Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
1. kolokvij: 15.4.
Hod kroz godinu: Uvod i Kozmički sukob
Komparativna mitologija 2
I. UVOD
-marijanska pjesma:opis apokrifne scene na povratku iz Egipta-nije ju brodar htio prevesti preko
mora, ona prividno zapalila kuću i moli ju za pomoć
-Marijina značajka, osim što je djevičanska bogorodica, i njena spremnost za pomoć,
zagovornica u opasnostima, tješiteljica u nesreći i tuzi
-zagorska (pučka) inačica iz Petrovskog kraja kraj Krapine: Marija je škrta i ne želi pomoći
→objašnjenje: s likom Marije se nerijetko prepliće osoba iz slavenskog poganstva→ima slično
ime, djevičanska kćer visokih nebeskih božanstava, osvetoljubiva i opasna→preplitanje
kršćanskih i poganskih značajki
2
Komparativna mitologija 3
-1. 'napisani' znaci bili su u Indoeuropljana urezani u drvene (bukove) štapiće, koje su vrači,
žreci, bacali na zemlju i iz njihova slučajnog rasporeda, skupljajući štapić po štapić, iščitavali
budućnost
-lat. lego izvedena imenica legenda ( "to što se treba čitati")-na zemljovidu
→"knjiga"
→"knjiga svetačkih životopisa"-to je bilo u srednjem vijeku (Ivan Belostenec u Gazofilacijumu
je tako s latinskog preveo)
→predaja o životu neke osobe ili o nekom događaju, priča o neobičnu događaju (Vladimir Anić
u Rječniku hrvatskoga jezika)
-Slaveni, Kelti, Germani i dr. kontinentalni barbarski narodi: izvodili obrede u ograđenim
prostorima i svetim gajevima
-hermeneutika: metoda za razumijevanje i objašnjavanje neke nedovoljno poznate ili razumljive
pojave (obreda, teksta i sl.) nekom drugom, jednako tako slabo poznatom
pojavom
: jedan od osnivača suvremene hermeneutike je Matija Vlačić Ilirik
-mit: logička i čvrsto strukturiran, usustavljena predaja kojom se objašnjava ustrojstvo svijeta i
čovjekov položaj i uloga u njemu
: pripovijedanje o bogovima u njihovim zgodama
: mit pripovijeda o događajima koji su se dogodili izvan našega svakodnevnog svijeta, izvan
našega vremena: dogodili su se prije početka vremena („in illo tempore”, „u ono doba”; ti
su najvažniji), događaju se mimo njega, dogodit će se nakon njegova isteka (u „punini
3
Komparativna mitologija 4
vremena”)
: zajedno s obrednim činom (dromenonom) je sastavni dio obreda (rituala) →tek u toj sprezi
mit ispunjava svoju pravu ulogu
: sveti tekst koji se pripovijeda uz obrede, a ne lijepa književnost
: da bi djelovao što svečanije, svetije (i time polučio očekivani učinak), ali da bi se lakše
pamtio u svojemu strogo propisanu obliku, mit nije složen poput svakodnevnog govora,
nego u obliku pjesme
: mitovi se stvaraju i danas u najrazvijenijim zemljama-gdje god nešto nije razumljivo, ili
službeno (znanstveno) objašnjenje nije rado prihvaćeno, stvaraju se uvjeti za nastanak priča
i objašnjenja koje dobivaju značajke mitova, pa čak imaju i obrede, tekstove i sl.
: plodno polje za nastanak mitova su povijest i politika
: podučava mladež o tome kako je ustrojen svijet, da se mogu po tome ravnati
: prati obredni čin kao komentar ili simbol radnje u činu
: funkcija mita nije biti beletristikom i ne pripovijeda se onima kojih se to ne tiče
: on je u prvome redu tekst
: surječja koja pripovijedaju o veoma važnim zbivanjima, o presudnim zbivanjima za
povijest i sudbinu i čitava svemira i roda koji posjeduje tu mitsku predaju
: ti tekstovi su se izgovarali u posebnim prilikama-za inicijacije kada ih je mladež učila
napamet od starijih kako bi se mogla snalaziti u odgovornu životu odraslih (kako bi naučila
svoju ulogu u društvu, vremenu, prostoru, svemiru i u zajedništvu sa svim nadnaravnim
silama), ili uz obrede (rituale), gdje je govorenje mitova trebalo proizvesti zamišljeni i
očekivani učinak
: sveti obredni tekstovi; oni pripadaju obredima
: ne možemo ga razumjeti u njegovoj biti, ako ne uzmemo u obzir vjerovanja koja idu uza
nj i obrede uz koje se pripovijeda→bez toga bavljenje mitovima ostaje na razini literarne
povijest
: moraju se proučavati multidisciplinarnim istraživanjima
-obred: osnovna uloga je oponašanje dogodaka o kojima upravo sada, kada se obavlja obred,
pripovijeda mit (i o kojima ovisi tijek našeg vremena), kako bi se osigurao red u svijetu
=ritual (psl.*obrędъ; ono što je „ob redu“, u redu, uređeno).
: kršćanska frazeologija: ritus = "propisom uređeni način obavljanja liturgije"
: on je bitan, a mit je njegov neizostavni dio!!!
: funkcija i značenje obreda u kojem djeluje mit nije predmet filologije, već etnologije i
kulturne antropologije, povijesti religija i dr.
: etnologija pristupa obredu iznutra i izvana: izvana-promatranje nekog obreda ili čitanje
njegovog opisa; iznutra-sudjelovanje s promatranjem, protumačiti s gledišta skupine
kojoj ta pojava pripada
: pogled izvana jedini mogući pristup hrvatskoj mitologiji!!!-istraživač se oslanja na škrte
pisane podatke o praslavenskom poganstvu, na preoblikovane ulomke praslavenskih
mitova i obreda koji su do nas došli predajom u obliku raznih folklornih tvorbi→na
temelju toga pokušaj rekonstrukcije, pa razumijevanje i onda tumačenje (interpretacija)
→taj pristup: lakše se uspoređuju različite pojave, može se napraviti tipologija i izraditi
sintetski pregled zaključaka
: iznutra-ne može se uočiti njezina vremenska protežitost niti uzročno-posljedični odnosi;
može nam otkriti njezinu povijest
4
Komparativna mitologija 5
-dvoboj između dva kozmička načela: 1. stvaralačka snaga koja stvara svijet iz kaotičnoga
prastanja i uređuje ga (načelo reda, kozmos); 2. pokušava ga razoriti i vratiti kaos (načelo nereda,
kaos)
-obred kao cjelina počiva na tri elemenata: 1. misao (spoznaja) o katastrofičnosti situacije i o
zadatku, prevladati ju
: 2. obredni čin s kojim ćemo postići taj zadatak
: 3. tekst koji prati obredni čin
5
Komparativna mitologija 6
-stari mitski tekstovi dijele se u dvije skupine: 1. opisuju stanje prije nastanka svijeta
: 2. opisuju nastanak svega na svijetu (samog
svijeta, mikrokozmosa i makroskozmosa,
odvajanje kozmosa od kaosa)
Ëin
Obred = spoznaja o propasti + obredni čin
misao govor
-pojam svetoga i sakralnoga: realno je samo ono što je uređeno, sveto (to stanje je
uspostavljeno činom stvaranja svijeta) →zato su i mitovi složeni u uređenu, vezanu govoru
(pjesmi) →da to nisu oni ne bi bili sveti tekstovi i ne bi služili svrsi
-jedna od najvažnijih crta mitskog svjetonazora: sve je sakralizirano (svesakralnost)
-sve izvan kruga svetog je svijet slučajnosti→zato je oblikovana predodžba o nekoj točki
(stvorena kada i svjetski poredak) u svijetu u kojoj postoji maksimum svetosti→sve mitologije
poznaju takvu točku
-ljudi u predcivilizacijsko doba oblikovali misao o organskom jedinstvu prostora i vremena:
kružnost ili cikličnost
-cikličnost vremena i kružnost prostora odražavaju ishodišnu shemu mitskog svjetonazora,
shemu koja prikazuje opći ritam ponavljanja sukoba u prostoru i vremenu→to omogućava
obnavljanje reda koji je stvoren u Pradoba nakon što će ga sile Kaosa na kraju ciklusa sunovratiti
u nered
-nakon pada u kaos, povijest počinje ispočetka
6
Komparativna mitologija 7
-dva aspekta svetosti: 1. njegova javnost, on je poznat, razumljiv, koristan, pozitivan; omogućuje
nam sudjelovanje u obredu, povezivanje sa Svetime
2. skrivenost, tajanstvenost, opasan, negativan, nepoznanica; od njega se
štitimo zabranama, tabuima
-stvaranje svijeta je najsvetiji čin, njime su stvoreni svetost i svjetlost
-zašto slavensko bajoslovlje: bajoslovlje poganskih Hrvata nitko nije zapisao-zato hrvatskoj
mitologiji moramo prići poredbenom metodom
-slavenskim bajoslovljem se bavimo povijesno i poredbeno
7
Komparativna mitologija 8
-mora se istraživati u slavenskom okviru zbog toga što je mitski tekst u stihu i djelotvorno se
može prenositi samo u istom jezičnom sustavu: prevedeni mitski tekst bi izgubio svoju svetost
-njegova uporabivost proistječe iz pravilnog kazivanja→inače obred neće imati učinka
-istočnoeuropski stepski konjogojci pomiješali se sa Slavenima i preuzeli njihov jezik i
običaje→pri doseljavanju na jug Hrvatske oni su nametnuli svoj jezik starosjediocima i time
zadržali slavenski mitos
-rekonstruirano praslavensko bajoslovlje pomoći će pri rekonstruiranju praindoeuropskoga
2. Izvori i proučavanje
a) arheološki izvori:
-nekoliko praslavenskih hramova i kipova božanstava
-poganska groblja svjedoče o životu poslije smrti, ali ne otkrivaju bajoslovlje
-Slaveni (i Prahrvati) do doticaja s kršćanstvom bili nepismeni→gatali znakovima urezanima u
štapiće (o tome govori makedonski ili bugarski redovnik Hrabar u 10.st.)
-najkorisniji su kada otkriju na nalazištu neke strukture koje su prepoznate u svetim tekstovima
-A. Durman: ranoindoeuropsko gradivo na Vičedolu
-A. Pleterski: slavensko gradivo u I Alpama
b) pisani izvori:
-1. izvori koji svjedoče o praslavenskom poganstvu iz vremena kada su Slaveni još činili jednu,
po svojoj kulturi cjelovitu zajednicu
-Herodot (490./485.-430./429.) i njegova vijest o Neurima: „Ti su ljudi čarobnjaci. Skiti i Grci o
njima govore, da se Neur svake godine jednom na nekoliko dana preobrazi u vuka a zatim
povrati u svoje obličje“1. Držali su, naime, Neure Slavenima, no to se mišljenje može sve teže
braniti. Uopće se prema novijim, dosta dobro argumentiranim postavkama litavskih
jezikoslovaca, u Herodotovo doba još ne može govoriti o Slavenima 2 kao posebnoj
indoeuropskoj jezičnoj skupini
-2. izvori koji govore o vjeri, bogoštovlju i bajoslovlju koje su razvili pojedini slavenski ogranci
nakon razlaza negdje u 6. stoljeću:
-Prokopije iz Cezareje (6.st.):„Oni, naime, priznaju da je jedan bog, tvorac munje, jedini
gospodar svega; njemu prinose za žrtvu vola i sve životinje žrtvene. Sudbinu uopće ne poznaju
niti joj pripisuju ikakva značenja u životu ljudi, a kada im grozi smrt, u bolesti ili u ratno doba,
obećavaju bogu spravljanje žrtve za svoje izbavljenje. Po uminuću opasnosti ispunjavaju
obećanje i vjeruju da toj žrtvi zahvaljuju spas svojega života. Odaju također počasti rijekama,
nimfama i drugim demonima i njima također prinose žrtve, no svoja proricanja čine samo kod
onih prvih žrtava.“ (Bellum Gothicum III, 14, 23)
11Herodotov opis preobrazbe Neura u vukove tumači se obično kao odraz vjerovanja u vukodlake (Niederle
1916:43), no nema nikave potrebe za domišljanjem jer je Herodotov tekst posve jasan: svi su se Neuri jednom
godišnje prometnuli u vukove i nakon nekoliko se dana povratili u prvobitno obličje. To je posve razgovjetan opis
maskiranja momačke družbe u životinjske maske koje o Novoj godini predstavljaju duhove predaka i nema potrebe
posizati za vukodlacima.
2 Slaveni bi se u ono doba tek počeli odvajati od „baltoslavenskoga“ stabla (možda baš kao Neuri).
8
Komparativna mitologija 9
- Prokopije je ovdje opisao vjerovanje jedne skupine slavenskih Anta koja je u ono doba živjela
još sjeverno od Dunava, no to isto pokoljenje uskoro je prešlo Dunav prema jugu. Bili su to,
dakle, južni Slaveni neposredno prije no što su doista postali južnima. To je ujedno jedina vijest
o izvornom južnoslavenskom poganstvu. Južni su Slaveni, naime, uskoro prihvatili kršćanstvo
(prvi bijahu Hrvati) i njihovo poganstvo nije, barem za neko vrijeme, bilo zanimljivom temom
koju bi valjalo pribilježiti
- spomen „boga Hrvata“ kod Konstantina Porfirogeneta-krivo interpretirano kao i bilješka u
ispravi ostrogotskoga nadbiskupa Felicijana iz 1134. o tome da je sv. Ladislav oko 1094.
osnovao biskupiju u Zagrebu- to se ponavlja u ispravi Andrije II. iz 1217.
- u Vitezovićevoj interpretaciji iz 1703. stoji „od zablude idolatrije do kršćanstva“
-mogućnost „dvovjerja” (poput onog opisanog u ruskim izvorima)
- prvi spomen ivanovaca u našim krajevima potječe tek iz doba bana Borića (1154.-1163.) koji
im je darovao Gornji Sveti Martin na Dravi blizu Vaške
-rasprava zagrebačkoga biskupa Augustina Kažotića iz 1320. „O pitanjima krštavanja slika i
drugih praznovjerica“ ne sadrži ništa o pretkršćanskom mitskom sustavu
- bilješka Tome Arciđakona o mitskoj predodžbi o pomrčini mjeseca kod navodnih Prahrvata,
drevnih Kureta, u njegovoj Historia Salonitana
- rječitiji izvori o istočnoslavenskome poganstvu: Kijevski ljetopis- mirovne pogodbe između
poganskih Rusa i kršćanskih Bizantinaca, pri čemu se svaka strana zaklinjala u svoje bogove
Peruna i Volosa odnosno u kršćanskoga Boga; opis uvođenja neke vrste organizirane, državne
religije godine 980. kada je knez Vladimir dao u Kijevu postaviti ispred svojega dvora s
trijemom kipove bogova Peruna, Hrsa, Dažboga, Striboga, Semargla (ili je to nespretno složeno
od dva imena: Sem i Rigl?) i Mokoše te prihvaćanja kršćanstva i rušenja poganskih svetišta već
godine 988.
: Ipatjevski ljetopis-13.st., Hefest poistovjećen
sa Svarogom, a Sunce nazvano Dažbogom
: Pripovijest o Igorovoj vojni- ep iz 1185.g.,
aludira na Velesa, Dažboga i Hrsa, ali se sumnja u njegovu izvornost
9
Komparativna mitologija 10
10
Komparativna mitologija 11
c) predajni izvori:
-to su folklorne tvorbe poput pjesama i pripovjedaka te običaja u kojima možemo slutiti krhotine
starih mitova i obreda, razna „praznovjerja“ koja mogu (ali ne moraju) potjecati iz starijega, već
rastočena vjerskog sustava, dječje igre, razne fraze, pa imena gora, vrhova, rijeka itd.
-oni prikupljeni većim dijelom u 2.pol. 19. i 20.st.
-rijetki stariji zapisi pjesama, riječi, mjesnih imena svjedoče da smijemo očekivati kontinuitet
koji traje kroz duga stoljeća.
-2 glavne skupine: 1. pisani izvori iz 10.-13.st.
2. folklorno gradivo iz 19. i 20.st.
-nema izvornog praslavenskog mitskog teksta!!!! →za njegovo tumačnje: moramo ga prvo
rekonstruirati→problem: bogovi istočnih nisu isti kao oni kod zapadnih Slavena, zajedničko
božanstvo je Svarožić
-Islavenski bogovi štovani u 10.st. (Kijev i Novgorod) i Zslavenski u 11. i 12.st. (Wolin,
Szczeczyn, Havelberg, Rujana) opisani su nakon stotina godina nakon raspada praslavenske
zajednice-u međuvremenu: obje grane proživjele kulturne, političke i društvene promjene i
dolazile u doticaj s različitim drugim i drukčijim kulturama→njihovi religijski sustavi
promijenili i razvijali se svaki u svojem smjeru. Opisani bogovi nisu više praslavenski bogovi.
-teško uspoređivati pisane izvore i folklorne tekstove: SV izvori opisuju organiziranu religiju s
hramovima, kipovima, svećenstvom, a folklorni ulomke pučke vjere i prakse; među njima
vremenski razmak u kojem su folklorne tvorbe bile podložne velikim sadržajnim i funkcionalnim
promjenama
-SV izvori: daju imena bogova, čitave popise, no ne govore ništa o junačkim djelima tih bogova.
-folklorni tekstovi: pripovijedaju o događajima, ali junaci tih događaja nisu više poganski bogovi
nego obični suseljani kao Juraj, Ivo, Mara, ili povijesne osobe kao Ivo Karlović, ili pak kršćanski
sveci poput sv. Jurja, sv. Ivana Krstitelja, sv. Ilije, Blažene djevice Marije, a u pojedinim
slučajevima nastupaju čak i kršćanske božanske osobe Isus i Bog Otac (poganski bogovi se ne
spominju).
-SV srednjovjekovni povjesnici: povezivali recentne europske narode s rodoslovnim stablom
narodâ iz biblijske Knjige postanka
-renesansni pjesnici: dodatno poslužili i antičkim (grčkim) mitskim motivima.
-Juraj Šižgorić, 1487. u De situ Illyriae et civitate Sibenici dokazivao kako su Hrvati neposredni
(i jezični) potomci Ilira→dalje razradio Vinko Pribojević u poznatom javnom predavanju
održanu u Hvaru 1525. i objavljenu u Mlecima 1532. godine pod naslovom De origine
successibusque Slavorum. On je u jednom od Noinih unuka Tirasu vidio praoca Tračana; od
njega je potekao čitav onaj rod, koji sada ima ime „Slaveni“. Jedan od njegovih potomaka je,
tvrdi Pribojević, Illyrios, sin Polyphema i Galateje, praotac Ilira. U ovu je koncepciju vješto
utkao staru legendu o tri brata imenom Czech, Lech i Rhus. Njihovo je podrijetlo iz Ilirika sjajno
objašnjavalo veliko raširenje slavenskih jezika. Pribojević je dodao kako se sam osvjedočio da i
stanovnici sjeverne Rusije, oko Ledenoga mora, govore „dalmatinskim jezikom"
-renesansa i barok, pastorale i komedije: Marin Držić (16.st) - Ivan Gundulić (16./17.st):
zbivanja u mitskoj Dubravi-tu nastaje novi, slovinski (hrvatski) mitski svijet, jer su staroga već
11
Komparativna mitologija 12
odavna bili zaboravili. Vile dobivaju svoja imena, izmišljaju se novi hrvatski bogovi (primjerice,
Slovan, Davor, Lero) →interpretatio slavica grčko-rimskog mitskog svijeta
-Dominko Zlatarić preveo pastoralu Torquatta Tassa na hrvatski 1580., reizdanje 1598., pod
naslovom Ljubmir. On prepravio naslov, radnju i mjesto radnje (Daphne→Jela;
Sylvia→Dubravka; Amanito→Lubomir)
12
Komparativna mitologija 13
Ključ za razrješenje osnovnoga problema: otkrivanja odnosa između pojedinih vrsta izvora, našli
su filolozi tek onda kada su analizirali strukturu predaje pa su paralele, koje su se pokazale na
razini strukture, dodatno izložili lingvističkoj analizi. Tu je etimološka srodnost ključnih pojmova
(a ne samo imena bogova) i cijelih fraza konačno dala dugo traženo uporište pri uspostavljanju
veza među spominjanim kategorijama podataka→strukturu uvodi u proučavanje izvaneuropske
mitologije tek Claude Lévy-Strauss (Anthropologie structurale, a posebice s Mythologiques 1-3)
-na IE je razini to pokušao Georges Dumézil, a na slavenskoj Vjačeslav Vsevolodovič Ivanov i
Vladimir Nikolajevič Toporov svojim studijama o dvoboju između Gromovnika i Zmije/Zmaja
-Ivanov i Toporov: uspjeli rekonstruirati ulomke svetih mitskih tekstova poganskih Slavena i
pokazati njihovu ukorijenjenost u praindoeuropsku predaju
4 O Rybakovljevu ideološki (marksizam, historizam, nacionalizam) programiranu pisanju koje nije prezalo ni
pred falsifikatima.
13
Komparativna mitologija 14
3. Praslavensko i praindoeuropsko
-poganska mitologija Hrvata ovisi o praslavenskoj, a ona o praindoeuropskoj
-praIE sa zajedničkom mitskom predajom se raspali prije 6000 godina u Prednjoj
Aziji→novonastale IE skupine počele su mijenjati jezik, način životam svjetonazor i
vjerovanja→zato se mitlogije pojedinih IE naroda međusobno razlikuju
14
Komparativna mitologija 15
15
Komparativna mitologija 16
-velika konjska žrtva (vede: Asvamedha): kralj izabrao žrdijebe, pratilo ga je 400 vojnika godinu
dana, onda ga zaklali i pokrili njega i kraljicu pokrivačem-pod njime je ona glumila da je općila s
konjem. konja su rasjekli i dijelove žrtvovali bogovima triju Dumezilovih funkcija, a pritom su se
pjevali sveti obredni tekstovi
Stvoritelj Svemira,
*Dyeus pəter
ratnička klasa ju
a ukrali su im ju *dāsa-
prepadom preotima
1. Glavni junaci
16
Komparativna mitologija 17
budemo zlatni kao ovo zlato-Jakobson misli da su sa zlatom povezane boleštine (žutica i
škrofule). Jakobson upozorio na baltičko vjerovanje (Litavci):ako nekoga kažnjava Véles (mitsko
biće u litavskome folkloru, zaostatak iz poganskoga doba), onda će „postati žut i ništavan“, tj.
teško će oboljeti. Rusi prisižu na dva boga, Peruna i Volosa, jedan je bog kneza i njegove
vojničke družine, drugi seljaka, jedan kažnjava smrću oružjem, drugi opakim boleštinama.
-podjela na one sa mnom (s knezom) i one poda mnom. Prvi su kneževa pratnja, to su oni koji su
mu jednaki (vojnici, ruski kšatrije) Drugi su njima podložni-to su seljaci, ratari i stočari. To su
Sada već možemo, vrlo oprezno, uspostaviti niz opreka koje razlikuju Peruna i Volosa. To su:
Perunъ ÷ Volosъ
Knez i njegovi vojnici ÷ podanici, seljaci
oružje, rat ÷ imetak (stoka)
smrt oružjem ÷ smrt kroz boleštine (zlatenica)
gore ÷ dolje
-ruski knez Vladimir Veliki 980. nastupio na vlast i, prema ljetopisnome tekstu, dao postaviti
kipove poganskih bogova: Perunov kip je i u Novgorodu i u Kiivu bio gore, na vrhu, nad vodom
(rijekom). Među kipovima nema Volosa-možda njegovi kipovi bili smješteni dolje, uz vodu
(rijeku), jednako kao što je u društvu knezu mjesto gore, a njegovim podanicima pod njime.I
doista, Vladimir je dao, nakon pokrštavanja, Velesov kip odvući u Dnipro.
-Vladimir se 988. pokrstio i odmah u Kiivu srušio Volosov kip, a Perunov hram u Novgorodu
srušen 991.
-dopuna sheme:
Perunъ ÷ Volosъ
hum, gora ÷ voda, rijeka
suho ÷ mokro
-navedena mjesta iz Kijevskoga ljetopisa omogućila su ranije stvaranje sasvim određenih
zaključaka o podrijetlu i starosti boga Peruna→prema tome Perun ne bi uopće bio slavenski bog,
nego nordijski Thor kojega da su donijeli sa sobom skandinavski Varjazi-Rusi u 9.st. Tu tezu
iznio: J. Jireček, a prihvatili su ju S. Rožniecki, A. Pogodin i E.V. Aničkov
-Aničkov: kult Peruna, Hrsa, Dažboga, Striboga, Simargla i Mokoš, velikih bogova što ih
spominje kronika, bio bi posve službeni, državni kult kojega je uveo Vladimir prije svega za
svoju vojničku pratnju i ne bi imao nikakvih korijena u narodu. Time se može objasniti zašto je
uspomena na njih tako brzo i bez traga nestala
-Perun je narodu tuđ, narod se poziva na stočnoga boga Volosa-razlog tome različito etničko
podrijetlo tih dvaju društvenih slojeva kod istočnih Slavena→ruski Perun=interpretatio slavica
skandinavskoga Thora kojega je častio samo skandinavski (varjaški) vojnički sloj→taj zaključak
se opire na činjenicu da boga Peruna spominju samo istočnoslavenski izvori, dok je kod južnih i
zapadnih Slavena, očito, bio nepoznat. Slavensko bi kod Peruna bilo samo ime, jer ipak nema
spora o tome da je riječ *perunъ u značenju „grom kao meteorološka pojava“ praslavenska.
-2. tvrdnja (isto izvedena iz Kijevskoga ljetopisa): Perun izvorno, domaće slavensko božanstvo,
no njegova antropomorfizacija (zamišljanje u ljudskome obličju) bilo bi dovršeno samo kod I
Slavena i to tek nakon raspada praslavenske zajednice. Prije toga je slavenska religija bila,
17
Komparativna mitologija 18
navodno, na tako nisku stupnju, da još nije mogla poznavati antropomorfne bogove. Slaveni su
tada, možda, i častili gromove, ali samo kao prirodnu pojavu. Tek nakon razlaza u 6.st. i susreta s
razvijenijim kulturama, s germanskom, latinskom i grčkom, Slaveni bi se uzdigli na onaj stupanj
kulturnoga i društvenoga razvoja na kojemu su si mogli osmisliti božanstva u ljudskome liku. I
Slaveni su izmislili Peruna kao boga gromovnika (pa o njemu svjedoče istočnoslavenski izvori),
dok su si ostali oblikovali predodžbe o drukčijim bogovima s drugim imenima. Ova je tvrdnja u
skladu s već spominjanim evolucionističnim pogledom na stanje i razvoj praslavenske kulture i
razumljivo je da su ju prihvatili i razvijali, prije svega, marksistički usmjereni istraživači
-Perunъ:
Oba navedena zaključka potire dosta obilno etnografsko, lingvističko, pa i povijesno gradivo u
kojemu se mogu naći tragovi Perunova imena i, što je bitnije, njegova štovanja kod svih triju
slavenskih grana. To posredno dokazuje da su Peruna kao boga morali poznavati Slaveni još
prije no što su se u svojoj pradomovini podijelili na tri grane i raselili u nove postojbine i prije no
što su Varjazi dospjeli u istočnu Europu. Posredan dokaz, da su i južni Slaveni poznavali Peruna,
je bugarski prijevod grčke Aleksandride iz 10.st., umetnut u prijevod bizantskoga ljetopisa
Ioanna Malale, u kojem je Zeus preveden s Porunъ.
-premda nije nemoguće da je prevoditelj preuzeo gromovnikovo slavensko ime iz ruske predaje,
mnogo je vjerojatnije da je upotrijebio ime koje su njegovi bugarski čitatelji mogli poznavati i
razumijeti.
-iz 6.st.:opis vjerovanja jedne skupine Slavena koja je u ono doba još živjela na lijevoj obali
Dunava (iduće će ga pokoljenje preći i tako „postati“ južnim Slavenima)-spomenutu Prokopijev
opis, prema kojemu Slaveni „priznaju da je jedan bog, tvorac munje, jedini gospodar svega;
njemu prinose za žrtvu vola i sve životinje žrtvene…“
-perun= „grom, munja“-ishodište je u IE korijenu *per- „udarati“ (odatle i naše riječi prati,
pravda, pravica, rasprava): gromovnik udara, razbija svojim oružjem.
-posrednih tragova Perunova štovanja kod Z Slavena: riječ perun i imena koja se mogu dovesti
u vezu s Perunom (Prove i Porenutius)
-kod Slovaka inačice: Peron, Peraun, Parom koje se mogu naći u uzrečicama i pogrdama-
Peron, Peraun, Parom ne znači „grom, munja“, nego je to ime nekoga pučkog nadnaravnog bića
koje posjeduje strjelice, udara i ubija
-interpretatio christiana: po kojoj su sva poganska božanstva izjednačavana s Vragom
-Slovačka, 17.st.: kanonski vizitator Joachim Kalinka u Oravi zabilježio da govore “Paromova
kuća“ kada govore o kršćanskoj crkvenoj zgradi!
-početkom 19.st. seoski starješine bili zaduženi paziti na to da ljudi ne rade teške poslove u
nedjelju, nego da umjesto toga pošteno rade četvrtkom-bile prisutne težnje da se četvrtak smatra
danom tjednoga počinka
-četvrtak je pak, po svojim imenima kod većine europskih naroda, gromovnikov dan
-toponimi izvedeni iz riječi *perunъ-najčešće u imenima gora, u oronimima
-i kod drugih toponima elementi mitskoga značaja: „A od te gore [ide granica] uvis do Perunova
hrasta…“
- samo mjesno ime koje podsjeća na Peruna ništa ne govori→ može biti izvedeno iz riječi koja
jednostavno znači „grom“ ili iz imena neke osobe, a može biti i samo slučajno slično imenu
visokog boga
18
Komparativna mitologija 19
-slovački dokumenti:1264.g. kralj Bela IV. poklonio je nekom Lippoldu selo Perun, negdje blizu
Mosona u današnjoj sjeverozapadnoj Ugarskoj. Pokraj sela Perun bio je burg Kal
: 1347.g. zapisana imena triju brežuljaka:Paganwar, Mogoswarhygh i
Purunhygh (zapisivač naveo da znači božanstva poganskih Slavena). Navedena imena očito
znače „Poganski grad“, „Gora Mogoš-grada“ te „Perunova gora"
-posredan dokaz o štovanju Peruna u J Slavena: biljka peruniku koja u dubrovačkoj okolici nosi
znakovito ime bogiša, izvedeno od bog. Dan 29. travnja zove se tamo Sveti Petar Bogišar, jer
toga dana ljudi donose perunike-bogiše na oltare
-trag Perunova štovanja kod J Slavena pronađen u običajima dodola ili prporuša. Riječ je o
ophodima u doba suše, u kojima ophodnici, pjevajući posebne pjesme, prizivaju kišu. Još je u
18.st. neki bugarski kaluđer imenom Spiridon ustvrdio u svojoj bugarskoj povijesti da Bugari u
njegovo doba još uvijek štuju Peruna i dokazivao to pojavom tako nazvana lika u tim ophodima
-ruski rukopis iz 15.st.. „Koliko ima neba?“ „Peruna je mnogo“. Prvo, gromovnik Perun ovdje je
izjednačen s Nebom, a drugo, Perun nije samo jedan nego ih ima više. Kako saznati, koliko ih je
bilo i što to znači? Odgovore će nam dati baltičke dajne. 5 Balti gromovnika, doduše, zovu
drugim imenom, ali je slično slavenskomu
-litavska dajna: četiri Perkuna su braća (na I, Z, S i J). Je li zato Gromovnikov dan, peräunedån,
četvrtak, četvrti u tjednu? Znači li da Perkun ima četiri aspekta? Da gleda na sve strane svijeta
(tj. da vlada cijelim svijetom)? Ili, da nadzire četiri godišnja doba? Je li on gospodar svega, i
prostora i vremena?
-skandinavska kozmološka shema po kojoj nebeski svod drže četiri patuljka: Austri, Vestri,
Nordri, Sudri - „Istočni, Zapadni, Sjeverni, Južni“, predstavljaju četiri glavna vjetra→paralele:
Saxo Grammaticus opisao je u Arkoni na Rujani kip visokoga boga Svantevita koji je imao četiri
glave
-višeglavi kipovi u: Szczecinu, Wolinu i Braniboru/Brandenburg
-svi kipovi nestali, ali u raznim slavenskim krajevima pronađeno nekoliko višeglavih kipova koji
potvrđuju istinitost srednjovjekovnih opisa→1 troglavi kip pronađen je u Dalmaciji kod Suvida.
-Svantevit, koji je bio najugledniji bog baltičkih Slavena, imao je jasno prepoznatljivu, čak
dominantnu vojnu funkciju, pa ga istraživači već odavna uspoređuju s Perunom.
-Velesъ:
-s Volosom povezani seljaci, seljački imetak (stoka), boleštine i smrt, mjesto mu je dolje u vodi,
rijeci
-izvori: životopis sv. Vladimira-dao srušiti Volosov kip i baciti ga u Počajnu
: Hustinski ljetopis (17.st.)
: životopis sv. Avraama Rostovskoga-u Rostovu uništio kameni kip Velesov
-u S ruskim mjesnim imenima oblici izvedeni iz Veles i iz Volos: oronimi Velesovo rebro,
Volosova gora, sela Velesovo, Volosovo
-sv. Nikola kod I Slavena preuzeo mnoge Volosove crte
5 Dajne su u Litavaca i Latvijaca kratke pjesme, obično u četiri stiha, koje su si pjevali da si prikrate vrijeme.
Uloga im je bila naoko tako nevažna da su promakle budnom oku kršćanskih vjerovjesnika te ih nisu iskorijenili. To
je za nas velika sreća, jer su napučene starim baltičkim bogovima. To su fragmenti, ulomci drevnih mitova. Pravoga
sadržaja nemaju, no, u njima sve vrvi od aluzija na drevno poganstvo. One nude male sličice koje se mogu slagati
poput nekog puzzle i otkrivati dublji međuodnosi.
19
Komparativna mitologija 20
Roman Jakobson: ako se Veles spominje s drugim bogovima, najbliži mu je Perun; ako se Perun
spominje samo s jednim bogom u društvu, to je obvezno Volos/Veles
: Volos jedina je apozicija bogъ, praćena atributom skotii, a ako se upotrebljava
ime bez apozicije, onda samo u obliku Veles
začetnik slavenske filologije: Jozef Dobrovsky
-Veles ne bi bio izvorni praslavenski bog nego bi u doba ruske, još poganske, države nastalo pod
bizantskim utjecajem novo mitsko biće kojemu u osnovi leži kršćanski svetac Vasilije, Blaž,
pastir iz Kapadokije i zaštitnik stoke, isprva pod imenom Volos (Miklošič, Veselovski)→
pomislilo se na to da bi Veles i Volos bila dva međusobno nepovezana boga
-tragovi kod Z i J Slavena: najbolje su potvrđeni kod Čeha-Tkadleček (15.st.): izjednačeni Vrag,
Veles i Zmaj; Veles je postao, s kršćanskoga vidika, zlim demonom
: husitska propovjedi (15.st.)- Veles povezan s grijehom
-kod južnih Slavena manje o Velesu: toponimi-svi u nizini, uz vodu
2. Kozmički sukob
Perun i Veles: jedina dva praslavenska boga čiji se međuodnos može dijelomice rekonstruirati-
na temelju pisanih izvora
: oni stoje na suprotnim stranama i izgleda kao da među njima vlada nekakva
napetost
-etimološka srodnost ključnih riječi (ne samo imena bogova) i cijelih rekonstruiranih fraza
konačno dala dugo traženi oslonac pri uspostavljanju veza među objema prije navedenim
kategorijama podataka (Dumezil, Ivanov, Toporov, Uspenskij, Katičić)
Ivanov i Toporov: ishodište bjeloruska priča o borbi između Boga i Nečistoga (Vraga): Bog
(Bog kršćana) nadmudruje s Vragom i prijeti mu da će ga ubiti; Bog, naime, bije po vragu,
spaljuje kuću, razbija drvo i kamen-ponaša se kao gromovnik; zašto grmi: kada kod gdje udari
grom, to Bog bije svojega protivnika→ opozicija:gore na nebu – dolje u vodi→ odgovara opreci
između Peruna i Velesa
: u nekim inačicama je to sv. Ilija, a o sim varijante Bog/Ilija može se
uočiti i važna varijanta Nečisti/Vrag/Zmaj
Tko što radi čime koga
1 2 3 4
Bog Nečistoga
Sv. Ilija ubija (munjom) Čorta/Vraga
grom Zmaja
Folklorno gradivo nudi i razne druge mogućnosti:
1 2 3 4
treska strjelicom zmiju
munja razbija maljem uža
kamenom
20
Komparativna mitologija 21
-to: praslavenski obredni tekst, ulomak mita koji je tijekom dugih stoljeća dobio kršćansku
presvlaku. Apelativ bog prometnuo se u osobno ime kršćanskoga Boga, čak će Bog, koji će ubiti
čovjeka, prvo njemu otpustiti grijehe ili će mu nadoknaditi štetu koju će počiniti, a njegov će
protivnik dobiti ime kršćanskoga Vraga. Ispod toga leži, izgleda, čista poganska priča o svađi
između Gromovnika i njegova sudruga. No, Gromovnik i Onaj iz vode ovdje se ne pokazuju kao
sudruzi, nego kao suparnici. Oni se bore na život i smrt. Pritom Gromovnik bije svojega
suparnika, a ovaj ga izaziva i pokušava mu umaknuti.
To daje shemu koja se može rekonstuirati na praslavenskoj razini:
1 2 3 4
Perun ubija/goni munjom/gromom Velesa/Zmiju
U takvoj shemi mogu se mijenjati osobe koje sudjeluju u zbivanjima, rekviziti kojima se izvršava
radnja pa čak i sama radnja, a da priča ostane ista. Posve je isto, kaže li se da je Perun ubio
Zmiju ili sveti Ilija Vraga. Razlika je samo u razini na kojoj se priča ostvaruje.
Ivanov i Toporov: ova priča kod I Slavena i Balta ima puno inačica i njezinom strukturom mogu
se objasniti i razumjeti drugi folklorni tekstovi
Zanimljiva je u tom pogledu bjeloruska priča o tome kako je Grom ubio Zmaja. Događaj koji se
pripovijeda zbio se na nekom konkretnom mjestu, slušateljima dobro poznatu. Navedena su
imena sela u blizini. Znakovito je da je mjesto zbivanja uz „staru cestu“, takvu koja je blizu ali
kamo ljudi više ne zalaze, na Igri. Glagol *igratъ označavao je obredni čin čiji je sastavni dio bio
obredni ples, nerijetko kolo. U nas mnoga Igrišća podsjećaju na takva sveta sastajališta6
Na takvom mjestu koje pobuđuje strahopoštovanje, je Zmajev kamen s oknom i dverima-nekoć
davno u tom kamenu živio Zmaj, Grom ga je proganjao i ubio-to mu je uspjelo pri trećem
pokušaju (zmaj se skrivao). Nakon toga događaja tri je dana kišilo, sve dok nisu našli zmajevo
truplo. To je ubojstvo prouzrokovalo prekomjernu kišu. Neki je starac upozorio ljude da Zmaja
valja zakopati, pa je kiša prestala. No, zemlja je stalno izbacivala Zmajevo truplo na površinu, pa
je kiša ponovno počela padati. Starac je objasnio da se to grom zabavlja, udara u njega neživa, da
ne bi oživio. Kiša tek što nije rastopila zemlju, dok netko (u pripovijesti se točno zna tko) nije
usnio san u kojem mu je bilo rečeno kako treba pravilno zakopati zmaja pa da više ne izlazi na
površinu zemlje. I propao je, i na vijeke vjekova amen. I grobni humak je sada tamo, blizu sela
Simonoviča
-legenda o nastanku Novgoroda (17.st.): Zmaj je zamijenjen ljutom zvijeri krokodilom
: zli čarobnjak Volhov preobrazio u lik ljute zvijeri
krokodila i zatvorio vodeni put u rijeci Volhov. Tražio je da mu se ljudi klanjaju, pa su ga stoga
pogani zvali grom ili Perun. Postavio je mali grad na mjestu zvanom Перыня, gdje je stajao
Perunov kip. Bjesovi su ga razbili i utopili u Volhovu, a tijelo je bilo odnijeto uzvodno i
izbačeno na obalu nasuprot onome gradu koji se danas zove Перыня. Tamo je bio pokopan i
okajan po poganskom obredu, trizni. Nakon tri dana propala je zemlja i požderala krokodilovo
tijelo. Humak se njegov usuo u Hadovo dno i još danas se tamo vidi jama i ne može ju se
napuniti.
-3 razine ove priče: 1. priča o mitskom sukobu između Peruna i Velesa
: 2. opisuje poganski ukop
21
Komparativna mitologija 22
-Indoeuropski korijeni:
-Ivanov i Toporov:mit o sukobu između Peruna i Zmije usidren u IE predaju→važne paralele s
vedskim tekstovima
-Vede su zbirke prastarih obrednih pjesmama, hvalospjeva, himni. Riječ veda, „sveto znanje“
-najstarija zbirka je Rgveda- najstariji tekstovni spomenici očuvani u bilo kojem IE jeziku→te su
pjesme vidjeli vidjelci u vizijama, tako stekli uvid u skrivenu, a istinitu prirodu Svijeta→zato je
važno da se obredni tekst izgovara točno, Inače ga oni, kojima je namijenjen, neće uzeti u obzir.
-Vede: prenose usmenim putem→posebne škole u kojima se one uče napamet
(zapisivanje=svetogrđe).
-vedske pjesme ne sadrže priče
-Rg je obredna pjesma u kojoj se brahmani obraćaju bogovima u aluzijama-nabrajaju junačka
djela Gromovnikova aludirajući na neka zbivanja koja nisu nigdje opisana. Junak je ubio zmiju i
time ispustio, oslobodio sedam rijeka, uklonio je Valu i time izagnao (istjerao) goveda, stvorio je
oganj. Pobjedio je u natjecanju sa Zmijom, a zove se Indra.
-slavenski folklorni tekstovi o borbi između Peruna i Velesa u kojoj Gromovnik otima stoku,
zapisani koncem 19.st. očuvali su tipološki starije, pregnantnije oblike
22
Komparativna mitologija 23
-žetva se nerijetko shvaćala kao ubijanje žita (potvrda za to ima, primjerice, u grčkoj predaji).
Žeti žito značilo je, dakle, ubiti ga udarajući srpom po njemu.
-paralelizam između indijske i slavenske predaje je potpun:
Indra je oslobodio/ispus rijeke/goveda ubivši Zmiju/Valu
tio
Perun je preoteo stoku ubivši Zmiju/Velesa
-zmija je doplazila na Goru, tamo gdje joj nije mjesto. Gora je Gromovnikova, a Zmija je
kozmički princip nereda. Njezino plaženje na Goru nije obično planinarenje, nego predstavlja
narušavanje kozmičkoga reda. Gromovnik jednostavno mora otjerati uljeza i uspostaviti
prvobitni red→sad se shvaća bjelorusko ime za Zmiju-to je zmaj koji je otišao gore, tamo gdje
mu nije mjesto
-nered što ga je Zmija prouzročila u indijskim tekstovima je u tome što se ona ovila oko Gore i
začepila sve izvore. Zatvorila je put vodama i na zemlji nastaje suša. Gromovniku nije preostalo
ništa drugo nego da je „ubio zmiju probušio vodama put probio bokove gorama“
-u nekim se tekstovima kao Indrin suparnik Vrtra (riječ vr znači „vrata“, Vrtra je onaj koji
zatvara; usporedite slovenski glagol zavirati „sprječavati“)
-osnovna motivacija vedskih tekstova je, da je Zmija sakrila vode/krave pa svijetu prijeti
suša/glad (nesreća, kraj, kaos). Onaj koji zna istinu (koji je upućen u svete tekstove i obrede),
izgovorit će sveti tekst u kojemu je posvjedočen istinit ustroj svijeta. Na taj će način popraviti
nenormalno stanje: Gromovnik će ubiti Zmiju i osloboditi vode/krave
-i u slavenskoj su predaji, dakle, ubijanjem Zmije oslobođene vode. Razlika je samo u tome što u
slavenskoj pradomovini rijeke ne presušuju pa se motiv zatvaranja rijeka gotovo posve izgubio.
Naći ćemo ga tek teško prepoznatljiva u legendi o nastanku Novgoroda gdje je ljuta zvijer
krokodil prepiječila promet rijekom, zatvorila rijeku trgovcima.
-Veles i Vrtra=bogovi stoke.
-mjesto sukoba u Vedama nije samo gora, Indra bije po stablima
-vede: bog nevremena Parjanya-„oblak koji grmi“. Toj frazi odgovara ruska громовая туча,
„gromonosni oblak“.
-vede najstariji očuvani tekstovi oblikovani u nekom IE jeziku (satemska skupina), najstariji
zapisani IE tekstovi su hetitski (kentumska skupina). Tekstovi koji će nas zanimati nastali su oko
1500 godina prije Krista. Indoeuropski narodi u Anadoliji (Hetiti, Luvijci, Palajci) nisu imali
vlastito pismo nego su preuzeli babilonsko. Babilonci su se pak služili slogovnim pismom
miješanim sa sumerskim ideogramima (hieroglifima: jedan znak za jedan pojam).Znaci za
akadske (babilonske) riječi koji su hetitima služili kao ideogrami (to su tako zvani akadogrami
koje su čitali hetitski), te sumerski znakovi za neke pojmove, sumerogrami.
-primjerice, sumerogrami DINGIR U („bog U“) stoje uvijek tamo gdje se spominje sumerski bog
gromovnik, pa se danas ne zna kako su ga Hetiti zvali.
-hetitska predaja, očuvana samo u ulomcima, pokazala je već dobro poznate elemente iz
praslavenskoga mita u jednakoj strukturi. Bez sumnje je ovdje riječ o općeindoeuropskoj predaji,
čvrsto usidrenoj u terminologiju različitih indoeuropskih jezičnih grana. Tipološki najstariji su,
kako se vidjelo, slavenski folklorni tekstovi iz 19.st.
-veći dio hetitskih tekstova su, izuzmu li se knjigovodstveni zapisci, obredni tekstovi. To nisu
mitovi, ali u njima se aludira na njih. Očuvan je mit o bogu Telepinušu. To je bog koji odlazi
23
Komparativna mitologija 24
-opreka dobro-zlo:
-Perun i Veles su u sukobu. Simpatije puka kao da su na Perunovoj strani. To se može objasniti
time što su živi ljudi, kao i Nebesnici, smješteni u ovaj svijet, a Veles je gospodar svijeta mrtvih.
Živi se boje smrti. U kršćanskoj interpretaciji Veles se stoga lako izjednačio s Vragom u Paklu.
No, to nas ne smije zavesti na pomisao da je Perun predstavljao dobroga, a Veles zloga boga.
Oba su bila čovjeku opasna, no, od obojice je mogao imati i koristi.
-ruske priče u kojima Veles u liku sv. Nikole spašava seljakovu stoku pred objesnim,
gromopucateljski nastrojenim Gromovnikom sv. Ilijom.
-suprotono nekim očekivanjima, nema nikakvih indicija da bi Praslaveni imali dualističku
predodžbu o bogu dobra i bogu zla.
-obredi, kada izgube svoju teološku interpretaciju, prestaju, doduše, biti obredima, no, ljudi ih i
dalje izvode, a mi to zovemo običajem. Puk često više i ne zna točno čemu neki običaj služi.
Prisutno je samo neodređeno uvjerenje da to mora tako biti, da je to red. Mitska pozadina je
zaboravljena, religijski sustav je ugašen
-Ivanov i Toporov: pokušali su otkriti prežitke praslavenskih poganskih obreda povezanih s
mitom o kozmičkom sukobu u jurjevskim običajima, primjerice, u hrvatskom Zelenom Jurju
(Sveti Juraj koji se bori sa zmajem samo bi u toj ulozi zamijenio Peruna), u običajima za
prizivanje kiše (dodole, prporuše) i u običaju paljenja božićnog panja badnjaka (koji bi
predstavljao zmiju s dna, pa bi i naziv za nj bio etimološki povezan s izrazom áhi budhnyà.
Zanimljivo je da su sva tri običaja najbolje, a neki i isključivo poznati južnim Slavenima.
3. Gromovnikovo oružje
-varaždinski kraj: priču o munji što ju možete iskopati iz zemlje kao posebno oblikovani kamen
: riječ je o kamenodobnim sjekirama
24
Komparativna mitologija 25
25
Komparativna mitologija 26
Taj se prijenos tumačenja s fosila na neolitičke sjekire mogao, dakle, zbiti tek nakon što su ljudi
već neko određeno doba rabili samo kovane sjekire, motike i pijuke.
-kod indoeuropskih se naroda (što onda znači i kod poganskih Slavena) to vjerovanje spojilo, bez
sumnje još u doba praindoeuropske zajednice, s mitskom predodžbom o dvoboju između
Gromovnika i Zmije. Gromovnikovo je oružje munja u obliku kamenog mlata, čekića, sjekire;
on njime bije Zmiju i usput nanosi štetu ljudima: mlađi opisi ruskoga poganstva ustraju na
podatku da je Perunov kip u Novgorodu držao u ruci kamen koji je simbolizirao munju
-1. je dao Perunu kamen u ruku poljski ljetopisac Maciej Stryjkowski 1582. godine
-njega je prepisao Alexandar Guagnini, a njega sastavljač Hustynskoga ljetopisa
→taj podatak prisutan tek od 16.st.!!!
-mlat (kijača) u Gromovnikovoj ruci etimološki je čvrsto utkan u kompleks vjerovanja povezanih
s Gromovnikom. Riječi mlat, mlatiti (udarati po žitu) izvedene su iz praslavenskoga *mlatъ-
<moltъ- koje je, kao i *mlěti-, nastalo iz praindoeuropskoga korijena *mel- „mljeti, mlat“. Iz
njega je izvedena i praslavenska *mъlńi, hrvatska munja. Hammer „čekić“, a hamarr je
etimološki povezan s praslavenskom riječi *kamy, genitiv *kamen i staroindijskom áśman-
„kamen“
→oružje IE gromovnika kojega su Germani poznavali kao Thora/Donnara, Balti kao Perkunasa i
Slaveni kao Peruna, bilo je, dakle, prvobitno kameno. Time u drugome dokaznom krugu
možemo pokazati kako je indoeuropska mitska predodžba o Gromovniku s kamenim čekićem
morala biti izoblikovana još u lithikumu, u kamenoj dobi.
Praslavensko *mъlńi je, kako smo vidjeli, etimološki povezano s riječima poput mljeti, mlin.
Čemu služi na mitskoj razini mlinsko kamenje, osim za pridobivanje some? Bjelorusi su još u
XIX. stoljeću govorili da „Perun drži u rukama dva neobično velika mlinska kamena, tare s
njima i udara jednim po drugome; s trenjem i udarcima proizvodi grom i bljesak. Dijelići
žrvnjeva lete prema zemlji i padaju poput munja. Kamene sjekire i noževe narod zove perunovim
munjama.“ (Bogdanovič 1895:76) U vedskim himnima gromovnika Indru apostrofiraju s
usklikom: yo asmanor antár agnim jajana, „tko je rodio oganj između dva kamena“ (RV, II,
12,3). Indoeuropski je gromovnik, dakle, proizvodio grom i munje pomoću mlinskoga kamenja
odnosno žrvnja.
-munja je, dakle, božje oružje koje Gromovnik baca s neba i njome bije Zmiju
-mogu zaključiti: naše kamene strele, strelni kameni u seljačkim domovima sjeverozapadne
Hrvatske doista su preživjeli svjedoci prahrvatskoga, praslavenskoga pa i praindoeuropskoga
mitskog sustava u kojemu su one igrale ulogu oružja jednoga od najviših, kod Slavena i
najvišega, najmoćnijega boga, Peruna, odnosno praindoeuropskoga *per(kw)u-no-.
26
Komparativna mitologija 27
-Katičić: u Vinodolskom zakoniku (13.st.) imamo identične slike koje postoje u Ruskoj pravdi
(11.st.): posljedica zlodjela mora se pokazati, a osumnjičenik je postao krivim ako bi tužitelj
pokazal kriva→takvi tekstovi rekonstruiraju fraze praslavenskog plemenskog prava
sǫdъ, sǫditi
27
Komparativna mitologija 28
druge strane stola; Zmija se u obrani savija, a kada ju Perun ubije, ona se ispravlja i postaje
ravna→ubijanje zmije jest ispravljanje krivoga
-krepka zaušica:
-pljuska je kao mnemotehničko sredstvo, i u neku ruku pravno pomagalo, koja je bila nekoć
rasprostranjena po čitavoj Europi
-pljuska je služila pri razvodu granice
-Shettlandski otoci: u kasno proljeće ili jesen su posjednici zajednički obilazili granice svojih
pašnjaka, kako bi izbjegli moguće kasnije svađe. Kod svakoga je međaša jedan dječak dobio
pljusku kako bi zapamtio gdje su međaši stajali. Svake godine su izabirali drugog dječaka
koji je pobrao batine→toga je bilo i u Njemačkoj, od Slovenije do Bugarske, u Sotinu, u
okolici Samobora→sve to ima podlogu u prahrvatskoj i praIE mitskoj slici u kojoj Perun
udarcem po Zmiji ispravlja pravdu
-starci: pri možebitnim sporovima se onda pozivalo svjedoke, strace→sačuvani su
dokumenti o tome (Istarski razvod); križevi što su ih nosili starci su svjedočili o svetosti
razvoda kao pravnog čina
28
Komparativna mitologija 29
neposredno vanjsko svjetlo. A to gore, gdje je svjetlo, to je pravi svijet. Riječi svijet, svijetli i
sveto su homonimi čija se značenja prožimlju.
-dok su s jamom povezani pojmovi dolej, tama, zima (godišnje doba), zvijeri; s vežom su
povezani gore, svjetlo, ljeto, pristup njivama, poljima i šumama→ta dva svijeta su povezana
s Velesom i Perunom:
Velesov svijet – Perunov svijet
ispod zemlje-iznad zemlje
tamno-svijetlo
dolje-gore
nisko-visoko
jama, jata (ukopano u zemlju)-šinja, veža (vanjska drvena konstrukcija)
zimska polovica godine-ljetna polovica godine
-da ova rekonstrukcija ima smisla, pokazuju i urezani znaci na gornjim gredama drvenih kuća
što ih kod I Slavena zovu "gromovi znaci"→smješteni su na gornji rub kuće, u Perunovu
sferu
29