You are on page 1of 7

PERSPEKTIVA

U likovnim umjetnostima perspektiva (od latinskog glagola prospicere što znači vidjeti,
razabrati) označava način prikazivanja prostora na slici.

1. Semantička (ikonološka) perspektiva


Semantička perspektiva ne rješava odnose veličina među likovima s obzirom na njihovu
udaljenost, već s obzirom na njihovu važnost. Tu se doslovno prikazuje ono što simbolično
označavamo kao "velike" i "male" ljude: najznačajniji i najvažniji lik se prikazuje najveći, a
ostali sve manji od njega, već prema svojoj hijerarhijskoj važnosti; stoga govorimo o
perspektivi značenja

2. Vertikalna perspektiva
Vertikalnom se perspektivom ono što je u stvarnosti jedno iza drugog prikazuje na površini
slike jedno iznad drugog. Dubina se na plohi prikatuje kao vertikalno nizanje traka planova.
Dosljedno tom plošnom načinu prikazivanja prostora, ni likovi se ne oblikuju kao volumen
(tonskom modelacijom) već također plošno, bez sjena

3. Obrnuta perspektiva
Gledajući predmete koji se protežu u daljinu, uočavamo prividno lomljenje i deformiranje
kuteva za koje znamo da su pravi; ako se ta pojava želi prikazati ne razumijevajući zakonitosti
po kojima se to dešava, tada se objekti prikazuju na onako kako ih vidimo - smanjeni
razmjerno s udaljenošću i paralelnim linijama koje se približavaju - već obrnuto, paralelne
linije se razmiću, a dimenzije predmeta s udaljavanjem rastu. Dakle, na prikazu kubusa,
obrnuta perspektiva prikazuje zadnju, udaljeniju plohu kao veću od prednje.

4. Linearna ili geometrijska perspektiva


Linearna (geometrijska ili pravilna) perspektiva se temelji na prirodnom zakonu da se
udaljavanjem od promatrača likovi smanjuju razmjerno udaljenosti pravocrtno, linearno – i
svi nestaju u jednoj te istoj točki – nedogledu (vanishing point, punto di fuga).
Ova perspektiva se naziva i matematička i iluzionistička jer stvara autentičan dojam 3D
prostora te se koristila i u kiparstvu (reljef) i arhitekturi (lažne niše).

Piero della Francesca , Bičevanje Krista, 1445.-1460. (renesansa)


5. Atmosferska (zračna) perspektiva
Postoji još jedna perspektiva: nazivam je zračnom (atmosferskom), jer se kroz raznolikost
zraka mogu saznati različita rastojanja raznih zgrada (...) ...ako želiš da na slici izgledaju dalje
jedna od druge, trebaš zamisliti dosta gust zrak. Ti znaš da u takvom zraku poslijednje po
redu stvarikoje se u njemu vide, odnosno planine, zbog velike količine zraka koji se nalazi
između tvog oka i njih, izgledaju plavlje, gotovo zračne boje kad je sunce na istoku.
Atmosferska perspektiva je nadopuna geometrijskoj perspektivi jer stvara dodatnu iluziju
dubine na slici a karakteriziraju je tri promjene:

1. Obrisi - u prednjem planu su oštri, a u daljini se omekšavaju

2. Tonovi boja - u prednjem planu intenzivni i kontrastni, u daljini blijede

3. Spektar boja - blizu tople i one koje jesu, u daljini se reduciraju na modre

6. Koloristička perspektiva X
Koloristička perspektiva se zasniva na optičkom svojstvu toplih boja da djeluju
ekspanziono, približavajuće, te hladnih boja da djeluju introvertno, udaljavajuće. Stoga se u
kolorističkoj perspektivi prednji planovi bojaju toplim bojama (crvenom, žutom i
narančastom), a udaljeniji planovi hladnim bojama (plavom, zelenom i ljubičastom).
Za razliku od atmosferske, udaljeni oblici u kolorističkoj perspektivi ne gube boju, oštrinu i
jasnoću obrisa, već i intenzitet i oštrina obrisa ostaju jednaki u svim planovima slike, a boje
se slobodno biraju unutar pravila o toplo-hladnom udaljavanju i približavanju.

7. Poliperspektiva
Poliperspektivi ime kaže kako se ovdje radi o nekoliko (istovremenih) pogleda. Ona je u
novo vrijeme afirmirana od strane kubista, na koje je idejno, čini se, utjecala Einsteinova
teorija relativnosti, prema kojoj su sva stanoviša jednako točna i važna istovremeno.
Poliperpspektiva se koristila još u starom Egipatskom slikarstvu. Opće su poznati prikazi
ljudskih likova na kojima je lice u profilu, oko en face, ramena su gledana sprijeda, a noge
(posebno stopala) su gledane sa strane. Prisutno je i "prevaljivanje" likova, pa će se tako oko
odozgo gledanog ribnjaka pojavljivati drveće prevaljeno na sve četiri strane.

Piero della Francesca , Bičevanje Krista, 1445.-1460. (renesansa)


Piero della Francesca , Bičevanje Krista, 1445.-1460. (renesansa)
LINEARNA ILI GEOMETRIJSKA PERSPEKTIVA

Linearna (geometrijska ili pravilna) perspektiva se temelji na prirodnom zakonu da se


udaljavanjem od promatrača likovi smanjuju razmjerno udaljenosti pravocrtno, linearno – i
svi nestaju u jednoj te istoj točki – nedogledu (vanishing point, punto di fuga).

Piero della Francesca , Bičevanje Krista, 1445.-1460. (renesansa)


-Sve linije na crtežu (linije prozora, greda na stropu, linije kauča i stola), čini se, usmjerene
su prema jednoj nevidljivoj točci u prostoriji.
Tvoj zadatak je pronaći tu točku prema kojoj se gotovo sve linije usmjeravaju i označiti ju
jarkom bojom, odnosno- načiniti ju vidljivom.
(Kako si pronašao/la tu točku? Produži sve linije prema toj točci kako bi mi pokazao/la
proces pronalaženja.)

Piero della Francesca , Bičevanje Krista, 1445.-1460. (renesansa)


-Pronađi točku nedogleda na ostalim prikazima. Povuci linije žarkom bojom do točke
nedogleda….

Piero della Francesca , Bičevanje Krista, 1445.-1460. (renesansa)


Piero della Francesca , Bičevanje Krista, 1445.-1460. (renesansa)