Sie sind auf Seite 1von 348

UU^AM^

(2D3).-

/D#/^c

/
/

^

'oa<M?^

-.^!2*rOA^PC

^

WRog'

0., A^A^cJLo<MF^

.wtR?!5*T"^

z^^«a!!y

Er.

WMR^.,^/:97't:.SC

^

f

*-=^A ^'"t-'V <,

^

c--W

#KOTA&

X R )<

/.^w

4)

a<x^B "

J-

^

.

t

^

c

^

.oiZ!W ^ycn,

o a ^ 4 t^ j

°A<^^c4^y

cWAGYHAW!ISA

WO^F

°

oc^dkoi!'

'<<^<<^TT 0<<<4W^r4C ^

^

!

oaooM^KfH^

a^A<&4 .

J

^t^ww?ycđ

Tg!WWOon^

<T<.<K.''j:;R"'

,

] <^,c

^

N

R ;." 3<*^^'

St

BROO

""

r/70WWVWCA. Bžo9*^M^° 'j. ^^4/ o«f<!of«:.^ -%\M.ryf., ^ S. *>c \ ,yV§^0&ki*'rh DW*WO
r/70WWVWCA.
Bžo9*^M^°
'j.
^^4/
o«f<!of«:.^
-%\M.ryf.,
^
S.
*>c
\
,yV§^0&ki*'rh
DW*WO
^
^
W
-^ .A '
.Ay/0
'Ac
r,^BENjK
^
.
^ p^/MC^7T?^
^
,
7 ^TAA
^4!^^
RtH<«y--„. SPL^ *'°^)R tefSfH.
C.
-04h<tM<,E—
-
MOSTAR-.
B 5
*MauKA
; vts
5ćEM!o
AVAt/^Av.^i^
Kofčutanskt kana!
--=-----? ,
--------- r---- ??*(
;
HCVO
E(/^ atA!V ?p
KORČUUt
L astovskt *karso^
"
MUJET

" f ,- ^

o*

. ChVft'Af -/^^/70H?

.^A///f ^^^ESCARA

h^@

'

^CW!ET!

M<A4(4/r//a?

!#0<?roAt4

o

^Comc

j' S4SSO

, AC^MCfMJq!Lir ' ^ &M/wAA'a<!!t^ '"aćAMSW POL. 6AR6AN;a &4ArA#eftC
,
AC^MCfMJq!Lir
'
^
&M/wAA'a<!!t^ '"aćAMSW
POL. 6AR6AN;a
&4ArA#eftC

<^ERO ^%y^C^O ^Zr.

,

1

FOGG!A\j

.CAMP06ASS0 SAN SEVERO

««<&.

RMANEREDONIA

X Z.jManfredon)a

"^BENEVENTO

,^^^^tGNOtA ^ . - VAARLEnA #\jRAN)

{oM/QSA-

0) PUGUA

B!TWTO , BARt

1

o M / Q S A - 0) P U G U A B!TWTO , B

!

Of<WC4! ^^!OBA

.MRORKMOf 7'^'\]t«<«'\

-?.^9

ff^tCJAA'p r4?0M?y^

SARAJE

.n^A <C37).,

-sOt/ć

BoVaK

i

<-^

^jf<«

A j

'

aowvo(j

.

^^^<wSpwy

-^ R * -

. s

r i

K

iCS<UW ;

t.,^ .A

1

!.,

.«-!rj

K^S^R

"NOVt

%a.*A.

j(ac)

S3C.* ^ ^

^

hA oc"^ !

'

,

,

^ _ !fnm-«4z* -

*.A_

c -s:

!

!_

- r i ; ^ '''- " '*

V

'''*

^

i ^ . «

'-"^'^r-

( ,

T

AfJFLJ/ZVA0 g 00&jr

u4A^Jf

Š^BAC

/<MMf ^f^UČA/fVHfAift^7č4 :

*

. 1

iaHT^a^^BBPGRAP

^

«<<

/

cf«w<«

*3?we^b Mlif^ .° .

^^

' - T

,

' ?

"'-?^

.

^

.

A-

A$^M47ri

&^awĐ

- „ A

-'r.'! r

)vnata

L"

t

.CMn

<^ayrw/

MUSEVEHF^

y

*"*%

<MO.<"OM

?/Soi,4 .

\.**'''

4A^

^

'

**^g^"*f

f - s S t

.

^

_ %.<.«

«««,

^

'

"%

<W W /.<C,<?<A

-

1

% ,

O i

^

š S

'r°^.

v.-jAafHeaAĆ^

. ^

.

11Š4

. ^

oa^fMC^Lj^aCuM^JS

TVor-

^*iw ^

p^/Mr

VVW

OCRAWO

(^Cf)

4^J^* aeM/.

W

I

'

<?s

y,

p.H9\u<^nst M

DURRČ^^t^

(DHAČ)

Y

J " " !\RANA

"

A/MM/U4

/

)

W!

^

t>

AWč//

M-

HatcA^^)Wwvf^p r .'

4

'

*2LJ2?0?-

7?,«^j *"' "^?3'i

\.^rrovvc^

L/!M j

^ ^ -*y^;:r

WCO

^

^.-^ c *7 0 .

U

.^!

««ooa,

o ^^#M?a*f74J} ^PMLEP^'

s

olofi

^

w "ss^,« .^< \;

- -ro .'iA^np

*^<««,

A

^

^

^

''*^:^08rr?

«,Ć0^« .c\,A

<«<«.««-« l ^ -
<«<«.««-«
l ^
-

<AH52

Of« e,

^

. -

BIBLIOTEKA PO SEB N A IZD A N JA

Urednik DRAGAN K. VUKČEVIĆ

Recenzenti:

BRANKO

PAVIĆEVIĆ

MIJAT

ŠUKOVIĆ

Za izdavača

ŽARKORADONnĆ

BRANKO

MAMULA

SLUCAJ

JUGOSLAVIJA

BRANKO MAMULA SLUCAJ JUGOSLAVIJA CID PODGORICA 2000

CID

PODGORICA

2000

Sadržaj

Riječ au to ra

7

I ODLAZAK T I T A

 

11

1 .

 

.

.

11

2.

Strahovanjaodstranevojneintervencije

 

15

3.SpekulacijedaćeJNApreuzetikormilodržave

 

23

4. Optužbe za sklonost Rusima

 

26

5. Pobuna Albanaca 1981. g o d in e 35

 

6. JNA u začaranom krugu K o s o v a

 

40

7. Gošnjak: To je taj a d m ir a l 44

 

8. Nagađanja o ponašanju Armije - t^ene stvame namjere

.

.

.

50

II JNAPREDIZAZOVOMUNUTARNJIHNEMIRAISUKOBA

 

.

1. Opći uslovi bezbjednosti u razjedinjenoj z e m l j i

 

55

2. Promjene u strategiji odbrane, organizaciji i komandovai^

 

oružanim s n a g a m a

59

S.JNAupozoravanaskorisusretsvriosurovomrealnošću .

.

.

72

IIIUBORBIZAOPSTANAKJUGOSLAVIJE

 

79

1. Unutarnje i vai^ske o p a s n o s ti

 

79

2. SKJ nije spreman otvoriti procese reform i

84

3. Srpski i albanski nacionalizam Kosova detonator političkih

 

promjena

u Srbiji i Ju g o sia v iji

89

4. Pokušaj s promjenama Ustava S F R J

 

97

5. Slovenija i Srbija pokreću mehanizam razbijanja Jugoslavije .

 

.

109

6. Uzbuna u Sloveniji - JNA priprema u d a r

 

121

7. Jugoslavija i SSSR - neke usporedbe i poruke

128

8. Svijet 0 promijenjenoj situaciji u J u g o sla v iji

146

9. O d la za k izA rm ije

 

151

10.

Ništa se krupnog u Armiji i s njom u državi neće učiniti

 

bezT ebe

*^ .

.

.

157

11.Partijaodbacujereform e

 

.

162

12. JNA i vlada Ante M ark ovića

 

178

 

13. Armija i dalje privlači opću p a ž n j u

 

180

14. Pokušaj sa Savezom komunista - Pokretom za Jugoslaviju

IV NACIONALIZAM NA OTVORENOJ SCENI - RATUJUGOSLAVIJI

195

1.

Nacionalisti preuzimaju vlast u H rvatskoj

195

2 R aspinjanjeSrbauH rvatskoj

.

201

3 Poraz.INA uSIoveniji-štodaIje? 209

.

 

4.

Kadijevića treba s m ije n iti

224

5.

Neizvjestan položaj JNA u H rv a tsk o j 228

6.

Kmje Predsjedništvo objavljuje stanje neposredne ratne pripravnosti 240

7.

Vojni problemi odbrane Krajine 246

8.

259

V UTRAŽENJUODGOVORA

265

Post f e s tu m

307

D

o d atak

317

Kosovo, re fle k s ije

319

S

k ra ć e n ic e

333

Bilješka o p is c u

337

RIJEČ AUTORA

Pisao sam ovu knjigu s osnovnom namjerom, da ukažem kako su za Jugoslaviju i njezine narode postojala bolja iješenja od rasplamsavanja međusobne mržnje i ratova, rušenja zemlje i strane okupacije. Rad na kr^izi završio sam u februaru 1999. g. Neposredno su izbili događaji na i oko Kosova. Nisu se mogli zaobići njihovi refleksi na jugo- slovensku dramu, evropske i svjetske odnose. Svoje viđenje tih događaja dao sam u dodatku: K osovo, re fle k s ije . Analiza kojom se u knjizi bavim završavala je Dejtonskim sporazumom, očekivai^ima i ostvarenji- ma. Događai^a koja su uslijedila kasnije bila su prilika za provjeru napi- sanog i zaključenog, mijei^ao nisam ništa. Sve što se dogodiio u Jugoslaviji, s njom i oko i^e svakako je jedan od krupnih dogadaja koji su obi^ežili ovo stoljeće i posebno, njegov krij. Jugoslavija je bila zapaženi učesnik krupnih zbivai^a koja su mijenjala svijet, političke i socijaine odnose u njemu. Tragala je za novim, boljim i uspješnijim iješenjima od onih koje je nametnula utakmiea dv^u biokova i sistema i hladni rat, kojim su oni pola stoljeća okovali svijet. Posustala je na pola puta kada su se pripremale krupne promjene postojeće društve- ne, poiitičke i bezbjedonosne strukture uvjetovane nestankom jednog od protivničkih blokova i društvenih sistema. Nekonsohdirana unutar svojih granica nije bila spremna dočekati svu agresivnost i neizvjesnost dogada- ja koji su udarali na vrata. Uslijedio je tragičan kraj, a sluč^ Jugoslavija postat će paradigma stoljeća - u očekivanjima, pokušajima, uzletima i ne- uspjesima. Svijet se \Taća problemima s početka stoljeća, kao što su se vratili i narodi s jugoslavenskog prostora. Evidentan primjer je razbijanje

muhinacionalnih država i nacionaini ratovi koji se vode za samostalne dr- žave, aii i mnogi drugi. Dosta je pisano radi !i se o rušenju ih raspadu Jugosiavije. Već sama diiema - rušer^e i!i raspad - nikoga ne ostavija ravnodušnim, bez obzira da !i je su(^e!ovao i!i makar ozbiijno promišljao o r^ezinom stvaranju, usponu, napose o t^ezinoj katakiizmi. U odgovoru na ovo pitanje prelama se primama odgovornost unutrašnjih faktora i konf!ikata odnosno vanj- skih utjecaja i pritisaka. Opredjeijujući se, nisam mogao prihvatiti pojed- nostavijen odgovor, jedan i!i dmgi. A!i nema sumnje, Jugos!avija se nije raspa!a, ona je razbijena. Vatre su potpaijene u kući, a vatrogasci un^esto da pomognu ugasiti požar, srušiii su kuću i ona je izgorjeia. Na najvišim vojnim dužnostima, u samom vrhu države, proveo sam desetak godina. Bi!e su to godine Titovog odiaska, godine krize. Odgo- vomost, koju sam preuzeo za odbranu zemije bez stvamog vrhovnog ko- mandanta, obvezivala me da budno pratim što se događa u zem!ji i okru- ženju. Kada smo ocijeniti, da će JNA biti primorana preuzeti ukupnu po!i- tičku odgovomost u zemlji, obaveze su se mnogostmko povećate. S te i tak- ve osmatračnice pratiii smo događanja u SKJ i vrhu državnog poiitičkog sistema, u republikama, međunacionatnim odnosima, u privredi - njezinom posrtanju i pokuš^ima refbrmi, kao i dmgim segmentima dmštva. U drugoj potovini osamdesetih shvatiti smo, da Armija mora preuze- ti političku odgovomost i pokušati zemlju spasiti od mšetrja i mta, za koji smo bi!i sigumi da će pratiti razbijatije zem^e. Nije nam bi!a nan^em us- postavijati vojni režim, a još mai^e diktatum. Niti smo to že^eli, niti bi to mog!o u Evropi proći. Jednostavno rečeno, natnjera je bila da dobijemo vrijeme za minimaino političko sređenje i odiaganje sporova, a najkmpni- ja tješenja zajedničke države odiožiti dok ne protutnje turbu!encije koje su zahvatile istočnu Evropu: očuvati Jugoslaviju, a reformirati je u mimi- jim uvjetima. Vodeće gamiture republika i pokrajina moraie su, sve bez iznimaka, otići s vlasti. S njima se, osim rijetkih pojedinaca, ništa nije mo- glo uraditi za očuvanje Jugoslavije. To je bio i najozbiljniji problem p!ana koji smo pripremaii. Savezni državni centar, i partijski vrh, bio je realno bez poiitičke moći i nije predstav!jao ozbi!jnu prepreku našem planu. Knjiga sadrži moja svjedočenja. Kazujem ih činjenično, otvoreno i iskreno. Želim iziožiti sudu javnosti što je i kako je radila JNA, i mi na njezinom če!u, u jednom dije!u jugos!avenske krize. U onom zadi^em, kada je Jugoslavija razbijena, liječ bi trebaio da uzmu dmgi iz vrha JNA.Uvjeren sam, da kada se jednog dana otvore arhivi, ali i duše, odgo- vornost JNA neće biti onakva i onolika koiiko je se danas optužuje. JNA odavno više nema. Nema je tko ni braniti, osim otpisanih i umirovijenih generala i oficira. A!i njih više nitko ne čuje, režimi u novostvorenim dr-

žavama su se postarali da budu uniženi i odstrar^eni iz javnog života. JNA nije biia na viasti u zemlji koja je uništena. Prava viast biia je u re- pubiikama, a u centru države - ako je uopće i bilo neke viasti - onda je ona biia u rukama dvaju pred^edništava: države i partije, partije prije svega. K.ada se jednom zaustave poiitičko-propagandni porivi i vrati u normalan život, odgovornost za razbijanje Jugosiavije uputit će se na pra- vu adresu - onima koji su držaii viast. Vojno rukovodstvo JNA snosi odgovornost što nije izvršiio državni udar. Umjesto toga, ono je dozvoiiio da nacionatističke vođe i separati- stičko ponašanje dviju zapadnih republika gumu JNA u mke veiikosrp- skog nacionaiizma, koji je Armiju beskmpulozno iskoristio u međunacio- nalnom ratu, i na kr^u odbacio. U knjizi sam iznio i što sam činio za očuvanje Jugosiavije, što ni- sam, a morao sam. Ostavijam svojoj generaciji kao i onima stasalima u vrtlogu novijih događanja na ovom tiu, da prosuđuju o rečenome. Vjero- vao sam, da retrogradne snage iz najtamnije prošlosti naših naroda sa svojim nacionalističkim ratnim zastavama mogu se i-^or^u zaustaviti. Nije bilo razioga strahu da JNA nastupi protivu t^ih, zatraži i dobije u to- me podršku većine od svih jugoslavenskih naroda. Uz sve neizvjesnosti, krajtiji ishod bio bi neuporedivo boiji od onog što su građani JugosJavije, i svijet zajedno s njima, doživjeli. Istraživanja što se to dogodilo i što se i da^e događa s Jugoslavijom ne znače pisanje historije. Bilo bi to preurar^eno. Siučaj Jugosiavija još nije okončan, rane su svježe, pobjednici još slave, a žrtve čekaju pravdu. I na kraju, htio bih ovom prihkom zahvaiiti prijateljima akademiku Branku Pavićeviću, akademiku Mijatu Šukoviću, dr Dušanu Plenča, Pe- trašinu Kasalici generalnom direktoru Luke Bar i dr Antoniju Jerkov, koji su svaki na svoj način doprinijeli da ova kr^iga nađe put do čitaoca. Du- gujem posebnu zahvalnost svojoj supruzi Mirjani Jakelić-Mamula na ini- cijativama i podršci u pisanju i uređenju tekst^ knjige.

Branko Mamula

I

ODLAZAK TITA

/.

vrAovMOW AroTMOMćfoMfM w!or.ya/M TltfM

Na Dan armije 22. decembra 1979. u Karađorđevu, mi smo se vojni- ci zadnji put sreli s vrhovnim komandantom maršalom Titom i podnijeli mu raport. Samo deset dana kasnije Tito odlazi u bolnicu u Ljub^ani oda- kle se više nikad neće vratiti. Kao načelniku Generalštaba palo mi je u dužnost da na sjednici Sa- vjeta narodne odbrane uoči Dana armije podnesem kratak izvješt^^ o do- stignutom u protekloj godini i o stanju u oružanim snagama. Sjednici su kao članovi prisustvovali prvi Ijudi Federacije, republika i pokrajina, JNA i TO. Shvatio sam, da je prilika upozoriti jugoslavensko rukovodstvo i vodeće republičke rukovodioce, n^moćnije u auditorijumu, na naše viđe- nje političkih kretanja u jugoslavenskom društvu. Stanje u društvu cijenili smo negativno, opterećeno ozbiljnim opasnostima po našu višenacional- nu z^ednicu. Tito je znao za naše ocjene i r^emu je to najmarije trebalo ponavljati. Ali ovaj put smo to iznijeli na način koji je upozoravao na po- sljedice. Bila je to ujedno i moja promocija pred okupljenom jugoslaven- skom poiitičkom elitom. Dužnost u Generalštabu tek sam bio preuzeo augusta mjeseca od generala Potočara. Htio sam ih upoznati i sa svojim ličnim stavom o problemima zemlje. Ovo upozorenje JNA odista je bilo zapaženo, što su mi neki od prisutnih i potvrdili odmah po završetku sku- pa. Ali svatko ga je tumačio na svoj način. Ipak, većina se slagala s izni- jetim ocjenama, što u godinama koje su dolazile neće biti čest sluč^.

Tito nije uspio s nama razgovarati. Na njegovom licu zapazio sam da mu nije sve „legio". Meni je svakako n^manje bila namjera njega uz- nemiravati tim prije, što su nas liječnici pred sjednicu izvijestili,. da se nje- govo zdravstveno startje pogoršava i da ga poštedimo što je više moguće. Ne znam što bi nam Tito rekao i kako bi sve završilo da stvari nisu uzele sasvim dmgi tok. Naime, predsjednik SlV-a Veseiin Đuranović je ne- predviđeno istupio s prijedlogom devalvacije dinara i zahtjevom za novu tranšu medunarodnog z^ma. Tito je odbio i jedno i drugo, ukorio viadu i Đuranovića hčno, na što je ovaj ponudio ostavku. Tito se naljutio: ,,I to je sve što imate kao argumente", i žavršio sjednicu. Biia je to više nego ne- iagodna situacija. I štd je još mnogo važnije, sjednica je završena a da se o vojsci i njezinom upozorenju, tu pred Maršalom, nije ništa reklo. Zadnja prilika je prošla. Sve što ćemo kasnije činiti st^alo je isključivo do nas, da promišljamo, rizikujemo, prihvaćamo ili se zaustavljamo pred izazovima. Za Dan Armije Maršai se slabo osjećao, sve se svelo na prigodan pozdrav generala Ljubičića, odlazak do šatora koji smo mu pripremiii kao poklon i zajednički ručak. Među stvarima koje je trebalo raspraviti s Maršalom ostaia je molbtt generala Stane Potočara, da ga se odlaskom u penziju unaprijedi u čin ge- neraia armije. Potočar se bio obratio Maršalu i od njega je očekivao odiu- l<u. Kabinet je molbu uputio generaiu Ljubičiću sa zahtjevom da zauzme stav i dade prijedlog iješenja. Zapalo je generaia Šarca, Ćuića i mene da razmotrimo Potočarevu moibu i predložimo iješenje. Poslije rasprave, siožili smo se da bi unapređenje Potočara bio presedan, jer nijedan od na- čeinika Generalštaba nije bio unaprijeđen u čin generala armije, pa ni is- taknuti generaii kao Koča Popović, Peko Dapčević, Rnde Hamović ili Viktor Bubanj, koji su uspješno vodili Generalštab u godinama krupnih doktrinamih odluka i pregrupisanja Armije, Ljubičić nas je poveo k Maršaiu, ja sam iznio stav grupe i prijediog

s obrazioženjem. Tito ga je usvojio i^molba je odbijena. Potočar mi to do smrti nije mogao oprpstiti. Trojica nas generaia: Nikola Ljubičić, Asim Hodžić i ja posjetili smo Tita 8. januara '80-te na Brdu kod Kranja, u času predaha u liječenju

i pred odiukom da ii da dozvoii amputaciju noge. Poslije kratkog izvješta-

ja, na njegov zah^ev, ostaii smo još oko jedan sat. O tom razgovoru gene- rai Hodžić sačinio je zabiiješku. Tito je smatrao, da u našim reagiranjima u vezi situacije oko vojne akcije SSSR-a u Afganistanu moramo voditi računa da se ne stekne utisak, da srho mi pokretači kamparije među nean- gažiranim zemijama protiv SSSR-a.

Da mi trebamo (^elovati u okviru neangažiranih zemaija protiv daij- njeg zaoštravanja.

Da je odluka Kartera da se uskrati žito SSSR-u ioš potez. To je upe- reno protiv sovjetskog naroda, a ne protiv vlade i samo će izazvati reakci- ju naroda. Da nemamo dovoijno podataka što se stvamo zbiio u Afganistanu, pri- je i u toku sovjetske akcije. Međutim, jasno je da Sovjete nitko nije pozvao. Da je Lenjin Afganistanu dao nezavisnost, a sada je to ovom akci- jom pogaženo. Finska je biia druga zemlja koja je dobiia nezavisnost. S obzirom da je akcija SSSR-a bazirana na „sporazumu o prijateijstvu i uzajamnoj pomoći", to bi se moglo dogoditi i Finskoj. Da je neophodno pratiti što se događa na svim važnijim strategijskim pravcima i područji- ma sukoba dviju supersila i dvaju blokova, a ne samo oko Afganistana. Da moramo pažljivo pratiti što se događa u Bugarskoj i Mađarskoj. Tito se interesirao kako reagira Rumunjska i što se u ovoj situaciji događa kod t^ih. Očekivao je, da će SSSR imati poteškoća s isiamskim svijetom, što

se može odraziti i na one dijeiove SSSR-a koji su naseijeni isiamskim ži- vljem. Napomenuo je, da tu i tamo ima i kod nas nekih pojava i da je na

to skrenuo pažnju, što su neke strane agencije zionamjemo interpretiraie. Da se događaji razvijaju vrio nepovoijno i u opasnom pravcu. Sada

,,ve!iki" sagledavaju što da!je da rade. Ako se ovako nastavi, sukob SAD

- SSSR nije daleko. Ovo je i veiiki udarac za pokret nesvrstanih. To je

daljnji pokušaj cijepanja Pokreta nesvrstanih. Za sada, ipak, ne očekuje „vrući rat", aii hladni rat je tu a on je iscrp^t^ući.

Da će hladni rat i nas mnogo koštati. Ova nam je situacija inače pala

u najnezgodnije vrijeme, kada nam je u težištu piivredna stabdizacija.

Ako se nastavi daljnji razvoj u negativnom pravcu moramo vidjeti da još više suzimo investicione programe. Posebno moramo sagledati sta- nje rezervi hrane, goriva i nekih drugih bitnih potreba, kao i nphovu !oka-

ciju.

Tito je postavio i pitanje da !i je što žita izvoženo iz Vojvodine i Sla- vonije. Smatrao je, da nam je Zapad odnosno Karter vrlo nezgodno proturio posjetu Metju Nimica, a da se o tome sada i bezobrazno piše. Vidjelo se da Tito prolazi svoj križni put. Mijenjao je raspoloženja i teme razgovora. U jednom Času se i našalio: „Kako bi to izgledalo da ja, kao vrhovni komandant izađem pred svetog Petra na jednoj nozi i raporti- ram, đa sam konačno stigao". Pomata četvrtasta cma putna torba stajala je uz uzglavlje. Uz ostalo, u ovoj se torbi nalazio i pištolj. Admiral Ko- stić, i^egov ađutant pokušavao je ovu torbu u vrijeme bolesti i najteže krize skloniti. Marša! nije dozvoljavao.

U b'itičnom periodu, upravijat^e zemljom preuzelo je koiektivno dr- žavno rukovodstvo. Bez pravih i jasnih ustavnih oviašćenja, karizme iič- nosti i potrebne efikasnosti federainih institucija - sistem viasti federaine države jedva da je postojao. Vpjska je ostaia bez vrhovnpg kpmandanta. Da to nije nikakvo pretjerivat^e pokazr^e slučaj kada smo iz nekih razio- ga trebaii izaći na jedno od uređenih komandnih nijesta u rejonu Bcogra- da. Ono je bilo pripremijeno mnpgo ranije za srnješt^ ograničenog broja štapskog osobfja, ministra odbrane, načelnika generaištaba i nekoiiko ge- nerala. Za vrhovnog komandanta bio je pripremijen nešto veći i boije ure- đen prostor u tom istom podzemnom objektu. Prostor je dograđivan neko- liko puta za smještaj novih uređaja, eiektronike, centara i sistema za pri- jem i obradu infbrmacija, praćenje stanja na vpjištima, ukratko - onako kako se uređuju modema komandna rnjesta vrhovne komande. Pripremiii smo dolazak „koiektivnog vrhovnog komandanta" - devetorice članova Predsjedništva, njihovih sekretara i načelnika kabineta. Morali smo niak- simaino stisnuti štapsko osobije i generaie, aii još uvijek nas je biio previ- še, pa smo neke smjestili pod šatore. Naš predlog je bio da dođe samo predsjednik Predsjednišfva kako ne bismo ispreturah funkcionainu pove- zanost vrhovne kmande. Prijedlog nije bio prihvaćen. Članovi Predsjedni- štva su samo zajednički mogii donositi odiuke, osim u posve izuzetnim prilikama, aii i tada su pismeno iii teiefbnski moraii biti konzuitirani. Tek nakon što bi se svi prikupiii, trebaio je izvijestiti Pred;^edništvo o podu- zetom i tražiti sugiasnost 0 donesenim odiukama po kojima bi vojska, da je stvamo došio do rata, biia već duboko angažirana u ratnim operacija- ma. Kada su u Predsjedništvu CK. SKJ čuii, da je državno predsjedništvo pred izlaskom na komandno mjesto, doiazi nam generai Petar Matić čian partijskog predsjedništva sa zahtjevom, da se u vrhovnu komandu ukijuči i Predsjedništvo CK SKJ, kao dio „koiektivnog vrhovnog komandanta". Ako se dobro sjećam, ovo je Predsjedništvo brojiio 21 iii 22 čiana. Partija je po Ustavu iz 1974. g. bila odgovorna za odbranu socijaiizma u zajed- ničkoj državi. Rat, kojim bi se rukovodilo s komandnog mjesta vrhovne komande bez sumnje bi bio presudan i za socijaiizam i za Jugosiaviju, kao z^edničku drŽavu. Tako promatrano, teško bi se mogio suprotstaviti zahtjevu. Jednako, teško da bi itko razuman mogao shvatiti da je „kolek- tivni vrhovni komandant" od tndesetak osoba išta dmgo do kreatura s ko- jom su se, poslije Titovog odlaska, srele JNA i oružane snage. Pravi smisao prakse koja se naturala bio je, da se kroz oba predsjed- ništva - državno i pai*tijsko- nametnu republički i pokrajinski uljecaji u komandovanju oružanim snagama. Odlučno smo se suprotstavili da se partijsko predsjedništvo uvede u vrhovnu komandu. Nismo dožvolili da nas devalviraju i naprave rugiom i što je važnije, da se u vrhovnu koman-

du ugradi potpuna uemoć. Nismo smjeli dozvoliti takav presedan već na samom početku posttitovskog vremena. Državno predsjedništvo - kolek- tivni vrhovni komandant - unijet će, u godinama koje slijede, u komando- vanje JNA dovoljno nejedinstva, nemoći i konačno, potpuno suprotsta- vijene interese repuMika i tako onemogućiti JNA da izvrši svoje ustavne obaveze i spriječi razbijai^e zemlje. Generaiu Matiću nije bilo teško obja- sniti sav besmisao zahtjeva Predsjedništva CK SKJ. Titovu smrt 4. maja i sahranu 8. m^a 1980. doživio sam teško i s veoma izniiješanim osjećanjima. Bi!o mi je jasno, da je jedan prosperite-

tan period Jugoslavije definitivno završen i da ulazimo u dugoročnu kri-

zu. Vaijda najveći skup državnika i vladara svijeta koji je ikad viđen na

sahrani državnika jedne male zemlje kao da nije bio oprošt^ samo od Ti- ta, nego i od Jugoslavije.

2.

oć/

vq/'He

U svijetu je postojala velika zabrinutost za budućnost Jugosiavije.

Mi

smo u oružanim snagama imali mogućnost pratiti što svijet očekuje da

će se dogoditi s Jugoslavijom. Strah od mogućih potresa nisu širili samo

zionamjemi, kako se to nama ponekad činiio. Nacionalistički pokreti po- četkom '70-tih godina u Hrvatskoj i nekim drugim republikama bili su ja-

san indikator s čime će se zemlja suočiti poslije Tita. GiaVda pažnja i jed-

nog i drugog bloka bila je koncentrirana na događ^e u zemlji, koji bi mo-

gii ići u prilog jednih i izazvatf intervenciju drugih. Još za Titova života

napravljeno je mnogo scenarija na temu: što bi se mogio dogoditi. Sjećam se odiagai^a Titovog posjeta Itaiiji u decembru 1970. g. Stanje u zemiji

biio je pod jakim utjec^em nacionalizma u Hrvatskoj i Makedoniji. Po-

sjet je bio odložen zbog pritisaka desnice na itaiijansku viadu, da ne pri-

hvati nikakove razgovore o granici. Razlog ovome su biii neuspjeii razgo- vori Veijka Viahovića i Krste Crvenkovskog u novembru iste godine s dvojicom čianova Poiitbiroa bugarske partije - Veičevim i Tr^skim (?). Potvrdiio se, da Bugari pretendir^u na makedonski nacionalni teritorij. Iza njih su st^ali Rusi i držaii pitanje Makedonije otvoreno. Preko tog podiučja, Aibanije i našeg južnog primoija izbiii bi na Sredozemije. Itdii- jani su očekivaii da će se Jugosiavija posiije Tita pocijepati i da će Ruši uzeti n^veći dio, a oni za takav sluč^ žeie zadržati pravo na „zonu B". Negdje u to vrijeme paia je po^eta Gromika Itahji i prema infbrma- cijama biio je riječi, da se Itaiijani ne bi protiviii da Rusi uzmu dio Jugo- slavije pod uvjetom, da se prizna itaiijansko pravo na „zonu B" - bivšu

jugoslavensku granicu. Desnica u Italiji stalno je nametala pitanje što će biti poslije Tita. Dospio nam je u ruke scenario „Stotinu posljednjih časo- va italijanske republike" prema kojemu poslije Titove smrti Rusi ulaze u Jugoslaviju i preuzimaju vlast uz pomoć JNA i starih partijskih kadrova. Iz Jugoslavije se planira specijalan rat protiv Italije - diverzanti, obavje- štajci, vazdušno-desantne i pomorsko-&santne jedinice u malim sastavi- ma. U Italiji im daju podršku komunisti i Ijevičari. Stvara se situacija da Rusi interveniraju i svladaju italijanske snage na glavnom pravcu u Lom- bardijskoj ravnici, a zatim prodiru prema Apeninima. Italijanska vlada potpisuje primirje, a komunisti dolaze na vlast. Ostaju, međutim, mosto- brani na jugu preko kojih će intervenirati Saveznici. Dakle, prema ovom scenariju preuzimanjem vlasti nije i kraj. Važno je uočiti, da se u dokumentu insistira na svim mogućim po- sljedicama po susjednu Italiju nakon Titovog odlaska. Ministar vanjskih poslova Mirko Tepavac na sjednici S^vjeta nai'od- ne odbrane kojim predsjedava Tito, na Brionima septembra '70-te, poseb- no je govorio o oživljavanju rUske agresije prema Mediteranu. Iz razgo- vpra s predsjednikom tnađarske vlade Jene Fokom zaključio je, da ov^ zna za planove protiv naše žemlje. Spomenuo je i razgovor Pape s britan- skim ministrom vanjskih poslova Stjuartom. Papa ga je otvoreno pitao da li će se NATO angažirati ukoliko Jugoslavija, poslije Tita, bude napadnu- ta, što je Papa osjećao kao realnu opasnost. S^uart je odgovorio, da NA- TO nije Jugoslaviji dao nikakvu formalnu garanciju, ali da je zainteresi- ran ža njezin prostor. Mitja Ribičič, predsjednik SFV-a, za vrijeme posje- ta SSSR-u u junu nrjesecu bio je upozoren od n^viših sovjetskih rukovo- dilaca da neće ostati mimi, ako socijalizam u Jugoslaviji bude ugrožen. U vrijeme Titove bolesti, počet^m 1980-te stizale su do nas razli- čite infbrmacije - o vpjnim pokretima i vježbama, dovođetiju novih so- vjetskih snaga u Bugarsku i Mađarsku i njihovom grupiranju na pravcima prema našpj zemlji. Situacija u zem^i bila je pritisnuta Maršalovom bole- šću i kr^em, kpji se očekivao svakog časa. SSSR je ušao u afganistansku avanturu i izazivao SAD i naša pozicija između dva bloka na prilazima Sredozemlju, uvijek bremenita opasnostima, sada je odlaskom Tita mogla biti ugrožena sve do otvorene agresije. Tito nas je u razgovoru na Brdu kod Kranja upozorio na upravo ovakav mogući tok događaja. Biti smo uznemireni. Kao prvi zadatak nametnula se potreba da raztučimo stvamu opasnost od onoga što nam podvaljr^u obavještajne službe s jedne i s dru- ge strane - Istoka i Zapada. One su se statno nadmetate oko Jugostavije i nama je to bito dobro poznato. Odtučiti smo postaviti pitanje su^ednim zemtjama: Itatiji i Grčkoj, članicama NATO-a i Mađarskoj i Bugarskoj, čtanicama Varšavskog ugovora o neuobičajenim vpjnim aktivnostima u

zimskom periodu ujihovih oružanih snaga i Mokovskih snaga na irjiho- vom nacionalnom prostoru. Našim vojnim izaslanicima i obavješt^nim centrima dah smo zadatak da pojačano izviđ^u sve pravce dovođet^a snaga i grupiranja prema nama. Itahja je prva reagirala preko svog vojnog izaslanika, da razumije našu zabrinutost i da će smanjiti vojne vježbe. Po- novili su i sada, kao i mnogo puta ranije, iskazanu zainteresiranost za sta- bilan položž^ Jugosiavije. U Grčkoj se ništa posebno nije događalo. Ma- đarska i Bugarska nisu se javiie. Izvješt^i obavještajne siužbe su govoriii da je sovjetska 35. motostreijačka divizija iz Zvolena u Siovačkpj preba- čena u Mađarsku, a uočene su i brpjne željezničke kompozicije s voj- skom, tehnikom i opremom na Mukačevu, Užgorodu i Čopu - preiazima

iz Ukr^ine u Mađarsku.

Zapadne obavještajne siužbe, zainteresirane da ii Varšavski ugovor nešto priperma kako bi promijenio polož:^ Jugosiavije, pratile su ove po- krete mnogo iakše nego mi i potvrđivaie su, da se u Mađarskoj grupišu snage. Prema njihovim procjenama, iz SSSR-a su na putu dvije svježe di-

vizije. U Mađarskpj se već naiazila sovjetska grupacija od četiri divizije, od čega dvije oMopne, uz šest mađarskih divizija i značajne vazduho- piovne grupacije za podršku. Uočen je i pojačan tr^ektni saobrać^ izme- đu Odese i Vame s ukrcanom vojnom tehnikom i opremom. Bugarska je

u to vrijeme imala tri armije kopnene vojske koje šu bile orijentirane pre-

ma Turskoj, Grčkoj i Jugoslaviji. Stizaia je tehnika i oprema i za Ibrmira- nje četvrte armije, pa bi prema Makedoniji i Albaniji bh^šalonirane dvi- je armije. Zapravo se ni tada ni kasnije nije uspjeio s dovoljno vjerojatno- će utvrditi, da li je tehnika i oprema biia namijenjena za četvrtu bugarsku armiju ili bi se bila formirala posebna sovjetska armija za ^lučaj odh^e da se izbija na južni Jadran i Šredozemlje, U Bugarskoj su se, nedaleko od naše granice, izvodile zims!;^ vježbe većih razmjera nego prethodnih godina, i mi smo ih mogli pratiti. * U užem dijelu Generalštaba, razmotrili smo nekohko procjena pri- stigiih informacija i zaključiii, da je neophodno podignuti operativnu go- tovpst Armije s maiom domobilizacijom u graničnom pojasu i na desant- no opasnim prostorima i pojačati protudesantne snage u prvom pojasu od- brane. Kao novinu, organizirali smo u taktičkoj dubini uz granicu teritori- jalne protuokiopne odrede i u njih uključih između 20.000 do 30.000 voj- nika i statješina. Jezgro je činio aktivni sastav graničnih jedinica, ostatak se mobilizirao u prigraničnim rejonima za vrijeme od tri do šeSt-sati Jedi- nice JNA imaie su na najvažnijim pravcima obrazovanu odbranu po dubi- ni i samo u nekohko rejona moraii smo ih ojačati. Broj domobiliziranog sastava i dijeia u 3 do 6 - časovnoj gotovosti nije preiazio 60.000 Ijudi. Mirnodopski sastav JNA brojio je nešto oko 300.000 vojnika i staiješina.

Ojačanje borbenog poretka za 20% nije bilo mnogo, ako se ima u vidu da su ratne oružane snage brojiie između 2 i 2,5 miliona vojnika i staiješina. Više od predviđenog pojačanja nismo mogli učiniti jer je naprezanje ze- mije i izdvajanje za vojsku bilo značajno, te smo sve troškove morali po- kriti iz armijskog budžeta. Ubrzanom obukom protuoklopnih i protude- santnih odreda biio je moguće za desetak dana dostići stepen gotovosti dovoljan da ne budemo iznenađeni i da možemo izvršiti mobilizaciju giavnine ratne armije za shjedećih 48 sati. Posebno je bilo značajno ra- dio-tehničko izviđaiije i izviđanje iz vazduha dosta vehke dubine zagra- ničhog prostora. Prijedlog je bio raspravijen kod Saveznog sekretara za narodnu od- branu generala Ljubičića, a odmah poslije toga izložen Predsjedništvu ko- jim je predsjedavao Lazar Koliševski, kao potpredsjednik. Ništa nije bilo spomo. Traženo je, da s ovim upoznamo Maršala čim i kohko mu dozvoli zdravstveno stanje. Kada su zadaci saopćavani komandantima armija, teritorijaine od- brane, vazduhoplovstva i momarice i s njima upoznati generali Genera!- štaba i sekretarijata za narodnu odbranu došio je do ozbi^nih kritika na moj račun. Zantjerke su se odnosile na prenagijenost mjera, na činjenicu da nisu bili prethodno upoznati i konsuitirani, a radilo se o kmpnim odlu- kama s mogućim poiitičkim i beztjedonosnim posijedicama. U pitanje su se dovodiie infbrmacije na kojima smo temeijih prijediog i dobiii odiuku Predsjedništva. Načelnik Giavne inspekcije geneml Dušan Korać smatrao je takav način rada Generaištaba i SSNO-a nedoz^oijenim. Bivši pred- sjednik SKJ u JNA general Džemal Šarac upozoiio je, da ne može preuzi- mati odgovomostza odluke čije je uporište veoma spomo. Moj bliski pri- jateij, general Dušan Vujatović pomoćnik SSNO-a za vcjnu privredu, sa- vjetovao mi je da još jedanput provjerim infbrmacije jer one za njega nisu bile ni uvjerljive ni logične. Najzanimijivije je biio razmišljanje koman- danta Ljubljanske armije generala Franca Tavčara. Pošao je od pretpo- stavke, da će se intervenirati protiv Jugoslavije samo ako događaji u ze- miji krenu u susret vanjskoj intervenciji. Cijenio sam Tavčarevu sposob- nost da zdravo i realno promišlja, pa sam njegove primjedbe htio pojasni- ti. U dužem razgovoru shvatio sam da se piaši da, Titovim odlaskom, do- gađaji u zemlji ne krenu vrio nesretnim putevima - socijahuh nemira i nacionalnih sukoba i jedan dio Jugoslavije okrenuti prema Istoku, a dmgi prema Zapadu. Podržao je donesenu odluku, kao i većina komandanata. Svi su tražih da se mjere oružanih snaga dopune rnjerama političkih fak- tora, posebno komiteta za općenarodnu odbranu i društvenu samozašhtu. Bilo je dosta prijedloga da se povede šira diplomatska aktivnost i neutra- hzira organizirano širenje špekulacije u svijetu o Jugoslaviji poslije Tita.

Rasprava je pokazala da se u tim kritičnim trenucima i dugoročno, kada Tito više ne bude s nama, zemija može zaštititi od opasnosti samo sveu- kupnim angažiranjem, a ne jedino vojnom spremnošću. Za mene je to bilo prvo veCko iskustvo da se s brojnim kolektivom GŠ i SSNO-a veiike težine i utjec^a u zemiji mora opreznije rukovoditi. Sujeta pojedinaca i čitavih struktura objektivna je okolnost u kojoj se radi u veiikim sistemima. No, iznad svega izdizao se zaključak da se u dono- šenju odluka mora iskoristiti sva pamet ovog velikog i kvalihciranog ko- iektiva. Druga kr^nost - beskonačne rasprave i usaglašavanje sa stotina- ma staiješina u GŠ i SSNO-u ne mogu biti iješenje za ehkasan rad opera- tivnog vrha oružanih snaga. S vremenom mi je sazrela ideja da se Štab vrhovne komande reorganizira i da u rjega uđu sve strukture Generaišta- ba i SSNO-a vezane za oružanu borbu i njezino materijaino i tehničko i obavještajno obezbjeđerje; da se smanji broj angažiranih staiješina u šta- bu VK, a ostatak da se angažira u operativnim i taktičkim komandarpa i jedinicama, da se na čelo Štaba VK postavi sekretar za odbranu, a načet- nik Generalštaba da odgovara za poslove iz generalštabnog kruga (mobi- iizacija, planiranje i vođenje ratnih operaćija, obavještajno obezbjeđenje, funkcioniranje sistema rukovođenja i komandovanja, veze). Brojno sma- njen, operativan i pokretan štab VK s nekohko izgrađenih komandnih mjesta, mogao je u svakoj situaciji držati pod kontrolom strategijske i operativne sastave i rukovoditi oružanom borbom. Temeljitom anahzom iskustava o podizanju gotovosti oružanih sna- ga zimi i na proljeće '80-te došii smo i do još jednog vrio važ3&og sazna- nja - konačnb je prevaziđena strategijska postavka, da se samo s razvije- nim ratnim oružanim snagama do dva i poi miiiona vojnika, možeptihva- titi odbrana zenilje. Problem se otvorio jbš prodorom hberaližma u JNA, krajem 60-tih godina i ostao je bez odgovora punih deset i više godina. Viadajuća strategijska ideja imala ie dvije ozbiline slabosti. Prva, otkriva- nje opasnosti od agresije i pravovremena mobihzacija i razvoj snaga bile su sasvim nesigume. Potencijaini agresori mogti su gotovim i^razvijenim snagama otpočeti agresiju tako, da nama nije ostajalo više od 6 do 8 sati od trenutka otkrivanja relevantnih poi^azatelja^o otpočinjanja agresije. Druga, na svaku pojavu opasnosti nismo mogli mobilizirati ratnu armiju i teritorijainu odbranu. Nalaziii smo se između dviju vpjnih grupacija NATO i Varšavskog ugovora - odaMe su često doiaziia tyozorenja, pa i indikatori moguće opasnosti. Modei goCbvosti izgrađen zima/proijeće !980. g. omogućavao je dovoijan stepen sigumosti, nije bio bučan i iza-\ zovan i financijski je bio podnošijiv. Moraii smo popravljati ili bolje rečenb izgraditi integralni sistem infbrmiranja o svim događ^ima u susjedstvu i svijetu od znač^a za si-

gurnosf zemlje. Razbijeni sistem federaine države u zemlji doveo je do istog probiema u odnosu na inozemstvo. Kao i druge n^važnije funkcije federaine države i dr^vna bezbjednost (DB) se podijeliia po repubiika- ma. U federaini centar DB u Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslo- ve stizaie su infbrmacije prema selekciji repuMičkih pohtičkih vođa. Slič- no se rukovodiio i s organima siužbi u inozemstvu. Repubiike su stekle pravo da u određenim zemljama kandidiraju svoje ijude za ambasadore i članove ambasada. Službe DB tih repubhka dobijale su od njih direktne infbrmacije kpje su koristiie prema svojim potrebama. Federainim organi- ma infbrmacije su stizaie selekcionirane i nisu davale pravu siiku svega onoga što smo trebali i mogli znah. U vrijeme podizanja operativne goto- vosti zima/proijeće '80-te infbrmacije smo upravo .Jcopaii" i cijediii ih iz republičkih centara gdje ih je bilo najviše. U samom federalnom vrhu bi!o je također više centara - unutrašnji poslovi, vanjski posiovi i narodna od- brana. Ovdje je biia boija međusobna raznijena in&trmacija, aii ne i zado- voljav^uća. Svatko je ijubomomo čuvao svoje izvore i surevnjivo se od- nosio prema drugima. Uspostavijena praksa štehla je zemlji na svakom području - sigurnosnom, dipiomatskom, ekonomskom i svakom drugom. Ipak je nama u oružanim snagama integralni sistem bio n^neophodniji. Tako je od nas potekla inicijativa, da se sve relevantne infbrmacije stječu na jeđnom mjestu i podvrgnu anahhčkom postupku. Svaki će resor zatim sa svojim analitičkim timovima istraživati činjenice i izlučiti zaključak va- žan za i^egovu oblast djelatnosti i odgovomosti. Smisao z^edničke anah- tičke siužbe u vrhu zemlje bio je, da se uskladi osnovna potitika i akcije savezne države i republika prema pojedinim zemljama i phoritetima surad- nje ili sukoba, ako i kada do njih dođe. Tako rade sve organizirane drža- ve. Naš je projekat bio zaustavljen u Sekretahjatu vanjskih poslova. $e- kretar Josip Vrhovec je tražio da se ispita cjelishodnost i pravi cilj našeg prijedloga. Dokumenat se kiselio u zgradi preko puta našeg zdanja dvije godine. Tek će dolaskom Lazara Mojsova na mjesto sekretara vaiqskih po- siova doći do dogovora i zajedničkih mjera. Na žalost, bile su kratkog do- meta. Republike i njihovi ambasadoh veoma su se različito ponašali prema jedinstvenoj akciji. Ovisilo je o vladajućoj gamituh u repubhci i i^ezinom odnosu prema Federaciji, a to se mijei^alo ne samo od repbulike do repubh- ke, nego i od jedne do dmge generacije vlad^ućih elita. Na kr^u su sVi digli mke od zajedničke i usklađene politike i akcija. Dobro je poznato do kakovog je kaosa došlo u našim spoljnopolihčkim odnosima i ponašanju u zadnjim godinama Jugoslavije. Jednostavno, informacija, vrlo važan seg- ment za mkovođenje z^edničkom &žavom i za konzistentnost njezine ppli- tike i (^elovarja morao je biti razbijen phje nego je razbijena sama država. Tokom januara, febmara i marta '80-te obiiazio sam s komandanti- ma armija i štabova TO važne pravce, rejone, gradove i zone aerodroma.

Prisustvovao sam vježbama i susretao se s komandantima i štabovima od- govomim za svaki važniji r^on i pravac odbrane. Odiukom Predsjedni- štva trebaio je predočiti najširoj javnosti da smo spremni odgovoriti na svaku moguću intervenciju. Sugerirano je, da TV uživo prenosi neku od vježbi posUje čega bih pred kamerama odgovarao na novinarska pitanja. Odabrao sam divizijsku vježbu u Brankovini, pokr^ Vaijeva. Siuč^no se dogodilo da se odbtana „crvenih" izvodila na poiož^ima gr^e se krajem

1914. g. branila 1. sprska armija pred austrougarskom vojskom. Tamo još

uvijek postoje ostaci rovova i oni su na polož^ima s kojih se uspješno brane prilazi Valjevu i strategijskpj gredi - Rudnik, Suvobor, Ma^en, Po- vlen. Dovo^no duboko u Srbiji da ne izazivamo pozomost susjeda. S ko- mandantom Beogradske amhje generalom Petrom Gračaninom i gmpom

oScira iz GŠ otišao sam u Brankovinu. Vježbom je rukovodio general Đokić, komandant gardijske divizije. S jeseni 1979. g. ova je divizija pro- šla nekoliko vježbi, dakle bila je u punoj kondiciji za dosta složene zim- ske uvjete. Ekipa TV dobro je odabrala odsječke vježbe, om^a i vatrena dcjstva i na kr^u, ocjene i poruke iz mojih odgovora na novinarska pita- tqa. I u zemlji i izvan zem^e bilo je zapaženo da smo budni, ali da nismo uplašeni. Bugarski komentari bili su dmgačiji, što smo i očekivali. Oni su uz samu našu granicu izvodili pukovske vježbe divizija razvijenih na pravcitna prema našpj zetnlji. Po štampi su pisali da izmišljamo dpa- snosti, nasjedamo zapadnoj propagandi i špekulacijama i pokazujemo ne- prijateljstvo prema susjedima na Istoku. Nekoliko n^eseci kasnije, u jesen

1980. g. posjetio nas je načelnik Generalštaba Mađarske, general Ištvan

Olah. Ostavio je izvanredan utisak na sve nas. Nije, bio običan, ntqmatqe protokolaran. Njegova je obitelj stara komunistička porodica iz vremena Bele Kuna. Našoj Narodnooslobodilačkoj borbi divio se još kao &jete i nije nikada ni prestao, uz sve lomove što ih je doživio kao vpjnik socijali- stičke Mađarske. Tragične 1956. g. bio je komandant divizije. Sudjelovao je u sukobu s pobui^enicima, na barikadama je bilo pola miliona Ijudi. Kazuje, da se ne zna tko je tada bio suroviji. Prema njemu, Mađari su u

međusobnom obračunu bili bespoštedniji od Rusa. Nade su bile iznevje- rene, a nastupila razočaranja. U novije vrijeme spadao je u grupu ii^aknu- tih nacionainih reformatora. Njegova razmišljanja ni u kojem sluč^u nisu biia dogmatska kao većine kolega u istočnoevropskim zemljama. Na kra- ju razgovora o programima suradnje naših dviju armija, generai Olah mi je postavio pitanje, kako sam mogao razumjeti da će nas Varšavski ugo- vor napasti za vrijeme Titove bolesti. Umjesto odgovora upitao sam ga što bi on učinio u času kada odiazi stup države, a u svijetu se godinama kombinira s proinjenama u Jugoslaviji nakon njegovog odlaška. Pošteno je odgovorio: „Osigurao bih zemiju pd mogućih vanjskih f unutrašnjih opasnosti". I mi smo samo toliko učiniii, rekao sam. Pfovjedo sam kdliko

su bili tačni podaci o doiasku tri ruske divizije u Mađarsku u tr^esecu fe- bruaru. Potvrdio je, da su jedna za drugom iz Ukrajine ušie dvije divizije radi smjene postojećih, a motostreijačka divizija iz Slovačke izašlaJ^ s dijeiovima za obuku u zimskim usiovima. Nakon vrio otvorenih objašnje- nja tokom kojih sam izrazio sumnju da se u kritično vrijeme u Mađarskoj sluč^no našlo sedam sovjetskih divizija, generai Olah mi je rekao: „Nije nemoguće da vas u datom času napadnu snage VU iz Mađarske, pri čemu će mađarske snage izvršavati svoje obaveze što ni ja, niti mađarsko ruko- vodstvo ne možemo zaustaviti, aii Te uvjeravam da ću naći načina da te na vrijeme obavijestim". Dugo sam razmišijao o velikom obećanju koje sam čuo. O tome nisam mogao ni sa kim razgovarati, niti biio koga iz- vijestiti. Već smo bih izbušeni kao rešeto i iako bi se biio moglo dogoditi da upropastim q^nog čovjeka i iskrenog prijateija. Ipak, ni tada kao ni danas kada pišem ovu knjigu, ne mogu se oteti dojmu da je SSSR agresijom na Afganistan otvarao svoje historijske geo- strategijske dileme: kako s evroazijskog kopna izaći na otvorena, topla mora i postati globalna velesila. Procjene utjec^^nih geopolitičkih i geo- strategijskih institucija i istaknutih pojedinaca ukazivale su da bi se cilj mogao ostvariti preko Afjganistana, u prvoj fazi, i Beludžistana, u drugoj fazi ukoliko stv^ s Afganistanom prođe bez n^ozbiljnijih svjetskih i me- đublokovskih zapleta. Smatralo se, da otvoreni ratni sukob između Indije i Pakistana neće biti teško izazvati i omogućiti sovjetsku vcjnu interven- ciju preko Beludžistana u korist Indije. Cjelina sovjetsko-indijskih odno- sa tih godina razmatrala se u tom kontekstu. Kao drugo ppdručje ostvare- nja historijskog geostrategijskog cilja razmatrana je Jugoslavija i Albanija i izlazak na Jadransko i Sredozemno more. Sredozemno more zatvoreno Suezom i Gibraltarom imalo je ograničenu globalnu dimenziju, međutim, prednost je ležaia u činjenici što se moglo šire i lakše teritorijalno povezi- vati s ukupnim vojno-strategijskim potencijalom SSSR-a i Varšavskog ugovora u sredtijoj i istočnoj Evropi. Sovjetsko prisustvo na Sredozemlju mijenjalo bi globalne odnose dvaju blokova i dviju velesila. Došlo bi do otvarat^a turskih moreuza i čitavo desno krilo Sjevemo-atlantskog pakta istočno od Apeninskog poluotoka bilo bi dovedeno u kr^nje kritičan po- ložč^. Otvarat^e turskih moreuza bila je n^redovitija tema vježbi Cmo- morske flote, pribrežne avijacije i Odeskog vojnog okmga. Prisustvovao sam Ijeti 1968.g. na čelu naše vojno-pomorsl^e delegacije jednoj takvoj vježbi. Po zamisli, angažiranim snagama i scenariju vježba je mogla imati samo takav cilj, bez obzira koliko se cilj maskirao pred nama i pred veli- kim brojem qihovih statješina svih nivoa angažiranif^na vježbi. Titovo skretanje pažnje na stanje sovjetksih vojnih efektiva u M a ^ đarskoj i Bugarskoj i na ponašanje Rumunjske, kada je govorio o sovjet-

skoj agresiji na Afganistan, samo je moglo značiti da on ne isključnje da

se avanturom u koju se SSSR upustio zahvati i Jugoslavija i Albanija. Po

našoj ocjeni, njegova bolest i stnrt biii bi za to pravi trenutak. SSSR je imao dovoijno vojnog potencijala i snaga da poduzme ostvarivanje strategijskog piana na oba geopoiitička područja. Sovjeti su agresijom na Afganistan pokazah da Je strategijsko nukleamo omžje sa- mo prijetnja i da njegovu upotrebu ne treba ukalkulirati u ratni rizik. Tak- tička nukleama omqa su se tek počela razn^eštati u Evropi i njihovo stvamo korištenje bilo je otvoreno pitanje jer nukleami prag između tak- tičkog i strategijskog oružja praktično nije postojao. Opasnost, dokie bi Sovjeti mogli ići ležala je u poodmakloj bolesti i senilnosti Brežnjeva i objektivnoj procjeni Poiitbiroa, da SSSR gubi ekonomsku moć i ugied u svijetu i da na dugoj stazi neće izdržati utakmicu s protivničkim biokom i dmgom odnosno prvom veiesilom, pa historijske geopolitičke citjeve tre- ba ostvariti dok imaju vojnu premoć nad dmgim blokom.

J. cc

^rcMzet:

</ržovc

TV reportaža o posjeti generala Ljubičića predsjedniku Titu u Lju- bljanskom medicinskom centm poslije amputacije noge, pogoršanju op- ćeg zdravstvenog stanja i izvještaju liječničkog konzilijuma trenutačno je obišla svijet. Vjerovalo se, da je Ljubičić dobio ovlašćenje da, kao prvi čovjek JNA, u svoje mke preuzme odgovomost za zemlju. Ljubičić je bio

čovjek n^većeg Titovog povjerenja. Što se tiče Staee Dolanca, nakon zadnje Titove posjete SSSR-u 1978. g. kada se u razgovom s Brežnje- vom Dolanc pokušavao upadicama nadmetati s Titom u kritičkim stavo- vima prema SSSR-u i Brežnjevtjevog upozorenja na Dotančevo pon^ša- nje pitanjem upućenim Titu: „Tko je ov^ čovjek?" on je konačno ostao na tankom ledu. Na povratku, Dolanc je u avionu rekao Titu da će sazvati jugoslavensko partijsko rukovodstvo i izvijestiti o razgovorima s Brežnje- vom ciljajući na razlike u tjegovim i Titovim stavovima. Tito je Odbru- ' sio: Vi više nećete sazivati jugoslavensko mkbvodstvo, to ću ja učiniti. Dolančevapozicija broj 2 uPartiji i državi bilaje okončana. Prisustvovao sam 1978. g. kao komandant vojno-pomorske oblasti u vilF„Dalmacija"

u Splitu predaji odlikovanja Dolancu. Tito je tim povodom rekao nekoli-

ko škrtih riječi, nije ga hvalio kako je ov^ bio navikao. Dolane očito pri- premljen na hladan Titov opro^t^ odgovorio je, da je u životu ithao dva učitelja - Tita i Kardelja. Dobro je znao, da se s Titom nitko iz nomenkla- ture nije uspoređivao i namjemo ga je želio povrijediti.

General Ljubičić je postao čovjek broj 2. Brarrko MikuHć na mjestu Dolanca u SKJ nije mogao imati u^ec^ svog prethodnika. Na čeiu JNA, Ljubičić je mogao postati n^moćniji čovjek i otuda je dolazilo nespokoj- stvo u zemlji i mnogo više, u inozemstvu. Lično nisam bio tog mišijenja. Poznavao sam generala IJubičića i bio siguran da se s JNA neće odvažiti na takav korak. Operativno rukovođenje JNA bilo je u mojoj nadležnosti i ništa se ne bi moglo učiniti mimo mene. Otvorenih očiju pratio sam sve što se događa i nisam prin^ećivao ništa neuobič^eno. Uz sve što se mo- glo i nije moglo pratiti, imao sam na umu i čir^enicu da u komunističkim armijama, okovanim ideološkćm sviješću i disciplinom nema slučč^a voj- nog udara ili su veoma rijetki. Poijska s Jaruzeiskim je nešto drugo. Tu se nije radilo o klasičnom vojnom udaru. Jaruzelski je s vojskom preuzeo vlast u suglasnosti s rukovodstvom zemlje kako bi pretekao Sovjetsku ar- miju da to ona ne učini, kao što je bio siuč^ u Mađarskoj i ČSSR-u. Nije to učinio ni najuvaženiji vojskovođa II svjetskog rata maršal Žukov, s je- dinstvenim i neokmjenim ugledom među sovjetskim Ijudima i oružanim snagama, nego je na XX kongresu KP SS osigurao doiazak Hruščova na vlast. On je vjemo služio Hruščova sve dok ga ov^^ nije smijenio i to dok je Žukov bio odsutan iz zemlje. Maršala Jazova iz 1991. g. ne treba ni spominjati. Vlast se valjala po moskovskim prospektima, a armija do kra- ja nezadovoljna politikom i režimom Gorba&Va nije bila sposobna preu- zeti vlast.

Nekoliko n^eseci poslije Maršalove smrti, jednog sam jutra zatekao na stolu informaciju, da je republički štab TO Slovenije izvijestio sloven- sko rukovodstvo, a ovi Predsjedništvo SFM, daje tokom noći pripremlje- no naređetije Generalštaba o podizatiju pripravnosti jediniea JNA i TO či- ja ^ ^ ž in a uznemirava, a pravi cilj je sutnnjiv. Ništa nisam znao o ta- kvdm naređet^u, pa sam pozvao generala Milana Bjelogrlića, načelnika operativne uprave. Bjelogrlić me izvijestio da je tokom noći poslao nare- đet^e svim komandama armija i štabovima TO. Naređenje je Ljubičić

s ^ sastavio i rekao mu, da nikoga ne obavještava. Taj „nitko" bio sam

naravno ja. Iz naređenja koje mi je pokazao Bjelogrlić ni^ proizlazilo ni-

šta što bi trebalo posebno uznemiravati. Bilo je sročeno cudno, koniuzno

i ne yjenqem da ga je itko u kotnandama i štabovima shvatio. Valjda je

zbog toga i došlo do uznemirenosti. Čit^enica je također, da na ovo nitko osim slovenskog rukovodstva nije reagirao. I to je bio više indikator op- ćeg osjećat^a i očekivat^a u Ljubljani, nego Ljubičićeva namjera. Zamje- rio sam Bjelogrliću. Doveo sam ga u Generalštab kao obrazovanog i isku- snog generala. Osim naših škola završio je i rusku generalštabnu akade- miju. Bio sam uvjeren da mi neće ništa učiniti iza leđa. Ipak sam mu skrenuo pažnju da se ništa sličnog više ne bi smjelo ponoviti, bez obzira

što tko od tijega tražio. Ljubičić je stigao u kancelariju nešto kasnije i nije znao da su iz Siovenije reagirali. Izvijestio sam ga i predložio mu, da ob- jasni Predsjedništvu što je htio s izdatim naređenjem. Što se mene tiče, zamolio sam ga da s nesuvislim naređenjem bez ikakv'og pravog cilja i čvr- ste narnjere ne uznemirava i ne dovodi nas u neugodan položaj. Završio sam, da se sa mnom može ili surađivati ili razići, trećeg izbora nema. Ka- ko je svoj postupak objasnio Predsjedništvu ne znam, ali prašina se slegla. Ne vjerujem, da je general Ljubičić izdatim naređenjem spremao išta sličnog vojnom udaru. On naprosto nije imao osobne predispozicije za odlučan korak. Godinu ili dvije nakon Ljubičićevog odlaska iz JNA kružile su najrazličitije priče kako je nešto namjeravao, ali se nije usudio. Meni je o tome, kao vrlo povjerljivo, pričao pukovnik Drago Malenica, upravnik „Karađorđeva". Njemu je ,Jedan pukovnik" iz najuže ministro- ve okoline ispričao što se događalo na Surčinu kada se Ljubičić vratio iz posjete Titu u Ljubljani. Ministar je bio nervozan, kolebao se oko krupne odluke. Samo je jedna krupna odluka mogla biti uzrokom nemira čovjeka čiji je vrhovni komandant odlazio, a on se nije osjećao sposobnim uhvati- ti se ukoštac sa situacijom koja se naslućivala. U Predsjedništvo nije vje- rovao, kao ni itko od nas. Neinam ličnih saznatja što je sve podsticalo Ljubičića da nešto poduzme, niti što ga je sputavalo da to ne učini. Među- tim, ostala je sasvim nerazjašnjena namjera izgradnje i oprema kuće na voj^noj ekonomiji u Surčinu. Kuća je bila uređena kao suženo komandno mjesto, imala je odličan sistem veza, štapsku opremu, protuatomsko sklo- nište, sobe za odmor i spavanje, kuhinju s trpezarijom, veće zalihe kon- zervirane hrane itd. Sva oprema je bila prvorazredna, uvezena iz Njemač- ke i Italije. Kuća je dovršena 1978. g. a da o njpj ništa nisu znali građe- vinski organi pa čak ni organi bezbjednosti, barem su tako tvrdili. Gene- ral Ilija Radaković pomoćnik ministra za pozadinu, na mpje direktno po- stavljeno pitai^e odgovorio je, da u kući nije bio, da mu je rečeno da kao građevinske troškove unese adekvatnu sumu. Ne sjećam se više tačno iz- nosa, ali znam da se baratalo smiješno niskom sumom za gradnju i opre- mu takve kuće. Makro i mikro lokacija kuće bila je još zagonetnija - u blizini aerodroma Surčin gdje se u slučaju agresije s Istoka očekivao va- zdušni desant velikih raznijera u strategijskpj vpjnpj operaciji preko Bač- ke i Srema prema Beogradu. Kuća je izgrađena na vpjnpj ekonomiji, oko dvjesta metara daleko od velikog svu^ca i smrad se osjećao u kući. Vojno imanje u Dobanovcima udaljeno 2-3 km od Surčina bilo je veoma dobro uređeno za odmor i postpjale su dobre veze s Generalštabom za prijem inlbrmacija i prenos naređenja. Ostaje, dakle, da se ipak nekad i s nečim računalo, pa se zato s objektom u Surčinu nije sinjelo ići u normalan si- stem rukovođei^a i komandovaqa oružanim snagama. Generati, kpji su o

tome mogH nešto reći nisu više bili u JNA: general Brana Joksović načel- nik službe bezbjednosti bio je već mrtav, general Barac načeinik inžinjer- sko-građevinske uprave penzioniran, a pukovnik Đekić preko koga je gradnja i opremanje n^vjerovatnije išia, bio je i nadalje u vezi s Ljubiči- ćem i ubrzo je i otišao iz JNA, pa se od njega ništa nije moglo doznati bez otvaranja istrage. Na to se nisam odiučio. Bio bi se otvorio sukob s Ljubi- čićem i srpskim predsjedništvom kojemu je on sada bio na čelu, sa sasvim nejasnim ciljem i bez pravih argumenata. Armiji bi to samo štetiio, pod- grijavalo sumnje u nju i njezino prethodno, ali i aktualno rukovodstvo.

Kada je general Dušan Pekić bio siguran da generai Ljubičić odiazi s dužnosti ministra odbrane u aprilu 1982. g. odlučio se, da ga optuži u Predsjedništvu SFRJ za suradnju s Rusima. Uputio je pismo predsjedniku Sergeju Krajgeru. Po prijemu pisma Krajger je pozvao Pekića na razgo- vor. Htio je utvrditi činjenice budući je i sam sumt^ao uponašanje Ljubi- čića, ali su mu nedostajali argumenti. Problem Ljubičićeve suradnje s Ru- sima otvorio je još Veljko Mićunović naš ambasador u SSSR-u počet- kom '70-ih i o tome je adresirao optužbu protiv Ljubičića Titu, predsjed- niku vlade Mitji Ribičiću i Mirku Tepavcu, ministru vanjskih poslova. Krajger očito nije imao nanjeru da pitanje koje je pokrenuo Pekić raspra- vlja, pa čak niti da ga saopćava Ljubičiću. Znao je da bi to bilo bez svrhe. Od samog Ljubičića i tako nije mogao doznati njegov stvami odnos pre- ma Rusima. Raspirivatjem svađe između Ljubičića i Pekića ne bi mogao ništa polučiti što bi Ljubičiću smetalo. Ovaj je već bio izabran za pred- sjednika Predsjedništva Srbije. Dogodilo se, međutim, da je Ljubičić sa- znao za Pekićevo pismo i zahtijevao je, da se ovaj pozove na odgovomost za tešku političku klevetu i da napusti Armiju. Kr^ger je svakako želio zaštititi Pekića, to tim više, što mu je dao i niz dragocjenih infbrmacija koje su Sloveniji trebale u njenom stalnom sukobu s Armijom. Rješenje spora se tiašlo angažiranjem člana Predsjedništva SFRJ Petra Stambolića, da umiri Ljubičića. Formalno se nije moglo osporiti Pekićevo pravo i obaveza da, kao visoki oBcir Armije, infbrmira Predsjedništvo - vrhovnu komandu omžanih snaga - o izdaji, a Pekićevo je pismo imalo t^ čilj. Či- njenice koje je izložio, svatko je mogao tumačiti na svoj način, a LJubičić pravdati Titom i &žavnom politikom. Nikakova rasprava ne bi ništa doni- jela, pa je sasvim pametno da ona nije ni otvorena. Izvan svake je sumi^e, da je Ljubičić u SSSR-u bio izvanredno tre- tiran. Bio sam z:^edno s vodećim generalima Saveznog sekretarijata za

odbranu - Đoko Jovanić, Džemil Šarac, Enver Ćemaiović, Dušan Vujato- vić- u posjeti sovjetskim oružanim snagama poiovinom '70-ih godina. Svrha posjete je biia upoznavanje s novim avionima, brodovima, tenkovi- ma, PVO sistemima i artiijenjom velikih dometa u cilju nabavke iii otku- pa licenci za proizvodnju u zemlji. Premda je u to vrijeme Brežnjev iežao

u bolnici u dosta teškom stanju, primio je Ljubičića izvan protokoia. Dvije godine prije našeg posjeta SSSR-u, nakon dugog prekida od- nosa s njihovim oružanim snagama zbog inter\^encije u ČSSR-u, ministar odbrane 'maršal Grečko u proljeće 1972. g. doveo je delegaciju u posjetu oružanim snagama Jugosiavije. Grečko je nama iz oružanih snaga uputio vrlo oštru ki'itiku što smo nasjeli na zapadnu propagandu i mobilizirali Armiju protivu SSSR-a u vrijeme njihovogmpada u ČSSR. Ljubičić je, umjesto da vrati loptu i postavi pitatrje što smo mi kao „stari disidenti" trebaii učiniti kada še krenulo u realizaciju doktrine ograničenog suvere- niteta, ostao je ukopan, bez teksta. Načelnik Generalštaba Viktor Bubanj nije izdržao i na sebi svojstven neobuzdan način odgovorio je Grečku. Svima nama prijala je ova Bubnjeva pobuna prema Grečku, kao i prema snishodljivom ponašanju Ljubičića. Odnosi sa SSSR-om staino su opterećivali JNA: u vrijeme generala Gošnjaka, Ljubičića i za mojega mandata. S obzirom da se Jugoslavija nalazila na vrlo važnom geostrategijskom području, između dva svjetska vojno-politička bloka i nije moglo biti drugačije. Na Armiji su se, više nego i na jednom drugom dijelu državne politike, prelamali odnosi snaga

u zemlji^i njihovog pristupa podijeljenom svijetu Istoka i Zapada. Generala Gošnjaka bili su optužili da je glavninu oružanih snaga grupirao prema Zapadu, a da su granice prema Istoku bile neadekvatno zaštićene. JNA je bila nespremna na sjeveroistočnim granicama 1968. g. kada su oružane snage SSSR-a i zemalja Varšavskog ugovora interveni- rale u Čehoslovačkoj. Očekivalo se, da će SSSR istim udarcem dokr^čiti i jugoslavenski „revizionizam". Mijalko Todorović-Plavi predsjednik Iz- vršnog komiteta CK SKJ održao je govor na velikom skupu u Beogradu koji se pretvorio u protusovjetski, a ne samo protiv intervencije, čime je otvorio problem s Rusima, i razračun je počeo. Todorović je, uz vrlo utje- cajnu grupu generala u vrhu JNA, optužio prethodnog načelnika General- štaba generala Radu Hamovića (aktualni načelnik Generalštaba general Miloš Šumonja bio je tek preuzeo dužnost, kr^em 1967) zato što nije htio prekinuti odmor u Dubrovniku i pomoći Generalštabu da izvrši mobiliza- ciju, razvoj i grupiranje snaga na sjevero-istočnom &ontu. Dogodilo se, da su se divizjje mobilizirale predugo i prekasno su izbile na prednje po- lož^e prema Mađarskoj kako bi se suprotstavile razvijenim i pripremlje- nini snagama VU, da je došlo do napada. Ocijetjeno je, da je to bila saku-

pljena masa naoružanih Ijudi, a ne organizirana i pripremijena vojska za borbu u prvom pojasu odbrane. Napadom na Gošnjaka i Hamovića ciijaio se na Tita, osiabljenog studentskim nemirima 1968.g. i krahom privredne reforme istih godina. Kao \Thovni komandant Tito nije dozvoljavao da mu se partijski vrh miješa u rukovođet^e Armijom. Sada su i njega htjeli dovesti u poziciju da odgovori na direktno postavljeno pitanje što bi se bilo desilo s tako nespremnom odbranom na sjeveroistočnim granicama, da su Rusi krenuh. General Hamović, kao donedavni načelnik GŠ, sma- tran je najviše krivim. Nije se znalo koliko će Tito stati iza Gošnjaka, pa mu se ponešto toleriralo, a za Hamovića je ocijet^eno da će ga se lako žr- tvovati. Hamović je nedugo nakon toga penzioniran i dugo je ostao pod sumnjom da radi za Ruse. Tito je bio obaviješten o ozbiljnim potresima unutar JNA, na koju je on bio vrlo osjetljiv i reagirao je kao i uvijek kada bi osjetio opasnost. Nakon kratkog vremena sazvan je skup n^odgovomijih statješina u Ar- miji na koji, u ime Tita, dolazi predsjednik viade Mitja Ribičič. Ribičiče- va ocjena je bila posve drugačija. Ne poriče greške u mobilizaciji, razvoju i grupiranju snaga; otvara se problem općenarodne odbrane i teritorijalne vojske kao odgovor na agresiju jednog ili drugog bloka; isključuje se zla namjera vojnog vrha i izdaja; otvoreno se napad^u liberali da žele iskori- stiti trenutak da se nametnu zemlji, a da upravo oni svojim nebdmjerenim ponašanjem provociraju Ruse da nas napadnu. Mijalko Todorović i nje- gov govor na rnitingu na Trgu Marxa i Engelsa u Beogradu povodom upada VU u ČSSR se proziva i označava glavnim vinovnikom opasne kampanje s mogućim još opasnijim posljedicama. Unutar same Armije prilika da se učvrsti potjeda liberala, Titovom intervencijom pretvorena je u rjihov poraz. Dugo vremena se u JNA vo- dila bitka između dva moćna centra: generala Gošnjaka, Hamovića, Ne- nezića i većine generala na komandnim dužnostima u armijama kao po- bornikafčvrste ruke i generala Ivana Rukavine, Bogdana OreŠčanina, Iva- na Dolničara, Branka Borojevića i grupe nekadašt^ih komesara armija - Voje Kovačevića, Đure Lončarevića, Vlade Šćekića kao predstavnika li- beralnog kursa u oružanim snagama. Sukob s cmogorskom grupom ko- mesara otvorio se na Ijeto 1953. g., odmah po ukidanju Ainkcije političkih komesara u Armiji. Nestankom ove funkcije došlo je do slabljenja ukup- nog u^ecaja generala Cmogoraca u JNA, koji je do 1953. g., bio vrlo iz- razit. General Gošnjak je mogao izdržati napade jer je bio snažna i stabil- na ličnost, a imao je i punu Titovu podršku. Povodom sluč^a Aleksandra Rankovića na Brionskom plenumu 1966.g. ozbiljno je poljuljan polož^ Gošnjaka. Ov^ nije krio simpatije za Rankovića i u vrijeme priprema Brionskog plenumaustaoje u qegovu odbranu. Na optužbe, da Ranković

hoće vlast i detronizaci^u Tita, (jošnjak je odgovorio da Ranković ne žeh viast nego penziju i predložio da se probiem riješi penzioniranjem Ranko- vića, Kardeija i njega- Gošnjaka. Nije biia prihvaćena Gošt^akova opcija tješenja krize na liniji čvrstog kursa. Pobijedila je miada garda: Mika Tri- pa!o, Krste Crvenkovski, Marko Nikezić, Mirko Tepavac, Latinka Pero- vić i drugi. Ovi su zadržali Kardelja kao ideologa novog, iiberalnijeg i sa- moupravnog kursa, a uklonili staru gardu dogmatske komunističke orijen- tacije - Rankovića, a samo godinu dana posiije njega i Gošnjaka. Redom su uklanjani ili već bili uklonjeni republički rukovodioci: Miha Marinko, Lazar Koiiševski, Đuro Pucar, Petar Stambolić i ostali. Vladimir Bakarić

u Hrvatskoj je preživio i uz Kardeija, prihvaćen je za ideoioga novog kur-

sa jugosiavenskog razvoja. Među generalima i admirahma osjećaia su se jaka stmjat^a liberali- zma na jednoj i čvrstog kursa, na drugcj strani^ Ta strujairja nisu bila osionjena na iste pohtičke i ideoioške osnove kao u društvu, ah su biia iz njih izvedena. Podršku liberalizmu u Armiji davali su protagonisti novog, samoupravnog kursa s Kardeljom na čelu. Odiaskom Gošiijaka postojala je realna opasnost da hberalizam podrije Armiju. Odgovor, zašto se to ipak nije dogodilo uz švu podršku najmoćnijih Ijudi iz društva i vrlo jaku grupu generala JNA, može se sažeti u nekolikd jednostavnih zaključaka. Unošenje samoupravljanja u Armiju naišlo je na subjektivan, ah još više

na objektivan otpor armijskog ustrojstva i zakonitosti kpje se ne mogu amaterski mijei^ati. Dogma - naoružani narod - iz jednog vremena stva- ranj& m^rksističke teorije o vojnom sistemu bila je, i ostaia, nebuiozna. Ve- oma mnogo je ličila na kasnije pokuš^e re&Mme ruskog vojnog sistema na osnovama Gorbačov^eve perestrojke i novog mišljema. Nije većina ju- gostavenskog armijskog kadra bita konzervahvna te ne bi biia u stanju pri- hvahti suvremene koncepte izgradme vojske. Jednostavno, nije postojao iz- građen koncept. N^mčn^je je u vojsci moguće rušiti postojeće bez jasnog

i sigumog novog. Ono što je bilo moguće, učii^eno je. Primitivizam i dril

ustuknuli su pred razumnijim pogledima i iješenjima odnosa u Armiji. Prddorom liberalizma u Armiji rukovodih su generah Rukavina i Oreščanin. Uz sve uvažavanje generala Oreščantha kao istakntitog inte- lektualca iz generacije ratnih kadrova, on nije shvaćao kamo se zaputio Rukavina, a ov^ je bio hrvatski nacionalista. Oreščanin je, zajedno s gru- pom bivših komesara, trebao Rukavini samo u periodu prvog udara na Armiju. Njegovi će saveznici kasnije postati sasvim drugi generali. Veći- na njih će svoja prava lica otkriti 1971. g. za vrijeme hvratskog nacionah- zma i bit će uklomeni iz Armije. Na žalost ne i svi! Nakon svega i Ruka- vina je morao otići iz Armije. H^elo se da to bude bez velike svađe, pa je na odlasku bio unapiijeđen u čin generala armije.

Vojska se oporavila, aii ne i izliječila od liberaiizma. Bilo je dovede- no u pitanje jedinstvo oružanih snaga. General Ljubičić se nalazio na pol'a puta između dviju grupacija generala. Maršal je osjećao, a bio je i obavi- ješten, da poI<raj generala Branka Borojevića predsjednika SKJ u Armiji i generala Ivana Dolničara pomoćnika za političko-pravni sektor, Ljubičić neće biti u stnaju osigurati jedinstveno ponašanje rukovodećeg kadra u JNA. Bio je to razlog da uputi pismo Saveznom sekretaru za narodnu od- branu u kojemu je decidirano izložio kakovu armiju želi: armiju s punim hijerarhijskim odnosima, s disciplinom i sa starješinama kvalificiranim i odgovornim za svoj posao. DemoI<ratizaciji odnosahao je značajno mje- sto - u izgradnji međuljudskih odnosa, traganju za najboljim tješenjima razvoja i izgradnje Armije i donošenju najkrupnijih odluka. Dobra ravno- teža između konstante vojnog sistema i novoga što je dolazilo.

Nosioci liberalizma morali su jedan za drugim otići iz Armije ili preuzeti beznačajne funkcije.

U mojem mandatu, pa i nešto ranije, susreo sam se s problemom od- nosa s Rusima nekoliko puta. Prvi put na sjednici skupštinskog odbora za narodnu odbranu početkom '70-ih pri izrnjeni zakona o obalnom moru. Cilj iztnjena zakona je bio đa se omogući ruskoj floti da vrši remont svo- jih brodova u Tivtu i da, radi odmora i popune, dobije više termina za po- sjet ratnih brodova našim lukama. Morala se održati ravnoteža prema

američkoj floti na Sredozemlju, pa su njoj i flotama drugih sredozemnih zemalja dati isti uvjeti. Amerikancima nije trebao remont i odmor u jugo- slavenskim lukama. Imali su za to mogućnosti u većini sredozemnih ze- rnalja. Rusi to nisu imali, brodovi su plutali na otvorenom moru. Ravno- teža blokovskih pomorskih snaga na Sredozemlju bio je znač^an faktor stabilnosti u regionu i bio sam uvjeren da Rusima treba omogućiti olakši- ce. O tome se odlučivalo na nr^višem mjestu, a ja sam kao admiral na če- lu mtne momariee bio dužan da uvjerljivo obrazložim izmjene zakona. Predsjedavala je Stana Tomašević, a među poslarucima je bio i Osman Karabegović. Jedno za drugim su tražili od mene objašnje!ije, da li je to što je izloženo u zakonu sve ili se nešto skriva. Bilo je jasno da se misli na baziranje ruske flote u našim lukama. Nikad ne bih prihvatio braniti zakon koji bi to omogućavao, rekao sam im. Vjerovali su mi, i nakon pa- uze i vrto žive rasprave među poslanicima, zakon je prošao. Provodili smO ga disciplinirano, bez odstupanja. Drugi put se to dogodilo 3. jula 1976. g. kod prcdsjednika Tita, u Užičkoj. Neg^e oko 10 satLprije podne pozvao me kapetan bojnog broda Zvonko Kostić lični Maršalov sekretar i prenio mi naređenje da odmah dođem i javim se Maršalu. Svašta mi je prošlo kroz glavu, ali se nisam uspio ničega sjedti što bi bio raztog pozivu. Nikad nisam imao straha u

susretu s Vrhovnim komandantom Titom. Osjećao sam ga više kao oca nego starješinu u strogom hijerarhijskom odnosu. Primio me u radnom kabinetu veoma raspoiožen. Tek se bio vratio iz Beriina sa skupa evrop- skih i svjetskih komunističkih i radničkih lidera. Počeo je podsjećanjem kako su u Izvršnom komitetu CK postojala veoma oprečna mišljenja da ii ići ih ne na skup koga je inicirao Brežnjev i istočnoevropski komunistički lager. Sam je odlučio da pođe i sada je s oduševijertjem iznosio kako su naši jugosiavenski stavovi dominirali, pa im se na kr^u priklonio i sam Brežnjev. Govorio je o pojedinostima očito zanijet nečim što je on osje- ćao kao novu, pozitivnu dimenziju u međukomunističkim odnosima i uvažavanju n^različitijih iskustava. Sjećam se, da je samit u Helsinkiju iz 1975. g. i Berlinski skup komunista cijenio kao dva krupna događ^a u mijenjanju evropskih i svjetskih odnosa. T^ dio monologa je potr^ao. Znao sam da mene nije pozvao da mi to saopći. Čekao sam. U jednom je času prešao na ono što se odnosilo na mene i bio je vrlo neposredan. Ka- zao je: „Pozvao sam Vas zbog tri stvari. Prva je, da mi iz hste - koju nii je pružio - predložite ađutanta". Uzeo sam hstu na kojoj je bilo deset ili dvanaest kandidata. Lista je stigla od generala Ljubičića. Neke sam kan- didate poznavao, neke nisam. Iz mornarice su bila dvojica - admirah Veljko Dokmanović i Tihomir Vilović. Poshje kraćeg razmišljanja odgo- vorio sam da meritomo mogu govoriti o dvojici kandidata iz momarice. Složio se, i potanko me ispitivao o njihovom školovanju, kvalifikacijama, znanju jezika, ličnim i radnim karakteristikama. Odlučio se za Vilovića, školovanog u SSSR-u i Engleskoj, sa znanjem tri svjetska jezika od kojih je treći bio italijanski. Drugo, pitao me je što mislim p svpjpj daljnjpj ka- rijeri. Odgovorio sam bez razmišljanja, da sa&t na najvišoj dužnosti u momarici, te da mi je želja da uspješno obavim dužnost i odem u mirovi- nu. Maršal me jo podsjetio da imam pedeset pet godinat i da nema nikakve potrebe da razmišljam o umirovljenju. Rekao je još toliko: „Imam u vidu da Vi preuzmete neke više dužnošti u vpjsci". Time je završio i prešao na treće pitanje. Ono je doslovno glasilo: „Recjte mi Mamula, ima li izdaje u vrhu Armije?" Dobro sam zapamtio svaku riječ. Bio sam iznenađen. Kak- va izdaja i zašto mene o tome pita? Kao na filmskoj traci u mislima sam prelazio sve sluč^eve koji su se događah u Armiji i eventuaino-mogh biti razlogom da Tito brine o niogućoj izdaji. Tito je osjetio da se mučim, ustao i prošetao, a zatim ppnovo'sjeo za radni stol. Odjednom mi je sinu- lo. Sjetio sam se ocjene stanja u Armiji koju su general Ljubičić i general Šarac, prvi kao mihistar a dmgi, kao predsjednik partije u prisustvu najvi- ših staiješina JNA, izlagah Maršaiu u martu ih aprilu. Pokušao sam pono- viti neke od tih ocjena i izvući se. Tito me prekinuo i vratio na pitanje - u vrhu Armije? Odgovorio sam, da ne žnam ni za kakav sluč^ i da ne vje- rujem da bi netko od Ijudi koje poznajem u vrhu Armije mbgao učiniti iz-

daju. Tito je promijenio izgled i očito bio nezadovoljan odgovorom. Ostao sam još nekoliko minuta, bilo je jasno da je razgovor završen i za- moiio sam da mi dozvoli da odem. Na odlasku mi je naredio, da ono o če- mu me posebno pitao ne smijem nikome saopćtiti, a Vilovića da mu od- mah pošaljem. Otišao sam zbunjem, ali uvjeren da sam dobro učinio što se nisam upustio u raspredanje slučajeva koji su mogli biti povod Marša- lu, da mi posfavi pitanje izdaje. Sluč^ generala Đoke Jovanića još nije bio izbio, to će se dogoditi kasnije. Ali ni njemu se ničim nije moglo do- kazati da je pripremao vojni udar, posebno, da je u sve bila upletena Jo- vanka, Maršalova supruga. Sve što je Jovanić učinio bila je konsultacija najvišiR generala u SSNO i GŠ o mogućem kandidatu za sekretara za na- rodnu odbranu, budući da je general Ljubičić završavao treći mandat. O tome mi je ispričao general Stane Potočar kojega je Jovanić, također, konzuitirao. Potočar je bio uvjeren, da se radi samo o najobičnijoj nesmo- trenosti, a sve drugo bila je podvala Jovaniću, ali i Jovanki Broz. Samo što ova podvala nije došla od njegovog zemljaka Dane Ćuića, kako je to nekoliko puta javno i^avljivao Đoko Jovanić. General Potočar imenovao je generala koji je učinio ovu intrigu. Sluč^ generala Radojice Nenezića i pukovnika Međedovića komandanta puka u gardijskoj diviziji bio je dav- no istražen i riješen i nije mogao biti predmet aktualne Titove brige. Pre- šao sam neke druge slučajeve, ali nijedan od t^ih nije u tom momentu mogao biti predmetom Titove preokupacije. Na kraju mi se postaviio pi-

tanje zašto Maršal ne traži odgovM'e od generala Ljubičića i načeihika vojne bezbjednosti generala Brane Joksovića. Na to nisam našao odgo- vor. Činjenica, da je Maršal na Bakarićev prijediog prihvatio četvrti man- dat generalu Ljubičiću i da će ov:^, nakon Doianca, postati čovjek broj dva u Jugoslaviji, nije dovodila u pitanje Titovo povjerenje u Ljubičićevu lojalnost. Bakarić je presjekao diiemu, da H Hrvatska da kandidira sekre- tara za vanjske poslove na nijesto Miioša Minića iii sekretara za narodnu odbranu na n^esto Nikole Ljubičića. Odlučio se za prvog, i za sekretara je bio postavijen Josip Vrhovec, a Ljubičić je produžio mandat do i982. g. Iz svih mojih kasnijih saznaija vojni se udar uvijek vezivao za rusku inic^ativu. Nisam nikada dijeiio to mišijenje. Rusi su mogii dati podršku snagama koje bi u Jugosiaviji izvršiie udar i to kroz intervenciju ili vojnu prijetnju drugima da se ne mješ^u. U blokovski podijeljenoj Evropi s go- tovo mehaničkom ravnotežom siie, vojna intervencija se nije mogia do- goditi bez nijvećeg rizika. Druga mogućnost biia bi dugoročni u^ecaj na vojnu doktrinu naših oružanih snaga, t^ihovu tehničku izgrad^u i ka- drovsku strukturu, dakle stvaranje uvjeta da se u siuč^u unutrašqe iii re- gionaine krize'izvrši udar. U jugosiavenskom siuč^u takva opasnost u Ti- tovo vrijeme n^e postojala. Vcjni sistem bio je iskijučivo u njegovim ru- kama. Posiijč Tita, društvena kontroia nad vpjnim sistemom općenarodne

odbrane bila je ugrađena od nijesne zajednice do predsjedništva države i vrhovne komande. Samo vlastititom unutrašt^om snagom, uz podršku ve- ćinskih naroda ili najozbiljnijih klasno-socijalnih sukoba, vojni sistem - njegovo mirnodopsko jezgro - JNA mogia se oteti ispod kontroie. Ta je mogućnost bila realna. Malo je, međutim, upućenih Ijudi u Jugoslaviji i ozbiljnih promatrača izvana vjerovalo, da bi se jugoslavenske vojne star- ješine okrenule SSSR-u. Njima je itekako bilo jasno da bi u tom slučaju SSSR uveo Jugoslaviju u lager. A oni su o lageru imali potpune informa- cije i saznanja. Ruska je armija imponiraia i imala je među naina simpati- ja, ali sovjetski sistem nikako. Samo su budale mogle vjerovati da bi še ruska armija ponašaia izvan okvira sovjetskog sistema i njegovih politič- kih interesa i ukazivala nam nesebičnu podršku. U novije vrijeme, kako znamo, u martu 1991. g. Borislav Jović i ge- neral Veljko Kadijević dogovorili su se, da Kadijević ode u Moskvu i za- traži od maršaja Jazova podršku vojno-državnom udaru u Jugoslaviji. Jazov je odbio. To se unaprijed znaio i trebalo je to i očekivati. Kod Jazo- va, čovjeka koji nije znao i smogao snage da zaustavi raspad svoje vlasti- te zemlje, tražilo se pokriće za vlastitu neodlučnost. Podršku ne bi dao ni maršal Ogarkov, zadnji iz plejade vehkih vojnika - učesnika otadžbin- skog rata, da je bio na čelu oružanih snaga SSSR-a. On je imao hrabrosti da se suprotstavi Brežnjevu, Poiitbirou i većini maršala u globalnoj voj- no-političkoj strategiji u vrijeme postavljar^a raketa kratkog dometa u Evropi na kojima je paia ruska strategija i kada su počeli ustupci Zapadu. Raziog je jednostavan - svako miješat^e ruske armije proizilaB ili iz real- nih dugoročnih interesa ili krupnih interesa historijskog trenutka Rusije. Rusi su se umiješali u jugoslavensku krizu kada je &^ebalo ojačati vlastiti ugled i u^ec^ u svijetu, koji je naglo opao poshje ujedinjenja Njemačke i raspada istočnoevropskog bloka. Osigurai^e dugoročnog ruskog interesa na Balkanu u uspostavljanju novih odnosa izazvanih jugoslavenskom kri- zom imalo je, također, vrlo važnu ulogu. Uplitanje je išlo veoma oprezno ne vezujući se ni u kojem slučaju samo za jednu novonastalu državu na tlu Jugoslavije, a još manje za jednu vladč^uću garthturu ili političku opciju. Rusija u balkanskoj optici ima posebno n^esto. U srpskoj psihologiji ona je nezanrjenljiv zaštitnik njihovih interesa, bez obzira na različita hi- storijska iskustva (npr. odnos Kominteme prema jedinstvu Kraljevine Sr- ba, Hrvata i Slovenaca). Socijalistička Jugoslavija n^teže je izgrađivala odnose sa SSSR-oni. Ti su odnosi prolazili sve faze - nadahnuće i neo- graničeno povjerenje, razočaranje i strah, savezništvo i neprijateljstvo.*

* 0 odiasku generata Kadijevića u Moskvu doznao sant u ijeto 1991. g. od dopisni- ka BBC-a za Balkan Miše Glčni-a. Bilo mi je veoma neugodno da me strani novinar upo- znaje o putu jugosiavenskog ministra odbrane s kojim sam bio neposredno vezan.

SSSR je bio nezaobilazan faktor naše ukupne poiitike i ponašanja. Jugo- siavija je posiije 1948. g. za SSSR postala samostalan i nesiguran činiiac. Nije ga se uspjelo potčiniti, pa ga se moralo uvažavati. Jednako, u tneđu- komunističkim odnosima Istoka u nešto kasnijoj fazi i političkim odnosi- ma među blokovima u Evropi od samog t^ihovog stvaranja. U moćnoj van- blokovskoj grupaciji Jugoslavija je stjecala snagu kada ju je gubila u me- đublokovskim ili međukomunističkim relacijama. Tito je bio priznati stup i nosilac ukupne jugoslavenske politike, a u odnosima sa SSSR-om pravi i suptiini znalac. Romunista u ideološkom opredjeijenju, pragmatičar u po- litičkom i društvenom djelu imao je simpatije za SSSR, aii i mnogo opre- za. Znao je dobro odtnjeriti kada se može i treba ^tegnuti, a kada je rizično ili bi pak to išlo naruku nekom trećem. Nitko u jugoslavenskom rukovod- sNu nije mogao naslijediti Tita, naročito ne u stalnom hrvanju sa SSSR-om. Poslije Titove smrti, strah od so\jetske intervencije nametnuo se go- tovo kao nešto normaino. Danas, s distance od blizu dvadeset godina mo- ra se priznati da je bilo nerealno očekivati da će '80-ih godina bilo koja strana mijenjati postojeće odnose u Evropi i svijetu. Mi u vojsci, po sa- moj svojoj fimkciji i odgovomosti, bi!i smo posijednji koji smo to imali pravo priznati. Jedan pokušaj da to učinimo vratio nam se na vr!o neugo- dan način. Podnosih smo izvješt^ Predsjedništvu u 1985. g. i n^avili, da bi u svijetiu novih odnosa nakon Helsinkija bilo potrebno sagiedati našu koncepciju i strategiju odbrane. Spomenuh smo i SSSR i pron^ene koje se tamo &gađaju i mijenjaju strategijske odnose u Evropi. Naše su glav- ne snage bile gmpirane na sjeveroistočnim granicama i bi!o je više nego iogično da su nas zanimaie promjene u SSSR-u i istočnoevropskim ze- nilj^ama. Č!an Pre^dsjedništva Josip Vrhovec nije osporio našu glavnu mi- sao, nego se oborio na način razmišijat^a o Rusima. Pobunili smo se na nedvosmislene insinuacije Vrhovća i tražili od Predsjedništva da zauzme stav o Vrhovčevoj vr!o krupnoj po!itičkqj optužbi ha naš račun. Kako bi smirio duhove predsjednik Sinan Hasani dao je pauzu. Iskoristili smo pre- kid da se sastanemo s Vrhovcem i upozorili ga da se okani stalnog češa- nja i sumnjičenja Armije. Kao obično, u Predsjedništvu su svi imali prayo - oni koji tuže i oni koji se brane. Odbacili smo optužbe da se približava- mo Rusima, što je bio giavni cilj i smisao Vrhovčevog podmetanja. Posti- gli smo da se to zapisnički konstatira, ali ništa više od toga. Ovo nam je bila dobra pouka da svaka kasnija preispitivanja koncepta, strategije i pla- nova^odbranermoraju ostati intema. Njihovu verifikaciju u Predsjedni- štvu, u tnjeri u kojbj su ona bila neophodna, morah smo tražiti uz oprez i najrazhčitija lobnanja. Poshednjih desetak godina ruski utjec^ na jugoslavenskom tlu bio je sasvim dmgačiji. Narodi i države koje su stvorih ili se u n^strašnijem

ratu ikad doživljenom na našem tiu boriii da ih stvore, raziičito su doži- vijavaii nemoć Rusije. Neki su od nje očekivaii nemoguće, navlačiii je na stranputice u jugoslavenskom požaru. Objektivno, svima je tiedostojaia na kantaru odmjeravai^a moći Amerike i Evrope u siučaju Jugosiavije. Monopoi američke vojno-poiitičke moći nikome ne odgovara, aii protu- teže moćne Rusije više nema.

3.

/P^/. gO!//we

' Tokom i980. g. radili smo na pregrupiranju snaga - ojačavaii jugoi- stočno vojište. Južni i istočni dio Srbije, sjevemi dio Makedonije i Koso- vo biii su n^manje zaposjednuti mimodopskim gamizonima. Mogućnost da se SŠSR odiuči za iziazak na Sredozemije nametao se kao i^egov veli- kiliskorak u cilju popravka svog nepovoijnog strategijskog polož^a u globalnom nadmetanju sa suprotnim biokom. N^kraći put k Sredozemlju vodio je iz Bugarske preko Makedonije, južne Srbije, Kosova i Albanije. K tome, ruska flota - 5. eskadra na Sredozemnom 'moru trebala je b^u, ciijalo se na Boku Kotorsku. Od polovice šezdesetih, Kosovo je bi!o voj- no ispražnjeno. U operativnom rasporedu na jugoistočnom vojištu snaga jedne brigade u Prištini bila je premala. Stalna mogućnost nemira na Ko- sovu, u čemu smo imali dovoljno iskustva kroz čitavo poslijeratno razdo- bije, sa svoje je strane također, tražiia je znač^no ojačanje. Ranije rasfbr- mirani gamizoni stvarali su nam sada ozbiijne probleme budući da smo bili bez stambenog smještaja za vojsku, za smještaj staiješina i qihovih porodica, bez zgrada za komande, bez skladišta i radionica, bez pohgona i svega potrebnog za život,pbuku i održavaqe spremnosti vojske. U dvije godine uspjeii smo oformiti diviziju u Štipu, cjačati diviziju u Zaječaru i fbrmirati korpus na Kosovu. U Surdulici je obnovljen gamizon pješadij- skog puka namijenjenog za Vlasinsku visoravan odnosno pravac preko kojgg su Bugari u I i II svjetskom ratu upućivah jake snage i presijecah moravsko-vardarski pravac na njegovom n^osjet!jivijem injestu, Siće- vačkoj klisuri. Pobuna albanskih nacionalista kr^em marta i početkom apiila 1981. g. zatekla nas je na polovini obavljenog posla. Korpus je bio formiran, stizale su snage iz Slovenije i Hrvatske. Nekoliko n^eseci prije pobune, za komandanta je postavljen general Anton Lukežić iz Sarajeva. Iskusan, politički zreo i stabilan^^Lukežić je bio pravo iješei^e za događ^e koji sa- mo što nisu izbili. Sje&m se našeg razgovbra u Generalštabu neposredno pred njegov odlazak na dužnost u Prištinu, kao i onog nakon događ^a u

proljeće 1981. g. kada mi je Lukežić rekao, da su procjene koje sam mu izložio pred odlazak kako bih ga uveo u (ne)prilike s kojima će se sresti bile vrlo blizu onome što se kasnije i dogodilo. U Generalštabu smo uisti- nu imali dobra i ispravna saznanja i velika iskustva s Kosovom. Događaji iz 1968. g. bili su svježi. Komandant korpusa iz Skoplja general Dane

Petkovski, kpji je bio odgovoran za operaciju 1968. g. bio je još uvijek u aktivnpj službi kao pomoćnik za političko-prarmi sektor u Sekretarijatu

za narodnu odbranu. Dosta je znao o Kosovu i general Dušan Hrshć ko-

mandant korpusa u Prištini prije njegovog rasibrmiranja i likvMacije gar- nizona na Koso\m. lako je bio u mirovini često smo se nalazili kao ze- mljaci i on mi je wlo kritički govorio o dobrim i lošim iskustvima, ne sa- mo vpjnim nego političkim i društvenim, prije svega. Povremeno sam se susretao i s generalpm Savom Drljevićem komandantom vpjne uprave na Kosovu početkom 1945. g. u vtijeme sukoba širokih razn^era s alban- skim nacionalistima. Skretao mi je pažnju na teritorijalnu odbranu Koso- ya čiju su glavninu činili Albanei, kako je to bio slučaj i s teritorijalnom odbranom u svim đrugihi nacionalnim sredinama. Međutim, njemu je

dstalo u sjećanju, da su i tada - kr^em 1944. g. - na Kosovu jedinice bile sastaVljene uglavnom od Albanaca i kada su se pubunile, Kosovo je palo.

II svjetski rat je još tr^ao i Vrhovni štah je brzo reagirao i jakim snagama

presjekao pobunu i početkom 1945. g. ponovno uspostavio vlast. Sva smo

ta iskustva imali dobro sređena i kod preuzimattja dužnosti žeho sam ih

što temeljitije proučiti tim prije što je mpje pspbno poznavanje Kosova bilo vrlo'skromno, da ne kažem nikakvo.

Prvi put sam bio na Kosovu kao komandant vojno-pomorske oblasti neposredno pred stupar^e na dužnost načelnika Generalštaba zajedno s admiralom Miodragom Radosavljevićem pomoćnikom komandanta voj- no-pomorske oblasti, Ljubomirom Jokićem iz momaričkog školskog cen- tra i pukovnikom dr Agolijem iz momaričke vojne bolnice. Naime, prili- kom jedne ppsjete Splitu Mahmut Bakali tadašnji predsjednik SKJ Koso-

va pozvao nas je, da obiđemo Kosovo. Formalan je razlog bio, da se mla-

di Albanfci više javljaju u momaričke podoficirske škole i akademije. U

Prištini su nas dočekali na najvišem nivou - Bakali, Nimani, Ristić i dru- gi. Bili su čuli da je donijeta odluka za moje postavljenje u Generalštabu,

pa su se trudili da nam što više pokažu. Prvo si iznijeli iscrpan presjek stanja u Pokrajini, potom smo krenuli u obilazak. Optimistički su gle&li na privredni potencijal Kosovaf Političkim odnosima pridavali su osobit znač^ tvrdeći da se međunacidnalni odnosi Albanaca, Srba i Cmogoraca poboljšavaju. Autonomiju Kosova uzimali su za uporište napretka tada i u budućnosti. Palo nam je u oči, da su zagovomici nezvanične komunikaci-

je Kosova s Albahijom pri čemu je granična kontrola pojedno'stavljena vi-

še nego na drugim našim granicama. Vjerovali su da je liberalizacija gra- ničnog režima korisna za Kosovo i za njihov i jugoslavenski utjecaj na okamenjene društvene odnose u Albaniji. Dokazivali su rečeno činjeni- com, da malo tko s Kosova želi ostati u Albaniji. Obratno, imaju pro- blema da se građani Albanije posHje posjeta vračaju natrag. Neki ostaju na Kosovu, a drugi - većina, želi se preko Kosova dočepati Evrope. O na- učnim i kulturnim vezama govorili su u n^ljepšem svijetlu. Misle da Pri- ština postaje kultumi centar Albanaca, ovih u Jugoslaviji, a u budućnosti svih Albanaca. Obišli smo ugljenokope i termoelektranu u Obiliću, mdnike u Ko- sovskoj Mitrovici, zatim Peć, Đakovicu, Suvu Reku kao i omladinsku radnu akciju Ibar - Lepenac kod Prištine. Mnogo smo razgovarali i došh do određenih sazhanja, koje smo htjeli provjeriti u nastavku razgovora s Bakalijem, Nimanijem i dmgima. Sada su naša pitanja bila konkretnija i dublje su zadiraia u prave probleme. Jedno od njih odnosilo se na prirod- na bogatstva, energente i mde. Lfsput smo od Ijudi čuh da se Kosove eks- pioatira - depresirane cijene stmje i mineraia. Dobih smo vrlo određen odgovor da vode razgovore u Italiji, Austriji, Njemačkoj i Francuskoj ka- ko bi presjekli praksu da ih ostaie republike - od Slovenije do Makedoni- je - izrabijuju, a stalno im nabij^u na nos kako im d^u ogromne subven- cije. Dmgo se pitanje odnosilo na ppvećano iseljavanje Srba. Odgovorih su, da je sve više u pitanju privredna migracija s obzirom da je Kosovo zaostalo i životni je standard daleko ispod onog u Smederevu, Kragujev- cu ih Kruševcu kamo se Srbi iseljay:^u. Primijetili su, kako Srbi skupo prod^u svpja imanja, a u Srbiji kOpuju bolja za polovicu dobijenog nov- ca. Razgovor smo završili za večerom, kasno u noč. Ujutro ranp pred sam polazak na aerodrom i let za Spht, sreli smo na hodniku Bakahja očito neispavanog i uznemirenog. Odmah nam se počeo ispričavati z ^ g onog što se u toku noći dogodilo, a o čemu mi ništa nismo bih čuh. Pukovnik dr Agoli zajedno s bratom, jednim od direktora u mdniku „Trepča" vra- ćao se noću kohma iz Prištine za Kosovsku Mitrovicu kada su na cesti nale^eh na namjemo smšeno stablo, povrijedih se i završili u bolnici. Mi smo isto takvim kohma, u momaričkim unilbrmama, krstarili cestama i bili zapaženi. Očekivalo se, da ćemo tu noć ih rano t^utro krenuti za aero- drom i stablom se prepriječilo put skretanja za aerodrom. Srećom , ništa se tragično nije đogodilo, ali nas je to upozohlo na stvamo stanje na Ko- ^ovu. Bakah je moho da oko toga ne pravimo pitanje, bio je noćas s mih- cijom na licu nqesta i izdao potrebna naređenja. Po povratku smo napisati izvješt^ u kpjemu snio posebno skrenuti pažnju na postjedice potpuno otvorenih granica s Atbanijom tmo i na ne- kontrotiranu naučnu i kutturnu suradnju fakutteta u Phštini s onima u At-

baniji. Priština, kao grad, izrastala je u metropoiu čija je raskoš sasvim u neskladu s općim siromaštvom stanovništva. Autonomija pokrajine koja je dobijena Ustavom iz 1974. g. dala je većinskom narodu zamah i ohra- brenje, aii je unijela strah u manjinski srpski i cmogorski narod. Na Ko- sovu su nacionaližmi i jednih i drugih bili kronični. Revanšizmi su se smjet^ivali. Sada su Albanci bili na redu. Kao većinski narod u Pokrajini, koja je dobila punu političku autonomiju i priliku da prevlada teško na- sljeđe prošlosti, nisu izdržali iskušet^a. H^eli su nacionalno čisto Koso- vo, a sljedeće 1981. godine Kosovo kao republiku i otcjepljenjeod Jugo- slavije. Zaključili smo, da se pod u^ecajem svih tih okolnpsti na Kosovu tnogu očeMvati novi potresi. Sukobi sa studentima u Prištini izbili su kr^em marta/početkom aprila 1981. g. Očekivalo se, da će se riješiti pregovorima. Pokrajinsko rukovodstvo podržavalo je u Predsjedništvu države takve nerealne nade uz uvjeravanje, da će sami vlastitim snagama riješiti krizu. Kada su se ne- miri proširili na dmge dijelove Kosova mkovodstvo zemlje bilo je zateče- no i iznenađeno. Dolazilo je do jednih pa dmgih procjena, odluke su se mijenjale, a situacija izmicala kontroli. Već na samom početku, vidjeli smo da od mkovodstva zemlje ne možemo ništa očekivati. &enuli smo na svoj posao ne čekajući naređenja. S geueralpm Bjelogrlićem i gmpom generala i oficira izrađen je plan dovođet^a jedinica u rejon Ft ištine i dm- gih kosovskih centara - Peći, Đakovice,_ Urpšeyca,.Ppdttjeva,.KQSQVske Mitrovice. Imali smo na umu da bi nemiri na Kosovu mogli izazvati vanj- sku'intervenciju i odlučili smo, da bez krajnje potrebe ne dižemo snage s prvog pojasa odbrane. Utvrdili smo stavove i odredili prioritete za dovo- đenje i angažiranje snaga na Kosovu. -- Snage se moraju pokrenuti odmah a probleme popune, logistike i sve dmge tješavati tokom matša i u očekt^ućim rejonima.

- Ne mobilizirati snage teritorijalne odbrane nego iskrsle probleme rje-

šavati aktivnim snagama JNA čiji je sastav višenacionalni - jugoslavenski.

- Odmah preuzeR kontrolu nad svim skladištima om^a i opreme te-

ritorijalne odbrane i ojačati t^ihovu odbranu. U skladištima TO nalazilo se između 60 i 70 Mljada pušaka, stoRne minobacača, protuoktopnih oruqa s odgovar^ućom municijom. Tu su bila i vetika skiadišta JNA, jednako ugrožena u novonastalpj situaciji.

- Osigurati aerodrom Priština od mogućih iznenađenja. Na aerodro-

mu je bazirao puk tada modemih MIG-ova 2 1/BIS s ubpjttini sredstvima.

- Z^tittti privredne objekte i in&astruktum od šireg značaja za pri-

vrednt sistem zemlje kao i njihovo funkcioniranje: u Prištink Obitiću, Mt- trovici i dmgim centtima.

- Osigurati giavne komunikacije za dovođenje snaga JNA iz Make- donije.južnei zapadneSrbije, CrneGore.

Predsjedništvo nas je obavještavalo o pregovorima sa studentima i očekivanjima. Masovni nemiri još nisu bili izbiii, aii su se uočavaia kreta- nja k Prištini. Izašavši iz svojih blagovaonica i s fakulteta studenti su se uspjeli povezati s brojnom masom građana na ulicama. Bilo je posve oči- to da de se situacija vrlo brzo oteti političkpj i milicijskoj kontroli. Nismo smjeli čekati, jer bi sve bilo prekasno. Jedinice JNA imale su i svojih pro- blema u prelasku iz mirnodopskog stanja u stanje pune borbene gotovosti, pogotovu za upotrebu u nemirima u zemlji. Odiučiii smo odmah pokrenu-

ti snage iz Skoplja, Niša, Valjeva, Kraijeva i Raške. Pokazalo se, da im je

bilo potrebno više od dvanaest sati da krenu i da je naređenje bilo izdato

u zadr^em trenutku. Pokret je bio uočen i obaviješteno je poja-^inskcL ru-

kovodstvo i Predsjedništvo SFRJ. Na postavljeno pitanje što radimo i na- mjeravamo, odgovorili smo da izlazimo na vježbe. Sasvim neuvjerijivo, jer su snage sa svih strana ulazile na Kosovo. U međuvremenu, događaji su krenuii putem masovne pobune pa se nije trebalo dalje pravdati. Na- zvao me Lazar Mojsov predsjednik CK SKJ koji je kao član državnog predsjedništva zastupao odsutnog predsjednika i tra^o,^ da vpjne snage budu spremne za, kako je on rekao, demonstraciju siie ako izbiju sukobi. General Stevan Mirković načelnik štaba Skopske armije s dvije brigade, od kojih jedna oklopna, već je čelom bio prošao Uroševac i kretao se pre- ma Pijištini. Oklopna brigada armije iz Niša prešia je prijevoj Medveđa i biia na putu za Po&jevo i rejonu aerodroma. Snage iz Kraijeva i Raške pristigle su dq Ljeposavića i jednim se dijelom kretale prema Peći iJĐa- kovjci, a drugim prema Mitrovici. Kada je Mojsov, nakon nekoliko sati, ponovo zvao i pitao za spremnost da uđemo u Prištinu odgovorili smo, da nema razloga ulaziti u grad i metež sve dok ne ocijenimo, da je čas za od- lučan nastup. Tenkovi u gradu mogu postati meta napada, a izvan grada su sigumi. Bilo nam je dovoljno pola sata da uđemo u grad i intervenira- mo. U samom gradu bilo je dovoljno pješadijskih snaga generala Lukeži- ća kao podrška miliciji, za osigurat^e objekata i sprečavanje blokada uli- ca - dizatija barikada.

Oružani sukobi u Prištini izbili su sutradan, a tokom dana i sHjedeće noći proširili su se na veći dio Kosova. U Prištini je došlo do intervencije oklopnih i pješadijskih snaga iz očekujućih rejona. Kada je okupijena ma- sa vidjeia koionu tenkova razbježaia se po okolnim uhcama očekt^ući da im se pridruže radnici iz najbližih naselja. Mnogo se.pobunjenika kretalo

k Prištini, nešto manje prema dmgim centrima nemira i sukoba^ Samo se

manji dio uspio probiti prikrivenim putevima, većinu bismo presretali i

oni bi se razbježali pred vojskom. Nije bilo moguće predvidjeti koliko

odlučno će pobui^eni Albanci uiaziti u okrš^e s vojskom i da li će pobu- na poprimiti n^šire razn^ere i doći do otvorene oružane borbe. Na Koso- vu je bilo dosta oruqa, ali ne i dobo^no za oružani sukob s JNA. Skiadi- šta teritorijalne odbrane našia su se sada pod neposrednim i jakim priti- skom. Neka od njih teško su odoijevaia. Odiućio sam uputiti pojaćat^e iz jedinica koje su prethodno bi!e stavijene u pripravnost. Jedna od njih bio je bataijon oklopnih transportera s pješadijom koji je prethodnog dana do- veden iz Niša do Kuršumlije. Noću smo ih pokrenuh prema n^ugroženi- jem, velikom skiadištu oru^a u rejonu Podujeva. Pravovremeno se stiglo do skladišta. Grupe napadaća su pobjegle i skJadište je bilo odbranjeno. U protivnom, oko 15 hiljada otetih pušaka i drugog oruqa bilo bi izmijenilo situaciju i mi bismo se suoćili s masovnom bružanom pobunom. Ne mo- žemo nagađati kako bi se tada ovi događ^i završili. Možda bi rat za ruše- nje Jugoslavije zapoćeo na Kosovu, a teško je vjerovati da bi i jedan i drugi blok ostao pasivan. Stalna mogućnost i opasnost izbijanja sukoba na Kosovu bila je, nekpliko godina kasnije, inspiracija za amerićki film po kojemu HI svjetsld rat izbija na Kosovu i zbog irjega. Bez obzira na stvame nainjere scenariste, a još više onih koji su stigali iza njega, ćinje- nica je da je Kosovo uzeto kao povod. Neki su nas ppjedinci, poslije sve- ga, uvjeravali da pobui^eni Albanci nisu imali namjeru izazvati rat na Kosovu, da njihov mentalitet nije takav da su spremni boriti se s organizi- ranom vojnom silom već da masom naroda, ppjedinaćnim oružanim akci- jama i odmetnutim naoružanim grupama mogu terorizirati i onemoguća- vati funkcionirai^e vlasti, ali ništa više od toga. Ako je i tako, svodti se na isto uz napomenu, da ih netko s jedne ili druge strane može podržati da bi ostvarili svoje krajnje ciljeve i šire strategijske interese onoga tko bi ih podržap. Nama je bilo veoma stalo da ne dođe do masovnog krvoprolića, da se ne upetljamo u rat i izazovemo intervenciju. U tome smo uspjeli za- hvaljujući prije svega pravovremenom i odlučnom angažiranju JNA s ja- snim ciljem: ne isprovocirati rat, već ga spriječiti.

d.

MzđćaraMoiM

Ko.yovđ

Problemi nastali poslije gušenja pobune bili su mnogi i vrlo ozbi^ni. Najkrupniji su bili, pogoršaoi ppliti^ki pdnosi na Kosovu i m r^ a prema JNA, do koje je došlo poslije sukoba i žrtava. Osjeć^ Albanaca, da je JNA doveia ponovo Srbe na čelo Kosova, otežavao je svaku našu surad- rju s njima. Takovo shvaćai^e Aibanaca donijelo je mnogo nevolja. Me- du regrutima JNA biio je 12 - 14 % Albanaca, dakle najviše poslije Srba i Hrvata. Bili smo uspjeli u vojne škole dobiti nešto više pitomaca Albana-

ca koji će za tri do četiri godine popuniti Armiju znatnim brojem oficira

te nacionalnosti. Smatraii smo to uspjehom, ali on će se ubrzo poslije po- bune prctvoriti u problem. leiitorijainu odbranu koja je brpjila oko 6Q^^^000vojnih obveznika morali smo reorganizirati. Bilo je jasno da će bi- ti teško išta značajnije postići s teritorijainom odbranom u kojoj je oko 70% obveznika albanske nacionalnosti i od kojih je veliki broj tijih sudje-

lovao u pobuni. General Asim Hodžić načelntk uprave TO u Generalšta- bu, otišao je s grupom staiješina na Kosovo proučiti stai^e kako bi izložio prijedlog za reorganizaciju TO. Vratio se nakon desetak dana i prediožio

da se lO svede ukupno na 7.000 obveznika, a svi drugi da se brišu iz spi-

skova TO. Tek nakon poboljšanja općih pohtičkih priiika na Kosovu mo- ći će se govoriti o pron^eni preoviađujućeg raspoiožei^a među Albanci- ma i o njihovom uključivanju u vojne strukture TO. Biio je jasno da je u pitanju dugoročni proces, a da se u tom času mora nešto sasvim drugo od- lučiti i poduzeti. Na Kosovu je, uz vojne obveznike angažirane u TO, bilo još i 250.000 neraspoređenih. Operativni poiož^ Kosova se znatno iz- mijenio kada smo u procjenama došli do zakijučka, da bi se Aibanija ino- gla uključiti ako bi došlo do agresije na Jugosiaviju. Dubije ^ d ije su nam pokazale da bi se s Kosovom bitno izm^enila strategijska operativna situacija na jugoistočnom vojištu. Iz tih razloga znač^no smo ojačali tek

formirani korpus na Kosovu. Ukupne snage na Kosovu u 1982. g. dosti- gle su tri motorizirane brigade, jedan artiljerijski, jedan protuoklopni je- dan protuvazdušni i jedan inžinjerijski puk. Sagrađeni su u potpunosti no-

vi gamizoni, a nekadašnji obnovljeni i prošireni. Operativnim pianom

predviđeno je ojačavanje snaga na Kosovu s oboda - skopske, niške i be-

ogradske armije ukoiiko bi razvoj događaja na Kosovu i oko Kosova to

zahtijevao. Prije nego što dođe do takove situacije vojne obveznike treba- lo je izvesti s Kosova i u malim sastavima rasporediti na cijelom jugosla- venskom prostom. Kosovo se brzim priraštajem stanovništva širilona sve strane. Iz Makedonije su nas upozoravali da Albanci, preko Buianovca i Kurnanova, odsijecaju Makedoniju od Jugoslavije što u slučaju operacija

iz Bugarske prema Sredozemlju može imati teške posljedice. Sjećam se

dugih razgovora s dr. Stavrovim predsjednikom Izvršnog vijeća Makedo- nije. Iznio je podatak da u prvim razredima osnovnih škola u Kumanovu ima 42% albanske djeed. Zapadnu Makedoniju s Tetovom kao centrom naseljavaio je Albanaea više od 70% ukupnpg stanovništva. Makedonija je u međuvremenu bila upala u tešku materijaino-finansijsku krizu, što je još više otežalo situaeiju u tom dijelu zemlje. Sva tri susjeda pojačano su osporavala SR Makedoniju. Nama je to ukazivalo da bi otvorena kiiza na Balkanu doveia u pitanje taj dio SFRJ. U našim pianovima i pripremama, kaO i u pianovima SlV -a, oko rasporeda rezervi, prostoru Makedonije pp- svećivali smo najveću pažpju.

Kosovo je dovelo u pitanje koncept teritorijalne odbrane u višenaci- onalnoj zajednici kod međusobno posvađanih nacionalnih skupina. Pola- zeći od tih iskustava dolazi se do zaključka da INA, kao višenaeionalni vojni sastav pati u osnovi od istih slabosti. Otvarati te probleme u ono je vrijeme bilo suviše riskantno. Naši pokušaji da na primjeru Kosova doka- žemo neka od tih iskustava ne izvodeći kiajnje zaključke, nisu dali rezul- tate i postah smo oprezni. Krenuli smo k praktičnom riješavanju probiema. Teritorijalnu odbranu Kosova smo doista rasfonnirah, a da bismo zadrža-

li privid TO Kosova zadržah smo štabove i svega nekohko hiljada provje-

renog sastava. Intemim planom za izvlačenje vojnih obveznika s KosoVa

u slučaju ratne opasnosti rasterehli smo n^znač^niji dio jugoistočnog voji-

šta mase Ijudi u čije ponašanje nismo bih sigumi. Pokriće za ov^ dio našeg plana s Kosovom imali smo u shčnom izvlačenju demogralškog viška voj- nih obveznika iz Vojvodine i Slavonije u dubinu državne teritorije - u Bo- snu i Srbiju. Ni ovi planovi nisu bili prošh u razgovorima u Novom Sadu i Zagrebu, međutim, oni su za nas bili logični i mi smo ih operacionalizirali.

Star^e na Kosovu nas će u JNA pritiskati najneposrednije. Prividno međusobno uvažavanje, a stvamo nepovjerenje stalno je iskrilo i često dovodilo do otvorenih sukoba. Bih smo vrlo zainteresirani da se iskoraći iz začaranog kmga. O tome svjedoče naši neuspjeh pokušaji da z^ednič- ki s mkovodstvom Kosova nađemo iješenje otvorenih problema. Na ža- lost, oni nisu mogli biti nađeni u stalno napetim političkim odnosima u višenacionalnoj kosovskoj zajednici. StaMlni odnosi na Kosovu nisu od- govarali ni srpskom ni albanskom nacionalizmu. Tako su albanski nacio- nalisti držali svoj problem otvorenim - nacionalni suverenitet, samostalna država i otcjepljenje. Srpski nacionalizam imao je na Kosovu uporište iz

kojeg su se svaki trenutak mogle potpaliti vatre. JNA se nalazila u procje- pu nadmetanja dvaju nacionalizama. Njihovi su se sukobi teško odražava-

li na cjelokupno stanje u JNA, posebno na vojite jedinice i ukupni vojni

potencijal na Kosovu. Pokušaj, da u decembm 1983. g. naše ocjene i pro- bleme izložimo pokrajinskom rukovodstvu, a prisutni su bih svi vodeći Ijudi Kosova iz PriŠtine odnosno Beograda - Fadilj Hodža, Veli Deva, Kolj Široka, Azem Vlasi i dmgi, doveo je do daljnjih razmimoilaženja. Htjeli smo biti i bih smo otvoreni - tako smo. jedino mogh nešto učiniti. Vjerbvali smo da su njih, kao i nas, zabrir^avali i žuljah isti problemi. Očigledno smo promaših. Čule su se izjave: Vi nas optužujete za stvari za koje bismo mi vas morah optuživati. Iznijeli smo podatak, da je od marta 1981. g. do 30. novembra 1983. g. otkriveno 169 tajnih organizaci- ja, gmpa i trojki koje su obuhvatile 1.097 vojnika albanske narodnosti. Karakteristično je bilo, da su sve gmpe bile dobro organizirane i krajnje ekstremne u svojim namjerama i aktivnostima. Naveli smo nekoliko izra-

zitih slučajeva. Tako su npr. u gamizonu u Koprivnici planiraii trovanje hrane vojnika. Otrov - cijankaiij trebao im je dati jedan Aibanac, zlatar iz Koprivnice. Kod njega je pretresom nađeno 2,5 kg cijankalija, a godišhje mu za njegov posao - prema vlastitoj izjavi - treba svega 100 grama. U Mostaru su pripremali podmetnuti požar u hangare i skladišta i zapaliti avione i gorivo, a potom se s naomžanjem i opremom uputiti i probijati na Kosovo. Dvojica vojnika aibanske narodnosti, poslije hapšenja grupe koja je pripremala trovanje vode za piće u garnizonu u Vipavi, provalila su 12. juna '83. u vojni magazin, uzeli oružje i municiju i pobjegli. Prili- kom potrage pružali su otopr miliciji, a jedan je prije hapšenja izvršio sa- moubistvo. Bila je otkrivena i gmpa od osam pitomaca vojne akademije u organiziranju bjekstva s omžjem. Trojici je suđeno, a s petoricom su oba- vljeni razgovori na koje su bili pozvani i roditelji i utvrđeno je, da su pod- legli prijetnjama osuđenih organizatora. Pmžena im je prilika da produže školovanje u akademiji i kasnije su postali oficiri JNA.

Nekoliko prisutnih mkovodećih Albanaca bez uvijanja su nam, na

samom sastanku, rekli, da smo izjednačili sve Albance s nacionalistima i da ih progonimo. Odbacili smo optužbe, oprostili se i otišli. JNA, njezine staiješine i službe nisu nikada nad Albancima vršili odmazdu zato što smo se u jednom času morali sukobiti s nacionalistima i razbiti njihovu pobunu. Dok smo još svi bili na okupu u komandi korpusa u Prištini - mi iz Beograda i ^enerali iz Niške armije i Prištinskog korpusa - htjeli smo ocijeniti što smo učinili i gdje smo sada. Suglasili smo se da smo previše očekivali tog decembarskog dana. Naši sugovomici nisu bili u staiqu čuti i razumjeti ono, i na onakav način izloženo, šte smo i kako smo iznijeli. Sagledavajući problem iz jugoslavenske perspektive s n^težim pos^edi- cama za njezine oružane snage, nismo mogii a da ih ne upozorimo na nji- hovu odgovomost. Posiije 1971. g. u Hrvatskoj, 1981.g. na Kosovu kao i nekih drugih sluč^eva - cestna alera u Sloveniji npr. - bilo nam je jasno, da se nacionalistički pokred inicir^u i vode iz same Partiie, SKJ. Oku- pljenom rukovodstvu u Prištini smo, izlažući čiiqenice, zapravo to i reHi. General Steianovski Metodije, zadužen za TO u Generalštabu za- mjerio mi je što sam onoliko stvari ofkrio pred ^udima koji sjede na dvije stolice - s nama i s nacionalistima. Imenovao je Veli Devu, ali nije mislio samo na njega. General Dane Ćuić pred^ednik SKJ u JNA komentarisao je zašto je kosovskom rukovodstvu postavio pitai^e kako je bilo moguće da su nacionalističku pobunu 1981. g. ocijenili kao kontrarevoluciju, a pola pobunjenika bili su članovi SKJ. Bivše kosovsko rukovodstvo je bilo povezano s Albanijom i njezinim centrima u Jugoslaviji i Evropi^ a pvo sadašnje nue se potmdilo da otkrije veze, čuva ih za sljedeći udar - za- ključiojeCuić.

činjenica, da se jugoslavenska politika prema Kosovu nije slagala s politikom Srbije davaia je prostora i jednom i drugom nacionalizmu. Zato donijete odiuke posiije događaja 1981. g. i ne daju rezultate. Problemi JNA s albanskim, ali i s drugim nacionalistima, ostaju. Oni su dugoročni i u višenacionalnoj armiji vrlo opasni. Moramo ih tješavati sami jer pomoć kosovskog rukovodstva nismo dobili, a jugoslavenski vrh nikada nije uspio naći zajednički pristup Kosovu i složiti se oko irjega.

7. Gošnjak: 7baćJTnfra/

Moj izbor za načelnika Generalštaba vjerojatno je inicirao Tito. Nije bilo nikoga tko bi st^ao iza mene. Hrvatsko rukpvodstvo nije utjecalo na vodenje i uzdizairje vojnih kadrova iz Hrvatske kako su to činile druge re- publike - Slovenija, Makedonija, Cma Gora i donekle Srbija. Bosna i Hercegovina ponašala se poput Hrvatske. Tome je bio razlog što su imale mnogo ratnih kadrova i dmgo, sve do nekoliko zadi^ih godina nisu ovo- me poklanjale posebnu pažnju. Stvaranjem teritorijalne odbrane počet- kom '70-ih probudio se interes i u ove dvije republike. U godinama ^ d a se ubrzavalo razbijanje Jugoslavije briga za „svoje" kadrove se izrazjto pojačala. Počela su prebrojavai^a: koliko tko ima generala, na kojim funkcijama, s kakvim utjecajem? Istovremeno, bilo je vrlo uočljivo da odgovarajuće društveno-političke z^ednice gotovo ništa nisu činile da mladi Šlovenci, Hrvati, Albanci - veoma malobrojni medu mladim gene- racijama vojnih starješina - stupaju u Armiju. Vjemjem, da je probuđena želja za uljecajem na vrh Armije i armijske gmpacije potjecala iz osjeća- ja, da će na kraju Armija presudivati o putu Jugoslavije. Ljudi koji bi ra- čunali na dugoročnost zemlje vodili bi stalnu brigu da u svakoj generaciji oficira imaju proporcionalan broj. Kada je baza široka, vrh je jednostavno konstituirati i održavati vječiti i tragičan „ključ". Generali srpske narpd- nosti bili su najbrojniji, najviše ih je bilo iz Hrvatske - Like, Korduna, Banije i iz Bosanske Krajine. Njihov „prolaz" na visoke položaje bio je ograničen općejugoslavenskim ključem. Konačno je čak i republički ključ igrao značajnu ulogu, npr. u Bosni za Muslimane. Kako je bilo s mojom promocijom? Dogodilo se to u proljeće 1966. g. Bio je organiziran susret najviših staiješina omžanih snaga s vrhovnim komandantom Titom u Topčidem. Formalan razlog je bio referiranje o borbenoj gotovosti Armije. Maršala je sasvim konkretno zanimalo stanje među najvišim staiješinama. Referirali su komandanti armija. General Gošnjak je sumirao izloženo i zaključio, da je stanje u Armiji dobro, da je

bilo svega nekoliko siučč^eva prodora nacionaiizma. Poimenično je spo- menut general Miloje Milojević bivši komandant beogradske armije. Ri- ječ je uzeo Maršal. Govorio je o prekretnom vremenu u kpjemu se doga- đaju sukobi oko puteva našeg da^njeg razvpja, da su se među r^egovim najbiižim suradnicima našii ijudi s kpjima se mora raskrstiti a što rjemu veoma teško pada, da se radi o napadu i na njega lično ph čemu je spo- menuo nedozvoljene metode i sredstva. Bilo je jasno da se radi o obavje- štajnpj službi, a nju je protiv Tita mogao upotrebiti jedino Rariković. No i prije toga sastanka prodiralo je po kuloarima, da je došlo do sukoba Tita i Rankovića. Zaključujući, Mamal je naglasio, da se Armija mora očuvati od u^ecaja tih snaga, a moguće pokuš^e da treba odiučno spriječiti. Napušt^ući Topčider, Marša! se rukovao sa svima nama. Dok mi je prilazio čuo sam Goši^aka kako mu kaže: ,,To je t^ admiral", na što je Maršal uzvratio: „Znam ja njega". Znao me je iz ranih '60-ih godina kada sam bio komandant vpjno-pomorskog područja u Puli u čijpj je nadle- žnosti bilo osigurat^e Briona. Te i slijedećih godina biio je izvjesno, da me se počelo „voditi". Prije toga, bio sam samo jedan od dvije stotine ge- nerala i admirala, koliko ih je Armija imala. Koncem te godine biti ću unaprijeđen u drugi admiralski čin, sa šest godina provedenih u prvom, štp je za moj tempo uzdizanja biio neobično. Shjedeće, 1967.g. ppsta- vijen sam za zamjenika vodećeg admiraia Mate Jerkovića. Od njega sam preuzeo dužnost 1970. g. Umnožavali su se kontakti i susreti s Maršalom. U oktobru 1972. g. organizirali smo združenu vježbu pomorskih, kopnenih i vazduhoplovnih snaga u srednjem Jadranu - Podgora '72. Tito je s vodećim Ijudima Fede- racije i republika tri dana pratio vježbu. Za vrijeme trećeg egipatsko-sirijskog i izraelskog rata 1973. g. poja- vila se potreba da se Egiptu hitno pomogne u teškoj ratnoj tehnici. Dobio sam zadatak da organiziram pomorski transport oklopne brigade i druge vpjne opreme i oru^a iz naših iuka do Aleksandrije. Egipat je bio u krizi. Izraeiske snage bile su prešle Suez i uputile se prema Kairu. Ne bez pro-

/ blema svake vrsti, transport je konačno stigao u Aleksandriju i oklopna brigada je pravo s brodova bila uvedene u borbu. Maršal je o svemu bio tekuće izvještavan. U februaru 1974. g. Tito je posjetio Indiju, Bangladeš, Nepal i Siri- ju. U ime JNA bio sam čian deiegacije. Uz vanjsko-političke i privredne teme, vojna suradnja zauzimaia je značajno rnjesto u razgovorima u Indi- ji, Bangladešu i Siriji. Na dužnosti komandanta vpjno-pomorske oblasti, između 1976. i 1979. g., često sam bio u Titovoj pratnji, na referiranju i susretima s viso- kim stranim predstavnicima na Brionima, u Igalu ili u vili „Dalmacija" u

SpHtu. U nizu situacija moje sudjelovanje na sastancima kod Tita biio je iznad mog službenog ranga i odgovomosti u oružanim snagama. Biio je različitih siučajeva. U vrijeme posjete kineske deiegacije na čelu s generalnim sekretarom KP Kine Kua Huo Fengom 1978. g. na Bri- onima sam prisustvovao razgovorima, a da nisam znao što mi je zadatak. Vojna pitanja nisu biia doticana, a i da jesu nisam imao nikakvih instruk- cija iz^eograda. Uoči 1. m^a 1978. g. pozvao me general Berislav Badurina šef ka- bineta predsjednilm Tita i prenio mi naređenje, da sutra sa suprugom bu- dem na Brionima. Bila je organizirana vožnja brodom „Galeb" uz zapad- nu istarsku obalu. Nakon što smo z^edno s Karde^om i qegovom supru- gom dočekali Maršala, brod je isplovio. Tito je poslije nekoliko riječi uobič^enih u takvim prihkama otišao i ja sam ostao sam s Kardeljom. Supruge su se srnjestile za drugim stolom u satonu. Između Kardelja i mene započeo je razgovor o najraznovrsnijim temama aktualnog staqa u zemlji. Kardetj se interesirao što mislim o jednom, pa drugom problemu. Svoja sam mišljenja iznosio bez ustručavanja, izbjegav^ući da se upu- stim u razgovor o onome o čemu nisam imao vlastitog stava. Tokom raz- govora sve smo se više pribhžavali pitanjima vojne doktrine, općenarod- ne odbrane, teritorijalne vojske u višenacionalnoj zemlji s jakim repubhč- kim centrima, JNA i refbrmama u njoj. Dok je u počet^ on više propitki- vao, u nastavku me puštao da slobodnije i duije govorim. Ubrzo sam shvatio da sam na ovaj izlet brodom pozvan kako bi Karde^ ste^o osob- ni utisak o čovjeku za kcjega je vjerojatno čuo da je krut i autoritaran voj- nik, predstavnik klasične vojne škole, a kani ga se uzdizati na n^više du- žnosti u oružanim snagama. Iz razgovora s generahma s kojima se on če- šće susretao, s generalom Dolničarom na prinijer, o meni i nije mogao dobiti drugačije mišljenje. Otvoreno sam izložio Kardelju što mislim o li- beratizmu u vojsci, a što o vojnom konzervatizmu i u n^kraćem skicirao viđenje našeg vojnog sistema i doktrine na kojoj bi se trebao graditi. Pustio me da kažem sve što sam imao, a zatim je dosta dugo ali tole- rantno, govorio s čime se ne slaže. Objašnjavao mi je vojnu hlozofiju ko- ju sam već imao prilike čuti od njega i Vladimira Bakarića početkom '70- ih na skupu visokih vojnih staiješina u Domu JNA u Beogradu kada smo konstituirah sistem općenarodne odbrane. Nebulozan koncept koga tada većina, pa ni ja, nije rezumjela. Došlo je vrijeme ručka, Maršal je izašao iz apartmana i upuho se prema salonu u kojemu smo razgovarah. Preki- nuh smo i krenuh u salon za ručavanje i u hodu iza Tita nastavih ra^a- šnjavati spoma pitanja. Maršal kao da nije imao mnogo interesa za naš razgovor, sjeo je za stol a mi, prema protokolu, jedan s jedne, a drugi s druge strane njemu i razgovor je bio prekinut. Po povratku na Brione su-

pruga i ja oprostili smo se od Tita, Kardelja i njegove supruge i vratiii se

u Split. Više nikad nisam vidio Kardelja niti čuo što je zakijučio nakon

našeg trosatnog razgovora i da ii sam, po njemu, dobio proiaznu ocjenu.

Na dužnost načelnika Generaištaba postavljen sam 12. juna 1979. g.

Moj dolazak u Generalštab bio je različito prihvaćen i komentiran. Uz profesionalnu zavist generala koji su mislili, da su - a neki su i bili - kvalificiraniji od mene za tu visoku funkciju, bilo je mnogo političkih na- gađanja u zemlji i nekim evropskim centrima kojima je Jugoslavija pred- stavljala stalan interes. Tako npr. u zapadnonjemačkom listu „Velt" povo-. dom mog naimenovat^a, Hans Gerd Reval predstavlja me 29.08.'79. u ru- brici „ProRl" na spektakularan način. Sutradan, 30. augusta austrijski list „Kleine Zeitung" objavio je istovjetan, ali dulji članak Karla Gustava Štrema pod naslovom „Novi načelnik Generalštaba i stara monarhija".

je naimenovao 58-godišnjeg admirala Branka Mamulu na

drugi najviši položaj u zemlji. Naimenovanje Mamule nije samo zanimlji-

vo s vojnog, već i s političkog aspekta. Mamula je Srbin, ali porijeklom iz Hrvatske. On po^eče iz oblasti nekadašnje austro-ugarske vojne granice,

iz onog područja oko Karlovca koji se još i danas označava kao „Kordun"

Mamula potječe iz oblasti u kojoj su vrlo izražene vojne tradici-

je. On sam predstavlja tipičan proizvod partizanskog pokreta drugog

svjetskog rata

istakao i kao vojni pisac

posebno zanimanje iz drugih razloga. On je potomak one velike srpske porodice Mamula koja je kao carsko-kraljevske graničare dala niz istak- nutih oficira staroj Austriji. Najčuveniji među rrjima bio je onaj general Mamula koji je 1848. g. z^edno s hrvatskim banom Jelačićem ugušio mađarsku revoluciju. Tako su hrvatski i srpski graničan spasili kuću Hab- sburgovaca od, kako je tada izgledalo, sigurne propasti. Ovog pretka par- tizanskog admirala car Franjo Josip je naimenovao za guvemera Dalma-

Graničari su vjekovima branili staru Austriju od Turaka i učestvo-

Srpski admiral izHrvatske zaslužuje, međutim,

Ov^ admiral je često viđan u Titovoj okolini. Mamula se

„Tito

Branko

cije

vali su u mnogim drugim bitkama za interese cara u Beču. Na vojnoj gra- nici razvijena je borbena tradicija, koja se može označiti kao preteča ka-

snijeg partizanskog vođei^a rata

Titovi partizanski oficiri upravo iz ove, u izvjesnom smislu austro-ugar-

ske sredihe

vi iz ovih pograničnih porodica postali su, čim su se priključili Titu, odu-

ševljeni komunisti. Ipak se pokazuje, da kod njih postoji nešto što bi se

moglo označiti kao egzistencijalno austrćugarsko obilježje - prije svega

tradicija vojnih vrlina

oblast, koja je nekad davala staroj austrougarskoj monarhiji natprosječan broj profesionalnih oficira, zadržala svoj značaj kolijevke nmogih vcjnih

Već godinama je primijećeno da je karlovačka

Naravno, to ne bi trebalo politički pogrešno razumjeti. Sino-

Malo je poznato, da su mnogi visoki

ličnosti od karijere. U Jugosiaviji su se tu i tamo mogle čuti čak žaiopoj- ke, da više jugosiavenskih generaia po<ječe iz karlovačke oblasti nego iz svih drugih dijelova Jugoslavlje z^edno. U svakom slučaju, s naimenova-

i^em Mamule

najviše komandne funkcije u Jugoslavenskoj armiji ne smiju biti u ruka-

ma iste nacionainosti

odbrane general Ljubičić isto tako Srbin kao i novi načeinik Generaištaba

Mamula. To bi mogio dovesti do izvjesnih pohtičkih probiema

glasovi, da će se sadašnji ministar odbrane general Ljubičić n^zad povu-

ći

še ojačalo utjecaj Srba iz Hrvatske u Armiji

noj prilično zatvorenoj grupi, koja se zalaže za jačaiije centralističke via-

sti. Utjecaj ove grupe će nesunmjivo biti značajan i u donošenju politič- kih odluka, što bi bilo od nemaiog znač^a za period poslije Tita". Malo je tko mogao imati simpatija za tako predstavljenog načelnika Generalštaba. Srbi, jernije „pravi" Srbin, Hrvati i Siovenci zato što je Sr- bin i što je iz „zatvorene grupe" i teži centralističkoj viasti, među genera- lima i visokim oficirima JNA zbog fbrsirai^a Srba iz Hrvatske ispred svih ostaiih i zbog austrougarskog mentahteta jačeg od ideološkog, komuni- stičkog koji je privremen - karijeristički. Slično će se u austrijskoj štampi dogoditi i u vrijeme moje posjete austrijskim oružanim snagama 1980. g. Ootovo u svim Hstovima bio sam predstavljen kao potomak „poznate austrijske porodice". Udamo je bilo, da šam vojnik drugačijeg kova od tipičnih komunističkih generala, da se očekuju promjene u jugoslavenskoj vojsci u pravcu evropskog ponašanja i napuštanja balkanskog mentaliteta i doktrina nametnutih komunizmom i autoritetom Tita. Na svakom koraku pokazivali su da me tretir^u izvan protokolarnih okvira. Kada sam u m^u 1982. g. bio postavljen za ministra odbrane, gene- ral Rajko Tanasković komandant TO Srbije upozorio me na diskusije u krugovima srpskog rukovodstva. Dovodilo se u pitai^e moje političko opredjeljenje - za kakvu sam Jugoslaviju ili drukčije rečeno, preispitivao se moj odnos prema Srbiji i njezinom viđenju Jugoslavije. Posebno ih je zanimao odnos prema dvjema pokr^inama: Kosovu i Vojvodini. Tana- sković je vjerovao da ih širi general Ljubičić, koji je nakon odlaska iz JNA izabran za predqednika Predsjedništva Srbije. Upoznao me je i s ne- kim ocjenama iz istih krugova koje su mi išle u prilog. Naglasio je poseb- no dva događ^a: izlaganje pred Titom i jugoslavenskim rukovodstvom na sjednici Savjeta za narodnu odbranu decembm 1979. g. u Karadoiđevu - ocjene, upozoreiqa i rizik koji sam preuzeo, a što je na sve ostavilo snažan utisak i kao drugo, sprečavanje da pobuna na Kosovu 1981. g. ne poprimi

prvi put je prekršen hepisani zakon prema kojemu dvije

Sada je situacija, međutim, takova da je ministar

Kruže

još vi-

U tom slučaju bi naimenovanje Mamule za ministra odbrane

Riječ je prije svega o jed-

široke i krvave razmjere, pri čemu je JNA očuvala ugled općejugosiaven- ske oružane sile iz Titovog vremena. Znalo se da sam, s već spomenutom grupom generala, iz Generalštaba neposredno rukovodio operacijom. Postojalo mi je sve jasnije da sam iskoračio na jugoslavensku poli-

tičku scenu i da ću morati ponijeti teret kojega nisam bio posve svjestan,

a još manje za nj pripremljen. Najmanje je to bio vojni teret, mnogo više

politički i psihološki. Vjerovao sam u jugostavensko socijalističko dru-

štvo. Uz svu kritičnost koja je u meni narastala nakon povratka s dužnosti vojnog savjetnika u Sudanu, početkom 1963.g. i bližeg promatranja Ijudi

iz samog vrha zemije, nisam vidio svu dubinu provalije koju je otvorilo

nekoliko zadnjih generacija rukovodioca u Federaciji i republikama još za Titova života, u njegovim poznim godinama. Poslije Tita, provatija je po- stajata sve dublja i to se gotovo dnevno moglo uočavati. Jugostavenski društveni razvoj se (Jogmatizirao, zatvorio za svaku izvaninstitucionalnu inicijativu, jednom riječju bio je zaustavljen. Takovo je stanje tr^ato du- go, 15 - 20 godina i doveto je do ozbitjnih tenzija koje su izbijale na sve strane. Ostala je Armija, ali načeta repubtičkim teritorijatnim vojskatna i nejedinstvenim sistemom komandovat^a oružanim snagama. Zajedinstvo oružanih snaga borit ćemo se s nacionalistima za vrijeme cijelog mog mandata. Vrijeme je pokazalo, da je naš uspjeh bio djetomičan.

O samoj funkciji ministra odbrane koja je post^ala aktualna Ljubi- čićevim odlaskom dana 15. tn^a 1982. g., vodili su se razgovori u drugpj polovini 1981. g. i početkom 1982. g. Iz Hrvatske su me izvijestili da su

od tri kandidata odabrali mene i im^u natnjeru da me predlože Predsjed-

ništvu. Druga dvojica bili su generali Bruno Vuletić i Dane Cuić. Tražila

se moja suglasnost. Odgovorio sam, da pronađu nekog drugog i poštede

me. Bilo mi je sada jasnije nego drugima o kojem i kakovom teretu se ra-

di i nisam bio siguran da ću ga moći podt^eti. Btinula me situacija u ze-

mlji kcjom nitko nije vladao. Odgovorili su mi, da će me ipak predložiti.

Mandatar vlade koja se konstruirala u maju 1982. g. bila je Milka Planinc

i ona je ustrajavala na prijedlogu. Tih dana me je na ulasku u Predsjedni-

štvo susreo Ra.if Dizdarević i rekao mi da su usaglašavali prijedlog člano-

va

nove vlade i da me oni iz Bosne i Hercegovine podržav^u. Čuo je da

se

ustručavam i upućr^e me tko će sve biti u vladi. Spominje Dolanca i

Mojsova. Kaže, da Planinc bez takvog tima ne želi preuzeti dužnost pred-

sjednika vlade. Zna, da me Kr^ger zove da sa mnom razgovara o rezer- vama koje imam. Tako je i bilo. Kr^ger me je uvjeravao da nema razloga da ne prihvatim dužnost, da su sve republike podržale prijedlog sastava vlade i da je već sve usaglašeno. Poznato mu je, da se sa mnom računalo već tada kada sam preuzeo dužnost načelnika Generalštaba. Molio sam ga da mi ostavi vremena da još jedanput sve preberem. Zbog procedure u

Skupštini trebao sam mu dati odgovor za dva dana. Savjetovao sam se s dvojicom biiskih prijatelja iz vojske. Biii su uvjereni, da će me Armija podržati. Javio sam se Miiki Planinc, a zatim i predsjedniku Krajgeru i saopćio im da prihvaćam.

General Ljubičić je moj izbor primio s odbojnošću. Čak je komenti- rao da sam na čudan način kandidiran. Njega o tome nije nitko pitao. Bio je napustio kancelariju 5-og ili 6-og maja i ključeve od kase poslao mi po pukovniku Ognjanoviću, iz kabineta ministra. Dužnost mi nije preda- vao. Dan ili dva prije izbora nove vlade u Skupštini, Ljubičić je došao u Ministarstvo i na koiegiju protestirao što ga se nije konzultiralo, štoviše čak niti vodeće generale u SSNO-u. Zaboravio je, da je samo prije neko- liko godina zbog konzultacija upravo tih generala tko bi mogao njega - Ljubičića zamijeniti, general Đoko Jovanić optužen za pripremu puča. General Dane Ćuić predsjednik SKJ, smatrao je da se trebalo predložiti više generala. Očito nije znao da je i on bio predložen. Ostaii članovi ko- legija su podržali izbor, većina čak vrlo iskreno.

o vJrmi/o - n/'ene s'tvarne

Ponovno je iz Njemačke došlo „upozorenje" o mogućem ponašanju

JNA. Kada je najavijen novi izbor viade Miike Pianinc, uoči !8. januara 1982. g. list „Handelblat" pod naslovom „Jugoslavija objavila rat javašlu- k u ' piše, da je Jugoslavija na nove polož^e istakla n^bolje i portretira četiri ključne ličnosti - Planinc, Dolanca, Mpjsova i Mamulu. List navodi

„Ključna Rgura je bez sumr^e Slovenac Stane Dolanc, političar

koji je sa svojih 58 godina već prošao n^važnije funkcije u najvišem par-

tijskom vrhu". Navodeći razloge zbog kojih Dolanc preuzima ministar-

stvo unutrašrqih poslova ističe

kojega će resor ministra unutrašnjih poslova Stane Doianca dobiti na zna- čč^u. Time što će za ministra odbrane biti naimenovan sadašt^i šef Gene- ralštaba admiral Branko Mamula - Srbin podrijetlom iz Hrvatske, Armija će u smislu bezuslovne pokomosti pokojnom Vrhovnom komandantu Ti- tu, biti depohtizirana. Mamula se smatra sposobnim oficirom, ali pripada

„osim toga, postoji još jedan razlog zbog

dalje

krugu jugoslavenskih oficira koji su više odani zemlji i partiji općenito i

utoliko će bitno porasti

uloge

nisu više „hksirani" za jednu određenu ličnost

ministra unutrašnjih poslpva".

Slovenija će se upravo tako ponašati prema JNA u čemu Dolanc nije bio bez u(^ela. Dolazila su tada, međuhm, i brpjna ohrabretrja kako Armi- ji, tako i meni hčno iz svih krajeva Jugoslavije. Predugo bi bilo iznositi

sve što je narod očekivao od Armije. Pretjerivato se i u nekim sluč^evi- ma tražiio da JNA uradi ono, što ona niti itko drugi u Jugoslaviji nije mo- gao uraditi. Kao i toliki drugi u tim danima, promiš^ao sam što nam je činiti ka- ko bismo pomogli da se zemlja izvuče iz krize. Sve što se moglo zakijuči-

ti bilo je, da su Ju&oslaviii neophodne refbrme i to bez oklijevanja, i da

JNA mora podržati snage koje su u njih spremne krenuti. Do ove točke nije bilo razlika između mene i nekoiiko n^biižih sugovomika iz vrha Armije. Razlike su nastajale kada smo stigii do pitanja, kako će se u tome ppnašati Armija. Stajao sam na stanovištu da JNA ne može ostati isključi- vo unutar kasarni, već da moi^a izaći na političku scenu. Povukao sam jednu historijsku paraieiu. Narodno-osiobodiiačka vojska Jugoslavije bila je najvažniji činilac narodno-osiobodiiačkog rata i među prvim dostignu- ćima avnojske Jugosiavije. U ratu za osiobođenje zemlje sve se kovalo u njoj i oko nje. Država, izrasia na njezinim pobjedama, nije se u novim međunarodnim odnosima u Evropi i svijetu još dugo po završetku rata mogia stabilizirati bez osionca na nju. Samo uvažavana vojna sila mogla je novoj državi garantirati mir na granicama, vjem i spokpjstvo građana. Uopće nije bilo sporno da su NOVJ u ratu i JNA poslije i^ega, osim same vojne sile, bili i prvorazredan poiitički taktor. Pokušaji da se negira poii- tička uloga JNA biia je, dakie, na historijskom iskustvu sasvim neprihva- tijiva. U najkritičnijim razdobljima izrastanja i stabihziranja nove jugo- slavenske zajednice, JNA je bila nezaobilazan vojni, ali i politički faktor. Kada Tita više nije biio, a zemlja se našla u procijepu različitih procesa, zabluda i interesa nikom pametnom i dobronarnjemopa nije se postavljalo

pitanje, da li će JNA biti politički faktor. Pa čak ni onom nedobronainjer- nom - njemu možda još i manje - ako ni zbog čega dmgog, a ono zbog straha da će Armija zaključiti, da joj je to jedini put i radi Jugoslavije, i radi same sebe. Postavilo se pitaqe: u kpjpj će mjeri Armija postati sa- mostalan faktor? U svakom slučaju, ona sama nije bila sposobna iješavati

nastale probleme. Ali mogla je stvorid uvjete kako bi ih iješavali kvalifici- r:mi i pošteni Ijudi, jugoslavenskog i socijalističkog opredjeljet^a. Naša politička razmišljai^a nisu izlazila izvan okvira refbrmi socijalizma u za- jedničkpj državi. Ovo je bilo dobro poznato. O tome mnogo kasnije jasno govori Anton Bebler civilni stmčqak za vojna pitaqa, kako ga jituliraju,

u intervjuu „Slobodnoj Daimaciji" od 28. aprila 19991. g. pod naslovom

„Slovenija nesvrstana":,JNA i dalje (^eluje u skladu s *MamulinoQi doktri- nom', zalaže se za pravi socijalizam i pokušava restaurirati poboljšanu verziju titoizma". Bilo je, međutim, potrebno zaključiti i ono kr^i^e:

nikakve nedorečene ustavne odredbe, nemoć i razvlašćenja zajedničke dr- žave po Ustavu iz 1974. g. ne bi nas sn^ele spriječiti u našoj nan^eri.

Počeli smo razmišljati što nas sve čeka na tom rizičnom putu i spre- mati se za iskorak, kada ocijenimo da je trenutak. Smatrali smo, da bi bilo važno otu^iti umirovljene generale. Oni su imali zapažen utjecaj na jav- no mnjenje u Beogradu i Srbiji, republičkim centrima i u Jugoslaviji kao cjelini. Generacije ratnih i poratnih rukovodećih starješina JNA bile su međusobno podijeljene još iz yremena odlaska generala Koče Popovića i Peke Dapčevića, crnogorskih generala - komesara, grupe Mihaila Apo- stolskog i Radovana Vukanovića, zastupnika „čvrste ruke" generala Ha- movića, Nenezića i samog ministra odbrane Gošnjaka, liberala generala Oreščanina, Borojevića i Dolničara, kao i pojedinaca - generala Pavla Jakšića i Gojka Nikoliša zbog neslaganja u vojnom konceptu izgradnje si- stema odbrane i odnosa unutar JNA i jugoslavetiškog društva. Nije moglo biti nikakve suradnje s generalima koji su iz JNA otišli po osnovama na- cionalizma - generali Rukavina, Bobetko i drugi. Titovim odlaskom bilo je sve više razloga da se zaborave stari spo- rovi. Odbrana osnovnih tekoviiia antifašističke borbe i najvrednijih do- stignuća socijalističke epohe i samog Titovog djela pokrenula nas je u ak- ciju da okupimo sve ratne i poratne rukovodeće gamiture i stvorimo zna- čajan oslonac jugoslavenskoj zajednici, posebno JNA za koju nije mogao biti dovoljan autoritet samo moje generacije, jedne od mlađih i mat^e po- znatih. Naše aktivne generaie upućivali smo na susrete s n^poznadjim generalima u mirovini - Kočom, Pekom, Hamovićem, Vukanovićem, Terzićem i drugima da im izlože zamisao, čuju mišljet^a i sugestije, Ge- ner^ Svetozar Oro načelnik političke uprave bio je veoma iniciiativan i dnevno je osmišljavao kontakte. Osim o krupnim temama, bilo je govora i 0 običnim, ^udskim potrebama. Tako je Koča u temeljitom i vrio iscip- nom razgovoru s generalom Danom Petkovskim tražio, da ga prevedemo na vojnu mirovinu i da dobije vojnu - generalsku ličnu kartu. O^bno sam se susretao s Pekom, Savom Ddjevićem, Veijkom Kovačevićem, Gojkom Nikolišem, Radom Hamovićem, Viadom Janjićem - Capom, Mi- hailom Apostoiskim i druginra. S nekima sam se dopisivao. Onima u po- odmaklim godinanaa i zdravstveno oronuhma slah smo hječnike specija- liste iz VMA (Capi u Dubrovnik, Koči avionom u Sloveniju kada mu je pozhlo ! morah ga prebacih na VMA). Htjeh smo, da ovi zasiužni jugo- slavenski generah oqete da i nadalje pripadaju Armiji koju su vodili u ra- tu, gradih u miru, da su jpj i dalje potrebni i & su u njoj uvaženi. S k ^ najviših ratnih kadrova - korpusnih i armijskih komandanata i n^viših vojnih statješina poratnih generacija pripremah smo tokom druge poiovine '84. g. i održah početkom '85-te povodom 40-te godišnjice po- bjede nad fašizmom. Dvodnevni sastanak sa širokim odzivom, smišlje- nim vpjnim i pohtičkim sadrž^ima rasprave, imao je izrazito snažan od-

jek u jugoslavenskom društvu i oružanim snagama. Skupovi istog ciija i siičnog sadržaja održani su i u većini republičkih centara, istovremeno i u sjedištima komandi armija, kao i s momaričkim kadrovima u Splitu, a va- zduhoplovnim u Zemunu. Uspostavila se komunikacija aktivne vojne gamiture i svih prethod- nih. Kao rezultat, pojavile su se brojne inicijative od n^šireg jugoslaven- skog političkog i odbranbenog znač^a. Teorijsko oblikovanje našeg isku- stva NOR-a i izgradr^e omžanih snaga dobilo je jak potic^. Javijaju se pojedinačni, ah i gmpni institucionalni programi. Izvomo su raspravljena mnoga, dugo vremena spoma pitarija posebno aktualizirana poslije Tita - sremski iront, „uništena srpska mladost", proboj ili zaobilaženje srem- skog &onta južno od Save, prerano iii prekasno fbrmirar^e 1. proleterske brigade i povlačenje iz Srbije i dmgo. Došlo je i do snažnog porasta ugleda JNA. S jedne strane, poziva je se, da se aktivnije uključi u raz^ješavanja jugoslavenske krize, a s dmge strane, zazire se od trjezinog ponašanja. Hh'atska emigrantska štampa, n^organiziranija izvan granica Jugosiavije, podržana od evropskih i ame- ričkih antijugoslavenskih i antikomunističkih medija pokreće pravu ofan- zivu da ukaže na opasnosti od JNA i razobliči t^ezine vodeće iičnosti. Po- vremeno se javljaju i dmgi emigrantski listovi - srpski, slovenski, alban- ski ali slabije organizirani i s manje u^ec^a.

II

JNA PREDIZAZOVOM UNUTARNJIH NEMIRAI SUKOBA

7. O pcf

M ra^cć7:'w/eMq/ zew!(/f

JNAj teritorijalnu odbranu trebalo je pripremati za moguće unutar- nje nemire i sukobe. Njihova organizacija, oprema, obuka, doktrina upo- trebe - taktika naročito, bila je zasnovana na odbrani zemtje od vanjskog napada velikih vojnih grupacija. Takova opasnost nije hila nestata, ati sU razgovori i pripreme za razoružanje u Evropi bili u toku. Narastala je mo- gućnost unutamjih nemira u zemlji i, u takvim sluč^evima, intervencije izvana. Na to su nam neposredno ukazivala iskustva iz Hrvatske 1971. i Kosova 1981. g. Trebalo je probuditi osjećanje i budnost za takav mogući razvoj u Jugoslaviji. Govoriti o unutamjim sukobima bila je jeres, jugo- sl^ensko rukovodstvo nije bilo spremno da je čuje. Javnost nije bila ni minimalno pripremljena. Sredstva javnog infbrmiranja budno su pratiia svaki ma i n^manji nagovještaj za pronijenama u omžanim snagama i podvrgavala ga sumnjičenju. Neki su to činil otvoreno, dmgi posredno prenoseći što ovi pišu, nekad i kritizirajući ih, ali se prašina uvijek vitlala. Repubiike su biie najmanje spremne raspravijati o biio čemu što bi moglo značiti promjene unutar omžanih snaga. Bile su postigle toliko utjecaja na organizaciju i komandovanje omžanim snagama, da bi svaka promjena bila na njihovu štetu. Za nas je biio vrlo važno saznanje o stanju među starješinskim ka- drom, posebno visokim vojnim starješinama. Procjena informiranosti

staiješina o stvamim prilikama u zemlji s kraja 1982. g. ozbiljno nas je upozorila. Vjera u monolitnost Partije i zemlje zasljepljivala je ne samo običng Ijude nego i visoki rukovodeći kadar. Samo najmisaoniji među nji- ma shvaćali su što bi se moglo dogoditi u slučaju da zemlja uđe u rat - zahvaćena unutamjim nemirima i vaidskom intervencijom. Većina je vje- rovala u pozitivno ponašanje vodećih Ijudi u Federaciji, republikama i po- krajinama. Stvarao se privid da bi komiteti za općenarodnu odbranu i dru-' štvenu samozaštitu pod neposrednim rukovodstvom SKJ bili u stanju pre- mostiti poremećaje u funkcioniraidu vlasti. Tek u intimnim kmgovima moglo se ponešto čuti. Služba vojne bezbjednosti povremeno je dopirala d^t^ovih ocjena. Njezine ocjene uvijek oslikav^ući cmu stranu raspo- ložei^a u JNA, bile su stereotipne. Naviknuti na takve ocjene Službe bez- bjednosti, staiješinama na komandnim dužnostima otupio je instinkt da uoče ono pravo što upozorava na ozbiljne probleme i istinska kretanja. S dmge strane, Služba bezbjednosti se bpjala otvoriti stvaran problem kada bi ga osjetila. Različito su se razumijevala moja ohrabrivanja i podrška koju sam u tom smislu pmžao, od pre^erivanja do ocjene da sam sa svo- jim mandatom prolazan, a što poslije idco se istrče. Imali su za sobom du- go iskustvo i ne malo sluč^eva kada su platili „prerano kukurijekai^e". General dr Sreten Čupić, kada smo obojica bili u mirovini, prepričao mi je razgovor među visokim staiješinama u Komandi I. armije u Beogradu poslije jednog mog izlaganja - čudilo ih je, „odakle ovom čovjeku toliko hrabrosti". Služba bezbjednosti JNA nije se sinjela miješati u civilne s^ukture, posebno ne u mkovodstva. Samo kraće vrijeme nakom odlaska R:^ovića, general Ivan Mišković načelnik Službe vojne bezbjednosti bio je dobio od Tita šira ovlašćei^a, što je brzo platio, s pravom ili bez prava - ne ulazim u to. Međutim, to se iskustvo zapamtilo. Dolaskom ge- nerala Dane Cuića za načelnika Službe bezbjednosti sva ovlašćenja izvan vojske su dokinuta. Nama u JNA, konkretnije meni koji sam kao ministar rukovodio i bio odgovoran za ponašaiqe vojne službe bezbjednosti, posta- vilo se pitai^e kako doći do relevantnih infbrmacija. Poslije Tita, SDB Ju- goslavije više ih nije imala. Republička rukovodstva nisu propuštala in- fbrmacije u Federaciju kada bi ove otkrivale ozbiljne probleme u republi- ci, pogotovu rukovodstvima. Mogao bih navesti brojne prindere manipu- lacija n^važnijim informacijama. Spomenut ću samo dva. Stane Dolanc kao ministar unutrašnjih poslova i mkovodilac državne službe bezbjedno- sti u vrijeme pripreme Olimpijade - Sar^evo '84. nalazi u SDB Bosne i Hercegovine Ijude ili čovjeka koji mu d^u podatke, da se predsjednik Olimpijskog komiteta Branko Mikulić bavi nezakonitim radnjama i izvia- či ličnu korist iz uvoza opreme i sredstava za Otimpijadu. Dolanc pokreće mehanizam Mikulićeve odgovomosti, a ov^ oštro uzvraća. Neće ni da čuje o bilo kakovoj odgovomosti, nego postavlja pitaide odakle Doiancu

informacije jer ih služba bezbjednosti Bosne i Hercegovine zvanično nije dostavila. Vlada Milke Planinc po nalogu Predsjedništva SFRJ formirala je komisiju da ispita zakonitost posiovanja Olimpijskog komiteta. Utvrđe- no je, da se u svemu radiio strogo po zakonu. Izuzetak je bio upućivanje milicije BiH da preuzme pratnju roba od granice SFRJ preko Slovenije i Hrvatske do Sarajeva, zašto nije tražena dozvola SUP-a navedenih repu- blika. Zajedno s Milankom Renovicdm predsjednikom Predsjedništva BiH i Matom Andrićem ministrom unutrašnjih poslova BiH bio sam od- ređen da raspravimo slučaj i smirimo sukob Dolanca i Mikulića. Slučaj je raspravljen i skinut s dnevnog reda, ali ne i sumnja u ponašanje Savezne uprave državne bezbjednosti. Javnosti je nešto više poznat slučaj Pavia Gažija ministra unutra- šnjih poslova Hrvatske. Bio sam uvučen u ov^ siuč^ i doživio sam, da me rukovodstvo Hrvatske teško osudilo za podršku i sumnjive veze izme- đu JNA, mene lično i vojne službe bezbjecdnosti s Gažijem. Od Gažija smo primili depešu s optužbama na račun hrvatskog rukovodstva, Jure Biiića posebno, da spremaju politički udar. U depeši je za Juru Bilića na- veo, da se ovaj za vrijeme posjete Sibiru u razgovorima s Rusima ponu- dio na nedvosmislen način. Depeša je bila naslovljena na mene, kao pr- vog i Dolanca, kao drugoga adresanta. Bio sam iznenađen da je depešu naslovio na mene, a ne na Lazara Koliševskog predsjednika Savjeta za zaštitu ustavnog poretka, s obzirom da se Dolanc nalazio u posjeti Tur- skoj i Bugarskoj. Sve što sam mogao učiniti bilo je da upoznam Kolišev- skog i da informaciju do Dolančevog povratka ne prenosimo dalje, a onda reagiramo prema zajedničkom stavu. Koliševsld je s infbrmacijom upo- znao Vjdoja Žarkovića, a ov^ ostale čianove Predqedništva. Saznaio je rukovodstvo Hrvatske i postavilo pitaqe zašto je depeša posiata meni od- nosno JNA, a ne Koiiševskom. Z^edno s JNA stavijen sam na optuženič- ku kiupu prije nego što sam biio što uspio razjasniti. U optužbe Gažija, da se priprema državni udar nisam vjerovao. Biie su suviše naivne, udari se ne priprem^u i ne izvode na način kako ih je predstavio Gaži. Biiićeva suradnja s Rusima odudaraia je od osnovne iinije optužbe da je udar pod zapadnim u^ec^em. Očito je Gaži pisao u uzbuđenju siuš^ući neobuzda- ne napade na Federaciju - u PredsjednišA'u, CK-u, Saboru Hrvatske. Biii su se vremenski zgusnuii, pa ga je uhvatio strah da će događaji preteći bezbjednost za koju je odgovarao. Sasvim sam razumio dobronamjemost Gažija, aii u postojećim odnosima u Federaciji i repubiikama ona nije mogla proći bez oštre reakcije. Hrvatsko rukovodstvo nije propuštaio priiiku za razračun s nama u Federaciji, aii i međusobno, jer je odnos prema Federaciji varirao među grupama. Gaži je bio izveden pred saborsku komisiju, oduzet mu je man-

dat ministra unutrašnjih poslova i bio je umirovljen. Isključen je iz CK SKH, a zatim i iz članstva SK. Optužili su ga, da je surađivao s mađar- skom obavještajnom siužbom posredovanjem jednog Mađara, viasnika privatne kompanije u Beču, a koja je radila s „Podravkom" iz Koprivnice gdje je Gaži nekada bio direktor. U progonu Gažija isticao se Mika Špi- Ijak, čiji je sin Vanja bio pred hapšenjem zbog maiverzacija u INI, o če- mu je podatke posjedovala Služba unutrašnjih poslova Hrvatske. ŠpHjak je bio predsjednik Predsjedništva SFRJ, a zatim predsjednik CK SKH i imao je u svojim rukama sve mehanizme za progon Gažija. G ^ija se ipak nije uspjeip strpati u zatvor. Za to nije bilo argumenata, kao ni za poHtič- ku i moralnu diskvalifikaciju, što bi bilo još teže od zatvora. Za vrijeme vježbe u Makedoniji na mene se vršio snažan pritisak. Vježbi su prisostvovala državna i partijska rukovodstva Federacije i repu- blika. Iz Hrvatske su bili Milutin Baltić predsjednik državnog i Josip Vr- hovec predsjednik partijskog predsjedništva i Mika Špiljak predsjednik Predsjedništva SFRJ. Tokom vježbe, za vrijeme pauza i po završetku nisu se dali „skinuti". Bilo je aluzija i na pokretanje postupka za moj opoziv s dužnosti ministra, s obzirom da sam predložen iz Hrvatske. Znao sam da to ne mogu učiniti. Odnosi u Federaciji bili su isprepleteni različitim inte- resima, da su i imali tu moć nisam imao namjeru popuštati. Bilo je više nego očito, da se radi o razračunu grupa za i protiv Gažija, sve drugo bila je forma i licen^eije. Odbio sam svaku da^nju raspravu i oni su razumje- li, da JNA i ja lično čvrsto stojimo na objema nogama i da se nemamo na- n^rupovjjati. I poslije odlaska Gažija nastavljeni su pokuš^i da se JNA zarati s rukovodstvom Hrvatske. Odnosi sa Slovenijom bili su duboko poremeće- ni već nakon XIII kongresa SKJ i sukoba oko koneepcije općenarodne odbrane. Sukobi će se samo pojačavati slijedećih godina i u 1987. i 1988. g. doživjeti vrhunac. Služba državne bezbjednosti se postarala da se to dogodi i s Hrvatskom. Beogradska sredstva javnog inlbrmiranja - „Politi- ka" i Radio Beograd - u sluč^u ubistava vojnika u Paraćinu optužila su JNA, da je nesposobna kontrolirati svoje unutrašnje odnose i zaštiti vojni- ke te postavila pitarje, koliko će tek biti sposobna zaštititi zemlju od na- dolazećeg nacionalizma. Rukovodstvo Hrvatske - Ante Marković i Stan- ko Stcjčević podržavali su JNA u toj i drugim prilikama. Zdravko Mustać načelnik SDB u federalnom ministarstvu unutrašrgih poslova „zabunom" šalje podatke naše obavješt^ne službe u Zagreb i oni dospijevaju u ruke Markovića i Stojčevića, a riječ je bila upravo o rgima. Te je podatke naša služba bila dobila od jednog stranog obavještajca koga su pratile sve slu- žbe: republičke, pokrč^inske i naša armijska i sve što se od tijega saznalo bile su obavezne dostavljati SDB-u SFRJ, ali isključivo za i^ezinu upo-

trebu. Da li su se te obaveze držaie i druge službe ne znam, vjerujem da nisu. Da sam znao za navedenu informaciju ne bismo je proslijedili. Ad- miral Stane Brovet učinio je to rutinski, kao što je činio i s drugim inibr- macijama te vrste. Materijal nije posebno teretio dvojicu rukovodiiaca iz Hrvatske, naročito ne politički. Upravijena je u Zagreb s namjerom, da im se pruži dokaz da ih armijska služba prati, a to znači da sam umiješan i ja iično, i da se pridruže napadima štampe u Beogradu. Stojčević mi je po- slao materijal, razjasnio sam sluč^ s Brovetom i otputovao u Zagreb. Vr- lo brzo smo se Stojčević, Marković i ja složili da je riječ o podvali i naši odnosi su ostali nenarušeni. Ponašanja SDB-a govorila su više od bilo kojeg drugog segmenta državmh funkcija kamo su zapravo dospjeli odnosi u Federaciji, među re- publikama i odnosi s JNA. Armiji se još uvijek n^više vjerovalo, ali me- šetarenja oko t^e i njezino potkopavanje bivalo je sve očitije kako se kri- za razvijala - prodorom nacionalizma u Sloveniji i Hrvatskoj, strahom od srpske hegemonije polovinom '80-ih, a naročito poslije VMI sjednice CK SKS. Mi smo u JNA morali izvući zaključke i ne dozvoliti da nas drže u zabludi i navedu na tanak led. U ličnitn odnosima rukovodećih Ijudi i naj- boljih operativaca u službama obavljala se razn^ena infbrmacija: kupova- lo i prodavalo. Ipak se do pravih i pravovremenih inlbrmacija doiazilo vr- lo teško. Isti je sluč^ bio i u suradnji sa stranim obavješt^nim službama. Formalno je sve išlo preko SDB-a Federacije, a u stvari su repuMičke službe radile neposredno. JNA je morala imati uvid u cjelinu na tqu reie-" vantnih podataka. Nama je bilo potrebnije nego drugima da znamo s čim se u zemlji i na granicama možemo sresti. Nismo žaiiii truda da se preva- ziđe zatvorenost republika prema centru države. Bio je to Sizifbv posao. Blokada prema Federaciji bivala je sve veća kako se sukob među republi- kama širio i poprimao razmjere nacionalnih neprijateljstava. Ne mogu ulaziti u ulogu službi državne bezbjednosti u narastanju ju- goslavenske krize, pa sve do razbijanja zemlje i rata koji će se voditi četi- ri godine. Siguran sam, da su otie bile od većeg značaja i nose više odgo- vomosti nego što smo to do sada uspjeli saznati.

2. M

odčraue, orgamzac^: t

^oMtaMdovat^M orMŽan:?n .ywagawa

Budući da nismo bili spremni suočiti se s realnošću situacije koja je nastajala, bili smo prisiljeni raditi ono i onoliko koliko je društvo, njego- ve vodeće strukture i saznanja visokih statješina JNA moglo akceptirati.

Odlučili smo otvoriti problem širih i^anrednih priiika u zemlji podudar- np s vojnom intervencijom izvana. Locirali smo moguće okolnosti na ju- goigtpčno vpjište (JIV)^ gdje su nedavna iskustva s Kosova mogla poslu- žiti kao model prirnjenljiv i na ostale dijeiove zemlje, u kojima bi se mo-

gli dogoditi slični nacionalni ili socijalni nemiri. U komandno-štabnu rat- nu vježbu nazvanu „Sloga *83." uključili smo federalno državno i partij- sko rukovodstvo, rukovodstva republika Srbije, Makedonije i Cme Gore i pokr^ine Koseva kao neposredne sudionike, rukovodstva ostlaih repubh- ka kao posrednike i sudački aparat. Komande r štabovi JNA i TO na JIV-

u radili su po planovima za takvu ratnu varijantu, a Generalštab i Mini-

starstvo odbrane shodno svojim ulogama u štabu Vrhovne komande. Pri- premljenim elaboratom za vježbu, osnovnom situacijom i presjecima po etapama rata uveli smo učesnike u ozbiljne probleme. Napadač je prešao granicu, probijao se napadnim klinovima u dubinu teritorije, vazdušnim desantima i masovnim udarima avijacije prekrio veći dio jugoistočnog vojišta, a nacionalističke pobune izbile su u nekoliko rejona. Neki od uče- snika, koji su imali šire ratno iskustvo kao Cvijetin Mijatović na prinijer, shvatili su našu pravu narnjem i davali nam po&šku. Dmgi su nas upozo- ravali da ne odemo predaleko. Posebno kada se radilo o lociranju rejona pobune, proglašavanju vanrednog stanja i upotrebe omžanih snaga u li- kvidaciji žarišta. Samo su republike i pokr^ine imale pravo davati pcjene bezbjednsoti na svom podmčju. Sve dmgo bila je uzurpacija njihovih

ustavnih prava, a ukoliko to radi JNA i neposredna opasnost po ustavni poredak zemlje. Malo se tko zabrinuo zbog gubitka kontrole nad dijelom teritorije, problemima mobilizacije, manevra snagama i ratnim rezervaina

u nastalim uvjetima. Otvaraio se i pitanje dobro poznato u Generalštabu -

previše rezervi Ijudstva, hrane, goriva i dmgih materijalnih dobara u Vpj- vodini, Slavoniji i još nekim dijelovima zemlje, a premalo u Makedoniji, Cmoj Gori, južnoj Srbiji. U jednom času, kada su cestovne i željezničke komunikacije dolinom Morave i preko Kosova bile prekinute i Makedo- nija ostala odsječena od centralnih dijelova zemlje, pred neizvjesnošću unutarnjih nemim i sukoba, prekinuli smo vježbu. Bilo bi previše da se odjednom sve provari, ali smo istakli dovoljno problema da možemo le- galno raditi na unapređenju priprema u JNA, TO i odbrani zemlje u iz- vanrednim prilikama. Poslije izvršenih analiza vježbe pred skupom najviših rukovodilaca zemlje i omžanih snaga izvukli smo zaključak, da je neophodno unaprije- diti cjelokupan sistem ONO za djelovanje u složenim uslovima napada spolja i unutamjih nemira u zemlji. Kako se radilo o svježim iskustvima nacionalističke pobune na Kosovu i već dmgoj godini produbljene soci- jalne krize, nije bilo teško prihvatiti opći zaključak. Mnogo je teže išlo s

promjenama koje je bilo potrebno učiniti u oružanim snagama da bi se postiglo jedinstveno komandovanje i iz i^ega iskijučiia repubiička rukp- vodstva. Problem je suviše duboko zadirao u ustavni sistem zemlje i bilo je preambiciozno da na zakijučcima jedne štapske vježbe nametnemo sa- veznim i republičkim rukovodstvima novi sistem rukovođenja i koman- dovanja oružanim snagama. Bit če nam potrebne tri godine da bismo uspjeli, ali ni tada do kraja. JNA i TO će se postepeno osposobljavati za rješavanje krizne situa- cije u zemlji. U dvije godine formirani su tzv. gotovi bataljoni spremni odmah stupiti u borbu. Bilo ih je ukupno dvanaest. Bataljoni vojne poHci- je su brojno ojačani, bolje naoružani i opremljeni. Bilo ih je po dva u sva- koj armiji i tri u SSNO-u, ukupno devetnaest. Od pitomaca vojnih škola i akademija organizirani su i obučavani četni i bataljonski sastavi za dej- stva u protudesantnoj odbrani i kriznim situacijama. Organiziran je brz vaz:dušni transport i ubrzano su građeni pomorsko-desantni čamci i bro- dovi za intervencije duž obale i na otocima. Helikopterima su uvježbavani taktički desanti, uz vatrenu pripremu i podršku. Počela je proizvodiua i na- bavka posebne policijske opreme i borbenih sredstava za ulične borbe ka- ko bi se kontrolirali iskrsii nemiri. Proširen je i modemiziran centar za di- verzantsku i protudiverzantsku obuku kroz koji je godišnje proiazilo stoti- ne starješina, vojnika na ugovorenom roku i rezervnih vojnih obveznika. Najsporije je išlo s^oktrinorh, posebno taktičkom upotrebom nave- denih i svih drugih sastava. Radilo se o oportunizmu - da se otvoreno ne pokaže da se spremamo na unutr^nje sukobe. Tada to nitko nije htio ra- zurnjeti. Živjelo se u uvjerenju da unutrašiiji sukobi širih raztnjera, pogo- tovu građanski rat, u kojima bi morala sudjelovati JNA naprosto nisu mo- gući. Baš naprotiv, naišli bismo na osudu Armije, koja, kao da se pripre- ma za vrio sumnjive zadatke. JNA se sve vrijeme sunuijičija, a u drugpj polovini '80-ih direktno i napadala, & je pobjegla ispod kontroie društva i da svojim neustavnim ponašanjem prijeti. Prioritetno iješenje koje smo morali tražit! biio je komandovai^e te- ritorijalnom odbranom (TO). U koncept općenarodne odbrane bila je ugrađena ideja nacionaine - repubiičke vpjske, teritorijaine odbrane. Na iskustvu Hrvatske 1971. i Kosova 1981. g. vidjelo se da, u slučž^u ozbilj- ne unutan^e krize TO može biti upotrebljena protiv zajedničke države i njezine vojske. Kao neposredan zadatak nametalo se potčiiuavanje jedin- stvenoj komandi oružanih snaga na svim razinama, a ne jedino Vrhovnpj kpmandi. To je značilo isključiti republička rukovodstva iz sistema ko- mandovanja oružanim snagama i oružanom borbom. Četiri jedinstva stra- tegije odbrane: jedinstvo ratišta, oružanih snaga, oružane borbe i svih vr- sta otpora i jedinstvo komandovanja, nisu mogla biti spoma.

U rgpjnbKkama nije bilo spremnosti da se odreknu svoje vojske. Upravo to se smatraio veiikim dostignućem nacionaine - državne suvere- nosti republika. Tražiio se da TO bude naoružana kao i JNA, modemom i teškom ratnom tehnikom. TO je brojno bila veća od ratne JNA. Biii smo

već stigii do rasprava da ii u TO organizirati divizijske i korpusne sasta- ve. Dakle, do potpuno dviju uporednih vojsM. Nama su se postavijala oba aspekta - i politički i vojni - komandovai^a i rukovođenja oružanim sna- gama. Poiitički je dovoljno objašnjen i on će se u međunacionainom ratu 1991 - 1995. iskazati na tako očevidan način, da nema potrebe za dalj- njim dokazima. Načelna potčinjenost TO Vrhovnoj komandi nije ništa znhčila, najmanje je osiguravala jedinstveno komandovanje svim oruža- nim snagama zemlje. Na strategijskom i operativnom nivou organizirala

se suradnja i sadejstvo, a na taktičkom nivou - potčinjavanje teritorijainih jedinica, ako dejstvuju u zoni odgovomosti taktičkih sastava JNA. Štabo-

vi TO ni tada se nisu potčiiijavali komandama JNA. Da su anđeli, koman-

danti dviju uporednih struktura^vojski na istom prostom, ne bi mogli be-

nevolentno, pravovremeno i uspješno organizirati suradnju u ratnim uvje- tima kod stalnih prornjena borbene situacije, popuštati jedan dmgome i prepuštati komandovat^e. Uza sve to, zakonom o ONO i strategijom om- žane borbe koje je usvojila Skupština odnosno Predsjedništvo SFRJ bilo

je

prgdviđeno da snagama na privremeno zauzetom teritoriju (PZT), a to

je

u radikalnoj ratnoj varijanti mogao biti veći dio države, komandnju šta-

bovi TO potčinjeni republikama, a preko ovih Vrhovnoj komandi - Pred- sjedništvu. Sjećam se posjete načelnika Generalštaba Velike Britanije ko-

ji mi je, nakon našeg tmda da mu u poduljem izlaganju objasnimo si-

stem ONO, postavio jedno vrlo jednostavno pitanje: ,J(dco^admirale mi- slite da ćete upravljati i komandovati tim složenim sistemom?" Profesio- nalnom vojniku bilo je jasno da naš sistem komandovai^a ne bi izdržao

iskušenja rata, sve da se i nisu umiješala politička pitanja i međunacional-

ni odnosi.

Stvarao se i krijumčario i treći dio vojne organizacije, kojeg su neke republike pod svaku cijenu htjele izvući ispod kontrole Vrhovne komande

-

Predsjedništva SFRJ, uz n^različitija obrazložei^a. Do pojave je najpri-

je

došlo u Hrvatskoj 1971. g. - tzv. omladinski odredi. General Srećko

Manola, tada komandant TO Hrvatske twdio je da nema potrebe da se omžane snage opterećuju omladinskim odredima. Njih, za različite lokal- ne zadatke, može drganizirati svako selo, naselje, mjesna zž^ednica. Smi- sao je bio da preko stmkture TO, ovi sastavi ne budu uppće pod Vrhov- nom komandom oružanih snaga negd pod neposre&om repubhčkom kp- mandom. Argumenti generala Manole bili su odbačeni jer je 1971. g. bilo više nego jasno na što se cilja, tako da to nije moglo promaknuti ni vpjsci.

ni drugim snagama u Jugoslaviji suprotstavljenim hrvatskom nacionali- zmu. U Sioveniji stvari s tzv. narodnom zaštitom nikad nisu dovedene do kraja. Slovensko rukovodstvo upomo je tvrdilo da narodna zaštita nije na- oružana odnosno da je naomžana lovačkim puškama i sličnim omžjem i da s milicijom, posebno u graničnom podmčju, može obavljati poslove pogranične kontrole un^esto tzv. prostome strukture TO. Prostoma struk- tura TO je dio omžanih snaga i ujezina upotreba ima pohtičke imphkacije

u zemlji i kod susjeda u inozemstvu. Daljnje objaši^enje je prolazilo od wlo pozitivnih iskustava iz NOR-a s narodnom zaštitom u okupiranim podmčjima Slovenije.

U dokumentima XIII kongresa SKJ zabilježena je moja vrlo oštra rasprava s Francom Popitom predsjednikom Komisije pri CK SKJ za ONO i još nekim slovenskim vodećim komunistima o cjehni koncepcije ONO i posebno, o narodnoj zaštiti. U kongresnoj deklaraciji ona nije uspjelunaći mjesta. Nikad dozvoljena, bez ustavnog statusa i regulative u važećim zakonima o općenarodnoj odbrani, narodna je žaštita organizira- np dočekala rat 1991. g. Prethodno naomžana, a već od početka obučava- na za oružanu borbu u ovom je ratu bila iskorištena protiv JNA. Na deta- Iju narodne zaštite mpže se naći jedna od znač^nih potvrda odluke slo- venskog mkovodstva, onog socijalističko-komunističkog, o otcjepljenju,

u krajnjem slučaju, uz upotrebu vojne sile. Vojni aspekt izmjene sistema komandovanja proizlazio je iz studije

vježbi i provjera vojno-ratnih planova u 1981. i 1982. g. Vrlo oštro su se isticala dva problema. Prvi, da li ćemo agresiju, pogotovu iznenadnu, ko-

ja je uvođer^em novih strategijskih doktrina postč^ala sve opasnija, moći

prihvatiti gotovim snagama - mimodopskom armijom. Bilp je jasno da ratne snage ne možemo dpvoljno brzo mobihzirati, razyiti i pripremiti ^ izvrše tzv. strategijski prihvat, prime prvu bitku. Odgovor ha ov^ pro- blem uvjetovao je cjelinu strategije naše odbrane i doktrinu vođenja om- žane borbe. Zaključenpje, da &ontalni i kombinirani oblikborbe nećeino momjnimjenjivati u početnom periodu rata, kada je on n^prin^ereniji. Rečeno običnim riječima - nećemo moći voditi borbu pd Mme^anice, a da ne napustimo veliki dio prostora. Mobilizaciju i razvpj snaga morat će- mo vršiti u najtežim uvjetima prvog udara i prodora grupacija agresora i mobilizirati se od &onta i s prvog pojasa odbrane unazad. S obzirom na dubinu prostora„ternpo i dubinu napada suvremenih vpjnih smpacija. to bi bilo gotovo bezizgledno. Proizlazilo je, da bismo i partizanski oblik oružane borbe piorah razvijati u najnepovoljnijim okolnostima, bez o^onca na dejstva ošnovnih i najbolje naomžanih fbrmacija oružanih snaga koje ne bismo uspjeli mobilizirati. Novi modaliteti vojnog inter- vencionizma i strategijski modeli agresije polazili su od namjere da kr^-

t^i^i^hod rata približi se t^egovom počeku. Težnja, da se odmah prvom bitkom odlučujuće utječe na ukupan ishod ratnog procesa bili su doveli našu koncepciju, strategiju i doktrinu odbrane pred najozbiljniji izazov. Ona je u svojoj osnovnoj pretpostavci polazila od sasvim suprotnog - produženog rata u prostoru i vremenu, koji bi odgovarao masovnoj ornža- noj borbi i otporu, n^primjerenijem korištenju prostora i oblicima borbe koje smo pripremali - strategiji kombiniranja svih iaktora rata, oblika i sredstava oružane borbe. Bili su to više nego dovoljni razlozi da preispitamo ukupnost vpjnog sistema i strategije odbrane i na općim osnovama koncepcije ONO dogra- dimo ili mijenjamo važeća iješer^a. Drugi, da bi se strategijski nivo vođenja oružane borbe izgubio u mnoštvu operaeija što bi ih izvbdila armija u ratu. Ocijenjeno je, da bi se na čitavom ratištu izvodilo i do deset operacija istovremeno, mčun^ući na napad samo jedne grupacije - NATO ili VU. U sluč^u„isturene od- brane" druge vojne grupacije na našu teritoriju, dakle pri agresiji i s d^ge strane, moralo bi se izvoditi još pet do šest operacija. Svejii se one mora- le objedinjavati u Vrhovnoj komandi, što bi bilo nemoguće. Konstatirali smo, da je neophodno uvesti strategijske nivoe komandovar^a i rukovo- đenja na vojištima. Vojišta su se vrlo lako uočavaia, kako u geostrategij- skom pogledu tako i po giupiranju snaga jednog i diugog bloka na prav- cima koji su vodiii u našu zemiju ih preko naše zemLje k dubijim ciljevi- ma na evropskom, sredozemnom i bhsko-istočnom ratištu. DaLLsmo za- datak Generalštabu i izložili pravce mogućih iješei^a. Na zadatku se radi- lo više od dvije godine. Konačne odluke donijete su početkom 1987,. g. Trebalo nam je više od godinu dana da uvjerimo Predsjedništvo SFRJ, predsjedništva republika i pokrajina, rukovodstvo CK SKJ - posebno Po- pitovu komisiju za općenarodnu odbranu, Vpjni savjet i Savjet narodne odbrane, umirovljene generaie s važnih ratnih i poratnih iunkcija da nam pomognu da se razjasne i prihvate nove stnikture R i K reorganizacije oružanih snaga (korpusne i brigadne organizacije uinjesto divizijske) i u drugim važnim poslovima kpji su bih pred nama. Odluke su donijete uz mnogo lobirai^a. Tada već ništa nije prolazilo bez pripremijene podrške. Dvije^u repubhke Slovenija i Bosna i Herce- govina izgubile komande armija. Cma Gora nije imala armiju, ah je sa- mostalan kprpus u Titogradu bio u sličnom statusu. Njegovo potčinjava- nje komandi vpjišta u Skoplju, a ne u Beogradu naišlo je na otpor. Na sve strane izražavala se otvorena sumnja u naše prave nainjere i ciljeve. Jugo- slavenski etnički problemt su se zgušnjavah, a zemlja prolazita kroz du- boku ekonomsku i dmštvenu krizu. Nisu nas razumjeli čak ni oni, od ko- jih smo to pon^prije i ponajviše očekivali. Pronalazih su se raziičiti moti-

vi

da nas zaustave, sve do pitanja osobne zavisti. liustrirat ću to prepi-

skom* između generala Nikole Ljubičića člana Predsjedništva SFRJ, naj- kompetentnijeg u Predsjedništvu za vojna pitairja i mene, kao ministra odbrane, iz septembra 1986., kada se novo iješenje organfzacije oružanih snaga bilo već našlo i objašnjavalo strukturama vodećih Ijudi u Federaciji i republikama.

Pokraj svih vojno-strategijskih argumenata, osnovni problem koga smo novom organizacijom R i K oružanim snagama h^eli riješiti bio je društveno-političke naravi. Nacionalizam je kao paprat bujao na sve stra- ne. Vrlo izrazito u Sloveniji, a tek nešto kasnije, otvoreno i u Srbiji. U Hrvatskoj prikriveno i ustrašeno porazom u 1971.g. vrebao je ozbiljan za- plet u Jugoslaviji, da bi izbio u prvi plan. Smatrali smo, da u takvim okol- nostima, a one su vremenom mogle biti samo gore, vojno-strategijsko grupiranje ne bi se smjelo poklapati,.s republičkim granicarna. Već smo ranije bili donijeli intemu odluku da komandanti armija u armijama čije

su

se zone odgovomosti poklapale s granicama republika ne bi smjeli biti

iz

odnosnih republika, a oni i komahdanti TO republika - osim u iznim-

nom sluč^u - ne bi smjeli biti iste nacionalnosti. Novom organizacijom

mkovođei^a i komandovanja republički i pokrajinski štabovi TO posTali

su potčinjeni komandama vojišta. Izmijenjeh je raniji stav, da snagama na

privren^eno zauzetim teritorijama obavezno komanduju štabovi teritori- jalne odbrane. Takav stav bio je u suprotnosti s bitnim principom nove organizacije komandovanja da komande vojišta komanduju svim snaga- ma na vojištu, bez obzira da li su ga dijelom (čak i većim dijelom) zapo- sjele agresorske snage. Mora se imati u vidu, da su nam vojno-strategijski argumenti rela- tivno uvjerljivi 1982. g. jako oslabili 1 9 8 ^ . i kasnije. Dvije supersile po- čele su razgovore o razoružaiju, smai^enju napetošti i izgmdnji međusob- nog povjerenja. Godine 1985. dolazi do prvog susreta Gorbačov-Regan u Rejlqaviku. Počela je rasprav&o uklanjanjujaketa srednjeg i malog dometa u Evropi i smanjenju konvencionalnih snaga i naoružanja vojnih blokova. Otvoren je problem smanjenja ukupnih nukleamih potencijala suprotsta- vljenih snaga. Rat među blokovima gubio je na aktualnosti. Jednako, ne- stajala je opasnost napada na Jugoslaviju s radikalnim ratnim ciljem. Uz sva popuštanja vojno-strategijskih suprotnosti u Evropi i sma- njenja opasnosti od vai^skog napada na zemlju, mi smo ustr^avali na promjenama u organizaciji i rukovođenju našim oružanim snagama. Glavni razlozi radi kojih smo ušli u pronijene postajali su, kako je vrije- me odmiealo, sve uvjerljiviji. iJvjerljiviji za one koji su nanajeravali bra-

V. str. 66,67.

nFE&CEAHHnnW - FREMJEPMSTVO SFM HUEDSEĐSTVO SFM — nrEACEAMEACTBO HA C^M

SluSbeno

9.

BEOn'AA- BE06MD-EEATFAA

aeotembar

'fB6tfaA/Eod.

ADMIRM. FICCE

Dcuže Bran]!o,

^EOGRAD

Priča se, đa je na kursu koji je sac organlzovK!, počethbm juna sa t^iubličkim tuhovodiocijna, iznošsjo, kad se govorilo o novoj organizaciji i kcmndovanju JNA - da je stara organizaeija pati- la od slabosti - što je razđvajala, slabila, pa i razbijala jeđinstvo Jugoelavije.

T!isHm da je to teSka ocjena, a vjerovatno i nepo- tr^ M , jer ta organizacija koja je nastala krajam šezdesetih i početkom sedandesetih godina izdržala je! <i±a hrvatskog separatizma, srpshog libe- ralizttta, ttaisedonskog ekstremizta i slovenačkih pcobiettia sa oestama i dt. i nije oslabila Jugoslaviju.

Nije ukusno tako o totB govoriti^ jer se sa istom slrdio đtug Tito, a nije ni potrebno jer za novu organizaciju i sis- tem komandovanja iznosili ste niz drugih argumenata.

Medjutim, ako se otvata takva dishusija, onda bi trebalo skupiti sve one penzionisane generale, pcttočnlke saveznog setkre- tara, načelnike Generalštaba, kcmanđante armija, vidova i kemanđante glav- nih t^tubličkih štabova iz tog perioda do osamđesetih godina - da i eni

Mislim da sve to nije potrebno.

DrMpM

Družg

PrMt^o 3đ7!t Rzae cd 5. eepierš^M o.p., pc H?: Kim že^tc redt o ee pptvrffo M semtnarM sa repMMtč^tm ^ po.bv;^M8/ci&!! rM?ćcwJ^eMM t dt,7etom JeM?! ^^MJt fz orpcme t oppaMtsoc^jđ Pe&Mctj#. B^^o je rtje J t o orMŽcno^ ^om&t, orM&m^ sMgam t pott-

^i!M t pe&no je & sc&Jnja; orpcntscctjc ne obesbjed^Mje to jedtnetvo M pott-eb!M/j mjert. Ftje Mfo rtje J t o jed^nsčOM VMpoefaP^je.

Do Ttl^je tz^ojfentA Ms^oga, a Po SM

Pt cppMmentt

Aoje t W MptsmM Msooja^, ne MIo s^HnMe počp^e & po^rec&mo i pre- ^Zo^emo sno&jne promjene M BtX. B!s treM 3c&0M0ttt & SM se opdt MsZoot

n eamoj sem-

Zjt ta/co t H o^rM^enjM te

M ^o^-ZsB Z?t oođtZf orMFcHM M:^!M M smopo &mH tes^entZt, h:^o

t

i!coJep i&t mog'Ze MSćcM cpasnosM. pocZ !cojtm MsZootm sa&Z&tja c o ^ ts a o tja Bti!;

&:& je

Msoojena ineM Je posnato, ibo ^ Mnjen^ca' & Je JMgosZooensZca naiwdna ormt-

ja Mevtm pcrtod^m: pos'Z'Ztono Mt,fecaZa na jeMnStoo BP&/ m!!ar ea Zcoje

strone ow MZo nopa&HO. :

M je MZo počreM

& se t ooom prtZt^om i^ r^ sti MgZed ciMt-

ga f tta

ts p:os&g razZoga JSo je on MOtjeZc

prt/nM&o prot^^ene !a& SM f7:

HoooefMorene oiicoZnoeM traKZe.

s n a & ^ promjene ^ao Zfto SM

mncgc pror.'tjeKe !cc.^e se traže MVsčavM, pa se o n^ima otvoreno raspMvZ&. MtsZtm & ete preosJetZ^tvo prtmtM ćo ^to se prt.^!, c

moeaa t poagrtjava.

I H3 iicMjM, OMO nt^esM Za^o

DrnparsMpoz&av.

ZB.sepćemZ!ra jSgS.

^

,

ćo ^to se prt.^!, c moeaa t poagrtjava. I H3 iicMjM, OMO nt^esM Za^o DrnparsMpoz&av. ZB.sepćemZ!ra

niti Jugosiaviju, ali naše su namjere postajaie sve jasnije i onima koji su se spremaH za razbijanje Jugoslavije. Činjenica, da je odiuka donijeta uz sugiasnost većine govori da je još početkom 1987. g. većina bila opredije- Ijena za očuvanje Jugoslavije, z^edničke domovine. Već krajem 1987. g. takovu odluku ne bi više bilo moguće ishoditi. Kr^nji cilj našeg plana išao je dalje od onoga što smo postigli po- četkom 1987. g. Imali smo nan^eru stvoriti jedinstvenu oružanu silu, ostajući pri konceptu općenarodne odbrane. Većina nas u JNA osjećali smo potrebu za dobro i široko organiziranom teritorijalnom odbranom i kao vojnom organizacijom i kao pokretom najšireg organiziranja naroda

u općenarodnom odbrambenom ratu. Kao stručni Ijudi uočili smo ozbilj-

ne slabosti TO kao paralelnog vojnog sistema i organizacije, s vlastitim sistemom komandovanja i rukovođenja, pozadinskom i drugim službama. Dvije vojske na istom ratištu i u istoj oružanoj borbi pod dvije uporedne komande nisu se mogle održati. U političkim prilikama u koje smo ulazili s kr^a 80-ih bila je to neposredna opasnost za očuvanje zemlje, njezinog

ustavnog poretka, državnog i teritorijalnog integriteta. Nova organizacija otvorila je mogućnosti za racionalizaciju i moder- nizaciju oružanih snaga. Proces je započeo sa smanjivai^em veoma broj- nih ratnih oružanih snaga od blizu 2,5 miliona Ijudi. Početkom 1987. g. objavljeno je da su ratne oružane snage smanjene za 15%. U mimodop- skoj JNA predviđeno je da se vpjnički sastav od 230.000 svede na 180.000, što je bilo smanjei^e više od 20%. Vrijeme služenja vojnog roka skraćeno je na godinu dana, a počelo se i s uvođenjem nekoliko hiljada profesionalnih vojnika. Izdaci za izdržavanje i opremanje vojske smanje- ni su početkom '80-ih s 5,8% na 4,5% nacionalnog dohotka. Zbog stal-

nog godiši^eg pada vrijednosti dinara nekoliko se godina dobivalo manje od 4%. Naučno-istraživački rad u svim područjima modemizacije omža- nih snaga visoko je vrednovan, Radrovski i financijski osiguran. Od oko 2

- 4 % početkom '80-ih ova su izdvajai^a kr^em osamdesetih porasla na

8 do 10% ukupnog vpjnog budžeta. Osuvremenjen je sistem obuke tmp- nog sastava, komandi i štabova. Školski sistem se relbrmirao i prilagodio suvremenim zah^evima obriazovanja kadrova i proširenim osnovama ka- drovske popune. Doškolovai^em podoHcira u oficirskim školama i aka- demijama kao i dopunsldm vpjnim obrazovanjem rezervnih oHcira i nji-

hovim prijemom u aktivnu službu nastojali smo popraviti nacionalnu struktum staiješinskog sastava koja je bila izrazito nepovoljna za kadar slovenske, hrvatske i albanske narodnosti. Pred sam kr^ 1987. godine donijeta je odluka o ukidanju vpjnih okmga i odsjeka i prijenos mobilizacijskih poslova na dmštveno-politiČ- ke zajednice. Proces njihovog ukidahja počeo je mnogo ranije i opiti su

trajali desetak godina. Savjet narodne odbrane postavio je zadatak Mini- starstvu odbrane da se riješi anabronizma vojnih okruga, koje su ukinule skoro sve vojske. U pogoršanim političkim uvjetima u zemiji činilo nam se rizičnim ispuštati iz ruku poslove mobiiizacije, pa smo odugoviačiii. Prihvatio sam da napravimo ustupak „podruštvljavanja" mobiiizacije ka- da smo zauzeli stanovište, da će JNA ukohko dođe do eskalacije krize i opasnosti opstatika preuzeti konrolu nad zemijom. U tom siuč^u bilo je svejedno da li mobilizaciju oružanih snaga sprovode društveno-politički organi ili vojni okruzi i odsjeci. Međutim, kada je JNA odustala od nave- denog stava, dolazi do ozbiijnih probiema. Slovenija odbija siati regrute.i vojne obveznike. Pokuš^ s ponovnim uspostavljanjem vojno-teritorijaine organizacije u Sloveniji nije uspio. Ministar odbrane general Kadijević i načelnik Generalštaba general Adžić uputili su mi zanrjerke, da nisam smio dozvoliti ukidanje vojnih okruga. Prihvaćam, da se JNA našla pred većim proMemima mobilizacije nego da su postojali vojni okruzi i odsjeci. Ali ne vjerujem, da bi se s mo- bilizacijom u Sloveniji i drugim republikama uspjelo, uz sve vojno-teri- torijalne organe. ProMem je bio poiitičkog, a ne vojno-administrativnog karaktera. Otvaraii su se mnogi novi probiemi osuvremenjivanja oružanih snaga i aktuahzirali davno poznati. U potvrdu, izložiti ću skicu planiranih protnjena u oružanim snagama koju sam s^činio neposredno posiije do- nijetih odiuka početkom '87.g. i to u izvomom oMiku, bez obzira na moja ^

kasnija saznanja.

1. ONO - općenarodna odbrana sazdana na bratstvu i jedinstvu

i stabilnim međunacionalnim odnosima dovedena je u pitanje kada su međunacionaini odnosi ugroženi; Kao mala zemlja između dvaju Mokova nemamo dmge opcije; Unijeti mehanizme zaštite ONO u krizi međunacionainih odno- sa (iskustvo Kosova);

Podruštvljavat^e odbrane poiitički i normativno mijenjati.

2. JNA - mora se smanjivati i uspješnije modemizirati;

Sve više postt^ad proiesionaina vojska; Naučno-istraživački rad mora dobiti na znač^u; Imati konstruktivna rješenja, a proizvodnju pianski pripremiti (to rade i dmge modeme omžane snage).

3.

Komitete za ONO i DSZ ukinuti. Njihova Amkcija u sluč^u

da se sistem raspada od.DOČetka je bila iluzija.

4.

JNA - pmvna država - višepartijski parlamentami sistem -

nepolitička vojska. Objektivno, JNA sada ne može prjhvatid nepolitički status. Postoje živi ijudi - komunisti koji su uš!i u JNA kao pohtičku armiju. U nekoj drugoj organizaciji društveno-političkih odnosa i državnog sistema to će biti moguće.

5. Z^one i pravila unutrašt^ih odnosa osloboditi krutosti, civi-

lizacijski prevaziđenih normi, suvišnosti, tradicionahzma, soci- jalnih apsurdnosti. Sačuvati JNA da sistem rukovođet^a i ko- mandovanja ne uzurpira Ijudska i građanska prava čovjeka.

6. U vojnpj organizaciji- jednostatješinstvo, hijerarhija, disci-

plina. U rukovođenju odbtanom uspostavljati savjete, stručne odbore i komitete i ugraditi ih u sistem. Umirovijene kadrove ugrađivati u vojne savjete i savjete narodne odbrane Federacije i republika. Vršiti demokratizaciju rukovođeDja preko !judi koji zn^u proMeme, a nisu opterBĆeni direktnom odgovomošću.

7. Vojne koiektive razvijati kao korektive, inicijatore i koordi-

natore između vojne Mjetarhije komandovanja i !judi - statje- šinskog i vojničkog sastava. Kolektivinia treb^u rukovoditi de-

mokratski izabrane osobe, a ne statještne jedinica.

8. Kadrovsko popunjavat^e - osobni dohoci morat će se „repu-

blički" formirati (ići dalje od sadašnjih tješenja); Disperzija osnovnog vojnog škoistva na repuMičke centre tamo gdje nema škoia, a postoje uvjeti kao što su vehki gamizoni:

Ljubljana, Skoplje, Titograd; Slično i s višim razinama vojnog obrazovanja za što nije potreb- na veiika infrastmktura.

Upućivane su nam kritike da se dogmatski i konzervativno ponaša- mo; da kadar iz razvijenijih repuMika ne dobijamo jer ne poznajemo su- vremeni marketing u propagandi vojnog poziva; da su premali osobni do- hoci statješina i jednaki u svim repubiikama bez obzira na razvijenost i raziičitost standarda; osporavana je obuka i komandovanje na jednom - većinskom jeziku; prigovarano je da zanemarujemo kuiture manjinskih naroda i da se oficiri otuđuju od nacionalnih intelektuainih sredina; da ne prihvaćamo civilno služenje vojnog roka i da se pred vojnim sudovima vode procesi onim vojnicima kojima savjest ne dozvoljava nošenje oruž-

ja; da odbijamo rasprave o obavljat^u vjerskih obreda u vojnim ustanova- ma - kasarnama i bolnicama u vrijeme vjerskih praznika. Itd. itd. Bilo je previše zahtjeva. Očito smo ulazili u novo vrijeme. Tražilo se sasvim drugačije ustrojstvo vojske, a do tijega nije moglo doći bez sve- ukupnih društvenih i političkih reformi. Za retbrme n^veći dio vodećih kadrova u Jugosiaviji nije bio spreman. Relerendum u SKJ kr^em 1985. i početkom 1986. g. pokazao je da je većina članstva za reforme, a većina rukovodećih partijskih struktura protiv. U JNA brže je narastala svijest o neophodnosti društveno-političkih prort^ena. U nju je svake godine dola- zilo stotine hiljada mladih Ijudi iz svih kr^eva zemlje i najrazličitijih so- eijalnih i kulturnih sredina. Oni su donosili nova shvaćartja. Nisu se mo- gia zanemarivati dnevna iskustva u kontaktu s mladim generacijama voj- nika i statješina. U vodećim strukturama Armije došlo je relativno brzo do saznanja da se smjelije mora zakoračiti u promjene. Oko toga smo se razišli s vodećim institucijama zemlje i počeli sve otvorenije upućivati kritike partijskom i državnom rukovodstvu. Tražili smo promjene uz rizik da nas sumnjiče i osude, što se na kraju i dogodilo. Pred navalom novih problema nismo se uvijek i brzo snalazili. Poče- la je utrka s vremenom. Morali smo odabrati prioritete. O n^važnijem - stvarnju jedinstvenih oružanih snaga pod jedinstvenom komandom, do- voljno je rečeno. Unapređenje unutrašnjih odnosa u Armiji bilo je drugo važno područje od n^većeg interesa za jedinstvo vojnog kolektiva. Tre- balo je stvoriti uvjete, da se lakše podnosi težak vojnički život i ograniče- nja, da vojnici s manje trauma i zadovoljniji napušt^u Armiju, a da mla- dim starješinama poziv postane privlačan. Vrijeme nas je preteklo. Glo- mazan i po prirodi inertan vojni mehanizam nije uspio odraditi ni ono za što smo već imali izgrađene kriterije i donijete odluke. Opredijelili smo se za bitno dmgačije unutrašnje ustrojstvo vojske. Kod toga nismo mislili na depolitizaciju kakova se danas sprovodi u Vpj- sci Jugoslavije. Vjerovali smo, da nema depolitizirane vojske - statješine su Ijudi kao i svi drugi i politički se opredjeljuju lijevo, desno, na centru. Kada smo se zalagali da se izvrše refbrme Saveza komunista Jugoslavije vjerovali smo da se pod njegovim generalnim vođstvom može izvršiti de- mokratizacija društva. Drugačiji je problem bilo pitanje SKJ u JNA, koji je bio izgubio svaki smisao. Nismo vjerovali da SKJ u JNA može izvršiti iole bitniji u^ecaj na promjene unutan^ih odnosa u Armiji, a na vojnu hi- jerarhiju nikakav. S druge strane, prelazak komunista iz JNA u nacional- ne komunističke partije doveo bi do nacionalnih podjela u vojsci što se i dogodilo. Cijenili smo, da je jedinstvo oružanih snaga zaloga svakom iza- zovu kao i odgovom omžanih snaga na njega i to jedinstvo ni pod koju cijenu nismo željeli dovesti u pitanje.

I danas mislim, da nema nepolitičke vojske kada je riječ o namjeni. Nepotrebne su u njoj stranačke organizacije pa da bude instrumentaiizira- na. Posebno, proiesionalna vojska u vojnim intervencijama. U ratovima od- nosi su drugačiji. Općenacionalni interesi su odlučr^ući, a instrumentali- zacija limitirana. Profesionalna vojska ima ograničenu ulogu, vojni obve- znici čine glavninu oružane sile i nitko se ne odriče opće vojne obaveze.

3.

y vr/o yMwvow rea/no.yĆM

U 1983. godini bilo je sasvim jasno da je Jugoslavija uronila u vrio tešku ekonomsku i iinančijsku krizu. Zahvatanje države iz dohotka bilo se popelo na 53%. Birokratški aparat osam država i federacije bio je vrlo broj^, razgranat i multiplicirao se od federacije pa sve do n^nižih dru- štveno-političkih z^ednica. Uporedo s državnim stvarao se samoupravni sistem sa svojim organima i funkcijama, vrlo sličnim iii jednakim držav- nima. Između države i samouravnih organa dolazi do sukoba, prvenstve- no na pitanjima dohotka i ahiortiza^ije, ali i zaduživanja u inozemstvu. Osnovne organizacije udruženog rada, kao privredni subjekti, mogle su se zaduživati u inozemstvu. Poslovne banke i narodne banke republika i po- kr^ina davaie su garancije svpjim radnim organizacijama. Federalna dr- žava imala je samo opći uvid. Znalo se da su dugovi veiiki, ali nitko nije znao koliki su. Predsjednik viade Milka Planinc, tek će nakon dvije godi- ne svog mandata utvrditi cjihovu stvamu veličinu. Mnogi je se i qeć^u upravo po tome što je bila prva koja je objavila koliki su naši dugovi u inozemstvu - 20 milijardi doiara. Dolar je bio jeftin i svi su krenuli da na uvozu jeftine strane akumulacije poveć^u potroštju, ali ne i proizvodnju. Utvrđeno je, da smq od 5 milijardi duga iz 1978. g. stigli do 20 milijardi dolara u 1982. g. Nije preostalo drugo nego da država SFRJ garantira da će svi dugovi^^^bez obzira tko ih je učinio, biti plaćeni. U zemlji se nikako nije mogao izvesti čist račun tko je i koliko uamao i na koje ih je svrhe trošio. Dugovi su se socijalizirali i teško su Snansijski i politički opteretili jugoslavensko društvo i njegove unutarnje odnose. Svatko se osjećao pre- vatenim, jer drugi je dizao i potrošio sredstva koja sada t^ega terete. Me- đunarodni monetami fbnd, svjetska banka, komercijalne i nacionalne banke zemalja - potražioca nametale su uvjete, rokove i režim vraćarja dugova. Počele su prin^enjivati penale koji su izazvali dvojbu može li ju- goslavenska privieda podnijeti zah^eve i uvjete međunarodnih monetar- nih institucija ili im se treba oduprijeti, bez obzira na neizvjesnost eko- nomskih i političkih posljedica.

Ekonomska se situacija nagio pogoršala u zimu 1982/83. Neposre- dan uzrok bila je energetska kriza. Nismo imali sredstava za uvoz nafite. Nafta je već bila postaia osnovna energetska sirovina u Jugoslaviji. Ni ve- liko poskupljenje u naAnoj krizi 1973. g. nije nas navelo da tražimo alter- nativnč izvore. Uvođenje gasa i izgradnja infrastrukture za korišćenje ovog energenta išlo je presporo. Ugljenokopi su bili zatvoreni ili se u njih godinama nije ulagalo i trebalo je vremena da se oni ponovo aktiviraju. Ograničet^a potrošnje energije uvedena su počev od velikih industrijskih potrošača do škola, dječjih vrtića, bolnica, zagrijavanja stanova i išključi- vanja liftova pa čak i ulične rasvjete. Slijedilo je ograničenje uvoza roba široke potrošnje. U zemlji je došlo do ozbi^ne zabrinutosti i uznemireno- sti. Naviknuti na visok životni standard s manirima potrošačkog društva, građani su ova ograničet^a i nestašice doživjeli kao materijalni, ali jos vi- še kao psihološki udar. Bilo je sasvim neizvjesno hoće li vlada uspjeti svladati probleme pred kojima se našla i da li će narod biti dovoljno str- pljiv da čeka. Dnevno su u vladu stizali protesti i pritisci sa svih strana. Predsjedništvo zemlje svaljivalo je na vladu krivicu za stvoreno stanje. Sa svoje strane, vladi nije bilo ni n^manje lako nalaziti tješenja kako ona neposredna koja se nisu mogla odgađati, a pogotovu ona dugoročna kpja bi vodila uklanjat^u samih uzroka krize i temeljnim refbrmama privred- nog sistema. Problemom su se n^esecima bavila sva državna i part^ska rukovodstva u Federaciji i republikama. Na koncu je nađeno tješenje, da se vlada bavi tekućom politikom, a za dugoročne društveno-ekonomske reforme da se zaduži već ranije fbrmirano široko općejugoslavensko tijelo uglednih i kompetentnih stručnjaka pod rukovodstvom Sergeja Krajgera, poznato kao „Kr^gerova komisija" kpja je u roku od dvije godine trebala podnijeti program s prijedlogom ekonomskih mjera i neophodnih dru- štvenih reformi. Početkom jula 1983. godine na prijedlog Vlade, Skupšti- na SFRJ usvaja dokumenat Komisije poznat kao Dugoročni program eko- nomske stabilizacije od kojeg se očekivalo da pokrene teme^nu privrednu reformu. U vojsci su se ekonomski problemi i neposredna ograničenja doži- vjela kao i kod svih pstalih građana. Prvi put nakon Tita osjetila se opća sumnja u (ne)izvjesnost puta kojim idemo. Čak više od toga, sumnja da li je rukovodstvo zemlje sposobno naći izlaz iz krize. Pri kaotičnom stanj,u privredno-ekonomsldh odnosa u zemlji i financijskih stega iz inozem- stva, vlada je objektivno bila nemoćna. Odlučili smo upoznati Predsjedništvo SFRJ s našim viđenjem stvar- nog stanja i mogućih posljedica. Namjera nam je bila upozoriti Predsjed- ništvo na moguće posljedice nastale krize, zahtijevati odlučnije nijere i skrenuti pažnju na moguće ponašanje JNA, ako one ne budu poduzete.

Predsjednik Predsjedništva Mika Špiljak primio nas je 1i. juna 1983.^. Sa mnom je bio predsjednik SKJ u JNA generai Dane Ćuić i načelnik bezbjednosti oružanih snaga general Jere Grubišić. Jznijet ću nekoliko n^važnijih ocjena, predviđaqa i upozoretrja.

- BezbjedonOsna situačija zemije se daije pogoršava: ni jedno bit-

no pitar^e se ne tješava; nema se cjelovitog koncepta i postepeno gubi- mo vlast u zemlj!, na ekonomskom planu stvari se daije pogoršav^u i tre- ba očekivati da će to daije tako teći, ako se ne učine odiučni koraci i preokreti; ekonomska kriza kroz koju zemija proiazi izraz je ukupnog stanja.

- Mi ćemo se ove iii siijedeće godine susresti s vrio surovom realno-

šću i nećemo pod ovim uslovima moći vraćati dugpve. A što će to onda za nas značid moramo vrio temeijito i hitno proučiti i pripremiti nqere, a kad se odlučimo (mi, a ne da nam se to nametne u n^nepovoijnijoj situa- ciji) energično ih provoditi. Nisam ni najmar^e optimista koliko su spremne podnijeti naše mlađe generacije, pa i starije - opuštene i izmore-

ne - ili razne obogaćene strukture ih već danas brpjne grupe razhčitih ideoloških opredjeljenja suprotnih osnovnom kursu naše poiitike i socija- lističke izgradnje. Za ove zadi^e sam siguran da nisu spremne, aii ne znam ni koliko su one prve.

- Vojno-politička i geostrategijska procjena SAD i Zapada (između

dva bloka, na Baikanu i Sredozemlju; ugied u svijetu, posebno među ne- svrstanima) bila bi u našu korist. Zakijučak bi bio,,da bi se Zapad vrio te- ško odiučio na kr^nji korak - da nas ekonomski obore i da nas iziože na- p ^ u unutarnjih neprijateija i spoijnoj interVenciji s krajnjim ciijem mije- njanja spcijaiističkog sistema u SFRJ i njezinog komadanja. Nacionaino cijepanje i^o jedan od ciljeva unutarnjeg i spoijnog rata protiv Jugosiavi- je nije dovoijno izučeno. Ne \jerujem, da bi u ovom vremenu i kod stanja vojnopoiitičkih i vojnostrategijskih oduosa u Evropi, na Sredozemlju i Baikanu, kao i općih odnosa među veiikim siiama, biia moguća otvorena agresija na nas. Ne kažem, da ćemo ovoiiko biti sigumi u ov^ faktor su- tra, ako bi došio do bitnijeg narušavanja vojnostrategijskih odnosa među veiikim siiama, što nije nemoguće.

Ukupan zaključak za odbranu od spoijne agresije mora biti pozitivan. Kada je riječ o unutarnjim konfiiktima - stvar je nešto drugačija. Teritorijaina odbrana u nekim rejonima zemlje može se izvrći protivu nas. To je rizik koncepcije naoružanog naroda. Iredentisti na Kosovu su to i981. g. mogli vrlo iako pokazati, da ih nismo u pravi čas onemogućiii. Zato procjene bezbjedonosne situacije moraju biti reaine i šire od regije, pokrajina i repubiika i u čitavoj zemiji moraju se stvoriti usiovi da se kri- zne situacije mogu brzo eiiminirati. Kada bi se JNA moraia upotrebiti 74 .

moram reći, da bi ponašatije bilo vrlo različito. Neprijatelje zemlje, njezi- nog ustavnog poretka i teritorijalne cjelovitosti, kada su oni jasno identiH- cirani, onemogućilo bi se bez pogovora. Ali, kada bi se konftiktne situaci- je javile kao poslj.edice naših grešaka i krupnih promašaja u rukovođenju zemljom, bilo bi problema da se upotrebi JNA. I mi bismo sami, na ruko- vodećim mjestima došli u dilemu kako se dalje ponašati. Zato Vas želimo upoznati, da povremeno dajemo procjene komandantima, komitetima SK, političkim radnicima i organima bezbjednosti koje su znatno kritičnije, a nekad i drugačije od onih koje dajete vi iz Predsjedništva ili Centralnog komiteta. Moramo tako raditi da ne bismo bili iznenađeni i šokirani na- stalom situacijom, za koju ne znamo kada može izbiti. Vrlo često obilazi- mo jedinice i komande, susrećemo se sa starješinama i vojnicima, razgo- varamo, informiramo ih i osluškujemo raspoloženje. Ocjenjujemo, da u našim sredinama ima iluzija i da bi događaji Ijude iznenadili i dio njih iz- gubio bi sposobnost snalaženja u datoj situaciji. Na kraju, dok je još vrije- me, treba se nešto poduzeti, jer se ubrzano gubi povjerenje u rukovod- stvo, samoupravljarije, pa i u socijalizam kao sistem. Uzimajući riječ, Mika Špiljak je iznio, da smo ga učvrstili u uvjere- nju koje je i sam imao, da misli isto što i mi. Istakao je, da ne zna kako se treba organizirati, posebno što sa SlV-om, i ako imamo neku idqu da mu je predložimo. Tvrdi, da u Predsjedruštvu nema grupašenja, ali da je ono starački nesposobno da nešto poduzme i da je neodlučno. Zahtijevao je, da mu se javljamo i da ga „držimo u kursv". U zemlji se ništa nije mijenjalo. Na refbrme se nije bilo lako odluči- ti. One su, prije svega, uključivale društvene pronrjene. Kozmetika posto- jećeg društveno-^konomskog sistema nije mogla dati znač^nije rezultate od uklat^ar^a neposrednih nedaća koje su gušiie svakodnevni život gra- đana. Sredstva javnog infbrmiranja Mokitt^u ozbi^na promiš^anja bu- dućnosti. Obilje kritičkih analiza i stavova o privrednom razvoju, politič- kom^istemu i neophodnosti refbrmi dolazilo je kako iz samoupravnih or- ganizacija tako i izvaninstitucionalnih grupa, kao i od pojedinact^ Pobuna labinskih rudara u Istri bila je eksplicitno upozoretqe da se već poodma- klo samoupravljanje ne miri s državnom regulativom u pfivredi, i više od toga, da se mor^u razbiti dogmatski i birokratski okovi u kojima se našlo jugoslavensko društvo. U Krajgerovoj komisiji re&rme su bile tema sva- kodnevnih rasprava. Tragalo se za tješenjima jednako prihvatljivim za sve u Jugoslaviji. Politički i privredni sistem jedino je tako mogao funkci- onirati. Sa svoje strane^ vlada Milke Planinc odlučno je zakoračila putem refbmu. Refbrmski napori zaustavljeni su kr^em 1985. godine. U Part^i je pobijedila struja koja je optuživala da tržišna privreda dovodi u nevo- poljan ppložaj nerazvijene repuMike. Planinc je bila optužena da vodi po-

litiku cijena kojom se prelijeva dohodak iz privrede nerazvijenih i Srbije u Hr\'atsku i Sloveniju. Zahtijevčmo je, da vlada kontrolira primamu ras- podjelu i da uvede programiranu inflaciju. Hrabra i poštena Milka Planinc podnosi ostavku, koja se ne ^Hihvaća i ona više manje fbrmalno produža- va mandat dok stvamo, od početka 1986. godine, Vladu vodi član Pred- sjedništva SFRJ Branko Mikulić koji će u m^u te godine i fbrmalno pre- uzeti dužnost premijera. Dogmatske snage u SKJ i stmkturama savezne države očekivale su sada, dapače zahtijevale da Branko Mikulić, kao predsjednik vlade, administrativnom preraspodjelom dohotka očuva po- stojeće stanje između razvijenih i nerazvijenih dijelova zemlje. Budući da to nije bilo moguće Mikulić je, neg^e na polovini svog mandata, morao liberalizirati cijene što ga je izložilo žestokom napadu srpske politike i propagande. Nedugo iza toga podnosi ostavku. Partija je izgubila kreativnu moć, ali nije birokratsku. Stoga je i bilo moguće da npr. gmpa članova Predsjedništva CK SKJ 12. oktobra 1984. g. uzima pravo da disciplinira vladu, savezne sekretare, predsjednike sa- veznih komiteta. Partija se sve više koristila ustavnim pravom da je ,,SKJ odgovoran za zaštitu daljnjeg razvoja socijalističke revolucije". Programi i odluke institucija federalne države, uključivo Skupštine i vlade, po pra- vilu su prolazili kroz filter Predsjedništva CK SKJ prije nego su izloženi raspravi i pušteni u sistem odlučivat^a. Partija snosi odgovomost što je okamenjenost jugoslavenskog dmštva predugo tr^ala i potrošile se vri- jednosti jednog izuzetno uspješnog vremena njegovog razvoja. To je bilo uzrokom i da n^manje dvije ili tri mkovodeće gamiture u Federaciji i re- publikama nisu bile u stanju učiniti pomake, uz svu kompetentnost i ka- pacitete koje su neke od njih po^edovale. Ustrcjstvo i mehanizam politič- kog sistema, uz sve svoje mai^kavosti, omogućavali su brži razvoj demo- kratizacije dmštvenih odnosa i političkog odlučivai^a u Jugoslaviji, nego što je to Partija dozvoljavala. U vojsci smo tokom '84. i '85-te godine radili na iznijetom progra- mu i tražili odgovore na otvorena pitai^a bezbjednosti u vrlo neizvjesnoj budućnosti z^edničke države. Postepeno smo izgrađivali procjene mogu- ćeg ponašai^a subjekata dmštva i n^znač^nijih vanjskih političkih i voj- nih faktora, ukoliko se stigne do Rubikona, i JNA bude primprana otvore- no izaći na političku pozomicu i preuzeti odgovomost za sudbinu Jugo- slavije. N^teže je išlo s utvrđivanjem dmštveno-političkih osnova za te- kuće i sve buduće korake koje bismo poduzeli. Bili smo uvjereni, da je moguće očuvati Jugoslaviju kao državu, i dmštveno-politički sistem de- mokratskog socijalizma. To sv^ako nije mogla biti unitama i centrali- stička Jugoslavija, s većinskotn srpskom hegemonijom. Nismo vjerovali da je moguća bilo kakova zajednička jugoslavenska država, a da ne bi u

obzir biie uzete sve, nekad i vrio veiike, različitosti nacionainih interesa. Nije to bi!a ni Jugostavija po Ustavu iz 1974. g., ustavno-pravno nedeS- nirana. Slovenija sa svojom demokratskom projekcijom „civilnog dru- štva" pojavila se znatno kasnije. Socijaiizam smo vi(^eii u transibrmaciji u demokratsko pluraino društvo s. tržišnom ekonomijom i pravnom državom. Moram biti preci- zan: o pluralnom društvu ima!i smo mnogo nedoumica. Vjerovaii smo, da je pred uiazak u 2!. stoijeće, na općem socijaiističkom demokratskom kursu moguć pristup svim promjenama. Da je u demokratizirano socijaii- stičko društvo moguće ugraditi raziičita mišljenja, inicijative, programe i partije općejugosiavenske orijentacije. Da!je od toga nismo se usuđivaii, opterećeni iskustvima Kraljevine Jugos!avije. Višestranačko društvo po- dijeijeno u raz!ičite građanske, nacionaine i nacionaiističke partije doče- ka!o je iašističku invaziju razbijeno s već upo!a završenim pos!om za okupatore. Nije nam argumenat, a još mar^e utjeha, što su se naša predvi- đanja obistiniia na avnojskoj Jugoslaviji. Že!im istaknuti činjenicu, da ni- smo mog!i sagiedati mogućnost da se očuva Jugosiavija ukoliko bi na v!ast doš!e nacionalističke partije n^raz!ičitijih provenijencija i progra- ma. Odbrana integriteta države bi!a je naša ustavna obaveza i graničnik naših razmiš!jatqa.

III

U BORBIZA OPSTANAK JUGOSLAVIJE

7.

^

opa^wo^7/

Ugled Jugosiavije topio se u svijetu. Dva su mi sluč^a u neposred- nom sjećanju. Prvi je, posjeta ministra odbrane SAD V^nbergera našim oružanim snagama u jesen 1982. g., u vrijeme naših sporova su MMF- om oko inozemnih dugova. Za Predsjedništvo SFRJ nosio je porukupred- sjednika Regana s preporukom kako prevazići blokadu koju su nam na- metnuli međunarodni financijski krugovi. Neposredno pred njegov dola- zak stigla je preko Službe državne bezbjednosti inibrmacija da V^nber- ger s naslova SAD nosi ček na pola mihjarde dolara pomoći (!!). Veliki zvanični avion ministra odbrane zbog smanjene vidljivosti na Bat^nič- kom aerodromu nismo mogli prihvatiti. Predložili smo da avion sleti na dubrovački aerodrom i dali mu vrijeme slijetai^a. Naša delegacija s Ba- tajnice, uključivo i američkog ambasadora Andersona, vojnog izaslanika i savjetnika, poletjela je znatno bržim malim avionom koji se koristio za ove svrhe, sletjela u Dubrovnik prije V^^nbergera i dočekaia ga po pred- viđenom protokolu. Razgovori su vođeni u Kuparima do kasno u noć s prekidima, da bi ministar mogao otići u Ćilipe i iz aviona obaviti veze propisane funkcijom komandovanja oružanim snagama. O sadrž^u poru- ke nije bilo riječi. Sutradan se vrijeme popravilo i stigli smo u Beograd. U Ptpdsjedništvu, Vajnbergera je primio predsjednik Petar Stambolić. Posli- je kurtoaznih međusobnih pozdrava, prenošenja Hčnog pozdrava i predaje pisma predsjednika Regana, počeh su razgovori. U sjećai^u mi je ostalo

pitanje Stambolića, da li je iskazana podrška u pismu stav i drugih zema- !ja Zapada, čiji smo bi!i dužnici. Vajnberger je odgovorio da od stava koji će zau^ti Jugosiavija ovisi ponašanje SAD i tih zemalja. Dodao je : ,,Ka- da ovan krene, ovce ga prate". Stamboiić je razumio simboiiku - da neće biti prostora za razgovore s drugima ako se s Amerikom ne sporazumije- mo. Snašao se i brzo reagirao. Rekao je, da sličnu podršku i uslove dobi- jamo i s druge strane (SSSR i istočnoevropske zemlje) i da nam to d^e mogućnost da se odiučimo na ono što je u danom času za nas korisnije. Ambasador je pokušao da maio izvuče V^nbergera a!i se V^nberger nije mnogo uzbuđivao. Dobro je znao našu stvamu situaciju, da financij^i ovisimo o SAD i Zapadu, a ne od SSSR-a. Stambolić se poslije podne od kuće zanimao za utisak i eventualnu Vž^nbergerovu reakciju. Odgovorio sam, da je u u!ozi predsjednika države morao dati do znatija da nismo bez izlaza. U svakom drugom pogledu posjeta je tekla vrlo korektno, izvije- stio sam Stamboiića. U režimu otplate dugova nije bilo popuštanja. Zima 1982/83. donijeia je mnogo problema. Drugi prirnjer je moj odiazak u Libiju na zimu 1983. s pismom Predsjedništva SFRJ za predsjednika Gadafija, s molbom da nam isporuči milion do milion i pol tona naAe. Trebalo je premostiti kritičnu situaciju s energijom, dijelom iz dugova koje smo potraživali od Libije, a dijelom na odgođeno plaćanje. Dugovi Libije odnosili su se na isporuku om^a, opreme i školovanje vojnih kadrova. Vjerojatno je to i bio razlog što je Predsjedništvo mene odredilo za ovu misiju. Osim molbe za isporuku nafte, u pismu je bio i poziv Gadafiju da posjeti Jugoslaviju. Dp nas su stizale njegove kritike da napuštamo Titov put i da smo se okrenuli Zapa- du- Htjelo ga se uvjeriti da promjena u kursu državne politike nema i da libijsko-jugoslavenski odnosi ostaju onakvi kako su izgrađeni za vrijeme Tita. U Tripolju me dočekao ministar odbrane Džefer Junis s hašim am- basadorom Vukom Dragaševićem. Još iste večeri poletjeli smo iz Tripoli- ja na jugoistok. Nisu nam precizno rekli gdje je predsjednik, osim da je izvan glavnog grada. Nama je bilo poznato da je kod Bengazija, u jednom selu, imao svoj veliki i uređeni šator i da tamo često odsjeda. Put kolima od aerodroma do mjesta boravka bio je jednako obavijen t^nom. Bilo je očigledno dovoljno razloga za to. Osiguranje nas je uvelo u šator, sjeli smo na divane i čekali. Kada je Gadafi ušao, htjeli su me predstaviti ali je on odmah reagirao i rekao da poznaje Mamulu s „Galeba", da sam bio protiv prodaje brodova i podmornica Libiji i angažiranja jugoslavenskih posada u vrijeme kada je američka VI flota ugrožavala libijski teritorijal- ni mtegritet u zalivu Gabez. Tačno je, da su 1978. g. vođeni takovi razgo- vori na „Galebu". Na moje traženje da se o zahtjevu predsjednika Gadafi- ja izvijesti maršal Tito, koji je bio u apartmanu na popodnevnom odmoru.

Gadafi me je upozorio, da sam kao komandant momarice kompetentna ličnost i da će Maršal prihvatiti moje mišljenje, prema tome da tješenje ovisi o meni. Spomenuo je prijateijske odnose naših dviju zemalja koje grade maršal Tito i on, i da ih nitko ni na jednoj ni na drugoj strani ne smije dovoditi u pitanje. Siabo odabrani emisar bila je samo jedna od nesretnih okoinosti. Glavna je bila, otvoreno iznijeta tvrdnja predsjednika Gadafija da napu- štamo Titov put revoiucije. Dugo je govorio o „imperijaiističkom vozu" koji tutnji arapskim zemijama i guta i satire ih jednu za dmgom, bez pra- vog otpora i ujedinjenja. Na voz smo se konačno uhvatili i mi, Jugosiave- ni i povukli mnoge nesvrstane zemije. Naizn^enično, ambasador Draga- šević i ja prokušavali smo ohjasniti da se u našcj nesvrstanoj politici ništa ne mijenja i pozivali Vođu^kako se naziva pred^ednika Gadafija, da po- sjetiJugosiavijuisamseuvjeri Podsjetili smo ga, da su to isti ijudi iz vremena Tita, da ih on zna i da će lako razjasniti spoma pitanja. Zaokrete o kojima govori trebat će sa- gledati s jugoslavenske strane pri čemu naše ocjene i odnosi s Egiptom i drugim zemijana koje je spominjao ne mor^u obavezno biti identične. Pokušali smo se izvući iz beskonačne diskusije o pohtici nesvrstanosti i usredotočiti na ono zašto sam došao: nafta i posjeta Vođe Beogradu. Od- lučio sam izmamiti odiuku i zamolio da nas osiobodi, da mu ne uzimamo dragocjeno vrijeme, da nam je veoma žao što se vraćamo neobavljena po- sla, da su u pitanju nesporazumi i da će jugosiavenskim narodima teško biti razunrjeti da nas prijateljska Libija nije pomogia u Času kad nam je veoma teško. Zamoiio sam za dozvpiu da odemo. Gadafi nije dozvolio, zadržao nas je još oko dva sata i na kraju zak^učio, da saopćim drugovi- ma da će tokom siijedeća dva mjeseca nafta biti isporučena i da će uskorp doći u Jugoslaviju. U pitanje je bila dovedena vrio čvrsta GadaHjeva podrška Titu i Ju- goslaviji. U vrijeme razbijat^a Jugosiavije i građanskog rata, on se nije mirio s nestankom Jugoslavije. Jedan je od rijetkih arapskih i isianoskih iidera koji se javno oglasio u priiog očuvanja jugosiavenske višenacional- ne z^ednice, osuđivao nacionaiističke vođe i podršku koju su im davale strane zemlje. Kritika, koja nam je upućivana iz Libije i ponovijena^ za vrijeme Gadafijeve po^ete Beogradu iste godine, da se napušta Titov put, biia je tačna: u međunarodnim odnosima, posebno u Pokretu nesvrstano- sti i u unutrašnjim društvenim odnosima u Jugoslaviji. Bez Jugoslavije, teško se moglo govoriti o Pokretu nesvrstanih kao znač^nom činiocu u međunarodnim odnosima. Jugoslavija je svoj renome gubila na sve strane, na Istoku i na Zapa- du i među nesvrstanim zemljama. Kolektivno državno predsjedništvo uz

svu nedorečenost položaja, nemoći, osporavanja izbomosti i nedefinirane odgovomosti u zajedničkoj državi, svake je godine mijenjalo predsjedni- ka iz druge republike ili pokrajine. U CK SKJ je bio isti slučaj. Na svaki siijedeći susret u svijetu išla je nova, nepoznata ličnost. Strani državnici nisu znaii s kim će se susresti, s kakvim ličnostima će voditi razgovore, što mogu očekivati. Sve se više sumi^alo u kontinuitet politike i poštiva- nje dogovorenog. Najneposrednije prirnjedbeje dao Čaušesku. Siične pri- mjedbe nešto su kasnije došle i od Gorbačova. U SSSR-u su se neuskia- đeno za kratko vrijeme izredali predsjednici državnog predsjedništva, CK SKJ-u i vlade i izricali ocjene o našim odnosima sa SSSR-om. Došio je i do surevnjivosti, gdje je tko i od koga primljen i kako su primljene naše ocjene. Sa sovjetske strane biloje ozbiijnih zanijerki. Poručeno je, da se dogovorimo i preko jedne Hčnosti iziožimo naše stavove, zahtjeve, pri- mjedbe i dmgo. Švejzajedno, (^elovato je neozbiijno i (iovodilo u pitanje naš ugled, stavove i poiitiku. Za vrijeme posjete Kubi Mitja Ribičić i Du- šan Čkrebić, iz partijskog predsjedništva, davaii su i^ave o kojima je pi- sala svjetska štampa kao izmijenjenom kursu jugosiavenske politike. Mo- rali smo se braniti, a u partijskom rukovodstvu raščišćavati stavove o na- šoj politici prema Kubi, ocjeni ijezinog ponašaija u Latinskoj Americi, odnosa prema građanskom ratu u Nikaragvi. Ministarstvo varjskih posio- va nije bilo u stanju iskordinirati sve centre političke moći i djelovanja prema inozemstvu - u Federaciji, republikama i pokrajinama. Raziičiti is- tupi u svijetu otkrivali su pukotine u zemlji i upućivati snage ztih nainjera prema Jugoslaviji, da ih iskoriste kada za to dođe vrijeme. U decembm 1985. s ministrom vanjskih poslova Raifbm Dizdarevi- ćem razmijenio sam mišljenja o međunarodnom položaju naše zemlje i nekim važnim unutarnjim pitanjima od značaja za njezin polož^ u svije- tu. Dizdarevića je neposredno potaklo omalovažavanje jugoslavenske de- legacije na proslavi 40-te godišnjice Ujedinjenih nacija. Ispustili su nas iz poziva za prijem šefova delegacija kod predsjednika Regana. Dizdarević nije mogao prihvatiti objašnjenje američkog ministra vanjskih poslova Šulca, da se radi o omaški. Bio je uvjeren, da se radilo o namjemom po- stupku prema Jugoslaviji, kao državi i kao istaknutom predstavniku Po- kreta nesvrstanih. Neće nas direktno onemogućavati, ali će nam davati do znanja da su oni gospodari situacije i odnosa u svijetu. Dalje je rečeno, da pritisci mogu ići do crte da nas se ne dovede u potčinjen polož^ SSSR-u. Protiv nas će jačati drugu alternativu - emigrante, Amnesty intemational i medije. Misli, da velesile kao altemadvu drže snage i procese koji vode k cijepanju SFR Jugoslavije. Potiče ih opozicija iz zemlje (razgovori u Lju- bljani između srpskih i slovenskih opozicionih intelektualaca o prekraja- i^u Jugoslavije). Procjenjuje, da će se pokušati očuvati neka vrsta socija- lizma, sa socijaldemokracijom. Ne bismo išh na potpuno vraćai^e natrag,

čak ne bismo odbacili ni samoupravijar^e, barem ne po ibrmi. Ako bi se u našem unutarnjem razvoju našio iješenje u tom pravcu, ne bi biio razbija- nja Jugosiavije. U tim okolnostima ni Hrvatska ne bi tražiia samostainu državu zbog aspiracija Italije, Mađarske i Austrije. Svaka moguća kombi- nacija novih qešeiqa Jugoslavije vezivala bi i Sloveniju i Hrvatsku i u mnogome opredijelila sudbinu Bosne i Hercegovine. Ova kombinacija i međuzavisnost može biti spoma do mjere, da se ne bi mogta riješiti. Sio- žili smo se da i jedna i dmga velika sila sve rečeno zn^u. Zakijučak im može biti da očuv^u kompaktnost Jugoslavije uz daijrrju borbu za demo- kratizaciju, a kao minimum, prihvaćar^e socijaldemokracije. Vezivanje za pojedine grupe, strukture, dijelove opozicije pojačavati će se. Istok u svim sferama dmštvenog i političkog utjec^a, Zapad isto tako, ali će ka- pital, tehnologija, podmčje kulture imati primarno značer^e. Nacionati- zmom i kleronacionalizmom se mogu koristiti i jedni i dmgi. Na Zapadu više jer im^u našu brojnu emigraciju, a tu je i jaka i izrazito antikomuni- stička katolička crkva s papom Vojtilom na čelu. Posebno smo se složili da može doći do sukoba unutar zemlje, bez vojne intervencije izvana. Mogu se očekivati terorizam i dmgi n^militantniji obhci ugrožavanja na- še sigurnosti u zemlji i izvan zemlje. Tek u zadrrjoj fazi mogućeg razbija- nja i podjele SFRJ može se očekivati, uz pojačani terorizam i masovne di- verzije, vojna intervencija. Da li će u slučaju dugoročne pripreme cijepa- nja i pojačanog terorizma doći do građanskog rata ostalo je bez čvrstog odgovora. Spomenuti su laktori i za i prodv. Pokušali smo ocijeniti posto- janost jugoslavenskog z^edništva. Neću iznositi sve što je rečeno, spo- menuti ću tek neke faktore. Republike su politički i ustavno podijeljene u toj n^eri da bi mogle odlučivati i samostalno, ovisno od unutarrrjih odno- sa i procjena vlastitih interesa u z^edničkpj ili samostalnpj državi. Zajed- nički privredni plan, devizna sredstva objedir^ena u Federaciji (novi devi- zni zakon), investiranje izvan-svpjih republika nisu od bitnog utjecaja. Najvažniji faktori z^edničke države su demografski - izmiješanost naro- da: Srbi u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, Hrvati u Bosni i HercegOvini i Vojvodini, Muslimani u Srbiji, Albanci u Srbiji, Makedoniji i Cmpj Gori. Važan je ekonomski faktor zajedrhštva - privredna, saobrać^na i ener- getska in&astmktura je jedirrstvena; izvori sirovina u jedrum, a prerada u dmgim republikama i konačno, tržište povezt^e interese republika. Sto se tiče JNA rečeno je, da snage razbijar^a Jugoslavije ne rnpgu, a da ne za- ključe da će JNA teško napustiti SFRJ kao jedinstvenu državu. Te snage svakako zn^^u i za sve probleme koji bi JNA to otežavali, međutim, cije- nit će da bi ih JNA bila u starrju svladati. Izveden je zaključak, da će se JNA naći u središtu usn^eretrih aktivnosti velikih sila, rrjihovih službi i predstavnika. U zemlji na udam opozicioruh i političkih neprijateljskih centara s antikomunističkih i naciorralističkih st^ališta.

Nedugo posHje z^edničkih procjena s Raifbm Dizdarevićem saznali smo iz nekoliko infbrmacija da je na savjetovanju vojnih izaslanika oru- žanih snaga NATO zemaija u Veiikoj Britaniji, u zadnjoj dekadi januara 1986. bilo dosta riječi o našim oružanim snagama, mogućim kadrovskim promjenama pri fbrmiranju vlade Branka Mikulića u m^u 1986. i drugim važnim vojnim i političkim pitanjima SFRJ. Potvrđivala se naša procjena da će naše oružane snage postati centar interesa. Primljena je infbrmacija:

- Od 21. do 29. januara održano je savjetovanje NATO zemalja u

Londonu. Prvo su razmatrali pitanja vezana za SSSR, a zatim za SFRJ. U

centru pažnje bila su slijedeća pitat^a:

- kadrovske promjene u oružanim snagama SFRJ kao i u SFRJ i

njihov uijecaj na vpjnu politiku i dalje, na sveukupni razvpj u SFRJ;

- uijecaj knjige admirala Branka Mamule „Savremeni svijet i

naša odbrana" na razvoj i reogranizaciju oružanih snaga SFRJ;

- insistiranje na čvršćoj vpjnpj politici i recipročnim zah^evima u odnosima s oružanim snagama SFRJ, i drugo.

- Vojno izaslanstvo oružanih snaga SAD-a u Beogradu iznijeio je

na savjetovanju procjenu, da će admiral flote B. Mamula ostati na poioža-

ju saveznog sela-etara za narodnu odbranu, barem naredne dvije godine zbog toga što „SFRJ nema jaču i afirmiraniju Hčnost". Pored toga ocje- njuju, da je „rizično mijenjati sekretara za narodnu odbranu u vrijeme da zemba proiazi kroz krizu, a oružane snage postižu pozitivne rezultate u svim oblastima i kad njihov, a posebno ministrov ugied jača u SFRJ". Ostanak admirala fiote Mamuie u užem jugosiavenskom vcjno-politič- kom rukovodstvu povezuju s povjerenjem masa u to rukovodstvo.

- Sponnnjani su i drugi mogući kandidati za poiož^ saveznog se-

kretara za narodnu odbranu: Stane Doianc, Vidpje Žarković, Veljko fQa- dijević, Zorko Čanadi i Anton Lukežić.

- Na sastanku, a posebno u pauzama, previadavaio je mišljenje da bi

Amerikancima, a vjerojatno i Rusima, više odgovaraio da na poiožaj sa- veznog sekretara za narodnu odbranu dođe nei^ manje snažna i afirmira- na iičnost.

U jesen 1985^ godine došio je u Ljubijani do prvog susreta vodećih oppzicionih inteiektuaiaca Siovenije i Srbije o budućnosti Jugosiavije. Govoriio se o „trećpj Jugosiaviji" kao konfederativnpj državi, a došio je do rasprave i o i^ezinpj utemeljenosti, međusobnim iskorištavanjima, ne-

povjerenju i mržuji i prijedioga za stvaranje samostainih nacionalnih dr- žava. Kao osnova novog državnog organiziranja kod jednih je bila čovje- kova lična sloboda i prava, kod drugih je bila nacija kao spona čovjeka

pojedinca i šire z^ednice - konfederativne Jugoslavije iii Evropske unije.

U idqnom smislu protežirano je vezivanje za Zapad i nužnost stvarat^a

uvjeta za priMižavat^e tekovinama zapadne demokracije, te prevaziiaže- i^e baikansMh elemenata u nacionalnoj svijesti. Biio je usamljenih upo- zorenja, da treba odbaciti oba zla, jer negativnih elemenata ima i na Isto- ku i u Zapadnoj Evropi (socijalni položaj radnika i drugo). Sasvim otvo- reno je govoreno da treba razoriti Partiju, ne kroz direktne napade, nego svakodnevno pronalaziti konkretne siučajeve i rušiti duh boijševizma. Iz- ražena je ozbiljna bpjazan od vojne diktature. Rečeno je, da ona ne bi mo-

gla riješiti probleme i da bi nakon nje bilo još gore. Jedan od učesnika iz Srbije iznoseći porazno ekonomsko zaostt^anje Srbije tvrdio je, da se kri-

za može prevazići samo vojnim udarom. Argumenti su mu bih - politički

piuralizam nije moguć jer vlastodršci neće ni s kim dijeliti vlast, a raspad Jugoslavije ne žele velike sile. Karakteristično je, da je većina prisutnih slovenskih intelektualaca, osim Franca Bučara, polazila od treće Jugosla- vije kao z^edničke države. O stavu slovenskih opozicionih intelektuala- ca, povodom desetogodišnjice susreta u Ljubljani, iscrpno je u intervjuu

govorila Spomenka Hribar, jedan od organizatora skupa. Nije martje va- žna preporuka Slovenaca prisutnim srpskim intelektualcima da je jedino

rješer^e za Srbe, da se zalažu za očuvanje Jugoslavije i r^ezine promjene jer podijeljena na pokrajine i s velikim brojem Srba u drugim republika- ma, Srbija se ne može izboriti za bolji status i poziciju, kao što to može homogena Slovenija. Radilo se o odgovoru Dobrici Ćosiću, da se Jugo- slavija održava na antisrpskim stavovima. On je zastupao stavove poznate

iz cjegove besjede u SANU, knjige „Stvamo i moguće" i romana „Gre-

šnik", da je stvaranjem Jugoslavije nakon I, a posebno nakon II svjetskog rata, Srbija i srpski narod izgubio sve elemente nprmalnog nacionalnog, kultumog i ekonomskog razvoja i na sebe, politikom Kominteme, KPJ, angažiranjem Kardelja i Tita, primio grjjeh velikosrpske hegemonije koji ga je doveo u situaciju da nema svoje države. Stvarar^em Makedonije, Kosova i Vojvodine oduzet je ne samo dio teritorije nego dio istorije i kulture. Rješenje za Kosovo vidio je u organizirai^u plebiscita i novog razgraničenja s Albanijom. Time bi se Srbiji stvorili uslovi za homogeni- zaciju teritorije i organiziraitje države.

Mozaik stanja u Jugoslaviji i vjerojatnih daljqih kretanja ka sve za- oštrenijoj krizi u zemlji ubrzano se dopunjavao. Inlbrmacija o skupu u Ljubljani kmžila je rukovodstvom zemlje. Stavovi izloženi u raspravi među vodećim intelektualcima bili su već

ugrađeni ili će se ugrađivati u nacionalne programe, na jedan ili drugi na- čin. Ugrađivale su ih opozicione grupe i partije, a pokazalo se da su oni postupno postajali dio programa politokratija na vlasti. U Sloveniji nešto ranije, u Srbiji poslije Memoranduma SANU i VIII sjednice CK SK Srbi- je, u Hrvatskoj su biti u programu nacionalista početkom '70-ih i nisu ne- stali s Karađorđevom, preživjeli su u kulturnim i znanstvenim institucija- ma, a koncem 80-ih preselili se i u partijske programe. Puč u predsjedni- štvu CK Hrvatske, dan uoči 11. kongresa, decembra 1989. izveden je na tim stavovima. U vodećim strukturama zajedničke države, i još uvijek je- dinstvenog SKJ, nije se ozbiljno razgovaralo o svemu tome što se doga- đalo i što je upozoravalo. Isti je odnos bio prema kritikama iz same Parti- je. Čak i kada su one plebiscitamo stizale iz članstva. Poznat je prinrjer da se na 13. sjednici CK SKJ, čiji sam bio član, u Ijeto 1985. g. nismo mogli složiti oko zaključaka, jer su oni bili otišli dalje od vlad^ućeg ša- blona i rutine u CK. Odlučeno je da se nacrt zaključaka uputi na javnu raspravu u partijske organizacije. Kr^em 1985. i početkom 1986. g. sre- đeni su stavovi proizašli iz vrlo široke i otvorene rasprave. Kritike na dogmatsko i konzervativno rukovodstvo SKJ i njihov birokratizirani apa- rat bile su oštre i zadirale su u samu suštihu vodeće uloge partije komuni- sta. Sa svih strana, od Slovenije do Makedonije tražile su se relbmK. Sve do preispitivar^a osnovnih opredjeljenja i programa SKJ, uloge koju ima u društvu i metoda kako je ostvaruje. Jedino socijalizam i Jugpslavija kao zajednička država nije dovođeno u pitanje. Sve dmgo u SKJ-u više nije zadovoljavalo članstvo. Snažno je izbijao osjeć^ da se mpr^u vršiti pro- mjene ili sići s pozomice i Vodstvo prepusRti drugim snagama. Sumirani su prijedlozi iz rasprave, ali je u zaključke CK SKJ uvršteno ono uobiča- jeno što ništa ne mijenja niti unosi nemir u lijeni mehanizam, uspavani in- telekt i savjest. Podsjetit ću, da je svijest da su refbrme neophodne izbila još na XII kongresu SKJ 1982. g. Bila je fbrmirana komisija za preispiti- vanje političkog sistema u zem^i na čelu s dr Tihomirom Vlaškalićem. Nakon tri godine rada, Komisija je konačno objavila šest separata u kpji- ma su se tretirala različita podmčja političkog sistema. Ti su tekstovi bili prepuni pojedinačnih anahza, ali bez sinteze, stavova i prijedloga gdje i kako dograditi, a u čemu mijeihati sistem. Komisije Saveznog savjeta za pitaiha dmštvenog uređenja morat će te, 1985-e godine, utrošiti nekoliko mjeseci rada da bi se došlo do završnog dokumenta i ukazalo na strateške pravce pron^ena i dogradnje političkog sistema. Time se trebalo otvarati prostor refbrmama kpje je prepomčavala Kr^gerova komisija i krenuti u susret koracima kpje je poduzimala vlada Milke Planinc. Vrijetpe je brzo pmljecalo, a konzervativne snage u SKJ jačale da bi koncem 1985. godi- ne presjekle i politički i privredni program refbrmi.

Upbraženost, da smo postigli u revoluciji, na svom samostainom so- cijalističkom putu, međunarodnom poiožaju, standardu života i sioboda- ma građana, ono čime se ne mogu pohvaliti drugi na Istoku, a po demo- kratskim pomacima malo tko i na Zapadu, zasjenila je poraznu stvarnost da dvadeset godina stojimo na mjestu, trošimo dostignuto, gubimo ugled i sposobnost vođstva.

Altemativne opcije i njihovi nosioci tek su se začinjale, ali je r^iho- vo pojedinačno i gmpno postojanje bio očigledno. Javile su se u &sopisi- ma - Nova revija, Javnost, Naši razgledi, Kiijiževne novine, Praxis, Mia- dina. Mnogo više i češće u zatvorenim krugovima, uskim grupama i klu- bovima. Stvaralo se uporedno javno mnjei^e. Znadžeija, a ona je postaja- ia sve više objektivna potreba da se čuje drugačije mišijenje od zvanič-

nog, je narastala. Priviižavanje opozicionim i aitemativnim političkim i

kultumim centrima utjecalo je na društvenu svijest i ponašanje i ono se u

dmgoj polovini 80-ih već snažno osjećalo u SKJ. U svakom nacionalnom d m š ^ se na dmgi način artikuiiraio i vodilo je k podjelama. Razhke su n^prije bile u viđenju socijaiizma i dmštvenog razvoja na njegovim osnovama. Ekonomsko^zaostajanje u Evropi nisu sve republike jednako osjećale. Slovenija i Hrvatska bile su geografski, ekonomski i kultumo više vezane za Evropu. U njima je, prije nego u dmgim dijeiovima Jugo- siavije, došio do traženja dmgih mogućnosti bržeg privrednog razvoja i hvatanja koraka sa Zapadom. Otvaraio se pitaiqe soeijaiizma kao držav-

nog sistema i upoređenja s viad^ućim zapadno-evropskim sistemima i

SAD. Gorbačov u SSSR-u i neke socijalističke zemije na Istoku ulaziie su u reforme socijalizma. Siovenija je u Jugosiaviji prva otvoriia proces

reformi, a!i ove nisu - osim verba!no - polazile od demokratskog socijali-

zma i njegovih reformi. To su uočavali svi ozbiljniji analitičari i na Istoku

i na Zapadu. U zemlji će to postati jasnije kada smo se naš!i pred privred-

nom reformom vlade Ante Markovića. Zahtjevi opozicije, čiji je utjecaj u

Sloveniji postajao jednako važan kao vladajuće partije a njihove uloge i programi izmiješani, izazvali su nepovjerenje i otpor u dmgiiA jugosla-

venskim republikama. Počela je pot^ela Jugoslavije na demokratski sje-

ver i konzervativni jug. Do ptvorenog političkog sukoba će doći poslije

VIII sjednice CK Srbije. Dva viđenja budućnosti Jugoslavije - Slovenija i

Srbija - postali su orijentiri, međusobno nepomirljivi. Ostali će se svrsta-

vati na jednu ili dmgu stranu. SKJ više nije mogao uspostavljati ni privid- no jedinstvo u jugoslavenskom dmštvu. Jasno izražena opredjeljenja za socijalizam i Jugoslaviju 1985/86. godine izmijenit će se u uzavrelim me- đunacionalnim odnosima u dmgoj polovini 80-ih. Mi smo u JNA morali izvući zaključak, da se približava razbijanje SKJ. Ideološke veze, teorijske osnove, programi i organizacija Partije bila

je tiajvažnija spona od samog nastanka avnojske Jugoslavije. Na njoj je izgrađena teorija i praksa općenarodne odbrane. Nestankom jedinstvene Partije, nestat će bitna okosnica zajedničke države i njezine odbrane. Nu- dila su nam se dva izbora: ili čekati da se zaustave negativni procesi unu- tar samog SKJ i on se okrene vlastitim i društvenim reformama ili da se spremimo za presijecanje negativnih kretanja u društvu preuzimanjem di- rektnih odgovomosti za vođenje zemlje i tragai^e za poiitičkim, ustavnim i državnim promjenama za iziazak iz duge krize. Odlučili smo se, da prvi izbor ne bi trebalo napuštati sve dok postoji makar i n^manje nade, a pri- premati se za dmgi koji je izgiedao mnogo vjerojatniji. Odluku je trebalo

donijeti kada se pojave indikatori političke i dmštvene krize ili neposred-

ni pokušaji da se JNA onemogući za odiučujući korak.

U dmgoj polovini 1986. i početkom 1987. g. razrađene su političke osnove, kriteriji procjena za odluku i počele operativne pripreme. Pripre- me su pokrivale mjere budnosti i povišene borbene gotovosti održavane po zvaničnim odlukama Predsjedništva SPRJ i pl^ovima Saveznog se- kretarijata za narodnu odbranu i Generalštaba. Nije bilo potrebe da se upoznaje visoki armijski sastav, bilo bi to rizično prije časa odluke. Do- voljne su bile ocjene stanja u zemlji i upozore^a na moguća pogotšanja i opasnosti koje su se redovno saopćavale višem rukovodećem kadru u Ar- miji. Zauzeli smo stav, da armijski kadar u pravilu ne ulazi u n^^različitije sukobe otvorene u zemlji, ograđuje se, a svoje stavove kada istupa jasno saopćava. Nismo bili više spremni dijeliti odgovomost u Partiji i društvu za cijepanje zemlje.

Nije išlo ni lako ni glatko uzimanje otklona od stavova partijskog i državnog rukovodstva i izgradnja vlastite pozicije. Biio je medu armij- skim kadrovima mudrijaša i natjecanja za primat u podršci ili suprotsta- vljanju različitim ideološkim, političkim, ekonomskim, kuitumim ili bezbjednosnim opcijatha u republikama, pokr^inama i nižim društveno- političkim zajednicama. Poznat je sluč^ pukovnika Đorđevića u Sabom Hrvatske. Njega su redovito uspijevale izmanipulirati n^različitije ruši- lačke snage. Dobijali smo od službenih organa Hrvatske kao i od građana pitanja da li su ihegovi stavovi lični ili stavovi JNA, zašto ga toleriramo i ne tražimo raztješenje funkcije u Saboru. Najviše je bilo problema s ka- drovima teritorijalne odbrane i organa općenarodne odbrane - od federa- cije do općine, gdje su radile aktivne vojne staiješihe. Njihova je odgo- vomost bila dvojna - kao što je bio dvojan i polož^ TO i organa ONO -

u društvenopolitičkim zajednicama i vojsci. Odabir kadrova iz JNA u or-

gane ONO bio je u najvećem broju sluČajeva odiiv isluženih starješina JNA. Kadrovi s fakulteta ONO, masovno pristigli u organe ONO nameta-

li su se kao politički i općevojni intelektualci aktivnim oficirima ograni-

čenije obrazovanim. Sama odluka da se obrazr^u dvije uporedne kadrov- ske strukture - na fakuitetima za ONO, i vojnim akademijama i visokim vojnim školama - jedna je od mnogih besmishca naturena u vrijeme pro- dora liberalizma u atrofirani sistem općenarodne odbrane. Ograničenost našeg utjecaja na cjelokupan vojni sistem i sistem ONO nalagao nam je opreznost. U siučaju da JNA preuzme odgovomost za vođenje zemije biio je predviđeno da se sistem ONO svede na njegov najfunkcionalniji dio, TO neposredno potčini JNA, a sve ostalo da se su- spendira kao smetnja. Treba zapaziti, da smo vrlo brzo posiije Tita raščistiii da od držav- nog Predsjedništva nemamo što očekivati. Mnogo duže tr^aia su očeki- vanja da SKJ krene u :efbrme. Ideološka sputanost, potpuno suprotna Psnovnim učenjima marksizma, duhovno je osiromašila i onesposobila komuniste da u kriznim časovima „kada kvantitet društvenih pojava pre- rasta u novi kvalitet" poduzmu odlučne korake, izađu iz shema, pogled^u preko ograničenih horizonata svakodnevice, odrede ciljeve, pregmpir^u društvene i političke snage za vrijeme koje dolazi. U najmanju ruku, da razumiju i podrže procese, u^eču na njih i ugrađuju se u prestrojavanje. U JNA komunisti nisu mogli biti ispred drugih socijalnih gmpa u dvomili- onskom članstvu SKJ. Po prirodi svojeg poziva, mogu biti samo ograni- čeniji od dmgih. Iluzija i vjere u SKJ smo se konačno odrekli tek kada je demokratizacija iz Slovenije i antibirokratska revolucija iz Srbije krenula putem razbijanja i cijepat^a SKJ i Jugoslavije kao z^edničke države.

J

i

H ac:o/!a//znw

ć/ctoMo/or

p o ////c ^ /A ^ro/?ycM a M A *6 /// / ,A/gos^/av///

15. januara 1986. g. u ,J(njiževnim novinama" objavtjena je prva peticija 2.000 građana Kosova polja, kao prvi organizirani protest Srba i Cmogoraca s Kosova protiv albanskog nacionaiizma i separatizma, a 26. febmara zbio se prvi protestni dolazak Srba i Cmogoraca s Kosova u Be- ograd (oko 100 Ijudi). Tokom narednih godina, Srbi i Cmogorci s Kosova su na ovaj način više puta protestirali i tražili direktnu žaštitu republičkih i federalnih organa pred pritiscima Albanaca i narušavanjima zakonitosti na Kosovu. U Srbiji je tema Kosova i ugroženosti Srba u ovoj pokr^ini sve više zaokupljala pažnju javnosti,dok su u dmgim dijelovima Jugosla- vije ovakvi protesti izazivali nepovjeret^e i strah od Srbije. Stanje duhova u Srbiji i na Kosovu mogto se sagledati širim praće- njem javnog mnjenja. Morala se zapaziti sahrana Aleksandra Rankovića

20. augusta 1983. g. Na njoj se okupilo oko 100.000 Ijudi i bio je to do ta- da n^masovniji protest prije svega srpskom, ali i jugoslavenskom ruko- vodstvu i politici. Nezadovoljstvo stanjem na Kosovu i ustavnim poioža- jem pokrajine u Federaciji bili su u centru protesta. Beogradska intelektu- alna scena bila je izrazito živa polovinom 80-ih (suđenje Gojku Đogo zbog zbirke pjesama „Vunena vremena", kazališna predstava „Golubnja- ča" Jovana Radulovića, studija „Stranački pluralizam ili monizam" Voji- slava Koštunice i Koste Čavoškog, pokretai^e časopisa „Javnost", Ibrmi- ranje Odbora za odbranu sioboda pod idejnim vodstvom Dobrice Ćosića). Nepovjerenje drugih jugoslavenskih sredina našlo je izraz u ,JJijeloj knjizi" Stipe Šuvara i savjetovanja o idejnoj borbi u sferi kulture i stvara- laštva, upučenoj prije svega Srbiji. Na savjetovanju je bilo rečeno da ana- lizu treba shvatiti kao pomoć Savezu komunista Srbije. „Bijelu knjigu" nije prihvatila nijedna intelektualna sredina, ona nije ništa raščišćavala, vršila je frontainu osudu, nije imala osjeć^a za selekciju i nrjeru a sam SKJ, pod čijim patronatom je pisana, ukopavala je dalje u konzervatizam. Srbiju je i posebno pogađala, jer je došla oćLjednog od vodećih hrvatskih partijskih intelektuaiaca tog vremena, koji se penjao k samom vrhu SKJ. Utjecaj srpskih nacionalističkih intelektualaca na Kosovu je ojačao. Oni su bili uvaženiji tumači srpskih i cmogorskih interesa od SKJ. Alban- ski vodeći inteiektuaici bili su izvan SKJ, ali su imaii snažan utjecm na rukovodeće strukture Kosova. Separatističko ponašat^e Albanaca izgra- đeno je pod njihovim utjecajem. Rukovodeće gamiture na Kosovu su ih tolerirale, neke im se priklanjale i identiiiciraie s rjima. Polazili su od shvaćanja da bi diugačije ponašanje značiio gubljet^e svake veze s matič- nim kretanjima u narodu. Gotovo istu fatainu grešku učinit će samo godi- nu iii dvije kasnije većina nacionainih mkovodstava SKJ. Suradnja iii to- lerancija nacionaiizma mogla je voditi samo jednom ciiju - razbijanju Ju- gosiavije i napuštanju socijaiističkog puta. Otvarati stvame probleme na Kosovu značilo je priznati neuspjeh mjera i vaijanost ocjena na kojima su donijete odluke u novembru i98i. g. nakon pobune Aibanaca. Na sjednici u martu 1986. g. dva predsjedni- štva - CK SKJ i SFRJ - nemaju, jednako kao ni mkovodstvo Kosova i Srbije, hrabrosti zaključiti da je u pitanju neuspjeh. Radiio se o najneurai- gičnijem podmčju Jugosiavije i angažiranju svih jugosiavenskih snaga skoro četiri godine, a događ^i se ponovno otimaju kontroii. Kosovo je bi- io pred novim poiitičkim sukobima. Dolasci Srba i Cmogoraca u Beograd navještavali su, da sukoba više neće biti samo na Kosovu. Oni će trebati svima: nosiocima viasti u Federaciji, republikama i pokr^inama, opozici- ji, unitaristima i separatistima. Samo tako se mogio razunijeti zatvaranje očiju perd pojavama krize u koju će preko Kosova biti uvučena cijela Ju-

goslavija. Rukovodeći Ijudi ne mogu ničim opravdati ustupanje pred na- cionalizmom u Srbiji, njegovim organiziranim utjecajem na Kosovo i do- zvoljavanje rukovodstvu Kosova da se na sHčan način ponaša prema al- banskim nacionaiistima i separatistima. Istim aršinom morali su se mjeriti uspjesi borbe protivu nacionalizma unutar oba entiteta. Samo tako bi bor- ba biia prihvaćena u narodu i uspjela. I više od toga. Program stabiiizacije stanja na Kosovu trebao je biti dugoročan. Cilj je morao biti civilizacijski pomak svih stanovnika Kosova, većinskih Albanaca prvenstveno. Neiz- bježno je bilo ulaziti u sva podmčja Ijudskog života i unapređivati ih u duhu vremena i dostignuča drugih jugoslavenskih i evropskih naroda. Program mjera poiitičkih organa, policije i vojske bio je nedovoijan. Mo- gao je jedino stvarati preduslove za dublje sociološke i ukupne društvene promjene, a one bi tek vodile k dugoročnoj stabilizaciji stanja. Ekonomska pomoć jugoslavenskih republika Kosovu morala je teži- ti tom istom ciiju. Strategija najrazvijenijih - Slovenije i Hrvatske - ,,uia- gati ćemo, kohko ubiremo koristi" bila je odgovor na rasipanje dobijenih sredstava za nacionalno iživijavanje, lični luksuz i bogaćenje rukovodećih kosovskih garnitura. Ali strategija neposrednih interesa nije mogla ništa dugoročno iješavati na Kosovu. Obratno, uspostavljaia je eksploataciju Kosova. Poput one razvijene Evrope i SAD u Airici i Južnoj Americi. Ekonomsko i civilizacijsko zaost^anje nije se tješavaio, nego odgađalo sukobe za sljedeću priliku jednih ih drugih nacionalista. Ovisilo je od ko- i^unkture u jugosiavenskim odnosima. Dolazio je red na Srbe i Cmogor- ce da oni uprav^^u dogadajima. Naše procjene u JNA biie su drugačije od onih na qednici predsjed- ništava CK SKJ i SFRJ. Njihova je vrijednost bila u tri okolnosh: prva, davana su prema dnevnom uvidu vojnih starješina sa svih dijelova Koso- va; druga, vršili smo svoju vojnu dužnost (uključivo politički rad u naro- du) aii nismo bili odgovomi za poiitičko stai^e na Kosovu; treća, višena- cionaini sastav staiješina i vojnika omogućavao je otjektivnost u prosuđi- vanju uspjeha i neuspjeha u sređivanju stanja. U godišnjem reterisanju 1986. g. komandant Niške armije, pod čijom komandom je korpus na Ko- sovu, izložio je:

da je polihčka i bezbjedonosna situacija veoma teška. Ona proiz- lazi iz zaoštrenih međunacionalnih odnosa i istovremeno podshče te odnose i dalje ih pogoršava. Da iseljavanje Srba i Cmogoraca nije zaustavljeno, niti se poduzim^u odgovar^uće nijere da bi se zaustavilo. Na Kosovu ima preko 700 etnički čistih naselja gdje žive isključivo Albanci. U općini Glogovac živi isključivo alban- sko stanovništvo, a uskoro će to postati i općine Podujevo, Kača- nik, Đakovica i Dečane. Da je albanski nacionalizam i separati-

zam jak, organiziran, djelirje u dubokoj ilegali i očigledno je u sprezi s aibanskom emigracijom. Sve pozidvne rezultate partij- skih i državnih organa minimiziraju i tumače ih sebi u priiog: oni su ih iznudiii od viasti. Da je srpski i cmogorski nacionahzam sve organiziraniji, ofanzivniji i pod neposrednim utjec^em naci- onalista i desnice izvan Kosova, iz Beograda. Njihova osnovna teza je ,,da nema zajedničkog života s Albancima na Kosovu" i „slobodu čemo braniti svim sredstvima". Da je veći dio građana upiašen, zbunjen i očekuju, da problem „netko" riješi. Konfuznoj situaciji pogoduje vrio teška situacija u privredi.

Komandant zaključuje izlaganje o Kosovu konstatacijom, da se me- đunacionalni odnosi pogoršavaju uz mogućnost oštrijeg sudara. Sve su češće međunacionalne razmirice među običnim Ijudima. U privrednim or- ganizacijama veliki je broj havarija i paljevina. Javno mnjer^e se drži u neprekidnoj napetosti čas albanskim, čas srpskim demonstracijama. Na sjednici dvč^u predsjedništava u martu '86. izložili smo ono i onoliko koliko se odnosilo na naš vojnički posao na Kosovu. Nismo se hljeli dublje uplitati u gordijski čvor Kosova. Činili smo to bezuspješno mnogo puta. Od nas se zaziralo i na Kosovu i u Srbiji da sebi uzimamo previše prava. Stanje na Kosovu cijenio je na sjednici svatko iz svog ugla, ciljeva, interesa i odgovomosti. Bez jedinstvene ocjene bili smo nespo- sobni voditi dnevnu politiku i usklađivati je s dugoročnim programom. Dugoročni program zapravo nije ni postojao. Dvoličnost ponašanja rukovodstva nije mogla donijeti rezultate. Po- slije sjednice dv^u predsjedništava ništa se nije mijenjalo. M^ifestacije srpskog nacionalizma biv^u sve učestalije i u njima sudjeluje sve više Ijudi. Masovno se dolazi i protestuje u Beogradu. Problem Kosova name- će se rukovodstvu Srbije i Jugoslavije. Dolazi do sučeljavanja s grupama koje stižu u Beograd i predstavnici CK i države redovno i:7/Iače &blji kraj. Početkom aprila '86-te to se događa Lazaru Mojsovu, Ivanu Stam- boliću i Bogdanu Trifunoviću u „Sava centru", gdje je stiglo oko 500 Sr- ba i Cmogoraca. Vođe u auditorijumu zn^u da se neće ništa realizirati od onoga što im se s govomice obećava. Oni su bili svjesni nemoći rukovod- stva Srbije i Jugoslavije na Kosovu. Cilj dolazaka je i bio da se nemoć m- kovpdstva na n^gmblji način predstavi javnosti. U junu iste godine nacionalističke vođe dolaze na ideju da se izvede predstava s masovnim iseljavanjem Srba i Cmogoraca s Kosova. Na cesti između Kosova polja i Prištine članovi Predsjedništva CK Srbije - Petar Gračanin i Veljko Marković i predsjednik CK Kosova Azem Vlasi bez velikih problema zaustavljaju izmanipulirane seljake i vraćaju ih kućama.

Vođe Srba s Kosova, međutim, ne odustaju, hoće po svaku cijenu iz- ložiti rukovodstvo zemlje rugtu. Početkom novembra doiazi veća grupa s Kosova u Skupštinu SFRJ, ne d^u se zaustaviti i hoće razgovarati baš u Skupštini. Državno predsjedništvo upućuje Veseiina Đuranovića, a partij- sko predsjedništvo Milana Pančevskog. Njih ne zanima priča ove dvojice, oni su pokazali da mogu prodrijeti u Skupštinu i da ih nitko ne može zau- staviti. Institucije padaju pred njima - na Kosovu, u Srbiji i Jugoslaviji. Zanimljivo i otvoreno o pokretu Srba i Cmogoraca na Kosovu govori je- dan od vođa antibirokratske revoiucije - Miroslav Šolević u seriji BBC-a „Smrt Jugoslavije". Jugosiavensku scenu istovremeno s događ^ima odozdo uznemirava-

ju i događ^i u intelektuainim vrhovima i političkim vodstvima u Srbiji.

Septembra 1986. g. objavljuje se Memorandum Srpske akademije nauka i umetnosti - SANU. U njemu je sadržana analiza društvenih prihka u Ju-

goslaviji i položaja Srbije i srpskog naroda u qqj. Nacionalističke snage

u Srbiji nameću Memorandum javnosti kao srpski nacionalni program.

Posebno se naglašava da u ustavnim pronijenama mma pasti.Titov, Kar- deljev i Bakarićev koncept „slaba Srbija - jaka Jugoslavija". Među komunistima u Srbiji nastaje uznemirenost, ali je tretman Me- moranduma u drugim republikama i među drugim narodima znatno ozbiljniji. Postavlja se pitanje: što zapravo Srbi nanajeravaju? Rukovod- stvo Srbije s Ivanom Stambolićem na če!u sminqe javnost, traži da se Memorandumu ne pridaje poseban značaj: ,jte izražava većinsko nhš^e- nje Srba, ni stavove rukovodstva Srbije". Zahtijeva se od SANU da se iz- jasni o Memorandumu jer je na njezinoj sjednici maja '85-te prihvaćena inicijativa i odredena grupa akademika za rad na njemu. U decembru, SANU na izvanrednoj sjednici cinično „izražava neslaganje s načinom na koji se Memorandum tumači u javnosti", i to je sve. U 1987. godinu ušlo se sa svim preduslovima za produbljivanje kri- ze. Izvori krize će, osim Kosova, biti Srbija i Slovenija, U februaru '87-e slavenski kultumi stvaraoci fbrmuliraju osnove slovenskog nacionalnog programa i objavljuju ga u 57. broju časoptsa „Nova revija".

Riječ je sada o slovenskom „memorandumu" i novom uznemirava-

t^u jugoslavenskog javnog mi^enja. Slovenski nacionalni program je pd- govor na Memor^dum SANU, ali i kompletiranje dogovora vodećih in- telektualaca Srbije i Slovenije u Ljubljani o nekoj novoj Jugoslaviji ili njezinom nacionalnom razila^nju. Dolazi do brojnih kritičkih rasprava u SFRJ i republikama. FQih ima i u slovenskom rukovodstvu odakle se želi umiriti jugoslavenska javnost. Slične su poruke kao srpskog rukovodstva

o Memorandumu SANU - da nije većinsko opredjeljenje naroda, niti stav rukovodstva i da mu he treba pridavati neki znač^.

Važan događ^ na Kosovu zbio se 24. aprila 1987. g. kada je pred- sjednik CK SK Srbije Slobodan Milošević na protestnom skupu Srba i Cmogoraca u Kosovom Po^u, izazvan nastupom vođa skupa da stane na kr^ agresivnom albanskom nacionalizmu i^avio: „Niko ne sme narod da bije". Svi analitičari događ^a te prijelomne godine ocijenili su ovaj skup i Miloševićevu i:^avu kao zaokret u prilazu problemu Kosova u političko-

m rukovodstvu Srbije. Zaokret se nije odnosio samo na Kosovo i Vojvo-

dinu, kao pokr^ine SR Srbije. Uslijedio je zaokret i u načinu kako qeša-

vatiptvorenujugoslavenskukrizu.

Tok događ^a i historijsko nasljeđe opredijelilo je da Kosovo bude odabrano kao ključna točka raspirivanja nacionatizma u Srbiji i Jugosla- viji. Anj?anski nacionalizam i separatizam radikaliziran do otvorenih su- koba i stalno iseljavar^e Srba i Cmogoraca bio je jak argumenat za izbor Kosova. JugoslavensM opredijeljeni građani među svim narodima tražili

su da se već jednom sredi žarište s kpjega se uznemirava zemlja. Dogmat-

ske snage u SKJ, čiji je u^ec{^ bio snažan, prizivale su čvrstu ruku u pre- sijecatiju jugoslavenske krize. U JNA prevladavala je spremnost da se ju- gosiavenska kriza zaustavi dok je još vrijeme i da ne dođe do razbijarrja zemije. Iskustva JNA s Kospva bila su neposredna i drugačija od onih ko-

ja su imala rukovodstva Kosova i Srbije, kao i od ocjena u partijskom i

državnom vrhu Federacije. Malo se zna, a još manje vjemje koliko je JNA ulagala napora da mijenja raspoložer^a Albanaca prema Jugoslaviji, Srbima i Cmogorcima s kpjima žive zajedno vezani za istu sudbinu i bu- dućnost. Između čekića i nakovnja - albanskih nacionalista i separatista i srpskih emisara iz Beograda, JNA se rujednog trenutka nije dala pokole- bati. Ilustrirat ću to dokumentom korpusa s Košova. Naime, u junu 1987. prije sjednice CK SKS-a o Kosovu, general Ve$p Sr^dić koniandant kor- pusaju Prištini poslao nam je na naše tražerrje izvještaj o z^edničkim ak- cijama vpjske i dmštveno-političkih organizacija. Navesti ću nekoliko &agmenata iz kojih se mogu vi^eti najraznovrsrriji pokuš^i JNA da po- mogne u liječerrju starrja na Kosovu.

širimo i produbljrrjerho suradnju s narodom Kosova

radi doprinosa rrkupnim naporima dmštva na stabilizaciji situacije u SAP

Imamo brpjne poteškoće i otvorene probleme zbog nepostpja-

r^a želje za takvom suradr^om od strane dmštveno-političkih stmktura,

Širi se sve više akcija

posete vojnika i njihovih roditelja građanima albanske narodnosti za vre-

„Neprekidno

Kosovo

ipak cenimo da smo ostvarili početne rezultate

me polagar^a svečane obaveze svake partije vpjnika

žer^a Ijudi daje nepobitne rezultate u prevazilažer^u nepoznavarrja običa-

Upisom zajma sko-

ro svih starešina (98%) veoma snažno je izražena želja da pripadnici Ar-

Ovakav oblik dm-?

ja, kuitrrre i kvaliteta svake naše nacije i narodnosti

mije neposredno pomognu zapošljavanju miadih ijudi na Kosovu

šeni kursevi albanskog jezika koje su posećivale sve starešine, građanska lica i deo članova porodica od posebnog su značaja, kako s političkog aspekta tako i onog praktičnog, a to je ostvarivanje lakše komunikac^e "

M iloševićevo obećanje Srbima i Cmogorcima u Kosovu poiju aprila -87-e značiio je obavezu i prestiž. Za tijega lično i za Srbiju u predstoje- ćoj međunacionalnoj i međurepubličkoj borbi sasvim izvjesnoj u nepo- srednoj budućnosti. Objektivno gledano, na dvoiičnim i oportunističkim ocjenama s prethodnih sjednica u Srbiji nije se na federalnom vrhu mogla voditi akcija sa smislom i ciljem, nije mogla biti jedinstvena i povezana. U vrio protuiječnim uslovima sazvana je 9. ^ednica CK SKJ o Kosovu. Nju je nametnula situacija - nemoć partijskih i državnih organa da rješa- vaju probleme Kosova na jednoj strani, i agresivni nastup srpskih nacio- nalista da iznude prornjene u politici Srbije na Kosovu, ali i prema Jugo- slaviji u duhu preporuka Memoranduma SANU, na drugoj strani. Pripre- ma i tok sjednice su ukazivali na ukrštene interese i ciljeve grupa različi-

između starešina i Ijudi na Kosovu

Zavr-

tih političkih opredjeljenja u CK SKJ i oko njega.

Trista do četiristo Srba i Cmogoraca s Kosova okupljenih ispred Skupštine SFRJ, gt^e se sjednica održavala, vršili su pritisak, postav^aii uslove i prijetili upadom u Skupštinu. Jedan od zah^eva je bio da ih se re- dovno izrvještava o toku sjednice. Ivica Račan član predsjedništva CK SKJ bio je određen da ih informira i prenosi i^ihove zah^eve. Uključile su se nacionalističke vođe iz Beograda i u jednom času poveli ih da prodru u Skupštinu. CK je dva puta prekidao sjednicu da bi se Predsjedništvo CK konzultiralo kako završiti, a da ne dođe do sasvim nepredviđenog ishoda. Državno predsjedništvo također je zasjedaio u Skupštini da bi nepo- sredno rukovodiio mjerama ukoliko demonstranti krenu u zgradu da prisi- le CK da prihvati njihove stavove ili da ga ra^ure, nije se isključivalo ni fizičko nasilje. Uz Predsjedništvo su bili predqednik vlade Branko Miku- iić, Ivan Stamboiić predsjednik Predsjedništva Srbije, Dobroslav ĆulaRć ministar unutrašnjih poslova i ja. Šačica Ijudi sa^erala je cjelokupno m- kovodstvo zemlje u mišju mpu. Nered, panika i kukavičluk u pon^^anju čianova rukovodstva države davali su do znaqa da sa zemljom može ra- diti tko što hoće, i kako hoće. Beograđani se nisu h^eli priključiti demon- strantima i ovi su ostali izolirani. Intbrmaeije koje su stizale u Predsjedni- štvo bile su kontradiktome. Kako je padala noć strah je bivao sve veći, a broj demonstranata se popeo na dvije do tri hi^ade Ijudi. Tenziju su podi- zale intbrmacije SSUP-a da su na ulasku u Beograd vlakovi, jedan, dmgi, pa treći s nekoliko hiljada Srba s Kosova. Samo sat ranije razgovarao sam s generalom Vesom Srdićem, on me je uvjeravao da od jučer nije bilo ni-

kakvih pokreta, baretn ne masovnih jer ih oni prate. Bilo mi je jasno, da je sve to u parku ispred Skupštine i s viakovima na uiasku u beogradsku stanicu režija, a na što ona na kraju može završiti nisam bio siguran. Javio sam se predsjedniku Mojsovu i otišao iz Skupštine u Generaištab. Htio sam, da u siučaju neizvjesnog razvpja događaja JNA s jedinicama u goto- vosti spriječi n^gore. Tražio sam provjeru, ima h na žeijezničkoj stanici

u Topčideru iii Beogradu vlakova s masama putnika s Kosova i da ii su

najavljeni njihovi dolasci. OBciri bezbjednosti su me izvijestih da ih ne- ma, niti su n^avijeni. Izvijesho sam Mojsova i saopćio mu da se u Skup- štinu neću vraćati, a tok događ^a pratit ću iz Generaištaba. Sjednica CK

biia je pri kr^u, većina stavova nacionalista s Kosova bila je ugrađena u zakijučke CK. Kada im je Račan saopćio ishod bih su zadovoijni, smatra-

li su da su zavmih posao. Bilo ih je toHko, da su se ukrcali u svega neko-

hko autobusa i vratih se na Kosovo. Malo je kome u CK, osim režiserima, biio jasno što se dogodiio na plenumu. Srpskom nacionalizmu osigurana je pobjeda i otvorena su vrata za široke akcije u Srbiji i Jugoslaviji. U augustu iste godine izbija Snancijska afera „Agrokomerc". Fikret Abdić direktor poduzeća izdavao je nijenice bez pokrića. Jedno od naj- prosperitetnijih poduzeća u Bosni i Hercegovini uvučeno je u nelegaine poslove, blokirano, i samo je bilo pitanje vremena kada će biti stavijen kijuč u bravu. SR Bosna i Hercegovina je potresena i njezini ključni ruko- vodeći kadrovi padati će jedan za drugim. Počeo je sudski proces protivu Abdića i suradnika. Stavljen je pod istragu Hakija Pozderac, iz porodice Pozderaca čiji je najistaknutiji član Hamdija Pozderac bio potpredsjednik Predsjedništva SFRJ, a u slijedećoj godini trebao je preuzeti nrjesto pred- sjednika. Morao je podnijeti ostavku, a razračun u vrhu bosanskog ruko- vodećeg kadra je otpočeo. Funkcioneri izrasli na položaje pod rukom Mi-

kulića i Pozderca izloženi su napadima. Veći broj njih optužen je za privi- legije, bogaćenje i kriminak Obnovijena je afera „Neum" s vikendicama,

kojoj nije bilo kraja. A onda i mnoge druge

a da se nije ni pokušavaio

prikriti prave nanijere prema Bosni i Jugoslaviji. Bili smo vrlo osjetljivi na potrese u Bosni i Hercegovini. Nismo sum- njali, da će rušilačke snage u zemlji produbljivati krizu u Bosni i Hercegovi- ni pokrenutu aferom Agrokomerca. Obavih smo razgovore s rukovodstvom SR Hrvatske s nanrjerom, da pomognemo da se ne dopush raspad n^veće radne organizacije na granici Bosne i Hrvatske, čiji su poljoptivredno-pre- rađivački programi značih pravi privredni pteporod na sitomašnom područ- ju Cazinske kr^ine, Bihaća, Korduna i pHtvičkog kraja. Hrvatsko ruko- vodstvo shvaćalo je znač^ poduzeća iz Vehke Kladuše za region i ze- mlju. Nije se angažiralo, jer je smatralo dal)i Bosanci, posebno predsjed- nik SlV-a Branko MikuHć, vrlo oqehjivo prihvahH miješat^e sa strane.

Krajem 1986. g. započinju rasprave o promjeni Ustava SFRJ iz 1974. g. Kako se i očekivalo, ispoljavaju se vrlo oštre razlike između SR Srbije i SAP Kosova i Vojvodine o konceptu Srbije kao države. Predsjed- ništvo Srbije donosi 25. novembra Predlog da se uklone nedosljednosti u ustavnom položaju SR Srbije. Riječ je o oduzimatiju stečenog položaja pokrajina u Ustavu iz '74-te po kojemu su one skoro izjednačene s repu- blikama. Pokrajinska rukovodstva su odmah reagirala - 27. novembra Predsjedništvo SAP Vojvodine, a 3. decembra SAP Kosova donose za- ključke da je Predlog Predsjedništva SR Srbije neprihvatljiv. Predsjedništvo SFRJ 21. januara 1987. izlazi s prijedlogom da se mijenja Ustav SFRJ. Od promjena su se očekivale toliko različite stvari da je od samog početka bilo jasno da do suglasnosti ne može doći. Većina republika i obje autonomne pokr^ine su za očuvanje i proširenje vlastitih državnih funkcija i prava. Republike se ne žele odreći principa, da je fe- deralna vlast onolika koliko su joj one prenijele prava i odgovomosti. Sr- bija i JNA su za jačanje centralnih funkcija z^edničke države. Između ru- kovodstva Srbije i JNA nema dogovora i usaglašavar^a. Svatko ima svoje razloge. Srbija, ukijučivai^e autonomnih pokr^ina Vojvodine i Kosova u zajedničku republičku državu, jačanje nacionalnog i državnog u^ecaja u z^^edničkoj državi. Pokrajine će se suprotstaviti ustavnim pronijenama i iijih će se populističkim pritiskom „dogodio se narod" u 1988. g. razvla- stiti i stvpriti.centraliziranu SR Srbiju, kakve su uostalom bile i sve druge socijalističke republike u Jugoslaviji. Revizija republičkog ustava 28. marta 1989. g. prihvaćanjem Amandmana na Ustav SR Srbije popraćena je masovnim demonstracijama na Kosovu kada je poginulo dvadeset dvo- je demonstranata i dva milicionara, uz veliki brpj povrijeđenih. JNA je bila za uspostavljaiqe vlasti federalne države čija je ona om- žana sila, koja u Ustavu iz '74-te nije određena. A bez definirane federal- ne države federatna vojska - JNA - nije na legalan način mogla izvršava- ti svpje ustavne obaveze: odbranu integriteta i ustavnog poretka zemlje. Kada se radi o odbrani zemlje svako se dmštvo nalazi pred iskuše- njima i provjerom svih vrednota na kpjima ono počiva, političkog sistema kojeg je odabralo i na njemu uspostavljenih institucija odbrane i izgrađe- nog vpjnog sistema. Promatrano s tog stanovišta, ustav Jugoslavije iz 1974-te godine imao je u svpjim temeljnim iješenjima kmpne promašaje. Oni nisu omogućavali da se cjelokupni Ijudski i materijalni potencijal ze- mlje iskoiisti na n^svrsishodniji način i u datpj situaciji suprotstavi mno-

gostruko nadmoćnijem protivniku na osjetljivom jugosiavenskom prosto- ru geostrategijski položenom između dva veiika vojna bloka. Koncept op- ćenarodne odbrane - jednogiasno usvojen u zemlji i ugrađen u ustav - predviđao je, da se tako moćnom protivniku može uspješno suprotstaviti samo u dugotr^nom ratu na cjeiokupnom jugoslavenskom prostoru dok- trinom kombinirane frontalne i partizanske oružane borbe uz n^različitije oblike organiziranog općenarodnog otpora. Norme na kojima se zasniva

odbrana svake zemije svode se na jedinstvo ratišta, oružane borbe, oruža- nih snaga i jedinstvo komandovanja. Odbrana Jugoslavije ni po čemu nije mog!a bit! izuzetak. Tri stava ugrađena u ustav '74-te nisu o iznesenim imperativima uspješne odbrane zemije uopće ili su nedovoljno vodiia ra- čuna. Prvi se odnosio na Predsjedništvo SFRJ ujedno kolektivnog vrhov- nog komandanta oružanih snaga. Njegovi članovi birani su u republikama

i autonpmnim pokrajinama i njima su odgovaraii za svpj rad umjesto da

budu birani u federalnpj skupštini i njpj odgovomi, budući da komanduju

oružanim snagama SFRJ. Drugi se odnosi na pravo konsenzusa republika

i autonomnih po^aiina na ustavom utvrđene isključive Amkcije federaci-

je^ među kojima su odbrana zemlje i komandovanje oružanim snagama. Proizilazi, da se utjecaj republika i autonomnih pokrajina na pripremu i upotrebu oru^nih snaga vrši po dva osnova - njezinog č!ana u Rredsjgd- ništvu i njenim pravom konsenzusa. Treći je, da su repub!ike - a u nekim funkcijama i autonomne pokrajine - ddbile status država i među ostalim stekle pravo da organiziraju svoju vpjsku i rukovode njome. Sve u svemu, ustav iz 1974-te bio je u raskoraku s uvjetima pod kojima su se mogle pripremati oružane snage i poduzeti odbrana zemlje. U tome dakle, treba tražiti razloge zašto je JNA i njezino rukovodstvo insistiralo, da se jasno definiraju odgovomosti federalne države za odbranu zemlje i ustavno - pravna reguiativa koja bi joj to omogućila. Osim ovog posve armijskog ugla sagledavanja ustavnih pronijena akceptirali smo i provjerena historijska iskustva i či^^enice, da je Jugosla- vija od svojeg nastanka 1918. godine konzumirala tri modela ustavnog konstituiranja. Unitaristički - u vrijeme Kraljevine Jugoslavije; federalni - onaj avnojski i dmgi iz 1963. popularno nazvan „povelja samoupravlja- nja" - u vrijeme socijalističke Jugoslavije u periodu od 30 godina, i ko- načno nedefinirani „labavo federativni", a praktično konfederativni ustav iz '74-te. On^ prvi doveo je do raspadanja Jugoslavije i prije udara faši- stičkih armija 1941. godine. Za vrijeme tridesetogodišnjeg federativnog ustrojstva socijalističke Jugoslavije, zemlja je dosegla najviše domete u svim podmčjima unutrašnjeg razvoja i učvrstila i proširila svoju međuna- rodnu afirmaciju. Ustav iz '74-te ništa nije tješavao, samo je odložio pita- nje opstanka Jugoslavije kao zajedničke države. Problemi s početka '70- ih brzo su se ponovno javili u daleko oštrijim oblicima i u ozbiljno pore-

mećenim međunacionalnim odnosima u zemlji, samo sada više nije bilo karizmatske ličnosti Tita. Nad Jugoslavijom se nadvila dilema: zajednič- ka država ili razlaz. Mi u JNA bili smo uvjereni da je federalno uređenje zemlje perspdktiva svih naših naroda, njihove emancipacije i suverenosti. Dugoročnije gledano, nismo držaii da je budućnost u stvaranju nacionai- nih država i cijepanju širih zajednica. Trend kretanja u Zapadnoj Evropi tekao je u sasvim obratnom pravcu. Oko 20-og augusta '87. general Kadijević mi je potanko referirao o raspravi u skupštinskoj komisiji za promjenu Ustava. Predviđanja što će se dogoditi oko ustavnih promjena pokazala su se, na žalost, točna. Ku- čan je u ime SR Slovenije zvanično upozorio, da „razbijanju SFRJ može voditi ne samo olabavljena federacija nego i pokušaj da se oduzmu prava republikama". Nepotrebno je tumačiti, da se ovdje misli na iziazak SR Slovenije iz Jugoslavije, ukOliko se ustraje na konstituiratiju funkcija sa- vezne države. Razmišijanja o izlasku iz Jugoslavije trajala su dugo , još iz vremena partijskog i državnog rukovodstva stasalog poslije odlaska ratne generacije. Indoktrinacija je duboko prodria u narod. Vidmarova poruka sa skupštine književnika Jugoslavije u Ivangradu '84-te nije ostavljala ni- kakovu sumnju. Slovenskim idejama o daljnjem slabljenju Federacije, sve do njezinog cijepanja, moglo se stati na put u drugim dijeloviatn Ju- goslavije, ali u Sloveniji nije. Ako se načne zajednička država bilo u ko- jem dijelu, cijepanje je neizbježno. Moralo se dobro prosuditi što se sve može i treba učiniti da se zaustavi kurs Slovenije ,jia razlaz". Uključivatije svih republika da zajedno sa slovenskim rukovod- stvom traže izlaz, činio nam se pravi i važan korak. Sve su republike s kojima smo razgovarali prihvatile da su slovenski zah^evi krajnost, me- đutim, većini je odgovaralo jačanje, a ne slabljenje repubUčkog polož^a. Zato tiije bilo političke volje da se Slovenija drži na jugoslavenskom kur- su. Jugoslavenski kurs je bilo moguće očuvati uz svestrane refbrme i pro- mjene u Ustavu, da nekoliko glavnih iunkcija i odgovomosti Federacije budu jasno definirane - jedinstvo privrednog sistema i društveno-eko- nomskog plana, jedinstveno tržište i financijski sistem, vanjski poslovi i odbrana. Z^edničku državu nije bilo moguće očuvati u bilo kojem obtiku -federacije, konfederacije, z^ednice država - bez navedenih z^edničkih funkcija. Rasprava o Ustavu, po našem prosuđivarqu, morala je poći od toga da li hoćemo ili nećemo z^edničku državu. U 1987. takva se raspra- va još mogla voditi. Unitarizam i hegemon^a večipskog srpskog naroda i SR Srbije bila je potencijalna opasnost. Unitarizam, međutim, nitko nije prihvaćao i on nije imao reatnog izgteda. Ni pod ustovom da se SAP Voj- vodina i Kosovo ugrade u SR Srbiju i izgube stečeni potož^. Među repu- btikama i s Federacijom trebato je tražiti ustavna rješenja i mehanizme

zaštite od unitarizma. Centralizacija svih funkcija države u Federaciji ne bi moglo biti rješenje, kao što je i njezino razvlašćenje u Ustavu '74. bila greška. Rješenje se moglo naći, ali je dominiraio pitanje: hoćemo li ili nećemo zajedničku državu. Kadijeviću sam dao takove Nismo mogli vjerovati da bi cijeparje Jugoslavije bilo moguće odlu- kom jedne repubiike. Velike sile morale bi dati blagoslov. One to, među- tim, ne bi učinile sve dok mi pokazujemo sposobnost da riješimo svoje unu- tamje probieme. Pokušali smo sagledati interese velikih sila i susjeda, da se SFRJ pocijepa. U ocjenama međunarodnog poiož^a Jugoslavije povre- meno se oživljavala podjela s Jalte. U vrijeme Tita, našeg prosperiteta, viso- kog stepena jedinstva, izvanrednog međunarodnog ugieda i utjec^a ništa se nije moglo dogoditi. Nije bilo altemative avnojskoj Jugoslaviji. Kao ni u vrijeme jaltske konferencije kada smo bili razvijen općenarodni antifaši- stički poki'et s jakom NOVJ, jedinom siiom na tlu Jugoslavije. drugog partnera veliki saveznici antifašističke koalicije u Jugoslaviji nisu imaii. Kako su 1987. g. stajale osnove na kojima je počivala snaga zemlje i nj.ezino_z^edništvo? Napustili smo bili privrednu reformu iz '60-ih godina, osudili i ka- znili studente '68-e u rrjihovom pokuš^u da se zemtja promjenama koje ne diraju u temelje postojećeg poretka vrati socijalizmu, potresao nas je nacionalizam krajem '60-ih i početkom '70-ih otvorenom pobunom u Hr- vatskoj i nešto manje otvorenom u Sloveniji i Makedoniji, pa Hberalistič- ki kurs Srbije. Tih dana su neka poznata imena pravne inteligencije i jed- nako poznati javni i kultumi radnici Srbije krenuli u napad na ustav koji se pripremao. Kritike su upućivane s poznate matrice velikosrpskog hege- monizma - Makedonija i Cma Gora su dio Srbije, granice nisu na Drini, granice su tamo gdje su grobovi srpskih vojnika. Tita više nije bilo. Vladala je zabluda da će samoupravni društveni sistem razriješiti sve nagomilane probleme uključivo i međunacionalne odnose kroz viso- ku samoupravu dmštvenih z^ednica. A!i samoupravljanje se, kao mode! socijalizma, pokazalo nemoćnim pred podijeljenom zemljom na samo- staine države, sa svim karakteristikama klasičnih država: centraliziranom vlašću i monstrouznim birokratskim aparatom. Od ideološkog i opće- ekonomskog opre^eljetija, samoupravljanje je kroz ZUR postalo drugi, uporedni društveno-politički sistem konkurentan klasičnoj državi koja ni- je odstupala - odumirata kako se to teoretski bilo n^avilo. Tržište je bito podijeljeno i nije moglo biti elemenat jugoslavenskog samoupravnog je- dinstva. Samoupravijanje nije unaprijedilo motiviranost u radu i privređi- vanju, V l^ištvo nad sredstvima za proizvodnju ostaio je nedefinirano - svačije i ničije. Sredstva rada bila su izložena raubovanju, tehničkom i tehnološkom starenju sa sve nižim proizvodnim učincima. Pokuš^i s !ič-

tiom i privatnom inicijativom nisu davali rezultate. Svijest, da sve što nije društveno jeste kapitalističko, veomajaka u većem dijelu zemlje, nije do- zvoijavala promjene u priveđivanju. Samoupravijanje, kao istinska aitemativa socijaiizma budućnosti, uveliko je kompromitiranp. Ekonomske razlike su se produbljivale u ^evemim i južnim dijelo- vima Federacije. Dmštvena potrošnja po glavi stanovnika se razlikovala i do osam puta. Devizni sistem i odgovarajući zakon iz 1985. ne uspijevaju osigurati devize Federaciji za vraćanje dugova, bankovni sistem ne može uspostaviti kontrolu nad devizama privrednih subjekata u inozemstvu. Strategija međunacionalnih odnosa - bratstvo i jedinstvo - imala je presudan značaj za narodno-oslobodila,čki pokret i njegovu pobjedu. U poslijeratnoj obndvi, izgradnji i zaštiti od.vatrjskih prijetriji imala je isti ili vrlo sličan značaj. K.ada su se iscfple duhovne rezerve i nadahnuća borbe, obnove-i strane opasnosti jugoslavenska se z^ednica našla pred ogolje- nim problemima razlika u kultufhom naslijeđu, razini društveno - proiz- vodnih snaga, etničke i političke tradicije, stoljetnih utjec^a bitno različi- tih imperijalnih civilizacija i drugih. Zajednica se morala izgrađivati na kompromisu svih utjecaja, uz stalno opredjeljenje za razvoj i napredak k modemom socijalističkom društvu. Centralizirani politički sistem morao se mijenjati i dati više slobode za nacionalno ispoljavanje. Ne snaije se is- puštati iz vida, da je nacionalni fenomen zadnjih decenija opsjeo mnogo razvijenija društva nego što je jugoslavensko. Pod uljecajem naraslih nacionalnih kretar^a kr^em '60-ih i počet- kom '70-ih učinjeni su, međutim, veliki ustupci nacionalnim i nacionaii- stičkim pritiscima. Ustav iz 1974. omogućio je da se stvori osam država i ozbiljno oslabi zajednička federativna država. Time je jugoslavenska za- jednica došla do same ivice opstanka. Svaki novi udar mogao je dovesti do sloma. U političkim rukovodstvima nije bilo spremnosti da se uravno- teži jugoslavensko društvo razumnim rasporedom moći i prava Federacije i republika. JNA se našla pred izazovom da zaustavi nemile dOgađ^e. SKJ nije mogao više biti kohezioni faktor podijeljene zemlje, niti su postojali iz- gledi da obnovi svoj ugled i moć. Baza SKJ i narod imali bi takvu mo- gućnost, ali njima je trebalo prokrčiti put do nrjesta odlučivanja u Federa- ciji i republikama. Rukovodstva SKJ to niti su že^ela, niti mogla. Njihovi interesi i interesi naroda su se nepovratno r^zišli. Nemoć SKJ i jugosla- venskog državnog rukovodstva iskazana u prethodnim godinama poja- vom Srbije i Slovenije na dva potpuno suprotstav^ena stanovišta o bu- dućnosti državnog uređenja i opstanka jugoslavenske državne zajednice dovela su nas do zaključka, da će vojni udar biti neizbježan.

Ubistvo u Paraćinu predstavijalo je izazov Armiji. Manijačko ubi- stvo četvorice vojnika i ranjavanjem petorice dok su spavali u kasami u Paraćinu 3. septembra 1987. postavilo nas je u procjep između gašenja požara u vlastitoj kući uz nacionalističko naslađivanje i napade štampe, posebno „Politike" („Pucar^ u Jugoslaviju"), Tanjuga i Radio Beograda, i naše odluke, da ćemo braniti Jugoslaviju i samoupravni socijalizam i po cijenu vojnog udara. Prvo smo odlučili, da pred javnošću otklonimo od- govomost za tragediju u Paraćinu i prenesemo je na pravo nqesto - zatro- vane međunacionalne odnose na Kosovu i u zemlji. Namjera nacionali- stičkih vođa, da kroz štampu i massmedije prikažu Armiju kao nesposob-

nu da uspostavi red u vlastitim redovima i zaštiti vojnike, nije nas iznena- dila. Mnogo perfidnija nan^era mkovodećih struktura zemije, da Armiju stave na svoje mjesto podstakla nas je da im otvoreno kažemo što misli- mo 0 njima i iijihovom vođenju zemlje. Dmgo, da ubrzamo pripreme u JNA da nas ne bi mkovodstvo zemlje, a Pred:^edništvo SFRJ kao vrhov- na komanda svojim mjerama i potpaljeni massmediji pretekli okrećući javnost protivu nas. Ako krenu, bili smo posve odlučni. Osnovni planovi i jedinice su bile spremne. Pokriveni su bili odlukama Predsjedništva SFM i naređenim mjerama za izvanredne prilike. One su obuhvaćale povišenu borbenu gotovost dijelova jedinica i komandi u svim većim gamizonima.

U Beogradu, republičkim i pokrajinskim centrima određene jedinice su

bile pod posebnim režimom i stalno dogotovljane za svoju nan^enu. Ostao je izvršni dio plana sa svim pojedinostima i upoznavairje staiješina određenih jedinica sa zadatkom. Objektivno, nije bilo moguće ni poslije najdetaijhije jstrage utvM motiv ubojice, vojnika Albanca Keljmendija. Među ubijenima i rapjeni- ma bilo je vojnika različitih nacionalnosti. Ubica je pucao nasumce na vojnike u spavaonici. Njegovim samoubistvom odmah nakon zločina ostali smo bez mogućnosti & doznamo činjenice na kojima bismo mogli procjenjivati i zaključivati. Mnogo toga je govorilo u prilog da je zločin učinio iz lične osvete i da je u času ubistva bio neuračunljiv. U istrazi u Prizrenu, odakle je Keljmendi rodom, utvrđeno je da je bio zatvaran zbog pokušaja tjekstva u Albaniju'i da potječe iz porodice istaknute u sukobi- ma na Kosovu 198l.g. Pri odlasku u JNA organi SUP-a nisu poslali do- kumente o tome, što su bili dužni. Pokušavali smo otkriti organizaciju i konkretne Ijude iza slučaja Keljmendi i nismo došli do valjanih podataka. Služba bezbjednosti s Kosova nije ni u jednom periodu surađivala s na- šim armijskim službama, pa ni u pvpni slučaju. Nije bilo tragova stranih obavještajnih službi, emigrantskih i terorističkih organizacija. Podmeta-

nja, da bi to mogli biti srpski nacionalisti s Kosova radi dolijevanja ulja

na vatru nisu davala osnova da bismo poveli istragu. Sigumo je bilo jedno

- Ketjmendi je bio albanski nacionalista. Organizacija nacionaiista i sepa-

ratista s Kosova angažirala je vojnike i statješine protivu JNA i o tome smo imaii nmoštvo nepobitnih dokaza. Na sjednici Predsjedništva CK SKJ od 9. septembra 1987. iznio sam slučaj u Paraćinu i dao mu ocjenu. Na pitanje otvoreno u sredstvima jav- nog infbrmiranja - kako ćemo odbraniti Jugoslaviju kada nismo u stanju uspostaviti red u JNA i zaštititi živote vojnika - odgovorio sam, da Para- ćin nije jedini sluć^ gdje su bili ugroženi životi vojnika, prvenstveno od albanskih nacionalista ali i drugih. Armija se strpljivo, s mnogo politič- kog takta ali i oštrih mjera borila s njima kroz sve vrijeme od 1981. g. Ni- su je Onemogućili, neće ni ubuduće. A da li će društvo stalno proizvoditi nove nacionaliste među mladima i slati ih u Armiju, među !^ima i ubice, nije armijska odgovornost. Na sjednici Predsjedništva CK u izlaganju* sam mnogo više vreme- na i pažnje posvetio općem star^u u zemlji nego slućaju u Paraćinu. Ni-

!z tzlaganja:

Kriza u kojoj se naiazi Jugosiavija jeste prije svega poiitička, a zatim ekonomska, pri čemu ekonomska, pored viastitih uzroka, zavisi od ppiitičke Trinaesti kongres SKJ odredio je zadatak da se jača jedinstvo zemije i jedinstvo SKJ. To se ne ostvaruje. Naprotiv, stanje se bitno pogoršava, a SKJ je izbačen na tnargine

i tijegova uioga se sve vtše ignorira Napadnut i kao jednopartijski sistem i kao prevaziđe- ni boljševički - Lenjinov mode], ideotoški pocijepan po najbitnijim pitanjima prevaziiaže- nja krize i daljnjeg razvoja jugos!avenskog društva, on nema sigume osnove na kojoj bi.se sredio, reorganizirao, izvukao iz apatije i ušao u krupne promjene koje se dnevno nameću jedna za drugom. U času kada nam treba n^eHkasnija politička vodeča snaga, mi je ne- mamo. Međudržavni kompromisi osam država, i kada bi se mogii postići, što nije slučaj, ne mogu zamijeniti vodeću poiitičku snagu. Nema iziaska iz krize u zaustavijanju već opasnog toka događ^a bez ra^ašttjavattja karaktera i zadataka vodeće poiitičke snage

društva, bez poHtičkih i drušh enih promjena

staju samostalan poiitički faktor koji prozivanjima i insinuacijama odiučujuće utječe na vođenje državne i partijske poiitike. Druga bitna karakteristika stanja u sredstvima javnog infbrmiranja jeste jak utjec^ antikomunističkih i nacionaiističkih snaga, koje raspiruju su- kobe među vodeeim repub)ičkim strukturama i ovih s institucijama Federacije. Vr!o je malp štampe i medija općenito koji podržav^u po!itiku odbrane jedinstva Jugbsiavije. Po- našanje sve većeg broja bivših i sadašnjih rukovodećih Ijudi u medijskom obraćanju jav- nosti vodi k rušenju institucija zem!je

Mjere S!V-a svatko sprovodi, i!i ne sprovodi, u skiadu s procjenama viastitih inte- resa i u tim usiovima nemoguće je ocijeniti njihovu objektivnu ekonomsku vrijednost i domet. Teže je pobrojati krupne promašaje ekonomske poiitike u sjeni nezakonitih radnji, malverzacija i podvala kakove su npr. mjenice bez pokrića, koje više nisu izuzetak Na JNA se sada, u miru, direktno preiama cjeiokupno teško i krizno stanje u zemiji unatoč ogromnim.naporima koje uiaže statješinski kadar i SK da se očuva mora! i jedin- stvo Atmije. S!uč^ u Paraćinu samo je tragičan pokazate!j s kakvim probiemima se suo- čava JNA pri postojećem stanju đruštvenih cdnosa u zemlji

Sredstva javnog infbrmiranja sve više po-

sam se ograničio samo na nacionalizam, nego sam zahvatio i sve druge krizne pojave. Zaključio sam, da rukovodstvo gubi kontrolu nad događa- jima i da je ugrožen integritet zemlje i postojeći društveni poredak. Predsjedništvo CK SKJ primilo je informaciju, saslušalo ocjene i upozorenja bez posebnog uznemiravanja. Na sjednici Komiteta SKJ za JNA 23. septembra odlučili smo, da re- čeno na zatvorenoj sjednici Predsjedništva CK SKJ iznesemo pred najširu jugoslavensku javnost. Htjeii smo da se čuje ocjena rukovodstva oružanih snaga o opasnostima koje su se nadvile nad zemijom i nesposobnosti ru- kovodstva da ih ukloni. Narnjeravali smo, da kažem sasvim otvoreno, pri- premiti javno mnjenje za odlučan iskorak JNA ako se na njega odlučimo. Nismo isključivali da će Predsjedništvo na moje iziaganje reagirati na na- čin da ćemo to odmah morati učiniti. Sasvim slučajno se sjednica Komiteta SKJ za JNA vremenski poklo- pila s VIII sjednicom CK SK Srbije i razračunom dviju vodećih ličnosti u političkom vrhu Srbije - Ivana Stambolića i Slobodana Miloševića i pri- pisivala nam se podrška Miloševiću. Posebno se takav zak^učak izvlačio iz otvoreno iznijetih podataka o albanskom nacionalizmu i opasnostima nametnutim JNA. Imali smo svoj program s jasno postav^enim ci^em mnogo ranije, nego se otvorio sukob u rukovodstvu Srbije. Svjetska štampa je naše upozorenje rukovodstvu zemlje uzela ozbilj- no, mnogo ozbiijnije nego štampa u zemlji, i nije ga svodila na Kosovo. Dva-tri dana nakon sjednice Komiteta SKI JNA, u Beograd su stigli iz- vjestiteiji n^većih svjetskih agencija, da s lica mjesta prate razvoj koji su

Kao što je poznato, naša koncepcija odbrane zahtijeva masovne oružane snage. U oružanim snagama u koje je ukijučeno preko dva miiiona ijudi ne može moraino-poiitič- ko stanje biti drugačije od onoga koje je dominantno u društvu. Budući da se koncepcija općenarodne odbrane osianja na moraini faktor oružanih snaga i na svestranu podršku na- roda, onda se mora ustvrditi da se bez odgovarajućeg moraia naroda općenarodna odbrana kao koncepcija odbrane zemije ne može održati. Da je moraini &ktor već ozbiijno nagri- žen ukazuju mnogi događ^i koji snažno udaraju u same temeije društvenog bića Sa stanovišta bezbjednosti zemije veoma su značajne i biokovske vojno-poiitičke procjene o stanju u našoj zemiji. Situacija se ocjenjuje kao krizna, s tendencijom daijnjeg pogoršavanja. Kao n^teži i n^opasniji probiem za stabiinost zemije, pa i širu regionainu bezbjed- nost, gotovo u svim procjenama izdvaja se proMem Kosova. tzražava se zabrinutost da si- tuacija dobija takve dimenzije koje jugosiavensko društvo neće moći kontroHrati, što bi prouzrokovaio direktno strano Moramo se što prije objektivno i bez predtasuda, s veiikom odgovomošću i strpije- njem, uz demokratski dijalog i bez etiketiranja, suočiti s reainim stanjem ukupnih odnosa u društvu da bi se našta prava fješenja. Aitemativa tome jeste potonuće u sve dubiju krizu s potpuno neizvjesnim posijedicama za opstanak jugosiavenske z^ednice.

pretpostavljaH: JNA će izaći iz kasami. Ne vjerujem da su strani obavje- št^ni organi bili prodrii u naše stvame nan^ere i upućivaii štampu. Jed- nostavno su s više ozbiljnosti - barem n^poznatije agencije - cijeniii ju- goslavensku krizu, nesposobnost da se razriješi u političkim i državnm in- stitucijama i vidjeli mogućnost da JNA preuzme odgovomost za buduć- nost zemlje. Domaća štampa je reagiraia raziičito. Jedan je dio i dalje potpaljivao sluč^ Paraćin. Nama nakloqeni listovi nisu shvatili poruku kako valja, pa su istovremeno davali podršku i nama i državnom mkovodstvu odgo- vomom za porazno star^e u društvu. Određen broj hstova je, iz bojazni da se ne uznemirava javno mnjenje, pisao kao da se ništa nije dogodiio što bi unosilo nespokojstvo. N^oštrije su reagiraii iz Slovenije. U mojem izla- ganju bila je spomenuta „Nova revija" u kontekstu slovenskog memoran- duma. Već sutradan - 24. septembra - sa Zbota radnika „Nove revije" upućuje se protestno pismo Skupštini SFRJ

Mamula je označio „Novu reviju" kao jednog od

nč^opasnijih neprijatelja JNA, a time i Jugosiavije u celini. I^ednačavai^e težine paraćinske h*agedije, afere Agrokomerca i Nove revije je neverovatno i zastrašrquće. Prema mišljenju Sa- veznog sekretara za narodnu odbranu deiovanje Nove revije predstavlja ne samo politički delikt nego suponira kao krinunai- na delatnost.

Odtučno odbacujemo takve insinuacije, koje nem^u nikakve veze sa sadržajem tekstova u Novoj reviji i s prirodom našeg ra- da. Kao inteiektuaici imamo neetuđivo pravo i dužnost da kri- tički analiziramo sve segmente društvene stvamosti, ukijučujući i JNA. Naša kritičnost nije znak mržnje, već obratno - znak na- še brige za sudbinu društva u kome živimo, naš doprinos k raz- iješenju društvenih problema. Krajnje je vreme da JNA prestane da bude tabu - tema i da pre- stane da se ponašakao država u državi, koja je van dohvata jav- ne kritike i kontrole. Ako je stvamo naro&a armija, kako kaže njeno ime, onda mora i odgovarati narodu, odnosno pristati na javnu kritiku i kontrolu. Ne zahtevamo od JNA da se slaže s našom kritikom, aii ne do- zvotjavamo da nas prikazuje kao kriminalce i neprijatelje naro- da. S takvom ocenom admiral Mamula je uzurpirao na&ežnost pravosudnih organa, koji do sada nisu poveli nikakve sudske postupke protiv Nove revije, što znači da je Nova revija pred zakonom čista. U svemu ovome uopšte nije u pitanju samo No-

"Admira!

va revija. Istovremeno nas je nastup Saveznog sekretara za na- rodnu odbranu duboko zabrinuo zbog političkih ambicija JNA. Prvi put u istoriji socijalističke samoupravne Jugoslavije desilo se da je Armija tako agresivno ušla u javnu raspravu, žigosala stvarne i umišljene poteškoće, stvame i izmišljene neprijatelje i iskritikovala nesposobnost političkih struktura za rešavanje na- rast^ućih problema. Mislimo da je tim gestom prekoračila granice svojih ustavnih nad- ležnosti, jer nema zakonsko pravo da vlastitom pesnicom odlu- čuje kada je jugoslavenski društveni sistem u opasnosti. Ako je JNA stvamo narodna armija, mora takvu vrstu odluka prepustiti organima civilne narodne vlasti, u prvom redu Skupštini SFRJ." Potpisnik teksta je vtšilac dužnosti glavnog i odgovomog urednika ,J^ove revije" Boris A. Novak, član Savezne skupštine SFRJ. Ljubljansko „Delo" u broju od 29.09.'87. objav^uje ov^ protest

„protivu neistinite i uvredljive ocjene djelovanja *Nove revije' koju je na

9. ^ednici Komiteta SKJ za JNA izrekao savezni sekretar za narodnu od-

branu admiral flote Branko Mamula." U mojem izlaganju na sjednici Komiteta SKJ za JNA nikakove ocje- ne nisu korespondirale između „Nove revije", Paraćina i Agrokomerca. „Oslobođenje" iz Sar^eva u komentam objavljenom 25. septembra ista- klo je: „Jedna od najvažnijih poruka Komiteta organizacije SKJ u JNA, koja je naišla na jednodušnu podršku našeg javnog mnjenja glasi: Jugo- slavija može opstati u ovom bremenitom svijetu jedino kao ravnopravna socijalistička i samoupravna zajednica. Riječ Armije pogodila je osjeća- nje cijelog naroda, jer iz tog naroda ta riječ i potiče." Urednik NIN-a Jug Grizelj komentirajući sjednicu Komiteta u ,,SIo- bodnoj Dalmaciji" zaključuje: „Branko Mamula nije makar tko, on je ozbiljan i mudar, najviši vojni funkcioner zemlje i savezni sekretar za na- rodnu odbranu - takav čovjek mjeri svaku riječ po pet puta prije nego što je izrekne, a naročito kada ta riječ ide u široku javnost. Otuda njegovo iz- laganje, a pogotovu u kontekstu ocjene da se cjelokupna društvena situa- cija odražava ozbiljno na pripadnike Armije i da vrši pritisak na njihovu svijest, motivaciju, ponašanje i angažiranje, treba shvatiti kao najozbiljni- je upozorenje koje stiže iz jednog organizma, do sada jedinog jugoslaven- skog organizma, koje se nikada nije dijelilo i cijepalo i koje je oduvijek predstavljalo garanciju mimog razvoja Jugoslavije i očuvanje njezinog integriteta. Jesmo li mi u stat^u i primiti ga tako ozbiljno?"

Grizelj je nosio grijeh prema meni iz vremena kada sam izabran za ministra odbrane u vladi Milke Planinc. Predstavio je u NIN-u sasvim

drugog čovjeka pod mojim imenom, izmješao je nešto o meni a nešto o nekom drugom, čak je fotograflja bila nekog trećeg. Htio je da se ispriča, nisam prihvatio jer mi njegove namjere nisu bile jasne. Svi su me uvjera- vali da je čestiti čovjek i da se radi o omaški. Vrijeme je prošlo i incident se zaboravio. Sada se javio, osjetio je da je JNA odiučna na svom putu i upozorio je, da nas se ozbiljno shvati. Najkvalificiraniji članak o paraćin- skom slučaju i njegovoj zloupotrebi u Srbiji potekao je iz pera Milorada Vučelića u „Književnim novinama", septembra '87. pod naslovom „Lice i naličje našeg doba"*. Ovaj istaknuti intelektuaiac na uvjerijiv način ukazuje na ozbiijnu društvenu i političku opasnost stavova kakve su zauzeli dr Radoš Smilj- ković na sjednici Gradskog komiteta SK Beograd i dr Živorad Minović glavni i odgovomi urednik „Politike" u tekstu ,,Pre Paraćina i posle Para- ćina-nijeisto". Državno i partijsko rukovodstvo zemlje svodilo je upozorenje JNA na pokušaj vojnog puča optužujući JNA, da je dala povoda da se protiv nje usnijere n^različitije antijugoslavenske snage iz zemlje i svijeta.

Na ovom ptemensko-rodovskom tatasu razvijaju se čitave potitičke poetike prepune zova krvi i smrti. Događaji na Kosovu i tragedijm paračinskoj kasarni prerasta}u

u tozinke koje dobijaju odzive poput onog koji je pregnantno iztožio potitikotog dr Radoš

pozivanje na str-

Smitjković, na nedavnoj sednici u Gradskom komitetu SK Beograda:

ptjenje, na čekanje, na htadne gtave u situaciji kada su one ktvave i kada se po podu vatja-

detuje kontraproduktiv- "

no

tsti profesor i poHti-

čar ističe da ,,nas j Paraćin ponovo uverio da su stavovi SK ispravni"!

ju teševi usnutih vojnika i teta sitovanih devojaka, žena, starica

Odavno je poznata narodna izreka: ,,Na Ijutu ranu tjuta trava

Ati u ovakvoj osobenoj funkcionatizaciji tragedijeu kasami u Paraćinu Smitjković nije usamtjen. Gtavni i odgovomi urednik „Poiitike" dr^ivorađ Minović ,jnis!i" da stanje ,,pre Paraćina i poste Paraćina - nije isto". Očito je da Minović i njegova uređivačka ,,po- titika" hoće i žete da od jednog ztočina (bez ikakve dodatne upitnosti) naprave vetiki i presudni društveni dogad^, kamen-međaš u našoj novijoj istoriji

t dok uspatjeni aktivisti i pripadnici ptemerta imaju za sve gotova rešenja i odgovo-

re, ktikću i uzvikuju parote o „hvatanju za gušu", „svim sredstvima", previjaju „tjute trave

na tjute rane" i stično savezni sekretar za ttarodnu odbtanu Branko Mamuta u jednom od najkmpnijih i najznač^nijih potitičkih govota postednjih godina konstatuje i upozorava veotna autoritativno i osnovano da ,4njere koje su do sada preduzimane ne samo što nisu uspjete zaustaviti krizu i preokrenuti tok događaja nego se kriza kreće ka onoj tački na ko- joj može biti ugrožen integritet zemtje i postojeći društveni sistem" Admirat Mamuta za raztiku od naših todovskih potitičkih i „teorijskih" barbatoge- nija koji u svetu ,,iza brda" vide samo haos, ptotivnike i eksptoatatore, „podsjeća na upo- zorenja nekih krugova u inostranstvu, među njitna dobronamemih tjudi i naših prijatetja, đa proMemi u našoj zemtji stihijno narastaju do mjere koje prevazitaze mogućnosti ruko- vodstva da ih kontrotiraju"!

t dok se danas rešenja panično fingir^u prizivanjem komešarskih uprava nad dm-

štvom, savezni sekretar za narodnu odbranu iztaz vidi u„stavtjanju SKJ na četo demokrat-

skeenergije'udmštvu

Naša odbrana pred drža\Tio-partijskom komisijom koju su sačii^a- vali predsjednik Predsjedništva SFRJ Lazar Mojsov, predsjednik Pred- sjedništva CK SKJ Boško Krunić i č!an Predsjedništva SFRJ Nikola Lju- bičić koja je biia sazvana 7.i0.'87. u Beogradu u Užičkoj 16, tek je iza- zvala sumnju u ponašanje JNA i moje lično. Nakon što je genera! Ljubičić u ime Komisije iznio oštru kritiku istupanja na sjednici Komiteta SKJ za JNA, mi smo ponovili sve rečeno na sjednici Predsjedništva CK SKJ i na sjednici Komiteta SKJ za JNA. Zaključili smo, da smo ispravno postupili, da naše istupanje može biti podstrek da se zaustavi daijnje potonuće u neizvjesnost kao i zaokretu prema odlučnim akcijama. I konačno, da ne odstupamo ni koraka od ono- ga što smo rekli. Susret u Užičkoj 16 bio nam je n^^avljen. Da se ne bi izazivala sum- i^a saopćen nam je Dnevni red: konsultacije o prijemu regruta poslije slu- čaja u Paraćinu - mogući problemi; promjene u vojnom organiziranju na Kosovu; ocjene sastanka s n^višim rukovodiocima Slovenije održanom u SSNO-u 19. 09. '87. Na sastanak su pozvani general Georgije Jovičić pred- sjednik Komiteta SKJ za JNA i član Predsjedništva CK SKJ-u general Veljko Kadijević, zainjenik saveznog sekretara za narodnu odbranu i ja. Očekivao sam da može doći do ozbiljnih nesuglasica u ocjenama i upozorenjima koje sam uputio rukovodstvu zemlje.JBilo je izvan sumnje da će se o tome raspravljati. Nisam isključivao mogućnost da nas razrije- še dužnosti, pa i uhapse. Naredio sam da se iz gardijske brigade izdvoji ojačan vod vojnih specijalaca, presvuče u civilna odijela, dovede i raspo- redi pko U^čke^^^^^ Redovnom milicijskom obezbjeđei^u moglo se učini- ti neobično da se toliko Ijudi nalazi okolo na ulici i u dvorištu zgrade, me- đutim, događalo se i ranije da kod važnih skupova bude nešto više Ijudi u spoljnom obezbjeđenju. Nisam siguran da general Ljubičić to nije uočio, jer je brzo napustio sastanak kada je čuo naš tvrdi stav i riješenost. U sva- kom slučaju oprez i sumnja već ranije stvoreni u Pred^edništvu SFRJ op- terećivati će naše odnose sve do mojeg odlaska s dužnosti ministra odbra- ne u maju 1988. godine. Bili su vrlo suzdržani, nisu se usuđivali otvarati pitanja ponašanja JNA. Osjećali smo se slobodni u našim postupcima i pripremama, ali i vrlo odgovomi za svaki postupak. Mojsov će nešto kasnije u razgovoru s generalom Kadijevićem (do- bro su se znali još iz partijske škole „Đuro Đaković") ispričati da je gene- ral Ljubičić na sastanku Predsjedništva SFRJ, kada je bilo riječi o mojoj odgovomosti za iznijeta upozorenja na sjednici od 23. septembra, predlo- žio da se razmisli da se umjesto generala Kadijevića za saveznog sekreta- ra za narodnu odbranu predloži general Gračanin. Prijedlog je odbačen, jer su neki članovi Predsjedništva - među njima i Veselin Đuranović -

postavili pitanje otkuda sada, da penzioniranog generaia Gračanina pred- lažu za saveznog sekretara za narodnu odbranu. Ostalo je na tome. Nedugo poslije rasprave u Užičkoj 16 održavala se sjednica CK SKJ. Dobrivoje Vidić iz Srbije i Dušan Dragosavac iz Hrvatske, obojica članovi Predsjedništva CK SKJ, postavili su vrlo slična pitanja: da li su ocjene koje je pred jugoslavenskom i svjetskom javnošću dao prvi čovjek oružanih snaga - kako su rekli - tačne ili su tačne ocjene koje daju partij- sko i državno rukovodstvp. One su toliko različite, da se mora povući pi- tanje odgovomosti za one koji su dali netačne. Kao član CK SKJ bio sam prisutan i mimo saslušao pitanje. Očekivalo se, da ću se javiti za riječ i objašnjavati ocjene koje sam iznio na sjednici armijskog komiteta SKJ. Bila bi ludost javiti se za riječ. Sjednice CK SKJ ličile su tada na sve prije nego na skupove na kojima se može razgovarati o krucijalnim pitanjima zemlje. Ostao sam miran i riječ je uzeo predsjednik Predsjedništva CK SKJ Boško Krunić i obavijestio, da je bila fbrmirana posebna grupa dvaju predsjedništava i raščistila ocjene s mkovodstvom Armije. Ni on nije ob- jašnjavao i saopćavao rezultat rasprave. Naprosto nije želio otvarati deli- katne odnose s JNA pred potpuno heterogenim CK SIU. Armija je iz slučaja Paraćin izašla pjačanog položaja u zemlji i s ve- ćim respektom u svijetu. Nade u Armiju su porasle i narodi Jugoslavije su se osjećali sigumijima. Događaji u zćmlji ubrzano su preticali našu mogućnost kontrole. Siovenija svojim „demokratskim avangardizmom", a Srbija poslije

VIII.

sjednice svojom „antibirokratskom revolucijom" razbijale su ze-

miju.

Sa strašću otvorenih neprijate^a izazivale su međusobne sukobe,

bojkote, blokade. Položaj JNA u novom ciklusu krize i sukoba postao je veoma težak. Održati općejugoslavenski kurs i vlastiti prestiž bio je impe-

rativ rijezine moći i utjecaja. To je bio sine non da se preu- zme odgovomost za sudbinu zemlje.

3 .

3^JoveM(/a /

p o A re Ć M

m e A a H iza m

ra zb (/a w /a .A# go^!/av!/e

O star^u u Sloveniji krajem oktobra 1987. i ocjenama okruglog stola u Ljubljani na temu „Slovenija u Jugoslaviji" grupu generala u Zagrebu infbrmirao je njihov ratni drug, lakultetski profesor koji je bio i aktivni učesnik u navedenoj raspravi. Govoreći o strategijskim ciljevima sloven- skog mkovodstva u odnosu na Jugoslaviju rekao je, da su kao prvi zada- tak postavili da se Jugoslavija translbrmira u konMeraciju s odgovaraju- ćim statusom Slovenije. Otvoreno su govorili da su nezadovoljni svojim

položajem, da je ostaii dio Jugoslavije ispod civilizacijskog nivoa ^vrope, zaostaii Balkan sa svim karakteristikama zaosta].osti svijesd i ponašai^a, sporim pron^enama u kuitumim i materijalnim odnosima, da n^veći dio tog nerazvijenog svijeta želi da živi na račun razvijenih, Slovenije poseb- no, da tom zaostaiom svijetu odgovara unitaristička i centralistička Jugo- siavija, da se SKJ toliko kompromitirao da se dovodi u pitanje komuni- stička ideologija koja je paia na ispitu. Slovensko opredjeljenje je za ci- vilno društvo, jer je Slovenija sastavni dio Zapadne Evrope, te da se u skladu s tim treba i ponašati. Profesor je pojasnio, da se radi o kartezijanskom sindromu (racio- nalnom, pragmatičnom i jasnom razmišljaiiju) i indoktrinaciji na tim osnovama kpja je prodrla u gene Slovenaca, posebno miađe generacije. Na realizaciji strategijskih ciljeva djeluje i iegalno rukovodstvo i opozici- ja, sve do ekstremne. Kod rukovodstva je osnovna deviza - ćutati i ne izazivati, a kod ekstremne opozicije - javno istupati i izazivati. Slovensko rukovodstvo se uplašilo, ocjenjivao je profesor, & je opozicija postala su- više glasna i da je istrčavanjem izazvala oštre reakcije jugoslavenskog društva i zato se odlučilo održati plenum CK Slovenije na kojemu će se osuditi ponašanje ekstremista kao stav koji nanosi štete Slovencima. Za Srbiju je rečeno, da će brzo pokušati promijeniti svoj status podi- jeljenosti i poniženja koje su joj nametnuH Tito, Kardelj i Bakarić i da će ono što će se uskoro zbiti u Srbiji predstavijati n^^sioženiji probiem Jugo- slavije. Bilo je riječi i o JNA. Svi prisutni iz slovenskog rukovodstva i opo- zicije složili su se, da je JNA jedina ostaia na pozicijama SKJ i da treba očekivati da JNA neće dozvoliti raspad Jugosiavije, a time će biti poko- pana i ideja konfederalizma u Sloveniji. Dva koncepta unutar SKJ - dogmatski i socijaidemokratski, ,,bai- kanski" i „evropski" trebali su se sučeliti na idejnom plenumu CK SKJ. Međutim, kao što se moglo i očekivati, riješeno nije ništa. U SKJ su i dalje egzistirali i jedan i drugi. Svatko je radio i ponašao se prema svo- jim ciijevima i izgrađenoj strategiji. SKJ i zemlja su ulazili u sve dublju idejnu, političku i ekonomsku krizu. S državnim i partijskim rukovodstvom Slovenije vodili smo razgo- vofe u Saveznom sekretarijatu za narodnu odbranu 19.09.'87. Bio je to treći razgovor u godini dana, dva u Ljubljani i ov^ u Beogradu. Teme su bile vojne. U onom dijelu gdje vojna pitanja dotiču cjelinu državnog ure- đenja, stvari se nisu micale s mrtve tačke. Pojedina vojna pitanja nisu bila riješena. Bili smo za kompromise, osim u tačkama gdje se narušavalo je-

dinstvo oružanih snaga i komandovanje. Slovenskom rukovodstvu, za raz!i!m od nas iz rukovodstva JNA, bi!a je pred očima posve drugačija Ju- gosiavija pa su mnogi prijedlozi koji su se odnosih na oružane snage po- !aziii od toga. Našli smo nekoiiko dodimih točaka i bili spremni da ih osmisiimo i reguiiramo: disiocirati neke od vpjnih škola u Ljubijanp; na- doknadu u plaćama staqešina prema standardu života u republici; službo- vanje odgovar^ućeg postotka staiješina slovenske nacionalnosti u Slove- niji (veći od pro^eka u drugim republikama). Nismo mogli prihvatiti slu- ženje civiinog vojnog roka. Jednbstavno hismo zna!i kako bismo ga rije- šili. Radne jedinice nismo imali, a postojao je i odium prema njima kao kažnjeničkim, što su ustvari bi!e neposredno poslije II svjetskog rata. Ak- ceptiram, da smo trebali s više hrabrosti prihvatiti se ovoga problema i riješiti ga. On se nametao i od njega se nije moglo pobjeći. U vezi Siove- naca oiicira - vojnih intelektualaca i njihovog povezivanja sa slovenskom nacionalnom inteligencijom, radi!i smo što smo mogii. Uvjeti službe, ži- vota i kruga kretanja bi!i su razHčiti u Armiji (premješt^i, vođer^a u s!u- žbi, školovanja) nasuprot daieko stabilnijim uvjetima inteiektualaca u građanskim institucijama. Nije nam bi!o strano zalaganje predstavnika malobrojne nacije, kao što je siovenska, za svoje Ijude, da se ne otuđe iz svog kultumog kruga! Uostalom oni se drugačije ne bi uspjeii historijski održati. Češći susreti, rasprave odabranih tema i mogie su se naći među- sobne veze. Mislim da ih sa Slovencima nije bilo malo. Problemi odnosa sa Slovehijom nisu !eža!i u vojsci. Vjerujem, da su oni bi!i u njoj i s njom, oni bi se na jedan i!i drugi način riješiii. ProMemi su bili u uređer^u države, a vojska je postaia po!igon sudarat^a raz!ičitih koncepcija što je jugoslavenska država, i kako je treba urediti. JNA je mogia postojati u z^jedničkpj i to federativncj državi. Tako je bi!a zasnovana u ustavnoj i zakonskoj reguiativi i u svim praktičnim djeiatnostima, organiziranju, komandnoj strukturi, kadrovat^u i svemu drugom. Teritorijaina odbrana bi!a je zasnovana sasvim drugačije - na konfederativnoj i!i čak zajednici samostianih država. Već je rečeno što smo čini!i kako bismo stvoriii jedinstvene oružane snage i sistem koman- dovanja. Uz sve naše napore, dijeiom i uspjehe, osta!a je činjenic^ da reo- granizacijom vojnih snaga i sistema komandovanja nismo uk!oni!i različi- te zakonske osnove dviju uporednih vojski. Sta!no su izbija!i novi sporo- vi. Siovenija je.prednjači!a u tome i zato naši sastanci nišu ništa tješavaii. Svakome od nas koji smo se bavih vpjnom teorijom i praksom bi!o je jasno da zč^ednička vojska u konfederaciji i!i z^ednici država može bi- ti drugačija od JNA. Uostaiom, postojale su i postoje z^edničke vojske koahcija VaršaVskog ugovora i NATO-a. Ih vpjske razhčitih država pod z^edničkom komandom - u I i II svjetskom ratu, i mnogo ranije. Naš

problem je bio - zajednička vojska, JNA - u federativnoj državi koja u praksi nije postojaia, odnosno jedinstvene oružane snage - JNA i TO - a normativima države bile su stvorene dvije uporedne vojske. Kosovo, Slovenija i mogući razvoj u Jugoslaviji podstaknut stanjem duhova u ove dvije nacionalne sredine i njihovim političkim zajednicama moraie su u pripremi dolaska Miloševića na viast u Srbiji biti faktori ne- posredne anaiize pojedinaca ili grupa koji su Miloševića doveli na vlast. Ne vjerujem, da je on stigao na čeio Srbije samo na talasu nemira kosov- skih Srba i zovu intelektualne elite na obnovu programa Veiike Srbijt^ O pripremi inauguracije Miloševića premalo se zna. Neospomo je, da je uloga generala Ljubičića bila presudna u odtnjevaranju snaga između Mi- loševića i Stambolića na VIII sjednici CK SK Srbije. Ljeti '87-e g. skrenuo sam Stamboliću pažnju na Ljubičićevo upomo nastojanje da drži pod kontrolom veze i moje osobne i šire iz vrha JNA s vodedm Ijudima, državnim i partijskim organima Srbije. Rekao sam Stamboliću, da se Ljubičić ponaša kao neprikosnoveni vođa, da to može imati negativne posljedice i da se treba osloboditi t^egovog liderstva. Stambolić je branio Ljubičićevu privrženost Titu i strahovanja za Jugosla- viju, što nije bilo spomo, a moje je pritnjedbe shvado kao našu međusob- nu surevnjivost. U Srbiji su se s VIII sjednicom CK SK Srbije dogodile promjene o čijim se posljedicama tada moglo samo nagađati. Tih dana, mi smo se u JNA bavili slučajem Paraćin i s tim u vezi napadima beogradske štampe i medija općenito. U h^ci koja se digla nismo bili na nišanu samo mi iz JNA, napadi su se upućivali dub^e, na aktualnu političku scenu i ukupne odnose u Jugoslaviji. Htjeli smo ustvrditi tko stoji iza toga. Razgovarali smo s obje čelne ličnosti: StamboIićemAr državnom pred^edništvu i Mi- loševićem u CK Srbije. Tvrdili su, da nisu posrijedi zvaničtu stavovi, oni da dt^u punu podršku rukovodstvu JNA, da se u štampi i na radiju povre- meno javlj^u napisi i komentari i protivu qih, d^u ih novinari povezani s antikomunističkom i nacionalističkom inteligencijom ili autori nepo- sredno iz tih redova. Obećali su, da će ispitati slučtqeve i zaustaviti napa- de. Nisu mi bili uvjerljivi, radilo se o sredstvima infbrmirar^a koja su bila pod t^ihovom kontrolom, a ne o bulevarskoj štampi. Nije nam preostalo drugo, nego da se odbranimo sami. S istragom u sluč^u Paraćin morali smo se žuriti u Armiji, na Kosovu i tragovima koji su vodili u albanske antijugoslavenske centre u Švicarskoj, Njemačkoj i Švedskoj. Čvrsto smo nan^eravali, da čim utvrdimo činjenice, odgovomost za sve pstrašćeniji nacionalizam Albanaca, ali i drugih naroda, uputimo na pravo mjesto - u partijsko i državno rukovodstvo zem^e, i prvom prilikom sve iznesemo pred jugoslavensku javnost. To smo i učinili na ^edtuci CK SKJ 9. sep-

tembra odnosno 23. septembra 1987. g. na redovnoj sjednici Komiteta SKJ u JNA. Neposredne pripreme VIII sjednice CK SK Srbije nismo posebno pratili. Nosioci priprema očito su bili Milosević i I.jubičić, a oni nisu bili s nama u bliskim odnosima. Još od proljeća iste godine bilo nam je jasno da se odnosi između Miloševića i Stambolića zaoštravaju i da će doći do razračuna. S obzirom da će se obračun, kao uvijek, izvršiti u Partiji Milo- šević će imati i formalnu prednost budući da, kao predsjednik CK, ima pravo organizirati pripreme, dok drugi to mogu vršiti ili pod njegovom kontrolom ili ilegalno. Milošević nam je kao ličnost bio nepoznat, ali smo poslije promocije na Kosovu lako uočavali njegovo arogantno nametanje Srbiji i Jugoslaviji. Zaparloženo opće stanje u SKJ, toleriranje ili anemič- na borba protivu probuđenog i nasrtljivog hegen3.onističkog nacionalizma u Srbiji vapilo je za promjenama u rukovodstvu. Na političkom horizohtu Srbije pojavile su se dvije ličnosti: Slobodan Miloševič kao već aktualni predsjednik CK SK Srbije i Dragiša Buca Pavlović predsjednik<jradskog komiteta SK Beograd. Po našim procjenama, prava bitka će se voditi iz- među njih dvojice. Stambolići su već bili politički istrošeni u Srbiji, a Ivana Štambolića su smatrali odgovomim za nagli nacionalistički prodor na srpsku političku^scenu zadt^ih godina, poslije odlaska Tita. Bucu Pa- vlovića smo poznavali i cijenili kao modemog, obrazovanog, otvorenog za komunikaciju i hrabrog čovjeka koji nudi više od ostalih koje smo po- znavali u nomenklaturi Srbije. Bili smo mu spremni pmžiti podršku ujed- no i Stamboliću, kao legalno izabranom pre^edniku, jer svako nasilno rušenje vlasti predstavljao je novi potres ne samo u Srbiji nego u čitavoj zemlji. Stambolić je trebao uvesti Bucu Pavlovića u vodeću gamitum Sr- bije i dati mu prednost među srpskim kadrovima u jugoslavenskoj fedem- ciji. Na VIII sjednici Stambolićeva je gmpa uveliko izgubila zahvatjujući njegovojmaivnosti i nespretnosti, a račun je platio Dragiša Buca Paviović. Njegova je politička karijera sasječena u koijenu, a on kao čovjek iziožen gmbom i bezobzimom šikanirat^u. Miiošević je tako na VIII sjednici i početku svog liderskog uspona dobro odabrao glavnog protivnika u Srbi- ji, nemilosrdno ga uklonio i otvorio put svojoj vladavini do danas. N ^ a je najmanje odgovarlao da se sukob u mkovodstvu Srbije do- godi u vrijeme kada smo, poslije Paraćina, pospremali stvari u vlastitoj kući i branili se od napada i provokacija. Nismo znali g^e je skovan pian promjena poiitičke scene u Srbiji. U scenariju u kojemu je važnu ulogu igrao general Ljubičić normalno je bi- io očekivati da ćemo mi iz mkovodstva JNA biii iskijučeni. Nas je, me- đutim, u krivom pravcu vodiia i jedna dmga informacija iz Boke Kotor- ske 0 susretu nekih vodećih Ijudi iz Federacije. U vrijeme kada su Vidoje

Žarković i Lazar KoHševski na ijeto 1987. g. boravili u Igaiu pozvao me je savezni sekretar unutrašnjih posiova Dobrosiav ĆuiaHć i na sugestivan način prediožio nai da dođem na odmor u Boku Kotorsku. Istovremeno, sam shčan poziv primio i od Dare Petkovića poznatog komuniste iz Koto- ra, kpji je kao akdvista Bokeijske momarice bio s nama iz ratne momari-

ce znanac već dugi niz godina. Bio je prijatelj Žarkovića i Koliševskog, a mene u pismu poziva kao „trećeg brata". Nije biio vrijeme za mpj odmor,

a k tome sam i osjećao da pozivi im^u određenu svrhu. Pretpostavijao

sam da se radi o nekom dogovom što bi u Jugoslaviji trebalo poduzeti, i da se traži podrška JNA. Ćulafić je, n^vjerojatnije, kada me pozivao bio uključen. Tko se sve okupio i da li je bi!o riječi i o kakovim promjenama

u Jugoslaviji, ne mogu tvrditi. Nisam imao posebne rezerve, prvenstveno ne prema Vidoju Žarko- viću.koga sam dugo i dobro poznavao, još iz ratne momarice. Njegovo učešće u traženju izlaza iz krize moglo je biti samo na tragu avnojske Ju- goslavije i samoupravnog socijalizma, kao što je to bio i naš, u JNA. Jed- nostavno, nisam želio unaprijed miješati Armiju u bilo kakav program promjena prije nego ocijenimo njegov cilj i koncept. Imali smo svoje pro- cjene, stavove i o&uke i nismo ih hljeh mijenjati, a da ne budemo sasvim uvjereni da je to što se nudi bolji i prihvatljiviji izlaz dovoljno ehkasan, a manje rizičan od našeg plana u JNA. Neovisno od mpjih zak^učivanja, Lazar Mpjsov u razgovoru s gene- ralom Kadijevićem poslije v m sjednice spomenuo je, da su Koliševski i Žarković imah sastanak s nekim rukovodiocima iz Fedemcije i dogovara- li se kako izaći iz krize. Rekao je, da je čuo da će Koliševski biti u Lon- donu kod ambasadora Ćaleskog ,,dok se stvari budu raspetljavale u Srbi- ji". Žarković da je preuzeo na sebe da obori vladu Branka Mikulića. I do- godilb se sve ono što je ispričao Mojsov. Koliševski je za vrijeme VIII sjednice bio izvan zemlje. Žarković je na sjednici Predsjedništva CK SKJ od 9. septembra, kada je bilo riječi i o sluč^u Paraćin, postavio pitat^e povjerei^a ministra hnancija Rikanovića, generalnog guvemera Narodne banke Vlatkovića i direktora Savezne društvene kontrole (SDK) Tasića zbog nepoduzimanja mjera prema „Agrokomercu" u aprilu '87. kada su, navodno, imah prvu infbrmaciju. Njihovim padom morao bi otići i Miku- lić jer je znao za infbrmaciju, a k tome je bio i dugogodišnji rukovodilac Bosne i Hercegovine i morao je znati za nagomilane probleme „Agroko- merca", koje je sada štampa nemilosrdno krčmila. Žarkoyić je iskoristio i prisustvo na naŠoj sjednici Komiteta od 23.09.'87. i ponovno napao vladu bez obzira na činjenicu što mu to na Predsjedništvu CK SKJ nije prihva- ćeno. Najozbiljnije smo zamjerili Žarkoviću zbog nekorektnosti prema JNA i njezinim tribinama.

Promjene u rukovodstvu Srbije dovele su JNA u nepovoijatr položaj. N^manje su to razna sumnjičet^a JNA i optužbe za podršku koje su se zadnjih godina iznosile u puMicistici na temu Vm qednice. Nisu to biii ni pokušaji organizatora da se neposredno posiije ^ednice poziv^u na našu podršku. Posiije VIII ^ednice nastala je nova situacija bremenitija opasnostima po JNA od prethodne, kada smo razrađivaii plan preuzima- nja odgovornosti za zemlju. U Armiji je bilo 60% statješina stpske nacio- nalnosti, a dolazak Miloševića i najavu da će uspostaviti red podržata je većina srpskog naroda. Antibirokratska revolucija se poistovjećivala s re- formama koje je članstvo SKJ smatralo neophodnim. Rezerve prema pu- čističkom metodu na Vin ^ednici bile su nedovoljne da izazovu otpor, traže preispitivanje u CK SKJ što se to dogodilo u Srbiji i kamo smjera novo rukovodstvo u nacionalnoj i jugoslavenskoj polidci. Zbačeno ruko- vodstvo Srbije bilo je iznenađeno, zbunjeno i uplašeno, osim iznimaka:

sekret^ unutrašnjih poslova Laiević, general Đorđević i javnosti šire po- znat principjelan i odlučan stav Dragiše Pavlovića. Nije biio spremnosti da se organizirano suprotstavi naletu srpskog radikainog nacionainog pro- grama za koga je već tada, na samom početku, bilo jasno da će poremetiti veoma kritičnu ravnotežu višenacionalnog jugosiavenskog društva. Oče- kivalo se da će se vojska suprotstaviti. Neki od vodećih Ijudi iz prethod- nog rukovodstva Srbije - Ivan Stamboiić i Radiša Gačić upiašeni i der- moralizirani dolazili su nam i tražiii da ih se zaštiti ako dođe do progona i fizičke ugroženosti. Dali šmo im do znanja da ne očekrjemo bezakot^e i ugrožavanje života Ijudi. Rekli smo im sasvim određeno da, ako bi stvari dotle došle bio bi to znak za uzbunu u cjelokupnom jugoslavenskom dru- štvu. JNA tada ne bi ostala skrštenih ruku. Preporučili smo im da se ne predč^u. Ivanu Stamboliću sam lično savjetovao da ne pred:^ du^ost predsjednika Predsjedništva SR Srbije dok ga ne primor^u. Očekivao sam da se stvari mogu razviti na način da će Armija morati intervenirati i da će nam biti potreban. Onje bio izgubljen, čak se nije usudio prijaviti ismijavanja službe bezbjednosti. Odlučiii smo izvršiti procjenu novostvo- renog stanja i odnosa u zemlji, poslije događ^a u Srbiji, i da o tome ge- neral Kadijević i ja razmijenimo mišijenja s prvim ijudima SR Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine. Ako postignemo suglasnost da pokrene- mo raspravu u CK SKJ. Ciij je bio, da se zaustave prije svega militantne snage s Kosova ali i sve druge da, koristeći Miioševićevu pobjedu u Srbi- ji, dovedu u pitanje opstanak Jugosiavije. Procjenili smo, da pobjeda Slobodana Miloševića, a prije svega na- čin na koji je ona pripremljena i izvedena, prijeti da se vrio heterogene i politički najrazličitije prohhrane snage oko njega nametnu Jugoslaviji, ih barem to pokušaju, i to u času kad zemlja bez pravog rukovodstva i razdi-

rana političkim sukobima uz izrazito jačat^e antikomunističkih i naciona- iističkih snaga nalazi se u dubokoj ekonomskoj krizi, pri čemu svaki čas prijete socijalni nemiri širih i n^širih razrnjera. Da su institucije Federaci- je zbunjene oštrim sukobima oko prornjene Ustava, kosovskim događaji- ma, aterom Agrokomerc, ubistvima vojnika u Paraćinu, siovenskim ulti- mativnim ponašanjem i onemogućene da funkcioniraju. Da štampa i ma- smediji nacionalno i republički podijeljeni ruše svakoga na koga im se ukaže, ili oni sami proziv^u po svom izboru. Predsjedništvo SFRJ je po- sebno uzdrmano ostavkom Hamdije Pozderca. Po masmedijskim scenari- stima svaki od članova Predsjedništva ima barem toiiko grijeha koiiko i Pozderac i samo je pitanje trenutka kada će na nekog ukazati prstom. Da

se kriza produbila, a postojeće snage su nemoćne. Traže se snage da po-

vedu zemlju k izlazu. Izlaz može biti u liberainom socijalističkom i de- mokratskom konceptu i!i u konzerviranju postojećeg dogmatskog koncepta koga je vrijeme pregazilo. Prvi koncept odgovara Sloveniji, Hrvatskoj, Vojvodini, donekle Bosni i Hercegovini. Drugi odgovara dijelu zemlje s nerazvijenim privrednim i društvenim odnosima. Srbija je presudna u od- ređivanju puta daljnjeg razvoja, a u njoj se mogao očekivati prolom.

Od faktora izvan Srbije, cijenili smo, da slovensko ponašanje izazi-

va i jača dogmatske snage u Srbiji i drugim dijelovima Jugoslavije. Ako

bi se prihvatio koncept kojega je nudila Slovenija, daljnji put ka konfede-

ralizaciji - nacionalna privreda, devizni sistem i republičko bilansiranje - dovelo bi Crnu Goru u vrlo težak polož^. Ono što se dogodilo u Makedo- niji zadnjih godina vuklo je ovu republiku, kao i Cmu Goru, k nekom tko u datom času može predstavljati izlaz. I oni su vidjeli da je to Srbija. Ma- kedonija je u prošlosti bila vezana sa Srbijom, kao i s Bugarskom. Narod- no-oslobodilačka borba i revolucija učinili su svoje na deRnitivnom fbr- miranju nacionalne svijesti Makedonaca. Stvorena je nacionalna država Makedonija. Ali ona je cijelo vrijeme veoma osporavana od svih susjeda:

Bugarske, Grčke, Albanije i Turske. Sve je to bilo marginalno dok je Ma- kedonija, kao uostalom i cijela Jugoslavija, doživ^avala materijalni, kul- tumi i Ukupni društveni procvat. Zadnjih godina, naročito poslije afere FENI u Kavadarcima, Makedonija zapada u duboku privrednu krizu. Ma- kedonija s Cmom Gorom i Kosovom ovisila je od Fonda za nerazvijene,

a Slovenija i Hrvatska više nisu bile spremne odv^ati financijska sred-

stva za t^ihovo privredno saniranje. Svaka skica novog puta Jugoslavije morala je uključiti JNA. Bez iqe nikakva strategija jugoslavenskog puta ne bi bila realna i pored uspjeha u Srbiji i na Kosovu, i po&ške u Makedoniji i Crhcj Gori. Mi u rukovod- stvu JNA bili smo na distanci s novim mkovodstvom u Srbiji, nismo že- Ijcli nikakve posebne kontakte osim n^zvaničnijih. Miloševiću je bio ja-

san naš stav iz razgovora koje smo imaii s generaiom Petrom Gračani- nom. Preko sredstava infbrmiranja isticano je, da novo rukovodstvo pbdr- žavaju kijučni srpski generaii - generai Ljubičić nekad ministar narodne odbrane a sada član Predsjedništva SFRJ, general Gračanin bivši načelnik Generaištaba a sada čian Predsjedništva CK SK Srbije i general Aleksan- dar Janjić nekad komandant armije u Nišu a sada predsjednik Saveza bo- raca SR Srbije. Često su u štampi spominjani i drugi umirovijeni generaii:

Milojica Pantelić, Pero Laloyić i još neki. Nismo smjeli ispustiti iz vida da jedan broj umirovljenih generala nezadovoljan postupcima prema njima podrži Miloševića i okrene se pro- tivu rukovodstva JNA. Posebno oni koji su imali pretenzija na dužnost ministra, načelnika Generalštaba, komandanata armija i druge visoke funkcije u vojsci, a nisu ih ostvarili. Informacije iz Zagreba govoriie su da umirovljena „lička grupa" u Beogradu i Zagrebu očekuje dolazak Sti- pe Šuvara na čelo SKJ i da on žajedno sa Slobodanom Miloševićem može uspostaviti red u SKJ i Jugoslaviji. U tom smisiu, oni su podržali i moje izlaganje na sjednici Komiteta SKJ u JNA u septembru. Očekivali su na- šu podfšku Miloševiću, a kako do nje nije došlo osuđivali su nas. Utjec^ umirovljenih generala na ponašat^e aktivnog sastava nije se ni u je&iom času smio zanemarivati. Međutim, naši kontakti s umirovljenim generali- ma i višim starješinama u Beogradu, Zagrebu, Splitu, Sar^evu, Ljubljani, Skoplju i drugdje davali su ipak drugačiju sliku. Većina ih je shvaćala da se lako može izgubiti međunacionalna, međurepubhčka kao i unutar-re- publička ravnoteža u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, i da Jugoslavija može doći u neposrednu opasnost. Tražili su, da se što otvoren^e suprot- stavljamo i oglasimo, da nećemo ni srpskoj ni slovenskoj vodećoj gami- turi dozvoliti da ruše Jugoslaviju. Među aktivnim sastavom u JNA nismo zapazili posebnu podmku Milbševiću. Aktivni general M. Đorđević se na VHI qe(Mci CK SK Srbi- je i^asnio protiv pučističkog metoda Miloševića. I^egovo neslaganje bi- lo je znač^no za JNA, više od onoga što je on lično predstavijao na srp- skpj političkoj sceni i u JNA. Komandnu vcjnu hijerarhiju nije dbveo u pitanje ugled tada sasvim nepoznatog lidera i gamiture oko njega. Stvari će se vremenom mijet^ati i to se kod dijela kadra moralo očekivati. Me- đutim, pokazalo se da su statješine u JNA, uz rijetke iznimke, slušale svo- je pretpostavljene do kraja rata kcji je vodila JNA. Naše procjene s jeseni '87. pokazivale su da je na generalskim polo- žajima nacionalni odnos bio uravnotežen. Produžili smo službovanje ge- nerala na 60 odnosno 62 godine i tako zadržali na n:qvišim poiož^ima nešto ratnih kadrova. Slovenaca, na prin^er, bilo je više na generalskSn polož^ima od r^ihove republičke proporcije. Također Hrvati i Muslimani

bili su ravnonijemo zastupijeni sa Srbima i Cmogoreima na visokim voj- nim polož^ima. Biti smo uvjereni, da će JNA izvršavati svoje zadatke bez ob^ta na pronijene u jednom iti dmgom repubtičkom mkovodstvu. I da se većina statješina srpske nacionalnosti neće dmgačije ponašad u od- brani vitatnih interesa Jugoslavije. Zaktjučili smo: prvd, da zajedno s četnim Ijudima Hrvatske, Stove- nije, Bosne i Hercegovine postavimo pitanje potitičkih motiva i metoda izvršenih kadrovstdh promjena u rukovodstvu CK SK Srbije; dmgo, da našu odiuku za konačno zaustavljanje krize ne mijenjamo, a pianove do- gradimo u odnosu na novonastalu situaciju u Srbiji i Sioveniji; treće, da obavijestimo statješine da ih nikakvi zakijučci nacionainih mkovodstava Saveza komunista ne obavezuju, da se o njima ne i^jašnjavi^u, ne usv^a- ju ih i ne tumače. Posebnu pažnju trebaio je skrenuti onim staiješinama koji su biii čianovi CK repubiika i pokr^^ina. I n^posiije, da otvoreno razgovaramo i ogradimo se od onog što se dogodiio u rukovodstvu Srbije. Vjerovaii smo, da je toiiko dovoijno da se shvati da ćemo se ponašati sa- m ost^o. Prema dogovom, generai Kadijević i ja počeii smo razgovore. U Hr- vatskoj smo razgovaraii s Antom Markovićem i Stankom Stojčevićem, u Sioveniji s Francom Popitom i Miianom Kučanom koji su preuzeii oba- vezu da razgovaraju sa Stanom Doiancom. Iz Bosne i Hercegovjne razgo- varaii smo s Brankom Mikuiićem koji je preuzeo na sebe da razgovara s Miiankom Renovicom, Miianom Uzeicem i Matom Andrićem.

U j^im razgovorima prihvaćene su naše procjene. Aii od toga je biio maio koristi. Nitko se nije htio iziožiti i rizikirati. Otvoriia bi se pitdnja u svakbj repubiici i đovodilo do odgovomosti mkovodstva, a pitanja je biio mnogo i na svim stranama. Siov^ci su biii n^jasniji. Rekii su: imamo svojih problema, ne žeiimo se mješati u tuđe i izazivati sukobe. Popit i

krajem ok-

tobra razgovarao s Miloševićem iz Slovenije su mu javiii, da mi prenese sadržaj razgovora. Dolanc mi je naveo siijedeće: o Kosovu - Doianc sma- tra da je Miiošević čist; o promjenama u SIV-u siožiii su se, da bi najbo- ije iješenje bio Ante Marković; oko izbora Raifa Dizdarevića, da neće proći u Bosni bez obzira na podršku Srbije, u Predsjedništvu SFRJ da ga također ne će podržati. Doianc me upozorio, da je razgovarao s genera- iom Ljubičićem da o VIII sjednici CK SK Srbije upozna Predsjedništvo CK SKJ na što mu je Ljubičić odgovorio ,,da ii ćeš Ti podnijeti izvještaj o tome što se događa u Sioveniji" i prekinuo razgovor. Upoznao sam Do-

ianca da smo generai Kadijević i ja razgovaraii s Mojsovom i Krunićem i tražiii da se o stanju u Srbiji (VIII sjednica) raspravija na CK SKJ. Do- ianc je prokomentirao, da Mojsov o tome d^e vrio raziičite ocjene, a

Kučan su upoznaii Dolanca s našim razgovorom. Kada je ov^

Krunić nema snage da problem iznese pred CK SKJ, čak ni pred Pred- sjedništvo CK SKJ. Shvatio sam na kr^u, da iz Slovenije ne žele da se otvara problem Srbije jer bi se zasigumo nametnuo i probiem Slovenije, koja u tom času najneposrednije otvara pitanje opstanka Jugoslavije. Generai Jovičić predsjednik SKJ u JNA pokrenuo je na sjednici Predsjedništva CK SKJ 16. novembra 1987. pitanje „kompletne informa- cije o Vm sjednici CK Srbije". Nitko ga nije podržao, a glas generala Jo- vičića da u ime JNA otvori prpblem bio je preslab. Postavljena su mu pi- taqa: što se traži, o čemu ra^rava, što je cilj? Pred^edništvo CK SKJ propustilo je priliku, i to u vremenu kada se otvaralo pitanje opstanka Ju- goslavije, da u puču unutar CK SK Srbije prepozna opasnosti i otvori slu-

č^ Milošević u SKJ, srpskpj i jugoslavenskpj javnosti. Toliko je moglo i moralo učiniti kako bi se razbile iluzije o Miloševićevom liječerrju i pre- porodu Saveza komunista i spašavanju Jugoslavije što su se širile u Šr^biji

i čitavpj zemlji. Trebalo je već na Samom početku žigosati njegov rušilač-

ki stil koji će zemlji don^ed strahovite nesreće u godinama kpje su slije- dile. Trebalo je onako, l&ko je to V. Halher učinio godinu dana kasnije, upirući prstom u Miloševića i tražeći njegovu odgovomost. Huzije su za- hvatile i predane komuniste i protagoniste avnojske Jugoslavije, Ijude ko- ji se nikada nisu mirili s nacionalizmom vlastitog naroda, pogotovu nisu bili spremni prihvatiti nametar^e velikosrpskog programa Jugoslaviji,

njegovo izazivapje nacionalista u dmgim republikama i njihovo zaje^ič- ko mšet^e Jugoslavije. O tome, kako je sa svpjim najbližim sugovomici- ma u Predsjedništvu doživljavao MiloševiĆa i njegovu pobjedu na v n i sjednici, vrlo otvoreno govori Stipe Šuvar, tadašnji kandidat za pred^eni-

ka CK SKJ u sljedećem mandatu, u feljtonu spHtskog „Feral Tribuna" marta 1994. g. Na pitanje novinara: „Tko su tada bili Vaši pdlitički isto- mišljenici?", Šuvar odgovara: „Prije svih Vidoje Žarković i Marko Orlan-

Često smo razgovarali o Miloše-

viću i jedan dmgoga uvjeravali: ,,Čuj, ako Milošević raščisti s memoran-

dumskom politikom obračuna s Titom (a time i s Jugoslavijom kakva je ostala nakon Tita), to će biti jedino što nas može spasiti. A ako pak sam postane zarobljenikom nacionaiizma, lakše ćemo se možda obračunati s njim nego li s Ivanom Stambolićem, kpjega protežira sva srpska nacional-

U Milo-

ševiću tada nisam prepoznao kaplara za dovmenje upravo takve politike. Naprotiv, smatrao sam da mu treba dati šansu. Život me je međutim de- mantirao već u onom trenutku kada sam postao pred^ednikom Pred^edni-

dić s kojima sam se nešto više dmžio

na elita, i to upravo ona koja je sročila Memorandum SANU"

štvaCKSKJ "'

Feljton „5. godinaraspada", „Ferai Tribune", SpHt,2i.03.i994. g.,str. 26.

Bito je i đrugih vrsta i načina podrške Miloševiću. Boško Krunić, ta- da predsjednik Predsjedništva CK SKJ bio je uvjeren, da mu je uklanja- njem Stambolića Milošević pomogao, budući da je Stambolić inšistirao da se izvrše ustavne promjene u Srbiji i pokr^ine izgube autonomiju. Marko Lolić izvršni sekretar Predsjedništva CK SKJ ukorio je 2. novem- bra 1987. sa sjednice Komisije za informativno-propagandnu aktivnost neke novine iz Hrvatske i Slovenije što se jednostrano bave VIII sjedni- com CK SK Srbije. U dobijanim informacijama optuživali su Zdravka Mustaća načelnika Savezne službe državne bezbjednosti, da nagovara ru- kovodstvo Hrvatske da podrži VIII sjednicu i Slobodana Miloševića, te da uiječe na sredstva javnog informiranja u Zagrebu i Splitu, da se pona- šaju manje kritički. U tako stvorenim okolnostima oko ocjene VIII sjednice, pokušt^ ge- nerala Jovičića u ime JNA bio je glas vapijućeg u pustinji. Kao što smo i očekivali, našli smo se sami. Nismo imali mogućnosti da se dalje miješa- mo u odnose u Srbiji, a da se ne umiješamo u cjelokupne odnose u zemlji. Događ^ima oko i neposredno posiije VIII sjednice ugrožavanje Jugosla- vije, za što smo kao oružana sila zemlje odgovomi, nije u široj javnosti bilo prepoznatljivo. Među samim Srbima bila su velika i pozitivna očeki- vanja od novog rukovodstva. Među drugim jugoslovenskim narodima, u Savezu komunista, među borcima NOR-a, umirovljenim vojnim staiješi- nama, dijelom i među aktivnim vojnim sastavom biia su dvojbena. Treba- lo je vremena i konkretnih mjera tog novog rukovodstva na Kosovu, u Vojvodini, nešto kasnije u Cmoj Gori pa da se prepozna nacionalistički- veiikosrpski koncept i opasnost po avnojsku Jugosiaviju. Od poiovine 1988. godine počinje ostvarivaqe novog, veiikosrp- skog konc^ta. Režija je poznata*. Pred miiionima Jugosiovena demon- strira se veiikosrpski nacionaiizam koji mši sve pred sobom. Ono, na što su jugosiavenski orijentirane ličnosti upozoravaie odinah posiije VIII

* 9. jula 1988. godine oko hiljadu Srba i Cmogoraca s Kosova doiazi u Novi Sad da izrazi nezadovoijstvo poiitikom vojvođanskog rukovodstva. Tri nrjeseca kasnije, 5. okto- bra održava se treći po redu protestni miting u Novom Sadu, a 6. oktobra Predsjedništvo Pokr^inskog komiteta SK Vojvodine podnosi koiektivnu ostavku. Masovni mitinzi u Titogradu i Kolašinu održani su 20. i 2i. augusta protivu poiitič- kog rukovodstva Cme Gore. Nakon tri mjeseca protesti se ponavijaju i 27. novembra poli- cija se razračunava s radnicima Nikšićke žeijezare kod Žute grede, a <0. i H . januara

1989. godine pod pritiskom masovnog mitinga u Titogradu aktuaino rukovodstvo Cme

Gore podnosi ostavku.

Vodeće iičnosti Kosova: Kaćuša Jašari i Azem Vlasi smijetrjeni su 17. novembra

1988. godine. Započinju masovne demonstracije Albanaca. U febmaru 1989. godine orga-

Gazimestana u junu 1989. i

niziraju štrajk rudara u Starom Trgu. 1 događ^i se red^u do dalje.

sjednice, postaje kristalno jasno i zastrašujuće. Mnogi se otrežr^avaju i vide, da iz antibirokratske revolucije ili kako su je realizatori sami s