i prilikom liturgijskih obreda. Brat Francis ih
polako poče odgonetati, prepoznavajući usput neke riječi čije
točno značenje nije uspijevao dokučiti. Na jednom od papi
rića moglo se pročitati: “1 funta kobasica, 1 vrećica kiselog
kupusa za Emmu.” Na drugom je papiriću pisalo: “Ne zabo
ravi primijeniti formulu 1040 za poreznu prijavu.” Treći je,
najzad, sadržavao samo brojke i dugačak račun, zatim broj
koji je očito označavao postotak, odvojen od svih prethod
nih brojeva i popraćen rječju “Zut!” . Budući da nije mogao
shvatiti ništa od tih dokumenata, redovnik se zadovolji pro
vjeravanjem računa i ustanovi da je točan.
Od dvaju preostalih papira iz kutije jedan je, čvrsto smotan
u mali zamotuljak, prijetio da se raspadne u komadiće ako ga
pokuša odmotati. Brat Francis uspije dešifrirati samo jednu
riječ: “Oklada”, i vrati ga u kutiju kako bi ga mogao proučiti
kasnije, nakon podvrgavanja prikladnom konzervatorskom
zahvatu.
Drugi se dokument sastojao od velikog lista papira pre-
savinutog više puta i tako krhkog na mjestima savijanja da se
2 50
-
P rvi dio
redovnik morao zadovoljiti time da pažljivo razmakne listove

kako bi bacio pogled na njih.
Bio je to plan, zamršena mreža bijelih linija, iscrtanih na
plavoj podlozi!
Leđima Brata Francisa ponovno prođu trnci: taj plavi
papir koji je držao u ruci, bio je jedan od onih iznimno
rijetkih drevnih dokumenata koje su arheolozi toliko cijenili
i koje su znanstvenici i specijalizirani tumači obično tek teš
kom mukom dešifrirali!
Ali nevjerojatan blagoslov toga pronalaska nije se ogra
ničavao samo na to: među riječima zapisanima u jednom od
donjih uglova dokumenta brat Francis najednom otkrije ime
samog osnivača svog reda - blaženog Leibowitza osobno!
Ruke mladoga redovnika počeše tako snažno drhtati
da je gotovo pokidao dragocjen list papira. Tada se prisjeti
zadnjih riječi koje mu je uputio hodočasnik: «Nadam se da
ćeš pronaći Glas koji tražiš!» I eto je upravo otkrio Glas, Vox
s velikim V, velikim kao i slovo V u obliku krilâ golubice koja
se obrušava iz nebeskih visina prema zemlji, s velikim V kao
u Vere dignum ili u Vidi aquam, velikim i svečanim V poput
onoga koje krasi velike stranice Misala - velikim kao i veliko
V iz Vokacije!73
Nakon što je bacio posljednji pogled na plavi papir kako
bi se uvjerio da ne sanja, redovnik obaspe svoj čin molitvama:
«Beate Leibowitz, ora pro me... Sánete Leibowitz, exaudí me...»
- s time da je ova posljednja bila donekle odvažna, budući da
je osnivač njegova Reda tek, iščekivao kanonizaciju!
73 Ovdje imamo teško prevodivu igru riječi: u francuskom sve navedene riječi
počinju slovom V: la Voix (Glas), Vere dignum, Vidi aquam, la Vocation (Poziv),
(prim, prev.)
251
J utro čarobnj aka
Zaboravivši na naredbe opata, brat Francis uspravi

se u skoku i poče pomno promatrati obzorje na jugu, u
smjeru kamo je otišao stari lutalica s pregačom od jute. Ali
hodočasnik je odavno bio nestao... Zacijelo je to bio anđeo
Gospodnji, reče brat Francis sebi, i - tko zna? - možda čak
i blaženi Leibowitz osobno... Nije li mu upravo on pokazao
mjesto na kojem će otkriti to čudesno blago, savjetujući mu
da premjesti određeni kamen dok mu je upućivao proročan
ske pozdrave?...
Mladi je redovnik ostao utonuo u svojim zanosnim
mislima sve dok zalazeće sunce nije zakrvavilo planine, a
oko njega se stale skupljati sjene sumraka. Tek tada ga je noć
koja se približavala izvukla iz njegove meditacije. Tada reče
sebi da ga neprocjenjivi dar koji je upravo dobio vjerojatno
neće zaštititi od vukova i požuri dovršiti svoj zaštitni bedem.
Zatim, dok su se zvijezde dizale, raspiri svoju vatru i prikupi
male ljubičaste kaktusove bobice od kojih se sastojao njegov
obrok. Bila je to njegova jedina hrana, osim šake sušenih
žitarica koje mu je jedan svećenik donosio svake nedjelje.
Došlo mu je da baci lakom pogled na guštere koji su plazili
po okolnim stijenama - a i inače su njegovi snovi često bili
puni gurmanskih noćnih mòra.
Te je noći, međutim, glad prešla u drugi plan njegovih
briga. Najviše je od svega želio brže-bolje potrčati prema
opatiji kako bi sa svojom braćom podijelio čudesan susret
i fantastično otkriće. Ali to, dakako, nije dolazilo u obzir. S
Pozivom ili bez njega, morao je ostati tamo do kraja korizme i
nastaviti se ponašati kao da se nije dogodilo ništa neobično.
«Na tom će mjestu biti sagrađena katedrala», maštao
je dok je sanjario uz svoju vatru. I u njegovoj se mašti već
2 5 2
P rvi dio
prikazivala veličanstvena građevina koja se uzdizala iz ruše

vina staroga sela sa svojim visokim zvonicima, vidljivima na
kilometre udaljenosti.
Na kraju je zadrijemao, a kada se prenuvši probudio, u
zamirućoj se vatri crvenio samo još pokoji slabašni osta
tak žeravice. Odjednom osjeti kako nije sam u pustinji...
Razrogačivši oči, pokuša pogledom proniknuti tamu koja
ga je obavijala, i tada, iza posljednjih ostataka žeravice svog
slabašnog ognjišta, opazi zjenice vuka kako sjaje u tami.
Ispustivši stravičan krik, mladi redovnik istog trena pojuri ka
svom lijesu iz suhog kamenja i šćućuri se u njemu.
Taj vrisak koji je upravo ispustio, reče sam sebi dok se,
sav dršćući, skrivao u skloništu, taj vrisak, pravo rekavši,
nije značio kršenje pravila šutnje... I stade milovati metalnu
kutiju privijajući je na srce i moleći da korizma završi kako
treba. Oko njega, šape s pandžama grebale su po kamenju
skloništa...
Svake su noći tako oko bijednog redovnikova logora lutali

vukovi, ispunjujući tamu svojim urlicima smrti, dok se danju
sveudilj borio s pravim morama prouzročenima glađu, vru
ćinom i nemilosrdnim ugrizima sunca. Dane je brat Francis
provodio prikupljajući drva za vatru i moleći, trudeći se
svladati svoju nestrpljivost da konačno dočeka Veliku subotu
koja je značila kraj korizme i kraj njegovoga posta.
Međutim, kada je blagoslovljeni dan konačno svanuo,
mladi je redovnik bio već odviše oslabio zbog odricanja a da
bi smogao snage da mu se raduje. Shrvan teškim umorom,
spakirao je svoju prosjačku torbu, pokrio glavu kapuljačom
253
J utro čarobnj aka
kako bi se zaštitio od sunca, a svoju dragocjenu kutiju stavio

pod ruku. Zatim, petnaestak kilograma lakši u odnosu na
Pepelnicu, uze drhtavim korakom prelaziti deset kilometara
koji su ga dijelili od opatije... Iscrpljen, sruši se u trenutku
kada je stigao do vrata. Braća koja su ga podigla i obasula
njegom njegovo jadno dehidrirano tijelo ispričala su mu da
za vrijeme delirija nije prestajao govoriti o anđelu s pregačom
od jute i zazivati ime blaženog Leibowitza, usrdno mu zahva
ljujući što mu je otkrio svete relikvije i Okladu.
Glasine o tom proroštvu proširile su se zajednicom i vrlo
brzo došle do ušiju oca opata, odgovornoga za disciplinu,
koji odmah stisnu čeljusti. «Neka mi ga dovedu!» naredi on
tonom koji bi i najležernije natjerao da polete.
Iščekujući mladog redovnika, opat uze koračati tamo-
amo dok se u njemu nakupljao bijes. On, dakako, nije bio
protiv cudâ, daleko od toga. Iako ih je teško bilo uskladiti s
potrebama unutarnje administracije, čestiti je otac čeličnom
čvrstinom vjerovao u čuda, jer ona predstavljaju samu osnovu
njegove vjere. Ali u najmanju je ruku očekivao da ta čuda
budu strogo kontrolirana, provjerena i potvrđena prema pro
pisanim oblicima i uspostavljenim pravilima. U biti, nakon
nedavne beatifikacije prečasnog Leibowitza, te mlade lude od
redovnika posvuda pokušavaju otkriti čuda.
Iako je ta sklonost čudesima bila razumljiva, ništa manje
bila je ona i nedopustiva. Dakako, svaki samostanski red
dostojan tog imena živo drži do toga da doprinese kanoniza
ciji svoga osnivača, skupljajući s najvećim žarom sve elemente
koji bi pritom mogli pomoći, ali sve ima svoje granice! Naime,
opat je u posljednje vrijeme zaključio da njegovo stado redov-
ničića ima tendenciju izmicati njegovom autoritetu, dočim
A
254
P rvi dio
je strastveni žar što su ga mlada braća ulagala u otkrivanje i

nabrajanje čudesa činio Leibowitzev Albertinski red katkad
tako smiješnim, da mu se čak i Novi Vatikan rugao...
Stoga je otac svećenik čvrsto odlučio postupati strogo:
odsada će svaki promicatelj čuda biti podvrgnut kazni. U
slučaju lažnoga čuda, odgovorni će platiti cijenu za svoju
neposlušnost i lakovjernost; naprotiv, u slučaju pravoga čuda,
a što će biti dokazano naknadnim provjerama, kazna će se
sastojati u obaveznom pokajanju koje moraju izvršiti svi koji
imaju korist od tog milosnoga dara.
U trenutku kada je mladi novak stidljivo pokucao na
njegova vrata, čestiti otac, koji je svoja razmišljanja upravo
priveo kraju, nalazio se u raspoloženju koje je bilo u skladu
s okolnostima, naime, bio je krajnje okrutnoga stanja duha,
prikrivenoga pod najdobroćudnijom vanjštinom.
«Uđite, sine, reče on umiljatim glasom.
- Poslali ste po mene, velečasni oče? upita novak - i
oduševljeno se nasmiješi opazivši svoju metalnu kutiju na
opatovom stolu.
- Da, odgovori otac, i na trenutak se učini da oklijeva.
«Ali sigurno bi vam bilo draže, nastavi on, da vas odsada
tražim ja osobno, budući da ste postali tako slavna ličnost?
- Oh! ne, oče! povika brat Francis, grimizan i napola se
gušeći.
- Imate sedamnaest godina, i očito ste najobičnija budala.
- U to nema sumnje, moj velečasni.
- U tom slučaju, molim vas da mi kažete... kakav to bezu
man razlog imate da povjerujete da ste dostojni pristupiti
redu?
- Nemam nikakvog razloga, o moj štovani učitelju. Ja sam
samo bijedni grešnik čiji je ponos neoprostiv!
255
J utro čarobnj aka
- 1 još doprinosiš svojih grijesima, zacrvenje se opat, sma

trajući da je tvoj ponos toliko velik da je neoprostiv!
- Istina, oče. Ja sam najobičniji crv.»
Svećenik se ledeno nasmiješi i povrati svoju opreznu
smirenost.
«Spremni ste, dakle, opozvati svoje riječi, nastavi on, i
poreći buncanja koja ste izgovarali pod utjecajem groznice,
koja se tiču anđela koji vam se ukazao i dao vam tu... (gestom
punom prezira pokaza na metalnu kutiju)... tu prezira vri
jednu stvarčicu?»
Brat Francis poskoči i zatvori oči od straha.
«Ja... plašim se da ne mogu, o moj učitelju, protisnu on.
-Što?
- Ne mogu poreći ono što su moje oči vidjele, velečasni
oče.
- Znate li kakva vas kazna očekuje?
- Da, oče.
- Dobro. Pripremite se da je dobijete.»
Novak s rezigniranim uzdahom podignu svoju halju do
struka i nasloni se na stol. Izvadivši iz svoje ladice kruti bič od
orahovine, čestit ga otac dvaput zaredom ošinu po stražnjici.
(Nakon svakog udarca, novak pokorno izgovori Deo gratias!
kako je to zahtijevala lekcija poniznosti koju je time dobio.)
«Α sada, upita svećenik, spuštajući rukave, jeste li voljni
opovrgnuti svoje riječi?
- Ne mogu, oče.»
Okrenuvši mu naglo leđa, svećenik na trenutak ostane u
tišini.
«Dobro, nastavi on naposljetku zajedljivim glasom.
Možete ići. Ali ni slučajno nemcffte očekivati da ćete ove
godine položiti svečanu zakletvu zajedno s ostalima.»
2 5 6
P rvi dio
Brat Francis vrati se u svoju ćeliju u suzama. Drugi će

novaci dobiti samostansku mantiju, dok on mora čekati još
godinu dana i provesti još jednu korizmu u pustinji, među
vukovima, u potrazi za pozivom za koji je dobro znao da mu
je već bio itekako upućen...
Sljedećih nekoliko tjedana nesretnik se barem mogao
tješiti zaključkom da opat nije bio posve u pravu nazvavši
sadržaj metalne kutije “prezira vrijednom stvarčicom”. Ti su
arheološki ostatci očito postigli velik uspjeh među braćom,
koja su posvetila mnogo vremena čišćenju i razvrstavanju
tih predmeta: isto su se tako trudili restaurirati pisane doku
mente i proniknuti u njihov smisao. Zajednicom su čak su
kolale glasine da je brat Francis otkrio prave relikvije blaže
nog Leibowitza - pogotovo što se tiče plana, odnosno plavog
lista papira koji je nosio njegovo ime i na kojemu su se još
vidjele smeđkaste mrlje. (Možda Leibowitzeva krv? Otac opat
smatrao je da se radi o jabučnom soku.). U svakom slučaju,
plan je bio datiran 1956. godine Gospodnje, što znači da je
bio iz vremena kad i štovani osnivač reda.
Inače se malo znalo o blaženom Leibowitzu: njegova se
prošlost gubila u magli povijesti koja je još više obavijala
priču tamom. Jedino se tvrdilo da je Bog, da bi stavio ljudski
rod na kušnju, naredio ondašnjim znanstvenicima - među
kojima je bio i blaženi Leibowitz - da usavrše neke vrste
vražjih oružja pomoću kojih je Čovjek za nekoliko tjedana
uspio uništiti glavninu čovječanstva, izbrisavši jednim pote
zom velik broj sličnih sebi. Bio je to Plameni potop nakon
kojega su uslijedile kuge i razne nevolje, te naposljetku kolek
tivno ludilo koje je moralo dovesti do Doba jednostavnosti.
Tijekom toga posljednjega razdoblja, zadnji predstavnici
257
J utro čarobnj aka ______________________________________________
čovječanstva, obuzeti osvetničkim bijesom, uništili su sve

političare, tehnologe i znanstvenike. Osim toga, spalili su
sva arhivska djela i dokumente uz pomoć kojih bi ljudski
rod mogao iznova krenuti putevima znanstvenog uništenja.
U to su vrijeme svi pisani dokumenti i svi obrazovani ljudi
bili progonjeni mržnjom bez presedana, - do te mjere da je
riječ “glupan” postala sinonimom za poštenog, integriranog i
čestitog građanina.
Kako bi umakli legitimnom bijesu preživjelih glupana,
mnogo se znanstvenika i erudita pokušalo skloniti pod okrilje
Majke Crkve. Ona ih je uistinu i primila, obukla ih u samo
stanske halje i potrudila se da ih sakrije od progona naroda.
Taj postupak nije uvijek uspijevao jer su neki samostani bili
zaposjednuti, a njihovi arhivi i sveti tekstovi bačeni u vatru,
dok su odbjegle kratko i jasno vješali. Što se tiče Leibowitza, on
je potražio zaklon kod cistercita. Položivši zakletvu, postao je
svećenikom i nakon dvanaest godina dobio dozvolu za osni
vanje novog samostanskog reda “Albertinaca”, nazvanog tako
u sjećanje na Alberta Velikog, profesora velikog svetog Tome
Akvinskoga i zaštitnika svih znanstvenika. Novoosnovani
red trebao se posvetiti očuvanju kulture, kako svjetovne tako
i sakralne, a glavni je zadatak njegovih članova bio prenijeti
budućim naraštajima rijetke knjige i dokumente iz svih kra
jeva svijeta koji su izmakli uništenju i koje su bili prisiljeni
držati u tajnosti. Na kraju, neki od glupana prepoznali su u
Leibowitzu staroga znanstvenika i podvrgli ga mučenju vje-
šanjem. Red koji je on osnovao nastavio je svoje djelovanje
unatoč tome, a njegovi su se članovi, kada je ponovno bilo
dopušteno posjedovati pisane dokumente, čak mogli posve
titi zapisivanju brojnih djela iz prošlih vremena po sjećanju.
2 5 8
P rvi dio
Međutim, budući da su sjećanja tih ljetopisaca bila iznimno

ograničena (osim toga, rijetki od njih su posjedovali tako
široku kulturu da bi razumjeli fizikalne znanosti) braća pre-
pisivači posvećivali su većinu svog truda svetim tekstovima,
te djelima koja su se odnosila na književnost i na društvena
pitanja. Tako je od golemog repertoara ljudskih znanja preži
vjela tek jadna zbirka kratkih radova u rukopisu.
Nakon šest stoljeća mračnjaštva, redovnici su i dalje pro
učavali i prepisivali svoje mršave nalaze. Čekali su... Dakako,
većina tekstova koje su spasili nije im bila ni od kakve kori
sti - neki su im čak ostali posve nerazumljivi. Ali čestitim
je redovnicima bilo dosta da znaju da je u njima sadržano
Znanje: uspjeli su ga očuvati i prenijeti, kako je to od njih i
zahtijevala njihova zadaća - pa čak i da sveopće mračnjaštvo
potraje deset tisuća godina...
Brat Francis Gérard iz Utaha iduće se godine vrati u
pustinju i ponovno poče postiti u samoći. Još jednom se iz nje
vratio slab i mršav, i opet je bio pozvan pred oca opata koji ga
upita je li konačno odlučio zanijekati svoje nastrane izjave.
«Ne mogu, oče, ponovi on, ne mogu zanijekati ono što
sam vidio vlastitim očima.»
I opat ga još jednom kazni po Kristu; još jednom odgodi
polaganje zakletve za kasniji datum...
Dokumente iz metalne kutije u međuvremenu su povje
rili na proučavanje jednom sjemeništu, nakon što su načinili
njihovu kopiju. Ali brat Francis ostao je običan novak, novak
koji je i dalje sanjao o veličanstvenome svetištu koje će jed
noga dana biti izgrađeno na mjestu njegovog otkrića...
«Vražja tvrdoglavost! psovao je opat. Ako se hodočasnik
o kojem uporno govori bio uputio k našoj opatiji, kako on
2 5 9
J utro čarobnj aka
to tvrdi, kako to da ga nikada nismo vidjeli?... Hodočasnik s

pregačom od jute, stvarno!»
Međutim, ta priča o pregači od jute ipak je bockala česti
tog oca. Štoviše, tradicija je tvrdila da je blaženi Leibowitz
u trenutku vješanja imao na glavi vreću od jute u obliku
kapuljače.
Brat Francis ostao je novakom sedam godina i sedam

je korizmi za redom proveo u pustinji. Živeći na taj način,
postao je majstor umjetnosti oponašanja vučjeg zavijanja pa
bi iz zabave u noćima bez mjeseca privlačio čopor zvijeri sve
do zidova opatije... Danju se zadovoljavao radom u kuhinji
i pranjem samostanskih pločica, i dalje proučavajući drevne
autore.
Jednog lijepoga dana, neki izaslanik iz sjemeništa sti
gao je na magarcu u opatiju, s novim povodom za dobro
raspoloženje:
«Sad je sigurno, objavi on, da dokumenti pronađeni neda
leko od ovoga mjesta uistinu potječu iz navedenog vremena i
da se plan na neki način odnosi na karijeru vašega blaženog
osnivača. Poslali smo ga u Novi Vatikan, koji ga je podvrgao
naprednijem proučavanju.
- Znači, upita opat, moguće je da je ipak riječ o pravoj
Leibowitzevoj relikviji?» ^
No glasnik, pomalo pazeći da ne ispadne on za to odgovo
ran, zadovolji se time da podigne obrvu.
«Kažu da je Leibowitz u trenutku kad se zaredio bio udo
vac, poče on okolišati. Dakako, kad bismo uspjeli otkriti ime
njegove pokojne supruge...»
2 6 0
P rvi dio
Tada i opat, prisjetivši se zabilješke na kojoj je bilo zapi

sano ime žene, podignu obrvu...
Malo zatim, pošalje po brata Francisa.
«Dijete moje, izjavi on blistajući, mislim da je došao tre
nutak da konačno položite svečanu zakletvu. Neka mi bude
dopušteno da vam ovom prilikom čestitam na strpljenju
i ustrajnosti u slučaju o kojem ste nam neprestano davali
dokaze. Dakako, nikad više nećemo govoriti o vašem... hm...
susretu s... - hm! - pustinjskom skitnicom. Vi ste čestit glu
pan, i možete sada kleknuti ako želite moj blagoslov.»
Brat Francis duboko uzdahnu i onesvijesti se, potresen
osjećajima. Otac ga blagoslovi, zatim ga probudi i dopusti mu
da izgovori svoje vječne zavjete: siromaštvo, čistoća, posluš
nost - i pridržavanje pravila.
Poslije nekog vremena, novi redovnik Albertinskog reda
Leibowitzove braće bi premješten u sobu prepisivača pod
nadzorom starog redovnika imenom Horner, i poče savjesno
ukrašavati stranice jednog algebarskog rada lijepim ilumi
nacijama koje su prikazivale maslinove grančice i bucmaste
kerubine.
«Ako želite», obavijesti ga stari Horner napuklim glasom,
«svake sedmice možete posvetiti pet sati vašeg vremena
nekom zanimanju po vašem izboru - dakako, uz odobre
nje. U protivnom, provodit ćete te sate fakultativnog rada
prepisujući djelo Summa Theologica74 i dijelove Encyclopedia
Britannica koje smo dobili.»
Nakon što je razmislio o tome, mladi redovnik upita:
«Mogu li posvetiti te sate urednom prepisivanju
Leibowitzeva plana?
74 Suma teologije, djelo sv.Tome Akvinskoga.
2 6 1
J utro čarobnj aka
- Ne znam ništa o tome, dijete moje», odgovori brat Horner

mršteći se. «Znate, pokazalo se da je naš preuzvišeni otac
pomalo osjetljiv na tu temu... Ipak,» odluči on pred prekli
njanjem mladog prepisivača, «pristajem da vam to dozvolim,
budući da vam taj posao neće oduzeti mnogo vremena.»
Brat Francis nabavio je sebi najljepši pergament koji je
uspio pronaći i proveo je nekoliko dugih tjedana stružući i
lašteći njegovu kožu ravnim kamenom, sve dok nije postigao
blistavu sniježnu bjelinu. Nakon toga je posvetio još nekoliko
tjedana proučavanju kopija dragocjenog dokumenta, sve dok
nije naučio napamet svaki znak, svaki tajanstveni zapletaj
geometrijskih linija i nerazumljivih simbola. Na kraju se
osjetio sposobnim da zatvorenih očiju reproducira čudesnu
složenost dokumenta. Zatim je proveo više tjedana listajući
po biblioteci samostana ne bi li otkrio dokumente pomoću
kojih bi mogao stvoriti makar i nejasnu ideju o značenju tog
plana.
Brat Jéris, mladi redovnik koji je također radio u sali
za prepisivanje i koji se više puta rugao njemu i čudesnim
prikazima u pustinji, iznenadio ga je dok je započinjao s tim
poslom.
«Mogu li vas pitati», reče mu, naslonjen na njegovo rame,
«što znači oznaka “Mehanizam prijelazne kontrole za element
6-B”?
- To je očito naziv predmeta što ga nacrt predstavlja,
odgovori brat Francis pomalo osornim tonom, jer je brat Jéris
samo pročitao naglas naslov dokumenta.
- Nema sumnje... Ali što predstavlja taj nacrt?
- Pa... mehanizam prijelazne kontrole za element 6-B,
dakako!»
2 6 2
P rvi dio
Brat Jéris prasnu u smijeh, i mladi prepisivač osjeti kako

rumeni.
«Pretpostavljam», nastavi on, «da nacrt u biti predstavlja
neku apstraktnu ideju. Prema mom mišljenju, taj meha
nizam prijelazne kontrole trebao bi biti transcendentalna
apstrakcija.
- A u koju biste vrstu spoznaje svrstali tu svoju apstrak
ciju? upita Jéris, i dalje sarkastičan.
- Pa, dobro, gledajte...» Brat Francis zakoleba na trenutak
i onda nastavi: «S obzirom na poslove kojima se bavio blaženi
Leibowitz prije nego je pristupio religiji, mislim da je ideja o
kojoj je ovdje riječ u vezi s danas izgubljenim umijećem koje
se nekoć nazivalo elektronikom.
- To se ime susreće među pisanim tekstovima koji su došli
do nas. Ali što ono zapravo označava?
- 1 to piše u tekstovima: predmet elektronike bio je upo
treba Elektrona, koji nam jedan, nažalost fragmentaran ruko
pis što ga posjedujemo, definira kao Iskrivljenost Negativno
Nabijenog Ništavila.75
- Zadivljen sam vašom suptilnošću, reče Jéris, ushićen.
Mogu li vas još upitati, što je to negacija ništavila?»
Brat Francis, rumeneći još više, poče mucati.
«Negativna iskrivljenost ništavila», nastavi nemilosrdni
Jéris, «ipak mora rezultirati nečim pozitivnim. Pretpostavljam,
dakle, brate Francis, da ćete nam vi uspjeti proizvesti to nešto,
ako tome posvetite sav svoj trud. Zahvaljujući vama, bez
sumnje ćemo na kraju imati taj čuveni Elektron. Ali što ćemo
raditi s njim? Gdje ćemo ga staviti? Možda na glavni oltar?
75 Točna definicija elektrona (prema Léonu Brillouinu, kasnije ju je preuzeo

Robert Andrews Mullikan, dobitnik Nobelove nagrade). Ona je u biti nerazumljiva
izvan konteksta, to jest, izvan cjelokupne složene strukture naše fizike.
2 6 3
J utro čarobnj aka
- Ne znam, odgovori Francis, iznerviran, a ne znam ni što

je bio Elektron, čak ni čemu je mogao služiti. Samo sam uvje
ren da je taj predmet u određenom vremenu morao postojati,
to je sve.»
Prasnuvši u podrugljiv smijeh, ikonoklast Jéris ga napusti
i vrati se svome poslu. Taj je događaj rastužio brata Francisa,
ali ga nije odvratio od projekta kojemu se posvetio. Čim je
usporedio neke informacije koje mu je pribavila samostanska
biblioteka o izgubljenom umijeću kojim se Leibowitz pro
slavio, skicirao je neke prednacrte plana koji je namjeravao
reproducirati na svom pergamenu. Sam nacrt, budući da
nije uspijevao prodrijeti u njegovo značenje, bit će zahvalju
jući njegovoj brizi reproduciran takav kakav je prikazan na
originalnom dokumentu. Za taj posao, upotrijebio je crnu
tintu; nasuprot tome, tinte u boji i dekorativna slova iz mašte
primijenio je za reprodukciju brojeva i legendi plana. Isto
tako odluči razbiti strogu i geometrijsku monotoniju svoje
reprodukcije ukrasivši je golubicama i kerubinima, zelenim
granama vinove loze, pozlaćenim voćem i šarenim pticama
- čak i umjetnom zmijom. Na vrhu svog ajela nacrtao je sim
bolički prikaz Svetoga trojstva, a na dnu, kao pandan tomu,
crtež žičane košulje koja je simbol njegovog reda. Mehanizam
prijelazne kontrole blaženog Leibowitza tako postade uveli
čan kako mu je i priličilo i njegova, je poruka govorila oku
koliko i duhu.
Kad je dovršio svoju preliminarnu skicu, stidljivo ju je
predao bratu Horneru.
«Primjećujem», reče stari redovnik tonom koji je sadrža
vao nijansu grižnje savjesti, «da će vam ovaj posao oduzeti
mnogo više vremena nego što sam mislio... Ali nema veze:
nastavite. Crtež je lijep. Uistinu vrlo lijep.
2 6 4
P rvi dio
- Hvala, brate.»
Brat Horner namignu mladom redovniku:
«Saznao sam», prišapnu mu u povjerenju, «daje odlučeno
da se pokrenu formalnosti nužne za kanonizaciju blaženog
Leibowitza. Stoga je naš uzvišeni otac u ovome trenutku vje
rojatno mnogo manje zabrinut u vezi s onim što vi znate.»
Dakako, svi su znali za tu važnu novost. Beatifikacija
Leibowitza već je duže vrijeme bila gotova činjenica, ali su
posljednje formalnosti koje bi ga trebale učiniti svetim mogle
potrajati još godinama. Osim toga, uvijek je postojala bojazan
da bi Đavolji odvjetnik mogao otkriti neki razlog koji bi one
mogućio planiranu kanonizaciju.
Nakon nekoliko dugih mjeseci brat Francis konačno je
započeo rad na svom lijepom pergamentu, ucrtavajući s lju
bavlju fine arabeske, složene vrpčaste ornamente i elegantne
iluminacije ukrašene zlatnim lišćem. Posao kojega se pri
hvatio bio je dugotrajan i zahtijevao je nekoliko godina da bi
bio dovršen kako treba. Oči prepisivača bile su, dakako, pod
teškom kušnjom i ponekad je bio prisiljen prekinuti svoj rad
na nekoliko tjedana iz straha da bi neka nehotična pogreška
prouzročena umorom mogla sve pokvariti. Djelo je ipak,
malo po malo, poprimalo oblik i odisalo je tako veličanstve
nom ljepotom da su se svi redovnici opatije gurali kako bi ga
s divljenjem promatrali. Jedino je skeptični brat Jéris i dalje
kritizirao.
«Pitam se», govorio je, «zašto ne posvetite svoje vrijeme
nekom korisnom poslu.»
On sam se, prema vlastitom mišljenju, bavio korisnim
poslom, jer je iz ukrašenog pergamena proizvodio sjenila za
uljne lampe kapelice.
2 6 5
J utro čarobnj aka
U međuvremenu, stari brat Horner se razbolio i počeo

naglo kopniti. U prvim danima Došašća braća su otpjevala
za njega misu zadušnicu i predala njegove pbsmrtne ostatke
majčici zemlji. Opat je za njegova nasljednika u nadgledanju
prepisivača odabrao brata Jérisa, i zavidnik je to brže-bolje
iskoristio naredivši bratu Francisu da napusti svoje remek-
djelo. Krajnje je vrijeme, reče mu, da odustanete od tih dje
tinjarija: sada ćete proizvoditi sjenila za lampe. Brat Francis
spremi plod svoga bdijenja na sigurno mjesto i posluša bez
pritužbi. Oslikavajući svoje sjenilo za lampe, tješio se razmi
šljanjem o tome kako smo svi smrtni... Jednog će se dana,
bez sumnje, duša brata Jérisa pridružiti duši brata Hornera
u Raju; na kraju krajeva, sala prepisivača saqao je predsoblje
Vječnoga Života. Dakle, ako Bog to dopusti, jednoga će dana
moći nastaviti s prekinutim radom na svom remekdjelu...
Božanska Providnost ipak uze stvari u svoje ruke mnogo
prije smrti brata Jérisa. Već idućeg ljeta jedan se biskup, jašući
na leđima mazge, s brojnom pratnjom crkvenih velikodostoj
nika, pojavi na vratima samostana. Novi Vatikan, objavi on,
proglasio ga je zastupnikom kanonizacije Leibowitza i došao
je doznati od oca opata sve informacije koje bi mu mogle
pomoći u njegovom zadatku. Osobito je želio da mu se razja
sni pojava Blaženoga na zemlji koja je bila podarena nekom
bratu, Francisu Gérardu iz Utaha.
Izaslanik iz Novoga Vatikana primljen je vrlo toplo, kako i
priliči. Smjestili su ga u apartman rezerviran za crkvene veli
kodostojnike u prolazu i dodijelili mu šest mladih redovnika I
da pomno udovoljavaju njegovim i najmanjim željama. Za
njega su otvorili najbolje boce, nataknuli na ražanj najuku-
'
P rvi dio
sniju perad i čak poveli računa o njegovoj zabavi, unajmlju

jući svake večeri nekoliko violinista i cijelu gomilu klaunova.
Bila su prošla tri dana otkako je biskup bio tu, kad je čestiti
otac opat pozvao pred njega brata Francisa.
«Monsinjor Di Simone želi vas vidjeti», reče mu. «Ako
budete imali tu nesreću da date svojoj mašti na volju, od
vaših ćemo crijeva napraviti violinske žice, bacit ćemo vaše
tijelo vukovima a vaše će kosti biti pokopane u neposvećenu
zemlju... Sada, sine, idite u miru: Njegova Preuzvišenost vas
očekuje.»
Bratu Francisu nije bilo potrebno upozorenje čestitog oca
da bi držao jezik za zubima. Poslije onog davnog dana kad ga
je groznica učinila brbljavim, nakon njegove prve korizme u
pustinji, dobro je pazio da ne prišapne više ni riječi ni živoj
duši o svom susretu s hodočasnikom. Međutim, uznemirio se
kad je vidio da su najveći crkveni autoriteti odjednom zainte
resirani za tog istog hodočasnika, i srce mu je snažno lupalo
kad se pojavio pred biskupom.
Njegov se strah, međutim, pokazao neosnovanim.
Crkveni velikodostojnik bio je iznimno očinski nastrojen
star čovjek kojega je, izgleda, prije svega zanimala karijera
mladog redovnika.
«A sada», reče mu nakon nekoliko trenutaka ugodnog raz
govora, «pričajte mi o susretu s vašim blaženim osnivačem.
- Oh! Vaša Preuzvišenosti! Nikada nisam rekao da je to
bio blaženi Leibo...
- Dakako, sine, dakako... Donio sam vam zapisnik o tom
pojavljivanju. Sastavljen je prema informacijama prikuplje
nima iz najboljih izvora. Samo vas molim da ga pročitate.
Nakon toga ćete mi potvrditi njegovu točnost ili ćete ga,
2 6 7
J utro čarobnj aka
ako je potrebno, ispraviti. Taj se dokument, dakako, oslanja

samo na glasine. Ustvari, samo nam vi osobno možete reći
što se uistinu dogodilo. Stoga vas molim da ga pročitate vrlo
pažljivo.»
Brat Francis uze debeli svežanj papira koje mu je pružao
dostojanstvenik i poče čitati taj službeni izvještaj sa sve većim
strahom, koji je ubrzo prerastao u pravi užas.
«Promijenili ste izraz lica, sine, primijeti biskup. Znači li
to da ste primijetili neku pogrešku?
- Ali... ali... nije bilo tako... uopće nije bilo tako! povika
nesretni redovnik, užasnut. Vidio sam ga samo jednom i
samo me je pitao za put do opatije. Zatim je svojim štapom
udario po kamenu ispod kojeg sam otkrio ostatke...
- Ako sam dobro shvatio, nije bilo nebeskog zbora?
- O, ne!
- Ni aureole oko njegove glave, ni tepiha od ruža koji se
odmotavao pred njegovim nogama dok je hodao?
- Monsinjore, pred Bogom koji me gleda tvrdim da se
ništa od toga nije dogodilo!
- Dobro, dobro, reče biskup uzdahnuvši. Dobro znam
da su priče koje pričaju putnici uvijek jednim dijelom
pretjerane...»
Kako se osjetio prevarenim, brat Francis se brzo ispriča,
no zastupnik budućeg sveca smiri ga svojom kretnjom:
«Nema veze, sine, stane ga uvjeravati. Hvala Bogu, ne
nedostaje nam čuda, i to strogo kontroliranih... U svakom
slučaju, papiri koje ste otkrili bit će nam barem donekle kori- Ϊ
sni, budući da smo pomoću njih otkrili ime supruge vašeg
prečasnog osnivača koja jef kako znate, umrla prije nego što
je on pristupio vjeri.
2 6 8
P rvi dio
- Uistinu, Vaša Preuzvišenosti?

- Da. Zvala se Emily.»
Unatoč dubokom razočaranju pričom koju mu je mladi
redovnik ispričao o svom susretu s hodočasnikom, mon-
sinjor Di Simone proveo je pet punih dana na mjestu gdje
je Francis otkrio metalnu kutiju. Četa mladih novaka ga je
pratila, mašući lopatama i motikama... Nakon dugotrajnog
iskapanja, biskup se uvečer petoga dana vrati u opatiju s
bogatim nalazima različitih ostataka, među kojima je bila i
stara aluminijska kutija u kojoj je bilo tragova osušene mase
koja je možda nekoć bila kiseli kupus.
Prije svog odlaska iz opatije, posjetio je salu prepisivača
i htio je vidjeti reprodukciju slavnog Leibowitzevog plavoga
papira koju je napravio brat Francis. Redovnik, uvjeravajući
ga da to nije ništa posebno, pokaže mu je drhtavom rukom.
«Dovraga! povika biskup (barem je tako zvučalo). Morate
dovršiti taj posao, sine, morate!»
Smiješeći se, redovnik potraži pogled brata Jérisa. Ali ovaj
žurno okrenu glavu... Sutradan, brat Francis vrati se svome
poslu, pojačan guščjim perom, zlatnim listićima i raznim
kistovima.
...Još je radio na tome, kadli se u samostanu pojavilo novo

poslanstvo iz Vatikana. Ovoga je puta riječ bila o brojnoj
trupi, koja je imala čak i naoružanu stražu za odolijevanje
drumskim razbojnicima. Na čelu trupe, ponosito smješten
na crnoj mazgi, šepirio se velikodostojnik čija je glava bila
ukrašena malim rogovima, a usta dugim oštrim kukama
(barem je tako kasnije tvrdilo nekoliko novaka). Predstavio
2 6 9
J utro čarobnj aka
se kao Advocatus diaboli, zadužen da se svim sredstvima

suprostavi kanonizaciji Leibowitza, te objasni da je došao u
opatiju kako bi se raspitao o nekakvim apsurdnim glasinama
koje šire histerični redovničići, oko čega se proširila buka sve
do vrhovne vlasti u Novom Vatikanu. Bilo je dosta vidjeti tog
poslanika pa da bude jasno kako on nije od onih kojima se
može lagati.
Opat ga ljubazno primi i ponudi mu mali metalni ležaj u
ćeliji koja gleda na jug, ispričavajući se što ga ne može smje
stiti u počasni apartman u kojem je trenutno nemoguće bora
viti iz higijenskih razloga. Novi se gost zadovolji poslugom
članova svoje pratnje, i u blagovaonici podijeli svakidašnju
hranu redovnika: kuhane trave i juhu od korijenja.
«Čuo sam da patite od živčanih slomova uz gubitak svije-
sti», reče on bratu Francisu kad se pojavio pred njim. «Koliko
luđaka i epileptičara ima među vašim pretcima i rodbinom?
- Nijedan, Preuzvišeni.
- Ne zovite me Preuzvišeni! pocrveni velikodostojnik. I
budite uvjereni da mi neće biti teško izvući iz vas istinu.»
Govorio je tako službeno kao da govori o najbanalnijoj
kirurškoj operaciji i očito je mislio da se takav jezik prakticira
već dugo godina.
«Vi znate, nastavi on, da postoje postupci pomoću kojih
se dokumenti mogu umjetno učiniti starijima, zar ne?»
Brat Francis to nije znao. *
«Isto tcíko znate da se Leibowitzeva žena zvala Emily, i da
Emma nipošto nije umanjenica tog imena?»
Francis ni o tome nije bio dobro obaviješten. Samo se
sjetio da su se njegovi roditelji, kad je bio dijete, nekim uma-
njenicama ponekad olako koristili... «Osim toga, reče on sam
2 7 0
’
P rvi dio
sebi, ako je blaženi Leibowitz - Bog ga blagoslovio! - odlučio

svoju ženu zvati Emma, zacijelo je znao što radi...»
Poslanik iz Novog Vatikana započe mu držati predavanje
iz semantike tako bijesno i žestoko da je nesretni redovnik
mislio da gubi razum. Na kraju te burne seanse više nije znao
je li uopće susreo hodočasnika ili nije.
Prije odlaska, Đavolji je advokat također htio vidjeti
iluminiranu kopiju koju je Francis napravio i nesretnik mu
je donese, zamro u duši. Velikodostojnik je isprva djelovao
zbunjen; zatim proguta slinu i kao da se silio da nešto kaže.
«Zacijelo vam ne nedostaje mašte, prizna on. Ali mislim
da smo to svi već ionako znali.»
Rogovi poslanika smanje se za nekoliko centimetara i on
iste večeri krene natrag za Novi Vatikan.
...I godine su prolazile, nadodajući poneku boru mlade

načkim licima, pokoju sijedu vlas na sljepoočnicama redov
nika. Život u samostanu išao je svojim tokom, a redovnici su
se i dalje zadubljivali u svoje kopije, kao i u prošlost. Jednog
lijepoga dana brat Jéris dosjeti se da bi mogao osnovati
tiskaru. Kada ga je opat upitao zašto, odgovorio je samo:
»Zbog povećanja proizvodnje.
- A da? reče otac. A što mislite, čemu će služiti vaše papi-
rusine u svijetu u kojem su svi tako sretni što ne znaju čitati?
Možda biste ih mogli prodavati seljacima da njima lože vatru,
ha?»
Uvrijeđen, brat Jéris tužno slegnu ramenima - i samo
stanski prepisivači nastaviše raditi guščjim perom...
2 7 1
J utro čarobnj aka
Konačno, jednog lijepog proljetnog jutra, malo prije

korizme, u samostanu se pojavi novi glasnik noseći dobru,
štoviše odličnu vijest: prikupljeni dokumenti potrebni za
kanonizaciju Leibowitza bili su potpuni, ubrzo će se sastati
Zbor kardinala i osnivač Albertinskog reda uskoro će figuri
rati među kalendarskim svecima.
Dok se cijela bratovština veselila, otac opat - sada vrlo
star i prilično ishlapio, pošalje po brata Francisa.
«Njegova Svetost zahtijeva vašu nazočnost tijekom slav
lja koje će se održati u čast kanonizacije Isaaca Edwarda
Leibowitza, reče on pijuckajući. Pripremite se za odlazak.»
I gunđavim tonom nadoda: «Ako se želite onesvijestiti,
učinite to negdje drugdje!»
Putovanje mladog redovnika u Novi Vatikan zahtijevalo

je barem tri mjeseca - a možda i više: sve je zavisilo od uda-
ljenosti koju će uspjeti prijeći prije nego što mu neizbježni
drumski lopovi oduzmu magarca.
Krenuo je sam i bez oružja, oboružan samo prosjačkom
zdjelicom. Privijao je uza svoje srce iluminiranu kopiju
Leibowitzeva plana moleći Boga da mu je na putu ne ukradu.
Istina je da su lopovi neznalice i da ne bi znali što da rade s
njom... Ipak, redovnik iz opreza natakne komadić crne tka
nine na desno oko. Seljaci su bili praznovjerni, i ponekad bi
im prijetnja “urokljivog oka” bila dovoljna da pobjegnu.
Nakon dva mjeseca i nekoliko dana putovanja, brat
Francis susretne svog lopova na planinskoj stazi obrubljenoj
gustom šumom, daleko od svakog naselja. Bio je to nizak
čovjek, ali očito snažan poput vola. Raširenih nogu i snažnih
272
P rvi dio
ruku, prekriženih na prsima, smjestio se posred puta, čeka

jući redovnika koji mu se približavao polako, laganim
korakom svoga magarca... Činilo se da je sam, a od oružja je
nosio samo nož koji nije niti izvukao iz opasača. Redovnik se
duboko razočara susretom:, u stvari se cijelim putem u tajnim
dubinama svog srca nije prestao nadati da će se jednoga dana
susresti s onim hodočasnikom.
«Stani!» naredi lopov.
Magarac se sam zaustavi. Brat Francis skine kapuljaču
i pokaže crni povez, te polako krene svojom rukom prema
njemu, kao da se sprema otkriti kakav strašan prizor skriven
pod tkaninom. Ali čovjek, zabacivši glavu unatrag, prasne u
zlokoban i upravo sotonski smijeh. Redovnik žurno promr
mlja egzorcizam, no lopova se ni to nije dojmilo.
«To već godinama ne pali, reče mu on. Idemo, silazi na
zemlju, brže!»
Brat Francis slegne ramenima, nasmiješi se i bez pogovora
siđe sa svoga magarca.
«Želim vam dobar dan, gospodine, reče on ljubaznim
tonom. Možete uzeti magarca, hodanje će mi dobro doći.»
I već se udaljavao, kad mu lopov prepriječi put.
«Čekaj! Skidaj sve sa sebe, i daj da malo pogledam što
imaš u tom omotu!»
Redovnik mu, uz gestu ispričavanja, pokaže svoju zdje
licu, ali ovaj se počne još glasnije smijati.
«Lažni siromah, to sam već vidio!» uvjeri on svoju žrtvu
sarkastičnim tonom, «ali posljednji prosjak kojeg sam zausta
vio imao je u čizmi pola hekla zlata... Idemo brže, skidaj se!»
Kad je redovnik to učinio, čovjek prekopa njegovu odjeću,
ne nađe ništa, te mu je vrati.
27 3
J utro čarobnj aka
«Sada, nastavi on, da vidimo što je u tom omotu.

- To je samo jedan dokument, gospodine, pobuni se redov
nik, dokument koji je vrijedan samo njegovom vlasniku.
- Otvaraj omot, kad ti kažem!»
Brat Francis učini to bez riječi i iluminacije na perga
mentu uskoro zablistaju na suncu. Lopov ispusti zvižduk pun
divljenja.
«Lijepo! Moja će žena biti sretna kada zalijepi to na zid
kolibe.»
Jadni redovnik na te riječi osjeti kako ga srce izdaje i
započne mrmljati u sebi molitvu: «Ako si mi ga poslao da me
staviš na kušnju, o, Gospodine, stade on preklinjati iz dubine
duše, daj mi barem hrabrosti da umrem kao čovjek, jer ako je
zapisano da mi je mora uzeti, uzet će je jedino preko mrtvog
tijela Tvog nedostojnog sluge!«
«Zamotaj mi taj predmet!» najednom zapovjedi lopov,
koji se već odlučio.
«Molim vas, gospodine», zadrhta brat Francis, «ne želite
valjda oduzeti jadnom čovjeku djelo u koje je uložio cijeli svoj
život?... Proveo sam petnaest godina iluminirajući taj rukopis
i...
- Što? prekinu ga lopov. To si sam napravio?»
I poče urlati od smijeha.
«Nije mi jasno, gospodine, odgovori redovnik lagano se
rumeneći, što je tu smiješno...
- Petnaest godina! reče mu čovjek između dva napadaja
smijeha, petnaest godina! A zašto, pitam te? Za komad papira!
Petnaest godina! Ha!»
Držeći u rukama iluminirani list papira, krene ga parati.
Brat Francis padne na koljena posred puta.
27 4
P rvi dio
«Isuse, Marijo, Josipe! povika. Preklinjem vas, gospodine,

u ime neba!»
Lopov kao da se malo smilovao; bacivši pergament na tlo,
upita ga podrugljivo:
«Jesi li se spreman tući da obraniš svoj komad papira?
- Ako to želite, gospodine! Učinit ću sve što želite.»
Obojica zauzmu stav pozornosti. Redovnik se žurno pre
križi i zazove Nebo, prisjećajući se kako je borba nekoć bila
sport koji su priznavala božanstva - zatim krene u bitku...
Tri sekunde kasnije ležao je na oštrim stijenama koje su
mu gniječile leđa, napola ugušen pod malom planinom čvr
stih mišića.
«Eto ga!» skromno reče lopov, ustade i zgrabi pergament.
Ali redovnik se vukao na koljenima, spojenih dlanova,
zaglušujući ga svojim očajnim preklinjanjem.
«Časna riječ, rugao se lopov, kad bih to tražio od tebe,
ljubio bi mi čizme da ti vratim tvoju sliku!»
Umjesto odgovora, brat Francis ga zgrabi u skoku i stra
stveno stane ljubiti pobjednikove čizme.
Bilo je to previše, čak i za okorjelog nitkova. Lopov opsuje,
baci rukopis na tlo, skoči na magarca i odjuri... Francis se
istoga trena baci na dragocjeni dokument i skupi ga. Zatim
krene sitnim korakom za čovjekom, prizivajući na njega sve
nebeske blagoslove i zahvaljujući Gospodinu što je stvorio
tako nezainteresirane nitkove...
Međutim, kada su lopov i njegov magarac nestali iza
stabala, redovnik se, s trunkom tuge, poče pitati zašto je, u
biti, posvetio petnaest godina svoga života tom komadu per
gamenta... U ušima su mu još odzvanjale lopovove riječi: “A
zašto, pitam te?...” Da, zašto, u biti, s kojim razlogom?
275
( utro čarobnj aka
Brat Francis nastavi svoj put pješice, sanjareći, pognuvši

glavu pod svojom kapuljačom... Čak mu je u jednom trenutku
pala na um ideja da baci taj dokument u grmlje i ostavi ga
tamo na kiši... Međutim, otac opat odobrio je njegovu odluku
da ga preda vlastima Novog Vatikana kao dar. Redovnik
pomisli kako ne može doći tamo praznih ruku i, razvedrivši
se, nastavi put.
Trenutak je stigao. Izgubljen u golemoj i veličanstve

noj bazilici, brat Francis tonuo je u zanosnoj čaroliji boja i
zvukova. Kada su zazvali nepogrešivog Duha, simbola sveg
savršenstva, jedan biskup ustade - redovnik primijeti da je to
monsinjor Di Simone, svečev zastupnik - i stade preklinjati
svetoga Petra da se očituje posredstvom s.s. Leona XXII,
zahtijevajući u isto vrijeme od svih prisutnih da pozorno
slušaju svečane riječi koje će biti izgovorene.
U tom trenutku Papa mirno ustade i proglasi da je Isaac
Edward Leibowitz sada svetac. Bilo je gotovo. Odsada taj
tajanstveni tehnolog čini sastavni dio nebeske vojske. Brat
Francis odmah uputi svom novom gospodaru pobožnu moli
tvu, dok je zbor pjevao Te Deum.
Trenutak nakon toga, žustrim korakom, Vrhovni Svećenik
tako naglo uleti u dvoranu za publiku u kojoj je redovnik
čekao daje to iznenađanje presjeklo dah bratu Francisu, osta
vivši ga na trenutak bez riječi. Žurno klekne kako bi poljubio
Apostolov prsten i primio blagoslov, zatim se nespretno
uspravi, osjećajući nelagodu zbog lijepog iluminiranog
pergamenta koji je držao iza leđa. Shvativši razlog njegove
nelagode, Papa se nasmiješi.
2 7 6
P rvi dio
«Je li nam to naš sin donio dar?» upita on.

Redovnik proguta knedlu; glupavo pognu glavu i konačno
uruči svoj rukopis, koji je Kristov vikar dugo fiksirao pogle
dom bez riječi, potpuno mirna lica.
«To nije ništa», promuca brat Francis, osjećajući kako
njegova nelagoda raste s Papinom tišinom, «to je jadna
stvarčica, bijedan dar. Čak se sramim što sam proveo toliko
vremena...»
Naglo se zaustavi, gušeći se od uzbuđenja.
Ali činilo se da ga Papa nije čuo.
«Razumijete li značenje simbolizma što ga je upotrijebio
sveti Isaac?» upita on redovnika, i dalje znatiželjno proučava
jući tajanstvene linije plana.
Brat Francis u znak odgovora samo niječno protrese
glavom.
«Što god on značio...» započe Papa - ali odjednom se pre
kine i počne pričati o nečem drugom. To što su crkvene vlasti
ukazale redovniku tu čast da ga prime na ovakav način, objasni
mu, ne znači da oni i službeno imaju mišljenje o hodočasniku
koga je redovnik vidio... Prema bratu Francisu odnosili su se
tako jer su mu se pokušavali odužiti što je pronašao važne
dokumente i svete relikvije. Tako su, u stvari, ocijenili njegov
pronalazak, ne vodeći nimalo računa o okolnostima kojima
je bio popraćen...
I redovnik počne mucati svoju zahvalu, dok se Papa iznova
gubio u promatranju onih lijepo iluminiranih nacrta.
«Što god on značio», ponovi on naposljetku, «taj će dje
lić znanja, u ovome trenutku mrtav, jednoga dana ponovno
zaživjeti.»
Smiješeći se, lagano namigne redovniku.
277
J utro čarobnj aka
«I mi ćemo ga brižno čuvati do toga dana», zaključi on.

Tek tada brat Francis primijeti da Papina bijela mantija
ima rupu i da mu je sva odjeća prilično iznošena. Sag u
dvorani za publiku također je na nekim mjestima izgledao
prilično ishaban, a žbuka sa stropa otpadala je u komadima.
Ali na policama koje su se pružale duž zidova bilo je
knjiga, knjiga obogaćenih sjajnim iluminacijama, knjiga koje
su obrađivale nerazumljive stvari, knjiga koje su strpljivo pre
pisivali ljudi čiji se zadatak nije sastojao u tome da razumiju,
nego da očuvaju. I te su knjige čekale da dođe trenutak.
«Doviđenja, dragi sine.»
Skromni čuvar plamena znanja krene pješice prema svojoj
dalekoj opatiji... Kada se približio kraju koji salijeću lopovi,
osjeti kako sav trepti od radosti. Ako je onaj lopov nekim slu
čajem bio tog dana na dopustu, mali je redovnik namjeravao
sjesti i čekati njegov povratak. Jer ovoga je puta znao što bi
odgovorio na njegovo pitanje.
2 7 8
ta
D r u g i d io
N ekoliko godina u apsolutn o
DRUGOM PROSTORU
Sve kuglice u istoj vreći. - Nevolje povjesničara. - Dva ljubitelja

neobičnog. - Tražimo suptilniju inteligenciju. - Na dnu Vražjeg
jezera. - Antifašizam koji diže buru. -Bergier i ja pred beskrajem
neobičnog. - 1 Troja je bila legenda. - Povijest u zakašnjenju. - Od
banalnog vidljivog do nevidljive fantastike. - Poduka zlatnoga
skarabeja. - Možemo čuti odjeke budućnosti. - Postoji samo
mehanička hladnoća.
U pariškoj četvrti Ecoles živio je u vrijeme okupacije

jedan originalan starac koji se odijevao poput građanina iz
sedamnaestoga stoljeća, čitao isključivo Saint-Simona, veče
rao uz svijeće i svirao spinet1. Izlazio bi samo kad bi išao u
trgovinu ili kod pekara, s kapuljačom na svojoj napudranoj
vlasulji i kabanicom koja je otkrivala njegove crne čarape i
cipele s kopčama. Metež Oslobođenja, pucnjava i narodni
pokreti uznemiravali su ga. Ne shvaćajući ništa, ali potresen
strahom i bijesom, jednog jutra izašao je na balkon s guščjim
1 Vrsta glasovira (prim, prev.)
2 8 1
J utro čarobnj aka
perom u ruci, u košulji koja se vijorila na vjetru, te je snažnim

i neobičnim, usamljenim glasom povikao:
«Živio Koblenz!»
Nitko se nije odazvao, opazili su da je neobičan, i uzne
mireni su susjedi nagonski osjetili da je taj čovjek koji živi u
drugom svijetu sklopio pakt s vragom, a kako im se učinilo da
je vikao na njemačkom, popeli su se, provalili vrata, pretukli
ga i umro je.
Istoga jutra, mladi kapetan iz pokreta otpora koji je
upravo bio osvojio Prefekturu naredio je da se po tepihu veli
kog ureda nabaca slama i podijeli gomila oružja kako bi se on
osjećao kao da živi u sceni iz svoje prve knjige iz povijesti.
U to su doba u Hotel des Invalides bili otkrili stol, trinaest
naslonjača, zastave, odjeću i križeve posljednje skupštine
Vitezova teutonskog reda koja je bila naprasno prekinuta.
I prva su bojna kola Leclercovih postrojba upravo probijala
Orleanska vrata, kao ubitačan znak poraza Nijemaca. Bojnim
je kolima upravljao Henri Rathenau, čiji je ujak Walther bio
prva žrtva nacizma.
Tako jedna civilizacija u povijesnom trenutku, poput
čovjeka potresena najsnažnijim emocijama, gleda kako na
tisuće trenutaka njene prošlosti oživljava, prema izboru i
vremenskome slijedu koji su na prvi pogled-neshvatljivi.
Giraudoux priča kako ga je, kada je na sekundu zaspao
u skrovištu rova iščekujući trenutak da podigne prijatelja
koji je bio ubijen za izviđanja, probudilo neko škakljanje po
licu: vjetar je razodjenuo mrtvaca, otvorio njegov novčanik i
razbacao njegove posjetnice, i bridovi tih posjetnica udarali
su u pjesnikov obraz. Onoga jutra kada je Pariz bio oslobo
đen, posjetnice emigranata iz Koblenza, revolucionarnih
studenata iz 1830., velikih njemačkih židovskih mislioca i
2 8 2
D rugi dio
Braće križarskih vitezova zasigurno su, zajedno s mnogima

drugima, letjele s vjetrom koji je daleko nosio drhtaje i
Marseljezu.
Ako protresemo košaru, kuglice će doći na površinu u

neredu, ili prije prema nekom redu i principu trenja kojima
bi bilo izuzetno složeno upravljati, ali u kojima bismo mogli
otkriti beskonačan broj neobično razjašnjujućih susreta koje
Jung naziva značajnim slučajnostima. Jedna sjajna izjava
Jacquesa Rivièrea može se primijeniti na civilizacije i na
njihove povijesne trenutke: «Čovjeku se ne događa ono što
zaslužuje, nego ono što mu priliči.» Napoleonova školska
bilježnica završava sljedećim riječima: «Sveta Helena, malen
otok.»
Velika je šteta što povjesničar smatra da popisivanje i
ispitivanje značajnih slučajnosti, te onih susreta koji imaju
stanovit smisao i naglo otvaraju vrata prema drugome licu
svemira u kojemu vrijeme više nije linearno, nisu dostojni
njegove znanosti. Njegova znanost kasni za cjelokupnom
znanošću koja nam u proučavanju čovjeka, isto kao i u
proučavanju materije, pokazuje da udaljenost između proš
losti, sadašnjosti i budućnosti postaje sve manjom i manjom.
U vrtu sudbine sve nas tanje i tanje ograde dijele kako od
potpuno očuvane prošlosti, tako i od potpuno oblikovane
budućnosti. Naš je život, kako kaže Alain, “otvoren prema
širokim prostranstvima.”
Postoji jedan iznimno krhak i lijep cvjetić imenom kame-

nika. Zovu ga i “nevoljom slikara”. Otkako su fotografija i
2 8 3
J utro čarobnj aka
mnoga druga otkrića oslobodila slikarstvo brige o vanjskoj

sličnosti, taj cvijet više ne dovodi umjetnike u nevolju. Danas
ni slikar najmlađi duhom ne sjedi ispred buketa kao što je
nekoć sjedio. Njegovo oko vidi nešto drugo umjesto buketa
ili njegova modela koji mu služe kao izgovor da putem
obojene površine izrazi stvarnost koja je svjetovnom oku
skrivena. On pokušava oteti tajnu stvaralaštvu. Nekada se
zadovoljavao time da reproducira ono što svjetovno oko vidi
kada po predmetima šeće svoj nemaran, odsutan pogled.
Zadovoljavao se time da reproducira uvjerljive privide i da na
neki način sudjeluje u sveopćoj prijevari vezanoj za vanjske
znakove stvarnosti. «Ah! To je kao pljunuto!» Ali samo bole
snici pljuju. Izgleda da povjesničar u ovih pola stoljeća nije
evoluirao poput slikara i da je naša povijest lažna kao što su
lažne bile ženske grudi, mačkica ili buket cvijeća pod kistom
konformističkog slikara iz 1890., kistom koji okamenjuje.
Jedan je mladi povjesničar rekao: «Ako naša generacija
želi lucidno ispitati prošlost, prvo joj moramo strgnuti maske
pod kojima tvorci naše Povijesti ostaju nepriznati... Nesebičan
trud koji ulaže vojska povjesničara u korist jednostavne istine
relativno je nova pojava.»
Slikar iz 1890. imao je svoje “nevolje”. Ali što reći o povje
sničaru današnjice! Većina suvremenih činjenica počela je
nalikovati kamenikama: one su nevolje povjesničara.
Jedan delirični samouk okružen megalomanima odbija
Descartesa, odbacuje humanističku kulturu, uništava razum,
zaziva Lucifera i osvaja Europu, zamalo osvojivši svijet.
Marksizam se ukorijenio u jedinoj zemlji koju je Marx sma
trao neplodnom. London umalo stradava pod kišom raketa
upućenih na Mjesec. Razmišljanja o prostoru i vremenu
284
D rugi dio
dovode do proizvodnje bombe koja briše dvjesto tisuća ljudi u

tri sekunde i povijesti u cjelini prijeti uništenjem. Kamenike!
Povjesničar se počinje zabrinjavati i sumnjati je li njegovo
umijeće primjenjivo. Svoj talent posvećuje žaljenju što se
njime više ne može koristiti. To možemo vidjeti u umjetno-
stima i u znanostima u trenutcima njihova gušenja: pisac u
deset svezaka obrađuje nemogućnost jezika, liječnik studira
pet godina da bi objasnio da se bolesti liječe same od sebe.
Povijest proživljava jedan od takvih trenutaka.
Gospodin Raymond Aron, s gađenjem odbacujući
Tukidida i Marxa, zaključuje da ni ljudske strasti ni ekonomija
nisu dostatne da bi objasnile sudbinu društava. «Cjelokupnost
uzroka koja određuje cjelokupnost posljedica», kaže on oča
jan, «nadilazi ljudsko shvaćanje.»
Gospodin Baudin s Instituta priznaje: «Povijest je bijela
stranica koju ljudi mogu slobodno ispunjavati kako im se
sviđa.»
A gospodin René Grousset uzdiže sve do praznoga neba
ovaj gotovo očajnički, ali lijepi pjev:
«Je li ono što nazivamo poviješću, to jest, taj slijed car
stava, bitaka, političkih revolucija, datuma koji su za većinu
ljudi krvavi, uistinu povijest? Priznat ću vam da ne vjerujem
u to, i da mi, kad vidim školske udžbenike, dođe da u mislima
precrtam barem četvrtinu toga...
«Prava povijest nije povijest pomicanja granica napri
jed· natrag. To je povijest civilizacije. A civilizacija je s jedne
strane napredak tehnologije, a s druge napredak duhovnosti.
Mogli bismo se zapigtfi nije li politička povijest, većim dije
lom, zapravo parazitska povijest.
2 8 5
J utro čarobnj aka
«Prava je povijest, s materijalne točke gledišta, povijest

tehnologija, maskirana u političku povijest koja ju guši, zau
zima njeno mjesto i ime.
«I još nešto: prava je povijest povijest čovjekova napretka
na polju duhovnosti. Funkcija je čovječanstva pomoći duhov
nome čovjeku da se oslobodi, realizira, da pomogne čovjeku
ili, kako su to odlično definirali Indijci, da čovjek postane ono
što jest. Dakako, prividna, vidljiva povijest, površinska povi
jest samo je kostur. Ako je povijest samo to, onda bi najbolje
bilo zatvoriti knjige i poželjeti gašenje u nirvani... Alija želim
vjerovati da budizam laže i da povijest nije to.»
Fizičar, kemičar, biolog i psiholog u posljednjih su pedeset
godina također primili velike udarce koji su pogodili kame-
nike. Ali oni danas više ne pokazuju tu zabrinutost. Oni rade,
napreduju. Na polju tih znanosti postoji izvanredna vitalnost.
Usporedite paučinaste konstrukcije Spenglera ili Toynbeea s
bujicom pokreta u nuklearnoj fizici. Povijest se nalazi u slije
poj ulici.
Jamačno za to postoji više razloga, ali ovaj nam je bio
očigledan:
Dok su fizičar i psihoanalitičar odlučno napustili zamisao
da je stvarnost nužna i dovoljna za zdravlje i opredijelili se
za fantastičnu stvarnost, povjesničar je ostao zarobljen u kar-
tezijanizmu. Nije mu potpuno strana ni određena politička
malodušnost.
Kaže se da sretni narodi nemaju povijesti. Ali narodi koji
nemaju povjesničare dragovoljce više su nego nesretni: oni su
ugušeni, izdani.
Okrenuvši leđa fantastičnom, povjesničar katkad dovodi
sebe do fantastičnih grešaka. Marksist će proricati slom
2 8 6
D rugi dio
američkoga gospodarstva u trenutku kada Sjedinjene Države

dostižu vrhunac stabilnosti i moči. Kapitalist će proglasiti
širenje komunizma na Zapad u trenutku kada se Mađarska
diže na noge. Na polju drugih znanosti, predviđanje buduć
nosti na temelju sadašnjih podataka u međuvremenu uspijeva
sve bolje i bolje.
Na temelju jednoga grama plutonija nuklearni fizičar
projektira divovsku tvornicu koja će raditi kako je on pred
vidio. Na temelju nekoliko snova Freud osvjetljuje ljudsku
dušu onako kako ona nikad nije bila osvijetljena. Radi se o
tome da je mašta Freuda i Einsteina u samome početku bila
uložila golem trud. Oni su zamislili stvarnost potpuno razli
čitu od podataka koje priznaje razum. Na temelju te sjajne
projekcije uspostavili su skupove činjenica koje su potvrđene
pokusima.
«U domeni znanosti učimo koliko je čudnovatost svijeta
mnogostrana», kaže Oppenheimer.
A mi smo uvjereni da prihvaćanje te čudnovatosti može
obogatiti povijest.
Nimalo ne nastojimo donijeti historijskoj metodi preo
brazbe koje želimo da ona doživi. Ali mislimo da mala skica
koju ćete pročitati može biti od neke koristi budućim povje
sničarima. Bilo da ih potakne ili odbije. Uzevši za predmet
proučavanja jedan od aspekata Hitlerove Njemačke, htjeli
smo otprilike ukazati na pravac istraživanja koji bi mogao biti
valjan za druge predmete. Ucrtali smo strelice na stabla koja
su nam bila nadohvat ruke. Ne tvrdimo da smo cijelu šumu
učinili upotrebljivom. ^ -
2 8 7
J utro čarobnj aka
Pokušali smo prikupiti činjenice koje bi “normalan”

povjesničar odbacio s bijesom ili strahom. Na neko smo vri
jeme postali, prema lijepom izrazu Mauricea Renarda, “ljubi-
telji neobičnog i zapisivači cudâ”. Takva vrst posla nije uvijek
ugodna za duh. Ponekad se ohrabrujemo pomišlju daje tera
tología, odnosno znanost o čudovištima, u kojoj se profesor
Wolff proslavio unatoč sumnji “razumnih” znanstvenika,
razjasnila više aspekata biologije. Još nas je jedan primjer
podržao: primjer Charlesa Forta, vragolastog Amerikanca o
kome smo vam pričali.
Događaje iz bliske povijesti istraživali smo u Fortovom
duhu. Nije nam se činila nedostojnom pažnje činjenica da
je začetnik nacionalsocijalizma uistinu vjerovao u dolazak
nadčovjeka.
Dana 23. veljače 1957., čovjek-žaba tražio je tijelo jednoga
studenta koji se utopio u Vražjem jezeru u Češkoj. Isplivao je
na površinu, blijed od užasa, nesposoban da proizvede zvuk.
Kada mu se povratio dar govora, otkrio je da je pod hladnim
i teškim vodama jezera vidio sablasni postroj njemačkih voj
nika u uniformama i karavanu kola s upregnutim konjima u
propnju.
«O, Noći, kakvi su to olovni ratnici?...»
I mi smo, na neki način, zaronili u Vražje jezero. Iz
anala Niirnberškog procesa, iz tisuća knjiga i časopisa te iz
osobnih svjedočanstava formirali smo zbirku čudnovatosti.
Organizirali smo naš materijal prema radnoj pretpostavci
koju možda nismo uspjeli podići na visinu teorije, ali koju
je moćno iskazao veliki nepriznati engleski pisac Artur
Machen:
2 8 8
D rugi dio
«Oko nas postoje sakramenti zla, isto kao što postoje i

sakramenti dobra, i vjerujem da se naš život i naša djelovanja
odvijaju u nepojmljivom svijetu, punom pećina, sjena i sta
novnika sutona.»
Ljudska duša voli dan. Ponekad jednako strastveno voli
i noć, i ta ljubav može dovesti ljude, pa i društva, do krimi
nalnih i katastrofalnih djela koja naizgled prkose razumu,
ali koja postaju objašnjivima ako se postavimo na određenu
točku gledišta. To ćemo ubrzo pojasniti, ponovno prepušta
jući riječ Arthuru Machenu.
U ovom dijelu naše knjige željeli smo izložiti prvu temu
jedne nevidljive priče. John Buchan već je svratio pozornost
na neobične podzemne tokove ispod povijesnih događaja.
Njemačka entomologinja Margaret Boveri, obrađujući ljude
hladnom objektivnošću kakvu primjenjuje na promatranje
kukaca, napisala je Povijest izdaje dvadesetoga stoljeća, čiji prvi
dio nosi naslov Vidljiva povijest, a drugi Nevidljiva povijest.
Ali o kojoj je nevidljivoj povijesti riječ? Taj je izraz prepun
zamki. Vidljiv je svijet tako bogat, a još tako slabo istražen da
uvijek možemo pronaći činjenice koje potvrđuju bilo koju teo
riju, a poznato nam je i bezbroj objašnjenja povijesti pomoću
okultnog djelovanja Židova, slobodnih zidara, isusovaca ili
Međunarodne banke. Ta nam se objašnjenja čine primitiv
nima. Osim toga, neprestance pazimo da ne pobrkamo ono
što nazivamo fantastičnim realizmom s okultizmom, i tajnu
stranu stvarnosti s romanom-feljtonom. (Premda, nekoliko
smo puta opazili da stvarnosti manjka dostojanstva, tj. da je
pomalo romaneskna, te d;yie možemo odbaciti činjenice pod
izgovorom da se naizgled ne uklapaju u roman-feljton.)
Prihvatili smo, dakle, i najčudnije činjenice, pod uvjetom
da smo ih uspjeli provjeriti. Ponekad smo naizgled tražili
289
J utro čarobnj aka
uzbuđenje ili pustili da nas zanese sklonost ka čudnovatom,

radije nego da zanemarimo to naizgled suludo gledište.
Rezultat ni u čemu ne nalikuje opće prihvaćenom portretu
nacističke Njemačke. To nije naša krivica. Cilj našeg prouča
vanja bio je niz fantastičnih događaja. To nije uobičajeno, ali
je logično pomisliti da bi se iza tih događaja mogle skrivati
izvanredne činjenice. Zašto bi povijest imala tu povlasticu u
odnosu na druge suvremene znanosti da sve fenomene može
objasniti na način koji zadovoljava razum?
Naš portret zacijelo nije u skladu s prihvaćenim idejama,
a usto je i djelomičan. Nismo ništa htjeli žrtvovati radi pove
zanosti. To odbijanje žrtvovanja radi povezanosti i inače je
najnovija tendencija u povijesti, kao i tendencija k istini:
«Tu i tamo bit će praznina: čitatelj mora imati na umu da
je povjesničar danas napustio staru koncepciju prema kojoj je
istina dostignuta tek kad se, bez rupa i ostataka, iskoriste svi
komadići slagalice koju treba složiti. Ideal povijesnoga djela
za njega više nije lijep, ispravno popunjen i gladak mozaik:
on ga radije zamišlja kao polje iskopina u prividnom kaosu u
kojemu se jedna do druge slažu sumnjive jame, zbirke manjih
uspomena i, tu i tamo, lijepo obnovljene cjeline i umjetnička
djela.»
Fizičar zna da je cijepanje uranija otkriveno pomoću
abnormalnih, neobičnih vibracija i da su se time otvorila
beskonačna prostranstva proučavanju radioaktivnosti. Mi
smo tražili upravo te neobične vibracije.
2 9 0
D rugi dio
Knjiga lorda Russela iz Liverpoola, Kratka povijest naci

stičkih ratnih zločina2, koja se pojavila jedanaest godina
nakon pobjede Saveznika, iznenadila je francuske čitatelje
svojim iznimno trezvenim tonom. Objašnjenja na tu temu
obično ustupaju mjesto bijesu. U toj knjizi stravične činjenice
govore same za sebe, a čitatelji su primijetili da od puste gro
zote i dalje ništa ne razumiju. Izražavajući taj osjećaj, jedan je
poznati stručnjak napisao u Le Monden:
«Postavlja se pitanje kako je sve to bilo moguće usred
dvadesetoga stoljeća, i to u zemljama koje slove za najcivilizi
ranije zemlje svijeta.»
Čudno je da se jedno takvo bitno pitanje postavlja povje
sničarima dvanaest godina nakon otvaranja svih mogućih
arhiva. Ali, je li to pitanje uopće postavljeno njima? U to
nismo sigurni. Sve se, u najmanju ruku, odvija kao da oni
pokušavaju na to pitanje zaboraviti čim se ono spomene, sli
jedeći na taj način rašireno mišljenje da je takvo pitanje nez
godno. Tako se događa da se povjesničar koji je svjedok svog
vremena odbija baviti poviješću. Čim je napisao: «Postavlja se
pitanje kako...», odmah je digao buru, tako da se ono više ne
može ni postaviti.
Uskoro je nadodao: «Evo što radi čovjek kada je prepu
šten slobodnoj volji svojih nagona, u isto vrijeme razuzdanih
i sistematski izopačenih.»
To prisjećanje na nacističku misteriju (kako je vide) veliki
protagonisti suvremenog morala, čudno je povijesno objaš
njenje! To je, međutim, jedino objašnjenje koje nam je dano,
kao da postoji velika zavjer^,umova da od najfantastičnijih
2 Lord Russel of Liverpool, A Short History o f Nazi War Crimes, Mechanicsburg,

2002. (prim, prev)
2 9 1
J utro čarobnj aka
stranica suvremene povijesti učine nešto što se može svesti

na lekciju povijesti o temeljno lošim nagonima. Reklo bi se
da je povijest pod velikim pritiskom da se sroza do najnižega
stupnja konvencionalne racionalističke misli.
Između dva rata, primjećuje jedan mladi filozof, «budući
da nisu otkrili koji je poganski bijes naduo neprijateljske
zastave, antifašisti nisu mogli predvidjeti strašnu sutrašnjicu
Hitlerove pobjede.»
Rijetki i slabo čujni bili su glasovi koji su nad njemačkim
nebom najavljivali “zamjenu Kristova križa kukastim križem,
čistu i jednostavnu negaciju evanđelja.”
Mi ne usvajamo posve ovu viziju Hitlera kao antikrista.
Ne mislimo da je ona dostatna da razjasni sve činjenice. Ali
ona se barem nalazi na razini s koje bi se moglo suditi o tom
izvanrednom povijesnom trenutku.
Problem je tu. Nećemo biti zaštićeni od nacizma, ili bolje
rečeno od nekih oblika luciferskoga duha čiju je sjenu naci
zam bacio na svijet, sve dok ne upoznamo najfantastičnije
aspekte njegove sudbine i svjesno se suočimo s njima.
Između luciferovske ambicije, čiju je tragičnu karikaturu
predstavljao hitlerizam, i kršćanske duhovnosti koja isto
tako ima svoju karikaturu u nekim oblicima društva; između
pokušaja da se dostigne nadljudsko, da se nebo osvoji najuriš,
i pokušaja da se prepustimo nekoj ideji ili nekom Bogu da
bi se ljudsko stanje transcendiralo - između odbijanja i pri
hvaćanja transcendencije, između poziva zla i poziva dobra,
od kojih su oba jednako velika, duboka i tajnovita, - između
golemih proturječnih pokreta ljudske duše, a nesumnjivo i
kolektivnog nesvjesnog, odigravaju se tragedije kojih kon
vencionalna povijest nije u potpunosti svjesna i kao da ih
2 9 2
D rugi dio
odbija biti potpuno svjesna, te kao da to čini iz straha da ne

bi nekim dokumentima i tumačenjima unijela u samo srce
društva preozbiljne uzroke nesanice.
Povjesničar koji proučava nacističku Njemačku kao da
ne želi znati kakav je bio taj pobijeđeni neprijatelj. Opće ga
mnijenje podržava u toj želji. Pobijediti takvog neprijatelja i
usto biti svjestan o čemu je tu zapravo riječ, zahtijevalo bi
takvo poimanje svijeta i ljudske sudbine koje bi bilo na razini
te pobjede. Bolje je misliti da smo konačno spriječili zlikovce
i luđake da nanose štetu i da su na kraju čestiti ljudi uvijek u
pravu. Dakako da su to bili zlikovci i luđaci. Ali ne u smislu ni
u opsegu kako to shvaćaju čestiti ljudi. Čini se da su konven
cionalni antifašizam izmislili pobjednici koji su imali potrebu
sakriti svoju prazninu. Ali praznina usisava u sebe.
Doktor Anthony Laughton s Londonskog oceanografskog

instituta spustio je kameru na 4500 metara dubine nedaleko
od irske obale. Na fotografijama se jasno razaznaju otisci
stopala koji pripadaju nepoznatome stvorenju. Nakon zlo
glasnoga sniježnoga čovjeka, u ljudsku maštu i radoznalost
uvlači se ovaj brat tih visinskih stvorenja, zloglasni morski
čovjek, nepoznanica ponora. Na neki način povijest je za pro
matrače poput nas nalik na “stari ocean koji zbunjuje sonda”.
Prekopavanje nevidljive povijesti iznimno je zdrava vježba
za duh. To je oslobađanje od odbojnosti prema nevjerojatnom
koja je prirodna, ali često sprječava spoznaju.
Trudili smo se na svim područjima oduprijeti toj odboj
nosti prema nevjerojatnom, bilo da je riječ o motivima ljud
skog djelovanja, o ljudskim vjerovanjima ili o ostvarenjima.
2 9 3
J utro čarobnj aka
Proučili smo i neke radove okultne sekcije njemačkih oba

vještajnih službi. Ta je sekcija, primjerice, napravila dugačak
izvještaj o magijskim svojstvima tornjića Oxforda koji su,
prema tim procjenama, sprječavali da bombe padaju na grad.
Nimalo nije sporno da u tom slučaju ima neobičnosti, ali nije
sporno ni to da su se o tim neobičnostima prepirali inteligen
tni i razumni ljudi, te da ta činjenica u više točaka razjašnjuje
vidljivu, ali i nevidljivu povijest.
Za nas se događaji često zbivaju iz razloga koji su razumu

nepoznati i linije otpora povijesti mogu biti isto tako nevid
ljive, a ipak isto tako stvarne kao i linije otpora magnetskoga
polja.
Možemo ići još dalje. Upustili smo se u pustolovinu u
kakvu će se, nadajmo se, upustiti budući povjesničari sa
sredstvima naprednijima od naših. Dogodilo nam se da smo
na povijest pokušali primijeniti princip “neuzročnih veza”
koje su nedavno predložili fizičar Wolfgang Pauli i psiholog
Jung. Upravo sam na taj princip aludirao kada sam govorio o
slučajnostima. Prema mišljenju Paulija i Junga, događaji koji
su jedni od drugih nezavisni mogu biti u odnosima koji nisu
uzročno-posljedični, ali su ipak značajni na ljudskoj ljestvici.
To su “značajne slučajnosti”, “znakovi”, u kojima ova dva
znanstvenika vide fenomen “sinkroniciteta” koji otkriva neu
običajene povezanosti između čovjeka, vremena i prostora, a
koji je Claudel veličanstveno nazvao “radost slučajnosti”.
Bolesnica leži na krevetu psihoanalitičara Junga. Muče je
teški živčani poremećaji, ali analiza ne napreduje. Liječnikovi
argumenti ne dopiru do pacijentice, ona je zazidana u
294
É
D rugi dio
krajnje realističnom duhu, grčevito se držeći za neku vrstu

ultralogike.
Jung još jednom naređuje, predlaže, preklinje:
«Prepustite se, ne pokušavajte shvatiti, jednostavno mi
prepričajte svoje snove.
- Sanjala sam skarabeja3», naposljetku usiljeno odgovara
gospođa.
U tom trenutku začuju se lagani udarci o staklo. Jung
otvori prozor i u sobu, brujeći krilima, uleti lijepi zlatni ska-
rabej. Potresena, pacijentica se konačno prepušta i analiza
može uistinu započeti: nastavit će se sve do izlječenja.
Jung često prepričava taj istinit događaj koji svojim
oblikom nalikuje na arapsku priču. Mislimo da u povijesti
jednog čovjeka, kao i u samoj povijesti, ima mnogo zlatnih
skarabeja.
Složena teorija “sinkroniciteta”, djelomično izgrađena na

promatranju takvih slučajnosti, možda bi svojom prirodom
mogla potpuno promijeniti koncepciju povijesti. Naša ambi
cija ne seže tako daleko ni tako visoko. Mi želimo privući
pažnju na fantastične aspekte stvarnosti. U ovome smo se
dijelu naše knjige ^ sv etili istraživanju i tumačenju nekih
slučajnosti koje su u našim očima značajne. Možda u očima
drugih ne budu.
Primjenjujući na povijest našu “realistično-fantastičnu”
koncepciju posvetili smo se selektivnom radu. Ponekad smo
birali činjenice manje važnosff? ali neobične, jer u određenoj
mjeri svjetlost tražimo upravo u neobičnosti. Nepravilnost u
3 Vrsta kukca (prim , prev.)
2 9 5
J utro čarobnj aka
kretanju planete Merkura koja traje nekoliko sekundi dostatna

je da uzdrma Newtonovo zdanje i potvrdi Einsteina. Isto
tako, čini nam se da neke od činjenica koje smo otkrili mogu
učiniti nužnom reviziju struktura kartezijanske povijesti.
Možemo li se ovom metodom koristiti za predviđanje
budućnosti? Dogodilo nam se da smo i o tome razmišljali. U
djelu Čovjek koji je bio četvrtak4, Chesterton opisuje brigadu
političke policije specijaliziranu u poeziji. Atentat je izbjegnut
jer je jedan policajac shvatio smisao soneta. Iza Chestertonovih
doskočica skrivaju se velike istine. Tokovi misli koji od strane
patentiranih mislilaca prolaze nezamijećenima, spisi, djela na
koja sociolog ne obraća pažnju, društvene činjenice koje su u
njegovim očima odviše ništavne i neobične, možda s većom
sigurnošću najavljuju buduće događaje nego što to čine velike
vidljive činjenice i velika prividna kretanja misli o kojima on
vodi računa.
Atmosfera nacističkog užasa koju nitko nije mogao
predvidjeti bila je najavljena u strašnim pričama njemačkoga
pisca Hansa Heinza Ewersa: Mandragora i U strahu, a koji
je nakon toga postao službeni pjesnik vlade i napisao Horst
Wessel Lied. Moguće je da nam neki romani, pjesme, slike i
skulpture, koje je čak i specijalizirana kritika zanemarila,
točno odaju ličnosti sutrašnjeg svijeta.
Dante u Božanstvenoj komediji precizno opisuje Južni
Križ, sazviježđe koje je sa sjeverne polutke nevidljivo i koje
nijedan putnik njegova vremena nije mogao otkriti, a Swift u
djelu Putovanje u Laputu opisuje udaljenosti i vrijeme rotacije
dvaju Marsovih satelita koji u to doba nisu bili poznati. Kada
ih je 1877. otkrio američki astronom Asaph Hali i primijetio
4 G.K. Chesterton, The Man Who Was Thursday, 1908., (prim, prev.j
2 9 6
D rugi dio
da mjere odgovaraju Swiftovim podacima, obuzet nekom

vrstom panike nazvao ih je Phobos i Deimos: strava i užas.5
Godine 1896. engleski pisac Μ. P. Shiel objavljuje novelu u
kojoj banda monstruoznih kriminalaca pustoši Europu, ubija
obitelji koje smatra štetnima za napredak čovječanstva i spa
ljuje trupla. Svoju je novelu naslovio: S. S.
Goethe je rekao: «Budući događaji bacaju svoju sjenu
na prošlost», i možda, odvojeno od onoga što plijeni opću
pažnju, u ljudskim djelima i činovima koji su strani onome
što nazivamo “povijesnim kretanjem”, naiđemo na stvarno
otkrivanje i izraze tih odjeka budućnosti.
Postoji očita fantastika koju povjesničar stidljivo prikriva

hladnim i mehaničkim objašnjenjima. Njemačka je u trenutku
pojave nacizma domovina egzaktnih znanosti. Njemačka
metoda, njemačka logika i njemačka znanstvena strogost i
čestitost cijenjene su u cijelom svijetu. Herr Profesor katkad
potiče na karikaturu, ali okružen je štovanjem. Međutim,
upravo se u toj sredini, iz olovnoga kartezijanizma, punom
brzinom i neodoljivo širi nesuvisla, dijelom suluda doktrina,
i to iz sasvim malog ognjišta. U zemlji Einsteina i Plancka
počinje se propovijedati “arijska fizika”. U zemlji Humboldta
i Haeckela počinje se govoriti o rasama. Smatramo da takve
fenomene ne možemo objasniti gospodarskom inflacijom.
To zbilja nije dobra scenografija za takav ples. Činilo nam
5 Bio je isto tako užasnut činjenicom da su se ti sateliti pojavili naglo. Večer
prije toga nisu ih otkrili teleskopi m o ć n iji^ njegovih. Jednostavno, izgleda da je
on bio jedini čovjek koji je te noći proučavao Mars. Nakon lansiranja Sputnika,
astronomi su počeli pisati da se možda radilo o umjetnim satelitima, lansiranima na
dan Hallovog promatranja. (Robert S. Richardson, iz opservatorija Mount Palomar:
Priopćenje vezano za položaj Marsa, 1954.)
2 9 7
J utro čarobnj aka
se puno korisnijim tragati među nekim stranim kultovima i

neobičnim kozmogonijama koje su povjesničari dosad zane
marivali. Taj nemar je vrlo čudan. Kozmogonije i kultovi o
kojima ćemo govoriti uživali su u Njemačkoj službenu zaštitu
i poticaj. Odigrali su relativno važnu duhovnu, znanstvenu,
društvenu i političku ulogu. U takvoj ćemo scenografiji bolje
shvatiti ples.
U ovom smo se trenutku ograničili na njemačku povijest.
Isto smo tako mogli za utvrđivanje fantastike u suvremenoj
povijesti prikazati, primjerice, invaziju azijskih ideja u Europi
u trenutku kada europske ideje uzrokuju ustanke azijskih
naroda. To je jednako zbunjujuć fenomen kao i neeukli-
dovski prostor ili paradoksi atomske jezgre. Konvencionalni
povjesničar i “angažirani” sociolog ne vide, ili odbijaju vidjeti
ta dubinska kretanja koja nisu u skladu s onim što nazivamo
“povijesnim kretanjem”. Nepokolebljivo nastavljaju s anali
zom i predviđanjem budućnosti čovječanstva koja nije nalik
ni samim ljudima, ni tajanstvenim, ali vidljivim znakovima
koje oni razmjenjuju s vremenom, prostorom i sudbinom.
«Ljubav je, kaže Jacques Chardonne, mnogo više od lju-
bavi.» Tijekom naših istraživanja shvatili smo da je povijest
mnogo više od povijesti. Ta je izvjesnost naglašena. Unatoč
sve većoj težini društvenih činjenica i prijetnji usmjerenih
protiv ljudske osobe, gledamo kako duh čovjeka i duša čovje
čanstva i dalje, sad tu sad tamo, pale vatre koje nipošto nisu
sve manje. Iako hodnici povijesti očito postaju preuski, sigurni
smo da čovjek ne gubi nit koja ga povezuje s bezgraničnim.
Te su slike nalik na one u Victora Hugoa, ali dobro izražavaju
našu viziju. Ovu smo sigurnost stekli prodrijevši u stvarnost:
298
D rugi dio
stvarnost je u svojim podzemnim slojevima fantastična i, u

nekom smislu, milostiva.
Iako su sumorni strojevi u pokretu

Ne bojte se odviše, prijatelju...
Dok nas cjepidlake potiču da bilježimo

X Hladnu mehaniku koja pokreće događaje
Naše će duše u sjeni reći:
Možda, ali postoji i nešto drugo...6
6 Chestertonov predgovor u djelu The Napoleon o f Notting Hill, 1898. (prim,

prev.).
2 9 9
II
Časopis Tribune des Nations odbija vraga i ludilo. - Ipak postoji

rat bogova. - Nijemci i Atlantida. - Magijski socijalizam. -
Religija i tajni redovi. - Ekspedicija u skrivene krajeve. - Prvi
vodič bit će pjesnik.
U članku časopisa Tribune des Nations jedan francuski

povjesničar jasno iznosi skup intelektualnih slabosti koje
su na djelu kad je riječ o hitlerizmu. Proučavajući djelo
Raskrinkani Hitler doktora Otta Dietricha koji je dvanaest
godina bio direktor Fuhrerove tiskarske službe, gospodin
Pierre Cazenave napisao je:
«Uza sve to, doktor Dietrich odviše se olako zadovoljava
jednom riječju koju često ponavlja, a pomoću koje se, u pozi
tivističkom stoljeću, ne može opisati Hitlera:
“Hitler je”, kaže on, “bio demonski čovjek obuzet delirič-
nim nacionalnim idejama.” Što znači “demonski”? I što znači
“deliričan”? U srednjem bi se vijeku reklo da je Hitler “opsjed
nut”. A danas? Ili riječ “demonski” ne znači ništa, ili znači
opsjednut demonom. Ali što je to demon? Vjeruje li doktor
Dietrich u postojanje vraga? Moramo se sporazumjeti. Ja se
ne zadovoljavam riječju “demonski”.»
3 0 0
D rugi dio
«A ni riječju “deliričan”. Delirij znači psihičku bolest.

Manični delirij. Melankolički delirij. Delirij proganjanja.
Nitko ne sumnja da je Hitler bio psihopat, čak i paranoik, ali
psihopati i paranoici su opće poznati. Postoji nijansa između
toga i više-manje sistematičnog delirija koji je, nakon što je
opažen i dijagnosticiran, trebao rezultirati zatvaranjem nje
gova nosioca. Drugim riječima: je li Hitler odgovoran? Prema
mom mišljenju, jest. I zbog toga odbacujem riječ “delirij” isto
kao što odbacujem riječ “demonski”, budući da demonologija
u našim očima ima samo povijesnu vrijednost.»
Ni nas ne zadovoljava objašnjenje doktora Dietricha.
Nemoguće je u potpunosti opisati Hitlerovu sudbinu i sud
binu jednog velikog suvremenog naroda pomoću delirija
i opsjednutosti demonom. Ali ne možemo se zadovoljiti ni
kritikom povjesničara časopisa Tribune des Nations. On tvrdi
da Hitler nije bio klinički lud. I da Demon ne postoji. Ne
treba, dakle, odbaciti pojam odgovornosti. To je točno. Ali
čini se da naš povjesničar tom pojmu odgovornosti pokušava
pripisati magijska svojstva. Čim ga je spomenuuo odmah mu
se fantastična povijest hitlerizma učinila jasnom i proporcio
nalnom s pozitivističkim stoljećem u kojem tvrdi da živimo.
Taj zaključak izmiče razumu, kao i zaključak Otta Dietricha.
U stvari je riječ o tome da je izraz “odgovornost” u našem
jeziku transpozicija onoga što je za srednjovjekovne sudove
bila “opsjednutost demonom”, kako to pokazuju veliki suvre
meni politički procesi.
Ako Hitler nije bio ni lud ni opsjednut, što je moguće,
povijest nacizma ipak će ostati ôbjašnjiva pod svjetlom
“pozitivističkoga stoljeća”. Dubinska nam psihologija otkriva
da prividno razumskim ljudskim činovima ustvari upravljaju
3 0 1
J utro čarobnj aka
sile kojih ni on sam nije svjestan ili koje su povezane sa

simbolizmom potpuno stranom uobičajenoj logici. S druge
strane, mi ne tvrdimo da Demon ne postoji, ali znamo da je
on nešto drugačiji od takozvane srednjovjekovne vizije. U
povijesti hitlerizma, odnosno u nekim aspektima te povijesti,
sve se odvija kao da ideje-sile izmiču uobičajenoj povijesnoj
kritici te kao da moramo, da bismo razumjeli, napustiti svoju
pozitivističku viziju stvari i potruditi se ući u svemir u kojem
se kartezijanski razum više ne može primijeniti na stvarnost.
Prionuli smo na opisivanje tih aspekata hitlerizma jer je,
kako je to dobro vidio gospodin Marcel Ray 1939. godine, rat
koji je Hitler nametnuo svijetu bio “manihejski rat, odnosno,
kako to kaže Pismo, rat bogova”. Nije ovdje riječ, dakako, o
borbi fašizma i demokracije, liberalne i autoritarne koncep
cije društva. To je egzoterizam bitke. A postoji i ezoterija.7
Taj rat bogova, koji se odvijao iza prividnih događaja, nije
na ovoj planeti završio, nego mu izvanredan napredak koji je
ljudsko znanje postiglo u nekoliko godina daje druge oblike.
Dok se vrata spoznaje počinju otvarati prema beskonačnosti,
važno je da shvatimo smisao tog rata. Ako svjesno želimo biti
ljudi sadašnjosti, što znači suvremenici budućnosti, moramo
imati točnu i dubinsku viziju trenutka u kojem je fantastika
počela zapljuskivati stvarnost. Mi ćemo proučavati upravo taj
trenutak.
7 C. S. Lewis, profesor teologije na Oxfordu, najavio je 1937. u jednom od svojih

simboličkih romana, Out o f the Silent Planet (Tišina Zemlje) početak rata za ljudsku
dušu, dok bi materijalan rat bio samo njegov vanjski oblik. Na tu se zamisao poslije
vraćao u svoja dva druga djela: Perelandra i That Hideous Strength. Zadnja Lewisova
knjiga nosi naslov Till We Have Faces (Dok imamo lica). U toj velikoj poetičnoj i
proročanskoj priči nailazimo na sjajnu rečenicu: “Bogovi će s nama govoriti licem u
lice tek kada i mi budemo imali lice.”
3 0 2
D rugi dio
«U biti, rekao je Rauschning, cijela je Njemačka jednom

nogom na Atlantidi u potrazi za boljom domovinom i boljom
baštinom. Ta dvostruka priroda Nijemaca, ta sposobnost
udvostručenja pomoću koje oni mogu u isto vrijeme živjeti
u stvarnom svijetu i projicirati se u imaginaran svijet, pose
bice se očituje kod Hitlera i daje ključ njegovoga magijskoga
socijalizma.»
Tako Rauschning, pokušavajući objasniti uspon moći tog
“velikog propovjednika tajne religije”, nastoji sebe uvjeriti da
su već više puta u povijesti “cijeli narodi padali u neobjašnjiv
nemir. Kretali su na flagelantske (samobičevalačke) marševe.
Tresli su se uz ples svetog Vita”.8
Nacionalsocijalizam je, zaključio je, ples svetoga Vita u
dvadesetom stoljeću.»
Ali odakle potječe ta neobična bolest? Nigdje nije prona
šao zadovoljavajući odgovor. «Njeni najdublji korjeni ostaju u
skrivenim područjima.»
Čini nam se da bi bilo korisno istražiti ta skrivena područja.
No, u tome nas neće voditi povjesničar, nego pjesnik.
8 Ples sv. Vita- srednjovjekovni običaj plesanja pred kipom sv. Vita; poslije je po
tom plesu nazvan neurološki poremećaj Sydenhamova drhtavica /horeja - (prim,
ur.).
303
III
U kojem je riječ oP.J. Touletu, nepoznatome piscu. - Ustvari je

riječ o Arthuru Machenu. - Velik nepoznati genij. - Robinson
Crusoe u duši. - Priča o anđelima Monsa. - Machenov život,
pustolovine i nevolje. - Kako smo otkrili tajno englesko društvo. -
Nobelova nagrada maskirana u crno. - Društvo “Golden Dawn”,
njegovi ogranci, članovi i predsjednici. - Zašto ćemo citirati jedan
Machenov tekst. - Odviše revne slučajnosti.
«Dva čovjeka koja su čitala Jeana-Paula Touleta i koji se

susreću (obično u baru) misle daje to ono što čini aristokra
ciju», napisao je sâm Toulet. Ponekad se pod glavicama pri-
badača kriju velike stvari. Posredstvom toga sitnog i šarman-
tnog pjesnika, nepoznatog unatoč trudu nekih obožavatelja,
do nas je došlo ime Arthura Machena, za koga u Francuskoj
nije čulo niti dvjesto ljudi.
Proučivši ih, uočili smo da su Machenova djela, koja
obuhvaćaju više od trideset svezaka9, od nesumnjivo veće
duhovne važnosti nego djela H. G. Wellsa.10
9 The Anatomy o f Tobacco (1894), The Great G od Pan (1895), The House o f Souls
(1906), The Hill o f Dreams (1907), The Great Return (1915), The Bowmen (1915), The
Terror ( 1917), The Secret Glory (1922), Strange Roads (1923), The London Adventure
(1924), Tha Carning Wonder (1926), The Green Round (1933), Holy Terrors (1946).
Posthumno: Tales o f Horror and the Supernatural (1948).
3 0 4
D rugi dio
Nastavivši naše istraživanje Machena otkrili smo jedno

društvo, u začetku englesko, sastavljeno od kvalitetnih umova.
To društvo, kojemu Machen duguje unutarnje iskustvo koje
ga je odredilo i koje predstavlja njegovu najbolju inspiraciju,
nepoznato je čak i stručnjacima. Konačno, neki Machenovi
tekstovi, a pogotovo ovaj koji ćemo vam dati da pročitate,
definitivno osvjetljuju jednu neuobičajenu koncepciju Zla,
apsolutno nužnu za razumijevanje aspekata suvremene povi-
jesti koje proučavamo u ovom dijelu naše knjige.
Stoga, ako dopuštate, prije nego što dotaknemo srž našeg
predmeta, pričat ćemo vam o tom zanimljivom čovjeku.
Započet ćemo s književnom pričicom o posve malom pariš
kom piscu: Touletu. Završit ćemo otvaranjem velikih podze
mnih vrata iza kojih se još dime ostatci mučenika i ruševine
nacističke tragedije koja je potresla cijeli svijet.
Putevi fantastičnog realizma, kako ćemo još jednom
vidjeti, nisu nalik uobičajenim putevima spoznaje.
U studenome 1897. jedan prijatelj, “prilično naklonjen

okultnim znanostima”, ponukao je Jeana-Paula Touleta da
pročita djelo jednog posve nepoznatog pisca starog tridese-
tak-četrdesetak godina, roman Veliki bog Pan11. Ta knjiga,
koja budi sjećanje na poganski svijet u njegovome začetku,
svijet koji nije potpuno nestao nego hrabro živi dalje i pone
kad među nas pušta svoga Boga Zla i njegove podvojene
anđele, ta knjiga potresla je Touleta te je odlučio posvetiti
________ »
10 Toga je bio svjestan i sám Machen: “Gospodin Wells o kojem pričate zasigurno
je vrlo sposoban čovjek. Na trenutak sam čak pomislio da je nešto više od toga.”
(Pismo P.-J. Touletu, 1899.)
11 The Great G od Pati (prim. prev.).
3 0 5
J utro čarobnj aka
se književnosti. Počeo je prevoditi Velikoga boga Pana te

je, preuzevši od Machena njegovu kulisu iz noćnih mora i
šikare u kojima se skriva Veliki Pan, napisao svoj prvi roman
Gospodin Du Paur, čovjek javnosti.12
Gospodin Du Paur objavljen je krajem 1898. godine kod
izdavača Editions Simonis Empis i nije polučio uspjeha. To
djelo ni inače nije osobito važno. Ni mi ne bismo ništa znali
0 njemu da gospodin Henri Martineau, veliki stendalovac
1 Touletov prijatelj, nije osjetio potrebu da dvadeset godina
poslije ponovno izda tu knjigu o svome trošku, kod izdavača
Editions du Divan. Kako je bio precizan povjesničar i odan
prijatelj, gospodin Henri Martineau htio je pokazati da je
knjiga Gospodin Du Paur inspirirana čitanjem Machena,
ali ipak originalna. On je, dakle, na Arthura Machena i na
njegovo djelo Veliki bog Pan privukao pozornost pojedinih
rijetkih književnika, iznijevši na vidjelo nevelik broj pisama
između Touleta i Machena.13 Što se tiče Machena i njegova
moćnog talenta, zadržao se na tome da je to jedan kolega
književnik u vrijeme Touletovih početaka.
U veljači 1899. Jean-Paul Toulet, koji je već godinu dana
pokušavao objaviti svoj prijevod knjige Veliki bog Pan, primio
je od autora sljedeće pismo na francuskom:
«Dragi kolega,
«Izgleda da u Parizu ništa ne možete napraviti s knjigom
Veliki bog Pan? Ako je tako, zbilja sam izvisio, zbog knjige,
naravno, ali prije svega zato što sam polagao nade u francuske
12 Monsieur du Paur, hom m e public (prim. prev.).

13 Henri Martineau, "Arthur Machen i Toulet, neobjavljena pisma", Le Mercure
de France, br. 4, siječanj 1938.
Henri Martineau, "P.-J. Toulet i Arthur Machen, Gospodin Du Paur i Veliki Bog
Pan", Le Divan, Pariz.
306
D rugi dio
čitatelje. Mislio sam da ću, ako progutaju knjigu Veliki bog

Pan u francuskom odijelu i ako im se svidi, možda tamo naći
svoju publiku! Ovdje ne mogu napraviti ništa. Pišem, i dalje
pišem, ali to je upravo kao da pišem u srednjovjekovnom
samostanskom skriptoriju, što znači da moja djela uvijek
ostaju u paklu neobjavljenih stvari. U ladici imam mali svezak
vrlo kratkih priča koje zovem Ornaments in Jade. “Vaša knji
žica je simpatična, kaže izdavač, ali to je sasvim nemoguće.”
Imam i jedan roman, The Garden o f Avallonius, koji ima oko
65 000 riječi. “To je umjetnost sine peccato, kaže izdavač, ali
taj bi roman šokirao našu englesku publiku.” Upravo radim
na knjizi za koju sam siguran da će ostati na istom Vražjem
otoku! Ukratko, dragi kolega, u ovim ćete doživljajima jednog
engleskog pisca naći nešto tragično (ili barem tragikomično);
ali, kao što sam rekao, polagao sam nade u vaš prijevod moje
prve knjige.»
Veliki bog Pan najzad se pojavio u časopisu La Plume14
1901. godine, a zatim je bio objavljen zahvaljujući nastoja
njima tog istog časopisa15. Prošao je nezamijećen.
Jedino je Maeterlinck bio zadivljen: «Najveće hvala za
revoluciju koju je donijelo to lijepo i neobično djelo. Mislim
da je ovo prvi put da je netko pokušao spojiti ili ponovno
objediniti tradicionalnu, odnosno sotonističku fantastiku i
novu, odnosno znanstvenu fantastiku, i da se iz toga spoja
izrodilo najuzbudljivije djelo za koje znam, jer ono u isto
vrijemedopire i do naših uspomena i do naših nada.»
14 Pero (prim. prev.).

15 Ponovno je izdana 1938. za Émile Paul, s predgovorom Henrija Martineaua, i
jedina je Machenova knjiga izdana u Francuskoj.
307
J utro čarobnj aka
Arthur Machen rođen je 1863. u Walesu, u malom seo-

cetu Caerlson-on-Usk, sjedištu dvora kralja Arthura, odakle
su Vitezovi okruglog stola pošli u potragu za Gralom. Kada
smo doznali da je Himmler usred rata organizirao ekspe
diciju s ciljem potrage za svetom posudom (o tome ćemo
govoriti kasnije) i kada smo, da bismo razjasnili tajnu povijest
nacizma, naletjeli na jedan Machenov tekst, otkrivši zatim da
je taj pisac došao na svijet u tom selu, kolijevci wagnerovskih
tema, još smo jednom sami sebi rekli da, za one koji znaju
gledati, slučajnosti nose odjeću od svjetlosti.
Machen se mlad preselio u London i tamo je živio u
strahu, poput Lovecrafta u New Yorku. Nakon što je neko
vrijeme bio namještenik u knjižari, zatim učitelj, primijetio je
da ne može zarađivati za život kao dio društva. Počeo je pisati
u teškoj materijalnoj oskudici i sa strašnom zlovoljom. Dugo
je živio od prevođenja: Sjećanja Casanove u dvanaest svezaka,
za trinaest šilinga na tjedan u razdoblju od dvije godine.
Dobio je malo nasljedstvo nakon smrti svog oca, angli
kanskoga svećenika te je, budući da je imao kruha i ogrijeva
za neko vrijeme, nastavio svoj rad, dok je u njemu rastao osje
ćaj »da ga od drugih ljudi dijeli ogromni duhovni ponor«, i
da se mora još dublje pomiriti sa životom “Robinsona Crusoa
u duši”.
Njegove prve fantastične priče objavljene su 1895. godine.
Bile su to Veliki bog Pan i Unutarnja svjetlost.16 U njima tvrdi
da Veliki Pan nije umro i da sile zla, u magijskom smislu
tog izraza, i dalje čekaju neke od nas kako bi nas prevele na
drugu stranu svijeta. U istom je tonu iduće godine objavio
16 The Inmost Light (prim. prev.).
308
D rugi dio
Bijeli prah koje je, uz remekdjelo Tajna slava17koje je napisao

u šezdesetoj godini života, njegovo najveće djelo.
U trideset šestoj godini života izgubio je ženu nakon
dvanaest godina ljubavi: «U tih dvanaest godina nismo bili
razdvojeni niti dvanaest sati; onda možete zamisliti što sam
proživio i što i dalje proživljavam svakoga dana. Ako imam
ikakvu želju vidjeti svoje rukopise u tiskanom obliku, to je
zbog toga da bih joj svaki od njih mogao posvetiti sljedećim
riječima: Auctoris anima ad Dominam». Nepoznat je, živi u
bijedi, a srce mu je skrhano. Tri godine nakon toga, u trideset
devetoj godini života, odustaje od književnosti i postaje putu
jućim glumcem.
»Kažete da nemate puno hrabrosti», piše on Touletu. «Ja je
nemam uopće. Imam je toliko malo da više ne pišem ni retka
i mislim da više nikada neću pisati. Postao sam komedijaš;
penjem se na pozornice, a sada igram u Coriolanu.»
Luta Engleskom u šekspirijanskoj družini sir Francka
Bensona, zatim se pridružuje kazališnoj skupini Théâtre
Saint-James. Kako je malo prije rata 1914. morao napustiti
kazalište, povremeno se, da bi preživio, bavio novinarstvom.
Nije napisao niti jednu knjigu. U metežu ulice Fleet, među
prezaposlenim kolegama s posla, njegova čudna pojava
meditativnoga čovjeka sa sporim i prijaznim manirama eru
dita izaziva smijeh.
Za Machena, kako ćemo vidjeti u cijelom njegovom djelu,
«čovječje stvoren od tajne, za tajne i vizije.» Stvarnost je nat
prirodna. Vanjski nas svijet malo čemu može naučiti ako ga
ne doživljavamo kao spremnik simbola i skrivenih značenja.
Samo djela mašte stvorena duhom koji traži vječne istine
17 The Novel o f the White Powder i The Secret Glory (prim . prev.).
309
J utro čarobnj aka
imaju šanse da budu stvarna i uistinu korisna djela. Kako

kaže kritičar Philip van Doren Stern, “možda se u fantastič
nim Machenovim pričama krije više temeljnih istina nego u
svim tablicama i statistikama svijeta.”
Jedan vrlo neobičan događaj ponovno je vratio Machena

u književni život. Taj događaj na nekoliko je tjedana proslavio
njegovo ime te je on, zbog šoka koji je doživio, odlučio zavr
šiti svoj život kao pisca.
Novinarstvo mu je teško padalo i nije imao volje pisati
više ni za sebe. Rat je upravo bio buknuo. Ukazala se potreba
za junačkom književnošću. Nije se bavio tim žanrom. Novine
The Evening News tražile su od njega priču. Napisao ju je
u jednom dahu, ali na svoj način. Bila je to priča Strijelci,18
Novine su objavile tu priču 29. rujna 1914. godine, dan nakon
povlačenja kod Monsa. Machen je zamislio epizodu te bitke:
sveti Juraj u blistavom oklopu, na glavi anđela koji su ustvari
drevni strijelci Azincourta, dolazi priskočiti u pomoć britan
skoj vojsci.
Međutim, u novinama su desetci vojnika izjavili da taj
gospodin Machen ništa nije izmislio. Oni su svojim očima
pred Monsom vidjeli anđele svetog Jurja kako se neprimjetno
uvlače u njihove postrojbe. Mogli su se zakleti na svoju čast.
Objavljen je velik broj takvih pisama. Engleska je, željna čuda
u tom tako pogubnom trenutku, bila dirnuta. Machen je patio
jer su ga ignorirali kada je pokušavao otkriti tajnu stvarnost.
Sada je jeftinom fantastikom ganuo cijelu zemlju. Ili su se skri
vene sile budile i poprimale ovaj ili onaj oblik na zov njegove
18 The Bowmen.
3 1 0
D rugi dio
mašte koja je tako često bila povezana s najvažnijim istinama

i koja je možda odlazila među njih da bi, bez njegovog znanja,
dubinski djelovala? Machen je više od dvanaest puta ponovio
u novinama da je njegova priča bila djelo čiste mašte. Nitko
to nikada nije prihvatio. Prije smrti, poslije više od trideset
godina, u dubokoj starosti, neprestano se u razgovoru vraćao
na tu izvanrednu priču o anđelima Monsa.
Unatoč toj slavi, knjiga koju je napisao 1915. godine
nije polučila uspjeha. Bio je to Veliki povratak, razmišljanje
o Gralu. Zatim je 1922. došla Tajna slava19, kritika suvre
menoga svijeta u svjetlu vjerskog iskustva. Sa šezdeset je
godina započeo originalnu autobiografiju u tri sveska. Imao
je nekoliko obožavatelja u Engleskoj i Americi20, alije umirao
od gladi. Bernard Shaw, Max Beerbohn i T. S. Eliot osnovali
su 1943. (kada je Machen navršio osamdeset godina) odbor,
u pokušaju da prikupe sredstva koja bi mu pomogla da ne
završi u domu za siromašne. Svoje je zadnje dane uspio
dočekati mirno, u maloj kući u Buckinghamshireu, a umro je
1947. Uvijek ga je oduševljavala jedna Murgerova rečenica. U
Životu probisvijeta slikar Marcel nema čak ni krevet. «Na što
se naslanjate?» upita ga njegov gazda. - «Gospodine, odgo
vori Marcel, naslanjam se na Providnost.»
19 The Great Return i The Secret Glory (prim. prev.)

20 U Engleskoj ga gosp. Paul Jordan Smith hvali u jednom poglavlju svoje
knjige On Strange Altars (Na čudnim oltarima , prim prev.), London, 1923. Henri
Martineau spominje da se u Americi oko njegova i®Êna približno 1925. g. oformila
mala skupina i da su mu bili posvećeni brojni članci. A još 1918., gosp. Vincent
Scarett posvetio mu je knjigu Arthur Machen, a novelist o f ecstasy and sin (Arthur
Machen, romanopisac ekstaze i grijeha, prim, prev.), Chicago. Nakon njegove smrti
objavljeno je djelo W. F. Geklea, Arthur Machen, weaver o f fantasy (Arthur Machen,
tkalac mašte, prim, prev.), New York.
311
J utro čarobnj aka
Oko 1880. godine u Francuskoj, Engleskoj i Njemačkoj

oko snažnih ličnosti osnivaju se i okupljaju začetci inicija-
cijskih društava i hermetičkih redova. Povijest te mistične
postromantičarske krize još nije napisana. Zaslužuje da bude.
U njoj bismo mogli naći podrijetlo više važnih struja misli
koje su odredile politička strujanja.
U pismima Arthura Machena J.-P. Touletu nailazimo na
ova dva neobična ulomka:
1899. godine:
«Kada sam napisao Pana i Bijeli prah, nisam vjerovao da
su se tako čudni događaji ikada odigrali u stvarnom životu,
čak ni da se mogu odigrati. Ali nakon toga su se, i to nedavno,
u mom vlastitom životu odigrala iskustva koja su u potpuno
sti promijenila moju točku gledišta na tu temu... Sada sam
uvjeren da na zemlji ništa nije nemoguće. Pretpostavljam da
ne moram nadodati da nijedno od iskustava koja sam imao
nema nikakve veze s prijevarama kao što su spiritizam ili
teozofija. Ali mislim da živimo u svijetu velikih tajni, nepoj
mljivih i potpuno zapanjućih stvari.»
1900. godine:
«Evo nečega što će vas možda zabaviti: poslao sam Velikog
boga Pana jednom adeptu, “naprednom okultistu”, koga
sam susreo sub rosa\ I on je napisao: “Knjiga sjajno doka
zuje da ste putem misli i meditacije, prije negoli čitanjem,
dostigli određen stupanj inicijacije neovisno o redovima i
organizacijama.”»
Tko je taj “adept”? I kakva su to “iskustva”?
U jednome drugome pismu, nakon Touletovog odlaska u
London, Machen je napisao:
312
D rugi dio
«Gospodin Waite, kome ste se jako svidjeli, želi da vam

prenesem izraze njegovoga prijateljstva.»
Ime toga Machenova poznanika privuklo je našu pažnju,
budući da je on posjećivao vrlo malo ljudi. Waite je bio jedan
od najboljih povjesničara alkemije i stručnjak za Red Ruže i
Križa.
Upravo smo bili stigli do ove točke naših istraživanja koja
su nam pružila informacije o neobičnostima Machenovog
uma, kada nam je jedan naš prijatelj donio niz otkrića o
postojanju tajnog inicijacijskoga društva u Engleskoj krajem
19. i početkom 20. stoljeća, koje je bilo inspirirano Redom
Ruže i Križa.21
To se društvo zvalo “Golden Dawn”.22 Njegovi su članovi
bili neki od najsjajnijih umova Engleske. Jedan među adep-
tima bio je i Arthur Machen.
Društvo “Golden Dawn”, osnovano 1887. g„ razvilo se iz
engleskog Društva Reda Ruže i Križa, koje je dvadeset godina
prije toga osnovao Robert Wentworth Little, a nove je članove
prikupljao među masonima. To potonje društvo obuhvaćalo
je 144 člana, među kojima i Bulwer-Lyttona, autora Posljednjih
dana Pompeja.
Društvo “Golden Dawn”, koje je brojalo još manje čla
nova, postavilo je sebi za cilj prakticiranje ceremonijalne
magije i postizanjeInicijacijskih i spoznajnih moći. Na čelu
Društva bili su Woodman, Mathers i Wynn Westcott (“inici
rani” o kojem Machen govori Touletu u svome pismu iz 1900.
godine). Društvo je bilo u kontaktu ^ sličn im njemačkim
21 Poslije je ta otkrića objavio u brojevima 2 i 3 časopisa La Tour Saint-Jacques,

1956., pod imenom Pierre Victor: "L’Ordre herm etique d e la Golden Dawn"
("Hermetički red Zlatne zore", prim. prev.).
22 Zlatna zora (engl.) (prim. prev.).
313
J utro čarobnj aka
društvima čije ćemo neke članove poslije ponovno susresti u

antropozofskom pokretu Rudolpha Steinera, a i nakon toga,
u drugim utjecajnim pokretima prednacističkog razdoblja.
Nakon toga njime je rukovodio Aleister Crowley, nadasve
izvanredan čovjek i zasigurno jedan od najvećih umova neo-
poganstva koji je ostavio traga u Njemačkoj.
Nakon Woodmanove smrti i Westcottova umirovljenja,
veliki je meštar društva “Golden Dawn” bio S. L. Mathers,
koji je neko vrijeme njime upravljao iz Pariza gdje je oženio
sestru Henrija Bergsona.
Mathersa je na čelu društva “Golden Dawn” zamijenio
slavni pjesnik Yeats, koji je kasnije dobio Nobelovu nagradu.
Yeats je uzeo sebi ime “Brat Demon je Deus Inversus”.
Vodio je seanse u škotskom kiltu, maskiran u crno, sa zlatnim
bodežom za pašom.
Arthur Machen se nazvao Filus Aquarti. U društvo
“Golden Dawn” bila je primljena i jedna žena, Florence Farr,
ravnateljica kazališta i bliska prijateljica Bernarda Shawa.
Članovi društva bili su nadalje pisci Blackwood, Stoker, autor
Drakule, Sax Rohmer, zatim Peck, škotski kraljevski astronom,
slavni inženjer Allan Bennett i sir Gerald Kelly, predsjednik
Kraljevske akademije. Čini se da je društvo “Golden Dawn”
nepovratno obilježilo te kvalitetne umove. I sami su priznali
da se njihov pogled na svijet potpuno promijenio i da su im
se postupci koje su prakticirali uvijek činili djelotvornima i
zanosnima.
Neki tekstovi Arthura Machena oživjeli su znanje koje

je većina ljudi zaboravila, a koje je nužno za ispravno razu
D rugi dio
mijevanje svijeta. Čak i za neobaviještenog čitatelja između

redaka u tog pisca šapuće uznemirujuća istina.
Kada smo odlučili dati vam da pročitate neke Machenove
stranice, nismo znali ništa o društvu “Golden Dawn”. Iako
smo očuvali sadržaj priče, uza svu vlastitu skromnost dogo
dilo nam se ono što se događa najvećim žonglerima: od jed
nako spretnih razlikuje ih to što za vrijeme njihovih najboljih
vježbi predmeti počnu živjeti vlastitim životom, bježe im i
poduzimaju nepredvidiva junaštva. Magija nas je nadišla. Od
jednog Machenova teksta koji nas je zapanjio tražili smo opće
razjašnjenje aspekata nacizma koji nam se čine značajnijima
od ičega što nam je službena povijest ispričala. Primijetit
ćete da naš prividno neobičan sustav podržava nepogrešiva
logika. Na neki način, ne čudi što smo to opće razjašnjenje
dobili od člana jednog inicijacijskog društva koje je snažno
obojeno neopoganstvom.
Evo tog teksta. To je uvod u novelu pod naslovom Bijeli
narod.23 Ta novela, napisana nakon Velikog boga Pana, nalazi
se u zbirci Priče strave i nadnaravnog24 objavljenoj poslije
Machenove smrti.
23 The White People (prim. prev.).

24 Tales o f Horror and the Supernatural, Richards' Press, London (prim. prev.).
3 1 5
IV
Tekst Arthura Machena - Pravi grešnici su asketi, poput pravih

svetaca. - Istinsko Zlo, kao ni istinsko Dobro, nemaju nikakve veze
s običnim svijetom. - Grijeh je osvajanje neba najuriš. - Istinsko
zlo postaje sve rjeđe. - Materijalizam, neprijatelj Dobra i još veći
neprijatelj Zla. - Danas ipak postoji nešto. - Ako vas uistinu
zanima...
Ambrose reče: «Čarolija i svetost su jedina stvarnost.»

Zatim nastavi: «Magija se potvrđuje kroz svoju djecu: ona
jedu koru kruha i piju vodu s radošću puno snažnijom od
radosti epikurejca.
- Želite pričati o svecima?
- Da. I o grešnicima. Mislim da padate u čestu pogrešku
onih koji duhovni svijet ograničavaju na područje vrhovnoga
dobra. Krajnje izopačena bića također su dio duhovnoga svi
jeta. Običan čovjek, tjelesan i senzualan, nikada neće biti veliki
svetac. A ni veliki grešnik. Većina nas spada u jednostavno
proturječna i, sve u svemu, nevažna stvorenja. Slijedimo svoje
svakodnevne blatne puteve, ne shvaćajući dublje značenje
stvari, i zbog toga su u nama dobro i zlo identični: istrošeni,
nebitni.
316
D rugi dio
- 1 mislite, dakle, da je veliki grešnik asket, baš kao i veliki

svetac?
- Veliki su ljudi, bilo po dobru ili po zlu, oni koji odustaju
od nesavršenih kopija i teže ka savršenim originalima. Što se
mene tiče, nimalo ne sumnjam u to da najveći sveci nikada
nisu učinili “dobro djelo” u uobičajenom smislu tog izraza. A
s druge strane, postoje ljudi koji su se spustili do dna ponora
zla, a koji u cijelome svome životu nikada nisu učinili ono što
nazivate “lošim djelom”.»
Na trenutak napusti prostoriju: Cotgrave se okrenu prema
svom prijatelju i zahvali mu što ga je upoznao s Ambroseom.
«Sjajan je, reče. Nikada nisam vidio takvog luđaka.»
Ambrose se vrati s novom zalihom viskija i velikodušno
posluži obojicu. Žestoko iskritizira sektu apstinenata, ali sebi
natoči čašu vode. Htio je nastaviti sa svojim monologom,
kada ga Cotgrave prekinu:
«Vaši su paradoksi strašni. Čovjek može biti veliki grešnik
čak i ako nikada nije ništa loše uradio? Ma dajte!
- Potpuno ste u krivu, reče Ambrose, nikada ne činim
paradokse; volio bih da to mogu. Samo sam rekao da netko
može biti odličan poznavatelj burgo nj skih vina makar nikada
nije kušao kiseliš iz birtije. To je sve, i prije nalikuje na otrcanu
istinu nego na paradoks, zar ne? Vaša reakcija pokazuje da
nemate ni najmanju predodžbu o tome što može biti grijeh.
O, dakako, postoji veza između velikog grijeha i činova koji
se smatraju kažnjivima: ubojstva, krađe, preljuba, itd. Odnos
je potpuno isti kao odnos između alfabeta i najgenijalnije
poezije. Vaša je greška gotovo ui#terzalna: vi ste, poput
svih, stekli naviku da na stvari gledate kroz naočale društva.
Svi mislimo da je čovjek koji čini nažao nam a, ili našim
3 1 7
J utro čarobnj aka
susjedima, zao čovjek. Ali zar ne shvaćate da je u njegovoj biti

Zlo izdvojena stvar, strast njegove duše? Prosječni ubojica,
iako je ubojica, uopće nije grešnik u pravom smislu riječi.
On je jednostavno opasna zvijer od koje moramo pobjeći da
bismo spasili svoju kožu. Ja bih ga radije svrstao među zvijeri
nego među grešnike.
- Sve mi se to čini vrlo čudnim.
- Nije. Ubojica ne ubija iz pozitivnih razloga, već iz
negativnih; nedostaje mu nešto što ne-ubojice imaju. Zlo je,
naprotiv, sasvim pozitivno. Ali pozitivno u lošem smislu. I
rijetko je. Zasigurno je manje pravih grešnika nego svetaca.
Što se tiče onih koje nazivate kriminalcima, dakako da su to
nezgodna stvorenja kojih se društvo treba čuvati, ali između
njihovih antidruštvenih činova i Zla postoji sveta granica,
vjerujte mi!»
Postajalo je kasno. Prijatelj koji je doveo Cotgravea kod
Ambrosea sigurno je već sve to bio čuo. Slušao je s umornim
i pomalo podrugljivim smješkom, no Cotgrave poče misliti
da je njegov “luđak” možda mudar.
«Znate li da ste me silno zainteresirali? reče. Vi; dakle,
mislite da mi ne razumijemo pravu prirodu zla?
- Mi ga precjenjujemo. Ili možda potcjenjujemo. S jedne
strane, kršenje društvenih pravila i tabua nazivamo grijehom.
To je apsurdno pretjerivanje. S druge strane, pridajemo tako
silnu važnost “grijehu” koji se sastoji u posezanju za našim
dobrima ili našim ženama, da smo potpuno izgubili iz vida
koliko su pravi grijesi strašni.
- Ali što je onda grijeh? upita Cotgrave.
- Morat ću na vaše pitanje odgovoriti drugim pitanjima.
Kako biste se osjećali kad bi vam se vaša mačka ili pas obratili
318
D rugi dio
ljudskim glasom? Kad bi ruže u vašem vrtu zapjevale? Kad bi

kamenje na cesti počelo rasti pred vašim očima? Dobro, ti bi
vam primjeri mogli dati nejasnu ideju o tome što je uistinu
grijeh.
- Slušajte, reče treći čovjek koji je do tada bio potpuno
tih, čini mi se da ste obojica poprilično pijani. Ja idem kući.
Zakasnio sam na vlak i morat ću ići pješice.»
Ambrose i Cotgrave se nakon njegova odlaska smjestiše
dublje u svoje naslonjače. U magli koja je u rano jutro ledila
stakla, svjetlo svjetiljki je blijedjelo.
«Zapanjujete me, reče Cotgrave. Nikada nisam razmišljao
o svemu tome. Ako je uistinu tako, trebalo bi sve preokrenuti.
Dakle, prema vašem mišljenju, bit grijeha bi bila...
- Pokušaj osvajanja neba na juriš, reče Ambrose. Za mene
se grijeh sastoji u želji da se na nedopušten način prodre u
drugu, višu sferu. Sada možete shvatiti zašto je grijeh tako
rijedak. U stvarnosti vrlo malo ljudi želi prodrijeti u druge
sfere, bilo da su više ili niže, bilo na dopušten ili zabranjen
način. Svetaca je malo. A grešnika je, u smislu u kojem ja to
podrazumijevam, još manje. Genijalni su ljudi (koji mogu
pripadati objema skupinama) također rijetki... Ali možda je
teže postati velikim grešnikom nego velikim svecem.
- Zbog toga što je grijeh u svojoj biti protiv prirode?
- Upravo tako. Svetost zahtijeva jednak, ili gotovo jednak
trud, ali taj se trud poduzima putevima koji su nekada bili
prirodni. Radi se o tome da se ponovno pronađe ekstaza koju
je čovjek doživio prije svog pada. Ali grijeh je pokušaj da se
postigne ekstaza i znanje koji nisu daifTčovjeku, i nikada mu
nisu ni bili dani, i onaj koji to pokuša postaje demon. Rekao
sam vam da običan ubojica ne mora nužno biti grešnik. To
3 1 9
Jutro čarobnj aka
je točno, ali grešnik je ponekad i ubojica. Mislim, na pri

mjer, na Gillesa de Raisa. Vidite, ako su dobro i zlo jednako
izvan domašaja današnjeg društvenog i civiliziranog obič
noga čovjeka, to još u dubljem smislu vrijedi za zlo. Svetac
pokušava ponovno pronaći dar koji je izgubio; grešnik teži
nečemu što nikad nije posjedovao. Sve u svemu, on ponovno
započinje Pad.
- fešte li katolik? upita Cotgrave.
- Da, član sam progonjene anglikanske Crkve.
- Što onda mislite o tekstovima u kojima se ono što vi
svrstavate u nevažne prijestupe naziva grijehom?
- Molim vas da obratite pažnju da u tekstovima moje reli
gije često možemo naići na riječ “čarobnjak”, koja mi se čini
ključnom. Sitni prijestupi koji su nazvani grijesima nazvani
su tako tek kada se počinitelj tih sitnih prijestupa bavi čara
njem, a takvog moja religija progoni. Jer čarobnjaci se služe
ljudskim slabostima koje proizlaze iz materijalnog i društve
noga života kao instrumentom za dostizanje svog beskrajno
strašnog cilja. I dopustite da vam kažem ovo; naša viša osje
tila toliko su otupjela, toliko smo zasićeni materijalizmom da
sigurno ne bismo prepoznali pravo zlo kad bismo se s njime
susreli.
- Ali zar ne bismo ipak osjetili nekakav strah? Strah na
koji ste maločas ciljali kad ste me nukali da zamislim ruže
kako pjevaju?
- Da, kada bismo bili prirodna bića. Djeca, neke žene i
životinje osjećaju takav strah. Ali kod većine su nas običaji,
civilizacija i odgoj otupjeli i zasjenili prirodu. Ponekad
možemo prepoznati zlo po mržnji prema dobru, to je sve, i to
je potpuno slučajno. U stvarnosti, među nama Hijerarsi pakla
prolaze neopaženi.
3 2 0
_____________________________________________________________________ D r u g i d io
- Mislite li da su i oni sami nesvjesni zla koje utjelovljuju?

- Mislim. Pravo je zlo u čovjeku poput svetosti ili genija.
To je ekstaza duše koja izmiče svjesnome. Netko može biti
beskrajno, strašno zao a da nikad ni ne posumnja na to. Ali
ponavljam vam, zlo je, u pravom smislu riječi, rijetko. Čak
mislim da postaje sve rjeđim i rjeđim.
- Pokušavam vas pratiti, reče Cotgrave. Želite reći da zlo
ima potpuno drukčiju bit od onoga što mi nazivamo zlom?
- Apsolutno. Siromah zagrijan alkoholom vraća se kući
i nasmrt nogama izudara svoju ženu i djecu. To je ubojica.
I Gilíes de Rais je ubojica. Ali uviđate li kakav ih ponor
razdvaja? Riječ je slučajno ista u oba slučaja, ali smisao je
potpuno drugačiji.
«Zasigurno postoji jednako slaba sličnost između svih
“društvenih” grijeha i pravih duhovnih grijeha, ali ovdje
se radi o sjeni a tamo o stvarnosti. Ako ste pomalo teolog,
morali biste shvatiti.
- Priznajem da se nisam bavio teologijom, primijeti
Cotgrave. Zao mi je, ali vratimo se na našu temu, mislite li da
je grijeh okultna, tajna stvar?
- Da. To je čudo pakla, kao što je svetost natprirodno
čudo. Pravi se grijeh uzdiže do tolike razine da nikako ne
možemo naslutiti da on postoji. ,Οη je poput najnižega tona
na orguljama: toliko je dubok da ga nitko ne čuje. Ponekad
se dogodi neuspjeh, pad, i oni vode k umobolnicama ili k
još strašnijim raspletima. Ali ni u jednom slučaju ne biste to
trebali miješati s društvenim zločinima. Sjetite se Apostola:
govorio je o “drugoj strani” i razlikovao je milosrdne činove
od milosrđa. Kao što možemo sve dati siromašnima čak ako i
nismo milosrdni, isto tako možemo izbjeći sve grijehe a ipak
biti zlo stvorenje.
321
J utro čarobnj aka
- To je čudna psihologija! reče Cotgrave, ali priznajem

da mi se sviđa. Pretpostavljam da bi, prema vašem mišljenju,
pravi grešnik mogao proći za sasvim bezopasnu osobu?
- U svakom slučaju... Pravo zlo nema nikakve veze s
društvom. Uostalom, nema ni Dobro. Mislite li da biste se
“osjećali ugodno” u društvu svetog Pavla? Da biste se “dobro
razumjeli” sa sir Galahadom? S grešnicima je isto kao i sa sve
cima. Kad biste susreli pravog grešnika i u njemu prepoznali
grijeh, sigurno biste se sledili od užasa. A možda ne bi bilo
nikakvog razloga da vam se ta osoba “ne svidi”. Naprotiv, vrlo
je moguće da vam, ako uspijete zaboraviti na njegov grijeh,
druženje s njim bude ugodno. A ipak!... Ne, nitko ne može
shvatiti koliko je pravo zlo stravično!... Kad bi ruže i tulipani
iz ovog vrta odjednom zapjevali u svitanje, kad bi namještaj iz
ove sobe krenuo u procesiju, kao u Maupassantovoj priči...!
- Drago mi je da ste se vratili na tu usporedbu, reče
Cotgrave, jer sam vas htio pitati kojim činovima u čovječan
stvu odgovaraju ta imaginarna junačka djela o kojima govo
rite za stvari. Još jednom, što je, prema tome, grijeh? Volio bih
konačno čuti konkretan primjer.»
Prvi put, Ambrose zakoleba:
«Rekao sam vam, pravo zlo je rijetkost. Materijalizam
našega vremena, koji se potrudio izbrisati svetost, možda se
još više potrudio izbrisati zlo. Na zemlji nam je tako udobno
da se nemamo volje ni uspinjati ni silaziti. Sve se odvija kao
da se stručnjak za Pakao srozao na čisto arheološke radove.
- Čini se, međutim, da vaše istrage i dalje traju?
- Vidim da ste zbilja zainteresirani. Pa dobro, priznajem
da sam doista prikupio neke dokumente...»
3 2 2
V
Šuplja zemlja, ledeni svijet, novi čovjek. - Mi smo neprijatelji

duha. - Protiv prirode i protiv Boga. - Društvo Vril. - Rasa koja
će doći na naše mjesto. - Haushoffer i Vril. - Ideja o mutaciji
čovjeka. - Nepoznato Više biće. - Mathers, predsjednik društva
“Golden Dawn”, susreće Velika strašna bića. - 1 Hitler kaže da ih
je vidio. - Halucinacija ili stvarna prisutnost? - Vrata otvorena
prema nečemu drugome. - Proročanstvo Renća Gućnona. - Prvi
neprijatelj nacista: Steiner.
Zemlja je šuplja. Mi živimo u njezinoj unutrašnjosti.

Zvijezde su ledeni blokovi. Na zemlju je već palo nekoliko
Mjesecâ. I naš će pasti. Cijela povijest čovječanstva može se
opisati kao borba između leda i vatre.
Čovjek nije dovršen. On se nalazi na rubu sjajne mutacije
kojom će steći moći koje su drevni ljudi pripisivali bogovima.
Na svijetu postoji nekoliko primjeraka novoga čovjeka koji su
možda došli s one strane granice vremena i prostora.
Moguće je da postoje veze s Gospodarom svijeta, “Kraljem
straha”, koji caruje u jednom skrivenome gradu negdje na
Istoku. Oni koji s njim sklope savez promijenit će za sljedeća
tisućljeća površinu zemlje i dati smisao ljudskoj sudbini.
323
J utro čarobnj aka
To su “znanstvene” teorije i “vjerske” koncepcije koje su

hranile izvorni nacizam, koncepcije u koje su vjerovali Hitler
i članovi skupine kojoj je pripadao, i koje su u značajnoj mjeri
usmjerile društvene i političke činjenice novije povijesti.
To se može činiti pretjeranim. Jedno, makar i djelomično
objašnjenje suvremene povijesti koje polazi od takvih ideja
i vjerovanja može djelovati odbojnim. Ali mi smatramo da
ništa nije odbojno u potrazi za istinom.
Poznato je da se nacistička stranka na izravan, čak i na

bučan način pokazala antiintelektualnom, tako što je spalji
vala knjige, a teorijske fizičare odbacivala zajedno s “judeo-
marksističkim” neprijateljima. Manje je poznato u ime kojih
objašnjenja svijeta je ta stranka odbacivala službene zapadne
znanosti. Još je manje poznato na kakvom poimanju čovjeka
počiva nacizam, barem u duhu nekih od njegovih vođa. Ako
to znamo, možemo bolje smjestiti drugi svjetski rat u okvire
velikih duhovnih sukoba: povijest ponovno pronalazi duh
Legende stoljeća.
«Bacaju prokletstvo na nas kao na neprijatelje duha», rekao
je Hitler. «Pa dobro, mi to i jesmo. Ali u puno dubljem smislu
nego što bi to građanska znanost, sa svojim glupim ponosom,
ikada mogla zamisliti.» Nešto slično rekao je Gurdjijev svom
učeniku Uspenskom nakon što je poveo parnicu protiv zna
nosti: «Moj je put put razvoja skrivenih mogućnosti čovjeka.
Taj je put i protiv prirode i protiv Boga.»
Ideja čovjekovih skrivenih moći ovdje je ključna. Ona
često vodi k odbacivanju znanosti i preziru prema uobičaje
nom ljudskom. Na razini te ideje, ljudi koji uistinu postoje
su rijetki. Biti znači biti drukčiji. Običan čovjek, čovjek u
3 2 4
D rugi dio
prirodnom stanju samo je ličinka, a kršćanski Bog nije ništa

drugo nego pastir ličinki.
Doktor Willy Ley, jedan od najvećih svjetskih stručnjaka
za rakete, godine 1933. pobjegao je u Njemačku. Uz nje
govu pomoć, otkrili smo da je u Berlinu netom prije pojave
nacizma postojala mala duhovna zajednica koja nas je silno
zainteresirala.
Taje tajna zajednica bila osnovana doslovce na književno
sti, naime, prema romanu engleskoga pisca Bulwera Lyttona,
Rasa koja dolazi.25Taj roman opisuje ljude čija je psiha uvelike
naprednija od naše. Ovladali su moćima nad samim sobom
i nad stvarima, pomoću kojih su postali slični bogovima. Do
danas se skrivaju. Žive u pećinama u središtu zemlje. Ubrzo
će izaći da bi zavladali nama.
Izgleda da je to sve što je doktor Willy Ley znao o tome.
Sa smješkom je nadodao da su učenici mislili kako znaju
neke tajne za promjenu rase, pomoću kojih bi postali jednaki
ljudima skrivenima u središtu zemlje. To su metode kon
centracije i unutarnja gimnastika za postizanje preobrazbe.
Vježbanje su započinjali nepomično promatrajući strukturu
jabuke prerezane na dva dijela... Nastavili smo istraživanje.
To se berlinsko društvo zvalo “Loža svjetlosti”, odnosno
Društvo Vril. Vril je silna energija čiji neznatan djelić upotre
bljavamo u svakodnevnom životu, žila mogućeg božanskog
u nama. Onaj koji postane gospodar vrila, postaje gospodar
nad samim sobom, nad drugima i nad cijelim svijetom.26 To
je nešto najpoželjnije što postoji. 'Jjpme mora težiti sav naš
trud. Sve ostalo pripada službenoj psihologiji, moralu, religiji
25 The Corning Race (prim. prev.).

26 Zamisao o “vrilu” u svom izvornom obliku potječe iz djela francuskoga pisca
Jacolliota, francuskoga konzula u Calcutti u vrijeme Drugoga Carstva.
325
(utro čarobnj aka
i vjetru. Svijet će se promijeniti. Gospodari će izaći iz nutrine

Zemlje. I ako nismo sklopili savez s njima, ako nismo među
gospodarima, i mi ćemo biti među robovima, u dimu iz
kojega će procvjetati novi gradovi.
“Loža svjetlosti” imala je prijatelje u teozofiji i u skupinama
Reda Ruže i Križa. Prema Jacku Beldingu, autoru neobičnog
djela Sedmorica iz Spandaua27, toj je Loži vjerojatno pripadao
Karl Haushoffer. O njemu ćemo još govoriti, i vidjet ćemo da
njegovo stupanje u Društvo Vril razjašnjava neke stvari.
Čitatelj se možda sjeća da smo iza pisca Arthura Machena

otkrili englesko inicijacijsko društvo, “Golden Dawn”. To neo-
pogansko društvo, kojem su pripadali veliki umovi, izrodilo
se iz engleskog Društva Ruže i Križa koje je 1867. osnovao
Wentworth Little. Little je bio u vezi s njemačkim rozenkroj-
cerima. Svoje je sljedbenike, njih 144, prikupio među mason
skim dužnosnicima. Jedan od adepata bio je Bulwer Lytton.
Bulwer Lytton, genijalan erudit, svjetski slavan po svojoj
priči Posljednji dani Pompeja, zasigurno nije očekivao da
će desetak godina poslije jedan njegov roman poslužiti u
Njemačkoj za poticaj jednoj prednacističkoj mističkoj sku
pini. Naime, u djelima poput Rasa koja dolazi ili Zanoni,
nastojao je istaknuti stvarnost duhovnog svijeta, posebice
paklenog. Smatrao se upućenim u tajnu. Kroz fabulu romana
izražavao je uvjerenje da na svijetu postoje bića koja vladaju
27 Djelo nije prevedeno na francuski (a još manje na hrvatski, prim. ur.).

Na istu informaciju nailazimo u djelu Zvijezde u vrijeme rata i mira Louisa de Wohla,
mađarskoga pisca koji je za vrijeme rata rukovodio uredom engleske obavještajne
službe što se bavio istraživanjem Hitlera i nacista (nije prevedeno na francuski).
3 2 6
D rugi dio
nadljudskim moćima. Ta će bića zauzeti naše mjesto i dovesti

odabrane pripadnike ljudske rase do izvanredne mutacije.
Moramo obratiti pažnju na tu zamisao o mutaciji rase.
Ponovno ćemo je susresti kod Hitlera,28 a ni do danas se ona
nije ugasila. Isto tako moramo obratiti pažnju na zamisao
o “nepoznatim Višim bićima”. Susrećemo je u svim crnim
mistikama Istoka i Zapada. To su stanovnici pod zemljom,
ili s drugih planeta, divovi nalik na one koji možda spavaju
pod zlatnim pokrovom u tibetanskim kriptama, ili pak bezo
blična i zastrašujuća stvorenja kakva je opisao Lovecraft. Jesu
li njegova “nepoznata Viša bića” koja spominje u poganskim i
luciferskim obredima stvarna? Kada Machen govori o svijetu
zla, “punom pećina i stanovnika sutona”, on, kao učenik sku
pine “Golden Dawn”, cilja na drugi svijet, u kojem je čovjek
povezan s “nepoznatim Višim bićima”. Čini nam se izvjesnim
daje i Hitler dijelio to vjerovanje. Ili točnije: daje smatrao da
ima iskustva u kontaktu s “višim bićima”.
Spominjali smo “Golden Dawn” i njemačko Društvo Vril.
Ubrzo ćemo govoriti o skupini Thula. Nismo toliko ludi da
pokušamo objasniti povijest pomoću inicijacijskih društava.
Ali vidjet ćemo kako se sve na neobičan način uklapa i kako
je s nacizmom nekoliko godina nama vladao “drugi svijet”.
Taj je svijet pobijeđen. Ali nije mrtav. Ni s one strane Rhone,
ni drugdje. I to nije zastrašujuće, ali naše neznanje jest.
Već smo spomenuli da je Samuel Mathers osnovao
“Golden Dawn”. Mathers je tvrdio da je u kontaktu s tim
28 Hitlerov cilj nije ni osnivanje rase gospodara, ni osvajanje svijeta: to su samo

sredstva za veliko djelo o kojem je Hitler sanjao. Pravi se cilj sastojao u stvaranju
božanskog djela, u biološkoj mutaciji čiji bi rezultat bio dosad neviđen uspon
ljudske rase, "pojava čovječanstva heroja, polubogova ili ljudi-bogova". Dr Achille
Delmas.
327
J utro čarobnj aka
“nepoznatim Višim bićima” i da je zajedno sa svojom ženom,

sestrom filozofa Henrija Bergsona uspostavio kontakte s
njima. Evo jednog ulomka iz manifesta “Članovima Drugoga
reda” koji je napisao 1896. godine:
«Ne mogu vam ništa reći o Tajnim Predsjednicima koje
spominjem i od kojih sam primio mudrost Drugog reda koju
vam prenosim. Ne znam čak ni njihova zemaljska imena i
vrlo sam ih rijetko viđao u njihovom fizičkom tijelu... S njima
sam se susretao psihički u trenutcima i na mjestima koji su
bili unaprijed dogovoreni. Što se mene tiče, mislim da su to
ljudska bića koja žive na ovoj zemlji, ali posjeduju strašne i
nadljudske moći... Moji psihički odnosi s njima pokazali su
mi koliko je jednom smrtniku, koliko god on bio napredan,
teško izdržati njihovu prisutnost. Ne želim reći da su ti rijetki
susreti s njima proizveli kod mene učinak intenzivne psi
hičke depresije popraćene gubitkom magnetizma. Naprotiv,
osjećao sam da sam u kontaktu s toliko strašnom silom da
je mogu usporediti jedino s osjećajem koji je imao netko tko
je bio blizu munje za vrijeme snažnog nevremena, i koji je
popraćen teškim poteškoćama u disanju... Živčana obamrlost
o kojoj govorim bila je popraćena hladnim znojem i gubit
kom krvi kroz nos, usta, a ponekad i uši.»
Hitler je jednoga dana razgovarao s Rauschningom, pred
sjednikom vlade Dantziga, o problemu mutacije ljudske rase.
Rauschning, koji nije imao ključeve za tako čudan problem,
protumačio je Hitlerove riječi kao riječi uzgajivača koji poku
šava poboljšati njemačku krv.
«Ali možete samo pomoći prirodi, rekao je, skratiti put
koji treba prijeći! Priroda vam sama mora pružiti novu
raznovrsnost. Sve do sada, uzgajivač je vrlo rijetko uspijevao
izazvati mutacije u životinjskoj vrsti, to jest, sam stvoriti nova
svojstva.
3 2 8
D rugi dio
- Novi čovjek živi među nama! On je tu! povikao je Hitler

trijumfalnim tonom. Je li vam to dosta? Reći ću vam jednu
tajnu. Vidio sam novoga čovjeka. Neustrašiv je i okrutan.
Bojim ga se.»
«Izgovarajući te riječi, dodaje Rauschning, Hitler je drh
tao od ekstatičnoga žara.»
Rauschning opisuje i jednu neobičnu scenu, koju uzalud
preispituje doktor Achille Delmas, stručnjak za primjenjenu
psihologiju. Na taj se slučaj psihologija ne može primijeniti:
«Osoba iz njegove okoline rekla mi je da se Hitler budi
noću ispuštajući grčevite krikove. Zove upomoć, sjedeći na
rubu kreveta kao paraliziran. Obuzet je panikom koja ga trese
do te mjere da drma krevet. Ispušta zbrkane i nerazumljive
krikove. Dašće kao da se guši. Ista osoba mi je pricàla o jednoj
od njegovih kriza s detaljima u koje ne bih povjerovao da moj
izvor nije bio tako siguran. Hitler je stajao uspravan u svojoj
sobi, njišući se, izgubljeno gledajući oko sebe. “To je on! To je
on! Došao je ovdje!” drhtao je. Njegove su usne bile blijede.
Znoj je tekao u velikim kapljama. Brzo je izgovarao brojeve
bez ikakvog smisla, zatim riječi, pa dijelove rečenice. Bilo je
stravično. Izgovarao je čudno spojene izraze, potpuno strane.
Zatim je ponovno postao tih, ali je i dalje micao usnama.
Tada su ga protresli i natjerali da nešto popije. A onda je naglo
pocrvenio: “Tamo! tamo! u uglu! Tamo je!” Lupao je nogom
o parket i urlao. Umirivali su ga i govorili mu da se nije dogo
dilo ništa čudno, te se on malo pomalo smirio. Nakon toga je
spavao puno sati i postao gotovo form alan i podnošljiv...»29
29 Hermann Rauschning, Hitler m'a dit, Éd. Coopération, Pariz, 1939.; D’Achille
Delmas, "Hitler, esej iz psihopatološke biografije", Librairie Marcel Rivière. Pariz,
1946. Na hrvatskom jeziku objavljena je ta knjiga 1940. u New Yorku pod nazivom
"Moji povjerljivi razgovori - Razgovori s Hitlerom" (prim. ur.).
329
J utro čarobnj aka
Čitatelju prepuštamo brigu da usporedi izjave Mathersa,

predsjednika jednog malog neopoganskog društva krajem
devetnaestoga stoljeća, i riječi čovjeka koji se, u trenutku kad
ih je Rauschning zabilježio, pripremao lansirati u svijet pusto
lovinu koja je odvela dvadeset milijuna ljudi u smrt. Molimo
ga da ne zanemari tu usporedbu, kao ni svoje obrazovanje
pod izgovorom da u očima razumna povjesničara “Golden
Dawn” i nacizam nemaju ništa zajedničkoga. Povjesničar je
razuman, ali povijest nije. Ta dva čovjeka nadahnuta su istim
vjerovanjima, njihova su osnovna iskustva identična, vodi ih
ista sila. Pripadaju istom tijeku misli i istoj religiji. Ta religija
nikada nije uistinu proučena. Ni Crkva, ni racionalizam,
ta druga Crkva, nisu to dopustili. Mi stupamo u razdoblje
spoznaje u kojem će takva proučavanja biti moguća jer će
nam se, kako stvarnost otkriva svoje fantastično lice, ideje i
tehnologije koje nam se čine čudnima, prezira vrijednima ili
mrskima, početi činiti korisnima za razumijevanje jedne sve
manje i manje utješne stvarnosti.
Mi ne predlažemo čitatelju da proučava redom Red Ruže
i Križa - Bulwer-Lyttona - Littlea - Mathersa - Crowleya -
Hitlera, ili bilo koji niz takve vrste u kojem bi naišli i na gđu
Blavatsky i Gurdjijeva. Igra nizova nalik je na igru književnih
utjecaja. Igra je gotova, ali problem ostaje. Problem knji
ževnoga genija. Problem moći u povijesti. “Golden Dawn”
nije dosta da se objasni skupinu Thula ili “Ložu svjetlosti”,
Ahnenerbe. Dakako da postoje višestruka ukrštavanja, kao i
tajni ili otvoreni prijelazi iz jedne skupine u drugu. Nećemo
ih propustiti spomenuti. To je uzbudljivo, kao i svaka povi
jesna pričica. Ali naš je predmet velika povijest. Mislimo da
su društva, velika ili mala, razgranata ili ne, povezana ili ne
3 3 0
D rugi dio
- manje ili više jasna i značajna očitovanja svijeta koji je dru

gačiji od onog u kojem živimo. Recimo da je to svijet Zla u
smislu u kojem to podrazumijeva Machen. Ali ni svijet Dobra
ne poznajemo bolje. Živimo između dvaju svjetova, smatra
jući tu ničiju zemlju cijelim planetom. Nacizam je u povijesti
naše civilizacije bio jedan od rijetkih trenutaka u kojemu su
se vrata bučno i vidljivo otvorila prema nečem drugom. Vrlo
je čudno što se ljudi pretvaraju da nisu vidjeli ni čuli ništa
osim uobičajenih prizora i buke ratnog i političkog nereda.
Svi ti pokreti: moderni Red Ruže i Križa, “Golden Dawn”,

njemačko Društvo Vril (koja će nas dovesti do skupine Thula
gdje ćemo susresti Haushoffera, Hessa i Hitlera), bili su više-
manje povezani s moćnim i dobro organiziranim Teozofskim
društvom. Teozofija je neopoganskoj magiji nadodala istoč
njačko oruđe i hinduističku terminologiju. Ili bolje rečeno,
ona je luciferskom Istoku raskrčila puteve Zapada. Imenom
teozofizma danas označavamo rasprostranjen pokret pre
poroda magije koji je potresao mnoge umove na početku
stoljeća.
U svojoj studiji Teozofizam, povijest jedn e pseudoreligije30,
objavljenoj 1921, filozof René Guéuon pokazao se prorokom.
On vidi kako raste opasnost u pozadini teozofije i inicijacij-
skih neopoganskih skupina koje su više ili manje bile pove
zane sa sektom gđe Blavatsky.
On piše: 0
«Lažni mesije koje smo dosada vidjeli činili su samo čuda
vrlo niske kvalitete, i one koji su ih slijedili vjerojatno nije
30 Le Théosophisme, histoire dune pseudo-religion (prim . prev.).
3 3 1
J utro čarobnj aka
bilo baš teško zavesti. Ali tko zna što je budućnost sačuvala za
nas? Ako pomislimo da su lažni mesije bili samo više-manje
nesvjesni instrumenti u rukama onih koji su ih stvorili, i ako
se konkretno pozovemo na niz pokušaja koje su uzastopce
činili teozofi, dolazimo do toga da mislimo kako su to samo
pokušaji, svojevrsni pokusi koji će se u različitim oblicima
ponavljati sve dok se ne postigne uspjeh i koji, u iščekivanju
toga, uvijek rezultiraju usađivanjem nekog nemira u duhove.
Osim toga, ne vjerujemo da teozofi, jednako kao ni okultisti
i spiritisti, imaju takvu snagu da u takvome pothvatu uspiju
potpuno sami. Ali ne postoji li možda iza svih tih pokreta
nešto drugo zastrašujuće, što njihovi vođe možda ne poznaju,
i čega su i oni sami najobičniji instrumenti?»
To je također razdoblje u kojem jedna izvanredna ličnost,
Rudolph Steiner, osniva u Švicarskoj istraživačko društvo
koje počiva na zamisli da je u ljudskom duhu sadržan cijeli
svemir i da je duh sposoban za djelovanje koje nema ništa
zajedničkog s onim čemu nas uči službena psihologija.
Ustvari, neka Steinerova otkrića na polju biologije (gnojiva
koja ne uništavaju tlo), medicine (upotreba metala koji
mijenjaju metabolizam), i posebice pedagogije (danas su u
Europi u funkciji brojne steinerovske škole) osjetno su obo
gatile čovječanstvo. Rudolph Steiner je mislio da postoji crni
i bijeli oblik “magijskog” istraživanja. Smatrao je da teozofi i
razna neopoganska društva dolaze iz velikoga podzemnoga
svijeta Zla i najavljuju demonsko doba. Žurio se unutar vla
stitog obrazovnog sustava uspostaviti moralnu doktrinu koja
bi “adepte” potakla da se služe samo dobrim silama. Htio je
stvoriti društvo dobrohotnih.
Mi se ne pitamo je li Steiner bio u krivu ili u pravu, niti
je li posjedovao istinu ili nije. Zapanjeni smo,činjenicom da
3 3 2
D rugi dio
su nacističke skupine očigledno smatrale Steinera za glavnog

neprijatelja. Plaćenici još na samom početku nasilno rastjeruju
okupljanja steinerovaca, njegovim učenicima prijete smrću,
prisiljavaju ih da pobjegnu iz Njemačke, a 1924. godine u
Dornachu u Švicarskoj spaljuju centar koji je Steiner podigao.
Arhivi plamte, Steiner nije više u stanju raditi, i nakon godinu
dana umire od tuge.
Dosada smo opisivali pristupe Hitlerovoj fantastici.

Sada ćemo zapravo pristupiti našoj temi. U nacističkoj su
Njemačkoj procvale dvije teorije: teorija ledenoga svijeta i
teorija šuplje zemlje. To su dva objašnjenja svijeta i čovjeka
koja se susreću s tradicionalnim podatcima, potvrđuju
mitove i podudaraju se s određenim brojem “istina” koje su
zastupale inicijacijske skupine od teozofa do Gurdjijeva. Ali
te su teorije bile izlagane uz pomoć moćnog političko-znan-
stvenog aparata. Zamalo su iz Njemačke istjerale suvremenu
znanost, onakvu kakvom je mi danas smatramo. Gospodarile
su mnogim duhovima. Štoviše, odredile su neke Hitlerove
vojne odluke, povremeno utjecale na tijek rata i nesumnjivo
pridonijele konačnoj katastrofi. Hitler je, ponesen tim teo
rijama, a posebice idejom o žrtvenome potopu, želio cijeli
njemački narod odvesti k uništenju.
Ne znamo zašto te teorije, koje imaju tako snažne potvrde
i uz koje su pristajali desetci ljudi i velikih duhova, zbog kojih
su učinjene velike materijalne i ¡jndske žrtve, kod nas još nisu
proučene i zašto su nam čak i nepoznate.
Evo ih ovdje, s njihovim podrijetlom, njihovom poviješću,
njihovim primjenama i potomstvom.
3 3 3
VI
Ultimatum znanstvenicima - Prorok Horbiger, Kopernik 20.

stoljeća. - Teorija o ledenome svijetu. - Povijest Sunčevoga sustava.
- Smak svijeta. - Zemlja i njena četiri Mjeseca. - Civilizacija
Atlantide. - Pet gradova starih 300 000 godina. - Od Tiahuanaca
do tibetanskih mumija. - Druga Atlantida. - Veliki Potop.
- Degeneracija i kršćanstvo. - Približavamo se drugome dobu. -
Zakon leda i vatre.
Jednoga dana u ljetu 1925. godine poštar je isporučio

istovjetno pismo svim znanstvenicima Njemačke i Austrije.
Kada su ih raspečatili, ideja o mirnoj znanosti je umrla, a
snovi i krikovi osuđenih odjednom su ispunili laboratorije i
biblioteke. Pismo je bilo ultimatum:
«Sada morate izabrati hoćete li biti s nama ili protiv nas.
Dok Hitler bude čistio politiku, Hans Horbiger pomest će
lažne znanosti. Doktrina vječnog leda bit će znak preporoda
njemačkoga naroda. Čuvajte se! Stanite na našu stranu dok
nije prekasno!»
Čovjek koji se usudio na takav način zaprijetiti znanstve
nicima, Hans Horbiger, imao je šezdeset i pet godina. Bio je
neka vrst gnjevnoga proroka. Nosio je golemu bijelu bradu
334
D rugi dio
i pisao je rukopisom koji bi obeshrabrio i najboljega grafo-

loga. Njegova je doktrina postala poznata široj javnosti pod
imenom Wel3'. To je bilo tumačenje svemira koje je bilo pro
turječno astronomiji i službenim matematičkim znanostima,
ali je potvrđivalo drevne mitove. Horbiger je, međutim, sam
sebe smatrao jednakopravnim znanstvenikom. Ali znanost
mora promijeniti put i metode. «Objektivna znanost je pogu
ban izum, totem dekadencije.» Mislio je, poput Hitlera, da je
“najvažnije pitanje svakoga znanstvenoga rada znati tko želi
znati”. Jedino prorok može težiti za znanošću jer je on, zbog
moći prosvjetljenja, uzdignut na višu razinu svijesti. Upravo
je to htio reći inicirani Rabelais kad je napisao: «Znanost
bez svijesti samo je ruševina duše.» On je pod time podra
zumijevao: znanost bez više svijesti. Njegova je poruka bila
iskrivljena u korist male humanističke primitivne svijesti.
Kada prorok želi znati, tada to može biti pitanje znanosti,
ali to je nešto drugačije od onoga što obično nazivamo zna
nošću. Zbog toga Hans Horbiger nije mogao podnijeti ni
najmanju sumnju, ni najmanju naznaku proturječnosti: «Vi
vjerujete jednadžbama a ne vjerujete meni! urlao je. Koliko
će vam vremena trebati da konačno shvatite daje matematika
bezvrijedna prijevara?»
U znanstvenoj i tehnološkoj Njemačkoj Herr Doktora,
Hans Horbiger je vriskovima i udarcima krčio prolaz prosvi
jetljenome znanju, iracionalnoj spoznaji i vizijama. Nije bio
jedini: on je u toj domeni čuvao stražu. Hitler i Himmler bili
su povezani s jednim astrologom*rali to nisu obznanili jav
nosti. Taj se astrolog zvao Führer. Poslije, nakon što su došli
na vlast, i kao da potvrđuju svoju želju, ne samo za vlašću
31 Wel= Welteislehre: doktrina vječnog leda.
3 3 5
(
J utro čarobnj aka
nego i za “promjenom života”, usuđivali su se provocirati čak

i znanstvenike. Nazivali su Fiihrera “opunomoćenikom mate
matike, astronomije i fizike».32
U tom je trenutku Hans Horbiger u intelektualnim sre
dinama provodio u djelo sustav sličan sustavu tih političkih
buntovnika.
Čini se da je raspolagao značajnim financijskim sred
stvima. Djelovao je kao predsjednik stranke. Stvorio je pokret
s obavještajnom službom, uredima za regrutaciju, članari
nom, propagandistima i članovima-pomoćnicima iz redova
hitlerovske mladeži. Zidove su prekrivali plakatima, novine
preplavljivali oglasima, masovno raspačavali letke, organizi
rali mitinge. Sastanke i konferencije astronoma prekidali su
njegovi pristaše koji su vikali: «Van, ortodoksni znanstvenici!
Slijedite Hõrbigera!» Na ulicama su uznemiravali profesore.
Direktori znanstvenih instituta dobivali su poruke: «Kada mi
pobijedimo, vi i vama slični prosit ćete na ulici.» Poslovni ljudi
i industrijalci, prije nego što će zaposliti radnika, primorali bi
ga da potpiše izjavu: “Kunem se da vjerujem u teoriju vječnog
leda.” Horbiger je pisao glavnim inženjerima: «Ili ćete naučiti
vjerovati meni, ili ćemo vas smatrati za neprijatelja.»
U nekoliko godina pokret je izdao tri velika doktrinarna
djela, četrdeset popularnih knjiga i stotinjak brošura. Izdavao
je mjesečni časopis s velikom nakladom, Ključ svjetskih zbiva
nja.33 Prikupio je na desetke tisuća članova. Potom je odigrao
značajnu ulogu u povijesti ideja ili, jednostavno rečeno, u
samoj povijesti.
32 On je to i bio.
33 La C lef des Événements M ondiaux (prim. prev.).
3 3 6
D rugi dio
Znanstvenici su u početku prosvjedovali, objavljivali

pisma i članke koji su pokazivali nemogućnosti Hõrbigerova
sustava. Digli su uzbunu kada je Wel poprimio široke raz
mjere narodnoga pokreta. Nakon Hitlerova stupanja na vlast
otpor je oslabio, dok se na sveučilištima i dalje podučavala
ortodoksna astronomija. Uz doktrinu vječnoga leda pristajali
su priznati inženjeri i znanstvenici, primjerice Lenard koji
je zajedno s Rcentgenom otkrio X-zrake, fizičari Oberth i
Stark, čija su istraživanja na polju spektroskopije bila svjetski
poznata. Hitler je otvoreno podržavao Hõrbigera i vjerovao
u njega.
Hitler i Horbiger, “dva najveća Austrijanca”, susreli su se
više puta. Vođa nacista s poštovanjem je slušao mudroga
vizionara. Horbiger nije dopuštao da ga se prekida u razgo
voru i strogo je odgovarao Hitleru: Kuš! Maul zu! Hitlerova je
uvjerenja doveo do krajnosti: njemački narod, u svom mesija-
nizmu, bio je zatrovan ograničenom i sve slabijom zapadnom
znanošću koja je odvojena od tijela i duše. Najnovija otkrića,
primjerice psihoanaliza, serologija i relativnost, bili su ratni
strojevi usmjereni protiv duha Parsifala. Doktrina svjetskog
leda pribavila je potreban protuotrov. Ta je doktrina uništa
vala priznatu astronomiju: ostatak zgrade srušit će se potom
sam od sebe, i mora se srušiti da bi se preporodila magija,
jedina dinamična vrijednost. Na sastancima su se okupljali
teoretičari nacionalsocijalizma i teoretičari vječnog leda,
Rosenberg i Horbiger okruženi svojim najboljim učenicima.
Povijest čovječanstva, káfvu je opisivao Horbiger, s
velikim potopima i uzastopnim migracijama, s divovima
i robovima, sa žrtvama i epopejama, odgovarala je teoriji o
arijskoj rasi. Sklonosti Horbigerove misli prema istočnjačkim
3 3 7
(
J utro čarobnj aka
temama iz pretpotopnih razdoblja, iz razdoblja spasa vrste i

razdoblja kažnjavanja, oduševljavale su Himmlera. Kako je
Horbigerova misao postajala preciznijom, tako su se otkri
vale podudarnosti s Nietzscheovom vizijom i Wagnerovom
mitologijom. Mitsko podrijetlo arijske rase, koja je sišla
s planina na kojima su živjeli nadljudi iz drugoga doba, s
ciljem da upravljaju planetom i zvijezdama, bilo je utvrđeno.
Horbigerova doktrina bila je usko povezana s mišlju magij
skoga socijalizma i s tajanstvenim postupcima nacističke
skupine. Ona je obilno hranila ono što će Jung kasnije nazvati
“libidom nerazumnog”. Donosila je neke od “vitamina za
dušu” sadržanih u mitovima.
Godine 1913. jedan je čovjek imenom Philipp Fauth,34

amaterski astronom specijaliziran u promatranju Mjeseca,
zajedno s nekoliko prijatelja objavio golemu knjigu koja ima
više od osamsto stranica, Horbigerova ledena kozmogonija.
Veći dio djela napisao je sâm Horbiger.
Horbiger je u to vrijeme nemarno vodio svoje osobne
poslove. Rođen je 1860. godine u obitelji koja je u Tirolu bila
poznata već stoljećima, studirao je na Tehnološkoj školi u
Beču i odradio praksu praktičnih studija u Budimpešti. Bio
je crtač kod projektanta parnoga stroja Alfreda Collmana,
nakon čega je postao stručnjakom za kompresore kod Landa
u Budimpešti. Tamo je 1894. g. izumio nov sustav slavine za
34 Philipp Fauth rođen je 19. ožujka 1867., a umro je 4. siječnja 1941. Bio je inže
njer i projektant strojeva, a istraživanja Mjeseca donijela su mu stanovitu slavu: nacr
tao je dvije karte mjeseca tako da jedan dvostruki krater, južno od Kopernikovog
kratera, odlukom Međunarodne zajednice godine 1935., nosi Fauthovo ime. Godine
1939. imenovan je profesorom, specijalnim ukazom nacionalsocijalističke vlade.
338
D rugi dio
pumpe i kompresore. Licenca je bila prodana moćnim nje

mačkim i američkim društvima, a Horbiger je naglo stekao
veliko bogatstvo koje će rat ubrzo raspršiti.
Horbiger se oduševljavao astronomskim primjenama
promjena stanja vode u tekućinu, led i plin, koje je imao pri
liku proučavati unutar svoje struke. Nastojao je pomoću toga
objasniti kompletnu kozmografiju i astrofiziku. Iznenadna
prosvjetljenja i munjevite intuitivne spoznaje otvorili su mu
vrata, kako je rekao, prema novoj znanosti u kojoj su sadržane
sve druge znanosti. Poslije je postao jedan od velikih proroka
mesijanske Njemačke te, kako je bilo napisano nakon njegove
smrti, “genijalni izumitelj s Božjim blagoslovom.”
Horbigerova doktrina crpi svoju snagu iz cjelovite vizije

povijesti i evolucije svemira. Ona objašnjava stvaranje
Sunčeva sustava, rađanje zemlje, života i duha. Ona opisuje
sveukupnu prošlost svemira i najavljuje buduće preobrazbe.
Ona odgovara na tri bitna pitanja: Tko smo mi? Odakle dola
zimo? Kamo idemo? I odgovara na njih na uzvišen način.
Sve počiva na ideji neprekidne bitke između leda i vatre
te između sile privlačnosti i sile odbojnosti, bitke koja se vodi
u beskrajnim prostorima. Ta bitka, ta promjenjiva napetost
između suprostavljenih načela, ta) vječni rat na nebu koji
je zakon planeta, upravlja zemljom i živom materijom te
određuje ljudsku povijest. Horbiger teži otkrivanju najdav-
nije prošlosti naše planete i njene najdalje budućnosti, te u
evoluciju živih vrsta uvodi fantastična poimanja. Preokreće
naglavce sve ono što obično mislimo o povijesti civilizacija,
pojavi i razvitku čovjeka i njegovih društava. Ne opisuje ih
3 3 9
r
J utro čarobnj aka
kao stalni napredak, već kao niz uspona i padova. Prije nas su
postojali ljudi-bogovi, divovi. Fascinantne civilizacije, prije
stotina tisuća, a možda i nekoliko milijuna godina. Možda
ćemo i mi ponovno postati ono što su bili pretci naše rase,
posredstvom kataklizmi i izvanrednih mutacija tijekom
povijesti koja se, na zemlji kao i u svemiru, odvija ciklički.
Jer zakoni na nebu isti su kao i zakoni na zemlji, a cijeli sve
mir sudjeluje u tom istome kretanju i živući je organizam u
kojemu se sve odražava u svemu. Sudbina ljudi povezana je
sa sudbinom zvijezda, ono što se događa u svemiru događa se
i na zemlji, i obratno.
Kako vidimo, ta doktrina ciklusa i gotovo magijskih
odnosa između čovjeka i svemira daje snagu najdavnijoj tra
dicionalnoj misli. Ona ponovno uvodi vrlo stara proročan
stva, mitove i legende, drevne teme Stvaranja, Potopa, Divova
i Bogova.
Ta doktrina, kako ćemo ubrzo bolje shvatiti, proturječna
je svim podatcima priznate znanosti. Ali, rekao je Hitler,
“postoji jedna nordijska i nacionalno-socijalistička znanost
koja je protivna židovsko-liberalnoj znanosti”. Znanost koja
je priznata na Zapadu, kao uostalom i židovsko-kršćanska
religija koja u njenom krugu nalazi svoje sudionike, zavjera
je koju treba izbrisati. To je zavjera protiv smisla epopeje i
magije koja počiva u srcu snažnog čovjeka, velika zavjera
koja čovječanstvu zatvara vrata prošlosti i vrata budućnosti s
one strane kratkoga prostora potvrđenih civilizacija, koja ga
odsijeca od njegova korijenja i fascinantne sudbine, i koja ga
lišava razgovora s njegovim bogovima.
3 4 0
i
____________________________________________________ D rugi dio
Znanstvenici uglavnom tvrde da je naš svemir stvoren

eksplozijom prije tri ili četiri milijarde godina. Eksplozijom
čega? Cijeli svemir možda je bio sadržan samo u jednom
atomu, nultoj točki stvaranja. Taj je atom eksplodirao i otada
se neprestano širi. U njemu je bila sadržana sva materija i sve
sile koje su danas razvijene. Ali unutar te pretpostavke ipak
ne možemo reći da se radi o apsolutnom početku svemira.
Teoretičari širenja svemira iz atoma ne rješavaju problem
njegova podrijetla. Sve u svemu, znanost o tome ne tvrdi ništa
preciznije od divne indijske pjesmu: «U razmaku između
rastvaranja i stvaranja, Vishnu-Cesha počivao je u vlastitoj
biti, osvijetljen uspavanom energijom, među klicama budu
ćih puteva.«
Što se tiče rađanja našega Sunčevoga sustava, pretpostavke
su jednako neodređene. Zamišljamo da su planeti nastali kao
posljedica djelomične eksplozije Sunca. Vjerojatno je neko
zvjezdano tijelo prošlo blizu njega, otkinulo dio Sunčeve tvari
koja se zatim raspršila u prostoru i zgusnula u planete. Zatim
se veliko tijelo, nepoznata superzvijezda, nastavljajući svoju
putanju, utopila u beskraju. Isto smo tako zamišljali i eksplo
ziju blizanca našega Sunca. Profesor H.-N. Roussel, saževši
pitanja, napisao je s humorom: «Sve dok ne saznamo kako
se to dogodilo, jedina uistinu izvjesna stvar jest da je Sunčev
sustav na neki način nastao.» ,
Horbiger, međutim, smatra da zna kako se to dogodilo.
On ima konačno objašnjenje. U jednom pismu inženjeru
Willyu Leyu tvrdi da mu je to objašnjenje upalo u oči još u
mladosti. «Imao sam otkrivenje», rekao je, «kada sam, kao
mladi inženjer, jednoga dana opazio odljev taljenoga željeza
na vlažnoj zemlji pokrivenoj snijegom: Zemlja je eksplodirala
341
r
J utro čarobnj aka
s određenim kašnjenjem i to vrlo žestoko.» I to je sve. Iz toga

će Horbigerova doktrina izrasti i nabujati. To je Newtonova
jabuka.
Na nebu je postojalo golemo tijelo visoke temperature,
milijun puta veće od našeg sadašnjeg Sunca. To se tijelo suda
rilo s jednim divovskim planetom koji se sastojao iz nakupine
svemirskog leda. Ta ledena masa prodrla je duboko u super-
sunce. Stotinama tisuća godina nije se događalo ništa. Onda
je vodena para raznijela sve u zrak.
Dijelovi su bili odbačeni tako daleko da su se izgubili u
*
ledenom prostoru.
Drugi su dijelovi pali na središnju masu odakle je buknula
ekspozija.
Ostali su, konačno, bili odbačeni u srednju zonu: to su
planeti našeg sustava. Bilo ih je trideset. To su blokovi koji
su se postupno prekrili ledom. Mjesec, Jupiter i Saturn su od
leda, a Marsovi kanali su pukotine leda. Jedino Zemlja nije
bila potpuno zahvaćena hladnoćom: na njoj vječito traje
borba između leda i vatre.
Na udaljenosti tri puta većoj od udaljenosti Neptuna u
trenutku te eksplozije nalazio se golem ledeni prsten. Još uvi
jek se tamo nalazi. To je ono što astronomi uporno nazivaju
Mliječnom stazom, jer kroz njega u beskrajnom prostoru sjaji
nekoliko zvijezda sličnih našem Suncu. Što se tiče fotografija
pojedinih zvijezda čiji bi skup činio Mliječnu stazu, to su
podvale.
Mrlje koje vidimo na Suncu i koje svakih jedanaest godina
mijenjaju oblik i položaj, ortodoksnim su znanstvenicima
neobjašnjive. One su nastale uslijed pada ledenih blokova
koji se odvajaju od Jupitera. A Jupiter svakih jedanaest godina
steže svoj obruč oko Sunca.
342
D rugi dio
U srednjoj zoni eksplozije, planeti sustava kojemu i mi

pripadamo izloženi su dvjema silama:
- Prvotna snaga eksplozije koja ih udaljava;
- Gravitacija koja ih privlači k najsnažnijoj masi u njenoj
blizini.
Te dvije sile nisu jednake. Snaga početne eksplozije se
smanjuje, jer prostor nije prazan; sastoji se od fine materije
koju čine vodik i vodena para. Osim toga, voda koja dopire
do Sunca ispunja prostor ledenim kristalima. Tako sve više
koči početnu odbojnu silu. Naprotiv, gravitacija je konstan
tna. Zbog toga se svaki planet približava najbližem planetu
koji ga privlači. On mu se približava kružeći oko njega, ili
opisujući spiralu koja se sužava. Tako će, prije ili kasnije,
svaki planet pasti na njemu najbliži i na kraju će sav taj ledeni
sustav ponovno pasti na Sunce. I ponovno će se desiti eksplo
zija i novi početak.
Vatra i led, odbijanje i privlačenje vječito se bore u sve
miru. Ta borba određuje život, smrt i stalno preporađanje
svemira. Njemački pisac Elmar Brugg napisao je 1952. u
Horbigerovu počast djelo u kojem je rekao:
«Nijedna među doktrinama o slici svemira nije uključi
vala načelo kontradikcije, borbe dviju suprotnih sila, koje već
tisućljećima odgaja dušu ljudi. Besmrtna zasluga Hõrbigera
je u tome da je na moćan način oživio intuitivno znanje naših
predaka o vječnom sukobu vatre i leda koji je opjevan u Eddi.
On je taj sukob prikazao u odnosu na svoje suvremenike.
Znanstvenim je postupkom stvorio tu veličanstvenu sliku
svijeta povezanu s dualizmom materije i sile, odbojnosti koja
raspršuje i privlačnosti koja skuplja.»
Dakle, izvjesno je: Mjesec će na kraju pasti na Zemlju.
Postoji trenutak, nekoliko desetaka tisuća godina, u kojemu
343
J utro čarobnj aka
se čini daje udaljenost između dvaju planeta postojana. Ali mi

ćemo moći primijetiti da se spirala sužava. Malo pomalo, tije
kom vremena, Mjesec će se približavati. Gravitacijska će sila
kojom on djeluje na Zemlju rasti. Tako će vode naših oceana
narastati u stalnoj plimi, podizat će se, prekrivajući kopno,
potapajući tropske krajeve i opkoljujući najviše planine. Živa
bića progresivno će gubiti na težini. Rast će. Kozmičke će
zrake biti sve snažnije. Utječući na gene i kromosome, uzro
kovat će mutacije. Vidjet ćemo kako se pojavljuju nove rase
životinja, biljaka i divovskih ljudi.
Zatim će se Mjesec, sve više se približavajući, rasprsnuti,
okrećući se svom brzinom, i postat će golem prsten stijena,
leda, vode i plina koji se okreće sve brže i brže. Konačno će
se taj prsten srušiti na Zemlju, i to će biti Pad. Najavljena
Apokalipsa. Ali ako ljudi opstanu, oni najjači, najbolji, iza
brani, za njih su rezervirani najneobičniji i najsjajniji prizori.
A možda i konačni spektakl.
Nakon nekoliko tisućljeća bez satelita, u kojima će Zemlja
doživjeti nevjerojatne utjecaje starih i novih rasa, novih civi
lizacija divova, ponovnih početaka nakon Potopa i strašne
kataklizme, Mars, koji je manji od našeg planeta, na kraju će
se spojiti s njim. Ući će u Zemljinu orbitu. Ali on je prevelik
da bi bio zarobljen i postao satelitom poput Mjeseca. On će
proći posve blizu Zemlje, okrznut će je na svom putu prema
padu na Sunce, privučen njime, usisan vatrom. Tada će se
naša atmosfera u jednom mahu odlijepiti, privučena gravi
tacijom Marsa, i napustit će nas da bi se izgubila u prostoru.
Oceani će se uskovitlati ključajući na Zemljinoj površini,
perući sve, i Zemljina će se kora rasprsnuti. Naš mrtvi planet,
koji će se i dalje vrtjeti u spirali, uhvatit će ledeni planetoidi
344
D rugi dio
koji lebde na nebu, i on će postati golema ledena kugla koja će

se također sudariti sa Suncem. Nakon sudara nastat će velika
tišina, velika nepokretnost, dok će se vodena para milijunima
godina nakupljati unutar plamteće mase. Konačno će se desiti
nova eksplozija, za neka druga stvorenja u vječnosti vatrenih
sila svemira.
Takva je sudbina našeg Sunčevoga sustava u viziji austrij
skog inženjera koga su nacionalsocijalistički dužnosnici
nazivali “Kopernikom dvadesetoga stoljeća”. Sad ćemo opi-
sati tu viziju primijenjenu na prošlu, sadašnju i buduću priču
o Zemlji i ljudima. Ta priča u očima “proroka oluje i bitke”
Hõrbigera nalik je legendi, prepuna fascinantnih otkrića i
izvanrednih neobičnosti.
Godine 1948. vjerovao sam u Gurdjijeva i jedna od nje

govih vjernih učenica ljubazno me je pozvala da provedem
nekoliko tjedana sa svojom obitelji kod nje u planinama. Ta
je žena bila vrlo kulturna, imala je naobrazbu kemičarke,
izoštren um i čvrst karakter. Pomagala je umjetnicima i
intelektualcima. Poslije Luca Dietricha i Renéa Daumala,
njoj dugujem najviše. Nije bila nikakva luda učenica i nauk
Gurdjijeva, koji je ponekad boravio kod nje, dopirao je do nje
kroz sito razuma. Ipak sam je jednoga dana uhvatio, ili sam
bar tako mislio, na djelu gubitka razuma. Naglo mi je otvorila
ponore svojega delirija, i ostao sam pred njim nijem i pre
stravljen kao pred agonijom. Svjetlucava i hladna noć padala
je na snijeg i razgovarali smo mirno, naslonjeni na balkon
kolibice. Gledali smo zvijezde, kako se to obično radi u pla
nini, osjećajući potpunu samoću koja je na drugim mjestima
345
s
J utro čarobnj aka _______________________________________________
tjeskobna, a ovdje tako pročišćujuća. Mjesečev se reljef jasno

ocrtavao.
«Bilo bi bolje reći taj jedan Mjesec, reče moja domaćica,
jedan u nizu Mjesecâ...
- Što želite reći?
- Na nebu je bilo i drugih Mjeseca. Ovo je samo posljednji
među njima...
- Što? Bilo je drugih Mjeseca osim ovog?
- Pouzdano. Gospodin Gurdjijev to zna, a i drugi to
znaju.
- Ali ipak, astronomi...
- Oh! Zar vjerujete znanstvenicima!...»
Njeno je lice bilo mirno i smiješila se bez imalo suosje
ćanja. Otada sam se prestao osjećati kao svoj na svome s
nekim Gurdjijevljevim prijateljima koje sam cijenio. Oni su
u mojim očima postali krhka i uznemirujuća bića i osjetio
sam kako se jedna od niti koje su me vezivale s tom obite-
lji upravo bila raskinula. Nekoliko godina poslije, dok sam
čitao Gurdjijevljevu knjigu, Belzebubove priče i otkrivao
Hõrbigerovu kozmogoniju, shvatio sam da ta vizija, ili bolje
rečeno, to vjerovanje, nije samo običan skok u fantastiku.
Postojala je stanovita podudarnost između te neobične priče
o Mjesecima i filozofije nadčovjeka, psihologije “viših stanja
svijesti”, mehanike mutacija. Konačno smo pronašli tu priču
u istočnjačkim tradicijama, isto kao i ideju da su ljudi tisu
ćama godina ranije možda promatrali neko nebo drugačije
od našeg, neka druga sazviježđa, neki drugi satelit.
Nije li se Gurdjijev možda samo nadahnjivao Hõrbigerom,
koga je zasigurno poznavao? Ilije crpio iz drevnih izvora zna
nja, tradicija i legendi, koje je Horbiger kao slučajno doticao
u svojim pseudoznanstvenim trenutcima prosvjetljenja?
3 4 6
D rugi dio
Na tom balkonu planinske kolibice nisam znao daje moja

domaćica izrazila vjerovanje koje je bilo jednako vjerovanju
tisuća ljudi u Hitlerovoj Njemačkoj koja je, u tom još krva
vom razdoblju, i dalje bila zakopana pod ruševinama, koja
se još dimila među ostatcima velikih mitova. Te lijepe, jasne i
mirne noći ni moja domaćica to nije znala.
Tako bi, prema Hõrbigeru, Mjesec koji mi vidimo bio tek

posljednji satelit što ga je Zemlja zarobila, četvrti. Naša je
planeta tijekom svoje povijesti véc bila zarobila tri Mjeseca.
Tri mase svemirskoga leda koje lutaju u prostoru zahvaćale su
jedna po jedna našu orbitu. Počele su se spiralno vrtjeti oko
zemlje približavajući joj se, a zatim su se srušile na nas. I naš
će se sadašnji Mjesec isto tako srušiti na zemlju. Ali katastrofa
će ovoga puta biti još veća, jer je ovaj posljednji ledeni satelit
veći od prethodnih. Cjelokupna povijest čovječanstva, evo
lucija vrsta i cijela ljudska povijest nalaze svoje objašnjenje u
smjeni Mjesecâ na našemu nebu.
Postojala su četiri geološka razdoblja, jer su postojala
četiri mjeseca. Mi smo u kvartaru. Prije nego što će se srušiti,
Mjesec eksplodira i, okrećući se sve brže i brže, preobrazi se
u prsten od kamena, leda i plina. Taj prsten pada na zemlju,
prekrivajući u krugu Zemljinu koru i okamenjujući sve što
se nađe pod njim. Zatrpani se organizmi u normalnom
razdoblju ne okamenjuju, nego trunu. Okamenjuju se tek
u trenutku kad se Mjesec sruši. Zbog toga smo mogli utvr
diti primarno, sekundarno i tercijarno razdoblje. Međutim,
kako se radi o prstenu, svjedočanstva o povijesti života na
Zemlji vrlo su fragmentarna. Druge životinjske i biljne vrste
mogle su se tijekom vremena rađati i nestajati, a da ne ostave
347
J utro čarobnj aka
nikakvih tragova u geološkim slojevima. Ali pomoću teorije

uzastopnih Mjesecâ možemo zamisliti promjene koje su živi
oblici doživjeli u prošlosti. A možemo predvidjeti i buduće
promjene.
U razdoblju kada se satelit približava postoji trenutak koji
traje nekoliko stotina tisuća godina dok se on okreće oko
Zemlje na udaljenosti od četiri do šest Zemljinih radijusa.
Usporedimo li s time udaljenost našeg sadašnjeg Mjeseca, on
je nadohvat ruke. To znači da se gravitacija znatno izmijenila.
Naime, upravo gravitacija daje bićima njihovu visinu. Ona
rastu samo s obzirom na teret koji mogu podnijeti.
U trenutku kada je satelit blizu traje razdoblje
gigantizma.
Na kraju primara: goleme biljke, gigantski kukci.
Na kraju sekundara: diplodoki, iguanodoni, životinje
duge trideset metara. Odvijaju se iznenadne mutacije, jer su
kozmičke zrake snažnije. Bića se, olakšana od svoga tereta,
uspravljaju, njihove lubanje rastu, životinje počinu letjeti.
Možda su se na kraju sekundara pojavili divovski sisavci.
A možda i prvi ljudi, nastali mutacijom. To razdoblje kraja
sekundara, u trenutku kada se u blizini našega planeta vrti
drugi Mjesec, trebalo bi smjestiti na približno petnaest mili
juna godina starosti. To je doba našega pretka diva. Gospođa
Blavatsky koja je tvrdila da je bila u dodiru s Knjigom Dzyan,
tekstom koji je vjerojatno najstariji tekst čovječanstva i koji
prepričava priču o podrijetlu čovjeka, također tvrdi da se
prva ljudska rasa, divovska, pojavila u sekundaru: «Jednoga
će dana biti otkriven i čovjek sekundara, a s njim i odavno
propale civilizacije.»
3 4 8
D rugi dio
U tami vremena koja je beskrajno gušća nego što mislimo,

pojavio se, dakle, pod nekim drugim mjesecom, u svijetu
čudovišta, taj prvi golemi čovjek koji jedva da nalikuje nama i
čiji je um drugačiji od našeg. Prvi čovjek, a možda i prvi ljud
ski par, blizanci izbačeni iz životinjske matrice kao posljedica
čudesnih mutacija koje se umnogostručuju kada kozmičke
zrake postanu gigantskima. Knjiga Postanka kaže nam da su
potomci tog pretka živjeli petsto do devetsto godina: manja
težina usporava trošenje organizma. Knjiga nam ne govori o
divovima, ali židovske i muslimanske predaje uvelike isprav
ljaju taj propust. Konačno, Hõrbigerovi učenici također tvrde
da su u Rusiji nedavno otkriveni fosili čovjeka iz razdoblja
sekundara.
Kakvi su mogli biti oblici civilizacije divova stare pet
naest milijuna godina? O njihovim zajednicama i načinima
života nagađamo promatrajući divovske kukce iz primara, a
naši današnji kukci, još neobičniji, njihovi su degenerirani ,
potomci. Zamišljamo velike sposobnosti komuniciranja na
daljinu, civilizacije zasnovane na modelu psihičkih i materi
jalnih energetskih centrala kakvi su, primjerice, termitnjaci,
koji promatraču postavljaju toliko problema da preokreću
naopako nepoznate domene infrastruktura - ili superstruk
tura - uma.
Taj drugi Mjesec još će se više približiti, eksplodirat će

u obliku prstena i srušiti se na zemlju koja će nakon toga
dugo vremena biti bez satelita. U dalekim prostorima jedna
ledena spiralna tvorevina pridružit će se Zemljinoj orbiti koja
će tako zarobiti novi Mjesec. Međutim, to dugo razdoblje, u
349
J utro čarobnj aka
kojem nad glavama ne svijetli nikakva velika kugla, preživjet

će samo neki primjerci mutacija koje su se odvile krajem
sekundara i koji će opstati smanjujući svoje proporcije. I dalje
postoje divovi, no oni se prilagođavaju. U trenutku kada se
pojavi tercijarni mjesec već su oblikovani· obični ljudi, niži i
manje inteligentni: naši pravi pretci. Ali divovi koji potječu iz
sekundara i koji su prošli kroz kataklizmu još i tada postoje, i
upravo će oni civilizirati male ljude.
Ideja da su se ljudi, krenuvši od surovosti i divljaštva,
polako uzdigli do razine civilizacije pojavila se nedavno. To
je židovsko-kršćanski mit koji je nametnut svijesti da bi oda
gnao jedan drugi mit, moćniji i značajniji. Dok je čovječanstvo
bilo svježije, bliže svojoj prošlosti, u vremenu kada ga nika
kva dobro skovana zavjera još nije bila istjerala iz vlastitoga
sjećanja, ljudi su znali da potječu od bogova, od divovskih
kraljeva koji su ih naučili svemu. Oni su se sjećali zlatnoga
doba u kojemu ih su napredniji ljudi, rođeni prije njih, učili
poljodjelstvu, metalurgiji, umjetnosti, znanosti i upravljanju
Dušom. Grci su spominjali doba Saturna i znali su da su se
njihovi pretci zavjetovali Heraklu. Egipćani i Mezopotamci
čuvali su legende o divovskim kraljevima začetnicima. Narodi
koje danas nazivamo “primitivnima”, primjerice, urođenici
na Pacifiku, u svoju nesumnjivo iskrivljenu religiju upliću
kult dobrih divova s početka svijeta. U naše doba, u kojemu
su svi podatci o duhu i o znanju iskrivljeni, ljudi koji su uložili
golem trud da bi izmakli prihvaćenim načinima razmišljanja
u srcu svog uma pronalaze nostalgiju za sretnim vremenima
zore svih doba, za izgubljenim rajem, sjećanje obavljeno
iskonskom inicijacijom.
3 5 0
D rugi dio
Od Grčke do Polinezije, od Egipta do Meksika i

Skandinavije, sve tradicije prenose da su ljude inicirali divovi.
To je zlatno doba tercijara koji traje nekoliko milijuna godina,
i u to vrijeme moralna, duhovna, a možda i tehnološka civili
zacija na zemaljskoj kugli dostiže svoj vrhunac.
Kada su duhovi jo š bili izmiješani s ljudima

U vrijeme u kojem nitko nikada nije govorio
- napisao je Hugo u trenutku izvanrednoga nadahnuća.
Tercijarni Mjesec, čija se spirala sužava, približava se

zemlji. Privučene gravitacijom satelita, vode se podižu, a ljudi
se, prije više od devetsto tisuća godina, penju prema najvišim
planinskim vrhovima zajedno s divovima, svojim kraljevima.
Na tim vrhovima, iznad izdiglih oceana koji stvaraju debeli
omotač oko zemlje, ljudi i njihovi Nadmoćni osnovat će
svjetsku pomorsku civilizaciju koju Horbiger i njegov engle
ski učenik Bellamy smatraju civilizacijom Atlantide.
U Andama, na četiri tisuće metara visine, Bellamy otkriva
tragove morskih sedimenata rasprostrte na površini dugoj
sedamsto kilometara. Vode su se krajem tercijara pópele sve
do tamo, a jedno od civiliziranih središta tog razdoblja bio
je Tiahuanaco blizu jezera Titicaca. Ruševine Tiahuanaca
svjedoče o civilizaciji staroj nekoliko'tisuća godina koja ni po
čemu ne nalikuje kasnijim civilizacijama35. Tamo su, prema
35 Njemački arheolog Von Hagen, autor djela objavljenog u Francuskoj pod

naslovom U kraljevstvu Inka (Plon, 1950), prikupio je u blizini jezera Titicaca
usmenu tradiciju lokalnih Indijanaca prema kojoj je "Tiahuanaco izgrađen prije
nego što su na nebu postojale zvijezde."
3 5 1
J utro čarobnj aka
mišljenju hõrbigerovaca, vidljivi tragovi divova, kao i njihovi

neobjašnjivi spomenici. Na primjer, nailazimo na kamen
težak devet tisuća tona, izdubljen sa šest strana rupama dubo
kima tri metra koje su arhitektima i danas nejasne, kao da
su svi konstruktori povijesti poslije zaboravili njihovu ulogu.
Vratnice su visoke tri i široke četiri metra, a izrezane su u jed
nom jedinom kamenu zajedno s vratima, lažnim prozorima
i skulpturama izrađenima dlijetom, s time da sve skupa teži
deset tona. Još uvijek uspravne zidne konstrukcije teže šezde
set tona, a podržavaju ih blokovi iz pješčanika teški stotinu
tona, zabijeni u zemlju poput uglova. Među tim nevjerojat
nim ruševinama uzdižu se gigantski kipovi od kojih je samo
jedan skinut i postavljen u vrt muzeja La Paz. Visok je osam
metara i težak dvadeset tona. Sve to navodi hõrbigerovce da u
tim kipovima vide portrete divova koje su izradili oni sami.
«Iz tih crta lica do naših očiju, pa čak i do našega srca
dopire izraz nenadmašne dobrote i nenadmašne mudrosti.
Harmonija bića širi se iz cijelog tog kolosa, čije su vrhunski
stilizirane ruke i tijelo postigli ravnotežu koja ima moralnu
kvalitetu. Iz sjajnoga monolita zrače tišina i mir. Ako je to
portret jednog od divovskih kraljeva koji su vladali tim naro
dom, jedino nam preostaje da se sjetimo početka Pascalove
rečenice: “Kada bi nam barem Bog vlastoručno dao gospo
dare...” »
Ako su te monolite uistinu izrezali i postavili divovi za
svoje ljudske učenike, ako su skulpture, tako krajnje apstrak
tne, tako napredno stilizirane da zbunjuju i umove nas samih,
uistinu izradili ti Nadmoćni, onda u njima leži podrijetlo
mitova prema kojima su bogovi ljudima dali umjetnost, kao i
ključ za razne tajne estetske inspiracije.
3 5 2
D rugi dio
Među tim se skulpturama nalaze likovi todoksona,

životinje čije su kosti otkrivene u ruševinama Tiahuanaca.
Znamo, međutim, da je todokson mogao živjeti jedino u ter
cijaru. Konačno, među tim ruševinama koje potječu tisuću
godina prije kraja tercijara, zarinutima u suho blato, nalazi
se portal težak deset tisuća tona čije je ukrase između 1928. i
1937. proučavao njemački arheolog Kiss, Hõrbigerov učenik.
Vjerojatno je riječ o kalendaru izrađenome prema proma
tranjima astronoma iz doba tercijara. Taj kalendar sadrži
strogo znanstvene podatke. Podijeljen je na četiri dijela koji
su odijeljeni solsticijima i ekvinocijima i označavaju astro
nomska godišnja doba. Svako je doba nadalje podijeljeno
na tri odjeljka i u tih dvanaest podrazdioba vidljiv je položaj
Mjeseca svakoga sata u danu. Osim toga, na tom fascinan
tnom isklesanome portalu prikazane su dvije vrste kretanja
satelita, njegovo prividno kretanje i njegovo stvarno kretanje
s obzirom na Zemljinu rotaciju, tako daje prirodno pomisliti
da su bića koja su izradila taj kalendar i služila se njime bila
kulturno naprednija od nas.
Tiahuanaco je, dakle, na više od četiri tisuće metara
visine u Andama, bio jedan od pet velikih gradova pomorske
civilizacije krajem tercijara koje su bili sagradili divovi, vođe
ljudi. Hõrbigerovi učenici tamo pronalaze ostatke velike luke
s golemim gatovima odakle su se Atlantiđani, jer nesumnjivo
je riječ o Atlantidi, svojim usavršenim brodovima otiskivali
nabujalim oceanom na put oko svijeta i doplovljavali do osta
lih četiriju velikih centara: Nove Gvineje, Meksika, Abesinije i
Tibeta. Tako je ta civilizacija bila rasprostranjena po cijelome
svijetu, što objašnjava sličnosti među najstarijim otkrivenim
civilizacijama čovječanstva.
353
J utro čarobnj aka
Budući da su bili na najvišem stupnju ujedinjenosti i

istančanosti znanja i sredstava, ti ljudi i njihovi divovski
kraljevi znali su da se spirala tog trećega Mjeseca sužava i da
će se satelit na kraju srušiti. No, svjesni isto tako i toga da
je u svemiru sve povezano i da postoje magijski odnosi bića
sa svemirom, oni su se zasigurno služili nekakvim moćima,
nekakvim individualnim i društvenim, tehničkim i duhov
nim energijama da bi odgodili kataklizmu i produljili to doba
Atlantide, na koje će potom tisućljećima ostati sačuvano
nejasno sjećanje.
Kada se tercijarni Mjesec sruši, vode će se naglo ponovno

spustiti, ali prijašnji će preokreti već oštetiti tu civilizaciju.
Nakon što se oceani spuste, pet će velikih gradova, među
kojima i Atlantida u Andama, nestati, izolirani i zagušeni zbog
ponovnog opadanja vode. Ostatci su najjasniji u Tiahuanacu,
ali hõrbigerovci ih otkrivaju i drugdje.
Tolteci su u Meksiku ostavili za sobom svete tekstove
koji opisuju povijest Zemlje u skladu s Horbigerovom
postavkom.
Urođenici na otočiću Malekula u južnopacifičkoj
Melaneziji2 i danas, ni ne znajući što rade, podižu na više od
deset metara visine golemo isklesano kamenje koje predstav
lja superiornoga pretka, a njihova usmena tradicija smatra
Mjesec stvoriteljem ljudskoga roda te najavljuje pad satelita.
Iz Abesinije su vjerojatno nakon kataklizme sišli medi
teranski divovi, a tradicija tu visoravan smatra kolijevkom
židovskoga naroda i domovinom kraljice od Sabe koja je
posjedovala znanja o drevnim znanostima.
354
D rugi dio
Konačno, znamo da su na Tibetu sačuvana vrlo stara

znanja zasnovana na psihizmu. Godine 1957. pojavilo se u
Njemačkoj i u Francuskoj jedno zanimljivo djelo, koje kao
da je došlo da bi potvrdilo viziju hõrbigerovaca. To djelo,
pod naslovom Treće oko, potpisao je Lobsang Rampa. Autor
tvrdi da je lama koji je dostigao posljednji stupanj inicijacije.
Moguće je da je on bio jedan među onim Nijemcima koje su
nacistički vođe poslali36 u specijalnu misiju na Tibet.
On opisuje svoj silazak, pod vodstvom trojice velikih
lamaističkih metafizičara, u jednu kriptu u Lhasi u kojoj
počiva prava tajna Tibeta.
«Vidio sam tri lijesa od crna kamena, ukrašena gravurama
i zanimljivim natpisima. Nisu bili zatvoreni. Kada sam bacio
pogled unutra, presjekao mi se dah.
«Pogledaj, sine, rekao mi je najstariji svećenik. Oni su u
našoj zemlji, u doba kada planine još nisu postojale, živjeli
poput bogova. Obrađivali su naše tlo kada je naše krajeve
oplakivalo more i kad su na našem nebu sjajile druge zvijezde.
Pogledaj dobro, jer ovo su vidjeli samo inicirani.
«Poslušao sam, i bio sam u istom trenu zapanjen i pre
stravljen. Tri gola tijela, prekrivena zlatom, ležala su ispru
žena pred mojim očima. Svaka njihova crta lica bila je vjerno
36 Naširoko ćemo obrađivati neobične odnose Hitlera i njegove okoline s

Tibetom.
Engleske novine, u trenutku izdavanja Trećeg oka , raspitivale su se o osobi
skrivenoj iza imena Lobsang Rampa, ali nisu bili u stanju ništa zaključiti jer su služ
bene obavještajne službe ostale nijeme. Ili je bila riječ o pravom iniciranom lami,
budući da se autor predstavljao kao sin jednog visokoga dužnosnika stare vlade
Lhase te je zbog toga bio primoran maskirati svoje ime, ili je bila riječ o kojem
Nijemacu iz tibetanskih misija između 1928. i kraja Hitlerove vlasti. U tom slučaju,
on izlaže ili stvarna otkrića, ili prenesene priče, ili hõrbigerovske i nacionalsocijali-
stičke postavke ukrašene fantastikom. Kako bilo, treba priznati da, prema mišljenju
stručnjaka za Tibet, nijedan kategorizirani luđak nije mogao izmisliti “otkrića” koja
on izlaže.
355
c
J utro čarobnj aka
predočena u zlatu. Ali bili su pregolemi! Žena je imala više

od tri metra, a veći čovjek najmanje pet. Imali su velike glave,
lagano čunjaste na vrhu, usku čeljust, mala usta i tanke usne.
Nos je bio dug i tanak, oči pravilne i jako udubljene... Proučio
sam poklopac jednoga među tim lijesovima. Na njemu je bila
gravirana karta neba s vrlo čudnim zvijezdama.»37
I napisao je još, nakon svog silaska u kriptu:
«Nekoć, prije nekoliko tisuća godina, dani su bili kraći i
topliji. Veličanstvene civilizacije su se uzdizale i ljudi su bili
mudriji nego u naše doba. Iz vanjskoga prostora pojavio se
jedan planet, koji je iskosa udario o Zemlju. Vjetrovi su uzbur
kali mora, i ona su se, pod drugačijim pritiskom gravitacije,
prelila na zemlju. Voda je prekrila svijet prodrman potresima
i Tibet je prestao biti topla zemlja, pomorska postaja.»
Bellamy, hõrbigerovski arhitekt, pronašao je oko jezera

Titicaca tragove katastrofe koja je prethodila padu tercijar
noga Mjeseca: vulkanski pepeo, talog koji potječe od naglih
poplava. To je trenutak u kojemu će se satelit rasprsnuti u
prsten i luđački vrtjeti na posve maloj udaljenosti od zemlje
prije nego što se sruši. Ruševine uokolo Tiahuanaca uka
zuju na naglo napuštene radionice, razbacan alat. Tijekom
nekoliko tisuća godina visoka atlantidska civilizacija suo
čava se s napadima elemenata i raspada se. Zatim se, prije
sto i pedeset tisuća godina, događa velika kataklizma,
Mjesec padne, Zemlja doživi strašno bombardiranje. Sila
37 Valja primijetiti da se u jednoj pećini u Bohistanu, u podnožju Himalaja, nalazi

karta neba posve drugačija od današnjih karata. Astronomi procjenjuju da je riječ o
promatranjima koja su mogla biti obavljena prije trinaest tisuća godina. Tu je kartu
1925. objavio National Geographic Magazine.
356
D rugi dio
privlačnosti nestaje, nabujali ocean pada u jednome mahu,

mora se povlače i ponovno spuštaju. Vrhovi koji su bili velike
pomorske postaje ostaju zavijeke izolirani močvarama. Zrak
se prorjeđuje, toplina odlazi. Atlantida ne umire potopljena,
nego naprotiv, napuštena od vode. Brodovi su odneseni i uni
šteni, strojevi se gase ili eksplodiraju, hrane koja je dolazila
izvana više nema, smrt guta na tisuće bića, znanstvenici i
znanosti su nestali, organizacija društva je uništena. Čak ako
je atlantidska civilizacija možda bila dostigla najviši mogući
stupanj društvenoga i tehničkoga savršenstva, hijerarhije
i ujedinjenja, ona je isto tako mogla ispariti u tren oka, ne
ostavljajući gotovo nikakvoga traga. Možemo samo zamišljati
kakva bi mogla biti propast naše vlastite civilizacije za nekoliko
stotina godina, ili čak za nekoliko godina. Uređaji koji šalju
energiju, kao i uređaji koji je prenose, sve se više pojedno
stavnjuju i energetske postaje se umnogostručuju. Svatko od
nas će ubrzo, primjerice, imati postaju za nuklearnu energiju
ili će živjeti u blizini tih postaja, tvornica ili strojeva, sve dok
jednoga dana ne bude dosta kakva nezgoda na izvoru pa da u
jednome trenu nestane sve na dugačkome lancu tih postaja:
ljudi, gradovi, narodi. Pošteđeni će biti samo oni koji nisu bili
u dodiru s tom visokom tehnološkom civilizacijom. Glavne
znanosti, isto kao i glavni centri moći, nestat će u jednome
trenu, također zbog krajnjega stupnja specijalizacije. Najveće
civilizacije upravo i propadaju u jednom trenu, ne ostavljajući
ništa za sobom. Ta vizija iritira duh, ali postoji bojazan da je
ispravna. Možemo isto tako zamisliti da centrale i postaje psi
hičke energije, koje su možda bile osnova tercijarne civiliza
cije, eksplodiraju u jednome mahu, dok danas blatne pustinje
prikrivaju ohlađene vrhove na kojima se zrak više ne može
udisati. Jednostavnije rečeno, pomorska civilizacija, sa svojim
3 5 7
J utro čarobnj aka
Višim ljudima, sa svojim brodovima, sa svojim razmjenama,

nestala je u kataklizmi.
Preživjelima preostaje da siđu k močvarnim ravnicama
koje je more otkrilo, ka golemim tresetištima novoga konti
nenta, tek oslobođenoga povlačenjem bučnih voda, gdje će se
tek nakon nekoliko tisućljeća pojaviti upotrebljiva vegetacija.
Divovski su kraljevi na kraju svoje vlasti, ljudi su ponovno
postali divlji i zajedno sa svojim posljednjim palim bogovima
tonu u duboke noći bez Mjeseca, koje će planet sada tek
upoznati.
Divovi koji su na ovom planetu živjeli nekoliko milijuna

godina, slični bogovima koji će mnogo kasnije posjećivati
naše legende, izgubili su svoju civilizaciju. Ljudi kojima su
vladali ponovno su postali marva. To palo čovječanstvo,
sada nakon svojih gospodara bez moći, u čoporima se
raspršuje blatnim pustinjama. Taj se pad dogodio prije sto
pedeset tisuća godina i Horbiger smatra da je naša planeta
sto trideset osam tisuća godina bila bez satelita. Za vrijeme
tog dugog razdoblja ponovno se rađaju civilizàeije, vođene
posljednjim divovskim kraljevima. One niču na uzdignutim
visoravnima, između četrdesetog i šezdesetog stupnja sje
verne zemljopisne širine, dok pet visokih vrhunaca tercijara i
dalje čuva poneke ostatke dalekog zlatnog doba. Postojale su,
znači, dvije Atlantide: jedna u Andama, koja se preko svojih
četiriju točaka proširila cijelim svijetom, i druga u sjevernom
Atlantiku, mnogo skromnija, koju su osnovali potomci divova
dugo nakon katastrofe. Pomoću te postavke o dvije Atlantide
moguće je objediniti sve tradicije i stare priče u jednu cjelinu.
O toj drugoj Atlantidi govori Platon.
3 5 8
D rugi dio
Prije dvanaest tisuća godina Zemlja je zarobila četvrti

satelit, naš sadašnji Mjesec. Dogodila se nova katastrofa. Naš
je planet dobio ispupčenja na ekvatoru. Sjeverna i južna mora
povlače se prema sredini zemlje a na ravnicama, ogoljenima
zbog djelovanja privlačnosti novog Mjeseca na vjetar i vodu,
započinju nova ledena doba. Druga atlantidska civilizacija,
manja od prve, nestaje preko noći, potopljena vodama sje
vera. Tog se potopa sjeća naša Biblija. Tog se Pada sjećaju ljudi
koji su upravo tada bili istjerani iz zemaljskog raja tropskih
krajeva. Prema mišljenju horbigerovaca, mitovi o Stvaranju
i Potopu u isto su vrijeme sjećanja i proročanstva, budući
da se kozmički događaji ponavljaju. A tekst Apokalipse, koji
nikad nije objašnjen, bio bi vjeran opis nebeskih i zemaljskih
katastrofa koje je čovjek promatrao tijekom vremena i koje su
u skladu s Hõrbigerovom teorijom.
U tom novom razdoblju Mjeseca koji je sada visoko, pre
živjeli divovi su se iskvarili. Mitologije su pune međusobnih
borbi divova i borbi između ljudi i divova. Oni koji su bili
kraljevi-bogovi, a sada su uništeni pod pritiskom neba, iscr
pljeni, postaju čudovišta koja treba istjerati. To su ljudožderi
iz legendi. Uran i Saturn proždiru vlastitu djecu, David ubija
Golijata. Kao što kaže Hugo, vidimo kako:
.... strašne i vrlo glupe divove

Pobjeđuju patuljci velikoga duha
To je smrt bogova. Na putu u Obećanu zemlju Židovi

otkrivaju golem krevet nestaloga divovskoga kralja:
«I gle, njegov krevet, odar od željeza, ...devet je lakata dug,
a četiri lakta širok.» (Ponovljeni zakon III, 11).
3 5 9
J utro čarobnjaka
Zemlja je zarobila ledenu zvijezdu koja osvjetljava naše

noći, i ona se sad okreće oko nje. Naš je Mjesec rođen. Već
dvanaest tisuća godina posvećujemo mu nejasan kult, prepun
nesvjesnih sjećanja, pridajemo mu tjeskobnu pažnju čiji smi
sao ne shvaćamo baš najbolje. Dok ga promatramo, i dalje
osjećamo kako se nešto pokreće u dubini našeg sjećanja koje
je veće od nas. Kineski stari crteži prikazuju kako Mjesečev
zmaj prijeti zemlji. U Knjizi brojeva (XIII, 33) piše: «I tamo
vidjesmo divove, Anakovo potomstvo koje potječe od divova,
i u našim očima pred njima bijasmo poput skakavaca - i mi u
njihovim očima bijasmo poput skakavaca.» A Job (XXVI, 5)
spominje uništenje divova i viče: «Pod vodom su mrtva bića,
i stari stanovnici zemlje...».
Jedan svijet je uništen, jedan svijet je nestao, stari su sta
novnici zemlje iščezli, a mi započinjemo naš život usamljenih
ljudi, malih napuštenih ljudi, u iščekivanju mutacija, nado
lazećih čuda i kataklizmi, u novoj noći vremena, pod tim
novim satelitom koji nam je stigao iz prostora u kojemu traje
vječna borba između leda i vatre.
Posvuda ima ljudi koji slijepo oponašaju postupke ugaslih
civilizacija, ne znajući zašto podižu divovske spomenike,
ponavljajući u iskrivljenom obliku radove drevnih učitelja:
to su golemi megaliti otoka Malekula, keltski menhiri, kipovi
Uskršnjih otoka. Plemena koja danas nazivamo “primitiv
nima” nesumnjivo su samo degenerirani ostatci propalih
carstava, koji ponavljaju činove kojima je nekoć upravljao
razum, ne shvaćajući ih i iskrivljujući ih.
Na nekim mjestima, u Egiptu, u Kini, te mnogo kasnije
u Grčkoj, rađaju se velike ljudske civilizacije koje se sjećaju
nestalih Nadmoćnih ljudi, divovskih kraljeva začetnika.
3 6 0
D rugi dio
Nakon četiri tisuće godina kulture, Egipćani iz doba Herodota

i Platona i dalje tvrde da veličina Predaka potječe iz činje
nice da su oni svoju umjetnost i znanost naučili izravno od
bogova.
Nakon višestrukih degeneracija, na Zapadu će se roditi
jedna druga civilizacija. Civilizacija ljudi odsječenih od svoje
nevjerojatne prošlosti, ograničenih u vremenu i prostoru,
koji su osuđeni na sebe same i koji traže mitske utjehe, koji
su izgnani iz svoje domovine i nesvjesni beskrajne sudbine
živih stvari, povezane s golemim svemirskim kretanjima. To
je ljudska, humanistička civilizacija: židovsko-kršćanska civi
lizacija. Ona je ništavna. Ona je talog. Ali ipak je talog jedne
velike duše koja je ostvarila neograničene mogućnosti boli i
razuma. Upravo to čini ovu civilizaciju čudesnom. Ali ona
se bliži svom kraju. Približavamo se drugome dobu. Dogodit
će se mutacije. Budućnost će pružiti ruku dalekoj prošlosti.
Zemlja će ponovno vidjeti divove. Bit će još potopa, još apo
kalipsi, vladat će druge rase. «Od samoga početka čuvamo
relativno jasno sjećanje na ono što smo vidjeli. Zatim se ovaj
život podigao u kolutima dima i naglo zamračio sve osim
velikih općih crta. Sada se u našem duhu sve vraća, jasnije no
ikad. I u svemiru u kojem se sve odražava u svemu, činimo
duboke valove.»
Takva je Horbigerova postavka i duhovna klima koju ona
širi. Ta je postavka moćan pokretač nacionalsocijalističke
magije, i ubrzo ćemo navesti primjere njena utjecaja na doga
đaje. Ona će munjevito osvijetliti Haushofferovu intuiciju,
dati krila teškom Rosenbergovu radu, ubrzati Führerovo
nadahnuće i produljiti njegovo trajanje.
3 6 1
J utro čarobnj aka
Prema Hõrbigerovu mišljenju, mi smo, dakle, u četvrtome

ciklusu. Život na zemlji doživio je tri vrhunca, u vrijeme triju
razdoblja niskoga Mjeseca, s iznenadnim mutacijama i poja
vom divova. Tijekom tisućljeća bez Mjeseca pojavljivale su
se patuljaste i neutjecajne rase i životinje koji gmižu, poput
zmije koja podsjeća na Pad. Za vrijeme visokoga Mjeseca -
srednje rase, obični ljudi s početka tercijara, naši pretci. Treba
još misliti na to da se Mjeseci, prije rušenja, kružno vrte oko
zemlje, stvarajući drugačije uvjete na dijelovima planete koji
se ne nalaze pod tim pojasem. Tako nakon nekoliko stoljeća
Zemlja pruža vrlo raznolike prizore: rase u opadanju, rase
u usponu, bića posrednike, degenirirana bića i začetnike
budućnosti, najavljivače skorih mutacija i robove prošlosti,
patuljke drevnih noći i Gospodare budućnosti. U svemu
tome treba razlučiti putanju Sunca, okom koje je neumoljivo
poput zakona zvijezda. Ono što se odvija na nebu određuje
ono što se događa na zemlji, ali taj je odnos uzajaman. Kao
što tajna i red svemira počivaju u najsitnijem zrnu pijeska,
tako je i stoljetno kretanje na neki način sadržano u kratkom
razdoblju našega boravka na ovom planetu i mi, u svojoj
pojedinačnoj duši kao i u kolektivnoj duši, moramo ponav
ljati prošle padove i uspone te pripremati buduće apokalipse
i vrhunce. Znamo da se cijela povijest svemira sastoji u borbi
između leda i vatre, i da ta borba ima snažne odraze na našem
planetu. Na ljudskoj razini, na razini duhova i srca, kad se
vatra više ne održava, nastupa led. Znamo da to vrijedi za
nas same i za cijelo čovječanstvo koje je vječito pred izborom
između potopa i epopeje.
To je bit hõrbigerovske i nacističke misli. Sada ćemo dota
knuti tu bit.
3 6 2
VII
Horbiger i danas ima milijun učenika. - Iščekivanje mesije. -

Hitler i ezoterija u politici. - Nordijska znanost i magijska misao.
- Civilizacija posve različita od naše. - Gurdjijev, Horbiger, Hitler
i čovjek odgovoran za svemir. - Ciklus vatre. - Hitler govori. - Bit
nacističkog antisemitizma. - Od Marsovaca do Nürnberga. -
Antipakt. - Ljeto rakete. - Staljingrad ili pad mudraca. - Molitva
na Elbrusu. - Mali čovjek pobjeđuje nadčovjeka. - Mali čovjek
otvara vrata neba. - Sumrak bogova - Poplava u berlinskome
metrou i mit o potopu. - Karikaturna smrt proroka. - Shelleyev
zbor.
Njemačke inženjere, čiji se posao u početku sastojao u izra

đivanju raketa koje će poslati u svemir prve umjetne satelite,
zapriječili su u dovršavanju rakete V2 sami nacistički vođe.
General Walter Dornberger rukovodio je Peenemündeovim
pokusima iz kojih su proistekli strojevi na daljinsko uprav
ljanje. Ti su pokusi zaustavljeni da bi generalovi izvještaji bili
preneseni pobornicima Hõrbigerove kozmogonije. Trebalo je
ponajprije doznati kako će se ti strojevi ponašati u prostoru, u
“vječnom ledu”, i neće li silovanje stratosfere pokrenuti kakvu
katastrofu na zemlji.
3 6 3
(UTRO ČAROBNJAKA
General Dornberger u svojim “Memoarima” priča da su

nedugo poslije toga radovi ponovno bili obustavljeni na dva
mjeseca. Führer je bio sanjao da raketa V2 neće funkcionirati,
odnosno, da će se nebo osvetiti. Kako se taj san odigrao u sta
nju posebnog transa, upravitelji su ga smatrali vrjednijim od
mišljenja tehničara. Iza znanstvene i organizirane Njemačke
bdio je duh starih magija. Taj duh nije mrtav. U siječnju
1958., švedski inženjer Robert Enstroem uputio je Akademiji
znanosti u New Yorku dopis da bi pozvao SAD na oprez s
astronautičkim pokusima. “Prije nego što nastavite s takvim
pokusima, trebalo bi na nov način proučiti mehaniku neba”,
izjavio je taj inženjer. I nastavio je u hõrbigerovskom tonu:
«Eksplozija H-bombe na Mjesecu mogla bi pokrenuti strašan
potop na zemlji.» U tom se čudnom upozorenju krije para-
znanstvena ideja o promjeni Mjesečeve gravitacije i mistička
ideju o kazni u svemiru u kojemu se sve odražava u svemu.
Te ideje (koje inače nisu za potpuno odbacivanje ako želimo
sva vrata spoznaje ostaviti otvorenima) u svom urođenom
obliku i dalje zapanjuju. Prema rezultatima jedne poznate
ankete, Amerikanac Martin Gardner procjenio je 1953. da u
Njemačkoj, Engleskoj i Sjedinjenim Državama ima više od
milijun Hõrbigerovih učenika. U Londonu, H. S. Bellamy već
trideset godina radi na uspostavljanju antropologije koja vodi
računa o padu prvih triju Mjeseca i o postojanju sekundarnih
i tercijarnih divova. Upravo će on nakon rata tražiti od Rusa
odobrenje za vođenje ekspedicije na planinu Ararat na kojoj
je kanio otkriti Zavjetni kovčeg. Agencija Tass kategorički ga
je odbila, Sovjeti su Bellamyev intelektualni stav proglasili
fašističkim smatrajući da takvi paraznanstveni pokreti mogu
“probuditi opasne sile”. U Francuskoj, gospodin Denis Saurat,
364
D rugi dio
sveučilišni profesor i pjesnik, postao je Bellamyev glasnogo

vornik, a uspjeh djela Velikovskog pokazao je da su mnogi
osjetljivi na magijsko poimanje svijeta. Konačno, podrazu
mijeva se da intelektualci pod utjecajem Renéa Guénona, a
također i Gurdjijevljevi učenici pomažu horbigerovcima.
Godine 1952. njemački pisac Elmar Brugg objavio je
veliko djelo u čast “ocu vječnog leda”, “Koperniku dvadese
toga stoljeća”. Napisao je:
«Teorija vječnog leda nije samo veliko znanstveno djelo.
To je otkriće vječnih i neraskidivih veza između svemira i svih
događaja na zemlji. Ona sa svemirskim događajima povezuje
kataklizme pripisane klimi, bolesti, smrti, zločine, a otvara i
potpuno nova vrata prema spoznaji o kretanju čovječanstva.
Šutnja klasične znanosti po tom pitanju može se objasniti
jedino zavjerom mediokriteta.»
Veliki austrijski romanopisac Robert Musil, čija se djela

mogu usporediti s djelima Prousta i Joycea,38 dobro je pro
učio stanje umova u Njemačkoj u trenutku kada je Horbiger
doživio trenutak nadahnuća i kada kaplar Hitler stvara san o
iskupljenju svoga naroda.
On piše: «Predstavnici duha nisu bili zadovoljni...
Njihovim mislima nije bilo odmora jer su se vezivale uz onaj
neukrotiv dio stvari koji vječito luta ne dovodeći se nikada
u red. Tako su se konačno uvjerili da je doba u kojemu žive
posvećeno intelektualnoj neplodnosti, te da ga može spasiti
jedino neki izvanredan događaj ili osoba. Tada se, među
38 Čovjek bez svojstava, u Francuskoj objavljeno u izdanju Editions du Seuil.

Hrvatsko izdanje Otokar Keršovani, 1967., prev. Zlatko Gorjan, novo izdanje
Čovjek bez osobina, prev. Andy Jelčić, Fraktura, Zaprešić, 2009.
365
J utro čarobnj aka
onima koje nazivamo “intelektualcima”, rodila želja za “isku

pljenjem”. Bili su uvjereni da će život stati ako uskoro ne dođe
neki mesija. To bi bio, već prema slučaju, mesija medicine,
koji će “spasiti” Eskulapov zanat od laboratorijskih istraži
vanja dok ljudi pate i umiru a nitko se o njima ne brine; ili
mesija poezije koji će biti u stanju napisati dramu koja će u
kazališta privući milijune ljudi, a koji će ipak biti originalan u
svojoj duhovnoj plemenitosti. Osim tog uvjerenja da nijedna
ljudska djelatnost ne može biti spašena bez uplitanja određe
nog mesije, postojao je, dakako, i banalan i posve surov san o
mesiji koji će na žestok način iskupiti sve.»
I neće se pojaviti samo jedan mesija, ako se smijemo tako
izraziti, nego društvo mesija s Hitlerom na čelu. Jedan od
tih mesija je Horbiger, i njegova paraznanstvena koncepcija
zakona svemira i epske povijesti čovječanstva odigrat će
odlučujuću ulogu u Njemačkoj “otkupitelja”. Čovječanstvo
dolazi iz daljih i viših krajeva nego što mi to mislimo, i čeka
ga čudesna sudbina. Hitler, u stanju trajnog mističkog nadah
nuća, svjestan je da postoji zato da bi se ta sudbina ostvarila.
Njegova ambicija i misija za koju je zadužen beskrajno nadi
laze domenu politike i domoljublja. «Morao sam se poslužiti
idejom o narodu», rekao je «jer je bila prikladna, ali već sam
tada znao da ona može vrijediti samo privremeno... Doći će
dan kada čak ni kod nas u Njemačkoj neće ostati bogzna što
od onoga što nazivamo nacionalizmom. Na svijetu će posto
jati svjetsko društvo učitelja i gospode.» Politika je samo
vanjsko očitovanje, praktična primjena i trenutak religiozne
vizije zakona o životu na zemlji i u svemiru. Čovječanstvo
ima sudbinu koju obični ljudi ne mogu pojmiti, čiju viziju ne
mogu podnijeti. To je sačuvano za rijetke inicirane. «Politika
3 66
D rugi dio
je,» još je rekao Hitler, «samo praktičan i fragmentaran oblik

te sudbine.» To je egzoterijska strana doktrine, s njenim
sloganima, društvenim činjenicama i ratovima. Ali postoji i
ezoterija.
Razlog zašto Hitler i njegovi prijatelji ohrabruju i podrža
vaju Hõrbigera izvanredan je pokušaj da se na temelju zna
nosti, ili pseudoznanosti, obnovi duh drevnih doba prema
kojemu su čovjek, društvo i svemir podređeni istim zakonima,
prema kojem su kretanje duša i kretanje zvijezda usporedni.
Tako se borba između leda i vatre, iz koje se rađaju, umiru i
ponovno rađaju planeti, odvija i u samoA čovjeku.
Elmar Brugg je vrlo ispravno napisao: «Svemir za
Hõrbigera nije mrtav mehanizam čiji se dio kvari sam od
sebe da bi na kraju propao, nego je to živi organizam u naj
čudesnijem smislu riječi, živo biće u kojemu se sve odražava
u svemu i koje iz generacije u generaciju održava svoju silnu
snagu.»
To je bit Hitlerove misli, kako je to dobro zapazio
Rauschning: «Možemo shvatiti Hitlerove političke planove
samo ako poznajemo njegove skrivene misli i njegovo uvjere
nje da je čovjek u magičnom odnosu sa Svemirom.»
To uvjerenje, koje je jednako uvjerenju mudraca prošlih
stoljeća, a koje upravlja umom narodâ koje nazivamo “primi
tivnima” i podržava istočnjačku filozofiju, na današnjem se
Zapadu nije ugasilo, a možda mu čak, na neočekivani način,
znanost vraća njegovu snagu. No, u iščekivanju toga, naila
zimo na njega u grubom obliku, primjerice kod ortodoksnog
Židova Velikovskog čije je djelo Sudar svjetova godine 1956.-
1957. postiglo svjetski uspjeh. Prema mišljenju vjernih pri
staša vječnog leda, isto tako i prema mišljenju Velikovskog,
367
J utro čarobnj aka
ono što činimo moglo bi imati odjeka u svemiru, i Sunce na

nebu moglo se zaustaviti u čast Jošue. Hitler je s razlogom
nazvao svog osobnog astrologa “opunomoćenikom matema
tike, astronomije i fizike”. Horbiger i nacistički ezoterici pro
mijenili su ponešto metode znanosti, a donekle čak i njezin
smjer. Na silu su je pomirili s tradicionalnom astrologijom.
Sve što će nakon toga biti učinjeno na polju tehnologije, u sil
nom nastojanju da se Reich materijalno ojača, bit će moguće
obaviti, prividno, izvan tog duha: oni su dali poticaj, u osnovi
svih znanosti je tajna znanost, magija. «Postoji», rekao je
Hitler, «jedna nordijska i nacionalno-socijalistička znanost
koja je protivna židovsko-liberalnoj znanosti.»
Ta “nordijska znanost” je ezoterija, ili bolje rečeno, njeno
korijenje je u onome što čini bit svekolike ezoterije. Plotinove
Eneade nisu slučajno bile s velikom pažnjom ponovno izdane
u Njemačkoj i okupiranim zemljama. Eneade su čitali pripad
nici malih skupina mističkih pronjemačkih intelektualaca za
vrijeme rata, a jednako su tako čitali i hinduiste, Nietzschea
i Tibetance. Ispod svakog Plotinova retka, primjerice, u
njegovoj definiciji astrologije, mogli bismo staviti jednu
Hòrbigerovu rečenicu. Plotin govori o prirodnim i natprirod
nim odnosima čovjeka sa svemirom i svih dijelova svemira
međusobno:
«Ovaj je svemir jedinstveno živo biće koje u sebi sadrži
sva živa bića... Iako nisu u kontaktu, predmeti utječu jedni
na druge i nužno imaju djelovanje.na daljinu. Svijet je jedin
stveno živo biće, i zbog toga je nužno da bude sam sa sobom
u prijateljstvu. U životu ne postoji slučajnost, već harmonija
i jedinstven red.»
368
D rugi dio
I naposljetku: «Događaji ovdje dolje na zemlji u simpate-

tičkim su odnosima s događajima na nebu.»
U trenutku pjesničko-religijskog nadahnuća William
Blake, koji nam je malo bliskiji, vidi kako je sav svemir
sadržan u zrncu pijeska. To je ideja reverzibilnosti između
beskrajno malog i beskrajno velikog te o jedinstvu svih dje-
lova svemira.
Prema Žoharu39: «Sve ovdje dolje događa se kao i gore.»
Hermes Trismegist: «Ono gore jednako je ovome dolje.»
A drevni kineski zakon kaže: «Zvijezde na svojim puta
njama bore se za pravednike.» V
Sada smo dotakli samu bit Hitlerove misli. Smatramo da

je šteta što dosada nitko nije analizirao tu misao na ovakav
način. Zadovoljavali smo se naglašavanjem vanjskih aspekata,
političkih formulacija i egzoterijskih oblika. Odmah moramo
reći da ni u kom slučaju ne pokušavamo revalorizirati naci
zam. Ali ta je misao utisnuta u činjenicama. Djelovala je na
događaje. Čini nam se da jedino pod tim svjetlom možemo
uistinu razumjeti te događaje. Oni su i dalje stravični, ali osvi
jetljeni na taj način više ne znače samo patnju koju su ljudima
nametnuli luđaci i zlikovci. Oni daju određenu povijesnu
širinu, postavljaju povijest na razinu na kojoj ona prestaje
biti apsurdna i zaslužuje biti proživljena, čak i u patnji: to je
duhovna razina.
Željeli bismo da ljudi shvate da se u Njemačkoj pojavila
civilizacija potpuno drugačija od naše i da se održala neko
liko godina. Kada malo bolje promislimo, nije nepojmljivo da
39 Sefer ha-Z ohar ("Knjiga Sjaja").
369
J utro čarobnj aka
se jedna u svojoj biti tako strana civilizacija uspjela razviti u

tako kratkom vremenu. Čak i naša humanistička civilizacija
počiva na misteriju. Misterij se sastoji u tome da sve naše
ideje koegzistiraju i da spoznaja koju je donijela jedna ideja
na kraju donosi korist ideji koja joj se suprostavlja. Osim
toga, u našoj civilizaciji sve doprinosi tome da duh shvati da
duh nije sve. Nesvjesna zavjera materijalnih moći smanjuje
rizik, održava duh u granicama u kojima oholost doduše nije
isključena, ali se zato ambicije pomalo mijenjaju od stava
“čemu sve to”. Odnosno, kako je to dobro vidio Musil: «Dosta
bi bilo da uistinu ozbiljno shvatimo bilo koju ideju koja utječe
na naš život, na način da ne opstane ništa što se suprostavlja
toj ideji, pa da naša civilizacija više ne bude naša civilizacija.»
Upravo se to dogodilo u Njemačkoj, barem u visokim vlada-
jućim sredinama magijskoga socijalizma.
Mi smo u magičnom odnosu sa svemirom, ali smo to

zaboravili. Sljedeća mutacija ljudske rase stvorit će bića koja
će biti svjesna tog odnosa, ljude-bogove. Već je moguće zami
jetiti učinke tih mutacija kod nekih mesijanskih duša koje su
u vezi s vrlo dalekom prošlošću i koje se sjećaju doba kada su
divovi utjecali na putanje zvijezda.
Horbiger i njegovi učenici, kako smo vidjeli, zamišljaju
razdoblja vrhunca čovječanstva: razdoblja kad je Mjesec bio
visoko, na kraju sekundara i tercijara. Kada satelit prijeti da će
se srušiti na zemlju, kada se okreće oko planeta na maloj uda
ljenosti , ljudska su bića na vrhuncu svoje životne, a zasigurno
i duhovne snage. Kralj - div, čovjek - bog, hvata i usmjerava
psihičke moći zajednice. On usmjerava tu mrežu zračenja na
3 7 0
D rugi dio
način da se putanja zvijezda održi i da se katastrofa odgodi.

To je glavna uloga diva - mudraca. On u određenoj mjeri
održava Sunčev sustav na mjestu. On upravlja svojevrsnom
centralom psihičke energije: to je njegovo kraljevstvo. Ta je
energija dio svemirske energije. Tako monumentalni kalen
dar iz Tiahuanaca, izrađen u vrijeme divova, nije napravljen
da bi se zabilježilo vrijeme i kretanja zvijezda, već da bi se
stvorilo vrijeme i održala ta kretanja. Cilj je bio maksimalno
produljiti razdoblje u kojemu je Mjesec udaljen od našeg pla
neta tek nekoliko zemljinih radijusa, i možda se sva ljudska
djelatnost pod vodstvom divova srodila na čin koncentrira
nja psihičke energije radi očuvanja harmonije među stvarima
na zemlji i onima na nebu. Ljudska društva, predvođena
divovima, neka su vrst dinama. Ona proizvode sile koje će
odigrati svoju ulogu u ravnoteži univerzalnih sila. Čovjek,
točnije div, čovjek - bog, odgovoran je za cijeli svemir.
Postoji neobična sličnost između te vizije i vizije
Gurdjijeva. Znamo da taj slavni čudotvorac tvrdi da je u
inicijacijskim centrima na Istoku naučio stanovit broj tajni
o podrijetlu našega svijeta i o visokim civilizacijama koje su
propale prije stotine tisuća godina. U svom čuvenom djelu
All and Everything, u metaforičkom obliku kojim se rado
služio, napisao je:
«To povjerenstvo (anđela arhitekata koji su stvorili Sunčev
sustav), izračunavši sve poznate činjenice, zaključilo je da,
iako se dijelovi odbačeni daleko od planeta “Zemlja” mogu
neko vrijeme održati u istom položaju, u budućnosti, zbog
onoga što nazivamo tastartunarske promjene mjesta, ti sate
litski dijelovi mogli bi napustiti svoj položaj i prouzročiti velik
broj nepopravljivih nepogoda. Stoga su visoki povjerenici
371
V.
J utro čarobnj aka
odlučili poduzeti mjere kako bi se tu mogućnost izbjeglo.

Odlučili su da bi najučinkovitija mjera bila da planet Zemlja
šalje neprestance svojim satelitskim dijelovima svete vibracije
zvane askokin, da bi ih održala na njihovu mjestu.»
Ljudi su, dakle, obdareni posebnim organom, odašiljačem
psihičkih moći usmjerenih ka očuvanju ravnoteže u svemiru.
To je ono što nejasno nazivamo dušom, i sve su naše religije
samo iskrivljeno sjećanje na tu prvobitnu funkciju: na sudje
lovanje u ravnoteži svemirskih energija.
«U prvoj Americi», podsjeća Dennis Saurat, «veliki su
inicijati s reketima i lopticama igrali svetu ceremoniju: loptice
su u zraku opisivale točnu putanju zvijezda na nebu. Kada bi
nekom nespretniku loptica pala ili se zagubila, on bi izazvao
astronomsku katastrofu: ubili bi ga i iščupali bi mu srce.»
Sjećanje na tu prvobitnu funkciju gubi se u legendama i
praznovjerjima, od faraona koji svojom magijskom moći iza
ziva bujicu Nila, do molitvi poganskoga Zapada za podizanje
vjetra ili za prestanak tuče, sve do praktičnih čaranja poline
zijskih vračeva za izazivanje kiše. Korijeni svake velike religije
nalaze se u toj potrebi koje su ljudi drevnih doba i njihovi
divovski kraljevi bili svjesni: potrebi za održanjem onoga što
Gurdjijev naziva “kozmičkim kretanjem opće harmonije”.
Unutar borbe između leda i vatre, koja je univerzalni

ključ života, na zemlji postoje ciklusi. Hõrbiger tvrdi da mi
svakih šest tisuća godina bivamo žrtve navale leda. Događaju
se veliki potopi i katastrofe. Unutar čovječanstva, pak, svakih
sedam stotina godina dolazi do udara vatre. Drugim riječima,
svakih sedam stotina godina čovjek ponovno postaje svjestan
3 7 2
D rugi dio
svoje odgovornosti u toj kozmičkoj bitci. On ponovno postaje

religiozan u pravom smislu riječi. Priprema se za buduće
mutacije. Njegova duša raste do svemirskih razmjera. On
ponovno otkriva smisao univerzalne epopeje. Ponovno
je sposoban razlučiti ono što dolazi od čovjeka - boga, od
onoga što dolazi od čovjeka - roba te je u stanju odbaciti iz
čovječanstva sve što pripada osuđenim vrstama. Ponovno je
neumoljiv i vatren. Ponovno je odan funkciji do koje su ga
nekoć uzdigli divovi.
Nismo uspjeli dokučiti kako je Hòrbiger opravdavao te
cikluse i kako je povezivao tu tvrdnju sa svojim cjelokupnim
sustavom. Ali Hòrbiger je izjavio, isto kao i Hitler, da je briga
za koherentnost smrtni grijeh. Važno je ono što izaziva kre
tanje. I zločin je kretanje: zločin protiv duha je dobro djelo.
Na kraju krajeva, Hòrbiger je znanje o tim ciklusima dobio
nadahnućem. To svojim autoritetom nadilazi rasuđivanje.
Posljednji se udar vatre dogodio s pojavom teutonskih vite
zova. Mi smo bili pod novim udarom. Taj je udar bio povezan
s nacističkim “Crnim redom”.
Prestrašeni Rauschning nije posjedovao nijedan od klju
čeva Führerove misli već je, ostavši i dalje dobrim humanistič
kim aristokratom, bilježio govore kojima se Hitler ponekad
prepuštao u njegovom društvu:
«U njegove se govore stalno vraćala tema koju je nazi
vao “odlučujućim svjetskim preokretom”, ili zglobom vre
mena. Na planetu će se zbiti preokret čiju širinu mi ostali,
neinicirani, nećemo moći shvatiti.40 Hitler je govorio poput
vidovnjaka. Stvorio je svoju biološku mistiku ili, ako hoćemo,
40 Četvrti će se Mjesec približiti Zemlji, gravitacija će se promijeniti. Vode će se

podići, bića će doživjeti razdoblje gigantizma. Pod djelovanjem jačih svemirskih
zraka dogodit će se mutacije. Svijet će ući u novu atlantidsku fazu.
373
Ju t r o čarobnj aka ______________________________________________
mističnu biologiju koja je činila osnov njegove inspiracije.

Stvorio je svoju osobnu terminologiju. “Stranputica duha”
bila je čovjekovo napuštanje njegova božanskoga poziva.
Postizanje “magijske vizije” za njega je bio cilj ljudske evo
lucije. Vjerovao je da je on sâm već na pragu tog magijskog
znanja, izvora njegovih sadašnjih i budućih uspjeha. Jedan
minhenski profesor41 iz tog vremena napisao je, uz određen
broj znanstvenih radova, i vrlo čudne eseje o primitivnom
svijetu, o stvaranju legendi, o tumačenju snova kod plemena
iz najstarijih vremena, o njihovim intuitivnim spoznajama i
svojevrsnim transcendentalnim moćima koje su prakticirali
da bi izmijenili zakone prirode. U toj zbrci bilo je govora i
o Kiklopovom oku, čeonom oku koje je kasnije zakržljalo i
pretvorilo se u pinealnu žlijezdu. Hitlera su fascinirale takve
ideje. Čudo svoje vlastite sudbine mogao je objasniti samo
djelovanjem skrivenih sila. Tim je silama pripisivao svoj nad
ljudski poziv da najavi čovječanstvu novo evanđelje.
»Ljudska vrsta», govorio je «od početka proživljava čude
sno ciklično iskustvo. Ljudski rod prolazio je kroz iskušenja
usavršavanja iz milenija u milenij. Sunčevo razdoblje čovjeka42
privodi se kraju; već možemo nazrijeti prve primjerke nadčo
vjeka. Najavljena je nova vrsta koja će potisnuti staro čovje
čanstvo. Isto kao što se svijet, slijedeći besmrtnu mudrost
drevnih nordijskih naroda, neprestance mora pomlađivati
propašću zastarjelih vremena i sumrakom bogova, i isto kao
što solsticiji u drevnim mitologijama znače simbol životnog
41 Nije bio minhenski, nego austrijski: riječ je o Hõrbigeru, o kome Rauschning

govori prema kazivanjima drugih.
42 Razdoblje pod utjecajem Sunca. Visoka razdoblja su pod utjecajem Mjeseca,
kada se satelit približi Zemlji.
3 7 4
D rugi dio
ritma, ne u ravnoj i neprekinutoj liniji, već u spirali, tako i

čovječanstvo napreduje u nizu skokova i nazadovanja.»
«Kada se Hitler obraćao meni», nastavlja Rauschning
«pokušavao je izraziti svoj poziv glasnika novoga čovječan
stva racionalnim i konkretnim izrazima. Govorio je:
“Stvaranje nije dovršeno. Čovjek je jednostavno došao do
faze preobrazbe. Stara ljudska vrsta već je ušla u stadij zasta
rijevanja i preživljavanja. Čovjek se svakih sedamsto godina
uspinje stubama, a ulog u toj borbi, još dugoročniji od onog
prvog, je dolazak Sina Božjega. Sva stvaralačka sila usmjerena
je na novu vrstu. Te dvije podvrste brzo evoluiraju u razli
čitim smjerovima. Jedna će nestati, dok će druga procvasti.
Ona će beskrajno nadmašiti današnjega čovjeka... Shvaćate
li sada dublji smisao našeg nacional-socijalističkog pokreta?
Oni koji nacionalsocijalizam shvaćaju isključivo kao politički
pokret, znaju vrlo malo...” »
Rauschning nije ništa bolje od ostalih promatrača pove
zao rasnu doktrinu sa Hórbigerovim općim sustavom. A
ona je na neki način povezana s njime. Ona je sastavni dio
nacističke ezoterije čije ćemo ostale aspekte uskoro vidjeti.
Postojao je propagandni rasizam: onaj koji su povjesničari
opisivali i koji su sudovi, izražavajući svijest naroda, ispravno
osudili. Ali postojao je i drugi rasizam, još dublji, a zasigurno
i strašniji. On je ostao izvan dometa shvaćanja povjesničara i
naroda, i između tih rasista s jedne strane i njihovih žrtava i
sudaca s druge strane nije mogao postojati zajednički jezik.
U zemaljskom i svemirskom razdoblju u kojemu se nala
zimo, u iščekivanju novog ciklusa koji će na zemlji izazvati
nove mutacije, drugačiju podjelu vrsta i povratak na diva
- mudraca, čovjeka - boga, u ovom razdoblju na planetu
3 7 5
J utro čarobnj aka
zajedno žive vrste koje potječu iz različitih faza sekundara,

tercijara i kvartara. Bilo je faza uspona i faza padova. Neke
su vrste obilježene degeneracijom, druge najavljuju buduć
nost noseći klice sutrašnjice. Čovjek nije jedan od njih. Tako
ljudi nisu potomci divova. Oni su se pojavili nakon stvaranja
divova. Divovi su stvoreni mutacijom. Ali čak ni ovo osrednje
čovječanstvo ne pripada samo jednoj vrsti. Postoji istinsko
čovječanstvo, pozvano da upozna sljedeći ciklus, obdareno
psihičkim organima koji su mu potrebni da bi odigralo ulogu
u ravnoteži kozmičkih sila, čovječanstvo koje je predodre
đeno za epopeju pod vodstvom nepoznatih Viših bića koja
će doći. A postoji i drugo čovječanstvo, koje je samo privid,
koje ne zaslužuje to ime, i koje se zasigurno rodilo na ovoj
planeti u nižim i mračnim razdobljima, u kojima su golemi
dijelovi planete, nakon što se satelit srušio, bili samo pusta
kaljuža. To je čovječanstvo jamačno stvoreno iz niskih i gro
znih bića kroz koja se očitovao propali život. Cigani, Crnci i
Židovi nisu ljudi u pravom smislu riječi. Rođeni nakon pada
tercijarnog Mjeseca, posljedica iznenadne mutacije, poput
mucanja nesretnog kažnjene životne sile, ta “moderna” stvo
renja (posebice Židovi) oponašaju čovjeka i zavide mu, ali ne
pripadaju toj vrsti. “Oni su udaljeni od nas jednako koliko su
životinjske vrste udaljene od prave ljudske vrste”, upravo je to
rekao Hitler prestravljenom Rauschningu koji je kod Fiihrera
otkrio viziju još luđu od vizije Rosenberga i svih teoretičara
rasizma. «Nije istina», pojasnio je Hitler, «da Židove nazivam
životinjama. Oni su puno udaljeniji od životinja nego što smo
to mi.» Istrijebiti ih ne znači, dakle, počiniti zločin protiv
čovječanstva: oni nisu dio čovječanstva. «Ta su bića uljezi u
prirodnom redu stvari.»
3 7 6
D rugi dio
Upravo zbog toga neke sjednice Niirnberškog procesa

nemaju smisla. Suci nisu ni na koji način mogli razgovarati
s odgovornima koji su uglavnom bili nestali, ostavljajući na
klupi samo izvršitelje. Tamo su bila prisutna dva svijeta, ali
bez komunikacije. Bilo je to kao da se pokušava suditi o planu
ljudske vrste da civilizira Marsovce. Oni su bili Marsovci.
Pripadali su svijetu odvojenom od našeg, od svijeta kakvog
poznajemo već šest ili sedam stoljeća. U Njemačkoj se u
nekoliko godina uspostavila civilizacija potpuno različita
od onoga što obično nazivamo civilizacijom, a da mi toga
nismo zapravo bili svjesni. Njeni začetnici u biti nisu imali
nikakvu vrstu intelektualne, moralne ni duhovne komunika
cije s nama. Qsim vanjskog oblika, bili su nam strani koliko i
australski divljaci. Niirnberški suci nastojali su raditi kao da
se ne spotiču o tu zastrašujuću stvarnost. U stvari su u stano
vitom smislu bacali veo na tu stvarnost kako bi ona nestala
pod njime, onako kako to čine mađioničari. Održavali su
ideju o trajnosti i univerzalnosti humanističke i kartezijanske
civilizacije, a optuženi su se, milom ili silom, morali uklopiti
u sustav. To je bilo nužno. Radilo se o ravnoteži zapadnjačke
svijesti, i podrazumijeva se da mi niti ne pomišljamo zani
jekati dobrobiti mirnberških pothvata. Jednostavno mislimo
da je pod njima zakopana fantastika. Ali i dobro je da jest,
jer inače bi desetci milijuna duša bili zaraženi. Mi po tome
kopamo samo za poneke ljubitelje, obaviještene i oboružane
maskama.
Naš duh odbija priznati da je nacistička Njemačka bila

utjelovljenje koncepata jedne civilizacije koja nema veze s
3 7 7
J utro čarobnj aka
našom. Međutim, samo to i ništa drugo može opravdati taj

rat koji pripada među jedine u poznatoj povijesti u kojima je
ulog bio uistinu značajan. Trebala je pobijediti jedna od dviju
vizija čovjeka, neba i zemlje, humanistička ili magijska. Nisu
mogle postojati istodobno, dok lako možemo zamisliti kako
istodobno postoje marksizam i liberalizam: oni počivaju na
istim temeljima, pripadaju istome svemiru. Kopernikov sve
mir nije jednak Plotinovom: oni se suprostavljaju u svojoj biti,
i to je točno ne samo na razini teorije, već i na razini druš
tvenog, političkog, duhovnog, intelektualnog i čuvstvenoga
života. Da bismo priznali tu čudnu viziju druge civilizacije
koja je u tren oka bila uspostavljena preko Rajne, smeta nam
činjenica da smo zadržali djetinjastu ideju o razlici između
“civiliziranoga” čovjeka i onoga koji to nije. Da bismo osjetili
tu razliku potrebne su nam perjanice, tam-tamovi i kolibe.
Međutim, bilo bi nam lakše od nekog bantu vrača napraviti
“civiliziranoga” čovjeka nego povezati Hitlera, Hõrbigera ili
Haushoffera s našim humanizmom. Ali njemačka tehnolo
gija, njemačka znanost, njemačka organizacija, koje su ravne
našima ako ne i naprednije, prikrivaju nam tu točku gledišta.
Začuđujuća novina nacističke Njemačke je u tome što je
magijska misao pridružila sebi znanost i tehnologiju.
Intelektualci koji kleveću našu civilizaciju, okrenuti ka
duhu drevnih vremena, uvijek su bili neprijatelji tehnološkog
napretka. Na primjer, René Guénon i Gurdjijev, ili bezbrojni
hinduisti. Međutim, nacizam je bio trenutak u kojemu se
magijski duh dokopao poluga za materijalni napredak. Lenjin
je rekao da je komunizam socijalizam plus struja. Na neki
način, hitlerizam je genonizam plus oklopne divizije.
3 7 8
D rugi dio
Jedna od najljepših poema našeg doba nosi naslov Kronike

M arsovaca.43 Njezin je autor Amerikanac u tridesetim godi
nama, kršćanin na Bernanosov način, u strahu od civilizacije
robota, prepun bijesa i milosrđa. Zove se Ray Bradbury. On
nije, kako se u Francuskoj misli, autor “znanstveno-fantastič-
nih” djela, već religiozan umjetnik. Obrađuje teme iz najmo
dernije mašte, ali kada poziva na putovanja u budućnost i u
prostor, čini to da bi opisao unutarnjega čovjeka i nemir koji
raste u njemu.
Na početku Kronika Marsovaca ljudi se spremaju lansirati
prvu međuplanetarnu raketu. Ona će stići do Marsa i prvi put
uspostaviti kontakt s nekim drugim inteligentnim bićima.
Siječanj je 1999. godine.
«U Ohiu je donedavno bila zima, sa zatvorenim vratima
i prozorima, staklima prošaranima injem, krovovima ukra
šenima stalaktitima... Tada je dug topao val pomeo maleni
grad. Nagla plima vrelog zraka; kao da je netko upravo otvo
rio vrata peći. Vrući dah zapahnuo je kuće, grmove i djecu.
Komadi leda počeli su se odvajati, razbijati i topiti... Ljeto
rakete. Vijest se širila od usta do usta po velikim otvorenim
kućama. Ljeto rakete. Usijan pustinjski dah otapao je ledene
arabeske na prozorima... Snijeg koji je s hladna neba padao
na grad pretvarao se u toplu kišu prije nego što bi dostigao
tlo. Ljeto rakete. Stanovnici su na pragovima svojih mokrih
trijemova gledali kako se nebo crveni...»
Ono što će se u Bradburyevoj poemi kasnije dogoditi bit
će tužno i bolno, jer autor ne vjeruje da napredak duše može
biti povezan s napretkom stvari. Ali on u predgovoru opisuje
to “ljeto rakete” naglašavajući arhetip ljudske misli: obećanje
43 Ray Bradbury, The Martian Cronicles, 1950. (prim , prev.)
379
J utro čarobnj aka
vječnoga proljeća na zemlji. U trenutku kada se čovjek umi

ješa u nebesku mehaniku i u nju postavi novi motor, ovdje
dolje se odvijaju velike promjene. Sve se odražava u svemu.
U međuplanetarnim prostorima, u kojima se sada odražava
ljudski um, odvijaju se lančane reakcije koje imaju svoj odjek
na našem planetu, na kojemu se mijenja temperatura. U
trenutku kada čovjek ne osvaja samo nebo, već i “ono što
je s one strane neba”, u trenutku kada se u svemiru odvija
velika materijalna i duhovna revolucija, u trenutku kada
civilizacija prestaje biti ljudska i postaje kozmička, dolazi do
svojevrsne neposredne kompenzacije. Ljudi više ne osjećaju
težinu elemenata. Planet obavija vječna blagost i toplina. Led,
znak smrti, je pobijeđen. Hladnoća uzmiče. Obećanje vječ
noga proljeća bit će održano ako čovječanstvo ispuni svoju
božansku misiju. Ako se ono uključi u svemirsku Cjelinu,
za nagradu će dobiti vječito toplu i rascvjetanu zemlju. Sile
hladnoće, koje su u isto vrijeme i sile samoće i opadanja, bit
će uništene od sila vatre.
Taj je arhetip drugačiji od izjednjačavanja vatre s duhov
nom energijom. Onaj koji nosi tu energiju, nosi i vatru.
Koliko se god to može činiti čudnim, Hitler je bio uvjeren da
će, kako on bude napredovao, hladnoća uzmicati. To njegovo
mistično uvjerenje donekle pojašnjava način na koji je vodio
pohod na Rusiju.
Hõrbigerovci koji su se proglasili sposobnima predvidjeti
vrijeme na cijeloj planeti, i to mjesecima, pa čak i godinama
unaprijed, bili su najavili relativno blagu zimu. Ali bilo je tu
još nešto: Hitler je, zajedno sa sljedbenicima vječnog leda, bio
beskrajno uvjeren daje sklopio savez s hladnoćom te da snijeg
s ruskih planina neće zaustaviti njegov pohod. Čovječanstvo
3 8 0
D rugi dio
će pod njegovim vodstvom ući u novi ciklus vatre. Već je ula

zilo u njega. Zima će popustiti pred njegovim legijama koje
nose vatru.
Dok je Hitler inače poklanjao posebnu pozornost mate
rijalnoj opremi svojih legija, vojnicima u pohodu na Rusiju
dodijelio je vrlo oskudnu dodatnu odjeću: šal i par rukavica.
U prosincu 1941. termometar se naglo spustio na minus
četrdeset. Predviđanja su bila netočna, proročanstva se nisu
ispunila, elementi su se pobunili, zvijezde na svojoj putanji
naglo su prestale raditi na strani pravednoga čovjeka. Led
je pobijedio vatru. Automatsko oružje je zakazalo jer se ulje
zamrznulo. Sintetsko se gorivo u spremnicima pod utjeca
jem hladnoće razdvojilo na dva neupotrebljiva elementa.
Odostrag su se zamrznule lokomotive. Ljudi su, u svojim
vojničkim kabanicama i čizmama, umirali. I najlakše rane
značile su osudu na smrt. Tisuće je vojnika, čučeći uz tlo i
vršeći nuždu, umiralo zaleđenog čmara. Hitler je odbio
povjerovati u taj prvotni nesklad između mistike i stvarnosti.
General Guderian, riskirajući oduzimanje čina, a možda i
smaknuće, odletio je za Njemačku kako bi upoznao Fiihrera
sa situacijom i zatražio od njega zapovijed za povlačenje.
Hitler je rekao: «Ja ću se pobrinuti za hladnoću.
Napadnite.»
I tako je cijela oklopna bojna koja je u osamnaest dana
svladala Poljsku, a u mjesec dana Francusku, Guderianova,
Reinhardtova i Hõppnerova vojska, ta sjajna legija osvajača
koju je Hitler nazivao svojim Besmrtnicima, bila sasječena
vjetrom, spaljena ledom, nestala u pustinji hladnoće, kako bi
mistiku učinila stvarnijom od zemlje.
3 8 1
J utro čarobnj aka
Preživjeli iz te Velike vojske na kraju su morali odustati

i zaputiti se na jug. Kada su sljedećega proljeća čete osvojile
Kavkaz, odvila se čudna ceremonija. Tri alpinista SS-a uspela
su se na vrh Elbrusa, svete planine Arijevaca, velikoga središta
drevnih civilizacija, magijskog vrha sekte “Luciferovih prija
telja”. Tamo su, prema ritualu Crnoga reda, podigli zastavu
s posvećenom svastikom. Blagoslov zastave na vrhu Elbrusa
trebao je najaviti početak nove ere. Od sada godišnja doba
moraju slušati, a vatra mora svladati led za buduća tisućljeća.
Godinu dana prije toga odigrala se ozbiljna prijevara, ali to je
bilo samo posljednje iskušenje prije prave duhovne pobjede.
I unatoč upozorenjima klasičnih meteorologa koji su najav
ljivali zimu još strašniju od prethodne, unatoč tisućama prije
tećih znakova, čete su se pópele prema sjeveru i Staljingradu
i prepolovile Rusiju.
«Dok je moja kći pjevala svoje čuvstvene pjesme, gore
pokraj grimiznog jedra, učenici razuma držali su se postrance,
sa svojim mračnim licima...»
Pobjedu su odnijeli “učenici razuma, sa svojim mračnim
licima”. Pobijedili su materijalni ljudi, ljudi “bez vatre”, sa
svojom hrabrošću, “židovsko-liberalnom” znanošću, svojom
tehnologijom koja nije povezana s vjerom; ljudi bez “svetog
, ludila”, uz pomoć hladnoće i leda. Slomili su pakt. Bili su u
prednosti pred magijom. Nakon Staljingrada, Hitler više nije
bio prorok. Njegova religija se srušila. Staljingrad nije bio samo
vojni i politički poraz. Promijenila se ravnoteža duhovnih
sila, kolo sreće se okrenulo. Njemačke novine izlaze u crnim
okvirima, a opisi katastrofe koje one donose strašniji su od
opisa ruskih izvještaja. Proglašena je nacionalna žalost. Ali ta
je žalost veća od naroda. «Shvatite!» viče Gõbbels. «Poražena
382
D rugi dio
je cjelokupna misao, koncepcija Svemira. Duhovne će se sile

s l o m i t i , sudnji dan se bliži.»
U Staljingradu nije komunizam pobijedio fašizam, ili bolje

rečeno, nije bila riječ samo o tome. Gledajući izdaleka, to jest
s mjesta s kojega je moguće proniknuti u smisao događaja
tolikih razmjera, naša humanistička civilizacija zaustavila je
strahovit zamah jedne druge civilizacije, luciferske, magijske,
koja nije stvorena radi čovjeka, već radi “nečega što je veće od
čovjeka”. Nema bitne razlike između onih koji su pokrenuli
civiliziranje SSSR-a i SAD-a. Europa 18. i 19. stoljeća proi
zvela je motor koji je stalno u pogonu. Samo što u New Yorku
ne zvuči jednako kao u Moskvi. Protiv Njemačke ratovao je
jedan te isti svijet, a ne trenutačna koalicija glavnih nepri
jatelja. Jedan te isti svijet koji vjeruje u napredak, u pravdu,
u jednakost i u znanost. Jedan te isti svijet koji ima istu
viziju svemira, jednako shvaćanje univerzalnih zakona i koji
čovjeku dodjeljuje isto mjesto u svemiru, ni odviše veliko, ni
odviše beznačajno. Jedan te isti svijet koji vjeruje u razum i u
stvarnost stvari. Jedan te isti svijet koji je u potpunosti trebao
nestati da bi napravio mjesta drugome, onome koji je Hitler
naviještao.
Mali čovjek “slobodnoga svijeta”, stanovnik Moskve,
Bostona, Limogesa ili Liègea, mali, pozitivistički, racionalan
čovjek, više moralan nego religiozan, lišen metafizičkoga
smisla, bez zanimanja za fantastiku, kojega Zaratustra drži
za prividnoga čovjeka, karikaturu, taj mali čovjek koji je
izišao iz bedra gospodina Homaisa, uništit će veliku vojsku
predodređenu da otvori put nadčovjeku, čovjeku - bogu,
gospodaru elemenata, klime i zvijezda. I neobičnim stazama
pravde - ili nepravde - upravo će taj mali čovjek ograničene
383
JU T R O ČAROBNJ AKA
duše godinama nakon toga poslati u nebo satelit i time ozna

čiti početak međuplanetarnoga doba. Staljingrad i lansiranje
Sputnika su, kako to kažu Rusi, dvije odlučujuće pobjede i
oni su ih približili jednu drugoj slaveći 1957. godišnjicu svoje
revolucije. U njihovim je novinama izašla jedna Gõbbelsova
fotografija: «Vjerovao je da ćemo nestati. Morali smo pobije
diti da bi međuplanetarni čovjek bio stvoren.»
Hitlerov očajnički, luđački, katastrofičan otpor u trenutku
kad je bilo očito da je sve izgubljeno, može se objasniti jedino
iščekivanjem potopa koji opisuju hõrbigerovci. Kad već nije
mogao preokrenuti situaciju ljudskim sredstvima, preostala j e
mogućnost izazivanja božanskog suda. Potop će, kao kazna,
zadesiti cijelo čovječanstvo. Planetu će prekriti noć i sve će se
utopiti u olujama vode i tuče. «Hitler je», s užasom je rekao
Speer, «odlučno nastojao da sve propadne zajedno s njim.»
Bio je samo čovjek za koga je kraj vlastitog života značio kraj
svega. Gòbbels je u svojim posljednjim člancima s entuzijaz
mom pozdravio neprijateljske bombardere koji su uništili
njegovu zemlju: «Pod ruševinama naših uništenih gradova
zakopana su ostvarenja glupog devetnaestoga stoljeća.» Hitler
vlast prepušta smrti: naređuje potpuno uništenje Njemačke,
pogubljuje zatvorenike, osuđuje svoga staroga kirurga, daje
ubiti svoga šurjaka, zahtijeva smrt pobijeđenih vojnika, i
sâm silazi u grobnicu. «Hitler i Gõbbels», piše Trevor Roper,
«pozvali su njemački narod da uništi svoje gradove i tvor
nice, da dignu u zrak nasipe i mostove, žrtvuju željeznice i
sav pokretni materijal, a sve to u čast legendi, u ime sumraka
bogova.» Hitler traži krv i posljednje čete šalje na žrtvovanje:
«Gubitci nikada ne djeluju dosta uzvišenima», rekao je. Ne
pobjeđuju neprijatelji Njemačke, već univerzalne sile koje
384
________________________________________________ D rugi dio
su se podigle da bi potopile zemlju, kaznile čovječanstvo jer

je čovječanstvo dozvolilo da led pobijedi vatru, da sile smrti
pobijede sile života i uskrsnuća. Nebo će se osvetiti. Umirućem
preostaje jedino da priziva veliki potop. Hitler prinosi žrtvu
v o d i : naređuje da se potopi berlinski metro, u kojem umire
300 000 ljudi koji su izbjegli u podzemlje. To je čin imitativne

magije: ta će gesta pokrenuti apokaliptične pokrete na nebu
i zemlji. Gõbbels objavljuje svoj posljednji članak prije nego
što u bunkeru ubija svoju ženu, djecu, a potom i sebe. Svoj
oproštajni članak naslovio je: «To će se ipak dogoditi.» Kaže
da se drama ne odvija na zemaljskoj ljestvici, već na kozmič
koj. «Naš kraj bit će kraj cijelog svemira.»
Svoju su bezumnu misao uzdigli do beskonačnosti a umrli

su u podzemlju.
Vjerovali su da će stvoriti čovjeka - boga koga će elementi
slušati. Vjerovali su u ciklus vatre. Na zemlji su, kao i na nebu,
pobjedili led, a njihovi su vojnici umrli spuštenih gaća, smr
znutoga čmara.
Podržavali su fantastičnu viziju evolucije vrsta, iščekivali
velike mutacije. A posljednje vijesti iz vanjskog svijeta dobili
su od glavnoga čuvara berlinskoga zoološkoga vrta koji je,
popevši se na stablo, telefonirao u Bunker.
Moćni, izgladnjeli i ponositi, proricali su:
Veliko doba svijeta ponovno se rađa.

Zlatne se godine vraćaju;
Zemlja, poput zmije,
Obnavlja svoju istrošenu zimsku odjeću.
385
J utro čarobnjaka
Ali zasigurno postoji još veće proročanstvo koje osuđuje

same proroke i određuje za njih još tragičniju smrt: karika-
turnu. Na dnu svoje pećine, slušajući sve snažniju grmljavinu
tenkova, okončali su svoj vatren i zlokoban život u pobunama,
patnjama i preklinjanju kojima završava Shellyjeva vizija pod
naslovom Hellas:
Oh! prestanite! Moraju li se mržnja i smrt vratiti?

Prestanite! Moraju li ljudi ubijati i umirati?
Prestanite! Ne crpite do taloga
Urnu gorkoga proročanstva!
Svijet se umorio od prošlosti.
Oh! Neka umre i konačno se odmori!
VIII
Zemlja je šuplja. - Mi živimo u unutrašnjosti. - Sunce i Mjesec

su u središtu Zemlje. - Radar u službi mudraca. - Religija rođena
u Americi. - Njen njemački prorok bio je pilot. - Anti-Einstein.
- Posao luđaka. - Šuplja Zemlja, umjetni sateliti i ljudi alergični
na pojam beskonačnosti. - Hitlerova presuda. - S one strane
koherentnosti.
Travanj je 1942. godine. Njemačka sve svoje snage ulaže

u rat. Čini se da ništa ne može odvratiti tehnologe, znanstve
nike i vojnike od njihova neposrednoga zadatka.
Za to vrijeme ekspedicija organizirana uz odobrenje
Gõringa, Himmlera i Hitlera, u velikoj tajnosti napušta Reich.
Članovi te ekspedicije spadaju među najbolje stručnjake za
radare. Pod vodstvom doktora Heinza Fishera, poznata po
njegovim radovima o infracrvenim zrakama, iskrcali su se
na baltički otok Rügen. Bili su opremljeni najsavršenijim
radarima. Ti su uređaji, međutim, u to doba bili još rijetki,
postavljeni na osjetljive točke njemačke obrane. No, pro
matranja na otoku Rügen kojima ćemo se posvetiti visoki je
stožer mornarice razmatrao kao kapitalna za napad na koji se
Hitler tada pripremao na svim bojištima.
387
Čim je stigao, doktor Fisher je usmjerio radare prema

nebu pod kutem od 45 stupnjeva. Očigledno se u odabranom
smjeru nije moglo opaziti ništa. Ostali članovi ekspedicije
mislili su da se radi o probi. Nisu znali što se od njih očekuje.
Predmet istraživanja bit će im otkriven kasnije. Sa čuđenjem
su opazili da su radari nekoliko dana ostali usmjereni u tom
pravcu. Tada su dobili pojašnjenje: Führer s razlogom vjeruje
da Zemlja nije konveksna, nego konkavna. Mi ne živimo na
vanjskoj strani planeta, već na unutarnjoj. Naš se položaj
može usporediti s položajem muha koje hodaju po unutraš-
njosti kugle. Cilj ekspedicije bio je znanstveno dokazivanje te
istine. Odbijanjem radarskih valova koji se šire pravocrtno
dobit će se slike krajnje udaljenih točaka unutar sfere. Drugi
cilj ekspedicije bio je da se pomoću odbijanja zraka dobiju
slike engleskog brodovlja usidrenog u luci Scapa Flow.
Tu suludu pustolovinu s otoka Rügen prepričava Martin
Gardner u svom djelu: U ime znanosti.44 Nakon rata je i sam
doktor Fisher aludirao na to. Profesor Gerard S. Kupier iz
opservatorija Mount Palomar posvetio je 1946. godine niz
članaka doktrini o šupljoj Zemlji, koja je potaknula tu ekspe
diciju. U časopisu Popular Astronomy napisao je: «Važni
krugovi njemačke mornarice i avijacije vjeruju u teoriju
šuplje Zemlje. Posebice su mislili da bi ona bila korisna za
otkrivanje engleske flote jer bi se pomoću konkavne krivulje
Zemlje mogla vršiti promatranja s vrlo velike udaljenosti
posredstvom infracrvenih zraka, koje su manje iskrivljene
nego vidljive zrake.» Iste činjenice iznosi inženjer Willy Ley
u svojoj studiji iz svibnja 1947., Pseudoznanosti u nacističkoj
zemlji.45
44 In the N ame o f Science (prim. prev.).

45 Pseudo-sciences en pays nazi (prim. prev.).
388
D rugi dio
To je nevjerojatno, ali istinito: visoki nacistički dužnosnici

i vojni stručnjaci jednostavno su zanijekali ono što izgleda
očito i malom djetetu iz našega civiliziranoga svijeta, da je
Zemlja popunjena kugla i da smo mi na njenoj površini.
Iznad nas, kako misli malo dijete, proteže se beskonačan sve
mir s bezbroj zvijezda i galaksija. Ispod nas je stijena. Bilo da
je Francuz, Englez, Amerikanac ili Rus, malo se dijete u tome
slaže sa službenom znanošću, kao i s priznatim religijama i
filozofijama. Naš moral, umjetnost i tehnologija zasnivaju
se na toj viziji koju pokusi naizgled potvrđuju. Ako tražimo
nešto što najbolje može potvrditi jedinstvo suvremene civili
zacije, naći ćemo to u kozmogoniji. O najhitnijem, to jest, o
položaju čovjeka i Zemlje u svemiru, svi se slažemo, bilo da
smo marksisti ili ne. Jedino se nacisti ne slažu s nama.
Za pristalice teorije o šupljoj Zemlji, koji su organizi
rali čuvenu paraznanstvenu ekspediciju na otok Rügen, mi
živimo u unutrašnjosti kugle zarobljene u kamenoj masi koja
se proteže u beskonačnost. Živimo prilijepljeni za konkavnu
površinu. Nebo je u središtu te kugle: to je masa plavkastog
plina s blistavim točkicama svjetlosti koje smatramo zvijez
dama. Postoje samo Sunce i Mjesec, ali neizmjerno su manji
no što tvrde ortodoksni astronomi. Svemir je ograničen na to.
Mi smo sami i omotani smo stijenom.
Vidjet ćemo kako se rodila ta vizija: iz legendi, iz intuicije
i iz nadahnuća. Godine 1942., narod koji sudjeluje u ratu u
kojem caruje tehnologija traži od znanosti da podrži mistiku,
a od mistike traži da obogati tehnologiju. Doktor Fisher,
stručnjak za infracrvene zrake, dobiva misiju da stavi radar
na službu mudracima.
389
J utro čarobnj aka
U Parizu i u Londonu žive naši ekscentrični mislioci,

naši otkrivači neobičnih kozmogonija, naši proroci svih
vrsta čudesa. Oni pišu svoja djelca, pohađaju skladišta starih
knjižnica, čavrljaju u Hyde Parku ili u Dvorani za geografiju
na bulevaru Saint-Germain. U Hitlerovoj Njemačkoj vidimo
kako takvi ljudi mobiliziraju snage naroda i tehnološku
aparaturu vojske koja sudjeluje u ratu. Vidimo kako utječu
na visoke stožere, političke vođe i znanstvenike. To je zbog
toga što smo svjedoci potpuno nove civilizacije, zasnovane na
preziru prema klasičnoj kulturi i razumu. U toj su civilizaciji
intuicija, mistika i pjesničko nadahnuće postavljeni u pot
puno isti plan kao i znanstvena istraživanja i racionalna spo
znaja. «Kada čujem da netko govori o kulturi, vadim pištolj»,
rekao je Goring. Ta je rečenica zastrašujuća u dva smisla: u
doslovnom, u kojem vidimo kako Goring - Ubu razbija glave
intelektualcima, i u dubljem, koji je još stvarnije štetan nego
ono što nazivamo kulturom i u kojem vidimo kako Goring
baca eksplozivne metke u vidu Hõrbigerove kozmogonije,
doktrine o šupljoj Zemlji ili mistike skupine Thula.
Doktrina o šupljoj Zemlji rođena je u Americi početkom

devetnaestoga stoljeća. Dana 15. travnja 1818. svi članovi
Kongresa Sjedinjenih Država, ravnatelji Sveučilišta i neki
veliki znanstvenici primili su sljedeće pismo:
________________________________________________________________ D r u g i d io
Saint-Louis,
Missouri,
Sjeverna Amerika,
10. travnja
Cijelome svijetu,
Tvrdim da j e Zemlja šuplja i naseljena iznutra. Ona je
sastavljena iz nekoliko krutih, koncentričnih sfera, koje su
smještene jedna u drugoj, i na polu j e otvorena 12 do 16 stup
njeva. Obavezujem se da ću dokazati istinitost svoje tvrdnje i
spreman sam istražiti unutrašnjost zemlje, ako svijet pristane
da mi pom ogne u mom pothvatu. *
fno. Cleves Symnes,
Bivši kapetan pješadije u Ohiu
Sprague de Camp i Willy Ley u svom lijepom djelu: Od

Atlantide do Eldorada46 daju kratak pregled teorije i pustolo
vine bivšeg kapetana pješadije na sljedeći način:
»Budući da je sve na ovome svijetu šuplje, primjerice kosti,
kosa, stabljike biljaka itd., Symnes drži da su i planeti šuplji, te
daje moguće, u slučaju Zemlje, razlučiti pet sfera smještenih
jedna unutar druge, svaka među njima naseljiva, kako iznutra
tako i izvana, i sve imaju široke otvore na polovima kroz koje
se stanovnici svake sfere mogu kretati od bilo koje točke s
unutrašnje strane do bilo koje druge vanjske, poput mrava
koji prelazi unutrašnju, a zatim vanjsku stranu porculanske
vaze... Symnes je svoja konferencijska putovanja organizirao
kao predizborne kampanje. Nakon smrti ostavio je iza sebe
gomilu zabilješki, a vjerojatno i mali Symnesov drveni model
46 De I Atlantide à /' Eldorado, Éd. Plon, 1957.
391
J utro čarobnj aka
Zemaljske kugle koji se trenutno nalazi na Akademiji prirod

nih znanosti u Philadelphiji. Njegov sin, Americ Vespucius
Symnes, bio je jedan od njegovih sljedbenika i bezuspješno je
nastojao skupiti njegove zabilješke u cjelovito djelo. Nadodao
im je jednu pretpostavku prema kojoj će na kraju vremena
ponovno biti otkriveno deset izraelskih plemena, koja vjero
jatno žive unutar posljednje vanjske sfere.«
Godine 1870. jedan drugi Amerikanac, Cyrus Read Teed,
isto je tako proglasio Zemlju šupljom. Teed je bio vrlo eru-
ditskoga duha, specijaliziran u proučavanju alkemičarske
literature. 1869. godine, dok je radio u svom laboratoriju i
razmišljao o Izaijinim knjigama, dobio je nadahnuće. Shvatio
je da mi ne živimo na Zemlji, nego unutar nje. Kako je ta je
vizija povratila ugled starim legendama, on je stvorio neku
vrst religije i proširio svoju doktrinu pokrenuvši 1894. male
novine, Vatreni mač.47 te je okupio više od četiri tisuće fana
tika. Njegova se religija zvala “korešizam”. Umro je 1908.,
najavivši da njegovo truplo neće istrunuti. No, njegovi su ga
vjerni sljedbenici nakon deset dana balzamirali.
Ideja o šupljoj Zemlji povezana je s tradicijom na koju
nailazimo u svim razdobljima i na svim mjestima. Najstarija
djela vjerske literature govore o odvojenome svijetu koji je
smješten pod zemljinom korom i koji predstavlja boravište
mrtvih i duhova. Kada Gilgameš, legendarni junak drevnih
Sumerana i babilonskih epopeja, odlazi posjetiti svog pretka
Utnapištima, on silazi u utrobu zemlje, a upravo tamo i Orfej
odlazi tražiti Euridikinu dušu. Odisej, stigavši do granica
Zapada, nudi žrtvu da bi se duhovi predaka digli iz zemljinih
dubina i došli ga tješiti. Pluton vlada u središtu zemlje, nad
47 The Flaming Sword, (prim . prev.).
392
D rugi dio
duhovima mrtvih. Prvi kršćani okupljaju se u katakombama

i od podzemnih bezdana stvaraju utočište za proklete duše.
Germanske su duše prognale Veneru u središte zemlje. Dante
smješta pakao u najniže krugove. Europski folklori smještaju
zmajeve pod zemlju, a Japanci duboko ispod svog otoka
zamišljaju čudovište čije kostriješenje izaziva potrese.
Govorili smo o tajnom predhitlerovskom društvu,
Društvu Vril, koje je te legende stapalo s teorijama što ih je
podržavao engleski pisac Bulwer Lytton u svom romanu Rasa
koja dolazi. Prema mišljenju članova tog društva, u pećinama
u središtu Zemlje žive bića koja posjeduju psihičku moć koja
je snažnija od naše. Jednoga će dana izaći odatle da bi zavla
dali nama.
Krajem Prvoga svjetskoga rata jedan mladi njemački
pilot zatočen u Francuskoj, Bender, otkriva stare primjerke
Teedovih novina Vatreni mač, te propagandne brošure u prilog
šuplje Zemlje. Kako ga je privlačio taj kult, a i sâm je doživio
nadahnuće, on pojašnjava i razvija to učenje. Nakon povratka
u Njemačku osniva pokret, Hohl Welt Lehre. Nastavlja radove
jednog drugog Amerikanca, Marshalla B. Gardnera, koji je
1913. izdao jedno djelo da bi dokazao da Sunce nije iznad
Zemlje već u njenom središtu i da emitira zrake koje vrše
pritisak i tako nas održavaju na konkavnoj kori.
Prema Benderovom mišljenju, Zemlja je kugla istih
dimenzija kao u ortodoksnoj geografiji, ali je šuplja i život je
nalijepljen na njenoj unutarnjoj strani zbog djelovanja odre
đenih Sunčevih zračenja. S druge je strane beskonačna sti
jena. Sloj zraka u unutrašnjosti proteže se šezdeset kilometara
u visinu/dubinu, zatim se prorjeđuje do apsolutne praznine
središta u kojem se nalaze tri tijela: Sunce, Mjesec i prividan
3 9 3
J utro čarobnj aka
svemir. Taj je prividan svemir kugla plavkastoga plina u

kojem svjetlucaju svjetlosne čestice koje astronomi nazivaju
zvijezdama. Na jednom je dijelu Zemljine udubine noć kada
ta plava masa prolazi ispred Sunca, a sjena koju ta masa baca
na Mjesec uzrokuje pomrčine. Mi vjerujemo u vanjski svemir
koji se nalazi iznad nas zbog toga što se svjetlosne zrake ne
šire pravocrtno: one su iskrivljene, osim infracrvenih zraka.
Ta će Benderova teorija postati popularnom oko 1930. godine.
Vođe Reicha, viši službenici mornarice i avijacije vjerovali su
u šuplju Zemlju.
Čini nam se potpuno besmislenim da su ljudi zaduženi

za upravljanje narodom mogli djelomično određivati svoje
ponašanje prema mističkim intuitivnim znanjima koja niječu
postojanje našeg svemira. Treba, međutim, primijetiti da za
jednostavnog čovjeka, za Nijemca s ulice čija je duša bila
izmučena porazom i bijedom, ideja o šupljoj Zemlji nije oko
godine 1930. bila ništa luđa od ideje prema kojoj su izvori
neograničene energije sadržani u jednoj čestici materije, ili
od ideje o četiri dimenzije. Znanost se po završetku devet
naestoga stoljeća zaputila stazom koja nije bila razumna. Za
iskonske, nesretne i tajanstvene duhove, svaka je neobičnost
postala dopuštenom, a osobito jedna shvatljiva i utješna
neobičnost kakva je šuplja Zemlja. Hitler i njegovi kolege,
ljudi izvan naroda i protivnici čistog razuma, zacijelo su
Benderove ideje smatrali prihvatljivijima od Einsteinovih
teorija koje su otkrivale beskrajno složen svemir, kojem
pristupamo beskrajno pažljivo. Svijet prema Benderu bio je
očigledno jednako lud kao i Einsteinov svijet, ali za njegovo
3 9 4
D rugi dio
razumijevanje bilo je potrebno samo ludilo prvoga stupnja.

Benderovo objašnjenje svemira prema suludim premisama
dalje se razvijalo na razuman način. Luđak je izgubio sve
osim razuma.
Pokret Hohl Welt Lehre, koji je čovječanstvo učinio jedi
nom prisutnom inteligencijom u svemiru, koji je srozao taj
svemir na dimenzije zemlje, koji je čovjeku pružio osjećaj da
je omotan, zatvoren, zaštićen, poput fetusa u majčinoj utrobi,
zadovoljavao je neke težnje nesretne duše zarobljene u ponosu
i prepune bijesa prema vanjskome svijetu. Osim toga, bila je
to jedina njemačka teorija koju je bilo moguće suprostaviti
Židovu Einsteinu.
Einsteinova teorija počiva na pokusu Michelsona i
Morleya koji dokazuju da je brzina svjetlosti koja se kreće
u smjeru Zemljine revolucije ista kao brzina okomita na tu
revoluciju. Einstein iz toga zaključuje da ne postoji sredstvo
koje “nosi” svjetlost, nego da se ona sastoji iz nezavisnih
čestica. Polazeći od te činjenice Einstein primjećuje da se
svjetlost sažima u smjeru kretanja i da je ona kondenzacija
energije. Postavio je teoriju relativnosti kretanja svjetlosti. U
Benderovom sustavu Zemlja se, budući daje šuplja, ne kreće.
Nema Michelsonovog efekta. Postavka o šupljoj zemlji, dakle,
vodi računa o relativnosti isto kao i Einsteinova postavka.
Tada još nikakva eksperimentalna provjera nije potkreplji
vala Einsteinovu ideju, budući da atomska bomba još nije
bila potvrdila tu ideju na apsolutan i strašan način. Njemački
vođe zgrabili su priliku za poricanje svake vrijednosti rada
židovskoga genija i time je započeo progon protiv izraelitskih
znanstvenika i službene znanosti.
3 9 5
V.
J utro čarobnj aka
Einstein, Teller, Fermi i mnogi drugi veliki duhovi morali

su pobjeći. Lijepo su primljeni u Sjedinjenim Državama,
dobili su na raspolaganje novac i dobro opremljene labora
torije. Tamo su bili korijeni američke atomske moći. Uspon
okultnih sila u Njemačkoj dao je Amerikancima nuklearnu
energiju.
Centar najvažnijih istraživanja američke vojske nalazi
se u Daytonu, u državo Ohio. Godine 1957. objavljeno je da
je laboratorij u tom centru koji je bio posvećen udomljenju
hidrogenske bombe uspio postići temperaturu od milijun
stupnjeva. Znanstvenik koji je uspio izvesti taj izvanre
dan pokus bio je doktor Heinz Fisher, čovjek koji je vodio
ekspediciju na otok Rügen kako bi potvrdio pretpostavku o
šupljoj Zemlji. Nakon 1945. slobodno je radio u Sjedinjenim
Državama. Kad ga je američki tisak ispitivao o njegovoj
prošlosti, izjavio je: «Nacisti su me natjerali da radim posao
luđaka, što je značajno omelo moja istraživanja.» Možemo
se zapitati što bi se bilo dogodilo i kako bi se rat bio dalje
razvijao da istraživanja doktora Fishera nisu bila prekinuta u
korist Benderove mistike...
Nakon ekspedicije na otok Rügen, Benderov je auto

ritet u očima nacističkih dužnosnika opao unatoč zaštiti
Gõringa koji je bio privržen tom starom avijacijskom junaku.
Hõrbigerovci, pristaše velikoga svemira u kojemu vlada vječni
led, su pobijedili. Bender je bačen u koncentracioni logor gdje
je i umro. Tako je i šuplja Zemlja dobila svoga mučenika.
Međutim, davno prije te sulude ekspedicije, Hõrbigerovi
su učenici obasipali Bendera sarkazmom i tražili zabranu
3 9 6
D rugi dio
djela koja govore u prilog šupljoj zemlji. Hõrbigerov sustav

ima razmjere ortodoksne kozmogonije, a nije moguće u isto
vrijeme vjerovati u svemir u kojemu led i vatra vode vječnu
bitku i u šuplju kuglu zarobljenu u stijeni koja se proteže u
beskonačnost. Presudu su tražili od Hitlera. Odgovor zaslu
žuje da se o njemu razmisli:
Hitler je rekao: «Uopće nam nije potrebna koherentna
slika svijeta. I jedna i druga mogu biti ispravne.»
Nisu bitni koherencija i jedinstvo gledišta, već uništenje
sustavâ koji su proizašli iz logike, iz racionalnih oblika misli,
tajanstvena dinamičnost i eksplozivna snaga intuicije. U bli
stavoj tami magijskoga duha ima mjesta za više iskri.
3 9 7
IX
Vode na naš mlin strave. - Novine Plavokosih. - Svećenik Lenz.

- Gestapov okrug. - Posljednja molitva Dietricha Eckardta. -
Legenda o Thuli. - Rasadnik medija. - Mag Haushoffer. - Hessova
tišina. - Svastika i tajne kuće Ipatiev. - Sedmorica koji su htjeli
promijeniti život. - Tibetanska kolonija. - Istrebljenja i obredi. -
Mračnije je nego što mislite.
U Kielu je poslije rata živio jedan izvrstan liječnik soci

jalističkih uvjerenja, sudski vještak, veseljak, imenom Fritz
Sawade. Krajem 1959. jedan je tajanstveni glas upozorio
liječnika da će pravda biti primorana uhititi ga. Pobjegao je,
lutao osam dana, a zatim se predao. Zapravo je riječ bila o
Obersturmbannführeru SS-a Werneru H.eydeu. Profesor
Heyde bio je medicinski organizator programa eutanazije koji
je od 1940. do 1941. prouzročio 200 000 njemačkih žrtava i
poslužio kao uvod u istrebljenje stranaca u koncentracionim
logorima.
Na temu tog uhićenja jedan je francuski novinar, koji je uz
to bio i izvrstan povjesničar HitleroveNjemačke, napisao48:
48 M. Nobécourt, u tjedniku Raskršće (Carrefour, prim, prev.), 6. siječnja 1960.
398
D rugi dio
«Afera Heyde, poput mnogih drugih, nalik je ledenjaku

čiji je vidljivi dio najmanje značajan... Eutanazija slabih, neiz
lječivih, masovno istrebljenje svih zajednica koje bi mogle
“zagaditi čistoću germanske krvi”, vođeni su s patološkom
strašću, s uvjerenjem gotovo religiozne naravi koje graniči
s ludilom. Do te mjere da su mnogi promatrači njemačkih
poslijeratnih procesa - znanstveni i medicinski autoriteti koji
nisu u stanju potvrditi dokaze mistifikacije - na kraju počeli
vjerovati da politička strast nudi vrlo slabo objašnjenje, te da
je među tolikim pogubljenima i vođama, isto kao između
Himmlera i posljednjeg stražara koncentracionog logora,
vladala neka vrst mistične povezanosti.»
«Malo pomalo nametnula se pretpostavka o inicijacijskoj
zajednici skrivenoj pod nacionalsocijalizmom. Jedno uistinu
demonsko društvo kojim upravljaju skrivene dogme, kudi
kamo razrađenije od elementarnih doktrina iz djela Mein
K am pf i Mit XX. stoljeća, društvo koje se služi obredima
čiji se izdvojeni tragovi ne primjećuju, ali čije se postojanje
analitičarima nacističke patologije (a ponovimo da je riječ o
znanstvenicima i liječnicima) čini nesumnjivim.» I eto nam
vode za naše mlinove strê.
Mi, međutim, ne mislimo daje riječ samo o jednom tajnom,
strogo organiziranom i omeđenom društvu, ni o jedinstvenoj
dogmi, ni o sklopu organski ustrojenih obreda. Naprotiv, čini
nam se da su značajke te podzemne Njemačke koju pokuša
vamo opisati upravo pluralizam i nepovezanost. Jedinstvo i
povezanost u svim postupcima, čak i u onim mističnim, čine
se nužnima jednom Zapadnjaku zadojenom pozitivizmom i
kartezijanizmom. Ali mi smo sad izvan tog Zapada; i prije
će biti riječ o raznolikom kultu, o jednom stanju nad-duha
3 9 9
Jutro čarobnj aka
(ili pod-duha) koje u sebe upija različite obrede, međusobno

loše povezana vjerovanja. Važno je održati tajnu vatru, živući
plamen: sve što ga hrani je dobro.
U tom stanju više ništa nije nemoguće. Prirodni zakoni su
obustavljeni, svijet postaje nestalan. Vođe SS-a izjavljuju da
je kanal La Manche puno uži nego što to atlasi pokazuju. Za
njih, isto kao i za mudre hinduiste prije dvije tisuće godina, i
isto kao za biskupa Berkeleya iz 18. stoljeća, svemir je samo
iluzija i njegova se struktura može mijenjati aktivnom mišlju
iniciranih.
Mi možemo samo rješavati magičnu slagalicu, snažnu
mističnu lucifersku struju o kojoj smo dali neke naznake u
prethodnim poglavljima. Sve nam to može pomoći da obja
snimo velik broj strašnih činjenica, na način koji je stvarniji
od načina konvencionalnih povjesničara koji iza tolikih
okrutnih i nerazumnih činjenica žele vidjeti samo megalo
maniju jednog sifilitičara, sadizam šačice neurotičara, slijepu
poslušnost gomile kukavica.
Sada ćemo vam, našom metodom, podastrijeti infor
macije o drugim zanemarenim aspektima “magijskoga
socijalizma”: o društvu Thula, o vrhu Crnog reda i o društvu
Ahnenerbe, te ćemo ih međusobno povezati. Na tu smo temu
prikupili prilično obimnu dokumentaciju koja obuhvaća oko
tisuću stranica. Ali ta bi dokumentacija zahtijevala još jednu
provjeru i obilnu nadopunu kad bismo htjeli napisati jasno,
moćno i cjelovito djelo. To je u ovom trenutku izvan naših
mogućnosti. Osim toga, ne želimo do krajnosti opteretiti ovu
ovdje knjigu, koja obrađuje suvremenu povijest samo kao
primjer “fantastičnog realizma”. Evo, dakle, kratkog pregleda
nekih razjašnjujućih tvrdnji.
400
____________________________________________ D rugi dio
U Münchenu je jednog jesenjega dana 1923. godine umrla

jedna neobična osoba, pjesnik, dramaturg, novinar, boem,
koga su zvali Dietrich Eckardt. Kako mu je pluća uništio
iperit, prije nego što je započela njegova agonija izmolio je
vrlo osobnu molitvu pred jednim crnim meteoritom za koji
je govorio: «To je moj kamen iz Ćabe», i koji je oporučno
ostavio profesoru Oberthu, jednom od začetnika astro
nautike. Upravo je bio poslao dugo pismo svom prijatelju
Haushofferu. Njegovi su poslovi bili sređeni. On će umrijeti,
ali Društvo Thula će nastaviti živjeti i uskoro će promijeniti
svijet, kao i život na tom svijetu.
Godine 1920. Dietrich Eckardt i još jedan član Društva
Thula, arhitekt Alfred Rosenberg, upoznali su Hitlera. Zakazali
su mu prvi sastanak u Wagnerovoj kući u Bayreuthu. Oni će
tri godine neprestano kružiti oko malog kaplara Reichswehra,
upravljati njegovim mislima i činovima. Konrad Heiden49 je
napisao: «Eckardt je preuzeo duhovni odgoj Adolfa Hitlera.»
On gaje naučio i pisati i govoriti. Njegova se poduka odvijala
na dvije razine: na razini “tajne” doktrine i na razini doktrine
propagande. Neke od razgovora s Hitlerom na temu te druge
razine prepričao je u zanimljivoj knjižici pod naslovom
Boljševizam od Mojsija do Lenjina. U lipnju 1923. taj će novi
učitelj Eckardt biti jedan od sedam članova osnivača naci-
onalsocijalističke stranke. Sedam: sveti broj. U jesen, prije
smrti, napisao je: «Slijedite Hitlera. On će plesati, ali muziku
sam napisao ja. Mi smo mu dali sredstva za komunikaciju s
Njima... Ne žalite za mnom: utjecat ću na povijest više od bilo
kojeg drugog Nijemca...»
49 Konrad Heiden, A dolf Hitler (na francuski preveo A. Pierhalo,ed. Grasset)
4 0 1
J utro čarobnj aka
Legenda o Thuli seže u začetke germanizma. Riječ je o

nestalom otoku negdje na dalekom Sjeveru. Na Grenlandu?
Na Labradoru? Thula je, poput Atlantide, bila magijski cen
tar propale civilizacije. Prema mišljenju Eckardta i njegovih
prijatelja, nisu sve tajne Thule bile izgubljene. Bića posrednici
između čovjeka i inteligentnih bića Izvana, prema mišljenju
iniciranih, raspolažu spremnikom sila iz kojeg treba crpiti da
bi Njemačka ponovno zavladala svijetom, da bi postala naci
jom koja najavljuje dolazak nadčovječanstva, mutaciju ljud
ske vrste. Legije će se jednoga dana pokrenuti da bi uništile
sve što predstavlja zapreku duhovnoj sudbini Zemlje, a njima
će upravljati nepogrešivi ljudi koji se napajaju na izvorima
energije, vođeni od strane Velikih Predaka. Ti su mitovi sadr
žani u arijskoj doktrini Eckardta i Rosenberga, i te mitove
ovi proroci magijskoga socijalizma usađuju u Hitlerovu dušu
medija. Ali Thula društvo još je prilično malen iako moćan
stroj koji miješa snove i stvarnost. On će ubrzo, pod drugim
utjecajima i zajedno s nekim drugim osobama, postati daleko
neobičnijim instrumentom: instrumentom koji je sposoban
izmijeniti samu prirodu stvarnosti. Čini se da će upravo s
Karlom Haushofferom skupina Thula poprimiti svoj istin
ski karakter tajnoga društva iniciranih koji su u kontaktu s
nevidljivim, i postati magijskim centrom nacizma.
Hitler je rođen u Braunau na Innu, 20. travnja 1889. g. u
17 h i 30 min., u ulici Salzburger Vorstadt br. 219. Taj će grad
na austrijsko-bavarskoj granici, gdje se susreću dvije velike
njemačke države, kasnije za Führera postati simboličnim gra
dom. Uz njega je vezana neobična tradicija: tamo je rasadnik
medija. To je rodni grad Willyja i Rudija Schneidera, čija su
psihička iskustva postala senzacijom trideset godina prije.
4 0 2
______________________ D rugi dio
Hitler i Willy Schneider imali su istu dadilju. Jean de Pange

napisao je 1940. g.: «Braunau je centar medija. Jedna od
najpoznatijih među njima je gđa Stokhammes koja se 1920.
u Beču udala za princa Joachima od Prusije. Jedan je min-
henski spiritist, barun Schrenk-Notzing, upravo iz Braunaua
dovodio svoje subjekte, među kojima je bio i jedan Hitlerov
rođak.»
Okultizam uči da članovi skupine, nakon što su paktom
pridobili skrivene sile na svoju stranu, mogu te sile prizivati
jedino posredstvom maga koji ne može djelovati bez medija.
Sve se odvijalo kao da je Hitler bio medij a Haushoffer mag.
Rauschning opisuje Führera: «Primorani smo pomisliti
na medije. Oni su većinu vremena obična i beznačajna
bića. Odjednom, kao da na njih s neba padnu moći koje ih
uzdižu daleko iznad uobičajenih razmjera. Te su moći izvan
njihove osobne stvarnosti. To su posjetioci koji dolaze s
drugih planeta. Medij je opsjednut. Nakon što se oslobodi,
on pada natrag u obično stanje. Neosporno je da su neke sile
na taj način protjecale kroz Hitlera. Gotovo demonske sile
kojima je osoba imenom Hitler služila samo kao trenutačno
odijelo. Kada stupimo u kontakt s njim, prvo što opažamo
je spoj banalnog i neobičnog. Takvo je biće mogao izmisliti
Dostojevski. Takav dojam ostavlja spoj bolesnog nereda i
nemirne moći na jednom bizarnom licu.»
Strasser piše: «Tko god sluša Hitlera odjednom može
vidjeti Führera kako izranja iz ljudske slave... Iza jednog
mračnoga prozora pojavljuje se svjetlo. Gospodin sa smiješ
nim brkovima poput četkice pretvara se u arhanđela... Zatim
arhanđeo odlijeće: ostaje samo Hitler koji ponovno sjeda,
okupan znojem, staklena pogleda.»
4 0 3
V.
J utro čarobnj aka
Bouchez: «Gledao sam kako njegove oči postaju oči

medija... To se ponekad odvijalo poput fenomena ektoplazme:
izgledalo je kao da u govorniku nešto živi. Lučio je nekakvu
tekućinu... Zatim bi ponovno postajao malen, običan, čak i
vulgaran. Izgledao je umorno, praznog spremnika.»
François-Poncet: «Padao je u neku vrst medijskoga transa.
Njegov izraz lica graničio je s ekstatičnim zanosom.»
Iza medija postoji magijska centrala koju zasigurno ne
čini samo jedan čovjek, već grupa, skupina energija. A čini
nam se pouzdanim da Hitlera ne pokreće ono što on tvrdi,
već nešto drugo: sile i doktrine koje su loše usklađene, ali
beskrajno strašnije nego što je sama nacionalsocijalistička
teorija. Misao koja je puno veća od njegove, od koje on naciji
i svojim suradnicima prenosi samo krajnje pojednostavljene
ulomke. «Hitler, taj moćni rezonator, uvijek je bio “bubnjar”,
kako se hvalio za vrijeme minhenškoga procesa, i uvijek je
ostao bubnjar. Ipak, zadržao je i iskoristio samo ono što je
slučajnim spletom okolnosti služilo njegovoj ambiciji osva
janja moći, njegovom snu o upravljanju svijetom i njegovom
deliriju: biološkoj selekciji čovjeka-boga. »50
Ali postoji i drugi san, drugi delirij: promijeniti život na
cijeloj planeti. On se ponekad otvori tom snu, ili ga, bolje
rečeno, ta misao preplavi s leđa, ilnenada procuri kroz
malen otvor. Rekao je Rauschningu: «Naša je revolucija nova
etapa, ili bolje rečeno, konačna etapa evolucije koja vodi k
poništavanju povijesti...» Ili: «Vi ne znate ništa o meni, moji
stranački kolege ni ne naslućuju snove koji me proganjaju,
kao ni veličanstveno zdanje čiji će temelji barem biti postav
ljeni kad ja umrem... Na planeti će se dogoditi preokret koji vi
50 Dr Achille Delmas.
4 0 4
D rugi dio
neinicirani, ne možete shvatiti... Događa se nešto više

o s ta li,
od dolaska nove religije...»

Rudolf Hess bio je Haushofferov asistent u doba kada je
ovaj predavao na Sveučilištu u Miinchenu. Upravo je on bio
uspostavio kontakt između Haushoffera i Hitlera. (Avionom
je pobjegao u Britaniju zbog deliričnog ispada, nakon što mu
je Haushoffer rekao da gaje u snu vidio kako leti za Englesku.
U rijetkim trenutcima lucidnosti koje mu je ostavila njegova
neobjašnjiva bolest, zatvorenik Hess, posljednji preživjeli član
skupine Thula, službeno će izjaviti da je Haushoffer bio mag,
tajni učitelj.51)
Nakon neuspjele revolucije Hitler je bio zatvoren u
zatvoru u Landshurtu. General Karl Haushoffer na Hessov
poticaj svakodnevno posjećuje Hitlera, provodi sate uz njega,
razvija svoje teorije i iz njih izvlači sve argumente u prilog
političkog osvajanja. Nakon što je ostao nasamo s Hessom,
Hitler u propagandne svrhe spaja Haushofferove postavke
s Rosenbergovim projektima, u jednu cjelinu koju je zatim
diktirao za Mein Kampf.
Karl Haushoffer rođen je 1869. godine. Više je puta bora
vio u Indiji i na Dalekom istoku, bio je poslan u Japan gdje
je naučio jezik. Prema njegovom mišljenju, njemački narod
vuče podrijetlo iz središnje Azije, dok indo-germanska rasa
jamči trajnost, veličinu i plemenitost u svijetu. Haushoffer je
u Japanu bio iniciran u jedno od najvažnijih tajnih budistič
kih društava i bio se obvezao da će, u slučaju neuspjeha svoje
“misije”, izvršiti obredno samoubojstvo.
Mladi je general Haushoffer 1914. godine izazivao pozor
nost svojom izvanrednom moći predviđanja događaja: sata
51 Jack Fishmann, Sedmorica iz Spandaua.
405
J utro čarobnj aka
neprijateljskog napada, mjesta pada granata, oluja, političkih

promjena u nekoj zemlji o kojoj nije znao ništa. Je li taj isti
dar predviđanja živio i u Hitleru ili mu je Haushoffer prišap-
tavao vlastita nadahnuća? Hitler je precizno predvidio ulazak
svojih trupa u Pariz i datum dolaska prvih sila blokade u
Bordeaux. Kada je odlučio okupirati Porajnje, svi su europ
ski stručnjaci, uključujući i njemačke, bili uvjereni da će se
Francuska i Engleska tome suprostaviti. Hitler je predvidio
da neće. Najavio je i datum Rooseveltove smrti.
Nakon prvog velikog rata, Haushoffer nastavlja svoja
proučavanja i čini se da je usmjeren isključivo k političkoj
geografiji, osniva časopis “Geopolitičar” i objavljuje brojna
djela. Čini se, što je vrlo zanimljivo, da su ta djela zasnovana
na političkom realizmu koji je strogo materijalistički. Taj trud
svih članova skupine da upotrebljavaju čisto materijalistički
egzoterijski jezik, dok prenose vanjskome svijetu svoje pseu
doznanstvene koncepcije, neprestano je dio toga “špila”.
Naziv “Geopolitičar” primijenjuje se na drugu osobu, na
Schopenhauerova učenika okrenutoga budizmu, poklonika
Ignacija Loyole koga privlači upravljanje ljudima, tajanstvena
duha u potrazi za skrivenom stvarnošću, čovjeka iznimne
kulture i psihičkih moći. Izgleda da je upravo Haushoffer
izabrao za simbol kukasti križ.
Svastiku su u Europi, kao i u Aziji, oduvijek smatrali
magičnim znakom. U njemu su vidjeli simbol sunca, izvor
života i plodnosti ili grmljavine, očitovanja božanskoga bijesa
koji valja umilostiviti. Za razliku od križa, trokuta, kruga
ili srpa, svastika nije elementaran znak koji su ljudi mogli
izmisliti ili ponovno izmišljati u bilo koje doba čovječanstva
i na bilo kojoj točki zemaljske kugle, svaki put s drugačijom
4 0 6
D rugi dio
simbolikom. To je prvi znak koji je nacrtan s preciznom

namjerom. Proučavanje njegova kretanja postavlja problem
najdavnijih vremena, zajedničkih početaka različitih reli
gija, prapovijesnih odnosa između Europe, Azije i Amerike.
Vjerojatno najstariji trag svastike otkriven je u Transilvaniji i
potječe s kraja doba uglačanog kamena. Nalazimo ga na stoti
nama cilindara koji potječu iz 14. stoljeća prije Krista i među
ostacima Troje. Javlja se u Indiji u 4. stoljeću prije Krista i
u Kini u 5. stoljeću po Kristu. Stoljeće nakon toga nalazimo
svastiku u Japanu, u trenutku kada se uvodi u budizam koji
je prihvaća kao svoj simbol. Glavni zaključak: potpuno je
nepoznata, ili se javlja pukim slučajem, u svim semitskim
područjima, u Egiptu, Kaldeji, Asiriji i Feniciji. To je isključivo
arijski simbol. Godine 1891. Ernest Krauss privlači pozornost
njemačke javnosti na sljedeću činjenicu: Guido List opisuje
1908. godine svastiku u svojim popularnim djelima kao sim
bol čistoće krvi podvostručen znakom ezoteričke spoznaje
koji je otkriven dešifriranjem runske epopeje Edda. Na ruski
dvor kukasti je križ uvela carica Aleksandra Fjodorovna. Pod
utjecajem teozofa? Ili prije pod utjecajem medija Badmajeve,
čudnovate osobe školovane u Lhasi, koja je nakon toga uspo
stavila mnogostruke veze s Tibetom? Tibet je, naime, jedno
od područja na svijetu u kojem se svastika najčešće koristi,
okrenuta udesno ili ulijevo. Ovdje se odvija jedan zapanjujuć
događaj.
Carica je, prije nego što je ubijena, nacrtala na zidu kuće
Ipatiev kukasti križ popraćen natpisom. Snimljena je jedna
fotografija toga natpisa, nakon čega je on žurno izbrisan. Tu je
fotografiju snimljenu 24. srpnja posjedovao Kutjepov, dok je
službena fotografija datirana 14. kolovoza. Isto je tako primio
4 0 7
J utro čarobnj aka
na pohranu ikonu otkrivenu na tijelu carice, unutar koje se

nalazila druga poruka koja spominje tajno društvo Zelenoga
zmaja. Prema jednom obavještajcu koji je kasnije tajanstveno
otrovan, a koji je u svojim romanima uzeo pseudonim Teddy
Legrand, Kutjepov, koji je netragom nestao, otet je i ubijen
na jahti s tri jarbola baruna Otta Bautenasa, koji je kasnije
također ubijen. Teddy Legrand je napisao: «Veliki bijeli brod
zvao se Asgard. Kršten je, dakle - je li to slučajno? - imenom
kojim islandske legende označavaju kraljevstvo Thule.» Prema
mišljenju Trebicha Lincolna (koji je tvrdio daje zapravo lama
Djordni Den) društvo Zelenih, prethodnici Društva Thula,
svoje podrijetlo vuku s Tibeta. U Berlinu je jedan tibetanski
redovnik, zvan “čovjek sa zelenim rukavicama”, koji je u tisku
«u tri navrata precizno najavio broj Hitlerovih zastupnika
delegiranih u Reichstag, redovito primao Hitlera. Inicirani
su tvrdili da je on “vlasnik ključeva koji otvaraju ‘kraljevstvo
Agarthe”’.»
To nas ponovno vraća na Ihulu. U trenutku izdavanja
djela Mein K am pf pojavljuje se i knjiga Rusa Osendovskog,
Ljudi, zvijeri i bogovi, u kojoj su prvi put javno izgovorena
imena Šambala i Agartha. Ta ćemo imena ponovno čuti iz
usta odgovornih za pokret Ahnenerbe tijekom Niirnberškoga
procesa.
Godina je 1925.52 Nacionalsocijalistička stranka započinje
s aktivnim prikupljanjem članova. Horst Wessel, Hõrbigerova
desna ruka, organizira borbene trupe. Iduće će ga godine sru
šiti komunisti. Pjesnik Ewers skladao je njemu u spomen pje
smu koja će postati sveta himna pokreta. Ewers, taj njemački
Lovecraft, uključuje se u stranku pun zanosa, jer u njenim
temeljima vidi “najsnažniji izraz crnih sila”.
4 0 8
D rugi dio
Sedam osnivača, koji sanjaju o tome da “promijene Život”,

fizički su i duhovno uvjereni da ih pokreću te crne sile. Ako
su naši podatci točni, podrijetlo zakletve koja ih povezuje i
mita na koji se pozivaju i iz kojega crpe energiju, povjerenje i
sreću, leži u jednoj tibetanskoj legendi. U području današnje
pustinje Gobi postojala je prije trideset ili četrdeset stoljeća
visoko razvijena civilizacija. Nakon katastrofe, možda atom
ske, Gobi je pretvoren u pustinju, a preživjeli su emigrirali,
jedni prema sjeveru Europe, a drugi prema Kavkazu. Bog
Thor iz nordijskih legendi vjerojatno je jedan od junaka te
migracije.
“Inicirani” iz skupine Thula bili su uvjereni da ti emi
granti iz Gobija čine temeljnu rasu čovječanstva, arijsku lozu.
Haushoffer je propovijedao nužnost “povratka izvorima”,
to jest, nužnost osvajanja cijele istočne Europe, Turkestana,
Pamira, Gobija i Tibeta. Te su zemlje, u njegovim očima,
činile “područje jezgre”, i onaj tko upravlja tim područjem
upravlja zemaljskom kuglom.
Prema legendi koja je zasigurno oko 1905. bila prenesena
Haushofferu i koju na svoj način prepričava René Guénon u
Kralju svijeta,53 nakon kataklizme Gobija, učitelji te visoke
civilizacije koji su posjedovali znanje, sinovi inteligentnih bića
52 René Guénon je 1931. u svom djelu Le Symbolisme d e la Croix ("Simbolizam

križa", prim, prev.) u dnu stranice zabilježio: '
«Nedavno smo u jednom članku novina "Journal des Débats" iz 22. siječnja 1929.,
otkrili sljedeću informaciju koja, čini se, ukazuje na to da drevne tradicije nisu pot
puno izgubljene kako se misli: "1925. godine pobunio se veliki dio Cuna Indijanaca,
ubili su panamske žandare koji su živjeli na njihovom teritoriju i osnovali nezavisnu
republiku Thula čija je zastava svastika na narančastoj podlozi sa crvenim okvirom.
Ta republika još postoji." Posebice valja primijetiti povezivanje svastike s imenom
Thula, koje je jedno od najstarijih oznaka vrhovnog duhovnog centra, a poslije se
primjenjuje i na neke od centara koji su mu podređeni.»
53 Le Roi du M onde (prim. prev.).
4 0 9
J utro čarobnj aka
Izvana, nastanili su golem pećinski sustav pod Himalajima.

U srcu tih pećina podijelili su se u dvije skupine, jedna je
slijedila “put desne ruke”, a druga “put lijeve ruke”. Središte
prvoga puta bilo je u Agarthi, promatračkome mjestu, gradu
dobro skrivenom, hramu nesudjelovanja u svijetu. Drugi je
put prolazio kroz Šambalu, grad nasilja i moći, čije sile uprav
ljaju elementima i ljudskim masama te pospješuju dolazak
čovječanstva do “zgloba vremena”. Mudraci koji su upravljali
narodima mogli su, putem zakletvi i žrtava, sklopiti savez sa
Šambalom.
Skupina “Edelweiss” objavila je 1928. godine u Austriji da
je novi mesija rođen. U Engleskoj su sir Musely i Bellamy u
ime Hõrbigerove doktrine proglasili da je Njemačku dota
kla svjetlost. U Americi izlaze “Srebrne staze” pukovnika
Ballarda. Neki veliki Englezi nastoje dići uzbunu svojim
stavom protiv tog pokreta u kojem prije svega vide duhovnu
prijetnju, uspon luciferske religije. Kipling traži da se izbriše
kukasti križ kojim su ukrašene korice njegovih knjiga. Lord
Tweedsmuir, koji piše pod imenom John Buchan, izdaje dva
romana s ključem, Presuda zore i Princ u zarobljeništvu54, u
kojima je sadržan opis opasnosti do kojih zapadnu civiliza
ciju može dovesti “energetska centrala”, centrala intelektu
alnih, duhovnih i magijskih energija usmjerenih k Velikom
zlu. Saint-Georges Saunders u Sedmorici spavača i Skrivenom
kraljevstvu55 otkriva mračne strasti nacističke ezoterije i njenu
“tibetansku” inspiraciju.
Godine 1926. u Berlinu i Münchenu nastanila se mala
hinduistička i tibetanska kolonija. U trenutku ulaska Rusa
54 A Prince o f the Captivity, prim. prev.

55 The Seven Sleepers i The Hidden Kingdom, prim. prev.
4 1 0
D rugi dio
u Berlin među truplima će biti pronađeno otprilike tisuću

dobrovoljaca smrti u njemačkoj uniformi, bez ikakvih
dokumenata i oznaka, himalajske rase. Čim je pokret počeo
raspolagati velikim financijskim sredstvima, bile su organi
zirane višekratne ekspedicije na Tibet koje će se praktički
neprekidno odvijati sve do 1943. godine.
Članovi skupine Thula moraju postići materijalno uprav
ljanje svijetom, moraju biti zaštićeni od svih opasnosti i
njihovo će djelovanje trajati tisućljećima, sve do sljedećega
potopa. Obvezali su se na smrt od vlastite ruke u slučaju da
počine pogrešku koja bi skršila savez i rezultirala ljudskim
žrtvama. Čini se da su razlozi za istrebljenje Roma (750 000
mrtvih) bili isključivo “magijski”. Wolfram Sievers bio je
određen za pogubitelja, žrtvenoga krvnika, obrednog ubo
jicu. Ubrzo ćemo se vratiti na to, ali bilo bi dobro da odmah,
pomoću “zabranjene svjetlosti” kakva i priliči, razjasnimo
jedan vid strašnoga problema koji istrebljivanje postavlja
suvremenoj svijesti. U duhu onih najodgovornijih, trebalo
je pobijediti ravnodušnost Moći i privući njihovu pažnju. U
tome leži magijski smisao ljudskih žrtava od Maya do nacista.
Često nas je zapanjivala ravnodušnost glavešina u ubojstvima
tijekom Niirnberškog procesa. Jedna lijepa i strašna izjava
koju Merrit stavlja u usta jednoga junaka iz svog romana
Stanovnici obmane, može nam pomoći da shvatimo taj stav:
«Zaboravio sam na žrtve, kao što svaki put zaboravim na njih
u mračnom uzbuđenju obreda...»
Prema japanskoj tradiciji, Karl Haushoffer je 14. ožujka
1946. ubio svoju suprugu Marthu, a zatim i sebe. Njegov
grob nije obilježen nikakvim spomenikom ni križem.
Naknadno je bio saznao da je u logoru Berlin - Moabit bio
4 1 1
V.
J utro čarobnj aka
pogubljen njegov sin Albrecht, nakon što je uhićen zajedno

s organizatorima urote protiv Hitlera i neuspjelog atentata
20. srpnja 1944. U džepu krvave Albrechtove odjeće prona
đeni su rukopisi pjesama:
Sudbina je progovorila m ome ocu

Još j e jednom odlučio
Baciti dem ona u njegovu tamnicu
Moj j e otac slomio pečat
Nije osjetio zlokoban dah
Pustio j e demona u svijet...
Cijeli taj izvještaj, u svoj svojoj brzini i fatalnoj nepove

zanosti, opisuje tek jednu mrežu slučajnosti, povezanosti,
znakova, indicija. Podrazumijeva se da elementi koji su
ovdje prikupljeni prema našoj metodi nipošto ne isključuju
objašnjenje fenomena Hitler putem politike ili gospodarstva.
Isto se tako podrazumijeva da u ljudskome duhu, pa čak ni
u njegovom nesvjesnom, ta vjerovanja nisu određivala sve.
Ali sulude slike koje opisujemo, shvaćene bilo kao sulude bilo
kao stvarne proganjale su, sad tu sad tamo, te umove: barem
to nam se čini izvjesnim.
Međutim, naši se snovi u nama ne brišu, isto kao što se
ni zvijezde na nebu ne brišu kada svane dan. One i dalje
svijetle iza naših osjećaja, naših misli i naših činova. Postoje
činjenice, a postoji i podzemlje činjenica: i upravo njega mi
istražujemo.
Ili, bolje rečeno, mi, pomoću nekih uporišta koja su nam
na raspolaganju, upozoravamo da ima razloga za istraživanje.
Možemo i želimo reći samo jedno: da je to podzemlje mrač
nije nego što mislite.
4 1 2
X
Himtnler i druga strana problema. - Preokret 1934. - Crni red na

vlasti. - Svećenici ratnici na čelu smrti. - Inicijacija u burgovima.
- Sieversova posljednja molitva. - Neobični postupci Ahnenerbea.
- Veliki svećenik Frédéric Hielscher. - Jüngerova zaboravljena
zabilješka. - Smisao rata i pobjede.
Surova je zima 1942. Najbolji njemački vojnici i cvijet SS-a

prvi put ne napreduju dalje jer su naglo okamenjeni u jamama
ruske ravnice. Tvrdoglava Engleska pripremala se za buduće
borbe, a Amerika će se uskoro pokrenuti. Jednoga jutra te
zime u Berlinu krupni je liječnik Kersten, s rukama namo
čenima tekućinom, zatekao svog pacijenta Reichsführera,
Himmlera, tužnog i oslabljenog.
«Dragi gospodine Kersten, strašno sam tjeskoban.»
Je li počeo sumnjati u pobjedu? Ne. Otkopčao je hlače kako
bi mu liječnik izmasirao trbuh i počeo je pričati, ispružen,
gledajući u strop. Objasnio je: Führer je shvatio da na zemlji
neće biti mira sve dok i posljednji Židov bude na životu...
«Stoga mi je, nadoda Himmler, naredio da smjesta likvidiram
sve Židove koje tu imamo.» Njegove ruke, dugačke i suhe,
počivale su na kauču, nepokretne, kao zaleđene. Zašutio je.
413
Kersten je zapanjen opazio kako iz vođe Crnoga reda

izbija osjećaj sažaljenja i njegov je užas na trenutak prekrila
nada:
«Da, da», odgovori on, «u dubini vaše svijesti, vi ne odo
bravate tu okrutnost... razumijem vašu strašnu tugu.»
«Ali ne radi se o tome! Ni najmanje!» - povika Himmler
uspravljajući se. «Vi ništa ne shvaćate!»
Hitler gaje pozvao. Tražio je da odmah eliminira pet-šest
milijuna Zidova. Bio je to prevelik posao, a Himmler je bio
umoran, osim toga, u tom je trenutku imao vrlo mnogo posla.
Bilo je neljudski zahtijevati od njega toliki prekomjerni napor
u nadolazećim danima. Uistinu neljudski. On je to i dao do
znanja svome voljenome šefu i voljeni šef nije bio zadovoljan,
štoviše, jako se razbijesnio, i sada je Himmler bio tužan što se
bio prepustio trenutku iscrpljenosti i egoizma.56
Kako da shvatimo to potpuno izokretanje vrijednosti? U
tome nećemo uspjeti ako se pozivamo samo na ludilo. Sve se
odvija u jednom svemiru koji je paralelan s našim, no čiji su
zakoni i struktura radikalno drugačiji. Fizičar George Gamov
zamišlja paralelan svemir u kojemu bi, primjerice, japanska
biljarska kugla mogla ući u dvije rupe istovremeno. Svemir u
kojemu žive ljudi poput Himmlera za nas je u najmanju ruku
jednako stran koliko i Gamovljev svemir. Pravi čovjek, inici
rani član skupine Thula, komunicira s Moćima i sva njegova
energija usmjerena je prema promjeni života na planeti. Medij
zahtijeva od pravoga čovjeka da likvidira nekoliko milijuna
nepravih ljudi? U redu, ali odabrao je krivi trenutak. Treba to
napraviti bezuvjetno? Istoga trena? Dobro, može. Uzdignimo
se još malo iznad sebe, žrtvujmo se još malo...
56 Usp. M émoires de Kersten ("Kerstenovi memoari") te knjigu Josepha Kessela,

Les Mains du Miracle ("Čudesne ruke"), Éd. Gallimard.
414
D rugi dio
Dana 20. svibnja 1945. britanski vojnici na mostu

Berweverde, dvadeset pet milja zapadno od Liineburga, zau
stavili su jednog visoka čovjeka, okrugle glave i uskih ramena,
čiji su dokumenti glasili na ime Hitzinger. Odveli su ga u
vojnu policiju. Bio je u civilu i nosio je povez na desnom oku.
Tri su dana britanski oficiri pokušavali proniknuti u njegov
identitet. Na kraju je, umoran, skinuo povez i rekao: «Zovem
se Heinrich Himmler». Nisu mu vjerovali. Uvjeravao ih je.
Da bi ga iskušali, natjerali su ga da se skine do gola. Zatim
su mu ponudili da bira između američke odjeće i pokrivača.
Zamotao se u pokrivač, jedan se istražitelj htio uvjeriti ne
skriva li on nešto u intimnim dijelovima svoga tijela. Drugi
ga je zatražio da otvori usta. Tada je zatvorenik zgniječio
ampulu cijanova spoja skrivenu u zubu i srušio se. Tri dana
kasnije jedan komandant i tri podoficira odnijeli su tijelo.
Otišli su u šumu blizu Liineburga, iskopali jamu, bacili u nju
truplo, zatim brižljivo poravnali tlo. Nitko ne zna točno gdje
počiva Himmler, pod kojim cvrkutavim granama se raspada
tijelo onoga koji je sebe smatrao reinkarnacijom Henrika I,
takozvanog Ptičara.
Da je Himmler ostao živ i da su ga priveli na Niirnberški
proces, što bi on mogao reći u svoju obranu? Nije imao zajed
nički jezik s članovima porote. Nije živio na ovoj strani svijeta.
Cijelim je svojim bićem pripadao nekom drugom poretku
stvari i duha. Bio je to redovnik koji se borio s druge planete.
«Još nismo na zadovoljavajuć način», rekao je reporter Poetel,
«uspjeli objasniti psihološku pozadinu koja je prouzrokovala
Auschwitz i sve ono što bi to ime moglo označavati. U biti, ni
Niirnberški procesi nisu unijeli više svjetla, a obilje psihoana
litičkih objašnjenja koja su bez okolišanja tvrdila daje moguće
da cijele nacije izgube svoju mentalnu ravnotežu jednako kao
41 5
i izolirani pojedinci, samo su zamrsile problem. Nitko ne zna

što se odvijalo u mozgu ljudi poput Himmlera i njemu slič
nih, kada su davali naredbe o istrebljenju.» Smještajući se na
razinu onoga što nazivamo fantastičnim realizmom, čini nam
se da to polako doznajemo.
Denis de Rougemont rekao je o Hitleru: «Neki misle, zbog

svojevrsnih trnaca svetog užasa što su ih osjećali u njegovoj
blizini, da je on bio sjedište Vlasti, Prijestolja i Moći, onako
kako to sveti Pavao predstavlja duhovna bića drugog hijerar
hijskog reda, koja se mogu spustiti u tijelo bilo kojega čovjeka
i nastaniti ga poput posade. Čuo sam ga kako drži jedan od
svojih velikih govora. Odakle mu ta nadljudska moć koju je
razvio? Vrlo dobro osjećamo da energija takve naravi ne pri
pada pojedincu te iako se ona može očitovati samo ako poje
dinac nije uračunjiv, ipak tu energiju podržava jedna sila koja
izmiče našoj psihologiji. Ovo što govorim bio bi romantizam
najniže vrste kada djelo koje je izvršio taj čovjek - a pod time
mislim na moć koja djeluje kroz njega - ne bi bila stvarnost
koja izaziva preneraženje cijeloga stoljeća.»
Međutim, dok se uspinjao na vlast, čini se daje Hitler, pri
mivši izobrazbu od Eckardta i Haushoffera, htio upotrijebiti
Moći koje su mu bile na raspolaganju, ili bolje rečeno, koje
su prolazile kroz njega, u smjeru političke i nacionalističke
ambicije koja je, sve u svemu, bila prilično ograničena. U
početku je on bio tek običan čovjek uzdrman snažnim domo
ljubnim i socijalnim čuvstvima. Djelovao je na najnižem
stupnju: njegov san imao je svoje granice. Nešto gaje čudesno
ponijelo naprijed i sve mu ide od ruke. Ali medij kroz kojega
teku energije ne shvaća nužno njihove razmjere i smjer.
41 6
D rugi dio
On pleše na muziku koja ne dolazi od njega. Sve do 1934.

godine on vjeruje da su koraci koje izvodi dobri. Ali nije baš
uhvatio ritam. Vjeruje da je dosta poslužiti se Moćima. Ali
Moćima se ne možemo služiti: one se služe nama. To je zna
čenje (ili jedno od značenja) bitne promjene koja se događa
za vrijeme i neposredno nakon čistke u lipnju 1934. godine.
Pokret za koji je Hitler osobno vjerovao da treba biti naci
onalan i socijalistički, postaje ono što je trebao biti, tješnje
se spaja s tajnom doktrinom. Hitler se nikada neće usuditi
tražiti izvještaj o Strasserovu “samoubojstvu”, i primoran je
potpisati naredbu kojom se SS uzdiže na stupanj autonomne
organizacije na razini višoj od stranke. Nakon poraza, Joachim
Gunthe piše u jednom njemačkom časopisu: «Životnu ideju
koja je pokretala SA prevladala je 30. lipnja 1934. čisto soto-
nistička ideja, ideja SS-a.» «Teško je odrediti točan dan kada
se u Hitleru rodio san o biološkoj mutaciji», rekao je doktor
Delmas. Ideja o biološkoj mutaciji samo je jedan vid ezote-
ričkog aparata kojemu se nacistički pokret bolje prilagođava
od trenutka kada medij ne postaje, kako to misli Rauschning,
potpunim luđakom, već poslušnijim instrumentom i bubnja-
rem kudikamo ambicioznijega marša nego što je marš prema
moći jedne stranke, nacije, pa čak i rase.
Himmler je zadužen za organizaciju SS-a ne kao poli
cijskog odreda, već kao pravog vjerskog, hijerarhiziranog
reda, od braće laika do onih najglavnijih. U višim sferama
oni odgovorni svjesni su Crnog reda, čije postojanje nacio-
nalsocijalistička vlada nikada nije službeno priznala. Unutar
same stranke govorilo se o onima koji su činili “najuži krug”,
ali nitko nikada nije bio legalno imenovan. Čini se izvjesnim
da je doktrina, koja nikada nije bila u potpunosti objašnjena,
417
počivala na apsolutnom vjerovanju u moći koje nadilaze

uobičajene ljudske moći. U religijama razlikujemo teologiju,
koju smatramo znanošću, od mistike, koja je intuitivna i
nepristupačna. Djelovanje društva Ahnenerbe, o kojem će biti ;
riječ malo poslije, teološki je aspekt, dok je Crni red mistični
aspekt religije Gospodara Thule.
Valja shvatiti da, od trenutka kada cjelokupan rad na
okupljanju i poticanju Hitlerove stranke mijenja smjer, ili se, j
bolje rečeno, ozbiljnije okreće u smjeru tajne doktrine koja je
do toga trenutka, putem medija postavljenog na propagan- j
dna mjesta, bila manje ili više ispravno shvaćena i manje ili
više ispravno primijenjena, više nismo svjedoci nacionalnog
i političkoga pokreta. Teme će ugrubo ostati iste, ali odsada i
će biti riječ samo o egzoteričnom jeziku kojim se obraća i
masama, o opisivanju neposrednih ciljeva iza kojih, među
tim, postoje drugi ciljevi. «Više ništa nije. bilo važno osim
neumorne potrage za nečuvenim snom. Da je Hitler, od tog
trenutka, imao na raspolaganju narod koji je mogao poslužiti
ostvarenju njegove uzvišene misli bolje od njemačkog naroda, '
on ne bi nimalo oklijevao žrtvovati njemački narod.» Ne, ne
“njegove uzvišene misli”, već uzvišene misli magijske skupine
koja je djelovala putem njega. Brasillach je ustvrdio da bi on
“žrtvovao svu ljudsku sreću, kako svoju vlastitu tako i sreću
svoga naroda, da mu je tajanstvena zadaća kojoj se pokoravao
to naredila.«
«Otkrit ću vam jednu tajnu, rekao je Hitler Rauschningu:
osnivam red.» Spominje “burgove”, stare gradove-dvorce u
kojima će se odigrati prve inicijacije. I dodaje: «Odatle će
proizaći druga razina, razina čovjeka koji je mjera i središte
svijeta, čovjeka - boga. Čovjek - bog, veličanstven lik Bića, bit
________________________________________________________ ______ D r u g i d io
ce poput kultne slike... Ali postoje uz to i razine o kojima mi

n i j e dopušteno govoriti...»
Crni red, energetska centrala izgrađena okolo centrale

majke, izolira sve svoje članove od svijeta, na pojedinom
stupnju inicijacije kojemu pripadaju. «Dakako», piše Poetel,
«samo vrlo mali broj članova s visokim činom i veliki vođe
SS-a bili su upućeni u ključne teorije i pitanja. Članovi raznih
“pripremnih” jedinica saznali bi za njih tek kada bi im nare
dili da zatraže pristanak svojih šefova prije vjenčanja ili kada
bi ih stavili pod svoju izravnu sudsku nadležnost, inače kraj
nje rigoroznu, a posljedica toga je bilo njihovo izuzimanje iz
djelokruga civilne vlasti. Tada bi shvatili da nemaju nikakve
druge zadaće izvan zakona Crnog reda i da za njih više nema
privatnoga života.»
Redovnici57 ratnici, SS na čelu smrti (njih ne smijemo
pobrkati s drugim skupinama, poput Wafen SS, koje čine
braća laici, odnosno tercijarni članovi Reda i drugi ljudski
strojevi stvoreni oponašanjem pravog SS-a, poput reproduk
cije prema kalupu modela), primit će svoje prve inicijacije u
“burgovima”. Ali prije toga proći će školu “Napola”. Otvarajući
jednu od tih “Napola”, Himmler svodi doktrinu na najmanji
zajednički nazivnik: «Vjerovati, pokoravati se, boriti se, u
tome je sve.» To su škole u kojima se, kako to kaže časopis
Schwartze Korps od 26. studenoga 1942., «uči zadati i primiti
smrt». Poslije će, ako toga budu dostojni, novaci primljeni
u “burgove” shvatiti da se “primiti smrt” može shvatiti u
smislu “umrijeti sebi”. A ako toga nisu dostojni, primit će
57 kedovnik= moine (franc.) = monos = sâm.

J utro č arobnjaka __________________________________
fizičku smrt na bojnom polju. «Tragedija veličine je u tome da

moramo gaziti trupla.» Ali, zar je to bitno? Nisu svi ljudi pravi
ljudi, i postoji hijerarhija postojanja, od prividna čovjeka do
velikoga mudraca. Neka se novak koji taman što je izišao iz
ništavila tamo i vrati, no tek nakon što je, za svoj spas, krišom
povirio na stazu koja vodi prema veličanstvenom liku Bića...
U “burgovima” su izgovarali zavjete i pristupali “nepo
vratno nadljudskoj sudbini”. Crni je red provodio u djelo
prijetnje doktora Leya: «Onaj kome stranka oduzme pravo
na smeđu košulju - budimo svi toga svjesni - taj neće izgubiti
samo svoje funkcije, nego će biti uništen i on sam osobno,
njegova obitelj, žena i djeca. Takvi su strogi zakoni, neumo
ljivi zakoni našega Reda.»
Nalazimo se izvan svijeta. Više nije riječ o vječnoj
Njemačkoj ili o nacionalsocijalističkom stanju, nego o
magijskoj pripremi za dolazak čovjeka - boga, čovjeka nakon
čovjeka kojega će Moći poslati na Zemlju, kada promijenimo
ravnotežu duhovnih sila. Ceremonija na kojoj se primala
runa SS-a vjerojatno je bila nalik na ono što navodi Reinhold
Schneider kada opisuje članove Teutonskog reda u velikoj
dvorani Remter u Marienburgu, kako polažu zavjete što ih
pretvaraju u Borbenu Crkvu, ecclesia militans: «Dolazili su
iz zemalja različitih lica, uznemirenoga života. Ulazili su u
zatvorenu ozbiljnost toga dvorca i napuštali svoje osobne šti
tove kojima su se naoružavale barem četiri generacije njiho
vih predaka. Odsada će njihov grb biti križ koji im naređuje
da vode najtežu bitku koja postoji i koji jamči vječni život.»
Onaj koji zna, ne govori: ne postoji nikakav opis inicijacijske
ceremonije u “burgovima”, ali znamo da se takva ceremonija
odvijala. Zvali su je “ceremonijom Teškoga zraka”, po aluziji
4 20
r
_____________________________________________________________ D r u g i dio
na atmosferu izvanredne napetosti koja je tamo vladala,

i k o j a bi se raspršila tek nakon što bi zavjeti bili izrečeni.
O k u l t i s t i poput Lewisa Spencea pokušavali su u tome vidjeti
c r n u misu prema pravoj sotonističkoj tradiciji. Naprotiv,
Willi Frieschauer u svom djelu o Himmleru tumači “teški

z r a k ” kao trenutak potpune tuposti sudionika. Između tih
d v i ju postavki ima mjesta za tumačenje koje je u isto vrijeme
i s t v a r n i j e i fantastičnije.
Nepovratna sudbina: nikli su planovi da se SS, skupina
na čelu smrti svijeta, doživotno izolira od “prividnih ljudi”.
Planirali su stvoriti gradove, sela veterana rasprostranjena
po cijelom svijetu koja bi ovisila isključivo o upravi i vlasti
Reda. Ali Himmler i njegova “braća” snivali su još veći san.
Svijet će za model imati vladajuću Državu SS-a. «Himmler
je na mirovnoj konferenciji u ožujku 1943. rekao: svijet će
shvatiti da će uskrsnuti stara Burgundija, zemlja koja je nekoć
bila domovina znanosti i umjetnosti, a koju je Francuska
srozala na razinu crvuljka konzerviranog u octu. Vladajuća
država Burgundija sa svojom vojskom, zakonima, valutom,
poštom, bit će država-model SS-a. Obuhvaćat će francuski
dio Švicarske, Pikardiju, pokrajinu Champagne, Franche-
Comté i Hainaut Luksemburg. Službeni jezik bit će, dakako,
njemački. Nacionalsocijalistička stranka neće imati nikakve
vlasti. Vladat će samo SS, i svijet će biti u isto vrijeme zapanjen
i zadivljen tom državom u kojoj će biti primijenjena SS-ovska
koncepcija svijeta.»
Pravi SS nastao putem “inicijacije” u vlastitim se očima

nalazi s onu stranu dobra i zla. «Himmlerova organizacija ne
421
J utro čarobnj aka
računa s fanatičnom pomoći sadista koji su u potrazi za željom

za ubojstvom: ona računa s novim ljudima.» Osim “užega
kruga”, koji podrazumijeva “vođe smrti”, njihove nadređene
koji su, ovisno o svom položaju, bliži tajnoj doktrini i čiji je
centar Thula, svetište svih svetišta, postoje i SS-ovci srednjeg
ranga koji je samo stroj bez duše, robot u službi. Dobivaju
se standardnom proizvodnjom, iz “negativnih osobina”.
Njihova proizvodnja ne proizlazi iz doktrine, već iz jedno
stavnih metoda dresure. «Nije riječ o poništavanju nejedna
kosti među ljudima, već naprotiv, o njihovom naglašavanju
i o stvaranju zakonâ koji će štititi te nepremostive barijere»,
rekao je Hitler... «Kako će izgledati budući društveni poredak?
Drugovi moji, reći ću vam: postojat će sloj gospode, postojat
će masa različitih članova stranke razvrstanih po hijerarhiji,
postojat će velika masa anonimaca, kolektiv slugu, doživotno
nižih ljudi, a ispod njih sloj osvojenih stranaca, suvremenih
robova. Iznad svega toga bit će novo visoko plemstvo o kojem
ne mogu govoriti... Ali obični aktivisti ne smiju znati za te
planove...»
Svijet je materija koju je potrebno preobraziti da bi se iz
nje oslobodila energija, energija koju koncentriraju mudraci,
psihička energija koja može privući Moći izvana, nepoznata
Viša bića, Gospodare svemira. Aktivnost Crnoga reda ne
odgovara nikakvoj političkoj η i vojnoj potrebi: ona odgovara
magijskoj potrebi. Koncentracioni logori proizlaze iz imita-
tivne magije: oni su simboličan čin, obrazac. Svi će narodi biti
iščupani iz svojih korijena, pretvoreni u golemu nomadsku
populaciju, u sirovu materiju na koju će biti posve legiti
mno djelovati i iz koje će niknuti cvijet: čovjek u kontaktu
s bogovima. To je šuplji model (slično je Barbey dAurevilly
4 2 2
________________________________________________D rugi dio
rekao: pakao je šuplje nebo) planeta koji je postao magijskom

Crnoga reda.
o r a n ic o m
U poduči u “burgovima” dio tajne doktrine prenosi se slje

dećom formulom: «Postoji samo Kozmos, odnosno Svemir,
živo biće. Svi predmeti i sva bića, uključujući čovjeka, samo
su različiti oblici koji se razvijaju kako protječu vjekovi tom
živom univerzalnom.» Čak ni mi sami nismo živi, sve dok
ne postanemo svjesni tog Bića koje nas okružuje, obuhvaća, i
kroz nas priprema druge oblike. Stvaranje nije dovršeno, Duh
Kozmosa se nije smirio, pažljivo slušajmo njegove zapovjedi
koje nam prenose bogovi, mi drugi, okrutni mudraci, pekari
krvavog i slijepog ljudskog tijesta! Peći u Auschwitzu: obred.
Pukovnik SS-a Wolfram Sievers, koji se ograničio na

sasvim racionalnu obranu, tražio je da mu prije ulaska u
sobu za vješanje dopuste da posljednji put proslavi svoj kult,
izgovori tajanstvene molitve. Zatim je, ravnodušan, prepustio
svoj vrat krvniku.
Bio je glavni upravitelj Ahnenerbea i zbog toga je bio osu
đen na smrt u Nürnbergu. Društvo za proučavanje naslijeđa
predaka, Ahnenerbe, osnovao je privatno Sieversov duhovni
učitelj, Frédéric Hielscher, tajanstveni prijatelj švedskog istra
živača Svena Hedina koji je bio usko povezan s Haushofferom.
Sven Hedin, stručnjak za Daleki istok, dugo je živio na Tibetu i
odigrao je ulogu posrednika važnu u uspostavljanju ezoterične
nacističke doktrine. Frédéric Hielscher nikada nije bio nacist
i čak je održavao odnose sa židovskim filozofom Martinom
Buberom. Ali njegove dubinske postavke slagale su se s
“magijskim” gledištima velikih učitelja nacionalsocijalizma.
423
J utro čarobnj aka
Himmler je 1935., dvije godine nakon osnivanja, pretvorio

Ahnenerbe u službenu organizaciju povezanu s Crnim redom.
Javni su ciljevi bili: «Istražiti lokalitete, duh, djela i naslijeđe
indo-germanske rase te u zanimljivom obliku prenijeti
narodu rezultate tih istraživanja. Izvršavanje te misije mora
se obavljati uz primjenu metoda egzaktnih znanosti.» Cijela
racionalna njemačka organizacija na usluzi iracionalnom. U
siječnju 1939., Ahnenerbe je jednostavno bio inkorporiran
u SS, a njegovi su vođe bili uključeni u Himmlerov osobni
stožer. U tom trenutku imao je na raspolaganju pedeset
institucija kojima je upravljao profesor Wurst, stručnjak za
stare svete tekstove koji je podučavao sanskrt na Sveučilištu
u Miinchenu.
Izgleda da je Njemačka potrošila više novca na istraživanje
Ahnenerbea nego Amerika na izradu prve atomske bombe.
Ta su istraživanja obuhvaćala sve, od znanstvenih aktivnosti
u pravom smislu do proučavanja okultnih postupaka, od
vivisekcije koja se prakticirala na zatvorenicima do špijuni-
ranja tajnih društava. Sa Skorzenyem su se vodili pregovori
o organiziranju ekspedicije čiji je cilj bio krađa Svetog Grala,
a Himmler je stvorio posebnu sekciju, obavještajnu službu
zaduženu za “domenu natprirodnog”.
Popis činjenica koje su, teškom mukom, dovedene u vezu
s Ahnenerbeom zbunjuje maštu: prisutnost bratovštine Reda
Ruže i Križa, ukidanje harfe u Ulsteru, okultno značenje
gotičkih tornjića i cilindara iz Etona, i tako dalje. Kada se voj
ska spremala evakuirati Napulj, Himmler više puta ponavlja
naredbu neka se nipošto ne zaboravi ponijeti veliki nadgrobni
kamen posljednjeg vladara Hohenstaufena. Godine 1943.,
nakon pada Mussolinija, Reichsführer u jednoj vili u okolici
4 2 4
D rugi dio
Berlina okuplja šestoricu najvećih okultista Njemačke da bi

otkrili mjesto gdje je zarobljen Duce. Konferencije stožera
započinju jogijskom seansom koncentracije. Na Sieversovu
zapovijed, doktor Scheffer stupa u brojne kontakte s lamai-
stičkim samostanima na Tibetu. U svrhu “znanstvenih” pro
učavanja dovodi u München “arijske” konje i “arijske” pčele
čiji med ima posebna svojstva.
Za vrijeme rata Sievers u izbjegličkim kampovima orga
nizira jezive pokuse koji su poslije bili predmetom mnogih
crnih knjiga. Ahnenerbe je obogaćen “Institutom za znan
stvena istraživanja narodne obrane” koji raspolaže “svim
mogućnostima koje su na raspolaganju u Dachau”. Profesor
Hirt, koji upravlja tim institutima, prikuplja kolekciju tipičnih
izraelskih kostura. Kada se u Niirnbergu govorilo o njegovim
zločinima, Sievers ostaje na distanci od svakog normalnog
ljudskog osjećaja, svaki osjećaj sažaljenja mu je stran. On je
negdje drugdje. Sluša neke druge glasove.
Hielscher je nesumnjivo odigrao važnu ulogu u razradi
tajne doktrine. Izvan te doktrine Sieversov stav, kao i stav
ostalih visokih dužnosnika, ostaje neshvatljiv. Izrazi “moralna
monstruoznost”, “mentalna okrutnost”, ludilo, ne objašnjavaju
ništa. Ne znamo gotovo ništa o Sieversovom duhovnom uči
telju. Ali o njemu govori Ernst Jünger u dnevniku koji vodi u
godinama okupacije Pariza. Francuski prevoditelj nije prenio
zabilješku koja je prema našem mišljenju ključna. To je zbog
toga što njen smisao može zablistati jedino u “realistično-fan-
tastičnom” objašnjenju nacističkog fenomena.
Dana 14. listopada 1943. Jünger je napisao:
«Uvečer, Bogova posjeta. (Jünger iz opreza maskira važne
ličnosti pseudonimima. Bogo je Hielscher, a Kniebolo Hitler.)
425
V.
J utro čarobnj aka______________________________________________
U ovom dobu koje je tako siromašno originalnim snagama,

on mi se čini kao poznanik o kojemu sam najviše razmišljao,
a da nisam o njemu uspio stvoriti nikakav sud. Nekada sam
vjerovao da će ući u povijest našega vremena kao jedan od
onih koji su slabo poznati, ali imaju izvanrednu oštrinu duha.
Sada mislim da će njegova uloga biti puno veća. Mnogi, ako ne
i većina mladih intelektualaca iz generacije koja je odrastala
nakon velikog rata, bili su pod njegovim utjecajem i često
su prošli njegovu školu... Potvrdio mi je jednu sumnju koju
gajim već duže vrijeme, a to je da je osnovao Crkvu. Dosad je
već prešao dogmatiku i već je uvelike napredovao u liturgiji.
Pokazao mi je cijeli niz napjeva i ciklus slavlja, “pogansku
godinu”, koja obuhvaća kompletan poredak bogova, boja,
životinja, jela, dragog kamenja i biljaka. Vidio sam da na dan
2. veljače tamo slave posvetu svjetlosti...»
I Jünger nadodaje, potvrđujući našu postavku:
«U Bogoa sam utvrdio temeljnu promjenu koja mi se čini
karakterističnom za cjelokupnu našu elitu: on hrli k metafi
zičkim domenama svim poletom svoje misli koju je oblikovao
racionalizam. To me je zapanjilo već kod Spenglera i pripada
među povoljne znakove. Mogli bismo općenito reći da je 19.
stoljeće bilo racionalno, a da je 20. stoljeće stoljeće kultova.
I sâm Kniebolo (Hitler) živi u tome, i upravo su zbog toga
liberalni duhovi nesposobni vidjeti čak i mjesto na kojem se
nalazi.»
Hielsdier, koji nije bio zabrinut, dolazi svjedočiti za
Sieversa na Nurnberškom procesu. Pred sucima se drži svo
jih političkih diverzija i svjesno apsurdnih govora o rasama i
plemenima predaka. Traži povlasticu da otprati Sieversa na
vješala, i on je taj s kojim osuđeni izgovara molitve svojstvene
426
_________________________________________________D rugi dio
kultu o kojemu nikada nije govorio za vrijeme ispitivanja.

Zatim se vratio u sjenu.
Htjeli su promijeniti život i na neki ga drugačiji način

izmiješati sa smrću. Pripremali su dolazak nepoznatoga
Višega bića. Imali su magijsku koncepciju svijeta i čovjeka.
Žrtvovali su svu mladost svoje zemlje i bogovima ponudili
ocean ljudske krvi. Učinili su sve kako bi pridobili naklonost
Moći. Mrzili su suvremenu civilizaciju, bila građanska ili rad
nička, njezin bljutav humanizam i ograničeni materijalizam.
Morali su pobijediti, jer su nosili u sebi vatru koju su njihovi
neprijatelji kapitalisti i marksisti već odavno bili pustili da
umre, uspavani u ideji o plitkoj i ograničenoj sudbini. Oni su
trebali biti gospodari tisućljeća jer su bili na strani mudraca,
velikih svećenika, stvoritelja... A na kraju su ih pobijedili, uni
štili, osudili i ponizili obični ljudi koji žvaču žvakaće gume i
piju votku, ljudi bez ikakva svetoga delirija, ljudi ograničenih
vjerovanja i niskih ciljeva. Ljudi koji žive u površnom svi
jetu, pozitivisti, racionalni, moralni, jednom riječju ljudski.
Milijuni malih ljudi dobre volje porazili su Volju vitezova
blistave tame! Na istoku mehanizirani nespretnjakovići, a na
zapadu puritanci krhkih kostiju, proizveli su veliku količinu
tenkova, aviona i topova. I posjedovali su atomsku bombu,
oni koji nisu znali što su velike skrivene energije! I sada su,
poput puževa nakon pljuska, izašli iz čelične kiše, suci s cvi
kerima, profesori humanitarnoga prava, prizemnih vrlina,
osrednji liječnici, baritoni Vojske spasa, bolničari Crvenoga
križa, naivni vikači “budućnosti koja pjeva”, došli su u
Nürnberg održati lekciju osnovnoga morala Gospodarima,
redovnicima - borcima koji su potpisali pakt s Moćima,
427
J utro čarobnj aka
prinositeljima žrtava koji su čitali iz crna zrcala, saveznicima

Šambale, nasljednicima Grala! I slali su ih na vješala tretira
jući ih kao kriminalce i bijesne luđake!
Optuženici Nürnberga i njihovi vođe koji su počinili samo
ubojstvo nisu mogli shvatiti da je civilizacija koja je pobijedila
također bila duhovna, sjajan pokret koji je pokrenuo čovječan
stvo od Chicaga do Taškenta k uzvišenoj sudbini. Osporavali su
Razum i zamijenili su ga magijom. Kartezijanski razum u biti
ne obuhvaća cijeloga čovjeka, njegovu cjelokupnu spoznaju.
Oni su ga uspavali. Međutim, san razuma stvara čudovišta. A
preko puta njih razum se, ne uspavan, već naprotiv, doveden
do krajnosti, jednim višim putem pridružio tajnama duha i
energije, univerzalnoj ravnoteži. Kao posljedica zahtjevnoga
razuma pojavila se fantastika, i čudovišta koja je stvorio san
razuma samo su njegova crna karikatura. Ali nürnberski suci
i glasnici pobjedničke civilizacije nisu ni sami znali da je to
bio duhovni rat. Nisu imali dostatno široku viziju svog vlasti
tog svijeta. Samo su vjerovali da će Dobro pobijediti Zlo, ne
uviđajući dubinu svladanog zla kao ni veličinu pobjedničkog
dobra. Mistični njemački i japanski ratnici mislili su da su
magi više nego što su to uistinu bili. Civilizirani ljudi koji su
ih potukli nisu osvijestili viši magijski smisao koji je zado
bio njihov vlastiti svijet. Govorili su o Razumu, o Pravdi, o
Slobodi, o Poštovanju života i tako dalje, na razini koja više
nije bila razina druge polovine dvadesetoga stoljeća i na kojoj
je došlo do preobrazbe spoznaje, na kojoj je prijelđz u drugo
stanje ljudske svijesti postao vidljiv.
Istina je da bi nacisti bili pobijedili da suvremeni svijet
nije bio ono što i danas jest u očima većine nas: obično nasli
jeđe materijalističkoga i znanstvenoga devetnaestoga stoljeća
i građanske misli koja Zemlju smatra mjestom koje treba
428
D rugi dio
da bi se bolje uživalo u njemu. Postoje dva vraga. Onaj

u r e d iti
koji pretvara božanski red u nered, i onaj koji pretvara red

u drugi red, koji nije božanski. Crni je red trebao pobijediti
civilizaciju za koju je smatrao da je pala na razinu isključivo
materijalnih apetita obavljenih licemjernim moralom. Ali
ona nije bila takva. Za vrijeme mučeništva koje su joj nacisti
priredili stvorio se novi lik, poput Lica na Svetome platnu.
O d uspona uma u masama do nuklearne fizike, od psiholo
gije vrhunaca svijesti do međuplahetarnih raketa, odvijala se
alkemija, stvaralo se obećanje o preobrazbi čovječanstva, o
usponu živoga svijeta. To možda nije bilo tako očito, i polo
vično duboki duhovi žalili su za davnim vremenima duhovne
tradicije, sklopivši tako pakt s neprijateljem, i to najvatreni-
jim dijelom svoje duše, nakostriješeni protiv svijeta u kojem
su mogli raspoznati samo rastuću mehaniziranost. Ali u isto
vrijeme oči ljudi poput, primjerice, Teilharda de Chardina,
bile su širom otvorene. Oči najbistrijega uma i oči ljubavi
otkrivaju istu stvar na različitim razinama. Zanos ljudi prema
slobodi, neustrašiv pjev mučenika, sadržavali su klicu te velike
arhanđeoske nade. Ta civilizacija, koju su jednako loše pro
cijenili mistični pasatisti izvana kao i primitivni progresisti
iznutra, morala je biti spašena. Dijamant može rezati staklo,
ali borazon, sintetski kristal, može sjeći dijamant. Struktura
dijamanta pravilnija je od strukture stakla. Nacisti su mogli
pobijediti. Ali probuđeni um može u svom usponu stvoriti
likove čišće kategorije od onih koji svijetle u mraku.
«Kada me netko udari po obrazu, ja ne okrećem drugi
obraz, ne pokrećem ni šaku: ja pokrećem grom.» Ta bitka
između Gospodara odozgo i malih površinskih ljudi, između
mračnih Moći i čovječanstva u napretku, završila je u Hirošimi
jasnim znakom neosporne Moći.
429
T r e ć i d io
Č o v je k , ta besk o n a č n o st
I
N ova i n t u i c i ja
Fantastika u vatri i krvi. - Barijere nevjerice. - Prva raketa. -

Građani i zemljoradnici. - Netočne činjenice i istinita fikcija.
- Nastanjeni svjetovi. - Posjetitelji iz drugih svjetova. - Moćne
komunikacije. - Suvremeni mitovi. - Fantastični realizam u
psihologiji. - Za istraživanje unutarnje fantastike. - Izlaganje o
metodi. - Drugačije poimanje slobode.
Kad sam izašao iz podruma, grad mog djetinjstva Juvisy

bio je nestao. Gusta žuta magla prekrivala je ocean ruševina
iz kojeg su se dizali povici i jecaji. Svijet mojih vidokruga,
mojih prijateljstava, mojih ljubavi, i većina svjedoka početka
mog života počivali su pod tim golemim mjesečevim poljem.
Malo poslije, kada je bila organizirana spasilačka ekipa, ptice
su se, zavarane reflektorima, vratile i vjerujući u dan, počele
pjevati u šikari prekrivenoj prašinom.
Još jedno sjećanje: jednoga ljetnoga jutra, tri dana prije
Oslobođenja, našao sam se s desetoricom drugova u nekom
433
J utro čarobnjaka _____________________________________________
hotelu blizu Bulonjskih šuma. Dolazili smo iz različitih kam

pova mladih i slučajnost nas je okupila u toj posljednjoj “školi
za kadrove” u kojoj su nas i dalje nepokolebljivo podučavali,
dok su se umjetnost izrađivanja marioneta, igranje komedije
i pjevanje pretvarali u buku oružja i lanaca. Toga smo jutra,
stojeći u lažno gotičkoj dvorani, pod vodstvom romantičnoga
zborovođe u tri glasa pjevali folklornu melodiju: “Dajte mi
vode, dajte mi vode, vode za moja dva vedra...”
Prekinuo nas je telefon. Nekoliko minuta poslije naš
učitelj pjevanja odveo nas je u garažu. Drugi mladići s
automatskim puškama u ruci čuvali su njen izlaz.. Među
starim automobilima i bačvama ulja počivali su mladi ljudi
prostrijeljeni metcima, dokrajčeni granatom: skupina čla
nova pokreta otpora koje su mučili Nijemci na Šumskim
slapovima. Uspjeli smo skupiti njihova tijela. Naručili smo
lijesove. Kuriri su otišli obavijestiti obitelji. Trebalo je oprati
trupla, obrisati lokve spužvom, zakopčati kapute i hlače koje
su granate raščetvorile, prekriti bijelim plahtama i smjestiti
u sanduke te ubijene čije su oči, usta i rane urlale od užasa,
trebalo je dati tim licima, tim tijelima, privid čiste smrti, i u
tom zadahu klaonice, sa spužvom ili četkom u ruci, mi smo
donosili vode, vode, vode...
Pierre Mac Orlan putovao je prije toga rata u potrazi
za “društvenom fantastikom” koju je nalazio u slikovitosti
velikih luka: bistroi Hamburga na kiši, obale Tamisa, fauna
Anversa. Koje li dražesne zastarjelosti! Fantastika se prestala
ticati samo umjetnika i postala je, u vatri i krvi, iskustvom
koje proživljava civilizirani svijet. Trgovac kožom iz vaše
ulice jednog se jutra pojavljuje na vašem pragu sa žutim plat
nom na prsima. Gazdina kćerka prima iz Londona poruke
434
__________________________________________________T reći dio
nadrealističkoga stila i nosi nevidljive kapetanske trake.

Tajni partizanski rat odjednom se zahvatio i seoske balkone.
Nekoliko silno različitih svemira postojalo je istovremeno:
dah slučajnosti nosio vas je iz jednoga u drugi.
Bergier mi je ispričao:
«U kampu u Mauthausenu nosili smo oznaku N. N.
po noći i u magli. Nitko od nas nije mislio da će preživjeti.
Petoga svibnja 1945., kada se prvi američki džip popeo na
brežuljak, jedan ruski prognanik odgovoran za antivjersku
borbu u Ukrajini, koji je ležao pokraj mene, podigao se na
lakat i povikao: “Hvala Bogu!”
«Svi sposobni ljudi vraćeni su natrag u svoju domovinu
u letećoj tvrđavi, i tako sam se u zoru devetnaestoga svibnja
našao na aerodromu u Heinzu u Austriji. Avion je došao iz
Birmanije. “Ovo je svjetski rat, zar ne?” obratio mi se radist.
Prenio je za mene poruku savezničkom generalštabu u
Reimsu, zatim mi je pokazao radarsku opremu. Imao je sve
moguće naprave za koje sam mislio da ih je nemoguće pro
izvesti prije 2000. godine. Američki liječnici u Mauthausenu
govorili su mi o penicilinu. Znanost je u dvije godine prevalila
čitavo stoljeće. Pala mi je na pamet suluda ideja: “A atomska
energija?” - “Govori se o njoj”, rekao mi je radist. “Sve je u
velikoj tajnosti, ali glasine kolaju...”
«Nekoliko sati poslije toga bio sam na Bulevaru Madeleine
u svorn prugastom odijelu. Zar je to Pariz? Sanjam li ja to?
Bio sam okružen ljudima i postavljali su mi pitanja. Pobjegao
sam u metro i telefonirao roditeljima: “Samo trenutak, sti-
žem.” Ali opet sam izašao. To je bilo važnije od ičega. Morao
sam se prije svega vratiti na svoje omiljeno mjesto prije rata:
u američku knjižaru “Brentanos” na Aveniji Opera. Svi su
4 3 5
J u t r o č a r o b n j a k a ________________________________________________________ Λ
primijetili kada sam ušao tamo. Sve novine, svi časopisi,

nadohvat ruke... Sjedeći na klupi u Tuileriesu, pokušavao sam
pomiriti sadašnji svijet s onim koji sam poznavao. Mussolini
je obješen o kuku. Hitler je spaljen. Bilo je njemačkih trupa
na otoku Oleronu i u lukama Atlantika. Znači li to da rat u
Francuskoj još nije završio? Tehnološki časopisi su zapanji-
vali. Penicilin je, dakle, bio trijumf sir Alexandera Fleminga,
zar je to stvarnost? Rođena je nova kemija, kemija silikona,
tvari - posrednika između organskog i minerala. Helikopter,
koji je 1940. bio dokazano nemoguć, uistinu je bio u serijskoj
proizvodnji. Elektronika je postigla fantastičan napredak.
Televizor će uskoro biti rasprostranjen koliko i telefon. Iskrcao
sam se u svijet stvoren u mojim maštarijama o 2000. godini.
Tekstovi su mi bili nerazumljivi. Tko je taj maršal Tito? A
Ujedinjeni narodi? A DDT?
«Tada sam naglo, tijelom i duhom, počeo shvaćati da
više nisam ni zarobljenik ni osuđenik na smrt, i da imam
sve vrijeme i svu slobodu za shvaćanje i za djelovanje. Prvo
sam, da sam to želio, mogao imati cijelu noć... Mora da sam
jako problijedio. Prišla mi je jedna žena i htjela me je odvesti
liječniku. Pobjegao sam i otrčao svojim roditeljima koje sam
našao u suzama. Na stolu u blagavaonici bila su pisma, vojni
i civilni telegrami koje su donijeli biciklisti. Jedna ulica u
Lyonu trebala je dobiti moje ime, bio sam imenovam kape
tanom, odlikovalo me je nekoliko zemalja, jedna američka
ekspedicija u potrazi za tajnim oružjem u Njemačkoj tražila
je moje sudjelovanje. Otac me je oko ponoći natjerao da odem
spavati. Dok sam tonuo u san, dvije su mi riječi bez razloga
spopale sjećanje: magna, mater. Dok sam se sutradan ujutro
budio, ponovno sam ih se sjetio i shvatio njihovo značenje.
436
T reći dio
U antičkome Rimu, sudionici u tajnom kultu magna mater

morali su proći kroz kupku krvi. Ako bi preživjeli, rađali bi
se po drugi put.»
U ovome su se ratu otvorila sva vrata komunikacije među

svim svjetovima. Sjajno strujanje zraka. Zatim nas je atomska
bomba odbacila u atomsko doba. Trenutak nakon toga rakete
su nam najavile svemirsko doba. Sve je postajalo mogućim.
Rat je snažno uzdrmao barijere nevjerice, koje su u devet
naestome stoljeću bile tako snažne. Sada su se one potpuno
srušile.
U ožujku 1954. godine gospodin Ch. Wilson, američki
ratni sekretar, izjavio je: «Sjedinjene Američke Države, a
tako i Rusija, odsada imaju moć uništiti cijeli svijet.» Ideja
o smaku svijeta prodrla je u svijest. Odsječen od prošlosti, u
strahu od budućnosti, čovjek je otkrio sadašnjost, tu tanku
granicu, kao apsolutnu vrijednost, pronađenu vječnost.
Putnici očaja, samoće i vječnosti brodovima su se otiskivali
na mora. Naši vršitelji pokusa, preteče budućega potopa,
hranili su se planktonom i krilatim ribama. Istovremeno su
u sve zemlje pritjecala svjedočanstva o pojavi letećih tanjura.
Nebo su naseljavala inteligentna bića izvana. Jedan mali pro
davač sendviča imenom Adamsky, koji je imao trgovinu u
podnožju velikoga teleskopa na planini Palomar u Kaliforniji,
prozVao se profesorom, izjavio da su ga posjetili stanovnici
Venere, i prepričao te razgovore u knjizi koja je postigla jedan
od najvećih uspjeha u poslijeratnoj prodaji, dok je on postao
Rasputinom holandskoga dvora. U svijetu koji je posjetila i
tragedija neobičnog, možemo se upitati kakvi su to ljudi koji
nêmaju vjere i koji se ne žele niti zabavljati.
437
Jutro čarobnjaka
Kada su mu govorili o kraju svijeta, Chesterton bi odgova

rao: «Zašto bih se brinuo? To se dogodilo već nekoliko puta.»
Nakon što ljudi već milijun godina zlostavljaju ovu zemlju,
zasigurno su doživjeli više apokalipsi. Inteligencija se neko
liko puta ugasila i ponovno upalila. Čovjek kojeg ugledamo
izdaleka kako hoda u noći noseći svjetiljku u ruci u isto je
vrijeme i sjena i vatra. Sve nas potiče na to da mislimo kako
se jedan smak svijeta već dogodio, te da se ponovno učimo
inteligentnom bivanju u novome svijetu: svijetu velikih ljud
skih masa, nuklearne energije, elektronskog mozga i među
planetarnih raketa. Možda su nam potrebni drugačija duša i
drugačiji um za drugačiju zemlju.
Dana 16. rujna 1959., u 22 h, radio-postaje svih zemalja
objavile su da je raketa lansirana sa Zemlje prvi put sletjela
na Mjesec. Slušao sam Radio-Luksemburg. Spiker je objavio
vijest i povezao je s emitiranjem varijetea koji se prenosi svake
nedjelje u to vrijeme, a nosi naslov: “Otvorena vrata...”. Izašao
sam u vrt pogledati svijetleći Mjesec, to More tišine na kojem
su već nekoliko sekundi počivali ostatci rakete. I vrtlar je bio
vani. “To je lijepo kao evanđelje, gospodine...” Spontano je
dao tom događaju pravu veličinu, smjestio ga je u njegovu
dimenziju. Osjećao sam se uistinu bliskim tom čovjeku, kao
i svim jednostavnim ljudima koji su u tom trenutku podi
zali svoja lica prema nebu, zapanjeni i pod dojmom silnih i
zbunjujućih emocija. “Blago onome koji izgubi glavu, naći će
je na nebu!” U isto sam se vrijeme osjećao krajnje dalekim
od ljudi iz moje sredine, od svih tih pisaca, filozofa i umjet
nika koji su se opirali takvom entuzijazmu pod izgovorom
lucidnosti i obrane humanizma. Primjerice, moj prijatelj Jean
Dutourd, istalmuti pisac i zaljubljenik u Stendhala, nekoliko
438
______________________________________________ _____ T reći dio
nii je dana prije toga rekao: “Dajte, ostanimo na zemlji, ne

dozvolimo da nas ometu ti električni vlakovi za odrasle.”
Jedan drugi vrlo drag prijatelj, Jean Giono, koga sam posje
tio u Manosqueu, ispričao mi je da je, prolazeći jednoga
nedjeljnoga jutra kroz Colmarles-Alpes, vidio kako kapetan
policije i župnik igraju na balote na trgu pred katedralom.
“Dokle god postoje župnici i kapetani policije koji igraju na
balote, ovdje među nama bit će mjesta za sreću i bit će nam
bolje nego na Mjesecu...” No, dobro, svi su moji prijatelji bili
zakašnjeli građani u svijetu u kojemu su se ljudi, privučeni
velikim projektima na kozmičkoj ljestvici, počeli osjećati kao
zemljoradnici. “Ostanimo na zemlji!” govorili su. Reagirali su
kao svilarski radnici u Lyonu u vrijeme kada je izumljen tka
lački stroj: plašili su se da će izgubiti posao. U dobu u kojemu
živimo, moji prijatelji pisci osjećaju da će društvene, moralne,
političke i filozofske perspektive humanističke književnosti i
psihološkog romana ubrzo postati beznačajnima. Velik uči
nak takozvane suvremene književnosti je taj da nas ona spr
ječava da uistinu budemo suvremeni. Uzalud uvjeravaju da
pišu “za sve”, osjećaju da se bliži vrijeme u kojem će duh masa
privući veliki mitovi, nacrti sjajnih pustolovina i u kojoj će,
nastavljajući pisati svoje male “ljudske” priče, zavaravati ljude
netočnim činjenicama umjesto da im pričaju istinite fikcije.
Te večeri 16. rujna 1959., kada sam sišao u vrt te sam očima
zrela čovjeka, svojim umornim i nezasitnim očima, gledao
tamno nebo Mjeseca koji odsada nosi ljudski trag, moje su
emocije bile dvostruke jer sam mislio na svog oca. Podigao
sam pogled, raširenih prsiju, kao što je on nekoć svake večeri
439
[ U T R O Č A R O B N J A K A ______________________________________________________________________
činio u našem bijednom vrtiću u predgrađu. Tada sam i ja,

poput njega, postavio najveće pitanje: «Jesmo li mi, ljudi
na ovoj zemlji, jedina živa bića?». Moj je otac postavljao to
pitanje jer je imao veliku dušu i jer je čitao djela sumnjive
duhovnosti i jednostavnih fabula. Ja sam to pitanje postavljao
čitajući Pravdu i čisto znanstvena djela te posjećujući znan
stvenike. Ali pod tim zvijezdama, preneražena lica, pridružio
sam mu se s istom znatiželjom koja prati neizmjerno širenje
duha.
Maloprije sam spomenuo rađanje mita o letećim tanju
rima. To je značajna društvena činjenica. No, podrazumijeva
se da nećemo ukazati povjerenje tim svemirskim brodovima
iz kojih se iskrcavaju ti mali ljudi koji će raspravljati s čuva
rima rampe ili prodavačima sendviča. Stanovnici Marsa,
Saturna ili Jupitera su nemogući. Ali, objedinivši cjelokupno
istinsko znanje o tom predmetu, naš je prijatelj Charles-Noel
Martin napisao: «Velik broj mogućih staništa u galaksijama,
pogotovo u našoj, povlači za sobom gotovo izvjesnost da ćemo
se upoznati s iznimno brojnim oblicima života.» Na svakom
planetu koji pripada nekom drugom suncu, pa makar i na
stotine svjetlosnih godina udaljenosti od Zemlje, ako su masa
i atmosfera identične, moraju postojati bića nalik na nas.
Naime, računanja pokazuju da samo u našoj galaksiji može
postojati deset do petnaest milijuna planeta koje su yiše-
manje usporedive sa Zemljom. Harlow Shapley u svom djelu
Zvijezde i ljudi' računa da u poznatom svemiru postoji IO11
mogućih sestara naše Zemlje. Sve nas navodi na pretpostavku
da su i drugi svjetovi nastanjeni, te da i neka druga bića posje
ćuju naš svemir. Krajem 1959. godine otvoreni su laboratoriji
1 OfStars and Men, prim . prev.
440
____________________________________________________ T reći dio
na Sveučilištu u Cornellu u Sjedinjenim Državama. Pod

upravom profesora Coccionija i Morrisona, zacetnikâ širokih
komunikacija, ondje se istražuju znakovi koje nam možda
upućuju druga živa bića iz svemira.
Čovjekov kontakt s drugim inteligentnim bićima, a možda
i s drugim psihičkim entitetima, mogao bi, više nego što je to
bilo slijetanje raketa na susjedne zvijezde, biti događaj koji će
preokrenuti cijelu našu povijest.
Ako negdje drugdje postoje druga inteligentna bića, znaju
li ona da mi postojimo? Hvataju li i dešifriraju li daleku jeku
radio i televizijskih valova koje mi odašiljemo? Vide li oni
pomoću svojih aparata poremećaje koje divovski planeti
Jupiter i Saturn izazivaju na našem suncu? Šalju li svoje rakete
u našu galaksiju? Možda su našim sunčevim sustavom bez
broj puta prošle promatračke rakete a da mi na to nismo niti
posumnjali. U trenutku u kojem pišem ne možemo pronaći
ni našeg Lunika III čiji je odašiljač u kvaru. Ne znamo ni što
se događa u našoj domeni.
Jesu li nas neka bića, stanovnici Izvana, već dolazila
posjetiti? Vrlo je vjerojatno da su planeti bili posjećivani.
Zašto baš Zemlja? Postoje milijuni zvijezda raspršenih u
polju svjetlosnih godina. Jesmo li mi najbliži? Jesmo li najza
nimljiviji? Ipak, dopušteno je zamišljati da su “veliki stranci”
možda došli promatrati naš planet, spustiti se na nj i boraviti
na njemu. Život na Zemlji postoji već najmanje milijardu
godina. Čovjek se pojavio prije više od milijun godina, a
naša sjećanja ne sežu dalje od četiri tisuće godina unatrag.
Što znamo? Možda su prapovijesna čudovišta istezala svoje
dugačke vratove pri prolasku svemirskih brodova, a trag tako
nevjerojatnoga događaja je izgubljen...
441
Doktor Ralph Stair iz američkog NBS-a, proučavajući

neobične staklaste stijene raspršene po području Libanona,
tektite, dopušta da one možda potječu s nestalog planeta koji
se mogao nalaziti između Marsa i Jupitera. U sastavu tektita
otkriveni su radioaktivni izotopi aluminija i berilija.
Više znanstvenika kojima vrijedi vjerovati misle da je
Marsov satelit Phobos šupalj. Moguće je da se radi o umj etnom
asteroidu koji su u Marsovu orbitu postavila inteligentna bića
izvan Zemlje. To je zaključak jednog članka iz ozbiljnog časo
pisa Discovery iz studenog 1959. To je i pretpostavka sovjet
skoga profesora Šlovskog, stručnjaka za radioastronomiju.
U jednom znanstvenom radu iz moskovskih Književnih
novina iz veljače 1960. koji je pobudio pozornost, profesor
Agrest, stručnjak za fizičko-matematičke znanosti, izjavio je
da su tektiti, koji su mogli biti stvoreni samo pri vrlo visokoj
temperaturi i snažnom nuklearnom zračenju, možda tragovi
slijetanja na zemlju projektila-sondi koje su došle iz svemira.
Posjetioci su možda došli prije milijun godina. Prema mišlje
nju profesora Agresta (koji u tom radu nije oklijevao iznijeti
jednako nevjerojatne pretpostavke koje pokazuju da bi se
znanost, u okvirima pozitivističke filozofije, mogla i morala
što je šire moguće smionim pretpostavkama otvoriti prema
kreativnoj mašti) uništenje Sodome i Gomore bilo je poslje
dica termonuklearne eksplozije koju su prouzročili svemirski
putnici, bilo namjerno, bilo uslijed neizbježnog uništenja
njihovih energetskih spremnika prilikom odlaska u svemir.
U spisima s Mrtvoga mora možemo pročitati sljedeći zapis:
«Podigao se stup dima i prašine, nalik na stup dima koji
dolazi iz središta zemlje. On je na Sodomu i Gomoru izlio
sumpornu kišu i uništio grad, cijelu ravnicu, sve stanovnike i
442
T r e ć i dio
vegetaciju. I Lotova žena se vratila i pretvorila u kip od soli. A

Lot je živio u Soaru, zatim se preselio u planine, jer se bojao
ostati u Soaru.
«Ljudi su bili upozoreni da napuste mjesta buduće
eksplozije, da se ne zadržavaju na otvorenom, da ne gledaju u
eksploziju i da se sakriju pod zemljom... Izbjeglice koje su se
vratile oslijepile su i umrle.»
U istoj toj pokrajini prednjeg Libanona jedan od naj-
tajanstvenijih spomenika je “terasa u Baalbeku”. Riječ je o
platformi izgrađenoj iz kamenih blokova od kojih neki imaju
stranice veće od dvadeset metara i teški su dvije tisuće tona.
Nitko nikad nije uspio objasniti ni zašto, ni kako, ni za koga
je ta platforma izgrađena. Po mišljenju profesora Agresta,
nije nezamislivo da su pred nama ostaci površine za slijetanje
koju su podigli astronauti iz svemira.
Konačno, izvještaji Moskovske akademije znanosti o
eksploziji 30. lipnja 1908. nad Sibirom iznose pretpostavku o
raspadanju međuzvjezdanoga broda koji je bio u opasnosti.
Toga dana, 30. lipnja 1908. nad Sibirom, nad sibirskom
tajgom pojavila se vatra, izdigavši se do 80 kilometara u
visinu. Šuma je nestala u opsegu 40 kilometara nakon dodira
gigantske vatrene kugle sa zemljom. Nad Rusijom, zapadnom
Europom i sjevernom Afrikom nekoliko su tjedana lebdjeli
neobični zlatni oblaci koji su noću odražavali sunčevu svje-
tlost. U Londonu su fotografirani ljudi kako čitaju novine na
ulici u jedan sat ujutro. U toj sibirskoj pokrajini ni do danas
nije nikla vegetacija. Mjerenja koja je 1960. obavila ruska
znanstvena komisija otkrivaju da je stupanj radioaktivnosti
na tom mjestu tri puta veći od normalnoga.
443
Ako su nas fantastični istraživači posjetili, jesu li se šetali

među nama? Zdrav razum odvraća: to bismo primijetili.
Ništa nije neizvjesnije od toga. Prvo pravilo etologije je da
se ne ometa životinje koje se promatra. Zimanski, njemački
znanstvenik iz Tübingena, učenik genij alca Konrada Lorenza,
tri je godine proučavao puževe usvojivši njihov jezik i psi
hičko ponašanje, tako da su ga puževi uistinu smatrali jednim
od svojih. Tom su se taktikom mogli koristiti i naši posjetioci
s ljudima. Ta je ideja nesnosna, ali ipak ima osnova.
Jesu li blagonakloni istražitelji došli na zemlju prije
poznate ljudske povijesti? Jedna indijska legenda govori o
Gospodarima Dzyan, koji su došli izvana i donijeli Zemljanima
vatru i lük. Je li se život rodio na zemlji ili su ga ovamo donijeli
svemirski putnici?2 «Jesmo li mi došli odnekud drugdje», pita
2 Većina astronoma i teologa misli da je zemaljski život započeo na Zemlji. Ne,

misli Thomas Gold, astronom iz Cornelia. U izvještaju što ga je pročitao u Los
Angelesu na kongresu znanstvenika koji proučavaju svemir, održanom u siječnju
I960., Gold je sugerirao da je život možda postojao negdje drugdje u svemiru bez
broj milijardi godina prije nego što je uhvatio korijenje na zemlji. Kako je život
došao na zemlju i započeo svoj dugotrajan uspon ka čovjeku? Možda su ga doaijeli
svemirski brodovi.
Život na zemlji postoji oko milijardu godina, ističe Gold. Započeo je s jedno
stavnim oblicima mikroskopskih dimenzija. Prema Goldovoj pretpostavci, na zasi
janom su se planetu nakon milijardu godina mogla razviti stvorenja dovoljno inteli
gentna da bi putovala dalje u svemir, posjećivala plodne ali netaknute planete i sijala
na njima prilagodljive mikrobe. U biti, ta kontaminacija je vjerojatno normalan
početak života na svim planetima, uključujući i zemlju. “Svemirski su putnici - kaže
Gold - možda prije milijardu godina posjetili zemlju, i otpadni oblici života koje
su ostavili za sobom razmnožili su se na način da će mikrobi uskoro dobiti druge
prenosnike (ljudske svemirske putnike) koji će ih dalje širiti po bojnom polju”
Što se događa s drugim galaksijama koje lebde u prostoru daleko iza granica
Mliječne staze? Astronom Gold jedan je među zastupnicima teorije o svemiru u
nepromjenjivom stanju.
Kada je, prema tome, započeo život? Teorija o svemiru u nepromjenjivom
stanju tvrdi da svemir nema granica i da vrijeme nema ni početka ni kraja. Ako
se život širi iz starih galaksija na nove, njegova prošlost možda seže u vječnost: on
nema ni početka ni kraja.
444
T re ć i dio
se biolog Loren Eiseley, «jesmo li došli odnekud drugdje i ne

pripremamo li se upravo sada, uz pomoć naših instrumenata,
na povratak kući?..»
Još nekoliko riječi o nebu: dinamika zvijezda pokazuje

da jedna zvijezda ne može zarobiti drugu. To znači da bi
dvostruke ili trostruke zvijezde, čije postojanje zamjećujemo,
morale biti iste starosti. Međutim, spektroskopija u dvostru
kim i trostrukim sustavima otkriva sastavne djelove različite
starosti. Jedna patuljasta zvijezda stara, primjerice, deset
milijardi godina prati jednoga crvenoga diva starog tri mili
jarde godina. To je nemoguće, ali istinito. Bergier i ja smo o
tome ispitali velik broj astronoma. Neki od njih, i to ne manje
značajni, ne isključuju pretpostavku prema kojoj su te grupa
cije abnormalnih zvijezda tamo postavila Voljna, Inteligentna
bića. Voljna, Inteligentna bića koja su premještala zvijezde i
grupirala ih umjetnim putem, time su obznanjivala svemiru
da u tom dijelu neba postoji život, na najveću slavu duha.
U jednoj zapanjujućoj najavi nadolazeće duhovnosti,
Blanc de Saint-Bonnet3 je napisao: «Religiju će nam dokazati
apsurd. Više nećemo čuti nepoznatu doktrinu, više neće
vikati svijest koju ne slušamo. Činjenice će govoriti na sav
glas. Istina će napustiti visine riječi, ući će u kruh koji jedemo.
Svjetlost će dolaziti od vatre!»
3 Godine 1815-1880, malo poznat francuski filozof. Njegovo glavno djelo je

L’Unité Spirituelle ("Duhovno jedinstvo", prim. prev.).
445
Ju t r o č a r o b n j a k a _____________________________ ________________
Nezgodnoj ideji da ljudska inteligencija možda nije jedina

koja živi i djeluje u svemiru pridružila se ideja da je naš
vlastiti um sposoban nastaniti svjetove drugačije od našeg,
proniknuti u njihove zakone te na neki način, otputovati
i raditi s one strane zrcala. Taj fantastičan proboj napravio
je matematički genij. Zbog pomanjkanja znatiželje i znanja,
mi ključnom činjenicom intelektualne revolucije suvreme
nog svijeta smatramo pjesničko iskustvo nakon Rimbauda.
Ključna je činjenica eksplozija matematičkoga genija, kako je
to dobro vidio Valery. Danas je čovjek pred vlastitim mate
matičkim genijem kao pred stanovnikom iz drugog svijeta.
Suvremeni matematički entiteti žive, razvijaju se i oplođuju
u svjetovima koji su nepristupačni i strani cjelokupnom
ljudskom iskustvu. U djelu Ljudi nalik na bogove4 H. G. Wells
iznosi pretpostavku da postoji toliko svemira koliko i stranica
velike knjige. Ali matematički genij na brzinu prelista čitavo
djelo: on tvori pravu i neograničenu moć kojom raspolaže
ljudski um. Jer on se, putujući tako drugim svemirima,
vraća sa svojih istraživanja naoružan učinkovitim oruđem
za preobrazbu svijeta u kojem živimo. On je istodobno i
biće i djelovanje. Matematičar, primjerice, proučava teorije
o svemiru koje zahtijevaju da učinimo dva puna kruga da
bismo se vratili na početni položaj. Naime, upravo pomoću
tog rada, koji je potpuno stran svakoj aktivnosti u našoj sferi
postojanja, moguće je otkriti karakteristike kojima se podre
đuju elementarne čestice u mikroskopskim prostorima, a
pomoću kojih napreduje nuklearna fizika koja preobražava
našu civilizaciju. Matematička intuicija, koja otvara puteve
4 H.G. Wells, Men Like Gods, hrv. prijevod "Ljudi nalik na bogove", Državno
izdavačko poduzeće Zagreb,1952. (prim. ur.).
446
r
_____________________________________________________ T reći dio
prema drugim svemirima, mijenja naš svemir. Matematički

genij, koji je tako blizak geniju čiste muzike, u isto je vrijeme
genij koji ima najveću učinkovitost na materiju. “Apsolutno
oružje” rođeno je iz “apsolutno drugoga prostora”.
Konačno, uzdižući matematičku misao na njenu najvišu
razinu apstrakcije, čovjek primjećuje da ta misao možda nije
njegovo ekskluzivno vlasništvo. Otkriva da su, primjerice,
kukci možda svjesni nekih karakteristika svemira koje nama
izmiču, i da možda postoji univerzalna matematička misao,
da se iz cjelokupnoga živoga svijeta možda uzdiže pjev višega
duha...
U ovome svijetu u kojemu za čovjeka više ništa nije

sigurno, ni on sâm, ni svijet takav kakav je definiran zako
nima, ni nekoć priznate činjenice, brzinski se rađa mitolo
gija. Iz kibernetike je proizašla ideja da je elektronski mozak
nadmašio ljudski um, i običan čovjek otvorenih očiju sanja
stroj “koji misli”, uznemiren, s užasom starog Egipćanina koji
razmišlja o Sfingi. Atom stoluje na Olimpu, a munja u šaci.
Tek što je bila započeta gradnja francuske atomske tvornice
u Marcouleu, ljudi iz okolice su primijetili da njihove rajčice
propadaju. Bomba remeti vrijeme, čini da stvaramo čudovi
šta. Takozvana “znanstveno fantastična literatura”, obilnija od
psihološke književnosti, sastavila je Odiseju našega stoljeća, s
Marsovcima i Mutantima, i metafizičkog Uliksa koji se vraća
kući nakon što je pobijedio prostor i vrijeme.
Na pitanje: «Jesmo li sami?», nadovezuje se pitanje: «Jesmo
li posljednji?» Zaustavlja li se evolucija na čovjeku? Nije li
Više biće već u nastanku? Nije li već među nama? I trebamo
447
li to Više biće zamišljati kao pojedinca ili kao kolektivno biće,

kao svekoliku ljudsku masu koja vrije i zgušnjava se, pone
senu prema osvještavanju svog jedinstva i uspona? U doba
masa pojedinac umire, ali smrt je ta koja spašava duhovnu
tradiciju: umrijeti kako bismo se ponovno rodili. On osjeća
kako se na njega vrši snažan pritisak: umrijeti opirući se
njemu ili umrijeti slušajući ga. Na strani odbijanja i otpora
nalazi se potpuna smrt, jer riječ je o posredovanju mnoštva
pri stvaranju jednoglasnoga psihičkoga života kojim upravlja
svijest Vremena, Prostora i glad za Otkrićem.
Kada pogledamo izbliza, sve to bolje odražava bit razmi
šljanja i brigâ današnjega čovjeka negoli analize neonaturali-
stičkog romana ili političko-socioloških znanstvenih radova:
to ćemo uskoro primijetiti, kada činjenice ošinu one koji pri
svajaju funkciju svjedoka i gledaju nove stvari starim očima.
Čovjek u ovome svijetu koji je otvoren prema čudnovatom
na svakom koraku vidi kako se javljaju upitnici golemi kao
što su bile pretpotopne životinje i biljke. Oni nisu po njegovoj
mjeri. Ali koja je čovjekova mjera? Sociologija i psihologija
napreduju mnogo sporije nego fizika i matematika. Čovjek
devetnaestoga stoljeća odjednom se našao u nazočnosti dru
goga svijeta. Ali je li čovjek sociologije i psihologije devetnae
stoga stoljeća taj pravi čovjek? Ništa nije neizvjesnije od toga.
Nakon intelektualne revolucije koju je izazvala Rasprava o
metodi, nakon rađanja znanosti i enciklopedijskoga duha,
nakon velikoga doprinosa racionalizma i optimističkoga
scijentizma devetnaestoga stoljeća, nalazimo se u trenutku
u kojemu neizmjernost i složenost stvarnosti koja je upravo
obznanjena nužno moraju izmijeniti ono što smo do danas
mislili o prirodi ljudske spoznaje, preokrenuti naopako
448
_____________________________________________________ T reći dio
stečene predodžbe o odnosima čovjeka prema vlastitom umu

- jednom riječju, zahtijevati potpuno drugačiji stav duha od
onoga što smo do jučer nazivali suvremenim stavom. Invaziji
vanjske fantastike trebalo bi odgovarati istraživanje unutarnje
fantastike. Postoji li unutarnja fantastika? I nije li ono što je
čovjek napravio samo projekcija onoga što će postati?
Sada ćemo, dakle, pristupiti istraživanju unutarnje fanta
stike. Ili ćemo se, u najmanju ruku, potruditi da osjetite da bi
to istraživanje bilo potrebno, i skicirat ćemo metodu.
Dakako da nemamo ni vremena ni sredstava da se upu
štamo u mjerenja i eksperimente koji nam se čine poželjnima
i koje će bolje kvalificirani istraživači vjerojatno obaviti s više
uspjeha. Ali naš se rad ne sastoji u mjerenju ni u eksperimen
tiranju. Ovdje je, kao u čitavom ovom opsežnom djelu, riječ o
prikupljanju činjenica i odnosa među činjenicama, koje služ
bena znanost ponekad zanemaruje i kojima niječe pravo na
postojanje. Taj način rada može djelovati neobičnim i davati
povoda za sumnju. Međutim, iz njega su proizašla velika
otkrića. Darwin, primjerice, nije postupao nimalo drugačije
od toga, prikupljajući i uspoređujući zanemarene podatke.
Iz tog prividno neobičnog prikupljanja rodila se teorija
evolucije. Na isti smo način, zadržavši sve proporcije, vidjeli
kako se tijekom našega rada rađa teorija pravog unutarnjega
čovjeka, sa sveobuhvatnim umom i probuđenom sviješću.
Ovaj rad je nepotpun: za njega bi nam trebalo još deset
godina. Osim toga, ovdje ćemo dati samo sažetak, ili bolje
rečeno sliku, kako ne bismo zastrašili, jer računamo sa svje
žinom duha čitača, s tim da smo uvijek pokušavali održati i
svježinu vlastitoga duha u tom okruženju.
449
Sveobuhvatni um, probuđena svijest, čini nam se da se

čovjek usmjerava k svojim najhitnijim pobjedama u ovome
svijetu koji je u sveobuhvatnome preporodu, i koji, čini se,
od njega zahtijeva da odustane od slobode. Ali što da činimo
s tom slobodom? pitao je Lenjin. Sloboda da bude samo ono
što je dosada bio ustvari mu se malo pomalo oduzima. Ubrzo
će mu sloboda da postane netko drugi, da prijeđe u više sta
nje uma i svijesti, biti jedina koja mu je priznata. Ta sloboda
nije psihološke, nego mističke prirode, barem ukoliko se
pozivamo na stare sheme, na jezik prošlosti. U određenom
smislu, mislimo daje civilizacijska činjenica da se takozvano
mistično kretanje, na ovoj zemlji koja se puši u dimu tvornica
i treperi od raketa, širi na cijelo čovječanstvo. Vidjet ćemo da
je to kretanje praktično, da je ono na neki način “drugo stru
janje” koje je potrebno čovjeku da bi pratio ubrzanje Zemljine
sudbine.
«Bog nas je stvorio kolikogod je manje mogao. Sloboda,
ta moć da budemo uzrokom, ta sposobnost vrijednosti, traži
da čovjek ponovno stvori sebe.»
450
II
Un u t a r n j a f a n t a s t i k a
Začetnici: Balzac, Hugo i Flammarion. - Jules Remains i najveće

pitanje. - Kraj pozitivizma. - Što je parapsihologija? - Neobične
činjenice i stvarna iskustva. - Primjer Titanica. - Vidovitost. -
Prekognicija i san. - Parapsihologija i psihoanaliza. - Naš rad
isključuje pribjegavanje okultizmu i lažnim znanostima. - U
potrazi za dubinskim mehanizmima.
Književni kritičar i filozof Albert Beguin smatrao je Balzaca

više vizionarom negoli promatračem. Ta mi se postavka čini
točnom. U odličnoj noveli Le Réquisitionnaire Balzac vidi
rođenje parapsihologije koje će se dogoditi u drugoj polovini
dvadesetoga stoljeća i pokušati utemeljiti proučavanje «psi
hičkih moći» čovjeka kao egzaktnu znanost:
«Točno u trenutku kada je gđa de Dey umirala u
Carentanu, njezin je sin strijeljan u Morbihanu. Tu tragičnu
činjenicu možemo nadodati svim opažanjima o podudarno
stima koje ne poznaju zakone prostora, dokumentima koje
neki usamljeni ljudi prikupljaju s mudrom znatiželjom, a koji
će jednog dana poslužiti za postavljanje temelja novoj znano
sti kojoj je do danas nedostajao jedan genijalac.»
451
Ju t r o č a r o b n j aka
Camille Flammarion izjavio je 1891. godine5: «Kraj ovoga

stoljeća pomalo nalikuje na kraj prethodnoga. Duh se umo
rio od tvrdnji filozofije koju odlikuje pozitivizam. Mislimo
da smo shvatili da je ona u krivu... “Upoznaj samoga sebe!”
rekao je Sokrat. Nakon nekoliko tisuća godina naučili smo
golemu količinu stvari, osim onoga što nas najviše zanima.
Čini se da ljudski duh sada konačno ima tendenciju slijediti
Sokratovo načelo.»
Conan Doyle iz Londona jednom je mjesečno posjećivao
Flammariona u opservatoriju u Juvisyu, kako bi zajedno s tim
astronomom proučavao fenomene vidovitosti, prikazanja i
materijalizacije, ionako dvojbene. Flammarion je vjerovao
u utvare, a Conan Doyle je skupljao “fotografije vila”. “Nova
znanost” koju je predosjetio Balzac nije bila rođena, ali poja
vila se potreba za njom.
Victor Hugo izvrsno je rekao u svom dirljivom radu o
Williamu Shakespeareu: «Svaki čovjeku sebi ima svoj Patmos.
Slobodan je da ode ili da ne ode na tu strašnu uzvisinu misli
s koje može vidjeti tamu. Ako tamo ne ode, ostaje u obič
nome životu, u običnoj svijesti, običnih osobina, s običnom
vjerom, s običnom sumnjom, i to je u redu. To je očito bolje
za unutarnji mir. Ako ode na taj vrh, uhvaćen je. Ukazuju
mu se duboki valovi čuda. Nitko t£o vidi taj ocean ne prođe
bez kazne... Uporno ide prema tom ponoru koji ga privlači,
ispituje neistraženo, ravnodušan je prema zemlji i prema
životu, ulazi u zabranjena područja, »trudi se napipati neopi
pljivo, gleda nevidljivo, ponovno dolazi, vraća se, naslanja se,
naginje, čini korak, zatim dva, te prodire u neshvatljivo i tako
u beskraj širi beskonačno stanje.»
5 Časopis Le Figaro illustré, studeni 1891. ·
452
T reći dio
Što se mene tiče, ja sam 1939. godine imao preciznu viziju

znanosti koja će, donijevši unutarnjem čovjeku neosporiva
svjedočanstva, ubrzo primorati duh na novo razmišljanje o
prirodi spoznaje i postupno rezultirati mijenjanjem metoda
cjelokupnog znanstvenog istraživanja na svim područjima.
Imao sam devetnaest godina i rat me je dohvatio baš kada
sam bio odlučio posvetiti život utemeljavanju psihologije i
fiziologije mističnih stanja. Tada sam u časopisu La Nouvelle
Revue Française pročitao esej Julesa Romainsa Odgovor na
najveće pitanje”, koji je nenadano ojačao moje stajalište. Taj
je esej također bio proročanski. Nakon rata uistinu se rodila
znanost o psihičkim moćima, parapsihologija, koja je danas
u punom razvoju, dok je čak i unutar službenih znanosti, kao
što su matematika ili fizika, duh na neki način promijenio
svoj rakurs.
«Mislim», napisao je Jules Romains, «da glavna poteškoća
ljudskog duha nije toliko donošenje ispravnih zaključaka
prema određenom redu ili u određenim pravcima, koliko
otkrivanje sredstva za usklađivanje zaključaka do kojih on
dolazi radeći na različitim oblicima stvarnosti, ili krećući se
u različitim pravcima koji variraju prema razdobljima. Na
primjer, vrlo mu je teško uskladiti ideje koje su same po sebi
sasvim ispravne, a do kojih ga je dovela suvremena znanost
koja obrađuje fizičke fenomene, s idejama koje su možda jed
nako valjane, a s kojima se susreo u razdobljima u kojima se
/>
više bavio duhovnim ili psihičkim oblicima stvarnosti, te na
koje se i danas pozivaju oni koji se, osim psihičkim metodama,
bave istraživanjima na duhovnom ili psihičkom području.
Uopće ne mislim da suvremenu znanost, koju često optu-
žuj.emo za materijalizam, ugrožava revolucija koja bi mogla
45 3
Ju t r o č a r o b n ja k a J
uništiti rezultate u koje je znanost sigurna (ugrožene mogu

biti jedino odviše općenite ili preuranjene pretpostavke u koje
znanost nije sigurna). Ali jednoga dana ona će se možda suo
čiti s rezultatima koji su toliko koherentni, toliko presudni, a
koji su postignuti ugrubo nazvanim “psihičkim” metodama,
da ih neće moći, kako to sada čini, smatrati ništavnima.
Mnogi ljudi misle da će se u tom trenutku stvari jednostavno
srediti, i da će takozvana “pozitivistička” znanost morati samo
mirno ostati u svojoj sadašnjoj domeni te pustiti da se izvan
njenih granica razvijaju potpuno drugačije spoznaje, koje
danas smatra običnim praznovjerjima i koje odbacuje kao
“nespoznatljive” prezrivo ih prepuštajući metafizici. Ali stvari
se neće odvijati tako lako. Onog dana kada velik broj najvaž
nijih rezultata psihičkih eksperimenata bude potvrđen - ako
se to dogodi - te kada oni službeno budu nazvani “istinama”,
oni će napasti pozitivističku znanost unutar njenih granica;
i ljudski duh, koji se do sada iz straha od odgovornosti pre
tvarao da ne vidi taj sukob, morat će donijeti presudu. To će
biti teška kriza, poput one koju je prouzrokovala primjena
psihičkih otkrića na industrijsku tehnologiju. Mislim da je ta
kriza moguća, vjerojatna, pa čak i vrlo bliska.»
Jednoga zimskoga jutra pratio sam prijatelja u kliniku gdje

su ga morali hitno operirati. Dan je tek svitao i hodali smo po
kiši tjeskobno vrebajući taksi. Groznica je obuzimala moga
drhtavoga prijatelja koji mi je iznenada prstom pokazao na
pločniku jednu igraću kartu prekrivenu blatom.
«Ako je džoker, rekao je, znači da će sve biti u redu.»
Podigao sam kartu i okrenuo je. Bio je džoker.
454
T reći dio
Parapsihologija pokušava sistematizirati proučavanje

činjenica te vrste eksperimentalnim prikupljanjem. Posjeduje
li običan čovjek moć kojom se gotovo nikada ne koristi
jednostavno stoga što su ga, čini se, drugi uvjerili da je ne
posjeduje? Čini se da jedno istinski znanstveno istraživanje
eliminira pojam slučajnosti. Imao sam priliku da u društvu
Aldousa Huxleya sudjelujem na Međunarodnom kongresu
parapsihologije 1955. godine, te sam nakon toga pratio
radove povezane s tim istraživanjima. Nije riječ o sumnji u
ozbiljnost tih radova. Kada znanost ne bi primala pjesnike
s odbojnošću koja je inače legitimna, parapsihologija bi od
Apollinairea mogla preuzeti sjajnu definiciju6:
Svi su ljudi proroci, dragi moj André Billy,

Ali mi već dugo uvjeravamo ljude
Da nemaju budućnosti i da će uvijek biti neznalice
I idioti od rođenja
Da smo se pomirili s tim i da nikome ne p ad a na pam et
Zapitati se poznaje li budućnost ili ne.
Nema nikakvoga vjerskoga duha u tome
Ni u praznovjerjima ni u proročanstvima
Ni u svemu onom e što nazivamo okultizmom
To je samo jedan način promatranje prirode
< I tumačenja prirode
Koji je potpuno opravdan.
Čini se da parapsihološki eksperimenti pokušavaju doka

zati da između svemira i čovjeka postoje odnosi drugačiji od
onih koje je uspostavio uobičajen razum. Svako normalno
r— -------------------------------------------- ·
6 Apollinaire, Callígrammes.
455
J utro čarobnjaka
ljudsko biće moglo bi opažati predmete na daljinu ili kroz

zidove, utjecati na kretanje predmeta ne dodirujući ih, pro
jicirati svoje misli i osjećaje u živčani sustav drugoga ljud
skoga bića, i konačno, povremeno imati spoznaje o budućim
događajima.
Sir H. R. Haggard, engleski pisac koji je umro 1925., u
svom je romanu Maiwina osveta7 detaljno opisao bijeg svog
junaka Allana Quatermaina. Uhvatili su ga divljaci dok je
prelazio kamenitu padinu. Njegovi progonitelji držali su ga za
stopalo: oslobodio se pucajući na njih iz pištolja usporedno
sa svojom desnom nogom. Nekoliko godina nakon izdavanja
romana jedan se engleski istraživač pojavio kod Haggarda,
Došao je specijalno iz Londona pitati pisca kako je saznao
sve detalje o njegovoj pustolovini, jer on nikome nije pričao o
njoj i nastojao je prikriti to umorstvo.
U biblioteci austrijskoga pisca Karla Hansa Strobija, koji je
umro 1946., njegov prijatelj Willy Schrodter otkrio je sljedeće:
«Otvorio sam djela koja je on napisao, poslagana na polici.
Među stranicama su bili umetnuti brojni novinski članci.
To nisu bile kritike, kako sam pomislio, već razne činjenice.
Dršćući sam primijetio da su članci izvještavali o događajima
koje je Strobi opisao davno prije toga.»
Godine 1898. jedan autor znanstvene fantastike, Morgan
Robertson, opisao je brodolom golema broda. Taj je izmi
šljeni brod težio 70 000 tona, bio je dug 800 stopa i prevozio
je 3000 putnika. Njegov je motor imao tri propelera. Jedne
travanjske noći, na svom prvom putovanju, u magli je naletio
na ledenjak i potonuo. Zvao se Titan.
7 Maiwa's Revenge, prim . prev.
456
r
______________________________________ T reći dio
Titanic, koji je kasnije nestao pod istim okolnostima,

težio je 66 000 tona, bio je dug 825,5 stopa, prevozio je 3000
putnika i imao tri propelera. Katastrofa se dogodila jedne
travanjske noći.
To su činjenice. Evo eksperimenata koje su vršili
parapsiholozi:
U Durhamu, u Sjedinjenim Američkim Državama.,
eksperimentator drži u ruci snop od pet izabranih karata.
Miješa karte i izvlači jednu za drugom. Kamera snima. U
istome trenutku u Zagrebu, u tadašnjoj Jugoslaviji, drugi
eksperimentator pokušava pogoditi kojim su redom karte
izvučene. To se ponavlja na tisuće puta. Dokazano je da je
postotak pogodaka veći nego što to dopušta slučajnost.
U jednoj zatvorenoj sobi u Londonu matematičar J. S.
Toal izvlači slične karte. Iza neprozirne pregrade učenik Basil
Shakelton pokušava ih pogoditi. Kada usporedimo rezul
tate, primjećujemo da je učenik, u postotku koji je isto tako
veći od slučajnosti, pogodio kartu koja će izaći u sljedećem
miješanju.
Jedan je inženjer u Stockholmu sastavio stroj koji auto
matski baca u zrak kockice i snima njihov pad. Gledatelji,
članovi Sveučilišta, mentalno su pokušavali pretpostaviti pad
određenog broja, snažno željeći da upravo taj broj padne.
' Uspjeli su u tolikoj mjeri da se to ne može pripisati slučaju.
Proučavajući fenomene prekognicije u stanju sna, Englez
Dunne je znanstveno dokazao da određeni snovi mogu otkriti
457
budućnost, pa čak i daleku,8 a dva su njemačka istraživača,

Moufang i Stevens, u djelu naslovljenom Tajna snova naveli
brojne i provjerene slučajeve u kojima su snovi otkrili buduće
događaje i doveli do važnih znanstvenih otkrića.
Slavni atomist Niels Bohr kao student je usnio čudan san.
Vidio je sebe na suncu od gorućega plina. Planeti su prolazili
zviždeći. Bili su povezani tankim nitima s tim suncem i vrtjeli
su se oko njega. Odjednom se plin skrutnuo, a sunce i planeti
su se smanjili. U tom se trenutku Niels Bohr probudio i shva
tio da je upravo otkrio toliko tražen model atoma. “Sunce” je
bilo nepokretno središte oko kojeg su se vrtjeli elektroni. Sva
atomska fizika i njene primjene proizašle su iz toga sna.
Kemičar Auguste Kekulé priča: «Jedne ljetne noći zaspao
sam na stanici autobusa kojim se vozim kući. Jasno sam
vidio kako se sa svih strana atomi spajaju u parove koji su
bili privučeni većim skupinama, a njih su opet privlačile još
veće skupine, i sve su se te čestice neobuzdano vrtjele ukrug.
Proveo sam dio noći zapisujući svoju viziju sna. Otkrio sam
teoriju strukture.»
Nakon što je u novinama pročitao članke o bombardiranju
Londona, inženjer američke telefonske tvrtke Bell jedne je
jesenje noći 1940. godine usnio san u kojem je vidio sebe
kako crta plan naprave pomoću koje je moguće usmjeriti
protuzračni top na točno mjesto kroz koje će proći avion
čije su putanja i brzina poznate. Kada se probudio, skicirao
je tu shemu “po sjećanju”. Proučavanje te naprave, uz koju će
8 Le Temps et le Reve ("Vrijeme i san"). Francuski prijevod Editions du Seuil. J. W.

Dunne je 1901. sanjao kako grad Lowestoft na obali La Manchea bombardira nepo
znata flota. To se bombardiranje dogodilo 1914. sa svim detaljima koje je Dunne
zabilježio 1901. godine.
Taj je isti Dunne u snu vidio novinske naslove koji objavljuju erupciju Mont
Pelea nekoliko mjeseci prije tog događaja.
458
T re ć i dio
prvi put biti upotrijebljen radar, vodio je veliki znanstvenik

tslorbert Wiener, i Wienerova su razmišljanja na tu temu
rezultirala rađanjem kibernetike.
«Ne možemo nipošto», rekao je Lovecraft, «potcjen-
jivati golemu važnost koju mogu imati snovi.9» Odsada ne
možemo smatrati zanemarivima ni fenomene prekognicije,
bilo u stanju sna, bilo u budnom stanju. Otišavši vrlo daleko
s onu stranu dokaza službene psihologije, američka komisija
za atomsku energiju predložila je 1958. g. da se za pokušaj
otkrivanja mjesta pada ruskih bombi u slučaju rata pozove
“vidovnjake”.10
«Tajanstveni putnik ukrcao se 25. srpnja 1959. na atom

sku podmornicu Nautilus. Podmornica je ubrzo zaronila i
šesnaest je dana roneći prelazila dubine Atlantskog oceana.
Bezimeni se putnik zatvorio u svoju kabinu. Njegovo lice
vidjeli su samo mornar koji mu je donosio hranu i kapetan
Anderson koji ga je svakodnevno posjećivao. On je dva puta
dnevno uručivao jedan list papira kapetanu Andersonu. Na
tom su se listu papira nalazile kombinacije pet tajanstvenih
znakova: križa, zvijezde, kruga, četverokuta i triju valovitih
linija. Kapetan Anderson i nepoznati putnik potpisivali su taj
papir i kapetan Anderson ga je zapečatio u kuvertu nakon
što je unutra stavio dvije oznake. Jedna je nosila sat i datum.
Druga je sadržavala riječi “ultra tajno, uništiti u slučaju da
podmornica bude zarobljena”. U ponedjeljak 10. kolovoza
1959. podmornica je pristala u Croyton. Putnik je ušao u
9 U svojoj noveli A u-delà du Mur du Sommeil ("S one strane zida sna"), prim,
prev.
10 Dana 31. kolovoza 1958. Izvještaj Rand Corporation.
459
J utro čar ob njaka____________________________________________
službeni automobil koji ga je pod pratnjom ostavio na najbli

žem vojnom aerodromu.
«Nekoliko sati kasnije avion je sletio na mali aerodrom
u gradu Friendshipu u Marylandu. Tamo je jedan automobil
čekao putnika. Odvezao ga je do zgrade na kojoj je stajao
natpis: “Centar za specijalna istraživanja Westinghouse.
Zabranjen ulaz neovlaštenim osobama”. Automobil se zausta
vio pred stražom i putnik je želio vidjeti pukovnika Williama
Bowersa, ravnatelja za biološke znanosti u Uredu za istraživa
nje Zrakoplovnih snaga Sjedinjenih Država.
«Pukovnik Bowers ga je čekao u svom uredu:
«Sjednite, poručnice Jones, rekao mu je. Imate li
kuvertu?»
«Jones je bez riječi pružio kuvertu pukovniku, koji je
otišao do kase, otvorio je i iz nje izvadio identičnu kuvertu,
samo što na njenoj oznaci nije pisalo “Podmornica Nautilus”,
nego “Centar za istraživanja X, Friendship, Maryland”.
«Pukovnik Bowers je otvorio dvije kuverte i izvadio iz
njih pakete manjih kuverti koje je zatim raspečatio, i dva su
čovjeka u tišini gledala listove koji su nosili isti datum. Zatim
su ih usporedili. Znakovi su u 70% slučajeva bili isti i jednako
poredani na dva papira koja su nosila isti datum.
«Nalazimo se na prekretnici povijesti», rekao je pukovnik
William Bowers. «Prvi put u povijesti, u uvjetima u kojima
nije moguće nikakvo varanje, s preciznošću koja je dostatna za
praktičnu primjenu, ljudska je misao prenesena kroz prostor
bez materijalnoga posrednika iz jednoga mozga u drugi!»
Kada doznamo imena dvoje ljudi koji su sudjelovali u tom
pokusu, povijest znanosti će ih zasigurno zapamtiti.
T reći dio
Zasada su oni “poručnik. Jones”, mornarički oficir,

i “subjekt Smith”, student Sveučilišta Duke u Durhamu
(Sjeverna Carolina, Sjedinjene Američke Države).
Dva puta dnevno, tijekom šesnaest dana koliko je trajao
pokus, subjekt Smith, zatvoren u prostoriju iz koje nikada nije
izlazio, stajao je pred automatskom napravom za miješanje
karata. U toj se napravi, u bubnju, vrtjelo na tisuće karata. To
nisu bile obične igraće karte, već pojednostavljene, takozvane
Zenerove karte. Sve te karte, koje se već duže vrijeme koriste
za parapsihološke pokuse, iste su boje. Nose jedan od slje
dećih pet simbola: tri valovite linije, krug, križ, četverokut,
zvijezdu. Dva puta dnevno, pod djelovanjem pokreta satnog
mehanizma, naprava je izbacivala po jednu kartu, nasumce, s
razmakom od jedne minute. Subjekt Smith nepomično je gle
dao tu kartu nastojeći intenzivno misliti na nju. U istom tre
nutku, na udaljenosti 2000 kilometara, na stotinama metara
dubine ispod površine oceana, poručnik Jones je pokušavao
pogoditi koju je kartu subjekt Smith gledao. Bilježio je rezultat
i davao pokusni list papira na supotpis poručniku Andersonu.
Pukovnik Jones pogodio je sedam od deset puta. Nikakva prije
vara nije bila moguća. Čak i ako zamislimo najnevjerojatnije
sudioništvo, nije moglo biti nikakve veze između podmornice
pod morem i laboratorija u kojem se nalazio subjekt Smith.
i Čak ni telegrafski valovi ne mogu prodrijeti kroz nekoliko
stotina metara morske vode. Prvi put u povijesti znanosti
dobiven je neosporiv dokaz mogućnosti komunikacije na
daljinu između dvaju mozgova. Parapsihološka proučavanja
konačno su ušla u znanstvenu fazu.
To je veliko otkriće bilo postignuto pod pritiskom vojnih
potreba. Već početkom 1957. godine, čuvena organizacija
461
J u t r o č a r o b n j a k a ______________________________________________________________
Rand koja se bavi najtajnijim istraživanjima američke vlade

podnijela je predsjedniku Eisenhoweru izvještaj na tu temu.
«Naše su podmornice», piše u izvještaju, «sada beskorisne,
jer je nemoguće komunicirati s njima dok su pod morem, a
osobito kada su pod polarnom korom. Moramo upotrijebiti
sva nova sredstva.» Godinu dana izvještaj Randa nije polu
čio nikakva rezultata. Znanstveni savjetnici predsjednika
Eisenhowera smatrali su da ta ideja odviše podsjeća na sto
love koji se okreću. Dok je “bip-bip” Sputnika I odjekivao nad
svijetom poput mrtvačkoga zvona, najveći su američki znan
stvenici odlučili da je vrijeme za prodor u svim smjerovima,
uključujući i one koje su Rusi prezirali. Američka se znanost
obratila mišljenju javnosti. Dana 13. srpnja 1958. nedjeljni je
dodatak New York Herald Tribunea objavio članak najvećega
vojnoga stručnjaka američkog tiska, Ansela E. Talberta.
On je napisao: «Prijeko je potrebno da vojne sile
Sjedinjenih Američkih Država saznaju može li energija koju
ljudski mozak odašilje utjecati na drugi ljudski mozak uda
ljen tisućama kilometara... Riječ je o potpuno znanstvenom
istraživanju, i utvrđeni se fenomeni, isto kao i sve drugo što
potječe od živog organizma, hrane energijom uslijed izgara
nja hranjivih tvari u organizmu...
«Razvijanje toga fenomena može nam pribaviti novo
sredstvo komunikacije između podmornica i kopna, a jednog
dana možda i između brodova koji putuju međuplanetarnim
prostorom i Zemlje.»
Nakon tog članka i brojnih izvještaja znanstvenika koji
su potvrdili izvještaj Randa, doneseni su zaključci. Danas
laboratoriji za proučavanje nove parapsihološke znanosti
postoje pri Rand Corporation u Clevelandu, postoje kod
T r e ć i dio
Westinghousea, u Friendshipu u Marylandu, u General

Electricu u Schenectadyu, u Bell Telephoneu u Bostonu, pa
čak i u centru za vojna istraživanja u Redstoneu u Alabami.
U ovom potonjem, laboratorij za proučavanje prijenosa misli
nalazi se niti 500 metara od ureda Wernera von Brauna,
čovjeka svemira. Tako su osvajanje planeta i osvajanje ljud
skoga duha već spremni pružiti jedno drugome ruku.
Za manje od godinu dana ti su moćni laboratoriji postigli
više rezultata nego stoljeća istraživanja na polju telepatije.
Razlog je vrlo jednostavan: istraživači su krenuli od nule,
bez unaprijed stvorene predodžbe. Povjerenstva su poslana
po cijelome svijetu: u Englesku, u kojoj su ispitivači stupili
u kontakt s pravim znanstvenicima nakon što su provjerili
fenomene prijenosa misli. Doktor Soal sa Sveučilišta u
Cambridgeu uspio je ispitivačima demonstrirati komunika
ciju između dvojice mladih rudara iz Wellsa, na udaljenosti
nekoliko stotina kilometara.
Ispitivačko se povjerenstvo u Njemačkoj susrelo s jednako
neupitnim znanstvenicima, primjerice s Hansom Benderom
i Pascualom Jordanom, koji nisu samo promatrali fenomene
prijenosa misli, nego su bez straha o njima i pisali. Dokazi su
se umnožavali u samoj Americi. Kineski znanstvenik doktor
Chin Yu Wang uspio je uz pomoć nekoliko kineskih kolega
dati stručnjacima iz Rand Corporation presudne dokaze o
prijenosu misli.
Koji su praktični postupci za postizanje tako zapanjujućih
rezultata kakav je eksperiment poručnika Jonesa i subjekta
Smitha?
Za to je potrebno pronaći par eksperimentatora, to jest
dva subjekta od kojih je jedan odašiljač, a drugi primatelj.
463
JUTRO ČAROBNJAKA
Uistinu senzacionalni rezultati dobivaju se jedino kada se

uzme dva subjekta čiji su mozgovi na neki način sinhronizi-
rani (američki specijalisti koriste se izrazom rezonancija, koji
su pozajmili od bežične telegrafije, svjesni koliko je taj izraz
neodređen).
Ta su suvremena istraživanja potvrdila komunikaciju
samo u jednome smjeru. Ako zamijenimo subjekte, ako
subjekt koji je primao počne odašiljati, i obratno, više se ništa
ne dobiva. Da bi se održala učinkovita komunikacija u oba
smjera, potrebna su, dakle, dva para odašiljatelja-primatelja,
drugim riječima:
- jedan subjekt-odašiljatelj i jedan subjekt-primatelj u
podmornici;
- jedan subjekt-odašiljatelj i jedan subjekt-primatelj u
laboratoriju na kopnu.
Kako se subjekte izabire?
To je zasada tajna. Znamo samo da se taj izbor vrši ispi
tivanjem elektroencefalograma, to jest, električnih zapisa
moždane aktivnosti dobrovoljaca koji se javljaju. Ta moždana
aktivnost, koju znanost vrlo dobro poznaje, nije popraćena
nikakvim odašiljanjem valova. Ona otkriva odašiljanje ener
gije unutar mozga, a slavni engleski kibernetičar Grey Walter
prvi je dokazao da elektroencefalogram može služiti za otkri
vanje abnormalnih moždanih aktivnosti.
Taj nam je predmet bolje razjasnila američka psihologinja
gđa Gertrude Schmeidler. Doktorica Schmeidler dokazala je
da se dobrovoljci koji se javljaju za sudjelovanje u parapsi-
hološkim eksperimentima mogu podijeliti u dvije kategorije
koje naziva “ovcama” i “kozama”. Ovce su oni koji vjeruju u
izvanosjetilno opažanje, a koze su oni koji u njega ne vjeruju.
464
T reći dio
Čini se da za komunikaciju na daljinu'treba povezati jednu

ovcu s jednom kozom.
Takvu vrstu posla iznimno otežava činjenica da u trenutku
uspostavljanja komunikacije na daljinu ni odašiljatelj ni pri
matelj ne osjećaju ništa. Komunikacija se odvija na podsvje
snoj razini i ništa ne dopire do svijesti. Odašiljatelj ne zna je li
poruka stigla do cilja. Primatelj ne zna je li primio signale koji
dolaze iz drugog mozga ili ih je izmislio. Upravo zbog toga se
zadovoljavamo prijenosom pet vrlo jednostavnih simbola iz
Zenerovih tablica, umjesto da pokušavamo prenositi složene
i nejasne slike. Kada ta komunikacija bude u optjecaju, lako
ćemo se moći poslužiti tim kartama kao kôdom, po uzoru na
Morseove znakove, i prenositi čitljive poruke. U ovome tre
nutku pokušavamo usavršiti taj način komunikacije, učiniti
ga što pouzdanijim. Radimo u brojnim smjerovima, a pose
bice tražimo lijekove s psihološkim djelovanjem koji olakša
vaju prijenos misli. Jedan američki farmakološki stručnjak,
doktor Humphrey Osmond, već je postigao prve rezultate na
tom području i objavio ih je u izvještaju u ožujku 1947. na
Akademiji znanosti u New Yorku.
Međutim, ni poručnik Jones ni subjekt Smith nisu upo
trebljavali lijekove. Jer cilj je tih pokusa američkih vojnih
snaga do kraja iskoristiti mogućnosti normalnoga ljudskoga
mozga. Osim kave koja, čini se, poboljšava prijenos, i aspirina
koji ga, naprotiv, usporava, paralizira, u pokusima projekta
Rand nije dopušten nijedan lijek.
Ti pokusi nesumnjivo otvaraju novo doba u povijesti
čovječanstva i znanosti.11
11 Jaques Bergier, Constellation, br. 140, prosinac 1959.
465
Na području “paranormalnih iscjeljenja”, to jest, iscjeljenja

postignutih psihološkim tretmanima, bilo da se radi o tera
peutu koji “posjeduje svojstva medija” ili o psihoanalitičaru (s
tim da su metode jasno razgraničene), parapsiholozi su došli
do vrlo značajnih zaključaka. Iznijeli su novu koncepciju: par
liječnik-bolesnik. Rezultat tretmana određuje telepatska veza
koja postoji ili ne postoji između liječnika i pacijenta. Ako se
ta veza uspostavi - a ona nalikuje ljubavnom odnosu - ona
izaziva hiper-lucidnost i hiper-receptivnost koje se mogu
primijetiti kod zaljubljenih parova: iscjeljenje je moguće. U
protivnom, i terapeut i bolesnik gube vrijeme. Pojam “para”
nadmašio je pojam “medija”. Mislimo da će biti moguće prika
zati dubinski psihološki profil terapeuta i pacijenta. Pomoću
nekih testova moguće je odrediti koju vrst inteligencije i sen
zibiliteta posjeduju terapeut i pacijent te prirodu nesvjesnih
odnosa koji se mogu uspostaviti među njima. Usporedivši
svoj profil s pacijentovim, terapeut će već na početku moći
doznati može li djelovati ili ne.
Jedan je psihoanalitičar u New Yorku slomio ključ orma
rića u koji slaže bilješke sa svojim opažanjima. Pojurio je
bravaru i ovaj mu je istoga trena napravio novi ključ. Nikom
nije pričao o toj nezgodi. Nekoliko dana kasnije, za vrijeme
seanse u stanju budnog sna, u snu njegovog pacijenta pojavio
se ključ i on ga je opisao. Bio je slomljen i nosio je broj ključa,
tog ormarića: to je pravi fenomen osmoze.
Slavni američki psihoanalitičar doktor Lindner lije
čio je 1953. jednog uglednog atomskoga znanstvenika.12
Znanstvenik je bio nezainteresiran za svoj posao, za svoju
12 Doktor Lindner opisao je to iskustvo u knjizi sjećanja, The Fifty-Minute-Hour

("Sat od pedeset minuta").
466
T re ć i dio
obitelj, za sve. Priznao je Lindneru da bježi u drugi svijet.

Njegove su misli sve češće putovale na neku drugu planetu
na kojoj je znanost bila naprednija, a on je bio jedan od ruko
voditelja. Imao je detaljnu viziju tog svijeta, njegovih običaja
i kulture. Neobično, ali Lindner je osjećao kako ga ludilo
njegovoga bolesnika malo pomalo privlači, i u mislima mu se
pridružio u njegovom svemiru, izgubivši dio svog duha. Tada
se bolesnik počeo odvajati od svoje vizije i krenuo putem
ozdravljenja. Lindner je ozdravio nekoliko sedmica kasnije.
Na eksperimentalnom je planu pronašao pradavni nalog koji
je upućen čudotvorcu da “preuzme na sebe” tuđu bolest, da
otkupi tuđi grijeh.
Parapsihologija nema nikakve veze s okultizmom i lažnim

znanostima: naprotiv, ona to područje nastoji demistificirati.
Međutim, znanstvenici, popularizatori i filozofi koji je osu
đuju, vide u njoj ohrabrenje šarlatanizmu. To je pogrešno,
ali istina je da naše doba više nego ikoje drugo favorizira
razvoj lažnih znanosti koje se “služe svim i svačim i imaju
privid svega, ali u stvarnosti nisu ništa i nemaju ništa”.
Uvjereni smo da unutar čovjeka postoje nepoznata područja.
Parapsihologija predlaže metodu istraživanja. I mi ćemo na
stranicama koje slijede predložiti jednu metodu. To je istra
živanje tek započelo: mislimo da će ono biti jedna od velikih
zadaća budućih civilizacija. Prirodne moći, koje su nam još
nepoznate, zasigurno će se probuditi, proučavat ćemo ih i
ovladati njima kako bi čovjek mogao ispuniti svoju sudbinu
na zemlji u potpunoj preobrazbi. U to smo sigurni. Ali smo
isto tako sigurni da trenutačan razvoj okultizma i lažnih
4 6 7
znanosti u široj javnosti spada u bolest. Nesreću ne donose

puknuta zrcala, već puknuti mozgovi.
U Sjedinjenim Državama nakon Drugoga svjetskoga
rata postoji više od 30 000 astrologa, 20 časopisa posveće
nih isključivo astrologiji, od kojih jedan ima tiražu čak 500
000 primjeraka. Godine 1943. pet milijuna Amerikanaca
postupalo je prema uputama gatalaca i trošilo 200 milijuna
dolara godišnje da bi saznalo budućnost. Samo u Francuskoj
postoji 40 000 iscjeljitelja i više od 50 000 okultnih savjeto
vališta. Prema provjerenim procjenama,13 honorari gataoca,
vračara, vidovnjaka, čarobnjaka, radiestezista, iscjeljitelja,
itd., u Parizu dostižu 50 milijardi franaka. Globalni budžet
“magije” za Francusku iznosi oko 300 milijardi godišnje, što
je kudikamo više od budžeta znanstvenog istraživanja.
«Ako gatalac trguje istinom...
- Što onda?
- E, pa, onda mislim da trguje s neprijateljem.»14
Prijeko je potrebno, pa makar i samo radi čišćenja polja
istraživanja, odbiti tu invaziju. Ali ona se zasigurno oko-
rištava napretkom znanja. To znači da nije riječ o vraćanju
pozitivizmu koji je Flammarion već 1891. procijenio nadma-
šenim, ni ograničenom scijentizmu dok nas sama znanost
vodi k novom razmišljanju o strukturama duha. Ako čovjek
posjeduje moći za koje dosada nije znao ili ih je zanemarivao
te ako, kako smo to skloni misliti, postoji neko više stanje
svijesti, važno je da ne odbacujemo pretpostavke koje su
korisne za eksperimentiranje, prave činjenice, razjašnjujuće
13 Te brojke navodi François Le Lionnais u svom znanstvenom radu Une M aladie

des civilisations: les Fausses Sciences ("Bqlest civilizacijadažne znanosti", prim, prev.),
L a Nefy br. 6, lipanj 1954.
14 G. K.Chesterton, Father Brown ("Otac Brown"), prim. prev.
468
_________________________________________________________________________ T r e ć i d i o
usporedbe, odgurujući tu invaziju okultizma i lažnih znano

sti. Jedna engleska poslovica kaže: «Dok prolijevate prljavu
vodu iz lavora, pazite da skupa s njom ne bacite i dijete.»
I sama sovjetska znanost priznaje “da ne znamo sve, ali
da ne postoje tabu-područja a tako ni vječito nedohvatljivi
prostori”. Specijalisti Pavlovljeva instituta, kineski znanstve
nici koji su se posvetili proučavanju živčane aktivnosti na
višoj razini, proučavaju jogu. Znanstveni novinar Saparin
u ruskom časopisu Snaga i znanje15 piše: «Fenomene koje
pokazuju jogiji zasada nije moguće objasniti, ali to će se bez
sumnje dogoditi. Takvi su fenomeni iznimno značajni jer
otkrivaju izvanredne mogućnosti ljudskoga stroja.»
Proučavanje izvanosjetilnih sposobnosti, “psionika”, kako
to nazivaju američki istraživači prema analogiji s elektro
nikom i nukleonikom, ustvari može dovesti do praktičnih
primjena značajnih razmjera. Primjerice, nedavna istraži
vanja osjećaja za orijentaciju u životinja otkrivaju postojanje
izvanosjetilnih sposobnosti. Čini se da se ptica selica, mačka
koja pretrči 1300 kilometara da bi se vratila kući, leptir koji
pronalazi ženku na udaljenosti od 11 kilometara, služe istom
vrstom opažanja i djelovanja na daljinu. Kada bismo mogli
otkriti prirodu tog fenomena i ovladati njime, raspolagali
bismo novim sredstvom komunikacije i orijentacije. Imali
bismo na raspolaganju pravi ljudski radar.
Izravan prijenos emocija, kakav se, čini se, odvija u paru
analitičar - pacijent, mogao bi imati dragocjene medicinske
primjene. Ljudska svijest nalik je ledenjaku koji pluta ocea
nom. Njegov najveći dio nalazi se pod vodom. Ponekad se
ledenjak zaljulja i pokaže nam golemu nepoznatu masu, i mi
15 Moskva, br. 7,1956, str. 21.
469
kažemo: ovaj je lud. Kada bi se pomoću nekakvog “psioni-

čkoga pojačala” mogla uspostaviti izravna komunikacija
među potopljenim masama u paru liječnik - bolesnik, men
talne bi bolesti možda potpuno nestale.
Suvremena nas znanost uči da joj eksperimentalne metode
na njihovom najvišem stupnju usavršenosti postavljaju gra
nice. Na primjer, mikroskop koji je dovoljno moćan koristio
bi se toliko snažnim izvorom svjetlosti da bi to pomaknulo
promatrani elektron, onemogućivši na taj način promatranje.
Ne možemo saznati što se nalazi u jezgri tako što je bom
bardiramo: ona se time mijenja. Ali možda nam nepoznata
oprema ljudskog uma omogući izravno opažanje krajnjih
struktura materije i svemirske harmonije. Možda bismo
mogli raspolagati “psioničkim mikroskopima” i “psioničkim
teleskopima” pomoću kojih bismo izravno mogli saznati što
se nalazi unutar daleke zvijezde ili atomske jezgre.
Možda u čovjeku postoji neko mjesto s kojega je moguće
promatrati cjelokupnu stvarnost. Ta se pretpostavka čini
suludom. Auguste Comte je tvrdio da nikada nećemo upo
znati kemijski sastav zvijezde. Godinu dana kasnije Bunsen
je izumio spektroskop. Možda ćemo već u idućem trenutku
otkriti skup metoda pomoću kojih ćemo sustavno razvijati
svoje izvanosjetilne sposobnosti, koristiti se moćnim meha
nizmom koja se skriva u našim dubinama. U toj smo per
spektivi radili Bergier i ja, znajući, zajedno s našim učiteljem
Chestertonom, da “opsjenar nije onaj koji zaranja u tajnovi-
tost, već onaj koji odbija izaći iz nje”.
470
III
Prem a psih o lo ško j r ev o lu c iji
“Drugo strujanje” duha. - Tražimo Einsteina psihologije.

- Ponovno rađanje vjerske ideje. - Naše društvo je u agoniji. -
Jaurès i stablo po kojemu zuje mušice. - Ono malo što vidimo ovisi
o ono malo toga što jesmo.
«Zemlja koja se dimi u tvornicama. Zemlja koja se trese

od poslova. Zemlja koja vibrira pod stotinama vrsta novih
zračenja. Taj veliki organizam konačno živi za novu dušu i
radi nje. Pod izmjenom doba mijenja se Misao. Ali gdje da
tražimo, gdje da smjestimo tu obnavljajuću i suptilnu pro
mjenu koja nas je, ne mijenjajući značajno naša tijela, učinila
novim bićima? Nigdje drugdje nego u novoj intuiciji, koja
u potpunosti preobražava fizionomiju svemira u kojemu se
krećemo - drugim riječima, u probuđenom stanju.»
Tako je, prema mišljenju Teilharda de Chardina, zapo
čela mutacija ljudske vrste: rađa se nova duša. Ta se muta
cija odvija u dubinskim prostorima uma, i ta “obnavljajuća
promjena” donijela je cjelovitu i potpuno drugačiju viziju
svemira. Budno stanje svijesti zamijenilo je više stanje, u
usporedbi s kojim je ono prethodno bilo samo san. Došlo je
vrijeme istinskoga buđenja.
471
J u t r o č a r o b n j a k a ________________________________________________________________
Htjeli bismo navesti čitatelja na razmišljanje o tom istin

skom buđenju. Na početku ovoga djela spomenuo sam kako
su moje djetinjstvo i adolescencija plivali u osjećaju sličnom
onome koji je pokretao Teilharda. Kada pogledam sve što sam
činio, sva svoja istraživanja, sve svoje priče, vidim da je sve
njih vodio osjećaj, koji je u mog oca bio tako silan i golem, da
ljudska svijest mora proći kroz jednu etapu, da mora pronaći
“drugo strujanje”, i da je vrijeme za to došlo. Cilj ove knjige u
biti je najsnažnija moguća potvrda tog osjećaja.
Psihologija znatno kasni u odnosu na znanost. Takozvana
suvremena psihologija proučava čovjeka u skladu s vizijom
devetnaestoga stoljeća kojim dominira militantni pozitivizam.
Prava suvremena psihologija promatra svemir koji otkriva
sve više iznenađenja i koji je sve manje prilagođen službeno
priznatim strukturama duha i naravi spoznaje. Psihologija
svjesnih stanja pretpostavlja dovršenog i statičnog čovjeka:
onoga zvanog hom o sapiens u stoljeću “prosvjetiteljstva”.
Fizika otkriva svijet koji u isto vrijeme igra nekoliko igara i
koji se brojnim vratima otvara ka beskonačnosti. Egzaktne
znanosti završavaju s fantastikom. Humanističke su znanosti
još zatvorene u pozitivističkom praznovjerju. Znanstvenom
mišlju dominira pojam postanka i evolucije. Psihologija se još
zasniva na viziji dovršenoga čovjeka čije su mentalne funkcije
hijerarhizirane jednom zauvijek. Nama se, naprotiv, čini da
čovjek nije dovršen, i čini nam se da kroz silne udarce koji
u ovom trenutku mijenjaju svijet, udarce koji su u domeni
svijesti, udarce u širinu koji izazivaju velike mase, razabiremo
početak promjena stanja ljudske svijesti, “obnavljajuću pro
mjenu” unutar samog čovjeka. Stoga vjerujemo da se stvarna
psihologija prilagođena vremenu u kojemu živimo ne bi
472
____________________________________________________________________________ T r e ć i d i o
trebala zasnivati na onome što čovjek jest (ili bolje rečeno,

na onome što mu se čini da jest), već na onome što on može
postati, na njegovoj mogućoj evoluciji. Upravo takvom istra
živanju smo se i posvetili.
Sve tradicionalne doktrine počivaju na ideji da čovjek nije
dovršeno biće, a psihologije davnih vremena proučavaju uvjete
u kojima se mogu odvijati promjene, izmjene i preobrazbe
koje će čovjeka dovesti do njegova istinskog ostvarenja. Jedno
posve suvremeno razmišljanje, vođeno našom metodom,
navodi nas na pomisao da čovjek možda posjeduje sposobno
sti koje ne iskorištava, čitav mehanizam koji je neupotrebljen.
Već smo rekli da upoznavanje vanjskoga svijeta do njegove
krajnje točke dovodi do preispitivanja same prirode znanja,
struktura inteligencije i percepcije. Rekli smo i da će sljedeća
revolucija biti psihološka. To nije isključivo naša vizija: to je
vizija mnogih suvremenih istraživača, od Oppenheimera do
Coste de Beauregarda, od Wolfganga Paulija do Heisenberga,
od Charlesa-Noèla Martina do Jacquesa Ménétriera.
Istina je, međutim, da na pragu te revolucije ništa od tih
uzvišenih, gotovo religioznih misli koje pokreću istraživače,
ne prodire u duh običnih ljudi i ne oživljava dubine društva.
U nekim se mozgovima sve promijenilo. Ali u općim idejama
o naravi čovjeka i ljudskog društva ništa se nije promijenilo
od devetnaestoga stoljeća. U jednom neobjavljenom članku o
Bogu Jaurès je, na kraju svoga života, fantastično napisao:
«Danas samo želimo reći da se religiozna ideja, nakon što
je na trenutak bila izbrisana, može vratiti u duhove i u svijesti
zbog toga što su je aktualni zaključci znanosti skloni primiti.
Već sada postoji, ako to možemo reći, potpuno spremna
religija, i to što ona u ovome trenutku ne dopire do dubina
473
društva, to što je građanstvo duhovno površno ili jednostavno

pozitivističko, to što je proletarijat podijeljen između niskog
praznovjerja i surovog materijalizma, rezultat je činjenice da
je aktualni društveni ustroj ustroj surovosti i mržnje, drugim
riječima, nereligiozan ustroj. Naše društvo nije nereligiozno
zbog toga što se brine o materijalnim stvarima, kako to
često govore svakidašnji deklamatori i bezidejni moralisti.
Naprotiv, ima nečeg religioznog u čovjekovom osvajanju pri
rode i u prilagodbi svemirskih sila potrebama čovječanstva.
Ne, nereligiozno je čovjekovo osvajanje prirode na način
potčinjavanja ljudi. Nije stvar u tome da briga za materijalni
napredak odvraća čovjeka od uzvišenih misli i razmišljanja o
božanskim stvarima, nego u tome što iscrpljenost od neljud
skog rada većini ljudi ne ostavlja snage za razmišljanje, pa čak
ni za osjećanje života, to jest, Boga. Stvar je još i u pretjeranoj
nadraženosti loših strasti, kao što su ljubomora i ponos, koji
u bezbožnim borbama upijaju intimnu energiju najsrčanijih
i najsretnijih. Čovječanstvo je poput velika stabla na kojemu
pod olujnim nebom zuje nadražene mušice, i u tom brujanju
mržnje nitko više ne čuje dubok i božanstven glas svemira.»
Kada sam otkrio taj Jaurèsov tekst, obuzele su me emo
cije. Ponavljao je riječi iz jednog dugog pisma koje mu je bio
poslao moj otac. Moj je otac izgarao od iščekivanja odgovora,
koji nije stigao. Stigao je meni, putem tog neobjavljenog djela,
nakon gotovo pedeset godina...
Dakako, čovjek nema dostatno jasnu predodžbu o sebi
i o onome što čini, a pod time mislim na ono što znanost,
kruna njegovih nejasnih muka, otkriva o svemiru, o njego
vim tajnama, moćima i harmoniji. A nema je zbog toga što
ga društvena organizacija, zasnovana na zastarjelim idejama,
474
_________________________________ ______________________________ T r e ć i d i o
lišava nade, zadovoljstva i mira. Ako je, u punom smislu

riječi, lišen života, kako da otkrije njegove bezgranične raz
mjere? Međutim, sve nas navodi na pomisao da će se stvari
naglo promijeniti: da će velike uzdrmane mase, izniman pri
tisak otkrića i tehnologije, kretanje ideja u sferama istinske
odgovornosti, kontakt s inteligentnim bićima izvana, pomesti
stare principe koji paraliziraju društveni život, i da će čovjek,
kada na kraju tog puta koji vodi od otuđenja k pobuni, zatim
od pobune k pristanku, ponovno postane raspoloživ, čuti
kako se u njemu samome izdiže ta “nova duša” o kojoj govori
Teilhard, i otkriti u slobodi tu “moć da bude uzrokom”, moć
koja povezuje biće i djelovanje.
Čini se da smo već prihvatili kako čovjek posjeduje

određene moći: prekogniciju, telepatiju, itd. Postoje vidljive
činjenice. Ali dosada su takve činjenice bile predstavljane
kao tobožnji dokazi “stvarnosti duše” ili “duha mrtvih”.
Izvanredno kao očitovanje nemogućeg: to je apsurd. Mi smo
stoga u našem radu odbacili svako pribjegavanje okultizmu
i magiji. To ne znači da treba zanemariti sve činjenice i tek
stove iz tog područja. Povezano s time, usvojili smo tako nov,
ispravan i pametan stav Rogera Bacona16: «Tim stvarima valja
pristupiti s oprezom, jer čovjek se lako može prevariti, a pri
sutne su dvije pogreške: jedni niječu sve što je neobično, dok
drugi, idući preko razuma, upadaju u magiju. Treba se, dakle,
čuvati tih mnogobrojnih knjiga koje sadrže stihove, znakove,
molitve, bajanja, žrtvovanja, jer to su knjige čiste magije, i
bezbrojnih drugih, koje ne sadrže ni snagu umijeća ni snagu
16 Godine 1613., "Pisma o čudima".
475
J u t r o č a r o b n j a k a _______________________________________________ ________ _____
prirode, već fikciju čarobnjaka. S druge strane, valja razmo

triti da među knjigama koje se smatra magijskima ima i onih
koje to uopće nisu i u kojima su sadržane tajne mudraca...
Ako netko u tim djelima naiđe na kakav postupak prirode ili
umijeća, neka ga zadrži...»
U psihologiji je jedini napredak bio početak istraživanja
dubina, područja podsvijesti. Mislimo da treba istražiti i
vrhunce, područje nadsvijesti. Ili bolje rečeno, naša nas istra
živanja i razmišljanja navode na priznanje, u vidu pretpo
stavke, o postojanju aparature mozga na višoj razini, koja je
uglavnom neistražena. U normalnom budnome stanju svije
sti aktivna je desetina mozga. Što se događa u devet desetina
koje naizgled miruju? I zar ne postoji neko stanje u kojemu bi
čitav mozak bio organizirano aktivan? Sve činjenice koje ćemo
sada iznijeti i proučavati mogle bi se odnositi na fenomen
aktiviranja onih područja koja obično spavaju. Naime, još ne
postoji nikakva grana psihologije koja proučava taj fenomen.
Priznat ćemo da neuropsihologija nesumnjivo napreduje
kako bi se rodila psihologija vrhunaca svijesti. Ne čekajući
razvoj te nove grane psihologije i ne pokušavajući nagađati
o rezultatima, htjeli bismo jednostavno privući pažnju na to
područje. Možda će se ono pokazati jednako važnim kao i
istraživanje atoma i svemira.
Dosada je sva pažnja bila usmjerena na ono što se nalazi
ispod razine svijesti: kad je riječ o samoj svijesti, ona se u
suvremenim istraživanjima i dalje prikazuje kao fenomen
koji potječe iz nižih zona: prema Freudu iz spolnih organa,
u Pavlova iz uvjetovanih refleksa, i tako dalje. Tako sva psi
hološka književnost, primjerice, kompletan moderni roman,
proizlazi iz Chestertonove definicije: «Ljudi koji govoreći
476
T reći dio
o moru govore samo o morskoj bolesti.» Ali Chesterton je

bio katolik: pretpostavljao je postojanje vrhunaca svijesti jer
je priznavao postojanje Boga. Psihologija se, isto kao i sve
druge znanosti, morala osloboditi teologije. Mi jednostavno
mislimo da oslobođenje još nije potpuno, da postoji i oslo
bađanje odozgo: proučavanjem metodike fenomena koji se
smještaju iznad svijesti, uma koji vibrira na višoj frekvenciji.
Svjetlosni spektar izgleda ovako: lijevo je široki pojas
Hertzovih valova i infracrvenih zraka. U sredini je uski pojas
vidljive svjetlosti, a desno je beskonačan pojas: ultraljubiča-
sto, X-zrake, gama-zrake i nepoznate zrake.
Što ako je spektar uma, ljudske svjetlosti, usporediv s
njim? Lijevo je infra ili podsvijest, u sredini uzak pojas svi
jesti, desno beskonačan pojas ultrasvijesti. Proučavanja su
dosad dovela samo do svijesti i do podsvijesti. Čini se da su
široko područje ultrasvijesti istraživali samo mistici i magi:
tajna istraživanja, slabo odgonetljiva svjedočanstva. Zbog
nedostatka informacija neke neosporne fenomene, poput
intuicije i genijalnosti, koji odgovaraju početku desnoga
pojasa, tumačimo kao fenomene infrasvijesti, koji odgovaraju
kraju lijevog pojasa. Služimo se onime što znamo o podsvi
jesti kako bismo objasnili ono malo što znamo o nadsvijesti.
Međutim, nemoguće je objasniti desnu stranu spektra lijevom,
gama-zrake Hertzovim valovima: njihove značajke nisu iste.
Naime, mislimo da, ako postoji stanje s one strane svijesti,
da su značajke duha u tom stanju potpuno drugačije. Stoga
je potrebno pronaći drugačije metode od metoda psihologije
nižih stanja svijesti.
U kojim uvjetima duh može dostići to drugo stanje? Koje
on značajke tada poprima? Do kojih spoznaja tada može
477
doći? Silno kretanje svijesti dovodi nas do točke u kojoj duh

zna da se mora promijeniti da bi vidio ono što ima vidjeti, da
bi učinio ono što mora. «Ono malo što vidimo ovisi o ono
malo toga što jesmo.» Ali nismo li i mi sami ono što vjeru
jemo da jesmo?
478
r
IV
P onovno o tkr iv a n je duha m a g ije
Zeleno oko Vatikana. - Drugi um. - Tvornica Uspavane šume. -

Priča o sudoperki. - Priroda možda igra dvostruku igru. - Poluga
superstroja. - Nove katedrale, novi žargon. - Posljednja vrata.
- Postojanje kao instrument. - Nešto novo i razumno o simbolima.
- Nije sve sadržano u svemu.
<
Za dešifriranje nekih rukopisa nađenih na obalama

Crnoga mora nije pomogla ni znanost najboljih svjetskih lin
gvista. Instalirali su stroj, elektronski kalkulator u Vatikanu,
i dali mu da proučava užasne škrabotine, ostatke prastaroga
pergamenta na kojemu su u svim smjerovima bili zapisani
ostatci neodgonetivih znakova. Stroj je trebao obaviti posao
koji nisu uspjeli obaviti stotine i stotine mozgova tijekom
stotina i stotina godina: uspoređivati tragove, ponoviti sve
moguće nizove sličnih znakova, izabrati među svim mogu
ćim vjerojatnostima, izvesti zakon sličnosti među svim
mogućim točkama usporedbe te zatim, nakon što je iscrpio
beskonačan popis kombinacija, sastaviti abecedu polazeći od
jedine prihvatljive sličnosti, ponovno stvoriti jezik, obnoviti
ga i prevesti. Stroj je fiksirao tu bezobličnu masu svojim
479
zelenim, nepomičnim i hladnim okom, počeo je škljocati i

zujati, kroz njegov je elektronski mozak prošlo bezbroj brzih
valova, i konačno je iz tih otpadaka izašla poruka koja predaje
riječ drevnog sahranjenog svijeta. Preveo ju je. Te sjene slova
na prašini pergamenta uskrsnule su, ponovno su se vjenčale,
oplodile, i iz tog bezobličnog, iz toga trupla riječi izašao je
glas pun obećanja. Stroj je rekao: «I u toj ćemo pustinji naći
put prema našemu Bogu.»
/
Znamo koja je razlika između aritmetike i matematike.
Matematička misao nakon Evaristea Galoisa otkrila je svijet
koji je čovjeku stran, koji nije u skladu s ljudskim iskustvom,
nije u skladu sa svemirom kakvoga poznaje uobičajena
ljudska svijest. Logiku koja proizlazi iz da ili ne zamijenila je
superlogika koja funkcionira prema da i ne. Ta superlogika
ne spada u domenu razuma, nego intuicije. U tom smislu
možemo reći da intuicija, drugim riječima, “divlja” sposob
nost, “čudnovata” moć duha, “sada upravlja velikim prosto
rima matematičara.»17
Kako radi mozak u normalnim okolnostima? Radi kao
aritmetički stroj. Radi kao binaran stroj: da, ne, u redu je, nije
u redu, točno, pogrešno, volim, ne volim, dobro, loše. Naš je
mozak u binarnoj kategoriji nepobjediv. Veliki ljudski kalku
latori uspjeli su nadići elektronske strojeve.
Što je aritmetički elektronski stroj? To je stroj koji zapa
njujućom brzinom klasificira, prihvaća i odbija, svrstava
različite čimbenike u nizove. To je, ukratko, stroj koji uvodi
17 Charles-Noél Martin, Les Vingt Sens da l'Homme ("Čovjekovih dvadeset osje-

tila") - prim. prev.
480
_______________________ __ _________________________________ _________ T r e ć i d i o
red u svemir. On oponaša rad našega mozga. Čovjek raz

vrstava. On ima tu čast. Sve su znanosti izrasle iz njegovog
truda razvrstavanja.
Da, ali sada postoje i elektronski strojevi koji ne funk
cioniraju samo aritmetički, već analogno. Na primjer: ako
želite proučiti sve uvjete otpora ustave koju gradite, izradit
ćete maketu ustave. Promatrat ćete tu maketu na sve moguće
načine. Zatim ćete prikazati stroju skup svih tih opažanja. On
će uskladiti, neljudskom brzinom usporediti, detaljno utvr
diti sve moguće povezanosti među tisućama primjedbi, i reće
će vam: «Ako ne pojačate klin na trećem stupu desno, on će
se 1984. godine srušiti.»
Analogni stroj svojim je nepokretnim i nepogrešivim
okom utvrdio sve reakcije ustave, zatim je razmotrio sve
aspekte postojanja te ustave, poistovjetio se s tim postojanjem
i sve je zakone izveo iz toga. On je vidio sadašnjost u njenoj
potpunosti, postigavši brzinu koja skraćuje vrijeme, usposta
vivši sve moguće odnose među svim zasebnim čimbenicima,
a u isto je vrijeme mogao vidjeti i budućnost. Ukratko, prešao
je sa znanja na spoznaju.
Mi, međutim, mislimo da i mozak u nekim slučajevima
može funkcionirati poput analognoga stroja. Drugim rije
čima, on zasigurno može:
1° Prikupiti sva moguća opažanja o nekom predmetu;
2° Izraditi popis konstantnih odnosa među višestrukim
aspektima tog predmeta;
3° Na neki način postati samim tim predmetom, poistovje
titi se s njegovom biti i otkriti njegovu cjelokupnu sudbinu.
Sve bi se to, naravno, trebalo odvijati elektronskom brzi
nom, tako da se u atomskom trenutku uspostave desetci tisuća
481
J utro čarobnj aka
veza. Taj fascinantan niz preciznih matematičkih operacija

ono je što katkad, kada se taj mehanizam slučajno pokrene,
nazivamo prosvjetljenjem.
Ako mozak može funkcionirati poput analognoga stroja,
to znači da on može, umjesto na samome predmetu, raditi na
maketi predmeta. Ne na Bogu, nego na idolu. Ne na vječno-
sti, nego na jednome satu. Ne na zemlji, nego na zrnu pijeska.
Drugim riječima, nakon što se veze uspostave brzinom koja
nadilazi najbrže binarno zaključivanje, na slici koja igra ulogu
makete, on zasigurno može, kako je to rekao Blake, vidjeti
“svemir u zrnu pijeska i vječnost u satu vremena”.
Kada bi se to odvijalo na taj način, kada bi brzina svr
stavanja, uspoređivanja, dedukcije bila izvanredno ubrzana,
kada bi se naš um, u nekim slučajevima, našao poput čestice
u ciklotronu, mogli bismo objasniti čitavu magiju. Pošavši od
promatranja zvijezde golim okom, majanski svećenik mogao
ie u svome mozgu složiti cijeli Sunčev sustav i otkriti Uran i
Pluton bez teleskopa (čini se da neki reljefi svjedoče o tome).
Polazeći od fenomena u epruveti, alkemičar je možda imao
točan prikaz najsloženijeg atoma i otkrio tajnu materije. Imali
bismo objašnjenje formule prema kojoj je “ono gore jednako
ovome dolje”. U najširoj domeni imitativne magije shvatili
bismo kako je kromanjonski mag, promatrajući u svojoj
pećini obrednu sliku bizona, uspio shvatiti sve zakone svijeta
bizona i najaviti plemenu povoljan datum, mjesto i vrijeme
za sljedeći lov.
Kibernetički tehničari proizveli su elektronske strojeve

koji prvo funkcioniraju po aritmetičkome principu, zatim po
4 8 2
_________________________ _ _ _ _ _ ______________________________________________ T r e ć i d io
analognom. Tim se strojevima služe prije svega za odgone

tanje šifriranih jezika. Ali znanstvenici su takvi: oni odbijaju
zamisliti da čovjek može biti ono što je stvorio. Neobične li
skromnosti!
Priznajemo sljedeću pretpostavku: čovjek posjeduje u
najmanju ruku jednak, ako ne i napredniji uređaj od bilo
kojeg ostvarivog tehničkog uređaja, a koji služi za postizanje
rezultata što ga sebi postavlja cjelokupna tehnologija, to jest,
za razumijevanje univerzalnih sila i upravljanje njima. Zašto
on ne bi u dubinama svojega mozga posjedovao neku vrst
analognoga stroja? Danas znamo da je u normalnome svje
snome stanju devet desetina ljudskog mozga neiskorišteno, a
doktor Warren Penfield dokazao je da u nama postoji golem
tihi prostor. A što ako je taj tihi prostor golema prostorija
sa strojevima koji rade, koji čekaju naredbu? Kada bi to bilo
tako, magija bi bila u pravu.
«
U nama ima jedna postaja: hormonska lučenja odlaze s

nje na tisuće mjesta u našem tijelu kako bi ih pobudila.
U nama postoji telefon - naš živčani sustav: netko me
ubode i ja vrisnem; stid me je pa pocrvenim, itd.
Zašto ne bismo imali i radio? Možda mozak proizvodi
valove koji se šire velikom brzinom i koji, poput valova na
hiperfrekvenciji koji propadaju u šuplje provodnike, kruže
unutar ovojnice leđne moždine. U tom bismo slučaju posje
dovali nepoznat sustav komunikacija i veza. Možda naš
mozak neprekidno odašilje takve valove, ali mi ne koristimo
prijamnike, ili oni rade samo u rijetkim prilikama, poput loših
telegrafskih znakova koje udarac na trenutak učini čujnima.
4 8 3
Ju tr o č a r o b n ja k a ________________________________________________________j ·
Imao sam sedam godina. Bio sam u kuhinji pokraj majke

koja je prala suđe. Majka je uzela četku za suđe da skine
masnoću s tanjura, i u tom se trenu sjetila da njena prijate
ljica Raymonde taj predmet zove “sudoperka”. Brbljao sam,
ali u tom sam trenu rekao: «Raymonde to zove “sudoperka”, a
zatim sam nastavio brbljati. Ne bih se sjećao tog adogađaja da
me moja majka, duboko zapanjena, nije često podsjećala na
to, kao da je time dotakla veliku tajnu, osjetila u naletu rado
sti da sam ja ona, dobila više nego ljudski dokaz moje ljubavi.
Poslije, kada bi zbog mene patila, u trenutcima odmora pri
sjećala bi se tog trenutka “susreta”, kao da bi se uvjerila da je s
nje na mene prešlo nešto više od njene krvi.
Dobro znam što treba misliti o slučajnostima, pa čak i o
privilegiranim slučajnostima koje Jung naziva “znakovitima”,
ali čini mi se, nakon što sam proživio trenutke slične ovom s
vrlo dragim prijateljem, sa ženom koju strastveno volim, da
treba nadići pojam slučajnosti i usuditi se dati tome magičnu
interpretaciju. Potrebno je samo sporazumjeti se oko pojma
“magično”.
Što se to dogodilo u toj kuhinji, te večeri kada sam imao
sedam godina? Mislim da je, bez moga znanja (i zbog nepri
mjetnog udarca, sićušan titraj poput laganog vala koji može
nakon dugo vremena izbaciti predmet iz ravnoteže, sićušan
titraj koji dugujem čistoj slučajnosti), nekakav stroj u meni,
koji je postao beskrajno osjetljiv uslijed tisuću zamaha lju
bavi, te jednostavne, snažne, isključive dječje ljubavi, odjed
nom proradio. Taj potpuno nov i potpuno spreman stroj, u
kibernetičkoj tvornici Ljepotice u Uspavanoj šumi, pogledao
je moju majku. On ju je vidio, primio je i svrstao sve strane
njenih misli, njenog srca, njenih raspoloženja, njenih osjetila:
4 8 4
T reći dio
on je postao mojom majkom, spoznao je njenu bit i njenu

sudbinu do toga trenutka. Brzinom većom od svjetlosne zabi
lježio je i svrstao sve asocijacije osjećaja i ideja koje su prošle
kroz moju majku od njenog rođenja i došao je do zadnje
asocijacije o četki za suđe, o Raymonde i o “sudoperki”. I tada
sam ja iznio rezultat rada tog stroja, koji je postignut takvom
luđačkom brzinom da je čak i njegov plod prošao kroz mene
ne ostavivši nikakva traga, kao što kroz nas prolaze kozmičke
zrake ne uzrokujući nikakva osjeta. Rekao sam “Raymonde to
zove sudoperka”. Stroj se nakon toga zaustavio, ili sam prestao
biti receptivan nakon što sam to bio milijarditi dio sekunde,
i nastavio sam s rečenicom koju sam bio započeo prije toga.
Dok se vrijeme ne zaustavi, ili dok se ne ubrza u svim smjero
vima, prošlost, sadašnjost i budućnost su jedno.
Poslije sam se, pod drugim okolnostima, susreo sa slič
nim “slučajnostima”. Mislim da ih se* može protumačiti na
taj način. Možda stroj neprekidno radi, ali mi možemo biti
receptivni samo povremeno. Ta receptivnost može biti izni
mno rijetka. Neka je bića zasigurno uopće nemaju. Također
postoje “ljudi koji imaju sreće” i ljudi koji je nemaju. Sretnici
su oni koji ponekad primaju poruke od stroja: on je proučio
sve elemente stjecaja okolnosti, svrstao je, odabrao, uspore
dio sve moguće učinke i posljedice i, otkrivši tako najbolji put
sudbine, objavio svoje proročanstvo, koje je bilo primljeno
a da pomisao o tom izvanrednom radu nije niti dodirnula
svijest. Te ljude, ustvari, “bogovi vole”. Oni su povremeno
priključeni na njihovu tvornicu. Što se mene tiče, ja, kako
se to kaže, “imam sreće”: sve me navodi na vjerovanje da su
fenomeni koji upravljaju tom srećom iste vrste kao i fenomeni
koji upravljaju pričom o “sudoperki”.
4 8 5
J utro čarobnjaka
Tako počinjemo primjećivati da magijsko poimanje

odnosa čovjeka s drugim bićima, sa stvarima, s prostorom
i vremenom, nije posve strano slobodnom i živom razmi
šljanju o suvremenoj znanosti i tehnologiji. Zahvaljujući
suvremenosti možemo vjerovati u magično. Elektronski stro
jevi navode nas da ozbiljno shvatimo kromanjonskog vrača
i majanskog svećenika. Ako se u tihim prostorima ljudskog
mozga uspostavljaju ultrabrze veze i ako, pod određenim
okolnostima, svijest uhvati rezultat tog rada, neki postupci
imitativne magije, neka proročanska otkrivenja, pjesnička ili
mistična nadahnuća, proricanja, koja pripisujemo, deliriju ili
slučajnosti, mogu se smatrati stvarnim tekovinama duha u
budnome stanju.
S druge strane, već više godina znamo da priroda nije
razumna. Ona se ne prilagođava uobičajenom načinu
funkcioniranja uma. Za dio našega mozga kojim se obično
koristimo, svaki postupak je binaran. To je crno ili bijelo. Da
ili ne. Neprekinuto ili prekinuto. Naš stroj za shvaćanje je ari
tmetički. On svrstava i uspoređuje. Cijela Rasprava o metodi
zasniva se na tome. Također cijela kineska filozofija jina i
janga (tako je Knjiga prom jena, jedina knjiga proročanstava
čija nam je pravila prenijela antika, sastavljena od grafičkih
figura: tri pune i tri isprekidane linije u svim mogućim kombi
nacijama). Međutim, kako je Einstein rekao pred kraj života:
«Pitam se igra li priroda uvijek istu igru.» Ustvari se čini da
priroda izmiče binarnom stroju koji označava naš mozak
pri normalnom radu. Nakon Louisa de Bloglie morali smo
priznati da je svjetlost u isto vrijeme neprekinuta i izlomljena.
Ali nijedan ljudski mozak nije uspio prikazati taj fenomen,
shvatiti ga iznutra, uistinu ga spoznati. Priznajemo. Znamo.
4 8 6
r
_____________________________________ T r e ć i d i o
Ali ne spoznajemo. Pretpostavite da na modelu svjetlosti (sva

vjerska literatura i ikonografija prepuna je spominjanja svje
tlosti), neki mozak prijeđe iz aritmetičkog u analogno stanje, u
ekstatičnom bljesku. On postaje svjetlost. On vidi neshvatljiv
fenomen. Rađa se s njim. Spoznaje ga. Zatim ponovno pada,
prekida se kontakt sa strojevima na višoj razini koji rade u
golemoj tajnoj galeriji mozga. Njegovo mu sjećanje vraća tek
ulomke spoznaje koju je upravo primio. A jezik ne uspijeva
prevesti te ulomke. Možda su neki mistici na taj način spo
znali prirodne fenomene koje je naš suvremeni um ponovno
uspio otkriti i priznati, ali ih nije uspio objediniti.
«I pisar je, poput mene, pitao kako, ili što ona vidi, i vidi li
ona materijalan predmet? Ona je odgovarala: vidim puninu,
jasnoću, kojom sam toliko ispunjena da ne mogu opisati i ne
mogu ni sa čime to usporediti...» Tp je vrlo znakovit ulomak
teksta koji je Angèle de Foligno diktirala svom ispovjedniku.
Elektronski kalkulator na primjeru matematičke makete

ustave ili aviona radi na analognom principu. On u određe
noj mjeri postaje tom ustavom ili tim avionom, i tako otkriva
sve aspekte njihovog postojanja. Ako mozak može funkci
onirati na isti takav način,18 onda počinjemo shvaćati zašto
vrač izrađuje strukturu koja podsjeća na neprijatelja kojeg
želi dostići ili, pak, crta bizona čiji trag želi otkriti. On pred
tim maketama čeka prijelaz svog uma iz binarnoga stadija u
analogni, prijelaz svoje svijesti iz običnoga stanja u više stanje
budnosti. On čeka da njegov stroj počne raditi na analognom
18 Dakako, naša usporedba s elektronskim strojem nije apsolutna. Ona je, kao i
svaka druga usporedba, samo polazišna točka i maketa ideje.
487
J utro čarobnj aka
principu, da se u tihom području njegova mozga stvore ultra-

brze veze koje će mu obznaniti stvarnost prikazane stvari u
njenoj potpunosti. On čeka, ali ne pasivno. Što radi? Odabrao
je vrijeme i mjesto prema starim tradicijskim uputama koje
su možda rezultat brojnih tapkanja u mraku. Primjerice, neki
trenutak neke noći pogodniji je od nekog drugoga trenutka
neke druge noći, možda zbog stanja neba, zbog kozmičkih
zračenja, raspoloživosti energetskih polja i tako dalje. On
zauzima jasno određen položaj. Čini određene kretnje, neku
vrst plesa, izgovara određene riječi, ispušta zvukove, uzdisaje,
i tako dalje. Još nismo pomislili da bi to mogle biti tehnike (u
začetku, koje tapkaju u mraku) čiji je cilj izazivanje pokretanja
ultrabrzih strojeva koje sadrži uspavani dio našega mozga. Ti
obredi možda su samo složene skupine ritmički raspoređe
nih radnji pomoću kojih je moguće postići pokretanje viših
funkcija uma. Na neki način to su više ili manje učinkoviti
okretaji poluge za upravljanje. Sve nas navodi na vjerovanje
da pokretanje tih viših funkcija, tih analognih elektronskih
mozgova, zahtijeva preokrete koji su tisuću puta složeniji
i suptilniji nego oni koji se događaju kod prijelaza iz sna u
budno stanje.
Nakon rada Von Frischa znamo da pčele imaju jezik: one
u letu crtaju u prostoru beskrajno složene matematičke figure
i na taj način prenose jedne drugima upute nužne za život
košnice. Sve nas navodi na vjerovanje da čovjek, da bi uspo
stavio komunikaciju sa svojim moćima na višoj razini, mora
upotrijebiti niz poticaja koji su u najmanju ruku jednako
složeni, jednako suptilni i jednako strani onome što obično
određuje djelovanje njegovog uma.
4 8 8
T reći dio
Molitve i obredi pred idolima, pred simboličkim likovima

religije, vjerojatno su načini pokusajâ hvatanja i usmjeravanja
suptilnih energija (magnetskih, kozmičkih, ritmičkih, itd.),
ima li se u vidu stavljanje u pogon analognog uma pomoću
kojega bi čovjek mogao spoznati prikazano božanstvo.
Ako je to tako, ako postoje tehnike da se od mozga dobiju
učinci koji nemaju ništa zajedničko čak ni s rezultatima naj
više binarne inteligencije, i ako su te tehnike dosad istraživali
samo okultisti, možemo shvatiti zašto su do devetnaestoga
stoljeća upravo oni donijeli većinu važnih praktičnih i znan
stvenih otkrića.
Naš jezik, isto kao i naša misao, proizlaze iz aritmetičkog,

binarnog rada našeg mozga. Mi razvrstavamo na da, ne,
pozitivno, negativno, pravimo usporedbe i zaključujemo.
Ako nam jezik služi za uvođenje reda u naše misli koje su
i same u potpunosti zaokupljene svrstavanjem, treba primi
jetiti da on nije stvaralački element koji dolazi izvana niti je
božansko svojstvo. On ne nadodaje mislima druge misli. Ako
govorim ili pišem, kočim svoj stroj. Mogu ga opisati jedino
ako ga promatram usporeno. Ja, dakle, izražavam samo svoju
binarnu spoznaju svijeta, i to u trenutku kada ta spoznaja
prestaje raditi normalnom brzinom. Moj jezik svjedoči samo
o usporenoj verziji vizije svijeta koja je i sama ograničena
na binarno. Taj nedostatak jezika je očit i vrlo osjetan. Ali,
što reći o nedostatku samoga binarnog uma? Njemu izmiče
unutarnje postojanje i sama bit stvari. On može otkriti da
je svjetlost u isto vrijeme neprekinuta i izlomljena, da se u
molekuli benzena između šest atoma uspostavljaju veze koje
4 8 9
J utro čarobnjaka
su dvostruke, a uz to se međusobno isključuju: on to priznaje,

ali ne može to shvatiti, ne može uklopiti stvarnost struktura
koje ispituje u svoje vlastite postupke. Da bi u tome uspio,
trebao bi promijeniti stanje, u mozgu bi se morali pokrenuti
drugačiji strojevi od onih kojima se obično koristi, a binarno
bi rasuđivanje morala zamijeniti analogna svijest- koja
poprima oblike i poistovjećuje se s nepojmljivim ritmovima
dubinskih struktura. To se nesumnjivo odvija pri znanstvenoj
intuiciji, pjesničkom nadahnuću, vjerskoj ekstazi i u drugim
slučajevima za koje ne znamo. Spominjanje “probuđene svije-
sti”, to jest, stanja koje je različito od stanja lucidne budnosti,
leitmotiv je svih drevnih filozofija. Također je i leitmotiv naj
većih suvremenih fizičara i matematičara, za koje se “nešto
mora dogoditi u ljudskoj svijesti da bi ona prešla sa znanja
na spoznaju”.
Stoga ne iznenađuje što jezik, koji ne uspijeva svjedočiti
o svijesti o svijetu u normalnom lucidnom budnome stanju,
postaje nejasan čim treba izraziti njegove dubinske strukture,
bilo da je riječ o svjetlosti, o vječnosti, o vremenu, o energiji,
o čovjekovoj biti i tako dalje. Međutim, razlikujemo dvije
vrste nejasnoće.
Jedna nejasnoća proizlazi iz činjenice da je jezik sredstvo
uma koje se primjenjuje na ispitivanje tih struktura iako se
nikada neće moći poistovjetiti s njima. On je sredstvo prirode
koja se uzalud sukobljava s drugom prirodom. U najboljem
slučaju može dati svjedočanstvo o nemogućnosti, odjek osje
ćaja nemoći i bijega. Njegova nejasnoća je stvarna. Ona je
samo nejasnoća i ništa drugo.
Druga nejasnoća proizlazi iz činjenice da je čovjek koji
se pokušava izraziti u bljesku doživio drugo stanje svijesti.
490
T reći dio
Proživio je jedan trenutak unutar tih dubinskih struktura.

Spoznao ih je. To je mističar poput sv. Ivana od Križa, pro
svijetljeni znanstvenik poput Einsteina ili nadahnut pjesnik
poput Williama Blakea, zaneseni matematičar poput Galoisa,
vizionarski filozof poput Meyrincka.
Nakon što je ponovno pao, “vidovnjak” ne uspijeva
komunicirati. Ali time izražava utvrđenu sigurnost da bi bilo
moguće kontrolirati svemir i upravljati njime kada bi čovjek
uspijevao što je tješnje moguće kombinirati budno stanje sa
superbudnim stanjem. U takvom jeziku javlja se nešto učin
kovito, profil vladajućeg instrumenta. Kada Fulcanelli govori
o tajni katedrala, ili Wiener o strukturi vremena, oni su neja
sni, ali u ovom slučaju nejasnoća nije nejasnoća: ona je znak
da negdje drugdje nešto blista.
I
Nesumnjivo je suvremeni matematički jezik jedini koji

vodi računa o nekim rezultatima analognog razmišljanja. U
matematičkoj fizici postoje područja “apsolutnoga drugoga
prostora” i “kontinuuma nulte točke”, to jest, točke za nepoj
mljive, ali ipak stvarne svemire. Možemo se zapitati zašto
pjesnici još nisu sa strane te znanosti poslušali pjev fantastič
nih stvarnih činjenica, ako to nije iz straha da će prepoznati
sljedeći dokaz: ta magijska vještina živi i cvate izvan njihovih
kabineta.19
19 Cantor, Bit m atem atike j e u njenoj slobodi.

Mittag-Leffler napisao je o tim Abelovim radovima: "Riječ je ο pravim lirskim
pjesmama uzvišene ljepote; kroz savršentvo forme prozire se veličina misli i ispunja
duh slikama svijeta koji je udaljeniji od banalnih životnih privida, koji je izravnije
izronio iz duše nego najljepše stvaralaštvo najljepšeg pjesnika u uobičajenom smi
slu riječi.”
Dedekind, Mi smo božanska rasa i posjedujem o m oć stvaranja.
491
J utro čarobnj aka
Taj matematički jezik svjedoči o postojanju svemira

koji izmiče normalnoj lucidnoj svijesti, jedini je aktivan i u
neprekidnom je bujanju.20
“Matematička bića”, to jest izrazi, znakovi koji simboliz
iraju život i zakone nevidljivoga svijeta, nepojmljivoga svijeta,
razvijaju i oplođuju druga “bića”. Ispravno rekavši, taj jezik je
pravi “zeleni jezik” našeg vremena.
Da, na taj “zeleni jezik”, žargonski izraz u izvornom smislu
riječi koji mu se pripisivao u srednjem vijeku (a ne u izbli-
jedjelom smislu koji mu danas pripisuju književnici koji vole
misliti da su “oslobođeni”), danas nailazimo u avangardnoj
znanosti i u matematičkoj fizici koja je, gledajući izbliza,
raskalašenost priznatog uma, prekid, vidovitost.
Što je gotička umjetnost, kojoj dugujemo katedrale? «Po
našem mišljenju», napisao je Fulcanelli,21 «gotička umjetnost
samo je pravopisna deformacija riječi argotički, u skladu
s fonetskim zakonom koji vlada u svim jezicima ne vodeći
računa o pravopisu, tradicionalnoj kabali.» Katedrala je djelo
gotičke umjetnosti ili argotizma.22
A što je današnja katedrala, koja čovjeku prikazuje struk
turu svemira, ako to nije jednadžba, koja je zamijenila rozetu?
Oslobodimo se beskorisne vjernosti iz prošlosti kako bismo se
20 Tamo je sve otvoreno: metode razmišljanja, "logike skupova", sve je živo, sve
se bez prestanka obnavlja, najneobičnije koncepcije i najočitije rađaju jedne druge,
preobražavaju se, nalik na “kretanje” simfonije: nalazimo se u božanskoj domeni
mašte. Ali riječ je se o apstraktnoj mašti, ako se možemo tako izraziti. U biti, te
slike matematičke tehnologije nemaju nikakve veze sa slikama prividnog svijeta
u kojem bauljamo, iako one sadrže ključ i tajnu (Georges Buraud, M athématique
et Civilisation ("Matematika i civilizacija", prim, prev.), časopis "La Table Ronde",
travanj 1959.)
21 Fulcanelli, Tajne katedrala.
22 Igra riječi: izrazi art gothique (gotička umjetnost) i argotique (pridjev izveden
od riječi argot - žargon) izgovaraju se jednako (prim. prev.).
4 9 2
T reći dio
bolje povezali s ovom sadašnjom. Nemojmo tražiti suvremenu

katedralu u spomeniku od stakla i betona s križem na vrhu.
Srednjovjekovna katedrala bila je knjiga tajni data čovjeku
prošlosti. Knjiga tajni današnjice su matematički fizičari
koji je pišu, s njihovim “matematičkim bićima”, optočenima
poput rozeta, u konstrukcijama koje se zovu međuplanetarne
rakete, atomske tvornice, ciklotroni. To je pravi kontinuitet,
stvaran slijed tradicije.
Srednjevjekovni argotičari, duhovni sinovi Argonauta koji
su poznavali put u vrt Hesperida, u kamenju su bilježili svoje
hermetične poruke. Znakove koji su nerazumljivi ljudima čija
svijest nije doživjela preobrazbe, čiji mozak nije doživio sja
jno ubrzanje zahvaljujući kojem nepojmljivo postaje stvarno,
osjetilno i upravljivo. Oni nisu bili tajni zbog ljubavi prema
tajni, nego jednostavo zato što su njihova otkrića o zakonima
energije, o materiji i duhu bila ostvarena u drugome stanju
svijesti koje se ne može izravno prenijeti. Bili su tajni, zato što
“biti” znači “biti drugačiji”.
U razlabavljenoj tradiciji, kao u sjećanju na tako uzvišen
primjer, argo23 je u naše doba dijalekt na margini kojim se
koriste nepotčinjeni, željni slobode, izgnani, nomadi, svi koji
žive izvan usvojenih zakona i konvencija. Skitnice, tj. vid
ovnjaci, oni koji su, kako kaže Fulcanelli, u srednjemu vijeku
nazivali sebe sinovima ili djecom sunca, a gotičku umjetnost
umjetnošću svjetlosti ili Duha.
Ali tu ćemo tradiciju, nimalo iskrivljenu, pronaći ako
primijetimo da je ta gotička umjetnost, ta umjetnost Duha,
danas umjetnost “matematičkih bića” i Lebesquinih integrala,
umjetnost matematičkih fizičara koji, u obliku neobičnih
23 Žargon (prim , prev.)
4 93
J utro čarobnj aka
krivulja, “zabranjene svjetlosti”, grmljavine i plamena, grade

katedrale za naše buduće mise.
Postoji rizik da će ova opažanja kod religioznoga čitatelja

izazvati pobunu. Ne bi trebala. Mislimo da su mogućnosti
ljudskog mozga neograničene. To nas stavlja u kontradik
ciju sa službenom psihologijom i znanošću koje “vjeruju u
čovjeka” pod uvjetom da ne prekoračuje granice koje su zacr
tali racionalisti devetnaestoga stoljeća. To nas ne bi trebalo
stavljati u kontradikciju s religioznim duhom, barem ne s
onim najčišćim i najuzvišenijim.
Čovjek može imati pristup tajnama, može vidjeti svje-
tlost, vidjeti vječnost, shvatiti zakone energije, uskladiti ritam
univerzalne sudbine sa svojim unutarnjim kretanjem, imati
zornu spoznaju krajnje konvergencije sila i, poput Teilharda
de Chardina, živjeti neshvatljiv život s točke Omega u kojoj
će, na kraju zemaljskoga vremena, sveukupno stvaranje biti
u trenu istodobno ispunjeno, dovršeno i uzvišeno. Čovjek
može sve. Njegov um, koji nesumnjivo od samoga početka
raspolaže beskrajnom spoznajom, u određenim uvjetima
može shvatiti životne mehanizme u njihovoj sveobuhvatno-
sti. Moć dokraja razvijenoga ljudskog uma vjerojatno može
obuhvatiti čitav svemir. Ali ta se moć zaustavlja tamo gdje
um, došavši do kraja svoje misije, predosjeti da postoji još
“nešto” s onu stranu svemira. Tada- analogna svijest gubi
bilo koju mogućnost funkcioniranja. U svemiru ne postoji
model onoga što je s one strane svemira. Ta neprobojna vrata
su vrata Kraljevstva Božjeg. Prihvatit ćemo taj izraz na ovoj
razini: Kraljevstvo Božje.
494
____________________________________________ ■· ______ T reći dio
Zbog toga što je pokušao svladati svemir zamišljajući

broj veći od bilo čega što u svemiru možemo pojmiti, zbog
toga što je pokušao stvoriti koncept da se svemir ne može
ispuniti, matematički genijalac Cantor zamračio je u ludilu.
Postoje posljednja vrata koja analogni um ne može otvoriti.
Malo je tekstova koji su metafizički na razini teksta u kojem
Η. P. Lovecraft24 pokušava opisati nezamislivu pustolo
vinu probuđenog čovjeka koji je uspio odškrinuti ta vrata i
tako se pokušao ušuljati tamo gdje Bog vlada s onu stranu
beskonačnosti...
«Znao je da je postojao neki Randolph Carter iz Bostona,
međutim, nije mogao sa sigurnošću znati je li taj Randolph
Carter bio on sam, dio ili strana entiteta s one strane Posljednjih
vrata ili nešto drugo. Njegovo je “ja” bilo uništeno, a ipak je,
zahvaljujući nekakvoj nepojmljivoj sposobnosti, i dalje imao
svijest da on jest nekakva legija “ja”. Ako je na tome mjestu,
na kojemu je i najmanja naznaka individualnoga postojanja
bila ukinuta, tako neobična stvar uopće mogla postojati pod
nekim oblikom. Kao da se njegovo tijelo naglo bilo prebrazilo
u jedan od onih likova iz doba hinduizma s više udova i glava.
S bezumnim je naporom, promatrajući taj sklop, pokušavao
izdvojiti iz njega svoje vlastito tijelo - ako je njegovo vlastito
tijelo uopće moglo postojati...
«Za vrijeme tih zastrašujućih vizija, taj dio Randolpha
Cartera koji je prodro kroz Posljednja vrata, bio je iščupan
iz nadira užasa da bi zaronio u ponore još dubljeg užasa, a
to je ovog puta dolazilo iznutra: bila je to snaga, neka vrst
osobnosti s kojom se naglo suočio i koja ga je najednom
24 Ulomak iz romana "Kroz vrata sa srebrnim ključem", koji smo Bergier i ja

izdali na francuskom jeziku u ediciji naslovljenoj "Demoni i čudesa" (Détnons et
Merveilles, prim, prev.) (Coll. “Lumière Interdite”, Éd. des Deux Rives, Pariz)
495
J utro čarobnj aka
cijeloga opkolila, dočepavši se njega i sjedinivši se s njegovom

vlastitom prisutnošću, koja je koegzistirala za svu vječnost i
bila usporedna u svim prostorima. Nije bilo nikakva vidljivog
očitovanja toga, ali opažanje tog entiteta i strašno miješanje
koncepata identiteta prenosili su mu paralizirajuć strah. Taj je
strah uvelike nadilazio sve strahove čije su postojanje mogla
zamisliti sva Carterova lica do tog trenutka... Taj je entitet bio
sve u jednom i jedno u svemu, u isto vrijeme bezgranično i
ograničeno biće koje nije pripadalo samo jednom prostorno-
vremenskom kontinuumu, već je bilo sastavni dio vječnoga
vrtloga životnih sila, posljednjega beskonačnoga vrtloga koji
nadilazi matematiku kao što nadilazi i maštu. Taj je entitet
možda bio onaj koji neki tajni kultovi na zemlji tiho spominju
i koji mutni duhovi maglovitih spirala prikazuju znakom što
ga je nemoguće prepisati... I u jednome bljesku, odbačen još
dalje, dio Cartera spoznao je površnost, nedostatnost dijela
toga što je upravo osjetio, čak i toga...»
Vratimo se na našu prvotnu temu. Mi ne kažemo: u

golemu tihome prostoru mozga postoji analogni elektronski
stroj. Mi kažemo: isto kao što postoje aritmetički i analogni
strojevi, zar ne bismo mogli, s onu stranu rada našeg uma u
normalnome stanju, zamisliti rad pri višem stanju? Moći uma
koje su na istoj razini kao i moći analognoga stroja? Našu
usporedbu ne morate shvatiti doslovno. Radi se o polazišnoj
točki, o uređaju koji nas lansira prema još uvijek divljim i
neistraženim područjima uma. Možda u tim područjima
um naglo počinje bljeskati, rasvjetljavati stvari koje u sve
miru obično ostaju skrivenima. Kako um uspijeva doći do
496
T reći dio
tog područja u kojem i sam njegov život postaje čudesnim?

Kojim se postupcima postiže promjena stanja? Mi ne kažemo
da to znamo. Mi samo kažemo da u magijskim i vjerskim
obredima, u silnoj staroj i suvremenoj literaturi posvećenoj
neobičnim trenutcima, postoje fantastični trenutci duha,
tisuće i tisuće fragmentarnih opisa koje bi trebalo prikupiti,
usporediti, i koji možda spominju izgubljenu metodu - ili
metodu budućnosti.
Moguće je da um ponekad, kao slučajno, dodirne granicu
tih divljih područja. On tamo na trenutak sekunde pokrene
strojeve na višoj razini čiju buku čuje cijelo vrijeme. To je moja
priča o sudoperki, to su svi takozvani “parapsihološki” feno
meni čije nas postojanje toliko uznemiruje, to su izvanredni i
rijetki bljeskovi prosvjetljenja, jedan, dva, tri, koje većina bića
upozna tijekom života, pogotovo u osjetljivoj dobi. Od toga
ne preostaje ništa, jedva sjećanje.
Prekoračenje te granice (ili, kako to kažu tradicionalni
tekstovi, “ulazak u probuđeno stanje”) donosi beskrajno više
i čini se da nije slučajno. Sve nas navodi na pomisao da to
prekoračenje zahtijeva prikupljanje i usmjeravanje golema
broja vanjskih i unutarnjih sila. Nije apsurdno zamišljati da
su nam te sile na raspolaganju. Jednostavno nam nedostaje
metoda. Donedavno nam je isto tako nedostajala metoda za
oslobađanje nuklearne energije. Ali te nam sile zasigurno
mogu biti na raspolaganju jedino ako zaposlimo svoje cjelo
kupno postojanje za ovladavanje njima. Tako govore i asketi,
sveci, taumaturzi, vidovnjaci, pjesnici i genijalni znanstvenici.
A to je napisao i suvremeni američki pjesnik William Temple:
«Nijedno zasebno otkriće nije moguće ako cjelokupno posto
janje nije i sâmo instrument tog otkrića.»
497
J utro čarobnj aka
Vratimo se na našu usporedbu. “Operativno istraživanje”

rođeno je za vrijeme Drugoga svjetskoga rata. Da bi se osjetila
potreba za takvom metodom, “trebali su se pojaviti problemi
koji izmiču zdravom razumu i iskustvu”. Taktičari su se stoga
obratili matematičarima:
«Kada nekom situacijom, zbog složenosti njene prividne
strukture i njena vidljivoga razvoja, nije moguće ovladati
uobičajenom sredstvima, tada od znanstvenika tražimo da
se prema toj situaciji postave onako kako se, u svojoj struci,
postavljaju prema prirodnim fenomenima, te da o njoj izvedu
teoriju. Izvesti teoriju o nekoj situaciji ili predmetu znači
zamisliti apstraktan model čija svojstva simuliraju sVojstva
tog predmeta. Model je uvijek matematički. Pomoću njega
konkretna se pitanja tumače kao matematička svojstva.»
Riječ je o “modelu” predmeta ili situacije koja je odviše
nova ili odviše složena da bi je um izdvojio u njezinoj potpu
noj stvarnosti. «U temeljnom operativnom istraživanju naš
je cilj izraditi elektronski analogni stroj na način da taj stroj
ostvari model. Tada, upravljajući komandama za reguliranje
i gledajući njegov rad, možemo naći odgovore na sva pitanja
radi kojih je taj model nastao.»
Ove smo definicije izvukli iz jednoga tehničkoga lista.25
One su, za viziju “probuđenoga čovjeka”, za shvaćanje “magij
skoga” duha, važnije od većine djela okultističke literature.
Ako model protumačimo kao idol ili simbol, a analogni stroj
kao rad mozga u prosvjetljenom stanju ili stanju hiperlucid-
nosti, vidimo da je najtajanstveniji put ljudske spoznaje - put
koji odbijaju priznati nasljednici pozitivističkog devetnae
stoga stoljeća - istinski i veliki put. Suvemena nas tehnologija
navodi da ga smatramo takvim.
25 Bulletin de Liaison des Cercles de Politique Économique, ožujak 1959.
4 9 8
T reći dio
«Prisutnost simbola, enigmatskih znakova i tajanstvenog

izražavanja u vjerskim tradicijama, umjetničkim djelima,
pričama i folklornim običajima, potvrđuje postojanje univer
zalnoga jezika koji je proširen na Istoku i na Zapadu, a čije se
transhistorijsko značenje vjerojatno nalazi u samom korijenju
našeg postojanja, naših spoznaja i naših vrijednosti. »26
Naime, što je simbol, ako ne apstraktni model jedne stvar
nosti, jedne strukture kojom ljudski um ne može u potpunosti
ovladati i čiju “teoriju” onda skicira?
«Simbol otkriva određene vidove stvarnosti - one naj
dublje - koji prkose svim sredstvima spoznaje.»27 Poput
“modela’ koje matematičar stvara prema predmetu, odnosno
situaciji, a koji izmiču zdravom razumu ili iskustvu, svojstva
simbola simuliraju svojstva predmeta ili situacije koji su na
taj način predstavljeni apstraktno, dok njihov temeljni aspekt
ostaje skriven. Bilo bi potrebno uključiti jedan analogni
elektronski stroj i pustiti ga u pogon prema tom modelu, ne
bi li simbol prikazao stvarnost koju sadrži i odgovore na sva
pitanja radi kojih je nastao. Mislimo da u čovjeku postoji
ekvivalent tome stroju. Neki zasad još slabo poznati mentalni
i psihički postupci mogu pokrenuti njegov rad. Čini se da
su sve asketske, vjerske i magijske tehnike usmjerene k tom
rezultatu, i to je nesumnjivo ono o čemu tradicija, tijekom
cijele povijesti čovječanstva, govori obećavajući mudracima
“probuđeno stanje”.
Tako su simboli možda apstraktni modeli utvrđeni još u
početcima mislećega čovječanstva, pomoću kojih možemo
osjetiti dubinske strukture svemira. Ali oprez! Simboli ne
_______ ______ /'
26 René Alleau, De la Nature des Symboles ("O prirodi simbola", prim, prev )
(Flamarion, édit.)
27 Mircea Eliade, Slike i simboli.
lU TR O ČAROBNJAKA
predstavljaju samu stvar, sam fenomen. Bilo bi jednako

pogrešno misliti da su oni samo sheme. U operativnom
istraživanju model nije umanjen ili pojednostavnjen model
poznatoga predmeta. On je moguća polazišna točka s obzi
rom na znanje o tom predmetu. I ta se polazišna točka nalazi
izvan stvarnosti: u matematičkome svemiru. Trebalo bi da
analogni stroj izrađen prema tom modelu odmah padne u
elektronski trans kako bi dao praktične odgovore. Zbog toga
su sva objašnjenja simbola u koja se upuštaju okultisti bezvri
jedna. Oni rade na simbolima kao da je riječ o shemama koje
um u normalnom stanju može protumačiti. Kao da polazeći
od tih shema možemo odmah doseći stvarnost. Nakon što
već stoljećima na taj način proučavaju Andrijin križ, svastiku,
Salomonovu zvijezdu, proučavanje dubinskih struktura sve
mira zahvaljujući njima nije uznapredovalo.
Svojim prosvijetljenim i profinjenim umom Einstein je
uspio zaviriti (ne u potpunosti shvatiti, ne sjediniti se s njim
ni ovladati njime) u odnos prostor-vrijeme. Da bi prenio svoje
otkriće na razini na kojoj ga je moguće razumljivo prenijeti,
i da bi samom sebi pomogao da se ponovno uzdigne do svoje
razjašnjujuće vizije, nacrtao je znak λ ili referentni triedar. Taj
znak nije shema stvarnosti. On je za većinu ljudi neupotre
bljiv. On je pokretač čitavoga skupa fizikalno-matematičkih
spoznaja. Osim toga, cijeli taj skup pokrenut u snažnome
mozgu uspjet će samo pronaći što označava taj triedar, a neće
uspjeti stupiti u svemir u kojemu je na snazi zakon što ga taj
znak izražava. Ali na kraju tog puta znat ćemo da taj drugi
svemir postoji.
Možda su svi ti simboli istoga tipa. Obrnuta svastika, ili
kukasti križ, čije se podrijetlo gubi u najdavnijoj prošlosti,
5 0 0
_____________________________________________________T reći dio
možda je “model” zakona koji upravlja svim oblicima uni

štenja. Svaki put kada dođe do uništenja, bilo u materiji ili u
duhu, kretanje sila je možda u skladu s tim modelom, kao što
je odnos prostor-vrijeme u skladu s triedrom.
Isto je tako, kaže nam matematičar Eric Temple Bell, spi
rala možda “model” dubinske strukture svekolike evolucije
(energije, života i svijesti). Moguće je da u “probuđenome
stanju” mozak može raditi kao analogni stroj prema određe
nome modelu, i da on na taj način putem svastike prodire
u univerzalnu strukturu uništenja, a putem spirale u univer
zalnu strukturu evolucije.
Moguće je, dakle, da su simboli i znakovi modeli koje su
stvorili strojevi našega duha na višoj razini, imajući u vidu
rad našeg uma u jednom drugačijem stanju.
Možda naš um u svom uobičajenom stanju radi na tome
da svojom najfinijom oštricom crta modele pomoću kojih bi
se, kada prijeđe u to više stanje, mogao sjediniti s krajnjom
stvarnošću stvari. Kad je Teilhard de Chardin uspio stvoriti
znak Omega, na taj je način razradio “model” krajnje točke
evolucije. Ali da bi osjetio stvarnost te točke, da bi dubinski
proživio tu tako teško zamislivu stvarnost, da bi se svijest
sjedinila s tom stvarnošću, izjednačila se s njom u potpunosti
- da bi svijest, sve u svemu, i sama postala točkom Omega i
shvatila sve što se može shvatiti na toj točki: krajnji smisao
života na zemlji, kozmičku sudbinu ispunjena Duha, nakon
kraja vremena na našoj planeti - da bi se odigrao taj prijelaz
s ideje na spoznaju, trebao bi se pokrenuti neki drugi oblik
uma. Nazovimo to analognim umom, mističkim prosvjetlje-
njem, stanjem apsolutne kontemplacije.
5 0 1
v_
J u t r o č a r o b n j a k a _____________________ __________________________________________
Tako su ideja o Vječnosti, o Nadbeskonačnosti, o Bogu,

i tako dalje, možda “modeli” koji su nastali u nama, a čija je
svrha da u nekoj drugoj domeni našeg uma, u domeni koja
obično spava, donesu odgovore zbog kojih smo ih stvorili.
Treba biti svjestan da je najuzvišenija ideja možda ekviva- |
lent crtežu bizona za kromanjonskog vrača. Riječ je o maketi.
Zatim bi se odmah trebali pokrenuti analogni strojevi u tajnoj
zoni mozga. Vrač putem transa prelazi u stvarnost bizonovog
svijeta, u jednom mahu otriva sve njegove aspekte i može
najaviti mjesto i vrijeme sljedećeg lova. To je magija na svom
najnižem stupnju. Na najvišem stupnju model nije crtež ni
figura, pa čak ni simbol. Model je ideja, najsuptilniji proizvod
najsuptilnijega mogućega binarnog uma. Ta je ideja začeta
tek s drugom etapom istraživanja na vidiku: s analognom
etapom, drugim vremenom cijelog operativnog istraživanja.
Čini nam se da se najuzvišenija, najvatrenija aktivnost

ljudskoga duha sastoji u utvrđivanju “modela” koji služe
za neku drugu, slabo poznatu aktivnost duha koju je teško
pokrenuti. U tom smislu možemo reći: sve je simbol, sve je ·
znak, sve upućuje na neku drugu stvarnost.
To nam otvara vrata k mogućim bezgraničnim čovje
kovim moćima. Suprotno onome u što vjeruju simbolozi,
to nam ne daje ključ za sve. Od ideje o Trojstvu, od ideje o
Nadbeskonačnosti, do figure seoskoga maga probijene pri-
badačama, preko križa, svastike, vitraja, katedrale, Djevice
Marije, “matematičkih bića”, brojeva, i tako dalje, sve je
model, “maketa” nečega što postoji u svemiru koji je druga
čiji od onog u kojemu je ta maketa stvorena. Ali “makete” se
5 0 2
T reći dio
ne mogu zamijeniti: matematički model ustave koji je zadan

elektronskom kalkulatoru ne može se usporediti s modelom
nadzvučne rakete. Nije sve sadržano u svemu. Spirala nije
sadržana u križu. Slika bizona nije sadržana u fotografiji na
kojoj radi medij, točka Omega oca Teilharda nije sadržana u
Danteovom Paklu, menhir nije sadržan u katedrali, Cantorovi
brojevi nisu sadržani u brojevima Apokalipse. Ako postoji
“maketa” svega, to ne znači da su sve makete poput stolova
sklopivih jedan u drugi, i one ne čine rasklopivu cjelinu koja
će nam otkriti tajnu svemira.
Ako su najmoćniji modeli kojima um raspolaže u stanju
više budnosti modeli bez dimenzija, to jest, ideje, moramo
se prestati nadati da ćemo pronaći maketu svemira u Velikoj
piramidi ili na portalu crkve Notre-Dame. Ako postoji
maketa cjelokupnoga svemira, ona može postojati samo u
ljudskome mozgu, na krajnjoj točki najvišeg uma. Ali zar
ne bi svemir mogao imati više izvora osim čovjeka? Ako je
čovjek beskonačnost, ne bi li svemir mogao biti beskonačnost
plus još nešto?
Međutim, otkriće da je sve maketa, znak, simbol, vodi ka
otkrivanju ključa. To nije ključ koji otvara vrata nedokučiva
svemira, koji uostalom ne postoji ili je u rukama Boga. To
nije ključ sigurnosti, nego ključ stava. Riječ je o pokretanju
“drugačijeg” uma kojem su ponuđene te makete. Riječ je,
dakle, o prijelazu iz stanja obične budnosti u stanje više bud
nosti. U probuđeno stanje. Nije sve sadržano u svemu. Ali u
budnosti je sve.
. ii
5 0 3
V
P o jam p r o b u đ e n o g stanja
Onako kako to rade teolozi, znanstvenici, magovi i djeca. -

Pozdrav stručnjaku za podmetanje klipova pod kotače. - Sukob
duhovnost-materijalizam ili priča o alergiji. - Legenda o čaju. - Λ
što ako je riječ o prirodnoj sposobnosti? - Misao kao koračanje i
kao let. - Dodatak ljudskim pravima. - Maštarije o probuđenom
čovjeku. - Mi ostali, čestiti barbari.
Posvetio sam opsežno djelo opisu društva intelektualaca

koje je, pod vodstvom taumaturga Gurdjijeva, istraživalo
“probuđeno stanje”. I dalje mislim da je to najvažnije istraži
vanje koje postoji. Gurdijev je rekao da će se suvremen duh,
koji je rođen iz gnoja, vratiti u gnoj, i poučavao je preziru
prema stoljeću. Riječ je o tome da je suvremeni duh u biti
rođen iz zaborava, iz neznanja o nužnosti takvog istraživanja.
Ali Gurdjijev je, kako je bio star čovjek, brkao suvremeni duh
sa smežuranim kartezijanizmom devetnaestoga stoljeća. Za
pravi suvremeni duh kartezijanizam više nije lijek za sve, i
potrebno je nanovo razmotriti samu prirodu uma. Tako da
je, naprotiv, krajnja suvremenost ono što može navesti ljude
na razmišljanje o mogućem postojanju višega stanja svijesti:
504
T reći dio
stanja probuđene svijesti. U tom smislu, današnji matemati

čari i fizičari pružaju ruku misticima prošlosti. Gurdjijevljev
prezir (kao i prezir Renéa Guénona, još jednog zastupnika
probuđenoga stanja, ali čistog teoretičara) nije pravovremen.
A mislim da Gurdjijev ne bi pogriješio vrijeme da je bio pro
svijetljen. Za um koji odobrava apsolutnu potrebu za promje
nom, vrijeme ne teče usprkos stoljeću, već protivno ljubavi.
Dosada je pojam probuđenoga stanja bio spominjan u
vjerskim, ezoteričnim i pjesničkim izrazima. Gurdjijevljev
neosporan doprinos bilo je njegovo dokazivanje da bi mogla
postojati psihologija i fiziologija toga stanja. Ali on je svo
jom voljom skrivao svoj jezik, a svoje je učenike zatvarao
iza zidova samoće. Pokušat ćemo govoriti o ljudima druge
polovine devetnaestoga stoljeća pomoću vanjskih sredstava.
Dakako da ćemo na takvu temu u očima “stručnjaka” osli
kati lik divljaka. Ha! to je zato što smo i mi pomalo divlji.
Mi osjećamo da se u današnjem svijetu kuje nova duša za
novo doba zemlje. Naš način utvrđivanja mogućeg postoja
nja “probuđenoga stanja” neće biti ni posve vjerski, ni posve
ezoteričan ili pjesnički, ni posve znanstven. Bit će ponešto od
svega toga, a u isto će vrijeme biti nepodoban za svaku od tih
disciplina. Upravo je to renesansa: juha u kojoj su potopljene
i izmiješane metode teologa, znanstvenika, magâ i djece.
Jednoga jutra u kolovozu 1957. godine novinari su nahru

pili na isplovljavanje parobroda iz Londona za Indiju. Ukrcali
su se jedan gospodin i jedna dama u pedesetim godinama
običnog izgleda. Bio je to veliki biolog J. B. S. Haldane koji je,
u pratnji svoje žene, zauvijek napuštao Englesku.
»Dosta mi je ove zemlje, i gomile stvari u ovoj zemlji»,

rekao je blago. «Posebice amerikanizma koji nas je preplavio.
Odlazim u novu zemlju tražiti nove ideje i slobodno raditi.»
Tako je započela nova faza u karijeri jednoga među naj-
neobičnijim ljudima toga doba. J. B. S. Haldane je s puškom
u ruci branio Madrid od frankista. Pristupio je engleskoj
komunističkoj partiji, a zatim je, nakon afere Lysenko, pode
rao svoju iskaznicu. Sada je odlazio tražiti istinu u Indiji>— ■:
Njegov je crni humor trideset godina uznemiravao. Na
jednu anketu dnevnih novina o obljetnici dekapitacije kralja
Charlesa, anketu koja je oživjela stare kontroverze, odgovorio
je ovako:
«Da je Charles I. bio pelargonija, njegove obje polovice bi
preživjele.»
Nakon što je održao silovit govor u Klubu ateista, primio je
pismo jednog engleskog katolika u kojem ga je ovaj uvjeravao
da se “Njegova Svetost Papa s time ne slaže”. Prilagodivši ubrzo
tu učtivu formulu, pisao je ministru rata “Vaša Okrutnosti”,
ministru zraka “Vaša Hitrosti”, a predsjedniku racionalističke
lige “Vaša Bezbožnosti”.
Tog jutra u kolovozu ni njegovi kolege ljevičari nisu tre
bali biti nezadovoljni njegovim odlaskom. Jer iako je branio
marksističku biologiju, to ne znači da Haldane nije tražio
proširenje područja znanstvenih istraživanja, prava na pro
matranje fenomena koji nisu u skladu s racionalnim duhom.
Odgovarao im je, s mirnom drskošću: «Proučavam ono što je
u kemijskoj fizici uistinu bizarno, ali ni na drugim područ
jima ništa ne zanemarujem.»
Dugo je inzistirao na tome da znanost sustavno proučava
pojam mističkog abuđenja. Već je 1930. u svojim knjigama,
T reći dio
Čovjekova nejednakost i Mogući svjetovi, unatoč svom polo

žaju službenoga znanstvenika, izjavio da je svemir zasigurno
neobičniji nego što mislimo i da bi pjesnička ili vjerska svje
dočanstva o stanju svijesti koje je na višoj razini od stanja
budnosti trebala biti predmetom znanstvenog istraživanja.
Takav jedan čovjek morao se fatalno ukrcati za Indiju i
neće biti čudno ako njegovi budući radovi budu obrađivali
teme kao što su “Elektroencefalografija i misticizam” ili
“Četvrto stanje svijesti i metabolizam ugljičnog dioksida”.
To je moguće, od čovjeka čije djelo već sadrži “Proučavanje
primjena osamnaest-dimenzionalnoga prostora na osnovne
probleme genetike”.
Naša službena psihologija priznaje dva stanja svijesti:
san i budno stanje. Ali, od početaka čovječanstva do naših
dana puno je svjedočanstava o postojanju stanja svijesti na
višoj razini od budnoga stanja. Haldane je nesumnjivo bio
prvi suvremeni znanstvenik koji je odlučio objektivno ispitati
pojam nadsvijesti.
U našem prjjelaznom razdoblju bilo je logično da’ taj
čovjek za svoje neprijatelje duhovnjake bude isto što i za
svoje materijalističke prijatelje, poput podmetača klipova
pod kotače.
I nama bi, kao i Haldaneu, trebala biti strana svaka stara

rasprava između duhovnjaka i materijalista. To je uistinu
moderan stav. Ne trebamo se držati iznad rasprave. Ne postoji
ni iznad, ni ispod: ne postoji ni volumen, ni smjer.
Duhovnjaci vjeruju u mogućnost višega stanja vijesti. Oni
u njemu vide svojstvo besmrtne duše.
5 0 7
J utro čarobnjaka
Materijalisti lupaju nogama čim se to pitanje spomene

i ističu Descartesa. Ni jedni ni drugi ne žele vidjeti izbliza,
slobodnog duha. Ali mora postojati drugi način da se taj
problem razmotri. Realističan način, u smislu u kojemu mi
podrazumijevamo taj izraz: cjelokupni realizam, drugim
riječima, onaj koji vodi računa o fantastičnim aspektima
stvarnosti.
Osim toga, možda je ta stara rasprava samo privid filozofije
i ništa drugo. Možda je ona samo rasprava među ljudima koji
na neki prirodni fenomen reagiraju funkcionalno na različit
način. Nešto poput rasprave u odnosu između Gospodina
koji voli vjetar i Dame koja ga mrzi. Sukob dvaju tipova ljudi:
u njemu nema ništa što bi moglo donijeti svjetlost. Kad bi
to stvarno bilo tako, koliko bi vremena bilo izgubljeno u
apstraktnim kontroverzama, i koliko bismo bili u pravu kad
bismo se udaljili od rasprave i “divljega” duha pristupili pita
nju probuđenog stanja!
Pogledajmo pretpostavku:
Prijelaz iz sna u budnost uzrokuje određen broj promjena
u organizmu. Na primjer, mijenja sa krvni pritisak, kao i
živčani influks. Ako, kao što mislimo, postoji drugo stanje,
nazovimo to nadbudnim stanjem, stanjem više svijesti, i taj bi
prijelaz morao biti popraćen raznim promjenama.
Znamo, međutim, da je za neke ljude napuštanje .stanja
sna bolno, ili u najmanju ruku vrlo neugodno. Suvremena
medicina vodi računa o tom fenomenu i razlikuje dva tipa
ljudi prema reakciji na buđenje.
Što je nadsvjesno stanje, stanje uistinu probuđene svijesti?
Ljudi koji su ga iskusili s poteškoćama ga opisuju, nakon što
se vrate iz njega. Jezik ga jednim dijelom ne uspijeva shvatiti.
508
__________________________________________ _______ T reći dio
Znamo da se ono može postići voljno. Sve vježbe mistikâ

vode k tom cilju. Isto tako znamo da je moguće - kako kaže
Vivekananda - “da čovjek koji ne poznaje tu znanost (zna-
nost mističke prakse) to stanje postiže slučajno”. Pjesnička
literatura cijeloga svijeta vrvi svjedočanstvima o tim iznenad
nim posvjetljenjima. A koliko je ljudi, koji nisu ni pjesnici ni
mistici, u djeliću sekunde osjetilo dodir toga stanja?
Usporedimo to neobično, izvanredno stanje, s jednim
drugim izvanrednim stanjem. Liječnici i psiholozi počeli
su za potrebe vojske proučavati ponašanje ljudskoga bića
pri padu u bestežinskome stanju. Nakon određene razine
ubrzanja težina se poništava. Putnik pokusnog aviona koji
se obrušava nekoliko sekundi lebdi. Primjećujemo da je kod
nekih putnika taj pad popraćen osjećajem iznimne sreće. Za
neke druge popraćen je osjećajem iznimne tjeskobe i užasa.
Dobro, možda taj prijelaz - ili skica prijelaza - između
običnoga stanja i stanja više (prosvijetljene, magijske) svije
sti povlači za sobom neke suptilne promjene u organizmu,
koje su za neke ljude neugodne, a za neke druge ugodne.
Proučavanje psihologije koja je povezana sa stanjima svijesti
još je uvijek u začetku. Ona počinje napredovati uz hiberna-
ciju. Psihologija višega stanja svijesti još nije privukla pažnju
znanstvenika, čast iznimkama. Ako zadržimo našu pretpo
stavku, shvaćamo da postoji jedan racionalan ljudski tip, koji
iz samoobrane postaje agresivan čim se u književnosti, u filo
zofiji ili u znanosti izađe iz domene u kojoj se svijest uzima
u uobičajenom stanju. A shvaćamo i da postoji duhovni tip,
za kojega svaka aluzija na nadilaženje razuma izaziva osje
ćaj izgubljenog raja. Ponovno ćemo otkriti osnovu goleme,
ponizne skolastičke rasprave: «Volim ili ne volim.» Ali tko to
509
J utro čarobnjaka ______________________________________________#
u nama voli ili ne voli? To, zapravo, nikada nije Ja: «To u meni
voli, ili ne voli», ništa više. Bježimo, dakle što je dalje moguće
od lažnog materijalističko-duhovnog problema, koji možda
nije ništa drugo nego zapravo problem alergije. Najvažnije je
saznati posjeduje li čovjek u svojim neistraženim područjima
instrumente na višoj razini, goleme pojačivače svog uma,
kompletnu opremu za osvajanje i shvaćanje svemira, za osva
janje i shvaćanje samoga sebe, za prihvaćanje svoje svekolike
sudbine.
Osnivač zen-budizma Bodhidharma jednoga je dana

zaspao dok je meditirao (drugim riječima, iz nepažnje se
prepustio padanju u stanje svijesti koje je za većinu ljudi
uobičajeno). Ta mu se pogreška učinila tako strašnom da si
je odrezao očne kapke. Prema legendi, oni su pali na tlo i iz
njih je iznikla prva biljka čaja. Čaj, koji štiti od sna, biljka
je koja simbolizira želju mudraca da se održe na budnosti, i
zbog toga se kaže da su “okus čaja i okus zena jednaki”.
Čini se da je taj pojam “probuđenoga stanja” star koliko
i čovječanstvo. On je ključ za najstarije vjerske tekstove, i
možda je već i kromanjonski čovjek težio za postizanjem toga
trećega stanja. Pomoću datacije radiougljikom ustanovljeno
je da su Indijanci iz južnog Meksika prije više od šest tisuća
godina jeli određene gljive da bi izazvali hiperlucidnost.
Uvijek je riječ o otvaranju trećeg oka, o nadilaženju stanja
uobičajene svijesti u kojemu je sve samo iluzija, nastavak
snova iz dubokog sna. «Probudi se, spavalice, probudi se!»
Od evanđelja do priča o vilama, ta je opomena uvijek ista.
5 1 0
__________ ________________________ Treći d io
Ljudi su to probuđeno stanje tražili u svim oblicima

obreda, putem plesova, pjesama, patnje, posta, fizičkog muče
nja, raznih droga i tako dalje. Kada suvremeni čovjek shvati
koliko je taj ulog značajan - a što će se uskoro dogoditi -
zasigurno će pronaći i druga sredstva. Američki znanstvenik
). B. Olds razmatra električnu stimulaciju mozga.28 Engleski
astronom Fred Hoyle29 predlaže promatranje svjetlosnih slika
na televizijskom ekranu. Već je H. G. Wells u svojoj zgodnoj
knjizi U doba kom eta30zamislio kako se nakon sudara s kome
tom atmosfera Zemlje ispunila plinom koji uzrokuje hiperlu-
cidnost. Ljudi su napokon prešli granicu koja dijeli istinu od
iluzije. Probudili su se u pravoj stvarnosti. Odjednom su svi
praktični, moralni i duhovni problemi bili riješeni.
Čini se da su to buđenje “nadsvijesti” dosad istraživali
samo mistici. Ako je ono moguće, čemu ga treba pripisati?
Vjernici nam govore o božanskoj milosti. Okultisti o magij
skoj inicijaciji. A što ako se radi o prirodnoj sposobnosti?
Najnovija nam znanost pokazuje da je velik dio moždane
materije još i danas “neistražena zemlja”. Sjedište moći kojom
se ne znamo koristiti? Prostorija sa strojevima koje ne znamo
upotrijebiti? Instrumenti koji očekuju buduće mutacije?
Osim toga, danas znamo da čovjek, čak ni za najsloženije
umne operacije, uopće ne koristi devet desetina mozga. Znači
da je najveći dio naših moći neobrađeno zemljište. Upravo
to znači pradavni mit o skrivenome blagu. To kaže i Englez
Gray Walter u jednom od najznačajnijih djela našeg doba:
28 "Centri zadovoljstva u mozgu", u časopisu Scientific Americain, listopad 1956.

29 U romanu The Black Cloud ("Crni oblak" prim. prev.). Crni oblaci u prostoru
među zvijezdama viši su oblici života. Ta superinteligentna bića pokušavaju probu
diti ljude na Zemlji šaljući im svjetlosne slike koje u mozgu proizvode spojeve koji
uzrokuju "stanje probuđene svijesti".
30 In the Days o f the Comet, (prim. prev.).
511
J utro čarobnj aka
Živi m ozak31. U jednom drugom djelu,32 u kojem se miješaju

anticipacija i promatranje, filozofija i poezija, Walter tvrdi da
su mogućnosti ljudskoga mozga nesumnjivo neograničene, i
da će naša svijest jednoga dana istraživati Vrijeme, kao što mi
danas istražujemo prostor. On se u toj viziji pridružuje mate
matičaru Ericu Templeu Bellu koji junaku svog romana Val
vremena33 posuđuje moć putovanja kroz cjelokupnu povijest
svemira.34
Zadržimo se na činjenicama. Fenomen superbudnoga

stanja možemo pripisati besmrtnoj duši. Iako nam je ta misao
bila predložena još prije tisuću godina, ona nije pomogla da
se taj problem riješi. Ali ako se, kako bismo ostali pri činjeni
cama, ograničimo na konstataciju daje pojam superbudnosti
stalna težnja čovječanstva, to nije dosta. To jest težnja. Ali to
je i nešto drugo. 1
31 The Living Brain, New York, 1963., prim. prev.

32 Farther Outlook.
33 The Time Stream, 1931., prim. prev.
34 O tk rio sam, naime, pomoću sredstava koja ne poznajem u potpunosti, tajnu
ovladavanja tijekom događaja. To je poput plivanja. Kad jednom nastradamo, to
nikad ne zaboravljamo. Ali da bismo to naučili moramo stalno vježbati, i da bismo
u tome uspjeli potreban je određen nehotičan grč u duhu ili u mišićima. Siguran
sam u sljedeće: ne postoji čovjek koji točno zna kako je prvi put uspio svladati
poteškoću plivanja, a zasigurno ni najstručniji vidovnjaci ne mogu objasniti osta
lima tajnu ovladavanja valom vremena.”
Poput Freda Holea i mnogih drugih engleskih, američkih i ruskih znanstve- .J
nika, Eric Temple Bell piše fantastične romane ili eseje (pod pseudonimom John
Taine). Čitatelj koji u tome vidi samo razonodu za velike duhove prilično je buda
last. To je jedini način da se stave u optjecaj neke istine koje službena filozofija ne
priznaje. Kao u svakom predrevolucionarnom razdoblju, misli budućnosti izdaju
se kriomice, "ispod plašta".Taj plašt, to su omotnice znanstveno-fantastičnih knjiga
iz 1960-tih.
512
T r e ć i d io
Otpor prema mučenju, trenutci inspiracije kod matema

tičara, opažanja na elektro-encefalogramima kod jogija i još
neki drugi dokazi moraju nas natjerati da priznamo kako
čovjek može stupiti u drugačije stanje od normalnoga stanja
lucidne budnosti. Svatko ima slobodu usvojiti pretpostavku
0 tom stanju koju sam izabere, kao Božju milost ili buđenje
besmrtnoga Ja. Isto je tako slobodan da “na divlje” traži znan
stveno obašnjenje. Da se razumijemo: mi nismo scijentisti.
Mi jednostavno ne zanemarujemo ništa što postoji u našem
vremenu u istraživanju onoga što postoji u svim vremenima.
Naša pretpostavka je sljedeća:
Komunikacija u mozgu obično se odvija putem živčanog
protoka. To je spor proces: nekoliko metara u sekundi na
površini živaca. Moguće je da se pod određenim okolnostima
uspostavi neki drugi oblik komunikacije koja je puno brža,
putem elektromagnetskih valova koji putuju svjetlosnom
brzinom. Tada bismo postigli golemu brzinu bilježenja i pri
jenosa informacija od strane elektronskih strojeva. Nijedan
prirodni zakon ne protivi se tom fenomenu. Takve valove nije
moguće detektirati izvan mozga. Tu pretpostavku predlažemo
u sljedećem poglavlju.
Ako to probuđeno stanje postoji, kako se ono očituje?
Opisi koje daju hinduistički, arapski, kršćanski i drugi pjesnici
1mistici nisu prikupljani sistematski ni proučavani. Neobično
je da na opsežnom popisu antologija svih vrsta izdanih u naše
doba popisivanja, ne postoji nijedna “antologija probuđenoga
stanja”. Ti dokazi su uvjerljivi, ali nejasni. Ipak, ako suvreme
nim jezikom želimo opisati čime se očituje probuđeno stanje,
to ćemo učiniti sada:
51 3
J utro čarobnj aka _________ _____________________________________
U normalnim uvjetima misao korača, kako je to ispravno

dokazao Émile Meyerson. Većina misaonih uspjeha ustvari su
plodovi iznimno sporoga koračanja prema dokazu. Najsjajnija
matematička otkrića u biti su jednadžbe. Neočekivane jed
nadžbe, ali ipak jednadžbe. Veliki Léonard Euler najvišim
vrhuncem matematičke misli smatrao je odnos:
e'n + 1= 0
Taj odnos, koji spaja stvarno s imaginarnim i čini osnovu

prirodnih logaritama, jedan je od dokaza. Čim ga objasnimo
studentu “specijalizantu”, on će zasigurno izjaviti da taj dokaz
“bode oči”. Zašto je bilo potrebno misliti tako mnogo, tijekom
toliko godina, da bi se došlo do takvog dokaza?
Na području fizike otkriće valne prirode čestica bio je
ključ koji je započeo moderno doba. I ovdje je riječ o dokazu.
Einstein je napisao: energija je jednaka mc2, ako je m masa,
a c brzina svjetlosti. To je bilo 1905. Planck je 1900. napisao:
energija je jednaka h f ako je h konstanta, a/frekvencija vibra
cija. Trebalo je dočekati 1923. da bi se Louis de Broglie, izvan
redan genij, sjetio izjednačiti te dvije jednadžbe i napisati:
h f= mc2
Čak i kod velikih umova misao puže. Ona nije moćnija

od predmeta.
Posljednji primjer: nakon osamnaestoga stoljeća učimo da
se masa u isto vrijeme javlja u formuli za kinetičku energiju (e
= Vi mv2) i u Newtonovom zakonu težine (dvije mase privlače
jedna drugu silom koja je obrnuto proporcionalna kvadratu
udaljenosti).
T r e ć i d io
Zašto je trebalo čekati Einsteina da bismo shvatili da riječ

masa ima isto značenje u tim dvjema klasičnim formulama?
Iz njih se odmah može izvesti čitava relativnost. Zašto je u
cjelokupnoj povijesti uma samo jedan um to vidio? I zašto to
nije vidio odmah, nego nakon deset godina predanog istraži
vanja? Zbog toga što naša misao korača mučnim putem koji
se nalazi na drugoj razini, i koji je na više mjesta prekinut.
Na isti način, ideje zasigurno nestaju i pojavljuju se perio
dički: izumi se zacijelo zaboravljaju, a zatim opet ponovno
pronalaze. -
Međutim, čini se mogućim da se duh može izdići iznad
tog puta, da više ne korača, da ima potpun pregled, da se
kreće poput ptica ili aviona. To je ono što mistici nazivaju
“probuđenim stanjem”.
Osim toga, je li riječ o jednom probuđenom stanju, ili o
više njih? Sve nas navodi na vjerovanje da postoji više stanja,
baš kao što postoje različite visine leta. «Prva stepenica se
zove genijalnost. Ostale su većini ljudi nepoznate i smatraju
se legendama. I Troja je bila legenda, dok iskopine nisu doka
zale da je uistinu postojala.»
Ako ljudi imaju u sebi fizičku mogućnost da stupe u to

ili u ta probuđena stanja, glavni cilj njihova života trebao bi
biti traženje sredstava kako iskoristiti tu mogućnost. Ako moj
mozak ima strojeve koje bi trebao imati, ako sve to ne spada
u vjersku ili mitološku domenu, ako sve to ne proizlazi samo
iz “milosti”, iz “magijske inicijacije”, nego iz određenih teh
nika, iz određenih unutarnjih i vanjskih postupaka koji mogu
pokrenuti te strojeve, tada postajem svjestan da postizanje
J utro čarobnj aka
toga probuđenoga stanja, duha nadlijetanja, mora biti moja

jedina težnja, moja glavna zadaća.
Ako ljudi nisu usredotočili sav svoj trud na to istraživa
nje, to nije zbog toga što su “površni” ili “zli”. To nije pitanje
morala. I kad je riječ o tom pitanju, tada malo dobre volje,
poneki napor tu i tamo, nisu ni od kakve koristi. Možda su
instrumenti na višoj razini našega mozga upotrebljivi samo
ako je sav život (individualan i kolektivan) samo instrument,
i ako ga doživljavamo i proživljavamo kao sredstvo za posti
zanje tog odvajanja.
Ako jedini cilj ljudi nije prijelaz u probuđeno stanje, to je
stoga što im poteškoće života u društvu i potraga za materi
jalnim sredstvima opstanka ne ostavljaju slobodno vrijeme
da se tome posvete. Ljudi ne žive samo od kruha, ali naša
civilizacija je dosada pokazala da ga nije sposobna svima
omogućiti.
Kada tehnološki napredak bude ljudima omogućavao disa
nje, tada će istraživanje “trećega stanja”, stanja probuđenosti,
hiperlucidnosti, zamijeniti druge ciljeve. Mogućnost sudjelo
vanja u tom istraživanju bit će konačno priznata kao jedno od
ljudskih prava. Sljedeća će revolucija biti psihološka.
Zamislimo neandertalca koji je nekim čudom prebačen
u Institut za napredna istraživanja u Princetonu. On bi pred
doktorom Oppenheimerom bio u položaju sličnom onom
u kojem bismo se mi našli u društvu istinski probuđenoga
čovjeka, čovjeka čija misao više ne korača, nego se kreće kroz
tri, četiri ili n dimenzija.
Čini se da fizički možemo postati takvim čovjekom. U
našemu mozgu ima dosta stanica, dosta mogućih energet
516
Treći d io
skih mreža. Ali teško nam je zamisliti što bi takav duh mogao
vidjeti i shvatiti.
Alkemičarska legenda uvjerava nas da rukovanje mate
rijom u epruveti može prouzročiti ono što suvremeni ljudi
nazivaju zračenjem ili poljem sila. To bi zračenje moglo
uzrokovati preobrazbu u svim stanicama posvećena čovjeka i
učinilo bi ga istinski probuđenim, čovjekom koji bi bio “u isto
vrijeme ovdje i s druge strane, živ čovjek”.
Molim vas da dopustimo tu pretpostavku, tu veličan
stveno neeuklidsku psihologiju. Pretpostavimo da se jednoga
dana 1960. jedan čovjek poput nas, koji rukuje materijom i
energijom, potpuno promijeni, to jest, “probudi”. Profesor
Singleton pokazao je 1955. godine svojim prijateljima u
hodnicima Atomske konferencije u Ženevi makove koje je
uzgojio u polju zračenja velikoga nuklearnoga reaktora u
Brookhavenu. Prije toga su bili bijeli. Sada su bili crveno-
ljubičasti, i pripadali su dotad nepoznatoj vrsti. Sve njihove
stanice bile su izmijenjene i bili su, putem sadnica ili putem
reprodukcije, postojani u svom novom stanju. To vrijedi i
za našega čovjeka. Postao je višim bićem. Njegova misao ne
korača, nego leti. Povezujući na različit način činjenice koje
mi znamo, u okviru naših različitih specijalnosti, ili jedno
stavno uspostavljajući sve moguće veze među tekovinama
ljudske znanosti, takve kakva je iskazana u priručnicima za
maturu i u predavanjima na Sorbonni, on može doći do kon
cepata koji su nama jednako strani kao što su za Voltairea to
mogli biti kromosomi ili za Leibniza neutrino. Takav čovjek
više ne bi imao nikakvu potrebu za komunikacijom s nama, i
on ne bi težio za time da zablista pokušavajući nam objasniti
zagonetke svjetlosti ili tajnu .gena. Valery u La Semaine de
517
Ju t r o čarobnjaka
Suzette nije objavio svoje misli. Taj je čovjek bio iznad druš
tva i postrani od njega. Mogao je korisno razgovarati samo s
duhovima koji su slični njegovom.
O tome možemo sanjariti.
Možemo zamišljati da razne inicijacijske tradicije proi
zlaze iz kontakta s dušama s drugih planeta. Možemo zami
sliti da za probuđenoga čovjeka vrijeme i prostor više nemaju
granica i da je komunikacija s inteligentnim bićima s drugih
nastanjenih svjetova moguća - a to bi, osim toga, objašnjavalo
i činjenicu da nas ona nikada nisu posjetila.
Možemo sanjariti. Pod uvjetom, kako piše Haldane, da
ne zaboravimo da su snovi te vrste vjerojatno uvijek manje
fantastični od stvarnosti.
Sada ćemo vam ispričati tri istinite priče. One će nam

poslužiti za ilustraciju. Naravno da ilustracije nisu dokazi.
Međutim, te nas tri priče obvezuju da pomislimo kako postoje
druga stanja svijesti od onih koje priznaje službena psiholo
gija. Sam pojam genija, koji je toliko nejasan, nije dostatan.
Odabrali smo ove ilustracije među životima i djelima mistika
i to je bilo najlakše, a možda i najučinkovitije. Ali zadržali
smo svoju namjeru da tom pitanju pristupimo izvan bilo koje
Crkve, golih ruku, kao čestiti divljaci.
518
VI
Tr i p r i č e za i l u s t r a c i j u
Priča o velikom matematičaru u izvornoj verziji. - Priča o najne-

običnijem vidovnjaku. - Priča o znanstveniku budućnosti koji je
živio 1750. godine.
I. - R a m a n u ja n
Jednoga dana početkom 1887. godine, jedan se brahman iz

pokrajine Madras zaputio u hram božice Namagiri. Brahman
je prije mnogo mjeseci bio udao svoju kćer i brak supružnika
je bio neplodan. Neka im božica Namagiri podari plodnost!
Namagiri je uslišila njegovu molitvu. Dana 2. prosinca rodio
se dječak koga su nazvali Srinivasa Ramanujan Alyangar.
Božica se večer prije ukazala majci i objavila joj da će njezino
dijete biti posebno.
Upisali su ga u školu u dobi od pet godina. Njegova je
inteligencija od samoga početka bila zapanjujuća. Činilo se
da već zna sve čemu ga uče. Dobio je stipendiju za gimna
ziju u Kumbakonanu, gdje je uživao divljenje svojih kolega
i profesora. Imao je petnaest godina. Jedan ga je prijatelj
nagovorio da iz mjesne biblioteke pozajmi djelo naslovljeno:
519
Sinopsis elementarnih rezultata napodručju čiste i primijenjene

m atematike.35 To djelo, izdano u dva toma, priručnik je koji
je izdao George Shoobridge, profesor na Cambridgeu. Sadrži
sažetke i tekstove približno 6000 teorema bez primjera. To
je djelo imalo fantastičan učinak na duh mladoga Hindusa.
Ramanujanov mozak naglo je počeo raditi na način koji je za
nas posve neshvatljiv. Izveo je dokaze za sve formule. Nakon
što je iscrpio geometriju, navalio je na algebru. Ramanujan
je poslije pričao da se božica Namagiri pojavila i objasnila
mu najteže račune. Sa šesnaest godina pao je na ispitima jer
je njegov engleski još bio loš, pa mu je uskraćena stipendija.
Nastavio je svoja matematička istraživanja sam i bez svje
dodžbe. Prvo je došao do svih spoznaja u toj domeni do
točke na kojoj su bile 1880. godine. Mogao je odbaciti djelo
profesora Shoobridgea. Otišao je mnogo dalje od njega. Sam
je uspio ponovno stvoriti, a zatim i nadmašiti, sav matema
tički trud civilizacije - pošavši samo od priručnika, koji je
ionako bio nepotpun. To je jedini takav primjer u povijesti
ljudske misli. Čak ni Galois nije radio sam. Studirao je na
Politehničkoj školi koja je u to vrijeme bila najbolji materna-
' ' Λ
tički centar na svijetu. Imao je pristup tisućama djela. Bio je
u kontaktu s najvećim znanstvenicima. Ljudski se duh ni u
jednoj prilici nije uzdigao tako visoko uz tako malo potpore.
Godine 1909., nakon više godina samotnjačkog rada i
bijede, Ramanujan se oženio. Tražio je posao. Preporučili su
ga mjesnome porezniku, Ramachandri Raou, obrazovanom
ljubitelju matematike. On nam je ostavio opis svog razgovora
s njim:
35 A Sinopsis of Elementary Results in Pure and Applied Mathematics (prim,

prev.)
520
T r e ć i d io
«Malen, nečist, neobrijan čovjek, očiju kakve nikada

nisam vidio, ušao je u moju sobu, noseći pod rukom istrošen
notes sa zabilješkama. Govorio mi je o čudesnim otkrićima
koja su bezgranično nadilazila moje znanje. Upitao sam ga
što mogu učiniti za njega. Rekao mi je da samo želi imati
novca za hranu, kako bi mogao nastaviti svoja istraživanja.»
Ramachandra Rao dao mu je posve malu plaću. Ali
Ramanujan je bio odviše ponosan. Konačno je našao posao
za njega: mjesto osrednjeg računovođe u luci u Madrasu.
Godine 1913. nagovorili su ga da se počne dopisivati
s velikim engleskim matematičarom G. D. Hardyem, koji
je tada bio profesor na Cambridgeu. U istom mu je pismu
poslao sto dvadeset geometrijskih teorema koje je dokazao.
Hardy je nakon toga napisao:
«Te je bilješke mogao napisati samo matematičar naj
većega kalibra. Nijedan kradljivac ideja, nijedan lakrdijaš,
koliko god genijalan bio, ne bi mogao shvatiti toliko krajnje
apstrakcije.» Odmah je predložio Ramanujanu da dođe na
Cambridge. Ali njegova se majka iz vjerskih razloga uspro
tivila tome. Božica Namagiri će još jednom riješiti problem.
Ukazat će se staroj gospođi kako bi je uvjerila da njezin sin
može otići u Europu bez opasnosti po svoju dušu i u snu će
joj pokazati Ramanujana kako sjedi u velikom kembričkom
'amfiteatru među Englezima koji mu se dive.
Krajem 1913. godine Hindus se ukrcao. Radio je pet
godina i donio čudesan napredak matematici. Izabran je za
člana Kraljevskoga znanstvenoga društva i imenovan profe
sorom na Trinity koledžu na Cambridgeu. Godine 1918. se
razbolio. Dobio je tuberkulozu. S trideset i dvije godine vratio
se u Indiju umrijeti.
521
J utro čarobnj aka ______________________
Svima koji su mu se približili ostao je u neobičnoj uspo

meni. Živio je isključivo među brojkama. Hardy ga je posjetio
u bolnici i rekao mu da se dovezao taksijem. Ramanujan ga
je upitao za broj vozila: 1729. «Kako lijep broj! povikao je,
to je najmanji broj koji istodobno dvaput predstavlja zbroj
dvaju kubika!» Uistinu, 1729 je jednako 10 na kubik plus 9
na kubik, a isto je tako jednako i 12 na kubik plus 1 na kubik.
Hardyu je trebalo šest mjeseci da to dokaže, a danas još nije
nađeno riješenje za četvrti stupanj tog istog problema.
Priča o Ramanujanu je jedna od onih u koje čovjek ne
može povjerovati. Ali ona je potpuno istinita. Priroda
Ramanujan ovih otkrića ne može se izraziti jednostavnim ter
minima. Riječ je o najapstraktnijim tajnama o pojmu broja,
posebice o pojmu “cijelih brojeva”.
Malo je toga poznato što je, osim matematike, plijenilo
Ramanujanovu pažnju. Umjetnost i literatura nisu ga pretje
rano zanimale. Ali bio je strastveni ljubitelj neobičnog. Na
Cambridgeu je stvorio svoju malu biblioteku i kartoteku o
svim fenomenima koji zbunjuju razum.
II. - C a y c e
Edgar Cayce umro je 5. siječnja 1945., zatvorivši time

tajnu u koju ni sâm nikada nije proniknuo i koja ga je cijeli
život zastrašivala. Zaklada Edgara Caycea u Virginia Beachu,
u kojoj su zaposleni liječnici i psiholozi, nastavila je analizu
spisâ. Nakon 1958. godine proučavanje vidovitosti u Americi
donijelo je značajne plodove. Riječ je o tome da zamislimo
kakve bi usluge u vojnoj domeni mogli pružiti ljudi koji su *
sposobni za telepatiju i prekogniciju. Od svih slučajeva vido
vitosti Cayceov je slučaj najčišći, najočitiji i najneobičniji.36
5 2 2
T r e ć i d io
Mali Edgar Cayce bio je vrlo bolestan. Uz njegovo je

uzglavlje bdio seoski liječnik. Nije mogao učiniti ništa da bi
izvukao dječaka iz kome. Međutim, Egdarov glas se naglo
začuo, jasan i miran, iako je on spavao. «Reći ću vam što
mi je. Zadobio sam udarac bejzbol lopticom u kralježnicu.
Morate mi napraviti posebnu kataplazmu i primijeniti je na
bazi vrata.» Dječak je istim glasom izdiktirao popis biljaka
koje treba pomiješati i pripremiti. «Požurite, inače bi mozak
mogao biti zahvaćen.»
Na svu sreću, poslušali su ga. Uvečer je temperatura pala.
Sutradan je Edgar ustao, svjež poput pupoljka. Ničega se nije
sjećao. Nije znao za većinu biljaka koje je bio nabrojao.
Tako je započela jedna od najneobičnijih priča o medicini.
Cayce, seljak iz Kentuckya, potpuno neobrazovan, malo sklon
primjenjivanju svog dara, neprekidno se žaleći što nije “poput
ostalih”, u stanju hipnotičkoga sna njegovao je i izliječio više
od petnaest tisuća vjerodostojno potvrđenih bolesnika.
Bio je poljoprivredni radnik na farmi jednoga od svojih
stričeva, zatim namještenik u jednoj knjižari u Hopkinsvilleu,
i naposljetku vlasnik male foto-trgovine u kojoj su mu dani
prolazili mirno, tako da se taumaturzima pridružio mimo
svoje volje. Njegov prijatelj iz djetinjstva Al Layne i njegova
, zaručnica Gertrude svim su ga silama nastojali na to privo
ljeti. To nipošto nije bilo zbog ambicije, nego zato što nije
imao pravo držati svoju moć samo za sebe i odbiti pomoći
bolesnicima. Al Layne je bio slabunjav i stalno je patio. Teško
se kretao. Cayce je pristao zaspati: opisao je njegove glavne
bolesti, zatim izdiktirao lijekove. Kada se probudio rekao je:
36 Usp. neprevedeno djelo Yosepha Millarda o Cayceu, Copyright Cayce

Foundation, zatim rad Johna W. Campbella u Astounding S. F., ožujak 1957., te djelo
Thomasa Sugruea, Edgar Cayce Dell Book.
523
J utro čarobnjaka
«Ali to je nemoguće, ne znam za pola tih lijekova koje si zapi

sao. Ne uzimaj te lijekove, opasno je! Ništa ne razumijem, to
je magija!» Nije više htio vidjeti Ala i zatvorio se u svoju trgo
vinu. A1 je nakon osam dana provalio njegova vrata: osjećao
se bolje nego ikada. Gradić se zagrijao, svatko je tražio kon
zultaciju. «Neću početi liječiti ljude zato što govorim u snu!»
Na kraju je pristao. Pod uvjetom da ne vidi svoje pacijente, iz
straha da će to što ih poznaje utjecati na njegovu procjenu.
Pod uvjetom da njegovim seansama prisustvuju liječnici. Pod
uvjetom da ne primi ni novčića, pa čak ni najmanji poklon.
Dijagnoze i recepti izdani u stanju hipnoze bili su tako
precizni i jasni da su liječnici bili uvjereni kako je riječ o
njihovom kolegi koji se maskirao u iscjelitelja. Ograničio se
na dvije seanse dnevno. Ne zbog toga što se bojao umora: iz
svojih je snova izlazio vrlo odmoran. Ali želio je ostati foto
graf. Nipošto nije htio stjecati medicinsko znanje. Ništa nije
čitao, ostao je seosko dijete s beznačajnom svjedodžbom o
školovanju. I dalje se odupirao svojoj neobičnoj sposobnosti.
Ali čim je odlučio prestati se njome koristiti, izgubio je glas.
Jedan američki željeznički magnat, James Andrews,
došao se s njim posavjetovati. U stanju hipnoze Cayce mu je
propisao niz lijekova, među kojima i vodu ivanj-cvijeta. Taj
je lijek bilo nemoguće pronaći. Andrews objavljuje oglase u
medicinskim časopisima i ne dobiva nikakve rezultate. Za
vrijeme druge seanse, Cayce je izdiktirao sastav te vode koji
je bio izuzetno složen. Međutim, Andrews je dobio odgovor
od jednog mladog pariškoga liječnika: otac tog Francuza, koji
je isto tako bio liječnik, proizveo je vodu ivanj-cvijeta, ali ju
je prije pedeset godina bio prestao upotrebljavati. Njezin je
sastav bio identičan onome što ga je “sanjao” mali fotograf.
524
'
__________ _______________________________________________ T r e ć i d i o
Mjesni tajnik Sindikata liječnika, John Blackburn, silno se

zainteresirao za Cayceov slučaj. Okupio je vijeće od tri člana,
koje je zapanjeno prisustvovalo svim seansama. Glavni ame
rički sindikat priznao je Cayceove sposobnosti i službeno ga
je ovlastio za davanje “psihičkih konzultacija”.
Cayce se oženio. Imao je osmogodišnjeg sina Hugha
Lynna. Dijete je, igrajući se šibicama, izazvalo eksploziju u
skladištu magnezija. Specijalisti su prognozirali potpunu slje
poću i predložili da se odstrani jedno oko. Cayce se, užasnut,
prepustio seansi u snu. Zaronivši u hipnozu, pobunio se pro
tiv odstranjenja oka i predloži^ petnaestodnevnu primjenu
obloga natopljenih u taninskoj kiselini. To je, po mišljenju
specijalista, bila ludost. No Cayce se, izvrgnut najgorim
mukama, nije usudio ne poslušati svoj glas. Hugh Lynn je
nakon petnaest dana bio izliječen.
Jednoga je dana nakon konzultacije ostao u snu i izdik
tirao četiri vrlo detaljne konzultacije zaredom. Nije se znalo
na koga se one mogu primijeniti: stigle su četrdeset osam sati
prije četiriju bolesnika koji će se tek pojaviti.
Za vrijeme jedne seanse propisao je lijek koji je nazvao
Codiron, i uputio na adresu laboratorija u Chicagu. Nazvali
su ga: «Kako ste mogli čuti za Codiron? Još nije u prodaji.
Upravo smo otkrili njegovu formulu i odabrali ime.»
Cayce je, pogođen neizlječivom bolešću za koju je jedino
on znao, umro u točan sat i dan koje je predvidio: «U pet sati
popodne bit ću potpuno izliječen.» Izliječen od toga da bude
“nešto drugo”.
Kada su ga u stanju sna ispitivali o metodi njegova
postupka, izjavio je (i nakon buđenja se, kao obično, ničega
nije sjećao) da je u stanju stupiti u kontakt s bilo kojim
525
[UTRO ČAROBNJAKA
živućim ljudskim mozgom i koristiti se informacijama sadr

žanima u tom mozgu, ili u tim mozgovima, za dijagnozu i
liječenje slučajeva koji su mu bili predstavljeni. Možda se tada
u Cayceu pokretao drugačiji um i koristio se svim spozna-
jama koje su kružile među ljudima, kao što se mi koristimo
bibliotekom, ali on je to radio gotovo trenutno, ili u najmanju
ruku brzinom svjetlosti i elektromagnetizma. Ali ništa nam
ni na koji način ne može pomoći u razjašnjavanju slučaja
Edgara Caycea. Znamo pouzdano samo to da je jedan seoski
fotograf, bez znatiželje i bez kulture, mogao po volji prijeći
u stanje u kojem je njegov um radio poput uma genijalnog
liječnika, ili, bolje rečeno, poput svih umova svih liječnika
istovremeno.
III. - B o š k o v ić
Tema znanstvene fantastike: ako su relativisti u pravu,

ako živimo u četverodimenzionalnom svemiru i ako smo
sposobni to osvijestiti, zablistat će ono što nazivamo zdra
vim razumom. Autori anticipacijskih djela trude se misliti u
prostorno-vremenskim terminima. Njihovim naporima, na
čišćoj istraživačkoj razini i u teorijskom jeziku, odgovaraju
napori velikih fizičara-matematičara. Ali može li čovjek
misliti u četiri dimenzije? Trebao bi imati drugačije mentalne
strukture. Jesu li te strukture rezervirane za čovjeka koji će
doći nakon čovjeka, za biće sljedeće mutacije? I je li taj čovjek
nakon čovjeka već među nama? Pisci imaginarnoga su to
potvrdili. Ali ni Van Vogt u svojoj lijepoj fantastičnoj knjizi
Slan, ni Sturgeon u svom opisu u knjizi Više nego ljudski37 ’
37 Theodore Sturgeon, More than Human, 1953., prim . prev.
526
______________________________ _______ T reći dio
nisu se usudili zamisliti tako fascinantan lik kakav je bio

Ruder Bošković.
Mutant? Vremenski putnik? Izvanzemaljac maskiran u
tog tajanstvenog Srbina·’8?
Bošković se rodio vjerojatno 1711. u Dubrovniku: barem
je tako izjavio kada se sa četrnaest godina upisao kao slo
bodan student na isusovački kolegij u Rimu. Tamo je učio
matematiku, astronomiju i teologiju. Kada je 1728. završio
novicijat, stupio je u isusovački red. Godine 1736. izdao je
priopćenje o Sunčevim pjegama. Godine 1740. podučavao je
matematiku na Collegium Romanum, zatim je postao znan
stvenim savjetnikom papinske stolice. Osnovao je opservato
rij, poduzeo isušivanje močvare Pontins, popravio katedralu
Svetoga Petra, izmjerio meridijan između Rima i Riminija
u dva stupnja širine. Zatim je istraživao različite krajeve
u Europi i Aziji i vršio iskapanja na mjestima na kojima je
Schliemann kasnije otkrio Troju. Dana 26. lipnja 1760. ime
novan je članom engleskoga Kraljevskoga društva i tom je
prigodom objavio dugačku pjesmu na latinskom o vidljivim
mjenama Sunca i Mjeseca, o kojoj su suvremenici rekli: «To
je Newton u Vergilijevim ustima.» Primali su ga veliki eruditi
tog vremena, a održavao je i značajnu korespondenciju s dok
torom Johnsonom i s Voltaireom. Godine 1763. ponuđeno
mu je francusko državljanstvo. Preuzeo je upravljanje odje
lom za optičke instrumente Kraljevske mornarice u Parizu,
gdje je živio do 1783. Lalande ga je smatrao najvećim živu
ćim znanstvenikom. Njegove napredne ideje zastrašivale su
DAlemberta i Laplacea. Godine 1785. povukao se u Bassano
38 Prim, ur.: Ovaj autorov lapsus shvatljiv je, dakako, s obzirom na političke prefe
rencije u doba kada je ova knjiga bila pisana, a mi ga nismo ispravljali iz pedagoških
razloga.
52 7
Tu t r o č a r o b n ja k a
i posvetio tiskanju svojih kompletnih djela. Umro je u Milanu

1787. godine.
Tek je nedavno, na poticaj jugoslavenske vlade, ponovno
istraženo Boškovićevo djelo, posebice njegova Teorija filozo
fije prirode,39 izdana u Beču 1758. Iznenađenje je bilo veliko.
Allan Lindsay Mackay, opisujući to djelo u članku u časopisu
New Scientist iz ožujka 1958., procijenio je da je riječ o duhu
iz 20. stoljeća koji je bio prisiljen živjeti i raditi u 18. stoljeću.
Čini se da Bošković nije bio samo ispred znanosti svoga
vremena, nego čak i ispred naše znanosti. Predlagao je unita
rističku teoriju o svemiru, opću i jedinstvenu jednadžbu koja
upravlja mehanikom, fizikom, kemijom, biologijom, pa čak
i psihologijom. Prema toj teoriji, materija, prostor i vrijeme
nisu djeljivi u beskonačnost, nego su sastavljeni od točkica:
čestica. To nas podsjeća na nedavne radove Jeana Charona
i Heisenberga, koje Bošković, čini se, nadmašuje. Jednako
dobro uspijeva objasniti svjetlost i magnetizam, struju i sve
kemijske fenomene koji su bili poznati u njegovo vrijeme, ili
su otkriveni kasnije, ili će tek biti otkriveni. Kod njega susre
ćemo kvant, valnu mehaniku, atom sastavljen od nukleona.
Povjesničar znanosti L. L Whyte tvrdi da je Bošković bio
barem dvjesto godina ispred svog vremena, i da ga nećemo
moći uistinu razumjeti sve dok se konačno ne uspostavi veza
između relativiteta i kvantne fizike. Procjenjuje se da će 1987.
godine, na dvjestotu obljetnicu njegova rođenja,40 njegovo
djelo možda biti cijenjeno prema svojoj pravoj vrijednosti.
39 Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura

existentium.
40 Prim, ur.: Još jedan autorov lapsus, 1987. je trebala biti 200-ta obljetnica
Boškovićeve smrti.
528
______________________________________________________________________ T r e ć i dio
Još nije predloženo nikakvo objašnjenje toga čudesnoga

slučaja. Upravo su u tijeku dva izdanja njegovih sabranih
djela, jedno na hrvatskosrpskom, drugo na engleskom.
U već objavljenim pismima (kolekcija Bestermann) između
Boškovića i Voltairea, susrećemo se sa sljedećim suvremenim
idejama:
- Stvaranje međunarodne geofizičke godine.
- Prenošenje malarije putem komaraca.
- Moguće primjene kaučuka (ideja koju je realizirao La
Condamine, Boškovićev prijatelj isusovac).
- Postojanje planeta oko drugih zvijezda, osim oko našeg
sunca. ,
- Nemogućnost lociranja psihičkih fenomena u određe
nom dijelu tijela.
- Očuvanje “količinske čestice” gibanja u svijetu: to je
Planckova konstanta, objavljena 1958.
Bošković pridaje veliku važnost alkemiji i daje jasna, znan
stvena tumačenja alkemičarskoga jezika. Za njega se, primje
rice, četiri elementa, zemlja, voda, vatra i zrak, razlikuju samo
po određenom rasporedu čestica, bez mase i težine, od kojih
se sastoje, što se podudara s avangardnim istraživanjima o
univerzalnoj jednadžbi.
U Boškovića je još posve halucinantno i proučavanje
slučajnosti u prirodi. U njega nalazimo statističku mehaniku
američkoga znanstvenika Willarda Gibbsa, koja je predložena
krajem devetnaestoga stoljeća i priznata tek u dvadesetome
stoljeću. Tu otkrivamo i suvremeno objašnjenje radioaktiv
nosti (koja je u osamnaestome stoljeću potpuno nepoznata)
nizom iznimki prirodnih zakona: to je ono što nazivamo
“statističkim probijanjem barijera mogućeg”.
529
Ju t r o č a r o bn ja k a
Zašto to izvanredno djelo nije utjecalo na suvremenu

misao?
Zbog toga što su njemački filozofi i znanstvenici, koji su
rukovodili istraživanjima do Prvoga svjetskoga rata, zastu
pali kontinuirane strukture, dok su Boškovićeve koncepcije
uglavnom bile zasnovane na ideji diskontinuiteta. Zbog toga
što su istraživanja u bibliotekama i povijesni radovi koji se
tiču Boškovića, velikoga putnika s raspršenim djelima, a čije
je podrijetlo u zemlji u kojoj vlada neprekidni nered, mogli
sustavno započeti tek vrlo kasno. Kada budu objedinjena
sva njegova djela, kada svjedočanstva njegovih suvremenika
budu prikupljena i svrstana, kakav će nam se samo neobičan,
uznemirujuć i potresan lik prikazati!
530
VII
Pa r a d o k s i i p r e t p o s t a v k e o
P R O B UĐ E N O M E Č OV J E KU
/
Zašto su naše tri priče zavarale čitatelje. - Ne znamo ništa ozbiljno
o levitaciji, besmrtnosti, i tako dalje. - Zašto čovjek ima dar biti
posvuda, biti vidovit, i tako dalje. - Što vi nazivate strojem? - Kako
se možda rodio prvi probuđeni čovjek. - Bajkovit, ali razuman san
o propalim civilizacijama. - Basna o panteri. - Božji rukopis.
Ovi slučajevi su jasni. Međutim, postoji rizik da nas zava

raju. Riječ je o tome da većina ljudi više voli slike nego činje-
. nice. Hodanje po vodi slika je upravljanja svime što se kreće;
zaustavljanje sunca slika je pobjede nad vremenom. Možda
su upravljanje svime što se kreće i pobjeda nad vremenom
stvarne, moguće činjenice unutar promijenjene svijesti, unu
tar izrazito ubrzana duha. Te činjenice zasigurno mogu obu
hvatiti na tisuće značajnih okolnosti u opipljivoj stvarnosti:
u tehnologiji, u znanosti i u umjetnosti. Ali većina ljudi, čim
čuju da se govori o drugome stanju svijesti, žele vidjeti ljude
koji hodaju po vodi, zaustavljaju sunce, prolaze kroz zidove
ili sa osamdeset godina izgledaju kao da imaju dvadeset. Da
bi počeli vjerovati u bezgranične mogućnosti probuđenoga
531
J utro ča r o b n j a k a ___________________________________________
duha, oni čekaju da djetinji dio njihova uma, onaj koji pridaje
važnost slikama i legendama, pronađe ispriku i zadovoljstvo.
Postoji još nešto. U prisutnosti slučajeva kakvi su
Ramanujanov, Cayceov ili Boškovićev, odbijamo pomisliti
da je riječ o drugačijim duhovima. Priznajemo jedino da su
duhovi nalik na naše imali tu povlasticu da se “uzdignu više
nego što je uobičajeno”, i da su od “tamo gore” donijeli neke
spoznaje. Kao da negdje u svemiru postoji nekakav priručni
magazin medicine, matematike, poezije ili fizike, iz kojeg
se snabdjevaju određeni umovi koji su prvaci u visini. Ta
apsurdna vizija unosi nevjericu.
Nama se, naprotiv, čini da su Cayce, Ramanujan i Bošković
duhovi koji su ostali ovdje (a kamo bi i mogli otići?), među
nama, ali koji su djelovali ekstremno brzo. Nije riječ o razlici
u razini, već u brzini. To bismo rekli i za najveće mistike. U
nuklearnoj fizici, a tako i u psihologiji, čuda se sastoje u ubr
zanju. Mislimo da treće stanje svijesti, ili probuđeno stanje,
treba proučavati polazeći od toga poimanja.
Međutim, ako je to probuđeno stanje moguće, i ako ono
nije dar s neba, zasluga nekakvog Boga, nego je sadržano u
opremi mozga i tijela, ne bi li ta oprema, nakon što se jednom
pokrene, mogla promijeniti i druge stvari u nama osim uma?
Ako je probuđeno stanje sposobnost nekog višeg živčanoga
sustava, to pokretanje vjerojatno može utjecati na cijelo
tijelo i dati mu neobične moći. Sve tradicije povezuju s pro
buđenim stanjem i postojanje moći: besmrtnosti, levitacije,
telekineze, i tako dalje. Ali nisu li te moći samo slike onoga
što duh može postići na razini spoznaje nakon što je promi
jenio stanje? Postojali su neki mogući slučajevi levitacije.41 U
pogledu besmrtnosti, nismo razjasnili Fulcanellijev slučaj.
To je sve što ozbiljno možemo reći o tome. Ne posjedujemo
532
T r e ć i d io
nikakav eksperimentalan dokaz. Konačno, usudit ćemo se

priznati da je naše zanimanje za to osrednje. Ne zaustavljamo
se na neobičnom, već na fantastičnom. Osim toga, to pitanje
paranormalnih moći zaslužuje da mu se pristupi na potpuno
drugi način. Ne s gledišta kartezijanske logike (koju bi se
Descartes, da je danas živ, potrudio otkloniti), već s točke
gledišta današnje otvorene znanosti. Promatrajmo stvari
izvana, okom stranca koji se iskrcava na našu planetu: levi-
tacija postoji, vidovitost postoji, čovjek ima dar biti posvuda,
čovjek se domogao univerzalne energije. Avion, radiotele-
skop, televizija i nuklearni reaktor postoje. To nisu prirodni
proizvodi: to su tvorevine ljudskoga duha. Takvo se proma
tranje može činiti djetinjastim: ali ono oživljava. Uistinu je
djetinjasto oduzeti sve samome čovjeku. Sâm čovjek nema
dar biti posvuda, on ne levitira, ne posjeduje moć viđenja na
daljinu, i tako dalje. U stvari, ljudsko društvo drži te moći u
rukama, a ne pojedinac. Ali možda je pojam pojedinca djeti
njast, a tradicija se možda, sa svojim legendama, izražavala u
ime ljudske cjeline, u ime ljudskog fenomena...
«Vi niste ozbiljni! Vi nam govorite o strojevima!»

Tako govore svi racionalisti koji se pozivaju na Descartesa
i okultisti koji se pozivaju na “tradiciju”. Ali što nazivamo
“strojevima”? To je još jedno pitanje koje zaslužuje biti
postavljeno na bolji način.
Je li nekoliko redaka otisnutih tintom na pergamentu
stroj? Naime, pomoću tehnike tiskanih krugova, kojom
se često koristi suvremena elektronika, moguće je stvoriti
41 Vidi: La Lévitation ("Levitacija", prim, prev.) djelo R. P. Oliviera Leroya. Éd. du

Cerf, Pariz.
5 3 3
J utro čarobnj aka ____ _________________________________________
receptor valova sastavljen od nizova koji su otisnuti tintom

pri čemu jedna tinta sadrži grafit, a druga bakar.
Je li dragi kamen stroj? Ne, odgovara zbor. Međutim,
kristalna struktura dragog kamena je složeni stroj, a dijaman
tom se služimo za otkrivanje nuklearnih zračenja. Umjetni
kristali, tranzistori, zamjenjuju u isto vrijeme električne
svjetiljke, transformatore, pokretne električne strojeve tran-
sformatorskog tipa za podizanje voltaže, i tako dalje.
Ljudski se duh u najfinijim i najučinkovitijim tehnološ
kim tvorevinama služi sve jednostavnijim i jednostavnijim
sredstvima.
«Igrate se riječima», viče okultist. «Ja govorim o očitova
njima ljudskoga duha bez ikakva posrednika.»
On je taj koji se igra riječima.
Nitko nikada nije zabilježio očitovanje ljudskog duha bez
upotrebe stroja. Ta ideja o “duhu samom po sebi” opasna je
opsjena. Aktivirani ljudski duh služi se složenim strojem,
strojem koji je prilagođen tijekom tri milijarde godina evo
lucije: on se koristi ljudskim tijelom. A to tijelo nikada nije
samo i ne postoji samo: ono cijelo je povezano sa zemljom i
sa svemirom tisućama materijalnih energetskih veza.
Mi ne znamo sve o tijelu. Ne znamo sve o njegovu odnosu
sa svemirom. Nitko ne bi znao reći koje su granice ljudskoga
stroja i kako bi se tim strojem mogao poslužiti duh koji kori
sti svoje mogućnosti do maksimuma.
Mi ne znamo sve o silama koje kruže u dubinama nas
samih i okolo nas, zemljom, oko zemlje, u nepreglednom
svemiru. Nitko ne zna koje su to jednostavne prirodne sile,
na koje još niti ne sumnjamo, a koje su nam nadohvat ruke,
i kojima bi se mogao poslužiti čovjek koji posjeduje probu
đenu svijest i koji ima izravnije poimanje prirode nego naš
linearan um.
5 3 4
T r e ć i d io
Jednostavne prirodne sile. Pogledajmo ponovno na stvari

divljačkim i lucidnim okom stranca izvana: ništa nije jedno
stavnije i lakše izraditi od električnog transformatora. Njega
su mogli izraditi i drevni Egipćani da su poznavali elektroma
gnetsku teoriju.
Ništa nije jednostavnije od oslobađanja atomske energije.
Dovoljno je rastopiti čistu uranijevu sol u teškoj vodi, a tešku
vodu možemo dobiti ako dvadeset pet ili sto godina stalno
iznova destiliramo običnu vodu.
Stroj za predviđanje morskih mijena lorda Kelvina (1893),
iz kojega su stvorena naša analogna računala i čitava naša
kibernetika, bio j^ sastavljen od kotačića i komadića uzice.
Mogli su ga proizvesti i Sumerani.
Ovakav način gledanja daje nove dimenzije problemu
propalih civilizacija. Ako su u prošlosti postojali ljudi koji su
dostigli probuđeno stanje, i ako svoje moći nisu primijenji-
vali samo na religiju, filozofiju, mistiku, nego i na objektivnu
spoznaju i tehnologiju, potpuno je prirodno i razumno pri
znati da su mogli činiti “čuda”, čak i pomoću najjednostavnije
opreme42.
Jedan čovjek, mudrac, kako nam priča Jorge Luis Borges,

posvetio je cijeli svoj život tražeći, među bezbrojnim znako
vima prirode, neizrecivo Božje ime, broj velike tajne. Nakon
42 Čak i ako se većina arheologa slaže u potpunom nijekanju da su u prošlosti

postojale napredne civilizacije koje su raspolagale moćnim materijalnim sreds
tvima, ne možemo poreći mogućnost da je u svakom razdoblju čovječanstva pos
tojao mali postotak probuđenih bića koja su se koristila prirodnim silama pomoću
"marginalnih sredstava".
Mi čak mislimo da bi metodično ispitivanje arheoloških i povijesnih podataka
potvrdilo tu postavku.
Kako je to buđenje započelo? Očito se možemo pozvati na intervenciju Izvana.
Isto tako možemo zamisliti potpuno materijalističko, raćionalističko tumačenje.
535
J utro čarobnj aka
mnogih muka uhitili su ga stražari nekoga kneza i osuđen

je na to da ga proguta pantera. Bacili su ga u kavez. S druge
strane pregradnih rešetki, koje su se svaki čas imale podignuti,
zvijer se pripremala na gozbu. Naš mudrac gleda tu zvijer i,
promatrajući mrlje na njezinom krznu, kroz ritam njihovih
oblika otkriva broj, ime koje je toliko dugo i na toliko mjesta
tražio. Sada zna zašto će umrijeti, i zna da će umrijeti uslišan
- i zna da to nije smrt.
Svemir nas proždire ili nam otkriva svoju tajnu, već prema
tome znamo li ga promatrati ili ne. Vrlo je vjerojatno da su
najsuptilniji i najdublji životni zakoni svega što je stvoreno
jasno zapisani u materijalnome svijetu koji nas okružuje, daje
Bog na stvarima ostavio svoj rukopis, kao za našega mudraca
na panterinom krznu, i da bi bio dosta određen pogled...
Probuđeni čovjek bio bi čovjek s tim određenim pogledom.
Upravo takvo tumačenje bismo htjeli predložiti. Fizika kozmičkih zraka prije
više je godina otkrila ono što se naziva neobičnim susretima. U fizici se «susretom»
naziva kolizija između neke čestice koja dolazi iz svemira i naše materije.
Godine 1957., kako to spominjemo u našem radu o alkemiji, otkrivena je
neobična čestica fantastične energije koja dostiže IO18 elektrovolta, dok cijepanje
urana proizvodi samo 2x10®.
Dopustimo da je od rođenja čovječanstva takva čestica samo jednom udarila u
ljudski mozak. Tko zna bi li silne oslobođene energije mogle prouzrokovati aktivi
ranje i je li na taj način rođen prvi «probuđeni čovjek».
Taj je čovjek možda otkrio i primijenjivao tehnike za prenošenje probuđenog
stanja. Ta se tehnika, možda, do našeg vremena nastavljala pod različitim oblicima,
pa tako Magnum Opus, Veliko Djelo alkemičara, inicijacija, možda predstavlja
nešto više od same legende. 0
Naša pretpostavka je očito samo pretpostavka. Čini se da ju je nemoguće
eksperimentalno provjeriti, jer ne možemo niti pojmiti umjetni ubrzivač koji bi
proizveo tako silne i tako fantastične energije. Možemo samo reći da je vrlo veliki
engleski znanstvenik, sir James Jeans, napisao: «Možda je upravo kozmičko zračenje
iz majmuna stvorilo.» (citat iz njegove knjige: The Misterious Universe), Hermann
éd., 1929.)
Mi samo preuzimamo njegove ideje, uz suvremene podatke za koje sir James
Jeans nije znao i zbog kojih možemo napisati: «Možda su upravo izvanredni koz
mički susreti fantastične energije iz čovjeka stvorili nadčovjeka.»
5 3 6
VIII
Ne k i d o k v m e n t i o pr o bu đ en o m e stanju
Antologija koju tek treba načiniti. -Govor Gurdjijeva. - Moje

stupanje u školu buđenja. -Priča Raymonda Abellija. - Sjajan
tekst Gustava Meyrincka, nepoznatoga genija.
Ako probuđeno stanje postoji, onda na zgradi suvremene

psihologije nedostaje jedan kat. Evo četiri dokumenta koja,
međutim, pripadaju našem vremenu. Nismo ih birali jer nam
je nedostajalo vremena za pravo istraživanje. Još preostaje da
zasnujemo antologiju suvremenih svjedočanstava i prouča
vanja o probuđenom stanju. To bi bilo vrlo korisno. Ponovno
bi pokrenulo komunikaciju s tradicijom. Pokazalo bi trajnost
onog najvažnijeg u našem stoljeću. Osvijetlilo bi neke puteve
budućnosti. Književnici bi u tom djelu nalazili ključ, ono bi
poticalo istraživače humanističkih znanosti, znanstvenici bi u
njemu vidjeli nit koja se provlači kroz sve velike pustolovine
duha i osjećali bi se manje izoliranima. Naravno, nakon što
smo objedinili sve dokaze koji su nam bili nadohvat ruke,
imamo manje zahtjeva. Samo želimo dati kratke indikacije
prema mogućoj psihologiji probuđenog stanja u njenim ele
mentarnim oblicima.
5 3 7
J utro ča r o bn ja k a _________________________________________
U ovom poglavlju susrest ćemo se:

1° S ulomcima govora ravnatelja škole Georgesa
Ivanovitcha Gurdjijeva, koje je prikupio filozof Uspensky;
2° S mojim osobnim svjedočanstvom o pokušajima koje
sam poduzeo da bih krenuo putem koji vodi ka probuđenom
stanju, pod vodstvom instruktora Gurdjijevljeve škole;
3° S pričom koju pisac i filozof Raymond Abellio priča o
svom osobnom iskustvu;
4° S tekstom koji je, u našim očima, najsjajniji među cje
lokupnom suvremenom literaturom o tom stanju. Taj je tekst
ulomak iz nepoznatoga romana njemačkog pjesnika i filozofa
Gustava Meyrincka čije se djelo, neprevedeno osim Zelenog
lica i Golema, uzdiže do vrhunaca mističke intuicije.
I. - G o v o r G u r d jije v a
«Da bismo shvatili razliku među stanjima svijesti,

moramo se vratiti na prvo stanje, a to je san. To je potpuno
subjektivno stanje svijesti. Čovjek je uronjen u svoje snove
- nije bitno sjeća li ih se ili ne. Čak ako do spavača i dopiru
neki stvarni utisci, primjerice zvukovi, glasovi, toplina, hlad
noća, osjet vlastitog tijela, oni u njemu bude samo fantastične
slike. Zatim se čovjek budi. To je na prvi pogled potpuno
drugačije stanje svijesti. Može se kretati, pričati s drugim
osobama, planirati, vidjeti opasnost, izbjeći je, i tako dalje.
Čini se razumnim pomisliti da se nalazi u boljoj situawji od
one u kojoj je bio dok je spavao. Ali ako malo bolje pogle
damo srž stvari, ako bacimo pogled na unutarnji svijet, na
njegove misli, na uzroke njegovih činova, shvatit ćemo da je
on gotovo u istom stanju kao kad je spavao. Čak je i gore od
toga, jer je u snu pasivan, što znači da ne može učiniti ništa.
5 3 8
T r e ć i d io
Naprotiv, on u budnom stanju može cijelo vrijeme djelovati

i rezultati njegovih činova odbijaju se nazad prema njemu, i
prema njegovoj okolini. A ipak se ne sjeća samoga sebe. On
je stroj, sve mu se događa. Ne može zaustaviti bujicu svojih
misli, ne može upravljati svojom maštom, svojim osjećajima,
svojom pažnjom. Živi u subjektivnom svijetu koji se sastoji
od “volim”, “ne volim”, “sviđa mi se”, “ne sviđa mi se”, “želim”,
“ne želim”, drygim riječima, u svijetu koji je sačinjen od
onoga što on misli da voli ili ne voli, želi ili ne želi. On ne
vidi stvaran svijet. Stvaran se svijet skriva od njega iza zida
njegove mašte. On živi u snu. On spava. A ono što naziva
“lucidnom sviješću” samo je san - i to znatno opasniji san od
noćnoga sna u njegovome krevetu.»
«Razmotrimo neke događaje iz života čovječanstva. Na
primjer, rat. U ovom trenutku vodi se rat. Što to znači? To
znači da se nekoliko milijuna uspavanih ljudi trude uništiti
drugih nekoliko milijuna uspavanih. Oni, naravno, na to ne
bi pristali kad bi bili budni. U biti, sve što se u ovom trenutku
događa možemo pripisati snu.»
«Oba stanja svijesti, san i budno stanje, jednako su subjek
tivni. Čovjek se može uistinu probuditi samo tako što se sam
počne prisjećati. Tada cijeli život oko njega poprima drugačiji
aspekt i smisao. On ga vidi kao život uspavanih ljudi, život iz
sna. Sve što ljudi govore i sve što rade, govore i rade u snu.
Prema tome, ništa od toga ne može imati ni najmanju vrijed-
nost. Stvarnu vrijednost ima jedino buđenje i ono što vodi ka
buđenju.»
«Koliko ste me puta pitali ne bi li bilo moguće zaustaviti
ratove? To bi, dakako, bilo moguće. Bilo bi dovoljno da se
ljudi probude. To izgleda kao mala stvar. Naprotiv, ništa nije
5 3 9
J utro čarobnjaka ______________________________________________
teže od toga, jer sav okolni život i svi uvjeti okoline potiču taj
san.»
«Kako se probuditi? Kako pobjeći iz toga sna? To su naj
važnija i najživotnija pitanja koja čovjek sebi mora postaviti.
Ali, prije nego što ih postavi, on se mora uvjeriti u samu
činjenicu da spava. A u to će se moći uvjeriti samo ako se
pokuša probuditi. Kada shvati da se ne sjeća samoga sebe i
da sjećanje na sebe znači budnost do određene točke, i kada
putem iskustva vidi koliko je teško sjetiti se samog sebe, tada
će shvatiti da za buđenje nije dovoljna samo želja. Strogo
govoreći, reći ćemo da čovjek ne može probuditi samoga sebe.
Ali ako se dvadeset ljudi dogovori da će prvi među njima koji
se probudi probuditi ostale, onda već imaju šanse. Ali čak i
to je nedostatno, jer tih dvadeset ljudi može ići spavati u isto
vrijeme i sanjati da se bude. Dakle, ni to nije dosta. Potrebno
je još više. Potrebno je da tih dvadeset ljudi nadgleda jedan
čovjek koji ne spava, ili ne može zaspati lako kao ostali,
ili svjesno ide spavati kada je to moguće, kada to ne može
prouzročiti nikakvo zlo ni za njega ni za ostale. Oni moraju
pronaći takva čovjeka i vrbovati ga da ih probudi i ne dopusti
im da ponovno utonu u san. Bez toga je nemoguće probuditi
se. Upravo to moramo shvatiti.»
«Moguće je misliti tisuću godina, moguće je napisati čitave
biblioteke, izmisliti milijune teorija, i sve to učiniti u snu, bez
ikakve mogućnosti buđenja. Dapače, te teorije i knjige koje su
napisali ili izmislili uspavani ljudi imat će samo taj učinak da
i druge ljude zarobe u snu, i tako dalje.»
«U ideji o snu nema ništa novo. Ljudima se gotovo još od
stvaranja svijeta govori da spavaju i da se moraju probuditi.
Koliko puta, primjerice, možemo pročitati u evanđeljima:
540
T r e ć i d io
“probudite se”, “bdijte”, “ne spavajte”. Kristovi su učenici, čak

i u vrtu Getsemani, dok je njihov učitelj posljednji put molio,
spavali. To govori sve. Ali shvaćaju li ljudi to? Oni to uzimaju
kao retoričku figuru, kao metaforu. Oni uopće ne vide da to
treba shvatiti doslovno. I ovdje je još i danas lako shvatiti zašto.
Morali bi se malo probuditi, ili se barem pokušati probuditi.
Ozbiljno, često su me pitali zašto se u evanđeljima nikada ne
govori o snih.. Pa o njemu je riječ na svakoj stranici. To jedno
stavno pokazuje da ljudi čitaju evanđelje spavajući.»
«Općenito govoreći, što je potrebno da bi se uspavani

čovjek probudio? Potreban je snažan udarac. Ali kada čovjek
duboko spava, jedan udarac nije dovoljan. Potrebno je duže
razdoblje neprekidnih udaraca. Zbog toga je potreban netko
tko će upravljati tim udarcima. Već sam rekao da čovjek koji
se želi probuditi mora vrbovati pomoćnika koji će se pobri
nuti da ga dugo trese. Ali koga može vrbovati ako svi spavaju?
On vrbuje nekoga da ga probudi, ali i taj drugi zaspe. Kakvu
korist može imati od njega? Kad je riječ o čovjeku koji je
uistinu sposoban održati se budnim, on će vjerojatno odbiti
gubiti svoje vrijeme na buđenje ostalih: vjerojatno ima mnogo
važnijega posla.»
«Postoji i mogućnost buđenja pomoću mehaničkih sred
stava. Možemo upotrijebiti budilicu. Nesreća je u tome da se
na svaku budilicu brzo naviknemo: jednostavno je više ne
čujemo. Potrebno je, dakle, više budilica s različitim zvuko
vima. Čovjek doslovce mora biti okružen budilicama koje ga
sprječavaju da zaspe. No i tu se javljaju poteškoće. Budilicu
je potrebno naviti: da bismo je navili, moramo se toga sjetiti;
541
J utro čarobnj aka
da bismo se toga sjetili, moramo se često buditi. Ali najgore

je ovo: čovjek se navikne na sve budilice i nakon nekog vre
mena spava još bolje. Zbog toga budilice treba stalno mije
njati i uvijek treba izmišljati nove. To čovjeku nakon nekog
vremena može pomoći da se probudi. Međutim, vrlo su male
šanse da će on učiniti to sve: izmisliti, naviti i sam mijenjati
sve budilice, bez pomoći izvana. Vjerojatnije je da će, nakon
što otpočne to činiti, ubrzo zaspati i da će, u snu, sanjati da
izmišlja budilice, da ih navija i zamjenjuje. I, kako sam već
rekao, spavat će samo još bolje.»
«Dakle, za buđenje je potrebno udružiti snage. Nužno je
da postoji netko tko će probuditi spavača, nužno je da postoji
netko tko će nadgledati buditelja, i potrebno je imati budilice,
te stalno izmišljati nove.
«Ali da bi taj pothvat dobro završio i da bi se postiglo
rezultate, određen broj ljudi mora raditi zajedno.»
«Čovjek ništa ne može napraviti sam.»
«Prije svega mu je potrebna pomoć. Ali čovjek sam
ne može računati na pomoć. Oni koji su sposobni pomoći
mu, ti svoje vrijeme vrlo skupocjeno procjenjuju. I dakako,
radije će pomoći dvadesetorici ili tridesetorici ljudi koji
se žele probuditi. Osim toga, kako sam već rekao, jedan se
čovjek može poprilično prevariti u pogledu vlastita buđenja
i može smatrati buđenjem nešto što je samo novi san. Ako se
nekoliko osoba odluči zajedno boriti protiv sna, one će buditi
jedne druge. Često će se događati da dvadesetak među njima
zaspe, ali da se dvadeset i prvi probudi te da zatim probudi i
ostale. Isto vrijedi i za budilice. Jedan će čovjek izumiti ova
kvu budilicu, drugi će izumiti onakvu, nakon čega će ih moći
razmijeniti. Oni svi skupa mogu jedni drugima biti od velike
5 4 2
T r e ć i d io
pomoći i bez te međusobne pomoći nijedan od njih ne može

postići ništa.»
«Dakle, čovjek koji se želi probuditi mora potražiti druge
osobe koje se isto tako žele probuditi da bi radio s njima. Ali
to je lakše reći nego učiniti, jer pokretanje takvog posla i nje
gova organizacija zahtijevaju spoznaju kakvu običan čovjek
nema. Posao mora biti organiziran i mora postojati vođa. Bez
ta dva uvjeta posao ne može dati očekivane rezultate i sav će
trud biti uzaludan. Ljudi će se možda mučiti, ali ih čak ni to
mučenje neće probuditi. Čini se da neke osobe ovo vrlo teško
mogu razumijeti. Kad je riječ o njima samima i o njihovoj
vlastitoj inicijativi, oni mogu biti sposobni za velike napore,
ali njihova prva žrtva mora biti da slušaju jedni druge, a u to
ih nikada i ništa na svijetu neće uvjeriti.»
«I te osobe ne žele priznati da, u tom slučaju, sve njihovo
žrtvovanje ne služi ničemu.»
«Posao mora biti organiziran. A to može samo čovjek
koji poznaje njegove probleme i njegove ciljeve, koji poznaje
njegove metode, jer je i sam u svoje vrijeme prošao kroz takav
organizirani posao.»
Ovaj Gurdijevljev govor navodi P. D. Uspensky u svome
djelu: Ulomci nepoznatog podučavanja. Éd. Stock, Pariz,
1950.
II. - M o ji p o č e t c i u G u r d jie v l je v o j š k o l i
«Uzmite sat», govorili su nam, «i gledajte veliku kazaljku

pokušavajući zadržati percepciju samog sebe i usredotočiti
se na misao: “Ja sam Louis Pauwels i ovdje sam u ovom tre
nutku.” Pokušajte ne misliti ni na što drugo, jednostavno slije
dite pokrete velike kazaljke, svjesni i dalje samoga sebe, svog
imena, svoga postojanja i mjesta na kojemu se nalazite.»
5 4 3
J utro čarobnj aka _____________
U početku to izgleda jednostavno, pa čak i pomalo smi

ješno. Dakako da mogu održati prisutnom ideju da se zovem
Louis Pauwels i da sam ovdje u ovom trenutku dok proma
tram kako se polako kreće velika kazaljka moga sata. A zatim
ću ubrzo opaziti da ta ideja nije dugo nepokretna u meni, da
poprima tisuće oblika i teče u svim smjerovima, poput pred
meta koje je slikao Salvador Dali preobraženih u živo blato.
Ali isto tako moram shvatiti da se od mene ne traži da održim
živom i postojanom neku ideju, nego percepciju. Od mene se
ne traži samo da mislim da jesam, već da to znam, da imam
apsolutnu spoznaju o toj činjenici. Međutim, osjećam da je to
moguće i da se to može dogoditi u meni i donijeti mi nešto
novo i važno. Otkrivam da me bez prestanka napada na tisuće
misli ili sjena misli, na tisuće osjeta, slika i spojeva ideja koje
su potpuno nepoznate predmetu moga napora i odvraćaju
me od toga napora. Ponekad još uza sve to i ta kazaljka zapli
jeni svu moju pažnju i, dok je gledam, izgubim sebe iz vida.
Ponekad me moje tijelo, grč u nozi, mali pokret u trbuhu,
otrgnu od same kazaljke, i samim time od mene samog. Osim
toga, ponekad mislim da sam zaustavio svoje malo unutarnje
kino, isključio vanjski svijet, ali tada primijetim da sam upravo
zaronio u neku vrst sna u kojem je kazaljka nestala, ili sam ja
sâm nestao, i za vrijeme kojeg se slike, osjeti i ideje isprepliću
jedni s drugima, kao iza nekog zastora, kao u nekom snu koji
se odvija sam od sebe dok ja spavam. Konačno, ponekad, u
djeliću sekunde, ja jesam dok gledam tu kazaljku, ja potpuno
i sasvim jesam. Ali, u istom tom djeliću sekunde ja čestitam
samome sebi što sam uspio u tome; moj duh, ako to mogu
tako reći, plješće, a moj um ubrzo, dočepavši se uspjeha da
bi uživao u njemu, istoga ga trena pokvari. Na kraju, ojađen,
5 4 4
Treći d io
ali povrh svega bijesan, naglo se prepuštam tom iskustvu, jer

mi se čini da sam upravo proživio najteže minute svog posto
janja, da sam bio lišen zraka do krajnje točke svog otpora.
Kako mi se to činilo dugim! Međutim, nije proteklo mnogo
više od dvije minute, i u te dvije minute ja sam imao dva ili tri
neprimjetna bljeska istinske percepciju samoga sebe.
Tada sam morao priznati da gotovo nikada nismo svjesni
samih sebei da gotovo nikada nemamo svijest o tome koliko
je teško biti svjestan.
Rečeno nam je da je stanje svijesti prije svega stanje
čovjeka koji konačno zna da gotovo nikada nije svjestan i koji
uz to malo pomalo uči koje prepreke postoje u njemu na putu
do tog truda koji poduzima. Pomoću ove male vježbe sada
znate da čovjek može, primjerice, čitati neko djelo i slagati se
s njim, dosađivati se, prosvjedovati ili se zanositi, a da ni na
trenutak ne bude svjestan činjenice da on jest, pa i na način
da se ništa od onoga što je pročitao ne obraća izravno njemu.
Njegovo čitanje je san nadodan njegovim vlastitim maštari
jama, strujanje u stalnom strujanju podsvijesti. Jer naša prava
svijest može - i gotovo je uvijek tako - biti potpuno odsutna
u svemu što radimo, mislimo, želimo i zamišljamo.
Sada shvaćam da je razlika između stanja u kojem se
nalazimo dok spavamo i stanja uobičajene budnosti, kada
govorimo, djelujemo, itd., vrlo mala. Naši su snovi postali
nevidljivi poput zvijezda kad se dan rađa, ali oni su prisutni
i mi i dalje živimo pod njihovim utjecajem. Nakon buđenja
samo smo stekli kritičan stav prema vlastitim osjetima, bolje
usklađene misli, poslušnije radnje, življe dojmove, osjećaje i
želje, ali još uvijek smo u ne-svijesti. To nije pravo buđenje,
nego “budni san”, i gotovo cijeli naš život odvija se u tom
5 4 5
“budnome snu”. Učili su nas da se možemo potpuno pro

buditi, postići stanje svijesti o sebi. U tom stanju, kako sam
nazreo za vrijeme vježbe sa satom, mogao sam imati objek
tivnu spoznaju o radu mojih misli, o protjecanju slika, ideja,
osjeta, osjećaja i želja. U tom sam stanju mogao pokušavati i
ulagati istinski napor za ispitivanje, s vremena na vrijeme se
zaustaviti i preoblikovati taj tijek. I sam je taj trud, kako su
mi rekli, u meni stvorio neku supstanciju. Sam taj trud nije
rezultirao ovim ili onim. Bilo je dosta to što on postoji, pa da
se u meni stvori i nakupi sama supstancija mog bića. Rekli su
mi da sada, kada posjedujem postojano biće, mogu postići
“objektivnu svijest”, i da mi tada neće biti dopušteno samo to,
da imam potpuno objektivnu i apsolutnu spoznaju o samom
sebi, već da ću je imati i o drugim ljudima, o stvarima i o
cijelome svijetu.
Gospodin Gurdijev, Éd. du Seuil, Pariz, 1954.
III. - T e k s t R a y m o n d a A b e l l ija
Kada s “prirodnim” stavom, a to je stav većine živih ljudi,

“vidim” neku kuću, moje opažanje je spontano i ja opažam
tu kuću a ne svoje opažanje. Naprotiv, s “transcendentalnim”
stavom ja opažam svoje vlastito opažanje. Ali to opažanje opa
žanja radikalno mijenja prvobitno stanje. Proživljeno, naivno
stanje, isprva gubi svoju spontanost zbog same činjenice da
novo razmišljanje uzima za svoj cilj ono što je ranije'bilo
stanje a ne predmet, i da u elemente mog novog opažanja ne
spadaju samo elementi kuće kao takve, već i elementi samog
opažanja kao proživljenog strujanja. A u toj je “izmjeni” bitno
važna činjenica da je istodobna vizija koju, u tom bireflek-
sivnom, ili bolje rečeno, misaono-refleksivnom stanju, imam
5 4 6
T r e ć i d io
0 kući koja je bila moj prvotni motiv, koja još ni izbliza nije
opažena, koju je to umetanje “moga” drugog opažanja ispred
“njena” prvotnog opažanja udaljilo ili pomutilo, time p ara
doksalno pojačana, čistija, prisutnija, ispunjenija objektivnom
stvarnošću nego ranije. Sada se nalazimo pred činjenicom
koju se ne može opravdati običnom spekulativnom analizom:
preobrazbom predmeta u činjenicu svijesti i, kako ćemo to
kasnije objasniti, njenim pretvaranjem u “nadpredmet”, pri
jelazu tog predmeta iz stanja znanosti u stanje spoznaje. Ta
je činjenica općenito nepoznata, iako zapanjuje više od ma
kojeg fenomenološkog, stvarnoga pokusa. Sve poteškoće s
kojima se sukobljava općepoznata fenomenologija, a uz nju
1 sve klasične teorije “spoznaje”, počivaju u činjenici da one
smatraju par svijest-spoznaja (ili bolje rečeno svijest-znanost)
sposobnim da sam po sebi sve crpi iz proživljenog iskustva,
dok bi u stvari trebalo smatrati trijadu spoznaja-svijest-zna-
nost jedinom pomoću koje je uistinu moguće ukorijeniti
ontologiju fenomenologije. Naravno, ništa ne može tu feno
menologiju učiniti očitom, osim izravnog i osobnog iskustva
samoga fenomenologa. Ali nitko ne može tvrditi da je uistinu
shvatio pravu transcendentalnu fenomenologiju ako nije
taj pokus s uspjehom izvršio te ako i sam nije doživio “pro-
svjetljenje”. Bilo da je najistančaniji dijalektičar, najokretniji
logističar, onaj koji to nije doživio i koji samim time nije iza
predmeta vidio druge predmete, može samo držati govore o
fenomenologiji, a ne može preuzeti na sebe pravu fenome-
nološku aktivnost. Uzmimo precizniji primjer. Dokle god
mi sjećanje seže, uvijek sam mogao raspoznavati boje, plavu,
crvenu, žutu. Moje oko ih je vidjelo i ja sam o njima imao
latentno iskustvo. Naravno, “moje oko” nije si postavljalo
5 4 7
Jutro č a r o b n j a k a ___________________________________________
pitanja o njima, a uostalom, kako je i moglo postavljati

pitanja? Njegova funkcija je gledanje, a ne promatranje sebe
kako gleda, ali moj je mozak bio kao u snu, on nije bio oko
tog oka, već samo jednostavni produžetak tog organa. Tako
sam samo govorio, gotovo i ne misleći o tome: ovo je lijepa
crvena boja, malo zagasita zelena, blistavo bijela. Jednoga
dana prije nekoliko godina, dok sam se šetao valdenškim
vinogradima koji su se poput krova nadvijali nad jezerom
Leman i koji su jedno od najljepših mjesta na svijetu, toliko
lijepo i toliko prostrano da se tamo “Ja” može širiti dotle da
se osjeća rasplinuto a zatim se naglo povrati i uzdigne, desio
se iznenadan i za mene neobičan događaj. Oker boja strme
padine, plava boja jezera, ljubičasta boja savojskih planina,
i konačno, svjetlucavi ledenjaci Grand-Combinea, sve sam
to gledao stotinu puta. Prvi put sam spoznao da ih nikada
dotada nisam bio vidio. A živio sam tamo već tri mjeseca. I
dakako, taj me pejzaž od prvog trenutka nije uspio rasplinuti,
nego je ono što mu je iz mene odgovaralo bio samo zbunjeni
zanos. Dakako, “Ja” jednoga filozofa jače je od svih pejzaža.
Potresni osjećaj ljepote u stvari je trenutak u kojemu se “Ja”
ponovno domogne te beskrajne udaljenosti koja nas odvaja
od nje, čime se ono ojača. Ali tog sam dana iznenada spoznao
da ja sam stvaram taj pejzaž i da on bez mene ne postoji: “Ja
sam taj koji te vidim, koji vidim sebe kako te vidim i koji
te, gledajući, stvaram.” Taj istinski unutarnji krik u stvafi je
krik demijurga za vrijeme njegova “stvaranja” svijeta. On nije
samo prestanak “staroga” svijeta, nego projekcija “novog”.
Ustvari je u samo jednome trenutku svijet ponovno bio
stvoren. Nikada nisam vidio takve boje. Bile su stotinu puta
intenzivnije, nijansiranije, “življe”. Shvatio sam da sam upravo
548
T r e ć i d io
primio smisao boja, da sam postao ponovno nevin za boje,

da nikada do tada nisam uistinu vidio neku sliku ili prodro
u svemir neke slike. Ali isto sam tako shvatio da sam, tim
podsjećanjem na mene samog što mi ga je uputila svijest, tim
opažanjem mog opažanja, imao u rukama ključ tog svijeta
preobrazbe kôji nije tajanstveni svijet u pozadini već je pravi
svijet, svijet iz kojega nas je “priroda” prognala. Naravno, ona
nema nište zajedničko s pažnjom. Preobrazba je potpuna,
dok pažnja nije. Preobrazba je prepoznatljiva po pouzdanoj
samodostatnosti, dok je pažnja usmjerena k eventualnoj
samodostatnosti. Dakako, ne možemo reći da je pažnja pra
zna. Naprotiv, ona je ne-prazna. Ali ne-praznina nije isto što
i punina. Kada sam se toga dana vraćao u selo, ljudi koje sam
susreo uglavnom su posvećivali “pažnju” onome što rade:
međutim, svi su mi djelovali poput mjesečara. ^
Raymond Abellio: Dnevnik Kruga metafizičkih stu
dija. (Cahiers du Cercle d ’ Études métaphysiques, interno
izdanje,1954.)
IV . - I z v r s t a n t e k s t G u st a v a M e y r in c k a
Ključ koji će nas učiniti gospodarima unutarnje prirode

zahrđao je nakon potopa.
On se zove: budnost.
Budnost je sve.
Čovjek je čvrsto uvjeren da je budan, ali ustvari je zaro
bljen u mreži spavanja i snova koju je sam istkao. Oni koji su
zapleteni u njene očice su spavači koji idu kroz život poput
stada životinja na putu prema klaonici, ravnodušni i bez
misli.
549
J utro čarobnjaka
Sanjači kroz očice vide rešetkasti svijet, oni primijećuju

samo prividne otvore, djeluju prema tome i ne znaju da su
te slike samo besmislene krhotine goleme cjeline. Ti sanjači
nisu, kako možda misliš, čudaci i pjesnici: to su radnici, bez
odmora od svijeta, oni koje nagriza ludost djelovanja. Oni
su nalik ružnim, marljivim skarabejima koji pužu uz glatku
cijev kako bi se niz nju strmoglavili kada se konačno popnu
gore. Oni kažu da su budni. Ali ono što oni smatraju životom
u stvari je samo san, do u detalje unaprijed predodređen i
otuđen od utjecaja njihove volje.
Postojali su i još postoje neki ljudi koji su dobro znali da
spavaju, prvoborci koji su se približili utvrdama iza kojih se
skriva vječito probuđeno ja - vidovnjaci poput Descartesa,
Schopenhauera i Kanta. Ali oni nisu posjedovali oružje
nužno za osvajanje utvrde i njihov poziv na bitku nije pro
budio spavače.
Budnost je sve.
Prvi korak prema tom cilju toliko je jednostavan da ga
svako dijete može napraviti. Samo onaj tko ima iskvaren
duh, zaboravio je kako se hoda i ostaje paraliziran na svojim
dvama stopalima jer se ne želi riješiti štaka koje je naslijedio
od svojih predaka.
Budnost je sve.
Sve što radiš, radi budan! Nemoj misliti da si se već pro
budio. Ne, ti spavaš i sanjaš.
Prikupi sve svoje snage i pusti da tvojim tijelom na trenu
tak poteče ovaj osjećaj: ja sam u ovom trenutku budan!
Ako u tome uspiješ, tada ćeš shvatiti da je stanje u kojemu
si se nalazio nalik na drijemež i san.
To je prvi, oklijevajući korak na dugom, dugom putovanju
koje vodi ka služenju svemoći.
550
T r e ć i d io
Tako napreduje buđenje.

Nema te uznemirujuće misli koju time ne možeš odagnati.
( Ona ostaje u pozadini i više te ne može dohvatiti. Osjećaš da si
iznad nje kao što se krošnja stabla izdiže iznad suhih grana.
Kada to buđenje preplavi tvoje tijelo, bol se udaljava od
tebe poput mrtvog lišća.
Ledene kupke brahmana, probdjevene noći Budinih
učenika i kršćanskih asketa, trapljenja hinduističkih fakira
nisu ništa drugo nego utvrđeni obredi koji ukazuju na to
da se tamo nekoć uzdizao hram onih koji su se trudili ostati
budnima.
Pročitaj svete tekstove svih naroda na zemlji. Kroz svaki
se od njih poput neke crvene niti provlači skrivena znanost
bdijenja. To su Jakovljeve ljestve, onoga Jakova koji se cijelu
noć bori s anđelom Gospodnjim dok ne dođe “dan” i on ne
odnese pobjedu.
Moraš se uspinjati od jedne do druge stepeni% budnosti
ako želiš pobijediti smrt.
Donja ljestvica već se naziva: genij.
Kako da nazovemo više stupnjeve? Oni su i dalje nepo
znati masama i smatra ih se legendama.
I povijest Troje bila je smatrana legendom, sve dok jedan
čovjek najzad nije našao hrabrosti da je sam iskopa.
Na tom putu budnosti, prvi neprijatelj s kojim ćeš se
susresti bit će tvoje vlastito tijelo. Ono će se boriti s tobom do
prvoga pijetlova pijeva. Ali ako spaziš dan vječne budnosti
koji te udaljava od mjesečara koji misle da su ljudi i koji ne
znaju da su uspavani bogovi, tada će i san tvoga tijela nestati
i svemir će biti podređen tebi.
Tada ćeš, budeš li htio, moći činiti čuda i više nećeš poput
poniznog roba biti, podvrgnut iščekivanju da neki okrutni
551
J utro čarobnj aka
lažni bog bude dovoljno ljubazan da te obaspe darovima ili

da ti odsiječe glavu.
Naravno, ta sreća dobra vjernoga psa: da služi svome
gospodaru, za tebe više neće postojati - ali budi iskren prema
sebi: bi li se sada htio mijenjati sa svojim psom?
Ne dopusti da te zastraši strah kako nećeš doći do cilja u
ovome životu. Onaj koji je pronašao taj put uvijek se ponovno
vraća na svijet s unutarnjom zrelošću koja mu omogućuje da
nastavi sa svojim poslom. On se rađa kao “genij”.
Put kojim te vodim prepun je neobičnih događaja: mrtvi
koje si poznavao ustajat će i pričati s tobom! To su samo slike!
Svjetlosne siluete pojavljivat će se i blagoslivljati te. To su
samo slike i uzvišeni oblici koji dolaze iz tvoga tijela koje će,
pod utjecajem preobražene volje, umrijeti magičnom smrću
i postati duh, kao što se led pod utjecajem vatre rastapa u
paru.
Tek kada ogoliš truplo u sebi moći ćeš reći: sada se san
zauvijek udaljio od mene.
Tada će se dogoditi čudo u koje ljudi ne mogu vjerovati
- jer, zavarani svojim osjetilima, ne shvaćaju da su materija i
sila jedno te isto - kao što ne mogu vjerovati ni u to čudo da,
čak i ako te pokopaju, u lijesu neće biti trupla.
Tek ćeš tada moći razlučiti ono što je stvarno od privida.
Moći ćeš se susresti samo s onima koji su slijedili taj put prije
tebe.
Svi ostali su sjene.
Do tog trenutka ne znaš jesi li najsretnije ili najnesretnije
biće. Ali ničega se nemoj bojati. Vodiči nikada nisu napustili
nijednog od onih koji su krenuli putem budnosti, čak ni ako
se taj izgubio.
5 5 2
T reći dio
Želim ti dati znak prema kojemu ćeš moći prepoznati je

li neka prikaza stvarna ili je samo slika: ako ti se približi, ako
se tfaja svijest uznemiri, ako su predmeti iz vanjskog svijeta
mutni ili nestaju, čuvaj se! Budi na oprezu! Taje prikaza samo
dio tebe samog. Ako je ne razumiješ, to je samo nepostojana
utvara, kradljivac koji troši dio tvog života.
Kradljivci koji uzimaju snagu duše gori su od kradlji-
vaca s ovoga svijeta. Oni te privlače poput svjetlucavih bića
u močvarama lažne nade, a onda te ostave samog u tami i
zauvijek nestanu.
Ne dopusti da te zaslijepi nikakvo čudo koje naizgled čine
za tebe, nikakvo sveto ime kojim sebe nazivaju, nikakvo pro
ročanstvo koje izriču, čak ni ako se ono ostvari: oni su tvoji
smrtni neprijatelji, istjerani iz pakla tvoga vlastitoga tijela, s
kojima se boriš za prevlast.
Znaj da su čudesne moći koje oni posjeduju tvoje vlastite
moći - koje su oni udaljili od tebe da bi te držali u ropstvu.
Oni ne mogu živjeti izvan tvoga život^ ali ako ih pobijediš
oni će propasti, kao nijemo i poslušno oruđe koje ćeš moći
upotrebljavati prema svojim potrebama.
Oni su među ljudima prouzročili nebrojeno žrtava.
Pročitaj priče vizionara i sektaša i vidjet ćeš da je put koji
slijediš posut lubanjama.
Čovječanstvo je protiv njih nesvjesno podiglo zid: materi
jalizam. Taj je zid nepogrešiva obrana, on je slika tijela, ali isto
je tako i zatvorski zid koji prikriva život.
Oni su danas raspršeni i feniks unutarnjega života uskr
sava iz pepela u kojemu je dugo spavao poput smrti, ali i leši-
nari s drugoga svijeta počeli su mahati krilima. Zbog toga se
moraš čuvati. Vaga na koju ćeš postaviti svoju svijest pokazat
553
J utro čarobnj aka ___________________________ ___________________
će ti kada možeš imati povjerenja u te prikaze. Što je ona više

probuđena, to će se niže spustiti u tvoju korist.
Ako ti se neki vodič, brat s drugog duhovnoga svijeta, želi
prikazati, on to mora moći učiniti tako da ti ne oduzme tvoju
svijest. Možeš staviti ruku na njegov bok poput Nevjernoga
Tome.
Lako je pobjeći utvarama i njihovim opasnostima. Samo
se moraš ponašati kao običan čovjek. Ali što si time dobio?
Ostaješ zarobljenik u tamnici svoga tijela sve dok te krvnik
“Smrt” ne odvede na stratište.
Želja smrtnika da vide natprirodna bića u stvari je krik
koji budi čak i utvare pakla jer ta želja nije čista: jer to je više
pohlepa nego želja, jer ona na bilo koji način želi “uzeti”.
Svi oni koji smatraju zemlju zatvorom, svi pobožni ljudi
koji zazivaju oslobođenje, i ne shvaćajući zazivaju svijet
utvara. I ti to možeš raditi. Ali svjesno.
Postoji li, za one koji to čine podsvjesno, nevidljiva ruka
koja ih može izvući iz močvare u koju su zaglibili? Ja u to ne
vjerujem.
Kada na svome putu buđenja budeš prolazio kroz kraljev
stvo utvara, malo po malo ćeš shvatiti da su to samo misli koje
odjednom možeš vidjeti svojim očima. Zbog toga su ti strane
i izgledaju ti kao stvorenja, jer je taj jezik oblikâ drugačiji od
jezika mozga.
Tada je došao trenutak da se izvrši preobrazba: ljudi koji
te okružuju postat će utvare. Svi koje si volio odjednom će
postati sablasti. Čak i tvoje vlastito tijelo.
Nemoguće je zamisliti strašniju samoću od samoće hodo
časnika u pustinji, i onaj koji u njoj ne može pronaći živi izvor
umrijet će od žeđi.
554
___________________________ ____________________ T reći dio
Sve ovo što govorim napisano je u knjigama pobožnih

ljudi svih naroda: dolazak novog kraljevstva, budnost,
pobjeáa nad tijelom i samoćom. A ipak nas od tih ljudi dijeli
nepremostiv ponor: oni vjeruju da se bliži dan kada će dobri
ući u raj a zločesti biti bačeni u pakao. Mi znamo da će doći
doba kada će se mnogi probuditi i odvojiti od spavača koji ne
mogu shvatiti što znači riječ budnost. Mi znamo da ne postoji
dobro i loše, nego samo ispravno i pogrešno. Oni misle da
bdijeti znači održavati zdrav razum i otvorene oči tijekom
noći tako da čovjek može moliti. Mi znamo da je budnost
buđenje besmrtnoga “ja” i da je nesanica tijela njegova pri
rodna posljedica. Oni vjeruju da moraju zapostaviti i prezi
rati tijelo jer je ono griješno. Mi znamo da grijeh ne postoji:
tijelo je početak našega djela i našega duha. Oni vjeruju da
moramo živjeti u samoći sa svojim tijelom da bismo pročistili
duh. Mi znamo da naš duh prvo mora otići u samoću da bi
preobrazio tijelo.
Na tebi preostaje da izabereš put k%jim ćeš krenuti: naš ili
njihov. Moraš djelovati prema vlastitoj volji.
Ja nemam pravo davati ti savjet. Korisnije je da prema
svojoj volji ubereš gorak plod sa stabla, nego da gledaš kako
visi plod koji ti je preporučio netko drugi.
Ali nemoj postupati poput mnogih koji znaju da piše:
ispitajte sve i sačuvajte samo najbolje. Treba krenuti, ništa ne
ispitivati i zadržati prvu stvar koja dođe.
Gustav Meyrinck: ulomak iz romana Zeleno lice, na fran
cuski preveli doktor Etthofen i gđica Perrenoud. Éd. Émile-
Paul Frères, Pariz, 1932.
555
IX
To č k a s o n u s t r a n u b e s k o n a č n o s t i
Od nadrealizma do fantastičnog realizma. - Krajnja točka. - Ne

vjerovati slikama. - Ludilo Georga Cantora. - Jogi i matematičar.
- Temeljna težnja ljudskoga duha. - Ulomak genijalne novele
Jorgea Louisa Borgesa.
U gornjim sam poglavljima pokušao dati ideju o mogu

ćim proučavanjima stvarnosti drugoga stanja svijesti. Ako to
drugo stanje postoji, u njemu bi svaki čovjek koji je izložen
demonu svijesti mogao naći odgovor na sljedeće pitanje, koje
se na kraju uvijek postavlja:
«Zar ne postoji unutar mene samog mjesto koje moram
pronaći, s kojeg bi sve što mi se događa mogao odmah obja
sniti, neko mjesto s kojeg bi se sve što vidim, znam ili osjećam,
moglo odmah dešifrirati, bilo da se radi o kretanju zvijezda,
o rasporedu latica kakvoga cvijeta, kretanju civilizacije kojoj
pripadam ili o najtajnijim pokretima moga vlastitoga srca?
Ne bi li ta golema i suluda ambicija da shvatim, koju kao
unatoč samome sebi provlačim kroz sve pustolovine svoga
života, jednog dana mogla u potpunosti i u jednome mahu
biti zadovoljena? Ne postoji li u čovjeku, u meni samom,
556
____________________________________________________________________________ T r e ć i d i o
ρμΐ koji vodi ka spoznaji svih zakona svijeta? Ne počiva li u

dubini mene ključ za potpunu spoznaju?»
André Breton je u drugom “Manifestu nadrealizma”
mislio da može dati konačan odgovor na to pitanje: «Sve
navodi na vjerovanje da postoji određena točka duha s koje
se život i smrt, stvarno i imaginarno, prošlost i budućnost,
visoko i nisko prestaju opažati kao proturječni.»
Podrazumijeva se da ni ja ne pokušavam dati konačan
odgovor. Željeli smo metode i oruđe nadrealizma zamijeniti
skromnijim metodama i težim oruđem onoga što Bergier i
ja nazivamo “fantastičnim realizmom”. Kako bih proučio tu
stvar pozvat ću se, dakle, na više razina spoznaje. Na ezote-
rijsku tradiciju. Na avangardnu matematiku. I na čudnovatu
suvremenu literaturu. Naša metoda sastoji se u vođenju
proučavanja na različitim razinama (u ovom slučaju na razini
magijskoga duha, čistog uma i pjesničke intuicije), na uspo
stavljanje veza među njima, zatim u provjeri usporedbom
istinâ koje su sadržane na svakoj etapi i konačno u izvođenju
hipoteze u kojoj su te istine ob^dinjene. Naša neotesana
knjižurina nije ništa drugo nego početak obrane i ilustracije
te metode.
Rečenica Andréa Bretona: «Sve navodi na vjerovanje...»

napisana je 1930. godine. Imala je izvanrednu sreću. I dalje
je neprestano citiraju i komentiraju. Radi se o tome da je,
ustvari, jedna od značajki aktivnosti suvremenoga duha
rastući interes za sve što bismo mogli nazvati: točka gledišta s
onu stranu beskonačnosti.
557
J utro čarobnjaka
Na taj koncept nailazimo u najstarijim tradicijama, kao

i u najsuvremenijoj matematici. Nalazimo ga i u Valeryjevoj
pjesničkoj misli, a jedan od najvećih živućih pisaca, Jorge
Luis Borges, posvetio mu je svoju najljepšu i najdojmljiviju
novelu43 i dao joj je znakovit naslov: A lef To je ime prvog
slova alfabeta svetog jezika. Ono u kabali označava En-Soph,
mjesto potpune spoznaje, točku na kojoj duh u jednom mahu
opaža sve fenomene, njihove uzroke i njihov smisao. Mnogi
tekstovi kažu da to slovo ima oblik čovjeka koji pokazuje
nebo i zemlju, da bi ukazao na to da je svijet dolje zrcalo i
karta gornjega svijeta. Točka s onu stranu beskonačnosti
krajnja je točka drugog manifesta nadrealizma, to je točka
Omega oca Teilharda de Chardina i ispunjenje Velikoga Djela
alkemičara.
Kako da jasno definiramo taj koncept? Pokušajmo. U sve
miru postoji točka, povlašteno mjesto s kojeg se otkriva čitav
svemir. Mi promatramo stvaranje putem instrumenata, tele
skopa, mikroskopa, itd. Ali u ovom bi slučaju bilo dovoljno
da se promatrač nađe na tom povlaštenome mjestu: sve bi mu
se činjenice ukazale u jednome bljesku, prostor i vrijeme, a
tako i krajnje značenje njihovih aspekata, otkrili bi se u svojoj
potpunosti.
Da bi učenicima šestog razreda pomogao da osjete što
bi mogao biti koncept vječnosti, jezuitski pater u jednoj
isusovačkoj školi poslužio se sljedećom slikom. «Zamislite
da je zemlja od bronce i da je jedna lastavica tisuće godina
miluje svojim krilom. Kada tako cijela zemlja bude pomilo
vana, tek će tada započeti vječnost...» Ali vječnost nije samo
43 Ta je novela objavljena u časopisu Les Temps M odernes (Moderna vremena) u

srpnju 1957., a sa španjolskog ju je preveo Paul Bénichou. Na kraju ovoga poglavlja
čitat ćemo jedan njen ulomak.
558
T reći dio
beskonačna duljina vremena. Ona nije samo trajanje. Ne smi

jemo vjerovati slikama. One služe da na razinu niže svijesti
prebace ideju koja može disati samo na nekoj drugoj visini.
One nam daju sliku trupla u podzemlju. Ideju koja je na višoj
razini mogu prenijeti samo slike koje u svijesti izazivaju sta
nje iznenađenja, začudnost, koje mogu podići tu svijest do
razine na kojoj živi ideja o kojoj je riječ, na kojoj je možemo
uhvatiti u njenoj svježini i snazi. Samo su tome namijenjeni
magični obredi i prava poezija. Zbog toga nećemo pokušavati
dati “sliku” tog koncepta točke s onu stranu beskonačnosti.
Imat će više učinka ako ponovno uputim čitatelja na magičan
i poetičan Borgesov tekst.
Borges se u svojoj noveli koristio radovima kabalista,
alkemičara i muslimanskim legendama. Druge legende,
stare koliko i čovječanstvo, spominju tu Krajnju točku, to
Povlašteno mjesto. Ali doba u kojem živimo specifično je po
tome što je napor čistog uma, primijenjen na istraživanje koje
je udaljeno od svake mistike i od svake metafizike, doveo do
matematičkih koncepcija pomoću kojih možemo racionalizi
rati i shvatiti ideju nadbeskonačnosti.
Najvažnije, a uz to i najneobičnije radove dugujemo geni-
jalcu Georgu Cantoru, koji je umro lud. O tim radovima i
danas raspravljaju matematičari među kojima neki tvrde da
su Cantorove ideje logički neobranjive. Pristalice nadbesko
načnosti na to odgovaraju: «Nitko nas neće istjerati iz Raja
koji je Cantor otvorio!»
Evo kako ugrubo možemo sažeti Cantorovu misao.
Zamislimo na ovom listu papira dvije točke, A i B, na među
sobnoj udaljenosti od 1 cm. Označimo ravan segment koji
spaja A i B. Koliko točaka ima na tom segmentu? Cantor
559
J utro č arobnjaka
dokazuje da ih ima više od bezbroj. Da bismo potpuno ispu

nili taj segment, potreban je broj točaka veći od bezbroj: broj
alef.
Svi dijelovi tog broja alef su jednaki. Ako podijelimo
segment na deset jednakih dijelova, bit će jednako točaka
u jednom od tih dijelova kao i u cijelom segmentu. Ako od
tog segmenta sastavimo četverokut, bit će jednako točaka
na segmentu kao i na površini četverokuta. Ako sastavimo
kocku, bit će jednako točaka u segmentu kao i u čitavom
obujmu kocke. Ako polazeći od te kocke sastavimo četvero-
dimenzionalno kruto tijelo, teserakt, bit će jednak broj točaka
na tom segmentu kao i u krutom četverodimenzionalnom
teseraktu. I tako dalje u beskonačnost.
Prema toj matematici nadbeskonačnog, koja proučava
alefe, dio je jednak cjelini. To je potpuno suludo ako se posta
vimo na točku gledišta klasičnog razuma, a ipak je dokazivo.
Jednako je tako dokaziva činjenica da, ako pomnožimo alef
s bilo kojim brojem, uvijek dobijemo alef. To je visoka suvre
mena matematika koja se preklapa sa Smaragdnom pločom
Hermesa Trismegista (“kako gore tako i dolje”) i s intuicijom
pjesnika poput Williama Blakea (cijeli svemir sadržan u zrnu
pijeska).
Postoji samo jedno sredstvo pomoću kojega je moguće
nadići alef, a to je da ga se podigne na potenciju alef (znamo
da A na potenciju B znači A pomnoženo s A, B puta, i isto
tako, alef na potenciju alef daje drugi alef).
Ako prvi alef nazovemo nula, drugi je alef jedan, treći je
alef dva, itd. Kako smo već rekli, alef nula je broj točaka sadr
žan na ravnome segmentu ili u obujmu. Dokazano je da je
alef jedan, broj svih mogućih racionalnih krivulja sadržanih
560
___ ________________________________________________________________________ T r e ć i d i o
u prostoru. Što se tiče alefa dva, on već odgovara broju koji bi

bio veći od svega što u svemiru možemo pojmiti. U svemiru
ne postoji dovoljno velik broj predmeta da bismo, brojeći ih,
stigli do alefa dva. A alefi se protežu u beskonačnost. Ljudski
duh, dakle, uspijeva pristupiti svemiru, stvarati koncepte koje
svemir nikada neće moći ispuniti. To je tradicionalna spo
sobnost Boga, ali nikada nismo zamišljali da bi se duh mogao
domoći te sposobnosti. Vjerojatno je upravo zbog promatra
nja alefa većih od dva Cantor poludio.
Suvremeni matematičari, otporniji ili manje osjetljivi
na metafizički delirij, upravljaju konceptima tog reda, i čak
izvode neke primjene iz njih. Neke od tih primjena takve
su da zbunjuju zdrav razum. Na primjer, čuveni paradoks
Banacha i Tarskoga44.
Prema tom paradoksu, moguće je uzeti kuglu normalnih
dimenzija, primjerice, jabuke, ili teniske loptice, izrezati je na
djelove i zatim sastaviti te djelove na način da se dobije kugla
manja od atoma ili veća od sunca.
Tu operaciju nije bilo moguće fizički izvesti, jer se rezanje
mora vršiti s obzirom na specijalne plohe koje nemaju tan
gente i koje tehnologija ne može uistinu realizirati. Ali većina
stručnjaka procjenjuje daje ta nepojmljiva operacija teoretski
održiva, u smislu da se, ako te površine ne pripadaju dijelu
svemira kojim možemo upravljati, računi koji se odnose na
njih pokazuju točnima i učinkovitima u svemiru nuklearne
fizike. Neutroni se premještaju u gomilama po krivuljama
koje nemaju tangente.
44 To su suvremeni poljski matematičari. Banacha su pogubili Nijemci u

Auschwitzu. Tarski je još živ i trenutno prevodi na francuski jezik svoj monumen
talni rad iz matematičke logike.
561
l U T R O Č A R O B N J A K A ______________________________________________________________________
Radovi Banacha i Tarskija dovode do zaključaka koji se,

na halucinantan način, susreću s moćima koje sebi pripisuju
hindusi inicirani u tehniku samadhi: oni tvrde da mogu
narasti do dimenzija Mliječne staze ili se smanjiti do dimen
zije najmanje pojmljive čestice. Bliže nama, Shakespeareov
Hamlet uzvikuje:
«O, Bože, mogao bih biti zatvoren u orahovoj ljusci, a opet
se smatrati kraljem beskrajnog prostora!»
Čini nam se nemogućim da nas ne zapanji sličnost između
te daleke jeke magijske misli i suvremene matematičke logike.
Jedan antropolog koji je sudjelovao na sastanku parapsiho-
loga u Roaumontu 1956. godine, izjavio je: «Jogijski sidhiji
su izvanredni, jer među njima postoji sposobnost da postanu
maleni poput atoma, ili veliki poput cijeloga Sunca ili sve
mira! Među tim izvanrednim pretenzijama susrećemo se s
objektivnim činjenicama, za koje imamo sve pretpostavke da
ih držimo istinitima, i sa činjenicama poput ovih, koje nam
se čine nevjerojatnima i s onu stranu bilo kakve logike.» Ali
treba vjerovati da taj antropolog nije znao ni za Hamletov
uzvik ni za neočekivane oblike koje je upravo bila poprimila
najčistija i najsuvremenija logika: matematička logika.
Koje bi moglo biti dubinsko značenje tih usklađenosti? Mi
ćemo se u ovoj knjizi, kao i uvijek, ograničiti na oblikovanje
pretpostavki. Najromantičnija i najuzbudljivija, ali najmanje
“integrativna”, bila bi priznanje da su tehnike samadhija
stvarne, da inicirani uistinu uspijeva postati malen kao atom
i velik kao sunce, te da su te tehnike proizašle iz spoznaja koje
dolaze od drevnih civilizacija koje su ovladale matematikom
nadbeskonačnosti. Za nas je riječ o jednoj od temeljnih
težnji ljudskoga duha, koja jednako dobro nalazi svoj izraz
5 62
T reći dio
u samadhi jogi kao i u avangardnoj matematici Banacha i

Tarskoga.
Ako su revolucionarni matematičari u pravu, ako su
paradoksi o nadbeskonačnosti osnovani, pred ljudskim se
duhom otvaraju izvanredne perspektive. Možemo pojmiti
da u svemiru postoje točke alef poput onih opisanih u
Borgesovoj noveli. U tim je točkama predstavljen cjelokupni
prostorno-vremenski kontinuum i taj spektakl se prostire od
unutrašnjosti atomske jezgre do najudaljenije galaksije.
Možemo ići još dalje: možemo zamisliti da posredstvom
operacija koje u isto vrijeme uključuju materiju, energiju i
duh, bilo koja točka u prostoru može postati nadbeskonač-
nom točkom. Ako takva pretpostavka odgovara nekoj fizič-
ko-psihomatematičkoj stvarnosti, onda imamo objašnjenje
Velikog Djela alkemičara i krajnje ekstaze nekih religija. Ideja
o nadbeskonačnoj točki s koje bi bilo moguće obuhvatiti sve
koliki svemir čudesno je apstraktna. Ali temeljne jednadžbe
relativnosti, iz kojih proizlazi film sa zvukom, televizor i
atomska bomba, nisu ništa manje apstraktne. Uostalom,
ljudski duh stalno napreduje prema sve uzvišenijim razinama
apstrakcije. Već je Paul Langevin ukazao na činjenicu da
električar iz susjedstva savršeno upravlja tako apstraktnim i
osjetljivim pojmom potencijalnog i da ga je već uključio u
svoj žargon: on kaže: «ima struje»45.
Možemo zamisliti i da će ljudski duh, u bližoj ili daljoj
budućnosti, nakon što ovlada matematikom nadbeskonač-
nog, pomoću nekih instrumenata uspjeti u prostoru stvoriti
“alefe”, nadbeskonačne točke s kojih će mu se krajnje maleno
45 Igra riječi: u francuskom se fraza “II y a du jus“ (doslovno značenje:ima soka),

koristi i za struju, u smislu „Ima struje“. (prim, prev.)
J utro čarobnj aka
i krajnje veliko prikazati u njihovoj cijelosti i krajnjoj istini.

Tako će tradicionalna potaga za Apsolutom konačno doći
do cilja. Izazovno je zamišljati da je taj pokus već djelomice
uspio. U prvome smo dijelu ovog djela spominjali alkemičar-
sku operaciju za vrijeme koje posvećeni oksidira površinu
smjese rastopljenih metala. Kada se oksidna membrana raz
bije, možemo vidjeti kako se na mutnome dnu pojavljuje slika
naše galaksije s njezina dva satelita, Magellanovim oblacima.
Legenda ili stvarnost? Ovdje je, u svakom slučaju, riječ o
prvom “nadbeskonačnom instrumentu” koji stupa u kontakt
sa svemirom putem sredstava drugačijih nego što to omogu
ćuju poznati instrumenti. Možda su upravo pomoću takvih
instrumenata Maye, koji nisu znali za teleskop, otkrili Uran i
Neptun. Ali nemojmo se gubiti u imaginarnom. Zadovoljimo
se time da primijetimo tu temeljnu težnju duha, zanemarenu
od strane klasične psihologije te da, povezano s time, primi
jetimo odnose između starih tradicija i jedne od velikih struja
suvremene matematike.
Evo jednog ulomka Borgesove novele Alef.

Rue Garay, sluškinja, zamolila me je da budem ljubazan
i da pričekam. Gospodin je, kao i obično, bio u podrumu i
upravo je razvijao fotografije. Pokraj vaze bez cvijeća, na
beskorisnu klaviru, smiješio se (više bezvremenski nego
zastario) velik portret Beatriz u neskladnim bojama. Nitko
nas nije mogao vidjeti, i ponesen očajničkom nježnošću pri
bližio sam se portretu i rekao mu:
«Beatriz, Beatriz Elena, Beatriz Elena Viterbo, draga
Beatriz, zauvijek izgubljena Beatriz, to sam ja, ja, Borges.»
'
________________________ _______ ____________________ ______________________T r e ć i d i o
Trenutak poslije ušao je Carlos. Govorio je osorno: shva

tio sam da nije mogao misliti ni na šta drugo osim na gubitak
Alefa.
«Mala čaša pseudo-konjaka, naredio je, i zaronit ćeš u
podrum. Znaš da su rane na leđima neizbježne. Isto tako i
tama, nepokretnost, te određeno prilagođavanje vida. Leći ćeš
na tlo, na pločice, i usredotočit ćeš svoj pogled na devetnaestu
stepenicu stubišta koje ti pokažem. Otići ću, zatvoriti otvor, i
ostat ćeš sam. Ako te neki glodavac uplaši, ništa zato! Nakon
nekoliko minuta vidjet ćeš Alef. Mikrokozmos alkemičara i
kabalista, našeg konkretnog i poslovičnoga prijatelja, multum
in parvo!»
Kada smo stigli u blagavaonicu, nadodao je:
«Jasno, ako ga ti ne vidiš, tvoja nesposobnost ne poništava
moje svjedočanstvo... Siđi: vrlo brzo ćeš moći započeti razgo
vor sa svim Beatrizinim slikama.»
Na brzinu sam sišao, umoran od njegovih praznih riječi.
Podrum, jedva nešto širi od stubišta, bio je pun rupa. Uzalud
v sam pogledom tražio kovčeg koji mi je Carlos Argentino
spominjao. Nekoliko sanduka s bocama i nekoliko vreća od
velikoga platna zakrčivalo je jedan ugao. Carlos uzme jednu
vreću, savije je i stavi na točno određeno mjesto.
«Jastuk je skroman, objasni on, ali ako ga podignem za
samo jedan centimetar nećeš vidjeti ništa i bit ćeš posramljen
i zbunjen. Opruži svoje veliko tijelo na tlu i odbroji devetna
est stepenica.»
Pokorio sam se njegovim smiješnim zahtjevima, najzad
je otišao. Pažljivo je zatvorio otvor: osim jednoga guštera
kojeg sam malo poslije raspoznao, tama mi se isprva činila
potpunom. Ubrzo sam shvatio opasnost: dopustio sam da me
565
Jutro čarobnj aka ________________
pokopa luđak, nakon što sam popio otrov. Kroz Carlosovo

razmetanje nazirao se skriveni strah da mi se čudo neće uka
zati: da obrani svoj delirij, da nitko ne sazna da je lud, Carlos
će me ubiti. Ponovno sam osjetio nejasnu nelagodu koju sam
pokušao pripisati ukočenosti, a ne učinku narkotika. Zatvorio
sam oči i ponovno ih otvorio. Tada sam ugledao Alef.
Sada dolazim do neopisivoga dijela svoje priče: ovdje
započinje moj očaj pisca. Cjelokupni jezik je alfabet simbola,
čija upotreba podrazumijeva prošlost koju sugovornici dijele:
kako drugima dočarati beskonačni Alef koji jedva daje sadr
žan u mome plašljivom umu? Mistici se, u slučajevima nalik
ovom, razmeću simbolima: da bi označio vječnost, Perzijanac
govori o ptici koja je, na neki način, sve ptice; Alanus de Insulis
govori o kugli čije je središte posvuda a obod nigdje; Ezekiel
govori o anđelu s četiri lica koji je u isto vrijeme okrenut u
smjeru istoka i zapada, prema sjeveru i prema jugu. (Ne pod
sjećam bez razloga na ove nepojmljive analogije: one imaju
određene veze s Alefom.) Možda mi bogovi neće uskratiti
pronalazak slične slike, ali u tom bi slučaju ova priča bila
okaljana književnošću, neistinom. Uostalom, glavni problem
je nerješiv: ne možemo niti djelomično nabrojiti beskonačan
skup. U tom sam gigantskom trenutku vidio na milijune
prijatnih ili užasnih radnji: nijedna me nije toliko začudila
koliko činjenica da se sve one nalaze na istom mjestu, bez
hijerarhije i bez proziranja. Ono što su moje oči vidjele bilo
je simultano: ono što ću zapisati bit će sukcesivno, jer jezik je
takav. Ipak želim zabilježiti nešto od toga.
U dnu stepenice, na desno, vidio sam malu kuglu koja je
blistala gotovo nesnosnim sjajem. Prvo sam pomislio da se
ona vrti oko svoje osi. Zatim sam shvatio da je to kretanje
566
T reći dio
iluzija koju su proizveli vrtoglavi spektakli zatvoreni u njoj.

Promjer Alefa morao je biti dva do tri centimetra, ali unutar
njega nalazio se kozmički prostor, bez redukcije. Svaki pred
met (na primjer, staklo zrcala) bio je beskonačan broj stvari,
jer sam ga vidio jasno sa svih točaka u svemiru. Vidio sam
gusto naseljeno more, vidio sam zoru i večer, vidio sam narode
Amerike, vidio sam srebrnu paukovu mrežu u središtu crne
piramide, vidio sam srušen labirint (bio je to London), vidio
sam kako me proučavaju beskrajne oči, izravno, kao iz zrcala,
vidio sam sva zrcala na planeti a nijedno od njih nije odra
žavalo moju sliku, u stražnjem dvorištu ulice Soler vidio sam
isti pločnik koji sam vidio prije trideset godina u jednoj kući u
Fray Bentosu, vidio sam grožđe, snijeg, duhan, metalne žice,
vodenu paru, vidio sam konveksne pustinje ispod ekvatora, i
sva njihova zrna pijeska, vidio sam jednu ženu u Invernessu
koju neću zaboraviti, vidio sam snažnu kosu, uzvišeno tijelo,
vidio sam rak dojke, vidio sam krug od osušene zemlje na
pločniku, na mjestu gdje se ranije nalazilo stablo, u jednoj
seoskoj kući u Adroguéu vidio sam primjerak prvog engle
skoga prijevoda Plinija, djelo Philémona Hollanda, vidio sam
u isto vrijeme svako slovo svake stranice (kao dijete uvijek
me je zapanjivala činjenica da se slova neke zatvorene knjige
tokom noći ne pomiješaju dok se ne izgube), vidio sam noć i
dan istovremen s noći, vidio sam zalazeće sunce u Queretarou
koje kao da je odražavalo boju jedne ruže u Bengalu, vidio
sam svoju spavaću sobu u kojoj nije bilo nikoga, u jednom
kabinetu u Alkmaaru vidio sam zemaljsku kuglu između
dvaju zrcala koja ju beskonačno umnogostručuju, vidio sam
konje s uskovitlanim grivama na jednoj plaži Kaspijskoga
mora u zoru, vidio sam nježne kosti jednog dlana, vidio sam
567
J utro čarobnj aka
preživjele iz jedne bitke kako šalju razglednice, vidio sam

španjolsku kartašku igru u jednom izlogu u Mirzapuru, vidio
sam kose sjene paprati na tlu jednoga staklenika, vidio sam
tigrove, klipove, bizone, uzburkano more i vojske, vidio sam
sve mrave na zemlji, vidio sam perzijski astrolab, u ladici jed
nog ureda (i zbog rukopisa sam zadrhtao) vidio sam opscena
pisma, nevjerojatna, detaljna, koja je Beatriz uputila Carlosu
Argentinu, vidio sam okićen spomenik na groblju Chacarite,
vidio sam strašne relikvije onoga što je na prekrasan način
bila Beatriz Viterbo, vidio sam cirkulaciju svoje mračne krvi,
vidio sam zupčanik ljubavi i mjene smrti, vidio sam Alef, sa
svih strana, u Alefu sam vidio zemlju i u zemlji sam ponovno
vidio Alef i u Alefu zemlju, vidio sam svoje lice i svoju utrobu,
vidio sam tvoje lice, i osjetio sam vrtoglavicu, plakao sam,
jer su moje oči vidjele taj tajni i zazivani predmet, čije ime
ljudi nepravilno koriste, ali koji nitko nije vidio: nepojmljivi
svemir.
Osjetio sam beskrajno štovanje, beskrajnu bol.
«Moraš biti zaprepašten što si toliko kopao po nečemu što
te se ne tiče, rekao je neki mrzak i veseo glas. Možeš prekopati
po cijelom svom mozgu i ni za sto godina mi nećeš moći pla
titi ovo otkriće. Koje sjajno opažanje, ha, Borges!»
Stopala Cariosa Argentina nalazila su se na najvišoj
stepenici stubišta. U nagloj polutami uspio sam ustati i
promucati:
«Sjajno. Da, sjajno.»
Začudio me je ravnodušan ton vlastitoga glasa. Uznemiren,
Carlos Argentino je inzistirao:
«Jesi li sve dobro vidio, u boji?»
568
______________________________ _____________________________________________ T r e ć i d i o
U tom sam trenu započeo sa svojom osvetom. Blagonaklon,

s očitim sažaljenjem, nervozan, neodređen, zahvalio sam
Carlosu Argentinu Daneriju za gostoprimstvo koje mi je
ukazao u svom podrumu i savjetovao mu da iskoristi rušenje
svoje kuće i da se udalji od pogubna glavnoga grada koji ne
oprašta nikome, vjeruj mi, nikome! S umiljatom sam ener
gijom odbio pričati o Alefu; na rastanku sam ga zagrlio i
ponovio sam mu da su selo i mir dva najveća lijeka.
Na ulici, na stubištu zgrade Parlamenta, u metrou, sva su
mi se lica činila poznatima. Bojao sam se da me više ništa
na svijetu neće moći iznenaditi; bojao sam se da me nikad
neće napustiti osjećaj déjà vu. Nasreću, nakon nekoliko noći
nesanice, ponovno me je dohvatio zaborav.
569
X
M a šta r ija o m u t a n tim a
Dijete astronom. - Gorljiv uzlet inteligencije. - Teorija mutacije.

- Mit o velikim Višim bićima. - Mutanti među nama. - Od Horle
do Léonarda Eulera. - Nevidljivo društvo mutanata? - Rađanje
kolektivnog bića. - Ljubav prema živom svijetu.
Tijekom zime 1956. godine, doktor }. Ford Thomson,

psihijatar pri službi za obrazovanje u Wolverhamptonu, pri
mio je u svoj kabinet jednog sedmogodišnjeg dječaka koji je
snažno uznemiravao svoje roditelje i svog učitelja.
«Očito nije imao na raspolaganju specijalizirana djela»,
napisao je doktor Thomson. «A i da ih je imao, bi li ih uopće
mogao čitati? Međutim, znao je točne odgovore na krajnje
složene probleme s područja astronomije.»
Potresen istraživanjem tog slučaja, doktor je odlučio ispi
tati razinu inteligencije u školaraca i poduzeo je ispitivanje pet
tisuća djece diljem Engleske, uz pomoć Vijeća za britanska
medicinska istraživanja, fizičara s Harwella i brojnih sveuči
lišnih profesora. Nakon osamnaest mjeseci rada izgledalo mu
je očito da se dogodio “nagli uzlet gorljive inteligencije”.
570
T reći dio
«Između zadnjih devedesetero djece od sedam do devet

godina koje smo ispitali, dvadeset i šestero njih imalo je
kvocijent inteligencije 140, što je ravno, ili gotovo ravno
geniju. Mislim», nastavlja doktor Thomson, «da bi za to
mogao biti odgovoran stroncij 90, radioaktivni sastojak koji
prodire u tijelo. Taj sastojak nije postojao prije prve atomske
eksplozije.»
Dva američka znanstvenika, C. Brooke Worth i Robert
K. Enders, u značajnom djelu naslovljenom Priroda živih
stvari46, misle da mogu dokazati da je danas spajanje gena
preokrenuto naopačke te da se, kao posljedica dosad tajan
stvenih utjecaja, javlja nova ljudska rasa, obdarena višim
intelektualnim močima. Riječ je, dakako, o neprovjerenoj
postavci. Međutim, genetičar Lewis Terman, nakon što je tri
deset godina proučavao čuda od djece, došao je do sljedećih
zaključaka. ^
Većina čuda od djece gubila su svoje sposobnosti kad bi
dostigla odraslu dob. Čini se da ta djeca danas kao odrasli
postaju ljudi viših sposobnosti, a njihova se inteligencija ne
može usporediti s ljudskim bićima uobičajene vrste. Aktivniji
su trideset puta od normalnoga nadarena čovjeka. Njihov
“koeficijent uspjeha” pomnožen je s dvadeset i pet. Njihovo
zdravlje je savršeno, a tako i njihova emocionalna i seksualna
ravnoteža. Konačno, oni izmiču psihosomatskim bolestima,
a posebice raku. Je li to stvarno tako? Izvjesno je da vidimo
progresivno ubrzanje mentalnih sposobnosti u cijelom svi
jetu, koje, osim toga, odgovaraju fizičkim sposobnostima. Taj
je fenomen toliko jasan da je jedan drugi američki znanstve
nik, doktor Sydney Pressey sa Sveučilišta Ohio, načinio plan
_______ t___ 4
46 The Nature o f Living Things (prim. prev.).
5 7 1
J utro čarobnj aka ____ __________________________________________
za podučavanje prerano razvijene djece pomoću kojeg je, po

njegovu mišljenju, moguće stvoriti tristo tisuća viših umova
godišnje.
Je li tu riječ o mutaciji ljudske vrste? Prisustvujemo li
pojavi bića koja su izvana nalik nama, a u biti su drugačija?
Proučavat ćemo taj neobičan problem. Izvjesno je da prisu
stvujemo rađanju jednog mita: mita o mutantima. U našoj
tehnološkoj i znanstvenoj civilizaciji rađanje mita ne može
biti bez značenja i bez dinamičke vrijednosti.
Prije nego što pristupimo toj temi valjalo bi primijetiti da
vatreni uzlet inteligencije, utvrđen u djece, nosi u sebi jedno
stavnu, praktičnu i razumnu ideju o progresivnom poboljša
nju ljudske vrste zahvaljujući tehnologiji. Suvremena sportska
tehnologija dokazala je da čovjek posjeduje fizičko bogatstvo
koje još ni izdaleka nije iscrpljeno. Aktualni pokusi o ponaša
nju ljudskog tijela u međuplanetarnim raketama dokazali su
nezamisliv otpor. Preživjeli iz koncentracionih logora uspjeli
su procijeniti ekstremnu mogućnost obrane života i otkriti
značajna bogatstva u međudjelovanju psihizma i fizike.
Konačno, u pogledu inteligencije, nedavno otkriće mentalnih
tehnika i kemijskih proizvoda s pomoću kojih je moguće
aktivirati pamćenje, svesti napor pamćenja na nulu, otvara
izvanredne perspektive. Principi znanosti nipošto nisu nedo
stupni normalnome duhu. Ako oslobodimo mozak školarca
i studenta golema napora pamćenja što ga mora poduzimati,
školskim će učenicima biti posve moguće naučiti strukturu
jezgre i periodički sustav elemenata, a maturantima shvatiti
relativnost i kvantove. S druge strane, kada se principi zna
nosti masovno prošire u svim zemljama, kada bude pedeset
ili sto puta više istraživača, umnožavanje novih ideja, njihovo
međusobno oplođivanje, njihovo umnoženo približavanje
5 7 2
T reći dio
proizvest će isti učinak kao i povećanje broja genija. Čak i bolji

učinak, jer je genij često nestabilan i nedruštven. Uostalom,
moguće je da se ubrzo posredstvom nove znanosti, opće
teorije informacije, kvantitativno precizira ideja koju ovdje
na kvalitativan način izlažemo. Ako među ljudima pravedno
podijelimo spoznaje kojima čovječanstvo već raspolaže, i
ako ih budemo poticali na razmjene tako da stvaraju nove
kombinacije, povećat ćemo intelektualni potencijal ljudskoga
društva jednako brzo i jednako sigurno kao kada bi povećali
broj genija.
Naš prijatelj Charles-Noèl Martin, u priopćenju koje je

pobudilo pozornost, otkrio je akumulativne učinke atomskih
eksplozija. Zračenja koja se šire za vrijeme pokusa razvijaju
svoje učinke u geometrijskim prrfporcijama. Tako postoji
rizik da ljudska vrsta postane žrtvom nepovoljnih mutacija.
Osim toga, već pedeset godina radij se upotrebljava posvuda
u svijetu bez ozbiljne kontrole. X-zrake i neki radioaktivni
kemijski proizvodi u upotrebi su u brojnim tvornicama. U
kojim razmjerima i kako to zračenje utječe na suvremenog
čovjeka? Ne znamo ništa o sistemu mutacija. Zar se ne
bi mogle događati i povoljne mutacije? Preuzevši riječ na
atomskoj konferenciji u Genevi, sir Ernest Rock Carling,
patolog, član Home Officea, izjavio je: «Možemo se nadati i
tome da, u ograničenom broju slučajeva, te mutacije izazivaju
pozitivne učinke i stvaraju genijalnu djecu. Uz rizik da ću
šokirati štovane prisutne, tvrdim da će mutacija koja će nam
dati Aristotela, Leonarda da Vincija, Newtona, Pasteura ili
Einsteina,#uvelike*nadomjestiti devedeset devet drugih koje
će imati kudikamo manje sretne učinke.»
5 7 3
J utro čarobnj aka
Prvo nekoliko riječi o teoriji mutacija.

Krajem stoljeća A. Weisman i Hugo de Vriès obnovili su
ideju da smo nastali kao posljedica evolucije. U modi je bio
atom čija je stvarnost počela prodirati u fiziku. Oni su otkrili
“nasljedni atom” i locirali ga u kromosome. Nova znanost
o genetici koja je tako nastala ponovno je iznijela na svjetlo
dana radove koje je u drugoj polovini devetnaestoga stoljeća
izveo češki redovnik Gregor Mendel. Danas se čini neprije
pornim da se nasljedna svojstva prenose posredovanjem
gena. Oni su dobro zaštićeni od vanjske okoline. Međutim,
čini se da atomska zračenja, svemirske zrake i neki snažni
otrovi kao što je kolhicin mogu doprijeti do njih ili izazvati
udvostručenje broja kromosoma. Primijetili su da je uče-
stalost mutacija proporcionalna intenzitetu radioaktivnosti.
Naime, danas je radioaktivnost trideset pet puta veća nego
što je bila na početku stoljeća. Određene primjere selekcija,
koje se odvijaju kod bakterija uslijed genetske mutacije pod
djelovanjem antibiotika, dali su 1943. g. Luria i Debruck te
1945. g. Demerec. U tim radovima vidljivo je kako se odvija
mutacija-selekcija kakvu je zamišljao Darwin. Čini se da
protivnici te postavke, o nasljeđivanju stečenih svojstava,
Lamarck, Mičurin i Lisenko imaju pravo. Ali, možemo li
generalizirati s bakterija na biljke, na životinje i na čovjeka?
Čini se da više ne možemo sumnjati u to. Postoje li genetske
mutacije ljudske vrste koje možemo kontrolirati? Da. Jedan
od potvrđenih slučajeva je sljedeći:
Ovaj smo slučaj izvukli iz arhiva specijalne engleske
bolnice za dječje bolesti u Londonu. Doktor Louis Wolf,
ravnatelj te bolnice, procjenjuje da se u Engleskoj godišnje
rađa trideset fenil-ketonskih mutanata. Ti mutanti posjeduju
5 7 4
T reći dio
gene koji u krvi ne proizvode određene fermente koji djeluju

u normalnoj krvi. Fenil-ketonski mutant ne može disocirati
fenil-alamin. Ta nesposobnost izaziva kod djeteta osjetljivost
na epilepsiju i na ekceme te pepeljasto-sivu boju kose, a kod
odraslog osjetljivost na mentalne bolesti. Među nama, dakle,
živi određena fenil-ketonska rasa, koja graniči s normalnom
ljudskom rasom... Ovdje je riječ o nepovoljnoj mutaciji: ali
možemo li odbiti svako pravo na mogućnost povoljne muta
cije? Mutanti bi u svojoj krvi mogli imati produkte koji mogu
poboljšati njihovu fizičku ravnotežu i povećati njihov kvoci
jent inteligenije daleko iznad našeg. Oni bi u svojim venama
mogli nositi prirodna sredstva za smirenje koja ih štite od
fizičkih šokova društvenoga života i kompleksa tjeskobe. Oni
bi, dakle, činili rasu drugačiju od ljudske rase, na višoj razini
od nje. Psihijatri i liječnici otkrivaju ono što nije dobro. Kako
otkriti ono što je više nego dobro?
Kada je riječ o mutacijama, treba razlikovati više aspekata.

Stanična mutacija koja ne dospijeva do gena poznata nam
je u svom nepovoljnom obliku: rak i leukemija su stanične
mutacije. Zašto se ne bi mogle dešavati i povoljne mutacije,
generalizirane na cijeli organizam? Mistici govore o pojavi
“novoga tijela”, o “transformaciji”.
Počinjemo se upoznavati i s nepovoljnom genetskom
mutacijom (slučaj fenil-ketoničara). Zašto se ne bi mogla
desiti i povoljna mutacija? I ovdje treba razlikovati dva
aspekta toga fenomena, ili bolje rečeno, dvije interpretacije.
1° Možda je pojava te mutacije, nove rase, slučajna.
Među ostalim uzrocima, radioaktivnost može dovesti do
57 5
I
J utro čarobnj aka _________
modifikacije gena kod određenih pojedinaca. Genski protein

koji je blago pogođen, primjerice, ne bi stvarao određene
kiseline koje u nama izazivaju tjeskobu. Vidjeli bismo kako se
javlja nova rasa: rasa mirnoga čovjeka, čovjeka koji se ničega
ne boji, koji ne osjeća ništa negativno. Koji mirno ide u rat,
koji ubija bez tjeskobe, koji se raduje bez kompleksa, neku
vrst robota bez ikakva unutarnjega drhtaja. Nije nemoguće
da prisustvujemo pojavi te rase.
2° Mutacija ne bi bila slučajna. Bila bi upravljana. Išla bi
u smjeru duhovnog uznesenja čovječanstva. Bila bi prijelaz
s jednog stanja svijesti na više stanje. Učinci radioaktivnosti
odgovarali bi volji koja je usmjerena prema gore. Modifikacije
koje smo upravo spominjali ne bi bile ništa prema onome što
bi se dogodilo ljudskoj vrsti, bile bi samo lagani dodir prema
dubinskim promjenama koje će se odvijati. Genski bi protein
bio pogođen u cijeloj svojoj strukturi i vidjeli bismo kako
se rađa rasa čija je misao potpuno preobražena, rasa koja je
sposobna upravljati vremenom i prostorom i smjestiti svaku
umnu operaciju s onu stranu beskonačnosti. Između prve i
druge ideje razlika je toliko velika kao razlika između kaljena
čelika i čelika koji je suptilno preobražen u magnetsku
vrpcu.
Zanimljivo je da je ova posljednja ideja, koja je stvorila
suvremen mit kojeg se dočepala znanstvena fantastika, zapi
sana na oba krila suvremene duhovnosti. Sa strane pristaša
Lucifera vidjeli smo kako Hitler vjeruje u postojanje velikih
Viših bića i čuli smo ga kako viče: «Otkrit ću vam tajnu:
mutacija ljudske rase je započela; nadljudska bića postoje.»
Na strani obnovljenoga hinduizma, učitelj iz ašrama u
Pondichéryju, jedan od najvećih mislilaca nove Indije, Sri
57 6
T reći dio
Aurobindo Ghose, utemeljio je svoju filozofiju i svoje komen

tare svetih tekstova na pouzdanju u evoluciju čovječanstva u
usponu, koja se odvija uslijed mutacija.
Napisao je upravo ovo: «Dolazak jedne ljudske rase na
ovu zemlju - koliko god se taj fenomen činio čudesnim ili
čarobnim - može postati praktično aktualna stvar.» Konačno,
u okviru katolicizma otvorena znanstvenom razmišljanju,
Teilhard de Chardin tvrdio je da vjeruje «u skretnicu koja nas
može usmjeriti k nekom obliku Ultraljudskog».
Hodočasnik na stazi čudnovatog, osjetljiviji na dolazak
uznemirujućih ideja od ikojeg drugog čovjeka, prije svjedok
nego stvaralac, i to hiperlucidan svjedok ekstremnih pustolo
vina modernog uma, pisac André Breton, otac nadrealizma,
nije oklijevao 1942. godine napisati:
«Čovjek možda nije središte, nije meta svemira. Možemo
se prepustiti vjerovanju da iznad njega, na životinjskoj ljestvici,
postoje bića čije nam je ponašanje jednako strano kako bi bilo
i njegovo ponašanje vodencvijetu ili kitu. Ništa se nužno ne
suprostavlja tome da ta bića savršeno izmiču njegovu sustavu
osjetilnih podataka pomoću kamuflaže kakvu bismo samo
mogli zamisliti, no koja je moguća samo kroz teoriju oblika
i proučavanje mimikrijskih životinja. Nesumnjivo se pred
tom idejom otvara najveće polje spekulacije, iako ona teži za
time da smjesti čovjeka u skromne uvjete interpretacije vla
stitoga svemira u kojemu dijete voli zamišljati mrava odozdo
kada nogom zgazi mravinjak. Uzevši u obzir poremećaje
ciklonskoga tipa, u odnosu na koje je čovjek nemoćan biti
išta drugo do žrtva ili svjedok, ili pak ratne poremećaje, na
temu kojih se razvijaju očito nedostatna pbimanja, ne bi tre
balo biti nemoguće, putem velikog djela kojim nikad ne bi
577
J utro čarobnj aka
prestala upravljati najodvažnija indukcija, približiti, sve dok

ih ne učinimo istinitim, strukturu i tjelesni sastav tih hipotet
skih bića koja nam se skriveno očituju u strahu i s osjećajem
slučajnosti.»
«Mislim da moram ukazati na to da se nisam bitno udaljio
od Novalisovog svjedočanstva: “Mi zapravo živimo u jednoj
životinji čiji smo paraziti. Tjelesni ustroj te životinje određuje
naš, i obratno”, i da se samo složim s mišlju Williamsa Jamesa:
“Tko zna ne zauzimamo li mi u prirodi, pokraj bića u koja
niti ne sumnjamo, takvo malo mjesto kakvo zauzimaju mačke
i psi koje žive uz nas u našim kućama?” Ni sami znanstvenici
ne suprostavljaju se tom mišljenju: O k o nas se možda kreću
bića stvorena na istoj razini kao i mi, ali drugačija, primje
rice, ljudi čije bi bjelančevine bile ravne.” Tako govori Émile
Duclaux, stari ravnatelj Instituta Pasteur.
«Novi mit? Treba li ta bića uvjeriti da su plodovi zavjere ili
im treba dati priliku da se otkriju?»
Postoje li među nama bića koja su izvana nalik nama, ali

čije bi nam ponašanje bilo jednako strano “kao ponašanje
vodencvijeta ili kita”? Zdrav razum odgovara da bismo za to
znali, da bi, kad bi viši pojedinci živjeli među nama, mi to
dobro vidjeli.
Koliko nam je poznato, John W. Campbell je sveo taj zdra-
vorazumski argument gotovo na nulu u uvodnome članku
časopisa Astounding Science Fiction, izdanom 1941. godine:
«Nitko ne odlazi liječniku da bi mu rekao da se osjeća
sjajno. Nitko neće ići psihijatru da bi mu dao do znanja da
je život laka i ugodna igra. Nitko neće pozvoniti na vrata
5 7 8
____________________ _ _ _ T reći dio
psihoanalitičara da bi mu rekao da ne pati ni od kakva

kompleksa.» Moguće je otkriti nepovoljne mutacije. A
povoljne?..
Ipak, prigovara zdrav razum, više mutante primijetili
bismo zbog njihove čudesne umne aktivnosti.
Nipošto, odgovara Campbell. Jedan genijalac koji pripada
našoj vrsti, primjerice, Einstein, objavljuje plodove svoga
rada. Ljudi ga primjećuju. To ga stoji mnogih nevolja, nepri
jateljstava, nerazumijevanja, prijetnji i izgona. Einstein je na
kraju svoga života izjavio: «Da sam to znao, bio bih postao
limar.» Budući da je na višoj razini od Einsteina, mutant je
dovoljno inteligentan da se sakrije. On svoja otkrića čuva za
sebe. Živi što je moguće diskretnijim životom jednostavno
pokušavajući održavati kontakt s drugim inteligentnim
bićima svoje vrste. Nekoliko sati rada tjedno dovoljno mu je
da namiri svoje potrebe, a ostatak svog vremena koristi za
aktivnosti o kojima nemamo niti predodžbu.
Ta pretpostavka je privlačna. Nikako je nije moguće
provjeriti u današnjem stanju znanosti. Nijedno anatomsko
ispitivanje ne može donijeti obavijesti o inteligenciji. Anatole
France je imao abnormalno lagan mozak. Na kraju krajeva,
nema nikakvog razloga da se na nekom mutantu provede
autopsija, osim u slučaju nesreće, i kako tada otkriti mutaciju
koja je pogodila moždane stanice? Dakle, nije potpuno suludo
priznati postojanje Viših bića među nama kao moguće. Ako
mutacijama upravlja samo slučajnost, vjerojatno su neke od
njih povoljne. Ako njima upravlja organizirana prirodna sila,
ako se one pokoravaju volji napretka živoga svijeta, kako je to,
na primjer, vjerovao Sri Aurobindo Ghose, mora da ih je još
puno više. Naši nasljednici možda su već ovdje.
5 7 9
Sve nas navodi na vjerovanje da su oni posve nalik nama,

ili barem da ih ni po čemu ne možemo razlikovati. Doduše,
neki autori znanstvene fantastike pripisuju mutantima ana
tomske posebnosti. Van Vogt, u svom slavnom djelu U potjeri
za Slanom, zamišlja da njihova kosa ima neobičnu strukturu:
nekakve antene koje služe za telepatsku komunikaciju, i na
tome gradi lijepu i strašnu priču o lovu na Viša bića, koja
je kopija progona Židova. Ali događa se da pisci nadodaju
prirodi da bi pojednostavnili probleme.
Ako telepatija postoji, ona se zasigurno ne prenosi putem
valova i nema nikakve potrebe za antenama. Ako vjerujemo
u upravljanu evoluciju, moramo dopustiti da mutant, kako
bi osigurao za sebe zaštitu, raspolaže jednako savršenim
sredstvima za kamuftažu. U životinjskome carstvu stalna je
pojava da predatora zavaraju plijenovi “maskirani” u mrtvo
lišće, grančice, čak i u izmet, maskirani sa zapanjujućim savr
šenstvom. “Zloba” slasnih vrsta u nekim slučajevima ide tako
daleko da oponašaju boju nejestivih vrsta. Kako je to dobro
vidio André Breton koji predosjeća među nama “Velike
transparentne”, moguće je da ta bića izmiču našem opažanju
«pomoću takve kamuflaže kakvu bismo mogli zamisliti, ali
koja je moguća samo kroz teoriju oblika i proučavanje mimi-
krijskih životinja.»
«Novi čovjek živi među nama! On je tu! Je li vam to

dovoljno? Reći ću vam jednu tajnu. Vidio sam novoga čovjeka.
Neustrašiv je i okrutan! Bojim ga se!» urla Hitler dršćući.
Jedan drugi um, obuzet užasom, napadnut ludilom,
Maupassant, blijed i u znoju, vrtoglavom brzinom piše jedan
od najuznemirujućih tekstova francuske književnosti, Horla:
5 8 0
T reći dio
«Sada znam, odgonetnuo sam. Vladavina čovjeka je zavr

šila. Došao je on. Onaj koji je bio uzrok prvih strahova naivnih
ljudi. Onaj kojega su istjerivali zabrinuti svećenici, koga su
čarobnjaci zazivali u mračnim noćima, još uvijek ne vidjevši
kako se pojavljuje, onaj kojemu su predosjećaji učitelja koji
su prošli ovim svijetom pridavali sve čudovišne ili dražesne
oblike gnomova, duša, duhova, vila, tintilinića. Nakon grubih
koncepcija primitivnih utvara oštroumniji ljudi su ga jasnije
predosjetili. Mesmer ga je odgonetnuo, a liječnici su još prije
deset godina otkrili prirodu njegove moći prije nego što se
on sam njome poslužio. Igrali su se s tim oružjem novoga
gospodara, dominacijom tajanstvenih moći nad ljudskom
dušom koja je postala robom. To su nazivali magnetizmom,
hipnozom, sugestijom... što ja znam? Vidio sam kako se poput
nerazumne djece zabavljaju s tom strašnom moći! Nesreća za
nas! Nesreća za čovjeka. On je došao, taj... taj... Kako se zove?
...čini mi se da viče svoje ime, a ja ga ne čujem... Horla... čuo
sam... Horla... to je on... Horla... došao je!»
U svojoj mucavoj interpretaciji te vizije, punoj čuđenja
i straha, Maupassant, čovjek svojega vremena, pripisuje
mutantu hipnotičke moći. Suvremena znanstveno-fantastična
književnost, bliža Rhineovim, Soalovim i MacConnelovim
nego Charcotovim radovima, posuđuje mutantima “para-
psihološke” moći: telepatiju i telekinezu. Autori idu još dalje
i pokazuju nam Više biće kako lebdi u zraku ili prolazi kroz
zidove: to su samo maštarije, zabavni odjeci arhetipa iz bajki
o vilama. Onako kako otok mutanata ili galaksija mutanata
odgovaraju starom snu o Otočju blaženih, tako i paranormalne
moći odgovaraju arhetipu grčkih bogova. Ali, postavimo li
se na razinu stvarnosti, primijećujemo da bi sve te moći bile
posve beskorisne bićima koja žive u suvremenoj civilizaciji.
581
Jutro č a r o b n ja k a __________________________________________________________
Čemu telepatija kada raspolažemo radio-prijemnikom?

Čemu telekineza kada postoji avion? Ako mutant postoji, a
nas privlači u to vjerovati, on raspolaže moći mnogo većom
od svega o čemu mašta može sanjati. Moć kojom se običan
čovjek nimalo ne koristi: on raspolaže umom.
Naša su djela iracionalna i um sudjeluje tek u neznatnome
dijelu naših odluka. Možemo zamisliti Ultračovjeka, novu
razinu života na planeti, kao razumno biće, a ne više samo
razumsko, biće obdareno trajnom objektivnom inteligen
cijom koje donosi odluke tek nakon što je lucidno i u pot
punosti ispitalo masu informacija koje posjeduje. Biće čiji bi
živčani sustav bio tvrđava sposobna odoljeti svakom napadu
negativnih impulsa. Biće hladna i brza mozga, opremljeno
apsolutnim pamćenjem, nepogrešivo. Ako mutant postoji,
on je vjerojatno to biće koje fizički nalikuje čovjeku, ali se od
njega radikalno razlikuje jednostavnom činjenicom da uprav
lja svojim umom i koristi se njime bez trenutka odmora. Ta
se vizija čini jednostavnom. Ona je, međutim, fantastičnija
od svega što nam predlaže znanstveno-fantastična literatura.
Biolozi počinju nazirati kemijske modifikacije koje bi bile
nužne za stvaranje te nove vrste. Pokusi sa sredstvima za umi
renje, sa lisergičnom kiselinom i njenim derivatima, pokazali
su da bi bio dovoljan sasvim slabašan trag zasad još nepozna
tih organskih spojeva da nas zaštiti od pretjerane propusnosti
našeg živčanoga sustava i na taj nam način omogući da se u
svim prilikama služimo objektivnim umom. Jednako kao što
postoje fenil-ketonski mutanti čiji je kemijski sastav manje
dobro prilagođen životu od našeg, dopušteno je misliti da
postoje mutanti čiji je kemijski sastav prilagođen bolje od
našega životu na ovome svijetu u preobrazbi. Ti će mutanti,
582
T reći dio
čije žlijezde spontano luče sredstva za umirenje i tvari koje

razvijaju moždanu aktivnost, biti najavljivači vrste koja će
biti pozvana da zauzme čovjekovo mjesto. Njihovo boravište
neće biti tajanstveni otok ni zabranjena planeta. Život je bio
sposoban stvoriti bića prilagođena na podmorske bezdane i
na prorijeđenu atmosferu najviših vrhunaca. On je isto tako
sposoban stvoriti ultraljudsko biće za koje je idealno stanište
Metropolis, “zemlja koja se puši u tvornicama, zemlja koja
se trese od poslova, zemlja koja vibrira pod stotinama vrsta
novih zračenja”...
Život nikada nije u potpunosti prilagođen, ali on teži
potpunom prilagođavanju. Zašto bi nakon stvaranja čovjeka
napustio tu težnju? Zašto ne bi, posredovanjem čovjeka, pri
premio nešto bolje od čovjeka? A možda je taj čovjek nakon
čovjeka već rođen. «Život je », kaže doktor Loren Eisely,
«jedna velika uspavana rijeka koja teče kroz sve otvore,
mijenjajući se i prilagođavajući se kako ide dalje.»47 Njegova
prividna stabilnost je iluzija koju je stvorila kratkoća naših
dana. Ne vidimo kako kazaljka na satovima opisuje puni krug
na brojčaniku: isto tako, ne vidimo ni kako jedan oblik života
utječe u drugi.
Cilj ove knjige je izlaganje činjenica i predlaganje pretpo

stavki, a nipošto ne promicanje kultova. Mi ne tvrdimo da
poznajemo mutante. Ipak, ako dopustimo ideju daje savršeni
mutant savršeno kamufliran, dopustit ćemo i ideju da priroda
kojiput ne uspijeva u svom trudu uzlaznoga stvaranja i pušta
u promet nesavršene mutante koji su vidljivi.
47 New York Herald Tribune, 23. studenog 1959.
5 83
U tog nesavršena mutanta iznimne mentalne sposobnosti

se isprepliću s fizičkim nedostatcima. Takav je, na primjer,
slučaj brojnih čuda od matematičara. Najveći stručnjak za u
temu, profesor Robert Tocquet, primjećuje: «Mnogi matema
tičari bili su kao djeca smatrani zaostalima. Belgijsko čudo
od matematičara Oscar Verhaeghe u dobi od sedamnaest
godina izražavao se kao dijete od dvije godine. Nadalje, rekli
smo da je Zerah Colburn imao znakove degeneracije: imao
je prst viška na svakom ekstremitetu. Drugo čudo od mate
matičara, Prolongeau, rodio se bez ruku i nogu. Mondeux
je bio histeričan... Oscar Verhaeghe, rođen 16. travnja u
Bousvalu u Belgiji, u obitelji skromnih činovnika, pripada
skupini matematičara čija je inteligencija daleko ispod pro
sječne. Jedna od njegovih specijalnosti bila je dizanje brojeva
sastavljenih od istih znamenaka na različite potencije. Tako
je 888,888,888,888,888 podizao na kvadrat u 40 sekundi, a
9,999,999 na petu potenciju u 60 sekundi, s tim da je rezultat
imao 35 znamenaka...»
Degenerici ili neuspjeli mutanti?
Možda je ovo slučaj potpunoga mutanta: slučaj Léonarda
Eulera, koji je bio povezan s Ruđerom Boškovićem48, o kome
smo ispričali priču u jednom od prethodnih poglavlja.
Léonarífct-Eulera (1707.-1783.) općenito smatraju jednim
od najvećih matematičara svih vremena. Ali ta je kvalifikacija
odviše uska da bi uključila nadljudske sposobnosti njegova
duha. Prelistavao je najsloženija djela za nekoliko trenutaka i
mogao je kompletno izrecitirati sve knjige koje su mu prošle
kroz ruke nakon što je naučio čitati. Savršeno je poznavao
48 U SSSR-u je početkom 1959. bio objavljen dnevnik oca astronautike,

Tsiolkovskog. Napisao je da je većinu svojih ideja preuzeo iz Boškovićevih radova.
T reći dio
fiziku, kemiju, zoologiju, botaniku, geologiju, medicinu, povi-

jest te grčku i latinsku književnost. U svim tim disciplinama
u njegovo vrijeme nije postojao niti jedan čovjek koji bi mu
bio ravan. Posjedovao je moć da se po želji, apsolutno, posve
izolira od vanjskoga svijeta i neometano razmišlja bez obzira
na bilo što što se događa. Godine 1766. izgubio je vid, ali to ga
nije pogodilo. Jedan od njegovih učenika primijetio je daje za
vrijeme rasprave koja se odnosila na račune koji idu do seda
mnaeste decimale, došlo do neslaganja u trenutku računanja
petnaeste. Euler je tada, zatvorenih očiju, ponovio računanje
u djeliću sekunde. Vidio je odnose, veze, koje izmiču ostalim
kulturnim i inteligentnim ljudima. Tako je pronašao nove i
revolucionarne matematičke ideje u Vergilijevim pjesmama.
Bio je jednostavan i skroman čovjek i svi se njegovi suvreme
nici slažu da mu je glavna briga bila proći nezapaženim. Euler
i Bošković živjeli su u vremenu u kojemu su znanstvenici bili
cijenjeni, u kojemu nije postojao rizik da ih zatvore zbog poli
tičkih ideja ili da ih vlada prisili na stvaranje oružja. Da su
živjeli u našem stoljeću, možda bi se organizirali da se posve
kamufliraju. Možda danas postoje Euleri i Boškovići. Možda
su nam inteligentni i racionalni, stalno lucidni mutanti vrlo
blizu, prerušeni u seoske učitelje ili u agente za osiguranja.
Jesu li ti mutanti stvorili nevidljivo društvo? Nijedno ljud
sko biće ne živi samo. Ono može biti ispunjeno samo unutar
društva. Ljudsko društvo kakvo poznajemo dalo je više nego
obilne dokaze da je neprijateljski raspoloženo prema objektiv
nom umu i slobodnoj mašti: Giordano Bruno je bio spaljen,
Einstein prognan, Oppenheimera su nadgledali. Ako postoje
mutanti koji odgovaraju našem opisu, sve nas navodi na vje
rovanje da oni surađuju i komuniciraju unutar društva koje je
585
nadređeno našem i koje je bez sumnje rasprostranjeno po cije

lom svijetu. Pretpostavka da oni komuniciraju služeći se višim
psihičkim sredstvima poput, primjerice, telepatije čini nam
se djetinjastom. Bliža stvarnosti, i prema tome fantastičnija
čini nam se pretpostavka prema kojoj se oni služe normalnim
ljudskim sredstvima komunikacije da bi prenosili poruke,
podatke kojima se samo oni koriste. Opća teorija informacije
i semantika prilično dobro pokazuju da je moguće sastaviti
tekst s dvostrukim, trostrukim ili četverostrukim smislom.
Postoje kineski tekstovi sa sedam značenja od kojih je jedno
uklopljeno u drugo. Jedan junak Van Vogtovog romana U
potjeri za Slanom, otkriva postojanje drugih mutanata čita
jući novine i dešifrirajući naizgled bezazlene članke. Moguće
je zamisliti takvu mrežu komunikacije unutar naše literature,
tiska, itd. New York Herald Tribune izdao je 15. ožujka 1958.
godine jedan rad svog dopisnika iz Londona o nizu enigmat
skih poruka koje su se pojavile u malim oglasima Timesa.
Te su poruke privukle pozornost stručnjaka za kriptografiju
i raznih policijskih službi jer su izražavale drugi smisao.
Ali taj je smisao izmicao svim naporima dešifriranja. Sigurno
postoje komunikacijska sredstva koja je još teže otkriti. Neki
roman četVrte klase, neko tehničko djelo ili neka naizgled
nejasna knjiga iz psihologije, možda tajno prenose složene
radove, poruke namjenjene višim inteligentnim bićima, koja
se razlikuju od nas upravo koliko se mi razlikujemo od veli
koga majmuna.
T reći dio
Louis de Broglie je napisao49: «Nikada ne smijemo zabo

raviti u kojoj mjeri naše spoznaje uvijek ostaju ograničene i
kakva bi im se nepredvidiva evolucija mogla dogoditi. Ako se
ljudska civilizacija održi, fizika bi za nekoliko stoljeća mogla
biti toliko različita od naše koliko je naša fizika različita od
Aristotelove. Možda ćemo uz pomoć proširenih koncepcija
do kojih ćemo tada doći uspjeti u nekoj sintezi u kojoj će
svatko pronaći svoje mjesto, obuhvatiti sve fizičke i biološke
fenomene. Ako se ljudska misao, kada eventualno postane još
moćnijom uslijed neke biološke mutacije, jednoga dana podi
gne do te razine, ona će tada, kada osvane njen dan, opaziti da
mi zasigurno još ni ne možemo zamisliti sve fenomene koje
razlikujemo pomoću pridjeva “fizičko-kemijski”, “biološki”
ili čak “psihički”.«
A što ako se ta mutacija već odigrala? Jedan od najvećih
francuskih biologa, Morand, izumitelj sredstava za smirenje,
dopušta da su se mutanti pojavljivali tijekom cijele povi-
jesti čovječanstva50: «Mutanti su se, između ostalih, zvali
Mahomet, Konfucije, Isus Krist...» Možda postoje i brojni
drugi. Nipošto nije nezamislivo da u vremenu evolucije u
kojemu se nalazimo, mutanti smatraju beskorisnim da daju
sebe za primjer ili da propovijedaju neki oblik nove religije.
U ovome trenutku imaju pametnijeg posla nego da se obraćaju
pojedincu. Nije nezamislivo da smatraju nužnim i korisnim
uspon našega čovječanstva prema kolektivizaciji. Konačno,
nije nezamislivo ni to da oni smatraju naše porođajne muke
poželjnima, i čak da smatraju sretnim događajem neku veliku
49 Usp. Nouvelles littéraires, 2. ožujka 1950, članak naslovljen "Quest-ce que la

vie?" ("Sto je život?").
50 P. Morand i H. Laborit, Les Destins de la vie et de l’hom m e ("Sudbina života i
čovjeka", prim, prev.), Masson, éd. Pariz, 1959.
587
katastrofu koja može pobrzati osvještavanje duhovne trage

dije koju predstavlja ljudski fenomen u svojoj potpunosti. Da
bi djelovali, da bi se precizirala skretnica koja možda sve nas
vodi prema nekom obliku ultraljudskog kojim se oni koriste,
možda im je nužno ostati skrivenima, održati svoje postoja
nje u tajnosti, dok se, unatoč prividima i možda zahvaljujući
njihovoj prisutnosti, kuje nova duša za novi svijet koji mi, što
je do nas, prizivamo svom snagom svoje ljubavi.
Sada smo na samoj granici mašte. Moramo se zaustaviti.

Mi samo želimo predložiti što je moguće veći broj pretpostavki
koje nisu nerazumne. Neke od njih će zasigurno biti potrebno
odbaciti. Ali ako su neke od njih otvorile za istraživanje vrata
koja su dosada bila skrivena, nismo radili uzalud: nećemo se
beskorisno izložiti riziku da budemo smiješni. «Tajnu života
moguće je pronaći. Kad bih dobio priliku za to, ne bih dopu
stio da mi umakne zbog straha od ismijavanja.»51
Svako razmišljanje o mutantima dovodi do sanjarija o
evoluciji, o sudbini života i čovjeka. Što je vrijeme, na koz
mičkoj ljestvici-gia koju treba smjestiti zemaljsku povijest?
Nije li budućnost, ako tako mqû reći, započela već prije
cijele vječnosti? Što se tiče pojave mutanata, sve se možda
odvija tako, kao da ljudsko društvo povremeno zahvaća odjek
budućnosti, ili ga posjećuju svjedoci budućih spoznaja. Nisu
li mutanti sjećanje na budućnost, sjećanje kojime je možda
obdaren veliki mozak čovječanstva?
51 Loren Eiseley.
588
T reći dio
Još nešto: ideja o povoljnoj mutaciji očito je povezana s

idejom o napretku. Ta pretpostavka o mutaciji može se svesti
na najobjektivniju znanstvenu razinu. Potpuno je sigurno da
područja koja smo u najnovije vrijeme stekli uslijed evolucije,
najmanje specijalizirana područja, drugim riječima tihe zone
moždane tvari, dozrijevaju poslijednja. Neurolozi s razlogom
misle da postoje druge mogućnosti koje će nam budućnost
otkriti vrste. Pojedinac koji će uživati druge mogućnosti.
Višu razinu individualizacije. S druge strane, čini nam se da
je budućnost društava prilično usmjerena k rastućoj kolek-
tivizaciji. Je li to proturječno? Mi ne mislimo tako. U našim
očima postojanje nije proturječnost, već komplementarnost
i nadilaženje.
U jednom pismu svom prijatelju Laboritu, biolog Morand
je napisao: «Čovjek koji je postao potpuno logičnim, koji je
napustio sve strasti i sve iluzije, postat će stanicom u životnom
kontinuumu što ga čini društvo koje je došlo do najvišega cilja
svoje evolucije. Posve je očito da još nismo došli do te razine,
ali mislim da bez toga evolucija ne može postojati. Tada, i tek
tada će se pojaviti ta “univerzalna svijest” kolektivnoga bića
prema kojoj težimo.»
Dobro znamo da pred tom vizijom, koja je vrlo moguća,
pristalice staroga humanizma koji je oblikovao našu civili
zaciju očajavaju. Oni zamišljaju čovjeka koji više nema cilja,
koji ulazi u fazu opadanja. «...Čovjek koji je postao potpuno
logičan, napustio sve strasti i sve iluzije...» Kako bi čovjek
koji se pretvorio u žarište blistave inteligencije mogao biti u
opadanju? Naravno, psihološko Ja, ono što nazivamo osob
nošću, bit će na putu da nestane. Ali mi ne mislimo da je ta
“osobnost” najnovije čovjekovo bogatstvo. Mislimo da smo
po tome religiozni. Oznaka našega vremena je da dovedemo

sva aktivna opažanja do vizije transcendencije. Ne, osobnost
nije najnovije čovjekovo bogatstvo. Ona je samo jedan od
instrumenata koji su mu dani da bi prešao u probuđeno sta
nje. Nakon što je djelo obavljeno, instrument nestaje. Kada
bismo imali zrcala koja bi nam mogla pokazati tu “osobnost”
kojoj pridajemo toliku cijenu, ne bismo mogli podnijeti da je
vidimo od pustih čudovišta i ličinki koje bi vrvjele po njoj.
Jedino uistinu probuđen čovjek mogao bi tamo poviriti a da
ne riskira smrt od užasnutosti, jer tada zrcalo ne bi odra
žavalo ništa, bilo bi čisto. To je pravo lice, koje zrcalo istine
nije odrazilo. U tom smislu, mi još nemamo lice. A bogovi će
govoriti s nama licem u lice tek onda kada i mi sami budemo
imali lice.
Odbacivši psihološko Ja, koje je nestalno i ograničeno, već
je Rimbaud rekao: «Ja, to je drugi.» To je nepokretno, pro
zirno i čisto Ja, koje se proteže u beskonačnost: sve tradicije
nalažu čovjeku da napusti sve da bi ga dostigao. Moguće je da
živimo u vremenu u kojemu bliska budućnost govori istim
jezikom kao i daleka prošlost.
Izvan ovih razmatranja o drugim mogućnostima duha,
misao, pa čak i najvelikodušnija, razlikuje samo proturječnost
između individualne svijesti i univerzalne svijesti, osobnog
života i kolektivnog života. Ali misao koja vidi proturječnost
u živom svijetu je bolesna misao. Uistinu probuđena indivi
dualna svijest ulazi u svemir. Osobni život, koji je u potpuno
sti započet i korišten kao instrument za buđenje, nestaje bez
štete po kolektivni život.
5 9 0
T reći dio
Konačno, nije rečeno ni da je stvaranje toga kolektivnoga

bića krajnji cilj evolucije. Duh Zemlje, duša živoga svijeta nisu
još do kraja izišli na vidjelo. Pesimisti, pred velikim vidljivim
preokretima koje izaziva to tajno pojavljivanje, kažu da treba
makar pokušati “spasiti čovjeka”. Ali toga čovjeka ne treba
spasiti, njega treba promijeniti. Čovjek klasične psihologije
i sadašnje filozofije već je zastario, osuđen na neprilagođe
nost. S mutacijom ili bez nje, treba promatrati toga drugoga
čovjeka da bismo prilagodili ljudski fenomen sudbini koja
teče. Odsada više nije riječ o pesimizmu ni o optimizmu: riječ
je o ljubavi.
U vrijeme kada sam mislio da u svojoj duši i u svom
tijelu posjedujem istinu, kada sam zamišljao da ću uskoro
imati rješenje za sve, u školi filozofa Gurdjijeva, bila je jedna
riječ koju nikad nisam čuo: to je riječ ljubav. Danas ne ras
polažemo nikakvom apsolutnom sigurnošću. Ne mogu
jasno razvijati kao valjanu najstidljiviju pretpostavku koja
je oblikovana u ovome djelu. Pet godina razmišljanja i rada
s Jacquesom Bergierom donijelo mi je samo jedno: želju da
održavam svoj duh u stanju iznenađenja i u stanju povjerenja
pred svim oblicima života i pred svim tragovima inteligencije
u živom svijetu. Ta su dva stanja: iznenađenje i povjerenje,
nerazdvojiva. Zelja da to postignem i da se održim u tom sta
nju konačno je doživjela preobrazbu. Ona prestaje biti želja,
to jest jaram, i postaje ljubav, to jest radost i sloboda. Jednom
riječju, moje jedino postignuće je to da u sebi nosim, sada
neiskorjenjivu, ljubav prema živome svijetu, na ovome svijetu
i u beskraju svjetova.
Da bismo poštovali i izrazili tu snažnu, složenu ljubav,
Jacques Bergier i ja nipošto se nismo ograničili na znanstvenu
591
Jutro čarobnj aka
metodu, kako je to zahtijevala razboritost. Ali što je razborita

Ijubav? Naše metode bile su metode znanstvenika, ali i metode
teologa, pjesnika, čarobnjaka, magičara i djece. Sve u svemu,
ponašali smo se kao divljaci, dajući prednost osvajanju nad
bijegom. To je zato što nam je nešto govorilo da smo u biti
dio stranih vojski, fantomskih hordi, vođenih ultrazvučnim
trubama, prozirnih i neorganiziranih četa koje počinju
zapljuskivati našu civilizaciju. Mi smo na strani osvajača, na
strani života koji dolazi, na strani izmjene doba i promjene
misli. Greška? Ludost? Ljudski život može se opravdati samo
trudom, makar i nesretnim, da ga se bolje shvati. A shvatiti
ga bolje znači bolje ga prihvatiti. Što više shvaćam, više volim,
jer dobro je sve što je shvaćeno.
5 9 2
Sa d r ž a j
Predgovor
Prvi d io
B u d u ć n o st u pr o šlo sti
I - U počast užurbanom čitatelju. - Odustajanje 1875. - Zloguke

ptice. - Kako je devetnaesto stoljeće zatvorilo vrata. - Kraj
znanosti i odbacivanje fantastike. - Poincaréovo očajavanje.
- Mi smo naši vlastiti djedovi - Mladosti! Mladosti!
II - Buržujska naslada. - Drama razuma ili oluja nestvarnog. -

Otvaranje prema drugoj stvarnosti. - S onu stranu logike i
književne filozofije. - Pojam vječne sadašnjosti. - Znanost bez
svijesti: a svijest bez znanosti? - Nada.
III - Brzopleto razmišljanje o zaostajanju sociologije. - Dijalog

gluhih. - Planetarni građani i malograđani. - Vitez na
povratku među nas. - Malo lirizma.
B je l o d a n a z a v je r a
I - Generacija “zemljoradnika". - Jeste li zakašnjeli modernist ili ste

suvremenik budućnosti?- Oglas na zidovima Pariza ljeta 1622.
- Promatrati stare stvari novim očima. - Jezik ezoterijeje stručni
jezik. - Nov pojam tajnoga društva. - Nov aspekt “religijskoga
duha”.
II - Proroci Apokalipse. - Odbor očajnih. - Mitraljez Luja XIV. -

Znanost nije sveta krava. - Gospodin Despotopulos želi sakriti
napredak. - Legenda o Devetorici nepoznatih.
III - Još nekoliko riječi o fantastičnom realizmu. - Tehnologije su

postojale. - Postojala je potreba za tajnovitošću i ponovno se
vraćamo na nju. - Mi putujemo kroz vrijeme. - Želimo vidjeti
ocean uma u njegovom kontinuitetu. - Nova razmišljanja o
inženjeru i magu. - Prošlost, budućnost. - Sadašnjost kasni u
oba smjera. - Blago antičkih knjiga. - Nov pogled na stari svijet.
IV - Znanje i moć se skrivaju. - Vizija revolucionarnog rata. -

■ Tehnologija uskrsava cehove. - Povratak u doba adepata. -
Jedan je pisac točno vidio:”energetske centrale’’ postoje. - Od
monarhije do kriptokracije. - Tajno društvo, budući oblik
vladavine. - 1 sâm je um tajno društvo. - Kucamo na vrata.
A l k e m ija k a o p r im je r
I - Alkemičar u kafiću Procope 1953. - Razgovor o Gurdjijevu. -

Čovjek koji tvrdi da zna da kamen mudraca postoji. - Bergier
me punom brzinom vodi neobičnom prečicom. - Ono što vidim
oslobađa me od prezrenoga čudovišta napretka. - Naše primisli
0 alkemiji: rfi objava, ni nagađanje. - Kratko razmišljanje o
spirali i o nadi.
II - Stotine tisuća knjiga koje nitko ne istražuje. - Zahtijevamo

znanstvenu ekspediciju u zemlju alkemije. - Izumitelji. - Delirij
izazvan živom. - Šifrirani jezik. - Je li atomska civilizacija već
postojala? - Stupovi bagdadskoga hrama. - Newton i veliki
inicijati. - Helvetius i Spinoza pred zlatom mudraca. - Alkemija
1 suvremena fizika. - Hidrogenska bomba na kuhinjskom
štednjaku. - Materijalizirati, humanizirati, produhoviti.
594
____________________________________ ______ _________________ __________ S a d r ž a j
III - U k o je m u v id im o k a k o m a li Ž id o v v iše voli m e d n eg o šećer.

- U kojem alkemičar koji bi mogao biti tajanstvani Fulcanelli
govori 1937. godine o atomskoj opasnosti, opisuje nuklearni
reaktor i spominje propale civilizacije. - U kojemu Bergier
let-lampom otvara sef i šeta s bočicom urana pod rukom. - U
kojemu bezimeni američki bojnik traži definitivno nestalog
Fulcanellija. - U kojem Oppenheimer pjeva u duetu s kineskim
mudracem koji je živio prije tisuću godina. 143
IV - Suvremeni alkemičar i istraživački duh. - Opis onoga

što alkemičar radi u svom laboratoriju. - Ponavljanje
pokusa unedogled. - Što se očekuje? - Pripravljanje mraka.
- Elektronski plin. - Voda kao rastvorno sredstvo. - Je li
kamen mudraca energija u suspenziji? - Preobrazba samog
alkemičara. - Prava metafizika započinje s one strane.
V - Postoji vrijeme za sve. - A postoji čak i vrijeme da se vremena

objedine. 170
N esta le c iv il iz a c ije
I - U kojem autor portretira ekstravagantnog i tajanstvenoga

gospodina Forta. - Požar u sanatoriju pretjeranih slučajnosti.
- Gospodin Fort kao žrtva univerzalnoga znanja. - Četrdeset
tisuća zabilješki o olujama zimzelena, o kišama žaba i
pljuskovima krvi. - Knjiga prokletih. - Neki profesor Kreyssler.
- Pohvala i ilustracija intermedijarnosti. - Pustinjak iz Bronxa
ili svemirski Rabelais. - U kojem autori posjećuju katedralu
Svetog Drugdje. - Dobar tek, gospodine Fort! 17^
II - Pretpostavka za na lomaču. - U kojem svećenik i biolog postaju

komičari. - Tražimo Kopernika antropologije. - Odviše slijepih
pjega na svim kartama. - Doktor Fortune nije znatiželjan.
- Tajna taljene platine. - Konopci koji su knjige. - Stablo i
telefon. - Kulturalni relativizam. - A sada, jedna lijepa pričica! 1^
5 9 5
III - D e v e t m i l i j a r d i b o ž ji h i m e n a (priča Arthura C. Clarkea)
IV - U kojemu se autori, koji nisu ni odviše lakovjerni ni odviše

nepovjerljivi, preispituju u pogledu Velike piramide. - Što
ako su postojale druge tehnologije? - Hitlerovski primjer. -
Almanzarovo carstvo. - Mnogo smakova svijeta. - Nemoguć
Uskršnji otok. - Legenda o Bijelom čovjeku. - Američke
civilizacije. - Tajna Maya. - Od “svjetlosnoga mosta’’ do
ravnice Nazce. - U kojemu su autori samo siromašni tucači
kamena.
V - Sjećanje starije od nas. - U kojem autori pronalaze metalne

ptice. - Priča o vrlo neobičnoj karti svijeta. - Atomska
bombardiranja i međuplanetarni brodovi u “svetim
tekstovima”. - Drugačija ideja o strojevima. - Kult “cargo”. -
Drugačija vizija ezoterije. - Krunidba inteligencije. - Još jednu
priču, molim.
VI - H v a l o s p je v b l a ž e n o m L e i b o w i t z u (priča Waltera M.
Millera)
D r u g i d io
N e k o l ik o g o d in a u a p s o l u t n o d r u g o m p r o s t o r u
I - Sve kuglice u (Moj vreći. - Nevolje povjesničara. - Dva ljubitelja

neobičnog. - Tražimo suptilniju inteligenciju. - Na dnu
Vražjegjezera. - Antifašizam koji diže buru. -Bergier i ja pred
beskrajem neobičnog. - I Troja je bila legenda. - Povijest u
zakašnjenju. - Od banalnog vidljivog do nevidljivefantastike. -
Poduka zlatnoga skarabeja. - Možemo čuti odjeke budućnosti.
- Postoji samo mehanička hladnoća.
II - Časopis Tribune des Nations odbija vraga i ludilo. - Ipak postoji

rat bogova. - Nijemci i Atlantida. - Magijski socijalizam. -
Religija i tajni redovi. - Ekspedicija u skrivene krajeve. - Prvi
vodič bit će pjesnik.
"1
______________________________________________________________________________ S a d r ž a i
III - U kojem je riječ oP.J. Touletu, nepoznatome piscu. - Ustvari je

riječ o Arthuru Machenu. - Velik nepoznati genij. - Robinson
Crusoe u duši. - Priča o anđelima Monsa. - Machenov život,
pustolovine i nevolje. - Kako sm o otkrili tajno englesko društvo.
- Nobelova nagrada maskirana u crno. - Društvo “Golden
Dawn’’, njegovi ogranci, članovi i predsjednici. - Zašto ćemo
citirati jedan Machenov tekst. - Odviše revne slučajnosti. 304
IV - Tekst Arthura M achena - Pravi grešnici su asketi, poput

pravih svetaca. - Istinsko Zlo, kao ni istinsko Dobro, nemaju
nikakve veze s običnim svijetom. - Grijeh je osvajanje neba
na juriš. - Istinsko zlo postaje sve rjeđe. - Materijalizam,
neprijatelj Dobra i jo š veći neprijatelj Zla. - Danas ipak postoji
nešto. - Ako vas uistinu zanima...
V - Šuplja zemlja, ledeni svijet, novi čovjek. - Mi smo neprijatelji

d u h a .- Protiv prirode i protiv Boga. - Društvo Vril. - Rasa koja
će doći na naše mjesto. - Haushoffer i Vril. - Ideja o mutaciji
čovjeka. - Nepoznato Više biće. - Mathers, predsjednik društva
“Golden Dawn", susreće Velika strašna bića. - I Hitler kaže
— da ih j e vidio. - Halucinacija ili stvarna prisutnost? - Vrata
otvorena prem a nečemu drugome. - Proročanstvo Renéa
Guénona. - Prvi neprijatelj nacista: Steiner. 323
V I - Ultimatum znanstvenicima - Prorok Hõrbiger, Kopernik 20.

stoljeća. - Teorija o ledenom e svijetu. - Povijest Sunčevoga
sustava. - Smak svijeta. - Zemlja i njena četiri Mjeseca. -
Civilizacija Atlantide. - Pet gradova starih 300 000 godina.
- Od Tiahuanaca do tibetanskih mumija. - Druga Atlantida.
- Veliki Potop. - Degeneracija i kršćanstvo. - Približavamo se
drugome dobu. - Zakon leda i vatre. ^34
V II - Horbiger i danas ima milijun učenika. - Iščekivanje mesije.

- Hitler i ezoterija u politici. - Nordijska znanost i magijska
misao. - Civilizacija posve različita od naše. - Gurdjijev,
597
Horbiger, Hitler i čovjek odgovoran za svemir. - Ciklus vatre. -

Hitler govori. - Bit nacističkog antisemitizma. - Od Marsovaca
do Niirnberga. - Antipakt. - Ljeto rakete. - Staljingrad ili
p a d mudraca. - Molitva na Elbrusu. - Mali čovjek pobjeđuje
nadčovjeka. - Mali čovjek otvara vrata neba. - Sumrak bogova
- Poplava u berlinskome metrou i mit o potopu. - Karikaturna
smrt proroka. - Shelleyev zbor.
V III - Zemlja je šuplja. - Mi živimo u unutrašnjosti. - Sunce i

Mjesec su u središtu Zemlje. - Radar u službi mudraca. -
Religija rođena u Americi. - Njen njemački prorok bio j e pilot.
- Anti-Einstein. - Posao luđaka. - Šuplja Zemlja, umjetni
sateliti i ljudi alergični na pojam beskonačnosti. - Hitlerova
presuda. - S one strane koherentnosti. 387
IX - Vode na naš mlin strave. - Novine Plavokosih. - Svećenik Lenz.

- Gestapov okrug. - Posljednja molitva Dietricha Eckardta.
- Legenda 0 Ihuli. - Rasadnik medija. - Mag Haushoffer. -
Hessova tišina. - Svastika i tajne kuće lpatiev. - Sedmorica koji
su htjeli promijeniti život. - Tibetanska kolonija. - Istrebljenja
i obredi. - Mračnije je nego što mislite. 3 98
\
X - Himmler i druga strana problema. - Preokret 1934. - Crni
red na vlasti. - Svećenici ratnici na čelu smrti. - Inicijacija
u burgovima. - Sieversova posljednja molitva. - Neobični
postupci Ahnenerbea. - Veliki svećenik Frédéric Hielscher. -
Jiingerova zaboravljena zabilješka. - Smisao rata i pobjede. 4í3
Ί»
598
T reć i dio
Č o v je k , t a b e sk o n a č n o st
I - N ova in t u ic ija - Fantastika u vatri i krvi. - Barijere

nevjerice. - Prva raketa. - Građani i zemljoradnici. - Netočne
činjenice i istinita fikcija. - Nastanjeni svjetovi. - Posjetitelji iz
drugih svjetova. - Moćne komunikacije. - Suvremeni mitovi. -
Fantastični realizam u psihologiji. - Za istraživanje unutarnje
fantastike. - Izlaganje o metodi. - Drugačije poim anje slobode.
II - U n u t a r n ja f a n t a s t ik a - Začetnici: Balzac, Hugo i

Flammarion. - Jules Remains i najveće pitanje. - Kraj
pozitivizma. - Što je parapsihologija? - Neobične činjenice
i stvarna iskustva. - Primjer Titanica. - Vidovitost. -
Prekognicija i san. - Parapsihologija i psihoanaliza. - Naš rad
isključuje pribjegavanje okultizmu i lažnim znanostima. - U
potrazi za dubinskim mehanizmima.
III - P r e m a p s ih o lo š k o j r e v o l u c i ji - “Drugo strujanje"’ duha.

- Tražimo Einsteina psihologije. - Ponovno rađanje vjerske
ideje. - Naše društvo je u agoniji. - Jaurès i stablo p o kojemu
zuje mušice. - Ono malo što vidimo ovisi o ono malo toga što
jesmo.
IV - P o n o v n o o t k r iv a n je d u h a m a g ije - Zeleno oko Vatikana.

- Drugi um. - Tvornica Uspavane šume. - Priča o sudoperki.
- Priroda možda igra dvostruku igru. - Poluga superstroja. -
Nove katedrale, novi žargon. - Posljednja vrata. - Postojanje
kao instrument. - Nešto novo i razumno o simbolima. - Nije
sve sadržano u svemu.
V - P o ja m probuđen og s t a n ja - Onako kako to rade

teolozi, znanstvenici, magovi i djeca. - Pozdrav stručnjaku
za podm etanje klipova pod kotače. - Sukob duhovnost-
materijalizam ili priča o alergiji. - Legenda o čaju. - A što ako
je riječ o prirodnoj sposobnosti? - Misao kao koračanje i kao

let. - D odatak ljudskim pravima. - Maštarije o probuđenom
čovjeku. - Mi ostali, čestiti barbari. 504
VI - T r i p r ič e z a il u s t r a c iju - Priča o velikom matematičaru u

izvornoj verziji. - Priča o najneobičnijem vidovnjaku. - Priča
o znanstveniku budućnosti koji j e živio 1750. godine. 5J 9
V II - Pa r a d o k s i i p r e t p o s t a v k e o p r o b u đ e n o m e č o v je k u
- Zašto su naše tri priče zavarale čitatelje. - Ne znamo ništa

ozbiljno o levitaciji, besmrtnosti, i tako dalje. - Zašto čovjek
ima dar biti posvuda, biti vidovit, i tako dalje. - Što vi nazivate
strojem? - Kako se m ožda rodio prvi probuđeni čovjek. -
Bajkovit, ali razuman san o propalim civilizacijama. - Basna
o panteri. - Božji rukopis. 53J
V III - N e k i d o k u m e n t i o p r o b u đ e n o m s t a n ju - Antologija
koju tek treba načiniti. -G ovor Gurdjijeva. - M oje stupanje
u školu buđenja. -Priča Raymonda Abellija. - Sjajan tekst
Gustava Meyrincka, nepoznatoga genija. -537
IX - To č k a s o n u str a n u besk o n a č n o sti - Od nadrealizma do

fantastičnog realizma. - Krajnja točka. - Ne vjerovati slikama.
- Ludilo Georga Cantora. - Jogi i matematičar. - Temeljna
težnja ljudskoga duha. - Ulomak genijalne novele Jorgea
Louisa Borgesa. 556
X- M a š t a r ija o m u t a n t im a - Dijete astronom. - Gorljiv uzlet

inteligencije. - Teorija mutacije. - Mit o velikim Višim bićima.
- Mutanti među nama. - Od Horle do Léonarda Eulera. -
Nevidljivo društvo mutanata? - Rađanje kolektivnog bića. -
Ljubav prem a živom svijetu. 570
Miro Glavurtić: Jutro 601
6 o o
Suradnik i sudionik duha vrem ena
M ir o G l a v u r t ić
Ju tr o
»Jutro čarobnjaka« je najveća avantura pariškog duha, iz sredine

XX. stoljeća, to jest iz doba kada je Medíala najavljivala novo svitanje,
u sumornom obzorju crvenog terora, s ove strane Gvozdene zavjese.
Nisam rekao: francuskoga duha. Mogao sam reći da je to bilo djelo
Jacquesa Bergiera. Kao što se i za Medialu kaže d aje m oje djelo. Ali, to
nije ni važno. Osobito za one koji sve mogu ukrasti, a osobito ideje.
Jacques Bergier je genije. Genije generira gen eracije gênija. To bi
mogla biti i definicija, ali ona ima nekoliko korolarija. Oni stvaraju
škole. Škole katkada traju vrlo dugo. Pitagora je jedan od tih, s tom
razlikom što Pitagora nikada nije postojao.
Bergier je bio ratnik, koji na bijelom konju ulazi u Lyon, kao
osloboditelj. Hvalio se da je odlučio rat. Odlučujuće je bilo njegovo
znamenito lociranje njemačke baze tajnog oružja, u Penemiindeu.
Ali, hvalili su se i drugi geniji: Flemming, Thuring, da su imali zna
čajnu ulogu u ratu, i njegovom ishodu, i da se, bez njih, rat nikada
ne bi okončao. Uostalom, ratu nema ni konca ni kraja, pa svatko ima
svoju šansu. Najveći rat je rat duhova. U takvom smo ratu i sudjelo
vali. Htjeli ne htjeli. Bergier je imao velike ideje. Koje je znao lansirati
u svemir. Jednu ipak nije htio prihvatiti, kad su ga savjetovali: da od
ideja, kadrova i logistike, nastale oko časopisa »Plančte«, stvori - reli
giju. To je, uostalom, već iskoristio jedan drugi pisac. Amerikanac. Za
svoje ideje. Gadgete. Mehaniku magije. Naprave iluminacije, panaceju
601
zdravlja i vječne mladosti; instrumentarijum ludila. Bergier ga spo

minje. Jer piše o svijetu bizarnosti. Iznosi čitavu galeriju opskurnih
ličnosti, koji se trse da usmjere povijest. Ron Hubbard je napisao
knjigu, «od koje se ludi», kaže Jacques Bergier. No, on je stvorio reli
giju, scientologiju, ali više zbog bogatstva, nego zbog Boga. A Bergier
nije imao takva iskušenja. I u Mediali su to neki predlagali; oni koji
nisu znali što je duša i kolika je njena cijena.
Paklénih knjiga je sve više. Bergier je, međutim, knjižničar paklene
knjižnice. Pa, ipak, to i takvo bibliotekarstvo, bilo je i naša opsesija.
Ali, lato senso, babilonska knjižnica tema je koju smo, barem ja, Ljubo
i Šejka, namrli od argentinskog knjižničara i pjesnika, J. L. Borgesa.
Tema knjige je neiscrpna. Teško je imati uvida o bibliotekama u Nebu.
Pa i o onima u Paklu. William Blake je imao vizije paklenih knjiga,
pa je silazio i u tiskare Pakla. I u »Jutru čarobnjaka« susrećemo često
temu knjige. Biblioteku koju nitko ne čita. Jer da čitaju te, zaborav
ljene knjige, ne bi se nanovo izmišljalo «toplu vodu».
Koji je smisao tog i takvog bibliotekarstva, u optici ovih književ
nih genija. I u svakom slučaju bizarnih ljudi, kojima je knjiga neka
tajna, a možda i oružje. Često iznosim jedno proročanstvo, koje može
objasniti ovu osobitu percepciju Gutenbergove galaksije: Antikrist će
doći preko «mosta od papira». Nitko nije danas zabrinut Antikristom,
osim možda Hollywood. Njegov pobratim, i sukrivac za fenomen
»Planeta« i za »Jutro Čarobnjaka«, Louis Pauwels, nije se zaustavljao
pred Zlom; ulazio je u - tajne odaje. Jacques Bergier nije. Nagovarali
su ga, tamo iz marketinga okultizma, da mu - prodaju tajne. Znate
neku tajnu, koju j a ne zn am ? Pitao ih je fantastični realist. Tu su oni
zastajali. A Robert Temple se hvali d aje slobodni strijelac, ali sam bio
primoran, u Vrtu ilum inata, raskrinkati njegove kupoprodajne ugo
vore, koje se uglavnom odnose na dušu, ili na slavu. Zapravo, treba
proslijediti istraživanje knjiga.
Ne smijem zaboraviti: Jacques Bergier proučavao je Zlo. Nije mu
bio jasan nacizam. Možda je on ispisao prve tajne o okultnoj i magij
skoj pozadini nacizma i iznio svu površnost i sve stereotipe s kojima se
barata u tumačenju fenomena Hitler. I svega onoga zagađenog okoliša
oko Trećeg Carstva. Kako se priprema Zlo. Teolozi bi se također mogli
602 1
_______ ___ ____ __________ ______ M. glavurt ić : Ju t ro
trgnuti iz svoje čamotinje. I mogli bi uzeti knjige u ruke. Jer, dobro je

rekao Krleža: Nitko ne čita teksta. A Zlo je tema koju je Bergier morao
razriješiti, to jest istražiti njeno pravo značenje. Ne možemo se igrati
s riječima i s temama. Povijest će nam biti nejasna.
Tko god, tu i tamo, obično nikada i nigdje, prati moje razma
tranje o Uerki, tajanstvenoj Knjizi URK, Leonidu Šejki, Ukrajincu u
Beogradu, koji je utemeljio Ured za registraciju i klasifikaciju i pro
glasio se Velikim Klasifikatorom, zna da fenomenu knjige pridajemo
temeljno značenje, slijedeći sve one koji se rastegli taj pojam do Pakla
i Slanih planina mormonskih arhiva, zna o čemu se radi i da se nastoji
stvoriti zajednica slobodnih strijelaca koji će otkrivati opasne tajne i
osobito one koje smjeraju Zlo.
Bergier je, ne samo kada govorimo o Zlu, nego i o knjigama, dao
jedan filozofski, pa i teološki izričaj, jednu dubinu, koju ni argentinski
bibliotekar nije postigao, s »Alephom«, »Babilonskom bibliotekom«
i s knjigom od pijeska. I družeći se sa Uerkom, nastojim da im dam
nešto od te percepcije, argumentacije i dubine. Pa ipak ih sablaznim
kada kažem: da su Jacques Bergier i Martin Gardner možda jedini
koji čitaju knjige. Osporavam Foku s Gvozda, jer ipak netko čita. Foka
iz Bronxa je, dakako, Charles Fort. Kojemu smo u Uerki poklonili
najveću pozornost. I u pariškim krugovima. I širom svijeta. Mnogo
je Fortovih fanova i fanatika. Začudili biste se kada bi ih imenovao.
Rekao bih da je fortea n a , riječ koju dugujemo njegovom imenu,
osvojila svijet i duhove, s kompleksom bizarnosti, otkrića, humora,
smjelosti, pabirčenja, arhiva u kutijama za cipele donesenih iz obli
žnje trgovine, informacija, istraživanja, dugih noćnih čitanja časopisa
i knjiga, «koje nitko ne čita», izdanja koje izdaju fortean ci, drukčijeg
shvaćanja svijeta, koji je sada kompleksniji.
Nikada svijet više neće biti jednodimenzionalan, ma što to značilo.
Nikada više neće vladati teror jednoumlja. Osim, možda, u Zagrebu,
gdje još živi jedno minulo vrijeme, koje ne zna sahraniti mrtve. I gdje
je Tito jedino čudo i veličina. Nije da Bergier nije zastao pred novim
riječima, onog doba: Tito, beseže, diditi. I ništa više. Svi su u Parizu
čitali Čahotina (Tchakhotine, »Le viol psychique de foules«), koji je
prvi u svijetu objavio nove tajne vladanja masama. Čahotin je opisao
6 0 3
sve tajne koje je bio naučio i Tito. I često su ga citirali. Dakako, prije
svega ljudi oko Bergiera. A bila je to plejada. Kao i nekada. Kao i uvi
jek. Što ću ja tamo? Svakako da nešto naučim, jer bio sam radoznao.
Čahotin je razotkrio metode osvajanja duša, ili, bolje rečeno, zaroblja
vanja duša. Te tajne su znali svi koji su prošli kroz škole Kominterne
i terora. Shvatio sam smisao onih kontrastnih, crno-bijelih, printova
na zidu, koje su predstavljali surovi lik Vođe. Viđao sam kao dijete,
po zidovima Kotora, šablonom umnožen Titov lik; tim postupkom
su se služili i slavni umjetnici grafita; ja i Kristina vidjeli smo takve
grafite prije nego što će njihov autor postati slavan, na zidovima
Londona, komentirali smo ih baš s obzirom na taj postupak koji je
znalački rabio teror. Banksy je s tim grafitima postao slavan, skup i
ostao tajanstven: sve smo to mogli predvidjeti.
A u Kotoru sam vidio teror, krv po ulicama, surove krvoloke na
djelu i na nedjelu. Jer to je moralo ići jedno s drugim, kaže Čahotkin.
Ne ide to jedno bez drugog. Lik će se za uvijek urezati u pamćenje.
Strah i užas ostavit će dubok trag u psihi onih koji su to vidjeli i osjetili.
Oni će zauvijek biti određeni. Izmijenjeni. To je tajna novog čovjeka,
m utanta, kojeg često spominju i ljudi oko Planèta. A takvim su ga
projektirale monstruozne ideologije. Pitao sam se zašto ti svjedoci, ti
akteri, te žrtve, njihovi bliski, pa i sami krvnici, šute o tim strašnim
iskustvima i tajnama. Ispitivao sam ih. Bez rezultata. Što pamtite iz tih
dana? Oni su govorili neke beznačajnosti. Fantastični realizam otkrio
je strašnu realnost. Logori su postali opsesija: konačno su provalili
sustav; Orwel je bio pokajani iluminat.
Postojala je riječ za taj ideološki teror novih satrapa: Loygor. Riječ
su proizvela dva američka pisca, te rase duha: Lovecraft i Ambrose
Bierce. Kažu da su to uradili istodobno, poštujući neizvjesne meha
nizme sinkroniciteta, ili «Komitet kozmičkih koincidencija» (KKK,
kako ih imenuje R. A. Wilson). Bierce je bestraga nestao. U paralelni
svijet? Riječ, Loygor, se različito pisala. Ortografija nije utvrđena.
Rječnici je nisu prihvatili. Ja sam često pisao o tom fenomenu, nasto
jeći dati neki doprinos njenom tumačenju. Ona prije svega znači krv
i teror u svrhu prosvjetljenja. Iluminacije, «više svjetlosti». Mutanti
su užasavali Bergiera i nije prihvatio zastrašujuću znanost. Bilo koje
604
M. g l a v u r t ić : Ju t r o
provenijencije. Gdje srlja svijet? Možda se smisao tog procesa krije

u Maupassantovoj priči »Horla«? Ali, pisci »Jutra čarobnjaka« nisu
razriješili tajnu. Nije to samo zbunjivalo Orwela i sve brojnije pisce
antiutopije. Nego i nas, oko Uerke. Pobrinuli smo se da pokrenemo
prvu ediciju te sumorne vizije porobljenog svijeta, nastanjenog
mrtvim dušama, u ovim našim okolnostima.
Fort nas je naučio što je kuća. Možda je kišobran krov nad glavom.
I puževa kućica. Što je pismo? Koje su tajne mora? Odakle kiše žaba,
margarina, jabuka i artefakata? Gdje su oni što su se izgubili? Oni su
otkrili paralelni univerzum. Jedva da je netko prije njih znao što je
to kamen. Može li kamen skakati. Pada li s neba. Mislilo se, a i on je
to mislilo, da svakog dana može izmisliti jednu nauku. Iznenađenja
je bilo na pretek. Imao je Bergier svoje učitelje. Bio je to, prije svih,
veliki Chesterton. Svi oko njega su bili forteanci i čestertonovci. Ali,
kada je u pitanju fenomen knjige, Bergier je kod Chestertona otkrio
fantastičnu ideju da se u knjigama razriješe tajne nekih povijesnih
zbivanja, ili, u još boljem slučaju, da se «u nekom elizabetanskom
sonetu», otkrije najava budućeg atentata. Chesterton je predlagao
da se utemelji jedan odjel policije koji će proučavati literarna djela, u
policijske svrhe, to jest u borbi protiv Zla. »Jutro čarobnjaka« donijelo
je malu antologiju te književnosti prekognicije. Uerka je prihvatila
tu ideju. Jer genije generira generacije genija. Bilo je u toj antologiji
frapantnih najava: potapanje Titanika, SS odredi, ubojica koji serijski
ubijaju slučajne prolaznike, bez ikakve političke ili kriminalne selek
cije. Sve je to najavljeno, u knjigama. Nostradamus nije prorok nego
nadrealistički pjesnik koji je najviše povijesnih događaja predvidio.
Nalazio sam i dosta slika koje su proročke; nadao sam, se nemogu
ćem. Da ću učiniti egzaktnim te pretpostavke. Ili da će netko to drugi
učiniti, umjesto mene.
Mislim da je neizmjerni učinak Jutra čarobnjaka. Pobrinuo
sam se da ga prevedem, ali nisam imao uspjeha s izdavanjem. Svi
primjerci su izgubljeni, negdje u labirintima hrvatskog izdavaštva, u
bespuću te naše zbilje, gdje haraju hobotnice, koje i jesu najava Horle
ili Levijatana. Gospodin Ćelap, u predratnoj Prosvjeti imao je dobre
namjere, ali svi drugi, oko njega, nisu.
J utro čarobnj aka
Neću nabrajati mane te pariške plejade fantasta. Ili, one Bergierove.

Osobno bih radije napisao Jutro mistika. Ali, tko će dočekati povoljne
vjetrove; ja to vrijeme nemam. Temeljna mana je u njegovoj formula
ciji magije. Ona nije ništa više nego - tehnika. Neke slične definicije
doći će kasnije. Zapravo, Bergier je prezirao modernu znanost, ili sve
njene brojne zablude. Rugao se Akademiji. Govorio je da znanost u
oficijelnim institucijama proizvodi apsurdne zablude. Donio je, kao
čovjek klasifikacija, kao iskusni forteanac, spisak velikih znanstvenih
zabluda. Kamenje ne pada s neba, avion nikada neće poletjeti, loko
motiva je beskorisna; nema se što više istraživati, odustanite, sve je
otkriveno. Srećom, ljudi nisu odustajali. Dolazili su tehničari. Koji
ništa nisu znali o znanstvenim dogmama, i konstruirali prvi avion.
Kamenje pada s neba. Lokomotiva se zakotrljala po svijetu. Ima se
što otkriti. Ako nas ne spriječi Nova inkvizicija. To je Bergierova
sintagma, puna sadržaja i zle kobi. Preuzeli su je pisci Amerike.
R. A. Wilson je napisao knjigu na tu temu. Ali, ja sam sada pred tom
i takvom Inkvizicijom. Ja sam uvijek pred nekom hajkom, a često
pobjegnem u - paralelni svijet; ali, to je predmet moje poezije. Za
nekoliko dana ću u beogradskom Heksalabu dokazivati da je kvadra
tura kruga moguća. I da je moguća duplikacija kocke. I trisekcija kuta.
I da znanost proizvodi zablude, koje samo tehničar može osporiti.
I Bergier i Gardner bavili su se znanstvenim humorom i humorom
znanstvenika. Na tom putu ne mogu mimoići samog sebe.
Treba li spominjati da je Bergier začetnik jednog spora, koji traje
do danas. Fasciniran velikim ličnostima povijesti, bio se posvetio
slavljenju Rudera Boškovića. Tvrdio je da je bio srpski isusovac. Već
onda, u Parizu, izazvao je sporenje dvije dijaspore. Kasnije se osvrnuo
na taj incident. Spor još traje. Na jednoj drugoj razini.
Evo, dakle, knjige koja nas je naučila što je knjiga. I koja nas
poziva na čitanje. Istraživanje Istine. Da svijet ne bi utonuo u laž
novog ropstva.
Zagreb, 1. svibnja 2012.
6 0 6

Jutro Carobnjaka

Hochgeladen von

Dokumentinformationen

Copyright

Verfügbare Formate

Dieses Dokument teilen

Dokument teilen oder einbetten

Freigabeoptionen

Stufen Sie dieses Dokument als nützlich ein?

Sind diese Inhalte unangemessen?

Copyright:

Verfügbare Formate

Jutro Carobnjaka

Hochgeladen von

Copyright:

Verfügbare Formate

»...

Ova knjiga nije roman, iako je njena

Jutro čarobnjaka - kultna knjiga ‘60-tih

Prevedena na ^snglesffl>t njemački, ruski,

Prodano više od 8 000 000 primjeraka na svim jezicima!

Francuski pisac, novinar, pu­

Biblioteka Fantastični realizam

T i s a k : D enona d.o.o. Zagreb

Ova knjiga objavljena je uz potporu M inistarstva kulture Republike

C et ouvrage, p u blié d an s le cad re du P rog ram m e d ’a id e à la publication

C et ouvrage a bén éficié du soutien des P rogram m es d ’a id e à la publication

Vrlo sam nespretan s rukama i žalim zbog toga. Bio bih

Počeo sam, s priličnom mukom, uvezivati Rathenauovo djelo.

«I teška vremena...» Moj otac je umro 1948., a da nikada

koncentracije i pročišćavanja duha o kojoj je napisao na sto­

1 Teilhard de Chardin kakvog sam upoznao, djelo G. Magliorea, časopis Synthèse,

pomoću zakona kondenzacije stvaralačke energije, možemo

Gdje sam ja tada bio? Imao sam dvadeset osam godina.

svijeta kao da to nismo. Ništa mi se nije činilo ljepšim od

Gajiti ma kakvu nadu značilo je sklopiti savez sa zlom.

dao sve, maštao je da moja duša bude slična njegovoj. Ja sam

nekakvom obliku ultraljudskog, ona u sebi nosi obećanje o

Od njegove smrti prošlo je dvanaest godina! A ja ću navr­

nisam prestao tražiti. Sada se ponovno povezujem s njime,

Kada sam iz svoga brloga jogija izašao baciti pogled na taj

Susreo sam se sa Jacquesom Bergierom (ubrzo ću vam

u kojoj je kikiriki. Majmun dotrči, uvuče šaku, zgrabi kikiriki

jednostavno “moderni”, a koje prije nisam volio, nisam volio

James Blish, američki pisac, rekao je u Einsteinovu slavu

uzvišene vrhunce. Ali što sam znao o kretanju u znanstvenim

tomističku znanost. Nije ništa teže shvatiti teoriju kibernetike

Čini se da ples pčela, toliko brz i nepovezan, u prostoru

dogode za njegova života, prolazni ili upečatljivi, vođeni

stranu ultrasvijesti i više budnosti. Pokrstili smo školu u koju

jasnim da taj kontakt između čudesnog i objektivnog nije

se fenomen mora mjeriti prema kozmičkoj ljestvici. Tako

doktrinu. Jednostavno smo se potrudili da čitatelju otvorimo

Ponavljam: u našim očima fantastika nije mašta. Ali

kljun, i taje cjelina prošla poput bljeska ispuštajući krik strave

Ova knjiga nije roman, iako je njena namjera romanes­

koje zasada još predstavljaju zabranjene zone. Mi smo u

Ova knjiga, kako sam rekao, puno duguje Jacquesu

znatiželje i - što je još rjeđe - stalno prisutnoga duha, bez

Zbog raznih razloga, Bergierove vanjske aktivnosti su

Na tim dopunskim satovima u Juvisyu koje sam spome­

Upočast užurbanom čitatelju. - Odustajanje 1875. - Zloguke

Kako da danas jedan inteligentan čovjek ne bude u žurbi?

preskačite poglavlja, počnite tamo gdje vam se svidi, čitajte

iz 1870.-ih ukazivala su na “četvrto agregatno stanje” koje

ocu. Izjavio je da će ljudi jednoga dana letjeti. Prijatelji su mu

se očuvala “znanstvena” predodžba o svijetu. Još smo bili vrlo

ugodio hipnotizeru. To je točno. Ali, nakon Freuda i Mortona

U tom organiziranom, jasnom, a s druge strane osuđe­

Zakrčeni sprijeda i straga. Odbačeni su fosili predljudskih

su očaja i odustajanja. Za njega znanstvena hipoteza nikada

To nije samo napredak, to je transformacija. U tom

Buržujska naslada. - Drama razuma ili oluja nestvarnog.

«Markiza je popila čaj u pet sati»: Valéry je otprilike rekao

braka ili Crvenog ljiljana. Iznenadna se opijenost potkrada u

nekoga sredstva proizvesti svježe školjke iz Pacifika. Oluja

1 Jedan od najčudnijih znakova otvaranja koje se odvija na području fizike je

prošao kroz jednu, ne može istodobno proći i kroz drugu!

osvete, dotle se tragaoci koji čine da brojevi pjevaju zvjez­

2 Jedan od sažetaka unitarističke teorije Jeana Charona.

Francuski pisac, novinar, pu

koncentracije i pročišćavanja duha o kojoj je napisao na sto

Od njegove smrti prošlo je dvanaest godina! A ja ću navr

Ova knjiga nije roman, iako je njena namjera romanes

Na tim dopunskim satovima u Juvisyu koje sam spome

U tom organiziranom, jasnom, a s druge strane osuđe

osvete, dotle se tragaoci koji čine da brojevi pjevaju zvjez

materijalističko evanđelje iz 19. stoljeća. A vitez bi bez sum

Jednoga dana godine 1622. Parižani su na svojim ogla

takvo društvo stvara danas i da će postojati u dalekoj buduć

U drugoj polovini devetnaestoga stoljeća, na pragu moder

silnu odgovornost da razbijemo atom za dobrobit čovječan

savjete i poruke. Uz pomoć mašte naziremo moć tajni čuva

Još nekoliko riječi o fantastičnom realizmu. - Tehnologije su posto

industrijske i trgovinske posljedice bilo zaboravljeno, prak

preuzeti drevne pokuse Kineza s ekstraktima indijske kono