Bdij nad sobom - upoznaj sebe

Upoznavanje sebe, u skladu sa idejom "upoznaj sebe",

započinje saznanjem da čovjek sebe ne zna, da on više
ima nesvjesne fragmente i misli (fantazira) da poznaje sebe,
da su ti fragmenti rasuti i nemaju jasnu i čitku strukturu ili
cjelinu strukture onoga što naziva pod riječju "sebe". On će
na pitanje da li poznaje sebe reći da se poznaje, ali prilikom
preciznijeg ispitivanja javit će se zbunjenost, nemoć da bilo
šta o sebi kaže, da tome da određenu cjelinu kao "tijelo
sebe", te će na kraju shvatiti da on sebe nikad nije poznavao i
da je mišljenje da sebe poznaje samo odbojnik koji služi tome
da sebe nikad ne upozna. Tu postoji još jedan odbojnik. To je
da on pod idejom "upoznaj sebe" misli na imaginarno sebe
kao svoju pravu ili autentičnu prirodu. Takvo sebe ne postoji,
ono je imaginacija jer se zasniva na činjenici da on zamišlja
neko mistično sebe, autentično sebe, neku prazninu ili
punoću, ili božanstvenost, ili atmu ali sam nema niti saznanje
o tome, niti pravu predstavu o tome, niti će to ikada upoznati
- u smislu da će to što spozna kao "pravo sebe" imati ikakve
sličnosti sa projekcijom ili imaginacijom koju je ranije imao.
Obično, ideja "upoznaj sebe", u raslojenom čovjeku, znači da
dio kojim se on poistovjećuje upoznaje ili poznaje jeste dio
koji on u sebi ne voli - drugim riječima, persona koja jeste (s
kojom je poistovjećen) upoznaje sjenku koja nije. Ali čak i u
tom aspektu on poznaje samo fragmente ne cjelinu. U
takvom fragmentarnom poznavanju sebe nema mogućnosti
promjene, jer on misli da su dijelovi u njemu odvojeni od
njega samog ili da su sami između sebe razdvojeni. On ne
vidi cjelinu koja iza toga radi - održava, uništava i stvara -
svaki dio s kojim se susretne.
Čovjek, prije svega, ne misli niti ima stav ili uvjerenje o sebi
kao raslojenom, razdvojenom, fragmentarnom čovjeku. On
misli da je cjelina, a taj dojam ima zbog zamjenice "ja" koju
nesvjesno stavlja iza svake misli, emocije, procesa, itd. Ali
nema ideju o tom "ja" kako je ono nastalo, zašto je tu, čemu
služi, šta ga manifestira, itd. On "ja" prihvaća nesvjesnije od
nesvjesnog. Kada se usmjeri na to "ja", kada ga počne
promatrati, gledati u tu strukturu koja sebe naziva "ja", uviđa
da nema nikakvog "ja". Postoji osjećaj postojanja, osjećaj da
ste živi, ali nema osjećaja "ja". Kada je svjestan sebe kao
osjećaja postojanja i tu svjesnost zadržava uskoro ne može da
se poistovjeti sa bilo kojim procesom u sebi, sa umom, sa
osobom, sa tijelom, svijetom oko sebe, procesima,
osobinama, itd. I to je ispitivanje stvarnosti "ja". On shvaća u
početku da je "ja" iluzija koja nema osnovu, koja nema
stvarnost i da se ono pojavljuje kada se taj osjećaj bivanja
svjesnim, osjećaj postojanja zaboravi i to se poistovjeti sa
procesom koji se u umu i tijelo dešava te tada dolazi do
imenovanja nečega u njemu, koje ne može da spozna ili
poznaje, sa zamjenicom "ja". Teškoća nastaje kada to treba
da održi u sebi, tu uviđa da on nema kontrolu nad bilo čim, da
ne može učiniti ni tako prost čin održavanja svijesti o sebi, i
uskoro se nalazi u vrtlogu starog programa ili starog sebe,
tjelesno-umnog čovjeka, mehaničkog ili nesvjesnog čovjeka i
kreće nezadovoljstvo, strah, nemoć, itd., i on ponovo dobiva
nove ideje, nove impulse o upoznavanju tog mističnog "ja"
koji mu je izlaz od nemoći, straha, patnje, sukoba, konflikta u
sebi. To ponavlja sve dok mu ne padne na pamet da možda
nešto krivo radi.
Tada počinje shvaćati ideju "upoznaj sebe" na drugačiji način.
Tj. počinje shvaćati da on sebe ne pozna i da to nepoznavanje
sebe ima svoju cijenu, svoje zahtjeve, trud koji mora uložiti u
upoznavanje cjeline onog što SADA, u ovom trenutku jeste,
taj i taj čovjek, to i to tijelo i um. Tu započinje proces
svjesne evolucije, proces Rada.

Poznavanje fragmenta sebe pod cjelinom sebe nije "upoznaj

sebe". Svatko tko je krenuo u ovakav vid evolucije,
mora da odbaci svo znanje koje je pokupio od drugih,
knjiga, gurua o nekom mističnom ili duhovnom sebe,
smislu, višim regijama postojanja, prosvjetljenom
sebe. To je prepreka. Također, on mora odbaciti sve što o
sebi zna. Naravno, on u početku ne shvaća zašto, nije mu
jasno zašto sebe ne može da zna kao što se znao do tada.
Prije svega, on sebe nije znao. On je znao neke
fragmente o sebi, mišljenje o sebi, sliku o sebi koju je
sebi predstavio. On nije volio, ništa mu se nije sviđalo, on
nema nešto što on zna zašto to voli ili mu se sviđa ili ne voli
ili mu se ne sviđa. Sve što o sebi zna jeste laž i iluzija.
Iza ideje "upoznaj sebe" krije se činjenica "ne
poznajete sebe" zato imate ideju o "upoznaj sebe".
Izreku ili uputu iz Delfija protumačili su oni koji sebe ne
poznaju, zato su dali to tumačenje koje kruži u duhovnim
krugovima. Drugi problem jeste u tome što su dali i krivo
protumačili ideju "upoznaj sebe" a nisu dali ili protumačili
ostale dvije ideje koje su također zapisane u Delfijima. Druge
dvije ideje oslanjaju se na prvu tumače je ali samo ako su
prvu ispravno shvatili. Što nije slučaj. Zato ne govore o druge
dvije a još manje mogu da ih protumače.
Ako prvu ideju shvate ispravno, tada im se otvaraju vrata da
protumače i shvate ostale dvije: "ničeg previše" i "veži se
(poistovjeti se) i put do pakla je popločen" (ova treća ima
nekoliko verzija prijevoda).

Ako želite evoluciju onda je prva stvar koju morate shvatiti

jeste da vi imate tendenciju ka bježanju od sebe. Kao što
svijet čula i materije služi tome da vi pobjegnete od sebe,
tako i svijet duhovnosti i religije, napravljen od onih koji su
napravili i ovaj svijet, služi bježanju od sebe. Prava duhovnost
NIKAD nije data javno. Data vam je izmijenjena verzija,
deformirana verzija i čak vam je i rečeno kada se to desilo i
gdje se to desilo. Rečeno vam je i na koji način se to desilo,
kako su vam dali pogrešnu ili deformiranu ideju duhovnosti.
Ali, čovjek to, iako je čitao i čuo za to, ne shvaća na pravi
način, već to shvaća kao divnu priču, baš kao što i sebe
samog shvaća kao divnu ili manje divnu priču - persona i
sjenka; slika o sebi i projekcija o svijetu.

Poznati neku malu naviku, ili neku naviknutu reakciju

organizma tijelo-um (pazite ne um-tijelo, već tijelo-um), nije
poznavanje sebe. Da bi upoznao sebe čovjeku je potrebno
jedno ili dva desetljeća, a ni tada sebe neće znati u
potpunosti. U procesu upoznavanja sebe većina često previdi
bitne činjenice i ideje učenja koje služe tome da on upozna
sebe i da nema štetne posljedice toga. Ne postoji bez veza
samozaštita nerazvijene unutarnjosti sa onim što nazivamo
osobnost. Osobnost služi kao orahova kora oko njegove srži,
samog oraha kao ploda. Ona služi zaštiti unutarnjeg. Ali kako
unutarnje nije dovoljno razvijeno ono ne preuzima ulogu koja
mu je namijenjena i vremenom zaboravlja sebe i vezuje se za
orahovu koru (tijelo-um; osobnost) te ju dodatno kristalizira i
time gubi mogućnost samo-osvještavanja. Najgora stvar koja
vam se može desiti u tom procesu, procesu kada krećete ka
Nepoznatom, a to vam se već desilo ili vam se već dešava,
jesu deformirane ideje koje ste dobili u religiji i duhovnosti
(napominjem da i u religiji i duhovnosti postoje ispravni
pravci, ali su rijetki). Duhovnost nije cjelina kao što to nije ni
religija. Imate fragmente duhovnosti i fragmente
religije koje tumačite kao cjeline i time vaša evolucija
se završava. A to ćete znati, ili ćete saznati u trenutku smrti,
kada lažna ovojnica oko suštine spadne, ali tada više ništa
nećete moći napraviti.
Način na koji su se određene škole sakrile jeste upravo
skrivanje iza fragmenata religije i duhovnosti. Ako je netko u
predispoziciji da krene tom stazom, tj. ima sudbinu da krene
tom stazom, on će razotkriti ono što mu je potrebno kako bi
pronašao stazu. Ako nema tu sudbinu, ili kako bi vi rekli
spiritualnu karmu, on će biti obuzet degradiranim učenjima,
tj. fragmentima koji su deformirani.
Ispravna ideja "upoznavanja sebe" neće doći onima koji su
pod djelovanjem sile iluzije i koji još uvijek zaljubljeno gledaju
u projekcije duhovnosti, tj. mistične dijelove koji služe tome
da vam "prekriju oči". No, čak i ideja da vi imate "oči" da
vidite istinu je već "prekriveno oko". Zato vam se i kaže da je
vaše "treće oko" uspavano, tj. zatvoreno i zato vi imate
nebulozu o otvaranju trećeg oka iako nemate pojma šta to
znači, i ono bitno u značenju "otvaranja tog mističnog oka" vi
ste previdjeli. Tumačenje simbola "trećeg oka" nije ispravno, i
pored svih dodatnih simbola koji služe u cilju ispravnog
tumačenja, slika i ikona ne postoji ili skoro da ne postoji
ispravno tumačenje simbola "treće oko". Ali kada bi ispravno
shvatili ideju "upoznaj sebe" došli bi ubrzo i do tog znanja.

Upoznati sebe znači vidjeti cjelinu sebe - tog malog

ljudskog "ja", "sebe" koje jeste, vašeg tijela, vašeg uma,
procesa, mehanizama, automatizama, navika, emocija,
intelekta, seksualnosti, itd. To treba da upoznate do te
mjere da kroz to upoznavanje odbacite to "sebe". To je
smisao "umrijeti prije smrti" ideje. Kroz proces
upoznavanja sebe vi razvijate nevezanu svjesnost, budnost. U
tom procesu ostale ideje učenja služe kao putokazi, kao
struktura koja se gradi oko tog dijela koji upoznaje sebe, a
upoznati sebe ne možete ako niste svjesni, ako ne
promatrate, ali ne onako kako vam duhovna učenja govore o
svjesnosti i promatranju. Ideje koje se daju moraju da se
preispitaju baš kao i sve u procesu upoznavanja sebe.
Prvi korak je ZNANJE da vi sebe ne poznajete. A kako
prilazite onom što ne znate? To je osnova. Prilazite mu sa
ciljem upoznavanja ali bez poznatih "činjenica" o sebi ili tome
što morate upoznati. Mi, nitko od nas, ne poznaje sebe.
Drugi korak jeste ono što omogućuje upoznavanje sebe, a to
je svjesnost i njen aspekt promatranje ili pažnja ka
tome što upoznajete. Taj korak ne može biti izvršen sve
dok ste sebe mehanički podijelili na sebe koje vam se sviđa i
sebe koje vam se ne sviđa. U ovom koraku sebe morate
podijeliti na dva dijela, sebe koje je promatrač i sebe koje
promatrate (oba njegova kraja), ili drugim riječima na sebe
koji je promatrač i to (sebe) što promatrate, što je do jučer
bilo "sebe". Vi morate u već raslojenog sebe ubaciti novi sloj
raslojavanja, tj. morate sići nekoliko stepenica niže, ili morate
postati ponovo "kao dijete" i upoznati sebe. I ovdje ima niz
zamki koje vam može otkriti samo netko tko je prošao ovom
stazom.

Ne mogu vam istaći važnost ovoga. To mora biti toliko

temeljno da nikad više u svom predstojećem životu ne
prekinete da se promatrate. Većina misli da će se promatrati
par mjeseci i to je to. Ne, to je pogrešno. Uspavan čovjek ne
shvaća važnost promatranja, kao i evolucije promatrača ka
svjedoku i budnosti.

Treći korak, za sada, jeste "ničeg previše", tj. ne smijete

stati na bilo koju ili čiju stranu u sebi, osim na stranu
promatrača. Čim stanete na bilo čiju stranu u sebi "put do
pakla je popločen", a pakao je vi, vaša osobnost, vaša
nesvjesnost, vaš san, osoba i tijelo koje jeste. Vi ste se tada
vezali sa nečim i popločali put do pakla a ne raja (buđenja i
probuđenja). Uzgred to su te tri izreke ili ideje iz Delfija. Ako
ste ih sada razumjeli onda shvaćate, na prethodnom
razumijevanju koje ste posudili od "duhovnih autoriteta" zašto
nitko ne spominje ostale dvije izreke ili ideje. Kako su prvu
pogrešno shvatili oni ne mogu da uvide gdje je mjesto ostalim
dvjema, tim su iz odbacili ili ih samo uzgred spomenu.
Spomenuo sam nešto što sam nazvao "evolucija promatrača".
Onima koji znaju o čemu je riječ, kada kažem "promatrač" ili
"svjedok" ovo može biti malo čudno. Iako sam prije par
godina pisao o tome. S druge stane promatrač je promatrač i
ne postoji ideja evolucije u njemu, ali vi nemate kontakt sa
čistim promatračem, čistim ili cjelovitim svjedokom, jer da
imate bili bi ste probuđeni. Promatrač s kojim mi stupamo u
kontakt u početku prakse je manifestacija tog Promatrača sa
velikim "P" ili Svjedoka sa velikim "S". On je kao dijete koje je
tek rođeno. Ono mora evoluirati. U ezoteričnim školama ovaj
pojam nije do kraja definiran niti pojašnjen. Pod "ezoteričnim
školama" mislim na autentične duhovne škole, ne imitacije
koje danas najčešće srećemo. Promatrača možemo definirati i
uz pomoć vremena. Jer količina promatrača kao
kristalizacije promatrača proporcionalna je vremenu
promatranja. Običan čovjek ima svijest o sebi do, najviše,
44 sekunde. Sve preko toga je proizvod učenja i škole, tj.
Rada na sebi, ili šoka. Ali šok ne smatramo promatranjem
sebe. Šok dolazi iz vitalno-tjelesne ili tjelesno-vitalne
ugroženosti i zato ga ne smatramo promatranjem ili
svjedočenjem. Kada bi ste mogli biti svjesni sebe, u pravom
smisle te riječi, pet minuta vidjeli bi ste šok koje bi vaše tijelo
doživjelo. Zato kažemo, da kada bi vas netko probudio sada u
ovom trenutku, vi biste najvjerojatnije umrli ili završili u
ludnici. Kako se vrijeme svjedočenja produžuje tako je šok sve
jači. Ali ako se on produžuje promatranjem, Radom, učenjem
tada se taj šok kompenzira. Kako se svjesnost spušta u tijelo,
a svjesnost je Djelatna Sila ili Šakti - kako ste vi uspavani
a vi ste svjesnost koja je uspavana mi kažemo da je vaša
kundalinii shaktii uspavana (zato stalno i govorim da ono što
se govori o Kundalinii Shaktii nema veze sa pameću i prosto
je laganje i fantazija) - tako da Djelatna Sila preuzima, čisti,
transformira um, osobu, tijelo i štetnost buđenja postaje sve
manja. S druge strane svjesnost je vrijeme, ono iz čega
ona izvire jeste prostor, ili trećim riječima Shakti i Shiva,
Prakrti i Puruša. Kako se promatrač kristalizira i svjedok se
kristalizira, time se vrijeme promatranja produžuje, a
kristalizacijom svjedoka ili svijesti produžava se i vrijeme
svjedočenja ili bivanja svjesnim. Kako se vrijeme produžuje
dostiže se stanje budnosti koje je određeno, pazite dobro,
svjesno vrijeme kao količina i kvaliteta vremena.
Primjera radi, životinja ima količinu vremena u svjesnosti
same sebe oko 4 sekunde i zato je životinja. Uspavan čovjek
oko 44 sekunde i zato je uspavan, mehaničan, nesvjestan
čovjek. Ako je njegova svjesnost prešla 44 sekunde to više
nije čovjek u svakodnevnom tumačenju te riječi, tj. on više
nije čovjek u rangu ljudi ili tipova ljudi i prelazi u novi rang, a
ima 7 tipova ljudi po Gurđijevu. Svakodnevni čovjek su tip 1,
2 i 3. Čovjek koji krene promatrati sebe, stjecati silu
promatranja ili svjedočenja, kristalizirati to svjesno kao sebe,
on je već čovjek 4, itd.

Sve ovo NIJE moguće, na ovaj način, bez upoznavanja sebe.

To je početni korak. I zbog toga on mora biti ozbiljno shvaćen.
(Ovdje govorim o ovom načinu putovanja, Rada, u skladu sa
prethodnim tekstovima).

Upoznati sebe jeste stvoriti novo tijelo upoznavanja, tj. kroz

proces upoznavanja sebe morate stvoriti tijelo od toga što
upoznate. Ne mislim ništa mistično već mislim da vaše
poznavanje sebe mora biti jasno kao što jasno vidite
svoje tijelo. Do te mjere se morate upoznati. Vi morate znati
šta je to što ste kao ljudsko biće, kao osoba, kao tijelo, kao
um, kao procesi, itd. Jer tada ćete znati PROTIV čega treba da
se borite, kako da se borite protiv toga, itd. Upoznavanje
sebe mora imati kosti, meso, kožu, žile, krvotok, limfu, svaku
ćeliju koju ćete jasno vidjeti, znati je. Tada ćete znati kako taj
"sebe" djeluje na vas (svjesnost), koje trikove zna, kako vas
manipulira, kako vas uspavljuje. Rekao sam vam da evolucija
nije jeftina, sada znate i zašto. Rekao sam da ovo mogu da
rade samo izabrani (izuzetni) i sada znate zašto sam to rekao.
Rekao sam vam da ovo nije put za većinu, sada znate i zašto
nije. Rekao sam da je duhovnost i religija jeftina i sada znate
zašto sam to rekao. Rekao sam da su kršćani, muslimani,
budisti, yogiji, tantrici jeftini i sada znate zašto sam to rekao,
naročito i na koga mislim pod tim terminima. Rekao sam da
onom koji teži probuđenju, razbuđivanju, osvještavanju,
spoznaji sve discipline (kršćanstvo, budizam, hinduizam,
tantra, yoga, mantra, itd.) moraju da služe a ne on njima da
služi i da se on njima identificira (osim u specifičnim
slučajevima o kojima ću kasnije pisati) i sada znate zašto sam
to rekao.
Ispred sebe (svjesnosti) imamo strahovitu mašineriju, veoma
inteligentnu mašineriju. I na taj način morate pristupiti
"neprijatelju", kako bi to rekao Sung Tzu. I kada jednom
naučite da bdijete nad sobom, kako kaže Isus u Bibliji, tu
"naviku" nikad nećete odbaciti, a znat ćete i zašto.