Sie sind auf Seite 1von 3

Vjerska povijest

Članak Nova povijest religije od Irmtraud Götz v. Olenhusen

Religija

Članak od Irmtraud Götz v. Olenhausen o povijesti religije, u punom smislu te riječi, u


ranom novom vijeku, predstavlja jednu kratku sintezu mišljenja i ideja koje su preovladavale
u turbulentnom vremenu za vjeru – novom vijeku. Novi vijek ima pregršt novih ideja koje se
javljaju. Crkvena moć koju je pod svojom upravom koncentrirala vatikanska aristokracija na
čelu s institucijom pape, kroz period tranfsormacije i reformacije crkve, prolazi kroz jako
težak period. To i sam autor naglašava. Crkva gubi na značaju, ali ona i dalje ostaje važno
uporište svih političkih demagoloških ideologija. Još uvijek je bitno što će o svemu reći papa.
On je pokretač i vrlo važnih političkih, pa čak i vojnih događanja. Borba za kršćanske slobode
koje je papska država vodila u obliku vjerskih ratova u ranom novom vijeku, već od kraja 15.
st. a posebno početkom 16. st. dobija novu dimenziju, gdje se sada papska država ne bori više
isključivo s nevjernicima (kakvi su bili sukobi npr. s Osmanlijama), sada se događaju i vrlo
značajne interne svađe koje potresaju crkvu uopće.

Autor u članku obuhvata vrlo velik vremenski period, pa tako raspravlja o novim
religijskim promjenama i u 18., pa i u 19. st. Osobito velik utjecaj uopće na društvo, samim
tim i na religije, je imala Francuska revolucija. Religija, kao pojam koji označava više
institucionalno i organizacijski uređeno vjerovanje u natprirodne pojave. Kao takvo, važno ga
je diferencirati od pojma vjere, koja zapravo označava prihvatanje tih stavova o natprirodnom,
koji proizilaze iz religije. Tako bi vjera bila subjektivnog karaktera. Religija je po toj
diferencijaciji podložna za politiziranje, pa tako direktno utječe u određenom intenzitetu i na
obrazovanje društva. Autor nije istaknuo ovu razliku vjere i religije, što u današnje vrijeme
ljudi često brkaju i ne znaju osnovne značajke po kojima se ova dva pojam razlikuju, a što je
opet vrlo bitno kada se govori o vjerskoj povijesti u ranom novom vijeku.

Ideje koje su se rodile u Francuskoj revoluciji, i ranije, su direktno dolazile u vezu i s


religijskim učenjima. Društvo sada teži sekularizaciji. Sekularizacije se neće dogoiti u skorije
vrijeme, jer za nju društvo u tom stadiju nije upotpunosti sazrelo, ali su ideje francuske
revolucije ipak odjeknule širom Europe, pa i dalje, čak i u društva koja se prije svega vjerska,
kao što je bilo Osmansko Carstvo. Osmanlije će već u prvoj polovini 19. st. intenzivno krenuti
sa reformom društva, i početi se okretati zapadnoj kulturi. Vjera je imala osobitu važnost u
Osmanskom Carstvu, kao glavni nositelj državne ideologije. Sada se već radi na tome da se
svi građani izjednače u pravima, bez obzira na religijsku pripadnost, što je direktan odraz
sekulariziranju društva. Hatišerif od Gylhane i kasnije hatihumayun su dva zakona kojima se
ove reforme provode. Oni su odredili tok političkog pravca Osmanskog Carstva prema
moderniziranju i europeiziranju, što se ipak do kraja neće usvojiti. Osmansko društvo nije još
uvijek bilo spremno na takvu tranformaciju, koja je došla s jednim velikim zakašnjenjem,
kada su druga europska društva već prošla taj proces. Ne samo da su Osmanlije trebali izvršiti
modernizaciju i ranije, nego je i u 19. st. nastoje što prije sprovesti, što će direktno biti
uzrokom buna i ustanaka širom jugoistočne Europe.

Vrlo bitna značajka, našto ponovno autor ukazuje u ovom članku, jeste pitanje
nacionalnog identiteta i nacionalnih ideologija koje se rađaju sustavno poslije Francuske
revolucije. Nacionalnost stoji u korelaciji s religijom. Pogotovo u današnjem društvu, ta dva
pojma su u nekim krajevima istoznačnice. Nacionalne ideologije koje se rađaju u 19. st.
prolaze isto tako proces moderniziranja društva, te i na njih ti procesi ostavljaju određenog
traga. Religija je tako reći i dala završni obris nacionalističkim ideologijama u većem ili
manjem obimu.

Moderna teologija je danas najrazvijenija u Njemačkoj. To opet vjerojatno nije ništa


slučajno. Njemačka je nacija u svojoj povijesti bila duboko povezana s katoličkom crkvom.
Danas je jedan dobar dio njemačkog zakonodavstva zasnovan zapravo na temeljima
kršćanstva. Današnji zakoni u pojedinim njemačkim pokrajinama, koji se tiču vjerskih prava,
otvoreno podržavaju kršćansku običajnu tradiciju, nego npr. islamsku. To su ostaci zapravo
ranijih pravnih sustava koji su ostali ukorjenjeni u njemačkom društvu i danas.

Ovaj prikazani članak, zapravo nema neke određene tematske inicijative koju slijedi.
On je skup različitih mišljenja o jednoj te istoj stvari, pa se tako može samo sagledati
objektivno, i istaknuti najbitnije stvari i teze koje su postavljene u tekstu.

Radio:

Mario Šain