Copvright © 2003., Golden marketing.

Zagreb
Sva prava pridržana Mate Suić
Nakladnik
Golden marketing
Jurišićeva 10, Zagreb

Urednica
Marina Šegvić

Suradnici
Mašta Begović Dvoržak
Bruna Kuntić-Makvić
ANTIČKI GRAD
Krešimir Ronćević
Marina Šcgvić

Recenzenti
Igor Fisković
NA ISTOČNOM
Petar Selem

Recenzent prvog izdanja

| Milan Prelog ] JADRANU
2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Knjigu objavljujemo u suradnji s Institutom za arheologiju u Zagrebu

GOLDEN MARKETING
ISBN 953-212-068-8 Zagreb, 2003.

7. Katalog gradova u predrimsko i rano
rimsko doba
Oslanjajući se na iznesene kriterije te na podatke što ih daju izvori, literarni i epig-
rafski, moguće je dati popis urbanih centara na istočnom jadranskom obalnom po­
jasu (si. 1), imajući, naravno, na umu i one rezerve što smo ili istakli pri definiciji
antičkoga grada. Podijelit ćemo ih po kategorijama.
A) Grčki gradovi i zajednice
Što se tiče istočne jadranske obale, grčko naseljavanje nije uzelo većega zama­
ha pa tako i nije osnovan veći broj polisa.Treba razlikovati polise koje su organizi­
rali grčki doseljenici od.greciziranih naseobina autohtonog stanovništva. Na istoč­
noj obali Jadrana gradovi grčke urbane fizionomije nastali su na oba načina.
Issa (Vis), sirakuška kolonija (apoikia, ktlsis), koju je Dionizije Stariji osnovao oko
389. god. pr. Krista. Nakon Dionizijeve smrti, osamostalila se i bila nezavisan
pćlis do građanskog rata između Cezara i Pompeja. Pristavši uz ovog posljed-
AaNTIČKI G R A D
njeg, izgubila je god. 46. samostalnost, a za Augusta je postala oppidum civium
Romanorum. Nakon osnutka salonitanske kolonije, vjerojatno njezina auto­
nomna prefektura (Novak 1940.; 1949.; 1953.; 1961.; Gabričević 1958.; 1970.;
Kirigin 1996.).
Pharos (Stari Grad na o. Hvaru), grčka kolonija koju su osnovali jonski Parani s oto­
ka Para u Egejskom moru (Novak 1960.;Rendić Miočević 1952.; 1962a, 1973.;
Pharos 1995.'.Adriatic islands 1997.); izgubila je samostalnost i bila porušena
za ilirskih ratova krajem 3- st.pr. Krista, opet se pridigla i sačuvala urbani karak­
ter. U rano rimsko doba prefektura salonitanske kolonije.
Corcyra, grčka naseobina koju su osnovali Kniđani na nekom do danas neutvrđe­
nomu mjestu o. Korčule (K6rkyra he Mela ina, iat. Corcyra Nigra - "Crna Kor­
čula”, jer je bila pošumljena). U rimsko doba nije bila grad, inače bi joj se spo­
men bio sačuvao (Lisičar 1951; Renđič-Miočević 1980.; Mastrocinque 1988.;
Korčula i Lastovo 2001.).
Lumbarda na istom otoku, isejska dorska naseobina agrarnoga karaktera kao i Pha­
ros (Rendić-Miočević 1952.; 1962a; 1973.; Korčula i Lastovo 2001.). Ime joj ni­
je sigurno utvrđeno. U rimsko doba nema status grada, vjerojatno je bila u do­
meni naronske kolonije kao i susjedni Ston.
Tragurium (grč. Tragurion,Trogir), isejska kttsis i važan emporij, sastavni dio isej-
ske zajednice (koinon) sa zajedničkim civitetom (sympoliteia). Nakon pro­
pasti isejske samostalnosti i on je došao pod rimsku vlast. Bio je kao i Isa oppi­
dum civium Romanorum i vrlo vjerojatno u sastavu šire zajednice salonitan­
ske kolonije.
Epetium (grč. Epčtion, Stobreč), imao je istu vezu s Isom kao iTragurij, ali u rim­
sko doba nije postao oppidum civium Romanorum nego je kao i Far bio sre­
dištem jedne prefekture salonitanskog agera.
B) Rimski gradovi i zajednice
Ovdje moramo izdvojiti nekoliko užih kategorija, i to po kriteriju stjecanja ci-
viteta i municipalne konstitucije.
a) Gradovi i zajednice s italskim pravom
Alutae (koruptela za naziv pripadnika zajednice kojoj je središte bilo u Labinu -
Alvona).
Flanates - pripadnici zajednice kojoj je centar bio Flanona (Plomin).
Lopsi - pripadnici zajednice kojoj je središte bila Lopsica (Jurjevo kod Senja).
Varvarini - pripadnici zajednice sa središtem Varvaria (Bribir kod Skradina).
Neditae - središte Nedinum (Nadin).
Asseriates - pripadnici zajednice s centrom Asseria (Podgrađe kod Benkovca). K to­
me su stekli i imunitet (bili su immunes, tj. oslobođeni nekih fiskalnih obveza).
 l'redmel i metode istraživanja ANTIČKI GRAD

Fertinates (malo iskvaren oblik), pripadnici zajednice kojoj je središte bilo Fulfi- d) Peregrinske zajednice koje su stekle civitet
nium , današnji Omišalj na o. Krku. Treba ponoviti da su mnoge zajednice netom navedenih kategorija također od­
Curictae - pripadnici zajednice s centrom Curicurri (Krk na istoimenom otoku - ređeno vrijeme u predrimsko doba, prije stjecanja civiteta ili osnutka kolonije, ima­
Curictica insula). le karakter autohtonih zajednica. Nema sumnje da je npr. Salona bila središte epi-
horske zajednice i prije dolaska onog nukleusa iz konventa i dedukcije kolonije, ka­
b) Gradovi - središta rimskih municipija ko i Strabon donosi oslanjajući se na tu stariju situaciju pa kaže da je Salona grad
Agida - Kopar u Istri, bio je oppiđum civium R om anom m već u najranijem Car­ Delmata (Strab. Geo.VII, 5,5; v. ovdje 412). S dolaskom, međutim, rimskih elemena­
stvu (Degrassi 1933a; Mlakar 1962., 34). ta u naselja navedena pod b) i c) taj je epihorski element bio minimiziran. Napro­
Parentium - P o reč, u najranijem Carstvu municipij rimskih građana, za Tiberija tiv, snažnu epihorsku komponentu sačuvali su gradovi navedeni pod a), jer je riječ
postaje kolonija rimskih građana. 0 dodjeli civiteta zatečenom stanovništvu. Zbog toga ćemo i njih ubrojiti u autoh­
iader (?) - današnji Zadar, vjerojatno je prije osnutka kolonije bio konvent odnos­ tone formacije.
no municipij rimskih građana. Na arealu što ga obrađujemo, zajednice s neprekinutim autohtonim temeljem
Salona - Solin, u Cezarovo vrijeme conventus civium Romanorum (Caes. Bell. civ. 1 njihovi gradovi - centri bili su:
III, 9, 2 - 3) s municipalnom konstitucijom, poslije središte kolonije rimskih Albona - Labin, autohtona općina s italskim pravom, u razvitku izrasla u rimski mu­
građana. nicipij.
Narona (?) - Vid kod Metkovića, vjerojatno kao i Salona zajednica rimskih građana Flanona - Plomin, s istim razvitkom kao i Albona.
(konvent) prije osnutka kolonije. Tarsatica - Trsat, Rijeka, autohtona zajednica, civitet je stekla za Flavijevaca u dru­
Issa - Vis, oppidum civium Romanorum od Augusta, vjerojatno integrirana u salo- * Degrassi 1934. - Uvod; goj polovini I. st. n. e.
1965.. 44 i d.; 1954., 68 i d.
nitanski municipalni kompleks. Vatja registrirati'da je Šažei Sema - Senj, isprva zajednica peregnnskoga karaktera, već potkraj Republike sre­
1987. pretpostavio i raniju dište italskoga poslovnog svijeta (trgovina, pomorstvo), od Augustovih vreme­
Tragurium - Trogir, bio je također oppidum civium Romanorum za Augusta, do- dataciju osnutka kolonije.
mala u sastavu saionitanske kolonije. On pomišlja čak i na ceza- na uživala rimski civitet.
rovsku koloniju, s prohod­
Rhizinium - Risan, u Rizoničkom zaljevu (sinus Rhizonicus - Boka kotorska), op­ nom municipalnom fazom. Crexa - Cres, stekla je civitet i konstituciju za prvih careva, Augusta ili Tiberija.
pidum civium Romanorum. ' Forlati-Tamaro 1936.; Apsorus - Osor, razvitak poput Cresa.
1947. - Uvod; Degrassi
Acruvium - Grbalj iii sam Kotor, kao Risan. 1943.; 1954., 60 i d.; Fras- Curicum - Krk, autohtona zajednica kojoj je bilo dodijeljeno italsko građansko pra­
cheiti 198?. zalaže se n to vo, prirodnom evolucijom postala municipalitet s rimskim građanskim pra­
Buthua - Budva, važan emporij prema helenističkom svijetu u predrimsko doba, da je kolonija u Poli mogla
od Augusta oppidum civium Romanorum. biti osnovana za Cezarove vom.
dikt2ture, vjerojatno između
Olcinium - Ulcinj, također municipij rimskih građana. 47 i 45- g- pr. Kr.
Fulfinium (žitelji Fertinates ili Foretani) - Omišalj na o. Krku, također je kao pe-
* Brunelli 1913., 89 i d.; Vit-
regrinska zajednica dobio italsko pravo koje je evoluiralo u rimsko građansko
c) Rimske kolonije tinghoff 1952.. 124; Suić pravo.
1964;1981.: Alfoldv 1965..
Parentium - Poreč, kolonija od Tiberija dalje (colonia lulia Parentium). 123; Wiikes 1969, 223;. Arva - Rab na istoimenom otoku, stekla je civitet i konstituciju za Augusta.
Pola - Pula, agrarna kolonija osnovana prije g. 43- pr. Krista: colonia Pola pietas lu ­ Novak 1949.; Vittinghoff Lopsica - Jurjevo kod Senja, autohtona općina s italskim pravom, daljnjim razvit­
lia ili Pollentia Herculanea,r 1952.. Suič 1963.; 139; Al-
foldv 1965.. 123; Wilkes kom rimski municipij.
Iader - Zadar, agrarna kolonija, vjerojatno ju je osnovao Cezar (lulia) ili August 1969, 223; Antička Salona Ortopla - Stinica pod Velebitom, također autohtonog podrijetla, stekla rimsko gra­
1991.
(Augusta) .48 đansko pravo i konstituciju za Augusta.
Mišura 1921., 5 i ć.-. Al­
Salona - Solin, agrarna kolonija, vjerojatno ju je osnovao Cezar nakon završetka foldv 1965,118 i d.; Wilkes Vegiurn ili Vegia - kod Karlobaga, također municipij od Augustovih vremena.
1969.. 114; Milošević 1987.;
građanskog rata, colonia Martia lulia Salona 1990.; 1998. Parentini - ime stanovnika zajednice registrirano u natpisu (CIL 3.15053), ime gra­
Aequum - Čitluk kod Sinja, agrarna veteranska kolonija koju je osnovao car Klau- Patsch 1907, 3 i d.; Vittin- da nepotvrđeno, možda Parent(i)um. Nalazio se vjerojatno negdje na granič­
dije:colonia ClaudiaAequum (iliA equitas)K ghoff 1952, 125; Aifo!dy
1965.. 134-; Wiikes 1969,
nom području Libuma i Japoda, poviše mora na Velebitu.
Narona - Vid kod Metkovića, agrarna kolonija osnovana vjerojatno kad i salonitan- 245 i d.; Cambi 1980a. Argyruntum - Starigrad Paklenica, zajednica domaćih peregrina, stekao je konsti­
ska.” Novak 1965.; 1966.; AJ- tuciju i civitet za prvih careva, Augusta ili Tiberija.
foldv 1965, 139 i d.; Wilkes
Epidaurum - Cavtat, također agrarna kolonija, vjerojatno osnovana za Augusta.’' 1969.. 252 i d. Aenona - Nin, središte zajednice koja je za Augusta stekla rimski civitet.

63
 Predmet i m etode istraživanja
Pasinum (?) - neutvrđenog smještaja, u Plinija se samo spominje nakon Enone ci-
vitas Pasini (Plin. NH III, 140; v. ovdje 420).
Nedinum - Nadin, središte libumske općine, civitet i konstituciju dobili su Nedi-
tae vjerojatno već za Augusta.
Corinium - Karin, Gradina Miodrag, centar iiburnske zajednice, status municipija
dobio je za Augusta.
Clambetae - Cvijina glavica kod Obrovca, stekla je civitet i konstituciju za Augus­
ta.
Hadra - Medviđa u zapadnoj Bukovici, stekla je civitet za prvih careva.
Asseria - Podgrađe kod Benkovca, vjerojatno uživala italsko pravo kao autohtona
zajednica, a k tome i imunitet. U daljnjem razvitku postala rimski municipij po­
četkom l.st.
Sidrona - zapadnije od Hadre. Njezini liburnski pripadnici Sidrini stekli su civitet
i konstituciju za prvih careva.
Alveria - Dobropoljci u istočnoj Bukovici, i njezini pripadnici Alveritae također su
stekli rimsko građansko pravo i konstituciju za prvih careva.
Varvaria - Bribir i njezini Varvarini, pripadnici autohtone zajednice, stekli su ital­
ski privilegij i konstituciju koja je evoluirala u municipalitet s rimskim civite-
tom.
B um um - Ivoševci kod Kistanja u Zapadnoj Bukovici, dobio je autonomiju znatno
kasnije, za cara Hadrijana u prvoj polovini 2. st. n. e.
Scardona - Skradin, na jugoistočnoj periferiji Liburnije, središte sudbenoga kon-
venta Liburna i Japoda, stekla je konstituciju i civitet za Flavijevaca, u drugoj
polovini 1. st. n. e.
Rider - Danilo kod Šibenika i njegovi Riditae kao autohtona delmatska zajednica
stekli su civitet vjerojatno za Klaudijevaca, u prvoj polovini 1. st. n. e.
Promona - Tepljuh kod Drniša, kamen smutnje krajem Republike između Liburna
i Delmata, stekla je civitet relativno vrlo kasno, tek za Aurelijevaca, u drugoj po­
lovini 2. st. n. e.
Rhizinium - Risan, vrlo vjerojatno jedna od onih Varonovih (u Plin. NH III, 142; v.
ovdje 420) autohtonih civitates prije stjecanja civiteta.
Acruvium - Kotor, kao Rizinij.
Buthua - Budva, kao Rizinij.
Olcinium - Ulcinj,kao Rizinij.
Doclea - Duklja, kod Podgorice, centar veoma prostrane autohtone zajednice, stek­
la je konstituciju među posljednjima, u 2. st. n. e. Osim Dokleata (Docleatae)
pripadnika ove zajednice, postojalo je i šire pleme Dokleata koje se po Pliniju
(NH III, 143, v. ovdje 420) dijelilo na 33 dekurije.
To bi bio potpun katalog naselja iz najranijega Carstva na užemu obalnom
prostoru kojima se pouzdano može pridati svojstvo grada - centra, dakle grada u
ANTIČKI GRAD
pravom smislu riječi. Ostalih naselja nižega ranga, od kojih su mnoga imala istaknu­
te urbane i urbanističke kvalitete, kao gradići Istre (Ruginiumss - Rovinj, Pim num
- Piran, Nesactium - Vizače), Liburnije (npr. Blandona - kod današnjeg Biograda
na moru), srednje Dalmacije (npr. Pituntum - Pođstrana, Oneutn - Omiš) i drug­
dje, bilo je prilično mnogo, ali ona izlaze iz okvira ovih razmatranja.
Već sad, na kraju ovog poglavlja, nameće se potreba da se osvrnemo na sliku
rasprostranjenosti urbanih centara na hrvatskoj obali i đa na temelju toga izvede­
mo zaključak, ne prejudicirajući konačne zaključke koji će slijediti iz daljnjih anali­
za. Vidi se đa su neke regije bile gušće urbanizirane, neke rjeđe. Ako izuzmemo gr­
čke i rimske kolonije, koje su formacije stranog podrijetla i koje su nastale kao re­
zultat vanjske politike grčkoga i rimskog svijeta, ostaje nekoliko desetaka gradova
što su se razvili na autohtonim temeljima.
Istra je u ranom Carstvu bila relativno slabo urbanizirana.Tu su se nalazila če­
tiri grada u pravom smislu riječi: Tergesle, Agida, Parentium i Pola. Cak Nezakcij,
koji je nesumnjivo imao vrijednih tradicija iz predrimskih vremena kao jedno od
najistaknutijih središta starih Histra, nije imao konstitucije sve do 3. st. n. e. Ostali
su gradići bili u sjeni navedenih centara. Antička Liburnija, obalni potez od Raše
do Krke, bila je u antičkom razdoblju najurbaniziranija regija hrvatskog priobalja,
počevši već od Kvarnera, pa preko podvelebitskog kraja, do Ravnih kotara i Buko­
vice. Današnja srednja Dalmacija daje opet sasvim drukčiju predodžbu: to je re­
gija veoma rijetke urbanizacije, najrjeđe na primorju, pa se može kazati da je pod­
ručje Delmata, Ardijejaca, Daorsa i drugih naroda u tom procesu bilo zaostalo.Tek
u današnjoj južnoj Dalmaciji i u Crnogorskom primorju susreće se veća gustoća,
ali još uvijek ne tolika kao na tlu Liburnije. Opažaju se i razlike unutar iste regije.
Na primjer, relativno slabo je bio urbaniziran uži primorski pojas u sjevernoj Dal­
maciji, odnosno u kontinentalnoj Liburniji, dakle uglavnom područje Ravnih kota­
ra, dok je kudikamo više bilo urbanizirano podvelebitsko područje i područje da­
našnje kršne Bukovice. Zašto je tome tako neće biti teško objasniti.Tu su važnu ulo­
gu imali političko-dništveni i ekonomski momenti i tome će biti posvećen dio dalj­
njih izlaganja.
 III. dio

U SVITANJU GRADA
KLASIČNOGA SVIJETA
NA ISTOČNOM JADRANU

Gradovi ili nascuntur ili fiu n t - ili se razvijaju ili nastaju. Postanak grčkih gradova
kao urbanih centara ne moramo uvijek tražiti u postupnom uvođenju tercijanih
djelatnosti od kojih mnogima i nije bilo mjesto unutar gradskog perimetra. Od se­
la često postaje grad, nastaje gradsko središte čiji položaj ima posebno pozitivno
značenje za one cjeline koje se formiraju kao rezultati i interakcije dvaju sadržaja,
jednoga gradskog i drugoga seoskog. Odnos polis - kčm e možemo promatrati na
primjeru mnogih grčkih naselja.To je onaj poznati odnos grad - selo, koji se u kon­
kretnim oblicima susreće i kasnije u rimskim naseljima i u novijim formacijama.
Prauzori su tih cjelina stari orijentalni gradovi - države, kasnija ishodišta integraci­
ja gdje je glavni grad - osvajač postao središtem većih i prostranijih država.
U starim tradicijama često susrećemo ime osnivača grada koji se kasnije štuje
kao božanstvo - roditelj, otac stanovnika rođenih u gradu.To vrijedi osobito za os­
nivače i obnovitelje mnogih grčkih gradova. Genealogije njihovih potomaka veći­
nom su se uzimale i kao kronologije postojanja, odnosno osnutka grada. Kad je He-
katej Milećanin došao u Egipat, posjetio jeTebu, znamenito vjersko središte. Heka-
tej je tamošnjim svećenicima s ponosom kazao da je on šesnaesti potomak božan­
skog osnivača Mileta. Slatko su se nasmijali svećenici na tu samohvalu, jer su oni
posjetitelju iz Mileta mogii pokazati čak 345 velikih kipova svojih prethodnika (He-
rod. Hist. II, 143)! Hekatej je dobro preračunao naraštaje primijenivši prosječan vi­
jek od četrdeset godina za jednu generaciju i početak je života svojega grada pove­
zao s vremenom doseljenja Dorana koje je postalo najvažnijim uporištem grčke
predaje, uz Trojanski rat od kojega su također neki Grci računali vrijeme. Hekateje-
va je kronologija vrijedila sve do helenističkih vremena kad su poznati kronografi
pokušali pojedine događaje iz grčke povijesti sinkronizirati s važnijim događajima
iz povijesti orijentalnih država.
Spartanci su datirali događaje imenima svojih kraljeva koji su taj položaj obna­
šali u suvladarstvu, po jedan iz vladarskog roda Agida i vladarskog roda Euriponti-

135

Bila je potrebna velika str­
pljivost i znanje da se protu­
mači ovaj toponim. Razmat­
ranjem samoga značenja ne
bismo Iako mogli doci do
njegovoga izvornog oblika.
Ovdje ćemo navesti samo
neke fonetske promjene koje
su se tu zbile: qu- je prešlo u
k-, -d- se izgubilo, -£>■je
prešlo u -b-, -i- je epentezom
došlo pred njega.
136
ANTIČKI GRAD
da. Sve do Leonide koji je ušao u povijest kao heroj Termopila, spartanski je vladar­
ski popis dijelom kasnija rekonstrukcija. Ako pogledamo katalog kraljeva, moći će­
mo prepoznati i posve izmišljena imena.Tako, npr., uz Likurga koji je po spartan­
skoj predaji tvorac ustava toga polisa, stoji suvladar imenom Eunom (grč. eu +
nomos, ‘dobar zakon”).
U najstarijemu grčkom društvu već su bili počeli neki procesi spajanja stanov­
ništva malih naselja koja jedva možemo smatrati prapočecima kasnijih urbanih sre­
dišta. S razvitkom i napredovanjem društva u malim naseljima ona su se često uje­
dinjavala u veću zajednicu.'lako atenska predaja koju nam je posredovao Plutarh
(Thes. 24 i 25) prikazuje ujedinjenje Atike u atenski polis na poticaj kralja Tezeja,
Egejeva sina, kojega su Atenjani rado isticali kao svojega ekista (oikistes). Svaki je
Atičanin pripadao jednoj od četiri jonske file (plemena), a svaka se fila dijelila na
tri fratrije. Plutarh pripovijeda da je Tezej ujedinio dotad odvojene jedinice atičko-
ga prostora u jednu veću, atenski polis, postupkom što ga sam naziva sinekizmom
(synoikismđs).U procesu sinekizma manje su jedinice davale svoje specifične dop­
rinose. Kasnije je ostalo mnogo retencija u društvenomu, političkom i vjerskom ži­
votu koje svjedoče o njima. Četiri su jonske file (plemena) zadržale osobitosti koje
se nisu izgubile ni onda kad je Klisten umjesto njih uveo teritorijalne file. Unutar
prvotne četiri file postojala je podjela na bratstva - fratrije - koju ni reforma nije
mogla ukloniti. U okviru fratrija čuvale su se stare patrijarhalne institucije rodov­
skog podrijetla na području obitelji, obiteljskoga imetka, svetkovina, kulta itd. Sre­
dišnja vlast polisa nije u to smjela dirati. Sinekizam je bio integracija na vrlo demok­
ratski način s temeljima u rodovskome društvu. Plutarhov prikaz nije samo rezultat
njegovih domišljanja ili atenske predaje već odraz stvarnih društvenih procesa.
Atena je blistav primjer o kojemu je sačuvana i potvrda u literaturi. Ipak, i u Gr­
čkoj pretežu spontane tvorbe pod utjecajem gospodarskih grana kojima se stanov­
ništvo izdržavalo: stočarstva, zemljoradnje, obrta, trgovine. Posebnoga karaktera bi­
le su kleruhije, naseobine kleruha koji su od matičnoga polisa dobili određenu po­
vršinu zemlje (kleros ili klaros, ždrijeb) na uživanje, a ne u stalno vlasništvo. Kleru­
hije su svojim maticama pružale velike mogućnosti gospodarskoga rasta. Urbanoga
tipa postat će uskoro i naselja koja su po postanku bila potpuno vojna. Urbani su
karakter već gotovo u početku imala ona naselja koja su nastala kao središta terci­
jarnih djelatnosti, prvenstveno trgovine. U svim civilizacijama i svim razdobljima
postoje toponimi koji upućuju na značenje prometa i trgovine za nastanak i opsta­
nak naseobina: Empćrion, Nauportus, Forum Iulii, Demir Kapija, Novi Pazar, Veli­
ko Trgovišče i dr. U Istri susrećemo toponim Karojba koji je postao od lat. quattuor
viae (quadrivium - raskršće).*1
Kad je govor o negrčkim i nerimskim urbanim formacijama, ponajčešće njiho­
ve početke moramo procjenjivati mnogo skromnije, samo po okolnostima koje su
utjecale na izbor položaja za naselje, a bile su bitne za opstanak njegovih stanovni­
ka: prvenstvo ima obradiva zemlja, zatim sam položaj i mogućnost komunikacije.
U vrijeme kad se na hrvatskim obalama pojavljuje grad antike, klasična je urba­
nistička misao bila razrađena kao posebna doktrina u grčkom, helenističkom i u et-
V svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
ruščansko-rimskom svijetu, a urbana kultura bila je temeljna pretpostavka društve­
nog progresa.
Bila je dokraja izgrađena opća apstraktna ideja grada koja se bezbroj puta re­
producirala i konkretizirala kad su se osnivali novi gradovi, bilo u metropolama kla­
sičnih civilizacija, bilo u zemljama barbarskog svijeta. Na našim obalama bit će to
ostvarenja grčkog duha u kolonijama što su ih Grci ovdje osnovali ili naseobine
rimskih građana na najvažnijim punktovima naše obale. U naša razmatranja potreb­
no je uključiti i ideje stranih civilizacija o fenomenu grada uopće, ne samo da bi se
bolje shvatila njegova realizacija na hrvatskoj obali već jednako tako da bismo mog­
li prosuditi u kojim je uvjetima ostvaren i u čemu se onda očituje epihorska kom­
ponenta u tim i u svim drugim gradskim središtima koja su se na obalnom prosto­
ru nalazila u sferi utjecaja klasičnoga grada.
1. Grad grčkoga svijeta
Već stari logografi i geografi, proučavajući gradske formacije na području grčkoga
kulturnog utjecaja, smatrali su da je grčka urbanistička misao potekla iz Jonije na
obalama Male Azije, a formulirao ju je, kako je poznato, Hipodam iz Mileta u 6. st.
pr. Krista.67 Do perzijskih ratova jonski je svijet živio u okviru velike državne cjeli­
ne što su je Kir Stariji i njegovi nasljednici formirali na razvalinama velikih država
starog Istoka. Prve formacije grada - države bile su se pojavile na tlu Mezopotami­
je, a perzijska okupacija Jonije mogla je pridonijeti i formiranju i oblikovanju gra­
dova ne samo na području što su ga okupirali Perzijanci nego i na klasičnomu gr­
čkom tlu. Pod perzijskom vlašću našle su se zemlje s tisućugodišnjim tradicijama ži­
vota u civilizacijama visokog dometa koje su jonskim Grcima bile na dohvatu. Oni
su lako mogli upoznati mnoga iskustva antičkog Orijenta na svim poljima, pa tako
i na polju urbanističke discipline. Jonski Grk, nesputan sitnim partikularizmom ko­
ji je vladao u metropoli i antagonizmom između mnoštva sitnih polisa u zemlji -
matici, imao je prilike širiti svoja obzorja i stjecati nove, grčkom svijetu dotad ne­
poznate spoznaje s različitih područja. Grk će često zauzeti visoko mjesto u politi­
ci perzijskoga kralja, pogotovo kad je bilo potrebno da se iskaže grčki duh istraži­
vanja. Darije Vištašpa u posljednjim decenijima 6. st. pr. Krista povjerit će tako lo-
gografu Skilaku iz Karijande da istraži svijet Srednjeg istoka sve do obala Inda, a He-
katej iz Mileta proučit će geografiju i etnografiju svih obala Mediterana. U tom se
krugu rodio i formirao Herođot Halikarnašanin, koji će prvi upotrijebiti znanstve­ Literatura o grčkoj urbanis*
tici dosta je opsežna, usp. u
ne metode istraživanja u proučavanju povijesti. užemizbom: Lavedan 1926.;
Castagnoli 1951.; Martin
Odatle je potekao i Hipodam iz Mileta, suvremenik Herodotov, koji je djelovao 1956.; Morini 1963.: Coppa
nakon završetka perzijskih ratova. Kao aktivni inovator klasične grčke misli Hipo- 1968.
137
ANTIČKI GRAD
Si. 29. Gradski raster grčkog Nea-
pola (NedpoUs), Napulj, Italija: u
rasteru dominiraju uzdužni aksijalni
pravci; Castagnoli 1951.
dam je na maloazijskom prostoru došao do ostvarenja koja su kasnije dobila epitet
hipodamovske znanosti. Pravilan raster gradskog areala postojao je u mnogim kra­
jevima o kojima je Hipodam mogao steći spoznaje i primijeniti ih tako da je postao
utemeljitelj grčkoga modela planiranoga grada s podjelom na geometrijski pravilne
dijelove.
Nijednom narodu antičkoga svijeta urbanistička doktrina nije bila tako potreb­
na kao Grcima, jer nijedan narod nije doživio takvu proliferaciju svojega vlastitoga
grada po dalekim tuđim zemljama. U vrijeme kad je djelovao Hipodam, grčka je ko­
lonizacija već bila doživjela apogej, nove stečevine (ktiseis) u 5. i u 4. st. pr. Krista
ispunit će tu i tamo pokoju prazninu u pojedinim regijama koje su već odavna bi­
le u interesnoj sferi grčke kolonizacije.To znači da je i zapadni grčki svijet u Hipo-
damovo doba već bio stekao golemih iskustava u osnivanju novih gradova, počev­
ši tamo od kraja 8. st. pr. Krista. I ta su iskustva nesumnjivo bila prisutna u Hipoda-
movoj doktrini i njegova je zasluga prvenstveno u tome što ih je znao formulirati i
konstituirati u sustav. Vrijednost Hipodamova modela nije samo u geometrijskoj
pravilnosti već i u raspodjeli prostora u gradskome tkivu za sadržaje koji grad čine
gradom. To su javna mjesta, namijenjena zajedničkim funkcijama iz sfere javnoga ži­
vota: uprave, trgovine, prometa, zdravstva, prosvjete, kultova itd. Nastoje se izdvoji­
ti sadržaji kojima se ne može osigurati prostor unutar gradskoga tkiva, omeđenoga
bedemima, jer onamo i ne pripadaju. Filozofija ih je dijelila na svete i profane.
I sam grčki svijet u užoj metropoli stekao je u procesu geneze i razvitka vlasti­
toga polisa vrijedne spoznaje ne samo dok je unapređivao grad kao funkciju druš­
tva već i dok ga je oblikovao kao faktor zadovoljenja svih potreba građanina - druš­
tvenoga bića (zdion politikćn). Izvorna Hipodamova doktrina nije nam poznata, o
njoj možemo suditi na temelju njegovih ostvarenja, od kojih su najznamenitija re-
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 30. GradsM raster grčke Ise (Issa), Vis: tlocrt s
perimetrom i pravcima komunikacija (d) koje teku niz
padinu u longitudinalnom smjeru: a) trijem: b) rimske
terme; c) nekropola; d) komunikacije; e) rimski teatar;
prema Gabričević 1958.
konstrukcija njegova rodnoga grada Mileta koji je bio razoren u grčko-perzijskim ra­
tovima, i urbanistička regulacija grada Pireja, najvažnije atenske luke. Po tome se
grad, planiran u strogom ortogonalnom sustavu, s pravilnom mrežom gradskih ko­
munikacija, užih urbanih sklopova, gradskih četvrti i blokova kuća, smatra tvorevi­
nom nastalom na hipodamskim načelima. Nesumnjivo je da je Hipodamovoj teori­
ji prethodila stoljetna praksa. I sam dijete grčkog polisa, jednoga od najznameniti­
jih, najbogatijih i u kolonizatorskom djelovanju najaktivnijih, dobro je poznavao
gradski organizam u svim njegovim funkcijama i u svim njegovim manifestacijama:
on je u tim kategorijama razmišljao i nalazio rješenja koja su tome najbolje odgova­
rala. Stoga i neće biti teško razlučiti u grčkoj literaturi koja tretira problem polisa
nakon Hipođama ono što je njegovo i ono što je patrimonij opće grčke misli o gra­
du. Ideju grada u sustavu razradio je u 4. st. pr. Krista filozof Aristotel iz Stagire u
djelu Politika (v. ovdje 398). Tu i tamo oslanja se na Hipodama prema kojemu ne
gaji simpatije, a njegovim teorijama pristupa veoma kritički, pa im se ponegdje i su­
protstavlja - indirektno preko njih i Platonovima. Aristotel nam ostaje glavnim iz­
vorom za poznavanje ne samo grčkoga grada nego i znanosti o gradu uopće u gr­
čkomu klasičnom i helenističkom svijetu. Ipak nema sumnje da je on pred sobom
imao model Hipodamova grada (II, 5,1-4; v. ovdje 400) kad je proučavao ne samo
njegovu konkretizaciju već i sve druge aspekte djelovanja i razvitka grada, kad je
ANTIČKI GRAD
udarao temelje znanstvenih metoda u istraživanjima, počevši od proučavanja gene­
ze grada i njegova trajanja u dijakroniji pa do analize njegove uloge u njemu suvre­
menom društvu. Aristotelova definicija čovjeka kao bića polisa (to bi bilo uže zna­
čenje poznate sintagme zdion politikon) identificira u širem smislu univerzalnost
ljudske društvenosti u njezinu posebnom povijesnom obliku, u urbanom i urbanis­
tičkom, koji je bio i najveći domet društvene organizacije nebarbarskog svijeta.
Aristotelova je glavna preokupacija naći konkretnu viziju najpogodnijeg modela po
kojemu će se organizirati njemu suvremeni grad, razlučujući i određujući u tom
gradu ono što pripada građaninu pojedincu i grupi pojedinaca od onoga što je od­
ređeno zajedničkim organizmima na temelju funkcija što ih obavljaju. Po tome će
i sustav materijalnog ostvarenja grada biti odraz političke koncepcije, društvene
strukture i hijerarhije, refleks ideja koje su i prije filozofi razrađivali u traženju mo­
dela idealnoga grada. Aristotel sam nije oduševljen Hipodamovim konceptom gra­
da oblikovanog u krutomu geometrijskom sustavu (koji, uostalom, koliko znamo iz
primjera, i nije bio tako strog), on predviđa fleksibilnije organizirane prostore ali
ga, u biti, vodi Hipodamova misao (Aristot. Polit.VII, 10,4; v. ovdje 404). Ona je ubr­
zo našla primjenu i u zapadnom svijetu. Kad je Periklo pokrenuo osnivanje panhe-
lenske kolonije Turiji (Tburioi) u južnoj Italiji, gdje je uz Herodota, po Hezihijevu
svjedočanstvu, sudjelovao i Hipodam (Suda s. v. 'HgoSotog, Hesych. s. v.
'Yjdto&&(K>u v£|xr)at5),već su se bile manifestirale ideje koje su anticipirale Stagira-
nina. Ekisti (osnivači) toga grada, kako se vidi, birani iz najuglednijega kruga tadaš­
njih intelektualaca, udarili su temelje gradskoj legislaturi rukovodeći se idejama za­
konodavca Haronde. U jednom zakonu bilo je određeno da sva djeca građana no­
voosnovanoga građa imaju pravo na besplatno školovanje (grammata - učenje či­
tanja i pisanja)! Aristotel će analizirati sve tipove politija, one aristokratske, hijerar-
hizirane u svojim društvenim strukturama i defenzivne u odnosu prema ambijentu
u kojemu egzistiraju, kao i one demokratske, izložene opasnosti od demagogije i
oligarhije, ne opredjeljujući se osobno ni za koju (usp.Polit.VE, 10,4; v. ovdje 404),
smatrajući da je svaka vlast dobra ako je čine dobri ljudi.Time nam on ujedno prvi
daje i tipologiju grada - zajednice izrađenu na temelju političko-socijalnih struktu­
ra, u kojima razlikuje elemente koji su njihova posljedica.To jesu uopćene sheme,
ali one mogu nadahnuti svakog istraživača kad god se nađe pred zadatkom da na
temelju materijalnih ostataka nekoga grčkoga grada pokuša otkriti i njegovu dušu.
Za naša uža razmatranja važne su Aristotelove ideje o odlikama polisa. On raz­
likuje dvije odjelite kategorije postupaka i institucija povezanih s njima u organiza­
ciji grada - države kao integralne cjeline: grada kao prostora određenog za obavlja­
nje svih zajedničkih funkcija, i posebno njegova teritorija koji je raison d’etre gra­
da samog.To su dvije ravnopravne kategorije. Jer, kako je spomenuto, autdrkeia je
nerazlučiva karakteristika grada. On mora biti sposoban sam upravljati sobom, sam
opstojati i razvijati se u svim svojim djelatnostima: političkim, upravnim, ekonom­
skim i kulturnim, on tvori samodostatnu cjelinu u kojoj je njegov teritorij jednakov­
rijedan dio. Zbog toga sve ono što se odnosi na društveni život uopće, Aristotel svr­
stava u dvije kategorije koje naziva astynomta (od asty - grad - utvrda i nomos -
zakon) i agronomia (agrćs - polje, teritorij, Aristot. Polit.VI, 5,3 i 4; v. ovdje 402).
V svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 31- Gradski raster grčkog Fara (JPha-
ros), Stari Grad, o. Hvar; prvotna gradska
jezgra: 1, 2, 3- ostaci zidina; 4. položaj sre­
dišnjega gradskog prostora; A, B položaj grad­
skih komunikacija; prema Gabričević 1966.
Kompleks astinomije obuhvaća sve što se odnosi na uže gradsko područje, počev
od kulta, uprave, institucija, izgradnje i si. do komunalnih službi, održavanja reda,
opskrbe tržnice i dr. Agronomija regulira sve što se odnosi na gradu pripadajući te­
ritorij: raspodjelu i vlasništvo terena, obradbu i eksploataciju, režim cesta, voda i si.,
održavanje nekropola i svetišta, itd. To je u neku ruku i znanstveno obrazloženje
problema odnosa grada i sela, centra i njegova teritorija. U grčkom polisu oni čine
harmoničnu cjelinu. U demokratskom polisu bit će te relacije drukčije od onih u
aristokratskom, ali jedno bez drugoga nije moglo postojati. Odraz ove dihotomije u
kompleksu polisa susreće se i na našoj obali, u tekstu poznate psefizme iz Lumbar­
de na o. Korčuli, koja je zapravo rodni list kolonije u osnutku (v. ovdje 452). Tu je
teritorij naseobine razlučen na dvije cjeline, na gradsko područje za stanovanje (za
upravu i si.), i na teritorij na kojemu će doseljenici dobiti parcele za obrađivanje
(svaki po 30 pletara). Naseljenici su podijeljeni po filama, svakom se dodjeljuje
prostor za stanovanje i gradnju kuće u gradu što se upravo utemeljuje, i posebno
dio teritorija (jonski kleros, dorski klaros - ždrijeb). Time su započele astinomija i
agronomija toga novoga grčkoga grada, a tako je sigurno bilo i prilikom osnivanja
drugih naseobina koje su imale pretežno agrarni karakter.
Po Aristotelu, grad se odlikuje svojom eukozmijom i diortozom (eukosmia i
diorthosis, Aristot. Polit. V 5, 2; v. ovdje 400; II, 6,13; III, 1, 4 i 7; III, 8,6; VI, 1, 5).
Eukozmija (od grč. eu - dobro i kosmos - red) u materijalnom pogledu odraz je hi-
podamskoga grada u kojemu postoji red stvari, koordiniranost grada u njegovim
elementima, savršeni poredak u idealnoj organizaciji gradskog prostora, odsjaj vizi­
je “savršenoga grada”. Suprotnost tome je akosmta (nered), pa je odnos eukozmi­
ja : akozmija na neki način i odnos grčki grad : grad barbara. Međutim, najmanje je
to strogost u poštivanju uredne planimetrije i geometrijski organiziranog prostora.
Eukozmija ima svoj visoki etički smisao. On proizlazi iz međuzavisnosti reda u stva­
rima i reda u sferi ideja, to je eukozmija na planu moralnih vrijednosti koje se oči-
 ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 33- Usporedni prikaz idealne urbanističke she­

me Ise i Fara: Issa (A) je organizirana u pravokutnom
rasteru s komunikacijama koje se padinom spuštaju
prema luci gdje se pretpostavlja središnji javni prostor
(hram s trijemom i si,y,Pbaros (B) se približava rimskoj
urbanističkoj shemi s kvadratnim rasterom i ravnoprav­
nim komunikacijama u oba smjera; glavne komunikaci­
je izviru iz gradskih vrata, a u njihovu sjecištu je sre­
dišnji javni prostor; Gabričević 1958.

nutoj epizodi, prvoj historijski utvrđenoj pomorskoj bitci na Jadranu koja se vodila
prije osnutka kolonije na Hvaru, kad je grčka flota pod zapovjedništvom isejskog
eparha pritekla u pomoć ugroženim utemeljiteljima Fara (Renđić-Miočević 1950.).
SI. 32. Gradski raster grčkog Fara (P haros) Stari No, apstrahirajući intencije osnivača, ona je u biti bila agrarna kolonija i agrar joj je
Grad, o. Hvar; rekonstrukcija linije perimetra i orijen­
tacije gradskih komunikacija; prema Gabričević 1966. bio izvor egzistencije isprva, pa i u kasnijim vremenima. Potvrdu za to nalazimo u
Herodota (VII, 155) koji donosi da su se i u Sirakuzi, isejskoj matici, pravim građa­
nima smatrali samo gamorsi, tj. oni kojima je za izdržavanje bila dodijeljena zemlja.
tuju u institucijama grada, u sustavu vlasti i u odvijanju svih onih složenih djelat­
Tako je bilo i u drugim dorskim kolonijama. U pitomim sunčanim dragama i uvala­
nosti u urbanoj zajednici.Taj se sklad postiže diortozom (orthos - ravan, prav, ispra­
ma grčki su naseljenici prvi put u ovim stranama posadili lozu i maslinu. Agrarni
van), ispravljanjem, hotimičnim uklanjanjem nepravilnosti u materijalnoj i u duhov­
karakter bio je još naglašeniji u drugim otočkim kolonijama, u Faru i u onima na o.
noj sferi. U tkivu grada koji se stoljećima spontano razvijao naslagalo se mnogo to­
Korčuli (Gabričević 1966.). Naseobine na o. Korčuli, vjerojatno na položaju današ­
ga što je potrebno ispraviti i dovesti u red. Cilj i model maksimalnog dostignuća u
njega istoimenog grada, imale su usto i stratešku ulogu nadzora nad plovnim pu­
tom ispravljanju bio je u grčkom svijetu (a kasnije u klasičnom svijetu uopće) grad
tom kroz Pelješki kanal (Suić 1996., 263-275). Podrijetlo naseljenika može se utvr­
koncipiran po Hipodamovoj zamisli, bez obzira na rezerve što ih je Aristotel imao.
diti samo u općim crtama na temelju vijesti pisaca i podataka iz natpisa. U stariju
Korelat tom ispravljanju gradskog prostora je ispravljanje na planu institucija, upra­
koloniju na Korkiri doselili su se dorski Kniđani iz polisa u maloazijskoj Kariji. Isej-
ve, općega društvenog života, da bi se i tu postigao “savršen poredak”, ono što Aris­
ci su bili Dorani, konstituirani u tri dorske file, kao i pripadnici njihove kasnije ko­
totel naziva eunomijom.Tako je pravilan hipodamovski gradski raster dobio svoje
lonije na o. Korčuli o kojoj svjedoči Lumbardska psefizma. Onomastički elementi u
znanstveno obrazloženje i opravdanje. Odraz toga su i u našim grčkim naseobina­
grčkim natpisima, posebno u Lumbardskoj psefizmi pokazuju da je među ovim ko­
ma, koliko su istražene, pravilne dispozicije gradskih areala, kako će se vidjeti.
lonistima bilo potomaka onih Ilira koji su još u posljednjoj fazi egejskih seoba u ve­
Budući da uvijek u proučavanju grada i urbanizma uzimamo čovjeka kao mje­ likom broju emigrirali na tlo Južne Italije (tzv. mesapski Iliri) i tamo se potpuno ili
rilo svemu, kako su i prvi sofisti naučavali, potrebno je razmotriti koji su elementi,
koje socijalno-kultume grupacije, bili nosioci ideje grčkoga grada na našem primor­
ju. Jer, kao i pri osnivanju rimskih gradova, od toga je mnogo zavisilo. Kako je na­
vedeno, intencija osnivača prve kolonije, Dionizija Starijega, prvenstveno je bila osi­
gurati na Jadranu prikladnu bazu koja će mu omogućiti da ostvari svoje dalekosež­
ne planove na tom moru (Diod. XV, 13; Novak 1940 ). Motiv vojne ekspanzije i ne­
čega što bismo današnjim jezikom označili imperijalizmom, nije tada bio nov u gr­
čkom svijetu. Poznata je politika Atene i njezine ekspanzije nakon perzijskih rato­
va, njezino nastojanje da osigura hegemoniju u grčkom svijetu i prevlast na moru
SL 34. Isejski koinćn u predrim-
(arkhe). I ona je osnivala vojne baze po Egeji i na obalama Trakije, slala svoje gra­ sko i u rim sko doba: I. odnos pre­
đane u tzv. kleruhije (od klšros - ždrijeb i ekhein - imati) gdje su živjeli od zemlje, ma kopnenim faktorijama u Traguri-
ju (Jragitrion, Trogir), i Epetiju
služili kao njezini vojnici u mornarici, ali one nisu bile konstituirane kao samostal­ (Epćtion, Stobreč); između njih je
ni polisi, a njihovi su pripadnici i dalje ostali atenski građani. Issa je imala sličnu ilirsko - delmatski emporij Salona;
II. odnos Ise i njezinih kopnenih fak-
namjenu i za života svojega osnivača bila je u zavisnom položaju prema matici - Si- torija prema Saloni nakon dolaska
rakuzi. U početku je bila primarna njezina vojna uloga, a to se pokazalo i u spome- pod rimsku vlast

142 143
ANTIČKI GRAD r st lutnju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

1 procesijski put
2 Nikin hram
3 propileji
4 kip Atene
Promahos
5 Artemidino
područje
6 halkoteka
7 Partenon
8 stari Atenin
hram
9 Atenin oltar
10 Zeusovo
područje
11 Pandionov
heroon
12 Erehtej
13 Pandrosej
14 kuća arefora

djelomično helenizirali (Rendić-Miočević 1952.). U Far su se uz pomoć i podršku rekonstrukcija

Dionizija Starijega doselili jonski Parani s otoka Para.
Kao ni drugdje, tako ni na našoj obali agrarne kolonije ne ostaju u daljnjem raz­
vitku zajednice sa samom agrarnom osnovicom. Grci u srednjodalmatinskom arhi­ S S I sakralne građevine
pelagu, a posebno Isejci, imali su izvanrednu priliku preuzeti ulogu posrednika u C Z 3 sakralno područje

trgovini i u pomorskom prometu, u razmjeni dobara s autohtonim svijetom na kop­ I----- I zgrade za kultnu službu

nu, pogotovo nakon što su Liburni izgubili prevlast na moru. Isa je u tome predvo­ C T J terase, dvorišta
dila, ona će osnovati faktorije na dvije važne točke na obali, na rubovima Kaštelan­
skog i Splitskog polja,Tragurij i Epetij, a u Saloni, koja je po Strabonu bila delmat-
ski emporij (Strab. Geo.VlI, 5, 5: epineion Delmateon - pristanište Delmata; v. ov­
dje 412), smjestit će se poduzetni trgovci i obavljati unosne poslove sa stanovnici­
ma u delmatskom zaleđu koji, kako je navedeno, nisu poznavali novac nego su raz­
mjenjivali dobra. Ekonomska uloga grčkog svijeta u nas ne ogleda se samo kroz dje­
lovanje kolonija. Grčki poslovni svijet pojavit će se i na drugim točkama obale, svu­
da gdje je mogao naći zgodnu priliku da posreduje u izmjeni dobara između doma­
ćega i vanjskog svijeta, posebno u važnijim autohtonim emporijima, kao što su bili
predrimska Narona, stara Buthoe i vjerojatno drugi centri južnog Jadrana. Njiho­
va prisutnost ostavila je u tim ambijentima vidnih tragova, pa i u sferi urbanizma.
Njihov monopol razorit će penetracija prodornoga rimskoga poslovnog svijeta u 2. položajni plan
i u 1. st. pr. Krista, uoči propasti isejske samostalnosti i dolaska jadranskih Grka pod
rimsku vlast (Suić 1973.). SL 36. Atenska Akropola; tlocrt i ideaina rekonstrukcija; Miiller - Vogel 1999-
ANTIČKI GRAD
2. Grad rimskoga svijeta
Urbane tradicije rimskoga svijeta imaju ishodišta u više izvora koji se u konačnici
stapaju u jedinstven tok. Smatra se da su neke ideje urbanističkoga karaktera bile
anticipirane na tlu Italije već u dubljoj prethistoriji, u posljednjim fazama bronča-
nog doba.To bi bila najstarija, italska komponenta. Kudikamo je važnija i aktivnija
bila druga, etruščanska, kojoj počeci sežu u razdoblje cvata željeznog doba, tzv. Vil-
lanova kulture na tlu središnje Italije.Treča komponenta je rimska, oplemenjena ut­
jecajima helenističkog urbanizma.
Fenomen naselja tipa terramara dugo vremena zaokupljao je arheologe i pa-
leoetnologe Italije. Riječ je o brončanodobnim naseljima u Padskoj nizini, pretežno
na tlu Emilije, gdje su obitavali protoitalski stanovnici koji su spaljivali svoje pokoj­
ne. U tim močvarnim i plavnim područjima tadašnji je čovjek našao rješenja koja
su mu omogućavala da nedostatke prirodnih uvjeta pretvori u prednost za sebe, da
dobije površine pogodne za organizaciju naselja i ujedno dobro branjene. Oko njih
na povišenom platou poduprtom koljem bio je iskopan jarak s vodom, poznata fos-
sa u kasnijoj rimskoj kastrametaciji. Iz naselja, otočića opkoljenog vodom, bio je
prebačen most do druge obale, a tu se nalazila i nekropola organizirana po mode­
lu naselja živih.Tlocrti imaju geometrijske pravilne oblike, pretežno pravokutne ili
trapezoidne (si. 37), pa su mnogi u toj pojavi naslućivali anticipaciju onoga što će
u historijsko doba biti rimska urbs quadrata, ne samo s obzirom na temeljnu tloc-
rtnu formu nego još više s obzirom na dispoziciju i organizaciju čitavoga tog pros­
tora. Tu se naime prvi put na tlu Italije pojavljuje ideja pravilnoga rastera, s komu­
nikacijama u pravilnom ortogonainom sustavu: jedna glavna komunikacija ide po
sredini dužom stranom naselja, druga, okomita na nju, isto po sredini, kraćom stra­
nom. U tome opet neki vide ideju kasnijega karda i dekumana u rimskom gradu.
Poseban je prostor određen za zajedničke funkcije, poglavito za kult, a on se redo­
vito nalazi na rubu uz dužu stranicu perimetra. Varijanata ima više, ali temeljna ide­
ja svima je zajednička. Ide se i dalje pa se smatra da je i termin insula što se u rim­
skom gradu upotrebljava za gradske četvrti nastao u to doba, jer je temeljno znače­
nje te riječi “otok”,površina okružena vodom. Isto vrijedi i za svećeničku titulupo-
ntifex (od pons, -tis, m. - most i facere - činiti; usp. stsl.ponf - hrv. put), koja dak­
le znači “graditelj mosta, puta, pristupa u naselje”.Tu je njegova uloga (a s njom vje­
rojatno povezana i uloga planiranja) bila neobično važna. Otuda ugled i položaj u
društvu takvoga pojedinca čija je djelatnost, kao i mnoge druge, bila u sferi religij­
skih naziranja i rituala. Valja ipak primijetiti da su naselja tipa terramara fenomen
ograničen na uže područje sjeverne Italije, nastao u specifičnim uvjetima što ih je
pružao ambijent. Prije su njihovi stanovnici (u talijanskoj literaturi “terramaricoli”,
kao etnička kategorija) bili smatrani nasljednicima graditelja ranijih sojeničkih na­
selja (palafiti, prema tome u talijanskoj literaturi “palafiticoli”) koji su se ovamo do­
selili iz regija onkraj Alpa, dok su se nosioci kasnije kulture Villanova iz željeznog
doba (nazvani “villanoviani”) smatrali opet nasljednicima nosilaca teramarske kul-
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 37. Kasnobrončanodobno naselje tipa ter­
ramara, Castelazzo di Fontanellata, Italija: a)
središte sa svetištem; b) most preko jarka; c) nekro-
pola
ture i tako je nastao slijed: palafitikoli - teramarikoli - vilanovljani. Suvremena je ar­
heologija odbacila takve spekulacije pa i same metode takva rezoniranja. Prema
tome, kontinuitet razvitka protourbanih iskustava na tlu Italije kojima bi naselja ti­
pa terramara bila polazna točka ne može se utvrditi jer je fenomen i vremenski i
prostorno posve ograničen. Ipak, ne mogu se potpuno ni odbaciti mišljenja onih
koji smatraju da je jedna takva opća ideja organiziranog naselja našla primjenu kas­
nije na tlu Italije u različitim ambijentalnim i kulturnim uvjetima.
Autohtona urbana misao na tlu Italije rodila se u društvu starih Etruščana koji
su prvi na. ovom poluotoku stvorili urbanu kulturu (naravno, ne uzimajući u obzir
grčke kolonije). Njihov urbani život, život aristokratskoga vladajućeg sloja, najbolje
ilustriraju poznate zidne slike u grobnicama (hipogejima) gdje se već od 6. st. pr.
Krista susreću scene iz dnevnog života s gozbama, igrama i drugim različitim pri­
zorima iz ovozemaljskog života, bez trunka pesimizma prema zagrobnom životu (za
razliku od grčkih naziranja), a isto tako s reprodukcijama bogatog inventara kućnog
života, načina odijevanja, ponašanja u intimnom obiteljskom krugu i si.
Ideja etruščanskoga grada božanskog je podrijetla i sadrži specifično intelek­
tualno objašnjenje. Rođena u krilu religioznih spekulacija, kao sastavni dio etru-
ščanske kozmogonije i teogonije, sačuvala je takav hermetički karakter sve do kra­
ja, i kao takva prešla u nasljedstvo starom Rimu (Pallotino 1966., 213 i d.; Bloch
1970.). Po shvaćanju Etruščana, uspostavljen je čvrst i konkretan odnos između ne­
ba i zemlje, između svijeta bogova i svijeta ljudi. Svod nebeski je nebeski hram
(templum caeleste), kojemu na zemlji odgovara zemaljski hram (templum terres-
tre), njegov izravni odraz. Hram nebeski je minuciozno elaboriran do u najsitnije
detalje, tamo vlada vječni nepromjenljivi red. Kao što su na zemlji tereni podijelje­
ni i zaposjednuti, tako je to i na nebu (privatno vlasništvo proizašlo je dakle iz bo­
žanskog prava). Čitav nebeski svod podijeljen je na četiri velike zone koje nastaju
njegovim presijecanjem pomoću dvaju glavnih pravaca svijeta. Jedan ide od sjeve­
ra prema jugu, drugi od istoka prema zapadu. To su nebeski kardo i nebeski deku-
 ANTIČKI GRAD
SI. 38. Gradski raster etruščanskog Marzabotta kođ
Bologne, Italija; u strogom ortogonalnom sistemu grad je
planiran prema načelima etruščanske discipline; dominan-
ta, hram s tri cele, nalazi se na susjednom uzvišenju;
Cristofani 2000.
man, koji dijele nebeske kvadrante. Svaki od tih četiriju velikih segmenata parceli­
ra se na niz manjih i na taj se način dolazi do komplicirane nebeske topografije ko­
ja odražava svojstva božanskog bića, a ta su svojstva u najužoj vezi sa smještajem
svakoga pojedinog božanstva na nebeskom svodu.To je jedinstveno rješenje prob­
lema ovisnosti čovjeka o prirodnim silama i o božanstvima koja ih personificiraju.
Za čovjeka su najpovoljniji i najpozitivniji oni bogovi koji borave na sektoru od Is­
toka do Juga, od rađanja Sunca pa do njegova zenita: tu je najviše svjetla i odatle
čovjeku dolazi samo dobro. Skala, dakle, božanske sklonosti i dobrohotnosti poči­
nje s istokom, a završava na Zapadu, gdje počinje tmina. Odatle ništa dobra ne tre­
ba očekivati. Najgore su snage tmine, one što imaju stalna prebivališta ispod nebes­
kog dekumana, pogotovo one iz trećega kvadranta koji zaprema prostor od Zapa­
da pa do nebeskoga karda (Sjevera). Odatle dalje, dakle u segmentu gdje se pripre­
ma rađanje Sunca, božanstva opet stječu sve pozitivnije atribute. Na taj su način sa­
mi bogovi pokazali ljudima kako će organizirati svoj zemaljski hram, svoje zemalj­
sko obitavalište.Ta pravilnost i strogost ustroja nebeskog hrama i obitavališta bogo­
va odrazit će se i u organizaciji gradskog prostora. Bogovi su uspostavili i red u
društvenim strukturama, oni su posvetili međaše, vlasništvo je pod njihovom zašti­
tom. Po predaji nimfa Vegoja otkrila je ljudima tajnu: “Kad je Tinia (etruščanski
Zeus) izabrao za sebe teritorij Etrurije, odredio je i zapovjedio da se premjere po­
lja i obilježe posjedi”, prijeteći najstrašnijim prokletstvom svakome tko bi se usu-
^Pmrocmmnimfevegoje. dio taj red poremetiti.® Grad je dakle odraz nebeskoga hrama, njegova projekcija
3S,.“ 7 U " FJ Or) na Zemlji, pa se boravište ljudi modelira prema boravištu bogova. Zahvaljujući či­
148
U svitanju gradu klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
njenici đa su Rimljani asimilirali mnoge ideje i mnoga iskustva starih Etruščana, da
su u tančine poznavali procedure što ih je propisivalo “etruščansko umijeće” (dis­
ciplina Etrusca), jer su još u ranom Carstvu slali u Etruriju svoje mladiće da je nau­
če, moguće je dosta dobro shvatiti bit tc discipline. Izvornih etruščanskih tekstova
o tome nema, a ni pitanje samog jezika starih Etruščana nije do danas potpuno ri­
ješeno, pa nam mnoge važne spoznaje s tog područja izmiču. Vjerojatno je da bi u
tom pogledu vrijednih doprinosa dao sadržaj etruščanskoga teksta na ovojima mu­
mije u Arheološkom muzeju u Zagrebu (Rendić-Miočević 1997.).
Zasade etruščanske discipline Cesto se susreću u djeiima rimskih gramatika, pi­
saca koji su se bavili pitanjima agrara i katastra. Tako Higin u djelu “Utvrđivanje me­
da” (De limitibus constituendis) piše: “Međe naime nisu utvrđene neovisno o
ustroju svijeta, jer se dekumani upravljaju prema Sunčevoj putanji, a kardi prema
polarnoj osi. Taj se sustav mjerenja zove etruščansko umijeće po haruspicima
(svećenicima koji su proricali na temelju promatranja životinjskih ponutrica, op. a.)
koji su ga prvi uspostavili, odnosno po onima koji su iznašli tu vještinu” (Hygin.
Grom. Const. Lim. A 111 = CAR 131; v. ovdje 414).
Etruščanski se grad dakle orijentira prema stranama svijeta. Obred osnivanja
grada u domeni je religije, a obavljaju ga svećenici koji njeguju i tumače disciplinu
(Le Gali 1970.). Svećenik augur koji tumači volju bogova na temelju prirodnih zna­
menja (leta ptica, gromova i si.) postavit će se na mjesto gdje će biti geometrijsko
središte grada - njegov “pupak” (lat. umbilicus, grč. omphalćs'), a to je zapravo is­
hodište koordinatnog sustava projiciranog s neba na Zemlju. Okrenut će se prema
Istoku i raširiti ruke. Pravac njegovih ruku utvrdit će pravac karda (cardo i kardo)
u novom naselju, one osi što se poklapa s nebeskim kardom oko kojega se okreće
Sunce. Tim pravcem razlučit će se dvije gradske zone, one ispred svećenika (pars
antica) i ona iza njega (pars postica). Okomito na kardo povući će se pravac kroz
isto središte - stajalište augura - i to će biti dekuman (decumanus) grada, gradska
apscisa koja ide u pravcu istok - zapad (si. 42). Sve što je s desne (južne) strane tog
pravca bit će u novomu gradskom prostoru pars dextrata, a s lijeve (sjeverne) stra­
ne pars sinistrata (usp. lat.sinister - zlokoban). Tako nastaju odrazi nebeskih kvad-
ranata četiriju gradskih regija: antica dextrata i antica sinistrata, te postica
đextrata ipostica sinistrata (Dilke 1971., 174 i d.).Uz glavne osi,kardo i dekuman.
povlače se na jednakoj udaljenosti usporedno s njima drugi pravci, i to su spored­
ni kardi i dekumani koji zatvaraju uže gradske četvrti (insulae) u pravilnom orto­
gonalnom sustavu. Svemu tome prethodi obred obilježavanja gradskog perimetra
(pomoerium). Rimska je tradicija prisvojila tu instituciju kao svoju tekovinu u poz­
natoj legendi o osnivanju Rima i o prvobitnoj brazdi (sulcus primigenius), ali ne­
ma sumnje da i ona u svojemu moralnom i tehničkom smislu pripada etruščanskoj
kulturnoj baštini. I u etruščanskom gradu smještaj gradskih vrata poklapat će se sa
završecima glavnoga karda (kardo maximus) i glavnoga dekumana (decumanus
maximus). Kroz njih će se ti glavni pravci, vidjet ćemo, produživati na teritorij iz­
van pomerija, sastavni dio gradske cjeline (si. 40).
Za razliku od situacije u kojoj se mi nalazimo kad na temelju prilično oskudnih
podataka pokušavamo sagledati grad našega autohtonog svijeta, bez ikakvog poz-

SL 39- Groma: napravu kojom su se služili rimski mjernici;
Frigerio 1933.
'■Paiiotino 1966.. 3i6: Man-
suelli 1965.: 1985.; Sasatelli
1985.: 1989.; Camporeale
2000. s. v. Marzabotto. 392-
150
ANTIČKI GRAD
SI. 40. Gradski prostor unutar bedema i ager,
idealni odnos organizacije: gradsko središte je centar
jedinstvenog sustava; Dilke 1971.
navanja doktrinarne interpretacije njegove kozmogonije i uopće udjela autohtonog
“pogleda na svijet” pri organizaciji naselja (neki su rituali ipak morali postojati), u
Etruščana imamo veoma razrađenu teoriju koja može pružiti dosta jasnu sliku
strukture njihova grada, njegove fizionomije i urbane kulture uopće. Nevolja je u
tome što ima malo konkretnih ostvarenja koja su nastala na temelju navedene teo­
rije i procedure jer istaknuti centri stare Etrurije nisu dovoljno istraženi. Primjerom
prvoga reda smatrao se grad Marzabotto nedaleko Bologne (stare Felsine, Bononia
je keltsko ime) koji je prilično dobro istražen (si. 38). Ali on nije čitav sačuvan, je­
dan dio njegova areala pokrila je rječica Reno koja je promijenila tok. Ostali pozna­
ti centri iz uže Etrurije kao što su bili Caere (Cerveteri), Vetulonia, Populonia, Veii
i dr,, samo su djelomično istraženi. Naprotiv, otkopane su nekropole mnogih grado­
va što je također velika pomoć u studiju etruščanskoga grada.
U gradskoj planimetriji Marzabotta® jasno se uočavaju ona dva temeljna prav­
ca, glavni kardo i glavni dekuman, kao i ostali koji teku paralelno s njima (si. 38).
Unutar jedne gradske inzule smještena su prosječno četiri stambena objekta jedan
do drugoga. Gradska đorninanta s glavnim svetištem izgrađenim u tri odjelite cele
od kojih je svaka posvećena jednom članu etruščanske trijade (Tinia - Zeus, Jupi­
ter; Uni - Hera, Junona i Menrva - Atena, Minerva) koju su prihvatili i Rimljani,
smještena je na brežuljku podno kojega se pruža grad na ravnome.
Postanak Marzabotta treba smjestiti negdje poslije godine 500. pr. Krista, nakon
ekspanzije Etruščana preko Apenina koja koincidira sa slabljenjem njihove prevlas­
ti na moru izazvane dominacijom Sirakuze za Hijeronove tiranide. Prva Hipodamo­
va ostvarenja padaju nakon velikih grčkih pobjeda nad Perzijancima, kad je i Milet
bio oslobođen, dakle oko 475. godine. Prema tome, moguće je postanak obaju gra­
dova smjestiti u približno isti vremenski horizont i povući usporedbu materijalnih
ostvarenja u njima, a isto tako i usporedbu Hipođamovih ideja s onima koje se ra-
zabiru u Marzabottu.
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
Plan Mileta, kao i drugih gradova u kojima je Hipodam djelovao, jednako kao i
plan Marzabotta, izrađen je u ortogonainom sustavu koji nije privilegij nijedne od­
ređene civilizacije jer se mnogo prije bio pojavio u raznih naroda na Istoku. Prema
tome se i Grci i Etruščani, što se toga tiče, uklapaju u shvaćanja koja su odavna pos­
tojala. I izvori su im uglavnom isti. I u Grka i u Etruščana prisutna je u razvitku nji­
hove kulture jedna arhaička faza inspirirana utjecajima s istoka (“orijentalizirajuća”
faza, koja prethodi “helenizirajućoj”). Paralelizam je dakle nezavisan međusobno, za­
visan u izravnim ili neizravnim uzorima (Martin 1970.). Plan Marzabotta prilično se
podudara s planom Olinta u Grčkoj, osobito u uniformiranosti inzula i u tipu nas­
tambi. Marzabotto, naime, nije strukturiran strogo hijerarhijski kako bi se moglo oče­
kivati od etruščanskoga grada i kako to pokazuje strukturiranje etruščanskih nekro­
pola. Po tome on ne može služiti kao model klasičnoga etruščanskoga grada iz et­
rurske matice zemlje, kakvim će se pojaviti naprijed spomenuti gradovi kad budu
dokraja istraženi. On, drugim riječima, nije odraz urbane kulture etruščanske aristok­
racije koja je dala pečat etruščanskoj umjetnosti, materijalnoj i duhovnoj kulturi
uopće. On je bio više trgovački i važan “industrijski” centar, s elementima tadašnje­
ga “srednjeg staleža”, pa je zato i u svojoj strukturi imao određeni demokratski bi­
ljeg. Zbog toga se i očituje onaj paralelizam s grčkim gradovima koji su imali takav
karakter. U Marzabottu, kao i u nekim grčkim gradovima, zapaža se nezavisnost for-
tifikacijskog perimetra od gradskog rastera, u čemu se svi oni udaljavaju od sheme
rimske urbs quadrata. Postoji međutim jedna bitna razlika, a to je totalna linearno­
st u urbanom integritetu Marzabotta, kruti shematički ortogonalni raster, bez preda­
ha i bez artikulacije, bez povezivanja unutrašnjih struktura različite namjene (svetiš­
ta, hramova, javnih građevina uopće) s ostalim dijelovima urbanoga tkiva. Svijet bo-
 ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

PARS VLTRATA P o rta P ra e fo ria

SD DD
VKj
ji___ r
SINISTRATA

SD I DD I DD II
<
l_
VK I VK I VK I <
o:
h
K — j— |V| X
O
SD I DD i DD II
KK I KK I KK l (J) SI. 42. Ortogonalni raster karda i dekumana:
ce
PARS

sustav označavanja užih površina; središte je u sje­

< cištu g»avnog ucicumana {ctecunuznus f}iuXi!HU3y
[ glavnog karda (kardo >naximus)\ sve Sto je lije­
SD l DD I DD II
vo od glavnog dekumana je pars sinistrata, a des­
SD DD
K K II K K II K K II no pars dextrata\ ono što je preko linije glavnog
C K CK
karda je pars ultrata, a što je ispod a je (s ove stra­
ne mjerniku koji gleda na istok) pars citrata; tako
se dobivaju točne oznake svih Četiriju kvadranata:
sinistra decutnani ultra kardinem (SD-VK). dex-
tra deeumani ultra cardinem (DD-VK), sinistra
deeumani citra kardinem (SĐ-CK), dextra deeu­
PARS CITRATA mani citra kardinem (DD-CK); parcele se nume­
riraju progresivno od karda i od dekumana
gova npr. potpuno je odijeljen i isključen iz sustava, smješten na brijegu uz naselje,
riješen monotonom jukstapozicijom triju odjelitih cela. U grčkim gradovima ti su
elementi uključeni i organski povezani u cjelinu. Promatrajući grčki grad, stječe se
dojam da su bile posebno prostudirane pojedine zone koje se u planu mogu identi­
ficirati. U Marzabottu toga nema. Mnogo više divergencija ustanovilo bi se kad bi
nam bile poznate arhitektonske mase u svojemu volumenu, ono što, nažalost, vrlo
često nedostaje u proučavanju povijesnoga grada. Tek će helenistička strujanja u 2.
i u 1. st. pr. Krista ukloniti tu krutost etruščansko-rimskoga grada, ali je neće potpu­
no dokrajčiti. Te razlike ostaju, i u njima se nesumnjivo odražavaju razlike u politič­
kim i socijalnim strukturama Grka i Etruščana, a kasnije i Rimljana.
Rim je dugo vremena bio u vlasti Etruščana, posljednja dinastija njegovih kra­
ljeva bila je etruščanska. Od njih su Rimljani mnogo toga primili i naučili, mnogo
toga asimilirali, posebno iz sfere etruščanske discipline. Prve urbane elemente dali
su Rimu Etruščani, pa i zdanje kapitolijskoga hrama s kraja 6. st. pr. Krista. Tu se ne
očituje samo strogi stil tuskanske klasike nego i koncepcija koju su Etruščani tako­
đer nametnuli Rimu: tri odjelite cele, po jedna za svakoga člana kapitolijske trijade,
obuhvaćene jedinstvenom arhitektonskom masom. Već od 6. st. pr. Krista osjeća se
u njihovoj civilizaciji jaki utjecaj helenskoga duha, s kojim su oni nakon svoje ek­
spanzije na tlo Kampanije u neposrednom dodiru u Velikoj Grčkoj (Magna Grae-
cia) u južnoj Italiji (Giuliano 1966., 19 i d.). U Kampaniji su prihvatili i jedan od gr­
čkih alfabeta, prilagodivši ga svojoj fonetici. Svoja božanstva približili su grčkima i
zajedno s personifikacijom dali im atribute članova grčkog Olimpa. Prema tome,
Rim je na svom tlu u mnogim domenama prihvaćao sintezu helensko-etruščanske
civilizacije. Poznata je sklonost rimskog duha praktičnome, njegova sposobnost da
bira ono što mu odgovara i da to dalje razvija. Taj prakticizam i taj eklekticizam doš-
152
SL 43- Rimski vojni okol (castra) \ tlocrt: pravokut­
nik (oko 560 x 430 m) je utvrđen sustavom opkopa (fos-
sa) s vanjske strane i nasipa (vallum, agger) s unut­
rašnje; uz vrata se nalaze kule stražarnice; središte okola
je na sjecištu dviju glavnih unutrašnjih komunikacija:
via principalis i via praetoria\ a) principia, centar sa
svetištem okola; b) praetorium, zapovjednikov stan; c)
oružamica; d) lazaret za vojnike; e) forum , trg i tržnica
okola; f) konjušnice i lazaret za konje; g) časnički stano­
vi; h) učionica; i) smještaj za zarobljenike; ostalo cana-
bae, barake za vojnike
li su do izražaja i u oblikovanju rimskoga grada. Narod težaka i pastira kakav su bi­
li Rimljani dugo je ostao izvan velikih kulturnih strujanja. Širenjem svojega teritori­
ja širili su i horizonte dok ih nije “pobijedila" pobijeđena Grčka, na sličan način ka­
ko ih je nekoliko stoljeća prije “pobijedila” pokorena Etrurija.
Međutim, praktični rimski duh dao je i svojih originalnih ostvarenja na ovom
polju, posebno u planiranju i organizaciji vojnog okola (castra). U tome su Rimlja­
ni imali svojih vlastitih iskustava iz starijih vremena, jer su u mnogobrojnim rato­
vima što su ih vodili redovito smještali legije u posebno organizirane i osigurane
prostore, pogotovo kad su se nalazili na teritoriju neprijateljskih naroda. Sustav
kastrametacije (od castra - okol i Tristivi - prcnijcntO oni su doveli do savršen-
stva. Koliko je to bilo perfektno i dobro organizirano (a ujedno koliko se uklapa u
naša razmatranja), pokazuje činjenica da su se iz mnogih vojnih okola razvili gra­
dovi na području limesa i drugdje. Za to pruža lijepi primjer planimetrija i pros­
torna organizacija antičke Emone (Ljubljana; Šašel 1968.; Plesničar-Gec 1999.), ko­
ja je bila okol XV legije Apollinaris do cara Tiberija kad je postala kolonijom (si.
141).Takvih gradova - nekadašnjih kastra - bilo je mnogo pa se to odrazilo i u to­
ponomastici, npr. na tlu Britanije u imenima gradova s dočetkom -chester (Silches-
ter i đr.).
U okolu je uspostavljena potpuna podudarnost i međuzavisan odnos utvrđe­
nog perimetra sa sustavom organizacije unutrašnjeg prostora (si. 43). Fortifikacije.
153
ANTIČKI GRAD
Si. 44. Rimski vojni okol, Aquincum kod Budimpešte, Mađarska: a) principia, b) časnički stanovi,
c) stanovi za vojnike, d) kupalište, e) lazaret za vojnike (valetitdinarium), f) skladišta, horrea;Kaiser - Poczy 1989.
nasip (agger, valluni) i opkop (fossa) oblikuju vojno naselje pravilnoga pravokut­
nog tlocrta. Komunikacija koja odgovara kardu, via principalis (glavna ulica), po­
vezuje dvoja vrata na dužim stranama okola (porta principalis sinistra;porta prin­
cipalis dextra). Okomito na kardo, sredinom okola, od porta praetoria do križanja
s poprečnom ulicom, teče via praetoria koja odgovara dekumanu. Uz nju su se s
obje strane nalazile nastambe legionara (canabae) razvrstanih po jedinicama. Na­
suprot pretorijskoj ulici, nalazilo se na glavnoj ulici središte okola: glavni zapovjed­
nički stan (praetorium) i pred njim slobodan prostor za okupljanje četa i žrtvo­
vanje (principia). Sve ostale komunikacije u okolu trasirane su u ortogonalnom
sustavu kojemu su okosnica via praetoria i via principalis.Tu je komponenta vr­
lo važna za rimski urbanizam, i to ne samo što se tiče primjene tehničkih iskustava
kastrametacije, i ne samo za one gradove koji su se razvili neposredno iz vojnog
okola. Proučavajući urbanu strukturu rimskih planiranih gradova, gotovo redovito
će biti moguće identificirati određene pojave proistekle iz ideje okola, bilo u opće­
mu prostornom planiranju (koje je u tehničkom pogledu istovjetno za castra i za
civilna naselja), bilo u modulima i u rasporedu gradskih četvrti, bilo pak u smješta­
ju gradskog centra i gradske dominante. Prema tome faktor “kastrizma” ne može se
odvojiti iz općega kompleksa rimskog urbanizma.
Helenistički doprinos rimskom urbanizmu dobro je poznat. Primjer Pompeja
lijepo to ilustrira iako se taj grad ne može uzeti kao model helenističko-rimskoga
grada jer je u mnogočemu bio iznimka. No, u njemu raspoznajemo sve inovacije što
ih je helenizam donio klasičnom gradu.To se očituje prvenstveno u visokom stan­
dardu urbanog života i urbane kulture uopće, a posebno u oblikovanju i artikulaci­
ji gradske kuće (dotnus) u kojoj su sada udruženi elementi tradicijske rimske ku­
će kojoj je središte atrij, s elementima helenističke kuće koja ima peristil. Takav
grad i takva kuća, bez obzira na iznimnost Pompeja i na njihovu “neponovljivost”,
često se uzimaju kao polazni prototip.
U svitanju građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
Ideja rimskoga grada afirmirala se na hrvatskom obalnom prostoru usporedno
s pojavom rimskih i italskih elemenata. Potrebno je sada pokušati te vanjske urba-
nogene elemente identificirati i uočiti njihovu političku, ekonomsku i kulturnu ulo­
gu. Tu možemo raspoznati nekoliko stratuma, od kojih je svaki imao određenu kul­
turnu i socijalnu karakteristiku.
Ponajprije valja podcrtati činjenicu da je antičko društvo razvijenog helenizma
i ranoga Rimskog carstva bilo takvo historijsko društvo koje je u svomu globalnom
aspektu najbliže današnjemu svijetu. Nikada prije ni kasnije, sve do afirmacije indus­
trijske proizvodnje, niti jedno društvo nije tako mnogo proizvodilo ni trošilo, nika­
da prije ni kasnije nije bilo uspostavljeno tako prostrano svjetsko tržište. U toj pot­
rošnji prednjači, kako je razumljivo, stanovnik grada. On se prilagođuje ukusu ma­
sovne produkcije, u njega se razvija potreba da nabavi predmete široke potrošnje
koji uz uporabnu često imaju i drukčiju vrijednost, zbog skupljeg materijala ili sav­
ršenije obradbe. Prosječni “građanin” estetski organizira svoje obitavalište, svoj pros­
tor, namještaj, uporabne predmete, a imućniji pojedinac nastojat će se izdići iznad
prosjeka, iznad provincijske razine, i postati potrošač proizvoda “auličke" kakvoće,
što može biti dokazom većega kulturnog prohtjeva jednako kao i snobizma. Jer sno­
bizam je poznavao i antički svijet. Bogati skorojević nije samo privilegij rimskoga
megalopola, on postoji i u gradićima provincija, pa će rimski pjesnik Juvenal (Sat,
XV, 112), ne bez ironije, ilustrirati to povođenje provincije za metropolom kad kaže
da, eto, i daleka Tula uvodi retora:£)e conducendo loquitur iam rhetore Thule!
Proces urbanizacije prvenstveno je demografski fenomen. Demografski prob­
lemi naših antičkih centara nisu sustavno obrađeni, obrađeni su zapravo samo dje­
lomično. Da bi se proces bolje osvijetlio, bit će potrebno, barem ukratko, osvrnuti
se na ta pitanja koliko nam dopušta izvorna građa.
Prve skupine doseljenika sa suprotne obale pojavile su se na ovom prostoru
još u doba ilirskih ratova krajem 3. st. pr. Krista.To su bili većinom pripadnici rim­
skoga poslovnog svijeta, trgovci, nosioci pomorstva i pomorskog prometa, novča­
nog poslovanja i mnogih drugih “slobodnih" zanimanja. U taj krug pripadaju i pred­
stavnici rimske fiskalne politike.To je onaj sloj što ga Rimljani općenito nazivaju ne-
gotiatores etpublicani (trgovci i carinici). On je silno ojačao u 2. i u 1. st. pr. Kris­
ta i s rimskim osvajanjem, osobito na Istoku, doživio je veliku ekspanziju (Rostov-
tzeff 1957., 994 i d,). Tamo su negotiatores et publicani preuzeli sve poslove eko­
nomskog i upravno-ekonomskog karaktera, uklopili se u razvijenu i dobro organi­
ziranu privredu tamošnjega helenističkog svijeta, i provodili nesmiljenu eksploata­
ciju. Reakcija na njihovu bezobzirnost i gramzljivost bila je drastična osamdesetih
godina 1. st. pr. Krista za mitridatskih ratova, kad je na tisuće njih bilo jednostavno
poklano, što je čak i u samih Grka u Grčkoj izazvalo simpatije prema Mitridatu (ina­
če brutalnom orijentalnom despotu). Ti su elementi zaposjeli sve važnije punkto­
ve po provincijama preko kojih se odvijao promet i preuzeli u svoje ruke ekono­
miju, financije i organizaciju privrednog života. Nerijetko oni prethode legijama,
osobito na onim prostorima gdje je bila razvijena privreda helenističkog svijeta.
Sustav zakupa carina te ostalih taksa i poreza što su se direktno naplaćivali omogu-
ANTIČKI GRAD
SI. 45- Antičke komunika­
cije, ishodište Pola (Pula)
SI. 46. Antičke komunikacije,
ishodište Senia (Senj): odvojak
od glavne ceste prema japodskoj
unutrašnjosti
ćavao je članovima publikanskih udruga (societates publicanorum) nesmiljenu
pljačku. U Cezarovo doba oni su več na našoj obali bili organiziram (Suić 1973.).To
su oni rimski građani (cives Romani) za koje Cezarov časnik Aulo Hircije u Alek-
sandrijskom ratu (Bell.Alex. 43, 2) kaže da su bili “veoma hrabri i veoma vjerni"
(fortissimi fidelissimique). Njihov smještaj u salonitanski emporij uklapa se u op­
ću Cezarovu politiku prema provinciji Iliriku kojoj je, uz Galiju, bio namjesnikom,
a Svetonije donosi da je on u svojim provincijama stimulirao razvijanje trgovine s
domaćim peregrinskim stanovništvom i da je osnivao nove carinske postaje (pere-
grinarum mercium portoria instituti, Svet. Caes. 43). I inače je poznato da je Ce­
zar u svojemu političkom djelovanju favorizirao taj stalež i želio ga pridobiti za sa­
veznika u borbi s optimatima. Raspored postaja (stationes) iliričkog portorija
(publicum portorii Illyrici) na našoj obali donekle je poznat iz natpisa, ali ovi ve­
ćinom potječu iz ranoga carskog vremena (De Laet 1949., 230 i d.). Postaja je bilo
uTergeste, Poli, Seniji i u Saloni, ali je vjerojatno da ih je bilo i u drugim važnijim
emporijima, kao što su bili Jader, Narona i dr. Jedino je zaTergeste moguće utvrditi
da postaja potječe s kraja Republike, no vjerojatno su tada započeli djelovati i dru­
gi carinski uredi. To je prvi sloj rimskih građana i italskih elemenata uopće što su
ih njihovi interesi i interesi Rima doveli na naše obale. On je u Saloni smijemo ta­
mošnji grčki svijet koji je, kako je navedeno, držao u svojim rukama promet i trgo­
vinu s domaćim zaleđem. Zbog sukoba s interesima toga sloja, grčki Isejci su godi­
ne 58. pr. Krista uputili poslanstvo Cezaru uAkvileju i tražili njegovu zaštitu. Među­
tim, isejski su Grci več bili izgubili bitku, a pristankom uz Pompeja godine 46. ko­
načno su izgubili i autonomiju.
Ovaj sloj doseljenika po socijalnoj je strukturi par excellence urbani element i
kao takav donosi k nama rimsku urbanu kulturu. Mnogo je teže utvrditi, što kon­
kretno treba zahvaliti tim elementima u urbanizmu naših primorskih gradova. Sva­
kako je sigurno da su se oni konstituirali kao municipalna zajednica koja je doma-
la prerasla u municipij rimskih građana sa svim municipalnim institucijama. U Za­
pisima o građanskom ratu (Bell. civ. III, 9,2) Cezar je naziva eonventus. Gdje je bi­
lo sjedište tih došljaka, kako je ono bilo organizirano, nije poznato. Nekad se smat­
ralo da iz ovoga vremena potječu istočni bedem starog dijela Salone i gradska vra­
C svitanju grada klasičnoga svijeta na. istočnom Jadranu
4.
SI. 47. Antičke komunikacije, ishodište lader (Zadar): SI. 48. Antičke komunikacije, ishodište Salona
zrakasto grananje (Solin): magistralne i vicinalne ceste
ta, koja su po tome nazvana porta Caesarea. ali je utvrđeno da su zidine i vrata iz
vremena osnutka kolonije rimskih građana. Misli se da bi najstariji bili ostaci fabri­
ke ( “Pet mostova”) na danas presušenom rukavu solinske rijeke u istočnom dijelu
Salone i da pripadaju tom dobu. Pompejev legat Oktavije opsjedao je Salonu za gra­
đanskoga rata i nije ju uspio osvojiti. Cezar piše da su građani podigli utvrde i kule
da bi se obranili (Bell. civ. III, 9, 3), svakako s morske strane jer je opsada i bila s
mora. No naselje je moralo biti utvrđeno i s kopnene strane već zbog obrane gra­
da od eventualnih napada domaćeg stanovništva. Vjerojatan je zaključak da su se
ovi rimski građani smjestili na onaj isti prostor gdje su živjele grupe grčkih Isejaca,
koji su se prije njih tu nalazili i trgovali sa zaleđem. Odgovor na ova pitanja dat će
arheološka istraživanja. Važno je naglasiti da je prvi sloj urbanog stanovništva u Sa­
loni i u drugim centrima uz obalu (Jader, Senija, Narona i dr.) ostavio vidljivoga tra­
ga, da se on neprekidno perpetuirao i razvijao, pa i kasnije kad je bio preslojen no­
vim doseljenicima, i da je on već po prirodi i po društvenoj ulozi bio urbanogeni
faktor prvoga reda. Rimska urbana misao pojavila se na našoj obali prvi put upravo
zahvaljujući njemu.
Drugi sloj sastojao se od pripadnika zemljoposjedničkog staleža koji su od dr­
žave dobili terene za obrađivanje na spomenutomu državnom ageru. Njima su bile
ađsignirane velike površine plodnih područja u Histriji i u Dalmaciji, kako je nave­
deno, i na njima su organizirali svoje ekonomije. Na imanjima većih posjednika fa-
milia ništica bila je sastavljena pretežno od robova, a imanjem je u ime gospoda­
ra upravljao njegov villicus (Sanader 1995.). U ranom Carstvu, kako će se vidjeti,
središta tih ekonomija - ladanjske vile - služe i kao ladanjsko boravište vlasnika te­
rena i članova njegove obitelji, ali on tu ne boravi stalno. Često uopće i ne boravi
u toj provinciji, ima imanja i u drugim pokrajinama, i sve poslove oko obradbe ima­
nja, prodaje uroda i dr., vodi u njegovo ime poseban aparat sastavljen pretežno od
iskusnih i sposobnih robova. To prvenstveno vrijedi za pripadnike onih aristokrat­
skih zemljoposjedničkih familija koje su živjele od latifundija. Oni procesu daljnje
urbanizacije pojedinih središta nisu ništa pridonijeli izravno ili su pridonijeli vrlo
malo. Neizravno ipak jesu, moglo bi se kazati i veoma mnogo. Prvenstveno njima
treba zahvaliti radikalnu preobrazbu poljoprivredne ekonomike, a ova je bila i te
157
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

kako važna u životu urbanih centara jer su sada gradovi i na području provincije
ono što su donedavna bili na tlu Italije: “ackerbautreibende Stiiđte”, kako bi kazao
Marx. Uvođenje napredne agrikulture koja je bila sposobna uključiti se u tijekove
svjetske proizvodnje bilo je jedna od bitnih pretpostavki za egzistenciju naselja kao
urbanog središta.
Manji posjednici što su dobili terene na dijelovima državnog agera redovito su
se ovamo preseljavali i trajno živjeli u gradovima - centrima kojima je atribucijom
bio povjeren dio državnog zemljišta. To su mogli biti centri autohtonog postanka ili
pak agrarne kolonije. Na taj način centri autohtonih teritorijalnih općina stječu gra­
đanstvo nove kakvoće, element koji ima svoje navike, način života i društvenog po­
našanja, koji sa sobom nosi nove institucije u sferi gradske uprave i ekonomike, či­
me se ujedno inicira proces romanizacije tih središta. Taj element većinom potječe
iz urbanih sredina pa je na taj način imao važna udjela u daljnjem razvitku procesa
urbanizacije pojedinih autohtonih naselja. U to doba smatralo se, kako je rečeno, da
čovjek pripada među uglednije (honestiores) ako posjeduje 6 do 8 jugera zemlje.
Ovisilo je to, naravno, i o kakvoći terena što ih je posjedovao. To je uvjetovalo da se
Si. 49- Agerskl raster Pole (Pula);
i na relativno manjim površinama državnog agera u pojedinoj municipalnoj zajedni­ rekonstrukciju plana prema zračnim
ci mogao smjestiti veći broj malih i srednjih posjednika koji su se redovito sami bri­ snimcima
nuli za svoje čedno gospodarstvo. Taj je sloj uvelike utjecao na daljnji tijek urbani­
zacije naših autohtonih centara. Može se kazati da pretežno njemu treba zahvaliti ur­
banistički preobražaj autohtonih gradova na našem obalnom prostoru. On je bio u historijat. Još u ranijoj Republici Rim je slao svoje podanike na pojedine istaknute
točke u kolonije da bi preko njih kontrolirao određena područja na tlu Italije. Bile
izravnom dodiru s domaćim peregrinskim svijetom, on je pridonio da su mnoge au­
su to većinom kolonije s latinskim građanskim pravom, posebno tzv. coloniae ma-
tohtone teritorijalne općine stekle rimski civitet i rimsku municipalnu konstituciju,
ritimae (naseobine uz morsku obalu), kao npr. Brindisi (Brundisium, 3. st. pr. Kris­
on je izazvao onu konvivenciju koja se odrazila u asimilaciji stranih tekovina u do­
ta), Akvileja (Aquileia, poč. 2. st. pr. Krista) i dr. Agrarni pokret što su ga inicirala
maćem krugu, u toj simbiozi su se stapale domaće tradicije s rimskim inovacijama.
braća Grakhi u 2. st. pr. Krista imao je u planu rehabilitirati propaloga rimskog zem­
Provenijenciju ovih novih građana, iz redova posjednika i poslovnog svijeta, ljoradnika i sada gradskog proletera, a time ujedno i rimskoga vojnika na kojemu je
moguće je utvrditi na temelju proučavanja njihovih imena što ih registriraju mno­ počivala moć Rima,Tome su imale poslužiti agrarne kolonije u koje bi se slali rim­
gobrojni natpisi sepulkralnog i javnoga karaktera (Pavan 1958.; Alfoldy 1965., ski građani, a potrebne terene trebalo je namaknuti ograničavanjem latifundija i dis­
1969 ). Utvrđeno je da većina tih familija potječe iz šireg područja sjeverne Italije, tribucijom neraspodijeljenih cjelina državnog zemljišta, prvenstveno u provincija­
iz gradova što su se tamo prije razvili na nekada venetskom i keltskom području. ma. Plan Grakha, poznato je, nije uspio, agrarna politika je postala sredstvom poli­
Pojedine familije susreću se u određenim centrima na obalnom prostoru, ali se čes­ tičkih spekulacija i demagoške propagande, jednako populara kao i optimata, pa su
to može pratiti i njihova fluktuacija iz jednog centra u drugi. U te su familije ulazi­ se često nadmetali nudeći kolonistima čak plodna zemljišta na tlu same Italije, na
li, kako je navedeno, i pripadnici domaćih autohtonih obitelji (koje također prepoz­ području državnog agera u Kampaniji. Iako ta politika, uzevši u cjelini, nije uspjela,
najemo po epihorskim - ilirskim imenima) većinom kao radna snaga, pa su se tako pokazala je put diktatorima, imperatorima i ambicioznim političarima kako se i ko-
u daljnjem razvitku formirale rimske familije domaćeg podrijetla. Pojedinci idućih
generacija iz tih domaćih rimskih familija postigli su i visok društveni položaj ne
samo u krugu svoje municipalne zajednice nego i izvan nje, na različitim poljima.
Mnogi su se i sami vinuli među honestiores, neki su imali lijepu karijeru u vojnoj
službi u drugim provincijama pa su se nakon službe vratili svom zavičaju, pojedin­ 0,00
ci su se vinuli čak i do senatorskog staleža (ordo senatorius), a mnogo više njih uš­ 11km
lo je u red vitezova (ordo equester;'N$kcs 1970.).
Posebnu skupinu čine rimski kolonisti u naseobinama na našoj obali (Vit-
SL 50. Agerski raster Pole (Pula); rekonstrukcija presjeka duž jednog (glavnog?) dekumana s naznakama
tinghoff 1952.). Prije njihove pojave u nas rimska je kolonizacija imala iza sebe dug sjecišta agerskih limesa, od Pule (Z) do točke na kvarnerskoj obali (I)

159
ANTIČKi GRAD U svitanju građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Ionizacija može iskoristiti kao efikasno političko sredstvo. Oni će u posljednjem

stoljeću Republike u kolonije slati većinom svoje vojnike i veterane da bi ih time
nagradili ne za službu državi rimskoj več prvenstveno sebi osobno. Na taj je način
vojska postala instrumentom osobne politike pojedinih vojskovođa, od Marija kra­
jem 2. st. pr. Krista do cara Augusta. Bile su to većinom, kako je spomenuto, agrar­
ne kolonije. U novoosnovanim naseobinama kolonisti će dobiti svoj dio terena
(sors - ždrijeb) i od njega živjeti. Režim dodijeljenih terena bio je podvrgnut op­
ćim normama rimskoga zakonodavstva u pogledu eksploatacije i fiskalne politike,
o čemu je maloprije bilo govora.
Po svojemu karakteru rimske kolonije imaju mnogo dodirnih točaka s grčkim
naseobinama, već i zbog toga što su i one bile većinom agrarnoga karaktera. Ali
postoji jedna bitna razlika. Rimske su kolonije prvenstveno izraz rimskog ekspan­
zionizma, i one osnovane na tlu Italije dok ona u doba Republike još nije bila integ­
rirana, i one na tlu provincija koje, iako pokorene, nisu još bile dovoljno osigurane
ni pacificirane. Kolonije su bilepropugnacula imperii, predstraže Rima. Pa i njihov
odnos prema matici bio je posve različit. Grčka naseobina je dio Grčke preseljen u
tuđi svijet, s njome grčki kolonist donosi dio svoje domovine, stvara novi polis ko­
ji s maticom povezuju interesi i moralne vrijednosti, ali je posve autonoman. Rim­
ski kolonist nosi sa sobom prvenstveno dio rimske države. On se, doduše, konsti­ □ k a s n o r im s k a n ekr o p o la
tuira u samoupravnu municipalnu zajednicu ali je uvijek rimski građanin i njegova • SLUČAJNI NALAZI
je zajednica čest rimske države nastala po modelu glavnoga grada. Kolonije su, uk­ OSTACI L A D A N J S K E ARHI TEKTURE
ratko, u to doba odraz i vanjske i unutrašnje politike Rima, rimskih magistrata i po­
jedinih nosilaca imperija.
SL 51. Agerski raster Jadera (Jader, Zadar); rekonstrukcija s unutrašnjim podjelama (actus, saltus) prema
Grupe kolonista u našim naseobinama (ordo colonorum) potječu svakako u ve­ zračnim snimkama
likoj većini iz redova onih humiliores u rimskom društvu koji će u novoj postojbini
postati honestiores. Poneki su dobili i oveću sors, osobito u veteranskim kolonijama
gdje se adsignacija provodila na temelju čina što ga je kolonist imao u vojsci. jeg pothvata. Taj dio posla obavljaju svećenici - auguri, a u prijašnjim vremenima
Za naša razmatranja važno je pokazati kako se obavljao čin osnivanja kolonije i oni su obavljali i sve druge poslove povezane s organizacijom gradskog prostora i
kako se organizirao njezin ager u kojemu su kolonisti stekli zemljišni posjed. Naseo­ agera. Sada, u vrijeme osnivanja kolonija na našoj obali, to rade posebni tehnički
bina se utemeljuje na osnovi dekreta magistrata ili vojskovođe koji ima imperium stručnjaci zemljomjernici (agrimensores) po normama gramatičke discipline.
(vrhovnu vlast) u provinciji. U dokumentu što ga izdaje (lex coloniae) on utvrđuje Rimska agrimenzura u rano carsko vrijeme oslanjala se na velika iskustva
gdje će se kolonija osnovati, kako će se konstituirati, tko će je činiti, u koji će rimski grčkog zemljomjerništva. Rimskoj državi ona je bila veoma potrebna, ne samo zbog
okrug (tribus) biti upisani njezini građani, koliki će se dio iz fonda državnog agera adsignacije terena i u katastarske svrhe već jednako tako i u provođenju cenza i fis­
izdvojiti u njezin ager i kolike će parcele dobiti pojedini kolonisti. Po sadržaju, dak­ kalne politike. Kasni rimski pisac Kasiodor donosi: Augusti siquidem temporibus
le, lex coloniae donekle je nalik spomenutoj psefizmi iz Lumbarde na o. Korčuli, ali orbis Romanus agris divisus censuque descriptus est: ut possessio sua nulli ha-
nije po kakvoći jer je u grčkoj koloniji to bio samoupravni akt zajednice koja se kon­ beretur incerta, quam pro tributorum susceperat quantitate solvenda (“U Au-
stituira, a u rimskoj koloniji dekret osnivača - predstavnika rimske vlasti. Čin osni­ gustovo vrijeme bila su podijeljena zemljišta u rimskoj državi i utvrđen cenz kako
vanja kolonije u načelu je jedinstveni postupak osnivanja grada i organizacije njego­ bi svatko bio siguran u svoj posjed što ga je dobio za plaćanje određene svote po­
va agera, bez obzira na to što su svi naši gradovi u koje su deducirani kolonisti (de- reza.” Casiod. Var. III, 52). Kako bi se cenz mogao provesti, August je dao izraditi
ductio colonorum) imali protourbanu ili čak urbanu tradiciju iz prijašnjeg vreme­ karte svih provincija (formae provinciarum) koje su se čuvale u arhivu u Rimu
na, bilo autohtonu, bilo grčku, bilo rimsku (kao npr. Salona, Jader, Parencij i dr.). Pro­ (tabularium Caesaris). Za. provinciju Dalmaciju kartu je izradio namjesnik Dola-
cedura dedukcije uključuje ceremonije i rituale inauguracije po formalisdčkoj rim­ bela (forma Dolabelliana;Betz 1938., 42;Jagenteufel 1958.), aAugustov prijatelj i
skoj praksi (Le Gali 1970.), gdje se ispituje naklonost bogova prije svakog odlučni- suradnik Agripa pohranio je sve karte Imperija s odgovarajućim komentarima u tri­

161
 ANTIČKI GRAD
jemu što ga je dao sagraditi (porticus Vipsania). Sav taj posao obavili su agrimen-
zori ili menzori (mensores) koji su za tu službu morali steći odgovarajuću naobraz­
bu. Oni su djelovali u carskim tabularijima, u Rimu i u carskim provincijama, u voj­
nim jedinicama gdje su bili potrebni zbog adsignacije terena veteranima i si., u po­
jedinim municipijima sa zadatkom da vode gradski tabularij, unose promjene i sud­
jeluju pri rješavanju kontroverzi, a bilo je i onih koji su taj posao obavljali kao sa­
mostalni profesionalci.-0 U nas se a natpisima spominju dva menzora, koji su vjero­
jatno bili u službi carskog provincijskog tabularija, obojica iz Salone: C. IuliusApri-
lis mensor i ...Satum inoAug. n. vern(ae) mensori.. (CIL 3.2124). Obično su bi­
li udruženi u stručne kolegije kojima je na ćelu bio jedan praepositus. Pri premje-
ravanju terena služila im je posebna sprava - groma (si, 39) - pogodna za viziranje
na veće daljine i trasiranje, s mogućnošću rektifikacije u horizontalnom i u vertikal­
nom pravcu (s četiri viska). Ponajprije se utvrđuje gradski perimetar po starom ri­
tualu povlačenja prvobitne brazde te pravci glavnih komunikacija, glavnoga karda
i glavnog dekumana. Po već prikazanom postupku uzetom iz etruščanske discipli­
ne omeđuju se i uža gradska područja povlačenjem sporednih karda i dekumana
usporedno s glavnima i na taj se način dobiva temeljni gradski raster. Taj urbani ras­
ter, u domeni onoga što Grk naziva astinomijom, uklapa se u sustav rastera što će
se organizirati na prostoru agera kolonije, u sferi onoga što je Grku agronomija. U
načelu, glavni cardo grada trebao se produživati u ager kao glavni kardo agera, a
jednako tako i dekuman (si. 40).To je, vidjet ćemo, rijetko gdje bilo moguće.
I u rimskomu planiranom gradu (a kolonije su u načelu takve) agronomija je
prethodila astinomiji. Metrički i geometrički sustav agera stariji je od urbane geo­
metrije, u grčkom i u rimskom svijetu. Dimenzije polja (a potom i urbani moduli)
iznosile su u nekim grčkim naseobinama jedan stoikhos, koji odgovara rimskom
actus od 120 stopa. Ova je pak mjera čisti proizvod empirije, kako se vidi i iz Pli-
nijeva navoda gdje kaže: actus in quo boves agerentur cum aratro uno impetu
iusto (“aktus u kojemu se volovi tjeraju u jednom primjerenom potezu”, NH
XVIII, 18). Riječ je dakle o mjeri koja je nastala upotrebom volovske vuče i oranja.
Aktus i sada ostaje temeljna mjera terena u sustavu pravilne katastarske parcelaci­
je, tzv. centurijacije (centuriatio). Ime je dobila po temeljnoj čestici agerskog ras­
tera - centuriji (centuria), koja je naziv stekla po tome što je isprva brojila sto
(centum) jugera zemlje, odnosno dva aktusa.Ta dvostrukost opet nije slučajna.
Ona je nastala u vrijeme kad su se mali posjedi cijepali na dvije podjednake cjeli­
ne, s time da je jedna bila obrađivana, a druga se “odmarala” i tako su se postup­
no izmjenjivale. Sada, u vrijeme osnivanja kolonija na našoj obali, dakle krajem Re­
publike i početkom Carstva, jedna centurija ima 200 jugera, ali 100 heredija (here-
dium), dakle opet svaki heredij ima po dvije centurije. Centurija ima oblik kvad­
rata sa stranicama oko 720 m. Mreža centurija u ageru strogo je ortogonalna, s rav­
nim pravcima u oba smjera (u načelu KM sjever - jug, DM istok - zapad) i ovi su
pravci međe (limites) između centurija. Odatle i naziv limitacije (limitatio) za sa­
mu proceduru. Limitacijom nije bio obuhvaćen čitav ager kolonije već samo dio
Dilke 1971., 98 i đ gdje su bile provedene adsignacije, pa se taj dio zato i zvao ager centuriatus (si.
nen Hinrichs 1974..
Dalmaciji 162. 49,51). Preostale su još druge površine nezahvaćene ovim postupkom, koje su os­
162
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
tale in soluto (razriješene, tj. neuklopljene u sustav), gdje su se nalazile šume, paš­
njaci i si. za javne i privatne potrebe.
To su površine nad kojima je kolonija mogla steći pravo vlasništva, za razliku
od centurija koje ostaju agerpublicus. Po rimskoj nomenklaturi to su redovito pas-
cua et silvae koji su služili za ispašu, opskrbu ogrjevom i sl.Taj se dio agera nalazio
uz granice centurija. Sama institucija i funkcija nepodijeljenih municipalnih površi­
na sačuvala se i u nas u srednjem vijeku i dalje, a one se nazivaju “oklinak” (u Pagu
“uhlinac”, Suić 2001., 17).
Centurije su samo objektivizirana pravna i materijalna podloga za adsignaciju.
Same po sebi su bile prevelike da bi bile identične po jednoj sors za svakoga kolo­
nista (200 jugera!), njihovi vlasnici bili bi u tom slučaju mali latifunđisti, a oni to,
kako je rečeno, nipošto nisu bili. I centurija je iznutra podijeljenja sporednim lime­
sima (subcessiva). Obično se dijeli na četiri jednaka dijela (spomenuti actus), a u
svakome od njih naziru se pojasi još manjih parcela koji, zapravo, odgovaraju osob­
nom posjedu svakoga kolonista.To se najbolje vidi na zračnim snimkama. Svi su ti
limesi, pojačani kultiviranjem terena kad se na njih nanosilo kamenje i škalja, služi­
li i kao komunikacije kroz ager a bili su javno dobro (loca publica). Izmjera zem­
ljišta i podjela čestica fiksirala se u posebnom katastarskom dokumentu (forma,
typus, pertica) od kojega se jedan primjerak čuvao u Rimu (tabularium ili sanetu-
arium Caesaris),z dva su ostajala u koloniji kao katastarski dokument u koji su se
unosile i naknadne promjene. Na samom terenu postavljali su se bilježi - međaši
koji su označavali pojedine centrurije, po koordinatnom sustavu kojemu su glavne
osi bili KM i DM, pa se gledalo u kojemu je kvadrantu sjecište označenog limesa
(npr. “desno od DM po redu limes taj i taj” i “s ovu stranu KM limes broj taj i taj").
Tako su ti terminalni cipusi (cippi terminales) služili za brzu orijentaciju na mapi
i na terenu, a na sebi su imali urezane odgovarajuće oznake (decussis) s pravcima
i navodima odnosa prema KM i DM (si. 42). Jedan takav cipus nađen je kod starog
Pituncija nedaleko Stobreča; nesumnjivo je pripadao ageru salonitanske kolonije
(CIL 3.12794; usp. Šašel 1986.,ILJug 25,1979).
Orijentacija agerskog rastera, kao i gradskog, trebala bi se poklapati s glavnim
stranama svijeta. U našim kolonijama nije tako, a i u drugim ima velikih odstupanja.
Razloga tome ima više, a jedan nam navodi gromatik Higin: “Mnogi su, ne poznaju­
ći ustroj svijeta, slijedili Sunce, to jest njegov izlazak i zalazak, jer se ono spravom
(tj. željeznim instrumentom - gromom, op. a.) ne može obuhvatiti odjedanput. I što
onda? Postavivši gromu prema proročanstvu, možda i u nazočnosti utemeljitelja
osobno, uhvatili su prvi sljedeći izlazak i otpravili na obje strane međe s kojima se
kardo u šestome satu (tj. u podne po rimskom računanju vremena u jednom danu:
dan 12 sati, noć 4 virgilije, op. a.) neće podudariti.” (Hygin. Grom. Const. lim. A 115
i 117 = CAR 135; v. ovdje 414). Dakle, različit položaj izlaska Sunca tijekom ceremo­
nije koja je dugo trajala, a pogotovo u različitim godišnjim dobima, mogao je utje­
cati na orijentaciju limitacije. Na našoj obali utjecao je još jedan faktor. Postojalo je
u starini shvaćanje da se jadranske obale, i jedna i druga, pružaju u smjeru istok -
zapad, a ne jugoistok - sjeverozapad. To se odražava npr. u djelu geografa Klaudija
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

JS»
....^

M P # ■•, r > ^
m M S tilš k \ i

P & C I

i
dobni, u praksi nisu, niti su to mogli biti, osim u rijetkim optimalnim prilikama. Ager
}~~LL./ je i prije dedukcije odnosno centurijacije bio organiziran u gramatičkom smislu
kao dio državnog agera. S druge strane, redovito se i nije radilo o osnivanju potpu­
\ 'W SI. 52. Odnos gradskog i agerskog rastera: Parencij no novoga naselja, neke urbane premise postojale su i prije osnutka kolonije, a po­
0 500 * 1000 m (Parentium, Poreč); primjer potpune zavisnosti
1_____ I--------- 1 gotovo linija gradskog pomerija. Navedeno odstupanje u jaderskoj koloniji trebat
će možda zahvaliti činjenici da je premjeravanje obavljeno u dva navrata, posebno
Ptolemeja u kojemu su njegove paralele usporedne s linijom obale, a meridijani za grad, a posebno za ager. Između njih je proteklo neko vrijeme što je moglo izaz­
okomiti na nju (Koziićić 1990 ), a isto tako i na Peutingerovoj karti (v. ovdje 430). vati đa se linije karđa i dekumana agera ne poklapaju s onima u gradu. No pojave
Vjerojatno su tako mislili i rimski agrimenzori kad su povlačili temeljne pravce li- što ih susrećemo u Saloni nedvojbeno pokazuju da je limitacija agera bila primar­
mitacije. I u naših mornara “gore” (prema izlasku Sunca) jest pravac prema jugois­ na. Prvo što je trebalo sagraditi nakon osnutka naseobine, bili su gradski bedemi.
toku, a “dolje” prema sjeverozapadu. Budući da su gotovo sve kolonije u nas bile Trakt gradskih zidina središnjeg dijela Salone (urbs vetus prema Dyggveu) s istoč­
smještene uz obalu, to su agerski limesi približno okomiti na nju ili usporedni s njo­ ne strane na vlas se poklapa s pravcem jednog agerskoga karda pa je mnogo vjero­
me.Tako su orijentirane i starije crkve u mnogim našim historijskim gradovima uz jatnije da se linija bedema povela za linijom limesa nego da se ovaj pružio po liniji
obalu: jugoistok je istok, sjeverozapad je zapad. Prema tome, one limese agera koji
slijede liniju obale valja smatrati dekumanima.
Po rigoroznom poštivanju etruščanske discipline raster i orijentacija grada s
njegovim ulicama morali bi se potpuno, što se orijentacije tiče, poklapati s taste­
rom i limesima agera. Čak još više: geometrijsko središte grada (umbilicus) treba­
lo bi ujedno biti i središte sustava limitacije u ageru, kao njegovo ishodište (si. 40).
No to je samo teorija i vrlo su rijetki primjeri njezine stroge primjene. U nas je to
bilo nemoguće i neprovedivo već zbog geografskog smještaja gradova - kolonija.
Potpunu koincidenciju gradskih pravaca s agerskim limesima susrećemo u Paren-
ciju, gdje se jedan dekuman produžava u ager u potpuno istom smjeru (si. 52). U
Jaderu gradski pravci odstupaju od agerskih za 7° (si. 53). Neke podudarnosti zam­
jećuju se i u Saloni, u njezinu starijem dijelu gdje ulice uz forum i sam forum slije­
de opće pravce agerske limitacije, dok se u istočnom dijelu grada to zapaža mno­
go bolje (si. 54). U Poli, koja je sačuvala raster histarske gradine, to se i nije moglo
dogoditi. SI. 54. Odnos gradskog areala i
Rečeno je da agronomija prethodi astinomiji, odnosno da se u povijesnom raz­ agerskog rastera: Salona; istočni
trakt bedema stare jezgre poklapa
vitku sustav najprije pojavio kao procedura organizacije terena, a potom gradskog se s jednim agerskim kardom, a dio
naselja. Pitanje je koji je od tih dvaju postupaka bio primaran prilikom dedukcije južnog bedema istočnog dijela gra­
da poklapa se s jednim agerskim
kolonija: organizacija agera ili gradskog prostora. U načelu su oni trebali biti isto- dekumanom

165
ANTIČKI GRAD
bedema. Uostalom, i sami gramatici predviđaju slučajeve da se limitacija provodi
neovisno o organizaciji gradskog prostora.
Ageri naših primorskih kolonija Parencija, Pole, Jadera, Salone, Ekva, Narone i
Epidaura pokrivaju znatnu površinu od koje se veći dijelovi mogu identificirati kao
njihov ager centuriatus (Suić 1955.; Chevallier 1957.). Polski ager obuhvaćen Imi­
tacijom zaprema čitav dio istarskog poluotoka ispod linije Limskoga zaljeva (i na­
ziv mu potječe od lat. limes; si. 49, 50). Parencijski se na njega nadovezuje i pokri­
va dobar dio ravničarskog terena između Limskoga zaljeva i doline rijeke Mirne,
dok sjeverozapadni dio poluotoka koji je bio podijeljen između parencijske i ter-
gestinske kolonije nije - po svemu sudeći - bio limitiran (Krizmanich 1981.;
Imamović 1987.; Matijašić 1988.). Limitirani dio agera jadestinske kolonije proteže
se na kopnu od sela Diklo do sela Bibinja, a u zaleđu do hrpta Bilog briga (si. 51).
Ager salonitanske kolonije sistematiziran u centurije ide od završetka Kaštela pa do
Unije Stobreča i rječice Žrnovnice, a u zaleđu seže do izdanaka Kozjaka. Naronski
obuhvaća ravničarsko poušće Neretve i dolinu njezina donjeg toka, s dijelom p o
luotoka Pelješca oko Stona. Epidaurski se proteže od mora do Konavala. Salonitan-
ski i jadestinski ager imali su svojih dijelova sistematiziranih u centurije i na otoci­
ma: prvi na otoku Hvaru oko današnjega Staroga Grada (Pharus). U rasteru se pre­
poznaju dvije faze i dva sustava. Stariji bi bio predstavljen mrežom pravilno raspo­
ređenih skamna i striga. Mlađi sustav je kasnijega, rimskog postanka. Povezujemo
ga s novim položajem grada, s preseljenjem urbanoga središta na otoku iz današnje­
ga Staroga Grada u današnji Hvar. Odjelita cjelina centurija veoma je dobro sačuva­
na oko Trogira, ali između nje i salonitanskog agera u Kaštelima postoji velika cezu-
ra. Vjerojatno je tu riječ o sekundarnoj dedukciji i kasnijoj limitaciji, za što bi govo­
rila i Plinijeva vijest da je car Klaudije poslao u mjesto Siculi (kod današnjih Bija-
ća) svoje veterane (in quem locum divus Claudius veteranos misit;Plin. NH III,
141, v. ovdje 420). Možda je ta njegova akcija sinkronizirana s osnivanjem veteran­
ske kolonije u Ekvu nakon ugušenja Skribonijanove pobune. Ostaci limitacije jader-
skog agera na otoku Ugljanu pokazuju da je gotovo polovina otočnog terena (sje­
verna) bila također pokrivena centurijama koje su bile sastavni dio agera, iste ori­
jentacije, iste veličine i istoga sustava. Vjerojatno je južna polovina Ugljana imala
svojstvo agera in soluto, gdje su se prostirale šume i pašnjaci. Ta se podjela jasno
raspoznaje po ravnome pravcu posljednjega limesa koji se pruža duž otoka, a vrlo
se dobro uočava u sjeverozapadnom dijelu Ugljana, posebno u zaseoku Muline. Ta
podjela dugo je bila u funkciji, što se vidi iz rasporeda naselja i na sjevernom i na
južnome dijelu otoka. Sjeverni dio, suprotno od južnoga, bio je kultiviran, prven­
stveno maslinama i vinovom lozom. Na tom dijelu otoka izrastao je centar s općim
nazivom “Selo” (kasnije Ugljan). Na ovakvim terenima on ima istu ulogu kao grad
prema selima. Glavni atributi takvoga naselja i ovdje su u kasnijim vremenima žup­
na crkva, škola i samostan. Zbog takve distribucije kakvoće i takve teritorijalne pod­
jele koje su mogle i duže perzistirati, neka su naselja podignuta izvan odgovaraju­
ćih smještaja, npr. Kali koje je započelo kao važno ribarsko naselje izvan limitiranog
agera i podalje od mora Zadarskoga kanala. Kad je riječ o agerima kolonija u Jade-
ru, Saloni i Naroni, važno je naglasiti da su centurije u odvojenim dijelovima njiho­
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
vih agera orijentacijom, veličinom i sustavom potpuno sukladne s centurijama na
glavnoj površini agera.
Na temelju broja centurija u agerima naših kolonija, koje se mogu raspoznati
na zračnim snimkama, a onda i unutrašnje raspodjele unutar njih, moguće je utvr­
diti agrarnu ekonomsku moć pojedinih naseobina, a detaljnijim proučavanjem i
broj kolonista. Ali, dok ne bude moguće konkretizirati barem jedan slučaj koji bi
mogao služiti kao model (odnosno dok se ne otkrije kakva lex colonias ili mapa
nekog agera), sve će te komputacije biti suviše aproksimativne.
Evo broja centurija po kolonijama (Suić 1955.;Wilkes 1969.226; Dilke 1971..
150 i d.):
Parentium (Poreč) oko 450 centurija,
Pola (Pula) oko 650 centurija,
Iader (Zadar), bez otočnih, oko 50 centurija,
Salona (Solin), bez otočnih i onih do Trogira, oko 80 centurija,
Epida.urum (Cavtat) oko 50 centurija.
Iz ovoga se vidi da su histarske kolonije bile mnogo opsežnije i da su imale
znatno više kolonista, dakle izrazito agrarnog stanovništva. U dalmatinskim koloni­
jama broj je mnogo skromniji pa već iz toga proizlazi da je bilo manje kolonista i
da je agrar bio samo jedna komponenta njihove ekonomike, dok su u istoj mjeri,
ako ne i više, važnu ulogu imale ostale privredne djelatnosti. To se još bolje uočava
ako se usporede veličine gradskih areala s agerskim. Salona je npr. gotovo tri puta
veća od Parencija, a ima pet puta manji broj centurija!
Ostaje, napokon, još jedan društveni sloj koji se ne može zanemariti u prouča­
vanju elemenata što su pridonijeli urbanističkom razvitku centara na našoj obali.To
su vojnici i veterani (Vittinghoff 1952., 123); ne samo oni u kolonijama (samo za
onu u Ekvu može se pouzdano utvrditi da je bila veteranska). Na tlu provincije pos­
tojala su dva legijska okola, jedan u Ivoševcima kod Kistanja u istočnoj Bukovici,”
a drugome je sjedište bilo u Gardunu u Dalmatinskoj zagori (Sanader 1998.; 1998a;
2000,). Ovi okoli, kako sve pokazuje, nisu, za razliku npr. od Emone (Ljubljane), ni­
kada bili pretvoreni u civilna naselja. Naprotiv, za onaj u Burnu znamo da je ostao
vojni centar sve do izmaka antike i do ratova za istjerivanje Istočnih Gota u 6. st., a
civilno naselje nalazilo se do njega. Ali ono je starije od okola. Uz vojne okole obič­
no se formiraju civilna naselja kako se to najbolje vidi na području podunavskoga
i rajnskog limesa. U nas su ta naselja bila pretežno epihorskoga karaktera, iako va­
lja pretpostaviti snažne utjecaje iz okola jer su mnogi vojnici, legionari i pripadni­
ci pojedinih pomoćnih jedinica (auxilia), tu dugo boravili i sklapali brakove s do­
maćim ženama. Osim otpuštanja cijelih veteranskih grupa uz dodjelu zemlje (mis-
sio agraria), što se obavljalo dedukcijom kolonija, prakticirao se i individualni ot­
pust veterana pojedinih jedinica. Nakon što bi odslužio vojsku (u prosjeku je rim­
ski vojnički staž iznosio oko 25 godina), isluženi vojnik je dobivao časni otpust (ho-
nesta missio) i uza nj redovito zemlju kao naknadu za službu i kao izvor daljnje eg­ " Bulič. 1893.: 1900.: fcisđi
1913a; Abramić 1924.:
zistencije u civilu. Vojni su okoli raspolagali dijelovima državnog zemljišta (prata Zaninović 1968.: Suić 1971.:
167
ANTIČKI GRAD
legionis) gdje su veterani dobivali male parcele. Oni također ne žive trajno na se­
lu, na svojemu imanju, već se smještaju u obližnji gradski centar.Tako se i oni ukla­
paju u široku skalu društvenih kategorija koje su pridonosile urbanizaciji našega
obalnog prostora. Ne treba, naravno, isključiti ni vojnike u službi koji su javnim gra­
đevinama također dali svoj prilog unapređenju pokrajine i njezinih centara. U naj­
ranijem Carstvu bili su to uglavnom legionari regrutirani na teritoriju sjeverne Ita­
lije, iz Briksije (Brixia, Brescia), Parme (Parma), Verone (Verona), Arecija (Are-
tium, Arezzo), Florencije (Florentia, Firenca), Bononije (Bononia, Bologna), Patavi-
ja (Palaviuni, Padova), Kremone (Cremona) i dr., dakle odreda iz gradskih centa­
ra koji su se urbanizirali i stekli konstituciju prije naših primorskih gradova.
To su dakle elementi, i to su socijalne grupacije, koji su u prtim dodirima utje­
cali na proces urbanizacije našeg primorja i na izgradnju našeg antičkoga grada.
Posve nove formacije poput kolonija za autohtoni svijet i za njegov grad bile su mo­
del koji treba nasljedovati i dostići. To je većinom i uspjelo, kako će se vidjeti. No
to nisu ipak svi strani kulturno-etnički faktori koji su djelovali na ovom planu. An­
tički grad uopće, a pogotovo grad ranog Carstva, nezamisliv je bez staleških ozna­
ka i onoga donjeg društvenog sloja na kojemu je počivala gotovo sva proizvodnja
tadašnjeg društva, ne samo na selu nego još više u gradu. U ranom Carstvu robovi
su u urbanim familijama fenomen posebnog značenja i znatna demografska olina.
Između njih se izdvajaju društveni fermenti koji će izazvati korjenite transformaci­
je u društvu na svim sektorima, počevši od carske kancelarije i dvora do sitnog tr­
govca i obrtnika u provinciji.To su gotovo odreda elementi naoko orijentalnog pod­
rijetla, često visokih kvalifikacija, bez kojih je privredni život nezamisliv. Budući da
su robovi istočnjačkoga podrijetla imali reputaciju školovanoga kadra, događalo se
da trgovci robovima u zapadnome dijelu Carstva povoljno nabavljaju Gale i druge
poslovične barbare, školuju ih i prodaju povoljnije kao helenske ili helenizirane is-
točnjake. Sustavom manumisije (oslobađanja od ropstva) oni vrlo često stječu ne
samo slobodu već i posjed, odnosno kapital, a nerijetko su bili i zakoniti nasljedni­
ci patrona za kojega su kao robovi radili.Taj sustav prinove visokokvalificirane rad­
ne snage u korijenu je ugušio provedbu rimskoga zakonodavstva o reprodukciji
rimskih obitelji. Mnogi se rimski građani nisu ženili, a svoje su seksualne porive bez
ikakvih zakonskih zapreka zadovoljavali s robinjama, javnim ženama i ljubavnica­
ma. U mnogim gradovima najimućniji sloj su skorojevići, bivši robovi, kojima je ne­
dostajala društvena afirmacija jer nisu imali tradiciju i krvne pretke s ugledom. Afir­
miraju se ponajčešće munificijencijama - darežljivošću, javnim gradnjama na vlas­
titi trošak, snošenjem troškova za javne službe ili za potrebe kulta, pa su se iz nji­
hovih redova gotovo uvijek regrutirali članovi kolegija augustala (Augustales) ili
sevira augustala (VI viri Augustales) koji su se brinuli za oficijelni kult i za štova­
nje carske osobe. U mnogim centrima, osobito u onima uz obalu, oni će stvarati po­
sebnu atmosferu koja će se odraziti na planu materijalne i još više duhovne kultu­
re, oni će često, kao sinovi dalekoga helenističkog Orijenta, biti nosioci i propaga­
tori novih ideja u sferi kultova, umjetnosti i dr. Kad se govori o tom etničko-kultur-
nom supstratu, valja uzeti u obzir i onaj naš domaći grčki element koji je preživio
u nekim primorskim centrima. Ovaj stariji urbani sloj nakon dolaska pod rimsku
U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
vlast brzo se uklopio u novu situaciju. Njega je na neki način i Rim respektirao, što
bi se moglo zaključiti po činjenici da su sva istaknutija grčka naselja ili naselja in­
filtrirana grčkim elementom postala u najranijem Carstvu municipiji rimskih građa­
na (oppida civium Romanorum), kao Isa,Tragurij, Rizinij, Butua i Olcinij.
Za upotpunjenje demografske slike pojedinih gradova i ocjenu uloge što su je u
procesu urbanizacije imali pojedini slojevi, od goleme bi važnosti bilo poznavati za­
nimanja gradskog stanovništva. Jer bez obzira na to je li grad bio središte agrarne ko­
lonije, emporij na položaju zgodnom za trgovinu ili autohtoni centar s naslijeđenom
tradicionalnom ekonomikom, sastav stanovništva bio je kompleksan s obzirom na ak­
tivnosti pojedinaca: u svakom od njih bilo je pomalo zemljoposjednika, trgovaca, ob­
rtnika, pomoraca, slobodnih zanimanja i intelektualnih zvanja. O njima znamo toliko
koliko se spominju u natpisima (Novak 1948.).Tako se npr. u Saloni susreće trgovac
vinom (negotiator vinarius, CIL 3-2131) i trgovac građevnim materijalom (negotia-
tor materiarius, CIL 3-12924), u Jaderu trgovac uljem (negotiator olearius, CIL
3.2936), u Saloni vitrarius (trgovac staklom vjerojatnije negoli tvomičar stakla, CIL
3-9542), u Naroni lapidarius (klesar, kamenar, CIL 3-1777; 3-1829), u Saloni tokar
(CIL 3 8839), voštar (ceriolarius, CIL 3 .2112), ljevač u radionici olova (plumbari(a),
CIL 3-2117) itd. Od kolegija najčešće se susreće collegium fabrum (CIL 3.8824;
3.8829) i centonarium (tkača, CIL 3-8843). Od intelektualnih zvanja najčešći su
pravnici, učitelji i liječnici. U Jaderu je registriran jedan student prava (iuris studio-
sus, CIL 3.2936) koji je bio brat trgovca uljem (olearius). Dvojica su braće bila idea­
lan poslovni par: stručnjak za pravno poslovanje mogao je s pravne strane pomagati
poslovima svojega brata. U Saloni je zabilježen pravnik (magister iuris, CIL 3-2163).
Liječnici (medici) više se puta spominju u Saloni (CIL 3-6203; 12925; 14727), a u Ri-
ziniju i jedan nadliječnik (arkhiatros kleinikos, Šašel 1986., ILJug 25, 1855A). Učite­
lje, gramatike i čak retore, imali su mnogi gradovi. Jedan se retor (rhetor - učitelj go-
vomištva) susreće u Riziniju, pedagog dvaput u Saloni (paedagogus, CIL 3-2111;
3-14731), a u Dokleji je djelovao gramatik “koji je bio veoma verziran u grčkoj gra­
matici”: artis Graecae grammaticae peritissimus! Odreda su to bili elementi orijen­
talnog podrijetla, a po svojoj društvenoj provenijenciji libertini, ali su bili cijenjeni i
dobro nagrađeni. Bilo je sigurno i mnogo drugih zvanja i zanimanja ali ih natpisi ne
registriraju pa tako izmiču našoj evidenciji.
O ulozi i položaju domaćeg svijeta već je bilo govora. Valja samo ponoviti mi­
sao da su pojava i nazočnost gore navedenih urbanogenih faktora vanjske proveni­
jencije snažno utjecale na stanovništvo autohtonih centara ne samo prema romani-
zaciji već i u prihvaćanju višeg stupnja urbane kulture, što se onda odrazilo u bržoj
urbanizaciji tih centara. Na taj način, asimilacijom tekovina civilizacije, i domaći svi­
jet postaje važan aktivan urbanogeni čimbenik.
Uz faktore koji su djelovali pozitivno i stimulirali urbanizaciju, bilo je i onih ko­
jih se djelovanje odrazilo u negativnom smislu. Već smo spomenuli kakvu je ulogu
pri tome imao agerpublicus na teritoriju agrarne kolonije. Stvaranje većih teritori­
jalnih cjelina blokiralo je urbani i municipalni razvitak mnogih naselja koja su već
bila na putu da se razviju u prave gradove, kao što su u Istri bili Rovinj, Umag, Pi-
 AN TIČKI GRAD

ran, Vizače i dr., dok su na salonitanskom području bili ponešto degradirani centri
kaoTragurij, Epetij, Far, a vjerojatno i Isa. Rim je mogao i izravno destimulirati ili
sprječavati urbanizaciju. Tako se pretpostavlja da je August mogao zabraniti dodje­
ljivanje civiteta centrima na teritoriju starih Japoda, dakle i formiranje samouprav­
nih municipaiiteta, što je imala biti njegova odmazda zbog neugodnih ratnih iskus­
tava. Možda bi i to mogao biti jedan od razloga što je to područje bilo slabo urba­
nizirano, što je malo naselja steklo atribute grada, a i om koja su ih stekla nisu bila
na visini naselja u drugim, primorskim regijama.
Već je rečeno kako i prirodni uvjeti mogu ne samo utjecati na izbor mjesta za
naselje već i odrediti njegovo ekonomsko usmjerenje i time pridonijeti njegovoj ur­
banizaciji. Pri tome su važnu ulogu odigrale komunikacije, kopnene i morske. Sus­
tav komunikacija na našem primorju počinje se izgrađivati za namjesnika Dola-
bele.'2 Nema sumnje da su trase što ih je on dao izgraditi u temeljnim crtama pos­
tojale i prije konačne uspostave rimske vlasti. Prometnica može dvojako utjecati na
razvitak naselja: njezina trasa može odrediti pravce kretanja i temeljno usmjerenje
gradskog prostora, pa će u novoformiranom gradu često njezin dio biti jedna od
glavnih gradskih komunikacija, S druge strane komunikativna konvergencija nekog
položaja uvjetovat će izrastanje naselja na tako povoljnoj lokaciji (Laessig et al,
1968.; Mumford 1968., 77 i d.). Kolonija Aequum izrasla je na važnoj raskrsnici u
unutrašnjosti (si. 75), dok su gradovi na obali redovito mjesto susreta i raskršća ma­
gistralnih cesta (usp. si. 45-48). Posebno je zanimljiv primjer kako važne promjene
političkih i ekonomskih prilika mijenjaju hijerarhiju prometnica. U doba svoje sa­
mostalnosti i ekonomskog prosperiteta Isa je upravljena u dva smjera prema kop­
nu: prema Traguriju i Epetiju, a Salona između njih je pomoćni (ilirski) emporij (si.
34-1), S dolaskom pod rimsku vlast situacija se mijenja: Isa i druga otočna naselja
komuniciraju s novim centrom - Salonom, a stara prometnica na kopnu stječe prio­
ritet i određuje usmjerenje grada Salone (si. 34-11). U to doba Salona je na rijeci Sa­
; Abramič 1927.: Maver
1940.: Sergejevski 1955; Pa- lonu posjedovala lokalitet posebne namjene što ga Strabon (Strah Geo.VII, 5, 5; v.
šalić 1960.; Bojanovski ovdje 412) naziva eptneion Delmateon, čega bi latinski ekvivalent bio navale, od­
1974.; 1988.. 66 - 67: Matija-
Si<] 1998.. 414 - 431; Škegro nosno s upotpunjenim sadržajima navalio.. Tim terminima (grč. epineion, lat, na­
1999.. 275-277. vale, navalio) označuje se mjesto za opremu brodova.

T. III. Slavoluk Melije Anijane u Zadru, Lavallee - Cassas 1802,

170
 IV. dio

OSTVARENJA GRADA
KLASIČNOGA SVIJETA
NA ISTOČNOM JADRANU

Još smo daleko od vremena kad će biti moguće sustavno obraditi naš antički grad
u njegovoj cjelokupnoj objektivizaciji. Da bi se to postiglo, bit će potrebne mnoge
predradnje, studije i istraživanja na terenu. Ograničenja što smo ih istakli na počet­
ku vrijede i ovdje. Sustavna istraživanja uopće, a istraživanje naselja posebno, zah­
tijevaju dugotrajan, strpljiv i ustrajan rad i često je potrebno poduzimati više kam­
panja da bi se došlo do novih spoznaja i većih rezultata. Pokušaj sistematizacije i
sinteze koji slijedi temelji se na istraživanjima koja na hrvatskoj obali imaju stoljet­
nu tradiciju.

1. Nova iskustva

U doba uspostave rimske vlasti i razmaha procesa urbanizacije u nas sve strukture
i tehnike rimskoga graditeljstva bile su uglavnom dorađene. Kasnije promjene u do­
ba Carstva samo su varijacije prijašnjih iskustava, a promatrane u njihovu povijes­
nom trajanju tijekom čitave antike, moglo bi se reći da su na mnogim poljima de­
kadentne.
Naše je primorje imalo u antici, kao i danas, važnu prednost nad mnogim dru­
gim provincijama u tome što je bogato temeljnim građevnim materijalom - kame­
nom. Iskustva građenja u kamenu ovdje su veoma stara jer potječu od najranijih
prethistorijskih epoha, pa tako neke tehnike i strukture koje su kodificirane u rim­
skoj graditeljskoj disciplini susrećemo u rudimentarnoj formi i prije prihvaćanja
stranih tekovina na tom polju, a i do dana današnjega u domaćoj seoskoj graditelj-

173
ANTIČKI GRAD
SI. 55- Gradska vrata, Bribir kod Šibenika (Varvaria); rekonstrukcija zapadnog ulaza u grad
skoj praksi. Domaći klesar i zidar rano je uočio svojstva i kakvoću pojedinih vrsta
kamena i znao ih je prilagoditi svojim potrebama. Ovim pitanjima trebali bi posve­
titi posebnu pažnju svi oni koji se bave proučavanjem ruralnoga graditeljstva, jed­
nako arheolozi kao i etnolozi.Tada će se pokazati da postoje mnoge analogije u tom
smislu između domaće “autohtone” djelatnosti i one što ju je elaborirala rimska
teorija i praksa. A to neće biti neobično kad se zna da je i ova posljednja nastala na
temelju stoljetnih iskustava.
Upotreba žbuke jedna je od najvažnijih tekovina što ih je antički svijet donio
na hrvatske obale i u našu zemlju uopće. U nas se žbuka prvi put pojavljuje u grad­
njama u grčkim naseobinama (na mjestu Visa, Staroga Grada, Lumbarde i dr.). Pita­
nje je nije li pod njihovim utjecajem domaći svijet, barem u nekim regijama i u na­
seljima koja su se nalazila u radijusu njihova utjecaja, asimilirao tu inovaciju. To je
moguće, ali sigurnih potvrda nema. Na našim gradinama ima prilično zida vezanog
žbukom (recinkt, temelji zidova, ostaci cisterni i dr.), ali to je sve iz rimskog doba
(osim, možda, cisterne u Lumbardi). Primjena žbuke uvjetovala je i prihvaćanje rim­
skih modula (odnosi debljine zida prema njegovoj visini i dr.), a i usvajanje novih
rješenja ili usavršavanje starijih (gradnja svoda i luka).
Pitanje izradbe i dobavljanja vapna u antici u nas je načeto (Zaninović 1980.).
Reambulacijom naših otoka moguće je na nekim mjestima identificirati ostatke
veoma starih “japnenica” koje se tu nalaze ab immemorabili, npr. na otocima U-
gljanu i Pagu, a te stare tradicije sačuvane su do danas npr. na otocima Šolti, Pagu,
Rabu i dnigdje. Što se tiče pijeska, bio je u upotrebi i morski i kopneni, kojega ima
u većim količinama ne samo u koritima rijeka već i u dubokim naslagama ispod slo­
ja humusa u mnogim ravničarskim predjelima primorja. Ima sigurnih potvrda da se
ovaj posljednji upotrebljavao i u naseljima pri moru, osobito u izradbi podne pod­
loge, vodonepropusne žbuke u cisternama i za podlogu oslikanih zidova, bez obzi­
ra na velike količine morskoga pijeska na dohvatu ruke. Još uvijek nedostaju anali­
ze sastava žbuke u ziđu antičkih građevina u ovom prostoru, omjera mješavine, kak­
Ostuarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
voće vapna, vezivne čvrstoće, otpornosti na djelovanje različitih vanjskih i unutraš­
njih faktora i si., koje bi dale vrijednih spoznaja u općem studiju graditeljstva na hr­
vatskoj obali. Ima konkretnih potvrda da se kao vezivno tkivo upotrebljavala i gli­
na, sama ili pomiješana s vapnom (živim), a u kasnoj antici i u srednjemu vijeku ta
se smjesa često upotrebljavala u gradnji temeljnih struktura. Inače, sama glina čes­
to se susreće kao izolacijski sloj s vanjske strane zida cisterni za vodu (npr. u Varva-
riji), ili pak kao podna podloga odnosno gornji sloj ognjišta (vatrišta) u skromnijim
kućama (npr. Enona), što je nesumnjivo nastavak tradicije iz predrimskoga doba. Po­
sebnog sastava bila je tzv. vodonepropusna žbuka kojom su se oblagale stijene re­
zervoara za vodu. Ona se dobivala miješanjem sitnog i krupnijega pijeska, ugašenog
vapna i tucane opeke, a nanosila se na zid u više slojeva (obično tri), od kojih je
posljednji (vanjski) bio finijeg sastava i zaglađen.
Kako je rečeno, kamen dominira kao materijal u izgradnji naših antičkih grado­
va, opeka je ovdje imala sekundarnu ulogu. Hrvatsko priobalje već je u antici nudi­
lo kamen u velikom izboru i u neograničenim količinama, a utvrđeno je da se on iz
ovih krajeva izvozio u sjeveroistočnu Italiju (iz Istre u područje oko Akvileje, za so­
lidnije gradnje kao što su bedemi i si.). Plinije Stariji kaže za tadašnji Tragurij (Tro­
gir) da je bio marmore notum (glasovit po mramoru, Plin. NH III, 141; v. ovdje
420), no nema sumnje da je kamenoloma s kvalitetnim vrstama bijeloga kamena
(koji danas obično ne nazivamo mramorom) bilo i na drugim mjestima, prvenstve­
no na o. Braču (npr. Pučišća i Škrip odakle se najvjerojatnije dobavljao kamen za
gradnju Dioklecijanove palače; Bulić 1900a; Ward Perkins 1975.), a sigurno i na
Korčuli, i dr. Na to upućuju i toponomastički ostaci, npr. naziv otoka Lavđara u Sred­
njem kanalu (od lapidaria, lat. lapis, -idis, kamen), Lapada kod Dubrovnika i si. O
uporabi afirmiranoga trogirskoga kamena svjedoči sačuvani toponim Seget (Gornji
i Donji), koji ne valja izvoditi od riječi lat. siccata - suha nego od lat. seco 1. - sje­
ći, piliti (Skok 1971.-1974.; Jeličić-Radonić 1981.; Suić 1991 b). Nije riječ samo o
bijelom vapnencu kojega, kako se zna, ima više vrsta s obzirom na tvrdoću, topivo­
st, kompaktnost, lomljivost i si. već i o mnogim drugim vrstama kamena koji se
upotrebljavao za zidanje i u druge svrhe, počevši od običnog vapnenca, mrkog ili
sivkastog, škriljevaca različite debljine, do kamena osobite čvrstoće (sivkastoga, ze­
lenkastoga, ružičastog i dr.) pogodnog za popločavanje ulica, trgova i drugih javnih
površina. Osobito je važno pratiti dobavljanje, ishodište i transport kamenog mate­
rijala što se upotrebljavao za izradbu najkvalitetnijih elemenata urbane arhitekture,
svih onih blokova koji su zahtijevali minuciozno "dovršavanje” (kapiteli, baze, tam­
buri stupova, frizovi, vijenci i si.). Koliko je moguće prosuditi na temelju dosadaš­
njih istraživanja, svi su se ovi blokovi u našim gradovima u velikoj većini izrađivali
od različitih vrsta najkvalitetnijega domaćega bijelog vapnenca. Problem uvoza ka­
mene građe, isključivo mramorne, počeo se sustavno proučavati tek posljednjih go­
dina. Danas se pouzdano zna da bijeli kristalni mramor od kojega su se izrađivale
ne samo monumentalne statue i portreti već i pojedini arhitektonski elementi (stu­
povi, kapiteli, baze), potječe pretežno iz Grčke (Prokonez ili Pentelik), rjeđe iz Car-
rare u Italiji (marmor Lunense). Većinom su orijentalnog podrijetla mramori u bo­
jama, s venoznim sfumaturama (npr. tzv. cippollino), a granit s granulatom različitih

Bulić 1897 a; Liebd - Wii-
berg 1908.; Abramić 1949.;
Suić 1958.; 1968.; Faber
1965.
176
ANTIČKI GRAD
nijansi uglavnom se dobavljao iz Egipta. Koliko je kvalitetnih glavica, stupova, pod­
nožja i si. pri tome završilo na dnu Mediterana! Većinom su uvezene i mramorne
pločice u različitim tonovima kojima su se oblagali zidovi raskošnijih građevina.
Već je na početku Carstva antička teorija elaborirala pojedine strukture i teh­
nike gradnje pa je tada i stvorena odgovarajuća terminologija s nazivom za svaku
pojedinu tehniku (opus, structura), kako se vidi u djelu arhitekta Vitruvija (Arch.
ID i enciklopedista Plinija Starijeg (NH I,36a; XXXV, 172; XXXVI, 169-174). Neki su
termini načinjeni u novije doba kako bi se različite tehnike mogle lakše determini­
rati i klasificirati.
Među najstarije tehnike pripadaju one koje su se upotrebljavale u izgradnji for­
tifikacija ili sličnih masivnih konstrukcija. Riječ je odreda o strukturama s velikim
blokovima, koje često nazivamo megalitskim, mada se takav izraz ne uklapa posve
sretno u arheološku terminologiju jer je “megalit” opozicija “mikrolitu".U pomanj­
kanju pogodnijeg naziva i mi ćemo se njime služiti.
Upotreba velikih blokova u navedene svrhe ima na Mediteranu dugu tradiciju
i već su stari Grci bedeme s takvom strukturom nazivali “kiklopskim zidinama”. U
starijoj literaturi taj se naziv i u nas upotrebljavao kad se pisalo npr. o teškim struk­
turama Salone, Varvarije i drugih centara. Međutim, u tipološkom pogledu takav je
izraz neadekvatan. Postoje, uglavnom, dva temeljna tipa tehnike zidanja velikim blo­
kovima: zidovi poligonalne strukture i zidovi pravokutne strukture. Za one prve
predložio je izvrsni poznavalac rimske graditeljske tehnike G. Lugli naziv opus sili-
ceum. On evoluira od posve nepravilnih poligonainih tehnika, preko tehnika s pra­
vilnijim poligonainim oblicima finije obrađenim i dobro sljubljenim, do pravilnih
pravokutnih struktura (opus quadratum;Lugli 1957..;Crema 1959., 4 i d,; 134 i d.).
Na našemu području nema čistih poligonainih tehnika, a to je i razumljivo jer nji­
hova upotreba počinje, po Lugliju, negdje u 6. st. pr. Krista. Naprotiv, susreću se pri­
jelazni načini gradnje, u strukturama u kojima prevladavaju pravokutni oblici blo­
kova, uz upotrebu poligonainih, većinom peterokuta koji se u daljnjem razvitku sve
više približavaju pravokutniku. Primjena ove manire počinje približno u 2. st. pr.
Krista. Ostaci poligonalne tehnike zapažaju se u strukturama gdje uz pravokutne
blokove ima i trapezoidnih. Takve kompozicije se npr. susreću u zapadnom traktu
bedema stare Varvarije. Uzevši u cjelini, na istočnoj jadranskoj obali ipak prevlada­
va posljednja manira - opus quadratum “klasičnih” oblika (si. 56), bilo u grčkim
gradovima i zdanjima (Vis, Stari Grad, Tor kod Jelse, Stobreč) bilo u gradovima koji
su u predrimsko doba bili pod grčkim utjecajem (Ulcinj, Medun, Ošanići), ili napo­
kon u rimskim gradovima (Salona, Narona), osobito onima na području Liburnije
(Varvarija, Aserija, Nedin, Jader, Enona, Kurik i dr.).7i
Ishodište ovoj strukturi valja svakako tražiti u grčkom svijetu. K Etruščanima, a
potom i pojedinim gradovima Italije, ona je došla izravnim dodirima Grka i Etruš­
čana na tlu Italije. K nama je došla posve drugim putem, iz Grčke preko Epira i juž­
ne Iliride, i svojim je rasprostiranjem zatvorila krug jadranske obale sve do Istre.
Zbog toga je ona i doživjela tako bogat procvat i čestu primjenu na tlu današnje Al­
banije već u predrimsko doba (Garašanin 1967.; Prendi - Zheku 1972.). gdje se la-
Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 56. Gradski bedem, Krk (Curicum, Kurile);
zid je izrađen od većih rustično obrađenih kamenih ) 0______________________
blokova (opus quadratum)\VzbQt 1965.
ko raspoznaje i primjena načela grčkoga graditeljstva, ne samo u obradbi zidnog li­
ca, u dimenzijama i si. već i u slaganju blokova uzduž i poprijeko (dijatoni, ključevi
zida od lica do lica) koji su se u grčkom graditeljstvu vezivali željeznim sponama,
u doba kad se žbuka u takvoj tehnici još nije upotrebljavala. Rekonstruiran je tipo­
loški razvitak tih tehnika i vremenski redoslijed njihovih manira od najstarijih do
najmlađih, što bi moglo služiti kao podloga jednoj relativnoj kronologiji. No sama
tipologija struktura uzeta za sebe, bez drugih popratnih elemenata, ne može se uvi­
jek uzimati kao kriterij za vremensko opredjeljivanje, a pogotovo ne za apsolutno
datiranje. U obzir valja uzimati mnogo faktora, kao što su sastav kamena, njegova
podatnost detaljnijoj obradbi, dostupnost kamena određene kakvoće, ambijentalni
uvjeti, namjena gradnje itd. Na hrvatskom priobalju ta se tehnika pojavljuje s osni­
vanjem grčkih naseobina, dakle početkom 4. st. pr. Krista te, kao ni drugdje, ne ide
dalje odTrajanove vladavine, tj. seže do početka 2. st. n. e. Manirama tehnike nazi­
vaju se zapravo faze njezina razvitka, u kojemu bunje variraju od golemih megalita
još uvijek nepravilnih oblika i površne obradbe, do manjih blokova s izrazitim do­
vršavanjem. Visina blokova često je unaprijed zadana uslojenošću sedimenata u pri­
rodi pa je u tom slučaju bilo nepotrebno dorađivati njihovu gornju i donju površi­
nu. Naprotiv, uvijek je trebalo obraditi sljubnice blokova s lijeve i s desne strane, ko­
je su u prijašnjim fazama često kose, pa blokovi tada imaju pretežno trapezoiđni ob­
lik. U kasnijim manirama i sljubnice postaju vertikalne, a čitavo ziđe na dužim po­
tezima uslojava se u horizontalnom smjeru. Vanjska površina bunja također se u
raznim manirama različito dorađivala. Prva se intervencija sastojala u potklesavanju
rubova kako bi se blokovi mogli pravilno slagati u oba pravca, po dužini i po visi­
ni. Tom je cilju u kasnijim manirama pridonijelo i klesanje rubnjaka na sve četiri
strane lica bunje, čime je ujedno jasnije izražena vanjska plastika bunja. Osobito će
se takva obradba bridova (anathyrosis) primjenjivati na oštrijim lomovima zida (si.
58). U kasnijim fazama, uglavnom od 1. st. n. e. anatiroza će biti jače istaknuta i briž-
nije izrađena finijim dlijetom pa će na taj način zidno platno dobiti istaknutu plas­
tiku i efekt tamnosvijetlog, dok će pri kraju razvitka čitavo ziđe imati na licu dva
plana: udubljeni što ga čine anatiroze na sljubnicama i izbočeni od površine bunja
koje, iako rustične, ipak strše do iste ravnine. Što se tiče dimenzija blokova, oni su
ANTIČKI GRAD
a* ;
-■1— o-i ->-4
Si. 57. Tehnike gradnje (structurae, opera) u ranom Carstvu: 1. opus isodomum, pravilna tehnika sa stro­
gom tendencijom uslojavanja i brižnom obradbom kamenih blokova, primijenjena redovito u gradnji javnih mo­
numentalnih građevina (hramovi u Poli, Saloni i dr., peribol kapitolija u Jaderu itd.); 2. opus reticulatum, mrežas-
ta struktura građena u kalupima od dasaka tako da se manji blokovi postupno slažu uz stijenku i zalijevaju žbu­
kom, u nas rijetka (vila u Lumbardi na o. Korčuli): 3. opus mtxtum, miješana struktura s redovima opeke i žbuke,
Često primijenjena u gradnji terma (Tarsatika); 4. opus caementicium, cementna smjesa žbuke i škalje u kalupima
od dasaka pričvršćenih na uspravne grede (terme uTarsatici), 5. opus caementicium, cementna struktura postup­
kom slična onima pod br. 2. i 4., gdje se u kalup od dasaka s vanjske strane utiskuje sitnije amorfno kamenje (te­
melji zgrada uz forum u Zadru); 6. opus incertum, neodređena struktura s izraženom tendencijom k vodoravnom
uslojavanju; 1. opus incertum, bez tendencije k vodoravnom uslojavanju, veoma česta u rustičnim građevinama;
8. opus spicatum, tehnika zidanja u obliku klasa, riblje kosti ili “na nož”, primijenjena ponajviše u gradnji podova
od opeke u bazenima, cisternama i piscinama
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
bili zaista megalitski: dužina im je ponekad iznosila i do 2 m, a visina do 1 m pa su
težili i nekoliko tona.Tijekom razvitka dimenzije su se smanjivale, ali su ipak najvi­
še ovisile o lokalnim prilikama i upotrijebljenom materijalu, a prvenstveno o nam­
jeni građevine. Pojedinim manirama odgovara i stupanj ispupčenosti bunja, koja se
tijekom razvitka također smanjuje.Ta struktura, koja je kompozicijom i masivnošću
trebala izazvati dojam snage i čvrstoće, dosta se često primjenjuje u grčkom i u rim­
skom graditeljstvu na hrvatskoj obali: ponajprije za gradnju vanjskog lica gradskih
bedema i kula, za vanjsko oblaganje većih substrukcija različitih građevina (mosto­
va, akvedukata), kao obloga povišenim podijima i platformama, pri gradnji nosivih
elemenata u pojedinim građevinama (piloni u teatrima i amfiteatrima), pa čak i za
gradnju čitavih većih objekata (npr. amfiteatra u Puli). U rimsko doba blokovi bu­
nja redovito se vezuju žbukom pa je već time otpala potreba da se oni komponira­
ju po starijoj grčkoj tradiciji upotrebom poprečnih blokova (dijatona).
Temelj svih kasnijih građevnih struktura činila je žbuka. Ona je bila temeljna
građa samosvojne strukture koja se zvala structura caementicia ili opus caemen­
ticium. Ime je dobila po sitnom kamenju (caementa) koje se dodavalo žbuci
(concretum). S druge strane ta je tehnika uvjetovala postanak nekih drugih, u ko­
jima je žbuka činila neophodnu komponentu. Gradnja žbukom imala je niz pred­
nosti, kao što danas ima zidanje betonom. Žbuka (pijesak i vapno u pogodnom
omjeru) pomiješana s većom i manjom škaljom, stvarala je čvrstu masu koja je bi­
la sama sebi dovoljna za čitavu zidnu strukturu, a ne samo za temelj za koji se ina­
če redovito nalijevala u temeljni jarak do visine poriza. Zid se podizao nalijeva-
njem smjese u kalup (forma) sastavljen od usporednog niza dasaka postavljenih
jedna poviše druge (u naših primoraca zidanje “na kašune”). Kalupi su se podiza­
li kako je zid rastao u visinu, pa se često susreću okomiti žljebovi - otisci letava
koje su podržavale tu drvenu armaturu (npr, u ziđu termi izTarsatike) i udubljenja
u zidu u koja su bili usađeni nosači dasaka i ujedno nogostupi radnika koji su na­
lijevali smjesu (si. 57,4).Takvih konstrukcija bez vanjskog paramenta ima više na
hrvatskoj obali, ponajviše u ziđu rezervoara za vodu, npr, u piscinama velike vile u
uvali Verige na o. Brijunu, na o. Murteru i dr. Takav sustav gradnje otvorio je velike
mogućnosti u podizanju lukova i svodova koji također dolaze k nama s prvim rim­
skim graditeljskim iskustvima, pogotovo onda kad estetski moment nije bio važan
ili pak u unutrašnjosti strukture koja je s vanjske strane bila obložena kamenom
presvlakom. Lijep primjer nadsvođivanja pomoću polukružnoga kalupa (“čemer”
u domaćemu pučkom govoru) jest svod trakta zadarskog akvedukta od Grobljan­
skog potoka prema gradu.Tu se još danas raspoznaju, kao i u ostacima spomenu­
te cisterne u Murteru, otisci dasaka od kalupa. Korak dalje od takva postupka je
oblaganje vanjskog lica zida kamenjem, što će uzrokovati uvođenje dviju novih
tehnika. Naime, uz nadolijevanje smjese za opus caementicium počeli su se uz sti­
jenku kalupa dodavati nešto veći komadi škalje ili manjega kamenja, bez ikakve
posebne doradbe, biranjem komada koji su imali jednu stranu glatkiju. Kamen se
usađivao u smjesu tako da mu se glatko lice doticalo kalupa od dasaka. Nakon ski­
danja armature, zid je dobio svojevrsno lice (facies) na kojemu se žbuka znatno
gubila, a nazirale su se nepravilno položene glatke površine sitnog kamenja (si. 57,
 ANTIČKI GRAD
5). Primjer tako građenoga zida, ne tako čestog na našoj obali, nalazimo u zidu gra­
đevine koja sa sjeverne strane flankira rimsku ulicu što se od Ulice Š. Kožičića Be-
nje (prije Petranovićeva ulica) odvaja i ide prema starijoj gradskoj bazilici (danas
katedrali) u Zadru. Daljnjim razvitkom takva načina građenja nastala je već na raz-
međi 3. i 2. st. pr. Krista jedna od najstarijih rimskih tehnika koja se upotrebljavala
kroz čitavu antiku, a i kasnije do danas. To je prema suvremenoj terminologiji opus
incertum. Zid se više ne diže pomoću kalupa od dasaka, već nizanjem redova ka­
menja na oba njegova lica, a razmak između njih ispunjava se žbukom i škaljom.
Pravilnost podizanja zida po vertikali osigurava se pri tome upotrebom kutnika i
viska (perpendiculum), upravo kao i danas. Tako je građen veoma velik broj rim­
skih građevina i na istočnojadranskom primorju. Naravno je da se kamen morao
prethodno dorađivati, a sam stupanj doradbe varira od potklesavanja radi prilagod­
be strukturi pa do detaljnije obradbe klesarskim priborom.
Iz istog je izvora potekla još jedna tehnika. To je “mrežasta struktura”, lat. opus
reticulatum (si. 57,2). Za oblaganje vanjskoga i unutrašnjeg lica zida, kojemu je srž
i dalje bio opus caementicium, uzimali su se u primjeni ove tehnike omanji koma­
di kamena oblikovani poput piramide kojoj je osnovica imala približan oblik kvad-
rata.Ta se baza postavljala s vanjske strane zida, i to tako da joj je dijagonala tekla po
vertikali pa se na taj način u zidnom platnu dobio sustav romboidnih fuga. Najprije
bi se nanizalo nekoliko redova koso položenih kocki (cubilia, tesserae), a onda bi
se u prostor između njih nasula smjesa žbuke. I pri toj gradnji upotrebljavao se kut-
nik i visak.Takva manira građenja uzima maha od Augusta dalje. Osim u ziđu ostata­
ka ladanjske vile u Lumbardi na o. Korčuli, u nas je susrećemo u prefurniju vile u
Maloj Proversi na Dugom otoku (datirana Trajanovim novcem), u zidnoj oplati nosa­
ča zadarskoga vodovoda u dijelu koji prelazi preko mjesnoga groblja i seže do origi­
nalne piscine,gdje se na gornjem završetku još nalaze ostaci kanala sastavljenoga od
tegula, u ranijoj vili u Mulinama na o. Ugljanu koja je kasnije porušena, u otisku mre­
že u cisterni u Murteru, u ladanjskoj vili na o. Šćedru. U postantičkom graditeljstvu
ponekad su se čitavi blokovi u ovoj tehnici rabili kao gotova građa.
Kad je uveden postupak zidanja struktura s vanjskim kamenim paramentom i
unutrašnjom ispunom od žbuke, posebno u primjeni opus quadratum, incertum
i caementicium, važnu ulogu za postignuće čvrstoće zida preuzela je zidna posta­
va. Sada su se mogli graditi i zidovi veće debljine s relativno manjim blokovima
vanjskog paramenta. U tanjim se zidovima ubacivala između redova kamenja na li­
cu žbuka i u nju su se utiskivali manji komadi kamenja i škalja. Na debljim zidovi­
ma (bedemi, obzidane platforme, podiji, podnožja, i dr.) prostor između redova ka­
menja s lica ispunjao se naizmjence slojem žbuke i slojem kamenja (većih dimen­
zija i često pločastoga).
Kvadratna je struktura na našemu primorju doživjela velik procvat i donekle
samosvojni razvojni put koji se može slijediti barem u ranijem Carstvu.Tome je pri­
donijela i kakvoća kamenog materijala koji je bio pogodan i za najfiniju obradbu.
Ova pak ovisi prvenstveno o karakteru i namjeni objekta, ali jednako tako i o vre­
menu gradnje. Što se samih oblika tiče, može se zapaziti da u najranijoj antici (kraj
180
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
Republike i početak Carstva) na hrvatskom primorju pretežu vrlo izduženi parale-
lopipedi, kojih se dužina prema visini odnosi čak i 5:1. Već tijekom 1. st. n. e. ti se
omjeri mijenjaju, dužina se postupno smanjuje pa krajem 1. st. susrećemo struktu­
re u kojima te relacije iznose 2:1, a u prvim desetljećima 2,st.,zaTrajanai dalje, čes­
to i 1:1, bilo djelomično bilo na većim zidnim površinama. U daljnjim stoljećima
pravilne su strukture rjeđe i upotrebljavaju se samo za gradnju najkvalitetnijih gra­
đevina javne namjene pa je teško pratiti njihov kontinuirani razvitak. Primjena pot­
puno pravilne izodomije gotovo se i ne susreće. U arhitekturi ranijeg Carstva važni
javni objekti često imaju zidove s pravilnim horizontalnim slojnicama, ali im verti­
kalne ne alterniraju u smislu izodomije iako se nikada i ne poklapaju. Već u odmak­
lom Carstvu težnja k vodoravnom uslojavanju očituje se i u grubljim tehnikama
(opus incertum), gdje zidar urezuje u fuge linije kojima želi stvoriti iluziju pravil­
nosti (si. 57,6).Treba naglasiti da su se često primjenjivale i najfinije tehnike vanj­
ske obradbe kamenja s lica zida (pravilne pseudoizodomije i finije isklesano vidlji­
vo lice) i onda kad je ziđe trebalo biti obloženo zidnom žbukom.
Antička klesarsko-zidarska tehnika poznavala je više-manje sve instrumente i
alate koji su i danas u upotrebi. Za grublju obradbu upotrebljavali su se klin i šiljak
kojima su se otkidali komadi kamenog iverja, a za grubu obradbu većih površina
(pločnici ulica ili trgova) upotrebljavala se željezna grebalica (“žgrafun” u nazivu
primorskih klesara). Kamene površine pomnije su se obrađivale zubačom (ferrum
dentatum) s manjim i većim zupcima, o čemu je ovisio i stupanj finoće u obradbi.
Dlijetom su se izrađivale anatiroze i glačale vidljive površine, a ono se upotreblja­
valo i u klesarskoj obradbi plastičnih elemenata arhitektonskog dekora. Istoj svrsi
ponekad je služilo i svrdlo kojim se postizao efekt kontrasta svjetla i sjene.
Nesumnjivo su i u nas postojale radionice za ukrasne građevne elemente (kapiteli,
vijenci i dr.) od domaćega kamena koji su se rabili uz istovrsne uvozne, od kamena
kakvoga ovdje nema.
Kako je navedeno, upotreba opeke u zidnim strukturama nije na istočnojadran­
skom primorju tako česta, u Istri je nešto češća, ali svakako mnogo rjeđa negoli u
Italiji. Ako se pojavljuje, onda je to ponajčešće u dijelovima i instalacijama termal­
nih postrojenja. Već u Augustovo doba dolazi u upotrebu crijep sušen u peći (a ne
na suncu kako je to bilo prije), oblikovan u standardnim dimenzijama, koji sam mo­
že poslužiti kao zidna struktura (opus testaceum) ili u druge svrhe, npr. u izradbi
podova i nosača podova kaldarija u termama (suspensurae caldariorum), ili pak
u kombinaciji s kamenom (opus m ixtum) tako da se u zidnoj strukturi izmjenjuju
redovi opeka s redovima kamena. Primjeri upotrebe takve tehnike susreću se npr.
u ziđu ostataka termi stare Tarsatike, a u kasnom Carstvu takav se opus upotreblja­
vao u gradnji nekih objekata Dioklecijanove palače u Splitu. Ima, naravno, i drugih
miješanih struktura koje se ne mogu svrstati ni u kakvu posebnu grupu (npr. izmje­
njivanje redova pločastoga kamena postavljenog poput klasa ili riblje kosti (opus
spicatum) s redovima horizontalno postavljenoga kamena, primjer vile u Mulina­
ma na o. Ugljanu), jer ovise o lokalnim prilikama, raspoloživomu materijalu i si.
Rimski zidovi imaju standardne module koji se često ponavljaju na čitavu obal­
nom prostoru. Modularna su istraživanja u nas međutim tek u zametku, pa tako i

ANTIČKI GRAD
ona koja se odnose na relacije u dimenzijama zidova. U pravilnijim strukturama
prevladavaju dva modula u pogledu širine zida: zidovi širine (izražene u suvreme­
nim mjerama) 45 cm i zidovi širine 60 cm, ne računajući, naravno, debljinu zidova
u građevinama posebne namjene (piloni, podgradnje, povišeni podiji i si.)-To su no­
sivi zidovi kojih dimenzije ovise o visini i veličini objekta. Pregradni (nenosivi) zi­
dovi imaju redovito širinu oko 30 cm. Na pravilno utemeljenim zidovima (s teme­
ljima u temeljnom jarku s opus caementicium) širina temelja je obično s obje stra­
ne zidnog lica za oko 7 cm veća od širine zida.
Za izradbu podova upotrebljavali su se posebni materijali i specifične tehnike,
u žbuci, opeci i kamenu, odnosno mramoru. Podne opeke vrlo su često manjih di­
menzija, a postavljaju se u pravilnim nizovima ploštimice, ili “na nož” u motivu
“riblje kosti” (odnosno klasa, odatle i naziv opus spicatum), ponajviše u piscinama
ili u drugim prostorijama slične namjene. U bazenima za vodu (piscinae, cister-
nae), ali i u drugim prostorijama privatnih zgrada i u zgradama javne namjene, po­
dovi su veoma često bili izrađeni u više slojeva od smjese sa žbukom koja je po sas­
tavu slična navedenoj vodonepropusnoj žbuci, s brižnije zaglađenom površinom.
No, često se na takvu podlogu postavljao sloj kamenog materijala. Tako je nastala
podna struktura nazvana lithćstroton. Ona se sastoji od omanjih mramornih ploči­
ca, često i raznobojnih, koje se mogu komponirati slobodno ili pak u geometrijskim
likovima. U nas je sačuvano veoma malo takvih podova; češće se susreću u starok­
ršćanskim bazilikama (npr. u Puli). S tom je strukturom u vezi i antički podni mo­
zaik koji se postavljao u zgrade različite namjene: u gradske kuće i ladanjske vile, u
terme, javne dvorane i drugdje. Najpriprostija mozaična struktura su jednobojne
(redovito bijele ili sivkaste) kamene kockice (opus tessellatum, od tessella - koc­
kica), a veoma se često upotrebljavala u popođivanju rezervoara za vodu.Višebojni
mozaici (opus musivum), s geometrijskim, vegetabilnim i figurativnim motivima,
ponekad i s kockicama izrađenim od stakla u boji (utjecaj iz Egipta), redovito se sas­
182
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
toje od manjih cjelina komponiranih u kvadratne okvire ili u medaljone, veoma čes­
to s centralnom figuralnom kompozicijom (primjeri iz Pule, Solina, Nina, Risna i
dr.). Neki od njih su vrsna dostignuća ovog umijeća.
U važnijim zgradama javne namjene zidovi su se često oblagaii mramornim
pločicama u različitim bojama (opus sectiie), osobito u dvoranama terma, bazilika,
kurija i si., pa se tijekom istraživanja pločice redovito pronalaze. Mnogo su češće zi­
dovi javnih i privatnih građevina bili dekorirani obojenom ili oslikanom zidnom
žbukom. Na zidnu stijenu nanosili su se slojevi žbuke, od kojih je onaj posljednji
bio veoma tanak i pripremljen za bojenje odnosno slikanje. Ponajčešće se zidna sti­
jena bojila u pojasevima po visini i u sektorima po dužini. Donji sloj redovito je
podnožje izraženo bojom, srednji sloj obično se sastoji od pravokutnih okvira s du­
žom okomitom stranom, a gornji je završetak često bio plastično oblikovan zavr­
šnim profiliranim vijencem, bilo od mramora bilo od štukature. U zidnim bojama
dominirala je crvenosmeđa (“pompejanska”), uz žutu, zelenu i bijelu (većinom kao
tanku diskriminantu), a onda i crna. Okviri se ponekad obilježavaju nizovima vege-
tabilnih motiva. Figurativno slikarstvo, u nas dokumentirano više-manje fragmentar-
nim nalazima prilikom iskopavanja, prati, u glavnim linijama, razvitak poznatih “sti­
lova” (zapravo manira) pompejanskoga zidnog slikarstva, kojega posljednji, četvrti
stil završava propašću Pompeja 79- god. n. e. Još je preuranjeno govoriti o primje­
ni tili stilova u graditeljstvu antike na našemu primorju jer nedostaju i građa u prik­
ladnoj kakvoći i količini, i prethodne studije. Prvi je stil bio na izmaku kad se u nas
počelo afirmirati rimsko graditeljstvo. Njegove se tradicije, npr., očituju u tome što
se podnožje na zidu oslikava poput mramora (“marmorizzante”). Elementi drugo­
ga stila očituju se u vizualnom probijanju zidne stijene i u upotrebi arhitektonskih
elemenata na slici, a elementi trećega stila u razmjerno dugotrajnoj upotrebi crne
boje koju je taj stil lansirao i u distribuciji zidnog dekora, gdje figuralni motiv izgle­
da kao zidna slika na obojenome zidu. Često se susreću fragmenti s likovnim reper­
toarom četvrtoga stila, koji je bio kratkog vijeka (od potresa 63 . god. do erupcije Ve-
zuva 79. god.). Nastao kao reakcija na hermetično zatvaranje zidne plohe u trećem
stilu, četvrti je stil iznova otvorio i probio zid motivima pejzaža i prirodne fantasti­
ke na pozadini nebeskog plavetnila. To plavetnilo kao pozadina slike susreće se i u
fragmentima nađenim u našemu primorju, ali ono što je ostalo od trećega i četvr­
tog stila jesu veoma česti motivi gracilnih predmeta (svijećnjaka npr.) i arhitekton­
skih elemenata koji su se pojavili pod utjecajem iz Egipta. U daljnjem razvitku, na­
kon ovih pompejanskih stilova, zidno slikarstvo i u nas ide svojoj baroknoj fazi pod
snažnim neohelenističkim utjecajem (npr. freske iz Kibelina ciklusa u Zadru).
Drvo je i u nas imalo veoma veliku ulogu u antičkom graditeljstvu, ne samo za
izradbu krovišta i podova pojedinih zgrada. U visokim kućama (tip višekatnice, tzv.
insula) kakvih je sigurno bilo u lučkim gradovima, od drva su bili izrađeni i preg­
radni zidovi. Drvo se upotrebljavalo i kao armatura podova poviše kojih se, umjes­
to dasaka, postavljao sloj podne žbuke (npr. desno krilo kapitolija u Zadru).
Krovni se pokrivač sastojao od glinenih ploča (tegula, -a e,f) s krajevima izvi-
jenim prema gore na dvije strane poviše kojih su se postavljale kupe kanalice (im-
brex, -cis, f) . Tegule često imaju žig tvornice u kojoj su bile izrađene.
 ANTIČKI GRAD
2. Sredstva za izgradnju
Ostvarenja u autohtonim naseljima protourbane faze plod su zajedničkih napora
članova zajednice, nekih više, nekih manje, ovisno o socijalnoj strukturi i ekonom­
skoj moči. Izgradnja vitalnih objekata naselja kao što su npr. bile njegove fortifika­
cije, rezultat je kolektivnih pothvata njihovih stanovnika i obveza koje su proistje-
cale iz društvene međuzavisnosti. U društvu koje još nije poznavalo novca niti pos­
jedovalo vlastiti novčani sustav, ili je ipak upotrebljavalo novac ali on još nije bio
preuzeo ulogu temeljnog i jedinoga sredstva u razmjeni dobara, drukčijeg načina
izgradnje nije ni moglo biti. Međutim, izgradnju klasičnoga grada nemoguće je za­
misliti bez novčane privrede koja je, uostalom, već na pragu antike utvrđena histo­
rijska stvarnost i na hrvatskom obalnom području, najprije u grčkom jadranskom
svijetu, a zatim i u domaćem ilirskome. Za potpunije razumijevanje urbanističke iz­
gradnje ovdašnjih primorskih gradova u ranijoj antici neophodno je potrebno uo­
čiti faktore, instrumente i mehanizme “financijske konstrukcije” investicijskih pot­
hvata što su obogatili naše gradove tako kvalitetnim objektima.
Antički grad uopće, pa i naš, promatran sa stajališta ekonomske efikasnosti, kao
organizam s utvrđenim društvenim funkcijama, bio je na neki način ujedno i jeftin
i skup. Da je morao biti skup, vidi se ako se promotri golemi inventar urbanih i ur­
banističkih elemenata od kojih se sastojao, osobito oni mnogobrojni i raznovrsni ar­
hitektonski objekti i urbani kompleksi javne namjene što su ispunjavali gradske
areale i davali pečat i fizionomiju svakomu pojedinom gradu. To više kad znamo da
je velika većina tih građevina nastala u relativno kratkom vremenu, u prosjeku ži­
vota četiriju generacija, ako uzmemo, kao što su i stari grčki kronografi uzimali, da
je vijek jedne generacije oko trideset godina. Promatrajući stvarne ili kalkulirane
termine realizacije suvremenih urbanističkih programa i planova s jedne, a tehno­
loške mogućnosti, karakter i izraženu tendenciju k monumentalnosti antičkih gra­
đevina s druge strane, možemo zaključiti da su ritam izgradnje i razdoblje materi­
jalne realizacije antičkoga grada bili razmjerno brzi, odnosno kratki. No, naravno, ni
antički grad kao ni bilo koji drugi nikada nije bio dokraja, odnosno “zauvijek”, iz­
građen. Mnoga su stanja bila konzervirana tijekom dužih razdoblja i mogla su se ra­
dikalno mijenjati tek afirmacijom novih ideja koje su, zapravo, negirale ideju svije­
ta u kojemu je antički grad ponikao. Kako nije doživljavao prostome artikulacije,
jer mu je jezgra redovito ostajala unutar prvobitnog perimetra, to i nije mogao fa­
vorizirati inovacije na račun naknadno integriranog prostora. No mogućnosti za to
pružale su se i na samom užem arealu, pa i nakon “konačne" dogradnje grada. Ru­
šilo se staro da bi se sagradilo novo, često su se popravljali oštećeni ili zapušteni
objekti, a još češće preinačivali, dograđivali i si., a ponekad su se iz temelja (a solo
ili a fundam entis) ponovno podizali. Za sve te pothvate trebalo je osigurati mate­
rijalna sredstva. Tu su postojala dva izvora: društvena (municipalna, “državna”) i pri­
vatna inicijativa i investicije.
184
Ostvarenja grada klasičnoga sirijeta na istočnom Jadranu
Društvena sredstva u blagajni municipalnih zajednica nisu bila osobito velika
i po njima samima gradovi ne bi nikada bili mogli razvijati onakvu izgradnju kak­
vu su razvijali. Rimska je fiskalna politika bila centralizirana, a municipalna su tije­
la imala i ulogu instrumenta u provedbi te politike. Dakako, mnogo je povoljnija
situacija bila u našim grčkim gradovima u doba kad su uživali političku slobodu i,
barem u načelu, nezavisnost (eleutberia) koja je za njih značila i punu ekonom­
sku nezavisnost pa su državnim prihodima mogli u cjelini slobodno raspolagati.
Međutim, propašću isejske samostalnosti krajem Republike i Isa i gradovi - člano­
vi njezine zajednice, postigavši status municipija i rimsko građansko pravo, bili su
izjednačeni s ostalim municipalitetima provincije: od ona tri temeljna atributa po­
lisa - eleutberia, autonom ia i autarkeia - ostala im je samo autonomija i djelo­
mično autarkija jer su i municipiji bili uklopljeni ne samo u tokove privrede čita­
va rimskog svijeta (orbis Romanus) već jednako tako i podvrgnuti jedinstvenomu
fiskalnom režimu. Prema tome i prihodi tih gradova, sada rimskih municipija, bilo
onih s potpunom autonomijom (Issa i Tragurium) ili s ograničenom (prefekture
Pharus i Epetium), formirali su se na isti način kao i prihodi ostalih municipalnih
zajednica jer je Rim na Zapadu potpuno uveo svoj fiskalni sustav, dok je na Istoku
često respektirao stanje s tekovinama razvijene i komplicirane helenističke ekono­
mike što ga je tu zatekao. Unatoč autonomiji, gradovi nisu imali velikih mogućnos­
ti stjecati stalne prihode koji bi alimentirali društvenu blagajnu. Ni naši gradovi,
izuzevši pojedine, nisu imali posebnog dužnosnika (quaestor) koji bi se brinuo za
gradske financije i za municipalnu blagajnu već su to redovito obavljali sami edili,
koji su inače imali zaseban važan sektor u municipalnoj upravi. Grčki pak gradovi
imali su u doba samostalnosti redovito blagajnike (logiste) kao što pokazuje prim­
jer Ise. Gradovi uz more imali su svakako povoljniji položaj jer su uz ostale takse
ubirali i lučke pristojbe (kao što su oni na kopnu imali i svoje “maltarine”) iz svo­
jega lokalnog portorija koji je djelovao usporedno s državnim portorijem (carin­
skom službom) i do ukinuća naplaćivao takse na robu namijenjenu vanjskoj trgo­
vini. Čitava provincija Ilirik (odnosno Dalmacija) pripadala je među carske provin­
cije i potpadala pod carski fisk, o kojemu su brigu vodile posebne institucije ali i
municipalni magistrati (npr. zakupi terena u državnom ageru i si.). Oni su npr. nap­
laćivali i takozvane dvadesetine, odnosno pristojbe od pet posto što ih je uveo Au­
gust, koje su išle državi (odnosno popido Romano kako donose natpisi). Naime,
rimski građani i Italici uopće nisu plaćali izravnih poreza na prihode. Ne želeći di­
rati u tu povlasticu, a opet u nastojanju da oporezuje imućne slojeve, car je uveo
pristojbu od pet posto koja se plaćala na nasljedstvo (vicesima hereditatium), pri
oslobađanju robova (vicesima manumissionum) i dr.Ta je institucija veoma važ­
na jer se iz natpisa nađenih u našim gradovima vidi da su mnogi objekti sagrađe­
ni po želji oporučitelja (ex testamento) i da je na investicijsku svotu bila naplaće­
na ta taksa (deducta vicesima populo Romano). U okviru svojih kompetencija vi­
jeće i magistrati mogli su uvoditi lokalne takse, stalne ili privremene. No, ipak, re­
dovitih prihoda nije bilo dovoljno. Temeljna komponenta municipalne samoupra­
ve u gradovima s rimskim civitetom jest i njihova financijska autonomija. Osim na­
vedenih taksa, bilo je i stalnih izvora prihoda, prvenstveno od zakupnina i najam­
 ANTIČKI GRAD
nina. To su porezi na državno zemljište što ga je municipij administrirao u ime dr­
žave, zakupi šuma za sječu drveta, zakupi pašnjaka koji su tretirani kao municipal-
no zemljište, takse za upotrebu zemljišta u nekropolama, takse za korištenje vodo­
vodom, zakupnine javnih municipalnih termi ili ulaznice u javne terme, najmovi
za upotrebu javnih prostora, posebno taberni na trgovima i prodajnih mjesta u ba-
zilikama, osobito ustupanja gradilišta u gradu i u suburbiju, itd. No blagajna se pu­
nila legatima i darovima pojedinaca, osobito onih ambicioznijih koji su pretendi­
rali na časti gradskih magistrata ili su te položaje več bili postigli.Tako npr. oni da­
režljivost iskazuju kad steknu magistraturu (ob honorem aedilitatis - natpis iz Na-
dina CIL 3-2871) i dok obnašaju čast i dužnost (ex pecunia honoraria duovira-
tuus, Čitluk CIL 3-9749). U pomoć su mogli priteći i gradski patroni, koji su se i bi­
rali iz reda najuglednijih ličnosti u provinciji ili čak u državi. S druge strane su i ca­
revi iskazivali svoju širokogrudnost (liberalitas) prema pojedinim gradovima i da­
vali sredstva za izgradnju važnijih objekata (bedema, vodovoda i si.), a imperator -
osnivač kolonije često je, uz zemljište iz državnoga fonda, davao svojim kolonisti­
ma i novčanih sredstava, kao što su to prije davali i osnivači grčkih naseobina. No
najizdašniji u tome bio je posebni društveni sloj - stalež skorojevića koji je u živo­
tu grada i zajednica imao osobitu ulogu, pak će trebati o njemu kazati koju riječ
više.
Radi se o posebnoj kategoriji urbanogenih faktora bez kojih je nemoguće za­
misliti funkcioniranje antičkoga grada i antičkog društva uopće. To su većinom ele­
menti orijentalnog podrijetla što su djelovali u svim sektorima privrede, posebno
u tercijarnim aktivnostima pojedinih urbanih familija. Oni ovamo dolaze s prvim
nosiocima razvijene privrede, posebno na polju trgovine i drugih sličnih privred­
nih djelatnosti. Bili su to najprije grčko-helenistički elementi koji su se još u pro-
tourbanoj fazi smještali u važnije emporije uz obalu i koegzistirali s autohtonim svi­
jetom prije negoli je došao pod vlast Rima. Oni su nesumnjivo utrli i prve staze pro­
cesu urbanizacije pojedinih obalnih središta. Da bi se vidjelo da je tome tako, do­
voljno je pogledati koja su sve naselja najprije stekla municipalnu konstituciju, rim­
sko građansko pravo i municipalnu autonomiju. Bila su to središta koja su i prije or­
ganizacije provincije što ju je proveo August već imala mnoge atribute urbane kul­
ture pa je njihovo prerastanje u municipalni organizam samo logična posljedica
prije započetog procesa. Za Cezara to postaju Salona i Lis, vrlo vjerojatno Narona i
još pokoji istaknutiji emporij, a za Augusta, uz Isu i gradove što su činili njezin koi-
non, upravo primorski gradovi u južnom dijelu Ilirika: Rizinij, Butua i Olcinij. Grčki,
dakle, faktor u isejskoj zajednici, a onda helenistički u istaknutijim primorskim gra­
dovima, uvjetovao je bržu urbanizaciju tih naselja, odnosno stjecanje municipalnog
uređenja. No u rimsko doba mnogo je važniju ulogu imao drugi, isto tako orijental-
no-helenistički element koji je u velikom broju nadolazio s Istoka. Bili su to robovi,
kako je već navedeno - redovito viših kvalifikacija, koji su djelovali u urbanim fa­
milijama i činili velik postotak stanovništva. Oni su donosili svoje navike, svoja
shvaćanja, svoj stil ponašanja; oni su nosili gradsku privredu. Na području čitava Im­
perija, a posebno u njegovu zapadnom dijelu, oni su izazvali velike kulturne i soci­
jalne transformacije i bitno utjecali na mijenjanje starih rimskih institucija u svim
186
Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istoCnom Jadranu
sferama društvene djelatnosti. Sustavom oslobađanja, koji je jednako išao u prilog
robu kao i njegovu gospodaru, stvorio se poseban društveni sloj libertina.” Bili su
to odreda sposobni, poduzetni, beskrupulozni elementi (koji su često sa svojim ro­
bovima postupali gore negoli njihovi prijašnji gospodari s njima), ponajčešće pos­
jednici velikoga “kapitala”, kojima je nedostajalo samo jedno: nisu potekli iz prizna­
tog braka već iz kontubernija, nisu imali tradicije, nedostajao im je društveni ugled.
Jedino sredstvo kojim su to mogli nadoknaditi bio je novac. U načelu, u prvoj gene­
raciji nisu mogli steći čast gradskog magistrata. Zauzvrat im se pružala lijepa prili­
ka da se istaknu upravo ulaganjem novca u javne svrhe, bilo kao augustali (Augus­
tales) ili članovi augustalskog sevirata (u Naroni: VI virAugustalis, CIL 3.1768; ma-
gister Mercurialis, CIL 3.1769,1770.1799,1801,1827) koji su se brinuli za održa­
vanje carskoga kulta bilo, pak, investiranjem u pojedine gradnje na korist sugrađa­
na. To je stimuliralo ambicije skorojevića i, kako natpisi pokazuju, urodilo dobrim
rezultatima. U drugoj generaciji oni su se mogli vinuti do najviših časti u municipal­
noj zajednici. Tijekom prva dva stoljeća Carstva ti su elementi postajali sve brojni­
ji i igrali su važnu ulogu u životu grada. Njihovo sudjelovanje u izgradnji naših gra­
dova vidjet će se iz natpisa što ih u nastavku donosimo.
To su, uglavnom, bili putevi kojima su pritjecala sredstva zajednici. A izdaci su
bili poprilični. Grad je imao zakonsku obvezu trajno financirati službe koje će odr­
žavati ceste i pristupe gradu, nekropole (od kojih je grad također ubirao neke tak­
se), vodovod na užemu gradskom području (izvan njega to je pripadalo u dužnost
obližnjih pagusa), hramove, bazilike, kurije i druge javne objekte, morao se brinuti
za dovoz i raspodjelu anone (opskrba žitom), za održavanje kanalizacije, čistoće i
javnog reda na tržnicama i javnim prostorima, financirao je javne priredbe i sveča­
nosti, pogotovo one koje su imale oficijelni značaj, dodjeljivao je nagrade i prizna­
nja istaknutim građanima (npr. odlikovanje “državnim konjem” - equo publico ili
podizanje statua, običnih i konjaničkih - statua equestris), itd. Te su obveze prois-
tjecale već iz same naravi municipija kao takvog: stjecanjem municipalne konstitu­
cije zajednica preuzima obvezu (lat. m unus capere, odatle naziv municipium) da
će za Rim obavljati sve one funkcije koje su svojstvene Rimu samome. Plaćenih
funkcionera nije bilo: m unus je ujedno bio i čast (honor) pa duoviri (odnosno kva-
tuorviri) besplatno obavljaju poslove iz svoje jurisdikcije, a edili s područja komu­
nalnih službi. Plaćeni su bili samo gradski robovi (servi publici) koji su se brinuli
za održavanje reda i čistoće. No, iako je njihov položaj bio znatno povoljniji negoli
onih robova koji su radili u urbanim i ladanjskim familijama jer su uživali više osob­
ne slobode, njihov je materijalni položaj bio teži jer je plaća bila minimalna, a per­
spektive da će oslobođenjem steći veći imutak nikakve. Sve su te obveze znatno
premašivale mogućnosti gradske blagajne. Za neke zahvate bilo je potrebno orga­
nizirati sabirne akcije, što se onda i registrira u natpisu pa se kaže da je objekt po­
dignut skupljenim novcem (ex aere conlato), dok se na građevinama izvedenim
društvenim sredstvima nerijetko zapisuje da su sagrađene publice ili ex pecunia
publica ("sredstvima zajednice”). Antički je grad bio, dakle, skup u mjeri u kojoj su '' Za robove i oslobođenike
v. Westermann 1955.; za
njegove funkcije bile kompleksne, a njegova izgradnja opsežna i na visini tada suv­ municipalne financije v. Lan-
remenih dostignuća. U ne manjoj mjeri bio je opet jeftin jer su se redovito, na svim ghammer 1973., 96 i d.
187
ANTIČKI GRAD
poljima, društvenim naporima i sredstvima pridruživale inicijative i napori pojedi­
naca iz svih struktura i društvenih slojeva: od vladara do onoga na najnižem stup­
nju ljestvice društvenog ugleda.
Konkretan uvid u to daju podaci iz natpisa (Medini 1967.). Ovdje se donose sa­
mo oni iz užega primorskog područja, i samo oni koji se odnose na investicijske
zahvate, ostavljajući po strani oveći broj natpisa koji govore o podizanju spomeni­
ka pojedincima (carevima, patronima, zaslužnim građanima i si.), mada i oni, zajed­
no s arhitektonskom izgradnjom, upotpunjuju opću urbanističku facies svakog na­
selja posebice.
Natpisi su svrstani po značenju i namjeni objekata, a prema njihovoj proveni­
jenciji može se iz ovog kataloga sastaviti i zbroj investicija u pojedinim gradovima.
3. Svjedočanstva u natpisima
A) Bedemi
Gradnja bedema stoji na početku procesa urbanizacije upravo kao što je bila i
na početku procesa poleogeneze u dalekoj prethistoriji. Bedemi su se svakako gra­
dili društvenim sredstvima, nerijetko i uz novčanu pomoć careva. No njihovo odr­
žavanje često je padalo na teret pojedinaca. O tome raspolažemo sljedećim potvr­
dama:
Curicum (Krk): gradnja bedema u dužini od 111 stopa, visine 20 stopa, CIL
3.13295.
Arva (Rab): car August daje gradu zidine i kule (murum et turres), CIL 3.3117.
Argyruntum (Starigrad Paklenica): carTiberije poklanja gradu zidine i kule (mu­
rum et turres), CIL 3.14322
Iader (Zadar): car August daruje koloniji zidine i kule (murum turris ded.it), CIL
3.13264; Tit Julije Optat na svoj trošak (impensa sud) obnavlja kule dotrajale
od starosti (vetustate consumptas), CIL 3.2907.
Salona (Solin): za cara Marka Aurelija (170. god.) obnavljaju se gradske zidine u du­
žini od 800 stopa i dograđuje se jedna kula zauzimanjem (sub cura) tribuna
Prve kohorte Delmata, CIL 3.1979; posebno je bio obavljen (valjda?) popravak
svih kula (...cunctasque turres, tekst je nepotpun), CIL 3.1984.
Ostvarenju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
B) Svetišta
Broj investicija u gradnji hramova, svetišta i edikula zaista je impozantan ako
uzmemo u obzir brojčanu ograničenost sačuvanih epigrafskih potvrda.
Senia (Senj): darovatelj je iz temelja obnovio (a solo restituit) Liberov hram i arhi­
tektonske elemente uz njega (prilaz, žrtvenik, ležaje i sjedište), Gabričević
1956.
Nedinum (Nadin): uz proslavu svog ediliteta dao jeTitTuranije Ruf sagraditi svetiš­
te domaćoj božici Latri, s trijemom, CIL 3- 2871.
Salona (Solin): popravljen je hram posvećen uberu i Liberi koji je bio oronuo od
starosti (vetustate dilapsum) i uz njega je sagrađen trijem (adiectis portici-
bus), CIL 3.6362,1790,8484; jedan libert dao je sagraditi hram (aedem) Nim­
fama i Silvanu (Nymphis et Silvano), CIL 3.1958; brigom privatnika sagrađeno
je ili popravljeno nekoliko Kibelinih svetišta: hram (aedem) Velikoj Božici, maj­
ci bogova i ljudi, sagradio je na svoj trošak (de pecunia sua) u protourbanoj
fazi kvinkvenal Lucije Stacije Fakula da bi ispunio zavjet (ex voto), CIL 3-1954;
netko drugi obnovio je (refecit) svetište (fanum) istoj božici i postavio njezi­
na znamenja (signa larophorum, cvmbala, tympana, catillum, forfices), CIL
3.1952; jedna orijentalka libertinskog podrijetla obnovila je i proširila Kibelin
hram (aedem refecit et ampliavit), CIL 3.14243; druga osoba sagradila je na
svoj trošak (impensa sua) edikulu istoj božici (...aediculam MatriMagnae),
CIL 3.13903.
Andetrium (Muć): u natpisu se govori o gradnji svetišta (sacerum) Kastoru i Po-
luksu, CIL 3.2743.
Narona (Vid kod Metkovića): jedan sevir (dakle osoba iz oslobođeničkog staleža)
dao je oporučno sagraditi svetište Eskulapu, CIL 3.1768; neki drugi obnovio je
Liberov hram, CIL 3.8430; Publije Anej Epikad oslobođenik KvintaAneja, sagra­
dio je hram ocu Liberu (aedem Leiberipatrus), CIL 3.1784.
U Humcu, na širem teritoriju Narone, bio je popravljen Liberov hram i uza nj je bio
pridodan trijem, u jednom vikusu kojega potpuno ime nije predano (Z/c. vici),
CIL 3.1789; Prva kohorta Belga obnovila je (173- god.) od starosti porušen
hram Libera i Libere dodavši mu trijemove, CIL 3-1790.
C) Bazilike i kurije
Gradnja gradske vijećnice spominje se samo u četiri napisa; u onima iz Krek-
se, Aserije, Salone i Senije.
Crexa (Cres): Za cara Tiberija gradski duoviri su se pobrinuli za izgradnju kurije i
portika (porticum curiam decreto decurionum faciundum curavere), CIL
3.3148= 10131.
ANTIČKI GRAD
Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Tit Julije Celer, veteran Druge legije Auguste
oporučno je dao sagraditi kuriju? (... a m ... testamento fieri iussit). Navedena
je i cijena, ali prva tri slova nedostaju, čita se samo XX, možda CCCXX tisuća
sesterecija?, CIL 3.15024.
Salona (Solin): U manjkavom natpisu spominje se obnova ili nastavak izgradnje
gradske kurije (curiam inchoatam) od nepoznate osobe, na vlastiti trošak
(sua pecunia), CIL 3.8817.
Senia (Senj): jedan građanin dao je sagraditi kuriju (curiam) “preuzevši dužnost”
(... mu[nere susceptoj). Glavičić 1982.
D) Trijemovi
I za te građevine natpisi donose nekoliko potvrda. Riječ je većinom o portiri­
ma što su bili pridodani nekim drugim građevinama, ponajviše hramovima, pa su
neki već spomenuti.
Crexa (Cres): Bio je sagrađen trijem uz već navedenu kuriju, CIL 3-3148 = 10131.
Arva (Rab): Jedan je građanin povjerio (vjerojatno oporučno) svojoj sestri i nasljed­
nici da sazida portik posvećen Kibeli (Matri deum), CIL 3.3115.
Nedinum (Nadin): Spomenuti Tit Turanije Ruf sa svojima dao je uz Latrino svetište
sagraditi trijem dugačak 100 stopa, širok 20 stopa (porticum longum pedes C,
latum pedes XX), CIL 3-2871.
Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Jedan đekurion i augur oporučno je dao sagra­
diti trijem i u tu svrhu priložio 80 000 sestercija (porticum testamento fieri
iussit ex sestertium LXXX milibus), CIL 3.15027.
Varvaria (Bribir): Neka domorotkinja (od imena sačuvana je filijacija Apli f ) dala
je, po preuzetom zavjetu (voto suscepto), sagraditi trijem Dijani (DianaeAu-
gustae... porticum fecit),CIL 3-9881.
Salona (Solin): Oslobođenik Publije Antej Herma (Syri libertus\ orijentalac), sevir i
augustal, sagradio je portik u čast pokojnog cara Klaudija (54. god.) na mjestu
što su mu ga dodijelili dekurioni (loco accepto decurionum decreto), CIL
3.1947; u već navedenom natpisu govori se o dogradnji trijema (adiectis por-
ticibus) uz Liberov hram, CIL 3.1790; 6362; 8484.
Aequum (Čitluk kod Sinja): S novcem što su ga priložili u čast svojega duovirata
podigla su dva duovira nekom božanstvu portik s triklinijem (porticus et tric-
hlinam dei) kad su dobili odobrenje od gradskog vijeća i besplatan teren (lo-
cus datus publice decurionum decreto), CIL 3.9767.
Issa (Vis): U tom je gradu gradski patron Kvint Numerije Ruf na svoj trošak (de sua
pecunia) dao popraviti trijem (porticum reficiundum coeravit), CIL 3-3078.
Humac, na širem teritoriju Narone: Bili su pridodani portiri (adiectis porticibus)
uz popravljeni Liberov hram, CIL 3-1789.
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
Melita (Polače,o. Mljet):Jedan nadstojnik imanja (villicus) proširio je Liberov hram
dodavši mu trijem (templum cum portico adampliavit), Zaninović 1990.
Epidaurum (Cavtat): Neki Pomponije (natpis je nepotpun) oporučno je dao sagra­
diti trijem na nečiji trošak (ex pecunia eius) i ispred njega nešto (svetište?),
vlastitim troškom (ex pecunia sua), CIL 3-1749-
E) Slavoluci
Pola (Pula): Obitelj Sergijevaca dala je sagraditi slavoluk uz gradska vrata. Imena čla­
nova familije: CIL 530;Inscr.It. 10,1,72.
Iader (Zadar): Melija Anijana na uspomenu svojemu mužu oporučno je dala podići
slavoluk i izraditi poviše njega statue (arcum fieri et statuas superponi testa­
mento iussit)-, zajedno s poploćanjem emporija to je stajalo 600 tisuća sester­
cija i k tome pet posto takse na nasljedstvo, CIL 3-2922 = 9987.
Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Lucije Lelije Prokul financirao je izgradnju sla­
voluka na ulaznim gradskim vratima i priredio prigodnu gozbu (fieri iussit
epuloque dedicari),CIL 3-15034.
F) Trgovi
Samo jedan natpis govori o popločavanju trga. To je onaj maloprije spomenuti.
Iader (Zadar): Uz gradnju slavoluka Melija Anijana dala je popločati emporij (em-
porium sterni... iussit),CIL 3.2922 = 9987.
Aenona (Nin): Ovamo bi se mogao pribrojiti natpis koji govori o gradnji taberae,
pergutle i menijana (lođe) koji su se vjerojatno nalazili na trgu (tabemam, per-
gularn, moenianum).To je na poklon gradu dao izraditi (reipublicae dedit)
edil Kvint Bebije Zuprik, CIL 3.14322’.
G) Terme i kupališta
Albona (Labin): Tiberije Gavilije Lambik po učinjenom zavjetu sagradio je u čast
Nimfa kupalište (balineo effecto) za zdravlje pripadnika svojega municipija
(pro salute municipii), CIL 3.3047.
Senia (Senj): Lucije Domicije Galikan Papinijan obnovio je od starosti porušeno ku­
palište (balneum vetustate conlapsum), valjda na vlastiti trošak, CIL 3.10054.
Narona (Vid kod Metkovića): Iz ovoga grada potječu tri natpisa koji govore o grad­
nji terma, odnosno kupališta. Jedan natpis spominje javne zimske terme (ther-
mae hiemales) što ih je dao sagraditi jedan građanin od svoje skromne ušte-
 ANTIČKI GRAD
devine (de frugalitate sucu i predao građanima da se u njima kupaju (Javan-
tes rei publicae tradidit). a k tome je priredio gozbu za svoje sugrađane (epu-
lum quoque civibus suis), CIL 3.1805; u dva druga natpisa spominju se bal-
nea: u jednom se govori o njihovoj posveti (dedicationem balnei), CIL
3.1806, a u drugom, također fragmentarnom, o oporučnoj gradnji kupališta
(balneum... testamenta),CIL 3-1807.
H) Vodovodi i cisterne
Pola (Pula): Oveći natpis donosi kako je Lucije Menacije Prisko, s veoma bogatom
vojničkom i municipalnom karijerom (bio je ujedno i patron kolonije), doveo
“vodu augustu” (aquam Augustam) u gornji i u donji dio kolonije (in supe-
riorem partem coloniae et in inferiorem) na vlastiti trošak (inpensa sua) i
odvojio u tu svrhu 400 tisuća sestercija, Inscr.lt. 10,1,40.
Fulfinum (Omišalj na o. Krku): Za cara Domicijana popravljen je vodovod koji je
dovodio vodu do Flavijskog Fulfina (Plavio Fulfino). Neobjavljen.
Arva (Rab): Po želji i na trošak gradskog patrona Gaja Recija Rufa, a u čast Nimfa­
ma, dao je njegov oslobođenik Gaj Recije Leon dovesti vodu u grad (173. god.),
i to takvu kakvu nitko od starih ne pamti (aquam quam nullus antiquorum
in civitate meminerit)'., CIL 3.3116.
Iader (Zadar): CarTrajan dao je da se njegovim novcem (sua pecunia) izgradi ak-
vedukt kolonistima (aquae ducturn colonis... perfecit), CIL 3-2909-
Epidaurum, (Cavtat): Dva duovira dala su na račun zajednice (ex publica pecunia)
obnoviti cisternu (reficiendam curaverunt), CIL 3-1750.
I) Mostovi
Gradnju mosta spominje samo jedan natpis.
Aenona (Nin): Jedan domorodac, Gaj Julije Kurtik Etor, na svoj je trošak (de sua pe­
cunia) dao sagraditi most dugačak 187 stopa, širok 10 stopa (pontem.. .lon-
gum pedes CXXCVIL latum pedes X), Suić 1950.
J) Javne priredbe
Iako ne pripadaju u arhitektonsku izgradnju, dobro je navesti i u natpisima re­
gistrirane investicije u organiziranje javnih priredbi. Jer i one čine dio urbane kul­
ture, i one rta svoj način objašnjavaju atmosferu u kojoj je pulsirao život u gradu.To
su izrazi posebne pažnje prema sugrađanima, najdraži pokloni - sportulae, jednos­
tavno darovi.
192
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
Narona (Vid kod Metkovića): Oslobođenik Gaja Julija Makrina Marcijal, koji je pos­
tigao čast sevira, upravo u povodu toga za nj velikog dostignuća (ob honorem)
organizirao je scenske predstave (ludos scaenicos) koje su trajale tri dana (per
triduum) i za to potrošio kantar srebra težine od sedam uncija, CIL 3-1769; je­
dan natpis donosi kako je neki drugi sevir, istoga socijalnog podrijetla, priredio
svečanost za mladež (thiasus iuventutis fecit) , CIL 3.1828.
Epidaurum (Cavtat): Jedna majka i baka, na uspomenu sinu i unuku Publiju Eliju
Osilijanu, podigle su spomenik i u toj prilici udijelile dekurionske, augustalske
i seviratske sportule (sportulis decurionalibus, augustalibus et sexviris da-
lis). tj. “igre na dar”, i posvetile postavljanje spomenika hrvačkim natjecanjem
(itevri pugilum spectaculo dedicGvevmit). a sve to đa bi mu vijeće dekunona
iskazalo čast i odredilo mjesto na kojemu će mu se podići statua (ordo decu-
rionatus honorem et locum statttae decrevit), CIL 3-1745.
To bi bio izbor važnijih epigrafskih izvora koji govore o građevinskim pothva­
tima zajednica i pojedinaca u antičkim gradovima na hrvatskom priobalju. Neki od
objekata spomenutih u natpisima mogu se još danas identificirati, npr. sergijevski
slavoluk u Puli, ostaci slavoluka Melije Anijane u Zadru, ostaci vodovoda u Zadru,
ostaci bedema u Zadru, Saloni i Krku, ostaci trijema u Visu, itd. Nema sumnje da je
takvih natpisa bilo kudikamo više nego što ih se sačuvalo jer ie uz svaku investici­
ju postojala i odgovarajuća posveta, bez obzira na to je li objekt građen društvenim
ili privatnim sredstvima. Do nas su od toga bogatoga, iscrpnog i indikativnog mate­
rijala došli samo neznatni ostaci koji nisu dostatni za egzaktne statističke rezultate.
No ipak, ako se u historijsko-epigrafskim studijama, često s uspjehom, izrađuju
komputacije u razmatranju pojedinih problema: demografskih, socioloških, eko­
nomskih i si., onda će to biti, uza sva ograničenja, moguće i dopušteno također i u
našem slučaju.
Najviše se natpisa odnosi na gradnju ili popravak hramova i svetišta, zatim na
dogradnju, popravak i održavanje fortifikacija, te posebno na izgradnju trijemova.
“Kapitalne” investicije u izgradnju većih i skupljih objekata ulagala je zajednica.To
se samo po sebi razumije, iako nas broj sačuvanih natpisa ne ovlašćuje na takav zak­
ljučak. Brojnija su svjedočanstva o privatnim investicijama. Velika i učestala ulaga­
nja u gradnju i adaptaciju svetišta ne začuđuju kad se zna koliku je ulogu imao kult
u društvenom životu municipalne zajednice, I ta su ulaganja indikatori društveno-
kulturne atmosfere u pojedinim gradovima. Kako se vidi, gradili su se ili popravlja­
li ponajviše hramovi posvećeni orijentalnim božanstvima, Uberu (Dionizu) i Kibe-
li. Postoje spomenici koji govore o gradnji žrtvenika ili kakvih drugih sličnih obje­
kata u čast rimskih bogova iz kruga službenoga državnog kulta, ali nije nađena, ba­
rem dosad, niti jedna potvrda o nekoj većoj investiciji u čast članova kapitolijske
trijade, čak ni u kolonijama koje su donekle bile obvezane posebno njegovati nje­
zin kult. Pojavu neće biti teško objasniti: velika većina investitora privatnika potje­
če iz libertinskoga kruga orijentalaca koji su u našim gradovima širili orijentalne
kultove i podizali kultne objekte za orijentalna božanstva. Popravci i ulaganja u odr­
žavanje gradskih bedema imali su, sve do provale Kvada i Markomana u drugoj po­

" Zahn 1910., po Pliniju (M/
XXXI. 95) garumse proizvo­
dio u Dalmaciji, po Kasiodo-
ru iVar. XII. 22) u Istri.
194
ANTIČKI GRAD
lovini 2. stoljeća, prvenstveno moralnu vrijednost. Bio je to više čin pažnje i dokaz
odanosti svojemu gradu negoli izraz stvarnih potreba. Trijemovi su kao elementi ur­
bane scenografije imali posebnu urbanističku vrijednost u svakom gradu. Oni su se
mogli naknadno graditi i dograđivati, adaptirati uz postojeću izgradnju; sjenovitih i
natkritih prostora u mediteranskom gradu nikada dosta, pogotovo na mjestima ve­
će frekvencije kao što su bile terme, javna kupališta, česme i si. Oni su također bili
element gradskog standarda.
Uz već prije spomenuti oprez, moglo bi se govoriti i o teritorijalnoj distribuci­
ji tih spomenika. Po njihovoj provenijenciji na prvo mjesto dolazi antička Liburni-
ja.Ti pokazatelji, unatoč tome što su izvedeni na temelju relativno malog broja nat­
pisa, neće biti slučajni. Već su izneseni razlozi sociološke naravi koji su mogli uvje­
tovati da proces poleogeneze u Liburna teče brže. Na isti način mogli bi se potra­
žiti i čimbenici koji su djelovali na to da proces urbanizacije na njihovome područ­
ju bude brži i djelotvorniji i da se autohtone zajednice pretvore u municipalne za­
jednice s rimskim civitetom. Spomenuti natpisi služe kao indikatori koji vode k zak­
ljučku. Ako je, naime, urbanistička izgradnja odraz i ekonomskog potencijala zajed­
nica u kojima pojedini gradovi imaju ulogu središta, onda bi se to za Liburniju mog­
lo protumačiti poznatim povijesnim činjenicama. Kako je navedeno, mnogi su nje­
zini centri s pripadnim zajednicama bili već krajem Republike stekli poseban pri­
vilegij, tzv. italsko pravo, koje je uključivalo i potpuni imunitet pripadnika zajedni­
ce i veoma povoljan fiskalni tretman. Upravo ovo uklanjanje zahvatima centralnih
fiskalnih institucija pružalo je stanovništvu Liburnije (koje je najkasnije doTrajano-
vih vremena poč. 2. st. n. e. vjerojatno čitavo steklo taj privilegij) znatne mogućnos­
ti da se vine do ekonomskog prosperiteta većega nego u etničkim zajednicama ko­
je takve povlastice nisu imale, gdje se tribut često ubirao nasilno i bezobzirno. Zbog
toga neće biti neobično što se upravo na tlu Liburnije pojavljuje relativno veći broj
natpisa o investicijama u gradsku izgradnju, gdje se navode darovatelji koji nesum­
njivo potječu iz kruga domaćeg stanovništva.
Mnogo je teže govoriti o tome kolika je bila stvarna vrijednost tih investicija.
Ponajprije, malo ima natpisa koji donose i cijenu izgradnje. U nekima ona nije bila
ni navedena, na nekima je izgubljena jer je natpis oštećen, dok neki donose cijenu
ali se ne zna, opet zbog oštećenosti spomenika, na što se ona odnosila (npr. u nat­
pisu iz Risna gdje se navodi ulaganje od 35 000 sestercija, CIL 3.1717). Svako pre­
računavanje cijena izraženih u rimskim sestercijima u današnje valute može biti sa­
mo aproksimativno, pa i onda kad se kao temelj preračunavanja uzme vrijednost
zlata, kojega je cijena također evoluirala za vrijeme Carstva. Svaka, dakle, iole prih­
vatljiva kalkulacija ostaje bez čvršćeg temelja. No ipak, kad smo već kod toga, pos­
lužimo se jednim neobičnim ali jednostavnim i svakome dostupnim računanjem.
Oko šest litara rimskoga garuma (garum, specijalno preparirana soljena riba), jela
široke potrošnje s cijenom više-manje ujednačenom na svjetskom tržištu, stajalo je
1000 sestercija.75 Portik uAseriji stajao je 80 tisuća sestercija, slavoluk Melije Anija-
ne u Jaderu (bez takse) 600 tisuća zajedno s popločavanjem emporija, vodovod u
Poli 400 tisuća, poznati monumentalni spomenik Pomponije Vere iz Salone (koji je
moguće idealno rekonstruirati) 20 tisuća,kurija uAseriji vjerojatno 320 tisuća ses-
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
tercija. Koliko je to litara onoga popularnog i svakome dostupnog jela? Za naše da­
našnje pojmove relacije su potpuno pobrkane: jelo je skupo, a izradba i monumen-
talnijih građevina razmjerno je jeftina. Jer po tome proizlazi da je jedan portik, sa
stupovljem, kapitelima i trabeacijom vrijedio koliko i 480 litara soljene ribe; jedan
slavoluk ukrašen statuama Tritona zajedno s popločenjem trga na kojemu se dizao,
3600 litara istog jela; jedan vodovod koji je dovodio vodu “u gornji i u donji dio ko­
lonije”, sa svim supstrukcijama i instalacijama 2400 litara garuma. A što da se kaže
o scenskim priredbama koje su trajale tri dana i o glumačkoj trupi (koja se sastoja­
la od robova ili oslobođenika) čiji su troškovi bili pokriveni omanjim ćupom sreb­
ra u težini od sedam uncija? Jeftina je bila radna snaga, počev od projektanta do iz­
vođača, a skupi su bili materijali i usluge onih što su ih dobavljali: najviše su zarađi­
vali posrednici, dakle trgovci. U antičkom gradu prosperirali su oni i svi drugi no­
sioci tercijarnih djelatnosti. Oni su novac uzimali, ali su ga, vidjeli smo, znali i dava­
ti kad su se njihovi osobni interesi poklapali s interesima grada u kojemu su djelo­
vali. U tome je suština ovoga “lokalnog patriotizma” stanovnika i našega primorsko­
ga grada u prvim stoljećima Carstva.
4. Fortifikacije
Antički grad među prvima mora zadovoljiti postulate sigurnosti svojih stanovnika i
svih pripadnika zajednice kojoj je on sređištem.To i Aristotel (Polit. MI, 10,5; v. ov­
dje 404) ističe kao jednu od glavnih odlika grada, preporučujući ujedno da utvrđe­
nja budu na visini suvremene tehnike osvajanja i obrane grada (poliorkecije). Gra­
dovi na istočnoj jadranskoj obali imaju u tom pogledu neke tehnološke i u funkcio­
nalne osobitosti pa ih je potrebno ovdje naglasiti, ostavljajući po strani opće spoz­
naje koje se odnose na više-manje sve gradove antičkoga svijeta.
Odmah na početku razmatranja valja uočiti da je potrebno i ovdje razlikovati
dvije kategorije gradskih naselja. U jednu pripadaju ona koja su, barem u načelu, bi­
la planirana, u drugu ona koja su se spontano razvijala, jer se to odražava i na đuk-
tus utvrda i na mnoga funkcionalna rješenja u fortificiranju naselja. Pri planiranju
gradova (kojima odgovara i pravilna planimetrija urbanog prostora među bedemi­
ma) morali bismo očekivati pravilne linije zidina, s dužim potezima i većim preg-
lednim traktima, s funkcionalno raspoređenim kulama ili nekim drugim obrambe­
nim istacima. Za one druge prirodno je očekivati da će se duktus bedema oslanja­
ti na liniju utvrda iz prijašnjega, protourbanog razdoblja, naravno ondje gdje posto­
ji topički kontinuitet naselja. Tako je uglavnom i bilo, ali svejedno se ne može tvr­
diti da su ti kriteriji tako čvrsti i strogi jer odstupanja postoje i u jednoj i u drugoj
kategoriji. Razloga tome ima više.
ANTIČKI GRAD
Mnogim je gradovima duktus (a po tome i morfologija naselja) bio određen pri­
rodnim uvjetima. Onima koji su bili smješteni na otočiću ili poluotočiću uz obalu
(Poreč, Rab, Zadar, Nin, Stobreč, Trogir, Cavtat i dr.) liniju bedema utvrdila je mor­
fologija prirodnog smještaja. Na isti način i onim gradskim naseljima koja su nasta­
vila gradinske tradicije, a tih je, kako je navedeno, najviše bilo na području Istre i u
zemlji Liburna jer se tu urbana naselja većinom nisu pomicala u ravnicu. U njima
perimetar slijedi konfiguraciju terena pa tako nastaju različiti geometrijski oblici o
kojima je bilo govora kod protourbanih formacija. Međutim, ni planirana naselja ni­
su mogla izbjeći prilagođivanje terenskoj situaciji, što se lijepo vidi u Saloni, u Ek­
vu i drugdje.
Posebno je pitanje tehnika kojom su bedemi građeni. Već u protourbanoj fazi
neka su istaknutija ilirska naselja (Lješ, Medun, Ošanići i dr.) prihvatila i usvojila
strukturu opus quadratum u različitim manirama i ta struktura ostaje glavno obi­
lježje bedema u našim primorskim gradovima, i grčkima i rimskima. Ta je tehnika
krenula k nama iz jugoistočnih krajeva, iz Epira i iz južne Iliride i postupno se prim­
jenjivala i razvijala, susrevši se usput s iskustvima grčkog svijeta u kolonijama na
otocima i na obali (Vis, Stari Grad na Hvaru.Tor nad Jelsom, Stobreč), doprijevši sve
do krajnjega sjeverozapada i histarskih gradova. Ta robusna, rustična i teška tehni­
ka osiguravala je čvrstoću zidne mase, a ujedno i odražavala duboku plastiku vanj­
skoga zidnog platna.
Nas, razumljivo, najviše zanimaju funkcionalna rješenja. I tu se susreće nekoli­
ko varijanti. Zanimljivo je opaziti da se kule uz bedeme susreću relativno rijetko, a
kad ih i ima, veoma često su sekundarno pridodane uz liniju zidina. Pri sadašnjemu
stanju istraživanja naših grčkih gradova, Ise, Fara, Epetija i dr. kule su posve rijetko
potvrđene (Stari Grad, Jeličić-Radonić 1995.; 2000.). Možda su ih imali uz glavna
gradska vrata, no ta nisu otkrivena. U Faru je kula osiguravala istočni ulaz u grad. Isa
npr. ima jedan oštar lom na jednoj od dužih strana bedema koji, zapravo, zamjenju­
je kulu i nadzire cijeli trakt bedema; Ošanići s lijeve strane glavnog ulaza imaju is-
tak s istom ulogom. Prvotnu i organsku vezu kula s bedemom ima Aserija, gdje se
uz svaki lom linije bedema pojavljuje po jedna kula, izrađena (što je također važno)
u istoj tehnici rustičnih bunja (Fadić 1999.; 1999a; 2001.; 2001a).Varvarija, koja ima
masivne bedeme iz prve faze debele i do 2 m, nema kula na lomovima ziđa. Kule
uz masivni bedem iz prve faze u Saloni nemaju organske veze s vanjskim zidnim
platnom pa valja pretpostaviti da su bile sekundarno prislonjene uz bedem, a i iz­
rađene su u drukčijoj tehnici. Uostalom, i natpisi, kako smo vidjeli, donose da su se
kule naknadno gradile ili prestrukturirale.To što često nema kula ondje gdje bi ih
trebalo očekivati s obzirom na norme rimske kastrametacije, valja dijelom zahvali­
ti i činjenici da su neki dijelovi bedema bili solidno zaštićeni prirodnim smještajem,
ili da su bili orijentirani prema strani s koje opsada nije bila moguća ili nije dolazi­
la u obzir. No, kule se redovito susreću uz gradska vrata, najosjetljiviji i najranjiviji
dio fortifikacijskoga sustava svakoga grada.
Prostorna i funkcionalna rješenja ulaza pojavljuju se u nekoliko varijanti, od ko­
jih neke nesumnjivo nastavljaju stare gradinske tradicije. Uglavnom možemo govo-
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
S I 59- Gradska vrata, Bribir kod Šibenika (Varvaria), prostorni razvitak istočnog ulaza u grad: I. faza: vrata
vode u tri pravca unutar grada, k jednoj uzdužnoj gradskoj komunikaciji, te lijevo i desno uz bedeme; H. faza: izgrad­
njom javnog nimfeja uz bedeme lijevi pravac preuzima ulogu jednog od ulaza u nimfej;III. faza: kasnoantičkom iz­
gradnjom u 5. i 6. st. i negiranjem ulice vrata služe kao pristup rezervoarima za vodu i kroz nimfej u grad, a ošte­
ćeni bedemi iz rane rimske faze dobivaju potpornjake i kulu na desnoj strani ulaza; IV faza: u srednjem vijeku (13.
- 14. st.) vanjsko platno bedema je djelomično sačuvano, lijevo do ulaza uz bedem podiže se četvrtasta kula
riti o bočnom pristupu, o pristupu riješenom po principu Skejskih vrata ili o fron­
talnom pristupu. Svaki od njih ima svoje odlike i nedostatke, a sastoje se u tome da
se ponekad estetski moment podredi boljoj funkcionalnosti ili obratno. Bočni pris­
tup je gradinsko rješenje i njega npr. susrećemo na zapadnom bedemu u Varvariji
(Suić 1968.).Tu se ulazni prostor pruža usporedno s linijom bedema s kojom zatva­
ra uži unutrašnji i vanjski propugnakul. Prema tome ulaz nije u osi gradskog prosto­
ra. Ošanići pružaju primjer glavnoga ulaza koji je na periferiji zidnoga platna u pros­
pektu, ali je orijentiran frontalno, s istakom na lijevoj strani (gledano izvana).Tako se
približava tipu Skejskih vrata kakva susrećemo na istočnom ulazu u Varvariju (si. 59,
I). Kod tih vrata istaknut je bedem s desne strane (gledano izvana) i tvori koljeno ko­
je zamjenjuje bočnu kulu, pružajući braniteljima mogućnost da napadaju opsjedate-
lje s njihove desne, štitom nezaštićene strane. Međutim, većina gradova ima frontal­
na rješenja koja su se lakše prilagođivala unutrašnjoj organizaciji gradskog areala, a
s druge strane pružala mogućnost da se izgrađuju monumentalniji prospekti na glav­
nim pristupima gradu. Primjer za to pruža tzv. Porta Caesarea u Saloni, flankirana
oktogonalnim kulama, s trodijelnim ulaznim prostorom i bogatim dekorom arhitek­
tonskih elemenata (si. 62; Gerber 1917.; Kahler 1934.; si. 63). Još je dekorativniji do­
jam izazivao ulazni prostor na liniji jednog dekumana u Jaderu, gdje je između be­
dema od rustičnih bunja bio interpoliran slavoluk s tri otvora, flankiran osmerokut-
nim kulama od fino tesanog bijelog vapnenca (si. 65; Bersa 1911.). Dok srednja vrata
(porta media) nisu imala nikakvih sličnih elemenata, treća vrata na liniji današnjih
Kopnenih vrata imala su s boka po jednu kulu kvadratnog tlocrta, izgrađenu također
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

ftl

SI. 60. Gradski bedemi, Zadar (lader), niveleta gradskih bedema s kopnene strane: I. bedem od rustičnih bu-
nja iz najranijeg Carstva; II. kasnoantički zid od kamenih vodovodnih fistula; III. srednjovjekovni zid

brižnijom tehnikom u bijelom kamenu (si. 61,65; Suić 1958.; 1981.). Težnja k pros­
pektu sve se više afirmirala kako su bedemi u ranom Carstvu, za rimskog mira, pos­
tajali neakt.ualni.To se lijepo vidi na glavnom ulazu stare Aserije (si. 64). Prvotno, u
doba gradnje zidina u tehnici rustičnih bunja, ulaz je i ovdje bio na gradinskim is­
kustvima komponiran lateralno, pa su i kule uz otvor bile izmaknute. Međutim, kad
je 113. god. u taj prostor bio interpoliran slavoluk u čast caraTrajana, došlo je do is­
pravljanja, otkinut je dio kule, linije bedema su ostale međusobno izmaknute, ali je
slavoluk postavljen frontalno i na taj način doveden u izravnu međuzavisnost s or­
ganizacijom prostora unutar bedema (Liebel - Wilberg 1908.). Riječ je, dakle, o prim­
jeru điortoze koja je posljedica težnji da se gradsko ruho što više približi klasičnim

SL 62. Gradska vrata, Salona: Porta Caesarea u istočnom ziđu bedema stare gradske jezgre; tlocrt i
rekonstrukcija vanjske fasade; Gerberl 1917a

SL 61. Gradski bedemi, Zadar (lader), tlocrt s kopnene strane: I. bedemi iz ranog carskog doba; II. kasnoantič­
ki bedem s ostatkom kule na lijevoj strani; IH. srednjovjekovni bedem s gradskim vratima (d) i s peterokumom ku­
lom (e); a) gradska vrata s uklopljenim slavolukom koja vode u ulicu što sa sjeverne strane flankira forum; b) sred­
nja vrata (porta media u natpisu) kojima počinje gradska ulica koja uz taberne izlazi na forum; c) vrata s bočnim
četvrtastim kulama, na mjestu kasnijih kopnenih vrata; f) ranosrednjovjekovna crkvica; prema Bersa 1926.
rješenjima.. Istočna vrata u Enoni pak pružaju primjer čistog rješenja, s vratima koji­
ma se s bokova nalazi po jedna kula kvadratnog tlocrta, posve frontalno položena,
u smjeru ulice koja vodi na forum i na kapitolij. Dvojna vrata u Poli (Porta gemina),
kolikogod ranjiva s obzirom na konstrukciju i smještaj, artikulacijom potenciraju do­
življaj prospekta na tom dijelu pulskog perimetra (Gnirs 1904.;Mansuelli 1971.;Mla-
kar 1958.).
Osim glavnih gradskih vrata, gotovo svaki naš grad ima i sporednih ulaza, koji
rasterećuju glavne i omogućuju lakši pristup iz agera u grad. U naseljima s gradin­
skim tradicijama, kao što su npr. Aserija i Varvarija, susreću se uski prolazi (propus­
ti) široki jedva 1 m, koji se u slučaju nužde mogu lako zatvoriti. No takvih spored­
nih vrata bilo je i u drugim gradovima, u Saloni (tzv.porta suburbia), u Jaderu i dr.
Posebno su naši primorski gradovi poput Kurika, Epetija, Jadera i dr. imali perfora­
cije kroz platno bedema u luci, gdje se odvijao lučki promet.Vrata u obliku slavo­
luka s tri ulaza obično se na srednjemu dijelu ukrašavaju figuralnim motivima, po­
najviše četveropregom u trku. Natpis postavljen na slavoluku što se dizao uz empo-
rij grada Jadera svjedoči o postavljanju upravo takvoga skulpturalnog ukrasa (CIL
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 63. Gradska vrata, Salona: Porta Caesarea. rekonstrukcija vanjske prema Kahler 1934.

3.2922; 9987). Posebni otvori bili su načinjeni na mjestima gdje je iz grada trebalo
izvesti kanalizaciju (npr. u Varvariji); u mnogim gradovima gradinskog postanka be­
demi su ujedno služili i kao zaštita od erozije, dok je trakt bedema u staroj Saloni
služio istodobno i kao nosač akvedukta za distribuciju vode po gradu.
Autohtoni pagus, sa središtem na starim gradinama, sačuvao je funkciju kašte­
la s pripadnim fortifikacijama. One sada međutim jedva da imaju kakvu defenzivnu
vrijednost. Mnoge gradine opasuju se recinktom koji je zidan u žbuci, ali redovito
u tehnici sa sitnijim blokovima i male debljine, pa zaista on ima više ulogu ograde
negoli fortifikacijskog sustava.
Ostaje napokon pitanje koliko je onaj golemi napor oko izgradnje bedema bio
zaista i djelotvoran. O tome znamo veoma malo jer su povijesna zbivanja pružala
veoma rijetkih prilika u kojima se mogla iskušati efikasnost obrambenog sustava u
doba ranijeg Carstva. Izvori govore samo o opsjedanju Salone u vrijeme građanskog
rata između Cezara i Pompeja. Napadao ju je Pompejev legat Oktavije s mora. Salo-
nitanci su tom prilikom izgradili posebna utvrđenja, kako donosi Cezar (Bell. civ.
III, 9,2-3), njima se pridružila velika hrabrost branitelja i grad je izdržao. Međutim,
za obranu Salone koja je s mora djelomično bila i bez bedema, bilo je s te strane
dovoljno improvizirati drvenu ogradu. Pompejevci nisu imali nikakvih sredstava ko­
jima bi rušili zidove, a Salonitanci su imali dovoljno potrebne drvene građe, poseb­
no iz Strabonova “pristaništa” (epineion, Strab. Geo. VII, 5, 5; lat. navale; v. ovdje
412). Ovdje se pruža prilika da se razjasni jedan problem iz salonitanske prošlosti
za koji je G. Novak dao tumačenje koje se nikako ne može prihvatiti. On, naime, ka­
že da je Salona dobila naslov Martia po božanstvu Martu, jer da je bila uzdignuta
na rang kolonije (colonia Martia lulia Salonae) u doba građanskoga rata između
Cezara i Pompeja (Novak 1949.; Suić 1963 ). Salona je puni sadržaj rimskog muni-
cipaliteta postigla kao konvent znatno prije no što su nastupile ratne okolnosti.
Gradski bedemi Krka (Curicum) grade se u vrijeme istog rata (Faber 1965.;
Margetić 1987.), upravo pred bitku koja se ovdje u tjesnacu između otoka i kopna
odigrala između dviju mornarica, a na kopnu između dviju vojski. Jesu li bedemi Kr­
ka u toj prilici odigrali bilo kakvu ulogu, nije poznato. Utvrde postaju aktualnije na­
kon provale Kvada i Markomana šezdesetih godina 2. st., ali opsjedanja u ovim kra­
jevima nije bilo. Prva iskušenja bedemi su doživjeli za borbi s istočnim Gotima u
prvoj polovini 6. st. kad ih mnogi gradovi na istočnoj jadranskoj obali obnavljaju.
Ipak nisu mogli odoljeti silovitom naletu Avara i Slavena u prvim desetljećima 7. st.
Osvajajući kastra i kaštela na limesu barbari su svladali tehniku poliorkecije, a i ov­
dje se pokazalo da je ljudski faktor često važniji i sudbonosniji od tehnike. Poseb­
Si. 64. Gradska vrata, Podgrađe kod Benkovca (Asseria); tlocrt i rekonstrukcija fasade: umetanjem slavoluka
nom izgradnjom ulaznih prostora sa zatvorenim pretprostorom uz gradska vrata u čast caraTrajana ulaz i prospekt gube bočni i stječu frontalni izgled; Liebel - Wiiberg 1908.

’fi Pjesnik i svećenik Juraj
Baraković (Plemići kraj Zad­
ra 1548. - Rim 1628.) autor
je spjeva Vila Slovinka u tri­
naest pjevanja gdje je mno­
go prostora posvećeno Zad­
ra. Navedeni izraz upotrijeb­
ljen je u 7. pjevanju, 197,
695- 700 =Baraković 1889-,
128:
Cvilu to mi cviljaše drobna
ptica lastovica, ! ona mala
ptica; / cinlu to mi citijaše
drobnaptica lastovica, / ona
cvilu cviljaSe Zadru gradu
na pridvratju, / ona mala
ptica; / ona cvilu cviljaše
Zadru gradu napridvratju.
202
ANTIČKI GRAD
' i ■__ i__i__ 1— 1— I— 1— s—»•
SL 65. Gradska vrata, Zadar (lader), slavoluk je uklopljen u zidno platno; rekonstrukcija Suić prema tlocrtu
Bersa 1911.
pojačava se obrambena sposobnost ulaza u grad. To su tzv. propugnakuli, u nas sa­
čuvani npr. na zapadnim gradskim vratima Dioklecijanove palače. Sama ideja o jed­
nomu obvezatnom ulaznom pretprostoru nije inovacija antičke arhitekture. Mnogi
ulazi u utvrđene pretpovijesne gradine planirani su kao labirint kroz koji se nepri­
jatelj teško mogao snalaziti. Takve prostore na ulazima u gradove naš J. Baraković
naziva “pridvratjima” (književni bi oblik bio “predvraća”, jedn. predvraće).76 Šire­
njem gradskog areala pomicala se i linija bedema. Opet upućujemo na Zadar, čiji
bedemi zasad imaju tri utvrđene faze: antičku iz Augustova doba, kasnoantičku i
srednjovjekovnu. Sačuvani su ostaci bedema iz svih faza izgradnje, na nekim pote­
zima do gornjeg završetka. Nakon istraživanja J. Berse, uređen je čitav taj obilazni
kompleks zajedno s ostacima nosača ulaznih vrata sa slavolukom. Nažalost, Bersa
nije mogao utvrditi titulara crkvice koja se nalazila uz njih. Na drugom mjestu upo­
zorio sam (Suić 1999a) da su se takva svetišta uz gradska vrata nazivala po sv. Spa­
su. Možda je analogna crkvica na zapadnome izlazu također bila posvećena, s nazi­
vom Santa Maria della Salute. Kompleks uz kopnena vrata, nažalost, nije konzervi­
ran po suvremenim načelima konzervacije povijesne arhitekture. Posebno to vrije­
di za istočni bedem (dijelom sačuvan do kruništa), gdje je završni dio okomitog lo­
ma zatvoren, umjesto autentične tehnike slijeda kamena i ispune. Ona je, na prim­
jer, sačuvana u rekonstrukciji presjeka zida na zadarskome kapitoliju, od temelja do
završnoga profila. Spomenuti lom na srednjovjekovnom bedemu začepljen je jed­
nim kosim zidom koji može mnogo toga sugerirati, ali nikako imitaciju poprečnog
loma bilo kojega zida. Svakako moramo pretpostaviti da je naselje na mjestu Zadra
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 66. Gradslu bedemi, Zadar (Jader), idealna rekonstrukcija prospekta s kopnene strane u rano carsko vrijeme
i u predantičko doba imalo izgrađeni ulazni kompleks, uređen po načelima tadaš­
nje obrambene arhitekture.
5. Planimetrija i morfologija urbanog
areala
Proučavanje urbanističke strukture naselja jedno je od najvažnijih poglavlja urba­
nizma uzetog u širem smislu riječi, a nerijetko se urbanistička razmatranja i ograni­
čuju samo na ta pitanja. Hrvatski primorski gradovi pružaju u tom pogledu nekoli­
ko primjera i specifičnih pojava, koji se u globalu mogu uklopiti u poznate sheme
klasične urbanistike.
Na planimetrijsku strukturu jednoga grada utjecali su mnogi faktori, prirodni i
kulturni. Smještaj naselja često je determinirao njegovu urbanističku facies i uvje­
tovao odstupanje od idealnih apstraktnih shema, dok su s druge strane kulturni,
društveno-ekonomski i drugi momenti ponekad uvjetovali odstupanje od iste tak­
ve sheme i ondje gdje se ona mogla primijeniti.
Načelno uzevši, može se kazati da naši gradovi planimetrijom pokazuju dvije
tendencije: jednu prema potpuno pravilnoj i cjelovitoj tlocrtnoj shemi i drugu, pre­
ma nepravilnoj shemi, bez čvrste prostorne koherencije. Pravilne sheme susreću se
u dvije varijante, međusobno potpuno nezavisne: jedna je strogo ortogonalna, dru­
ga radijalno-koncentrična. Nepravilne ili manje pravilne očituju se u specifičnim
primjenama koje nije moguće svesti pod zajednički nazivnik.
Pravilne se ortogonalne strukture često nazivaju hipodamskim. To ipak nije
posve točno. Već i zbog temeljnog razloga što je Hipodamova aksijalnost bila jed­
nosmjerna, a rimska je poznavala ravnopravnost u oba pravca.” Dovoljno je pogle­
dati ona ostvarenja za koja se pouzdano zna da su Hipodamova, kao što su Milet (si.
68) ili Pirej, pa da se vidi kako su naši primorski gradovi u aksijalnom ili u ortogo- 77Lavedan 1926.; Castagnoli
1951.; Martin 1956.; Crema
nalnom sustavu nešto drugo, kao i mnogi drugi u zapadnoj sferi rimskoga svijeta. 1959-; Morini 1963; Giuliano
Rimljanin praktičar, ograničene fantazije, tako malo sklon apstraktnim spekulacija- 1966.
203
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SL 67. Gradski raster, Milet (Ba-

lat), Turska: 1. zapadna luka; 2. sje­
verna luka; 3 i 4. kipovi lavova; 5.
bedem; 6. kule; 7. Sveta vrata; 8. Sveti
put; 9. stara akropola; 10. nekropola;
l i . brežuljak s kulom; 12. istočni
brežuljak; Bayhan 1999-

ma, uporno je nastojao primijeniti svoju vlastitu shemu kad god je osnivao neki no­
vi grad, a napretkom romanizacije svaki se drugi grad dovijao kako će se što više
približiti istoj toj idealnoj shemi.Tako je strogi ortogonalni sustav postao jedini mo­
del “savršenoga” grada u rimskom svijetu, u metropoli i u provincijama.
Pravilne planove treba ponajprije očekivati u planiranim gradovima kao što su
bile kolonije, grčke i rimske, a onda i u gradovima koji su krajem Republike ili na sa­
mom početku Carstva bili centri municipalnih zajednica rimskih građana. Od četiri
».......*. . yw
pouzdano ubicirana grčka grada na istočnom Jadranu (Vis, Stari Grad na Hvaru,Tro­
gir i Stobreč) samo dva pružaju kakav-takav uvid u svoju urbanističku strukturu. Sta­
Si. 68. Gradski raster, Aosta (4ugusta Praetoria), Italija: primjer stroge ortogonalne organizacije s ravnop­
ra Isa, oblika nepravilnog četverokuta na padini prema luci, pokazuje niz uspored­ ravnim aksijalnim komunikacijama u oba pravca; osnovnim oblikom i unutrašnjom organizacijom prostora prib-
nih linija koje se pružaju s vrha prema moru (si. 30).Takvih linija u poprečnom prav­ ližuje se idealu četvrtastoga grada (urbs quadrata) u koji su uklopljeni svi sadržaji, uljučujući i amfiteatar
cu nema, odnosno nema onih koje bi u istom takvom paralelnom sustavu presijeca­
le one longitudinalne i formirale na taj način nekakav ortogonalni raster (Gabričević
1966.). Uočljive linije zatvaraju duže gradske pojaseve što se pružaju prema moru i ovu koloniju. Prema tome, potrebno je i moguće tražiti analogije između Ise i grčkih
oni daju temeljni izgled unutrašnje organizacije naselja. Ovdje dakle nema ravnop­ gradova na tom prostoru, a jedna je od temeljnih značajki tih gradova da se razvija­
ravnih komunikacija u oba pravca kao u rimskom gradu s njegovim kardima i deku- ju jednosmjerno u aksijalnom pravcu (si. 29). U južnoj se Italiji prije uspostave rim­
manima. Valja imati na umu dvije činjenice: Isa je stekla temeljnu urbanističku fizio­ ske vlasti i nezavisno od nje razvio i poseban sustav organizacije terena, takozvana
nomiju gotovo četiri stoljeća prije negoli su se na hrvatskim obalama počeli prim­ skamnacija (scamnatio\Taxmzn Hinrichs 1974., 23 i d.), nazvana po izduženim pa­
jenjivati principi rimske urbanistike, svojom pak kulturom ima ishodište u sicilskom ralelnim parcelama - skamnima (scamnum, -i, n.). Veze između organizacije terena
i južnoitalskom krugu, pa je logično da su ideje i iskustva bili odatle prenesem na i planimetrije naselja dobro su poznate i o tome je već bilo riječi.

ANTIČKI GRAD
SL 69. Gradski raster, Aosta (Augusta Praetoria), Italija: idealna rekonstrukcija; Comi 1989.
Pharos pruža sasvim drukčiju sliku (si. 31) iako je nastao malo nakon osnutka
Ise. Ako su dosadašnja opažanja pouzdana, na prvi pogled on se pokazuje kao orga­
nizirana i koherentna urbs quadrata, sa središnjim javnim prostorom i gradskom
dominantom, u sustavu gotovo ravnopravnih gradskih komunikacija koje se sijeku
pod pravim kutom i na taj način zatvaraju pravilne gradske blokove (Gabrićević
1966.; Jeličić-Radonić 1995.; 2000.). Prema tome on se, barem po tome, približava
kasnijim rimskim shemama (si. 32,33). Dok se ne utvrdi detaljnija kronologija urba­
nističke izgradnje (što pretpostavlja istraživanja na većim prostorima), valjat će vo­
diti računa o činjenici da je Far od osnutka bio pretežno agrarna kolonija. Kao što
to pokazuje tekst psefizme iz Lumbarde (a i mnogi drugi iz grčkoga svijeta), takva
naselja od postanka imaju izrazitu demokratsku crtu, svi naseljenici počinju s pod­
jednakih pozicija i imaju podjednake šanse u životu grada i u njegovoj ekonomiji,
pa se socijalno-ekonomska jednakost reflektira na ujednačenost organizacije i distri­
bucije gradskog prostora. S druge strane, ne smije se smetnuti s uma đa je Far bio
porušen za drugoga ilirskog rata krajem 3- st. pr. Krista, nakon čega je došao pod rim­
sku vlast. Obnovom se rehabilitirao kao gradsko naselje iako nije stekao municipal­
nu autonomiju jer je postao središtem jedne salonitanske prefekture. U takvim uv­
jetima mogle su ideje iz rimskoga kruga snažnije djelovati na potenciranje onih od­
lika koje su Far približavale rimskomu modelu grada s pravilnim rasterom.
Donekle to vrijedi i za Tragurij. Njegov raster i perimetar gotovo su potpuno
nepoznati, tek retencije medievalne urbane strukture sugeriraju da je riječ o naslje­
đu iz antike. Što je u tome grčko (osim topičkoga kontinuiteta koji je neporeciv)
pokazat će istraživanja, a zasad ostaje samo opći zaključak da je stara gradska jez­
gra, smještena u istočnom dijelu otočića između kopna i Čiova, u slojevima sačuva­
206
Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 70. Gradslki raster, Verona, Italija:
druga faza urbanističke izgradnje s integ­
riranim amfiteatrom unutar bedema i iz­
građenim kompleksom foruma i teatra;
Beschi
la ideju antičkoga grada, kojoj u glavnim crtama odgovara đuktus perimetra i ras­
pored ulica, s dominantom gdje se i danas nalazi trg s katedralom.
Pravilne ortogonalne rastere trebali bi imati planirani gradovi kao što su bile
kolonije. Od njih su bolje poznate Parencij, Pola, Jader, Ekvum i Salona.
Poreč i Zadar, kako je već prije navedeno, imaju mnogo analogija i prirodnim
smještajem i unutrašnjim rasporedom (si. 73,74). Na relativno malom prostoru po-
luotočića bio je u rimsko doba primijenjen strogi ortogonalni sustav, s longitudina-
lama i transverzalama koje zatvaraju pravilne blokove pravokutnog tlocrta. Uobiča­
jilo se da te gradske prometnice nazivamo kardima i đekumanima.Tako u Poreču
one ulice koje idu po dužoj strani i vode prema kopnu označujemo kao dekuma-
ne, a one koje ih sijeku pod pravim kutom kao karde. U Zadru su ulice koje teku
duž poluotočića u smjeni sjeverozapad-jugoistok dekumani, a one iz suprotnog
pravca kardi. Kako je navedeno, kardi u načelu teku u pravcu sjever-jug, dekumani
istok-zapad. Valja naglasiti da su te identifikacije u biti ipak samo teorijskog znače­
nja. Denominacije cardo i decumanus odnose se primarno i poglavito na organi­
zaciju agera i na njegovu centurijaciju, tek sekundarno one se odnose na gradski
prostor. Ondje gdje su oba rastera, agerski i urbani, bili u istom sustavu i s identič­
nom orijentacijom, što je posljedica jednovremenosti organizacije agerskog i urba­
noga prostora, tu je i primjena tih naziva posve opravdana. No vidjeli smo da u nas
takvih slučajeva praktično nema; Poreč se samo donekle približava takvom rješenju
(Suić 1955 -)- Poklapanje obaju sustava moglo je doći do izražaja u naseljima koja su
ležala u sredini svojega teritorija, a u nas je takav odnos mogao postojati praktički
ANTIČKI GRAD
SI. 71. Gradski raster, Rimini (Arinti-
num ), Italija: kasno republikansko do­
ba, amfiteatar naknadno integriran u
gradske fortifikacije; Mansuelli 1964.
samo u koloniji Aequum (si. 75). Sve ostale kolonije nalaze se na obali, prema to­
me nedostaje im polovina agerske organizacije, odnosno dva kvadranta koordinat-
nog sustava. Izjednačivanje glavnih agerskih pravaca s onima na užemu gradskom
području izraz je racionalne konvergencije okoliša prema gradu. Zbog prirodnih
uvjeta u našim primorskim gradovima nije moglo biti takve konvergencije, ona se
rješavala na druge načine. Uže gradske regije stjecale su svoje vlastito nazivlje, po
SI. 72. Gradski raster, Timgad (Thamti-
gadi), Alžir; A) sjeverne terme; B) istočne
terme; C) knjižnica; D) istočna tržnica; E)
forum; F) kazalište; G) južne terme; H)
Trajanov slavoluk; I) Sertijeva tržnica;}) kapi-
tolij; Liberati-Bourbon 2000.
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 73. Gradski raster, Zadar (Jader): inzule su planirane u modulima opće gradske izgradnje (1:2); Suić 1976.;
Fadić 1999.;Giunio 2001.
nekomu hramu, svetištu, larariju na raskršćima i si., po objektima koji su zapremali
uže prostore i na sto drugih načina, vlastita imena imale su i pojedine ulice, ali ne
u smislu suvremenih naziva. Ipak, služit ćemo se i dalje terminima kardo i dekuman
i pri determinaciji gradskih ulica, s time da ćemo kao dekumane prepoznavati one
koji idu približno u pravcu istok-zapad, jer to odgovara kriterijima i praksi rimskih
gromatika i agrimenzora. Rješavanju dileme malo može pomoći utvrđivanje hijerar­
hije pojedinih ulica s obzirom na urbanu funkciju (namjena uz njih lociranih gra­
đevina, kapacitet protočnosti i si.), a jednako tako i odnos broja jednih prema bro­
ju drugih. U načelu, grad planiran kao urbs quadrata morao bi imati podjednak
broj karda i dekumana. U praksi se to veoma rijetko događa. Stari Jader (si. 73) imao
je pet dekumana i četiri karda, Poreč četiri dekumana i šest karda. Nešto će lakše
biti utvrditi koji je kardo bio glavni (kardo m aximus) i koji je dekuman bio glav­
ni (decumanus maximus). Tu postoje dva bitna kriterija: položaj u sustavu raste­
ra, a još više funkcija konvergencije prema forumu, jer se on u načelu nalazi uz kri­
žanje dviju glavnih gradskih ulica. Prema tome u Zadru će glavni dekuman biti ona
ulica koja je nastavak ceste što je iz agera vodila kroz monumentalna gradska vrata
sa slavolukom u prospektu grada s kopna, a glavni kardo ona koja s jugoistočne
strane teče uz forumske adjacencije (tabeme s trijemom). Njihova hijerarhija u
sklopu ostalih ulica je izvan svake sumnje. Pitanje je njihove međusobne hijerarhi­
je. U načelu su kardi i dekumani ravnopravne ulice. No tijekom vremena između
njih dolazi do diferencijacije po funkciji, a nju uvjetuju mnogi faktori, kao što su ka­
rakter izgradnje i namjena objekata uz ulicu, društveni sadržaji koji se u vezi s time
209
ANTIČKI GRAD
SI. 74. Gradski raster, Poreč (Parentium): inzule su planirane u kvadratnom modulu; a) hram na kapitoliju;
b) položaj foruma; DM glavni dekuman; Prelog 1957.
na njoj zbivaju, a posebno njezin udio u frekvenciji na liniji centar grada (forum) -
okolica i obratno. Zadar je npr. kroz čitavu povijest sačuvao naziv Široka ulica (tal.
Calle larga) za onu antičku komunikaciju u kojoj prepoznajemo glavni dekuman i
tu pridjev “široka” nesumnjivo odražava onaj antički atribut maximus. U srednjem
vijeku ona se zvala Velika ulica. No to ne rješava pitanje radi ii se o kardu ili o de-
kumanu. Hijerarhiju vrijednosti određuje tek sadržaj ulice, a ulice su imale različite
sadržaje u antici kao što ih imaju i danas. Zadarski kardo (Ulica Š. Kožičića Benje,
prije Petranovićeva ulica) povezivao je važne objekte i prostore jadestinskog urba­
nog tkiva: počinjao je od gradske luke i emporija (tržnice) uz luku, s jedne su ga
strane flankirale forumske terme (danas samostan sv. Marije), a sa suprotne leđa ta-
berni uz forum; završavao je stražnjom fasadom kazališta koje se dizalo na prosto­
ru jugozapadno od crkve sv. Marije i aneksima gradske bazilike, pa se zbog toga i
nije produžavao do bedema uz Zadarski kanal već je bio prekinut. Njegova protoč­
nost bila je dakle od važnosti za promet što se odvijao između luke s emporijem i
forumskoga kompleksa. Unatoč tako važnoj ulozi u gradskom prometu i unatoč
važnim urbanim elementima koji su ga flankirali, trebat će ipak prednost dati đeku-
manu na liniji “široke ulice”. Problem rješava činjenica koju su potvrdila istraživa­
nja da su kuće u gradskim blokovima (inzulama) što ih zatvara ortogonalna mreža
ulica bile ulazima i pročeljima orijentirane prema dekumanima: pružale su se po
kraćoj strani inzula, od jednog dekumana do drugoga, jedna uz drugu, po tri do če­
tiri u istoj inzuli. Budući da je.rimska kuća okrenuta prema unutrašnjosti i da nije
imala bočnih otvora ne samo kad je bila prislonjena uz neku drugu u istom bloku,
već ni onda kad joj je bočna strana bila slobodna, sadržaji kuće upravljeni prema
van nalazili su se na pročeljima uz dekumane, U prizemlju kuća tu su se nalazile ta-
berae (trgovine, manje radionice i si.) pa je jasno da je život ključao pretežno na
dekumanima. Stoga je povijesni atribut “velika” ili “široka” posve opravdan. No ne
manje važan je i kriterij protočnosti. Pristup k središtu grada (forumu) s kopna
Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 75* Gradski raster, Čitluk kod
Sinja (Aequum)t tendencija k aksijal-
nom razvitku u oba pravca s odstupanji­
ma koja je uvjetovala morfologija tla; a)
položaj foruma s kapitolijem; b) izboče-
nje gradske površine; Reisch 1911.
(gdje se nalazio i suburbij, kako će se vidjeti) imao je mnogo veće značenje negoli
pristup s mora, iako su u Jaderu postojala gradska vrata i kod luke i na suprotnoj
strani prema bazilici. Dekumani su dakle vodili ravno k središtu grada, a glavni de­
kuman vodio je izravno na forum.
Topografija Poreča (si. 74) nije tako dobro proučena kao topografija Zadra. No
uzevši u obzir sličnosti u prirodnom smještaju, u općoj orijentaciji naselja, u pros­
tornoj organizaciji grada i dr., valja zaključiti da su i ovi odnosi bili slični. Ulica ko­
ja danas nosi naziv “Dekuman” neovisno o mogućem kontinuitetu tradicije, imala
je u antici ulogu glavnoga dekumana. Njezina funkcija u smislu konvergencije na li­
niji ager - forum povećana je činjenicom da je ona izravan produžetak glavne ces­
te što vodi u grad, u produžetku glavnoga agerskog dekumana. Glavni kardo mora­
la je biti ona ulica koja se sjekla s đekumanom, a tekla je duž istočne kraće strane
foruma (Prelog 1957.;Ivančević 1964.;Baldini 1997.). Imamo premalo materijalnih
potvrda za idealnu sliku mreže parcelacijskih inzula. Važno je dostignuće da su one
ipak uglavnom kvadratnog oblika. No pitanje distribucije prostora za objekte unu­
tar pojedinih inzula, pitanje ulaza, prolaza, eventualnih vrtova i dr. nije riješeno, a
posve je sigurno da su poneke inzule bile žrtvovane da bi se dobite nužne vrijed­
nosti jednoga klasičnoga grada.
Poreč pokazuje još jednu važnu podudarnost sa Zadrom. Oba imaju gradsku
dominantu, kapitolij i forum, na periferiji, na završetku poluotočića (Suić 1965.;
1981.). U Poreču pri samom kraju, dok u Zadru ostaje manji prostor iza kapitolija
(sjeverozapadno od njega).Takva lokacija, koja je u suprotnosti s načelima rimskog
urbanizma, bila je uvjetovana većinom geografskim momentima. Postavljanjem fo­
ruma u samo središte stvorio bi se iza njega prostor koji ne vodi nikamo, jer je na­
selje okruženo morem, dobili bi se kvadranti koji bi bili izrazito neravnopravni jer
bi se nalazili centru “iza leđa”. A budući da su forum i kapitolij glavna privlačna toč­
ka i središte konvergencije čitava naselja i njegova teritorija, bilo je logično da se
ANTIČKI GRAD
S t 76. Gradski raster, Stari-
grad Paklenica (Argyruntum):
tendencija k pravilnoj planimetriji
kojoj se podređuju i gradske ko­
munikacije; iz jedne gradske ko­
0 5C 100 ttO 2Q0m
munikacije izvire cesta uz koju se
razvija nekropola; Abramić - Col-
nago 1909.
smjeste na položaju koji privlači sve dijelove grada podjednako. No ne treba pri to­
me mimoići ni mogućnost retencija iz protourbane faze. Sveta se mjesta konzerva­
tivno čuvaju, ona su i u protourbanoj fazi bila točke društvene konvergencije pa je
na taj način bio sačuvan i kontinuitet kultnog mjesta. U Zadru su u donjim slojevi­
ma kapitolija pronađeni ostaci jednog recinkta kojemu se može pridati upravo ta
funkcija. Položaji kapitolija su povišeni, što im je i predodredilo urbanu funkciju.
Nerijetko se srednjemu vijeku pripisuju pojedine pojave nepravilnosti, prostor­
ne dezorganiziranosti i urbanističke degradacije u gradovima koji su imali pravilan
ortogonalni raster (a na neki način su ga imali svi, bilo da su ga stekli odmah na po­
četku ili u toku kasnijih prestrukturiranja). No to ne mora biti uvijek sasvim točno.
U tkivu suvremenoga Zadra može se raspoznati navedem manji gradski predio ko­
ji se nalazi sjeverozapadno od kapitolija (“iza” njega), neugledne izgradnje, bez
unutrašnjeg reda, potpuno izvan dominirajućega ortogonalnog sustava. Nema sum­
nje da je toj neurednoj četvrti temeljni pečat dao srednji vijek. No opravdana je
pretpostavka da drukčije nije bilo ni u antici. Linijom kapitolija završavao je pravil­
ni raster i sustav zatvorenih pravilnih inzula, a dalje prema sjeverozapadu, između
kapitolija i bedema, već tada su se formirale cjeline koje nisu bile usklađene s te­
meljnim sustavom. Možda je već u antici imao svoje početke i Varoš u Zadru, smješ­
ten uglavnom prema vanjskom moru između zadnjeg dekumana i gradskih zidina.
U najranijem Carstvu prostor uz bedeme (intervallum) s unutrašnje strane morao
je ostati slobodan, imao je pravno značenje obilaska (ambitus) upravo kao i pros­
tor između dviju kuća. No u daljnjim stoljećima ispunjavaju se i ti prostori, kuće se
naslanjaju na same bedeme pa su ti tijesni prostori, izvan mreže uličnog sustava, bi­
li ispunjeni gušćom izgradnjom koja nije poštivala temeljnu urbanističku ideju gra­
da, adaptiravši se preostalomu slobodnom prostoru. Taj je proces vjerojatno zapo-
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 77. Gradski raster, Rijeka ([Tar-
satica): historijska jezgra s dosta jas­
nim odnosom linije perimetra prema
osnovnom urbanom rastera uz odstu­
panje na jugoistočnoj strani gdje se
na ušću rijeke nalazila luka; a) ostaci
antičkog bedema; b) položaj sačuva­
nog luka u starom dijelu Rijeke; c) po­
ložaj gradskih termi; d) položaj mo­
zaika; prema MatejČić - Faber 1969. i
Novak 2000.
čeo kad su se uz gradske zidine izvan perimetra pojavili i suburbiji, s artikulacijom
duž prometnica koje vode u grad. U Varvariji je redovita pojava da se u kasnijim fa­
zama na bedeme naslanjaju zgrade, ne samo javne nego i privatne.
Strogu pravilnost gradskoga rastera moramo očekivati i u koloniji Aequum (Čit­
luk kod Sinja, si. 75; Reisch 1911), najprije zbog vremena kad je utemeljena (za ca­
ra Klaudija), a onda i zbog njezina značaja (veteranska kolonija). Poznato je da je od
prvog stoljeća dalje, a osobito za Trajana i njegovih prvih nasljednika, rimska urba-
nistika težila rigoroznoj planimetriji, s rasterom u formi kvadrata, kojemu odgovara
i geometrijski lik samog naselja koje također ima kvadratni tlocrt. To se dobro raza-
bire u gradovima koji su tada osnivani u Africi, pa Hispaniji i dr. (Crema 1959-, 335 i
d.). Ekvum, nažalost, nije istražen do te mjere koliko bi bilo potrebno da se donesu
konkretniji zaključci. Smještaj gradskih vrata na središtima stranica koje zatvaraju ur­
bani areal, centralni položaj foruma na gradskom prostoru prema kojemu se stječu
ceste što vode kroz gradska vrata, sve to sugerira pretpostavku da je ovdje riječ o
planiranom naselju u kojemu su dosljedno bile provedene norme rimske kastrame-
tacije i urbanistike. Odstupanje od toga bilo je uvjetovano prirodnim faktorom: uz-
višenje terena na dijelu istočne stranice perimetra moralo se isključiti iz urbanog
areala, pa se jugoistočni doima kao izbočenje. Nove podatke o planimetriji kolonije
Ekvum donosi A. Milošević (1987.; 1990.; 1998.), gdje nalazimo tlocrte mnogih gra­
đevina koje se u biti poklapaju sa sustavom grada, ali se ne mogu definirati.
Planimetrija salonitanskoga gradskog areala također nije detaljnije istražena ni
obrađena, iako su topografski podaci s gradskog područja veoma iscrpni (si. 79). Sa­
lona je, u odnosu prema drugim kolonijama uz more, imala posebnih uvjeta za raz­
vitak. On je tekao u longitudinalnom pravcu duž obale kuda je još prije osnivanja
kolonije tekla cesta zaTragurij, pa se donekle može uzeti da je i njezin nukleus u po­
četku bio jedan forum uzet u izvornom značenju (stjecište u svrhu izmjene doba­
ra). Daljnjom evolucijom Salona je dosegla maksimalni razvitak (si. 147,148), u faza­
ma koje je uvjerljivo objasnio Dyggve. Vjerojatno je preuranjeno njegovo mišljenje
213
 ANTIČKI GRAD
SL 78. Gradski raster, Duklja (Doclea) kod Podgorice, Crna Gora: jasno se razabire ortogonalni sustav s
prevagom longitudinalnih pravaca; a) glavni dekuman sa slavolukom do gradskih vrata; b) forum s bazilikom;
c ) gradske terme; d) Dijanin hram s trijemom; e ) stambena zgrada; f) hram s trijemom; g ) ostaci stam bene zgrade;
h) starokršćanski objekt; i) trasa akvedukta; Sticotti 1913.
da Salona nije imala pravilnoga ortogonainog rastera i sustav karda i dekumana, U to
doba njemu nisu bili poznati rezultati istraživanja centurijacije u ageru, a prema to
me ni odnos limitacije prema urbanom sklopu, posebno prema njegovoj jezgri što
ju Dyggve naziva urbs veto. Već je navedeno da se linija istočnoga bedema te jez­
gre gotovo na čitavu potezu približno poklapa s linijom jednoga karda agerske limi-
tacije, a isto tako i jedan potez zidina na južnoj strani s linijom jednoga agerskog de­
kumana. Ta međuzavisnost nikako ne može biti slučajna. Dyggve ima pravo ako
smatra da urbani raster Salone, uzevši u cjelini, nema onakvu strogost kao što je ima
Jader. No pažljivije promatranje užih gradskih cjelina, smještaja pojedinih javnih gra­
đevina i njihova međusobnog odnosa, te sačuvanih gradskih komunikacija, pokazu­
je da se i u Saloni izravno odrazila ideja pravilno organiziranoga rimskog grada. Mo­
guće je da su neki pojedinačni presedani iz pretkolonijskog doba (dok je Salona bi­
la ilirsko-grčki emporij, a potom sjedište konventa rimskih građana) uvjetovali kas­
niju izgradnju i otežali dosljednu primjenu urbanističkih principa. No i Parencij je
prije (najdalje od Augusta) bio municipij rimskih građana, a kolonijom je postao za
Tiberija, pa ipak tako lijepo odražava jasnu ideju ortogonalno organiziranoga grada.
Kako je rečeno, urbana izgradnja trajala je nekoliko generacija pa se s vremenom
moglo ispraviti mnogo toga što je bilo u suprotnosti s temeljnom zamisli. Komuni­
214
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
kacije u istočnom dijelu grada (urbs orientalis) imaju pravilan raspored i slijede
pravce limitacije, što je posve razumljivo kad se zna da je ovaj dio grada nastao in­
tegracijom suburbija istočno od prvotne jezgre, a suburbij, kao i nekropole, slijedi
zatečene pravce. Najjasnije se to vidi na ulici koja sa zapadne strane teče uz staro­
kršćanski kompleks, a onda na drugoj koja je s njome usporedna, a tekla je s istoč­
ne strane episkopija (si. 170). No u tom sustavu bile su i komunikacije u samoj jez­
gri. Glavni dekuman vodio je u grad kroz monumentalna vrata Porta Caesarea, u is­
tome pravcu kao i agerski dekumani i flankirao je sa sjeverne strane forumski kom­
pleks. Daljnja provjeravanja pokazat će koliko se taj dekuman nastavlja prema za­
padnom dijelu grada (urbs occidentalis). Kod foruma se križao s jednim karđom, u
kojemu će valjati prepoznati glavni kardo gradske jezgre, a time ujedno i čitava grad­
skog areala. Taj je kardo tekao usporedno s forumom na njegovoj zapadnoj strani,
dio njegova pločnika vidljiv je još danas. Opravdana je pretpostavka da se nastavljao
prema sjeveru sve do gradskih bedema pa nas logika i opće poznavanje rimske ur-
banistike navodi na zaključak da se na mjestu njegova susreta s bedemom nalaze
gradska vrata koja su iz ovog dijela grada vodila u ager. Postupak da se antičke grad­
ske komunikacije rekonstruiraju na temelju kasnijih poljskih prometnica, nastalih
po sustavu prečaca u vrijeme kad je Salona postala posve seosko poljoprivredno
područje, nije ispravan. Unatoč strmini i padu terena na pravcima karda, valja pret­
postaviti da su oni tekli u ravnoj liniji. To potvrđuju primjeri iz drugih gradova gdje
su strmine bile još veće (npr. Rab), a gdje su kardi do danas sačuvani u svojim prvo­
bitnim pravcima. Položaj foruma s kapitolijem na križanju glavnoga karda i glavno­
ga dekumana, približno u središnjem dijelu najstarijega dijela grada, pokazuje da je
i ta jezgra, nerazmjerno mala s obzirom na to da je riječ o sijelu prostrane kolonije
i središtu provincijalne uprave, u temelju poštivala norme rimske urbanistike. Pros­
torna evolucija Salone unijela je međutim neke nove momente koji se ne opažaju u
planiranim gradovima, izgrađenima kao cjeline, “na dušak”.To je određeno razbija­
nje gradske cjeline, koje je zamjetljivo i neovisno o činjenici što su bedemi jezgre s
istočne strane bili sačuvani i nakon prostorne artikulacije. Tome je pridonijela po­
najprije izduženost grada koja ga je veoma udaljila od tipa kvadratnog naselja kakvo
je bilo urbs vetus. U takvoj situaciji svaki dio čini cjelinu za sebe, pa je gotovo bilo
nemoguće postići potpunu organsku koherenciju čitava evoluiranoga gradskog
prostora i podjednaku konvergenciju ager - centar. No takvo nam stanje omoguću­
je da bez velikih teškoća utvrdimo hijerarhiju gradskih prometnica. Ona je, zapravo,
bila na neki način determinirana i prije izgradnje grada. Glavna je prometnica mo­
gao biti samo dekuman koji je tekao duž naselja, dotičući negdje na sredini toka
gradsku dominantu s forumom i kapitolijem.
Trebat će duže čekati da bi se moglo raspravljati o urbanističkoj fizionomiji ko­
lonija Narone i Epidaura. Narona je zanimljiva zbog povijesne činjenice da se tu na­
lazio važan emporij nekoliko stoljeća prije osnutka kolonije pa je zbog toga i prije
mogla steći neke urbane atribute. Vjerojatno će valjati protourbanim presedanima
zahvaliti činjenicu da je u areal rimskoga grada bio uklopljen i dio naselja na uzvi-
šenju gdje se u predrimsko doba nalazilo središte naseobine. U ravnici podno uzvi-
šenja vjerojatno se sterao grad organiziran u ortogonainom sustavu. Koliko je bio
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 79. Gradski areal Salone: prostor je podijeljen na istočni (urbs orientalis) i zapadni dio (urbs occidentalis)-, 1. forum; 2. kapitolij; 3. teatar; 4. amfiteatar; 5. starokršćanski kompleks;
6. velike gradske terme; 7. kompleks kasnoantičke izgradnje, Ilinac; 8. zapadna nekropola; 9. Manastirine; 10. Kapljuč; 11. Marusinac: prema Dyggve 1951.
SL 80. Gradski raster, Krk (Curicum): u središnjem
dijelu naziru se tradicije antičkog ortogonalnog rastera;
kasniji perimetar djelomično slijedi duktus antičkog be­
dema (a); A, B, C gradska vrata; b) ostaci termi; prema
Faber 1965. i Mohorovičić 1971.

ovisan o limitaciji agera pokazat će daljnja istraživanja. Odnos naronskog Auguste-

ja prema gradskoj dominanti također još nije dovoljno definiran (Marin 1999a;
1999b; 2001.).
Epiđaur smještajem ima analogija s jaderom i Parencijem. No reljef je ovdje
mnogo izrazitiji, i pitanje je u kolikoj je mjeri bilo moguće i ovdje primijeniti stro­
gu geometrijsku shemu. Oslanjajući se na sve što je dosad izneseno, ne bismo se
morali iznenaditi kad bismo i ovdje, unatoč tehničkim i geomorfološkim teškoća­
ma, utvrdili pravilan raster u užemu gradskom prostoru. Dominanta naselja morala
se nalaziti na uzvišenju što se diže pri kraju poluotočića, s istih razloga kao u Zad­
ru i u Poreču.
Rimska kolonija, agrarna kao i sve druge, bila je i Pola. Njezinu planimetriju i
prostornu organizaciju ne možemo svoditi ni pod kakvu klasičnu urbanističku for­
mulu. Smještena svojim središtem na prirodnom uzvišenju, koje je u predrimsko do­
ba bilo sjedište histarskoga kašteljera, u svojoj prostornoj organizaciji sačuvala je i u
rimsko doba, kao naselje s municipalitetom visokoga ranga, sve odlike autohtonog
naselja (si. 83). No ipak, ako već pokušavamo naselja razvrstati na ona pravilnih i na
ona nepravilnih oblika, onda Pulu svakako treba ubrojiti među prva. Studijem njezi­
ne topografije iz rimskog vremena uočava se na prvi pogled jasna zamisao naselja s
koncentričnim komunikacijama što opasuju uzvišenje, a od njegova tjemena zrakas-
to teče niz komunikacija koje završavaju do linije gradskog perimetra (Gnirs 1904b;
Mlakar 1958.; Mansuelli 1971; Fischer 1996.). U grčkoj urbanistici postojala je, ba­
rem u teoriji, zamisao o gradu prostorno organiziranom u sustavu paukove mreže
koji se također pripisivao Hipodamu iz Mileta, a aluziju na nj donosi Aristofan u “Pti­
cama” (1004 -1009). No nema nikakve potvrde da je ta zamisao bila ostvarena u gr­
čkom svijetu. Pula i sve druge naše gradine ne mogu se pogotovo dovoditi u vezu s

216
 ANTIČKI GRAD
nekim takvim idejama; one su ovdje autohtone i tradicionalne. Postavlja se samo pi­
tanje zašto je tradicija ovdje pobijedila, zašto se kolonija nije organizirala na ravnu
terenu kad je za to bilo uvjeta. Na drugomu mjestu istakli smo da su nosioci autoh­
tonih tradicija ponajviše bila ona naselja koja su se prije urbanizirala. Pola je sigur­
no postala kolonijom rimskih građana prije 43. god. pr. Krista, u doba građanskih ra­
tova kad je mnoge narode u provinciji tek trebalo pokoriti (Degrassi 1943.;Fraschet-
ti 1983.; Starac 1999.). Obrambena vrijednost bila je, dakle, još uvijek aktualna. Na­
selje na uzvišenju s pristaništem uz obalu dominira čitavom lukom - zaljevom, a da
je ona bila važna, svjedoči pojava carinskog ureda koji pripada u najstarije postaje
iliričkog portorija na našoj obali. Vjerojatno je i Pola već u pretkolonijsko vrijeme
imala nekih urbanih vrijednosti u mjeri u kojoj su i ovdje bili stacionirani italski ele­
menti, trgovci i si, pa bi u tom slučaju izgradnja kolonije nastavljala proces koji je
bio započeo još prije. No sve to nisu tako uvjerljivi argumenti koji bi mogli oprav­
dati ne samo topički kontinuitet već i autohtonu ideju u urbanoj planimetriji i mor­
fologiji. Pojava da se gradina urbanizira nije usamljena: ne susrećemo ju samo u
Histriji već i u Liburniji. Međutim, što je karakteristično za Histriju, a nije za Liburni-
ju, jest činjenica da su histarska naselja u većini (isključivši Poreč) sačuvala autohto­
ne tradicije i u oblikovanju prostora. To vrijedi i za Rovinj (si. 86), za Kopar (si. 85)
i mnoga druga naselja. Prema tome valja takav koncentrično-radijalni sustav tumači­
ti kao jedno od bitnih svojstava histarske kulture koja je u ovom slučaju nadjačala
vanjske utjecaje. “Paukova mreža” na gradskom prostoru tvori nekoliko inzula koje,
naravno, nemaju ortogonalni tlocrt. Do sudara dvaju sustava, ortogonalnoga i kruž­
nog, moralo je ipak doći na onom prostoru koji je u koloniji preuzeo ulogu gradsko­
ga središta, gdje se sterao forum s kapitolijem, u podnožju brijega, bliže gradskoj lu­
ci. Međutim, to ne može biti primarno rješenje usvojeno kad se kolonija osnivala.
Hramovi su nastali tek u doba cara Augusta, potkraj njegove vladavine, pa je teško
zamisliti da je grad do tog vremena bio bez svojega najvažnijeg atributa. Centralno
svetište, jamačno posvećeno kapitolijskoj trijadi, kako se to u kolonijama redovito
susreće, moralo se nalaziti na tjemenu uzvišenja gdje je sada kaštel. Ovdje se zaista
može govoriti o dominanti, a ona je nesumnjivo nastavljala prethodne tradicije jer
se tu prije moralo nalaziti svetište pulskih Histra.Tek za Augusta kultni se centar
spušta uz forum s kojim je idejno i prostorno integriran.’8Tako se formira manja or-
togonalna cjelina koja ipak ne narušava opći kašteljerski dojam naselja. Nije isklju­
čeno da je upravo ovdje u Puli bilo moguće doslovno primijeniti načelo jedinstve­
noga geometrijskog središta (“pupka”, lat. umbilicus, grč. omphalos) prilikom iz­
vedbe centurijacije agera. Umjesto da se traži središte limitacijskog sustava kod da­
našnje Galižane, logičnije ga je pretpostaviti na samom tjemenu naselja, na njegovoj
prirodnoj i društvenoj dominanti, gdje se upravo susreću jedan kardo s jednim de-
^ Svetište Kapitolijskog troj­ kumanom.Ako ima sudara dvaju oprečnih sustava na užemu gradskom prostoru,
stva u pretpostavljenoj sred­ daljnji razvitak naselja ih je izmirio. Sve što je bilo izgrađeno izvan pomerija koji te­
njoj građevini između Au-
g u s m i Dijanina hrama uz
če podno brijega prilagodilo se ortogonalnoj mreži centurijacije, najprije suburbiji
polski forum gledaju Mira- koji su se tu razvijali, a onda i kasniji dijelovi grada do novijih vremena. Gradske pro­
belia Roberti 2949-: Krizma-
nich 1988.: Fischer 1996.:
metnice nije teško valorizirati jer je ideja grada jasna, a poznati su i mnogi urbani
Starac 1996.: Matijašič 1999. elementi. U kašteljerskoj fazi, prije spuštanja kultnog središta do foruma, prvenstvo
218
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
su imale zrakaste komunikacije jer je točku konvergencije ipak obilježavalo svetište
na tjemenu. Međutim, izgradnjom foruma i hramova koji ga omeđuju s jedne kraće
strane, prvenstvo na hijerarhijskoj ljestvici preuzima ulica koja teče od gradskih vra­
ta sa Sergijevskim slavolukom do foruma i tu je funkciju sačuvala do danas. Uvjetno
bismo je mogli nazvati glavnim dekumanom jer vodi iz agera u grad, dok bi radijal­
nim ulicama s nešto više opravdanja pristajao naziv karda. Od njih su dva važnija,
onaj koji kroz Dvojna vrata (Porta gemina) vodi prema teatru, a na suprotnoj stra­
ni onaj koji se uz crkvu sv. Franje penje prema tjemenu.
Preostaje još niz gradića u primorskom pojasu koji su stekli municipalnu kon­
stituciju i gradsku fizionomiju u ranom Carstvu, a ne možemo ili tretirati kao “pla­
nirane” gradove. Svi su oni više-manje, ako uzmemo u obzir i njihovu protourbanu
fazu, spontane formacije, čime se, naravno, ne negira svjesni utjecaj pri urbanom
prestrukturiranju. Među njima posebnu skupinu tvore liburnski gradovi koji su iz­
rasli na starim predrimskim gradinama. Ovdje se također može uočiti jasna tenden­
cija da se čuva potpuni kontinuitet naselja na prijelazu iz protourbane u urbanu fa­
zu. No dok u Istri kašteljeri ponajvećma čuvaju i svoju autohtonu prostornu organi­
zaciju, liburnske gradine veoma rano pokazuju težnju da se približe ortogonalnim
shemama, u čemu neke uspijevaju više, a neke manje. Zasad su nam na raspolaganju
dva grada iz kontinentalne Liburnije, Aserija i Varvarija, gdje su arheološka istraživa­
nja dala toliko materijala da je moguće utvrditi neke njihove temeljne značajke. Po­
najprije, važno je utvrditi smještaj gradske dominante. I uAseriji i uVarvariji ona se
nalazila negdje po sredini uzdužnog pravca gradine, ali na samoj periferiji popreč­
nog pravca, na najvišoj apsolutnoj visini naselja, uz sam jugozapadni perimetar, dak­
le na mjestu koje ni s klimatskoga (jake bure) ni s funkcionalnog stajališta (perifer­
ni položaj) nije odgovaralo optimalnim uvjetima. Riječ je i ovdje nesumnjivo o ču­
vanju tradicija kultnog mjesta iz predrimskih vremena (Suić 1965.). Pravci glavnih
gradskih komunikacija prilagođeni su geomorfološkim uvjetima: teku od jednoga do
drugog kraja gradine po dužoj strani. U Aseriji od gradskih vrata koja su bila preob­
likovana interpolacijom Trajanova slavoluka čime su dobila frontalan prospekt, pa
do jugoistočnog završetka naselja. U Varvariji od zapadnih bočnih ulaznih vrata do
istočnih “Skejskih vrata”. Ovdje su uočeni i tragovi te uzdužne osi, s podnicom is­
klesanom u živoj stijeni. Dok uAseriji ne možemo konkretnije govoriti o unutrašnjoj
kompoziciji gradskog prostora jer nedostaju podaci (si. 82), djelomično istraženi
areali uVarvariji daju naslutiti kako je izgledao sustav gradskih inzula. Naime, istraži­
vači Aserije unijeli su u tlocrt niz konstrukcija (ostataka kuća i si.), ali nisu utvrdili
njihovu stratigrafiju i barem relativnu kronologiju. Ima tu detalja koji drastično izla­
ze iz sustava, dok se neki u nj veoma dobro uklapaju. Oni prvi zacijelo pripadaju
srednjovjekovnoj izgradnji, kao i oni njima slični iz Varvarije gdje je bilo moguće ut­
vrditi da srednjovjekovna izgradnja nije potpuno slijedila prostornu orijentaciju an­
tičke izgradnje. U svakom slučaju, vjerojatno je da su u urbanom arealu prednost
imale uzdužne komunikacije koje teku u smjeru sjeverozapad-jugoistok, od kojih su
glavne (glavni dekumani) one koje idu od vrata do vrata. Kako pokazuju nalazi u Va-
ravariji, čini se da kardi i nisu uvijek išli od jednog kraja naselja do drugoga. Prema
tome valja zamisliti da su takva naselja bila komponirana pretežno u uzdužnim po-
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

jasevima, što nas neovisno o bilo kakvim utjecajima vodi sustavu južnoitalske skam-
nacije.To može imati i svojih praktičnih razloga. Bura je ovdje tako silovita da su i
ulice morale biti zatvorene na pravcima otkuda se ona ruši s Dinare i Velebita. Unu­
tar tih pojaseva bilo je manjih ortogonalnih cjelina u koje su bile ukomponirane ku­
će i ostali objekti. Kuće se pružaju dužom stranom u smjeru karda, približno sje-
ver-jug, pa su im glavni ulazi i izlazi bili na uzdužnim ulicama - dekumanima.
Mjesto koje se u antici zvalo Aserija (Asseria) u hrvatskome je jeziku dobilo na­
ziv Podgrađe. Kako se vidi, kad je u pitanju grad i gradina, ono je u našemu jeziku
nazvano općenito “mjesto ispod gradine.” Sačuvani krnji naziv Naseri (Documen-
ta 1877., 167 = CD 1,151) o kojemu su bili raspravljali M. Barađa i A. Mayer nije os­
tatak hipotetskog toponima InAsseriam gdje bi sc bilo izgubilo početno -i- od pri­
jedloga in. Oblik je latinski u hrvatskome kontekstu. Na početku imena stvarno je
bio hrvatski prijedlog “na”, dok se samo ime naselja pojavljuje u varijanti Serie, Se-
riem, dakle bez početnoga A-. Gubitak takvoga sloga koji je shvaćen kao prijedlog
višekratno je potvrđena kasnoantička pojava. Hrvati su za ime samoga naselja uze­
li naziv koji se odnosi na prostor ispod gradine s općom imenicom grad, gradina,
dok se kasnoantičko ime naselja na gradini, prvobitno jedinoga, sačuvalo u oblici­
ma Serie, Seriem (Anon. Rav. IV 16; v. ovdje 442).To je interesantan hibridni latin-
sko-hrvatski toponim. Valjalo bi utvrditi kako je u kasnoj antici bilo strukturirano
društvo, a onda što su Hrvati stvarno zatekli pod toponimom za antičku Aseriju.
Stara Aenona, smještena na pješčanom sprudu u zatvorenom zaljevu, nepravil­
noga kružnog oblika (si. 81), imala je sve uvjete da ponajviše sačuva predrimsku fa-
cies. Međutim, upravo ona pruža poučan primjer kako su naselja s pretežno autoh­
tonom podlogom slijedila uzore razvijenijih gradova iz bliže i dalje okolice. Živeći u
sjeni Jadera, prihvatila je od njega brojne poticaje što se ogleda na mnogim poljima,
a ponajviše u izgradnji kasnijega flavijevskoga kapitolija s monumentalnim hramom
kapitolijskog tipa kakav se inače ne pojavljuje u gradovima pretežno peregrinskog
postanka, a svojim dimenzijama nikako nije razmjeran veličini grada. Hram počiva
na podiju koji visinom premašuje uobičajene standarde. Očito se time ostvaruje za­
misao graditelja i građana da se s kapitolija može sagledati čitav areal grada koji je
pod zaštitom bogova. Već analiza zračne snimke pokazuje temeljne pravce koji su­
geriraju u glavnim crtama postojanje ortogonalne strukture (Suić 1968a; 1969 ). Is­
pravljanjem glavne ulice koja vodi od Donjeg mosta (u produžetku ceste iz Zadra)
do foruma, koje je posve opravdano jer su uočena antička gradska vrata istočnije od
današnjih, dobiva se glavni kardo koji se, kako sve pokazuje, produžavao do završet­
ka perimetra na sjeveru (Kolega 1996.; 2001; 2001a). Glavnim dekumanom treba
smatrati ulicu koja je od antičkih istočnih gradskih vrata s kvadratnim bočnim kula­
ma vodila k forumu. To su glavne koordinate naselja kojima su se podredili svi osta­
li pravci. Međutim, kako pokazuju noviji rezultati istraživanja, ni ovdje ne treba oče­
kivati posve pravilan i cjelovit raster na čitavu arealu. Postojale su i ovdje veće i ma­
nje inzule nejednakih dimenzija, ukomponirane između ulica koje teku u pravcu de­
kumana (približno istok - zapad), pa je na taj način cjelovitost jedinstvenoga raste­ S i 81. Gradski raster, Nin (Aenona ): na temelju arheoloških rezultata i zračnih snimaka m ože se utvrditi
težnja k ortogonalnoj organizaciji gradskog areala, neovisna o morfologiji kružnog otočn og spruda; 1. kapitolij
ra bila razbijena na više prostranijih cjelina, koje nisu uvijek bile koherentne s te­ na forumu; 2. istočna gradska vrata s kvadratnim bočnim kulama; 3. položaj južnih gradskih vrata; 4. inzulat oko
meljnom idejom ortogonalnog sustava (Belošević 1999 ; 2000.). crkve Sv. Križa; 5. pravac pronađene rimske ulice; Suić; Belošević 1999.; Kolega 2001.

220
 ANTIČKI GRAD
SI. 8 2 . Autohtone predaje u organizaciji naselja, Podgrade
kod Benkovca (Asseria): a) glavna gradska vrata u koja je p o ­
četkom 2. st. uklopljenTrajanov slavoluk; b) bočna vrata s izboče-
nim bedemom; c ) uski propust s kulom; d) forum s adjacencija-
ma; Liebl -W iiberg 1908.
Ostaje otvoreno i pitanje prostorne strukture gradova na liburnskim otocima.
Stari Fulfinij (današnji Omišalj na Krku) tip je gradine uz morsku obalu. Je li ona
prostornom organizacijom slijedila primjere gradina iz kontinentalne Liburnije ili
je dosljednije čuvala predrimske tradicije kao naselja u Histriji, pokazat će iskopa­
vanja. Ako se pokaže ovo drugo, bit će to potvrda više da je to područje dijelilo sud­
binu graničnog područja između Histra i Liburna, na što upućuju rezultati istraživa­
nja u drugim domenama materijalne i duhovne kulture (onomastika, toponomasti­
ka, kultovi i dr.). Od staroga Kurika (Krk, si. 80) može se odrediti linija perimetra
koji zatvara luku, no o unutrašnjoj prostornoj organizaciji jedva da nešto znamo.
Naprotiv, stara Arva (Rab) unatoč gotovo potpunoj neistraženosti, još danas u svo­
joj prostornoj organizaciji upućuje na urbanističke temelje stečene u antici. Rab le­
ži na jezičcu koji se pruža u more, zatvarajući s istočne strane gradsku luku, pa po
tome ima sličnosti sa Zadrom i s Porečom (si. 191). Međutim, sličnost ipak nije pot­
puna. Iako Arva nije bila kolonija pa se ne može smatrati planiranim gradom, može
se utvrditi da u njoj također postoji strogi unutrašnji red u jednom ortogonalnom
sustavu koji je izdužen kao i sam poluotoćić, pa se u tome vidljivo udaljava od Zad­
ra i od Poreča. Zbog toga je i odnos broja karda i dekumana različit, u korist onih
prvih ako se kao kardi mogu uzeti one poprečne ulice koje se sa zapadnog hrpta
spuštaju prema luci, zatvarajući s uzdužnim dekumanima prilično pravilne inzule,
koje su izdužene u longitudinalnom smjeru. Očito je da su dekumani imali važnu
funkciju u komuniciranju ager - centar. Precizno odgovoriti koji je od njih bio glav­
222
Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
ni moglo bi se kad bi bio poznat smještaj gradskog centra, kapitolija i foruma. Po­
najprije se postavlja pitanje jesu li forum i kapitolij bili ukomponirani u jedinstve­
nu cjelinu kao što je to bilo u većini ostalih gradova. Oštar završetak poluotoka pru­
ža za to malo mogućnosti. Ako romanička katedrala nastavlja tradicije starokršćan­
ske crkve, onda je malo vjerojatno da se na tom mjestu u ranijem Carstvu nalazio
hram, jer je pomicanje kultnog centra u doba afirmacije kršćanstva u našim grado­
vima redovita pojava, kako će se vidjeti. Kao glavna arterija mogla je služiti uzduž­
na ulica koja teče uz sam hrbat naselja na njegovoj zapadnoj strani (što je manje
vjerojatno), a jednako tako i ona koja ide uz bedem s istočne strane do luke. U priv­
rednom pogledu ova posljednja svakako je imala veću važnost. Međutim, u sred­
njovjekovnom sklopu prednost je stekla ona zapadna koja vodi do katedrale i uz
koju su nanizane sve crkvice iz ranoga i iz odmakloga srednjeg vijeka. Ipak je mo­
guće da su se i forum i hram nalazili na kraju poluotočića, u produženju one komu­
nikacije koja teče uz bedeme do luke, a da je nova lokacija kultnog središta s roma­
ničkom katedralom poremetila prvotnu hijerarhiju i dovela u prednost ulicu koja
ide linijom perimetra na suprotnoj, zapadnoj strani.
Neki zaključci nameću se promatranjem areala antičke Tarsatike, u povijesnoj
jezgri današnje Rijeke (si. 77). Kasniji slojevi narušili su strogi unutrašnji red nase­
lja no ipak je raspoznatljiv sustav unutrašnjih komunikacija koji je bio ortogonalan.
Glavni pravci - dekumani prolazili su duž naselja, oni su, zapravo, okosnica naselja
od njegovih prvih početaka, koje valja tražiti u prvobitnom forumu na važnom
raskršću cesta, uz emporij na ušću Rječine (Faber - Matejčić 1969.; Novak 1993 ).
Glavna komunikacija morala je biti ona koja je preko središta naselja vodila do pris­
taništa. Prvobitna jezgra oblikom je bila urbs quadrata, a trapezoidnu formu je
stekla uklapanjem suburbija na istočnoj strani. Forum s hramom nalazio se u sjever­
nom dijelu grada, iznad gradskog dekumana, ondje gdje je u kasnom Carstvu izras­
lo zapovjedništvo kastra u sklopu sustava alpske klauzure, o čemu će kasnije biti
govora. U svakom slučaju, može se i u Tarsatici pretpostaviti prostorna organizaci­
ja u sustavu karda i dekumana, s inzulama koje su bile gotovo kvadratnog tlocrta,
što sugerira i oblik prostora obuhvaćenog perimetrom. Slabo je poznata i planimet­
rija gradova u Hrvatskom primorju. Koliko su tu bila primijenjena načela rimske ur-
banistike, pokazat će terenska istraživanja. Za Argyruntum (Starigrad Paklenica)
može se također zaključiti da je izrastao kao mali emporij duž ceste koja je tvorila
i temeljnu uzdužnu magistralu naselja (si. 76). Ona se logično nastavljala prema ju­
goistoku i služila je kao okosnica gradskoj nekropoli. Sam je grad imao oblik prilič­
no pravilnog četverokuta pruženog uz obalu pa su i unutrašnji prostori morali biti
usklađeni s takvim oblikom i s tom orijentacijom (Abramić - Colnago 1909.;Fađić
1995a). O središtu grada nema nikakvih podataka pa stoga nedostaju bitni elemen­
ti za promatranje unutrašnje funkcije naselja.
Današnje Crnogorsko primorje bilo je dobro urbanizirano. Međutim, to je zaklju­
čak koji se mnogo više temelji na pisanoj izvornoj građi negoli na materijalnoj doku­
mentaciji. Riječ je, zapravo, o naseljima prvoga reda jer su to većinom bili municipi­
ji rimskih građana. Priljev italskih elemenata počeo je ovdje vrlo rano, već nakon pr­

Sticotti 1913- odakle su
preuzete i ilustracije. Usp.
Mijović 19”9-
224
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
voga ilirskog rata.Tada su italski trgovci i ostali pripadnici rimskoga poslovnog svije­
ta malo-pomalo zauzeli pozicije u centrima koji su i prije imali nekih urbanih tradi­
cija jer su u njima djelovali helenistički elementi, u ekonomskom smislu iste vrijed­
nosti kao i rimski koji su ih zamijenili. No na temelju sporadičnih fragmenata teško
je stvoriti potpuniju predodžbu. Od njih četiri (Risan, Kotor, Budva i Ulcinj) samo Ko­
tor i Budva (si. 87) čuvaju neke zasade koje se mogu pripisati rimskoj urbanistici. Po­
gotovo Kotor, koji čuva kontinuitet iz antike, s temeljnim oblikom rimskog okola, u
kojemu je vidljiva temeljna tlocrtna shema u pravokutnom sustavu. No kako se ništa
ne zna o distribuciji urbanog prostora i o njegovoj dominanti, svako raspravljanje o
unutrašnjim odnosima ostaje u granicama pukog domišljanja (Bošković 1959.).
Ostaje na kraju stara Doclea koja je dobro istražena. Ona zaslužuje i posebnu
pažnju jer se ubrajala među najprostranije gradove u provinciji Dalmaciji.79 Smješ­
taj na platou između tri rijeke odredio joj je temeljni oblik. Otkriveni dijelovi grad­
skih komunikacija te sačuvani temeljni pravci koji se naziru u njezinoj planimetri­
ji otkrivaju dva ortogonalna sustava: jedan u zapadnom i drugi u istočnom dijelu
grada (si. 78). Oni su različite orijentacije kao i objekti koji se nalaze na njihovu
prostoru. Dijeli ih unutrašnja prometnica koja spaja sjeverni s južnim bedemom.
Ona vjerojatno u temeljnoj liniji slijedi pravac jedne antičke diskriminante. Pojava
je neobično zanimljiva i sugerira zaključak da je i Dokleja, slično kao i Salona, do­
živjela prostornu artikulaciju, i to u jedinomu mogućem pravcu - prema istoku.Vje­
rojatno je naknadno bio integriran suburbij koji se mogao formirati jedino s istoč­
ne strane (ostale su omeđene rijekama). Budući da grad nije bio kolonija, nije imao
ni centurijacije u ageru pa pravci limitacije nisu mogli poslužiti kao orijentacija no-
vododanom prostoru. Međutim, upravo u istočnom dijelu koji ima planimetrijski
sustav nezavisan od zapadnog dijela grada, unutrašnji raster pokazuje visok stupanj
koherencije s perimetrom, kao što i starokršćanski kompleks upućuje na podređe­
nost temeljnim pravcima rastera ovoga dijela grada. Pretpostavka je zanimljiva i pri­
mamljiva, no ipak ju treba provjeriti pomnijim istraživanjima. Okosnicu zapadnom
dijelu grada čini širok dekuman približno u pravcu istok - zapad što ga je Sticotti
(1913-, 29 i d.) nazvao via triumphalis. Uz dekuman su odreda kvalitetni objekti
javne namjene: sa sjeverne strane nalazi se forum s bazilikom, s južne centralne ter­
me i hram - glavno svetište. U urbanom tkivu nema komunikacije koja bi se mog­
la mjeriti s ovim dekumanom. Stotinjak metara južno od njega razabire se uspored­
ni pravac (si. 78), možda trag sporednog dekumana. Razmak je, očito, odveć velik
da bi poslužio kao stranica jedne inzule. Sačuvane linije na terenu izravno navode
na zaključak da su međuprostori bili ispunjeni užim pojasevima, širine oko 50 m, u
koje su bili smješteni pojedini objekti, pa i stambene kuće. Ne nazire se njihov kon­
tinuitet od jednoga do drugoga kraja grada (od sjevera prema jugu), što s jedne stra­
ne dokazuje da je unutrašnja dispozicija blokova bila daleko od idealnoga “šahov­
SI. 83. Autohtone predaje u organizaciji naselja, Pula (Pola): A - H duktus bedema; 1. Herkulova vrata; 2.
skog polja”, a s druge strane da su kardi imali podređenu ulogu u odnosu prema Dvojna vrata; 3. malo kazalište; 4. cisterna; 5. Augustov hram; 6. istočni hram uklopljen u gradsku vijećnicu; 7.
dekumanima. To smo, uostalom, ustanovili i u mnogim drugim gradovima “sponta­ forum; 8. slavoluk Sergijevaca; 9, veliko kazalište; 10. osmerokutni mauzolej; 11. nimfej; 12. amfiteatar; 13. ostaci an­
nog” postanka. Naprotiv, u istočnom dijelu grada pravci karda su koherentniji, dok tičkih građevina; 14. ostaci srednjovjekovnog zdenca, pločnika, bedema i kule: 15. antički kanali; 16. ostaci pločni­
ka; 17.kuče u suburbiju; 18. katedrala; 19, kompleks sv. Marije Formoze; 20. kapelica sv. Nikole; 21. pravoslavna cr­
bi se uloga važnijeg dekumana mogla pridati onome koji je tekao južno od starok­ kva; 22. crkva sv. Stjepana; 23. crkva sv. Ivana; 24. kapelica sv. Martina; 25. crkva sv. Franje; 26. kaštel i crkva sv. Vida,
27. grobovi; 28. starokršćanski mozaici; 29- ostaci dviju kružnih kula uz slavoluk Sergijevaca; 30. ostaci fortifikacij-
ršćanskoga kompleksa. skog sustava - kule; Mirabella-Roberti 1949.; Mlakar 1956.: Džin 2001.
225
ANTIČKI GRAD
SL 84. Autohtone predaje u organizaciji naselja, Vizače (Nesactium): 1. prvotni gradski perimetar; 2. Por­
ta Polsnsis-, 3. gradinski ulaz; 4. istočna vrata; 5. termalni sklop; 6. ostaci stambene arhitekture; 7. kaoitolij; 8. položaj
foruma; 9- starokršćansko groblje; 10. rimskodobna nekropola; 1 1 . starokršćanske bazilike; 12. zid koji dijeli grob­
lje od urbanog areala; Rosada 1999.
6. Odnos između perimetra i rastera
Po normama gramatičke discipline i usvojene prakse rimske kastrametacije u ideal­
nom gradu trebala je biti uspostavljena čvrsta unutrašnja zavisnost između rastera
grada i perimetra. Pravilni ortogonalni raster uklopljen je u pravilnu geometrijsku
formu građa što ga omeđuju zidine.Takav odnos uvijek postoji u rimskom okolu, a
po tome i u onim civilnim naseljima koja su se razvila na temeljima okola, kao sta­
ra Emona (Ljubljana). Takav odnos imali su i Dioklecijanova palača u Splitu,
Aequum, palača u Mogorjelu i dr. No istraživanja pokazuju da je jedno teorija, a
drugo praksa. Neki primorski gradovi, nastali u različitim uvjetima, na različitim so­
cioekonomskim i kulturnim temeljima, djelovanjem različitih urbanogenih faktora,
u različitim prirodnim uvjetima, nastojali su se takvom idealnom modelu što više
približiti, dok se u nekih takva tendencija uopće ne zamjećuje. Prema tome može­
mo govoriti o gradovima u kojima postoji unutrašnji odnos i međuzavisnost izme­
đu rastera i perimetra i o gradovima gdje tog odnosa nema.
U rimskom urbanizmu ima mnogo primjera gdje je grad planiran u strogim od­
nosima, s čvrstom koherencijom između ortogonalnog rastera i geometrijskog lika
naselja. Ti se gradovi navode kao primjer i model kad se ovaj odnos želi što plastič-
Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
\ \
SI. 85- Autohtone predaje u organizaciji naselja, Kopar (Agida), Slovenija: kombinacija histarskog
kašteljerskog rastera s ortogonalnim
nije objasniti, no oni su rjeđe pojave i u širim relacijama. Takva je bila npr. stara Aos-
ta, koja je imala oblik pravilnog četverokuta koji se veoma približuje kvadratu, s jas­
no označenim kardima i dekumanima koji teku usporedno s gradskim bedemima (si.
68,69). Tu opću kvadratnu strukturu u tlocrtu grada i u sustavu gradskih inzula ne
remeti ni uklapanje u kvadratni sustav onih objekata koji imaju drukčije geometrij­
ske oblike, kao što su teatar i amfiteatar. Sličnih primjera ima više na tlu Italije (si. 70,
71), a jednako tako i u provincijama, kao npr. Timgad (Thamugadi, si. 72) u Africi. U
nas takvih primjera nema, ali ima gradova koji od takvog modela nisu bili daleko.
Taj odnos treba ponajprije tražiti u planiranim gradovima, odnosno u kolonija­
ma. Jader i Parencij prilično su blizu takvomu modelu. Njihovi kardi u gradskom
tkivu paralelni su s linijom bedema s kopnene strane, a dekumani okomiti na tu li­
niju. Duže strane bedema nemaju takve relacije, odnosno imaju ili samo na pojedi­
nim potezima. To jasno pokazuje da se linija perimetra prilagodila morfologiji po-
luotočića koji se nisu mogli svesti u posve pravilnu geometrijsku formulu. U Saloni
najstarija jezgra grada pokazuje slične tendencije: bedemi su se djelomično prilago­
dili pravcima centurijacije, unutrašnji gradski raster također, pa su zbog toga deku­
mani okomiti prema sačuvanomu istočnom bedemu, a kardi gotovo paralelni s nji­
me, dok su u glavnim linijama kardi okomiti na liniju bedema uz more, a dekuma­
ni paralelni s njima. U ostalim dijelovima grada međuzavisnost je manje došla do iz­
ražaja: moguće je utvrditi neke relacije između pravaca karda u istočnom gradu i
linije bedema na sjevernoj strani. Najtješnji odnos morao je imati Aequum (si. 75),
kojega perimetar zatvara prostor kvadratnog oblika, sa spomenutim izbočenjem na
istočnoj strani. Oblik foruma i njegova orijentacija pokazuju da se ovaj grad u naj­
većoj mjeri približio idealnom tipu urbs quadrata. No tendencije u usklađivanju
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

tih relacija zamjetljive su i u neplaniranim gradovima.Tarsatika se također formira­

la u razmjerno pravilnom geometrijskom liku. Njezina se tri poteza bedema sijeku
pod pravim kutom, samo se četvrti prilagodio toku Rječine, pa grad ima oblik tra­
peza (si. 77). Gradski raster u cjelini slijedi linije pravokutnog odnosa zapadnoga,
sjevernoga i južnoga gradskog zida. Antički Rab, iako veoma izdužen, s naglašenim
nerazmjerom između broja karda i dekumana, odražava iste odnose; zid prema age­
ru okomito siječe poluotočić, s njime su usporedni svi kardi u gradu, a bedemi s is­
točne i većinom sa zapadne strane slijede liniju gradskih dekumana. Minijaturna ag­
lomeracija kao što je bio Argyruntum ima oblik pravilnog četverokuta; glavni de­
kuman koji po dužini siječe naselje usporedan je s linijom bedema uz more i pre­
ma Velebitu pa valja očekivati da su i drugi pravci rastera bili u logičnom odnosu
prema bedemima (si. 76). Gradovi kontinentalne Liburnije pokazuju naprotiv pot­
puno nezavisan odnos. Perimetar tu slijedi liniju starijih gradinskih fortifikacija ko­
je su bile prilagođene geomorfološkim uvjetima. Iako je njihovom urbanizacijom
bila negirana (naravno, ne odjednom) stara gradinska prostorna organizacija, koja SL 86. Autohtone predaje u organizaciji naselja. Rovinj (Ruginium): prema crtežu iz 17. st. razabira se
je nesumnjivo bila u odnosu s linijom perimetra, primjena ortogonalnog sustava ni­ histarske kašteljerske tradicije
je mogla ni na kakav način uspostaviti pravilne relacije između unutrašnje ortogo-
nalnosti i ovalne ili slične temeljne forme naselja, kako pokazuju primjeri Aserije
(si. 82) i Varvarije. Slična je situacija i u Enoni (si. 81). Zbog prirodne konfiguracije
ona je imaia sve uvjete da sačuva stari predrimski raster građinskog tipa, s unutraš­
7. Arhitektonska izgradnja
njim komunikacijama koje se podvrgavaju ovalnoj liniji perimetra. Međutim, i tu je
došlo do sraza dviju oprečnih geometrijskih formi: pravokutne i kružne. Dokleja,
kako je navedeno, odaje veću međuzavisnost perimetra i rastera u svojemu istoč­ Hrvatski priobalni prostor obiluje ostacima antičke arhitekture, koja je izazvala i ra­
nom dijelu, dok u zapadnom takva odnosa nema. doznalost okrunjenog pisca Konstantina Porfirogeneta već u 10. stoljeću, a onda
osobito naših humanista iz dalmatinskih gradova Splita, Zadra, Dubrovnika, kao i
Pitanje je napokon kako treba promatrati te odnose u naseljima koja su saču­
svjetskih putopisaca iz 17., 18. i 19. stoljeća. Međutim, do danas nemamo sustavne
vala i topografski i morfološki kontinuitet iz predrimskog vremena (Finocchi
obrade te vrijedne baštine po kojoj se Hrvatska svrstava među klasične zemlje. Bez
1970.), kao što su Pula i neki drugi istarski gradovi (Vizače, si. 84; Rovinj, si. 86; Ko­
podrobnijih i dubljih spoznaja o našemu antičkom graditeljstvu nemoguće je u pot­
par, si. 85 i dr.). Kako god se to činilo nelogičnim, ovdje su relacije u čvrstoj unut­
punosti obraditi urbanizam antike na hrvatskom primorju. Povijest antičkoga gradi­
rašnjoj organskoj vezi. Sačuvavši staru histarsko-gradinsku liniju perimetra i uz nju
teljstva na istočnoj obali Jadrana ostaje i dalje deziderat naše znanosti koji bi treba­
temeljnu ideju autohtone prostorne organizacije, sačuvali su u najvećoj mogućoj
lo što prije ostvariti. Na ovome mjestu bit će u sumarnom pregledu prikazani poje­
mjeri i logične odnose između linije perimetra i gradskog rastera.Tu nema sukoba
dini spomenici, elementi urbane izgradnje, u onoj mjeri koliko je to potrebno i mo­
dvaju sustava, prema tome ni sukoba dvaju shvaćanja grada odnosno dviju kultura.
guće u okviru teme kojoj je djelo posvećeno.
Prevagnuli su, dakle, autohtoni elementi koji se uporno održavaju ne samo u nase­
ljima na uzvišenju kao što je Pula već i u onima gdje se ortogonalni sustav mogao
bez teškoća primijeniti, npr. u Kopru (si. 85) To je dokaz više da takve pojave valja
definirati kao osebujne kulturne značajke starih Histra. A) Hramovi i svetišta

Već je navedeno kako je osnivanje grada bilo prožeto religioznim činima i ka­
ko su religiozna naziranja utjecala na postanak i razvitak naselja. U tom pogledu
složna su mišljenja svih istraživača, dok se razilaženja pojavljuju kad se hoće utvr­
diti gdje je kult imao primarno značenje, a gdje se on pojavljuje kao posljedica
(“odraz”) društvenih stanja i zbivanja. U pitanju je, dakle, znanstveni pristup. Neki '■ Fustel d e Couianges 18(w.:
usp. i Mumford 1968.. 5 i d.
su kultu i religiji pridavali glavnu ulogu ne samo u procesu poleogeneze već i u či­ ("Svetište, selo. utvrđenje").
tavu društvenom životu,80 dok su je neki drugi neopravdano nastojali podcijeniti. 93 i d i dr.; Bloch 19/0.

228 229
 ANTIČKI GRAD
Antički grad grčkoga i rimskog svijeta nije samo objektivizirana ideja organizi­
ranoga ljudskog prebivališta. On je i moralno biće koje posjeduje i svoju transce-
dentalnu projekciju, on, kao i ostala naselja, ima svojega daimona, upravo kao i čov­
jek, on se i štuje kao njegov genij (genius loci) kojemu se podižu zavjetni spome­
nici,81 a sami gradovi često imaju simbole i likovne personifikacije s figurom hele­
nističke Tykhe, rimske Fortune, ovjenčane krunom u obliku gradskih zidina, kao
npr. Salona (Abramić 1949.: Cambi 1965; vidi ovdje 15). U rimsko carsko doba, kad
na našim obalama počinje širi razmah urbanizacije, bilo je potencirano političko
značenje kulta u gradskoj zajednici pa se to odražava i u tipologiji kultnih objeka­
ta i u organizaciji prostora na kojemu se kult obavljao.
Katalog kultnih objekata na istočnoj jadranskoj obali nije velik. Zanimaju nas
prvenstveno hramovi u gradskim naseljima, ali ne treba mimoići ni one u ruralnim
ambijentima, pogotovo kad imaju izraženu visoku kakvoću urbane arhitekture, kao
npr. hramovi u sklopu raskošne rezidencije u uvali Verige na o. Brijunu. Osobitu po­
zornost valja pokloniti hramovima uz koje je bio povezan službeni kult u gradu, ko­
ji su se redovito dizali na gradskom kapitoliju. Ostaci tih hramova otkriveni su u Po­
reču, Puli, Zadru, Ninu, Saloni, Naroni i u Dokleji, a ovamo bi se mogli pribrojiti i
hramovi u Dioklecijanovoj palači u Splitu, iako su nastali mnogo kasnije i po tome
odražavaju znatno drukčija poimanja u religijsko-ideološkom smislu.
Tip kapitolija, njegova planimetrija i prostorna organizacija u tijesnoj su vezi
s karakterom gradskog naselja i s time je li grad posve rimski kao što su bili kolo-
* Npr. u skardoni. Ferro nije i municipiji rimskih građana, ili je grad spontanog postanka sa snažnim peča-
lM i ,aL. 3f802 !*"!““ tom autohtonosti. Može se krenuti, barem u načelu, od više-manje općenito prih-7.
m untapu}. u varvanji, bine
1970. (gpniu$loci) i dr. vaćenog mišljenja da su gradovi koji su bili urbanizirani planskom izgradnjom (ko­
230
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
lonije) ili organiziranim doseljenjem italskih elemenata (oppida civium Romano­
rum), slijedili primjer Rima i posjedovali kapitolijski hram koji je u temeljnoj za­
misli reproducirao Kapitolijski hram u Rimu, pa su i oni, kao i onaj u Rimu, bili pos­
većeni kapitolijskoj trijadi, Jupiteru, Junoni i Minervi, kako je to uostalom i Vitru-
vije predlagao (Vitruv. I, 7, 1, v. ovdje 410; Cagiano de Azevedo 1941.; Bianchi
1950.).Takvi kapitoliji imaju po tome tri cele ili jedinstvenu građevinu s unutraš­
njom trodijelnom ćelom. Na hrvatskoj obali susreću se oba tipa. Gradovi koji nisu
imali tako izrazit “rimski” karakter, u kojima je prevladavala autohtona kulturno-et-
nička komponenta, mogli su imati i drukčijih rješenja i uopće nisu morali imati
hram posvećen rimskoj trijadi. Općenito je poznato da su autohtona, prvenstveno
gradinska naselja ispočetka imala jedno božanstvo gentilnog karaktera koie je
predstavljalo čitavo naselje jedne čvrste krvno povezane skupine. Izrastanje zajed­
ničkog središta na istomu mjestu gdje se nalazilo prethodno glavno naselje zače­
tak je nekakvoga domaćeg “Olimpa” u kojemu se još čuva uloga starijega gentil-
noga glavnog i jedinog božanstva. Tu smo na terenu razvitka duhovne kulture po­
jedinih naselja koja su nastala takozvanim sinekizmom, za što nam kao zorni prim­
jer služi postanak Atene kako ga prikazuje Plutarh u Tezejevu životopisu (Plut.
Thes. 24 i 25). U mnogim je gradovima karakteristična pojava da u razvitku dolazi
do integracija, gdje je često nemoguće utvrditi što kojoj skupini pripada. Međutim,
elementi rodovske kulture, krvne kulture rodovskih skupina, sačuvali su usprkos
svim promjenama podjelu na bratstva (fratrije) koja su čuvari starih rodovskih in­
stitucija u svim sferama duhovnog života, dok su npr. rodovi (file) ponajprije u fun­
kciji političkog i ekonomskog života. Rimljani su u pogledu tuđih kultova bili libe­
ralni i često su povezivali kult svojih božanstava s kultom domaćih božanstava ko­
ji su zatekli u peregrinskog stanovništva.To su tzv. interpretacije (interpretatio Ro­
mana), kao što je npr. povezivanje rimske Venere s autohtonim ženskim božan­
stvom plodnosti stare Enone, što je i likovno i epigrafski vrlo uvjerljivo pokazano
(Venus Anzotica, Suić 1951.; Šašel 1963., ILJug 5,823). Iako je u načelu ispravno
razlikovati dvije grupe gradova po gore spomenutom kriteriju, bilo bi promašeno
prepoznavati kao isključivo ili pretežno “rimske” sve one gradove gdje se susreće
tip kapitolijskog hrama. Primjeri iz većih gradova utjecali su na manje u susjedstvu
upravo kao i danas, pa stoga npr. susrećemo u staroj Enoni kapitolijski hram koji
je čak veći i raskošniji od onoga u nedalekom Jaderu, ali u osnovi ponavlja ideju
zadarskoga, iako sve upućuje na to da je Enona u ranom Carstvu u demografskom
smislu imala pretežno epihorski karakter.
Od svih dosad istraženih kapitolija onaj u Zadru pruža najjasniju i najkoheren-
tniju sliku kao kompleks za sebe i kao uži prostor u tkivu čitavoga grada, iako mu
je hram sačuvan samo u temeljima, i to djelomično. Čitav kapitolij zamišljen je kao
istaknuta dominanta što se izdiže nad više-manje ravnim naseljem, na umjetno iz­
građenom podiju koji je od susjednoga foruma viši oko 1,80 m. Posred tog prosto­
ra bio je podignut hram prostil heksastil, orijentiran prema forumu, svakako na
znatno uzdignutom podiju od kojega su se sačuvali samo temelji i fragmenti gor­
njega i donjeg profila. Idealnu rekonstrukciju omogućuju mnogobrojni arhitekton­
ski ulomci tambura trijemskih stupova, baza, arhitrava, vijenca, friza i dr., dijelom ot-
ANTIČKI GRAD
Si. 88. Kapitolij, Brescia (B rix ia \ Italija: ostaci hrama iz
republikanskog doba i kapitolija s tri cele iz flavijevskog raz­
doblja; Mirabella-Roberti 1947.
kriveni prilikom istraživanja, dijelom uzidani u temelje Sv. Donata, a čitav stup s ka-
pitelom sastavljen od pronađenih dijelova podignut je početkom 19- st. na današ­
njemu Zelenom trgu (Hauser - Bulić 1884.; Brunelli 1913-, 132; Cecchelli 1932.).
Uz stražnji zid cele nalaze se solidna utemeljenja, u svakom dijelu cele po jedno,
poviše kojih su bile postavljene baze kipova (simulacra) kapitolijske trijade, od ko­
jih su također nađeni fragmenti. Kao baze su služili oni tobožnji “žrtvenici” što ih
je A. Hauser rekonstruirao, podignuti na trošak Apuleje Kvinte. Posvećeni su Jupit-
rujunoni i Minervi (CIL 3. 2904; 2905). Stilski i dekorativni elementi hrama poka­
zuju da je bio sagrađen u Augustovo doba, i to u prvom razdoblju njegova vladanja.
U prvoj fazi izgradnje pristup kapitoliju bio je riješen frontalno: na povišeni plato
vodila su dva stubišta (si. 93). U drugoj fazi ta su stubišta bila zatvorena, a pristup
kapitoliju bio je riješen lateralno, kroz trijem koji je podignut oko platoa negdje u
doba Flavijevaca, istodobno kad je bio podignut trijem oko foruma (si. 94).Trijem
oko kapitolija (peribolos) imao je dva niza stupova, vanjski i unutrašnji, a s vanjske
strane bio je opasan zidom. Na taj se način formirao povišeni prostor pravokutnog
tlocrta okružen trijemom, otvoren prema forumu, u sukladnom i logičnom kontra­
punktu s forumskim prostorom i s njegovim trijemom (si. 96; Suić 1981., 209 i d.).
Ispred pročelja hrama bio je postavljen žrtvenik, a sam podij kapitolija izdignut nad
površinu foruma mogao je služiti i kao gradska javna tribina (rostra). Ovakvo pros­
torno rješenje kapitolija i njegova odnosa prema forumu zasad je u primorskim an­
tičkim gradovima na hrvatskoj obali jedini primjer, dok mu se analogije mogu naći
Ostvarenja gradu klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI 89- Kompleks foruma i
kapitolija, Varaždinske Top­
lice (Aquae Ia s a e \ tlocrt i
aksonometrija: 1, forum; 2. ka-
pitolij; 3- ranije terme; 4. kas-
norimske terme; 5. bazilika;
Nemeth-Ehrlich et ai, 1997.
u drugim provincijama, osobito na galskom području. Smatra se da takva kompozi­
cija upućuje na prethodnu fazu života kad je na mjestu naselja bilo vojničko središ­
te, za što u Zadru nema potvrda, ili na udio vojnih menzora u planiranju grada.
Istom tipu pripada i kapitolijski hram u Enoni (si. 97). Analiza njegovih arhitek­
tonskih dijelova upućuje na zaključak da je bio podignut u doba Flavijevaca (Cagia-
110 deAzevedo 1941.; Suić 1968., 1969.;Skefich 1971.), odnosno upravo Vespazija-
na, a to potvrđuje i ulomak natpisa što je bio uklesan na njegovu pročelju. Istraži­
vanja pružaju elemente za zaključak da se na istom mjestu prije toga dizao manji
hram, orijentiran približno kao i ovaj flavijevski, podignut vjerojatno u vrijeme kad
je Enona stekla civitet i konstituciju. Hram u Ninu najveći je od svih u nas dosad
poznatih. Imao je trodijelnu celu i dubok trijem ispred nje, i on je bio prostil hek-
sastil (ili možda pseudoperipter?), a dizao se na visokom podiju, od kojega su saču­
vani ortostati fasade i završni profili. Novija istraživanja znatno su korigirala prijaš­
nje prijedloge rekonstrukcije. U prvoj fazi hram je imao izbočene paraste između
kojih je bilo položeno monumentalno stubište, a tek je kasnije sa strana na proče­
lju dobio povišene podije. Ako je vjerovati tlocrtu što ga je izradio Ć. Iveković, će­
la je na bočnim zidovima u unutrašnjosti imala sa svake strane po tri polukružne
niše, pa to navodi na zaključak da su možda ovdje, a ne u trijemu oko foruma, bile
postavljene monumentalne statue imperatora julijsko-klaudijevske familije od kojih
su četiri sačuvane. U tom slučaju valjalo bi pretpostaviti da je i ovdje službeni orto­
doksni kapitolijski kult bio zamijenjen kultom carske osobe, da je hram postao Au-
gusteum, a to se ne bi protivilo našim znanjima o demografskoj strukturi stare Eno-
ne gdje su u ranom Carstvu prevladavali epihorski i orijentalni elementi.
Drugi tip kapitolija ima odvojene cele, u nas u Nezakciju, u Saloni i u Poli. Naj-
izrazitiji primjer takva rješenja pruža kapitolij iz druge faze u Briksiji (Brixia, dan.
Brescia) u Cisalpinskoj Galiji (si. 88), a istome tipu pripada i kapitolij u Veroni (si.
91). Tome se rješenju znatno približava kapitolij u Nezakciju (si. 98), iako onaj u
Briksiji zbog zajedničkog trijema ispred cela djeluje kao jedinstveni arhitektonski
sklop, čuvajući stare tradicije hrama s trodijelnom ćelom (consuetudo Italica), dok
cele u Nezakciju djeluju kao samostalni elementi, odvojeni, ali u potpunom među-

' M aasudli 1971.. 129 i (I.;
Mutijušić 1990.; Bodon 1999:
Kos-idu 1999. Cijeli svezak
HAiil 2-1996. posvećen je
Nezakciju.
' G nirs 1915.-. Forlati-Tama-
m 1923.: 1926: M lakar
1958.: l’avan 1958.: 1971.:
Crema 1959.. 176: Mansuelli
1971.. 131 i d.: Krizmanich
1988.: MaiijaSič 1990.: Fis-
cher 1996: Starac 1996.
234
ANTIČKI GRAD
SI. 90. Kapitolij, Trst (Tergeste), Italija: a) ostaci istaknutog rizaiita sa stupovima na povišenom podiju; b) os­
taci gradske bazilike; c) rankršćanska bazilika sv.Justa;d) baptisterij;e) zdenac; Scrinari
sobnom skladu, s izraženom simetrijom.8- Srednja cela prostranija je od bočnih, što
je neobično, ali im je obrada i kompozicija identična, a to pokazuje da je cijeli kom­
pleks bio unaprijed programiran kao jedinstvena cjelina. Sve cele imaju dubok pro-
naos, vjerojatno s dva niza stupova. Za razliku od hramova u Poli i Ekvu čini se da
je ovdje svaka cela imala zasebni podij, između kojih su tekli uski hodnici. Arhitek­
tonski ulomci sugeriraju datiranje izgradnje u flavijevsko doba.
Posebnu vrijednost imaju ostaci kapitolija u Puli® već i zbog činjenice da je je­
dan hram gotovo potpuno sačuvan. Međutim, ovdje se postavlja pitanje, radi li se
zaista o kapitoliju u pravom smislu riječi. Neka pitanja ostaju otvorenima i vrijedi­
lo bi pokušati na njih dati određeniji odgovor. Kapitolij se diže na relativno niskom
podiju koji je stubama povezan s forumom, a na njegovoj desnoj i lijevoj strani di­
že se po jedan hram prostil tetrastil, identičnih dimenzija i obradbe. Relativna nizi­
na hramskog podija kompenzirana je naglašenom elegancijom i visinom zdanja, s
četiri glatka stupa na pročelju i s dubokim trijemom, pa u čitavoj konstrukciji cela
zaprema tek polovinu. Za razliku od zadarskog hrama, koji također potječe iz vre­
mena Augustove vladavine i na kojemu plastični i dekorativni elementi upućuju na
strogost i jednostavnost, ovaj u Puli ističe se raskošno obrađenim kapitelima, frizom
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 91. Kompleks fonima i kapitolija, Verona, Italija: trodijelni hram izbečen prema forumu; Malgherini -
Frotingham
i ostalim dijelovima trabeacije (T. I.). Prostorna zamisao ovakva kapitolija s dva hra­
ma koja bočno zatvaraju prostrani podij što gleda na forum odlučno se odvaja od
rimske tradicije u koncepciji i izgradnji kapitolija. On bi se takvoj koncepciji znat­
no približio kad bi se sa sigurnošću moglo dokazati da se između ovih dvaju hra­
mova, posred podija, dizao srednji (Krizmanich 1988.). Između dvaju hramova mo­
gao je stajati i žrtvenik. Postavlja se onda pitanje: zar je moguće da Pula nije imala
pravi kapitolij posvećen kapitolijskom trojstvu? Hramovi do foruma sagrađeni su
tek potkraj vladavine cara Augusta. To otvara drugo pitanje: zar je moguće da Pula
više od pola stoljeća nije imala kapitolijskog hrama i organiziranog prostora za služ­
beni kult, kad je poznato da je kolonija rimskih građana ovdje bila utemeljena pri­
je 43. g. pr. Krista? Sama od sebe nameće se pretpostavka da je prije izgradnje hra­
mova uz forum, koju ujedno treba povezati s konačnom izgradnjom samoga foru­
ma s kojim oni čine logičnu cjelinu, u Poli postojalo drugo kultno mjesto s odgova­
rajućim hramom. Uzimajući u obzir naglašen kontinuitet u prostornoj organizaciji
gradske jezgre unutar bedema i poštivanje ranijih kašteljerskih tradicija u prostor­
noj organizaciji naselja, valjat će dopustiti da se i kultno mjesto prije izgradnje sa­
čuvanih hramova i organizacije forumskog prostora nalazilo na onomu mjestu gdje
je bilo u predrimsko doba, dakle na tjemenu uzvišenja, koje je ujedno umbilicus
grada i vjerojatno sustava agerske centurijacije. Tu se već pedesetak godina prije iz­
gradnje foruma morao nalaziti kapitolijski hram koji je jamačno svojim tlocrtom i
volumenom reproducirao tip kapitolijskog hrama izgrađenog po starim rimskim
tradicijama. Treba naglasiti da su kultna mjesta najkonzervativnija i da se ona nisu
bez velikih razloga pomicala na prijelazu iz predrimskoga u rimsko doba, ne samo
u gradovima s autohtonom podlogom već i u kolonijama kako pokazuje primjer
Zadra, gdje su u donjim slojevima do hrama pronađeni ostaci suhozidnog recinkta
koji je vjerojatno pripadao pređrimskom svetištu. Lijevi hram u Puli bio je posve­
ćen “Rimu iAugustu" (Romae etAugusto). Poznato je da August, poučen nemilim
iskustvom svojega poočima Cezara, nije dopuštao da ga za života štuju kao božan­
stvo i da mu se podižu hramovi. Dopuštao je da se to radi na Istoku, gdje su takve
tradicije bile prihvaćene u helenističko doba i gdje se vladarima iskazivala božan-
 ANTIČKI GRAD
SI. 92. Kapitolij, Salona, faze razvitka: a) dvije odjelite cele s izgrađenim međuprostorom; b) trodijelna zgrada;
c) pregradnja uz dodatak trijema sa sjeverne strane; Dvggve 1933.
ska počast. Na Zapadu su takve pojave rijetke, a gdje se i susreću, uz Augustovo ime
moralo je biti povezano i ono božice Rome, kao u Puli. Očito je prema tome da je
u Poli zarana prevladao onaj društveni sloj kojemu nije bilo zazorno štovanje vlada­
ra, a to su morali biti pretežno orijentalni elementi. Stoga hramovi ovdje više izra­
žavaju politički smisao kulta kao odraz građanske lojalnosti i izvjesno dodvoravanje
podanika caru negoli tradicionalnu religioznost rimskih građana. Ova se vjerojatno
njegovala u starijem hramu, koji je zbrisala kasnija izgradnja, crkva i kaštel.
Kapitolij u Saloni nije dovoljno istražen. E. Dyygve (1933 ) pokušao je sondi­
ranjem u veoma teškim uvjetima (koji su danas još teži poradi naknadne izgrad­
nje) utvrditi njegovu tlocrtnu shemu i faze razvitka (si. 92 a, b, c). Po njegovu se tu­
mačenju prostorna organizacija i tlocrtna situacija salonitanskoga kapitolija pribli-
žuju onima iz Pule. Kao i ondje, kapitolij se diže uz kraću (sjevernu) stranu foru­
ma i svojom širinom odgovara širini foruma. U kompleksu kapitolija raziučuju se
tri zasebna arhitektonska elementa, postavljena na odjelitim podijima. S bočnih
strana je po jedan hram, prostil tetrastil, pročeljem okrenut prema forumu, a izme­
đu njih je na nešto nižem podiju konstrukcija gotovo kvadratnog tlocrta, također
sa stubištem koje omeđuju paraste. To bi po Dyggveu bila prva faza izgradnje (si.
93 a), a vremenski bi se podudarala s izgradnjom hramova uz forum u Puli, tj. pot­
jecala bi s kraja Augustove vladavine. Ako je tome tako, onda bi i ovdje, još oprav-
danije negoli u Puli, trebalo postaviti nekoliko pitanja. Ponajprije valja zastati pred
činjenicom da je Salona postala rimski grad već sedamdesetih godina pr. Krista i
da već u Cezarovo doba ovdje postoji organizirani rimski municipalitet, konvent
rimskih građana, koji će domala postati sjedište kolonije rimskih građana.Teško je
zamisliti da Salona, ne samo rimska kolonija nego k tome i glavni grad provincije,
nije imala svojega kapitolija do tog doba, da on nije bio izgrađen krajem Republi­
ke ili najkasnije početkom Carstva, kad se to dogodilo u manjim centrima provin­
cije (npr. u Zadru i u Ninu hram iz prve faze). No on o tom slučaju nije mogao ima­
ti ovakvu prostomu i tlocrtnu organizaciju već je bez svake sumnje reproducirao
ustaljenu consuetudo Italica, tj. imao je tri odjelite cele ili pak hram s trodijelnom
ćelom. Prema tome ostaje i dalje zadatak da se detaljnije istraži središnji prostor iz­
među dvaju bočnih hramova i pokuša utvrditi nije li se tu u prvoj fazi nalazio sre­
dišnji hram posvećen Jupitru. Ili pak treba tražiti na drugome mjestu lokaciju ka-
236
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 93. Kompleks foruma i kapitolija, Zadar Uader'): prva faza izgradnje s pristupom na podij kapitolija
stubama na pročelju; Suić; položaj zdenca prema Fadić 1986a
pitoiijskoga kulta iz starijeg vremena. Moguća je i pretpostavka da je u prvoj fazi,
svakako predaugustovskoj ili iz samog početka Augustove vladavine, na središ­
njem međuprostoru bio podignut kapitolijski hram s trodijelnom ćelom (dimenzi­
je i proporcije iskazanoga temeljnog perimetra tome se ne bi protivile), s nešto pli­
ćim pronaosom, pa da je on bio negiran izgradnjom bočnih hramova, čime bi se
salonitanski kapitolij zaista znatno približio polskom. Druga i treća Dyggveova fa­
za negiraju funkciju kapitolija uopće (si. 92 b, c). Dok je tumačenje treće faze kao
gradske javne tribine (rostra) moguće, teže će biti prihvatiti tumačenje da je dru­
ga faza bila u funkciji gradske kurije samo zato što je tu nađen natpis koji govori
o početku gradnje kurije (. ..curiam inclhoatam]... CIL 3.8817) ili o njezinoj dog­
radnji. Treća faza međutim unosi još jedan važan moment: cijeli se kompleks ori­
jentira koso u odnosu prema forumu, dok je linija trijema izgrađenog sa sjeverne
strane usklađena s općom orijentacijom objekata na kapitoliju u ovoj fazi. To po­
kazuje da se nešto promijenilo ne samo u funkciji i organizaciji prostora ranijeg
kapitolija već vjerojatno i samoga foruma. Ne treba isključiti pretpostavku da su se
sadržaj i izgradnja na mjestu prvobitnoga kapitolija promijenili (i da su se uopće
mogli promijeniti) zato što je izgradnjom pretorija (monumentalnog središta s re­
zidencijom namjesnika) bio stvoren nov javni prostor, s novim javnim trgom i sre­
dišnjim svetištem, koje je preuzelo ulogu službenoga municipalnog kulta. Da je ka­
pitolij relativno rano izgubio svoju prvobitnu funkciju, govori i činjenica da je u 4.
st. dospio u posjed gradskog biskupa, i da su na prostoru nekadašnjega kapitolija
pronađeni ostaci agrarne ekonomije (turnjačnica, Rendić-Miočević 1953.). No sve
su to pretpostavke koje treba verificirati sustavnim istraživanjima.
Hram u Poreču, orijentiran prema forumu, smješten pri završetku poluotočića,
nesumnjivo je imao funkciju kapitolijskog hrama. Mišljenje da je bio posvećen bo-
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 95. Kompleks forama i kapitolija, Zadar (Iader): pokušaj rekonstrukcije severijanske faze

SL 94. Kompleks foruma i kapitolija, Zadar (Iader) nakon završetka izgradnje: a) kapitolijski hram s trodi­
jelnom ćelom; b) dvostruki trijem oko kapitolija; c) žrtvenik ispred hrama; d) bočni prilazi na kapitolij; e) jednos­ Između novootkrivenog Augusteja u Naroni i otvorene javne površine uz koju
truki trijem s lodom oko foruma; f) monumentalni ukrasni stupovi; g) niz taberni s dvije strane foruma; h) ugao­ on stoji nesumnjivo postoji međuodnos. Istraživači su spremni položaju Augusteja
ni sklop taberni, stubište za uspon na iodu trijema; i) nimfej s javnom česmom i latrinom; j) severijanska bazilika;
k) zdenac; Suić; položaj zdenca prema Fadić 1986a pridati presudno značenje dominante cijeloga sklopa, dok se trg uza nj interpreti­
ra kao forum Narone. Dosadašnja istraživanja nisu pokazala gdje se nalazio stariji
hramski sklop kapitolijskoga kulta koji je u Naroni, julijevskomu municipalitetu,
gu Marsu, temeljeno na pogrešnoj interpretaciji naziva “Marafor” kako se u doku­ morao postojati. S obzirom na blizinu riječnoga toka i gradski perimetar određen
mentima zove prostor foruma (ista denominacija susreće se na forumu u Zadru), tj, bedemima, moguće je stoga pomišljati i na druge namjene otvorenoga javnog pros­
da dolazi od “Martis forum”, ne može se održati (Suić 1990a). Jednako tako valja tora uz rijeku, kojemu je također dolikovalo reprezentativno uređenje (emporij,
odbaciti mišljenja po kojima ostaci trijema s kaneliranim stupovima sjeverno od popločan i urešen poput onoga u Jaderu).
hrama pripadaju Neptunovu hramu (Amoroso 1908.). Radi se zacijelo o ostacima
Odsutnost ideje kapitolijskoga kulta na širem obalnom potezu provincije Dal­
peribola koji je s tri strane zatvarao prostor kapitolija te u isti mah označavao kraj
macije pokazuju hramovi u Dokleji (Crna Gora), podjednakih dimenzija i gotovo
arhitektonske izgradnje na poluotočiću. Za razliku od zadarskog peribola koji je
zatvarao povišeni plato kapitolija, ovaj u Poreču je imao mnogo veću vrijednost u
smislu komunikativnosti jer razlika između nivelete foruma i kapitolija nije bila ve­
lika pa je tako peribol u neku ruku bio nastavak trijema što je okruživao forum. Ni­
je teško zamisliti koliku je on ambijentalnu vrijednost imao, kad se nalazio na sa­
mom rtu poluotočića i bio s tri strane okružen morem. S istog razloga teško je za­
misliti da mu je vanjski perimetralni zid bio izgrađen u neprekinutom slijedu zid­
nog platna, vjerojatno je za razliku od onoga u Zadru imao duže otvorene poteze s
vanjskim trijemom i s prospektom na more.
Problem kapitolija u Ekvu (Čitluk kod Sinja) nije potpuno riješen (si. 104). Poz­
nat je njegov smještaj uz forum, s ostacima koje je uočio još Bulić. Njegov položaj
u odnosu prema forumu posve je koherentan i funkcionalan, kao i u Parenciju, Po­
li, Jaderu i u Saloni. Ostaje otvorenim pitanje njegove kompozicije i arhitektonske
izgradnje. Abramić, po Dyggveu (1933 ), pretpostavlja da je i tu primijenjena zami­
sao slična onoj u Poli i u Saloni iz prve faze. Ovdje je takva pretpostavka na mjes­
tu. Kaptolij nije mogao nastati prije sredine 1. st., a to je vrijeme kad službeni kult SL 96. Kapitolij, Zadar (Iader): visinski odnos hrama i peribola, presjek u ravnini hramskog pročelja; a) prirodna
stječe posve političko značenje. niveleta terena; b) presjek kroz kanale za skupljanje kišnice

238
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

x3]
0 5 10 m
Si. 98. Kapitolij, Vizače (Nesactium): tri odje- Ij
iite cele od kojih je srednja izboćena; Mirabelia- |j
Roberti 1947.

nom za kult carske osobe. Na taj bi način forum sačuvao jednu od svojih bitnih fun­
kcija kao sastajalište u obavljanju rituala službenoga kulta, kako je to posvuda bilo,
dok su dva druga hrama imala funkciju svetišta odgovarajućih božanstava kakvih
je, izvan kapitolija, bilo i u drugim gradovima. Dijanin hram uklopljen je u studioz­
no planiran prostor južno od glavnoga dekumana, s pristupom koji vodi od deku­
mana prema hramskom prostoru. Orijentiran je približno istok - zapad. Sastoji se
od cele koja na zapadnoj strani ima plitku polukružnu nišu i od trijema in antis na
pročelju. Produžene ante s dva stupa među sobom formiraju relativno dubok pro-
naos. Stražnja (zapadna) fasada svetišta postavljena je u liniji ogradnoga zida svetiš-
nog prostora kvadratnog tlocrta s unutrašnjim trijemom koji ima pristupe s istoč­
ne i sjeverne strane (si. 99). Omanji kompleks, zatvoren prema van i potpuno neo­
visan o forumu, čini u tkivu grada zasebnu urbanističku cjelinu namijenjenu kultu,
bez ikakve tendencije da se uspostavi funkcionalni odnos prema nekoj susjednoj
cjelini. I po tome se on dakle odvaja od funkcionalnosti svetišta kapitolijskoga ka-

SL 97. Kapitolij, Nin (Aenona): hram s tro-

đijeinom ceiom; tlocrt Iveković i rekonstrukcija
pogleda na pročelje Suić

identičnih tiocrtnih i konstruktivnih odlika (Sticotti 1913-, 66 i d.; 80 i d.; Basler

1963.)- Jedan od njih (si. 78 d) bio je posvećen Dijani (si. 99). Drugi, u zapadnom
dijelu grada, bio je drukčije orijentiran (si. 100), a ne zna se kojemu je božanstvu
bio posvećen (si. 78 f). Iako su oba nesumnjivo bila namijenjena javnom kultu, teš­
ko da su imali oficijelni karakter municipalnoga kulta.Treba uzeti u obzir da je Dok-
leja relativno kasno (u usporedbi s drugim gradovima u primorskoj regiji) stekla ci­
vitet i municipalnu konstituciju i da su u njoj prevladavali epihorski elementi pa su
se stoga i mogla pojaviti svetišta ovakvoga tipa, s lokacijom koja nema unutrašnjeg SL 99* Hramski kompleks,
odnosa prema centru oko foruma. S druge strane, Dokleja je u znatnoj mjeri bila iz­ Duklja (Doctea), Crna Gora:
a) cela s polukružnom nišom;
ložena orijentalnim utjecajima. Moguće je da se službeni kult obavljao u prostoriji b) trijem među antama; c) portik;
s nišom na istočnoj strani foruma, sučelice bazilici (si. 105 f), u heroonu adaptira- Sticotti 1913.

240
 ANTIČKI GRAD
SL 100. Hram, Duklja (Doclea), Crna Gora:
e d a s plitkom polukružnom nišom, trijem među
antama. pristupno stubište; Sticotti 1913-
raktera koje redovito iskazuje jasnu težnju konvergencije u sklopu gradske domi-
nante. Drugi, zapadniji hram (si. 78 f, si. 100), neutvrđenog božanstva, tipom i pros­
tornim rješenjem donekle ponavlja onaj maločas spomenuti, s time da je orijenti­
ran približno sjever - jug, s pročeljem na sjeveru duž glavnog dekumana. I on ima
ante i polukružnu nišu u stražnjem zidu, a i po urbanističkomu prostornom rješe­
nju ugleda se na Dijanin hram jer je i on bio okružen pravokutnim peribolom, sa­
mo što se ne uklapa u nj već je postavljen u središte zatvorenog prostora. Prema
tome, dokleatska svetišta imaju i u smislu arhitektonske tipologije i u smislu pros­
torne organizacije samosvojne crte koje se mogu smatrati lokalnim varijantama i
pojavama. Dedikacija jednog od njih Dijani, božanstvu koje se vezuje u sklop Silva-
nova kulta (a Silvan je bio osobito štovan u stočarskim ilirskim zajednicama), mog­
la bi upućivati i na izvjesnu epihorsku komponentu i na čuvanje starijih tradicija
jer nije isključeno da se pod imenom Dijane štovalo jedno staro domaće božanstvo.
Primjer klasičnoga kultnog zdanja pruža hram što se nalazio južno od teatra u
Saloni, stilskim i konstruktivnim elementima odgovara Augustovu hramu u Puli (si.
242
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 102. Hram, Salona: hram uz teatar s dograđenim tri­
jemom, 2. faza; prostil tetrastil s ćelom i trijemom, na po­
diju kome se pristupa stubama između parasta:Weilbach
1933.
102), a i datira se u isto doba. F. Weilbach (1933.) je utvrdio nekoliko faza razvitka
hrama i pripadnog prostora, čime se ipak bitna koncepcija građevine nije mijenja­
la (si. 101). Ako izostavimo prvu fazu, u kojoj postoji samo ograđeni prostor pravo­
kutnog tlocrta, hram se uklopio u taj prostor u drugoj fazi izgradnje. Bio je prostil
tetrastil, s dubokim pronaosom, na visokom podiju s izduženim parastama između
kojih se dizalo osam stuba (si. 102). Po Weilbachovu prijedlogu, izgradnjom teatra
usporedno s pročeljem (si. 101, III) čime je formirana komunikacija između toga zi­
da i pročelja hrama, bilo je uklonjeno pristupno stubište i podignut zid koji je zat­
vorio ograđeni prostor oko hrama; ovaj se prislonio uz stupove na pročelju, s otvo­
rom između srednjih stupova, a dva nova ulaza otvorena su na stražnjem zidu ogra­
de (si. 101, FV). U posljednjoj fazi (si. 101, V) hram s bočnih strana dobiva trijem, a
pristup na podij čitava kompleksa rješava se uklapanjem lateralnih stubišta između
trijema i pročelja hrama. Čitav je prostor dobio nov odnos prema komunikaciji duž
fasade, a hram intimni peribol u kojemu je prednja fasada izbočena u odnosu na tri­
jem. Nema sumnje da je ta građevinska evolucija bila uvjetovana evolucijom kulta,
a ne samo urbanističkom transformacijom toga gradskog prostora. Hermetičko zat­
varanje prostora na pročelju, njegovo distanciranje od gradske komunikacije, late-
ralno proširivanje dodavanjem trijema i postavljanje bočnih pristupa na povišeni
podij, sve to podsjeća na rješenja što se susreću u Dokleji, ali još više na kapitoliju
u jaderu iz druge faze. Ne zna se kome je ovaj hram bio posvećen. S obzirom na
 ANTIČKI GRAD
blizinu teatra (iako je prva faza starija od gradnje teatra) moguće je da je kasnije bio
posvećen Dionizu (Liberu), pa bi u tom slučaju ovakva prostorna hermetičnost od­
govarala hermetičkom karakteru tog izvorno orijentalnoga kulta koji je ovdje vje­
rojatno imao i svojih prethodnih tradicija, iz vremena kad je u Saloni bio snažan
grčki isejski element.
B) Forumi s adjaceneijama
Forum, kao središte javnoga i političkog života u gradu, odraz je najviših dos­
tignuća u arhitektonskoj izgradnji grada. Tu se odvija život od jutra do mraka, u
mnogostrukim sadržajima i funkcijama. Kao prostor uz kapitolij on služi za sastaja­
lište puka prilikom obavljanja kulta; tu se priređuju skupovi i drže harange; tu se tr­
guje; tu je i prostor ne samo za rekreaciju u zaklonjenim i sjenovitim trijemovima
već i za održavanje raznih priredbi, pa i gladijatorskih u onim gradovima koji nisu
imali amfiteatar; on je u neku ruku foyer grada gdje se uvijek nešto zbiva, on jedna­
ko privlači poslovne ljude kao i radoznale besposličare.
Nažalost, u vezi s našim antičkim gradovima vrlo se malo govori o općoj ulozi
foruma koja je stvarno bila mnogostruka. Krivo se tumači uloga foruma u staroj
Mursi, oko kojega je bogati građanin Homulin dao sagraditi trijem s pedeset taber-
ni. U natpisu stoji nakana ubi mercatus ageretur (CIL 3-3288). Po tome podatku
neki smatraju da je taj trg bio tržnica. Međutim, radi se o tome da je višenamjenski
javni prostor trga okružen tabernama gdje se odvija trgovina (mercatus agitur;
Suić 1985.).Trgovanje je djelatnost neotuđiva od foruma, od najpriprostijih naselja
do samoga Rima, gdje je npr. golemi Trajanov forum okružen tabernama u više re­
dova.
Antologija foruma primorskih gradova veoma je skromna. Razlog tome je ne­
dovoljna sačuvanost, ali isto tako i slaba istraženost tih površina u gradovima. Zasad
iscrpnijih podataka pružaju forumi u Dokleji Jaderu, Aseriji i u Ekvu, dok s foruma
u Saloni, u Parenciju, u Poli i u Enoni imamo samo neke naznake koje jedva omo­
gućuju đa se utvrdi smještaj i površina trga.
Forum u Zadru i u drugim primorskim gradovima iskazuje konstruktivne odli­
ke po kojima se bitno razlikuje od foruma u drugim europskim provincijama (Bri­
tanija, Galija, Panonija itd.). Vrlo je često u izravnome dodiru s gradskim kapitoli­
jem. Uklapanje foruma u gradsko tkivo iziskuje najkvalitetniji urbani prostor koji
će sadržavati najkvalitetnije arhitektonske objekte.
Forum u Dokleji smješten je u srednjem dijelu grada, ali uz samu periferiju do
sjevernog bedema (si. 78 b). Orijentiran je približno u smjeru sjever-jug, a južnom
stranicom prati liniju glavnog dekumana (Sticotti 1913., 106 i d.; Crema 1959-, 366).
Središnji pločnik, kvadratnog tlocrta (što je karakteristično i za maločas navedene
zatvorene gradske komplekse), bio je omeđen dvjema stubama i za toliko je bio ni­
ži od okolnih površina (si. 105). Ostaci baza stupova in situ pokazuju da je bio ok-
244
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 103- Kompleks foruma i
kapitolija, Zadar (Jader): od­
nos prema kasnijoj izgradnji na
istome prostoru: a) crkva sv. Do­
rata: b) katedrala na mjestu sta­
rije javne bazilike; c) biskupska
palača; d) biskupski vrt; e) cr­
kva sv. Ilije s okolnim zgradama;
f) stara, pretežno srednjovje­
kovna izgradnja na kapitoliju i
oko njega; g) severijanska bazi­
lika
ružen trijemom, jamačno sa svih strana. Međutim, dok portik s južne, istočne i sje­
verne strane ima prostran hodnik između stupovlja i stražnjeg zida, na zapadnoj je
strani stupovlje bilo prislonjeno uz same lezene bočnog zida bazilike (si. 105), bez
imalo dubine, što jasno pokazuje da je stupovlje s ove strane imalo primarnu funkci­
ju uspostaviti cjelovitost dekora i doživljaj zatvorenosti forumskog ambijenta, a sa­
ma blizina stupova fasadi bazilike izaziva dojam da su stupovi uz bočne ulaze u ba­
ziliku u isti mah i neke vrste protironi tih ulaza. Kompozicija adjacencija što ome­
đuju forumsku površinu umanjuje protočnost kompleksa što bi, načelno uzevši, tre­
balo tumačiti kao nedostatak u prostornom rješenju. Trg ima samo tri ulaza koji vo­
de kroz portik do njegova pločnika iz glavnog dekumana, a šest prolaza preko kojih
komunicira s bazilikom. Samo jedan prolaz pojavljuje se na istočnoj fasadi trijema
(si. 105 c). Portik je bez sumnje bio prizeman, tj. nije imao gornjeg trijema s lodom,
a to je i razumljivo s obzirom na dimenzije foruma i na visinu bazilike koja ga zatva­
ra sa zapadne strane, tako da je čitav izazivao dojam jednoga prostranijeg peristila,
s ujednačenim gabaritom koji nije remetila nikakva susjedna dominanta. Izuzevši
baziliku i pretpostavljenu kuriju (?) na sjevernoj strani (si. 105 h), te svetište - he-
roon na istočnoj (si. 105 f), ostale prostorije protumačene su kao scholae, exedrae
i tabernae. Vjerojatno je da su to bile pretežno prostorije za rekreaciju i sastanke,
no niti jedna od njih nema uobičajeni tlocrt tabemi, a ako su neke i služile toj svr­
si, njihov broj je tako neznatan te se postavlja pitanje gdje se nalazilo trgovačko sre­
dište Dokleje, pitanje tim opravdanije kad se uzme u obzir da bazilika u unutrašnjos­
ti nije imala gornje lađe, koja također služi trgovini. Ako ova razmišljanja nisu bez te­
melja, forum u Dokleji prvi i u najvećoj mjeri upućuje na pojavu u kojoj ovaj javni
prostor sve više gubi svoj prvobitni smisao trgovačkog središta.
Forum u Zadru, iako tek djelomično otkriven (Suić 1949-; 1958.; 1981.;
203-216; Fadić 1986a; 1999b), količinom i kakvoćom pronađenih elemenata pruža
mogućnost konkretnije rekonstrukcije (si. 103). Bio je omeđen s tri gradske komu­
nikacije: s južne (zapravo jugoistočne) strane kardom što teče duž Ulice Š. Kožiči-
ANTIČKI GRAD
SL 10 4 . Forum , Čitluk k o d Sinja (Aequuni)\ kompleks
kapitolija je na sjevernoj strani; Reisch 1911.
ća Benje (prije Petranovićeva ulica), sa sjeverne strane glavnim gradskim dekuma-
nom (Širokom ulicom, prije Ulica 1. Lole Ribara, Kalelarga), a sa zapadne kardom ko­
ji je razdvajao kompleks kapitolija od kompleksa foruma. U uzdužnom smjeru na nj
su vodile dvije ulice, jedna od Srednjih vrata (Porta media) i druga od gradskih vra­
ta koja su se nalazila na liniji kasnijih Kopnenih vrata. Kroz taberne što se nižu uz
jugoistočni rub foruma one su vodile ravno na forumski pločnik. S lateralne strane
vodili su prilazi iz ulica do trijema, a jednako tako i kroz bazilike koje su flankirale
forum uz njegove duže strane. Na taj način bila je omogućena maksimalna komu-
nikativnost i protočnost u čitavu kompleksu, uz izrazitu težnju konvergencije u lon­
gitudinalnom smjeru, što je osobito važno s obzirom na periferni položaj foruma u
gradskom tkivu. Kao prostor zamišljen i izgrađen sukladno s kapitolijem, i on je u
doba Flavijevaca, u isto vrijeme kao i kapitolij, bio s tri strane okružen raskošnim
trijemom. Otvoren je bio prema kapitoliju kao i ovaj posljednji prema forumu, pa
je na taj način oblikovan veliki prostor izdužena oblika okružen trijemom, u dvije
razine, s cezurom koju je označavao kardo koji je tekao podno kapitolija. Razlika u
niveleti tih dviju intimno oblikovanih površina i njihova naglašena prostorna odvo­
jenost nisu ostavljale dojam hermetičnosti kako se to susreće na forumima ili u cje­
linama što omeđuju kultne objekte u Dokleji. Forumski pločnik, dosta dobro saču­
van, organiziran u simetričnim pojasevima koji teku po njegovoj dužoj strani, niži
je od pločnika okolnog trijema za dvije stube (si. 133). Trijem je bio izgrađen s dva
kata stupovlja, s monolitnim trupcima cipollina, raskošnim kompozitnim kapiteli-
ma, frizovima s akantovim volutama i kontrastnim elementima gornje i donje tra-
beacije, dok je izmjenjivanje bijelih mramornih pojaseva s toniranim trupcima stu­
povlja i sivoplavkastom bojom pločnika odražavalo težnju k dikromiji koja je karak­
teristična za scenografiju ovoga razdoblja. Gornja lođa imala je parapet koji se sas-
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 105- F orum , D u klja (Đoclea), C rna Gora:
a) pristup na forum s glavne ulice; b ) lijevi ulaz;
c ) bočni prolaz; d) kanal za skupljanje vođe iz ter-
mi; e ) ostaci rubnih stuba forumskog pločnika i
trijema; f) prostorija s nišom, vjerojatno kultno
mjesto; g ) scfoolae, exedrae, tabemae; h ) kuri-
ja(?); 0 ulaz u pretprostor bazilike; j) središnji
prostor bazilike; k) tribunal bazilike; Sticotti
1913.
tojao od pilastara položenih iznad trabeacije donjeg trijema, s protomama iz dioni-
zijskoga kruga (satir, bakhant), između kojih su se nalazili pluteji s motivom amora
što pridržavaju enkarp (si. 111). Pristup na gornju lođu bio je riješen stubištima ko­
ja su se vjerojatno nalazila na završnim elementima dužih krila trijema sučelice ka­
pitoliju, te u sklopu taberni uz sjeveroistočni ugao foruma, a vrlo je vjerojatno da
su međusobno komunicirale gornje lođe trijema s gornjom galerijom bazilike iz do­
ba Severa. Prije izgradnje trijema, forum je bio omeđen građevinama koje su imale
pretežno gospodarski karakter. Iz te faze, koja pada u početak 1. st. n. e., ostao je
niz taberni na sjevernoj i istočnoj strani foruma, koje su svojim širokim otvorima
sve orijentirane prema forumu (si, 103). Osim tili arhitektonskih elemenata visoke
kakvoće, forum je imao i bogati dekor što su ga činili nizovi statua položeni na do­
nju stubu fonima, uz svaki stup po jedna (si. 145), čime je bio uspostavljen kontra­
punkt u forumskoj altimetriji, u kojoj je važnu ulogu imao čovjek koji se kretao na
tom prostoru, kao mjerilo u svim trima dimenzijama.
Forum u Poli, koliko se zna, imao je posve logičan odnos prema hramovima i
prostoru određenom za kult.84U organizaciji toga gradskog kompleksa Pola napuš­
ta strogi radijalno koncentrični sustav rastera i približuje se ortogonalnosti, koja je
prevladavala u četvrtima izvan pomerija. I ovdje je kompleks hramova prema fo-
rumskom kompleksu na neki način kontrapunkt u jednoj većoj cjelini, gdje dva
bočna hrama s povišenim podijem zatvaraju prostor kulta, kao što je trijem oko fo­
ruma zatvarao čitav trg s triju strana. Vjerojatno je raspoloživost slobodnog terena
uvjetovala ne samo uspostavljanje odnosa prema naselju na uzvišenju i prema luci
sa suprotne strane već i same dimenzije trga: bio je dugačak 81 m, širok 37 m. Imao 1958.; Mansuki 1971., 196;
je dakle odnose gotovo 1:2,2 (jaderski 1:2), pa je prema tome najizduženiji forum K*®>"ich » ; Fisch«
v. . . „ . . . . ..... . .... , , 1996.;Starac 1996.;MatijaSic
u našim gradovima. Svi ostali se u mnogo većoj mjeri približavaju obliku kvadrata. 1999,
247
 ANTIČKI GRAD
SL 106. Forum, Podgrađe kod Benkov­
ca (Asseria): a) pločnik foruma; b) trijem
oko foruma; c) bazilika s polukružnim
nišama; d) naknadno izgrađena cisterna; d)
srednjovjekovna crkvica Sv. Duha; Liebl -
Wilberg 1908.
Oko foruma bio je podignut trijem s gornjom lođom, a njegovi su rubovi također
bili ukrašeni statuama patrona, odličnika i zaslužnih građana kao i u Jaderu. U dis­
harmoniji nastaloj sukobljavanjem dvaju sustava, radijalnokoncentričnoga i ortogo-
nalnog, problem komunikativnosti i protočnosti našao je ovdje samosvojna rješe­
nja. Glavni je pristup bila prometnica koja je vodila iz gradskih vrata sa Sergijevskim
slavolukom. Ona je forumom i završavala. Međutim, niz prometnica spuštao se pa­
dinom uzvišenja prema forumu pa su ovdje lateralne komunikacije imale znatniju
ulogu, a ne manje i one koje su vodile do luke uz bedem. Povezanost foruma s lu­
kom i pristaništem nesumnjivo je potencirala gospodarsku ulogu foruma, koju su
u nekim drugim gradovima, npr. u Jaderu i u Saloni, forumi dijelili s tržnicama i skla­
dištima što su se nalazili do pristaništa.
Od foruma u Saloni poznati su samo smještaj (si. 79,1) i dimenzije njegova zr­
cala; bio je dugačak 70 m, širok 45 m (Dvggve 1933.). Očito je da te relacije nisu
SL 107. Bazilika, Duklja (Doclea), Crna Gora: pogled na bočnu fasadu sa strane trijema na forumu; Sticotti
1913.
248
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 108. Bazilika, Duklja (iDoclea), Crna Gora: unutrašnjost, rekonstrukcija; Sticotti 1913.
primjerene veličini “dugačkih Salona” kako ih naziva Lukan (Phars. IV, 404) več pr­
vobitnoj gradskoj jezgri što ju je činila ona Dyggveova urbs vetus. Prostornu artiku­
laciju grada nije, čini se, pratilo i proširivanje forumskog areala, a i forum nije izgu­
bio svoju primarnu funkciju u isto doba kad je prvobitni kapitolij izgubio svoju, o
čemu je već bilo govora. O njegovoj arhitektonskoj izgradnji gotovo i nema pouzda­
nih dokumenata. Trijem što je bio izgrađen u trećoj fazi sjeverno od nekadašnjega
kapitolija, sa stupovljem koje se dizalo poviše kockastih postamenata, zacijelo nema
jačeg izravnog odnosa s forumom. Prije bi to mogao biti ostatak trijema jedne ulice
s trijemom (via porticata) izgrađenim kasnije, u doba posvemašnjega prostornog i
namjenskog prestrukturiranja nekadašnjega kapitolija. U tom slučaju u ovoj bi ulici
trebalo prepoznati jedan od glavnih, ako ne i glavni dekuman stare Salone. U smis­
lu komunikacijskog povezivanja foruma sa središtem grada važnu je ulogu imala uli­
ca (jedan kardo) koja se u padu spuštala i flankirala forum sa zapadne strane.
Forum u koloniji Ekvu zaprema središnji prostor naselja85 i, što se toga tiče, naj­
bliži je kanonskim shvaćanjima rimskog urbanizma. Nalazi se uz križanje dviju te­
meljnih gradskih komunikacija, karda koji teče u smjeru sjever-jug od jednih grad­
skih vrata do drugih, i dekumana koji ide od istočnih gradskih vrata i seže do kar­
da (si. 75). I sam je orijentiran u smjeru sjever-jug. Širina mu iznosi oko 35 m, dok
mu je dužina neodređena. Bio je okružen trijemom, iza kojega se nalazi niz prosto­
rija koje su vjerojatno služile kao taberne, dok se na sjevernoj strani nalazio kom­
pleks kapitolija (si. 104).
■! Bulič 1885.; 1885a; Reisch
Nešto je konkretnija slika foruma u Aseriji (si. 106; Liebl - Wilberg 1908.; Fadić 1913-: Mišura 1921.: Miloše-
1999; 1999a; 2001.). Forumski je kompleks izgrađen po sredini duže osovine nase­ vić 1987.: 1990.: 1998.
249
ANTIČKI GRAD
SI. 109. Bazilika, Zadar (lader): severijanska
bazilika uz jugoistočni trijem foruma; a) trijem
oko foruma s ostatkom ranijega zida; b) srednja
lada; c) bočne lađe; d) tribunal
lja, ali uza sam rub gradskog areala, uz bedeme na jugozapadnoj strani (si. 82 d). To
je i najmanji forum dosad otkriven u istočnojadranskim primorskim gradovima: širi­
na mu iznosi oko 28 m, a s obzirom na kompoziciju i smještaj, toliko mu je mogla
iznositi i dužina. Površina foruma svakako nije razmjerna površini i veličini naselja:
Aserija je duga oko 450 m, a prosječna joj je širina oko 150 m. Položaj fonima se ori­
jentacijom prema perimetru i smještajem odlučno odvaja od tradicionalnih rimskih
shvaćanja pa tome ovdje, kao i u nedalekoj Varvariji, treba tražiti uzroke u kontinui­
tetu čuvanja naseobinske dominante i kultnog mjesta iz predrimskoga, gradinskog
perioda. Forum je bio izgrađen kvalitetnim ostvarenjima, s funkcionalnim prostor­
nim rješenjima. S oba boka dizao se dosta dubok trijem, a vjerojatno je imao krilo i
na trećoj strani, uz gradski bedem, koji je ovdje bio veoma strm, pa su eventualne
egzedre i drugi ambijenti uklopljeni u trijem mogli pružati izvanrednih doživljaja i
veduta okolnoga ravničarskog pejsaža. Gradsko svetište nalazilo se vjerojatno u sre­
dištu sjeveroistočnog krila koje je uklonila naknadna izgradnja cisterne (si. 106 b),
dok su ostale građevine bile namijenjene potrebama municipalne uprave. Unatoč
skromnim dimenzijama, forumski kompleks uAseriji kao malo koji otkriva koheren­
tnost arhitektonskih elemenata, ali i izvjesnu hermetičnost u odnosu na ostali grad­
ski areal, koji se još istražuje. U klimatskim uvjetima koji vladaju na ovoj istaknutoj
gradini forum s adjacencijama kao cjelina je racionalno rješenje, zaklon od bure zaš­
tićen s tri strane i prisojno boravište izloženo insolaciji, sa sjenovitim istočnim trije­
mom do podneva, s osunčanom središnjom stranom veći dio dana.
Forum u Enoni (si. 81), nedovoljno istražen, organski se uklopio u veću inzulu
što ju zatvaraju gradske prometnice, od kojih su glavne one koje vode od Gornjih i
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
Donjih gradskih vrata k središtu. Jedan kardo tekao je iza hrama paralelno s glavnim,
a tu su pronađeni ostaci trijema, odnosno stupova koji su pripadali gornjem redu tri­
jema (lođi). U natpisu se spominju taberne i moenianum u kojemu valja prepozna­
ti upravo ovaj gornji kat trijema (CJl 3-14322'*; Suić 1969 ). Budući đa Enona nije
imala amfiteatra, to je loda služila kao gledalište pa je stoga i naziv uzet iz amfitea-
tarske terminologije. Istraživanja pokazuju da trijem nije tekao oko foruma već da
je bio prekinut na bokovima hrama, gdje su se dizali objekti javne namjene. Enona
pruža u nas jedinstven primjer odnosa hrama prema forumu.Tu nije bilo kontrapo-
zicija kompleksa kapitolija prema forumskom kompleksu kao u drugim gradovima,
već je hram izgrađen na samom forumu, izdignut na povišem podiju, i uokviren je­
dinstvenim arhitektonskim okvirom, slično kao što je to bilo npr. u Pompejima. Pi­
tanje je u kolikoj je mjeri ovakvo “arhaično” rješenje plod nekog utjecaja izvana, od­
nosno nije li ono nastalo spontano, možda na temeljima stare predrimske tradicije,
naslijeđene zajedno s kultnim mjestom liburnske Enone koje je, možda, slično kao
u Jaderu, imalo svoj temenos posred kojega se nalazilo glavno svetište zajednice.
C) Kurije i bazilike
Forum je, uz ulogu u kultu i trgovini, imao i važnu ulogu u administrativno-up-
ravnoj sferi grada i njegove zajednice. Uza nj se stoga redovito podižu kurije i bazi­
like. Kurija služi kao sastajalište gradskog vijeća dekuriona, a bazilika ima mnogos­
truku ulogu, kao javno sastajalište puka u obavljanju trgovine, komicija, kao sudni­
ca i uopće mjesto gdje se gradski magistrati obraćaju narodu. Poradi uloge i smješ­
taja uz forum te se građevine redovito odlikuju visokom kakvoćom. Međutim, cje­
lovitije je sačuvana samo bazilika iz Jadera. Obje građevine, bazilika i kurija, identi­
ficirane su u Dokleji.
Stari Jader imao je dvije bazilike: jednu iz najranijeg Carstva i drugu iz vreme­
na Severa (početak 3- st.). Na ostacima one prve bila je negdje u 6. st. izgrađena sta­
rokršćanska bazilika, nad kojom je kasnije nastala današnja romanička crkva sv. Sto-
šije (Vežić 1988 ). Bazilika je bila prislonjena uza stražnji zid taberni koje su se ni­
zale sa sjeverne strane foruma, bila je nesumnjivo trobrodna i imala je gornju gale­
riju, a kroz taberne je komunicirala s forumom. Istraživanja pokazuju da je jedna
sporedna ulica tekla od glavnoga karda prema južnoj lađi bazilike (onoj do foruma)
i produžavala se u samoj bazilici. Druga, veća bazilika, nalazila se duž foruma na
suprotnoj strani. Slijedeći smjernice suvremene arhitekture severijanskog razdob­
lja, ona je projektirana kao izdužena zatvorena cjelina pravokutnog tlorcta u potpu­
noj simetriji bočnih i čeonih strana (si. 109). Na krajevima su bile plitke niše - tri-
bunali upisani u perimetar, ispred kojih su se nalazila dva stupa. Srednja lada bila je
okružena trijemom koji je na kraćoj stranici imao četiri stupa, a na dužoj ih je vje­
rojatno imao najmanje tri puta toliko. Gornja galerija tekla je na sve četiri strane, a
njezino sjeverno krilo vjerojatno je komuniciralo s gornjom lođom forumskog tri­
jema. Osim tlocrta, sačuvanog samo djelomično, postoje i neki arhitektonski ele-
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

107), dok oni u unutrašnjosti tvore ritam niša s lučnim završetkom (si. 108). Budu­
ći jednobrodna i relativno uska, nije imala gornje galerije već je poviše lađe bio pos­
tavljen krov drvene konstrukcije. Nije posve uvjerljivo tumačenje odnosa velike
dvorane prema onoj prizidanoj s tribunalom. Podij tribunaia, često u polukružnoj
niši kao i ovdje, po svojoj funkciji mora biti otvoren prema brojnom auditoriju, a u
Dokleji je on zatvoren i komunicira s bazilikom iz prve faze kroz (vjerojatno kasni­
je otvorena) vrata. Stoga će biti bolje tumačiti onu manju prizidanu prostoriju kao
kuriju koja je komunicirala s bazilikom, a kao tribunal bazilike mogao je služiti pros­
tor između stupova i stražnjeg zida koji je za jednu stubu bio povišen u odnosu pre­
ma središnjem prostoru bazilike, N'a taj je način bila postignuta najtješnja prostor­
na i funkcionalna veza između ovih dviju građevina namijenjenih za sastajanje pu­
ka i za sjednice gradskog vijeća. Ako je ovakva interpretacija točna, onda, naravno,
treba potražiti neku drugu namjenu prostoriji koju su istraživači identificirali kao
kuriju (si. 105 h).

SI. 110. Bazilika, Zadar (Iader): rekonstrukcija poprečnog presjeka ispred tribunaia; lijevo stup forumskog tri­
jema D) Terme

Termalni kompleksi neotuđivi su dio urbane kulture u rimskom gradu ma ka­

menti koji pružaju uvid u altimetrijsku rekonstrukciju bazilike (si. 110). Stupovi ko on bio čedan. Bez njih je nezamisliv društveni život u gradu u prva četiri stolje­
unutrašnjih trijemova bili su izrađeni od granita crveno-bijele granulacije, a kapite- ća. Život u njima počinjao je poslije podne i trajao do navečer. Terme su uz kupa­
li i trabeacija od bijelog mramora, pa je na taj način i ovdje bio naglašen dojam po- nje (valja spomenuti da ni u gradovima na moru nije bilo kupanja u današnjem
likromije. Pronađeni su i pilastri gornje balustrađe koja je, kako Vitruvije donosi, smislu) pružale mnogostruke mogućnosti rekreacije i zabave: tu su se znanci sasta­
morala biti toliko visoka da se iz prizemlja ne može vidjeti što se dogada na galeri­ jali, šetali i razgovarali, često su se tu nalazile i biblioteke, tu se njegovalo tijelo prez-
ji (Vitruv. Arch. V, 1, 3 i 5; v. ovdje 412). To su masivni pilastri s likovima Jupitera nojavanjem i masažama, tu su bila ročišta poslovnog svijeta i dokonih susreta.Tak­
Amona i Gorgone, između kojih su se nalazili pluteji s enkarpima od hrastova lišća. voj funkciji odgovarala je i njihova arhitektonska izvedba.
Krovna konstrukcija srednje i pobočnih lađa bila je drvena.
Drugih cjelovitijih nalaza nema. Kuriju u Saloni spominje jedan natpis nađen
na prostoru kapitolija (Dyggve 1933.). Malo je vjerojatno da se ona tu i nalazila na­
kon što je kapitolij bio eliminiran. Kompleks bazilike s kurijom vjerojatno je flanki-
rao istočni dio foruma po njegovoj dužoj strani, možda kao jedinstvena cjelina. Nje­
gov dio mogla bi biti omanja prostorija s apsidalnim završetkom i upravo bi ona od­
govarala ulozi kurije.
Dokleatska bazilika zatvara forum sa zapadne strane i prati ga u čitavoj njego­
voj dužini * To je bila izdužena jednobrodna prostorija (si. 105 j) kojoj je naknad­
no bila dodana prostorija s apsidalnim tribunalom (si. 105 k) na sjevernoj strani. U
baziliku su vodila tri ulaza iz glavnog dekumana, pet ulaza s foruma i tri ulaza sa za­
padne strane. Glavni pristup bio je na južnoj strani gdje se iz pretprostora odijelje­
nog s dva stupa ulazilo u središnju prostoriju. Analogno rješenje nalazi se i na sup­
rotnoj, sjevernoj strani, a prolaz između velike dvorane i one prizidane s tribuna­ 0 . S . 10 15
lom bio je otvoren kad je bazilika dobila ovaj aneks. Bočni zidovi bili su s vanjske i
■Stimtti »13 ili a- Cre- s unutra®n)e strane raščlanjeni istaknutim lezenama. Uz one duž foruma bili su pris­ S t 111. Trijem, Zadar (Iader): rekonstrukcija presjeka kroz trijem i taberne na istočnoj strani foruma, s
na 1959.. 371. lonjeni stupovi trijema koji vizualno povezuju stupovlje trijema oko foruma (si. pogledom na pročelje sjevernog trijema

252

r Puschi 1914.; Sticotti 1934.;
M lakar 1962.; Mansuelli
1971., 99 i d.; Rosađa 1999.
254
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
a n tič k i g ra d
SI. 113. Terme, Duklja (Doclea),
Crna Gora: sklop javnih gradskih termi;
a) ulazi s glavne ulice; A) ulazni prostor;
B) čekaonica; C) središnji prostor s trije­
mom; D) apoditerij (svlačionica i pohra­
na odjeće); E) mramorom popločana
dvorana; F) pretprostor; G) svlačionica;
H) latrina; X) tepidarij s mozaičnim po-
dom;J) rezervoari tople i mlake vode; K)
SL 112. Terme, Vizače (Nezakcij): sklop s višestrukim termalnim postrojenjima; l.kaldarij; 2. tepidarij; 3. frigi- čuvareva soba; L) tepidarij i kaldarij; M) i
darij; 4. prefurnij; 5. kaldarij; 6. tepidarij; 7. hodnik; 8. unutrašnje dvorište; 9- mali hipokaust; 10. mali kaldarij; 11. N) biblioteke; O) i P) društvene prostori­
spremište; 12. antička piscina adaptirana za suvremenu cisternu; 13. pomoćne prostorije i prostorije neodređene je; R) kaldarij; S) prolaz; T) unutrašnji ot­ L=~.J 20 __ $0m
namjene; 14. čuvareva kućica; Puschi 1914. voreni prostor; Sticotti 1913.
Kao i ostale kategorije građevina, i terme su od kraja Republike dalje doživlja­
vale razvitak u arhitektonskoj kompoziciji i u tehnološkim inovacijama, čemu su
pridonijele i provincije, osobito sjeverne. Ostaci na istočnoj jadranskoj obali ilustri­
raju samo neke etape tog razvitka.
Po arhitektonskoj, funkcionalnoj i prostornoj zamisli termalni sklop u Nezakci-
ju reproducira stariju tradiciju najranijih rimskih termi kakve se npr. nalaze u Pom-
pejima.^Tu još nema jedinstvene arhitektonske zamisli već se kompleks razvija spa­
janjem dviju cjelina oko zajedničkoga centralnog prostora (si. 112); svaka od tih cje­
lina reproducira iste bitne elemente termalnog postrojenja s kaldarijem, tepidarijem
i frigidarijem.Veći kompleks namijenjen je muškarcima, a manji ženama, upravo kao
u Pompejima. U tom zbroju nema unutrašnjeg reda, a ne podudaraju se ni orijenta­
cije pojedinih dijelova. Po tome terme u Nezakciju odražavaju graditeljstvo termal­
SL 114. Terme, Salona: javne gradske
nih postrojenja iz ranog Carstva i nose izrazit pečat arhaičnosti prema ostalima. terme u istočnom dijelu grada; rekonstruk­
Terme u Dokleji (Sticotti 1913., 98 i d.) zapremaju čitavu gradsku četvrt (si. 78 cija tlocrta; a) ulazi s ulice; b) prostorija za
Čuvara; c) prostorije otvorene prema ulici;
c). Iako u tlocrtnoj dispoziciji još ne slijede kanone klasičnih termi, pokazuju unut­ d) ulaz sa zapadne strane; f) izlaz iz frigida-
rašnju koordiniranost i logičnu prostornu artikulaciju, koherentnu funkciji arhitek­ rija na istočnoj strani; A) ulazni prostor -
vestibul gdje se dobivaju tesere i gdje se
tonske cjeline. Jezgra kompleksa su dva središnja prostora (si. 113 C i T) od kojih nalazi čuvar pohrane (capsarius); B) pros­
je jedan bio okružen trijemom; unutrašnje komunikacije suvislo povezuju pojedine torija s apsidom za boravak i vježbanje; Q
trijem oko palestre; D) središnji otvoreni
termalne elemente i društvene prostorije s periferno smještenim ostavama i po­ prostor - palaestra - s impluvijem; E) veli­
moćnim prostorijama. Prema tome, ako dokleatske terme i ne reproduciraju arhi­ ka dvorana, pretprostor s bazenom (F) u
apsidi; G) apoditerij; H) apoditerij za odlič-
tektonski “tip” koji je već bio usvojen u doba njihove izgradnje (poč. 2. st.), one iz­ nije posjetitelje, s maserima (unctores) i si.
ričito upućuju na jedinstvenost arhitektonske zamisli. I) tepidarij; K) laconicum ili sudatorium;
L) tepidarij; M) kaldarij; N).prefumij; 0) ku­
Prostorna organizacija salonitanskih termi (Gerber 1917a) u istočnom dijelu paonice za pojedince; P) frigidarij; Q) pret­
grada u potpunosti reproducira ideju kanona u gradnji tih objekata.Već krajem 1. st. prostor; R) latrine; Gerber 1913-
255
ANTIČKI GRAD
0 lOOtn
SI 115. Terme, Trier (Augusta Treverorum), Njemačka: javne carske terme, tlocrt i idealna rekonstrukcija;
C) caldarium; T) tepiđarium; F) frigidanum- L) laconicum; Pfretschner 1909-
n. e., zaTrajana, terme se počinju razvijati u aksijalnim pravcima, s istaknutom tež­
njom simetriji po uzdužnoj osi. Vrhunsko dostignuće te ideje su poznate Karakali-
ne terme u Rimu. I sada, kad se radi o većem sklopu, ponavljaju se i multipliciraju
pojedini elementi, ali to nije zbrajanje odjelitih cjelina već organska integracija unu­
tar sklopa (si. 114). Geometrijsko središte termi zaprema prostor otvorenoga dvoriš­
ta okruženog trijemom; ulazni prostori su duž ulice, s južne strane, a na suprotnoj je
strani, na sjeveru, kaldarij s polukružnom apsidom i bazenom koji je odvojen stupo­
vima. Tri apside na sjevernoj strani logični su završeci longitudinalnih pojaseva i u
tlocrtu još više naglašavaju aksijalnu razvedenost čitava kompleksa.
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
Si. 116. Terme, Zadar (Iader)-. djelomična rekonstrukcija tlocrta; a) kaldarij; b) tepidarij;c) prefumij;d) svlačio­
nica i pohrana; e ) sudatio ili laconicum; f) zdenci iz vremena nakon rušenja termi
To su samo istaknuti primjeri koji su bolje sačuvani i detaljnije istraženi. U
mnogim drugim gradovima nađeni su pojedini detalji ili samo pokazatelji koji upu­
ćuju na postojanje gradskih kupališta. U Zadru je otkriven dio kompleksa s kaldari-
jem i tepidarijem (Suić 1958.) te ostacima lateralnih aneksa (si. 116). Ovdje je arti­
kulacija moraia ići u suprotnom smjeru, u širinu ulijevo i udesno, jer širina gradske
inzule nije dopuštala razvijanje u longitudinalnom pravcu: gradski dekumani iznad
kaldarija i ispod tepidarija tekli su u kontinuitetu i tu su morale završavati sjeverna
i južna fasada kompleksa. Druge terme uočene su u sklopu samostana sv. Marije.To
su bile forumske terme i one su morale biti veće i raskošnije od ovih (Suić 1981.,
198-200). Gotovo da nema grada u kojemu nisu bili uočeni ostaci kupališta i pros­
torija s hipokaustom (Pula, Rijeka, Krk, Cavtat i drugi), a jednako tako su i veće vi­
le imale termalne sklopove, od kojih je najvredniji onaj uz palaču u uvali Verige na
o. Brijunu (Begović Dvoržak 1998.).Termalne uređaje imale su i pojedine stambe­
ne kuće u gradu; oni su primamo služili za zagrijavanje prostorija.
Primjer termalnog uređaja u naselju koje je bilo relativno kasno urbanizirano
pruža Danilo kod Šibenika, stari Rider (Faber - Zaninović 1963.). Prije se smatralo
da je veliko nepokriveno dvorište dio urbanoga rezidencijalnog objekta koji je kas­
nije bio inkorporiran u kontekst jednoga starokršćanskog objekta. Na taj zaključak
upućuju ostaci starokršćanskih zdanja (si. 117). Međutim, na zračnoj snimci kom­
pleksa razabira se ostaci forumske arhitekture, posebno niz taberni uz istočni dio
termalnog postrojenja. Blokovi s obiju strana dvorišta pripadaju jedinstvenome ob­
jektu, gradskim termama uz forum. Vrlo je izražena aksijalna usmjerenost i koheren­
tnost južnoga i sjevernog dijela. Ta je cjelina kasnije razbijena, a njezin dio preure­
đen je za starokršćanski kult, vjerojatno s tekućom vodom koja je bila dovedena u
najranijoj fazi forumskih termi.
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Judranu

veoma često teren pripremiti i oblikovati, osigurati gledalištu solidnu podlogu, pa je

nerijetko valjalo rezati i živac kamen, kao npr. u gradskom teatru u Puli: u takvim slu­
—
■ čajevima su stube gledališta bile izrađene klesanjem živca. Oborinske vode slijevale
su se niz gledalište prema orkestri pa je bilo potrebno osigurati otjecanje. Zbog to­
ga se redovito duž perimetra orkestre gradi kanal za odvod.
d= >ri ~ i>i — Veći teatar u Puli (si. 120), smješten na uzvišenju izvan gradskog perimetra (si.
83,9), nastao negdje potkraj Republike ili na samom početku Carstva kao i onaj u
T L .J Ti
Veroni, tlocrtnom morfologijom izražava jedinstven kompleks u kojemu širina
scenske zgrade odgovara promjeru gledališta.88 Kavea je izgrađena na sustavu kon­
■ 1 1 M1 1
centričnih polukružnih zidova, radijalno ispresijecanih supstrukcijama koje se
spuštaju od vanjskog luka i gornjeg reda prema orkestri. Zatvorenost arhitekton­
skog sklopa i organska povezanost scenske zgrade s gledalištem upućuju na zaklju­
čak da je pristup gledalištu bio riješen silaskom publike iz gornjih redova (summa
cavea). Središnji dio scene okrenut prema gledalištu neznatno prelazi dužinu osno­
S i 117. Terme, Danilo kod Šibenika (Rider): a) grijani dio s
hipokaustiranim prostorijama (kaldarij, tepidarij i dr.); b) sre­
vice orkestre, a smješten je između dva prolaza koji kroz pročelje scene vode na
dišnja otvorena palestra s okolnim prostorijama za društveni ži­ podij, po čemu se ovaj teatar razlikuje od većine ostalih gdje je glavni pristup bio * Gniis 1905-; 1911.; Mlakar
vot; Rendić-Miočević 1975. riješen centralno, preko glavnih vrata (porta regia). Sa stražnje strane imao je tri­ 1958.; 1981.; Mansuelli
1971., 15, 217; Verzar Bass
jem koji je tekao čitavom dužinom scenske zgrade. Manji teatar u Puli® smješten je 1990.; Macijašić 1994.
na istočnoj padini uzvišenja (si. 119). Donji pojas stepenastog gledališta položen je * Gnirs 1908a; 1915-; Mlakar
E) Teatri i amfiteatri izravno na teren dok je gornji izgrađen na radijalnim supstrukcijama i koncentrič­ 1958.; 1981; Mansuelli 1971,
96. 153; Verzar Bass 1990.;
nim zidovima koji tvore temeljni stroj gornjeg dijela gledališta. Scenska zgrada je Matijašić 1994.
Teatar u nekom gradu kao malo koji drugi objekt otkriva atmosferu urbane de­
mografije i kulturnu razinu gradskog stanovništva. On nikako ne ovisi o veličini gra­
da i o njegovoj površini: stara Dokleja bila je najveća nakon Salone a, kako sve upu­
ćuje, teatra nije imala, dok ih je Pola imala dva, a teatar je imala i malena Isa na da­
lekom otočiću, gdje su stare grčke tradicije bez sumnje i u tom pogledu igrale važ­
nu ulogu. Dosad su obrađeni samo teatri iz Pule; obradu onoga iz Salone pripremio
je Dyggve, ali ju nije objavio; ostao je neobjavljen i teatar iz Visa. Nema sumnje da
su i mnogi drugi gradovi imali svoja kazališta. Na to upućuju rezultati istraživanja,
npr. u Zadru gdje su nađeni arhitektonski elementi koji su pripadali teatru, ili u Na­
roni gdje se susreću munera, u natpisu koji govori o organizaciji scenskih igara (lu­
di scaenici, CIL 3.1769).
Rimski teatar, kao i grčki, ima tri glavna elementa: scenu (skenS, scaena), gleda­
lište (tbeatron, cavea) i orkestru (orkhSstra, orchestra). U rimskom kazalištu ima
sasvim različitu ulogu negoli u grčkom, ovisnu o karakteru scenskih priredbi: kora
više nema pa i orkestra često služi kao dio gledališta. Redovito je polukružnog obli­
ka. Radnja se odvija na povišenom podiju ispred gledališta, a kulisa je pročelje sce­
ne (scaenae frons), dinamički raščlanjeno i ukrašeno izuzetno bogatim arhitekton­
skim elementima, s najblještavijim prospektom što su ga mogle imati antičke građe­
vine. Konstruktivno-tehnički momenti u izgradnji kazališta ovisili su o prirodi tere­
na gdje je ono bilo podignuto.Teatri građeni na ravnom zemljištu imali su odgova­
rajuće supstmkcije na kojima je počivalo gledalište, kao npr. gornja kavea u Saloni
(si. 121). No vrlo često se za smještaj kavee iskorištava neka prirodna padina (gdje
je ima), kao npr. u Trstu (si. 118) i u oba kazališta u Puli. U tu svrhu bilo je potrebno

258 259
 ANTIČKI GRAD
SL 119. Teatar, Pula (Pola): manje rimsko kazalište, tlocrt; a) polukružna orkestra; b) proscenij; c) gledalište;
d) bočni pristupi; e) cisterna; Mlakar 1957a
odvojena od gledališta, između njih se nalaze lateralni pristupi orkestri i gledalištu.
Scenska zgrada svojom dužinom ne odgovara promjeru gledališta, znatno je kraća
i seže otprilike do pojasa koji je dijelio gornju od donje kavee (im ma cavea). Scen­
ska zgrada je bila živo artikulirana s jedne i s druge duže strane. Izbočeni elementi
na pročelju (frons scaenae) koji su nosili udvojene stupove svojim pomacima po­
tencirali su scenografsku plastičnost; porta regia je uvučena, a lateralna vrata su iz-
bočena. Na stražnjoj fasadi, na liniji pobočnih vrata, bile su smještene dvije duboke
niše. Parasceniji na bokovima scenske zgrade bili su uski, komunicirali su s podijem
ispred scenskog pročelja i imali su ulaze izvana. Podno scenskog podija duž osno­
vice orkestre usječen je u živoj stijeni širok i dubok jarak, koji je vjerojatno služio
za smještaj mehanizma potrebnog pri primjeni deus ex machina, ali i za smještaj
zastora (velum) koji se prije početka igre dizao prema krovu scene. Gornja kavea
ima na tjemenu koso položen prolaz koji je vodio na središnji pojas gledališta, što
govori da je i ovdje pristup kavei bio moguć i silaskom iz gornjeg reda. Prema teat­
ru su iz predgrađa vodili pristupi kroz Dvojna (Porta gemina) i Herkulova vrata,
kod kojih je počinjala ulica koja je opasivala gornji dio pulskog uzvišenja.
Teatar u Saloni smješten je zapadno od foruma, sa scenskom zgradom na južnoj
strani (si. 121). Orijentiran je nešto drukčije od foruma, prilagodivši se vjerojatno
smjeru gradske komunikacije koja je tekla duž južne fasade teatra i pročelja hrama
260
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 120. Teatar, Pula (Pola): veće
rimsko kazalište na brdu Zaro, tlocrt;
0
1 5.10■ ....^
20
-r . 30 r..4.0 ;
50 m
Gnirs 1905.
(si. 79, 3). Izgradnjom kazališta, koju po konstruktivnim odlikama valja smjestiti u
Trajanovo doba (kraj 1. ili početak 2. st.), prostor na pročelju hrama doživio je novu
adaptaciju po kojoj su teatar i hram činili jednu arhitektonsku cjelinu. Salonitanski
teatar izgrađen je na ravnoj površini i zbog toga je čitava njegova kavea bila podig­
nuta na supstrukcijama od koncentričnih i radijalnih zidova (si. 121). Vanjski plašt
kavee činili su redovi pilastara - nosača lukovlja, koji su s vanjskim perimetrom sup-
strukcije tvorili unutrašnji hodnik. Klinaste ćelije supstrukcije donje kavee bile su
nasute, dok je gornja kavea imala prolaze koji su vodili u središnji pojas gledališta i
na gornje redove sjedišta. Scenska zgrada odnosom dužine i promjera gledališta od­
govara onoj u manjem kazalištu u Puli: doseže do srednjeg pojasa između gornje i
donje kavee. Frons scaenae tlocrtom, funkcionalnim rješenjem, a vjerojatno i sce­
nografskom dekoracijom odgovara sceni teatra uTrstu (si. 118). Središnji dio proče­
lja scene ima oblik polukružne niše u tjemenu koje su se nalazila središnja vrata što
vode na podij (porta regia), dok se bočna vrata nalaze u plićim nišama pravokut­
nog tlocrta. U tom pogledu se ova dva teatra podudaraju s “kanonskim” rješenjima
teatara s kraja 1. i početka 2. stoljeća, kada je artikulacija scenskog pročelja s izbo-
čenim elementima i stupovima odvojenim od fasade dosegla najviši uspon, a u to­
me je i bitna razlika između ovih kazališta i onoga većeg iz Pule, sagrađenoga izvan
grada, koje na pročelju scene ima niše nanizane u pravocrtnom slijedu.
Teatar u Visu nalazi se na poluotočiću Prirovo. Većim dijelom pokrila ga je iz­
gradnja franjevačkog samostana. Vidljiv je dio vanjskog plašta, izvedenog od fino iz­
rađenih klesanih blokova, s lezenama koje oživljuju zidno platno. Znatno je manjih
dimenzija od naprijed navedenih, a vjerojatno je imao kaveu ispunjenu nasipom, bez
prohodnih supstrukcija. Činjenica da je bio sagrađen izvan užega gradskog areala su-
261
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

gerira zaključak da je rimska Isa u 1. st. n. e. sačuvala stariju urbanu izgradnju iz pred-
rimskog vremena i da za gradnju teatra više tu nije bilo slobodnoga mjesta.
Na čitavoj istočnoj obali Jadrana sačuvana su samo dva amfiteatra, u Puli i u Sa­
loni. No takvih je građevina bilo i u drugim istaknutijim gradovima. Iz koresponden­
cije što ju je I. Lučić vodio sa zadarskim kroničarem Š. Ljubavcem vidi se da je za­
darski amfiteatar bio podignut na mjestu gdje su Mlečani u 17. stoljeću sagradili
vanjsko utvrđenje “mezzaluna”, današnji gradski park. Tom prilikom postavljen je i
natpis koji govori da je bedem sagrađen na mjestu gdje se nalazio rimski amfitea­
tar (Brunelli 1913., 134 i d.). Atribucije što se susreću u literaturi o amfiteratrima u
Epidauru i u Ekvu nisu pouzdane, no unatoč tome vrlo je vjerojatno da su i te ko­
lonije imale svoje amfiteatre. Nažalost, nema natpisa u kojima se spominje organi­
zacija borbi u areni (munus gladiatorium), što bi također bio pokazatelj za posto­
janje amfiteatra u nekom gradu, iako ne posve pouzdan jer su se borbe, kako je na­
vedeno, izvodile i na forumu, pogotovo ondje gdje nije bilo amfiteatra. U prvi mah
iznenađuje da nisu uočeni ostaci takvih građevina uz okole u Burnu i u Gardunu,50
kad se zna da amfiteatri redovito prate sjedišta legija, pa u nekim gradovima (npr. SL 121. Teatar, Salona; tlocrt; a)
u Karnuntu) postoje dva takva objekta, jedan civilni i drugi vojni. No valja uzeti u frons scaenae\ b) proscenij; c) or­
kestra; đ) bočni pristupi; e) potpor-
obzir da su legije napustile Dalmaciju za Flavijevaca, a upravo to je bilo doba kad njaci gledališta; Dyggve 1993a
je započela izgradnja amfiteatara u većem broju u Italiji i po provincijama.
Ako se kao modeli u tipološkom i tehničko-konstruktivnom pogledu uzmu am­
fiteatar u Pompejima i Kolosej u Rimu, naša dva pripadala bi “provincijalnim” vari­ na gledalište sa zapadne strane, od kojih dva ulaza ishode iz bočnih kula. Istočna
jantama, što nikako ne umanjuje njihovo značenje. Amfiteatar u Pompejima, od svih strana je donjim pojasom gledališta (moenianum prim um ) položena na prirodnu
najstariji, nastao je u Sulino vrijeme, 79- god. pr. Krista. Izgrađen na ravnom terenu, uzvisinu, dok je sljedeći red (moenianum secundum) splet supstrukcija i nadsvo-
bio je obuhvaćen elipsastim plaštem koji je podržavao nasip na koji su bila polože­ đenih komunikacija (si. 124). Na taj način i prirodni uvjeti izgradnje istočne i zapad­
na sjedišta u gledalištu, bez ikakve unutrašnje mreže i supstrukcije. Naprotiv, Kolo­ ne polovine arene što ih dijele porta Libitinae i porta triumphalis (na južnom tje­
sej, koji je također podignut na ravnu terenu, čitav počiva na spletu supstrukcija i menu) odredili su konstruktivnu različitost u prostornoj sukladnosti. Gornji kat
presvođenih prolaza - unutrašnjih komunikacija u horizontalnom i u vertikalnom ( moenianum sum m um ) imao je pravokutne prozore u vanjskom plaštu te red ar­
smjeru. Amfiteatri u Puli i u Saloni ponavljaju dijelom rješenje iz Rima, a dijelom kada od trijema poviše drugog menijana. Glavna loža za ugledne posjetioce nalazi­
ono iz Pompeja, samo koliko je to uvjetovala izgradnja jedne strane gledališta uz la se u sredini duže strane donjega zapadnog menijana. Zatvor za zvijeri (carceres),
prirodno uzvišenje. Ne radi se dakle o ekonomiji izgradnje ni o kakvoći izvedbe, podzemni hodnik ispod arene, pružao se po dužoj osi građevine, a komunicirao je
već o mogućnosti prilagođivanja izabranoj lokaciji. prolazom koji vodi od središta zapadne fasade i jednim užim koji vodi do libitinskih
Arena u Puli (si. 123) orijentirana u smjeru sjever-jug, smještena je sjeverois­ vrata. Izvjesne arhaične crte i samosvojnosti pulske Arene (kule, nepoznate u dru­
točno od gradske jezgre, na padinama brežuljka, uz cestu koja je vodila na sjever i gim amfiteatrima Italije i provincija) potječu od činjenice što početak njezine grad­
oko koje se razvijala gradska nekropola.91 Po dužoj osi razmak joj iznosi 132,50 m, nje pada u najranije Carstvo, dakle znatno prije izgradnje rimskog Koloseja, a bila
po kraćoj 105 m; sama arena dugačka je 67,90 m, široka 11,60 m i prema tim pro­ je dovršena nastupom vladavine Flavijevaca.
porcijama nešto je kompaktnija od amfiteatra u Saloni koji1djeluje izduženije (si. Amfiteatar u Saloni (si. 125) potječe iz nešto kasnijeg vremena (Bulić 1927.;
125). Masivnost zdanja pojačana je impresivnom i snažnom rustičnom tehnikom Dyggve 1933a). Njegovu gradnju valja sinkronizirati s izgradnjom zapadnog bede­
A' O sim pretpostavljenoga
ludus legionis, svakako ma­ vanjskog paramenta, a jednako tako i dvjema kulama pravokutnog tlocrta uz zapad­ ma Salone, početkom 2. st. Za istodobnost govore odnosi zidnih struktura vanjskog
nje zahtjevne građevine, po­ ni plašt, koje su svojim stubištima vodile na pojedine menijane sve do gornjeg plašta amfiteatra uz bedem i bedema samog. Oni tvore organsku vezu pa ne ostav­
kraj okola u Bumu.
(moenianum sum m um ) neovisno o unutrašnjim komunikacijama. Kao i u Veroni ljaju mogućnost za zaključak da je amfiteatar bio sagrađen ranije, a bedemom op­
!! Staneovich 1882.; Gnirs
1915-: 1915a; Mirabella Ro-
(si. 122), vanjski plašt građevine, izgrađen u redovima pilona nosača arkada, djeluje koljen kasnije, dok je očito da su duktus bedema i amfiteatar usklađeni. Amfiteatar
berti 1943.; Mlakar 1957a; potpuno neovisno i odvojeno od građevinske mase supstrukcija koje nose gledališ­ je medu većima dosad otkrivenim: dužina mu je iznosila 124,75 m, širina 100,65 m.
Crema 1959, 205 i d.; Man­
suelli 19 71,185 i d.; Krizma-
te s izvjesnom statičkom autonomijom. Šest otvora - nadsvodenih pristupa vodi Arena je bila dugačka 64,30 m, široka 40,20 m, dubine (tlocrtna širina) gledališta
nich 1979. kroz ulazne arkade i hodnik između vanjskog paramenta i lica supstrukcijske mase 30,23 m. Bedem prati vanjski perimetar građevine na sjevernoj strani gotovo u po-

262
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

što su se na istom mjestu kasnije pojavili oratoriji mučenika. Carceres za životinje

bili su smješteni uz istočna trijumfalna vrata.
Naposljetku se valja osvrnuti i na broj gledalaca koje su naši amfiteatri mogli
primiti.Tu je u starijoj literaturi bilo velikih pretjerivanja. Po Dyggveovoj komputa-
ciji, koja se temelji na solidnoj i minucioznoj analizi ukupne dužine sjedećih (13
400) i stajaćih mjesta (oko 2000), računajući da na svako mjesto otpada 0,5 m pros­
tora, proizlazi da je salonitanski amfiteatar mogao odjedanput primiti oko 20 000
gledalaca. Malo manje od toga moglo se smjestiti i u pulski amfiteatar.

SL 122. Amfiteatar, Verona, Italija: tlocrt; Pompei 1877.

lovici opsega (si. 79,4). Arena, uz koju teče odvodni kanal, okružena je visokim po­
dijem koji služi i kao kružna prometnica u prvom menijanu. Vanjski plašt (si. 126),
kao i u Puli, nose čvrsti piloni s prislonjenim stupovima na kojima počiva trabeaci-
ja katova, ovdje izvedeni od većih glatko isklesanih blokova. U južnom traktu, oslo­
bođenom bedema, plašt superponiranih redova tvori vanjski hodnik. Drugi, središ­
nji hodnik, dijeli prvi od drugog menijana. Moenianum sum m um sa stajaćim
mjestima bio je prema van otvoren kvadratnim prozorima, a natkriven je bio trije­
mom oko kavee što su ga nosili stupovi između kojih su bili postavljeni parapeti s
hermulama. Između prozora gornjeg menijana dizali su se jarboli (mali) koji su ov­
dje, kao i u Puli, služili za razapinjanje platna (velum; si. 127), Donji menijan imao
je 14 redova sjedišta (stepenica), gornji 16. U gornjem u čitavu pojasu kavee izbija­
ju u gledalište izlazi, a u donjem samo u južnom dijelu, jer se sjeverni izravno nas­
lanjao na povišem teren. U središnjem dijelu duže strane donjeg menijana nalazile
su se počasne lože, do kojih su izvana vodili posebni prilazi: na sjevernoj strani one
određene za gradske magistrate, na južnoj za namjesnika provincije i njegovu prat­
nju. Ispod gledališta po dužoj osi nalaze se širi ulazi, po jedna porta pompae, iz ko­
jih su izlazile ekipe protivnika u borbi i stupale u mimohodu prije početka igara.
Kroz južni plašt vodilo je u gledalište kroz nadsvođene prolaze osam otvora u živoj
stijeni, od kojih je posebno bio oblikovan onaj koji je vodio na glavnu ložu. U nad-
svođenim ćelijama ispod južnog dijela gledališta nalazili su se, po Dfggveu, neme-
zeji, svetišta božice osvete koju su štovali gladijatori, a to on zaključuje i po tome SL 123. Am fiteatar, Pula (Pola): tlocrt i presjeci po dužoj i kraćoj osi: crtež Faber - Petković u Suić 1976.

264 265
 ANTIĆKJ GRAD
F) Memorativne građevine
U ovu kategoriju arhitektonskih spomenika mogu se smjestiti građevine koje
su podizale zajednice ili pojedinci u nečiju počast, ili na uspomenu nekoj osobi, ili
kao ukras gradu i pojedinim njegovim ambijentima. Svi su naši gradovi u većoj ili u
manjoj mjeri obilovali ovakvim objektima, oni su bili integralni dio urbane kulture
i urbanističke izgradnje, a uvijek i dekor gradskih površina. Njihova izgradnja ozna­
čivala je oplemenjivanje urbanog areala, humaniziranje čovjekova obitavališta, os­
mišljavanje prostora namijenjenih kretanju i okupljanju, potenciranje vrijednosti
građevina i ambijenata i veoma često punktove vizualne i komunikativne konver­
gencije.
Na prvo mjesto valja postaviti slavoluke. Slavoluci u pravom smislu riječi sa­
mostalni su objekti, ono što također zovemo i trijumfalnim lukom, no u širem smis­
lu riječi ovamo se mogu pribrojiti i trijumfalni lukovi ukomponiram u gradska vra­
ta. O ovima posljednjim bilo je već govora u skladu s njihovom funkcijom u fortifi-
kacijskim sustavima. Potrebno je još osvrnuti se na njihove stilske i dekorativne ele­
mente.
SI. 124. Amfiteatar, Pula (Pola): rekonstrukcija u perspektivi; Mirabella-Roberti 1943.
266
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SI. 125- Amfiteatar, Salona: rekonstrukcija tlocrta; Dyggve 1933a
Slavoluk Sergijevaca u Puli92 ide u red najcjelovitije sačuvanih spomenika u na­
šoj zemlji i ujedno najvrednijih ove kategorije u svijetu uopće (T. II.). Postavljen je
kao samostojeći objekt s unutrašnje strane glavnih gradskih vrata antičke Pule pa
je i sa svih strana obrađen, s više pažnje na unutrašnjoj strani koja je okrenuta pre­
ma ulici koja kroz vrata vodi iz grada u suburbij. Kako pokazuju natpisi i njegova
stilska analiza, sagrađen je početkom Carstva, mnogi misle oko 29. god. pr. Krista,
kao poklon gradu od obitelji Sergijevaca čija su imena navedena na gornjoj trabea-
ciji i na atiku. Jedan od njih borio se u bitci kodAkcija 31 ■god. pr. Krista (CIL 5.50;
Inscr.It. X, 1,72). Prema tome, slavoluk je među najranijima dosad poznatima, isto­
doban s onima u Suzi i u Aosti. Kao spomenik predodreden da stoji izolirano, bio je
prostudiran u svim svojim pojedinostima. Podignut poviše dva pilastra nosača, koji
mu služe i kao stilobat, u prospektu se izdiže na kaneliranim stupovima od kojih su
unutrašnji polustupovi, a ugaoni tri četvrti, tvoreći tako okvir s pročelja i s bočne
strane. Bogati korintski kapiteli nose arhitrav, a friz na istacima poviše stupova ima
sa svake strane po dva bogata festona. Suženost lučnog otvora naglašava dojam al-
timetrije, koja je na sljemenu pojačana visokim atikom s imenima darovatelja. Ugao­
ni pilastri što nose luk dekorirani su sa sve tri strane motivom akantovih vitica, od
kojih one na unutrašnjem licu podsjećaju na gracilne akantove volute s Augustova
Žrtvenika mira (Ara pacis). Prostore između arhivolta (visine dijametar i pol) i tra-
beacije ispunjaju likovi viktorija, motiv inače poznat sa slavoluka prikazanih na k: Cnirs 1915.: ForlaEi-Tama-
novcima, ali ne i s onih izvedenih. Po svemu tome ovaj se slavoluk odlučno izdvaja ro 1924.; Miakar i95S.; Crc-
m a 19-59-.. 213; Mansueili
iz kruga provincijalne umjetnosti i pripada u najbolja ostvarenja klasične arhitektu­ 1971., 185 i d.; Traversari
re. Drugi sačuvani, onaj u Zadru (Brunelli 1913-, 124 i đ.; Suić 1958.; 1981., 201, 1971.
267
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

202) mnogo je skromnije izvedbe, iako i njega valja smjestiti najdalje u prvu polo­
vinu 1. st. n. e. (T. III.). On se i ne nalazi na svojemu izvornom mjestu: u gradska vra­
ta (Morska) bio je uzidan u 16. st. kad je Venecija izgradila terapjenate i bastione
grada prema luci. Nalazio se na gradskom emporiju, vjerojatno je bio uklopljen iz­
među velikih hala (horrea) što su se tu dizale, a sve govori da je u srednjem vijeku
bio kao pročelje uklopljen u crkvicu sv. Foske. Sačuvani dijelovi pokazuju da se ra­
di o slavoluku s jednim otvorom, koji se također poradi sužavanja otvora razvijao u
visinu, a nju su potencirali likovni elementi postavljeni na atik: tritoni i ribe kako
donosi Cirijak iz Ankone, dakle motivi koji su tijesno povezani s prostorom na ko­
jemu se dizao. Plastični ukras prospekta veoma je jednostavan: po jedna lezena sa
svake strane diže se prema trabeaciji završavajući korintskim polukapitelom, a luk
s profiliranim arhivoltom naslanja se na jednostavan impost. Treći slavoluk koji se
može pouzdano evidentirati bio je onaj što se dizao u Đokleji poviše glavne ulice,
nedaleko zapadnih gradskih vrata. Po njemu su istraživači i nazvali ulicu Via trium-
SI. 127. Amfiteatar, Salona: rekonstrukcija u perspektivi; Dyggve 1933a

phalis (Sticotti 1913-, 27 i d.). Međutim, od njega su sačuvani samo postamenti i

pojedini arhitektonski ulomci pa nam vizija njegove cjeline ostaje nepoznata. Luk
u Tarsatici, sačuvan u starom dijelu današnje Rijeke, rustične izrade i siromašne raz­
rade, pripada nesumnjivo u period kasnog Carstva pa će o njemu i o njegovoj ulo­
zi biti govora na odgovarajućemu mjestu.
Preostaje još da se s nekoliko riječi osvrnemo na slavoluke koji su bili uklop­
ljeni u gradska vrata. Nastup “rimskog mira” dao je povoda i mogućnosti da se po­
sebno istakne i estetski oblikuje izgled ulaza u grad, mada u najranijem Carstvu
uvijek postoji oprez, pa tako tzv. Porta gemina u Puli55 fino komponirana u par
lučnih otvora s tankom vanjskom stijenom, kao defenzivno osiguranje, čuva unut­
rašnji propugnakul. Posebno je zanimljivo rješenje tzv. Porta Caesarea u Saloni
(Gerber 1917a; Kahler 1934.). Po Gerberovoj rekonstrukciji vrata djeluju teško i
masivno između dviju oktogonalnih kula (si. 62). Po Kahleru čitava cjelina se izdi­
že uvis, kule postaju elegantnije, a poviše svodova što natkrivaju ulazni prostor di­
že se lođa s trijemom između kula (si. 63). Na taj način zidine i kule stječu odgo­
S £ CT10 TKAJf Sr i kSA varajuću visinu, a ulaz u grad reprezentativni prospekt koji razbija monotoniju zid­
nog platna od rustičnih blokova. Trajanov luk u vratima Aserije (Liebl - Wilberg
1908.; Fadić 2001a) nosi kakvoću graditeljstva Trajanova vremena: uzdignutošću
konstrukcije i ujedno proširenjem otvora da bi se uskladio s visinom postojećeg
bedema, a osobito izbočivanjem plastičnih elemenata i potpunim odvajanjem stu­
pova od zidne plohe, postignuta je dubina prostora i ostvaren kontrast svjetla i sje­
ne (si. 64).Time je ujedno bio ublažen sudar između fino obrađenih elemenata lu­
ka, stupova, kapitela i trabeacije s jedne strane i rustikalnih bunja u bedemu s dru­
ge. Najreprezentativnije je nesumnjivo djelovao slavoluk s tri otvora uklopljen u
jedna od triju gradskih vrata istočnog bedema u Zadru (Bersa 1911.; Suić 1981.,
188 - 191). Veoma visoke baze, srednje i bočne, pridonose od svoje strane dojmu
w Gnirs~1906.; Mlakar 1958.;
visine, koji se dalje razvija udvojenim polustupovima na središnjim pilonima i po Crema 1959- 447; Mansuelli
jednim polustupom na bočnima. Oktogonalne kule, izrađene od finoga bijelog kle- 1971.. 128

269
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

sanca, izbočene u odnosu na slavoluk podjednako prema van i prema unutra, čine
s njim cjelinu i prate ga izduženim plohama i bridovima sve do završnog atika (si
65). Kad bi se moglo barem malo konkretnije naslutiti kakve su likovne kompozi­
cije bile postavljene poviše atika (statue, bige, kvadrige?), dojam monumentalnos­
ti bio bi potpun. Ovaj spomenik je dokaz više koliko je prvo stoljeće značilo za ur­
banističko “dovršavanje” antičkog Jadera.
U hrvatskim primorskim gradovima nađeno je mnogo baza i postamenata na
koje su bili postavljeni kipovi ili neki drugi memorativni spomenici. Njih je bilo na
forumu, na svim trgovima i javnim mjestima, na ulicama, u nišama, u trijemovima i
drugdje. Sve je to pomelo vrijeme, uglavnom već u kasnoj antici. Čovjek toga vre­
mena više nije bio u stanju uspostaviti odnos s davnim vladarima, patronima i istak­
nutim građanima, on je često u njihovim kipovima vidio prvenstveno građevni ma­
terijal upravo kao i u arhitektonskim elementima napuštenih ili urušenih hramova,
trijemova i drugih palača: krasnom mramornom nimfom iz forumskog nimfeja u
Zadru bit će pokrivena gradska kloaka. Ostao je jedan jedini primjerak iz ove boga­
te antologije, monumentalni stup što se diže na piramidalnom postolju na forumu
u Zadru (Cecchelli 1932., 32; Suić 1981., 209). Njegov par s druge strane ostao je u
temelju ispod nadbiskupskog vrta. Poviše visokoga glatkog stupa sastavljenog u
tamburima diže se kapitel, a nad njim je vjerojatno dominirala statua imperatora ili
odličnika, ili možda neki monumentalno izrađeni simbol. Ostao je samo jedan stup,
i to zahvaljujući činjenici da je u srednjem vijeku, sve do kraja mletačke vladavine,
služio kao stup sramote.
G) Stambena izgradnja
Iako u prvi mah izgleda nelogičnim, stambena antička arhitektura i u metropo­
li i u provincijama jedno je od pitanja na koje je najteže dati iscrpniji odgovor. Ona
je pak pokrivala svakako više od polovine urbanog prostora. Ima više razloga tom
nepoznavanju. Jedan je interes starijih istraživača koji su veću pažnju poklanjali os­
tacima monumentalne arhitekture, dok je privatna izgradnja bila na sporednom ko­
losijeku. A kad se i pojavila, veće zanimanje nego ona sama izazivali su njezini deko­
rativni i “umjetnički” elementi, osobito mozaici. K tome je ona, po prirodi stvari, sla­
bije sačuvana i po tome teže pristupačna sustavnom istraživanju. I napokon, u gra­
dovima koji su kao naseljenja trajali u kontinuitetu (a oni su na našemu primorju ve­
ćina), kasnija se stambena izgradnja nadovezivala na najstariju antičku podlogu ko­
ja je često bila negirana, stvarala se komplicirana stratigrafija izgradnje jer su nova
vremena donosila nove potrebe i nove ideje o kući kao prostoru za organiziranje ži­
vota, pa pri tome često antička supstrukcija nije bila ni evidentirana. Događalo se
stoga da su neki antički temeljni ostaci bili interpretirani kao srednjovjekovni, ili još
češće da je srednjovjekovna izgradnja bila smatrana antičkom (npr. uAseriji).
Kad se govori o rimskoj kući.ponajčešće se pomišlja na poznate primjere iz sta­
rih Pompeja gdje je kobna prirodna kataklizma 79. god. n. e. konzervirala čitav grad
SI. 128. Stambena izgradnja, Duklja (Doclea), Crna Gora: rimska kuća sa svetištem, tlocrt; a) glavni ulaz s
ulice; a j ulaz s glavne ulice u dvorište; a2 ulaz u dvorište termalnog sklopa; b) ulazni prostor, c) vratarnica; d) atrij
s impluvijem, oko atrija su spavaonice i blagovaonice, tablina nema; e ) uski hodnik s latrinom; f) kuhinja; g) frigi-
darij kućnih terma; h) kaldarij; i) prefumij; j) i k) dvorišta; 1) dvorište s trijemom; m ) kućno svetište; Sticotti 1913.
i njegove zgrade gotovo do krova. Pompejanska je kuća postala model za studij raz­
vitka i organizacije ranorimskoga stambenog objekta. Međutim, da je erupcija Vezu-
va “mogla birati” ono što će kasnijim pokoljenjima osvijetliti život jednoga grada u
prosjeku, tada bi trebalo zaključiti da je izabrala najneprikladniji primjer. Pompeji su
naime, kao i Herkulanej i ostali susjedni gradići u Kampaniji, imali izuzetan položaj
i značenje u društvenom i ekonomskom životu rimskoga svijeta. Tu je bilo stjecište
onoga što bismo danas zvali jet-setom kasnorepublikanskoga i ranocarskog svijeta.
Tu su mogla biti ostvarena i najveća dostignuća, a mnoge pojave iz sfere arhitektu­
re i umjetnosti nisu ni prelazile regionalne okvire. Pompejanska kuća ostaje i dalje
apstraktna ideja rimske kuće u njezinu razvitku do klasične punoće, no tražiti njezi­
nu realizaciju u ostalim regijama Italije ili u provincijama značilo bi forsirati neke
sheme posve neovisno o konkretnim prilikama i uvjetima. Rimska kuća doživjela je
najpotpuniji razvitak prihvaćanjem helenističkih elemenata, prvenstveno peristila
sa svim njegovim dijelovima (oecus, andron, exedra i dr.). Tradicionalna italska, od­
nosno rimsko-etruščanska kuća bila je mnogo skromnija i jednostavnija. Kroz tijes­
ne fauces, hodnik između dviju prostorija na pročelju (koje su često bile otvorene
s ulične strane pa su služile kao tabernae) ulazilo se u atrij, u produžetku kojega se
nalazio tablinum. Ako je kuća imala i mali vrt na stražnjoj strani (hortus), pristup
njemu vodio je uz bočni zid tablina. Slijedeći helenističke uzore i preuzimajući po­
jedine dijelove helenističke kuće, rimska domus kreće prema naglašenoj ekstenziv-
nosti, a kad su potrebe urbane familije zahtijevale veći prostor, ona udvostručuje sas­
tavne elemente, osobito otvorene unutrašnje prostore, atrij i peristil, čime se, zapra­
vo, postiže zbroj dviju kuća povezanih u jedinstven kompleks.

270
ANTIČKI GRAD
SI. 129. Stambena izgradnja,
Zadar ( Iader): tlocrt i presjek
ostataka rimske kuće; sačuvan je
središnji dio peristila; Ilakovac
1969.
Da bi se moglo naslutiti kakva je bila kuća što se na našoj obali pojavljuje s do­
laskom italskih doseljenika, potrebno je osvrnuti se na njihov kulturni i društveno-
ekonomski standard. Veleposjednička aristokracija koja je imala posjeda u Histriji i
u pojedinim područjima Dalmacije nije mogla izravno pridonijeti afirmaciji tipa
rimskog urbanoga stambenog objekta. Ona je gradila raskošne rezidencije na svo­
jim imanjima, s trijemovima, termama, peristilima. S gradom na području kojega se
nalazio njezin posjed ona je imala malo veze. Veleposjednici su imali posjeda (fun-
di) i u drugim zemljama, neki su i tamo gradili vile i za taj je kozmopolitski svijet
grad bio Grad (Rim) ili neki drugi megalopol. No upravo tom sloju treba zahvaliti
za kvalitetne inovacije u stambenoj kulturi i u nas. Peristil kao element gradske ku­
će i u nas je zacijelo prešao iz ladanjske arhitekture u urbanu, a ne obratno. Najbroj­
niji doseljenici, kolonisti koji su dobili terene u gradskim agerima, pripadali su slo­
ju koji se krajem Republike i početkom Carstva, kad su deducirane naše kolonije,
u rimskom društvu nalazio gotovo na dnu ljestvice slobodnih ljudi. Stjecanjem
skromnih šest do deset jugera zemljišta oni su u novoj postojbini postali “netko i
nešto". No opseg njihova ekonomskog i kulturnog potencijala bio je zaista više ne­
go skroman. U prvim generacijama oni nisu mogli biti prenosioci visoke kulture
stanovanja: mogli su samo presaditi opću ideju tradicionalne rimske kuće ili ju asi­
milirati s onim što su zatekli ovdje. Tek kasnije, s razvitkom gradske provincijalne
aristokracije, domus će i u našemu gradu sve više stjecati odlike i kakvoću razvije­
ne kuće, s peristilom koji se već bio pojavio u ladanjskoj arhitekturi. Treći sloj, pos­
lovni i trgovački, po prirodi je bio vagilan i mobilan, a njegova će uloga u stambe­
noj izgradnji visokog dometa doći do izražaja onda kad i on postane “sjedilački”,
što je povezano i s njegovom proširenom orijentacijom u ekonomiji: i taj sloj ulaže
kapital u terene koji donose dobru i sigurnu rentu te društveni ugled.
Ove uopćeno formulirane misli moguće je ilustrirati s nekoliko primjera što ih
pružaju rezultati istraživanja. Ostaci kuća koje u tlocrtnoj kompoziciji odražavaju
zamisao razvijene rimske kuće cjelovitije su sačuvani u Nezakciju i u Dokleji. U os­
talim gradovima uočeni su samo fragmenti. Kuća u Dokleji (Sticotti 1913-, 79 i d.)
ima odlike urbane vile s dva otkrivena središnja prostora, s atrijem i peristilom (si.
128). Vrata s ulične strane vode u pretprostor gdje se nalazi i ćelija vratara (cella
ostiaria), i odatle se ulazi u atrij s impluvijem, a trabeaciju kompluvija podržavaju
Osi varenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
0 1 2 3 4 5
SL 130. Stambena izgradnja, Zadar (Iader): tlocrt i presjek ostataka rimske kuće; a) sadašnja ulica; b) kanal
rimske kloake; c ) ostaci pločnika rimske ulice; Ilakovac 1961.
četiri stupa s duže i tri s kraće strane. U zapadnom dijelu sklopa je autonoman ter­
malni kompleks, a na istočnoj strani peristil s trijemom uz dva perimetralna zida.
Uz njegov južni zid nalazi se kućno svetište. U biti, građevina svojom temeljnom
koncepcijom reproducira model stambenog objekta s pretenzijama, ali uz neke bit­
ne specifičnosti koje ju udaljuju od kanonskog tipa. Iako u prostornoj artikulaciji
izražava težnju k aksijalnosti kojom se klasična rimska kuća odlikuje s obzirom na
unutarnju distribuciju svojih temeljnih elemenata, bočni smještaj glavnog ulaza i
ulaza u peristil bitno mijenja organizaciju unutrašnjih komunikacija zgrade. Nema
tablina uz atrij, a kućno svetiše (sacellum) odvojeno od atrija i dislocirano u peris­
til naznačuje nove ideje koje se udaljuju od tradicionalnih rimskih.
Prosjek gradske stambene arhitekture pružaju ostaci rimskih kuća iz Zadra (Ila­
kovac 1962.; 1962a; Suić 1981., 196, 198), iako sačuvani u fragmentima. Zidne
strukture iz prve (ranocarske) faze jedne od njih (si. 129), uz pretpostavku simet­
rične korespondencije temeljnih elemenata po dužini, upućuju na uzdužnu aksijal-
nost i kanonsku distribuciju unutrašnjih prostora, vjerojatno s fauces i tabernama
uz ulicu na sjeveroistočnoj strani i s peristilom na jugozapadnoj, što ujedno poka­
zuje da su kuće (domus) svojom prostornom artikulacijom bile locirane jedna uz
drugu po širini gradskih inzula, od jednog dekumana do drugog. Druga kuća (si.
130) razvija se u istom smjeru i na sjeveroistočnom završetku seže do nogostupa
rimske ulice (koji se nije sačuvao). Ovdje su međutim unutrašnji elementi bili po­
redani u obratnom pravcu: otvoreni prostor (raniji peristil?), kasnije pretvoren u
gospodarsko središte, nalazi se na sjeveroistočnoj strani, pa to navodi na zaključak
da su skupine kuća uklopljenih u pojedine inzule bile naizmjenično suprotno ori­
jentirane: nekima je uz jedan te isti dekuman bila smještena fasada s glavnim ula­
zom, a drugima dvorište ili peristil. Kuće na bočnim stranama inzula vjerojatno su
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

velike površine popločene mozaikom s geometrijskim i animalnim motivima pa je

SL 131. Stambena izgradnja, Nin (Aenona): ostaci rimskih kuća oko crkvice Sv. Križa; kuće su jednostavnih
tlocrtnih oblika, većinom s dvije prostorije u prizemlju od kojih jedna gleda na ulicu i služi kao taberna; A) ulice;
B) nogostupi u z ulicu; Q kuća s tetrastilnim atrijem; a) bunari u prizemljima kuća
opravdano očekivati da će se na tom mjestu pojaviti raskošnija urbana vila. Na taj
način i studij kuće za stanovanje, što je i logično, pokazuje kako standard stanova­
nja ide usporedno s demografsko-ekonomskim i kulturnim prilikama u gradu.
Određenu gradaciju pokazuju i kuće u staroj Varvariji. Zajedničko je svima da
imaju otvoreni centralni prostor s piscinom za vodu koji se, s obzirom na svoj od­
nos prema ostalim elementima kuće, mora smatrati atrijem. A i ti atriji odaju prim­
jenu različitih standarda kao i kuće same. Većinom je to bio tradicionalni i jednos­
tavni tuskanski atrij (atrium Tuscanicum) bez stupova, gdje su otvoreno krovište
podržavale ukrštene grede, no u jednoj od kuća koja je ostala ispod kompleksa fra­
njevačkog samostana otkriven je atrij okružen trijemom (atrium Corintbium), ko­
ji je u tom objektu preuzeo i neke namjene peristila.
Izneseni primjeri su samo blijedi tračci koji tu i tamo osvjetljavaju onaj bogati
i raznovrsni inventar stambene arhitekure u istočnojadranskim primorskim grado­
vima. Našoj mašti i intuiciji više prostora ostavljaju pronađeni detalji visokog dome­
ta koji su pripadali gradskim kućama i palačama, npr. onima gdje su se nalazili broj­
ni mozaici, poput one u Puli gdje se nalazio mozaik s prizorom kažnjavanja Dirke;
one u Saloni kojoj su pripadali figuralni mozaici što ih je već Bulić bio uočio, bez
obzira na to jesu li zaista pripadali rezidenciji namjesnika Dalmacije; one u Risnu s

* Djelomično objavljeno na­
kon iskopavanja oko crkve
sv. Križa, Suić 1968a; Belo-
šević 1998.; 1999.: 1999a:
2000.; Kolega 2001.
imale i bočnih ulaza iz gradskih karda. Time ipak nije bila negirana temeljna ideja
kompozicije inzula, ako ovi bočni pristupi nisu uvjetovali i aksijalnu orijentaciju ku­
će u smjeru dekumana.
Lokalno-provincijalnu atmosferu u kulturi stanovanja otkriva oveći kompleks
kuća u inzulama stare Enone9*1u okolišu crkvice Sv. Križa (si. 131). Tu su, između us­
kih ulica što teku u pravcu gradskih dekumana, poštujući imovinsko-pravne norme
po kojima se zidovi jedne kuće ne smiju naslanjati na zidove druge, smještene jed­
na do druge stambene kuće koje ne možemo svrstati ni u jednu kategoriju strogo
rimskih kuća. Radi se o zdanjima skromnih dimenzija s dvije do četiri prostorije, od
kojih su pojedine uz ulicu imale funkciju taberne. U jednoj od tih prizemnih pros­
torija obično se u uglu nalazi ognjište, a često i bunar za kaptiranje podzemnih vo­
da. Očito je da su u ovoj gradskoj četvrti Enone spojene stare tradicije i nova iskus­
tva, a to naglašava i činjenica da su se stambeni objekti ovakva tipa potpuno uklo­
pili u ortogonalni sustav rastera, dok su skromne dimenzije kuća uvjetovale gušći
raspored gradskih prometnica. U većoj je mjeri “rimska” kuća u sjeveroistočnoj in-
zuli (si. 131 c), od koje je otkriven dio atrija kojega su trabeaciju kompluvija podr­
žavala četiri stupa (atrium tetrastylum). To, kao i ostaci kvalitetnih zidnih slikarija
u prostoriji do atrija, govori svakako o jednoj višoj kakvoći. Orijentacija atrija i sklop
okolnih zidova pokazuje da je ova domus bila razvijena u pravcu dekumana pa joj
pročelje treba očekivati uz ulicu koja danas vodi prema Gornjim vratima. No ipak
čednost ovoga kompleksa ne može služiti kao mjerilo za ocjenu stambene kulture
SL 132. Stambena izgradnja, Pompeji, Italija: presjek
cijele Enone, jednako kao što njezin monumentalni hram ne može biti tumač veliči­
i idealna rekonstrukcija kuće s geometrijski formiranim
ne grada. Zgrada nekoliko desetaka metara sjeveroistočno od kuće s atrijem imala je vrtom; Boethius - Ward*Perkins 1970.

274
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

prizorom božanstva Sna, itd. Uvid pak u otkopani inventar stambene arhitekture
pokazuje koIiJko je ostalo otvorenih problema i koliko je mnogo zadataka pred is­
traživačima.

H) Komunalije

Koliko standard stambene arhitekture odražava društveni standard pojedinaca

i pojedinih gradskih familija, toliko ono što nazivamo komunalnom izgradnjom od­
ražava standard grada u cjelini, U tu sferu svrstavaju se mnogobrojni urbani i urba­
nistički elementi od kojih su našemu promatranju dostupni samo neki.
Život u mediteranskom gradu zbiva se na ulici i ona kao sredstvo kretanja i po­
vezivanja užih cjelina dobiva i odgovarajući tretman. Mediteranski je grad sav u ka­
menu, kamen mu služi ne samo za izgradnju objekata već i za popločavanje ulica.
U tu svrhu upotrebljavao se kamen veće tvrdoće, a za popločavanje natkrivenih
površina (npr. u trijemu oko foruma u Zadru, podno kapitolija u Ninu i dr.) i bije­
li kamen. Unutrašnji red i prostudirane efekte odaje pločnik foruma, s pravilnom
geometrijom ploča slojevito naslaganih po dužoj osi foruma, čime se vizualno po­
tencira njegova dužina i sugerira glavni pravac komuniciranja i konvergencije pre­
ma kapitoliju. Srednji pojas je najširi, a oni lijevo i desno od njega postaju sve uži.
Stube koje okružuju forum nisu položene na pločnik, što bi moglo upućivati na to
da je on bio postavljen nakon što su već bile oblikovane margine forumskog zrca­
la. Naprotiv, pločnik trijema je svojom orijentacijom podređen krilima trijema, te­
če usporedno s rubnim stubama na svim trima stranama, i na taj način stvara čvrst
Si. 133. P o p lo ča v an je, Zadar (Iader): sustav popiočavanja forumskog zrcala i trijema; ploče forumskog zrcala
okvir forumskom pločniku. Geometrijska pravilnost ogleda se u činjenici da svi poredane su u longitudinalnim nizovima koji su sve uži prema rubovima foruma; ploče u trijemovima su sve jed­
odgovarajući pojasevi u svakom krilu imaju istu širinu (si. 133). nake Širine i nižu se usporedno sa stranicama foruma

Ulični pločnici pokazuju različitu strukturu. Negdje su ploče iismjerene po du­

žini ulice, negdje po širini, ima ulica gdje su ploče imale oblik kvadrata, a ima i kom­
pozicija bez nekog određenog poretka. Od jaderskih ulica, koje su uočene gotovo
ispod svake danas postojeće, najzanimljiviji primjer pruža jedna od glavnih, vjero­
jatno glavni kardo (si. 134). Ne samo zbog strukture pločnika.Tu se vidi odnos uli­
ce prema bočnim nogostupima: oni su otprilike iste širine kao i sama ulica. No ni
ovdje ni u drugim ulicama (npr. ispod Ulice N. Matafara, prije Riječka ulica) oni ni
izdaleka ne dosežu visinu pompejanskih nogostupa, a to isto se zapaža u Saloni i u
Enoni. Nogostupi u Enoni bili su popločani, položeni gotovo u razini ulice (si. 131),
dok same ulice, barem one otkrivene, uopće nisu bile popločane. Tragova uličnih
pločnika nije se dosad našlo ni u staroj Varvariji; naprotiv, jedna uzdužna ulica koja
je tekla uz kapitolij imala je kao podlogu živac kamen koji je bio isklesan i u koji je
bio uduben kanal za otjecanje vode. Ostaci pločnika mjestimično su otkriveni u Po­
li, Saloni, Dokleji i drugdje.
Istraženi ili slučajno otkriveni ostaci gradske kanalizacije pokazuju da je u tom
pogledu antički grad malo što trebao zavidjeti suvremenim gradovima. Otkriveni su
čitavi sustavi ili dijelovi većih sustava. Blizina mora pružala im je pogodna rješenja
za odljev oborinskih i otpadnih voda. U Zadru je bilo moguće pratiti jednu gradsku
kloaku koja je tekla linijom dekumana od Srednjih gradskih vrata do foruma i dru­
gu koja se nalazila ispod karda što prati forum s jugoistočne strane. Duboki kanal (si.
135) s podnicom od tegula bio je pokriven uličnim pločnikom, po sredim kojega su
se nizali kružni otvori za čišćenje kloake (si. 134 d). Njezini su krajevi sezali do jed­
nog i drugoga mora. U kompleksu bivšeg samostana sv, Dominika otkriven je trakt
kanalizacije koji transverzalno siječe gradsku inzulu.Tu je kanal bio nadsvođen.To
pokazuje da su temeljni problemi kanalizacije bili riješeni prije početka intenzivni­
je izgradnje objekata. Dobro je poznat sustav iz Dokleje, a jednako tako i iz Salone.
Kloake su skupljale vode iz termi i javnih česmi, a isto tako i s ulica. Nedaleko od
emporija u Zadru otkriven je konkavni kameni lijevak za izlijevanje vode u kloaku.
No nisu svi gradovi imali tako razgranat sustav niti su sve ulice imale kanalizaciju,
pa je sigurno da su se mnoge od njih za obilnih kiša pretvarale u potoke. Boljem ot-
jecanju pridonosio je nagib uličnog pločnika, što se lijepo zapaža na spomenutom
kardu u Jaderu (si. 135). I pločnik foruma u Jaderu imao je blagi nagib prema boč­
nim stranama. Voda je tekla žlijebom ispod donje stube oko foruma (si. 140). Nadaš-

276

* Pula: G nirs 1901.; 1924.;
D e Franceschi 1934.; Omi­
šalj: ; Rab: Medini 1967.. 48 i
đ.; Časka: Suić 1953.; Nin:
Uakovac 1969-; Zadar: Alace-
vich 1898.; Suić 1958., 1981,
218 i 220: Salona: Gerber
1917.; Cavtat: Bojanovski;
llakovac; Dioklecijanova pa­
lača: Belamarić 1999-: Duk-
Ifa: Sticotti 1913- 39 i d.
278
ANTIČKI GRAD
ve je poučan primjer drenaže kompleksa foruma i kapitolija (si. 137). Peribol oko ka­
pitolija obuhvaćen je kanalima s unutrašnje i s vanjske strane, skupljene vode teku
dalje duž foruma i završavaju u glavnoj kloaki. Specifične lokalne prilike uvjetovale
su i primjenu specifičnih rješenja. Oborinske vode uVarvariji slijevale su se kroz ka­
nale ili kroz u živcu usječene žljebove niz strmu liticu na južnoj strani, ili kroz po­
sebno izgrađene kanale u temeljima bedema s istočne strane. S foruma u Dokleji vo­
da je otjecala žiijebom koji je bio uklesan u pločniku do stube.
Opskrba vodom bila je od vitalnog značenja za egzistenciju grada, kao i rural­
nih naselja i gospodarskih središta u gradskim agerima. Gdje god su to prirodni uv­
jeti omogućavali, bio je izgrađen akvedukt koji je vodu dovodio u grad iz nekoga bli­
žeg ili daljeg izvorišta. Gdje to nije bilo moguće, gradili su se čitavi sklopovi javnih
cisterni koje su se punile kišnicom, a negdje se voda crpla iz bunara koji su kaptira-
li podzemne vode. Primjere svih tih rješenja susrećemo u istočnojadranskim grado­
vima. Materijalni nalazi i natpisi govore da su akvedukte imali Pola, Fulfinij, Arva, Ki­
ša (o. Pag), Enona, Jader, Salona, Ekvum, Epidaur, Aspalat (Dioklecijanova palača),
Dokleja (si. 136) i drugi.95Bunare nalazimo u Zadru i u Ninu, a rezervoare (piscinae)
u Aseriji i u Varvariji, no nesumnjivo ih je bilo i drugdje. Izgradnja akvedukata u spo­
menutim gradovima (izuzev onoga za Dioklecijanovu palaču) pada u rano Carstvo,
no gradnja niti jednoga ne poklapa se s vremenom početka intenzivne urbanizaci­
je, što znači da su postojali periodi kad su pojedini gradovi opskrbu vodom morali
rješavati na neki drugi način. Tehnička i funkcionalna rješenja vodovoda ostvarena
su na visini tada suvremenih dostignuća, uz primjenu specifičnih postupaka koji su
SL 134. Popločavanje, Zadar (Jader)-. dio pločnika glavne poprečne ulice jugoistočno od taberni, djelomična
rekonstrukcija tlocrta i presjek; tonirani dijelovi su izvorni ostaci uličnog pločnika; a) rubnjaci nogostupa s obje
strane ulice; b) nogostupi; c) stražnji zid taberni; d) kružni otvori za čišćenje kloake
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
60 qo igoci
SL 136. Opskrba vodom, Duklja (Doclea): presjek
SL 135. Odvodnja, Zadar (lader): presjek kloake ispod
glavnog karda kanala vodovoda; Sticotti 1913.
bili uvjetovani lokalnim prilikama. Rimski grad, pa i onaj na istočnoj jadranskoj oba­
li, bio je veliki potrošač vode. Goleme količine trošile su terme, kojih je bilo nekoli­
ko u svakom gradu. Znatna je bila potrošnja u kućanstvima koja su imala priključak
na gradsku mrežu, ali isto tako i na javnim česmama koje su se podizale na nekoli­
ko mjesta u gradu. Kapacitet vodovoda, profili dovodnih kanala, prirodni pad vode
u toku, rijetko su omogućavali da se izravno dobije toliko vode koliko je bilo pot­
rebno za dnevnu potrošnju i za sve vrste potreba. Stoga je bio uveden racionalni na­
čin kumuliranja i distribucije vode. Gdje je to bilo potrebno, gradili su se veći rezer­
voari (castella aquae) na ulazu vodovoda u grad, a ako je dotok bio nedostatan i
pad preslab, postavljale su se i naprave za podizanje razine vode u rezervoaru iz ko­
jega se voda distribuirala (castella ad aquas elevanđas). Iz njega je išla mreža cije­
vi koja je opskrbljivala potrošače. Najdublje su se polagale cijevi koje su dovodile
vodu na javne česme; poviše njih išle su one koje su davale vodu termama i sličnim
javnim objektima, a najpliće su bile ukopane cijcvi za privatnu potrošnju. Na taj je
način automatski bio riješen problem prioriteta u potrošnji. Spuštanjem razine vo­
de u sabirnom rezervoaru najprije bi bez vode ostali privatni potrošači, poslije njih
terme i drugi, a posljednju rezervu koristile su javne česme.
Konkretno nas zanima na koji je način voda stizala do nimfe nad bunarom nim-
feja uz jaderski forum. Pri dovršetku istraživanja na dijelu gdje nema ulice otkrive­
ni su temelji okruglog tlocrta. Naše je mišljenje da je to ostatak posebnoga vode­
nog tornja, ležište jednog okruglog kastela.Taj je castettum hranio i druge objekte,
posebno forumske terme. Ostaje pitanje rezervoara uz zadarski forum. Poznato je
da se ispod pločnika Zelenoga trga nalazi mreža nadsvođenih kanala dobro sačuva­
nih do danas, gdje se mogla čuvati veća količina vode.
Opravdana je pretpostavka da je gradski vodovod stizao na tlo Jadera mostom
preko Foše (fossa). Naše je mišljenje da su se na današnjem Trgu pet bunara nala­
zili rezervoari. Vodena masa koja se akumulirala uz južne bedeme nije se mogla
distribuirati slobodnim padom jer joj je razina bila ispod nivelete gradskih ulica.
Potrebna visina mogla se dobiti jedino gradnjom kaštela koji su podizali vodu do
279
 ANTIČKI GRAD
SL 137. O dvodnja, Zadar (Iader): mreža kanala za skupljanje i odvod kišnice s foruma; kanali završavaju u glav­
noj kloaki ispod glavne ulice a - a koja odvodi vodu u oba pravca prema moru, u gradsku luku i u Zadarski kanal;
Suić; položaj zdenca prema Fadić 1989a
visine ulica i građevina. Prema tome, nisu Mlečani gradili pet bunara, oni su samo
iskoristili postojeći rezervoar iz kojega se voda crpila ručno, pomoću naprava po­
put onih koje još i danas stoje. Isto tumačenje moramo primijeniti i na Trg tri bu­
nara na suprotnoj strani poluotoka. Dakako, još nismo došli do arheoloških potvr­
da da je Jader uživao relativno veliku količinu vode putem mreže koja je imala tri
razine: podzemnu (velike olovne cijevi), površinske kanale i povišene kanale na
nosačima.
Mnogi vodovodi, u situaciji kao što je zadarska, imaju nosače - mostove u tri ni-
velete preko istoga mosta, jedna poviše druge. Primjer je glasoviti Pont du Gard u
Provansi, dok s našega terena nedostaje arheološka dokumentacija. Ostaci vodovo­
da poviše bedema Salone pokazuju da su se pojedini trakti vodovoda mogli zatvara­
ti, a postojale su i slavine raznih kombinacija kojima su se mogli zatvoriti dotoci.
Unatoč postojanju akvedukta, istraživanja pokazuju da je bilo veoma malo pri­
vatnih kuća koje su bile priključene na vodovod. U nekim gradovima priključak su
imale samo terme i nimfeji (nymphaeum) na kojima se uzimala voda i nosila ku­
ćama.Ti su nimfeji nađeni ili dokumentirani natpisima u Saloni, Rabu, Puli i Zadru,
no imao ih je sigurno svaki grad. Salona je imala idealne uvjete za postavljanje čes­
mi i za njihovu opskrbu vodom jer je dotok bio obilan a pad vode s visine bedema
velik. Jedan se nimfej nalazio kod tzv. Porta Caesarea, a drugi uz sjeverni bedem
najstarije gradske jezgre. O nimfejima u Rabu i u Puli govore natpisi i nalazi, a u Zad­
ru je otkriven nimfej na jugoistočnoj strani foruma (si. 94 i).To je bila nadsvođena
prostorija u kojoj se nalazio bunar (puteal) kružnog tlocrta u koji je tekla voda i
odatle odlazila u gradsku kloaku. Poviše bunara bila je podignuta edikula također
kružnog oblika, u koju je bila smještena Iežeća nimfa s amforom ispod pazuha. Iz
te je amfore kroz olovnu cijev voda padala u bunar. Kapaciteti vodovoda često se
280
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 138. N im fej, Balat (M ilet), Turska: rekonstrukcija;Ward-Perkins 1970.
uzimaju kao kriterij za određivanje broja gradskog stanovništva. No valja imati na
umu da su vodu iz njih eksploatirali i usputni pagusi, ladanjski kompleksi i gospo­
darski centri koji su se nalazili blizu njihove trase. Računa se da je opskrbna spo­
sobnost salonitanskog akvedukta iznosila oko 3001 na dan po glavi stanovnika, a is­
to se predlaže za Enonu. Ako su komputacije pouzdane, ti su gradovi u opskrbi vo­
dom bili na visini standarda glavnoga grada. Primjer opskrbe vodom grada koji nije
imao akvedukta može pružiti stara Varvarija. Tu je uz istočna gradska vrata u rani­
jem Carstvu bio izgrađen nimfej s čitavim nizom piscina (si. 139) pa su se vodom
lako mogli opskrbljivati i intramurani i stanovnici suburbija. Čitav sklop pruža jas­
nu ideju organiziranog prostora s unutrašnjim komunikacijama i centralnim pros­
torijama, posebno ulazni hodnik uz bedem i ulazni prostor sa zapadne strane, s mo-
zaičnim podovima. Iako je svaka kuća u Varvariji imala vlastitu piscinu, javni nimfej
je trebao osiguravati opskrbu u kritičnim periodima i pružati vodu onima koji nisu
imali vlastitih bunara. To je ujedno bio i izvor prihoda za municipij. Postojanje pak
bunara u prizemlju kuća u Ninu (si. 131) pokazuje da se samim vodovodom prob­
lem vode nije mogao riješiti.
Gradske sanitarije slabo su poznate. Ako isključimo terme, koje po svojoj pri­
rodi spadaju u ovu kategoriju, ostaju javni nužnici. Oni su se nalazili na javnim mjes­
tima uz kloaku. U Jaderu pak do samog nimfeja,s “crnom jamom" u podu sastavlje­
nom od na nož položenih opeka, da bi se lako mogao prati.
U komunalije valja ubrojiti i javne građevine utilitarnoga karaktera kao što su
bile luke s pristaništima, tržnice i javna skladišta. O lukama znamo nešto s područ­
ja Istre. Javna tržnica (emporium) nešto je bolje poznata u Zadru gdje se spominje
u natpisu i gdje je bio uočen dio njezina pločnika, povišenog od uličnog pločnika
za dvije stube. Lučka skladišta (horrea) sačuvala su ostatke u Saloni uz cestu koja
preko Kaštela vodi k Trogiru. To su masivne konstrukcije sa svodovima, koje su bi-
 ANTIČKI GRAD
SL 139. Nimfej, Bribirska glavica ([Varvaria): sklop kolektora i cisterni za kišnicu s većini i manjim piscina­
ma uz istoćni bedem; a) sadašnji put; b) odvodni kanali za prelijevanje vode u bazenima iznad maksimalnog vo­
dostaja i za čišćenje bazena
le izgrađene na kat. Zid takve građevine otkriven je i u Zadru, veće debljine i s kon-
traforima, orijentiran po dužoj strani emporija uz gradsku luku. Horrea su prven­
stveno služila za smještaj žita i za njegovu distribuciju (annona). Sve gradske ko­
munalne službe, instalacije i objekti bili su u kompetenciji gradskih magistrata, po­
sebno edila, koji su imali mnogostruka zaduženja (curae), kao što su opskrba vo­
dom (cura aquaru?n), opskrba žitom (cura annonae) i dr. U gradovima je bilo i
nižih službenika. Za javni red i čistoću brinuli su se gradski robovi (servi publici)
koji su za to dobivali novčanu naknadu. Lučki promet imao je u ovdašnjim primor­
skim gradovima veliko značenje u trgovini Jadranom i Mediteranom. Itinerariji do­
nose plovidbene rute i dužinu prelazaka od naših do italskih luka (v. ovdje 430). Ve­
ći gradovi, posebno s većim prostorima uz bedeme kod luke, imali su javne kuće
koje su bile u privatnom zakupu. Nadzor nad njima vodio je posebni upravitelj, tzv,
praefectus voluptatum (Cassiod.Var;v. ovdje 436). Taj posao nisu mogli voditi po­
tomci krvnika i glumaca.
I) Zaglavak
Izabrani primjeri bogatog arhitektonskog patrimonija razrađeni u svojoj tipo­
logiji i kronologiji sugeriraju niz zaključaka koji se smještaju u opći kultumo-povi-
jesni kontekst.
Ponajprije valja utvrditi da nam od arhitekture grčkih gradova nije ostalo goto­
vo ništa. Poznajući opće prilike u grčkom svijetu na Mediteranu, posebno zapad­
282
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
nom, možemo općenito zamišljati u kakvim su uvjetima živjeli i kakve su moguć­
nosti imali naši grčki gradovi od 4. do 1. stoljeća pr. Krista, živeći na periferiji regi­
je grčke ekspanzije kao izolirane enklave helenstva u barbarskom svijetu, a kasni­
je, nakon rimske okupacije naše obale, kao nominalno samostalne zajednice na tlu
provincije. No konkretnih spomenika nema. Intervencija Kvinta Numerija Rufa,
isejskog patrona, u obnovi trijema u lsi pedesetih godina pr. Krista zapravo znači
prodor rimske arhitekture u grčki grad, kada portik, sudeći prema ostacima, dobi­
va niše za postavljanje statua. Vjerojatno je da su i drugi gradovi, Far.Tragurij i Epe-
tij potkraj Republike bili izloženi rimskim utjecajima pa se ne može odbaciti pret­
postavka da su u to doba i oni prihvaćali inovacije koje prodiru na tlo istočne jad­
ranske obale.
Čitava istočna jadranska obala golem je luk kojemu su se temeljna uporišta na­
lazila s jedne strane u sjevernoj Italiji na tlu Cisalpine, a s druge u južnoj Hiridi i u
Epiru. Arhitektonska izgradnja gradova na istočnoj jadranskoj obali ne može se pro­
matrati izolirano od tih dviju perifernih regija. Romanizacija Cisalpinske Galije po­
činje prodorom rimskog elementa već krajem 3- st. pr. Krista kada Rim osniva upo­
rišta u toj provinciji (npr. A rim inum - Rimini), a u prvim desetljećima 2. stoljeća
osnovana je kolonija u Akvileji, važan centar na sjevernom Jadranu, već u Cicerono-
vo doba sjedište portorija gdje će domala biti i glavno središte carinske službe za
čitav Ilirik. S njom će naši primorski gradovi i dalje održavati intenzivne veze. Čitav
Transpadum 43. godine pr. Krista dolazi u sastav Italije, a potkraj Cezarove vlada­
vine osnivaju se kolonije na našoj obali.Tako Transpadana, posljednja provincija na
tlu Italije koja se integrirala s metropolom, postaje ishodište ekonomskoga i kultur­
nog utjecaja prema obalama istočnog Jadrana, a jedan njihov dio, staru Histriju, Au­
gust će naknadno uklopiti u desetu regiju Italije. U to doba sjeverna je Italija bila
dobro urbanizirana, gradovi su bili gotovo potpuno izgrađeni pod utjecajima koji
su dolazili iz središnjih oblasti Italije (Mansuelli 1965.).
Urbanizacija centara na južnoj ilirskoj periferiji na području današnje Albanije
počela je još ranije. Epicentri kulturne radijacije nalazili su se u grčkim gradovima
i naseobinama, a njezin se utjecaj osjeća u autohtonim istaknutijim središtima juž­
ne Iliride (Prendi - Zheku 1972.; Cabanes 1988., 213 - 226). Nakon prvoga ilirskog
SL 140. Odvodnja: žljebovi za otjecanje oborinskih voda; a) Duklja (Doclea), kanal je isklesan u pločniku
foruma duž donje stube; Sticotti 1913.; b) Zadar (lader), kanal teče ispod donje rubne stube foruma
 ANTIČKI GRAD
rata u posljednjim decenijima 3. st. počinje prodor italskih elemenata u primorske
gradove, a u Cezarovo vrijeme već su tu nazočni rimski municipalni organizmi ko­
ji će postupno romanizirati ilirsko-grčki supstrat u gradovima.Tu će prevladati rim­
ski duh pa će tako npr. stari Dirahij, raniji grčki Epidamno, sagraditi i amfiteatar ko­
ji je inače stran grčkom poimanju. Isti elementi u relativno kratkom vremenu smi­
jenit će helenističke elemente u južnim gradovima, od Epidaura do Lisa, i svi će oni
već u Augustovo doba postati gradovi rimskih građana s rimskom municipalnom
konstitucijom.
Sigurno je da su prvi utjecaji krenuli upravo iz ovih južnih regija. Oni se pr­
venstveno očituju asimilacijom tehnike za gradnju gradskih bedema. Već u 4.st.pr.
Krista istaknutiji ilirski centri kao što su bili Lješ,Medun i Ošanići grade utvrđenja
u strukturi velikih rustičnih blokova i ti paramenti često dosežu klasične forme.Ta
je struktura i prije dolaska Rima na istočne jadranske obale krenula na povijesni
put prema sjevernom Jadranu, ohrabrena izravnim utjecajima što ih je na tom pu­
tu susrela, a koji su dolazili iz naših grčkih gradova na srednjem Jadranu. Tom teh­
nikom bili su utvrđeni gotovo svi gradovi na ovom obalnom prostoru, u najinten­
zivnijoj izgradnji koja pada u kraj Republike i na sam početak Carstva. Utjecaj iz is­
točnih provincija, posebno iz Makedonije kojoj je pripao i dio stare Iliride južno
od rijeke Drima, osjeća se u južnoj Dalmaciji. Neka arhitektonska rješenja, npr. u
staroj Dokleji, posebno u izgradnji kultnih objekata i u organizaciji prostora za
kult, očito upućuju na orijentalna shvaćanja koja dolaze do izražaja i u rano carsko
doba.
Kudikamo je snažniji bio utjecaj što je dolazio sa sjeverozapada. Dok ne bude
sustavno obrađena antička arhitektura u Hrvatskoj, bit će teško dati ocjenu tih ut­
jecaja i veza. No već sada moguće je utvrditi da se arhitektonska izgradnja na istoč­
noj obali u mnogo čemu odvaja od one u Cisalpini. Diskriminanta se nalazi upravo
na razmedi najstarijeg Ilirika i Italije, ondje gdje i počinje istočna obala, u Tršćan­
skom zaljevu. To pokazuju tipologija i prostorna rješenja u nekim gradovima istoč­
nog Jadrana. U ovdašnjim gradovima kapitoliji se pojavljuju u sve tri varijante: kao
sklopovi s tri odjelite cele (Nezakcij), kao kapitolijski hramovi s trodijelnim ćelama
(Zadar, Nin a vjerojatno i Pula i Salona u prvoj fazi) i kao dominante s dva bočna
hrama (Pula, Salona, Čitluk, a slično je bilo i u Trstu). Prvi tip mogao je imati uzor u
kapitoliju stare Briksije iz druge faze, dok je drugi na izvjestan način “kanonski” i
ne pretpostavlja oponašanje nikakvih modela iz te regije. Treći se pak učestalošću
i osobitostima odvaja od primjera iz susjedne Italije pa se u neku ruku može smat­
rati i regionalnim specifikumom.. Kako je navedeno, u Ekvu se on pojavio odmah u
prvoj fazi, a to je razumljivo kad se zna da je tu kapitolij mogao nastati tek sredi­
nom 1. st. n. e. i da je on neposredan odraz općega tadašnjeg shvaćanja o političkoj
ulozi službenog kulta. Primjeri iz Pole i iz Salone vjerojatno su sekundarnog pos­
tanka, nastali u vrijeme kad je stara “italska” ideja kapitolijskoga kulta bila napušte­
na i kad su prevladala nova shvaćanja, ali još uvijek dosta rano, već u doba Augus­
tove vladavine. Kad se napusti pogrešna pretpostavka o Neptunovu kultu na paren-
cijskome kapitoliju, on hramom iz najranijeg Carstva i peribolom mlađim nekoliko
284
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta, na istočnom Jadranu
decenija, iako još uvijek nije sustavno obrađen, pruža, za razliku od onih u Poli i u
Nezakciju, klasičan primjer ranijih kapitolija u Hrvatskoj. Primjeri pak iz Dokleje ne
mogu se ni svojom morfologijom ni svojim prostornim rješenjima dovoditi ni u
kalam izravnu vezu s ostvarenjima na području sjeveroistočne Italije.
Što se tiče terma, vidi se, barem sudeći po sačuvanim primjerima, da one već
slijede konačno oblikovane modele s kraja 1. i početka 2. st. s izrazitom tendenci­
jom k aksijalnosti i simetriji po uzdužnoj osi. “Arhaičnost” onih iz Nezakcija svaka­
ko nije posljedica ugledanja na neke uzore izvana; radi se o izvjesnoj retardaciji ko­
ja je li tom ambijentu posve razumljiva. U ovdašnjim gradovima tako komponiranih
terma bilo je sigurno više, iz doba dok “kanonski” tip nije prevladao.
Premalo je sačuvanih ostataka bazilika da bi se moglo govoriti o njihovoj tipo­
logiji. Ona iz Dokleje svakako je specifična, izgrađena kao dugačka hala uz jednu
stranu foruma, u jednoj lađi koja je podijeljena po dužini. Po tome se ona odvaja od
bazilika građenih početkom Carstva koje su redovito trobrodne s gornjom galeri­
jom. Druga bazilika u Zadru slijedi opća kretanja rimske arhitekture u Italiji i u pro­
vincijama (npr. u Africi Leptis Magna), dok je ona prva iz Augustovih vremena vje­
rojatno bila slična onoj iz Tergeste, koja je bila trobrodna i imala s vanjske strane
dodanu apsidu - tribunal.
U nekim primjerima arhitektonska izgradnja prethodi onoj u susjednim provin­
cijama. Gradnja sergijevskog slavoluka u Puli prethodi podizanju carskih trijumfal­
nih lukova u Rimu, a gradnja pulske arene bila je započeta nekoliko decenija prije
izgradnje Koloseja u Rimu. Sačuvani amfiteatri u Puli i u Saloni pripadaju tipu koji
se dobrim dijelom naslanja na prirodno uzvišenje, pa zbog toga ima i posebna rje­
šenja unutrašnjih i vanjskih komunikacija. Po tome su oni “arhaičniji” od onih iz Ci-
salpine (Verona, Padova, Aosta i dr.) koji su izgrađeni potpuno nezavisno na ravnom
terenu, s neprekinutim vanjskim plaštom i odgovarajućim supstrukcijama. Arena u
Puli ima k tome i kule uz fasadu na zapadnoj strani, po čemu se odvaja od svih do­
sad poznatih amfiteatara u rimskom svijetu. Izvjesnu konzervativnost susrećemo i
u gradnji teatra u Saloni koji je, unatoč činjenici da se dizao na ravnu terenu, imao
donje pojaseve kavee nasute. Umjetnička i arhitektonska strujanja u metropoli veo­
ma su brzo nalazila odjeka na suprotnoj obali: tako npr. tekovine arhitektonske sce­
nografije s dubokom plastikom i izdvojenim stupovima na fasadi s kraja 1. i počet­
ka 2. st. nalaze ovdje primjenu već pri gradnjiTrajanova slavoluka uAseriji. Cjelovi­
ta studija o kapitelima što su pripadali gradskoj monumentalnoj arhitekturi iz ra­
nog Carstva nesumnjivo bi pokazala da je kakvoća izgradnje u ovdašnjim urbanim
centrima držala korak s onom iz metropole.
To što stambeni objekti iz ovdašnjih antičkih gradova ne reproduciraju klasič­
ni model rimske kuće ranocarskog vremena ne treba iznenađivati. Jednako tako ni
osjetan raspon u kakvoći koja ide od raskošnih urbanih vila (Nezakcij, Dokleja i dr.)
do skromnih nastambi koje izmiču bilo kakvom uklapanju u klasične kanone (Eno-
na). No poseban interes mora pobuditi aktivni doprinos domaćeg stanovništva ra­
cionalnoj primjeni komponenata antičke stambene (kao i druge utilitarne) arhitek­
ture, gdje se klasični elementi (npr. atrij) svrsishodno uklapaju u situaciju koju dik­
 ANTIČKI GRAD
tira teren (Varvarija), ili gdje se asimilira predrimsko nasljeđe i usavršava novom
tehnologijom i novim sadržajima (Enona).
Većina foruma o kojima postoje materijalni podaci uklapa se u tip tradicional­
noga italskog foruma. Izuzetak je opet Dokleja gdje se pojavljuju, kako je navede­
no, neke specifičnosti. Forum u Zadru, najdostupniji istraživanju, prostornim rješe­
njem, a pogotovo izgradnjom, može se dovoditi (barem zasad dok nema iscrpnijih
podataka o forumima u Puli, Saloni i u drugim istaknutijim centrima) u vezu s Ak­
vilejom.Trijem s lođom oko foruma, likovni i dekorativni elementi sličnog sadrža­
ja, susreću se na oba mjesta. No sama izvedba, upotrijebljeni materijali i stilske od­
like veoma se razlikuju. Tamo strogi kanoni, masivni elementi trabeacije i dekora,
kanelirani stupovi, ovdje moduli elegancije i naglašena težnja polikromiji. Usamljen
u nas ostaje primjer prostornog rješenja kapitolija u Ninu i u Zadru. U Ninu je hram
na visokom podiju okružen forumom pa time još jednom upućuje na one “arhaič­
ne” primjere koji se udaljuju od uobičajenoga italskog tipa. U Zadru je kapitolij kao
prostor zatvoren trijemom i suprotstavljen analognom prostoru foruma. Po tome se
odvaja od svih drugih u provinciji Dalmaciji, ali i od primjera iz susjedne sjeverne
Italije, dok mu se brojne podudarnosti mogu naći u galskim provincijama (npr. Lu-
tetia Parisiorum - Pariz i dr.). Zašto je tome tako, zasad je teško objasniti. Je li to
odraz “kastrizma” koji može biti posljedica prethodnoga vojnog zaposjednuća
mjesta, a ovdje je vjerojatnije rezultat intervencije rimskih vojnih menzora pri pla­
niranju grada, pokazat će možda daljnja istraživanja. Peribol oko porečkoga kapito­
lija stoji nekako po sredini između tršćanskog i zadarskoga kapitolija. Uzdignut na
povišenom podiju, kojega niveleta odgovara stilobatu kapitolijskog hrama, znatno
se približava rješenju u Trstu, dok stilskom obradom stupovlja, smještajem na kraju
poluotoka i odnosom prema forumu donekle ponavlja situaciju u Zadru. No od nje­
ga se odlučno odvaja po tome što nema onu hermetičnost i veoma izraženu distin­
kciju dvaju susjednih areala, forumskog i kapitolijskog.
Našemu luku što se proteže duž obale od Lješa do Trsta nedostaju dva važna
uporišta: Narona nešto manje zahvaljujući sustavnim istraživanjima posljednjih go­
dina, a Epidaur potpuno. Rezultati što će ih iznijeti na svjetlo dana istraživanja u tim
gradovima ne samo da će ispuniti prostorne i vremenske lakune, već će zacijelo
pružiti novih spoznaja za ocjenu i proučavanje postanka i razvitka rimskoga gradi­
teljstva na hrvatskoj obali. No i ovo što je dostupno proučavanju i analizama, poka­
zuje nepobitno dvije stvari: da je arhitektura u gradskim središtima na hrvatskoj
obali, i to ne samo u onima koja su bila kompletni gradovi u pravom smislu riječi,
nego i u drugim važnijim naseljima, ažurno slijedila opće tokove razvitka rimskoga
graditeljstva, a s druge strane da se u toj arhitektonskoj baštini mogu raspoznati po­
jave koje su specifične za graditeljstvo provincije, što također potvrđuje misao ko­
ju zastupaju hrvatski istraživači, da je postojala “istočnojadranska” antika, specifič­
na po mnogim pojavama iz sfere materijalne i duhovne kulture.
286
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
8. Teorija i praksa
U posljednja dva stoljeća pr. Krista rimska je arhitektura, a zajedno s njome donek­
le i rimski urbanizam, pomalo asimilirala helenističke tekovine. Grad helenističko­
ga svijeta postao je privlačnom točkom obrazovanog Rimljanina i stranim su utje­
cajima vrata Rima bila širom otvorena. Livije donosi da je tijekom drugoga punskog
rata, nakon osvojenja Sirakuze, u Rimu zavladalo oduševljenje za grčku umjetnost
(Liv. XXV' 40), a da je oko 187. god. pr. Krista tuđinsku raskoš u Grad počela unosi­
ti vojska iz Azije (Liv. XXXIX, 6). Taj zanos nisu mogli utišati ni suzbiti konzervativ­
ni i antigrčki raspoloženi pojedinci na čelu s Katonom Starijim. Pad Korinta 146.
god. pr. Krista još više je tome pridonio priljevom helenistički obrazovanih eleme­
nata u Grad. Stare italsko-etruščanske tradicije i iskustva, ono što Vitruvije naziva “i-
talskim običajem” (consuetudo Italica; VitruuArch. V, 11,1;VI, 3,10; usp. i V, 1,1;
v. ovdje 410), ustupali su mjesto novim strujanjima (Boethius - Ward-Perkins 1970.,
115 i d.). Uvode se nove kategorije građevina, rađaju se nova teorija i praksa, a ot­
prije postojeći urbani prostori i pojedine građevine doživljavaju transformaciju u
smislu nove discipline, koja je na Zapadu kulminirala krajem Republike i početkom
Carstva, posebno izgradnjom carskih foruma u Rimu od Cezara dalje, koji su posta­
li model i gradovima izvan metropole. I sam simbol starih vremena, etruščanski
hram trijade na Kapitoliju, bio je nakon požara 83. god. pr. Krista tako bogato i ve­
ličanstveno obnovljen i ukrašen “kako dostojanstvo hrama i ime naše vlasti zahtije­
vaju”, piše Ciceron (In Verr II, 4,68). I upravo u to doba i u takvim prilikama po­
četkom Carstva piše Vitruvije za Augusta traktat o arhitekturi koji je zapravo sinte­
za svekolikih iskustava tadašnjega graditeljstva na Istoku i u Rimu. Sam je pisac vje­
rojatno precijenio značenje i ulogu svojega djela kad je smatrao da će postavke,
smjernice i preporuke koje ponekad formulira i kao pravila (kanone) bitno utjeca­
ti na razvitak arhitekture u metropoli i u provincijama, koje upravo u to doba do­
življavaju razmah urbanizacije i arhitektonske izgradnje. On je išao i dalje od toga
pa je kao primjer kako treba graditi, preporučivao svoj izvedeni projekt (Vitruv. Ar-
cb.V, 1,6). Međutim, niti je to u njegovih suvremenika i nasljednika izazvalo neko­
ga osobitog dojma niti mu je moderna kritika u tom pogledu izrazila priznanje. Ne­
sumnjivo je on bio više erudit i teoretičar inspiriran prethodnim idejama i ostvare­
njima negoli dobar praktičar, a na momente imamo dojam da izravno reproducira
misli starih grčkih teoretičara, posebno Aristotelove. No, njegova je zasluga što je
elaborirao taj bogati i višestoljetni patrimonij, i to upravo u momentu kad su tradi­
cije bile usvojene i kad su bile utrte nove staze kojima će se kroz daljnja stoljeća
kretati antički grad sa svojim graditeljstvom. Vitruvijevo djelo još danas ima vrijed­
nost riznice u kojoj se mogu tražiti uvijek nove i nove provjere pojedinih arheološ­
kih nalaza i arhitektonskih objekata antike, i grčke i rimske. Ono je ujedno i simbol
jedinstva jedne od najvažnijih disciplina, koja nema samo svoj tehnički već i dubo­
ko humani smisao, jedinstva na području golemog svijeta (Orbis terrarum) što ga
je Rim već u Vitruvijevo doba bio izgradio.
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Nulla architecto maior cura esse debet nisi uti proportionibus ratae partis
habeant aedificia ratiomim. exactiones: “Arhitekt se ni o čemu ne smije brinuti
više nego da zgrade imaju proračune izvedene u razmjerima s utvrđenim dijelom”
(Vitruv. A rch S 1,2,1). Tim je problemima Vitruvije posvetio znatan dio djela. Na te­
melju njega provode se modularna istraživanja (Betoni - Kurent 1963.) koja su ne­
sumnjivo veoma korisna i na večem broju građevina i urbanih prostora mogla bi
pružiti vrijednih spoznaja o antičkom graditeljstvu u Hrvatskoj, a u daljnjoj razrad­
bi dovesti do određenih zaključaka u pogledu datiranja, razvitka, regionalne usmje­
renosti, tipološke ograničenosti i si. pojedinih građevina i njihovih elemenata. Na
svim građevinama mogu se verificirati oni moduli što ih je Vitruvije propisivao i po
kojima su, barem načelno, bile projektirane i izvedene monumentalne građevine ne
samo u Rimu i u većini središtima Italije nego i u provincijama. Prepuštajući takva
istraživanja stručnjacima koji se njima posebno bave, ovdje bi bila prilika pokušati
provjeriti neke Vitruvijeve preporuke i smjernice na primjerima iz hrvatskih pri­
morskih gradova.
Raster. Vitruvije je nesumnjivo bio pod utjecajem kritike iznesene na račun hi-
podamske doktrine kad i on, slijedeći Aristotela (Polit. VII, 10,4-5; v. ovdje 404), pre­
poručuje da se izbjegava posve pravilna ortogonalna planimetrija gradskog areala, i
to prvenstveno zbog lakše obrane ako neprijatelj uspije prodrijeti u grad. Međutim,
takvih tendencija u ovdašnjim primorskim antičkim gradovima nema, ortogonalni
raster ostaje trajni model i krajnji cilj prostome organizacije svakoga grada. No, to­
me neće biti razlogom samo činjenica što faktor vanjske opasnosti u doba razmaha
urbanizacije na hrvatskom priobalju nije više bio tako aktualan kao prije. Riječ je pr­
venstveno o tome da je baš tu prevladala ona stara consuetudo Italica, koja se u
gradskoj planimetriji odrazila jasnom težnjom ka “kastrizmu”, a taj je kastrizam, ka­
ko je navedeno, rimsko-italska inovacija koja je odigrala važnu ulogu pri planiranju
gradova ne samo u tehničkom već jednako tako i u prostornom i u morfološkom
smislu, pa stoga i možemo govoriti o kastrametaciji gradova koji, zapravo, nikada ni­
su bili okoli (castra), dok je u Emoni (Ljubljana) okolski urbanistički supstrat posve
evidentan (si. 141). Upravo od Vitruvijevih vremena aksijalnost i simetrija postaju
glavne odlike eukozmije rimskoga grada i njegovih monumentalnih građevina, njoj
se jednako podređuju pojedine arhitektonske cjeline kao i čitavi gradski prostori
unutar bedema. Podaci što ih pruža prostorna topografija naših primorskih gradova
potvrđuju to potpuno. Strogo apliciran ortogonalni raster imaju ponajprije oni gra­
dovi što smo ih definirali kao planirana naselja. To su u prvom redu kolonije, ali ne
samo one, kako smo vidjeli. I mnoga gradska naselja spontanog postanka, koja su se
u prijašnjoj fazi urbanizacije prilagođivala tekovinama klasične kulture, urbanistike
i graditeljstva, veoma rano su izrazila tendenciju razvitka u smislu pravilnoga orto-
gonalnog sustava, ako ne na čitavu arealu, a ono barem na njegovim dijelovima gdje
0 10 20 30 m je to bilo provedivo. Takav unutrašnji red postao je donekle mjerilo vrijednosti po­
*__a—ž—I
jedinoga gradskog naselja i ta bi se težnja mogla unekoliko usporediti s opsesijom
mnogih suvremenih gradića u provinciji da imaju barem jedan neboder koji će im
SI. 141. Okol i grad: Ljubljana (Emoiut), Slovenija; antička Emona u tkivu suvremene Ljubljane, plan; omjeri povisiti karatnu vrijednost. Promatrajući prostornu facies gradova na hrvatskoj oba­
naselja (širina : dužina) odnose se kao 1 :1 ,2 ; u rimskom okolu (si. 43) kao 1:1 ,3 ; u Zadru (si. 73) kao 1 : 2;Plesni-
li u krajnjem dometu procesa razvitka tijekom antike, često će se pokazati da su u
čar-Gec 1999.

288
ANTIČKI GRAD
završnici u tom pogledu postojale male razlike između planiranih i neplaniranih gra­
dova. Druga je stvar što tu “modu” u planimetriji ne prati i odgovarajuća kakvoća iz­
gradnje, pa tako dolazi do drastičnih sukoba npr. u istraženom dijelu stare Enone,
gdje uz uske uličice (čak nepopločane, kako je navedeno!) u pravokutnom sustavu
teku nizovi kućica koje se temeljnim tlocrtnim i kompozicijskim shemama naslanja­
ju na stare autohtone tradicije. U svakom slučaju, na temelju onoga što je već, poz­
nato (a upravo su na tom polju akvizicije još najbogatije) može se tvrditi da ideje što
ih je zastupao Vitruvije o ovim pitanjima nisu našle odjeka ni u nas kao što ga nisu
našle ni u mnogim gradovima drugih provincija.
Moduli gradskih inzula u našim gradovima, koliko su poznati, slijede u općim
crtama tokove koji se susreću u metropoli i u provincijama najranijeg Carstva. Pro­
porcije užih gradskih četvrti u Zadru bliže su npr. Vitruvijevim preporukama od
onih u Aosti (si. 68 i 69), u Poreču ili uVeroni (si. 70) i Riminiju (si. 71) gdje imaju
tlocrt kvadrata, što nesumnjivo treba zahvaliti izravnom ili neizravnom utjecaju voj­
nih menzora. U daljnjem razvitku rimske urbanistike ti će moduli prevladati pa će
se to nesumnjivo odraziti u planimetriji naših gradova u panonskom području, gdje
urbanizacija započinje u vrijeme kad je na primorju uglavnom već bila dovršena, u
dobaTrajana i Hadrijana početkom 2. st. n. e.Tu će vojni menzori iz jedinica dislo­
ciranih na limesu redovito sudjelovati i pri planiranju civilnih naselja.
Forum. Vitruvije (V, 5,1) preporučuje da se forum planira tako da mu odnos ši­
rine prema dužini bude u relaciji 2:3. Forumi gradova na istočnoj obali Jadrana (ra­
zumije se, oni čije su dimenzije poznate) daleko su od takva modela. Jaderski je fo­
rum bio širok 45 m, a dugačak nešto manje od 90 m: tu su dakle uspostavljeni od­
nosi 1:2. U Saloni je utvrđena širina foruma 45 m i dužina 70 m, što je bliže Vitruvi-
jevu mjerilu ali mu još uvijek ne odgovara potpuno. U Aseriji je širina maloga trga
okruženog trijemom iznosila 22 m, a dužina 27 m, te su relacije gotovo 1:1, slično
kao kod gradskog trga u Dokleji koji je bio širok 48,50 m i dugačak 50,70 m. OdVit-
ruvijevih proporcija osjetno se udaljava i forum u Poli. On je bio širok 37 m i duga­
čak 81 m. Da bi im mogao odgovarati, sačuvavši istu površinu, morao je imati relaci­
je 47,2 (širina) : 70,8 (dužina), a ovako dimenzije stoje u odnosu 1:2,2. Naprotiv, u
Naroni je širina trga bila 38 m a dužina 55 m, što je 1 :1,4, te se jedino on gotovo
potpuno približava Vitruvijevim mjerilima! A da i ne govorimo o površini foruma
koja bi trebala biti primjerena veličini samoga grada.Tu je nemoguće uspostaviti bi­
lo kakav kriterij međuzavisnosti. Za jaderski se npr. može tvrditi da je bio nešto pre­
dimenzioniran u odnosu prema površini grada; za polski da je bio kako-tako razmje­
ran površini užega gradskog areala; za onaj u Dokleji đa je bio znatno manji nego što
bi trebalo očekivati u gradu takve prostome artikulacije, dok su forumi u Saloni i u
Aseriji kudikamo ispod bilo kakva razmjera. Zašto je tome tako, neće biti teško ob­
jasniti. Prvotni nukleus Salone (koja je vjerojatno imala i predrimskih - grčkih urba­
nističkih presedana i koja pripada u naselja što su najprije bila zahvaćena procesom
urbanizacije u rimskom smislu) formirao se veoma rano, još potkraj Republike, na
relativno malom arealu, u doba kad se još nije mogla predvidjeti tako velika prostor­
na ekspanzija grada - metropole provincije ni neobična artikulacija urbanog areala
na račun agera. U doba formiranja, prvobitna gradska jezgra (Dyggveova urbs vetus)
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
bila je prostorno ograničena na oko 120 000 m \ a zrcalo fonima koji je smješten u
tom dijelu grada zaprema 3150 m2. Za prvu fazu razvitka Salone relacije su veoma
povoljne: površina foruma prema površini toga najstarijega grada odnosila se kao
1:38 (u Jaderu 1:39). Naravno, nakon proširenja grada ti su odnosi bili poremećeni,
forum je ostao tijesan, pa možda ne treba odbaciti mišljenje đa je osim njega bio iz­
građen još jedan. Što se tiče Aserije, uzroci su u sličnim razlozima. Zbog relativno ra­
nijeg početka urbanizacije (što je karakteristično za čitavu Liburniju) forum je bio
planiran adekvatno važnosti i stupnju razvitka naselja u to doba, vjerojatno u okvi­
rima koji su bili određeni još u protourbanoj fazi naselja. Jedanput organiziran i iz­
građen, nije se širio ni kasnije kad je život u gradu nesumnjivo zahtijevao prostrani­
ji gradski trg.
Hramovi. Vitruvije donosi i posve određene tlocrtne proporcije u kojima tre­
ba graditi hramove (Vitruv.Arch. III i IV; početak v. ovdje 410). Njegove se prepo­
ruke mogu provjeriti na hramovima kojih su ostaci sačuvani u Puli, Vizaču, Zadru,
Ninu, Saloni i u Duklji. Širina hrama mora iznositi polovinu dužine, tlocrtno dakle
moraju biti u odnosu 1:2. Ni ti Vitruvijevi razmjeri nisu se poštovali. Hram u Puli
(ne samo onaj posvećen Romi i Augustu već i njegov desni blizanac) širok je 8,05
m, a dugačak 17,63 m i još je najbliži Vitruvijevu klasičnom modulu; hram u Saloni
(ne kapitolijski, već onaj do teatra) bio je širok 8,38 m, a dugačak 14,85 m i tu su
relacije već osjetnije poremećene zbog veće relativne širine u odnosu prema duži­
ni: za takvu širinu trebao je biti dugačak 16,76 m. Izrazitu disproporciju u smislu
Vitruvijevih postavki pokazuje hram u Duklji koji je bio širok 9,50 m pa bi mu du­
žina morala iznositi 19 m, a stvarno je iznosila 14,20 m. Zanimljivi su omjeri triju
cela na nezakcijskom kapitoliju. Lijeva pobočna cela (a jednako tako i ona s desne
strane koja je slabije sačuvana) bila je široka 7,80 m, a dugačka 22,55 m, pa se tako
i ona, kao i hramovi na pulskom kapitoliju, više razvija po dužini, dok je srednji ob­
jekt širinom od 9,55 m imao mnogo povoljnije odnose ako mu je fasada trijema na
pročelju bila na istoj liniji na kojoj su bili i trijemovi pobočnih cela. Vitruvije nada­
lje piše (Arch. IV 3,10) da sama lađa (cella) treba biti za jednu četvrtinu duža od
širine. U našim hramovima odnosi su ovakvi: u Puli je cela široka 8,03 m, po Vitru-
viju bi morala biti dugačka 10,06 m, a stvarna joj je dužina 11,5 m; srednji hram u
Nezakciju ima celu široku 9,50 m, dugačku 10 m, dok bi prema navedenim omjeri­
ma trebala biti dugačka 11,87 m; cela hrama u Saloni ima širinu od 8,38 m i duži­
nu gotovo istih dimenzija, dok bi po našem arhitektu teoretičaru morala biti dugač­
ka oko 10,50 m. Napokon, cela hrama u Dokleji pružala se po širini 9,5 m i isto to­
liko po dužini, pa se po tome veoma približuje omjerima hrama iz Salone.
Potrebno je još pogledati u kakvom su međusobnom odnosu bila tri unutraš­
nja prostora cele u tripartitnom hramu, kao što su to bili kapitolijski hramovi u Zad­
ru i u Ninu. Za njih bi trebali vrijediti odnosi što ih je naš autor predvidio za hram
etruščanskog tipa, o kojemu posebno govori (Vitruv. Arch. IV, 6,6) jer su se ugle­
dom na taj model gradili hramovi s unutrašnjom trodijelnom ćelom.Takav bi hram
trebao imati tlocrtne odnose kao 6:5 (odnos dužine prema širini). I zaista, tome
približno odgovara situacija hrama u Zadru (širina 10,70 m, dužina 11,10 m). Od­
nosi u raspodjeli unutrašnjeg prostora cele dobivaju se tako da se njezina širina po­
 ANTIĆKJ GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

dijeli na deset dijelova, od kojih se po tri pridaju desnom i lijevom prostoru, a os­
tatak (četiri dijela) središnjem, dakle: 3 - 4 - 3 . Zadarski hram (uračunavši i polovi­
nu debljine perimetralnog zida) bio je širok 10,70 m pa bi po tome cela bila po ši­
rini raspodijeljena: 3,21 m - 4,28 m - 3,21 m. Stvarni su međutim odnosi: 3,4 m -
4,2 m - 3,4 m i vidi se da su oni na samoj granici klasičnih proporcija. Hram u Ni­
nu nešto je dalje od njih: tu su unutrašnji prostori gotovo dvostruko širi od poboč­
nih prostora, a same se proporcije time približavaju planimetriji bazilikalnog unut­
rašnjeg prostora. Na sličan način mogli bi se promotriti odnosi između širina triju
odjelitih ccla nezakcijskog kapitolija. Ukupna širina svih triju cela iznosi 25,10 m,
desetina od toga je 2,51 m. Po tome bi pobočne cele trebale biti široke po 7,53 m,
a zapravo su bile širine “,80 m; središnja bi cela morala imati širinu oko 10 m, a
stvarno je bila široka 9,50 m. Odstupanja dakle nisu velika, kao što nisu ni drugdje
što se tiče ovih relacija. Znatno strši primjer hrama u Enoni koji se najviše udaljava
od Vitruvijeva etruščanskog hrama. To bi se moglo objasniti činjenicom što je taj
hram, građen u takvom tipu trodijelnog svetišta, nastao zapravo u retardaciji, ugle­
dom na susjedni jaderski koji mu je poslužio kao model, i to gotovo čitavih sto go­
dina nakon zadarskog. Zbog toga ovaj posljednji u usporedbi s ninskim djeluje “ar-
haičnije" u smislu proporcija i “strože” u smislu stila izradbe.Ta strogost i ozbiljno­
st jaderskog hrama ogleda se i u činjenici da su mu stupovi s trijema na pročelju
imali svega 24 kanelire, unatoč činjenici da su, s obzirom na vitkost, pripadali u naj­
višu kategoriju, a sam Vitruvije kaže da broj kanelira varira od 28 do 32, ovisno o
eleganciji stupa (Vitruv.Arch. IV, 4,2).
Bazilika. I za te građevine Vitruvije (Arch.V., 1,5) propisuje tlocrtne proporci­ SL 143- Anastiloza, Zadar
je. Po njemu širina bazilike mora iznositi jednu trećinu njezine dužine. U obzir za SL 142. Stup s kapitelom, (Iader), kapitolij: odnosi
Salona, hram; Weilbach arhitektonskih elem enata
provjeru dolazi samo bazilika iz Dokleje čije su obje tlocrtne dimenzije poznate, 1933. stupa kapitolijskog hrama
dok je jaderska samo djelomično otkrivena pa je poznata samo njezina širina; ne
uzima se u razmatranje mala bazilika uz trijem na forumu Aserije. Bazilika u Dokle­
ji bila je dugačka 59 m, pa bi joj po navedenim omjerima širina morala iznositi neš­ rijima (interkolumniji i dr.). No, naša je zadaća ovdje pokušati provjeriti samo u
to manje od 20 m, a zapravo je dosezala tek 13,50 m, što je vrlo daleko od Vitruvi- užem izboru, ostavaljajući zadaću u cjelini posebnim istraživanjima na temelju ko­
jevih preporuka. Od zadarske (severijanske) bazilike utvrđena je širina na temelju jih će biti moguće doći i do potpunijih zaključaka. Za provjeru modula i međusob­
koje bi se mogla približno ustanoviti njezina dužina oslanjajući se upravo na ove nih relacija u trodimenzionalnoj arhitektonskoj izgradnji potrebno je analizirati
Vitruvijeve odnose, no pitanje je jesu li oni i ovdje bili poštovani. S obzirom na re­ anastiloze, ondje dakako gdje je analiza moguća, tj. na objektima koji su u dovoljnoj
lativno kasni postanak te građevine prije treba očekivati da je zadarska bazilika, u mjeri sačuvani (hramovi u Puli, hram u Dioklecijanovoj palači u Splitu, slavoluk Ser­
još većoj mjeri negoli ona iz Dokleje, bila razvijena po dužini u odnosu prema širi­ gijevaca u Puli i dr.) ili na onima kod kojih je moguće provesti egzaktnu rekonstruk­
ni. Isti pisac donosi da trijem u unutrašnjosti bazilike mora biti širok toliko koliko ciju na temelju raspoloživih elemenata (npr. u Saloni, si. l42).Te su proporcije u Vit-
iznosi širina središnjeg prostora (lađe) bazilike. Zadarska je bazilika, koja je imala ruvija detaljno razrađene (usp. Arch. V, 1, 5; v. ovdje 412). Budući da je ovdje riječ
unutrašnji trijem, bila iznutra široka (od jednog perimetralnog zida do drugog) tek o oglednim pokušajima, uzet ćemo u razmatranje elemente anastiloze dvaju ob­
12,40 m, od čega na središnji prostor od trijema do trijema otpada 6,4 m. Po tome jekata: kapitolijskog hrama i trijema oko foruma u Zadru.
bi trijemovi morali biti široki 2,13 m, a zapravo su znatno širi, čitavih 2,50 m. Vje­ Po klasičnim modulima visina korintskoga kapitela mora iznositi koliko i deb­
rojatno je da je ona prijašnja zadarska bazilika (julijevska) bila bliža klasičnim kano­ ljina stupa pri dnu (dijametar, odnosno dva modula). Kapitel hrama u Zadru visok
nima, no to se može provjeriti samo autentičnim nalazima ispod starokršćanske, od­ je 94 cm. Po tome se vidi da su propisane relacije ovdje bile gotovo egzaktno pri­
nosno romaničke bazilike. mijenjene (si. 143). Glavica (kompozit) sa stupovlja trijema oko foruma bila je viso­
Anastiloza, Provjeravanja bi se mogla nastaviti i dalje na drugim objektima ka 56 cm, dok je dijametar stupa pri dnu iznosio 52 cm, što opet pokazuje da su
kojih su tlocrtne osnove sačuvane (teatri, amfiteatri, trijemovi) ili po drugim krite- odstupanja bila vrlo mala pa se gotovo mogu zanemariti (si. 145). Isto vrijedi za ši­

292
 ANTIČKI GRAD
rinu kapiteia pri dnu: ona mora odgovarati debljini (promjeru) stupa pri vrhu (bez
apoteze). Na hramu u Zadru i jedna i druga su potpuno identične, iznose 81 cm, a
također i na trijemu gdje gornja debljina stupa i gornja debljina kapiteia iznose 13,5
cm pa time potpuno poštuju Vitruvijeve propise. Na isti način odgovaraju širine tih
kapiteia pri vrhu debljini stupa pri dnu. Kapitel sa zadarskog hrama potpuno poš­
tuje relacije utvrđene za visinu redova akantova lišća. Ukupnu visinu listova treba
podijeliti na tri dijela, od kojih se dva pridaju donjem redu a jedan gornjem. U Zad­
ru je upravo tako: ukupna visina pojasa listova oko kapiteia iznosi 66 cm; donji red
visok je 44, a gornji 22 cm. Egzaktno po kanonu.
Visina a rhitrava ovisi ponajprije o visini stupa: što je on vitkiji, to se u pro­
porciji smanjuje visina arhitrava. Tako npr. ako visina stupa iznosi do 15 stopa, ar-
hitrav će biti visok jedan modul, tj. radijus stupa pri dnu. Na stupovima visina kojih
se kreće između 15 i 20 stopa visina će se arhitrava izračunati tako da se modul po­
dijeli s 13 i od njega će se oduzeti trinaestina; za stupove visoke 20 do 25 stopa mo­
dul će se pomnožiti s 12,5 i od njegove će se visine oduzeti dvanaestim i pol; gdje
stup visok od 25 do 30 stopa, visina će se arhitrava dobiti ako se modulu oduzme
dvanaestim. Na trijemu kapitolijskog hrama u Zadru stup (sastavljen u tamburima)
bio je visok 8,52 m i prema tome pripada u četvrtu kategoriju s obzirom na visinu
(si. 143). Modul (radijus stupa pri dnu) iznosio je 48 cm, Prema Vitruvijevu mode­
lu arhitrav bi trebao biti visok 48 cm manje jedna dvanaestim, dakle 44 cm, a zap­
ravo je visok 52 cm, 8 više od kanona. Moguće je također utvrditi module arhitra­
va (koji je u jednom bloku s frizom) na forumskom trijemu jer je sačuvano nekoli­
ko ulomaka u dužini jednog interkolumnija. Stup trijema bio je visok 4,66 m (oko
15,6 stopa) pa prema tome pripada u drugu grupu stupova razvrstanih po vitkoći.
Polumjer pri njegovu dnu iznosio je 28 cm pa bi arhitrav morao biti visok toliko
umanjeno za jednu trinaestinu. Stvarno je bio visok 44 cm, dakle znatno više i tu je
odstupanje osjetno.
Istaknuta tri po lja na vanjskom i unutrašnjem licu arhitrava također imaju svo­
je omjere. Oni se dobiju tako da se visina svih polja podijeli na 12 dijelova, od ko­
jih se donjem polju pridaju tri dijela, srednjemu četiri, a gornjemu pet dijelova. Na
arhitravu hrama u Zadru koji je visok 52 cm ostaje za raspodjelu na polja (kad se
oduzme visina od 8,5 cm gornjega profiliranog završetka) 43,5 cm, od čega dva­
naestim iznosi 3,62 cm. Prema tome bi ritam visine pojedinih polja odozdo prema
gore morao biti: 10,86 - 14,48 - 18,10 cm, a stvarno je u slijedu: 10 - 15 - 18 cm,
što je također prilično u skladu s utvrđenim proporcijama. Polja na arhitravu trije­
ma oko foruma (vanjska) imaju ukupnu visinu od 83,5 cm (bez završnog profila ko­
ji s ove strane iznosi 5,5 cm visine), koja podijeljena s 12 daje koeficijent od 3,21
cm. Po kanonu ritam bi trebao teći: 9,63 - 12,84 - 16,05 a izvedene su relacije: 10,5
-13-15.
Za utvrđivanje visine friza nema posve određenih relacija: ona u načelu iznosi
3/4 visine arhitrava, no ako je friz imao plastični dekor, kako je to bilo na frizu hra­
ma i trijema u Zadru, visina friza može biti veća, do 5/4 arhitrava.Toj se kvoti prib-
ližuju frizovi obiju zadarskih građevina: friz hrama bio je visok 72 cm (arhitrav 52
cm), dakle 7 cm viši od arhitrava. Friz na trijemu bio je visok 42 cm (arhitrav 44
294
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
SL 144. T rabeacija, D uklja (Doclea), b azilika; odnosi ele­
menata trabeacije; Sticotti 1913.
cm), pa bi to približno odgovaralo onoj prvoj normi unatoč činjenici da je on bio
veoma bogato dekoriran nizom plastičnih akantovih voluta.
Posve je strogo bilo provedeno sukcesivno širenje arhitrava prema visini. Pra­
vilo da donja širina (debljina) arhitrava treba biti adekvatna donjoj širini kapiteia, a
gornja širina arhitrava gornjoj širini kapiteia, poštovano je u trabeaciji i hrama i tri­
jema. Jednako je tako moguće provjeriti dosljednu primjenu proporcije u visini i u
istaku završnog vijenca na hramu i na trijemu.
Ovi nasumce uzeti primjeri ne mogu, naravno, poslužiti izvođenju bilo kakvih
konkretnijih zaključaka. Problem bi trebalo obraditi kompleksno i studiozno, s gra­
fičkim demonstracijama, i u smislu vremena i u smislu prostora. No ipak i ovaj
skromni izbor sugerira neke zaključke koje bi trebalo dalje razrađivati i verificirati.
Nesumnjivo je da se moduli u nekim slučajevima prilično približuju onima što ih je
formulirao Vitruvije, dok se u drugima znatno od njih udaljuju. Očito je npr. da im je
bio mnogo bliži hram u Zadru negoli trijem oko foruma, a to je razumljivo jer je
hram upravo i bio građen u doba kad je Vitruvije razrađivao svoje proporcije, dok je
trijem nastao znatno kasnije, kad je rimska arhitektura i umjetnost uopće doživjela
još jedan snažan priljev utjecaja s Istoka za Flavijevaca, pa su na hramu istaknute cr­
te klasicističkog stila Augustova vremena, a na trijemu bogatstvo dekora i snažnija
plastika, uz eleganciju koja je postignuta izmjenom modula. K tome valja uzeti u ob­
zir da je na trijemu arhitrav s frizom bio u jednom bloku pa su stoga i jedan i drugi
mogli biti relativno nešto niži, a s druge strane ne smije se smetnuti s uma da je tri­
jem imao i gornju lođu na katu s parapetom što je bio na trabeaciji, pa je smanje­
njem njezine visine bio ublažen opći dojam u visinskim odnosima, a pojačan dojam
elegancije i horizontalne raščlanjenosti. Faktor vremena imao je određenu ulogu i u
izmjeni proporcija unutrašnjeg prostora hrama u Ninu u odnosu prema onom iz
Zadra, kako je navedeno, ali to se isto zapaža i u obradbi arhitektonskih elemenata i
u vanjskom dekoru. Djelovao je svakako i faktor prostora; daljnja će istraživanja ne­
sumnjivo potvrditi da je moguće govoriti o nekim specifičnostima određenih regi­
ja, npr. Istre s jedne, prema srednjem i južnomu primorju s druge strane, što se oči­
tuje npr. u tlocrtnim proporcijama hramova gdje je ona consuetudo Italica više doš­
la do izražaja na sjeverozapadu, a helenističko-istočne zasade na jugoistoku.
 ANTIČKI GRAD
U n
M .
SL 145. Anastiloza, Zadar (Iader), forumski
trijem: a) pogled i presjek; b) detaij pluteja
Ne uzimajući u obzir razlike i odstupanja što se pojavljuju zbog razlika u vre­
menu gradnje ili zbog nekih nesumnjivih regionalnih odlika, općenito se može tvr­
diti da je poštivanje modula i proporcija bilo dosljednije provođeno u obradbi po­
jedinih arhitektonskih elemenata anastiloze negoli u prostornim ili u tlocrtnitn od­
nosima pojedinih građevina. Ni to neće biti teško objasniti. Veći dio arhitektonskih
elemenata (baze, stupovi, kapiteli, dijelovi trabeacije i sl.) bio je izrađivan u speci­
jaliziranim radionicama koje su se, kako će se vidjeti, nalazile u predgrađima. Klesa­
ri i kamenari imali su opća rutinska znanja i pošto bi dobili temeljne elemente, mo­
dul i dr., bili su kadri u serijama izraditi sve dijelove prema zadanim, predlošcima,
utvrđenim mjerilima i uhodanoj praksi, bez nekih posebnih detaljnijih nacrta i pro­
jekata. Naprotiv, projektant gradnje mogao je pokazati veću slobodu u planiranju
prostornih i tlocrtnih oblika građevina i odstupati od pravila pogotovo onda kad je
morao svoje projekte prilagođavati postojećoj izgradnji ili nekim drugim specifič­
nim uvjetima.
296
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
9. Namjenska raspodjela gradskog
prostora
Da bi se mogla ocijeniti funkcija grada, njegova društvena uloga i visina standarda
što ga je pružao svojim stanovnicima i svim ostalim pripadnicima zajednice kojima
je bio središtem, potrebno je razmotriti kako je bila provedena distribucija grad­
skog areala po namjeni i u kakvim su međusobnim odnosima bili pojedini uži pros­
tori u odnosu prema cjelokupnomu urbanom prostoru. Pitanje je od velike važnos­
ti, a može biti zanimljivo i za današnjeg čovjeka koji često ocjenjuje grad u kojemu
živi upravo po tom kriteriju, žaleći se nerijetko na disproporcije do kojih dolazi
zbog izgradnje objekata jedne namjene u nerazmjeru s objektima društvenih fun­
kcija i standarda uopće. Nema sumnje da je takvih nerazmjera bilo i u antičkom gra­
du, pogotovo u prvim decenijima njegove urbanističke izgradnje kad je prevladava­
la stambena izgradnja nad izgradnjom javnih prostora i objekata, osobito u planira­
nim gradovima. Međutim, u doba kompletne izgradnje, a ta je, kako smo istakli, bi­
la više-manje dovršena u smjeni triju ili četiriju generacija, bila je i u tom pogledu
uspostavljena unutrašnja ravnoteža koja u daljnjim stoljećima nije bila bitno pore­
mećena jer za to nije bilo ni osobite prilike ni većih mogućnosti uzevši u obzir či­
njenicu da u antičkom gradu redovito nije dolazilo do prostornog širenja užega
gradskog areala i njegove prvobitne jezgre.
1 pri ovim razmatranjima bilo bi potrebno raspolagati s više primjera jer bi jedi­
no na taj način bilo moguće doći do točnijih srednjih veličina. Nažalost, stupanj istra-
ženosti gradova na hrvatskom priobalju ne pruža takvih mogućnosti: potpuno istra­
ženih gradova zapravo i nemamo. S druge strane, kad bismo i imali dovoljno podata­
ka za statističku elaboraciju, morali bismo tada i u ovim razmatranjima izdvajati uže
skupine pojedinih gradskih naselja, kao što ih. izdvajamo po kriteriju kuiturno-etnič-
kog podrijetla (odnosno kontinuiteta), društveno-ekonomske uloge, morfološko-pla-
nimetrijskih odlika, itd. Sigurno je da će drukčije izgledati ove relacije u gradu spon­
tanog postanka od onih u planiranom gradu, drukčije u gradu koji je pretežno ili is­
ključivo živio od trgovine i razvijanja tercijarnog sektora privrede od grada kojemu
je ekonomska osnovica pretežno bila u agraru. No uza sve to, uza sva ograničenja o
kojima je već prije bilo govora, vrijedi pokušati barem ondje gdje je to koliko-toliko
moguće. Zasad takve mogućnosti pruža jedino antički Jader (Zadar) kojega je antič­
ka topografija, stjecajem prilika, ponajbolje poznata. Tu postoje uvjeti da se dođe do
konkretnijih zaključaka (sl. 146). Pa ako ti zaključci i ne budu imali apsolutnu vrijed­
nost (moguće je govoriti samo o aproksimacijama), ako i ne budu dali ovlaštenje za
bilo kakva uopćavanja, možda će pružiti priliku da se izađe iz okvira uopćavanja ba­
rem u nekim temeljnim postavkama i zaključcima koji će konkretno potvrditi makar
u jednom primjeru one opće spoznaje što ih u tom pogledu imamo.
Sve uže gradske prostore i objekte s gradskog areala unutar recinkta mogli bis­
mo, s obzirom na funkciju, podijeliti u nekoliko skupina, onako kako smo postupi-
 Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

!i u razmatranju planimetrijskih, likovnih i funkcionalnih odrednica grada. Ti uži

prostori mogli su biti namijenjeni:
- kultu
- municipalnoj upravi
- ekonomskom životu
- javnom životu i funkciji kretanja
- razonodi i rekreaciji te
- stanovanju.
Valja odmah upozoriti da su mnogi gradski prostori i objekti u tom pogledu
bili polivalentni. Ne može se na primjer tvrditi da je kultu u gradskom tkivu služio
samo onaj prostor što su ga zapremali hramovi, svetišta i slični objekti. Mnoge su
se manifestacije kulta obavljale na javnim površinama, u načelu uvijek na otvore­
nom, osobito na forumu ako se do njega nalazio glavni hram, podno kapitolija i na

SL 146. Gradski prostor, Zadar (Jader)-. raspodjela po društvenoj namjeni

drugim sličnim prostorima. Gradska je bazilika služila općenito kao dvorana za ve­
će skupove građanstva, bilo u svrhu trgovanja (po čemu ulazi u ekonomsku sferu),
bilo u svrhu zborovanja, obavljanja sudstva i si. u svim onim prilikama kad su ma­
gistrati općili s narodom (agere cum populo). Prema tome ona pripada i u sferu
uprave, sudstva i si. jednako tako kao i u djelokrug gospodarskog života grada i či­
tave zajednice. Pogotovo je forum imao kompleksnu namjenu. On je imao veoma
važnu ulogu u kultu, u trgovini, u zabavi i rekreaciji (tu su se često priređivale ig­
re), ali jednako tako u upravi i u političkom životu zajednice uopće (na njemu su
se održavala zborovanja na otvorenom), itd. Napokon, djelokrugu ekonomskog ži­
vota pripadaju i one taberne što su se nalazile s ulične strane stambenih objekata,
kao trgovačke ili obrtničke radionice. No uza sve to, imajući na umu i ova uža di­
ferenciranja, moguće je u glavnim crtama odrediti urbani prostor po temeljnoj
namjeni užih površina i pojedinih građevina te utvrditi u kojim su međusobnim re­
lacijama bili.
Antički Zadar intra moenia bio je dugačak od gradskih bedema na jugoistoku
do završetka tadašnjeg poluotočića na sjeverozapadu (tu je bilo kasnijih nasipanja
i proširivanja) oko 700 m, a prosječna mu je širina iznosila od bedema do bedema
oko 230 m. Imao je dakle površinu oko 154 000 m2. Dobar dio tog prostora bio je
izuzet od izgradnje: javni prostori unutrašnjih komunikacija (ulice), prostori duž
gradskih bedema i si. na što otpada 35 600 m2 ili 23% sveukupnog areala. Za ras­
podjelu na pojedine funkcije preostaje dakle oko 118 400 m2.
Kult. Sferi kulta valja pridati čitav prostor kapitolija s hramom i peribolom, ko­
ji ima površinu od 3540 nr, što je 2,3% sveukupnog areala, odnosno 2,9% areala
pod izgradnjom. To, naravno, pod pretpostavkom da na užemu gradskom prostoru
nije bilo i drugih hramova i svetišta, što je malo vjerojatno jer često gradovi imaju
i po više svetišta, npr. Salona, Dokleja, Narona i dr. No površina samo jednoga hra­
ma, osim kapitolijskog, neće bitno mijenjati utvrđeni odnos.
Municipalna uprava. Ne računajući udio foruma u upravljanju gradom i poli­
tičkom životu uopće, ovdje ćemo uzeti u obzir samo kuriju i bazilike. Kurija dodu-
 ANTIČKI GRAD
še nije posve sigurno identificirana, no sve upućuje na to da se nalazila, kako je na­
vedeno, do one starije (julijevske) bazilike s kojom je činila organsku cjelinu. Zajed­
no s tom bazilikom zapremala je površinu od 2260 m2. Druga, kasnije građena ba­
zilika sa suprotne strane foruma (severijanska) mogla je imati (oslanjajući se na nje­
zinu širinu i poznate module) zajedno s pridodanim elementima i pripadajućim
prostorom oko 2700 m2(ne računajući gornju lođu koja je također služila istim sa­
držajima), i to sve skupa iznosi 4960 m2, odnosno 3,2% cjelokupne gradske površi­
ne i oko 4,2% gradskog areala pod izgradnjom.
Ekonomski život. Ponajprije tu valja uzeti u obzir površinu što ju je pokrivao
emporij uz gradsku luku, sa skladištima i ostalim pripadajućim elementima, zatim
niz taberni uz dvije strane foruma kao i trijem uokolo foruma. Emporij zaprema
prostor gotovo dviju gradskih inzula s površinom oko 6000 m2, taberne oko foru­
ma 1550 m2, trijem 1620 m2, što sve zajedno daje 9170 m2. To je oko 5,9% gradskog
areala, a oko 7,7% izgrađenih gradskih površina. No, ponavljamo, ovamo valja prib­
rojiti i površine gradskih bazilika (koje su već iskazane) i privatnih taberni u stam­
benim objektima koje potpuno izmiču našoj evidenciji.
Javni život, razonoda i rekreacija. Udovoljavanju tih funkcija služilo je više
objekata i odgovarajućih prostora: forum sa zrcalom i trijemom (koji je već ukalku-
liran) koji je također imao lođu u prvom katu, teatar kojega se lokacija nazire (dok
je amfiteatar, kao i u Puli, bio izvan gradskih bedema pa se ne uzima u obzir) i grad­
ske terme koje su uočene na tri mjesta (do foruma, do emporija i duž glavne uz­
dužne ulice). Aproksimativni zbroj svih tih površina iznosi 15 850 m2, dakle 10,2%
čitave gradske površine, odnosno 13,4% izgrađenog areala.
Stambena izgradnja. Sav preostali prostor organiziran u oko 50 inzula pros­
ječne veličine od 52 x 34 m (s površinom oko 1768 m2 po inzuli) zapremali su
stambeni objekti. Oni su, koliko je moguće suditi na temelju dosad postignutih re­
zultata, zauzimali površinu oko 86 500 m2, dakle 56% cjelokupnoga gradskog pros­
tora, a 73% izgrađene gradske površine.
Ako su te kalkulacije i približno točne, mogle bi se onda utvrditi i relacije izme­
đu površina namijenjenih stambenoj izgradnji i površine izgradnje koja je zadovolja­
vala ostale društvene funkcije.Tada bi se pokazalo đa je stanovanje zauzimalo 56%
ukupnoga gradskog prostora, a sve ostale funkcije 44%, pa je prema tome izgradnja
društvene namjene stajala prema stambenoj izgradnju u odnosu 1 :1,3.
Prepuštamo stanovniku suvremenoga grada da ocijeni je Ii i koliko antički
grad, u ovom konkretnom slučaju stari Jader, imao povoljne ili nepovoljne odnose
u distribuciji urbanog areala po namjeni. Nema sumnje đa je sudjelovanje stambe­
ne izgradnje s oko 56% u eksploataciji gradskog prostora znatno. No valja uvijek
imati na umu da je stambena izgradnja u prostornom pogledu bila pretežno eksten­
zivna, a volumenom niska (samo dio kuće dizao se na kat), da su stambeni objekti
tipa domus imali unutrašnjih otvorenih prostora i da je jedan njihov dio, kako je
navedeno, sudjelovao i u gospodarskim djelatnostima. S druge se strane jednako ta­
ko ne smije smetnuti s uma navedena polivalentnost mnogih objekata koja bi, kad
bi se ukalkulirala, osjetno povisila postotke prostora i objekata namijenjenih eko­
300
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
nomskim funkcijama. No ni tako relacije nisu nepovoljne, kako pokazuje hijerarhi­
ja izvedena iz navedenih približnih postotaka:
- za stambenu izgradnju 56,0%
- prostorne komunikacije i si. 22,0%
- javni život, rekreacija 10,2%
- ekonomski život 5,9%
- municipalna uprava 3,2%
- kult 2,3%.
Oslanjajući se na te relacije s jedne i na ukupnu površinu grada unutar bede­
ma s druge strane, vrijedilo bi pokušati utvrditi koliko su gradovi na istočnom Jad­
ranu mogli imati stanovnika u ranijem Carstvu. Naravno, ni ovdje ne raspolažemo
egzaktnijim pokazateljima za provedbu komputacija. Stoga je teško ulaziti u detalj­
nije proračune jer se lako može upasti u zamke kojima nisu izbjegli ni oni koji su
prije tako spekulirali. Govorilo se tako o nekih 60 000 stanovnika stare Salone, a u
svakom slučaju o nekoliko desetaka tisuća stanovnika nekih drugih gradova. Jed­
ni su kao kriterij uzimali npr. kapacitete amfiteatra, drugi gradskog akvedukta, tre­
ći površinu foruma i si. No to nije ispravno. Amfiteatar, kako se zna, ne služi samo
stanovništvu unutar bedema i onome u predgrađu već svim pripadnicima zajedni­
ce, dakle i onima što žive na selu, a u nekim prilikama čak i pripadnicima drugih
zajednica. Što vrijedi za amfiteatre, vrijedi i za kapacitete ostalih javnih objekata.
Kapaciteti vodovoda, na primjer, mogli bi se uzimati kao kriterij kad bismo imali
na raspolaganju sve tehničke podatke o njegovu funkcioniranju i kad bismo u sva­
kom slučaju mogli izračunati potrošnju vode. No kad smo kod toga, dovoljno je
spomenuti da je Jader imao akvedukt, ali da je bilo mnogo zgrada i užih površina
koje se nisu opskrbljivale vodom iz vodovoda već iz bunara koji su kaptirali pod­
zemne vode. O tome smo već nešto napomenuli. Koliko je apsurdan kriterij veli­
čine foruma pokazuje upravo primjer Jadera i Salone. Forum u Saloni mnogo je
manji od onoga u Jaderu, a areal Salone bio je više negoli dvostruk u odnosu pre­
ma arealu Jadera. Zadarski forum po svojoj veličini (površina forumskog zrcala)
odgovara forumu Rima s kraja Republike koji je od bazilike Julije do bazilike Emi-
lije bio širok 45 m, upravo kao i jaderski, a dugačak 100 m od javne tribine (ros-
tra) do Julijeva hrama, dakle malo više od jaderskoga. Odmah se vidi do kakva bi
apsurda dovele kalkulacije temeljene na takvim kriterijima kad se zna da je Rim
već u to doba bio pravi megalopolis čiji se broj stanovnika mjerio s više stotina ti­
suća! No ipak se teško posve oteti napasti i ne pokušati predložiti barem aproksi­
mativni broj stanovnika jednoga takvoga grada u razdoblju njegova najvećeg uspo­
na za ranijeg Carstva.
Točnosti proračuna mnogo bi pomoglo kad bismo detaljnije poznavali ne sa­
mo površine što ih je zapremala stambena izgradnja već i tipologiju samih stambe­
nih objekata. Kako je navedeno, ona je, barem koliko se zna, bila veoma raznolika i
često izmiče poznatim klasičnim shemama, a ponegdje se može čak govoriti i o
kontinuitetu kuće iz autohtone protourbane faze u rano rimsko doba (npr. Nin), što
će se logično češće pojavljivati u gradovima spontanog postanka i s jačom autoh-
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

1751. Camozzino

1826. Lanza

1919. Dyggve Sl. 147. Gradski prostor, Salona: prijedlozi kompozi­

cije; I. jedinstven prostor; II. dvodijelni prostor; III. trodi-
jelni prostor

tonom tradicijom. Pa i položaj i uloga grada znatno će utjecati i u ovoj sferi. Dok
npr. Pompeji kao grad bogatijih slojeva imaju pretežno nastambe tipa domus, u Os-
tiji kao u lučkom gradu prevladavaju nastambe tipa insula, tj. takve koje se razvija­
ju u visinu. Budući da su i gradovi na istočnoj jadranskoj obali imali razvijen lučki
promet i sve ono što on sobom nosi, valja pretpostaviti da je i u njima bilo stambe­
nih objekata takva tipa. Što onda preostaje kao kriterij za procjenu demografske
gustoće ovdašnjih antičkih gradova? Ništa konkretno ili egzaktno, tek poneka ap­
roksimacija na temelju svega što je naprijed izneseno. Kad smo već kod primjera
starog Jadera (koji je u tom pogledu stajao nekako po sredini između većih i ma­
njih gradova), može se uzeti da broj gradskog stanovništva u urbanim familijama
unutar bedema nikako nije mogao prelaziti kvotu od oko osam do najviše deset ti­
suća stanovnika. Za naše prilike to još uvijek nije bio malen grad: bilo je i prilično
manjih. Ako pretpostavimo da je predložena brojka blizu povijesnoj stvarnosti, on­
da bi proizlazilo da je na svakog stanovnika otpadalo oko 10 m2stambenog prosto­
ra, što je i za današnje pojmove veoma povoljno, a za antičke kudikamo povoljnije
kad se ima na umu socijalni i klasni sastav stanovnika i zbog toga velike razlike u
kulturi stanovanja.
Neovisno o tim pokazateljima, korisnim čak i ako su aproksimativni, u ocjeni
antičkoga grada uopće, pa i ovoga na istočnoj jadranskoj obali, valja uvijek imati
pred očima sve opće odlike mediteranskoga grada i poznavati život u njemu kako
bi se moglo utvrditi npr. kakav je on bio u odnosu prema gradu današnjice. Bez ob­
zira na to koliko je prostora otpadalo na javne a koliko na privatne namjene, on je
bio relativno malen i prostranstvom i brojem stanovnika unutar bedema. Stambena
kuća, introvertirana prema van, a raščlanjena prema unutra, čuvala je intimnost kuć­
nog života, ali su zato javni prostori i objekti bili elementi maksimalne frekvencije
u svakodnevnom životu. Sve se, takoreći, odvijalo na otvorenom: od kulta i ekonom­
skog života do javnog i političkog. U takvom se gradu čovjek (razumije se, slobo­
dan građanin) nije osjećao otuđenim. Raspodjela funkcija (koja se reflektira u ras­
podjeli prostora) jasno podcrtava ulogu grada kao centra, pojašnjava njegov odnos
prema pripadajućem teritoriju na kojemu živi mnogo veći broj pripadnika zajedni­
ce negoli u gradu samome. Jer on je i krojen ne po mjeri stanovnika unutar zidina
već i svih onih koji su pripadali zajednici i koje su interesi veoma često dovodili u
centar. Jednostavno rečeno, njegova je temeljna uloga služiti svim svojim pripadni­
cima sa svim svojim elementima javnih funkcija. Pa ako zanemarimo čitavu tu igru
brojkama i postocima, ostaje činjenica da je takav grad, ne samo Jader nego i mno­
gi drugi koji su imali sve objekte standarda, mogao npr. na forumu primiti čitavo
svoje stanovništvo aktivno u društvenom i političkom životu, da je u amfiteatar mo­
gao smjestiti sve svoje odrasle slobodne građane, da je u termama i teatrima mog­
la naći mjesta većina stanovništva koju su sadržaji tih objekata zanimali, da su pros­
tori namijenjeni trgovini i ostalim gospodarskim djelatnostima u najgušćoj frekven­
ciji mogli zadovoljiti potrebe svih pripadnika gradske municipalne zajednice. U
tom je gradu bila uspostavljena racionalna i čvrsto izbalansirana unutrašnja ravno­
teža između svega onoga što ulazi u sferu javnoga društvenog života i svega onoga
što ulazi u sferu privatnog i individualnog. I upravo zbog toga ni grad rane antike
na istočnoj obali Jadrana ni u jednom času nije imao značenje onoga što danas na­
zivamo “spavalištem”. Bio je to kompletan organizam. Pa ako se danas ponekad i
svaljuje krivnja na antički grad zato što je inicirao i ostvarivao neke prostorne i pla-
nimetrijske zasade koje su se kasnije u temeljnoj ideji reproducirale i primjenjiva­
le čak i u izgradnji modernih hrvatskih gradova, krivnja nije na antičkom gradu. On
je bio dobar, primjeren i funkcionalan upravo zato što je u velikoj većini bio mik-
ropolis. On se, u načelu, nije prostorno artikulirao već se reproducirao onako i ono­
liko kako se razvijao proces urbanizacije, koja je na istočnojadranskoj obali bila naj­
intenzivnija u 1. st. n. e. Očito je da za suvremeni megalopol valja tražiti drukčija rje­
šenja, pa i onda kada taj velegrad vuče svoj postanak iz daleke antičke jezgre. No si­
gurno je jedno: koji je god suvremeni grad na hrvatskom obalnom području nasli­
jedio historijski nukleus što se formirao u antici, nije bilo slučaja da se ta ista jez­
gra, čak i ona s maksimalno sačuvanim antičkim urbanističkim nasljeđem, ne bi bi­
la mogla prilagoditi potrebama suvremenog života. U tom smislu antički grad na hr­
vatskom priobalju nije samo grad prošlosti već, jednako tako, i grad sadašnjosti, a
na današnjoj je generaciji da bude i grad budućnosti.

302 303
ANTIČKI GRAD
T A J R S fikTI'
Jliieka_
SL 149- Gradski prostor,
usporedna tablica: odnos
površine antičkih gradova na
istočnoj jadranskoj obali
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
10. Mogućnost doživljaja
Mnogi historijski filmovi nude nam kulise antičkoga gradskog ambijenta kopiraju­
ći klasičnu scenografiju i kostimografiju, trude se u nama izazvati iluziju prenoše­
nja u grad kakav je bio prije dvije tisuće godina. No u tome mogu postići samo pri­
vidnih uspjeha, uz najveću pažnju i akribiju stručnih suradnika. Kako je navedeno,
historik se nastoji tom doživljaju što više približiti, upravo kao što se u svojim istra­
živanjima teži što više približiti znanstvenoj istini. “Arheološke šetnje' Pompejima,
Ostijom, našom Salonom, Porečom, Pulom, Zadrom, i dr. izazivaju reminiscencije,
potiču na razmišljanja, ilustriraju stečene opće teorijske spoznaje, ali nas ne mogu
vratiti dva milenija unatrag. Pa i kad bismo imali jedan cjelovito sačuvan i netaknut
antički grad, još uvijek bi nam mnogo toga nedostajalo za potpun doživljaj: trebali
bismo premostiti onu golemu vremensku distancu koja je zapravo nesavladiva.
Pred time zastaje i onaj koji se bavi proučavanjem antičkog urbanizma ako mu je
cilj ne samo istraživanje morfologije naselja već grada kao živog organizma u nje­
govoj društvenoj funkciji. A to je društvo bilo posve različito od ovoga u kojemu
mi živimo, i njega više nema.
Iz dosadašnjeg izlaganja lako je razabrati što nam preostaje da shvatimo antič­
ki grad na istočnoj jadranskoj obali, ne u onom povijesnom totalitetu već u njego­
voj urbanističkoj cjelini. Raspolažemo ponajvećma planimetrijskim dokumentima,
studiramo prostorne i tlocrtne oblike pojedinih objekata i užih cjelina, njihove od­
nose i si. Nedostaje treća dimenzija grada bez koje je potpun doživljaj nemoguć.
I što je jednako tako važno, nedostaje nam autentična scenografija gradskih zda­
nja i ambijenata koju je antički grad u rimsko doba prihvatio pod utjecajima hele­
nističke kulture. Pokoji svjetliji tračak nude cjelovitije sačuvani izolirani spomenici
ili bolje sačuvane ruine. Nešto potpuniju vizualnu predodžbu pruža trodimenzio­
nalna računalna rekonstrukcija s gabaritima gradskih zdanja. Uz nju se mogu prou­
čavati ne samo pianimetrijski već i visinski odnosi. Prijedlozi za rekonstrukciju po­
jedinih građevina ili užih gradskih cjelina postoje i oni se mjestimično reproduci­
raju u ovom djelu. Moguće je poći i mnogo dalje od toga, predložiti čak viziju čita­
va gradskog sklopa u silhueti koja se temelji na rezultatima istraživanja, od kojih ov­
dje donosimo tri: po jednu Ise (si. 151) i Epetija (si. 152) kao manjih gradića uz mo­
re, i treću Jadera, kao urbanistički razvijenoga naselja (si. 153).
No sve to: i rekonstrukcije izrađene s najvećom mogućom akribijom kao i pri­
jedlozi vizura i silhueta, ostaju u okvirima kabinetskih studija koje nesumnjivo po­
mažu uočavanju stvarnosti iščezle zauvijek. Istinski je doživljaj onaj što ga izaziva­
ju sami materijalni ostaci, spomenici bolje ili slabije sačuvani i ruine urbanih cjeli-
na.Taj doživljaj ima svoju racionalnu i emotivnu komponentu. Suvremeni će čovjek
redovito podleći fascinaciji ruševnih ostataka organiziranih po načelima suvreme­
ne konzervatorske discipline i prikladno prezentiranih, moglo bi se reći sve to vi­
še ako je izložen otuđenju u suvremenomu dnevnom životu. Odgovarajuća objaš-
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

njenja, počev od prospekata, vodiča do monografija i studija izlaze u susret njego­

vu naporu da stekne što potpuniju viziju cjeline na temelju sačuvanih autentičnih
detalja. U tome se ogleda i veoma velika didaktička vrijednost arheoloških ostataka
in situ, koju ne mogu zamijeniti nikakvi kabinetski elaborati ni muzejski ekspona­
ti. Nije jednostavno odgovoriti na pitanje kako predočiti čovjeku današnjice antič­
ki grad i njegovu spomeničku baštinu u uvjetima u kojima se on danas nalazi. Rje­
šenja ima više, a u svakoj prilici potrebno je tražiti ono najpogodnije. Koliko je emo­
tivni faktor važan pokazuje primjer totalne rekonstrukcije Atalove stoe (trijema) na
starom trgu u Ateni. Ona je bez svake sumnje izvedena lege artis, svaki i najmanji
arhitektonski element izgrađen u rekonstrukciji dokumentiran je izvornim ostaci­
ma, a ipak nas ona ostavlja hladnima, laik će je doživjeti kao neku suvremenu gra­
đevinu inspiriranu grčkim klasičnim uzorima kakvih u Ateni ima više (zgrada Sveu­
čilišta i dr.). Tu je gledaocu oteta i posljednja mogućnost imaginacije koju je trajno
stimulirao razgledajući ruine ostalih građevina na trgu. Treba li rekonstruirati i do
koje mjere je dopušteno ulaziti u rekonstrukcije često je pitanje osjećaja u većoj
mjeri nego egzaktnih kalkulacija: to uvijek ovisi o specifičnim uvjetima u kojima
“živi” pojedini spomenik ili neka urbana cjelina. U jadranskoj urbanističkoj baštini
antike mogla bi se u Hrvatskoj jednako tako primjenjivati različita načela u pogle­
du konzervacije, rekonstrukcije i prezentacije spomenika i spomeničkih cjelina. SL 150. Mogućnost doživljaja; forum u Zadru (Iader), prijedlog djelomične rekonstrukcije forumskog
trijema i prezentacije u prostoru, dio pred pročeljem crkve sv. Marije
Salona je imala sve uvjete da postane "polje arheoloških ruina” u dobrom
smislu riječi, kao cjelovit urbani kompleks kojega bi ostaci - istraženi, konzervira­
ni, parcijalno rekonstruirani i dolično prezentirani - zaista bili mogli pružiti cjelo tu bi bilo moguće, zahvaljujući rezultatima istraživanja, ići u rekonstrukciju većih
vitiju viziju cvatućega grada u povijesnom trajanju od oko šest stoljeća. Međutim cjelina, npr. trijema oko foruma, koje se nalaze na slobodnim prostorima. No i tu
kasnija izgradnja, a posebno ona iz novijih vremena, izrasla kao parazit na tom his­ postoji granica koju ne bi trebalo prekoračiti. Postojeće vrijednosti (Sv. Donat, ka­
torijskom arealu, onemogućila je (zar trajno?) uspostavljanje cjelovitosti i potpuni tedrala, kompleks sv. Marije, crkva sv. Ilije i dr.) jesu one koje će odrediti do koje se
doživljaj antičkoga grada. Naprotiv, ruine Nezakcija u Istri još uvijek pružaju tak­ mjere smije ulaziti u rekonstrukciju da bi ona postigla svoju svrhu a da ne pozlije­
vu, nažalost, rijetku šansu jer nisu bile izvrgnute težim manumisijama, a nakon is­ di ostale spomeničke i ambijentalne vrijednosti.Tu se pojavljuje još jedan problem
traživanja to bi se postiglo i u nekim drugim gradovima (Nadin, a djelomično i Bri­ koji se ne susreće u “gradovima ruinama” ni u mnogim drugim živućim gradskim
bir, i dr.). Na putu je projekt da se to vrlo prikladno ostvari u Naroni. Posebni se naseljima: kako uskladiti antičke urbane preostatke na forumskom arealu s budu­
problemi pojavljuju u živućim naseljima u kojima je antička urbanistička baština ćom novom izgradnjom na okolnom neizgrađenom terenu (Petricioli 1958.;
veoma prisutna. Stara se Enona npr. pruža ispod naselja seoskog tipa s relativno Radulić 1970.). Bilo bi previše jednostavno i jednostrano zastupati stajalište kako je
razrijeđenom izgradnjom. Tu se pokazuje prilika izvlačenja većih urbanih cjelina pravilno najprije obaviti konačnu konzervaciju i parcijalnu rekonstrukciju autentič­
koje se nalaze na slobodnim površinama. Situacija je mnogo složenija u gradovima nih elemenata rimske arhitekture, a da se onda nova izgradnja mora njima prilago­
s intenzivnom izgradnjom, tu je mnogo teže utvrditi načela po kojima bi se valori­ diti. Mediteranski grad (pogotovo u svojoj povijesnoj jezgri) jedna je cjelina, njego­
zirali ostaci antike i uklopili u suvremeni život. Nema sumnje da bi bilo moguće va cjelokupna artikulacija mora imati unutrašnju logiku i međuzavisnost u prostor­
npr. potpuno obnoviti Peristil Dioklecijanove palače u Splitu. No što bi se time do­ nom, visinskom, oblikovnom i funkcionalnom smislu, pa će stoga biti nemoguće iz­
bilo, a koliko bi se izgubilo! Epuracija ima temelja kad je riječ o parazitskoj izgrad­ građivati odvojenu viziju oživljavanja povijesnih vrijednosti neovisno o totalnoj vi­
nji bez kulturno-povijesne vrijednosti, ali ona ne može biti na mjestu u slučajevima ziji čitava kompleksa u njegovoj konačnoj realizaciji. U tom je smislu i prijedlog što
kada su u okviru antičkoga zdanja i ambijenta izrasle nove vrijednosti, u međusob­ se ovdje donosi samo prijedlog, jedna od više mogućnosti na putu do konačnog
noj asimilaciji, kojima je vrijeme dalo jednako pravo na egzistenciju. Nikakvo ukla­ rješenja (sl. 150).
njanje postantičkih stilskih elemenata u sklopu Peristila i nikakva rekonstrukcija ne U visinskoj artikulaciji antičkoga grada važnog je udjela imao reljef terena na
mogu mu vratiti njegov prvotni smisao jer on već stoljećima nije peristil palače već kojemu se on dizao. Gradskih naselja podignutih na potpuno ravnom ili planira­
javni trg s izrazitom fizionomijom i određenom društvenom funkcijom. Nešto ma­ nom terenu jedva da i ima na hrvatskom priobalju. Urbana naselja koja su naslijedi­
lo drukčije postavlja se problem rekonstrukcije forumskoga kompleksa u Zadiru. I la predrimske gradinske tradicije kao što su ona u kontinentalnoj Libumiji zadrža-
 ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

promatramo iz perspektive stanovnika - pješaka koji u njemu živi, onda se stječe

posve drukčiji dojam. Jednoličnost pojedinih užih gradskih cjelina, npr. foruma ok­
ruženih trijemom, bila je prekinuta ne samo povišenim podijima hramova već i po­
sebnim akcentima postavljenim u slobodnom prostoru, monumentalnim stupovi­
ma kao u Jaderu i si. To isto vrijedi i za ulične fasade kojih je ritam veoma često bio
prekinut interpolacijom kakvoga većeg objekta javne namjene (termi, svetišta i si.).
SI. 151. Mogućnost doživljaja: grčki grad Is:x (Issa , Vis); pretpostavljeni volumen i izgied naselja prema Pravilan ritam gradskih ulica često je bio prekidan izgradnjom prostranijih urbanih
Gabričević 1958.
cjelina specifične namjene, osim foruma i drugih trgova, te su cjeline također bile
u određenom smislu introvertirane, s bočnim prilazima, pa je na taj način i vizual­
vala su i zatečene visinske relacije: na njima se gradska dominanta nalazila i prije no i funkcionalno taj dio grada prekidao jednoličnost, a time ujedno stvarao iluziju
urbanističkog preobražaja.Tu se dizao hram, uz veći ili manji javni prostor, kojega o većoj površini naselja nego što je stvarno bila, nudeći pješaku mogućnost iznena­
je dominantna uloga bila pojačana prirodno višom visinskom kotom, kao npr. u đenja. S druge pak strane pojedini su akcenti na počecima ili na krajevima gradskih
Aseriji i u Varvariji. U gradovima koji su se sterali na padinama, dominirajući je cen­ ulica imali ulogu privlačne točke (stupovi, slavoluci i si.), bilo da se pješak kretao
tar redovito bio smješten na višoj strani padine (Epetij.Tarsatika i dr.). Naselja pak ravnom ulicom ili pak da se spuštao ili uspinjao strmenitim ulicama i čak stubama
kojima je urbani areal bio po prirodi formiran u dva plana, redovito su iskoristila tu gdje su one bile potrebne. Za naše današnje pojmove svakako da bi nam bio bliži
prirodnu prednost (npr. Epidaur) i izgradila središnje objekte na povišenom dijelu grad koji se u dužem vremenskom razmaku spontano razvijao, pa je stoga bio mno­
gradskog prostora. U onim opet naseljima, kojih teren nije bio visinski razvijen već go “mekši” i u planimetriji i u gabaritu od planiranoga građa koji reproducira jed­
pretežno ravničarski, bilo je potrebno umjetnim putem podignuti oveći plato za nu čisto geometrijsku shemu. U kasnoj antici, vidjet ćemo, a pogotovo u srednjem
smještaj dominantnoga urbanog sklopa, kao npr. u Jaderu, Parenciju i dr. No svuda vijeku, to omekšavanje doći će do punog izražaja.
ipak nije bilo tako. Pola na primjer, koja je kao stari kašteljer imala iijepih uvjeta da Ostaje na kraju još jedno pitanje koje se na neki naćin uklapa u naša razmatra­
izgradi svoju gradsku dominantu na središnjemu najvišem prostoru, kako je to bilo nja iako ima više historijski i kulturno-historijski karakter negoli urbanistički. Riječ
npr. u Tergeste, nije iskoristila tu pogodnost, već je njezin kapitolij podignut podno je o poznatom prikazu jednoga obalnog grada na reljefu Trajanova stupa u Rimu.
brijega, do gradske luke. No, vidjeli smo, postoji vjerojatnost da se najstariji kultni Otkad •je Cichorius objelodanio čitav slijed reljefa s tog spomenika56traje i neka vrst kdionus 1900.0rađa®
' > j o r > slikama gradova v. Giuuano
centar ipak nalazio na sljemenu brijega, a da je kasnije, izgradnjom foruma za koji polemike oko toga koji se tu grad krije: prijedloga i kombinacija bilo je više, no či- 1966.. 211 i 4
na vrhu nije bilo mjesta, kapitolij uključen u forumski kompleks. Toliko o artikula­
ciji koja je bila uvjetovana smještajem dominante. Postojala je međutim i artikulaci­
ja u pojedinim dijelovima grada kad se ovaj nalazio na osjetnoj padini, kad su poje­
dine gradske magistrale slijedile u jednom pravcu reljefne horizontale pa su na taj
način sukcesivni blokovi izgradnje stepenasto padali. Tako je moralo biti u lsi, vje­
rojatno u Ekvu barem na jednoj strani koja je bila izdignuta, ali i na platoima gradi­
na koji su imali osjetnije padove. Poseban je doživljaj morala pružati antička Pola,
organizirana u radijalnocentričkom sustavu, s prstenastim komunikacijama koje te­
ku oko brijega. Tu bi se morali jasno zapažati nizovi kaskada od sljemena do dna
brijega, s mnogih perspektiva bilo s morske strane bilo s ravničarske okoline.
Ali ipak, unatoč ovoj težnji k visinskom raščlanjivanju, ono ni u hrvatskom prio­
balnom gradu nije bilo tako naglašeno. A to zbog činjenice da ni javni ni privatni
objekti nisu imali tendenciju razvitka po visini. Zbog te ujednačenosti opći je gaba­
rit bio prilično smiren, izveden više-manje u blagim prijelazima. Iz njega se izdvaja­
la dominanta, prirodno uvjetovana ili umjetno naglašena. Od Augusta dalje podiji
kapitolija i hramova sve više dobivaju na visini, hramovi su pak po svojoj prirodi
monumentalni čak i onda kad su manjih dimenzija, i na taj način se uspostavljaju
visinske relacije i postiže uklanjanje monotone linije gradskih krovova. Stoga mo­
žemo kazati da u planiranim gradovima na ravničarskom terenu monotoniji pravil­
SI. 152. Mogućnost doživljaja: grčki grad Epetij (Epćtion, Stobreč); pretpostavljeni volumen i izgled naselja
ne organizacije gradskih prometnica odgovara monotonija gabarita. Ali, ako grad prema Gabričević 1966.

308 309
 ANTIČKI GRAD
Sl. 153. Mogućnost doživljaja; rimski grad Jader (Jader, Zadar); pogled iz zraka na urbanu cjelinu antičkog
Zadra
ni se da je preostala samo jedna dilema: Salona ili Jader. Grad na reljefu prikazan je
čisto shematički, bez poštivanja bilo kakvih mjerila i proporcija, ali s jasnim ozna­
kama koje bi mogle biti odlučujuće u ovoj raspri. Gledan je s gradske luke, a u pr­
vom planu su liburne s nekoliko legionara uz obalu, te gradski bedemi. Unutar be­
dema s desne strane prikazan je hram i uz njega trijem, negdje po sredini reljefa is­
tiče se teatar, a na lijevom kraju nazire se poprečni bedem s lukovima gradskih vra­
ta, odnosno slavoluka s tri otvora. Dalje, još više lijevo pruža se konstrukcija na lu­
kovima, a u pozadini reljefa naziru se obrisi planine ili brežuljaka. E. Dvggve, pošto
su bili istraženi ostaci malog hrama koji je u kasnijoj fazi bio okružen trijemom, od­
lučno se opredijelio za Salonu a protiv Jadera upravo zbog toga novog momenta,
ali i zbog nekih drugih (Dyggve 1928., 15 i d.). U hramu s trijemom u reljefu vidi
on mali hram s trijemom što ga je Weilbach istražio i objavio.Taj se uži kompleks u
Saloni zaista nalazi blizu teatra pa bi i ova podudarnost topografije Salone s relje­
fom išla u prilog Saloni. Napokon, vrata formirana kao slavoluk s lijeve strane
prikazivala bi monumentalan ulaz u najstariji dio Salone, tzv. Porta Caesarea, a br­
dovita pozadina planinu Kozjak. Usput, Dyggve je posve pravilno odbacio prijašnja
mišljenja da je niz lukova na obali iz prvog plana horrea stare Salone (kojih se os­
taci naziru uz staru cestu što vodi u Trogir) i vidi u njemu konstrukciju pristaništa
u luci. Odbacio je mogućnost da bi to mogao biti Jader ne samo zato što tu nije bio
nađen neki hram s trijemom što ga nagoviješta reljef, već i zbog toga što, po njego­
vu mišljenju, teatar starog Jadera ne bi bio sagrađen unutar bedema već na perife­
riji. U svoje doba, prije negoli su bila poduzeta istraživanja u Zadru, takva je kom­
binacija bila prilično uvjerljiva. Sada je valja revidirati.
Ponajprije valja primijetiti da je Salona potpuno obrnuto orijentirana u odnosu
prema prikazu na reljefu. Na njemu su gradska vrata s lijeve strane, u Saloni su bila,
310
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
gledano iz luke, s desne strane. U Jaderu su pak stvarno s lijeve strane, ako se taj de­
talj odnosi na monumentalni slavoluk s tri otvora što se dizao na ulazu u grad s kop­
nene strane. Ona konstrukcija na lukovima sasvim na lijevo, do gradskih vrata, mog­
la bi se odnositi na nosače akvedukta kojima je bila premoštena stara fossa, na mjes­
tu kasnije srednjovjekovne koja je bila produbljena. U Saloni je vodovod tekao po­
više bedema pa nije imao posebne nosive konstrukcije. Što se tiče hrama s trije­
mom, mnogo je vjerojatnije da u tome valja prepoznati kapitolij s okolnim peribo-
lom, negoli neki drugi hram, jer je on upravo jedan od najizrazitijih atributa grada
municipija, a još više kolonije rimskih građana. A jađerski je kapitolij upravo tako
komponiran s hramom posred trijema s tri strane. Uostalom, u vrijeme postanka Tra-
janova stupa trijem oko salonitanskoga hrama još nije bio sagrađen; nastao je za Hađ-
rijana ili malo poslije njega. Što se pak tiče teatra, tu je Dyggve bio u zabludi jer je
pogrešno tumačio podatke iz korespondencije I. Lučića sa zadarskim kroničarom Š.
Ljubavcem. Ovaj je, naime, mislio da je naišao na ostatke teatra, no Lučić je sam u Ri­
mu, na temelju nacrta što mu ih je Ljubavac poslao, odmah zaključio da je riječ o
amfiteatru, a postoje i drugi dokumenti koji potvrđuju da je Lučić imao pravo.5’ Pre­
ma tome nema nikakvih dokaza da se zadarski teatar nalazio izvan gradskih bede­
ma; naprotiv, postoje vrijedni indiciji da se nalazio jugoistočno od forumskog kom­
pleksa. Kako se vidi, svi elementi shematski prikazani na reljefu (kao i više-manje svi
ostali na spomeniku) govore u prilog Zadra, a većinom se protive Saloni. Našoj kom­
binaciji ide u prilog i niz povijesnih činjenica.
Trajan je na put krenuo iz Ankone, i to po noći. Vjerojatno je da je izabrao naj­
kraću relaciju i najpogodniji prijelaz, a to je bio onaj Ankona - Zadar. Iz Zadra je la­
ko mogao doći do Burna i pohoditi tamošnji garnizon. U vezu s ovim njegovim pu­
tovanjem može se dovoditi njegova liberalitas prema Jaderu, kojemu je dao izgra­
diti akvedukt. Istim tim putovanjem trebalo bi protumačiti i gradnju slavoluka u
gradskim vratima stare Aserije na atiku kojeg se nalazio natpis s posvetom Trajanu.
r Lućićeva pisma iz Rima V.
Valja ipak upozoriti da postoje i drugi prijedlozi za rekonstrukciju toga Trajanova Ponteu o d 14. lipnja i 2. ko­
itinerarija, koji ne uzimaju u obzir ni Salonu ni Jader (Stucchi 1965.). Ako je ipak na lovoza l660.. Lučić 1907.. 42
i 45. Također u DeRegno...
Trajanovu stupu riječ o nekom građu istočne jadranske obale, kako mnogi smatra­ Lučić 1668., 33 = 1986.. 234.
ju, bit će najvjerojatnije da je riječ upravo o antičkom Jaderu. lisp. i Bnineiii 1913-, 13^ i ci.
311
T. IV Južna fasada Dioklecijanove palače u Splitu, Adam 1764.
 V. dio

ODNOS IZMEĐU GRADA

I SELA U RANOJ ANTICI

Uloga sela u sklopu antičke municipalne zajednice prilično je dobro poznata i u

mnogočemu se podudara s ulogom današnjega sela prema gradu kojemu ono gravi-
tira.98To bi se jednostavno moglo izraziti onim što su Rimljani nazivali cura anno-
nae (briga za opskrbu tržnice), a Grci po Aristotelu he peri tSn agoran epimeleia
(istog značenja;Polit. VI, 5,2; v. ovdje 402). No to je samo jedan aspekt problema. Iz­
među antičkoga grada i sela postoji čvrsta međuzavisnost i na mnogim drugim po­
ljima, u kojoj grad i selo daju i primaju, u smislu spomenute Aristotelove autarkije
(Polit. 1,1,8; III, 1,8;V, 5,2; v. ovdje 400) koja je neotuđiva odlika grada.
Da bi se te relacije mogle uspostaviti, bilo je potrebno osigurati dobar sustav
prometnica i mogućnost transporta iz grada u selo i obratno. Kako je navedeno,
ideal antičkog čovjeka koji je pretežno živio na selu bio je đa može u jednom da­
nu doći u grad i vratiti se kući, pješke ili prijevoznim sredstvom. I to je svakako je­
dan od odlučujućih momenata koji su uvjetovali teritorijalno prostranstvo zajedni­
ca još u protourbanom razdoblju, kad su se formirale njihove granice. Riječ je, vid­
jeli smo, o prosječnim udaljenostima od oko 10 km pa je svaki član zajednice mo­
gao u jednom danu putovati do grada i vratiti se kući. Nije to bilo važno samo sa
stajališta stanovnika sela kojemu je grad potreban. Važno je to bilo i za upravne
strukture, da bi grad bio sposoban obavljati svoju ulogu na vlastitom teritoriju. Kad
teritorij prekorači te granice, stvorit će se novi organizmi koji će rasteretiti centar.
Tako je bilo u kolonijama s veoma prostranim agerima, gdje se formiralo nekoliko
manjih centara - prefektura, koji su imali i mnoge gradske atribute i oblike ograni­
čene samouprave. Velika površina agera takvih centara i manja zavisna središta u
njima stvorit će u kasnoj antici povoljne uvjete da se istaknutija podređena naselja
emancipiraju. Ona će postati urbana središta sa statusom kasnoantičke civitas, s
vlastitim teritorijem. U održavanju veze s gradom od veće su važnosti bile vicinaf-
ne i prigradske komunikacije negoli magistralne što ih registriraju itinerariji. Oko
svakoga gradskog centra razvile su se prometnice koje su povezivale naselja na nje­
govu teritoriju. One su nesumnjivo sekundarnoga postanka jer je rast centra i nje­
54 Suić 1973a, 16 i d.; pristup
gove uloge izazvao i razvitak komunikacijske mreže kojoj je ishodište bilo u grad­ proučavanju problem a usp.
skom centru. Za sam pak proces poleogeneze mnogo su važnije magistralne ceste. Šuvar 1973-, 110 i d.

315

* U dokum entim a via an-
!iqua: Documem 18"?.. 69
» Enchiridion 1914.. 249 =
CD t. 107: Brunelli 1913-
101: via grandis. colnicus:
Documenta 1877.. 146 = CD
ft. 211.
316
ANTIČKI GRAD
U nekim slučajevima blizina trase takve ceste ili još više njezina križanja mogli su
naselju pružiti uvjete da se brže razvija i stekne ulogu centra. S drage pak strane i
samo postojanje naselja-centra još u protourbanom razdoblju moglo je utjecati na
stvaranje trase prometne magistrale, s težnjom da ona poveže važnija naselja unu­
tar regije ili između regija. Kao potvrda za ovu misao mogla bi se navesti činjenica
da trase magistrala veoma često idu preko gradinskih naselja, pogotovo onih koja
su se urbanizirala u najranijoj antici.
Na teritorijima kolonija ceste vrlo često slijede trasu agerskih limesa (međa;
Suić 1955a). To se lijepo vidi u okolici Poreča, Pule, Zadra i Salone (odnosno Spli­
ta koji se nalazio u salonitanskom ageru). Na primjer, ravna cesta što spaja Pulu sa
selom Šišan nije ništa drugo doli jedan dekuman pulskog agera. Dijelom to vrijedi
i za cestu koja iz Pule vodi za Medulin, ili iz Fažane za Galižanu, itd. U ageru staro­
ga Jadera također se dijelovi izvangrađskih komunikacija poklapaju s pravcima li­
mitacije, kao npr. dio Ulice V Mačeka (stara Biogradska cesta), dijelovi cesta što vo­
de prema Stanovima i Bilom brigu, te one koja iz Puntamike kreće prema Bokanj-
cu. Na tlu salonitanskog agera u sustavu centurijacije je npr. u Splitu stara cesta, da­
nas gradska ulica Zrinsko-Frankopanska koja ide u pravcu karda, te dio ceste pre­
ma Stobreču koja slijedi trasu jednog agerskoga dekumana. No bilo je i na područ­
ju kolonijskih agera cesta koje nisu respektirale pravce limitacije već su tekle dija­
gonalno preko centurija, kao npr. stara cesta koja je vodila iz Jadera u Enonu55 i ne­
ke druge na tlu pulskoga i salonitanskog agera. Takvih prometnica koje su imale
svojstva prave ceste osposobljene za kolni promet, pa do konjskih i pješačkih sta­
za, bilo je na teritoriju svih gradova veoma mnogo. One su po rimskom pravnom
shvaćanju bile javno dobro bez obzira na to preko čijih su terena tekle. Vlasnici
imanja nisu ih mogli zatvoriti u skladu s onime: iterpopulo debetur (dužnost je na­
rodu dati prolaz). Morskim putovima veze s gradom bilo je znatno teže održavati,
pogotovo stanovnicima sela koja su se nalazila na udaljenijim otocima koji su bili
atribuirani centrima na kopnu (Jaderu, Saloni, Naroni).
Bezbroj je razloga zbog kojih će stanovnik sela putovati u grad. Treba li mu
nadgrobni spomenik ili kakav obrađeni element arhitekture za vilu (prag, đovrat-
nik, stup, kapitel ili si.), obratit će se lapidariju ili lapicidi (lapidarius, lapicidaf, tre­
ba li mu mozaični pod za kuću ili još češće za cisternu, potražit će odgovarajućeg
majstora u specijaliziranoj radionici (officina) koja se obično nalazi u predgrađu; u
posebnim radionicama nabavit će poljodjelski alat i sav drugi pribor, a u trgovina­
ma uz forum ili u uličnim tabernama kupit će sve što mu treba za opremu doma­
ćinstva. U grad će ga dovesti i njegove građanske dužnosti: da pribiva zasjedanjima
komicija (gradskih skupština), da rješava parnice pred gradskim magistratima, da bi­
ra magistrate i si., a ako je k tome i član gradskoga vijeća dekuriona, da sudjeluje u
radu toga tijela. Posebno je grad bio privlačan za svijet sa sela kad su se održavale
igre i svečanosti, osobito natjecanja i borbe u amfiteatrima. Smatra se da dimenzije
i kapaciteti amfiteatara odgovaraju broju ukupnog stanovništva zajednice, onoga u
gradu (intramurani) i onoga što živi na selu (extramurani), pa je prema tome ve­
ličina amfiteatra mnogo pouzdaniji kriterij za utvrđivanje brojnosti čitave zajedni­
ce negoli samoga grada - centra. Na gradnju amfiteatra u pojedinim sredinama mog­
Odnos između grada i sela u ranoj antici
la je presudno utjecati povremena prisutnost cara. U gradu se priređuju i druge ig­
re i svečanosti, religioznog i profanog značenja, svečane žrtve, ophodnje (posebno
u praksi orijentalnih kultova koji su veoma rano uzeli maha u gradu) i si., a u teat­
rima ili (gdje nije bilo kazališta) na forumu priređivale su se scenske igre (ludi scae-
nici) koje su, kao i mnoge druge javne priredbe, financirali imućniji građani. U vri­
jeme najgušće vreve na forumu su se stjecali različiti zabavljači, akrobati i drugi ko­
ji su zabavljali puk, a u vrijeme izbora tu su se držale harange. Isto je tako važno da
će došljak sa sela ovdje, kao i na tržnici ili u termama, susresti znance i doznati mno­
go novosti koje drukčije ne stižu do sela. Ako je bolestan, potražit će u gradu liječ­
ničku pomoć, a onda će opet nakon ozdravljenja doći u grad, do hrama ili nekog
svetišta, da zahvali bogovima i položi svoj zavjetni dar (ex voto). Isto će učiniti i u
znak zahvalnosti za ozdravljenje goveđa, ovce ili kojega drugog živinčeta.
Ako građanin ima zemljišni posjed, za selo ga vežu interesi posjednika. U svom
ladanjskom zdanju on će često provoditi dokolicu (otium). Osobito će duže bora­
viti na selu za berbe, izradbe ulja i vina, do prodaje proizvoda. Nekoga drugog tamo
će odvesti poslovi kad selu bude potreban kvalificirani stručnjak, posebno za rado­
ve koje fam ilia rustica nije mogla sama izvesti. No, selo može biti zanimljivo sta­
novniku grada ne samo zbog poslova i rekreacije već i zbog zabave, jer je i selo ima­
lo svečanosti i festivale, stare kultove naslijeđene iz pradavnih vremena, pogotovo
u zajednicama koje su sačuvale autohtonu kulturno-etničku osnovicu. Sudjelovanje
u tim priredbama bilo je za čovjeka iz grada zanimljivost i osvježenje.Tu valja po­
najprije ubrojiti svečanosti i rituale povezane s berbom grožđa i proizvodnjom vi­
na ujesen. Kult boga Libera (Bakha, grčkog Dioniza) njegovao se prvenstveno na
selu. U natpisu iz Polača na o. Mljetu navodi se kako je jedan upravitelj imanja (vil-
licus) za zdravlje (pro salute) svojega patrona sagradio trijem uz Liberov hram
(templum portico ampliavit, Zaninović 1990.). Takvih svetišta bilo je u agerima
kolonija više jer je Liber bio zaštitnik vinogradarstva (Zaninović 1984.; 1997c;
Olujić 1990.; Matijašić 1998.).
Priroda odnosa između grada i sela spočetka je bila dvojaka: jedna u novonas­
talim formacijama kao što su bile kolonije ili municipiji rimskih građana, druga u
zajednicama koje su se izgradile na autohtonim tradicijama. U autohtonoj zajedni­
ci grad je dio nje same, nastao kao njezina funkcija s položajem prim us inter pa-
res u krugu pridruženih središta. On nije, barem na početku, faktor eksploatacije
svojega područja, odnosno nije to bio sve dok se nije i u sadržajnom pogledu insti­
tucionalizirao, odnosno romanizirao. Stanovnici izvan grada nisu ovdje samo cives
rure consistentes (građani koji borave na selu), a što na teritoriju rimskog munici­
pija ili kolonije jesu, oni su zapravo populus rure consistens (narod u pravnom
smislu koji boravi na selu) kojemu je grad središte i kojemu grad služi. Po tom shva­
ćanju, kako je već navedeno, i naziv stanovnika (etnik) postaje đemotik, i to za sve
članove koji imaju isto središte. To je pojam ukupnosti naroda zajednice i njegova
gradskog centra. Promatran s juridičko-gromatičkog stajališta autohtoni je grad
imao veću samostalnost i veće kompetencije na svojemu teritoriju jer je npr. za raz­
liku od kolonija, raspolagao većim površinama koje nisu bile uklopljene u državno
zemljište, dijelove privatnog i pašnjačkog agera. Neki su pak autohtoni centri Libur-
 ANTIČKI GRAD Odnos između građa i sela u ranoj antici

nije imali još veći privilegij jer su bili oslobođeni plaćanja provincijalnog tributa
(immunes). U kolonijama je bilo drukčije. Tu je izvangradski teritorij (kolonijski
ager) bio područje eksploatacije grada - centra nad selom u svojoj domeni. To su
bitne razlike koje su uvjetovane genetičkim faktorima. S vremenom, na dužem raz­
vojnom putu, one će se ublažiti. Jer i na teritorij autohtonih zajednica naseljavat će
se pojedinci izvana, rimski i romanizirani elementi, ne samo posjednici imanja na
dijelovima državnog zemljišta adsigniranog zajednici već i predstavnici ostalih za­
nimanja, trgovci, obrtnici i dr.1110Tako će mnoga seoska područja stanovništvu gra­
da autohtone zajednice postati ono isto što je selo bilo stanovniku grada - koloni­
je.Time će opet domaće selo i s njime domaći seoski svijet biti potisnuti u drugi
plan. No upravo to i takvo selo za nas je posebno zanimljivo jer je ono jedino osta­
lo čuvarem domaćih autohtonih tradicija.
Na izvangradskom području, na teritoriju agera, nalazile su se nekropole grad­
skog stanovništva. One se obično smještaju uz ceste (via) ili uz raskrižja (diverti-
culum) glavnih i sporednih prometnica, a često se protežu u dužini od nekoliko
kilometara. U Zadru, npr., gdje su nekropole prilično istražene, ustanovljeno je da
su se pružale uz Ulicu E lisice (stara Benkovačka cesta) sve do sela Babin Dub, uz
staru cestu prema selu Murvica i uz Ulicu V. Mačeka (stara Biogradska cesta; Petri- SL 154. Memorativne građevine: oktogonalni mauzolej, Pula (Pola); a) tlocrt; b) rekonstrukcija; Mirabella-Roberti 1949
cioli 1952.; Suić 1958.; Fadić 1985 .; 1989 ); u Enoni uz cestu prema Jaderu i uz onu
koja vodi u Murvicu; u Argiruntu također duž prometnice koja vodi iz grada duž
jerniku nagovještale sjaj i veličinu grada i njegovih građana. Sepulkralna arhitektu­
obale (Abramić - Colnago 1909.); u Saloni je počinjala od zapadnih bedema i raz­
vijala se duž ceste koja je vodila zaTragurij (Bulić 1905.; Abramić 1949-; Kirigin et ra nerijetko doseže monumentalne razmjere, kao što je npr. oktogonalni mauzolej
u Puli (sl. 154 a,b) ili nadgrobni spomenik Pomponije Vere u Saloni (sl. 155).Tije­
al. 1987; Miletić 1989 ); u Puli odmah kod gradskih tzv. “Dvojnih vrata” (Porta ge-
kom stoljeća nekropole su se produživale, zauzimajući nove površine terena zajed­
mina; Mlakar 1970.; 1972.; Girardi-Jurkić 1975.; Matijašić 1991.), a tako i drug­
dje.101 Kako je to bilo u protohistorijskom odnosno protourbanom razdoblju, i sa­ nice, kako su nadolazili novi stanovnici grada mrtvih. Ali oni tu nisu bili sami. Po­
da je nekropola kao grad mrtvih (necropolis) odraz grada živih. Afirmacijom rim­ čevši od samih gradskih vrata, gdje je počinjala i nekropola, dizale su se gostioni­
ske vlasti i kulture naglo prevladava ritus incineracije (spaljivanja pokojnika). Na ce, radionice i drugi objekti, tu su nicala nova naselja.Tako su se mrtvi pomiješali
samom groblju pripremalo se mjesto za spaljivanje (ustrinum) s lomačom. Imuć­ sa živima.
niji su spaljene ostatke spremali u oveće staklene ili keramičke posude (olla cine- Naime, u gradovima koji zbog prirodnih uvjeta ili nekih drugih razloga nisu
naria),z ove opet u posebne kamene žare s poklopcem (u m a cineraria) koje su imali dovoljno urbanog prostora (a već je rečeno da su urbani prostori antičkoga
pokapali u zemlju. Siromašniji su spaljene ostatke polagali izravno u žaru, ili čak u grada i inače bili mali i da se redovito nisu proširivali) stvarali su se ne samo subur-
zemlju. Prilozi što su se polagali u grob odraz su imovnog stanja pokojnika: svje­ biji (suburbium - podgrađe), već su se izvan grada podizali i neki javni objekti,
tiljke (lucemae), sitne staklene posude (balsamaria, lacrimaria i dr.), osobni pri­ npr. amfiteatri, kao što je to bilo u Poli i u Jaderu, ili teatri, kako je to bilo u lsi, jer
bor i nakit itd. Pojedine familije kupovale su terene u ageru za pokop svojih člano­ za njih na užemu gradskom prostoru nije bilo mjesta. Akvedukti, naravno, uvijek
va, pa se na nadgrobnim spomenicima ponekad navode i dimenzije grobnih par­ prolaze preko agera municipalne zajednice, a ponekad im trasa prelazi okvire mu­
cela po dužini uz cestu (in fronte) i po dubini u polju (in agro) , dok je za ukop nicipalnog teritorija, kao što je to bilo s jaderskim vodovodom, kojemu se ishodiš­
gradske sirotinje zajednica dodjeljivala posebna mjesta u predgrađu “namijenjena te nalazilo kod Vrane. Stanovnici sela i ruralnih ekonomija morali su se brinuti za
za pokope siromaha” (CAR 67; v. ovdje 418). Socijalne razlike još plastičnije odra­ održavanje onoga njegova trakta koji je uz njih tekao, pogotovo onda kad su se i
žava kakvoća nadgrobnih spomenika: stela, nadgrobnih ara i cipusa, od kojih ne­ sami njime služili.
ki nose samosvojne regionalne crte u tektonskom i u likovnom pogledu, kao tzv. Izlazak grada iz okvira njegovih fortifikacija i gradskog pomerija počinje u 2. st.
liburnski cipus i monumentalne stele s teritorija Liburna, te neki posebni tipovi kad se kao priznata gradska regija stvara suburbij, koji donekle prostorno povezu­
m Alfo!dy 1965., passim. stela i nadgrobnih spomenika iz južnih ilirskih područja. Takvi spomenici, često je selo s gradom. Redovito on počinje kod samih gradskih vrata, gdje se malo-po-
1!,; Za Tarsatiku usp. Mirabel-
la-Roberti 1949a; za Nezakcij
monumentalnih razmjera i visoke kakvoće izradbe, s bogatim dekorom i portreti­ malo formiraju veće periferne aglomeracije. Na natpisu nađenom u Zadru koji se
MatijaSić 1996. ma pokojnika, stajali su uz ceste čiji su dugi potezi bili prave galerije koje su nam- može datirati najranije završetkom 2. i početkom 3. st. spominje se “drugi vikus” u

318 319
 ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

užoj regiji oko “srednjih gradskih vrata”, a spomenik su svojemu drugu podigli sta­
novnici tog vikusa (vicani vici IIporta media; Suić 1949.). Taj se vikus morao na­
laziti gdje i amfiteatar, na prostoru današnjih parkova u bivšim mletačkim utvrđe­
njima. Iz natpisa proizlazi da su postojala dva vikusa, koje je vjerojatno dijelila ces­
ta što je od srednjih vrata (čiji se ostaci nalaze u dvorištu današnjega Dječjeg dis­
panzera) vodila u ager. Kako se vidi, termin je ruralnog značenja mada se naselje na­
lazilo tik do gradskih bedema. Odavde će on u kasnoj antici prijeći u sferu urbane
denominacije pa će se njime označivati manje urbane cjeline i uličice, a često će
se susretati i u srednjovjekovnim dokumentima (usp. tal. vicolo cieco - slijepa uli­
ca). I suburbiji tijekom razvitka stječu urbanu fizionomiju, posebno unutrašnji red
u rasporedu i eksploataciji prostora. To se npr. vidi u Poli, gdje su se suburbiji pod­
redili pravilnoj ortogonalnoj mreži centurijacije pa stoga i oni imaju pravilan raster,
kao uostalom i veći dio suvremene Pule koja se razvila izvan najstarije historijske
jezgre. U predgrađima su se ponajprije smjestili oni za koje na užemu gradskom
arealu više nije bilo mjesta. Uživali su mnoge prednosti: ovdje su tereni bili jeftini­
ji, forum im je bio vrlo blizu i mogli su više puta u jednom danu posjetiti uži cen­
tar, imali su i više mira, ali ipak ne i sve prednosti ladanjskog života na selu. No
suburbij je samo djelomično služio za stanovanje i za rješavanje onoga što danas
nazivamo stambenom krizom. On je preuzeo mnoge sadržaje neophodne gradu, ko­
ji su često po svojoj naravi nespojivi sa životom na užemu gradskom terenu.Tu su
se vrlo rano pojavili gostinjci koji su ujedno imali i ulogu postaje (stationes, muta-
tiones), pogotovo u gradovima gdje je kolni promet bio zabranjen ili nemoguć. Ov­
dje su se mogli smjestiti konji i zaprega, obaviti popravci i si. U predgrađima su se
zarana nalazile radionice različitih obrta koji su tražili veći prostor ili nisu pripada­
li u uži gradski areal: klesarske radionice, kovačnice, kožare, mastionice i si. U su-
burbijima su se podizali i kultni objekti, osobito u malim gajevima ili u uvalama uz
more na periferiji grada, posebno onih božanstava kojima ortodoksno shvaćanje St 155- Memorativne građevine: nadgrobni spomenik Pomponije Vere, Salona; prema Bulić 1925.
još nije dopuštalo da se ugnijezde na užemu gradskom prostoru kao što su to bili
neki tuđi, mahom orijentalni kultovi, ili pak oni za koje Vitruvije kaže da im svetiš­
ta valja graditi izvan grada (Mars,Venera i dr.; Vitruu Arch. 1,7,1). Diferencijacija sela i grada odraz je podjele rada kojoj u autohtonim sredinama
počeci sežu u doba društvenog raslojavanja, a kvalitetno se zaoštrila s dolaskom
U tom svjetlu može se npr. promatrati gradnja svetišta Apolona Likijskog u da­
stranih elemenata o kojima je bilo riječi. Postoje gradska zanimanja i seoska zani­
našnjim Kolovarama u Zadru (Medini 1967.), ili pak Venere iz Nina, čija je statua na­
manja, privreda grada i privreda sela. Selo u svakoj zajednici ima prvenstveno agrar­
đena u Ždrijcu, na poluotočiću što zatvara ninsku luku (Suić 1969.). U grčkim su ko­ no značenje, bez obzira na to je li riječ o zajednici autohtonog postanka ili o gradu
lonijama takvi slučajevi češći. Kasnije, kad su ti kultovi bili priznati, i njihovo će se u kojemu pretežu rimski elementi. Ali odnosi nisu isti, niti su strukture iste.
održavanje regulirati na isti način kao i onih u gradu, kao što će se i život u subur-
Autohtono selo sačuvalo je i2 predrimskog vremena, kako je rečeno, stočarstvo
biju podvrći gradskoj Iegislaturi. Do te integracije na čelu pojedinih vikusa bit će vi-
kao veoma važnu a ponekad i bazičnu privrednu granu. Stočarstvo je i kasnije više-
cimagister koji nema nikakva udjela u gradskoj upravi i konstituciji niti se ubraja u
manje ostalo u rukama domaćeg svijeta, ali valja dopustiti da su i vlasnici zemljo-
gradske magistrate. Njega biraju njegovi vicani ili vidni (oba su naziva istog postan­
posjeda nastalih rimskom intervencijom s vremenom uvidjeli rentabilnost te priv­
ka i imaju spočetka isto značenje) koji će mu odati i priznanje kad ga zasluži, jedna­
redne grane. Oni su je organizirali na višem stupnju, bilo za proizvodnju vune bilo
ko kao što to čini u ime grada vijeće dekuriona za pojedine istaknute građane.
pak mesa i mliječnih proizvoda. Takvom ekstenzivnom gajenju stada mogli su dob­
Između grada i sela postoji iskonska antinomija. Potrebno je upozoriti u čemu ro odgovarati manji i srednji nenaseljeni ili slabo naseljeni otoci, gdje je bilo malo
se očituje diferenciranje između njih i u čemu se sastoje suprotnosti između nase­ obradivih površina i gdje se nisu formirale veće agrarne ekonomije, a koji su pru­
lja tih dviju kategorija. žali izvrsnih prilika za ispašu većih stada u rimsko doba, kao i prije autohtonom sta­

320
ANTIČKI GRAD
novništvu. Naravno da je to onda izazvalo i promjenu vlasničkih odnosa, a rimsko
je zakonodavstvo davalo, vidjeli smo, mogućnost za to, posebno u agerima koloni­
ja. No uza sve te mogućnosti ostaje činjenica da je domaće selo, bilo na teritoriju
zajednice autohtonog postanka bilo zajednice rimskih građana, dugo vremena kroz
antiku sačuvalo tu svoju tradicionalnu privrednu djelatnost. Usporedno uz nju i ek­
sploataciju šumskih površina drvarenjem, što je domaćem selu također donosilo
znatnih prihoda i omogućivalo mu da u gradu nabavi sve ono što samo nije proiz­
vodilo. Tome treba pridodati i proizvode s malih imanja na privatnom ageru, osobi­
to povrće i voće kojim je domaće selo opskrbljivalo svoj gradski centar. Ribarstvo
seoskog stanovništva na otocima i uz obalu na kopnu također je više-manje ostalo
u rukama domaćeg svijeta. Međutim, i u toj djelatnosti, kao i u mnogim drugima,
sudjelovao je i gradski svijet, ulaganjem kapitala u organiziranu proizvodnju, osni­
vanjem kompleksnih postrojenja za obradbu i trgovanje ribom. Ribnjaci za držanje
žive ribe (vivaria piscium, piscina vivaria) susreću se uz veće ekonomije na oba­
li, npr. u uvali Verige na Brijunima (Gnirs 1908c; Mlakar, 1971., 26; Begović Dvor-
žak 1990.) i vjerojatno u Maloj Proversi na prevlaci između Dugog otoka i Katune
(Suić 1954.) odakle se riba odvozila na tržište. Osim soli dobivene iz rudnika, upot­
rebljavala se i morska sol, a na njezinu proizvodnju upućuju i brojne priobalne to-
ponimije tipa “soline” (lat. salinae) i sl. Kao što je to bilo u Africi, vjerojatno su se
uz njih nalazila postrojenja za soljenje ribe i za pripremanje poznatoga rimskog
specijaliteta (garum). Ona su se podizala do same obale, gdje bi se izgradio čitav
sustav manjih nepropusnih bazena kvadratnog tlocrta gdje se riba solila, a onda po­
sebni odjeli s termalnim uređajima gdje se pripremao i isparavao garum. Vjerojat­
no je toj svrsi služio objekt s takvim malim bazenima otkriven kod Solina blizu
Biograda na moru. Izvori govore o proizvodnji garuma u Dalmaciji i u Istri (Plin.
NH, XXXI, 95; Casiod. Var. XII, 22). Gradski poslovni svijet mogao je investirati ka­
pital i u razvijanje drugih djelatnosti: u kamenolome npr., ili u izradbu vapnenica.
Te su se djelatnosti mogle povezati i s agrarnom proizvodnjom u okviru ladanjske
vile. Domaći svijet mogao je u tako organiziranim postrojenjima služiti kao radna
snaga. Na ruralnim područjima nalazile su se i peći za izradbu keramičkih proizvo­
da, kakvi se npr. susreću u Istri, ili opeke koju je često izrađivala i vojska, kao npr.
u Smrdeljima u Bukovici. Ruralni moćnici često su bili i urbana elita i opskrbljivali
su grad potrebnim proizvodima (Whittaker 1990., 111).
No glavni su produkti sela u nas bili, kao i u susjednoj metropoli, ulje i vino, ži­
tarice u mnogo manjoj mjeri, uglavnom u autarkičnim ambijentima autohtonog se­
la. Na to upućuju materijalni ostaci naprava za njihovu preradu pronađeni u većem
broju u ruralnim ekonomijama na tlu Istre i Dalmacije (Matijašić 1998., 145 i đ.;
Škegro 1999., 179 i d.). U jednoj prostoriji vile u Mulinama na o. Ugljanu pronađe­
no je skladište karboniziranih maslina. Čitav proces njihove obradbe odvijao se
unutar centralnog dvorišta gospodarske zgrade. U prvom stupnju obradbe bilo je
potrebno razbiti mesnatu pulpu. U tu svrhu služila je naprava (mlin) s kamenim ko­
tačima (mola olearia ili trapetum) koji su se okretali oko osovine horizontalno ili
vertikalno, a prvi iscjedak (amurca) taložio se pri tome u konkavno izdubenu ka­
menu osnovicu (mortarium). U drugoj je fazi postupak sličan tiještenju grožđa: u
Odnos između grada i sela u ranoj antici
posebnom tijesku (torcular) cijedilo se ulje koje je teklo izravno u posebne baze­
ne, kao što to lijepo ilustriraju ostaci iz spomenute vile u Mulinama (Suić 1960.).
Rezultati podmorskih istraživanja upućuju na zaključak da su se iz naše primorske
regije izvozili i ulje i vino.'02
S pojavom razvijenih ekonomija na državnom zemljištu koje je adsignirano do­
seljenicima ili isluženim vojnicima, afirmirao se i novi tip ruralnog naselja - ladanj­
ska vila (villa rustica). Njezino će se značenje teško prepoznati po njezinu imenu
i po izvedenim apelativima, a pogotovo po onome što je od te riječi postalo u fran­
cuskom jeziku, gdje ia ville znači grad. Izvornom značenju mnogo je bliži talijanski
naziv villaggio i pridjev villano sa značenjem “prost”, “neotesan”. Pojam ladanjske
vile poklapa se sa značenjem naziva salaš, franc. la ferme, tal. fattoria, njem. Meier-
hof, engl. Farm, no to nije bilo njezino prvotno značenje. Spočetka to ime nose ma­
nji gradski sklopovi rezidencijalnog značenja u kojima njihovi vlasnici imaju trajno
ili povremeno boravište. Već krajem Republike postoje u Rimu kompleksi s nazivom
villa, a postoji i termin villa urbana za građevinu reziđencijalne i poslovne namje­
ne. Odatle nastaje i njezina suprotnost ne samo u terminološkom već i u sadržajnom
smislu - villa rustica. S njom se na hrvatskoj obali pojavljuje novi tip naselja koji će
postati pojmom seoskog naseljenja na poljoprivrednim dobrima. U njegovu se okvi­
ru formira odgovarajuća fam ilia rustica u kojoj radna snaga, robovska ili najamna,
trajno živi i radi za svojega gospodara. Na njezinu je čelu iskusniji upravitelj (villi-
cus) koji se u ime vlasnika brine za čitavo gospodarstvo. To su bile prilično kom­
pleksne proizvodne jedinice koje su osim naprava za proizvodnju ulja i vina imale i
sve ostalo što je potrebno za funkcioniranje ekonomije, skladišta za alat, pribor i
urod, staje za zaprežnu stoku i sl., pa i pojedine radionice za kovanje željeza, izrad­
bu alata i dr. Kako se vidi, u tehnološkom pogledu one su znatno ispred maloga seos­
kog posjednika u autohtonom pagusu i on im nije mogao konkurirati.
Međutim, kad se govori o ladanjskim vilama (villae rusticae), valja imati na
umu što taj termin stvarno pokriva. Bogati patrimonij arhitektonskih ostataka izvan
urbanih aglomeracija, dakle na “selu”, ne može se općenito svrstati pod pojam rus­
tične, pa ni ruralne arhitekture. Mnogi od njih ruralni su samo po tome što su iz­
van gradskog areala. Ako se promotre u cjelini, onda se mogu utvrditi tri temeljna
tipa s obzirom na namjenu, a u vezi s njom i na kvalitetu izgradnje.m U prvu kate­
goriju pripadaju kompleksi vrhunske kvalitete, znatno iznad prosjeka urbane stam­
bene arhitekture, luksuzne palače i rezidencije tankoga gornjeg društvenog sloja,
od cara pa naniže. To su odreda ekskluzivne ladanjske konstrukcije, raskošno op­
remljene i većih dimenzija, locirane na pomno odabranim položajima, namijenjene
isključivo rekreaciji, kao one u okolici Neapola, Hadrijanova vila u Tiburu, prostor­
• Degrassi 1956.; za pomor­
no razvedena palača u Sirmioneu na jezeru Garda i mnoge druge. Drugoj skupini sku trgovinu .Mediteranom
pripadaju reziđencijalne palače koje su uz to imale i gospodarsku komponentu, kao usp. Rouge 1966.
•" 0 gospoda rsko-ladanj-
ona u uvali Verige na Brijunima, kasnoantička palača u Mogorjelu i dr. U treću sku­ skim zdanjima usp. Crema
pinu valja svrstati one kudikamo brojnije koje su imale pretežno gospodarsko zna­ 1959, 120 i d .; 'Mansuelli
1958.: Boethius - \Vard-Per-
čenje, kao centri ruralnih ekonomija, gdje je ladanjski i rezidencijalni karakter bio kins 1970, 318 i d.; Mc Kay
sporedan.Tih na hrvatskom obalnom prostoru ima najviše. 1975, 206 i d.
323

" Gnirs 1902.. 159i d, 1903,
I9<M.. i3i i i; crera 1959,
32 5id.;M lakar 1962..72id .;
Mansueiii 1971 178 i d
324
ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici
SL 156. Ladanjska vila, uvala Verige, o. Veliki Brijun: l.prvotna villa rustica, jezgra kompfeksa; 2. dograde-
ni peristil; 3. rezidencijalni dio; 4. terase i trijem s (odama; 5. potez hramova s prospektom prema moru; 6. temelj
kružnog objekta; 7. temelj portika s kriptoportikom; 8. diaeta, 9 palaestra, 10. terme s aneksima; 11. gospodarski
dio; 12. bazen za ribe (vivarium)\ 13. antičko pristanište; 14. vrtovi na terasama; Gnirs 1915.; Begović Dvoržak
1998.
Promatrajući smještaj vila kojih su ostaci identificirani u topografiji primorske
regije, osobito u Istri, vidi se da su vlasnici imanja pažljivo birali položaj za njihovu
izgradnju. Ako su im posjedi bili nedaleko morske obale, izabrat će redovito loka­
ciju što bliže moru, u dragi ili uvali, po mogućnosti u prisoju, veoma često na bla­
goj padini prema moru ili pak na terasastom terenu, kako pokazuju veoma brojni
primjeri: Časka na o. Pagu, Muline, Gospodska Gomila i Rt Supetar na o. Ugljanu, Bo-
šana kod Biograda na moru, vila na o. Murteru i o. Šćedru, vila u Lovrečini na o. Bra­
ču, Zorna kod Poreča, vila na o. Brijunu i veoma mnogo drugih (Zaninović 1967.).
To isto vrijedi i za vile u unutrašnjosti, koje također nastaju na padinama ili terasa­
ma (u Istri,10’ Ravnim kotarima, u Neretvanskom i Dubrovačkom primorju i dr.), a i
na ravničarskom terenu, nikada na brežuljcima, po mogućnosti blizu izvora žive vo­
de ako ga ima. Čitav kompleks orijentirat će se opet tako da mu prospekt bude pre­
ma moru ako je uz obalu, a ako je podalje od obale, onda na onoj strani na kojoj se
teren spušta. S time u vezi odredit će se i prostori za pojedine funkcije vile, nasto­
jeći iskoristiti sve prirodne prednosti. Tako će se npr. bazeni kolektori kišnice re-
đovito smještati na sjevernoj strani, gdje nisu izloženi djelovanju sunčane topline,
a svakako na višem terenu da bi se omogućilo otjecanje vode iz bazena u druge
. . , , . , . , ,,
prostori e. Jedan periferni trakt redovito će se namijeniti skladištima alata i pnbo-
325
 ANTIČKI GRAD
SI. 158. Ladanjska vila, reziđencijalni d io kompleksa u uv a li Verige, o. Veliki Brijun: 1. ulazno dvorište;
2. ulaz; 3. hodnik; 4. portik; 5. lođa; 6; stubište; 7. soiarij; 8. spavaće sobe; 9. kupaonica; 10.porticus triplex\ 11.
tu$\ 12, triklinij; 13. egzeđre; 14. bazilikalna dvorana; 15. cisterna ispod poda dvorišta; 16. korintska sala; 17. malo
dvorište s bunarom, vezano za cisternu; 18. preša za grožđe; 19. lacus\ 20. vinski podrum (cella vinaria)\ 21. kuhi­
nja; 22. predvorje; 23. latrina; 24. ogradni zid; 25. terasa; 26. vrtovi; 27. bazeni; 28. portik koji spaja reziđencijalni dio
s hramovima; 29. građena obala; Gnirs 1915; Begović Dvoržak 1990.
ra, drugi preradbi poljoprivrednih proizvoda i njihovoj pohrani, dio radnoj familiji,
a reziđencijalni dio vlasniku imanja.
Kako se vidi, ladanjska vila (villa rustica) ranijeg Carstva rustična je ponajveć-
ma po tome što se nalazi izvan grada, na selu (rus, niris, n.). Ona uz gospodarsku
ulogu ima i veoma istaknuto ladanjsko značenje jer vlasnik u njoj ne boravi samo
kad se skuplja urod, nego često i preko godine. Zahvaljujući takvoj namjeni, ona ima
326
Odnos između grada i sela u ranoj antici
SL 159- Ladanjska v ila , b rd o K olci, o . V elik i Brijun:
A) spremište za alat;B) središnje dvorište; Q spremište za
ulje s posudama; Đ) hodnik; E) trijem; F) preše za masli­
ne; Gnirs 1908.
i sve elemente urbane nastambe koji pružaju viši standard stanovanja, i to ne samo
u odnosu prema gradskoj najamnoj kući (insula) nego i prema kući tipa domus,
kakvu su ponekad, osobito oni imućniji, imali i u gradu. No koliko god bili imućni,
na urbanom prostoru nisu mogli u širinu razviti sve komponente komfornog stan­
darda kakve je mogla imati ladanjska vila: više odaja, višestruke reprezentativne
prostorije, više prostranijih termalnih sklopova, trijemove i natkrite šetnice, veće ot­
vorene prostore i sl., a pogotovo ne izbočenja na fasadama koja su u gradu bila neos­
tvariva na privatnim objektima (ne na javnim!). U građu se kuća morala uklapati u
oblikovane gradske regije, morala se adaptirati postojećoj izgradnji. Na selu je gradi­
telj imao potpunu slobodu izabrati lokaciju, mogao je razvijati zdanje u širinu i isko­
ristiti sve prednosti što ih je teren pružao za prostornu i visinsku artikulaciju, isko­
rištavajući nagibe, terase i sl. Ne samo to. Primjer velike i raskošne vile na Brijunima
pokazuje kako su projektant i graditelj oplemenili prirodni ambijent i dali mu nove
vrijednosti koje se skladno uklapaju u priobalni pejzaž uvale Verige (sl. 156). Kom­
pleks pripada tipu ekstrovertiranih panoramskih građevina kakvu spominje Ciceron
(Ad fam. VII, 1,1), a opisuje Piinije Mlađi (Epist, II, 17) s prozračnim porticima uz
more i prostorijama orijentiranim na more ili prema svježemu zelenilu vrtova, liva­
da i brežuljaka. Funkcionalno odvojene cjeline - reziđencijalni dio, hramovi, diaeta,
palaestra, terme i gospodarski dio bili su porticima i kriptoporticima povezani u je­
dinstvenu cjelinu koja je zauzimala unutarnji dio zaljeva Verige s formiranom zašti­
ćenom lukom. Vlasnici su vila morali ići u širinu jer su tim građevinama bili prido­
dani elementi koje gradska kuća nije imala, kao što je gospodarski trakt i sustav ko­
lektora za vodu, bez kojih ne bi bilo moguće razvijati agrarnu proizvodnju. Ipak, vi­
la u dijelu za stanovanje ima sve bitne značajke urbane stambene arhitekture, a od
 ANTIČKI GRAD
SL 160. Ladanjska vila, uvala Stari
Trogir; Kirigin - Marin 1989-> prema
Jelić
nje se bitno razlikuje po dijelovima za svoje specifične funkcije i po izoliranom po­
ložaju. Vila ponajprije nije prema van zatvorena tako hermetički kao što je domus u
gradu, ona ima mogućnosti naći sebi oduška izbočujući pojedine dijelove i bogatije
artikulirajući pročelje, veoma često s prospektom u okolni pejzaž ili prema moru,
ako je pri njemu. No uzevši arhitektonsku masu u cjelini, vila se oblikovanjem osta­
lih fasada i perimetralnili zidova koji nisu imali mnogo otvora prema van donekle
povodi za gradskom kućom. S gradskom kućom je posebno veže unutrašnji slobod­
ni prostor koji se oblikuje kao centralno dvorište odnosno peristil, koji joj služi i kao
peristil i kao atrij što ga u načelu ima kuća u gradu. Bogati rimski veleposjednik te­
ži da njegova luksuzna vila poprimi izgled grada. Zato se u uvali Verige tijekom 1. st.
izgrađuje postupno cijela unutrašnjost zaljeva da bi namjerniku koji dolazi s mora
izgledalo kao da pred njim iz vode izranja i diže se grad (Purcell 1995 ). Maritimne
vile izgrađuju se kao mali gradovi u scenografskoj arhitekturi stila koji se u Rimu po­
činje uvoditi u Kaiigulino doba (De Franceschini 1998., 759). Odnos elemenata od­
ređenih za ekonomiju prema onima namijenjenim rezidenciji sličan je odnosu ka­
kav u gradskoj kući postoji između dućana i radionica u tabernama orijentiranim
prema ulici i trakta za stanovanje koji je od njih funkcionalno odvojen i orijentiran
prema unutrašnjosti. Vila kao ladanjska i gospodarska kuća u ranijem Carstvu neće
biti tako introvertirana kao domus u gradu koja je izolirana prema okolišu i strogo
usmjerena prema centralnim prostorima, atriju i peristilu. Ako se vila razvija u
širinu, to se neće postizati ponavljanjem istih elemenata (atrija, peristila i dr.) već
dogradnjom novih kompleksa specifične namjene (rezidencija, termi, piscina, gos­
podarskog trakta; si. 156,158). Naravno je da su i tehnika i oprema takve vile na vi­
328
Odnos između grada i sela u ranoj antici
S i l6 l. Ladanjska vila u Barbarigi kod Pule: prim jer zgrade s krilima oko peristila; 1. ulaz; 2. ulaz s pri­
staništa; 3- peristil okrenut prema mom; 4. manji termalni sklop; 5. šetnica; 6. centralni hodnik; 7. trijem (danas
ispod razine mora); Schwalb 1902.
sini tekovina urbane arhitekture, što se vidi ne samo po obradbi arhitektonskih de­
talja (stupova, kapiteia, vrata, krovne konstrukcije i si.) nego i po kvaliteti dekora
(zidne freske, štukature, mozaični podovi i dr.).
Veličina vile, kvaliteta njezine izradbe i opreme, razvijenost svake njezine funk­
cionalne komponente pokazuju koliko je ona ladanjska, a koliko gospodarska. Neg­
dje će prevladavati prva, negdje druga.Tako vila s unutrašnjim središnjim dvorištem
(kortilom) obično s hodnikom duž svih strana, oko kojega su okupljene prostorije
namijenjene finalnoj obradbi produkata (ulja i vina) s odgovarajućim naprijed spo­
menutim napravama, jasno pokazuje što je u njoj prevladavalo (si. 159). U onih dru­
gih, koje imaju središnji peristil s traktom stambenih prostorija uza nj, gdje je gos­
podarski trakt odvojen kao posebna cjelina, ladanjska je komponenta mnogo izra-
zitija (si. 158). Otiurn što su ga tu provodili vlasnici imanja i gospodari (domini) la­
danjske radne familije zacijelo u nas nije bio isti kao u Laciju, Kampaniji ili uz al­
pska jezera u sjevernoj Italiji gdje su ljetnikovce imali prosvijećeni krugovi iz Rima,
nije to bila dokolica u kojoj su stvarali umni radnici, iako bi se neki kompleksi na
hrvatskoj obali (npr. onaj na Brijunima, si. 156; u Barbarigi, si. 161; na poluotoku
Zorna, si. 162) mogli uspoređivati s pojedinim kompleksima iz Italije. Život na selu,
u dodiru s prirodom, pružao je mnogostruke prednosti i mogućnosti rekreacije: ne
samo rješavanje stambenog pitanja za one koji u gradu nisu imali vlastitoga doma
(a takvih je bilo dosta, kako smo upozorili), ne samo odmor i uklanjanje neugod­
nostima gradskoga života, nego i priliku za razonodu i sport, posebno lov, a uz mo­
re i ribolov, koji su u povoljnim uvjetima mogli biti i dopunska privredna grana.

Gnirs 1908a (Rudela. Šija-
ii3. Kolci. Verige. Barbariga):
1908c; 1908d (M edulin);
1911.. 1912. (ValbandonV
1915. (V erige. Banjoie);
Amoroso 1908a (Zorna): Gi-
rardi-jurkič 1979. (Červar):
1983.: Maiijašič 1982.: 1998..
99 i cl.
i>’ Suić 1954. (.Mala
Proversa}. 1960, (Muline):
Zaninović 1967.. 1987a (Ku-
pinovik. o. H var): 1988.
(podm ćje Hpidaura); 1990.
(Polaće, o. Mljet); 1995.; Fa-
be r 1998.; Škegro 1999. 2a
Crnogorsko primorje Gara-
sanin 1967.
330
ANTIČKI GRAD
jedna od djelomično istraženih luksuznih vila bila je i ona u uvali Stari Trogir (si.
160). Pojedinačne nalaze strelica u vilama ne treba dakle pripisivati nekoj đefenziv-
noj ulozi kakvu one u ranom Carstvu nipošto nisu imale nego upravo lovu, kao što
i nalaze brončanih udica, olovnih i glinenih utega za mrežu valja dovoditi u vezu s
ribolovom.
Na hrvatskom priobalju utvrđeno je mnogo ostataka ladanjske arhitekture ali
je vrlo malo vila do kraja istraženo i prezentirano, osim u Istri.105 Ima mnogo poda­
taka o položaju vila i detaljnih nalaza, ali količina istraženih objekata i kvaliteta sa­
mih nalaza još nisu takvi da bi se na temelju njih mogla izgraditi potpunija tipolo­
gija. Tek na temelju općih znanja o strukturi i kompoziciji ove kategorije građe­
vina u rimskom svijetu moguće je, prema parcijalnim otkrićima i topografskim in­
dikacijama, stvoriti o njima potpuniju sliku.
Jezgra vile redovito ima tlocrt kvadrata ili pravokutnika. Njezin vanjski perime­
tar može biti jednostavan i ravnih poteza, ali je česta pojava da se pojedine fasade
raščlanjuju izbočenim elementima kvadratnog ili polukružnoga tlocrta, koji u unut­
rašnjosti zgrade mogu imati ulogu egzedri ili niša, pogotovo ako su bile dijelovi ter­
malnog postrojenja u vili (si. 157). Ponekad je čitav kompleks vile s užim terenom
bio ograđen niskim zidom, uz koji se prislanjaju neki gospodarski elementi: staje,
skladišta za alat i pribor, skladišta za urod, pa čak i prostor za boravak radne snage
(ergastulum). Kod djelomično istražene vile u Loronu kod Poreča definirani su
prostori skladišta uz more i pristanište (Tassaux et al. 2001.). Ladanjska vila obično
ima najmanje dva ulaza, od kojih stražnji redovito služi za komuniciranje gospodar­
skom dijelu. Ako se ekonomija ne napaja tekućom vođom, izgradit će se uz jednu
njezinu fasadu sustav bazena za skupljanje kišnice.
U nepotpunom katalogu vila na hrvatskom primorskom prostoru, većinom sa­
mo djelomično istraženih, mogu se uočiti tri tipa: jedan s unutrašnjim peristilom
(vila u uvali Verige na Brijunima, si. 158; Barbariga, si. l6l;vila na poluotoku Zorna,
si. 162), drugi s unutrašnjim dvorištem (Labinci, si. 164; Šijana, si. l67;Velika Šaraja,
si. 168) i treći s trijemom na glavnoj fasadi (Murter, si. 166; vila na poluotoku Vižula
kod Medulina), s time da ima primjera da ista vila ima i dva od tri navedena elemen­
ta. U novijoj literaturi prihvaćena je podjela vila na one s peristilom, one s trijemom
i kombinirane (Warđ Perkins 1980.). Što se pak tiče prostorne artikulacije (koja ovi­
si o funkciji pojedinih dijelova vile), može se govoriti o vilama u jednom arhitek­
tonskom bloku i o vilama u više blokova.
U ranijem Carstvu u mnogim je vilama središte riješeno kao unutrašnji peristil,
otvoreni prostor kvadratnog ili pravokutnoga tlocrta, okružen sa sve četiri strane tri­
jemom. On može biti veći i raskošniji, što ovisi o kvaliteti same građevine i o njezi­
nim dimenzijama. Posred peristila, na otvorenu prostoru, nalazi se ponekad uređena
zelena površina (viridarium) , a vjerojatno su i u nas neki peristili u vilama bili uk­
rašeni skulpturama. U vili u Begovači kod sela Kašića, nedaleko Zadra, nalazio se pos­
red peristila mali bazen poligonalnog tlocrta, u koji se iz obližnjeg izvora kroz olov­
nu cijev dovodila tekuća voda koja izbija s dna bazena i pod tlakom stvara vodoskok.
Oko peristila nižu se prostorije namijenjene stanovanju i rekreaciji: spavaonice, je­
Odnos između grada i sela u ranoj antici
dan ili više triklinija, egzedre za odmor i si., a ako je termalni kompleks u istom blo­
ku, onda i popratne prostorije uz kupelji. U takvom tipu vile gospodarski su elemen­
ti smješteni periferno uz jednu od bočnih fasada. Mnoge ladanjske vile na kojima je
gospodarska komponenta bila naglašenija i koje nisu bile tako luksuzno opremlje­
ne, imale su kao središnji prostor umjesto peristila unutrašnje dvorište, zametak kor-
tila u kasnoantičkoj i srednjovjekovnoj stambenoj arhitekturi, eventualno sa stre­
hom na stupovima s jedne strane, a unaokolo dvorišta bili su okupljeni prostori na­
mijenjeni gospodarskim poslovima. U tim vilama prostor za stanovanje nalazio se
često na kam. Ponekad je ipak teško razlučiti je li riječ o dvorištu ili o malom peris­
tilu. U vilama koje su doživjele veću prostornu evoluciju i bile komponirane u više
cjelina, posebno će se nalaziti stambeni i reprezentativni dio s peristilom u sredini,
a posebno gospodarski s dvorištem i odgovarajućim postrojenjima (si. 156). Primje­
re svih tih tipova susrećemo na hrvatskom priobalju. Primjer vile posve gospodar­
skog značaja pružaju ostaci otkriveni u Mulinama na o. Ugljanu, s centralnim nešto
povišenim dvorištem, s priručnom malom piscinom za vodu oko koje se nalaze nap­
rave za proizvodnju ulja (si. 189). Odvojenost vile od njezina termalnog sklopa po­
kazuje npr. vila na poluotoku Zorna kod Poreča (si. 162), gdje je termalni dio smješ­
ten uz samo more, a vila na uzvišenju između dva mora. Prostorije vile grupirane su
oko dva peristila u ortogonalnom rasporedu (Matijašić 1999-, .127). Najpoučniji
primjer u tom smislu je vila u uvali Verige na Brijunima, gdje je gospodarski dio zap­
ravo čitavo industrijsko postrojenje za proizvodnju vina, a termalni je izdvojen kao
posebna cjelina (si. 156). Vila s dva proizvodna postrojenja koja možda nisu istodob­
na istražena je na južnoj obali zaljeva Červar sjeverno od Poreča (si. 163). Dvije ar­
hitektonske cjeline presjekla je cesta prema luci pa nije moguće ustanoviti njihov
spoj ni potpun tlocrt. Jugoistočni dio zaprema velika keramička peć koja je bila u
upotrebi do kraja 1. stoljeća. U sjeverozapadnom dijelu je pogon za proizvodnju ulja
(Girardi-Jurkić 1983.; Matijašić 1999-, l4l).Tip vile s trijemom na glavnoj fasadi sus­
reće se, koliko se zna, ponajviše uz morsku obalu (villae maritimae•), To su zapra­
vo raskošni ladanjski dvorci i palače kakve nam dočaravaju poznati motivi pompe-
janskog slikarstva tzv. četvrtog stila, u kojemu se često reproduciraju slike takve ar­
hitekture posred pejzaža koji obiluje fantastikom. Rekonstrukcija prospekta brijun-
ske vile na temelju rezultata istraživanja odaje primjenu klasičnoga kanona u formi­
ranju prospekta i vizure objekta s morske strane, s trijemom koji slijedi blagi ugib
uvale, razlučen na dva poteza koje u središtu i na završecima povezuju istaknuti ele­
menti (si. 165). Trijem uz more imale su vila u Barbarigi, si. 161 i vila na poluotoku
Vižula kod Medulina (Džin 1995.). Djelomično istražena vila na otoku Murteru
(Colentum, si. 166) imala je trijem s panoramskim pogledom na more. Daljnja će is­
traživanja iznijeti na vidjelo mnogo više takvih primjera ne samo s područja Istre
već i iz ostalih primorskih regija, na kopnu i na otocima.
Neophodna komponenta vila bili su bazeni za skupljanje kišnice, pogotovo na
otocima koji od pamtivijeka oskudijevaju vodom. U našim vilama susreću se sva tri
tipa objekata ove namjene: bazen (piscina), vodosprema (cisterna) i bunar (pu-
teal). Oni su u ladanjskim arhitektonskim sklopovima sačuvani u većoj mjeri zah­
valjujući činjenici da su zbog namjene bili čvršće konstrukcije, da su imali utilitar-
ANTIČKI GRAD
SL 162. Ladanjska v ila . Z orna k o d Poreča:
1 i 2 .peristili;3 .triklinij;4. termalni dio;5.por­
tik; 6. kasnoantički borreum', Jurkić-Girarđi
1981.
nu vrijednost i nakon što je vila porušena ili napuštena, a kad je riječ o vilama uz
more, imali su i tu prednost da su se nalazili na povišenom mjestu pa nisu dospje­
li pod razinu mora kako se veoma često dogodilo s dijelovima vila koji su ležali uza
sam obalni rub. Piscine se u načelu ne ukopavaju u zemlju, a na krševitom terenu
to bi i bilo vrlo teško. Kad su na padinama, ukopava se samo unutrašnja (obično sje­
verna) strana. Zbog toga s vanjske strane ponekad imaju jake potpornjake (kontra-
fore) kako bi mogle izdržati pritisak vodene mase. Svrsi su najbolje odgovarale pis­
cine s podom u dvije razine koji je omogućavao taloženje nečistoće u dubljem di­
jelu (piscina limaria), kao npr. u Maloj Proversi (Suić 1954.), u Mulinama (Suić
1960.) i dr. Često su čitave, ili onaj njihov dio iz kojega se crpila voda, bile popođe-
ne mozaikom, u blagom padu, a u jednom su uglu imale udubljenje, taložnicu, ako
nisu imale odvodni kanal koji se mogao zatvarati. Manje piscine imale su ponekad
pod sastavljen od sitnih opeka položenih obično u strukturi opus spicatum, Pisci­
ne su bile potpuno ili djelomično natkrivene, a vodu su skupljale sa svojega krova
ili s krova vile kad su bile uklopljene u isti građevni blok. Cisterna se obično čitava
ukopava u zemlju ili barem do visine maksimalnog vodostaja, redovito je pokrive­
na, a ponekad i nadsvođena, kao npr. u vili na Puntamiki kod Zadra, I njezin se pod
sastoji ili od mozaika ili od manjih opeka, ali katkad i ođ debelog sloja vodonepro-
pusne žbuke. Dok su se piscine redovito gradile na povišenom terenu, često u sus­
tavu od nekoliko bazena na različitim niveletama, pa je voda mogla u prostorije vi­
le otjecati slobodnim padom, iz cisterni se voda redovito morala crpsti. Puteal je
bio u širokoj upotrebi gdje se god mogla kaptirati podzemna voda, u gradu i na se­
lu. Po njemu je dobilo ime i naselje Pučišće na o. Braču. To su obično obzidane
Odnos između grada i sela u ranoj antici
SL 16 3 . Ladanjska v ila, Červar Porat k o d Pule: 1.
prostor za tiještenje maslina; 2. mortarij za odvajanje
ulja; 3. skladište; 4. prostorija za pretakanje ulja; 5. dvo­
rište; 6. opekarska peć (figlina)] 7. stambene prostorije;
8. kupališni sklop; 9. cisterna; 10. kasnoantički sakralni
sklop; Matijašić 2001.
kružne jame iz kojih se voda crpla vjeđrima (situla). Ali ima i složenijih konstruk­
cija, pogotovo ondje gdje se kaptiranje vode kombiniralo sa skupljanjem kišnice,
kako pokazuje primjer puteala što je pripadao vili na položaju Bošana kod Biogra­
da na moru. Riječ je o sustavu dvaju cilindara, vanjskog i unutrašnjeg. Vođa se skup­
ljala u vanjskom i kad bi dosegla određenu razinu, prelijevala se kroz posebno u tu
svrhu napravljene otvore u unutrašnji, pa se na taj način pročišćavala kao i u talož­
nim piscinama.
Brojniji istraženi primjeri vila u Istri mogu pružiti vrijednih spoznaja o ulozi,
strukturi,organizaciji i tehnologiji ruralne ekonomike (Matijašić 1998.,95 i d.). Me­
đutim, poznavanje rasprostiranja ladanjskih vila znatno prelazi interes puke arheo­
loške topografije. Posebno je zanimljivo steći detaljan uvid u distribuciju tih obje­
kata na užim prostorima i u njihov međusobni odnos. Zasad u tom pogledu koris­
tan primjer pruža dislokacija vila u sjeverozapadnom području otoka Ugljana koji
se, kako je rečeno, nalazio u sklopu jadestinske kolonije. Na širem prostoru sela Ug­
ljan, koje se sastoji od više zaselaka, uočen je niz ostataka ladanjskih vila: Muline,
Gospodska gomila, Batalaža, Rt Supetar, između kojih razdaljina iznosi tek koji kilo­
metar. Iz toga se vidi da imanja posjednika u tom dijelu kolonijskog agera nisu mog­
la biti velika. Dislokacija na većim udaljenostima upućivat će na suprotan zaklju­
čak. Takvo okupljanje vila na užem prostoru stvorilo je uvjete da se one povezu, da
u nečemu i ovise jedna o drugoj: tu je zametak novoga većeg ruralnog naseljenja
koje se pojavljuje s uspostavom rimskog zemljoposjeda. Korak dalje je okupljanje
više vila na užem prostoru. Takvu tendenciju možemo pratiti npr. u uvali Časka na
otoku Pagu, gdje se nalazila stara Cissa. Tu se mogu prepoznati ostaci najmanje tri­
ju većih ladanjskih kompleksa, udaljenih među sobom jedva nekoliko stotina meta­
ra. Razloge toj blizini valja vjerojatno tražiti u povoljnim uvjetima za gradnju i
smještaj građevina, posebno u povoljnim klimatskim uvjetima (zaklon od bure). To
bi značilo da su zemljoposjednici toga užeg područja gradili rezidencije na samoj
333
 ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

SL 165. Ladanjska vila, uvala Verige, o. Veliki Brijun: idealna rekonstrukcija kompleksa; Begovi ć Dvoržak 1994.
10 15 20 m

SL 164. Ladanjska vila, Velika Šaraja u Peroju kod Pule: a) periferni trakt za mljevenje i tiještenje maslina;
b) spremište za prikupljanje maslina prije obradbe; c) spremišta za ulje; d) središnje dvorište; e) boravište familije
s kuhinjom i spremištem; I) spremišta za oruđe, pribor i sl; g) đsterna s potpornjacima za skupljanje kišnice; h)
spremište ili staja; Mlakar

periferiji svojih imanja, ili čak i izvan njih. Slična se pojava susreće i u kompleksu
ladanjske arhitekture na o. Murteru. Male razdaljine između vila i njihovo okuplja­
nje na relativno užim prostorima neobično su važna pojava koja će imati osobitu
ulogu u kasnoj antici, kad na tim prostorima budu nicali objekti starokršćanskoga
kulta, koji će biti glavni faktor integracije većih ruralnih cjelina.
Utjecaj urbanoga posjedničkog elementa u ruralnim sredinama očituje se i u
sferi toponomastike, kako je spomenuto, budući da su mnoga imena mjesta nasta­
la po imenima vlasnika posjeda (fundus, praedium, terra).7u je gotovo jedini iz­
vor iz kojega je nastala skupina naziva mjesta stranog, u ovom slučaju rimskog pod-

334
 ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

fej

SI. 166. Ladanjska vila, o. Murter; Faber 1998.

rijetla, jer su gotovo sva druga imena mjesta, većih rijeka, planina i dr. predrimska,
ako, naravno, nisu slavenska. Broj sačuvanih toponima nije ujednačen po užim re­
gijama. Predijalna toponimija najbolje se sačuvala na tlu Istre (mnogi nazivi s nas­ SI. 167. Ladanjska vila, Sijana k o d Pule; Gnirs
1908.
tavkom -ana ili -anum , u hrv. -an ili -ana), dosta dobro na otocima, na kopnu sa­
mo uz uski pojas pri moru, a dalje prema zaleđu veoma slabo ili nikako. Pojavu ni­
je teško protumačiti. Riječ je o kontinuitetu naseljenja i o povijesnim uvjetima u
ravdanja), već o čvršćoj ogradi koja je mogla imati višestruku funkciju: da služi kao
kojima su se smjenjivali stari i novi kulturno-etnički elementi. Neka sela koja i u
ograda za stoku na gradini, đa je brani od nasrtaja divljih zvijeri, ali jednako tako da
imenu nose taj pojam postala su kasnije gradovi, kao npr. Pag na o. Pagu (pagus -
onemogući eroziju tla i otpiavljivanje zemljišta s gradinskog platoa.Takvoj funkciji
selo) i Komiža na o.Visu (kom š Issaia). Dramatični obrati, što ih je hrvatsko prio­
odgovara i debljina ovog recinkta koja rijetko doseže 1 m.
balje doživljavalo od srednjega vijeka dalje, s razdobljima dužih cezura u trajanju na­
selja, nepovoljno su se odrazili i na čuvanje starih toponomastičkih tradicija pa ta­ Na kraju je potrebno s nekoliko riječi osvrnuti se na problem suprotnosti iz­
ko danas otočno stanovništvo sve što je staro, “od pamtivijeka”, pridaje Grcima, a među antičkoga grada i sela. O tome je već ponešto rečeno (Suić 1973a). Suprot­
kopneno stanovništvo u zaleđu Turcima. nosti svakako nisu imale klasni značaj. Upozorili smo na odnos sela prema građu u
municipalnoj zajednici koja je izrasla na autohtonim tradicijama i u zajednici koja
Kultura stanovanja domaćega svijeta na selu nije se bitno izmijenila dolaskom
u sferu rimske kulture. Uvid u to pružaju ostaci nastambi na gradinama koje su u
neprekinutom kontinuitetu nastavile život u rimsko doba, kao npr. gradina Danilo
kod Šibenika ili ona na Beretinovoj glavici u selu Radovinu kod Zadra (Batović
1968.). Inovacije se uglavnom sastoje u usvajanju savršenijih tehnika, posebno u
upotrebi žbuke pri zidanju kuća i osobito cisterni. Tlocrtni oblici nastambi ostali
su gotovo isti kakvi su bili u predrimsko doba. Na primjeru Rađovina čak se vidi da
su stambeni objekti rimskog doba bili postavljeni izravno na ostatke iz prethodnog
razdoblja (upotrijebljeni isti temelji), pa su na taj način sačuvali iste oblike i iste di­
menzije. Još uvijek se primjenjuju prije stečena iskustva, npr. u upotrebi kućnog lje-
pa, u naboju kućnih podova i si., a i u gradnji suhozidom za ogradna dvorišta i pros­
tore u kojima se čuvala stoka. Tlocrti su još uvijek nepravilni, pravokutni ili trape-
zoidni, a ponekad je oblik nastambe bio predodređen samim smještajem, kao npr.
u Danilu gdje se i sada kućice postavljaju na omanje terase u prisoju, na mjesta zaš­ SI. 168. Ladanjska v ila Seksta
Apuleja H erm ije, Labinci kod
tićena od bure, a jednom se stranom naslanjaju izravno na liticu. Na mnogim gradi­
Poreča; a) prostorija s trijemom
nama u zaleđu, npr. u prirodno zaokruženoj regiji oko Plavna, naziru se ostaci re- i središnjim bazenom; b) djelo­
cinkta građenog žbukom, koji prati prirodan perimetar gradine. Međutim, tu se ne mično natkriveno središnje
dvorište; c ) spremište; d) kuhinja;
radi o fortifikacijama u pravom smislu riječi (koje sada više ne bi imale nikakva op- e) ulazni prostor: Babudri 1920.

336 337
ANTIČKI GRAD

je nastala kao rimski municipalitet s doseljenim elementima. Kako je navedeno, tu

su razlike bile znatne i trajale su duže vrijeme, dok se i svi gradovi, bez obzira na
njihov postanak, nisu izjednačili. Temeljnu suprotnost između rimskoga grada i au­
tohtonog sela mogli bismo definirati kao suprotnost kulturnog, a u najranijem Car­
stvu i kultumo-etničkog značaja. S druge strane ista suprotnost postoji između au­
tohtonog sela i ruralnih naseljenja koja se pojavljuju s uspostavom rimskog posje­
da, između staroga autohtonog pagusa koji nastavlja život na starim tradicijama i na
vlastitim ekonomskim temeljima i seoskog naselja kojemu je središte ladanjska vi­
la ili grupa -sila, s novim proizvodnim odnosima, s novom tehnologijom i novom
ekonomikom. Ta su dva svijeta dugo koegzistirala, a razlike između njih smanjivale
su se kako je napredovao proces romanizacije. Grad je svakako bio podatniji roma-
nizaciji i tu su procesi usvajanja strane kulture brže napredovali, selo je bilo mno­
go konzervativnije i mnogo otpornije u tom pogledu. Koliko je grad centar kultur­
ne radijacije, toliko je selo žarište retencija i rezistencije. Otpori stranoj civilizaciji
očituju se u prikupljanju moralnih snaga, u čuvanju vlastitih tradicija i ustanova:
imena, običaja, nošnje, kultova i drugih područja duhovne kulture. Sve te pojave,
bez obzira na to gdje se susreću, valja zahvaliti otpornosti i konzervativizmu autoh­
tonog sela. U toj borbi, koja je trajala više od dva stoljeća, domaće će selo podleći
romanizaciji. Ali ne potpuno i ne na svim poljima. U odmaklom Carstvu koje karak­
terizira slabljenje uloge metropole i opća "barbarizacija”, rehabilitirale su se provin­
cije, i to je vrijeme kad su mnoge tekovine domaće kulture stekle izglede da izraze
svoje specifičnosti.

T.V Sjeverna vrata i kule Dioklecijanove palače u Splitu, Niemann 1910.

 VI. dio

INOVACIJE KASNE
ANTIKE

Razvitak naših primorskih gradova u sklopu rimske države za ranijeg Carstva slije­
dio je opće tokove društvenih kretanja. Karakalinom konstitucijom iz 212. godine
n. e. (čonstitutio Antoniniana) postali su svi stanovnici Imperija slobodna staleža
rimskim građanima. Tako je institucija civiteta, u najranijem Carstvu povlastica samo
nekih zajednica i gradova koju su njezini uživatelji ljubomorno čuvali, sada prven­
stveno iz fiskalnih razloga postala svojinom svih slobodnih ljudi pa se izgubio po­
jam peregrina. Bila je to s jedne strane posljedica uspjeha procesa romanizacije ko­
joj je više od dva stoljeća bio izvrgnut domaći svijet, a s druge snažan poticaj da se
isti proces još više stimulira i afirmira. Takav prijelaz u novo stanje, po kojemu su
mase autohtonog stanovništva, dotad često izolirane i podalje od zahvata rimskih in­
stitucija i rimske kulture, postale subjektom političkog života u svojim užim zajed­
nicama koje s civitetom asimiliraju i municipalnu autonomiju, izazvao je ponajprije
u određenom smislu rehabilitaciju autohtonih zajednica koje sada čine punopravni
rimski građani. S druge strane takvo naglo uklapanje neromaniziranih ili poluroma-
niziranih elemenata u opći društveni kontekst moralo je dovesti do novih kakvoća
u daljnjem procesu asimilacije. Autohtone vrijednosti relativno dobro sačuvane na
polju materijalne i duhovne kulture u domaćemu konzervativnom krugu sada su si­
lom zakona povijesnog razvitka došle u položaj da se jače očituju kao trajno tinjaju­
ći etnički i još više kulturni supstrat u odnosu prema rimskoj civilizaciji. Tu treba
tražiti jedan od glavnih izvora počecima opće barbarizacije Imperija koji se rodio
u njegovu krilu, uz one koji su djelovali izvana. Započinje razdoblje kad će provin­
cijalne crte na mnogim poljima jače doći do izražaja pa će se dosljedno tome poje­
dine provincije i uže regije u njima sve jasnije diferencirati i u sferi kulture, i u sfe­
ri jezika, i u sferi materijalne proizvodnje. Rimski i romanizirani adstrat neće više
smoći toliko snage đa sve te latentne elemente asimilira i unificira. Sama pak činje­
nica da su sada i druga naselja, koja su već imala mnoge značajke gradskih središta,
stekla potpuni civitet i u tome se izjednačila sa starijim “historijskim” gradovima, bi­
la je prilika za mnoga od njih da se vinu do ranga civitas (si. 178). To se i dogodilo.
S provalom germanskih naroda Markomana i Kvada u drugoj polovini 2. st. n. e.
bila je prekinuta stoljetna pa x Romana , ugrožen je ne samo Imperij već i sama me-

341
 ANTIČKI GRAD Inovacije kasne antike

tropola Italija/Otada dalje, osobito u idućem i stoljećima koja su slijedila, obrana Car­
stva i metropole s Rimom postat će glavna briga rimske politike i pojedinih careva.
Poslije gotovo dvije stotine godina mira i nesmetanog razvitka gradovi su se suočili
s opasnošću da postanu žrtvom barbarske pljačke. U svim barbarskim invazijama
upravo su gradovi one čarobne točke koje privlače osvajače, obećavajući im bogati
plijen. Gradske utvrde na koje gotovo nitko i nije mislio u onomu dugom mirnom
razdoblju, koje su u mnogim gradovima zacijelo i same od sebe bile oštećene zubom
vremena, opet postaju aktualne. Defenzivno značenje antičkoga grada koje mu je
imanentno od zametka poleogeneze, opet se afirmira, faktor sigurnosti još jednom
stječe prvorazredno značenje. Panika nije dugo trajala, ali nije niti bila zaboravljena.
Natpisi iz Salone (CIL 3-1979,1980) potvrđuju da je upravo taj germanski upad po­
takao Salonitance da renoviraju trakt sjevernih gradskih bedema koji se još danas
može raspoznati. Nema sumnje da je tako bilo i u drugim našim gradovima, poseb­
no u onima na tlu Istre koji su se nalazili upravo na boku onoga povijesnog hodni­
ka kuda su kretale sve invazije prema Italiji i prema Rimu, kroz prolaze istočnih Al­
pa. Upravo na tom području počet će nakon markomanskog rata organizacija zaštit­
ne granične zone s vojnim posadama (tzv.praetentura Italiae, Degrassi 1954., 113
i d.), a u 4. st. izgradit će se na potezu odTarsatike pa sve do granica Panonije i No-
rika čitav sustav utvrda, bedema i kaštela, koji će kontrolirati putove što vode u Ita­
liju i braniti ih.Ti će se zapori (clausura Alpium Iuliarum, Alpium vallum, claus-
traAlpium Iuliarum) ubrzo razviti u pravi limes, sa stalnim vojnim posadama.107
Daljnje invazije, seobe i pohodi što će se valjati panonskim magistralama, iako će ri­
jetko dotaknuti gradove u primorju, stvarat će trajnu atmosferu nesigurnosti s ko­
jom će rasti defenzivna uloga grada. I to je bio jedan od faktora koji su vidno utjeca­
li na život građa i izazvali odgovarajuće inovacije na svim poljima, pa tako i na urba­
nističkom, pogotovo u razdobljima i situacijama kad je grad bio jedino kako-tako
pouzdano pribježište okolnom stanovništvu.
Od 3. st. dalje Carstvo potresa teška ekonom ska kriza u kojoj su gradovi bili
prve žrtve. Neprestani pritisak barbarskih naroda na granice Carstva iziskivao je ve­
like izdatke za održavanje vojske. Ponekad je Rim prihvaćao barbarske skupine i
upotrebljavao ih u borbi protiv drugih barbara, ali problem time nije bio riješen.
Naprotiv, pojavio se tako još jedan strani element na tlu Carstva koji je djelovao ko-
rozivno iznutra. Vojnike je trebalo platiti, a da bi se namaknula sredstva, posezalo
se za novim fiskalnim instrumentima koji su teško opteretili i gradsko i seosko sta­
novništvo. Obrana limesa preča je od svega, njoj se podređuje unutrašnja i vanjska
politika Carstva pa se i njegovi centri pomiču k periferiji u nove prijestolnice, kao
Y w 20 ap_______ 40 50 K m
što su bili Mediolanum (Milano), Cam untum (Petronell kod Beča), Augusta Tre-
verorum (Trier), Sirmium (Srijemska Mitrovica) i dr., a sama metropola s Rimom
gubi značenje centra i izjednačuje se s provincijom. Reforme što su ih provodili po­
jedini carevi, a osobito naš zemljak Dioklecijan, nisu imale uspjeha. Direktno uple­
tanje države i njezina aparata koji se od 4. st. umnažao u sfere privrede, trgovine i SL 16 9 . Gradski starokršćanski sklop, istočni dio Salone; temeljnu kompoziciju sklopa i orijentaciju ulica u
kasnoj antici uvjetovali su pravci naslijeđeni iz ranog Carstva; crno su označene rimske građevine, crtkano staro­
Clausira 1971, 0 defen­ politike, izazvalo je suprotan efekt. Nestalo je robe na tržištu, vrijednog novca više kršćanske; A) gradske terme; B) rimska kuća pretvorena u oratorij; Q ostaci rimske stambene arhitekture; D) ostaci
zivnom karakteru kasnog nije bilo u optjecaju, pojavljuju se oblici naturalne privrede koju i sama država rimske zgrade u episkopiju; E) baptisterij s aneksima; F) gradska bazilika; G) križna bazilika; 1. gradske ulice izme­
Carstva usp. Altheim 1961.. đu episkopija i apsida bazilike te termi sa suprotne strane, na pravcu ranijeg agerskog karda; 2. ulica duž pročelja
131 i d. često potiče tražeći podavanja u naturi. Razbijeno je ekonomsko jedinstvo Carstva, bazilike koja služi kao narteks, također na pravcu agerskog karda; Gerber 1917.

342 343
ANTIČKI GRAD Inovacije kasne antike

već sada se očituju oštrije razlike između njegova istočnog (para Orientis) i zapad­
nog dijela (pars Occidentis), pa se između njih nerijetko uspostavljaju stroge fiskal­
ne i carinske barijere. Velike stoljetne trgovačke magistrale na kopnu i na moru pa­
ralizirane su, roba ne cirkulira iz jedne regije u dragu.To će uvjetovati uspostavlja­
nje ekonomske autarkije pojedinih užih teritorijalnih cjelina, a ta autarkičnost
opet bitne izmjene struktura i odnosa u proizvodnji u građu i na selu. Shodno to­
me pojavit će se u novom aspektu i odnos između grada i sela u kasnoj antici.
Najveći teret svih tih nedaća osjetio je grad kasne antike. I prije je on, kao sre­
dište samoupravne zajednice, imao ulogu transmisije između države i stanovništva
u mnogim domenama. Sada je bio sveden na puki instrument centralne vlasti, s naj­
prečim zadatkom da osigura provođenje pogubne fiskalne politike, ubiranje svih
onih mnogobrojnih taksa, poreza, zemljarina, kućarina, glavarina, carina i dr. Strada­
la je ponajprije gradska autonomija, bitna značajka klasičnoga građa. Proces m uni­
cipalne dekadencije tekao je prilično brzo, kako se ekonomska kriza zaoštravala.
Tu je došlo do korjenitih promjena. Obnašanje pojedinih funkcija u upravi grada na
položaju gradskih magistrata, douvira, edila i dr. bilo je za svakoga građanina rano­
ga Carstva maksimum postignuća u političkoj i u društvenoj karijeri, na isti način
kako je to bilo u Rimu, gdje je to bio ujedno m unus i honos (čast). Ne samo da su
se sve te funkcije obavljale besplatno nego su bile povezane i s velikim izdacima
SI. 170. Gradski starokršćanski sklop, episkopi) i baptisteršj, istočni dio Salone; a) rimski zidovi; b) raniji
magistrata, bilo tijekom izborne kampanje bilo tijekom službe. Oni su veoma često starokršćanski zidovi; c) kasnoantički starokršćanski zidovi; Đvggve 1939.
vlastitim sredstvima pridonosili izgradnji i uljepšavanju grada, podižući spomenike
i javne građevine. Gradski vijećnici (decuriones), birani na temelju cenza, također
su često zadužili svoj grad, redovito posežući u vlastiti džep. Razne igre, priredbe, nom. Kao što se zemljoradnik (rob ili kolon) prisilno veže uz zemlju, obrtnik i nje­
svečanosti, sve se to organiziralo više-manje na njihov trošak, to je ona liberalitas gova djeca uz obrt, tako se ni kurijal ne može oteti neugodnoj obvezi mijenjanjem
municipalnih magistrata koja se ugledala na darežljivost vladara, to je ona atmosfe­ boravišta ili kojim drugim načinom. Sve je to bilo kodificirano uTeodozijevu, a kas­
ra, kako bismo danas kazali, “lokalnog patriotizma" u pozitivnom smislu riječi, u ko­ nije i u justinijanovu zakoniku. Siromaštvu države odgovaralo je sirom aštvo gra­
jemu su se natjecali svi građani pa čak i oni na najnižoj društvenoj ljestvici. Muni­ da, nema više ni darežljivosti ni investicija privatnika i bogatijih pojedinaca, grad­
cipalna zajednica ranijeg Carstva pružila je mogućnost i dojučerašnjem robu da ska je blagajna stalno prazna. To se moralo odraziti i u urbanizmu: nema više ni no­
sudjeluje u društvenom životu grada, ponajviše u kolegijima koji su se brinuli za vih javnih gradnji, pogotovo ne monumentalnih, a i stare se održavaju slabo ili ni­
službeni kult, a on je, počašćen prvom stepenicom na putu do ravnopravnog gra­ kako te postaju zapuštene.
đanina, rado prihvaćao dužnosti i u te aktivnosti ulagao nemala novčana sredstva. Od ne manjeg značenja su i nove ideje koje se rađaju na prijelazu iz ranog u
Mogli bismo stoga reći da su grad ranoga Carstva i njegova autonomija bili “jeftini­ kasno Carstvo. One su sazrijevale u stoljećima ranoga Carstva, a sada su došle do iz­
ji” jer se stvarno mnogo toga temeljilo na financiranju sredstvima pojedinaca. Sada, ražaja i društveno se afirmirale. To poglavito vrijedi za afirmaciju kršćanstva kao
u kasnom Carstvu, sve se to izmijenilo, stvari i pojmovi dobili su drukčiju vrijed­ državne vjere. Religija je u životu grada u svim epohama imala veoma važnu ulogu,
nost. Gradska je autonomija bila degradirana, munus nije više čast, munera posta­ koja se ponekad i precjenjuje, ali se nikako ne može mimoići pri proučavanju živo­
ju onera (teret) kojima svatko nastoji izmaknuti, ako je to ikako moguće. Magistra­ ta određene zajednice. Takvo značenje imala je i u onomu prvobitnom predurba-
ti su prema državi jamac da će se utjerati svi oni mnogobrojni nameti i takva “čast” nom razdoblju kad su se pojavila prva naseljenja na gradinama, na kojima je zajed­
mogla ih je financijski upropastiti. Posrednici između njih i države, plaćeni ničko kultno mjesto bilo najsnažnija spona društvene kohezije. I kasnije, u protour-
službenici, često će pribjeći zloporabama pa je država bila primorana, da bi se poš­ banom razdoblju kult je također izraz društvene međuzavisnosti i odraz zajedničke
tivali zakonitost i municipalna prava, uvoditi po gradovima nove službenike kao pripadnosti autohtonoj općini, dok je u rimsko doba službeni kult, bilo kapitolijske
svoje nadzorne i izvršne organe, najprije “skrbnika grada” (curator civitatis9,a kas­ trijade bilo nekoga drugog božanstva, bilo pak carske osobe (koji je prevladao i ko­
nije i “branitelja grada” (defensor civitatis; Cassiod. Var. VII, 11; v. ovdje 436) koji ji se sinkretizirao i s nekim orijentalnim kultovima, mitraizmom, kultom Kibele i dr.),
se, s manjim prekidom, održao sve do izmaka antike. Pripadnici gradskog vijeća, sa­ imao i duboki etički i politički smisao jer je bio vanjska manifestacija građanske lo­
da kurijali (curiales), formiraju se kao poseban stalež i funkcija postaje nasljed- jalnosti i državotvornosti. Sada je tu ulogu preuzelo kršćanstvo, koje je ediktom o to-
ANTIČKI GRAD
C o DOCLEA
PARENTIUM
IADER
POLA
■ S RED IŠTE POGANSKOG KULTA
e SREDIŠTE KRŠĆANSKOG KULTA SI 171. Pogansko i kršćansko kultno središte u grad-
skom tkivu: odnos lokacifa
leranciji što ga je 313. izdao Konstantin Veliki izišlo iz ilegalnosti, a koji decenij kas­
nije, za caraTeodozija, postalo državnom vjerom. Na taj način se ono identificiralo s
Imperijem. Na pragu cemeterijalne bazilike u Manastirinama u Saloni revni će kršća­
nin - Rimljanin ukiesati poznati natpis: “Bože naš, budi milostiv rimskoj državi”
(.Deus noster, propitius esto rei publicae Romanae ; Pisana riječ 1985., 402). Nas­
talo kao gradska religija, koja je stajala u opoziciji s poganstvom seoskog svijeta (pa-
ganus i znači “stanovnik sela”), ono će ući u sve pore društvenog života grada pa
će se i njegova hijerarhija formirati kao paralela civilnoj. Kad ova posljednja bude u
krizi, gradski će biskup postati vrhovni autoritet kasnoantičke civitas. Kao religija
gradskog stanovništva, pogotovo njegovih širih slojeva, postat će i kršćanstvo jed­
nom od komponenata u novim odnosima između građa i sela. Selo je sada upravo
po tom kriteriju u shvaćanju urbanog čovjeka intra muros postalo nešto zaostalo i
nečisto (usp. naziv Paganismus kod Splita koji su Hrvati preveli “Smrdečac"). Kao
ravnopravan, a ponekad i dominantan faktor u gradu, kršćanstvo će bitno utjecati na
mijenjanje starih i na stvaranje novih urbanih i urbanističkih vrijednosti. U gradu
kasne antike izrast će posve nove gradske četvrti određene za smještaj objekata kr­
šćanskog kulta s popratnim zdanjima. Nove ideje što niču u kršćanskom gradu, ko­
je odražavaju Augustinovu civitas Dei (usp. XI, 1;XV, 28; XIX, 19-21,24; XXII, 24, 3-
5; 30,1-4), mijenjat će ne samo nazore i vjerovanja već i opće društveno ponašanje
u mnogim sferama javnog i privatnoga života. Tako se odsad neće više graditi nove
terme jer su one po kršćanskom nazoru ne samo nepotrebne već i štetne; amfiteat­
re, uz koje su iz vremena progona vezane herojske i tragične uspomene kršćanstva,
pokrit će pustoš; jednako tako i objekte poganskoga kulta i dr., ili će se svi oni upot­
rijebiti za neke nove svrhe. Mijenjaju se, naravno, i međusobni odnosi ljudi u gradu
Inovacije kasne antike
0 10 20 30 40 m
1______ 1_______ I_______ l_______ I
SL 172. Gradski starokršćanski sklop, Sv. Marija Formoza, Pula: bočne kapelice križnog tlocrta; Gnirs
1919.
pa se i to na neki način odrazilo u prestrukturiranju gradskog areala i građevina na
njemu. Isto će se dogoditi i na izvangradskom prostoru, gdje će se razviti kršćanske
nekropole s cemeterijalnim kompleksima što izrastaju na tlu agera.
Pri izmaku antike, početkom 6. st., primorski je pojas došao pod vlast Istočnih
Gota. To je ujedno bila jedina duža barbarska okupacija ovog područja koja je tra­
jala gotovo do kraja četvrtog decenija istog stoljeća. Prijašnje provale, kao ona Za­
padnih Gota krajem 4. i početkom 5. st., pa invazija Huna, nisu ostavile vidnijih tra­
gova niti su izazvale izravnih posljedica, iako su uzrokovale mnoge potrese i neda­
će, što se razabire iz žalopojki našega zemljaka sv. Jeronima, rođenog Dalmatinca,
koji crnim tonovima slika prilike u provinciji i pustošenja što su ih izazvali upadi
barbara (Hyeronim. Epist. IX ad Heliod. 16). Vladari Istočnog Carstva uzeli su u
svoju službu Istočne Gote (kao što su to i prije radili s drugim barbarskim narodi­
ma) kao plaćenike da im brane granice. Kad im je njihova prisutnost postala opas­
nom, Carigrad ih je upućivao prema Zapadu. Tako je i istočnogotskom kralju Teo-
doriku povjerio da istjera Germane iz Italije. Goti su to učinili, ali su uspostavili svo­
ju vlast i protegli je na Dalmaciju. Jesu li tom prilikom stradali pojedini gradovi na
našem primorju, je li bilo opsjedanja i otpora, je li koji od njih bio i porušen, nije
moguće utvrditi jer pisani izvori o tome ne govore. Iz djela bizantskog pisca Pro-
kopija (Bell Goth. I) saznajemo o borbama za istjerivanje Gota iz Dalmacije. Dopuš­
teno je pretpostavljati da su neki gradovi bili i silom zauzeti, da su pri tome bili i
djelomično porušeni. Možda bi se na taj način mogla lakše protumačiti obnova gra­
dova i rekonstrukcija utvrđenja koja redovito, koliko je moguće utvrditi, nosi pečat
improvizacije, a dogodila se nakon odlaska Gota.
Istočnogotski barbarski svijet upoznao je mnoge tekovine antičke civilizacije
boraveći dugo na du Istočnog Carstva. No, vlastite urbane kulture nije stvorio. An­
ANTIČKI GRAD Inovacije kasne antike

tički grad ovoga doba glavni je instrument njegove vladavine, sa svim institucijama Gradske fortifikacije ostaju kroz čitavu kasnu antiku temeljna briga gradskog
što ih je u višestoljetnoj tradiciji izgradio. Oslonac gotske vlasti u gradu su posjedni­ stanovništva. Na kraju trajanja antičkoga grada defenzivni momenti bit će u prvom
ci i kurijali (possessores, curiales), a uprava je u rukama gotskih funkcionera. Svaki planu kao što su bili na njegovu početku. Utvrđeni gradovi bit će i za gradsko i za
grad - centar municipalne zajednice ima po jednoga gotskog komesa (comes Got- šire pripadno stanovništvo siguran zaklon od vanjske opasnosti. U ranijoj antici
horum per civitates) koji je na čelu gradske uprave, a gradskim vijećem sada uprav­ gradska su se utvrđenja gradila jer su bila jedan od glavnih atributa grada, pa čak i
lja curator civitatis... laudabiles ordines curiae gubernans. Interese romejskoga onda kad je p a x Romana već bila nastupila i kad nikakve opasnosti od opsada ni­
gradskog stanovništva zastupa gradski branitelj (defensor civitatis) što ga je opet je bilo. Seoba naroda i provale barbara aktualizirale su postulat sigurnosti u jedna­
bio uveo car Valentinijan. Za naše gradove izvori registriraju gotskoga komesa čija koj mjeri kao u protourbanom razdoblju i pri njegovu završetku, kad su utvrđenja
se kompetencija protezala na otoke Krk i Cres (comes insulae Curitanae et Celsi- domaćih gradina i kaštela služila kao točka otpora i zbjega prilikom rimskog osva­
nae, Cassiod. Var VII, 16). U svakom imalo važnijemu gradu naselile su se grupe got­ janja, ili u ranom rimskom razdoblju kad provincija još nije bila do kraja pacificira­
skog elementa, pripadnici vladajućeg Herrenvolka, kojemu je baza egzistencije, up­ na. Međutim, u ta su stara dobra vremena relativnog prosperiteta gradova i grad­
ravo kao i romejskim starincima, bila u zemljišnom posjedu. Još jednom u povijes­ skih zajednica, ma koliko je gradnja bedema tražila goleme napore, svi iole važniji
ti tih krajeva teren je ponovno podijeljen, i to zacijelo opet onaj najplodniji, od ko­ centri bili utvrđeni po načelima tadašnje kastrametacije, u skladu sa stupnjem raz­
jega su Goti uzimali jednu trećinu. To su one nesretne teniae partes koje su bile vitka tadašnje poliorketske discipline. Kasna antika je, vidjeli smo, razdoblje stagna­
trajni kamen smutnje između Gota i Romeja. Iako je gotsko vladanje na mnogim po­ cije i ekonomske krize koja najviše pogađa gradove, pa je u takvoj situaciji bilo veo­
ljima bilo razdoblje rehabilitacije provincije, mirnog razvitka i ekonomskog oporav­ ma teško smoći dovoljno sredstava za generalnu rekonstrukciju fortifikacija. A ove
ka, gospodarska se kriza zaoštravala i dalje jer su Goti, uglavnom, usvojili sustav što su, kako je navedeno, i bez izravnih barbarskih napada, bile u jadnom stanju jer se
su ga zatekli, pa tako i fiskalni sustav koji su često bezobzirno primjenjivali. U na­
šem se primorskom gradu ubrzo pojavila protugotska reakcija, ne samo kao izraz ot­
pora pokorenoga prema osvajaču i vladajućem narodu nego i kao moralna rezisten­
cija prema stranomu kulturnom elementu. Prokopije (Bell. Goth. 1,7) bilježi da su
stanovnici Salone bili neprijateljski raspoloženi prema Gotima, a toga je zasigurno
bilo i u ostalim gradovima. Opet se, nakon više od pet stoljeća, pojavio kulturno-et-
nički dualizam u našemu primorskom gradu. Sada to nije bio samo dualizam u up­
ravi i vlasti, u kojemu je romejski svijet sa svojim institucijama, aparatom i iskustvom
služio vladajućem sloju, već i dualizam kulture i mnogo čega drugog iz materijalne
i duhovne sfere, koji se unatoč poznatoj gotskoj toleranciji nije ublažavao. Ovdje u
gradu sukobila su se dva svijeta: rimski, u vjerskom pogledu ortodoksni, nepovjerljiv
prema svemu što dolazi s Istoka, često razdiran šizmama i vjerskim borbama (upra­
vo u ovo doba dalmatinske su crkve prihvatile herezu tzv. “triju poglavlja”), još uvi­
jek zatočnik makar i onog ograničenoga gradskog samoupravljanja, i drugi, gotski,
istočnjački i arijanski, nosilac vlasti i podčinjavanja. Istjerivanje Istočnih Gota iz Dal­
macije i Istre što ga je poduzeo i ostvario Justinijan, njegova “rekonkvista” teritorija
zaposjednutih od Gota na koje je Bizant neprekidno polagao pravo kao sljednik rim­
skog Imperija, bilo je sigurno olakšano upravo protugotskim raspoloženjem grad­
skog stanovništva. Sada, uključenjem u političko-administrativnu sferu Bizanta, naši
će primorski gradovi doživjeti posljednje odbljeske u dugom trajanju kao gradovi
antičkog svijeta.
To bi bio letimičan pregled i širi povijesni okvir u koji treba smjestiti razvitak
kasnoantičkih gradova na hrvatskoj obali. U tom sklopu i u tom prilično širokom
vremenskom rasponu valja promatrati mnoge pojave koje daju obilježje tadašnjem
gradu. Vanjski faktori na koje smo se osvrnuli, a ne manje i oni unutrašnji, uvjeto­
vat će pojavu niza inovacija na urbanim prostorima koje treba promotriti odvoje­
no iako su rezultat jednoga jedinstvenog procesa. Sl. 173- Kasnoantička stam bena arhitektura, položaj Ilinac, istočni dio Salone; Cambi et. al, 1970.
 ANTIČKI GRAD
SL 174. Gradski starokršćanski
sklop, dvojne bazilike, istočni dio
Salone: tlocrt; Gerber 1912.
stoljećima nisu adekvatno održavale. Da se zaista radilo pod teškim uvjetima, poka­
zuju kasnoantički ostaci bedema u onim gradovima gdje su oni sačuvani ili otkrive­
ni, npr. u Puli, Zadru, Saloni, na Bribiru, u Duklji i dr. Već je spomenuta jedna sigur­
no utvrđena faza obnove bedema iz doba provale Kvada i Markomana. U Saloni i
oko nje, kako donosi Prokopije (Bell. Goth. 1.7), vođene su borbe s Gotima. S nas­
tupom bizantske vlasti, nakon stečenih iskustava, počele su se dotjerivati i obnav­
ljati utvrde više-manje u svim gradovima. U Saloni se popravljaju dijelovi perimet­
ra, uz bedem sa sjeverne strane (s koje je grad bio najizloženiji) grade se nove ku­
le, odnosno stanje kvadratne dobivaju na vanjskoj strani oštre završetke trokutas-
tog tlocrta (Forscbungen I., Y ) \ l .\Recherches I., 1928.).U Zadru se gradi posve no­
vi trakt zidina s kopnene strane izvana (si. 60,61), usporedno s linijom ranoantič-
kog bedema iz Augustova doba, gotovo iste debljine kao što je bio i onaj prijašnji
(Suić 1958.). Stari je i dalje ostao u funkciji pa je na taj način dobiven međuprostor
SL 175. Gradski starokršćanski sklop, istoč­
ni dio Salone, idealna prostorna rekonstrukci­
ja; Gerber 1917.
350
Inovacije kasne antike
(neka vrst propugnakula) između novoga i staroga zida. Umjesto širokih otvora na
prospektu s kopna, gdje su se prije nalazila troja gradska vrata, sada u grad vodi
uzak prolaz, a sužuju se i vrata u prijašnjemu augustovskom bedemu. U Puli, koja je
bila više izložena psihozi nesigurnosti već zbog svojega položaja, rekonstrukcija be­
dema počinje provalom Huna sredinom 5. st. Tada su bili pojačani i podebljani po­
jedini potezi, a kule su bile opasane novom strukturom. Vjerojatno u isto doba tre­
ba smjestiti i obnovu utvrda u starom Nezakciju koje tehnikom i sastavom odaju
gradnju u žurbi, pa na mnogim mjestima također pokazuju da je riječ o improviza­
ciji. Bedemi stare Varvarije pružaju sličnu sliku. Ona je u najranijoj antici bila opa­
sana solidnim zidinama radenim u tehnici velikih rustičnih bunja. Istraživanja po­
kazuju da je do manjih intervencija dolazilo u nekoliko faza. Međutim, u kasnoj an­
tici bio je porušen čitav trakt zidina s istočne strane, u dužini oko 100 m, nešto valj­
da i sam od sebe (zbog nesolidnog utemeljenja), ali vjerojatno i zbog vanjske inter­
vencije, kad se zna da su tuda prošli Istočni Goti na putu za vojni okol u Burnu, na­
kon bitke kod Skardone. Vjerojatno je tom prilikom stradala i Skardona. Fortifika­
cije u Varvariji obnovljene su zaista malim sredstvima i primitivnom tehnikom, na
nekim mjestima gotovo suhozidom (Suić 1968.). Uz vanjsku liniju bedema iz prijaš­
njeg vremena bio je prizidan red masivnih potpomjaka, između njih su bili postav­
ljeni pregradni zidovi, a tako dobiveni međuprostori pravokutnog tlocrta bili su is­
punjeni zemljom i ruševnim materijalom (si. 58, III). Do istočnih gradskih vrata i na
mjestu gdje se linija bedema osjetno lomi bile su prizidane kule kvadratnog tlocr-
ANTIČKI GRAD Inovacije kasne antike

SI. 177. Cemeterijalni starokršćan­

ski sklop, Marusinac, Salona: idealna
prostorna rekonstrukcija; Dyggve 1939.;
1951.

ta. Daljnja istraživanja fortifikacija u našim primorskim gradovima, prvenstveno u

onima na kopnu, nesumnjivo će pokazati da je tako bilo i drugdje i da tu aktivnost
pretežno valja smjestiti u razdoblje neposredno nakon rekonkviste. Tehnika grad­
nje obnovljenih bedema pokazuje zajedničku crtu koja, doduše, nije karakteristič­
na samo za hrvatske primorske gradove i gradove uopće u Hrvatskoj jer se susre­
će i u drugim provincijama, npr. u Africi, koja je bila jače izložena barbarskim inva­
zijama. To je upotreba spolija, građevnog materijala koji je pripadao prijašnjim zgra­
dama različite namjene. Materijal se nije nabavljao vani u kamenolomima, nije se ni
posebno obrađivao, uzimalo se sve što je bilo na dohvatu ruke. U kasnoj antici naj­
više se građevnog materijala moglo izvući iz napuštenih i vjerojatno poluporušenih
javnih građevina: hramova, trijemova, bazilika, termi i dr. Bilo je, doduše, nastojanja
da se takve devastacije spriječe, u samom Rimu su oko toga nastojali pape, a zabra­
ne rušenja spomenika i korištenja njihova materijala izricali su i carevi, posebno
sam Justinijan, ali bez većeg uspjeha. Sigurnost grada bila je iznad svega. Prve poja­
ve sekundarne upotrebe arhitektonskih elemenata klasičnog razdoblja susreću se
u Dokleji, kako su pokazala istraživanja, gdje su npr. stariji obrađeni blokovi bili
upotrijebljeni za prezidavanje gradskih vrata, prvi put negdje oko 254. godine (Sti­
cotti 1913-, 35 i d.). U temeljima kasnoantičke Pole još danas se naziru blokovi ko­
ji su pripadali monumentalnoj arhitekturi iz ranijeg Carstva. U Varvariji su pri re­
konstrukciji nakon istjerivanja Istočnih Gota bili upotrijebljeni stupovi nekog trije­
ma i drugi elementi, osim bunja otpalih s bedema. U Jaderu je veći dio spomenuto­
ga kasnoantičkog zida sagrađen od kamenih žljebova što su pripadali vodovodnoj
mreži akvedukta, pa upravo to govori da se uzimao materijal do kojega se moglo
najlakše doći, bez ikakve prethodne preradbe. Da je tome tako, govori uostalom
rječit primjer rotunde sv. Donata u Zadru s čitavim lapidarijem dijelova klasične
monumentalne arhitekture u temeljima, koji treba, vidjet ćemo, također datirati u
ovo doba. Sve to pokazuje u kakvoj su se atmosferi obnavljale i popravljale fortifi-

353
 ANTIČKI GRAD Inovacije kasne antike

! 1 ? 3 fo SL 179. Kasnoantički luk, Rijeka (Tarsatica):

vjerojatno na ulazu u pretorij alpske klauzure iz 4. st.

kacije u ovim vremenima, a s druge strane očito govori u kakvom su se stanju na­
lazili i javni objekti koji su sada služili kao kamenolomi.
Unatoč ovim intervencijama i gustoći gradskog stanovništva (o čemu je pot­
rebno napose reći riječ-dvije), linije se utvrda nisu pomicale, gradski pomerij slije­
dio je trase koje su bile određene u ranoj antici, a to znači da se ni gradski areal ni­
je mijenjao. Naprotiv, postoje pokazatelji da su se obrambenim zidom opasivale i
pojedine uže urbane cjeline intra moenia. Vjerojatno je iskustvo pokazalo da pod
naletom velike mase osvajača padaju i najsolidnije utvrde i bez upotrebe savršeni­
jih strojeva. Trebalo je, dakle, u samom gradu organizirati drugu liniju obrane, osi­
gurati najpogodniju ili najvažniju užu gradsku cjelinu, a to su ponajprije bile grad­
ske dominante, samo to sada nisu više oni stari kapitoliji s hramovima i ađjacenci-
jama. Takvu ulogu mogla je u Saloni imati urbs occidentalis koja je, zbog vodovo­
da, bila sačuvala svoj istočni bedem. On je ostao i pošto vodovod više nije funkcio­
nirao. No, to bi bio samo sretan stjecaj okolnosti. Izravniji pokazatelji susreću se u
Zadru. Tu je kod zvonika crkve sv. Stošije otkrivena heksagonalna kula koja nesum­
njivo ima fortifikacijski karakter, a vjerojatno je bila ugaona kula obrambenog zida
koji je zatvarao čitav gradski kompleks u kojemu se nalazio centar kršćanskoga kul­
ta s bazilikom, baptisterijem i episkopijem i s gospodarskim dvorištem koje je zap­
remalo dio forumskog pločnika. Možda je naznaka druge kule mala prostorija kvad­
ratnog tlocrta što je opasivala Stup sramote na forumu, također građena od starijih
spolija, s vratima prema unutrašnjosti kompleksa. Nije isključeno da je i Pula imala
tako omeđen uži prostor pri vrhu kasteljera, gdje se u predrimsko doba, a vrlo vje­
rojatno i u rano rimsko, nesumnjivo nalazila gradska dominanta. Slično bi se mog­
lo očekivati i u starom Epidauru, gdje je geomorfološka konfiguracija sugerirala is­ SL 180. Dioklecijanova palača, Split: tlocrt; 1. fortifikacije; 2. ugaone kule; 3- osmerokutne kule koje brane
to rješenje i u predrimsko doba i u kasnoj antici. Takav unutrašnji utvrđeni dio gra­ ulaze; 4. Zlatna vrata; 5. Srebrna vrata; 6. Željezna vrata; 7. Mjedena vrata; 8, dvorana za audijenciju; 9. stambene
prostorije; 10- triklinij; 11. terme; 12. mauzolej; 13. Jupiterov hram; 14. vestibul; 15. objekti za smještaj vojske i
da imala je i stara Tarsatika, a za to je ovdje postojalo posebno opravdanje. U kasnoj radionice; Marasović - Marasović, 1997.

354 355
 ANTIČKI GRAD
SL 181. Dioklecijanova palaca, Split: idealna prostorna rekonstrukcija pogleda s juga i istoka; Marasović 1994a
antici ona je bila prvi castrum u sustavu alpskih klauzura, a naziv castra imali su
današnji Kastav kod Rijeke i Ajdovščina u Sloveniji. Spomenuti slavoluk u produžet­
ku gradskih vrata antičke Rijeke (si. 179. Politei 1854.. 1858.) vjerojatno je imao
funkciju ulaza u pretorij koji je bio organiziran kao posebna urbana cjelina, gdje se
nalazilo vojno zapovjedništvo za čitav trakt klauzure. Daljnja istraživanja iznijet će
na vidjelo novih primjera i potvrda za maloprije iznesenu misao.
Time dolazimo do pitanja “kastrizma” naših primorskih gradova u kasnoj anti­
ci koji nije isti kao što je bio onaj u ranoj. Tamo smo mogli govoriti o “kastrizmu”
kao korelatu kastrametacije, jer nema sumnje da su se pri planiranju gradova pri­
mjenjivali postupci analogni onima pri podizanju okola, kao što je očito da je sva­
ki grad rane antike, u većoj ili manjoj mjeri, imao neke elemente po kojima se mo­
gao dovoditi u vezu s okolom, ako ni u čemu drugome, a onda barem u primjeni
opće ideje prostorne organizacije. Sada je to mnogo naglašenije, defenzivna uloga
grada je istaknutija, on je sada u svakom slučaju i civitas i castrum. To je opća pos­
ljedica psihoze koja je zahvatila kasnoantički svijet, posebno onaj koji je bio trajno
izložen upadima iz panonskog bazena pa su se unutar podunavskog limesa morale
organizirati unutrašnje obrambene linije raspoređene po dubini. Trebalo je braniti
ne samo gradove, koji su bili najizloženiji, već i njihove teritorije od kojih su oni živ­
jeli. Poradi toga u kasnoj antici možemo govoriti o općoj tendenciji kastrizacije ar­
hitektonskih kompleksa, dijelova naselja, cijelih naselja i užih regija. U tom svjetlu
valja, dakako, promatrati i rekonstrukciju gradskih bedema o kojoj je maločas bilo
riječi, ali jednako tako i fortificiranje naselja koja prije nisu bila opasana bedemima.
To pogotovo vrijedi za naselja koja su se upravo u ovoj epohi afirmirala kao nove
urbane formacije, o čemu domala. Izravan poticaj takvim kretanjima dala je prova­
la Huna, no najveći zamah doživjela su nakon gotovo dvadesetogodišnjeg ratovanja
između Bizanta i Istočnih Gota, sve do propasti njihove države sredinom 6. st. n. e.
Kako pokazuju arheološka istraživanja, ladanjske vile na hrvatskom priobalju u ve­
likoj većini nisu bile utvrđene, u čemu se vidno razlikuju od vila na panonskim
prostorima. U primorskoj zoni susreću se, kako će se vidjeti, samo izolirani primje­
ri utvrđenih palača ili središta većih ekonomskih pogona. Prema tome ulogu refu-
gija zadržao je i dalje grad, i to ne samo onaj “historijski”, tj. koji je kao takav nas­
tao već u najranijoj antici, nego i mnogi posve novi castrum koji će uz to sada pos­
tati i civitas. Takav razvojni put slijedili su prvenstveno gradići uz more, koji u ra­
noj antici nisu imali municipalne konstitucije. U obrani teritorija i užih regija važ­
nu su ulogu imali pojedini istaknuti punktovi, osobito na pravcima eventualnih pro­
diranja s kopna. Vjerojatno će u tom svjetlu trebati promatrati izgradnju kasnoan­
356
Inovacije kasne antike
tičkoga kompleksa Dvigrad u južnoj Istri, možda i kaštel na području Vranskog je­
zera (Arausa, za koju Ljetopis popa Dukljanina donosi da je bila castellum zadar­
skog područja; IX: Arauzonam, quod nunc est castellum Jadrae...'), dok su ana­
lognu funkciju nesumnjivo imali i stari gradovi - oppida u sjevernoj Dalmaciji (Ne-
din, Aserija.Varvarija) koji su se nalazili na liniji posljednje obrane šire zadarske re­
gije. Logična posljedica kastrizacije naselja je napuštanje suburbija, ako se nisu in­
tegrirali u gradsku cjelinu, za što na hrvatskoj obali nema brojnijih primjera, barem
zasad. Nova predgrađa (“varoši”) uz historijske jezgre pojavit će se tek u srednjem
vijeku.
Čini se da je kastrizacija doživjela veliki razmah za bizantske vladavine, nakon
odlaska Istočnih Gota, i to prvenstveno na samoj obali ili još više na nekim otoci­
ma. Kako nas informira Kasiodor, gotski kralj Teodorik imao je ambiciozan plan iz­
gradnje velike flote ali ga nije uspio ostvariti. Bizant je pak bio živo zainteresiran za
osiguranje kopnenih i još više pomorskih putova i iz teksta Justinijanova kodeksa
naziru se planovi za obnovu provincija. Sada se organizira čitava mreža utvrđenja -
ta kastra, čak i u Africi, koju bismo mogli promatrati kao novu obrambenu liniju, s
utvrđenim uporištima u koja su bile smještene vojne posade (limitaneP.). Takav
sustav bio je organiziran duž plovnih putova Jadranom. Najrječitiji primjer ostaje
poznati kastron što ga je Bizant podigao na otoku Velikom Brijunu (si. 188). To je
zapravo mali utvrđeni grad (Mlakar 1971.; 1986.) gdje je boravila vojna posada, s
bazilikom i nekim drugim urbanim elementima, ali isto tako i s ostacima gospodar­
skih postrojenja (vila s opremom) koja su služila za uzdržavanje posade i stanovni­
štva. Ostaci drugoga kastrona naziru se na otoku Cresu. Nekako u isto doba podig­
nuta je utvrda naTarcu na o. Kornatu, kao važna izvidnica koja dominira plovnim
putovima u vanjskom moru (kulfu) i u Srednjem kanalu između otoka Ugljana i Paš­
mana s jedne te Dugog otoka, Žuta i Kornata s druge strane. Do nje se nalaze osta-

1,8U izboru: Niemann 1910.:
Hebrard —Zeiiler 1911.;
Bulić — Karaman 1927.-,
Marasović et al. 1972.,; Mc
Kay 1975.; Marasović 1994.
358
ANTIČKI GRAD
( j » T T T T T | j j^ T T T T T T T , i :
?— — *— as— ,— ap i
SL 183- Utvrđeni reziđencijalni i gospodarski kompleks, Mogorjelo kod Čapljine, Bosna i Hercegovi­
na: tlocrt; kule na uglovima i uz vrata, dvije glavne aksijalne komunikacije (SZ - JI; SI - JZ), središnje dvorište s tri­
jemom na sjeveroistočnoj strani, gospodarski trakt na sjevernoj strani, stambeni trakt uz jugozapadni hodnik;
Dyggve - Vetters 1966.
ci starokršćanske bazilike (Petricioli 1970.; Gunjača 1986.;Tomičić 1996.). U isti
krug nesumnjivo pripadaju i ostaci utvrđenja na otočiću Vrgadi, koji kontrolira ju­
goistočni ulaz u Zadarski kanal. Njega Konstantin Porfirogenet svrstava među kas-
trone ranosrednjovjekovne Dalmacije (fd Lumbrikaton, De admin. Imp. 29,140),
no kompozicija i tehnika sačuvanih ostataka nedvojbeno pokazuju da je riječ o ut­
vrđenju iz kasne antike. Po tlocrtu, dimenzijama i konstruktivnim obilježjima utvr­
di na Tarcu odgovara utvrđenje Sv. Damjan poviše sela Barbata na o. Rabu, s kojeg
se može dobro kontrolirati plovidba kanalom između otoka Paga i Raba te Raba i
otočića Dolina. Takvih utvrđenih punktova bilo je nesumnjivo i na srednjodalma-
tinskim i na južnim elafitskim otocima, i to će daljnja istraživanja zacijelo dokazati.
Nama pak ostaje mogućnost za opći zaključak da u kasnoj antici na hrvatskom
priobalju imamo uz kastrizaciju naselja i urbanih aglomeracija uopće, također i kas-
trizaciju teritorija.
Dioklecijanova palača u Splitu prvi je i najblistaviji primjer ostvarenja ideje
palače - kastruma na pragu kasne antike. Često se raspravljalo o tome reproducira
li ona i koliko ideju antičkoga grada, vojnog okola ili raskošne vile.108Zapravo, ona
ima sve bitne elemente i prvoga, i drugoga i trećega. Po prostornoj i tlocrtnoj kon­
cepciji kao i po unutrašnjoj dispoziciji i artikulaciji, ona jasno odražava klasičnu
ideju urbs quadrata u najrigoroznijem smislu riječi, s pravokutnim tlocrtom i pos­
ve pravilnim uličnim rasterom u strogom ortogonalnom sustavu, s logičnim i organ­
ski međuzavisnim odnosima između perimetra i unutrašnjeg areala (sl. 180). Impo­
Inovacije kasne antike
Sl. 184. Utvrđeni reziđencijalni i gospodarski kompleks, Mogorjelo kod Čapljine, Bosna i Hercegovina;
idealna prostorna rekonstrukcija, pogled sa zapada; l)yggve - Vetters 1966.
zantnim i solidnim utvrđenjima, bedemima, ugaonim kulama kvadratnog tlocrta i
poligonalnim kulama uz troja gradska vrata: sjeverna (Porta aurea), istočna (Porta
argentea), i zapadna (Porta ferrea) uz koja se s unutrašnje strane nalazi po jedan
propugnakul, oslanja se na tradicije rimske kastrametacije i po tome ima također
izrazite odlike kasnoantičkoga kastrona. Arhitektonskim pak ruhom i unutrašnjim
sadržajem, kao rezidencija moćnoga božanskog vladara (dominus et deus - Io-
vius), a posebno bogatim prospektom prema moru (T. IV - VI) i raskošnim trije­
mom, neposredno izaziva reminiscencije na objekte ladanjskog značaja veoma vi­
soke kakvoće, poznate u svjetskom arheološkom inventaru i na sačuvanim likov­
nim prikazima. U palači se zorno razlučuje unutrašnja hijerarhija urbanog prosto­
ra, kako je to bilo u gradu i u vojnom okolu, a čega u vili posve rezidencijalnog zna­
čaja nije moralo biti, barem u načelu. Njezin dekuman, koji još poštuje principe sta­
re gromatičke discipline i teče od istoka prema zapadu, dijeli čitav kompleks na
dvije veće cjeline, upravo kao u okolu i u planski izgrađenom gradu, gdje on razlu­
čuje gradsku dominantu (forum s kapitolijem) od ostale gradske površine, a u oko­
lu zapovjedništvo (pretorij s pripadnim elementima, svetištem i sl.) od vojničkih
nastambi. Unija karda (danas Dekumanska ulica) prekida se dodirom s Peristilom,
po čemu bi ovo rješenje bilo bliže praksi kastrametacije, po kojoj je via praetoria
sezala do zapovjedništva, dok u gradovima kardo redovito teče duž čitava naselja
od jednog lica perimetra do drugoga. No to je ovdje samo logična koincidencija,
uvjetovana rasporedom unutrašnjeg sadržaja palače, a ne ugledanjem na okol. Pos­
tavljanje trijemova uz ulične fasade (viae porticatae), pod nesumnjivim utjecajem
helenističkih tradicija, nije bilo ograničeno samo na monumentalne komplekse re­
zidencijalnog i ladanjskoga karaktera već je prodrlo i u urbane centre. Moguće je
da su u nekim istaknutijim gradovima postojali trijemovi uz važnije ulice i prije
gradnje Dioklecijanove palače, pa bi u tom slučaju uzori njezinim graditeljima bili
pri ruci. Kao kompleks urbanoga karaktera (urbanog ne samo kakvoćom već i kom­
pozicijom) palača se mogla bez većih teškoća transformirati u gradsko naselje kas­
ne antike, a onda u grad srednjega vijeka. Intervencije su se događale već u kasnoj
antici kad se palača počela naseljavati, kad je i ona, uz matičnu Salonu, mogla pru­
žati siguran zaklon i stalno boravište mnogim Salonitancima u ovom dijelu agera.
Već tada je veći priljev stanovništva morao izazvati mnoge promjene i redukcije
javnih površina, upotrebu monumentalnih objekata u sekundarne svrhe, itd. Bez
359

‘ Prijatelj 1949.; Karaman
195'.; Dyggve 1959.; Cagia-
no de Azevedo 1968.. 277; v.
Cassiod. Var. X. 32.
360
ANTIČKI GRAD
obzira na to, ostala je sačuvana temeljna ideja kompleksa s rasterom kojemu su kar­
do i dekuman glavne koordinate (Gabričević 1962a), te je dala pečat čitavu naselju
i u srednjemu vijeku.Tako je opet u krilu kasne antike nikla jezgra nove urbane for­
macije koja će u postantičkom razdoblju biti sposobna naslijediti tradicije grada
matice - Salone.
Primjer ladanjskoga i rezidencijainog arhitektonskoga kompleksa s izrazitom
tendencijom kastrizacije pružaju Polače na o. Mljetu. Palača je sagrađena potkraj 5.
st., vjerojatno nikada potpuno dovršena. Počeo ju je graditi comes Pierius kojemu
je Ođoakar poklonio otok kako bi iskupio svoj dug prema komesu,w a imala je, ka­
ko se misli u novije doba, ulogu rezidencije za lov, slično kao što je to bilo na Sici­
liji u poznatoj vili del Casale (Piazza Armerina). Mljetska je palača smještena na bla­
goj padini do same morske obale, s ulazom i prospektom s morske strane (si. 186).
Velika središnja dvorana ima bazilikalni oblik, a po visini zahvaća prizemlje i prvi
kat objekta. Duž pročelja palače na katu pruža se lođa, a na njezinim se krajevima
nalazi po jedna oveća kula, iznutra kružnog, a izvana poligonalnog tlocrta. Bazilikal-
na pak dvorana ima sa svake strane po jedno veće krilo pravokutnog tlocrta s pri­
zemljem i prvim katom, a po jedno manje krilo u prizemlju. Središnja dvorana zav­
ršava polukružnom nišom (si, 185,186). Isključivši ulazne prostore na glavnoj fasa­
di, čitav je sklop hermetički zatvoren i orijentiran prema unutrašnjosti, a kule na
prospektu, kao i ziđe niše na završetku dvorane, odraz su defenzivne ideje kojom
su se graditelji vodili. Zadatak daljnjih istraživanja bio bi da se utvrdi nije li se u pri­
jašnjim vremenima na tom istom mjestu nalazio gospodarski kompleks ladanjske
vile s već navedenim svetištem boga Libera (Bakha) što se spominje u natpisu
(Zaninović 1990.). Poviše palače otkriveni su ostaci oveće starokršćanske bazilike
koje postanak nikako ne može biti mlađi od same palače, pa će zbog toga vjerojat­
no trebati odbaciti pretpostavku da je lođa između kula na glavnoj fasadi služila kao
kapela.
Tipu kastrona približava se gospodarski kompleks u Mogorjelu kod Čapljine
(si. 183). Već se u 1. st. n. e. tu nalazila ladanjska vila na prediju koji je nesumnjivo
bio u sklopu naronskog agera. Početkom 4. st. na istom mjestu izrastao je čitav ar-
Inovacije kasne antike
SI. 186. Kasnoantička vila,
Polače, o. Mljet: idealna pros­
torna rekonstrukcija pogleda s
mora; Dvggve 1959.
hitektonski sklop ladanjskog značaja, no kojemu se ne mogu posve odreći ni rezi-
dencijalne odlike (Dyggve 1958.; Dyggve - Vetters 1966.). Sklop je bio utvrđen zi­
dinama pravokutnoga tlocrta, s ugaonim kulama i s trojim vratima koja su također
bila flankirana kulama (si. 184). I tu susrećemo temeljnu shemu kastrona, s dvije
glavne komunikacije koje su, kako pokazuju ostaci, također bile s trijemovima (por-
ticatae). Kao i u carskoj palači u Splitu, i ovdje dekuman ima ulogu diskriminante
između rezidencijainog dijela kompleksa i dijela namijenjenoga gospodarstvu. Kas­
nije se unutar perimetra formirao starokršćanski centar, s bazilikom, krstionicom i
dr. Zasad je primjer Mogorjela usamljen u krugu ostalih ruralnih građevina kasne
antike, ali nema sumnje da će on, nakon opsežnijih istraživanja ladanjske arhitektu­
re na istočnojadranskom obalnom prostoru, biti prototip za neke druge utvrđene
vile iako, kako je navedeno, vile hrvatskog priobalja u kasnoj antici u većini nisu bi­
le utvrđene. Da Mogorjelo nije na istočnoj jadranskoj obali bilo jedino, pokazuju
podaci natpisa iz Izbičnja, iz Justinijanova doba, koji bi se mogao gotovo u detalje
odnositi na Mogorjelo i o kojemu će još biti riječi (v. str. 373).
TJ nizu kastrona što se pojavljuju pri izmaku antike posebno valja izdvojiti ut­
vrđeno naselje Onogošt (Garašanin 1967.) blizu položaja gdje se prije nalazilo rim­
sko utvrđenje castrum Anderba u današnjem Nikšiću u Crnoj Gori (si. 187). Smat­
ra se da je kastron dobio ime po gotskom komesu (Anagast; Anegast, odatle Ana-
gastum) koji je tu imao rezidenciju. Kastron je kvadratnog tlocrta, sa sustavom ku­
la na svakoj stranici. Zidna platna između kula razmjerno su male debljine pa se po
takvom rješenju Onogošt približuje sustavu koji je bio primijenjen u gradnji spo­
menutoga kastrona na otoku Vrgadi. Unutar Onogošta jasni su ostaci komunikacija
u prilično pravilnom ortogonalnom sustavu. Jedna ulica, u kojoj treba prepoznati
dekuman, ide po sredim naselja od jednoga do drugoga kraja i dijeli čitav kompleks
na dva podjednaka dijela, a vrata kojima na oba kraja završava bila su probijena kroz
središnje kule. Druga prometnica, okomita na dekuman, nije ni ovdje, kako se čini,
tekla do kraja naselja pa bi na njezinu završetku trebalo očekivati onaj uži repre-
361
 ANTIČKI GRAD
zentativniji reziđencijalni dio. Riječ je, dakle, o još jednoj palači - rezidenciji -
kastronu kakvih je na istočnojadranskom primorju moralo biti više. Iako se u do­
maćoj tradiciji sačuvao naziv iz gotskog izvora (na isti način kako su prije nastajala
predijalna imena), nema sumnje da Onogošt nisu gradili Goti već domaće romejsko
stanovništvo, možda čak i prije uspostave gotske vlasti, a onda je sekundarno pos­
tao sjedištem gotskoga komesa po kojemu je dobio ime, vjerojatno jer je tu imao
posjed iz onih tertiae partes.
Posebno je zanimljivo razmotriti činjenicu da je u kasnoj antici bilo više urba­
nih naselja nego u ranoj, što po sebi i ne bi moralo izazivati čuđenje jer su kroz
razdoblje od nekoliko stoljeća mnoga naselja mogla prerasti u urbane centre. Da
bismo se u to uvjerili, dovoljno je pogledati katalog gradova (civitates) što ih regis­
trira kasnoantički autor, anonimni kozmograf iz Ravene (si. 178) i usporediti ga s
katalogom primorskih gradova što ga donosi Plinije Stariji koji se, kako je navede­
no, uglavnom oslanjao na izvore iz Augustova doba. Samo na teritoriju Istre Rave-
njanin (IV, 30 - 31; v. ovdje 444) navodi dvanaest gradova (ne računajući one koji
se danas nalaze u Italiji, kao Trst i dr.): Capris, Piranon, Silbio, Siparis, Humago,
Neapolis, Parentium, Ruginio seu Ruigno, Pola, Nessatio (za cara Gordijana sigur­
no municipij: res publica Nesactiensium, u Plinija, NH III, 129 samo oppidum,
Incer. It. X /l, 672; op. a.), i Arsia. Jednako tako mnogo novih civitates ima u kata­
logu gradova Dalmacije i Liburnije, idući od Lisa prema sjeverozapadu sve do Albo-
ne. Na temelju ovoga moglo bi se u prvi mah zaključiti da je kasna antika pružala
veoma povoljnih uvjeta za razmah urbanizacije pojedinih naselja. No takvo bi rasu­
đivanje bilo pogrešno. Nicanje novih gradskih naselja koja su stekla bitne urbane
atribute valja promatrati kroz prizmu ondašnjeg shvaćanja grada, a to znači grada
antike na izdisaju u 6. st. Razmahom kastrizacije čije smo uzroke spomenuli, sva su
važnija naselja, dislocirana na pogodnim točkama unutar teritorijalne cjeline starih
municipija, počela stjecati svojstva kastrona, mnoga od njih ne samo u svojoj mate­
rijalnoj objektivizaciji već i u funkciji, jer se sada nazočnost vojnih posada u gradu
ne kosi s gradskom autonomijom, dok je u ranom Carstvu, u Rimu i u drugim mu-
nicipalitetima, vrijedilo načelo nepovredivosti (sacrosancta militiae vacatio). U
tom pogledu nema više razlike između onih starih “historijskih" gradova - munici­
pija i ovih “novih” gradova - kastrona, razvitak i jednih i drugih išao je sada istim
tokovima, a ono u čemu su se izjednačivali bila su upravo utvrđenja i zadovoljava­
nje faktora sigurnosti. Bili su to dakle gradovi prvenstveno po svojim fortifikacija­
ma. Procesi su međutim imali dublje uzroke, socijalne, ekonomske i političke, koji
su uvjetovali ne samo kastrizaciju već i politizaciju (u smislu formiranja nove civi­
tas') te, shodno tome, i dourbanizaciju tih centara. To je posljedica općeg rastvara-
nja većih cjelina, atomizacije prostranijih zajednica, što odgovara općim kretanjima
kasnoantičkog društva. Carstvo (kojega na zapadu i nema, već samo Bizant čuva u
svojoj svijesti ideju njegova jedinstva) razbijeno je, razbijene su i provincije, nasta­
le su manje regije i autarkične cjeline. Što je manja cjelina i što je manja jedinica,
to bolje: bit će time olakšano njezino funkcioniranje. Veći grad s većim teritorijem
- veće je zlo, manji grad s manjim teritorijem - manje je zlo. Situacija je dakle sas­
vim suprotna onoj koja je vladala u najranijoj antici, kad su pojedini istaknuti cen-
362
Inovacije kasne antike
SL 187. Kasnoantička utvrda
(kđstron) Onogošt kod Nikši-
ća, Crna Gora, vjerojatno iz vre­
mena gotske vladavine; pravilan
raspored komunikacija, ulazna vra­
ta između kula; Garašanin - Kova-
čević 1967.
tri nastojali u svoju domenu integrirati što veća područja i što više zavisnih naselja,
kao što se to vidi za Salonu, Naronu, Polu i dr. Velikim teritorijima bilo je teško up­
ravljati, kasnoantički grad sa svim upravnim, ekonomskim, religioznim i drugim
strukturama nije mogao pokriti velika područja, nije mogao ispunjavati obveze, pa
je za nj manji teritorij zapravo bio i manji gubitak. Da je tome tako, dovoljno je pog­
ledati zaključke salonitanskih sinoda održanih tridesetih godina 6. st. Biskup iz Bes-
toe tuži se da je njegova biskupija prevelika i siromašna pa ne može ispuniti svoje
dužnosti, a salonitanski metropolit na svojemu užem području formira tri nove bis-
kupije.110To su pojave iz sfere crkvene organizacije i uprave, ali one su nesumnjivo
refleks situacije kakva je vladala i u svim drugim sferama, u političkim, upravnim i
ekonomskim, a osobito u ovim posljednjima. Kasna antika i na ovome polju inicira
procese i anticipira situacije kakve će biti karakteristične za grad srednjega vijeka
na hrvatskom priobalju: težnju emancipaciji i stvaranju manjih cjelina, u gradićima
- centrima gdje interesi i ideje često neće prelaziti sjenu crkvenog zvonika.
Opće društvene prilike na istočnoj jadranskoj obali nisu se u kasnoj antici od­
razile samo na maloprije navedenim poljima. Pod utjecajem povijesnih zbivanja,
ekonomskih faktora, političko-upravnih promjena te novih kulturnih i idejnih stru­
janja, grad kasne antike doživio je i transform aciju, koja se može pratiti ne samo
u domeni institucija već i na planu novog strukturiranja gradske površine. Zbog ne­
dovoljne istraženosti nije moguće pratiti razvitak svakog naselja posebice, no rezul­
tati u istraženim gradovima nude neke konstante koje se mogu uzeti kao opće mje­
rilo i primijeniti na neistražena gradska naselja. Temeljnu ideju grada kršćanstvo je l” Tekst sinodalnih zaključa­
ka v. Enchiridion 1914., 52 i
u cijelosti asimiliralo, ali joj je, kao pobjedonosan i utjecajan čimbenik, dalo novu d.
363
ANTIČKI GRAD
dimenziju. Kršćanstvo nije zamjena staromu tradicionalnom i službenomu pogan­
skom kultu, ono je, u kasnoantičkoj situaciji, mnogo više od toga. U poganstvu i u
rimskom oficijelnom kultu religija se identificira s politikom pa se na vrhu u jedno
stapaju i odgovarajuće strukture. Kršćanstvo se identificira s idejom Imperija, ali
stvara posebne strukture, paralelne državnima, i to su začeci dualizma i dijarkije u
kasnoantičkom gradu, gdje je nadmoćna sad jedna sad druga strana, ovisno o op­
ćim prilikama. Dioklecijan je bio posljednji monarh koji je pokušao starim bogovi­
ma pružiti nov sjaj i ugled, u svojoj apsolutnoj moći on se i sam izjednačio s božan­
stvom u nastojanju da svojoj vlasti na Zemlji prida moralne vrijednosti uzete iz kru­
ga starih rimskih tradicija. No bilo je već prekasno, nije uspio, kao što nije uspio ni
Julijan Otpadnik koji je očekivao i iskreno vjerovao da će propagandom mitraizma
postaviti prepreku širenju kršćanstva. Gradske mase kasne antike demokratizirale
su se, njima je kršćanstvo nudilo rješenja izvan i iznad teške društvene stvarnosti.
Nostalgija za starom veličinom Imperija i njegovih institucija i nastojanje da se op-
ćeljudske dileme rješavaju na izvorima antičke filozofije živjeli su samo u svijesti
pojedinih intelektualaca kasnoga Carstva. Sada, u kasnoj antici, i veliki se umovi
priklanjaju kršćanstvu i njemu više ništa ne stoji na putu da odigra historijsku ulo­
gu koju je ostvarilo prvenstveno kroz kasnoantičku civitas, koja postaje medijem
jedinstva.
Promatrajući smještaj i organizaciju objekata starokršćanskoga kulta u gradovi­
ma hrvatskog priobalja (Gnirs 1919 ), na prvi pogled se vidi da staro kršćanstvo ni­
je naslijedilo položaj kultnih mjesta iz starijeg razdoblja (sl. 171). I u tome je bitna
razlika između grada rane i kasne antike, jer u onome prvom, kako je navedeno, bila
je jasno izražena tendencija za održavanjem kontinuiteta kultnih mjesta, čak i na pri­
jelazu iz protourbanog u urbano razdoblje. Kapitolij sa svojom ulogom u poganskom
razdoblju ostao je u svijesti ranih kršćana mjesto zlih demona, mjesto stradanja tisu­
ća vjernika koji nisu htjeli pogaziti svoje uvjerenje plativši to životom kao martyres
u doba progona, ali i mjesto poniženja gdje su mnogi poklekli i odrekli se Krista, pa
su po tome i dobili pogrdni naziv capitolini. Kako kršćanstvo nije zamjena staromu
rimskom kultu, tako neće naslijediti ni njegov položaj u građu. Bez obzira na to što
su se objekti kulta u kasnoj antici nalazili zaista u jadnom stanju, kako smo vidjeli, za
potrebe kršćanskoga kulta počeli su se rabiti veoma kasno, najranije u 6. st. Na hr­
vatskom prostoru bilo je to vrlo rijetko i započelo je još kasnije, nakon pada Salone,
kad je carev mauzolej u Splitu pretvoren u katedralu, a Jupiterov hram (jedini od tri
koji se sačuvao) u krstionicu. Sličan primjer daje i Sv. Marija Formoza u Puli (Miner-
vin hram?). Međutim, uz averziju kršćana prema poganskim hramovima postoji mno­
go važniji razlog što se kršćanski kompleksi okupljaju na posebnim gradskim pros-
torima.To je u vezi s razvitkom kršćanskoga kulta u gradu u doba koje je prethodilo
ediktu o toleranciji. Prvi su se kršćani okupljali na svojim grobljima (coemeterium)
gdje su bili i donekle zaštićeni jer su se imali pravo udruživati kao i ostale asocijaci­
je u svrhu pokapanja svojih pokojnika. Tu se razvio kult martira s posebnim objek­
tima (martyrium) koji su redovito izrastali u čitave komplekse, s memorijalnim će­
lama (cella memoriae) i cemeterijalnim bazilikama. Kao njihovo sastajalište u gradu
služile su ponajčešće kuće imućnijih pojedinaca, gdje su u peristilu ili u nekoj dru­
Inovacije kasne antike
goj prostoriji sudjelovali u obredima. Na taj se način uz određena mjesta vezala tra­
dicija kulta pa se ona na istome mjestu nastavljala i razvijala i kasnije, kad su progo­
ni prestali i kad je nova vjera dobila slobodu. Primjer takva razvitka pruža u nas Sa­
lo n a (sl. 169), kako je to pokazao E. Dyggve (1957.). Do ugla sjevernoga i zapadnog
trakta bedema istočne Salone (urbs orientalis) bio je najprije u privatnoj kući ure­
đen mali oratorij. Kasnije, nakon edikta o toleranciji, s druge strane gradske ulice ko­
ja teče uz oratorij bio je već u 4. st. izgrađen omanji kompleks, gradska bazilika foa-
silica urbana) s krstionicom (baptisterium). U 5. st. gradi se na istom mjestu nova
bazilika (...nova post vetera... s natpisa na mozaiku njezina prezbiterija,
Forschungen I., 89 i d.), znatno većih dimenzija, a uz nju krstionica s konsignatori-
jem (consignatorium) za pripremu katekumena. Uz tu baziliku prislonila se u 6. st.
križna bazilika, a na sjevernom dijelu kompleksa izrasla je posebna cjelina - biskup­
ska palača (episcopium)'1' prostrana građevina s unutrašnjim dvorištem i s nizom
gospodarskih prostorija u prizemlju (sl. 170). U urbanističkom pogledu to je posve
n o v a gradska četvrt, koju s istočne i zapadne strane omeđuju dvije usporedne grad­
ske prometnice: iz one na zapadnoj strani (koja ujedno služi i kao narteks - nartex)
ulazi se u bazilike i u krstionicu, iz one istočne u sklop episkopija. Pravci tih ulica bi­
li su zacijelo određeni i u prijašnjemu gradskom tkivu, a sada se između njih formi­
rala čitava gradska inzula koja je ujedno najpotpunija i najpravilnija od svih dosad
poznatih na širemu salonitanskom gradskom arealu. Slično se dogodilo i u starom
P aren ciju (Prelog 1957.; Šonje 1963a; 1965.). Prva jezgra kulta nalazila se u dijelu
kuće koja je pripadala parencijskom građaninu Mauru, pogubljenome za progona u
doba cara Valerijana sredinom 3. st. Održavanje tradicije kulta ovog martira na tom
mjestu uvjetovalo je da se oratorij u 4. st. proširi na prostor što ga je prije zauzimao
trijem kuće, a kasnije je ovamo bilo preneseno i tijelo mučenika.Tom prilikom je či­
tav prostor preuređen i proširen. Sredinom 5. st. podiže se do tog prostora velika
trobrodna bazilika s upisanom apsidom i s narteksom ispred pročelja (tzv. predeuf-
razijevska bazilika). Tridesetih godina 6. st. gradski biskup Eufrazije na istom mjestu
gradi novu baziliku i uz nju čitav organizirani kompleks koji je sačuvan do danas. On
zaprema gotovo čitavu gradsku inzulu između dekumana i utvrda što teku uz liniju
obale sa sjeverne strane grada. Uličica koja vodi u kompleks slijedi liniju jednoga sta­
roga karda i njome se ulazi u narteks bazilike, koji je ujedno istočno krilo središnjeg
atrija oko kojega su okupljeni bazilika, baptisterij i episkopij. Atrij je kvadratnog tloc­
rta, s četiri ugaona pilastra između kojih su sa svake strane dva stupa s “košarastim”
kapitelima, očite bizantsko-ravenske inspiracije. Baptisterij je oktogon, a unutar nje­
ga je piscina heksagonalnog tlocrta. Episkopij se pruža u pravcu sjever-jug. Uz fasa­
du s južne strane ima predvorje s četiri stupa, a u prizemlju su se nalazile prostorije
određene za skladišta, dok su na katu bile biskupske odaje i konsignatorij. Dobro su
sačuvani ostaci mozaičnih podova iz svih razvojnih faza: kuće - oratorija, predeufra-
zijevske i eufrazijevske bazilike, a isto tako i zidni mozaik u centralnoj apsidi bazili-
ke.To je svakako najbolje sačuvani starokršćanski kompleks u Hrvatskoj, s potpuno
jasnim odnosima prema gradskom arealu s obzirom na tlocrt i na visinu, pa na taj na­
Egger 1917,; 1926.; Gerber
čin ilustrira položaj, organizaciju i ulogu urbanih cjelina posvećenih kršćanskom kul­ 191"; Čeci 1963.. gdje je i li-
tu u primorskim gradićima kakav je bio Poreč i mnogi drugi. teratura.
365
 Inovacije kasne antike
ANTIČKI GRAD

SI. 188, Kasnoantička utvrda (kćstron), o. Veliki Brijun: I . rimska vila iz l.st.pr. Krista; 2. objekt s kružnim
i četverokutnim rizalitom; 3. kasnoantičke i bizantske građevine; 4. fortifikacije iz 5-/6. st.; 5. propugnaculum\
6. vrata u kasnoantičku utvrdu; 7. dvokiake stepenice; 8. kontrafori; 9. cisterna; Miakar 1986.
Starokršćanski kompleks u Puli (Gnirs 1915.;Mirabella Roberti 1948.) također
se razvio podalje od fonima i kapitolija, podno citadele na zapadnoj periferiji grad­
skog areala, tik uz same gradske bedeme do luke. Razvitak bazilike, baptisterija,
episkopija i konsignatorija može se pratiti kroz 4. i 5. st., ali nije moguće utvrditi
potpunu razvojnu nit od prve pojave kultnog mjesta do izrastanja čitavog monu­
mentalnoga kompleksa, kao što se to može u Saloni i u Poreču. Vjerojatno je ipak
da je isti razvojni put slijedila i Pula, možda adaptacijom nekih elemenata gradskih
termi, što ne bi bio usamljeni slučaj. Cjelina također zaprema omanju inzulu koju
je s jedne strane zatvarala linija gradskih bedema uz more slično kao i u Poreču, s
istočne strane jedna gradska komunikacija koja je na tom traktu tekla usporedno s
bedemima, a s drugih dviju strana po jedna od ulica koje se s vrha grada spuštaju
prema mora. Drugi kompleks, također izrastao uz bedeme s morske strane, zapre­
mao je južnu periferiju gradskog prostora. To je poznata bazilika sv. Marije Formo-
ze, sagrađena u 6. st. na mjestu gdje se vjerojatno prije nalazio Minervin hram. Ba­
zilika je bila trobrodna, sa središnjom apsidom poligonalnom izvana, kakve se obič­
no susreću u nas u kršćanskim objektima nastalim krajem 5. st. i dalje. Uz nju, na
mjestu pastoforija, nalazile su se s obje strane simetrično postavljene kapelice križ­
nog tlocrta s kupolom, koje svojom arhitektonskom koncepcijom (si. 172) podsje­
ćaju na mauzolej Gale Placidije u Raveni. I taj je kompleks zaposjeo gotovo čitavu
inzulu koja je ovdje bila i prilično pravilno formirana linijom bedema i dvjema us­
porednim ulicama koje su vodile prema bedemu. Ođ starokršćanskih gradskih cje-
Sl. 189- K asnoantički sklop,
Muline, o. Ugljan: a) martirij,
naknadno proširen memorijalnim
ćelama; b) bazilika s aneksima; c)
nadsvođeni mauzolej; d) kasnoan­
tička vila na ostacima ranoantičke
vile; 1. središnje dvorište; 2. skla­
dište maslina; 3. spremišta; 4. mlino­
vi za masline; 5. tijesci za ulje; 6. ku­
hinja; 7. spremište za ulje s posuda­
ma; 8. rezervoari za vođu
lina na tlu Istre valja spomenuti i ostatke dvojnih bazilika (dvije usporedno prislo­
njene crkve) u Nezakciju koje su u 5. st. nastale na prostoru starijih termalnih pos­
trojenja.
Starokršćanskom kultu u Z adru zasad nije moguće utvrditi potpuni povijesni
razvitak. Svi dosad uočeni objekti starokršćanske arhitekture mogu se smjestiti u
5. ili u 6. st. Nedostaje dakle ona faza koja prethodi gradnji monumentalnijih raz­
mjera (eventualni oratorij ili sl.) i formiranju posebne gradske četvrti određene za
smještaj kultnoga kompleksa. Jednako se tako još uvijek nisu pojavili najraniji ob­
jekti iz 4. stoljeća iz Konstantinove epohe, kojih je nesumnjivo bilo i ovdje. Poka­
zatelja o postojanju starokršćanskih crkava u Zadru ima više (kompleks Sv. Marije,
Sv. Lovre i dr.), međutim prva cjelovitije sačuvana i istražena bazilika jest ona sv.
Tome, koja se nalazi s drage strane ulice prema romaničkoj bazilici sv. Krševana.
Sv.Toma je nastao vjerojatno u 5. st., kako pokazuju njegovi ostaci, a izrastao je na
periferiji ovećeg termalnoga kompleksa koji se tu pružao. Već krajem 5. i u 6. st.
 ANTIČKI GRAD
centar kršćanskoga kulta i sjedište gradskog biskupa sigurno su se nalazili uz sje­
verni rub foruma, ondje gdje se i danas nalazi katedrala sv. Stošije. Kako se razabi-
re iz opisa što ga pruža Konstantin Porfirogenet (De admin. Imp. 29,139), crkva
je do njegova doba još imala mozaični dekor koji sigurno potječe iz kasne antike.
Kako se vidi, u Zadru je kršćanski kult smješten u središtu grada, nedaleko od ka­
pitolija, uza sam forum. Istraživanja su pokazala da se na mjestu bazilike sv. Stoši­
je (u starokršćansko doba sv. Petra) nalazila civilna gradska bazilika iz Augustovih
vremena (tzv. basilica lulia), koja je sa sjeverne strane zatvarala širi areal foruma.
Grad je imao i drugu baziliku uz suprotnu, dužu stranu foruma, sagrađenu za care­
va Severa početkom 3- st. Vjerojatno je zbog toga bilo moguće da se ona prijašnja
pretvori u kršćansku baziliku, i to se moglo dogoditi već u 4. st. Elementi komplek­
sa imaju logične unutrašnje odnose. Bazilika je smještena uza samu gradsku ulicu,
a u internom prostoru sa suprotne strane nalazio se baptisterij iz 6. st. kojemu ipak
valja tražiti raniju fazu. Uz prezbiterij katedrale, a nasuprot krstionici, nalazi se da­
nas crkvica sv. Barbare koja služi kao sakristija, no i ona ima početke u starokršćan­
skom razdoblju. Ispod poda sakristije sačuvan je podni mozaik s motivom jelena
na izvoru, veoma čest u starokršćanskoj umjetnosti, pa već to upućuje na zaklju­
čak da se tu nalazio konsignatorij, analogno situaciji u Saloni, s logičnim odnosom
više prema baptisteriju negoli prema bazilici. Episkopij nema tako starih ostataka
ali je sigurno da se nalazio na prostoru što ga pokriva biskupska palača. Napokon
i Sv. Donat, nastao posljednji u nizu arhitektonskih objekata negdje sredinom 6.
st.112, ima razložan prostorni i funkcionalni odnos s baptisterijem i konsignatorijem
(Sv. Barbarom). Unutrašnja dispozicija pojedinih elemenata u kompleksu ne odaje
red kakav se susreće u Poreču, ali zato starokršćanski kompleks u Zadru kao nig­
dje drugdje pokazuje čuvanje reda u odnosu prema postojećoj urbanoj prostornoj
strukturi i respektiranje zatečenih temeljnih vrijednosti, pa se veoma logično uk­
lapa u gradsko tkivo. Jedan od uzroka tome je svakako činjenica što se glavni ob­
jekt kompleksa, basilica urbana, nalazi gdje i stara gradska bazilika, bilo da je ona
adaptirana ili da se na njezinim temeljima gradila nova. Prostor je omeđen dvjema
starim gradskim ulicama, jednim kardom i jednim dekumanom, dok je čitav sklop
pravokutnog tlocrta, kako je navedeno, bio omeđen ogradnim ziđem s ugaonim
kulama. Na taj je način gradski biskup preuzeo dio foruma za smještaj episkopija
i svojega gospodarskog pogona pa je tako, izgradnjom čitave cjeline, trg bio sužen,
a negirani svi oni periferni elementi uza sjevernu stranu foruma gdje se dizao niz
taberni.
U Duklji, gdje su objekti gradske dominante bili smješteni nekako po sredini
naselja uz gradski dekuman, starokršćanski kompleks (manja i veća bazilika) izgra­
đen je u perifernom istočnom dijelu grada, što više podsjeća na Salonu (Sticotti
1913., 238 i d.).
Ostataka gradskih kršćanskih bazilika nađeno je i u drugim gradovima, ali je
teško govoriti o prostornim rješenjima i odnosima unutar njihova gradskog areala,
kad je ovaj u većini gotovo potpuno nepoznat. Izneseni primjeri pružaju uvid u ove
Za kasniju dataciju usp.
Vežić 1985.: 1988. probleme, što ne znači da nije bilo i drukčijih rješenja koja se udaljuju od navede­
368
Inovacije kasne antike
nih. Iz svega se može izvesti općenit zaključak da su pojava i afirmacija kršćanstva
izazvale unutrašnje p restru k tu riran je gradskog areala, uvjetovale stvaranje novih
cjelina koje su sve više preuzimale ulogu gradskog središta i dominante, a sve to ne
bez nekoga logičnog odnosa prema ostalomu gradskom ambijentu. Zapremivši od­
ređene površine, kršćanski su objekti redovito negirali postojeće stanje i zatečene
objekte, bile to javne građevine kao što su terme, gradske bazilike i sl., ili pak pri­
vatne stambene kuće. Prostor gradske dominante iz starije poganske epohe posto­
jao je i dalje, doduše bez funkcije i zapušten. Nad njim još nije bila započela inten­
zivna nova izgradnja, redovito stambena, koja če ga potpuno negirati. Zbog toga je
formiranje prostranijih starokršćanskih cjelina via facti izazvalo i smanjivanje grad­
skog areala, sada neophodno potrebnog za stambenu izgradnju, tim više što je u ne­
kim gradovima (Pola, Jader, Salona i dr.) bilo i više cjelina namijenjenih kršćanskom
kultu. Intenzivna izgradnja bazilika u pojedinim gradskim četvrtima doživjet će raz­
mah u 6. st., a nastavit će se kasnije u ranomu srednjem vijeku pa će u pojedinim
gradovima tog doba biti više crkva i kapelica uz gradske ulice i na njihovu križanju,
uz gradska vrata i dr. negoli je bilo lararija u antici.
Grad kasne antike, 5. i 6. stoljeća, doživljava i druge radikalnije promjene koje
se mogu pratiti ponajviše na temelju arheološke dokumentacije. Poticaj novoj iz­
gradnji dale su nove političke, demografske i ekonomske prilike u mnogim grado­
vima, a posebno u onima koji su bili oštećeni ratovima ili prirodnim kataklizmama
ili su se kroz stoljeća nalazili u neprekidnoj stagnaciji. Mimo razdoblje gotske up­
rave s relativnim prosperitetom, a onda pogotovo razdoblje bizantske uprave u tra­
janju triju generacija, od istjerivanja Gota tridesetih godina pa do provale Avara u
prvim decenijima 7. st., prilično je dugo razdoblje kad su se gradovi mogli obnovi­
ti i kako-tako stabilizirati. Primjer Zadra pokazuje kako su u tim uvjetima nicali no­
vi objekti, i kako su se oni uklapali u postojeću situaciju. Izgradnja, uglavnom stam­
bena, jer u gradu kasne antike vlada permanentna stambena kriza, često ima karak­
ter improvizacije. Iskorištavaju se ostaci starijih zdanja, adaptira se npr. kompleks
taberni uz zadarski forum pa se neke od njih preuređuju za stanovanje. Manji kom­
pleks stambenih zgrada na arealu “Istočnoga grada” Salone uz bedem na njegovoj
zapadnoj periferiji, izgrađen u čednim modulima i priprostoj tehnici, također je do­
kaz takva stanja (sl. 173), a nisu rijetke ni pojave skromnih adaptacija izvedenih usu-
ho, kao npr. u Enoni i u Varvariji. Ostaci javne monumentalne arhitekture koji su bi­
li nepogodni za upotrebu u ove svrhe iskorištavaju se uglavnom kao građevinski
materijal, i to je opća pojava koja se može pratiti u svim primorskim gradovima ti­
jekom čitavoga 5. i 6. stoljeća. Pomanjkanje kamenoga građevnog materijala osjeća
se svuda, kamenolomi više ne rade, pa i u tom pogledu valja promatrati kasnu anti­
ku kao preteču srednjega vijeka kada je drvo imalo prvorazrednu ulogu u stambe­
noj izgradnji u gradovima na hrvatskom priobalju. Izmijenile su se i dem ografske
prilike u gradu i na selu. Gradsko je stanovništvo poraslo, ne zbog neke posebne
demografske eksplozije već iz jednostavnog razloga što su mogućnosti fluktuacije
u teškim uvjetima autarkičnosti i vraćanja naturalnoj privredi bile veoma skromne:
grad se gušio prirodnim priraštajem stanovništva, na što upućuju i spomenute po­
jave intenzivnije stambene izgradnje. Egzodus gradskog stanovništva prema selu,
 ANTIČKI GRAD
Sto je prirodna posljedica teških ekonomskih prilika, zacijelo se odrazio u revalori­
zaciji agrarne proizvodnje i revitalizaciji seoskih naselja i ruralnih ekonomija, na što
upućuju arheološki nalazi, ali on nije mogao riješiti problem gustoće gradskog sta­
novništva, već i zato što je bio ograničen i zakonski otežan. Traženje novih areala
za stambenu izgradnju urodit će redukcijom javnih površina, ne samo foruma i ka­
pitolija nego i mnogih drugih koje su sada mnogo manje potrebne, kao što su tržni­
ce, emporiji i dr. Usporedno s time sužavaju se i gradske prometnice, gubi se onaj
pravilni i ponekad monotoni duktus gradskih ulica i ritam gradskih blokova, linije
se zakrivljuju i time stječu određenu mekoću, a ambijenti što ih zatvaraju posebnu
atmosferu intimnosti.
Dekadencija urbanog života i grada kao nosioca urbane kulture vodila je nive­
laciji grada i sela pa se može govoriti i o određenoj rustifikaciji grada. Dekadenci­
ja grada ide usporedno s promjenom socijalno-ekonomskih struktura i ovisna je o
njima. Tercijarni sektor privrede antičkoga grada, tako visokih postignuća u ranoj
SL 190. Gradovi s kontinuite­
tom iz antike na istočnoj jad­
ranskoj obali u 10. s t; kao na­
pućena kastra popisao ih je Kon-
stantin Porfirogenet, De admin.
imp.
370
Inovacije kasne antike
antici, gotovo je potpuno eliminiran, a ni sekundarni nije imao boljih uvjeta. Ostao
je uglavnom sam agrar. Na svojemu dugom povijesnom putu antički se grad našao,
takoreći, na točki s koje je krenuo još u protourbanom razdoblju. U grad stoga pro­
diru elementi ru ra ln e ekonomije i s njome rustične arhitekture. Najplastičnije
primjere za to pružaju elementi agrarne proizvodnje u skiopu palače gradskog bis­
kupa, koji je ujedno i jedan od vodećih posjednika, gdje se redovito susreću napra­
ve za izradbu ulja i vina, s torkularima, kamenicama i sl.To se može pratiti i u kuća­
ma pojedinaca, i dovoljno je samo pogledati topografski raspored antičkih torkula-
ra otkrivenih na tlu Zadra da bi se to bolje uočilo. U Saloni torkular se pojavljuje na
samom forumu, blizu ostataka hrama (Dyggve 1933.; Rendič-Miočević 1953 ). Pre­
ma tome koliko je u ranoj antici bilo opravdano govoriti 0 nekoj urbanizaciji sela,
toliko se u kasnoj može govoriti o rustifikaciji grada. Dosljedno tome zbivala se
transformacija gradske stambene kuće u konstruktivnom i u funkcionalnom smis­
lu. Stara domus iz klasičnog razdoblja nestaje iz gradskog tkiva ili se bitno preobli­
kuje. Ona se sada zapravo donekle vraća ideji kuće tipa insula, a to znači đa se ne
razvija tlocrtno već gradnjom u visinu, da gubi hermetičnost i potpunu orijentaci­
ju prema unutrašnjim prostorima, koji se sada također osjetno reduciraju. Nestaje
peristila i atrija (gdje ih je bilo), a njihovu ulogu preuzima središnje dvorište, oma­
nji trijem, koji služi prvenstveno za smještaj kućne poljoprivredne ekonomije, s
napravama za izradbu ulja i vina, s kamcnrcama za spremanje proizvoda, dakle sa
sadržajima koji su karakteristični za ladanjsku vilu (sl. 129). Po tome se gradska ku­
ća i tipološki približuje gospodarskoj vili iz kasne antike kojoj je jezgra centralno
dvorište. Tu su zameci onoga središnjeg kortila u palacinama naših srednjovjekov­
nih primorskih gradova.
Sve su se te inovacije odrazile na opću strukturu grada i na organizaciju grad­
skog prostora. Svi gradovi, bez obzira na to jesu li bili planirani u pravilnomu geo­
metrijskom sustavu ili ne, stječu nove odlike i novu fizionomiju, čuvajući, naravno,
uvijek izvornu i temeljnu urbanističku zamisao. Prva posljedica izgradnje novih
kompleksa i prestrukturiranja užih areala bilo je razbijanje jedinstvene cjeline
uklanjanjem ili negiranjem onih mnogobrojnih javnih građevina koje su u grad­
skom tkivu bile logične i organske spone između užih gradskih regija, i dr. S druge
strane, forsiranje stambene izgradnje i podizanje manjih, gušće raspoređenih kuća
dovodi do određene homogenizacije objekata u čitavim gradskim četvrtima, gdje
više nema uočljivih cezura i gradskih akcenata, otvaranja širih prospekata i dr. čime
se odlikovao ranoantički grad. Tu će monotoniju razbijati za tadašnji grad relativno
veće mase sakralnih objekata, ali samo u kvantitativnom smislu, dislociranjem gra­
đevina bazilikalnog tipa po gradskom arealu. Nova izgradnja izmijenit će i gradske
gabarite. U ranoj antici gradski akcenti i elementi gabaritske prominencije bili su
pojedini javni objekti koji su se vidno isticali nad prosječnom niskom stambenom
gradnjom koja je ipak, kako je u svoje vrijeme kazano, zapremala manjinu gradskog
prostora. Gradska kuća je tada bila opća diskriminanta u trećoj dimenziji građa, po­
gotovo u onim gradovima koji su se pružali na ravnom terenu. Ona i sad ima tu ulo­
gu, ali su se relacije vidno izmijenile: zbog oskudice terena za gradnju, a s druge
strane zbog uvođenja novih gospodarskih sadržaja u prizemlje kuće, ona će se re­
 ANTIČKI GRAD
dovito graditi na kat, čitava ili samo jednim svojim dijelom. Time je opći gradski ga­
barit bio znatno povišen. Starokršćanski pak objekti, ma koliko bili veliki i monu­
mentalni, ipak nisu mogli znatno stršati iznad te temeljne diskriminante, pa je zbog
toga opravdano govoriti o općoj smirenosti gabarita u kasnoantičkom gradu. Ulo­
gu vertikalne dominante preuzet će na izmaku antike zvonici uz bazilike, kojih os­
taci u nas, barem dosad, nisu otkriveni.
Promijenila se, napokon, i funkcija grada u odnosu prema njegovu stanovniku.
Sačuvana je, doduše, intimnost kućnog života kakvu je pružala i stara domus, sada
možda u još većoj mjeri. Ali nestalo je onih relacija između privatnoga i javnog ži­
vota koje se tako lijepo mogu pratiti u gradu rane antike. Dekadencija municipal­
nog života, prestanak funkcije kapitolija, fonima, gradske bazilike, termi i drugih ob­
jekata koji su služili okupljanju građana u javne i privatne svrhe, razbit će koheziju
grada i građana iz rane antike. Municipalne institucije, svedene sada na izvršne or­
gane centralne uprave (kad takve uprave uopće i ima!), ili prepuštene nepogoda­
ma vremena, često će djelovati u sjeni crkvene hijerarhije i Crkva će preuzeti ulo­
gu faktora društvenog okupljanja, dakako na posve novim temeljima. Uz sijelo grad­
skog biskupa formirat će se manje gradske javne površine koje će dijeliti ulogu
gradskog centra s prostorima na kojima su djelovali organi uprave, i to će biti od­
raz diarkhije koju je kasnoantički grad ostavio u nasljedstvo ranosrednjovjekovnom
gradu. Ako je i bilo zajedničkih napora građana da pridonesu izgradnji i razvitku
grada, oni su bih ograničeni prvenstveno na osiguranje gradskih bedema i na iz­
gradnju kultnih objekata. Investicije pak pojedinaca neće prekoračiti okvire jednog
medaljona u crkvenom mozaičnom podu. Zajedničke komunalne službe bile su pa­
ralizirane, nije bilo ni sredstava niti adekvatnih institucija da bi one mogle djelova­
ti. Vodovodi su npr. u mnogim gradovima prestali funkcionirati, kanalizacija tako­
đer, pločnici su bili razbijeni i često zakrpani sekundarno upotrijebljenim materija­
lom. Opskrbu vodom rješavat će svatko za sebe, bilo izgradnjom cisterni, bilo kopa­
njem bunara gdje je bilo uvjeta za kaptiranje podzemnih voda, kao npr. u Zadru, Ni­
nu i dr. Nema više blještavih gradskih svečanosti, festivala, igara, javnih priredaba.
Glavni spektakl građaninu kasnoantičkoga grada bit će vjerske ceremonije, s ras­
košnim ritualom koji je prihvatio mnoge forme kasnocarske auličke kostimografije
i scenografije.
Sudbinu grada dijeli i kasnoantičko selo, sada još čvršće povezano s gradom, u
još većoj međuzavisnosti. Vila je i dalje središte ruralnih ekonomija, održavaju se i
preuređuju stare, a u predasima mira i relativnog blagostanja grade se i nove. Neke
od njih imaju zaista izuzetnu kakvoću, pogotovo one rezidencijalnog značaja od ko­
jih smo neke naveli, s izrazitim atributima urbanog ugođaja pa, koliko je opravdano
govoriti o rustifikaciji grada kasne antike, toliko se može govoriti o određenoj ur­
banizaciji sela. No, to vrijedi samo za uži primorski pojas. Kasnoantički pagus u za-
bitnijim brdovitim regijama sačuvao je mnoge odlike i institucije iz prijašnjih raz­
doblja. No i tu je moralo doći do važnih promjena. Opća nesigurnost uvjetovala je
ponovnu valorizaciju gradine kao trajnog naseljenja, ne samo one koja je nastavila
život u kontinuitetu kroz čitavu antiku već i nekih koje su u međuvremenu bile na­
puštene. I to se uklapa u već iznesene opće tendencije kastrizacije i valoriziranja
372
Inovacije kasne antike
defenzivnog značenja naselja uopće, bez obzira na njegovu kakvoću. Sada je stočar­
stvo u tim krajevima opet bilo rehabilitirano. U plodnim i urbaniziranim regijama
vila je bilo veoma mnogo. Sv. Jeronim navodi u jednome pismu da je putovao u do­
movinu i posjetio svoje oštećene “vilice” (villulas, Epist. 1N\,Ad Pammacb. 14), a
Kasiodor, historičar i ministar na dvoru gotskoga kralja, piše da su vile između Vr-
sara (Ursaria) i Červara (Cervera) u Istri niz bisera (Cassiod. Var. XII, 22) na glavi
lijepe žene. Novu kakvoću stječu ti kompleksi s općom kristijanizacijom sela i iz­
gradnjom objekata kršćanskoga kulta, među kojima se mnogi odlikuju dimenzija­
ma, izradbom i općom opremom, kao npr. kompleksi na otocima Pagu (Novalja),
Ugljanu (Muline, sl. 189), Braču (Lovrečina i Povija) itd. Posljednji odsjaji gradnje
kvalitetnih ruralnih kompleksa padaju u doba što slijedi bizantskoj rekonkvisti, za
cara Justinijana. Iz Izbičnja kod Prijepolja u Crnoj Gori potječe natpis koji gotovo
u detalje opisuje što je sve takav sklop sadržavao. Čitajući ga, i nehotice nam pred
oči dolazi Mogorjelo, iako je kompleks iz natpisa bio još kvalitetniji.Tu neki antis-
tes (zar biskup?) navodi što je sve u kratko vrijeme sagradio:
Omnia quae cernis magno constructa lahore:
moenia, templa, domus, fontes, stabula, atria thermes.
auxilio Cristi paucis construxit in annis
antistes Stephanus, suh principe lustiniano.
“Sve što pogled ti hvata, uz napor sazdano velik
- zidine, svetišta, kuće, česme, pojate, terme,
palače - uz pomoć Krista za malo sazida ljeta,
za cara Justinijana, poglavar crkveni Stjepan.”1'3
Na izdisaju antike agoniju doživljava i njezin grad. Dug je bio put što ga je pre­
valio u šest stoljeća, pun obrata, uspona i padova, na isti način kako ih je doživljava­
lo i samo Carstvo. Na početku principata Imperij je još uvijek velika zajednica gra­
dova - državica, organizama s potpunom municipalnom samoupravom. To je doba
difuzije rimskog civiteta na istočnojadranskoj obali, ekspanzije urbane kulture, naj­
veće ekspanzije rimske države i stvaranja novoga kozmopolitizma u kojemu su se
susretale i asimilirale različite narodnosti, kulture i religije, čemu je i ova obala dala
prilog. To je na hrvatskoj obali najranija antika, kad je Rim kao Urbs stvarao svoj Or-
bis (Svijet), kojega su dijelovi postali i ovdašnji gradovi, formirani po modelu Grada
- metropole. U njima su djelovali vrlo aktivni urbanogeni faktori različitih socijalnih
struktura, od najnižih do najviših. To je razdoblje apogeja našega antičkoga grada na
svim poljima. Razdoblje opadanja počet će za odmaklog principata kad počinje i su­
žavanje municipalne autonomije i afirmacija centralne vlasti u gradu. Uvođenje bi­
Vulić 1931.. 138; prepjev
rokratskog aparata od Trajana do Marka Aurelija još uvijek nije ugrožavalo gradsku Rendić-Mioćević 1987.. 115.
373

t)aw son 1952.. IS h lirin-
ton - Christopher - Lee Wolf
1965.. 64 i d.
;,t Prudenl. Symmacb. II.
610-615:
Viiitur omnigenis partibus
baud secus ac si / cives con-
geiiiios concludai moenibus
unis / urbspatria alque orn­
im Lan conctlimur avito.!
Dislantes regione plagae di-
i’i$aqi‘.e ponto / Utora conve-
niunt ntinc per uadimonia
ad unum / et commimefo­
rum. ...
374
ANTIČKI GRAD Inovacije kasne antike
autonomiju i sposobnost grada da samostalno živi. Za cara filozofa Marka Aurelija požari preko Dinarida k obali i plameni jezici s gradina dojavljivat će jedan drugo­
idealna je ona vlast koja ima iste zakone za sve i koja iznad svega poštuje slobodu me kobni svršetak. Bila su potrebna mnoga stradanja, udesi, rušenja i kataklizme da
podanika. Nevolje će početi u 3. st., u razdobljima vojne anarhije i vojnog despotiz- bismo mogli doći do svojega “foruma”,postati baštinici urbane kulture i dati prilog
ma, kad počinju i pogubne intervencije države u sferu municipalnog života i fiskal­ europskomu kulturnom jedinstvu. Jer, kako je kazao kasnoantički senator Rutilije
na opterećenja da bi se izdržavale trupe na granicama. Ako u tom razdoblju ima i Namacijan (Red. 1,140), smisao ponovnog rađanja sastoji se i u tome što se može
nešto dobroga u čemu su mogli sudjelovati i gradovi, to je ona već spomenuta reha­ napredovati i u nevoljama:
bilitacija provincija (koja je u nekim regijama unaprijedila proces urbanizacije), nji­
hova afirmacija ne samo na planu kulture već i politike, kad se provincije međusob­ Ordo renascendi est crescere posse malis.
no natječu i bore da na carsko prijestolje postave svoje zapovjednike. Nijedna pro­
vincija nije rimskoj državi dala toliko vladara kao Ilirik, gotovo odreda sve dobrih i
sposobnih. U tom razdoblju mogle su doći do izražaja pojedine retencije iz sfere do­
maće kulture jer je univerzalna kultura bila veoma oslabljena. Dominat je doba cen­
tralističke apsolutne monarhije organizirane po modelu starih helenističkih despot­
skih monarhija.To je doba recesije grada, urbane misli i urbanizma uopće, negacije
temeljnih atributa grada rane antike. Sve nedaće države i društva plaćao je sada grad,
on je postao pukim instrumentom centralne vlasti i predmetom ekonomske ek­
sploatacije. Sve je to izazvalo one radikalne promjene kojih smo se maločas dodir­
nuli, u domeni politike, ekonomije, demografije, kulture i dr. Za samo održavanje gra­
da i sada su, kao i prije, bile važne njegove socijalne strukture. I na tom je polju grad
bio degradiran. Ostala su u njemu zapravo samo dva slobodna društvena sloja: pos­
jednici i zemljoradnici na njegovu selu, oba skučena i pod pritiskom teške krize, je­
dan vezan za zemlju (adscriptitii glebae), drugi uz funkcije i djelatnosti u gradu, op­
terećeni teškim fiskalnim obvezama (iugatio, capitatio i dr.). Nestalo je iz grada
onoga važnog i vitalnoga “građanskog” staleža koji je odigrao tako veliku ulogu u ra­
noj antici pri izgradnji grada i urbane kulture na hrvatskom priobalju, nestalo je pri­
padnika poslovnog svijeta: trgovaca, obrtnika, novčara i dr. Proces njegove recesije
počeo je već u ranoj antici kad su imućniji pripadnici grada ulagali svoj kapital u
kupnju zemlje, čime su stjecali uvjet da dođu do povoljnog cenza i da postanu pri­
padnici gradske aristokracije i dekurionskoga municipalnog nobiliteta. U gradu je za
njih sada bilo veoma malo posla jer su stagnirale sve djelatnosti od kojih su živjeli.
Kasna antika i razdoblje koje slijedi nakon propasti Zapadnoga Carstva doba je
stvaranja nove velike ekumene. Sada će Orbis (Svijet, Ekumena) postati Urbs (Grad),
ali ta urbs nije više onaj stari Rim, “majka bogova i ljudi”, to je Rim kao ideja i sub­
limacija nove ekumene, kao nosilac svijesti o univerzalnoj misiji, kojoj je temelj ne
više Imperium već kršćanstvo koje se s njime identificiralo.'1" Ono će vrijediti kao
temeljna diskriminanta u ekumeni: kršćanin je Rimljanin, poganin je barbarin. Os­
tvarila se Augustinova vizija “Božjega grada” (civitas Dei) s Božjim narodom.
“Posvuda se živi upravo kao da očinski grad jednim zidom opasuje građane is­
toga roda i kao da nas sve pomiruje djedovski lar. Daleki krajevi i obale koje dijeli
pučina, okupljaju se sada sigurni na jedan i zajednički forum ...”,piše Prudencije."5
I zaista! Na prostorima razbijenoga panonskog limesa upravo se pripremaju na­
rodi iz dalekih zemalja da se spuste na jadranske obale kako bi ubrzo po dolasku
postali građanima ovoga “grada” i članovi ove “obitelji”, dolaze da se okupe oko za­
jedničkoga “foruma”. U sumraku onoga što je ostalo od antičkoga grada širit će se
T.VI. Peristil Dioklecijanove palače u Splitu, Adam 1764.
 VII. dio

ANTIČKA URBANISTIČKA
BAŠTINA

Dolazak Slavena i provala Avara na hrvatsko priobalje u prvim desetljećima 7. st. bi­
li su sudbonosna raskrsnica u razvitku grada na istočnojadranskom prostoru. Godi­
ne 614. pada Salona, nekadašnja metropola čitave Dalmacije i u kasnoj antici još
uvijek najistaknutiji gradski centar, i taj događaj ujedno označuje kraj antike na
ovim prostorima. Sudbinu Salone dijelili su i drugi gradovi u kojima je antika tako­
đer umrla nasilnom smrću, pa se na taj način corpus primorskih gradova na pod­
ručju nekadašnje Dalmacije veoma stanjio. Dok su na teritoriju Istre sačuvala kon­
tinuitet više-manje sva starija naselja što se susreću u kasnoantičkim i ranosrednjov-
jekovnim izvorima, na području današnjega hrvatskog i crnogorskog priobalja tu je

Sl. 191. Antičke pre­

daje i moderno u r­
bano tkivo: Rab (Ar­
va); primjer grada koji
je u kontinuitetu saču­
vao temeljnu ranorim-
sku urbanističku struk­
turu; Brusić 1925.

379
 ANTIČKI GRAD
povijesnu oluju preživjelo tek njih nekoliko: na kopnu Zadar,Trogir, Split, Dubrov­
nik i Kotor, a na otocima Krk, Osor i Rab (sl. 191), veoma malo s obzirom na situa­
ciju kakva je bila u antici, no ipak dovoljno da se sačuva kontinuitet antičkog urba­
nizma i ideja mediteranskoga grada.
Izvan okvira ovoga djela je razmatranje složene problematike medievalne po-
leogeneze i urbanizma na hrvatskoj obali jer bi bilo potrebno uključiti izlaganja iz
mnogih specifičnih historiografskih sfera: pravno-administrativne, ekonomske, so­
ciološke, demografske i crkvene. To nadmašuje naše mogućnosti antičara. U ovoj
prilici bit će dovoljno ako se sumarno projicira daljnja sudbina nekadašnjih antič­
kih gradova i istakne uloga koju su oni imali u procesu poleogeneze i urbanizacije
hrvatske primorske regije. S tim u vezi bit će potrebno i ovdje iznijeti neke opće­
nite postavke i utvrditi polazne točke koje bi mogle poslužiti kao temelj svakomu
daljnjem istraživanju hrvatskoga primorskog srednjovjekovnoga grada.
Potrebno je odmah na početku naglasiti da se problemi prežitka antičkoga gra­
da, s jedne strane, a onda i problemi nastajanja novih urbanih formacija, s druge
strane, manifestiraju u ovim regijama u nešto drukčijem svjetlu negoli se to susre­
će u susjednoj Italiji ili u drugim zemljama gdje se romanitet razvijao u organskom
kontinuitetu, kao npr. u Francuskoj, na Iberskom poluotoku i dr., gdje je on histo­
rijski preživio. Preživjeli antički grad na istočnojadranskom primorju ostao je duže
vrijeme zatvorena heterogena enklava u slavenskom okruženju iako ne svuda u is­
tim uvjetima, pa stoga i ne možemo govoriti o jedinstvenom procesu na tlu Histri-
je, na području kasnoantičke Dalmacije i kasnoantičke Prevalitane. Usprkos tim raz­
likama koje su historijski objašnjive, postoje neke zajedničke konstante. Kako je
poznato, područje starog Ilirika u širem smislu riječi pripada onim regijama neka­
dašnjeg Imperija koje su bile, neke brže a neke sporije, potpuno asimilirane novop-
ridošlim etničkim elementima. To se moralo odraziti ne samo na antički grad koji
je preživio, a romansko-slavenskom simbiozom i asimilacijom umrijet će prirod­
nom smrću, već jednako tako i na gradske formacije koje će spontano ili planirano
izrasti u novom etničko-kulturnom kompleksu. Zato u svojim razmatranjima i ne
možemo primjen jivati sheme i modele predložene u studiju medievalnog urbaniz­
ma drugih europskih zemalja, mada, u pojedinim slučajevima, i hrvatski primorski
gradovi slijede neke opće razvojne magistrale koje, naravno, ne treba tumačiti kao
oponašanje uzora, već kao posljedicu koja izvire iz istog nasljeđa.
U opće tijekove razvitka hrvatskog srednjovjekovnoga grada uklapa se, u glav­
nim crtama, njegova periodizacija, uz određene retardacije koje su razumljive s ob­
zirom na periferni položaj istočne jadranske obale u ranomu srednjem vijeku. Raz­
vitak srednjovjekovnoga grada razlučuje se u dva veća razdoblja: prvo približno do
godine 1000., a drugo do kraja srednjega vijeka. U Hrvatskoj i nakon što je srednji
vijek po konvencionalnoj periodizaciji već bio prošao. No ipak, neovisno o tim re-
tencijama i retardacijama, koje su posve razumljive ako se uoči tadašnji specifični
odnos istočne jadranske obale prema snagama koje su utjecale na političke i kul­
turne prilike u tom dijelu Europe, mogli bismo i za hrvatsko priobalje prihvatiti raz­
diobu na dva veća razdoblja te posebno razmatrati:
380
Antička urbanistička baština
- gradove ranoga srednjeg vijeka do početka 11. st. i
- gradove odmakloga srednjeg vijeka, od 11. st. dalje.
Diskriminantu tih razdoblja označuju inovacije na ekonomskom polju i uspo­
redno s time dogradnja gradske municipalne samouprave. U ekonomskom pogledu
prvo razdoblje je prijelazno za sve gradove, pa i za one s kontinuitetom. Po Piren-
neovoj definiciji medievalnoga građa njegova je temeljna značajka trgovina."‘A nje
na hrvatskom priobalju iz razumljivih razloga nije moglo biti u većoj mjeri. Privre­
da je imala pretežno agrarni karakter i trgovina će se u većim razmjerima pojaviti
tek na razmeđi navedenih razdoblja. To što Konstanti!) Porfirogenet piše da su Ro­
mani živjeli od mora (De admin. Imp. 30,143) ne znači da je bilo i velike trgovine.
U ekonomskom pogledu su za njih bili važni posjedi na otocima s kojima su održa­
vali veze morskim putovima, kao i posjedi u neposrednoj okolici grada.
Kako je prije navedeno, grad se kasne antike praznio a selo punilo, i ovaj je eg­
zodus gradskog stanovništva bio izravna posljedica gotovo permanentne ekonom­
ske krize. Odraz tog stanja je poznata rehabilitacija sela i agrarne proizvodnje, i to
se vidi u agerima primorskih gradova, posebno na njihovu otočnom dijelu, gdje iz­
rastaju važni centri kršćanskoga kulta. To je doba kada i crkvene strukture uzimaju
udjela u političkom i ekonomskom životu grada. Doseljenjem Slavena situacija se u
tom smislu još više zaoštrila, ali ne na isti način i ne u jednakoj mjeri u Istri i na os­
talom dijelu primorja. Temeljna je razlika u tome što je Istra, uz kontinuitet urba­
nog života u mnogim centrima (od kojih su neki svojstvo grada i stekli u kasnoj an­
tici), naslijedila većinom i potpun kontinuitet gradskih teritorija, i k tome, što je ne
manje važno, i kontinuitet ruralnog stanovništva. Stoga se tu na gradskim područji­
ma susreću dva različita etnička i kulturna elementa: preživjeli romanski i novopri-
došli slavenski, usporedno koegzistira stari pagus s novim slavenskim selom pa pos­
toji i dvojni antagonizam: odnos između grada i sela i odnos između romanskoga i
slavenskog sela. Odraz takve situacije su lamentacije Romana iz istarskih gradova i
sela na poznatom Rižanskom placitu 804. godine.
Na teritoriju Dalmacije u širem smislu nije bilo takve dvojnosti.Tu je došlo do
drastične kontrakcije grada, ne samo u urbanističkom smislu zato što je nestalo su-
burbija koji se nije mogao obraniti, toga važnog elementa antičkoga građa koji će
se u srednjem vijeku nanovo formirati, već je i čitavo preživjelo stanovništvo s age­
ra bilo više-manje stjerano u uži gradski recinkt, a sami su gradovi ostali kao male
enklave u slavenskom okruženju. Odatle suprotnosti što se u tom razdoblju pojav­
ljuju između romanskoga i slavenskog elementa. U Dalmaciji to su pretežno suprot­
nosti između romanskoga građa i slavenskoga sela. Neprijateljstva su bila veoma is­
taknuta, kako se vidi kad Toma Arhiđakon (IX, X; usp. i XII) piše o neprijateljstvu iz­
među Splićana i okolnog stanovništva. Hrvati su ometali posjed i obrađivanje zem­
ljišta gradskom stanovništvu, a gradsko je stanovništvo nastojalo povratiti prava nad
agerom koji je nekoć pripadao Saloni, a sada je bio u rukama hrvatskog stanovniš­ :l" Pircnne 19 % ..7 i c l Brir.-
tva. Splićani su se obratili Bizantu tražeći zaštitu i priznanje svojih starih prava i To­ ton - Chrisiopher- Lee Wolf
1965.. -84 i d.: o medieval*
ma kaže (X) da su to i postigli.To, međutim, ne stoji: astareja ranosrednjovjekovnog nom gradu i urbanizmu usp.
Splita mnogo je manja negoli je bio nekadašnji salonitanski ager, a to je posve ra- Egli 1962.
3 81
ANTIČKI GRAD
Sl. 192. Antičke predaje i moderno urbano tkivo: Dubrovnik (RaUsion); faze evolucije gradskog naselja;
I. Kaštel, najstariji dio iz kasnog rimskog vremena, jezgra Rauzija; II. Sv. Petar; DL i IV dio naseljen u 11. i 12. st. i in­
tegriran sa starijim jezgrama; Prelog 1972.
zumljivo i s pravnog stajališta jer je rušenjem Salone nestalo i nosioca teritorijalnog
prava, što se odrazilo i na drugom polju, npr. u emancipaciji Tragurija kao samostal­
noga municipalnog organizma. Slično je moralo biti i u Dubrovniku, koji je također
samo posredno baštinik starog, za seobe porušenog Epidaura, pa je svoj teritorij
morao stvarati gotovo iz početka. Znatno drukčije bilo je u Zadru. On je sačuvao
potpuni kontinuitet a s njime i jurisdikciju nad užim agerom (nekadašnji ager cen-
turiatus), barem pravnu koju je, kako se čini, i faktički izborio. Različita situacija u
agerima uvjetovala je i različiti razvitak i daljnju sudbinu primorskoga grada u Istri
i u tadašnjoj Dalmaciji. Govoreći o Splitu,Toma (X) donosi da su neprijateljstva dos­
kora prestala i da je gradsko stanovništvo počelo sklapati brakove s onim iz hrvat­
skog sela. To je i potpuno razumljivo. U svim formacijama i u svim epohama grad
se i biološki pothranjuje sa sela i drukčije nije moglo biti ne samo u Splitu nego i
u svim drugim dalmatinskim gradovima. Male enklave stisnute uza sam obalni rub
mogle su se revitalizirati samo preuzimajući svježe snage iz zaleđa. Na taj je način
u Dalmaciji započeo proces slavizacije primorskih romanskih gradova koji je več u
prvom razdoblju imao velikog uspjeha, kako se vidi iz hrvatskih imena u najstari­
jim dokumentima njihovih stanovnika, čak i onih koji su pripadali sloju gradskog
patricijata. Na to je mogla znatno utjecati i ženska čeljad u kućama 0akić-Cestarić
Antička urbanistička baština
1974.). U Istri tada nije bilo povoljnih uvjeta za takav proces, ponajprije zbog toga
što se u nekim užim regijama sačuvalo i romansko selo u brojnim kaštelima - nas­
ljednicima starih histarskih naseljenja pa se tu mogla razvijati prirodna fluktuacija
na liniji selo-grad u okviru etnički homogenog elementa. S druge strane, što je isto
tako važno, nalazeći se na periferiji prema Italiji, gradsko se stanovništvo moglo ob­
navljati i održavati kulturno-etničke i urbane tradicije putem veza sa susjednim le­
gijama. Tu se razvijao i proces slavizacije sela koji je, kako je razumljivo, odmah na­
kon pokrštenja doseljenoga slavenskog stanovništva tekao znatno brže negoli sla-
vizacija grada, a samo djelomično ga je pospješio zahvat feudalizma što se pojavlju­
je uspostavom franačke vlasti u Istri.
Kako je agrar temeljna privredna grana gotovo kroz čitavo prvo razdoblje, i re­
lacije između sela i grada bile su od prvorazrednog značenja, bez obzira na kultur-
no-etničke razlike. Čak ni političke granice nastale organizacijom slavenskih drža­
va u primorskim regijama nisu mogle biti zapreka tim odnosima. Naprotiv, prouča­
vajući kulturu i umjetnost ranoga srednjeg vijeka na hrvatskoj obali, posebno ostat­
ke crkvenih građevina i njihova namještaja, može se utvrditi da je riječ o jedinstve­
nomu kulturnom horizontu kojemu su ishodišta zračenja nesumnjivo u preživjelim
antičkim gradovima. Međutim, ti su ostaci temeljnim stilskim, tipološkim i tehnič­
kim obilježjima naglašeno ujednačeni, a količinom, kako je i razumljivo, pripadaju
gradskom zaleđu. To s jedne strane ilustrira zaista skromne mogućnosti grada u
stvaranju novih kulturnih dobara, s druge strane pokazuje sposobnost slavenskoga
sela đa gotovo bez znatnijega kašnjenja asimilira suvremene tekovine.
Slavensko-romanska simbioza na hrvatskim obalama urodila je specifičnim i
veoma zanimljivim rezultatima koji se mogu istraživati iz aspekta različitih znanstve­
nih disciplina: lingvistike, povijesti umjetnosti, arheologije, ekonomske, političke i
pravne povijesti, itd., a i same urbanistike. Nećemo pogriješiti ako ustvrdimo da su
znanstvenici koji proučavaju jezične ostatke dosad dali najveći prilog za raniji pe­
riod. Oni su utvrdili djelovanje i rezultate jezično-kulturne simbioze, ulogu koju je
pri tome imao svaki od dva elementa, a to su spoznaje koje su i te kako važne za sva­
koga tko nastoji razumjeti početke i razvitak specifične slavenske poleogeneze na
hrvatskim obalama. Nije riječ samo o problemu nasljeđivanja pojedinih vrsta topo-
nimija preko romanskoga i slavenskog medija, što je po sebi od velikoga značenja,
o vremenskoj stratigrafiji pojedinih usvojenih i u jezičnom smislu prilagođenih na­
ziva i termina, o nastanku tzv. semantičkih kalka koji pretpostavljaju i određene po­
jave bilingvizma u hrvatskom primorskom gradu, već i o doprinosu pojedinih aktiv­
nih elemenata u svim sferama urbanog života,117 pa onda i urbanističkog, što poka­
zuje da ideja grada ovdje nije bila prihvaćena samo u formalno-materijalnom smislu
već i u dubljem kulturao-sociološkom. No propust je naših lingvista što su uznasto­
jali na heteroglotskim elementima, a zapravo se radi o pohrvaćenim romanskim ter­
”* Najveći doprinos pozna­
minima (npr. Uhlinac prema “oklinak", dio obradivog terena; Suić 2001., 17). Prou­ vanju ove problematike u
čavanje odredaba statuta naših primorskih gradova, koji često reflektiraju pojave iz nas dao je u brojnim prilozi­
ma P. Skok, a poslije njega,
vremena prije konačne redakcije, trebalo bi usmjeriti i u tim pravcima. s novim pristupom i suvre­
Preobražaj što ga doživljava grad naslijeđen iz antike u mnogim elementima menom- orijentacijom Š.
.Muljačić, V. Vinja, V. Jakić-
ima početke u kasnoj antici i na njezinu izmaku. No sada, u 7., 8.. i 9. st. neki proce­ Cestarič, R. Katičić i dr.
383

m 0 Dalmaciji pod bizara-.
skom upravom v. Ferluga
1957.; Goldstein 1992.; za
Split v. Karaman 1940.; Gu­
njaca 1973.; za Zadar v.
Klaič 1964.
384
ANTIČKI GRAD
si začeti u antici dolaze više do izražaja. Fortifikacije, koliko se zna, nisu doživljava­
le većih izmjena, osim najnužnijih popravaka. Nakon stabilizacije i uspostavljanja
odnosa sa zaleđem, gradu odatle više nije prijetila opasnost. Izvana samo povreme­
no, i to s morske strane (upadi Normana i sl.). Obrana će postati veća briga tek kra­
jem prvog razdoblja pa će se bedemi ponovno dograđivati i dotjerivati, ne samo u
svrhu obrane od vanjskog neprijatelja nego i zbog čuvanja gradske autonomije od
presezanja feudalnih potentata i Venecije. Kontrakcija grada odrazila se u većoj gus­
toći gradskog stanovništva, a ovo naseljavanje nije bilo praćeno porastom ekonom­
ske moći grada. Zbog toga i nema novih građevina, proces adaptacije antičkih zda­
nja nastavlja se i poprima drastične razmjere, kako pokazuje primjer Splita unutar
Dioklecijanove palače. Takvih improvizacija, nastambi skromno građenih gotovim
materijalom što se našao na dohvatu ruke, znatnim dijelom izgrađenih na račun jav­
nih površina, bilo je u svim preživjelim antičkim gradovima. Upotreba drva, inicira­
na već u kasnoj antici, sada će postati karakteristična i zadržat će se i u idućem raz­
doblju. Otok Silba (silva - šuma) ostao je uvijek prostorom za eksploataciju drva,
bilo građevnog bilo za gradnju brodova. Ulice se sužavaju, gube geometrijsku pra­
vilnost, a neke i nestaju iz urbanog tkiva, kako pokazuje primjer Zadra.To je razdob­
lje vegetiranja i borbe za samoodržanje, i tek u 10. stoljeću, s ponovnim razvitkom
trgovine i drugih djelatnosti, grad će pokazati veću građevinsku aktivnost koja se s
pojavom romanike uklapa u razvitak svjetske arhitekture.
Dekadencija municipalnog života i gradskih institucija još više je došla do izra­
žaja u prvim stoljećima srednjega vijeka, naravno ne kao rezultat djelovanja central­
ne vlasti koja je daleko i često nije kadra izravno intervenirati,118 već kao logična
posljedica izoliranosti i opće ekonomske dekadencije. Gradski je biskup i sada au­
toritet, on je ponekad i zastupnik interesa svojega grada, pa se na Rižanskom placi-
tu pojavljuju, uz ostale predstavnike, i biskupi pojedinih gradova, a sve dalmatinske
gradove u sporu između Bizanta i Karla Velikog početkom 9. st. predstavljat će za­
darski biskup Donat, koji će u tu svrhu putovati na dvorove obaju vladara (Eginh.
Ann. 806).
U drugom razdoblju grad se ekonomski oporavlja, čvršće se povezuje sa slaven­
skim zaleđem i uklapa u jednu cjelinu pod istim vladarima. S druge strane to je i
vrijeme kada se formiraju novi gradovi djelovanjem novih političkih sila, kao novi
politički ili crkveni centri.
Sve gradove na istočnojadranskom priobalju u srednjem vijeku mogli bismo, s
obzirom na postanak i na početke urbanog života, podijeliti u tri skupine:
- gradovi s kontinuitetom naslijeđenim iz antike o kojima je upravo bilo govora
- gradovi nastali kao spontane formacije bez neposredne antičke urbane podloge
- gradovi izgrađeni prema unaprijed utvrđenom planu.
I ovdje se, dakako, pruža mogućnost razlučivanja tih kategorija u uže potkate-
gorije, kao što je to bilo u prethodnim poglavljima pri razmatranju antičkoga gra­
da. Kada se npr. govori o gradovima s naslijeđenim kontinuitetom, onda medu njih
svrstavamo i one koji su baštinili urbane tradicije nekoga porušenog grada, ali ne i
sam geografski smještaj, kao Split i Dubrovnik. Split je nasljednik porušene Salone,
Antička urbanistička baština
jer se u nj sklonilo njezino stanovništvo, kako pripovijedaTomaArhiđakon (X). Car­
ska palača je i prije toga bila naseljena, ali padom Salone Split (Aspalathos) preu­
zima njezinu ulogu i prema Bizantu i prema hrvatskim vladarima. Na sličan način
našle su izbjeglice iz Epidaura utočište na zaštićenim hridinama staroga Rauzija
(Ratision), koji je i prije toga bio naseljen (sl. 192). Obično prevladava mišljenje da
su barbari palili i rušili gradove koliko god su mogli. To je posve pogrešno gleda­
nje. Barbari su ubijali starce i muškarce sposobne za oružje. Čuvali su žene sposob­
ne za reprodukciju i djecu koju su odgajali. Poslije pljačke i porobljavanja stanov­
ništva, rušenje grada nije imalo svrhe. Naprotiv, nakon osvojenja prostranog terito­
rija, primjena gradskih institucija omogućivala je barbarima da ostvare svoju vlast.
To je pomagalo zatečenim stanovnicima đa im posreduju po mogućnosti iste sus­
tave koje su posjedovali i prije osvajanja. Barbarima su oni bili posve nepoznati, a
bez njih ne bi mogli upravljati novim prostorima te su ih naposljetku oni sačuvali
i primjenjivali. Veću pustoš je na mjestima antičkih gradova izazvalo rušenje zbog
materijala (kamena) koje se, nažalost, još i danas ponegdje susreće. Prema tome
postoji dvojaki kontinuitet: kulturno-etnički i topički (Krk, Osor, Rab, Zadar,Trogir
te Kotor u današnjoj Crnoj Gori) i samo kulturno-etnički (Split i Dubrovnik). Jed­
nako tako trebat će među spontano nastalim gradovima razlikovati dvije kategori­
je. U jednu bi pripadala gradska naselja koja su nastala na mjestu gdje se u antici
nalazilo gradsko naselje koje je bilo porušeno, kao što su bili Nin, Skradin, Budva i
mnogi drugi. Iako ovdje nema neprekinuta kontinuiteta, ipak je moguće ustanoviti
da su neki zatečeni antički presedani odigrali određenu ulogu u formiranju novoga
gradskog naselja. Vidi se to npr. iz činjenice da perimetar bedema tih gradova redo­
vito prati liniju antičkoga perimetra, a često se na nju i naslanja, da su u njima sa­
čuvane neke glavne gradske magistrale koje slijede pravce antičkih iako na višoj ni-
veleti, da su ostale sačuvane neke sadržajne tradicije, posebno kršćanskih kultnih
mjesta, itd. Ma koliko je rušenje bilo temeljito, još su se u kompleksu mina nazira-
le konture pojedinih zdanja, pa i stambenih, koja su se mogla, uz improviziranu ob­
novu, ponovno iskoristiti. Smještaj nekih građevina u srednjovjekovnom gradu ne
mora biti samo posljedica topičkog kontinuiteta. Lokacije nekih institucija izabra­
ne su ne (samo) zbog značenja tih institucija u gradskom tkivu već zbog prirode
lokacije koja je vrlo slična onoj iz prethodnih vremena. Zanimljivo je, npr., utvrditi
da su za kompleks kapitolija u gradovima - poluotocima (Parencij, Jader), odabira­
ni položaji na samome vrhu poluotoka. Možda je i u srednjemu vijeku postojalo raz­
likovanje loca sacra i loca religiosa, koja su se u prostoru mogla poklopiti.Tako se
moglo dogoditi da čedna crkvica sv. Mihovila legne na kolosalni kapitolij Nina, ko­
ji je najveći dosad poznati. I gradovi, nastali djelovanjem novoga postantičkoga sla­
venskog elementa zadržavaju u određenoj mjeri neke bitne elemente urbane mor­
fologije iz antike. Takvih naselja, gradskih i ruralnih, ima na hrvatskom priobalju
mnogo. Možda zbog toga ovdje rijetko susrećemo formacije koje reflektiraju ideju
radiocentričkog naselja, poput onih germansko-slavenskih u ranomu srednjem vije­
ku, a u zapadnoj Europi kasnije. Izuzetak su, naravno, kašteli na tlu Istre gdje je ri­
ječ o očitom neprekinutom kontinuitetu iz predrimskog doba. Hrvatski pak spon­
tano nastali gradovi, ako imaju neki pravilniji unutrašnji red, obično slijede stare an­
ANTIČKI GRAD
tičke tradicije s više-manje ortogonainim shemama.Te će pak sheme manje doći do
izražaja u gradovima koji se nisu izdigli na ruševinama nekog antičkoga grada, a is­
to tako će svaku urbanu organizaciju negirati i seoska naselja koja su nastala na
mjestu gdje se u antici nalazio grad, kako to pokazuje primjer Solina. Planirani gra­
dovi, npr. Ston i Pag, nastali su relativno kasno. Prema tome oni i nisu mogli u pri­
morskom urbanizmu Hrvatske imati ono značenje što su ga imali axitički planirani
gradovi, tj. nisu služili kao model drugim gradskim naseljima koja su spontanog pos­
tanka. Štoviše, može se tvrditi da su planirani gradovi imali morfološke odlike antič­
koga planiranoga grada u manjoj mjeri negoli gradovi nastali spontanim razvitkom,
jer oni odražavaju urbanističke koncepcije svojega doba, iako i njihova ishodišta va­
lja tražiti u neprekinutim tradicijama staroga mediteranskog urbanizma. Gradovi -
spontane formacije mnogo su ranijeg postanka, pa su već u prvim fazama razvitka
slijedili modele preživjelih antičkih gradova ne samo u oblikovanju naselja i u or­
ganiziranju gradskog prostora već i u sferama institucija, što se sve odražava u sta­
tutima hrvatskih primorskih gradova.
Što se tiče medievalne poleogeneze na hrvatskom priobalju, ona ima mnoge cr­
te koje je imala i ona na prijelazu iz protoantičkog u antičko razdoblje ali, naravno, u
skladu s posve specifičnim đruštveno-ekonomskim, demografskim i političkim prili­
kama. S obzirom na put što su ga pojedini ranosrednjovjekovni centri na primorju
prevalili do izrastanja u gradska središta, mogli bi se svi podijeliti u tri skupine:
- gradovi naslijeđeni iz antike
- središta nastala kao castrum na mjestima koja su se mogla lakše braniti, uz koja
ili na kojima će se razviti srednjovjekovna civitas
- središta izrasla oko jednog kaštela (castellum), često sijela parohije, koja također
ponekad izrastaju u civitas.
Time prelazimo na pitanje terminologije koja se susreće u historijskim doku­
mentima. Nazivi što se susreću u srednjovjekovnim izvorima za označivanje poje­
dinih kategorija naselja znatno su malobrojniji od onih koje je poznavala rana anti­
ka. Termin oppidum potpuno se gubi, bilo u označivanju tipa naselja bilo njegovih
municipalnih kvaliteta. Donekle to vrijedi i za riječ urbs. Ako se pojavljuje, to je on­
da samo opća apstrakcija u poimanju gradskog naselja prema selu, ima dakle prven­
stveno ulogu kulturne diskriminante, ali ne i atributa uz određeno gradsko naselje.
Na isti način iščezava i terminpagus u označivanju seoskih naselja. Riječ pagus bi­
la je povezana s pridjevom paganus od nje izvedenim, a on je već u kasnoj antici,
kako je navedeno, postao sinonim za nekršćanina, poganina, pa se nakon pokršte-
nja slavenskog elementa više nije mogao upotrebljavati u prvotnom značenju. Od­
raz gledanja gradskog čovjeka - kršćanina na nekrštenog stanovnika sela jest spo­
menuti toponim Paganismus kod Splita, koji je vjerojatno nastao upravo u doba ra­
ne simbioze nekrštenih Hrvata i gradskog stanovništva, svakako prije 9. st. Pojam
pak vicus, već smo spomenuli, prešao je iz ruralnih u urbane denominacije za na­
zivanje ulica i manjih gradskih četvrti, vjerojatno preko suburbija koji se u sred­
njem vijeku, kako će se vidjeti, integrirao sa starijom gradskom jezgrom. Iz antike
je preživio termin civitas koji se na njezinu izmaku upotrebljavao za gradska nase­
Antička urbanistička baština
lja - centre municipalnih zajednica. On, međutim, u srednjem vijeku ima specifič­
no značenje koje se samo djelomično oslanja na antičku tradiciju.
U zaista skromnom repertoaru nazivlja za pojedine tipove naselja susreću se
termini: civitas, to kastron, castrum, castellum i to kastellion. Denominaciju to
kastron upotrebljava npr. Konstantin Porfirogenet sredinom 10. se. u djelu De admi-
nistrando Imperio. U njega taj naziv nema isto značenje kao castrum srednjovje­
kovnih dokumenata. Za cara ta kastra su ona gradska naselja koja su preživjela an­
tiku i koja su naseljena Romanima koji su naslijedili municipalnu autonomiju i svo­
je stare institucije. Po tome pod taj pojam on svrstava Krk (Bekla), Osor (Ćpsara)
i Rab (Arbe) na odgovarajuća tri otoka (Const. Porph. De admin. bnp. 29,128 i 140),
dok su mu drugi otoci eremokastra, tj. otoci na kojima nema romanskih naseljenja.
Na kopnu u tu skupinu ubraja Zadar (td Diadora),Trogir (Tetrangurin), Split (žls-
palathos), Dubrovnik (Rausion) i Kotor (td Dekatera; Const. Porph. De admin.
Imp, 29, 128 i 136-139). Takvu shvaćanju careva termina protivi se samo činjenica
da on među gradove kastra ubraja i Vrgadu (to Lumbrikato72', De admin. Imp. 29,
140) na istoimenom otočiću zadarskog arhipelaga. Riječ je vjerojatno o nespretnom
korištenju dobivenih podataka jer ostaci utvrđenja naVrgadi svojom tehnikom i di­
menzijama očito pokazuju da je riječ o kastrumu - uporištu nastalom na izmaku an­
tike, vjerojatno nakon Justinijanove rekonkviste, a nikako o romanskom gradu i mu­
nicipiju, o čemu se uostalom i nije sačuvala nikakva tradicija. Izuzevši ovaj posljed­
nji, svi su gradovi što ih Konstantin spominje bili ujedno i civitates, tj. gradski sa­
moupravni organizmi (Kuntić-Makvić 1998a), bez obzira na to što Trogir još nije
imao svojeg biskupa. Da je tome tako, vidi se iz djela Anonimnog Ravenjanina, koje
je nastalo malo nakon provale Avara (npr. on već poznaje Raguzij koji se formirao
nakon rušenja Epiđaura), a u kojemu se i za Trogir kaže đa je civitas (Anon. Rav. FV;
16;Y 13; v. ovdje 446). Trogir je već u ranoj antici bio integriran u širu salonitansku
zajednicu i mogao se kao samostalna civitas emancipirati tek nakon pada Salone.
Nakon toga se mogao emancipirati i u pogledu crkvene jurisdikcije, dobivši svojega
biskupa.
Naprotiv, termin castrum iz naših srednjovjekovnih dokumenata ne poklapa
se s pojmom civitas (npr. castrum Sibinici - Šibenik, castrum Tiniense - Knin).
On sadrži najstarije izvorno slavensko značenje “grad” u onom smislu u kojemu se
sačuvalo u slovenskom jeziku. U kasnijem razvitku uz kastrum se često razvija no­
vo naselje, obično podgrađe, koje se onda s kastrumom integrira u jednu urbanu
cjelinu. Kad takvo naselje postane biskupskim sjedištem, i ono će steći naslov civi­
tas (Nin, Šibenik, Knin, Biograd na moru, Stari Bar i dr.). Izraz castellum označava
isto što i grč. td kastellion u Konstantina Porfirogeneta (De admin. Imp. 30,140).
Kašteli se spominju u Istri (u Rižanskom placitu, 21 r, 9 i 15; 21 v, 5/6 = Rižanski
placit 1993-, 426), u zadarskoj regiji (npr.Vrana - Arausiona u Ljetopisu popa Duk-
ljanina, IX), u Crnogorskom primorju td kastćllia (Ulcinj, Bar i Iješ u Konstantina
Porfirogeneta, De admin. Imp. 30,145) i dr. U Istri su to odreda stara naselja što su
se dizala na histarskim gradinama, a sada su bila sjedišta općinskih zajednica i, u na­
čelu, crkvenih župa. Mnoga od njih nastavila su neprekinutu tradiciju iz antike, dok

115 Enchiridion 1914., 217-
224 = CD 1, 30-33, i 36-39 3
Historia Salonitana Maior
1967., 98-106.
388
ANTIČKI GRAD
SL 193. Antičke predaje i moderno urbano tkivo: Stari Bar, Crna Gora; Bošković 1962.
su kašteli u Dalmaciji većinom nastali na ruševinama nekadašnjih antičkih gradova
ili utvrđenih gradina - središta pagusa. Ni termini značenja suprotna nazivu urbs,
za označivanje seoskih naselja uopće, nisu tako brojni. Rijetko je u upotrebi stari
klasični naziv vicus koji je bio ušao i u gradsku terminologiju. U zaključcima Split­
skog sinoda iz 925. godine potvrđeni su nazivi za naselja villa, civitas i curtis."9Na­
ziv villa susreće se na mjestu gdje se govori da nije dopušteno rediti biskupa u se­
lima ili u skromnim gradićima (... in modicis civitatibus). Umjesto antičkog termi­
na villa, kojim se označivalo središte ruralne agrarne proizvodnje, sada se pojavlju­
je riječ curtis za gospodarski kompleks u kojemu se nalazi i kuća zemljoposjedni­
ka (domus dominica) u što uvid pruža Supetarski kartular (78 i 95 = Supetarski
kartular 1952., 224, 227). Na hrvatskom priobalju nema primjera da bi civitas iz­
rasla iz curtis ili iz jezgre nekog samostana, mada su oni mogli imati neke atribute
koji su ih približavali srednjovjekovnom gradu (utvrđenja i unutrašnji raspored
prostora).
AntiCka urbanistička baština
Po urbanom morfološkom kriteriju mogu se srednjovjekovni gradovi na istoč­
noj jadranskoj obali opet podijeliti u tri skupine:
- gradovi pravilne ortogonalne planimetrije
- gradovi linearnih i aksijalnih shema
- gradovi radiocentričkih shema.
Podjela organski povezana s podrijetlom grada. Pravilne su ortogonalne sheme
u načelu zadržali oni gradovi koji su uspjeli sačuvati potpuni i neprekinuti konti­
nuitet iz antike, kao npr. Zadar ili Split, uz one preinake, modifikacije i adaptacije o
kojima je bilo govora. Znanstvenom vrijednošću ističe se istovjetnost imena grada
s imenom rijeke, gdje je ime rijeke kao prirodnog fenomena svakako starije (Naron
- Narona; Salon - Salona, itd.), što se nastavlja i u ranomu srednjem vijeku (Karin -
Karinščica > Karišnica; Bribir - Bribirščica itd.).
I gradovi s radijalno centričkim shemama razvili su se uz potpuni kontinuitet
iz antike. Novih tvorevina s takvom planimetrijom nije bilo, riječ je o preživjelim
naseljima iz starine, kao što je bila Pula i neki drugi istarski gradići. I spontane for­
macije koje imaju antičkih urbanističkih presedana, iako s većom cezurom između
rušenja i nastanka novoga grada, često će u cjelini ili u detaljima preuzeti neke za­
tečene i prepoznatljive značajke nekadašnjega antičkoga grada, što se npr. zapaža u
Sl. 194. Antičke predaje i moderno urbano
tkivo: Pag: naselje je sredinom 15. st. planirano
po zamisli Jurja Dalmatinca; prema Ruić 1780.

" Mayer 1093. Čitav niz ra­
dova s tom problematikom
pojavio se u zborniku HKP
1996.: v. posebno: Suić
1996a, 16/ i 168: Babić
1996.: KuntkS.Makvić 1996b.
13 i 14. 1999.; Ivančević
1996.
Kostrenčić 1929. gdje va­
lorizira ulogu crkvene zajed­
nice; Margetić 1975., 34 i d..
s hiperkritićkim stavom pre­
ma zastupnicima kontinuite­
ta.
390
ANTIČKI GRAD
planimetriji najstarijeg dijela Staroga Bara (sl. 193; Bošković 1962.) gdje se u kasnoj
antici vjerojatno nalazio jedan kastron, ili pak u Ninu. Neki pak antički gradovi kao
što je bila stara Arva (Rab), koja je sačuvala potpuni kontinuitet, modificiraju urba­
nu strukturu prema novim idejama u smislu prevladavanja linearnih i longituđinal-
no-aksijalnih elemenata na račun starih oriogonalnih (sl. 191). Važno je utvrditi te
momente kako bi se moglo pokazati da novonastale urbane formacije nisu trebale
kopirati opće uzore tadašnjega međievalnog urbanizma već da su se temeljne mor­
fološke značajke srednjovjekovnoga grada autohtono razvile na tom prostoru, a da
im je ishodište u aktivnoj prisutnosti preživjelog antičkoga grada. Valja ipak nagla­
siti da u spontanim formacijama pojedine unaprijed dane sheme sada nemaju isto
značenje kao u antici. Sama po sebi pravilna ili nepravilna planimetrija ne govori za
spontani ili planski postanak, tu su mnogo važniji povijesni momenti. Sigurno je da
su hrvatski planirani gradovi, kao što su bili Ston, Pag, pa donekle i Dubrovnik pri­
je potresa, uvijek pravilni i, što je razumljivo, prostorno organizirani prema dostig­
nućima tadašnje urbanistike. Riječ je samo o tome dolaze li te planske sheme od­
nekud izvana na hrvatsku obalu ili su nastale ovdje kao posljedica organskog i nep­
rekinutoga kontinuiteta urbane misli i urbanističke prakse. Problem se ne može
promatrati izolirano: izvornost i autohtonost urbanistike nedjeljivo su povezane s
pitanjem kontinuiteta, izvornosti i autohtonosti na područjima institucija, graditelj­
stva, umjetnosti, književnosti, itd. Mnoge odiike planiranih gradova imaju i oni sta­
riji, nesumnjivo spontanog postanka, npr. linearnost s tendencijom približavanja or-
togonalnom rasteru (Šibenik, koji nema antičkih presedana), na isti način kao što
će se ortogonalne sheme nekad antičkih gradova teže približiti linearnim shema­
ma. Gradovi žive, razvijaju se, u razvitku se međusobno prožimaju, i sve se to zbiva
u krugu koji je sposoban samostalno stvarati.
Nesumnjivi prežitak grada ne može se u potpunosti sagledati ako se ne utvr­
di njegov kontinuitet kao društvene zajednice, sa svim institucijama koje su mu
imanentne. Ne može biti sporna tvrdnja da je antički grad što ga je poštedjela pos­
ljednja seoba zadržao ne samo gradsko ruho već i institucije. No pitanje je kakve
institucije. Kad bismo imali iscrpnijih informacija o političkoj i općedruštvenoj
strukturi gradova na izmaku antike, problem ne bi bilo teško riješiti. Ovako nam
ostaje zadatak da na temelju oskudnih povijesnih izvora iz ranijega srednjeg vije­
ka pokušamo odrediti u čemu se očituje, a u čemu se ne očituje kontinuitet u toj
sferi. Zadatak nimalo lagan. Gledišta o tome su disparatna. Po nekima je kontinui­
tet kompletan organski i nepomućen, po drugima su inovacije već na pragu sred­
njega vijeka negirale antičke tradicije.120Vjerojatno su oba stajališta pretjerana.
Mnogo se uopćava, što je uostalom bilo nužno raditi i kad je bilo govora o kasnoj
antici. Raspravlja se o ulozi gradskog biskupa, koliko je u njegovu položaju bilo ele­
menata vlasti u municipalnom organizmu, a koliko samo društvenoga ugleda; o
podjeli civilne i vojne vlasti i o ulozi i značenju vojnog tribuna (čije su kompeten­
cije neporecive u prvim stoljećima nakon seoba), o udjelu priora, patricijata i pu­
ka u vođenju civilnih i crkvenih poslova, o ulozi crkvene općine121 itd. Uopćava­
nja, ma koliko bila potrebna i korisna, ne vode rješenju. Analogije s drugim regija­
ma postantičkog svijeta također. No to su pitanja koja izlaze iz okvira naših razma­
Antička urbanistička baština
tranja, a o njima ppstoji i opsežna literatura. Mi bismo upozorili na dva momenta
koja su za ekonomsko održanje grada u ranomu srednjem vijeku imala gotovo vi­
talno značenje: pitanje prava i pravne svijesti o kontinuitetu gradskog agera kao
ekonomskog temelja u doba kad trgovina i obrtništvo još nisu bili uzeli većega ma­
ha, te pitanje javnih (općinskih) površina određenih za drvarenje i za ispašu. Na
drugome mjestu pokušali smo utvrditi da su grad i gradsko stanovništvo ranoga
srednjeg vijeka sačuvali živu svijest o svojemu pravu na ager što im je u antici pri­
padao i da su to pravo, barem u načelu ako ne u potpunosti, uspjeli osnažiti i u od­
nosu na Bizant i u odnosu na hrvatskog vladara.122Podaci što ih pruža Rižanski pla-
cit s početka 9. st. pokazuju da je romansko stanovništvo sačuvalo čak iz rane an­
tike opće shvaćanje o imovinsko-pravnom karakteru pašnjaka i šuma, što se vidi u
sporovima oko herbatika i glandatika. Oni su ovdje još “javna dobra”, općinska
dobra bez obzira na pravo eksploatacije i na uzurpaciju, dakle ostali su na stupnju
“teritorijalizacije”, ali ne i potpune privatizacije (usp.R ižanskiplatit 1993., 430 =
21 v, 43; 22 v, 13 i osobito 434 = 22 v, 20).
U sferi kulture važna je komponenta jezik. Ovdje se formirao i sačuvao pose­
ban jezični romanitet (tzv. dalmatski govor), koji se razvijao neovisno o govoru u
drugim regijama na kojima se romanitet održao. Uz latinštinu koja je bila oficijelno
sredstvo komunikacije u ispravama i poveljama, dobrano natruhnutu vulgarnim po­
javama, u intimnom životu gradskog kruga njegovao se specifični govor koji do ne­
ke mjere možemo smatrati i gradskim govorom (sermo urbanus) toga razdoblja.
Dobar je dio te baštine nestao, sačuvani su samo fragmentarni zapisi u arhivima, a
posljednji poznavalac toga govora umro je prije jednoga stoljeća u Krku.Treba to
istaknuti da bi se još plastičnije mogla podcrtati temeljna.misao da na hrvatskim
obalama postoji specifičan, “naš” kontinuitet i da tom kontinuitetu u jeziku odgo­
vara niz kontinuiteta u drugim sferama kulturnoga, ekonomskog i općedruštvenog
života. Institucije preživjelih gradova nesumnjivo su služile kao modeli novim ur­
banim formacijama što na čisto hrvatskim temeljima počinju nastajati krajem 10.
st. Već u 10. st. dalmatinski gradovi dolaze pod jurisdikciju hrvatskog vladara, a u
drugoj polovini 11. st. i u sastav hrvatske države.Time su bili ispunjeni svi uvjeti da
pojedina istaknutija naselja u prirodnoj i logičnoj političkoj zajednici krenu putem
urbanizacije, gdje će urbanizacija naći primjenu u domaćoj sredini, a romanski
grad doživjeti pohrvaćivanje. U to doba njegova će povijesna misija biti ispunjena.
I na kraju još jedna konstatacija, važna za daljnji slijed procesa urbanizacije na
obalama istočnog Jadrana. U srednjem vijeku mediteranski urbanizam biva ograni­
čen zaista na sam obalni rub. Sve ono urbano što će se poja\riti u zaleđu ima pose­
ban pečat i nije daleko vrijeme, vjerujemo, kada će se moći govoriti o tipu srednjov­
jekovnoga grada u zaleđu, na isti način kao što se govori o srednjovjekovnom tipu
grada koji je izrastao u kontinentalnom dijelu Hrvatske. Istraživanja npr. srednjovje­
kovnoga Bribira, središta jedne hrvatske županije i kasnije sijela bribirskih knezo­
va, pokazuju da su gotovi uzorci obalne urbane arhitekture imali, široki radijus i do­
pirali ovamo (npr. u izgradnji franjevačke crkve i samostana), no ideja bribirskoga
grada posve se razlikuje i od ideje preživjelih antičkih gradova kao i onih koji su o Kontinuitet pravne svijesti
integritetu gradskoga teri­
nastali kasnije. Ni tip kuća, ni njihov raspored, ni organizacija urbanog areala nisu torija usp. u Suić 1956a.
391

:i-‘ Zajamčeno je djelovanje
Jurja Dalmatinca i njegove
škole u Pagu; sigurnih potvr­
da da je izradio plan grada
zasad nema. ali je pretpos­
tavka veoma prihvatljiva.
Suif 1953a. 2001.
392
ANTIČKI GRAD
isti, malo zajedničkog imaju s onima iz užeg primorja. No jednako tako gotovo ni­
čega zajedničkog taj grad nema s formacijama feudalnog društva srednje Europe.
U mediteranskom krugu vjerojatno će biti moguće izdvojiti poseban jadranski
krug i utvrditi dodire i interferencije u smislu onih magnetnih silnica koje su na
tom moru bile djelotvorne još u dalekim prethistorijskim epohama. Kao što se hr­
vatska romanika ne može promatrati neovisno o onoj na suprotnim obalama (čime
se ne minorizira njezina vrijednost i samosvojnost), tako se ni urbanistika hrvatsko­
ga srednjeg vijeka na jadranskoj obali ne može promatrati odvojeno od. teorije i
prakse suprotne obale, posebno u južnoj Italiji. Neke konstante su im zajedničke.
No jedno je izvan svake sumnje: urbanistička misao i urbana kultura imale su na is­
točnom Jadranu tradiciju dugu više od tisuću godina u doba kad je počela hrvatska
medievalna poleogeneza na jadranskoj obali. Izgrađeni urbani centri, njihova pri­
rodna nametljivost i fascinacija njima nisu mogli ostati bez učinka. Pa kad su se os­
nivali i planirali hrvatski srednjovjekovni gradovi (Ston i dr.), kad je Juraj Dalmati­
nac sredinom 15. st. elaborirao plan novoga Paga125u zadivljujućem unutrašnjem re­
du pravilnoga ortogonalnog rastera (sl. 194), u optimalnoj koordinaciji komunika­
cija sa središnjim prostorom, u funkcionalnoj povezanosti vitalnih djelatnosti novo­
ga grada: kolegijate (nesuđene katedrale), biskupskog dvora i kneževe palače na
središnjem trgu, pred sobom, zacijelo, nije imao samo uopćeno iskustvo i težnju ko­
ja je odražavala duh vremena već isto tako i konkretnu viziju ovdašnjih starih his­
torijskih gradova koji su mu neprestano pružali izvore inspiracija, ne samo u njego­
vu kiparskom djelu već i u realizaciji novoga grada. Antička urbanistička baština i
danas može biti djelotvorna u nastajanju i rastu primorskih naselja u Hrvatskoj, ona
ujedno i obvezuje svakoga onog kome je povjerena briga da duh Mediterana ne na­
pusti naše obale.To je temeljna poruka antike našoj i budućim generacijama.