Sie sind auf Seite 1von 134

Copvright © 2003., Golden marketing.

Zagreb
Sva prava pridržana Mate Suić
Nakladnik
Golden marketing
Jurišićeva 10, Zagreb

Urednica
Marina Šegvić

Suradnici
Mašta Begović Dvoržak
Bruna Kuntić-Makvić
ANTIČKI GRAD
Krešimir Ronćević
Marina Šcgvić

Recenzenti
Igor Fisković
NA ISTOČNOM
Petar Selem

Recenzent prvog izdanja


| Milan Prelog ] JADRANU
2. izmijenjeno i dopunjeno izdanje

Knjigu objavljujemo u suradnji s Institutom za arheologiju u Zagrebu

GOLDEN MARKETING
ISBN 953-212-068-8 Zagreb, 2003.
AaNTIČKI G R A D

njeg, izgubila je god. 46. samostalnost, a za Augusta je postala oppidum civium


Romanorum. Nakon osnutka salonitanske kolonije, vjerojatno njezina auto­
nomna prefektura (Novak 1940.; 1949.; 1953.; 1961.; Gabričević 1958.; 1970.;
Kirigin 1996.).
Pharos (Stari Grad na o. Hvaru), grčka kolonija koju su osnovali jonski Parani s oto­
ka Para u Egejskom moru (Novak 1960.;Rendić Miočević 1952.; 1962a, 1973.;
Pharos 1995.'.Adriatic islands 1997.); izgubila je samostalnost i bila porušena
za ilirskih ratova krajem 3- st.pr. Krista, opet se pridigla i sačuvala urbani karak­
ter. U rano rimsko doba prefektura salonitanske kolonije.
Corcyra, grčka naseobina koju su osnovali Kniđani na nekom do danas neutvrđe­
nomu mjestu o. Korčule (K6rkyra he Mela ina, iat. Corcyra Nigra - "Crna Kor­
čula”, jer je bila pošumljena). U rimsko doba nije bila grad, inače bi joj se spo­
men bio sačuvao (Lisičar 1951; Renđič-Miočević 1980.; Mastrocinque 1988.;
Korčula i Lastovo 2001.).
Lumbarda na istom otoku, isejska dorska naseobina agrarnoga karaktera kao i Pha­
ros (Rendić-Miočević 1952.; 1962a; 1973.; Korčula i Lastovo 2001.). Ime joj ni­
je sigurno utvrđeno. U rimsko doba nema status grada, vjerojatno je bila u do­
meni naronske kolonije kao i susjedni Ston.
Tragurium (grč. Tragurion,Trogir), isejska kttsis i važan emporij, sastavni dio isej-
ske zajednice (koinon) sa zajedničkim civitetom (sympoliteia). Nakon pro­
pasti isejske samostalnosti i on je došao pod rimsku vlast. Bio je kao i Isa oppi­
dum civium Romanorum i vrlo vjerojatno u sastavu šire zajednice salonitan­
ske kolonije.
7. Katalog gradova u predrimsko i rano
Epetium (grč. Epčtion, Stobreč), imao je istu vezu s Isom kao iTragurij, ali u rim­
rimsko doba sko doba nije postao oppidum civium Romanorum nego je kao i Far bio sre­
dištem jedne prefekture salonitanskog agera.

Oslanjajući se na iznesene kriterije te na podatke što ih daju izvori, literarni i epig-


rafski, moguće je dati popis urbanih centara na istočnom jadranskom obalnom po­ B) Rimski gradovi i zajednice
jasu (si. 1), imajući, naravno, na umu i one rezerve što smo ili istakli pri definiciji
antičkoga grada. Podijelit ćemo ih po kategorijama. Ovdje moramo izdvojiti nekoliko užih kategorija, i to po kriteriju stjecanja ci-
viteta i municipalne konstitucije.

a) Gradovi i zajednice s italskim pravom


A) Grčki gradovi i zajednice Alutae (koruptela za naziv pripadnika zajednice kojoj je središte bilo u Labinu -
Alvona).
Što se tiče istočne jadranske obale, grčko naseljavanje nije uzelo većega zama­
Flanates - pripadnici zajednice kojoj je centar bio Flanona (Plomin).
ha pa tako i nije osnovan veći broj polisa.Treba razlikovati polise koje su organizi­
rali grčki doseljenici od.greciziranih naseobina autohtonog stanovništva. Na istoč­ Lopsi - pripadnici zajednice kojoj je središte bila Lopsica (Jurjevo kod Senja).
noj obali Jadrana gradovi grčke urbane fizionomije nastali su na oba načina. Varvarini - pripadnici zajednice sa središtem Varvaria (Bribir kod Skradina).
Issa (Vis), sirakuška kolonija (apoikia, ktlsis), koju je Dionizije Stariji osnovao oko Neditae - središte Nedinum (Nadin).
389. god. pr. Krista. Nakon Dionizijeve smrti, osamostalila se i bila nezavisan Asseriates - pripadnici zajednice s centrom Asseria (Podgrađe kod Benkovca). K to­
pćlis do građanskog rata između Cezara i Pompeja. Pristavši uz ovog posljed- me su stekli i imunitet (bili su immunes, tj. oslobođeni nekih fiskalnih obveza).
l'redmel i metode istraživanja ANTIČKI GRAD

Fertinates (malo iskvaren oblik), pripadnici zajednice kojoj je središte bilo Fulfi- d) Peregrinske zajednice koje su stekle civitet
nium , današnji Omišalj na o. Krku. Treba ponoviti da su mnoge zajednice netom navedenih kategorija također od­
Curictae - pripadnici zajednice s centrom Curicurri (Krk na istoimenom otoku - ređeno vrijeme u predrimsko doba, prije stjecanja civiteta ili osnutka kolonije, ima­
Curictica insula). le karakter autohtonih zajednica. Nema sumnje da je npr. Salona bila središte epi-
horske zajednice i prije dolaska onog nukleusa iz konventa i dedukcije kolonije, ka­
b) Gradovi - središta rimskih municipija ko i Strabon donosi oslanjajući se na tu stariju situaciju pa kaže da je Salona grad
Agida - Kopar u Istri, bio je oppiđum civium R om anom m već u najranijem Car­ Delmata (Strab. Geo.VII, 5,5; v. ovdje 412). S dolaskom, međutim, rimskih elemena­
stvu (Degrassi 1933a; Mlakar 1962., 34). ta u naselja navedena pod b) i c) taj je epihorski element bio minimiziran. Napro­
Parentium - P o reč, u najranijem Carstvu municipij rimskih građana, za Tiberija tiv, snažnu epihorsku komponentu sačuvali su gradovi navedeni pod a), jer je riječ
postaje kolonija rimskih građana. 0 dodjeli civiteta zatečenom stanovništvu. Zbog toga ćemo i njih ubrojiti u autoh­
iader (?) - današnji Zadar, vjerojatno je prije osnutka kolonije bio konvent odnos­ tone formacije.
no municipij rimskih građana. Na arealu što ga obrađujemo, zajednice s neprekinutim autohtonim temeljem
Salona - Solin, u Cezarovo vrijeme conventus civium Romanorum (Caes. Bell. civ. 1 njihovi gradovi - centri bili su:
III, 9, 2 - 3) s municipalnom konstitucijom, poslije središte kolonije rimskih Albona - Labin, autohtona općina s italskim pravom, u razvitku izrasla u rimski mu­
građana. nicipij.
Narona (?) - Vid kod Metkovića, vjerojatno kao i Salona zajednica rimskih građana Flanona - Plomin, s istim razvitkom kao i Albona.
(konvent) prije osnutka kolonije. Tarsatica - Trsat, Rijeka, autohtona zajednica, civitet je stekla za Flavijevaca u dru­
Issa - Vis, oppidum civium Romanorum od Augusta, vjerojatno integrirana u salo- * Degrassi 1934. - Uvod; goj polovini I. st. n. e.
1965.. 44 i d.; 1954., 68 i d.
nitanski municipalni kompleks. Vatja registrirati'da je Šažei Sema - Senj, isprva zajednica peregnnskoga karaktera, već potkraj Republike sre­
1987. pretpostavio i raniju dište italskoga poslovnog svijeta (trgovina, pomorstvo), od Augustovih vreme­
Tragurium - Trogir, bio je također oppidum civium Romanorum za Augusta, do- dataciju osnutka kolonije.
mala u sastavu saionitanske kolonije. On pomišlja čak i na ceza- na uživala rimski civitet.
rovsku koloniju, s prohod­
Rhizinium - Risan, u Rizoničkom zaljevu (sinus Rhizonicus - Boka kotorska), op­ nom municipalnom fazom. Crexa - Cres, stekla je civitet i konstituciju za prvih careva, Augusta ili Tiberija.
pidum civium Romanorum. ' Forlati-Tamaro 1936.; Apsorus - Osor, razvitak poput Cresa.
1947. - Uvod; Degrassi
Acruvium - Grbalj iii sam Kotor, kao Risan. 1943.; 1954., 60 i d.; Fras- Curicum - Krk, autohtona zajednica kojoj je bilo dodijeljeno italsko građansko pra­
cheiti 198?. zalaže se n to vo, prirodnom evolucijom postala municipalitet s rimskim građanskim pra­
Buthua - Budva, važan emporij prema helenističkom svijetu u predrimsko doba, da je kolonija u Poli mogla
od Augusta oppidum civium Romanorum. biti osnovana za Cezarove vom.
dikt2ture, vjerojatno između
Olcinium - Ulcinj, također municipij rimskih građana. 47 i 45- g- pr. Kr.
Fulfinium (žitelji Fertinates ili Foretani) - Omišalj na o. Krku, također je kao pe-
* Brunelli 1913., 89 i d.; Vit-
regrinska zajednica dobio italsko pravo koje je evoluiralo u rimsko građansko
c) Rimske kolonije tinghoff 1952.. 124; Suić pravo.
1964;1981.: Alfoldv 1965..
Parentium - Poreč, kolonija od Tiberija dalje (colonia lulia Parentium). 123; Wiikes 1969, 223;. Arva - Rab na istoimenom otoku, stekla je civitet i konstituciju za Augusta.
Pola - Pula, agrarna kolonija osnovana prije g. 43- pr. Krista: colonia Pola pietas lu ­ Novak 1949.; Vittinghoff Lopsica - Jurjevo kod Senja, autohtona općina s italskim pravom, daljnjim razvit­
lia ili Pollentia Herculanea,r 1952.. Suič 1963.; 139; Al-
foldv 1965.. 123; Wilkes kom rimski municipij.
Iader - Zadar, agrarna kolonija, vjerojatno ju je osnovao Cezar (lulia) ili August 1969, 223; Antička Salona Ortopla - Stinica pod Velebitom, također autohtonog podrijetla, stekla rimsko gra­
1991.
(Augusta) .48 đansko pravo i konstituciju za Augusta.
Mišura 1921., 5 i ć.-. Al­
Salona - Solin, agrarna kolonija, vjerojatno ju je osnovao Cezar nakon završetka foldv 1965,118 i d.; Wilkes Vegiurn ili Vegia - kod Karlobaga, također municipij od Augustovih vremena.
1969.. 114; Milošević 1987.;
građanskog rata, colonia Martia lulia Salona 1990.; 1998. Parentini - ime stanovnika zajednice registrirano u natpisu (CIL 3.15053), ime gra­
Aequum - Čitluk kod Sinja, agrarna veteranska kolonija koju je osnovao car Klau- Patsch 1907, 3 i d.; Vittin- da nepotvrđeno, možda Parent(i)um. Nalazio se vjerojatno negdje na granič­
dije:colonia ClaudiaAequum (iliA equitas)K ghoff 1952, 125; Aifo!dy
1965.. 134-; Wiikes 1969,
nom području Libuma i Japoda, poviše mora na Velebitu.
Narona - Vid kod Metkovića, agrarna kolonija osnovana vjerojatno kad i salonitan- 245 i d.; Cambi 1980a. Argyruntum - Starigrad Paklenica, zajednica domaćih peregrina, stekao je konsti­
ska.” Novak 1965.; 1966.; AJ- tuciju i civitet za prvih careva, Augusta ili Tiberija.
foldv 1965, 139 i d.; Wilkes
Epidaurum - Cavtat, također agrarna kolonija, vjerojatno osnovana za Augusta.’' 1969.. 252 i d. Aenona - Nin, središte zajednice koja je za Augusta stekla rimski civitet.

63
Predmet i m etode istraživanja ANTIČKI GRAD

Pasinum (?) - neutvrđenog smještaja, u Plinija se samo spominje nakon Enone ci- pravom smislu riječi. Ostalih naselja nižega ranga, od kojih su mnoga imala istaknu­
vitas Pasini (Plin. NH III, 140; v. ovdje 420). te urbane i urbanističke kvalitete, kao gradići Istre (Ruginiumss - Rovinj, Pim num
Nedinum - Nadin, središte libumske općine, civitet i konstituciju dobili su Nedi- - Piran, Nesactium - Vizače), Liburnije (npr. Blandona - kod današnjeg Biograda
tae vjerojatno već za Augusta. na moru), srednje Dalmacije (npr. Pituntum - Pođstrana, Oneutn - Omiš) i drug­
Corinium - Karin, Gradina Miodrag, centar iiburnske zajednice, status municipija dje, bilo je prilično mnogo, ali ona izlaze iz okvira ovih razmatranja.
dobio je za Augusta. Već sad, na kraju ovog poglavlja, nameće se potreba da se osvrnemo na sliku
Clambetae - Cvijina glavica kod Obrovca, stekla je civitet i konstituciju za Augus­ rasprostranjenosti urbanih centara na hrvatskoj obali i đa na temelju toga izvede­
ta. mo zaključak, ne prejudicirajući konačne zaključke koji će slijediti iz daljnjih anali­
Hadra - Medviđa u zapadnoj Bukovici, stekla je civitet za prvih careva. za. Vidi se đa su neke regije bile gušće urbanizirane, neke rjeđe. Ako izuzmemo gr­
čke i rimske kolonije, koje su formacije stranog podrijetla i koje su nastale kao re­
Asseria - Podgrađe kod Benkovca, vjerojatno uživala italsko pravo kao autohtona
zultat vanjske politike grčkoga i rimskog svijeta, ostaje nekoliko desetaka gradova
zajednica, a k tome i imunitet. U daljnjem razvitku postala rimski municipij po­
što su se razvili na autohtonim temeljima.
četkom l.st.
Istra je u ranom Carstvu bila relativno slabo urbanizirana.Tu su se nalazila če­
Sidrona - zapadnije od Hadre. Njezini liburnski pripadnici Sidrini stekli su civitet
tiri grada u pravom smislu riječi: Tergesle, Agida, Parentium i Pola. Cak Nezakcij,
i konstituciju za prvih careva.
koji je nesumnjivo imao vrijednih tradicija iz predrimskih vremena kao jedno od
Alveria - Dobropoljci u istočnoj Bukovici, i njezini pripadnici Alveritae također su najistaknutijih središta starih Histra, nije imao konstitucije sve do 3. st. n. e. Ostali
stekli rimsko građansko pravo i konstituciju za prvih careva. su gradići bili u sjeni navedenih centara. Antička Liburnija, obalni potez od Raše
Varvaria - Bribir i njezini Varvarini, pripadnici autohtone zajednice, stekli su ital­ do Krke, bila je u antičkom razdoblju najurbaniziranija regija hrvatskog priobalja,
ski privilegij i konstituciju koja je evoluirala u municipalitet s rimskim civite- počevši već od Kvarnera, pa preko podvelebitskog kraja, do Ravnih kotara i Buko­
tom. vice. Današnja srednja Dalmacija daje opet sasvim drukčiju predodžbu: to je re­
B um um - Ivoševci kod Kistanja u Zapadnoj Bukovici, dobio je autonomiju znatno gija veoma rijetke urbanizacije, najrjeđe na primorju, pa se može kazati da je pod­
kasnije, za cara Hadrijana u prvoj polovini 2. st. n. e. ručje Delmata, Ardijejaca, Daorsa i drugih naroda u tom procesu bilo zaostalo.Tek
Scardona - Skradin, na jugoistočnoj periferiji Liburnije, središte sudbenoga kon- u današnjoj južnoj Dalmaciji i u Crnogorskom primorju susreće se veća gustoća,
venta Liburna i Japoda, stekla je konstituciju i civitet za Flavijevaca, u drugoj ali još uvijek ne tolika kao na tlu Liburnije. Opažaju se i razlike unutar iste regije.
polovini 1. st. n. e. Na primjer, relativno slabo je bio urbaniziran uži primorski pojas u sjevernoj Dal­
maciji, odnosno u kontinentalnoj Liburniji, dakle uglavnom područje Ravnih kota­
Rider - Danilo kod Šibenika i njegovi Riditae kao autohtona delmatska zajednica
ra, dok je kudikamo više bilo urbanizirano podvelebitsko područje i područje da­
stekli su civitet vjerojatno za Klaudijevaca, u prvoj polovini 1. st. n. e.
našnje kršne Bukovice. Zašto je tome tako neće biti teško objasniti.Tu su važnu ulo­
Promona - Tepljuh kod Drniša, kamen smutnje krajem Republike između Liburna gu imali političko-dništveni i ekonomski momenti i tome će biti posvećen dio dalj­
i Delmata, stekla je civitet relativno vrlo kasno, tek za Aurelijevaca, u drugoj po­ njih izlaganja.
lovini 2. st. n. e.
Rhizinium - Risan, vrlo vjerojatno jedna od onih Varonovih (u Plin. NH III, 142; v.
ovdje 420) autohtonih civitates prije stjecanja civiteta.
Acruvium - Kotor, kao Rizinij.
Buthua - Budva, kao Rizinij.
Olcinium - Ulcinj,kao Rizinij.
Doclea - Duklja, kod Podgorice, centar veoma prostrane autohtone zajednice, stek­
la je konstituciju među posljednjima, u 2. st. n. e. Osim Dokleata (Docleatae)
pripadnika ove zajednice, postojalo je i šire pleme Dokleata koje se po Pliniju
(NH III, 143, v. ovdje 420) dijelilo na 33 dekurije.

To bi bio potpun katalog naselja iz najranijega Carstva na užemu obalnom


prostoru kojima se pouzdano može pridati svojstvo grada - centra, dakle grada u
III. dio

U SVITANJU GRADA
KLASIČNOGA SVIJETA
NA ISTOČNOM JADRANU

Gradovi ili nascuntur ili fiu n t - ili se razvijaju ili nastaju. Postanak grčkih gradova
kao urbanih centara ne moramo uvijek tražiti u postupnom uvođenju tercijanih
djelatnosti od kojih mnogima i nije bilo mjesto unutar gradskog perimetra. Od se­
la često postaje grad, nastaje gradsko središte čiji položaj ima posebno pozitivno
značenje za one cjeline koje se formiraju kao rezultati i interakcije dvaju sadržaja,
jednoga gradskog i drugoga seoskog. Odnos polis - kčm e možemo promatrati na
primjeru mnogih grčkih naselja.To je onaj poznati odnos grad - selo, koji se u kon­
kretnim oblicima susreće i kasnije u rimskim naseljima i u novijim formacijama.
Prauzori su tih cjelina stari orijentalni gradovi - države, kasnija ishodišta integraci­
ja gdje je glavni grad - osvajač postao središtem većih i prostranijih država.
U starim tradicijama često susrećemo ime osnivača grada koji se kasnije štuje
kao božanstvo - roditelj, otac stanovnika rođenih u gradu.To vrijedi osobito za os­
nivače i obnovitelje mnogih grčkih gradova. Genealogije njihovih potomaka veći­
nom su se uzimale i kao kronologije postojanja, odnosno osnutka grada. Kad je He-
katej Milećanin došao u Egipat, posjetio jeTebu, znamenito vjersko središte. Heka-
tej je tamošnjim svećenicima s ponosom kazao da je on šesnaesti potomak božan­
skog osnivača Mileta. Slatko su se nasmijali svećenici na tu samohvalu, jer su oni
posjetitelju iz Mileta mogii pokazati čak 345 velikih kipova svojih prethodnika (He-
rod. Hist. II, 143)! Hekatej je dobro preračunao naraštaje primijenivši prosječan vi­
jek od četrdeset godina za jednu generaciju i početak je života svojega grada pove­
zao s vremenom doseljenja Dorana koje je postalo najvažnijim uporištem grčke
predaje, uz Trojanski rat od kojega su također neki Grci računali vrijeme. Hekateje-
va je kronologija vrijedila sve do helenističkih vremena kad su poznati kronografi
pokušali pojedine događaje iz grčke povijesti sinkronizirati s važnijim događajima
iz povijesti orijentalnih država.
Spartanci su datirali događaje imenima svojih kraljeva koji su taj položaj obna­
šali u suvladarstvu, po jedan iz vladarskog roda Agida i vladarskog roda Euriponti-

135
ANTIČKI GRAD V svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

da. Sve do Leonide koji je ušao u povijest kao heroj Termopila, spartanski je vladar­ ruščansko-rimskom svijetu, a urbana kultura bila je temeljna pretpostavka društve­
ski popis dijelom kasnija rekonstrukcija. Ako pogledamo katalog kraljeva, moći će­ nog progresa.
mo prepoznati i posve izmišljena imena.Tako, npr., uz Likurga koji je po spartan­ Bila je dokraja izgrađena opća apstraktna ideja grada koja se bezbroj puta re­
skoj predaji tvorac ustava toga polisa, stoji suvladar imenom Eunom (grč. eu + producirala i konkretizirala kad su se osnivali novi gradovi, bilo u metropolama kla­
nomos, ‘dobar zakon”). sičnih civilizacija, bilo u zemljama barbarskog svijeta. Na našim obalama bit će to
U najstarijemu grčkom društvu već su bili počeli neki procesi spajanja stanov­ ostvarenja grčkog duha u kolonijama što su ih Grci ovdje osnovali ili naseobine
ništva malih naselja koja jedva možemo smatrati prapočecima kasnijih urbanih sre­ rimskih građana na najvažnijim punktovima naše obale. U naša razmatranja potreb­
dišta. S razvitkom i napredovanjem društva u malim naseljima ona su se često uje­ no je uključiti i ideje stranih civilizacija o fenomenu grada uopće, ne samo da bi se
dinjavala u veću zajednicu.'lako atenska predaja koju nam je posredovao Plutarh bolje shvatila njegova realizacija na hrvatskoj obali već jednako tako da bismo mog­
(Thes. 24 i 25) prikazuje ujedinjenje Atike u atenski polis na poticaj kralja Tezeja, li prosuditi u kojim je uvjetima ostvaren i u čemu se onda očituje epihorska kom­
Egejeva sina, kojega su Atenjani rado isticali kao svojega ekista (oikistes). Svaki je ponenta u tim i u svim drugim gradskim središtima koja su se na obalnom prosto­
Atičanin pripadao jednoj od četiri jonske file (plemena), a svaka se fila dijelila na ru nalazila u sferi utjecaja klasičnoga grada.
tri fratrije. Plutarh pripovijeda da je Tezej ujedinio dotad odvojene jedinice atičko-
ga prostora u jednu veću, atenski polis, postupkom što ga sam naziva sinekizmom
(synoikismđs).U procesu sinekizma manje su jedinice davale svoje specifične dop­
rinose. Kasnije je ostalo mnogo retencija u društvenomu, političkom i vjerskom ži­
votu koje svjedoče o njima. Četiri su jonske file (plemena) zadržale osobitosti koje
se nisu izgubile ni onda kad je Klisten umjesto njih uveo teritorijalne file. Unutar
prvotne četiri file postojala je podjela na bratstva - fratrije - koju ni reforma nije
1. Grad grčkoga svijeta
mogla ukloniti. U okviru fratrija čuvale su se stare patrijarhalne institucije rodov­
skog podrijetla na području obitelji, obiteljskoga imetka, svetkovina, kulta itd. Sre­
Već stari logografi i geografi, proučavajući gradske formacije na području grčkoga
dišnja vlast polisa nije u to smjela dirati. Sinekizam je bio integracija na vrlo demok­
kulturnog utjecaja, smatrali su da je grčka urbanistička misao potekla iz Jonije na
ratski način s temeljima u rodovskome društvu. Plutarhov prikaz nije samo rezultat
obalama Male Azije, a formulirao ju je, kako je poznato, Hipodam iz Mileta u 6. st.
njegovih domišljanja ili atenske predaje već odraz stvarnih društvenih procesa.
pr. Krista.67 Do perzijskih ratova jonski je svijet živio u okviru velike državne cjeli­
Atena je blistav primjer o kojemu je sačuvana i potvrda u literaturi. Ipak, i u Gr­ ne što su je Kir Stariji i njegovi nasljednici formirali na razvalinama velikih država
čkoj pretežu spontane tvorbe pod utjecajem gospodarskih grana kojima se stanov­ starog Istoka. Prve formacije grada - države bile su se pojavile na tlu Mezopotami­
ništvo izdržavalo: stočarstva, zemljoradnje, obrta, trgovine. Posebnoga karaktera bi­ je, a perzijska okupacija Jonije mogla je pridonijeti i formiranju i oblikovanju gra­
le su kleruhije, naseobine kleruha koji su od matičnoga polisa dobili određenu po­ dova ne samo na području što su ga okupirali Perzijanci nego i na klasičnomu gr­
vršinu zemlje (kleros ili klaros, ždrijeb) na uživanje, a ne u stalno vlasništvo. Kleru­ čkom tlu. Pod perzijskom vlašću našle su se zemlje s tisućugodišnjim tradicijama ži­
hije su svojim maticama pružale velike mogućnosti gospodarskoga rasta. Urbanoga vota u civilizacijama visokog dometa koje su jonskim Grcima bile na dohvatu. Oni
tipa postat će uskoro i naselja koja su po postanku bila potpuno vojna. Urbani su su lako mogli upoznati mnoga iskustva antičkog Orijenta na svim poljima, pa tako
karakter već gotovo u početku imala ona naselja koja su nastala kao središta terci­ i na polju urbanističke discipline. Jonski Grk, nesputan sitnim partikularizmom ko­
jarnih djelatnosti, prvenstveno trgovine. U svim civilizacijama i svim razdobljima ji je vladao u metropoli i antagonizmom između mnoštva sitnih polisa u zemlji -
postoje toponimi koji upućuju na značenje prometa i trgovine za nastanak i opsta­ matici, imao je prilike širiti svoja obzorja i stjecati nove, grčkom svijetu dotad ne­
nak naseobina: Empćrion, Nauportus, Forum Iulii, Demir Kapija, Novi Pazar, Veli­ poznate spoznaje s različitih područja. Grk će često zauzeti visoko mjesto u politi­
Bila je potrebna velika str­ ko Trgovišče i dr. U Istri susrećemo toponim Karojba koji je postao od lat. quattuor ci perzijskoga kralja, pogotovo kad je bilo potrebno da se iskaže grčki duh istraži­
pljivost i znanje da se protu­
mači ovaj toponim. Razmat­ viae (quadrivium - raskršće).*1 vanja. Darije Vištašpa u posljednjim decenijima 6. st. pr. Krista povjerit će tako lo-
ranjem samoga značenja ne Kad je govor o negrčkim i nerimskim urbanim formacijama, ponajčešće njiho­ gografu Skilaku iz Karijande da istraži svijet Srednjeg istoka sve do obala Inda, a He-
bismo Iako mogli doci do
njegovoga izvornog oblika. ve početke moramo procjenjivati mnogo skromnije, samo po okolnostima koje su katej iz Mileta proučit će geografiju i etnografiju svih obala Mediterana. U tom se
Ovdje ćemo navesti samo utjecale na izbor položaja za naselje, a bile su bitne za opstanak njegovih stanovni­ krugu rodio i formirao Herođot Halikarnašanin, koji će prvi upotrijebiti znanstve­ Literatura o grčkoj urbanis*
neke fonetske promjene koje tici dosta je opsežna, usp. u
su se tu zbile: qu- je prešlo u ka: prvenstvo ima obradiva zemlja, zatim sam položaj i mogućnost komunikacije. ne metode istraživanja u proučavanju povijesti. užemizbom: Lavedan 1926.;
k-, -d- se izgubilo, -£>■je Castagnoli 1951.; Martin
prešlo u -b-, -i- je epentezom U vrijeme kad se na hrvatskim obalama pojavljuje grad antike, klasična je urba­ Odatle je potekao i Hipodam iz Mileta, suvremenik Herodotov, koji je djelovao 1956.; Morini 1963.: Coppa
došlo pred njega. nistička misao bila razrađena kao posebna doktrina u grčkom, helenističkom i u et- nakon završetka perzijskih ratova. Kao aktivni inovator klasične grčke misli Hipo- 1968.

136 137
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Si. 29. Gradski raster grčkog Nea-


pola (NedpoUs), Napulj, Italija: u
rasteru dominiraju uzdužni aksijalni
pravci; Castagnoli 1951.

dam je na maloazijskom prostoru došao do ostvarenja koja su kasnije dobila epitet


hipodamovske znanosti. Pravilan raster gradskog areala postojao je u mnogim kra­ SI. 30. GradsM raster grčke Ise (Issa), Vis: tlocrt s
perimetrom i pravcima komunikacija (d) koje teku niz
jevima o kojima je Hipodam mogao steći spoznaje i primijeniti ih tako da je postao padinu u longitudinalnom smjeru: a) trijem: b) rimske
utemeljitelj grčkoga modela planiranoga grada s podjelom na geometrijski pravilne terme; c) nekropola; d) komunikacije; e) rimski teatar;
prema Gabričević 1958.
dijelove.
Nijednom narodu antičkoga svijeta urbanistička doktrina nije bila tako potreb­
na kao Grcima, jer nijedan narod nije doživio takvu proliferaciju svojega vlastitoga konstrukcija njegova rodnoga grada Mileta koji je bio razoren u grčko-perzijskim ra­
grada po dalekim tuđim zemljama. U vrijeme kad je djelovao Hipodam, grčka je ko­ tovima, i urbanistička regulacija grada Pireja, najvažnije atenske luke. Po tome se
lonizacija već bila doživjela apogej, nove stečevine (ktiseis) u 5. i u 4. st. pr. Krista grad, planiran u strogom ortogonalnom sustavu, s pravilnom mrežom gradskih ko­
ispunit će tu i tamo pokoju prazninu u pojedinim regijama koje su već odavna bi­ munikacija, užih urbanih sklopova, gradskih četvrti i blokova kuća, smatra tvorevi­
le u interesnoj sferi grčke kolonizacije.To znači da je i zapadni grčki svijet u Hipo- nom nastalom na hipodamskim načelima. Nesumnjivo je da je Hipodamovoj teori­
damovo doba već bio stekao golemih iskustava u osnivanju novih gradova, počev­ ji prethodila stoljetna praksa. I sam dijete grčkog polisa, jednoga od najznameniti­
ši tamo od kraja 8. st. pr. Krista. I ta su iskustva nesumnjivo bila prisutna u Hipoda- jih, najbogatijih i u kolonizatorskom djelovanju najaktivnijih, dobro je poznavao
movoj doktrini i njegova je zasluga prvenstveno u tome što ih je znao formulirati i gradski organizam u svim njegovim funkcijama i u svim njegovim manifestacijama:
konstituirati u sustav. Vrijednost Hipodamova modela nije samo u geometrijskoj on je u tim kategorijama razmišljao i nalazio rješenja koja su tome najbolje odgova­
pravilnosti već i u raspodjeli prostora u gradskome tkivu za sadržaje koji grad čine rala. Stoga i neće biti teško razlučiti u grčkoj literaturi koja tretira problem polisa
gradom. To su javna mjesta, namijenjena zajedničkim funkcijama iz sfere javnoga ži­ nakon Hipođama ono što je njegovo i ono što je patrimonij opće grčke misli o gra­
vota: uprave, trgovine, prometa, zdravstva, prosvjete, kultova itd. Nastoje se izdvoji­ du. Ideju grada u sustavu razradio je u 4. st. pr. Krista filozof Aristotel iz Stagire u
ti sadržaji kojima se ne može osigurati prostor unutar gradskoga tkiva, omeđenoga djelu Politika (v. ovdje 398). Tu i tamo oslanja se na Hipodama prema kojemu ne
bedemima, jer onamo i ne pripadaju. Filozofija ih je dijelila na svete i profane. gaji simpatije, a njegovim teorijama pristupa veoma kritički, pa im se ponegdje i su­
I sam grčki svijet u užoj metropoli stekao je u procesu geneze i razvitka vlasti­ protstavlja - indirektno preko njih i Platonovima. Aristotel nam ostaje glavnim iz­
toga polisa vrijedne spoznaje ne samo dok je unapređivao grad kao funkciju druš­ vorom za poznavanje ne samo grčkoga grada nego i znanosti o gradu uopće u gr­
tva već i dok ga je oblikovao kao faktor zadovoljenja svih potreba građanina - druš­ čkomu klasičnom i helenističkom svijetu. Ipak nema sumnje da je on pred sobom
tvenoga bića (zdion politikćn). Izvorna Hipodamova doktrina nije nam poznata, o imao model Hipodamova grada (II, 5,1-4; v. ovdje 400) kad je proučavao ne samo
njoj možemo suditi na temelju njegovih ostvarenja, od kojih su najznamenitija re- njegovu konkretizaciju već i sve druge aspekte djelovanja i razvitka grada, kad je
ANTIČKI GRAD V svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

udarao temelje znanstvenih metoda u istraživanjima, počevši od proučavanja gene­


ze grada i njegova trajanja u dijakroniji pa do analize njegove uloge u njemu suvre­
menom društvu. Aristotelova definicija čovjeka kao bića polisa (to bi bilo uže zna­
čenje poznate sintagme zdion politikon) identificira u širem smislu univerzalnost
ljudske društvenosti u njezinu posebnom povijesnom obliku, u urbanom i urbanis­
tičkom, koji je bio i najveći domet društvene organizacije nebarbarskog svijeta.
Aristotelova je glavna preokupacija naći konkretnu viziju najpogodnijeg modela po
kojemu će se organizirati njemu suvremeni grad, razlučujući i određujući u tom
gradu ono što pripada građaninu pojedincu i grupi pojedinaca od onoga što je od­
ređeno zajedničkim organizmima na temelju funkcija što ih obavljaju. Po tome će
i sustav materijalnog ostvarenja grada biti odraz političke koncepcije, društvene
strukture i hijerarhije, refleks ideja koje su i prije filozofi razrađivali u traženju mo­
SI. 31- Gradski raster grčkog Fara (JPha-
dela idealnoga grada. Aristotel sam nije oduševljen Hipodamovim konceptom gra­ ros), Stari Grad, o. Hvar; prvotna gradska
da oblikovanog u krutomu geometrijskom sustavu (koji, uostalom, koliko znamo iz jezgra: 1, 2, 3- ostaci zidina; 4. položaj sre­
dišnjega gradskog prostora; A, B položaj grad­
primjera, i nije bio tako strog), on predviđa fleksibilnije organizirane prostore ali skih komunikacija; prema Gabričević 1966.
ga, u biti, vodi Hipodamova misao (Aristot. Polit.VII, 10,4; v. ovdje 404). Ona je ubr­
zo našla primjenu i u zapadnom svijetu. Kad je Periklo pokrenuo osnivanje panhe-
lenske kolonije Turiji (Tburioi) u južnoj Italiji, gdje je uz Herodota, po Hezihijevu Kompleks astinomije obuhvaća sve što se odnosi na uže gradsko područje, počev
svjedočanstvu, sudjelovao i Hipodam (Suda s. v. 'HgoSotog, Hesych. s. v. od kulta, uprave, institucija, izgradnje i si. do komunalnih službi, održavanja reda,
'Yjdto&&(K>u v£|xr)at5),već su se bile manifestirale ideje koje su anticipirale Stagira- opskrbe tržnice i dr. Agronomija regulira sve što se odnosi na gradu pripadajući te­
nina. Ekisti (osnivači) toga grada, kako se vidi, birani iz najuglednijega kruga tadaš­ ritorij: raspodjelu i vlasništvo terena, obradbu i eksploataciju, režim cesta, voda i si.,
njih intelektualaca, udarili su temelje gradskoj legislaturi rukovodeći se idejama za­ održavanje nekropola i svetišta, itd. To je u neku ruku i znanstveno obrazloženje
konodavca Haronde. U jednom zakonu bilo je određeno da sva djeca građana no­ problema odnosa grada i sela, centra i njegova teritorija. U grčkom polisu oni čine
voosnovanoga građa imaju pravo na besplatno školovanje (grammata - učenje či­ harmoničnu cjelinu. U demokratskom polisu bit će te relacije drukčije od onih u
tanja i pisanja)! Aristotel će analizirati sve tipove politija, one aristokratske, hijerar- aristokratskom, ali jedno bez drugoga nije moglo postojati. Odraz ove dihotomije u
hizirane u svojim društvenim strukturama i defenzivne u odnosu prema ambijentu kompleksu polisa susreće se i na našoj obali, u tekstu poznate psefizme iz Lumbar­
u kojemu egzistiraju, kao i one demokratske, izložene opasnosti od demagogije i de na o. Korčuli, koja je zapravo rodni list kolonije u osnutku (v. ovdje 452). Tu je
oligarhije, ne opredjeljujući se osobno ni za koju (usp.Polit.VE, 10,4; v. ovdje 404), teritorij naseobine razlučen na dvije cjeline, na gradsko područje za stanovanje (za
smatrajući da je svaka vlast dobra ako je čine dobri ljudi.Time nam on ujedno prvi upravu i si.), i na teritorij na kojemu će doseljenici dobiti parcele za obrađivanje
daje i tipologiju grada - zajednice izrađenu na temelju političko-socijalnih struktu­ (svaki po 30 pletara). Naseljenici su podijeljeni po filama, svakom se dodjeljuje
ra, u kojima razlikuje elemente koji su njihova posljedica.To jesu uopćene sheme, prostor za stanovanje i gradnju kuće u gradu što se upravo utemeljuje, i posebno
ali one mogu nadahnuti svakog istraživača kad god se nađe pred zadatkom da na dio teritorija (jonski kleros, dorski klaros - ždrijeb). Time su započele astinomija i
temelju materijalnih ostataka nekoga grčkoga grada pokuša otkriti i njegovu dušu. agronomija toga novoga grčkoga grada, a tako je sigurno bilo i prilikom osnivanja
drugih naseobina koje su imale pretežno agrarni karakter.
Za naša uža razmatranja važne su Aristotelove ideje o odlikama polisa. On raz­
likuje dvije odjelite kategorije postupaka i institucija povezanih s njima u organiza­ Po Aristotelu, grad se odlikuje svojom eukozmijom i diortozom (eukosmia i
ciji grada - države kao integralne cjeline: grada kao prostora određenog za obavlja­ diorthosis, Aristot. Polit. V 5, 2; v. ovdje 400; II, 6,13; III, 1, 4 i 7; III, 8,6; VI, 1, 5).
nje svih zajedničkih funkcija, i posebno njegova teritorija koji je raison d’etre gra­ Eukozmija (od grč. eu - dobro i kosmos - red) u materijalnom pogledu odraz je hi-
da samog.To su dvije ravnopravne kategorije. Jer, kako je spomenuto, autdrkeia je podamskoga grada u kojemu postoji red stvari, koordiniranost grada u njegovim
nerazlučiva karakteristika grada. On mora biti sposoban sam upravljati sobom, sam elementima, savršeni poredak u idealnoj organizaciji gradskog prostora, odsjaj vizi­
opstojati i razvijati se u svim svojim djelatnostima: političkim, upravnim, ekonom­ je “savršenoga grada”. Suprotnost tome je akosmta (nered), pa je odnos eukozmi­
skim i kulturnim, on tvori samodostatnu cjelinu u kojoj je njegov teritorij jednakov­ ja : akozmija na neki način i odnos grčki grad : grad barbara. Međutim, najmanje je
rijedan dio. Zbog toga sve ono što se odnosi na društveni život uopće, Aristotel svr­ to strogost u poštivanju uredne planimetrije i geometrijski organiziranog prostora.
stava u dvije kategorije koje naziva astynomta (od asty - grad - utvrda i nomos - Eukozmija ima svoj visoki etički smisao. On proizlazi iz međuzavisnosti reda u stva­
zakon) i agronomia (agrćs - polje, teritorij, Aristot. Polit.VI, 5,3 i 4; v. ovdje 402). rima i reda u sferi ideja, to je eukozmija na planu moralnih vrijednosti koje se oči-
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 33- Usporedni prikaz idealne urbanističke she­


me Ise i Fara: Issa (A) je organizirana u pravokutnom
rasteru s komunikacijama koje se padinom spuštaju
prema luci gdje se pretpostavlja središnji javni prostor
(hram s trijemom i si,y,Pbaros (B) se približava rimskoj
urbanističkoj shemi s kvadratnim rasterom i ravnoprav­
nim komunikacijama u oba smjera; glavne komunikaci­
je izviru iz gradskih vrata, a u njihovu sjecištu je sre­
dišnji javni prostor; Gabričević 1958.

nutoj epizodi, prvoj historijski utvrđenoj pomorskoj bitci na Jadranu koja se vodila
prije osnutka kolonije na Hvaru, kad je grčka flota pod zapovjedništvom isejskog
eparha pritekla u pomoć ugroženim utemeljiteljima Fara (Renđić-Miočević 1950.).
SI. 32. Gradski raster grčkog Fara (P haros) Stari No, apstrahirajući intencije osnivača, ona je u biti bila agrarna kolonija i agrar joj je
Grad, o. Hvar; rekonstrukcija linije perimetra i orijen­
tacije gradskih komunikacija; prema Gabričević 1966. bio izvor egzistencije isprva, pa i u kasnijim vremenima. Potvrdu za to nalazimo u
Herodota (VII, 155) koji donosi da su se i u Sirakuzi, isejskoj matici, pravim građa­
nima smatrali samo gamorsi, tj. oni kojima je za izdržavanje bila dodijeljena zemlja.
tuju u institucijama grada, u sustavu vlasti i u odvijanju svih onih složenih djelat­
Tako je bilo i u drugim dorskim kolonijama. U pitomim sunčanim dragama i uvala­
nosti u urbanoj zajednici.Taj se sklad postiže diortozom (orthos - ravan, prav, ispra­
ma grčki su naseljenici prvi put u ovim stranama posadili lozu i maslinu. Agrarni
van), ispravljanjem, hotimičnim uklanjanjem nepravilnosti u materijalnoj i u duhov­
karakter bio je još naglašeniji u drugim otočkim kolonijama, u Faru i u onima na o.
noj sferi. U tkivu grada koji se stoljećima spontano razvijao naslagalo se mnogo to­
Korčuli (Gabričević 1966.). Naseobine na o. Korčuli, vjerojatno na položaju današ­
ga što je potrebno ispraviti i dovesti u red. Cilj i model maksimalnog dostignuća u
njega istoimenog grada, imale su usto i stratešku ulogu nadzora nad plovnim pu­
tom ispravljanju bio je u grčkom svijetu (a kasnije u klasičnom svijetu uopće) grad
tom kroz Pelješki kanal (Suić 1996., 263-275). Podrijetlo naseljenika može se utvr­
koncipiran po Hipodamovoj zamisli, bez obzira na rezerve što ih je Aristotel imao.
diti samo u općim crtama na temelju vijesti pisaca i podataka iz natpisa. U stariju
Korelat tom ispravljanju gradskog prostora je ispravljanje na planu institucija, upra­
koloniju na Korkiri doselili su se dorski Kniđani iz polisa u maloazijskoj Kariji. Isej-
ve, općega društvenog života, da bi se i tu postigao “savršen poredak”, ono što Aris­
ci su bili Dorani, konstituirani u tri dorske file, kao i pripadnici njihove kasnije ko­
totel naziva eunomijom.Tako je pravilan hipodamovski gradski raster dobio svoje
lonije na o. Korčuli o kojoj svjedoči Lumbardska psefizma. Onomastički elementi u
znanstveno obrazloženje i opravdanje. Odraz toga su i u našim grčkim naseobina­
grčkim natpisima, posebno u Lumbardskoj psefizmi pokazuju da je među ovim ko­
ma, koliko su istražene, pravilne dispozicije gradskih areala, kako će se vidjeti.
lonistima bilo potomaka onih Ilira koji su još u posljednjoj fazi egejskih seoba u ve­
Budući da uvijek u proučavanju grada i urbanizma uzimamo čovjeka kao mje­ likom broju emigrirali na tlo Južne Italije (tzv. mesapski Iliri) i tamo se potpuno ili
rilo svemu, kako su i prvi sofisti naučavali, potrebno je razmotriti koji su elementi,
koje socijalno-kultume grupacije, bili nosioci ideje grčkoga grada na našem primor­
ju. Jer, kao i pri osnivanju rimskih gradova, od toga je mnogo zavisilo. Kako je na­
vedeno, intencija osnivača prve kolonije, Dionizija Starijega, prvenstveno je bila osi­
gurati na Jadranu prikladnu bazu koja će mu omogućiti da ostvari svoje dalekosež­
ne planove na tom moru (Diod. XV, 13; Novak 1940 ). Motiv vojne ekspanzije i ne­
čega što bismo današnjim jezikom označili imperijalizmom, nije tada bio nov u gr­
čkom svijetu. Poznata je politika Atene i njezine ekspanzije nakon perzijskih rato­
va, njezino nastojanje da osigura hegemoniju u grčkom svijetu i prevlast na moru
SL 34. Isejski koinćn u predrim-
(arkhe). I ona je osnivala vojne baze po Egeji i na obalama Trakije, slala svoje gra­ sko i u rim sko doba: I. odnos pre­
đane u tzv. kleruhije (od klšros - ždrijeb i ekhein - imati) gdje su živjeli od zemlje, ma kopnenim faktorijama u Traguri-
ju (Jragitrion, Trogir), i Epetiju
služili kao njezini vojnici u mornarici, ali one nisu bile konstituirane kao samostal­ (Epćtion, Stobreč); između njih je
ni polisi, a njihovi su pripadnici i dalje ostali atenski građani. Issa je imala sličnu ilirsko - delmatski emporij Salona;
II. odnos Ise i njezinih kopnenih fak-
namjenu i za života svojega osnivača bila je u zavisnom položaju prema matici - Si- torija prema Saloni nakon dolaska
rakuzi. U početku je bila primarna njezina vojna uloga, a to se pokazalo i u spome- pod rimsku vlast

142 143
ANTIČKI GRAD r st lutnju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

1 procesijski put
2 Nikin hram
3 propileji
4 kip Atene
Promahos
5 Artemidino
područje
6 halkoteka
7 Partenon
8 stari Atenin
hram
9 Atenin oltar
10 Zeusovo
područje
11 Pandionov
heroon
12 Erehtej
13 Pandrosej
14 kuća arefora

djelomično helenizirali (Rendić-Miočević 1952.). U Far su se uz pomoć i podršku rekonstrukcija


Dionizija Starijega doselili jonski Parani s otoka Para.
Kao ni drugdje, tako ni na našoj obali agrarne kolonije ne ostaju u daljnjem raz­
vitku zajednice sa samom agrarnom osnovicom. Grci u srednjodalmatinskom arhi­ S S I sakralne građevine
pelagu, a posebno Isejci, imali su izvanrednu priliku preuzeti ulogu posrednika u C Z 3 sakralno područje

trgovini i u pomorskom prometu, u razmjeni dobara s autohtonim svijetom na kop­ I----- I zgrade za kultnu službu

nu, pogotovo nakon što su Liburni izgubili prevlast na moru. Isa je u tome predvo­ C T J terase, dvorišta
dila, ona će osnovati faktorije na dvije važne točke na obali, na rubovima Kaštelan­
skog i Splitskog polja,Tragurij i Epetij, a u Saloni, koja je po Strabonu bila delmat-
ski emporij (Strab. Geo.VlI, 5, 5: epineion Delmateon - pristanište Delmata; v. ov­
dje 412), smjestit će se poduzetni trgovci i obavljati unosne poslove sa stanovnici­
ma u delmatskom zaleđu koji, kako je navedeno, nisu poznavali novac nego su raz­
mjenjivali dobra. Ekonomska uloga grčkog svijeta u nas ne ogleda se samo kroz dje­
lovanje kolonija. Grčki poslovni svijet pojavit će se i na drugim točkama obale, svu­
da gdje je mogao naći zgodnu priliku da posreduje u izmjeni dobara između doma­
ćega i vanjskog svijeta, posebno u važnijim autohtonim emporijima, kao što su bili
predrimska Narona, stara Buthoe i vjerojatno drugi centri južnog Jadrana. Njiho­
va prisutnost ostavila je u tim ambijentima vidnih tragova, pa i u sferi urbanizma.
Njihov monopol razorit će penetracija prodornoga rimskoga poslovnog svijeta u 2. položajni plan
i u 1. st. pr. Krista, uoči propasti isejske samostalnosti i dolaska jadranskih Grka pod
rimsku vlast (Suić 1973.). SL 36. Atenska Akropola; tlocrt i ideaina rekonstrukcija; Miiller - Vogel 1999-
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

2. Grad rimskoga svijeta

Urbane tradicije rimskoga svijeta imaju ishodišta u više izvora koji se u konačnici
stapaju u jedinstven tok. Smatra se da su neke ideje urbanističkoga karaktera bile
anticipirane na tlu Italije već u dubljoj prethistoriji, u posljednjim fazama bronča-
nog doba.To bi bila najstarija, italska komponenta. Kudikamo je važnija i aktivnija
bila druga, etruščanska, kojoj počeci sežu u razdoblje cvata željeznog doba, tzv. Vil-
lanova kulture na tlu središnje Italije.Treča komponenta je rimska, oplemenjena ut­
jecajima helenističkog urbanizma.
Fenomen naselja tipa terramara dugo vremena zaokupljao je arheologe i pa- SL 37. Kasnobrončanodobno naselje tipa ter­
ramara, Castelazzo di Fontanellata, Italija: a)
leoetnologe Italije. Riječ je o brončanodobnim naseljima u Padskoj nizini, pretežno središte sa svetištem; b) most preko jarka; c) nekro-
na tlu Emilije, gdje su obitavali protoitalski stanovnici koji su spaljivali svoje pokoj­ pola
ne. U tim močvarnim i plavnim područjima tadašnji je čovjek našao rješenja koja
su mu omogućavala da nedostatke prirodnih uvjeta pretvori u prednost za sebe, da
ture i tako je nastao slijed: palafitikoli - teramarikoli - vilanovljani. Suvremena je ar­
dobije površine pogodne za organizaciju naselja i ujedno dobro branjene. Oko njih
heologija odbacila takve spekulacije pa i same metode takva rezoniranja. Prema
na povišenom platou poduprtom koljem bio je iskopan jarak s vodom, poznata fos-
tome, kontinuitet razvitka protourbanih iskustava na tlu Italije kojima bi naselja ti­
sa u kasnijoj rimskoj kastrametaciji. Iz naselja, otočića opkoljenog vodom, bio je
pa terramara bila polazna točka ne može se utvrditi jer je fenomen i vremenski i
prebačen most do druge obale, a tu se nalazila i nekropola organizirana po mode­
prostorno posve ograničen. Ipak, ne mogu se potpuno ni odbaciti mišljenja onih
lu naselja živih.Tlocrti imaju geometrijske pravilne oblike, pretežno pravokutne ili
koji smatraju da je jedna takva opća ideja organiziranog naselja našla primjenu kas­
trapezoidne (si. 37), pa su mnogi u toj pojavi naslućivali anticipaciju onoga što će
nije na tlu Italije u različitim ambijentalnim i kulturnim uvjetima.
u historijsko doba biti rimska urbs quadrata, ne samo s obzirom na temeljnu tloc-
rtnu formu nego još više s obzirom na dispoziciju i organizaciju čitavoga tog pros­ Autohtona urbana misao na tlu Italije rodila se u društvu starih Etruščana koji
tora. Tu se naime prvi put na tlu Italije pojavljuje ideja pravilnoga rastera, s komu­ su prvi na. ovom poluotoku stvorili urbanu kulturu (naravno, ne uzimajući u obzir
nikacijama u pravilnom ortogonainom sustavu: jedna glavna komunikacija ide po grčke kolonije). Njihov urbani život, život aristokratskoga vladajućeg sloja, najbolje
sredini dužom stranom naselja, druga, okomita na nju, isto po sredini, kraćom stra­ ilustriraju poznate zidne slike u grobnicama (hipogejima) gdje se već od 6. st. pr.
nom. U tome opet neki vide ideju kasnijega karda i dekumana u rimskom gradu. Krista susreću scene iz dnevnog života s gozbama, igrama i drugim različitim pri­
Poseban je prostor određen za zajedničke funkcije, poglavito za kult, a on se redo­ zorima iz ovozemaljskog života, bez trunka pesimizma prema zagrobnom životu (za
vito nalazi na rubu uz dužu stranicu perimetra. Varijanata ima više, ali temeljna ide­ razliku od grčkih naziranja), a isto tako s reprodukcijama bogatog inventara kućnog
ja svima je zajednička. Ide se i dalje pa se smatra da je i termin insula što se u rim­ života, načina odijevanja, ponašanja u intimnom obiteljskom krugu i si.
skom gradu upotrebljava za gradske četvrti nastao u to doba, jer je temeljno znače­ Ideja etruščanskoga grada božanskog je podrijetla i sadrži specifično intelek­
nje te riječi “otok”,površina okružena vodom. Isto vrijedi i za svećeničku titulupo- tualno objašnjenje. Rođena u krilu religioznih spekulacija, kao sastavni dio etru-
ntifex (od pons, -tis, m. - most i facere - činiti; usp. stsl.ponf - hrv. put), koja dak­ ščanske kozmogonije i teogonije, sačuvala je takav hermetički karakter sve do kra­
le znači “graditelj mosta, puta, pristupa u naselje”.Tu je njegova uloga (a s njom vje­ ja, i kao takva prešla u nasljedstvo starom Rimu (Pallotino 1966., 213 i d.; Bloch
rojatno povezana i uloga planiranja) bila neobično važna. Otuda ugled i položaj u 1970.). Po shvaćanju Etruščana, uspostavljen je čvrst i konkretan odnos između ne­
društvu takvoga pojedinca čija je djelatnost, kao i mnoge druge, bila u sferi religij­ ba i zemlje, između svijeta bogova i svijeta ljudi. Svod nebeski je nebeski hram
skih naziranja i rituala. Valja ipak primijetiti da su naselja tipa terramara fenomen (templum caeleste), kojemu na zemlji odgovara zemaljski hram (templum terres-
ograničen na uže područje sjeverne Italije, nastao u specifičnim uvjetima što ih je tre), njegov izravni odraz. Hram nebeski je minuciozno elaboriran do u najsitnije
pružao ambijent. Prije su njihovi stanovnici (u talijanskoj literaturi “terramaricoli”, detalje, tamo vlada vječni nepromjenljivi red. Kao što su na zemlji tereni podijelje­
kao etnička kategorija) bili smatrani nasljednicima graditelja ranijih sojeničkih na­ ni i zaposjednuti, tako je to i na nebu (privatno vlasništvo proizašlo je dakle iz bo­
selja (palafiti, prema tome u talijanskoj literaturi “palafiticoli”) koji su se ovamo do­ žanskog prava). Čitav nebeski svod podijeljen je na četiri velike zone koje nastaju
selili iz regija onkraj Alpa, dok su se nosioci kasnije kulture Villanova iz željeznog njegovim presijecanjem pomoću dvaju glavnih pravaca svijeta. Jedan ide od sjeve­
doba (nazvani “villanoviani”) smatrali opet nasljednicima nosilaca teramarske kul- ra prema jugu, drugi od istoka prema zapadu. To su nebeski kardo i nebeski deku-
ANTIČKI GRAD U svitanju gradu klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

njenici đa su Rimljani asimilirali mnoge ideje i mnoga iskustva starih Etruščana, da


su u tančine poznavali procedure što ih je propisivalo “etruščansko umijeće” (dis­
ciplina Etrusca), jer su još u ranom Carstvu slali u Etruriju svoje mladiće da je nau­
če, moguće je dosta dobro shvatiti bit tc discipline. Izvornih etruščanskih tekstova
o tome nema, a ni pitanje samog jezika starih Etruščana nije do danas potpuno ri­
ješeno, pa nam mnoge važne spoznaje s tog područja izmiču. Vjerojatno je da bi u
tom pogledu vrijednih doprinosa dao sadržaj etruščanskoga teksta na ovojima mu­
mije u Arheološkom muzeju u Zagrebu (Rendić-Miočević 1997.).
Zasade etruščanske discipline Cesto se susreću u djeiima rimskih gramatika, pi­
saca koji su se bavili pitanjima agrara i katastra. Tako Higin u djelu “Utvrđivanje me­
da” (De limitibus constituendis) piše: “Međe naime nisu utvrđene neovisno o
ustroju svijeta, jer se dekumani upravljaju prema Sunčevoj putanji, a kardi prema
polarnoj osi. Taj se sustav mjerenja zove etruščansko umijeće po haruspicima
(svećenicima koji su proricali na temelju promatranja životinjskih ponutrica, op. a.)
koji su ga prvi uspostavili, odnosno po onima koji su iznašli tu vještinu” (Hygin.
SI. 38. Gradski raster etruščanskog Marzabotta kođ
Grom. Const. Lim. A 111 = CAR 131; v. ovdje 414).
Bologne, Italija; u strogom ortogonalnom sistemu grad je Etruščanski se grad dakle orijentira prema stranama svijeta. Obred osnivanja
planiran prema načelima etruščanske discipline; dominan-
ta, hram s tri cele, nalazi se na susjednom uzvišenju; grada u domeni je religije, a obavljaju ga svećenici koji njeguju i tumače disciplinu
Cristofani 2000. (Le Gali 1970.). Svećenik augur koji tumači volju bogova na temelju prirodnih zna­
menja (leta ptica, gromova i si.) postavit će se na mjesto gdje će biti geometrijsko
središte grada - njegov “pupak” (lat. umbilicus, grč. omphalćs'), a to je zapravo is­
man, koji dijele nebeske kvadrante. Svaki od tih četiriju velikih segmenata parceli­ hodište koordinatnog sustava projiciranog s neba na Zemlju. Okrenut će se prema
ra se na niz manjih i na taj se način dolazi do komplicirane nebeske topografije ko­ Istoku i raširiti ruke. Pravac njegovih ruku utvrdit će pravac karda (cardo i kardo)
ja odražava svojstva božanskog bića, a ta su svojstva u najužoj vezi sa smještajem u novom naselju, one osi što se poklapa s nebeskim kardom oko kojega se okreće
svakoga pojedinog božanstva na nebeskom svodu.To je jedinstveno rješenje prob­ Sunce. Tim pravcem razlučit će se dvije gradske zone, one ispred svećenika (pars
lema ovisnosti čovjeka o prirodnim silama i o božanstvima koja ih personificiraju. antica) i ona iza njega (pars postica). Okomito na kardo povući će se pravac kroz
Za čovjeka su najpovoljniji i najpozitivniji oni bogovi koji borave na sektoru od Is­ isto središte - stajalište augura - i to će biti dekuman (decumanus) grada, gradska
toka do Juga, od rađanja Sunca pa do njegova zenita: tu je najviše svjetla i odatle apscisa koja ide u pravcu istok - zapad (si. 42). Sve što je s desne (južne) strane tog
čovjeku dolazi samo dobro. Skala, dakle, božanske sklonosti i dobrohotnosti poči­ pravca bit će u novomu gradskom prostoru pars dextrata, a s lijeve (sjeverne) stra­
nje s istokom, a završava na Zapadu, gdje počinje tmina. Odatle ništa dobra ne tre­ ne pars sinistrata (usp. lat.sinister - zlokoban). Tako nastaju odrazi nebeskih kvad-
ba očekivati. Najgore su snage tmine, one što imaju stalna prebivališta ispod nebes­ ranata četiriju gradskih regija: antica dextrata i antica sinistrata, te postica
kog dekumana, pogotovo one iz trećega kvadranta koji zaprema prostor od Zapa­ đextrata ipostica sinistrata (Dilke 1971., 174 i d.).Uz glavne osi,kardo i dekuman.
da pa do nebeskoga karda (Sjevera). Odatle dalje, dakle u segmentu gdje se pripre­ povlače se na jednakoj udaljenosti usporedno s njima drugi pravci, i to su spored­
ma rađanje Sunca, božanstva opet stječu sve pozitivnije atribute. Na taj su način sa­ ni kardi i dekumani koji zatvaraju uže gradske četvrti (insulae) u pravilnom orto­
mi bogovi pokazali ljudima kako će organizirati svoj zemaljski hram, svoje zemalj­ gonalnom sustavu. Svemu tome prethodi obred obilježavanja gradskog perimetra
(pomoerium). Rimska je tradicija prisvojila tu instituciju kao svoju tekovinu u poz­
sko obitavalište.Ta pravilnost i strogost ustroja nebeskog hrama i obitavališta bogo­
natoj legendi o osnivanju Rima i o prvobitnoj brazdi (sulcus primigenius), ali ne­
va odrazit će se i u organizaciji gradskog prostora. Bogovi su uspostavili i red u
ma sumnje da i ona u svojemu moralnom i tehničkom smislu pripada etruščanskoj
društvenim strukturama, oni su posvetili međaše, vlasništvo je pod njihovom zašti­
kulturnoj baštini. I u etruščanskom gradu smještaj gradskih vrata poklapat će se sa
tom. Po predaji nimfa Vegoja otkrila je ljudima tajnu: “Kad je Tinia (etruščanski
završecima glavnoga karda (kardo maximus) i glavnoga dekumana (decumanus
Zeus) izabrao za sebe teritorij Etrurije, odredio je i zapovjedio da se premjere po­
maximus). Kroz njih će se ti glavni pravci, vidjet ćemo, produživati na teritorij iz­
lja i obilježe posjedi”, prijeteći najstrašnijim prokletstvom svakome tko bi se usu-
van pomerija, sastavni dio gradske cjeline (si. 40).
^Pmrocmmnimfevegoje. dio taj red poremetiti.® Grad je dakle odraz nebeskoga hrama, njegova projekcija
Za razliku od situacije u kojoj se mi nalazimo kad na temelju prilično oskudnih
3S,.“ 7 U " FJ Or) na Zemlji, pa se boravište ljudi modelira prema boravištu bogova. Zahvaljujući či­
podataka pokušavamo sagledati grad našega autohtonog svijeta, bez ikakvog poz-
148
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 40. Gradski prostor unutar bedema i ager,


SL 39- Groma: napravu kojom su se služili rimski mjernici; idealni odnos organizacije: gradsko središte je centar
Frigerio 1933. jedinstvenog sustava; Dilke 1971.

navanja doktrinarne interpretacije njegove kozmogonije i uopće udjela autohtonog


“pogleda na svijet” pri organizaciji naselja (neki su rituali ipak morali postojati), u
Etruščana imamo veoma razrađenu teoriju koja može pružiti dosta jasnu sliku
strukture njihova grada, njegove fizionomije i urbane kulture uopće. Nevolja je u Plan Mileta, kao i drugih gradova u kojima je Hipodam djelovao, jednako kao i
tome što ima malo konkretnih ostvarenja koja su nastala na temelju navedene teo­ plan Marzabotta, izrađen je u ortogonainom sustavu koji nije privilegij nijedne od­
rije i procedure jer istaknuti centri stare Etrurije nisu dovoljno istraženi. Primjerom ređene civilizacije jer se mnogo prije bio pojavio u raznih naroda na Istoku. Prema
prvoga reda smatrao se grad Marzabotto nedaleko Bologne (stare Felsine, Bononia tome se i Grci i Etruščani, što se toga tiče, uklapaju u shvaćanja koja su odavna pos­
je keltsko ime) koji je prilično dobro istražen (si. 38). Ali on nije čitav sačuvan, je­ tojala. I izvori su im uglavnom isti. I u Grka i u Etruščana prisutna je u razvitku nji­
dan dio njegova areala pokrila je rječica Reno koja je promijenila tok. Ostali pozna­ hove kulture jedna arhaička faza inspirirana utjecajima s istoka (“orijentalizirajuća”
ti centri iz uže Etrurije kao što su bili Caere (Cerveteri), Vetulonia, Populonia, Veii faza, koja prethodi “helenizirajućoj”). Paralelizam je dakle nezavisan međusobno, za­
i dr,, samo su djelomično istraženi. Naprotiv, otkopane su nekropole mnogih grado­ visan u izravnim ili neizravnim uzorima (Martin 1970.). Plan Marzabotta prilično se
va što je također velika pomoć u studiju etruščanskoga grada. podudara s planom Olinta u Grčkoj, osobito u uniformiranosti inzula i u tipu nas­
U gradskoj planimetriji Marzabotta® jasno se uočavaju ona dva temeljna prav­ tambi. Marzabotto, naime, nije strukturiran strogo hijerarhijski kako bi se moglo oče­
ca, glavni kardo i glavni dekuman, kao i ostali koji teku paralelno s njima (si. 38). kivati od etruščanskoga grada i kako to pokazuje strukturiranje etruščanskih nekro­
Unutar jedne gradske inzule smještena su prosječno četiri stambena objekta jedan pola. Po tome on ne može služiti kao model klasičnoga etruščanskoga grada iz et­
do drugoga. Gradska đorninanta s glavnim svetištem izgrađenim u tri odjelite cele rurske matice zemlje, kakvim će se pojaviti naprijed spomenuti gradovi kad budu
od kojih je svaka posvećena jednom članu etruščanske trijade (Tinia - Zeus, Jupi­ dokraja istraženi. On, drugim riječima, nije odraz urbane kulture etruščanske aristok­
ter; Uni - Hera, Junona i Menrva - Atena, Minerva) koju su prihvatili i Rimljani, racije koja je dala pečat etruščanskoj umjetnosti, materijalnoj i duhovnoj kulturi
smještena je na brežuljku podno kojega se pruža grad na ravnome. uopće. On je bio više trgovački i važan “industrijski” centar, s elementima tadašnje­
Postanak Marzabotta treba smjestiti negdje poslije godine 500. pr. Krista, nakon ga “srednjeg staleža”, pa je zato i u svojoj strukturi imao određeni demokratski bi­
ekspanzije Etruščana preko Apenina koja koincidira sa slabljenjem njihove prevlas­ ljeg. Zbog toga se i očituje onaj paralelizam s grčkim gradovima koji su imali takav
ti na moru izazvane dominacijom Sirakuze za Hijeronove tiranide. Prva Hipodamo­ karakter. U Marzabottu, kao i u nekim grčkim gradovima, zapaža se nezavisnost for-
va ostvarenja padaju nakon velikih grčkih pobjeda nad Perzijancima, kad je i Milet tifikacijskog perimetra od gradskog rastera, u čemu se svi oni udaljavaju od sheme
bio oslobođen, dakle oko 475. godine. Prema tome, moguće je postanak obaju gra­ rimske urbs quadrata. Postoji međutim jedna bitna razlika, a to je totalna linearno­
'■Paiiotino 1966.. 3i6: Man-
suelli 1965.: 1985.; Sasatelli dova smjestiti u približno isti vremenski horizont i povući usporedbu materijalnih st u urbanom integritetu Marzabotta, kruti shematički ortogonalni raster, bez preda­
1985.: 1989.; Camporeale ha i bez artikulacije, bez povezivanja unutrašnjih struktura različite namjene (svetiš­
2000. s. v. Marzabotto. 392-
ostvarenja u njima, a isto tako i usporedbu Hipođamovih ideja s onima koje se ra-
zabiru u Marzabottu. ta, hramova, javnih građevina uopće) s ostalim dijelovima urbanoga tkiva. Svijet bo-

150
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

PARS VLTRATA P o rta P ra e fo ria

SD DD
VKj
ji___ r
SINISTRATA

SD I DD I DD II
<
l_
VK I VK I VK I <
o:
h
K — j— |V| X
O
SD I DD i DD II
KK I KK I KK l (J) SI. 42. Ortogonalni raster karda i dekumana:
ce
PARS

sustav označavanja užih površina; središte je u sje­


< cištu g»avnog ucicumana {ctecunuznus f}iuXi!HU3y
[ glavnog karda (kardo >naximus)\ sve Sto je lije­
SD l DD I DD II
vo od glavnog dekumana je pars sinistrata, a des­
SD DD
K K II K K II K K II no pars dextrata\ ono što je preko linije glavnog
C K CK
karda je pars ultrata, a što je ispod a je (s ove stra­
ne mjerniku koji gleda na istok) pars citrata; tako
se dobivaju točne oznake svih Četiriju kvadranata:
sinistra decutnani ultra kardinem (SD-VK). dex-
tra deeumani ultra cardinem (DD-VK), sinistra
deeumani citra kardinem (SĐ-CK), dextra deeu­ SL 43- Rimski vojni okol (castra) \ tlocrt: pravokut­
PARS CITRATA mani citra kardinem (DD-CK); parcele se nume­ nik (oko 560 x 430 m) je utvrđen sustavom opkopa (fos-
riraju progresivno od karda i od dekumana sa) s vanjske strane i nasipa (vallum, agger) s unut­
rašnje; uz vrata se nalaze kule stražarnice; središte okola
je na sjecištu dviju glavnih unutrašnjih komunikacija:
via principalis i via praetoria\ a) principia, centar sa
svetištem okola; b) praetorium, zapovjednikov stan; c)
gova npr. potpuno je odijeljen i isključen iz sustava, smješten na brijegu uz naselje, oružamica; d) lazaret za vojnike; e) forum , trg i tržnica
riješen monotonom jukstapozicijom triju odjelitih cela. U grčkim gradovima ti su okola; f) konjušnice i lazaret za konje; g) časnički stano­
vi; h) učionica; i) smještaj za zarobljenike; ostalo cana-
elementi uključeni i organski povezani u cjelinu. Promatrajući grčki grad, stječe se bae, barake za vojnike
dojam da su bile posebno prostudirane pojedine zone koje se u planu mogu identi­
ficirati. U Marzabottu toga nema. Mnogo više divergencija ustanovilo bi se kad bi
nam bile poznate arhitektonske mase u svojemu volumenu, ono što, nažalost, vrlo li su do izražaja i u oblikovanju rimskoga grada. Narod težaka i pastira kakav su bi­
često nedostaje u proučavanju povijesnoga grada. Tek će helenistička strujanja u 2. li Rimljani dugo je ostao izvan velikih kulturnih strujanja. Širenjem svojega teritori­
i u 1. st. pr. Krista ukloniti tu krutost etruščansko-rimskoga grada, ali je neće potpu­ ja širili su i horizonte dok ih nije “pobijedila" pobijeđena Grčka, na sličan način ka­
no dokrajčiti. Te razlike ostaju, i u njima se nesumnjivo odražavaju razlike u politič­ ko ih je nekoliko stoljeća prije “pobijedila” pokorena Etrurija.
kim i socijalnim strukturama Grka i Etruščana, a kasnije i Rimljana. Međutim, praktični rimski duh dao je i svojih originalnih ostvarenja na ovom
Rim je dugo vremena bio u vlasti Etruščana, posljednja dinastija njegovih kra­ polju, posebno u planiranju i organizaciji vojnog okola (castra). U tome su Rimlja­
ljeva bila je etruščanska. Od njih su Rimljani mnogo toga primili i naučili, mnogo ni imali svojih vlastitih iskustava iz starijih vremena, jer su u mnogobrojnim rato­
toga asimilirali, posebno iz sfere etruščanske discipline. Prve urbane elemente dali vima što su ih vodili redovito smještali legije u posebno organizirane i osigurane
su Rimu Etruščani, pa i zdanje kapitolijskoga hrama s kraja 6. st. pr. Krista. Tu se ne prostore, pogotovo kad su se nalazili na teritoriju neprijateljskih naroda. Sustav
očituje samo strogi stil tuskanske klasike nego i koncepcija koju su Etruščani tako­ kastrametacije (od castra - okol i Tristivi - prcnijcntO oni su doveli do savršen-
đer nametnuli Rimu: tri odjelite cele, po jedna za svakoga člana kapitolijske trijade, stva. Koliko je to bilo perfektno i dobro organizirano (a ujedno koliko se uklapa u
obuhvaćene jedinstvenom arhitektonskom masom. Već od 6. st. pr. Krista osjeća se naša razmatranja), pokazuje činjenica da su se iz mnogih vojnih okola razvili gra­
u njihovoj civilizaciji jaki utjecaj helenskoga duha, s kojim su oni nakon svoje ek­ dovi na području limesa i drugdje. Za to pruža lijepi primjer planimetrija i pros­
spanzije na tlo Kampanije u neposrednom dodiru u Velikoj Grčkoj (Magna Grae- torna organizacija antičke Emone (Ljubljana; Šašel 1968.; Plesničar-Gec 1999.), ko­
cia) u južnoj Italiji (Giuliano 1966., 19 i d.). U Kampaniji su prihvatili i jedan od gr­ ja je bila okol XV legije Apollinaris do cara Tiberija kad je postala kolonijom (si.
čkih alfabeta, prilagodivši ga svojoj fonetici. Svoja božanstva približili su grčkima i 141).Takvih gradova - nekadašnjih kastra - bilo je mnogo pa se to odrazilo i u to­
zajedno s personifikacijom dali im atribute članova grčkog Olimpa. Prema tome, ponomastici, npr. na tlu Britanije u imenima gradova s dočetkom -chester (Silches-
Rim je na svom tlu u mnogim domenama prihvaćao sintezu helensko-etruščanske ter i đr.).
civilizacije. Poznata je sklonost rimskog duha praktičnome, njegova sposobnost da U okolu je uspostavljena potpuna podudarnost i međuzavisan odnos utvrđe­
bira ono što mu odgovara i da to dalje razvija. Taj prakticizam i taj eklekticizam doš- nog perimetra sa sustavom organizacije unutrašnjeg prostora (si. 43). Fortifikacije.
152 153
ANTIČKI GRAD U svitanju građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Ideja rimskoga grada afirmirala se na hrvatskom obalnom prostoru usporedno


s pojavom rimskih i italskih elemenata. Potrebno je sada pokušati te vanjske urba-
nogene elemente identificirati i uočiti njihovu političku, ekonomsku i kulturnu ulo­
gu. Tu možemo raspoznati nekoliko stratuma, od kojih je svaki imao određenu kul­
turnu i socijalnu karakteristiku.
Ponajprije valja podcrtati činjenicu da je antičko društvo razvijenog helenizma
i ranoga Rimskog carstva bilo takvo historijsko društvo koje je u svomu globalnom
aspektu najbliže današnjemu svijetu. Nikada prije ni kasnije, sve do afirmacije indus­
trijske proizvodnje, niti jedno društvo nije tako mnogo proizvodilo ni trošilo, nika­
da prije ni kasnije nije bilo uspostavljeno tako prostrano svjetsko tržište. U toj pot­
rošnji prednjači, kako je razumljivo, stanovnik grada. On se prilagođuje ukusu ma­
sovne produkcije, u njega se razvija potreba da nabavi predmete široke potrošnje
koji uz uporabnu često imaju i drukčiju vrijednost, zbog skupljeg materijala ili sav­
Si. 44. Rimski vojni okol, Aquincum kod Budimpešte, Mađarska: a) principia, b) časnički stanovi,
ršenije obradbe. Prosječni “građanin” estetski organizira svoje obitavalište, svoj pros­
c) stanovi za vojnike, d) kupalište, e) lazaret za vojnike (valetitdinarium), f) skladišta, horrea;Kaiser - Poczy 1989. tor, namještaj, uporabne predmete, a imućniji pojedinac nastojat će se izdići iznad
prosjeka, iznad provincijske razine, i postati potrošač proizvoda “auličke" kakvoće,
nasip (agger, valluni) i opkop (fossa) oblikuju vojno naselje pravilnoga pravokut­ što može biti dokazom većega kulturnog prohtjeva jednako kao i snobizma. Jer sno­
nog tlocrta. Komunikacija koja odgovara kardu, via principalis (glavna ulica), po­ bizam je poznavao i antički svijet. Bogati skorojević nije samo privilegij rimskoga
vezuje dvoja vrata na dužim stranama okola (porta principalis sinistra;porta prin­ megalopola, on postoji i u gradićima provincija, pa će rimski pjesnik Juvenal (Sat,
cipalis dextra). Okomito na kardo, sredinom okola, od porta praetoria do križanja XV, 112), ne bez ironije, ilustrirati to povođenje provincije za metropolom kad kaže
s poprečnom ulicom, teče via praetoria koja odgovara dekumanu. Uz nju su se s da, eto, i daleka Tula uvodi retora:£)e conducendo loquitur iam rhetore Thule!
obje strane nalazile nastambe legionara (canabae) razvrstanih po jedinicama. Na­ Proces urbanizacije prvenstveno je demografski fenomen. Demografski prob­
suprot pretorijskoj ulici, nalazilo se na glavnoj ulici središte okola: glavni zapovjed­ lemi naših antičkih centara nisu sustavno obrađeni, obrađeni su zapravo samo dje­
nički stan (praetorium) i pred njim slobodan prostor za okupljanje četa i žrtvo­ lomično. Da bi se proces bolje osvijetlio, bit će potrebno, barem ukratko, osvrnuti
vanje (principia). Sve ostale komunikacije u okolu trasirane su u ortogonalnom se na ta pitanja koliko nam dopušta izvorna građa.
sustavu kojemu su okosnica via praetoria i via principalis.Tu je komponenta vr­ Prve skupine doseljenika sa suprotne obale pojavile su se na ovom prostoru
lo važna za rimski urbanizam, i to ne samo što se tiče primjene tehničkih iskustava još u doba ilirskih ratova krajem 3. st. pr. Krista.To su bili većinom pripadnici rim­
kastrametacije, i ne samo za one gradove koji su se razvili neposredno iz vojnog skoga poslovnog svijeta, trgovci, nosioci pomorstva i pomorskog prometa, novča­
okola. Proučavajući urbanu strukturu rimskih planiranih gradova, gotovo redovito nog poslovanja i mnogih drugih “slobodnih" zanimanja. U taj krug pripadaju i pred­
će biti moguće identificirati određene pojave proistekle iz ideje okola, bilo u opće­ stavnici rimske fiskalne politike.To je onaj sloj što ga Rimljani općenito nazivaju ne-
mu prostornom planiranju (koje je u tehničkom pogledu istovjetno za castra i za gotiatores etpublicani (trgovci i carinici). On je silno ojačao u 2. i u 1. st. pr. Kris­
civilna naselja), bilo u modulima i u rasporedu gradskih četvrti, bilo pak u smješta­ ta i s rimskim osvajanjem, osobito na Istoku, doživio je veliku ekspanziju (Rostov-
ju gradskog centra i gradske dominante. Prema tome faktor “kastrizma” ne može se tzeff 1957., 994 i d,). Tamo su negotiatores et publicani preuzeli sve poslove eko­
odvojiti iz općega kompleksa rimskog urbanizma. nomskog i upravno-ekonomskog karaktera, uklopili se u razvijenu i dobro organi­
Helenistički doprinos rimskom urbanizmu dobro je poznat. Primjer Pompeja ziranu privredu tamošnjega helenističkog svijeta, i provodili nesmiljenu eksploata­
lijepo to ilustrira iako se taj grad ne može uzeti kao model helenističko-rimskoga ciju. Reakcija na njihovu bezobzirnost i gramzljivost bila je drastična osamdesetih
grada jer je u mnogočemu bio iznimka. No, u njemu raspoznajemo sve inovacije što godina 1. st. pr. Krista za mitridatskih ratova, kad je na tisuće njih bilo jednostavno
ih je helenizam donio klasičnom gradu.To se očituje prvenstveno u visokom stan­ poklano, što je čak i u samih Grka u Grčkoj izazvalo simpatije prema Mitridatu (ina­
dardu urbanog života i urbane kulture uopće, a posebno u oblikovanju i artikulaci­ če brutalnom orijentalnom despotu). Ti su elementi zaposjeli sve važnije punkto­
ji gradske kuće (dotnus) u kojoj su sada udruženi elementi tradicijske rimske ku­ ve po provincijama preko kojih se odvijao promet i preuzeli u svoje ruke ekono­
će kojoj je središte atrij, s elementima helenističke kuće koja ima peristil. Takav miju, financije i organizaciju privrednog života. Nerijetko oni prethode legijama,
grad i takva kuća, bez obzira na iznimnost Pompeja i na njihovu “neponovljivost”, osobito na onim prostorima gdje je bila razvijena privreda helenističkog svijeta.
često se uzimaju kao polazni prototip. Sustav zakupa carina te ostalih taksa i poreza što su se direktno naplaćivali omogu-
ANTIČKI GRAD C svitanju grada klasičnoga svijeta na. istočnom Jadranu

SI. 45- Antičke komunika­ 4.


cije, ishodište Pola (Pula)

SI. 46. Antičke komunikacije,


ishodište Senia (Senj): odvojak
od glavne ceste prema japodskoj SI. 47. Antičke komunikacije, ishodište lader (Zadar): SI. 48. Antičke komunikacije, ishodište Salona
unutrašnjosti zrakasto grananje (Solin): magistralne i vicinalne ceste

ćavao je članovima publikanskih udruga (societates publicanorum) nesmiljenu ta, koja su po tome nazvana porta Caesarea. ali je utvrđeno da su zidine i vrata iz
pljačku. U Cezarovo doba oni su več na našoj obali bili organiziram (Suić 1973.).To vremena osnutka kolonije rimskih građana. Misli se da bi najstariji bili ostaci fabri­
su oni rimski građani (cives Romani) za koje Cezarov časnik Aulo Hircije u Alek- ke ( “Pet mostova”) na danas presušenom rukavu solinske rijeke u istočnom dijelu
sandrijskom ratu (Bell.Alex. 43, 2) kaže da su bili “veoma hrabri i veoma vjerni" Salone i da pripadaju tom dobu. Pompejev legat Oktavije opsjedao je Salonu za gra­
(fortissimi fidelissimique). Njihov smještaj u salonitanski emporij uklapa se u op­ đanskoga rata i nije ju uspio osvojiti. Cezar piše da su građani podigli utvrde i kule
ću Cezarovu politiku prema provinciji Iliriku kojoj je, uz Galiju, bio namjesnikom, da bi se obranili (Bell. civ. III, 9, 3), svakako s morske strane jer je opsada i bila s
a Svetonije donosi da je on u svojim provincijama stimulirao razvijanje trgovine s mora. No naselje je moralo biti utvrđeno i s kopnene strane već zbog obrane gra­
domaćim peregrinskim stanovništvom i da je osnivao nove carinske postaje (pere- da od eventualnih napada domaćeg stanovništva. Vjerojatan je zaključak da su se
grinarum mercium portoria instituti, Svet. Caes. 43). I inače je poznato da je Ce­ ovi rimski građani smjestili na onaj isti prostor gdje su živjele grupe grčkih Isejaca,
zar u svojemu političkom djelovanju favorizirao taj stalež i želio ga pridobiti za sa­ koji su se prije njih tu nalazili i trgovali sa zaleđem. Odgovor na ova pitanja dat će
veznika u borbi s optimatima. Raspored postaja (stationes) iliričkog portorija arheološka istraživanja. Važno je naglasiti da je prvi sloj urbanog stanovništva u Sa­
(publicum portorii Illyrici) na našoj obali donekle je poznat iz natpisa, ali ovi ve­ loni i u drugim centrima uz obalu (Jader, Senija, Narona i dr.) ostavio vidljivoga tra­
ćinom potječu iz ranoga carskog vremena (De Laet 1949., 230 i d.). Postaja je bilo ga, da se on neprekidno perpetuirao i razvijao, pa i kasnije kad je bio preslojen no­
uTergeste, Poli, Seniji i u Saloni, ali je vjerojatno da ih je bilo i u drugim važnijim vim doseljenicima, i da je on već po prirodi i po društvenoj ulozi bio urbanogeni
emporijima, kao što su bili Jader, Narona i dr. Jedino je zaTergeste moguće utvrditi faktor prvoga reda. Rimska urbana misao pojavila se na našoj obali prvi put upravo
da postaja potječe s kraja Republike, no vjerojatno su tada započeli djelovati i dru­ zahvaljujući njemu.
gi carinski uredi. To je prvi sloj rimskih građana i italskih elemenata uopće što su Drugi sloj sastojao se od pripadnika zemljoposjedničkog staleža koji su od dr­
ih njihovi interesi i interesi Rima doveli na naše obale. On je u Saloni smijemo ta­ žave dobili terene za obrađivanje na spomenutomu državnom ageru. Njima su bile
mošnji grčki svijet koji je, kako je navedeno, držao u svojim rukama promet i trgo­ ađsignirane velike površine plodnih područja u Histriji i u Dalmaciji, kako je nave­
vinu s domaćim zaleđem. Zbog sukoba s interesima toga sloja, grčki Isejci su godi­ deno, i na njima su organizirali svoje ekonomije. Na imanjima većih posjednika fa-
ne 58. pr. Krista uputili poslanstvo Cezaru uAkvileju i tražili njegovu zaštitu. Među­ milia ništica bila je sastavljena pretežno od robova, a imanjem je u ime gospoda­
tim, isejski su Grci več bili izgubili bitku, a pristankom uz Pompeja godine 46. ko­ ra upravljao njegov villicus (Sanader 1995.). U ranom Carstvu, kako će se vidjeti,
načno su izgubili i autonomiju. središta tih ekonomija - ladanjske vile - služe i kao ladanjsko boravište vlasnika te­
Ovaj sloj doseljenika po socijalnoj je strukturi par excellence urbani element i rena i članova njegove obitelji, ali on tu ne boravi stalno. Često uopće i ne boravi
kao takav donosi k nama rimsku urbanu kulturu. Mnogo je teže utvrditi, što kon­ u toj provinciji, ima imanja i u drugim pokrajinama, i sve poslove oko obradbe ima­
kretno treba zahvaliti tim elementima u urbanizmu naših primorskih gradova. Sva­ nja, prodaje uroda i dr., vodi u njegovo ime poseban aparat sastavljen pretežno od
kako je sigurno da su se oni konstituirali kao municipalna zajednica koja je doma- iskusnih i sposobnih robova. To prvenstveno vrijedi za pripadnike onih aristokrat­
la prerasla u municipij rimskih građana sa svim municipalnim institucijama. U Za­ skih zemljoposjedničkih familija koje su živjele od latifundija. Oni procesu daljnje
pisima o građanskom ratu (Bell. civ. III, 9,2) Cezar je naziva eonventus. Gdje je bi­ urbanizacije pojedinih središta nisu ništa pridonijeli izravno ili su pridonijeli vrlo
lo sjedište tih došljaka, kako je ono bilo organizirano, nije poznato. Nekad se smat­ malo. Neizravno ipak jesu, moglo bi se kazati i veoma mnogo. Prvenstveno njima
ralo da iz ovoga vremena potječu istočni bedem starog dijela Salone i gradska vra­ treba zahvaliti radikalnu preobrazbu poljoprivredne ekonomike, a ova je bila i te
157
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

kako važna u životu urbanih centara jer su sada gradovi i na području provincije
ono što su donedavna bili na tlu Italije: “ackerbautreibende Stiiđte”, kako bi kazao
Marx. Uvođenje napredne agrikulture koja je bila sposobna uključiti se u tijekove
svjetske proizvodnje bilo je jedna od bitnih pretpostavki za egzistenciju naselja kao
urbanog središta.
Manji posjednici što su dobili terene na dijelovima državnog agera redovito su
se ovamo preseljavali i trajno živjeli u gradovima - centrima kojima je atribucijom
bio povjeren dio državnog zemljišta. To su mogli biti centri autohtonog postanka ili
pak agrarne kolonije. Na taj način centri autohtonih teritorijalnih općina stječu gra­
đanstvo nove kakvoće, element koji ima svoje navike, način života i društvenog po­
našanja, koji sa sobom nosi nove institucije u sferi gradske uprave i ekonomike, či­
me se ujedno inicira proces romanizacije tih središta. Taj element većinom potječe
iz urbanih sredina pa je na taj način imao važna udjela u daljnjem razvitku procesa
urbanizacije pojedinih autohtonih naselja. U to doba smatralo se, kako je rečeno, da
čovjek pripada među uglednije (honestiores) ako posjeduje 6 do 8 jugera zemlje.
Ovisilo je to, naravno, i o kakvoći terena što ih je posjedovao. To je uvjetovalo da se
Si. 49- Agerskl raster Pole (Pula);
i na relativno manjim površinama državnog agera u pojedinoj municipalnoj zajedni­ rekonstrukciju plana prema zračnim
ci mogao smjestiti veći broj malih i srednjih posjednika koji su se redovito sami bri­ snimcima
nuli za svoje čedno gospodarstvo. Taj je sloj uvelike utjecao na daljnji tijek urbani­
zacije naših autohtonih centara. Može se kazati da pretežno njemu treba zahvaliti ur­
banistički preobražaj autohtonih gradova na našem obalnom prostoru. On je bio u historijat. Još u ranijoj Republici Rim je slao svoje podanike na pojedine istaknute
točke u kolonije da bi preko njih kontrolirao određena područja na tlu Italije. Bile
izravnom dodiru s domaćim peregrinskim svijetom, on je pridonio da su mnoge au­
su to većinom kolonije s latinskim građanskim pravom, posebno tzv. coloniae ma-
tohtone teritorijalne općine stekle rimski civitet i rimsku municipalnu konstituciju,
ritimae (naseobine uz morsku obalu), kao npr. Brindisi (Brundisium, 3. st. pr. Kris­
on je izazvao onu konvivenciju koja se odrazila u asimilaciji stranih tekovina u do­
ta), Akvileja (Aquileia, poč. 2. st. pr. Krista) i dr. Agrarni pokret što su ga inicirala
maćem krugu, u toj simbiozi su se stapale domaće tradicije s rimskim inovacijama.
braća Grakhi u 2. st. pr. Krista imao je u planu rehabilitirati propaloga rimskog zem­
Provenijenciju ovih novih građana, iz redova posjednika i poslovnog svijeta, ljoradnika i sada gradskog proletera, a time ujedno i rimskoga vojnika na kojemu je
moguće je utvrditi na temelju proučavanja njihovih imena što ih registriraju mno­ počivala moć Rima,Tome su imale poslužiti agrarne kolonije u koje bi se slali rim­
gobrojni natpisi sepulkralnog i javnoga karaktera (Pavan 1958.; Alfoldy 1965., ski građani, a potrebne terene trebalo je namaknuti ograničavanjem latifundija i dis­
1969 ). Utvrđeno je da većina tih familija potječe iz šireg područja sjeverne Italije, tribucijom neraspodijeljenih cjelina državnog zemljišta, prvenstveno u provincija­
iz gradova što su se tamo prije razvili na nekada venetskom i keltskom području. ma. Plan Grakha, poznato je, nije uspio, agrarna politika je postala sredstvom poli­
Pojedine familije susreću se u određenim centrima na obalnom prostoru, ali se čes­ tičkih spekulacija i demagoške propagande, jednako populara kao i optimata, pa su
to može pratiti i njihova fluktuacija iz jednog centra u drugi. U te su familije ulazi­ se često nadmetali nudeći kolonistima čak plodna zemljišta na tlu same Italije, na
li, kako je navedeno, i pripadnici domaćih autohtonih obitelji (koje također prepoz­ području državnog agera u Kampaniji. Iako ta politika, uzevši u cjelini, nije uspjela,
najemo po epihorskim - ilirskim imenima) većinom kao radna snaga, pa su se tako pokazala je put diktatorima, imperatorima i ambicioznim političarima kako se i ko-
u daljnjem razvitku formirale rimske familije domaćeg podrijetla. Pojedinci idućih
generacija iz tih domaćih rimskih familija postigli su i visok društveni položaj ne
samo u krugu svoje municipalne zajednice nego i izvan nje, na različitim poljima.
Mnogi su se i sami vinuli među honestiores, neki su imali lijepu karijeru u vojnoj
službi u drugim provincijama pa su se nakon službe vratili svom zavičaju, pojedin­ 0,00
ci su se vinuli čak i do senatorskog staleža (ordo senatorius), a mnogo više njih uš­ 11km
lo je u red vitezova (ordo equester;'N$kcs 1970.).
Posebnu skupinu čine rimski kolonisti u naseobinama na našoj obali (Vit-
SL 50. Agerski raster Pole (Pula); rekonstrukcija presjeka duž jednog (glavnog?) dekumana s naznakama
tinghoff 1952.). Prije njihove pojave u nas rimska je kolonizacija imala iza sebe dug sjecišta agerskih limesa, od Pule (Z) do točke na kvarnerskoj obali (I)

159
ANTIČKi GRAD U svitanju građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Ionizacija može iskoristiti kao efikasno političko sredstvo. Oni će u posljednjem


stoljeću Republike u kolonije slati većinom svoje vojnike i veterane da bi ih time
nagradili ne za službu državi rimskoj več prvenstveno sebi osobno. Na taj je način
vojska postala instrumentom osobne politike pojedinih vojskovođa, od Marija kra­
jem 2. st. pr. Krista do cara Augusta. Bile su to većinom, kako je spomenuto, agrar­
ne kolonije. U novoosnovanim naseobinama kolonisti će dobiti svoj dio terena
(sors - ždrijeb) i od njega živjeti. Režim dodijeljenih terena bio je podvrgnut op­
ćim normama rimskoga zakonodavstva u pogledu eksploatacije i fiskalne politike,
o čemu je maloprije bilo govora.
Po svojemu karakteru rimske kolonije imaju mnogo dodirnih točaka s grčkim
naseobinama, već i zbog toga što su i one bile većinom agrarnoga karaktera. Ali
postoji jedna bitna razlika. Rimske su kolonije prvenstveno izraz rimskog ekspan­
zionizma, i one osnovane na tlu Italije dok ona u doba Republike još nije bila integ­
rirana, i one na tlu provincija koje, iako pokorene, nisu još bile dovoljno osigurane
ni pacificirane. Kolonije su bilepropugnacula imperii, predstraže Rima. Pa i njihov
odnos prema matici bio je posve različit. Grčka naseobina je dio Grčke preseljen u
tuđi svijet, s njome grčki kolonist donosi dio svoje domovine, stvara novi polis ko­
ji s maticom povezuju interesi i moralne vrijednosti, ali je posve autonoman. Rim­
ski kolonist nosi sa sobom prvenstveno dio rimske države. On se, doduše, konsti­ □ k a s n o r im s k a n ekr o p o la
tuira u samoupravnu municipalnu zajednicu ali je uvijek rimski građanin i njegova • SLUČAJNI NALAZI
je zajednica čest rimske države nastala po modelu glavnoga grada. Kolonije su, uk­ OSTACI L A D A N J S K E ARHI TEKTURE
ratko, u to doba odraz i vanjske i unutrašnje politike Rima, rimskih magistrata i po­
jedinih nosilaca imperija.
SL 51. Agerski raster Jadera (Jader, Zadar); rekonstrukcija s unutrašnjim podjelama (actus, saltus) prema
Grupe kolonista u našim naseobinama (ordo colonorum) potječu svakako u ve­ zračnim snimkama
likoj većini iz redova onih humiliores u rimskom društvu koji će u novoj postojbini
postati honestiores. Poneki su dobili i oveću sors, osobito u veteranskim kolonijama
gdje se adsignacija provodila na temelju čina što ga je kolonist imao u vojsci. jeg pothvata. Taj dio posla obavljaju svećenici - auguri, a u prijašnjim vremenima
Za naša razmatranja važno je pokazati kako se obavljao čin osnivanja kolonije i oni su obavljali i sve druge poslove povezane s organizacijom gradskog prostora i
kako se organizirao njezin ager u kojemu su kolonisti stekli zemljišni posjed. Naseo­ agera. Sada, u vrijeme osnivanja kolonija na našoj obali, to rade posebni tehnički
bina se utemeljuje na osnovi dekreta magistrata ili vojskovođe koji ima imperium stručnjaci zemljomjernici (agrimensores) po normama gramatičke discipline.
(vrhovnu vlast) u provinciji. U dokumentu što ga izdaje (lex coloniae) on utvrđuje Rimska agrimenzura u rano carsko vrijeme oslanjala se na velika iskustva
gdje će se kolonija osnovati, kako će se konstituirati, tko će je činiti, u koji će rimski grčkog zemljomjerništva. Rimskoj državi ona je bila veoma potrebna, ne samo zbog
okrug (tribus) biti upisani njezini građani, koliki će se dio iz fonda državnog agera adsignacije terena i u katastarske svrhe već jednako tako i u provođenju cenza i fis­
izdvojiti u njezin ager i kolike će parcele dobiti pojedini kolonisti. Po sadržaju, dak­ kalne politike. Kasni rimski pisac Kasiodor donosi: Augusti siquidem temporibus
le, lex coloniae donekle je nalik spomenutoj psefizmi iz Lumbarde na o. Korčuli, ali orbis Romanus agris divisus censuque descriptus est: ut possessio sua nulli ha-
nije po kakvoći jer je u grčkoj koloniji to bio samoupravni akt zajednice koja se kon­ beretur incerta, quam pro tributorum susceperat quantitate solvenda (“U Au-
stituira, a u rimskoj koloniji dekret osnivača - predstavnika rimske vlasti. Čin osni­ gustovo vrijeme bila su podijeljena zemljišta u rimskoj državi i utvrđen cenz kako
vanja kolonije u načelu je jedinstveni postupak osnivanja grada i organizacije njego­ bi svatko bio siguran u svoj posjed što ga je dobio za plaćanje određene svote po­
va agera, bez obzira na to što su svi naši gradovi u koje su deducirani kolonisti (de- reza.” Casiod. Var. III, 52). Kako bi se cenz mogao provesti, August je dao izraditi
ductio colonorum) imali protourbanu ili čak urbanu tradiciju iz prijašnjeg vreme­ karte svih provincija (formae provinciarum) koje su se čuvale u arhivu u Rimu
na, bilo autohtonu, bilo grčku, bilo rimsku (kao npr. Salona, Jader, Parencij i dr.). Pro­ (tabularium Caesaris). Za. provinciju Dalmaciju kartu je izradio namjesnik Dola-
cedura dedukcije uključuje ceremonije i rituale inauguracije po formalisdčkoj rim­ bela (forma Dolabelliana;Betz 1938., 42;Jagenteufel 1958.), aAugustov prijatelj i
skoj praksi (Le Gali 1970.), gdje se ispituje naklonost bogova prije svakog odlučni- suradnik Agripa pohranio je sve karte Imperija s odgovarajućim komentarima u tri­

161
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

jemu što ga je dao sagraditi (porticus Vipsania). Sav taj posao obavili su agrimen- tale in soluto (razriješene, tj. neuklopljene u sustav), gdje su se nalazile šume, paš­
zori ili menzori (mensores) koji su za tu službu morali steći odgovarajuću naobraz­ njaci i si. za javne i privatne potrebe.
bu. Oni su djelovali u carskim tabularijima, u Rimu i u carskim provincijama, u voj­ To su površine nad kojima je kolonija mogla steći pravo vlasništva, za razliku
nim jedinicama gdje su bili potrebni zbog adsignacije terena veteranima i si., u po­ od centurija koje ostaju agerpublicus. Po rimskoj nomenklaturi to su redovito pas-
jedinim municipijima sa zadatkom da vode gradski tabularij, unose promjene i sud­ cua et silvae koji su služili za ispašu, opskrbu ogrjevom i sl.Taj se dio agera nalazio
jeluju pri rješavanju kontroverzi, a bilo je i onih koji su taj posao obavljali kao sa­ uz granice centurija. Sama institucija i funkcija nepodijeljenih municipalnih površi­
mostalni profesionalci.-0 U nas se a natpisima spominju dva menzora, koji su vjero­ na sačuvala se i u nas u srednjem vijeku i dalje, a one se nazivaju “oklinak” (u Pagu
jatno bili u službi carskog provincijskog tabularija, obojica iz Salone: C. IuliusApri- “uhlinac”, Suić 2001., 17).
lis mensor i ...Satum inoAug. n. vern(ae) mensori.. (CIL 3.2124). Obično su bi­
Centurije su samo objektivizirana pravna i materijalna podloga za adsignaciju.
li udruženi u stručne kolegije kojima je na ćelu bio jedan praepositus. Pri premje-
Same po sebi su bile prevelike da bi bile identične po jednoj sors za svakoga kolo­
ravanju terena služila im je posebna sprava - groma (si, 39) - pogodna za viziranje
nista (200 jugera!), njihovi vlasnici bili bi u tom slučaju mali latifunđisti, a oni to,
na veće daljine i trasiranje, s mogućnošću rektifikacije u horizontalnom i u vertikal­
kako je rečeno, nipošto nisu bili. I centurija je iznutra podijeljenja sporednim lime­
nom pravcu (s četiri viska). Ponajprije se utvrđuje gradski perimetar po starom ri­
tualu povlačenja prvobitne brazde te pravci glavnih komunikacija, glavnoga karda sima (subcessiva). Obično se dijeli na četiri jednaka dijela (spomenuti actus), a u
i glavnog dekumana. Po već prikazanom postupku uzetom iz etruščanske discipli­ svakome od njih naziru se pojasi još manjih parcela koji, zapravo, odgovaraju osob­
ne omeđuju se i uža gradska područja povlačenjem sporednih karda i dekumana nom posjedu svakoga kolonista.To se najbolje vidi na zračnim snimkama. Svi su ti
usporedno s glavnima i na taj se način dobiva temeljni gradski raster. Taj urbani ras­ limesi, pojačani kultiviranjem terena kad se na njih nanosilo kamenje i škalja, služi­
ter, u domeni onoga što Grk naziva astinomijom, uklapa se u sustav rastera što će li i kao komunikacije kroz ager a bili su javno dobro (loca publica). Izmjera zem­
se organizirati na prostoru agera kolonije, u sferi onoga što je Grku agronomija. U ljišta i podjela čestica fiksirala se u posebnom katastarskom dokumentu (forma,
načelu, glavni cardo grada trebao se produživati u ager kao glavni kardo agera, a typus, pertica) od kojega se jedan primjerak čuvao u Rimu (tabularium ili sanetu-
jednako tako i dekuman (si. 40).To je, vidjet ćemo, rijetko gdje bilo moguće. arium Caesaris),z dva su ostajala u koloniji kao katastarski dokument u koji su se
unosile i naknadne promjene. Na samom terenu postavljali su se bilježi - međaši
I u rimskomu planiranom gradu (a kolonije su u načelu takve) agronomija je
koji su označavali pojedine centrurije, po koordinatnom sustavu kojemu su glavne
prethodila astinomiji. Metrički i geometrički sustav agera stariji je od urbane geo­
osi bili KM i DM, pa se gledalo u kojemu je kvadrantu sjecište označenog limesa
metrije, u grčkom i u rimskom svijetu. Dimenzije polja (a potom i urbani moduli)
(npr. “desno od DM po redu limes taj i taj” i “s ovu stranu KM limes broj taj i taj").
iznosile su u nekim grčkim naseobinama jedan stoikhos, koji odgovara rimskom
actus od 120 stopa. Ova je pak mjera čisti proizvod empirije, kako se vidi i iz Pli- Tako su ti terminalni cipusi (cippi terminales) služili za brzu orijentaciju na mapi
nijeva navoda gdje kaže: actus in quo boves agerentur cum aratro uno impetu i na terenu, a na sebi su imali urezane odgovarajuće oznake (decussis) s pravcima
iusto (“aktus u kojemu se volovi tjeraju u jednom primjerenom potezu”, NH i navodima odnosa prema KM i DM (si. 42). Jedan takav cipus nađen je kod starog
XVIII, 18). Riječ je dakle o mjeri koja je nastala upotrebom volovske vuče i oranja. Pituncija nedaleko Stobreča; nesumnjivo je pripadao ageru salonitanske kolonije
Aktus i sada ostaje temeljna mjera terena u sustavu pravilne katastarske parcelaci­ (CIL 3.12794; usp. Šašel 1986.,ILJug 25,1979).
je, tzv. centurijacije (centuriatio). Ime je dobila po temeljnoj čestici agerskog ras­ Orijentacija agerskog rastera, kao i gradskog, trebala bi se poklapati s glavnim
tera - centuriji (centuria), koja je naziv stekla po tome što je isprva brojila sto stranama svijeta. U našim kolonijama nije tako, a i u drugim ima velikih odstupanja.
(centum) jugera zemlje, odnosno dva aktusa.Ta dvostrukost opet nije slučajna. Razloga tome ima više, a jedan nam navodi gromatik Higin: “Mnogi su, ne poznaju­
Ona je nastala u vrijeme kad su se mali posjedi cijepali na dvije podjednake cjeli­ ći ustroj svijeta, slijedili Sunce, to jest njegov izlazak i zalazak, jer se ono spravom
ne, s time da je jedna bila obrađivana, a druga se “odmarala” i tako su se postup­ (tj. željeznim instrumentom - gromom, op. a.) ne može obuhvatiti odjedanput. I što
no izmjenjivale. Sada, u vrijeme osnivanja kolonija na našoj obali, dakle krajem Re­ onda? Postavivši gromu prema proročanstvu, možda i u nazočnosti utemeljitelja
publike i početkom Carstva, jedna centurija ima 200 jugera, ali 100 heredija (here- osobno, uhvatili su prvi sljedeći izlazak i otpravili na obje strane međe s kojima se
dium), dakle opet svaki heredij ima po dvije centurije. Centurija ima oblik kvad­ kardo u šestome satu (tj. u podne po rimskom računanju vremena u jednom danu:
rata sa stranicama oko 720 m. Mreža centurija u ageru strogo je ortogonalna, s rav­ dan 12 sati, noć 4 virgilije, op. a.) neće podudariti.” (Hygin. Grom. Const. lim. A 115
nim pravcima u oba smjera (u načelu KM sjever - jug, DM istok - zapad) i ovi su i 117 = CAR 135; v. ovdje 414). Dakle, različit položaj izlaska Sunca tijekom ceremo­
pravci međe (limites) između centurija. Odatle i naziv limitacije (limitatio) za sa­ nije koja je dugo trajala, a pogotovo u različitim godišnjim dobima, mogao je utje­
mu proceduru. Limitacijom nije bio obuhvaćen čitav ager kolonije već samo dio cati na orijentaciju limitacije. Na našoj obali utjecao je još jedan faktor. Postojalo je
Dilke 1971., 98 i đ gdje su bile provedene adsignacije, pa se taj dio zato i zvao ager centuriatus (si.
nen Hinrichs 1974..
u starini shvaćanje da se jadranske obale, i jedna i druga, pružaju u smjeru istok -
Dalmaciji 162. 49,51). Preostale su još druge površine nezahvaćene ovim postupkom, koje su os­ zapad, a ne jugoistok - sjeverozapad. To se odražava npr. u djelu geografa Klaudija

162
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

JS»
....^

M P # ■•, r > ^
m M S tilš k \ i

P & C I

i
dobni, u praksi nisu, niti su to mogli biti, osim u rijetkim optimalnim prilikama. Ager
}~~LL./ je i prije dedukcije odnosno centurijacije bio organiziran u gramatičkom smislu
kao dio državnog agera. S druge strane, redovito se i nije radilo o osnivanju potpu­
\ 'W SI. 52. Odnos gradskog i agerskog rastera: Parencij no novoga naselja, neke urbane premise postojale su i prije osnutka kolonije, a po­
0 500 * 1000 m (Parentium, Poreč); primjer potpune zavisnosti
1_____ I--------- 1 gotovo linija gradskog pomerija. Navedeno odstupanje u jaderskoj koloniji trebat
će možda zahvaliti činjenici da je premjeravanje obavljeno u dva navrata, posebno
Ptolemeja u kojemu su njegove paralele usporedne s linijom obale, a meridijani za grad, a posebno za ager. Između njih je proteklo neko vrijeme što je moglo izaz­
okomiti na nju (Koziićić 1990 ), a isto tako i na Peutingerovoj karti (v. ovdje 430). vati đa se linije karđa i dekumana agera ne poklapaju s onima u gradu. No pojave
Vjerojatno su tako mislili i rimski agrimenzori kad su povlačili temeljne pravce li- što ih susrećemo u Saloni nedvojbeno pokazuju da je limitacija agera bila primar­
mitacije. I u naših mornara “gore” (prema izlasku Sunca) jest pravac prema jugois­ na. Prvo što je trebalo sagraditi nakon osnutka naseobine, bili su gradski bedemi.
toku, a “dolje” prema sjeverozapadu. Budući da su gotovo sve kolonije u nas bile Trakt gradskih zidina središnjeg dijela Salone (urbs vetus prema Dyggveu) s istoč­
smještene uz obalu, to su agerski limesi približno okomiti na nju ili usporedni s njo­ ne strane na vlas se poklapa s pravcem jednog agerskoga karda pa je mnogo vjero­
me.Tako su orijentirane i starije crkve u mnogim našim historijskim gradovima uz jatnije da se linija bedema povela za linijom limesa nego da se ovaj pružio po liniji
obalu: jugoistok je istok, sjeverozapad je zapad. Prema tome, one limese agera koji
slijede liniju obale valja smatrati dekumanima.
Po rigoroznom poštivanju etruščanske discipline raster i orijentacija grada s
njegovim ulicama morali bi se potpuno, što se orijentacije tiče, poklapati s taste­
rom i limesima agera. Čak još više: geometrijsko središte grada (umbilicus) treba­
lo bi ujedno biti i središte sustava limitacije u ageru, kao njegovo ishodište (si. 40).
No to je samo teorija i vrlo su rijetki primjeri njezine stroge primjene. U nas je to
bilo nemoguće i neprovedivo već zbog geografskog smještaja gradova - kolonija.
Potpunu koincidenciju gradskih pravaca s agerskim limesima susrećemo u Paren-
ciju, gdje se jedan dekuman produžava u ager u potpuno istom smjeru (si. 52). U
Jaderu gradski pravci odstupaju od agerskih za 7° (si. 53). Neke podudarnosti zam­
jećuju se i u Saloni, u njezinu starijem dijelu gdje ulice uz forum i sam forum slije­
de opće pravce agerske limitacije, dok se u istočnom dijelu grada to zapaža mno­
go bolje (si. 54). U Poli, koja je sačuvala raster histarske gradine, to se i nije moglo
dogoditi. SI. 54. Odnos gradskog areala i
Rečeno je da agronomija prethodi astinomiji, odnosno da se u povijesnom raz­ agerskog rastera: Salona; istočni
trakt bedema stare jezgre poklapa
vitku sustav najprije pojavio kao procedura organizacije terena, a potom gradskog se s jednim agerskim kardom, a dio
naselja. Pitanje je koji je od tih dvaju postupaka bio primaran prilikom dedukcije južnog bedema istočnog dijela gra­
da poklapa se s jednim agerskim
kolonija: organizacija agera ili gradskog prostora. U načelu su oni trebali biti isto- dekumanom

165
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

bedema. Uostalom, i sami gramatici predviđaju slučajeve da se limitacija provodi vih agera orijentacijom, veličinom i sustavom potpuno sukladne s centurijama na
neovisno o organizaciji gradskog prostora. glavnoj površini agera.
Ageri naših primorskih kolonija Parencija, Pole, Jadera, Salone, Ekva, Narone i Na temelju broja centurija u agerima naših kolonija, koje se mogu raspoznati
Epidaura pokrivaju znatnu površinu od koje se veći dijelovi mogu identificirati kao na zračnim snimkama, a onda i unutrašnje raspodjele unutar njih, moguće je utvr­
njihov ager centuriatus (Suić 1955.; Chevallier 1957.). Polski ager obuhvaćen Imi­ diti agrarnu ekonomsku moć pojedinih naseobina, a detaljnijim proučavanjem i
tacijom zaprema čitav dio istarskog poluotoka ispod linije Limskoga zaljeva (i na­ broj kolonista. Ali, dok ne bude moguće konkretizirati barem jedan slučaj koji bi
ziv mu potječe od lat. limes; si. 49, 50). Parencijski se na njega nadovezuje i pokri­ mogao služiti kao model (odnosno dok se ne otkrije kakva lex colonias ili mapa
va dobar dio ravničarskog terena između Limskoga zaljeva i doline rijeke Mirne, nekog agera), sve će te komputacije biti suviše aproksimativne.
dok sjeverozapadni dio poluotoka koji je bio podijeljen između parencijske i ter- Evo broja centurija po kolonijama (Suić 1955.;Wilkes 1969.226; Dilke 1971..
gestinske kolonije nije - po svemu sudeći - bio limitiran (Krizmanich 1981.; 150 i d.):
Imamović 1987.; Matijašić 1988.). Limitirani dio agera jadestinske kolonije proteže
se na kopnu od sela Diklo do sela Bibinja, a u zaleđu do hrpta Bilog briga (si. 51). Parentium (Poreč) oko 450 centurija,
Ager salonitanske kolonije sistematiziran u centurije ide od završetka Kaštela pa do Pola (Pula) oko 650 centurija,
Unije Stobreča i rječice Žrnovnice, a u zaleđu seže do izdanaka Kozjaka. Naronski Iader (Zadar), bez otočnih, oko 50 centurija,
obuhvaća ravničarsko poušće Neretve i dolinu njezina donjeg toka, s dijelom p o Salona (Solin), bez otočnih i onih do Trogira, oko 80 centurija,
luotoka Pelješca oko Stona. Epidaurski se proteže od mora do Konavala. Salonitan- Epida.urum (Cavtat) oko 50 centurija.
ski i jadestinski ager imali su svojih dijelova sistematiziranih u centurije i na otoci­ Iz ovoga se vidi da su histarske kolonije bile mnogo opsežnije i da su imale
ma: prvi na otoku Hvaru oko današnjega Staroga Grada (Pharus). U rasteru se pre­ znatno više kolonista, dakle izrazito agrarnog stanovništva. U dalmatinskim koloni­
poznaju dvije faze i dva sustava. Stariji bi bio predstavljen mrežom pravilno raspo­
jama broj je mnogo skromniji pa već iz toga proizlazi da je bilo manje kolonista i
ređenih skamna i striga. Mlađi sustav je kasnijega, rimskog postanka. Povezujemo
da je agrar bio samo jedna komponenta njihove ekonomike, dok su u istoj mjeri,
ga s novim položajem grada, s preseljenjem urbanoga središta na otoku iz današnje­
ako ne i više, važnu ulogu imale ostale privredne djelatnosti. To se još bolje uočava
ga Staroga Grada u današnji Hvar. Odjelita cjelina centurija veoma je dobro sačuva­
ako se usporede veličine gradskih areala s agerskim. Salona je npr. gotovo tri puta
na oko Trogira, ali između nje i salonitanskog agera u Kaštelima postoji velika cezu-
veća od Parencija, a ima pet puta manji broj centurija!
ra. Vjerojatno je tu riječ o sekundarnoj dedukciji i kasnijoj limitaciji, za što bi govo­
rila i Plinijeva vijest da je car Klaudije poslao u mjesto Siculi (kod današnjih Bija- Ostaje, napokon, još jedan društveni sloj koji se ne može zanemariti u prouča­
ća) svoje veterane (in quem locum divus Claudius veteranos misit;Plin. NH III, vanju elemenata što su pridonijeli urbanističkom razvitku centara na našoj obali.To
141, v. ovdje 420). Možda je ta njegova akcija sinkronizirana s osnivanjem veteran­ su vojnici i veterani (Vittinghoff 1952., 123); ne samo oni u kolonijama (samo za
ske kolonije u Ekvu nakon ugušenja Skribonijanove pobune. Ostaci limitacije jader- onu u Ekvu može se pouzdano utvrditi da je bila veteranska). Na tlu provincije pos­
skog agera na otoku Ugljanu pokazuju da je gotovo polovina otočnog terena (sje­ tojala su dva legijska okola, jedan u Ivoševcima kod Kistanja u istočnoj Bukovici,”
verna) bila također pokrivena centurijama koje su bile sastavni dio agera, iste ori­ a drugome je sjedište bilo u Gardunu u Dalmatinskoj zagori (Sanader 1998.; 1998a;
jentacije, iste veličine i istoga sustava. Vjerojatno je južna polovina Ugljana imala 2000,). Ovi okoli, kako sve pokazuje, nisu, za razliku npr. od Emone (Ljubljane), ni­
svojstvo agera in soluto, gdje su se prostirale šume i pašnjaci. Ta se podjela jasno kada bili pretvoreni u civilna naselja. Naprotiv, za onaj u Burnu znamo da je ostao
raspoznaje po ravnome pravcu posljednjega limesa koji se pruža duž otoka, a vrlo vojni centar sve do izmaka antike i do ratova za istjerivanje Istočnih Gota u 6. st., a
se dobro uočava u sjeverozapadnom dijelu Ugljana, posebno u zaseoku Muline. Ta civilno naselje nalazilo se do njega. Ali ono je starije od okola. Uz vojne okole obič­
podjela dugo je bila u funkciji, što se vidi iz rasporeda naselja i na sjevernom i na no se formiraju civilna naselja kako se to najbolje vidi na području podunavskoga
južnome dijelu otoka. Sjeverni dio, suprotno od južnoga, bio je kultiviran, prven­ i rajnskog limesa. U nas su ta naselja bila pretežno epihorskoga karaktera, iako va­
stveno maslinama i vinovom lozom. Na tom dijelu otoka izrastao je centar s općim lja pretpostaviti snažne utjecaje iz okola jer su mnogi vojnici, legionari i pripadni­
nazivom “Selo” (kasnije Ugljan). Na ovakvim terenima on ima istu ulogu kao grad ci pojedinih pomoćnih jedinica (auxilia), tu dugo boravili i sklapali brakove s do­
prema selima. Glavni atributi takvoga naselja i ovdje su u kasnijim vremenima žup­ maćim ženama. Osim otpuštanja cijelih veteranskih grupa uz dodjelu zemlje (mis-
na crkva, škola i samostan. Zbog takve distribucije kakvoće i takve teritorijalne pod­ sio agraria), što se obavljalo dedukcijom kolonija, prakticirao se i individualni ot­
jele koje su mogle i duže perzistirati, neka su naselja podignuta izvan odgovaraju­ pust veterana pojedinih jedinica. Nakon što bi odslužio vojsku (u prosjeku je rim­
ćih smještaja, npr. Kali koje je započelo kao važno ribarsko naselje izvan limitiranog ski vojnički staž iznosio oko 25 godina), isluženi vojnik je dobivao časni otpust (ho-
agera i podalje od mora Zadarskoga kanala. Kad je riječ o agerima kolonija u Jade- nesta missio) i uza nj redovito zemlju kao naknadu za službu i kao izvor daljnje eg­ " Bulič. 1893.: 1900.: fcisđi
1913a; Abramić 1924.:
ru, Saloni i Naroni, važno je naglasiti da su centurije u odvojenim dijelovima njiho­ zistencije u civilu. Vojni su okoli raspolagali dijelovima državnog zemljišta (prata Zaninović 1968.: Suić 1971.:

167
ANTIČKI GRAD U svitanju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

legionis) gdje su veterani dobivali male parcele. Oni također ne žive trajno na se­ vlast brzo se uklopio u novu situaciju. Njega je na neki način i Rim respektirao, što
lu, na svojemu imanju, već se smještaju u obližnji gradski centar.Tako se i oni ukla­ bi se moglo zaključiti po činjenici da su sva istaknutija grčka naselja ili naselja in­
paju u široku skalu društvenih kategorija koje su pridonosile urbanizaciji našega filtrirana grčkim elementom postala u najranijem Carstvu municipiji rimskih građa­
obalnog prostora. Ne treba, naravno, isključiti ni vojnike u službi koji su javnim gra­ na (oppida civium Romanorum), kao Isa,Tragurij, Rizinij, Butua i Olcinij.
đevinama također dali svoj prilog unapređenju pokrajine i njezinih centara. U naj­
Za upotpunjenje demografske slike pojedinih gradova i ocjenu uloge što su je u
ranijem Carstvu bili su to uglavnom legionari regrutirani na teritoriju sjeverne Ita­
procesu urbanizacije imali pojedini slojevi, od goleme bi važnosti bilo poznavati za­
lije, iz Briksije (Brixia, Brescia), Parme (Parma), Verone (Verona), Arecija (Are-
nimanja gradskog stanovništva. Jer bez obzira na to je li grad bio središte agrarne ko­
tium, Arezzo), Florencije (Florentia, Firenca), Bononije (Bononia, Bologna), Patavi-
lonije, emporij na položaju zgodnom za trgovinu ili autohtoni centar s naslijeđenom
ja (Palaviuni, Padova), Kremone (Cremona) i dr., dakle odreda iz gradskih centa­
tradicionalnom ekonomikom, sastav stanovništva bio je kompleksan s obzirom na ak­
ra koji su se urbanizirali i stekli konstituciju prije naših primorskih gradova.
tivnosti pojedinaca: u svakom od njih bilo je pomalo zemljoposjednika, trgovaca, ob­
To su dakle elementi, i to su socijalne grupacije, koji su u prtim dodirima utje­ rtnika, pomoraca, slobodnih zanimanja i intelektualnih zvanja. O njima znamo toliko
cali na proces urbanizacije našeg primorja i na izgradnju našeg antičkoga grada. koliko se spominju u natpisima (Novak 1948.).Tako se npr. u Saloni susreće trgovac
Posve nove formacije poput kolonija za autohtoni svijet i za njegov grad bile su mo­ vinom (negotiator vinarius, CIL 3-2131) i trgovac građevnim materijalom (negotia-
del koji treba nasljedovati i dostići. To je većinom i uspjelo, kako će se vidjeti. No tor materiarius, CIL 3-12924), u Jaderu trgovac uljem (negotiator olearius, CIL
to nisu ipak svi strani kulturno-etnički faktori koji su djelovali na ovom planu. An­ 3.2936), u Saloni vitrarius (trgovac staklom vjerojatnije negoli tvomičar stakla, CIL
tički grad uopće, a pogotovo grad ranog Carstva, nezamisliv je bez staleških ozna­ 3-9542), u Naroni lapidarius (klesar, kamenar, CIL 3-1777; 3-1829), u Saloni tokar
ka i onoga donjeg društvenog sloja na kojemu je počivala gotovo sva proizvodnja (CIL 3 8839), voštar (ceriolarius, CIL 3 .2112), ljevač u radionici olova (plumbari(a),
tadašnjeg društva, ne samo na selu nego još više u gradu. U ranom Carstvu robovi CIL 3-2117) itd. Od kolegija najčešće se susreće collegium fabrum (CIL 3.8824;
su u urbanim familijama fenomen posebnog značenja i znatna demografska olina. 3.8829) i centonarium (tkača, CIL 3-8843). Od intelektualnih zvanja najčešći su
Između njih se izdvajaju društveni fermenti koji će izazvati korjenite transformaci­ pravnici, učitelji i liječnici. U Jaderu je registriran jedan student prava (iuris studio-
je u društvu na svim sektorima, počevši od carske kancelarije i dvora do sitnog tr­ sus, CIL 3.2936) koji je bio brat trgovca uljem (olearius). Dvojica su braće bila idea­
govca i obrtnika u provinciji.To su gotovo odreda elementi naoko orijentalnog pod­ lan poslovni par: stručnjak za pravno poslovanje mogao je s pravne strane pomagati
rijetla, često visokih kvalifikacija, bez kojih je privredni život nezamisliv. Budući da poslovima svojega brata. U Saloni je zabilježen pravnik (magister iuris, CIL 3-2163).
su robovi istočnjačkoga podrijetla imali reputaciju školovanoga kadra, događalo se
Liječnici (medici) više se puta spominju u Saloni (CIL 3-6203; 12925; 14727), a u Ri-
da trgovci robovima u zapadnome dijelu Carstva povoljno nabavljaju Gale i druge ziniju i jedan nadliječnik (arkhiatros kleinikos, Šašel 1986., ILJug 25, 1855A). Učite­
poslovične barbare, školuju ih i prodaju povoljnije kao helenske ili helenizirane is- lje, gramatike i čak retore, imali su mnogi gradovi. Jedan se retor (rhetor - učitelj go-
točnjake. Sustavom manumisije (oslobađanja od ropstva) oni vrlo često stječu ne
vomištva) susreće u Riziniju, pedagog dvaput u Saloni (paedagogus, CIL 3-2111;
samo slobodu već i posjed, odnosno kapital, a nerijetko su bili i zakoniti nasljedni­
3-14731), a u Dokleji je djelovao gramatik “koji je bio veoma verziran u grčkoj gra­
ci patrona za kojega su kao robovi radili.Taj sustav prinove visokokvalificirane rad­
matici”: artis Graecae grammaticae peritissimus! Odreda su to bili elementi orijen­
ne snage u korijenu je ugušio provedbu rimskoga zakonodavstva o reprodukciji
talnog podrijetla, a po svojoj društvenoj provenijenciji libertini, ali su bili cijenjeni i
rimskih obitelji. Mnogi se rimski građani nisu ženili, a svoje su seksualne porive bez
dobro nagrađeni. Bilo je sigurno i mnogo drugih zvanja i zanimanja ali ih natpisi ne
ikakvih zakonskih zapreka zadovoljavali s robinjama, javnim ženama i ljubavnica­
registriraju pa tako izmiču našoj evidenciji.
ma. U mnogim gradovima najimućniji sloj su skorojevići, bivši robovi, kojima je ne­
dostajala društvena afirmacija jer nisu imali tradiciju i krvne pretke s ugledom. Afir­ O ulozi i položaju domaćeg svijeta već je bilo govora. Valja samo ponoviti mi­
miraju se ponajčešće munificijencijama - darežljivošću, javnim gradnjama na vlas­ sao da su pojava i nazočnost gore navedenih urbanogenih faktora vanjske proveni­
titi trošak, snošenjem troškova za javne službe ili za potrebe kulta, pa su se iz nji­ jencije snažno utjecale na stanovništvo autohtonih centara ne samo prema romani-
hovih redova gotovo uvijek regrutirali članovi kolegija augustala (Augustales) ili zaciji već i u prihvaćanju višeg stupnja urbane kulture, što se onda odrazilo u bržoj
sevira augustala (VI viri Augustales) koji su se brinuli za oficijelni kult i za štova­ urbanizaciji tih centara. Na taj način, asimilacijom tekovina civilizacije, i domaći svi­
nje carske osobe. U mnogim centrima, osobito u onima uz obalu, oni će stvarati po­ jet postaje važan aktivan urbanogeni čimbenik.
sebnu atmosferu koja će se odraziti na planu materijalne i još više duhovne kultu­ Uz faktore koji su djelovali pozitivno i stimulirali urbanizaciju, bilo je i onih ko­
re, oni će često, kao sinovi dalekoga helenističkog Orijenta, biti nosioci i propaga­ jih se djelovanje odrazilo u negativnom smislu. Već smo spomenuli kakvu je ulogu
tori novih ideja u sferi kultova, umjetnosti i dr. Kad se govori o tom etničko-kultur- pri tome imao agerpublicus na teritoriju agrarne kolonije. Stvaranje većih teritori­
nom supstratu, valja uzeti u obzir i onaj naš domaći grčki element koji je preživio jalnih cjelina blokiralo je urbani i municipalni razvitak mnogih naselja koja su već
u nekim primorskim centrima. Ovaj stariji urbani sloj nakon dolaska pod rimsku bila na putu da se razviju u prave gradove, kao što su u Istri bili Rovinj, Umag, Pi-
AN TIČKI GRAD

ran, Vizače i dr., dok su na salonitanskom području bili ponešto degradirani centri
kaoTragurij, Epetij, Far, a vjerojatno i Isa. Rim je mogao i izravno destimulirati ili
sprječavati urbanizaciju. Tako se pretpostavlja da je August mogao zabraniti dodje­
ljivanje civiteta centrima na teritoriju starih Japoda, dakle i formiranje samouprav­
nih municipaiiteta, što je imala biti njegova odmazda zbog neugodnih ratnih iskus­
tava. Možda bi i to mogao biti jedan od razloga što je to područje bilo slabo urba­
nizirano, što je malo naselja steklo atribute grada, a i om koja su ih stekla nisu bila
na visini naselja u drugim, primorskim regijama.
Već je rečeno kako i prirodni uvjeti mogu ne samo utjecati na izbor mjesta za
naselje već i odrediti njegovo ekonomsko usmjerenje i time pridonijeti njegovoj ur­
banizaciji. Pri tome su važnu ulogu odigrale komunikacije, kopnene i morske. Sus­
tav komunikacija na našem primorju počinje se izgrađivati za namjesnika Dola-
bele.'2 Nema sumnje da su trase što ih je on dao izgraditi u temeljnim crtama pos­
tojale i prije konačne uspostave rimske vlasti. Prometnica može dvojako utjecati na
razvitak naselja: njezina trasa može odrediti pravce kretanja i temeljno usmjerenje
gradskog prostora, pa će u novoformiranom gradu često njezin dio biti jedna od
glavnih gradskih komunikacija, S druge strane komunikativna konvergencija nekog
položaja uvjetovat će izrastanje naselja na tako povoljnoj lokaciji (Laessig et al,
1968.; Mumford 1968., 77 i d.). Kolonija Aequum izrasla je na važnoj raskrsnici u
unutrašnjosti (si. 75), dok su gradovi na obali redovito mjesto susreta i raskršća ma­
gistralnih cesta (usp. si. 45-48). Posebno je zanimljiv primjer kako važne promjene
političkih i ekonomskih prilika mijenjaju hijerarhiju prometnica. U doba svoje sa­
mostalnosti i ekonomskog prosperiteta Isa je upravljena u dva smjera prema kop­
nu: prema Traguriju i Epetiju, a Salona između njih je pomoćni (ilirski) emporij (si.
34-1), S dolaskom pod rimsku vlast situacija se mijenja: Isa i druga otočna naselja
komuniciraju s novim centrom - Salonom, a stara prometnica na kopnu stječe prio­
ritet i određuje usmjerenje grada Salone (si. 34-11). U to doba Salona je na rijeci Sa­
; Abramič 1927.: Maver
1940.: Sergejevski 1955; Pa- lonu posjedovala lokalitet posebne namjene što ga Strabon (Strah Geo.VII, 5, 5; v.
šalić 1960.; Bojanovski ovdje 412) naziva eptneion Delmateon, čega bi latinski ekvivalent bio navale, od­
1974.; 1988.. 66 - 67: Matija-
Si<] 1998.. 414 - 431; Škegro nosno s upotpunjenim sadržajima navalio.. Tim terminima (grč. epineion, lat, na­
1999.. 275-277. vale, navalio) označuje se mjesto za opremu brodova.

T. III. Slavoluk Melije Anijane u Zadru, Lavallee - Cassas 1802,

170
IV. dio

OSTVARENJA GRADA
KLASIČNOGA SVIJETA
NA ISTOČNOM JADRANU

Još smo daleko od vremena kad će biti moguće sustavno obraditi naš antički grad
u njegovoj cjelokupnoj objektivizaciji. Da bi se to postiglo, bit će potrebne mnoge
predradnje, studije i istraživanja na terenu. Ograničenja što smo ih istakli na počet­
ku vrijede i ovdje. Sustavna istraživanja uopće, a istraživanje naselja posebno, zah­
tijevaju dugotrajan, strpljiv i ustrajan rad i često je potrebno poduzimati više kam­
panja da bi se došlo do novih spoznaja i većih rezultata. Pokušaj sistematizacije i
sinteze koji slijedi temelji se na istraživanjima koja na hrvatskoj obali imaju stoljet­
nu tradiciju.

1. Nova iskustva

U doba uspostave rimske vlasti i razmaha procesa urbanizacije u nas sve strukture
i tehnike rimskoga graditeljstva bile su uglavnom dorađene. Kasnije promjene u do­
ba Carstva samo su varijacije prijašnjih iskustava, a promatrane u njihovu povijes­
nom trajanju tijekom čitave antike, moglo bi se reći da su na mnogim poljima de­
kadentne.
Naše je primorje imalo u antici, kao i danas, važnu prednost nad mnogim dru­
gim provincijama u tome što je bogato temeljnim građevnim materijalom - kame­
nom. Iskustva građenja u kamenu ovdje su veoma stara jer potječu od najranijih
prethistorijskih epoha, pa tako neke tehnike i strukture koje su kodificirane u rim­
skoj graditeljskoj disciplini susrećemo u rudimentarnoj formi i prije prihvaćanja
stranih tekovina na tom polju, a i do dana današnjega u domaćoj seoskoj graditelj-

173
ANTIČKI GRAD Ostuarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

voće vapna, vezivne čvrstoće, otpornosti na djelovanje različitih vanjskih i unutraš­


njih faktora i si., koje bi dale vrijednih spoznaja u općem studiju graditeljstva na hr­
vatskoj obali. Ima konkretnih potvrda da se kao vezivno tkivo upotrebljavala i gli­
na, sama ili pomiješana s vapnom (živim), a u kasnoj antici i u srednjemu vijeku ta
se smjesa često upotrebljavala u gradnji temeljnih struktura. Inače, sama glina čes­
to se susreće kao izolacijski sloj s vanjske strane zida cisterni za vodu (npr. u Varva-
riji), ili pak kao podna podloga odnosno gornji sloj ognjišta (vatrišta) u skromnijim
kućama (npr. Enona), što je nesumnjivo nastavak tradicije iz predrimskoga doba. Po­
sebnog sastava bila je tzv. vodonepropusna žbuka kojom su se oblagale stijene re­
zervoara za vodu. Ona se dobivala miješanjem sitnog i krupnijega pijeska, ugašenog
vapna i tucane opeke, a nanosila se na zid u više slojeva (obično tri), od kojih je
posljednji (vanjski) bio finijeg sastava i zaglađen.
Kako je rečeno, kamen dominira kao materijal u izgradnji naših antičkih grado­
SI. 55- Gradska vrata, Bribir kod Šibenika (Varvaria); rekonstrukcija zapadnog ulaza u grad va, opeka je ovdje imala sekundarnu ulogu. Hrvatsko priobalje već je u antici nudi­
lo kamen u velikom izboru i u neograničenim količinama, a utvrđeno je da se on iz
ovih krajeva izvozio u sjeveroistočnu Italiju (iz Istre u područje oko Akvileje, za so­
skoj praksi. Domaći klesar i zidar rano je uočio svojstva i kakvoću pojedinih vrsta lidnije gradnje kao što su bedemi i si.). Plinije Stariji kaže za tadašnji Tragurij (Tro­
kamena i znao ih je prilagoditi svojim potrebama. Ovim pitanjima trebali bi posve­ gir) da je bio marmore notum (glasovit po mramoru, Plin. NH III, 141; v. ovdje
titi posebnu pažnju svi oni koji se bave proučavanjem ruralnoga graditeljstva, jed­ 420), no nema sumnje da je kamenoloma s kvalitetnim vrstama bijeloga kamena
nako arheolozi kao i etnolozi.Tada će se pokazati da postoje mnoge analogije u tom (koji danas obično ne nazivamo mramorom) bilo i na drugim mjestima, prvenstve­
smislu između domaće “autohtone” djelatnosti i one što ju je elaborirala rimska no na o. Braču (npr. Pučišća i Škrip odakle se najvjerojatnije dobavljao kamen za
teorija i praksa. A to neće biti neobično kad se zna da je i ova posljednja nastala na gradnju Dioklecijanove palače; Bulić 1900a; Ward Perkins 1975.), a sigurno i na
temelju stoljetnih iskustava. Korčuli, i dr. Na to upućuju i toponomastički ostaci, npr. naziv otoka Lavđara u Sred­
Upotreba žbuke jedna je od najvažnijih tekovina što ih je antički svijet donio njem kanalu (od lapidaria, lat. lapis, -idis, kamen), Lapada kod Dubrovnika i si. O
na hrvatske obale i u našu zemlju uopće. U nas se žbuka prvi put pojavljuje u grad­ uporabi afirmiranoga trogirskoga kamena svjedoči sačuvani toponim Seget (Gornji
njama u grčkim naseobinama (na mjestu Visa, Staroga Grada, Lumbarde i dr.). Pita­ i Donji), koji ne valja izvoditi od riječi lat. siccata - suha nego od lat. seco 1. - sje­
nje je nije li pod njihovim utjecajem domaći svijet, barem u nekim regijama i u na­ ći, piliti (Skok 1971.-1974.; Jeličić-Radonić 1981.; Suić 1991 b). Nije riječ samo o
seljima koja su se nalazila u radijusu njihova utjecaja, asimilirao tu inovaciju. To je bijelom vapnencu kojega, kako se zna, ima više vrsta s obzirom na tvrdoću, topivo­
moguće, ali sigurnih potvrda nema. Na našim gradinama ima prilično zida vezanog st, kompaktnost, lomljivost i si. već i o mnogim drugim vrstama kamena koji se
žbukom (recinkt, temelji zidova, ostaci cisterni i dr.), ali to je sve iz rimskog doba upotrebljavao za zidanje i u druge svrhe, počevši od običnog vapnenca, mrkog ili
(osim, možda, cisterne u Lumbardi). Primjena žbuke uvjetovala je i prihvaćanje rim­ sivkastog, škriljevaca različite debljine, do kamena osobite čvrstoće (sivkastoga, ze­
skih modula (odnosi debljine zida prema njegovoj visini i dr.), a i usvajanje novih lenkastoga, ružičastog i dr.) pogodnog za popločavanje ulica, trgova i drugih javnih
rješenja ili usavršavanje starijih (gradnja svoda i luka). površina. Osobito je važno pratiti dobavljanje, ishodište i transport kamenog mate­
Pitanje izradbe i dobavljanja vapna u antici u nas je načeto (Zaninović 1980.). rijala što se upotrebljavao za izradbu najkvalitetnijih elemenata urbane arhitekture,
Reambulacijom naših otoka moguće je na nekim mjestima identificirati ostatke svih onih blokova koji su zahtijevali minuciozno "dovršavanje” (kapiteli, baze, tam­
veoma starih “japnenica” koje se tu nalaze ab immemorabili, npr. na otocima U- buri stupova, frizovi, vijenci i si.). Koliko je moguće prosuditi na temelju dosadaš­
gljanu i Pagu, a te stare tradicije sačuvane su do danas npr. na otocima Šolti, Pagu, njih istraživanja, svi su se ovi blokovi u našim gradovima u velikoj većini izrađivali
Rabu i dnigdje. Što se tiče pijeska, bio je u upotrebi i morski i kopneni, kojega ima od različitih vrsta najkvalitetnijega domaćega bijelog vapnenca. Problem uvoza ka­
u većim količinama ne samo u koritima rijeka već i u dubokim naslagama ispod slo­ mene građe, isključivo mramorne, počeo se sustavno proučavati tek posljednjih go­
ja humusa u mnogim ravničarskim predjelima primorja. Ima sigurnih potvrda da se dina. Danas se pouzdano zna da bijeli kristalni mramor od kojega su se izrađivale
ovaj posljednji upotrebljavao i u naseljima pri moru, osobito u izradbi podne pod­ ne samo monumentalne statue i portreti već i pojedini arhitektonski elementi (stu­
loge, vodonepropusne žbuke u cisternama i za podlogu oslikanih zidova, bez obzi­ povi, kapiteli, baze), potječe pretežno iz Grčke (Prokonez ili Pentelik), rjeđe iz Car-
ra na velike količine morskoga pijeska na dohvatu ruke. Još uvijek nedostaju anali­ rare u Italiji (marmor Lunense). Većinom su orijentalnog podrijetla mramori u bo­
ze sastava žbuke u ziđu antičkih građevina u ovom prostoru, omjera mješavine, kak­ jama, s venoznim sfumaturama (npr. tzv. cippollino), a granit s granulatom različitih
ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

nijansi uglavnom se dobavljao iz Egipta. Koliko je kvalitetnih glavica, stupova, pod­


nožja i si. pri tome završilo na dnu Mediterana! Većinom su uvezene i mramorne
pločice u različitim tonovima kojima su se oblagali zidovi raskošnijih građevina.
Već je na početku Carstva antička teorija elaborirala pojedine strukture i teh­
nike gradnje pa je tada i stvorena odgovarajuća terminologija s nazivom za svaku
pojedinu tehniku (opus, structura), kako se vidi u djelu arhitekta Vitruvija (Arch.
ID i enciklopedista Plinija Starijeg (NH I,36a; XXXV, 172; XXXVI, 169-174). Neki su
termini načinjeni u novije doba kako bi se različite tehnike mogle lakše determini­
rati i klasificirati.
Među najstarije tehnike pripadaju one koje su se upotrebljavale u izgradnji for­ SI. 56. Gradski bedem, Krk (Curicum, Kurile);
tifikacija ili sličnih masivnih konstrukcija. Riječ je odreda o strukturama s velikim zid je izrađen od većih rustično obrađenih kamenih ) 0______________________
blokova (opus quadratum)\VzbQt 1965.
blokovima, koje često nazivamo megalitskim, mada se takav izraz ne uklapa posve
sretno u arheološku terminologiju jer je “megalit” opozicija “mikrolitu".U pomanj­
kanju pogodnijeg naziva i mi ćemo se njime služiti. ko raspoznaje i primjena načela grčkoga graditeljstva, ne samo u obradbi zidnog li­
ca, u dimenzijama i si. već i u slaganju blokova uzduž i poprijeko (dijatoni, ključevi
Upotreba velikih blokova u navedene svrhe ima na Mediteranu dugu tradiciju
zida od lica do lica) koji su se u grčkom graditeljstvu vezivali željeznim sponama,
i već su stari Grci bedeme s takvom strukturom nazivali “kiklopskim zidinama”. U
u doba kad se žbuka u takvoj tehnici još nije upotrebljavala. Rekonstruiran je tipo­
starijoj literaturi taj se naziv i u nas upotrebljavao kad se pisalo npr. o teškim struk­
loški razvitak tih tehnika i vremenski redoslijed njihovih manira od najstarijih do
turama Salone, Varvarije i drugih centara. Međutim, u tipološkom pogledu takav je
najmlađih, što bi moglo služiti kao podloga jednoj relativnoj kronologiji. No sama
izraz neadekvatan. Postoje, uglavnom, dva temeljna tipa tehnike zidanja velikim blo­
tipologija struktura uzeta za sebe, bez drugih popratnih elemenata, ne može se uvi­
kovima: zidovi poligonalne strukture i zidovi pravokutne strukture. Za one prve
jek uzimati kao kriterij za vremensko opredjeljivanje, a pogotovo ne za apsolutno
predložio je izvrsni poznavalac rimske graditeljske tehnike G. Lugli naziv opus sili-
datiranje. U obzir valja uzimati mnogo faktora, kao što su sastav kamena, njegova
ceum. On evoluira od posve nepravilnih poligonainih tehnika, preko tehnika s pra­
podatnost detaljnijoj obradbi, dostupnost kamena određene kakvoće, ambijentalni
vilnijim poligonainim oblicima finije obrađenim i dobro sljubljenim, do pravilnih
uvjeti, namjena gradnje itd. Na hrvatskom priobalju ta se tehnika pojavljuje s osni­
pravokutnih struktura (opus quadratum;Lugli 1957..;Crema 1959., 4 i d,; 134 i d.).
vanjem grčkih naseobina, dakle početkom 4. st. pr. Krista te, kao ni drugdje, ne ide
Na našemu području nema čistih poligonainih tehnika, a to je i razumljivo jer nji­
dalje odTrajanove vladavine, tj. seže do početka 2. st. n. e. Manirama tehnike nazi­
hova upotreba počinje, po Lugliju, negdje u 6. st. pr. Krista. Naprotiv, susreću se pri­
vaju se zapravo faze njezina razvitka, u kojemu bunje variraju od golemih megalita
jelazni načini gradnje, u strukturama u kojima prevladavaju pravokutni oblici blo­ još uvijek nepravilnih oblika i površne obradbe, do manjih blokova s izrazitim do­
kova, uz upotrebu poligonainih, većinom peterokuta koji se u daljnjem razvitku sve vršavanjem. Visina blokova često je unaprijed zadana uslojenošću sedimenata u pri­
više približavaju pravokutniku. Primjena ove manire počinje približno u 2. st. pr. rodi pa je u tom slučaju bilo nepotrebno dorađivati njihovu gornju i donju površi­
Krista. Ostaci poligonalne tehnike zapažaju se u strukturama gdje uz pravokutne nu. Naprotiv, uvijek je trebalo obraditi sljubnice blokova s lijeve i s desne strane, ko­
blokove ima i trapezoidnih. Takve kompozicije se npr. susreću u zapadnom traktu je su u prijašnjim fazama često kose, pa blokovi tada imaju pretežno trapezoiđni ob­
bedema stare Varvarije. Uzevši u cjelini, na istočnoj jadranskoj obali ipak prevlada­ lik. U kasnijim manirama i sljubnice postaju vertikalne, a čitavo ziđe na dužim po­
va posljednja manira - opus quadratum “klasičnih” oblika (si. 56), bilo u grčkim tezima uslojava se u horizontalnom smjeru. Vanjska površina bunja također se u
gradovima i zdanjima (Vis, Stari Grad, Tor kod Jelse, Stobreč) bilo u gradovima koji raznim manirama različito dorađivala. Prva se intervencija sastojala u potklesavanju
su u predrimsko doba bili pod grčkim utjecajem (Ulcinj, Medun, Ošanići), ili napo­ rubova kako bi se blokovi mogli pravilno slagati u oba pravca, po dužini i po visi­
kon u rimskim gradovima (Salona, Narona), osobito onima na području Liburnije ni. Tom je cilju u kasnijim manirama pridonijelo i klesanje rubnjaka na sve četiri
(Varvarija, Aserija, Nedin, Jader, Enona, Kurik i dr.).7i strane lica bunje, čime je ujedno jasnije izražena vanjska plastika bunja. Osobito će
Ishodište ovoj strukturi valja svakako tražiti u grčkom svijetu. K Etruščanima, a se takva obradba bridova (anathyrosis) primjenjivati na oštrijim lomovima zida (si.
potom i pojedinim gradovima Italije, ona je došla izravnim dodirima Grka i Etruš­ 58). U kasnijim fazama, uglavnom od 1. st. n. e. anatiroza će biti jače istaknuta i briž-
čana na tlu Italije. K nama je došla posve drugim putem, iz Grčke preko Epira i juž­ nije izrađena finijim dlijetom pa će na taj način zidno platno dobiti istaknutu plas­
Bulić 1897 a; Liebd - Wii- ne Iliride, i svojim je rasprostiranjem zatvorila krug jadranske obale sve do Istre. tiku i efekt tamnosvijetlog, dok će pri kraju razvitka čitavo ziđe imati na licu dva
berg 1908.; Abramić 1949.; Zbog toga je ona i doživjela tako bogat procvat i čestu primjenu na tlu današnje Al­ plana: udubljeni što ga čine anatiroze na sljubnicama i izbočeni od površine bunja
Suić 1958.; 1968.; Faber
1965. banije već u predrimsko doba (Garašanin 1967.; Prendi - Zheku 1972.). gdje se la- koje, iako rustične, ipak strše do iste ravnine. Što se tiče dimenzija blokova, oni su

176
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

bili zaista megalitski: dužina im je ponekad iznosila i do 2 m, a visina do 1 m pa su


težili i nekoliko tona.Tijekom razvitka dimenzije su se smanjivale, ali su ipak najvi­
še ovisile o lokalnim prilikama i upotrijebljenom materijalu, a prvenstveno o nam­
jeni građevine. Pojedinim manirama odgovara i stupanj ispupčenosti bunja, koja se
tijekom razvitka također smanjuje.Ta struktura, koja je kompozicijom i masivnošću
trebala izazvati dojam snage i čvrstoće, dosta se često primjenjuje u grčkom i u rim­
skom graditeljstvu na hrvatskoj obali: ponajprije za gradnju vanjskog lica gradskih
bedema i kula, za vanjsko oblaganje većih substrukcija različitih građevina (mosto­
va, akvedukata), kao obloga povišenim podijima i platformama, pri gradnji nosivih
elemenata u pojedinim građevinama (piloni u teatrima i amfiteatrima), pa čak i za
gradnju čitavih većih objekata (npr. amfiteatra u Puli). U rimsko doba blokovi bu­
nja redovito se vezuju žbukom pa je već time otpala potreba da se oni komponira­
ju po starijoj grčkoj tradiciji upotrebom poprečnih blokova (dijatona).
Temelj svih kasnijih građevnih struktura činila je žbuka. Ona je bila temeljna
građa samosvojne strukture koja se zvala structura caementicia ili opus caemen­
ticium. Ime je dobila po sitnom kamenju (caementa) koje se dodavalo žbuci
(concretum). S druge strane ta je tehnika uvjetovala postanak nekih drugih, u ko­
jima je žbuka činila neophodnu komponentu. Gradnja žbukom imala je niz pred­
nosti, kao što danas ima zidanje betonom. Žbuka (pijesak i vapno u pogodnom
omjeru) pomiješana s većom i manjom škaljom, stvarala je čvrstu masu koja je bi­
la sama sebi dovoljna za čitavu zidnu strukturu, a ne samo za temelj za koji se ina­
če redovito nalijevala u temeljni jarak do visine poriza. Zid se podizao nalijeva-
njem smjese u kalup (forma) sastavljen od usporednog niza dasaka postavljenih
jedna poviše druge (u naših primoraca zidanje “na kašune”). Kalupi su se podiza­
li kako je zid rastao u visinu, pa se često susreću okomiti žljebovi - otisci letava
koje su podržavale tu drvenu armaturu (npr, u ziđu termi izTarsatike) i udubljenja
u zidu u koja su bili usađeni nosači dasaka i ujedno nogostupi radnika koji su na­
a* ; lijevali smjesu (si. 57,4).Takvih konstrukcija bez vanjskog paramenta ima više na
-■1— o-i ->-4 hrvatskoj obali, ponajviše u ziđu rezervoara za vodu, npr, u piscinama velike vile u
uvali Verige na o. Brijunu, na o. Murteru i dr. Takav sustav gradnje otvorio je velike
mogućnosti u podizanju lukova i svodova koji također dolaze k nama s prvim rim­
skim graditeljskim iskustvima, pogotovo onda kad estetski moment nije bio važan
ili pak u unutrašnjosti strukture koja je s vanjske strane bila obložena kamenom
presvlakom. Lijep primjer nadsvođivanja pomoću polukružnoga kalupa (“čemer”
u domaćemu pučkom govoru) jest svod trakta zadarskog akvedukta od Grobljan­
skog potoka prema gradu.Tu se još danas raspoznaju, kao i u ostacima spomenu­
Si. 57. Tehnike gradnje (structurae, opera) u ranom Carstvu: 1. opus isodomum, pravilna tehnika sa stro­ te cisterne u Murteru, otisci dasaka od kalupa. Korak dalje od takva postupka je
gom tendencijom uslojavanja i brižnom obradbom kamenih blokova, primijenjena redovito u gradnji javnih mo­
numentalnih građevina (hramovi u Poli, Saloni i dr., peribol kapitolija u Jaderu itd.); 2. opus reticulatum, mrežas- oblaganje vanjskog lica zida kamenjem, što će uzrokovati uvođenje dviju novih
ta struktura građena u kalupima od dasaka tako da se manji blokovi postupno slažu uz stijenku i zalijevaju žbu­ tehnika. Naime, uz nadolijevanje smjese za opus caementicium počeli su se uz sti­
kom, u nas rijetka (vila u Lumbardi na o. Korčuli): 3. opus mtxtum, miješana struktura s redovima opeke i žbuke,
Često primijenjena u gradnji terma (Tarsatika); 4. opus caementicium, cementna smjesa žbuke i škalje u kalupima jenku kalupa dodavati nešto veći komadi škalje ili manjega kamenja, bez ikakve
od dasaka pričvršćenih na uspravne grede (terme uTarsatici), 5. opus caementicium, cementna struktura postup­ posebne doradbe, biranjem komada koji su imali jednu stranu glatkiju. Kamen se
kom slična onima pod br. 2. i 4., gdje se u kalup od dasaka s vanjske strane utiskuje sitnije amorfno kamenje (te­
melji zgrada uz forum u Zadru); 6. opus incertum, neodređena struktura s izraženom tendencijom k vodoravnom usađivao u smjesu tako da mu se glatko lice doticalo kalupa od dasaka. Nakon ski­
uslojavanju; 1. opus incertum, bez tendencije k vodoravnom uslojavanju, veoma česta u rustičnim građevinama; danja armature, zid je dobio svojevrsno lice (facies) na kojemu se žbuka znatno
8. opus spicatum, tehnika zidanja u obliku klasa, riblje kosti ili “na nož”, primijenjena ponajviše u gradnji podova
od opeke u bazenima, cisternama i piscinama gubila, a nazirale su se nepravilno položene glatke površine sitnog kamenja (si. 57,
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

5). Primjer tako građenoga zida, ne tako čestog na našoj obali, nalazimo u zidu gra­ Republike i početak Carstva) na hrvatskom primorju pretežu vrlo izduženi parale-
đevine koja sa sjeverne strane flankira rimsku ulicu što se od Ulice Š. Kožičića Be- lopipedi, kojih se dužina prema visini odnosi čak i 5:1. Već tijekom 1. st. n. e. ti se
nje (prije Petranovićeva ulica) odvaja i ide prema starijoj gradskoj bazilici (danas omjeri mijenjaju, dužina se postupno smanjuje pa krajem 1. st. susrećemo struktu­
katedrali) u Zadru. Daljnjim razvitkom takva načina građenja nastala je već na raz- re u kojima te relacije iznose 2:1, a u prvim desetljećima 2,st.,zaTrajanai dalje, čes­
međi 3. i 2. st. pr. Krista jedna od najstarijih rimskih tehnika koja se upotrebljavala to i 1:1, bilo djelomično bilo na većim zidnim površinama. U daljnjim stoljećima
kroz čitavu antiku, a i kasnije do danas. To je prema suvremenoj terminologiji opus pravilne su strukture rjeđe i upotrebljavaju se samo za gradnju najkvalitetnijih gra­
incertum. Zid se više ne diže pomoću kalupa od dasaka, već nizanjem redova ka­ đevina javne namjene pa je teško pratiti njihov kontinuirani razvitak. Primjena pot­
menja na oba njegova lica, a razmak između njih ispunjava se žbukom i škaljom. puno pravilne izodomije gotovo se i ne susreće. U arhitekturi ranijeg Carstva važni
Pravilnost podizanja zida po vertikali osigurava se pri tome upotrebom kutnika i javni objekti često imaju zidove s pravilnim horizontalnim slojnicama, ali im verti­
viska (perpendiculum), upravo kao i danas. Tako je građen veoma velik broj rim­ kalne ne alterniraju u smislu izodomije iako se nikada i ne poklapaju. Već u odmak­
skih građevina i na istočnojadranskom primorju. Naravno je da se kamen morao lom Carstvu težnja k vodoravnom uslojavanju očituje se i u grubljim tehnikama
prethodno dorađivati, a sam stupanj doradbe varira od potklesavanja radi prilagod­ (opus incertum), gdje zidar urezuje u fuge linije kojima želi stvoriti iluziju pravil­
be strukturi pa do detaljnije obradbe klesarskim priborom. nosti (si. 57,6).Treba naglasiti da su se često primjenjivale i najfinije tehnike vanj­
ske obradbe kamenja s lica zida (pravilne pseudoizodomije i finije isklesano vidlji­
Iz istog je izvora potekla još jedna tehnika. To je “mrežasta struktura”, lat. opus
vo lice) i onda kad je ziđe trebalo biti obloženo zidnom žbukom.
reticulatum (si. 57,2). Za oblaganje vanjskoga i unutrašnjeg lica zida, kojemu je srž
i dalje bio opus caementicium, uzimali su se u primjeni ove tehnike omanji koma­ Antička klesarsko-zidarska tehnika poznavala je više-manje sve instrumente i
di kamena oblikovani poput piramide kojoj je osnovica imala približan oblik kvad- alate koji su i danas u upotrebi. Za grublju obradbu upotrebljavali su se klin i šiljak
rata.Ta se baza postavljala s vanjske strane zida, i to tako da joj je dijagonala tekla po kojima su se otkidali komadi kamenog iverja, a za grubu obradbu većih površina
vertikali pa se na taj način u zidnom platnu dobio sustav romboidnih fuga. Najprije (pločnici ulica ili trgova) upotrebljavala se željezna grebalica (“žgrafun” u nazivu
primorskih klesara). Kamene površine pomnije su se obrađivale zubačom (ferrum
bi se nanizalo nekoliko redova koso položenih kocki (cubilia, tesserae), a onda bi
dentatum) s manjim i većim zupcima, o čemu je ovisio i stupanj finoće u obradbi.
se u prostor između njih nasula smjesa žbuke. I pri toj gradnji upotrebljavao se kut-
Dlijetom su se izrađivale anatiroze i glačale vidljive površine, a ono se upotreblja­
nik i visak.Takva manira građenja uzima maha od Augusta dalje. Osim u ziđu ostata­
valo i u klesarskoj obradbi plastičnih elemenata arhitektonskog dekora. Istoj svrsi
ka ladanjske vile u Lumbardi na o. Korčuli, u nas je susrećemo u prefurniju vile u
ponekad je služilo i svrdlo kojim se postizao efekt kontrasta svjetla i sjene.
Maloj Proversi na Dugom otoku (datirana Trajanovim novcem), u zidnoj oplati nosa­
Nesumnjivo su i u nas postojale radionice za ukrasne građevne elemente (kapiteli,
ča zadarskoga vodovoda u dijelu koji prelazi preko mjesnoga groblja i seže do origi­
vijenci i dr.) od domaćega kamena koji su se rabili uz istovrsne uvozne, od kamena
nalne piscine,gdje se na gornjem završetku još nalaze ostaci kanala sastavljenoga od
kakvoga ovdje nema.
tegula, u ranijoj vili u Mulinama na o. Ugljanu koja je kasnije porušena, u otisku mre­
Kako je navedeno, upotreba opeke u zidnim strukturama nije na istočnojadran­
že u cisterni u Murteru, u ladanjskoj vili na o. Šćedru. U postantičkom graditeljstvu
skom primorju tako česta, u Istri je nešto češća, ali svakako mnogo rjeđa negoli u
ponekad su se čitavi blokovi u ovoj tehnici rabili kao gotova građa.
Italiji. Ako se pojavljuje, onda je to ponajčešće u dijelovima i instalacijama termal­
Kad je uveden postupak zidanja struktura s vanjskim kamenim paramentom i nih postrojenja. Već u Augustovo doba dolazi u upotrebu crijep sušen u peći (a ne
unutrašnjom ispunom od žbuke, posebno u primjeni opus quadratum, incertum na suncu kako je to bilo prije), oblikovan u standardnim dimenzijama, koji sam mo­
i caementicium, važnu ulogu za postignuće čvrstoće zida preuzela je zidna posta­ že poslužiti kao zidna struktura (opus testaceum) ili u druge svrhe, npr. u izradbi
va. Sada su se mogli graditi i zidovi veće debljine s relativno manjim blokovima podova i nosača podova kaldarija u termama (suspensurae caldariorum), ili pak
vanjskog paramenta. U tanjim se zidovima ubacivala između redova kamenja na li­ u kombinaciji s kamenom (opus m ixtum) tako da se u zidnoj strukturi izmjenjuju
cu žbuka i u nju su se utiskivali manji komadi kamenja i škalja. Na debljim zidovi­ redovi opeka s redovima kamena. Primjeri upotrebe takve tehnike susreću se npr.
ma (bedemi, obzidane platforme, podiji, podnožja, i dr.) prostor između redova ka­ u ziđu ostataka termi stare Tarsatike, a u kasnom Carstvu takav se opus upotreblja­
menja s lica ispunjao se naizmjence slojem žbuke i slojem kamenja (većih dimen­ vao u gradnji nekih objekata Dioklecijanove palače u Splitu. Ima, naravno, i drugih
zija i često pločastoga). miješanih struktura koje se ne mogu svrstati ni u kakvu posebnu grupu (npr. izmje­
Kvadratna je struktura na našemu primorju doživjela velik procvat i donekle njivanje redova pločastoga kamena postavljenog poput klasa ili riblje kosti (opus
samosvojni razvojni put koji se može slijediti barem u ranijem Carstvu.Tome je pri­ spicatum) s redovima horizontalno postavljenoga kamena, primjer vile u Mulina­
donijela i kakvoća kamenog materijala koji je bio pogodan i za najfiniju obradbu. ma na o. Ugljanu), jer ovise o lokalnim prilikama, raspoloživomu materijalu i si.
Ova pak ovisi prvenstveno o karakteru i namjeni objekta, ali jednako tako i o vre­ Rimski zidovi imaju standardne module koji se često ponavljaju na čitavu obal­
menu gradnje. Što se samih oblika tiče, može se zapaziti da u najranijoj antici (kraj nom prostoru. Modularna su istraživanja u nas međutim tek u zametku, pa tako i

180
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
ANTIČKI GRAD

toje od manjih cjelina komponiranih u kvadratne okvire ili u medaljone, veoma čes­
to s centralnom figuralnom kompozicijom (primjeri iz Pule, Solina, Nina, Risna i
dr.). Neki od njih su vrsna dostignuća ovog umijeća.
U važnijim zgradama javne namjene zidovi su se često oblagaii mramornim
pločicama u različitim bojama (opus sectiie), osobito u dvoranama terma, bazilika,
kurija i si., pa se tijekom istraživanja pločice redovito pronalaze. Mnogo su češće zi­
dovi javnih i privatnih građevina bili dekorirani obojenom ili oslikanom zidnom
žbukom. Na zidnu stijenu nanosili su se slojevi žbuke, od kojih je onaj posljednji
bio veoma tanak i pripremljen za bojenje odnosno slikanje. Ponajčešće se zidna sti­
jena bojila u pojasevima po visini i u sektorima po dužini. Donji sloj redovito je
podnožje izraženo bojom, srednji sloj obično se sastoji od pravokutnih okvira s du­
žom okomitom stranom, a gornji je završetak često bio plastično oblikovan zavr­
šnim profiliranim vijencem, bilo od mramora bilo od štukature. U zidnim bojama
dominirala je crvenosmeđa (“pompejanska”), uz žutu, zelenu i bijelu (većinom kao
tanku diskriminantu), a onda i crna. Okviri se ponekad obilježavaju nizovima vege-
tabilnih motiva. Figurativno slikarstvo, u nas dokumentirano više-manje fragmentar-
nim nalazima prilikom iskopavanja, prati, u glavnim linijama, razvitak poznatih “sti­
ona koja se odnose na relacije u dimenzijama zidova. U pravilnijim strukturama lova” (zapravo manira) pompejanskoga zidnog slikarstva, kojega posljednji, četvrti
prevladavaju dva modula u pogledu širine zida: zidovi širine (izražene u suvreme­ stil završava propašću Pompeja 79- god. n. e. Još je preuranjeno govoriti o primje­
nim mjerama) 45 cm i zidovi širine 60 cm, ne računajući, naravno, debljinu zidova ni tili stilova u graditeljstvu antike na našemu primorju jer nedostaju i građa u prik­
u građevinama posebne namjene (piloni, podgradnje, povišeni podiji i si.)-To su no­ ladnoj kakvoći i količini, i prethodne studije. Prvi je stil bio na izmaku kad se u nas
sivi zidovi kojih dimenzije ovise o visini i veličini objekta. Pregradni (nenosivi) zi­ počelo afirmirati rimsko graditeljstvo. Njegove se tradicije, npr., očituju u tome što
dovi imaju redovito širinu oko 30 cm. Na pravilno utemeljenim zidovima (s teme­ se podnožje na zidu oslikava poput mramora (“marmorizzante”). Elementi drugo­
ljima u temeljnom jarku s opus caementicium) širina temelja je obično s obje stra­ ga stila očituju se u vizualnom probijanju zidne stijene i u upotrebi arhitektonskih
ne zidnog lica za oko 7 cm veća od širine zida. elemenata na slici, a elementi trećega stila u razmjerno dugotrajnoj upotrebi crne
Za izradbu podova upotrebljavali su se posebni materijali i specifične tehnike, boje koju je taj stil lansirao i u distribuciji zidnog dekora, gdje figuralni motiv izgle­
u žbuci, opeci i kamenu, odnosno mramoru. Podne opeke vrlo su često manjih di­ da kao zidna slika na obojenome zidu. Često se susreću fragmenti s likovnim reper­
menzija, a postavljaju se u pravilnim nizovima ploštimice, ili “na nož” u motivu toarom četvrtoga stila, koji je bio kratkog vijeka (od potresa 63 . god. do erupcije Ve-
“riblje kosti” (odnosno klasa, odatle i naziv opus spicatum), ponajviše u piscinama zuva 79. god.). Nastao kao reakcija na hermetično zatvaranje zidne plohe u trećem
ili u drugim prostorijama slične namjene. U bazenima za vodu (piscinae, cister- stilu, četvrti je stil iznova otvorio i probio zid motivima pejzaža i prirodne fantasti­
nae), ali i u drugim prostorijama privatnih zgrada i u zgradama javne namjene, po­ ke na pozadini nebeskog plavetnila. To plavetnilo kao pozadina slike susreće se i u
dovi su veoma često bili izrađeni u više slojeva od smjese sa žbukom koja je po sas­ fragmentima nađenim u našemu primorju, ali ono što je ostalo od trećega i četvr­
tavu slična navedenoj vodonepropusnoj žbuci, s brižnije zaglađenom površinom. tog stila jesu veoma česti motivi gracilnih predmeta (svijećnjaka npr.) i arhitekton­
No, često se na takvu podlogu postavljao sloj kamenog materijala. Tako je nastala skih elemenata koji su se pojavili pod utjecajem iz Egipta. U daljnjem razvitku, na­
podna struktura nazvana lithćstroton. Ona se sastoji od omanjih mramornih ploči­ kon ovih pompejanskih stilova, zidno slikarstvo i u nas ide svojoj baroknoj fazi pod
ca, često i raznobojnih, koje se mogu komponirati slobodno ili pak u geometrijskim snažnim neohelenističkim utjecajem (npr. freske iz Kibelina ciklusa u Zadru).
likovima. U nas je sačuvano veoma malo takvih podova; češće se susreću u starok­ Drvo je i u nas imalo veoma veliku ulogu u antičkom graditeljstvu, ne samo za
ršćanskim bazilikama (npr. u Puli). S tom je strukturom u vezi i antički podni mo­ izradbu krovišta i podova pojedinih zgrada. U visokim kućama (tip višekatnice, tzv.
zaik koji se postavljao u zgrade različite namjene: u gradske kuće i ladanjske vile, u insula) kakvih je sigurno bilo u lučkim gradovima, od drva su bili izrađeni i preg­
terme, javne dvorane i drugdje. Najpriprostija mozaična struktura su jednobojne radni zidovi. Drvo se upotrebljavalo i kao armatura podova poviše kojih se, umjes­
(redovito bijele ili sivkaste) kamene kockice (opus tessellatum, od tessella - koc­ to dasaka, postavljao sloj podne žbuke (npr. desno krilo kapitolija u Zadru).
kica), a veoma se često upotrebljavala u popođivanju rezervoara za vodu.Višebojni Krovni se pokrivač sastojao od glinenih ploča (tegula, -a e,f) s krajevima izvi-
mozaici (opus musivum), s geometrijskim, vegetabilnim i figurativnim motivima, jenim prema gore na dvije strane poviše kojih su se postavljale kupe kanalice (im-
ponekad i s kockicama izrađenim od stakla u boji (utjecaj iz Egipta), redovito se sas­ brex, -cis, f) . Tegule često imaju žig tvornice u kojoj su bile izrađene.

182
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga sirijeta na istočnom Jadranu

Društvena sredstva u blagajni municipalnih zajednica nisu bila osobito velika


2. Sredstva za izgradnju i po njima samima gradovi ne bi nikada bili mogli razvijati onakvu izgradnju kak­
vu su razvijali. Rimska je fiskalna politika bila centralizirana, a municipalna su tije­
la imala i ulogu instrumenta u provedbi te politike. Dakako, mnogo je povoljnija
Ostvarenja u autohtonim naseljima protourbane faze plod su zajedničkih napora situacija bila u našim grčkim gradovima u doba kad su uživali političku slobodu i,
članova zajednice, nekih više, nekih manje, ovisno o socijalnoj strukturi i ekonom­ barem u načelu, nezavisnost (eleutberia) koja je za njih značila i punu ekonom­
skoj moči. Izgradnja vitalnih objekata naselja kao što su npr. bile njegove fortifika­ sku nezavisnost pa su državnim prihodima mogli u cjelini slobodno raspolagati.
cije, rezultat je kolektivnih pothvata njihovih stanovnika i obveza koje su proistje- Međutim, propašću isejske samostalnosti krajem Republike i Isa i gradovi - člano­
cale iz društvene međuzavisnosti. U društvu koje još nije poznavalo novca niti pos­ vi njezine zajednice, postigavši status municipija i rimsko građansko pravo, bili su
jedovalo vlastiti novčani sustav, ili je ipak upotrebljavalo novac ali on još nije bio izjednačeni s ostalim municipalitetima provincije: od ona tri temeljna atributa po­
preuzeo ulogu temeljnog i jedinoga sredstva u razmjeni dobara, drukčijeg načina lisa - eleutberia, autonom ia i autarkeia - ostala im je samo autonomija i djelo­
izgradnje nije ni moglo biti. Međutim, izgradnju klasičnoga grada nemoguće je za­ mično autarkija jer su i municipiji bili uklopljeni ne samo u tokove privrede čita­
misliti bez novčane privrede koja je, uostalom, već na pragu antike utvrđena histo­ va rimskog svijeta (orbis Romanus) već jednako tako i podvrgnuti jedinstvenomu
rijska stvarnost i na hrvatskom obalnom području, najprije u grčkom jadranskom fiskalnom režimu. Prema tome i prihodi tih gradova, sada rimskih municipija, bilo
svijetu, a zatim i u domaćem ilirskome. Za potpunije razumijevanje urbanističke iz­ onih s potpunom autonomijom (Issa i Tragurium) ili s ograničenom (prefekture
gradnje ovdašnjih primorskih gradova u ranijoj antici neophodno je potrebno uo­ Pharus i Epetium), formirali su se na isti način kao i prihodi ostalih municipalnih
čiti faktore, instrumente i mehanizme “financijske konstrukcije” investicijskih pot­ zajednica jer je Rim na Zapadu potpuno uveo svoj fiskalni sustav, dok je na Istoku
hvata što su obogatili naše gradove tako kvalitetnim objektima. često respektirao stanje s tekovinama razvijene i komplicirane helenističke ekono­
Antički grad uopće, pa i naš, promatran sa stajališta ekonomske efikasnosti, kao mike što ga je tu zatekao. Unatoč autonomiji, gradovi nisu imali velikih mogućnos­
organizam s utvrđenim društvenim funkcijama, bio je na neki način ujedno i jeftin ti stjecati stalne prihode koji bi alimentirali društvenu blagajnu. Ni naši gradovi,
izuzevši pojedine, nisu imali posebnog dužnosnika (quaestor) koji bi se brinuo za
i skup. Da je morao biti skup, vidi se ako se promotri golemi inventar urbanih i ur­
gradske financije i za municipalnu blagajnu već su to redovito obavljali sami edili,
banističkih elemenata od kojih se sastojao, osobito oni mnogobrojni i raznovrsni ar­
koji su inače imali zaseban važan sektor u municipalnoj upravi. Grčki pak gradovi
hitektonski objekti i urbani kompleksi javne namjene što su ispunjavali gradske
imali su u doba samostalnosti redovito blagajnike (logiste) kao što pokazuje prim­
areale i davali pečat i fizionomiju svakomu pojedinom gradu. To više kad znamo da
jer Ise. Gradovi uz more imali su svakako povoljniji položaj jer su uz ostale takse
je velika većina tih građevina nastala u relativno kratkom vremenu, u prosjeku ži­
ubirali i lučke pristojbe (kao što su oni na kopnu imali i svoje “maltarine”) iz svo­
vota četiriju generacija, ako uzmemo, kao što su i stari grčki kronografi uzimali, da
jega lokalnog portorija koji je djelovao usporedno s državnim portorijem (carin­
je vijek jedne generacije oko trideset godina. Promatrajući stvarne ili kalkulirane
skom službom) i do ukinuća naplaćivao takse na robu namijenjenu vanjskoj trgo­
termine realizacije suvremenih urbanističkih programa i planova s jedne, a tehno­ vini. Čitava provincija Ilirik (odnosno Dalmacija) pripadala je među carske provin­
loške mogućnosti, karakter i izraženu tendenciju k monumentalnosti antičkih gra­ cije i potpadala pod carski fisk, o kojemu su brigu vodile posebne institucije ali i
đevina s druge strane, možemo zaključiti da su ritam izgradnje i razdoblje materi­ municipalni magistrati (npr. zakupi terena u državnom ageru i si.). Oni su npr. nap­
jalne realizacije antičkoga grada bili razmjerno brzi, odnosno kratki. No, naravno, ni laćivali i takozvane dvadesetine, odnosno pristojbe od pet posto što ih je uveo Au­
antički grad kao ni bilo koji drugi nikada nije bio dokraja, odnosno “zauvijek”, iz­ gust, koje su išle državi (odnosno popido Romano kako donose natpisi). Naime,
građen. Mnoga su stanja bila konzervirana tijekom dužih razdoblja i mogla su se ra­ rimski građani i Italici uopće nisu plaćali izravnih poreza na prihode. Ne želeći di­
dikalno mijenjati tek afirmacijom novih ideja koje su, zapravo, negirale ideju svije­ rati u tu povlasticu, a opet u nastojanju da oporezuje imućne slojeve, car je uveo
ta u kojemu je antički grad ponikao. Kako nije doživljavao prostome artikulacije, pristojbu od pet posto koja se plaćala na nasljedstvo (vicesima hereditatium), pri
jer mu je jezgra redovito ostajala unutar prvobitnog perimetra, to i nije mogao fa­ oslobađanju robova (vicesima manumissionum) i dr.Ta je institucija veoma važ­
vorizirati inovacije na račun naknadno integriranog prostora. No mogućnosti za to na jer se iz natpisa nađenih u našim gradovima vidi da su mnogi objekti sagrađe­
pružale su se i na samom užem arealu, pa i nakon “konačne" dogradnje grada. Ru­ ni po želji oporučitelja (ex testamento) i da je na investicijsku svotu bila naplaće­
šilo se staro da bi se sagradilo novo, često su se popravljali oštećeni ili zapušteni na ta taksa (deducta vicesima populo Romano). U okviru svojih kompetencija vi­
objekti, a još češće preinačivali, dograđivali i si., a ponekad su se iz temelja (a solo jeće i magistrati mogli su uvoditi lokalne takse, stalne ili privremene. No, ipak, re­
ili a fundam entis) ponovno podizali. Za sve te pothvate trebalo je osigurati mate­ dovitih prihoda nije bilo dovoljno. Temeljna komponenta municipalne samoupra­
rijalna sredstva. Tu su postojala dva izvora: društvena (municipalna, “državna”) i pri­ ve u gradovima s rimskim civitetom jest i njihova financijska autonomija. Osim na­
vatna inicijativa i investicije. vedenih taksa, bilo je i stalnih izvora prihoda, prvenstveno od zakupnina i najam­

184
ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istoCnom Jadranu

nina. To su porezi na državno zemljište što ga je municipij administrirao u ime dr­ sferama društvene djelatnosti. Sustavom oslobađanja, koji je jednako išao u prilog
žave, zakupi šuma za sječu drveta, zakupi pašnjaka koji su tretirani kao municipal- robu kao i njegovu gospodaru, stvorio se poseban društveni sloj libertina.” Bili su
no zemljište, takse za upotrebu zemljišta u nekropolama, takse za korištenje vodo­ to odreda sposobni, poduzetni, beskrupulozni elementi (koji su često sa svojim ro­
vodom, zakupnine javnih municipalnih termi ili ulaznice u javne terme, najmovi bovima postupali gore negoli njihovi prijašnji gospodari s njima), ponajčešće pos­
za upotrebu javnih prostora, posebno taberni na trgovima i prodajnih mjesta u ba- jednici velikoga “kapitala”, kojima je nedostajalo samo jedno: nisu potekli iz prizna­
zilikama, osobito ustupanja gradilišta u gradu i u suburbiju, itd. No blagajna se pu­ tog braka već iz kontubernija, nisu imali tradicije, nedostajao im je društveni ugled.
nila legatima i darovima pojedinaca, osobito onih ambicioznijih koji su pretendi­ Jedino sredstvo kojim su to mogli nadoknaditi bio je novac. U načelu, u prvoj gene­
rali na časti gradskih magistrata ili su te položaje več bili postigli.Tako npr. oni da­ raciji nisu mogli steći čast gradskog magistrata. Zauzvrat im se pružala lijepa prili­
režljivost iskazuju kad steknu magistraturu (ob honorem aedilitatis - natpis iz Na- ka da se istaknu upravo ulaganjem novca u javne svrhe, bilo kao augustali (Augus­
dina CIL 3-2871) i dok obnašaju čast i dužnost (ex pecunia honoraria duovira- tales) ili članovi augustalskog sevirata (u Naroni: VI virAugustalis, CIL 3.1768; ma-
tuus, Čitluk CIL 3-9749). U pomoć su mogli priteći i gradski patroni, koji su se i bi­ gister Mercurialis, CIL 3.1769,1770.1799,1801,1827) koji su se brinuli za održa­
rali iz reda najuglednijih ličnosti u provinciji ili čak u državi. S druge strane su i ca­ vanje carskoga kulta bilo, pak, investiranjem u pojedine gradnje na korist sugrađa­
revi iskazivali svoju širokogrudnost (liberalitas) prema pojedinim gradovima i da­ na. To je stimuliralo ambicije skorojevića i, kako natpisi pokazuju, urodilo dobrim
vali sredstva za izgradnju važnijih objekata (bedema, vodovoda i si.), a imperator - rezultatima. U drugoj generaciji oni su se mogli vinuti do najviših časti u municipal­
osnivač kolonije često je, uz zemljište iz državnoga fonda, davao svojim kolonisti­ noj zajednici. Tijekom prva dva stoljeća Carstva ti su elementi postajali sve brojni­
ma i novčanih sredstava, kao što su to prije davali i osnivači grčkih naseobina. No ji i igrali su važnu ulogu u životu grada. Njihovo sudjelovanje u izgradnji naših gra­
najizdašniji u tome bio je posebni društveni sloj - stalež skorojevića koji je u živo­ dova vidjet će se iz natpisa što ih u nastavku donosimo.
tu grada i zajednica imao osobitu ulogu, pak će trebati o njemu kazati koju riječ To su, uglavnom, bili putevi kojima su pritjecala sredstva zajednici. A izdaci su
više. bili poprilični. Grad je imao zakonsku obvezu trajno financirati službe koje će odr­
Radi se o posebnoj kategoriji urbanogenih faktora bez kojih je nemoguće za­ žavati ceste i pristupe gradu, nekropole (od kojih je grad također ubirao neke tak­
misliti funkcioniranje antičkoga grada i antičkog društva uopće. To su većinom ele­ se), vodovod na užemu gradskom području (izvan njega to je pripadalo u dužnost
menti orijentalnog podrijetla što su djelovali u svim sektorima privrede, posebno obližnjih pagusa), hramove, bazilike, kurije i druge javne objekte, morao se brinuti
u tercijarnim aktivnostima pojedinih urbanih familija. Oni ovamo dolaze s prvim za dovoz i raspodjelu anone (opskrba žitom), za održavanje kanalizacije, čistoće i
nosiocima razvijene privrede, posebno na polju trgovine i drugih sličnih privred­ javnog reda na tržnicama i javnim prostorima, financirao je javne priredbe i sveča­
nih djelatnosti. Bili su to najprije grčko-helenistički elementi koji su se još u pro- nosti, pogotovo one koje su imale oficijelni značaj, dodjeljivao je nagrade i prizna­
tourbanoj fazi smještali u važnije emporije uz obalu i koegzistirali s autohtonim svi­ nja istaknutim građanima (npr. odlikovanje “državnim konjem” - equo publico ili
jetom prije negoli je došao pod vlast Rima. Oni su nesumnjivo utrli i prve staze pro­ podizanje statua, običnih i konjaničkih - statua equestris), itd. Te su obveze prois-
cesu urbanizacije pojedinih obalnih središta. Da bi se vidjelo da je tome tako, do­ tjecale već iz same naravi municipija kao takvog: stjecanjem municipalne konstitu­
voljno je pogledati koja su sve naselja najprije stekla municipalnu konstituciju, rim­ cije zajednica preuzima obvezu (lat. m unus capere, odatle naziv municipium) da
sko građansko pravo i municipalnu autonomiju. Bila su to središta koja su i prije or­ će za Rim obavljati sve one funkcije koje su svojstvene Rimu samome. Plaćenih
ganizacije provincije što ju je proveo August već imala mnoge atribute urbane kul­ funkcionera nije bilo: m unus je ujedno bio i čast (honor) pa duoviri (odnosno kva-
ture pa je njihovo prerastanje u municipalni organizam samo logična posljedica tuorviri) besplatno obavljaju poslove iz svoje jurisdikcije, a edili s područja komu­
prije započetog procesa. Za Cezara to postaju Salona i Lis, vrlo vjerojatno Narona i nalnih službi. Plaćeni su bili samo gradski robovi (servi publici) koji su se brinuli
još pokoji istaknutiji emporij, a za Augusta, uz Isu i gradove što su činili njezin koi- za održavanje reda i čistoće. No, iako je njihov položaj bio znatno povoljniji negoli
non, upravo primorski gradovi u južnom dijelu Ilirika: Rizinij, Butua i Olcinij. Grčki, onih robova koji su radili u urbanim i ladanjskim familijama jer su uživali više osob­
dakle, faktor u isejskoj zajednici, a onda helenistički u istaknutijim primorskim gra­ ne slobode, njihov je materijalni položaj bio teži jer je plaća bila minimalna, a per­
dovima, uvjetovao je bržu urbanizaciju tih naselja, odnosno stjecanje municipalnog spektive da će oslobođenjem steći veći imutak nikakve. Sve su te obveze znatno
uređenja. No u rimsko doba mnogo je važniju ulogu imao drugi, isto tako orijental- premašivale mogućnosti gradske blagajne. Za neke zahvate bilo je potrebno orga­
no-helenistički element koji je u velikom broju nadolazio s Istoka. Bili su to robovi, nizirati sabirne akcije, što se onda i registrira u natpisu pa se kaže da je objekt po­
kako je već navedeno - redovito viših kvalifikacija, koji su djelovali u urbanim fa­ dignut skupljenim novcem (ex aere conlato), dok se na građevinama izvedenim
milijama i činili velik postotak stanovništva. Oni su donosili svoje navike, svoja društvenim sredstvima nerijetko zapisuje da su sagrađene publice ili ex pecunia
shvaćanja, svoj stil ponašanja; oni su nosili gradsku privredu. Na području čitava Im­ publica ("sredstvima zajednice”). Antički je grad bio, dakle, skup u mjeri u kojoj su '' Za robove i oslobođenike
v. Westermann 1955.; za
perija, a posebno u njegovu zapadnom dijelu, oni su izazvali velike kulturne i soci­ njegove funkcije bile kompleksne, a njegova izgradnja opsežna i na visini tada suv­ municipalne financije v. Lan-
jalne transformacije i bitno utjecali na mijenjanje starih rimskih institucija u svim remenih dostignuća. U ne manjoj mjeri bio je opet jeftin jer su se redovito, na svim ghammer 1973., 96 i d.

186 187
ANTIČKI GRAD Ostvarenju grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

poljima, društvenim naporima i sredstvima pridruživale inicijative i napori pojedi­ B) Svetišta


naca iz svih struktura i društvenih slojeva: od vladara do onoga na najnižem stup­
nju ljestvice društvenog ugleda. Broj investicija u gradnji hramova, svetišta i edikula zaista je impozantan ako
Konkretan uvid u to daju podaci iz natpisa (Medini 1967.). Ovdje se donose sa­ uzmemo u obzir brojčanu ograničenost sačuvanih epigrafskih potvrda.
mo oni iz užega primorskog područja, i samo oni koji se odnose na investicijske
zahvate, ostavljajući po strani oveći broj natpisa koji govore o podizanju spomeni­ Senia (Senj): darovatelj je iz temelja obnovio (a solo restituit) Liberov hram i arhi­
ka pojedincima (carevima, patronima, zaslužnim građanima i si.), mada i oni, zajed­ tektonske elemente uz njega (prilaz, žrtvenik, ležaje i sjedište), Gabričević
no s arhitektonskom izgradnjom, upotpunjuju opću urbanističku facies svakog na­ 1956.
selja posebice. Nedinum (Nadin): uz proslavu svog ediliteta dao jeTitTuranije Ruf sagraditi svetiš­
Natpisi su svrstani po značenju i namjeni objekata, a prema njihovoj proveni­ te domaćoj božici Latri, s trijemom, CIL 3- 2871.
jenciji može se iz ovog kataloga sastaviti i zbroj investicija u pojedinim gradovima. Salona (Solin): popravljen je hram posvećen uberu i Liberi koji je bio oronuo od
starosti (vetustate dilapsum) i uz njega je sagrađen trijem (adiectis portici-
bus), CIL 3.6362,1790,8484; jedan libert dao je sagraditi hram (aedem) Nim­
fama i Silvanu (Nymphis et Silvano), CIL 3.1958; brigom privatnika sagrađeno
je ili popravljeno nekoliko Kibelinih svetišta: hram (aedem) Velikoj Božici, maj­
ci bogova i ljudi, sagradio je na svoj trošak (de pecunia sua) u protourbanoj
fazi kvinkvenal Lucije Stacije Fakula da bi ispunio zavjet (ex voto), CIL 3-1954;
3. Svjedočanstva u natpisima netko drugi obnovio je (refecit) svetište (fanum) istoj božici i postavio njezi­
na znamenja (signa larophorum, cvmbala, tympana, catillum, forfices), CIL
3.1952; jedna orijentalka libertinskog podrijetla obnovila je i proširila Kibelin
A) Bedemi hram (aedem refecit et ampliavit), CIL 3.14243; druga osoba sagradila je na
svoj trošak (impensa sua) edikulu istoj božici (...aediculam MatriMagnae),
Gradnja bedema stoji na početku procesa urbanizacije upravo kao što je bila i CIL 3.13903.
na početku procesa poleogeneze u dalekoj prethistoriji. Bedemi su se svakako gra­ Andetrium (Muć): u natpisu se govori o gradnji svetišta (sacerum) Kastoru i Po-
dili društvenim sredstvima, nerijetko i uz novčanu pomoć careva. No njihovo odr­ luksu, CIL 3.2743.
žavanje često je padalo na teret pojedinaca. O tome raspolažemo sljedećim potvr­
Narona (Vid kod Metkovića): jedan sevir (dakle osoba iz oslobođeničkog staleža)
dama:
dao je oporučno sagraditi svetište Eskulapu, CIL 3.1768; neki drugi obnovio je
Curicum (Krk): gradnja bedema u dužini od 111 stopa, visine 20 stopa, CIL Liberov hram, CIL 3.8430; Publije Anej Epikad oslobođenik KvintaAneja, sagra­
3.13295. dio je hram ocu Liberu (aedem Leiberipatrus), CIL 3.1784.
Arva (Rab): car August daje gradu zidine i kule (murum et turres), CIL 3.3117. U Humcu, na širem teritoriju Narone, bio je popravljen Liberov hram i uza nj je bio
pridodan trijem, u jednom vikusu kojega potpuno ime nije predano (Z/c. vici),
Argyruntum (Starigrad Paklenica): carTiberije poklanja gradu zidine i kule (mu­
CIL 3.1789; Prva kohorta Belga obnovila je (173- god.) od starosti porušen
rum et turres), CIL 3.14322
hram Libera i Libere dodavši mu trijemove, CIL 3-1790.
Iader (Zadar): car August daruje koloniji zidine i kule (murum turris ded.it), CIL
3.13264; Tit Julije Optat na svoj trošak (impensa sud) obnavlja kule dotrajale
od starosti (vetustate consumptas), CIL 3.2907.
Salona (Solin): za cara Marka Aurelija (170. god.) obnavljaju se gradske zidine u du­ C) Bazilike i kurije
žini od 800 stopa i dograđuje se jedna kula zauzimanjem (sub cura) tribuna
Prve kohorte Delmata, CIL 3.1979; posebno je bio obavljen (valjda?) popravak Gradnja gradske vijećnice spominje se samo u četiri napisa; u onima iz Krek-
svih kula (...cunctasque turres, tekst je nepotpun), CIL 3.1984. se, Aserije, Salone i Senije.
Crexa (Cres): Za cara Tiberija gradski duoviri su se pobrinuli za izgradnju kurije i
portika (porticum curiam decreto decurionum faciundum curavere), CIL
3.3148= 10131.
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Tit Julije Celer, veteran Druge legije Auguste Melita (Polače,o. Mljet):Jedan nadstojnik imanja (villicus) proširio je Liberov hram
oporučno je dao sagraditi kuriju? (... a m ... testamento fieri iussit). Navedena dodavši mu trijem (templum cum portico adampliavit), Zaninović 1990.
je i cijena, ali prva tri slova nedostaju, čita se samo XX, možda CCCXX tisuća Epidaurum (Cavtat): Neki Pomponije (natpis je nepotpun) oporučno je dao sagra­
sesterecija?, CIL 3.15024. diti trijem na nečiji trošak (ex pecunia eius) i ispred njega nešto (svetište?),
Salona (Solin): U manjkavom natpisu spominje se obnova ili nastavak izgradnje vlastitim troškom (ex pecunia sua), CIL 3-1749-
gradske kurije (curiam inchoatam) od nepoznate osobe, na vlastiti trošak
(sua pecunia), CIL 3.8817.
Senia (Senj): jedan građanin dao je sagraditi kuriju (curiam) “preuzevši dužnost” E) Slavoluci
(... mu[nere susceptoj). Glavičić 1982.
Pola (Pula): Obitelj Sergijevaca dala je sagraditi slavoluk uz gradska vrata. Imena čla­
nova familije: CIL 530;Inscr.It. 10,1,72.
D) Trijemovi Iader (Zadar): Melija Anijana na uspomenu svojemu mužu oporučno je dala podići
slavoluk i izraditi poviše njega statue (arcum fieri et statuas superponi testa­
I za te građevine natpisi donose nekoliko potvrda. Riječ je većinom o portiri­ mento iussit)-, zajedno s poploćanjem emporija to je stajalo 600 tisuća sester­
ma što su bili pridodani nekim drugim građevinama, ponajviše hramovima, pa su cija i k tome pet posto takse na nasljedstvo, CIL 3-2922 = 9987.
neki već spomenuti. Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Lucije Lelije Prokul financirao je izgradnju sla­
voluka na ulaznim gradskim vratima i priredio prigodnu gozbu (fieri iussit
Crexa (Cres): Bio je sagrađen trijem uz već navedenu kuriju, CIL 3-3148 = 10131. epuloque dedicari),CIL 3-15034.
Arva (Rab): Jedan je građanin povjerio (vjerojatno oporučno) svojoj sestri i nasljed­
nici da sazida portik posvećen Kibeli (Matri deum), CIL 3.3115.
Nedinum (Nadin): Spomenuti Tit Turanije Ruf sa svojima dao je uz Latrino svetište F) Trgovi
sagraditi trijem dugačak 100 stopa, širok 20 stopa (porticum longum pedes C,
latum pedes XX), CIL 3-2871. Samo jedan natpis govori o popločavanju trga. To je onaj maloprije spomenuti.
Asseria (Podgrađe kod Benkovca): Jedan đekurion i augur oporučno je dao sagra­
diti trijem i u tu svrhu priložio 80 000 sestercija (porticum testamento fieri Iader (Zadar): Uz gradnju slavoluka Melija Anijana dala je popločati emporij (em-
iussit ex sestertium LXXX milibus), CIL 3.15027. porium sterni... iussit),CIL 3.2922 = 9987.
Varvaria (Bribir): Neka domorotkinja (od imena sačuvana je filijacija Apli f ) dala Aenona (Nin): Ovamo bi se mogao pribrojiti natpis koji govori o gradnji taberae,
je, po preuzetom zavjetu (voto suscepto), sagraditi trijem Dijani (DianaeAu- pergutle i menijana (lođe) koji su se vjerojatno nalazili na trgu (tabemam, per-
gustae... porticum fecit),CIL 3-9881. gularn, moenianum).To je na poklon gradu dao izraditi (reipublicae dedit)
Salona (Solin): Oslobođenik Publije Antej Herma (Syri libertus\ orijentalac), sevir i edil Kvint Bebije Zuprik, CIL 3.14322’.
augustal, sagradio je portik u čast pokojnog cara Klaudija (54. god.) na mjestu
što su mu ga dodijelili dekurioni (loco accepto decurionum decreto), CIL
3.1947; u već navedenom natpisu govori se o dogradnji trijema (adiectis por- G) Terme i kupališta
ticibus) uz Liberov hram, CIL 3.1790; 6362; 8484.
Aequum (Čitluk kod Sinja): S novcem što su ga priložili u čast svojega duovirata Albona (Labin): Tiberije Gavilije Lambik po učinjenom zavjetu sagradio je u čast
podigla su dva duovira nekom božanstvu portik s triklinijem (porticus et tric- Nimfa kupalište (balineo effecto) za zdravlje pripadnika svojega municipija
hlinam dei) kad su dobili odobrenje od gradskog vijeća i besplatan teren (lo- (pro salute municipii), CIL 3.3047.
cus datus publice decurionum decreto), CIL 3.9767. Senia (Senj): Lucije Domicije Galikan Papinijan obnovio je od starosti porušeno ku­
Issa (Vis): U tom je gradu gradski patron Kvint Numerije Ruf na svoj trošak (de sua palište (balneum vetustate conlapsum), valjda na vlastiti trošak, CIL 3.10054.
pecunia) dao popraviti trijem (porticum reficiundum coeravit), CIL 3-3078. Narona (Vid kod Metkovića): Iz ovoga grada potječu tri natpisa koji govore o grad­
Humac, na širem teritoriju Narone: Bili su pridodani portiri (adiectis porticibus) nji terma, odnosno kupališta. Jedan natpis spominje javne zimske terme (ther-
uz popravljeni Liberov hram, CIL 3-1789. mae hiemales) što ih je dao sagraditi jedan građanin od svoje skromne ušte-
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

devine (de frugalitate sucu i predao građanima da se u njima kupaju (Javan- Narona (Vid kod Metkovića): Oslobođenik Gaja Julija Makrina Marcijal, koji je pos­
tes rei publicae tradidit). a k tome je priredio gozbu za svoje sugrađane (epu- tigao čast sevira, upravo u povodu toga za nj velikog dostignuća (ob honorem)
lum quoque civibus suis), CIL 3.1805; u dva druga natpisa spominju se bal- organizirao je scenske predstave (ludos scaenicos) koje su trajale tri dana (per
nea: u jednom se govori o njihovoj posveti (dedicationem balnei), CIL triduum) i za to potrošio kantar srebra težine od sedam uncija, CIL 3-1769; je­
3.1806, a u drugom, također fragmentarnom, o oporučnoj gradnji kupališta dan natpis donosi kako je neki drugi sevir, istoga socijalnog podrijetla, priredio
(balneum... testamenta),CIL 3-1807. svečanost za mladež (thiasus iuventutis fecit) , CIL 3.1828.
Epidaurum (Cavtat): Jedna majka i baka, na uspomenu sinu i unuku Publiju Eliju
Osilijanu, podigle su spomenik i u toj prilici udijelile dekurionske, augustalske
H) Vodovodi i cisterne i seviratske sportule (sportulis decurionalibus, augustalibus et sexviris da-
lis). tj. “igre na dar”, i posvetile postavljanje spomenika hrvačkim natjecanjem
Pola (Pula): Oveći natpis donosi kako je Lucije Menacije Prisko, s veoma bogatom (itevri pugilum spectaculo dedicGvevmit). a sve to đa bi mu vijeće dekunona
vojničkom i municipalnom karijerom (bio je ujedno i patron kolonije), doveo iskazalo čast i odredilo mjesto na kojemu će mu se podići statua (ordo decu-
“vodu augustu” (aquam Augustam) u gornji i u donji dio kolonije (in supe- rionatus honorem et locum statttae decrevit), CIL 3-1745.
riorem partem coloniae et in inferiorem) na vlastiti trošak (inpensa sua) i
To bi bio izbor važnijih epigrafskih izvora koji govore o građevinskim pothva­
odvojio u tu svrhu 400 tisuća sestercija, Inscr.lt. 10,1,40.
tima zajednica i pojedinaca u antičkim gradovima na hrvatskom priobalju. Neki od
Fulfinum (Omišalj na o. Krku): Za cara Domicijana popravljen je vodovod koji je objekata spomenutih u natpisima mogu se još danas identificirati, npr. sergijevski
dovodio vodu do Flavijskog Fulfina (Plavio Fulfino). Neobjavljen. slavoluk u Puli, ostaci slavoluka Melije Anijane u Zadru, ostaci vodovoda u Zadru,
Arva (Rab): Po želji i na trošak gradskog patrona Gaja Recija Rufa, a u čast Nimfa­ ostaci bedema u Zadru, Saloni i Krku, ostaci trijema u Visu, itd. Nema sumnje da je
ma, dao je njegov oslobođenik Gaj Recije Leon dovesti vodu u grad (173. god.), takvih natpisa bilo kudikamo više nego što ih se sačuvalo jer ie uz svaku investici­
i to takvu kakvu nitko od starih ne pamti (aquam quam nullus antiquorum ju postojala i odgovarajuća posveta, bez obzira na to je li objekt građen društvenim
in civitate meminerit)'., CIL 3.3116. ili privatnim sredstvima. Do nas su od toga bogatoga, iscrpnog i indikativnog mate­
Iader (Zadar): CarTrajan dao je da se njegovim novcem (sua pecunia) izgradi ak- rijala došli samo neznatni ostaci koji nisu dostatni za egzaktne statističke rezultate.
vedukt kolonistima (aquae ducturn colonis... perfecit), CIL 3-2909- No ipak, ako se u historijsko-epigrafskim studijama, često s uspjehom, izrađuju
Epidaurum, (Cavtat): Dva duovira dala su na račun zajednice (ex publica pecunia) komputacije u razmatranju pojedinih problema: demografskih, socioloških, eko­
obnoviti cisternu (reficiendam curaverunt), CIL 3-1750. nomskih i si., onda će to biti, uza sva ograničenja, moguće i dopušteno također i u
našem slučaju.
Najviše se natpisa odnosi na gradnju ili popravak hramova i svetišta, zatim na
I) Mostovi dogradnju, popravak i održavanje fortifikacija, te posebno na izgradnju trijemova.
“Kapitalne” investicije u izgradnju većih i skupljih objekata ulagala je zajednica.To
Gradnju mosta spominje samo jedan natpis. se samo po sebi razumije, iako nas broj sačuvanih natpisa ne ovlašćuje na takav zak­
ljučak. Brojnija su svjedočanstva o privatnim investicijama. Velika i učestala ulaga­
Aenona (Nin): Jedan domorodac, Gaj Julije Kurtik Etor, na svoj je trošak (de sua pe­ nja u gradnju i adaptaciju svetišta ne začuđuju kad se zna koliku je ulogu imao kult
cunia) dao sagraditi most dugačak 187 stopa, širok 10 stopa (pontem.. .lon- u društvenom životu municipalne zajednice, I ta su ulaganja indikatori društveno-
gum pedes CXXCVIL latum pedes X), Suić 1950. kulturne atmosfere u pojedinim gradovima. Kako se vidi, gradili su se ili popravlja­
li ponajviše hramovi posvećeni orijentalnim božanstvima, Uberu (Dionizu) i Kibe-
li. Postoje spomenici koji govore o gradnji žrtvenika ili kakvih drugih sličnih obje­
J) Javne priredbe kata u čast rimskih bogova iz kruga službenoga državnog kulta, ali nije nađena, ba­
rem dosad, niti jedna potvrda o nekoj većoj investiciji u čast članova kapitolijske
Iako ne pripadaju u arhitektonsku izgradnju, dobro je navesti i u natpisima re­ trijade, čak ni u kolonijama koje su donekle bile obvezane posebno njegovati nje­
gistrirane investicije u organiziranje javnih priredbi. Jer i one čine dio urbane kul­ zin kult. Pojavu neće biti teško objasniti: velika većina investitora privatnika potje­
ture, i one rta svoj način objašnjavaju atmosferu u kojoj je pulsirao život u gradu.To če iz libertinskoga kruga orijentalaca koji su u našim gradovima širili orijentalne
su izrazi posebne pažnje prema sugrađanima, najdraži pokloni - sportulae, jednos­ kultove i podizali kultne objekte za orijentalna božanstva. Popravci i ulaganja u odr­
tavno darovi. žavanje gradskih bedema imali su, sve do provale Kvada i Markomana u drugoj po­

192
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

lovini 2. stoljeća, prvenstveno moralnu vrijednost. Bio je to više čin pažnje i dokaz tercija. Koliko je to litara onoga popularnog i svakome dostupnog jela? Za naše da­
odanosti svojemu gradu negoli izraz stvarnih potreba. Trijemovi su kao elementi ur­ našnje pojmove relacije su potpuno pobrkane: jelo je skupo, a izradba i monumen-
bane scenografije imali posebnu urbanističku vrijednost u svakom gradu. Oni su se talnijih građevina razmjerno je jeftina. Jer po tome proizlazi da je jedan portik, sa
mogli naknadno graditi i dograđivati, adaptirati uz postojeću izgradnju; sjenovitih i stupovljem, kapitelima i trabeacijom vrijedio koliko i 480 litara soljene ribe; jedan
natkritih prostora u mediteranskom gradu nikada dosta, pogotovo na mjestima ve­ slavoluk ukrašen statuama Tritona zajedno s popločenjem trga na kojemu se dizao,
će frekvencije kao što su bile terme, javna kupališta, česme i si. Oni su također bili 3600 litara istog jela; jedan vodovod koji je dovodio vodu “u gornji i u donji dio ko­
element gradskog standarda. lonije”, sa svim supstrukcijama i instalacijama 2400 litara garuma. A što da se kaže
Uz već prije spomenuti oprez, moglo bi se govoriti i o teritorijalnoj distribuci­ o scenskim priredbama koje su trajale tri dana i o glumačkoj trupi (koja se sastoja­
ji tih spomenika. Po njihovoj provenijenciji na prvo mjesto dolazi antička Liburni- la od robova ili oslobođenika) čiji su troškovi bili pokriveni omanjim ćupom sreb­
ja.Ti pokazatelji, unatoč tome što su izvedeni na temelju relativno malog broja nat­ ra u težini od sedam uncija? Jeftina je bila radna snaga, počev od projektanta do iz­
pisa, neće biti slučajni. Već su izneseni razlozi sociološke naravi koji su mogli uvje­ vođača, a skupi su bili materijali i usluge onih što su ih dobavljali: najviše su zarađi­
tovati da proces poleogeneze u Liburna teče brže. Na isti način mogli bi se potra­ vali posrednici, dakle trgovci. U antičkom gradu prosperirali su oni i svi drugi no­
žiti i čimbenici koji su djelovali na to da proces urbanizacije na njihovome područ­ sioci tercijarnih djelatnosti. Oni su novac uzimali, ali su ga, vidjeli smo, znali i dava­
ju bude brži i djelotvorniji i da se autohtone zajednice pretvore u municipalne za­ ti kad su se njihovi osobni interesi poklapali s interesima grada u kojemu su djelo­
jednice s rimskim civitetom. Spomenuti natpisi služe kao indikatori koji vode k zak­ vali. U tome je suština ovoga “lokalnog patriotizma” stanovnika i našega primorsko­
ljučku. Ako je, naime, urbanistička izgradnja odraz i ekonomskog potencijala zajed­ ga grada u prvim stoljećima Carstva.
nica u kojima pojedini gradovi imaju ulogu središta, onda bi se to za Liburniju mog­
lo protumačiti poznatim povijesnim činjenicama. Kako je navedeno, mnogi su nje­
zini centri s pripadnim zajednicama bili već krajem Republike stekli poseban pri­
vilegij, tzv. italsko pravo, koje je uključivalo i potpuni imunitet pripadnika zajedni­
ce i veoma povoljan fiskalni tretman. Upravo ovo uklanjanje zahvatima centralnih
fiskalnih institucija pružalo je stanovništvu Liburnije (koje je najkasnije doTrajano-
vih vremena poč. 2. st. n. e. vjerojatno čitavo steklo taj privilegij) znatne mogućnos­
4. Fortifikacije
ti da se vine do ekonomskog prosperiteta većega nego u etničkim zajednicama ko­
je takve povlastice nisu imale, gdje se tribut često ubirao nasilno i bezobzirno. Zbog
toga neće biti neobično što se upravo na tlu Liburnije pojavljuje relativno veći broj Antički grad među prvima mora zadovoljiti postulate sigurnosti svojih stanovnika i
natpisa o investicijama u gradsku izgradnju, gdje se navode darovatelji koji nesum­ svih pripadnika zajednice kojoj je on sređištem.To i Aristotel (Polit. MI, 10,5; v. ov­
njivo potječu iz kruga domaćeg stanovništva. dje 404) ističe kao jednu od glavnih odlika grada, preporučujući ujedno da utvrđe­
nja budu na visini suvremene tehnike osvajanja i obrane grada (poliorkecije). Gra­
Mnogo je teže govoriti o tome kolika je bila stvarna vrijednost tih investicija.
dovi na istočnoj jadranskoj obali imaju u tom pogledu neke tehnološke i u funkcio­
Ponajprije, malo ima natpisa koji donose i cijenu izgradnje. U nekima ona nije bila
nalne osobitosti pa ih je potrebno ovdje naglasiti, ostavljajući po strani opće spoz­
ni navedena, na nekima je izgubljena jer je natpis oštećen, dok neki donose cijenu
naje koje se odnose na više-manje sve gradove antičkoga svijeta.
ali se ne zna, opet zbog oštećenosti spomenika, na što se ona odnosila (npr. u nat­
pisu iz Risna gdje se navodi ulaganje od 35 000 sestercija, CIL 3.1717). Svako pre­ Odmah na početku razmatranja valja uočiti da je potrebno i ovdje razlikovati
računavanje cijena izraženih u rimskim sestercijima u današnje valute može biti sa­ dvije kategorije gradskih naselja. U jednu pripadaju ona koja su, barem u načelu, bi­
mo aproksimativno, pa i onda kad se kao temelj preračunavanja uzme vrijednost la planirana, u drugu ona koja su se spontano razvijala, jer se to odražava i na đuk-
zlata, kojega je cijena također evoluirala za vrijeme Carstva. Svaka, dakle, iole prih­ tus utvrda i na mnoga funkcionalna rješenja u fortificiranju naselja. Pri planiranju
vatljiva kalkulacija ostaje bez čvršćeg temelja. No ipak, kad smo već kod toga, pos­ gradova (kojima odgovara i pravilna planimetrija urbanog prostora među bedemi­
lužimo se jednim neobičnim ali jednostavnim i svakome dostupnim računanjem. ma) morali bismo očekivati pravilne linije zidina, s dužim potezima i većim preg-
Oko šest litara rimskoga garuma (garum, specijalno preparirana soljena riba), jela lednim traktima, s funkcionalno raspoređenim kulama ili nekim drugim obrambe­
široke potrošnje s cijenom više-manje ujednačenom na svjetskom tržištu, stajalo je nim istacima. Za one druge prirodno je očekivati da će se duktus bedema oslanja­
1000 sestercija.75 Portik uAseriji stajao je 80 tisuća sestercija, slavoluk Melije Anija- ti na liniju utvrda iz prijašnjega, protourbanog razdoblja, naravno ondje gdje posto­
" Zahn 1910., po Pliniju (M/ ne u Jaderu (bez takse) 600 tisuća zajedno s popločavanjem emporija, vodovod u ji topički kontinuitet naselja. Tako je uglavnom i bilo, ali svejedno se ne može tvr­
XXXI. 95) garumse proizvo­
dio u Dalmaciji, po Kasiodo- Poli 400 tisuća, poznati monumentalni spomenik Pomponije Vere iz Salone (koji je diti da su ti kriteriji tako čvrsti i strogi jer odstupanja postoje i u jednoj i u drugoj
ru iVar. XII. 22) u Istri. moguće idealno rekonstruirati) 20 tisuća,kurija uAseriji vjerojatno 320 tisuća ses- kategoriji. Razloga tome ima više.

194
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Mnogim je gradovima duktus (a po tome i morfologija naselja) bio određen pri­


rodnim uvjetima. Onima koji su bili smješteni na otočiću ili poluotočiću uz obalu
(Poreč, Rab, Zadar, Nin, Stobreč, Trogir, Cavtat i dr.) liniju bedema utvrdila je mor­
fologija prirodnog smještaja. Na isti način i onim gradskim naseljima koja su nasta­
vila gradinske tradicije, a tih je, kako je navedeno, najviše bilo na području Istre i u
zemlji Liburna jer se tu urbana naselja većinom nisu pomicala u ravnicu. U njima
perimetar slijedi konfiguraciju terena pa tako nastaju različiti geometrijski oblici o
kojima je bilo govora kod protourbanih formacija. Međutim, ni planirana naselja ni­
su mogla izbjeći prilagođivanje terenskoj situaciji, što se lijepo vidi u Saloni, u Ek­
vu i drugdje.
Posebno je pitanje tehnika kojom su bedemi građeni. Već u protourbanoj fazi
neka su istaknutija ilirska naselja (Lješ, Medun, Ošanići i dr.) prihvatila i usvojila
strukturu opus quadratum u različitim manirama i ta struktura ostaje glavno obi­
lježje bedema u našim primorskim gradovima, i grčkima i rimskima. Ta je tehnika
krenula k nama iz jugoistočnih krajeva, iz Epira i iz južne Iliride i postupno se prim­
jenjivala i razvijala, susrevši se usput s iskustvima grčkog svijeta u kolonijama na S I 59- Gradska vrata, Bribir kod Šibenika (Varvaria), prostorni razvitak istočnog ulaza u grad: I. faza: vrata
vode u tri pravca unutar grada, k jednoj uzdužnoj gradskoj komunikaciji, te lijevo i desno uz bedeme; H. faza: izgrad­
otocima i na obali (Vis, Stari Grad na Hvaru.Tor nad Jelsom, Stobreč), doprijevši sve njom javnog nimfeja uz bedeme lijevi pravac preuzima ulogu jednog od ulaza u nimfej;III. faza: kasnoantičkom iz­
do krajnjega sjeverozapada i histarskih gradova. Ta robusna, rustična i teška tehni­ gradnjom u 5. i 6. st. i negiranjem ulice vrata služe kao pristup rezervoarima za vodu i kroz nimfej u grad, a ošte­
ćeni bedemi iz rane rimske faze dobivaju potpornjake i kulu na desnoj strani ulaza; IV faza: u srednjem vijeku (13.
ka osiguravala je čvrstoću zidne mase, a ujedno i odražavala duboku plastiku vanj­ - 14. st.) vanjsko platno bedema je djelomično sačuvano, lijevo do ulaza uz bedem podiže se četvrtasta kula
skoga zidnog platna.
Nas, razumljivo, najviše zanimaju funkcionalna rješenja. I tu se susreće nekoli­
ko varijanti. Zanimljivo je opaziti da se kule uz bedeme susreću relativno rijetko, a
riti o bočnom pristupu, o pristupu riješenom po principu Skejskih vrata ili o fron­
kad ih i ima, veoma često su sekundarno pridodane uz liniju zidina. Pri sadašnjemu talnom pristupu. Svaki od njih ima svoje odlike i nedostatke, a sastoje se u tome da
stanju istraživanja naših grčkih gradova, Ise, Fara, Epetija i dr. kule su posve rijetko se ponekad estetski moment podredi boljoj funkcionalnosti ili obratno. Bočni pris­
potvrđene (Stari Grad, Jeličić-Radonić 1995.; 2000.). Možda su ih imali uz glavna tup je gradinsko rješenje i njega npr. susrećemo na zapadnom bedemu u Varvariji
gradska vrata, no ta nisu otkrivena. U Faru je kula osiguravala istočni ulaz u grad. Isa (Suić 1968.).Tu se ulazni prostor pruža usporedno s linijom bedema s kojom zatva­
npr. ima jedan oštar lom na jednoj od dužih strana bedema koji, zapravo, zamjenju­ ra uži unutrašnji i vanjski propugnakul. Prema tome ulaz nije u osi gradskog prosto­
je kulu i nadzire cijeli trakt bedema; Ošanići s lijeve strane glavnog ulaza imaju is- ra. Ošanići pružaju primjer glavnoga ulaza koji je na periferiji zidnoga platna u pros­
tak s istom ulogom. Prvotnu i organsku vezu kula s bedemom ima Aserija, gdje se pektu, ali je orijentiran frontalno, s istakom na lijevoj strani (gledano izvana).Tako se
uz svaki lom linije bedema pojavljuje po jedna kula, izrađena (što je također važno) približava tipu Skejskih vrata kakva susrećemo na istočnom ulazu u Varvariju (si. 59,
u istoj tehnici rustičnih bunja (Fadić 1999.; 1999a; 2001.; 2001a).Varvarija, koja ima I). Kod tih vrata istaknut je bedem s desne strane (gledano izvana) i tvori koljeno ko­
masivne bedeme iz prve faze debele i do 2 m, nema kula na lomovima ziđa. Kule je zamjenjuje bočnu kulu, pružajući braniteljima mogućnost da napadaju opsjedate-
uz masivni bedem iz prve faze u Saloni nemaju organske veze s vanjskim zidnim lje s njihove desne, štitom nezaštićene strane. Međutim, većina gradova ima frontal­
platnom pa valja pretpostaviti da su bile sekundarno prislonjene uz bedem, a i iz­ na rješenja koja su se lakše prilagođivala unutrašnjoj organizaciji gradskog areala, a
rađene su u drukčijoj tehnici. Uostalom, i natpisi, kako smo vidjeli, donose da su se s druge strane pružala mogućnost da se izgrađuju monumentalniji prospekti na glav­
kule naknadno gradile ili prestrukturirale.To što često nema kula ondje gdje bi ih nim pristupima gradu. Primjer za to pruža tzv. Porta Caesarea u Saloni, flankirana
trebalo očekivati s obzirom na norme rimske kastrametacije, valja dijelom zahvali­ oktogonalnim kulama, s trodijelnim ulaznim prostorom i bogatim dekorom arhitek­
ti i činjenici da su neki dijelovi bedema bili solidno zaštićeni prirodnim smještajem, tonskih elemenata (si. 62; Gerber 1917.; Kahler 1934.; si. 63). Još je dekorativniji do­
ili da su bili orijentirani prema strani s koje opsada nije bila moguća ili nije dolazi­ jam izazivao ulazni prostor na liniji jednog dekumana u Jaderu, gdje je između be­
la u obzir. No, kule se redovito susreću uz gradska vrata, najosjetljiviji i najranjiviji dema od rustičnih bunja bio interpoliran slavoluk s tri otvora, flankiran osmerokut-
dio fortifikacijskoga sustava svakoga grada. nim kulama od fino tesanog bijelog vapnenca (si. 65; Bersa 1911.). Dok srednja vrata
Prostorna i funkcionalna rješenja ulaza pojavljuju se u nekoliko varijanti, od ko­ (porta media) nisu imala nikakvih sličnih elemenata, treća vrata na liniji današnjih
jih neke nesumnjivo nastavljaju stare gradinske tradicije. Uglavnom možemo govo- Kopnenih vrata imala su s boka po jednu kulu kvadratnog tlocrta, izgrađenu također
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

ftl

SI. 60. Gradski bedemi, Zadar (lader), niveleta gradskih bedema s kopnene strane: I. bedem od rustičnih bu-
nja iz najranijeg Carstva; II. kasnoantički zid od kamenih vodovodnih fistula; III. srednjovjekovni zid

brižnijom tehnikom u bijelom kamenu (si. 61,65; Suić 1958.; 1981.). Težnja k pros­
pektu sve se više afirmirala kako su bedemi u ranom Carstvu, za rimskog mira, pos­
tajali neakt.ualni.To se lijepo vidi na glavnom ulazu stare Aserije (si. 64). Prvotno, u
doba gradnje zidina u tehnici rustičnih bunja, ulaz je i ovdje bio na gradinskim is­
kustvima komponiran lateralno, pa su i kule uz otvor bile izmaknute. Međutim, kad
je 113. god. u taj prostor bio interpoliran slavoluk u čast caraTrajana, došlo je do is­
pravljanja, otkinut je dio kule, linije bedema su ostale međusobno izmaknute, ali je
slavoluk postavljen frontalno i na taj način doveden u izravnu međuzavisnost s or­
ganizacijom prostora unutar bedema (Liebel - Wilberg 1908.). Riječ je, dakle, o prim­
jeru điortoze koja je posljedica težnji da se gradsko ruho što više približi klasičnim

SL 62. Gradska vrata, Salona: Porta Caesarea u istočnom ziđu bedema stare gradske jezgre; tlocrt i
rekonstrukcija vanjske fasade; Gerberl 1917a

rješenjima.. Istočna vrata u Enoni pak pružaju primjer čistog rješenja, s vratima koji­
ma se s bokova nalazi po jedna kula kvadratnog tlocrta, posve frontalno položena,
u smjeru ulice koja vodi na forum i na kapitolij. Dvojna vrata u Poli (Porta gemina),
kolikogod ranjiva s obzirom na konstrukciju i smještaj, artikulacijom potenciraju do­
življaj prospekta na tom dijelu pulskog perimetra (Gnirs 1904.;Mansuelli 1971.;Mla-
kar 1958.).
Osim glavnih gradskih vrata, gotovo svaki naš grad ima i sporednih ulaza, koji
rasterećuju glavne i omogućuju lakši pristup iz agera u grad. U naseljima s gradin­
skim tradicijama, kao što su npr. Aserija i Varvarija, susreću se uski prolazi (propus­
ti) široki jedva 1 m, koji se u slučaju nužde mogu lako zatvoriti. No takvih spored­
nih vrata bilo je i u drugim gradovima, u Saloni (tzv.porta suburbia), u Jaderu i dr.
Posebno su naši primorski gradovi poput Kurika, Epetija, Jadera i dr. imali perfora­
cije kroz platno bedema u luci, gdje se odvijao lučki promet.Vrata u obliku slavo­
SL 61. Gradski bedemi, Zadar (lader), tlocrt s kopnene strane: I. bedemi iz ranog carskog doba; II. kasnoantič­
ki bedem s ostatkom kule na lijevoj strani; IH. srednjovjekovni bedem s gradskim vratima (d) i s peterokumom ku­ luka s tri ulaza obično se na srednjemu dijelu ukrašavaju figuralnim motivima, po­
lom (e); a) gradska vrata s uklopljenim slavolukom koja vode u ulicu što sa sjeverne strane flankira forum; b) sred­ najviše četveropregom u trku. Natpis postavljen na slavoluku što se dizao uz empo-
nja vrata (porta media u natpisu) kojima počinje gradska ulica koja uz taberne izlazi na forum; c) vrata s bočnim
četvrtastim kulama, na mjestu kasnijih kopnenih vrata; f) ranosrednjovjekovna crkvica; prema Bersa 1926. rij grada Jadera svjedoči o postavljanju upravo takvoga skulpturalnog ukrasa (CIL
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 63. Gradska vrata, Salona: Porta Caesarea. rekonstrukcija vanjske prema Kahler 1934.

3.2922; 9987). Posebni otvori bili su načinjeni na mjestima gdje je iz grada trebalo
izvesti kanalizaciju (npr. u Varvariji); u mnogim gradovima gradinskog postanka be­
demi su ujedno služili i kao zaštita od erozije, dok je trakt bedema u staroj Saloni
služio istodobno i kao nosač akvedukta za distribuciju vode po gradu.
Autohtoni pagus, sa središtem na starim gradinama, sačuvao je funkciju kašte­
la s pripadnim fortifikacijama. One sada međutim jedva da imaju kakvu defenzivnu
vrijednost. Mnoge gradine opasuju se recinktom koji je zidan u žbuci, ali redovito
u tehnici sa sitnijim blokovima i male debljine, pa zaista on ima više ulogu ograde
negoli fortifikacijskog sustava.
Ostaje napokon pitanje koliko je onaj golemi napor oko izgradnje bedema bio
zaista i djelotvoran. O tome znamo veoma malo jer su povijesna zbivanja pružala
veoma rijetkih prilika u kojima se mogla iskušati efikasnost obrambenog sustava u
doba ranijeg Carstva. Izvori govore samo o opsjedanju Salone u vrijeme građanskog
rata između Cezara i Pompeja. Napadao ju je Pompejev legat Oktavije s mora. Salo-
nitanci su tom prilikom izgradili posebna utvrđenja, kako donosi Cezar (Bell. civ.
III, 9,2-3), njima se pridružila velika hrabrost branitelja i grad je izdržao. Međutim,
za obranu Salone koja je s mora djelomično bila i bez bedema, bilo je s te strane
dovoljno improvizirati drvenu ogradu. Pompejevci nisu imali nikakvih sredstava ko­
jima bi rušili zidove, a Salonitanci su imali dovoljno potrebne drvene građe, poseb­
no iz Strabonova “pristaništa” (epineion, Strab. Geo. VII, 5, 5; lat. navale; v. ovdje
412). Ovdje se pruža prilika da se razjasni jedan problem iz salonitanske prošlosti
za koji je G. Novak dao tumačenje koje se nikako ne može prihvatiti. On, naime, ka­
že da je Salona dobila naslov Martia po božanstvu Martu, jer da je bila uzdignuta
na rang kolonije (colonia Martia lulia Salonae) u doba građanskoga rata između
Cezara i Pompeja (Novak 1949.; Suić 1963 ). Salona je puni sadržaj rimskog muni-
cipaliteta postigla kao konvent znatno prije no što su nastupile ratne okolnosti.
Gradski bedemi Krka (Curicum) grade se u vrijeme istog rata (Faber 1965.;
Margetić 1987.), upravo pred bitku koja se ovdje u tjesnacu između otoka i kopna
odigrala između dviju mornarica, a na kopnu između dviju vojski. Jesu li bedemi Kr­
ka u toj prilici odigrali bilo kakvu ulogu, nije poznato. Utvrde postaju aktualnije na­
kon provale Kvada i Markomana šezdesetih godina 2. st., ali opsjedanja u ovim kra­
jevima nije bilo. Prva iskušenja bedemi su doživjeli za borbi s istočnim Gotima u
prvoj polovini 6. st. kad ih mnogi gradovi na istočnoj jadranskoj obali obnavljaju.
Ipak nisu mogli odoljeti silovitom naletu Avara i Slavena u prvim desetljećima 7. st.
Osvajajući kastra i kaštela na limesu barbari su svladali tehniku poliorkecije, a i ov­
dje se pokazalo da je ljudski faktor često važniji i sudbonosniji od tehnike. Poseb­
Si. 64. Gradska vrata, Podgrađe kod Benkovca (Asseria); tlocrt i rekonstrukcija fasade: umetanjem slavoluka
nom izgradnjom ulaznih prostora sa zatvorenim pretprostorom uz gradska vrata u čast caraTrajana ulaz i prospekt gube bočni i stječu frontalni izgled; Liebel - Wiiberg 1908.
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 66. Gradslu bedemi, Zadar (Jader), idealna rekonstrukcija prospekta s kopnene strane u rano carsko vrijeme

i u predantičko doba imalo izgrađeni ulazni kompleks, uređen po načelima tadaš­


nje obrambene arhitekture.

5. Planimetrija i morfologija urbanog


' i ■__ i__i__ 1— 1— I— 1— s—»• areala
SL 65. Gradska vrata, Zadar (lader), slavoluk je uklopljen u zidno platno; rekonstrukcija Suić prema tlocrtu
Bersa 1911. Proučavanje urbanističke strukture naselja jedno je od najvažnijih poglavlja urba­
nizma uzetog u širem smislu riječi, a nerijetko se urbanistička razmatranja i ograni­
pojačava se obrambena sposobnost ulaza u grad. To su tzv. propugnakuli, u nas sa­ čuju samo na ta pitanja. Hrvatski primorski gradovi pružaju u tom pogledu nekoli­
čuvani npr. na zapadnim gradskim vratima Dioklecijanove palače. Sama ideja o jed­ ko primjera i specifičnih pojava, koji se u globalu mogu uklopiti u poznate sheme
nomu obvezatnom ulaznom pretprostoru nije inovacija antičke arhitekture. Mnogi klasične urbanistike.
ulazi u utvrđene pretpovijesne gradine planirani su kao labirint kroz koji se nepri­ Na planimetrijsku strukturu jednoga grada utjecali su mnogi faktori, prirodni i
jatelj teško mogao snalaziti. Takve prostore na ulazima u gradove naš J. Baraković kulturni. Smještaj naselja često je determinirao njegovu urbanističku facies i uvje­
naziva “pridvratjima” (književni bi oblik bio “predvraća”, jedn. predvraće).76 Šire­ tovao odstupanje od idealnih apstraktnih shema, dok su s druge strane kulturni,
njem gradskog areala pomicala se i linija bedema. Opet upućujemo na Zadar, čiji društveno-ekonomski i drugi momenti ponekad uvjetovali odstupanje od iste tak­
bedemi zasad imaju tri utvrđene faze: antičku iz Augustova doba, kasnoantičku i ve sheme i ondje gdje se ona mogla primijeniti.
srednjovjekovnu. Sačuvani su ostaci bedema iz svih faza izgradnje, na nekim pote­
Načelno uzevši, može se kazati da naši gradovi planimetrijom pokazuju dvije
zima do gornjeg završetka. Nakon istraživanja J. Berse, uređen je čitav taj obilazni
’fi Pjesnik i svećenik Juraj tendencije: jednu prema potpuno pravilnoj i cjelovitoj tlocrtnoj shemi i drugu, pre­
Baraković (Plemići kraj Zad­ kompleks zajedno s ostacima nosača ulaznih vrata sa slavolukom. Nažalost, Bersa
ra 1548. - Rim 1628.) autor
ma nepravilnoj shemi, bez čvrste prostorne koherencije. Pravilne sheme susreću se
nije mogao utvrditi titulara crkvice koja se nalazila uz njih. Na drugom mjestu upo­
je spjeva Vila Slovinka u tri­ u dvije varijante, međusobno potpuno nezavisne: jedna je strogo ortogonalna, dru­
naest pjevanja gdje je mno­ zorio sam (Suić 1999a) da su se takva svetišta uz gradska vrata nazivala po sv. Spa­
go prostora posvećeno Zad­ ga radijalno-koncentrična. Nepravilne ili manje pravilne očituju se u specifičnim
su. Možda je analogna crkvica na zapadnome izlazu također bila posvećena, s nazi­
ra. Navedeni izraz upotrijeb­ primjenama koje nije moguće svesti pod zajednički nazivnik.
ljen je u 7. pjevanju, 197, vom Santa Maria della Salute. Kompleks uz kopnena vrata, nažalost, nije konzervi­
695- 700 =Baraković 1889-, ran po suvremenim načelima konzervacije povijesne arhitekture. Posebno to vrije­ Pravilne se ortogonalne strukture često nazivaju hipodamskim. To ipak nije
128: posve točno. Već i zbog temeljnog razloga što je Hipodamova aksijalnost bila jed­
Cvilu to mi cviljaše drobna di za istočni bedem (dijelom sačuvan do kruništa), gdje je završni dio okomitog lo­
ptica lastovica, ! ona mala ma zatvoren, umjesto autentične tehnike slijeda kamena i ispune. Ona je, na prim­ nosmjerna, a rimska je poznavala ravnopravnost u oba pravca.” Dovoljno je pogle­
ptica; / cinlu to mi citijaše dati ona ostvarenja za koja se pouzdano zna da su Hipodamova, kao što su Milet (si.
drobnaptica lastovica, / ona jer, sačuvana u rekonstrukciji presjeka zida na zadarskome kapitoliju, od temelja do
cvilu cviljaSe Zadru gradu završnoga profila. Spomenuti lom na srednjovjekovnom bedemu začepljen je jed­ 68) ili Pirej, pa da se vidi kako su naši primorski gradovi u aksijalnom ili u ortogo- 77Lavedan 1926.; Castagnoli
na pridvratju, / ona mala 1951.; Martin 1956.; Crema
nim kosim zidom koji može mnogo toga sugerirati, ali nikako imitaciju poprečnog nalnom sustavu nešto drugo, kao i mnogi drugi u zapadnoj sferi rimskoga svijeta. 1959-; Morini 1963; Giuliano
ptica; / ona cvilu cviljaše
Zadru gradu napridvratju. loma bilo kojega zida. Svakako moramo pretpostaviti da je naselje na mjestu Zadra Rimljanin praktičar, ograničene fantazije, tako malo sklon apstraktnim spekulacija- 1966.

202 203
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SL 67. Gradski raster, Milet (Ba-


lat), Turska: 1. zapadna luka; 2. sje­
verna luka; 3 i 4. kipovi lavova; 5.
bedem; 6. kule; 7. Sveta vrata; 8. Sveti
put; 9. stara akropola; 10. nekropola;
l i . brežuljak s kulom; 12. istočni
brežuljak; Bayhan 1999-

ma, uporno je nastojao primijeniti svoju vlastitu shemu kad god je osnivao neki no­
vi grad, a napretkom romanizacije svaki se drugi grad dovijao kako će se što više
približiti istoj toj idealnoj shemi.Tako je strogi ortogonalni sustav postao jedini mo­
del “savršenoga” grada u rimskom svijetu, u metropoli i u provincijama.
Pravilne planove treba ponajprije očekivati u planiranim gradovima kao što su
bile kolonije, grčke i rimske, a onda i u gradovima koji su krajem Republike ili na sa­
mom početku Carstva bili centri municipalnih zajednica rimskih građana. Od četiri
».......*. . yw
pouzdano ubicirana grčka grada na istočnom Jadranu (Vis, Stari Grad na Hvaru,Tro­
gir i Stobreč) samo dva pružaju kakav-takav uvid u svoju urbanističku strukturu. Sta­
Si. 68. Gradski raster, Aosta (4ugusta Praetoria), Italija: primjer stroge ortogonalne organizacije s ravnop­
ra Isa, oblika nepravilnog četverokuta na padini prema luci, pokazuje niz uspored­ ravnim aksijalnim komunikacijama u oba pravca; osnovnim oblikom i unutrašnjom organizacijom prostora prib-
nih linija koje se pružaju s vrha prema moru (si. 30).Takvih linija u poprečnom prav­ ližuje se idealu četvrtastoga grada (urbs quadrata) u koji su uklopljeni svi sadržaji, uljučujući i amfiteatar
cu nema, odnosno nema onih koje bi u istom takvom paralelnom sustavu presijeca­
le one longitudinalne i formirale na taj način nekakav ortogonalni raster (Gabričević
1966.). Uočljive linije zatvaraju duže gradske pojaseve što se pružaju prema moru i ovu koloniju. Prema tome, potrebno je i moguće tražiti analogije između Ise i grčkih
oni daju temeljni izgled unutrašnje organizacije naselja. Ovdje dakle nema ravnop­ gradova na tom prostoru, a jedna je od temeljnih značajki tih gradova da se razvija­
ravnih komunikacija u oba pravca kao u rimskom gradu s njegovim kardima i deku- ju jednosmjerno u aksijalnom pravcu (si. 29). U južnoj se Italiji prije uspostave rim­
manima. Valja imati na umu dvije činjenice: Isa je stekla temeljnu urbanističku fizio­ ske vlasti i nezavisno od nje razvio i poseban sustav organizacije terena, takozvana
nomiju gotovo četiri stoljeća prije negoli su se na hrvatskim obalama počeli prim­ skamnacija (scamnatio\Taxmzn Hinrichs 1974., 23 i d.), nazvana po izduženim pa­
jenjivati principi rimske urbanistike, svojom pak kulturom ima ishodište u sicilskom ralelnim parcelama - skamnima (scamnum, -i, n.). Veze između organizacije terena
i južnoitalskom krugu, pa je logično da su ideje i iskustva bili odatle prenesem na i planimetrije naselja dobro su poznate i o tome je već bilo riječi.
Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
ANTIČKI GRAD

SI. 70. Gradslki raster, Verona, Italija:


druga faza urbanističke izgradnje s integ­
riranim amfiteatrom unutar bedema i iz­
SL 69. Gradski raster, Aosta (Augusta Praetoria), Italija: idealna rekonstrukcija; Comi 1989. građenim kompleksom foruma i teatra;
Beschi

Pharos pruža sasvim drukčiju sliku (si. 31) iako je nastao malo nakon osnutka
Ise. Ako su dosadašnja opažanja pouzdana, na prvi pogled on se pokazuje kao orga­
la ideju antičkoga grada, kojoj u glavnim crtama odgovara đuktus perimetra i ras­
nizirana i koherentna urbs quadrata, sa središnjim javnim prostorom i gradskom
pored ulica, s dominantom gdje se i danas nalazi trg s katedralom.
dominantom, u sustavu gotovo ravnopravnih gradskih komunikacija koje se sijeku
pod pravim kutom i na taj način zatvaraju pravilne gradske blokove (Gabrićević Pravilne ortogonalne rastere trebali bi imati planirani gradovi kao što su bile
1966.; Jeličić-Radonić 1995.; 2000.). Prema tome on se, barem po tome, približava kolonije. Od njih su bolje poznate Parencij, Pola, Jader, Ekvum i Salona.
kasnijim rimskim shemama (si. 32,33). Dok se ne utvrdi detaljnija kronologija urba­ Poreč i Zadar, kako je već prije navedeno, imaju mnogo analogija i prirodnim
nističke izgradnje (što pretpostavlja istraživanja na većim prostorima), valjat će vo­ smještajem i unutrašnjim rasporedom (si. 73,74). Na relativno malom prostoru po-
diti računa o činjenici da je Far od osnutka bio pretežno agrarna kolonija. Kao što luotočića bio je u rimsko doba primijenjen strogi ortogonalni sustav, s longitudina-
to pokazuje tekst psefizme iz Lumbarde (a i mnogi drugi iz grčkoga svijeta), takva lama i transverzalama koje zatvaraju pravilne blokove pravokutnog tlocrta. Uobiča­
naselja od postanka imaju izrazitu demokratsku crtu, svi naseljenici počinju s pod­ jilo se da te gradske prometnice nazivamo kardima i đekumanima.Tako u Poreču
jednakih pozicija i imaju podjednake šanse u životu grada i u njegovoj ekonomiji, one ulice koje idu po dužoj strani i vode prema kopnu označujemo kao dekuma-
pa se socijalno-ekonomska jednakost reflektira na ujednačenost organizacije i distri­ ne, a one koje ih sijeku pod pravim kutom kao karde. U Zadru su ulice koje teku
bucije gradskog prostora. S druge strane, ne smije se smetnuti s uma đa je Far bio duž poluotočića u smjeni sjeverozapad-jugoistok dekumani, a one iz suprotnog
porušen za drugoga ilirskog rata krajem 3- st. pr. Krista, nakon čega je došao pod rim­ pravca kardi. Kako je navedeno, kardi u načelu teku u pravcu sjever-jug, dekumani
sku vlast. Obnovom se rehabilitirao kao gradsko naselje iako nije stekao municipal­ istok-zapad. Valja naglasiti da su te identifikacije u biti ipak samo teorijskog znače­
nu autonomiju jer je postao središtem jedne salonitanske prefekture. U takvim uv­ nja. Denominacije cardo i decumanus odnose se primarno i poglavito na organi­
jetima mogle su ideje iz rimskoga kruga snažnije djelovati na potenciranje onih od­ zaciju agera i na njegovu centurijaciju, tek sekundarno one se odnose na gradski
lika koje su Far približavale rimskomu modelu grada s pravilnim rasterom. prostor. Ondje gdje su oba rastera, agerski i urbani, bili u istom sustavu i s identič­
Donekle to vrijedi i za Tragurij. Njegov raster i perimetar gotovo su potpuno nom orijentacijom, što je posljedica jednovremenosti organizacije agerskog i urba­
nepoznati, tek retencije medievalne urbane strukture sugeriraju da je riječ o naslje­ noga prostora, tu je i primjena tih naziva posve opravdana. No vidjeli smo da u nas
đu iz antike. Što je u tome grčko (osim topičkoga kontinuiteta koji je neporeciv) takvih slučajeva praktično nema; Poreč se samo donekle približava takvom rješenju
pokazat će istraživanja, a zasad ostaje samo opći zaključak da je stara gradska jez­ (Suić 1955 -)- Poklapanje obaju sustava moglo je doći do izražaja u naseljima koja su
gra, smještena u istočnom dijelu otočića između kopna i Čiova, u slojevima sačuva­ ležala u sredini svojega teritorija, a u nas je takav odnos mogao postojati praktički

206
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 71. Gradski raster, Rimini (Arinti-


num ), Italija: kasno republikansko do­
ba, amfiteatar naknadno integriran u
gradske fortifikacije; Mansuelli 1964.

samo u koloniji Aequum (si. 75). Sve ostale kolonije nalaze se na obali, prema to­
me nedostaje im polovina agerske organizacije, odnosno dva kvadranta koordinat- SL 73. Gradski raster, Zadar (Jader): inzule su planirane u modulima opće gradske izgradnje (1:2); Suić 1976.;
Fadić 1999.;Giunio 2001.
nog sustava. Izjednačivanje glavnih agerskih pravaca s onima na užemu gradskom
području izraz je racionalne konvergencije okoliša prema gradu. Zbog prirodnih
uvjeta u našim primorskim gradovima nije moglo biti takve konvergencije, ona se
rješavala na druge načine. Uže gradske regije stjecale su svoje vlastito nazivlje, po nekomu hramu, svetištu, larariju na raskršćima i si., po objektima koji su zapremali
uže prostore i na sto drugih načina, vlastita imena imale su i pojedine ulice, ali ne
u smislu suvremenih naziva. Ipak, služit ćemo se i dalje terminima kardo i dekuman
i pri determinaciji gradskih ulica, s time da ćemo kao dekumane prepoznavati one
koji idu približno u pravcu istok-zapad, jer to odgovara kriterijima i praksi rimskih
gromatika i agrimenzora. Rješavanju dileme malo može pomoći utvrđivanje hijerar­
hije pojedinih ulica s obzirom na urbanu funkciju (namjena uz njih lociranih gra­
đevina, kapacitet protočnosti i si.), a jednako tako i odnos broja jednih prema bro­
ju drugih. U načelu, grad planiran kao urbs quadrata morao bi imati podjednak
broj karda i dekumana. U praksi se to veoma rijetko događa. Stari Jader (si. 73) imao
je pet dekumana i četiri karda, Poreč četiri dekumana i šest karda. Nešto će lakše
biti utvrditi koji je kardo bio glavni (kardo m aximus) i koji je dekuman bio glav­
ni (decumanus maximus). Tu postoje dva bitna kriterija: položaj u sustavu raste­
ra, a još više funkcija konvergencije prema forumu, jer se on u načelu nalazi uz kri­
žanje dviju glavnih gradskih ulica. Prema tome u Zadru će glavni dekuman biti ona
ulica koja je nastavak ceste što je iz agera vodila kroz monumentalna gradska vrata
sa slavolukom u prospektu grada s kopna, a glavni kardo ona koja s jugoistočne
strane teče uz forumske adjacencije (tabeme s trijemom). Njihova hijerarhija u
SI. 72. Gradski raster, Timgad (Thamti- sklopu ostalih ulica je izvan svake sumnje. Pitanje je njihove međusobne hijerarhi­
gadi), Alžir; A) sjeverne terme; B) istočne
terme; C) knjižnica; D) istočna tržnica; E) je. U načelu su kardi i dekumani ravnopravne ulice. No tijekom vremena između
forum; F) kazalište; G) južne terme; H) njih dolazi do diferencijacije po funkciji, a nju uvjetuju mnogi faktori, kao što su ka­
Trajanov slavoluk; I) Sertijeva tržnica;}) kapi-
tolij; Liberati-Bourbon 2000. rakter izgradnje i namjena objekata uz ulicu, društveni sadržaji koji se u vezi s time

209
ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 75* Gradski raster, Čitluk kod


Sinja (Aequum)t tendencija k aksijal-
nom razvitku u oba pravca s odstupanji­
ma koja je uvjetovala morfologija tla; a)
SI. 74. Gradski raster, Poreč (Parentium): inzule su planirane u kvadratnom modulu; a) hram na kapitoliju; položaj foruma s kapitolijem; b) izboče-
b) položaj foruma; DM glavni dekuman; Prelog 1957. nje gradske površine; Reisch 1911.

na njoj zbivaju, a posebno njezin udio u frekvenciji na liniji centar grada (forum) - (gdje se nalazio i suburbij, kako će se vidjeti) imao je mnogo veće značenje negoli
okolica i obratno. Zadar je npr. kroz čitavu povijest sačuvao naziv Široka ulica (tal. pristup s mora, iako su u Jaderu postojala gradska vrata i kod luke i na suprotnoj
Calle larga) za onu antičku komunikaciju u kojoj prepoznajemo glavni dekuman i strani prema bazilici. Dekumani su dakle vodili ravno k središtu grada, a glavni de­
tu pridjev “široka” nesumnjivo odražava onaj antički atribut maximus. U srednjem kuman vodio je izravno na forum.
vijeku ona se zvala Velika ulica. No to ne rješava pitanje radi ii se o kardu ili o de- Topografija Poreča (si. 74) nije tako dobro proučena kao topografija Zadra. No
kumanu. Hijerarhiju vrijednosti određuje tek sadržaj ulice, a ulice su imale različite uzevši u obzir sličnosti u prirodnom smještaju, u općoj orijentaciji naselja, u pros­
sadržaje u antici kao što ih imaju i danas. Zadarski kardo (Ulica Š. Kožičića Benje, tornoj organizaciji grada i dr., valja zaključiti da su i ovi odnosi bili slični. Ulica ko­
prije Petranovićeva ulica) povezivao je važne objekte i prostore jadestinskog urba­ ja danas nosi naziv “Dekuman” neovisno o mogućem kontinuitetu tradicije, imala
nog tkiva: počinjao je od gradske luke i emporija (tržnice) uz luku, s jedne su ga je u antici ulogu glavnoga dekumana. Njezina funkcija u smislu konvergencije na li­
strane flankirale forumske terme (danas samostan sv. Marije), a sa suprotne leđa ta- niji ager - forum povećana je činjenicom da je ona izravan produžetak glavne ces­
berni uz forum; završavao je stražnjom fasadom kazališta koje se dizalo na prosto­ te što vodi u grad, u produžetku glavnoga agerskog dekumana. Glavni kardo mora­
ru jugozapadno od crkve sv. Marije i aneksima gradske bazilike, pa se zbog toga i la je biti ona ulica koja se sjekla s đekumanom, a tekla je duž istočne kraće strane
nije produžavao do bedema uz Zadarski kanal već je bio prekinut. Njegova protoč­ foruma (Prelog 1957.;Ivančević 1964.;Baldini 1997.). Imamo premalo materijalnih
nost bila je dakle od važnosti za promet što se odvijao između luke s emporijem i potvrda za idealnu sliku mreže parcelacijskih inzula. Važno je dostignuće da su one
forumskoga kompleksa. Unatoč tako važnoj ulozi u gradskom prometu i unatoč ipak uglavnom kvadratnog oblika. No pitanje distribucije prostora za objekte unu­
važnim urbanim elementima koji su ga flankirali, trebat će ipak prednost dati đeku- tar pojedinih inzula, pitanje ulaza, prolaza, eventualnih vrtova i dr. nije riješeno, a
manu na liniji “široke ulice”. Problem rješava činjenica koju su potvrdila istraživa­ posve je sigurno da su poneke inzule bile žrtvovane da bi se dobite nužne vrijed­
nja da su kuće u gradskim blokovima (inzulama) što ih zatvara ortogonalna mreža nosti jednoga klasičnoga grada.
ulica bile ulazima i pročeljima orijentirane prema dekumanima: pružale su se po Poreč pokazuje još jednu važnu podudarnost sa Zadrom. Oba imaju gradsku
kraćoj strani inzula, od jednog dekumana do drugoga, jedna uz drugu, po tri do če­ dominantu, kapitolij i forum, na periferiji, na završetku poluotočića (Suić 1965.;
tiri u istoj inzuli. Budući da je.rimska kuća okrenuta prema unutrašnjosti i da nije 1981.). U Poreču pri samom kraju, dok u Zadru ostaje manji prostor iza kapitolija
imala bočnih otvora ne samo kad je bila prislonjena uz neku drugu u istom bloku, (sjeverozapadno od njega).Takva lokacija, koja je u suprotnosti s načelima rimskog
već ni onda kad joj je bočna strana bila slobodna, sadržaji kuće upravljeni prema urbanizma, bila je uvjetovana većinom geografskim momentima. Postavljanjem fo­
van nalazili su se na pročeljima uz dekumane, U prizemlju kuća tu su se nalazile ta- ruma u samo središte stvorio bi se iza njega prostor koji ne vodi nikamo, jer je na­
berae (trgovine, manje radionice i si.) pa je jasno da je život ključao pretežno na selje okruženo morem, dobili bi se kvadranti koji bi bili izrazito neravnopravni jer
dekumanima. Stoga je povijesni atribut “velika” ili “široka” posve opravdan. No ne bi se nalazili centru “iza leđa”. A budući da su forum i kapitolij glavna privlačna toč­
manje važan je i kriterij protočnosti. Pristup k središtu grada (forumu) s kopna ka i središte konvergencije čitava naselja i njegova teritorija, bilo je logično da se
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 77. Gradski raster, Rijeka ([Tar-


satica): historijska jezgra s dosta jas­
nim odnosom linije perimetra prema
osnovnom urbanom rastera uz odstu­
panje na jugoistočnoj strani gdje se
na ušću rijeke nalazila luka; a) ostaci
antičkog bedema; b) položaj sačuva­
S t 76. Gradski raster, Stari- nog luka u starom dijelu Rijeke; c) po­
grad Paklenica (Argyruntum): ložaj gradskih termi; d) položaj mo­
tendencija k pravilnoj planimetriji zaika; prema MatejČić - Faber 1969. i
kojoj se podređuju i gradske ko­ Novak 2000.
munikacije; iz jedne gradske ko­
0 5C 100 ttO 2Q0m
munikacije izvire cesta uz koju se
razvija nekropola; Abramić - Col-
nago 1909. čeo kad su se uz gradske zidine izvan perimetra pojavili i suburbiji, s artikulacijom
duž prometnica koje vode u grad. U Varvariji je redovita pojava da se u kasnijim fa­
zama na bedeme naslanjaju zgrade, ne samo javne nego i privatne.
smjeste na položaju koji privlači sve dijelove grada podjednako. No ne treba pri to­
Strogu pravilnost gradskoga rastera moramo očekivati i u koloniji Aequum (Čit­
me mimoići ni mogućnost retencija iz protourbane faze. Sveta se mjesta konzerva­
luk kod Sinja, si. 75; Reisch 1911), najprije zbog vremena kad je utemeljena (za ca­
tivno čuvaju, ona su i u protourbanoj fazi bila točke društvene konvergencije pa je
ra Klaudija), a onda i zbog njezina značaja (veteranska kolonija). Poznato je da je od
na taj način bio sačuvan i kontinuitet kultnog mjesta. U Zadru su u donjim slojevi­ prvog stoljeća dalje, a osobito za Trajana i njegovih prvih nasljednika, rimska urba-
ma kapitolija pronađeni ostaci jednog recinkta kojemu se može pridati upravo ta nistika težila rigoroznoj planimetriji, s rasterom u formi kvadrata, kojemu odgovara
funkcija. Položaji kapitolija su povišeni, što im je i predodredilo urbanu funkciju. i geometrijski lik samog naselja koje također ima kvadratni tlocrt. To se dobro raza-
Nerijetko se srednjemu vijeku pripisuju pojedine pojave nepravilnosti, prostor­ bire u gradovima koji su tada osnivani u Africi, pa Hispaniji i dr. (Crema 1959-, 335 i
ne dezorganiziranosti i urbanističke degradacije u gradovima koji su imali pravilan d.). Ekvum, nažalost, nije istražen do te mjere koliko bi bilo potrebno da se donesu
ortogonalni raster (a na neki način su ga imali svi, bilo da su ga stekli odmah na po­ konkretniji zaključci. Smještaj gradskih vrata na središtima stranica koje zatvaraju ur­
četku ili u toku kasnijih prestrukturiranja). No to ne mora biti uvijek sasvim točno. bani areal, centralni položaj foruma na gradskom prostoru prema kojemu se stječu
U tkivu suvremenoga Zadra može se raspoznati navedem manji gradski predio ko­ ceste što vode kroz gradska vrata, sve to sugerira pretpostavku da je ovdje riječ o
ji se nalazi sjeverozapadno od kapitolija (“iza” njega), neugledne izgradnje, bez planiranom naselju u kojemu su dosljedno bile provedene norme rimske kastrame-
unutrašnjeg reda, potpuno izvan dominirajućega ortogonalnog sustava. Nema sum­ tacije i urbanistike. Odstupanje od toga bilo je uvjetovano prirodnim faktorom: uz-
nje da je toj neurednoj četvrti temeljni pečat dao srednji vijek. No opravdana je višenje terena na dijelu istočne stranice perimetra moralo se isključiti iz urbanog
pretpostavka da drukčije nije bilo ni u antici. Linijom kapitolija završavao je pravil­ areala, pa se jugoistočni doima kao izbočenje. Nove podatke o planimetriji kolonije
ni raster i sustav zatvorenih pravilnih inzula, a dalje prema sjeverozapadu, između Ekvum donosi A. Milošević (1987.; 1990.; 1998.), gdje nalazimo tlocrte mnogih gra­
kapitolija i bedema, već tada su se formirale cjeline koje nisu bile usklađene s te­ đevina koje se u biti poklapaju sa sustavom grada, ali se ne mogu definirati.
meljnim sustavom. Možda je već u antici imao svoje početke i Varoš u Zadru, smješ­ Planimetrija salonitanskoga gradskog areala također nije detaljnije istražena ni
ten uglavnom prema vanjskom moru između zadnjeg dekumana i gradskih zidina. obrađena, iako su topografski podaci s gradskog područja veoma iscrpni (si. 79). Sa­
U najranijem Carstvu prostor uz bedeme (intervallum) s unutrašnje strane morao lona je, u odnosu prema drugim kolonijama uz more, imala posebnih uvjeta za raz­
je ostati slobodan, imao je pravno značenje obilaska (ambitus) upravo kao i pros­ vitak. On je tekao u longitudinalnom pravcu duž obale kuda je još prije osnivanja
tor između dviju kuća. No u daljnjim stoljećima ispunjavaju se i ti prostori, kuće se kolonije tekla cesta zaTragurij, pa se donekle može uzeti da je i njezin nukleus u po­
naslanjaju na same bedeme pa su ti tijesni prostori, izvan mreže uličnog sustava, bi­ četku bio jedan forum uzet u izvornom značenju (stjecište u svrhu izmjene doba­
li ispunjeni gušćom izgradnjom koja nije poštivala temeljnu urbanističku ideju gra­ ra). Daljnjom evolucijom Salona je dosegla maksimalni razvitak (si. 147,148), u faza­
da, adaptiravši se preostalomu slobodnom prostoru. Taj je proces vjerojatno zapo- ma koje je uvjerljivo objasnio Dyggve. Vjerojatno je preuranjeno njegovo mišljenje

213
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

kacije u istočnom dijelu grada (urbs orientalis) imaju pravilan raspored i slijede
pravce limitacije, što je posve razumljivo kad se zna da je ovaj dio grada nastao in­
tegracijom suburbija istočno od prvotne jezgre, a suburbij, kao i nekropole, slijedi
zatečene pravce. Najjasnije se to vidi na ulici koja sa zapadne strane teče uz staro­
kršćanski kompleks, a onda na drugoj koja je s njome usporedna, a tekla je s istoč­
ne strane episkopija (si. 170). No u tom sustavu bile su i komunikacije u samoj jez­
gri. Glavni dekuman vodio je u grad kroz monumentalna vrata Porta Caesarea, u is­
tome pravcu kao i agerski dekumani i flankirao je sa sjeverne strane forumski kom­
pleks. Daljnja provjeravanja pokazat će koliko se taj dekuman nastavlja prema za­
padnom dijelu grada (urbs occidentalis). Kod foruma se križao s jednim karđom, u
kojemu će valjati prepoznati glavni kardo gradske jezgre, a time ujedno i čitava grad­
skog areala. Taj je kardo tekao usporedno s forumom na njegovoj zapadnoj strani,
dio njegova pločnika vidljiv je još danas. Opravdana je pretpostavka da se nastavljao
prema sjeveru sve do gradskih bedema pa nas logika i opće poznavanje rimske ur-
banistike navodi na zaključak da se na mjestu njegova susreta s bedemom nalaze
gradska vrata koja su iz ovog dijela grada vodila u ager. Postupak da se antičke grad­
ske komunikacije rekonstruiraju na temelju kasnijih poljskih prometnica, nastalih
po sustavu prečaca u vrijeme kad je Salona postala posve seosko poljoprivredno
područje, nije ispravan. Unatoč strmini i padu terena na pravcima karda, valja pret­
postaviti da su oni tekli u ravnoj liniji. To potvrđuju primjeri iz drugih gradova gdje
su strmine bile još veće (npr. Rab), a gdje su kardi do danas sačuvani u svojim prvo­
bitnim pravcima. Položaj foruma s kapitolijem na križanju glavnoga karda i glavno­
SL 78. Gradski raster, Duklja (Doclea) kod Podgorice, Crna Gora: jasno se razabire ortogonalni sustav s ga dekumana, približno u središnjem dijelu najstarijega dijela grada, pokazuje da je
prevagom longitudinalnih pravaca; a) glavni dekuman sa slavolukom do gradskih vrata; b) forum s bazilikom;
c ) gradske terme; d) Dijanin hram s trijemom; e ) stambena zgrada; f) hram s trijemom; g ) ostaci stam bene zgrade;
i ta jezgra, nerazmjerno mala s obzirom na to da je riječ o sijelu prostrane kolonije
h) starokršćanski objekt; i) trasa akvedukta; Sticotti 1913. i središtu provincijalne uprave, u temelju poštivala norme rimske urbanistike. Pros­
torna evolucija Salone unijela je međutim neke nove momente koji se ne opažaju u
da Salona nije imala pravilnoga ortogonainog rastera i sustav karda i dekumana, U to planiranim gradovima, izgrađenima kao cjeline, “na dušak”.To je određeno razbija­
doba njemu nisu bili poznati rezultati istraživanja centurijacije u ageru, a prema to nje gradske cjeline, koje je zamjetljivo i neovisno o činjenici što su bedemi jezgre s
me ni odnos limitacije prema urbanom sklopu, posebno prema njegovoj jezgri što istočne strane bili sačuvani i nakon prostorne artikulacije. Tome je pridonijela po­
ju Dyggve naziva urbs veto. Već je navedeno da se linija istočnoga bedema te jez­ najprije izduženost grada koja ga je veoma udaljila od tipa kvadratnog naselja kakvo
gre gotovo na čitavu potezu približno poklapa s linijom jednoga karda agerske limi- je bilo urbs vetus. U takvoj situaciji svaki dio čini cjelinu za sebe, pa je gotovo bilo
tacije, a isto tako i jedan potez zidina na južnoj strani s linijom jednoga agerskog de­ nemoguće postići potpunu organsku koherenciju čitava evoluiranoga gradskog
kumana. Ta međuzavisnost nikako ne može biti slučajna. Dyggve ima pravo ako prostora i podjednaku konvergenciju ager - centar. No takvo nam stanje omoguću­
smatra da urbani raster Salone, uzevši u cjelini, nema onakvu strogost kao što je ima je da bez velikih teškoća utvrdimo hijerarhiju gradskih prometnica. Ona je, zapravo,
Jader. No pažljivije promatranje užih gradskih cjelina, smještaja pojedinih javnih gra­ bila na neki način determinirana i prije izgradnje grada. Glavna je prometnica mo­
đevina i njihova međusobnog odnosa, te sačuvanih gradskih komunikacija, pokazu­ gao biti samo dekuman koji je tekao duž naselja, dotičući negdje na sredini toka
je da se i u Saloni izravno odrazila ideja pravilno organiziranoga rimskog grada. Mo­ gradsku dominantu s forumom i kapitolijem.
guće je da su neki pojedinačni presedani iz pretkolonijskog doba (dok je Salona bi­ Trebat će duže čekati da bi se moglo raspravljati o urbanističkoj fizionomiji ko­
la ilirsko-grčki emporij, a potom sjedište konventa rimskih građana) uvjetovali kas­ lonija Narone i Epidaura. Narona je zanimljiva zbog povijesne činjenice da se tu na­
niju izgradnju i otežali dosljednu primjenu urbanističkih principa. No i Parencij je lazio važan emporij nekoliko stoljeća prije osnutka kolonije pa je zbog toga i prije
prije (najdalje od Augusta) bio municipij rimskih građana, a kolonijom je postao za mogla steći neke urbane atribute. Vjerojatno će valjati protourbanim presedanima
Tiberija, pa ipak tako lijepo odražava jasnu ideju ortogonalno organiziranoga grada. zahvaliti činjenicu da je u areal rimskoga grada bio uklopljen i dio naselja na uzvi-
Kako je rečeno, urbana izgradnja trajala je nekoliko generacija pa se s vremenom šenju gdje se u predrimsko doba nalazilo središte naseobine. U ravnici podno uzvi-
moglo ispraviti mnogo toga što je bilo u suprotnosti s temeljnom zamisli. Komuni­ šenja vjerojatno se sterao grad organiziran u ortogonainom sustavu. Koliko je bio

214
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 79. Gradski areal Salone: prostor je podijeljen na istočni (urbs orientalis) i zapadni dio (urbs occidentalis)-, 1. forum; 2. kapitolij; 3. teatar; 4. amfiteatar; 5. starokršćanski kompleks;
6. velike gradske terme; 7. kompleks kasnoantičke izgradnje, Ilinac; 8. zapadna nekropola; 9. Manastirine; 10. Kapljuč; 11. Marusinac: prema Dyggve 1951.
SL 80. Gradski raster, Krk (Curicum): u središnjem
dijelu naziru se tradicije antičkog ortogonalnog rastera;
kasniji perimetar djelomično slijedi duktus antičkog be­
dema (a); A, B, C gradska vrata; b) ostaci termi; prema
Faber 1965. i Mohorovičić 1971.

ovisan o limitaciji agera pokazat će daljnja istraživanja. Odnos naronskog Auguste-


ja prema gradskoj dominanti također još nije dovoljno definiran (Marin 1999a;
1999b; 2001.).
Epiđaur smještajem ima analogija s jaderom i Parencijem. No reljef je ovdje
mnogo izrazitiji, i pitanje je u kolikoj je mjeri bilo moguće i ovdje primijeniti stro­
gu geometrijsku shemu. Oslanjajući se na sve što je dosad izneseno, ne bismo se
morali iznenaditi kad bismo i ovdje, unatoč tehničkim i geomorfološkim teškoća­
ma, utvrdili pravilan raster u užemu gradskom prostoru. Dominanta naselja morala
se nalaziti na uzvišenju što se diže pri kraju poluotočića, s istih razloga kao u Zad­
ru i u Poreču.
Rimska kolonija, agrarna kao i sve druge, bila je i Pola. Njezinu planimetriju i
prostornu organizaciju ne možemo svoditi ni pod kakvu klasičnu urbanističku for­
mulu. Smještena svojim središtem na prirodnom uzvišenju, koje je u predrimsko do­
ba bilo sjedište histarskoga kašteljera, u svojoj prostornoj organizaciji sačuvala je i u
rimsko doba, kao naselje s municipalitetom visokoga ranga, sve odlike autohtonog
naselja (si. 83). No ipak, ako već pokušavamo naselja razvrstati na ona pravilnih i na
ona nepravilnih oblika, onda Pulu svakako treba ubrojiti među prva. Studijem njezi­
ne topografije iz rimskog vremena uočava se na prvi pogled jasna zamisao naselja s
koncentričnim komunikacijama što opasuju uzvišenje, a od njegova tjemena zrakas-
to teče niz komunikacija koje završavaju do linije gradskog perimetra (Gnirs 1904b;
Mlakar 1958.; Mansuelli 1971; Fischer 1996.). U grčkoj urbanistici postojala je, ba­
rem u teoriji, zamisao o gradu prostorno organiziranom u sustavu paukove mreže
koji se također pripisivao Hipodamu iz Mileta, a aluziju na nj donosi Aristofan u “Pti­
cama” (1004 -1009). No nema nikakve potvrde da je ta zamisao bila ostvarena u gr­
čkom svijetu. Pula i sve druge naše gradine ne mogu se pogotovo dovoditi u vezu s

216
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

nekim takvim idejama; one su ovdje autohtone i tradicionalne. Postavlja se samo pi­ su imale zrakaste komunikacije jer je točku konvergencije ipak obilježavalo svetište
tanje zašto je tradicija ovdje pobijedila, zašto se kolonija nije organizirala na ravnu na tjemenu. Međutim, izgradnjom foruma i hramova koji ga omeđuju s jedne kraće
terenu kad je za to bilo uvjeta. Na drugomu mjestu istakli smo da su nosioci autoh­ strane, prvenstvo na hijerarhijskoj ljestvici preuzima ulica koja teče od gradskih vra­
tonih tradicija ponajviše bila ona naselja koja su se prije urbanizirala. Pola je sigur­ ta sa Sergijevskim slavolukom do foruma i tu je funkciju sačuvala do danas. Uvjetno
no postala kolonijom rimskih građana prije 43. god. pr. Krista, u doba građanskih ra­ bismo je mogli nazvati glavnim dekumanom jer vodi iz agera u grad, dok bi radijal­
tova kad je mnoge narode u provinciji tek trebalo pokoriti (Degrassi 1943.;Fraschet- nim ulicama s nešto više opravdanja pristajao naziv karda. Od njih su dva važnija,
ti 1983.; Starac 1999.). Obrambena vrijednost bila je, dakle, još uvijek aktualna. Na­ onaj koji kroz Dvojna vrata (Porta gemina) vodi prema teatru, a na suprotnoj stra­
selje na uzvišenju s pristaništem uz obalu dominira čitavom lukom - zaljevom, a da ni onaj koji se uz crkvu sv. Franje penje prema tjemenu.
je ona bila važna, svjedoči pojava carinskog ureda koji pripada u najstarije postaje Preostaje još niz gradića u primorskom pojasu koji su stekli municipalnu kon­
iliričkog portorija na našoj obali. Vjerojatno je i Pola već u pretkolonijsko vrijeme stituciju i gradsku fizionomiju u ranom Carstvu, a ne možemo ili tretirati kao “pla­
imala nekih urbanih vrijednosti u mjeri u kojoj su i ovdje bili stacionirani italski ele­ nirane” gradove. Svi su oni više-manje, ako uzmemo u obzir i njihovu protourbanu
menti, trgovci i si, pa bi u tom slučaju izgradnja kolonije nastavljala proces koji je fazu, spontane formacije, čime se, naravno, ne negira svjesni utjecaj pri urbanom
bio započeo još prije. No sve to nisu tako uvjerljivi argumenti koji bi mogli oprav­ prestrukturiranju. Među njima posebnu skupinu tvore liburnski gradovi koji su iz­
dati ne samo topički kontinuitet već i autohtonu ideju u urbanoj planimetriji i mor­ rasli na starim predrimskim gradinama. Ovdje se također može uočiti jasna tenden­
fologiji. Pojava da se gradina urbanizira nije usamljena: ne susrećemo ju samo u cija da se čuva potpuni kontinuitet naselja na prijelazu iz protourbane u urbanu fa­
Histriji već i u Liburniji. Međutim, što je karakteristično za Histriju, a nije za Liburni- zu. No dok u Istri kašteljeri ponajvećma čuvaju i svoju autohtonu prostornu organi­
ju, jest činjenica da su histarska naselja u većini (isključivši Poreč) sačuvala autohto­ zaciju, liburnske gradine veoma rano pokazuju težnju da se približe ortogonalnim
ne tradicije i u oblikovanju prostora. To vrijedi i za Rovinj (si. 86), za Kopar (si. 85) shemama, u čemu neke uspijevaju više, a neke manje. Zasad su nam na raspolaganju
i mnoga druga naselja. Prema tome valja takav koncentrično-radijalni sustav tumači­ dva grada iz kontinentalne Liburnije, Aserija i Varvarija, gdje su arheološka istraživa­
ti kao jedno od bitnih svojstava histarske kulture koja je u ovom slučaju nadjačala nja dala toliko materijala da je moguće utvrditi neke njihove temeljne značajke. Po­
vanjske utjecaje. “Paukova mreža” na gradskom prostoru tvori nekoliko inzula koje, najprije, važno je utvrditi smještaj gradske dominante. I uAseriji i uVarvariji ona se
naravno, nemaju ortogonalni tlocrt. Do sudara dvaju sustava, ortogonalnoga i kruž­ nalazila negdje po sredini uzdužnog pravca gradine, ali na samoj periferiji popreč­
nog, moralo je ipak doći na onom prostoru koji je u koloniji preuzeo ulogu gradsko­ nog pravca, na najvišoj apsolutnoj visini naselja, uz sam jugozapadni perimetar, dak­
ga središta, gdje se sterao forum s kapitolijem, u podnožju brijega, bliže gradskoj lu­ le na mjestu koje ni s klimatskoga (jake bure) ni s funkcionalnog stajališta (perifer­
ci. Međutim, to ne može biti primarno rješenje usvojeno kad se kolonija osnivala. ni položaj) nije odgovaralo optimalnim uvjetima. Riječ je i ovdje nesumnjivo o ču­
Hramovi su nastali tek u doba cara Augusta, potkraj njegove vladavine, pa je teško vanju tradicija kultnog mjesta iz predrimskih vremena (Suić 1965.). Pravci glavnih
zamisliti da je grad do tog vremena bio bez svojega najvažnijeg atributa. Centralno gradskih komunikacija prilagođeni su geomorfološkim uvjetima: teku od jednoga do
svetište, jamačno posvećeno kapitolijskoj trijadi, kako se to u kolonijama redovito drugog kraja gradine po dužoj strani. U Aseriji od gradskih vrata koja su bila preob­
susreće, moralo se nalaziti na tjemenu uzvišenja gdje je sada kaštel. Ovdje se zaista likovana interpolacijom Trajanova slavoluka čime su dobila frontalan prospekt, pa
može govoriti o dominanti, a ona je nesumnjivo nastavljala prethodne tradicije jer do jugoistočnog završetka naselja. U Varvariji od zapadnih bočnih ulaznih vrata do
se tu prije moralo nalaziti svetište pulskih Histra.Tek za Augusta kultni se centar istočnih “Skejskih vrata”. Ovdje su uočeni i tragovi te uzdužne osi, s podnicom is­
spušta uz forum s kojim je idejno i prostorno integriran.’8Tako se formira manja or- klesanom u živoj stijeni. Dok uAseriji ne možemo konkretnije govoriti o unutrašnjoj
togonalna cjelina koja ipak ne narušava opći kašteljerski dojam naselja. Nije isklju­ kompoziciji gradskog prostora jer nedostaju podaci (si. 82), djelomično istraženi
čeno da je upravo ovdje u Puli bilo moguće doslovno primijeniti načelo jedinstve­ areali uVarvariji daju naslutiti kako je izgledao sustav gradskih inzula. Naime, istraži­
noga geometrijskog središta (“pupka”, lat. umbilicus, grč. omphalos) prilikom iz­ vači Aserije unijeli su u tlocrt niz konstrukcija (ostataka kuća i si.), ali nisu utvrdili
vedbe centurijacije agera. Umjesto da se traži središte limitacijskog sustava kod da­ njihovu stratigrafiju i barem relativnu kronologiju. Ima tu detalja koji drastično izla­
našnje Galižane, logičnije ga je pretpostaviti na samom tjemenu naselja, na njegovoj ze iz sustava, dok se neki u nj veoma dobro uklapaju. Oni prvi zacijelo pripadaju
prirodnoj i društvenoj dominanti, gdje se upravo susreću jedan kardo s jednim de- srednjovjekovnoj izgradnji, kao i oni njima slični iz Varvarije gdje je bilo moguće ut­
^ Svetište Kapitolijskog troj­ kumanom.Ako ima sudara dvaju oprečnih sustava na užemu gradskom prostoru, vrditi da srednjovjekovna izgradnja nije potpuno slijedila prostornu orijentaciju an­
stva u pretpostavljenoj sred­ daljnji razvitak naselja ih je izmirio. Sve što je bilo izgrađeno izvan pomerija koji te­ tičke izgradnje. U svakom slučaju, vjerojatno je da su u urbanom arealu prednost
njoj građevini između Au-
g u s m i Dijanina hrama uz
če podno brijega prilagodilo se ortogonalnoj mreži centurijacije, najprije suburbiji imale uzdužne komunikacije koje teku u smjeru sjeverozapad-jugoistok, od kojih su
polski forum gledaju Mira- koji su se tu razvijali, a onda i kasniji dijelovi grada do novijih vremena. Gradske pro­ glavne (glavni dekumani) one koje idu od vrata do vrata. Kako pokazuju nalazi u Va-
belia Roberti 2949-: Krizma-
nich 1988.: Fischer 1996.:
metnice nije teško valorizirati jer je ideja grada jasna, a poznati su i mnogi urbani ravariji, čini se da kardi i nisu uvijek išli od jednog kraja naselja do drugoga. Prema
Starac 1996.: Matijašič 1999. elementi. U kašteljerskoj fazi, prije spuštanja kultnog središta do foruma, prvenstvo tome valja zamisliti da su takva naselja bila komponirana pretežno u uzdužnim po-

218
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

jasevima, što nas neovisno o bilo kakvim utjecajima vodi sustavu južnoitalske skam-
nacije.To može imati i svojih praktičnih razloga. Bura je ovdje tako silovita da su i
ulice morale biti zatvorene na pravcima otkuda se ona ruši s Dinare i Velebita. Unu­
tar tih pojaseva bilo je manjih ortogonalnih cjelina u koje su bile ukomponirane ku­
će i ostali objekti. Kuće se pružaju dužom stranom u smjeru karda, približno sje-
ver-jug, pa su im glavni ulazi i izlazi bili na uzdužnim ulicama - dekumanima.
Mjesto koje se u antici zvalo Aserija (Asseria) u hrvatskome je jeziku dobilo na­
ziv Podgrađe. Kako se vidi, kad je u pitanju grad i gradina, ono je u našemu jeziku
nazvano općenito “mjesto ispod gradine.” Sačuvani krnji naziv Naseri (Documen-
ta 1877., 167 = CD 1,151) o kojemu su bili raspravljali M. Barađa i A. Mayer nije os­
tatak hipotetskog toponima InAsseriam gdje bi sc bilo izgubilo početno -i- od pri­
jedloga in. Oblik je latinski u hrvatskome kontekstu. Na početku imena stvarno je
bio hrvatski prijedlog “na”, dok se samo ime naselja pojavljuje u varijanti Serie, Se-
riem, dakle bez početnoga A-. Gubitak takvoga sloga koji je shvaćen kao prijedlog
višekratno je potvrđena kasnoantička pojava. Hrvati su za ime samoga naselja uze­
li naziv koji se odnosi na prostor ispod gradine s općom imenicom grad, gradina,
dok se kasnoantičko ime naselja na gradini, prvobitno jedinoga, sačuvalo u oblici­
ma Serie, Seriem (Anon. Rav. IV 16; v. ovdje 442).To je interesantan hibridni latin-
sko-hrvatski toponim. Valjalo bi utvrditi kako je u kasnoj antici bilo strukturirano
društvo, a onda što su Hrvati stvarno zatekli pod toponimom za antičku Aseriju.
Stara Aenona, smještena na pješčanom sprudu u zatvorenom zaljevu, nepravil­
noga kružnog oblika (si. 81), imala je sve uvjete da ponajviše sačuva predrimsku fa-
cies. Međutim, upravo ona pruža poučan primjer kako su naselja s pretežno autoh­
tonom podlogom slijedila uzore razvijenijih gradova iz bliže i dalje okolice. Živeći u
sjeni Jadera, prihvatila je od njega brojne poticaje što se ogleda na mnogim poljima,
a ponajviše u izgradnji kasnijega flavijevskoga kapitolija s monumentalnim hramom
kapitolijskog tipa kakav se inače ne pojavljuje u gradovima pretežno peregrinskog
postanka, a svojim dimenzijama nikako nije razmjeran veličini grada. Hram počiva
na podiju koji visinom premašuje uobičajene standarde. Očito se time ostvaruje za­
misao graditelja i građana da se s kapitolija može sagledati čitav areal grada koji je
pod zaštitom bogova. Već analiza zračne snimke pokazuje temeljne pravce koji su­
geriraju u glavnim crtama postojanje ortogonalne strukture (Suić 1968a; 1969 ). Is­
pravljanjem glavne ulice koja vodi od Donjeg mosta (u produžetku ceste iz Zadra)
do foruma, koje je posve opravdano jer su uočena antička gradska vrata istočnije od
današnjih, dobiva se glavni kardo koji se, kako sve pokazuje, produžavao do završet­
ka perimetra na sjeveru (Kolega 1996.; 2001; 2001a). Glavnim dekumanom treba
smatrati ulicu koja je od antičkih istočnih gradskih vrata s kvadratnim bočnim kula­
ma vodila k forumu. To su glavne koordinate naselja kojima su se podredili svi osta­
li pravci. Međutim, kako pokazuju noviji rezultati istraživanja, ni ovdje ne treba oče­
kivati posve pravilan i cjelovit raster na čitavu arealu. Postojale su i ovdje veće i ma­
nje inzule nejednakih dimenzija, ukomponirane između ulica koje teku u pravcu de­
kumana (približno istok - zapad), pa je na taj način cjelovitost jedinstvenoga raste­ S i 81. Gradski raster, Nin (Aenona ): na temelju arheoloških rezultata i zračnih snimaka m ože se utvrditi
težnja k ortogonalnoj organizaciji gradskog areala, neovisna o morfologiji kružnog otočn og spruda; 1. kapitolij
ra bila razbijena na više prostranijih cjelina, koje nisu uvijek bile koherentne s te­ na forumu; 2. istočna gradska vrata s kvadratnim bočnim kulama; 3. položaj južnih gradskih vrata; 4. inzulat oko
meljnom idejom ortogonalnog sustava (Belošević 1999 ; 2000.). crkve Sv. Križa; 5. pravac pronađene rimske ulice; Suić; Belošević 1999.; Kolega 2001.

220
ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

ni moglo bi se kad bi bio poznat smještaj gradskog centra, kapitolija i foruma. Po­
najprije se postavlja pitanje jesu li forum i kapitolij bili ukomponirani u jedinstve­
nu cjelinu kao što je to bilo u većini ostalih gradova. Oštar završetak poluotoka pru­
ža za to malo mogućnosti. Ako romanička katedrala nastavlja tradicije starokršćan­
ske crkve, onda je malo vjerojatno da se na tom mjestu u ranijem Carstvu nalazio
hram, jer je pomicanje kultnog centra u doba afirmacije kršćanstva u našim grado­
vima redovita pojava, kako će se vidjeti. Kao glavna arterija mogla je služiti uzduž­
na ulica koja teče uz sam hrbat naselja na njegovoj zapadnoj strani (što je manje
vjerojatno), a jednako tako i ona koja ide uz bedem s istočne strane do luke. U priv­
rednom pogledu ova posljednja svakako je imala veću važnost. Međutim, u sred­
njovjekovnom sklopu prednost je stekla ona zapadna koja vodi do katedrale i uz
koju su nanizane sve crkvice iz ranoga i iz odmakloga srednjeg vijeka. Ipak je mo­
guće da su se i forum i hram nalazili na kraju poluotočića, u produženju one komu­
nikacije koja teče uz bedeme do luke, a da je nova lokacija kultnog središta s roma­
ničkom katedralom poremetila prvotnu hijerarhiju i dovela u prednost ulicu koja
ide linijom perimetra na suprotnoj, zapadnoj strani.
Neki zaključci nameću se promatranjem areala antičke Tarsatike, u povijesnoj
SI. 8 2 . Autohtone predaje u organizaciji naselja, Podgrade
jezgri današnje Rijeke (si. 77). Kasniji slojevi narušili su strogi unutrašnji red nase­
kod Benkovca (Asseria): a) glavna gradska vrata u koja je p o ­ lja no ipak je raspoznatljiv sustav unutrašnjih komunikacija koji je bio ortogonalan.
četkom 2. st. uklopljenTrajanov slavoluk; b) bočna vrata s izboče-
nim bedemom; c ) uski propust s kulom; d) forum s adjacencija-
Glavni pravci - dekumani prolazili su duž naselja, oni su, zapravo, okosnica naselja
ma; Liebl -W iiberg 1908. od njegovih prvih početaka, koje valja tražiti u prvobitnom forumu na važnom
raskršću cesta, uz emporij na ušću Rječine (Faber - Matejčić 1969.; Novak 1993 ).
Glavna komunikacija morala je biti ona koja je preko središta naselja vodila do pris­
Ostaje otvoreno i pitanje prostorne strukture gradova na liburnskim otocima. taništa. Prvobitna jezgra oblikom je bila urbs quadrata, a trapezoidnu formu je
Stari Fulfinij (današnji Omišalj na Krku) tip je gradine uz morsku obalu. Je li ona stekla uklapanjem suburbija na istočnoj strani. Forum s hramom nalazio se u sjever­
prostornom organizacijom slijedila primjere gradina iz kontinentalne Liburnije ili
nom dijelu grada, iznad gradskog dekumana, ondje gdje je u kasnom Carstvu izras­
je dosljednije čuvala predrimske tradicije kao naselja u Histriji, pokazat će iskopa­
lo zapovjedništvo kastra u sklopu sustava alpske klauzure, o čemu će kasnije biti
vanja. Ako se pokaže ovo drugo, bit će to potvrda više da je to područje dijelilo sud­
govora. U svakom slučaju, može se i u Tarsatici pretpostaviti prostorna organizaci­
binu graničnog područja između Histra i Liburna, na što upućuju rezultati istraživa­
ja u sustavu karda i dekumana, s inzulama koje su bile gotovo kvadratnog tlocrta,
nja u drugim domenama materijalne i duhovne kulture (onomastika, toponomasti­
što sugerira i oblik prostora obuhvaćenog perimetrom. Slabo je poznata i planimet­
ka, kultovi i dr.). Od staroga Kurika (Krk, si. 80) može se odrediti linija perimetra
rija gradova u Hrvatskom primorju. Koliko su tu bila primijenjena načela rimske ur-
koji zatvara luku, no o unutrašnjoj prostornoj organizaciji jedva da nešto znamo.
banistike, pokazat će terenska istraživanja. Za Argyruntum (Starigrad Paklenica)
Naprotiv, stara Arva (Rab) unatoč gotovo potpunoj neistraženosti, još danas u svo­
može se također zaključiti da je izrastao kao mali emporij duž ceste koja je tvorila
joj prostornoj organizaciji upućuje na urbanističke temelje stečene u antici. Rab le­
i temeljnu uzdužnu magistralu naselja (si. 76). Ona se logično nastavljala prema ju­
ži na jezičcu koji se pruža u more, zatvarajući s istočne strane gradsku luku, pa po
tome ima sličnosti sa Zadrom i s Porečom (si. 191). Međutim, sličnost ipak nije pot­ goistoku i služila je kao okosnica gradskoj nekropoli. Sam je grad imao oblik prilič­
puna. Iako Arva nije bila kolonija pa se ne može smatrati planiranim gradom, može no pravilnog četverokuta pruženog uz obalu pa su i unutrašnji prostori morali biti
se utvrditi da u njoj također postoji strogi unutrašnji red u jednom ortogonalnom usklađeni s takvim oblikom i s tom orijentacijom (Abramić - Colnago 1909.;Fađić
sustavu koji je izdužen kao i sam poluotoćić, pa se u tome vidljivo udaljava od Zad­ 1995a). O središtu grada nema nikakvih podataka pa stoga nedostaju bitni elemen­
ra i od Poreča. Zbog toga je i odnos broja karda i dekumana različit, u korist onih ti za promatranje unutrašnje funkcije naselja.
prvih ako se kao kardi mogu uzeti one poprečne ulice koje se sa zapadnog hrpta Današnje Crnogorsko primorje bilo je dobro urbanizirano. Međutim, to je zaklju­
spuštaju prema luci, zatvarajući s uzdužnim dekumanima prilično pravilne inzule, čak koji se mnogo više temelji na pisanoj izvornoj građi negoli na materijalnoj doku­
koje su izdužene u longitudinalnom smjeru. Očito je da su dekumani imali važnu mentaciji. Riječ je, zapravo, o naseljima prvoga reda jer su to većinom bili municipi­
funkciju u komuniciranju ager - centar. Precizno odgovoriti koji je od njih bio glav­ ji rimskih građana. Priljev italskih elemenata počeo je ovdje vrlo rano, već nakon pr­

222
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

voga ilirskog rata.Tada su italski trgovci i ostali pripadnici rimskoga poslovnog svije­
ta malo-pomalo zauzeli pozicije u centrima koji su i prije imali nekih urbanih tradi­
cija jer su u njima djelovali helenistički elementi, u ekonomskom smislu iste vrijed­
nosti kao i rimski koji su ih zamijenili. No na temelju sporadičnih fragmenata teško
je stvoriti potpuniju predodžbu. Od njih četiri (Risan, Kotor, Budva i Ulcinj) samo Ko­
tor i Budva (si. 87) čuvaju neke zasade koje se mogu pripisati rimskoj urbanistici. Po­
gotovo Kotor, koji čuva kontinuitet iz antike, s temeljnim oblikom rimskog okola, u
kojemu je vidljiva temeljna tlocrtna shema u pravokutnom sustavu. No kako se ništa
ne zna o distribuciji urbanog prostora i o njegovoj dominanti, svako raspravljanje o
unutrašnjim odnosima ostaje u granicama pukog domišljanja (Bošković 1959.).
Ostaje na kraju stara Doclea koja je dobro istražena. Ona zaslužuje i posebnu
pažnju jer se ubrajala među najprostranije gradove u provinciji Dalmaciji.79 Smješ­
taj na platou između tri rijeke odredio joj je temeljni oblik. Otkriveni dijelovi grad­
skih komunikacija te sačuvani temeljni pravci koji se naziru u njezinoj planimetri­
ji otkrivaju dva ortogonalna sustava: jedan u zapadnom i drugi u istočnom dijelu
grada (si. 78). Oni su različite orijentacije kao i objekti koji se nalaze na njihovu
prostoru. Dijeli ih unutrašnja prometnica koja spaja sjeverni s južnim bedemom.
Ona vjerojatno u temeljnoj liniji slijedi pravac jedne antičke diskriminante. Pojava
je neobično zanimljiva i sugerira zaključak da je i Dokleja, slično kao i Salona, do­
živjela prostornu artikulaciju, i to u jedinomu mogućem pravcu - prema istoku.Vje­
rojatno je naknadno bio integriran suburbij koji se mogao formirati jedino s istoč­
ne strane (ostale su omeđene rijekama). Budući da grad nije bio kolonija, nije imao
ni centurijacije u ageru pa pravci limitacije nisu mogli poslužiti kao orijentacija no-
vododanom prostoru. Međutim, upravo u istočnom dijelu koji ima planimetrijski
sustav nezavisan od zapadnog dijela grada, unutrašnji raster pokazuje visok stupanj
koherencije s perimetrom, kao što i starokršćanski kompleks upućuje na podređe­
nost temeljnim pravcima rastera ovoga dijela grada. Pretpostavka je zanimljiva i pri­
mamljiva, no ipak ju treba provjeriti pomnijim istraživanjima. Okosnicu zapadnom
dijelu grada čini širok dekuman približno u pravcu istok - zapad što ga je Sticotti
(1913-, 29 i d.) nazvao via triumphalis. Uz dekuman su odreda kvalitetni objekti
javne namjene: sa sjeverne strane nalazi se forum s bazilikom, s južne centralne ter­
me i hram - glavno svetište. U urbanom tkivu nema komunikacije koja bi se mog­
la mjeriti s ovim dekumanom. Stotinjak metara južno od njega razabire se uspored­
ni pravac (si. 78), možda trag sporednog dekumana. Razmak je, očito, odveć velik
da bi poslužio kao stranica jedne inzule. Sačuvane linije na terenu izravno navode
na zaključak da su međuprostori bili ispunjeni užim pojasevima, širine oko 50 m, u
koje su bili smješteni pojedini objekti, pa i stambene kuće. Ne nazire se njihov kon­
tinuitet od jednoga do drugoga kraja grada (od sjevera prema jugu), što s jedne stra­
ne dokazuje da je unutrašnja dispozicija blokova bila daleko od idealnoga “šahov­
SI. 83. Autohtone predaje u organizaciji naselja, Pula (Pola): A - H duktus bedema; 1. Herkulova vrata; 2.
skog polja”, a s druge strane da su kardi imali podređenu ulogu u odnosu prema Dvojna vrata; 3. malo kazalište; 4. cisterna; 5. Augustov hram; 6. istočni hram uklopljen u gradsku vijećnicu; 7.
dekumanima. To smo, uostalom, ustanovili i u mnogim drugim gradovima “sponta­ forum; 8. slavoluk Sergijevaca; 9, veliko kazalište; 10. osmerokutni mauzolej; 11. nimfej; 12. amfiteatar; 13. ostaci an­
nog” postanka. Naprotiv, u istočnom dijelu grada pravci karda su koherentniji, dok tičkih građevina; 14. ostaci srednjovjekovnog zdenca, pločnika, bedema i kule: 15. antički kanali; 16. ostaci pločni­
ka; 17.kuče u suburbiju; 18. katedrala; 19, kompleks sv. Marije Formoze; 20. kapelica sv. Nikole; 21. pravoslavna cr­
Sticotti 1913- odakle su bi se uloga važnijeg dekumana mogla pridati onome koji je tekao južno od starok­ kva; 22. crkva sv. Stjepana; 23. crkva sv. Ivana; 24. kapelica sv. Martina; 25. crkva sv. Franje; 26. kaštel i crkva sv. Vida,
preuzete i ilustracije. Usp. 27. grobovi; 28. starokršćanski mozaici; 29- ostaci dviju kružnih kula uz slavoluk Sergijevaca; 30. ostaci fortifikacij-
Mijović 19”9- ršćanskoga kompleksa. skog sustava - kule; Mirabella-Roberti 1949.; Mlakar 1956.: Džin 2001.

224 225
ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

\ \

SI. 85- Autohtone predaje u organizaciji naselja, Kopar (Agida), Slovenija: kombinacija histarskog
kašteljerskog rastera s ortogonalnim

SL 84. Autohtone predaje u organizaciji naselja, Vizače (Nesactium): 1. prvotni gradski perimetar; 2. Por­
ta Polsnsis-, 3. gradinski ulaz; 4. istočna vrata; 5. termalni sklop; 6. ostaci stambene arhitekture; 7. kaoitolij; 8. položaj
foruma; 9- starokršćansko groblje; 10. rimskodobna nekropola; 1 1 . starokršćanske bazilike; 12. zid koji dijeli grob­
lje od urbanog areala; Rosada 1999. nije objasniti, no oni su rjeđe pojave i u širim relacijama. Takva je bila npr. stara Aos-
ta, koja je imala oblik pravilnog četverokuta koji se veoma približuje kvadratu, s jas­
no označenim kardima i dekumanima koji teku usporedno s gradskim bedemima (si.
68,69). Tu opću kvadratnu strukturu u tlocrtu grada i u sustavu gradskih inzula ne
remeti ni uklapanje u kvadratni sustav onih objekata koji imaju drukčije geometrij­
6. Odnos između perimetra i rastera ske oblike, kao što su teatar i amfiteatar. Sličnih primjera ima više na tlu Italije (si. 70,
71), a jednako tako i u provincijama, kao npr. Timgad (Thamugadi, si. 72) u Africi. U
nas takvih primjera nema, ali ima gradova koji od takvog modela nisu bili daleko.
Po normama gramatičke discipline i usvojene prakse rimske kastrametacije u ideal­ Taj odnos treba ponajprije tražiti u planiranim gradovima, odnosno u kolonija­
nom gradu trebala je biti uspostavljena čvrsta unutrašnja zavisnost između rastera
ma. Jader i Parencij prilično su blizu takvomu modelu. Njihovi kardi u gradskom
grada i perimetra. Pravilni ortogonalni raster uklopljen je u pravilnu geometrijsku tkivu paralelni su s linijom bedema s kopnene strane, a dekumani okomiti na tu li­
formu građa što ga omeđuju zidine.Takav odnos uvijek postoji u rimskom okolu, a niju. Duže strane bedema nemaju takve relacije, odnosno imaju ili samo na pojedi­
po tome i u onim civilnim naseljima koja su se razvila na temeljima okola, kao sta­
nim potezima. To jasno pokazuje da se linija perimetra prilagodila morfologiji po-
ra Emona (Ljubljana). Takav odnos imali su i Dioklecijanova palača u Splitu,
luotočića koji se nisu mogli svesti u posve pravilnu geometrijsku formulu. U Saloni
Aequum, palača u Mogorjelu i dr. No istraživanja pokazuju da je jedno teorija, a
najstarija jezgra grada pokazuje slične tendencije: bedemi su se djelomično prilago­
drugo praksa. Neki primorski gradovi, nastali u različitim uvjetima, na različitim so­
dili pravcima centurijacije, unutrašnji gradski raster također, pa su zbog toga deku­
cioekonomskim i kulturnim temeljima, djelovanjem različitih urbanogenih faktora,
mani okomiti prema sačuvanomu istočnom bedemu, a kardi gotovo paralelni s nji­
u različitim prirodnim uvjetima, nastojali su se takvom idealnom modelu što više
me, dok su u glavnim linijama kardi okomiti na liniju bedema uz more, a dekuma­
približiti, dok se u nekih takva tendencija uopće ne zamjećuje. Prema tome može­
ni paralelni s njima. U ostalim dijelovima grada međuzavisnost je manje došla do iz­
mo govoriti o gradovima u kojima postoji unutrašnji odnos i međuzavisnost izme­
ražaja: moguće je utvrditi neke relacije između pravaca karda u istočnom gradu i
đu rastera i perimetra i o gradovima gdje tog odnosa nema.
linije bedema na sjevernoj strani. Najtješnji odnos morao je imati Aequum (si. 75),
U rimskom urbanizmu ima mnogo primjera gdje je grad planiran u strogim od­ kojega perimetar zatvara prostor kvadratnog oblika, sa spomenutim izbočenjem na
nosima, s čvrstom koherencijom između ortogonalnog rastera i geometrijskog lika istočnoj strani. Oblik foruma i njegova orijentacija pokazuju da se ovaj grad u naj­
naselja. Ti se gradovi navode kao primjer i model kad se ovaj odnos želi što plastič- većoj mjeri približio idealnom tipu urbs quadrata. No tendencije u usklađivanju
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

tih relacija zamjetljive su i u neplaniranim gradovima.Tarsatika se također formira­


la u razmjerno pravilnom geometrijskom liku. Njezina se tri poteza bedema sijeku
pod pravim kutom, samo se četvrti prilagodio toku Rječine, pa grad ima oblik tra­
peza (si. 77). Gradski raster u cjelini slijedi linije pravokutnog odnosa zapadnoga,
sjevernoga i južnoga gradskog zida. Antički Rab, iako veoma izdužen, s naglašenim
nerazmjerom između broja karda i dekumana, odražava iste odnose; zid prema age­
ru okomito siječe poluotočić, s njime su usporedni svi kardi u gradu, a bedemi s is­
točne i većinom sa zapadne strane slijede liniju gradskih dekumana. Minijaturna ag­
lomeracija kao što je bio Argyruntum ima oblik pravilnog četverokuta; glavni de­
kuman koji po dužini siječe naselje usporedan je s linijom bedema uz more i pre­
ma Velebitu pa valja očekivati da su i drugi pravci rastera bili u logičnom odnosu
prema bedemima (si. 76). Gradovi kontinentalne Liburnije pokazuju naprotiv pot­
puno nezavisan odnos. Perimetar tu slijedi liniju starijih gradinskih fortifikacija ko­
je su bile prilagođene geomorfološkim uvjetima. Iako je njihovom urbanizacijom
bila negirana (naravno, ne odjednom) stara gradinska prostorna organizacija, koja SL 86. Autohtone predaje u organizaciji naselja. Rovinj (Ruginium): prema crtežu iz 17. st. razabira se
je nesumnjivo bila u odnosu s linijom perimetra, primjena ortogonalnog sustava ni­ histarske kašteljerske tradicije
je mogla ni na kakav način uspostaviti pravilne relacije između unutrašnje ortogo-
nalnosti i ovalne ili slične temeljne forme naselja, kako pokazuju primjeri Aserije
(si. 82) i Varvarije. Slična je situacija i u Enoni (si. 81). Zbog prirodne konfiguracije
ona je imaia sve uvjete da sačuva stari predrimski raster građinskog tipa, s unutraš­
7. Arhitektonska izgradnja
njim komunikacijama koje se podvrgavaju ovalnoj liniji perimetra. Međutim, i tu je
došlo do sraza dviju oprečnih geometrijskih formi: pravokutne i kružne. Dokleja,
kako je navedeno, odaje veću međuzavisnost perimetra i rastera u svojemu istoč­ Hrvatski priobalni prostor obiluje ostacima antičke arhitekture, koja je izazvala i ra­
nom dijelu, dok u zapadnom takva odnosa nema. doznalost okrunjenog pisca Konstantina Porfirogeneta već u 10. stoljeću, a onda
osobito naših humanista iz dalmatinskih gradova Splita, Zadra, Dubrovnika, kao i
Pitanje je napokon kako treba promatrati te odnose u naseljima koja su saču­
svjetskih putopisaca iz 17., 18. i 19. stoljeća. Međutim, do danas nemamo sustavne
vala i topografski i morfološki kontinuitet iz predrimskog vremena (Finocchi
obrade te vrijedne baštine po kojoj se Hrvatska svrstava među klasične zemlje. Bez
1970.), kao što su Pula i neki drugi istarski gradovi (Vizače, si. 84; Rovinj, si. 86; Ko­
podrobnijih i dubljih spoznaja o našemu antičkom graditeljstvu nemoguće je u pot­
par, si. 85 i dr.). Kako god se to činilo nelogičnim, ovdje su relacije u čvrstoj unut­
punosti obraditi urbanizam antike na hrvatskom primorju. Povijest antičkoga gradi­
rašnjoj organskoj vezi. Sačuvavši staru histarsko-gradinsku liniju perimetra i uz nju
teljstva na istočnoj obali Jadrana ostaje i dalje deziderat naše znanosti koji bi treba­
temeljnu ideju autohtone prostorne organizacije, sačuvali su u najvećoj mogućoj
lo što prije ostvariti. Na ovome mjestu bit će u sumarnom pregledu prikazani poje­
mjeri i logične odnose između linije perimetra i gradskog rastera.Tu nema sukoba
dini spomenici, elementi urbane izgradnje, u onoj mjeri koliko je to potrebno i mo­
dvaju sustava, prema tome ni sukoba dvaju shvaćanja grada odnosno dviju kultura.
guće u okviru teme kojoj je djelo posvećeno.
Prevagnuli su, dakle, autohtoni elementi koji se uporno održavaju ne samo u nase­
ljima na uzvišenju kao što je Pula već i u onima gdje se ortogonalni sustav mogao
bez teškoća primijeniti, npr. u Kopru (si. 85) To je dokaz više da takve pojave valja
definirati kao osebujne kulturne značajke starih Histra. A) Hramovi i svetišta

Već je navedeno kako je osnivanje grada bilo prožeto religioznim činima i ka­
ko su religiozna naziranja utjecala na postanak i razvitak naselja. U tom pogledu
složna su mišljenja svih istraživača, dok se razilaženja pojavljuju kad se hoće utvr­
diti gdje je kult imao primarno značenje, a gdje se on pojavljuje kao posljedica
(“odraz”) društvenih stanja i zbivanja. U pitanju je, dakle, znanstveni pristup. Neki '■ Fustel d e Couianges 18(w.:
usp. i Mumford 1968.. 5 i d.
su kultu i religiji pridavali glavnu ulogu ne samo u procesu poleogeneze već i u či­ ("Svetište, selo. utvrđenje").
tavu društvenom životu,80 dok su je neki drugi neopravdano nastojali podcijeniti. 93 i d i dr.; Bloch 19/0.

228 229
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

lonije) ili organiziranim doseljenjem italskih elemenata (oppida civium Romano­


rum), slijedili primjer Rima i posjedovali kapitolijski hram koji je u temeljnoj za­
misli reproducirao Kapitolijski hram u Rimu, pa su i oni, kao i onaj u Rimu, bili pos­
većeni kapitolijskoj trijadi, Jupiteru, Junoni i Minervi, kako je to uostalom i Vitru-
vije predlagao (Vitruv. I, 7, 1, v. ovdje 410; Cagiano de Azevedo 1941.; Bianchi
1950.).Takvi kapitoliji imaju po tome tri cele ili jedinstvenu građevinu s unutraš­
njom trodijelnom ćelom. Na hrvatskoj obali susreću se oba tipa. Gradovi koji nisu
imali tako izrazit “rimski” karakter, u kojima je prevladavala autohtona kulturno-et-
nička komponenta, mogli su imati i drukčijih rješenja i uopće nisu morali imati
hram posvećen rimskoj trijadi. Općenito je poznato da su autohtona, prvenstveno
gradinska naselja ispočetka imala jedno božanstvo gentilnog karaktera koie je
predstavljalo čitavo naselje jedne čvrste krvno povezane skupine. Izrastanje zajed­
ničkog središta na istomu mjestu gdje se nalazilo prethodno glavno naselje zače­
tak je nekakvoga domaćeg “Olimpa” u kojemu se još čuva uloga starijega gentil-
noga glavnog i jedinog božanstva. Tu smo na terenu razvitka duhovne kulture po­
jedinih naselja koja su nastala takozvanim sinekizmom, za što nam kao zorni prim­
jer služi postanak Atene kako ga prikazuje Plutarh u Tezejevu životopisu (Plut.
Thes. 24 i 25). U mnogim je gradovima karakteristična pojava da u razvitku dolazi
do integracija, gdje je često nemoguće utvrditi što kojoj skupini pripada. Međutim,
Antički grad grčkoga i rimskog svijeta nije samo objektivizirana ideja organizi­ elementi rodovske kulture, krvne kulture rodovskih skupina, sačuvali su usprkos
ranoga ljudskog prebivališta. On je i moralno biće koje posjeduje i svoju transce- svim promjenama podjelu na bratstva (fratrije) koja su čuvari starih rodovskih in­
dentalnu projekciju, on, kao i ostala naselja, ima svojega daimona, upravo kao i čov­ stitucija u svim sferama duhovnog života, dok su npr. rodovi (file) ponajprije u fun­
jek, on se i štuje kao njegov genij (genius loci) kojemu se podižu zavjetni spome­ kciji političkog i ekonomskog života. Rimljani su u pogledu tuđih kultova bili libe­
nici,81 a sami gradovi često imaju simbole i likovne personifikacije s figurom hele­ ralni i često su povezivali kult svojih božanstava s kultom domaćih božanstava ko­
nističke Tykhe, rimske Fortune, ovjenčane krunom u obliku gradskih zidina, kao ji su zatekli u peregrinskog stanovništva.To su tzv. interpretacije (interpretatio Ro­
npr. Salona (Abramić 1949.: Cambi 1965; vidi ovdje 15). U rimsko carsko doba, kad mana), kao što je npr. povezivanje rimske Venere s autohtonim ženskim božan­
na našim obalama počinje širi razmah urbanizacije, bilo je potencirano političko stvom plodnosti stare Enone, što je i likovno i epigrafski vrlo uvjerljivo pokazano
značenje kulta u gradskoj zajednici pa se to odražava i u tipologiji kultnih objeka­ (Venus Anzotica, Suić 1951.; Šašel 1963., ILJug 5,823). Iako je u načelu ispravno
ta i u organizaciji prostora na kojemu se kult obavljao. razlikovati dvije grupe gradova po gore spomenutom kriteriju, bilo bi promašeno
prepoznavati kao isključivo ili pretežno “rimske” sve one gradove gdje se susreće
Katalog kultnih objekata na istočnoj jadranskoj obali nije velik. Zanimaju nas
tip kapitolijskog hrama. Primjeri iz većih gradova utjecali su na manje u susjedstvu
prvenstveno hramovi u gradskim naseljima, ali ne treba mimoići ni one u ruralnim upravo kao i danas, pa stoga npr. susrećemo u staroj Enoni kapitolijski hram koji
ambijentima, pogotovo kad imaju izraženu visoku kakvoću urbane arhitekture, kao je čak veći i raskošniji od onoga u nedalekom Jaderu, ali u osnovi ponavlja ideju
npr. hramovi u sklopu raskošne rezidencije u uvali Verige na o. Brijunu. Osobitu po­ zadarskoga, iako sve upućuje na to da je Enona u ranom Carstvu u demografskom
zornost valja pokloniti hramovima uz koje je bio povezan službeni kult u gradu, ko­ smislu imala pretežno epihorski karakter.
ji su se redovito dizali na gradskom kapitoliju. Ostaci tih hramova otkriveni su u Po­
Od svih dosad istraženih kapitolija onaj u Zadru pruža najjasniju i najkoheren-
reču, Puli, Zadru, Ninu, Saloni, Naroni i u Dokleji, a ovamo bi se mogli pribrojiti i
tniju sliku kao kompleks za sebe i kao uži prostor u tkivu čitavoga grada, iako mu
hramovi u Dioklecijanovoj palači u Splitu, iako su nastali mnogo kasnije i po tome je hram sačuvan samo u temeljima, i to djelomično. Čitav kapitolij zamišljen je kao
odražavaju znatno drukčija poimanja u religijsko-ideološkom smislu. istaknuta dominanta što se izdiže nad više-manje ravnim naseljem, na umjetno iz­
Tip kapitolija, njegova planimetrija i prostorna organizacija u tijesnoj su vezi građenom podiju koji je od susjednoga foruma viši oko 1,80 m. Posred tog prosto­
s karakterom gradskog naselja i s time je li grad posve rimski kao što su bili kolo- ra bio je podignut hram prostil heksastil, orijentiran prema forumu, svakako na
* Npr. u skardoni. Ferro nije i municipiji rimskih građana, ili je grad spontanog postanka sa snažnim peča- znatno uzdignutom podiju od kojega su se sačuvali samo temelji i fragmenti gor­
lM i ,aL. 3f802 !*"!““ tom autohtonosti. Može se krenuti, barem u načelu, od više-manje općenito prih-7. njega i donjeg profila. Idealnu rekonstrukciju omogućuju mnogobrojni arhitekton­
m untapu}. u varvanji, bine
1970. (gpniu$loci) i dr. vaćenog mišljenja da su gradovi koji su bili urbanizirani planskom izgradnjom (ko­ ski ulomci tambura trijemskih stupova, baza, arhitrava, vijenca, friza i dr., dijelom ot-

230
ANTIČKI GRAD Ostvarenja gradu klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI 89- Kompleks foruma i


kapitolija, Varaždinske Top­
lice (Aquae Ia s a e \ tlocrt i
aksonometrija: 1, forum; 2. ka-
pitolij; 3- ranije terme; 4. kas-
norimske terme; 5. bazilika;
Nemeth-Ehrlich et ai, 1997.

u drugim provincijama, osobito na galskom području. Smatra se da takva kompozi­


cija upućuje na prethodnu fazu života kad je na mjestu naselja bilo vojničko središ­
te, za što u Zadru nema potvrda, ili na udio vojnih menzora u planiranju grada.
Istom tipu pripada i kapitolijski hram u Enoni (si. 97). Analiza njegovih arhitek­
tonskih dijelova upućuje na zaključak da je bio podignut u doba Flavijevaca (Cagia-
Si. 88. Kapitolij, Brescia (B rix ia \ Italija: ostaci hrama iz 110 deAzevedo 1941.; Suić 1968., 1969.;Skefich 1971.), odnosno upravo Vespazija-
republikanskog doba i kapitolija s tri cele iz flavijevskog raz­
doblja; Mirabella-Roberti 1947. na, a to potvrđuje i ulomak natpisa što je bio uklesan na njegovu pročelju. Istraži­
vanja pružaju elemente za zaključak da se na istom mjestu prije toga dizao manji
hram, orijentiran približno kao i ovaj flavijevski, podignut vjerojatno u vrijeme kad
kriveni prilikom istraživanja, dijelom uzidani u temelje Sv. Donata, a čitav stup s ka- je Enona stekla civitet i konstituciju. Hram u Ninu najveći je od svih u nas dosad
pitelom sastavljen od pronađenih dijelova podignut je početkom 19- st. na današ­ poznatih. Imao je trodijelnu celu i dubok trijem ispred nje, i on je bio prostil hek-
njemu Zelenom trgu (Hauser - Bulić 1884.; Brunelli 1913-, 132; Cecchelli 1932.). sastil (ili možda pseudoperipter?), a dizao se na visokom podiju, od kojega su saču­
Uz stražnji zid cele nalaze se solidna utemeljenja, u svakom dijelu cele po jedno, vani ortostati fasade i završni profili. Novija istraživanja znatno su korigirala prijaš­
poviše kojih su bile postavljene baze kipova (simulacra) kapitolijske trijade, od ko­ nje prijedloge rekonstrukcije. U prvoj fazi hram je imao izbočene paraste između
jih su također nađeni fragmenti. Kao baze su služili oni tobožnji “žrtvenici” što ih kojih je bilo položeno monumentalno stubište, a tek je kasnije sa strana na proče­
je A. Hauser rekonstruirao, podignuti na trošak Apuleje Kvinte. Posvećeni su Jupit- lju dobio povišene podije. Ako je vjerovati tlocrtu što ga je izradio Ć. Iveković, će­
rujunoni i Minervi (CIL 3. 2904; 2905). Stilski i dekorativni elementi hrama poka­ la je na bočnim zidovima u unutrašnjosti imala sa svake strane po tri polukružne
zuju da je bio sagrađen u Augustovo doba, i to u prvom razdoblju njegova vladanja. niše, pa to navodi na zaključak da su možda ovdje, a ne u trijemu oko foruma, bile
U prvoj fazi izgradnje pristup kapitoliju bio je riješen frontalno: na povišeni plato postavljene monumentalne statue imperatora julijsko-klaudijevske familije od kojih
vodila su dva stubišta (si. 93). U drugoj fazi ta su stubišta bila zatvorena, a pristup su četiri sačuvane. U tom slučaju valjalo bi pretpostaviti da je i ovdje službeni orto­
kapitoliju bio je riješen lateralno, kroz trijem koji je podignut oko platoa negdje u doksni kapitolijski kult bio zamijenjen kultom carske osobe, da je hram postao Au-
doba Flavijevaca, istodobno kad je bio podignut trijem oko foruma (si. 94).Trijem gusteum, a to se ne bi protivilo našim znanjima o demografskoj strukturi stare Eno-
oko kapitolija (peribolos) imao je dva niza stupova, vanjski i unutrašnji, a s vanjske ne gdje su u ranom Carstvu prevladavali epihorski i orijentalni elementi.
strane bio je opasan zidom. Na taj se način formirao povišeni prostor pravokutnog Drugi tip kapitolija ima odvojene cele, u nas u Nezakciju, u Saloni i u Poli. Naj-
tlocrta okružen trijemom, otvoren prema forumu, u sukladnom i logičnom kontra­ izrazitiji primjer takva rješenja pruža kapitolij iz druge faze u Briksiji (Brixia, dan.
punktu s forumskim prostorom i s njegovim trijemom (si. 96; Suić 1981., 209 i d.). Brescia) u Cisalpinskoj Galiji (si. 88), a istome tipu pripada i kapitolij u Veroni (si.
Ispred pročelja hrama bio je postavljen žrtvenik, a sam podij kapitolija izdignut nad 91). Tome se rješenju znatno približava kapitolij u Nezakciju (si. 98), iako onaj u
površinu foruma mogao je služiti i kao gradska javna tribina (rostra). Ovakvo pros­ Briksiji zbog zajedničkog trijema ispred cela djeluje kao jedinstveni arhitektonski
torno rješenje kapitolija i njegova odnosa prema forumu zasad je u primorskim an­ sklop, čuvajući stare tradicije hrama s trodijelnom ćelom (consuetudo Italica), dok
tičkim gradovima na hrvatskoj obali jedini primjer, dok mu se analogije mogu naći cele u Nezakciju djeluju kao samostalni elementi, odvojeni, ali u potpunom među-
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 91. Kompleks fonima i kapitolija, Verona, Italija: trodijelni hram izbečen prema forumu; Malgherini -
Frotingham

i ostalim dijelovima trabeacije (T. I.). Prostorna zamisao ovakva kapitolija s dva hra­
ma koja bočno zatvaraju prostrani podij što gleda na forum odlučno se odvaja od
rimske tradicije u koncepciji i izgradnji kapitolija. On bi se takvoj koncepciji znat­
no približio kad bi se sa sigurnošću moglo dokazati da se između ovih dvaju hra­
mova, posred podija, dizao srednji (Krizmanich 1988.). Između dvaju hramova mo­
gao je stajati i žrtvenik. Postavlja se onda pitanje: zar je moguće da Pula nije imala
pravi kapitolij posvećen kapitolijskom trojstvu? Hramovi do foruma sagrađeni su
tek potkraj vladavine cara Augusta. To otvara drugo pitanje: zar je moguće da Pula
više od pola stoljeća nije imala kapitolijskog hrama i organiziranog prostora za služ­
SI. 90. Kapitolij, Trst (Tergeste), Italija: a) ostaci istaknutog rizaiita sa stupovima na povišenom podiju; b) os­
beni kult, kad je poznato da je kolonija rimskih građana ovdje bila utemeljena pri­
taci gradske bazilike; c) rankršćanska bazilika sv.Justa;d) baptisterij;e) zdenac; Scrinari je 43. g. pr. Krista? Sama od sebe nameće se pretpostavka da je prije izgradnje hra­
mova uz forum, koju ujedno treba povezati s konačnom izgradnjom samoga foru­
ma s kojim oni čine logičnu cjelinu, u Poli postojalo drugo kultno mjesto s odgova­
sobnom skladu, s izraženom simetrijom.8- Srednja cela prostranija je od bočnih, što rajućim hramom. Uzimajući u obzir naglašen kontinuitet u prostornoj organizaciji
je neobično, ali im je obrada i kompozicija identična, a to pokazuje da je cijeli kom­ gradske jezgre unutar bedema i poštivanje ranijih kašteljerskih tradicija u prostor­
pleks bio unaprijed programiran kao jedinstvena cjelina. Sve cele imaju dubok pro- noj organizaciji naselja, valjat će dopustiti da se i kultno mjesto prije izgradnje sa­
naos, vjerojatno s dva niza stupova. Za razliku od hramova u Poli i Ekvu čini se da čuvanih hramova i organizacije forumskog prostora nalazilo na onomu mjestu gdje
je ovdje svaka cela imala zasebni podij, između kojih su tekli uski hodnici. Arhitek­ je bilo u predrimsko doba, dakle na tjemenu uzvišenja, koje je ujedno umbilicus
tonski ulomci sugeriraju datiranje izgradnje u flavijevsko doba. grada i vjerojatno sustava agerske centurijacije. Tu se već pedesetak godina prije iz­
Posebnu vrijednost imaju ostaci kapitolija u Puli® već i zbog činjenice da je je­ gradnje foruma morao nalaziti kapitolijski hram koji je jamačno svojim tlocrtom i
dan hram gotovo potpuno sačuvan. Međutim, ovdje se postavlja pitanje, radi li se volumenom reproducirao tip kapitolijskog hrama izgrađenog po starim rimskim
' M aasudli 1971.. 129 i (I.; zaista o kapitoliju u pravom smislu riječi. Neka pitanja ostaju otvorenima i vrijedi­ tradicijama. Treba naglasiti da su kultna mjesta najkonzervativnija i da se ona nisu
Mutijušić 1990.; Bodon 1999:
Kos-idu 1999. Cijeli svezak
lo bi pokušati na njih dati određeniji odgovor. Kapitolij se diže na relativno niskom bez velikih razloga pomicala na prijelazu iz predrimskoga u rimsko doba, ne samo
HAiil 2-1996. posvećen je podiju koji je stubama povezan s forumom, a na njegovoj desnoj i lijevoj strani di­ u gradovima s autohtonom podlogom već i u kolonijama kako pokazuje primjer
Nezakciju.
že se po jedan hram prostil tetrastil, identičnih dimenzija i obradbe. Relativna nizi­ Zadra, gdje su u donjim slojevima do hrama pronađeni ostaci suhozidnog recinkta
' G nirs 1915.-. Forlati-Tama- na hramskog podija kompenzirana je naglašenom elegancijom i visinom zdanja, s koji je vjerojatno pripadao pređrimskom svetištu. Lijevi hram u Puli bio je posve­
m 1923.: 1926: M lakar
1958.: l’avan 1958.: 1971.: četiri glatka stupa na pročelju i s dubokim trijemom, pa u čitavoj konstrukciji cela ćen “Rimu iAugustu" (Romae etAugusto). Poznato je da August, poučen nemilim
Crema 1959.. 176: Mansuelli zaprema tek polovinu. Za razliku od zadarskog hrama, koji također potječe iz vre­ iskustvom svojega poočima Cezara, nije dopuštao da ga za života štuju kao božan­
1971.. 131 i d.: Krizmanich
1988.: MaiijaSič 1990.: Fis- mena Augustove vladavine i na kojemu plastični i dekorativni elementi upućuju na stvo i da mu se podižu hramovi. Dopuštao je da se to radi na Istoku, gdje su takve
cher 1996: Starac 1996. strogost i jednostavnost, ovaj u Puli ističe se raskošno obrađenim kapitelima, frizom tradicije bile prihvaćene u helenističko doba i gdje se vladarima iskazivala božan-

234
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 92. Kapitolij, Salona, faze razvitka: a) dvije odjelite cele s izgrađenim međuprostorom; b) trodijelna zgrada;
c) pregradnja uz dodatak trijema sa sjeverne strane; Dvggve 1933.

ska počast. Na Zapadu su takve pojave rijetke, a gdje se i susreću, uz Augustovo ime
moralo je biti povezano i ono božice Rome, kao u Puli. Očito je prema tome da je
u Poli zarana prevladao onaj društveni sloj kojemu nije bilo zazorno štovanje vlada­
ra, a to su morali biti pretežno orijentalni elementi. Stoga hramovi ovdje više izra­
SL 93. Kompleks foruma i kapitolija, Zadar Uader'): prva faza izgradnje s pristupom na podij kapitolija
žavaju politički smisao kulta kao odraz građanske lojalnosti i izvjesno dodvoravanje stubama na pročelju; Suić; položaj zdenca prema Fadić 1986a
podanika caru negoli tradicionalnu religioznost rimskih građana. Ova se vjerojatno
njegovala u starijem hramu, koji je zbrisala kasnija izgradnja, crkva i kaštel.
Kapitolij u Saloni nije dovoljno istražen. E. Dyygve (1933 ) pokušao je sondi­ pitoiijskoga kulta iz starijeg vremena. Moguća je i pretpostavka da je u prvoj fazi,
ranjem u veoma teškim uvjetima (koji su danas još teži poradi naknadne izgrad­ svakako predaugustovskoj ili iz samog početka Augustove vladavine, na središ­
nje) utvrditi njegovu tlocrtnu shemu i faze razvitka (si. 92 a, b, c). Po njegovu se tu­ njem međuprostoru bio podignut kapitolijski hram s trodijelnom ćelom (dimenzi­
mačenju prostorna organizacija i tlocrtna situacija salonitanskoga kapitolija pribli- je i proporcije iskazanoga temeljnog perimetra tome se ne bi protivile), s nešto pli­
žuju onima iz Pule. Kao i ondje, kapitolij se diže uz kraću (sjevernu) stranu foru­ ćim pronaosom, pa da je on bio negiran izgradnjom bočnih hramova, čime bi se
ma i svojom širinom odgovara širini foruma. U kompleksu kapitolija raziučuju se salonitanski kapitolij zaista znatno približio polskom. Druga i treća Dyggveova fa­
tri zasebna arhitektonska elementa, postavljena na odjelitim podijima. S bočnih za negiraju funkciju kapitolija uopće (si. 92 b, c). Dok je tumačenje treće faze kao
strana je po jedan hram, prostil tetrastil, pročeljem okrenut prema forumu, a izme­ gradske javne tribine (rostra) moguće, teže će biti prihvatiti tumačenje da je dru­
đu njih je na nešto nižem podiju konstrukcija gotovo kvadratnog tlocrta, također ga faza bila u funkciji gradske kurije samo zato što je tu nađen natpis koji govori
sa stubištem koje omeđuju paraste. To bi po Dyggveu bila prva faza izgradnje (si. o početku gradnje kurije (. ..curiam inclhoatam]... CIL 3.8817) ili o njezinoj dog­
93 a), a vremenski bi se podudarala s izgradnjom hramova uz forum u Puli, tj. pot­ radnji. Treća faza međutim unosi još jedan važan moment: cijeli se kompleks ori­
jecala bi s kraja Augustove vladavine. Ako je tome tako, onda bi i ovdje, još oprav- jentira koso u odnosu prema forumu, dok je linija trijema izgrađenog sa sjeverne
danije negoli u Puli, trebalo postaviti nekoliko pitanja. Ponajprije valja zastati pred strane usklađena s općom orijentacijom objekata na kapitoliju u ovoj fazi. To po­
činjenicom da je Salona postala rimski grad već sedamdesetih godina pr. Krista i kazuje da se nešto promijenilo ne samo u funkciji i organizaciji prostora ranijeg
da već u Cezarovo doba ovdje postoji organizirani rimski municipalitet, konvent kapitolija već vjerojatno i samoga foruma. Ne treba isključiti pretpostavku da su se
rimskih građana, koji će domala postati sjedište kolonije rimskih građana.Teško je sadržaj i izgradnja na mjestu prvobitnoga kapitolija promijenili (i da su se uopće
zamisliti da Salona, ne samo rimska kolonija nego k tome i glavni grad provincije, mogli promijeniti) zato što je izgradnjom pretorija (monumentalnog središta s re­
nije imala svojega kapitolija do tog doba, da on nije bio izgrađen krajem Republi­ zidencijom namjesnika) bio stvoren nov javni prostor, s novim javnim trgom i sre­
ke ili najkasnije početkom Carstva, kad se to dogodilo u manjim centrima provin­ dišnjim svetištem, koje je preuzelo ulogu službenoga municipalnog kulta. Da je ka­
cije (npr. u Zadru i u Ninu hram iz prve faze). No on o tom slučaju nije mogao ima­ pitolij relativno rano izgubio svoju prvobitnu funkciju, govori i činjenica da je u 4.
ti ovakvu prostomu i tlocrtnu organizaciju već je bez svake sumnje reproducirao st. dospio u posjed gradskog biskupa, i da su na prostoru nekadašnjega kapitolija
ustaljenu consuetudo Italica, tj. imao je tri odjelite cele ili pak hram s trodijelnom pronađeni ostaci agrarne ekonomije (turnjačnica, Rendić-Miočević 1953.). No sve
ćelom. Prema tome ostaje i dalje zadatak da se detaljnije istraži središnji prostor iz­ su to pretpostavke koje treba verificirati sustavnim istraživanjima.
među dvaju bočnih hramova i pokuša utvrditi nije li se tu u prvoj fazi nalazio sre­ Hram u Poreču, orijentiran prema forumu, smješten pri završetku poluotočića,
dišnji hram posvećen Jupitru. Ili pak treba tražiti na drugome mjestu lokaciju ka- nesumnjivo je imao funkciju kapitolijskog hrama. Mišljenje da je bio posvećen bo-

236
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 95. Kompleks forama i kapitolija, Zadar (Iader): pokušaj rekonstrukcije severijanske faze

SL 94. Kompleks foruma i kapitolija, Zadar (Iader) nakon završetka izgradnje: a) kapitolijski hram s trodi­
jelnom ćelom; b) dvostruki trijem oko kapitolija; c) žrtvenik ispred hrama; d) bočni prilazi na kapitolij; e) jednos­ Između novootkrivenog Augusteja u Naroni i otvorene javne površine uz koju
truki trijem s lodom oko foruma; f) monumentalni ukrasni stupovi; g) niz taberni s dvije strane foruma; h) ugao­ on stoji nesumnjivo postoji međuodnos. Istraživači su spremni položaju Augusteja
ni sklop taberni, stubište za uspon na iodu trijema; i) nimfej s javnom česmom i latrinom; j) severijanska bazilika;
k) zdenac; Suić; položaj zdenca prema Fadić 1986a pridati presudno značenje dominante cijeloga sklopa, dok se trg uza nj interpreti­
ra kao forum Narone. Dosadašnja istraživanja nisu pokazala gdje se nalazio stariji
hramski sklop kapitolijskoga kulta koji je u Naroni, julijevskomu municipalitetu,
gu Marsu, temeljeno na pogrešnoj interpretaciji naziva “Marafor” kako se u doku­ morao postojati. S obzirom na blizinu riječnoga toka i gradski perimetar određen
mentima zove prostor foruma (ista denominacija susreće se na forumu u Zadru), tj, bedemima, moguće je stoga pomišljati i na druge namjene otvorenoga javnog pros­
da dolazi od “Martis forum”, ne može se održati (Suić 1990a). Jednako tako valja tora uz rijeku, kojemu je također dolikovalo reprezentativno uređenje (emporij,
odbaciti mišljenja po kojima ostaci trijema s kaneliranim stupovima sjeverno od popločan i urešen poput onoga u Jaderu).
hrama pripadaju Neptunovu hramu (Amoroso 1908.). Radi se zacijelo o ostacima
Odsutnost ideje kapitolijskoga kulta na širem obalnom potezu provincije Dal­
peribola koji je s tri strane zatvarao prostor kapitolija te u isti mah označavao kraj
macije pokazuju hramovi u Dokleji (Crna Gora), podjednakih dimenzija i gotovo
arhitektonske izgradnje na poluotočiću. Za razliku od zadarskog peribola koji je
zatvarao povišeni plato kapitolija, ovaj u Poreču je imao mnogo veću vrijednost u
smislu komunikativnosti jer razlika između nivelete foruma i kapitolija nije bila ve­
lika pa je tako peribol u neku ruku bio nastavak trijema što je okruživao forum. Ni­
je teško zamisliti koliku je on ambijentalnu vrijednost imao, kad se nalazio na sa­
mom rtu poluotočića i bio s tri strane okružen morem. S istog razloga teško je za­
misliti da mu je vanjski perimetralni zid bio izgrađen u neprekinutom slijedu zid­
nog platna, vjerojatno je za razliku od onoga u Zadru imao duže otvorene poteze s
vanjskim trijemom i s prospektom na more.
Problem kapitolija u Ekvu (Čitluk kod Sinja) nije potpuno riješen (si. 104). Poz­
nat je njegov smještaj uz forum, s ostacima koje je uočio još Bulić. Njegov položaj
u odnosu prema forumu posve je koherentan i funkcionalan, kao i u Parenciju, Po­
li, Jaderu i u Saloni. Ostaje otvorenim pitanje njegove kompozicije i arhitektonske
izgradnje. Abramić, po Dyggveu (1933 ), pretpostavlja da je i tu primijenjena zami­
sao slična onoj u Poli i u Saloni iz prve faze. Ovdje je takva pretpostavka na mjes­
tu. Kaptolij nije mogao nastati prije sredine 1. st., a to je vrijeme kad službeni kult SL 96. Kapitolij, Zadar (Iader): visinski odnos hrama i peribola, presjek u ravnini hramskog pročelja; a) prirodna
stječe posve političko značenje. niveleta terena; b) presjek kroz kanale za skupljanje kišnice

238
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

x3]
0 5 10 m
Si. 98. Kapitolij, Vizače (Nesactium): tri odje- Ij
iite cele od kojih je srednja izboćena; Mirabelia- |j
Roberti 1947.

nom za kult carske osobe. Na taj bi način forum sačuvao jednu od svojih bitnih fun­
kcija kao sastajalište u obavljanju rituala službenoga kulta, kako je to posvuda bilo,
dok su dva druga hrama imala funkciju svetišta odgovarajućih božanstava kakvih
je, izvan kapitolija, bilo i u drugim gradovima. Dijanin hram uklopljen je u studioz­
no planiran prostor južno od glavnoga dekumana, s pristupom koji vodi od deku­
mana prema hramskom prostoru. Orijentiran je približno istok - zapad. Sastoji se
od cele koja na zapadnoj strani ima plitku polukružnu nišu i od trijema in antis na
pročelju. Produžene ante s dva stupa među sobom formiraju relativno dubok pro-
naos. Stražnja (zapadna) fasada svetišta postavljena je u liniji ogradnoga zida svetiš-
nog prostora kvadratnog tlocrta s unutrašnjim trijemom koji ima pristupe s istoč­
ne i sjeverne strane (si. 99). Omanji kompleks, zatvoren prema van i potpuno neo­
visan o forumu, čini u tkivu grada zasebnu urbanističku cjelinu namijenjenu kultu,
bez ikakve tendencije da se uspostavi funkcionalni odnos prema nekoj susjednoj
cjelini. I po tome se on dakle odvaja od funkcionalnosti svetišta kapitolijskoga ka-

SL 97. Kapitolij, Nin (Aenona): hram s tro-


đijeinom ceiom; tlocrt Iveković i rekonstrukcija
pogleda na pročelje Suić

identičnih tiocrtnih i konstruktivnih odlika (Sticotti 1913-, 66 i d.; 80 i d.; Basler


1963.)- Jedan od njih (si. 78 d) bio je posvećen Dijani (si. 99). Drugi, u zapadnom
dijelu grada, bio je drukčije orijentiran (si. 100), a ne zna se kojemu je božanstvu
bio posvećen (si. 78 f). Iako su oba nesumnjivo bila namijenjena javnom kultu, teš­
ko da su imali oficijelni karakter municipalnoga kulta.Treba uzeti u obzir da je Dok-
leja relativno kasno (u usporedbi s drugim gradovima u primorskoj regiji) stekla ci­
vitet i municipalnu konstituciju i da su u njoj prevladavali epihorski elementi pa su
se stoga i mogla pojaviti svetišta ovakvoga tipa, s lokacijom koja nema unutrašnjeg SL 99* Hramski kompleks,
odnosa prema centru oko foruma. S druge strane, Dokleja je u znatnoj mjeri bila iz­ Duklja (Doctea), Crna Gora:
a) cela s polukružnom nišom;
ložena orijentalnim utjecajima. Moguće je da se službeni kult obavljao u prostoriji b) trijem među antama; c) portik;
s nišom na istočnoj strani foruma, sučelice bazilici (si. 105 f), u heroonu adaptira- Sticotti 1913.

240
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SL 100. Hram, Duklja (Doclea), Crna Gora:


e d a s plitkom polukružnom nišom, trijem među
antama. pristupno stubište; Sticotti 1913-

raktera koje redovito iskazuje jasnu težnju konvergencije u sklopu gradske domi-
nante. Drugi, zapadniji hram (si. 78 f, si. 100), neutvrđenog božanstva, tipom i pros­
tornim rješenjem donekle ponavlja onaj maločas spomenuti, s time da je orijenti­
ran približno sjever - jug, s pročeljem na sjeveru duž glavnog dekumana. I on ima
ante i polukružnu nišu u stražnjem zidu, a i po urbanističkomu prostornom rješe­
nju ugleda se na Dijanin hram jer je i on bio okružen pravokutnim peribolom, sa­
mo što se ne uklapa u nj već je postavljen u središte zatvorenog prostora. Prema
tome, dokleatska svetišta imaju i u smislu arhitektonske tipologije i u smislu pros­
torne organizacije samosvojne crte koje se mogu smatrati lokalnim varijantama i SL 102. Hram, Salona: hram uz teatar s dograđenim tri­
jemom, 2. faza; prostil tetrastil s ćelom i trijemom, na po­
pojavama. Dedikacija jednog od njih Dijani, božanstvu koje se vezuje u sklop Silva- diju kome se pristupa stubama između parasta:Weilbach
nova kulta (a Silvan je bio osobito štovan u stočarskim ilirskim zajednicama), mog­ 1933.
la bi upućivati i na izvjesnu epihorsku komponentu i na čuvanje starijih tradicija
jer nije isključeno da se pod imenom Dijane štovalo jedno staro domaće božanstvo.
Primjer klasičnoga kultnog zdanja pruža hram što se nalazio južno od teatra u 102), a i datira se u isto doba. F. Weilbach (1933.) je utvrdio nekoliko faza razvitka
Saloni, stilskim i konstruktivnim elementima odgovara Augustovu hramu u Puli (si. hrama i pripadnog prostora, čime se ipak bitna koncepcija građevine nije mijenja­
la (si. 101). Ako izostavimo prvu fazu, u kojoj postoji samo ograđeni prostor pravo­
kutnog tlocrta, hram se uklopio u taj prostor u drugoj fazi izgradnje. Bio je prostil
tetrastil, s dubokim pronaosom, na visokom podiju s izduženim parastama između
kojih se dizalo osam stuba (si. 102). Po Weilbachovu prijedlogu, izgradnjom teatra
usporedno s pročeljem (si. 101, III) čime je formirana komunikacija između toga zi­
da i pročelja hrama, bilo je uklonjeno pristupno stubište i podignut zid koji je zat­
vorio ograđeni prostor oko hrama; ovaj se prislonio uz stupove na pročelju, s otvo­
rom između srednjih stupova, a dva nova ulaza otvorena su na stražnjem zidu ogra­
de (si. 101, FV). U posljednjoj fazi (si. 101, V) hram s bočnih strana dobiva trijem, a
pristup na podij čitava kompleksa rješava se uklapanjem lateralnih stubišta između
trijema i pročelja hrama. Čitav je prostor dobio nov odnos prema komunikaciji duž
fasade, a hram intimni peribol u kojemu je prednja fasada izbočena u odnosu na tri­
jem. Nema sumnje da je ta građevinska evolucija bila uvjetovana evolucijom kulta,
a ne samo urbanističkom transformacijom toga gradskog prostora. Hermetičko zat­
varanje prostora na pročelju, njegovo distanciranje od gradske komunikacije, late-
ralno proširivanje dodavanjem trijema i postavljanje bočnih pristupa na povišeni
podij, sve to podsjeća na rješenja što se susreću u Dokleji, ali još više na kapitoliju
u jaderu iz druge faze. Ne zna se kome je ovaj hram bio posvećen. S obzirom na

242
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

blizinu teatra (iako je prva faza starija od gradnje teatra) moguće je da je kasnije bio
posvećen Dionizu (Liberu), pa bi u tom slučaju ovakva prostorna hermetičnost od­
govarala hermetičkom karakteru tog izvorno orijentalnoga kulta koji je ovdje vje­
rojatno imao i svojih prethodnih tradicija, iz vremena kad je u Saloni bio snažan
grčki isejski element.
SI. 103- Kompleks foruma i
kapitolija, Zadar (Jader): od­
nos prema kasnijoj izgradnji na
B) Forumi s adjaceneijama istome prostoru: a) crkva sv. Do­
rata: b) katedrala na mjestu sta­
rije javne bazilike; c) biskupska
Forum, kao središte javnoga i političkog života u gradu, odraz je najviših dos­ palača; d) biskupski vrt; e) cr­
kva sv. Ilije s okolnim zgradama;
tignuća u arhitektonskoj izgradnji grada. Tu se odvija život od jutra do mraka, u f) stara, pretežno srednjovje­
mnogostrukim sadržajima i funkcijama. Kao prostor uz kapitolij on služi za sastaja­ kovna izgradnja na kapitoliju i
oko njega; g) severijanska bazi­
lište puka prilikom obavljanja kulta; tu se priređuju skupovi i drže harange; tu se tr­ lika
guje; tu je i prostor ne samo za rekreaciju u zaklonjenim i sjenovitim trijemovima
već i za održavanje raznih priredbi, pa i gladijatorskih u onim gradovima koji nisu
imali amfiteatar; on je u neku ruku foyer grada gdje se uvijek nešto zbiva, on jedna­ ružen trijemom, jamačno sa svih strana. Međutim, dok portik s južne, istočne i sje­
ko privlači poslovne ljude kao i radoznale besposličare. verne strane ima prostran hodnik između stupovlja i stražnjeg zida, na zapadnoj je
Nažalost, u vezi s našim antičkim gradovima vrlo se malo govori o općoj ulozi strani stupovlje bilo prislonjeno uz same lezene bočnog zida bazilike (si. 105), bez
foruma koja je stvarno bila mnogostruka. Krivo se tumači uloga foruma u staroj imalo dubine, što jasno pokazuje da je stupovlje s ove strane imalo primarnu funkci­
Mursi, oko kojega je bogati građanin Homulin dao sagraditi trijem s pedeset taber- ju uspostaviti cjelovitost dekora i doživljaj zatvorenosti forumskog ambijenta, a sa­
ni. U natpisu stoji nakana ubi mercatus ageretur (CIL 3-3288). Po tome podatku ma blizina stupova fasadi bazilike izaziva dojam da su stupovi uz bočne ulaze u ba­
neki smatraju da je taj trg bio tržnica. Međutim, radi se o tome da je višenamjenski ziliku u isti mah i neke vrste protironi tih ulaza. Kompozicija adjacencija što ome­
javni prostor trga okružen tabernama gdje se odvija trgovina (mercatus agitur; đuju forumsku površinu umanjuje protočnost kompleksa što bi, načelno uzevši, tre­
Suić 1985.).Trgovanje je djelatnost neotuđiva od foruma, od najpriprostijih naselja balo tumačiti kao nedostatak u prostornom rješenju. Trg ima samo tri ulaza koji vo­
do samoga Rima, gdje je npr. golemi Trajanov forum okružen tabernama u više re­ de kroz portik do njegova pločnika iz glavnog dekumana, a šest prolaza preko kojih
dova. komunicira s bazilikom. Samo jedan prolaz pojavljuje se na istočnoj fasadi trijema
(si. 105 c). Portik je bez sumnje bio prizeman, tj. nije imao gornjeg trijema s lodom,
Antologija foruma primorskih gradova veoma je skromna. Razlog tome je ne­
a to je i razumljivo s obzirom na dimenzije foruma i na visinu bazilike koja ga zatva­
dovoljna sačuvanost, ali isto tako i slaba istraženost tih površina u gradovima. Zasad
ra sa zapadne strane, tako da je čitav izazivao dojam jednoga prostranijeg peristila,
iscrpnijih podataka pružaju forumi u Dokleji Jaderu, Aseriji i u Ekvu, dok s foruma
s ujednačenim gabaritom koji nije remetila nikakva susjedna dominanta. Izuzevši
u Saloni, u Parenciju, u Poli i u Enoni imamo samo neke naznake koje jedva omo­
baziliku i pretpostavljenu kuriju (?) na sjevernoj strani (si. 105 h), te svetište - he-
gućuju đa se utvrdi smještaj i površina trga.
roon na istočnoj (si. 105 f), ostale prostorije protumačene su kao scholae, exedrae
Forum u Zadru i u drugim primorskim gradovima iskazuje konstruktivne odli­ i tabernae. Vjerojatno je da su to bile pretežno prostorije za rekreaciju i sastanke,
ke po kojima se bitno razlikuje od foruma u drugim europskim provincijama (Bri­ no niti jedna od njih nema uobičajeni tlocrt tabemi, a ako su neke i služile toj svr­
tanija, Galija, Panonija itd.). Vrlo je često u izravnome dodiru s gradskim kapitoli­ si, njihov broj je tako neznatan te se postavlja pitanje gdje se nalazilo trgovačko sre­
jem. Uklapanje foruma u gradsko tkivo iziskuje najkvalitetniji urbani prostor koji dište Dokleje, pitanje tim opravdanije kad se uzme u obzir da bazilika u unutrašnjos­
će sadržavati najkvalitetnije arhitektonske objekte. ti nije imala gornje lađe, koja također služi trgovini. Ako ova razmišljanja nisu bez te­
Forum u Dokleji smješten je u srednjem dijelu grada, ali uz samu periferiju do melja, forum u Dokleji prvi i u najvećoj mjeri upućuje na pojavu u kojoj ovaj javni
sjevernog bedema (si. 78 b). Orijentiran je približno u smjeru sjever-jug, a južnom prostor sve više gubi svoj prvobitni smisao trgovačkog središta.
stranicom prati liniju glavnog dekumana (Sticotti 1913., 106 i d.; Crema 1959-, 366). Forum u Zadru, iako tek djelomično otkriven (Suić 1949-; 1958.; 1981.;
Središnji pločnik, kvadratnog tlocrta (što je karakteristično i za maločas navedene 203-216; Fadić 1986a; 1999b), količinom i kakvoćom pronađenih elemenata pruža
zatvorene gradske komplekse), bio je omeđen dvjema stubama i za toliko je bio ni­ mogućnost konkretnije rekonstrukcije (si. 103). Bio je omeđen s tri gradske komu­
ži od okolnih površina (si. 105). Ostaci baza stupova in situ pokazuju da je bio ok- nikacije: s južne (zapravo jugoistočne) strane kardom što teče duž Ulice Š. Kožiči-

244
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SL 105- F orum , D u klja (Đoclea), C rna Gora:


a) pristup na forum s glavne ulice; b ) lijevi ulaz;
c ) bočni prolaz; d) kanal za skupljanje vođe iz ter-
mi; e ) ostaci rubnih stuba forumskog pločnika i
trijema; f) prostorija s nišom, vjerojatno kultno
mjesto; g ) scfoolae, exedrae, tabemae; h ) kuri-
ja(?); 0 ulaz u pretprostor bazilike; j) središnji
SL 10 4 . Forum , Čitluk k o d Sinja (Aequuni)\ kompleks prostor bazilike; k) tribunal bazilike; Sticotti
kapitolija je na sjevernoj strani; Reisch 1911. 1913.

ća Benje (prije Petranovićeva ulica), sa sjeverne strane glavnim gradskim dekuma- tojao od pilastara položenih iznad trabeacije donjeg trijema, s protomama iz dioni-
nom (Širokom ulicom, prije Ulica 1. Lole Ribara, Kalelarga), a sa zapadne kardom ko­ zijskoga kruga (satir, bakhant), između kojih su se nalazili pluteji s motivom amora
ji je razdvajao kompleks kapitolija od kompleksa foruma. U uzdužnom smjeru na nj što pridržavaju enkarp (si. 111). Pristup na gornju lođu bio je riješen stubištima ko­
su vodile dvije ulice, jedna od Srednjih vrata (Porta media) i druga od gradskih vra­ ja su se vjerojatno nalazila na završnim elementima dužih krila trijema sučelice ka­
ta koja su se nalazila na liniji kasnijih Kopnenih vrata. Kroz taberne što se nižu uz pitoliju, te u sklopu taberni uz sjeveroistočni ugao foruma, a vrlo je vjerojatno da
jugoistočni rub foruma one su vodile ravno na forumski pločnik. S lateralne strane su međusobno komunicirale gornje lođe trijema s gornjom galerijom bazilike iz do­
vodili su prilazi iz ulica do trijema, a jednako tako i kroz bazilike koje su flankirale ba Severa. Prije izgradnje trijema, forum je bio omeđen građevinama koje su imale
forum uz njegove duže strane. Na taj način bila je omogućena maksimalna komu- pretežno gospodarski karakter. Iz te faze, koja pada u početak 1. st. n. e., ostao je
nikativnost i protočnost u čitavu kompleksu, uz izrazitu težnju konvergencije u lon­ niz taberni na sjevernoj i istočnoj strani foruma, koje su svojim širokim otvorima
gitudinalnom smjeru, što je osobito važno s obzirom na periferni položaj foruma u sve orijentirane prema forumu (si, 103). Osim tili arhitektonskih elemenata visoke
gradskom tkivu. Kao prostor zamišljen i izgrađen sukladno s kapitolijem, i on je u kakvoće, forum je imao i bogati dekor što su ga činili nizovi statua položeni na do­
doba Flavijevaca, u isto vrijeme kao i kapitolij, bio s tri strane okružen raskošnim nju stubu fonima, uz svaki stup po jedna (si. 145), čime je bio uspostavljen kontra­
trijemom. Otvoren je bio prema kapitoliju kao i ovaj posljednji prema forumu, pa punkt u forumskoj altimetriji, u kojoj je važnu ulogu imao čovjek koji se kretao na
je na taj način oblikovan veliki prostor izdužena oblika okružen trijemom, u dvije tom prostoru, kao mjerilo u svim trima dimenzijama.
razine, s cezurom koju je označavao kardo koji je tekao podno kapitolija. Razlika u Forum u Poli, koliko se zna, imao je posve logičan odnos prema hramovima i
niveleti tih dviju intimno oblikovanih površina i njihova naglašena prostorna odvo­ prostoru određenom za kult.84U organizaciji toga gradskog kompleksa Pola napuš­
jenost nisu ostavljale dojam hermetičnosti kako se to susreće na forumima ili u cje­ ta strogi radijalno koncentrični sustav rastera i približuje se ortogonalnosti, koja je
linama što omeđuju kultne objekte u Dokleji. Forumski pločnik, dosta dobro saču­ prevladavala u četvrtima izvan pomerija. I ovdje je kompleks hramova prema fo-
van, organiziran u simetričnim pojasevima koji teku po njegovoj dužoj strani, niži rumskom kompleksu na neki način kontrapunkt u jednoj većoj cjelini, gdje dva
je od pločnika okolnog trijema za dvije stube (si. 133). Trijem je bio izgrađen s dva bočna hrama s povišenim podijem zatvaraju prostor kulta, kao što je trijem oko fo­
kata stupovlja, s monolitnim trupcima cipollina, raskošnim kompozitnim kapiteli- ruma zatvarao čitav trg s triju strana. Vjerojatno je raspoloživost slobodnog terena
ma, frizovima s akantovim volutama i kontrastnim elementima gornje i donje tra- uvjetovala ne samo uspostavljanje odnosa prema naselju na uzvišenju i prema luci
beacije, dok je izmjenjivanje bijelih mramornih pojaseva s toniranim trupcima stu­ sa suprotne strane već i same dimenzije trga: bio je dugačak 81 m, širok 37 m. Imao 1958.; Mansuki 1971., 196;
povlja i sivoplavkastom bojom pločnika odražavalo težnju k dikromiji koja je karak­ je dakle odnose gotovo 1:2,2 (jaderski 1:2), pa je prema tome najizduženiji forum K*®>"ich » ; Fisch«
v. . . „ . . . . ..... . .... , , 1996.;Starac 1996.;MatijaSic
teristična za scenografiju ovoga razdoblja. Gornja lođa imala je parapet koji se sas- u našim gradovima. Svi ostali se u mnogo većoj mjeri približavaju obliku kvadrata. 1999,

247
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SL 106. Forum, Podgrađe kod Benkov­


ca (Asseria): a) pločnik foruma; b) trijem
oko foruma; c) bazilika s polukružnim
nišama; d) naknadno izgrađena cisterna; d)
srednjovjekovna crkvica Sv. Duha; Liebl -
Wilberg 1908.

Oko foruma bio je podignut trijem s gornjom lođom, a njegovi su rubovi također SL 108. Bazilika, Duklja (iDoclea), Crna Gora: unutrašnjost, rekonstrukcija; Sticotti 1913.
bili ukrašeni statuama patrona, odličnika i zaslužnih građana kao i u Jaderu. U dis­
harmoniji nastaloj sukobljavanjem dvaju sustava, radijalnokoncentričnoga i ortogo-
nalnog, problem komunikativnosti i protočnosti našao je ovdje samosvojna rješe­ primjerene veličini “dugačkih Salona” kako ih naziva Lukan (Phars. IV, 404) več pr­
nja. Glavni je pristup bila prometnica koja je vodila iz gradskih vrata sa Sergijevskim vobitnoj gradskoj jezgri što ju je činila ona Dyggveova urbs vetus. Prostornu artiku­
slavolukom. Ona je forumom i završavala. Međutim, niz prometnica spuštao se pa­ laciju grada nije, čini se, pratilo i proširivanje forumskog areala, a i forum nije izgu­
dinom uzvišenja prema forumu pa su ovdje lateralne komunikacije imale znatniju bio svoju primarnu funkciju u isto doba kad je prvobitni kapitolij izgubio svoju, o
ulogu, a ne manje i one koje su vodile do luke uz bedem. Povezanost foruma s lu­ čemu je već bilo govora. O njegovoj arhitektonskoj izgradnji gotovo i nema pouzda­
kom i pristaništem nesumnjivo je potencirala gospodarsku ulogu foruma, koju su nih dokumenata. Trijem što je bio izgrađen u trećoj fazi sjeverno od nekadašnjega
u nekim drugim gradovima, npr. u Jaderu i u Saloni, forumi dijelili s tržnicama i skla­ kapitolija, sa stupovljem koje se dizalo poviše kockastih postamenata, zacijelo nema
dištima što su se nalazili do pristaništa. jačeg izravnog odnosa s forumom. Prije bi to mogao biti ostatak trijema jedne ulice
s trijemom (via porticata) izgrađenim kasnije, u doba posvemašnjega prostornog i
Od foruma u Saloni poznati su samo smještaj (si. 79,1) i dimenzije njegova zr­
namjenskog prestrukturiranja nekadašnjega kapitolija. U tom slučaju u ovoj bi ulici
cala; bio je dugačak 70 m, širok 45 m (Dvggve 1933.). Očito je da te relacije nisu
trebalo prepoznati jedan od glavnih, ako ne i glavni dekuman stare Salone. U smis­
lu komunikacijskog povezivanja foruma sa središtem grada važnu je ulogu imala uli­
ca (jedan kardo) koja se u padu spuštala i flankirala forum sa zapadne strane.
Forum u koloniji Ekvu zaprema središnji prostor naselja85 i, što se toga tiče, naj­
bliži je kanonskim shvaćanjima rimskog urbanizma. Nalazi se uz križanje dviju te­
meljnih gradskih komunikacija, karda koji teče u smjeru sjever-jug od jednih grad­
skih vrata do drugih, i dekumana koji ide od istočnih gradskih vrata i seže do kar­
da (si. 75). I sam je orijentiran u smjeru sjever-jug. Širina mu iznosi oko 35 m, dok
mu je dužina neodređena. Bio je okružen trijemom, iza kojega se nalazi niz prosto­
rija koje su vjerojatno služile kao taberne, dok se na sjevernoj strani nalazio kom­
pleks kapitolija (si. 104).
■! Bulič 1885.; 1885a; Reisch
Nešto je konkretnija slika foruma u Aseriji (si. 106; Liebl - Wilberg 1908.; Fadić 1913-: Mišura 1921.: Miloše-
SL 107. Bazilika, Duklja (Doclea), Crna Gora: pogled na bočnu fasadu sa strane trijema na forumu; Sticotti
1913. 1999; 1999a; 2001.). Forumski je kompleks izgrađen po sredini duže osovine nase­ vić 1987.: 1990.: 1998.

248 249
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Donjih gradskih vrata k središtu. Jedan kardo tekao je iza hrama paralelno s glavnim,
a tu su pronađeni ostaci trijema, odnosno stupova koji su pripadali gornjem redu tri­
jema (lođi). U natpisu se spominju taberne i moenianum u kojemu valja prepozna­
ti upravo ovaj gornji kat trijema (CJl 3-14322'*; Suić 1969 ). Budući đa Enona nije
imala amfiteatra, to je loda služila kao gledalište pa je stoga i naziv uzet iz amfitea-
tarske terminologije. Istraživanja pokazuju da trijem nije tekao oko foruma već da
je bio prekinut na bokovima hrama, gdje su se dizali objekti javne namjene. Enona
pruža u nas jedinstven primjer odnosa hrama prema forumu.Tu nije bilo kontrapo-
zicija kompleksa kapitolija prema forumskom kompleksu kao u drugim gradovima,
već je hram izgrađen na samom forumu, izdignut na povišem podiju, i uokviren je­
dinstvenim arhitektonskim okvirom, slično kao što je to bilo npr. u Pompejima. Pi­
tanje je u kolikoj je mjeri ovakvo “arhaično” rješenje plod nekog utjecaja izvana, od­
nosno nije li ono nastalo spontano, možda na temeljima stare predrimske tradicije,
naslijeđene zajedno s kultnim mjestom liburnske Enone koje je, možda, slično kao
u Jaderu, imalo svoj temenos posred kojega se nalazilo glavno svetište zajednice.

SI. 109. Bazilika, Zadar (lader): severijanska


bazilika uz jugoistočni trijem foruma; a) trijem
oko foruma s ostatkom ranijega zida; b) srednja C) Kurije i bazilike
lada; c) bočne lađe; d) tribunal
Forum je, uz ulogu u kultu i trgovini, imao i važnu ulogu u administrativno-up-
ravnoj sferi grada i njegove zajednice. Uza nj se stoga redovito podižu kurije i bazi­
lja, ali uza sam rub gradskog areala, uz bedeme na jugozapadnoj strani (si. 82 d). To
like. Kurija služi kao sastajalište gradskog vijeća dekuriona, a bazilika ima mnogos­
je i najmanji forum dosad otkriven u istočnojadranskim primorskim gradovima: širi­
truku ulogu, kao javno sastajalište puka u obavljanju trgovine, komicija, kao sudni­
na mu iznosi oko 28 m, a s obzirom na kompoziciju i smještaj, toliko mu je mogla
ca i uopće mjesto gdje se gradski magistrati obraćaju narodu. Poradi uloge i smješ­
iznositi i dužina. Površina foruma svakako nije razmjerna površini i veličini naselja:
Aserija je duga oko 450 m, a prosječna joj je širina oko 150 m. Položaj fonima se ori­ taja uz forum te se građevine redovito odlikuju visokom kakvoćom. Međutim, cje­
lovitije je sačuvana samo bazilika iz Jadera. Obje građevine, bazilika i kurija, identi­
jentacijom prema perimetru i smještajem odlučno odvaja od tradicionalnih rimskih
shvaćanja pa tome ovdje, kao i u nedalekoj Varvariji, treba tražiti uzroke u kontinui­ ficirane su u Dokleji.
tetu čuvanja naseobinske dominante i kultnog mjesta iz predrimskoga, gradinskog Stari Jader imao je dvije bazilike: jednu iz najranijeg Carstva i drugu iz vreme­
perioda. Forum je bio izgrađen kvalitetnim ostvarenjima, s funkcionalnim prostor­ na Severa (početak 3- st.). Na ostacima one prve bila je negdje u 6. st. izgrađena sta­
nim rješenjima. S oba boka dizao se dosta dubok trijem, a vjerojatno je imao krilo i rokršćanska bazilika, nad kojom je kasnije nastala današnja romanička crkva sv. Sto-
na trećoj strani, uz gradski bedem, koji je ovdje bio veoma strm, pa su eventualne šije (Vežić 1988 ). Bazilika je bila prislonjena uza stražnji zid taberni koje su se ni­
egzedre i drugi ambijenti uklopljeni u trijem mogli pružati izvanrednih doživljaja i zale sa sjeverne strane foruma, bila je nesumnjivo trobrodna i imala je gornju gale­
veduta okolnoga ravničarskog pejsaža. Gradsko svetište nalazilo se vjerojatno u sre­ riju, a kroz taberne je komunicirala s forumom. Istraživanja pokazuju da je jedna
dištu sjeveroistočnog krila koje je uklonila naknadna izgradnja cisterne (si. 106 b), sporedna ulica tekla od glavnoga karda prema južnoj lađi bazilike (onoj do foruma)
dok su ostale građevine bile namijenjene potrebama municipalne uprave. Unatoč i produžavala se u samoj bazilici. Druga, veća bazilika, nalazila se duž foruma na
skromnim dimenzijama, forumski kompleks uAseriji kao malo koji otkriva koheren­ suprotnoj strani. Slijedeći smjernice suvremene arhitekture severijanskog razdob­
tnost arhitektonskih elemenata, ali i izvjesnu hermetičnost u odnosu na ostali grad­ lja, ona je projektirana kao izdužena zatvorena cjelina pravokutnog tlorcta u potpu­
ski areal, koji se još istražuje. U klimatskim uvjetima koji vladaju na ovoj istaknutoj noj simetriji bočnih i čeonih strana (si. 109). Na krajevima su bile plitke niše - tri-
gradini forum s adjacencijama kao cjelina je racionalno rješenje, zaklon od bure zaš­ bunali upisani u perimetar, ispred kojih su se nalazila dva stupa. Srednja lada bila je
tićen s tri strane i prisojno boravište izloženo insolaciji, sa sjenovitim istočnim trije­ okružena trijemom koji je na kraćoj stranici imao četiri stupa, a na dužoj ih je vje­
mom do podneva, s osunčanom središnjom stranom veći dio dana. rojatno imao najmanje tri puta toliko. Gornja galerija tekla je na sve četiri strane, a
Forum u Enoni (si. 81), nedovoljno istražen, organski se uklopio u veću inzulu njezino sjeverno krilo vjerojatno je komuniciralo s gornjom lođom forumskog tri­
što ju zatvaraju gradske prometnice, od kojih su glavne one koje vode od Gornjih i jema. Osim tlocrta, sačuvanog samo djelomično, postoje i neki arhitektonski ele-
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

107), dok oni u unutrašnjosti tvore ritam niša s lučnim završetkom (si. 108). Budu­
ći jednobrodna i relativno uska, nije imala gornje galerije već je poviše lađe bio pos­
tavljen krov drvene konstrukcije. Nije posve uvjerljivo tumačenje odnosa velike
dvorane prema onoj prizidanoj s tribunalom. Podij tribunaia, često u polukružnoj
niši kao i ovdje, po svojoj funkciji mora biti otvoren prema brojnom auditoriju, a u
Dokleji je on zatvoren i komunicira s bazilikom iz prve faze kroz (vjerojatno kasni­
je otvorena) vrata. Stoga će biti bolje tumačiti onu manju prizidanu prostoriju kao
kuriju koja je komunicirala s bazilikom, a kao tribunal bazilike mogao je služiti pros­
tor između stupova i stražnjeg zida koji je za jednu stubu bio povišen u odnosu pre­
ma središnjem prostoru bazilike, N'a taj je način bila postignuta najtješnja prostor­
na i funkcionalna veza između ovih dviju građevina namijenjenih za sastajanje pu­
ka i za sjednice gradskog vijeća. Ako je ovakva interpretacija točna, onda, naravno,
treba potražiti neku drugu namjenu prostoriji koju su istraživači identificirali kao
kuriju (si. 105 h).

SI. 110. Bazilika, Zadar (Iader): rekonstrukcija poprečnog presjeka ispred tribunaia; lijevo stup forumskog tri­
jema D) Terme

Termalni kompleksi neotuđivi su dio urbane kulture u rimskom gradu ma ka­


menti koji pružaju uvid u altimetrijsku rekonstrukciju bazilike (si. 110). Stupovi ko on bio čedan. Bez njih je nezamisliv društveni život u gradu u prva četiri stolje­
unutrašnjih trijemova bili su izrađeni od granita crveno-bijele granulacije, a kapite- ća. Život u njima počinjao je poslije podne i trajao do navečer. Terme su uz kupa­
li i trabeacija od bijelog mramora, pa je na taj način i ovdje bio naglašen dojam po- nje (valja spomenuti da ni u gradovima na moru nije bilo kupanja u današnjem
likromije. Pronađeni su i pilastri gornje balustrađe koja je, kako Vitruvije donosi, smislu) pružale mnogostruke mogućnosti rekreacije i zabave: tu su se znanci sasta­
morala biti toliko visoka da se iz prizemlja ne može vidjeti što se dogada na galeri­ jali, šetali i razgovarali, često su se tu nalazile i biblioteke, tu se njegovalo tijelo prez-
ji (Vitruv. Arch. V, 1, 3 i 5; v. ovdje 412). To su masivni pilastri s likovima Jupitera nojavanjem i masažama, tu su bila ročišta poslovnog svijeta i dokonih susreta.Tak­
Amona i Gorgone, između kojih su se nalazili pluteji s enkarpima od hrastova lišća. voj funkciji odgovarala je i njihova arhitektonska izvedba.
Krovna konstrukcija srednje i pobočnih lađa bila je drvena.
Drugih cjelovitijih nalaza nema. Kuriju u Saloni spominje jedan natpis nađen
na prostoru kapitolija (Dyggve 1933.). Malo je vjerojatno da se ona tu i nalazila na­
kon što je kapitolij bio eliminiran. Kompleks bazilike s kurijom vjerojatno je flanki-
rao istočni dio foruma po njegovoj dužoj strani, možda kao jedinstvena cjelina. Nje­
gov dio mogla bi biti omanja prostorija s apsidalnim završetkom i upravo bi ona od­
govarala ulozi kurije.
Dokleatska bazilika zatvara forum sa zapadne strane i prati ga u čitavoj njego­
voj dužini * To je bila izdužena jednobrodna prostorija (si. 105 j) kojoj je naknad­
no bila dodana prostorija s apsidalnim tribunalom (si. 105 k) na sjevernoj strani. U
baziliku su vodila tri ulaza iz glavnog dekumana, pet ulaza s foruma i tri ulaza sa za­
padne strane. Glavni pristup bio je na južnoj strani gdje se iz pretprostora odijelje­
nog s dva stupa ulazilo u središnju prostoriju. Analogno rješenje nalazi se i na sup­
rotnoj, sjevernoj strani, a prolaz između velike dvorane i one prizidane s tribuna­ 0 . S . 10 15
lom bio je otvoren kad je bazilika dobila ovaj aneks. Bočni zidovi bili su s vanjske i
■Stimtti »13 ili a- Cre- s unutra®n)e strane raščlanjeni istaknutim lezenama. Uz one duž foruma bili su pris­ S t 111. Trijem, Zadar (Iader): rekonstrukcija presjeka kroz trijem i taberne na istočnoj strani foruma, s
na 1959.. 371. lonjeni stupovi trijema koji vizualno povezuju stupovlje trijema oko foruma (si. pogledom na pročelje sjevernog trijema

252
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu
a n tič k i g ra d

SI. 113. Terme, Duklja (Doclea),


Crna Gora: sklop javnih gradskih termi;
a) ulazi s glavne ulice; A) ulazni prostor;
B) čekaonica; C) središnji prostor s trije­
mom; D) apoditerij (svlačionica i pohra­
na odjeće); E) mramorom popločana
dvorana; F) pretprostor; G) svlačionica;
H) latrina; X) tepidarij s mozaičnim po-
dom;J) rezervoari tople i mlake vode; K)
SL 112. Terme, Vizače (Nezakcij): sklop s višestrukim termalnim postrojenjima; l.kaldarij; 2. tepidarij; 3. frigi- čuvareva soba; L) tepidarij i kaldarij; M) i
darij; 4. prefurnij; 5. kaldarij; 6. tepidarij; 7. hodnik; 8. unutrašnje dvorište; 9- mali hipokaust; 10. mali kaldarij; 11. N) biblioteke; O) i P) društvene prostori­
spremište; 12. antička piscina adaptirana za suvremenu cisternu; 13. pomoćne prostorije i prostorije neodređene je; R) kaldarij; S) prolaz; T) unutrašnji ot­ L=~.J 20 __ $0m
namjene; 14. čuvareva kućica; Puschi 1914. voreni prostor; Sticotti 1913.

Kao i ostale kategorije građevina, i terme su od kraja Republike dalje doživlja­


vale razvitak u arhitektonskoj kompoziciji i u tehnološkim inovacijama, čemu su
pridonijele i provincije, osobito sjeverne. Ostaci na istočnoj jadranskoj obali ilustri­
raju samo neke etape tog razvitka.
Po arhitektonskoj, funkcionalnoj i prostornoj zamisli termalni sklop u Nezakci-
ju reproducira stariju tradiciju najranijih rimskih termi kakve se npr. nalaze u Pom-
pejima.^Tu još nema jedinstvene arhitektonske zamisli već se kompleks razvija spa­
janjem dviju cjelina oko zajedničkoga centralnog prostora (si. 112); svaka od tih cje­
lina reproducira iste bitne elemente termalnog postrojenja s kaldarijem, tepidarijem
i frigidarijem.Veći kompleks namijenjen je muškarcima, a manji ženama, upravo kao
u Pompejima. U tom zbroju nema unutrašnjeg reda, a ne podudaraju se ni orijenta­
cije pojedinih dijelova. Po tome terme u Nezakciju odražavaju graditeljstvo termal­
SL 114. Terme, Salona: javne gradske
nih postrojenja iz ranog Carstva i nose izrazit pečat arhaičnosti prema ostalima. terme u istočnom dijelu grada; rekonstruk­
Terme u Dokleji (Sticotti 1913., 98 i d.) zapremaju čitavu gradsku četvrt (si. 78 cija tlocrta; a) ulazi s ulice; b) prostorija za
Čuvara; c) prostorije otvorene prema ulici;
c). Iako u tlocrtnoj dispoziciji još ne slijede kanone klasičnih termi, pokazuju unut­ d) ulaz sa zapadne strane; f) izlaz iz frigida-
rašnju koordiniranost i logičnu prostornu artikulaciju, koherentnu funkciji arhitek­ rija na istočnoj strani; A) ulazni prostor -
vestibul gdje se dobivaju tesere i gdje se
tonske cjeline. Jezgra kompleksa su dva središnja prostora (si. 113 C i T) od kojih nalazi čuvar pohrane (capsarius); B) pros­
je jedan bio okružen trijemom; unutrašnje komunikacije suvislo povezuju pojedine torija s apsidom za boravak i vježbanje; Q
trijem oko palestre; D) središnji otvoreni
termalne elemente i društvene prostorije s periferno smještenim ostavama i po­ prostor - palaestra - s impluvijem; E) veli­
moćnim prostorijama. Prema tome, ako dokleatske terme i ne reproduciraju arhi­ ka dvorana, pretprostor s bazenom (F) u
apsidi; G) apoditerij; H) apoditerij za odlič-
tektonski “tip” koji je već bio usvojen u doba njihove izgradnje (poč. 2. st.), one iz­ nije posjetitelje, s maserima (unctores) i si.
ričito upućuju na jedinstvenost arhitektonske zamisli. I) tepidarij; K) laconicum ili sudatorium;
r Puschi 1914.; Sticotti 1934.; L) tepidarij; M) kaldarij; N).prefumij; 0) ku­
M lakar 1962.; Mansuelli Prostorna organizacija salonitanskih termi (Gerber 1917a) u istočnom dijelu paonice za pojedince; P) frigidarij; Q) pret­
1971., 99 i d.; Rosađa 1999. grada u potpunosti reproducira ideju kanona u gradnji tih objekata.Već krajem 1. st. prostor; R) latrine; Gerber 1913-

254 255
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Si. 116. Terme, Zadar (Iader)-. djelomična rekonstrukcija tlocrta; a) kaldarij; b) tepidarij;c) prefumij;d) svlačio­
nica i pohrana; e ) sudatio ili laconicum; f) zdenci iz vremena nakon rušenja termi

To su samo istaknuti primjeri koji su bolje sačuvani i detaljnije istraženi. U


mnogim drugim gradovima nađeni su pojedini detalji ili samo pokazatelji koji upu­
ćuju na postojanje gradskih kupališta. U Zadru je otkriven dio kompleksa s kaldari-
jem i tepidarijem (Suić 1958.) te ostacima lateralnih aneksa (si. 116). Ovdje je arti­
kulacija moraia ići u suprotnom smjeru, u širinu ulijevo i udesno, jer širina gradske
inzule nije dopuštala razvijanje u longitudinalnom pravcu: gradski dekumani iznad
kaldarija i ispod tepidarija tekli su u kontinuitetu i tu su morale završavati sjeverna
i južna fasada kompleksa. Druge terme uočene su u sklopu samostana sv. Marije.To
su bile forumske terme i one su morale biti veće i raskošnije od ovih (Suić 1981.,
198-200). Gotovo da nema grada u kojemu nisu bili uočeni ostaci kupališta i pros­
torija s hipokaustom (Pula, Rijeka, Krk, Cavtat i drugi), a jednako tako su i veće vi­
le imale termalne sklopove, od kojih je najvredniji onaj uz palaču u uvali Verige na
0 lOOtn o. Brijunu (Begović Dvoržak 1998.).Termalne uređaje imale su i pojedine stambe­
ne kuće u gradu; oni su primamo služili za zagrijavanje prostorija.
SI 115. Terme, Trier (Augusta Treverorum), Njemačka: javne carske terme, tlocrt i idealna rekonstrukcija; Primjer termalnog uređaja u naselju koje je bilo relativno kasno urbanizirano
C) caldarium; T) tepiđarium; F) frigidanum- L) laconicum; Pfretschner 1909-
pruža Danilo kod Šibenika, stari Rider (Faber - Zaninović 1963.). Prije se smatralo
da je veliko nepokriveno dvorište dio urbanoga rezidencijalnog objekta koji je kas­
n. e., zaTrajana, terme se počinju razvijati u aksijalnim pravcima, s istaknutom tež­ nije bio inkorporiran u kontekst jednoga starokršćanskog objekta. Na taj zaključak
njom simetriji po uzdužnoj osi. Vrhunsko dostignuće te ideje su poznate Karakali- upućuju ostaci starokršćanskih zdanja (si. 117). Međutim, na zračnoj snimci kom­
ne terme u Rimu. I sada, kad se radi o većem sklopu, ponavljaju se i multipliciraju pleksa razabira se ostaci forumske arhitekture, posebno niz taberni uz istočni dio
pojedini elementi, ali to nije zbrajanje odjelitih cjelina već organska integracija unu­ termalnog postrojenja. Blokovi s obiju strana dvorišta pripadaju jedinstvenome ob­
tar sklopa (si. 114). Geometrijsko središte termi zaprema prostor otvorenoga dvoriš­ jektu, gradskim termama uz forum. Vrlo je izražena aksijalna usmjerenost i koheren­
ta okruženog trijemom; ulazni prostori su duž ulice, s južne strane, a na suprotnoj je tnost južnoga i sjevernog dijela. Ta je cjelina kasnije razbijena, a njezin dio preure­
strani, na sjeveru, kaldarij s polukružnom apsidom i bazenom koji je odvojen stupo­ đen je za starokršćanski kult, vjerojatno s tekućom vodom koja je bila dovedena u
vima. Tri apside na sjevernoj strani logični su završeci longitudinalnih pojaseva i u najranijoj fazi forumskih termi.
tlocrtu još više naglašavaju aksijalnu razvedenost čitava kompleksa.
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Judranu

veoma često teren pripremiti i oblikovati, osigurati gledalištu solidnu podlogu, pa je


nerijetko valjalo rezati i živac kamen, kao npr. u gradskom teatru u Puli: u takvim slu­

■ čajevima su stube gledališta bile izrađene klesanjem živca. Oborinske vode slijevale
su se niz gledalište prema orkestri pa je bilo potrebno osigurati otjecanje. Zbog to­
ga se redovito duž perimetra orkestre gradi kanal za odvod.
d= >ri ~ i>i — Veći teatar u Puli (si. 120), smješten na uzvišenju izvan gradskog perimetra (si.
83,9), nastao negdje potkraj Republike ili na samom početku Carstva kao i onaj u
T L .J Ti
Veroni, tlocrtnom morfologijom izražava jedinstven kompleks u kojemu širina
scenske zgrade odgovara promjeru gledališta.88 Kavea je izgrađena na sustavu kon­
■ 1 1 M1 1
centričnih polukružnih zidova, radijalno ispresijecanih supstrukcijama koje se
spuštaju od vanjskog luka i gornjeg reda prema orkestri. Zatvorenost arhitekton­
skog sklopa i organska povezanost scenske zgrade s gledalištem upućuju na zaklju­
čak da je pristup gledalištu bio riješen silaskom publike iz gornjih redova (summa
cavea). Središnji dio scene okrenut prema gledalištu neznatno prelazi dužinu osno­
S i 117. Terme, Danilo kod Šibenika (Rider): a) grijani dio s
hipokaustiranim prostorijama (kaldarij, tepidarij i dr.); b) sre­
vice orkestre, a smješten je između dva prolaza koji kroz pročelje scene vode na
dišnja otvorena palestra s okolnim prostorijama za društveni ži­ podij, po čemu se ovaj teatar razlikuje od većine ostalih gdje je glavni pristup bio * Gniis 1905-; 1911.; Mlakar
vot; Rendić-Miočević 1975. riješen centralno, preko glavnih vrata (porta regia). Sa stražnje strane imao je tri­ 1958.; 1981.; Mansuelli
1971., 15, 217; Verzar Bass
jem koji je tekao čitavom dužinom scenske zgrade. Manji teatar u Puli® smješten je 1990.; Macijašić 1994.
na istočnoj padini uzvišenja (si. 119). Donji pojas stepenastog gledališta položen je * Gnirs 1908a; 1915-; Mlakar
E) Teatri i amfiteatri izravno na teren dok je gornji izgrađen na radijalnim supstrukcijama i koncentrič­ 1958.; 1981; Mansuelli 1971,
96. 153; Verzar Bass 1990.;
nim zidovima koji tvore temeljni stroj gornjeg dijela gledališta. Scenska zgrada je Matijašić 1994.
Teatar u nekom gradu kao malo koji drugi objekt otkriva atmosferu urbane de­
mografije i kulturnu razinu gradskog stanovništva. On nikako ne ovisi o veličini gra­
da i o njegovoj površini: stara Dokleja bila je najveća nakon Salone a, kako sve upu­
ćuje, teatra nije imala, dok ih je Pola imala dva, a teatar je imala i malena Isa na da­
lekom otočiću, gdje su stare grčke tradicije bez sumnje i u tom pogledu igrale važ­
nu ulogu. Dosad su obrađeni samo teatri iz Pule; obradu onoga iz Salone pripremio
je Dyggve, ali ju nije objavio; ostao je neobjavljen i teatar iz Visa. Nema sumnje da
su i mnogi drugi gradovi imali svoja kazališta. Na to upućuju rezultati istraživanja,
npr. u Zadru gdje su nađeni arhitektonski elementi koji su pripadali teatru, ili u Na­
roni gdje se susreću munera, u natpisu koji govori o organizaciji scenskih igara (lu­
di scaenici, CIL 3.1769).
Rimski teatar, kao i grčki, ima tri glavna elementa: scenu (skenS, scaena), gleda­
lište (tbeatron, cavea) i orkestru (orkhSstra, orchestra). U rimskom kazalištu ima
sasvim različitu ulogu negoli u grčkom, ovisnu o karakteru scenskih priredbi: kora
više nema pa i orkestra često služi kao dio gledališta. Redovito je polukružnog obli­
ka. Radnja se odvija na povišenom podiju ispred gledališta, a kulisa je pročelje sce­
ne (scaenae frons), dinamički raščlanjeno i ukrašeno izuzetno bogatim arhitekton­
skim elementima, s najblještavijim prospektom što su ga mogle imati antičke građe­
vine. Konstruktivno-tehnički momenti u izgradnji kazališta ovisili su o prirodi tere­
na gdje je ono bilo podignuto.Teatri građeni na ravnom zemljištu imali su odgova­
rajuće supstmkcije na kojima je počivalo gledalište, kao npr. gornja kavea u Saloni
(si. 121). No vrlo često se za smještaj kavee iskorištava neka prirodna padina (gdje
je ima), kao npr. u Trstu (si. 118) i u oba kazališta u Puli. U tu svrhu bilo je potrebno

258 259
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SL 120. Teatar, Pula (Pola): veće


rimsko kazalište na brdu Zaro, tlocrt;
0
1 5.10■ ....^
20
-r . 30 r..4.0 ;
50 m

Gnirs 1905.

(si. 79, 3). Izgradnjom kazališta, koju po konstruktivnim odlikama valja smjestiti u
Trajanovo doba (kraj 1. ili početak 2. st.), prostor na pročelju hrama doživio je novu
SL 119. Teatar, Pula (Pola): manje rimsko kazalište, tlocrt; a) polukružna orkestra; b) proscenij; c) gledalište; adaptaciju po kojoj su teatar i hram činili jednu arhitektonsku cjelinu. Salonitanski
d) bočni pristupi; e) cisterna; Mlakar 1957a
teatar izgrađen je na ravnoj površini i zbog toga je čitava njegova kavea bila podig­
nuta na supstrukcijama od koncentričnih i radijalnih zidova (si. 121). Vanjski plašt
odvojena od gledališta, između njih se nalaze lateralni pristupi orkestri i gledalištu. kavee činili su redovi pilastara - nosača lukovlja, koji su s vanjskim perimetrom sup-
Scenska zgrada svojom dužinom ne odgovara promjeru gledališta, znatno je kraća strukcije tvorili unutrašnji hodnik. Klinaste ćelije supstrukcije donje kavee bile su
i seže otprilike do pojasa koji je dijelio gornju od donje kavee (im ma cavea). Scen­ nasute, dok je gornja kavea imala prolaze koji su vodili u središnji pojas gledališta i
ska zgrada je bila živo artikulirana s jedne i s druge duže strane. Izbočeni elementi na gornje redove sjedišta. Scenska zgrada odnosom dužine i promjera gledališta od­
na pročelju (frons scaenae) koji su nosili udvojene stupove svojim pomacima po­ govara onoj u manjem kazalištu u Puli: doseže do srednjeg pojasa između gornje i
tencirali su scenografsku plastičnost; porta regia je uvučena, a lateralna vrata su iz- donje kavee. Frons scaenae tlocrtom, funkcionalnim rješenjem, a vjerojatno i sce­
bočena. Na stražnjoj fasadi, na liniji pobočnih vrata, bile su smještene dvije duboke nografskom dekoracijom odgovara sceni teatra uTrstu (si. 118). Središnji dio proče­
niše. Parasceniji na bokovima scenske zgrade bili su uski, komunicirali su s podijem lja scene ima oblik polukružne niše u tjemenu koje su se nalazila središnja vrata što
ispred scenskog pročelja i imali su ulaze izvana. Podno scenskog podija duž osno­ vode na podij (porta regia), dok se bočna vrata nalaze u plićim nišama pravokut­
vice orkestre usječen je u živoj stijeni širok i dubok jarak, koji je vjerojatno služio nog tlocrta. U tom pogledu se ova dva teatra podudaraju s “kanonskim” rješenjima
za smještaj mehanizma potrebnog pri primjeni deus ex machina, ali i za smještaj teatara s kraja 1. i početka 2. stoljeća, kada je artikulacija scenskog pročelja s izbo-
zastora (velum) koji se prije početka igre dizao prema krovu scene. Gornja kavea čenim elementima i stupovima odvojenim od fasade dosegla najviši uspon, a u to­
ima na tjemenu koso položen prolaz koji je vodio na središnji pojas gledališta, što me je i bitna razlika između ovih kazališta i onoga većeg iz Pule, sagrađenoga izvan
govori da je i ovdje pristup kavei bio moguć i silaskom iz gornjeg reda. Prema teat­ grada, koje na pročelju scene ima niše nanizane u pravocrtnom slijedu.
ru su iz predgrađa vodili pristupi kroz Dvojna (Porta gemina) i Herkulova vrata, Teatar u Visu nalazi se na poluotočiću Prirovo. Većim dijelom pokrila ga je iz­
kod kojih je počinjala ulica koja je opasivala gornji dio pulskog uzvišenja. gradnja franjevačkog samostana. Vidljiv je dio vanjskog plašta, izvedenog od fino iz­
Teatar u Saloni smješten je zapadno od foruma, sa scenskom zgradom na južnoj rađenih klesanih blokova, s lezenama koje oživljuju zidno platno. Znatno je manjih
strani (si. 121). Orijentiran je nešto drukčije od foruma, prilagodivši se vjerojatno dimenzija od naprijed navedenih, a vjerojatno je imao kaveu ispunjenu nasipom, bez
smjeru gradske komunikacije koja je tekla duž južne fasade teatra i pročelja hrama prohodnih supstrukcija. Činjenica da je bio sagrađen izvan užega gradskog areala su-

260 261
ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

gerira zaključak da je rimska Isa u 1. st. n. e. sačuvala stariju urbanu izgradnju iz pred-
rimskog vremena i da za gradnju teatra više tu nije bilo slobodnoga mjesta.
Na čitavoj istočnoj obali Jadrana sačuvana su samo dva amfiteatra, u Puli i u Sa­
loni. No takvih je građevina bilo i u drugim istaknutijim gradovima. Iz koresponden­
cije što ju je I. Lučić vodio sa zadarskim kroničarem Š. Ljubavcem vidi se da je za­
darski amfiteatar bio podignut na mjestu gdje su Mlečani u 17. stoljeću sagradili
vanjsko utvrđenje “mezzaluna”, današnji gradski park. Tom prilikom postavljen je i
natpis koji govori da je bedem sagrađen na mjestu gdje se nalazio rimski amfitea­
tar (Brunelli 1913., 134 i d.). Atribucije što se susreću u literaturi o amfiteratrima u
Epidauru i u Ekvu nisu pouzdane, no unatoč tome vrlo je vjerojatno da su i te ko­
lonije imale svoje amfiteatre. Nažalost, nema natpisa u kojima se spominje organi­
zacija borbi u areni (munus gladiatorium), što bi također bio pokazatelj za posto­
janje amfiteatra u nekom gradu, iako ne posve pouzdan jer su se borbe, kako je na­
vedeno, izvodile i na forumu, pogotovo ondje gdje nije bilo amfiteatra. U prvi mah
iznenađuje da nisu uočeni ostaci takvih građevina uz okole u Burnu i u Gardunu,50
kad se zna da amfiteatri redovito prate sjedišta legija, pa u nekim gradovima (npr. SL 121. Teatar, Salona; tlocrt; a)
u Karnuntu) postoje dva takva objekta, jedan civilni i drugi vojni. No valja uzeti u frons scaenae\ b) proscenij; c) or­
kestra; đ) bočni pristupi; e) potpor-
obzir da su legije napustile Dalmaciju za Flavijevaca, a upravo to je bilo doba kad njaci gledališta; Dyggve 1993a
je započela izgradnja amfiteatara u većem broju u Italiji i po provincijama.
Ako se kao modeli u tipološkom i tehničko-konstruktivnom pogledu uzmu am­
fiteatar u Pompejima i Kolosej u Rimu, naša dva pripadala bi “provincijalnim” vari­ na gledalište sa zapadne strane, od kojih dva ulaza ishode iz bočnih kula. Istočna
jantama, što nikako ne umanjuje njihovo značenje. Amfiteatar u Pompejima, od svih strana je donjim pojasom gledališta (moenianum prim um ) položena na prirodnu
najstariji, nastao je u Sulino vrijeme, 79- god. pr. Krista. Izgrađen na ravnom terenu, uzvisinu, dok je sljedeći red (moenianum secundum) splet supstrukcija i nadsvo-
bio je obuhvaćen elipsastim plaštem koji je podržavao nasip na koji su bila polože­ đenih komunikacija (si. 124). Na taj način i prirodni uvjeti izgradnje istočne i zapad­
na sjedišta u gledalištu, bez ikakve unutrašnje mreže i supstrukcije. Naprotiv, Kolo­ ne polovine arene što ih dijele porta Libitinae i porta triumphalis (na južnom tje­
sej, koji je također podignut na ravnu terenu, čitav počiva na spletu supstrukcija i menu) odredili su konstruktivnu različitost u prostornoj sukladnosti. Gornji kat
presvođenih prolaza - unutrašnjih komunikacija u horizontalnom i u vertikalnom ( moenianum sum m um ) imao je pravokutne prozore u vanjskom plaštu te red ar­
smjeru. Amfiteatri u Puli i u Saloni ponavljaju dijelom rješenje iz Rima, a dijelom kada od trijema poviše drugog menijana. Glavna loža za ugledne posjetioce nalazi­
ono iz Pompeja, samo koliko je to uvjetovala izgradnja jedne strane gledališta uz la se u sredini duže strane donjega zapadnog menijana. Zatvor za zvijeri (carceres),
prirodno uzvišenje. Ne radi se dakle o ekonomiji izgradnje ni o kakvoći izvedbe, podzemni hodnik ispod arene, pružao se po dužoj osi građevine, a komunicirao je
već o mogućnosti prilagođivanja izabranoj lokaciji. prolazom koji vodi od središta zapadne fasade i jednim užim koji vodi do libitinskih
Arena u Puli (si. 123) orijentirana u smjeru sjever-jug, smještena je sjeverois­ vrata. Izvjesne arhaične crte i samosvojnosti pulske Arene (kule, nepoznate u dru­
točno od gradske jezgre, na padinama brežuljka, uz cestu koja je vodila na sjever i gim amfiteatrima Italije i provincija) potječu od činjenice što početak njezine grad­
oko koje se razvijala gradska nekropola.91 Po dužoj osi razmak joj iznosi 132,50 m, nje pada u najranije Carstvo, dakle znatno prije izgradnje rimskog Koloseja, a bila
po kraćoj 105 m; sama arena dugačka je 67,90 m, široka 11,60 m i prema tim pro­ je dovršena nastupom vladavine Flavijevaca.
porcijama nešto je kompaktnija od amfiteatra u Saloni koji1djeluje izduženije (si. Amfiteatar u Saloni (si. 125) potječe iz nešto kasnijeg vremena (Bulić 1927.;
125). Masivnost zdanja pojačana je impresivnom i snažnom rustičnom tehnikom Dyggve 1933a). Njegovu gradnju valja sinkronizirati s izgradnjom zapadnog bede­
A' O sim pretpostavljenoga
ludus legionis, svakako ma­ vanjskog paramenta, a jednako tako i dvjema kulama pravokutnog tlocrta uz zapad­ ma Salone, početkom 2. st. Za istodobnost govore odnosi zidnih struktura vanjskog
nje zahtjevne građevine, po­ ni plašt, koje su svojim stubištima vodile na pojedine menijane sve do gornjeg plašta amfiteatra uz bedem i bedema samog. Oni tvore organsku vezu pa ne ostav­
kraj okola u Bumu.
(moenianum sum m um ) neovisno o unutrašnjim komunikacijama. Kao i u Veroni ljaju mogućnost za zaključak da je amfiteatar bio sagrađen ranije, a bedemom op­
!! Staneovich 1882.; Gnirs
1915-: 1915a; Mirabella Ro-
(si. 122), vanjski plašt građevine, izgrađen u redovima pilona nosača arkada, djeluje koljen kasnije, dok je očito da su duktus bedema i amfiteatar usklađeni. Amfiteatar
berti 1943.; Mlakar 1957a; potpuno neovisno i odvojeno od građevinske mase supstrukcija koje nose gledališ­ je medu većima dosad otkrivenim: dužina mu je iznosila 124,75 m, širina 100,65 m.
Crema 1959, 205 i d.; Man­
suelli 19 71,185 i d.; Krizma-
te s izvjesnom statičkom autonomijom. Šest otvora - nadsvodenih pristupa vodi Arena je bila dugačka 64,30 m, široka 40,20 m, dubine (tlocrtna širina) gledališta
nich 1979. kroz ulazne arkade i hodnik između vanjskog paramenta i lica supstrukcijske mase 30,23 m. Bedem prati vanjski perimetar građevine na sjevernoj strani gotovo u po-

262
ANTIČKI GRAD Ostvarenja građa klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

što su se na istom mjestu kasnije pojavili oratoriji mučenika. Carceres za životinje


bili su smješteni uz istočna trijumfalna vrata.
Naposljetku se valja osvrnuti i na broj gledalaca koje su naši amfiteatri mogli
primiti.Tu je u starijoj literaturi bilo velikih pretjerivanja. Po Dyggveovoj komputa-
ciji, koja se temelji na solidnoj i minucioznoj analizi ukupne dužine sjedećih (13
400) i stajaćih mjesta (oko 2000), računajući da na svako mjesto otpada 0,5 m pros­
tora, proizlazi da je salonitanski amfiteatar mogao odjedanput primiti oko 20 000
gledalaca. Malo manje od toga moglo se smjestiti i u pulski amfiteatar.

SL 122. Amfiteatar, Verona, Italija: tlocrt; Pompei 1877.

lovici opsega (si. 79,4). Arena, uz koju teče odvodni kanal, okružena je visokim po­
dijem koji služi i kao kružna prometnica u prvom menijanu. Vanjski plašt (si. 126),
kao i u Puli, nose čvrsti piloni s prislonjenim stupovima na kojima počiva trabeaci-
ja katova, ovdje izvedeni od većih glatko isklesanih blokova. U južnom traktu, oslo­
bođenom bedema, plašt superponiranih redova tvori vanjski hodnik. Drugi, središ­
nji hodnik, dijeli prvi od drugog menijana. Moenianum sum m um sa stajaćim
mjestima bio je prema van otvoren kvadratnim prozorima, a natkriven je bio trije­
mom oko kavee što su ga nosili stupovi između kojih su bili postavljeni parapeti s
hermulama. Između prozora gornjeg menijana dizali su se jarboli (mali) koji su ov­
dje, kao i u Puli, služili za razapinjanje platna (velum; si. 127), Donji menijan imao
je 14 redova sjedišta (stepenica), gornji 16. U gornjem u čitavu pojasu kavee izbija­
ju u gledalište izlazi, a u donjem samo u južnom dijelu, jer se sjeverni izravno nas­
lanjao na povišem teren. U središnjem dijelu duže strane donjeg menijana nalazile
su se počasne lože, do kojih su izvana vodili posebni prilazi: na sjevernoj strani one
određene za gradske magistrate, na južnoj za namjesnika provincije i njegovu prat­
nju. Ispod gledališta po dužoj osi nalaze se širi ulazi, po jedna porta pompae, iz ko­
jih su izlazile ekipe protivnika u borbi i stupale u mimohodu prije početka igara.
Kroz južni plašt vodilo je u gledalište kroz nadsvođene prolaze osam otvora u živoj
stijeni, od kojih je posebno bio oblikovan onaj koji je vodio na glavnu ložu. U nad-
svođenim ćelijama ispod južnog dijela gledališta nalazili su se, po Dfggveu, neme-
zeji, svetišta božice osvete koju su štovali gladijatori, a to on zaključuje i po tome SL 123. Am fiteatar, Pula (Pola): tlocrt i presjeci po dužoj i kraćoj osi: crtež Faber - Petković u Suić 1976.

264 265
ANTIĆKJ GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

F) Memorativne građevine

U ovu kategoriju arhitektonskih spomenika mogu se smjestiti građevine koje


su podizale zajednice ili pojedinci u nečiju počast, ili na uspomenu nekoj osobi, ili
kao ukras gradu i pojedinim njegovim ambijentima. Svi su naši gradovi u većoj ili u
manjoj mjeri obilovali ovakvim objektima, oni su bili integralni dio urbane kulture
i urbanističke izgradnje, a uvijek i dekor gradskih površina. Njihova izgradnja ozna­
čivala je oplemenjivanje urbanog areala, humaniziranje čovjekova obitavališta, os­
mišljavanje prostora namijenjenih kretanju i okupljanju, potenciranje vrijednosti
građevina i ambijenata i veoma često punktove vizualne i komunikativne konver­
gencije.
Na prvo mjesto valja postaviti slavoluke. Slavoluci u pravom smislu riječi sa­
mostalni su objekti, ono što također zovemo i trijumfalnim lukom, no u širem smis­
lu riječi ovamo se mogu pribrojiti i trijumfalni lukovi ukomponiram u gradska vra­
ta. O ovima posljednjim bilo je već govora u skladu s njihovom funkcijom u fortifi-
kacijskim sustavima. Potrebno je još osvrnuti se na njihove stilske i dekorativne ele­
mente.

SI. 125- Amfiteatar, Salona: rekonstrukcija tlocrta; Dyggve 1933a

Slavoluk Sergijevaca u Puli92 ide u red najcjelovitije sačuvanih spomenika u na­


šoj zemlji i ujedno najvrednijih ove kategorije u svijetu uopće (T. II.). Postavljen je
kao samostojeći objekt s unutrašnje strane glavnih gradskih vrata antičke Pule pa
je i sa svih strana obrađen, s više pažnje na unutrašnjoj strani koja je okrenuta pre­
ma ulici koja kroz vrata vodi iz grada u suburbij. Kako pokazuju natpisi i njegova
stilska analiza, sagrađen je početkom Carstva, mnogi misle oko 29. god. pr. Krista,
kao poklon gradu od obitelji Sergijevaca čija su imena navedena na gornjoj trabea-
ciji i na atiku. Jedan od njih borio se u bitci kodAkcija 31 ■god. pr. Krista (CIL 5.50;
Inscr.It. X, 1,72). Prema tome, slavoluk je među najranijima dosad poznatima, isto­
doban s onima u Suzi i u Aosti. Kao spomenik predodreden da stoji izolirano, bio je
prostudiran u svim svojim pojedinostima. Podignut poviše dva pilastra nosača, koji
mu služe i kao stilobat, u prospektu se izdiže na kaneliranim stupovima od kojih su
unutrašnji polustupovi, a ugaoni tri četvrti, tvoreći tako okvir s pročelja i s bočne
strane. Bogati korintski kapiteli nose arhitrav, a friz na istacima poviše stupova ima
sa svake strane po dva bogata festona. Suženost lučnog otvora naglašava dojam al-
timetrije, koja je na sljemenu pojačana visokim atikom s imenima darovatelja. Ugao­
ni pilastri što nose luk dekorirani su sa sve tri strane motivom akantovih vitica, od
kojih one na unutrašnjem licu podsjećaju na gracilne akantove volute s Augustova
Žrtvenika mira (Ara pacis). Prostore između arhivolta (visine dijametar i pol) i tra-
beacije ispunjaju likovi viktorija, motiv inače poznat sa slavoluka prikazanih na k: Cnirs 1915.: ForlaEi-Tama-
novcima, ali ne i s onih izvedenih. Po svemu tome ovaj se slavoluk odlučno izdvaja ro 1924.; Miakar i95S.; Crc-
m a 19-59-.. 213; Mansueili
iz kruga provincijalne umjetnosti i pripada u najbolja ostvarenja klasične arhitektu­ 1971., 185 i d.; Traversari
SI. 124. Amfiteatar, Pula (Pola): rekonstrukcija u perspektivi; Mirabella-Roberti 1943. re. Drugi sačuvani, onaj u Zadru (Brunelli 1913-, 124 i đ.; Suić 1958.; 1981., 201, 1971.

266 267
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

202) mnogo je skromnije izvedbe, iako i njega valja smjestiti najdalje u prvu polo­
vinu 1. st. n. e. (T. III.). On se i ne nalazi na svojemu izvornom mjestu: u gradska vra­
ta (Morska) bio je uzidan u 16. st. kad je Venecija izgradila terapjenate i bastione
grada prema luci. Nalazio se na gradskom emporiju, vjerojatno je bio uklopljen iz­
među velikih hala (horrea) što su se tu dizale, a sve govori da je u srednjem vijeku
bio kao pročelje uklopljen u crkvicu sv. Foske. Sačuvani dijelovi pokazuju da se ra­
di o slavoluku s jednim otvorom, koji se također poradi sužavanja otvora razvijao u
visinu, a nju su potencirali likovni elementi postavljeni na atik: tritoni i ribe kako
donosi Cirijak iz Ankone, dakle motivi koji su tijesno povezani s prostorom na ko­
jemu se dizao. Plastični ukras prospekta veoma je jednostavan: po jedna lezena sa
svake strane diže se prema trabeaciji završavajući korintskim polukapitelom, a luk
s profiliranim arhivoltom naslanja se na jednostavan impost. Treći slavoluk koji se
može pouzdano evidentirati bio je onaj što se dizao u Đokleji poviše glavne ulice,
nedaleko zapadnih gradskih vrata. Po njemu su istraživači i nazvali ulicu Via trium-
SI. 127. Amfiteatar, Salona: rekonstrukcija u perspektivi; Dyggve 1933a

phalis (Sticotti 1913-, 27 i d.). Međutim, od njega su sačuvani samo postamenti i


pojedini arhitektonski ulomci pa nam vizija njegove cjeline ostaje nepoznata. Luk
u Tarsatici, sačuvan u starom dijelu današnje Rijeke, rustične izrade i siromašne raz­
rade, pripada nesumnjivo u period kasnog Carstva pa će o njemu i o njegovoj ulo­
zi biti govora na odgovarajućemu mjestu.
Preostaje još da se s nekoliko riječi osvrnemo na slavoluke koji su bili uklop­
ljeni u gradska vrata. Nastup “rimskog mira” dao je povoda i mogućnosti da se po­
sebno istakne i estetski oblikuje izgled ulaza u grad, mada u najranijem Carstvu
uvijek postoji oprez, pa tako tzv. Porta gemina u Puli55 fino komponirana u par
lučnih otvora s tankom vanjskom stijenom, kao defenzivno osiguranje, čuva unut­
rašnji propugnakul. Posebno je zanimljivo rješenje tzv. Porta Caesarea u Saloni
(Gerber 1917a; Kahler 1934.). Po Gerberovoj rekonstrukciji vrata djeluju teško i
masivno između dviju oktogonalnih kula (si. 62). Po Kahleru čitava cjelina se izdi­
že uvis, kule postaju elegantnije, a poviše svodova što natkrivaju ulazni prostor di­
že se lođa s trijemom između kula (si. 63). Na taj način zidine i kule stječu odgo­
S £ CT10 TKAJf Sr i kSA varajuću visinu, a ulaz u grad reprezentativni prospekt koji razbija monotoniju zid­
nog platna od rustičnih blokova. Trajanov luk u vratima Aserije (Liebl - Wilberg
1908.; Fadić 2001a) nosi kakvoću graditeljstva Trajanova vremena: uzdignutošću
konstrukcije i ujedno proširenjem otvora da bi se uskladio s visinom postojećeg
bedema, a osobito izbočivanjem plastičnih elemenata i potpunim odvajanjem stu­
pova od zidne plohe, postignuta je dubina prostora i ostvaren kontrast svjetla i sje­
ne (si. 64).Time je ujedno bio ublažen sudar između fino obrađenih elemenata lu­
ka, stupova, kapitela i trabeacije s jedne strane i rustikalnih bunja u bedemu s dru­
ge. Najreprezentativnije je nesumnjivo djelovao slavoluk s tri otvora uklopljen u
jedna od triju gradskih vrata istočnog bedema u Zadru (Bersa 1911.; Suić 1981.,
188 - 191). Veoma visoke baze, srednje i bočne, pridonose od svoje strane dojmu
w Gnirs~1906.; Mlakar 1958.;
visine, koji se dalje razvija udvojenim polustupovima na središnjim pilonima i po Crema 1959- 447; Mansuelli
jednim polustupom na bočnima. Oktogonalne kule, izrađene od finoga bijelog kle- 1971.. 128

269
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

sanca, izbočene u odnosu na slavoluk podjednako prema van i prema unutra, čine
s njim cjelinu i prate ga izduženim plohama i bridovima sve do završnog atika (si
65). Kad bi se moglo barem malo konkretnije naslutiti kakve su likovne kompozi­
cije bile postavljene poviše atika (statue, bige, kvadrige?), dojam monumentalnos­
ti bio bi potpun. Ovaj spomenik je dokaz više koliko je prvo stoljeće značilo za ur­
banističko “dovršavanje” antičkog Jadera.
U hrvatskim primorskim gradovima nađeno je mnogo baza i postamenata na
koje su bili postavljeni kipovi ili neki drugi memorativni spomenici. Njih je bilo na
forumu, na svim trgovima i javnim mjestima, na ulicama, u nišama, u trijemovima i
drugdje. Sve je to pomelo vrijeme, uglavnom već u kasnoj antici. Čovjek toga vre­
mena više nije bio u stanju uspostaviti odnos s davnim vladarima, patronima i istak­
nutim građanima, on je često u njihovim kipovima vidio prvenstveno građevni ma­
terijal upravo kao i u arhitektonskim elementima napuštenih ili urušenih hramova,
trijemova i drugih palača: krasnom mramornom nimfom iz forumskog nimfeja u
Zadru bit će pokrivena gradska kloaka. Ostao je jedan jedini primjerak iz ove boga­
te antologije, monumentalni stup što se diže na piramidalnom postolju na forumu
u Zadru (Cecchelli 1932., 32; Suić 1981., 209). Njegov par s druge strane ostao je u SI. 128. Stambena izgradnja, Duklja (Doclea), Crna Gora: rimska kuća sa svetištem, tlocrt; a) glavni ulaz s
ulice; a j ulaz s glavne ulice u dvorište; a2 ulaz u dvorište termalnog sklopa; b) ulazni prostor, c) vratarnica; d) atrij
temelju ispod nadbiskupskog vrta. Poviše visokoga glatkog stupa sastavljenog u s impluvijem, oko atrija su spavaonice i blagovaonice, tablina nema; e ) uski hodnik s latrinom; f) kuhinja; g) frigi-
tamburima diže se kapitel, a nad njim je vjerojatno dominirala statua imperatora ili darij kućnih terma; h) kaldarij; i) prefumij; j) i k) dvorišta; 1) dvorište s trijemom; m ) kućno svetište; Sticotti 1913.
odličnika, ili možda neki monumentalno izrađeni simbol. Ostao je samo jedan stup,
i to zahvaljujući činjenici da je u srednjem vijeku, sve do kraja mletačke vladavine,
služio kao stup sramote. i njegove zgrade gotovo do krova. Pompejanska je kuća postala model za studij raz­
vitka i organizacije ranorimskoga stambenog objekta. Međutim, da je erupcija Vezu-
va “mogla birati” ono što će kasnijim pokoljenjima osvijetliti život jednoga grada u
prosjeku, tada bi trebalo zaključiti da je izabrala najneprikladniji primjer. Pompeji su
G) Stambena izgradnja naime, kao i Herkulanej i ostali susjedni gradići u Kampaniji, imali izuzetan položaj
i značenje u društvenom i ekonomskom životu rimskoga svijeta. Tu je bilo stjecište
Iako u prvi mah izgleda nelogičnim, stambena antička arhitektura i u metropo­ onoga što bismo danas zvali jet-setom kasnorepublikanskoga i ranocarskog svijeta.
li i u provincijama jedno je od pitanja na koje je najteže dati iscrpniji odgovor. Ona Tu su mogla biti ostvarena i najveća dostignuća, a mnoge pojave iz sfere arhitektu­
je pak pokrivala svakako više od polovine urbanog prostora. Ima više razloga tom re i umjetnosti nisu ni prelazile regionalne okvire. Pompejanska kuća ostaje i dalje
nepoznavanju. Jedan je interes starijih istraživača koji su veću pažnju poklanjali os­ apstraktna ideja rimske kuće u njezinu razvitku do klasične punoće, no tražiti njezi­
tacima monumentalne arhitekture, dok je privatna izgradnja bila na sporednom ko­ nu realizaciju u ostalim regijama Italije ili u provincijama značilo bi forsirati neke
losijeku. A kad se i pojavila, veće zanimanje nego ona sama izazivali su njezini deko­ sheme posve neovisno o konkretnim prilikama i uvjetima. Rimska kuća doživjela je
rativni i “umjetnički” elementi, osobito mozaici. K tome je ona, po prirodi stvari, sla­ najpotpuniji razvitak prihvaćanjem helenističkih elemenata, prvenstveno peristila
bije sačuvana i po tome teže pristupačna sustavnom istraživanju. I napokon, u gra­ sa svim njegovim dijelovima (oecus, andron, exedra i dr.). Tradicionalna italska, od­
dovima koji su kao naseljenja trajali u kontinuitetu (a oni su na našemu primorju ve­ nosno rimsko-etruščanska kuća bila je mnogo skromnija i jednostavnija. Kroz tijes­
ćina), kasnija se stambena izgradnja nadovezivala na najstariju antičku podlogu ko­ ne fauces, hodnik između dviju prostorija na pročelju (koje su često bile otvorene
ja je često bila negirana, stvarala se komplicirana stratigrafija izgradnje jer su nova s ulične strane pa su služile kao tabernae) ulazilo se u atrij, u produžetku kojega se
vremena donosila nove potrebe i nove ideje o kući kao prostoru za organiziranje ži­ nalazio tablinum. Ako je kuća imala i mali vrt na stražnjoj strani (hortus), pristup
vota, pa pri tome često antička supstrukcija nije bila ni evidentirana. Događalo se njemu vodio je uz bočni zid tablina. Slijedeći helenističke uzore i preuzimajući po­
stoga da su neki antički temeljni ostaci bili interpretirani kao srednjovjekovni, ili još jedine dijelove helenističke kuće, rimska domus kreće prema naglašenoj ekstenziv-
češće da je srednjovjekovna izgradnja bila smatrana antičkom (npr. uAseriji). nosti, a kad su potrebe urbane familije zahtijevale veći prostor, ona udvostručuje sas­
Kad se govori o rimskoj kući.ponajčešće se pomišlja na poznate primjere iz sta­ tavne elemente, osobito otvorene unutrašnje prostore, atrij i peristil, čime se, zapra­
rih Pompeja gdje je kobna prirodna kataklizma 79. god. n. e. konzervirala čitav grad vo, postiže zbroj dviju kuća povezanih u jedinstven kompleks.

270
ANTIČKI GRAD Osi varenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SI. 129. Stambena izgradnja,


Zadar ( Iader): tlocrt i presjek
ostataka rimske kuće; sačuvan je
središnji dio peristila; Ilakovac
1969.

Da bi se moglo naslutiti kakva je bila kuća što se na našoj obali pojavljuje s do­
laskom italskih doseljenika, potrebno je osvrnuti se na njihov kulturni i društveno- 0 1 2 3 4 5

ekonomski standard. Veleposjednička aristokracija koja je imala posjeda u Histriji i


u pojedinim područjima Dalmacije nije mogla izravno pridonijeti afirmaciji tipa
SL 130. Stambena izgradnja, Zadar (Iader): tlocrt i presjek ostataka rimske kuće; a) sadašnja ulica; b) kanal
rimskog urbanoga stambenog objekta. Ona je gradila raskošne rezidencije na svo­ rimske kloake; c ) ostaci pločnika rimske ulice; Ilakovac 1961.
jim imanjima, s trijemovima, termama, peristilima. S gradom na području kojega se
nalazio njezin posjed ona je imala malo veze. Veleposjednici su imali posjeda (fun-
di) i u drugim zemljama, neki su i tamo gradili vile i za taj je kozmopolitski svijet četiri stupa s duže i tri s kraće strane. U zapadnom dijelu sklopa je autonoman ter­
grad bio Grad (Rim) ili neki drugi megalopol. No upravo tom sloju treba zahvaliti malni kompleks, a na istočnoj strani peristil s trijemom uz dva perimetralna zida.
za kvalitetne inovacije u stambenoj kulturi i u nas. Peristil kao element gradske ku­ Uz njegov južni zid nalazi se kućno svetište. U biti, građevina svojom temeljnom
će i u nas je zacijelo prešao iz ladanjske arhitekture u urbanu, a ne obratno. Najbroj­ koncepcijom reproducira model stambenog objekta s pretenzijama, ali uz neke bit­
niji doseljenici, kolonisti koji su dobili terene u gradskim agerima, pripadali su slo­ ne specifičnosti koje ju udaljuju od kanonskog tipa. Iako u prostornoj artikulaciji
ju koji se krajem Republike i početkom Carstva, kad su deducirane naše kolonije, izražava težnju k aksijalnosti kojom se klasična rimska kuća odlikuje s obzirom na
u rimskom društvu nalazio gotovo na dnu ljestvice slobodnih ljudi. Stjecanjem unutarnju distribuciju svojih temeljnih elemenata, bočni smještaj glavnog ulaza i
skromnih šest do deset jugera zemljišta oni su u novoj postojbini postali “netko i ulaza u peristil bitno mijenja organizaciju unutrašnjih komunikacija zgrade. Nema
nešto". No opseg njihova ekonomskog i kulturnog potencijala bio je zaista više ne­ tablina uz atrij, a kućno svetiše (sacellum) odvojeno od atrija i dislocirano u peris­
go skroman. U prvim generacijama oni nisu mogli biti prenosioci visoke kulture til naznačuje nove ideje koje se udaljuju od tradicionalnih rimskih.
stanovanja: mogli su samo presaditi opću ideju tradicionalne rimske kuće ili ju asi­
Prosjek gradske stambene arhitekture pružaju ostaci rimskih kuća iz Zadra (Ila­
milirati s onim što su zatekli ovdje. Tek kasnije, s razvitkom gradske provincijalne
kovac 1962.; 1962a; Suić 1981., 196, 198), iako sačuvani u fragmentima. Zidne
aristokracije, domus će i u našemu gradu sve više stjecati odlike i kakvoću razvije­ strukture iz prve (ranocarske) faze jedne od njih (si. 129), uz pretpostavku simet­
ne kuće, s peristilom koji se već bio pojavio u ladanjskoj arhitekturi. Treći sloj, pos­ rične korespondencije temeljnih elemenata po dužini, upućuju na uzdužnu aksijal-
lovni i trgovački, po prirodi je bio vagilan i mobilan, a njegova će uloga u stambe­ nost i kanonsku distribuciju unutrašnjih prostora, vjerojatno s fauces i tabernama
noj izgradnji visokog dometa doći do izražaja onda kad i on postane “sjedilački”, uz ulicu na sjeveroistočnoj strani i s peristilom na jugozapadnoj, što ujedno poka­
što je povezano i s njegovom proširenom orijentacijom u ekonomiji: i taj sloj ulaže zuje da su kuće (domus) svojom prostornom artikulacijom bile locirane jedna uz
kapital u terene koji donose dobru i sigurnu rentu te društveni ugled. drugu po širini gradskih inzula, od jednog dekumana do drugog. Druga kuća (si.
Ove uopćeno formulirane misli moguće je ilustrirati s nekoliko primjera što ih 130) razvija se u istom smjeru i na sjeveroistočnom završetku seže do nogostupa
pružaju rezultati istraživanja. Ostaci kuća koje u tlocrtnoj kompoziciji odražavaju rimske ulice (koji se nije sačuvao). Ovdje su međutim unutrašnji elementi bili po­
zamisao razvijene rimske kuće cjelovitije su sačuvani u Nezakciju i u Dokleji. U os­ redani u obratnom pravcu: otvoreni prostor (raniji peristil?), kasnije pretvoren u
talim gradovima uočeni su samo fragmenti. Kuća u Dokleji (Sticotti 1913-, 79 i d.) gospodarsko središte, nalazi se na sjeveroistočnoj strani, pa to navodi na zaključak
ima odlike urbane vile s dva otkrivena središnja prostora, s atrijem i peristilom (si. da su skupine kuća uklopljenih u pojedine inzule bile naizmjenično suprotno ori­
128). Vrata s ulične strane vode u pretprostor gdje se nalazi i ćelija vratara (cella jentirane: nekima je uz jedan te isti dekuman bila smještena fasada s glavnim ula­
ostiaria), i odatle se ulazi u atrij s impluvijem, a trabeaciju kompluvija podržavaju zom, a drugima dvorište ili peristil. Kuće na bočnim stranama inzula vjerojatno su
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

velike površine popločene mozaikom s geometrijskim i animalnim motivima pa je


opravdano očekivati da će se na tom mjestu pojaviti raskošnija urbana vila. Na taj
način i studij kuće za stanovanje, što je i logično, pokazuje kako standard stanova­
nja ide usporedno s demografsko-ekonomskim i kulturnim prilikama u gradu.
Određenu gradaciju pokazuju i kuće u staroj Varvariji. Zajedničko je svima da
imaju otvoreni centralni prostor s piscinom za vodu koji se, s obzirom na svoj od­
nos prema ostalim elementima kuće, mora smatrati atrijem. A i ti atriji odaju prim­
jenu različitih standarda kao i kuće same. Većinom je to bio tradicionalni i jednos­
tavni tuskanski atrij (atrium Tuscanicum) bez stupova, gdje su otvoreno krovište
podržavale ukrštene grede, no u jednoj od kuća koja je ostala ispod kompleksa fra­
njevačkog samostana otkriven je atrij okružen trijemom (atrium Corintbium), ko­
ji je u tom objektu preuzeo i neke namjene peristila.
Izneseni primjeri su samo blijedi tračci koji tu i tamo osvjetljavaju onaj bogati
i raznovrsni inventar stambene arhitekure u istočnojadranskim primorskim grado­
vima. Našoj mašti i intuiciji više prostora ostavljaju pronađeni detalji visokog dome­
ta koji su pripadali gradskim kućama i palačama, npr. onima gdje su se nalazili broj­
ni mozaici, poput one u Puli gdje se nalazio mozaik s prizorom kažnjavanja Dirke;
SL 131. Stambena izgradnja, Nin (Aenona): ostaci rimskih kuća oko crkvice Sv. Križa; kuće su jednostavnih
tlocrtnih oblika, većinom s dvije prostorije u prizemlju od kojih jedna gleda na ulicu i služi kao taberna; A) ulice; one u Saloni kojoj su pripadali figuralni mozaici što ih je već Bulić bio uočio, bez
B) nogostupi u z ulicu; Q kuća s tetrastilnim atrijem; a) bunari u prizemljima kuća obzira na to jesu li zaista pripadali rezidenciji namjesnika Dalmacije; one u Risnu s

imale i bočnih ulaza iz gradskih karda. Time ipak nije bila negirana temeljna ideja
kompozicije inzula, ako ovi bočni pristupi nisu uvjetovali i aksijalnu orijentaciju ku­
će u smjeru dekumana.
Lokalno-provincijalnu atmosferu u kulturi stanovanja otkriva oveći kompleks
kuća u inzulama stare Enone9*1u okolišu crkvice Sv. Križa (si. 131). Tu su, između us­
kih ulica što teku u pravcu gradskih dekumana, poštujući imovinsko-pravne norme
po kojima se zidovi jedne kuće ne smiju naslanjati na zidove druge, smještene jed­
na do druge stambene kuće koje ne možemo svrstati ni u jednu kategoriju strogo
rimskih kuća. Radi se o zdanjima skromnih dimenzija s dvije do četiri prostorije, od
kojih su pojedine uz ulicu imale funkciju taberne. U jednoj od tih prizemnih pros­
torija obično se u uglu nalazi ognjište, a često i bunar za kaptiranje podzemnih vo­
da. Očito je da su u ovoj gradskoj četvrti Enone spojene stare tradicije i nova iskus­
tva, a to naglašava i činjenica da su se stambeni objekti ovakva tipa potpuno uklo­
pili u ortogonalni sustav rastera, dok su skromne dimenzije kuća uvjetovale gušći
raspored gradskih prometnica. U većoj je mjeri “rimska” kuća u sjeveroistočnoj in-
zuli (si. 131 c), od koje je otkriven dio atrija kojega su trabeaciju kompluvija podr­
žavala četiri stupa (atrium tetrastylum). To, kao i ostaci kvalitetnih zidnih slikarija
u prostoriji do atrija, govori svakako o jednoj višoj kakvoći. Orijentacija atrija i sklop
okolnih zidova pokazuje da je ova domus bila razvijena u pravcu dekumana pa joj
* Djelomično objavljeno na­
pročelje treba očekivati uz ulicu koja danas vodi prema Gornjim vratima. No ipak
kon iskopavanja oko crkve čednost ovoga kompleksa ne može služiti kao mjerilo za ocjenu stambene kulture
sv. Križa, Suić 1968a; Belo- SL 132. Stambena izgradnja, Pompeji, Italija: presjek
cijele Enone, jednako kao što njezin monumentalni hram ne može biti tumač veliči­
šević 1998.; 1999.: 1999a: i idealna rekonstrukcija kuće s geometrijski formiranim
2000.; Kolega 2001. ne grada. Zgrada nekoliko desetaka metara sjeveroistočno od kuće s atrijem imala je vrtom; Boethius - Ward*Perkins 1970.

274
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

prizorom božanstva Sna, itd. Uvid pak u otkopani inventar stambene arhitekture
pokazuje koIiJko je ostalo otvorenih problema i koliko je mnogo zadataka pred is­
traživačima.

H) Komunalije

Koliko standard stambene arhitekture odražava društveni standard pojedinaca


i pojedinih gradskih familija, toliko ono što nazivamo komunalnom izgradnjom od­
ražava standard grada u cjelini, U tu sferu svrstavaju se mnogobrojni urbani i urba­
nistički elementi od kojih su našemu promatranju dostupni samo neki.
Život u mediteranskom gradu zbiva se na ulici i ona kao sredstvo kretanja i po­
vezivanja užih cjelina dobiva i odgovarajući tretman. Mediteranski je grad sav u ka­
menu, kamen mu služi ne samo za izgradnju objekata već i za popločavanje ulica.
U tu svrhu upotrebljavao se kamen veće tvrdoće, a za popločavanje natkrivenih
površina (npr. u trijemu oko foruma u Zadru, podno kapitolija u Ninu i dr.) i bije­
li kamen. Unutrašnji red i prostudirane efekte odaje pločnik foruma, s pravilnom
geometrijom ploča slojevito naslaganih po dužoj osi foruma, čime se vizualno po­
tencira njegova dužina i sugerira glavni pravac komuniciranja i konvergencije pre­
ma kapitoliju. Srednji pojas je najširi, a oni lijevo i desno od njega postaju sve uži.
Stube koje okružuju forum nisu položene na pločnik, što bi moglo upućivati na to
da je on bio postavljen nakon što su već bile oblikovane margine forumskog zrca­
la. Naprotiv, pločnik trijema je svojom orijentacijom podređen krilima trijema, te­
če usporedno s rubnim stubama na svim trima stranama, i na taj način stvara čvrst
Si. 133. P o p lo ča v an je, Zadar (Iader): sustav popiočavanja forumskog zrcala i trijema; ploče forumskog zrcala
okvir forumskom pločniku. Geometrijska pravilnost ogleda se u činjenici da svi poredane su u longitudinalnim nizovima koji su sve uži prema rubovima foruma; ploče u trijemovima su sve jed­
odgovarajući pojasevi u svakom krilu imaju istu širinu (si. 133). nake Širine i nižu se usporedno sa stranicama foruma

Ulični pločnici pokazuju različitu strukturu. Negdje su ploče iismjerene po du­


žini ulice, negdje po širini, ima ulica gdje su ploče imale oblik kvadrata, a ima i kom­ za odljev oborinskih i otpadnih voda. U Zadru je bilo moguće pratiti jednu gradsku
pozicija bez nekog određenog poretka. Od jaderskih ulica, koje su uočene gotovo kloaku koja je tekla linijom dekumana od Srednjih gradskih vrata do foruma i dru­
ispod svake danas postojeće, najzanimljiviji primjer pruža jedna od glavnih, vjero­ gu koja se nalazila ispod karda što prati forum s jugoistočne strane. Duboki kanal (si.
jatno glavni kardo (si. 134). Ne samo zbog strukture pločnika.Tu se vidi odnos uli­ 135) s podnicom od tegula bio je pokriven uličnim pločnikom, po sredim kojega su
ce prema bočnim nogostupima: oni su otprilike iste širine kao i sama ulica. No ni se nizali kružni otvori za čišćenje kloake (si. 134 d). Njezini su krajevi sezali do jed­
ovdje ni u drugim ulicama (npr. ispod Ulice N. Matafara, prije Riječka ulica) oni ni nog i drugoga mora. U kompleksu bivšeg samostana sv, Dominika otkriven je trakt
izdaleka ne dosežu visinu pompejanskih nogostupa, a to isto se zapaža u Saloni i u kanalizacije koji transverzalno siječe gradsku inzulu.Tu je kanal bio nadsvođen.To
Enoni. Nogostupi u Enoni bili su popločani, položeni gotovo u razini ulice (si. 131), pokazuje da su temeljni problemi kanalizacije bili riješeni prije početka intenzivni­
dok same ulice, barem one otkrivene, uopće nisu bile popločane. Tragova uličnih je izgradnje objekata. Dobro je poznat sustav iz Dokleje, a jednako tako i iz Salone.
pločnika nije se dosad našlo ni u staroj Varvariji; naprotiv, jedna uzdužna ulica koja Kloake su skupljale vode iz termi i javnih česmi, a isto tako i s ulica. Nedaleko od
je tekla uz kapitolij imala je kao podlogu živac kamen koji je bio isklesan i u koji je emporija u Zadru otkriven je konkavni kameni lijevak za izlijevanje vode u kloaku.
bio uduben kanal za otjecanje vode. Ostaci pločnika mjestimično su otkriveni u Po­ No nisu svi gradovi imali tako razgranat sustav niti su sve ulice imale kanalizaciju,
li, Saloni, Dokleji i drugdje. pa je sigurno da su se mnoge od njih za obilnih kiša pretvarale u potoke. Boljem ot-
Istraženi ili slučajno otkriveni ostaci gradske kanalizacije pokazuju da je u tom jecanju pridonosio je nagib uličnog pločnika, što se lijepo zapaža na spomenutom
pogledu antički grad malo što trebao zavidjeti suvremenim gradovima. Otkriveni su kardu u Jaderu (si. 135). I pločnik foruma u Jaderu imao je blagi nagib prema boč­
čitavi sustavi ili dijelovi većih sustava. Blizina mora pružala im je pogodna rješenja nim stranama. Voda je tekla žlijebom ispod donje stube oko foruma (si. 140). Nadaš-

276
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

ve je poučan primjer drenaže kompleksa foruma i kapitolija (si. 137). Peribol oko ka­
pitolija obuhvaćen je kanalima s unutrašnje i s vanjske strane, skupljene vode teku
dalje duž foruma i završavaju u glavnoj kloaki. Specifične lokalne prilike uvjetovale
su i primjenu specifičnih rješenja. Oborinske vode uVarvariji slijevale su se kroz ka­
nale ili kroz u živcu usječene žljebove niz strmu liticu na južnoj strani, ili kroz po­
sebno izgrađene kanale u temeljima bedema s istočne strane. S foruma u Dokleji vo­
da je otjecala žiijebom koji je bio uklesan u pločniku do stube.
Opskrba vodom bila je od vitalnog značenja za egzistenciju grada, kao i rural­
nih naselja i gospodarskih središta u gradskim agerima. Gdje god su to prirodni uv­
jeti omogućavali, bio je izgrađen akvedukt koji je vodu dovodio u grad iz nekoga bli­ 60 qo igoci
žeg ili daljeg izvorišta. Gdje to nije bilo moguće, gradili su se čitavi sklopovi javnih
cisterni koje su se punile kišnicom, a negdje se voda crpla iz bunara koji su kaptira- SL 136. Opskrba vodom, Duklja (Doclea): presjek
SL 135. Odvodnja, Zadar (lader): presjek kloake ispod
li podzemne vode. Primjere svih tih rješenja susrećemo u istočnojadranskim grado­ glavnog karda kanala vodovoda; Sticotti 1913.
vima. Materijalni nalazi i natpisi govore da su akvedukte imali Pola, Fulfinij, Arva, Ki­
* Pula: G nirs 1901.; 1924.; ša (o. Pag), Enona, Jader, Salona, Ekvum, Epidaur, Aspalat (Dioklecijanova palača),
D e Franceschi 1934.; Omi­ Dokleja (si. 136) i drugi.95Bunare nalazimo u Zadru i u Ninu, a rezervoare (piscinae) bili uvjetovani lokalnim prilikama. Rimski grad, pa i onaj na istočnoj jadranskoj oba­
šalj: ; Rab: Medini 1967.. 48 i
u Aseriji i u Varvariji, no nesumnjivo ih je bilo i drugdje. Izgradnja akvedukata u spo­ li, bio je veliki potrošač vode. Goleme količine trošile su terme, kojih je bilo nekoli­
đ.; Časka: Suić 1953.; Nin:
Uakovac 1969-; Zadar: Alace- menutim gradovima (izuzev onoga za Dioklecijanovu palaču) pada u rano Carstvo, ko u svakom gradu. Znatna je bila potrošnja u kućanstvima koja su imala priključak
vich 1898.; Suić 1958., 1981,
no gradnja niti jednoga ne poklapa se s vremenom početka intenzivne urbanizaci­ na gradsku mrežu, ali isto tako i na javnim česmama koje su se podizale na nekoli­
218 i 220: Salona: Gerber
1917.; Cavtat: Bojanovski; je, što znači da su postojali periodi kad su pojedini gradovi opskrbu vodom morali ko mjesta u gradu. Kapacitet vodovoda, profili dovodnih kanala, prirodni pad vode
llakovac; Dioklecijanova pa­
rješavati na neki drugi način. Tehnička i funkcionalna rješenja vodovoda ostvarena u toku, rijetko su omogućavali da se izravno dobije toliko vode koliko je bilo pot­
lača: Belamarić 1999-: Duk-
Ifa: Sticotti 1913- 39 i d. su na visini tada suvremenih dostignuća, uz primjenu specifičnih postupaka koji su rebno za dnevnu potrošnju i za sve vrste potreba. Stoga je bio uveden racionalni na­
čin kumuliranja i distribucije vode. Gdje je to bilo potrebno, gradili su se veći rezer­
voari (castella aquae) na ulazu vodovoda u grad, a ako je dotok bio nedostatan i
pad preslab, postavljale su se i naprave za podizanje razine vode u rezervoaru iz ko­
jega se voda distribuirala (castella ad aquas elevanđas). Iz njega je išla mreža cije­
vi koja je opskrbljivala potrošače. Najdublje su se polagale cijevi koje su dovodile
vodu na javne česme; poviše njih išle su one koje su davale vodu termama i sličnim
javnim objektima, a najpliće su bile ukopane cijcvi za privatnu potrošnju. Na taj je
način automatski bio riješen problem prioriteta u potrošnji. Spuštanjem razine vo­
de u sabirnom rezervoaru najprije bi bez vode ostali privatni potrošači, poslije njih
terme i drugi, a posljednju rezervu koristile su javne česme.
Konkretno nas zanima na koji je način voda stizala do nimfe nad bunarom nim-
feja uz jaderski forum. Pri dovršetku istraživanja na dijelu gdje nema ulice otkrive­
ni su temelji okruglog tlocrta. Naše je mišljenje da je to ostatak posebnoga vode­
nog tornja, ležište jednog okruglog kastela.Taj je castettum hranio i druge objekte,
posebno forumske terme. Ostaje pitanje rezervoara uz zadarski forum. Poznato je
da se ispod pločnika Zelenoga trga nalazi mreža nadsvođenih kanala dobro sačuva­
nih do danas, gdje se mogla čuvati veća količina vode.
Opravdana je pretpostavka da je gradski vodovod stizao na tlo Jadera mostom
preko Foše (fossa). Naše je mišljenje da su se na današnjem Trgu pet bunara nala­
zili rezervoari. Vodena masa koja se akumulirala uz južne bedeme nije se mogla
SL 134. Popločavanje, Zadar (Jader)-. dio pločnika glavne poprečne ulice jugoistočno od taberni, djelomična
rekonstrukcija tlocrta i presjek; tonirani dijelovi su izvorni ostaci uličnog pločnika; a) rubnjaci nogostupa s obje
distribuirati slobodnim padom jer joj je razina bila ispod nivelete gradskih ulica.
strane ulice; b) nogostupi; c) stražnji zid taberni; d) kružni otvori za čišćenje kloake Potrebna visina mogla se dobiti jedino gradnjom kaštela koji su podizali vodu do

278 279
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

SL 137. O dvodnja, Zadar (Iader): mreža kanala za skupljanje i odvod kišnice s foruma; kanali završavaju u glav­
noj kloaki ispod glavne ulice a - a koja odvodi vodu u oba pravca prema moru, u gradsku luku i u Zadarski kanal; SL 138. N im fej, Balat (M ilet), Turska: rekonstrukcija;Ward-Perkins 1970.
Suić; položaj zdenca prema Fadić 1989a

uzimaju kao kriterij za određivanje broja gradskog stanovništva. No valja imati na


visine ulica i građevina. Prema tome, nisu Mlečani gradili pet bunara, oni su samo umu da su vodu iz njih eksploatirali i usputni pagusi, ladanjski kompleksi i gospo­
iskoristili postojeći rezervoar iz kojega se voda crpila ručno, pomoću naprava po­ darski centri koji su se nalazili blizu njihove trase. Računa se da je opskrbna spo­
put onih koje još i danas stoje. Isto tumačenje moramo primijeniti i na Trg tri bu­ sobnost salonitanskog akvedukta iznosila oko 3001 na dan po glavi stanovnika, a is­
nara na suprotnoj strani poluotoka. Dakako, još nismo došli do arheoloških potvr­ to se predlaže za Enonu. Ako su komputacije pouzdane, ti su gradovi u opskrbi vo­
da da je Jader uživao relativno veliku količinu vode putem mreže koja je imala tri dom bili na visini standarda glavnoga grada. Primjer opskrbe vodom grada koji nije
razine: podzemnu (velike olovne cijevi), površinske kanale i povišene kanale na imao akvedukta može pružiti stara Varvarija. Tu je uz istočna gradska vrata u rani­
nosačima. jem Carstvu bio izgrađen nimfej s čitavim nizom piscina (si. 139) pa su se vodom
Mnogi vodovodi, u situaciji kao što je zadarska, imaju nosače - mostove u tri ni- lako mogli opskrbljivati i intramurani i stanovnici suburbija. Čitav sklop pruža jas­
velete preko istoga mosta, jedna poviše druge. Primjer je glasoviti Pont du Gard u nu ideju organiziranog prostora s unutrašnjim komunikacijama i centralnim pros­
Provansi, dok s našega terena nedostaje arheološka dokumentacija. Ostaci vodovo­ torijama, posebno ulazni hodnik uz bedem i ulazni prostor sa zapadne strane, s mo-
da poviše bedema Salone pokazuju da su se pojedini trakti vodovoda mogli zatvara­ zaičnim podovima. Iako je svaka kuća u Varvariji imala vlastitu piscinu, javni nimfej
ti, a postojale su i slavine raznih kombinacija kojima su se mogli zatvoriti dotoci. je trebao osiguravati opskrbu u kritičnim periodima i pružati vodu onima koji nisu
imali vlastitih bunara. To je ujedno bio i izvor prihoda za municipij. Postojanje pak
Unatoč postojanju akvedukta, istraživanja pokazuju da je bilo veoma malo pri­
bunara u prizemlju kuća u Ninu (si. 131) pokazuje da se samim vodovodom prob­
vatnih kuća koje su bile priključene na vodovod. U nekim gradovima priključak su
lem vode nije mogao riješiti.
imale samo terme i nimfeji (nymphaeum) na kojima se uzimala voda i nosila ku­
ćama.Ti su nimfeji nađeni ili dokumentirani natpisima u Saloni, Rabu, Puli i Zadru, Gradske sanitarije slabo su poznate. Ako isključimo terme, koje po svojoj pri­
no imao ih je sigurno svaki grad. Salona je imala idealne uvjete za postavljanje čes­ rodi spadaju u ovu kategoriju, ostaju javni nužnici. Oni su se nalazili na javnim mjes­
mi i za njihovu opskrbu vodom jer je dotok bio obilan a pad vode s visine bedema tima uz kloaku. U Jaderu pak do samog nimfeja,s “crnom jamom" u podu sastavlje­
velik. Jedan se nimfej nalazio kod tzv. Porta Caesarea, a drugi uz sjeverni bedem nom od na nož položenih opeka, da bi se lako mogao prati.
najstarije gradske jezgre. O nimfejima u Rabu i u Puli govore natpisi i nalazi, a u Zad­ U komunalije valja ubrojiti i javne građevine utilitarnoga karaktera kao što su
ru je otkriven nimfej na jugoistočnoj strani foruma (si. 94 i).To je bila nadsvođena bile luke s pristaništima, tržnice i javna skladišta. O lukama znamo nešto s područ­
prostorija u kojoj se nalazio bunar (puteal) kružnog tlocrta u koji je tekla voda i ja Istre. Javna tržnica (emporium) nešto je bolje poznata u Zadru gdje se spominje
odatle odlazila u gradsku kloaku. Poviše bunara bila je podignuta edikula također u natpisu i gdje je bio uočen dio njezina pločnika, povišenog od uličnog pločnika
kružnog oblika, u koju je bila smještena Iežeća nimfa s amforom ispod pazuha. Iz za dvije stube. Lučka skladišta (horrea) sačuvala su ostatke u Saloni uz cestu koja
te je amfore kroz olovnu cijev voda padala u bunar. Kapaciteti vodovoda često se preko Kaštela vodi k Trogiru. To su masivne konstrukcije sa svodovima, koje su bi-

280
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

nom, možemo općenito zamišljati u kakvim su uvjetima živjeli i kakve su moguć­


nosti imali naši grčki gradovi od 4. do 1. stoljeća pr. Krista, živeći na periferiji regi­
je grčke ekspanzije kao izolirane enklave helenstva u barbarskom svijetu, a kasni­
je, nakon rimske okupacije naše obale, kao nominalno samostalne zajednice na tlu
provincije. No konkretnih spomenika nema. Intervencija Kvinta Numerija Rufa,
isejskog patrona, u obnovi trijema u lsi pedesetih godina pr. Krista zapravo znači
prodor rimske arhitekture u grčki grad, kada portik, sudeći prema ostacima, dobi­
va niše za postavljanje statua. Vjerojatno je da su i drugi gradovi, Far.Tragurij i Epe-
tij potkraj Republike bili izloženi rimskim utjecajima pa se ne može odbaciti pret­
postavka da su u to doba i oni prihvaćali inovacije koje prodiru na tlo istočne jad­
ranske obale.
Čitava istočna jadranska obala golem je luk kojemu su se temeljna uporišta na­
lazila s jedne strane u sjevernoj Italiji na tlu Cisalpine, a s druge u južnoj Hiridi i u
Epiru. Arhitektonska izgradnja gradova na istočnoj jadranskoj obali ne može se pro­
matrati izolirano od tih dviju perifernih regija. Romanizacija Cisalpinske Galije po­
činje prodorom rimskog elementa već krajem 3- st. pr. Krista kada Rim osniva upo­
rišta u toj provinciji (npr. A rim inum - Rimini), a u prvim desetljećima 2. stoljeća
SL 139. Nimfej, Bribirska glavica ([Varvaria): sklop kolektora i cisterni za kišnicu s većini i manjim piscina­
ma uz istoćni bedem; a) sadašnji put; b) odvodni kanali za prelijevanje vode u bazenima iznad maksimalnog vo­
osnovana je kolonija u Akvileji, važan centar na sjevernom Jadranu, već u Cicerono-
dostaja i za čišćenje bazena vo doba sjedište portorija gdje će domala biti i glavno središte carinske službe za
čitav Ilirik. S njom će naši primorski gradovi i dalje održavati intenzivne veze. Čitav
le izgrađene na kat. Zid takve građevine otkriven je i u Zadru, veće debljine i s kon- Transpadum 43. godine pr. Krista dolazi u sastav Italije, a potkraj Cezarove vlada­
traforima, orijentiran po dužoj strani emporija uz gradsku luku. Horrea su prven­ vine osnivaju se kolonije na našoj obali.Tako Transpadana, posljednja provincija na
stveno služila za smještaj žita i za njegovu distribuciju (annona). Sve gradske ko­ tlu Italije koja se integrirala s metropolom, postaje ishodište ekonomskoga i kultur­
munalne službe, instalacije i objekti bili su u kompetenciji gradskih magistrata, po­ nog utjecaja prema obalama istočnog Jadrana, a jedan njihov dio, staru Histriju, Au­
sebno edila, koji su imali mnogostruka zaduženja (curae), kao što su opskrba vo­ gust će naknadno uklopiti u desetu regiju Italije. U to doba sjeverna je Italija bila
dom (cura aquaru?n), opskrba žitom (cura annonae) i dr. U gradovima je bilo i dobro urbanizirana, gradovi su bili gotovo potpuno izgrađeni pod utjecajima koji
nižih službenika. Za javni red i čistoću brinuli su se gradski robovi (servi publici) su dolazili iz središnjih oblasti Italije (Mansuelli 1965.).
koji su za to dobivali novčanu naknadu. Lučki promet imao je u ovdašnjim primor­ Urbanizacija centara na južnoj ilirskoj periferiji na području današnje Albanije
skim gradovima veliko značenje u trgovini Jadranom i Mediteranom. Itinerariji do­ počela je još ranije. Epicentri kulturne radijacije nalazili su se u grčkim gradovima
nose plovidbene rute i dužinu prelazaka od naših do italskih luka (v. ovdje 430). Ve­ i naseobinama, a njezin se utjecaj osjeća u autohtonim istaknutijim središtima juž­
ći gradovi, posebno s većim prostorima uz bedeme kod luke, imali su javne kuće ne Iliride (Prendi - Zheku 1972.; Cabanes 1988., 213 - 226). Nakon prvoga ilirskog
koje su bile u privatnom zakupu. Nadzor nad njima vodio je posebni upravitelj, tzv,
praefectus voluptatum (Cassiod.Var;v. ovdje 436). Taj posao nisu mogli voditi po­
tomci krvnika i glumaca.

I) Zaglavak

Izabrani primjeri bogatog arhitektonskog patrimonija razrađeni u svojoj tipo­


logiji i kronologiji sugeriraju niz zaključaka koji se smještaju u opći kultumo-povi-
jesni kontekst.
Ponajprije valja utvrditi da nam od arhitekture grčkih gradova nije ostalo goto­ SL 140. Odvodnja: žljebovi za otjecanje oborinskih voda; a) Duklja (Doclea), kanal je isklesan u pločniku
vo ništa. Poznajući opće prilike u grčkom svijetu na Mediteranu, posebno zapad­ foruma duž donje stube; Sticotti 1913.; b) Zadar (lader), kanal teče ispod donje rubne stube foruma

282
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta, na istočnom Jadranu

rata u posljednjim decenijima 3. st. počinje prodor italskih elemenata u primorske decenija, iako još uvijek nije sustavno obrađen, pruža, za razliku od onih u Poli i u
gradove, a u Cezarovo vrijeme već su tu nazočni rimski municipalni organizmi ko­ Nezakciju, klasičan primjer ranijih kapitolija u Hrvatskoj. Primjeri pak iz Dokleje ne
ji će postupno romanizirati ilirsko-grčki supstrat u gradovima.Tu će prevladati rim­ mogu se ni svojom morfologijom ni svojim prostornim rješenjima dovoditi ni u
ski duh pa će tako npr. stari Dirahij, raniji grčki Epidamno, sagraditi i amfiteatar ko­ kalam izravnu vezu s ostvarenjima na području sjeveroistočne Italije.
ji je inače stran grčkom poimanju. Isti elementi u relativno kratkom vremenu smi­ Što se tiče terma, vidi se, barem sudeći po sačuvanim primjerima, da one već
jenit će helenističke elemente u južnim gradovima, od Epidaura do Lisa, i svi će oni slijede konačno oblikovane modele s kraja 1. i početka 2. st. s izrazitom tendenci­
već u Augustovo doba postati gradovi rimskih građana s rimskom municipalnom jom k aksijalnosti i simetriji po uzdužnoj osi. “Arhaičnost” onih iz Nezakcija svaka­
konstitucijom. ko nije posljedica ugledanja na neke uzore izvana; radi se o izvjesnoj retardaciji ko­
Sigurno je da su prvi utjecaji krenuli upravo iz ovih južnih regija. Oni se pr­ ja je li tom ambijentu posve razumljiva. U ovdašnjim gradovima tako komponiranih
venstveno očituju asimilacijom tehnike za gradnju gradskih bedema. Već u 4.st.pr. terma bilo je sigurno više, iz doba dok “kanonski” tip nije prevladao.
Krista istaknutiji ilirski centri kao što su bili Lješ,Medun i Ošanići grade utvrđenja Premalo je sačuvanih ostataka bazilika da bi se moglo govoriti o njihovoj tipo­
u strukturi velikih rustičnih blokova i ti paramenti često dosežu klasične forme.Ta logiji. Ona iz Dokleje svakako je specifična, izgrađena kao dugačka hala uz jednu
je struktura i prije dolaska Rima na istočne jadranske obale krenula na povijesni stranu foruma, u jednoj lađi koja je podijeljena po dužini. Po tome se ona odvaja od
put prema sjevernom Jadranu, ohrabrena izravnim utjecajima što ih je na tom pu­ bazilika građenih početkom Carstva koje su redovito trobrodne s gornjom galeri­
tu susrela, a koji su dolazili iz naših grčkih gradova na srednjem Jadranu. Tom teh­ jom. Druga bazilika u Zadru slijedi opća kretanja rimske arhitekture u Italiji i u pro­
nikom bili su utvrđeni gotovo svi gradovi na ovom obalnom prostoru, u najinten­ vincijama (npr. u Africi Leptis Magna), dok je ona prva iz Augustovih vremena vje­
zivnijoj izgradnji koja pada u kraj Republike i na sam početak Carstva. Utjecaj iz is­ rojatno bila slična onoj iz Tergeste, koja je bila trobrodna i imala s vanjske strane
točnih provincija, posebno iz Makedonije kojoj je pripao i dio stare Iliride južno dodanu apsidu - tribunal.
od rijeke Drima, osjeća se u južnoj Dalmaciji. Neka arhitektonska rješenja, npr. u U nekim primjerima arhitektonska izgradnja prethodi onoj u susjednim provin­
staroj Dokleji, posebno u izgradnji kultnih objekata i u organizaciji prostora za cijama. Gradnja sergijevskog slavoluka u Puli prethodi podizanju carskih trijumfal­
kult, očito upućuju na orijentalna shvaćanja koja dolaze do izražaja i u rano carsko nih lukova u Rimu, a gradnja pulske arene bila je započeta nekoliko decenija prije
doba. izgradnje Koloseja u Rimu. Sačuvani amfiteatri u Puli i u Saloni pripadaju tipu koji
Kudikamo je snažniji bio utjecaj što je dolazio sa sjeverozapada. Dok ne bude se dobrim dijelom naslanja na prirodno uzvišenje, pa zbog toga ima i posebna rje­
sustavno obrađena antička arhitektura u Hrvatskoj, bit će teško dati ocjenu tih ut­ šenja unutrašnjih i vanjskih komunikacija. Po tome su oni “arhaičniji” od onih iz Ci-
jecaja i veza. No već sada moguće je utvrditi da se arhitektonska izgradnja na istoč­ salpine (Verona, Padova, Aosta i dr.) koji su izgrađeni potpuno nezavisno na ravnom
noj obali u mnogo čemu odvaja od one u Cisalpini. Diskriminanta se nalazi upravo terenu, s neprekinutim vanjskim plaštom i odgovarajućim supstrukcijama. Arena u
na razmedi najstarijeg Ilirika i Italije, ondje gdje i počinje istočna obala, u Tršćan­ Puli ima k tome i kule uz fasadu na zapadnoj strani, po čemu se odvaja od svih do­
skom zaljevu. To pokazuju tipologija i prostorna rješenja u nekim gradovima istoč­ sad poznatih amfiteatara u rimskom svijetu. Izvjesnu konzervativnost susrećemo i
nog Jadrana. U ovdašnjim gradovima kapitoliji se pojavljuju u sve tri varijante: kao u gradnji teatra u Saloni koji je, unatoč činjenici da se dizao na ravnu terenu, imao
sklopovi s tri odjelite cele (Nezakcij), kao kapitolijski hramovi s trodijelnim ćelama donje pojaseve kavee nasute. Umjetnička i arhitektonska strujanja u metropoli veo­
(Zadar, Nin a vjerojatno i Pula i Salona u prvoj fazi) i kao dominante s dva bočna ma su brzo nalazila odjeka na suprotnoj obali: tako npr. tekovine arhitektonske sce­
hrama (Pula, Salona, Čitluk, a slično je bilo i u Trstu). Prvi tip mogao je imati uzor u nografije s dubokom plastikom i izdvojenim stupovima na fasadi s kraja 1. i počet­
kapitoliju stare Briksije iz druge faze, dok je drugi na izvjestan način “kanonski” i ka 2. st. nalaze ovdje primjenu već pri gradnjiTrajanova slavoluka uAseriji. Cjelovi­
ne pretpostavlja oponašanje nikakvih modela iz te regije. Treći se pak učestalošću ta studija o kapitelima što su pripadali gradskoj monumentalnoj arhitekturi iz ra­
i osobitostima odvaja od primjera iz susjedne Italije pa se u neku ruku može smat­ nog Carstva nesumnjivo bi pokazala da je kakvoća izgradnje u ovdašnjim urbanim
rati i regionalnim specifikumom.. Kako je navedeno, u Ekvu se on pojavio odmah u centrima držala korak s onom iz metropole.
prvoj fazi, a to je razumljivo kad se zna da je tu kapitolij mogao nastati tek sredi­ To što stambeni objekti iz ovdašnjih antičkih gradova ne reproduciraju klasič­
nom 1. st. n. e. i da je on neposredan odraz općega tadašnjeg shvaćanja o političkoj ni model rimske kuće ranocarskog vremena ne treba iznenađivati. Jednako tako ni
ulozi službenog kulta. Primjeri iz Pole i iz Salone vjerojatno su sekundarnog pos­ osjetan raspon u kakvoći koja ide od raskošnih urbanih vila (Nezakcij, Dokleja i dr.)
tanka, nastali u vrijeme kad je stara “italska” ideja kapitolijskoga kulta bila napušte­ do skromnih nastambi koje izmiču bilo kakvom uklapanju u klasične kanone (Eno-
na i kad su prevladala nova shvaćanja, ali još uvijek dosta rano, već u doba Augus­ na). No poseban interes mora pobuditi aktivni doprinos domaćeg stanovništva ra­
tove vladavine. Kad se napusti pogrešna pretpostavka o Neptunovu kultu na paren- cionalnoj primjeni komponenata antičke stambene (kao i druge utilitarne) arhitek­
cijskome kapitoliju, on hramom iz najranijeg Carstva i peribolom mlađim nekoliko ture, gdje se klasični elementi (npr. atrij) svrsishodno uklapaju u situaciju koju dik­

284
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

tira teren (Varvarija), ili gdje se asimilira predrimsko nasljeđe i usavršava novom
tehnologijom i novim sadržajima (Enona). 8. Teorija i praksa
Većina foruma o kojima postoje materijalni podaci uklapa se u tip tradicional­
noga italskog foruma. Izuzetak je opet Dokleja gdje se pojavljuju, kako je navede­
U posljednja dva stoljeća pr. Krista rimska je arhitektura, a zajedno s njome donek­
no, neke specifičnosti. Forum u Zadru, najdostupniji istraživanju, prostornim rješe­
le i rimski urbanizam, pomalo asimilirala helenističke tekovine. Grad helenističko­
njem, a pogotovo izgradnjom, može se dovoditi (barem zasad dok nema iscrpnijih
ga svijeta postao je privlačnom točkom obrazovanog Rimljanina i stranim su utje­
podataka o forumima u Puli, Saloni i u drugim istaknutijim centrima) u vezu s Ak­
cajima vrata Rima bila širom otvorena. Livije donosi da je tijekom drugoga punskog
vilejom.Trijem s lođom oko foruma, likovni i dekorativni elementi sličnog sadrža­
ja, susreću se na oba mjesta. No sama izvedba, upotrijebljeni materijali i stilske od­ rata, nakon osvojenja Sirakuze, u Rimu zavladalo oduševljenje za grčku umjetnost
like veoma se razlikuju. Tamo strogi kanoni, masivni elementi trabeacije i dekora, (Liv. XXV' 40), a da je oko 187. god. pr. Krista tuđinsku raskoš u Grad počela unosi­
kanelirani stupovi, ovdje moduli elegancije i naglašena težnja polikromiji. Usamljen ti vojska iz Azije (Liv. XXXIX, 6). Taj zanos nisu mogli utišati ni suzbiti konzervativ­
u nas ostaje primjer prostornog rješenja kapitolija u Ninu i u Zadru. U Ninu je hram ni i antigrčki raspoloženi pojedinci na čelu s Katonom Starijim. Pad Korinta 146.
na visokom podiju okružen forumom pa time još jednom upućuje na one “arhaič­ god. pr. Krista još više je tome pridonio priljevom helenistički obrazovanih eleme­
ne” primjere koji se udaljuju od uobičajenoga italskog tipa. U Zadru je kapitolij kao nata u Grad. Stare italsko-etruščanske tradicije i iskustva, ono što Vitruvije naziva “i-
prostor zatvoren trijemom i suprotstavljen analognom prostoru foruma. Po tome se talskim običajem” (consuetudo Italica; VitruuArch. V, 11,1;VI, 3,10; usp. i V, 1,1;
odvaja od svih drugih u provinciji Dalmaciji, ali i od primjera iz susjedne sjeverne v. ovdje 410), ustupali su mjesto novim strujanjima (Boethius - Ward-Perkins 1970.,
Italije, dok mu se brojne podudarnosti mogu naći u galskim provincijama (npr. Lu- 115 i d.). Uvode se nove kategorije građevina, rađaju se nova teorija i praksa, a ot­
tetia Parisiorum - Pariz i dr.). Zašto je tome tako, zasad je teško objasniti. Je li to prije postojeći urbani prostori i pojedine građevine doživljavaju transformaciju u
odraz “kastrizma” koji može biti posljedica prethodnoga vojnog zaposjednuća smislu nove discipline, koja je na Zapadu kulminirala krajem Republike i početkom
mjesta, a ovdje je vjerojatnije rezultat intervencije rimskih vojnih menzora pri pla­ Carstva, posebno izgradnjom carskih foruma u Rimu od Cezara dalje, koji su posta­
niranju grada, pokazat će možda daljnja istraživanja. Peribol oko porečkoga kapito­ li model i gradovima izvan metropole. I sam simbol starih vremena, etruščanski
lija stoji nekako po sredini između tršćanskog i zadarskoga kapitolija. Uzdignut na hram trijade na Kapitoliju, bio je nakon požara 83. god. pr. Krista tako bogato i ve­
povišenom podiju, kojega niveleta odgovara stilobatu kapitolijskog hrama, znatno ličanstveno obnovljen i ukrašen “kako dostojanstvo hrama i ime naše vlasti zahtije­
se približava rješenju u Trstu, dok stilskom obradom stupovlja, smještajem na kraju vaju”, piše Ciceron (In Verr II, 4,68). I upravo u to doba i u takvim prilikama po­
poluotoka i odnosom prema forumu donekle ponavlja situaciju u Zadru. No od nje­ četkom Carstva piše Vitruvije za Augusta traktat o arhitekturi koji je zapravo sinte­
ga se odlučno odvaja po tome što nema onu hermetičnost i veoma izraženu distin­ za svekolikih iskustava tadašnjega graditeljstva na Istoku i u Rimu. Sam je pisac vje­
kciju dvaju susjednih areala, forumskog i kapitolijskog. rojatno precijenio značenje i ulogu svojega djela kad je smatrao da će postavke,
Našemu luku što se proteže duž obale od Lješa do Trsta nedostaju dva važna smjernice i preporuke koje ponekad formulira i kao pravila (kanone) bitno utjeca­
uporišta: Narona nešto manje zahvaljujući sustavnim istraživanjima posljednjih go­ ti na razvitak arhitekture u metropoli i u provincijama, koje upravo u to doba do­
dina, a Epidaur potpuno. Rezultati što će ih iznijeti na svjetlo dana istraživanja u tim življavaju razmah urbanizacije i arhitektonske izgradnje. On je išao i dalje od toga
gradovima ne samo da će ispuniti prostorne i vremenske lakune, već će zacijelo pa je kao primjer kako treba graditi, preporučivao svoj izvedeni projekt (Vitruv. Ar-
pružiti novih spoznaja za ocjenu i proučavanje postanka i razvitka rimskoga gradi­ cb.V, 1,6). Međutim, niti je to u njegovih suvremenika i nasljednika izazvalo neko­
teljstva na hrvatskoj obali. No i ovo što je dostupno proučavanju i analizama, poka­ ga osobitog dojma niti mu je moderna kritika u tom pogledu izrazila priznanje. Ne­
zuje nepobitno dvije stvari: da je arhitektura u gradskim središtima na hrvatskoj sumnjivo je on bio više erudit i teoretičar inspiriran prethodnim idejama i ostvare­
obali, i to ne samo u onima koja su bila kompletni gradovi u pravom smislu riječi, njima negoli dobar praktičar, a na momente imamo dojam da izravno reproducira
nego i u drugim važnijim naseljima, ažurno slijedila opće tokove razvitka rimskoga misli starih grčkih teoretičara, posebno Aristotelove. No, njegova je zasluga što je
graditeljstva, a s druge strane da se u toj arhitektonskoj baštini mogu raspoznati po­ elaborirao taj bogati i višestoljetni patrimonij, i to upravo u momentu kad su tradi­
jave koje su specifične za graditeljstvo provincije, što također potvrđuje misao ko­ cije bile usvojene i kad su bile utrte nove staze kojima će se kroz daljnja stoljeća
ju zastupaju hrvatski istraživači, da je postojala “istočnojadranska” antika, specifič­ kretati antički grad sa svojim graditeljstvom. Vitruvijevo djelo još danas ima vrijed­
na po mnogim pojavama iz sfere materijalne i duhovne kulture. nost riznice u kojoj se mogu tražiti uvijek nove i nove provjere pojedinih arheološ­
kih nalaza i arhitektonskih objekata antike, i grčke i rimske. Ono je ujedno i simbol
jedinstva jedne od najvažnijih disciplina, koja nema samo svoj tehnički već i dubo­
ko humani smisao, jedinstva na području golemog svijeta (Orbis terrarum) što ga
je Rim već u Vitruvijevo doba bio izgradio.

286
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

Nulla architecto maior cura esse debet nisi uti proportionibus ratae partis
habeant aedificia ratiomim. exactiones: “Arhitekt se ni o čemu ne smije brinuti
više nego da zgrade imaju proračune izvedene u razmjerima s utvrđenim dijelom”
(Vitruv. A rch S 1,2,1). Tim je problemima Vitruvije posvetio znatan dio djela. Na te­
melju njega provode se modularna istraživanja (Betoni - Kurent 1963.) koja su ne­
sumnjivo veoma korisna i na večem broju građevina i urbanih prostora mogla bi
pružiti vrijednih spoznaja o antičkom graditeljstvu u Hrvatskoj, a u daljnjoj razrad­
bi dovesti do određenih zaključaka u pogledu datiranja, razvitka, regionalne usmje­
renosti, tipološke ograničenosti i si. pojedinih građevina i njihovih elemenata. Na
svim građevinama mogu se verificirati oni moduli što ih je Vitruvije propisivao i po
kojima su, barem načelno, bile projektirane i izvedene monumentalne građevine ne
samo u Rimu i u većini središtima Italije nego i u provincijama. Prepuštajući takva
istraživanja stručnjacima koji se njima posebno bave, ovdje bi bila prilika pokušati
provjeriti neke Vitruvijeve preporuke i smjernice na primjerima iz hrvatskih pri­
morskih gradova.
Raster. Vitruvije je nesumnjivo bio pod utjecajem kritike iznesene na račun hi-
podamske doktrine kad i on, slijedeći Aristotela (Polit. VII, 10,4-5; v. ovdje 404), pre­
poručuje da se izbjegava posve pravilna ortogonalna planimetrija gradskog areala, i
to prvenstveno zbog lakše obrane ako neprijatelj uspije prodrijeti u grad. Međutim,
takvih tendencija u ovdašnjim primorskim antičkim gradovima nema, ortogonalni
raster ostaje trajni model i krajnji cilj prostome organizacije svakoga grada. No, to­
me neće biti razlogom samo činjenica što faktor vanjske opasnosti u doba razmaha
urbanizacije na hrvatskom priobalju nije više bio tako aktualan kao prije. Riječ je pr­
venstveno o tome da je baš tu prevladala ona stara consuetudo Italica, koja se u
gradskoj planimetriji odrazila jasnom težnjom ka “kastrizmu”, a taj je kastrizam, ka­
ko je navedeno, rimsko-italska inovacija koja je odigrala važnu ulogu pri planiranju
gradova ne samo u tehničkom već jednako tako i u prostornom i u morfološkom
smislu, pa stoga i možemo govoriti o kastrametaciji gradova koji, zapravo, nikada ni­
su bili okoli (castra), dok je u Emoni (Ljubljana) okolski urbanistički supstrat posve
evidentan (si. 141). Upravo od Vitruvijevih vremena aksijalnost i simetrija postaju
glavne odlike eukozmije rimskoga grada i njegovih monumentalnih građevina, njoj
se jednako podređuju pojedine arhitektonske cjeline kao i čitavi gradski prostori
unutar bedema. Podaci što ih pruža prostorna topografija naših primorskih gradova
potvrđuju to potpuno. Strogo apliciran ortogonalni raster imaju ponajprije oni gra­
dovi što smo ih definirali kao planirana naselja. To su u prvom redu kolonije, ali ne
samo one, kako smo vidjeli. I mnoga gradska naselja spontanog postanka, koja su se
u prijašnjoj fazi urbanizacije prilagođivala tekovinama klasične kulture, urbanistike
i graditeljstva, veoma rano su izrazila tendenciju razvitka u smislu pravilnoga orto-
gonalnog sustava, ako ne na čitavu arealu, a ono barem na njegovim dijelovima gdje
0 10 20 30 m je to bilo provedivo. Takav unutrašnji red postao je donekle mjerilo vrijednosti po­
*__a—ž—I
jedinoga gradskog naselja i ta bi se težnja mogla unekoliko usporediti s opsesijom
mnogih suvremenih gradića u provinciji da imaju barem jedan neboder koji će im
SI. 141. Okol i grad: Ljubljana (Emoiut), Slovenija; antička Emona u tkivu suvremene Ljubljane, plan; omjeri povisiti karatnu vrijednost. Promatrajući prostornu facies gradova na hrvatskoj oba­
naselja (širina : dužina) odnose se kao 1 :1 ,2 ; u rimskom okolu (si. 43) kao 1:1 ,3 ; u Zadru (si. 73) kao 1 : 2;Plesni-
li u krajnjem dometu procesa razvitka tijekom antike, često će se pokazati da su u
čar-Gec 1999.

288
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

završnici u tom pogledu postojale male razlike između planiranih i neplaniranih gra­ bila je prostorno ograničena na oko 120 000 m \ a zrcalo fonima koji je smješten u
dova. Druga je stvar što tu “modu” u planimetriji ne prati i odgovarajuća kakvoća iz­ tom dijelu grada zaprema 3150 m2. Za prvu fazu razvitka Salone relacije su veoma
gradnje, pa tako dolazi do drastičnih sukoba npr. u istraženom dijelu stare Enone, povoljne: površina foruma prema površini toga najstarijega grada odnosila se kao
gdje uz uske uličice (čak nepopločane, kako je navedeno!) u pravokutnom sustavu 1:38 (u Jaderu 1:39). Naravno, nakon proširenja grada ti su odnosi bili poremećeni,
teku nizovi kućica koje se temeljnim tlocrtnim i kompozicijskim shemama naslanja­ forum je ostao tijesan, pa možda ne treba odbaciti mišljenje đa je osim njega bio iz­
ju na stare autohtone tradicije. U svakom slučaju, na temelju onoga što je već, poz­ građen još jedan. Što se tiče Aserije, uzroci su u sličnim razlozima. Zbog relativno ra­
nato (a upravo su na tom polju akvizicije još najbogatije) može se tvrditi da ideje što nijeg početka urbanizacije (što je karakteristično za čitavu Liburniju) forum je bio
ih je zastupao Vitruvije o ovim pitanjima nisu našle odjeka ni u nas kao što ga nisu planiran adekvatno važnosti i stupnju razvitka naselja u to doba, vjerojatno u okvi­
našle ni u mnogim gradovima drugih provincija. rima koji su bili određeni još u protourbanoj fazi naselja. Jedanput organiziran i iz­
Moduli gradskih inzula u našim gradovima, koliko su poznati, slijede u općim građen, nije se širio ni kasnije kad je život u gradu nesumnjivo zahtijevao prostrani­
crtama tokove koji se susreću u metropoli i u provincijama najranijeg Carstva. Pro­ ji gradski trg.
porcije užih gradskih četvrti u Zadru bliže su npr. Vitruvijevim preporukama od Hramovi. Vitruvije donosi i posve određene tlocrtne proporcije u kojima tre­
onih u Aosti (si. 68 i 69), u Poreču ili uVeroni (si. 70) i Riminiju (si. 71) gdje imaju ba graditi hramove (Vitruv.Arch. III i IV; početak v. ovdje 410). Njegove se prepo­
tlocrt kvadrata, što nesumnjivo treba zahvaliti izravnom ili neizravnom utjecaju voj­ ruke mogu provjeriti na hramovima kojih su ostaci sačuvani u Puli, Vizaču, Zadru,
nih menzora. U daljnjem razvitku rimske urbanistike ti će moduli prevladati pa će Ninu, Saloni i u Duklji. Širina hrama mora iznositi polovinu dužine, tlocrtno dakle
se to nesumnjivo odraziti u planimetriji naših gradova u panonskom području, gdje moraju biti u odnosu 1:2. Ni ti Vitruvijevi razmjeri nisu se poštovali. Hram u Puli
urbanizacija započinje u vrijeme kad je na primorju uglavnom već bila dovršena, u (ne samo onaj posvećen Romi i Augustu već i njegov desni blizanac) širok je 8,05
dobaTrajana i Hadrijana početkom 2. st. n. e.Tu će vojni menzori iz jedinica dislo­ m, a dugačak 17,63 m i još je najbliži Vitruvijevu klasičnom modulu; hram u Saloni
ciranih na limesu redovito sudjelovati i pri planiranju civilnih naselja. (ne kapitolijski, već onaj do teatra) bio je širok 8,38 m, a dugačak 14,85 m i tu su
Forum. Vitruvije (V, 5,1) preporučuje da se forum planira tako da mu odnos ši­ relacije već osjetnije poremećene zbog veće relativne širine u odnosu prema duži­
rine prema dužini bude u relaciji 2:3. Forumi gradova na istočnoj obali Jadrana (ra­ ni: za takvu širinu trebao je biti dugačak 16,76 m. Izrazitu disproporciju u smislu
zumije se, oni čije su dimenzije poznate) daleko su od takva modela. Jaderski je fo­ Vitruvijevih postavki pokazuje hram u Duklji koji je bio širok 9,50 m pa bi mu du­
rum bio širok 45 m, a dugačak nešto manje od 90 m: tu su dakle uspostavljeni od­ žina morala iznositi 19 m, a stvarno je iznosila 14,20 m. Zanimljivi su omjeri triju
nosi 1:2. U Saloni je utvrđena širina foruma 45 m i dužina 70 m, što je bliže Vitruvi- cela na nezakcijskom kapitoliju. Lijeva pobočna cela (a jednako tako i ona s desne
jevu mjerilu ali mu još uvijek ne odgovara potpuno. U Aseriji je širina maloga trga strane koja je slabije sačuvana) bila je široka 7,80 m, a dugačka 22,55 m, pa se tako
okruženog trijemom iznosila 22 m, a dužina 27 m, te su relacije gotovo 1:1, slično i ona, kao i hramovi na pulskom kapitoliju, više razvija po dužini, dok je srednji ob­
kao kod gradskog trga u Dokleji koji je bio širok 48,50 m i dugačak 50,70 m. OdVit- jekt širinom od 9,55 m imao mnogo povoljnije odnose ako mu je fasada trijema na
ruvijevih proporcija osjetno se udaljava i forum u Poli. On je bio širok 37 m i duga­ pročelju bila na istoj liniji na kojoj su bili i trijemovi pobočnih cela. Vitruvije nada­
čak 81 m. Da bi im mogao odgovarati, sačuvavši istu površinu, morao je imati relaci­ lje piše (Arch. IV 3,10) da sama lađa (cella) treba biti za jednu četvrtinu duža od
je 47,2 (širina) : 70,8 (dužina), a ovako dimenzije stoje u odnosu 1:2,2. Naprotiv, u širine. U našim hramovima odnosi su ovakvi: u Puli je cela široka 8,03 m, po Vitru-
Naroni je širina trga bila 38 m a dužina 55 m, što je 1 :1,4, te se jedino on gotovo viju bi morala biti dugačka 10,06 m, a stvarna joj je dužina 11,5 m; srednji hram u
potpuno približava Vitruvijevim mjerilima! A da i ne govorimo o površini foruma Nezakciju ima celu široku 9,50 m, dugačku 10 m, dok bi prema navedenim omjeri­
koja bi trebala biti primjerena veličini samoga grada.Tu je nemoguće uspostaviti bi­ ma trebala biti dugačka 11,87 m; cela hrama u Saloni ima širinu od 8,38 m i duži­
lo kakav kriterij međuzavisnosti. Za jaderski se npr. može tvrditi da je bio nešto pre­ nu gotovo istih dimenzija, dok bi po našem arhitektu teoretičaru morala biti dugač­
dimenzioniran u odnosu prema površini grada; za polski da je bio kako-tako razmje­ ka oko 10,50 m. Napokon, cela hrama u Dokleji pružala se po širini 9,5 m i isto to­
ran površini užega gradskog areala; za onaj u Dokleji đa je bio znatno manji nego što liko po dužini, pa se po tome veoma približuje omjerima hrama iz Salone.
bi trebalo očekivati u gradu takve prostome artikulacije, dok su forumi u Saloni i u Potrebno je još pogledati u kakvom su međusobnom odnosu bila tri unutraš­
Aseriji kudikamo ispod bilo kakva razmjera. Zašto je tome tako, neće biti teško ob­ nja prostora cele u tripartitnom hramu, kao što su to bili kapitolijski hramovi u Zad­
jasniti. Prvotni nukleus Salone (koja je vjerojatno imala i predrimskih - grčkih urba­ ru i u Ninu. Za njih bi trebali vrijediti odnosi što ih je naš autor predvidio za hram
nističkih presedana i koja pripada u naselja što su najprije bila zahvaćena procesom etruščanskog tipa, o kojemu posebno govori (Vitruv. Arch. IV, 6,6) jer su se ugle­
urbanizacije u rimskom smislu) formirao se veoma rano, još potkraj Republike, na dom na taj model gradili hramovi s unutrašnjom trodijelnom ćelom.Takav bi hram
relativno malom arealu, u doba kad se još nije mogla predvidjeti tako velika prostor­ trebao imati tlocrtne odnose kao 6:5 (odnos dužine prema širini). I zaista, tome
na ekspanzija grada - metropole provincije ni neobična artikulacija urbanog areala približno odgovara situacija hrama u Zadru (širina 10,70 m, dužina 11,10 m). Od­
na račun agera. U doba formiranja, prvobitna gradska jezgra (Dyggveova urbs vetus) nosi u raspodjeli unutrašnjeg prostora cele dobivaju se tako da se njezina širina po­
ANTIĆKJ GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

dijeli na deset dijelova, od kojih se po tri pridaju desnom i lijevom prostoru, a os­
tatak (četiri dijela) središnjem, dakle: 3 - 4 - 3 . Zadarski hram (uračunavši i polovi­
nu debljine perimetralnog zida) bio je širok 10,70 m pa bi po tome cela bila po ši­
rini raspodijeljena: 3,21 m - 4,28 m - 3,21 m. Stvarni su međutim odnosi: 3,4 m -
4,2 m - 3,4 m i vidi se da su oni na samoj granici klasičnih proporcija. Hram u Ni­
nu nešto je dalje od njih: tu su unutrašnji prostori gotovo dvostruko širi od poboč­
nih prostora, a same se proporcije time približavaju planimetriji bazilikalnog unut­
rašnjeg prostora. Na sličan način mogli bi se promotriti odnosi između širina triju
odjelitih ccla nezakcijskog kapitolija. Ukupna širina svih triju cela iznosi 25,10 m,
desetina od toga je 2,51 m. Po tome bi pobočne cele trebale biti široke po 7,53 m,
a zapravo su bile širine “,80 m; središnja bi cela morala imati širinu oko 10 m, a
stvarno je bila široka 9,50 m. Odstupanja dakle nisu velika, kao što nisu ni drugdje
što se tiče ovih relacija. Znatno strši primjer hrama u Enoni koji se najviše udaljava
od Vitruvijeva etruščanskog hrama. To bi se moglo objasniti činjenicom što je taj
hram, građen u takvom tipu trodijelnog svetišta, nastao zapravo u retardaciji, ugle­
dom na susjedni jaderski koji mu je poslužio kao model, i to gotovo čitavih sto go­
dina nakon zadarskog. Zbog toga ovaj posljednji u usporedbi s ninskim djeluje “ar-
haičnije" u smislu proporcija i “strože” u smislu stila izradbe.Ta strogost i ozbiljno­
st jaderskog hrama ogleda se i u činjenici da su mu stupovi s trijema na pročelju
imali svega 24 kanelire, unatoč činjenici da su, s obzirom na vitkost, pripadali u naj­
višu kategoriju, a sam Vitruvije kaže da broj kanelira varira od 28 do 32, ovisno o
eleganciji stupa (Vitruv.Arch. IV, 4,2).
Bazilika. I za te građevine Vitruvije (Arch.V., 1,5) propisuje tlocrtne proporci­ SL 143- Anastiloza, Zadar
je. Po njemu širina bazilike mora iznositi jednu trećinu njezine dužine. U obzir za SL 142. Stup s kapitelom, (Iader), kapitolij: odnosi
Salona, hram; Weilbach arhitektonskih elem enata
provjeru dolazi samo bazilika iz Dokleje čije su obje tlocrtne dimenzije poznate, 1933. stupa kapitolijskog hrama
dok je jaderska samo djelomično otkrivena pa je poznata samo njezina širina; ne
uzima se u razmatranje mala bazilika uz trijem na forumu Aserije. Bazilika u Dokle­
ji bila je dugačka 59 m, pa bi joj po navedenim omjerima širina morala iznositi neš­ rijima (interkolumniji i dr.). No, naša je zadaća ovdje pokušati provjeriti samo u
to manje od 20 m, a zapravo je dosezala tek 13,50 m, što je vrlo daleko od Vitruvi- užem izboru, ostavaljajući zadaću u cjelini posebnim istraživanjima na temelju ko­
jevih preporuka. Od zadarske (severijanske) bazilike utvrđena je širina na temelju jih će biti moguće doći i do potpunijih zaključaka. Za provjeru modula i međusob­
koje bi se mogla približno ustanoviti njezina dužina oslanjajući se upravo na ove nih relacija u trodimenzionalnoj arhitektonskoj izgradnji potrebno je analizirati
Vitruvijeve odnose, no pitanje je jesu li oni i ovdje bili poštovani. S obzirom na re­ anastiloze, ondje dakako gdje je analiza moguća, tj. na objektima koji su u dovoljnoj
lativno kasni postanak te građevine prije treba očekivati da je zadarska bazilika, u mjeri sačuvani (hramovi u Puli, hram u Dioklecijanovoj palači u Splitu, slavoluk Ser­
još većoj mjeri negoli ona iz Dokleje, bila razvijena po dužini u odnosu prema širi­ gijevaca u Puli i dr.) ili na onima kod kojih je moguće provesti egzaktnu rekonstruk­
ni. Isti pisac donosi da trijem u unutrašnjosti bazilike mora biti širok toliko koliko ciju na temelju raspoloživih elemenata (npr. u Saloni, si. l42).Te su proporcije u Vit-
iznosi širina središnjeg prostora (lađe) bazilike. Zadarska je bazilika, koja je imala ruvija detaljno razrađene (usp. Arch. V, 1, 5; v. ovdje 412). Budući da je ovdje riječ
unutrašnji trijem, bila iznutra široka (od jednog perimetralnog zida do drugog) tek o oglednim pokušajima, uzet ćemo u razmatranje elemente anastiloze dvaju ob­
12,40 m, od čega na središnji prostor od trijema do trijema otpada 6,4 m. Po tome jekata: kapitolijskog hrama i trijema oko foruma u Zadru.
bi trijemovi morali biti široki 2,13 m, a zapravo su znatno širi, čitavih 2,50 m. Vje­ Po klasičnim modulima visina korintskoga kapitela mora iznositi koliko i deb­
rojatno je da je ona prijašnja zadarska bazilika (julijevska) bila bliža klasičnim kano­ ljina stupa pri dnu (dijametar, odnosno dva modula). Kapitel hrama u Zadru visok
nima, no to se može provjeriti samo autentičnim nalazima ispod starokršćanske, od­ je 94 cm. Po tome se vidi da su propisane relacije ovdje bile gotovo egzaktno pri­
nosno romaničke bazilike. mijenjene (si. 143). Glavica (kompozit) sa stupovlja trijema oko foruma bila je viso­
Anastiloza, Provjeravanja bi se mogla nastaviti i dalje na drugim objektima ka 56 cm, dok je dijametar stupa pri dnu iznosio 52 cm, što opet pokazuje da su
kojih su tlocrtne osnove sačuvane (teatri, amfiteatri, trijemovi) ili po drugim krite- odstupanja bila vrlo mala pa se gotovo mogu zanemariti (si. 145). Isto vrijedi za ši­

292
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

rinu kapiteia pri dnu: ona mora odgovarati debljini (promjeru) stupa pri vrhu (bez
apoteze). Na hramu u Zadru i jedna i druga su potpuno identične, iznose 81 cm, a
također i na trijemu gdje gornja debljina stupa i gornja debljina kapiteia iznose 13,5
cm pa time potpuno poštuju Vitruvijeve propise. Na isti način odgovaraju širine tih
kapiteia pri vrhu debljini stupa pri dnu. Kapitel sa zadarskog hrama potpuno poš­
tuje relacije utvrđene za visinu redova akantova lišća. Ukupnu visinu listova treba
podijeliti na tri dijela, od kojih se dva pridaju donjem redu a jedan gornjem. U Zad­
ru je upravo tako: ukupna visina pojasa listova oko kapiteia iznosi 66 cm; donji red
visok je 44, a gornji 22 cm. Egzaktno po kanonu.
Visina a rhitrava ovisi ponajprije o visini stupa: što je on vitkiji, to se u pro­ SL 144. T rabeacija, D uklja (Doclea), b azilika; odnosi ele­
porciji smanjuje visina arhitrava. Tako npr. ako visina stupa iznosi do 15 stopa, ar- menata trabeacije; Sticotti 1913.

hitrav će biti visok jedan modul, tj. radijus stupa pri dnu. Na stupovima visina kojih
se kreće između 15 i 20 stopa visina će se arhitrava izračunati tako da se modul po­
dijeli s 13 i od njega će se oduzeti trinaestina; za stupove visoke 20 do 25 stopa mo­ cm), pa bi to približno odgovaralo onoj prvoj normi unatoč činjenici da je on bio
dul će se pomnožiti s 12,5 i od njegove će se visine oduzeti dvanaestim i pol; gdje veoma bogato dekoriran nizom plastičnih akantovih voluta.
stup visok od 25 do 30 stopa, visina će se arhitrava dobiti ako se modulu oduzme Posve je strogo bilo provedeno sukcesivno širenje arhitrava prema visini. Pra­
dvanaestim. Na trijemu kapitolijskog hrama u Zadru stup (sastavljen u tamburima) vilo da donja širina (debljina) arhitrava treba biti adekvatna donjoj širini kapiteia, a
bio je visok 8,52 m i prema tome pripada u četvrtu kategoriju s obzirom na visinu gornja širina arhitrava gornjoj širini kapiteia, poštovano je u trabeaciji i hrama i tri­
(si. 143). Modul (radijus stupa pri dnu) iznosio je 48 cm, Prema Vitruvijevu mode­ jema. Jednako je tako moguće provjeriti dosljednu primjenu proporcije u visini i u
lu arhitrav bi trebao biti visok 48 cm manje jedna dvanaestim, dakle 44 cm, a zap­ istaku završnog vijenca na hramu i na trijemu.
ravo je visok 52 cm, 8 više od kanona. Moguće je također utvrditi module arhitra­ Ovi nasumce uzeti primjeri ne mogu, naravno, poslužiti izvođenju bilo kakvih
va (koji je u jednom bloku s frizom) na forumskom trijemu jer je sačuvano nekoli­ konkretnijih zaključaka. Problem bi trebalo obraditi kompleksno i studiozno, s gra­
ko ulomaka u dužini jednog interkolumnija. Stup trijema bio je visok 4,66 m (oko fičkim demonstracijama, i u smislu vremena i u smislu prostora. No ipak i ovaj
15,6 stopa) pa prema tome pripada u drugu grupu stupova razvrstanih po vitkoći. skromni izbor sugerira neke zaključke koje bi trebalo dalje razrađivati i verificirati.
Polumjer pri njegovu dnu iznosio je 28 cm pa bi arhitrav morao biti visok toliko Nesumnjivo je da se moduli u nekim slučajevima prilično približuju onima što ih je
umanjeno za jednu trinaestinu. Stvarno je bio visok 44 cm, dakle znatno više i tu je formulirao Vitruvije, dok se u drugima znatno od njih udaljuju. Očito je npr. da im je
odstupanje osjetno. bio mnogo bliži hram u Zadru negoli trijem oko foruma, a to je razumljivo jer je
Istaknuta tri po lja na vanjskom i unutrašnjem licu arhitrava također imaju svo­ hram upravo i bio građen u doba kad je Vitruvije razrađivao svoje proporcije, dok je
je omjere. Oni se dobiju tako da se visina svih polja podijeli na 12 dijelova, od ko­ trijem nastao znatno kasnije, kad je rimska arhitektura i umjetnost uopće doživjela
jih se donjem polju pridaju tri dijela, srednjemu četiri, a gornjemu pet dijelova. Na još jedan snažan priljev utjecaja s Istoka za Flavijevaca, pa su na hramu istaknute cr­
arhitravu hrama u Zadru koji je visok 52 cm ostaje za raspodjelu na polja (kad se te klasicističkog stila Augustova vremena, a na trijemu bogatstvo dekora i snažnija
oduzme visina od 8,5 cm gornjega profiliranog završetka) 43,5 cm, od čega dva­ plastika, uz eleganciju koja je postignuta izmjenom modula. K tome valja uzeti u ob­
naestim iznosi 3,62 cm. Prema tome bi ritam visine pojedinih polja odozdo prema zir da je na trijemu arhitrav s frizom bio u jednom bloku pa su stoga i jedan i drugi
gore morao biti: 10,86 - 14,48 - 18,10 cm, a stvarno je u slijedu: 10 - 15 - 18 cm, mogli biti relativno nešto niži, a s druge strane ne smije se smetnuti s uma da je tri­
što je također prilično u skladu s utvrđenim proporcijama. Polja na arhitravu trije­ jem imao i gornju lođu na katu s parapetom što je bio na trabeaciji, pa je smanje­
ma oko foruma (vanjska) imaju ukupnu visinu od 83,5 cm (bez završnog profila ko­ njem njezine visine bio ublažen opći dojam u visinskim odnosima, a pojačan dojam
ji s ove strane iznosi 5,5 cm visine), koja podijeljena s 12 daje koeficijent od 3,21 elegancije i horizontalne raščlanjenosti. Faktor vremena imao je određenu ulogu i u
cm. Po kanonu ritam bi trebao teći: 9,63 - 12,84 - 16,05 a izvedene su relacije: 10,5 izmjeni proporcija unutrašnjeg prostora hrama u Ninu u odnosu prema onom iz
-13-15. Zadra, kako je navedeno, ali to se isto zapaža i u obradbi arhitektonskih elemenata i
Za utvrđivanje visine friza nema posve određenih relacija: ona u načelu iznosi u vanjskom dekoru. Djelovao je svakako i faktor prostora; daljnja će istraživanja ne­
3/4 visine arhitrava, no ako je friz imao plastični dekor, kako je to bilo na frizu hra­ sumnjivo potvrditi da je moguće govoriti o nekim specifičnostima određenih regi­
ma i trijema u Zadru, visina friza može biti veća, do 5/4 arhitrava.Toj se kvoti prib- ja, npr. Istre s jedne, prema srednjem i južnomu primorju s druge strane, što se oči­
ližuju frizovi obiju zadarskih građevina: friz hrama bio je visok 72 cm (arhitrav 52 tuje npr. u tlocrtnim proporcijama hramova gdje je ona consuetudo Italica više doš­
cm), dakle 7 cm viši od arhitrava. Friz na trijemu bio je visok 42 cm (arhitrav 44 la do izražaja na sjeverozapadu, a helenističko-istočne zasade na jugoistoku.

294
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

9. Namjenska raspodjela gradskog


prostora

Da bi se mogla ocijeniti funkcija grada, njegova društvena uloga i visina standarda


što ga je pružao svojim stanovnicima i svim ostalim pripadnicima zajednice kojima
je bio središtem, potrebno je razmotriti kako je bila provedena distribucija grad­
skog areala po namjeni i u kakvim su međusobnim odnosima bili pojedini uži pros­
tori u odnosu prema cjelokupnomu urbanom prostoru. Pitanje je od velike važnos­

U n ti, a može biti zanimljivo i za današnjeg čovjeka koji često ocjenjuje grad u kojemu
živi upravo po tom kriteriju, žaleći se nerijetko na disproporcije do kojih dolazi
zbog izgradnje objekata jedne namjene u nerazmjeru s objektima društvenih fun­
kcija i standarda uopće. Nema sumnje da je takvih nerazmjera bilo i u antičkom gra­
du, pogotovo u prvim decenijima njegove urbanističke izgradnje kad je prevladava­
la stambena izgradnja nad izgradnjom javnih prostora i objekata, osobito u planira­
nim gradovima. Međutim, u doba kompletne izgradnje, a ta je, kako smo istakli, bi­
la više-manje dovršena u smjeni triju ili četiriju generacija, bila je i u tom pogledu
uspostavljena unutrašnja ravnoteža koja u daljnjim stoljećima nije bila bitno pore­
mećena jer za to nije bilo ni osobite prilike ni većih mogućnosti uzevši u obzir či­
njenicu da u antičkom gradu redovito nije dolazilo do prostornog širenja užega
gradskog areala i njegove prvobitne jezgre.
1 pri ovim razmatranjima bilo bi potrebno raspolagati s više primjera jer bi jedi­
no na taj način bilo moguće doći do točnijih srednjih veličina. Nažalost, stupanj istra-
M .
SL 145. Anastiloza, Zadar (Iader), forumski
ženosti gradova na hrvatskom priobalju ne pruža takvih mogućnosti: potpuno istra­
trijem: a) pogled i presjek; b) detaij pluteja ženih gradova zapravo i nemamo. S druge strane, kad bismo i imali dovoljno podata­
ka za statističku elaboraciju, morali bismo tada i u ovim razmatranjima izdvajati uže
Ne uzimajući u obzir razlike i odstupanja što se pojavljuju zbog razlika u vre­ skupine pojedinih gradskih naselja, kao što ih. izdvajamo po kriteriju kuiturno-etnič-
menu gradnje ili zbog nekih nesumnjivih regionalnih odlika, općenito se može tvr­ kog podrijetla (odnosno kontinuiteta), društveno-ekonomske uloge, morfološko-pla-
diti da je poštivanje modula i proporcija bilo dosljednije provođeno u obradbi po­ nimetrijskih odlika, itd. Sigurno je da će drukčije izgledati ove relacije u gradu spon­
jedinih arhitektonskih elemenata anastiloze negoli u prostornim ili u tlocrtnitn od­ tanog postanka od onih u planiranom gradu, drukčije u gradu koji je pretežno ili is­
nosima pojedinih građevina. Ni to neće biti teško objasniti. Veći dio arhitektonskih ključivo živio od trgovine i razvijanja tercijarnog sektora privrede od grada kojemu
elemenata (baze, stupovi, kapiteli, dijelovi trabeacije i sl.) bio je izrađivan u speci­ je ekonomska osnovica pretežno bila u agraru. No uza sve to, uza sva ograničenja o
jaliziranim radionicama koje su se, kako će se vidjeti, nalazile u predgrađima. Klesa­ kojima je već prije bilo govora, vrijedi pokušati barem ondje gdje je to koliko-toliko
ri i kamenari imali su opća rutinska znanja i pošto bi dobili temeljne elemente, mo­ moguće. Zasad takve mogućnosti pruža jedino antički Jader (Zadar) kojega je antič­
dul i dr., bili su kadri u serijama izraditi sve dijelove prema zadanim, predlošcima, ka topografija, stjecajem prilika, ponajbolje poznata. Tu postoje uvjeti da se dođe do
utvrđenim mjerilima i uhodanoj praksi, bez nekih posebnih detaljnijih nacrta i pro­ konkretnijih zaključaka (sl. 146). Pa ako ti zaključci i ne budu imali apsolutnu vrijed­
jekata. Naprotiv, projektant gradnje mogao je pokazati veću slobodu u planiranju nost (moguće je govoriti samo o aproksimacijama), ako i ne budu dali ovlaštenje za
prostornih i tlocrtnih oblika građevina i odstupati od pravila pogotovo onda kad je bilo kakva uopćavanja, možda će pružiti priliku da se izađe iz okvira uopćavanja ba­
morao svoje projekte prilagođavati postojećoj izgradnji ili nekim drugim specifič­ rem u nekim temeljnim postavkama i zaključcima koji će konkretno potvrditi makar
nim uvjetima. u jednom primjeru one opće spoznaje što ih u tom pogledu imamo.
Sve uže gradske prostore i objekte s gradskog areala unutar recinkta mogli bis­
mo, s obzirom na funkciju, podijeliti u nekoliko skupina, onako kako smo postupi-

296
Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

!i u razmatranju planimetrijskih, likovnih i funkcionalnih odrednica grada. Ti uži


prostori mogli su biti namijenjeni:
- kultu
- municipalnoj upravi
- ekonomskom životu
- javnom životu i funkciji kretanja
- razonodi i rekreaciji te
- stanovanju.
Valja odmah upozoriti da su mnogi gradski prostori i objekti u tom pogledu
bili polivalentni. Ne može se na primjer tvrditi da je kultu u gradskom tkivu služio
samo onaj prostor što su ga zapremali hramovi, svetišta i slični objekti. Mnoge su
se manifestacije kulta obavljale na javnim površinama, u načelu uvijek na otvore­
nom, osobito na forumu ako se do njega nalazio glavni hram, podno kapitolija i na

SL 146. Gradski prostor, Zadar (Jader)-. raspodjela po društvenoj namjeni


drugim sličnim prostorima. Gradska je bazilika služila općenito kao dvorana za ve­
će skupove građanstva, bilo u svrhu trgovanja (po čemu ulazi u ekonomsku sferu),
bilo u svrhu zborovanja, obavljanja sudstva i si. u svim onim prilikama kad su ma­
gistrati općili s narodom (agere cum populo). Prema tome ona pripada i u sferu
uprave, sudstva i si. jednako tako kao i u djelokrug gospodarskog života grada i či­
tave zajednice. Pogotovo je forum imao kompleksnu namjenu. On je imao veoma
važnu ulogu u kultu, u trgovini, u zabavi i rekreaciji (tu su se često priređivale ig­
re), ali jednako tako u upravi i u političkom životu zajednice uopće (na njemu su
se održavala zborovanja na otvorenom), itd. Napokon, djelokrugu ekonomskog ži­
vota pripadaju i one taberne što su se nalazile s ulične strane stambenih objekata,
kao trgovačke ili obrtničke radionice. No uza sve to, imajući na umu i ova uža di­
ferenciranja, moguće je u glavnim crtama odrediti urbani prostor po temeljnoj
namjeni užih površina i pojedinih građevina te utvrditi u kojim su međusobnim re­
lacijama bili.
Antički Zadar intra moenia bio je dugačak od gradskih bedema na jugoistoku
do završetka tadašnjeg poluotočića na sjeverozapadu (tu je bilo kasnijih nasipanja
i proširivanja) oko 700 m, a prosječna mu je širina iznosila od bedema do bedema
oko 230 m. Imao je dakle površinu oko 154 000 m2. Dobar dio tog prostora bio je
izuzet od izgradnje: javni prostori unutrašnjih komunikacija (ulice), prostori duž
gradskih bedema i si. na što otpada 35 600 m2 ili 23% sveukupnog areala. Za ras­
podjelu na pojedine funkcije preostaje dakle oko 118 400 m2.
Kult. Sferi kulta valja pridati čitav prostor kapitolija s hramom i peribolom, ko­
ji ima površinu od 3540 nr, što je 2,3% sveukupnog areala, odnosno 2,9% areala
pod izgradnjom. To, naravno, pod pretpostavkom da na užemu gradskom prostoru
nije bilo i drugih hramova i svetišta, što je malo vjerojatno jer često gradovi imaju
i po više svetišta, npr. Salona, Dokleja, Narona i dr. No površina samo jednoga hra­
ma, osim kapitolijskog, neće bitno mijenjati utvrđeni odnos.
Municipalna uprava. Ne računajući udio foruma u upravljanju gradom i poli­
tičkom životu uopće, ovdje ćemo uzeti u obzir samo kuriju i bazilike. Kurija dodu-
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

še nije posve sigurno identificirana, no sve upućuje na to da se nalazila, kako je na­ nomskim funkcijama. No ni tako relacije nisu nepovoljne, kako pokazuje hijerarhi­
vedeno, do one starije (julijevske) bazilike s kojom je činila organsku cjelinu. Zajed­ ja izvedena iz navedenih približnih postotaka:
no s tom bazilikom zapremala je površinu od 2260 m2. Druga, kasnije građena ba­
- za stambenu izgradnju 56,0%
zilika sa suprotne strane foruma (severijanska) mogla je imati (oslanjajući se na nje­
- prostorne komunikacije i si. 22,0%
zinu širinu i poznate module) zajedno s pridodanim elementima i pripadajućim
- javni život, rekreacija 10,2%
prostorom oko 2700 m2(ne računajući gornju lođu koja je također služila istim sa­
- ekonomski život 5,9%
držajima), i to sve skupa iznosi 4960 m2, odnosno 3,2% cjelokupne gradske površi­
- municipalna uprava 3,2%
ne i oko 4,2% gradskog areala pod izgradnjom.
- kult 2,3%.
Ekonomski život. Ponajprije tu valja uzeti u obzir površinu što ju je pokrivao
emporij uz gradsku luku, sa skladištima i ostalim pripadajućim elementima, zatim Oslanjajući se na te relacije s jedne i na ukupnu površinu grada unutar bede­
niz taberni uz dvije strane foruma kao i trijem uokolo foruma. Emporij zaprema ma s druge strane, vrijedilo bi pokušati utvrditi koliko su gradovi na istočnom Jad­
prostor gotovo dviju gradskih inzula s površinom oko 6000 m2, taberne oko foru­ ranu mogli imati stanovnika u ranijem Carstvu. Naravno, ni ovdje ne raspolažemo
ma 1550 m2, trijem 1620 m2, što sve zajedno daje 9170 m2. To je oko 5,9% gradskog egzaktnijim pokazateljima za provedbu komputacija. Stoga je teško ulaziti u detalj­
areala, a oko 7,7% izgrađenih gradskih površina. No, ponavljamo, ovamo valja prib­ nije proračune jer se lako može upasti u zamke kojima nisu izbjegli ni oni koji su
rojiti i površine gradskih bazilika (koje su već iskazane) i privatnih taberni u stam­ prije tako spekulirali. Govorilo se tako o nekih 60 000 stanovnika stare Salone, a u
benim objektima koje potpuno izmiču našoj evidenciji. svakom slučaju o nekoliko desetaka tisuća stanovnika nekih drugih gradova. Jed­
ni su kao kriterij uzimali npr. kapacitete amfiteatra, drugi gradskog akvedukta, tre­
Javni život, razonoda i rekreacija. Udovoljavanju tih funkcija služilo je više
ći površinu foruma i si. No to nije ispravno. Amfiteatar, kako se zna, ne služi samo
objekata i odgovarajućih prostora: forum sa zrcalom i trijemom (koji je već ukalku- stanovništvu unutar bedema i onome u predgrađu već svim pripadnicima zajedni­
liran) koji je također imao lođu u prvom katu, teatar kojega se lokacija nazire (dok
ce, dakle i onima što žive na selu, a u nekim prilikama čak i pripadnicima drugih
je amfiteatar, kao i u Puli, bio izvan gradskih bedema pa se ne uzima u obzir) i grad­
zajednica. Što vrijedi za amfiteatre, vrijedi i za kapacitete ostalih javnih objekata.
ske terme koje su uočene na tri mjesta (do foruma, do emporija i duž glavne uz­
Kapaciteti vodovoda, na primjer, mogli bi se uzimati kao kriterij kad bismo imali
dužne ulice). Aproksimativni zbroj svih tih površina iznosi 15 850 m2, dakle 10,2% na raspolaganju sve tehničke podatke o njegovu funkcioniranju i kad bismo u sva­
čitave gradske površine, odnosno 13,4% izgrađenog areala. kom slučaju mogli izračunati potrošnju vode. No kad smo kod toga, dovoljno je
Stambena izgradnja. Sav preostali prostor organiziran u oko 50 inzula pros­ spomenuti da je Jader imao akvedukt, ali da je bilo mnogo zgrada i užih površina
ječne veličine od 52 x 34 m (s površinom oko 1768 m2 po inzuli) zapremali su koje se nisu opskrbljivale vodom iz vodovoda već iz bunara koji su kaptirali pod­
stambeni objekti. Oni su, koliko je moguće suditi na temelju dosad postignutih re­ zemne vode. O tome smo već nešto napomenuli. Koliko je apsurdan kriterij veli­
zultata, zauzimali površinu oko 86 500 m2, dakle 56% cjelokupnoga gradskog pros­ čine foruma pokazuje upravo primjer Jadera i Salone. Forum u Saloni mnogo je
tora, a 73% izgrađene gradske površine. manji od onoga u Jaderu, a areal Salone bio je više negoli dvostruk u odnosu pre­
Ako su te kalkulacije i približno točne, mogle bi se onda utvrditi i relacije izme­ ma arealu Jadera. Zadarski forum po svojoj veličini (površina forumskog zrcala)
đu površina namijenjenih stambenoj izgradnji i površine izgradnje koja je zadovolja­ odgovara forumu Rima s kraja Republike koji je od bazilike Julije do bazilike Emi-
vala ostale društvene funkcije.Tada bi se pokazalo đa je stanovanje zauzimalo 56% lije bio širok 45 m, upravo kao i jaderski, a dugačak 100 m od javne tribine (ros-
ukupnoga gradskog prostora, a sve ostale funkcije 44%, pa je prema tome izgradnja tra) do Julijeva hrama, dakle malo više od jaderskoga. Odmah se vidi do kakva bi
društvene namjene stajala prema stambenoj izgradnju u odnosu 1 :1,3. apsurda dovele kalkulacije temeljene na takvim kriterijima kad se zna da je Rim
Prepuštamo stanovniku suvremenoga grada da ocijeni je Ii i koliko antički već u to doba bio pravi megalopolis čiji se broj stanovnika mjerio s više stotina ti­
grad, u ovom konkretnom slučaju stari Jader, imao povoljne ili nepovoljne odnose suća! No ipak se teško posve oteti napasti i ne pokušati predložiti barem aproksi­
u distribuciji urbanog areala po namjeni. Nema sumnje đa je sudjelovanje stambe­ mativni broj stanovnika jednoga takvoga grada u razdoblju njegova najvećeg uspo­
ne izgradnje s oko 56% u eksploataciji gradskog prostora znatno. No valja uvijek na za ranijeg Carstva.
imati na umu da je stambena izgradnja u prostornom pogledu bila pretežno eksten­ Točnosti proračuna mnogo bi pomoglo kad bismo detaljnije poznavali ne sa­
zivna, a volumenom niska (samo dio kuće dizao se na kat), da su stambeni objekti mo površine što ih je zapremala stambena izgradnja već i tipologiju samih stambe­
tipa domus imali unutrašnjih otvorenih prostora i da je jedan njihov dio, kako je nih objekata. Kako je navedeno, ona je, barem koliko se zna, bila veoma raznolika i
navedeno, sudjelovao i u gospodarskim djelatnostima. S druge se strane jednako ta­ često izmiče poznatim klasičnim shemama, a ponegdje se može čak govoriti i o
ko ne smije smetnuti s uma navedena polivalentnost mnogih objekata koja bi, kad kontinuitetu kuće iz autohtone protourbane faze u rano rimsko doba (npr. Nin), što
bi se ukalkulirala, osjetno povisila postotke prostora i objekata namijenjenih eko­ će se logično češće pojavljivati u gradovima spontanog postanka i s jačom autoh-

300
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

1751. Camozzino

1826. Lanza

1919. Dyggve Sl. 147. Gradski prostor, Salona: prijedlozi kompozi­


cije; I. jedinstven prostor; II. dvodijelni prostor; III. trodi-
jelni prostor

tonom tradicijom. Pa i položaj i uloga grada znatno će utjecati i u ovoj sferi. Dok cima sa svim svojim elementima javnih funkcija. Pa ako zanemarimo čitavu tu igru
npr. Pompeji kao grad bogatijih slojeva imaju pretežno nastambe tipa domus, u Os- brojkama i postocima, ostaje činjenica da je takav grad, ne samo Jader nego i mno­
tiji kao u lučkom gradu prevladavaju nastambe tipa insula, tj. takve koje se razvija­ gi drugi koji su imali sve objekte standarda, mogao npr. na forumu primiti čitavo
ju u visinu. Budući da su i gradovi na istočnoj jadranskoj obali imali razvijen lučki svoje stanovništvo aktivno u društvenom i političkom životu, da je u amfiteatar mo­
promet i sve ono što on sobom nosi, valja pretpostaviti da je i u njima bilo stambe­ gao smjestiti sve svoje odrasle slobodne građane, da je u termama i teatrima mog­
nih objekata takva tipa. Što onda preostaje kao kriterij za procjenu demografske la naći mjesta većina stanovništva koju su sadržaji tih objekata zanimali, da su pros­
gustoće ovdašnjih antičkih gradova? Ništa konkretno ili egzaktno, tek poneka ap­ tori namijenjeni trgovini i ostalim gospodarskim djelatnostima u najgušćoj frekven­
roksimacija na temelju svega što je naprijed izneseno. Kad smo već kod primjera ciji mogli zadovoljiti potrebe svih pripadnika gradske municipalne zajednice. U
starog Jadera (koji je u tom pogledu stajao nekako po sredini između većih i ma­ tom je gradu bila uspostavljena racionalna i čvrsto izbalansirana unutrašnja ravno­
njih gradova), može se uzeti da broj gradskog stanovništva u urbanim familijama teža između svega onoga što ulazi u sferu javnoga društvenog života i svega onoga
unutar bedema nikako nije mogao prelaziti kvotu od oko osam do najviše deset ti­ što ulazi u sferu privatnog i individualnog. I upravo zbog toga ni grad rane antike
suća stanovnika. Za naše prilike to još uvijek nije bio malen grad: bilo je i prilično na istočnoj obali Jadrana ni u jednom času nije imao značenje onoga što danas na­
manjih. Ako pretpostavimo da je predložena brojka blizu povijesnoj stvarnosti, on­ zivamo “spavalištem”. Bio je to kompletan organizam. Pa ako se danas ponekad i
da bi proizlazilo da je na svakog stanovnika otpadalo oko 10 m2stambenog prosto­ svaljuje krivnja na antički grad zato što je inicirao i ostvarivao neke prostorne i pla-
ra, što je i za današnje pojmove veoma povoljno, a za antičke kudikamo povoljnije nimetrijske zasade koje su se kasnije u temeljnoj ideji reproducirale i primjenjiva­
kad se ima na umu socijalni i klasni sastav stanovnika i zbog toga velike razlike u le čak i u izgradnji modernih hrvatskih gradova, krivnja nije na antičkom gradu. On
kulturi stanovanja. je bio dobar, primjeren i funkcionalan upravo zato što je u velikoj većini bio mik-
ropolis. On se, u načelu, nije prostorno artikulirao već se reproducirao onako i ono­
Neovisno o tim pokazateljima, korisnim čak i ako su aproksimativni, u ocjeni
liko kako se razvijao proces urbanizacije, koja je na istočnojadranskoj obali bila naj­
antičkoga grada uopće, pa i ovoga na istočnoj jadranskoj obali, valja uvijek imati
intenzivnija u 1. st. n. e. Očito je da za suvremeni megalopol valja tražiti drukčija rje­
pred očima sve opće odlike mediteranskoga grada i poznavati život u njemu kako
šenja, pa i onda kada taj velegrad vuče svoj postanak iz daleke antičke jezgre. No si­
bi se moglo utvrditi npr. kakav je on bio u odnosu prema gradu današnjice. Bez ob­
gurno je jedno: koji je god suvremeni grad na hrvatskom obalnom području nasli­
zira na to koliko je prostora otpadalo na javne a koliko na privatne namjene, on je
jedio historijski nukleus što se formirao u antici, nije bilo slučaja da se ta ista jez­
bio relativno malen i prostranstvom i brojem stanovnika unutar bedema. Stambena
gra, čak i ona s maksimalno sačuvanim antičkim urbanističkim nasljeđem, ne bi bi­
kuća, introvertirana prema van, a raščlanjena prema unutra, čuvala je intimnost kuć­
la mogla prilagoditi potrebama suvremenog života. U tom smislu antički grad na hr­
nog života, ali su zato javni prostori i objekti bili elementi maksimalne frekvencije
vatskom priobalju nije samo grad prošlosti već, jednako tako, i grad sadašnjosti, a
u svakodnevnom životu. Sve se, takoreći, odvijalo na otvorenom: od kulta i ekonom­
na današnjoj je generaciji da bude i grad budućnosti.
skog života do javnog i političkog. U takvom se gradu čovjek (razumije se, slobo­
dan građanin) nije osjećao otuđenim. Raspodjela funkcija (koja se reflektira u ras­
podjeli prostora) jasno podcrtava ulogu grada kao centra, pojašnjava njegov odnos
prema pripadajućem teritoriju na kojemu živi mnogo veći broj pripadnika zajedni­
ce negoli u gradu samome. Jer on je i krojen ne po mjeri stanovnika unutar zidina
već i svih onih koji su pripadali zajednici i koje su interesi veoma često dovodili u
centar. Jednostavno rečeno, njegova je temeljna uloga služiti svim svojim pripadni­

302 303
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

10. Mogućnost doživljaja

Mnogi historijski filmovi nude nam kulise antičkoga gradskog ambijenta kopiraju­
ći klasičnu scenografiju i kostimografiju, trude se u nama izazvati iluziju prenoše­
nja u grad kakav je bio prije dvije tisuće godina. No u tome mogu postići samo pri­
vidnih uspjeha, uz najveću pažnju i akribiju stručnih suradnika. Kako je navedeno,
historik se nastoji tom doživljaju što više približiti, upravo kao što se u svojim istra­
živanjima teži što više približiti znanstvenoj istini. “Arheološke šetnje' Pompejima,
Ostijom, našom Salonom, Porečom, Pulom, Zadrom, i dr. izazivaju reminiscencije,
potiču na razmišljanja, ilustriraju stečene opće teorijske spoznaje, ali nas ne mogu
T A J R S fikTI' vratiti dva milenija unatrag. Pa i kad bismo imali jedan cjelovito sačuvan i netaknut
Jliieka_
antički grad, još uvijek bi nam mnogo toga nedostajalo za potpun doživljaj: trebali
bismo premostiti onu golemu vremensku distancu koja je zapravo nesavladiva.
Pred time zastaje i onaj koji se bavi proučavanjem antičkog urbanizma ako mu je
cilj ne samo istraživanje morfologije naselja već grada kao živog organizma u nje­
govoj društvenoj funkciji. A to je društvo bilo posve različito od ovoga u kojemu
mi živimo, i njega više nema.
Iz dosadašnjeg izlaganja lako je razabrati što nam preostaje da shvatimo antič­
ki grad na istočnoj jadranskoj obali, ne u onom povijesnom totalitetu već u njego­
voj urbanističkoj cjelini. Raspolažemo ponajvećma planimetrijskim dokumentima,
studiramo prostorne i tlocrtne oblike pojedinih objekata i užih cjelina, njihove od­
nose i si. Nedostaje treća dimenzija grada bez koje je potpun doživljaj nemoguć.
I što je jednako tako važno, nedostaje nam autentična scenografija gradskih zda­
nja i ambijenata koju je antički grad u rimsko doba prihvatio pod utjecajima hele­
nističke kulture. Pokoji svjetliji tračak nude cjelovitije sačuvani izolirani spomenici
ili bolje sačuvane ruine. Nešto potpuniju vizualnu predodžbu pruža trodimenzio­
nalna računalna rekonstrukcija s gabaritima gradskih zdanja. Uz nju se mogu prou­
čavati ne samo pianimetrijski već i visinski odnosi. Prijedlozi za rekonstrukciju po­
jedinih građevina ili užih gradskih cjelina postoje i oni se mjestimično reproduci­
raju u ovom djelu. Moguće je poći i mnogo dalje od toga, predložiti čak viziju čita­
va gradskog sklopa u silhueti koja se temelji na rezultatima istraživanja, od kojih ov­
dje donosimo tri: po jednu Ise (si. 151) i Epetija (si. 152) kao manjih gradića uz mo­
re, i treću Jadera, kao urbanistički razvijenoga naselja (si. 153).
No sve to: i rekonstrukcije izrađene s najvećom mogućom akribijom kao i pri­
jedlozi vizura i silhueta, ostaju u okvirima kabinetskih studija koje nesumnjivo po­
mažu uočavanju stvarnosti iščezle zauvijek. Istinski je doživljaj onaj što ga izaziva­
ju sami materijalni ostaci, spomenici bolje ili slabije sačuvani i ruine urbanih cjeli-
na.Taj doživljaj ima svoju racionalnu i emotivnu komponentu. Suvremeni će čovjek
SL 149- Gradski prostor, redovito podleći fascinaciji ruševnih ostataka organiziranih po načelima suvreme­
usporedna tablica: odnos ne konzervatorske discipline i prikladno prezentiranih, moglo bi se reći sve to vi­
površine antičkih gradova na
istočnoj jadranskoj obali še ako je izložen otuđenju u suvremenomu dnevnom životu. Odgovarajuća objaš-
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

njenja, počev od prospekata, vodiča do monografija i studija izlaze u susret njego­


vu naporu da stekne što potpuniju viziju cjeline na temelju sačuvanih autentičnih
detalja. U tome se ogleda i veoma velika didaktička vrijednost arheoloških ostataka
in situ, koju ne mogu zamijeniti nikakvi kabinetski elaborati ni muzejski ekspona­
ti. Nije jednostavno odgovoriti na pitanje kako predočiti čovjeku današnjice antič­
ki grad i njegovu spomeničku baštinu u uvjetima u kojima se on danas nalazi. Rje­
šenja ima više, a u svakoj prilici potrebno je tražiti ono najpogodnije. Koliko je emo­
tivni faktor važan pokazuje primjer totalne rekonstrukcije Atalove stoe (trijema) na
starom trgu u Ateni. Ona je bez svake sumnje izvedena lege artis, svaki i najmanji
arhitektonski element izgrađen u rekonstrukciji dokumentiran je izvornim ostaci­
ma, a ipak nas ona ostavlja hladnima, laik će je doživjeti kao neku suvremenu gra­
đevinu inspiriranu grčkim klasičnim uzorima kakvih u Ateni ima više (zgrada Sveu­
čilišta i dr.). Tu je gledaocu oteta i posljednja mogućnost imaginacije koju je trajno
stimulirao razgledajući ruine ostalih građevina na trgu. Treba li rekonstruirati i do
koje mjere je dopušteno ulaziti u rekonstrukcije često je pitanje osjećaja u većoj
mjeri nego egzaktnih kalkulacija: to uvijek ovisi o specifičnim uvjetima u kojima
“živi” pojedini spomenik ili neka urbana cjelina. U jadranskoj urbanističkoj baštini
antike mogla bi se u Hrvatskoj jednako tako primjenjivati različita načela u pogle­
du konzervacije, rekonstrukcije i prezentacije spomenika i spomeničkih cjelina. SL 150. Mogućnost doživljaja; forum u Zadru (Iader), prijedlog djelomične rekonstrukcije forumskog
trijema i prezentacije u prostoru, dio pred pročeljem crkve sv. Marije
Salona je imala sve uvjete da postane "polje arheoloških ruina” u dobrom
smislu riječi, kao cjelovit urbani kompleks kojega bi ostaci - istraženi, konzervira­
ni, parcijalno rekonstruirani i dolično prezentirani - zaista bili mogli pružiti cjelo tu bi bilo moguće, zahvaljujući rezultatima istraživanja, ići u rekonstrukciju većih
vitiju viziju cvatućega grada u povijesnom trajanju od oko šest stoljeća. Međutim cjelina, npr. trijema oko foruma, koje se nalaze na slobodnim prostorima. No i tu
kasnija izgradnja, a posebno ona iz novijih vremena, izrasla kao parazit na tom his­ postoji granica koju ne bi trebalo prekoračiti. Postojeće vrijednosti (Sv. Donat, ka­
torijskom arealu, onemogućila je (zar trajno?) uspostavljanje cjelovitosti i potpuni tedrala, kompleks sv. Marije, crkva sv. Ilije i dr.) jesu one koje će odrediti do koje se
doživljaj antičkoga grada. Naprotiv, ruine Nezakcija u Istri još uvijek pružaju tak­ mjere smije ulaziti u rekonstrukciju da bi ona postigla svoju svrhu a da ne pozlije­
vu, nažalost, rijetku šansu jer nisu bile izvrgnute težim manumisijama, a nakon is­ di ostale spomeničke i ambijentalne vrijednosti.Tu se pojavljuje još jedan problem
traživanja to bi se postiglo i u nekim drugim gradovima (Nadin, a djelomično i Bri­ koji se ne susreće u “gradovima ruinama” ni u mnogim drugim živućim gradskim
bir, i dr.). Na putu je projekt da se to vrlo prikladno ostvari u Naroni. Posebni se naseljima: kako uskladiti antičke urbane preostatke na forumskom arealu s budu­
problemi pojavljuju u živućim naseljima u kojima je antička urbanistička baština ćom novom izgradnjom na okolnom neizgrađenom terenu (Petricioli 1958.;
veoma prisutna. Stara se Enona npr. pruža ispod naselja seoskog tipa s relativno Radulić 1970.). Bilo bi previše jednostavno i jednostrano zastupati stajalište kako je
razrijeđenom izgradnjom. Tu se pokazuje prilika izvlačenja većih urbanih cjelina pravilno najprije obaviti konačnu konzervaciju i parcijalnu rekonstrukciju autentič­
koje se nalaze na slobodnim površinama. Situacija je mnogo složenija u gradovima nih elemenata rimske arhitekture, a da se onda nova izgradnja mora njima prilago­
s intenzivnom izgradnjom, tu je mnogo teže utvrditi načela po kojima bi se valori­ diti. Mediteranski grad (pogotovo u svojoj povijesnoj jezgri) jedna je cjelina, njego­
zirali ostaci antike i uklopili u suvremeni život. Nema sumnje da bi bilo moguće va cjelokupna artikulacija mora imati unutrašnju logiku i međuzavisnost u prostor­
npr. potpuno obnoviti Peristil Dioklecijanove palače u Splitu. No što bi se time do­ nom, visinskom, oblikovnom i funkcionalnom smislu, pa će stoga biti nemoguće iz­
bilo, a koliko bi se izgubilo! Epuracija ima temelja kad je riječ o parazitskoj izgrad­ građivati odvojenu viziju oživljavanja povijesnih vrijednosti neovisno o totalnoj vi­
nji bez kulturno-povijesne vrijednosti, ali ona ne može biti na mjestu u slučajevima ziji čitava kompleksa u njegovoj konačnoj realizaciji. U tom je smislu i prijedlog što
kada su u okviru antičkoga zdanja i ambijenta izrasle nove vrijednosti, u međusob­ se ovdje donosi samo prijedlog, jedna od više mogućnosti na putu do konačnog
noj asimilaciji, kojima je vrijeme dalo jednako pravo na egzistenciju. Nikakvo ukla­ rješenja (sl. 150).
njanje postantičkih stilskih elemenata u sklopu Peristila i nikakva rekonstrukcija ne U visinskoj artikulaciji antičkoga grada važnog je udjela imao reljef terena na
mogu mu vratiti njegov prvotni smisao jer on već stoljećima nije peristil palače već kojemu se on dizao. Gradskih naselja podignutih na potpuno ravnom ili planira­
javni trg s izrazitom fizionomijom i određenom društvenom funkcijom. Nešto ma­ nom terenu jedva da i ima na hrvatskom priobalju. Urbana naselja koja su naslijedi­
lo drukčije postavlja se problem rekonstrukcije forumskoga kompleksa u Zadiru. I la predrimske gradinske tradicije kao što su ona u kontinentalnoj Libumiji zadrža-
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

promatramo iz perspektive stanovnika - pješaka koji u njemu živi, onda se stječe


posve drukčiji dojam. Jednoličnost pojedinih užih gradskih cjelina, npr. foruma ok­
ruženih trijemom, bila je prekinuta ne samo povišenim podijima hramova već i po­
sebnim akcentima postavljenim u slobodnom prostoru, monumentalnim stupovi­
ma kao u Jaderu i si. To isto vrijedi i za ulične fasade kojih je ritam veoma često bio
prekinut interpolacijom kakvoga većeg objekta javne namjene (termi, svetišta i si.).
SI. 151. Mogućnost doživljaja: grčki grad Is:x (Issa , Vis); pretpostavljeni volumen i izgied naselja prema Pravilan ritam gradskih ulica često je bio prekidan izgradnjom prostranijih urbanih
Gabričević 1958.
cjelina specifične namjene, osim foruma i drugih trgova, te su cjeline također bile
u određenom smislu introvertirane, s bočnim prilazima, pa je na taj način i vizual­
vala su i zatečene visinske relacije: na njima se gradska dominanta nalazila i prije no i funkcionalno taj dio grada prekidao jednoličnost, a time ujedno stvarao iluziju
urbanističkog preobražaja.Tu se dizao hram, uz veći ili manji javni prostor, kojega o većoj površini naselja nego što je stvarno bila, nudeći pješaku mogućnost iznena­
je dominantna uloga bila pojačana prirodno višom visinskom kotom, kao npr. u đenja. S druge pak strane pojedini su akcenti na počecima ili na krajevima gradskih
Aseriji i u Varvariji. U gradovima koji su se sterali na padinama, dominirajući je cen­ ulica imali ulogu privlačne točke (stupovi, slavoluci i si.), bilo da se pješak kretao
tar redovito bio smješten na višoj strani padine (Epetij.Tarsatika i dr.). Naselja pak ravnom ulicom ili pak da se spuštao ili uspinjao strmenitim ulicama i čak stubama
kojima je urbani areal bio po prirodi formiran u dva plana, redovito su iskoristila tu gdje su one bile potrebne. Za naše današnje pojmove svakako da bi nam bio bliži
prirodnu prednost (npr. Epidaur) i izgradila središnje objekte na povišenom dijelu grad koji se u dužem vremenskom razmaku spontano razvijao, pa je stoga bio mno­
gradskog prostora. U onim opet naseljima, kojih teren nije bio visinski razvijen već go “mekši” i u planimetriji i u gabaritu od planiranoga građa koji reproducira jed­
pretežno ravničarski, bilo je potrebno umjetnim putem podignuti oveći plato za nu čisto geometrijsku shemu. U kasnoj antici, vidjet ćemo, a pogotovo u srednjem
smještaj dominantnoga urbanog sklopa, kao npr. u Jaderu, Parenciju i dr. No svuda vijeku, to omekšavanje doći će do punog izražaja.
ipak nije bilo tako. Pola na primjer, koja je kao stari kašteljer imala iijepih uvjeta da Ostaje na kraju još jedno pitanje koje se na neki naćin uklapa u naša razmatra­
izgradi svoju gradsku dominantu na središnjemu najvišem prostoru, kako je to bilo nja iako ima više historijski i kulturno-historijski karakter negoli urbanistički. Riječ
npr. u Tergeste, nije iskoristila tu pogodnost, već je njezin kapitolij podignut podno je o poznatom prikazu jednoga obalnog grada na reljefu Trajanova stupa u Rimu.
brijega, do gradske luke. No, vidjeli smo, postoji vjerojatnost da se najstariji kultni Otkad •je Cichorius objelodanio čitav slijed reljefa s tog spomenika56traje i neka vrst kdionus 1900.0rađa®
' > j o r > slikama gradova v. Giuuano
centar ipak nalazio na sljemenu brijega, a da je kasnije, izgradnjom foruma za koji polemike oko toga koji se tu grad krije: prijedloga i kombinacija bilo je više, no či- 1966.. 211 i 4
na vrhu nije bilo mjesta, kapitolij uključen u forumski kompleks. Toliko o artikula­
ciji koja je bila uvjetovana smještajem dominante. Postojala je međutim i artikulaci­
ja u pojedinim dijelovima grada kad se ovaj nalazio na osjetnoj padini, kad su poje­
dine gradske magistrale slijedile u jednom pravcu reljefne horizontale pa su na taj
način sukcesivni blokovi izgradnje stepenasto padali. Tako je moralo biti u lsi, vje­
rojatno u Ekvu barem na jednoj strani koja je bila izdignuta, ali i na platoima gradi­
na koji su imali osjetnije padove. Poseban je doživljaj morala pružati antička Pola,
organizirana u radijalnocentričkom sustavu, s prstenastim komunikacijama koje te­
ku oko brijega. Tu bi se morali jasno zapažati nizovi kaskada od sljemena do dna
brijega, s mnogih perspektiva bilo s morske strane bilo s ravničarske okoline.
Ali ipak, unatoč ovoj težnji k visinskom raščlanjivanju, ono ni u hrvatskom prio­
balnom gradu nije bilo tako naglašeno. A to zbog činjenice da ni javni ni privatni
objekti nisu imali tendenciju razvitka po visini. Zbog te ujednačenosti opći je gaba­
rit bio prilično smiren, izveden više-manje u blagim prijelazima. Iz njega se izdvaja­
la dominanta, prirodno uvjetovana ili umjetno naglašena. Od Augusta dalje podiji
kapitolija i hramova sve više dobivaju na visini, hramovi su pak po svojoj prirodi
monumentalni čak i onda kad su manjih dimenzija, i na taj način se uspostavljaju
visinske relacije i postiže uklanjanje monotone linije gradskih krovova. Stoga mo­
žemo kazati da u planiranim gradovima na ravničarskom terenu monotoniji pravil­
SI. 152. Mogućnost doživljaja: grčki grad Epetij (Epćtion, Stobreč); pretpostavljeni volumen i izgled naselja
ne organizacije gradskih prometnica odgovara monotonija gabarita. Ali, ako grad prema Gabričević 1966.

308 309
ANTIČKI GRAD Ostvarenja grada klasičnoga svijeta na istočnom Jadranu

gledano iz luke, s desne strane. U Jaderu su pak stvarno s lijeve strane, ako se taj de­
talj odnosi na monumentalni slavoluk s tri otvora što se dizao na ulazu u grad s kop­
nene strane. Ona konstrukcija na lukovima sasvim na lijevo, do gradskih vrata, mog­
la bi se odnositi na nosače akvedukta kojima je bila premoštena stara fossa, na mjes­
tu kasnije srednjovjekovne koja je bila produbljena. U Saloni je vodovod tekao po­
više bedema pa nije imao posebne nosive konstrukcije. Što se tiče hrama s trije­
mom, mnogo je vjerojatnije da u tome valja prepoznati kapitolij s okolnim peribo-
lom, negoli neki drugi hram, jer je on upravo jedan od najizrazitijih atributa grada
municipija, a još više kolonije rimskih građana. A jađerski je kapitolij upravo tako
komponiran s hramom posred trijema s tri strane. Uostalom, u vrijeme postanka Tra-
janova stupa trijem oko salonitanskoga hrama još nije bio sagrađen; nastao je za Hađ-
rijana ili malo poslije njega. Što se pak tiče teatra, tu je Dyggve bio u zabludi jer je
pogrešno tumačio podatke iz korespondencije I. Lučića sa zadarskim kroničarom Š.
Ljubavcem. Ovaj je, naime, mislio da je naišao na ostatke teatra, no Lučić je sam u Ri­
mu, na temelju nacrta što mu ih je Ljubavac poslao, odmah zaključio da je riječ o
amfiteatru, a postoje i drugi dokumenti koji potvrđuju da je Lučić imao pravo.5’ Pre­
Sl. 153. Mogućnost doživljaja; rimski grad Jader (Jader, Zadar); pogled iz zraka na urbanu cjelinu antičkog ma tome nema nikakvih dokaza da se zadarski teatar nalazio izvan gradskih bede­
Zadra ma; naprotiv, postoje vrijedni indiciji da se nalazio jugoistočno od forumskog kom­
pleksa. Kako se vidi, svi elementi shematski prikazani na reljefu (kao i više-manje svi
ni se da je preostala samo jedna dilema: Salona ili Jader. Grad na reljefu prikazan je ostali na spomeniku) govore u prilog Zadra, a većinom se protive Saloni. Našoj kom­
čisto shematički, bez poštivanja bilo kakvih mjerila i proporcija, ali s jasnim ozna­ binaciji ide u prilog i niz povijesnih činjenica.
kama koje bi mogle biti odlučujuće u ovoj raspri. Gledan je s gradske luke, a u pr­ Trajan je na put krenuo iz Ankone, i to po noći. Vjerojatno je da je izabrao naj­
vom planu su liburne s nekoliko legionara uz obalu, te gradski bedemi. Unutar be­ kraću relaciju i najpogodniji prijelaz, a to je bio onaj Ankona - Zadar. Iz Zadra je la­
dema s desne strane prikazan je hram i uz njega trijem, negdje po sredini reljefa is­ ko mogao doći do Burna i pohoditi tamošnji garnizon. U vezu s ovim njegovim pu­
tiče se teatar, a na lijevom kraju nazire se poprečni bedem s lukovima gradskih vra­ tovanjem može se dovoditi njegova liberalitas prema Jaderu, kojemu je dao izgra­
ta, odnosno slavoluka s tri otvora. Dalje, još više lijevo pruža se konstrukcija na lu­ diti akvedukt. Istim tim putovanjem trebalo bi protumačiti i gradnju slavoluka u
kovima, a u pozadini reljefa naziru se obrisi planine ili brežuljaka. E. Dvggve, pošto gradskim vratima stare Aserije na atiku kojeg se nalazio natpis s posvetom Trajanu.
r Lućićeva pisma iz Rima V.
su bili istraženi ostaci malog hrama koji je u kasnijoj fazi bio okružen trijemom, od­ Valja ipak upozoriti da postoje i drugi prijedlozi za rekonstrukciju toga Trajanova Ponteu o d 14. lipnja i 2. ko­
lučno se opredijelio za Salonu a protiv Jadera upravo zbog toga novog momenta, itinerarija, koji ne uzimaju u obzir ni Salonu ni Jader (Stucchi 1965.). Ako je ipak na lovoza l660.. Lučić 1907.. 42
i 45. Također u DeRegno...
ali i zbog nekih drugih (Dyggve 1928., 15 i d.). U hramu s trijemom u reljefu vidi Trajanovu stupu riječ o nekom građu istočne jadranske obale, kako mnogi smatra­ Lučić 1668., 33 = 1986.. 234.
on mali hram s trijemom što ga je Weilbach istražio i objavio.Taj se uži kompleks u ju, bit će najvjerojatnije da je riječ upravo o antičkom Jaderu. lisp. i Bnineiii 1913-, 13^ i ci.
Saloni zaista nalazi blizu teatra pa bi i ova podudarnost topografije Salone s relje­
fom išla u prilog Saloni. Napokon, vrata formirana kao slavoluk s lijeve strane
prikazivala bi monumentalan ulaz u najstariji dio Salone, tzv. Porta Caesarea, a br­
dovita pozadina planinu Kozjak. Usput, Dyggve je posve pravilno odbacio prijašnja
mišljenja da je niz lukova na obali iz prvog plana horrea stare Salone (kojih se os­
taci naziru uz staru cestu što vodi u Trogir) i vidi u njemu konstrukciju pristaništa
u luci. Odbacio je mogućnost da bi to mogao biti Jader ne samo zato što tu nije bio
nađen neki hram s trijemom što ga nagoviješta reljef, već i zbog toga što, po njego­
vu mišljenju, teatar starog Jadera ne bi bio sagrađen unutar bedema već na perife­
riji. U svoje doba, prije negoli su bila poduzeta istraživanja u Zadru, takva je kom­
binacija bila prilično uvjerljiva. Sada je valja revidirati.
Ponajprije valja primijetiti da je Salona potpuno obrnuto orijentirana u odnosu
prema prikazu na reljefu. Na njemu su gradska vrata s lijeve strane, u Saloni su bila,

310 311
T. IV Južna fasada Dioklecijanove palače u Splitu, Adam 1764.
V. dio

ODNOS IZMEĐU GRADA


I SELA U RANOJ ANTICI

Uloga sela u sklopu antičke municipalne zajednice prilično je dobro poznata i u


mnogočemu se podudara s ulogom današnjega sela prema gradu kojemu ono gravi-
tira.98To bi se jednostavno moglo izraziti onim što su Rimljani nazivali cura anno-
nae (briga za opskrbu tržnice), a Grci po Aristotelu he peri tSn agoran epimeleia
(istog značenja;Polit. VI, 5,2; v. ovdje 402). No to je samo jedan aspekt problema. Iz­
među antičkoga grada i sela postoji čvrsta međuzavisnost i na mnogim drugim po­
ljima, u kojoj grad i selo daju i primaju, u smislu spomenute Aristotelove autarkije
(Polit. 1,1,8; III, 1,8;V, 5,2; v. ovdje 400) koja je neotuđiva odlika grada.
Da bi se te relacije mogle uspostaviti, bilo je potrebno osigurati dobar sustav
prometnica i mogućnost transporta iz grada u selo i obratno. Kako je navedeno,
ideal antičkog čovjeka koji je pretežno živio na selu bio je đa može u jednom da­
nu doći u grad i vratiti se kući, pješke ili prijevoznim sredstvom. I to je svakako je­
dan od odlučujućih momenata koji su uvjetovali teritorijalno prostranstvo zajedni­
ca još u protourbanom razdoblju, kad su se formirale njihove granice. Riječ je, vid­
jeli smo, o prosječnim udaljenostima od oko 10 km pa je svaki član zajednice mo­
gao u jednom danu putovati do grada i vratiti se kući. Nije to bilo važno samo sa
stajališta stanovnika sela kojemu je grad potreban. Važno je to bilo i za upravne
strukture, da bi grad bio sposoban obavljati svoju ulogu na vlastitom teritoriju. Kad
teritorij prekorači te granice, stvorit će se novi organizmi koji će rasteretiti centar.
Tako je bilo u kolonijama s veoma prostranim agerima, gdje se formiralo nekoliko
manjih centara - prefektura, koji su imali i mnoge gradske atribute i oblike ograni­
čene samouprave. Velika površina agera takvih centara i manja zavisna središta u
njima stvorit će u kasnoj antici povoljne uvjete da se istaknutija podređena naselja
emancipiraju. Ona će postati urbana središta sa statusom kasnoantičke civitas, s
vlastitim teritorijem. U održavanju veze s gradom od veće su važnosti bile vicinaf-
ne i prigradske komunikacije negoli magistralne što ih registriraju itinerariji. Oko
svakoga gradskog centra razvile su se prometnice koje su povezivale naselja na nje­
govu teritoriju. One su nesumnjivo sekundarnoga postanka jer je rast centra i nje­
54 Suić 1973a, 16 i d.; pristup
gove uloge izazvao i razvitak komunikacijske mreže kojoj je ishodište bilo u grad­ proučavanju problem a usp.
skom centru. Za sam pak proces poleogeneze mnogo su važnije magistralne ceste. Šuvar 1973-, 110 i d.

315
ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

U nekim slučajevima blizina trase takve ceste ili još više njezina križanja mogli su la je presudno utjecati povremena prisutnost cara. U gradu se priređuju i druge ig­
naselju pružiti uvjete da se brže razvija i stekne ulogu centra. S drage pak strane i re i svečanosti, religioznog i profanog značenja, svečane žrtve, ophodnje (posebno
samo postojanje naselja-centra još u protourbanom razdoblju moglo je utjecati na u praksi orijentalnih kultova koji su veoma rano uzeli maha u gradu) i si., a u teat­
stvaranje trase prometne magistrale, s težnjom da ona poveže važnija naselja unu­ rima ili (gdje nije bilo kazališta) na forumu priređivale su se scenske igre (ludi scae-
tar regije ili između regija. Kao potvrda za ovu misao mogla bi se navesti činjenica nici) koje su, kao i mnoge druge javne priredbe, financirali imućniji građani. U vri­
da trase magistrala veoma često idu preko gradinskih naselja, pogotovo onih koja jeme najgušće vreve na forumu su se stjecali različiti zabavljači, akrobati i drugi ko­
su se urbanizirala u najranijoj antici. ji su zabavljali puk, a u vrijeme izbora tu su se držale harange. Isto je tako važno da
Na teritorijima kolonija ceste vrlo često slijede trasu agerskih limesa (međa; će došljak sa sela ovdje, kao i na tržnici ili u termama, susresti znance i doznati mno­
Suić 1955a). To se lijepo vidi u okolici Poreča, Pule, Zadra i Salone (odnosno Spli­ go novosti koje drukčije ne stižu do sela. Ako je bolestan, potražit će u gradu liječ­
ta koji se nalazio u salonitanskom ageru). Na primjer, ravna cesta što spaja Pulu sa ničku pomoć, a onda će opet nakon ozdravljenja doći u grad, do hrama ili nekog
selom Šišan nije ništa drugo doli jedan dekuman pulskog agera. Dijelom to vrijedi svetišta, da zahvali bogovima i položi svoj zavjetni dar (ex voto). Isto će učiniti i u
i za cestu koja iz Pule vodi za Medulin, ili iz Fažane za Galižanu, itd. U ageru staro­ znak zahvalnosti za ozdravljenje goveđa, ovce ili kojega drugog živinčeta.
ga Jadera također se dijelovi izvangrađskih komunikacija poklapaju s pravcima li­ Ako građanin ima zemljišni posjed, za selo ga vežu interesi posjednika. U svom
mitacije, kao npr. dio Ulice V Mačeka (stara Biogradska cesta), dijelovi cesta što vo­ ladanjskom zdanju on će često provoditi dokolicu (otium). Osobito će duže bora­
de prema Stanovima i Bilom brigu, te one koja iz Puntamike kreće prema Bokanj- viti na selu za berbe, izradbe ulja i vina, do prodaje proizvoda. Nekoga drugog tamo
cu. Na tlu salonitanskog agera u sustavu centurijacije je npr. u Splitu stara cesta, da­ će odvesti poslovi kad selu bude potreban kvalificirani stručnjak, posebno za rado­
nas gradska ulica Zrinsko-Frankopanska koja ide u pravcu karda, te dio ceste pre­ ve koje fam ilia rustica nije mogla sama izvesti. No, selo može biti zanimljivo sta­
ma Stobreču koja slijedi trasu jednog agerskoga dekumana. No bilo je i na područ­ novniku grada ne samo zbog poslova i rekreacije već i zbog zabave, jer je i selo ima­
ju kolonijskih agera cesta koje nisu respektirale pravce limitacije već su tekle dija­ lo svečanosti i festivale, stare kultove naslijeđene iz pradavnih vremena, pogotovo
gonalno preko centurija, kao npr. stara cesta koja je vodila iz Jadera u Enonu55 i ne­ u zajednicama koje su sačuvale autohtonu kulturno-etničku osnovicu. Sudjelovanje
ke druge na tlu pulskoga i salonitanskog agera. Takvih prometnica koje su imale u tim priredbama bilo je za čovjeka iz grada zanimljivost i osvježenje.Tu valja po­
svojstva prave ceste osposobljene za kolni promet, pa do konjskih i pješačkih sta­ najprije ubrojiti svečanosti i rituale povezane s berbom grožđa i proizvodnjom vi­
za, bilo je na teritoriju svih gradova veoma mnogo. One su po rimskom pravnom na ujesen. Kult boga Libera (Bakha, grčkog Dioniza) njegovao se prvenstveno na
shvaćanju bile javno dobro bez obzira na to preko čijih su terena tekle. Vlasnici selu. U natpisu iz Polača na o. Mljetu navodi se kako je jedan upravitelj imanja (vil-
imanja nisu ih mogli zatvoriti u skladu s onime: iterpopulo debetur (dužnost je na­ licus) za zdravlje (pro salute) svojega patrona sagradio trijem uz Liberov hram
rodu dati prolaz). Morskim putovima veze s gradom bilo je znatno teže održavati, (templum portico ampliavit, Zaninović 1990.). Takvih svetišta bilo je u agerima
pogotovo stanovnicima sela koja su se nalazila na udaljenijim otocima koji su bili kolonija više jer je Liber bio zaštitnik vinogradarstva (Zaninović 1984.; 1997c;
atribuirani centrima na kopnu (Jaderu, Saloni, Naroni). Olujić 1990.; Matijašić 1998.).
Bezbroj je razloga zbog kojih će stanovnik sela putovati u grad. Treba li mu Priroda odnosa između grada i sela spočetka je bila dvojaka: jedna u novonas­
nadgrobni spomenik ili kakav obrađeni element arhitekture za vilu (prag, đovrat- talim formacijama kao što su bile kolonije ili municipiji rimskih građana, druga u
nik, stup, kapitel ili si.), obratit će se lapidariju ili lapicidi (lapidarius, lapicidaf, tre­ zajednicama koje su se izgradile na autohtonim tradicijama. U autohtonoj zajedni­
ba li mu mozaični pod za kuću ili još češće za cisternu, potražit će odgovarajućeg ci grad je dio nje same, nastao kao njezina funkcija s položajem prim us inter pa-
majstora u specijaliziranoj radionici (officina) koja se obično nalazi u predgrađu; u res u krugu pridruženih središta. On nije, barem na početku, faktor eksploatacije
posebnim radionicama nabavit će poljodjelski alat i sav drugi pribor, a u trgovina­ svojega područja, odnosno nije to bio sve dok se nije i u sadržajnom pogledu insti­
ma uz forum ili u uličnim tabernama kupit će sve što mu treba za opremu doma­ tucionalizirao, odnosno romanizirao. Stanovnici izvan grada nisu ovdje samo cives
ćinstva. U grad će ga dovesti i njegove građanske dužnosti: da pribiva zasjedanjima rure consistentes (građani koji borave na selu), a što na teritoriju rimskog munici­
komicija (gradskih skupština), da rješava parnice pred gradskim magistratima, da bi­ pija ili kolonije jesu, oni su zapravo populus rure consistens (narod u pravnom
ra magistrate i si., a ako je k tome i član gradskoga vijeća dekuriona, da sudjeluje u smislu koji boravi na selu) kojemu je grad središte i kojemu grad služi. Po tom shva­
radu toga tijela. Posebno je grad bio privlačan za svijet sa sela kad su se održavale ćanju, kako je već navedeno, i naziv stanovnika (etnik) postaje đemotik, i to za sve
* U dokum entim a via an- igre i svečanosti, osobito natjecanja i borbe u amfiteatrima. Smatra se da dimenzije članove koji imaju isto središte. To je pojam ukupnosti naroda zajednice i njegova
!iqua: Documem 18"?.. 69 gradskog centra. Promatran s juridičko-gromatičkog stajališta autohtoni je grad
» Enchiridion 1914.. 249 =
i kapaciteti amfiteatara odgovaraju broju ukupnog stanovništva zajednice, onoga u
CD t. 107: Brunelli 1913- gradu (intramurani) i onoga što živi na selu (extramurani), pa je prema tome ve­ imao veću samostalnost i veće kompetencije na svojemu teritoriju jer je npr. za raz­
101: via grandis. colnicus: ličina amfiteatra mnogo pouzdaniji kriterij za utvrđivanje brojnosti čitave zajedni­ liku od kolonija, raspolagao većim površinama koje nisu bile uklopljene u državno
Documenta 1877.. 146 = CD
ft. 211. ce negoli samoga grada - centra. Na gradnju amfiteatra u pojedinim sredinama mog­ zemljište, dijelove privatnog i pašnjačkog agera. Neki su pak autohtoni centri Libur-

316
ANTIČKI GRAD Odnos između građa i sela u ranoj antici

nije imali još veći privilegij jer su bili oslobođeni plaćanja provincijalnog tributa
(immunes). U kolonijama je bilo drukčije. Tu je izvangradski teritorij (kolonijski
ager) bio područje eksploatacije grada - centra nad selom u svojoj domeni. To su
bitne razlike koje su uvjetovane genetičkim faktorima. S vremenom, na dužem raz­
vojnom putu, one će se ublažiti. Jer i na teritorij autohtonih zajednica naseljavat će
se pojedinci izvana, rimski i romanizirani elementi, ne samo posjednici imanja na
dijelovima državnog zemljišta adsigniranog zajednici već i predstavnici ostalih za­
nimanja, trgovci, obrtnici i dr.1110Tako će mnoga seoska područja stanovništvu gra­
da autohtone zajednice postati ono isto što je selo bilo stanovniku grada - koloni­
je.Time će opet domaće selo i s njime domaći seoski svijet biti potisnuti u drugi
plan. No upravo to i takvo selo za nas je posebno zanimljivo jer je ono jedino osta­
lo čuvarem domaćih autohtonih tradicija.
Na izvangradskom području, na teritoriju agera, nalazile su se nekropole grad­
skog stanovništva. One se obično smještaju uz ceste (via) ili uz raskrižja (diverti-
culum) glavnih i sporednih prometnica, a često se protežu u dužini od nekoliko
kilometara. U Zadru, npr., gdje su nekropole prilično istražene, ustanovljeno je da
su se pružale uz Ulicu E lisice (stara Benkovačka cesta) sve do sela Babin Dub, uz
staru cestu prema selu Murvica i uz Ulicu V. Mačeka (stara Biogradska cesta; Petri- SL 154. Memorativne građevine: oktogonalni mauzolej, Pula (Pola); a) tlocrt; b) rekonstrukcija; Mirabella-Roberti 1949
cioli 1952.; Suić 1958.; Fadić 1985 .; 1989 ); u Enoni uz cestu prema Jaderu i uz onu
koja vodi u Murvicu; u Argiruntu također duž prometnice koja vodi iz grada duž
jerniku nagovještale sjaj i veličinu grada i njegovih građana. Sepulkralna arhitektu­
obale (Abramić - Colnago 1909.); u Saloni je počinjala od zapadnih bedema i raz­
vijala se duž ceste koja je vodila zaTragurij (Bulić 1905.; Abramić 1949-; Kirigin et ra nerijetko doseže monumentalne razmjere, kao što je npr. oktogonalni mauzolej
u Puli (sl. 154 a,b) ili nadgrobni spomenik Pomponije Vere u Saloni (sl. 155).Tije­
al. 1987; Miletić 1989 ); u Puli odmah kod gradskih tzv. “Dvojnih vrata” (Porta ge-
kom stoljeća nekropole su se produživale, zauzimajući nove površine terena zajed­
mina; Mlakar 1970.; 1972.; Girardi-Jurkić 1975.; Matijašić 1991.), a tako i drug­
dje.101 Kako je to bilo u protohistorijskom odnosno protourbanom razdoblju, i sa­ nice, kako su nadolazili novi stanovnici grada mrtvih. Ali oni tu nisu bili sami. Po­
da je nekropola kao grad mrtvih (necropolis) odraz grada živih. Afirmacijom rim­ čevši od samih gradskih vrata, gdje je počinjala i nekropola, dizale su se gostioni­
ske vlasti i kulture naglo prevladava ritus incineracije (spaljivanja pokojnika). Na ce, radionice i drugi objekti, tu su nicala nova naselja.Tako su se mrtvi pomiješali
samom groblju pripremalo se mjesto za spaljivanje (ustrinum) s lomačom. Imuć­ sa živima.
niji su spaljene ostatke spremali u oveće staklene ili keramičke posude (olla cine- Naime, u gradovima koji zbog prirodnih uvjeta ili nekih drugih razloga nisu
naria),z ove opet u posebne kamene žare s poklopcem (u m a cineraria) koje su imali dovoljno urbanog prostora (a već je rečeno da su urbani prostori antičkoga
pokapali u zemlju. Siromašniji su spaljene ostatke polagali izravno u žaru, ili čak u grada i inače bili mali i da se redovito nisu proširivali) stvarali su se ne samo subur-
zemlju. Prilozi što su se polagali u grob odraz su imovnog stanja pokojnika: svje­ biji (suburbium - podgrađe), već su se izvan grada podizali i neki javni objekti,
tiljke (lucemae), sitne staklene posude (balsamaria, lacrimaria i dr.), osobni pri­ npr. amfiteatri, kao što je to bilo u Poli i u Jaderu, ili teatri, kako je to bilo u lsi, jer
bor i nakit itd. Pojedine familije kupovale su terene u ageru za pokop svojih člano­ za njih na užemu gradskom prostoru nije bilo mjesta. Akvedukti, naravno, uvijek
va, pa se na nadgrobnim spomenicima ponekad navode i dimenzije grobnih par­ prolaze preko agera municipalne zajednice, a ponekad im trasa prelazi okvire mu­
cela po dužini uz cestu (in fronte) i po dubini u polju (in agro) , dok je za ukop nicipalnog teritorija, kao što je to bilo s jaderskim vodovodom, kojemu se ishodiš­
gradske sirotinje zajednica dodjeljivala posebna mjesta u predgrađu “namijenjena te nalazilo kod Vrane. Stanovnici sela i ruralnih ekonomija morali su se brinuti za
za pokope siromaha” (CAR 67; v. ovdje 418). Socijalne razlike još plastičnije odra­ održavanje onoga njegova trakta koji je uz njih tekao, pogotovo onda kad su se i
žava kakvoća nadgrobnih spomenika: stela, nadgrobnih ara i cipusa, od kojih ne­ sami njime služili.
ki nose samosvojne regionalne crte u tektonskom i u likovnom pogledu, kao tzv. Izlazak grada iz okvira njegovih fortifikacija i gradskog pomerija počinje u 2. st.
liburnski cipus i monumentalne stele s teritorija Liburna, te neki posebni tipovi kad se kao priznata gradska regija stvara suburbij, koji donekle prostorno povezu­
m Alfo!dy 1965., passim. stela i nadgrobnih spomenika iz južnih ilirskih područja. Takvi spomenici, često je selo s gradom. Redovito on počinje kod samih gradskih vrata, gdje se malo-po-
1!,; Za Tarsatiku usp. Mirabel-
la-Roberti 1949a; za Nezakcij
monumentalnih razmjera i visoke kakvoće izradbe, s bogatim dekorom i portreti­ malo formiraju veće periferne aglomeracije. Na natpisu nađenom u Zadru koji se
MatijaSić 1996. ma pokojnika, stajali su uz ceste čiji su dugi potezi bili prave galerije koje su nam- može datirati najranije završetkom 2. i početkom 3. st. spominje se “drugi vikus” u

318 319
ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

užoj regiji oko “srednjih gradskih vrata”, a spomenik su svojemu drugu podigli sta­
novnici tog vikusa (vicani vici IIporta media; Suić 1949.). Taj se vikus morao na­
laziti gdje i amfiteatar, na prostoru današnjih parkova u bivšim mletačkim utvrđe­
njima. Iz natpisa proizlazi da su postojala dva vikusa, koje je vjerojatno dijelila ces­
ta što je od srednjih vrata (čiji se ostaci nalaze u dvorištu današnjega Dječjeg dis­
panzera) vodila u ager. Kako se vidi, termin je ruralnog značenja mada se naselje na­
lazilo tik do gradskih bedema. Odavde će on u kasnoj antici prijeći u sferu urbane
denominacije pa će se njime označivati manje urbane cjeline i uličice, a često će
se susretati i u srednjovjekovnim dokumentima (usp. tal. vicolo cieco - slijepa uli­
ca). I suburbiji tijekom razvitka stječu urbanu fizionomiju, posebno unutrašnji red
u rasporedu i eksploataciji prostora. To se npr. vidi u Poli, gdje su se suburbiji pod­
redili pravilnoj ortogonalnoj mreži centurijacije pa stoga i oni imaju pravilan raster,
kao uostalom i veći dio suvremene Pule koja se razvila izvan najstarije historijske
jezgre. U predgrađima su se ponajprije smjestili oni za koje na užemu gradskom
arealu više nije bilo mjesta. Uživali su mnoge prednosti: ovdje su tereni bili jeftini­
ji, forum im je bio vrlo blizu i mogli su više puta u jednom danu posjetiti uži cen­
tar, imali su i više mira, ali ipak ne i sve prednosti ladanjskog života na selu. No
suburbij je samo djelomično služio za stanovanje i za rješavanje onoga što danas
nazivamo stambenom krizom. On je preuzeo mnoge sadržaje neophodne gradu, ko­
ji su često po svojoj naravi nespojivi sa životom na užemu gradskom terenu.Tu su
se vrlo rano pojavili gostinjci koji su ujedno imali i ulogu postaje (stationes, muta-
tiones), pogotovo u gradovima gdje je kolni promet bio zabranjen ili nemoguć. Ov­
dje su se mogli smjestiti konji i zaprega, obaviti popravci i si. U predgrađima su se
zarana nalazile radionice različitih obrta koji su tražili veći prostor ili nisu pripada­
li u uži gradski areal: klesarske radionice, kovačnice, kožare, mastionice i si. U su-
burbijima su se podizali i kultni objekti, osobito u malim gajevima ili u uvalama uz
more na periferiji grada, posebno onih božanstava kojima ortodoksno shvaćanje St 155- Memorativne građevine: nadgrobni spomenik Pomponije Vere, Salona; prema Bulić 1925.
još nije dopuštalo da se ugnijezde na užemu gradskom prostoru kao što su to bili
neki tuđi, mahom orijentalni kultovi, ili pak oni za koje Vitruvije kaže da im svetiš­
ta valja graditi izvan grada (Mars,Venera i dr.; Vitruu Arch. 1,7,1). Diferencijacija sela i grada odraz je podjele rada kojoj u autohtonim sredinama
počeci sežu u doba društvenog raslojavanja, a kvalitetno se zaoštrila s dolaskom
U tom svjetlu može se npr. promatrati gradnja svetišta Apolona Likijskog u da­
stranih elemenata o kojima je bilo riječi. Postoje gradska zanimanja i seoska zani­
našnjim Kolovarama u Zadru (Medini 1967.), ili pak Venere iz Nina, čija je statua na­
manja, privreda grada i privreda sela. Selo u svakoj zajednici ima prvenstveno agrar­
đena u Ždrijcu, na poluotočiću što zatvara ninsku luku (Suić 1969.). U grčkim su ko­ no značenje, bez obzira na to je li riječ o zajednici autohtonog postanka ili o gradu
lonijama takvi slučajevi češći. Kasnije, kad su ti kultovi bili priznati, i njihovo će se u kojemu pretežu rimski elementi. Ali odnosi nisu isti, niti su strukture iste.
održavanje regulirati na isti način kao i onih u gradu, kao što će se i život u subur-
Autohtono selo sačuvalo je i2 predrimskog vremena, kako je rečeno, stočarstvo
biju podvrći gradskoj Iegislaturi. Do te integracije na čelu pojedinih vikusa bit će vi-
kao veoma važnu a ponekad i bazičnu privrednu granu. Stočarstvo je i kasnije više-
cimagister koji nema nikakva udjela u gradskoj upravi i konstituciji niti se ubraja u
manje ostalo u rukama domaćeg svijeta, ali valja dopustiti da su i vlasnici zemljo-
gradske magistrate. Njega biraju njegovi vicani ili vidni (oba su naziva istog postan­
posjeda nastalih rimskom intervencijom s vremenom uvidjeli rentabilnost te priv­
ka i imaju spočetka isto značenje) koji će mu odati i priznanje kad ga zasluži, jedna­
redne grane. Oni su je organizirali na višem stupnju, bilo za proizvodnju vune bilo
ko kao što to čini u ime grada vijeće dekuriona za pojedine istaknute građane.
pak mesa i mliječnih proizvoda. Takvom ekstenzivnom gajenju stada mogli su dob­
Između grada i sela postoji iskonska antinomija. Potrebno je upozoriti u čemu ro odgovarati manji i srednji nenaseljeni ili slabo naseljeni otoci, gdje je bilo malo
se očituje diferenciranje između njih i u čemu se sastoje suprotnosti između nase­ obradivih površina i gdje se nisu formirale veće agrarne ekonomije, a koji su pru­
lja tih dviju kategorija. žali izvrsnih prilika za ispašu većih stada u rimsko doba, kao i prije autohtonom sta­

320
ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

novništvu. Naravno da je to onda izazvalo i promjenu vlasničkih odnosa, a rimsko posebnom tijesku (torcular) cijedilo se ulje koje je teklo izravno u posebne baze­
je zakonodavstvo davalo, vidjeli smo, mogućnost za to, posebno u agerima koloni­ ne, kao što to lijepo ilustriraju ostaci iz spomenute vile u Mulinama (Suić 1960.).
ja. No uza sve te mogućnosti ostaje činjenica da je domaće selo, bilo na teritoriju Rezultati podmorskih istraživanja upućuju na zaključak da su se iz naše primorske
zajednice autohtonog postanka bilo zajednice rimskih građana, dugo vremena kroz regije izvozili i ulje i vino.'02
antiku sačuvalo tu svoju tradicionalnu privrednu djelatnost. Usporedno uz nju i ek­ S pojavom razvijenih ekonomija na državnom zemljištu koje je adsignirano do­
sploataciju šumskih površina drvarenjem, što je domaćem selu također donosilo seljenicima ili isluženim vojnicima, afirmirao se i novi tip ruralnog naselja - ladanj­
znatnih prihoda i omogućivalo mu da u gradu nabavi sve ono što samo nije proiz­ ska vila (villa rustica). Njezino će se značenje teško prepoznati po njezinu imenu
vodilo. Tome treba pridodati i proizvode s malih imanja na privatnom ageru, osobi­ i po izvedenim apelativima, a pogotovo po onome što je od te riječi postalo u fran­
to povrće i voće kojim je domaće selo opskrbljivalo svoj gradski centar. Ribarstvo cuskom jeziku, gdje ia ville znači grad. Izvornom značenju mnogo je bliži talijanski
seoskog stanovništva na otocima i uz obalu na kopnu također je više-manje ostalo naziv villaggio i pridjev villano sa značenjem “prost”, “neotesan”. Pojam ladanjske
u rukama domaćeg svijeta. Međutim, i u toj djelatnosti, kao i u mnogim drugima, vile poklapa se sa značenjem naziva salaš, franc. la ferme, tal. fattoria, njem. Meier-
sudjelovao je i gradski svijet, ulaganjem kapitala u organiziranu proizvodnju, osni­ hof, engl. Farm, no to nije bilo njezino prvotno značenje. Spočetka to ime nose ma­
vanjem kompleksnih postrojenja za obradbu i trgovanje ribom. Ribnjaci za držanje
nji gradski sklopovi rezidencijalnog značenja u kojima njihovi vlasnici imaju trajno
žive ribe (vivaria piscium, piscina vivaria) susreću se uz veće ekonomije na oba­
ili povremeno boravište. Već krajem Republike postoje u Rimu kompleksi s nazivom
li, npr. u uvali Verige na Brijunima (Gnirs 1908c; Mlakar, 1971., 26; Begović Dvor-
villa, a postoji i termin villa urbana za građevinu reziđencijalne i poslovne namje­
žak 1990.) i vjerojatno u Maloj Proversi na prevlaci između Dugog otoka i Katune
ne. Odatle nastaje i njezina suprotnost ne samo u terminološkom već i u sadržajnom
(Suić 1954.) odakle se riba odvozila na tržište. Osim soli dobivene iz rudnika, upot­
smislu - villa rustica. S njom se na hrvatskoj obali pojavljuje novi tip naselja koji će
rebljavala se i morska sol, a na njezinu proizvodnju upućuju i brojne priobalne to-
postati pojmom seoskog naseljenja na poljoprivrednim dobrima. U njegovu se okvi­
ponimije tipa “soline” (lat. salinae) i sl. Kao što je to bilo u Africi, vjerojatno su se
ru formira odgovarajuća fam ilia rustica u kojoj radna snaga, robovska ili najamna,
uz njih nalazila postrojenja za soljenje ribe i za pripremanje poznatoga rimskog
trajno živi i radi za svojega gospodara. Na njezinu je čelu iskusniji upravitelj (villi-
specijaliteta (garum). Ona su se podizala do same obale, gdje bi se izgradio čitav
sustav manjih nepropusnih bazena kvadratnog tlocrta gdje se riba solila, a onda po­ cus) koji se u ime vlasnika brine za čitavo gospodarstvo. To su bile prilično kom­
sebni odjeli s termalnim uređajima gdje se pripremao i isparavao garum. Vjerojat­ pleksne proizvodne jedinice koje su osim naprava za proizvodnju ulja i vina imale i
no je toj svrsi služio objekt s takvim malim bazenima otkriven kod Solina blizu sve ostalo što je potrebno za funkcioniranje ekonomije, skladišta za alat, pribor i
Biograda na moru. Izvori govore o proizvodnji garuma u Dalmaciji i u Istri (Plin. urod, staje za zaprežnu stoku i sl., pa i pojedine radionice za kovanje željeza, izrad­
NH, XXXI, 95; Casiod. Var. XII, 22). Gradski poslovni svijet mogao je investirati ka­ bu alata i dr. Kako se vidi, u tehnološkom pogledu one su znatno ispred maloga seos­
pital i u razvijanje drugih djelatnosti: u kamenolome npr., ili u izradbu vapnenica. kog posjednika u autohtonom pagusu i on im nije mogao konkurirati.
Te su se djelatnosti mogle povezati i s agrarnom proizvodnjom u okviru ladanjske Međutim, kad se govori o ladanjskim vilama (villae rusticae), valja imati na
vile. Domaći svijet mogao je u tako organiziranim postrojenjima služiti kao radna umu što taj termin stvarno pokriva. Bogati patrimonij arhitektonskih ostataka izvan
snaga. Na ruralnim područjima nalazile su se i peći za izradbu keramičkih proizvo­ urbanih aglomeracija, dakle na “selu”, ne može se općenito svrstati pod pojam rus­
da, kakvi se npr. susreću u Istri, ili opeke koju je često izrađivala i vojska, kao npr. tične, pa ni ruralne arhitekture. Mnogi od njih ruralni su samo po tome što su iz­
u Smrdeljima u Bukovici. Ruralni moćnici često su bili i urbana elita i opskrbljivali van gradskog areala. Ako se promotre u cjelini, onda se mogu utvrditi tri temeljna
su grad potrebnim proizvodima (Whittaker 1990., 111). tipa s obzirom na namjenu, a u vezi s njom i na kvalitetu izgradnje.m U prvu kate­
No glavni su produkti sela u nas bili, kao i u susjednoj metropoli, ulje i vino, ži­ goriju pripadaju kompleksi vrhunske kvalitete, znatno iznad prosjeka urbane stam­
tarice u mnogo manjoj mjeri, uglavnom u autarkičnim ambijentima autohtonog se­ bene arhitekture, luksuzne palače i rezidencije tankoga gornjeg društvenog sloja,
la. Na to upućuju materijalni ostaci naprava za njihovu preradu pronađeni u većem od cara pa naniže. To su odreda ekskluzivne ladanjske konstrukcije, raskošno op­
broju u ruralnim ekonomijama na tlu Istre i Dalmacije (Matijašić 1998., 145 i đ.; remljene i većih dimenzija, locirane na pomno odabranim položajima, namijenjene
Škegro 1999., 179 i d.). U jednoj prostoriji vile u Mulinama na o. Ugljanu pronađe­ isključivo rekreaciji, kao one u okolici Neapola, Hadrijanova vila u Tiburu, prostor­
• Degrassi 1956.; za pomor­
no je skladište karboniziranih maslina. Čitav proces njihove obradbe odvijao se no razvedena palača u Sirmioneu na jezeru Garda i mnoge druge. Drugoj skupini sku trgovinu .Mediteranom
unutar centralnog dvorišta gospodarske zgrade. U prvom stupnju obradbe bilo je pripadaju reziđencijalne palače koje su uz to imale i gospodarsku komponentu, kao usp. Rouge 1966.
potrebno razbiti mesnatu pulpu. U tu svrhu služila je naprava (mlin) s kamenim ko­ •" 0 gospoda rsko-ladanj-
ona u uvali Verige na Brijunima, kasnoantička palača u Mogorjelu i dr. U treću sku­ skim zdanjima usp. Crema
tačima (mola olearia ili trapetum) koji su se okretali oko osovine horizontalno ili pinu valja svrstati one kudikamo brojnije koje su imale pretežno gospodarsko zna­ 1959, 120 i d .; 'Mansuelli
vertikalno, a prvi iscjedak (amurca) taložio se pri tome u konkavno izdubenu ka­ 1958.: Boethius - \Vard-Per-
čenje, kao centri ruralnih ekonomija, gdje je ladanjski i rezidencijalni karakter bio kins 1970, 318 i d.; Mc Kay
menu osnovicu (mortarium). U drugoj je fazi postupak sličan tiještenju grožđa: u sporedan.Tih na hrvatskom obalnom prostoru ima najviše. 1975, 206 i d.

323
ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

SL 156. Ladanjska vila, uvala Verige, o. Veliki Brijun: l.prvotna villa rustica, jezgra kompfeksa; 2. dograde-
ni peristil; 3. rezidencijalni dio; 4. terase i trijem s (odama; 5. potez hramova s prospektom prema moru; 6. temelj
kružnog objekta; 7. temelj portika s kriptoportikom; 8. diaeta, 9 palaestra, 10. terme s aneksima; 11. gospodarski
dio; 12. bazen za ribe (vivarium)\ 13. antičko pristanište; 14. vrtovi na terasama; Gnirs 1915.; Begović Dvoržak
1998.

Promatrajući smještaj vila kojih su ostaci identificirani u topografiji primorske


regije, osobito u Istri, vidi se da su vlasnici imanja pažljivo birali položaj za njihovu
izgradnju. Ako su im posjedi bili nedaleko morske obale, izabrat će redovito loka­
ciju što bliže moru, u dragi ili uvali, po mogućnosti u prisoju, veoma često na bla­
goj padini prema moru ili pak na terasastom terenu, kako pokazuju veoma brojni
primjeri: Časka na o. Pagu, Muline, Gospodska Gomila i Rt Supetar na o. Ugljanu, Bo-
šana kod Biograda na moru, vila na o. Murteru i o. Šćedru, vila u Lovrečini na o. Bra­
ču, Zorna kod Poreča, vila na o. Brijunu i veoma mnogo drugih (Zaninović 1967.).
To isto vrijedi i za vile u unutrašnjosti, koje također nastaju na padinama ili terasa­
ma (u Istri,10’ Ravnim kotarima, u Neretvanskom i Dubrovačkom primorju i dr.), a i
na ravničarskom terenu, nikada na brežuljcima, po mogućnosti blizu izvora žive vo­
de ako ga ima. Čitav kompleks orijentirat će se opet tako da mu prospekt bude pre­
ma moru ako je uz obalu, a ako je podalje od obale, onda na onoj strani na kojoj se
teren spušta. S time u vezi odredit će se i prostori za pojedine funkcije vile, nasto­
jeći iskoristiti sve prirodne prednosti. Tako će se npr. bazeni kolektori kišnice re-
" Gnirs 1902.. 159i d, 1903, đovito smještati na sjevernoj strani, gdje nisu izloženi djelovanju sunčane topline,
I9<M.. i3i i i; crera 1959, a svakako na višem terenu da bi se omogućilo otjecanje vode iz bazena u druge
32 5id.;M lakar 1962..72id .; . . , , . , . , ,,
Mansueiii 1971 178 i d prostori e. Jedan periferni trakt redovito će se namijeniti skladištima alata i pnbo-

324 325
ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

SL 159- Ladanjska v ila , b rd o K olci, o . V elik i Brijun:


A) spremište za alat;B) središnje dvorište; Q spremište za
ulje s posudama; Đ) hodnik; E) trijem; F) preše za masli­
ne; Gnirs 1908.

i sve elemente urbane nastambe koji pružaju viši standard stanovanja, i to ne samo
u odnosu prema gradskoj najamnoj kući (insula) nego i prema kući tipa domus,
kakvu su ponekad, osobito oni imućniji, imali i u gradu. No koliko god bili imućni,
na urbanom prostoru nisu mogli u širinu razviti sve komponente komfornog stan­
darda kakve je mogla imati ladanjska vila: više odaja, višestruke reprezentativne
prostorije, više prostranijih termalnih sklopova, trijemove i natkrite šetnice, veće ot­
vorene prostore i sl., a pogotovo ne izbočenja na fasadama koja su u gradu bila neos­
tvariva na privatnim objektima (ne na javnim!). U građu se kuća morala uklapati u
oblikovane gradske regije, morala se adaptirati postojećoj izgradnji. Na selu je gradi­
telj imao potpunu slobodu izabrati lokaciju, mogao je razvijati zdanje u širinu i isko­
ristiti sve prednosti što ih je teren pružao za prostornu i visinsku artikulaciju, isko­
rištavajući nagibe, terase i sl. Ne samo to. Primjer velike i raskošne vile na Brijunima
SI. 158. Ladanjska vila, reziđencijalni d io kompleksa u uv a li Verige, o. Veliki Brijun: 1. ulazno dvorište; pokazuje kako su projektant i graditelj oplemenili prirodni ambijent i dali mu nove
2. ulaz; 3. hodnik; 4. portik; 5. lođa; 6; stubište; 7. soiarij; 8. spavaće sobe; 9. kupaonica; 10.porticus triplex\ 11.
tu$\ 12, triklinij; 13. egzeđre; 14. bazilikalna dvorana; 15. cisterna ispod poda dvorišta; 16. korintska sala; 17. malo
vrijednosti koje se skladno uklapaju u priobalni pejzaž uvale Verige (sl. 156). Kom­
dvorište s bunarom, vezano za cisternu; 18. preša za grožđe; 19. lacus\ 20. vinski podrum (cella vinaria)\ 21. kuhi­ pleks pripada tipu ekstrovertiranih panoramskih građevina kakvu spominje Ciceron
nja; 22. predvorje; 23. latrina; 24. ogradni zid; 25. terasa; 26. vrtovi; 27. bazeni; 28. portik koji spaja reziđencijalni dio (Ad fam. VII, 1,1), a opisuje Piinije Mlađi (Epist, II, 17) s prozračnim porticima uz
s hramovima; 29. građena obala; Gnirs 1915; Begović Dvoržak 1990.
more i prostorijama orijentiranim na more ili prema svježemu zelenilu vrtova, liva­
da i brežuljaka. Funkcionalno odvojene cjeline - reziđencijalni dio, hramovi, diaeta,
ra, drugi preradbi poljoprivrednih proizvoda i njihovoj pohrani, dio radnoj familiji, palaestra, terme i gospodarski dio bili su porticima i kriptoporticima povezani u je­
a reziđencijalni dio vlasniku imanja. dinstvenu cjelinu koja je zauzimala unutarnji dio zaljeva Verige s formiranom zašti­
Kako se vidi, ladanjska vila (villa rustica) ranijeg Carstva rustična je ponajveć- ćenom lukom. Vlasnici su vila morali ići u širinu jer su tim građevinama bili prido­
ma po tome što se nalazi izvan grada, na selu (rus, niris, n.). Ona uz gospodarsku dani elementi koje gradska kuća nije imala, kao što je gospodarski trakt i sustav ko­
ulogu ima i veoma istaknuto ladanjsko značenje jer vlasnik u njoj ne boravi samo lektora za vodu, bez kojih ne bi bilo moguće razvijati agrarnu proizvodnju. Ipak, vi­
kad se skuplja urod, nego često i preko godine. Zahvaljujući takvoj namjeni, ona ima la u dijelu za stanovanje ima sve bitne značajke urbane stambene arhitekture, a od

326
ANTIČKI GRAD Odnos između grada i sela u ranoj antici

SL 160. Ladanjska vila, uvala Stari


Trogir; Kirigin - Marin 1989-> prema S i l6 l. Ladanjska vila u Barbarigi kod Pule: prim jer zgrade s krilima oko peristila; 1. ulaz; 2. ulaz s pri­
Jelić staništa; 3- peristil okrenut prema mom; 4. manji termalni sklop; 5. šetnica; 6. centralni hodnik; 7. trijem (danas
ispod razine mora); Schwalb 1902.

nje se bitno razlikuje po dijelovima za svoje specifične funkcije i po izoliranom po­ sini tekovina urbane arhitekture, što se vidi ne samo po obradbi arhitektonskih de­
ložaju. Vila ponajprije nije prema van zatvorena tako herm