1.

RAZVOJ NASTAVNIH UMIJEĆA

Biti djelotvoran nastavnik znači znati čime i kako potaknuti učenike da uče.

Priroda nastavnih umijeća

Umijeće uspješnog proučavanja je razvitak sposobnosti odlučivanja i praktičnih umijeća.
Tuđa nastava može poslužiti kao model dobar-loš.
Promatranje je poticajno zbog stvaralačke napetosti koja nastaje kad poušavate usporediti
vlastita rješenja u proučavanju s rješenjima kolege.

Obilježja nastavnih umijeća (Calderhead):

-namjera im je postići cilj
-ona uzimaju u obzir određeni kontekst
-zahtijevaju preciznost i usklađenost,
-izvode se uspješno,
-stiču se uvježbavanjem i praksom

Studije o nastavnim umijećima

-studija Tomlinson i Smith: Osmislili tehniku uvježbavanje nastavnih umijeća uz pomoć
radio-veze. Ona omogućuje mentorima vezu sa studentima za vrijeme časa kojem su nazočni
pomoću minijaturnih radio mikrofona i prijemnika. Tako mentor pruža savjet ili pomć tokom
nastave kad student koji drži nastavu mora donositi odluke.
Njih dvojica smatraju nast.umijeća svrhovitim aktivnostima koje nastavnicima omogućuju da
postignu ciljeve. Obilježja tih umijeća su: lahkoća, brzina i spretnost.
„Projekt izobrazbe nastavnika“(WRAG)- rezultati na osnovu 1000 časova i oko 200
razgovora sa studentima. Wrag smatra nastavna umijeća strategijama kojima se nastavnici
služe da bi olakšali učenicima naučiti nešto vrijedno i koje kompetentne osobe smatraju
umijećima.

„projekt izobrazbe nastavnika“(WRAG) i 4 područja:

- Upravljanje razredom
- Proučavanje učenika neujednačenih sposobnosti
- Postavljanje pitanja
- Tumačenje

Mišljenje nastavnika
Razlika između nastavnika-početnika i iskusnih nastavnika je u tome da iskusni nastavnici
raspolažu nizom dobro organiziranih radnji koje mogu fleksibilno primijeniti i uz malo
mentalnog napora prilagoditi situaciji.
Leinhardt i Greeno- proučavanje složena spoznajna sposobnost koja se temelji na znanju o
tome kako oblikovati i voditi nastavni čas i znanju o gradivu koje treba poučavati. To umijeće
omogućava nastavniku da izradi pripremu i brzo donosi odluke ako se okolnosti promjene.
Calderhead- ilustrirao to analogijom odlaska u restoran (uobičajeni postupci u raznim
tipovima restorana..).
Razlog zašto je početnicima teško prvih godina rada je što nastavnik mora steći znanje o tome
šta i kako učiniti u određenoj situaciji.
Puno je autora istaklo da je posebno obilježje nastavnih umijeća njihova interaktivna priroda.

Shulman-stručno znanje uključuje:

 - Znanje o gradivu
- Znanje o širokim načelima i strategijama organizacije nastave
- Zannje o nastavnim materijalima i programima vezanim za kurikulum
- Znanje o proučavanju pojedinih tema
- Znanje o učenicima, - o pedagoškim kontekstima, - pedagoškim ciljevima i
vrijednostima

Odluka koju nastavnik donese mora se temeljiti na nastavnikovom znanju o poučavanju.

Yinger predlaže kombinaciju drugih metoda, npr.osjetljivih pristupa razrednom posmatranju,
analize načina na koje nastavnik pristupa pojedinim zadaćama te iscrpnih razgovora.

ODREĐENJE TEMELJNIH NASTAVNIH UMIJEĆA

Nastavna umijeća- odijeljene i smislene nastavničke sposobnosti koje potiču učenje.
3 elementa: 1. Znanje (o predmetu, učenicima, kurikulumu),
2. Odlučivanje (razmišljanje i odlučivanje prije, za vrijeme i poslije nastave o
tome kako najlakše postići predviđene pedagoške rezultate),
3. Radnje (ponašanje nastavnika sa svrhom poticanja učenja učenika)

Najvažnije obilježje nastavnih umijeća je da su to sračunate i ciljane aktivnosti kojima je

svrha uglavnom riješiti određeni problem. Nastavnim umijećima rješavaju se i dugoročni
problemi djelotvornog proučavanja, npr. „Koji udžbenici najbolje odgovaraju potrebama
mojih učenika“, „Kako najbolje poboljšati svoje znanje o predmetu koji proučavam“; „Kako
najbolje pripremati učenike za rad koji će obavljati u budućnosti“.

KOJA SU TEMELJNA NASTAVNA UMIJEĆA

Dunne i Wrag sažeto govore o tome koje se nastavničke aktivnosti mogu promatrati. Oni
govore o devet dimenzija:
- Etos
- Izravno proučavanje
- Upravljanje materijalima
- Vođena praksa
- Struktuirani razgovor
- Praćenje
- Upravljanje razredom
- Planiranje i priprema
- Pismena evaluacija

DJELOTVORNI NASTAVNIK

Nastavnici koje se smatra djelotvornima u proučavanju iskazuju sljedeće kvalitete:

- Kreiraju sređeno i privlačno okruženje za učenje
- Usredotočuju se na proučavanje i učenje tako da maksimalno povećaju vrijeme učenja
i zadržavaju akademski ton
- Poučavaju dobro organizirane i ustrojene nastavne jedinice s jasno naznačenom
svrhom
- Imaju visoka očekivanja i postavljaju pred učenike intelektualne izazove
- Prate napredak i daju brze korektivne povratne informacije
- Uspostavljaju jasnu i pravednuoštenu disciplinu
Child-temeljna umijeća su:
 - Znanje o predmetnom gradivu i učenicima
- Priprema i planiranje
- Organizacija učenja (početak nastave, izlaganje...)
- Razredno rukovođenje (nadzor, disciplina)
- Ocjenjivanje učenika i prosudba vlastitog rada

Wragg- kategorije na ocjenskom obrascu nastavnika:

- Priprema i planiranje
- Rukovođenje razredom
- Komunikacijske sposobnosti
- Učenički rad
- Ocjenjivanje i evidencija učeničkog rada
- Znanje o srodnim predmetima
- Odnos sa učenicima

Odjel za prosvjetu Suffolk predlaže kao ocjenski obrazac (ACAS):

- Planiranje i priprema
- Razredna organizacija i rukovođenje
- Temeljna umijeća
- Odnose profesor učenik
-
Britanska prosvjetna inspekcija, preporuke njihove (Ofsted):
- Nastavni sat treba biti svrhovit
- Učenicima treba pružiti prilika da sami organiziraju svoj rad
- Nastava treba pobuditi i održavati učeničko zanimanje
- Rad mora biti primjeren učeničkim mogućnostima i potrebama
- Učenički vokabular treba razvijati i proširivati
- Treba se služiti raznim aktivnostima
- Održavati red i nadzor

Ministarstvo prosvjete i zapošljavanja objavio je popis standarda koji se očekuju od netom

završenih osnovnoškolskih i srednjoškolskih nastavnika u Engleskoj i Walesu iz četiri
područja. To su:
- Znanje i razumijevanje
- Planiranje, proučavanje i upravljanje nastavom
- Praćenje, ocjenjivanje, bilježenje, izvještavanje i odgovornost
- Drugi profesionalni standardi

Popis TNU:
1. planiranje i priprema - odabir ciljeva rezultata i načina, nastavna sredstva
2. izvedba nastavnog sata - uključivanje učenika
3. vođenje nastavnog sata
4. razredni ugođaj - odnos nastavnik ucenik
5.disciplina - autoritet nastavnika
6.ocjenjivanje učeničkog napretka
7. osvrt i prosudba vlastitog rada

Perrot o poboljšanju nastavnikovog umijeća, 3 razvojne faze:

1. KOGNITIVNA- u njoj se mora shvatiti, promatranjem i proučavanjem šta je umijeće,
uočiti sastavnice umijeća i njihov slijed
2. PRAKSA – njome se uvježbava određeno umijeće
3. FAZA POVRATNIH INFORMACIJA- omogućava nastavniku da poboljšava određeno
umijeće tako da prosudi o njegovoj razmjernoj uspješnosti

Waterhouse tvrdi da su obilježja pozitivne klime u razredu za razvitak NU:

- Nastavnici smatraju pedagoške ciljeve koje valja postići zajedničkim vlasništvom
- Neprestano se redaju nove zamisli
- Problemi se zajednički rješavaju
- Nastavnici se uzajamno pomažu
- Tuđa se mišljenja pođtuju
- Sukobi i krizna stanja se otvoreno rješavaju
- Svako predlaže poboljšanja
- Rukovodi se „organski“, a ne „birokratski“

Najvažnija zadaća nastavnika je osmisliti nastavnu aktivnost koja djelotvorno postiže

pedagoške rezultate svakog učenika.

2.PLANIRANJE I PRIPREMA

Elementi planiranja i pripreme:

1. odluka o pedagoškim ciljevima koje se žele postići na nastavnom satu
2. izbor i pismena priprema za nastavni sat
3. priprema svih predviđenih sredstava i pomagala
4. odluka o tome kako pratiti i ocjenjivati učenički napredak

Britanska prosvjetna inspekcija usmjerila se na 2 obilježja planiranja i pripreme:

1. Je li razumljiva svrha nastavnog sata,
2. Je li se vodilo računa o potrebama učenika?
Nastavnička osjetljivost za učeničke potrebe je najvažniji od svih umijeća uspješnog
proučavanja, tj. da čas planira u skladu s time kako će taj čas doživjeti razni učenici, a sve u
želji da se potakne njihovo učenje.

Popis standarda za netom završene nastavnike tvrdi da bi svježe diplomirani osnovnoškolski i

srednjoškolski nastavnici trebali znati planirati svoju nastavu tako da omoguće napredak
učenika u učenju pomoću:
- Identifikacije jasnih nastavnih ciljeva i sadržaja primjerenih predmetnoj materiji i
učenicima koje se poučava te tačnim određivanjem toga kako će se spomenuto
pučavati i ocjenjivati
- Određivanja aktivnosti za cijeli razred, pojedinačni i grupni rad, uključujući domaću
zadaću, a koje su zahtjevne i osiguravaju visoku razinu učeničkog zanimanja
- Određivanja primjerenih i visokih očekivanja za učeničko učenje, motivaciju...
- Određivanje jasnih ciljeva učeničkog učenja, koji se nadograđuju na predznanje, te
provjerom jesu li učenici svjesni sadržaja i svrhe onoga što se od njih traži da učine
- Identifikacije učenika s posebnim potrebama, uključujući specifične poteškoće u
učenju te uočavanja jako sposobnih učenika ili onih koji još ne govore engleski
tečno...
PEDAGOŠKI CILJEVI

Školski kurikulum treba da:

- Promiče duhovni, moralni, kulturni, mentalni, tjelesni razvoj učenika u školi i društvu
- Pripremiti učenike za posao, odgovornost i životna iskustva odrasle osobe

Pri odabiru pedagoških ciljeva nastavnik mora pobliže odrediti željene rezultate s obzirom na
znanje, razumijevanje, umijeća i stajališta.
Calderhead kaže da je planiranje nastavnog časa proces kojim se rješava problem kako
rasporediti vrijeme i rad učenika.

Svrha i funkcija planiranja: 5 ih ima

 Najvažnija je ta što omogućava da se dobro promisli o vrsti učenja i da se povežu
ped.ciljevi sa onim što se zna o učenicima.
 Planiranje omogućava da se razmisli o sadržaju nastavnog časa, treba razmisliti o
količini vremena koja će se odvojiti za svaku aktivnost.
 Kad je nastavni čas isplaniran znači da se nastavnik može usmjerir na to da čas teče
glatko a ne na „ad hoc“odluke.
 Nakon planiranja slijedi priprema svih potrebnih materijala, izvora i pomagala.
 Peta važna svrha je da će pismene bilješke dobro doći kod budućeg planiranja.

Treba biti prilagodljiv u provedbi planova. Može se npr. desiti da ste brižljivo pripremali
radne listove, ali shvatite da su zadaci preteški i možda je potebno prijeći na frontalnu
nastavu.

4 elementa planiranja časa:

1. odluka o pedagoškim ciljevima
2. odabir i pismena priprema nastavne jedinice
3. pripremanje nastavnih sredstava i pomagala
4. odluka o načinu praćenja i ocjenjivanja učeničkog napretka

Pedagoški cilj- najvažnije njegovo obilježje je da opisuje jedan aspekt učenja učenika.(učenje
prostih brojeva, naučiti crtati tok rijeke primjer ped.cilja koji doprinosi intelektualnom
razvoju)
Steći sposobnost saradnje s drugim učenicima, pozorno slušati druge učenike (socijalni
razvoj)

Pedagoški ciljevi moraju opisati sadržaj učenja.

Izbor sadržaja - mora biti povezan sa općim kurikulumom, ali odluka o tome koliko važnosti
pridodati pojedinim temama ovisit će o nastavnikovom mišljenju o njihovoj važnosti i težini.
Važno nastavno umijeće je kako podijeliti gradivo na sastavne elemente te kojim ih redom
obrađivati kako bi činili jednu intelektualnu smislenu cjelinu.

Odabir nastavnih aktivnosti-

1. hoće li odabrane aktivnosti zadovoljiti potrebe određene skupine učenika treba imati na
umu njihove sposobnosti, interese i motivaciju i način na koji će učenici reagirati na
aktivnosti.
2. čimbenik je vrijeme kad se sat održava
3. na takve planske odluke utječu materijalno-tehnička priprema, druge sktivnosti i vremenski
rokovi

Aktivnosti moraju pobuditi i održavati pozornost, zanimanje i motivaciju učenika.

Raznovrsnost aktivnosti je važna, ali svaka mora biti primjerena određenom času.

Praćenje i ocjenjivanje učeničkog napretka može se iskoriti prijelaz između jedne aktivnosti
na drugu sa nekoliko brzopoteznih pitanja i razgovor o rastumačenom gradivu.

Priprema nastavnih sredstava i pomagala – Uglavnom se odnosi na pripremu svih

sredstava i pomagala potrebnih na određenom nastavnom satu uključujući pisanje i
fotokopiranje radnih listova, narudžbu primanje i provjeru opreme, razmještanje klupa i
stolica i pravljenje bilješki o sadržaju nastavnog sata.

Briga i trud koji nastavnici ulažu u pripremu može pozitivno djelovati na učenike jer po tome
mogu zaključiti da je nastavnicima stalo da učenici nešto nauče i da su nastavne aktivnosti
vrijedne truda.

Materijal za praćenje i ocjenjivanje- tu su uključene dvije važne planske odluke.

1. Koliko ćete učenika pokušati ocijentii na određenom nastavnom satu.
2. Kojim ćete se postupcima služiti – hoćete li reći učenicima da ih ocjenjujete, hoćete li
pomoći slabijim učenicima prilikom ocjenjivanja i ako hoćete kako ćete to naznačiti na
pismenoj ocjeni?

Umijeća za osmišljavanje materijala za ocjenjivanje predviđena Nacionalnim kurikulomom za

predmete prirodne skupine:
1. Znati se služiti izvorima energije,
2. Znati mjeriti sile,
3. Znati dokazati, uz pomoć raspoloživih dokaza da zemlja nije ravna.

3.IZVEDBA NASTAVNOG SATA

Izvedba časa- aktivnosti koje mogu dobro poslužiti: izlaganje, radni listići, kompjuterske
igre, dramatizacija i rasprave u malim skupinama.

Nastavnikovo ponašanje
Ako se u glasu nastavnika i na licu odražava zanimanje a ne umor i dosada, dobit će potpuno
drugačiji odgovor bez obzira na primjerenost pitanja.
Kruži li razredom i prati li učenike, i pomaže li svakome ko ima problema umjesto da sjedi za
katedrom, učenicima to pokazuje koliko važnosti pridaje nastavnik tom času.
Da bismo potaknuli učenike na učenje i da bi se njihova volja za učenjem održala, ponašanje
nastavnika mora biti sigurno i treba potaknuti zanimanje za nastavu.

Pozitivni signali se primjećuju na u glasu, govoru, pogledu, pokretu , držanju tijela.

Kvalitet nastavničkog usmenog izlaganja može biti posebno važan jer ima višestruku
funkciju:
1. mora probuditi i održati učeničku pozornost i zanimanje za nastavu
2.korisno je reći koja je tema ili svrha nastavne jedinice i njena važnost
3.ukazati učenicima na veze s prethodnim nastavnim jedinicama kojih trebaju postati svjesni
kako bi se pripremili za ono što slijedi.

Umijeća potrebna za djelotvorno tumačenje postoji t temeljnih:

1. jasnoća: jasno je i na primjerenoj razini
2. struktura: najvažnije postavke razlomljene su u smislene segmente i povezane logičkim
slijedom
3.dužina: prilično je kratko i prošarano pitanjima i drugim aktivnostima
4. pozornost: u proučavanju se dobro koristi glas i govor tijela da bi se održalo zanimanje i
pozornost
5. jezik: izbjegava se upotreba pretjeranog složenog jezika i objašnjavaju se novi nazivi
6. egzemplari: koriste se primjeri, osobito oni vezani za učenička iskustva i interese
7. razumijevanje: nastavnik prati i provjerava učeničko razumijevanje

Usmena tumačenja moraju biti gramatički jednostavna, nedvosmislena, primjeri moraju biti
dobro iskorišteni, a najvažnije moraju biti kratka.

Brown i Edmondson sastavili su popis razloga zbog kojih nastavnici postavljaju pitanja:
- Potiču na razmišljanje, razumijevanje pojmova, pojava
- Provjeravaju razumijevanje, znanje i sposobnosti
- Osiguravaju pozornost, omogućuju nastavniku da zaokruži misao, te mogu poslužiti
kao aktivnost za zagrijavanje učenika
- Ponavljaju, podsjećaju, utvrđuju nedavno naučeno gradivo
- Pomažu u organizaciji samog časa, smiruju situaciju, sprečavaju učenike da se
dovikuju u razredu, usmjeravaju na pozornost
- Poučavaju cijeli razred kroz učeničke odgovore
- Bolji učenici potiču ostale
- Uključuju u rad stidljive učenike
- Izražavaju osjećaje, stajališta, empatiju

Razlikujemo otvorena i zatvorena pitanja (vrste pitanja). Otvorena mogu imati nekoliko
tačnih odgovora, a zatvorena imaju jedan. Postoje i pitanja višeg i nižeg reda. Višeg reda-
uključuju logičko razmišljanje i prosudbu, dok pitanja nižeg reda obuhvataju prisjećanje ili
nabrajanje.

Kako djelotvorno postavljati pitanja

Kerry navodi 7 umijeća postavljanja pitanja:
1. prilagoditi izbor riječi i sadržaj pitanja učenicima
2. pitanjima obuhvatiti što više učenika
3. po potrebi postavljati potpitanja
4. iskoristiti učenikove odgovore
5. izabrati dobar trenuak za postavjlanje pitanja i odrediti primjerenu stanku između pitanja
6. progresivno povećati spoznajne zahtjeve kroz nizanje pitanja višeg reda
7. djelotvorno se služiti pitanjima u pismenom obliku.

U postavljanju pitanja mora se misliti na dvije silno važne stvari:

  Prva je da je odgovarati na pitanje, osobito pred kolegama, za učenike emocionalno
visoko rizična aktivnost.
 Ne smije se dopustiti da neki učenici ne odgovaraju na pitanja

Vođenje razredne rasprave

Razredna rasprava počinje kad učenici postavljaju pitanja, i kad jedan učenik reagira na riječi
drugog učenika.
Za vrijeme razrednih rasprava potrebno je odlučiti o dva najvažnija pitanja:
1. Raspored klupa
2. Koliko će nastavnik voditi raspravu i usmjeravati razgovor

OBRAZOVNE ZADAĆE- aktivnosti kojima nastavnici učenicima olakšavaju učenje, a koje

se kad započnu mogu provesti uz malo ili nimalo nastavnikova sudjelovanja

SURADNIČKE AKTIVNOSTI- npr. rasprave u skupinama omogućuje učenicima da

razmjenjuju ideje, razviju sposobnosti potrebne za suradničku interakciju, razumljivo
komuniciraju i rade kao tim.

AKTIVNO UČENJE- aktivnosti u kojima se učenicima osigurava visok stupanj samostalnosti

i nadzora nad organizacijom, tijelom i smjerom aktivnosti.

Aktivno učenje ima brojne pedagoške koristi:

- Intelektualno su poticajne
- Uspješno pomažu u razvoju velikog broja važnih sposobnosti učenja potrebnih za
proces organizacije aktivnosti
- Učenici ce uživati
- Suradničke aktivnosti omogućuju bolji uvid u tijek aktivnosti

Izravno poučavanje u biti se sastoji od nastavnih jedinica podijeljenih u pet većih faza:
- Nastavnik određuje jasne ciljeve nastavne jedinice
- Nastavnik poučava objašnjavanjem onoga što bi se trebalo naučiti
- Nastavnik postavlja pitanja da bi provjerio učeničko razumijevanje
- Postoji vrijeme za nadgledno uvježbavanje
- Nastavnik ocjenjuje učenički rad kako bi provjerio jesu li ciljevi ostvareni

PRILAGODBA AKTIVNOSTI UČENICIMA

Grupiranje učenika prema sposobnostima može pomoći da:

- Učenici napreduju u skladu sa svojim sposobnostima
- Nastavnici lakše osmisle aktivnosti koje zadovoljavaju potrebe cijele grupe
- Sposobnije učenike u napretku ne sputavaju manje sposobni
- Nesposobnije učenike ne obeshrabre sposobniji

Stradling i Saunders izučili su pet tipova diferencijacije:

- Diferencijacija kroz aktivnosti, pri čemu učenici savladavaju iste sadržaje, ali na
različitim razinama
 - Diferencijacija kroz rezultate, pri čemu se odredi ista opća aktivnost, ali dovoljno
fleksibilno pa učenici mogu raditi na vlastitoj razini
- Diferencijacija kroz aktivnost učenja, pri čemu se pred učenike postavlja isti zadatak i
na istoj razini, ali na drukčiji način
- Diferencijaciju kroz tempo, pri čemu učenici mogu savladavati isti sadržaj na istoj
razini, ali različitim tempom
- Diferencijacija kroz dijalog, pri čemu nastavnik s pojedinim učenicima raspravlja o
aktivnostima kako bi ih prilagodio njihovim potrebama

Vješto usklađivanje- koristan način na koji nastavnici mogu izvršiti usklađivanje jeste da
brižljivo prate učenički napredat i pitanjima provjeravaju razumijevanje. Većina učenika će
učiniti nesto manje nego što se od njih traži.
Usklađivanje aktivnosti s učenicima znači i potrebu da se uzmu u obzir učenički interesi.
Neki če učenici imati posebne potrebe koje treba zadovoljiti, od sramežljivih do onih koji
imaju nečitak rukopis.

Drugi način prilagodbe nastave učenicima je individualan rad sa učenicima koji se ponekad
naziva vođenje (tutoring).
Vođenje je dobra prilika da se pokaže briga i podrška učenikovom napretku a i da se ocijeni
učenikova opća sposobnost i motivacija i uoče posebne potrebe.

Materijal i izvori- zvučne trake, radni list, kompjuterski pokreti, simulacijski materijali
Školska tabla- najraširenije nastavno pomagalo. Koristi se kao podsjetnik ili za zapis važnih
natuknica, pisanje teških riječi, novih riječi, upute za sljedeći zadatak, popis učenikovih ideja
koje će poslužiti za analizu.

4.VOĐENJE I TIJEK NASTAVNOG SATA

Uspješan tok časa traži da se prebacuje pozornost i djelovanje između nekoliko aktivnosti
kako bi osigurali da učenici neometano uče.
Vođenje časa obuhvata umijeća potrebna da se aktivnosti vode i organizaciju tako da se
osigura maksimalno učeničko produktivno sudjelovanje u nastavi.

Jedno od najvažnijih područja ustroja časa su umijeća kako početi čas, kako preći s jedne
aktivnosti na drugu i kako uspješno čas privesti kraju.

Dva najvažnija aspekta početka časa su tačnost i mentalni sklop.

Tačnost znači da je važno da čas počne prilično brzo nakon vremena službeno predviđenog
za njegov početak.
Uspostava pozitivnog mentalnog sklopa-najbolji način je tonom glasa i ponašanjem
probuditi znatiželju i uzbuđenje te osjećaj svrhovitosti onoga što slijedi. Veza s prethodnom
aktivnošću može se uspostaviti dvjema korisnim tehnikama (sjećate li se sta smo prošli put
radili, ili postaviti nekoliko pitanja). Takvim se tehnikama uspostavlja pozitivni mentalni
okvir za nastavnu jedinicu.
Drugi aspekt uspostave mentalnog okvira jeste provjera da li je svaki učenik spreman za
početak nastave.

Pojam „glatkih prijelaza“ pomaže kad se razmišlja o tome je li čas glatko počeo i jesu li
prijelazi između aktivnosti bili glatki. To se najbolje može opisati usporedbom s pojmom
„skokovitih prijelaza“ – su oni kad nastavnik mora ponavljati upute jer ih učenici nisu čuli
ili ih je to što su čuli zbunilo, ili ako ih je nastavnik morao podsjećati na već obrađeno gradivo
jer je nešto propušteno ili je potrebno razjasniti.

Svršetak sata:
Tri važna elementa ustroja časa povezana su sa svršetkom časa.
- Prvi je da nastavni čas treba završiti na vrijeme, ni prerano ni prekasno.
- Drugo organizacijsko pitanje je priprema učenika za svršetak časa: prikupljanje knjiga
i opreme, povratne informacije, zadaća
- Treće- učenici iz učionice trebaju izlaziti disciplinirano

Održanje učeničkog sudjelovanja:

- Praćenje učeničkog napretka
- Uživljenost: osjećaj za ono što se događa u učionici
- Upravljanje učeničkim vremenom
- Poticajne povratne informacije- daju se učenicima kao podrška i poricaj za dalji
napredak, to je signal učeniku da se njihov rad brižljivo prati.

Weook i Evertson utvrdili su da svaka nastavna aktivnost uključuje „društveni element“,

npr. ko može s kim razgovarati, o čemu, gdje, kada, na koji način, s kojim ciljem...

Rad u grupama:
1. pitanje veličine grupe i načina oblikovanja skupina
2. pitanje prirode zadatka
3. uloga posmatrača-profesor
4. upute o vremenu koje stoji učeniku na raspolaganju
5. potreba da se učenicima pomognu razviti sposovnosti za uspješan rad

Dva najvažnija obilježja umijeća djelotvorne organizacije su održavanje primjerenog

nadzora nad kretanjem učenika u učionici i zadržavanje galame na podnošljivoj razini.