Beruflich Dokumente
Kultur Dokumente
RUSIJA
sastaje, car objavljuje Temeljne zakone Rusije (vrsta oktroiranog ustava). Po tom
«ustavu» car nosi naziv autokrator i samo njemu pripadaju sljedeće ovlasti: vojska i
mornarica, diplomacija, objavljivanje rata, zaključivanje mira, sklapanje
međunarodnih ugovora, nasljeđe krune, krunska dobra, plaće članova carske obitelji,
saziva i raspušta domove, a u vrijeme kada domovi ne zasjedaju može donositi ukaze
koje naknadno treba podnijeti domovima na odobrenje, postavlja i opoziva ministre,
oni njemu odgovaraju. Budžetsko pravo skupštine vrlo je ograničeno, a ministri ni
krivičnopravno ne odgovaraju pred dumom.
Da bi ojačao Carski savjet, car je u ožujku 1906. donio propis o organizaciji Carskog
savjeta i njegov poslovnik (ali i dume). Carski savjet (184 člana) ima 92 člana koje u
to tijelo imenuje car, a drugih 92 imenuje na 9 godina gubernijske samoupravne
skupštine (50 članova), plemstvo (18 članova), pravoslavno svećenstvo (6),
sveučilišta (6), te trgovačke i industrijske komore (12). Carski savjet je u svojim
pravima izjednačen s dumom. Cilj tih odredaba kao i Temeljnih zakona je spriječiti da
duma ne posegne za ustavotvornom vlašću.
U uvjetima još nesređenih unutarnjih prilika izvršeni su izbori i sastala se Prva duma,
tj. prva izabrana skupština. Caru više nije trebao Vite, a konzervativni Stoljipin,
ministar unutarnjih poslova počinje davati obilježje vlasti (od 1906. god. do ubojstva
1910. god).
ranije privatne vlasnike zemlje nastao je novi sloj privatnih vlasnika zemlje, bogati
seljaci, tzv. kulaci.
U vrijeme ove dume zaoštrava se međunarodna kriza (marokanska kriza 1908.
balkanska kriza 1908/08, prvi balkanski rat), odnosno stvaraju se dva saveza, a Rusija
postaje saveznicom Engleske (ugovor 1907.), dolazi i do rusko – japanskog ugovora
1907. god. koji se Rusi osiguravaju od pritiska sa Istoka. Mladoturska revolucija
1908. god. slabi Tursku, ali pojačava opasnost od njene obnove. Ruskojapanski rat
1904/05 Vojno je oslabio Rusiju, a kako je njena mornarica skoro uništena, Rusija se
kao velesila moralo vojno obnoviti. Rusija te velike vojne izdatke pokriva novim
unutarnjim i vanjskim (francuski) zajmovima i većim novim porezima. 1908. god. car
traži nove izdatke za vojsku, i na tom pitanju donekle se razbija vladin blok
(oktobristi ga napuštaju), te car 1909. god. novom uredbom još više ograničava
budžetsko pravo dume. Sve veće ograničavanje prava i te konzervativne dume izaziva
otpor u njoj i u narodu; predsjednik vlade Stljipin meta je atentata i nakon 4,5 godine
raspuštena je treća duma i zakazani su izbori za četvrtu.
dolazi u unutarnje gubernije, a uz stanje uprave i prometa to sve više ima oblik
anarhije.
U veljači 1917. god. u Petrogradu se održava konferencija Saveznika koja raspravlja o
stanju na ratištu te posebno o organizaciji pomoći Rusije. U Petrogradu se šire glasovi
o carevoj nakani da zaključi zaseban mir s Središnjim silama, a isto tako da se sprema
i državni udar.
Duma se trebala sastati ponovo 25.01.1917. god. ali je car taj sastanak odgodio za
27.02.1917. Očekujući taj sastanak u Petrogradu ljevica se spremila da zahtjeva vladu
odgovornu dumi i koja bi vodila drugačiju politiku, a prije svega prijestolnicu spasila
od gladi. Duma se sastala, taj pripremani prosvjed je odgođen, ali desetak dana
kasnije 9. ožujka 1917. on izbija punom snagom, bila je to revolucija vojnika i
radnika, tzv. februarska revolucija (po starom kalendaru 24. februara).
vlada odbija te zahtjeve, te će tek četvrta privremena vlada u listopadu 1917. raspustiti
i drugi dio Državnog savjeta i dumu. Treća privremena vlada (06.08.-08-09.1917.)
saziva Demokratsku konferenciju; ona održava svoj sastanak 25.-28.08.1917. u
Moskvi. Na toj konferenciji zastupaju se različite političke stranke, ali boljševika
nema, oni su u ilegali, pa ipak njihovu snagu pokazuju njihovi pristalice. Ova
konferencija pokazuje sve dublje klasne razlike. Iako Demokratska konferencija nije
ni o čemu glasala ni odlučila, ona je ipak pokazala snagu rastrojstva koje je bilo izraz
boljševizma i klasne nepomirljivosti, odnosno protivljenja privremenoj vladi i njenom
nastavljanju rata. uskoro je to opravdalo zaključa netom završenog 6. kongresa
boljševika. Kornilov, vrhovni zapovjednik vojske odlučuje se na državni udar protiv
vlade zbog njenog popuštanja prema sovjetima. Boljševici su posredno spasili vladu:
njihove pristalice vrše sabotaže na željeznici i tako onemogućuju dolazak vojske.
Uhićeni su generali pobunjenici, a Kerenski postaje i vrhovni vojni zapovjednik (on je
predsjednik vlade i vojni ministar). To je bilo sabiranje skoro svih vlasti u rukama
predsjednika vlade, oblik diktature ali civila. Kornilovljev pokušaj vojnog udara još
više jača sovjete, u njima je utjecaj boljševika sve veći; u petrogradskom sovjetu slabi
esersko – menjševički utjecaj i podrška privremenoj vladi; to jasno pokazuje
glasovanje u petrogradskom sovjetu kao zahtjeva stvaranje revolucionarne proletersko
– seljačke vlade. Odluku podržava petrogradski sovjet što jasno pokazuje da su
boljševici ovladali tim sovjetom. 27.09.1917. opet je sazvana Demokratska
konferencija, no glasanje su bila neusklađena, no bitno je bilo ovo: da li u vladu
uključiti buržujske elemente, naime, tad je vlada u ostavci pa se očekuje sastavljanje
nove četvrte privremene vlade. Ova Demokratska konferencija ipak odlučuje da
privremena vlada do saziva ustavotvorne skupštine bude odgovorna pred jednim
demokratskim tijelom. Zato Konferencija određuje 367 svojih članova iz raznih
političkih struja i jedan odbor koji će s vladom pregovarati, jer je vladi ostavljeno da
ona imenuje 156 članova iz raznih stranaka i grupa i da s tim odborom odredi sastav
nove vlade. Temeljem te odluke 07.10.1917. nastaje to tijelo nazvano Savjet
Republike koji ima oko 520 članova i pred kojim je vlada odgovorna; istovremeno je
stvorena nova četvrta privremena vlada (07.10.-07.11.1917.). Istog dana
petrogradski sovjet za svog predsjednika bira Trockog. Izbor Savjeta Republike i
stvaranje vlade s njegovom podrškom značilo je smanjenje neposrednog utjecaja
sovjeta na vladu i početak institucionalnog uspostavljanja nove vlasti. Četvrat
privremena vlada u listopadu je odredila izbore (opće pravo glasa) koji će biti održani
25.-27.11. a ustavotvorna skupština bi se trebala sastati 06.12.1917.
Što se tiče općih prilika u zemlji za 8 mjeseci građansko demokratske vlasti, ono se
nije nimalo popravilo. Rusko ratište je u općem rasulu, a njemačka mornarica i vojska
zauzele su obale Riškog zaljeva i ugrozile Petrograd – milijuni poginulih, izbjeglica,
ranjenih, umrlih od gladi preplavili su gradove i naselja. Od ljeta 1917. seljaci dijele
plemićke zemlje i ple njihove dvorce, inflacija je ogromna, država je odredila cijene
žitu, uvedena je radnička kontrola u industriji, a radnici štrajkovima i neradom traže
povećanje nadnica da bi slijedili inflaciju. To sve dovodi do zatvaranja tvornica.
Rusija se počela raspadati jer iz niza naroda je započelo odvajanje ili je pokazana
želja da se odvoje. Stvoren je zatvoreni krug sveopće krize koji je mogla razvezati
samo revolucija.
Boljševici su Predparlament i sazivanje ustavotvorne skupštine ocijenili kao početak
učvršćenja vlasti; iako su imali svoje predstavnike u Predparlamentu, oni su njegove
sjednice napustili pozivom na revoluciju.
Boljševici zahtijevaju od VCIK-a da sazove 2, kongres radničkih i vojničkih sovjeta;
ponovo ističu «sva vlast sovjetima». kad je najzad VCIK 20.10. odredio dan
11
glasova. Prije saziva ustavotvorne skupštine neki u poslanici eseri i kadeti uhićeni,
potom je stranka kadeta zabranjena, tako da u ustavotvornoj skupštini kada će se ona
sastati uopće neće biti kadeta.
Sazivanje ustavotvorne skupštine je bilo odlagano kako zbog ratnih uvjeta, tako i
zbog čekanja povoljnijih uvjeta. Sovnarkom je nastojao postići primirje; pregovori su
počeli 02.12.1917. u Brest Litovskom i primirje je zaključeno 18.12.1917. Već
pregovori o primirju pokazali su da Središnje sile žele od Rusije otrgnuti područja
koja su one već zaposjele; takvi zahtjevi otežavali su pregovore o miru, a unijeli su
razdor između boljševika i esera koji su bili nositelji vlasti i među samim
boljševicima gdje se otvara pitanje odnosa političkih načela i političke taktike. Lenjin
se bojao da pitanje mira ne ugrozi postojanje sovjetske vlasti. Pregovori su prekinuti
jer sovjetska vlast nije mogla prihvatiti ponižavajuće uvjete.
Tokom prosinca 1917. sovjetska vlast je donijela niz odredaba socijalne naravi. Sovjet
narodnih komesara SNK donio je dekret o 8 satnom radnom vremenu, zabranio rad
djeci ispod 14 godina, zabranio noćni rad za mlađe od 16, a za mlađe od 18 zabranio
je rad u rudnicima. VCIK je 30.11.1917. donio odluku o uvođenju radničke kontrole
svagdje gdje su zaposleni najamni radnici. SNK donosi prve odluke o nacionalizaciji
nekih poduzeća, ali su to bile odluke upravno – kaznene naravi. Tek u siječnju 1918.
počet će planska nacionalizacija.
Pregovori o miru nastavljeni su u siječnju (09.01.-10.02) 1918. ali su se odvijali vrlo
teško. U to vrijeme ne samo zbog općeg raspoloženja nego i zbog gledišta većine
boljševika sazvana je za 18.01.1918. Ustavotvorna skupština. Da bi se pokazala
politička bit ustavotvorne skupštine, već na njenom prvom zasjedanju VCIK je
podastro Izjavu prava radnog i izrabljivanog naroda. Otvorilo se pitanje suverenosti
ustavotvorne skupštine. Govoreći u ime ustavotvorne skupštine, njen predsjednik
Černov, desni eser pročitao je program prema kojem bi se stvorila nova vlada koju bi
činili eseri, boljševici i menjševici; predložio je dekret o nacionalizaciji zemlje i
dekret koji od zaraćenih strana traži da utvrde uvjete demokratskog mira.
Ustavotvorna skupština je trebala nastaviti svoj rad isti dan poslije podne 19.01. ali taj
skup je onemogućen, pristup dvorani su spriječila naoružane patrole boljševika.
Lenjinovo predviđanje pokazalo se točnim, i tada se boljševička stranka odlučila na
sovjetski sistem, tj. napustila je buržoasku demokraciju i parlamentarizam. Uskoro
nakon te «dodatne revolucije» sazvan je 3. kongres radničkih i vojničkih deputata i 3.
kongres seljačkih deputata, što je trebalo novoj vlasti pružiti sovjetsku osnovu vlasti.
Do tada su se ne samo na nižoj, nego i na toj najvišoj razini sovjeti odvojeni i posebno
se održavao 1. i 2. kongres radničkih i vojničkih, a posebno Kongres deputata
seljačkih sovjeta, tj. oni su imali odvojene VCIK-e; u seljačkim sovjetima većinu su
tada imali eseri. 2. kongres deputata seljačkih sovjeta održan je u Petrogradu u
prosincu 1917. i odobrio je dekrete 2. kongresa radničkih i vojničkih deputata od 07. i
08.11.1917. također se ovaj kongres izjasnio za sjedinjenje s Kongresom radničkih i
vojničkih deputata; slijedom toga u prosincu je stvoren jedinstven VCIK radničkih,
vojničkih i seljačkih deputata.
3. Kongres radničkih i vojničkih deputata sastao se 23.01.1918. na tom skupu
boljševici su imali 61 %. 26.01.1918. sastao se i 3. kongres deputata seljačkih
sovjeta i na ovom kongresu boljševici imaju većinu.
Taj kongres je odlučio da se spoji s Kongresom radničkih i vojničkih deputata, te od
26.01.1918. postoji jedinstven Kongres radničkih, vojničkih i seljačkih deputata.
Ovaj kongres je usvojio izjavu o pravima radnog i izrabljivanog naroda.
13
samoodređenja naroda Rusije, dajući pravo sovjetima radnika i seljaka svake nacije da
odredi da li i na kojim osnovama želi sudjelovati u federativnim ustanovama sovjetske
federativne republike. Izjava priznaje nezavisnost Finske, kao i ranije priznato pravo
samoodređenja Armenije, te povlačenje ruske vojske iz Perzije.
Ruski pregovarači su prekinuli pregovore o miru; Središnje sile prekinule su primirje i
16.01.1918. započele ofenzivu. Dva tjedna nakon otpočinjanja ofenzive, sovjetska
vlada je prisiljena 03.01. prihvatiti diktirani mir koji ju obvezuje na:
A) da napusti Finsku, Poljsku, Ukrajinu, Furlandiju, Estoniju, Letoniju, Litvaniju,
dijelove Armenije
B) da plati 6 milijardi zlatnih maraka ratne odštete
C) da demobilizira vojsku
Ugovor je izazvao raskol s lijevim eserima, eseri napuštaju vladu, tj. njihovi članovi
napuštaju SNK, ali je nastao i raskol unutar boljševičke stranke. 4 dana nakon
potpisivanja tog mira sastao se 7. kongres RSDRP koji zasjeda u Moskvi 07.-08.03.
Ovaj kongres RSDRP(B) donio je novi program stranke i promijenio ime u Ruska
komunistička partija boljševika, kratica RKP (b), ali mir u Brest Litovsku je bio
glavna tema i kongres ga je odobrio. 14.-16.03. zasjeda i 4. kongres radničkih,
seljačkih i vojničkih deputata u Moskvi gdje je Brestlitovski mir također prihvaćen.
Istovremeno protiv sovjetske vlasti otpočinje rat sa svim poraženim ugroženim
snagama, a vode ih bivši carski generali. Za Rusiju je skoro četverogodišnji rat,
njegovih 1,7 milijuna ubijenih zamijenio trogodišnji građanski rat koji će je koštati
7,5 milijuna žrtava. U tom ratu su također bile milijunske vojske; pri kraju tog rata
1920. god. sovjetska armija sastojala se od skoro 6 milijuna vojnika. Nakon
Brestlitovskog mira za sovjetsku vlast počinje još teže unutarnje stanje. Dotadašnjim
neprijateljima pridružili su se i dotadašnji saveznici, lijevi eseri. Građanski rat tokom
1918. uglavnom je doma stvar jer su zapadne sile zaokupljene teškim ratnim
prilikama; od ožujka 1918. Središnje sile poduzimaju krajnji napor na zapadnom
ratištu, a počinju ga u rano proljeće, prije dolaska američkog pojačanja. Ta pojačanja
su tu ofenzivu produžila na 4 mjeseca, iako tek krajem srpnja 1918. poraz postaje
jasan. Središnje sile nagovještavaju kapitulaciju. U jesen 1917. utjecaj boljševičke
revolucije širi se i u Središnjim silama, jesen 1918. ona postaje sve očitija, u listopadu
Njemačka traži od SAD-a pregovore, krajem listopada počinju pobune u Njemačkoj;
09.11.1918. izbija pobuna u Berlinu koja za tjedan dana i gotovo bez krvi pobjeđuje.
U uvjetima opće pobune, Njemačka 11.11.1918. potpisuje kapitulaciju.
U ljeto 1918. sovjetska vlast ima pod svojim neposrednim nadzorom manje od
polovice ranijeg europskog dijela Rusije; bijeli (protivnici sovjetske vlast) imaju pod
svojim nadzorom Sibir, Ural – bojište se uspostavlja na Volgi; oni također drže
srednju Aziju, sve područje južno od ušća Volge. Zato će za sovjetsku vlast 1919.
god. biti najteža. U izuzetnim uvjetima sovjetska vlast priprema ustav, koji je trebao
konačno ispuniti zahtjev koji je u Rusiji trajao već preko pola stoljeća.
Ustavna komisija je počela s radom već početkom travnja 1918. Prekidom bloka i
zajedničkog vladanja s lijevim eserima, boljševici su sami obnašali vlast, ali usprkos
zabrani ustavotvorne skupštine i prekida s buržoaskom demokracijom i
parlamentarizmom RKP (b) nije bila posve jedinstvena u mnogim pitanjima,
pogotovo u pogledu federalizma. Što je vlast sve više postala boljševičkom, utoliko je
više partijska organizacije projecirana na državu, tj. ona je postajala ideološkom,
partijskom državom. Veza između partije i države postaje sve veća s učvršćenjem
sovjetske države. Dok je partija na načelima demokratskog centralizma, država je
federativna. Mnoge pokrajine smatrale su da mogu samostalno odlučivati o spajanju i
odvajanju, o organizaciji samih sovjeta, o izborima itd. tako da je i na onom prostoru
15
koji je nadzirala sovjetska vlast došlo do federalizacije. Utoliko je više trebalo sve
ujednačiti, tj. donijeti ustav. Ustav se nije mnogo razlikovao od partijskog programa.
Nekoliko načela koji su bili svojstveni organizaciji partije prenesena su na
organizaciju države: jedinstvo vlasti, delegiranje vlasti i demokratski centralizam.
Demokracija je shvaćena kao diktatura proleterijata (radnika i siromašnih seljaka),
kao zabrana političkih prava svim drugim klasama, shvaćena je kao pravo radnika i
siromašnih seljaka da biraju svoje predstavnike i njima delegiraju vršenje vlasti, a ne
da je sami vrše.
Prije donošenja ustava donesen je niz dekreta koji su bili priprema odredaba samog
ustava:
Ustrojstvo mjesne vlasti – organizacija sovjeta započeta je još krajem 1917. stvoren
je poseban Narkomat (ministarstvo) mjesne samouprave. Ovaj Narkomat je svojim
Obraćanjem sovjetima o ustrojstvu mjesne uprave, te Uputom o pravima i
obvezama sovjeta, u veljači 1918. nastojao uvesti red i istovjetnost u ustrojstvu i
nadležnosti sovjeta, a u njihovom međusobnom odnosu uspostaviti načelo
demokratskog centralizma. Stvoreni su oblasni, gubernijski, kotarski i općinski, te
gradski i seoski sovjeti. Deputate za gradske sovjete su birali radnici po tvornicama ili
po sindikatima. Seoske sovjete birali su seljaci. Svaki viši sovjet sastavljen je od
deputata nižih sovjeta. Prije oktobarske revolucije seoske sovjete su birali svi seljaci,
a po ovom Obraćanju iz seoskih sovjeta isključena je seoska buržoazija, tj. kulaci.
Svaki sovjet birao je svoj izvršni komitet. Svaki viši sovjet ili njegov izvršni odbor je
imao pravo nadzora nad radom nižih sovjeta. Mjesni sovjeti su pored izvršnog odbora
birali više odbora (komesarijata) za razne grane uprave; broj tih odbora kretao se od 5
do 25, a na čelu odbora bio je član izvršnog odbora. U svibnju 1918. u općinama i
selima osnivaju se odbori (komiteti) seoske sirotinje, tzv. kombedi; ti odbori su
preuzeli brigu oko stvaranja Crvene armije, seoskih komuna i kooperativa i
oduzimanja vlasti kulacima.
U ustrojstvu vlasti, uprave, posebno mjesto imala je vojska, policija i obavještajne
službe. Posebno mjesto imali su Vojno revolucionarni komiteti, VRK, čije jezgro
prethodi sovjetskoj vlasti, a to je stvaranje VRK u Petrogradu uoči oktobarske
revolucije; on je od partije dobio opću nadležnost, te je stvori takve odbore u
gubernijama, kotarevima i općinama i gradovima, a njihov zadatak je bio stvaranje
boljševičkih sovjeta i borba protiv neprijatelja nove vlasti. Sveruska izvanredna
komisija, koju je osnovao SNK 20.12.1917. Čeka, a cilj joj je borba protiv
kontrarevolucije i sabotaže, a uskoro je uvelike djelovala i protiv lijevih esera. Ta
komisija u proljeće 1918. ima svoje komisije u 40 gubernija i 365 kotareva. SNK je
imao Sovnarkom za vojne i pomorske poslove, već krajem 1917. ukinuti su činovi u
vojsci, vojni zapovjednici se pokoravaju vojnim sovjetima i njihovim vojnim
komitetima; vojne zapovjednike do čina pukovnika birali su sami vojnici, vojne
zapovjednika nadziru politički komesari.
«Radničke milicije» koju je Sovnarkom za unutarnje poslove osnovao 10.11.1917
dekretom O radničkoj miliciji koja je trebala zamijeniti miliciju što je osnovana nakon
prevrata u ožujku 1917.
Ustrojstvo sudske vlasti – 05.12.1917. SNK je donio Dekret o sudovima br. 1, koji je
ukinuo ranije sudove; temelj ovog dekreta, krajem 1917. i početkom 1918. ukinuti su
stari sudovi, javno tužilaštvo, vojni sudovi itd. a osnovani su novi, dvije vrste sudova:
mjesni (opće nadležnosti) i revolucionarni sudovi (za teža krivična djela). Dekret je
23.02.1918. dopunjen Dekretom o sudovima, a krajem svibnja 1918. pri VCIK-u je
stvoren Revolucionarni sud koji je trebao suditi osobito teške delikte. Postupna
16
koji se održava krajem ožujka 1922. Donekle izmijenio izvršne organe Partije: broj
članova CK povećan je od 20 na 27, CK je izabrao svoj Politbiro u uvećanom broju
(od 5 na 7 članova), CK odnosno Politbiro je izabrao tajništvo od 3 člana, ali je
jednog od njih izabrao za glavnog tajnika, generalnog sekretara, to je bio Josif
Visarionovič Džugašvili, nazvan Staljin, tj. čelični. Iako bolestan, Lenjin pismeno
sudjeluje u raspravama o stvaranju saveza; Lenjin odbacuje Staljinov prijedlog da se
savez stvori proširenjem RSFSR, nego predlaže da se savez stvori tako da RSFSR kao
cjelina bude jedinica u ujedinjenju s ostale 3 (ukrajinska, Bjeloruska i Zakavkaska
Federativna) sovjetske republike. Temeljem toga je Politbiro CK RKP(b) u studenom
1922. odobrio Osnovne odredbe ustava saveza sovjetski socijalističkih republika, a
potom u prosincu CK RKP(b) izrađuje projekt Ugovora i Izjave o stvaranju SSSR.
U prosincu 1922. Lenjina je udario treći moždani udar koji ga je potpuno onesposobio
i time okončao njegovo sudjelovanje u političkom životu; 25.12.1022. diktirao je
svoju poruku budućem 12. kongresu RKP(b) poznatu pod nazivom Lenjinova
oporuka.
30.12.1922. u Moskvi se sastao 1. svesavezni kongres sovjeta SSSR, koji je prihvatio
Ugovor i Izjavu o stvaranju SSSR; Kongres je izabrao CIK SSSR-a, koji je do 2.
svesaveznog kongresa trebao pripremiti Ustav SSSR, mada je sam 1. svesavezni
kongres prihvaćenih Ugovorom odredio osnovne odrednice tog ustava, a među njima i
pravo izlaska saveznih republika iz SSSR-a. CIK SSSR na svojoj prvoj sjednici u
siječnju je izabrao svoj Prezidij (predsjedništvo) i povjerio mu zadatak da razradi
odredbe o CIK-u, SNK, Sovjetu rada i obrane, o narkomatima, zastavu i grb. Potom je
Prezidij CIK-a SSSR-a izabrao 6 odbora koji su to trebali uraditi.
nacrt ustava SSSR nije sadržavao ništa novo, ipak je on izazvao rasprave naročito o
nacionalnom pitanju; već u veljači 1923. CK RKP(b) je razmatrao teze o nacionalnom
pitanju koje su bile pripremljene, a o njima su do otvaranja 12, kongresa RKP(b)
raspravljali CK pojedinih saveznih republika.
1923. postaje posve jasna uloga Partije u organizaciji države i vlasti, to pokazuju i
neki formalni kriteriji: iako ustav RSFSR predviđa da se Sveruski kongres sovjeta
RSFSR sastaje najmanje dva puta godišnje, on se od 1918. sastao samo jednom
godišnje, tako VCIK postaje zapravo zakonodavni organ, budući da se VCIK sastajao
i više puta mjesečno. Od 8. sveruskog kongresa sovjeta RSFSR u prosincu 1919.
donio Odredbu o sovjetskom ustrojstvu; to je predmet i sljedećeg 9. kongresa u
prosincu 1920. i analogne odluke; te odluke su unijele niz izmjena u pogledu položaja
VCIK-a, Prezidija VCIK-a, SNK i mjesnih sovjeta. Od prosinca 1919. VCIK RSFSR
održava svoja zasjedanja jednom u dva mjeseca, a 9. sveruski kongres sovjeta RSFSR
je 1920. broj njegovih članova povećao sa 200 na 300.
Od 1918. do 1925. svake godine se održava kongres RKP(b), štoviše uz kongres
RKP(b) se održavaju (1919. i 1920.) i konferencije RKP(b) i one uvijek pripremaju
odluke za Sveruski kongres sovjeta. Politbiro CK RKP(b) se sastaje svaki tjedan.
Staljinu nije izmaklo da je Partija vlast i zato on već 1920. svoje namjere upravlja
prema položaju u Partiji. Postavši prvi glavni tajnik Partije u proljeće 1922. on
podržava Lenjinov prijedlog o povećanju članova CK RKP(b), ali zbog otpora to
povećanje je postupno. U ljeto 1923. CIK SSSR prihvaća projekt Ustava SSSR i
odmah ga počinje provoditi, jer po načelima demokratskog centralizma i načelu
delegiranje vlasti, on je i ustavotvorni organ. Kad se sastao 26.01.-02.03.1924.
sljedeći 2. svesavezni kongres sovjeta SSSR, on 31.01.1924. prihvaća Ustav SSSR.
Deset dana prije toga u 54. god. života umire Lenjin, koji je ostavio najveći politički
biljeg 20 st.
21
Radno pravo – pokazuje neprestanu borbu za radni stegu. 1929. god. radnik koji je 3
puta u mjesecu izostao s posla mogao je biti otpušten. 1923. ponovo se uvode ukinuti
drugarski sudovi radi rješavanja radnih sporova u poduzećima. Plaće su u poduzećima
bile određivane kolektivnim ugovorom, ali 1933. plaće određuje država planom i to
tako da nastoji izbjeći izjednačavanje plaća. Još je više provedena borba protiv nerada
i nediscipline na poslu. Sve se to odražavalo ne samo na razlike u plaći nego i na
razne oblike osiguranja. Samovoljno napuštanje posla od 1940. povlačilo je krivičnu
odgovornost. Uz to, te je godine uvedeno pravo države da radnika rasporedi, premjesti
u drugo poduzeće i radno mjesto, i to u sasvim drugi grad ili oblast.
Krivično pravo – postaje sve strožije, a krug kažnjivih djela neprestano se povećava.
Na temelju Osnovnih načela krivičnog zakonodavstva SSSR iz 1924. savezne
republike donijele su svoje krivične zakone. Tako je RSFSR to učinila 1926. god. od
tog vremena sve više Savez izravno donosi propise iz oblasti krivičnog prava.
CIK SSSR 1927. Uredbu o krivičnim djelima protiv države i Uredbu o vojnim
krivičnim djelima. Kako se te godine slavila obljetnica 10 godišnjica oktobarske
revolucije, CIK je donio uredbu o ukidanju smrtne kazne, osim za najteža djela.
S kolektivizacijom dolazi do zloupotreba u smislu da se stvaraju lažni, fiktivni
kooperativi; SNK 1928. uredbom osnivače takvih kooperata prijeti kaznom do 5 god.
Zatvora i konfiskacijom imovine.
Kako država i kolhozi postaju jedini vlasnici imovine, ugrožavanje te imovine postaje
sve veće, zato SNK 1932 donosi uredbu koja one koji ugrožavaju društveno
vlasništvo proglašava narodnim neprijateljem. Povreda države i kolhozne imovine ja
kažnjiva zatvorom od najmanje 10 god. i konfiskacijom imovine. Isto tako za
pronevjere proizvoda, odnosno prijevaru države i kupca kazna je povećana, a za one
koji isporučuju robu nepropisane kakvoće kazna je 5 god.
28
Krivični postupak – osobito je pooštren 1934. nakon ubojstva Kirova, kada je CIK
SSSR izdao novi Zakon o istražnom postupku, o terorističkim organizacijama i
postupcima. Istragu za ta djela treba provesti za 10 dana (za druge do 2 mjeseca);
optužbu treba optuženom priopćiti do početka rasprave, sama rasprava je bez
sudjelovanja optuženog, ne postoji pravo žalbe, smrtna kazna se izvršava odmah.
Ustav SSSR iz 1936. i Zakon o sudstvu iz 1938. davali su neka procesualna jamstva
za okrivljenog, ali navedeni Zakon iz 1934. i Uredba CIK-a SSSR o kaznama iz 1937.
koja predviđa pojednostavljenje istražnog postupka i postupka pred sudom za djela
diverzije i štete – sve su te ustanove svodili na farsu. A praksa je išla dalje – za osudu
je bilo dovoljna posvemašnja vjerojatnost da je djelo počinjeno, priznanje okrivljenog
je dovoljan i odlučujući dokaz o krivnji.
Pitanja:
1. Početak parlamentarizma i ustavnosti u Rusiji nakon 1905. god.
2. Sovjeti u Rusiji od proljeća 1917. do Ustava iz 1918. god.
3. Oktobarska revolucija i previ dekreti sovjetske vlasti
4. Deklaracija o pravima naroda Rusije
5. Ustav iz 1918. god.
6. Vojni komunizam i NEP
7. Stvaranje SSSR-a i Ustav iz 1924. god.
8. Druga internacionala i Komiterna
9. Ustav iz 1936. god.