KA NOVIM ISKORACIMA

U ODGOJU I OBRAZOVANJU

Zbornik radova
2. međunarodna
znanstveno-stručna konferencija

Odsjek za pedagogiju
Filozofski fakultet u Sarajevu
 FILOZOFSKI FAKULTET UNIVERZITETA U SARAJEVU
ODSJEK ZA PEDAGOGIJU

ISSN 2490-2292
(ON-LINE)

KA NOVIM ISKORACIMA U
ODGOJU I OBRAZOVANJU
Godina 2, broj 2 (2018)

Zbornik radova sa 2. međunarodne znanstveno-stručne konferencije

„Ka novim iskoracima u odgoju i obrazovanju“

održane u Sarajevu 05. i 06. oktobra / listopada 2018. godine

Sarajevo, decembar 2018. godine

2
 KA NOVIM ISKORACIMA U
ODGOJU I OBRAZOVANJU
Zbornik radova sa 2. međunarodne znanstveno-stručne konferencije

Izdavač
Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu
Franje Račkog 1, Sarajevo

Za izdavača:
Muhamed Dželilović

Urednici:
Emina Dedić Bukvić i Sandra Bjelan-Guska

Lektura:
Mehmed Kardaš, Elma Durmišević-Cernica, Azra Hodžić-Čavkić,
Enisa Bajraktarević, Selma Đuliman

Recenzenti:
Adila Pašalić Kreso, Mladen Bevanda, Hašim Muminović, Mirjana Mavrak, Amir Pušina,
Snježana Šušnjara, Lejla Kafedžić, Lejla Osmić, Emina Dedić Bukvić, Dženeta Camović,
Sandra Bjelan-Guska, Senada Dizdar, Larisa Kasumagić-Kafedžić, Irma Čehić,
Jasmina Bećirović-Karabegović, Izet Pehlić, Adnan Tufekčić, Ivana Visković,
Esmeralda Sunko, Tatjana Sekulić, Vera Spasenović, Igor Radeka, Anita Zovko,
Edvard Protner, Simonetta Polenghi, Vučina Zorić i Štefka Batinić

3
 Originalni naučni rad

Semir Šejtanić

DIGITALNE KOMPETENCIJE NASTAVNIKA RAZREDNE NASTAVE

Sažetak
Razvoj novih tehnologija nameće potrebu kontinuiranog stručnog usavršavanja nastavnika. To
više ne predstavlja stvar izbora nastavnika, već cjeloživotno učenje postaje potreba. Digitalna
kompetencija je postala ključni pojam u raspravama o vještinama koje su potrebne učenicima u
društvu znanja. Da bi učenici usvojili potrebna znanja i vještine koje zahtijeva savremeno društvo,
neophodno je da nastavnici osposobe učenike kako da uče i komuniciraju u informacijskom
društvu. Uloga nastavnika je upotreba digitalne tehnologije u svim fazama realizacije odgojno-
obrazovnog procesa, u nastavi i vannastavnim aktivnostima, počevši od planiranja, preko
izvođenja nastave, do vrednovanja učenika. Poseban akcenat u upotrebi digitalnih tehnologija
usmjeren je na poticanje ostvarivanja ishoda učenja. Nastavnici treba da prate napredak i razvoj
u svim sferama odgoja i obrazovanja, a posebno napredak tehnologije. Zadatak obrazovnih vlasti
je da osiguraju kontinuirano stručno usavršavanje u cilju razvoja i podizanja na veći nivo
digitalnih kompetencija. Cilj istraživanja je utvrditi nivo digitalnih kompetencija nastavnika
razredne nastave u osnovnim školama u Hercegovačko-neretvanskom kantonu. Uzorak
istraživanja činilo je 103 nastavnika iz 7 osnovnih škola sa područja HNK. Za prikupljanje
podataka korištena je tehnika skaliranja Likertovog tipa, a upitnik je posebno konstruiran za
potrebe ovog istraživanja. Rezultati istraživanja su pokazali da postoji napredak u razvoju
digitalnih kompetencija nastavnika razredne nastave.

Ključne riječi: informacijsko društvo, digitalne kompetencije, nastavnici, ICT kompetencija

Uvod

Dokument koji je izdao UNESCO pod nazivom „ICT kompetencijski okvir za nastavnike“ ponuđen
je svim državama Evropske unije s ciljem da razviju vlastite kompetencije nastavnika kao i da
izvrše potrebne reforme obrazovnih sistema i usklade nastavne planove i programe sa brzim
razvojem tehnologije.

Digitalna kompetencija podrazumijeva sigurnu i kritičku upotrebu elektronskih medija na poslu i

predstavlja jednu od ključnih funkcija u unapređivanju informacijske pismenosti učenika. Ona je
jedna od osam ključnih kompetencija za cjeloživotno učenje: komuniciranje na maternjem jeziku,
komuniciranje na stranom jeziku, matematička pismenost i osnovna znanja iz nauke i tehnologije,
digitalna kompetencija, učiti kako se uči, međuljudska i građanska kompetencija, poduzetništvo i
kulturno izražavanje (Evropski referentni okvir, 2004).

Evropska komisija potvrdila je razvoj digitalne kompetencije kao relevantan prioritet politika
Evropske unije (European Commission, 2010a, 2010b). Proširenje i poboljšanje digitalnih
kompetencija je bitna komponenta u razvoju profesionalnog razvoja budućih nastavnika. Budući

554
da će većina novih radnih mjesta zahtijevati izvanredne digitalne vještine, oni bez dovoljnih ICT
vještina će biti u nepovoljnom položaju na tržištu rada.
Tømte, Kårstein i Olsen (2013) su utvrdili da je razvoj digitalnih kompetencija slabo organiziran
na nivou strateškog upravljanja obrazovanja učitelja i da većini obrazovnih programa nedostaje
razvoj takvih vještina. Põldoja, Väljataga, Tammets i Laanpere (2011) nude model usmjeren na
digitalni razvoj kompetencija nastavnika. Model se sastoji od pet temeljnih područja profesionalne
digitalne kompetencije: a) priprema i podsticanje učenika u digitalnom okruženju, b) dizajn i
razvoj iskustava i učenje učenja, c) model i dizajn radnih okruženja, d) promocija modela digitalne
demokracije i odgovornosti i e) učestvovanje u stručnom usavršavanju. Prema okviru za razvoj i
razumijevanje digitalne kompetencije (A Framework for Developing and Understanding Digital
Competence in Europe, 2013), područja digitalne kompetencije su:

– Informacija: pronaći, pohraniti, organizirati i analizirati digitalne informacije prema njihovoj

važnosti i svrsi.
– Komunikacija: komunicirati u digitalnome okruženju, dijeliti resurse pomoću online alata,
sarađivati kroz digitalne medije, interakcija na mreži, svijest o međukulturalnosti.
– Izrada sadržaja: izraditi i urediti novi sadržaj (tekst, slike, video), integrirati prethodna znanja
i sadržaje, stvarati kreativne multimedijske snimke, programirati, primjenjivati prava
intelektualnog vlasništva i licence.
– Sigurnost: lična zaštita, zaštita podataka, zaštita digitalnog identiteta, mjere sigurnosti,
sigurno i održivo korištenje.
– Rješavanje problema: utvrditi digitalne potrebe i resurse, odabirati odgovarajuće digitalne
alate s obzirom na namjenu ili potrebu, rješavati konceptualne probleme putem digitalnih
sredstava, kreativno koristiti tehnologiju, rješavati tehničke probleme.

Nastavnici moraju posjedovati kvalitetno pedagoško-didaktičko znanje da bi upotreba ICT-a bila

svrsishodna, odnosno da bude unutar pedagoških okvira. Veoma je bitno da škole i druge nadležne
institucije za nastavnike osiguraju kontinuirano stručno usavršavanje u primjeni ICT-a, jer većina
studenata koji završe nastavničke smjerove u toku svog obrazovanja nisu uopće imali niti jedan
predmet koji se na direktan ili indirektan način dotiče upotrebe ICT-a. Ne treba da čudi činjenica
da nastavnici u svom radu ICT primjenjuju na vrlo niskom nivou, ili ICT jednostavno samo dodaju
učioničkoj nastavi i zato često izostaju inovativnost i kreativnost.

Metodologija istraživanja

Koncipirali smo empirijsko neeksperimetalno istraživanje o digitalnim kompetencijama

nastavnika razredne nastave, gdje je instrument koji smo primjenjivali kreiran u skladu sa
definiranim ciljem i zadacima. Istraživanje je realizirano na području Bosne i Hercegovine
(Hercegovačko-neretvanski kanton) i imalo je za cilj utvrditi nivo digitalnih kompetencija
nastavnika razredne nastave u osnovnim školama u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.

Na osnovu definiranog cilja, odredili smo sljedeće zadatke istraživanja:

1. Utvrditi da li postoji statistički značajna razlika u procjenama nastavnika o informacijskoj

pismenosti.
2. Ispitati učestalost korištenja računara, interneta i društvenih mreža.
3. Istražiti nivo sposobnosti nastavnika za kreiranje digitalnih sadržaja.

555
 4. Utvrditi da li su nastavnici upoznati sa sigurnosnim rizicima prilikom korištenja ICT-a.
5. Istražiti da li nastavnici posjeduju sposobnosti neophodne za rješavanje problema u ICT-
u.

Ovaj rad predstavlja rezultate istraživanja sprovedenog na nastavnicima razredne nastave

(N=103). Korištena tehnika odnosi se na upitnik kojim smo istražili ICT kroz indikatore
informacija, komunikacija, izrada sadržaja, sigurnosti i rješavanje problema u ICT-u. Istraživanja
je provedeno od februara do aprila 2018.godine u školama na području Mostara, Jablanice i
Konjica.

Rezultati i diskusija
Informacijsko područje digitalne kompetencije

Informacijska pismenost odnosi se na važne kompetencije nastavnika koje im omogućuju da se

uspješno snalaze u digitalnom društvu, da se prema njima kritički odnose i preduslov je za
cjeloživotno učenje. Iako se ICT vrlo brzo razvija, na području HNK ne postoji nijedna javna
diskusija o pitanjima koja su povezana s informacijskom pismenošću. Nepostojanje sistemskih
rješenja i sistemskog stručnog usavršavanja dovelo je do toga da se nastavnici samoinicijativno
usavršavaju i usvajaju znanja iz ovog područja; stoga je neophodno da se nastavnici stručno i
sistemski usavršavaju za rad na računarima na svim profesionalnim nivoima. Informacijski
pismena osoba je ona koja zna pronaći informaciju, koristiti se informacijom, analizirati je i
vrednovati. Takva je osoba spremna za cjeloživotno učenje jer uvijek može naći informaciju
potrebnu za bilo koji zadatak ili odluku sa kojom je suočena (Gerlič, 2004). Našim istraživanjem
ispitali smo samoprocjene nastavnika o njihovoj informacijskoj pismenosti.

Tabela 1. Informacijska pismenost nastavnika

Indikator Std. Vrlo

Mean Odlično Dobro Slabo
dev. dobro
Koliko poznajete rad na računaru? 3,83 ,673 15 57 30 1
Kako vrednujete Vaš pristup 3,83 ,768 22 43 37 1
pronalaženju informacija putem
digitalnih medija?
Kako procjenjujete svoju sposobnost da 3,60 ,758 14 37 49 3
kritički prosuđujete i analizirate
digitalnu informaciju?
Moje poznavanje ICT-a je: 3,52 ,712 7 46 44 6
χ2=45,981 p<0, 05 df=10

Informacijsku pismenost istražili smo putem četiri međusobno povezana indikatora. Nastavnici
su pozitivno procijenili sve indikatore. Najveću vrijednost mean-a nalazimo kod procjene dva
indikatora: „poznavanje rada na računaru“ i „pronalaženje informacija putem digitalnih medija“.
Iako najveći broj nastavnika smatra da poznaje rad na računaru, interesantno je pogledati
rezultate četvrtog indikatora – „moje poznavanje ICT-a“, gdje se većina nastavnika izjasnila
procjenom „dobro“.

556
 200 183
180 160
160
140
120
100
80 58
60
40
11
20 0
0
Odlično Vrlodobro Dobro Slabo Ne
poznajem

Grafikon 1. Informacijska pismenost nastavnika

Zadatak obrazovnog sistema je da učenike pripremi za budućnost jer tehnologija vrlo brzo
napreduje. Učenici moraju imati mogućnosti da se prilagode promjenama i suoče sa novim
zadacima i izazovima informatičkog doba. Nastavnici razredne nastave često nisu svjesni koliko
znanja posjeduju njihovi učenici. Neophodno je da se kontinuirano prati napredak jer pred
nastavnicima je izazov da učenike osposobe za život u informacijskom društvu. Učitelji širom
svijeta imaju potrebu za kontinuiranim učenjem kako bi proširili svoje znanje i razumijevanje i
mogli se nositi s novim zahtjevima (Borko, 2004). Što su kompetencije nastavnika veće, lakše im
je uklopiti ICT u nastavu i motivirati učenike. Sumirani podaci prikazani u Grafikonu 1 ukazuju na
dominaciju srednjeg nivoa informacijske pismenosti nastavnika razredne nastave. Ono što je
primjetno jeste da su nastavnici upoznati sa osnovama informacijske pismenosti, ali da bi za
prelazak na viši nivo kritičke procjene informacija bilo potrebno da se i dalje stručno usavršavaju.
Dobivena vrijednost hi-kvadrat testa (χ2=45,981) veća je od granične vrijednosti, što nas navodi
na zaključak da postoji statistički značajna razlika u procjeni nastavnika o informacijskoj
pismenosti te da možemo potvrditi našu prvu posebnu hipotezu koja je glasila: „pretpostavljamo
da postoji statistički značajna razlika u procjenama nastavnika o informacijskoj pismenosti.“

Komunikacija i saradnja

Uz upotrebu ICT-a nastavnik može osmišljavati različite načine i modele za inovativnu realizaciju
nastavnih sadržaja te pomoći učenicima da usvajaju i razvijaju digitalne kompetencije od rane
dobi. Upotreba digitalne tehnologije može da pomogne učenicima u razvijanju kritičkog mišljenja
i upravljanju svojim učenjem, pronalasku novih izvora znanja i informacija kao i korištenju niza
drugih mogućnosti koje im pružaju nove tehnologije. Nastavnici razredne nastave, iako to nije
predviđeno nastavnim planovima i programima (što je nedostatak), trebaju učenike osposobiti da
prikupljene informacije pretvore u znanje a ne za reprodukciju, što je većinom bio slučaj.
„Danas se podučavanje učitelja i njihovo cjeloživotno učenje smatraju jednim od najvažnijih
parametara za utvrđivanje školske efikasnosti, a također i za obnavljanje i reformiranje učiteljskih
programa“ (Davis-Kahl, S; Payne, L. 2003). Da bi nastavnici uopšte bili u poziciji da učenike
usmjeravaju u cilju pronalaska informacija, njihovog korištenja, upravljanja i kritičkog
prosuđivanja tih informacija, važno je da i oni sami posjeduju kompetencije za korištenje
računara, društvenih mreža i drugih tehnologija u realizaciji nastave.

557
 Tabela 2. Komunikacija i saradnja

Std.
Indikator Mean Uvijek Često Ponekad Rijetko Nikad
dev.
Koliko često koristite računar i 4,05 0,662 25 58 20 0 0
ostale savremene tehnologije u
nastavi?

Koliko često koristite internet u 4,04 0,625 21 66 15 1 0

radne svrhe?
Koliko često koristite društvene 3,18 0,937 3 40 40 13 7
mreže?
Koliko često dijelite sadržaje 3,08 0,528 5 22 54 20 2
pomoću online alata?
χ2=87,204 p<0, 05 df=10

Dobiveni rezultati (M 4,05) ukazuju na to da nastavnici u realizaciji nastavnog procesa u velikoj

mjeri koriste računare i savremenu ICT tehnologiju. Sličnu procjenu nalazimo i kod korištenja
interneta (M 4,04), na osnovu čega je vidljivo da su ova dva indikatora povezana, tj. nastavnici koji
koriste računare najčešće u toku realizacije nastave koriste i internet. Manji procenat
primjećujemo kod korištenja društvenih mreža, što je i opravdano jer se društvene mreže mogu
više koristiti za pronalazak određenih informacija i međusobnu komunikaciju i saradnju sa
drugim kolegama. Ipak, valja naglasiti da postoje društvene mreže odnosno portali (e-twining)
koji mogu pomoći nastavnicima u razmjeni iskustava i dijeljenju kvalitetnih informacija.

200 186
180
160
140 129
120
100
80
54
60
34
40
20 9
0
Uvijek Često Ponekad rijetko Nikad

Grafikon 2. Komunikacija i saradnja

U kojoj mjeri će se ICT integrirati u nastavni proces, zavisit će od opremljenosti škola, edukacije
novih nastavnika na dodiplomskim studijima o ICT-u, kao i sposobnosti nastavnika da uspješno
prevaziđu tradicionalne načine i pristupe učenju te da mijenjaju i usklađuju načine rada u skladu
sa novim tehnologijama. Da bi se u učionicama osiguralo još veće prisustvo ICT-a, neophodno je
profesionalno usavršavanje nastavnika kroz razvijanje sposobnosti korištenja ICT-a u cilju
unapređenja procesa učenja. Iako dobiveni podaci ukazuju na veliki procenat korištenja (58, 25%
procjene uvijek i često), ne treba zanemariti činjenicu da je to tek polovina nastavnika. Ovi
pokazatelji, kao i vrijednost hi-kvadrat testa (χ2=87,204), upućuju nas na zaključak da našu drugu

558
posebnu hipotezu o postojanju razlika među nastavnicima o korištenju računara možemo
potvrditi.

Kreiranje digitalnih sadržaja

Za uspješnu realizaciju nastave korištenjem ICT-a neophodno je pružiti podršku nastavnicima,

kreirati takve nastavne planove i programe na univerzitetima koji obrazuju buduće učitelje da
pruže neophodno znanje iz ICT-a kako bi nakon završetka učiteljskih studija posjedovali digitalne
kompetencije. ICT bi trebalo razvijati kroz čitav obrazovni sistem, počevši od osnovnih vještina
korištenja računara i prisustva na internetu, preko osposobljavanja za samostalno kreiranje
sadržaja, pa sve do usvajanja znanja o sigurnosti obrada internet-stranica i poštivanja prava na
intelektualno vlasništvo. Kreiranje digitalnih sadržaja podrazumijeva to da nastavnici razredne
nastave imaju znanje na koji način trebaju koristiti određene alate za kreiranje interaktivnih i
multimedijskih sadržaja, da znaju kreirati sadržaje u različitim formatima, kao i da znaju uraditi
potrebne korekcije u njima.

Tabela 3. Kreiranje digitalnih sadržaja

Std.
Indikator Mean Uvijek Često Ponekad Rijetko Nikad
dev.
Kreativno se izražavam kroz 3,48 0,838 8 45 41 6 3
digitalne medije.
Kreiram multimedijske sadržaje. 3,14 0,909 6 31 43 20 3
Obraćam pažnju na intelektualno 4,01 0,869 34 41 23 5 0
vlasništvo, prava i dopuštenja.

Podešavam programe, aplikacije i 3,68 0,819 15 48 32 8 0

uređaje za svoje potrebe.
Realiziram nastavu uz upotrebu 3,59 0,76 11 44 44 3 1
interneta.
χ2=44,204 p<0, 05 df=14

Nastavnici su procijenili da posjeduju kompetencije neophodne za kreiranje digitalnih sadržaja,

ali ipak ne u dovoljnoj mjeri. Od ukupnog broja ispitanih nastavnika (N 103) vrijednosti mean-a
kreću se u rasponu od 3,14, kolika je vrijednost drugog indikatora „Kreiram multimedijske
sadržaje“, pa sve do 4,01, kolika je vrijednost trećeg indikatora „Obraćam pažnju na intelektualno
vlasništvo, prava i dopuštenja“. Postoje različite aplikacije koje nastavnicima mogu olakšavati
realizaciju nastavnog procesa i koje služe za obavljanje funkcija obrade informacije, kreiranja
sadržaja i rješavanja različitih problema. Od svih indikatora nastavnici su najpozitivnije procijenili
indikator koji se odnosi na poštivanje intelektualnog vlasništva.

559
 250
209
200 183

150

100 74
42
50
7
0
Uvijek Često Ponekad Rijetko Nikad

Grafikon 3. Kreiranje digitalnih sadržaja

Nastavnici razredne nastave treba da prihvate nove tehnologije i podstiču učenike na njihovu
upotrebu onda kada djeca pokažu interesovanje. Ako uzmemo u obzir to da djeca kroz igru
najbolje uče, onda će nam biti jasno na koji način ICT može da pomogne učenicima. Različite vrste
edukativnih igara, programi za crtanje, postavljanje problemskih sadržaja i sl. kod učenika mogu
da razviju interesovanje i motiviranost za nastavni proces. Iako je većina učenika došla u kontakt
s ICT-om prije početka školovanja, zanimljivo je da je ono u nastavnim planovima i programima
sistemski zaboravljeno. Učenici tek u završnim razredima osnovnog obrazovanja dolaze u doticaj
sa sistemskim podučavanjem ICT-a kroz predmet informatike. Ono o čemu nastavnici razredne
nastave treba da vode računa jeste da računar ne može postati zamjena za učitelja. On se može
koristiti u radu kao bilo koje drugo didaktičko sredstvo. Podaci koje smo dobili i prikazali u
Grafikonu 3 ukazuju na to da nastavnici kreiraju digitalne sadržaje u 54,00% slučajeva (procjene
uvijek i često). Dobivena vrijednost hi-kvadrat testa (χ2=44,204) veća je od granične vrijednosti,
na osnovu čega možemo potvrditi i našu treću posebnu hipotezu o postojanju statistički značajne
razlike u procjenama nastavnika o njihovoj sposobnosti za kreiranje digitalnih sadržaja.

Sigurnost

Upotrebu ICT-a u školama treba razumjeti kao viziju školstva pomoću koje će se olakšati proces
podučavanja i učenja učenika, ali i stručnog usavršavanja i profesionalnog razvoja nastavnika.
Putem ICT-a u školama će se osigurati dostupnost podataka, ali i njihova sigurnost i brže
pronalaženje. Ono na što je neophodno obratiti pažnju jeste profesionalni razvoj učitelja koji
trebaju biti kompetentni korisnici ICT-a, koji znaju vlastita ograničenja i koji su spremni tražiti
podršku kada im je ona neophodna. Uloga učitelja u kreiranju sigurnog digitalnog okruženja za
učenike jeste pripremiti učenike za moguće nezgodne situacije u virtualnom svijetu, jer greška je
kada učitelj pomisli da učenici sve znaju o upotrebi digitalnih tehnologija. Oni zapravo malo znaju,
a imaju percepciju da sve znaju.

560
 Tabela 4. Sigurnost

U
Potpuno
Std. Upoznat Ne mogu Nisam potpunosti
Indikator Mean sam
dev. sam procijeniti upoznat nisam
upoznat
upoznat
Da li ste upoznati 3,83 0,617 8 73 18 4 0
kako zaštititi svoje
uređaje i sadržaje na
računaru?
Jeste li upoznati sa 4,05 0,549 15 81 4 3 0
mogućnosti
elektroničkog nasilja
i online prevare?
Da li ste upoznati 3,81 0,627 7 74 17 5 0
kako zaštititi svoje
lične podatke i svoju
privatnosti na
internetu?
Jeste li upoznati sa 4,14 0,506 21 75 7 0 0
utjecajem tehnologije
na zdravlje ljudi i
okolinu?
χ2=220,76 p<0, 05 df=11

Analiza dobivenih rezultata ukazuje na to da su nastavnici svjesni mogućih zloupotreba interneta

i potrebe za sigurnošću (M 4,14 i M 4,0), ali da ipak nisu u dovoljnoj mjeri upoznati na koji način
zaštiti svoj računar i svoje lične podatke (M 3,81 i M 3,83). Razloge bismo mogli potražiti u samoj
edukaciji nastavnika iz ICT-a, što osim usvajanja korisnog znanja sa sobom nosi i određene
negativne efekte. Nasilje na internetu i odsustvo sigurnosti može se negativno odraziti na
psihosocijalnu dobrobit ne samo učenika nego i nastavnika. Osobe suočene s ovakvim vidom
nasilja često gube osjećaj sigurnosti jer često gube samopouzdanje i ne znaju gdje treba da potraže
pomoć.

350 303
300
250
200
150
100 51 46
50 12 0
0
Potpuno Upoznat Ne mogu Nisam U
sam sam procijeniti upoznat potpunosti
upoznat nisam
upoznat

Grafikon 4. Sigurnost

Iako su ICT-e olakšale dijeljenje znanja, one su olakšale i distribuciju i dijeljenje seksualno
eksplicitnih materijala i drugog nezakonitog sadržaja, te predstavljaju značajne rizike za sigurnost

561
ne samo djeteta nego i odraslih. Biti digitalni građanin znači svjesno, odgovorno, primjereno i
efikasno koristiti sve mogućnosti digitalnog svijeta, uključujući digitalni pristup, trgovinu,
komunikaciju, digitalnu pismenost, bonton, propise, prava i odgovornosti, digitalno zdravlje i
sigurnost (Ribble, 2011). Prije korištenja računara i interneta trebamo razmisliti zašto su nam
potrebne određene aplikacije i kako ćemo ih koristiti u procesu obrazovanja. Dobiveni podaci
prikazani u Grafikonu 4 ukazuju na to da su nastavnici većinom upoznati sa sigurnosnim
problemima korištenja ICT-a. Vrijednost hi-kvadrat testa (χ2=220,76) ukazuje na to da postoji
statistički značajna razlika u procjenama nastavnika, na osnovu čega možemo potvrditi i našu
četvrtu posebnu hipotezu.

Rješavanje problema

Vrijeme koje je pred nama zasigurno će pokazati da svakim danom treba pridavati sve veći značaj
digitalnim kompetencijama ne samo nastavnika nego i u drugim područjima profesionalnog
razvoja pojedinca. Da bismo ICT iskoristili na najbolji način u radu škole i da bi se podigla digitalna
zrelost ne samo učenika nego i nastavnika, neophodno je kvalitetno i ozbiljno isplanirati sva
područja digitalne integracije u odgojno-obrazovni sistem. Digitalne vještine morale bi činiti
sastavni dio kurikuluma od početka formalnog obrazovanja. Posjedovanje (odnosno
neposjedovanje) digitalnih kompetencija nastavnika može utjecati na integraciju tehnologije u
učionice (Hew i Brush, 2007; Ertmer i Ottenbreit-Leftwich, 2013). Za nastavnike učiteljskih
smjerova digitalna znanja i integracija tehnologije u nastavni plan i program nisu bili dio njihovog
formalnog obrazovanja.

Tabela 5. Rješavanje problema

Std.
Indikator Mean Uvijek Često Ponekad Rijetko Nikad
dev.
Prepoznajem digitalne potrebe i 3,45 0,936 15 30 47 8 3
sadržaje.
Rješavam konceptualne 2,68 0,942 3 16 38 37 9
probleme korištenjem digitalnih
modela.
Kreativno se koristim 2,48 0,979 1 16 31 38 17
tehnologijom u cilju rješavanja
problema.
Inovativno i kreativno koristim IC 3,3 0,815 9 26 56 11 1
tehnologiju.
Putem ICT-a podižem vlastite i 3,31 0,95 12 28 46 14 3
tuđe kompetencije.
χ2=38,408 p<0, 05 df=14

Za razliku od protekle četiri sposobnosti koje digitalna kompetencija uključuje a za koje smo dobili
veće vrijednosti mean-a, ovdje primjećujemo da je vrijednost mean-a za sve indikatore puno
manja, što ukazuje na to da nastavnici najmanje imaju sposobnost (na osnovu vlastite procjene)
za rješavanje digitalnih problema. Najmanja vrijednost mean-a je kod indikatora „Kreativno se
koristim tehnologijom u cilju rješavanja problema“ (M 2,48). Iz prethodne analize možemo
primijetiti da nastavnici digitalnu tehnologiju najčešće koriste za neke lakše i jednostavnije radnje
dok su veći nivoi znanja za većinu još nedostižni.

562
 250
218

200

150
116 108
100

40 33
50

0
Uvijek Često Ponekad Rijetko Nikad

Grafikon 5. Rješavanje problema

ICT može pomoći nastavniku da na smislen i pedagoški prihvatljiv način motivira i uključi učenike
u realizaciju nastavnog procesa, da unaprijedi vlastite kompetencije, ali i znanja i vještine učenika.
U kojoj mjeri će nastavnik iskoristiti prednosti ICT-a, zavisi prije svega od njegove spremnosti na
stručno i profesionalno usavršavanje i nadogradnju. Da bi pomogao učenicima da riješe digitalni
problem, neophodno je da se nastavnik lično uhvati u koštac sa izazovom koji sa sobom nosi
rješavanje digitalnih problema. Nove tehnologije pružaju nevjerovatne mogućnosti, ali ih moramo
koristiti kao sredstvo, a ne kao cilj (Gardner, 2005 prema Rogulj, 2014). Dobiveni rezultati ukazuju
na to da nastavnici u 42,33% slučajeva samo „ponekad“ rješavaju digitalne probleme. Dobivene
vrijednosti hi-kvadrat testa χ2=38,408 ukazuju na to da postoji statistički značajna razlika u
procjenama nastavnika te da većina nastavnika ne posjeduje sposobnosti za rješavanje problema,
na osnovu čega možemo potvrditi našu petu posebnu hipotezu.

Zaključak

Informacijsko-komunikacijska tehnologija (ICT) svakim danom zauzima sve više prostora u

društvu koje uči i postaje preduslov kvalitetnog funkcionisanja savremenog društva. Ipak, čini se
da digitalne tehnologije još nisu zauzele mjesto koje im pripada u školskom sistemu. Digitalna
kompetencija je jedna od ključnih kompetencija koju je potrebno razvijati u konceptu
cjeloživotnog učenja. Našim istraživanjem uočili smo prisutnost korištenja ICT-a, ali i nedovoljnu
educiranost samih nastavnika koji su se najčešće samoobrazovali iz ovog područja. Nužno je da
obrazovne vlasti poduzmu sve neophodno da bi se u studijske programe učiteljskih smjerova
ubacilo područje ICT-a. Za nastavnike koji se nalaze u neposrednom odgojno-obrazovnom
procesu nužno je da se kontinuirano educiraju i podstiču na kvalitetniju primjenu ICT-a u nastavi.
ICT ne podrazumijeva da nastavnici što više vremena provedu ispred svojih računara i da postanu
ovisnici o računarima i digitalnoj tehnologiji. Digitalna kompetencija podrazumijeva neophodna
znanja i vještine koji će nastavniku olakšati realizaciju nastavnog procesa s ciljem promišljenog i
sigurnog unapređenja nastave i učenja. Digitalna tehnologija može da bude jedino alat u rukama
nastavnika, a nikako ishod učenja.

563
Literatura

Borko, H. (2004) Professional development and teacher learning: mapping the terrain. Educational
Researcher, 33 (8), str. 3.
Davis-Kahl, S., Payne, L. (2003) Teaching, learning and research: linking high school teachers to
information literacy. Reference Service Review 31 (4), str. 313–319.
Ertmer, P. A. i Ottenbreit-Leftwich, A. T. (2013) Removing obstacles to the pedagogical changes
required by Jonassen’s vision of authentic technology-enabled learning. Computers and
Education, 64 (1), 175–182.
European Commission (2013) Digital Agenda for Europe: A Europe 2020 Initiative. Retrieved.
European Commission (2010a) A Digital Agenda for Europe, COM (2010) 245 final.
European Commission (2010b) Europe 2020: A strategy for smart, sustainable and inclusive
growth, COM (2010) 2020.
Evropska komisija (2004) Ključne kompetencije za cjeloživotno učenje, Evropski referentni okvir.
https://ec.europa.eu/jrc/en/digcomp
Ferrari, A. (2013) DIGCOMP: A Framework for Developing and Understanding Digital from.
http://ftp.jrc.es/EURdoc/JRC83167.pdf
Gerlič, I. (2004) Didaktični vidiki uporabe informacijske in komunikacijske tehnologije – IKT
(poučevanje in učenje). Maribor: Pedagoška fakulteta.
Hew, K. F. i Brush, T. (2007) Integrating technology into K-12 teaching and learning: Current
knowledge gaps and recommendations for future research. Educational Technology
Research and Development, 55 (3), 223–252.
Põldoja, H., Väljataga, T., Tammets, K., Laanpere, M. (2011) Web-Based Self- and Peer-
Assessment of Teachers’ Educational Technology Competencies. In: Leung, H., Popescu,
E., Cao, Y., Lau, R., Nejdl, W. (eds.) ICWL 2011, LNCS, vol. 7048, pp. 122–131. Springer,
Berlin/Heidelberg.
Ribble, M. (2010) Nine Themes of Digital Citizenship. Dostupno na:
http://www.digitalcitizenship.net/nine-elements.html (30. 4. 2018).
Rogulj, E. (2014) New Media in the Children’s Envionment. U: Prskalo, I., Jurčević Lozančić, A.,
Braičić, Z. (ur.) 14th Mate Demarin Days: Contemporary Challenges to Educational Theory
and Practice. Zagreb: Učiteljski fakultet, str. 243–252. Šolah slovenije. Didactica Slovenica-
Pedagoška obzorja, 19 (3–4), pp. 21–28.
Tømte, C., Kårstein, A. & Olsen, D. S. (2013) IKT i lærerutdanningen. På vei mot profesjonsfaglig
digital kompetanse? Oslo: NIFU.

564
Semir Šejtanić

DIGITAL COMPETENCIES OF CLASS TEACHERS

Abstract
Development of new technologies imposes the use of continuous professional training of the
teachers. It is no longer a matter of choice for the teacher, since lifelong learning has become a
necessity. Digital competency has become a keyword in discussions about skills that pupils will
need in the knowledge society. In order for pupils to adopt knowledge and skills that are required
by modern society, it is necessary for teachers to train the pupils to learn and communicate within
the informatics society. Teachers’ role is to use digital technology in all phases of educational
process; both in the curricular and extracurricular activities, starting from planning, over class
realization, until evaluation of the pupils. Within the use of digital technologies, a special accent is
put on incitement to achieve results of learning. Teachers need to follow progress and
development in all spheres of breeding and education, particularly the development of
technology. The task of educational authorities is to provide continuous professional
qualifications in order to develop and raise the level of digital competencies to a higher level. The
goal of this research is to determine the level of digital competencies of class teachers at
elementary schools within Herzegovina-Neretva Canton. The sample taken was 103 teachers from
7 elementary schools from the area of Herzegovina-Neretva Canton. To collect data, we used a
Likert scale technique, whilst the questionnaire has been specially designed for the needs of this
research. The research results have shown that there is a progress in development of digital
competencies of class teachers.

Key words: informatics society, digital competencies, teachers, ICT competency

565