1

ISBN 9958-20-002-3
 Ejub Todorovac
1. Tvrtko Kulenovie ISTORIJA BOLESTI tri\ 1/Z:g1
2, Marko Veiovie SMRT JE MAJSTOR IZ
SRBIJE
L Dtevad Karahasan S AHRIJAROV
PRSTEN
4, bfan Horozovie SLIÜAN ÜOVJEK
3. Zlatko Haaidedie PAD
6. Jasmin Musabegovie MOST
7, Mirko Kovae KRISTALNE REETKE
B. Filip David HODO'ASNICI NEBA I
ZEMLJE
Nura Bazdulj Hubijar NASE MEDUTIM
JE RAT
10,Mirza Feltimovie TO JEST 2I2NI NJET
11,Alma Lazarevska U ZNAKU RU2E
12,Hajrudin Ramadan PRIe" —E OD KI SE
13,Nettad 7hnovie VITEZI KULINA BANA
Nura Bazdulj Hubijar LJUBAV JE
SIHIRBAZ BABO
liAlsna Lazarevska SMRT U MUZEJU
MODERNE UMJETNOSTI
la Send Fetaltagie POLJUBI PA OSTAVI
/78 Ejub lbdorovac IMAM
la Mono Sinntie M RAZ I PEPEO
la Arta gond° PONOVO U JERUSALIMU
20. noip Ostl ODRASTAO SAM SA
IVOTINJAMA
21.Ludwig Bauer BISERJE ZA KAROLINU
alt Milan MllI k PuToNsi
lt Alelnuntdar Hetnon 2IVOT I DJELO
ALPHONSEA KAUDERSA
24, »rad Vinci* ititAgENE PRIÜE
25. Nvnad Radanovid DIVLJA ZEMLJA
Cltarn Samardiie SIKAMORA
 Izciavae
Izdavaeko preduzede
»Bosanska knjiga«
Sarajevo, Branislava Durdeva 8
Bosna i Hercegovina

Direktor
Gavrilo Grahovac

Glavni urednik
Alija Isakovie

Urednik
Biljana Radtilovid

Recenzenti
Zlatko Topeie
Ivan Kordie

Lektor
Fadila Gugo

Likovno-grafieka tipizacija
Mehmed Alcgarnija

Tehnielci urednik
Regad Diindo

Korektor
Azra Samid

Slog i priprema za tisak

Izdanja Antibarbarus d.o.o.
Zagreb, Republika Hrvatska

gtampa
Tiskama »Mladinska knjiga«
Ljubljana, Republika Slovenija

© Copyright by »Bosanska knjiga«

Sarajevo 1997.

Knjiga je objavljena uz potporu

Fondacije Soros — Fonda Otvoreno drugtvo
Bosna i Hercegovina

"... Gospode, uvedi ih u bake edenske, koje si im obecao,
i njihove roditelje i njihove 2ene i njihove potomke koji toga
budu dostojni ..."
(Kur 'an)
Od nekog vremena u nagoj kudi nestalo je uobieajenog
mira, blage veselosti i porodiene topline. Ni govor nije bag
mnogo razborit. Rijeei su pregrijane, ujedljive, a smijeh kao da
je posve presahnuo. Naboji iueljive osjetljivosti podmuklo se
nadimaju, samo g to ne poenu prskati. Ipak, i mati i otac se
susteiu da im ogtre rijeei ne zasjene um i supruiansku trpe-
ljivost. Da se na to ne obaziru, zapoeelo bi otvoreno uzajamno
optuiivanje: ko je kriv za dogadaje koji su prethodili padu u
nemilost mnogobrojne porodice modnih Vakufaca.
Onda — u tim godinama — gledao sam na sve to djetinjasto
i onoliko zabrinuto koliko su mi zapinjali za oei materini
preplageni pogledi, puni pitanja, i oeevo lice preko koga su se
smjenjivale sjenke varljivih nada u nekom kao pritajenom
optimizmu, g to je mater ljutilo i izazivalo u njoj prigugivan
bijes. Kad se otacjo§ gradio kao krivac koji dobro zna lijek za
svoju krivicu, u materi se dizala prava oluja jarosti koju je
morala skrivati, jer otac nije dozvoljavao da mu mati Zita
lekcije ni onda kada bi ih doista zaradio a kamoli sada kad je
sve doglo, onako, kigom, i kad smo svi bili krivi — svi ili niko!
Razgovaralo se malo, dula bi se samo kratka pitanja i jog
kradi odgovori. Misli su ostajale u nagovjegtajima, neodluene
i nedoreeene. Kao da smo bili sjenke iz neke igre Karadoza.
Mene je ova igra "imire" u jednu ruku zabavljala. Mogao sam
se nadati da de se negto dogoditi i donijeti malo promjene u
ovu sivu jesenju svakidagnjicu. Za djeeinju dugu bili bi to
tajanstveni i golicavi izazovi. Ipak, gtogta sam o svemu znao
da bih mogao biti ravnodugan: u gta nas sve ovo moie uvaliti?
7
 Bio sam tada djeeak od svojih dvanaest ili trinaest godina.
Koliko god sam od svega htio pobjedi u mojoj glavi su se rojile
brige koje nisam prizivao ali me one nisu ni napugtale. Dok
su roditelji nastojali od mene skrivati svoje razgovore, oei-
gledno ne ieledi da i meni na leda tovare brige koje oni ionako
moraju da brinu, ja sam, kobajagi, pravio zaeudeno lice, upi-
tno zurio u njih a ovamo znao sam gtogta bolje i od njih gta se
i zagto sve ovo kuhalo. Jer ja sam driao, eak i povlaeio neke
konce u ovim dogactajima. Nosio sam tako i svoj dio krivice.
Istina je, mectutim, da su me u to zamrgeno klupko uvukle
prilike koje su bile iznad mene. Ja ih nisam traiio. Ali kad se
materi moglo dogoditi da pokraj sve svoje opreznosti bude
umijegana u Zejnilove poslove, ne znam gta bih ja sebi imao
toliko da predbacujem?
Oeevo zabrinuto lice me nije mnogo uznemiravalo. Znam
ja oca! Ved ce se on znati izvudi iz ovoga gkripca. U mojim
oeima otac je uvijek izgledao evrst bedem iza kojeg smo u
sigumoj zavjetrini.
Otac i mati su se negto smirenije vratili na razgovor o Safiji
i Zejnilu, ah na kudnim vratima zabubnja hadii Mujagin
bastun. Otac ustade da otvori a mati se dade na sklanjanje
razbacanih stvari da sobu dovede u red. üitam joj na licu da
je ova posjeta, koliko god smo bili jos u upoznavanju sa Brezi-
eanima, nije veselila, pogotovu kad se iz druge sobe oglasi
Mersa. Mati je voljela da je Mersa jog ostala u begici da spava.
Kao da je htjela kazati: "Kad poctu poslovi kako ne treba, sve
neumitno krene naopako". Naredi mi da idem i koji put li-
Inem Mersu ne bi li jcig spavala.
Otac se vidljivo obradovao hadii Mujagi. Hadiija je bio
jedan od prvih njegovih poznanika nakon g to smo se doselili
u Brezice. U oeevim oeima starac je vaiio za ispravna i pog te-
na eovjeka. Obieno je navradao izjutra, zasjednu uz mangalu
na kojoj mirige materina dobra kafa, korijen anduz trave i du-
hanski dim, poene razgovor. Imalo se o eemu sa Hadlijom
razgovarati.
Bio je govorljiv i pun iivotnih iskustava, pamdenja za
pouku koja je vrijedilo euvati od zaborava. To je ujedno bio
najbolji put za jednog imama da posredno upozna diemat u
kojem ce iivjeti.
Stoji otac na vratima, stoji i Mujaga, sluga oborene glave
oeevu dobrodoglicu a onda pogleda u ostatke drva na cjepalu
i udari bastunom o kudni prag.
—Izade li iz zime s drvima?
—Izade... jedva.
— Zima bi podugaeka a i studeni je bilo koliko hodeg. Sad
ce biti lakge, zihnulo je proljede. More valjati i koji suharak da
se baci u furunu, otopljava. Jutra su, doduge, jo§ zubata, amo
brzo se razdani, ugrije sunce, pa bude toplije... A jesu li ti svi
odulili drva, efendija?
—Nisu, bogme, Hadiija. Svijetu je hodlinsko zadnje.
—Eh, gta deg, kö svijet. Beli, ako ti usfali, pogalji ti malog
u nagu avliju. Ima u nas. Pokraj mog Saliha nee nijedan
hodia ozepsti.
Udoge u zagrijanu sobu. Mati potide glavnje, vatra pucke-
ta, a hadii Mujaga trlja ruke, pomalo se stresa i hvali toplinu
sobe. Napolju je bilo prohladno, rosno jutro. Ipak, pjev ptica
i veselo diivukanje vrabaca oko Mogde najavljivali su prve
proljetne dane. Na vrbama i johama uz potok naziru se sitni
Sive arabeske golog granja poeinje prekrivati modrina.
Po eestim breziekim vodnjacima rasuo se prvi behar kao da je
drvede posuto injem. Mujaga dlanom brige zamagljeni (II am
na prozorskom oknu, pogledajudi vrbake nad kojima se die
pramenje bijele magle, okrenu se i upita mater za zdravlje.
Mati pailjivo namjegta zavijae na glavi i ljubazno odgovara na
pitanje pa se i sama propituje za hadii Mujagine ukudane.
Mujaga vadi iza pojasa podugaeak eibuk i duhansku ku-
tiju, mota cigaru i tura kutiju pred oca da i on zamota. Razgo-
vor je tekao srdaeno i prijateljski. Oeev glas je jog odzvanjao
zvukom g to je ostao od njegova razgovora s materom. Jer
hadii Mujaga je bio Safijin djed.
I otac se raspitivao o Salihu, njegovim poslovima, primje-
divao kako je Salih u velikom teretu. Pa se razgovor prenese
na Mujagina unuka Diemala. Starac je odmahnuo rukom.
Znalo se da se Salih i bratid mu Diemal ne trpe. Salih je volio
zemlju, ono g to seljaci nazivaju "grunt". A Diemal, opet,
nasuprot amidii, volio eargiju, drugtvo, svoju pogtansku
sluibu. 0 zemlji nije htio da zna osim g to je oprezno nagla-
gavao da je "grunt" popola. Otac mu negdje poginuo u ratu
 na Pijavi 1917., mati rano umrla (beli su prieali od alosti za
suprugom) a on ostao säm i sada bambadava dijeli cio imetak
sa Salihom koji na njemu izgara.
—Eh, eto, zdravlje sluzi, fala Bogu, poslovi u Saliha idu,
hrve li se hrve a gta du ja — ne mogu mu pomodi, ostarilo se.
Diemal nede nigta da prihvati, pogta ga pogospodila a na istoj
sofri je sa ostalima... Seljaku je, moj efendija, ponekad do
dinara. Ustreba tako Salihu, zaigte — nejma! Zar sve popije,
bekrijal...
—Kad eovjek gleda sa strane vagu kuc'u, rekö bi nejma joj
po miru i beridetu ravne u Brezicama a, eto, vidig, svukuda
ima svagta, eh!... — kaie otac i dodaje: — Pide, Hadiija, donosi
svako zlo...
—Ma da je samo pide!... Okupija oko sebe nodna drugtva,
vucara se, haman nikad nije kod kude. Kad mu kaiem da se
malo primiri, pomogne Salihu na njivi, on odbrusi: "Nek svak
svoj posö odraduje! I ja se, beli, verem svih osam sahata po
direcima, razvlaeim telefonske zice, s poljskim telefonom o
ramenu obilazim telefonske linije, istraiujem kvarove..." Sve
je to tako gto kaie, osobito zimi, kad se valja penjati uz drvene
bandere, gledag kad deg vrat slomiti sastavljajudi potrgane
zice pod snijegom. ujem de ga drugtvo vabi imenom "iicar"
a Diemala kö da Bog ni dao nije! — Mujaga se nasmija ne bez
goreine u glasu.
— Svi su Vakufci eestiti ljudi... Kako li se to Diemal otiskö?
— Ima svukuda svagta — efendija Mujaga zadobova prsti-
ma po podu. Uzmi Ahmeta! Povezö se sa politiearima, kupuje
driavne licitacije za kamen, ono za posipanje i popravljanje
putova, i drzi se radikala. A Salih nede u te radikale ubij ga,
ved sve protiv njega, a od brata djeca. Pa onda Ahmet uzeo
Diemala pod svoje, on ga je i zaposlio na pogti, i preko njega
unosi u kudu sve ono g to ne valja... Kö da su vode protivniekih
partija, a ne bratidi... Pogano vrijeme doglo, efendija.
Mati iznese kahvu koja uzmirisa. Mujaga srknu pa na-
stavi.
— Ovo na posljednjim izborima radikali dobige vedinu.
Volio je, haman, da rekne Salihu da je gugava ovca ali se
plagio jer Salih je u tome plaho ters. Ipak mu je kazao malo u
Bali, malo u zbilji, koliko da mu natukne:
10
—Evo ti tvoje seljaeke stranke! Ti misli§ da ovom drzavom
upravlja seljak. to ne pitag kad ne znag?
—Pa nek ne upravlja — Salih zareia na njega. — Da je stran-
ka mogla prodi, od tebe mi ne bi moglo zapasti da za nju
glasam. A nije sve ni u tome, ved za me je 'vako: Ko je jaei ja
sam protiv njega, eto ti! Ne volim ja, bolan, vagih lopovluka i
— kvit!
Ahmet mu se podsmjehnuo: "Nek ti, brate, Bog dade bolju
pamet! Ja ne znam gta bih ti bolje pozelio, ne bi li pogö mojim
stopama i glavom u kojoj ima vige pameti nego raiove sla-
me!"
Nije Ahmet sludajno spomenuo "raiovu slamu" kojom je
toboie bila ispunjena Salihova glava jer je Salih bio veoma
visok eovjek, dvometrag, a gto se tiee glave, bila je blizu Sene-
kine izreke: Visoki ljudi su kao visoke zgrade a glava im sliei
potkrovlju eiji namjegtaj se uporeduje sa vrijednogdu jednog
stepenigta kojim se penje na tavan!
Ni Ahmet nije bio nig ta bolji politiear.
Vrlo sam volio Zejnila. Nekim svojim naroeitim naeinom
znao je da pronade najbolji put do moje du§e. Bio je galjiveina
kakve sam rijetko susretao. I otac je rado isticao tu njegovu
osobinu pa bi ga desto naveeer, dok je boravio kod nas, nago-
varao da priea. Od mnogih njegovih §ala i galjivih priea (znao
je on i mnogo slatkihbajki) najvis'e sam volio kad poene prieati
o Selimagi Horozovidu. Svaka lidnost iz njegovih priea imala
je neg to prepoznatljivo u govoru koji bi Zejnil imitirao. Tako
je Selimaga vrskao. Amao je ne§to kmeta i najradije je odlazio
medu njih u jesen, kad zapoene berba voda. Volio je da ih
obilazi i po kudama jer je bivao eagden rakijom koju je veoma
volio. Tada se s njima dogovarao koliko de gljiva staviti u
komovinu za rakiju pa kad dode vrijeme pedenju rakije, Seli-
maga se odmetne od kude i po desetak dana.
Kmeti su ga i voljeli i nisu. Za i protiv ima dosta razloga.
Najuodljiviji je bio §to je volio da baca oko na mlade snage (na
tome se sve i svrgavalo) a slijededi je bio neumorno Agino
prainjenje njihovih rakijskih zaliha. Voljeli su ga gto je bio
veseljak i znao lijepo da priea, vedinom gale. Jedna od osobitih
koja je seljaka zavaljivala od smijeha ticala se Selimagine
11
 JIN90101www,----
dokolice kada bi maeki ugurao u strainjicu drvce ä ibice i
zapalio ga... Natanko je opisivao maeije muke i rusvaj po kudi
koji bi napravila dok se ne bi rijegila one zapaljene gibice.
Tako u vrijeme peeenja rakije dolle Selimaga i kao obieno
napije se da su ga u njegov "konak" seljaci unosili mrtva
pijana. Smisle oni kako de Agu malo otrijezniti i negdje poslije
ponodi, kad je gost ved spavao, ude jedan od najzagrilenijih
gereta sa peeenom polom vrele misirade i sa gomilom mokrih
taraea. Prvo ga razbudi mokrim, hladnim taraeama a onda mu
eitavu polu misiraee zalijepi za lice. Aga je prieao a Zejnil ga
imitirao gta je dalje bilo. Tara mu se smota po licu i oko vrata
a onda poput samog ognja prilijepi mu se misirada. Skoei Aga
iza sna, misli zapoeeo smak svijeta, ne zna kuda udara a ono
ga iz mraka fljaska eas vrude, das hladno.
— Pomagaj, brado, izgiboh!
Juri Aga po sobi u mraku, traii svoju pugku, uei dovu,
puge oko sebe, misli napali ga diini, gejtani li, sve dok se nije
domogao prozora i sunuo napolje, jedva je, priea, iivu glavu
iznio. Misli da su ga napali diini da ga kazne g to je toliko pio...
Kasnije je igao po pugku i isprieao seljacima dogodovgtinu
misledi da oni o tome pojma nisu imali...
Zejnil se vidno trudio da mi u bilo demu ugodi, osim u
poklonima. Mati je tvrdila da je bio gkrt a ja sam ga branio da
nema novca.
— Hajde za poslom, znam ja Zejnila, valjda, bolje nego ti!
— kazala bi mati pomalo ljutito. — Ja sam mu snaha pa gto meni
gto ne donese. Nikad nigta! Treba njemu!
Sa Zejnilovim odlascima nestajalo je i mojih najljepgih
veselja. Kao da se sve dogadalo u snu. Morao sam se vratiti
svojim uobieajenim putovima preko polja pa uz ieljeznieku
prugu u gkolu i natrag. Mislio sam na Zejnila, raeunao kad se
opet mogu nadati njegovu dolasku.
Ponekad kao slueajno zalutam u Safijinu avliju. Izmedu
nas kao da je plamtjela podjednako pregudivana ied za volje-
nim bidem, ied koja nas je upudivala jedno drugom, ujedi-
njavala nas. Dok su joj misli bile jog vrude na minuli rastanak,
ona me toplo stiskala, ljubila, oslobadala se tereta svojih osje-
danja.
Tutkala mi je sitne poklone: gurabije, orahe, jabuke euvane
u sijenu. Odbijao sam poklone da ne shvati kako sam dogao
12
da izvueem za se kakvu fajdu. Ona nije znala da i ja bolujem
istu boljku kao gto je bila njezina ili barem slienu njezinoj. A
ja sam znao da svak svoju boljku mora da odboluje.
Gonjen osvetniekim prezirom prema dosadnoj svako-
dnevici, skrivao sam se uz obale Mogde, usred vrbaka, djeljao,
pravio mlinice, smigljao kako da ih obogatim novim oblicima,
vedim i savrgenijim mogudnostima da bi mi uzbudenja bila
dublja i zanosnija. Promatrao bih tako svoj novi izum, buljio
u njegovu vrtoglavu jurnjavu, smijegio se u nekoj uobraienoj
premodi, pun prezira prema svemu gto me okruiivalo.
Buljim tako u pirlitanje nekoliko vedih i manjih kotaea koji
se okredu u obrnutim smjerovima dok se sve u mojoj glavi ne
pokrene u ritmu jurnjave kao davolska svadba na zaearanom
gumnu, juri sve brie... brie... U tom neobienom kolopletu
osjedanja i misli, u rasprgivanju hiljada kapljica vode koje
tvore ponekada mali dugin spektar boja, poeinje neka divlja,
neobiena igra u kojoj se preplidu moje misli sa treperenjima
koje proizvodi jurnjava mlinske koladi da se sve poene gubiti
u dubinama mraenih provalija mojih nejasnih htijenja, ideja,
postajudi nestvarni, izgubljeni u dubinama svijesti kao da sam
na ramenima, umjesto glave, nosio nekakav mali svemir.
Kad bi mi dosadile mlinice, izradivao sam eegrtaljke, jurio
po gaju i gikarama ptice grabljivice i tako zagtidivao materino
blago od stotinjak mladih pilida koje su ljutite kvoeke vodale
po eairu. Gledao sam bespomodno vranu kad je zgrabila pilen-
ce ali ljutita i hrabra kvoeka poleti tako snaino za vranom kao
da je eitav kokogiji iivot letjela i ote joj svoje eedo gto se u greu
straha sakrivalo u travi i, cviledi, izraiavalo vrueu zahvalnost
svojoj strogoj i hrabroj materi. Ipak, sve pilede, pa i ostale
matere, nisu bile kao ova. Neke su i same bjeiale od vrana
ostavljajudi pflide na milost i nemilost njihovu neprijatelju.
Uspada li kiga, priljubljena nosa uz staklo pendiera, pi-
ljim napolje i sanjarim. Ustvari, ubijam dosadu sa sestricom
Mersom. Nije joj bilo ni dvije godine. Bila je rumena, veselih
oeiju, crnih kao trnjine. Nutkala mi je svoje veselje, smijeh,
zvonak kao bronza, ukragen purpurnim obrageidima i zubi-
dima mlijeenjacima kao bobama bisera. Igrali smo se onoliko
koliko je ona znala i mogla. Ponekada sam, bezobrazno mrzo-
voljan, bacao na nju klupead krpa koje je mati skupljala od
13
 • ;-,TP,"777
doderane odjede za tkanje drolja, a ona, ne znajudi da se ljuti,
grohotom se smijala, bacala i ona nasumce meni klupead,
tobole da me pogodi, negto mi nerazumljivo brkljaeila i bila
ialosna g to me nije mogla da pogodi u nos kao ja nju. U jed-
nom trenutku, ljut g to ne mogu napolje, pogodih je klupkom
u nos s namjerom da je povrijedim. Prdasti nosid joj se za-
crvenio kao uzreo paradajz ah ona ostade uspravna, suznih
oeiju od smijeha i neoeekivanog bola.
Degavalo se da je takvim udarcem, ipak, natjeram u plae.
Tada je mati meni uzvradala onako kako Mersa nije mogla,
ogtrim udarcem nadlanice po obrazu a zatim po turu, ljutito
govoredi:
— afire nijedan, kako je samo dugmanski bijeg kö da ti i
nije sestra, ved kakva tudinka...
Klisnuo sam preko vrata a mati je doviknula: — üekaj,
dopast deg ti meni gaka pa deg vidjeti svoga dedal...
Nastavljam opet da gledam s priljubljenim nosom uz
prozorsko okno kako cima sitna kiga kao da nikada nece
prestati. Mersa mi se oprezno privladi, zagrli me malim ruei-
cama i poee me milovati po namrgtenom, zlovoljnom licu kao
da mi se izvinjava za primljene batine.
Sutradan je grijalo proljetno sunce. Crnih oblaka je nesta-
lo, kao da ih ni bilo nije. Nestade sivila u beskrajnim nebeskim
prostranstvima u koja se naseli svjetlost i pokri polja, livade i
usjeve. Zaeu se pjev zrikavaca, ptica i svega I ivoga gto je znalo
da se raduje. I meni su se odnekuda vradale odbjegle nade,
vradalo mi se omiljeno sanjarenje o neeemu lijepom g to ce se
dogoditi. Kad se proljepga i ja postajem bolji, savijam se oko
matere da mi dade koju paru za uiinu u gkoli, da uiivam kao
ostala gradska djeca. Za velikog odmora nastane jurnjava u
Osmanovu slastiearnicu koji nam, gegajudi se poput patka,
°drei e pola vekne od bijelog bragna i u nju turi plogke tahan-
halve. Ih, kakva slast! Inaee, mati mi, kao i ostalim seljaeidima
njihove matere, turi u zastrug malo sira, kagiku kajmaka i
vrudu pogaeicu koja mi iz torbaka grije leda ah kad podem
jesti, ona je ved hladna i tvrda kao cibak!
Otac je pun hvale o dobrom ueinku kiga na usjeve, bageu.
Pogleda kroz pendier niz njive, na bageu, priea materi kakvu
i koliku vlagu koja biljka zahtijeva, kako je valja obradivati
(materi to na jedno uho ude, a na drugo izade) i njegovati.
Mati ravnodugno klima glavom, eini se da sluga, a nijednu
njegovu rijed ne bi znala da ponovi da je ubijeg! Nju druge
brige i ielje more. Ide po mahali, gleda po bogatim kudama
pokudstvo, haljinku na 2' enama, nakit. Jer naga je kuda vige
prazna nego puna. A svaka domadica je vige nego ponosna na
svoj dom, na odjedu, nakit, Ma bila je i ona, druge su
joj zavidjele. Jog kako! Samo nije, bogzna, imala na g to, ako
izuzme pledatog Ibrahim-efendiju. Pa ne samo da je bio pledat
ved je bio i lijep. Nigta je toliko nije radovalo kao trenuci kad
ga jutrom pogleda. Ah bag ta okolnost bijage za nju nepre-
mostiva briga, kako poistovjetiti svoju kudu, odjedu, nakit sa
tim osjedajem srede i zadovoljstva?
— Dobro ce, ako Bog dä, roditi godina...
— Nek rodi, vala, i po drvetu i po kamenu, opet slaba fajda,
efendija! U nas sve isto. Kupit de se koji sudid, novi dugekluk,
nova postava za jorgane, po jedna — dvije preoblake, meni
haljine od eita, jä od delina, a svila, bogme, malo teie. Ni u
snu! A zlatne naugnice, prsten!... — mati uzdahnu.
—Da mi je doeekati da na tebi ne gledam te cajgane panto-
lone ispalih koljena, bogami, kö da su galvare! A i jä, kad god
idem medu iene, znaju u kakvim du haljinama biti. Ja su one
od starinske svile g to ih je kupio rahmetli babo kad smo se
uzeli, jä one od krepa, pa vise na meni konda sma civiluk, a
ne insan!
—Suti, ieno, vjere ti! Polahko, bit de, ne moie sve odje-
danput. Drugi se kude pod starost, a mi mladi pa imamo,
hvala Bogu, sve gto nam treba. I g to je eovjek! Koliko god ima
da mu je jog! Eto, naprimjer — ti! Sita, pjana, pa nije se ni boso
ni golo, e, a malo ti! Pogledaj gore na brda! Samo g to grane
proljede ili se sabere ono malo ljetine, nastaje trka oko kree-
vinä, pomicanje zemlje kroz gikaru u brda. A zemlja — kakva
je? Suhotinja, kamen! Koji komadid ako se i ima u ravni —
prodade se. Valja jesti, djecu hraniti. E, moja ieno, nigta ti jog
ne znag!
Mati se smjegka ljutito i u nedoumici, a zatim zaklima
glavom.
—Da ne dadoh Zejnilu svoju kravu, imala bih i za haljine,
i za prsten, i jog da nam ostane. Sudena vucima, a ne meni.
Nesreda!
15
WW' —Okani se vige te krave, ieno! — otac se ljutnu. — Ne budi
od onih koji kad nekom negto daju — prigovaraju! To je negto
najgore. Hodlinica si, trebalo bi da to znag. Ved eim te malo
gta okupi, ti — krava! Bojim se da ta krava ne izade na vela
havle!
Mati se osmjehnu da ga razblaii.
—Nije nam, hvala Allahu, jedini prihod sa ljetine... Sad ce
mevludi, a znag kako nakaplje uz mevlude pa se insan lijepo
poene brinuti kud ce sa parama. Ono ima dosta i rupa, ne znag
koju bi prije zaeepio a sad je, vala, sve znano... Reda je da i ja...
— Mevludi?! — otac se kao malo zaeudi. Vige je bilo od
eudenja nekog nego predbacivanja materi g to se uhvatila za
mevlude.
—Mevludi, velig? — otac se umekga. — Pa i mevludi su ti kö
i ljetina, jog nesigurniji. Te pare se nepravedno lahko zarade,
ali se jog lakge dogodi da iskliznu. Znag li prije dvije godine?
Omahnu godina, omahnuge i mevludi... Jedva da ono malo
zijafetä ne propade, a ja ne znam jesam li ukupio i pet banki
hedije... Koliko ono bi, ti, moie biti, bolje znag?
—Tuda nekako, efendija... Mole biti koja banka da je bila
vige...
—A onda i te pare... ne znam g to bi ti rek6..? Lahko se
dobiju pa ih lahko insan i potrogi. A bojati se da sebi ne kupig
za njih prsten ili haljinku od vatre...
— Ja na se primam taj grijeh! — mati prihvati strasno. —
Nitko ne mora ako nee i ako mu moie stati u obraz da mu
se mevlud ud diabe. A ko dadne taj je i halalio.
Otac je klimao skeptieno glavom.
—E, moja len°, kako si mi lakomislena i pohlepna na paru!
Mislig da neki ljudi daju hedije, nagrade, gta li su, u ime Alla-
ha? Sve je to kibur, sami kibur, da se pokaie pred svijetom.
Onaj ko daje u ime Allaha dva puta gleda koliko ce dati...
—Niko ne zna gta je u eijoj dugi. Tebi g to se ponudi tvoje
je da uzmeg, efendija, a u ime eega ko daje nek an o tome
razbija glavu!
Otac gleda u mater, smjegka se, draga mu njezina ogtro-
umnost. Ueini mu se da mati govori bag kako je pravo. I udni
mu se da je njegova bogobojaznost malo pretjerana. Njezine
rijeei ga naprosto razrijegige nekih sumnji i briga.
16
— Hvala Bogu koji te obdario neeim g to mnoge druge
nemaju! — uzvrati otac. — Imag ljepotu, mladost, zdravlje. Da
obueeg i najjeftinije cicane haljine, zavijeg kose u lijepo iskera-
nu gamiju, mogli bi ti pozavidjeti vige nego na zlatu i dragom
kamenju... — govori otac sve u tom smislu, gleda u mater,
mjerka je. Nije mu ni u zadnjoj misli da bi je nekakav, makar
i sitan zlatni nakit uljepgao. Njemu je i bez nakita njezine
ljepote dosta.
— Zlatu ne treba zlato! — otac se nagali.
— E, moj efendija, milo ti dä tako govorig g to sam tvoja.
Duge nam se vole, jedna drugoj trebaju, griju se jedna na
drugoj kö na suncu u vrijeme suhomrazice, preplidu. I kad
nam gtogta fali, previge nam ne smeta — mati se udobrovoljila.
Drago joj euti oeevu toplu rijee iz koje udara vrudina njegove
mugkosti, zagrijanosti za nju. — Samo ne gledaju svjetske iene
u me tvojim oeima, ved gledaju gta je na meni. Po tome mjere
begenigu ili sikterigu... Osvojio dinar...
— Dinar... dinar! Jest — osvojio je — otac se tuino osmjehnu.
— Pa neka je! Hodemo li mu sad robovati? Nedemo! Dosta je gto
mu robuju drugi. Gledam gta sve ne rade pojedinci,
Dugu prodaju samo da se dokopaju koristi. Sanja o bogatstvu,
a da mu treba — ne treba! Bjeii, ne mogu ni da prieam. Da je
po neeijim pametima bilo, Bog bi hilu poeinio — neuzubillah!
"Daj, Boie, meni g to je najljepge, a komgiji podaj g to vige
nevolja, ako moie, nek mu se sva eeljad oguga, za njega, Boie,
nije bolje!" Pa bi tako u neke bile zlatne kose na glavi, drugi
bi imao zlatne ruke, tredma bi bile oei — almasli grane. A bilo
bi, beli, volovskih rogova na glavi, kozjih ugiju i jaredih bradi-
ca! Najljepge je ono g to je Bog dao, eto! — rede otac i pole za
svojim poslom u bageu.
Zaviruje, eupka travke. Pozva i mene da donesem motiku.
— Okopaj ono, prigrni ovo, odstrani travke, raspetljaj lozu
dinja i lubenica, razbij koji busen da je zemlja sipkija oko
biljaka.
— Vidig, sinovee — govori je otac. — Ovo ti je ponajbolji
posao. Zaradig svojim rukama. Pa lijepo i vidjeti kad dobro
napreduje. Da je srede, säm bi svako jutro, kao naueig i ispigeg
zadade, izagao i pogledao. Vidig li ove ljepote? Pa kad lubenice
i dinje dozriju, ved i da ne govorim!
17
 Lijepo me podueavao da zavolim bageu, te sam s vremena
na vrijeme i Am izlazio, negto od ielje da vidim kako jedraju
dinje i lubenice, gledam im arabeskne gare koje su se ved u
sitnom oblikovale po kori, a negto i da ocu ueinim zadovolj-
stvo. To mi se ponekad dobrim vradalo. Za nagradu bi mi, s
vremena na vrijeme, dao koju paru i naueavao me kako du
kod ageije Huseina, poslije izlaska iz gkole, kupiti polovicu
mehkog somuna koji de mi, ako mu napomenem, zaliti me-
snom eorbom.
Jutros mi je ageija Husein zahvatio gustiga sa dna tendie-
re: u somunu je vige mesa nego eorbe. A somun je bio mehak
kao spuiva. I dan je svijetao, zrak lahak i mirisav. Ageija, pogto
me namirio lijepim zalogajem, omotan u bijelu pregaeu ispod
koje se ocrtavao njegov topli visoki trbuh, gleda u me, rasteie
zadovoljno usta u smijegak suosjedajudi, kako mi se en-Lilo, sa
mojim nogama na kojima su rosom natopljene, mokre, cipele.
Miluje me toplinom svojih dobrih iudkastih oeiju, lahko die
i zato daje lijepe porcije.
Niz eargiju se pribliiava zvuk harmonike i pjesma nekog
sevdalije. Pomoli se povelika povorka zakidena zelenilom,
strukovima mirisnog jorgovana, karanfilima i beharom.
— Vradaju se sa uranka. Danas je Prvi maj! — reee ageija
oslonjen na visoko ognjigte na kome su poredane tendiere
pune mirisnih jela.
Ja ivadem soene zalogaje, gledam u veselu povorku koja
se talasa, izvlaei se kao veliki gmaz iza zavoja. Harmonika je
sve glasnija.
U blizini stoje na trotoaru, kao kugle u kuglani, Zambo,
Beja, Kljako i Glavan. Suneaju se na jutarnjem suncu kao
gugteri. Zaturili ruke u diepove pantolona gotovo do lakata,
snuideni, blijedi, sa isposniekim licem vjeeno neispavanih
kockara. Zambo kao da se oslonio svojim dugaekim pelikan-
skim nosom na ploenik, zuri preda se, zamigljen i tulan. A
Beja bulji kroz raskrgde onamo na I itnu pijacu. Kukasti nos
mu se ocrtavao kao kljun kopca dok mu kidanka na zavalje-
nom fesu na zatioku miruje. Sve je na njemu zaustavljeno.
Cigareta mu visi na usni, a koneidi plavieastog dima odlaze
polagano u tirkizno plavetnilo zajedno sa otpacima dovrge-
18
nih, nepotrebnih misli kojih se oslobada da bi naeinio mjesta
novim, vainijim.
Kljako i Glavan se uzvrtjege. Povorka gmile, jog se izvlaei
iza zavoja. Pomolige se i iandari, jedan za drugim idu troto-
arom sa svake strane, naziru pokrete ranoranilaca. Na pugka-
ma im se bljeskaju goli noievi.
—Hej, Zambo, bjeiimo, evo I andara! — Kljako pravi uzbu-
nu. Zambo ga gleda lijeno i neodlueno, ne uzbuduje se. Opso-
va iandare, pomijega ih sa Kljakom, a onda dodade: — Sta ia-
ndari imaju s nama?
—P...ppp...a — zamuca Kljako. Mucanje mu je raslo u sra-
zmjeri sa uzbudenjem. — Znag da smo im mi stalne mugterije!
M...mm...ore im usfaliti na broju pa de i nas uraeunati! Hajde
kligi, budalo!!
Zambo ga gleda iskosa, bezvoljno i apatieno.
—Nikud ne mieem! Hodu da gledam. A i ti? Beli ti diepo-
vi puni love pa se bojig da je nee mori potrogiti na miru. A
vamo da vjetar samo malo popuhne, odnio bi te kö perku. U
njih je barem eorba diabna... Vidig da su zauzeti oko komu-
nista, hode im driavu da prevrnu, a mi... hm! Sitni lopovi.
Sljaknemo seljaku koju banku na tricama, poslije kockag sa
Bejom, odere te kö jarca, hm! Glupo! Bejini kurbani... — krivi
Zambo usne, imirka zlovoljno jednim okom i gleda u Bejina
leda. A Beja se drii dostojanstveno, svjestan da su u njegovu
diepu osvanule pare, misli gto de prvo poeeti, uzda se lijepom
i uzbudljivom danu. Izueavanje kockarskog zanata, podvalä
na kartama, osugili ga. Sve mu je tijelo nalik na isugena baka-
lara, pokreti tromi i sraeunati, samo oei svijetle, live, proni-
cljive i oprezne. ("Misle: htjela ga karta! Pljujem ja na to!
Vjegtina je vaina, sreda je opsjena za naivne!")
Ageija Husein gladi rukom golo tjeme gto se sjaji na suncu
kao veliki tubok mladog masla. Okolo glave mu ostalo jog
negto kose koja oblikuje okvir oko golog tjemena pa mu glava
dogla na veliku gedernu repu okrenutu naopako. I u njemu se
negto dogada, lice mu problijedjelo, nervozno vuee dimove iz
cigarete koju ne vadi iz usta, a onda se okrene Zambi.
—Vidig, Zambo, tamo bi bilo i tvoje mjesto, ali ti nee da
gtogod pogteno radig, ved samo da ti je kec na deset. A ono
dode na jedanaest i eto davola! Pop i sedmica pa onda kec!
19
 Hehehe...! Ugursuze...! Ugursuze...! Ko vas je noeas opeljegio,
Beja, Bubalo, ko li?
Zambo guti. — Opeljegio, jakako! Da nije, ved bi dva sahana
lonca pukla, a ovako... — dodaje ageija glasno se smijuei kroz
neku goreinu.
Zambo iskosa kao krivac pogleda ageiju, smijulji se. Po-
kazuje glavom na Beju:
— On je!
— Zambo nije nizagto kö ni ja! — umijega se Kljako.
—Vidim i ja da nije.
—Beja zna uzeti pare a Zambu i mene treba ubiti! — Kljako
viee sve glasnije i zvjerka kud bi strugnuo. — Kalem ja tebi:
Hajde da se udruiimo protiv Beje, säm nee s njim na kraj,
a ti! Bjei imo!...
— Nedu, hodu da gledam!
—T1 gledaj koliko volig!... Kljako gmugnu kroz uski soka-
eid pored ageinice. Beja pozva rukom Glavana kao da je htio
kazati: Hajde, budalo, da se sklonimo, vidig ovog kijameta,
hode li i nas potkaeiti! Bjelancija nam je najbolji izbor kako
god okreneg!
Koraci su im dugi i mehki. Nije nig ta! Idu obieno, koga da
se oni boje! Ipak, oprezno zirkaju u kojem de sokaku da se
izgube dok prode ova tarapana. Zambo ih eita . Zaeuden je i
prevaren. Nadao se da de barem biti Bejin gost na dorueku kod
Huseinage. Oei mu sijevaju zlobom i prijetnjom.
—Dolijat e et e vi kad-tad! To vam Zambo kaie! — viee za
njima prijetedi kaiiprstom. — Dodi deg ti, Glavane, opet na
kibic, je li? Da Beji otkucavag moje karte, a? Ali razbidu ja tebi
gubicu, euieg li, Glavane, gubiiiicu...!
Zambo je bijesan, zaboravlja se od jarosti. Trali kamenicu
na ulici da je hiti za njima. A oni, Beja i Glavan, kao da ih se
bag sve to nigta ne tiee, tek negto malo brzaju.
— Pjevaj ti to, Zambo, svom rahmetli bäbi! Ko te nagonio
da se kartag. Zar su za tvoje seljaekerueerde karte? Stvorene
su za kulueenje po e- argijskoj klaonici!
Idudih dana saznao je i moj otac sve pojedinosti o prvo-
majskom uranku. Sabrija, upravitelj pogte, prijatelj, sve onako
usputno, smjegkajuei se uz blagu ironiju — sve isprieao. Bilo je
u njegovu kazivanju i neg to zatajene brige. Kakve? Sto se
20
njega tieu svjetski uranci, proljede je, mladi se vesele. Nije eak
znao da objasni sebi kakvu to ima vainost.
—Glupav posao, Ibrahime — kaie Sabrija odsjee'no. — Ne-
ma ih, sredom, mnogo. Sve su gkolarci, vedinom begovska
djeca. Onoga Hasan-begova smo malo uregtili da se otrijezni.
Svete se reiimu g to ih je opeljegila agrarna, otigli eifluci! —
Sabrija zamigljeno bira detalje, samozadovoljno cmakde usti-
ma, e'aekalicom eisti po zubima ostatke rahatlokuma. — Treba-
lo bi u Brezicama rasturiti izbome plakate radikala... Bi li ih
ti mogao ponijeti i dati kojem diematliji da ih polijepi po avlij-
skim vratima?
—Pa, vala, za tvoj hater mogö bih ah ja niti se bavim politi-
kom, a niti je, bogzna, volim...
—Dobro, dobro, ima ko, dat du ih Diemalu. Jedva eeka a
nije ni o glavu, Ibrahime. Ved — Sabrija se zamisli — kako bi bilo
da se i ti sada malo pokreneg, da malo poradig za nanu stvar,
koristilo bi i tebi i nama. Imamo u Brezicama dobrih ljudi,
odanih nagoj stvari. Podi samo od Ahmeta Vakufca. Umije sa
svijetom, hrani pola Brezica sirotinje od svojih poslova sa
driavom. A sa Salihom imamo nevolja, tjera budalasti dugo-
nja (znag onu arapsku poslovicu: kullun tavilun ahmakun?).
Jah, eto, to ti je, tjera dugonja inad a nag ti je svijet eudan. Nigta
ga tako kö inad ne moie odvudi na stranputicu. I nag svijet
najvige vjeruje hodiama... I oni u Brezicama g to su protiv nas
— vjeruju tebi! Pa, majku mu, nee valjda ni ti dovijeka pe-
ealbariti, treba ti matiearsko mjesto... Treba karijeru praviti,
Ibrahime! to danas propustig, zavazda si propustio.
Otac guti, gleda preda se, misli.
—Valja se, Ibrahime, boriti makar i politiekim sredstvima,
naroe'ito protiv begovskih sinova, vidig li g ta hode! Nije samo
g to de te ligiti imetka ved ce ti zabraniti vjeru, sve natjerati na
kazan, a ti — hodia!
—Pa ne'S valjda ostati po strani, brate!?
—Sve mi se eini, Sabrija, da nije ni veliko eudo g to je tako.
Bila, naprimjer, agrama reforma. Ako su kmeti bili pravoslavci
ja 1' katolici, hajde i Boie pomozi. Uzelo je zemlju i dalo onom
ko se na njoj znojio. Ali ako su kmeti bili muslimani a beg se
malo bolje snagao u reiimu, zemlja mu, uglavnom, ostala.
Radilo, bezbeli, i mito. Tako na jednoj strani ukinulo kmetstvo,
21
 a na drugoj ostavilo. A djeca slugaju nevolje roditelja, pa gkolo-
vana. Priea mi Salih-beg, sve ga to naljutilo i ogoreilo, ne mogö
eovjek spavati nekoliko nodi od muke, te ode poslaniku Ferid-
begu na razgovor.
—Kako ovo — veli — sa tim zakonom, gospodine? Zar nije
za svakog isti argin?
— Jeste, bete, isti je, ah mi smo, je 1' de, Muslimani a kad
su i kmeti Muslimani, vlasti se onda previge ne mijegaju. Mi
smo demokrati, gospodine! Kako se porefenaju kmeti i njihov
spahija. Bila ga zemlja u spahije, bila u kmeta — muslimanska
je! Je li tako, bete? A vagi kmetovi su, zalim, bili Srbi. To onda,
priznat dete, nije isto...
Sabrija odmahnu rukom. Ne tieu ga se begovske peri-
petije. Poeega se kaiiprstom po eelu, pa rede:
— Tebi bi bilo ovo kö narueeno, Ibrahime, da dodeg do
dobra mjesta. A ti, pomogö ne pomogö, pobjeda de pripasti
radikalima. Nede omahnuti, budi bez brige.
—A poslije kad radikali ne budu na vlasti, izgube, gta
onda?
— Hm! — Sabrija se zaeudi pa se osmjehnu premodno. —
Jednog dana, moj Ibrahime, nee ni nas biti, pa gta onda? Kad
mene ne bude, bag me briga ako se bude jelo i zlatnom kagi-
kom! Dok smo mi, neka i radikala, a poslije... eh! moj Ibra-
hime, bag si naivan! Pa i Brezice!? Ko drii hodiu? Znam da
mi i ne Vakufci! Driise njih! Tebi je biti hodia, penjati
se na minber i idi u mihrab kako je da je. Pa kad je tako, onda
biraj, brate, gta je bolje, ne budi dijete!
Otac guti, gleda preda sei dobuje prstima po hastalu. Misli
o privlaenosti Sabrijinih ponuda, ali osjeda u sebi negdje dubo-
ko da je izmedu Sabrijinih ponuda i njegovih osjedanja i znanja
o vjeri — nepremostiv jaz.
—Sto gutig, Ibrahime? — prekinu mu razmigljanje Sabrija.
— Nedu valjda pokraj tebe, svog gkolskog druga i prijatelja,
traiiti drugog da vodi izbornu bitku za glasove u Brezicama!
Kako god okreneg, niko s manje muke ne bi mogö valjanije i
bolje da uradi taj dio posla od tebe. Imag minber, harem, sve
gto treba a g to drugi niko nema!
—Ne mogu vjera i politika lahko podruku, Sabrija... Znag
ti dobro kö i ja. Imam se mora dostojanstveno euvati mihraba!
22
Kad se samo sjetim Imami Azema... Hode u havst, a nece u
politiku, ne sluga ni halifu!
—De, de, Ibrahime! — Sabrija nestrpljivo odmahnu rukom.
— Nemoj biti toliko naivan. Kakva te to fanatiena misao o vjeri
toliko vezuje? Vidi li, brate, da se sve laicizira, ide sve na-
prijed, vjera postaje samo obieaj, otrijezni se! Radio, novine,
propaganda, sve je okrenuto laicizaciii, hode ljudi bolji
napredak... Asta vjera mole? Nigta! Cini se, onako, tek da se
zna da postoji i malo vjere, moj Ibrahime. Ne bih ja ovo dru-
gom rekö, tebi mogu, razuman si, prijatelji smo!...
Otac je neko vrijeme gledao gutke u Sabriju, osmjehnuo se
samouvjereno, mada je izgledalo da samouvjerenosti nije bilo
mjesta, pa uzvrati:
—U jednu ruku ima u tome gto velig zrno istine... Samo ta
laicistieka propaganda naliei na zahuktao proljetni pljusak
koji se zatim poene izvrgavati u pomamno rugilaeko nevrije-
me pa umjesto oeekivane koristi — a veliki pljuskovi nikad
nisu previge korisni! — unigte i ono g to je bilo u dobrom stanju.
Mi, hodie, ne obaziremo se na navalu novinske propagande,
prieamo ljudima po diarnijama, pomalo, ali istrajno. I upudu-
jemo na dobra djela, meduljudsku ljubav i slogu, strpljivost i
pragtanje. Naga kiga natapa biljke pomalo, poistiha, all posto-
jano, tako da rod, moie biti, nikad nije bogzna kako dobar, ali
ga vazda ima koliko bilo.
—Znam, sve su to stvari koje su i meni poznate. Kazi ti
meni kako je sa ovo nekoliko najbogatijih porodica u eargiji,
zna ih i ti, bogate se, plivaju u blagostanju a u diamiju nikad
niko od njih ne ide. Da ih upitag za to, ismijali bi te. Ko njima
daje to izobilje?
—Vidi se, Sabrija, da si zapustio vjersku nauku — otac se
opet osmjehnu. Uglo u njega neko dobro raspoloienje, horan
je za razgovore, Zeh da se pokale pred prijateljem.
— Znam na koga otac de. — Znam da neki od njih
daju, pomaiu sirotinji, dobro nagractuju hodie za njihove
usluge, da se samo eudig, sa okolinom odriavaju najljepge
odnose, ljudi ih cijene, vole, idu im naruku vlasti, ah sve to
rade samo u svoje ime, robuju tagtini, svakom su zahvalni,
samo ne Allahu! Samo, oni i kad daju, eine to poput Nurage
Henida i jog nekih. Prije nekog vremena zovnu me ispred
dudana Nuraga i pruia mi u tage zamotan nekakav paket.
23
 — Evo, efendija, nah ti ovo, valjat de za diubu... Kad tamo
—izgrizö mig, jedva se sastavio kaputid do koljena. Vige otiglo
za givanje nego vrijedi platno!... A platno, glavu bih dao,
raeunö u zekat! Nek se ne nada dobru ni on ni njemu slieni!
Bog dobro vidi gta oni rade!
Sabrija klima glavom, potvrduje, prima na znanje oeeve
naizgled miran, imirka, oglasi se nervoznom vrtnjom
na stolcu koji zagkripi, zacvili. Ibrahim-efendija mota cigaru,
brza da eas prije zapugi, zatomi ied za duhanom.
— Da je sva ova uprava malo pogtenija, ili da barem ne
vidim gto vidim, sigumo bih bio drukeiji. Evo, neprimjer, ovo:
nikad iz kude ne mogu da izadem a da mi za oko ne zapne ono
nekoliko kuderaka od gepera, oblijepljenih blatom, u kojima
iivi brezieka sirotinja. Najbjednija je potleugica adle Hasana;
u njoj livi tolike godine, ostario, onemodao, säm! Niko ga od
vlasti ne pita kako Iivi, od eega? Ne pita ni one druge, snalazi
se kako znag, kradi, ubijaj, idi u komite!... Samo kad te uhvate
—sve po zakonu! Adlina kudica je okruiena komadidem kree-
vine u kojoj neg to usije, daije je gikara pa sve veda guma, oko
kude zimi viju vuci. Starac je roden kao kmet, tako je iivio i
tako de i umrijeti. Stane svakog petka uz diamijski dovratak,
ne isprula ruku kö ostali: "Allah idun!" Ima dostojanstva, ali
svak vidi gta je s njim. I daje mu se, nije gladan ni bos. Ona
nevidhiva ruka, povezana zajedniekim i dubokim osjedajem
solidarnosti — daje! To je ona snaga koja se gotovo ne vidi, ali
ona je kad treba tu, sklona dobru, strpljivosti, ljubavi i pra-
gtanju.
Otac zastade, povuee brzo nekoliko dimova i otpuhnu ih
u dugim stubovima, htjede da nastavi ah ga Sabrija preduhitri:
— Tovarig, brate Ibrahime, sebi na leda tude nevolje bez
potrebe! Mislig da de ti ko zahvaliti ili da deg dobiti odliko-
vanje! A mnogo im i vjerujeg! I mislig da si ti odgovoran za
njihovu sudbinu! A pola onih g to ljube diamijski prag, kad bi
ustrebalo, ne bi ni vidio! To su ti ljudi prelivode, sitne duge,
sva sitna nevaljalstva su pri njima! A vidi§ li kako su tek puni
sebe, naduti kö tukci, zaljubljeni u se! A zar to ide sa vjerom?
Niko ih ne voli, a ni oni ne vole nikoga, osobito ne vole nikog
novog da vide u dIamiji, raeunaju preotet de dio njihovih
dienneta, otimaju se za prvi saf, eudno drugtvo! Nije samo da
24
je neznalica i g to se sav najell kad mu ponude da gto proeita,
o vjeri pogotovu, a kamoli da negto nauei, zatraii od sina da
i on nauei — frkne na nos: "Ko se to usuduje njemu tako?
Njemu da soli pamet a on sve zna!" Narod dobro kaie: Pod
gehom postekija gori! Eto, ti!... — Sabrija rastereden nakupljenih
goreina i zlih pamdenja.
Gledao je sada Sabrija u svog sabesjednika olakgano i, po
obieaju, kad bi likovao — odozdo. Oei mu metalno sive, sjajne,
pune samouvjerenosti. A otac razmiglja. Celo mu se bora, na
njemu se oeituju brilnost i iznenadenje. Govomieka strast kao
da ga je napugtala. Suti i pugi.
— Prije nekoliko godina, nisi ti ja mislim jog bio do§ao u
Brezice, odredi gradonaeelnik da se otcijepi dio harema grad-
ske diamije da se grade vatrogasni dom i kino. Dogli radnici
i inienjer, te pomakoge ogradu protiv volje Vakufskog povje-
renstva. Sutradan, ne lezi vraie, ograda osvanu na starom
mjestu. Opet radnici pomakoge, opet ograda osvanu na sta-
rom mjestu. Naredige zandarima da idude nodi euvaju. Pohva-
tage dvadesetak ljudi. Mislig da su bili ljudi diamije? — Sabrija
poniknu. — Nisu! Sve same earSijske barabe. Osim ramazana
njihova noga nije prelazila preko diamijskog praga. Cim
osvane Bajram, pred njima su eokanji! Ljudi diamije ne samo
da nisu bili s njima ved ih i javno osudivali: Ata se njih title
diamija! Smutljivci!... 'Vaki su, 'naki su!... Taki su ti nagi ljudi,
moj Ibrahime.
—E, pa to je dokaz vige da svijet i kad ne obilazi plaho
diamije, ne dä na svoje. Dobre hoolie znaju tu vrstu svojih
diematlija pa, kad ih sretnu, prvi ih pozdrave, upitaju se s
njima. Jer kad ti je najteie, eto ih, priskoee, nede gledati na
nevolju skrgtenih ruku. Tegko se onom hodii koji kod takih
ljudi izgubi povjerenje!...
—Cekaj, vjere ti, Ibrahime, gta si zajazio! — Sabrija se ne-
strpljivo pomade na stolici. — Pitam te de su bili ljudi diamije
kad je trebalo ogradu vradati na staro mjesto i zagtititi harem?
—De su bili? Hm! Bili su na svom mjestu. Ti ljudi slugaju
od nas, hodia, pozive na strpljivost i dobro djelo. Oni znaju
gdje su granice kad se strpljivost mora zamijeniti pobunom.
Oni znaju da eekaju dok ne dogori do nokata. Ako smetag —
pomakni se! Ako te neko ne voli, eini se da ne primjedujeg...
25
Sve to ljudi diamije dobro znaju ali znaj — ako im dogori do
nokata, nijedan nee zakazati jer znaju dobro §to im je nare-
deno: "... Ako ste vi vjernici, einte dobroeinstva, duvajte svoje
postupke od zla i nepravde ali ako se oni i tada ne ustegnu,
podite na Boiijem putu, udrite ih po §ijama, oni de vam sigur-
no okrenuti leda jer Allah je s vama. On je najsigurniji poma-
gae!..." Zato pobuna zbog komadida diamijske zemlje koja se
jo§ i dobro plada nije neophodna. Dao je Bog dosta zemlje
svakome a onaj ko je previ§e na nju gladan osjetit ee njezinu
goreinu na ona dva metra koja su svakom osigurana. Smutnje
i kavge su zadnje stvari i one donose nesredu...! Hele, znaju
hodie dobro svoj diemat, znaju dobro koliko i kakvih mumi-
na ima u njemu, koliko pravih ljudi, arifa, koje je vjera uzdigla
na stepen mudraca...
—Pa dobro, Ibrahime, gta je tebi onda krivo pa nee da
sebi einig dobro? Ko de ti ako ti säm sebi neeer — Sabrija de
nestrpljivo.
—Sta mi je krivo? Pa nije nika. Spomenuo sam adiu Hasa-
na a i neke druge. Ima jo§ jedan sliean adii Hasanu, samo taj
je blentav. Dopodne mrzi sebe, a otpodne cijeli svijet. To ti je
Huso Hujdur. Nema ga sta vidjeti a osmero djece. Sto je god
politiekih stranaka, svaku zna, zna im kandidate, ako nisu
njegovi, niko ih tako ne umije napasti kao on. Nika na njemu
nema gto se vidi osim ona dva oka g to se iare mrinjom kao
da su mu u njima usactene dvije svijede. Ni zbog nakih neu
da se mije§am u politieke smicalice! Osim toga, znam da sam
sposoban imam, a vidim da sjede po glavnim diamijama i
postaju driavni imami-matieari ljudi koji od mene manje
znaju. Glavno je da se na njima sjaje teget plave svilene diube
a gta im je u glavi — ne pitaj! Pa poko sam vidio da su to stekli
politiekim zaslugama — diaba im!
—Sta deg, Ibrahime, ko umije njemu — dvije! Evo se i tebi
ukazuje prilika pa, ako hodeg, uzmiT
—Nije to nikakva prilika kad moram da u zamjenu za bolje
mjesto prodam dugu. Zar da jedno govori Imami Azem, a ja
da radim drugo!
— E, pa, usluga za uslugu, Ibrahime, drukeije ne mole.
Nika danas nema — diabe!
—Nek i nema. U dobroj zajednici mjerilo je samo dobar i
26
marljiv rad. A poko nije tako, dobro mi je i ovo 'A" to sam...
— Kad bih sastavio stotinu hodia, Ibrahime — rede Sabrija
prijekorno — ne bih sigurno nagao jog jednog takog kö g to si
ti! Pa nije hodia svetac, ved eovjek kö i ostali ljudi!
— Svi smo mi Boiiji i svi cemo se Bogu vratiti. A ja sam
imam, a ne politiear. Moje je da podueavam ljude kako de se
pokoravati i slaviti uzvigenog Boga, a politieari neka ih uee
kakvu de graditi vlast i kako de pokovati i biti dobri podanici
vladarevi. Sto se mene title, Bog je jedini i najvedi Vladar
svega!
Poslije takvog razgovora Sabrija ga je odveo kudi na rueak!
Bio je pun hvale na raznovrsnost i ukus jelä na rueku. Ne
sjeda se da je igdje jeo ukusniju jahniju, almasiju i hurmice.
Posluiivala ih je za sinijom Sabrijina svastika, gospodica
Meliha. Otac je hvali kako je smjerna i gkrta na jeziku. Nema
dovoljno rijeei da iskaie odugevljenje i opige toplirtu prijema,
iako bag nieim nije zaduiio Sabriju. Priea pojedinosti, sitnice,
opisuje gospodicu Melihu kao 'A" to su: umiljati pogled, ispu-
peene jagodice na obrazima, a malo niie, kroz osmijeh, ukaie
se sa svake strane po jedna rupica.
Melodienost govora, pa ruke, gipkost prstiju, bjelina...
(Mati prijeea oeima, ponekad zaeudeno pogleda u oca dok on
u zanosu priea i nesmotreno nastavlja opisivati djevojku.)
Zatim priea o pokudstvu, sjaju, eistodi. Pa onda prelazi na
razlaganje dojmova o Sabrijinoj hanumi: Govori kao da pje-
vugi najljepgu ariju. Nize rijeei, prebire ih kao Ike na harfi,
miluje insana po licu poput kadife. Osmijeh joj je umjeren,
topao i srdaean. Otac je isticao sve one vrline Sabrijine su-
pruge koje moja mati nije imala ili ih nije znala pokazati. A
mati sve sluga, kupi u sebe, pa de na kraju razgovora ljutito:
—Bogami, efendija, ti kö da nika drugo nisi radio u toj
kudi, ved slugö gta te eargijske hanume govore, kako govore,
kako se smiju i ulizuju se tudem mugkinju!? Lahko je njima i
da lijepo skuhaju i da se lackaju. Ne eiste one dubre ispod
krava, ne muzu krave, ne skupljaju maslo i sir za pazara! A,
bogme, beli imaju i punije dolafe od
—Jest, jest, ieno... dobro ti kaie§ — prihvati otac popu-
stljivo i prijateljski. — Ja to onako... prieamo, a sav sam na tvojoj
strani! Vidim ja sve, ne boj se. Da si ti na njihovu mjestu, i ti
27
 bi, bezbeli, znala sve onako kao i one... U dobru je lahko dobar
biti. Ne velim za jela, ono se uei, bogme, u gkoli, nije lahko
smrlajisati neke jemeke! Ali za me je, vala, i tvoja spremka
lijepa, a i sve se moie nauditi. Ono gto se tiee ruku, jest da su
tvoje grube, hrapave, ali ima opet i rada. Zato su meni tvoje
ruke draie od njihovih, kakve su da su, jer su radine, halal je
iz njih zalogaj. Tvoje su ruke nage hraniteljice...
Mati se smekgava, raskravljuje. Oei joj se pouzdanije sjaje.
— Tvoja je mahana, efendija, g to mislig, kad ugledag kako
se neko lijepo smije, izgovara slatke rijeei, da mu je geder u
mislima a med na jeziku. Treba s insanom pojesti podosta soli
pa da kaieg: taki je i taki. Ne valja odmah sve ni vjerovati,
svijet je svakakav!
— Nije mi velika briga kako deg o njima misliti. Ti si moja,
a one nisu. A opet kaiem — lijepo je vidjeti i euti eargijski svijet.
Pa i taj ienski govor, jer ienski govor je lijep ukras koji se ni
sa eim drugim ne moie mjeriti. Nig ta nema ljepge kö kad
iensko reda rijeei, nie ih kö zrnje bisera u derdan. A opet glas
se trefio zvonak, umilan, mehak, kadifa.! A insan se ima vazda
eemu ueiti. Jer ueiti treba. Iz znanja izviru sva ljudska dobra i
za onoga ko ga traii i za njegovu okolinu, i ovaj i onaj svijet...
— Imö bi ti, efendija, de nadi znanja da hodeg mati mu
ozlovoljeno prigovara. — Koliko ga, bezbeli, ima samo u onim
tvojim debelim knjigama! Pa haman nikad ne eitag. One no-
vine gto dolaze da ih proeitag ako u njima ima kakav dobar
vaz... drugo i ne eitag, osim ako pregledag slike. A ja mislim
da se znanje ne sastoji u kazivanju samo dobrih vazova, ima
i drugog znanja. Da ja, bogdo, znam eitati, sve bih ono pro-
eitala, makar po nodi uz lampu. A tebi drago znanje i govor iz
usta tudeg ienskinja. Znam ja dobro kakvo je to znanje, a
znam i tebe! Priea mi Sahin za svog vjeroueitelja kako sjedi u
Klubu i gleda u novine okrenute naopako, ne zna eitati la-
tinicu, a eto, nek se vidi da toboie eita. Kad vidi po slikama
da drii novinu naopako, brie-bolje ih okrede i gleda oko sehe
da ko nije, ne daj Boie, vidio njegovo neznanje! Gledö to
nekakav eargijski klapac, Sahinov drugar, pa de vjeroueitelju
na easu vjeronauke: "Efendija, kako vi ono eitate novine na-
opako?" A on se sav trese, siromah, od muke, zamahne gibom
da de onog gejtana po ledima, a on pobjeie pod klupu...
28
—Brini svoje brige, ieno! — otac se ljutnu. — Mahni se a-
hina i njegovih laii! — rede i pogleda u me prijekorno, pun
prijetnje. — Ne moie biti da onaki alim ne zna eitati latinicu a
da bude vjeroueitelj na gkoli. Ved bit de, obnevidio, star je kö
svijeda g to se
—E, beli, nije od velikog eitanja! — mati se osmjeli.
—Ne znam je li od velikog eitanja! Nage nije da se u to
uplidemo. I ja ga ponekad vidim u Klubu, sjedi, obieno säm,
dozluke na nosu, gleda u novine... Meni ni nakraj pameti nije
da gledam kako drii novine. Kaieg mu gtogod, onako g to ti
na jezik naleti, a on namjegta ruku na uho i viee: "Ne eujem
dobro!" Ako si mu rekö kakvu pametnu — euje. Mudar eovjek!
Otac i mati zagutjege. Vide kako poeinju sijevati varnice
neslaganja. Ato se ticalo mog muallima, govorio sam istinu. Po
gkoli se gaputalo o tome da nam vjeroueitelj ne zna da eita.
Stoga su neki lovili zgodnu priliku da ga ismiju. On se sa
nama hrvao ogromnom gibom u rukama, zadihano galamio
i beznadno uzvikivao: "Uei mi!" Ponekad su ga toliko znali
neki naljutiti da se gubio: "Uei mi!", a nije znao ni g to bi htio
da mu se uei: da li ilmihal, tuhvetulihvan, odlomke iz Kur'ana
ili tedividska pravila. Kad smo dobili novog vjeroueitelja,
voljeli smo ga, divili se njegovu znanju, govornigtvu, smislu
za humor i brizi o lienom izgledu. Ponosno smo pokazivali
drugima na njega i govorili: "Nag vjeroueiter Kao da nam
je bio obrana od neeeg g to nas je einilo nizim , nevainijim od
ostale djece eije vjeroueitelje nije tukao glas da novine ni eitati
ne znaju.
Na isti naein smo se odnosili i prema drugim profesorima
i nastavnicima. Djeeija duga je kao dobra Stradivarijeva vio-
lina, ali na njoj se mora znati svirati. Ko ne zna, najbolje bi bilo
da violinu ostavi onima koji znaju. Jer bjesomueno struganje
po njenim iicama, koje para ugi, gore je nego nikakvo sviranje.
Nal alost, mnogima je naukovanje drugog izvor iivota, pa se
za svoj promageni poziv drie slijepo kao g to se slabi plivadi
drie za spasonosni gumeni pojas. Ako ga puste iz ruku —
gotovi su! Bolje bi bilo da je manje pojaseva — bilo bi vige
dobrih plivaea.
U petak, pred podne, neko je pailjivo zakucao na nagim
kudnim vratima. I mati i ja smo se iznenadili kad smo ugledali
29
 Nezir-begovu Nazu, pokrivenu olinjalim i, za jednu begovicu,
neuglednim zarom. U prvi mah nije nam bilo lahko ni da je
prepoznamo, jer niko od nas nije vidio Nazu u zaru, g to ne
znaei da ga ponekad nije oblaeila kad bi joj ustrebalo. Naza se
odijevala alafranga jer je to sada bilo u modi. Sami krojevi i
vrste tkanine njezinih odjevnih rekvizita, razumljivo, kaskali
su za modom. Bili su zapravo samo zakagnjeli odjek onoga gto
se vidalo na ulicama veeih gradova, ali za Brezice Nazino
odijevanje je bilo pravo i raskogno pomodarstvo. Zato Naza,
prema sloinoj ocjeni Brezieanki, nije ni bila Nezir-begova
jedinica, nasljednica njegova lijepog imetka, ved prava prav-
cata — kaurkinja! Pogotovu su je izdagno eagdavali ovakvim i
slienim epitetima kad je vide utegnutu u tijesne haljine i su-
knje uz tijelo u kojima se jedva pokreee. Tako prolazi ispred
kuda, pogla u eargiju, a eovjek blehne za njom, oeiju ne skida.
Ako ga ugleda iena kako belji za Nazom, pospe s pendiera
da eovjek zbunjeno otresa ugima, brani se: Ne gleda u Nazu
ved 'nako, zamislio se... A iena sikde:
—Zamislio se, je li? A oei samo gto ti nisu ispale gledajudi
u onu... uh! Da rahmetli Nezir-beg vidi kako mu kdi hoda
izmedu mugkinja, u mezaru bi se okrenuo! Pu!...
Kad su u drugtvu dvojica-trojica Brezieana, skrivenih iza
obrasle mede, naide li Naza, oni se oslone na drialice svojih
motika da isprave malo leda i prate je kako se njige u kuko-
vima, ne skidajudi poiudnih pogleda, serbezli, nema u blizini
iene, i nabreknutim glasom govore:
— Naza...! Eeee-eh! Aman-jarabi, jä kako se raspomamila!
Mati namjesti i namekga gogei eilte, podmetnu joj za leda
jastuk da se moie i nasloniti, ukazujudi joj smugeno dobro-
doglicu. Nazine garen oei, dotad zbunjene, zasjage i bojom i
sjajem poput riblje krljugti. Mati je pritom jog ohrabri s neko-
liko ljubaznih rijeei dobrodoglice.
— Oh, draga gospodo efendinice, ne zamjerite, ja, eto...
tako dodoh malo do vas, nadam se da vam neu smetati?
—Ah, nedeg, draga... Kakvi, dapaC'e...
—Kako je u vas eisto i lijepo — uzvrati Naza — prava je Gast
upoznati vas, draga gospodo!
— Hele... hele... — mati ne zna gto da kaie na Nazine po-
hvale. Gleda u gogdu kao u eudnu i neobienu zvjereicu, ne
30
moie jog da se potpuno oslobodi iznenadenja, ne zna g to de s
rukama koje ne voli da pokazuje jer nisu njegovane, grube su
i garene od kne.
—Kako je tvoja majka, kako ostali?
—Pa, majka mi je dobro, gospodo, a drugog nikog vige i
nemam. Lenska sam glava, nije mi lako, pa opet se pailiivo
o svemu brinem. Znate, imamo dosta imetka, nema gale s
tim... Posavjetujem se s uglednim poljoprivrednicima o poslo-
vima, pigem, radunam, skupljam radnu snagu koje, naialost,
i nema po izboru, ne voli danas svijet da radi... Tako vam je
kad u kudi nema mugke glave. A vremena su drukeija nego
dosad. Ako ste siromagni, ne valja, a ako ste imudni, opet —
muke! Valja imanje obdriavati, obradivati, osiguravati pri-
hode, paziti da vas ko ne prevari, porez pladati. A porezi su,
bogami, veliki. Svi traie samo novac... gta da vam
Materi se dopade Nazina otvorenost, te se i ona poee toplo
osmjehivati, donese joj slatko od viganja. Zagledaju se jedna
drugoj prijateljski u lice. Iskre uzajamne lenske painje pune
kidenosti zasvjetlucage. Raspoloienje je prelazilo od tudenja
u toplinu, srdaenost, gotovo posestrimstvo. (Izgledalo mi je
sve to prebrzo, ali bilo je tako.)
Pogto mati izade da prigotovi gogdi kahvu, ona kao da me
tek tada primijetila: "Ah, to si ti, Mi se zaprieale pa...
Kako si, kako ti je gospodin stric?" Kazah joj da mislim da je
dobro, javio se ocu kartom. Naza je upoznala Zejnila na svadbi
u Brdanima. Cak mu je ueinila i neke ponude preko mene.
Kazala je pomalo u gali, ali je mislila ozbiljno da je Safija za
Zejnila premlada a da je prava djevojka za njega — ona, Naza.
Pita me da li sam prenio njezinu poruku. Kad joj rekoh da
jesam i ono kako je rekao Zejnil: Je li kakva?, ona se glasno
nasmijala kao osoba koja ne umije da samu sebe kontrolige.
—A gta si ti njemu kazao na to? — pitala je zarumenjena lica.
— Ne znam — rekoh — ti bolje znag, vidio si je.
Poslije se raspitivala kako mi ide gkola, savjetovala mi je
da dobro udim i dala mi nekoliko metalrüh noveida. Kad je
mati unijela kahvu, ja se izgubih preko vrata da prebrojim
novac u avliji. Vratio sam se u kudu kad je Naza otigla.
Pokugao sam se okoristiti bliskogdu i povjerenjem izmedu
mene i matere, te je upitah zag to je dolazila, ali mi ona ne
31
 htjede kazati. Zlurado se kreveljedi upitah majku: "A gta je ono
g to si krijudi od mene ubacila u njedra?" Dobro me plehnula
nadlanicom po turu i kazala: "Evo, gta je! Ti mislig da treba sve
da znag!"
Mati je isprieala ocu kad se vratio iz eargije sa diume da
je dolazila, kako je kazala, mlada begovica. Razlozi dolaska su
bili: Zejnil i Safija. Njezin rodak Dielil odavno je pripremao
put da zaprosi Safiju a das se sve poeelo kvariti kako se izme-
du njih umijegao Zejnil. Ona zna kakav je opak njezin rodak.
Prijeti kako ce Zejnila izbosti noiem u mraku ako se ne okani
Safije pa je ona sebi stavila u duinost da za vremena sprijeei
nesredu koja bi za obje strane bila veliko zlo. A eemu sve to?
Jedna mrtva glava i druga izgubljena mladost na robiji! Bag je
tako rekla, rede matt Pa je onda dodala: "Kao da nema drugih
djevojaka, draga gospodo efendinice! I jog kakvih! Ihiii! Treba
svak da pogleda oko sebe. Ako nisu bogatije od Safije, nisu
siromagnije." Sve tako govori, efendija... Pametna cura za
moju pamet...
Otac je pratio materino prieanje sve pailjivije. U prvi mah
mu se vijest nije svidala, ali gto je vige mislio, sve mu se vige
einilo da je, moida, posrijedi prst neke dobre sudbine. Odmah
mu je pred oei izagla prijateljeva svastika Meliha, pa ga eitava
ova priea gotovo razveseli.
— Vjere mi, da je eovjek smigljao i najdublje lukavstvo da
Zejnila otrgne od Vakufaca i okrene ga Sabrijinoj kudi, ne bi
nigta bolje mogao smisliti. Ako samo Zejnil ne bude previge
zajazio, ovo ce mu biti dobra prilika za izgovor da se izvuee.
Kako mi izgleda...
— Valjalo bi, bogami, efendija, dvaput pogledati u Nazu pa
se onda odlueivati za Sabrijinu svastiku. Ova je cura lijepa,
naoeita... A i imanje je, efendija, samo uzmi kö gotovu paru i
okredi s njima kud znag.
—To s Nazom, i eno, odmah — batali!
—Sta, efendija?
—Da se ne prevarig, boj se!
—Ne ielim imati posla sa Diemalom. A da nije i Diemala
(zar ne znag da je ona Diemalova pouzdanica?). Vidig i sama
da ta cura nije za Zejnila. Priea se da su njezini odnosi sa
Diemalom dobro poodmakli... Bi li ti svome bratu namicala
takvu djevojku... nazovi djevojku?
32
—Safija je najbolja i najljepga, babo! — ja se pobunih ogtro
kao da mi je neko stao na bolan iulj.
—Najbolja je, sinak, niko ne kale...
—Ti, sinak, guti. Zejnil se ne moie bosti noiem sa svijetom
zbog djevojke. Nije an seljaeki nabodica i kavgadiija. A i da
ima kuraIi da se s njima nosi, ne bi mu dolikovalo. Nage je da
iivimo sa svijetom u miru i slozi, da drugima sluiimo kao
primjer kako se ispravno iivi. Ovaj se svijet hrve sa zemljom,
dozvoljava sebi da i noievima mage a mi... to sa zemljom —
dobro, ali ovo drugo... Nage je da podueavamo ljude dobrim
i korisnim stvarima vjere.
Kako je otoplilo izjutra nam sve eegde uvrada hadii Muja-
ga da popije s ocem kafu i da proeglenigu. Ode i otac njemu
u Salihovu kudu, zametnu razgovor, raspravljaju najvige o
vjerskim pitanjima. Hadii Mujaga se raspitivao o iivotu
poslije smrti, pitao gto je to "Alemul-berzah", pa "Alemul-
mital", kakvo ce biti proiivljenje, duhovno ili tjelesno, hode li
dugo trajati ovaj svijet, koliko de se eekati do preiivljenja i sve
o tome i oko toga. Otac ima u vidu hadii Mujagine godine,
zna zagto se starac vrti oko tih pitanja, pa nastoji da sve prika-
ie gto zornije, ljepge, s mnogo boja i finih osvjetljenja. Kad mu
se gtogod posebno svidi, hadii Mujaga veselo uzvikne:
—Magallah, efendija! Irden si, brate! Ljudi su u stara vre-
mena po dva dana hoda na konju igli da traie ueene hodie da
im rastumaee kakvu meselu! Blago nama s tobom, efendija!
— Pomalo... pomalo — otac se brani.
Kafu je posluiivala Salihovica, Safija se rijetko pojavlji-
vala. Ponekad unese u stidljivoj iurbi tablu sa fildianima i
brzo je nestane. Plahovite je dudi, kratko odgovori na pitanje,
kakvu oeevu pogalicu, zacrveni se i igeezne iza vrata. Poslje-
dnji put je samo spustila tabak s fildianima i na oeevo pitanje:
kako je? procijedila kroz zube: dobro, i prosto pobjegla.
Jednog jutra otac napomenu hadii Mujagi kako bi se nji-
hovo prijateljstvo jog vige moglo razbuktati kad bi Safija bila
njegova, oeeva, snaha. Starac je na te rijeei naeinio ozbiljno,
pomalo zaeudeno, eak zabrinuto lice i rekao:
— Kako oni hode, efendija. Ja se, beli, u to neu kvartati.
Ne& da budem sevep nikome. Ako im bude dobro, govore da
je njihova zasluga, a kad ne valjadne — kuku! Zor jä Musa!
33
 Otac je tih dana bio i suvige miran i obuzet lagodnogdu
topline doma da bi ga hadii Mujagino migljenje u pogledu
njihovih tazbinskih veza preko Safije — dovelo u nepriliku.
Brzo je prenio razgovor na drugo.
Doista takva mira i tihe porodiene sr&e nije bilo u nagoj
kudi otkako smo postali stanovnici Brezice ved vige od tri
godine. Na poeetku je bilo drukeije. Na nagu kudu su se napro-
sto srueivale nedade kao nevrijeme. Najteie su nas pogodile
smrti moga brata i sestre. Smrt je zadesila najprije mladeg
brata Salema neposredno po nagem doseljenju. Kao neki zlo-
slutan predznak, Salemu se dogodila neobiena nezgoda. Dok
smo mati i ja u drugoj sobi smjegtali iz ganjka stvari, Salem se
vrtio oko kante s vodom, ogledao se na povrgini vode nagi-
njudi se i, u jednom trenutku, naglavaeke upao u vodu. Sre-
dom, tog dana je bio kod nas Velidov Rizvan, moj bududi
gkolski drug, pa kad je gledajudi kroz prozor, zaeuo pljuskanje
vode a zatim, pogto se okrenuo, vidio dvije djeeije noiice kako
se nad kantom koprcaju u vazduhu, pritreao je i za vremena
izvukao djeeaka dobro napijena vodom i u nesvjestici. Jedva
je dogao k sebi. Mati je izraiavala Rizvanu zahvalnost, blago-
siljala ga. Petnaestak dana kasnije Salem je, ipak, umro od
zapaljenja pluda. Jedva da je progao mjesec dana od Salemove
smrti koja nam je zadala veliku bol, rodila se Sejima. Njen
dolazak na svijet kao da je ublaiio '2" alost za Salemom. Bila je
lijepa i gojegna kao naljevak. Ali i ona nije zivjela vige od
godine. Bila je pokogena istom bolegdu kao i Salem. Dogla je
u kudu kao ptica-tjegiteljka i, kao ptica, neopazice — igeezla.
Cini mi se da nikog u kudi njena smrt nije zaboljela kao mene.
Nekoliko godina sam se sa sjetom u dugi prisjedao njezina
bolnog vriskanja, tragienog izraza borbe malog tijela s neu-
mitnom bolegdu i odlaskom. Tih dana sam se dugo vrtio u
svom lezaju ne mogavgi zaspati. Slike bolesne male sestre su
mi lebdjele pred oeima i, svaki put, iznova mi prikazivale
njene smrtne muke. Videdi me budna, mati je svoju bol pri-
druiivala mojoj, prilazila postelji uplakanih oeiju i njeino me
milovala rukama po kikastoj kosi. Udruiivanje nagih uzaja-
mnih tugovanja kao da nam je olakgavalo. U jednom trenutku
sve je zaogrtao u svoje tjegiteljsko okrilje blagi san, donosedi
nam zaborav koji nas je vradao iznova iivotu.
34
Nage ialosti nisu ostavljale bogzna kakva traga na die-
matlijama, dak ni nuine obazrivosti kod njihova najvedeg
broja. Novi imam je u njima izazvao kojekakva podozrenja
zbog svoje mladosti, zatim je, prema njihovu migljenju, bio
malo i previge gizdav za jednog imama. Medusobno su u
Muharemovoj kafani govorili:
—Nije ono, brate, pravi hodi a... To ti je neki gospodin,
podigö glavu i Bog jedini zna gta on hole. üeka zar da ga
milujeg, nazoveg mu prvi selam
Otac bi se ponekad pozalio iskusnom hadii Mujagi, a on
ga onda uzme savjetovati kako de im biti po volji. Prieao mu
je kako vedina Brezieana zamiglja hodiu i kako su se dota-
dagnje brezieke hodle snalazile u diematu.
—Znag kako je to iglo, efendija? Ovaj nag diemat je zado-
voljan sa onim hodiom koji umije svijet da gladi niz dlaku a
u vjeri nek je malo i slabiji, plaho im ne smetal...
Hadii Mujaga priznade ocu da su oeevi prethodnici bili
u svojim poslovima sa diematom i promudurni i lukavi. Lije-
po su se podv1a6li diematlijama pod koiu, ah svojih obaveza
nisu ni pola izvrgavali kako je trebalo. Pisali su zapise, ienama
i djevojkama na sredu, kravama na urok, bavili se gatanjima,
namirivali prihode odakle se moglo bolje i laks'e.
Ibrahim-efendija je imao dosta muke sa samim sobom dok
je prignuo kiemu i poeeo na drugi naein sa Brezieanima. Dotle
su mu iza leda govorili svagta. Izostavljali su samo jedno:
—Ne dirajte mu ahmediju! 'Naku bijelu i 'nako sloienu
nije, beli, imao nijedan nag hodia do njega! — Sjedate li se
rahmetli Sejtan hodie? — govorio je Alaga Fesatovid. — Metne
oko kape pljesniva pegkirida a one oei, moj Allahu, gledaju na
dva kraja svijeta. Ja sam gase, ako Bete mi vjerovati, plagio. Ne
daj boie da sam ga usnio, raspametio bih se!
Kad ih je otac podeo susretati nasmijan, sav zagederen,
pitao se s njima najljepgim rijeeima, stvari su krenule drukeije
ibolje. Ved idude godine otac nije krivio leda sa mnom i starim
Hasanom na injevenju pgenice, ved se naglo na mobi vige od
dvadesetak diematlija. Sve je bilo gotovo za jedan dan. Pge-
nica se sutradan vrhla a preksutra, ako je bila dovoljno suha,
mogla je idi u "vatreni" Rizvanova oca Velida.
Smrti moga brata i sestre su se pomalo gubile pod plagtom
zaborava. Uto se obje krave otelige pa je otac mogao prodati i
35
 dvoje junadi za kojima smo, mati i ja, bolno jadikovali. Mati
ih je toliko mazila i njegovala da su bili razmaieni kao djeca.
Molio sam oca da ih ne proda mesaru, makar ih morao dati i
jeftinije. Kad ih je adio Hasan potjerao niz hodlinske njive,
mati i ja smo plakali kao da su bili elanovi nage porodice. Naga
omekgala srca poslije Sejimine smrti ni inaee nije bilo tegko
potaknuti na plae. U nagoj izolovanosti od diemata svako
osipanje kude, makar se radilo i o junadima, pogadalo nas je
i iznova rastuiivalo. Videei nas uplakane, otac nas ljutito
najuri u kudu, te smo s prozora gledali kako mala Jagoda i
Garonja, povezani u par za istom iznikle rogeide, sloino tree
jedno pored drugog kao da su i sami iurili da dim prije rijege
nage noveane neprilike i da nam se oduie na najbolji naein.
Mekteb je bio druga stvar koja je Ibrahim-efendiju do-
vodila u neoeekivane tegkode. Njegovi prethodnici nisu se
suvige zamarali programom i vremenskim ogranieenjima
pohadanja mekteba. Djeca su utvrdivala po desetak dana
jedan harf. Zbog onih koji su izostajali sa nastave po pola
sedmice drugi su morali ponovo preivakivati ono g to su ved
naueili saeekujudi lijeneine. Tako se u Brezicama iglo u mekteb
jednako imao ueenik gest ili osamnaest godina.
Nisu ga zabrinjavali ueenici, neka ih. Sto bolje nauee o
vjeri, bolje za njih, ali djevojke?! Bilo je medu njima pravih
ljepotica a Ibrahim-efendija je bio mlad, u najboljim godi-
nama. Razija, kdi Almaza mesara, naprimjer. Gotovo zrela
djevojka, s naglagenim oblinama, s licem ljepotice i obrazima
preko kojih prelaze rumeni plamenovi i sa koga svijetle dva
zelena zaiarena oka kao dvije krijesnice. Zablehne se u Ibra-
him-efendijino tamnoputo mugko lice, pa oeiju ne skida s
njega, objegenjaeki se smjegka. Ibrahim-efendiji se einilo da
dolazi u mekteb vige zbog njega nego zbog utvrdivanja pra-
vila eitanja Kur 'ana. Pa Timka, unuka bivgeg gumara Velida,
Vasvija, Dienana, Safija...
Prvih dana misli mu na ove ueenice nisu dale mira, nije
mogao da spava. Po svu nod se prevrtao u postelji, ustajao,
promatrao umornu mater kako spava otvorenih usta, klimao
odreeno glavom i osjedao kako mu se podmuklo u glavu za-
vlaei misao na Raziju, na njezine zaiarene oei i lice preko
kojeg prelaze crveni plamenovi.
36
— Boie, g to mi onu nisi nasib ueinio! — jeknuo bi.
Zatim bi odgonio od sebe napasne misli, skrivao ih od
sebe sama kao potajni zloein, dobro im je znao cijenu i po-
rijeklo ah su mu se one zabijale u glavu, prkosile mu i cerekale
se: Jesi... jesi! Ne pretvaraj se! Htio bi ti, htio, ah se bojig! Da ti
je na dvije stolice...! Dolazila mu je misao da je zaprosi, da se
oieni na mater. Ali kako? Ni onu jednu ne moie svojom zara-
dom pravo izdriavati!
Kad dode u mekteb, pogled mu nagonski i potajno traii
Raziju. Cim je nade, oei im se medusobno zakaee jedne za
druge. Njezine su zai arene, zure bezobrazno u njega, an
poplageno okrene glavu na drugu stranu, boji se da gtogod ne
opaze drugi. Srce mu gapuee: "Boie, Boie!..."
Ibrahim-efendija volio je Iivot. No valjalo je u toj ljubavi
biti proraeunat, lukav, ili smodi snage i pokoriti se sudbini,
vjerskim poukama, nadjaeati sebe sama i ostati uspravan.
Zato se odlueio da sa najstarijim ueenicima najvige radi. Gra-
divo je pailjivo rasporedio da do poeetka ljeta s njima zavrgi.
Tako su ueenice dale svoje javne hatme i za njih je dalji dolazak
na nastavu bio zavrgen. Sve ga je to stajalo mnogo odricanja i
muke, ah nisu izostale ni zadovoljgtine: glasno su ga hvalili a
roditelji kderi koje su poloiile hatme prilagali su bogate kudne
zijafete i nove'ane nagrade imamu.
Ni sa diematlijama u diamiji nisu stvari naroeito dobro
stajale. Dok je vazio, ljudi su u njega gledali sanjivo, kao da su
otaljavali neki neugodan posao, naueeni na monotono mrtvilo
i sivilo rijeei oeevih prethodnika koje su se svaki put iznova
ponavljale, te su desto ved unaprijed znali g" to de im imam
kazivati. A oeeve rijeei su bile podgrijane, nabijene prijetnjama
i 2eljama da ih urazumi. Pribjegavao je zaplagivanjima, slu-
iedi ue'enim citatima iz debelih knjiga. A oni se lecali u
oeajniekoj klonulosti, borili se s napasnim ieljama da kunjaju.
Tek kad jog glasnije podvikne pominjudi stragne, prijetede,
rijeeilo Ibni Hambelovih ueenika u eijim se knjigama natenane
govori o sirat-eupriji, tanjoj od dlake a ogtrijoj od sablje, o
prelasku preko nje i survavanju grijegnika u vjeenu vatru
"gajja-kujje", oni iivnu, poenu se trzati iz polusna, razrogae'e
sanjive odi. Zeljeli bi da zavape: "Nemoj, efendija, pobogu si
brat! Sto nam, ako si insan, to govorig? Zar ne vidig kako nas
37
 i bez tebe i sirat-duprije, dovoljno istrajno ubija! Nero-
dne godine, seljaeki proizvodi, nag znoj, samo g to nisu diabe
a ti uzeo da nas stragig — sirat-duprijom! Pa onda, kako god
okreneg, ispada da insana eeka samo zlo. E, pa kad je tako,
onda... onda, nek sve ide kako ide! Gajja-kujja ti svakako ne
gine, brate!..."
Videdi kako su rezultati njegovih vazova mrgavi, otac se
Iah° hadii Mujagi sav obuzet nezadovoljstvom i nevjericom.
— Jest, moj efendija, dobro si to zapazio. Sve gto im govo-
rig vige o kaznama na Drugom svijetu, oni to fiele da zaborave.
Ne samo da nee da znaju o njima ved odagnaju svaku po-
misao na to kö hajvan kad se brani od obada-napasnika. Ako
nigta drugo ne moie, sumanuto bjeii glavom bezobzira. Slu-
gao sam ih kad se poenu jedan drugom tuiiti na ahiretske
kazne. Obidno svrge razgovor rijeeima: "Hodiinska posla,
brate! Nejma nigta preee da radi ved uzeo da nas plagi...!" Ved
ti, efendija, okreni drukeije, promijeni taktiku, gtono se rekne
u vojsci, kazuj lijepe pouke, selamete, uspjedeg... ti si pametan
i sposoban hodia — savjetovao ga hadii Mujaga.
Na poeetku druge godine poeeo im se obradati s ljepge
strane. Nije im vige govorio da prestanu sa grijesima niti im
je nabrajao strahle kazne. Govorio im je o dobru, dobrim
djelima i velikim Stvoriteljevim nagradama za dobra djela. Pa
im je onda prieao gta su to dobra djela i kako je vjerozakon od
njih satkao eovjekovu sredu. Za njih, dobra djela, idu nagrade
na oba svijeta a posebno na Drugom svijetu mumina-dobro-
einitelja oeekuje nagrada koju nije sposobna da pojmi ljudska
pamet. "Pa kad su dva püta, kojim eovjek da krene? Sta eovjek
pametan da izabere?" — govorio je mehko i nadahnuto — "zar
treba velika pamet da dovjek dobro izabere? Allaha mi, ko me
od vas dobro slugao, euo i razumio, njegov se put zna! Sretan
li de to biti eovjek na oba svijeta..!"
U diamiji je vladala tigina, muha se mogla euti ili neeije
sipljivo disanje. Na licima staraca pojavljivale su se kadikad
suze radosnice. Postajao je sve vige njihov predvodnik i niko
nije bio sretniji od njega g to je uspio da pronade put do njiho-
vih srca.
Podrueje oeevih napora naroeito se progirivalo u danima
posta. Brilljivo je sastavljao ramazanske vazove, programe
sveeanosti, ueio mukabele, vazio ienskinju.
38
— Uspijevag dobro, efendija, uspijevag. Dobro je g to si me
poslugö — prijateljski je primjedivao hadii Mujaga. — Sve se
eudim kako si uspio privesti u diamiju i one ljude koji haman
nikad u diamiju nisu ulazili. To de ti, ingalah, biti veliki sevab.
Velike su i najbolje Boiije nagrade!
Dodiri izmedu Brezica i susjednog diemata Jasike, koji je
odvajala velika rijeka, sve do ramazana bili su, bar za nageg
vremena, nikakvi. Dvije diamije kao da su se zagledale upitno
jedna u drugu i uzajamno igeekivale kad de se medusobno
oeijukanje pretvoriti ili u pravo posestrimstvo ili netrpeljivost.
Bijela munara nove jasieke diamije nodu je potanjala u tamu.
Sa nage strane munara, iako stara i bez gerefe, bila je veselo
osvijetljena s desetak kandilja. Po danu naga munara se sti-
dljivo skrivala pred ljepotom i bjelinom druge, ah po nodi
uloge su se mijenjale, zahvaljujudi oeevoj preduzimljivosti oko
uvodenja kandilja.
Top u Jasici puca na vrhu pitomog brijega iza kojeg se vide
samo crveni krov i bijela munara, a u Brezicama rikne sa
Podbrda kao da ponosno odgovara jasiekom. Izgledalo je da
jasieki top, okrenut sa onog brijega prema Brezicama, puca
vige radi brezieana nego jasiekih iitelja. Zato otac naredi
tobdiiji amilu da i on okrene brezieki top prema Jasici. Ali
nekako, kao po tradiciji, uvijek je pucao prvi jasieki top. Otac
je to shvatio kao izbjegavanje zajedniekog slavlja, istjerivanje
nekog nadgovaranja pa je govorio:
—Nudig im ruku a oni — nede! Pomislio sam da su okrenuli
top prema nama iz ljubavi, da zajednieki uvelieaju iftarsko
slavlje, a kad ovamo, njima je da njihovo bude starije. A i
Muhidin-efendijin easovnik nije bogzna kako taean. To je onaj
stambolski gto mu je kutija od truhla srebra, debeo kao kokogi
bubreg, na crnom gajtanu koji se nosi o vratu. Navija se klju-
Cidima ispod zadnjeg poklopca kao budilica...
U oca je gvajcarska omega u eelkhoj kutiji sa zlatnim
listom djeteline na sredini, na kome su bila urezana poeetna
slova imena mog umrlog djeda. Mjesecima je omega, tvrdio
je otac, igla taeno po Grinieu.
Nesporazumi oko poeetka akgama trajali su nekoliko
dana, a onda mi otac naredi da ne smijem iznositi i redati
kadilje oko munare dok mi on ne dade znak sa prozora. Tada
39
su nastajale nove te§kode. Ujagmi li otac prije da dade znak za
akg am i ja poenem iznositi kandilje, nag tobdiija ispali
top, tada jasidki top guti, produ i dvije minute. A ako jasieki
top ujagmi da pukne prije nego sam poeeo da iznosim kandi-
lje, nag Camil i ne e- eka kandilje, ved i on odmah zaidije vatru
i pucanj se razlegne. Onda podnu pitanja: Sto su kandilji zaka-
snili? Nekad opet poenem na oeev znak da redam kandilje, a
Camil se ne§to zabavio oko prangije, nije jog stavio barut na
faljicu i — ne puca! Ne puca ni jasieka prangija, premda se
kandilji dobro vide. Opet po minut-dva bude razlike.
— Kako ovo ovako ide nesloino, efendija? — pita mati.
—Tako hode Muhidin-efendija! On nee da mu igta bude
kao u nas. Tc! Hode da njegov top prvi puca, nee ni kandilja
zato gto ih mi imamo, nigta je njemu to g to bi bilo ljepge da i
oni imaju. Kad smo ono igli pred ramazan na kignu dovu,
hode on da bude ispred djece i uei svoje ilahije, a meni na T
redujaimzcpdasenzgub,koj
nisam hodia! I otkud li mu samo one ilahije? Ja 'nakih nikad,
vala, nisam euo. Ono jesu lijepe, ali nag svijet, mislim, bolje
begeni§e moje. Kad ja zapoenem da ueim., a on meni odozgo
ispred djece viee: "Nemoj, Ibrahime, dosta je bilo ueenja, eut
ce pravoslavci, vidig li kuda okolo, pa ce misliti da je njihov
sprovod!" Jesi li ikad Aula da neko zna bolje insana ubosti kö
iglom od onomg Muhidin-efendije?
Mati guti, slijeie ramenima, a onda rede:
—Lijepo, vala, uei Muhidin-efendija...
—Otkud ti znag ko lijepo uei?
— Pa slugala sam i ja kad ste i§li na Devetine. A zna§ da sam
ga slugala po melvudima. Ima lijep glas, milina ga slugati a
rekla bih i da je ueevan...
Mati, gto se title lijepoga glasa, nije bila daleko od istine.
Samo je svoje migljenje izrekla prilieno nesmotreno. Bila se
upostila pa i njoj malo falilo. Osvojila suga, nije bilo kigne kapi
vige od mjesec i po. Muhidin-efendija ispred dugaekog kon-
voja djece udi ilahije. Glas mu je melodidan kao u najboljeg
pjevaea, podrhtava kao da je u njemu mnogtvo ugodenih
struna od plemenitih metala koje slatko bruje i slijevaju se u
divnu melodiju.
— Ti ne znag koliko je ueevan! — rede otac strogo, jedva se
savladavajuci da ne bukne. — A g to se title ueenja, najprije se
40
zahtijeva taenost. Ko hode ljepotu glasa, nek sluga ciganjsku
earlamu!
Bilo kako da je, kad lazne purpurni plamen iz topova, pa
nakon jednog trenutka, razlegne se rika, nastaju slavlje i ra-
dost za staro i mlado, poeinje iftar. I vedina postada ne pita: je
li na vakat, ved se svak prihvata prvo vode (dugaeak je i vrud
dan) da utoli dugo trpljenu iect g to je dolazila od dobre ma-
slenice, mesne ieije ili nekog drugog masnog jela kojim se
zapogdavalo, pa onda jela po redu i ukusu. A ja, pogto pore-
dam kandilje oko munare, brzo streim niz §kripave basamake,
nosim jog u mislima slike zadimljenih krovova nad kojima se
maloprije spugtalo predveeerje, prozirno, ispunjeno ostacima
zlatastih suneevih zraka i veeernjim rumenilom. Hitim kudi i
oslugkujem miris jela g to su se girili mahalom. Svukud unao-
kolo je mukla tisina, nigdje live duge napolju. Ni lavel pasa
se ne euje, zavladali su beskrajni mir i spokojstvo.
U sobi me mati eekala s pripremljenom vodom da operem
ruke, zatim sjedam za siniju, otac prouei kratku dovu zahval-
nosti Bogu za blagodati i nimete koje imamo, nakon eega
poeinje da se u slast jede.
Poslije teravije ljudi vedinom odlaze u Muharemovu ka-
fanu da do rueka slugaju narodnog pjevaea Salkana, koji uz
veliku gargiju opjevava suianjstvo Cengid Ali-bega. Kad dode
na koju vrudu dionicu, pjevad uzvikne: "Eheeej! ne mogu
vige!", g to je znak da mora pokvasiti grlo kahvom, eajem, ili
kakvim vodnim napitkom pa onda nastavlja da opjevava riku
zadarskih topova koji eak na bijelom Zagorju probudige sta-
rog Babahmetovida, eiji je sin Omer otigao da izbavlja svog
gurjaka iz sulanjstva. Starac posumnja da se "mali Omer"
nagao u velikoj opasnosti jer topovi ne pucaju onoliko uzalud.
Pjevae znaeajno podiie glas da stareevom monologu dade g to
napetiju teiinu i slugaocima natjera suze u oei:
"Oh0000j!... kako kuka stari gorjande
Kako kuka, kako li nabraja!
0, moj sine, mali Omerica,
eo pucaju na Zadru topovi,
il' na tvoje savezane ruke
il' na tvoju odsjeeenu glavu?
Ako su ti savezane ruke,
Babo ee ih bogme odrije§iti! ..."
41
 Rizvan i ja smo sloino dijelili sudbinu seoskih daka. Sva-
kog jutra smo se saeekivali na rijeenom pristanigtu i naizmje-
nieno dozivali ladara Poreu da nas preveze na drugu stranu.
Ranim jutrima smo tapkali po studeni na obali nadogle vode,
drhturili i eekali da dode ladar. Ali mi nismo ni osjedali te
tegobe. Pred oeima su nam bile svijetle strane iivota. Brbljali
smo, ne dangubedi, poput vrabaca. I o svaeemu. Zgode o
kojima smo pridali bile su najeegde proizvod djeeije mag te.
Prieali smo i kojekakve lagarije, kleli se jedan drugom i prekli-
njali, mada ni sami nismo evrsto vjerovali u ono g to smo
prieali.
Zimi je drugtvo bilo potpuno kad bi se za vrijeme zimskih
ferija skupili iza Velidovih kuda na najboljem. klizaligtu. Dola-
zila su i dvojica sinova upravitelja Gipsare Javoreka. I njihova
odrasla sestra nije izostajala. Pjani Juso, mnogo stariji Rizva-
nov Brat, Velidov sin iz prvog braka, izade pred mlin sav
bragnjav, opugtenih ruku (u jednoj krije cigaru, boji se da ga
ne vidi otac da pugi). Zastenje kao medvjed i uzvikuje:
— Bole, daj mi je!...
Mi se smijemo, a Juso zadovoljan gto nas nasmijava, pre-
vrde pjanim oeima g to se pokredu kao na zejtinu, proidire
pljuvaeku, gkripi zubima, gleda za gospodicom u utegnutim
pantalonama, pa poene da brekde kao pama magina Velidova
mlina. Otac ga ponekad uhvati u njegovim nesmotrenim izli-
vima osjedanja, ruii ga i pljune na njega: "Magarac jedan, te
li magarac! Nije te stid ove djece a i säm ih imag ved e'etvero.
Ako tako nastavig, trebat de samo za tvoju djecu bagka eeta u
vojsci...!" A Juso bulji idiotski u oca, u odeve bijele, objegene
brkove, zatrepde a onda nekud okrede glavu, g to je lieilo na
uetiv gest molbe da ga otac pusti na miru jer on drukdije ne
moie. Konaeno, on ga je rodio pa ako pri njemu ima kakvih
falinki, nek sebe krivi!
Ako nije bilo vige svijeta za prevoz, Porea je dolazio da nas
preveze s malom ladom, makar bio i veliki povodanj. Galamio
bi na nas da se ne vrtimo jer demo se prevmuti u zahuktale
talase. Kad bi prevozio vige ljudi Porea je uzimao korab. Tada
bi, bezbriino zviidududi, navodio korab na valove i mirno
dumenio.
— Hej, Porea, natjeraj ladu malo na vede valove da se pro-
gegamo!
42
— Kuuuug! Dat du ja tebi valove!
—De, molim te, on nikad nije oprobao... dat du ti dinar.
—Daj dinar!
Rizvan mu dade dinar, a Porea zagleda u noveid, pljunu
veselo u dinar i dlanove i pode navoditi ladu na visoke talase.
Zaeas zapoee ples. Mi eue.'nusmo na dno, drieci se za bokove
ladice. Voda je snaino udarala o stranice, bledkala, upljuski-
vala i u ladu. Ispod poda je snaino gljapkalo, a voda koja se
nagla na dnu lade kvasila nam turove, studena kao led.
—Vidi ga, Porea, sav pozelenio, hahaha! — Rizvan zavika,
zlobno se radujudi mojoj neprilici. Porea me pailjivije pogleda
i mahnu rukom: — Nije poeeo jog bljuvati, nejma opasnosti! —
reee. Utom se i naga pustolovina zavrgi. Iskodismo brzo iz lade
i pojurismo da ne zakasnimo u gkolu. Ueiteljica Zehra je bila
stroga i ljutila se zbog kagnjenja.
Krajem juna, na Vidovdan, dobismo nage ocjene. Djeca su
graktala ispunjena veseljem, doglo je vrijeme dugog ljetnog
raspusta. Neki se vesele ocjenama, magu kartama, hvaligu se,
neki objesili nos, snuideno u rukama drie svoje bjelice, na-
daju se i gibama kad stignu kudi. Svode se izmedu daka ra-
euni: ako je ko kome ostao duian bubetak gakom, sada ga
vrada, bjeii od vjerovnika jer je on jael, ispadaju stvari i knjige
iz torbi, jer se neki biju i torbama. Moja karta s ocjenama je
crvena kao karmin, a Rizvanova ciglaste boje. Poee izmedu
nas prepirka.
— Ili si ti trebao prodi vrlo dobrim ili ja odlienim!
—Dogodilo se obratno, gta deg.
—Pa zagto je tako ispalo, kaii ti?
Slegnuh ramenima: ne znam i nije me briga.
— Lahko je tebi kad je tvoj otac prijatelj sa ueiteljicom!
—Pa, neka je, neka i tvoj otac bude s nj om prijatelj.
—Moj otac je — star.
—Nisam ja tome kriv. A zagto je to vairto?
—Vaino je!
—Zagto?
— Neu da kaiem!
Obojici nam se na licu sjajila svjetlost veselja raspustu da
bismo se dalje prepirali, te podesmo preprieavati o planovima
i bududim doiivljajima koje nam sprema ljeto. Rizvan se vrati
43
na svoje omiljene priee o Spanungu preko kojeg je igla Gipsa-
rina iicara. Oei su mu progirene i pune uzbudljivog Tara pred
nepoznatim.
— Bio sam je na Spanungu, dragovidu moj! — govorio je. —
Penjao sam se na piramidu i lijepo rukama dodirivao iice!
Jedanput me Sabitov Velija nagovarao da sjednem u korpu i
provozam se do druge piramide eak na drugom brdu. A izme-
du njih dolina, ispod iica dubljina vige od hiljadu metara! He!
Sipak! Da sam ga poslugö, radnici bi me prebili kö maeka, jer
do rudnika je bila samo jog jedna piramida a pitanje je bih li
se iz nje iiv iskopeljao. A Velija je varalica i — lopov! Veliki je i
snalan, nj:91a mu niko ne mole. Prieuvaj ga se, to je glavno.
On je na S panungu svim eobanima car. Ko ga ne posluga tegko
njemu!
Mnogo je bilo napravljeno planova o tome kako demo
provoditi ljeto na Spanungu, pretraiivati gumu ne bismo li
vidjeli vile ljepotice kako igraju kolo na 2unida humku. Vidjet
demo, a to je najljepge, i konje bijelce na kojima ce vile dojahati.
Ponekad ti bijelci izadu sami iz gume na proplanak, da pasu,
pa se stanu propinjati. Igraju se, a velike grive im se rasipaju
kao djevojaeke kose na vjetru, vihore se kao kose vila-ljepo-
tica. Vile bijele a konji — bijelci! Nee izostati ni lov na Dulizar
pticu koja nosi zlatna jaja! 0 drugim pustolovinama da seine
govori. Uz sve to bit demo potpuno nezavisni od druge djece,
pa i od snainog Velije!
Nigta od svega toga nije se ostvarilo. Rizvan je bio okru-
len svojim drugtvom kao kakav mladi princ. Nosila ga je
bujica svih onih nestagluka koje samo djeca znaju da izmisle.
to se mene title, eekale su me nage krave, jer je otac pladao
govedara samo do ferija. Igao sam s kravama säm na Spa-
nung, jer je nag omali eair bio zatravljen. Otac je htio da s njega
skine i otavu da bismo imali vige stoene hrane. Drugi su imali
njive koje su bile ved pokogene i pretvorene u pagnjake, te sam
na Spanung igao säm. Drugtvo su mi bile Ruiova i Svilenka.
Pogto stignemo na Spanung, krave se marljivo daju u
potragu za hranom po kuni i proplancima, a ja, pomalo zapla-
gen od neoeekivane tigine, zastajem, unezvijereno oslugkujem
i poeinjem osjedati kako se u meni sa ovom napregnutom
tiginom preplidu sjedanja na fantastiene bajke, Rizvanove priee
44
o tajanstvenim bijelcirna i Dulizar ptici... Ponekad mi se eini
da de se odnekud pomoliti kakva opaka zvijerka, moi da onaj
opaki medvjed, nakon g to je lovac u njega ispalio metak,
utreao u dim od baruta, dokopao se lovca i gapom mu zgulio
koiu od tjemena do brade. Nigta nije bilo stragnije vidjeti nego
tog eovjeka. Kad zapucketaju suhe graneice pod Ruiavinim
ili Svilenkinim papcima, ne mogu da razlikuju da li pucke-
tanje dolazi od njihovih nogu ili medvjedih gapa!
Oslobadajudi se pomalo od utvara, stajao sam na pustom
puteljku g to se ilijebio izmedu ilovieastih vododerina, zurio
u grmljem okruienu samotnu piramidu, oslugkivao tiho pre-
denje iieare i pratio pogledom prolaske punih i praznih korpi
od rudnika prema Fabrici i unatrag. Kad s vremena na vrijeme
korpe stanu i zujanje prestane, nastane bezglasan, samo u
gumama poznat, prijetedi, mük iz kojeg se ne moie nikuda
pobjedi. I kad djeeija magta oslabi, splasne, nestane uobrale-
nih opasnosti, euje se pjev ptica popaca kojem se pridruiuju
umirujudi klik slavuja u dubokom lugu, zaeuje se potom drugi
slavuj-lenka pa nastane eavrljanje udvoje sa dvije suprotne
strane planinske euke.
Krajolici oko Spanunga su divlji i pitomi. Divijina je u
nepreglednim mraenim gumama i lugovima sa pitomo oiviee-
nim uvalitim njivama kao ostrvcima u moru. Zarobljen sam
mislima na vilinske konje, stojim u sjenkama lijeski, odgonim
strah mraene tigine i pribiram hrabrost, igeekujudi kad ce se
pomoliti krilati bijelci. Sad de izjuriti kroz onaj proplanak,
zanjiskat ce i zapoeeti se propinjati. Na mahove sam ih vidio,
ne mogudi da razlikujem da li stvarno ili u svojim razdrailji-
vim mislima. Sanjao sam stojedi i gubio svaku vezu sa ovim
svijetom. Kad se niz stepenaste bregove gume poene otiskivati
lahor, guma zagugti, ugledam ples njihovih tegkih griva, le-
bdenje u vazduhu paunastih repova, srce mi se grei, zakuca
jaee, zalupa kao eekie. Evo ih! Zebem, gledam, ne digem,
ispunjen sam strahom i snainim, gotovo bljegtavim slikama
g to su izrastale iz moje maglovite uobrazilje poput aveti, nig ta
manje sugestivne od stvarnosti koju proiima neka nadosje-
tilna eeinja. Poeinjem da ih dozivam bojailjivo, glasom kao
da mi onaj strah euei u grlu:
— Dodite, ljepotani! Dodite, ja sam vam prijatelj!...
45
 Kad sam poeeo gubiti svaku nadu da du vidjeti vilinske
bijelce, razmigljao sam i sanjario o vilama dugih zlatastih kosa
u bijelim vazdugastim haljinama... U napregnutom igeekiva-
njima dolazile su misli na divove na koje podsjedaju ogromni
evornati grabovi g to su kao kvoeke natkriljivali sitno Aipraije.
Ispunjen strahom i iivom uobraziljom na njih, sve sam se vige
ukupljivao, kamenio, ielio da nekud umaknem iz beskrajne,
mraene gume, eija je tigina djelovala na me kao zla prijetnja.
Plete li guma, moida, protiv mene neko zlo? Zagto nema ni
dagka vjetra da razbije ovu podmuklu tisinu ispunjenu prijet-
njama?
Dozivao sam Rulovu u pomod, a ona, branedi se od rijet-
kih muha, ili po svojoj kravljoj navici, ili je ljuta g to je pozivam
u nevakat, dolazila mi da je grlim, eegem izmedu rogova,
govorim joj, uplagen i razdrailjiv, nesuvisle gluposti. A ona,
od zadovoljstva, ispugta slinu na usta i namjegta zgodnije
rogove, Bali se sa mnom, bola bi se tobdie. Pa bi da ved ide,
vuee je soe'na planinska trava koju malo podalje Svilenka
zadovoljno ivae oklempitih ugiju, dignute glave, gleda zado-
voljno u nas i
— Ne idi sad, strah me je! — govorim
Ona klima nevoljko glavom kao da mi se eudi, zabacuje
glavu snaino na veliki trbuh da toboie otjera muhu. Pa bi
ostajala i dalje sa mnom kao da je razumjela moju nevolju.
Ruiova i njena kdi Svilenka su najbolja iivotinjska bida na
svijetu. Na vrijeme su izlazile iz gume na izlokani put znajudi
da su njive dogle i da de ih on odvesti u hladoviti sjenik u nagoj
gtali na podnevni odmor i mulu. Ruiova se njihala punih
velikih trbuha, isteijena hraniteljka, lijepih oeiju i dugih crnih
trepavica, ponosita i kuraina da se i sa najjaeim bikom pobode
ako je trebalo braniti ugled nage gtale. Bila je stroga majka i
gospodarica svoje hajvanske porodice koja je, kad je bivala s
vremena na vrijeme i brojnija, morala da se vlada po njenim
pravilima. Uvijek je igla prva a za njom ostali, taeno po strani.
Ako bi se kakvo mlado neposlugno june pobunilo, Ruiova bi
ga brzo ogtrim rogovima stjerala u red.
Jednog popodneva, pogto sam sjavio krave, saznadoh od
matere, koja kao da se negto igeudavala, da nam je dogla moja
46
ueiteljica Zehra. Mati je prosto gaputala kao da se radilo o
kakvoj uroti. Kad saznadoh da je ueiteljica ved otigla, odlahnu
mi, te zahvalih Bogu g to nisam bio kod kude. Ueiteljica nas nije
ranije posjecivala, premda se vidala s ocem u vrijeme kad bi
na vjeronauci zamjenjivao Muhidin-efendiju. Novost je bila u
tome g to se uprilieavalo otvaranje odjeljenja jasieke gkole u
prizemlju nage kude gdje je za sada mio mekteb. Mati priea
kako je ueiteljica lijepa i velika gospoda. Zbunjena ueitelii-
einim izgledom i oeevim gledanjem na nju, materi se omaklo,
te prolila na tablu fildiane s kafom.
Poslije sam ueiteljicu vidao na rijeci u kupadem kostimu.
Ponekad bi s njom bio u drugtvu Zarif-beg iz Bio je rume-
nog lica kao bulka i okruglog kao mjesec. Ueiteljicu sam vidao
s njim u njegovu fijakeru naviksanom kao za paradu. U fijaker
su bila upregnuta dva lijepa i ponosna bijelca.
U nekim prilikama pravio joj je drugtvo inienjer Rackovid
iz tvornice gipsa. Povremeno se uz nju vidao i student Safid,
kome je nage kupaligte bilo omiljeno mjesto ljetnih iivovanja
(dolazio je iz eargijske periferije, sin bogatog oca i ienskar).
Najvige se druiio sa plavugom Zijom, kderkom tvorniekog
maginiste Hergida. Mi, uzrasliji, divili smo se ovome visokom,
villjastorn Don Zuanu, koga smo, ne znajudi mu pravog ime-
na, medusobno zvali Majstorom, zna se u kakvom poslu. Kad
se pomoli uz rijeku u kratkim pantalonama i kogulji kratkih
rukava od svile, neko bi doviknuo glasnim gaptom: "Eto
Majstora!" Djevojke su ga gledale jog pozornije a uokolo bi
zavladao tajac.
S kakvom je samo vjegtinom skupljao oko sehe ienskinje
koje ga je obasipalo bezobraznom painjom na koju smo neka-
ko bili ljubomorni. Doeekivale su ga uvjelbanim zavodniekim
osmijesima, veselim sjajem oeiju, a Zija mu je bila u vlasti kao
prilieina kuja!
Osim Ziji, Majstor se onako nehatno pribliiavao i gospo-
dici Jarmili, piljio u nju kao u svoje novo otkride, povjerljivo
joj se smjegkao. I ona je njemu uzvradala iako je, po opdoj
ocjeni, bila najljepga djevojka na kupalig tu. Poslovieno je
imirio na jedno oko kao da mu sunce smeta, a ustvari je to bio
njegov prokugani manir majstora-lovca.
Dok je Zija u vodi na plivanju (sada je galje samu u vodu),
on je uz Jarmilu. Videdi ga u novom drugtvu, Zija prosto gubi
47
glavu, poeinje negto oko njih da traii a da ne zna zapravo ni
gta. Smeteno bi oko sebe razmjegtala odjecu, sandale, svoje ili
njegove, negto razmigljala, ponovo se vradala na staro mjesto.
Kad njezin voljeni ni tada ne bi dolazio ili se pravio da sve to
ne primjeduje, Zija podne razmahivati velikim pegldrom, to-
boie istresa ga, ponovo ga prostire. Kad ni to ne pomogne,
zastajala bi i gledala u ono dvoje zaeudenim otima, plavuga,
bijela kao sir, nagrizena ljutom ljubomorom. Pa bi poluglasno
uzviknula kao za sebe:
— Bezobraznici!
Na jesen te godine Jarmila je bila isprogena za uglednog
ljekara. Brzo poslije toga bi obavljeno vjeneanje uz velike i
bogate svatove. A nekoliko dana poslije toga, pogto je otigla
sa suprugom na braeno putovanje, vratila se ocu kao pogre-
gno adresirana pogtanska pogiljka. Saptalo se i priealo u "po-
vjerenju" o vezama nevjeste sa nagim Majstorom. U pitanju je
bila djevojeina neporoenost koja je u tadagnjim konzerva-
tivnim krugovima gospodskih skorojevida bila pod snainom
lupom istraiivanja. Te priee je na posredan naein potvrdio i
nevjestin otac, korpulentni gospodin sa cvikerom na rume-
nom licu, upravitelj tvornice gipsa. Kao strastven lovac, ne-
gdje u lovaekom drugtvu za vrijeme veeernje lovine sa iara
intimno je kazao da de njegov najbolji buduei ulov biti student
Safid — glavom. Samo da mu zgodno doste na nigan.
Nevolja je bila g to je Majstor znao otkud vjetar pug e i
nikad nije naigao na Javorekovu dvocijevku.
Sa ueiteljicom Zehrom stvari su se razvijale negto drukeije.
Ona nikad nije dolazila na glavno kupaligte. Nekoliko stotina
korad'aja uzvodno nalazilo se ugde Mogde, koja je, za vrijeme
izlijevanja, poslije velikih kiga, izgradila na samom ugdu neko-
liko sprudova obraslih mladom rakitama. Sprudovi su bili kao
igpartani usljed vodenog pläkanja i nanosä pijeska i gljunka
pa su ovdje ondje lieili na dine po morskim kupaligtima.
Izmedu vrba bilo je mnogtvo prijatnih sjenika, te su ovdje
dolazili kupaei koji nisu ieljeli da se odved izlaiu otima rado-
znale svjetine i djeeurlije.
Kad smo Velija, Musa i ja pogli da se spustimo niz visoke
talase povige Poreina pristanigta, na dinama onog toplog
krajolika, gto se poput malog poluotoka uvlaeio u razlivenu
48
rijeku, ugledasmo ueiteljicu. Leiala je na velikom frotirnom
pegkiru, pa, euv§i nage korake i razgovor, pridignu se na
laktove, koliko da nas vidi, zatim se opet spusti na prostirae i
bezbriino namaknu suneane naoeale. Podoh da pobjegnem,
ali me Musa sklijegti snainim rukama za nadlanicu i zadria.
— Ima li vrudine, gospodice? — upita Velija.
—Ne, ne... vrlo je ugodno — reee ueiteljica i opet se pridi-
gnu, sada, kako mi se cinilo, iz uljudnosti. Dok nas je gledala,
osjetih kako se poeinjem crvenjeti sve do ugiju. Potom je,
nemajudi kuda, pozdravih propisanim gkolskim pozdravom.
—Oh, to si ti, Sahine? Kako si?... Znag li da plivag?
Odgovarao sam oborene glave kao kakav neotesani seoski
deran. A ona me pozva da pridem bliie pa mi rede da joj se cini
da se negto stidim, eak tuctim. Zagto? Nije li ona moja ueite-
liica, a ja njezin, kako je rekla, najbolji stak! Potom me upita
kako je moja mati, je li zdrava, g to radi... Tada sam nekako
najvige vidio njezinu dotjeranost i urednost: od lakiranih
nokata, dugih i zagiljenih kao terzijani za tamburu, glatke,
negto preplanule koie do dugih oenih trepavica i lakiranih
nokata na malim stopalima koji su izvirivali ispod kaigeva
natikaea za kupanje. Ona i njene stvari oko nje izazivali su u
meni gotovo strahopogtovanje. Kroz misli, zamudene maglom
neiskusnog djeeagtva, postajalo mi je sve nekako odjednom
nejasno, zagonetno, pa se onda poeela u meni da bistri jedna
nova misao o svijetu koji nisam poznavao: Bio je earoban,
zamaman, po vanjskom izgledu draiestan i privlaean za ma-
gtanja svake vrste.
Njene haljine, bijele ljetne sandale sa visokom potpeticom,
njena kosa koju je dijelila po sredini, crna kao eivit, velike crne
oei, velieine zrelih crnih maslina, preplanula koia po rukama
i nogama, sjajna kao biljur, sve je to bilo kao podvueeno nedo-
hvatljivom otrrijenogdu i obiljem profinjenih pokreta ruku,
svojstvenih pravoj gospodici.
Gledam niz Musu i Veliju, goligave do pojasa, ved ra-
zvijenih prsa i prorijetkih malja po njima, u dugim bijelim
gadama, g to su im se od mokrine pripile uz tijelo... Pogledam
niza se, obuzimaju me neka tjeskoba i stid.
Uhvatih mlinareva sina Veliju za ruku i povukoh ga da
idemo. A an ne skida oeiju sa uditeljice, slabo se otima i rede
bez nade:
49
 — Hajde, gospodice, da se provozamo u ladi!
— Ne, hvala, ne bih... Idite vi samo...
Otisnusmo ladu sa plitke gljuneane obale. Musa vrisnu
kao da je ielio da dade odugka svojoj velikoj snazi i nakuplje-
nim osjedajima mugkosti. Ueiteljica nas je promatrala naslo-
njena na lakte pa nam u jednom trenutku prijateljski mahnu
rukom. Ja se okrenuh da ne gledam u nju na naein kako su je
gledali moji drugari. Njihov naein govora o njoj smetao mi je,
te sam na njihova bestidna pitanja i opaske odgovarao — gut-
njom. Malo je falilo da me ne bacige zbog toga u zapjenugale
talase.
Pred veeer, kad sam se vradao kudi, ugledah oca u drugtvu
sa ueiteljicom. 2urio sam kudi zbog krava a i straha da ne
budem kainjen zbog zakagnjenja. Kad sam vidio oca — odla-
hnu mi. Bezbriino sam zastao, skriven iza rakita, i promatrao
kako ueiteljica gleda u njega svojim mekim, kadifastim oeima,
smjegka se, zadrii easak pogled na njegovim maljavim prsima
g to vire ispod otkopeane kogulje i pailjivo sluga njegov govor.
Idude nedjelje s njima u drugtvu bio je i Diavid-efendija,
mladi oeev kolega i prijatelj, visok i kogeunjav, djeeijeg lica,
muallim u Zarif-begovim Doljanima. Do njegova omalog
diemata u proljede i jesen dolazilo se blatnjavim putevima i
pjegaekim nogostupima. Selo u podnoiju brdä, gdje u sugnim
godinama rastu poslaba iita, gnijezdilo se na zapadnoj strani
ispod mrkih planinskih kösa, te se diemat nalazio u lijepoj
zavjetrini i romantienoj pitomosti. Na breiuljku kupastog
oblika, usred sela bijeljela se diamija, nekako sva u skladu s
velieinom diemata, poput zaspalog labuda. Kad se pjegak
pole spugtati s brdä u selo, slika tih kudica, diamije, male
rjeeice gto opasuje selo ispod planine nalik je na lijepu idilienu
bajku.
Otac se poeeo sve vire brinuti za svoj vanjski izgled. Za-
htijevao je od matere da mu pegla pantolone, ee§de je mijenjao
kogulje, svako ili gotovo svako jutro se brijao i obieno iza
ikindije odlazio prema rijeci. Mati ga uznemireno posmatra,
nekad gleda kroz prozor za njim kako odmiee niz hodiinske
njive.
— Kud li ovo ide onako spremljen svaki dan? — rede mati
kao za sebe ah s odiglednom namjerom da i ja eujem.
— Ja znam kud ide...
50
— Kuda?
- Ata des mi dati da ti kaiem?
— Zar si zaboravio kako sam ti, krijudi od oca, davala
pokoji dinar da sebi kupig slatkiga u Osmana Arnauta?
—Sastaje se sa ueiteljicom!
— Sa ueiteljicom? Onom tvojom?
—Ahaaa...
—To oni, bezbeli, negto oko gkole... Uta bi drugo? — rede
mati zamigljeno gledajudi u me. Vidio sam da je bila zabrinuta
ah je svoje prave misli krila od mene.
—Ne znam... — rekoh slegnuvgi ramenima.
Mati se upadljivo pcie'ela dotjerivati. Cegde se e'eglja, mije-
nja haljine, salijede oca na razgovor, smije se. I otac se osmje-
hne, malo se upitno zagleda u nju, eudi se nedem. Mati vige
ne gunda da joj je tegko peglati pantolone. Pegla mu eak i ljetni
kaput od tvida, oeisti mu i naviksa cipele, mazno ga nutka
kafom, raspituje se kad de se vratiti da zna kad de prigotoviti
veeeru da se jelo ne okaveda, izade za njim pred kudu da ga
isprati. Otac se osmjehuje i — odlazi.
Nekoliko dana kasnije posjetio nas je Diavid-efendija.
Otac ga zagrli, razdragano se ispitage za zdravlje. Mati se
nagla u poslu, raspituje se za Diavid-efendijino zdravlje,
porodicu, a on se ljubazno smije, odgovara na pitanje, raspitu-
je se o materinu zdravlju, pita u gali sluga li je dobro otac.
Napomenu da de i on, ingalah, za jednu heftu sebi staviti jaram
na vrat, to jest — ienit de se pa bag svratio do oca da ga pozove
u svatove i da mu on, otac, prouei vjeneanu dovu. Mati mu
eestita i prostrije dilimak da sjedne na bageu. Ne znam o eemu
su razgovarali otac i Diavid-efendija jer sam ogrtao krumpire
ah u jednom toboie slueajnom prolazu pored njih euh Dia-
vid-efendiju kako govori:
— Eh, koliko si ti nodi, Ibrahime, slatko spavö dok sam ja
ovuda prolazio na zekanu svog diematlije Diafera pod Me-
mnunin pendier! A vradao sam se u zoru. Po svu nod jedno
drugom gugudemo, milujemo se oeima i rijeeima. Iz oeiju
samo gto frcaju iskre I elja, nefsa, aman jarabi! Arno, valja
trpjeti, poslije je slade... Podem u zoru kad mujezin zauei
sabah. Ja gore pod Memnuninom kudom na brdu kö lakat,
51
visina je nad Bistricom veda od dvije stotine metara a doli
ravnica i diamija. Rjeeica se iskri na mjeseeini a mujezin veliea
Boiije ime. Kao da i meni dovikuje: -0, Diavide, dosta je vige,
azgine jedan! Gubi se, uhvatit de te danr smijao se Diavid
efendija. — A ja samo jog otkinem dul ruiice iz Memnunina
cvijetnjaka i bacam se Zekanu na sapi, jurim prema Bistrici da
uzmem abdest i ujagmim rani sabah...
— Eh, nek je hajirli i eestito! — uzvikne otac i dodade: —
Samo kad bi malo vige razumijevanja za gkolovan ienski
svijet, cijenio ga, brate... To su ti lueonoge znanja, prosvje-
divanja...
— Niti ih volim, niti ih mrzim, Ibrahime... Ona ueiteljica,
kazat demo — lijepa je ah — iskvarena modom, opoganjena! A
ja kad dodem odnekle kudi utueen, uvrijeden na eiju 4u-tu
rijee, dodem u namirisanu sobu, mehkotu mindera i dilimova,
doeekat de me prijateljski Memnunin osmijeh, toplina kude,
ispunjene mirisom njezine eiste duge. "Bujrum!", kazat de.
"Jesi li se umorio, kako si putovao, hodeg li kahvu? Stavit du
na mangalu malo anduza da zamirigi..." Memnuna de mi
zagrijati raialogdeno srce, vratit de me porodienom miru,
toplini i tigini nad kojima giri krila bijela golubica... A uei-
teljica? Ona je, brate, pokradena, svak pomalo uzme, otme
okom, a ona ostane ogoljena kö mlada vodka kojoj su jogu-
nasta djeca sve plodove a i po vrhu polomili grane, ostavili je
jadnu i oeerupanu...
— Onda ti nisi za otkrivanje nagih iena gto nagi ueenjaci
zagovaraju u Sarajevu... Citao si, bezbeli? — otac de.
—Pa da ti reknem po dugi — nisam. Zar Allah nije naredio
da pokrivaju svoja ukrasna mjesta!? Asta ima na ieni da nije
ukras? I nije to samo tako. Kad ih gledag napola gole po eargiji
a da ne govorimo onako na kupaligtu kö tvoja ueiteljica, vidig
kako ti je pö vjere nestalo! Ziv eovjek ne moie da ne gleda,
brate!... Pogledaj sunce. Da Bog naredi da se samo malo poma-
kne prema zemlji — sve bi izgorjelo! Svemu je data prava mjera
i eovjek je u svom interesu duian da je pogtuje...
Otac me ugleda kako dotjerujem toboie rasklimanu dria-
licu na motici pa mi ljutito dobaci:
—Sahine, ne prislugkuj gta se govori, ved idi i okopavaj
krumpire!
52
Diavid-efendija je ostao na rueku i upadljivo hvalio mate-
rinu spremku, eistodu i red u kudi.
— Pomalo... pomalo — mati je zahvalno odgovarala.
Kad se sutradan otac obukao ljepge nego obieno i pogao
u diamiju na ikindiju, mati me pozva u sobu i rede:
—Sahine, znag li da se tvoj otac plaho zagledao u uei-
teljicu? Kako se obukö rekla bih da de njoj tamo nede kod
vode. Ved da odeg za njim, prikradi im se i poslugaj gta de
govoriti pa deg mi kazati. Hode§ li poslugati majku?... Dat du
ti dvodinarku i eitava detiri sladoleda.
— Hodu.
—üuvaj se da te otac ne vidi!
—Ne brini se nigta, majko!
Ueiteljica je, doista, bila na ugdu kao i obieno. Zatekoh ih
kako jedno pored drugog sjede. Rijeei im tihe, poneki slabagan
smijeh na beznaeajnu pogalicu. Privukoh se bliie uz grm
razgranate rakite. Otac joj je nadugo govorio kako mu je nod
bila duga, kako su mu neki trenuci bili svijetli. U njima se ona
prikazivala i smijegila, odlueila se da bude njegova, da budu
najsretniji ljudi na svijetu... A onda bi ga zahvatile sumnje,
oeaj, ona mu uzmiee. Ni u snu mu misli nisu dale mira. "Pa,
evo, sada, hvala Bogu, dode i das da se konaeno sazna kakva
mi je sudbina..."
Ueiteljica je slugala oeeve rijedi, nemirno doticala rukama
svoje naoeari, popravljala kosu, zurila nekud u daljinu i, s
vremena na vrijeme, svradala pogled na njega. A an je nagiro-
ko prieao o svojim razlozima i svojim osjedajima, svojoj velikoj
ljubavi. Sad ga je degde pogledavala. Oei su joj se sjajile, rastvo-
rene vige nego obieno, ali u njima se nisu mogle vidjeti njihova
kadifasta mehkota i toplina. Pokazivale su njeno iznenadenje,
moida zapanjenost, pa onda, pogto ju je sve snainije doticao
iar njegovih rijeei, priznavala je sebi da se ne bi mogla zakleti
da u njoj, i prije, i sada, nije zatreperila neka tiha, uzbudljiva
toplina od njegova smijeha, njegova glasa, rijeei, plahosti i
neke iskonske mugke snage u njemu koja ju je nekako strasno
dodirivala. Ali ona, eiji je iivot, u mnogo eemu, bio drukeiji
od njegova, eija duga nije znala ni za kakve uboje ni oiiljke od
pretrpljenih udaraca iivota — brzo je sve zaboravljala. Za nju
su to bile i ostale, po njenim mjerilima, samo sitne iivotne
53
 epizode kao i mnoge druge koje su dolazile i odlazile kao nove
haljine koje se, zatim, zanosane i demodirane, daju siroma-
gnima ili bacaju.
A Ibrahim-efendija je izgarao u svojoj sretnoj eeinji poslije
susretä s njom. Oni su mu svojom "uzvi§enogdu" ispunjavali
eitavu lienost i sav njegov iivot nesludenim nadama i magto-
vitim mogudnostima koje je gotovo vidio na pomolu. Strasno
je ielio zakoraeiti u njen iivot, da bude uz nju, da bude §to
bliie tzv. vigem drugtvu, gkolovanom svijetu, da se oslobodi
svoje istine o sebi koju je proizvodilo njegovo usamljenieko
osjedanje, ligeno stvarnog i istinskog znanja o sebi, o svojoj
vrijednosti, vjeri koju je nosio i koja ga je iznutra obasjavala,
ah eije svjetlo, zaslijepljen neostvarenim lienim snovima i
eei njama mladosti, nije bio u stanju osjetiti. Sto su njegova
osjedanja prema ueiteljici bivala diarenija, sve su ga vige
zabrinjavale sumnje u nedovoljnu lienu vrijednost, pa ga je
nagrizao strah da nije ravan svojoj dragani koja je u njegovoj
uobrazilji sve vige dobijala oreol uzvigenosti.
Slika tih oeevih razmigljanja bila je oznaeena u njegovoj
svijesti bojama bespomodnosti u praznini ideja o iivotnoj
zadadi g to je bila pred njim i, na mahove, dinila mu se nevi-
denom besmislicom! Sjedao se rahmetli Nezir-bega, njegove
bajramske dvobanke u srebru koju mu je davao da svi vide i
galjivo govorio:
—Ja, vala, da znam da nedu morati mrijeti, nikad pare
jedne hodli ne bih dao. To ti je baeena para! Ni u gta! Ah na
kraju valja dodi prvo njemu pa tek onda Bogu!
— Pa...? Sto ne euvag svoje pare, Nezir-bete? — uzvratio je
otac ljutito. — Trebalo bi da ih dobro duva§ pa da ih i poneseg
uza se, ne bi li za njih kupio dienriet! Ovako ga, beli, dobiti —
nedeg!
Kad je zavrgio sa svojim ljubavnim ispovijedima, Ibrahim-
efendij a izjavi da ne vidi drugog kraja svemu ovome nego da
zaprosi njenu ruku. Nikad nede dozvoliti da se ona pokaje ako
se odluei da bude njegova. Naprotiv, sve de einiti da je, koliko
mu god bude bilo mogude, gto vige usredi. Ueiteljica je kratko
razmislila, reklo bi se da je ved imala spremljen odgovor na
njegovu ponudu, a zatim, gotovo mazno, kazala:
—Hvala ti, efendija, na tako ljubaznoj ponudi. Kad dolazi
od jednog uvaiena i, u svakom pogledu, privlaena muia, ona
54
svakoj leni moie einiti samo fast! Ali ti imag ienu, zar ne? A
bojim se da neke stvari o meni ne znag. Bit de da me jedno-
stavno jo§ dobro ne poznajeg... — Nije oeekivao da de ga tako
glatko odbiti. Kao poparen die glavu i zagleda joj se po-
stranice u lice.
—Sto hode§ time da kaie§, Zehra?
—Ja imam mladida s kojim se vidam vige od dvije godine.
Ovih dana bi trebalo i da dode. Bit du iskrena: moji se eak paze
s njegovima, posjeduju se. Moj brat Adnan je ljekar a i Haris
je tek zavrgio. 0 svemu ved postoje i neka utanaeenja. Sto se
title nageg prijateljstva, stalo mi je do njega, ali to je, izgleda —
sve!
— Prijateljstvo...?! — rede on. Jezik kao da mu se zavezao,
rijee nije znao vige da prozbori. Oei kao da su mu se zamaglile
pa se onda zaiarile jarogdu, gubitkom ravnoteie, ubio bi, satrö
sve oko sebe. Negto kao da je izrekao nalik na jauk i ponovio
zaprepagdeno: "Prijateljstvo, prijateljstvo... prilelni§tvo...
konkubinat... ljubavnici... Ved u§lo u te ovo evropsko... ovo o
mugku i iensku! Boie! Zagto? Vjera dozvoljava..."
— Nemoj biti staromodan, efendija! Ta zar i ti nemag svoju
mladu i lijepu ienu?! Kako bi to izgledalo da uzmeg i drugu!
Progla su ta vremena... Ved, ostat demo prijatelji, molda des me
naueiti gtoeem vjerskom §to de mi koristiti, o tome slabo ja g to
znam.
—Nema nikakvih razloga ako su nam srca jedno...
Ona se tiho srnijegila, vrtjela glavom, a on gledao u nju kao
u negto u g to je zaloiio cio svoj livot, a to mu izmiee, za-
svagda, zauvijek. Cinilo mu se da negdje propada, vidi pod
sobom stragnu provaliju, htio bi da uzmakne, silom i snagom
se odupire. Odjednom mu izade pred oei slika te blistave
gradevine koju je säm istrajno gradio. Pretvarala se u maglu
i dim njegova slatka bajka, rugila se u stragnom tresku, smraei
mu se pred oeima i ueini mu se da je nastala propast svijeta!
Ali se ni§la ne desi. Ona ga je gledala kao i prije svojim toplim,
velikim odima, lijepog i nepojmljivo ravnodugnog lica, za-
bacila je glavu nazad i mazno mu uzvratila:
—Eh, kakvi ste vi mugkarci! Sve sami sebienjaci. Pa da smo
se sreli u nekom drugom vremenu... ne velim... hm! Moramo
nositi svak svoj tovar o vratu kako ga je kome sudbina odre-
dila. I ti bi morao da vjerujeg u sudbinu?
55
 —Sudbinu?
—Daaa...
Nije joj nigta odgovorio.
Poslije nekoliko dana opet je odlazio na ugde Mogee. Go-
nile su ga neke nemogude nade, eeinje. Moida je ielio samo
u prolazu vidjeti ueiteljicu, da olakga dugi. Ali je zatekao uz
nju inienjera Rackovida. Leie jedno uz drugo na gotovo nedo-
zvoljenoj razdaljini, gledao iza rakita nekoliko trenutaka u
njih, ukipljen, skamenjen, zatim glasno pljunuo, okrenuo se i
pogao uz travuljinom i grmljem obraslu obalu rijeke. Gäzo je
ne gledajudi na gta staje, brzao, sve iurnije, kao da je od neeeg
bjeiao. Glava mu je gorjela, pekle ga oei, misli neposlugne i
uskovitlane, postiden, znao je da mora da ide, bilo kud, da
bjeli, da olakga bol g to mu se gnijezdila u prsima kao mora u
ruinom snu.
Pogto je saznala g to se dogodilo, u materi je narastala iiva
ienska misao, sa ienom rodena: da se lena mora boriti za
svoju sredu samo lenskim oruljem. Postajala je sve urednija,
priljeinija i krotkija. Izgledalo je kao da je otac nosio u sebi
nevidenu ranu, koju mu je ona sada pailjivo vidala i, svim
svojim bidem, nastojala da mu rana g to bezbolnije zacijeli.
A kroz Brezice su s vremena na vrijeme prolijetali, poput
razljudenog roja osica, podmukli glasovi kako se sa efendijom i
ueiteljicom iz Jasike "negto" dogadalo, te kako to, gta se to desilo?
U ocu je skriveno plamsao bolni, eak oeajni, plamieak
nade. Kakve? U gta? Ni on mu nije znao objasniti smisao. Tek
bio je prisutan, poticao ga na misao o Zehri kao sotona. Zato
se on, kako je uostalom i obedao ueiteljici, zalagao da se uredi
prizemlje nage kude za gkolu.
Te jeseni krenuge Brezieani da se gkola seli u Brezice.
Majstori su iustro i uiurbano poslovali. Bili su postavljeni
novi prozori, preuredeni zidovi, napravijena ograda dvorigta,
sve obojeno, dogle nove klupe i ostali namjegtaj i ucila. S
vremena na vrijeme pojavljivala se i uditeljica, progovorila bi
koju i s materom, ali je mati nije pozivala u kudu. Otac bi joj
predbacio: gta se boji, ima red, pa imat demo koristi od gkole!
Samo da se pole od mene i mog pjegaeenja po blatu i studeni
a da se ne govori o honoraru za vjeroueiteljevanje!
56
Svejedno, mati je ostajala kod svoga, gutljiva i tvrdoglava.
Kad bi je ueiteljica upitala: "Kako si, efendinice?", ona bi
odgovarala potiho: "Dobro, hvala Bogu!"
Objavljen je i sveeani otvor gkole. Dogle su brojne zvanice
iz eargije, osobito ljudi iz prosvjete. Mirisali su janjci na rainje-
vima. Bio je pozvan i fotograf. Otac je morao da gleda kako se
"gospoda iz eargije" roje oko lijepe ueiteljice, kako ona s njima
vodi vesele razgovore, moie se pretpostaviti kako mu je bilo
pri dugi!
Misao na iskustvo koje je nosio kao ponilenje i uvredu,
pos to je nekoliko dana poslije "objagnjenja" sa ueiteljicom
vidio uz nju na ugdu Mogde gospodina Rackovida, boljela ga
je vige od svega! Zagto li je kazala ocu za brata, ljekara Adna-
na, koji je nikad nije posjetio, niti joj je dolazio mladi ljdcar
Haris za koga je trebalo, navodno, da se uda?
Priealo se da se ponekad opijala, jer joj nije polazilo za
rukom da sasvim "osvoji" gospodina Rackovida, nije mogla
da slomi i uns ti njegovu ponosnu i lijepu suprugu, Zagrep-
eanku, plave krvi, majku Rackovideve dvoje djece s kojima se
mogla vidjeti u velikom parku tvornieke vile za vrijeme getnje.
Dotle su odmicali uciteljicini odnosi sa inienjerom koji je eesto
slao poradi nje tvornield automobil, moglo se samo nagadati.
Otac je od svih tih priea ponegto znao, ponegto nasludivao, pa
je u zgodnim prilikama pokugavao da joj izokola natukne
kako bi valjalo da malo vige pazi na sebe, da euva dosto-
janstvo, izlagao joj svoja gledigta o leni, isticao lenke vrline
u dobru, mane u nedozvoljenim postupcima, ali sve je to
Zehra uljudno slugala i nastavljala onako kako joj je traiilo
srce. Tako je plamieak oeevih nadanja pomalo gasnuo. U nje-
mu je ostajao samo njegov jal gto je granieio ponekad s mri-
njom zbog nemodi da pretoei ono gto je znao iz svoje glave u
njezinu.
—Prodi se, efendija, tih starinskih nazora — rekla mu je u
razgovoru. — Druga su vremena. Sve to pripada proglosti.
—U mojim rijeeima su i proglost i bududnost! — uzvratio joj
je ogtro, pa pogutjevgi, poueno dodao:
— Ako je Boiija milost u davanju iivota i svega ostalog,
uputa je za iivot jog veda milost, treba je pripaziti, drlati se
njenih pravila!
—Ko jog danas tako govori, efendija? Ko ee znati ko je
57
dovjeka stvorio? Nije on kriv §to je morao dodi na svijet, a kad
je ved morao, onda ima pravo da radi onako kako ieli i da
uiiva kako mu se dopada.
— Vjere mi, djevojko, ti si prava gejtanska kdi! — rede otac
surovo.
Ona se zacerekala i veselo nasmijala kao da joj ni§ta nije
ni reeeno. Kazala mu da se nada da de on, ako ona ved grijegi,
einiti za nju hajr-dovu kod Boga da joj bude oprogteno, jer ona
ne moie drukeije: ko bi gurao ispred sebe ljepote iivota i
zadovoljavanja ielja u ime nekih ogranieenja koja propisuje
vjera a za njih nema nikakvih oeiglednih dokaza!
Otac je zagutio.
Poslije neuspjeha sa ueiteljicom Ibrahim-efendija je iivio
povueeno. Da bi vrijeme g to ga je provodio u kudi udinio
korisnijim, prebirao je po svojim knjigama i zaustavio se na
djelima Hamida el Gazalija. Njegova znanja iz filozofije bila
su oskudna, te je djelo "Slom filozofije" odmah odbacio. Mno-
go je vi:s'e volio da se upoznaje sa Gazalijevim izud'avanjima i
iskustvima tesavufskih tumade* otkrovenja. Sama Gaza-
lijeva otkrovenja za njega su bila od posebnog interesa. Usred
njegove bolne eeinje za ueiteljicom veliki ueenjak je govorio
o diennetskim druiicama, njihovoj ljepoti i brojnosti kojima
de Bog nagraditi strpljivost svojih sljedbenika na ovome svije-
tu. Kao da mu je sama sudbina namaknula ovo §tivo da utjegi
njegovov rastuieno srce!
Zivedi tako izmedu diamije i svojih knjiga postajao je sve
poboiniji. Sve je dosljednije izvrgavao svoje duinosti koje su,
u sjenci njegove sjete, poprimale oblik prave, velike iskrenosti.
Dobro je pazio na svaku dnevnu molitvu, brinuo se da se na
vrijeme oglasi ezan, desto se säm zadriavao u diamiji da bi
obavio koju dopunsku molitvu, da bi zahvalio na sretnom
smirivanju zlobnih priea oko njegovih veza sa ueiteljicom.
Za vrijeme dok bi vazio u diamiji, glas mu je bio negto
obavijen zbiljom poboinosti. Pailiivo i obazrivo je einio
svoje primjedbe na nepriliene pojave i ruine obid'aje u govoru
koje pokazuju raskalaknost i neuljudnost. Usred tih mirnih,
iskrenih i toplom poboinogdu nadahnutih kazivanja sjetio bi
se uditeljice i dogadaja oko nje... Zadrhtao bi, zastao, osjetio
kako mu po eelu nabreknjuju krvne iile i iskaeu gragke znoja.
U sebi je govorio: "Boie, pomozi mi, odvrati od njih zle misli,
58
ti si mi svjedok da sam eist od onoga gto moie biti neki mi-
sle!..."
Znao je da se pred njima ne moie braniti. Pokngaj odbrane
samo bi im povedao sumnju, dinio bi ga eak smijegnim. Pa bi
onda, pribravgi se, govorio da je Bog svjedok svaeijih djela,
skrivenih misli i postupaka, ieleci im na zaobilazan naein
staviti do znanja da je eist od svih mogudih ogovaranja i po-
tvora.
— Pojedinci misle da znaju sve. Ne, varaju se, samo Allah
jedini sve zna i za nas je to najveda sreda g to sebi u nevoljama
uzimamo za svjedoka uzviknog Boga (neka je slavljen i hva-
lien!).
Kako je vrijeme odmicalo Ibrahim-efendija je sve vik
osjedao kako ga ljudi toplije susredu, u srcima im nestaje podo-
zrenja. Rijeei su im vrude, lica iskrenije nasmijana, raspitivanja
prijateljskija. Hvala Bogu kad su ga razumjeli! A i on je opet
postajao sve sigurniji u svojim poslovima, otvorenijeg lica im
gledao u oei, uzajamno povjerenje je naoeigled jaealo sa obje
strane. Ipak, bio je to i njegov i materin privid.
Nicale su politieke partije kao gljive poslije kik. A politi-
eke borbe izmedu partija i pojedinaca uzimale su sve vedeg
maha i odvlaeile painju diematlija i vige nego se moglo do-
zvoliti. Pa ih je on u diamiji umirivao, oprezno gasio njihove
politieke strasti i upozoravao ih da se najprije moraju posvetiti
svojim vjerskim obavezama, svojim domovima, odgoju djece.
U raspaljenim politiekim griinjama u carsiji su se dogadale
tute. U jednom sukobu su dva eovjeka bila e-ak ubijena. Ibra-
him-efendija je koristio te dogadaje da im zornije kale kako
im je najpreee da vode svoje poslove i svoje brige brinu. CK inilo
mu se da im je ponovo postao istinski duhovni predvodnik.
Uto je pod'eo eegde da dolazi i Zejnil. Kako su Zejnilove veze
sa Safijom jaeale, cinilo mu se da jaeaju i njihove veze i sa
Brezieanima.
Otac se sada potajno nada. o boljoj sutragnjici. Te nade je u
njemu budilo vjerovanje da de ljudi od utjecaja u eargiji pogle-
dati malo na njega. Eto, naprimjer, pokraj mnogih imama pa
i po iskustvu i godinama starijih od njega, hafiz Jusuf njemu
povjerava da ga s vremena na vrijeme zamijeni kao habit na
diumi petkom. uju i prieaju da ima dobrih uspjeha u poslu,
da su njegove Brezice najbolji diemat u srezu.
59
 Nekoliko dana pred diamijsku proslavu Poslanikova
rodendana susretne se sa Ferid-begom. Mislio je da de se kao
i dosad mimoidi. Ali dim ga je ugledao, Ferid-beg, pun srda-
dnosti, nasmijan i veseo, pode mu preko ulice u susret. Pruii
mu prijateljski ruku, pun prisnosti i topline kao da su bili stari
prijatelji.
—Mag allah, Ibrahim-efendija, mag allah! Otkad te, brate,
nisam vidio, de si, gta si, gta radig? — tapge ga po ramenu,
zagleda mu se u lice, trese mu evrsto stisnutu gaku. Ocu neo-
bidno, zatim ga obuzima dragost, porasta säm u svojim odima,
smjegka se skudeno i — ponizno. Znao je da je mali dovjek i
mislio da takav u odima eovjeka kakav je narodni poslanik
Ferid-aga, kandidat radikala, treba i ostati. Pogtovanje i prija-
teljstvo koje mu iskazuje treba i duvati i udvrgdivati.
— Cujem, Ibrahim-efendija, da si uredio Brezice kö tambu-
ru! — govorio je Ferid-beg veselo. — Ima da budu za primjer
ostalima. E, neka si, brate, halal ti vjera. Da je takvih hodia
vige, brate moj lijepi!
—Pomalo... — otac cijedi rijedi kroz zube.
— Bogami, ljudi pridaju o tebi i fäle ti vrijednost na sva usta,
nide kraja! Davno je redeno: Bez turkovasta hodie nema ni
turkovasta diemata! Pa nek ti je eestito i hairli, Ibrahim-
efendija! A valjat ce ti to, nije gala!
Onda je uzeo oca pod ruku i odveo ga u Klub na kafu.
Ferid-beg se raspitivao o od'evim poslovima, ljudima, o
odevu iivotu, materijalnim prilikama, koju medresu je za-
vrgio, bude li svijeta u
Otac pun odugevljenja prida materi o svom susretu s Fe-
rid-begom a mati, nepopravljiva sumnjalica, samo ravno-
dugno slijeie ramenima. Otac zatim spomenu da bi, molebiti,
preko Ferid-bega mogao dodi do matidarskog mjesta.
— Ne uzdaj se plaho, efendija. Imao je tebi ko udesiti mati-
darsko mjesto da si znao. Zar ti Sabrija nije nudio mjesto mati-
dara prije nekoliko mjeseci? Od gotovine hodeg da bude vere-
sija...
— Ferid-beg ne traii od mene nikakve usluge. Gleda me
kao vrijednog imama. Kroz to, rekoh, ne bi li gtogod udinio.
—Svak u svojim poslovima gleda da vidi kakvu korist.
60
— Sta ja mogu za njega udiniti? Beli je meni muhtad! On ce
sigurno opet biti narodni poslanik i nee mu biti svejedno
kakav de mu biti koji hodia.
Mati je gledala preda se. Uvida da je bolje da guti. Misli,
kad nije umio nigta dobro da skroji sa Sabrijom, nee li makar
sa Ferid-begom.
Otac ostade zadovoljan ovim razgovorom. Bio je zbunjen
materinim odnosom prema njegovim naporima da negto po-
stigne, prema uspjesima koje je postigao, koje mu svi priznaju.
Materine rijedi u njemu su odzvanjale kao neshvatljiva zavist,
a on je odekivao da de se vederas zajedno proveseliti, da de mu
mati kazati koju toplu rijed' pohvale, ohrabrenja, ako ne koju
rijed vige od Ferid-bega, a ono barem kao on.
Podmuklo bagatelige sve njegovo, sveti mu se na miran,
ali ne manje uvredljiv naein. se kao da nigta ne vidi.
Slijepa! Ako bi se poveo razgovor o nekoj diamijskoj sve-
danosti (a poveo bi ga on), ona guti! Rekne koju bag mora,
izokola. Razmigljajudi zavladio se kao pul u svoju ljugturu
sam i tuian. Uzimao je u ruke tespih i predavao se molitvi.
Tako su mu se opet vradali mir i smisao za treznije rasudi-
vanje.
Ponekad bi posumnjao u sebe i pitao se: Da li se uopde
radi o njegovim lidnim uspjesima?'Gdje su granice njegovih
zasluga a gdje okolnosti koje su mu igle naruku, a o njihvim
uzrocima se nigta ne zna? Dobre poslove koji se rade u ime
Boga — Bog podupire u tome, nema sumnje — mislio je. — Pa,
dobro! Ali, zaista u kojoj je mjeri njegova zasluga u tome? Ima
li uopde zasluga? "Istina je, Ibrahime", neki glas iznutra mu
je govorio, — "da je, kad si dogao u Brezice, najvige bilo po pola
safa na vedernjim i jutarnjim molitvama a po danu ponekad
nijedan dovjek." A sada na jaciji bude i po dva safa, uodi petka
i po tri. Ako je teravija ili kakva svedanost, ne mogu ni da
stanu u diamiju. A mahfil i musandara se napune ienskinjem
pa diamija bude kao gip. Doista su ljudi zastupnici Boiiji na
zemlji, imaju slobodu da eine: dobro ili zlo. Stanje na zemlji od
njih zavisi. Prema tome, puna diamija — tvoje je djelo, Ibra-
hime!"
Tog dana, na dvanaestog rabia, padalo je divno junsko
ved'e. Nebo je bilo eisto kao planinski izvor a na njemu svjetlu-
61
caju zvijezde kao krijesnice koje se veselo pale i gase u diamij-
skom haremu. Stara velika lipa girila je miris sitnih cvjetova
g to se bjelasaju na velikoj krognji kao da su po nj oj pale njeine
pahulje zvjezdanog praha. Ljudi i iene lurno koraeaju preko
harema da sibirnu na akgamski vakat.
Mujezin Saban, sv&anim glasom i vieno, izgovara ozgor
sa mahfila ikamet. Sav je u bjelini, visok kao jablan, kogeunjavi
gorgtak, pokrivene glave bijelom maramom kao beduin. Ocu
se svidala njegova bijela, prazniena odjeda koja je, kako Saban
rede, bila i njegov tazim prema Boiijem Poslaniku. Cuo je, veli,
od nekog ueenog hodie da su se za namaz u bijelo oblaeili i
Poslanikovi drugovi, pa onda mora da je to najbolji naein da
jedan mujezin isto tako eini. Otac ga je srdaeno pohvalio i
zaielio mu da jog dugo godina mujezini i svojim lijepim gla-
som doprinosi ljepotama sveeanosti kao gto je ova veeeras.
Säm Ibrahim-efendija je uloiio mnogo truda da na naj-
liepgi naein pripremi mevlud. Nije se iah° nikome, materi ni
rijeei o svojim naporima nije progovorio jer je sebi bio utuvio
da ona ne samo da ga ne hrabri u poslovima ved kao da ieli
da mu poslovi propadnu, podmuklo mu se sveti zbog u&-
teljice. Po vascijeli dan je provodio za tekstovima kasida,
ilahija, uvjeibavajudi horove svojih ueenika i ueenica ieljan da
iskoristi i zadnju mogudnost njihovih glasova. Briiljivo je
podijelio uloge eetvorici imama iz susjednih diemata kako bi
dojmovi bili g to bolji. Ueenje Kur 'ana povjerio je Diavid-
efendiji, iako je mnogo toga govorilo u prilog Muhidin-efen-
diji, ali na njega je bio ljut jog od kignih dana, da ramazane i
ne spominje. Nedoumice oko sopstvene vrijednosti i zasluga
za budenje diemata iz uemalosti bile su druga stvar koja je
traiila od njega da upotrijebi sve svoje umijede, da pokaie
svima koji ga ne vole g to moie i koliko zna! Tako pripremljen
kao, uostalom, i ostati ueesnici u programu proslave, nimalo
se nije uplagio dok je sv&anim glasom iz mihraba, okrenut
diematu, udio dovu poslije akgam-namaza i ugledao kako u
diamiju ulaze tako ugledni gosti kao g to je Ferid-beg i njegov
prijatelj — Sabrija. Mirno je molio Boga u ime svih da primi
njihov zajednieki ak:gam-namaz, da ih sve usmjeri dobrim i
ispravnim djelima, da im bude milostiv, okrene njihov porod
62
pravim putem i da svima podari svako dobro i sredu ovoga i
onoga svijeta.
Pa ipak, pokraj svih njegovih napora i eiste istine da je
program protekao u najboljem redu, o eemu je svjedoeio go-
tovo grobni mir ove velike mase svijeta od kojih su mnogi
morali ostati u haremu uz giroka diamijska vrata — nije sve
ispalo kako treba. Moida je i säm tome skrivio. U vazu je
oprezno ogrebao politieare i bogatage kao g to su Vakufci.
Napao je politiku koja je bila usmjerena dobrim zaradama i
bogadenju, gluhodu bogatih za nevolje sirotinje. Sjedao se kako
je podigao prilieno nesmotreno glas kad je rekao:
— Valja raditi onako kako de zaradeno biti halal a vedina
misli da je dozvoljeno sve ono gto od zarade ostaje. Nije, brado.
Pogotovu od zarada koje nisu dasno steeene, pa se jog ne eiste
davanjem na Boiijem putu! Take zarade de vam donijeti samo
vatru diehennemsku! Znate li vi to, brado i sestre?!
Upravo kad je izrekao ovu misao, zastao je i pogledao
prijatelja Saabriju da provjeri ueinak svojih rijeei. A Sabrija je
vrtio glavom, zanjihao se licem prema naprijed i umirio se.
— A za koga eemo glasati, efendija? — nadglasa eitav skup
Diemal.
Otac se zaeudi ovoj bezobraznoj upadici, razmisli trenu-
tak, pa uzvrati:
— Vjere se ne tiee za koga dete glasati. Vjeri treba da ste svi
sloini i da odaberete onoga ko je najeasniji medu vama, koji
de znati da vodi narod u napredak. Nag easni mezheb Imami
Azem strogo je zahtijevao da se vjera ne zloupotrebljava u
odnosima sa politikom i driavom. Dobra i pravedna vlast
dobra je i kod Boga!
Kad je masa svijeta poeela da odsurljava kroz girom otvo-
rena dvokrilna vrata, Ferid-beg oeisti svoj cviker i mahnu ocu
da im pride. Sabrija je brisao znoj kojim je isparavalo u vrelini
diamije njegovo ugojeno tijelo pa mu je svaki dagak vazduha
g to je kovitlavo dolazio kroz vrata uzbiban pokretima ove
mase blaiio dugu. Pride im i Ahmet i poee se s njima po-
zdravljati bez srdaenosti i prijateljskog smijegka na licu. Takav
je uvijek bio, premda mu je iivot bio lagodan i davao mu
dovoljno povoda da uvijek bude nasmijan. U haremu, po
63
 kome su kandilji bacali oskudnu, blagu, svjetlost, girio se
opojan miris rascvjetale lipe. u srcima ljudi kupila se earolija
mira i spokoja.
Mugkinje je mahom gutjelo, zabavljeno motanjem cigara
a mir su remetila ienska vesela daskanja. Ovdje-ondje bi se
oglasio rezak ienski kikot.
Ahmet napade oca gto nije koju rijed rekao svijetu za koga
ce glasati. Vjerovao je da je to eak bila oeeva duinost, budud
he Ferid-beg bio prisutan. Spomenu kandidate seljadke stran-
ke Hodiaru i Maeeka i izrazi sumnju da de otac, haman, za
njih glasati. Sabrija je klimao glavom i gutio ali se Ferid-beg,
pokazujudi niz svojih zdravih zuba, smjegkao, odgovarao
ljubezno na pozdrave, uzvracao pozdrave mahanjem ruke, pa
se obratio ocu:
— Pa, efendija, aeik olsun ti, brate! Bag odavno nisam pri-
sustvovao ljepgem mevludu! Kako si uspio onako onu djecu
uhavizati, brate!?
— Njemu je to i bilo glavno — Ahmet de sarkastidno. — Briga
njega ko ce upravljati. Ja uvijek govorim, ne moie hodia biti
po strani od nagih politieldh poslova, ali diabe govoriti... Zar
nismo neki dan kod mene na mevludu govorili kako bi trebalo
da i ti svijetu koju kaieg a ti — nigta!
— Vjera brani, nije to da ja ne bih, meni je drag Ferid-beg
kö i tebi, drag mi i Sabrija... A narod je ovdje, stanite na sofu
ispred diamije pa — govorite. To je posao politieara...
— Dobro, efendija, tako je... Nemoj, Ahmete, na efendiju.
Popravit ce on to drugom prilikom... Bilo je i nezgodno pogto
smo bili prisutni. Zna efendija svoj posao, ne brini se ti... Ved
hajdemo zajedno i bratski!
Diamija je bila isprainjena. Mujezin aban je gasio jednu
po jednu svijetu, kredudi se po dzamiji kao kakva bijela sjenka.
Posljednji su izlazili Ferid-beg i njegova pratnja. Na vratima
Ferid-beg uze oca ispod ruke.
Komeganje svijeta se zaustavi. Okrenuge se licem prema
diamijskom doksatu na kome je stajao Ferid-beg, visok, ru-
menog lica s vidljivom crnom bradavicom na obrazu, nagla-
genih kosmatih obrva nad veselim svijetlim odma, i smjegkao
se. Iznad naeiekanih glava izvijao se duhanski dim kao da se
izmedu njih magla isparavala. Govor se utiga.
64
— Ja velim, brado — obrati se Ibrahim-efendija svijetu — da
nam nag dragi gost, Ferid-beg, koju progovori. Ako ushtjedne,
imat ce nam on, beli, gta i kazati.
— Tako jeee...! — grmnu crni
—Pa, brado, vama se nema gta redi. Vag efendija na prvom
mjestu, pa svi vi za njim, mogli biste nama iz eargije gtogta
prieati — uzvratio je Ferid-beg.
— Zar vas ovoliko dodi da saslugate ovaj lijepi mevludi-
gerif, vaz vageg uvaienog efendije, pa ono lijepo ueenje Kur 'a-
na i ilahija, pa da vam ja negto govorim o ovome svijetu? Eh!
Ne treba, brado, ne treba, sve vi znate! Nije potrebno. Ved
eestitam vam svima od srca ovaj praznik! Bog vas sviju blago-
slovio, vage porodice, vagu djecu i vage imetke! Daj, Bole, da
vam se u svemu vidi! A gto se title glasanja, u najkradem mogö
bi vam red ovo: Svi po redu za svog Ferdu! — rede i nasmijavgi
se glasno naturi fes na eelo do samih odju.
— Tako jeeee! — uskliknu pogtar Diemal. Pridruiige mu se
i drugi.
—Doli s njim! — grmnu nag komgija Salih. Pridruii mu se
jog nekoliko glasova.
—I ne dajte, brado — Ferid-beg podiie glas. — Ne dajte,
brado, uljezu na vagu dragu JEREZU!
— Zivio Ferid-beg! — uzviknu Diemal. — Zivila JEREZA 1 —
odgovori mu hor glasova, a Ferid-beg zamaha rukama i stavi
ih zatim obje na prsa.
— Zivio, brado, Ferid-beg! — neko, opet prisloni.
— Zivi0000!
Pozivali Ferid-bega da eegde obide Brezice. Drugi su go-
vorili prezrivo: "Ih, dod de on kad mu bude trebalo, ne boj se!
I do sada je bio poslanik pa kad si ga vidio da je dogö?!"
Huso Hajdur je zagrilliivo pljuckao po haremu i ljutito frktao
na nos. U pogledu mu je neukrotiva mrinja i divlje svjetlucanje
u odima. Kad je naigao na nageg komgiju Saliha, rede:
—Jesi vidio hodiu kako se grli s njima, hej!?
—Jesam — uzvrati Salih. — Mislig da je on bolji od njih?
—Pozvao me na vederu, e nedu mu, vala, ni otid, vjera je
tvrda!
—Otigao ti ne otigao, hodia se nee zbog toga promijeniti.
Ved hajde ti na zijafet, gledaj svoga posla!
65
 —Vodi nas iz ovog diehennema, Ibrahime, dok nismo
pogubili sve g to smo nodas kod Boga zaradili! — predloi i Mu-
hidin-efendija.
—Vjere mi, istinu kaieg Muhidin-efendija! — odvrati otac
zamigljeno. Samo da vidim de su ostaci. Brzo du ja pa demo,
ingalah, u kudu.
Muhidin-efendija se prikuei onoj trojici imama.
—Nide ovo nisam vidio! — mrmljao je. — Nagli diamiju da
politiee! A, Allaha mi, ni vakog hodie nikad nisam vidio.
Svijet treba da hodiu zove na sobet a ne hodia svijet. A ovaj
je Ibrahim, bogami, neki socijalist! Säm Bog zna gta on hoc'e!
Pogto je svakom bilo posluieno gerbe, a pugaeima jog i
duhan, otac upita imame jesu li se dobro smjestili, a zatim da
li bi im bolje odgovaralo da veeeraju odvojeno ili sa ostalima
pogto nije doglo nekoliko ljudi. Muhidin-efendija rede:
—Mi demo ovdje, Ibrahime, lahko je kad ima girine. Ved
reci I eni da nam ne budu ostaci iza prve sofre. Nek nam
odvadi od svaeeg nas dio!
Odeve zvanice su se poslije veeere brzo razigle kudama.
Pravdali su se kako je nod prekratka, teiacima se valja naspa-
vati i odmoriti. Ceka kosidba, sugenje sijena, kupljevina i
sadijevanje. Teiak posao, traii snage i znoja. Otac je svima
uljudno zahvalio na posjeti i zaielio im svako dobro u poslo-
vima. Ljudi su zahvaljivali na lijepom prijemu, lijepim jelima
i doeeku, pa su molili oca da i on njih zgodice posjeti. Otac
obeda.
Poslije se imami raskomotige. Otac uznese poveliki ibrik
kafe, otvori paket finog hercegovaekog duhana i postavi ga
pred prijatelje da zamotaju. Sa nekih opdh tema o
izborima, skupodi i besparici dodoge i na nas livot u Brezi-
cama. Govorilo se o diematu, diematlijama, snazi vjere, na-
gim imovnim prilikama. Pitali su oca koliko dobije lita, drva,
daje li svijet gtogod mimo redovnog davanja? Kolik° ima
vakufske zemlje, gta driimo od hajvana, gta sijemo, koliko?
Na kraju Muhidin-efendija primijeti uvjereno i poueno:
- U ta ste Pa vidite po jemecima i po pozivanjima
diematlija na zijafet da mu je dobro. I dm ima da poeasti sa
ovolikom kahvom i vakim mirisavim duhanom u izobilju — ne
treba ni pitati kako mu je!
66
Nasmijage se.
Pogto pogutjege neko vrijeme, odbijajudi dimove i sreudi
kafu, oglasi se temperamentni Diavid-efendija:
—Ih, brate Ibrahime, odriao si dobar vaz! Govorio si sve
gto je liudima najpotrebnije u danagnjem vaktu. Mi se naudili
samo o ahiretu... a 'vamo zapugdamo ljude u zaostalosti, u
diahiluku svake vrste...
— Jest... — Muhidin-efendija de mrko drei se gakom za
progrugalu bradu. — Dobro je govorio, sve o dunjaluku. Vidi
se da mu je drag dunjaluk, htio bi, haman, da na njemu ne-
kako bude diennet?!
— Bag 'nako i treba, Muhidin-efendija — prihvati strasno
Diavid-efendija. — Covjek iivi u sadagnjosti, nju treba rje-
gavati... Higijena, radinost, rat protiv siromagtva, dugevnost,
bratska ljubav. Ako uspijemo da ovdje iskorijenimo ono gto ne
valja — valjat de i ahiret, ingalah!
— De, de... — doeeka ga Muhidin-efendija svojim ugodnim
glasom u kojern kao da je jedna tanugna iica spretnog tambu-
raga ritmieno tercijala. — Ti falig Ibrahima a on fali tebe bag k6
po onoj narodnoj: ja du tebe — vojvodo a ti mene — serdare!
Zbilja, Ibrahime, ko ti kaza —ja ne znam ako nije gejtan!? — da
'nako falig Diavida? Cudo ti on nije bacio pijesak u oei! Znag
li ti da je to protiv islamskog ueenja?
—Ima jog hadisa osim onoga sa pijeskom, Muhidin-efen-
dija — uzvrati otac. — A ima i ruhsata da se eovjek pohvali za
dobar posao. Ljudi vole da im se priznaju znanje, sposobnost,
lijepi poslovi. A moj nijet je bio dobronamjeran i u ime Allaha
—Ma kakav nijet? Nijet! Nemoj, brate, odmah za nijet. Nisi
rekö ni "hop" a ved skaeeg! Dijete treba prvo da propuie pa
onda da prohoda... Ponajprije Diavid ima jog dosta da uei dok
postane pravi karija a ti ga prikazä kao da je, bogami, magio
Ibni Kesir iz Basre, Bog mu se smilovao!
—Za nage prilike Diavid je izvrstan ueae. A g to se title
hadisa o pijesku, ja ga razumijem...
—Kakav hadis, kakvo razumijevanje — nevoljko de Mu-
hidin-efendija. — Otkud ti da znag da tumaeig hadise? Kakav
si ti nauenik, muhadis? Ti si samo mlad i neiskusan hodia, ne
znag dobro ni gta je iman.
—Znam, kako da ne znam!
—üekaj, ne znag, brate!
67
 — Znam, ueio sam kod dobrih alima!
— Ne zna kad ti kaiem, ne oholi se. Ti si jedna velika
neznalica!
—Nisam neznalica!
— Neznalica si, Ibrahime, neznalica — gigtavim gaptom i
ogtro govorio je Muhidin-efendija. — Jer da nisi neznalica, ne
bi dozvolio da se pred diamijom vodi politika i kalja Boiiji
hram! I na tome treba pokazati iman. A danas je dogao vakat
da je teie iman euvati nego ii§ku vatre na dlanu nositi! Stari
nagi odavno govore o tome vaktu i taj je vakat, evo, do§ao!
Treba se protiv njega boriti, a ti — grlig se sa politiearima!
—To nije iman, ved mueenje! — odgovori otac, bespomodno
gledajudi onu dvojicu imama. — Na§ din i iman su najljepge
stvari, da ih pojedinci ne prikazuju kako ne valja povodedi se
za svojim fantazijama! Jedan slavni hadis kaie kako je bolji
lijep nijet od dobra posla! Sto se tiee politieara, imali su oni
prilike upoznati Ibrahim-efendiju i otprije, a i nodes sam im
spomenuo Ebu Hanifino gledigte, od mene je dovoljno. I moje
nije da se s njima bijem!
— Sve medeg na krivo mjesto, brate — Muhidin-efendija kao
da je sti§avao vatru rijeei, iestinu inada. — Pa, eto, da go-
vorimo onako kö prava ulema, bez uzrujavanja i podmetanja.
Sto ti zna o eetiri kur'anska znaeenja, o zahiru i batinu? De,
da dujemo!
— To su hazreti-Alijina eetiri tumaeenja. Ali nisam se dublje
u njih upugtao. Kad budem u tvojim godinama, znat du ih. A
kad si ti, Muhidin-efendija, toliko ueen, zagto si ostao samo
seoski imam-mualim? Trebalo bi da si makar muftija! Sto se
mene tiee, vjerujem da sam naueen dovoljno.
— Nisi, Ibrahime, priznaj! — Muhidin-efendija ce pomirlji-
vo. — Nije to sramota. A ni pravi mumm nikad nee tako redi:
"Naueen sam dovoljno!" I to je jedna vrsta oholosti. ovjek
koji ieli da se pribliii Allahu mora biti drukeiji. Znam ja da
je medu nama, hodiama, takvih najmanje, radimo sve za pare,
bilesi, klanjamo! Boie nas spasi! Tegko je, ali mi najvige zna-
mo, to nas primorava da mu se svakim danom sve vige pribli-
iavamo, a On ce — neka je uzvigen i slavljen! — nama jog vige!
mi ne znamo, doduge, kakav je ko kod Boga, ali mogao bih
jemin ueiniti da za ovo svojih pedeset godina nisam upoznao
68
vige od dvojice hodia da dobivaju ilhame, ja 1' da posjeduju
keramete evlija...! Priea se kako je neki Abdul-Rezak negdje u
Jemenu vazio petkom a dogao na diumu i hazreti-Hidr. Vazi
tako Abdul-Rezak, a jedan mladid kraj hazreti-Hidra kunja.
—Kako moieg spavati dok vazi Abdul-Rezak? — upitat ce
ga hazreti-Hidr. — Znag li ti da je Abdul-Rezak Allahov prija-
telj?
Mladid podigne sanjivu glavu, gleda u hazreti-Hidra,
gleda, pa ce mu redi:
—Kako zna da je Abdul-Rezak Boiiji prijatelj?
—Znam... — uzvrati hazreti-Hidr. — Imam spisak Boiijih
prijatelja!
— A imag li spisak onih kojima je Allah prijatelj?
—Nejmam... A znag li ti ko sam ja?
—Znam — ti si hazreti-Hidr.
Hazreti-Hidr se eudom e'udi otkud ga je mladid prepo-
znao. Ni velike evlije ga ne poznaju, preru§ava se u razna
sureta, a ovaj mladid, kö s nokta, pa: hazreti-Hidr! Vela havle!
Subhanalah!
—A kako se ti zoveg?
— Tako i tako — veli. A hazreti-Hidr odmah poslije diume
isklanja dva rekjata i zamoli Allaha da mu pokaie govori li
mladid istinu. Doste mu u ruji onaj mladid sa jo§ dvojicom u
zelenom (bezbeli — meleki!) koji rekoge hazreti-Hidru: "Ovo
je onaj kojega, doista, Allah voli!" Vidite li kako proste hazreti-
Hidr kod tolikog svog znanja? Valja najprije biti dobar Allahov
rob, smjeran i skroman, a sveg znanja nikad nee postidi.
Oholost je zadnja stvar!
— To je jedna lijepa priea, Muhidin-efendija, pouena bez
sumnje. Ali svak najbolje zna sebe i zna kakav je.
—Zna?
—Zna!
— E, nek zna, ali ti, vala, ne znag!
—Znam!
—Ne zna§!
Ibrahim-efendija se pomaee. Cinilo se da je htio da nasrne
na Muhidin-efendiju. Otac je bio inaee ljut. Te veeeri se u
njemu nakupilo kojekakvih neugodnosti. Najgore su mu pa-
dali na srce prigovori zbog grljenja sa Ferid-begom, g to je
69
radikalska opozicija ocijenila kao odevo ulagivanje vladajudoj
politiekoj partiji. Sredom, Diavid-efendija se primaknu nasred
sobe da umiri govornike.
— Ja, zbilja, ne vidim zagto lijepa i pailjiva pohvala ne bi
bila korisna? Nije niko tolika budala da se odmah uzoholi ako
ga neko u dobroj namjeri pohvali!
Diavid-efendija se vrati na zapoeetu temu, moida, da
razgovoru dade mirniji tok. — Pohvala pametnom eovjeku daje
krila, volju za rad, istrajavanje, jer nama, hodiama, nije, boga-
mi, lahko...
Pravom kariji i mumunu dostatno je Allahovo zado-
voljstvo! — dometnu mirno Muhidin-efendija.
— To de karija osjetiti na Sudnjem danu, Muhidin-efendija,
ali kako de dotle, kako de svladati iivotne prepreke,
Boga slaviti, zaradivati ahiret? Bez dunjaluka nema ni — ahire-
ta! Jedan uzvikni hadis kale: "Ko se ne bori podjednako za
ahiret kao i za ovaj svijet nije od nagih!" Osim toga, imam je
eovjek, prate ga sve iivotne tegobe kö i ostali svijet, desto i
gare! Njemu trebaju potpora, ohrabrenje, valja biti i kod ljudi
u zadovoljstvu...
— Tegko onome ko traii zadovoljstvo u drugog, a ne u
Allaha! — umetnu poudno Muhidin-efendija, ne bez iaoke
onog koji dobro zna.
Otac zausti da negto kaie ali ga zaustavi Diavid-efendija
odgovarajudm izrazom na licu. Otac je osjedao kako se u
njemu negto uskovitlalo od Muhidin-efendijinih rijed, modno
se gnijezdi, osvaja ga i pokrede, rasklupeava u njemu neke
zebnje, oslugkuje nejasna pitanja. Poeinje bivati nesiguran u
svojim ustaljenim migljenjima o temeljnim pitanjima ostvari-
vanja vainih vjerskih naeela. Pa ipak, on se, evrstinom i veli-
kom snagom svog zdravog tijela, oslobodi natisnutih utvara
i podsvjesnih sjedanja na strahote Sudnjeg dana kako su ih
opisivali Ibni Hambelovi ueenici! Volja da stvari budu, i osta-
nu, onakve kako ih on vidi nadvlada strah od mogudeg po-
gregnog odnosa prema pitanjima vjerozakona kako su ga
tumaeili veliki sufijski ueenjaci medu koje je ubrajao na prvom
mjestu Gazalija — i uevrsti opet njegove ideje o vjeri i vje-
rovanju.
— Maie biti da de tvoj diennet, Ibrahime veselo ubaci
Diavid-efendija — stajati, ingalah, koji kat niie Muhidin-efen-
70
dijina ali deg ti bolje mori da mirigeg diennetske bag de i duli-
stane. Muhidin-efendiji de Allah dati vige poloiaje da mogne
dalje vidjeti sa svoje prostrane divanhane kako nikad ovamo,
na ovom svijetu, nije vidio. Uzdam se u Allaha da izmedu vas
dvojice nee biti vedih razlika u nagradi, jer obojica dobro
mislite i dobro radite. Uta velite, ljudi, na ovo?
—Tako je... osim ako veliki Allah ne odredi gtogod druk-
eije! — rede Mahmud-efendija, pa glasno frknu na svoj jaki
kukasti nos, naredi da mu se nalije jog fildi an kafe i rede:
—Ostavi se, Diavide, budalagtina! Nije se s time galiti a i
dunjaluk nije igradka za djecu!
—Ja opet kaiem — dodade gutljivi i melankolieni Mahmud-
efendija — sve je u Boiijoj volji! Evo, ima i deset godina kako
se penjem uz nekakvu skelu pa proueim ezan, govorim svijetu
da bi valjalo praviti diamiju jer mekteb ne male biti i diamija
a i tijesno, brate, ali ne ide. Bog ne da grijegnom svijetu, pa eto!
— Ti, bogami, Mahmute, kö kakva grbava bogomoljka —
doeeka ga Muhidin-efendija — dm joj lijenost ne dä da negto
pogteno uradi, ona na Boga, neuzubillah! Poskoei de ti, brate,
digni malo debelu strainjicu! Za toliko svojih godina nisi
razludio gto je ljudsko, a sta Boiije! Najvede neznalice tako
govore, eafiri, da je Bog htio, ja bih vjerovao, ja bih bio dobar
vjernik, ja bih... Budalagtina!
Mahmud-efendija je slijegao samo ramenima, rijee nije
znao da progovori u svoju odbranu. Bezizraznim oeima po-
gleda moledivo jednog po jednog i oklempitih ugiju obori
glavu preda se.
Vidjelo se da je otac jog uvijek utueen, umoran, gutljiv.
Njegova vesela jutarnja raspoloienja uz mangalu i kafu, ra-
zgovori oko kudnih poslova, planovi, sve je to nekud igdezlo.
Mati je nasludivala razloge njegovih klonuda, oeekivala da joj
on säm poene o njima, da se malo nasladuje njegovom pada-
nju. I säm sam opazio na materi da joj je bilodrago da ga gleda
onako snuidena, ispunjena nevjericom, njega koji je za vrije-
me odlazaka ueiteljici bio prema njoj snishodljiv, nadmen i
pun sebe a ona oko njega obigravala kao da mu je sluiavka.
Sada je vjerovala da je izvojevala pobjedu. Zadovoljna
eitavim ishodom njihovih odnosa od onog dana kad joj je bio
okrenuo leda, odludi se da ga upita: gto se to s njim degava, da
nije (kobajagi!) bolestan? A otac mirno gleda niz ozelenjele
71
njive, pu§i, i ne mari mnogo §to ga ona pita. Misli su mu
obilazile minule mjesece pa i godine: Za§to je uradio ono, a ne
ovo, zato je govorio onako, a ne ovako? Za§to mu je bio
neprekidno potreban bedem nekakve odbrane? U ime Boga?
Ne, odbranu je smi§ljao za sebe, htio da pokaie sebe i svoju
velidinu, prvo njoj, svojoj zeni, koja misli da Muhidin-efendija
ima ljep§i glas od njega, bolje od njega udi Kur'an, ne podu-
pire njegove ielje ne bi li preko Ferid-bega dobio matidarsko
mjesto, gleda sa zavi§du na njega i njegova nastojanja da
uspije, zaobilazi njegovu vrijednost, vodi s njim mali rat zato
§to je bila protiv toga da se spremi vedera za njegove zvanice
koje je uobidajio pozivati na dan godignjeg mevluda u
jest, prvo njoj da pokaie da on nije priudeni seoski
ved §kolovan i izuden imam, a zatim i ostalima... Zna ih on! Ali
usred tog kovitlaca bure koja se dizala u njemu kao gto opaka
zmija dize ,lavu da pecne irtvu neko kao da mu §apnu: "A
pra§tanje? Sta kale vjera o pra§tanju? Da li je herojstvo vratiti
zlo zlim ili oprostiti?" On uzdahnu i zahvalno pomisli: "Hvala
Bogu koji me poudio onome §to ne valja!" Natjera sebe da
zbrige tu kulu od nakupljenih uvreda §to se izdizala pred njim
kao mina nepremostiva tvrdava, osjeti lahkodu u srcu i osmje-
hnu se.
— Nisam, vala, len() bolestan, vec onako. Malo sam pre-
moren pripremama mevluda, a insan kö insan, nije mu uvijek
do govora i veselja... Nije lahko ni raditi. Kad radi dobro i
kako valja — zavide ti! Kad radi kako ne treba, pogotovu — ne
valja! Prije dva-tri dana, ono kad sam bio kod Mujke da kupim
od Almaza mesa, pa mi tako sjedimo uz kahvu i pridamo.
Prida Mujko kako Ahmet i nas kom§ija Salih ne mogu da
podijele tukove. Kale kako je rekö Salih: Podijelili smo se u
politici pa demo i u vjeri jer se Ahmet kad je bio popis upisö
kö Srbin. Pa, po§to smo se u svemu podijelili, podijelit demo,
zar, i tukove, hehehe!..." Mi se ba§ tako smijemo kad na vrata
bahnu Huso Hujdur, kö privid, Boie mi opro§ti. Ni selam ni
merhaba, ved odmah meni za odi:
—Tako ti, hodi a... ha! Dovodi§ politidare u diamiju da
nam pogane mevlud!? Lijepo, bogami, ko bi se tome od tebe
nadö?
—Jok, brate — velim — nisam! Do§li sami...
72
—Sami? He!... Sami! Pa ko je sahibija u dzamiji, zar oni?...
Zna se ko je u diamiji domadin, nemoj ti meni!...
—Ne zalijedi se, bolan, Huso, nisam ja... razmisli... S' ta cu
ja jednom narodnom poslaniku, Ahmetu, upravitelju poste?
Sta?
— Trebö si redi pred cliamijom: Narode, ne slugajte ih, ovo
je diamija, u njoj se samo Bog velida i slavi, nikakvim drugim
poslovima ovdje nejma mjesta... A ti? Grli§ se s njima, ljubi§!
Sramota! Ti si kö i oni, jesi... ako nisi i gori!... Pu!...
—I da si vidjela kako mi Huso malte §akom ispred nosa!
Gleda me iskosa, iskezio zube kö torni pas. Ujest ce — nema
§ale!oei mu ziva leravica. Misli da je bolji Madekov Hodiara
nego iko drugi. Ako i ti tako ne mislis — ubio bi te, zaklö kö
kurbana! I Salih je tako. Jesi li dula §ta je rekö: Odijelit ce se od
vjere od Ahmeta... Kome bi to na um palo? Kad se vidimo,
nee mi ni selama primiti. Taki je ovaj svijet ovdje, zar vodom,
havom, §ta li!?... Nisam se boljem nadö od Huse Hujdura,
znao sam da je prznica, htio sam da ga za vederom pridobijem,
odobrovoljim, ne bi li mu one muhe istjerö iz glave, ali ne
dolle od huje ni na vederu. Gori mi je Muhidin-efendija! Pa
opet kad dobro razmislim, ima on u §todem pravo. Istina je da
nas vedina znamo kako §ta vjera propisuje a mi: Eh! moie ovo
i ovako! I, zbilja, jedno po jedno: moie i ovako, nesta vjere, sve
se izokrenu...
—Ja ne bih rekla, efendija, da je Muhidin-efendiji stalo
toliko do tvojih pogre§aka iz velike ljubavi prema vjeri. Prije
bih rekla da ti je zavidan §to te je Ferid-beg zagrlio pred ono-
likim svijetom. A i to §to je bio ljutit na tvoju pohvalu koju si
udinio Diavid-efendiji, jemin bih ucinila — nije bilo radi vjere,
ved iz zavisti. Da si njega pohvalio, drukdije bi on, ne boj se...
Taki ljudi iele da budu samo oni maslo po vrhu!
Otac je gutio i o nedem razmigjao. Kao da nije mater ni
duo. Njegove misli kao da su bile iznad toga o demu je mati
govorila, njegove, koje samo on zna, nosi ih u sebi i hrve se s
njima, slutedi da mu niko u borbi s njima ne mo2e pomodi
osim Boga!
— Drii se ti ljudi kao §to je Ferid-beg, a ostavi tog udenog
Muhidin-efendiju. Diaba mu njegovo znanje. Sta je on po-
stigao sa njim! To se gleda! A i Huso Hujdur ti je dobra pouka.
73
Glavu bi ti skinö A to su dogli politieari da govore pred diami-
jom koje on ne voli. Da su dogli njegovi, ne bi ti ni rijeei rekö,
ved, ako bi gtogod i govorio, kazö bi ti kako si najbolji hodaa
na svijetu, blago ti se njima kad te imaju!
Slugajudi materine rijeei osjecao je kako mu padaju na
dugu kao dobar mehlem na ranu u kojoj odjednom poee da
zamire bol. Bio je ugodno iznenaden. Pa on se varao u njoj! A
mati ih je, te svoje rijeei, odnekud znajudi za njegove sumnje
u njeno suprulansko prijateljstvo, namjerno izgovarala toplo,
sva na njegovoj strani. Ipak je osjedao da njezinim rijeeima
negto manjka, nisu cijela istina, ueini mu se da je euo u njima
zvuk povrgne ienske utjehe, olahkog i prijekog osudivanja
nee'eg Ato je nekod hvalila ili gto dovoljno ne poznaje, pa uz-
vrati nesigurno i bez volje:
— Mora da neki ljudi ne znaju dovoljno o vjeri! — Zatim ra-
zmisli nakon g to je zastao kao da ga je negto opeklo: Da on to
i samom sebi nesvjesno ne predbacuje? — Da znaju — nastavljao
je — ne bi dolazilo do nepotrebnih sukoba, sumnjieenja jer vjera
ne dozvoljava... — Misli kao da su mu bile na izdisaju kao
svijeta koja dogorijeva, nije mu dostajalo daha i snage da ih
izgovori, nije bio siguran govori li ih sebi ili drugima pa jog
dodade: — Svaki eovjek je dobar dok dobro radi. Ako dobro ne
misli, neee dobro ni raditi!
Bilo je dirljivo vidjeti kako je otac nastojao da ponovno
zadobije naklonost i povjerenje svojih Brdana. Dan kasnije
zaputio se sa mnom u eargiju ne znam kojim poslom. Sreto-
smo sipljivog Husu Hujdura. Ide posred pragnjavog puta,
zabacuje krivim nogama stavljajudi korake jedan pred drugi
a otac mu se srdaeno osmjehnu i nazva mu prvi selam. A Huso
ga pogleda ogtrirn sivim oeima u kojima zasvjetluca neobu-
zdana mrinja, trgnu se kao da se bojao da ga otac ne zarazi
najopakijom bolegdu kao gto je, moida, guba i ljutito ode na
drugu stranu puta, pragedi za sobom kao da je vukao na no-
gama umjesto opanaka brezove metle. Ne tiee ga se oeev
selam, oni se vige ne poznaju, niti on ieli da se poznaju...
Pogto donekle odmakosmo, otac, da bi malo olak:s'ao i ublaiio
nelagodnost gutnje, rede:
—Koliko je samo grjeg an gto mi nije prihvatio selam! Boga-
mi, kao da se pobojao da mu ne zaigdem düg jog od preklanj-
ske vazife! Ne zna da mu ga ne namjeravam nikad traiti. Ima
74
ih mnogo u kudi, najvige sitne djece, a on, evo — kakav je! Vidig,
sinak, `naki insan ne valja biti!
— Nisi mu ni trebö nazivati selam, oee!
— Boiije je, sinak, preee od nageg, ljudskog.
Ibrahim-efendija se vidljivo osamljivao i — razmigljao:
Zbog eega je zaslulio ova poniienja? Poneka slutnja pro-
gapude u njemu kao gugkanje kvasca: A ueiteljica? Sto ti je to
trebalo? A i pozivanje Brdana na zijafet? Da li si ih pozivao u
ime Stvoritelja ili da se istakneg, da im zavarag trag od sebe
intimnog g to je iivio duboko ispod imamskog kijafeta? Sebe,
iva i ponosna eovjeka, sa velikim ieljama i potajnim patnja-
ma g to ti se iivot nije blagonaklono smijegio kao drugima a ti
prolazio pored njega kao umoran, gladan i '2" edan putnik,
kome su na dohvat ruke sve ljepote i mive ovoga svijeta gto
se nude kao rodan voenjak a ti bi da ih, iako tude, i obereg i
ostavig?! Zavirujudi tako u se, u tamne ponore duge, ne bi li
nagao odgovor na svoja pitanja, ostajao je nijem u tiginama
oko sebe g to su ravnodugno uokolo zjapile kao nemani! A on
je bivao umoran, teret tih rasipanja bio je vedi nego g to je bila
njegova volja da ga nosi i hrve se s njim, pa bi ga, u nastupu
snainih, neukrotivih, vjerovanja u se — zbacio kao uzharu-
mljen konj nenaueen na samar ili tegku zapregu! Podigao bi
pogled nebu, hodao nagonski, bez misli i volje, oko starih
hrastova u hodlinskom gajidu preko kojih je strujao kasni
proljetni povjetarac, gledao u njih i osjedao kako mu se u
svijesti njigu njihove rijetke grane, polazio i opet zastajao,
dizao glavu nebu otkud je dolazila ravnodugna suneeva svje-
tlost i veseli, bezbriini pjev ptica.
Kao da je htio nekuda da bjeii, no nije se imalo kud. Ne-
modan i prituljen mislima, morao je sebi priznati da je potajno,
duboko u sebi skriveno, 'Zeh() da se vidi na raskognom tronu
svojih uspjeha g to de mu kreiti put u drugtvo uglednika, upi-
ranja prstiju u njega s izrazima divljenja i pohvala toliko
potrebnih mladalaekoj tagtini a da mu je Boiije zadovoljstvo
bilo nekako iza toga, u zasjenku, usputno, neka ga, treba mu
i ono! Taj novi ponor saznanja g to je izmigoljio iz njega kao
nedonogee, prisilan pobaeaj, oprlji ga, jog vige rasplamsa
njegovu nesigurnost i uveda je. Zbunjen i zaplagen zavapi:
— Boie, smiluj mi se, uputi me, ja sam velika neznalica!
75
 Ueini mu se da mu olakga. S olakganjem dode mu od-
nekud poticaj na ohrabrenje. Kao da zadu neeije rijeei: "Umiri
se, stani e'ovjeee evrsto na noge, podi s Boiijom pomoei. Istina
je samo jedna, djela govore! Uzmi od livota svoj dio, Bog je
milostiv!" Tako su böli od dodira sa svojim postupcima u
nijemoj podsvijesti g to su ih izazivali oni ljudi koje je volio
progli, ali je ostala njegova briga o mogudim grijesima, kri-
vicama i pogregnom usmjerenju u poslovima i njegova tuga
i samoda.
Kad je pogao na akgamski namaz, ugleda nekoliko ljudi
kako se skupljaju pred criamijsIdm vratima i, slugajudi aba-
nov poravni glas sa munare kojim je pozivao na salat, negto
razgledaju. Kad pride bliie vratima, ugleda veliki izborni
proglas radikala na kojem se koeoperila slika Milana Stoja-
dinovida a ispod nje naslikan odred uniformisane omladine
koji je bio neodoljivo nalik na odrede mladih Nijemaca koji su
se zvali Hitlerova omladina. Oca to naljuti, osjeti kako mu krv
u iilama gotovo prokljuea. Progura se izmedu ljudi da bolje
vidi pa nezadovoljno upita ko se to usudio na diamiju staviti
plakat? Kazage mu da ga je postavio pogtar Diemal. On pride,
zdera veliki papir, ljutito ga skuglja i baci.
— Vala bag, efendija, da nisi ti, ja bih! — neko rede.
— I ja bih...!
Sutradan je imao ogtro objagnjavanje sa Diemalom. Goto-
vo da nije doglo do vratova. Taj postupak mu je pribavio
Salihovu naklonost, ali je od Ahmeta dobio poruku da mu on
to nee zaboraviti. Upravitelj Sabrija mu je uputio prijekor i
kazao mu da se eovjek od njega moie svemu nadati. Otac se
nije dao urazumiti. U njemu kao da je progorjela neka nova
vatra pobune.
— Ni na diamiji ni u diamiji nema mjesta nikakvim slika-
ma, ahbabu! Ti to znag kö i ja. I kakve su ono slike, brate?
Hajde gto je predsjednik vlade, voda radikala, ali onaj odred
omladine, pa jog uniformisan, poput mladih fagista u Italiji i
Njemaekoj. Iste 'nake slike sam vidio u novinama, samo gto
su uniforme drukeije. Jedni se s njima diee i pljegdu Stojadino-
vidu gto je i on uzeo da se ugleda na svoje uzore, a opozicione
novine ih nazivlju bududim kolovodama progona. U Njema-
76
ekoj su poeeli da hapse Jevreje, gone ih u logore, ubijaju...! Da
i kod nas gtogod slieno ne popne?...
Sabrija ljutito pogleda u oca i rege:
—Bjeii, bogati, Ibrahime, ne benavi!
Vradajudi se kudi iz ear§ije bio je uzrujan, prituljivala ga
neka malodugnost. Bi mu mrsko gto je dopustio da zgoda s
plakatom pomuti njegove i Sabrijine odnose. Je li mogao izbje-
ci sukob? Nije! Da nije htio da do njega dode, trebalo je da
je ostavio onaj razmetljivi radikalski proglas da stoji na dia-
miji. A je li mogao? Da ga je ostavio, g to bi mu jog kazao Huso
Hujdur i ostali njegovi istomigljenici? Sjeti se rijeei Muhidin-
efendije: "Zivot nije nikakva ig-raeka!" Zna Muhidin-efendija
gta govori. Iskusio je sve ovo gto sada on kuga! A mislio je dok
je bio u Medresi da su diematlije ljudi krotki kao janjad, jedva
ga eekaju u svom vjerskom poletu i zanosu da im stane u
mihrab, popne se na durs i popne im prenositi svoja zamagna
znanja o vjeri. Sjeti se Alage Fesatovida. Nagim njivama niko
nije provodio konja ili goveee, pogotovo dok su bila pod
usjevima, a Alaga jest. Zgoda mu bila da preeicom brie dode
u Velidov mlin ili Mujkanov dudan. Natovari tako na paripa
po dvije-tri vrede Iita i vodi ga onim uskim puteljkom izmedu
usjeva i eto ga ispred nage kude. Parip na avliji ostavi i gomilu
fugkije a on ni selama ne naziva, prode kao preko svog. Parip
bude obieno pretovaren, otisne mu se noga s puteljka, hegne,
ali ga sredom opet doeeka tvrdina tla. Ipak, nagazi na pgenicu,
optrgnu izrastao struk kukuruza skupa s mladim odmetkom,
ide i na nage oei —Ivade. Otac mu reee da hodiinske njive nisu
javni put, pa ne bi trebalo da kroz njih tjera konja, nanosi se
gteta, a Alaga uzvrati:
— Hajde, bogati, efendija, gto si se pripö! Hodiinsko je
beridetli, ostat de i tebi... ono gto se title zemlje, ona je svakako
naga, pa...
—Nije vag a, nego diamijska!
— Svejedno, naga je i diamija.
—Tvoja, beli, nije, nikad u nju nisi ni zavirio.
—Uta ti je za tim, tebi manje posla.
—Govorio si da ti hodia nije prijeko ni potreban?
77
1111111,
—Jesam.
— Zato i ne pladag hodii vazihu! A od hodie traiite da
vam podueava djecu...
—Moju ne podueavag.
—Nisam ti ja kriv g to ti ih Bog nije dao.
— Nek nije, ja volim, manje je hrsuza na svijetu.
— Zato se i podueavaju da ne budu hrsuzi. Treba da bolje
razmislig gta govorig, valja imati obzira makar prema saruku
ako nemag prema meni...
—Nema niko obzira ni prema meni! — rede Alaga i pucnu
alata bieem, te krenuge konj i eovjek.
Poslije mu umre mati. Dode ocu da javi za smrt, a na
njemu nikakve promjene. Smije se kao da poziva oca na sune-
tluk ili na kakvo drugo slavlje. A otac se premigljao: bi li sada
traiio od njega da najprije plati düg pa de mu zatim mati biti
opremljena za ukop. Brzo uvidje da to ne bi valjalo.
— Ko de ti rahmetli majku ogasuliti, Alaga?
—Zna se, efendija, hodiinica, ko de drugi?
—A stara Hava?
— Bolesna je...
Mati dotad nije opremala mejite pa se otimala. Boji se a i
ne zna kako se mrtvac oprema. A otac navalio. Isticao je koristi
koje ne bi valjalo ispugtati. Iskupilo se nekoliko lena kako je
ved obidaj da se ublaii lalost, te se strina Mulija ponudi da
materi pomogne oko kupanja. Materi je dolazila muenina od
dodira mrtvog tijela, sva se jeiila. Iskusna Mulija je primje-
divala materin strah i nelagodnost te unjkavim glasom poprati
opaianja:
—Strah te je, jamda, efendinice?
—Jest, sestro, prvi put kupam mejita. I da jog na 'vakog
nabagem. Vidig li ovih oeiju i strave u njima, draga strina
Mulija?!
—Ne boj se, efendinice, kderi, mrtav insan nigta ne uradi,
ni zla ni dobra. A vidim i ja da su joj oei... da Bog mili saeuva!
Bezbeli je vidjela hazreti-Azraila u najruinijem suretu kad joj
je vadio dugu! — pa zastavgi progaputa u povjerenju: "Nikad
crnoj zemlji nije igla, samo Bog zna gta je eeka!"
Mati je poslije danima sanjala Fesatovidku, prieala s jezom
u glasu o njezinim oe'ima, kao da je bila u opsesiji. Jednog dana
78
je, drei Mersu u krilu, pala nauznak uz neobiean vrisak,
ukoeena kao daska, a na usta joj udarila bijela pjena. Mislili su
da je padavica, zgodet. Otac je obilazio ljekare, narodne vida-
re. Na hadii-Mujagin nagovor ode Muhidin-efendiji da joj
naeini zapis. Mati poene prezdravljati. Ali oei stare Fesato-
vidke ostage duboko u njoj kao zapretena i pritajena iigka koja
ju je pekla ali se, sredom, poslije nekoliko godina — ugasila.
Kad se vratio kudi namrgtena i zabrinuta lica, mati, ieleci
da ga odobrovolji, nasmije se i prijateljski mu predbaci:
— Brzo si se vratio, efendija. A ni somuna nam nisi donio.
To je sigurno zato gto se nisi sastajao sa prijateljem Sabrijom?
Otac se osmjehnu kao krivac ali ne htjede ni odredi, a ni
potvrditi da se sastajao sa upraviteljem.
Mati je bila na poslu oko rueka, te izade iz sobe a otac,
prebirudi tespih u rukama, neoeekivano upita:
— Sastaje§ li se sa Rizvanom, Sahine?
— Ne sastajem.
— Znaei da ljutnja jog traje?
Slegoh ramenima: ne znam!
U oeevom pitanju prepoznao sam odjek njegovih raz-
migljanja na putu iz earSije. Sto se title slueaja sa Rizvanom,
oca se säm Rizvan nije mnogo ticao, niti je vodio previge brigu
s kim se druiim. Bolio ga je gubitak prijateljstva s jednim tako
dobrim i njemu dragirn eovjekom kakav je bio Rizvanov otac
Velid. Za Velidovo udaljavanje bile su krive Rizvanova nesmo-
trenost i prirodena sklonost za nered i smutnju. Pretprogle
godine, dok smo jog igli u osnovnu gkolu, nakon g to je uei-
teljica Zehra zavrgila sa svojim dijelom nastave, bio je veliki
odmor. U dvorig tu graja, strka, guranje, povici. Otac, da bi
dovrgio sa ueiteljicom razgovor o pripremama kraja gkolske
godine, pratio ju je do kapije gkolskog dvorigta a Rizvan me
glasno pozva, potrea prema meni i, ne manje glasno, uzviknu:
— Eno ti madehe, Sahine!
Otac je dobro euo Rizvanove rijeei i znao je da se one
odnose na njegove bivge odnose s ueiteljicom. Vidio sam na
oeevu mraenom licu da ga je Rizvanov postupak raiestio kao
da ga je noiem udario u samo srce. Odmah na poeetku easa
Rizvan bi prozvan da uei iz Kur 'ana. Pogto je i inaee bio slab
u ueenju Kur 'ana, a sada, znajudi kako se tegko ogrijegio o oca,
79
jog vse je zapinjao. To je bio dobar povod da ga otac na mrtvo
ime ikba i osveti mu se. Toliko ga je tur bolio da na njemu nije
mogao sjediti.
Bio je to dobar povod da ocu kaiem kako se Rizvan sa
svojim drukvom, koje je potkupljivao odevim novcem, od
mene naplatio za primljene batine lomedi podebeo gtap na
mojim nogama a zatim su me vinjagom vezali za deblo graba
u iurimskom potoku kao toboinjeg Indijanca, ostavivk me
na sundevoj pripeci nekolika sata. Ali tada sam ved bolje ra-
zumijevao odeve brige, sve sam vige razabirao nag poloiaj i
ovisnost od diemata pa sam Rizvanovu osvetu pregutio.
Nisam siguran da li je u to vrijeme Ibrahim-efendiju osva-
jala malodugnost ali je zbunjen svakako bio. Pomikjao je da
ga säm uzvigeni Bog kainjava. Ali Kur'an veli da ljudima
dolazi zlo od ljudi a od Boga im dolazi samo dobro! Na dru-
gom mjestu se nalazi prijetnja grije§nicima za nedjela i kaie
se da ih Bog brzo obradunava. U eemu je njegova krivica? Sjeti
se uditeljice koja je bila povod za Rizvanov ispad. A on je kriv
gto je sebi dozvolio tu vezu koja je dovela gotovo u pitanje
njegov ugled.
"Veliki Boie, kako da mi odi ne zapnu za onaku ljepotu
koja je Tvoje uzvigeno djelo!", zavapio je.
Ibrahim-efendija je u vjerskom pogledu bio sastavljen od
dva jedinjenja, od dva suprotna spoja. Jedan je bio izraien u
velikoj ljubavi prema iivotu a drugi u podvrgavanju i po-
kornosti Bogu na radun ovozemaljskih uiitaka. Zivjeti izme-
du ta dva htijenja, ne zakidajudi jedan na raun drugoga, bila
je velika vjekina. Bilo je zapravo nemogude. On se s njima
hrvao s promjenljivom sredom. Ponekad bi potisnuo misao na
grijeh i uzdao se u Boiiji oprost a ponekad je znao propatiti
neko vrijeme, poplagen posljedicama koje ce neminovno dodi,
ako ne ovdje na zemlji, ono na drugom svijetu. Kad ga prode
ta jog uvijek nabijedena poboinost, säm sebi kaie:
"Sta dovjek ima od iivota ako prolazi kroz njega kao slije-
pac? Njegove ljepote ga u mimohodu zamamnim mirisom
samo opahnu. Oh, Boie! Ti si nam sve ovo dao u svojoj mi-
losti, iivot treba prouiivati!"
80
"A poboinost? A tvoje potajne ielje za Boiijim prijatelj-
stvom, Ibrahime?", zaduo bi neki nepoznat glas u sebi kako
mu dovikuje gapatom. "Zar si zaboravio udenje Imami-Gaza-
lije koje te toliko bilo odugevilo?" Nije zaboravio. Dapade,
iivio je izmedu raspinjanja na koje su ga poticale ljepote
ovoga svijeta i sludene svjetlosti dienneta. Izmedu njih na-
lazio se on, penjao se poput Sizifa sa svojim kamenom uz
darobni brijeg na dijem je vrhu htio da trijumfuje, kamen se
otiskivao a on je odlazio za njim i ponovo ga valjao uz brijeg,
nikad ne videdi vrha.
Kad je kao softa s vremena na vrijeme odlazio u tekiju,
slugao je ugledne sufije kako ushideno pridaju o diennetskim
ljepotama kao da su ih u jednom trenutku vidjeli. Odnos
ljepote dienneta prema ljepotama ovog svijeta stajao je kao
beskrajni niz brojeva prema —jedan! Zatim su navodili dokaze
o tome iz Kur 'ana i knjiga slavnih Poslanikovih predaja. Po-
slije su se svi skupili u krug i, njikki se u poboinoj ekstazi
dozivanja svoga Gospodara, glasno, kao tutnjava sudbine,
izricali:
— Lailahe illallah!..."
Kroz skladnu, ritmidnu i uznositu ariju Tevhida jedan
dervig je visokim, deinjivim sopränom, poput mevlevijskog
naja, izricao stihove slavljenja Boiijeg Poslanika gto se pridru-
iivao kao daleka jeka opdem slavljenju Stvoritelja i svega gto
je stvoreno.
Ta stanja u pribliiavanju Bogu otkrivala su mu svu dubi-
nu neprevazidene poezije, dobijala u njegovim mislima takav
oblik i uzvigenost kojima nije nalazio nideg ravnog. U odnosu
na ta saznanja, oholost i uobraienost su mu izgledale kao slabi
liliputanski otpori pravoj Istini. Tada se pitao zagto nije opro-
stio Rizvanu njegov ispad? Jer u prakanju leii istinska snaga
i velidina! Odmazda je ein sile i njen uzrok. Ljutit na sebe,
vidio se u snu kako nekud tumara, ide... ide... ali kuda — ne
zna! Kao da mu je neko upudivao pitanje: "Kuda?"
Jedne nodi neko kao da ga je pailjivo probudio. Dodoge
mu misli na nodni namaz, te ga on te nodi prvi put u 2ivotu
obavi. Nikad dotad nije osjetio vedu slast poboinosti. U tijelu
je osjedao strujanje takva nadahnuda kao da je sav Svemir
81
postao njegov. Ueini mu se da de poeeti njime ravnati kao
veliki dirigent ogromnim filharmonijskim orkestrom. Tada
mu se svom zornogdu prikazala priea o hazreti-Ebu Bekrovu
diennetu. Melek je, pitajudi huriju na izvoru: gdje je kraj tome
dtennetu, vidio sjaj samo jednog njezina prsta koji bi svojom
svjetlogdu mogao da zasjeni i sunce i mjesec na zemlji! Zar to
nije ona ljepota gto se stavlja u odnos prema tenskim ljepota-
ma na zemlji kao beskrajan niz brojeva prema — jedan? Dugo
je o tome razmigljao i skrugeno sebi ponavljao:
"Bog je najvedi!..."
Tredeg dana se razbolio od tegkog oblika zarazne tutice i
nagao se u bolesniekoj postelji. Borio se sa vatrugtinom koju
mu je mati blatila oblogama od lanenog platna natopljena u
jabukovo side.
U velikoj ognjici potanjala je oeeva svijest. Disao je ubrza-
no, lice mu se greilo a svijest odlazila kao da je preuzimao
okrepljujudi san. Ali, naoko miran san se preobradao u bolnu
patnju. Po licu su mu iskakale jedre krame znoja, nemirno se
prevrtao i okretao, a zatim, kao u snu, gotovo razgovjetno
govorio:
"Zehra, Zehral... Otkud ti tolika ljepota, gejtanice? Kad
smo se prvi put sreli, einilo mi se da u svom vijeku nisam vidio
ljepge tensko eeljade... Da, bila je istinal... A i ti si se tako
prieinjala mojoj dugi i mom srcu kö da su s tobom bile sve
gejtanice ovog svijeta! Kako mora da je sladak tivot uza te, ti
earobnice! Bote, oprosti mi i sae'uvaj me od prokletog gejta-
nal..."
"§ta?... Nego kako? Botije i vige nieije! Sta se smijeg?
Allaha mi — druge istine nemal... Sve je to u Bolijem znanju!
Sve!... Imam? Pa i ja sam samo Botiji rob kö i svi ostali, insan
sam, nisam melek! Sviju nas je Bog stvorio! I svi demo se
njemu vratiti! Ne govori tako, ne govori! Ne, ne... ne! Cemu
se smijeg? Vidig li kako je to u nepravo vrijeme! Bag tensko
najvige pozajmljuje od sotone, druge mu mjere nema! Da mi
ovoliko nisi prirasla srcu, okrenuo bih odmah leda od tebe i
otigao... Da, odmah! Grijeh mi je da sjedim s tobom... Ovako
rob sam i ja svog gejtana, pugem i ja u njegove uzlove, pugem!
Od tebe? Nemam se eemu ni nadati boljem... Zatrovana si, i
82
mene trujeg... Zag to si se 'nako zavodnieki smijala onome
Rackovidu? Znag li da Bog ne dopugta! Znag li gta si ueinila?
Pogla si u najvedu propast. Hodeg li se vratiti?... Moidal... Tako
ti?... Nigta se nije izmjerilo sa dobrom pameti! Djevojka, ud-
aja... udaja! Pa — uzeo bih te da si htjela! Jemin sam sebi bio
dao, ako ushtjedneg, bit deg moja, moja, moja...! Nieija vige,
samo moja, oh! Ne izruguj se mojim osjedajima! Ne, ne... mo-
lim ti se, nieice te molim, unigtit deg me! Ima li u tebi trun
merhameta?... Opet ti — imam? Pa od toga ja ivim!... Neuzu-
billah' Zar da Allaha varam? Doista je tensko samo — sotona!
Tvoja vjera! Tako!? Steta! Kako smijeg? Ne, ne!... Ne govori
vige, ne mogu da te slugam, glava de mi prsnuti, ja du nestati,
rasuti se u praginu!... Bote, pomozi joj! Bote, spasi nas!"
Mati je gledala u njega iskolaeenih oeiju i ispunjenih a-
som, nadnosila se nad njega kao da je teljela da provjeri go-
vori li to ba§ on, njezin Ibrahim-efendija. I namjegtala je uho,
zaustavljala dah, da joj koja rijee ne promakne. Kad je otac
zastao, ona je oeajno vrtjela glavom i govorila, zaboravljajudi
da sam i ja u sobi: "Zalosna sam ti ja... Bote, Bote! Pa on nju
jog voli, poziva je, dabogda nikad ne ustö sa ovog dugeka, ved
pravo otigö... Uh, Bote, slugaj me, ja sam luda!"
Mati zastade, zagleda se u njega upitno plamtedim crnim
odima i, kolebajudi se neko vrijeme, ree'e:
— Ima ti i osim mene kome da se veselig, efendijal... Je-
dnako je prizivag sebi, jadig za njom i kukag...! A sad meni
govorig...? I mati zaplaka.
— Kako? to? Sto to govorig, eno?
— Biva ne zna§ gta si govorio maloprije?
— Nigta ne znam, nigta... Znam samo da si mi ti jedina sve
ove godine ispunjavala tivot. Hvala Bogu!
A onda je osjetio kako ga u srcu negto dodiruje od dega
osjeda tjeskobnu blagost g to je dolazila od nekog nejasnog
osjedanja, neke krivnje, prijekora i opomene: govori li on to
svojoj teni bag cijelu istinu? Onda ga je dohvatio sjaj nekog
toplog, dragog oka, blag gum nekog glasa, trpkog smjegka.
Zagutio je, zaimirio i legao, pokrivgi se jorganom po glavi da
produti to stanje svoje duge u kojoj je negto nezaboravno
pjevugilo kao oni salavatski stihovi tankog, eeinjivo g glasa
83

poput mevlelijskog näja gto je tercirao kroz strastveno, zano-
sno i gromoglasno dervigko:
"Nerma drugog boga osim Allaha' "
Cinilo mu se da su to glasovi koji dolaze s onoga svijeta.
Ponavljao je i säm tiho: "Lailahe illalah Muhammeden re-
sulullah...! i - plakao.
U kudi i oko kude nageg komgije Saliha vladale su iivost
i veselost. Safija se ustrekarala po avliji, silazi na rijeku, pere,
lupa po haljinama palicom koliko joj snaga dopugta i - glasno
pjeva. Pjesme su joj tuzne, ponekad prkosljive. Podigne glas,
neeim podgrijan, siktav, spusti. Odjednom kao da zamukne.
Otac se vrpoljio u dugeku, muei se, smeta mu onoliko pjevanje
i iah se materi:
- üujeg li ti ono, leno? Nadäla pjevati kö da je u mlinu!
Vascijeli bogovetni dan ne uvlaei jezika u usta. Kakve su joj
onolike pjesme, Boie moj! A prije, moreg redi, dvije zime igla
preda me u mekteb! I jog hode da mi bude snaha?!
Mati gleda u njega izmueena bolegdu i gladovanjem. Za-
brinuta je i predbacuje sebi gto ga je nagovarala da ne ide
lijeeniku. Bila je lukava, ljuta, a sada ga saialjeva. - Bag je
I ensko prokleto i puno hile! - pomisli. Govorila mu: nije
iutica opaka bolest, lijeei se dobro i travama, ljekari trale
mnogo novca, nije im sad do toga. - Pa se onda pribojavala.
Gleda opet u njega i vidi da je jog jak, snaian, nede mu iutica
zar nigta mori nauditi, zatim ga poee umirivati:
- Sta deg, efendija, osaburi, djevojka je, mlada, zdrava. Nju
nigta ne boli. I ne obaziri se na to. Valja trpjeti. De, lezi i pokrij
se po glavi, manje deg euti.
- Pokrij se po glavi! Zar ja nisam insan, pogledaj ove ije-
pote napolju a ja moram da se pokrivam jog i po glavi da ne
d'ujem tudu dreku? Ved ovo je nekakav inad, poe'uj gta ti ka.-
lern!
- Nije, ne bih rekla. Doglo i njoj negto u srce. Mladost!...
- Inad je ono, kakva mladost. Mladost je svaki dan a ona
izabrala sada, kad sam bolestan, pa mi po mozgu vrti njezina
cika!
Mati me izazva u ganjak i naredi mi da idem Safiji i za-
84
molim je da ne pjeva preglasno jer je otac bolestan, smeta mu
svaka sitnica. Kad sam isprieao Safiji materinu poruku, ona mi
N.
stavi ruke na ramena i veselo mi se zagleda u
- A tebi? Smeta li tebi moje pjevanje, Sahine?
- Ne smeta, ja jog volim kad eujem kako pjevag.
- E, glavno je da tebi ne smeta - nasmije se u Bali.
- Mome ocu smeta, bolestan je!
- Njemu smeta, velig?... Eh, ne smetaju njemu samo moje
pjesme, tvome ocu i ja smetam... Smetam mu gto sam - ziva
- spusti glavu kao da de zaplakati.
- Najvolio bi da me zamrzi cijela Zejnilova familija! - rede
bez uobieajene ljubaznosti i ugaslih plavih oeiju. 0 neeemu
razmisli pa odjednom, na svoj veseli naein, uskliknu:
- Voli me, bogme, i Zejnilova familija i Zejnil, je li, Sahine?
- Jog pitag! Nikog ne volimo kao tebe.
Ona me toplo zagrli a zatim otrea u kudu i iznese veliku
pregrgt oraha kojima napunih diepove.
- Je li otac velika hasta?
- boluje od zutice. Mnogo je ljut i nezadovoljan, gotovo
nigta ne jede. Ako sta i pojede, onda nazor...
- Z ao mi je Sahine. Uzvrati majci selam i kazi joj da nedu
pjevati, neka bude zadovoljna. Ako bih joj mogla i kakvu
drugu uslugu napraviti, gotova sam da to odmah ueinim.
Otac pole prezdravljati. Mati, reklo bi se, zaboravija njego-
ve razgovore s uditeljicom, prinosi mu i, izabranim mislima i
pokojom vedrom galom, razgoni mu lukavo iz glave crne
oblake. Posebno je oslugkivala njegove zele za jeliina koja je
volio.
Dospijevale su lubenice upravo kad je otac poeeo izlaziti
napolje. Poee da unosi jednu o jednu. Hvalili smo im slast i
divili se tako ukusnim i lijepim darovima za nage napore.
- Po ovim darovima upoznajemo bolje Allahovu velieinu
i njegova djela! - rede otac ganuto. - Ko bi ovako drugi mo-
gao? Neka je slavljen i hvaljen Bog!
Mati iz strahopogtovanja pokri gamijom kose koje su joj na
eelu izvirivale napolje, prouei negto i potra lice rukama.
Pogto je hadii Mujaga vidio oca da je poeeo izlaziti, i an
se izjutra kad izade iz diamije u prvo razdanjivanje, pojavi sa
svojim bastunom na vratima da zajedno popiju kahvu, pro-
85
eglenigu. Hadii Mujaga izraiava svoje zadovoljstvo g to se
otac oporavlja, zatim se raspitivao jesu li mu valjali: turgija od
jabuka, med, hogaf od krugaka, tarhana? Zna on gto treba
bolesniku od iutice. Otac se zahvaljivao na painji hadii Mu-
jaginih ukudana i sa zadovoljstvom se sjedao kako mu je turgi-
ja razbijala vatru a hogaf bio pravi melem za trbuh.
—A kako je sad, efendija? Bezbeli si se prejeo? Samo se
euvaj, brate, ne izlazi jog iz kude, ima iutila, valja ti se neko
vrijeme pripaziti... prieuvati hrane... Ved neobieno, efendija,
bez tebe u diamiji. Nema nam ko proueiti iza sabaha lijepo
agere... Ali sad deg ti, ingallah!... — smjegka se dobrostivo starac
pa se obrada i materi: — A ti, efendinice, kako ti, vjere ti? Bogme
si se naletala oko efendije. Neka si, valjat ce ti...
U nedjelju se pomolige uz nage njive upravitelj Sabrija,
njegova iena i kdi Hasnija. Otac se veoma obradovao toj posje-
ti jer ona mu je zna&la potvrdu da se Sabrija zbog radikalskog
izbornog proglasa koji je otac skinuo sa cri amijskog zida — nije
naljutio. Gosti su izrazili ielju da sjednu napolju, na zeleni,
1
kako se izrazila Sabrijina supruga, a zatim uzdahnula:
—Blago vama kad ovdje
Otac ne gtedi najljepge rijeei da izrazi gostima dobro-
doglicu, raspituje se o njihovu zdravlju, jesu li se umorili i bira
mjesto na koje de prostrijeti dilimak, nudi da se iznesu gilteta
ah Sabrija odbija, donijeli su deku a i trava je suha i mekana.
Pog to su se smjestili i izmijenjali nekoliko uobieajenih
rijeei, upraviteljeva supruga primijeti:
— Ne pita efendiju kako je. Zar nisi prieao kako ti je prija-
telj hasta?
—Dobro je on, vidim je. Zutici takoredi nema ni traga.
Zena je to, bezbeli Ibrahime, travama, a?
—Jest — travama.
—Jakako... Tako i treba, a ne kö svijet u eargiji, sve se pogo-
spodilo pa eim malo negto, odmah se traie ljekari, bolnice.
Kako je svijet dosad iivio bez ljekara?!...
Hasnija kao da me ne poznaje. Suti, popravlja dugim,
bijelim prstidima svilasto pramenje kose boje jee'ma u zrenju
koje joj nemirno pada na oei. A kako ja nju dobro znam! Gle-
dam kriomice u nju. Okrede glavu od mog pogleda, savija se
uz mater poput maznog mae'eta i gleda nekud preko pölja.
86
Jednom rukom se pridriava za majeino rame, druga joj je u
majeinu krilu, duguljasta, gipka i nemirna, bijela i lijepo njego-
vana. Poznajem dobro te duge prstide koje brzo podiie dok
profesori na easu propituju, bode im njima oei. Na Hasniji nije
bilo nigta oeevog, sva je bila na majku.
Poslije rueka Sabrija je, prejedeno, dahtao i govorio:
—Vala, Ibrahime, ti si tuhaf insan. ‘to nas nadera te poje-
dosmo onoliko dinje i lubenice pa sad stenjemo k6 naduta
magarad!?
— Neka, neka, Sabrija... Brzo trbuh splahne od ove mive,
lagahna je. Hvala Bogu kad nam se pruiila prilika da vas
poeastimo. Znag da mi se samo brat moie s tobom isporediti,
niko drugi! Velim nema nam niko prei ni da dolle do
tebe, tvojih, osim ono brata, a on, bogme, podaleko.
— Kad si nas nagovorio da onoliko pojedemo, da si nam,
bogdo, pozajmio i svoj trbuh. Hodie navikle na poduboke
sahane a i ne probiraju toliko... Nejma fajde, ne valja dugu
gubiti, znao sam jednog ali taj je bio visoka ulema. Taj ti nije
htio ni janje na rainju ako ga on nije izabr6 i opipao svojim
rukama... Ne ljuti se, Ibrahime, gala je — gala!
— U danagnjih hodia, moj Sabrija, kad i podu kome na
sobet i zijafet, bude pa eeljad ostane na slaboj idari. Ali, to je
jedan hikmet! — svijet hodii namede u eevrmu da i kudi pone-
se. Nag svijet je diometan, merhametli, da mu nigta drugo ne
valja— to mu valja. A ono da rekneg da nema poglednih hodia
— ima. U nekih je to jedini naein da pojedu ljepgi zalogaj.
Naprimjer, mi, seoski imami, nosimo najvedi teret vjere na
pledima a najslabije iivimo. Niko se o nama ne brine!
— Ko vam je kriv kad ne znate! Eto tebe. Sjedag se kad sam
ti ono govorio da poradig malo oko izbora a ti —ne htjede! Htio
bi da iivig dobro a karijeru ne deg da pravig...
—Hodie nek rade ono g to znaju i g to im je duinost, a
politieari ono g to njima spada. Biva — budi ti ne znam kakav
vrijedan imam, ako ne deg da prodag dugu nig ta nema od
napredovanja! Aja velim sebi radi dobro, vidjet de Bog a vidjet
ce i ljudi pa ce pogledati i na te...
— Jesi vidio kako prodoge izbori i bez tebe? I to kako pro-
doge! Radikali odnesoge pobjedu. Odnijeli bi je da i mene nije
bilo, magina ide, ako se ne popneg na nju, izostao si... Ko ti je
onda kriv?
87
 Otac siegne ramenima.
—Kako ti, ieno, moieg li disati? Ja jedva!
Sabrijinica se osmjehnu, ne dizudi glave sa svog rud'nog
rada.
—Trebao si manje jesti. Jeo si nekontrolisano kao kakav
mladid a sada bi da okrivig ljubazne domadine g to ti je muka
od pretrpanosti. Krivig Ibrahim-efendiju, ljutig se na hodie gto
mnogo jedu a ti radig to isto. Nage je da zahvalimo domadi-
nima na ovolikoj painji a ti ...eh! — zavrti glavom prijekorno
pa nastavi u istom tonu. Glas joj je tiho zvonak, jedva se pri-
mjeduje vriskavo izgovaranje pojedinih glasova. Sve joj je
odmjereno, i rijedi, i glasnost, mehki smijeh. Sve to uljepgava
onaj zlatni zub g to se s vremena na vrijeme pomalja iz usta kad
razvuee negto namrskane i omekgale usne u topao osmijeh.
Upravitelj se vrti na sjedigt-u, lukavo se smijulji i, odozdo,
pogleda u ienu zat&eno:
— Vidig, Ibrahime, kako pametna iena ispravlja pogregke
svog muia?
— Eh, nigta zato. Svakom je drag lijep zalogaj. Da nema
ovo, bilo bi ono g to ima, gta je Bog dao. Od svega najljepga je
lijepa rijee uz lijep zalogaj. Kad bi trebalo birati izmedu to
dvoje, eovjek bi izabrao lijep zalogaj. Tako ti je insan, od dvije
ruke...
Lukavo sam ielio da se prikradem Hasnijinom srcu, da se
izjednaeimo i drugujemo. Nada mi je bila, doduge, slaba, ali
jaka i vruda. Ubrah lubenicu, te je ponudih ne bih li je odobro-
voljio. A ona se neko vrijeme kolebala pa se gutke privuee.
Jedemo i gutimo. Ona naknaduje gutnju popravljanjem ne-
mirne kose s dva prsta i gleda nekud pored mene. Nutkam je
probranim komadom lubenice a ona se pobuni:
—Oh, g to se trudig toliko?
Prkosljivo se smjegkala kao da de kazati: Namagareila sam
te, trapavko jedan! Ne znag sa djevojeicama kako treba! Zatim
je vragolasto nekud zurila, okrenula potom glavu i nasmijala
se miroljubivo.
—Hajde da beremo cvijede po livadi! Gledaj kako se garen!
Prihvatila je s poeetka nevoljko ali se poslije ustreala poput
leptirice. Veselo je brbljala oslobodena roditeljske nazoenosti.
Govorili smo jedno drugom iz duge, neposredno i iskreno,
88
tjerali velike zelene skakavce, skakali za njima, ko de vige i dalje,
smijali se i skupljali livadsko cvijede po njezinu izboru.
Kad smo se vratili roditeljima, otac je upita kako je za-
vrgila razred. Ona kaza ravnodugno: odlienim.
— Eto, Sahine, prilike da se ugledag na Hasnu — otac de. —
U ueenju valja gledati one ispred sebe, a u imanju... one iza
sebe.
—Nek an gleda i u imanju one ispred sebe, Ibrahime! — rede
Sabrija.
—Zadovoljniji je eovjek kad gleda siromagnije od sebe,
srd'anije zahvaljuje Bogu na onome g to je njemu dao.
— De, de, Ibrahime, mahni se besposlica! Djecu treba pod-
sticati na iivot, borbu za napredak, nauku, a kad ostare, eto
im onda ahireta. Lijepo si ono rekao na Mevludu: "Bogatite se,
ljudi, siromagtvo vodi u nevjerstvo!..."
Hasnija i ja smo opet otreali do Mogde. Pokazivao sam joj
svoje umijede podigavgi vodenu ustavu koja potjera razne
toekove i toekide koji poeege da jure u vrtoglavom ritmu,
bacaju uokolo sitne srebrene kapljice vode gto se na mahove
pretvaraju u vodenu praginu, gotovo maglu. Ne znamo kako
nam je progao dan. Ona je ushideno ponavljala:
—Kako je u tebe lijepo!
Poeege se spremati za odlazak. Otac im predloii da pone-
su koju lubenicu i dinju. Kod kude je Sabrijina svastika, koja
se ocu veoma svidjela, i dvojica njegovih sinova. Neka se i oni
okuse. 'Zeh posebno da ueini poklon gospodici Melihi, ne
mole joj zaboraviti kako se trudila oko njega kada im je bio
gost na nieku.
— Pa de, Ibrahime, nadi nam dobro uzrele da ponesemo
barem g to valja... Teret je nositi — rede Sabrija odlazedi s ocem
u bageu. — Nagovarao sam, Ibrahime, i Melihu da pole, da ti
je malo vidi zena, ali ne gde kopilica! Veli, imaju oni toga brata
pa da se, biva, ne protumaei da se nudi. Jesi vidio kakva je
samo mudrica... jesi vidio?
—E, bag bih volio da je dogla. Blago onome kome do-
padne...
—Dopast de onome ko je uzme! Ti imag toga brata, rekö bih
da bi joj odgovarao.
89
Iy
— Eh, zagledö se ovdje, u komgiluku, u nekakvu...
—To ti mislig na Salihovu kder?
—Da. A otkud ti znag koja je?
Sabrija ne odgovori, ved rede: "Razvaljuj to, Ibrahime,
poslugaj me, nee se pokajati."
— Beri — de, da bjelimo, vidig li koja su doba? Sad de ak-
g am...
Ispratili smo ih do nageg gajida. Tegku cekerinu sa lubeni-
cama predadoh upravitelju Sabriji. Srdaeno se ispozdravlja-
smo. Hasnija mi je mahala sve do üirkida mlina.
Otac se poslije ove posjete osjedao sve bolje. U kudi je
bivalo sve vige prave porodiene topline, veselosti. Nije vige
traiio nikome dlaku u jajetu, popustljivo je gledao na nage
pogregke, kao predigten lijepo nas savjetovao. Sa mnom i s
materom je bio neumoljiv jedino u pogledu namaza. Naveeer,
poslije ak:gama i veeere, zapoeeo bi s kakvim vjerskim pou-
kama, uzimao u ruke Kur'an ili koji drugi kitab da bi zorno
dokazao neku vjersku tezu. Zelja za dareiljivogdu kogtala je
nagu bage'u pola lubenica. Opazili to Brezieani pa ih sve vige
nailazi kroz nagu avliju kad se naveeer vradaju sa svojih polja.
Zastane eovjek u avliji, nasloni se na vrljike i gleda po bagei.
Nije s nekom namjerom — objagnjava — ne, ved onako, koliko
da predahne, malo se odmori i nagleda se velikih dinja g to se
tute kao pun mjesec o ugtapu i lubenica veselih gara, trudnih
od jedrine i nalivene slasti. Oearani lubenicama, ljudi se ra-
spituju za sjeme, otac im daje savjete kako de i sami uzgajati
lubenice, pokazuje im kako ih je lijepo vidjeti a jog ljepge
kugati, trga lubenicu ili dinju pa — mah!
ovjek se nedka, nije zastao radi toga, ne daj Boie, ved
onako, dovoljno je da se nagleda a sad jog i da uzme lubenicu
— sramota! Ved, ako je tako onda da — plati, ima uza se novca.
— Koliko je, efendija? A otac govori: "De, prodi se, kakvo
pladanje, kakav stid, svakom je draga lijepa miva, ponesi djeci
nek okuse. Ima ih, dao je Bog, a, bezbeli, ima u njima tvoj dio.
— Oh, fala ti, efendija, kö bratu rodenom a nisi trebö, sra-
mota, brate lijepi! — govori eovjek gotovo zastiden, stavlja
prijateljski ruku na prsa, pun je pogtovanja i ljubavi za svog
imama.
90
Jedne veeeri dode i Alaga Fesatovid da mu se dade lu-
benica. — Vidim, efendija, dajeg drugima pa, velim, dat deg i
meni, komgija sam a i u dugu vijeku — vratit de se.
Kad mu otac bez premigljanja izabra poveliku lubenicu,
Alaga se veselo nasmija: — Oh, oh, kolikaeka je... Bag du od nje
ostaviti sjeme i usijati, uzdam se da de biti beridetli, hodiinsko
je sjeme...
Te nodi otac se probudio na nodni namaz. Sutradan je bio
jog veseliji i razgovorniji. Bilo je zadovoljstvo gledati mu u
svijetlo, veselo lice. Treperio je od zadovoljstva i predano
obavljao duine namaze u toku dana, bio blag i tople
Mati mu je predbacivala g to onako nemilice tamani lubenice
po bagei i dijeli svijetu, misli da de mu zahvaliti!
— Oh, pa ne dajem lubenice da bi mi oni zahvalili. Stab() mi
je do Boiijeg zadovoljstva. Osim toga, gta je sreda ljudi ako nije
u tome da onog do sebe obradujeg svojim dobrom koje si
postigao muenim radom!?
Mati ga tuino pogleda. Mislila je da nije moiebiti malo
svrnuo. A an je razumio njezin pogled, osmjehnuo se i na-
stavio sa darelljivogdu. Pokatkad, ipak, osjeti kako gasne zar
njegove ljubavi, blagosti i dareiljivosti. Sjeti se stihova velikog
sufijskog pjesnika Halladia:
"... Tvoj Duh se malo pomalo pomijegao sa mojim Duhom
izmjenjujudi zbliiavanje i napugtanje... Obuhvatio sam, cije-
lim svojim bidem, svu Tvoju ljubav, 0 moja Svetosti!..."
Othukne kao u nemodi pun nestrpljenja: "Pa da, obiean
sam Boziji rob a ne pejgamber!" Stegnut sumnjama, pomigljao
je na uzaludnost svojih traganja, poeinjao bi da hladne u svom
beznadu: rastuli se u nedoumicama i sumnjama. Nevjerica se
razmili po njemu, zastenje, progapude gebadet, pljune ispu-
njen goreinom, koju bi da od sebe sama skrije, tuino predahne
i ponovo, s novom odluenogdu, poene da valja svoj kamen uz
strmine.
Penjao se uz strmi brijeg, ustrajan kao njegova molitva.
Pomiluje ga s vremena na vrijeme traeak svjetlosti, osjeti u
dugi blagost nevidljive Modi koja ga podstakne, ohrabri, kao
dobro, drago sjedanje. Nodu ga opet negto dodirne, probudi
ga iz eista mira kao poticaj one Modi. Pogleda na sat:
Jedan je ili dva poslije pola nodi.
91
 Razumije igaret budenja, cilo ustaje, tiho, kao da se iskra-
da, abdesti se, stane na kijam, dugo stoji, uei kur'anske ajete,
preda selam i opet legne. Slast stajanja na kijamu, u tajnom
namazu, davala mu je neku veliku snagu, polet i blagost dugi,
nosila ga, einilo mu se, kroz Svemir i opet ga vradala na ze-
mlju.
Ali put je bio beskrajno dug, poeetak mu je nazirao kao
kraj vidika prekriven rijetkom koprenom omaglice koja u
daljini stere oblake zaborava. Zatim mu se ukaza raskogna
svjetlost mjeseeine kao da je po sobi bila razasuta zlatna pra-
gina. Da li je sanjao ili je uistinu vidio tu neobienu zlatnu
svjetlost? Potom, neko mu je iznad glave izgovarao kur'anski
ajet: "I provedi jedan dio nodi u slavljenju svoga Gospodara
pa de te On, moi da, dignuti na vige poloiaje!..."
Da se Ibrahim-efendija nije odlikovao velikom tjelesnom
i duhovnom snagom, vjerovatno bi ga njegovi prvi dodiri s
nadosjetilnim oblicima priblilavanja velikoj Spoznaji odveli
u bigotizam, moi da i u praznovjerje. Istralivao bi samo dove,
slugao od primitivaca kako se mahanieldm i beskrajnim po-
navljanjem pojedinih dova i kur 'anskih odlomaka postiiu
nevjerovatna dudesa, predavao se sumnjivim predajama u
kojima se govori o bududnosti kao gto su dogadaji na Sudnjem
dann... Sredom, nije se dao uhvatiti u takve zamke. Znao je da
ostane uspravan, razuman i da odvaja istinske Boianske
poruke od magtovitih brbljarija i da za patnje uspona idu
nagrade pa ako i ne postigne vedi uspon, bit de zadovoljan i
onim gto mu je dato.
Ponekad se bojao svoje hladne razumnosti kao mogudeg
znaka oholosti; vradao se iznova Gazalijinom naueavanju.
Pritom su se pred njim dizali novi zidovi tajni pa je zakljueio
da u vjeri doista vlada pravilo: gto vige znag, sve se vige otva-
raju ponori — nepoznatog. Padalo mu je u oei glavno i vla-
dajude pravilo svih sufijskih ueenjaka, pa i Gazalije, da je
najeistija i najveda poboinost u povlaeenju i uzdriavanju od
varljivih uiitaka ovoga svijeta da bi se osvojile svjetlosti du-
hovnih ljepota koje i jesu dugino istinsko stanigte. Proeitao je
iskustva velikog sufije Bajazida Bistamije, koji je tvrdio da je
najveda i najljepga otkrovenja dobijao kad je najvige gladovao.
U njemu se onda radala ljudska pobuna:
92
Zagto je onda Bog stvorio tolike ljepote na zemlji?
Za koga?
Odupiranje, dakle, zemaljskim slastima bi moralo da bude
samo zbog digdenja duge za vjedni iivot dije ljepote je na-
sludivao, posebno iz priee o Ebu Bekrovu diennetu!
Ali su ga onda svom iestinom progonila pitanja: za koga
je Bog stvorio zemaljske ljepote, posebno iensku ljepotu,
prekrasne cvjetove i njihove mirise, slasne plodove voda, lijepa
i ukusna jela? Ko ih samo moie ravnodugno i s prezirom
asketa gledati u ime ljubavi prema Bogu? Da li je on uopde
jedan od takvih? Pojavige mu se pred oeirna likovi ueiteljice
Zehre, Almazove Razije, Asime Nurage Henjida od kojih je
ova posljednja imala koiu poput slonovaee i velike crne oei
da ni u hurije diennetske valjda nisu bile ljepge.
Za koga je stvorena njihova ljepota?
Za koga?
Jeknuo je od eeinje i bola.
Sjedanje na Zehru zaprijeti da unigti svu njegovu vjeru,
pokoleba ga, i on u srcu osjeti jezivu prazninu i pustog.
Koje, doista, na gubitku ako se obedanja nikad ne ispune
a iivot mimo nas prode u beznadnom zaboravu kao nepoznat
putnik pokraj tihog mezarja? Zar Bog nije objavio u Kur 'anu
da vjernicima pripadaju nagrade i ovoga i onoga Svijeta?
A onda je u sebi zaeuo misao koju kao da je neko drugi
izgovarao iz njega, a ne on:
"Ibrahime, gta ti je? Otrijezni se! Zar tako razmiglja eovjek
tvoje tjelesne i duhovne snage? Zar ne vidig kako si se nagao
nad stragnom provalijom bezvjerstva...?"
Gadljivo je pljunuo i ljutito uzviknuo:
— Proklet da si, Iblisov brate, ostavi me na miru!
Zatim je zanijemio izgubljen u sumnjama koje su ga ra-
spinjavale einedi mu poloiaj bezizlaznim. A onaj bezglasni
govor u njemu, pun prijekora i pouke, mimo njegovu volju,
nastavljao se:
"Nije ti zabranjeno da razmigljag pa i na nedozvoljen
naein... Bog voli one koji razmigljaju, Ibrahime. Ali trebalo bi
da razumijeg da je Bog dao zemaljske blagodati svima izvrga-
vajudi svoje obaveze iz Ugovora! Svakom dovjeku je dozvo-
ljeno da uzima od Bozijih darova koliko dega ieli jer nikog nije
htio da odgteti ko je doveden na svijet. Uditeljicine rijeei da
93
niko nije dogao na svijet svojom voljom, da bi sebi unaprijed
dala iskupljenje da eini zlo — lal su i licemjerstvo prvog reda!
De, nadi eovjeka na svijetu koji je dar iivota na zemlji primio
kao ponilenje i uvredu! Koristedi se izdagno Boiijom opskr-
bom, svi su ljudi namireni u svojim pravima i — izjednaeeni.
Boiije je pravo da od njih zahtijeva da live na Boiijem putu
i zasluie data dobra na oba svijeta. Ne ushtjednu li, sami de
sebi biti krivi! Znaj da je Boiija vlast na zemlji nepromjenljiva.
Zato ne gledaj u tude imetke i lijepe Lene, jer su vam ove stvari
date kao podsticaj da uzmete svoj dio a i mogude iskugenje!"
Do kasno u nod Ibrahim-efendija je ostao u skrugenoj i
pokajniekoj molitvi. Dok je izgovarao ponizne i vrele rijeei
pokajanja, lice ueiteljice Zehre mu se satanski smijegilo sa sve
vede udaljenosti u koju je i njega dozivala. A on je stiskao zube,
kao da ga je pritiskao nesnosan bol, odgonio od sebe tu namet-
liivu utvaru, mueio se, dok mu sve predanija molitva nije
vratila ravnotelu i mir.
San mu se prikradao sporo i varljivo... Ukazage mu se
sasvim nepoznati, nevideni predjeli, ispunjeni najljepgim
bojama raslinja i blagom, prozirnom svjetlogdu, nalik na rosni
studenac u osuneanom proljetnjem jutru po eijoj se okolici
zrcale kapi rose, kao i blistavo drago kamenje.
Puteljkom, opervaienim neeim gto je podsjedalo na kru-
pno zrnje biserja, koraeala je stasita neznanka eiju ljepotu i
raskog nisu bile kadre da zamisle ljudska pamet i uobrazilja.
Gledao je Ibrahim-efendija u djevojku i osjedao kako ga u
prsima ispunja nepoznato milje i eudesne slasti koje su bile
iznad svake obiene, ljudske, mjere uiitka, o eijem mogudem
obimu je imao uobieajena iskustva s ovu stranu bitka. Nikad
se nieem nije vige divio, niti je gtogod vidio, ni izdaleka, uzvi-
genije i ljepge od ovog prizora u eijem sredigtu je bila ta ne-
znanka gto je koraeala dostojanstvom kraljice, gordost i, u isto
vrijeme, topla priljeinost gto se velikodugno dariva oblikovali
su u njemu slatke slutnje ukupnosti ove nevidene ljepote,
ispunjavao ga je strahopogtovanjem i, u isto vrijeme, najliep-
gom blagogdu i mirom.
Nikad u iivotu nije neposrednije osjetio vedu sredu kao
tog jutra. Vidio je "materijalne" dokaze onog obedanja o kojem
je Knjiga govorila kao o obliku koji nije u stanju da zamisli
94
ljudska pamet! Vidio je neg to eijoj ljepoti i rustikalnosti nieeg
ni slienog nema u najpoetskijim uobraziljama ljepotä ovoga
svijeta.
Jog je neko vrijeme bio u dubokim, ekstatiekim, zanosima
svog otkrovenja i od radosti — plakao. Bio je pod abdestom, pa
ustade i pade nieice, govoredi, moida prvi put u iivotu punim
srcem rijeei: "Samo Tebi, Bole, pripada slava i hvalal..."
Videdi poslije budenja u mislima iste slike nastavio je
plakati, zahvaden velikom sredom. Nikad se nije okrenuo
Istoku sretniji kao tog jutra!
Ueedi u mihrabu Kur'an za vrijeme sabah namaza, u oei-
ma su mu kiptjele suze radosnice. Skropljenje suza ga gotovo
zagrcnu, poee da mu ometa ueenje, a on, sjetivgi se da stoji na
kijamu kao predvodnik u zajedniekom namazu, sustezao se
i savladavao, da bi opet iz njega provalila sreda koja se istin-
skom punodom mogla izraziti samo plaeem, pa mu lice opet
pogkropige suze. Dugo je ueio odlomak iz sure ISRA, poku-
gavajudi da u strasnom izricanju svetog teksta nade smirenje
i pode s ljubavlju na sedidu zahvalnosti.
Po izlasku iz diamije, nakon gto se pozdravige i upitage,
hadii Mujaga ga upita gta mu se to skupilo, te je onako plakao
na namazu? Ibrahim-efendija poguti razmislivgi pa odgovori:
—Uoeio sam ajete o velikim nagradama koje je Bog pri-
premio svojim odanim robovima u kojima de nas darivati. Tad
sam se sjetio predaje o Ebu Bekrovu diennetu i od radosti
zaplakah. Brado, oprostite mi, nisam mogao da otrpim.
—Blago se tebi, moj efendija! — rede hadii Mujaga. — Prieao
je o tom stanju duge i Muhidin-efendija na jednom zikru, da
se pravi mumini bag moraju rasplakati kad im se samo spo-
menu diennetske baue, a kamoli oni kojima bude sudeno da
ih za iivota vide, pa im Allah uevrsti iman a smrt im bude k6
ona naga baskija preko Mogde!
Ibrahim-efendija se oprosti od diematlija blagim rijeeima
i zaieli da bude säm.
Sutradan — 22. jula 1936. — smrtno je nastradala ueiteljica
Zebra. lako vige nisam bio njezin dak, vidao sam je nekoliko
puta prije nesrede. ece se pored rijeke, drugi put na stani-
enom peronu po finom bijelom tucaniku izmedu cvjetnih aleja
95
ili cestom koja je vodila u eargiju. Sva ta videnja dogadala su
se u predved'erja kada je najpustije.
Veselost s njenog lica nekud je igdezla. Nije bilo ni njenih
raspitivanja, primjedaba. Samo otprimi pozdrav i nastavlja
svojim putem. Bila je natmurena i nezadovoljna s izra2enim
podoenjacima od slabog spavanja. Negto se raskrupnjala i ne
vida se na ugdu Mogde u kupadem kostimu.
Vijest o smrti pronijela se munjevitom brzinom. Glasila je:
"Spahin brzi voz pregazio ueiteljicu!"
Dogodilo se to na samom kraju stanienih kolosijeka, kod
skretnicä. Na dresini je dogla komisija iz eargije u pratnji
dvojice iandara. Radoznali svijet je navaljivao da vidi ono gto
je ostalo od irtve. ‘Z. andari nisu dozvoljavali nikome pridi ni
na trideset korae'aja. 0 uzrocima nesrede moglo se samo na-
gadati. Prava istina se nikad nije saznala. Saputanja su go-
vorila da je nadeno i oprogtajno pismo upudeno in'lenjeru
Rackovidu.
Oko ueiteljicina ukopa su nastali nesporazumi, natezanja:
Samoubici nema mjesta u zvanienom groblju. Na to je reeeno
da se ne radi o samoubojstvu. Najzad bi dozvoljeno da se
ueiteljici klanja dienaza. Mezar joj je iskopan u jednom dogetu
eargijskog groblja, donekle odvojen od ostalih. Ubrzo je na
mezaru bio podignut i spomenik. Nije Mo na uobienjene
nigane. Obelisk nad glavom je bio od cmog mermera. I, umje-
sto nekog kronograma, bile su ispisane "Ljubav je jaea
od iivota nad smrti!"
Kau da su to rijeci koje su bile napisane u pismu, upu-
denom gospodinu Rackovidu. Posebnost i neobienost njena
spomenika, odvojenost mezara od ostalih stanovnika ove
vjeene kude govorili su na svoj nadin o prokletstvu ueiteljicina
postupka! Sjeeao sam se njene ljepote i pitao se: koja je velidina
bila tog oeaja koji ju je gurao ovim putem i koji je, dak i onda,
u mojoj jog djeeijoj svijesti, pokazivao svirepu sliku eovjekove
sudbine. Kakvu pouku pokazuju one rufe gto ponekad osva-
nu na njenom grobu? Vige je u njima znakova nemodi nego
dobre pouke. Sta je bilo s tim ruiama dok je bila iiva?
Na uditeljicu je ostala jedna eudna uspomena. Najdublji
vir na rijeci po kome djeca nisu imala kuraii da zaplivaju
prozvage: Racin vir. Po viru su se silovito kovitlali veliki vruci
96
i cliinovskom snagom uvrtali duboke svrtke koji su, poput
bezdanih rasjelina, glasno srkali pjenugave uzbibane talase.
Izbacujudi ih ponovo na povrginu, ovi vodeni grebeni su
plesali zastragujudi ples snage kao da je pod njima radio vul-
kan diarene lave.
Slugao sam na kupaligtu kako Siljo prida doporu djece da
u viru sada iivi stragna sirena, pola riba a pola lena. To je,
kaie Siljo, duga ueiteljice Zehre! Djeca ne smiju da plivaju po
viru, pa makar znali plivati kao ribe! Neki su, veli, pokugali
pa ih je stragna sirena dograbila za noge i odvukla na dno.
Odvodila ih u svoje skrovigte i pripremala za vojnike svoje
velike armade koja de, kad dode njeno vrijeme, kroz pod-
zemne tunele podi da ubije stragnog Racu, jer je oteo sireninu
djevojdicu, bududu krasoticu-princezu. Glavni zapovjednik
njezine vojske je neki Dzidzo, gto je prvi put ugrabljen u viru,
i njemu de, ako ubije Racu, dopasti lijepa princeza. Ostali ce
dobiti mnogo... mnogo zlata iz sirenine riznice, te ce se jednog
dana vratiti svi sretno svojim domovima. Ali — nikog iivog
nece mori prepoznati, jer de prodi mnogo godina dok oni
obave svoj posao i ponovo postanu slobodni. Nee im nigta
drugo preostati nego da se vrate sireni, koja de tada biti po-
novo kraljica, i postanu njezini podanici.
Djeca su slugala girom rastvorenih usta i
Klempo se pobuni: — Zagto da se vradaju kad je ovdje
ljepge nego u vodi?
—Zato — kaie vaino Siljo — gto je stara konja pod starost
tegko naueiti jahati.
—Eh, kao da de neko nekog jahati! — opet ee Klempo.
—Nee jahati, bag si ti neki... ahrnak! To se samo tako kaie!
— Pa kad ce onda sirena sakupiti toliku vojsku kad niko ne
smije da pliva po viru? — jog vatrenije protestira Klempo.
—Pa zato de i protedi mnoge godine dok sirena skupi ono-
liko vojske koliko joj treba da unigti podmuklog Racu. Nije to
tako lahko! Ti mislig... uh!
—Sta bi bilo da i mi zaplivamo pa nek i nas uzme sirena?
— upade drugi djeeak preplagenih oeiju.
—Ja, bogami, nedu, volim biti kod svojih roditelja — odvrati
Klempo.
—Ni ja. Tc!
97
 —Nije ta priea dobra oglasi se starmali Behram. — Da
znam dobro plivati, dokazao bih da je sve to jedna —
—Nije Hajde oprobaj! — Siljo se ogtro usprotivi.
— Prieu je izmislio Siljo!
—Nisam!
—Jesi! Aut. nijedne! — rede Rizvan i mignwoeima svojim
"delfinima" koji zgrabige igoljavog djeeaka gnjatastih nogu
i bacige ga s visoke obale u vodu. Svi zagrajage uglas, zacieage,
zavriskage, a Siljo, kao baden psid, grcao u vodi, frkao sline
skupa s vodom gto mu je ugla u nos, ugi, usta. Krmanio je,
ogamuden od neoeekivanog pada, hvätao drhtavim rukama
vrbovu granu ne bi li se nekako sretno iskobeljao.
Graja je jenjavala.
Zejnil nije u toku ljeta, koje je, evo, na izmaku, nagao
vremena da odgovori na dvije oeeve karte, a kamoli da dode.
Osim briga oko Poloja: unapredivanja gospodarstva, sabiranja
ljetine, bio je rastrzan i drugim brigama, najmanje na tri strane.
Brezieke prijetnje zbog Safije su mu nanosile brige i hladile
njegova osjedanja za nju. Tome je doprinosilo i oeevo migljenje
o Sabrijinoj svastici, pa skrivene primjedbe da bi to bila naj-
bolja prilika. Vige bi vrijedila i u oeima svijeta. Po svoj prilici
bi mu morali priznati da nije, izgubivgi Besimu, pao naniie.
A treda stvar koja mu se vrzmala po glavi bila je nada date se
izmedu njega i Besime stvari okrenuti u njegovu korist. Nije
li se poeelo prieati o njegovim uspjesima u Poloju? Doduge,
osim peela koje je zasnovao od roja nepoznatog porijekla koji
se spustio slue'ajno u njegov vodnjak, i negto kokogiju nosilja,
imao je da zahvali rodnoj godini i kigama kojih je bilo u izo-
bilju.
Ali svi njegovi planovi i potajna priieljkivanja se odje-
danput izokrenuge naglavaeke. Zedirov Miralem, pogto je
zavrgio svoje agronomske nauke, dode kudi i, na oeev nago-
vor, zaprosi Besiminu ruku. Brzo bi ugovorena svadba jer se
mladoienji, izgleda — lurilo. A i Besimin otac, stari Ragidovid,
nije se protivio kderinoj udaji, mada je svoju porodie'nu lozu
driao boljom od Zedirove, makar se Zedir hvalisao svojim
begovstvom, jer po srijedi je bio dobro gkolovan, premda
neugledan mladid i njegov lijep imetak.
98
Saznavgi za ove dogadaje, Zejnil je naveeer navukao jor-
gan na glavu, daleko od tudih oeiju i ugiju, i isplakao se kao
kakav deran. Svadba je bila pompezna, sjatio se cijeli Majdan
da sluga klepetanje velikih ciganskih bubnjeva i cviljenje
demaneta kroz koje je pjesma oplakivala mladino djevojagtvo.
Promatrali su svadbu iz prikrajka, jer Zejnil nije ielio da ga
vidi svijet u avliji. Raifovoj painji ne izmakoge vlazne maglice
u Zejnilovim odima, te on poee tjegiti prijatelja:
—Nemoj, Zejnile, ima jog cura, nije ona jedina na svijetu.
A da joj je gta, nevjeri jednoj, i onaj Miralem — nije! Nejma u
njemu vige od pedeset kila iive vage.
—Ono gto mu usfali da dostigne njezinu tezinu, Zetir de
namiriti srebrenim petobankama ili zlatom, ne boj se, Raife.
—Kalem ja tebi, bolan! — Raif vaino poniknu — Para je —
sve! U njoj je i znanje, i prijateljstvo, i eure, i E, pa vidig li
sad?
Nekoliko dana kasnije Zejnil se spremio gto je ljepge mo-
gao i krenuo preko planine na nodni voz. Kunjao je na tvrdoj
klupi trete klase, drmusao glavom i jog jednom mislio o sve-
mu. Sjedajudi se oe'evih opisa djevojke Melihe, on je u sebi
govorio: — To je svakako otmjena gradska gospodica za kojom
bi se Majdanci, bezbeli, okretali i govorili: "Pogledaj Zejnila,
a pogledaj mu hanume! Bag je, aleak, jedan, dobro trefio!" Ide
on tako, ide Meliha pored njega, odjevena alafranga, s krznom
oko vrata, tankom velom preko lica, ondulirane kose, u cipe-
licama visokih potpetica i, dok oni tako Betu — cipelice gkri-
pucaju. Susredu Miralema i Besimu, a on ponosno pokazuje
Melihu, neka je vide, otmjenija je i ljepga (da li i ljepga?) od nje,
ponosna gradanka... Neka vidi Besima, neka dobro vidi kakvu
je on sebi ienu nagao, nek iah za njim i plage kao gto je i on
za njom zalio i plakao, nek se bolno kaje, nek...!
Kad je stigao, potraiio je dobrog frizera koji ga je lijepo
izbrijao i namirisao, kupio novine i nosio ih u rukama da
izgleda otmjen kao kakav einovnik poreskog ureda i, na sta-
rinskoj kapiji Sabrijine kude, povukao za polugu koja pokrenu
zvono, te ono resko ciliknu. Na kapiji se pojavi Hasnija i ma-
znim glasom ga upita: — Sta 'len? Zejnil rede da je Melihin
rodak, ielio bi da je vidi i malo progovore.
Nervozno je getkao ispred kapije dok se ne pojavi sasvim
pristala djevojka u dugoj grimizno crvenoj haljini progaranoj
99
zlatastim cvjetidima i sa gal ovratnikom od tamnocrvenog
atlasa. Lice punaeko i okruglo. Oei golubije boje i izvijene
obrve kao u Cerkeskinje. Na obrazima izraiene jagodice a pri
osmijehu, ispod njih, male slatke rupice. Kad je osmotri, Zejnil
se, kako se i pristoji, nevjegto nakloni i nazva djevojci selam.
— Ko ste vi? — ona de.
— Pa... — Zejnil malko pocrveni g to inaee nije bila njegova
vrlina, ote mu se te premetnu tijelo s noge na nogu kao kakav
seoski skorojevid, kolebao se nekoliko trenutaka, zatim rede:
—Cuo sam, gospodice, od rahmetli oca da smo rodaci. Znate,
na proputovanju sam, pa rekoh sebi: Hajde, Zejnile, da vidimo
tu nagu rodicu, ne priliei se, velim, prodi pokraj kude a ne
svratiti i progovoriti, krv nije voda...
— Otac kao da vam nije iiv, gospodine?
—Pa... nije, nije.
— Je li davno umro?
—Poodavno. Ima vige od pet godina.
— A u kojem koljenu smo rodaci, da li po ocu ili majci, gdje
vi sada iivite?
— Pa... nagi oeevi su od dvojice brate! Isto ih sunce grijalo,
obojica su imali strine, tetke i gta ti ja znam... I djecu, bezbeli!
— Zejnil se poeeo bezobrazno smjegkati a djevojka mu se
pridruiivala a da nije ni znala zagto.
—Ved ja velim da to ostavimo proglosti. Nisam znao da mi
je rodica, hvala Bogu, tako lijepa djevojka...
— Oh, oh! ... — ona zacvrkuta, stisnu oeice i nakrivi ljupko
glavu uvijajudi se u struku. — Nemojte tako, ved kaiite mi kako
se zovete, gdje iivite, gta radite, imate li iivu majku?
Zejnil odgovor o majci izvrda a ostalo rede. Kaza kako je
zavrgio medresu ali ne radi u struci, ved se bavi gospodar-
stvom. Ostalo mu u naslijede, od starine, pa moie da se livi
u svome i na svome. A g to se title njihova rodbinstva, an se —
galio. Posluiio se samo trikom da je vidi, da progovore i upo-
znaju se, jer je dosta slugao o njoj od brata, imama iz Brezica,
koga se ona sigurno sjeda. Sto se njega title, njegove namjere
su u tom smislu veoma ozbiljne, naravno, ako ga ona...
Razgovor se zavrgio tako g to su oboje bili zadovoljni.
Zejnil joj na polasku obeda da de razgovarati s bratom da ih
zajednieki posjete ako se ona nece ljutiti. Ona rede da bi joj bilo
drago, gto je za Zejnila znaeilo dobar izgled i dokaz da mu je
100
sklona. Isto tako joj rede da ne bilo mudro da se pred starijima
priea kako su se ved vidjeli i upoznali. Ona mu se i u tome
te se prijateljski rastalte. Polazedi Zejnil se opet blago
pokloni i pole evrstim koracima, samouvjereno i odsjeeno.
Nije se obazirao. Zelio je da joj pruii priliku da ga gleda, jer
je vjerovao da njegova pojava i izgled, giroka ramena i eilost
zasluiuju painju svake mlade, pa i Melihe.
Izagavgi iz eargije grabio je poljem prema Brezicama, pre-
disao od brzog i otresitog hoda, pun ushidenja. Veselo je pje-
vugio i davao maha nadama da su mu puti ka sredi sada vige
nego ikad najbliie pravom cilju. Polja su bila pusta, euje se
samo udestala pjesma zrikavaca sa strnjigta i otkosa rane
otave. Zastade i izvadi iz diepa malo ogledalce, te poee u
njemu da se gleda. Bilo je to lice opaljeno, dobro izbrijano,
dinilo mu se jog lijepo i mladenaeko. Na sljepooenicama kao
fine bijele niti iskrilo se nekoliko sjedina. Odmjeravajudi i
procjenjujudi svoj izgled vrati zadovoljno ogledake u diep i
nastavi da grabi poljem i pjevugi.
Svi smo mu se obradovali. Otac ga zagrli. Nisu se dugo
vidjeli. Mati po obieaju ragirila ruke: "Ko nam je to dogao!
Dobro dogao!" Pitanja i raspitivanja: o Majdanu, ljetini, je li
majka dobro u zdravlju, je li se umorio od puta? Negto je
pozakasnio. Da nije kasnio voz? Posjedage na gilteta, a mati
pose pripremati kafu.
— E, nek si dogao... u vakat si. Da si malo kasnije, ne bi
stigao na lubenice — govori otac. — Moie li mati kako sobom?
—Eh, vrti se po kudi, kagljucka. Kad nema duhana, kagalj
je osvoji kö vilen. Valja kupiti. Cim zapali, kaglja nestane.
Duhan joj dode kö lijek pa mora pugiti. Da nema duhana,
kagalj bi je, veli, ubio! Duhancliijska posla...
Zejnil se nasmija.
—Sto i nju nisi malo doveo, brate?
— Govorio sam joj, ali ne fajdi. Veli: ko me se zaielio, nek
dode pa me vidi. Nisam ja spala na to da traiim djecu da ih
gledam. Njihova je duinost da traie mater i gledaju je! jog je
puna ponosa...
—Pa, pravo i Priznajem, priznajem... Eh, poslovi,
sve ti se dini prelle, a ovamo, kad mater izgubig, onda kuku!
Ved, nee li nas tvoji svatovi makar povudi pa da se malo ode
i materi veselje
101
 Zejnil je gutio.
Sutradan je otac u gali povodom Besimine udaje prevrnuo
Zejnilov fes i dobrim udarcem ga klepnuo po velikom uhu da
mu zatim fes nabije do ugiju. U sobi je zavladao grohotan
smijeh, a Zejnil smoie jedva malo snage da se osmjehne. Sav
pocrvenio u licu skide fes s glave, izvrati ga na lice i pailjivo
stavi na glavu. Oca malo zbuni Zejnilova ozbiljnost pa nade
za shodno da mu prigovori g to nije prije dogao, zna li da mu
je brat bio tegka hasta od iutice? Zejnil se udtivo zadudi i
iznenadi kad je saznao za vijest o odevoj bolesti i ponovo
upade u tmurno raspoloienje.
— Ono g to sam ti pisao o Sabrijinoj Melihi bacilo te u
brigu?
— Ne, ne, to nipogto ne bih dozvolio! Ako se neki zabo-
ravljaju i napadaju toliko slijepo na tvoj ugled, ja to sebi ne bih
mogao nikad dozvoliti. Naprotiv, duinost mi je da gtitim tvoj
ugled vige nego svoj. Jer, dok je tvog ugleda, i meni je lakge.
Osim toga, ne ielim ni da rizikujem. Zagto da oC'ekujem iz
mraka kad de mi nediji noi isukati crijeva. Nije Safija jedina
djevojka. A ona de se lahko i udati, jedva d'ekaju da joj se ponu-
de. Kad smo bili u Gornjoj mahali na svadbi, ja i Sahin, ved
onda sam vidio kako dilkogi prijedaju odima prema meni!
Izloiiti se s njima bila bi previsoka cijena za jednu Safiju...
Otac je pailjivo slugao Zejnilove rijedi. Ispitivao ih, osma-
trao sa svih strana. Udini mu se da brat olahko pregorijeva
svoju ljubav u koju se donedavna zaklinjao. Negto mu je
nedostajalo u cijeloj slici odnosa izmedu njega i Safije, negto
je u svemu bilo nekako falidavo, ali gta? — nije mogao da odgo-
netne.
— Kali mi, Zejnile, da li je Safiji plaho stalo do tebe?
Zejnil razmisli, srknu malo kafe iz fildiana i, kroz uiitak
gutijaja, uzvrati zamigljeno:
— Ja mislim da nije. Iako je pristala pod svojim uslovima
da se uda, govor joj je bio mlak, neodludan, bez velike lelje i
vrudine u srcu. Neko kao da joj je otrovao srce prikazujuci nas
u njenim odima sa najgore strane, kao dogle, gladnice na tude
imetke... A seljaku kad zaprijeti opasnost da de mu iemlja otidi
u ruke strancu, on je voli dati domadem eovjeku, makar bio
crni ciganin. Znam ja kako se sve to ispreplide i kakve se sve
zamke od toga prave. I Safija se povela za slidnim intrigama...
102
— Pasta mi sad da radimo? — otac de.
— Sta da radimo? Hm! Nig ta...
— A tvoja ienidba?
— Th... nek eeka boljih dana — Zejnil selgnu ramenima.
Mati isturi znadajno glavu: — Eno Nezir-begove Naze,
jedva deka, Zejnile... Ja bolje, bogami, ne bih traiila da sam na
tvom mjestu — mati zaklopi i provrti se.
— Zeno, otkad sam ti ikad govorio da se prodeg Naze, a ti
opet! Ne ugovaraj ono g to biti ne more!
Mati zbunjeno popravi gamiju na glavi i poe odekivati
nede li se Zejnil uhvatiti za njenu zamisao, ali Zejnil je uozbi-
ljeno gledao preda se i zabrinuto o nedemu mislio. Podigavgi
glavu, pogleda pravo u odevo lice pa nakon nekoliko trenuta-
ka rede:
— Pisao si mi, a i govorio o svastici svoga prijatelja Sabrije?
S' to ne bi na nju igli, moj stariji i udeniji brate?
•
Otac nigta ne rede, ved naredi materi da napravi gerbe, gto
je bio znak da de se o Zejnilovu planu najozbiljnije razmisliti
i razgovarati. All ne da se nije razmigljalo, ne da je otac bio
protiv Zejnilove namisli, ved oca obuze pravo osjedanje srede
g to je bag Zejnil säm dogao na to da se ieni Sabrijinom sva-
stikom koja je odavno zaokupljala odeve ielje, ali nije nikako
vidio nadin na koji bi se Zejnilove i Safijine veze razvrgle bez
teiih sukoba i posljedica. Pog to mati izade da spravi gerbe,
otac gotovo u povjerenju rede Zejnilu:
— I nema ti bolje prilike od Melihe.
Zejnil baci na oca zahvalan pogled i iz uljudnosti nigta ne
rede. Zadovoljstvo mu se oditavalo na licu. Otac je podeo
natanko da prida o Melihi, opisuje je, iscrtava pailjivim rijedi-
ma bududnost kako je on vidi ako do te veze dode, hvali
Melihino porijeklo, porodicu, odgoj. Zejnil je povladivao
odevim rijedima i sav treperio od zadovoljstva.
— Kukavica! — pomislih. — Nisam se nadao da de tako lahko
okrenuti leda Safiji. Olahko i neodgovorno se igrao skupo-
cjenim zrnom bisera koje bi mu svakog trenutka moglo da
sklizne sa dlana i odleti u duboki ponor a zatim nestane u
nepovratu. Da li je to samo pregutno ugadanje bratovim ielja-
ma za koje je znao, ili njegova istinska ielja da se domogne
Melihe? Istina je da je Zejnil, kao g to je i säm izjavio, pokazivao
103
znake poslugnosti i pogtovanja prema starijem bratu. To kao
da se nije bag nimalo protivilo njegovim iivotnim pogledima,
all se pailjivom oku davalo zapaziti da je bratu nudio pre-
dnosti onamo i u onim stvarima koje säm nije znao ili nije
mogao da razrijeM, ili mu je bivao potreban zaklon! Pritom
nikad nije izostajala njegova vjeeito skrivena ali postojana
briga za svoje ciljeve i interese.
Dalji razgovor je poprimao sve razdraganiji tok u kome
mati i ja nismo davali odugka svojim osjedanjima. Slutio sam
kako je Zejnil vidio na pomolu izglede da zakoraei koji ba-
samak navige, penjudi se prema znaeajnijem drugtvenom
usponu. Da je trebalo da bira gtogod za njega nepovoljnije,
gdje bi se valjalo irtvovati, Zejnil bi pokugao na bilo koji naein
da izvrda. Jer on je ipak imao svoja uvjerenja i ciljeve u kojima
je znao biti itekako istraj an i May. Nije ih on nikada u nekom
ozbiljnom tonu nametao drugima, pogotovu ne bratu, ved s
njima spretno i lukavo pokug avao da se prokrijumeari na
zadnja vrata.
Krenusmo poslije akgama. Domadini su nas doeekali vese-
lo i toplo. U ljubaznostima su bili umjereni kako je i prilieilo.
Odmjeravali su onoliko koliko su mislili da nam pripada.
Kuea im je bila na sprat s klasienim krovom na eetiri vode,
ukragena spolja Stukaturama oko prozora ali znatno dotje-
ranija iznutra: sobe su velike i napunjene skupim orahovim
namjegtajem ovalnih oblika a podovi zastrti halijama u eiju su
mehkotu noge potanjale gotovo do elanaka. Bilo je i takvih
predmeta koje sam prvi put ovdje vidio, kao 'A" to su razne
vitrine, komode, gemizeti, krcati iza staklenih dijelova kri-
stalnim staklom i srebrnim posudem koje je sluiilo eini mi se
samo kao ukras, kao gto je odgovaralo stilu vedine nagih malo-
gradana toga vremena, dakle, za gledanje.
Na ravnoj plohi velikog gemizeta, prekrivenoj fino neca-
nim prekrivaeem, poredano je mnogtvo boeica sa raznim
mirisavim sadriajima i, vjerovatno, sredstvima za poljepSava-
nje. Bilo je to jog sijaset drugih stvari i stvareica, eetkica, ukra-
snih (srebrom obojenih) okvira sa manjim porodienim slikama
koje nisu bile za zida, vec stajali na naslonima i nudili nam
svoj Barm i svaku ljepotu ispunjenu ponosom u toj privi-
legovanoj poziciji za gledanje drugima a ponekada i divljenje
104
lenskoj ljepoti i muievnosti ponosnih oeeva. U jednoj je bio
i Sabrijin otac, imam-matiear eiji je, po oeevom migenju,
vanjski izgled bio dio njegove osobe mnogo superiorniji od
onoga §to je imao u glavi od vjerskih znanja i zvanja g to mu
ga je darivao stari lukavi politiear Pagie s kojim se ovaj efen-
dija slueajno poznavao i eije je politieke interese kao vode
radikala svestrano potpomagao.
Sve je to odisalo nevictenom urednogdu i mirisima gto je
u osobi prisutnog izazivalo veliku lagodu i zadovoljstvo. Ne
zna se da li zbog srdaenih ukudana ili njihovih gostiju. Dok
razgledam sve to i ne skrivam divljenje, mati me gura laktom
i 'gap& mi na uho: 'Sto si blehnuo kö da nikad nista nisi
vidio!" Ne obazirem se mnogo na materinu pouku, ved nasta-
vljam da razgledam.
Otac je bio nasmijan i dobro raspoloien. Kafa i cigara su
pospjegivali njegovo raspoloienje. Njegova veselost je i nama
olakgavala. Pa i Zejnilu je bila od velike pomodi da zbaci sa
sebe lju§turu u§togljenosti i prevelikog pridavanja vainosti
ovoj posjeti. Poeele su frcati i §ale. Sijelo je zadobijalo sve ljepsi
tok. Zejnilova ugtogljenost pofe da se razlabavljuje. Drianje
mu je bivalo sve prirodnije pa je poeeo sabrano, mada ne-
smotreno, da pipka euperke kose gto su mu virili ispod fesa i
iznad ugiju, gladi ih prstima i ravna da mu ne §tree u neredu.
Upravitelj mu se obrati rijeeima:
—Pa, kako je, Zejnile, Husein-efendinica?
—Dobro, osvojila starost...
—Jah, starost, starost — upravitelj ce zamigljeno. — Nigta
zato, svi eemo jednog dana ostariti. Sve bude i prode. Dok si
mlad, da ti je ovo, da ti je ono, a kad pritisne starost... tegko je...
A ti, efendinice, kako si, vjere ti, slu§aju li djeca?
— Dobro sam, vala — mati popravi gamiju na glavi pomalo
zateeena.
— Djeca kö djeca. Bude svagta, eh!...
— Najbolja su kad spavaju, je li? — upravitelj se nasmija.
Pomalo nesigurno i pogladi sjajnu delavu glavu rukom kao da
se eegka.
Zatim se domadin poeeo raspitivati o Zejnilovim iivotnim
planovima, je li kako bila rodna godina, kakvim se prinosima
nada sa zemlje, koliko je ubrao pgenice sa njiva. U Sabrijinim
rijeeima je bilo topline i familijarnosti koja se dopade Zejnilu.
105
To ga okuraii da prinose sa zemlje negto uveda g to je opet u
domadinu izazvalo vidljivo zadovoljstvo. Zatim se razgovor
prenese na posljedice ekonomske krize koja je harala poslie-
dnjih godina svijetom, nove moguenosti i izglede kako da se
u danagnjim prilikama uspije. Posredno je domadin davao
bududem zetu prijateljske savjete. Od vainijih su bile prepo-
ruke da uspostavlja prijateljske veze sa pametnim poslovnim
ljudima, stille njihovo povjerenje, jer "eovjek se na eovjeka
oslanja a drvo na drvo...", "ruka ruku mije" itd.
Trebalo bi se okrenuti i korisnoj politici koju domadin vidi
u radikalima kojima je i säm gorljivo pripadao. Ne bi on tamo
nikada igao da nije Spahe, pametna i razborita eovjeka koji
vodi muslimanske mase. A trebalo bi raditi i na tome da se
narod prosvjeduje i izvladi iz zaostalosti. Sve mu se eini da
narodnom napretku smeta pomalo i vjerska zatucanost, pri-
bjegavanja dovama umjesto radu. Uei ti dove koliko hodeg,
ako dobro ne uzoreg, nadubrig i zasijeg dobro sjeme, nee
pojesti kolaea ni pite... Ipak, taj dio posla eeka svjetovnjake, jer
vedina hodia nee ni da euje za modern°, evropsko prosvje-
divanje, ulaienje u politiku i koristi koje se od toga mogu
imati... Sabrija nekoliko trenutaka promisli i dodade kroz
ponegto ironiean smijegak: — Plage se da se svijet ne povlagi!
— pogleda u oca i grohotom se nasmija.
Nasmijage se i ostali. Otac se pomaknu i uzvrati:
—Ulemi je, ahbabau, dosta i o vjeri! — usprotivi se otac pola
u sali, a pola u zbilji.
— Prosvjedivarje naroda i jeste i nije posao uleme — na-
stavljao je otac. — Cini mi se da ti poslovi spadaju u obavezu
vlasti i narodnih voda, politieara. Ulemi se predbacuje nebriga
oko prosvjedivanja, a niko je ne pita kako ivi, i gta je pritigde.
—Jest, jest, Ibrahime, ne kaiem ja — domadin zaimirka —
samo su, brate, hodie te koje vieu narodu sa mimbera: "Ne
dajte, ljudi, djecu u gkolu, bagka iensku. Skola odvodi od
vjere!" A od vjere, po mome uvjerenju, najlakge odvodi nezna-
nje. Ne moi e stara kremanjaea izadi na kraj s magingeverom.
Vidjelo se to i u ustanku protiv Svabe. Treba ueiti tehniku, a
tehnika se uei u gkolama. Ruku na srce, Svabo je napravio za
eetrdeset godina vige nego Turci za stotinu pa i vige!
—Oranile, Sabrija, oranile — otac malo razmisli pa nastavi:
— Nije ni nas svijet bio plaho zagrijan za gkole. Da se navalilo
106
na njega, kako su neki preko nodi bili okrenuli list, doglo bi
haman do odvajanja od voda, kö g to je i dolazilo u nekim
mjestima. Narod ne voli brze zaokrete, makar bili usmjereni
i na najbolje. Misli: tudin ima u tome svoje prste, prevara,
brado! Nag ti je svijet ovaki: Tude pogtuje a svoje voli. I nek je,
tako i valja. Zar mi za Svabu nismo bili stranci kö i on za nas?
I dogö je da ga niko nije ni zvao, je li tako bilo? Tako dobismo
u musafirluk gosta koji ti je nasilu otvorio kuena vrata, pro-
valio! S ta deg s njim? Nag odgoj i nas ponos su taki: dogao ti
nezvan musafir, nigta ti nije bolje nego se pokazati onakim
kakav si. Zar to nije bolje nego kö kameleon: mijenjaj boju
prema prilikama! Sada, pogto je progo neko vrijeme, oprezni
i ne gubedi obraza, preuzimamo ono g to mislimo da valja. Da
smo se odmah prihvatili Svabinih novotarija, ispali bismo
neozbiljni, ne cijenimo svoje pa kako demo onda tude! Sada,
fala Bogu, gkole su nam pune djece.
— Jest, Ibrahime, ali smo izgubili pedeset godina.
—Makar. Svaka se bolest mora odbolovati. Da smo udarili
preeicom, moiebiti da bismo nabasali na kakvo iivo blato, pa
gta onda? Najvainije je bilo saeuvati vjeru i tradiciju po eemu
ee nas svijet i danas i uvijek prepoznavati i kad najvige posti-
gnemo i u nauci i u imecima. Nedemo se morati stidjeti ni
proglosti ni bududnosti. Bez svoje tradicije i vjere, ne bismo bili
niko i nig tal...
Dugim hodnikom se zaeu trk i u trenu se na girom otvo-
renim vratima pojavi Hasnija. Oei su joj se arile na svjetlosti
velikog lustera. Gledala je u me nasmijana lica, lijepo uokvi-
rena dugom plavom kosom g to joj je padala po ramenima kao
svila. Mahnu mi da podem za njom. Poput gazele napravi
nekoliko skokova ispred mene kroz sjenoviti hodnik, okrenu
se i ispruii prema meni obje ruke.
—Dobro dogao u nas dom! — rede veselo i toplo.
Uvede me u sobu kod svoje starije brate. Soba je bila na-
punjena bijelim namjegtajem, policama za knjige i okruglim
stolom nad kojim je visila iarulja uokvirena abaiurom i osvje-
tljavala prostor na stolu po kome su bile razbacane knjige i
sveske.
— E, pa da vas upoznam. Ovo je moj prijatelj S ahin!
—0, kako si, sokole? — ved mutiranim glasom me oslovi
stariji s negto ironije u glasu.
107
 —Dobro.
—Zar Faik nije isti nag upravitelj, ahine? — zacvrkuta
Hasnija podrugljivo. — Jog kad se pravi vaian, uf! — munu me
rukom u rebra. Brat joj se pole smijegiti pomalo zbunjen Ha-
snijinom drskogdu.
— Otac kaie da je Faik nag kudni filozof. Znag, on nije od
onih pravih, ved onako, kod kude, gdje ga svi popustljivo trpe.
Ne umije ni da govori dok ne napravi udeno lice a onda poene:
"Taj i taj filozof je rekao to i to..." A sve on to tati tako kad mu
treba novca, pravi uvode: to je rekao taj i taj filozof... a iz filo-
zofije ima samo eistu — tricu! Nigta vige, hahahaha...!
Faik razvuee usne u onaj svoj ironieni smijegak, ali mu se
on preobrazi u gadljivu grimasu i, kao u Bali, rede:
—Ne slugaj je. Brbljiva je kao svraka!
Mladi Faikov brat se bavio nekim matematiekim vjeiba-
ma i nije me ni pogledao. Hasnija me uhvati za ruku i rede:
—Hajde, Sahine, da nastavimo naga poznanstva. Sto se
ova dva gospodina title, zasad ti je ovoliko dovoljno. Ah, ah,
umalo da zaboravim. Jog negto poeuj, Sahine. Rizo ti je golu-
bija majka — pokaza kaiiprstom na mladeg brata. — On je
najbolji dak iz biologije i gimnastike a ostalo — ne pitaj. Gaji
najbolje golubove, ima ih pun tavan, kupuje, preprodaje,
jednom rijed'i, pravi — golubar!
Rizo se zateeeno smijulji, srdaeno i drugarski.
—Hajde, Sahine, ostavimo ove mudrace njihovim knjizuri-
nama! Idemo u kuhinju da te upoznam sa tvojom bududom
strinom. Stisnu mi jaee ruku i povede me u kuhinju, punu
prijatnih mirisa, gdje zatekosmo gospodicu Melihu.
Hasnija me mazno predstavi svojoj tetki i nabrblja dok
okom trepneg eitavu lepezu obavjegtanja o meni, mojima, o
finom i otmjenom izgledu njena sudenika (Zejnila). Dotle sam
ja gledao ispotaje svoju bududu strinu. Rijetko da sam na eijem
licu vidio otmjeniji i srdaeniji osmijeh nego gto je bio njezin.
U njemu je i blagonaklonost i blagost, srdaenost i nekakva
uzdrianost. Rede da joj je vrlo milo gto smo se upoznali.
—Hode§ li mu biti strina, tetka? — povjerljivo upita Hasna.
—Ne znam, kderi, ako bude sudeno.
—A da li bi voljela da budeg, tetka?
—Pa zagto da ne bih? — uzdriano se osmjehnu mlada lena,
uvlaeedi glavu u ramena, zatim ponegto zbunjeno svuee s
108
glave iskeranu gamiju, poravna je i ponovo stavi na glavu. —
Naravno, ako bi tako ielio i njegov gospodin amidia.
Hasnija se ustumara po kuhinji. Pode zavirivati u redove
lonaca, tendiera, sahan. Jela su mirisala i mamila ielju za
kuganjem.
—Uf, gto sam gladna! — Hasnija pucnu jezikom. — Tetka je,
znag, Sahine, svagta naspremala, svagta, svagta, svagta, uf!
opet pucnu ustima. — Vidjet deg, ona je — tata to isto kaie —
prava umjetnica u kuharskim vjegtinama — rede i zamoli do-
madicu da nam dade da vederamo jer je ionako odlueeno da
djeca nede sa odraslima za sofru.
—Mi bismo mogli skupa da vederamo nas dvoje, tetka. Mi
smo, znag, gkolski drugovi i prijatelji pa prilidi nam da skupa
i vederamo, zar ne, tetka?
— Kako da ne, kderi. Sad du ja vama postaviti da jedete.
—A da li bi htjela, tetka, da nam i malo cvijeda stavig na
sto? Bit de nam slade a i sveeanije, je li,
—Zagto da ne, draga? Kako bi to bilo da mlada gospodica
i mladi gospodin vederaju bez cvijeda. Dobit Bete dviie rufe.
Evo, bag su jog i mirisave, tek ubrane. Kako ti se svidaju?
—Divno, tetka! — uzvrati hasnija i nastavi: — Gospodin za
koga te prose — lijep je... Ipak, ja bih voljela da ne ideg od nas.
Meliha nigta ne rede, ved nam pole dodavati jela. Hasnija
se odmah prihvati. A ja sam se prisjedao majeinih savjeta i
?lägio se da ne izgledam previge proidrljiv. quo sam kako je
savjetovala i ocu da ne pokazuje svoj previge zdravi apetit za
jelom i poslasticama. Govorila je glasnije da i Zejnil euje jer se
ta pripomena ticala, bogami, i njega. Moida ponajvige njega.
Pogto je bila obavljena veeera, prieekali smo da se spremi
bududa nevjesta, te izadosmo u eargiju. Odriavao se vagar i
getnja kroz vagarsku vrevu prijala je svima. Sve je to udesio
domadin, da bi se Zejnil i Meliha bolje upoznali, vidjeli, pro-
govorili koju rijee udvoje. Bududa nevjesta je bila odjevena u
dobro skrojen kostim od svijetle tkanine za ljetne veeeri koji
joj je lijepo pristajao. Koraeala je sitno u cipelicama sa visokim
potpeticama gto su — ah, euda li! — gkripucale.
Obilazili smo Bazar iza kojeg je tregtala muzika luna-
parka, osvijetljenog mnogtvom iarulja. Vreva svijeta i re-
klamera "nevidenih euda" u gatrama putujudih akvarija i
109
zvjerinjaka, jeftinih kinema u kojima su se mogla vidjeti "sva
eudesa svijeta", sladoled i poslastice, omamljujudi mirisi jga
ispod nadstregnica napravljenih od sirova ljeskova pruda,
mirisi dima g to se dizao od mesa i devapeida. Guram laktom
majku da mi kupi ovo ili ono, ne znajudi, zapravo, ni gta bih
prije kad bih samo mogao da biram. Prvo sam kugao sladoled
a zatim me Zejnil poveo na ringigpil.
Oko bogatih tezgi u bazaru tiskalo se mnogtvo svijeta.
Mati je paihivo razgledala zlatninu. Bududa nevjesta je bila
zamoljena da izabere prsten koji de joj se kupiti u ime zaruka.
Bila je to vrlo smjela ponuda. Zejnila je oko srca stiskala studen
pri pomisli gta ee se dogoditi ako bududa nevjesta odabere
kakav skupi prsten ukragen draguljem. Nevjesta mu se veoma
svidjela pa je utoliko vige kleo svoje noveane neprilike koje
mu, naime, nisu dozvoljavale nikakvu rastrognost. Sredom,
Meliha je bila skromna u izboru. Kupili su joj jog i zlatan laneid
i rukavice od finog gevroa do lakata. Videdi kako je srazmjerno
jeftino progao, Zejnil mi velikodugno kupi pigtolj na e'epove.
Otac je mislio da je potrebno da se Meliha i Zejnil malo
bolje vide i progovore, te nas uvede u poslastiearnicu da se
osvjelimo limunadom. Stari slastiear njigudi velikim trbuhom
na potankim nogama pozdravi nas, upita se s ocem i donese
nam limunade. Zejnil je sjeo preko puta svoje budude iene,
razdragan i ponegto nespretan. U Brezicama on je meni izgle-
dao otmjeno kao poreski einovnik, a ovdje, uz gospodicu
Melihu, zapaiali su se njegovi provincijski maniri sitnog
plemida kome se ved na licu mogla zapaziti sjenka siromagtva.
Ali o tome Zejnil sada nije imao vremena da razmiglja. Krv mu
je bfie kolala iilama, ljepota i privlaenost budude nevjeste su
ga nadahnjivali, te mu je govor tekao skladno. Ni njegov
urodeni smisao za humor nije izostajao. Meliha mu priznade
da se nije nadala da je, pored vidljive ueenosti, i duhovit.
Vided ih dobro raspoloiene, otac im pride i u povjerenju
upita:
— Pa... begenigete li se kako?
— Begenigemo, naravno — Zejnil de samouvjereno.
— A Meliha? Uta ti kaieg?
Djevojka se osmjehnu s toliko eednosti i topline da Zejnilu
srce zadrhta, umalo da mu ne iskoei u grlo.
110
—I ja tako velim — rede Meliha.
—Mag alah! — otac uskliknu. — Nek vam bude sa sredom!...
Da o svojoj bududoj vezi razmigljate kao ja i da je vidite mojim
oeima, niko od vas ne bi danas bio sretniji!...
Vradajudi se kuci euo sam razgovor izmedu odraslih, ra-
zdragan i pun najljepgih rijeei. Domadini nas uvedoge u sobu
a otac sveeano objavi domadnima da je djevojka isprogena i
da su joj kupljena "biljeija". Domadini vijest primige srdaeno
i toplo, te se mugkinje izgrli na jednoj a ienskinje na drugoj
strani uz prijateljska eestitanja. Sabrijinica je pustila i nekoliko
suza radosnica. Ugovorige da se svadba obavi za nekoliko
mjeseci, krajem jeseni. Bi pripremljena limunada i kafa. Otac
se gali da de popucati od tolikih easti ah kad je veselje, nek se
i tijelo zadovolji kao i duga. Ne, ne prigovara, nije on kao
prijatelj Sabrija da prigovara gto smo bili toliko obilato pogog-
deni, naprotiv, on 'Zeh da se domadinima zahvali na najljepgi
naein. Sabrija se poeega iza vrata, uvi glavom smjegkajudi se,
pa rede:
—Vidig ti kako su hodie pametne. Da im nigta ne valja,
brate, valja im naein. Lijepim rijedima kaiu isto ono g to ja
nezgrapno izvalim pa bi se osjetljiv eovjek mogao i uvrijediti...
To ti ono, Ibrahime, meni kad smo kod tebe pojeli onoliko
lubenice... hehe!
Sabrija uze da upoznaje oca i Zejnila gta djevojka nosi u
miraz. Radilo se o kompletnom pokudstvu za jedno malo
domadinstvo. Sve je prevazilazilo i najljepga oeekivanja.
Dva-tri dana poslije Zejnilova odlaska u Majdan dode
materi u posjetu naga kona Salihovica. Mati je uvede u sobu.
—Dobro mi dogla, draga kono! Kako si, draga? — rede.
—Eh... kako sam! Dobro, fala Bogu. Kako ti, kako djeca,
efendinice?
—Dobro smo, fala Bogu. Eto, tako, sta ima kod vas u kudi,
jeste li svi zdravi?
—Ima svagta, moja efendinice, osramodeni mora sve ka-
zivati da je dobro. Valja pokrivati sramotu i nagu i vagu. Ona
moja — eh, jetim, ne zna — sve mi kazala a ja... mati sam, nije
mi je lahko slugati de gmrca! Pa i iene po mahali osvojile,
raspituju se: gta je, hode li se udati Safija? Bajagi, nig ta ne
znaju. A kako nee znati, moja efendinice, kad se upravitelj
pogte pofalio Diemalu kako mu se svastika udaje za tvog
111
djevera, a Diemal cijeloj mahali i, bezbeli, Nazi. Pukla sra-
mota pa eto!...
Mati saudestvujudi sluga Salihovicu, lomi i sama prstima,
razmiglja gta da joj kaie, utje§i je. Jer Salihovica nas je zadulila
painjama svake vrste. Kad smo se doselili u Brezice, najvige
je ona sokolila majku, govorila joj kako de nam biti medu
njima lijepo. Ako nam gtogod usfali, samo nek javi po menijer
oni, Salihovi, imaju, hvala Bogu, svega. Zna ona kako je njoj,
efendinici: mlada i neiskusna, dogla u tudi svijet. Kad god je
imala priliku da ostavi kudu, makar i nakratko, eto je materi
na vrata da koju s njom progovori, onako s nogu, da joj rastjera
oblake tjeskobe u nepoznatu svijetu, pruzi svaki put kakav
zamotuljak. U njemu je sir, ja 1' maslo, bude i variva. "Uzmi,
efendinice, trebat de ti, kuda je velika rupa. Kad insan ima u
kudi kakvu bilo rezervu — lak§e je..." Kad se rodila Mersa, niko
nije donio bogatije ponude od Salihovice. Sve to mati znade,
gugi je stid i u sebi misli: "Kako eovjek brzo tuda dobrodinstva
zaboravlja!" A onda se tjegila: "Stvar je bila, gta sam ja mogla,
iensko, ko je mene za gta pitao...?"
Salihovica je nastavljala:
— Moj Salih je, bogami, ako i nije od kakve velike pameti,
govorio odmah s podetka: "Nemoj, kderi, nije ono dovjek za
tebe. Gospodin, prevarit de, prevjerit de, uzmi ti teiaka, ostat
ce ovolika zemlja, gta de an sa zemljom u onim svojim siljatim
lakovanim cipelama i onom magnom...?"
— Ne znam, draga, nigta, vjeruj mi — mati preuze tronuto.
— Kad je efendija bio bolestan, ne povraealo se vige, nadäla
Safija pjevati, eh! A i djever mi dogö ovdje da sebi nade sredu.
Da bogdo nije. Ja sam, draga, molila efendiju. Velim — nemoj,
drii se dalje od Zejnilovih poslova, Salih i svi va§i odreda su
na svome mjestu, komgiluk kakva nikada nedemo boljeg ima-
ti. ta des, draga? Insan bi sve ovako a ono izade onako a da
je i momak demu, vala, tebi, sestro, da reknem — nije. Ne bih
ti ga umjela ni opisati... Meni ste, vala, svi dragi, i ti i Safija,
kao da ste mi bogzna u kakvu rodu, moja krv...
Mati je namekgavala minder trehnuvgi ga i podastrla da
Salihovica sjedne a zatim ga gladila rukama kako bi kona
vidjela koliko joj je stalo da joj iskale najvede ljubaznosti.
112
— E, draga efendinice... dobri smo, velig, ko de znati ko je
dobar a ko nije. Samo Bog zna gta je u kome. More biti da smo
i dobri za svijet ali za sebe nismo. Mom Salihu ni§ta nije prelle
od njegove zemlje! Dode s njive umoran, mrtav da mu je da
gtogod pojede, jedva eeka da jaciju klanja i — legne. Nek sve
gori nista mu ne kazuj i nig ta ga ne pitaj...
Zejnil je prionuo svom dugom i tijelom na pripreme za
svoju svdbu. Da uveda ono negto ugtedevine, odludio se da
ode na kakav j avni rad u B. U meduvremenu, dok je oeekivao
poziv, dolazila je jesen, othukujudi vjetrovima i kigama poslije
kojih je sve vige zahladivalo. A i vrijeme nekako prolazilo
sporo. se da na mahove ne miee, stoji kao ukleto. Tom
Zejnilovu osjedanju doprinosilo je jog vige njegovo oeekivanje
poziva na rad koji nikako nije dolazio. Ljutio se na rodake u
B. Da nisu zaboravili na njegovu nuiclu? Moida i jesu jer
"tuda ruka svraba ne eege ". Priprema za gradnju velikog
mosta i drugog, bit de dosta mjesta za irgate. Zejnil, koji je
oduvijek bio izbirad, nikad ni sanjao nije da bi ga zapalo da
nosa beton i malter. Sada mu je bilo svejedno. Nema toga gto
ne bi radio, samo da prikupi novac, dok se ne oieni a poslije
,
znat de ved i da bira i da okrede u ono g to bude imalo najbolji
izgled na uspjeh. Misao mu se vrtjela oko Poloja. On mu je bio
nada za spas. Ali samo da vrijeme brie ide. Kad pogleda na
sat, eini mu se da kazaljke s njim tjeraju inad — stoje na jednom
mjestu. Razljuden, drmusa easovnikom, misli da je stao. Ali ne,
e'asovnik je posve u redu, ved vrijeme kao da mu prkosi, ne
odmie'e, stoji!
Zastane i pogleda nekud u neodredeno. Pogled mu onda
prosto sklizne onamo preko mezaristana, preko nigana iza
stare diamije, iskrivljenih i desto polomljenih, mahom po-
crnjelih i obraslih mahovinom. Poneki je tek okreeen, bijel kao
labud na tihom viru. Neko se brine za svoje mrtve. Zejnil
gleda, pa mu se pogled zaustavlja na oeevu i amidia Hasa-
novu mezaru. Prekrila ih velika travuljina. Ni nigani im nisu
postavljeni. Prouei im Fatihu i odredi sutragnji dan da ukloni
barem onu travuljinu, da im bagluke promijeni i ispige ponovo
na njima imena, da se o njima ne izgubi svaki trag.
113
 Malo podalje, preko sokaka koji je dijelio groblje od rijeke,
pogled mu skliznu na veliku, bijelu, Ragidovida kudu. Sjeti se
Besime, pa... pa njihova velikog vodnjaka gdje se ujesen cijedi-
la gira za bestilj, iskuhavao med od krugaka kolaeuga, slatkih
jabuka, pekmez od gljiva poiegaea. Prodoge ga srsi, tresnu ga
negto u tijelu kao elektrieni udar. Olivjege u njemu uspomene
na godine njegova ranog momagtva, njegova lukava provlaee-
nja kroz vrbake i male pjegeane ade, preko travki i mehkih
pjegdanih duna ka sjenovitom Ragidovida viru; u traienju
najskrovitijih mjesta odakle je promatrao Besimu kako silazi
niz zatravljenu strminu i baca se u tihi zelenac da zapliva.
Osmjehnuo se. Nije znao tadno ni eemu. Svojoj velikoj
ljubavi? Mislima kako je, zapravo, vige i nema. Da li se smijao
svojim mladidkim nestaglucima koji su bili u gorkoj sjenci
njena odlaska? Svemu pomalo i nieem! Jer sve je to imalo okus
nestvarnog, okus sjenki na ivici stvamosti i snova, okus prevare.
Gledajudi zamigljeno u iutu suneevu kuglu, u iutu svjet-
lost uokolo i zlatasto ligde osjeti zrenje i u sebi, lijepo i potpu-
no. Misao mu podstaknu iar ielja, näda; pa mu misli svrnuge
na Melihu. Kako je bio zanesen mezaristanom i nig anima u
njemu, tamninama i bjelinama njihovim, rijekom i adama,
Besiminim pribliiavanjima i odlaienjima, zaboravio na —
Melihu! A ona je ta koja mu u ovim easovima, u ovoj jeseni,
daje pouzdanje, puni mu srce slasnim osjedanjem pobjede i
likovanja! Onda ih je usporedivao. Htio bi da je Meliha ljepga,
privladnija, ah je iz pozadine njegovih misli dolazila istina:
Besima je mlada, bliza mu, znanija njegovu srcu, njegov soj.
Jedan svijet je u njima, zajednieko djetinjstvo, rast, tukovi,
ialosne vrbe, drugovanja njihova u mektebu i u snima!
Gotovo je jauknuo od neobjagnjivog jada.
Nakon toga je usmjerio pogled, kao u nekoj neznaboia-
dkoj molitvi, prema nebu. Oh, Besimo! Zagto su te vrazi na-
einili mojim slatkim iskustvom g to se preobrazilo u tolike
goreine nestvarnog? Da mi te kako zaboraviti, Besimo! Ipak,
u njegovu pogledu bilo je radosti gto je izvirala iz tih iskustava
koja mu je, i mimo svoje volje, dala Besima. Hvala ti, Besima!
I, dabogda, sreee ne vidjela — nikad! Zar mi nisi dolazila u
pohode po mjesee'ini, nogena i sama potajnim iudnjama, a
onda kazala:
114
— S a1a, Zejnile!... Bili jednom djeeak i djevojeica...!
Potom se prenuo iz svojih misli i gadljivo pljunuo. Pogto
bolje razmisli, uputi sebi prijekor: — Zar se od toga iivi? Zar
Meliha nije osoba koja ga vrada iz samotinje u livot? A ona je
ta koja je vrijedna i ponosa i ljubavi, a ne Besima! Jer, dok on
vene za njom, ona sa Miralemom putuje, slasti se blagodatima
koje im je pruiilo bogatstvo otaca! Zagkrguta zubima i dode
mu da opsuje. Njemu niko nije ostavio bogatstva! Niko!... Ali
on ee ga imati, imati, imati!... Pljunu i ljutito poee zakivati stari
izravnati ekser u odvaljeni parmak bageanske ograde.
Kad se vratio sa irgatovanja, stisnuo je zaradu uza se i
krenuo kudi.
Druge vederi, poslije toliko vremena, ode u diamiju. Na
izlasku se sa svima ispozdravlja. Posljednji izade i odmah mu
pride Tahir-efendija: "Vela havle, sve mislim gta li je s tobom,
da se nisi g to naljutio na kojega od ovih Boiijih ugodnika?",
govori i neodredeno se smije.
Zejnil je slugao njegove rijeei, govor pun veselosti i neke
patnieke poniznosti, koja livotom igtipane, izmueene duge
sokoli, vrada im snagu i vjeru u same sebe, u iivot i ono g to
poslije njega dolazi
— Nisam, nisam, zagto bih, Tahir-efendija? — osmjehnu se
Zejnil. — Ved igö malo u nahiju, negto sam i radio...
Pogutjege. Sa Tahir-efendijina lica, ukragena bijelom po-
drezanom bradom i onim posebnim rumenilom g to odige
nevidljivom svjetlogeu, nije silazio osmijeh.
— Neki dan, na akgamu — poee da priea Tahir-efendija
sniienim glasom — vidim nepoznata eovjeka. Beli, mislim,
nekom dogö musafir. I pita nas za te, a ja du njemu:
— Sto, zagto de ti, prijatelju, Zejnil?
—Nako — veli — trebö mi je negto.
—Ne znam, da ti po prävdi kaiem, ni ja — rekoh — ne vidim
ga ima i dva mjeseca, moiebiti i vige, a Rediep de — de si,
Rediepe? A ti, je 1' de, Rediepe, njemu: "Eno ga, brate na
gradevini. Pravi se nekakva gradevina pa ogö eovjek da zaradi
koju paru. Vidig ovog desatluka, dinar niotkud ne pada!" A on
— Tahir-efendija ved skoro gapude: hode da nastavi kao pota-
jice, gleda u Rediepa, pa de meni: Znam li ja, biva, tebe, ko si,
115
gta si, odagta Sve se on tako raspituje. A ja njemu velim:
— Od svoje nafake iivi, brate! Svakom livom Bog je dao na-
faku, samo valja za njom idi!
— Znam ja to, efendija — on ce — ali, inako, gta ima, od eega
se izdriava, nikom gotove pogaee ne padaju s neba!
—Pa ima, ima — kaiem mu. — Ima lijepu novu kudu, djelo-
mice osposobljena za stanovanje, ueevan je, pametan, slaba
mu zemlja, pa otigö, bezbeli, da Stogod joS uhvati za lijepih
dana. Sta de drugo, mlad, zdrav, leti da zaradi, valja, bogme,
poruian je vakat... A je li — upitah ga — a otkud si ti, vjere ti?
— Veli tako i tako, od P. Znag, hode taj Zejnil da se ieni, pa
ga curini naslali da vidi ko je, gta je, da razvidi Sta momak ima.
DO' im, kaie, nekakav nepovoljan haber o momku, te njega
poslali da izvidi, provjeri. Nije mogö da izade iz hatera a ne
bi se tog posla §ale primio. Nezahvalan i pozahmetli posao.
Morö je u nekoliko kuda unidi pa kako ovo, sta ono — govorio
je Tahir-efendija gotovo razdragano pa razmislivgi trenutak
nastavi:
—Gleda ti jabandiija u Rediu, kazuje, a o meni bi haber,
naljutio se negto, gta li — pa de opet upitati Rediu:
—Asta radi na gradevini, da nije kakav majstor?
— A Redio upiljio oeima u me, htio bi da mu ja odgovorim
jer on haman ne zna gta bi kaz6, je li 'vako, Redio? Tahir-efen-
dija ce glasnije: — ja ti igaretim Redii da nigta iiv ne kazuje,
vidim eovjek, bogme, negto gpija oko tebe. A Real nezgodno,
uzvrtio se, mislit de eovjek da je omutavio pa ne zna govoriti.
Istom Redio oeepi: "Radi, brate, svoj posao, radi svagta,t&-e-
van momak, sve zna, moj jarane, da ga samo Momak
ti je kö vila!"
Jabandiija poglöda eas u me, das u Redlepa pa u ostale
oko nas i sve prevrde oeima, te odape:
— Tanka mu, vala, nafaka, nema fajde. Nije mu lahko kad
mora da ide na gradevinu... Nije, efendija, dina mi, znam ja
dobro, brate, gta je gradevina... Nöjse! Alahemanet, ljudi! —
rede i izgubi se iz harema.
Zejnilu je na odi padao mrak. Postupno i sa svjetlicama
nalik na krijesnice gto svjetlucaju po livadama u julskim ve-
eerima. Sve mu bljeskavije poee sijevati ispred oeiju svjetlost
kao da su sijevale munje. Cinilo mu se da ga je neko iza leda
116
zviznuo sohom po glavi. Onda je od bola i nesavladljiva stida
za2mirio i zajeeao. mu se da se pod njim zemlja ljulja
iz temelja, da ce pasti, poletjeti nekud u pomreinu, nestati,
pretvoriti se u oblak pragine.
—Naslali ga! — jeknu. — Sramoteeee! — rede i stavi ruku na
gtitedi ih od nesnosne svjetlosti koja ce ga, bojao se, oslije-
pjeti.
—Neko ga naslo? — Tahir-efendija se uozbiji. — E, ko, brate
Zejnile?
— Curini! Brat Ibrahim nag' curu, isprosili, a sad, biva,
gledaju gta imam, ko sam, gta sam? Ne vjeruju!
— Eh, pa nek gledaju, gta te briga! Bezbeli im je sve reeeno,
pa... ako hodö — bujrum! Ako nedö — ejdovale! He, he, he! Ima
jog cura, Bogu hvala! Ved, haj'mo mi malo u Zedirovu kahvu
da popijemo po jednu. Valjat ce ti da se razbistrig pa deg mi
onda sve natenane kazati: ko je djevojka, gta je, eija je, kako ste
se nalk. Ja cu ti onda znati kazati je li eemu ili je bolje — izmi-
cauz!
Idudeg dana Zejnil dobi poziv od pogte da dode i pridigne
nekakvu vrijednosnu pogiljku. Idudi na pogtu u mislima je
pogadao gta mu je stiglo pogtom. Ko li ga se to neeirn sjetio?
Kad tamo — paketid. Odakle li je, gta je u njemu? Ubrzo mu sve
bi poznato. Uklopile se sve njegove potiskivane sumnje kao
puni pogodak usred mete. To je dolazio drugi udarac kao
neumoljiva neizbjeinost prvog.
Sredom, on ga je potajno oeekivao ali nije se nadao tolikoj
taeitosti i odmjerenosti. Niti je dogao minut prije, ni minut
kasnije!
Upaketidu su bili njegov prsten, laneid i duge rukavice od
safijana, kupljeni gospodici Melihi, njegovoj nesudenoj ne-
vjesti. I pismo, kratko i suho, poniiavajude do neizreciva
prezira.
"...Ne mislim se" — pisala je Meliha — "jo§ udavati a niste
ni vi eovj ek za me, niti sam ja za vas djevojka. Vi ne biljeiite
mudre misli i izreke kao moj zet, ved ih imate svojih napre-
tek!... Bio je posrijedi — nesporazum. Pa vi nadite sebi drugu,
pametniju, djevojku koja de vama bolje prilieiti a mene za-
boravite kao da se nikad ni vidjeli nismo!..."
117
 Dode mu da od muke zavrigti, zaurliee, neka sav svijet
euje, da krupno opsuje. Kad je dogao kudi, sve baci pred mater,
ali s takvom iestinom i zamahom u kome se ispoljavala sva
njegova jarost, nesreda i jedna jedina ielja, velika i spasonosna
— da se sve polomi, porazbija, rasprsne i nestane bestraga.
Prsten zveknu o pod i nestade ispod sedije kao glavni krivac
a laneid se sklupeio u hrpicu kao bespomodno, poslugno ku-
eence. Htjede da ga zgazi potkovanim cipelama u kojima je,
zaboravljajudi se, ugao u sobu.
— Ne, dafire nijedan! — povika Husein-efendinica. — ta ti
je laneid kriv, haramijo!?
On ljutito pogleda u mater pa onamo kud je ige'ezao pr-
sten. Zatim nemocno zagkrguta zubima i uzviknu:
— Jest, kriv je i on, i ti, i brat, i amidia, i Hasan — svi! Svi
ste krivi. Svi! — ruino opsova i istre'a iz kude. Najogtrije ga je
dotaklo poniienje i zmijsko vradanje uboda oko Sabrijina
biljeienja mudrih misli i izreka. Kako samo zna! Ceptio je. Sve
ga to natjera u bolan, greevit plae. Trebalo je da proteku dva
dana da dode sebi i mirnije o svemu razmisli.
Nekoliko dana kasnije Zejnil ode na ieindijski namaz a
zatim se zaputi sa Tahir-efendijom u Zedirovu kahvenicu. Sve
mu je natanko isprieao o svojim ieniekim nevoljama, na gta
mu je hodia blagonaklono kazao:
— Nije to nepremostivo, brate Zejnile... Nije ta upravi-
teljeva svastika jedina na svijetu. Pa i to nekakvo gpijanje ja ne
begenigem. Ko zna i kakvog dobra ima u tome g to je stvar
propala. A ta Senija mi izgleda lijepo i dobro eeljade. Ako te
je stid da se pomiljag, napigi joj pismo. Jah, pismo, to je jog
bolje. Ako bude u njoj pravog srca, prei de ona preko toga...
Priznaj otvoreno, zaletio si se...
Zejnil je gledao u Tahir-efendiju kao u dobrog meleka
koga mu je samo Bog poslao.
Odmah je naveeer napisao pismo.
Piguei pismo, Zejnil je opalao kako se u njega uvlaei lju-
bavna vrudina za Safijom, sve mu vige prirasta srcu, razgara
u njemu prijagnje ielje, podstiee ga da pige i giri mu ruke
prema svojoj posljednjoj nadi u spas. Osjedao se kao brodo-
lomnik koji se spasio a pred licem mu se sve razvida kao da
118
izlazi iz mraka u blistavo svanude. "Meni, vala, nigta tvoje ne
treba osim — ti!" pisao je. "U mirazu i nema kakve velike srede.
Prava slast je kad eovjek säm sobom zaradi i uzimadne. Ne bih
volio da pravimo ikakav inad ni tvojima ni mome bratu. Sve
demo ovdje obaviti kako mi budemo htjeli i kako tebi doliei,
mirisava i eestita dugo moja! Ako prihvatig moj poziv, odmah
mi pigi. (Mole Sahin da ti pomogne a i napige.) Sve mi srce
treperi od dragosti kad pomislim da bi se to tako moglo i
dogoditi. Znag kako smo se ono zarekli jedno drugome? Oh,
Boie! Nikad mi nisi bila drala kao sada, u ovo kasno doba
nodi a koja se kroz diamove mojih pendiera prikrada mojoj
dugi mlazom srebrne mjeseeine i nosi mi sobom jorgovanski
miris tvoga tijela, isti onaj gto ga u dugi nosim jog ispod tvojih
rastvorenih pendierskih kanata gdje sam ti oslugkivao mede-
ni Blas i uiivao najljepge i najdraie e'asove svoga ivotal...
Ono za gradanku mi oprosti, gta deg, insan nije melek, ved i
gejtan, nikad se ne zna koja de strana onu drugu nadjaeati. Eto,
u jednom zlehudom easu gejtan je u meni bio jaei!"
Safija, kao vedina djevojaka onoga vremena, nije znala da
eita. Pismo joj je donio muhtar Sulejman. Poiurila je da me
pozove da joj ga proeitam. U oeima su joj se iskrile tiha nada
i radost. Zaustavljala je dah da joj koja rijee ne promakne,
zahtijevala da ponovim neku reeenicu. Vradali su joj se u srcu
veseije, sreda, cio iivot. Kad sam doeitao, ona je uskliknula:
— Oh, dragi Zejnile, oh!... Dragi! Znala sam da me nee
napustiti. Sta du sad, najdraii moj? — Skoei na noge i odboei
se na slabo naglagene bokove.
— Hodu, Sahine hodu, bit du ti amidiinica pa neka svi
,
pocrkaju i popucaju od muke, posebno Diemal i njegov jaran
Mehmed!
Donese pribor za pisanje. Pisao sam: "Mili, pragtam ti sve,
i onu gradanku", jer zna da to nije bila njegova volja pa stoga
ni krivnja. 2eli da eim prije dode a ona de, ako drukeije ne
mogne, pobjedi s njim, neka svijet govori gta hode, nju ni briga
nije. Ona je jedinica u oca i majke, pa ako joj sada nig ta i ne
daju, sve de opet ostati njoj.
Kad sam joj proditao gta smo napisali, ona bi zadovoljna.
Priskoei do svoje sehare, izvadi neg to sitnine i tunu mi je u
ruku. I prije nego g to sam pokugao da odbijem novac, ona
119
otkljuea sobna vrata, proviri na divan hanu i niz basamke pa
progaputa:
— Idi sad! Sakrij pismo u njedra da ko ne vidi gta nosig i
euvaj i sebe i pismo. Idi sa sredom i nikom nigta ne kazuj!
Na avliji ugledah Diemala. Vrzao se oko kolnice obueen
u pogtansku uniformu. Onako crn, kao da je izagao iz dimnja-
ka, s kapom na glavi gto je lieila na I andarsku, mraean, ne-
ispavanih i umornih odju. Gledao je u me upitno, imirkavo,
'Zeih) da me dobro premjeri i uvjeri se da ga, moida, od'i ne
varaju. Videdi da je neprijateljski raspoloien prema meni, brzo
okrenuh glavu od njega i poitirih na pogtu.
Pogto sam predao pismo, vradao sam se kudi polahko. Na
jeziku sam prevrtao bombone gto sam ih kupio za novac dobi-
jen od Safije. Zastajkivao sam i promatrao veselu igru kumrija
po ved poiutjelim gumarcima i ogoljelim strnjigtima. Dan je
bio vogtano iut ispunjen mlakim jesenjim suncem. Ne euju
,
se veseli horovi zrikavaca kao u toplim ljetnim podnevima.
Svemu sam se mogao prije nadati nego da de se preda me
isprijeeiti krupna, zdepasta prilika pogtara Diemala. Ipak, on
je bio tu. Naprosto je izronio iz obliinjeg gumarka.
— E, pismonoga, oca ti tvog, deder mi kali gdje ti je pismo?
—Pismo?! — promucah — Nema nikakva pisma...
— A kuda si onda Sao? — reee ogtro.
—'Nako... Set u dargiju da kupim bombona.
— Bombona?! — unese mi se u lice — meni da laieg, je li? —
Zgrabi me iza vrata za ovratnik, te me po'e drmusati. — Nisi
dangubio idudi u gkolu, nakupio si dosta lopovlukä. Mislig da
ja ne znam kuda si Sao! Nosio si Safijino pismo svome stricu.
I pisao si joj ga! Ved dede, govori gdje si ubacio pismo?! —
zagrmi i podile ogromnu rueetinu kao malj da me ogine.
Zmirkao sam od straha, odmicao glavu od njegove stisnute
Bake i "duo lupanje uznemirenog srca kao da de mi u grlo uskodti.
— Znam da si igao na pogtu. Hodu jog da znam u koje si
sanduee ubacio pismo. Ili si ga odnio na pogtu i ubacio kroz
prorez na tezgi? To hodu da mi kaieg, jesi euo? A ako laieg i
ne nadem pismo, jaoj se tebi. Kali sada, dat cu ti banku u
srebru a ako budeg otezao i petljao, prebit cu ti leda kao madku
i baciti te u onaj gumarak da tamo lipgeg! Dakle, de si ubacio
pismo?!
120
Tresao sam se kao grandica na povodnju. Kazah mu da
sam pismo ubacio kroz prozor na pogti. oei mi se napunige
suzama. Pogtar izvadi iz diepa srebrnu parit i grubo mi je
stavi na dlan koji mi isto tako grubo rastvori. Pokugah da
odbijem, ali Diemal svojom rudetinom sklopi prste m oje Bake,
trgnu mi ruku i odbaci je skupa sa srebrenom bankom pa mi
se okrenu i nekako naroeito znaeajno rede:
— üujeg, lopove, ako jog jedanput napigeg Safiji pismo za
svog posranog strica i poneseg na pogtu, halali se s glavom!
Rag 'evrIjit cu te ovim svojim rukama pa ce ti jedan krak biti
tamo, a drugi — onamo! — zaurlao je pun prijetnje. Okrenuo se
zatim od mene i krenuo prema eargiji. Zemlja je, einilo mi se,
tutnjala pod njegovim teglcim nogama. Sao je •Zurno kao za
nekim naroeito prijatnim i zabavnim poslom. I pjevugio je
neku svoju neobknu pjesmu kakvu uvijek imaju oni koji niti
imaju sluha, niti znaju da pjevaju.
Zejnil nikad nije dobio Safijino pismo.
Nakon mjesec dana bi objavljena Safijina svadba. Lahko
je pogoditi da je mladoienja bio Nazin rodak Mehmed. Salih,
kapriciozan kakav je bio, pomilovao kder i zamolio je da za
njegov hater pristane. Momak de se, kad se oieni, ostaviti pida,
zna se ko je i gta je. Stranac je madak u vredi. A Safija, o'ajna
g to od Zejnila nema nikakvih vijesti (nismo ih ni mi imali),
posumnja da se Zejnil opet predomislio (dao je ved dokaza o
sebi da je prelivoda) pa dade pristanak, Mini se, vige da razve-
seli oeevo srce i ueini inad nego gto je slugala glas zaljubljenog
srca. Otac je blagoslovi.
Poslije se priealo da je na ishod progevine velikog udjela
imalo Diemalovo velikodugno odricanje od najvedeg dijela
zemlje u zajedniekom imetku, tako gto de je naslijediti bududa
nevjesta. Niko se nije nadao tolikoj pogtarevoj velikodugnosti.
Sumnjalice su vrtjele glavom govoredi: "Prazno obedanje! U
gruntovnici je jog sve na Diemalu. Ko bi jog vjerovao pogtare-
vu obedanju osim Saliha?" Sve su pripisivali Salihovoj visini,
spominjali arapsku poslovicu: "Visok eovjek — budala!" A
stara narodna misao se i dalje potvrdivala: "Ako se seljak rodi
sa zemljom, on jednako s njom 'Zeh i da umre."
121

to se mene title, bio sam i tulan i postiden. Svakom zi-
vom stvoru sam se sklanjao s puta i oeiju. Nikad se nisam
mogao da odlueim i uzmem onu srebrnu deseticu g to sam je
skrio u pukotinu kudne grede. Mati mi je nagla u kosi sijedu
vlas. üudila se: otkud mi? Za moje godine to nije prirodno.
Slijegao sam ramenima i zamigjeno gutio. Mati je slutila da se
negto sa mnom degava, propitkivala me i na kraju me upitala:
— Da mi nije zao Safije gto se udala? — Potvrdio sam klimanjem
glave i suzom u oku. Mati se time zadovoljila i tjegila me.
Mnogo kasnije mati mi je prieala kako nam je dan-dva
poslije Safijine svadbe dogla Naza. Kaie da nikad u iivotu nije
upoznala pakleniju dugu nego g to je bila Nazina. Poklonjeni
zlatni grog za posredovanje izmedu Zejnila i Safije traiila je
nazad. Mati je sva pocrnjela u licu od jarosti i stida ne nalazed
nijedne rijed kojom bi pokazala odgovarajude mjesto Nazinu
postupku. A ja sam materi tada trebao da isprieam pravu
istinu o svojoj sijedoj vlasi u glavi. Ali — nisam. Stidio sam se.
Zagto sam tako dugo gutio o svojim Iivotnim ubojima? Silile
su me na to Iivotne prilike i Diemalove prijetnje, koje bi, da
ih je pogtar pokugao ostvariti, imale za posljedicu neizbjel an
sukob izmedu njega i oca. A posljedice takva sukoba su mi
izgledale nepremostive i pune mogude nesrece za nagu poro-
dicu. Znao sam da ono g to Diemal moie da ueini, moj otac
nikad ne bi mogao.
Pa ipak, do sukoba je doglo.
Kad je izgledalo da je sve proglo, pragina oko Zejnila i
Safije se slegla, jedne veeeri, pred säm akgam, oca na putu
prema dzamiji zasrete nekoliko ljudi. Sve Vakufci. Vodio ih je
Ahmet, koji stade pred oca. Nije ga, kao i obieno, udostojio ni
pozdrava, ved odmah zasuo:
— E, efendija? Mislis li ti säm da se selig iz Brezica ili eekag
da te potjeramo onako kako si i zasluiio? Mi smo oeeldvali da
deg säm napustiti ovo mjesto, mislili smo da imag makar malo
obraza, a ti — ni mukajet! Tjerag svoje kao da nigta nije ni bilo.
I mislig da mi ne znamo kakav nam hodia treba! Nemoj se
varati! Treba nam hodia, a ne provodadiija, meg etar, g to s
ahmedijom na glavi juri za ueiteljicama, eovjek kojem smeta
neduino curinsko pjevanje. Zar mi da pladamo hocfit' koji de
nam u kude unositi nered i smutnju?! Ved trali sebi selameta!
122
■ M9/71 Ar
Najdalje za dvije hafte hodemo da kudu ispraznig! Ako ne
odeg, mi demo ti stvari sami izbaciti iz kude pa ti onda radi s
njima gta znag. Nama dolazi pametniji i bolji hodia od tebe!...
Ahmet zastade, ponestade mu misli, a otac sav probt ijedio u
licu od srclibe i uvrijedenosti mu pomole:
— I tvoj politieki istomigljenik!
— I to! — Ahmet svadljivo potvrdi.
Otac se ljutito osmjehnu i pode u diamiju.
—Vidig li koliko nas je! — Ahmet produii s prijetnjama. —
Na nama diemat stoji, a ne na goljama! I mi hodiu driimo i
odgonimo ako nam ne valja. A kudu diematsku smo mi, Va-
kufci, gradili, niko drugi znaj!
Otac se i ne okrenu, ved produii svojim putem.
Pogto mujezin Saban ne docte na akgam, otac se säm po-
peo na mejtag i drhtavim glasom prouei ezan. U diamiju
e
dodoge jog dvojica-trojica ljudi, staraca. Vakufac nijedan, a k
ni stari hadii Mujaga. Za to vrijeme Vakufci su se razilazili
gutke. Sukob je i u vedni njih izazvao mueninu. Jedini Diemal
je igao uspravno, dignute glave, vjerno olidenje svoje sopstve-
ne pravde.
U petak, za vrijeme izlaska iz diamije poslije &time, otac
ugleda svog prijatelja Sabriju. Obradovao se g to ga je sreo pa
pomisli: evo zgodne prilike da mu se izjada gto ga je snaglo. I
dok je Sabrija navlado cipele i zavezivao ih, otac mu pride s
leda da ga malo iznenadi, pa ga prijateljski oslovi:
— Oh, magalah, evo mi ahbaba, kako si, vjere ti?
—Dobro — odgovori Sabrija trpko i gledajudi preda se.
—Pa g to ima, kako si, kako ukudani?
—Dobro, nema nigta.
— vala, kod Adema na kahvu. Uzeli.o sam te se,
brate!
— Ne mogu.
— E, g to, brate?
—Nije mi do sjedenja i ispijanja kahve — odvrati upravitelj
ljutito, pa pode ispred oca kao da nekud zeli da pobjegne. —
Vidim — priea otac — eovjek se neg to promijenio, nije nikako
onaj insan. Ni nanesi.
— Sto je to s tobom, brate? Sta se dogodilo? Nisam te nikad
vidio tako neraspoloiena. Sta bi meni onda rekö?... Pa opet...
— Eh, a ti, kobajagi, ne znag?
123
 — Ne znam, brate, gta imam znati?
—Ne znag da je Meliha bratu ti vratila zaruke?!
—Jok, brate! — otac je gledao u prijatelja zaprepagteno. — A
zagto, radi eega?
—Prevarili ste nas. Pa ja nisam znao da ste tolike fukare!
Brat ti igao da nosa mort i ciglu ne bi li zaradio za ienidbu. Na
gradevinu! Hej! Melihin zaruenik?! Kako si mi samo mogö
kudi dodi da brata ienig mojom svastikom? Pa nije ona ispod
ciganjske Berge izagla, pobogu, brate! Kamo mjera, kamo
stid!?
Otac je zgranuto gledao u svog prijatelja. Bio je iznenaden
novostima, a i postiden. Upravitelj je smatrao razgovor goto-
vim i pole za svojim poslom. Oko njih se bio natiskao ra-
doznali svijet. Vided i neka poznata lica, ocu dolle da u zemlju
propadne. Osjedao je da mora i an kazati koju rijee Sabriji, ne
moie ostati samo na onome g to je kazao njegov prijatelj, ne
moie, jer nije sve onako. Ima u prijateljevu govoru pogregaka,
zlode, jednostranosti. Pode za Sabrijom i poee da mu govori:
— Nisam te, izgleda, dobro ocijenio, Sabrija... Da sam te
bolje poznavao, moja noga nikad ne bi prekoradla tvoj kudni
prag radi te tvoje svastike. Zbog nje sam, haman, i mjesto
izgubio... A ako me pamdenje ne vara, ti si prvi spomenuo
mog brata i Melihu... onda kad ste nam dolazili na lubenice,
zar si zaboravio? Pa onda, prijatelju, znadni da se Zejnil bori
s neprilikama koje su mu ostavili drugi, nahugkani od svojih
voda takih kö g to si i ti: "Bjeiite u Tursku!... Haram je iivjeti
pod gvapskom vlagdu!" Pa mnogi i otigli a taki kö g to si ti —
ostali! Da neg to poenem usporedivati imetke i lozu otprije
pedeset godina, ne bih znao eije bi prevagnulo ako ne bi Zejni-
lovo, tvoje svastike, beli, ne bi, ako hodeg da znag! Kdi seoskog
hodiice!
—Bjezi, bogati, Ibrahime, ne luduj! Vaino je gta je sad. Ono
g to je bilo, nikom ne koristi, dozovi se!
—Bogami sam ja dozvan, dozovi se ti! Kakav si mi ti prija-
telj kad si u stanju okrenuti Leda gto neko nije po dudi tvojoj
svastici! Previge je da ti je sestra!
—Batali, Ibrahime! Ne dam se od svakog magarelti!
—Pa da, drukdje nije ni moglo biti kad se sve gleda kroz
strah od prevare, gubitka. Hvala Allahu koji nam je dao sito
124
srce! A ti? — otac je padao sve vige u vatru — u svoj sumnjivi
imetak i izobilje! Feragetosum!
Tako su dogadaji ludo mahnitali i nizali jedno po jedno
iznenadenje, sve nepovoljnije jedno od drugog. Bacige nas u
veliku neizvjesnost. Kad su dogli svatovi po Safiju, pragtale su
pugke, svatovska pjesma se orila a nama se einilo da se cio
svijet veseli da bi nam se narugao, podsmjehnuo. Oca, nara-
vno, nisu pozvali, kao gto je bio nekad obkaj, na svatovsku
Gast i dovu mladencima. Pogto je saznao da su pozivali dru-
gog imama iz eargije / i da je dolazio! /, ocu se u srcu nakupilo
jog vige gorcine. U tiginu nage kude unio je negto veselosti i
vedrine niko drugi do Alaga Fesatovid. Grubo je zabubnjao
gakom na ulaznim vratima i najavio da je donio dvije vrede
koje je dugovao nekolike godine, u ime vazife.
—Oprosti, efendija, gto si se naeekö — rede glasno da ga je
mogla euti eitava Donja mahala. — Znag kako je, imam i ja
svojih briga, pa nekad se zaboravi a nekad mi u srcu ne bude
volja pa se uzbojim da nisi ni zaradio ovoliko Eh!
—Dobro je, Alaga, kako bi da bi, ti opravda onu narodnu
poslovicu u kojoj se rekne: Vika na vuka, a lisica kokogi po-
krade!
— Nisam zar ja lisica, efendija?
—Nisi... Ima lisica i tamo odakle se najmanje nadag.
— Ja, eto, mislim da nikada nisam bio lisica i neu nikada
ni biti. Prije bih, morebiti, mogö biti vuk. A i volim da ne
budem lisica, jer pri njoj nigta nejma osim lukavosti i valjanog
krzna. Lisica priliei Vakufcima. Oni e'ovjeka najprije razmaze,
miluju, dobro nahrane a onda — ubiju! Da sam znao da bi me
poslugö, kazö bih ja tebi, hocaa, ovo i prije ali, bezbeli, i ti kö
i ostali vazda si vjerovao vige Vakufcima nego jednom Alagi,
prznici i nevaljalcu za kakva me drie svi Vakufci odreda. A ti
si vazda tucö u njihovu zicu i njihovih politieara, kazivö
selamete i zamazivö narodu oci. E, slugaj, da ti ja sad kaiem
— Alaga se ljutnu. — Niko mi nije mogö tako izvaditi huju kö
ti i moja rahmetli mati! Kad si god kazivö kakav vaz, dolazilo
mi je da pobjegnem, osobito kö ono na zadnjem mevludu! Sve
same ljepote da se Vakufci i politieari naslugaju. A i moja mati:
"Suti, Alaga, sine, sve de biti dobro ako Bog da!" A dobra —
nide! I ako hodeg da znag, zato sam i otezö da ti namirim
125
vazifu... Da ne bi onih dobrih lubenica, morebiti, ni sad ti je
ne bih donio... — Alaga poguti a zatim zaprijeti kaiiprstom: —
Znag ono kako si me jedanput napö u diamiji da ti nisam
platio vazifu, ama nisam ja bio tude, a da sam bio, kazö bih ja
i tebi, hodia, i Vakufcima zagto ne pladam. Kad god ulueim
priliku da ih ujedem, ja se Heim kö gto se liei bolest... Sada mi
kali jesam li bio u pravu makar sada kad si vidio ko su Va-
kufci?
—Jesi — otac odgovori.
—Eto, vidig kako sve dolazi na svoje — rede i zaguti.
Nadao se vedoj palnji i prijateljskijim izrazima imamove
naklonosti u kojoj de otac, birajudi izmedu njega i Vakufaca,
glasno izabrati njega, Alagu, all otac se naslugao mnogo priea
o Alaginom neprijateljstvu prema njemu, te mu nije mogao
zaboraviti, eak ni sada kad je njegov dolazak mogao znaeiti
najprijateljskiju podrgku u nevolji. Alaga je jog samo glasno
frknuo na nos, otrao rukavom zavinute brkove g to su oko
nosa od duhanskog dima dobili kaki boju i pogao bez po-
zdrava.
Poslijepodne donese neki djeeak ocu pisamce od Muhi-
din-efendije. Pozivao ga da poslije akgama dode na sijelo,
imaju negto valno da progovore. Oca je poziv razveselio.
Nadao se da mu Muhidin-efendija zeli pomodi da dode do
novog imamskog mjesta, a i inaee je 'la.° da se sa nekim od
imama posavjetuje, progovori i liene nedade ublaii.
— Ja ne vjerujem da je neko dobro, efendija. Ti i Muhidin-
efendija se najbolje ne gledate pa de biti opet kakvo crvanje!
— Thi!... Ne mora da bude. Mi kad se medusobno dobro i
ne gledamo, nikad o zlu jedan drugom ne radimo. Bezbeli i
Muhidin-efendija znade svoju duinost, nije jueeragnji...
— Daj, Boie, da bude tako.
—Tako ti je kö g to ti Znam ja hodie!
Na nagoj strani rijeke oca je eekao Pore'a s malom ladom.
To i lijepa dobrodoglica koju mu izrazi Muhidin-efendija
umirige mu srce i ispunige ga ohrabrenjem. Osim domadina i
Poree, na sijelu je bilo jog desetak ljudi. Napravige ocu mjesto
uvrh sobe, a dervig Huso s rukom na prsima ponudi ocu i
Porei po eagu Jaja iz velikog e'ajluka gto je kvrcao u donjem
126
dogetu sobe. Otac je usput saznao od Porde da su ljudi gto su
se okupili na sijelu bili Muhidin-efendijini muridi. Sastajali su
se svakog eetvrtka poslije akgama u kudi onog derviga koga
je igla reda. Prvo se slulio eaj, zatim se posluiivala veeera a
poslije toga eglen do jacije. Pogto se klanja jacija, obave zaje-
dnieki zikir u dzamiji i za vrijeme ljetnih nodi, kada dospiju
poljski radovi, ide se kudi na poe'inak, a zimi se sijela nasta-
vljaju i poslije zikira. U ramazan svaku nod su igli po redu na
zajednieke iftare. Najmanje polovina njih bili su vrsni mujezi-
ni pa bi u horu mujezinili na teravijama i uljepgavali teravijske
namaze.
Muhidin-efendija i njegovi dervigi pripadali su Nakgi-
bendijskom tarikatu. Lanac (silsila) kojim je jasieko bratstvo
bilo vezano za Centar tarikata igao je preko Muhidin-efendi-
jina oca, koji je i säm bio imam, a naslijedio ga je Muhidin-
efendija. 0 svemu ovome prieao je usputno säm Muhidin-
efendija, ne ulazedi previge u pojedinosti kao gto su: vrijeme
nastanka tarikata, podaci o osnivaeu, historijskom putu... jer
je volio da pretpostavlja kako Ibrahim-efendija kao imam sve
to i säm znade. Ta tema o tarikatu je bila nekako u drugom
planu, preplitala se s dnevnim dogadajima o kojima se go-
vorilo i utiskivala se izmedu njih kao gavovi na odjevnom
predmetu koji izraduje vjegta ruka krojaea, a tako vjegt u svom
poslu bio je nesumnjivo i Muhidin-efendija. Slugajudi njegov
govor i pratedi mu naein razmigljanja, otac se brzo uvjeri
koliko je imao pravo kad sebi (a ni materi!) nije dozvoljavao
rasudivanje o domadinovu vjerskom znanju, pameti i iivo-
triom iskustvu, nakon gto su se sukobili u nagoj kudi poslije
diamijskog mevluda u Brezicama.
Pogto je isprieao ono g to je bilo, po njegovu migljenju,
neophodno o sebi i svojim dervigima, Muhidin-efendija zaguti
obuhvativgi desnicom podrezanu, progrugalu bradu. Malo
kasnije lice mu se ozari prijateljskim smijegkom i an uskliknu:
— Ne daj se, Ibrahime, brate, eh!... Znam ja tebe, iako se
nismo tako desto vidali ni sastajali. Hodu ovo da kaiem, Ibra-
hime: kad nas uzvigeni Bog kainjava za nage pogregke na
dunjaluku, dulnost je opet ostati uspravan a kamoli kad nas
dohvate smicalice neznalica! Bog voli evrste i ustrajne ljude.
Ti znag zagto ti ovo govorim. Culi smo kako si se posvadio s
127

Vakufcima i ostao bez mjesta. Biva to. Ti si jog mlad imam,
nejmag iskustva, ne znag kakvi su diematlije ljudi i kako s
njima treba... Da su ti ljudi — pljeva! Malo deg nadi eistog zrnja
u pljevi. bim puhne malo jaei vjetar, pljeva — ode. A i Brezice,
nije lahko biti u njima imam. Dlemat blizu dargije, ima i fabri-
ka, gospoda je, otkriveno ienskinje, gotova zaraza. Oni ljudi
koji nisu ni seljaci ni gradani — najgori su ljudi. Najvige je
medu njima filozofa. A niko, opet, na svijetu nije prepugteniji
samom sebi kao seoski imam danas. Niko se za nas ne brine!
naprimjer, nije i u nas moglo kö na priliku u krgdana:
mjeseena taksa ti je tolika i tolika ako deg hodiinske usluge i
na kraju mjeseca hodii — plada! Jah! niko onda ne bi mogao
kazati: Mi izdriavamo hodiu, postavljamo ga i otpugtamo
ako nam nije po volji! Zato sam se na te naljutio ono kad smo
bili na diamijskom mevludu. Poeeo da se pethag s
zazivag na veeeru inalci olog kö gto je onaj Huso Huf-
dur. Na veeere se, brate, pozivaju ljudi kao g to su ovi ovdje:
imaju ahlaka, bogobojazni, easni, sjutra de i poginuti za te ako
ustreba, brane te od d'iematskih diahila... Huso, nalij de
Ibrahim-efendiji jog eaja ako hode!
—Da ode sad Ferid-begu —nastavljao je Muhidin-efendija
— pa da mu kaieg kako si ostö bez mjesta, znag g to bi ti an
rekö? "Ne znam, bogami, Ibrahim-efendija, mora da nisi do-
bro s ljudima. Snalazi se, brate, ja ti ne mogu nig ta pomodi..."
Tako bi ti otprilike rekö a ti mu dao diamiju da propagiraju
svoju politiku. E, moj Ibrahime, znam ja njih dobro i dobro
sam ih upoznao za ovih trijest godina kako hodam po hodi a-
lucima. Mi ionako nigta nemamo, pa jog ako mu dag pod noge
ono malo obraza g to ti je ostalo na ovoj vjetrometini, 'Ato si
uradio? Da se pravi:s' i janje pred Ahmetom Vakufcem ili Ferid-
begom, nigta ti pomodi nede, preklat de te slatko i, po svoj
prilici, bez bismille! Jah...
— Huso!
— Lepe, Sejh-efendija?
— Hajde vidi u hodiinice je li gotova veeera pa da se mede
da jedemo. Elhamdulillah, kad nam je dogao Ibrahim-efendija
da ga poeastimo. Rekoh li ti, Ibrahime, kako nam je ovo obieaj?
— Kazö mi je Porea...
128
se tA
'i j .
— Dervi§ Porea... — popravi ga Muhidin-efendija - A
nismo mi izumili, brate, ni§ta novo, kakvi mi! Ovi obiCaji NU
stari haman koliko i tarikat. I — lijepi su! Ko ljepAe spremi i
sreanije pogosti vedi mu je sevap. Poslije veeere odemo na
jaciju. Iza toga je zajednieki zikir pa — kudi. Ko je mladi, hiti da
vidi gta mu iena radi — geretski mignu okom — a ko je postar
kö ja i Porea pa se jog i zainadi, traii koiicu i tespih pa ibadeti
dok te san ne obori! Eh, a poslije, ako ibadet bude prirnljen pa
ti se Allah smiluje i otkrije ti zastore da gledag u tajne uzvigene
ljepote Malakuta — nema niko sretniji od tebe...
Na vratima se pojavi dervig Huso s velikom sofrom, ko-
trljajudi je kao ogroman kotae, i eargafom pod pazuhom da se
prostre ispod sinije. Pomogoge mu i ostali. Neko prostrije
eafgaf pod siniju da se mrve ne rasipaju, drugi preuze sofru,
a Muhidin-efendija pozva da se uokolo posjeda. Za vrijeme
jela niko nije govorio osim najnuinijeg kao g to je traienje da
se doda so, zaeini. Otac je pailjivo pratio sve gto se dogadalo
i u svemu nalazio prisustvo praktienog uma i ponaganja razra-
denog do savfgenstva u odnosu na vjerske tradicije i vjeroza-
kon. Tu je prvo gutilja koja obezbjeduje najveci mir za vrijeme
jela i onemogudavanje sipanja hrane iz usta g to kod nekih
osoba izaziva gadenje, umjerenost u kolieinama uzimanja
hrane g to nuino dovodi do odsustva svake halapljivosti,
pogtovanje vrijednosti hrane kao Boiijeg dara, euvanje mrvi-
ca. Pojedinosti te dobro i temeljito razradene discipline, od
nadina jedenja do vodenja razgovora (mehabeta) u kome se ne
dogada da vige ljudi govori u isto vrijeme, jer je svaki dervig
bio obvezan da traii od gejha dozvolu da govori — bile su u
mnogo eemu i za oca novost, premda je svemu nalazio obja-
gnjenje u Kur'anu ili islamskoj tradiciji koja seie od Poslanika.
Naroeito mu se svidio jezgrovit i sadriajan govor, vidljiva
gtednja rijeei, euvanje od jakih ineprilienih izraza, preglasnog
smijeha i raspusnih gestikulacija.
Pogto su poslije veeere bile posluiene cigarete i kafa,
dervigi su jedan po jedan prieali pojedine zgode iz svako-
dnevice, ubacivali ponekad i gale na raeun nekog od prisu-
trüh. Negto glasnije se svima obrati Muhidin-efendija preko
svog dugadkog eibuka u kome je bila usadena cigareta:
129
 — Valja Ibrahim-efendiji kazati ono gto smo se dogovorili!
— rede kao da ih prekorijeva g to su se rasprieali. — Evo gta je,
Ibrahime: Meni se, hvala Bogu, ukazala prilika da poslije
toliko godina idem na hodialuk u svoje rodno mjesto. Moj
nekadagnji muderis Omer-efendija, Bog bio s njim zadovoljan,
pogto je namirio blizu stotinu godina, preselio. Ima i tekiju u
kojoj je jog moj otac rahmetli bio gejh. A ti znag kako je u ovom
hodiinskom kijafetu, slabo se insanu ukazuje prilika da negto
vece u vjerskom postigne. A tekija puno znadi onome kome
vjera nije zanat... Nejse, mi smo se dogovorili da tebi po-
nudimo Jasiku da bude u njoj imam. Ovi ljudi ovdje su prava
Jasika, pa bude§ li 'naki kö gto ja mislim da jesi, nigta ti nece
faliti. Pa, eto, ako se odlueig, poslije jacije i zikira cemo se o
svemu ostalom dogovoriti. Znam da pokraj vas — obrati se
ostalima — Ibrahim-efendija nee izgladniti ah je lijepo da on
znade gta de dobivati. To je sve dunjalueki posao pa de sve
valjati zapisati i sastaviti ugovor. Haj'mo sad u diamiju —
vakat je!
Oeeva du:s'a je, einilo mu se, letjela kroz najveda blaienstva
ovoga svijeta. Njezino veselo usijanje doiivjelo je svoj vrhunac
u toku zikira kojeg je dervig Sadik — euda li! — tankim melo-
dienim tenorom ponavljao salavate na Boljeg Poslanika. U
oeima su se u jednom trenutku zablistale suze. Nije taj detalj
izmakao painji Muhidin-efendijinoj, g to ga je samo uevrstilo
u uvjerenju u dobar pogodak njegova izbora za svog naslj-
dnika u Jasici. Kad su se vratili iz diamije, ugovor je bio brzo
sklopljen. Dervi§ Huso ponovo ponudi eajem. I opet se Mu-
hidin-efendijino lice ozari smijegkom.
— Jog du ti negto kazati, Ibrahime, ah ti se nemoj na me
ljutiti. Ako hodeg da bude pravi imam — nastavljao je on —
pravi predvodnik, ne traii dunjaluka! Naprotiv, sve gto bude
einio u svom poslu, nek ti bude pred oeima ahiret i Boiije
zadovoljstvo. To je jedini naein da te ljudi zavole i priznaju. To
se tiee i onih koji ne idu u diamiju osim od Bajrama do Bajra-
ma, svaki eovjek nosi u sebi makar trun vjere. Posegneg li za
dunjalukom, izgubit deg i dunjaluk i ahiret — znaj! Jer, imam
ti je kö dobro rodna voeka pokraj puta, svakom na oku. Udara
na nju svaka ljudska hulja, od neznalice i hulje do mumina-
arifa. Mumin de se na noine prste propeti pa s painjom privu-
130
ci granu i otkinuti plod, a neznalica de se maäiti kakve toljage
pa podeti mlatiti po vodki bez milosti, lomiti grane... a vodka,
gta? Ona saburi, podnosi jednako i glupakovo mladenje i
Arifovo pogtovanje i obojici jednako — daje ukusne plodove!
Eto, ko uspije biti imam kao ta vodka zaradit de najvede na-
grade u Boga i na dunjaluku i na ahiretu. Jer pred tolikim
strpljenjem sagnut de giju i najveda ljudska nigtarija! I uzvigeni
Kur'an o tome govori: "... da ti nisi s njima lijepo postupao, oni
bi se razbjeiali od tebe poput poplagenih magaraca!"...
Poslije je Muhidin-efendija isprieao nekoliko vjerskih
pouka u povodu pogtovanja tudih prava koja su, zapravo, bila
posljedica sklopljenog ugovora o nagem prelasku u Jasiku, jer
je zakidanje tudih prava veliki grijeh. U povodu toga je ispri-
eao prieu o Davud pejgamberu kojega je samo velika Boiija
milost spasila od diehennema, jer je poslao svog ministra u
rat ne bi li poginuo kako bi ugrabio njegovu ienu. Bog je za
Davudovu ljubav proiivio ministra samo da bi Davud mogao
od njega zamoliti i dobiti halal za svoj postupak. Asta smo mi
spram Davud pejgambera?
Na rastanku Muhidin-efendija bratski zagrli oca i zaieli
mu dobre uspjehe i Boiiju pomod u njegovu poslu u Jasici, pa
ga pozva da nekom zgodom dode u njegov novi diemat —
Bastahe, njemu bi bilo najveee zadovoljstvo da se sastanu.
Otac se vratio kudi pun ponosa, ohrabren na nova pregnu-
da i sretan g to mu je s leda spalo tegko breme neizvjesnosti i
poniienja.
Desetak dana kasnije, pogto je Muhidin-efendija odselio,
napustili smo Brezice. Obazirali smo se na praznu i neveselu
diematsku kudu u kojoj smo proveli nekoliko veselih godina.
Kola su jednolieno tandrkala. Kako preko rijeke nije bilo
mosta, kola su morala ici naokolo, na ear§ijski most, pa se put
od pola sata hoda pretvorio u razdaljinu od nekoliko sati
konjskog kasa. Na rukama koeijaga Sabita bile su navueene
grube vunene rukavice kroz dije vrhove su virili kodijagevi
crveni prozebli prsti. Konji su ljutito frktali a Sabit im odgo-
varao gmrkanjem na nos, kao da im je govorio: Sto vam je, to
vam je! Ni meni nije bolje. S vremena na vrijeme premjegtao
je bie iz jedne u drugu ruku, drei ga spretno izmedu dlano-
131
va i palca, hukao u ozeble prste ispod bijelih ufitiljenih brkova,
po kojima se uhvatilo inje i ponavljao:
—Gijja, Brizalju, hajde, mrcino! Eh!...
A konji sloino upirali snagom pod teretom nageg pokud-
stva, s vremena na vrijeme igli korakom, pugili se uznojeni i
prikupljali nove snage. Koeijag je mrmljao, nevoljko odo-
bravao usporavanje. Konji opet frkte ali ne vige ljutito. Sabit
je dobro poznavao njihovu dud, znao kad de ih zaustaviti zbog
njihove potrebe i toeno znao gdje se nalazi sredina izmedu
njihovih prava na njihovu snagu i mjere iskorigdavanja njiho-
ve krotke poslugnosti.
—Gijja, Putalju, hajde, mrcino! Eh!...
Obuzimala me studena sanjivost. Prividale mi se slike
nedavnih dogadaja kroz koje je u mojoj uobrazilji bauljalo
neljubazno lice crnog Diemala. Rasle su sablasno skupa sa
Diemalovom crnom glavom i pretvarale se u neprolazne
planinske grebene, urvine i studene gleeere, pritiskivale mi
tijelo i dugu, gnijezdedi se negdje duboko u mojoj utrobi.
Drijemao sam i trzao se, propadao nekud u beskrajne ponore
tame, smanjivao se, nestajao, vradao se opet iz mraka polusna
u sivu svjetlost mrazovitog predveeerja. Ponovo sam zapadao
u mueni bandak u kome sam veselo i zblanuto susretao lice
vragolanke Hasnije u neobienim i nasrtljivim blijescima gto bi
divlje zasjali u njenim plavim Sve tako dok nisam
potonuo u nesvjesticu.
Vige od nedjelje leiao sam u bolesniekoj postelji u nagem
novom domu, vrtio se, buncao u vatrugtini i borio se s bolegdu.
Jednog jutra nad sobom vidjeh majeino zabrinuto lice, dvöka-
natne prozore kroz koje je kuljala svjetlost mrazovitog jutra i
bijele zidove nepoznate sobe. Prepoznao sam, zatim, nage
kuhinjsko pokudstvo. Na stalaii za posude, ujednaeeno i
umirujude, kucao je nag budilnik u crvenom mramornom
oklopu. Kucanje sata me se doimalo kao da me veselo pozdra-
vlja stari, dobri prijatelj.
Cudno je kako smo se prvih dana osjedali u novoj sredini:
Nije bilo nikakvih nedada, naprotiv, kroz kueu su tih dana
naprosto defilovali ljudi i iene, izraiavajudi nam dobrodogli-
cu, radujudi se novom imamu, zavirivali potajno u nage stvari,
132
cijenili nas po onome g to imamo u kudi, kako smo odjeveni,
i donosili sitne poklone u namirnicama. Prva dva-tri dana
donosili su i gotova jela kao znak dok se ne sredi nage doma-
dinstvo. Neobienost promjene koja nas je zbunjenim i
s osjedajem da se nalazimo u "tudem" svijetu, na-
doknadivali smo isticanjem dobrote diernatlija, naroeito Mu-
hidin-efendijinih derviga, poklonima u namirnicama i raspi-
tivanjima o nagim ostalim potrebama. Bez obzira na to g to
smo gorljivo isticali dobitke, a gubitke zatagkavali, jedne misli
se nikako nismo mogli osloboditi: Jasika je bila blizu Brezica
ali kao da je bila nekakav drugi vilajet, na drugom kraju
svijeta. Mala bagea ispred kude, opkoljena trognim zgradama
i komgijskim natkrivenim plotovima nije se mogla ni porediti
s breziekim njivama i raspjevanim gajem udnu diamijske
zemlje, s prostorima gdje se moglo duboko i bezbriino disati,
da ne spominjem g-rgoljenje Mogde, iivost komgiluka... Uopde,
sve se oko nas einilo nekako izvrnuto kao naopaka slika. I
oC'evo poeetno raspoloienje je slabilo. Nagao se izmedu de-
rvig a i ostalog, znatno brojnijeg diemata. Suoeeni jedni s
drugima pokazivali su znake podvojenosti koja je tinjala.
Bududi da je od svog prvog susreta zavolio dervige, jog mu je
tele padalo otkride njihove vidliive teinje da sehe smatraju
"odabranim" ljudima. Vidio je to i u sve boledivijem isticanju
Muhidin-efendijinih vrlina kao g to nesmotren suprug svojoj
mladoj ieni istiee vrline bivge, umrle. Ili kao da su time htjeli
kazati kako tih vrlina kod njega ne vide. U poeetku je bio
oprezan. Nije se htio izjagnjavati dok dobro ne vidi gta dervigi
fiele. Kad je poeeo zagovarati slobodu i ijubav izmedu sviju,
neki se oglasige s miglju da su oni, dervigi, pravi muslimani
a ostali — nisu! Odgovorio je — gutnjom. Brzo je uvidio da nisu
meleki kako ih je zapamtio u prvom susretu. Njihovim vjer-
skim odgojem cvjetala je umigljenost, oholost i uobraienost,
koja je, stekavgi ono znanje o kojem su toliko rado prieali (a
an skromno gutio), davala o sebi sliku na temelju koje je mo-
gao da prosuduje bez opasnosti da pogrijegi. Vrijednost dervi-
ga u vjerskim znanjima bila je nesumnjiva ali njihova iivotria
praksa nije vodila Boiijem zadovoljstvu. Ibrahim-efendija je
vidio u njihovu znanju samo dobru mogudnost da utjeeu na
druge da se zajednieki okupe. Podvajanje g to je visilo nad
133
diematom pokazivalo je samo dva tabora koji nisu bili daleko
od ironienih podsmijeha gto su gotovo granieili s mrinjom. Pri
takvom stanju, vjerovao je Ibrahim-efendija, vedina de ih otidi
jog i dalje, ako ne i u pravu vjersku ravnodugnost. A to nije bilo
dobro. Bududnost mu je izgledala sve zamraeenija.
Tada otac potraii u ear§iji Hafiz Jusufa i ispriea mu kakve
ga brige muee. Hafiz Jusuf je bio iskusan i mudar starac.
Bududi da ga je nekoliko puta zamjenjivao na diumi u grad-
skoj diamiji, otac je smatrao da mu to daje pravo da zatraii
od njega savjet u pogledu nesloge izmedu derviga i ostalih
diematlija. Kad je sve isprieao, starac ustade sa svoga stoca i
stavi bijelu naboranu ruku na oeevo rame, pun simpatije i
prijateljstva.
—Pa, gta mislig ti da poduzimag, Ibrahim-efendija?
—Mislim da mi je prva duinost da ih pokugam izmirivati.
Istinu govore dervigi da ima svakakvih ljudi u diematu ali
ako ovako bude iglo dalje, bit de ih jog vige svakakvih. To je
ono gto nije dobro pa ne znam kako gerijat gleda...? Rekö, da
tebe malo priupitam, Hafize...
— Nije dobro, Ibrahime. Nikakva nesloga nije dobra, a
pogotovu u vjeri, brate. Ono je dobro g to ima derviga... Jesu
li kako usavrgeni, imaju li kakve stepene ili je to samo seljaeka
alaga?
—Ima svagta, izmijegano... Vole da prieaju o ilhamima, ne
kaiu da su njihovi, ved, ovako, natucaju... bezbeli im Mu-
hidin-efendija gtogta naprieao pa se hvaligu. Mislim tako jer
jedan dervig ne bi nikada sebi dozvolio da ne dä komgiji da
preveze kroz njegovu njivu ljetinu; drugi se potuku na iskatu
za neku sitnu crkavicu, odreduju u diamiji ko de statt u prvi
saf, a ko u drugi... Jedni druge optuiuju kako stanu uz diamij-
ska vrata kad je kakva sveeanost u diamiji pa navale iene a
oni ih mjerkaju! Kad im kaieg da to ne valia, grijeh je a oni:
Bog brige grijehe dobrim djelima! Jest, velim, ali kakve grije-
he!...
Hafiz Jusuf je klimao glavom ozbiljno i zabrinuto.
—Kako se vidi, dovedeni su do puta — rede Hafiz Jusuf,
zovnu diamijskog portira da mu donese dvije kahve i nastavi:
— Muhidin-efendija ih je doveo do opanaka, gtono ima rijee,
a tebi de valjati da ih naueig da se opanci moraju skidati u
134
diamiji i noge prati... — Osmjehujudi se, Hafiz ispriea ane-
gdotu o novom hodii i "potureenjacima" koje je stari hodia
nekako navikao da dolaze u diamiju ali ih nikako nije mogao
da navikne da skidaju opanke. Kad je novi hodia kazao sta-
rom: "Sta je ovo, pobogu si, brate? Ni obueu ne znaju da
skidaju u diamiji?", stari hodia mu odgovori: "Ja sam ih,
brate, doveo do opanaka a ti im sada skidaj opanke i peri
noge!"
Obojica se slatko nasmijage.
—Jah, dobar je hodia Muhidin-efendija i einio je koliko je
mogö. Eto tebi sada prilike da zaradig sevape, Ibrahime. I
golemo da zaradig! Pogö si dobrim putem i tako nastavi. Samo
nemoj uzimati plaho srcu ako sve odmah ne pode kako valja.
Dug je put od neznalice do savrgena eovjeka. Sve ponajlak i
na lijep naein. Lijepa rijee de biti tvoje najjaee oruije. Drii se
one Poslanikove: Pola vjeri, a pola dunjaluku. Ne mogu svi
biti evlije, to izbaci iz glave, Ibrahime!...
Izmedu kuda i vodnjaka se ugulja proliede. Rijeka se izbi-
strivala i zadobijala plavidasto-zelenu boju. Igao sam u gkolu.
Porea me sada prevozio u obrnutom smjeru od prijagnjeg.
Susretao sam se sa Hasnijom. I medu nama je vladalo zahla-
denje. I sa Rizvanom nije bilo nig ta bolje. Nije zaboravljao
batine koje je dobio od mog oca i uvijek me gledao kao da iza
leda skriva batinu kojom se ieli naplatiti s mojih leda za ono
g to ga je snaglo na easu vjeronauke, uostalom zasluieno.
Oeevi i materini sukobi su jog tinjali.
S poeetka ljeta u Brezicama se ponovno pirovalo. Udala se
Nezir-begova Naza za crnog Diemala. Pratile su pugke i eula
se pjesma i svatovska graja. Proeulo se kako se Diamal easno
"iskupio" za svoje neeasne postupke da mu se bratiena Safija
uda za njegova najvainijeg jarana Mehmeda i tako stane na
put Safijinoj i Zejnilovoj sredi. Ali je u naknadu za odricanje
od svoga dijela imetka u korist Safije (i Mehmeda) dobio samo
u ieninu mirazu dvostruko vige. Mati je, ljutita na Nazu zbog
vradenog zlatnog broga, klela:
—Dabogda ti ne bilo zadugo, Nazo!
Nastankom ferija pronese se glas kab Brom iz vedra neba
da se pojavila ueiteljica Zehra, iiva i zdrava. Nikad vige ovaj
kraj nije doiivio vedu bruku i sramotu! Pokazala se u pravom
svjetlu moralna nakaznost i ovdagnjeg svijeta i lokalnih vlasti.
135
Tek sad se pitalo: Kako to da na dienazi ueiteljici niko nije
dogao od najbliie rodbine? Po kojim i kakvim dokazima je
utvrdeno ko je zapravo samoubica? Ali, branili su se, tijelo je
bilo gotovo samljevano pod toekovima brzog voza. A ipak...?
Pa ko je onda bila samoubica?
Bila je to Sara Ivaneevid, takoder ueiteljica iz Devetaka,
supruga ueitelja i upravitelja tamognje gkole. Tjelesni ostaci
mrtve ueiteljice brzo su preneseni u pravoslavno groblje sku-
pa sa onim mramornim obeliskom na kome je ostala napisana
ona nepromjenljiva istina: "Ljubav je jaea od iivota i smrti!",
vjerojatno djelo njezina supruga. 0 razlozima samoubojstva
se nagadalo: supruianska nevjera. cija? Niko nije znao da
kaie osim moida ueitelj Ivaneevid, koji je jog dugo prolazio
kroz Brezice u fijakeru i sa crnim florom oko rukava. Svjedoci
kau da su nekada u istom fijakeru prolazili an i pokojna Sara
skupa. Nekoliko puta sam ih i ja vidio. Sara je bila lijepa. Isto
se moglo redi i za njega. Ko sumnja u istinitost ovoga dogadaja
neka potraii banjalueke novinske hronike i säm se u to uvjeri.
Fantastiena priea sa Diidiinog vira g to su je izmislila
djeca ostala je da i dalje iivi i zabavlja dokonu djeeurliju
ieljnu pustolovina.
Zivu Zehru poslije tih ferija otac vige nikada nije vidio.
Kad se poslije Zehrina odlaska sreo sa Ferid-begom, ispo-
stavilo se da se u earSiji znalo da je Zehra bila, bag njegovim
posredovanjem, premjegtena bliie svome rodnom mjestu.
"2alila se malo na tebe, efendija!", Ferid-beg priprijeti u sali
prstom i dodade smijudi se: "Ne eudim se, brate, lijepa dje-
vojka mnogome zapinje za odi."
Otac se pravio da ga sve to ne zanima i gutio, a Ferid-beg
ga prosto zgrabi pod ruku i pohvali oca kako stiiu lijepe
vijesti o njegovu radu u Jasici, te mu izrazi e'estitanje, posebno
g to je uspio da rasturi dervige. Otac se malo zaeudio vijesti, ali
nig ta ne kaza, ved se spremno posluii kahvom i rahatloku-
mom kojim ga je Ferid-beg eastio naoeigled punog Kluba
poznatih i riepoznatih osoba. Onda je slugao poslanikove ideje
o prosvjetljavanju seljaka. Po njegovu migljenju, na ovome
svijetu su i diennet i diehennem pa, samo se po sebi razumije,
treba birati diennet. A do dienneta se dolazi prosvjedivanjem
naroda i radom.
136
U snu mu naveeer izade Muhidin-efendija i rede: "Mahni
se politieara, Ibrahime! Njima politika sluii kao dobro uhra-
njena kobila na kojoj jagu. to je bolje uhrane — mekga je za
jahanje. Kad crkne — odoge i oni! A u nas je bolje da kobila
crkne eim prije da uzjagemo na krilata ata!"
Otac je ovaj put san protumaeio kao prijekor povodom
svoga razgovora sa Ferid-begom. Kad je ponovo pogao u
eargiju, prvo potraii Ferid-bega zbog onog Muhidin-efendi-
jina opominjanja u snu gto ga je peklo kao da mu se u dugu
uvukla kakva neugodna iivotinjica pa po njoj ruje. Nade ga
u njegovu poslaniekom uredu. Srdaeno se pozdravige, priem
je Ferid-beg pokazivao vige srdaenosti od Ibrahim-efendije.
Otac odmah prijede na stvar:
— Oprosti, Ferid-beie, imao bih ti negto kazati.
— E, hajrulah, Ibrahim-efendija?
—Ono kad smo posljednji put razgovarali, ti rede o dien-
netu na dunjaluku a toga na dunjaluku — nejma!
Ferid-beg se nasmija i pokaza niz bijelih, zdravih zuba.
—Da, da, jest..., ono kad smo govorili o tvome radu na
mirenju derviga sa ostalim diematom. Pa jest, Ibrahim-efen-
dija, rekao sam — poslanik se jednako smije i govori kao da se
izvinjava. — To ti je opet kako kome. Kako sebi ko napravi.
Danas ti je tako, eovjek voli sve da opipa. A valja ga namamiti
da poene dobro raditi i praviti diennet i sebi i drugima, nara-
vno, ne pravi diennet, znam i ja to, hole se bolje, Ibrahim-
efendija. Jesi li razumio?
Beg je i dalje ostao ljubazno nasmijana rumenog lica, po-
nosni eovjek koji se imao zagto roditi na ovaj svijet koji je bio
vas njegov!
Otac potvrdi klimanjem glave ali ne sasvim zadovoljan.
—Ja opet kaiem, dienneta na zemlji — nejma, Ferid-beie!
Nejma, ne moie biti! Tebi more biti ima, ne — Ibra-
him-efendija je sve vige padao u vatru, u poznati bezdani pad
u koji su od iskona padali svi sveti ljudi.
—Ode, ode, kako si nam svima mogao ueiniti iivot lijepim
i lahkim, da si bio praktieniji kao toliki drugi, Boiije zadovoli-
stvo tobom ne bi, mislim, bilo nig ta manje! A ti? — ustade
gotovo neuetivo iza stola i rede Ferid-beau: "Da tebi nije kao
u diennetu, ti bi, makar usput, upitao: 'Sta bi sa onim Ibra-
137
him-efendijom, te ode onako brzo iz Brezica u Jasiku? Ko da
je sve popalio, gta li? Bezbeli si zaboravio? Kö insan, brige,
poslovi, svjetske nevolje a ti se trefio — narodni poslanik... Sta
deg? Eto, ne zamjeri, Ferid-bete, ja odoh, hitim'" Kuda si
hitio, Ibrahim-efendija? Tjerao te ponos? A ovo je bila tako
zgodna prilika da zamolig toga modnog eovjeka da te Viada
(a ne one birokrate iz Sarajeva) postavi za imama-matieara, na
driavnu platu, da budeg neko. U tebi je bilo ponosa sitnog
plemida ali i mnogo fantazije! Steta.
Ferid-beg se ravnodugno nasmija i klepnu oca po ramenu.
— Hajde, hajde, Ibrahim-efendija, neka ti je sa sredom.
Za posljednje dvije godine Zejnil je bio prilieno zakopitio.
Bio je opsjednut poslovima kao i otac, ali poslovima druge
vrste. Dvije dobro rodne godine su ga podigle, te se okrenu
trgovini. Stogta od teiadkih proizvoda je prekupljivao i skupa
sa svojim prinosima od peelinjeg meda, jaja, iitarica, masla i
sira, suhog mesa preprodavao. Pazio je na kvalitet robe kao na
zjenicu oka jer mu je to samo otvaralo puteve ka veletrgov-
cima. Na Poloju je zaposlio Hajdara i njegovu ienu, rasturao
poljoprivrednu literaturu, u dzamiji (sa Tahir-efendijinom
dozvolom) driao pouke kako se postau dobri rezultati u
uzgoju stoke, razvoju peelarstva, peradi i proizvodnji jaja,
sortama najboljih koka nosilja.
Sagradio je magazu u blizini Zedirove kude da bi kroz
prozoreid okrenut prema Zedirovim prozorima povremeno
piljio u nepokretne zavjese kude svoga trgovaekog suparnika,
ne bi li vidio Besimu. Ponekad mu se ueini da se iza zavjese
krede neka sjenka. Nekad je imao osjedanje da i ona, Besima,
zagleda u njegov prozordid da vidi njega. Gleda tako ispunjen
slatkom eeinjom da je vidi.
Jednog jutra ugleda kako neeija ruka razmaknu zavjesu a
onda... onda ugleda Besimu, ugleda joj na licu osmijeh kao da
je odjednom planula najljepga svjetlost koja ga je rastapala u
nevidenoj slasti. Jasno je vidio na njezinu licu da je i ona njega
vidjela i osmjehnula se.
Bilo je to prvo njihovo videnje otkako se vjenC'ala sa Ze-
dirovirn sinom Miralemom koji zivi negdje u Banatu kao agro-
nom i, kako se euje, voda se sa Madaricama.
138
U to vrijeme razboli se Husein-efendinica. Njezina iilava
priroda nije vige mogla da izdrii. Dvorila ju je Hajdarovica do
zadnjeg easa. Kad je izdahnula, Zejnil nam je poslao telegram
u kome je javljao o materinoj smrti i njenoj posljednjoj ielji da
joj moj otac, Ibrahim-efendija, klanja dienazu a zatim da je
njih dvojica na svojim rukama spuste u kabur, njezino poslje-
dnje,podivaligte.
Citajudi telegram otac spusti suzu tuge.
Za vrijeme ukopa Zejnil je za majeinu dugu podijelio prili-
enu gomilu sitniga siromagnima. Pogto se svijet razigao i Zejnil
se odmaknu, a zatim, pogto je bacio jog jedan turoban pogled
na majein mezar, ode do fijakera suznih oeiju. Moj otac je
stajao nad majeinim mezarom, nijemo zurio u zaoblieenu
humku, a onda podeo da uei talkin.
—Ja, Taha, binti Aerif ve Halima... Ja, Tahal...
Kad je otac zavrgio, posjedage gutke u fijaker i konj säm
krenu put Poloja. Konj je igao kako mu je bila volja a oni, svaki
sa svojim mislima, gutjeli. Milovao ih je proljetni lahor i do-
nosio im mirise konjske metvice odozgo sa brda. Okruiivala
ih je gotovo neugodna tigina podneva koju je povremeno
remetio samo zuj peela, kojih je, zahvaljujudi Zejnilu, bilo sada
vige u Majdanu i okolini nego ikad u njegovoj proglosti.
—Ovaj ti konj pametan kö insan — otac primijeti.
—Ti prouei materi talkin? — Zejnil uzvrati pitanjem.
—Prouei... I ti podijeli iskat?
— Podijeli.
—Vidig li kako ostasmo sami nas dvojica na ovome svijetu?
— Vidim — rede Zejnil turobno.
—Tegko je biti säm i bez svoga, bez matere pogotovu.
—Jest.
—Je li se plaho napatila u bolesti?
— Ne bih rekö. Bila je muealjiva kö uvijek, ali kad je dogla
smrt, ueinilo nam se da je zaspala. Imala je lahku smrt — rede
Zejnil zamigljeno pa produn — Neki prieaju da se imamu
ponekad mejit odazove? Kad si je pozivao, tijelom su 'nj pro-
lazili eudni osjedaji. Pitao sam se: imaju li kakve dodirne talke
iivot i smrt?
—Imaju. Zivot se nastavlja i neunigtiv je. Tijelo kao materi-
ja se vrada svojoj matici, a duga — svojoj. Sto se title odazivanja
139
mejita na imamov poziv, o tome svijet prida svagta. Vedinom
izmiglja. Hazreti Isa pejgamber je mogao s Boiijom dozvolom
da govori s mrtvima. To su bile njegove mudiize da bi nevjer-
nici povjerovali u njegovo poslanstvo.
Zagutjege. Svjeiina vazduha i blaga suneeva svjetlost
budili su u njima misli na iivot i livotne radosti. Obojica su
bili jog mladi. Poneka livotna briga doleprga, zasijeee se u
misao. Uzalud je. lako oialogdena, eovjekova duga nastoji da
Talost odagna, ostavi je za kasnije. Ako je vesela i usreduje
misao kao g to je bila ona Zejnilova g to mu se smijegila iz
nejasne bududnosti, poene se njome slasti i lahko zaboravlja
Talost za voljenom osobom kao g to je majka. Oeev mir je bio
druge vrste. Mudrost Boiijeg plana stvaranja dala je ljudskoj
prirodi vede pravo na radost. I da nije tako, ialosti bi naprosto
ubijale ljude. Zalosti je u iivotu i previge ali se od iivotnih
radosti, sredom, ne vide. Radosti plamsaju ljepotama i zakri-
vaju crne sjenke tuge i prolaznosti.
Vrijedna Hajdarovica je stigla, pored svih poslova koje je
morala obaviti oko ueenja tevhida — da pripremi bradi veeeru.
Postavila je pred njih eorbu od povrda iz male staklene bagee
i peeenu pilad na pirindu a od slatka sutliju i almasiju. Zena
je pokazivala uljudno saueestvovanje u kudnoj I alosti.
— Pa, kako ti sada iivig? — reee Zejnil tihim glasom.
Otac se zagledao u Zejnila zamigljeno kao da ni rijeei nije
razumio.
— Uhvatila nas iivotna trka, poteci tamo, poteci amo pa
samo vidig ono pred sobom kö mahnit konjanik kojeg progo-
ne smrtni neprijatelji. Kad Bude surrt, onda je za sve kasno —
govorio je Zejnil i gledao oca toplim oeima.
— Godine odmieu, lete pa velim da te upitam kako iivig u
svom novom diematu?
— Kako ivim? — otac se poeega prstom iza ugiju gledajudi
pred sobom u tanjur nepojedene almasije. — Borim se za die-
matlije, makar da ih u jednom ujedinim: da se vole, da 'live u
ljubavi... Ljubav je najvainija stvar.
Zejnil je paihivo slugao, skrivajudi dio odsutnih misli,
zatim reee:
— Uvjerio sam se u ovo svojih godina da ljudi jedni dru-
gima ne fiele da eine dobro. Istina je da je eovjek upuden i na
140
druge, ali je izvor njegove srede u njemu. Ako sebi säm ne
pomogneg, drugi ti niko pomodi nede.
—Nije tako! — otac istegnu vrat. — Svevignji zapovijeda
slogu i ljubav. Bez toga ne vidim ni svrhe I ivljenja. Da ne
iivim u takvoj klimi gdje je potrebno boriti se za ljubav medu
ljudima, uginö bih kö biljka na neplodnom tlu. Jer ta nam je
borba nametnuta, naredena i kad u njoj neg to postignemo,
nalazimo u dugi najvige zadovoljstva i istinski mir. U tome se
dobije, doduge, samo poneka bitka, ali rat se ne dobija. On ce
trajati do Sudnjeg dana. Zato mislim da je svaki drukeiji odnos
prema iivotu samo lutanje, moida i prkos, koji vodi prema
kraju u kome proglost izgleda samo proderdano vrijeme. Vjera
od nas traii dobra djela a ona su u tome. Kad podeg, nosig
sobom ono g to si radio i prazne ruke.
—A liena sreda?
—U onoj mjeri u kojoj se trali na ovome svijetu — nema je!
0 sebi ona daje samo takav privid kad je ielimo, traiimo. Na
ovom svijetu punom borbi, guranja, otimanja samo su dvije
stvari istinski dobre: uspostavljanje dobra i takva iivota u
kome su oei vesele i uvijek site, makar trbuh ponekad i ne bio
previge sit.
Zejnil je bio daleko od toga da razumije ove bratove rijeei.
U njemu je kljuvalo stotinu razloga da povjeruje kako brat ima
krivo ali je znao da sada nije vrijeme da mu se suprotstavlja.
I da je otac mogao pogoditi njegove misli kazao bi mu: "Brate,
ti si velika neznalica i sanjar! Vrijeme je da jedanput vidig
stvari onake kakve su!"
Na isti naein Zejnil se gotovo uvrijedio kad je vidio bra-
tovu ravnodugnost dok mu je pokazivao Poloj: usjeve, bageu,
veseli kokogamik, peele i motornu pumpu kojom je navod-
njavana polojska zemlja. Vjerovao je da mu je brat zavidio.
Ne znam da li od zavisti ili ne, ali sam slugao kako otac s
ushidenjem hvali Zejnilove uspjehe u razvoju gospodarstva,
trgovini, novcu koji je vidio i od kojeg mu je nasilu ugurao u
d2ep jedan dio da mu namiri trogkove dolaska na materinu
dienazu i ukop. Mati je ushideno uzviknula:
— Mag alah, efendija! Sad Zejnilu nee biti tegko da mi plati
Zekulju!
— Ne znam... — otac sleie ramenima.
141
 —Kad je toliko natekö imetka, male, vala, i meni platiti
moju kravu. Ne bi bilo lijepo da se uguti...
—Mahni se krave i pladanja, ieno! Ako gta säm ponudi, pa
da i uzmeg kad imag toliku volju. Ako ne ponudi, ne treba ni
iskati jer krava je bila, kö gto znag, poklonjena, a ne prodana.
Osim toga, nigta nam ne fali, ni za gta se ne patimo, kaplje sa
svih strana...
U jesen se nage blagostanje jog vige popravi. Bila je rodna
godina. Mati konaeno dobi zlatne rninduge i prsten. Niko nije
bio sretniji od nje. Svi smo se neeim ponovili. 2ivot nam je sve
puniji i bogatiji. Otkako je mati poeela da odlazi i uei tevhide
umrlima, i ja sam od toga imao koristi, te sam eegde navracao
kod ageije Huseina na somun zaliven mesnim eervigom.
Nag livot u Jasici je ugao u minne vode. Navikli smo se i
na Jasiku i Jasieane. U kudi je vladao mir, zadovoljstvo. Svi
smo bili zdravi i svako je na svom mjestu einio ono g to mu je
bila duinost. Pored svojih redovnih duinosti oko vjeroueitelje-
vanja i diamije, Ibrahim-efendija je nastavljao sa dervigima da
odriava zikrove svakog detvrtka pa su tako po jednaput u hefti
bili u prilici da vide, poprieaju, pogoste se na obierto dobrim
veeerama (svaki domadin se trudio da ne izostaje iza onog
drugoga ako ved nije mogao da priredi jog bolji zijafet), nakon
eega su dugo sijelili i raspravljali mnoga vjerska pitanja.
Otac je izgradio znaeajno povjerenje kod derviga, neki su
izjavljivali da oeevo znanje o tarikatu, kome su pripadali,
prevazilazi eak i Muhidin-efendijino. Njegova kazivanja o
djelima poznatih tesavufskih nauenika, koja su ganjivala i
samog kazivaea, doimala su ih se kao poezija ukoliko im i säm
nije recitirao dirljive Attarove stihove o epopeji ptica koje su
trazile Boga! Uz sve to, otac je, kako nam je u kudi kazivao,
gledajud u me, naroeito isticao da on ne zeli da zagazi u
sumnjive vode misticizma ismailitskog porijekla i pouka o
kojima je negto znao iz posredne medimue o naueavanju
Jakuba Segestanije. — Dervigtvo je dobro samo ako se krede,
sinak, u okvirima gerijata, dobro to zapamti...
1 u noveanom pogledu nam je bilo bolje u Jasici. Otac se
poeeo bolje nositi. Kupio je ljetni sako od tvida i odgovarajude
tamne pantalone. Kad pode u eargiju, dotjera se a oko njega
se giri miris francuskog "gipera" diju je boeicu nosio u malom
142
gornjem diepu. Mati na polasku gleda uz njega 1 n I z fliegt)
zadivljena i ponosna g to joj je to, eto, suprug. 1 mi, osInll,
obnavljali smo nagu odjedu. Ja sam dobio kao nagradu za
odliean uspjeh u tredem razredu gimnazije "tivar" odijelo, da
bi me otac idude godine odveo krojaeu da mi sagijt.‘ od ijelo, po
mjeri kao malom maturantu.
Odmah s poeetka ferija oca telegramski pozvat:e da se
prikljuei inualimskom seminaru u B. Vratio se iz B. poslije
petnaest dana i ushideno prid'ao kako su imali lijep provod,
kako su bili smjegteni u hotelu, hvalio dobru hranu a narodito
isticao kako su dobijali po einiju kiselog mlijeka pod kajma-
kom u kome je kagika stajala uspravno kao u mladom siru, a
ne u mlijeku. To je bilo oveije mlijeko koje se u toure kraju
proizvodi kao naroeit znak razvijenog stoearstva.
Svima nam je donio sitne poklone.
Otad je svakog mjeseca odlazio na neke seminare po dva-
tri dana a mi smo ieljno oeekivali njegov povratak, nagadajudi
gta de ko ovaj put dobiti na poklon... ali pokioni su bili mrgaviji
a ponekad bi sasvim izostali. Pa ipak, gledali smo zadovoljno
u oeevo sretno lice na kome se odralavala blagost i sreda koju
smo mi s njim dijelili jer smo bili uvjereni da je njegova sreda,
i uopde, i nage pravo na zajednieko zadovoljstvo.
Ali na sve se to stadoge nadnositi tatuni oblaci rata. Zejnil
nam je pisao i sve to gledao sa velikom uznemirenogdu. Nje-
maeka je okupirala Austriju, Cehoslovadku. Njene trupe su
mrvile ieljeznom eizmom Poljsku.
Kod nas, u Jasici, dogadale su se sliene stvari o kojima je
pisao Zejnil. Odevi pogledi su bili manje ispunjeni strahom
(stoga valjda gto mu niko nije mogao oduzeti diamiju!) ah nije
mario za tudince zato g to oni ne mogu biti uzrok unutragnjih
nevolja kao gto je gradanski rat. Znao je dobro da Svabe imaju
dosta simpatizera ah je znao i za one, malobrojnije, koji nisu
skloni da im izjave dobrodoglicu, pokornost. (esto bi pritom
spominjao muke koje je nag svijet podnio za vrijeme austro-
ugarske okupacije i otvoreno izjavljivao u kudi da ih on ne
voli. Kad mu tko poene sricati hvalospjeve na radun Nijemaca,
stane hvaliti njihovu tehniku i naoruianje, pode predvictati
kako de pokoriti cio svijet, on ne moie da otrpi, ved kaie:
143
 - Covjek je tvrd orah a naoruianje je dobro ako je u do-
brim rukama... Prieekaj, brate, dok se vidi, nigta se jog ne zna!
- Zna, zna, moj efendija, kako ne zna... Bit de pekare, sve
maginerija, neko, priea se, nede ni hljeb pedi po kudama, do-
bijat de se sve gotovo i jesti zlatnom kagikom... - govorili su
sanjari i optimisti. Mogude je da su to bila i proturanja prikla-
dne propagande za "bosanske divljake" ali se nisu dali urazu-
miti. Otac bi uzdahnuo i - gutio: Ako nee vrag od tebe, bjeii
ti od njega!
Znam da ga je potresla vijest kad su ugledali prvi leg kako
pluta niz rijeku. Poslije ih je Slo na desetine pa i on - oguglao.
Samo je vrtio glavom i govorio: - Nee biti dobro, poeuj gto
kaiem, ieno! Pa je onda sa mimbera u diamiji glasno napao
zloeine nad srpskim iivljem i pokazivao svijetu kako vjera
gleda na ubojstva nevinih ljudi. Ono negto danguba gto se
prihvatilo pugaka htio je da onemogudi da uvuku u svoje
redove i druge. U kudi je nazivao tu grupicu ubojica - koko-
garima. Medutim, od njihovih ruku nastradalo je nekoliko
nevinih ljudi. Medu ostalima brezieki trgovac Vukmir, eiju su
trgovinu provalili i opljaekali, a vlasnika ubili.
Da pokuga sprijeeiti nove zloeine, Ibrahim-efendija ode u
eargiju i potraii Hafiz-Jusufa da se s njim posavjetuje. Kad mu
je rekao kako je sa mimbera napao ubojice i pokazao na osno-
vu kur 'anskih ajeta gta ih i kakva kazna eeka za zloein, Hafit
zavrtiglavom:
- Cuvaj se, Ibrahim-efendija, moie te taki postupak stajati
glave. Säm nigta ne moleg promijeniti, ved cijela ulema treba
da digne svoj glas zajednieki protiv nasilja i zlal... Pa i to,
dabogda, da ushasni. Bojim se da to nije neka dublja politika,
skrojen plan da se ditav jedan narod istrijebi! Ovo gto se radi
historija ne poznaje, brate!...
U meduvremenu vlasti su saznale za oeeve istupe u dia-
miji protiv ubojstava i pljae'ke, pa ga neoeekivano posjetige
eetvorica njemaekih oficira u pratnji jasiekog muhtara i trgov-
ca Nazifa. Otac ih prisebno uvede u "veliku" sobu i posadi ih
na sediju. Mati se uplagila i ustumarala. Kad otac dode na
vrata kuhinje i naredi joj da napravi limunadu i kafu, ona se
donekle smiri ponavljajudi: - Zagto li su dogli, kuku meni?
Neka bag, kaiem ja njemu: ne prieaj svijetu nigta, gta te briga,
nek rade gta hode, oni su - vlast!...
144
- Fragen sie, bite...? - zapoee oficir preko tumaen: Naeile
da li je otac ovdagnji imam? Otac potvrdl.
- Obavijegteni su - nastavi oficir - dn se on, jamini imnm,
nepotrebno mnogo brine oko okupacion ih postupn ka protiv
srpskog stanovnigtva? To se, doduge, odnosi vige na dr),avu
Hrvatsku ali je ta driava njemaeki saveznik i svakako
samo ono gto se sporazumno i obostrano odobri. Osim toga,
Srbi su neprijateljski raspoloieni i prema Muslimanima i, na
kraju, neka gospodin imam pokaie prstom gdje su zlosta-
vljani Muslimani? Zna li on, naprimjer, i za jedan takav sludaj?
Otac je slugao i gledao preda se i kad je oficir zavrgio, on
se obrati muhtaru i upita: - Nisu li on i Nazif dogli kao njegovi
svjedoci?
- Nismo, brate efendija - odgovorio je muhtar - ved nas
pozvali da budemo onako prisutni. - Otac je klimao glavom
da razumije, a zatim ustade i skide sa rafe Kur 'an! Svaki
Musliman je dui an da u nju vjeruje i, ako vjeruje, dui an je da
po njoj - iivi! A ovdje, pored ostalog, stoji i to da je veliki grijeh
ubiti nevina eovjeka, isto je kao da bi pobio cijelo eovjeeanstvo!
Ako neko pokuga, suprotno ovoj svetoj knjizi, to jest da nevina
ubije, svi smo se duini suprotstaviti! Moja je duinost da na
molitvi kaiem vjernicima kuda ih vodi njihova eventualna
namjera ako se odluee da ubiju...
- Dobro, to se odnosi samo na Muslimane! - upade oficir.
- Ne, nego na sve ljude. Knjiga se ne obrada samo Musli-
manima ved prijeti kaznom svim ljudima koji bi poeinili zloein
ubojstva.
- Zar i kad ubiju Srbina i Jevreja? - oficir se saveznieki
osmjehnu.
- Jest, bez obzira na vjeru!
- Ali Srbi i Jevreji su neprijatelji velikog njemaekog rajha
i driave Hrvatske!
- 0 tome nije bilo nikakvih dobrih dokaza...
- Znate li za pokolje u istoenoj Bosni, Foei, Goraidu, koji
su izvrgeni nad Muslimanima?
- üuo sam. Izmedu ubojica nema razlike!
Oficir je vrtio glavom i neprijateljski promatrao oca.
- Vage nije da se mijegate u driavnu politiku, bavite se
dugebriinigtvom! Nag dolazak neka vam zasad bude op-
145
omena! Ako ponovo moradnemo dodi, drukeije demo tada da
razgovaramo! — rede i ustade.
Otac ih htjede zadriati da popiju limunadu i kafu, all oni
odbige.
Nekoliko dana kasnije, dvadesetak kilometara od Brezica,
ustanici su digli u zrak prugu i napali oklopni voz. Vidio sam
na tenderu lokomotive zaustavljene na brezidkoj ieljezniekoj
stanici nekoliko mrtvih domobrana i ustaga. Pogto je mrtve i
ranjene na breziekoj stanici iskrcao u sanitetska vozila, voz se
ponovo vratio u borbu. Pragtile su pugke i mitraljeski rafali
nekoliko sati.
— Zlo se vrata zlim! — rede otac. — Poeuj pucnjavu, ieno!
Na uriji izmedu rijeke i brezieke ieljeznieke stanice dovu-
koge eetiri velika topa koji po vascijeli dan i u nejednakim
vremenskim razmacija galju granate u podrueja iz kojih su
napadali ustanici, minirali susjednu ialjeznieku stanicu na
desetak kilometara udaljenosti od Brezica, rugili prugu, palili
driavne zgrade a pokatkad i usamljene muslimanske kude.
üuje se da na nekim stranama ubijaju i sve live unigtavaju.
Oklopni voz je krstario prugom, pucnjava mitraljeza je gtepo-
vala do ubeskraj a pridrulivala joj se i rika onih topova.
U oba diemata zacarili se strah i tjeskoba. Pridalo se o
sprovodenju eitavih konvoja srpskih seljaka prema ear§iji,
dolazile su danimice vijesti o novim pokoljima. Ustanak se
razbuktavao. Ibrahim-efendija je smirivao Jasieane, zähtijevao
da budu mirni, da se euvaju kakvih izgreda i, ako mogu, da
na kakav bilo naein zagtite one koji su bili izvrgnuti opasno-
stima. To se, naravno, ticalo Srba jer su oni bili na udaru vlasti
i ustaga. Za svaku pomod u tom pogledu imat de nagradu kod
Boga.
Rijekom su svakodnevno plutali ljudski legevi. Ljeto je
prolazilo a da se na rijecinije mogao vidjeti nijedan kupae kao
godinu dana ranije. Zivovanje na rijeci nam je sada izgledalo
kao lijepi snovi.
Svijet gutke i preplageno ide na njive, mora se
Ubirala se ljetina kao da se krade. Igeezle su pjesme poslenika:
ietelaca, kosaca... u vrijeme vradanja sa njiva. Jedini umirujudi
znak iivota dolazio je sa ezanima kojima je mujezin pozivao
na namaz.
146
Krajigka ilmija, u eemu je narodito live ueestvovno oko
organizacije Ibrahim-efendija — donese rezoluclju kojoin rot
osuduju progoni Srba, unigtavanje njihovih imnnin, pljnekv,
Vlasti su ovaj gest predstavnika muslimanskog nnrodn gledn-
le s podozrenjem i pomalo zbunjeno jer je o proAlont Bitjrnmts
driavni poglavar Pavelid nazvao Muslimane "hrvatskint
cvijedem". Tu nezahvalnost neko je morao da plati. No nisu
iurili da ne bude previge upadljiva odmazda. Progoni Srba su
jenjavali all su dolazili na red i drugi. Ondje musliman, 13o-
gnjak, ondje Hrvat kao "nepoc'udni" gradani. Mati je predo-
eavala ocu ove pojave koje su iurile od usta do usta kao vjetar
a an je odmahivao rukom s nipodagtavanjem: "Nigta oni ne
mogu osim ono §to Bog bude htio!" Njegova teologka obra-
zloienja mati je ponekad primala sa skepsom all im se nije
nikada glasno opirala, smatrajudi da na to nema prava jer
Boianska rijee je iznad svega. Samo bi popravljala gamiju,
potrala lice rukama a srce po iensld, nije mnogo pitalo svida
li mu se to ili ne.
Ipak, njezine sumnje i brige su se potvrdile. Jednog pos-
lijepodneva pogto je istovario robu kupljenu u eargiji, trgovac
Nazif B. uvrati pred naga kudna vrata. Otac ga toplo pozva da
ude. Sjednuvgi na sediju eovjek je briino protrljao ruke, uz-
vrtio se na sjedigtu i neko vrijeme gutio.
— E, hajrulah, Nazife!? Pa ne bi trebalo da si tako utueen.
Ja se navikao da mi dodeg veseo i horan za razgovor — rede
otac i sjede njemu nasuprot.
Nazif ragiri ruke, ozbiljan i u nesvjestici.
— Nedu ti, vala, nigta ni zamotavati ni odmotavati, nismo
djeca a i ovaj vakat od nas traii trezvenost... Danas mi je rekao
nas eovjek u povjerenju da si na spisku za hap§enje. Ne mogu
ti oprostiti ni aktivnost ovdje u diamiji a ni tvoje ueegde u
organizovanju izlaganja onih rezolucija o osudi srpskih pro-
gona... Ja sam ti, bogami, htio kazati da to nee izadi na dobro:
nejma parlamenta, nejma zagtite, ratna vlada, rade gta hode...
Sve mislim gta bi mogli uraditi da te zagtitimo. Ne znam je li
bolje da bjeiig kuda dalje, a ne znam kuda bi?, ili da se ovdje
krijeg po kudama...
Otac, Ibrahim-efendija, gledao je u njega netremice, poma-
lo iznenaden. Vjerovao je da se nece usuditi da ga kao imama
147
progone. Ipak, pazio je da ne pokaie uznemirenost, strah. ona ne zna malo bolje od vas gta joj je einiti! Vi i takvi kao vi
Rado je isticao svoje krajigko porijeklo koje je podrazumijeva- ste najvedi nezahvalnici Poglavniku i hrvatskom narodu koji
lo gotovo prkosljivost prema opasnostima g to je u njegovim vas je, misledi da ima posla s pravim ljudima, nazvao 'hrvat-
skim cvijedem'. Vi ste na taj plemeniti gest — pljunuli!"
shvatanjima bilo i pitanje dostojanstva. Opet je ponovio
—Daleko od toga, gospodine... Za svako dobro imamo jo§
kur 'ansku pouku kao onu g to je izrekao materi i odmahnuo
bolju i ljepgu rijee ali za zlo se ne moie oeekivati zahvalnost...
rukom dodavgi: "Sta ce biti bit de, moj Nazife, sve je to, koliko
—Zar vi, efendija, zbilja sebi umigljate da mi ne znamo gta
moja imamska pamet domede, unaprijed odredeno. Nage je da
je driava i driavni ugled i povjerenje naroda na koje upirete
se pokoravamo!"
prstom u svojim pigljivim rezolucijama? Ne brinite, znamo mi
—I da se euvamo, efendija. Haj ti da skoers" s mosta u rijeku
koga treba da lovimo i izvlaeimo iz zdravog stada poput
pa pitaj eije de to biti odredenje... Vee, moreg ti u onu kudu, u
one dvije, napravit demo spisak kuda pa kad prode ova hajka, gugavih ovaca...
— Vi mijegate jabuke i krugke, gospodine! Dobro i zlo su
bit de lahko nadoknadivati ovo gto bi se izgubilo ukidanjem
nepromjenjivi. Neg to je ili dobro ili zlo... A vi, gospodine,
namaskih vaktova u diamiji...
proglagavate nekad zlo dobrim a dobro zlim, to nije vrlina
—Jok, Nazife, brate, nigta ne treba, nisam ja iena. Jok!
dobre vlasti.
Popige kahvu i razidoge se. Taj dobri eovjek Nazif je oti§"ao
— Prestanite sa vagim pridikama! Imate obraza dijeliti
turoban kakav je i dogao. Otac mu zahvali na brizi i zagrli ga.
pouke jednom hrvatskom d'asniku a brata imate u odmetni-
— Daj, Boie, da ne bude ovo zagrljaj za rastanak! — dodade
cima... mislite da mi to ne znamo, osim toga, terete vas jog
trgovac i ode niz basamke.
dvije stvari a to su:
Mati je od mene sve saznala, lomila prste i govorila: "Je-
— obrana neprijateljä Zemlje i
sam li ja tebi, efendija, kazala da Bog dozvoljava i ono g to ne
— stavljanje potpisa na nekakav pigljivi oglas kojim se
voli, davno je kazivao nag stari hodia u mejtefu, Abaz-efen-
poziva pueanstvo na neposlugnost vlasti! Nego, da ne gubimo
dija, Bog mu se smilovao, a ti svoje pa svoje!?
vrijeme, izvolite uzeti najpotrebnije stvari iz kude i — idemo!
—Dobro, dobro, ieno, nemoj me ti sada poeeti poueavati
— rede i okrenu se jednom od svojih pristalica: idi za
vjeri!
uhidenikom i dobro pazi da ti ne pobjegne! Ako pokuga —
Otac je nastavio da obavlja svoje duinosti kao i dotad. Ali
pucaj!"
ne zadugo. Nije se bilo jog ni razdanilo dodoge po njega sa
Oni su, dakle, oeeve pozive sa mimbera da niko za iivu
"crnom maricom" i saeekage da zavrgi sabahska molitva pri
glavu ne okalja ruke nevinom krvlju — smatrali podrgkom
slabom osvjetljenju svijeda. Kad su izagla ona nekoliko starca
neprijatelju driave. Isto tako, javni Proglas Udruienja ilmije
i Ibrahim-efendija, pride mu ustagki oficir i tiho rede da ostane
u gradu B. kojim se osuduju progoni i ubijanje cijelog jednog
miran jer je od tog trenutka "uzapden". Poslije su starci pridali
naroda, na kome je stajao i Ibrahim-efendijin potpis — opisali
kako se Ibrahim-efendija na najprirodniji naein zaeudio tome
— pigivim oglasom za podbunjivanje pueanstva protiv njegove
postupku prema jednom Boiijem sluzi jer nikome an nije
zakonite vlasti?!
nig ta nalao udinio osim g to je pogteno ueestvovao sa ostalima
to se title vijesti da se od'ev brat, to jest Zejnil, nalazi medu
u opominjanju vlasti da ne eini to g to eini pa otkud da to,
odmetnicima, one su za nas bile prvorazredno iznenadenje i
pokraj svih dobrih namjera, bude jednom proglageno krivi-
radost. Nama je bilo javljeno od rodaka iz B. da su detnici
com?
izvrgili pokolj u Majdanu, sve popalili i sve mugko preko
Na sve to oficir iz ustagke nadzorne sluibe se cerekavo
petnaest godina poklali, pa i Zejnila. Ta bratska ljubav oca je
nasmijao i kazao: "Zaboravili ste, efendija, da kaiete tu stvar
toliko uzdrmala da je poeeo govoriti: kako je sve njegovo g to
pravim rijeeima: Igli ste na to da oborite driavnu vlast kao da

149
148
 je dinio bilo na "krivom kolosijeku" i u zadnja dva mjeseca
mukom je mukovao kao da se nigta nije dogadalo. Telegram
o Zejnilovoj pogibiji nije niko drugi poslao nego Sabrija, koji
je sada bio novi upravitelj pogte u B. Ali nekoliko dana poslije
odeva odlaska u zatvor dobismo kartu kojom se iz B. javio
Zejnil — iiv i zdrav. Ta vijest nas je poslije odeva odlaska napro-
sto ozarila.
Mati je iz dana u dan plakala odekujudi kraj rata koji se jog
slabo nazirao. Ostali smo u Jasici i u imamskoj kudi. Nikada
nismo bili gladni, zahvaljujudi plemenitosti jasidkih ljudi a
posebno derviga. Porda, ladar, ribar i, iznad svega, pravednik
pun blagosti, umjesto oca prolazio je u mihrab. Neki su ga
voljeli a neki trpjeli za nevolju, ljutedi se na njegovo beskom-
promisno dervigtvo. Mladi i sredovjedrü ljudi su se sve vige
krili da ne budu plijen vojne mobilizacije. kole prestadoge da
rade. U taj na neki nadin prazan prostor ude iznenada student
Safid, poznati lovac na djevojke, i zapode skupljati djedake i
mladide sa plaie u jednu od kuda Rizvanova oca. Pridao nam
je o revoluciji, gta ona znadi i gta donosi. Bio je dobar govornik
i prijazno nas susretao, g to je bila sugta suprotnost njegovom
nekadagnjem odbojnom odnosu na kupaligtu.
Student Safid nas pozva da organizovano krenemo u pa-
rtizane. Priznadoh materi da demo se moida uskoro rastati.
Ona se naljuti: "Nikuda ti nedeg, sjedi s mirom, dosta je gto ti
otac &nal ni kriv ni duian u jasenovadkom logoru... Treba
krave duvati, ne mogu ja moljakati svijetske eobane da ih
euvaju a ti...?"
Ipak sam, kao i ostali, na Safidev mig i Pordinu blago-
naklonu podrgku, krenuo preko Devetaka u Kozaru. Devetaci
su bili pod partizanskom vlagdu, te zanodismo u gkoli. Prepr-
idavali smo sudbinu uditellice Sare Ivandevid. Usput smo
saznali da joj se muz oienio drugom, mladom i ljepgom i da
je bataljonski komesar negdje u Grmedu.
Rat je plamtio svom iestirtom.
Rizvan se tada sa svojim "delfinima" prijavio ravno
Nijemcima i postao frajviliger (dobrovoljac) u Plavoj diviziji.
Bili smo zgranuti. Ali nedugo zatim svi se pojavige medu
nama u novim njemadkim uniformama i sa njemadkirn na-
orulanjem. Na pitanje zagto su to uradili Rizvan odgovori da
150
je to uradio "po zadatku", da bi se dodepali oruija i odjede.
Nag bataljon se progirio za njegovih nekoliko prijatelja a säm
Rizvan postade delegat Bete. Nikome od nas nije bilo do rato-
vanja, das protiv neprijatelja, das protiv vagki i gladi ali Rizvan
je bio od onih koji su se dobro snalazili. Za njega su mnogo gta
radili drugi.
0 svojima dobijao sam obidno polovidne vijesti. Znao sam
da su bili livi i zdravi. desto sam zamigliao mater u suzama
i plagio se da im ne uzmanjka hrane. Poslije rata sam saznao
da nisu bili gladni zahvaljujudi opet Pordi i dobrom trgovcu
Hafizu. Nekoliko dana pog to su Nijemci potpisali kapitu-
laciju, na zemlju punu ratnog plamena se spusti blagoslov
mira. Na vratima nage kude se iznenada pojavi nepoznat
eovjek sav u dronjcima i sa torbom na ramenima. Bio je blijed,
same kosti i koia, avet od eovjeka. Mati je mislila da je prosjak,
te pode da gtogod nade da bi ga darivala a an joj domahnu da
stane i kaza joj da je an odev sapatnik iz jasenovadkog logora
i zasuzitih odiju izjavi tuinu oporuku da je Ibrahim-efendija
zavrgio svoj "dasni iivot" u Jasenovcu...
— Ovo je zamolio da vam predam — izvukao je iz torbe
odevu svesku u kojoj je pravio biljegke o onome g to mu se
einilo vaino. Mati sva uplakana uze svesku i dade dovjeku
komad kruha, izvinjavajuci mu se kroz plad da drugo nigta
nema. Iz biljeiaka sam saznao, g to se vige blizio kraj, sve mu
je to lidilo na beskrajno dug i kogmaran san. Nekim eudom ili
ironijom iivota neko se iz uprave logora dosjetio da je potre-
bno i Togorage Muslimane prije pogubljenja "ispovijedati".
Nekom neznalici i logorskom "poboirtjaku" kao da je znadilo:
"Vaga tijela unigtavamo ali vagim dugama ielimo spas!" I taj
"posao" zapao je Ibrahim-efendiju pogto se znalo da je bio
"svegteno lice". Otac je biljelio da su neki logoragi Muslimani
ieljeli da se po krgdanski ispovijede pa je otac odlazio da s
njima razgovara. Podudavao ih je kako ce uputiti Bogu dovu
za oprost grijeha, kako ce se pokajati za udinjene grijehe jer ih
ima svaki dovjek.
Naravno da otac nije smatrao da obavlja ispovijed premda
je znao i kako se ona izvodi i kakvo je njezino znadenje ali säm
postupak je od strane uprave imao takvo ime na koje je morao
da pristaje usprkos svojim muslimanskim uvjerenjima. Ocu se
151
einilo da je to bila zgodna prilika da onima koji zele prije
polaska na vjeeni put pomogne utoliko g to bi ih ohrabrio,
prieao im o islamskoj teozofiji, gta ih eeka poslije smrti jer se
nada da de biti gehidi, podsjedao ih na vjeeni iivot s onu stranu
iivota, isticao nigtavnost ovoga svijeta u eemu je imao veoma
zornu ilustraciju samog logora i eovjekov zloeinaeki izbor da
bude eovjek eovjeku vuk, a ne brat i saborac u borbi za boljitak
i pobjedu uma nad stihijom. Vidio je mnoga ozarena lica na-
kon tih razgovora i veselio se g to mu je zapalo i toliko da eini
jer je to bio dio njegova imameta.
Poslije su ukinuli ispovijedanje zeleci, ipak, da duge logo-
raga otpreme u — diehennem jer drugo nisu ni zasluille! Sve
je ovo i inaee bila farsa i neeija neukusna gala, kao proizvod
zlodinaekog bezumlja.
Pogto je prestalo sa "ispovijedima", otac se nade u nekoj
pomodnoj drvenoj gupi gdje se obavljalo pranje i izradivanje
perika i gtoeeg drugog od odrezanih ienskih kosa logoragica.
Obradom vlasulja rukovodio je neki strueni vlasuljar, bivgi
pozorigni radnik, pailjivo i uredno do cjepidlaeenja. Vlasuljar
je pretpostavljao da mu od kakvode rada zavisi goli zivot.
U radionici se izradivala od mjeg avine neupotrebljive
kose za vlasulje "uiarija" za prvoklasne brisaee mogu u antre-
ima bogataga i ustagke elite. Ti brisaei su bili na velikoj cijeni
u onima relimskih mazohista i isporueivani su preko odabra-
nih preprodavaca kao talismani koji su, prema spiskovima,
znali kome "robu" smiju prodati a oni g to su je kupovali
potvrdivali su svoje rodoljublje. Povedana zaposlenost u ovoj
morbidnoj "ratnoj proizvodnji" mome je ocu pomogla da se
neko vrijeme odrii u kakvoj-takvoj sigurnosti. Tada se veoma
zblizio sa svojim sapatnikom Jozom Segalom, po zanimanju
zvonarom jedne velike i ugledne crkve u velikom katoliekom
selu blizu Jajca.
Prieao je ocu mnogo o sebi pa i o tome gta je bio uzrok
njegovu padu u logor. Jozo je, naime, na svoju ruku pustio ili
omogudio bjekstvo dvojici zatoeenih Srba u podrumu iupnog
dvora. Obojica su mu bili kumovi, jedan na sinovljevu vjen-
eartju, a drugi na rezanju kose unueetu. Svoje dobro djelo
izveo je u gluho doba nodi ah su ustage za Jozinu milostivost
152
saznale od drugih srpskih zatodenika (koji su poslije pobijeni),
uhapsili ga i poslali u logor kao hrvatskog izdajnika. Na zaje-
dniekom poslu i zajedniekoj patnji postadoge prisni prijatelji.
Dijeledi zajednieku muku, dinilo im se da im je bilo lakge.
Usput su, naizmjenice, skupljali sve korisne logorske
vijesti da bi dogovarali razne mjere predostroinosti u okvirima
mogudeg u euvanju sopstvenih glava. 0 ustagkim praznicima
su izbjegavali da se nadu na krugu, pretvorenom rukama
logoraga u cvjetni park, jer se dogadalo da pijani ustaga zaieli
da ogtrim noiem prolije krv kojeg nesretnika koji bi se tu
nagao, iz nekog svoga hira ili dokazivanja svoje politieke
pravovjernosti. A ako se moraju nositi proizvodi iz radionice
u glavni magazin, palljivo i oprezno su se dogovarali kojim
putem je najsigurnije i ispred ili iza kojih baraka treba idi.
Ponekada bi se slozili da treba malo oeeknuti, dok ne prode
kakva ustagka skupljaeina na krugu ili lov na nove irtve,
takozvano prozivanje. Sto se vige bliiio kraj ustagkoj vlada-
vini, oca je sve vige zaokupljao strah da se nee izvudi ziv jer
su ubijanja bivala sve brojnija i eegda. Misledi na smrt — to se
nasludivalo izmedu redova njegovih biljeiaka — iz dana u dan,
iz sahata u sahat, mislio je o smrti i onom g to je s ovu stranu
iivota, ipak, eini aktom najgoreg g to se moie eovjeku do-
goditi, prieem je, i to se, naialost, vidi iz biljeiaka, zaboravljao
na sufijske olahke procjene toga dogadaja, kao g to Rumi pjeva
u svojoj pjesmi SEBI ARUS (Prva veeer) kakav je susret sa
smrdu, gta je "iza perde" i jog mnogo toga... Kakva je prva nod
i da li de uspjegno prebroditi svoj prvi susret s melekima
ispitivaeima. Pritom se obradao Bogu usrdnim molitvama da
mu bude na pomodi. Lahko je drugima prieati o smrti na
sufijski naein, kao: "Nigta lakge, samo predi iz jednog stanja
u drugo, mnogo, mnogo ljepge!" — ah sada kad je u pitanju
vlastiti iivot, eovjeka obuzima groza i najstragnija prepugte-
nost samome sebi!
Pog to sam znao kraj pride kao i mati, slugali smo ove
kratke sentence koje sam, nakon povratka iz rata, eitao naglas
i zajedno plakali. Na posljednjoj stranici, iza nekolika prazna
lista, bile su zamotane fotografije nage porodice koje su bile
moje djelo kao fotoamatera. Imao ih je uza se kao uspomenu.
153
Sam sam ih nagao ah sam se nemalo iznenadio da je tu bila i
fotografija ueiteljice Zehre, mnogo ljepga od nagih amaterskih
slika, retugirana, pri eemu je njezina ljepota bila istaknuta.
Pozadi je Zehra napisala: "Dragome Ibrahim-efendiji za uspo-
menu!" i datum: Sarajevo, 18. VII 1939. god. Bio sam ved
odrastao, bilo mi je vige od osamnaest godina, razumio sam
govor te fotografije i sakrio je od majeinih oeiju. Mersa je
pratila nas plag sva zaeudena.
Dalje je otac govorio kako je tih dana, jedne noci, usnio
sebe mrtvoga. San je bio neposredan i u prirodnim bojama,
koji je bio shvaden kao eista i istinita poruka. Prilaze mu dvoji-
ca mladida, lijepih kao djevojke, u biserima ukragenoj zelenoj
odjedi, nasmijani kao dobri vjesnici a odvaini i strogi u izvrga-
vanju svojih poslova. Potapgage ga po ramenima i, hrabredi
ga, rekoge:
— Nigta se ne plagi, Ibrahim-efendija... Za tebe su sve ze-
maljske patnje zavrgene a ovamo te eeka säma ljepota i vje-
enost!
Nisu ga ni pitali koja mu je vjera, ko mu je Boiiji poslanik,
ved ga odmah uzege medu se i poletjege nebeskim prostran-
stvima. Bilo mu je — pige — studeno, kao da je bio obloien
samim ledom, drhtao je kao da na njemu nije bilo ni onih
logorskih dronjaka. Ipak je razgledao ispod sebe zemaljske
krajolike obasjane lazurnom mjeseeinom. Ugleda zatim logor
i poznato paranje elektrienih reflektora sa stralarskih osma-
traenica preko bodljikavih iica, to stanigte ljudi opkoljenih
asom i stravom. Srce mu je bilo vesela g to se, eto, konaeno
oslobodio najstragnije more. Pog to je sve vige drhturio od
studeni, Munkir i Nekir mu rekoge da se gto vige priljubi uz
njih a g to se tide putovanja, brzo de se zavrgiti. To g to mu je
hladno, to je stoga g to njegova duga nije viena na takve brzine
kojima oni putuju. On se osmjeli, te ih upita: Kuda ga vode a
oni mu odgovorige da de on odsad biti stanovnik Alemul-
berzaha koji je stanigte bududih diennetlija.
Pokraj sve ljepote sna probudio se uznemiren. Zar de mu,
zaista, ovdje biti kraj? A ipak mu je to bio najsretniji dan u
logoru, makar iz njega i ne izagao. Njegov drug i prijatelj po
muci promatrao ga je, dok je prieao sadriinu sna, otvorenih
usta, toplo i poboino. Zar nije imao u rukama Boiije obedanje
154
o svome spasu? — govorio je Jozo. — Ih dede, efendija, sada po
vascijeli dan ima da pjevag, Bog te vidio! Da je meni tako!
A Ibrahim-efendija se vige ne plagi smrti, svejedno mu je.
Da mu nije briga za porodicom, ni prstom ne bi maknuo da
sada dodu po njega i povedu kud i ostale nesretnike! "Bogami
je tako, efendija!" — veli Jozo. "Da mi Bog ukaie tako svoja
obedanja, niko od mene sretniji ne bi bio, djeca su mi poodra-
sla, ima neg to zemlje a pripazio bi ih i fra Andelko, znag,
mlado pa ludo, treba im pouke!"
Otac stavi ruku na Jozino rame, pogleda uokolo da nije u
blizini njihov gef za koga su driali da je dougnik i rede u
povjerenju:
— üujeg, Jozo, kao gto rekoh, vidio sam svoju smrt a i svoje
spasenje... Ako me ubiju, nek me ubiju! Nije me vige nieega
strah. Ved, ja bih da se neg to ti i ja zdogovorimo i da damo
jedan drugom evrstu vjeru da nedemo iznevjeriti osim ako nas
sprijeei smrt. Ako ijedan od nas dvojice preiivi, duian je da
posjeti porodicu onoga drugoga i ispriea gta se i kako se do-
godilo. Ako ti preiivig — a to je vjerovatnije — uzet deg iz moje
torbe onu svesku g to sam u nju ponekada i pred tobom pone-
gto biljelio i predati je mojima. Adresa je napisana na zadnjem
listu. A ako se dogodi da ja preiivim, ja du odmah potraliti
tvoje, ti deg mi dati adresu da je zapigem!... Daj, Boie, da
preiivimo obojica, to bi zbog nagih porodica bilo najbolje...
üestiti zvonar je imirkao i potvrdivao glavom.
— Tebe, moj efendija, dasni Bog voli... Dajem ti vjeru da du
sve uraditi kako si kazao a i ti da uradig kako smo zdogovorili
ako ja... Evo ruke, vjera je tvrda od kamena!
Nedugo poslije toga vratio se iz vojske i amidia Zejnil i
dogao po nas, te odselismo u B. kao izbjeglice, g to je i on bio
jer je Majdan bio spaljen uz mnoge irtve. Mati je kao supruga
irtve fagistiekog terora dobila rjegenje o socijalnoj pomodi koja
joj je ispladivana svakog mjeseca. Ja sam u tzv. partizanskoj
gimnaziji zavrgio preostala dva razreda i maturirao. Pala mi
je na vrat porodica, te sam se zaposlio kao raeunski sluibenik.
Zejnil se vratio u Majdan i postao sekretar Mjesnog odbora.
Vradali su se i drugi, mahom iene i djeca i negto mugkaraca.
Kasaba se dizala takoredi iz pepela.
155
 2ivot je svakim danom bivao bogatiji ali ne toliko s koliko
optimizma ga je opisivala propaganda. Crne strane — politieki
progoni, puni zatvori, propisivanje migljenja i govora itd, nisu
se vidjele. Glasovi o tome su dolazili skriveno, kao iz Sibira.
Najvige se javljalo o izgradnji, o petoljetki, elanu radnih ljudi
i opdem zahuktavanju proizvodnje i sajamskim izloibama na
kojima se vidjelo mnogo toga ee ga se nije moglo kupiti. Ipak,
niko nije umirao od gladi. Obuda i odjeda se mogla kupiti u
ogranieenim kolieinama. Pa ipak se zivjelo i veselilo a pjevalo
se, uglavnom, kolektivno i prvim majevima i drugim socija-
listiekim praznicima, gdje se puno pilo i jela peeena janjetina
sa rainja, pripremana za zvanice a zvanice su bile partijski
kadrovi i reiimski pisci i drugi umjetnici.
Opde trpeze su bile mnogo skromnije.
Jednog dana, poslije nekoliko godina, krenuo sam na
sluibeni put u bosansku prijestolnicu, gdje je Mersa studirala
filozofiju. Voz je prolazio kroz Brezice. Aja sam iarko 'lel) da
vidim i Brezice i svoje djeeije drugove Musu i Veliju, zatim
nage nekadagnje komgije a prije svih Salihovu Safiju, Mogdu
gdje sam diepnim nolem isprobavao svoja prva umijeda oko
malih vodenica. U meduvremenu sam saznao da je Safija
obudovjela a Zejnil se jog nije oienio. Bilo je kojekakvih novo-
sti, medu ostalima Brezie'ani su porugili staru, neuglednu
diamiju u kojoj je, kao gto ditalac zna, slulbovao moj otac, i
izgradili novu.
Veselio sam se tome putovanju i bio odlueio, ako bude
lijepo vrijeme, da svratim u Brezice barem na jedan dan. Ali
nade u lijepo vrijeme nisu bile opravdane. Jesen je bila ved
zagazila u drugi mjesec. Sto se vige bliiila not, kapi kige su
postajale sitnije i degde. Onda je podeo da vitla i sve snainiji
vjetar i goni ispred sebe mrke, otegeale oblake.
Voz je naizmjenienim ritmom klizio mokrim ginama. Sa-
njivo sam zavirivao u kazaljke na satu i ielio da eim prije
svane. U postelju svoje kabine za spavanje mogao sam samo
gledati odbijajude; san o sebi nije davao ni trunke nagovjegtaja.
Bridjela me i nekadagnja rana u zdrobljenom ramenu koja je
navjegdivala promjenu vremena. Ali na nju sam se ved na-
vikao.
156
Odlueih da podem u vagon-restoran ne bih li od posluge
dobio neku tabletu za spavanje, da popijem neki voeni sok ili
popijem kafu. Ulazedi u vagon-restoran — euda li! — ugledah
Rizvanova brata Jusu. Bio je tregten pijan i ljuljao se kao ljulja-
gka. Zagledao se u me zejtinjavim oeima u kojima je iskrio
velidovski prezir nekadagnjih bogatuna. Pozdravih ga a an
okrenu glavu kao da me nikada nije poznavao niti vidio.
Voz je klizio ginama ujednaeenim ritmom.
Balle su se Brezice. Od razrugenih i nagorjelih zidina
nekadagnje tvornice gipsa, gto su svjetlucale u tami kao da su
bile premazane fosforom, nisam mogao da vidim Velidovih
kuda. Da li su jog sve na broju? I u Brezicama su neke kure
izgorjele u ratu. Bolje je da ih nisam vidio. Njihovi prozori g to
zloslutno vire poput kruinica za oei lobanja, da mogu govor-
iti, kazali bi mi:
— Ti, prokletniee! Zagto gledag ovamo? S kojim pravom?
Okreni svoje prostaeko mugko od nas! Tako bi kazali ti prozo-
ri, ti velidovski ponosni prozori a valjda i sva Rizvanova
brata, i polubrada, i bratidi. Znam dobro taj govor. Dugo sam
mu bio izloien kao sin malog seoskog hodie, malog makar
mu znanje bilo do neba jer ga oni skupa s Vakufcima pladaju
i tako stieu pravo da, kad zaiele, pljuju po njemu i svemu
njegovu!
11i moicla ne bi? Uostalom — svejedno mi je. Niko od njih
ne izaziva moje saialjenje a najmanje Rizvan! I zagto bi? Zar
mi nije nanio toliko zla svetedi se meni za batine koje je dobio
od moga oca i koje je zaradio. Dok se vrzmao po Straibenici
kao bjegunac iz Plave divizije, odagiljao je signale prijetnji ne
znajudi, valjda, da je Ibrahim-efendija ved bio u Jasenovcu.
Kad se prikljueio partizanima, hvaligudi se kako je svojom
umjegnogdu obukao i naorulao gotovo cijelu jednu desetinu
boraca, dogodilo se negto drugo: nisam rü slutio da sam sada
ja postao njegova meta osvete. I da me Velija i Musa nisu
upozoravali na to, mogao sam i säm, susredudi se s njim, to
naslutiti. Gledao me prezrivo, nije htio sa mnom da govori
kao eetni delegat, pravio mi podmukle zvreke galjudi me
preko reda na "mrtve" strafe!
U augustu 1944. vodili smo na 2unida humki ogoreene
borbe sa neprijateljem. Metak mi je gotovo razmrskao rame.
157
 Pregledom rane bilo je utvrdeno da je u mene pucano s boka, Nemajudi ni snage ni volje da sidem s voza, navukoh na
g to je ukazivalo da je rana bila posljedica ili nekog zalutalog se topli vuneni pokrivad i legoh ne bih li ostatak nodi proveo
metka ili me neko gadao od nagih. Mitraljezac Velija je tvrdio u mirnom snu. Osjecao sam se kao da sam preiivio katarzu.
da je vidio Rizvana okrenuta nageln desnom krilu, u kome Nadolazilo je blagotvorno opugtanje i blaga slutnja na san.
sam se nalazio, i pogledom negto traiio po nagem streljaekom Postelja doista da bude jedna od rijetkih ljudskih radosti.
stroju, kao da smo bili mi neprijatelji. No istraga nije mogla
nikada biti provedena jer je neposredno poslije moga ranjava- U Brezice cu drugi put.
nja bio pogoden i Rizvan ah — smrtno! Dogodilo se to gore,
ponad nama nekada tajanstvenog gipsarina gpanunga oko
koga je naga djeeija maka ispredala uzbudljive priee o vilama,
veselim vilenjacima i vilinskim krilatim konjima. Kakve li je
u tome bilo iivotne ironije! Znam kako je poslije bilo Velido-
vima jer je Rizvan bio najmladi Velidov sin i naroeiti ljubimac
porodice, posebno ved starih roditelja. Bilo mu je namijenjeno
visoko obrazovanje i trebalo je da postane veliki i bogati gos-
podin.
— Rizvane, Rizvane! Sav onaj prezir g to ga u sebi zami-
gljam ne bi postojao da nije bilo svjedoka dogadaja na 2unida
brdu. Ostalo bi mi da livim sa svojom ranom kao i mnogi
drugi. Otpale bi sumnje da sam te ja ubio u pogregnom uvje-
renju da si me ti napao. Svakakve su priee o tome ispredane
ah mi, dvojica, vueemo posljedice, ne zna se koja je od koje
gora. Ja ne znam kako je tebi? Ne znag ni ti kako je meni u
mojim muenim nesanicama. Ali znam kako ce kome biti ispi-
sano na skrivenom listu vjeenosti. Steta je Sto demo je mori
eitati kad sve ovo prode. I ko ce biti kriv za ono g to je zapi-
sano? Mi sami? Da — mi sami!
Voz je poletno klizio mokrim ginama.
Nailazile su Brezice. Gledam u mezihstan u strani koji od
pruge dijeli bijela makadamska cesta, po kome se bjelasaju
bijeli i nahereni nig ani. U tom groblju su pokopani Salem i
Sajima. Za njihove se vjeene kude vige gotovo i ne zna. Nikad
nismo bili u mogudnosti da im sagradimo nig ane. — Moida
vam nisu ni trebali. Niti ste vi znali ovaj svijet, niti je an po-
znavao vas. Znale su se samo nage djeeije duge koje su tako
dobro razumijevale nemugti jezik jedno drugoga. U sredi,
brado, u sretnim danima djetinjstva...
— Mir vagim dugama, brado! Mir!...

158 159
 RJENIK
manje poznatih rijedi, turcizama i arabizama

abdest - predmolitveno pranje

aeikolsun! - bravo!
ahbab - prijatelj
ahmak - budala
ahmedija - imamski omotae oko glave
akgam - zalazak sunca, vrijeme veeernje molitve
aman - milost
aman jarabi - milost, moj Gospodaru!
azgin - momeina koji je spreman na nepodopgtine

batil - laiac
bujrum - izvoli, dobro dogao

eajir - pagnjak

dahija - vrsta kolaea, poslastica

eller - ostava

demirlija - velika tepsija

divanhana - zatvorena terasa

dul - cvijet

diehennem - pakao
diennet - raj
diemat - naselje, zajednica u molitvi
diometan - dareiljiv

ejdovale - dovidenja
elhamdulilah - hvala Bogu
elif, be, te - slova arapskog alfabeta
evlija (veliullah) - Boliji prijatelj

ferdekter - varalica
furuna - pee za loienje

161
 '-:',"95nr1,9,77greMMeTrer''''

hadis — predaja, vjerska praksa Boiijeg Poslanika Mevlud — Dan rodenja Bolijeg poslanika Muhamcda (savs)
hajir-dova — molitva za dobro, sredu mezaristan — muslimansko groblje
hajvan — govedo, stoka minder — meki dugeeid za sjedenje
hakik — vrsta crvenog dragulja mukabela — programsko recitovanje Kur'ana
halal — oprost, dozvoljeno po vjeri musafir — gost
halija — dilim, tepih musalija — onaj koji je u molitvi, koji redovito vrgi molitvu
haram — zabranjeno musandara — pregrada u diamiji za ienskinje
harf — arapski: slovo
hejbetli — neg to kabasto, glomazno naj — mala tanka svirala koju upotrebljavaju u toku slavljcnja Boga
hilla — nepravda pripadnici dervigkog reda Mevlevi
hizmet — posluiivanje, njegovanje namaz — molitva
nasib — predodreden dar
idara — opskrba nefs — prohtjev
idgami bila gunne, igdami mealgunne — pravila eitanja Kur'ana neuzubillah — ne u ime Boga, osim Boga
ilmihal — uclibenik o vjerskom obredoslovlju nutmen — najfinije bijelo bragno
imam — vjerski predvodnik
iman — iskrena vjera oferta — licitacija
insan — covjek ofukario — osiromagio
ingalah — ako Bog da
iskat — podjela siromagnima u novcu za dugu umrle osobe pegtahta — klupa za pisanje i eitanje npr. Kur'ana

jacija — posljednja veeernja molitva Rab — Gospodar, Stvoritelj

jangin — momeina, nasrtljivac (na ienskinje) Radijallahuanhum — neka je Boiija milost na njega
jemek — jelo
jemin — zakletva, zaricanje saburli — strpljiv
sahibija — vlasnik
karija — ueae Kur'ana salatullejli — nodna molitva
kibur — oholost saruk — vidi: ahmedija
Kijametski dan — Dan prolivljenja, smak svijeta
sedicla — padanje nieice u molitvi Bogu
kitab — knjiga
sevab — nagrada za dobro djelo
sikter! — gubi se! doslovno idi u neku stvar!
lazum gala — dozvoljeno je galiti se
sinija — sofra, postolje za jedenje
smarlaisati — izmajstorisati
mahfil — galerija u diamiji
sobet — pogogdenje, slavlje
mejit — mrtvac
mejtag — kamen na koji se polaie mrtvi za molitvu prije ukopa subhanalah! — slava pripada samo Bogu!
sufara — arapska poeetnica
meram — cilj, namjera u neeem
merhamet — milostivost, milosrde sufija — pripadnik islamskog mistiekog ueenja
mesela — vjersko pravilo, tumaC'enje vjerskog ueenja sura — poglavlje u Kur'anu

162 163
gine - vidi: minder

tazim - pogtovanje
tedivid - udibenik za vjeronauk
teferid' - izlet, opdenito: veselje
temerut - bolestan, nemodan
tespih - brojanica
tevhid - Boiije jedinstvo, jasnoda! Islamska gnosa: Nema drugog
Boga osim Allaha!
tuhvetulihvan - udibenik za vjeronauku

ustun, esre, otro - znaci za eitanje na arapskom jeziku

vakat - vrijeme za neMo, npr. molitvu

vaz - vjersko predavanje
vazifa - naplata za vjerske usluge
vela havle! - uzvik eudenja

zgodet - padavica, epilepsija

EJUB TODOROVAC je roden 1924.godine u
zijafet - gozba okolini Banje Luke. Odmah nakon Drugog
zijander - gteto'dina svjetskog rata poänje objavljivati prke, a
zbog jedne od njih 26.maja 1952.godine biva
uhapgen te na Okruinom sudu u Banjoj Luci
osuden na tri godine zatvora. Kaznu je izdriao
do posljednjeg dana. Krajem gezdesetih go-
dina dolazi u Sarajevo gdje i danas radi i
S obzirom na negativnu markiranost njegova
djela sudskom odlukom 1952., razumljivo je
gto je autoru bilo onemogudavano objavlji-
vati. Objavio je tek jednu knjigu prka:Kazi-
vanje Sefke Bulbula. Od nedavno je i dan
Drugtva pisaca Bosne i Hercegovine.

164