Sie sind auf Seite 1von 227

BIBLIOTEKA 1000 CVJETOVA

1000CVJETOVA

Knjiga 28.

Urednik: VLADIMIR JAKOLIĆ, prof.

Drago Plečko
MOJI SUSRETI S JOGIJIMA

Copyright[ © za hrvatsko izdanje:


VB.Z., d.o.o.. 10010 ZAGREB, Goranska 12
TeL 01/6235-419 i faks. 01/6235-418
e-mail: info@vbz.hr

Za nakladnika-, Boško Zatezalo


Korektorica Sefija Ibrahimpašić
Grafička priprema: V. B.Z. studio
Tisak; Tiskarna LJUBLJANA d.d., Ljubljana. 2001.

CIP-Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i sveučilišna knjižnica. Zagreb

UOK 294.563(540)
298

PLEĆKO, Drago
Moji susreti s jogijima : Radha Soami -
konačno proročanstvo / Drago Plečko. -
Zagreb : V. B. Z. 2001. (Biblioteka 1000
cvjetova - knj. 28)

ISBN 953-301-084-X (tvrdi uvez). • ISBN


953-201 -092-0 (meki uvez)

410219031

ISBN 953-201-084-X (tvrdi uvez)


OSOBE I POKRETI
O KOJIMA PIŠE DRAGO PLEČKO

- MAJSTORI SANT MATA


- SAI BABA
- MAHARISHI MAHESH YOGI
- KUMARA SWAMI
- SWAMI NARAYANANANDA
- SHIVABALAYOGI
- POONJAJI
- SRI SIDDHESHWAR BABA
- SWAMI MAKESHWARANANDA
- HARE KRISHNA
- SATYAM NADEEN
- BYRON KATIE
- WILLIAM BUHLMAN
- ROBERT MONROE
- SCIJENTOLOGIJA
Istina će te osloboditi,
ali prvo će te razbjesniti.
SADRŽAJ

Predgovor [[
Namaste Indija! 17
1. Let it be - Neka bude 19
2. Božji oklop .36
3. Mačak na vrućem limenom krovu 58
4. Odavde do vječnosti 95

5. Zvijer iz Ida 124

6. Brijeg svjetlosti 132

7. Zvjezdane staze 144

8. Do posljednjeg daha 165


9. Peti element 177
10. Tko pjeva, zlo ne misli 201
11. Yoga goes to Hollywood 210
12. Bogovi su pali na tjeme. 219

Pogovor 227

Biografija 231
PREDGOVOR

Iscjelitelj svih tvojih bolesti jest


siećanie na Mene. Ne zaboravi to.

Radha Soami je ime Boga. Boga na najvišoj od niza razina postojanja.


Tako govori tradicija kojoj su pripadali Guru Nanak, Kabir, Maulana Ru-
mi, Shamus-i-Tabriz, Soamiji Maharaj, Hazur Baba Sawan Singh, Kirpal
Singh, Sant Darshan Singh i mnogi drugi prosvijetljeni mudraci. Propovi­
jedaju Surat Shabd jogu, najviši oblik joge koji sam sreo. Po njima, do­
nja su tri nivoa postojanja pod kontrolom negativne energije ili gospoda­
ra Kala Niranjana. On će nam ovaj svijet učiniti neodoljivim i okovati nas
okovima želje, čežnje, taštine i strasti tako da ćemo se vječno htjeti vra­
ćati u kolo iluzije materijalnog svijeta koji je onaj najniži, ali i onaj u kojem
se duhovno može napredovati najbrže. Tako, upravo zbog apsurda, isku­
šenja i negativne energije kojoj se ljudska duša ovdje mora suprotstaviti.
Kirpal Singh jednom je to pojasnio na sljedeći način: »Njegova (Kal
Niranjanova) dužnost je zadržati vas ovdje, a vaša pobjeći iz ovog svijeta
iluzije.« U borbi da se istrgne iz zagrljaja Kala, čovjek je dobio sam jedno
oružje - ime Božje. Ponavljanjem Imena i osluškivanjem Zvuka s Izvora
Kreacije može se duša ljudska vinuti iznad nižih svjetova i doseći svoj
Izvor - Boga.
Varljivi tehnološki napredak nije ugrozio drevne spiritualne istine, a
još je manje ovaj svijet učinio boljim. Nikada ranije medicinska znanost
nije bila razvijenija, ali se isto tako nikada nije umiralo od bolesti na stras­
niji način nego danas. Nikada ranije tehnologija nije bila razvijenija, ali se
isto tako nikada nije umiralo od gladi i bijede kao danas. Nikada ranije

11
sustavi komunikacije nisu bili toliko razvijeni, ali isto tako ljudi nikada nisu
slabije komunicirali jedni s drugima nego danas. Zlo na magičan način
hrani umove i ono nad čime su se ljudi još jučer ježili najatraktivnija je
vijest s naslovnice novina. Ubijanje, silovanje i sadizam pune novine, tele­
vizijske programe, filmove, knjige i dobra je samo ona vijest koja je loša.
Serijski ubojice i pripadnici podzemlja postaju popularne medijske lič­
nosti, dok ova fascinacija zlim lagano prodire u kolektivnu svijest. Upravo
su grandiozni popisi nuklearnog arsenala, kao i kalkulacije koliko bi puta
isti mogli uništiti ovu našu, kako to sarkastično kažu, »jedinu Zemlju«. Pet
tisuća godina povijesti nije s dnevnog reda skinulo najsvirepije ratove i
političke obračune, pa je umjesno pitanje U.G. Krishnamurtija postoji li
uopće evolucija kada su ljudi u pitanju. Jer, nakon svakog novog zuluma,
čuje se ona poznata histerično-patetična fraza »Da se više nikada ne po­
novilo«. Dogme velikih vjera već davno nemaju stvarnog utjecaja na svi­
jest pojedinaca, a Carl Gustav Jung zlosutno najavljuje da je smrt velikih
religija na pragu, kako kaže, zbog roga što mitovi koji se ne razvijaju jed­
nostavno odumiru. Ljudi će u božjem hramu satima klečati i moliti da im
grijesi budu oprošteni, ali drugima oprostiti neće. Koliko je Jung u pravu
vidimo i po tome što se nepoštenje često zamjenjuje riječju sposobnost,
a samo sablašni udarci sudbine pretvaraju nemilosrdne pohlepnike u mo­
lećive depresivce. Vrhunac je pesimizma novog doba razmišljanje već
spomenutog U.G. Krishnamurtija: »Ljudsko je mišljenje nastalo iz neke
vrste neurološke greške u ljudskom tijelu. Zato je sve rođeno iz ljudske mi­
sli destruktivno...«. Ljudsko je mišljenje uvijek rezultat naslijeđenih ili ste­
čenih predrasuda i preduvjerenja, pa prema tome, nikada nije odraz
objektivne stvarnosti. Stvarnost je ono što mi vidimo kao stvarnost i nesa­
vršenost je čovječja notorna činjenica. Zato se kaže da je savršenom čo­
vjeku potrebna pravda, a nesavršenom milost.
Materijalna dominacija izbacila je u prvi plan disciplinu koja je zasje­
nila sve ostale ljudske djelatnosti - ekonomiju. A. kako to kažu inače spor­
ni teoretičari zavjere, najbolje se prodaje ono loše i neefikasno. Cipele
moraju biti loše, a automobili što prije trošni kako bi se moglo prodati
nove. Ako neka tvrtka na tržište izbaci lijek protiv gojaznosti najbolje je
da on bude neefikasan. Ljudi će mjesecima kupovan lijek koji uopće neće
imati učinka, pa će zatim prijeći na neki novi, koji također neće imati
učinka, te će mušterije preuzeti i treća tvrtka. Bude li prva efikasna, neće
biti posla za one poslije nje.
Zvuči nevjerojatno, ali ima čak i onih koji ne misle da bi ispunjenje
jednog od snova modema čovjeka - pronalaženje lijeka protiv raka - bilo
nužno dobro, istina je da bi to mogao biti odličan posao, ali isto je tako
istina da bi prosječni vijek umirovljenika opasno narastao, a time ionako
preveliki troškovi za mirovine. Teško je u zemlji koja ima, recimo, pet
milijuna umirovljenika zamisliti poremećaj koji bi izazvalo prosječno

12
produljenje ljudskog vijeka za pet godina. Bilo bi to 300 milijuna mjeseč­
nih mirovina više! Ne daj Bože da još netko izmisli lijek protiv kardiova­
skularnih bolesti. I bez svih tih umirovljenika, sada u svijetu dnevno od
gladi umire oko 10 tisuća djece. Ljudi su materijal koji nikome ne treba.
Ispada da je poticanje na razmnožavanje zločin protiv čovječnosti. S dru­
ge strane se čini da je sve upravo tome podređeno. Izazovna moda, por­
nografija, filmska industrija, TV-programi, glazbeni hitovi, opće prihva­
ćena pravila društvenog ponašanja, kozmetička superindustrija, estetska
kirurgija, opsesija mršavljenjem, čak industrija parfema koja koristi fero-
mone, sve je to u službi ljudske ženke, da kada za to dođe vrijeme, uhva­
ti mužjaka i ispuni svoju funkciju. Dakle, ovaj je svijet daleko od savrše­
nog i programiran je na puko preživljavanje.
Autori poput američkog fizičara Franka Tiplera misle da fizika može
predvidjeti budućnost svemira do kraja vremena, a ističe da će taj svemir
biti živ još najmanje 100 milijardi godina. Dakle, još traje njegovo rano
djetinjstvo. Kako kaže Tipler, na kraju će se vremena ispuniti biblijsko pro­
ročanstvo, jer će biti moguće tehnologijom nalik kompjuterskoj rekon-
sturirati svaku osobu koja je ikada živjela na Zemlji. Uskrsnuće tako posta­
je fizikalna mogućnost. Tipler navodi da svaki čovjek ima 110 000 gena i
dovoljno je orijaškom kompjuteru budućnosti dati podatak baziran na
određenim sekvencijama u DNK, pa da ovaj može izbaciti sve mogućno­
sti - one koji su živjeli i one koji nisu postojali, ali su mogli. Gledano Tiple-
rovim očima, faza u kojoj se nalazimo primitivni je i gotovo eksperimen­
talni početak hoda prema nečemu što danas ne možemo dokučiti ni
znanstvenom fantastikom. Upitno je i koliki su stvarni duhovni dometi
onih najrazvijenijih. Ono što je danas krajnji sagledivi cilj moglo bi sutra
u zgradi duhovnih dostignuća biti prizemlje.
Poviješću drmaju ideologije čija je putanja u pravilu od nekritičnog
obožavanja do kraja na »smetlištu povijesti«. Najzvjerskiji zločini jednom
su oslobodilački, hvalevrijedni čin, a drugi put nešto nad čime se svi zgra­
žaju. Obožavani vođe nakon smrti postaju odvratni hohštapleri i cijela se
ta dogovorena laž vrti u nedogled. Interes je odavno prevladao bilo kako­
ve humane principe, a sve je više onih koji od ovog svijeta bježe. Jer, na­
kon pedesete godine kao da više ne postoje dobre vijesti. Čovjek može
saznati da mu je sin postao ovisnik o drogama, da je prekasno da spriječi
bankrot svog poduzeća ili da mala mrlja na plućima znaci početak kraja.
Može se jednostavno srušiti pogođen infarktom, moždanim udarom ili
haubom poludjelog, pijanog vozača. Godine donose svijest o ruletu koji
se zove život i o statistikama koje nam, kako vrijeme prolazi, pokazuju sve
manje sklonosti. Javlja se pitanje o stvarnom smislu tih nekoliko decenija
življenja začinjenih bespoštednom bitkom, bolom i strahovima. Opet se
kao mogući nameće odgovor da smo samo genetski materijal u biološkoj
sudbini vrste, cigla u materijalnoj evoluciji za koju čak nije izvjesno u

13
Hazur Baba Savan Singh - »Veliki majstor«

kojem se pravcu kreće. Izgleda da čovjek biološki prvenstveno teži što br­
žem sazrijevanju u svrhu ispunjenja svoje reproduktivne funkcije. Neki bi­
olozi dokazuju da ljudi intuitivno odabiru onu vrstu hrane koja ubrzava
njihovo biološko sazrijevanje, a ne onu koja je najzdravija i omogućava
im dulji život. Uostalom, ne volimo li najviše upravo ono što nam najviše
šteti?
A ipak, čini se da je ljudski život najdragocjeniji dar i da i onaj naiz­
gled najbanalniji medu njima ima u širem, kozmičkom planu, vrlo važno
mjesto. I sada počinje panična potraga za sudbinom i svrhom individual­
ne svijesti, potraga za izvjesnošću koja će ukloniti strah.

14
Takvo ozračje pesimizma i nezadovoljstvo ponuđenim rješenjima
mnoge je tragače navelo na istočnjačke i srodne filozofije. A i tu ima sve­
ga, od vikendaških psihotehnika kratka daha do ekstremnog asketizma i
potpune predaje egzotičnim religijama. Nedostatak autoritativnih i vjero­
dostojnih primjera vrhunskih dostignuća u duhovnoj evoluciji daje mje­
sta grotesknim surogatima u liku raznih vrača-pogadača, vidjelaca aure,
astrologa, samo proglašenih gurua, majstora za prečice kojih nema, te
propovjednika disciplina koje ne zahtijevaju ni napor ni vrijeme.
Ova knjiga ne pokušava nikome sugerirati kojim putem treba ići, niti
je pisana s nekim altruisričkim motivom. Ona je moj dug ljudima od kojih
sam stekao sva znanja i iskustva, onima koji, vjeruju da se knjige pišu za
ljude koji će od njih imati koristi. Koliko će ih biti sasvim je nevažno. Kada
je jedan "novinar" utjecajnog američkog lista ponudio Hazur Babi Sawan
Singhu da napiše reportažu o njegovoj misiji i time s filozofijom Radha
Soamija upozna milijune ljudi, veliki je guru to odbio. »To bi samo na sup­
tilni način pothranjivalo vašu taštinu - objasnio je - jer oni koji su sazreli
za Nam (Ime Božje) doći će do mene i bez vas...« Zato je naivno zavara­
vati se da bilo tko može dati nešto više od vrlo skromnog doprinosa.
U ovoj se knjizi radi o pregledu saznanja do kojih sam došao za vri­
jeme dvadesetpetogodišnjeg traganja za spiritualnim istinama istoka. Ta­
kođer, ova knjiga ni u kom slučaju ne ukazuje na superiornost istočnjač-
kih učenja nad kršćanskom mistikom, jer će učinkovitost nečije prakse
prije svega ovisiti o iskrenosti i naporu uloženom od strane aspiranta. Pro­
cjene vrijednosti određenih učenja i osoba sasvim su subjektivne, onak­
ve kakvima ih doživljavam na bazi osobnog iskustva. Neugodni detalji iz
života slavljenih istočnjačkih vjeroučitelja nisu izbjegavani ni u jednom
trenutku, dapače, biti će vjerojatno iritantni i hladan tuš za još uvijek vru­
će i novopečene tragače. Sigurno im se neće dopasti ni moje mišljenje
da i najveći gurui ne mogu utjecati na tijek njihova ovozemaljskog živo­
ta, a još manje mogu rješavati svakodnevne probleme pred koje ih život
stavlja. Ni najponiznijim se molitvama ne može isposlovati mimoilaženje
gorke čaše žuči koju nam je namijenio Stvoritelj. Zato uživajte u ljubavi
onih koji vas vole i koje volite, do kraja i bez ostatka. Sa zahvalnošću uži­
vajte u trenucima sreće i ne gubite vrijeme boreći se za prestiž i društvo
moćnih, jer doći će dan kada ćete žaliti za svakim propuštenim trenom
ljubavi i suočiti se sa onime što vam On zapravo želi reći. Volite sve, i
neprijatelje svoje, jer vaša mržnja ne izjeda njih već vas same. Zapamtite:
njihova bol će sutra biti vaša. Ne zavaravajte se da će svijet, osvetite li se
svojim neprijateljima ili ih na trenutak istisnete, prestati ići svojim putem.
Ovaj svijet može dalje bez svakog, pa tako i bez vas.
Sveci Sant Mata jasno upozoravaju da je Ime najveća milost, te po­
štedu od udaraca ovog, prolaznog svijeta zapravo nema smisla tražiti.

•15
Nije li dovoljan primjer jednog od najvećih medu njima, Kirpal Singha,
kojemu je umro petogodišnji sinčić, a da on nije zatražio svog učitelja Sa-
wan Singha da učini nešto i spasi ga? Uvijek je govorio ono od čega svi
nastojimo pobjeći: ništa se u ovome svijetu ne događa mimo volje Božje,
ništa ovdje trajno opstati ne može i izlaz je iz ova magična kaveza samo
jedan. Da od najjačih udara ovozemaljskih zala nije pošteđen nitko, vidi­
mo i iz živome priče oca jedne od najvećih svjetskih religija, Gautame
Buddhe, čiji je jedinac Rahulo, kao zaređeni monah očeva reda, umro od
dizenterije u 20-oj godini života.
Jedina poruka koju smatram da treba proizaći iz ove knjige jest da
ljudski život ima jedan jedini stvarni smisao; prosvjetljenje. odnosno do­
sizanje nad-dualnog stanja iz kojeg proizlazi spoznaja o besmrtnosti čo­
vječje duše i njezinog božanskog podrijetla. Prema toj spoznaji treba težiti
svakog dana, kao da nam je upravo taj dan posljednji u ovom životu. Sve
su druge vrijednosti ovog svijeta prolazne, iluzorne i zavodljive. Dahovi
su ljudski odbrojeni i život je čovjeka poput sna. Vrhunski je cilj iskoristi­
ti dahove koji su nam preostali i probuditi se iz sna. Ma koliko puta pada-
li, ma koliko nas puta obuzeo očaj i čežnja za trenutkom predaha, mora­
mo se ponovo dizati i ići prema cilju zbog kojeg smo stvoreni.

Autor

TA
NAMASTE INDIJA!

...Proces buđenja nije nikada bezbolan, jer podrazumijeva potpuno otpa­


danje ega i osobnosti, onog što mislimo da jesmo i onog s čime se iden­
tificiramo. U nekim slučajevima, Izvor koristi pero pauna za taj prijelaz. U
drugim slučajevima, gdje je ego jak i drži nas pod kontrolom, Izvor kori­
sti malj, kao u tvom i mom slučaju! Pomaku iz treće u četvrtu dimenziju
obično prethodi tamna noć duše. Tada, kad smo preplavljeni očajem, ne
znamo ni tko smo i više nemamo odgovore na živome izazove, čežnja za
Jedinstvom s Izvorom vodi nas kući. Budi strpljiv jer si u rađaoni. Tvoja
je čežnja putovnica za povratak doma. a tvoje nestrpljenje da tamo sti­
gneš posljednji pokušaj uma da te u tome spriječi. Sve je dobro, uvjera­
vam te!

Frankfurtska zračna luka. Mirisi parfema šeću uz mene. Pokušavam


odgonetnuti odakle ih poznajem. Misli dodiruju oblačić sjećanja u prola­
zu, ali slika se ne izoštrava. Ostaje osjećaj familijarnosti. Noge me odno­
se do kafeterije. gdje ću popiti tko zna koju kavu zaredom. Živci su mi
podraženi kao da ih netko češlja perom, u prsima neka nelagoda, ali me­
hanički naručujem rijetku crnu tekućinu. Prstima prebirem male, papir­
nate vrećice šećera. Ima bijelog i smeđeg. Hoću li živjeti zdravije i duže
ako odaberem smeđi? U sebi listam svu onu frazeologiju o zdravim na­
mirnicama, o »četiri bijele smrti«, medu kojima se ističu lijepi, čisti krista­
li koje ću koju sekundu kasnije strovaliti u crnu tekućinu. S obzirom da
idem u indiju ne mogu drugo do nasmiješiti se na ovu fizikalnu demon­
straciju jedne religijske dogme koja govori da će se naš duh jednom ras­
topiti u Stvoritelju i prividno nestati poput Šećera u kavi ispred mene,
Koliki su mi to rekli s potpunim uvjerenjem u glasu, mada sami nisu znali
je li to doista tako.
Nema zapadnjaka zadojenog istočnjačkim filozofijama koji nije stoti­
nu puta čuo da je broj udisaja i izdisaja čovječjih određen unaprijed, a
tako i trenutak njegova napuštanja fizičkog tijela. Kog se vraga napinjem
oko šećera, kad mi smeđi ne može dati ništa doli iluziju da okolo šećem
zdraviji i da će ova kožna vreća ispunjena kostima i mesom potrajati du­
lje. Ovaj ritual čekanja zrakoplova za Indiju koji prati sasvim lagani »Reise-
fieber« prolazim već deseti put. Mogao bih iščupati tisuću razloga zašto

17
me stalno obuzima to isto nejasno uzbuđenje. Možda njihanje palmi na
prekrasnim plažama Kovalama, neviđeno šarenilo i vreva trgovačkih dije­
lova Bombaja, smog ranih delhijskih jutara dok odlazim u park hraniti
majmune bananama. Ili je to potajna nada da ću otkriti neku tajnu nedo­
stupnu drugim turistima ružičaste kože, smiješnih kratkih hlača i straha u
očima od prosjaka koji će ih dodirivati svojim prljavim, gubavim prstima.
Prvi se put pitam zašto ponovo idem tamo, što je moj stvarni motiv
da letim prema eskadrilama komaraca i nesnosnim noćnim vrućinama
koje me čekaju, uz obvezno pitanje: što mi to sve treba? Pronalazim od­
govore, jedan za drugim. A iznutra odzvanja: nije to, nije to... Uvjeravam
se u onaj dosadni kliše o potrazi za istinom, a ne mogu ni sebi razjasniti
što bi ta istina trebala biti. Kako reče jedan vječito pijani nihilist, kada mu
je votka natopila neurone, a gorčina ranih iskustava probila branu odgoj­
nog tabua: »Stari, ja si ne mogu zamisliti sebe kao anđela.To bi značilo
gledati u Boga i kloparati krilima. I tako to vječno. Mislim da bi bilo samrt­
no dosadno...!« Jedna apstrakcija koju ne mogu dodirnuti, jedan veliki
strah u koji se ne usuđujem gledati, ne može biti objašnjenje za taj nagon
i tragalački instinkt lovačkog psa koji njuši miris nečega, a da zapravo saz­
na kakva je divljač tek kad jednom do nje dopre. Nije to više ona pijana
noćna rasprava dok konobaru pada glava od umora, čekajući da nas že­
lučana kiselina konačno otjera k vragu. A mi tupimo o tome je li Isus bio
astronaut i je li Bog zapravo zloćko koji dopušta toliko zla na ovoj planeti.

18
LET IT BE

Ništa nije stvarno.


John Lennon

Prisjećam se Maharishi Mahesh Yogija i mnogih sati koje sam prosjedio


u procesu transcendentalne meditacije, kad mi je bilo rečeno da ljudska
pažnja spontano kreće prema području veće sreće, a stanje bez misli,
koje neki zovu samadhi, a drugi transcendentalna svijest, situacija je kad
je ta sreća maksimalna, kad se čitav sustav stavlja u stanje svih potenci­
jalnih mogućnosti i spontano reorganizira u pravcu savršenog reda. Utr-
nuće aktivnosti uma trebalo bi nastupiti bez ikakva napora, jer, eto, naš
um žeđa za tim stanjem apsolutnog mira kuda će, damo li mu priliku i
bija mantru (kratka riječ osobite zvučne kvalitete koju se za vrijeme me­
ditacije ponavlja u sebi), naprosto pohitati, Maharishi je taj proces naz­
vao, uz opće zgražanje onih koje to vrijeđa jer su dobri vjernici, meha­
ničkim putem k Bogu, i time sebi na Zapadu zapečatio sudbinu, kao i
Beatlesi, kad su izjavili da su popularniji od Isusa Krista.
Lijepo je pojasnio i pravu istinu o našem biću. Usporedio je to s pro­
jekcijom filma na bijelu pozadinu ekrana. Film su naše misli, a pravu
narav našeg bića ne možemo spoznati dok ne vidimo prirodu ekrana,
Zaustavljanjem filma, u našem slučaju tijeka misli, suočavamo se s ekra­
nom kakav on zaista jest. To je stanje spoznaja cjelokupne Kreacije na
njenom izvoru. Kad jednom naučimo da ovo svakodnevno stanje svijesti
koegzistira s tom vječnom transcendentalnom sviješću, koja je sva bla­
ženstvo, dostići ćemo Kozmičku svijest.
Maharishi je prvi precizno sistematizirao tzv. »viša stanja svijesti« o
kojima govore sve škole joge i meditacije. Tako on govori da postoji se-
dam stanja svijesti. Prvo je stanje spavanje bez snova, a drugo spavanje
sa snovima. Treće je stanje ovo naše, svakodnevno, budno, koje obično
nazivamo normalnim. Stanje bez misli, kad postoji samo iskustvo čiste svi­
jesti ili jastva, zove se samadhi, a Maharishi ga zove transcendentalnom
sviješću.To četvrto stanje svijesti dokazao je u svom doktoratu dr. Keith
Wallace, jedan od znanstvenika koji su se Maharishiju pridružili još u
počecima njegove misije na Zapadu. Peto se stanje svijesti zove Kozmička

19
Sant Rajinder Singh - aktualni majstor Sant Mata

Svijest, a kao što sam već rekao, radi se o paradoksalnom stanju kad je
čovjek budan, a istovremeno ima iskustvo blaženstva koje donosi trans­
cendentalna svijest. Kad osoba, daljim razvojem, spozna da je pojavni
svijet načinjen od istog materijaia kao i njena svijest, dapače, u neku je
ruku produžetak njene vlastite svijesti, tada se nalazi u Božanskoj svije­
sti, kojoj je Maharishi naknadno, da bi izbjegao konflikte s teolozima, na­
djenuo ime Proširena kozmička svijest. Svijest jedinstva ili gyana jest
sedmo stanje svijesti,kad je sve ono što se nalazi u pojavnom svijetu
ispred nas dio nas, kad osjećamo da smo u svemu što vidimo. Navodno
je stari rishi Jaimini definirao i osmo i krajnje stanje svijesti, tzv. Brahman
svijest. Kad jogi dosegne tu najvišu razinu, on se nalazi u svemu što po­
stoji u svemiru, njegova je svijest proširena do krajnjih mogućih granica.
Neka mi Maharishi oprosti na ovom pojednostavljenju njegovih teo­
rija, koje su izazvale veliko zanimanje zapadnih istraživača. Kad ga je net­
ko pitao kako on kao čovjek u višem stanju svijesti od većine ostalih ljudi
vidi bića oko sebe, on je rekao: »... Sva živa bića, bio to pas ili čovjek, vi­
dim onakvima kakva ona jesu, ali me njihov oblik ne može zavarati da ne
bih vidio istu božansku iskru u svakome od njih...«
Zanimljivo je da Maharishi Mahesh Yogi nikada u svoju terminologi­
ju nije uključio nazive poput kundalini shakti ili čakre, koji inače pred­
stavljaju temelje učenja klasične indijske joge. Nije ni čudo, ako znamo
da pripadnici Shankarine tradicije, iz koje dolazi Maharishi, nisu smatrali
čakre realnima. Kad slušate priču o TM-u sve se čini lakim, jednostavnim
i na dohvat ruke. Bez napora do prosvjetljenja.
Tako je govorio Maharishi. Vjerojatno je to i učinio. Uza sav trud, uz
njega nisam uspio sresti nikog drugog kome je to uspjelo. Bilo je trenuta­
ka kad sam na djelić sekunde dodirnuo tu prazninu u kojoj se nalazila sa­
mo moja svijest i tada bih, uz snažan trzaj tijela, doživio bljesak bijele
svjetlosti i osjetio jedan val unutarnjeg zadovoljstva, koje bi potrajalo i
nekoliko sati. Uvijek su me uvjeravali da je ključ u nenapomom mediti-
ranju. Um ne možemo ni na što siliti, jer će on odgovoriti otporom i zali­
ti moždane puteve novim grozničavim mislima. Proces treba biti spontan,
stalno su govorili, a ja nisam nikako mogao shvatiti zašto taj proces ne
funkcionira uvijek. Teoretski, da uzmem bilo koju misao i nenapomo je
držim u svojoj svijesti, ona bi me trebala odvesti u samadhi, spontano i
jednostavno, jer je tamo najbolje i najljepše. To se, međutim, nije dogo­
:
dilo. U početku jest, a onda je taj um dokučio u čemu je trik i više na mo­
ju lukavost uopće nije reagirao. Nikako ga nisam mogao nagovoriti da
me propusti kroz vrata za koja nisam ionako znao kuda me vode, a za
ono obećanje da ću se raspršiti u brahmanu iliti bitku, poput šećera u
kavi koja mi se upravo slijevala niz grlo, nisam znao što mi zapravo dono­
si. Navodno do dna svoje svijesti ne možemo kliznuti stoga što nam to
priječi stres nagomilan u živčanom sustavu. Kad se naša pažnja približava
toj najnižoj razini pobudenosti živčanog sustava, stres je ono što nas izba­
ci na površinu. Kad jednorn opetovanim, ponavljanjem mantre raspršimo
stresove, put u transcendentalnu svijest biti će otvoren.
I dok smo svi jedni drugima pjevali pjesmicu »Happy TC (transcen­
dentalna svijest), to you, happy CC (Kozmička svijest) to you, happy GC
(Božanska svijest) itd...« nismo ni znali je li to ugodna nepomičnost u mra­
ku, gdje se ništa ne događa niti miče, ili neko drugo stanje koje ionako ne
možete opisati dok u njega ne dospijete. A kad dospijete. onda ćete reći

21
da je to takvo stanje koje se riječima ne da opisati ili da je nemoguće to
stanje opisati dok u njega ne dospijete. Trgovali smo u svojim glavama,
nudeći svoju individualnu svijest za proširenu na cijelu Kreaciju, lukavo
izbjegavajući odricanja od svjetovnih i putenih užitaka, za koje su nam
rekli da će, kad se dovoljno razvijemo, sami otpasti. A kad nisu otpadali,
počeli smo se pomalo prisiljavati da ih sami uklonimo. Mehanički put k
Bogu, koji se uvijek potkoživalo spoznajama nuklearne fizike, nije, barem
na kratku stazu, davao rezultate. Širile su se glasine o rokovima unutar
kojih mora doći do prosvjetljenja, pa je tako prvo u opticaju bilo pet godi­
na za Kozmičku svijest, za sedam bi se prosvijetlio i konj, rekli su mi s
onim istim sjajem nekritičkog entuzijazma u očima.
Godine su prolazile i ritual je počeo zamjenjivati znanje. Bilo je važno
biti u besprijekornom odijelu, uvijek s kravatom, s pruskom frizurom i
ustima punim pohvale za transcendentalnu meditaciju koja je bila jedina,
a ako baš ne jedina, a ono barem daleko, daleko bolja od svih drugih.
Bila je jedina prirodna, rekli su mi. Istini za volju, bilo je onih za koje je to
u praksi bilo tako, ali su oni bili vrlo rijetki.
Do ludila me dovodilo kad su me propitivali jesam li jutros obavio
svoju redovitu meditaciju, kao da me pitaju imam li tvrdu stolicu. Vjero-
valo se u tu poluautomatsku strojnu preradu svijesti, u transformaciju
čovjeka u neko čisto, blaženo biće, koje, kad je već u visokom stupnju
blaženstva, ne bi učinilo nekom nešto loše. Maharishi je inzistirao na to­
me da oni koji su u sebi sretni ne čine zle stvari drugima. Umijeće je živ­
ljenja bilo u frazi »Do less, accomplish more« (»Čini manje, postigni vi­
še«), što je nažalost, krivo shvaćeno i zato mnogima poslužilo kao alibi za
duhovnu djelatnost koja u nas ima ime ljenčarenje.
Maharishi je oduvijek bio markantna ličnost, puna humora i mekog
uvjerljivog glasa, koji nije trpio oponiranje dosadnim teoretiziranjem da
bi se ispunilo vrijeme. Vjerovao je u koncept »Ubermenscha« slijepljenog
od zapadnog biznismena i njegove potencijalne jogističke unutrašnjosti,
Tako su nastali mali Frankensteinčići, koji su nakon dva sata jutarnje me­
ditacije lunjali s aktovkama i bankovnim računima, stalno ponavljajući
»Take it as it comes...« (»Uzmi stvari onako kako dođu...«), prenavljajući
se da s mirom promatraju pad svojih dionica na burzi. Sasvim nepotreb­
no, jer transcendentalnu meditaciju možemo smatrati upravo idealnom
za modernog čovjeka, zaslijepljenog znanstvenirn svjetonazorom i nevolj-"
nog odreći se užitaka koje klasična joga vidi kao nepremostivu prepreku
duhovnoj iluminaciji. On ne može stvari uzmati onako kako one dođu, a
da mu upravo TM može pomoći u njegovu stilu života vidimo iz znanst­
venog istraživanja koje dokazuje da je u pitanju metoda koja pruža naj-
dublju relaksaciju. Dapače, jedna njemačka doktorska disertacija poka­
zuje da je odmor organizma praktikanata TM-a dublji od onog korisnika
autogenog treninga.

22
Uvijek kad sam odlazio od Maharishija osjećao sam se izvanredno,
kao da me zapljusnuo val nekog divnog mira. Upravo kad sam gotovo
euforično povjerovao da će to potrajati, ispred vrata me dočekao kakav
sekretar organizacije s facijalnim grčem, koji je trebao predstavljati osmi­
jeh vječitog blaženstva, i dao mi do znanja tko je ovdje gazda. Nisam ni­
kada imao osjećaj da su ti ljudi zlonamjerni, suosjećao sam s njima, shva­
ćajući tu strahovitu čežnju za smislom, sigurnošću da se nalaze na pra­
vom putu i da se pod stare dane neće suočiti s užasnom istinom da su se
možda u ovom životu zabunili. Godinama sam znao da im nešto fali, ali
nisam nikako mogao razaznati što je to. U putovnici za Raj nešto je defi­
nitivno nedostajalo. Sjećam se da sam tada pomislio kako su rijetki pro­
roci koje su toliko krivo shvatili kao Maharishija. Ono što je on želio bilo
je upravo obrnuto od atmosfere koja je preuzimala glavne centre trans­
cendentalne meditacije.
Riječ karma se nalazila na listi zabranjenih. Nju je zamjenjivao znan-
stveniji izraz, stres. Ipak, Maharishi je jednom rekao da su »Karma naše
misli...«. Mi svoje živote moramo odmisliti i ta struja stalno ide prema
naprijed. Meditiranjem smo je nekako trebali odgurnuti na sporedni kolo­
sijek, gdje bi polagano stala. Sve bi to klapalo da nije bilo tog stalnog
vanjskog podražaja koji je raspaljivao emocije, a one su ubrzavale misao­
ne tijekove u našim lubanjama. I koliko god čovjek meditirao i čekao da
struja spontano skrene na drugi kolosijek, bila je dovoljna jedna jedina
uznemiravajuća. opsesivna misao da toj struji poskoči napon i mi ostavi­
mo mantru i odlutamo jalovim putem dešavanja nekog od problema koji
muče gotovo svakog stanovnika planete. Proći će još godine dok ne shva­
tim odakle je uvijek na vrijeme stigla ta opsesivna misao.
I mit o savršenom zdravlju, na kojem se radilo osobito intenzivno, ni­
je bio ništa drugo doli mit. Kao i svi drugi, TM-ovci umiru od teških obli­
ka karcinoma i drugih civilizacijskih bolesti. Doduše, za očekivati je da
netko, tko meditira nekoliko sati dnevno i tako stalno umiruje svoje živce,
obično ne radi više od četiri sata na dan, hrani se strogo vegetarijanskom
hranom, ne pije, ne puši, ne pije crnu kavu niti se druži s onima koji nisu
njegovi istomišljenici, bude zdraviji od većine ostale populacije. Još ako
radi joga vježbe, zasigurno će mu to koristiti, ako je u pitanju zdravlje. S
druge strane, stvarno izgleda da nekoliko stotina radova o efektima TM-a
pokazuje da stres, neprijatelj broj jedan, kod praktikanata ovog tipa medi­
tacije ne ostavlja tako duboke tragove kao kod normalne populacije. Tu
je ideju osobito popularizirao dr. Deepak Chopra, negdašnji miljenik Ma-
harishi Mahesh Yogija i čovjek koji mu je, nakon nekoliko godina, diskret­
no okrenuo leđa. Osnovao je ajurvedsku kliniku u Massachusettsu, koja
je zahvaljujući poznatim klijentima poput recimo Elizabeth Taylor, stekla
zavidnu reputaciju. Dok su ga alopatski liječnici uporno napadali, on je
svojim knjigama sticao naklonost javnosti i svoje je aktivnosti premjestio

23
u San Diego. Navodno i sada jedini dijeli tehnike »blaženstva« i »primar­
nog zvuka«, za što ga je nekoć ovlastio njegov tadašnji guru Maharishi.
Religijskih se konotacija svojeg učenja odrekao, vjerojatno u strahu od još
žešćih kritika od strane znanstvenog lobbyja, koji pokušava ukazati na
veću teoretsku nego praktičnu vrijednost iscjeljiteljskih metoda koje pro­
povijeda ovaj bivši višegodišnji liječnik u hitnoj službi jedne bostonske
bolnice. Neki njegov razlaz s Maharishijem tumače Deepakovim odbija­
njem da se pokori strogim pravilima guruove organizacije,
Maharishi je prvi istočnjački prorok koji je zapadnu znanost natjerao
na razmišljanje o nečemu što je do tada spadalo u indijsku mistiku. Nje-
gova su tumačenja procesa u ljudskoj svijesti briljantna, prijevodi vedskih
klasika kristalno jasni, a vjera u to da je upravo on poslanik koji otvara
vrata Satya Yuge (Zlatno doba) nepokolebljiva. Kad su ga pitali zašto nje­
gov učitelj Swami Brahmananda Saraswati nije pisao knjige, on je uz
svoj krakteristični smiješak odgovorio; »On je stvorio mene!« Mahesh
Yogi je tako postao živuća knjiga najviših vedskih znanja, koja su tijekom
zadnja dva desetljeća trebala preporoditi zapadnu civilizaciju umornu od
ratova, ekoloških problema, droga, nasilja, depresija i bolesti. Na njegov
poziv »Meditirajte ne samo da pomognete sebi već i da promijenite ovaj
svijet nabolje« odazvali su se mnogi. Dok su ga u Indiji zavidno kudili, au­
toritet na Zapadu mu je neprestano rastao, jer su mnogi od njega očeki­
vali spas iz surovih kandži zapadnjačke materijalističke svijesti, velikog je
neprijatelja imao u Indiri Gandhi, pa se u Indiju vratio tek dan nakon nje­
nog ubojstva. Nije bio bolje sreće ni s njenim sinom, pa je uskoro prak­
tično obustavio sve projekte vezane uz svoju domovinu.
Tih, srednjih sedamdesetih, uveden je tzv. TM-sidhi tečaj, na kojem
se trebalo ovladati siddhijima, neobičnim moćima koje opisuje Joga
Sutra, klasično djelo velikog jogija i rishija Patanjalija. Podučavala se teh­
nika za savladavanje 18 različitih moći, od kojih je lebdenje trebala biti
ona izvana vidljiva. Tisuće novih entuzijasta nagrnulo je na tečajeve koji
su, uz ovladavanje levitacijom, trebali odgojiti grupe koje bi izravno utje­
cale na kolektivnu svijest cijelog Čovječanstva, Na individualnom bi nivou
trebale ovladati neobičnim sposobnostima poput stjecanja snage slona,
nevidljivosti, apsolutne kontrole gladi, znanja o kretanju nebeskih tijela,
viđenja kozmičkih regija, čitanja tuđih misli, razumijevanja glasanja svih
živih bića, viđenja skrivenih i udaljenih predmeta, sveznanja o unutar­
njim organima, iscjeljivanja dodirom, znanja o prošlim životima, znanja o
trenutku vlastite smrti, predviđanja budućih događaja, teleportacije, itd.
U jogi postoji i tzv. osam velikih moći (mahasiddhi), a to su (prema
Sant Kirpal Singhu):
1. anima - sposobnost prodiranja u sve stvari, čak u atome, tako da
se vidi njihova unutarnja struktura.

24
2. laghima - sposobnost smanjenja težine, do te mjere da se može
jahati na sunčevim zrakama. To se koristi za levitaciju i translevi-
taciju.
3. garima - sposobnost da se postane težak kao čelik i predmete
učini takvima da ih nitko ne može pomaknuti s mjesta.
4. mahima - sposobnost povećanja na svemirske dimenzije i uvida
u funkcioniranje nebeskih tijela.
5. prapti - sposobnost dosezanja svakog mjesta, čak i Mjeseca.
6. prakamyam - moć ispunjenja svih želja.
7. vasitvam - sposobnost upravljanja i kontrole nad svim stvorovima
i elementarnim silama, poput vjetra, kiše itd.
8. ishitva - sposobnost preuzimanja uloge stvaraoca, čuvara i raza-
rača.
Kad broj onih koji meditiraju dosegne 1 posto, a praktikanata »sidhi-
ja« 1 promil, u sredini koja je to uspjela doseći zavladati će blagostanje,
od savršenog zdravlja do potpune eliminacije svih oblika nasilnog pona­
šanja. Sjećam se da smo žmirili danima u nekom starom švicarskom hote­
lu u Arosi, dok nas je nova tehnika meditacije bacakala po mekim stru­
njačama. Nije to bilo odguravanje nogama, kako su to uporno pokušavali
dokazati već tada brojni neprijatelji Maharishija i njegova pokreta. Nema
nikakve sumnje da je u pitanju prvi stadij levitacije, kako to opisuju ved-
ski klasici. I elektroencefalografijom se došlo do spoznaje da je trenutak
podizanja tijela sa zemlje sasvim osobit glede stanja svijesti praktikanta.
Maharishi je povlačio paralelu između kolektivne svijesti čovječanst­
va i fizikalnih sustava, pa je objašnjavao da zasićenoj otopini neke soli tre­
ba dodati 1% kristalića, pa da cijela količina tvari kristalizira. Ili. da je do­
voljno da svega 1% silnica u željezu teče u istom smjeru, pa da isto postane
magnetično. Vjerovao je da to važi i za ljudsku svijest. Sve će biti harmo­
nično i idealno, kad broj meditanata dosegne kritičan broj koji je on izvu­
kao iz fizike. Na istoj je osnovi razvio i tezu o »superzračenju«. Naime, deset
zasebnih izvora nekog zračenja iste frekvencije neuporedivo je slabije od
istog broja izvora koji zrače istovremeno, s istog mjesta. Dakle, grupno me-
ditiranje treba izazvati drastične promjene u okolišu, u svijesti onih koji ži­
ve oko nas, bez obzira jesu li oni toga svjesni ili ne. Posljednji je takav po­
kušaj bio summit maharishijevaca u Washingtonu, kad se umjesto najav­
ljenih sedam tisuća meditanata sakupilo oko 2700 ljudi, koji su trebali de­
monstrirati moć TM-a tako da metropolska policija zabilježi značajan pad
nasilja. Radilo se o mjesec dana kad su meditanti »zračili« glavni grad svih
Amenkanaca. Posve uvjerljivi rezultati su izostali, čak je u jednom tjednu
nasilje poskočilo u odnosu na prethodne godine. Ipak. ostala je nada u
vidu pada nasilja u preostala tri tjedna, koji su trebali promijeniti svijet.

25
Maharishi Mahesh Yogi

Originalnost Maharishi Mahesh Yogijeve tvrdnje bila je da redoslijed


duhovnog sazrijevanja ne ide standardnim putem opisanim u jogi, od
pridržavanja moralnih normi prema spoznaji, već će onaj koji ima iskust­
va viših stanja svijesti automatski postati moralan, TM je tehnika koja u
kratkom vremenu omogućava praktikantu iskustvo bljeskova transcen­
dentalne svijesti, pa je to bila baza za Maharishijevo neortodoksno očeki­
vanje. Ipak, stječe se dojam da su Yama, pet pravila koja određuju što se
ne smije činiti i Niyama, pet pravila koja određuju što treba činiti, osno­
va za onoga tko želi koračati putem bilo kojeg oblika joge.
1
Pet principa Yame su -.

(prema Sibili, op.a.)

26
- uzdržavanje od nasilja
- istinoljubivost
- neuzimanje tuđeg
- kontrola čulnosti
- odricanje od posjedovanja
Pet principa Niyame su:
- pročišćavanje
- zadovoljstvo
- askeza
- studij svetih spisa
- predanost
Kad su me uveli u TM-sidhi tehniku letenja, osjetio sam intenzivno
žarenje pri dnu kralježnice. Čudna se vrućina lagano dizala prema plek­
susu, dok mi je srce strahovito lupalo. Kad sam srce već osjećao u grlu,
neka me sila naprosto katapultirala iz sjedećeg položaja s prekriženim no­
gama. Bio sam opušten i definitivno je sigurno da moje kratko letenje nije
imalo nikakve veze s mišićima u mojim nogama. Levitirao dakako nisam,
pa smo diskretno taj izraz nakon nekog vremena zamijenili terminom »le­
tenje«. S obzirom da u dvadeset godina nitko nije doista levitirao, tako da
se koju sekundu zadržao u zraku, isti se izraz koristi i danas.
Maharishi je u meni oduvijek budio pozitivne emocije. Divio sam se
njegovoj elokvenciji i inteligenciji i uživao u njegovoj nazočnosti, ali bi
me kategorične tvrdnje da je ovom metodom moguće postići fizičku bes­
mrtnost, uspostaviti vječni mir na Zemlji i osigurati savršeno zdravlje po­
pulacije blago iritirale. Bilo je tu bezbroj znanstvenih i paraznansrvenih
radova, kojima se pokušalo dokazati da se kvaliteta svijesti u sredinama
gdje su meditirali praktikanti TM-a poboljšala. Nažalost, neki su od tih
radova bili neuvjerljivi, a statistike su pokoji put pokazivale nešto drugo.
Maharishi Mahesh Yogi je doista postavio vrlo zanimljivu teoriju o
tome da ljudsko tijelo ima neograničenu sposobnost obnavljanja. Uvjet
za to je proizvodnja some unutar živčanog sustava čovjeka. Za razliku od
indijske tradicije koja somu smatra biljkom, koja može čovjeka učiniti be­
smrtnim, Maharishi tvrdi da se radi o proizvodu samog živčanog sustava
čovjeka, koji on zove »ljepkom svemira«. Taj »ljepak« povezuje materijal-
no s duhovnim tijelom, iz čega se može zaključiti da se povećava koordi­
nacija duha i tijela, odnosno utjecaj duha na tijelo. Prema Maharishiju,
proizvodnja some u tijelu odvija se u stanju transcendencije. Ukratko, ako
osoba ima stalno iskustvo transcendentalne svijesti, koja koegzistira uz bud­
no stanje, a proteže se i na stanje sna, to se naziva »sviješću blaženstva«.

27
Kontinuirano blaženstvo znači, po Maharishiju, produkciju some, koja bi
mogla biti neka vrsta hormona, u dovoljnim količinama da se organizam
obnavlja neograničeno. Ukratko, ako se stalno osjećate ekstatično, kemi­
ja se vašeg organizma mijenja toliko da se vaš životni vijek produžuje bes­
konačno! Mene je uvijek mučio odgovor na pitanje je li moguće da netko
bude stalno u stanju ekstaze, da li ta ekstaza nakon nekog vremena to
prestaje biti. Iz povijesti znamo da je Ramakrishna u ekstatičnom transu,
za vrijeme kojega su ga morali hraniti tako da su mu stavljali hranu u usta,
proveo čitavih šest mjeseci.
U Maharishijevu institutu provedena su ispitivanja kojima se željelo
dokazati da se za tu tezu može naći biološke dokaze i objavljivano je da
su meditanti ustvari biološki mlađi od svoje kronološke dobi. Za neke se
tvrdilo da su nakon pet godina meditacije biološki mladi za čitavih dva­
deset godina, ipak, i to je još daleko od fizičke besmrtnosti. U normalnoj
je starosti umro Maharishijev guru, a i sam Maharishi pokazuje jasne zna­
kove fizičkog starenja. To je, izgleda, primjereno dobu u kojem živimo.
Naknadno su uvedeni ajurvedski preparati s kojima se htjelo djelo­
vati na zdravije i dugovječnost meditanata. Radilo se o tradicionalnim
proizvodima poput amrit kalasha, za koji je dokazano da uklanja slobod­
ne radikale u stanicama. Što je nedvojbeno vrlo korisno kao prevencija
protiv najtežih oboljenja. No, ni to nisu sredstva s kojima bi se mogla po­
stići fizička besmrtnost, o kojoj ćemo više govoriti kasnije u ovoj knjizi. Tu
treba napomenuti da je Mahanshi inspirirao niz korisnih istraživanja, pa
se tako došlo do saznanja da je ajurvedsko klistiranje sezamovim uljem
faktor koji može smanjiti rizik od nastajanja karcinoma na debelom crije­
vu, a na sličan je način korisno i šafranovo ulje.
Dakako u cijeloj priči ima i duhovitih »gafova«, a vrhunac je tekst
američkog anti-TM-ovskog udruženja »TM-ex«, o jednom bizarnom doga­
đaju. Naime, dok je 7000 praktikanata »sidhija« meditiralo u Fairfieldu, u
američkoj saveznoj državi Iowi, da bi se smanjio broj patoloških oblika
ponašanja, netko je navodno provalio u dobar dio automobila parkiranih
ispred zgrade kupolasta oblika, u kojoj su meditanti mijenjali svijet.
Za vrijeme tečajeva bilo je vrlo zanimljivih doživljaja. Tako nam se
svaku večer, kao slučajno, dok smo pili čaj, zalijepio neki Turčin, koji je u
organizaciji figurirao kao Šofer. U maniri pravog komitetlije, dobro je ku­
rio pričicama »... da je vidio meditante kako pred Maharishijem materi­
jaliziraju cvijeće...« i slično. Naravno, mi od uzbuđenja nismo mogli zas­
pati i jedva smo čekali iduće jutro da nastavimo mantrati i dosegnemo
moći iz bajki drevnog istoka. Čak mi je jedan predvodnik tog tadašnjeg
stada ovčica iz Jugoslavije u povjerenju prišapnuo kako »... napredni sid-
hasi već lete amo-tamo po dvorani i hrvaju se u zraku...«. Zbog snage
argumenta, dodao je da je to vidio svojim očima. Ja sam bio u sedmom

28
nebu, pušio sam te bajke bez kriterija i nije bilo te sile koja bi me mogla
skrenuti s blistavog puta prema najvišim dometima svijesti. Tek sam ka­
snije shvatio koliku su štetu stvarnim učenjima Maharishi Mahesh Yogija
nanijeli ovakovi bojovnici bez kriterija, koji su ionako uskoro odustajali i
otišli štetu činiti nekom drugom.
Tračevi protiv Maharishija, koji se svake godine od 1. siječnja do 12.
dana istog mjeseca povlačio u osamu, kad je, prema povjerljivim izvori­
ma, jeo samo pistacije, množili su se. Opaki su tekstovi u zapadnim novi­
nama podsjećali kako ga se, nakon prvobitnog oduševljenja, odrekao
John Lennon, ali i ostali »Beatlesi«. Vjeran mu je, barem donekle, ostao
George Harrison. Žute su rubrike punili pričama koje su se doista doima­
le besmislenima. Netko je ustvrdio kako je Maharishi probao zavesti lju­
bavnicu Paula McCartneya, pa je to bio razlog za razlaz između gurua i
slavne grupe. U svjetlu činjenice da je McCartney 1999. godine sa svojom
kćeri posjetio Maharishija u njegovu centru u Nizozemskoj i s njime pro­
veo više sati u ugodnom razgovoru, ova se tvrdnja čini potpuno neosno­
vanom. Neki su tvrdili da je hit »Beatlesa«, »Sexy Sady«, ustvari aluzija na
Maharishijeve seksualne apetite. Iako će u kasnijim godinama zaredati fi-
nancijsko-seksualne afere vezane uz indijske gurue, Maharishi Mahesh
Yogija je optužbama za seksualne ponude u svojoj autobiografiji teretila
jedino Mia Farrow. Pričica je, međutim, tanka i nategnuta, valjda da smr­
tno dosadnoj životnoj priči glumice doda malo »začina«. Naime, mlada
je Mia imala problema s usvajanjem tehnike TM, pa joj je Maharishi po­
nudio da zajedno meditiraju u podzemnoj prostoriji njegova indijskog aš-
rama. Kako dalje priča Mia, Maharishi je obavio ruke oko nje, nakon če­
ga je ona uspaničeno istrčala iz mraka podruma, koji je inače služio za
meditaciju kada su vanjske vrućine to onemogućivale na površini.

Iz vlastitog istraživanja i iskustva mogu reći da je taj čovjek oduvijek


živio za svoju misiju, koja je, nažalost, kopnila uslijed nepopravljivo ko­
rumpiranog Zapada, koji bez svojih bolesti ne bi ni mogao funkcionirati.
Maharishijevo je učenje bilo hit, prolazni hir, potrošna roba, koja nije mo­
gla, nakon prvobitnog uzleta, zadržati pažnju ljudi kojima su novac i dru­
štveni prestiž bili sol života. Nasilno spajanje uspješnog menadžera s odri­
canjem jogija bio je hibrid koji je morao odumrijeti. Instant samadhi je
mogao nakratko privući dokone Amerikance, koji ubrzo potpuno nestaju
sa scene. Čitava se stvar preselila u Europu, a Maharishi pokazuje očito
negodovanje kad mu netko spomene Amerikance.
Uprkos debaklu koji je morao doživjeti u pokušaju da promijeni svi­
jet koji je mogao sve kupiti, prežvakati i ispljunuti, ovaj je čovjek pomo­
gao mnogima. Meditacija je spasila neke brakove, donijela duševni mir
onima koji su je prakticirali bez pratećeg fanatizma i histerije, mnogi su
ozdravili od psihosomatskih bolesti i priče koje su nastojale TM deza­
vuirati, kao opasan za psihičko zdravije nestabilnih osoba, u osnovi nisu

29
točne. Nema nikakvog statističkog dokaza da je tako. Jedino nezgodno
istraživanje dolazi sa Sveučilišta u Stanfordu, gdje su navodno nakon
godinu i pol promatranja praktikanata TM-a uvidjeli da ova metoda može
djelovati negativno, jer stimulira povlačenje od ovog svijeta, katkada
udaljava praktikante od njihove okoline i otežava im rješavanje svakod­
nevnih problema. Nitko nije rastumačio što je to toliko dobro u ovom svi­
jetu radi čega povlačenje od njega treba shvatiti kao patologiju. Neki su
tvrdili da je i neurofiziolog Herbert Benson, koji je promovirao TM kao
metodu koja povoljno djeluje na moždane funkcije, ustvrdio da su efekti
na mozak čovjeka isti ponavlja li on neku od indijskih mantri ili banalne
riječi poput »Coca Cola« ili banana. Potvrdu za ovu tvrdnju nisam uspio
nigdje naći, a mislim i da je bez osnove, jer je elektroencefalografija, ko­
jom se Benson služio, daleko preslaba metoda da bi mogla prosuditi sub­
jektivne vrijednosti jedne meditativne tehnike.
Moje bavljenje transcendentalnom meditacijom završilo je kad više
nisam vidio svrhe u višesatnom meditiranju. koje mi je obećavalo dobru
probavu i uspješnost u svjetovnim pothvatima. Ljudi koje sam sretao i koji
su predano meditirali, slijedeći Maharishijeva učenja, u pravilu su bili po­
šteniji od ostalih. Ako ništa drugo, a ono zato jer su se pokušavali mije­
njati na bolje. I bilo im je stalo da promijene ovaj svijet. Maharishi je ostao
jedna draga uspomena, učitelj koji mi je dao prvi okus istočnjačkog svje­
tonazora još početkom sedamdesetih. U jednoj je stvari pogriješio. Govo­
rio je ljudima da moraju meditirati kako bi bili uspješni. Trebao im je reći
da meditiraju i ne obraćaju pažnju na uspješnost u svjetovnim poduhva­
tima. Trebao ih je rasteretiti imperativa uspješnosti. On razara živote za­
padnjaka, koji ne mogu u korak s nametnutim ritmom. Trebao im je reći
ono što je meni rekao jedan veliki jogi, a što mi je tada bilo tako teško
shvatiti: »... Uvijek pobjedu prepusti drugome, a poraz zadrži za sebe. To
je put joge...«
Ljubav, sila za koju su rekli da čak povezuje atome, nikada nije bila
dio vokabulara apostola transcendentalne meditacije. Patnju je trebalo iz­
bjeći kao nešto nepotrebno, a ne od nje učiti i sublimirati je. Ponuđeno
rješenje je tehničko, ono daje univerzalni recept i smatra da moral dola­
zi, kao što smo to već razjasnili, spontano, kako se čovjek kroz ovu tehno­
logiju svijesti razvija. Napor u bilo kom smislu, uključujući voljno isključi­
vanje negativnih tendencija u vlastitom ponašanju i razmišljanju, nije bio
dio ovog unikatnog pristupa duhovnom razvoju. Predobar marketinški
pristup obećavao je brzo nešto što nije bilo lako isporučiti. Ipak, Mahari­
shi je, u najgorem slučaju, svakome tko je imao sreću doći s njime u do­
dir, ostavio jednu vriiednu kockicu iz mozaika razumijevanja spiritualne
evolucije i uloge pojedinca u njoj. Imao sam neodoljivi osjećaj da je sam
dostigao razine svijesti o kojima je govorio, ali se nikako nije mogao naču­
diti kako to tako lako ne polazi za rukom onima oko njega.

30
Mantre koje je davao bile su zapravo u početku jedna riječ, koju je
trebalo misliti, a ne ponavljati jezikom. Nakon godine i pola prakticiranja,
meditant bi stekao uvjete za tzv, naprednu tehniku, pa bi se original­
noj mantri dodavao još jedan slog. To bi tako išlo do, navodno, šestog
stupnja, kad bi praktikant već imao mantru koja sadrži šest riječi. Uvijek
se inzistirato na tome da su mantre riječi koje nemaju nikakvo značenje.
S obzirom da sam iste mantre pronalazio u literaturi vezane uz hindui­
stička božanstva, pitao sam jednom samog Maharishija kako one funk­
cioniraju u tom svjetlu. Potvrdio mi je da je to točno i objasnio da «... kad
je stanje bez misli između dviju mantri dovoljno dugo, božanstvo kojem
pripada mantra pojavljuje se pred očima onoga koji meditira...«
Bio sam nazočan kad ga je jedan praktikant ispitivao u svezi nekih
svojih iskustava, želeći mu sugerirati da je dostigao stanje Kozmičke svi­
jesti. Cilj je bio da on to potvrdi pred širim auditorijem, što bi koristilo
osobnoj promociji istoga. Jogi se, međutim, nije dao navesti na tanki led
i uz kikotanje se našalio. Netko ga je tako ispitivao što da čini kad ga po­
navljanje mantre odvede u dubinu svijesti, kao da tone u beskonačnost.
Maharishi nije nadobudnom praktikantu, koji je očekivao priznanje za svoj
napredak, odgovorio ništa. Nakon kratke pauze, promrmljao je: «... Tada
samo treba ponavljati mantra, mantru...«
Oko sada već proćelavog gurua duge kose čule su se lijepe legende
poput one o njegovoj predanosti učitelju, već spomenutom Swami Brah-
mananda Saraswatiju, koji je od 14. do 72. godine živio kao pustinjak u
zabačenim dijelovima indijskog potkontinenta, da bi ostatak života, do 84.
godine, nosio jednu od najviših duhovnih titula sjeverne Indije. Kad je um­
ro, navodno je sahranjen u kamenom lijesu koji je spušten u rijeku, a Ma­
harishi je ronio do dna, prateći svog gurua do kraja u punom smislu te ri­
ječi. To je činio i kasnije u životu, ne odstupajući od svoje misije ni onda kad
je ona primala gorke kritike javnosu i gutala podvale zlobnika. Loše vije­
sti Maharishi nije želio slušati, jer je priznavao samo jednosmjerne ulice
popločene optimizmom. To se nije promijenilo ni nakon što je oštro javno
napadan u rodnoj Indiji, odakle je pod pritiscima bio prisiljen otići u dvo­
rac, negdašnji ženski samostan u Nizozemskoj, smješten neposredno uz
granicu Njemačke. Njegov su pokret silom trpali u religije, čemu se on
odlučno odupirao, a na kraju se, da bi to izbjegao, odlučio na vrlo neobi­
čan potez. Svojim je organizacijama u svijetu preporučio da se registriraju
kao političke stranke! Valjda je na kraju i on shvatio tko okreće ovaj svijet.
Nedavno je rekao da je siguran da iza sebe ostavlja svijet boljim nego
što je bio na početku njegove misije. Računa se da je u tehniku transcen­
dentalne meditacije uveo najmanje tri milijuna ljudi i nema sumnje da
svijet više nikada neće na hinduizam gledati istim očima kao prije njego­
va dolaska na Zapad, Maharishi je obilježio šezdesete gotovo isto toliko

31
kao psihodelični pokret i sasvim je sigurno svojom »slatkom utopijom«
oplemenio živote mnogih.
Njegova tvrdnja da sviješću možemo izravno percipirati najsuptil-
nije prirodne zakone i izjednačavanje najfinijeg stanja svijesti s najfinijim
stanjem materije nalaze podršku u Leadbeaterovu djelu s početka sto­
ljeća. U relativno slabo poznatoj knjizi »Okultna kemija«, ovaj teozof
razlaže periodični sustav elemenata, ali kako ga vidi jogi s razvijenom mo­
ći »smanjenja na veličinu atoma« (anima siddhi , po čemu »najfinije čes­
tice« imaju naziv anu). Kasnije je više fizičara potvrdilo točnost navoda iz
ovog vizionarskog djela, koje je dalo naslutiti da će uporaba jogističkih
moći možda jednog dana koristiti i znanosti.
Neki odvažniji poklonici joge misle da nije nemoguće da jogi, koji
može percipirati subatomarne čestice, zapravo može zaviriti kroz »crvo-
točinu« (»wormhole«), minijaturni prijelaz iz našeg u neki od paralelnih
svjetova, o čemu fizika govori sa sve manje skepse. Teoretski, moguće je
da je ovaj naš univerzum svojevrsnim tunelićima, tanjima od atoma, po­
vezan s paralelnim svjetovima, no sporno je koliko žive ti svjetovi i je li
njihov vijek dovoljno dug da se u njima bilo što razvije. Možda su ti svje­
tovi ono što zovu lokama, o čemu ću reći nešto više kasnije. Vrlo je zago­
netna priča o tome kako »jogi može stvarati i uništavati svjetove«, a prih­
vatimo li njihovo shvaćanje da je cijeli svemir zapravo napravljen od svi­
jesti, nije isključeno da oni najveći medu njima doista na neki način mogu
stvarati svjetove, u koje se može zaviriti kroz »crvotočinu«. To je točka u
kojoj se stidljivo dodiruju mistika i modema znanost, koja danas pnhvaća
teze o postojanju 10, 26 ili čak više dimenzija,
Smjelijom špekulacijom dolazimo do postavke da »tuneli« kroz koje
prolaze duše osoba koje dožive kliničku smrt ili »tuneli« između nivoa eg­
zistencije, kako ih opisuje tradicija Sant Mat, imaju neke veze s »crvoto-
činama« i drugim konceptima kojima se fizika približava metafizici.
U tom kontekstu postoji još jedna zanimljiva koincidencija. Jogi mo­
že razviti moć »viđenja kozmičkih regija«, a nešto je slično pod nazivom
»bhang« poznato u budističkoj vipassani. U klasičnom vedskom djelu,
Sri Srimad Bhagavatam (Peto pjevanje), spomenute su više dimenzije
materijalnog svijeta, koje ne možemo percipirati standardnim osjetilima.
U igri su »prsrenovi različitih oceana u vanjskom svemiru«, jedan od njih
sačinjen od čistog alkohola, Vede su pisane prije nekoliko tisuća godina,
a astronomi su tek nedavno u svemirskim dubinama otkrili golemi oblak
čiji je kemijski sastav - čisti alkohol.
Navodno su Amerikanci u špijunske svrhe razvili tzv. »tehniku daljin­
skog motrenja« (SRV Scientific Remote Viewing). Definicija je ove meto­
de »mentalni postupak koji omogućava prikupljanje točnih i detaljnih
informacija o objektima udaljenima u prostoru i vremenu«. Danas se time

32
u SAD-u bavi Farsight Institute, neprofitna organizacija koja uvježbava
zainteresirane, kako bi proširili svoje perceptivne moći do neslućenih gra­
nica. Tako tvrde da su »vidjeli« kako je Hitler počinio samoubojstvo, kata­
klizmu koja je uništila dinosaure, detalje s najranijih koncerata »Beatlesa«,
udaljene svemirske regije, neobični objekt koji je navodno pratio Hale-
Bopp kometu, te niz drugih događaja izvan domašaja praktikantova osje­
ta. Ako je suditi po brojnim svjedočanstvima, gledanjem na daljinu obil­
no se služila i američka vojna obavještajna služba. Njeni su mediji tako,
vizualizirajući sebe kako plutaju između bijelog, muljevitog dna oceana i
njegove smaragdnoplave površine, padali u trans u kojem su »vidjeli«
točan položaj sovjetskog TU-22 koji se srušio u zairskoj džungli, unutraš­
njost sovjetske promatračke stanice južno od Semipalatinska. raketu-no-
sač prve kineske nuklearne bombe, čak i površinu Marsa. Kako mi je to
rekao Skip Atwater, nekada jedan od ključnih ljudi ovog projekta, prije
spuštanja na Mars, NASA će obavezno konzultirati i jednog medija spe­
cijaliziranog za ovakvo »gledanje na daljinu«! Čini se da je ono što je ne­
kada bilo samo joga zainteresiralo i one koji se vjerojatno jogom nikada
neće baviti.
Shvaćanje da je moguće sviješću izravno percipirati najfinije prirod­
ne zakone na najdramatičniji se način potvrdilo u liku Srinivasa Rama-
nujana, uz Riemanna, najvećeg matematičara svih vremena. Ovaj je
negdašnji siromašni činovnik iz Madrasa rođen u južnoindijskom gradiću
Erodeu, 1887. godine. Još je kao dijete pokazivao neobičnu sklonost ma­
tematici i, iako je imao samo jedan stari udžbenik Georgea Carra, sam je
došao do niza već poznatih matematičkih teorema. Ali i desetine novih,
nepoznatih u matematici. Svoju je bilježnicu poslao trojici najpoznatijih
matematičara svog vremena, a jedini koji je shvatio što ima u rukama bio
je Godfrey Hardy, koji je na skali genijalnosti do 100, sebe stavio na broj
25, dok je Ramanujan dobio čistu stotku. Sve je poduzeto da boležljiva
Indijca dovedu u Cambridge, gdje će tri godine zapanjivati vrhunske
znanstvenike, često teoremima za koje ni danas ne znamo kakvu će pri­
mjenu imati jednog dana. Ramanujanov je boravak u Engleskoj bio sve
prije nego ugodan. Uslijed nestašice izazvane Prvim svjetskim ratom, teš­
ko su za njega pronalazili strogu indijsku vegetarijansku hranu, a već je
tada počeo pobolijevati od tuberkuloze. Čovjek koji je godinu dana na­
kon povratka u Indiju umro od tuberkuloze u dobi od svega 33 godine,
za sobom je ostavio upravo nevjerojatnih 400 stranica bilješki, koje sa­
drže oko 4000 formula. Još je nevjerojatnije kako je tumačio tu svoju fan­
tastičnu sposobnost. Najsloženiji teoremi moderne matematike dolazili su
mu spontano, najčešće u snu, a diktirala mu ih je Namakkal, oblik božice
Kali popularne u njegovu kraju! Vjerojatno nema bolje potvrde za Maha-
rishijevu teoriju da je sve znanje strukturirano u našoj svijesti, da je najfi­
nija razina svijesti dom svih prirodnih zakona, pa tako i znanja o njima.

33
Vjerojatno je sličnog porijekla i tzv. vedska matematika, niz manje
čuvenih matematičkih pravila, koje je na jednom mjestu sabrao Jagadgu-
ru Swami Sri Bharati Krishna Tirthaji Maharaj.
U najnovije vrijeme Maharishijeva je organizacija objavila impresiv­
nu mapu u kojoj nalazimo sanskrtska imena za najsitnije anatomske dije­
love ljudskog tijela. Iz toga proizlazi da su vedski mudraci znali sve o cen­
trima u mozgu, fiziologiji živčanog sustava, čak su navedena imena za sve
važnije hormone u ljudskom organizmu! Navodno je cjelokupna vedska
literatura strukturirana tako da opisuje čovječje tijelo.
Što se Maharishija tiče, on iza sebe ostavlja četiri debela toma znan­
stvenih radova, koji izvan svake sumnje dokazuju da transcendentalna
meditacija pomaže ozdravljenju od mnogih bolesti i može biti izuzetno
korisna kao sredstvo prevencije. Za njim ostaju teorije o skrivenim moći­
ma u čovjeku, koje mu mogu pomoći da prodre u samo srce materije i
svemira u kojem živi. Za mene je Maharishi Mahesh Yogi ostao prosvjet-
ljeni genij i vizionar, koji je previše vjerovao u ljude.

Na ogromnoj se crnoj tabli javlja natpis, koji upozorava na skori let


za Delhi. Odlazim do čekaonice ispred vrata, kroz koja ćemo uskoro na­
grnuti u zrakoplov. Instinktivno promatram putnike, pokušavajući pro­
niknuti razloge njihova puta u Indiju. Tu je nekoliko harekrišnevaca, koji
u platnenoj vrećici mijese svoje brojanice i mrmljaju mahamantru. Po­
gledi su uprti u daljinu, izrazi lica ne ostavljaju dojam da je Krishna ono
o čemu razmišljaju. Tu je i grupa osoba, po govoru zaključujem da su vje­
rojatno Austrijanci. Nema ih mnogo, a jedan ima preko ramena preba­
čenu plamenu torbu na kojoj piše Om Sai Ram. Očito odlaze kod Sai
Babe. Ima i turista koji će vodeni Fodorovim putopisom zujati od Taj Ma­
hala do Maduraija. U čekaonici je podosta Indijaca, koji očito žive i rade
u Europi i sada žele posjetiti rodbinu u Indiji. Utegnuti su u modeme
jakne s pamučnom postavom i na kolicima za prtljagu guraju brdo kofe­
ra i putnih torbi s reklamama poznatih europskih firmi. Razmišljam o to­
me kako im spiritualne istine, jogiji i odricanja nisu ni na kraj pameti. Od­
ricanja su valjda imali dosta dok su još živjeli u Indiji, pa na zapadnjake,
koji u njihovu zemlju idu tražiti Boga, gledaju sa čuđenjem. Odavno sam
odustao od polemika s Indijcima. Bilo je glupo da su oni maštali o komp­
jutorima i biznisu, cijeneći prije svega religijski slogan »In God We Trust«
(»U Boga vjerujemo«), koji su pročitali na dolarskoj novčanici, dok sam
ih ja nastojao uvjeriti da su zelembaći, kao i sve ono o čemu maštaju,
samo prolazne vrijednosti materijalnog svijeta. No, taj je svijet skrojen
predobro da ga čovjekova čula ne bi poželjela. Kao kod droge, u po­
četku u tom čudesnom šarenilu mogućnosti uživamo da bismo kasnije
morali strepiti za ono što smo stekli ili se peći na ognju taštine, kad se ne

34
uzmognemo na društvenoj ljestvici popeti u skladu sa svojim nezajažlji­
vim apetitima.
Stjuardese u zrakoplovu, odjevene u tradicionalni indijski sari, dijele
nam slatkiše i sjemenke za osvježavanje daha. Jest da je u pitanju Jumbo
Jet, ali tijesno mi je i postajem nervozan. Napeto išćekujem da posljednji
putnik uđe, kako bih mogao na brzinu uhvatiti dva ili tri prazna mjesta
jedno do drugoga i tako možda i odspavati kojih sat, dva. Ništa od toga.
Zrakoplov je pun, a ja sjedim do prozora. Uz mene je elegantno odjeve­
ni gospodin s malo prtljage. Mora biti neki biznismen, razmišljam. Put mu
je malo tamnija. Nisam sasvim siguran, ali imam dojam da je Indijac.
Izmjenjujemo nekoliko rečenica na engleskom i primjećujem da ne govo­
ri akcentom karakterističnim za Indijce. Kroz glavu mi prolazi zaključak
da čovjek više godina živi izvan svoje domovine.
Večer je i kroz prozorčić zrakoplova se vide lijepa svjetla u boji.
Ritmičko me žmirkanje signalnih i drugih svjetala vraća u mislima na dan
kad sam, nakon izuzetno napornih letova i pauza u aerodromskim čekao­
nicama, stigao u grad Bangalore, na jugu Indije.

35
BOŽJI OKLOP

Kad neki problem uklonite iz uma,


uklonili ste ga s jedinog mjesta
gdje je postojao.
Sathya Sai Baba

Konačno, zrakoplov je rulao pistom malog aerodroma, da bih nešto kas­


nije već hodao prema omanjim neuglednim zgradama, dok me sunce
prži iznenađujućom žestinom. Probijam se kroz nevjerojatnu gužvu koju
stvaraju taksisti, nosači i drugi koji ovdje dolaze ne bi li zaradili koju rupi-
ju od potpuno zbunjenih i izgubljenih stranaca. Garava lica oko mene
ponavljaju »Baba je u Whitefieldu, Baba je u Whitefieldu.„«, Malo nase­
lje Whitefield negdašnja britanska željeznička postaja, oživjela je tek kad
je jedan od svoja dva glavna centra ovamo smjestio najenigmatičniji
svjetski duhovni učitelj i prorok- Sri Sathya Sai Baba. Dobro je, pomislio
sam, Sai Baba, cilj mog posjeta Indiji blizu je, u svom ašramu Brindavan,
nekih 25 kilometara od grada.
Odlučujem se na »pre-paid« taksi, jer slobodni strijelci ovdje opasno
varaju, a previše sam iscrpljen da bih se natezao oko novaca. S obzirom
da ašram u Whitefieldu na prozorima nema mreže protiv komaraca, a
glavna se vrata zatvaraju već u 21 sat, smještam se u malom ali urednom
i čistom konačištu, dvije, tri uličice od Sai Babina sjedišta. Ovdje ću iona­
ko samo spavati, jer se cijeli dan provodi unutar lijepih, velikih zdanja ili
u društvu nekog od brojnih zapadnjaka, izvan ašrama, gdje se može zgri­
ješiti i popiti kava, čak popušiti koja cigareta,
Bacam torbu na betonski pod sobe i liježem na tvrdi krevet. Dok vru­
ćina iz mog tijela nestaje u hladu sobe, po mislima prebirem ono što
znam o Sai Babi, čovjeku za kojeg su ozbiljni autori poput Hyslopa, Mur-
pheta. Sandweissa: Haraldssona i drugih ustvrdili da je Avatar, prorok
našeg doba. A to znači da može sve. Glavom mi šeću opisivani primjeri
marerijalizacije najrazličitijih predmeta, izlječenja nekih oblika karcinoma
i drugih oboljenja, precizna predviđanja budućih događaja, pojavljivanje
odjednom na više mjesta, te razne intervencije u životima Sai Babinih
sljedbenika. Sve je to toliko-fantastično da se u meni razvija spontana

36
bitka između racionalnog odgoja i svjedočanstava koja pritišću svom
težinom. Tko je Sai Baba i kako je sve zapravo počelo?
Rođen je 23. studenog 1926. godine u malom selu Puttaparthi, kao
Satyanarajana Raju, dječak koji se od ostale djece razlikovao samo po
lijepu glasu i talentu za pjevanje bhajana, indijskih duhovnih pjesama. U
dobi od 12 godina ugrizao ga je škorpion i dječak je zapao u komu iz koje
se vraćao tek povremeno, recitirajući pri tom nesvjesno pasuse iz Veda,
indijskih svetih knjiga koje nikada ranije nije imao prilike vidjeti. Njegov
je potpuni oporavak bio iznenađenje za liječnike, ali i šok za okolinu, jer
je još golobradi dječak iz centralnoindijske države Andhre Pradesh naja­
vio da napušta roditeljski dom kako bi izvršio svoju životnu misiju. »Ja
sam reinkarnacija Sai Babe od Shirdija«, rekao je.
Shirdi Baba je legendarni indijski svetac, koji je umro u selu Shirdi
1918. godine i najavio svoj »povratak« nakon osam godina. Točno u godi­
ni dječakova rođenja. Za tog čovjeka nitko nije znao ni tko je ni odakle do­
lazi, a nikada nije utvrđena godina njegova rođenja. Kad se 1872. godine
pojavio u selu Shirdi, naselio se u napuštenu džamiju, gdje je počeo pro­
povijedati učenje kojim je, prije svega, ukazivao na raskol medu religijama
kao zabludu. Posjećivao bi džamije i tamo recitirao hinduističke tekstove,
a kad bi ga razbješnjeli fanatici najurili otišao bi do prvog hinduističkog
hrama i tamo citirao ulomke iz Kurana. Cinično je ismijavao vjersku isk­
ljučivost, a zbog njegovih nesumnjivih i neobjašnjivih moći obožavali su
ga podjednako Hindusi i Muslimani. S onima koji nisu poštovali duhovnu
disciplinu bio je nemilosrdan, pa je bogate Indijce koji su hodočastili u nje­
govo selo znao opelješiti za hrpu novaca, koji bi kasnije dijelio seoskoj siro­
tinji. Kad su mu dovodili nerotkinje ili žene koje su željele roditi muško
dijete samo bi mahnuo i rekao: »Allah karega...« (»Alah će podariti...«).
Kako tvrdi Antonio Rigopoulos, Amerikanac grčkog porijekla koji je dok-
torirao na životu Shirdi Babe, želja se molitelja uvijek ispunila. Demonstri­
rao je čitavu paletu moći, od pretvaranja vode u ulje za uljanice do čude­
snih izlječenja od raznih bolesti. Bio je pomalo ekscentričan, pa je sa so­
bom uvijek nosio ciglu, koju bi stavljao pod glavu kada je spavao. Osim u
slučajevima kada bi spavao na užetu razapetom između stupova u džamiji
u kojoj je živio! Kad bi znatiželjni suseljani virili kroz pukotine na zidovima
trošnog objekta, on bi stvorio iluziju da mu razni dijelovi djela lebde raz­
bacani po prostoriji. Uskoro su prestravljeni znatiželjnici prestali proviriva­
ti kroz otvore na zgradi u kojoj je živio čovjek prema kojem su se svakod­
nevno slijevale kolone poklonika. Za ciglu, koju sam spomenuo ranije,
Shirdi Baba je rekao da je bitna u njegovu životu zato što će »... kada ona
pukne isteći moje vrijeme na Zemlji...« I to se proročanstvo obistinilo. Net­
ko je nepažnjom gurnuo ciglu koja je stajala na zidiću na kojem je Shirdi
Baba često sjedio i ona je pukla napola. Bio je to znak da će veliki indijski
učitelj napustiti svoje tijelo. Što se i dogodilo dva tjedna kasnije.

37
Sri Sathya Sai Baba

Vratimo se dječaku iz Puttaparthija. Teško da bi tko povjerovao u


ovakvu tvrdnju da dječak nije pokazivao neobične sposobnosti materija-
lizacije voća, slatkiša i raznih, uglavnom religijskih relikvija. Teza o vještini
trikovima je ubrzo otpala kada je Satyanarajana počeo imenom oslovlja­
vati stare sljedbenike pokojnog Shirdi Babe, a tijekom kasnijih godina
najeminentniji iluzionisti su odbacili teorije da se u slučaju Sai Babinih

38
neobjašnjivih moći radi o trikovima. Konačno, odakle bi siromašni dječa­
rac iz najzabitnijeg dijela svijeta još davne 1938. godine poznavao slože­
ne trikove vrhunskih svjetskih mađioničara? Kasnije je sam Sai Baba re­
kao da su njegove moći sporedne. Važna je misija kojom treba ujediniti
sve religije svijeta i ponovo razbuditi ljubav ljudi prema svim živim bićima
i Bogu.
Dakako, brojni su oni koji su potražili najavu dolaska Sai Babe u
drevnim proročanstvima, u rasponu od priča koje spadaju u fantastiku do
argumentiranih tvrdnji, koje potiču na ozbiljno razmišljanje. Tako Sanjay
Kant u svojoj knjizi »Bog je sišao na Zemlju« skreće pozornost na Nostra-
damusova predviđanja, prema kojima se »Onaj kojega čekamo tako du­
go« neće pojaviti u Europi, već u Aziji. Rodit će se na mjestu koje je okru­
ženo trima morima, kao svoj sveti dan odabrat će četvrtak, a pohoditi će
ga ljudi iz svih krajeva svijeta.
Prema tvrdnjama V. I. K. Sarina, od kojeg sam imao prilike to osob­
no čuti, u Teheranu se čuva zbirka od 25 knjiga, poznatih pod imenom
»Ocean svjetlosti«. Mnogi smatraju da je u pitanju zbirka govora proroka
Muhameda. U 13. knjizi ove zbirke, koja se na arapskom zove »Mehedi
Moud«, što spominje i autonca Peggy Mason, nalazimo najprecizniji opis
novog proroka: »Kosa će mu biti bujna, čelo će mu biti široko i istureno.
Nos će mu biti mali, ali sa ispupčenjem kod prijelaza na čelo. Prednji će
mu zubi biti razmaknuti, imat će madež na licu. Neće nositi bradu, a
odjeća će mu biti boje plamena. Nosit će dvije haljine. Boja lica će mu
katkada biti žuta poput zlata, drugi put tamna, a ponekad sjajna poput
Mjeseca. Tijelo će mu biti maleno, a noge kao u mlade djevojke. Sva uče­
nja svih vjera bit će mu u srcu od rođenja, kao i sva znanja od početka
vremena.«
U spisu se nadalje konstatira kako će ovaj novi prorok dodirivati čela
svojih sljedbenika, te će biti prihvaćen diljem svijeta, a doživjet će dubo­
ku starost od 95 godina. Ovaj se posljednji podatak slaže i s izjavom sa­
mog Sai Babe, koji je najavio da će umrijeti u spomenutoj dobi. dakle
2022. godine. Kako kaže, roditi će se ponovo 2030. godine, u jednom se­
lu kod grada Mysorea, na jugu Indije. U tom će se životu zvati Prema Sai
Baba, dapače, čak je nedavno, vjerovali ili ne, materijalizirao svoju sliku
iz tog budućeg života.
Sai Babin opis nalazimo i u čuvenoj biblioteci na palminu lišcu Sai-
charitamrita, za koju se smatra da je stara čak 5000 godina. Njen je autor
svetac Shuka, a danas je u posjedu jedne obitelji iz Bangalorea, koja
znanja o tumačenju ovog spisa prenosi s koljena na koljeno. Jednom
ranije, danas već pokojni Ramakrishna Shastri ukazao mi je na dio u
kojem Shuka doslovce piše: »Ovo biće s božanskim atributima iz pri­
jašnjeg života bio je stanovnik Shirdija i sada je došao na Zemlju obdaren

39
svim nadnaravnim moćima koje se vežu uz božanske. On će moći mate­
rijalizirati predmete iz ničeg, izazivati čudesna ozdravljenja, pojavljivati se
istovremeno na više mjesta, uklanjati opasnosti i spašavati svoje sljedbe­
nike iz raznih situacija, bez svoje fizičke nazočnosti. Njegovo će se ime i
slava proširiti svijetom, on će obnoviti čovječnost i uspostaviti razdoblje
mira i napretka, obnavljajući drevne vedske vrijednosti istinoljubivosti,
pravde, mira, ljubavi i nenasilja...«
U jednom zagonetnom dijelu, Shuka napominje da će novi prorok
pokazivati samo manji dio svoje stvarne moći, koju će konačno upotrije­
biti kako bi spasio čovječanstvo od onog što u Indiji zovu pralaya - pot­
puna katastrofa. U tekstu nema naznaka kad bi se to moglo događati, ali
mi je Shastri rekao da su u pitanju zadnje godine ovog i prve sljedećeg
stoljeća. Dosta toga piše i u dijelovima biblioteke na palminu lišću, koji se
čuvaju u nekim selima sjeverne Indije, mahom u posjedu braminskih obi­
telji, a spominjao ih je i Paramahansa Yogananda. Prema nekima, ovi spisi
sadrže podatke o budućnosti čovječanstva i Kali Jugi, mračnom razdob­
lju kroz koje ono upravo prolazi. U Delhiju sam sreo jednog indijskog in­
telektualca koji je spomenute spise vidio, čak mi je naznačio dijelove Pun-
jaba gdje se oni nalaze. Kako mi je pričao, problem je u tome da se oni
ne nalaze na jednom mjestu, pa ako želite da netko po njima pročeprka,
ne bi li i vas tamo pronašao, to može potrajati. Naime, vjeruje se da je
priličan broj ljudi pronašao proročanstva o vlastitoj sudbini upravo uz
pomoć onih koji neobične zapise čuvaju u tajnosti. Ovakvu doslovce fan­
tastičnu tvrdnju iznosi i poznata američka autorica Hilda Charlton, koja je
navodno to znala iz vlastitog iskustva.
Za razliku od Shuka Nadi, autorstvo spomenutih zapisa na palminu
lišću Hilda Charlton pripisuje jednom drugom drevnom svecu - Brighu
Rishiju. Štoviše, ona kategorički tvrdi da je u prastarim zapisima našla
točno navedeno svoje vlastito ime i prezime!
Ovdje se moram na trenutak vratiti Ramakrishna Shastriju, koji je iz­
nenada umro od srčanog udara, u 40. godini života, a naslijedio ga je nje­
gov brat. Moja iskustva glede »čitanja« iz Shuka Nadi zanimljiva su. Neke
detalje iz povijesti ovih naših krajeva doista je predvidio šokantnom pre­
ciznošću, no neki se događaji nisu odvijali sasvim točno prema njegovim
predviđanjima. Moguće zato što nisam jasno artikulirao pitanja, što je od
bitne važnosti pri ovom obliku predskazivanja budućnosti. Što se tiče
mog privatnog života, za određene predikcije ne mogu govoriti ništa, jer
još nije došlo razdoblje u kojem bi se ti događaji trebali odigrati. Za neke,
pak mogu. U vrijeme kad je Ramakrishna isčitavao moju budućnost, imao
sam kćer. On mi je rekao: »... Imaš potencijal za još jednog sina.« Zaista
sam nakon toga dobio sina. Ne samo jednoga, već dva. Jedno predviđa­
nje dato za moju 43. godinu starosti također se obistinilo, ali na neobičan

40
način, pa mi je postalo jasno da pri ovakovim predviđanjima treba dobro
promisliti. Katkada su ona simbolična i skrivaju svoj pravi smisao.
Mali centar koji je proslavio Ramakrishnin otac zapljuskivali su stran­
ci i brojni zahtjevi za »čitanje« budućnosti. On je mnogo putovao u ino­
zemstvo. te bio cijenjen kao vrlo učeni pandit. Takav razvoj događaja,
nažalost, obično vodi u rutinu u kojoj se gubi kvaliteta. Isto kao što sam
uvijek teško mogao povjerovati, iako možda nisam u pravu, da jedan gu­
ru može uspješno na duhovnom putu voditi više stotina tisuća ljudi, ma­
sovna i rutinska predviđanja budućnosti bila su mi intimno neuvjerljiva.
Ovaj je neobični sustav spadao u kategoriju astrologije, ali nije bilo važ­
no kad je netko rođen, već trenutak kad je zatražio konzultaciju od struč­
njaka za Shuka Nadi. Astrologija trenutka, rekli bismo. Ipak, kad mi je Ra-
makrishna detaljno obrazložio metodu koju koristi, ona mi se učinila prih­
vatljivijom od standardne astrologije, najviše stoga što se uvijek, na pre­
cizno pitanje, ako je ono formulirano nedvosmisleno, dobivao jasan i pre­
cizan odgovor. Svi oni koji su od moga novog prijatelja zatražili uslugu
zavirivanja u budućnost bili su njime naprosto očarani.
Mislimo tako da slike slijede jedna drugu linijom najmanjeg otpora,
ili linijom navike, koja se formira emocijama, željama i averzijama nasta-
lima na osnovi iskustava sadašnjeg i prošlih života. Misli su, dakle, uvjeto­
vane otiscima u svijesti, nastalima u prošlosti. Te misli nas vode do akcija,
a narav naših akcija određuje našu budućnost. Buduća su nam iskustva,
po tom shvaćanju, na neki način određena tim samskarama, otiscima u
svijesti. Od samog početka misli teku u vremenu, koje može biti mjereno
kretanjem zvijezda. Rishiji smatraju da u svakom trenutku možemo defi­
nirati kakav potencijal skriva naša sadašn|a situacija, u odnosu na krajnji
ishod nekog događanja u našem životu. Kad sam primijenio to shvaćanje
na osobit tip prognoze, ne samo da sam dobio vrlo zanimljive rezultate,
već sam shvatio da u svakoj situaciji postoji izbor glede budućnosti, pod
uvjetom da to znamo. Jer, tada ćemo vlastitom voljom moći izmijeniti
tijek misli uvjetovan samskarama, a tako i buduće akcije o kojima najčeš­
će ovisi što će nam se u životu zbivati.
O zapisima Brighu Rishija i tvrdnjama Hilde Charlton ne mogu ništa
reći, jer sam, kad se za to stvorila prilika, odbio otići u mali sjevernoindij-
ski gradić u kojem se knjige na palminu lišću čuvaju. Ne znam zašto. Mož­
da vrijeme kad ću provjeriti i ovu legendu tek dolazi.
I prastari tekst Jaimini Mahabharata precizno navodi karakteristike
novog proroka koje se slažu s onim što se do današnjih dana događalo u
životu Sri Sathya Sai Babe, dok je čuveni kozmopolit, filozof i adept Indije
Sri Aurobindo sasvim točno predvidio datum i godinu rođenja novog
proroka. Treba li reći da taj datum odgovara datumu rođenja Satyanara-
jane Rajua, dječaka kojeg danas znamo pod imenom Sai Baba? "

41
»Spavajući prorok«, Amerikanac Edgar Cayce, 40 je godina davao
mnoge točne prognoze o svjetskim događajima, zbog kojih je utemeljen
i specijalni institut u američkom gradu Virginia Beachu, gdje se još i danas
pokušavaju protumačiti neke njegove prekognicije. Kad sam posjetio
spomenuti institut u kojem se sortiraju tisuće predviđanja koje je Cayce
dao govoreći u snu, ostao sam zapanjen nekim gotovo bizarnim savjeti­
ma koje je znao davati ljudima oboljelima od neke neizlječive bolesti. Me­
đutim, kronike pokazuju da bi često ozdravili, premda nikome nije bilo
jasno kako je to bilo moguće.
Kad smo već kod Caycea, da spomenemo da je veliku važnost kao
sredstvu za liječenje pridavao ricinusovu ulju.
Po svemu sudeći, ovaj najčuveniji američki prorok također misii na
Sai Babu kad spominje sveca koji će u razdoblju od 1958. do 1988. godi­
ne odigrati važnu ulogu u smanjivanju opasnosti koja se drugom polovi­
com ovog stoljeća nadvila nad ljudskom vrstom. Postoje i špekulacije u
svezi s apokrifima, navodno nepoznatim ulomcima Biblije, u kojima se,
recimo, prema Ronu Laingu, spominje dolazak Mesije čije će ime biti Is­
tina. A Sathya zaista u prijevodu znači istina. Dakako, radi se o proizvolj­
nim teorijama, koje bi trebalo shvatiti više kao kuriozitet nego nešto što
možemo smatrati definitivnim dokazom o Sai Babinu poslanju.
U Puttaparthiju sam sreo Lilu, ženu u srednjim šezdesetima, koja tre­
nutno živi u okrugu Ojai u Kaliforniji i čiji je bivši muž astronaut Homer
Youngs igrom slučaja nabavio snimku koju je načinio satelit EROS (Earth
Resources Orbiting Sensor). Bilo je to još 1972. godine, a snimka koja po­
kazuje područje Puttaparthija i šire okolice, načinjena je s visine od 200
milja. Već na prvi pogled postaje očito da su stijene i brdašca formirani
tako da tvore lik Sai Babe iz profila! Bez obzira na nepristranost kojom se
čovjek želi rukovoditi, kad se bavi ovako kompleksnim temama, ovakve
podudarnosti nužno navode na razmišljanje radi ti se o čudesnom poi­
gravanju prirode ili znaku koji bi trebao dati legitimitet nečemu što nadi­
lazi maštu običnog čovjeka naviklog na predvidivost osnovnih prirodnih
zakona po kojima živi. Homer Youngs, koji ranije nije pokazivao pretjera­
ni interes za Sai Babu, tri je godine kasnije i sam napisao knjigu o proro­
ku iz Puttaparthija. Lila mi govori da vodi jedan od Sai Babinih centara u
SAD-u. Ponosno pokazuje predmete koje joj je Baba za njihovih čestih su­
sreta materijalizirao: sat, prsten, privjesak s lančićem... Rekla mi je: »Znaš,
svi su ti predmeti dragi jer podsjećaju na Babu, ali ono što je najbitnije
jest da je on cijeli moj život bio uz mene. I u onim najtežim trenucima,
kad mi se rušio cijeli svijet i kad sam doživjela teška razočaranja zbog svo­
je okoline, čak najbliže obitelji. Njegova ljubav i nevidljiva ruka uvijek bi
me iznova podizali. I učili da u ovom životu moramo primati i dobro i zlo
kao darove Božje, kao sredstvo kojima nas Bog mijenja, podsjeća na

42
Sebe. Da mu se molimo u trenucima poniznosti, onda kad shvaćamo
koliko smo zapravo nemoćni upravljati vlastitom sudbinom, ali i u znak
zahvalnosti kad prema nama pokaže svoju beskonačnu milost...«
Lila je doista živi primjer osobe koja je u životu prošla sve, od bogat­
stva i vile na Pacifiku do zahtjeva za socijalnu pomoć, od sretnog poro­
dičnog života do tegoba usamljenosti. Otvrdnula u nemilosrdnoj životnoj
borbi o Sai Babi govori sa suzama u uglovima očiju. Za nju nema nikak­
ve sumnje da je Sathya Sai Baba Avatar, onaj koji je došao pomiriti reli­
gije, rase i nacije i ukazati na to da je ovaj život suviše kratak da bi ga tre­
balo rasipati na prolazne vrijednosti materijalnog svijeta.
Već je prošlo podne i odlazim do ašrama. Dok polako hodam prola­
zima i uskim uličicama punim prodavaonica suvenira, zaustavljaju me tr­
govci nudeći mi robu po cijenama deset puta većim od realnih. Smiješno
mi je gledati u te pohlepne oči iza kojih su smještene vijuge sasvim ne­
osjetljive na nešto što se odigrava svega stotinjak metara dalje, gdje se
okupljaju ljudi iz cijelog svijeta, ne bi li makar dodirnuli stopala čovjeka
za kojeg čvrsto vjeruju da je došao spasiti ovaj svijet.
Dok s vanjske strane visokog zida caruje svemoćni dolar, kad prođe­
te kroz željezna vrata ašrama, pravila se mijenjaju, jer ovdje vam neće
pomoći ni novac, ni titula, ni ugled. Sjedit ću kao i svi ostali i satima če­
kati da se pojavi niska spodoba bujne kose u crvenoj halji. Ovdje se vidi
svijet u malome, tisuće ljudskih pitanja, sudbina, radosti. Nema dileme da
je kraj ovog milenija okarakteriziran individualizacijom, odvajanjem ljudi
jednog od drugog, do takvih razmjera da se potpuno gubi ona grupna har­
monija, razumijevanje i želja da se pomogne čovjeku iz vlastite zajednice,
koji se nalazi u neprilikama. Došla su vremena kad svatko gleda svoja
posla, kad su i ona površna prijateljstva sve rjeđa, kad sumnje nadiru oda­
svud i kad potpuno iracionalni motivi dovode do sukoba medu ljudima.
Taj svojevrsni kaos često se optimistično smatra predvorjem Novog
doba, radikalne promjene u svijesti cijelog čovječanstva. Tu bi trebala biti
uloga Avatara koji, ako uzmemo u obzir sve ratove, mržnje, bolesti, droge
i nasilje, neće imati lak posao.
Čekamo da nas seve, ovlašteni redari, poslože u redove za čekanje
na daršan, dnevni Babin obilazak sljedbenika. Ljudi sjede u pijesku, u re­
dovima s bosim nogama prekrivenim finim i ugodnim vrućim zrncima.
Bit će ovdje i do dva, možda tri sata, strptjivo čekajući na ulaz u natkri­
veni dio, koji će dati malo više hlada i približiti nas trenutku kad će okup­
ljene petnaestak minuta obilaziti Sai Baba. Čekanje svakako ima i svoju
dobru stranu. U obveznoj tišini vježba se strpljenje. Tako imam priliku
analizirati ono što je za svakog površno informiranog promatrača najveća
enigma: što to uči Sai Baba i što je originalno i toliko privlačno za mase
ljudi koje posjećuju barem jedan od njegova dva glavna indijska centra?

43
Dvije su komponente svakako od bitnog značenja: poziv na ujedi­
njenje svih religija u borbi za mir i toleranciju i - nesebična ljubav. Kon­
cept nesebične ljubavi prije svega podrazumijeva davanje, bez, kako vole
u Indiji reći privrženosti plodovima akcije. To jednostavno znači bezuv­
jetnu i bezrazložnu ljubav prema svim bićima koja ne očekuje priznanje,
zahvalnost ili nešto za uzvrat. Ta je ljubav specifični osjećaj, jedina pouz­
dana staza do prosvjetljenja, nešto što je izuzetno teško postići. ako ni
zbog čega drugog, a ono zbog urođene ljudske samoljubivosti.
Indijska legenda o jogiju, koji je na smrt izgladnjeloj tigrici ponudio
kao hranu vlastito tijelo, čini se zapadnjacima nestvarnom, pretjeranom,
no to me podsjetilo na još impresivniji primjer apsolutno nesebičnog sa-
možrtvovanja i ljubavi koji dolazi iz naše, zapadnjačke tradicije. Riječ je o
blaženom Makstmilijanu Kolbeu, rođenom točno prije 101 godinu u polj­
skom gradiću Zdunska-Vola. Kolbe je odmah po okupaciji Poljske završio
u logoru Auschwitz. Nakon bijega jednog logoraša iz bloka gdje je robi­
jao, zapovjednik je logora u znak odmazde odabrao deset logoraša koji
će biti usmrćeni glađu i svoje posljednje dane provesti u podzemnim ćeli­
jama.
Medu nesretnicima nalazio se i Franjo Gajowniczek, otac brojne obi­
telji, čije su očajničko zapomaganje apatično promatrali postrojeni logo­
raši. Osim jednoga - oca Kolbea. On je istupio iz reda i od zapovjednika
logora zahtijevao da zauzme Gajowniczekovo mjesto. Iako šokiran, nacist
je pristao na zamjenu koja će ući u povijest kao jedno od najsnažnijih
svjedočenja ljubavi o kojoj govori Krist. Nakon višednevnog iscrpljivanja
glađu, kažnjeni su se logoraši pretvarali u žive kosture. Muke im prikraću­
ju smrtonosnim injekcijama. Kolbe umire herojskom smrću, a njegov iz­
gled opisuje poljski tumač Prorgowiec: »... Izgledao je kao da je živ. Lice
mu je bilo sjajno na neobičan način. Oči otvorene, široko usredotočene
na jednu točku: čitav mu je lik bio u zanosu...«
Majka Terezija. dr. Albert Schweitzer, švicarski liječnik koji je cijeli ži­
vot posvetio liječenju gubavaca u bespućima Gabona, otac Kolbe i mno­
gi drugi izvanredni su primjeri onoga što predstavlja bit učenja Sai Babe
na prvoj razini razumijevanja. Za razliku od većine duhovnih škola koje
snažno naglašavaju potrebu discipline, vježbe, koncentracije, asketizma,
Sai Baba ljubav i služenje stavlja u sam centar svog učenja. Slijediti neki
put discipline pohvalno je, ali čovjek će najdalje doći kroz ljubav, preda­
ju, služenje i molitvu, kaže Baba. Upravo ovdje dolazi do bitnog nespo­
razuma između onih koji Sai Babu doživljavaju kao čovjeka i onih koji u
njemu vide manifestaciju Stvoritelja ili čak Stvoritelja samog. Naime, lju­
bav prema čovjeku i ljubav prema Bogu ne predstavljaju istu razinu razu­
mijevanja smisla života. U kršćanstvu »Ljubite bližnjega svoga« nije isto
što i vrhunaravna spoznaja ili Unio mystica, stanje koje neki zovu i

44
»vjenčanjem duše s Kristom«, jer ljubav je prema drugom biću plemeni­
ta emocija, a ljubav se prema Bogu piše s velikim Lj i podrazumijeva osje­
ćaj apsolutne unutarnje izvjesnosti da je Stvoritelj uzrok i cilj, dakle jedi­
na realnost koja doista jest. Predanost Bogu je konačno blaženstvo i oslo­
bađanje od iluzija o vrijednosti bilo čega što dolazi od ovog svijeta. Lju­
bav prema bližnjemu i svim živim stvorovima početak je puta Ljubavi
prema Onome tko ih je stvorio. Ljubiti njih, znači ljubiti Njega u njima.
Maharishi Mahesh Yogi je uvijek govorio da ta Ljubav dolazi sa znanjem,
koje pak dolazi s razvojem svijesti kroz meditaciju.
Prema kazivanju pokojnog Paula Twitchella, osnivača sekte Eckan-
kar, Rebazar Tarzs, 600 godina stari guru s Hindukusha o kojem će još
biti riječi, govorio je da tu savršenu Ljubav prema Bogu, koja je supe­
riorna svim ljudskim emocijama, nije lako razviti, pa se preporuča da čov­
jek započne takav put ljubeći svoje dijete, ženu, oca, majku i postupno
sva druga živa bića.

Iz razmišljanja me prenuo glasni žamor oko mene. Redovi jedan po


jedan ulaze pod natkriveni dio. Uz nekada nepoznate mjere kontrole. Svi
se još sjećaju atentata na Sai Babu. Četiri negdašnja studenta Sai Babinih
koledža pokušala su jedne večeri bodežima usmrtiti Avatara u čemu su ih
spriječili jedan sluga i Babin šofer Ramakrishna, koji je svoju hrabrost pla­
tio glavom. Ostao je na podu prizemne prostorije, izboden s više od 30
uboda nožem, što pokazuje kakvom su strašću ubojice pristupile svome
zadatku. Dok se Sai Baba sakrio u garaži svoje nastambe, jedan je poli­
cijski inspektor uspio pištoljem likvidirati svu četvoricu atentatora. Služ­
bena verzija govori o ekstremnoj hinduističkoj organizaciji koja iza svega
stoji. Bilo je i drugih verzija, čak priča da je kobne noći zrak proparalo ne­
koliko rafala iz automatskog oružja, što bi ukazivalo na širi sukob. Očito je
nasilje našeg svijeta prodrlo i u ovu negdašnju oazu mira. Sjedamo pono­
vo, ovaj put na betonski pod, ostavljajući prolaze kroz koje će uskoro pro­
šetati Sai Baba, uz pratnju tihe indijske glazbe sa zvučnika.
Osam je sati i potpuna tišina. Odjednom prostruji lagano uzbuđenje.
Iz susjedne zgrade sasvim se polako približava niska prilika bujne kose,
odjevena u narančastu odoru koja dopire do poda. Prvo prolazi dijelom
u kojem su smještene žene. Laganim, gotovo nestvarnim pokretima, ubi­
re pisma koja mu grčevito nude podižući se, dok seve. Babini čuvari, bez­
uspješno ponavljaju: »Sjednite, sjednite...«. Užareni pogledi; zgrčena lica
i borba da se privuče pozornost Sai Babe nezaboravna je scena. Tu i tamo
on iz ponuđenog pladnja grabi šaku bombona i baca ih medu žene, Krat­
kotrajna gužva i opet glasovi koji mole za intervju, grupni ili individualni
razgovor. Ali, dočekat će ga samo njetki sretnici. Postupno se Sai Baba
približava dijelu gdje sjede muškarci. Gotovo nemarno luta pogledom.

45
dok ljudi pružaju pisma, pokušavaju mu dodirnuti stopala ili ga zaustavi­
ti na trenutak, ne bi li s njime izmijenili nekoliko rečenica. Gledam ga cije­
lo vrijeme u lice, na kojem se izmjenjuju nevjerojatno blagi izraz i oštar
pogled koji doslovce prodire kroz kosti.
Odjednom čovjeka hvata neko ushićenje, neki osjećaj unutarnjeg za­
dovoljstva i sreće. Baba zastaje, mahne rukom i istresa vibhuti (materija­
lizirani »pepeo«) u nekoliko ispruženih ruku. Jedan od čuvara mu doda­
je svilenu krpu kojom briše ruku. Materijaliziranje vibhutija ovdje je atrak­
cija samo za one koji su tu prvi put. Nitko to više ni ne komentira. Čeka
se da Baba nekoga pita: »How many?«, odnosno - koliko je osoba u nje­
govoj grupi, označenoj istim maramama zavezanima oko vrata. Kad čov­
jek odgovori, može se dogoditi da Baba energično mahne prstom i kaže
»Go...«. Što znači da cijela grupa treba krenuti prema unutrašnjosti nje­
gova mandira, gdje će. nakon daršana, s njime razgovarati. Katkada se
to, međutim, ne dogodi i Baba produži dalje bez komentara.
Ovdje nitko nije povlašten, nema novinara, TV-ekipa, uglednika ili
bilo koga drugog tko može osobno doći do Sai Babe bez njegova izričita
dopuštenja. Svi sjede na daršanu. a on je taj koji poziva one koji će ući
iza lijepo izrezbarenih drvenih vrata i razgovarati licem u lice s njim. To
važi čak i za njegovu stariju sestru, koja svakodnevno sjedi na daršanu s
ostalim ženama, bez ikakvih povlastica. Zadnji intervju nekom novinaru
Sai Baba je dao još prije 15 godina. Taj je razgovor autor kasnije objavio
u obliku knjižice pod naslovom »Bog živi u Indiji.«
Koja je svrha predavanja pisama i razgovora sa Sai Babom? On kaže
da sadržaj pisama koje mu dajete zna već u trenutku kad ste ih pisali!
Pisma uzima zbog toga da potvrdi čovjeku da ima njegov problem u vidu,
da zna što ovaj od njega želi. Jedan je fizičar glasno posumnjao u tu tvrd­
nju, pa mu je Baba ponudio da izvuče jedno pismo iz cijele hrpe koju je
pokupio taj dan. Čovjek je otvorio pismo, a Sai Baba mu je izrcitirao ci­
jeli sadržaj, od riječi do riječi. Jedna ga je Amerikanka, pak, na njegov
upit što od njega želi, zamolila da joj pokaže «... svijet kako ga on vidi...«.
Baba je odgovorio da je to nemoguće demonstrirati u cjelini, ali je pristao
staviti je u stanje u kojem će dobiti makar površni dojam o njegovu sta­
nju svijesti. Kasnije je žena ispričala da je taj doživljaj »,.. zapravo jeziv, jer
je čula doslovno tisuće različitih glasova koji su zazivali pomoć, molili na
razne načine i na raznim jezicima...« Praktično je nemoguće opisati tak­
vo stanje simultane percepcije tolikih poruka, rekla je.
Dakako, u pismima ljudi uglavnom traže pomoć za rješenje životnih
problema koji su ih pritisnuli, od teških bolesti do financijskih poteškoća.
Ovdje se smatra da Sai Baba može sve, dapače, napisane su desetine knji­
ga o njegovim nevjerojatnim intervencijama u životima pojedinaca. No, o
tome on sam kaže: »Dobro razmislim prije no što se odlučim nekome

46
pomoći i razriješiti njegove probleme, jer nekoga će to usmjeriti prema
duhovnosti, učiniti ga boljim čovjekom, dok će drugi nastaviti po staro­
me. Svatko stradava zato što mora u svom životu dobiti lekciju, koja kat­
kada izgleda izuzetno surova. Ako mu je ona potrebna za njegov razvoj,
nema nikakva smisla poštediti ga njena neugodnog aspekta...«
Dakle, šokantnih i neobjašnjivih izlječenja i drugih intervencija ima
dosta, ali još su uvijek one rijetke ako se uzme u obzir da Sai Babu posje­
ćuju stotine tisuća ljudi. Jer, Sai Babina je misija najbolje definisana izja­
vom koju je dao autoru jedne od brojnih knjiga o njegovu životu: »Meni
je zapravo svejedno što vi u ovom životu trebate proći da biste se okre­
nuli k Bogu kao jedinoj krajnjoj istini. Važno je da ispunite tu svoju život­
nu funkciju...«
Najmanje je važno kojoj religiji pripadate. Vjerujte u svog Boga, osje-
ćajte tu čistu ljubav i zahvalnost prema Njemu i dostići ćete cilj ljudskog
života.. U grbu Sai Babine organizacije nalaze se simboli šest najvećih
svjetskih religija, a u njegovim se ašramima slave praznici svih tih vjera.
»Ja ne donosim novu religiju već osvježavam i pomirujem postojeće...«,
riječi su koje će rado kritizirati isključiviji pripadnici različitih vjera. Oni
koji misle da je Bog jednak za sve ljude, bez obzira na vanjske oblike vje­
rovanja, skupljaju se ovdje ne bi li se približili misteriju ljudskog života sli­
jedeći Avatara, čovjeka kome se pripisuje sposobnost kataliziranja proce­
sa najviše spoznaje u onima koji su za to spremni.
Povremeni frenetični povici i borba za paada namaskar, dozvolu da
se dodirnu Babina stopala, teško su shvatljivi prizori za one koji ne poz­
naju privrženost Saijevth sljedbenika Avataru. Dodirivanje stopala sim­
bolično je prihvaćanje principa poniznosti, odličan lijek protiv taštine i
iluzija o vlastitoj važnosti. Katkada ljudi u zanosu toliko navale na Sai Ba­
bu da ih njegovi čuvari jedva uspiju odgurnuti natrag na njihova mjesta.
U toj neopisivoj atmosferi on se samo blago smiješi i hoda dalje, blagos­
­ljajući tu i tamo kakvu ispruženu sliku ili knjigu. Nerijetko mu netko u
ruku gurne svilenu maramu kojom ovlaš obriše lice i spusti je natrag vla­
sniku. Dok traje njegov obilazak, mnogi naglas mole, plaču ili koncentri­
rano promatraju svaki njegov pokret.
Polako primjećujem da sam okružen grupama iz raznih zemalja. Do
mene su Iranci, od kojih kasnije saznajem da se pomalo boje reakcije vla­
sti u svojoj zemlji, ukoliko bi se tamo saznalo gdje su bili. Iza mene je jed­
na od američkih grupa iz okruga Ojai u Kalifomiji. Svaka američka grupa
ima različite marame, jer Amerikanci dolaze u tolikom broju da ih Sai
Baba sve nikako ne bi mogao odjednom primiti. Ima nas ovdje iz cijelog
svijeta, zastupljene su praktično sve europske zemlje, SAD, Kanada,. Aus­
tralija, Japan, južnoameričke zemlje, a iz Afrike vidim samo Franka, mom­
ka iz Ghane, koji je ovdje već dulje vrijeme, iako Sai Baba ne ohrabruje

47
predugi ostanak u svojim ašramima, često ističući da se ljudi moraju vra­
ćati svojim svakodnevnim dužnostima i obvezama. Osobe ispod 25 godi­
na starosti tretiraju se ovdje kao maloljetne i za njih netko mora garanti­
rati, žele li boraviti u ašramu. Sai Baba zastupa stav da je ključ zdravog
naraštaja u ispravnom duhovnom odgoju, pa neprekidno gradi sveučiliš­
ta, ali i bolnice, tako da njegova Super Specialty Hospital u Puttaparthiju
predstavlja pravo malo čudo moderne medicine. Uz sve ostale odjele,
sadrži i operacionu salu za presađivanje organa. Duhovnost ovdje mora
ići usporedo s realnostima materijalnog svijeta. Možda je to jedan od raz­
loga što ne postoji nikakav monaški red vezan uz Sai Babu.
Primjećujem da je Baba već ušao u Prasanthi Nilayam, zgradu u ko­
joj će razgovarati s nekoliko postarijih Australaca, koje je pozvao na inter­
vju. Oni veselo trčkaraju prema ulazu kroz koji je trenutak ranije ušao Sai
Baba. Intervjui traju od 20 minuta do, iznimno, dva sata. Tada Baba, uz
razgovor u kojem podijeli savjete za budućnost ili eventualno ozdravi ne­
kog, obvezno materijalizira prstenove, satove, privjeske, narukvice i štoš­
ta drugo. Svaki od tih predmeta poklanja članovima grupe s kojom raz­
govara. Ti su pokloni česta meta kritizera, najviše zbog nerazumijevanja
o čemu se radi, Sai Baba svoje neobjašnjive sposobnosti naziva »posjet-
nicama« koje ljude privlače k njemu. Njegove su riječi: »I give you what
you want, so that you may want what I have to give you« (»Dajem vam
ono što želite zato da biste mogli poželjeti ono što vam moram dati«).
Od Saijevih poklonika možete često čuti fraze u stilu »materijalizaci-
je uopće nisu važne« ili »predmeti poput prstenova koje daje ne dokazu­
ju ono što je bitno za Babu«. U dosta slučajeva radi se o, kako se to lije­
po na engleskom kaže, ego-tripu, odnosno želji da se tobožnjom indife-
rentnošću prema materijalnim darovima koje Sai Baba dijeli pokaže viso­
ki stupanj duhovnog razvoja. Dakako, svatko koga Sai Baba podari nekim
predmetom ne može sakriti svoje zadovoljstvo i svima ga ponosno poka­
zuje. Oni nadobudni su originalni prašak vibhuti podvrgnuli kemijskoj
analizi u jednom institutu u njemačkom gradu Tubingenu. Ispostavilo se
da se radi o vrlo čistom silicijevom dioksidu, dakle kvarcu. I to je iskoriš­
teno kao dokaz da vibhuti ne dolazi iz tijela Sai Babe, jer ljudski organi­
zam sadrži minimalne količine silicija. Kad je jednom Baba pred svjeti­
nom u Puttaparthiju materijalizirao malu (brojanica), na svoje sam uši
čuo onaj kolektivni »Ahhhhhh...« po kojem mi je postalo sasvim jasno da
demonstracije moći, koje su ovako neuobičajene, itekako utječu na psihu
njegovih sljedbenika. Moć imponira, a tamo je malo onih koji nisu došli
od Avatara nešto tražiti. Zašto bi uopće putovali u Indiju i kuhali se na 45
stupnjeva celzijusa, kad bi doista vjerovali da je Baba uvijek s njima, bez
obzira gdje se nalazili?
Prema jednoj verziji, da biste došli u mentalni kontakt sa Sai Babom
trebate 1008 puta izgovoriti ili napisati mantru Om Sai Ram.U istom

48
trenutku Avatar će znati da mu se želite obratiti i ako će to smatrati po­
trebnim, to će vam na neki način dati na znanje.
Moliti za pomoć je ljudski, ali Sai Baba koji put kaže nešto što se na
kraju ne ostvari. Iz prve ruke znam za slučaj kada je jednoj 27-godišnjoj
djevojci za vrijeme intervjua rekao da će se udati, a kad je ona inzistirala
na preciznom podatku kada, on joj je pred više svjedoka rekao da će to
biti do kraja tekuće godine. Igrom slučaja bio sam u Puttaparthiju upra­
vo uoči te Nove godine, prije koje se trebao dogoditi sretan događaj. Od
toga, međutim, nije biio ništa. To je tipična Babina »leela« (»božanska ig­
ra«), lakonski mi je objasnila Amerikanka, veteranka medu Sai Babinim
sljedbenicima. On se često izražava u parabolama, simbolima, poigrava­
jući se s iluzijama svojih poklonika. Koji put to čini na okrutan način, jer
drugi načini ne funkcioniraju. Vi od njega tražite ono što mislite da je za
vas najbolje, a on vam daje ono što on zna da je za vas prečac do onoga
zbog čega ste zapravo uopće dospjeli k njemu, ponovila je sa mnom gra­
divo dobro informirana gospoda iz Amerike.
Privlačna snaga Sai Babe je čudesna. U selu izvan njegova ašrama
nabasao sam na ženu koja je ovdje čitavih 27 godina, premda su joj zbog
nekog manjeg ispada ašramske vlasti još pred mnogo godina zabranile
ulaz u ograđeni prostor Babina svetišta! Svako jutro ona stoji pred vrati­
ma ašrama i promatra Babu iz daljine, moleći mu se nepokolebljivom
predanošću. Tu je nekada bogata njujorška violinistica koju svi zovu Om.
Ovamo je navratila pred 26 godina i ostala do danas. Onih koji su ovdje
pet ili šest godina ima još i više. Zapanjuje to da većina tih ljudi nije ostav­
ljala dojam zaluđenih fanatika, dapače, manje su se prenavljali od krat-
koprugasa. Baba, kao što sam već spomenuo, obeshrabruje ovakve ma­
ratonske ostanke u Puttaparthiju, a jednom je sasvim jasno rekao da je »...
cijeli svijet psihijatrijska bolnica, a kod njega se nalazi odjel intenzivne
njege...«. Tu je bio u pravu, jer Puttaparthi nije romantično mjesto gdje
će se Avatar pobrinuti da sve vaše brige nestanu.
Pred nekoliko godina indijski su lopovi u ašramu ubili jednu stran-
kinju, koja je previše mahala sa svežnjevima rupija, koje ovdje djeluju go­
tovo božanskom snagom. Relativno nedavno, jedna je žena, koja je živje­
la u pansionu izvan ašrama, izrezala svoj sari i objesila se. Drugom se pri­
likom žena oboljela od terminalnog oblika karcinoma nakon jutarnjeg
daršana jednostavno srušila mrtva. Ovdje dolaze teški ovisnici o droga­
ma, bolesnici od AIDS-a i raka, nesretne žene razorenih brakova i ljudi
koji pate od svih mogućih psihičkih oboljenja. Nema onoga tko u ovoj
dolini suza ne bi poželio zaiskati kakvu pomoć ili predah i nema ničeg pri­
rodnijeg od toga da ljudi Sai Babu mole da im pomogne. No, jasno je da
on to ne može uvijek i za svakoga. Konačno, iz njegovih ranije citiranih
izjava možemo lako zaključiti da se, koliko god to bolno bilo. moramo

49
sjetiti one zenbudističke priče da Mjesec ne treba zamijeniti s prstom ko­
jim ga učitelj pokazuje.
Paul Caudell je najbizarniji lik kojeg sam sreo u Puttaparthiju. Ameri-
kanac šezdesetih godina, bez jednog oka i s opasnom bolešću na drugo­
me, ovamo je dospio pred pet godina, u očajničkom pokušaju da pokuša
umilostiviti Sai Babu i tako spriječiti neizbježno sljepilo. Kaže, Čudo se do­
godilo i bolest je stala. Paulova je biografija doslovce šokantna. Homo­
seksualac, on bi rekao bivši, i negdašnji transvestit, glumio je u »under-
ground« predstavama u New Yorku, u zlatnim šezdesetima. Oženio se bo­
gatom Židovkom s Manhattana, koja je tri puta tjedno posjećivala psihi­
jatra, dok bi Paul ispijao litre whiskeya i kljukao se tabletama za podiza­
nje raspoloženja. Nakon burnog razvoda, živio je u Meksiku, zatim Špa­
njolskoj, da bi se na kraju našao u Bangkoku, gdje je organizirao i vodio
kupleraj muških prostitutki. Prošao je desetak estetskih kirurških zahvata,
četiri liftinga i šest operacija kojima je mijenjao nos, čeljust i skalp. Sada
je stalni stanovnik Puttaparthija, predan Sai Babi. Dok sjedimo u lokal­
nom kafiću, konstatira da je profitirao, kad je trampio ludilo Zapada za
mir indijskog sela. Vrlo inteligentan i duhovit, Paul je čovjek koji se sjajno
uklopio u svakodnevicu Babinih daršana, što je rezultiralo neobičnim spi-
ritualnim iskustvima o kojima rado govori. Na povratak u Ameriku niti ne
pomišlja. Njegove će kosti jednoga dana grijati indijsko sunce.
Tu je i John, vijetnamski veteran nalik holivudskim zvijezdama. Konj­
ski rep, brčići i uvijek bijela indijska odjeća daju šarm pred kojim uzdišu
mnoge sljedbenice Sai Babe. John za svaku sitnicu pobožno ponavlja
»Thank you Baba«, pa sam ga uskoro i prozvao John Thankyoubaba.
Njegove priče o Vijetnamu odaju duboke, sada već dobrim dijelom izbli­
jedjele traume i postaje jasno da ga je to još davne 1972. godine dovelo
u Puttaparthi. Ne želi razgovarati o ničem drugom osim Sai Babi, a u 27
godina vjernosti i redovita dolaženja u Indiju, Baba ga je pozvao na inter­
vju svega dva puta. To ga ne smeta, jer, kako kaže, Baba zna sve što se s
njime događa, dapače sve to nije ništa drugo doli Babina volja. Bog za
Johna doista hoda Zemljom, u liku Avatara iz Puttaparthija. U doslovnom
smislu te riječi. "Baba čitav svijet drži na dlanu jedne ruke« - rekao mi je
jednom moj novi prijatelj. Nije smatrao da je potrebno meditiranje ili
neka druga duhovna aktivnost, da bi se iskusila milost Božja. Treba se
samo prepustiti Sai Babinoj volji.
Tisak povremeno pokušava stvoriti kakvu aferu, ne bi li dezavuirao
jednog od najčuvenijih duhovnih učitelja našeg doba. Okreću se tu tra­
čevi kako je navodno hermafrodit, neki ga bivši sljedbenici pokušavaju
ocrniti na razne načine, a pri tome uvijek nadu podršku medu onima ko­
je smeta Sai Babina karizma i neovisnost o službenim vjerskim institucija­
ma. Film na kojem Sai Baba naizgled iz postolja nekog kipa kriomice vadi

50
ogrlicu obišao je cijeli svijet, iako kamera zapravo ni u jednom trenutku
nije pokazala navodnu šupljinu unutar statue.
Njegov negdašnji fanatični sljedbenik, Amerikanac Tal Brooke, napi­
sao je knjigu koja se prodavala zbog dvije stranice lascivna sadržaja, na
kojima autor pokušava čitaoce uvjeriti u Sai Babine protuprirodne sek­
sualne sklonosti.
Sai Babine organizacije na Zapadu sve su češće potresane delikat­
nim glasinama, pa je sve to vrlo teško iskušenje za one koji u njega vje­
ruju kao Avatara. Žestoki su se napadi posebno intenzivirali početkom
novog milenija, pa se javnosti nastoje podastrijeti što degutantniji dokazi
o Sai Babinom nebožanskim i perverznim sklonostima. Osobito ga teško
terete neki bivši visoki funkcioneri njegove organizacije koji su uz njega
proveli više godina.
U igri su i političari. Pred mojim je očima bivši predsjednik Indije po­
ljubio stopala Sai Babe i obratio mu se sa »bhagvan«, što znači Bog. I pre­
mijeri su mu bili skloni. To se za neke druge ne može reći, pa je jedan od
guvernera savezne države Kamatake svojim javnim istupima učinio mno­
go kako bi se popularnost Sai Babe smanjila.
Živimo u vremenu u kojem su tehnika difamiranja i manipulacija
masama dovedene do savršenstva. Više ne postoji kriterij po kome čov­
jek može sa sigurnošću dijagnosticirati radi li se o vrhunski režiranoj pod­
vali ili šokanmoj istini. Zato se, barem kad su u pitanju spirirualni učitelji,
svatko može osloniti jedino na vlastiti unutarnji osjećaj ili izravno iskust­
vo koje je imao.
Većina je Babinih poklonika alergična i na samu ideju provjeravanja
činjenica o proroku iz Puttaparthija. Ja nisam, pa sam odlučio osobno
kontaktirati čovjeka čije mi se istraživanje o životu i legendarnim čudima
Sai Babe najviše dopalo. Naime, u posljednjim su godinama senzacio­
nalna čuda i spektakularna ozdravljenja u Puttaparthiju rijetka, pa je ne­
kakvu verifikaciju istih nemoguće napraviti. Čovjek kojeg sam spomenuo
gore, jest prof. dr. Erlendur Haraldsson, profesor psihologije na Sveučiliš­
tu u Reykjaviku. Ovaj je Islanđanin, uprkos otporima nekih fanatika oko
Sai Babe, obavio vrlo objektivno ispitivanje onih najzanimljivijih legendi
o Sai Babinim moćima, koje je Avatar mnogo češće pokazivao u pedese­
tim godinama ovog stoljeća, kad se oko njega okupljala samo šačica obo­
žavatelja. Haraldsson je pokušao biti što znanstveniji u svom pristupu, pa
je za svaki navod tražio odvojene izjave onoliko svjedoka koliko ih je mo­
gao pronaći. Ono što je otkrio doista je fantastično.
Tako stanoviti gospodin Varada, kojeg Haraldsson opisuje kao »biv­
šeg sljedbenika«, na široko govori o čudima koje je vidio zajedno s nekoli­
cinom drugih ljudi, u razdoblju između 1949. i 1953. godine, kad je redo­
vito posjećivao Sai Babu. O njemu govori lijepo i u vrijeme kad ga je

51
Haraldsson ispitivao, ali naglašava da je kontakte s Avatarom prekinuo
pred više od 20 godina. Navečer, prije noći u kojoj je umro jedan od naj­
većih indijskih duhovnih učitelja svih vremena, Ramana Maharshi, Sai
Baba je zapao u trans i nešto nejasno mrmljao. Varada se sjeća da su on
i njegov prijatelj Krishna po Babinu pogledu znali da želi otići u svoju so­
bu. Kad su tamo stigli, tada još mladi Sai Baba odjednom se srušio na
pod. Varada napominje da su takva zapadanja u trans u to vrijeme bila
relativno česta. Ovaj put je Babino tijelo postalo tvrdo poput kamena i la­
gano se podiglo u zrak, gdje je ostalo levitirati. Istovremeno je mrmljao:
»Maharshi je došao do mojih lotosovih stopala...«. Sljedećeg se trenutka
otvorio Sai Babin taban i iz njega je iscurilo čak 2 kilograma vibhutija!
Varada i Krishna navodno su, uz manju grupu drugih sljedbenika,
vidjeli jyoti, zasljepljujuće svjetlo koje dolazi s nebesa, a na jedan indijski
praznik to im je pokazao Sai Baba. Otišli su prema obližnjim brdašcima i
zaustavili se na jednom mjestu. Sai Baba je, prema iskazu očevidaca, na
neobjašnjiv način u nekoliko sekundi dospio na vrh brda do kojeg bi tre­
balo normalno pješačiti desetak minuta. Okrenuo se promatračima, a iza
njega se, kako kaže Varada, na neki način otvorilo nebo iz kojeg je sijalo
tipično zlatno svjetlo, koje opisuju mistici koji su za života sviješću puto­
vali u predjele kamo odlazi ljudski duh nakon fizičke smrti.
Haraldsson tako navodi svjedoke, koji su potvrdili da je Sai Baba
mogao materijalizirati vibhuti na udaljenim mjestima, znati što se događa
s njegovim poklonicima koji su živjeli daleko od Puttaparthija, Varadi je,
prije no što je ovaj prestao dolaziti kod njega, predskazao da će se na ne­
ko vrijeme razići, »No, moja će ljubav biti uvijek s tobom«, rekao mu je
Baba. Mogao je, što je manje poznato, dematerijalizirati stvari, koje bi iz­
nenada nestajale pred očima promatrača, a u tim ranijim vremenima bi
znao materijalizirati veće predmete od uobičajenih prstenova i brojanica.
Bilo je iskaza ljudi koji su proboravili sa Sai Babom dosta vremena,
no u neke priče o njemu nisu vjerovali. Sumnjali su u legendu da je Baba
jednom vodu pretvorio u benzin i da zna sadržaj pisama koja mu ljudi
uručuju. Jedan se od njih sjetio da je Baba u tim ranim danima, kad nije
bilo toliko sljedbenika, običavao pisma čitati i na njih odgovarati. U sve­
mu ima, s obzirom da je prošlo mnogo vremena, nagađanja. Tako jedan
od Haraldssonovih svjedoka priča da je, kad je Babu ugrizao crni škor­
pion i on zapao u komu, s njime bio njegov stariji brat Sesham Raju. Iz­
gleda da ima onih koji vjeruju da je tada dječak, koji se zvao Satyanara-
jana Raju umro, a u njegovo je tijelo ušao duh pokojnog Shirdi Babe. To
bi značilo da sadašnji Sai Baba zapravo nije reinkarnacija Shirdi Babe,
već sam Sai Baba od Shirdija!
Zanimljivo je da mi je praktično istu tvrdnju iznio i pokojni indijski jo­
gi izuzetne reputacije, Swami Narayanananda. Sreo sam ga u Danskoj,

52
kad je već prešao osamdesetu. Bio je autor čitave biblioteke knjiga, koje
dokazuju da se radilo o striktnom asketu koji je proveo devet godina u ko­
libi na Himalajama, meditirajući 16 sati dnevno. Tako je postigao Nirvi-
kalpa Samadhi, najviši stupanj razvoja koji klasična joga poznaje. Rekao
mi je da je tada proveo 21 dan u savršenoj koncentraciji i cijelo vrijeme
uopće nije disao! U tom razdoblju, kad je obustavio gotovo sve tjelesne
funkcije, mogao je odabrati jednu od dviju opcija. Napustiti tijelo i stopi­
ti se s brahmanom, bitkom ili se svjesno vratiti u normalno stanje i kao
učitelj na tom putu učiti druge. On je odabrao ovo drugo. Za Shirdi Babu
je rekao da »... je bio veliki jogi...«, a kao takav je imao dovoljnu moć da
se useli u tijelo sadašnjeg Sai Babe. Ne znam je li to rekao iz uvjerenja da
je tako ili je to bazirao na nekom unutarnjem iskustvu. Swami Narayana-
nanda nikada osobno nije sreo Sai Babu. Od njega sam saznao nešto vrlo
važno na što ću se vratiti kasnije, a što objašnjava mnoge čudnovate efek­
te koje spiritualni turizam i eksperimentiranje može izazvati na ljudima.
Radi se o parcijalnom podizanju sile kundalini.
Što se tiče Haraldssona, koji je u svojoj knjizi opisao još niz gotovo
nevjerojatnih demonstracija moći Sai Babe, sumnje gotovo da nema.
Iako je dao riječ i nekima koji su Babu kritizirali, očito je bio uvjeren da
je Sathya Sai Baba Avatar našeg doba. Ono što još proizlazi iz njegove
knjige, jest da je u kasnijim godinama Sai Baba repertoar svojih demon­
stracija znatno smanjio. Na jednom mjestu to objašnjava time da je nje­
gova misija u ovom trenutku okrenuta prema svijetu kojemu treba pomo­
ći u krizi u koju je zapao. Vremena spektakularnih dokaza o božanskim
moćima ovog čovjeka izgleda da su prošla. No, i Haraldssonu su došli
teški dani, jer je upravo njegova metodologija dokazivanja realnosti Sai
Babinih čuda izvrgnuta teškoj kritici. Njegovi odgovori na učestale napa­
de prilično su mlaki i stječe se dojam da ovaj znanstvenik pomalo zazire
od javnih obračuna ove vrste.
Većina sljedbenika Sai Babe s kojima sam razgovarao pokazuje veli­
ku privrženost Avataru, često bez obzira na to koliku im on pažnju po­
klanja. Moram priznati da su mi svi susreti sa Sai Babom predstavljali izu­
zetan doživljaj. Obratio mi se nekoliko puta, rekavši mi nekoliko riječi,
čiju sam simboliku shvatio tek naknadno. U više sam navrata imao snove
u kojima se pojavio Sai Baba i govorio mi sasvim određene stvari, koje su
te snove učinile toliko realnima da bih nakon buđenja ostajao pod njiho­
vih dojmom tijekom cijelog dana. U njegovoj nazočnosti osjetio sam ne­
obično blaženstvo, takoreći euforiju, a čitanjem njegovih misli sabranih u
čitavom nizu djela stekao sam o njemu vrlo visoko mišljenje. Uz materi-
jalizacije koje sam vidio, najimpresivnija su bila dva doživljaja, koja sam
imao kad sam se nalazio u blizini Sai Babe.
Prvi se dogodio u Whitefieldu. Bilo je proljeće i vrlo ugodna klima,
pa sam uživao u popodnevnom pjevanju bhajana, dok je Baba sjedio na

53
svojoj stolici na povišenom podiju. S obzirom na moj čuveni sluh, pošte­
dio sam one oko sebe pjevanja i slušao sam, dok je Sai Baba lagano vrtio
desnom rukom, gledajući nekuda u zrak. U sebi sam pomislio: sada ću se
koncentrirati na njegov obris, bez treptanja očiju, izdržao sam tako više
od dvije minute, da bi se tada dogodilo nešto neobično. Oko tijela male
spodobe bujne kose formiralo se bijelo, gotovo blješteće svjetlo. Osjetio
sam uzbuđenje i pomislio: Aha, to je njegova aura. No, nije završilo na
tome. Bijela se svjetlost u obliku Sai Babina tijela odvojila od njega i kao
neki duh otputovala udesno, da bi se nakon nekoliko metara izgubila. Iza
nje je slijedila još jedna ista takva svjetlost, pa još jedna... Bilo ih je ukup­
no Šest. Skrenuo sam pogled i kad sam ga vratio natrag na Sai Babu, svjet­
losnih tijela koje kao da je emitiralo njegovo fizičko tijelo više nije bilo.
Drugi put sam za vrijeme boravka u jednom svratištu u Puttaparthiju
usnio neobičan san. Cijelo vidno polje bilo mi je prekriveno plavobijelom
blještećom svjetlošću, a prilazila su mi tri bića, koja nisam dobro razaz-
navao, jer je svjetlo bilo iza njih. Doimali su se kao tri sjene. Oblila me ne­
ka čudesna energija i probudio sam se u uvjerenju da je jutro i trebam
ustati kako bi krenuo na daršan. Obukao sam se i izašao iz sobe sa zastr­
tim prozorima. Ostao sam šokiran činjenicom da je vani bio još mrkli
mrak! Vratio sam se u sobu i pogledao na sat. Bilo je tek dva ujutro, a ja
sam se osjećao kao da sam prospavao cijelu noć. Bio sam pun neke ener­
gije i više nisam mogao zaspati.
Oba opisana doživljaja nisu bila rezultat sugestije, a ostavila su neki
snažan osjećaj u mome tijelu. Sjećam se da sam tada pomislio da Sai Baba
vjerojatno može mnogo više dati, no što običan čovjek čvrsto ukorijenjen
u materijalnim željama može primiti. Uz spomenute psihičke doživljaje,
imao sam vrlo neobično iskustvo vezano uz Sai Babu i na fizičkom planu.
Imao sam strahovito jaki napad bubrežnih kolika i završio na Hitnoj
pomoći. Ni nakon dvije injekcije, bolovi se nisu smanjivali i nastavili su se
satima. Prošlo je otprilike devet sati, kad su mi odlučili dati morfij, od ko­
jeg sam povraćao, a činilo mi se kao da sad bubrežni kamenac roštilja po
nekom drugom. Ujutro je pala odluka da me prevezu u bolnicu. Odmah
su sproveli pretrage i ustanovili da je kamičak iz mog bubrega zaglavio u
ureteru, na pola puta do ulaska u mokraćni mjehur. Ujedno su me oba­
vijestili da, ako kamičak ne siđe, odnosno izađe van, postoji rješenje da
krenu po njega sondom. O ugodnosti navedenog postupka ne treba ni
govoriti.
Dok sam ležao u bolničkom krevetu, uhvatila me gadna depresija.
Osjećao sam kako me kamenčić reže u ureteru, a s obzirom da sam znao
kako je izgledao njegov prodor do pola puta, nisam se usudio ni razmiš­
ljati kako će završiti cijela priča. Tada sam se sjetio Sai Babe. Kad mi više
nije preostalo ništa drugo, stavio sam jednu ruku ispod, a drugu ispred

54
dijela tijela gdje se nalazio ureter mog lijevog bubrega. Vizualizirao sam
kako Sai Baba stoji kraj mene i preko mojih ruku zrači zločesti kamenčić,
koji se pomalo pretvara u dobroćudnu prašinu. Tako sam polako utonuo
u san.
Ujutro su me odveli na pijelografiju, pregled kojim je trebalo ustano­
viti gdje se kamenčić točno nalazi. U međuvremenu nisam mokrio tako
da nije postojala nikakva mogućnost da kamičak izađe tim putem van.
Pregled je ponovljen dva puta. Liječnik koji ga je obavio rekao mi je:
»... U ureteru nema ničega. Ima jedno prošireno mjesto oko sredine, na
kojem se možda nalazio, ali sada ga više definitivno nema... Možete ići
kući...«.
Ne znam je li se moj kamenčić raspao sam od sebe ili je djelovao moj
očajnički poziv Avataru ili je, pak, na djelu bila snaga moje podsvijesti.
Bez obzira što je istina o ovome mom iskustvu, kad sam se udaljavao od
bolnice, osjetio sam zahvalnost prema Sathya Sai Babi. Vjerujem da ima
onih čija su iskustva sa Sai Babom bila još intenzivnija, dajući im snažnu
vjeru u ovog neobičnog čovjeka, čiju reputaciju nisu uspjeli ozbiljnije
ugroziti ni brojni pokušaji njegovih neprijatelja da ga prikažu u negativ­
nom svjetlu. Za one kojima je Sai Baba pomogao kad im je bilo najteže
ili im je dao duhovni uvid koji je promijenio njihov život, sve tlapnje o
tome tko je on zapravo i kamo bi ga trebalo svrstati, postaju bespred­
metne.
Najbizarnije iskustvo koje sam imao vezano uz Sai Babu dogodilo se
kad sam se nalazio pod utjecajem ritualne, halucinogene droge koju mi
je dao jedan južnoamerički vrač. Sjedili smo na vrhu planine, s pogledom
na jezero. Kako je nastupalo djelovanje napitka, vidio sam neku osobu
kako mi prilazi i iz mene vadi kvadar crne želatine koja je predstavljala
sve moje strahove. Želatinu je nepoznati bacio u vatru, koju sam vidio is­
pred sebe. Dok je vrač svirao instrument nalik flauti, ja sam poželio vid­
jeti Sai Babu. Trenutak kasnije, pred mojim se zatvorenim očima doista
stvorio Avatar, toliko stvaran da sam se intuitivno trgnuo unatrag. Palo mi
je na pamet da on zasigurno ne odobrava uzimanje sredstava pod kak­
vim sam se nalazio, pa sam ga upitao da li je pametno ovo što sada činim.
Odgovorio mi je glasom koji sam jasno čuo, u svojoj glavi dakako: »... Ne,
nije pametno. Ali, kad smo već ovdje, što možemo učiniti...?« U mislima
sam ga zamolio da mi pokaže »treće oko«. Mahnuo je rukom i s njegove
se desne strane pojavila crna rupa u obliku pravilna trokuta, omeđena
ružičastim, zadebijalim tkivom na koje se nastavljala prozirna, prokrvlje-
na koža. Shvatio sam da je »treće oko« neka vrsta kozmičke regije s one
strane crne trokutaste rupe. Pitao sam Sai Babu iz halucinacije mogu li
proći kroz rupu. Odgovorio je: »Možeš...« Imao sam osjećaj da ću zako­
račiti prema otvoru, kad je preda mnom buknuo plamen. Glas Sai Babe

55
mi je govorio u uho: »Na onu stranu možeš tek onda kad tvoj ego sagori
u plamenu...« Upravo kad sam osjetio razočaranje, nastavio je: »Priroda
također ima treće oko...« U tom sam trenutku vidio istu crnu rupu, ovaj
put omeđenu granama i lišćem. Koliko sam shvatio, u prirodi postoje svo­
jevrsni »prolazi« u druge, paralelne dimenzije. Jesu li one duhovne ili
materijalne ne znam ni danas. Provjerom organske strukture koju sam vi­
dio u medicinskim udžbenicima shvatio sam na koji se dio fiziologije moja
vizija odnosila.
Jednom drugom prilikom, kada sam ružinim uljem čistio Sai Babinu
relikviju koja je kružila Europom, moja me supruga fotografirala. Ostali
smo zapanjeni kada smo kasnije na slici primijetili sjajnu zlatnu spiralu ko­
ja se protezala od vrha do dna, dodirujući na jednom mjestu donji dio
moje kralježnice. Više je stručnjaka za fotografiju isključilo optičke efekte
ili grešku na emulziji kao objašnjenje za ovaj neobični fenomen.
Teško je ne spomenuti i jedno drugo, indirektno iskustvo koje sam sa
Sai Babom imao u gradu gdje živim. Ovdje o njemu govorim onako kako
sam to čuo od supruga mlade 29-godišnje žene koja je umirala od opake
maligne bolesti od koje je oboljela desetak godina ranije. Kako su liječnici
polako od nje digli ruke, njen se suprug na sve načine pokušao obratiti za
pomoć Sai Babi, osobi za koju jedva da je znao tko je. Nabavljen je vib-
huti a svakodnevno je bolesnicu, kako bi joj olakšala tegobe, masirala
jedna žena. U jednom je trenutku odbila nastaviti sa svojim tretmanom,
jer je »ugledala iznad tijela bolesnice spodobu bujne kose, u narančastoj
halji«. Valjda je suprug bio jedini koji je shvaćao o čemu bi se moglo radi­
ti. Nakon ženina sprovoda, uvjeravao me da mu se na ramenima materi­
jalizirao vibhuti, znak kojim mu je Avatar, kako on to vjeruje, dao do zna­
nja da njegova supruga negdje živi dalje.
Ja nisam prestao tragati za novim, konkretnim i za mene dovoljno
uvjerljivim argumentima da je Sai Baba osoba koja može presudno utje­
cati na nečiju duhovnu evoluciju. Na vrlo intrigantan dokaz da je to mo­
guće čak i bez obzira što je stvarna istina o Sai Babi naišao sam na sasvim
drugom kraju Indije.

Prešli smo preko pola puta do Indije i stjuardese dijele obrok. Odabi­
rem indijsku vegetarijansku kuhinju, jer se moram polako privikavati na
vrlo specifičnu hranu zemlje poznate po žestokim i za zapadnjaka neuo­
bičajenim začinima. A i malo ću predahnuti od prevrtanja stranica mog
sjećanja na duhovne ljude Indije. Od svog susjeda saznajem da živi i radi
u Kuvajtu, kao inženjer na naftnim poljima, već 20 godina. Sada ide pos­
jetiti svoju obitelj koja živi u Delhiju. Fin i obrazovan čovjek, u pedeseti­
ma, na moju primjedbu da idem u Indiju zbog duhovnih učenja tamoš­
njih svetih ljudi podiže obrvu. Očekujem komentar, no on izostaje, jer je

56
moj sugovornik iznenada utonuo u misli. Očekivao sam podsmijeh jed­
nog racionalnog tehničara, odvojenog od magije indijskih svetih mjesta i
sadhua. Očito je moj susjed znao o tim temama više no što sam ja mogao
procijeniti iz njegova vanjskog izgleda. U djeliću sam sekunde shvatio da
sam dodirnuo osjetljivu točku. Dok sam gutao zalogaje indijske hrane i
hladio grlo vodom, moj mi se susjed obratio pitanjem: »... Kuda zapravo
točno idete?« »Sumnjam da vam je poznata ta škola joge, nije baš razvi­
kana«, odgovorio sam. Sljedećeg trenutka sam shvatio da se nisam baš
ponio pristojno i dodao sam; »Riječ je o Surat Shabd jogi.« On je na to
tiho pitao: »Idete na staro mjesto ili novi ašram?« Bilo je jasno da itekako
zna o čemu se radi, jer se izraz »staro mjesto« koristi za Sawan Ashram u
kojem je živio jedan od duhovnih giganata Indije, Sant Kirpal Singh, dok
je »novi ašram« aktualni centar ove tradicije kojeg zovu Kirpal Ashram, a
utemeljio ga je njegov sin Sant Darshan Singh, tadašnji učitelj u tradici­
ji o kojoj ću više reći kasnije, »idem kod Sant Darshan Singha«, rekao
sam, dok sam osjetio kako u meni raste znatiželja. Moj je susjed šutio i
nastavio jesti. Očigledno se kolebao da li da nastavi ovaj razgovor.

57
MAČAK NA VRUĆEM LIMENOM KROVU

Rekoh u srcu svom za sinove


ljudske da im je Bog pokazao
da vide da su stoka.
Jer što biva sinovima ljudskim
to biva i stoci, jednako im
biva: kako gine ona tako
ginu i oni, i svi imaju isti duh;
i čovjek ništa nije bolji od
stoke jer je sve taština...
Knjiga propovjednikova, 3, 18-19

Ja sam se pak nagnuo natrag, zažmirio u jalovoj nadi da ću možda malo


odspavati i prepustio se mislima koje me, međutim, nisu odvele u san,
već u razmišljanje o autoru triju izuzetnih knjiga koje su na najbolji način
opisale odnos psihičkih poremećaja poput teških depresija, anksioznosti i
samoubilačkih ideja s onom silom koju u Indiji zovu kundalini shakti.
Kao što smo već napomenuli, prema tantričkoj je filozofiji cijeli sve­
mir manifestacija čiste svijesti. Kako kaže Swami Rama ta se svijest dijeli
na dva aspekta. Jedan zadržava statičku kvalitetu i ostaje identificiran s
nemanifestiranom sviješću. U tantri se ta kvaliteta zove shiva, muški prin­
cip. Drugi je dio ovog polariteta dinamičan, energičan i kreativni aspekt
kojeg zovu shakti, velika Majka svemira, jer su od nje svi oblici rođeni.
Ljudsko biće je svemir u malome. Sve što nalazimo u kozmosu, može
se naći unutar svake individue i svi principi koji vrijede za svemir, vrijede
i za pojedinca. Kundalini je božanska, kozmička energija, čije buđenje i
stapanje s aktivnim principom, shakti, dovodi do uvida u realnost, krajnju
istinu oko nas, koja u »normalnom« stanju svijesti krije svoju tajnu, vješto
nas vežući uz prolazne želje svijeta koji neminovno moramo napustiti.
Nekada, dok je još radio na svojoj magistarskoj tezi iz područja edu­
kacije zvao se B. S. Goel, a kasnije je uzeo duhovno ime, Sri Siddhesh-
war Baba, i jedan je od, po meni, autentičnih indijskih gurua koji je pro­
šao sve faze do prosvjetijenja na osobito dramatičan način, što do u deta­
lje opisuje u spomenutim knjigama.

58
Shivabalayogi Maharaj
za vrijeme 12-godišnjeg tapasa, 23 sata meditacije dnevno

»... Još 1964. godine imao sam težak napad depresije. Potpuno me
obuzela. Sjetio sam se da sam ranije radio neke joga vježbe i pranajamu
(osobite tehnike disanja u jogi) i tada osjetio navalu vrućine koja je kre­
nula od dna kralježnice i završila na tjemenu. Sada su odnekuda došli

59
strahovi i moj je život postao istinski pakao. Takva je iskustva jednostav­
no nemoguće pretočiti u riječi. Nije mi odgovaralo ni društvo ni osama,
ni gladovanje ni hrana, ni spavanje ni buđenje. Mnome je cijelo vrijeme
vladao osjećaj depresije i nemira...« Time je kod kasnijeg doktora huma­
nističkih znanosti i tadašnjeg poklonika marksizma i Freuda započeo pro­
ces podizanja spomenute životne sile kundalini, koja, po indijskoj tradici­
ji, treba, da bismo završili svoju duhovnu evoluciju na Zemlji, putovati
kroz sedam energetskih točaka na tijelu, nazvanih ćakrama.
Neki te ćakre opisuju kao svojevrsne vrtloge energije koji se uspinja­
njem sile kundalini po centralnom kanalu ubrzavaju i iz svijesti eliminira­
ju samskare, utiske prošlih života i, općenito, sve one tragove u ljudskoj
svijesti koje Maharishi podrazumijeva kada govori o stresu. Kad su ćakre
blokirane i energija u njima stagnira, vrtloženje se poremeti ili čak uzme
smjer obrnuto od kazaljke na satu, dok kod težih bolesti dolazi do težeg
iskrivljenja vrtloga. Svaka od ćakri, kad je sila na svom uzlaznom putu ak­
tivira, reagira na različite načine. Ako se u potpunosti »otvori«, praktikant
obično ima iskustvo nekih neuobičajenih sposobnosti ili moći, a ako je ta­
kav proces zbog krivog prakticiranja neke tehnike nepotpun, to rezultira
sasvim određenim problemima. Prije no što nastavim opisivati put kojim
je do zadnje stanice, sahasrar ćakre, dospio Sri Siddheshwar Baba, evo
ukratko prikaza ćakri i simptoma po kojima možemo vidjeti je li se neka
od njih aktivirala i u nas.
S obzirom da postoje stanovite, manje razlike u opisima tih iskusta­
va, ovdje napominjem da je riječ o opisima koje mi je dao veliki indijski
mistik Sri Shivabalayogi Maharaj, kad sam koju godinu prije no što je
napustio tijelo, bio u njegovu hramu nadomak grada Bangalorea. Treba
napomenuti da ovdje govorimo o kundalini aspektu sile kundalini shakti.
onom dijelu koji je, kako to jogiji kažu, tri i pol puta omotan oko donjeg
dijela kralježnice. Dakako, nije riječ o fizičkome tijelu, već drugim, ener­
getskim tijelima, koja lokacijom odgovaraju dijelovima fizičkog tijela, koje
ćemo u opisima spominjati.
Um obična čovjeka, kako je to govorio Shivabalayogi, »boravi« u tri
prva, donja energetska centra i u načelu ne pokazuje duhovne aspiraci­
je, već je sasvim zaokupljen materijalističkim, svjetovnim željama. Među­
tim, kad se jednom iz najniže ćakre pokrene uspavana kundalini, dakle
aktivira se prva, tzv. muladhara ćakra, obično u čovjeku naglo raste jaka
želja za intenziviranjem sadhane, duhovne prakse. Često se događa da
za vrijeme vježbi koncentracije ima vizije božanstva kome je osobito sklon
ili čiju mantru koristi. Muladhara ćakra se inače nalazi između analnog
otvora i testisa, dakako kad se radi o muškarcu.
Kundalini se budi spontano (kod žena katkada za vrijeme poroda),
predanošću Bogu, ponavljanjem mantri i različitim tehnikama joge, te

60
shaktipatom, dodirom gurua. Zgodna, a manje poznata praksa, vezana
je uz ljudski jezik. S jedne strane, jezik je zanimljiv jer svaku misao popra­
timo nesvjesnim micanjem mišića u ovom organu, kojeg je najteže opu­
stiti. Teoretski, potpunom relaksacijom jezika došli bismo do stanja bez
misli, koje je od bitne važnosti na putu joge. Koncentriramo li se, pak, na
razne dijelove jezika, to će se odraziti na našu svijest. Sažimanje pažnje
na korijen jezika dovodi do buđenja kundalini, ali i sposobnosti slušanja
»božanskog zvuka«. Koncentracija na vrh jezika dovodi do iskustva okusa
»božanskog nektara«, koji Kirpal Singh poistovjećuje s manom iz Biblije,
dok savršeno svođenje pažnje na sredinu jezika razvija u praktikanta moć
»božanskog dodira«. Usput rečeno, koncentracija na vrh nosa razvija »bo­
žanski njuh« i naziva se varta siddhi.
Swadhisthana ćakra se nalazi na kičmenom stubu, otprilike u visini
genitalija. Znak da se probudila ova ćakra, najčešće je osjećaj stalnog ne­
mira i želje da se lunja od mjesta do mjesta, odnosno da se bude u stal­
nom »movingu«. Ponekad se javlja neutaživa glad. a nerijetko nastupa
depresija, jer se ugodna i zanimljiva iskustva, koja je praktikant imao rani­
je, mogu izgubiti. Nemoć smirivanja uma se može prevladati jedino redo­
vitom praksom, koja katkada podrazumijeva produljivanje dnevne prak­
se koncentracije.
Kad se upornim prakticiranjem aktivira manipura ćakra. jogi počinje
imati iskustva savršene koncentracije, odnosno samadhija. Nalazi se na
kičmenom stubu, u visini pupka. Uskoro mu za postizanje ovog stanja bez
misli, dakle potpuna umirenja duha, treba svega nekoliko trenutaka. Prvi
se put počinju manifestirati neobične moći poput, recimo, mogućnosti
materijalizacije na daljinu. Prepreka daljnjem razvoju je osjećaj ponosa i
taštine, koji se kod jogija javlja. On osjeća potrebu pokazivati drugima što
može, a to dovodi do smanjenja njegove predanosti i poniznosti, pa tako
može zaglaviti u svom duhovnom razvoju prema višim nivoima svijesti.
Jedini način da se taj razvoj nastavi, jest odricanje od svake moći koja se
na putu javi. Ova ćakra. kao i prethodna, swadhisthana, prema nekim au­
torima igra presudnu ulogu u onome što zovemo duševnim zdravijem.
Neugodni sadržaji iz nesvjesnog mogu se, ako ih imamo tamo pohranje­
ne u prevelikim količinama, probuditi takvom silinom da mogu dovesti
do ludila. Sri Siddheshwar Baba upozorava na misli koje se tijekom medi­
tacije javljaju, a ne mogu se kontrolirati, ma kako bile abnormalne ili neu­
godne. U jogi postoje tehnike disanja i položaji tijela, rzv. asane. koji po­
mažu pročišćavanju energetskih kanalića na ljudskom tijelu, zvanih nadi,
čime se olakšavaju tegobe koje moramo iskusiti na putu duhovna razvo­
ja. No, ništa ne pruža garanciju da nećemo pasti kao žrtve iluzija koje
stvara naš um, a one će biti osobito realne ako se kundalini neće podiza­
ti prema višim centrima u cjelini, već će to biti, kao što sam to saznao iz
usta Swami Narayananade, parcijalno.

61
Javlja se nešto tipično, što opisuje i Sri Siddheshwar Baba. Čovjek
počinje vjerovati da je duhovno napredovao vrlo visoko i počinje izigra­
vati gurua, spiritualnog učitelja, tvrdeći da ima osobite moći, putuje po
»višim nivoima«, mentalno kontaktira majstore s viših razina egzistencije,
vidovit je, jer mu je »... otvoreno treće oko...«, te može iscjeljivati, kori­
steći spiritualnu ili. kako neki to kažu, »božansku« energiju.
Živimo u vremenu za koje neki mistici tvrde da je karakterizirano
pojačanom aktivnosti u nižim ćakrama. Prema Siddheshwar Babi, većina
je današnjih ljudi predominantno u manipura ćakri, dok Satyananda
Saraswati tvrdi da se u ovom vremenu kod ljudi spontano razvija anaha-
ta ćakra, bez obzira bave li se oni nekom duhovnom praksom ili ne. Dak­
le, parcijalno podizanje kundalini shakti može biti spontano i kod osoba
koje se ne bave nikakvom meditacijom. Kod osobe koja dođe u takvu
situaciju dolazi do vrlo opasnog fantaziranja, kojim se u zabludu dovodi
one koji traže autentično duhovno učenje, koje može prenijeti samo net­
ko tko je došao do kraja tog puta. A takvi su izuzetno rijetki. Oni kojima
je »treće oko«, odnosno šesti centar ili ajna ćakra, otvorena, nikada dru­
gima ne govore o njihovoj budućnosti niti se bave drugim vrstama vradž-
bina. Osobe koje pate od ovakvog poremećaja u duhovnu razvoju, neri­
jetko imaju snažan osjećaj vlastite veličine i važnosti, uvjeravaju ljude oko
sebe u svoju karizmu, osnivaju sekte i izmišljaju rituale, koji su katkada
samo izraz njihove seksualne frustracije i taštine, zasnovane na iluziji i glu­
posti drugih.
Prava egomanija koja kulminira u bolesnoj želji za društvenim priz­
nanjima baziranim na materijalnim postignućima, snovi prosječna čovje­
ka o slavi i divljenju okoline i opsesivni strah od gubljenja statusa u dru­
štvu, zapravo se svode na poremećaje u tri niže ćakre u čovjeku. Porno­
grafija, poplava erotskih filmova i svi oblici seksualnih perverzija samo
razdražuju kundalini shakti, koja se pokreće prije no što joj je vrijeme, a
epidemija psihičkih problema, poput teških anksioznosti i depresija, te
samoubilačkih ideja potvrđuje tezu da je ova vitalna energija, koju treba
kanalizirati vrlo, vrlo oprezno, u svom nekontroliranom obliku izuzetno
opasna.
Ego se grčevito bori za afirmaciju, priznanje i prepoznavanje okoli­
ne, potvrdu vrijednosti i važnosti tijela u kojem se kreće po ovom svijetu.
Biti netko, imati prepoznatljiv »image«, ostavljati dojam uspješnosti, sigu­
ran je znak podsvjesnog paničnog straha od nestajanja, raspršivanja ega.
Dok zapadna psihijatrija preporuča sredstva za jačanje ega, pokušavajući
izbjeći psihičku krizu, koja se manifestira strahovima, depresijama i osje­
ćajem vlastite bezvrijednosti, joga ima za cilj proširenje ega na cijeli po­
javni svijet. Da bi se to postiglo, treba u određenom smislu žrtvovati onaj
mali, individualni ego, što je strahovito teško, jer je evolucijom um izgradio

62
obrambeni sustav neugodnih psihičkih doživljaja koji čovjeka brzo natje­
ra na odustajanje od borbe protiv vlastita ega. A tu je i nagrada u obliku
ugode i zadovoljstva, koju dobiva onaj koji svoj ego pothranjuje prolaz­
nim i iluzornim vrijednostima materijalnog svijeta. Staza prema konačnoj
spoznaji pravog smisla postojanja ne ide putem koji zaobilazi neugodne
emocije, već se kroz krizu koju pred nas postavi naš niži ego treba probi­
ti intenziviranjem duhovne prakse.
Vježbom se kundalini shakti postupno podiže prema višim ćakrama,
a ona koja povezuje niže s onim višima jest anahata ćakra i nalazi se na
kičmenom stubu, otprilike u visini srca. Znak da je netko dospio do ove
ćakre jest stjecanje moći koja se zove vachan-siddhi. Sve ono što kaže
jogi koji je ovladao tom, četvrtom ćakrom, postaje istinom. On se može
kretati kuda želi, koristeći sukshuma sharir, svoje astralno tijelo, dok mu
fizičko tijelo ostaje na istom mjestu. Ova je faza posljednji test vezan uz
materijalni univerzum, jer se javlja ponos u svom maksimalnom intenzi­
tetu. Čovjek počinje vjerovati da je u spiritualnom smislu nadišao razinu
vlastitog gurua i nerijetko se od njega odvaja i počinje propovijedati
učenje na svoju ruku. Jogiji kažu da »ponos dolazi prije pada«, jer će onaj
koji je podlegao ovoj zadnjoj zamci materijalnog ega doista u evoluciji
nazadovati.
Sri Siddheshwar Baba je, kad je zapao u psihičku knzu čiji sam opis
dao ranije, potražio pomoć psihijatara, ajurvedskih liječnika, mistika i
mnogih drugih, koji mu, međutim, kako mi je rekao, nisu mogli pomoći.
Njegova je paranoja postajala sve jezivija iz dana u dan, pa se, ne bi li si
olakšao muke, počeo baviti psihoanalizom.
Dok je sjedio u naslonjaču, u praznoj dvorani svog ašrama koji se
nalazi medu zelenim poljima Haryane, promatrao me kroz debela stakla
svojih naočala, podsjećajući me neodoljivo na Raya Charlesa. Bilo mu je
tada 60 godina, nosio je tipičnu indijsku narančastu odoru i rekao mi:
»Ne biste vjerovali, koliko sam jogija velike reputacije obišao. Nitko od
njih me nije posavjetovao što točno treba raditi. Kad se kundalini shakti
pokrenula, ostao sam prepušten sam sebi. Toliko je onih razvikanih, a
tako malo onih koji doista nešto znaju...«
Njegov susret s jogom, koja će ga još godinama nositi kroz užasne
emocionalne krize do prosvjetijenja, uslijedio je gotovo slučajno, u jed­
nom hostelu. Prenoćio je tamo u pauzi putovanja kroz Indiju i nabasao
na mladog swamija, kojem se požalio na tegobe od kojih pati. Ovaj mu
je savjetovao da pokuša s tehnikom koncentracije na prostor između oči­
ju, uz ponavljanje mantre »Om Soham« i osobitom vizualizacijom, veza­
nom na dišni proces. Koliko sam ga shvatio, toga čovjeka više nikada nije
sreo. Ali, metode se držao. »Kad se jednom čitav proces pokrene, ne tre­
ba vježbati satima dnevno«, objasnio mi je, »Koji put je dovoljno pola sata

63
vježbe u jednom danu, a da efekti budu dramatični do te mjere da vam
se čini da nećete to moći izdržati...«
Zanimljivo je da neki jogiji, poput recimo Swami Maheshwaranan-
de, koji veći dio godine provodi u Beču, a ima i veliki centar u Rajastha-
nu, smatraju da podizanje kundaiini shakti do najviše ćakre može proteći
bez svih tih neugodnih psihičkih doživljaja. Pod uvjetom da se tijelo i
psiha za to pripreme kroz niz raznih joga vježbi.
Dr. Goel je počeo pomalo shvaćati mehanizam vlastite duhovne evo­
lucije, koji je bio bolan, ali je jednog dana donio neočekivanog savezni­
ka. Nakon sedam godina meditacije, budući je guru usnio neobičan san.
»Sanjao sam Sathya Sai Babu koji me u snu blagoslovio i rekao mi da
moram uporno nastaviti s meditacijom, jer sve što činim ima svrhu. Tako­
đer mi je rekao da je on uvijek sa mnom. To je bilo presudno, jer sam tek
tada shvatio, da ono što činim nije puka terapija za moje probleme. Po­
čeo sam osjećati da se moja svijest i pažnja automatski kreću prema točci
malo niže od tjemena, na stražnjem dijelu lubanje. Ta se točka zove brah-
ma randra i odjednom sam osjetio da je tamo ili blizu te točke kraj mog
puta. U meditaciji sam sve češće osjećao neko peckanje ili grebanje na
tom mjestu. Ustvari sam shvatio da je kraj puta između točke medu obr­
vama i te brahma randre. Imao sam neki osjećaj da se ispod te točke na
lubanji nalaze neki živci, koji moraju igrati presudnu ulogu u probijanju
barijere, koje nazivamo oslobođenjem...«
Val intenzivnih vizija u kojima je dr. Goel na unutarnjem ekranu
između obrva sretao simbole, ali i božanstva od Krishne i Shive do Isusa
Krista, dovodili su ga u stanje ekstaze ispunjene neizrecivim blažensrvom.
Kad je već povjerovao da se njegov ego predao univerzalnoj kozmičkoj
ljubavi, nastupile su zastrašujuće krize ispunjene beznađem, crnim misli­
ma i strahovima, koje je njegov um konstruirao, ne bi li ga omeo na putu
s kojeg više nije bilo povratka. »To vam je kao kad plivate od jedne obale
na drugu«, objašnjavao mi je dok smo šetali medu gredicama sa cvije­
ćem, unutar njegova ašrama. »U jednom ste trenutku na pola puta i čini
vam se da nećete nikada dospjeti do druge obale. Jedino što vam preo­
stale jest da stisnete zube i plivate dalje. Ono što je mene nosilo u tim
najtežim trenucima, kad sam imao osjećaj da se nepovratno gubim u
ludilu, bilo je pojavljivanje Sai Babe na mome unutarnjem ekranu. Neka­
ko sam znao da me on vodi, iako ga nisam nikada u životu kontaktirao.
Uvijek bi mi nakon takvih vizija laknulo, dolazio je neki predah od užasa
koji sam proživljavao i ja sam nastavljao dalje. Znate, vi dolazite iz kršćan­
skog svijeta, koji u svojoj povijesti bilježi mnogo svetaca. Kad čitate o pat­
njama kroz koje su ti ljudi na putu proćišćenja prolazili, vi samo mislite da
znate kako je to izgledalo. Cijena je duhovne iluminacije potpuna preda­
ja i taj princip važi jednako za sve, bez obzira na tradiciju kojoj pripadate.

64
A kad se netko želi predati toj sveobuhvatnoj, apsolutnoj Istini, ispriječi se
njegov mali ljudski um i kreira sve moguće prepreke, ne bi li ga natjerao
na odustajanje,..«
Stanje praktikanta ovakve vrste joge učvršćuje se tek u petoj, visud-
dhi ćakri, kad se stabilizira duboko iskustvo blaženstva, koje donosi
samadhi. Prema Satyananda Saraswatiju, visuddhi ćakra je »centar nek­
tara besmrtnosti«, koji, međutim, sagorijeva u manipura ćakri, koja na taj
način uzrokuje starenje i raspad tkiva. Prema Shivabalayogiju, javlja se
»božansko svjetlo« i čovjek biva blagoslovljen od božanstva u koje vjeru­
je, a koje se zove u indijskoj tradiciji Ishta Devata. Njegovo astralno tije­
lo sada može putovati po višim svjetovima, koji se zovu loke, a prepreke
koje osjeća znatno se smanjuju.
Put dr. Goela nije bio tako romantičan i kratak. Dok neki tvrde da su
pranajama i asane ono što olakšava proboj vitalne sile prema krajnjem
cilju, čini se da se ovaj jedinstveni intelektualac-jogi oslonio isključivo na
unutarnje vodstvo već spominjanog indijskog proroka Sai Babe. Zanim­
ljiva je teza koju je B. S. Goel iznio kad smo se vratili u dvoranu, pobje-
gavši tako od vrućine koja je dobrano pržila.
»Uvjeren sam da postoji neurofiziološka osnova na kojoj počiva ego,
onaj osjećaj »ja«. Moje mi je iskustvo pokazalo da se radi o dva živca u
moždanoj kori, čiju lokaciju mogu točno navesti, a zovem ih raga i dwes-
ha. Meditacijom, odnosno vježbanjem koncentracije, aktivira se kundali-
ni shakti koja treba ta dva živca, na neki način, rekao bih čak, slomiti. Vrlo
mi je teško to subjektivno iskustvo pretočiti u riječi. Prvi od ta dva živca
ili možda dvije složenije strukture unutar mozga, odgovoran je za želju i
privrženost u negativnom smislu, dok je drugi onaj koji generira frustra­
ciju. mržnju, agresiju, ljubomoru i slično. Te su dvije fiziološke strukture u
samoj osnovi ega. Period kad te strukture pod utjecajem kundalini shak­
ti počinju »pucati«, najopasniji je za praktikanta. Obuhvaća vas osjećaj da
upravo umirete ili ćete sljedećeg trenutka poludjeti. Taj se osjećaj vraća
ponovo i ponovo i toliko je stvaran da kreira patnju, koju je teško opisa­
ti. To je svakodnevno umiranje u pravom smislu te riječi i najkritičnija je
faza na cijelom putu. Mislim da se radi o onome što u kršćanstvu zovu
»tamnom noći duše...^
Goel je godinama zapadao iz ekstaze u ponore najcrnjih strahova.
koji su pod kraj postali strahovi od smrti. Tvrdio je da do kraja ne bi došao
da nije bilo unutarnjeg vodstva Sai Babe, a sve je stupnjeve vlastitog raz­
voja analizirao sa stanovišta zapadnjačke psihoanalize. Dakako, do one
razine gdje spiritualnost ostavlja znanost iza sebe i vodi čovjeka dalje, k
ispunjenju za koje ne postoje objektivni kriteriji dokazivanja. U autoana-
lizi pokazuje izvanrednu objektivnost i potpunu iskrenost i kako ga medi­
tacija nosi kroz razne slo]eve njegove vlastite ličnosti, on precizno pre-

65
poznaje fine i katkada nezamjetne nagone, koji njime vladaju. Svaki ko­
rak naprijed donosi dublju spoznaju o nekom skrivenom mehanizmu
ljudske psihe, otkrivaju se aspekti seksualnosti, koji su duboko zakopani
ispod površinske realnosti koju smo navikli prihvaćati. Razgradnja ega u
jednom trenutku dovodi u svijest podijeljenost ljudskog bića na »muški« i
»ženski« princip, pa je dr. Goel imao subjektivno iskustvo homoseksual­
nih afiniteta, što bi ga u normalnim okolnostima uznemirilo. No, razvoj
teče dalje i ovo je iskustvo prolazna stanica.
Zanimljivo je da se homoseksualni rituali prakticiraju kao dio viših
stupnjeva inicijacije u nekim europskim magijskim krugovima. Svojim
razvratničkim biseksualnim životom opću je sablazan izazivao i pokojni
Aleister Crowley, najrazvikaniji mag ovog stoljeća, koji je perverzije
pravdao potrebom razotkrivanja svojih najtamnijih poriva. Zagovarao je
masturbaciju kao duhovnu tehniku, a u svojoj je komuni na Siciliji svoju
perverziju dotjerao do maksimuma, obavljajući obrede u kojima su žene
općile sa životinjama.
Uz aktivnost kundalini shakti veže se i seksualna energija, kojom je
vrlo teško ovladati, a ima situacija kad se kao posljedica intenzivne duhov­
ne prakse javlja abnormalno jaki seksualni nagon. Te faze u razvoju su opi­
sali mnogi, medu njima i Swami Muktananda, kojeg su prije smrti optu­
živali da je ponovo pokleknuo pred izazovom seksa i spavao sa svojim ame­
ričkim sljedbenicama, Na djelu ga je uhvatio njegov vjerni sljedbenik koji
sebe naziva Master Charles i koji ga, u ime ostalih njegovih kvaliteta, u
svojoj knjizi amnestira. Za Osho Rajneesha se to oduvijek znalo, dapače,
njegova ga je ljubavnica Ananda Sheela Ma pokušala otrovati i preuzeti
od njega golemu organizaciju koju je stvorio. Za to je odležala nekoliko
godina u američkom zatvoru. Pred čarima ljepšeg spola pao je i Amrit
Desai, osnivač tzv. Kripalu joge u SAD, a sličan je skandal potresao orga­
nizaciju jednog od prvih jogija koji su iz Indije stigli na američki kontinent.
Riječ je o Rama Swamiju, koji je svoj stožer uspostavio u ruralnom dije­
lu Pensilvanije. Za jednog se čuvenog indijskog pjesnika govorilo da je u
napadu nekontrolirane seksualne želje silovao vlastitu 16-godišnju neća­
kinju. Na dnevnom redu zbog seksa bio je i Thakkar Singh, koji se u
zapadnoj Europi izdaje za majstora Sant Mat tradicije, a imao je ozbiljnih
problema kad ga je zbog njegovih veza sa sljedbenicama provalio jedan
njegov razočarani učenik. Javno je pokajnički priznao da su optužbe na
njegov račun točne, a pravdao je to time da »svatko može pogriješiti«.
Na financijsko-seksuaine mućke sumnjalo se i u krugu oko izuzetno
popularnog Satyanande Saraswatija. dok je jedan od najpopularnijih
propovjednika tibetanskog budizma u SAD-u, Chogyam Trungpa, prak­
tički umro od alkohola, u dobi od 47 godina. I on je, dakako, dok je to
mogao, redovito koristio prirodne darove svojih sljedbenica. U novije se

66
Swami Maheshwarananda

vrijeme po seksualnoj umjesto duhovne aktivnosti pročuo i Sogyal Rim-


poche, tibetanski lama, koji je popularnost stekao nekim vrlo lucidnim
knjigama, ali i ulogom astrologa u filmu »Mali Buda«. Čuveni indijski jogi
Poonjaji, kojeg mnogi smatraju nasljednikom legendarnog Ramane Ma-
harshija, bio je seksualno aktivan cijelog života. Dapače, bolje bi odgo­
varala riječ hiperaktivan. Njegov glavni učenik, Andrew Cohen, koji se
uz Poonjajija navodno prosvijetlio i počeo igrati gurua u SAD-u, napada
svog negdašnjeg učitelja, za kojeg se tako u kuloarima spiritualnih turista
sa Zapada saznalo da ima vanbračnu kćer u Belgiji, čija je majka izgleda
zanijela kada je jogi živio u špilji nedaleko svetog grada Rishikesha. Uz to
je imao troje djece u Lucknowu, glavnom gradu indijske savezne države
Uttar Pradesh, gdje se nalazio njegov stožer. A isti je prije njegove smrti
praktično bio opsjednut bivšim sljedbenicima danas pokojnog Rajneesha.
Cohen je bijesan jer ga je njegov guru počeo ignorirati, pa podsjeća da
su zbog seksualnih eskapada Poonjajiju svojedobno otkazali gostoprimst­
vo u Barceloni. Poonjaji je bio sjajan čovjek, kojeg je bilo nemoguće izba­
citi iz takta. Izravno sam ga pitao što misli o vezi seksa i joge. On se nasmi­
jao u svom stilu, od uha do uha, i odgovorio: »Kako običan seks može
ugroziti nešto tako veliko kao što je prosvjetljenje?« Hmmmm.
Bilo je pokušaja, premda bez pravih dokaza, da se seksualna aktivnost
pripiše i Swami Maheshwaranandi. Krug učenika oko ovog duhovnog

67
učitelja tvrdi da su upravo jogiji najizloženiji ovakovim optužbama, jer,
kako kažu, često su izvor sličnih tvrdnji nestabilne i razočarane osobe, ot­
padnici iz sljedbe. Insinuacija o stanovitim oblicima seksualne aktivnosti
nije bio pošteđen ni uvjereni asket i propovjednik stroge apstinencije,
Swami Narayanananda. Navodno mu je to pokušavao pripisati neki dan­
ski liječnik.
Najdramatičniji je slučaj jednog kalifomijskog budističkog učitelja,
koji je više godina tajio da boluje od AIDS-a, a s obzirom da je bio pro­
miskuitetan, zarazio je poveći broj svojih sljedbenika. U Americi možete
čuti gotovo fantastične tvrdnje da je za najvjernije sljedbenike Da Free
Johna, gurua američke provenijencije, bila čast ako je on odlučio spava­
ti s nekom od njihovih supruga, a kako tvrde sasvim neprovjereni izvori,
to je katkada činio pred njihovim muževima. Kažu, zato da im »slisti ego«.
Od zapadnjačkih gurua za seksualno-financijske grijehe optuživali su i
Charlesa Bernera, već spominjanog tvorca Intenziva prosvjetijenja. Ču­
veni Jiddu Krishnamurti. prema nekim novijim tvrdnjama, također je
imao ljubavnicu, a slično mnogi tvrde i za Yogi Bhajana.
Naravno, sve to ne bi imalo neke bitne važnosti da većina jogija i mi­
stika svojim sljedbenicima ne propovijeda strogo odricanje od bilo kak­
vog oblika seksualne djelatnosti.
Može li prosvijetljeni ili čovjek na putu prema prosvjetljenju živjeti
aktivnim seksualnim životom? Swami Narayanananda mi je rekao odluč­
no: ne! Jedan je od temeljnih principa joge apstinencija od seksa, to se
zove brahmacharya, govorio mi je. U njegovu ašramu, u malom dan­
skom selu Gyllingu, nalazilo se više muškaraca i žena u odvojenim zgra­
dama, a bili su u neku ruku zaređeni, jer je svatko tko je to želio, nakon
osobite inicijacije dobio indijsko ime, narančastu odoru i titulu swami. Uz
ašram je bila mala, vrlo uredna farma, od koje su njegovi stanovnici živje­
li. Preko ljeta, na terenu uz ašram, kampirali su oni koji su ovamo došli na
ograničeno vrijeme, kako bi sreli velikog jogija. Seksualna je apstinencija
uvijek predstavljala glavni problem, pa je bilo onih koji su ašram napuštali
i nakon 16 godina predane meditacije, oženili se i prekršili zavjet brahma-
charye. Jer, pravila nalažu apstinenciju u djelu, riječi i mislima. Neki su se
ljudi oženili sa ženama koje su boravile u istom ašramu. Bilo je vrlo uz­
budljivih događaja, pa se jednom nekome od monaha djelomično podi­
gla kundalini shakti, tako da je osjećao strahovitu vrućinu u donjem dije­
lu kičme. Morali su ga stavljati u bačvu hladne vode i to vani, usred zime.
Na taj se način proces, koji je mogao navodno krenuti krivim putem, po­
malo smirio. Poznavao sam neke ljude koji su ašram i njegova striktna
pravila napustili iz drugih razloga. Jedna je žena to učinila nakon sukoba
u koji je ušla s ostalima unutar ove zajednice, u kojoj međuljudski odnosi
nisu bili idealni, kako bi se to moglo pomisliti promatrajući život komune

68
izvana. I jedan drugi moj znanac nije mogao izdržati navalu seksualne
energije, koja ga je ometala u meditaciji, uprkos osobitim vježbama koje
je radio da bi nagon stišao. Napustio je ašram, ali meditirati nije prestao.
Boraveći u ašramu Narayananande, naučio sam mnogo o tome kako je
teško biti jogi u pravom smislu te riječi. Najzanimljivije je to da je godi­
nama kasnije neki danski liječnik za stanovite radnje koje bismo mogli
podvesti pod seksualne optuživao upravo Swamija Narayananandu! Bilo
kako bilo, upada u oči da su priče o podložnosti jogija čarima zapadnja-
kinja vrlo, vrlo česte.
Poonjaji mi je rekao da jednom, kad čovjek ode iznad ovog dualnog
svijeta i prosvijetli se, više nema onoga što ne smije raditi, jer ga ništa ne
veže uz prolazni svijet u kojem sada boravi kao promatrač. Čuveni Gopi
Krishna, čija se autobiografija smatra klasičnim djelom joge, navodno je
smatrao da seks ne može bitno ugroziti nečiji napredak u jogi sve dok se
kundalini shakti ne pokrene. Od tog trenutka treba apstinirati. Maharishi
Mahesh Yogi u svom stilu tvrdi da seks razvojem otpadne sam od sebe,
jer odricanje na silu samo stvara frustraciju. Većina njegovih sljedbenika
će vam reći isto, ali mnogi se od njih na svoju ruku odriču te živome ra­
dosti. Eklektička duhovna Škola Eckankar uopće seks ne smatra proble­
mom, kad je u pitanju spiritualnj razvoj. Shivabalayogi mi je rekao da o
tome ne treba brinuti dok za to ne dođe vrijeme, a koliko sam ga shvatio,
apstinencija za neke postaje obvezna tek onda kad već dobrano napre­
duju na putu joge.
Nitko zapravo ne bi toliko potencirao važnost seksualne apstinencije
kada su u pitanju jogiji da oni sami praktično uvijek nisu deklarirani brah-
machari, koji inzistivaju na svetim knjigama u kojima se odricanje od sek­
sa podrazumijeva kao osnovni preduvjet na putu joge. Zato uvijek izno­
va kao šok dolaze saznanja o hedonističkom ponašanju onih koji druge
tjeraju na put askeze.
Uobičajenim klišejem jogija kao osobe bez ovozemaljskih strasti i liše­
ne bilo kakovih želja na zanimljiv se način pozabavio Georg Feuerstein.
Ma to ga je potaknulo iskustvo koje je imao sa čuvenom indijskom sveti­
com Anandamayi Ma. Za boravka kod žene koju su danonoćno okruži­
vali ljudi uvjereni u njenu božansku prirodu vidio je postariju Indijku koja
je jogini zamolila da se pomoli za njena sina koji je nestao na bojištu. Sve­
tica ju je odbila na grub i nervozni način, sto je u Feuersteinu probudilo
ono ključno pitanje: zadržava li čovjek nakon prosvjerijenja svoje ljudske
karakteristike, narav i temperament?" Kao iskusni psihoanalitičar, zaklju-
čio je da tamni dio ličnosti ne mora nužno preplaviti svjetlo spoznaje o
odijeljenosti čovječje osobnosti i kozmičke svijesti. Ustvrdio je da se gurui
u mnogo čemu razlikuju. Jedni su polupismeni, a drugi genijalni znanst­
venici. Jedni su temperamentni i mnogo putuju, dok su drugi šutljivi i

69
nerado napuštaju mjesto svog boravka. Jedni su uvijek uviđavni, a drugi
surovi. Jedni meditiraju na hrpi fekalija ili groblju, dok se drugi peru
osam puta dnevno, Feuerstein zaključuje da prosvjetljenje odvikava od
kontinuirane dominacije ega. ali ne poništava ljudsku osobnost. Kada bi
je poništavala, ne bi bilo razlike između prosvjetljenja i psihoze, tvrdi ovaj
istraživač. Ide i dalje, pa zaključuje da kod mnogih adepata nedirnuti
ostaju i neurotski simptomi koji često uobličavaju njihov nastup prema
sljedbenicima, koji se pak trude svaki neugodni ili nelogični istup svog
učitelja objasniti njegovom željom da u njih proizvede pozitivan šok. Radi
se o tipičnoj projekciji, jer opijanje Chogyama Trungpe, naplaćivanje
shaktipata Swami Muktanande, skupljanje Rolls Royceva Sri Rajneesha ili
seksualna iživljavanja nekih od spomenutih duhovnjaka ne mogu imati
nikakove veze s putem prema spirituainoj iluminaciji.
Da gurui mogu izgubiti živce znam iz prve rake. Vidio sam Shivaba-
layogija kako je doslovce eksplodirao od bijesa kada je jedan Amerikanac
doveo u pitanje njegov autoritet. Maharishi Mahesh Yogi se rasrdio kada
su ga obavijestili da su u riži u njegovu centru u Noidi pronađeni insekti.
»Opet zavjera protiv moje misije«, komentirao je. Sant Darshan Singh se
razljutio na američku sljedbenicu koja se nije htjela danima maknuti iz
predvorja njegove kuće uz ašram u Delhiju, a mnogi obožavani mistici sa
sjedištem na Zapadu pokazuju vidljive znakove bijesa kada se povrijedi
njihova taština.
Mnogi su gurui nekim suviše skeptičnim učenicima zabranili ulaz u
svoje ašrame. Posve mi je nerazumljiv već spomenuti slučaj Amerikanke
kojoj je već 27 godina zabranjen ulaz unutar zidina Sai Babina glavnog
svetišta. U njenu je slučaju navodno presudila ašramska birokracija. Da je
počinila ubojstvo, kazna bi joj bila kraća, razmišljao sam dok me ona ma­
zohistički pokušala uvjeriti da je ovo pretjerivanje opravdano. I veliki je
Hariharananda Giri vrlo burno i nervozno reagirao na moju izjavu da
sam imao u životu više gurua. Svoj animozitet nije mogao obuzdati ni je­
dan čuveni jogi kada sam mu spomenuo moći koje posjeduje Sai Baba,
Kada me nije uspio uvjeriti da su u pitanju trikovi, postao je vidno uzne­
miren i naš se razgovor priveo kraju u mučnoj atmosferi. Znalo se da je i
Poonjaji pokazivao netrpeljivost prema nekim svojim sljedbenicima.
Čudesno je kako su oni kojima je to potrebno spremni zažmiriti na
očite zlouporabe svojih učitelja i pretvoriti ih u vrline. Tako nepotrebna
surovost gurua postaje korisna duhovna lekcija, njegova vještina da isci­
jedi obilnu donaciju poželjni udarac sljedbenikovoj pohlepi, dok su poni­
ženja dobrodošli lijek protiv taštine. I kada je očito da je guru taj koji je
tašt, to je zato da bi nam pokazao kakav ne treba biti. Ako učini nešto do­
bro, onda je to zato što je dobar, a ako učini nešto loše to je zato da nam
»razbije ego« ili pokaže kakav ne treba biti, uvjeravaju sebe i druge

70
zapadni aspiranti gladni prosvjetljenja, Indijci su u tome mnogo oprezniji.
Rado će odati poštovanje svakom učitelju, ali će dobro promisliti kojega će
odabrati za svog gurua. Zvuči nevjerojatno, ali zapadnjaci pokazuju znat­
no manje kritičnosti i zdrava razuma u izboru duhovna učitelja od istočnja-
ka. Uvijek se nekako zaboravlja jedna od ključnih postavki iz Bhagavad Gi-
te: »Bio čovjek prosvijetljen ili ne, na kraju će slijediti svoju prirodu.«
Opće je prihvaćeno uvjerenje da se veliki gurui stalno nalaze u sta­
nju svojevrsne ekstaze, vječita blaženstva koje im je donijela spoznaja bo­
žanskog. Već površnom analizom ovog vjerovanja lako dolazimo do za­
ključka da je to nemoguće. Osobe u ekstatičnu stanju ne mogu normal­
no funkcionirati u vanjskom svijetu, a još manje mogu upravljati složenim
organizacijama koje oko njih nalazimo. Osim toga, stanje ekstaze mora
biti moguće izraziti u biokemijskim korelatima. Većina znanstvenika sma­
tra da je svako egzaltirano stanje svijesti vezano uz znatno izmijenjenu ke­
miju mozga. Kada bi nečiji mozak neprekidno proizvodio nenormalne
količine neurohormona ili drugih spojeva koji podržavaju ekstatično sta­
nje, nakon nekog bi vremena naprosto »sagorio«. Dakle, razvijeni se jogi-
ji mogu meditacijom dovesti u stanje ekstaze, ali je teško vjerovati da u
takvom stanju mogu biti neprekidno. Ako i mogu, u takvom stanju ne bi
mogli normalno funkcionirati u vanjskom svijetu.
Revniji će sljedbenici za svog gurua u pravilu tvrditi da vidi prošlost
i budućnost svog učenika, te prema tome upravlja svoje akcije. I ta je
tvrdnja diskutabilna. Ne samo da su mnogi sljedbenici poznatih gurua
stradavali u nesrećama i od teških oboljenja, a da na to nisu bili upozo­
reni od svoga sveznajućeg učitelja, već se spomenuta tvrdnja kosi s osnov­
nim načelom iz klasične literature o jogi. Naime, onaj koji želi postići ono
najviše stanje svijesti, mora se odreći svih moći, tako i znanja o prošlosti i
budućnosti drugih. Vjerojatno ima i iznimaka, a kao jednu od njih često
spominju Jaimal Baba Singha. Ovaj je veliki guru Radha Soami škole,
međutim, pripadao tradiciji koja zagovara drukčije viđenje od klasične
joge i mogao je prema brojnim svjedočanstvima, doista vidjeti što će se
dogoditi nekom od njegovih učenika. No, valja spomenuti da osporava­
nja ima i kada je on u pitanju. Tek je nedavno otkrivena jedina njegova
poznata fotografija, u vojnoj odori. Da je još kao vojnik pokazivao interes
za tradiciju Radha Soami, te počeo inicirati aspirante mnogo godina
nakon što ga je Soamiji imenovao svojim nasljednikom, poznate su činje­
nice. No, neki starom dokumentacijom dokazuju da zapravo Soamijija ni­
je nikada sreo fizički, a kao najjači argument se spominje knjiga Soamiji-
jeva brata Chachajija, u kojoj o novom majstoru nema ni jedne riječi!
Spočitava mu se i svašta drugo, od toga da se u mladim danima u kru­
govima satsangija pojavljivao s mladim ženama koje mu nisu bile samo
prijateljice do toga da nije imao podršku moćnih krugova oko obitelji
osnivača tradicije čije je vodstvo, prema jednoj verziji, naslijedio. Hazur

71
Baba Sawan Singh je, također uz stanovita osporavanja, prihvaćen za
glavu tradicije kada je Jaimai Baba umro, a Karpal Singh je napisao bio­
grafiju Jaimal Babe u kojoj ga glorificira u svakom pogledu. Dapače,
Karpal Singh je u meditaciji primao različite poduke od Jaimal Babe, me­
đu ostalima i čuvena 52 pitanja, test za svakoga tko tvrdi da je dosegao
najvišu razinu duhovnog razvoja. Tek je kasniji razvoj događaja izvan sva­
ke sumnje pokazao da je Hazur, koji će dobiti ime Veliki Majstor, doista
ispravan izbor. Dakle, onome tko nema unutrašnji uvid uvijek će ovaj svi­
jet djelovati konfuznim, kaotičnim i kontroverznim. Dileme imaju svoj
smisao, one su pećnica u kojoj se pravi tragač mora pržiti i odraditi svoju
karmu.
Ono što želim reći jest da nema ničeg lošeg u tome da čovjek duhov­
ne istine traži otvorena srca, ali neka to čini koristeći i intuiciju i zdravi ra­
zum. Jedna zapadnjakinja, iziritirana ponašanjem svojih indijskih učitelja
astrologije, jednom je prilikom ljutito rekla: »Dosta mi je izigravanja veli­
kih gurua od strane onih koji u svojim selima u Indiji popravljaju bici­
kle...« Možda malo grubo, ali moglo bi biti i istinito. Ili, nije zlato sve što
sija.
Za autentične prosvijetljene adepte prije svega možemo reći da su u
potpunom suglasju s Božjom voljom. Zato je teško povjerovati da bi se
oni miješali u sudbinu, odnosno karmu svog učenika, koja je, u krajnjoj
liniji, određena Božjom voljom. Guruova uloga nije u tome da omogući
učeniku izbjegavanje posljedica vlastitih djela, već da ga preda Božjoj
volji i, zanemarivši sve teškoće zemaljskog života, usmjeri prema krajnjem
cilju - prosvjetljenju. Doduše, prema Sant Matu, živući majstor može na
određenoj razini mijenjati karmu pojedinca, no logika koja stoji iza toga
transcendentalne je prirode i teško shvatljiva neprosvijedjenom umu. Me­
đutim, ni ova tradicija nikada ne propušta naglasiti da od gurua ne treba
tražiti svjetovne usluge, već pomoć u duhovnu usponu prema konačnoj
realnosti.
Kada je riječ o seksu unutar duhovnih učenja, zadnje desetljeće
istočnjački sustavi, osobito tantra, dobivaju na popularnosti i na Zapadu.
Prije svega zbog toga što uz minimalan napor obećavaju, prema svojim
entuzijastičnim zagovornicima, produljenje orgazma i poboljšavanje nje­
gove kvalitete. Propovjednici tantre često propuštaju navesti činjenicu da
se i unutar samog učenja susrećemo sa značajnim razmimoilaženjima,
glede toga o kakvu je orgazmu riječ. Prema jednom pravcu, cilj orgazma
jest ejakulacija, izbacivanje sjemena, kao akt obožavanja principa shakti,
po kojem je sjeme sveto ulje koje se izlijeva na oltar vatre, kako bi rekli u
Indiji.
Međutim, većina se tantrika s time ne slaže, dapače orgazam pra­
ćen izbacivanjem sjemena smatra s zdravstvenog i spiritualnog gledišta

72
štetnim za organizam. Prema takvom shvaćanju, zadržavanjem se sjeme­
na postiže povećana koncentracija energije, koju nazivaju ojas, a koja je
nužna da bi se kundalini podigla do najviše ćakre. Odnosi se to na mu­
škarce, ali i na žene, kojima gotovo sve tantričke, ali i joga škole preporu­
čuju seksualnu apstinenciju. Naime, iako to uglavnom nije poznato, svo­
jevrsna ejakulacija postoji i kod žena.
Uvjerenje da su tajne seksualne energije i njena usmjeravanja dobro­
biti i užitku monopol indijskog potkontinenta, gdje su pronađeni najstari­
ji spisi koji ozbiljnije tretiraju ovu temu, mistificira tantru. Stidljivo se iz­
bjegava reći da su mnogi zapadni istraživači dali značajan doprinos u
otkrivanju i definiranju raznih tipova orgazma, a jedan je židovski vjerski
pokret, koji je naslijedio učenja judaizma iz drugog stoljeća, još u 13. sto­
ljeću tiskao priručnik za brak, u kojem postavlja tezu da je prečesto gub­
ljenje sjemena štetno za zdravlje. Pokret se naziva hasidizam, a nastao je
u zemljama istočne Europe (Rusiji, Madžarskoj, Poljskoj i Rumunjskoj),
dakle posve odvojeno od slavnih indijskih tradicija. Do mnogih tehnika i
zaključaka došli su i već spomenuti zapadni istraživači, primjerice How-
ard Zitko, Omar Garrison i Rudolf von Urban.
Škole poput taoizma, ajurvedske medicine i spomenutog hasidičkog
bračnog priručnika, slažu se da pretjerana seksualna aktivnost dovodi do
oštećenja živčanog sustava, preuranjenog starenja, slabe probave, slab­
ljenja vida i slabljenja mišića. Ne slažu se, međutim, oko toga gdje je gra­
nica normalnog seksualnog odnosa s izbacivanjem sjemena, nakon koje
počinju spomenuti neugodni efekti. Ajurveda misli da je potrebno za pro­
dukciju sjemena čak 28 dana, pa je, po toj teoriji, jedan spolni odnos
mjesečno granica. Iako imaju sličnu tezu o proizvodnji sjemena u tijelu,
hasidički mudraci tvrde da je jedan snošaj tjedno sasvim neškodljiv.
Taoistički mudraci pak govore da sve ovisi o godinama muškarca,
čak postoji i neka formula, prema kojoj se može izračunati koliko odnosa
tjedno smije imati osoba određene dobi. Oni od četrdesetak godina mo­
gu si kao maksimum dozvoliti jedan snošaj u deset dana, prije no što,
prema tim shvaćanjima, nastupa duhovna tupost. Kineski tekstovi se i
inače ponešto razlikuju od drugih sličnih učenja, jer govore o koncentri­
ranom i suptilnom aspektu sperme, koji nazivaju ching ili »originaino sje­
me«, koje je najkoncentriranije u koštanoj srži. Njegovim gomilanjem u
tijelu, čovjek produžuje svoj život, po nekima do neslućenih granica, pa
postoje navodi prema kojima je jedan taoist (koji je, vjerovali ili ne, živio
u New Yorku, op.a.) doživio čak 254 godine. I Marco Polo u svojim zapi­
sima spominje takve osobe.
Da je suvišan gubitak sjemena razlog lošem zdravlju propovijeda i
pokret s početka ovog stoljeća, karezza. Mnogi liječnici, pisci (medu nji­
ma vrlo je istaknuta Alice Bunker Stockham) i istraživači, primjerice Nik

73
Douglas, pokušavaju braniti spomenutu tezu, dokazujući uz to kako u
procesu generacije sjemena važnu ulogu igra koštana srž, što se slaže s
nekim istočnjacima, a moglo bi se povezati i s drevnim učenjima.
Iako postoji čitav niz raznih teorija, tri su osnovne vrste orgazma koje
se, proučite li taj problem malo dublje, znatno razlikuju. Prvi je onaj tzv.
normalni, genitalni orgazam praćen izbacivanjem sjemena. Iako je takav
orgazam jedino što u svakodnevnom rječniku podrazumijevamo pod poj­
mom orgazma, radi se o određenom »pražnjenju«, koje u pravilu ima za
posljedicu gubitak erekcije. Drugi je genitalni orgazam bez izbacivanja
sjemena, koji je opisan u literaturi u mnogo varijanti, sa zahvatima koji­
ma se proces zaustavlja kad je na »vrhuncu«. Sam vrhunac je zapravo
treći tip orgazma, kojega mnogi nazivaju kozmičkim orgazmom, a mani­
festira se kao podrhtavanje cijelog tijela ili kontrakcija svih mišića. Nastu­
pa pola sata nakon seksuainog sjedinjenja, koje zahtijeva poznavanje spe­
cifičnih tehnika, a svi oni koji su ovakav orgazam doživjeli, opisuju ga kao
orgazam svake stanice u tijelu, koji je apsolutno neusporediv s genitalnim.
Kozmički orgazam je snažan psihički doživljaj, nešto izvan svake katego­
rije, ali treba upozoriti da za one koji nisu za ovakovo radikalno pokreta­
nje energije unutar organizma dobro pripremljeni može završiti vrlo neu­
godno.
Ovdje se moramo vratiti na raniju tezu da žene ejakuliraju ili za vri­
jeme orgazma izlučuju nešto što bi moglo predstavljati određenu parale­
lu spermi. Po svemu sudeći, teza je točna, iako postoje mišljenja, kao ono
Sufi majstora Naqshbandija, koji ne misli da žene za vrijeme orgazma lu­
če neku tekućinu, ali ipak misli da i one gube energiju, koja je, prema nje­
mu, uskladištena u ćakrama. Taoisti su jedina grupacija koja predstavlja
oporbu toj ideji. Oni jednostavno smatraju da su žene u seksualnom smis­
lu neiscrpne, da kroz snošaj i orgazam ne gube nikakvu energiju ili sup-
stancu koja bi igrala važnu ulogu u njihovu zdravlju ili duhovnu razvoju.
Taoisti, zanimljivo, u nekim tekstovima potvrđuju postojanje tekući­
ne, koju žene luče za vrijeme orgazma. Isto opisuju i Hasidi u srednjem
vijeku, zatim Aristotel i Galen, 1672. godine nizozemski anatom de Graaf,
a u ovom stoljeću, 1926. godine, takvu tezu postavlja van de Velde, u svo­
joj knjizi »Idealni brak«. Uprkos otporima kod većine zapadnih ginekolo­
ga, uvijek je bilo dilema oko toga da li lučenje tekućine kod žena koje do­
življavaju orgazam možemo smatrati ejakulacijom, dakle u određenom
smislu ono što je kod muškarca izbacivanje sjemena.
U proljeće 1980. godine, istraživači dr. John Perry i Beverly Whipple
dokazali su da mnoge žene iz uretre u trenutku orgazma luče prozirnu
tekućinu. Što su i dokazali filmskim zapisom. Zbog nekih naglas izraženih
sumnji, tekućinu su podvrgnuli kemijskim testovima i ustanovili nešto vrlo
zanimljivo. Tekućina nije bila ni urin ni vaginaini sekret. Biokemijski, radilo

74
se o razvodnjenoj tekućini, koju kod muškaraca nalazimo u ejakulatu, s
time da ovdje nije bilo spermija. Sve ostalo, nazočnost prostatične kiseli­
ne, fosfataze i glukoze, te nizak sadržaj uree i kreatinina, podsjećalo je na
mušku spermu. Perry i Whippleova su ustanovili da do lučenja »ženskog
ejakulata« dolazi uslijed podražavanja tzv. Grafenbergove točke, koja se
nalazi unutar ženske vagine i poznata je i pod nazivom točke »G«. Neki
je zovu »ženskom prostatom« ili Skeneovom žlijezdom. To daje naslutiti
da su jogiji i monasi od davnina znali da muškarac i žena jednako gube
vitalnu energiju, kroz seksualni odnos koji je podrazumijevao izbacivanje
sjemena ili spomenute tekućine kod žena, pa je u većini joga sustava sek­
sualni odnos praktično zabranjen. Naravno, želi li se napredovati prema
proklamiranom cilju učenja.
Kod taoističkih jogija, situacija je nešto drugačija. Oni su, izazivajući
što je više moguće orgazama kod partnerice, gomilati dragocjenu suptilnu
energiju za vlastitu evoluciju. Izgleda da u taoizmu žene nisu ostajale duž­
ne muškarcima. Naime, one su nastojale kod što više mladih ljudi izazvati
orgazam, apsorbirati njihovo sjeme, odnosno onaj njegov suptilni, najvri-
jedniji dio zvani ching, te na taj način održati svoju mladost i dugovječnost.
Dakako, riječ je o prani, za koju na Zapadu rado koriste izraz bioe-
lektrična energija. Kod seksualnog odnosa dolazi do izmjene energije kod
partnera. Dr. von Urban, zapadnjački ekspert za ovo podučje, nije preci­
zan oko toga ovisi li izmjena energije o nazočnosti orgazma ili izbacivanju
sjemena. On, kao karakterističnu, navodi situaciju kad dolazi do iznenad­
ne navale spomenute energije, što kod muškarca izaziva grčeviti orga­
zam, često bez izbacivanja sjemena, a kod žena je taj tip orgazma još češ­
ći, a manifestira se spazmom, grčem ili trzanjem nogu. Izmjena energije
mora biti medu partnerima postupna i traje oko pola sata. Dr. von Urban,
kao jedan dio vlastitog sustava, koji preporuča ako kod muškarca do
orgazma dođe ranije, podrazumijeva metodu koja se zapravo sastoji u to­
me da partneri nastave ležati, sa spolnim organima u dodiru, još barem
pola sata. Time se razmjena energije ipak odvija.
Howard John Zitko opisuje pravi tantrički orgazam kao totalni tjele-
sni orgazam, koji se odvija automatski, bez naše kontrole i to nakon što
partneri kumuliraju dovoljno energije, a sve je vezano na niz osobitih tan-
tričkih rituala, predigri i priprema koje su prilično složene. Većina knjiga
koje su objavljene na Zapadu, daje uzbudljive i privlačne opise tantričkih
seksualnih postupaka, ali su oni u praksi teško izvedivi, jer u pravilu nedo­
staje pokoji bitni detalj.
Jedan od rijetkih, koji je u Bengalu dulje vrijeme proboravio pod tu­
torstvom majstora tantre, bio je Omar Garrison, kome dugujemo opis ritu­
ala, koji je donekle pojednostavljen kako bi ga mogli koristiti i zapadnjaci,
ali nakon što ovladaju nekim lakšim oblicima pranajame i meditacije.

75
Autor precizira vrijeme u danu i mjesecu kad ovu tantričku praksu treba
provoditi, daje upute o položaju tijela koje partneri trebaju zauzeti, o to­
me kako se prije cijelog ceremonijala treba kupati, kako ritmički stezati
sfinkter i uskladiti to s procesom disanja, da bi zatim na red došlo reciti­
ranje mantri. Lagano dodirivanje površine tijela partnera, tu se misli na
točno definirane točke, zove se nyasa. Nakon lijeganja, zauzima se odre­
đeni položaj tijela, kojim se određuje primarni tijek daha kroz određenu
nosnicu. Spolovila polako dolaze u dodir, bez obzira ima li muškarac
erekciju ili ne. Naglašava se da, iako su spolovila u dodiru, dublja pene­
tracija nije poželjna. Partneri tako leže, potpuno nepomični, u periodu od
najmanje 32 minute.
Jedino što pokušavaju jest vizualizacija, zamišljanje izmjene prane
između njihovih genitalija. Taj proces treba samo promatrati i ne pokuša­
vati u njemu sudjelovati. Prvi znak da se nešto događa jest rastući osjećaj
ugode u organizmu partnera, koji negdje između 28, i 32. minute postup­
ka prerasta u nekontrolirano, ritmičko stezanje cijelog tijela. Garrison
smatra da je to trenutak kad dolazi do okretanja energije od partnera pre­
ma unutra, u vlastiti sustav odnosno nadije. Taj silan priliv energije sub­
jektivno se doživljava kao trenutak kad, prema Garrisonu,: »... vrijeme
postaje vječnost, kad su Shiva i Shakti vjenčani unutar bića praktikanta i
on spoznaje ono što je prethodilo nastanku svemira...«. Opisi očito odgo­
varaju onome što zovemo kozmičkom sviješću, a time postaje jasno da
seks kao takav ne mora biti samo izvor užitka i sredstvo reprodukcije.
Dakako, ljudi su oduvijek pokazivali interes za seksualne teme i zbog
kvalitete svog bračnog života, pa su osobe poput dr, Rudolfa von Urbana
tragale za načinima snošaja koji bi zadovoljili oba partnera, ali im donije­
li i dublju povezanost i bolje odnose općenito. Spomenuti von Urban u
mnogim je detaljima vrlo blizak tantričkim učenjima, iako ih nigdje izrije­
kom ne spominje kao izvor svojih ideja. Njegove knjige sa seksološkom
tematikom često sadrže opise voljnog odgađanja orgazma kod muškarca,
poput stezanja nekih mišića u predjelu između penisa i analnog otvora,
što naliči tantri, koja je tu još malo detaljnija, pa preporuča disanje sa za­
državanjem daha, savijanje jezika prema nepcu i stezanje regije poput
one opisane kod von Urbana. Tantra uključuje još neke dodatne tehnike,
kojima se treba baviti izvan seksualnih odnosa i koje pridonose još kvali­
tetnijim stanjima.
Seksualni odnos bez gubljenja sjemena, koji u teoriji obećava dugov­
ječnost, vitalnost do u duboku starost, dobro zdravlje i slično, a na koji
smo se kratko osvrnuli ranije, postaje u posljednje vrijeme sve popularni­
ji i na Zapadu. Tantrički seks mnogo je složeniji, može biti vezan uz razne
kultove, a u Indiji postoje specijalizirani tajni centri, u kojima nalazite, ako
vam uopće uspije doprijeti do nekog od njih, vrlo mlade djevojke koje su

76
posebno uvježbane za tantrički seks. Njihova je uloga strogo spititualne
prirode i kao takva teško nailazi na razumijevanje u zapadnjačkim umovi­
ma. Zato je i pristup ovakvim institucijama, za one koji ne mogu shvatiti
njihovu bit, nedostižan. Već u prvim kontaktima s onima koji pripadaju
ovakvom kultu, može se shvatiti da tu nema mjesta znatiželji i da je cije­
la priča za istinskog aspiranta smrtno ozbiljna.
Konačno, i već spominjani i razvikani mag Aleister Crowley vjerovao
je da je u trenutku orgazma moguće da kvaliteta misli, ako se radi o or­
gazmu koji mobilizira posebno snažnu energiju, može diktirati vanjske
događaje. Onome tko je nečist to može ozbiljno nauditi, ali taj može isto
tako nauditi drugim ljudima. Zato će jedan od osnovnih preduvjeta koje
morate zadovoljiti, da bi vam upućeni tantrik otškrinuo vrata prave tan­
tre, biti da budete čisti u smislu da jednu ogromnu i moćnu energiju ne
iskoristite kako bi drugima činili zlo. Kad jednom prođete takav test, tan­
tra će vas možda prigrliti, dati vam spoznaju, ali isto tako nemilosredno
uništiti onoga tko prekrši strogi kodeks discipline. Knjiško vam znanje
ovdje ne može biti baš ni od kakve koristi. Tantrička seksualna magija ko­
risti tehnike dovođenja do vrhunca neposredno prije orgazma, nekoliko
puta uzastopno, da bi zatim, za vrijeme samog orgazma, onaj koji na ne­
kog želi djelovati, na osobit način vizualizirao ono što želi postići. Za cije­
li se postupak može koristiti uvježbani partner ili masturbacija, po čemu
je čuven upravo spomenuti Crowley. Da je molitvom u trenutku orgazma
moguće postići svjetovne ciljeve smatrao je američki mulat, romanopisac
i mag Paschal Beverly Randoiph, ali i Austin Osman Spare, te već spo­
menuta Alice Bunker Stockham, koju, međutim, ne možemo svrstati u
osobe koje su se bavile seksualnom magijom.
Istraživači poput Heidera i von Urbana hrjeli su Zapadu dati nešto što
Kinezi zovu yin-seksom, oblik snošaja koji je nešto upravo obrnuto od
zapadnjačke vizije seksualnog odnosa kao silovitog, gotovo agresivnog
muškog nasrtaja na objekt požude. Ne mora uvijek biti tako. Možda je put
ravnoteže bolji od priklanjanja jednom principu, zbog kojeg smo svjedo­
ci koliki je podražaj potreban za »inicijalno paljenje«, pogotovo ako se
radi o partnerima koji su već navikli jedan na drugoga. Da o svim perver­
zijama kao nužnom »upaljaču« i ne govorimo.
Von Urban, koji, a da to i ne spominje, zapravo koristi elemente tan-
tričkog seksa, tvrdi da je podučavanjem parova spasio mnoge brakove i
omogućio mladim ljudima dublji doživljaj istinske- ljubavi. U načelu, von
Urban i Heider naglašavaju veću važnost vaginalne od stimulacije klitori­
sa kod žena, a razvijena je i pojednostavljena tehnika spolnog odnosa, ko­
ja se može opisati u pet točaka.
Partneri se prvo tuširaju ili kupaju, kako bi svoje kože učinili dostupni-
jima bioelekričnim energijama. Nakon toga goli liježu. Kad je predigrom

77
izazvano uzbuđenje, par liježe tako da su tijela pod pravim kutem, dodi­
ruju se u području pelvisa, ali su gornji dijelovi tijela odvojeni. Žena leži
na leđima, muškarac na svojoj desnoj strani. Noge su im isprepletene.
Muškarčeva je lijeva noga među ženinima, a njena je lijeva noga preba­
čena preko njegova bedra. Muškarac u ovom trenutku ne mora nužno
imati erekciju niti u cjelini prodrijeti penisom u vaginu žene. Treba peni­
som dodirivati vanjski ulaz u ženin spolni organ.
Sada par treba tako ležati potpuno nepomičan pola sata ili dulje,
obraćajući pažnju samo na osjećaje koji se javljaju u genitalijama i ener­
giju koja protječe medu njima. Nakon pola sata, par počinje sa snošajem,
ne mijenjajući položaj. U idealnom slučaju, taj će snošaj također trajati
pola sata, iako je to rijetkost i zahtijeva vježbu. Ako muškarac izbaci sjeme
prije isteka 30 minuta, treba ostati u istom položaju još pola sata, bez
obzira hoće li muškarac u tom razdoblju ponovo dobiti erekciju. Tih do­
datnih pola sata dozvoljava da se dovrši jedan vrlo važan proces, a to je
da se energije između žene i muškarca izmjene u cjelini.
Nakon višestrukog ponavljanja ove tehnike, počinju se osjećati efek­
ti. Samo jačanje spolne moći muškarca u ovom slučaju ne igra presudnu
ulogu, jer je ovaj tip seksualnog odnosa dizajniran za specifične rezultate.
Žene koje sudjeluju u ovom tipu snošaja, najbolje je da eventualna rani­
ja, osobito loša iskustva, nezadovoljstva ili predrasude jednostavno stave
u stranu, jer se radi o nečem sasvim novom. Jedini je preduvjet dovolj­
no strpljenja da se pokuša više puta. Rezultat može biti ne samo korak
prema jedinstvenom seksualnom doživljaju i upoznavanje skrivene stra­
ne seksualnosti, već i spoznaja da moćna seksualna energija može posta­
ti i sredstvom duhovnog napretka.
Dospijete li do kvalificiranog majstora, računajte s time da instrukci­
je za ovaj osobiti oblik seksualnog odnosa mogu dobiti parovi u stabilnim
vezama, a težnja za prosvjetljenjem je jedini poželjni motiv. Koliko su poz­
navaoci metoda kroćenja seksualne energije rijetki vidimo iz izjave sa­
mog Dalaj Lame, koji je jednom rekao da je mnogo slušao o lamama-tan-
tricima koji su ovladali skrivenim moćima seksualnosti, ali nikada nikog
takvog nije sreo.
Cilj je joge postati neprivržen prolaznim radostima ovog svijeta, pa
će aspirant koji teži najvišim duhovnim dostignućima prije ili kasnije
morati utrnuti svoju strast. Većina jogija s kojima sam o tome razgovarao.
stajala je na stanovištu da prakticiranjem seksualni nagon pomalo doživ­
ljava transformaciju, a neki su isticali da seksualnom aktivnošću treba pre­
stati od samog početka duhovne prakse. Ova druga opcija nije pogodna
za propovijedanje na Zapadu, pa jogiji koji žele svoje učenje plasirati na
ovom tržište obično izbjegavaju svojim novopečenim i entuzijastički na­
strojenim mušterijama spuštati mrak na oči inzistiranjem na odricanju,

78
kao uvjetu bilo kakvog duhovnog napretka. Tako postupno dolazi i do si­
tuacija kad neki nadobudniji zapadnjaci napuštaju porodice i svoje su­
pruge, kako ih one ne bi svojom pohotom kočile na putu prema spiri-
tualnim nebesima, dok oni koji im to propovijedaju, sami dobro koriste
predanost nekih poklonica, koje naivno vjeruju da im gurui mogu dati
nešto u krevetu. Mislim nešto više od onoga do čega će lako doći i bez
svog posrnulog učitelja.
Kundalini je opisana različito, pa čak klasični indijski model podiza­
nja ove sile kroz ćakre do one medu obrvama, ajna ćakre, i na kraju do
sahasrar ćakre, koja se nalazi na tjemenu ili, kako neki jogiji govore, iznad
tjemena, ne odgovara opisima iz drugih tradicija. Taoistički majstor Yin
Shih Tsu još 1914. godine opisuje aktiviranje i podizanje ove sile kroz
standardne puteve, s time da tvrdi da na tjemenu nije kraj, već sila ide
dalje preko lica, prednjom stranom tijela, do trbuha. Ili, bolje rečeno,
vraća se na mjesto gdje je započela svoj put, jer taoistička joga daje niz
vježbi koje bude ovu silu u donjem dijelu trbuha. Ovaj je taoist pri tome
viđao niz raznih vrsta svjetla, tijelo mu se nekontrolitano savijalo, osjećao
je glavobolju i imao osjećaj da mu se tijelo silno rasteglo i postalo gole­
mo. U budističkim spisima postoji opis tog doživljaja kao osjećaja da čov­
jek ima »veliko tijelo«.
Glavni je simptom podizanja kundalini jako pečenje, prvo u donjem
dijelu kralježnice, a zatim po cijelom tijelu. Kada se vitalna sila povuče iz
lijevog i desnog glavnog spiralnog kanala i ude u centralni kanal u kičme­
nom stupu, koji se zove sushumna, može doći do jakog bola koji nije
znak nikakve patologije i ne treba ga se prestrašiti. Kad kundalini ude u
centralni kanal, to iskustvo preplavljuje cjelokupnu svijest i, kako kažu jo­
giji, više nema razlike između subjektivne svijesti o objektu i objekta isku­
stva. Swami Rama tumači da »psihička« vrućina nastaje uslijed stapanja
dvaju tipova prane, prana vayu, koja se normalno kreće prema gore, a
sada mijenja pravac i apan vayu, koja se normalno kreće prema dolje, a
sada joj je smjer prema gore. Ta vrućina zapravo budi kundalini.
Swami Rama nadalje opisuje što se događa u procesu podizanja kun-
daiini prema svom evolucijskom cilju. Kako kundalini energetizira ćakre,
u svakom se centru manifestiraju određene vizije i zvukovi. Jogi prolazi
kroz odgovarajuće loke ili kozmičke razine. Karakteristično iskustvo za
svaku od njih je viđenje cvijeta nalik lotosu, čiji latice vise prema dolje, a
u svakoj je ćakri različit broj tih latica. Kad se energija u tom centru mani­
festira jače, latice se okrenu prema gore. Ono što je predvidivo kao uni­
verzalno iskustvo, jest pojavljivanje određenih božanstava u pojedinim
energetskim centrima.
Kad kundalini shakti dosegne srce, dolazi do jakog udaranja ovog or­
gana, što sam imao prilike osjetiti i sam i to ne samo za vrijeme prakticiranja

79
TM-sidhi tehnika, što sam opisao ranije, već i za vrijeme jednog tečaja
meditacije, t a d smo se nalazili u planinama i meditirali više sati dnevno.
Kad sam jedne večeri zaspao, sanjao sam srebrni oblak koji se zaustavio
iznad mog tijela iz njega se izdvojila tanka nit i zabola u moj pleksus .Ne­
ka je energija ulazila u moje tijelo i počeo sam osjećaati uzbuđenje, koje je
kulminiralo udaranjem srca, ali i toplinom u cijelom tijelu. Iznenada sam
se probudio i osjećao se potpuno odmorenim, iako nisam spavao dulje
od tri sata, jer je bilo negdje oko tri sata izjutra. I simptom trnjenja, odno­
sno gmizanja nečega unutar tijela, od palaca na nogama, kroz kičmu, do
vrha tjemena, kao i trešnju tijela koja izgleda kao da netko čovjeku drma
kralježnicu, doživio sam i sam, uvijek onda kad bih boravio na mjestu
udaljenom od svakodnevnih briga i tada meditirao više sati na dan. Ta
trešnja, koja kao da dolazi u nekim valovima, izazivala je u meni unutar­
nju radost, koja bi katkada prelazila u neodoljivu potrebu za smijehom.
Osjećaj je bio gotovo tjelesni, snažan i u određenom je smislu bio sek­
sualan, rekao bih kao seksualni doživljaj bez objekta seksualnog interesa.
Bio je nazočan u svim stanicama tijela, kao neko iskustvo svijeta cijelim
bićem. Slično kako to opisuju oni koji govore o kozmičkom orgazmu, kad
se osjećaj nalik orgazmu prostire kroz sve stanice tijela. Ono što je dola­
zilo iza ovako stimulativnih iskustava bilo je kao neka vrsta računa koji je
trebalo platiti i ja sam, u pravilu, zapadao u stanje depresije, melankolije,
a često su se pojavili iracionalni strahovi ili opsesivne misli.

U pogledu toga što je zapravo kundalini i kakav je njen odnos s pra-


nom, vitalnom energijom, točka je neočekivanog neslaganja pojedinih
jogija za koje se smatra da su prosvijetljeni. Prema nekim shvaćanjima,
primjerice Tibetanaca, aktiviranje prane samo je preduvjet buđenja kun-
dalini. To objašnjava razliku između ugodnog osjećaja u kičmi i silovitog
uspona vitalne sile do tjemena. Swami Shivom Tirth misli da su prana i
kundalini jedno te isto, a razlika nije u prirodi njihove aktivnosti, već u
svijesti promatrača. Postoje i kontroverzna mišljenja, poput onoga jogija
Desikarana, koji tvrdi da je kundalini zapravo smetnja na putu prosvjet-
ljenja, koje je buđenje prane. Kako kaže, kundalini treba »ubiti«, kako bi
se otvorio put prani! Koncept kundalini može se analizirati sa čisto psi­
hološkog stanovišta, pa ima onih koji tumače da je kundalini bogati izvor
psihičke ili libidinozne energije iz našeg nesvjesnog. U klasičnim djelima
kašmirskog šaivizma nalazimo shvaćanje da sila kundalini ima tri manife­
stacije. Prva je para-kundalini ili univerzalna, kozmička energija. Druga,
prana-kundalini, jest ona koja energetizira kompleks um-tijelo, dok tre­
ća, shakti-kundalini, predstavlja svijest koja , na neki način, posreduje iz-
među ostale dvije.
Američki liječnik dr. Lee Sanella klinički je dokazao realnost iskusta­
va s kundalini shakti. Neki od njegovih ispitanika doživjeli su podizanje
ove sile kao nešto neugodno i zastrašujuće i odustajali su od meditacije.

80
Jedan je od njih ocijenio da je sve došlo prebrzo i da tu čežnju za što br­
žim dosizanjem najviših duhovnih stanja treba postupno nadomjestiti
spontanim prihvaćanjem procesa koji treba teći točno određenom brzi­
nom i dovesti do spoznaje onda kad je čovjek doista zreo za takav svo­
jevrsni šok. S time se slaže i priličan broj korejskih i japanskih zen mona­
ha s kojima je Sanella razgovarao. Upozoravajuće zvuči i definicija Allana
Wattsa, američkog autora koji se bavio istočnjačkim učenjima: »Prosvjet-
ljenje je kontrolirana shizofrenija...« Iako se propovjednici joge na Zapa­
du protive ovoj definiciji, jer ona kvari posao, ne treba zaboraviti da su
prva iskustva čuvenog i kasnije priznatog, a ranije spomenutog Gopi
Krishne od strane liječnika protumačena kao psihotične epizode.
Ono što je meni palo na pamet kad sam pročitao Sanelline opise lju­
di kod kojih je došlo do spontanog podizanja kundalini shakti i onih koji
su to izazvali nekom tehnikom, jest da većina tih ljudi vjerojatno nije ni
razmišljala o suzdržavanju od spolnih odnosa. Ako je apstinencija osnov­
ni uvjet da netko u duhovnom smislu napreduje makar malo, na što će u
pravilu ukazati jogiji, kako je onda u nekim civilizacijama fenomen pro-
svjetljenja dobro poznat, premda znamo da im uskraćivanje od radosti
koje pruža seks valjda i ne pada na pamet?
U jugozapadnoj Botswani živi pleme Kung, čiji je život i običaje istra­
živao američki antropolog Richard Katz. Tamo život nije lak, jer se pleme
nalazi u pustinji Kalahari. Postoji osobita vrsta plesa kojim pripadnici ple­
mena, kako su to rekli Katzu, »podgrijavaju« silu koju zovu n-um, a u svr­
hu postizanja stanja nazvanog kia. Iz svih je opisa jasno da je n-um ime
za kundalini, a kia stanje koje nadilazi običnu ekstazu ili, kako je to naz­
vao Maslow, »peak experience« (»vrhunsko iskustvo«). Silovita energija,
koja se, nakon višesatnog plesa, budi u trbuhu plesača prvobitno izaziva
strah koji on mora prevladati da bi mogao postići razinu koja se zove kia
i koja odgovara, kad se detaljno analiziraju opisi domorodaca, zenbudi-
stičkom satoriju ili nekim stupnjevima samadhija u indijskoj jogi. Odgova­
ra i onome što Maharishi zove transcendencijom, a Sanella konstatira da
čovjek koji kroz to stanje prolazi, aktivno sudjeluje u scenariju koji dale­
ko nadilazi onaj ovog našeg pojedinačnog života i koji ga uzdiže do razu­
mijevanja funkcioniranja kozmičkih sila. Štoviše, izgleda da iskusni maj­
stor ove autohtone afričke tehnike ima znanje o tome kako može u druge
osobe aktivirati n-um i kroz krizu je dovesti do stanja kia.
Koncept kundalini poznat je nekim indijanskim plemenima Sjeverne
Amerike, bušmanima, sufljima, u Kabali, alkemiji i djelomično zapadnjač­
koj magiji. Kod kršćana izgleda da su ove sile bili najsvjesniji kvekeri i pen-
takostalci, a Hermesov štap iz egipatske tradicije, koji je danas uzet kao
simbol medicine, očito je inspiriran centralnim kanalom sushumnom oko
kojeg su omotane spirale s desne i lijeve strane. Te spirale predstavljaju

81
sporedne energetske kanale. Kundalini joga iz Natha Sampradaye i Vaj-
rayane u tibetanskom budizmu vuče svoje korijenove iz tradicije Maha-
siddha, koji su bili aktivni u Indiji između 8. i 12. stoljeća, a sustav svojih
učenja zvali su Candali joga. Zbog »psihičke« vrućine koju lamaisti zovu
»tummo«, kundalini joga na Tibetu ima ime Tummo rnal byor. Najslav­
niji praktikanti neke od formi kundalini joge su tibetanski guru Milarepa,
Ramakrishna, Swami Shivananda, Paramahansa Yogananda i Swami
Vivekananda.
Ne mogu odoljeti da ovdje ne napravim jednu digresiju. U svojim
sam istraživanjima uvijek pronalazio neobične jezične podudarnosti s hr­
vatskim jezikom. Tako je Buddha zapravo »probuđeni«, a u našem jeziku
budan. Kraj ovog razdoblja se u indijskim Vedama naziva Kali Juga, a ka­
rakteriziran je moralnim padom čovječanstva, ratovima, krizama, bole­
stima, mržnjom i svime što uz to ide. Analizom ovih termina starih tisuće
godina, odnosno njihovim jednostavnim spajanjem, dobio sam riječ ka­
ljuga, odnosno kaljuža, što odlično odgovara onome kako stare knjige
opisuju to razdoblje. Jedno učenje s juga Indije, dakle države Tamil Na­
du, govori da se čuvena indijska mantra Om Nama Shivaya treba izgo­
varati tako da se pojedini slog izgovori koncentrirajući se na određenu
ćakru. Tako »om« ide uz prvu, »na« drugu, »ma« treću, a zadnji »ya«, od­
nosno »ja«, šestu ili ajna ćakru, u kojoj je, kako kažu neke tradicije, sje­
dište našeg duda, po nekima našeg »jastva«, Riječ ja u hrvatskom najbo­
lje opisuje jastvo. I susret s udaljenom, afričkom tradicijom, dao mi je
argumente za tezu koju sam davno čuo od prot. Čedomila Veljačića, a
odnosi se na protocivilizaciju, negdašnju jedinstvenu civilizaciju, koja se
kasnije podijelila na narode i kulture. Ili im je Bog namjerno pomiješao
jezike. Recimo, izraz Kung plemena n-um znači silu koja treba poništiti
individualni um i rastopiti ga u višem, Kozmičkom umu. Ne treba mnogo
mašte da u ovoj afričkoj i naizgled sasvim stranoj riječi prepoznamo mo­
gućnost da ona zapravo znači »ne-um«, dakle poništenje tog našeg ma­
log uma, upravo onako kako se to događa Afrikancima koji su dobro
ovladali svojim plesom. Primjera ove vrste ima još. Praktično sve mantre
koje je davao Swami Narayanananda i one koje daje Swami Maheshwa-
rananda počinju sa zvukom koji se smatra »primarnim« ili »prazvukom«
ili, kako ga zgodno opisuje Lawrence William Lyons, »zvukom za razgo­
vor s Bogom«. Riječ je o zvuku »om« ili točnije »Aum«. Jedini jogi koji
misli da se radi o zvuku kojeg bi trebali koristiti samo oni koji meditiraju
u osami i bez izvanjskih stresova je Maharishi Mahesh Yogi, pa mantre
koje on daje ne sadrže ovaj zvuk. »Om« nije ni dio učenja Surat Shabd
joge.
Moguća je veza s našim jezikom, ako uočimo sličnost riječi »um« i
»om«, a da je u onim najdubljim spoznajama sličnost kršćanstva i joge ba­
rem mogućaa upozorava i Swami Maheshwarananda, koji vjeruje da

82
Soamiji Maharaj - tvorac Sant Mat tradicije

»Amen« ili »Amin« zapravo predstavljaju zvuk »Amn«, koji je frapantno


nalik »Aum«-u. Oni nadobudniji sličnost imena Krist i Krishna također ne
smatraju slučajnim. Ipak, radi se više o nagađanju, nego povijesno čvrsto
argumentiranim teorijama. Na nivou zvuka je jednu vibraciju poput spo­
menute teško percipirati tako da je kasnije možemo opisati riječima od­
nosno slovima, što je argument više da je »om« odista univerzalna vibra­
cija koja je kao takva prepoznata u raznim tradicijama.

33
Pokušao sam naći potvrdu za to na udaljenim mjestima, onima za
koja je teško vjerovati da su bila pod značajnijim utjecajem jogija ili njiho­
ve filozofije. Dokaz je došao s neočekivane lokacije. Naime, havajska ritu­
alna magija poznata kao kahuna postala je osobito zanimljiva tek u pos­
ljednje vrijeme, a pomnijom studijom nekih shvaćanja praktikanata kahu-
ne može se vidjeti da se ne radi o praznovjernom kultu, već metodama
koje mogu dati vrlo zanimljive duhovne uvide onima koji ih dobro upoz­
naju. Nažalost, crnje aspekt ove magije daleko razvikaniji. U kahuni po­
stoji koncept Višeg Jastva naznačen nazivom koji izvan svake sumnje uk­
ljučuje spomenutu vibraciju, koja se navodno nalazi u samom srcu Kr-
acije. Termin o kome je riječ jest Aumakua!
No, vratimo se onome što sam želio istaći navodeći ove primjere.
Očito je da seksualnu apstinenciju ne navode svi kao apsolutni uvjet po­
stizanja vrlo visokih stanja svijesti. Konačno, ta spontana prosvjeljenja ko­
ja se doista događaju, kao što je to bio slučaj s Byron Katie,43-godišjom
Amerikankom, koja je doživjela prosvjetljnje ležeći na podu nekakva
pribježišta za siromašne i koja prije toga jedva da je imala kakve duhov­
ne aspiracije, ili neki od Sanelinih primjera, pokazuju da u igri mora biti
dosta faktora koji su subjektivni i katkada nisu sasvim jasni ni najvećim
majstorima istočnjačkih učenja.
Nastavimo li sa ćakrama, dolazimo do šeste i najzloupotrebljavanije,
koja ima i nadimak »treće oko«, ima niz imena, kao agya. ajna ćakra, tis-
ra til.»deseta vrata«, nuqta-i-swaida, nukta-i-saveda, trikuti, »sjedište
duše«,tianmu ..Zamislite si pravac koji spaja dva uha i drugi koji spaja
sredinu tjemena s nepcem. Tamo gdje se oni križaju nalazi se »treće oko«,
koje se nerijetko povezuje s malom žlijezdom, epifizom, pa neki vjeruju
da postoji veza između kemizma ove žlijezde i doživljaja osoba koje pro­
življavaju aktiviranje ove ćakre. U žargonu ćemo čuti da se ovaj energet­
ski centar nalazi između obrva, pa sam često sretao ljude koji su se pri­
kazivali znalcima glede ovog problema, ali su vjerovali da je »treće oko«
odmah iza obrva, unutar lubanje, ali relativno blizu samih očiju. To. daka­
ko, nije točno. Onaj koji uspije aktivirati ovu ćakru, ima iskustva dubokog
i stabilnog samadhija i osjeća tzv. spiritualne struje. Po prvi put ima viziju
atmana, bitka, ali još uvijek zadržava određeni stupanj individualnosti. To
je lijepo opisao Sri Ramakrishna, vjerojatno najcjenjeniji jogi svih vreme­
na, koji je umro još 1886. godine. Ramakrishna je rekao: »To je kao svjet­
lo u lampašu. Čovjek osjeća da bi mogao dodirnuti svjetlo, a ne može
zbog stakla koje mu se prepriječilo...«
Inače, uzrok smrti za pravog jogija ne igra nikakvu ulogu, kao ni njen
trenutak za koji, po svoj prilici, onaj koji dospije tako visoko, zna. Rama-
krisnaje podlegao raku grla s nepunih 50 godina, Ramana Maharshi je
umro od sarkoma, za velikog se Hazur Babu Sawan Singha govorilo da
je umro od karcinoma mokraćnog mjehura, a slavni Vivekananda od
srčanog udara, u 39-oj godini starosti. Izgleda da ni fama o tome kako
prosvjetljeni jogi ne pati kad njegovo tijelo ima iskustvo bola - nije točna.
Postoje svjedočanstva o tome da je Ramana Maharshi,koji je umirao od
vrlo teškog oblika raka, u završnoj fazi bolesti noćima stenjao od bolova.
I Rajneesh je doživio 58-u godinu života, kad ga je pogodio infarkt. Čuve­
ni je Neem Karoli Baba umro kao teški šećeraš, a Babaji iz Herakhana je
ovaj svijet napustio već u 32-oj godini starosti, također zbog bolesti srca.
Srce je izdalo i Swamija Muktanandu. Prvi je infarkt, koji je zamalo bio
koban, dobio sa 62 godine. Infarkt je bio fatalan za legendarnog Parama-
hansa Yoganandu i to prije šezdesete godine starosti, srčani je udar u 50-oj
pretrpio Swami Maheshwarananda, a ista je bolest pokosila i Shivabala-
yogija. Bilo mu je 56 godina. Dugogodišnji dijabetičar. Sri Sidhheshwar
Baba, tijelo je napustio u rujnu 1998. godine, u 64-oj godini života. Ko­
načno, i jedan od najvećih duhovnih učitelja svih vremena. Soamiji Ma-
haraj, 1878. godine sasvim je precizno najavio trenutak svog odlaska sa
ovog svijeta. Dapače, zbog sitnijih nedovršenih poslova, odgodio je vla­
stitu smrt za nekoliko sati! Sjeo je u tradicionalni položaj jogija i napustio
tijelo u ranim popodnevnim satima. Bilo mu je svega 60 godina.
Primami je cilj joge duhovna iluminacija, a uredan život koji ona na
putu k tom cilju zahtijeva može čovjeka eventualno učiniti nešto zdravi­
jim nego što bi bio da vodi život osobe prepuštene strastima.
Ajna ćakra je presudna za postizanje konačnog cilja, jer se u njoj jav­
ljaju iskušenja u vidu prelijepih viših razina egzistencije prema kojima
jogija pozivaju razna nebeska bića, obećavajući mu čudesne stvari. Jogi
mora odoljeti ovoj napasti koja je itekako opasna. Preda li se tom posljed­
njem velu iluzije, on će na duhovnom putu pasti, a taj pad može značiti i
mentalno oboljenje. Obično se ovdje ističe potreba gurua koji će učenika
sačuvati od pada kad je već dospio tako daleko.
Treba napomenuti da je Swami Muktananda govono o »plavom bin-
du«, a Satyananda o »bindu ćakri«, točci na tjemenu na kojoj monasi Ha-
re Kristine imaju perčine. Bilo je natruha o tome da se u mozgu upravo
u toj zoni nalaze neke fiziološke strukture još uvijek nepoznate znanosti,
a koje predstavljaju vezu između fiziologije i duhovnosti. To iznosi Swami
Satyananda, a dr. B. S. Goel potvrđuje u opisima svojih iskustava, naziva­
jući tu točku brahma randra. Zanimljivo je da je i Rudolf Steiner špeku­
lirao s »regijom mozga koja će se tek u čovjeka razviti«, dajući naslutiti da
će taj novi čovjek, zahvaljujući tome, imati neke osobite kvalitete. Neki su
pak pokušavali dokazivati da se u tom području luči u vrlo malim količi­
nama neka vrsta hormona, koji još nije prepoznat od strane modeme me­
dicine. Dakako, to su samo nepotvrđene teorije, koje mogu jednog dana
postati zanimljive istraživačima koji će otkriti ono što je najavljivano za kraj
ovog stoljeća: fiziološko tumačenje duhovnih procesa. To za sada najviše
najavljuje istraživanje neurofiziologa Ramachandrana, koji tvrdi da je u
prednjem dijelu mozga locirao tzv. »Božji modul«, centar odgovoran za
duhovna iskustva koja bismo mogli podvesti pod »mentalne kontakte
individue s Kreatorom«, Konačno, dobitnik Nobelove nagrade za kemiju,
švicarski znanstvenik hrvatskog porijekla prof. dr. Lavoslav Ružička, na
pitanje kojoj grani kemije pripada budućnost, rekao je: »Kemiji duše...«
Danas već postoji cijeli niz istraživanja koja su bazirana na tezi da
prosvjetljenje ima veze s lučenjem nekih kemijskih spojeva unutar epifi-
ze, spominje se sada vrlo popularni melatonin, za kojeg neki vjeruju da
pomlađuje ljudski organizam, ali ima i vrlo smjelih tvrdnji da supstance
koje su odgovorne za viša stanja svijesti imaju strukturu koja je frapantno
nalik nekim halucinogenim drogama! Neki autori misle da se u »trećem
oku« jogija melatonin pretvara u halucinogeni spoj 10-metoksi harmalan,
odnosno 6-metoksi harmalan, kojeg još zovu i pinolin. Štoviše, u tjele­
snim tekućinama ispitanika, koji nikada nisu uzimali droge niti se bavili
nekom meditacijom, pronađena je vrlo niska koncentracija nekih tipova
triptaminskih halucinogena. Dr. Smythies i suradnici, kao i dr. Rick Stras-
sman pronašli su, uz neke manje tipične halucinogene droge, i bufotenin,
koji, prema još uvijek kontroverznim ispitivanjima, ima djelovanje nalik
onome meskalina i LSD-a, a nalazi se i u žlijezdama žaba krastača. Osim
spomenutih, navodno su u novije vrijeme u tjelesnim tekućinama ljudi
pronađeni, dakako, u vrlo malim količinama, morfin i još neke druge jače
droge i to ne kao derivati istih droga, već one same! Barem tako tvrdi An-
drew Tyler, britanski ekspert za narkotike. I da ne bi bilo zabune; nije riječ
o opijatima koje proizvodi samo ljudsko tijelo u borbi protiv boli i koji su
poznati pod imenom endorfini. već morfinu kakav nalazimo u opijumu.
Godinama sam se bavio odnosom kemije mozga i prosvjetljenja i
podaci koje sam sakupio izlaze izvan okvira ove knjige ili, bolje rečeno,
zavređuju posebnu knjigu. Da bih došao do nekih bitnih podataka i za­
ključaka pomogao mi je dr. Ed Lueddeke, liječnik iz malog gradića u
američkoj saveznoj državi Maine, s kojim sam satima šetao maglovitim
uličicama prekrasnog turističkog središta Bar Harbor. Dok je hladni Atlan­
tik zapljuskivao kamene oblutke obrasle mahovinom, a u daljini se nazi­
rao neobični restoran u obliku svjetionika, dr. Lueddeke i ja skupljali smo
čuvene velike plodove borovnice i razgovarali o tome kako vrlo vjerojatno
nekakav cenzor unutar naših mozgova drži te molekule halucinogena,
koje plutaju našim tijelom, pod kontrolom. Kad ta kontrola na neki način
popusti ili se smanji količina supstance koja posao obavlja, halucinogeni
koje je proizvelo naše vlastito tijelo izazivaju viša ili barem izmijenjena sta­
nja svijesti. I tako to neki misle da je prosvjetijenje drogiranje vlastitim
sokovima. Veza jamačno postoji, no osobno još uvijek nisam uvjeren da
se cijeli proces duhovne evolucije može svesti na materijalni nivo.

86
Dr. Goel proces podizanja vitalne sile u svojim djelima ne opisuje u
nekim odvojenim etapama, već više obraća pažnju na simptome za koje -
kaže da u prvih pet, šest mjeseci bivaju izrazito neugodni, jer je čovjek
suočen sa strahovima od smrti i ludila, koji su rezultat izmijenjene slike
svijeta. A taj svijet u svom novom svjetlu ugrožava dugo i pomno građene
vrijednosti. On opisuje nešto vrlo bitno, na što se, kad je u pitanju duhov­
na evolucija, treba uvijek iznova vraćati. Ono što zove »pravim« podi­
zanjem kundalini shakti jest ono što Swami Narayanananda naziva »pot­
punim«, a Goelovo »lažno« podizanje je zapravo Narayananandino »par­
cijalno« odnosno djelomično. Kod prvog se krize napetosti, paranoje,
strahova i depresija automatski, nekom unutarnjom regulacijom, izmje­
njuju s predasima i relaksiranim stanjima, dok kod »lažnog« pokretanja
uspavane, zmijolike sile omotane oko baze kičme čovjek na nekoliko da­
na ulazi u stanje neopisive ekstaze. Tada ide okolo i nadahnuto propovi­
jeda drugima, pokazujući poznavanje najsuptilnijih religijskih stanja, da bi
zatim pao u tešku depresiju iz koje ga više ništa neće natrag podignuti u
staro stanje, Goel misli da se to događa ako čovjek nije dovoljno iznutra
pročišćen i oslobođen svjetovnih težnji.
Subjektivni se doživljaji neprekidno mijenjaju, od iskustva crvene bo­
je do vizija u kojima Goel vidi Sai Babu od Shirdija kako sjedi u brahma
randri ili zraku Sunca, koja otuda prodire zastrta brojnim licima ljudi.
Iznutra komunicira s aktualnim Sai Babom i primjećuje da se okolina u
odnosu spram njega mijenja, ljudi mu počinju činiti usluge i osjeća har­
moniju s njima. Jednog podneva, dok čita čuvenu Murphetovu knjigu o
Sai Babi, događa se nešto neobično. Dok je na pet minuta sklopio oči da
se malo odmori, na knjizi se nakupio debeli talog vibhutija. Goel je ovaj
čudesni događaj shvatio kao sigurnu potvrdu brige koju o njemu vodi Sai
Baba, u čije moći nikada nije posumnjao. Vizije na unutarnjem planu po­
stajale su sve uzbudljivije i Goel je imao osjećaj da proces ide svome
kraju. Na to je ukazivalo ono što je sve češće prolazilo umom čovjeka koji
nije meditirao satima dnevno, već svega pola sata, što je rijetkost za one
koji su dosegli najviša stanja svijesti. Dr. Goel je imao osjećaj da se svi nje­
govi naučeni koncepti o ovom svijetu razgrađuju, a intenzivno je proces
podupirao psihoanalizom, koja mu je pomagala da shvati što se događa
u njegovom umu. još uvijek vezanom za probleme svijeta u kojem je ži­
vio. Svakodnevni sukobi s okolinom imaju svoj dublji smisao, na neki na­
čin oni su ogledalo onoga Što se događa u nama samima. Nešto u smislu
Sai Babine uzrečice o kojoj bi, zbog mentalne higijene, trebali razmisliti
svi: »Zle oči vide zlo u drugima...« Kad sam dr. Goela pitao kako bi for­
mulirao što se događa kad višegodišnjim naporima i prolazeći kroz du­
boke krize, čovjek konačno dođe do kraja i kako uopće zna da je to kraj,
odgovorio je: »Radi se o tome da ste vi istina. Kad jednom dođete "do kra­
ja i cijela se iluzija rasprši, shvatite da ste istina vi. Stanja unutarnjeg mira,

87
stabilnosti, blaženstva sve su češća i kako ste bliži cilju, kad znate da vas
više ništa ne može zaustaviti, vaš se progres ubrzava. Ono što čini kun­
dalini shakti jest da prvo životinjsku svijest pretvori u pravu ljudsku, a
zatim ljudsku pretvori u božansku...«
Ono što je važno istaći kod učenja dr. Goela jest da ne treba sa osu­
dom razmišljati o onima koji su nemoralni, pohlepni ili se ponašaju neko­
rektno. Naime, kako otvoreno kaže ovaj guru, nemoguće je biti moralan,
altruističan i savršeno korektan. Dakako, tako dugo dok se nalazimo u ni­
žim stanjima svijesti u kojima dominira naš ego. Kundalini je sila koja nas
povezuje s Bogom. Ona u nama nezadrživo lomi ljudske odlike i preobra­
žava ih u božanske, a time postajemo ono što religije postavijaju za svoj
cilj. Kad vas Bog naumi preko kundalini dovesti do spoznaje, više nećete
moći taj proces zaustaviti, dopadao vam se on u inicijalnoj fazi ili ne,
tumači Siddheshwar Baba. Savršeno moralan može biti samo prosvijet­
ljen čovjek.
Stanje iznad svake sumnje nastupa onda kad se kundalini shakti po­
digne do tjemenog energetskog centra, sahasrar ćakre. Jogi konačno
stiže, kako to kaže Shivabalayogi, na sedmi nivo i ulazi u tzv, nirvikalpa
samadhi. Samadhi je, pojednostavljeno rečeno, stanje savršene koncen­
tracije kojom se eliminiraju misli. Kad se ono postiže kroz meditativni na­
por i radi se, prema većini autora, o sažimanju pažnje na jedan objekt, to
se stanje naziva savikalpa samadhi. U tom stanju još uvijek postoji osjećaj
individualnosti odvojene od bitka. Jogi upornom praksom s vremenom
prelazi u stanje u kojem se njegova individualnost raspršuje u bitku i to je
taj nirvikalpa samadhi. U budizmu za ista stanja postoje termini sampraj-
na i asamprajna samadhi, a tibetanski lamaizam govori o čak deset raz­
nih stupnjeva samadhija. Valjda svi ne govore o istoj stvari. Kad stanje nir­
vikalpa samadhija jogi postiže bez ikakva napora, ono postaje ono što se
najviše može postići - sahaja nirvikalpa samadhi. Neki najviše stanje zo­
vu turiya samadhi.
Dr. Goel često opisuje snažan i jeziv osjećaj neposredne blizine smrti.
Imao sam priliku vidjeti kako to izgleda, kad sam s jednim učenikom Swa-
mi Narayananade šetao Venecijom. Bili smo u blizini neke kafeterije, nepo­
sredno uz smrdljivi kanal kojim je tekla prljava voda, kad je on odjednom
počeo vikati: »Umirem, umirem...« Srce mu je strahovito udaralo (neki tvr­
de da se radi o aktiviranju vibracije, kad čovjek ima samo subjektivni
osjećaj jakog lupanja srca, op.a.) i nije bilo nikakve sumnje da je doista
vjerovao da mu je kucnuo posljednji čas na Zemlji. Nije bilo nikakva sim­
ptoma koji bi pokazivao da će mu se bilo što dogoditi, no on je urlao izbe­
zumljeno gledajući pred sebe, kao da doista gleda smrt s kosom u ruka­
ma. Odvukli smo ga u kafeteriju i uvjeravali da fantazira. Više sam mu
puta ponovio odlučnim glasom: »Sve je u redu, to je kriza kroz koju
trebaš proći, ne možeš umrijeti...« On me s nevjericom gledao. Nakon
pola sata, napadaj straha je popustio. Ali se i vratio za vrijeme njegova
boravka u ašramu velikog jogija u Danskoj, Tada je počeo prakticirati teh­
nike disanja, koje su ovaj proces umirile. Bilo je sasvim jasno da se radilo
o kundalini shakti, a isti čovjek, koji jogu prakticira i danas, više nema
nikakvih psihičkih tegoba.
Premda se obično govori o sedam ćakri, na ljudskom ih tijelu ima
mnogo više, prema nekima čak 300. To su manji energetski centri, a oni
koji se nalaze ispod muladhara ćakre smatraju se nižima u smislu da
upravljaju nekim životinjskim nagonima i općenito, jogiji ih nerado spo­
minju. Neke od njih ipak igraju ulogu u održavanju fizičke kondicije u lju­
di, pa tako jedna od poznatih »pet tibetanskih vježbi« uključuje energet­
ske centre koji se nalaze na koljenima, a njih, po svemu sudeći, doista
možemo smatrati ćakrama.
Vitalna energija koja putuje tijelom zove se, kao što smo to već ne­
koliko puta spomenuli i ranije, prana. Kinezi je zovu chi, Japanci ki, a Ti-
betanci rlung. Neki vjeruju da je u kršćanstvu termin Duh Sveti onaj koji
označava tu energiju. Prema Bonnie Greenwell, život nastaje tako da
kundalini ulazi u fetus, aktivira sustav prane, a preostala se energija omo­
ta tri i pol puta oko baze kičme. Tamo egzistira u uspavanom, potencijal­
nom stanju. Netko je postavio zanimljivo pitanje: kako to da, ako prihva­
timo tezu da je rezervoar kozmičke energije jednako dostupan svakom
kundalini jogiju, razni adepti pokazuju različite stupnjeve moći i očito ne
raspolažu jednakim potencijalom? Neki kineski tekstovi govore o urođe­
nom chiju ili prenatalnom chiju, nečemu što se očito formira već u fazi
nastajanja života, kako to opisuje Bonnie Greenwell. Karma ili geni, kako
vam više odgovara.
Izgleda da urođena količina prane igra ulogu glede zdravija osobe o
kojoj je riječ, a do zgodnog je zaključka došao Mircea Eliade, koji je tije­
kom duljeg vremena ispitivao jednog nagu, ekstremnog asketa iz Rishike-
sha, koji je gotovo čitavu noć radio pranajamu, vježbu disanja koju kori­
ste svi sustavi joge. Zaključio je da ritmička izmjena udisaja (puraka), za­
državanja daha (khumbaka) i izdisaja (rechaka) proizvodi čudesne efek­
te na vitalnost pustinjaka. Iako je jeo samo šaku riže na dan, naga je bio
atletske grade i čelična zdravlja. Za sebe je tvrdio da živi samo danju, dok
noću svoje disanje svodi na desetinu normalnog.
Kako vjeruje Eliade, jogi, postupnim produbljivanjem udisaja i izdi­
saja i produljivanjem perioda zadržavanja daha, ima iskustvo vremena
različito od ostalih ljudi. On svojim disanjem simulira Veliko Kozmičko
Vrijeme, s kozmičkim razdobljima stvaranja i razaranja. Kad kroz proces
ritmičkog disanja postane svjestan Kozmičkog Vremena, uvidjeti će da
ono svakodnevno vrijeme, kako ga doživljavamo u normalnom stanju

89
svijesti nije, u krajnjoj konzekvenci, stvarno. Premda će imati iskustvo
stvarnog vremena, neće prestati percipirati ono iluzorno, lokalno i ne­
stvarno vrijeme. Drugim riječima, Eliadea su istraživanja dovela do za­
ključka da ritmičko disanje jogiju omogućava simultanu percepciju stvar­
nog i iluzornog vremena.
Kumara Swami je tvrdio da mačke posjeduju izuzetno mnogo prane,
pa su egipatski svećenici meditirali okruženi mačkama. Maćke su podu­
pirale njihovu meditaciju svojom pranom, pa je to izgleda razlog zašto su
u Egiptu smatrane svetim životinjama. Ta se neobična vitalnost mačaka
potvrdila i u nesvakidašnjem događaju koji se zbio 1982. godine u Bristo-
lu. Tamo je stanoviti mačak Lucky preživio pet tjedana, greškom zazidan
u jednom odvodu, u prostoru u kojem se nije mogao ni okrenuti. Bizarna
je i neuvjerljiva tvrdnja američkog medija Barbare Marciniak da mačke
imaju sposobnost komunikacije s vanzemaljcima s Plejada(?!).
Prana cirkulira kroz 72000 kanaiića na tijelu, za koje Swami Satya-
nanda Saraswati kaže da nisu živci, već kanalići kojima tijelom struji svi­
jest. Swami Maheshwarananda za iste kanaliće ipak koristi termin »živci«.
Većina jogija se slaže s tim da ti kanalići koji se zovu, kao što smo već rek­
li, nadi, nisu dio materijalnog tijela čovjeka, već se nalaze, kao i ćakre, na
nematerijalnim tijelima, prema nekima, astralnom, kauzalnom i men­
talnom. U raznim se varijantama koristi i izraz »eterično cijelo«, koji u ne­
kim verzijama zapravo podrazumijeva sva ta ostala tijela.
Zadržimo se malo na tim tijelima. Sant Kirpal Singh govori da je ljud­
sko biće sazdano od tri tijela (fizičko, astralno i kauzalno) i pet kosha ili
pokrova (anand-mai, vigyan-mai, mano-mai, pran-mai i anna-mai). Po­
jednostavljeno rečeno, ti su pokrovi različite gustoće. Sva bića koja imaju
fizičko tijelo, posjeduju sva tri tijela i svih pet pokrova. U tu kategoriju spa­
daju ljudi i životinje. Zato što u fizičkome tijelu imamo svih pet pokrova,
raspolažemo sa sljedećih pet mogućnosti: blaženstvom, prepoznavanjem
vanjskog i unutarnjeg svijeta, misaonošću, pranom i sustavom fizičkih or­
gana. Kad se nađemo u astralnom svijetu, gubimo svijest o fizičkom tije­
lu, ali nam ostaju preostale četiri mogućnosti. Dakako, ovdje je već otpao
prvi pokrov. Kako duh putuje još više, u sferu kauzalnog tijela, otpada i
mentalni aparat i ostaje sposobnost sjećanja, svjedočenja o blaženstvu, ko­
jeg ćemo iskusiti u tom stanju. Oslobođeni duh (jivan mukta) ima još sa­
mo transparentni pokrov - anand-mai. Ovisno o utjecaju pojedinog po­
krova na pojedinca, odnosno relativnoj dominaciji nekog od njih, postoja­
ti će veći afinitet prema određenom tipu joge ili duhovnog puta općenito.
Uz fizička bića, dakle ljude, ptice, gmazove, insekte itd. imamo i dru­
ga bića, od onih najviših, čisto kognitivnih kao Brahma, Vishnu, Mahesh
i slična, preko onih obdarenih umnošću, poput Indre i ostalih bogova, bo­
žica i božanstava, do bića obdarenih pranom, poput yaksha, gandharva i

90
raznih duhova. Svjetovi su to koji su daleko složeniji no Što to mi ovdje
možemo ukratko objasniti, a put je joge put njihovog otkrivanja.
Funkcioniranje cijele mreže energetskih kanalića razrađeno je u
mnogim spisima o jogi, a glavna su tri kanalića: ida, pingala i sushumna.
Ida kontrolira sve mentalne procese, pingala vitalne. Prvu simbolizira
Mjesec, a drugu Sunce. Kad se uspavana kundalini shakti aktivira, ona
treba krenuti srednjom stazom, sushumna nadi, koja je namijenjena du­
hovnom buđenju. Dogodi li se greška i zbog nedovoljne pročišćenosti
čitavog sustava ta sila krene idom ili pingalom, iskustva su vrlo neugod­
na. Gopi Krishna, koji je meditirao samostalno i bez vodstva gurua čak 12
godina, u početku je doživio upravo to i patio više godina od fizičkih
bolesti i mentalnih tegoba. Centralni kanal sushumnu možemo zamisliti
kao tubu kroz koju će za buđenja kundalini putovati svjetlo, a samom sre­
dinom te tube teče tanašni nadi koji se zove chitrini.
Zanimljivo je da postoji veza između tih kanalića i procesa umiranja,
odnosno iskustva kliničke smrti iz koje su se neki vratili i opisali različite.
uglavnom zbunjujuće doživljaje. Oni mogu biti putovanje tamnim hodni­
kom, na čijem se kraju susreće prijateljsko svjetlo žutozlatne boje, ali isto
tako putovanje kroz potpuni mrak. Swami Maheshwarananda daje vrlo
zanimljivo objašnjenje za ovaj proces. Ako je u trenutku smrti dominant­
na ida, čovjek će neposredno prije smrti udisati zrak više lijevom nosni­
com, a pri napuštanju tijela imati će iskustvo putovanja kroz potpuni
mrak, dok će, ako dominira pingala. više udisati desnom nosnicom i pu­
tovati tunelom do ili odmah imati iskustvo te toliko opisivane svjetlosti,
koja podsjeća na Sunčevu. Idealno je ako energija kola centralnom, sus­
humna nadi, kad zrak ulazi i izlazi iz organizma jednako na obje nosnice.
Tada će iskustvo smrti u prvoj fazi donijeti mirnu, mliječnu svjetlost.
»Guru će biti ovdje, uz svog učenika«, kaže Maheshwarananda, »ali
ne u onom smislu kako si to ljudi obično zamišljaju. Bit će ovdje svojim
glasom, savjetima, vođenjem kroz sjećanje učenika ili na bilo koji drugi
način, koji će učeniku pomoći da prijeđe na »drugu stranu« i nastavi ta­
mo evoluciju koja nikad ne prestaje, sve dok se ne postigne cilj - prosvjet-
ljenje...«
Jogiji su razvili razne načine svjesnog, kontroliranog umiranja. Sama
se smn naziva mahasamadhi. Duša u takvim okolnostima napušta tijelo
kroz brahma randru, a jogi kontrolira čitav proces. U određenom smislu
i ono što se događa nakon smrti. Neki himalajski jogiji voljno umiru tako
da se u stanju samadhija jednostavno smrznu na niskim planinskim tem­
peraturama. To se zove him samadhi. Ako jogi uroni u vodu rijeke zadr­
žavajući dah do fizičke smrti, to se naziva jal samadhi. Poseban slučaj
predstavljaju jogiji koji mogu voljom otvoriti vrh lubanje i tako napustiti
tijelo. Takav se način kontroliranog umiranja zove sthal samadhi.

91
Dominacija lijeve i desne nosnice kod disanja, smjenjuje se pravilnim
ritmom. Kad jogi primijeti da je taj ritam poremećen, zna da je proces
umiranja započeo. Tako će moći predvidjeti fizičku smrt i nekoliko mje­
seci unaprijed.
Ćakre imaju svoj izgled, opisane su u detalje u gotovo svakoj knjizi o
jogi, a svaka odgovara nekom »unutarnjem svijetu«, ili čak dva. Ti se svje­
tovi, kao što smo već rekli, zovu loke, imaju svoja imena, a jogiji nerado
govore kako oni izgledaju. Kad sam inzistirao da mi Swami Maheshwara-
nanda opiše barem neki od njih, nećkao se i na kraju rekao da obični
ljudi saznanja o svijetu oko sebe primaju kroz osjete i prerađuju ih u moz­
gu. Osjeti kojima se spoznaju ti drugi svjetovi drukčiji su i razvijaju se me­
ditacijom. Tek kada se oni razviju, može čovjek shvatiti njihovu prirodu.
»Da biste to shvatili, morate otići tamo«, rekao mi je, dajući do znanja da
to nisu stvari o kojima se raspravlja, već se one učine ili ne. Da me sasvim
ne razočara, dodao je: »Imate sedam viših (bhuvar, survar, mahar, janah,
tapah, satyam i chandra) i sedam nižih loka (sutala, vitala, talatala. maha-
tala, rasatala, atala i patala)...«
Većina jogija i ne zna ništa o psihoanalizi, ne poznaje je, niti koristi u
praksi. Dr. Goel je bio drukčiji kao osoba, a to je očito formiralo neke nje­
gove unutarnje doživljaje. Tako je jednom u meditaciji doživio da mu je
pažnja bila doslovce zakovana za »treće oko«. Na ekranu se pojavio Sai
Baba od Shirdija i započeo konverzaciju koja je za Goela, kako se danas
prisjeća, bila vrlo bolna. Shirdi Baba mu je objasnio da je nered, koji je
taj trenutak vladao u njegovu stanu, zapravo slika nereda u njegovoj svi­
jesti. Prljavština je njegova unutarnjeg stana još uvijek nedirnuta, jer radi
se o vrlo finim mentalnim formacijama, koje zahtijevaju čišćenje, kako bi
se oslobodio put do prosvjetljenja. U tim je trenucima Goel osjećao da je
gotovo apsorbiran u liku ispred sebe i da taj Sai Baba od Shirdija doista
stanuje u tom njegovom »unutarnjem stanu«.
Oko ćakri, njihove simbolike i moći jogija postoji šuma raznih teorija
i termina. Jedan mi je visokorazvijeni jogi, koji nije želio da spominjem
njegovo ime jer ne želi primati nikakve sljedbenike ni učenike, objasnio
da čovjek može astralnim tijelom otputovati pod tzv. Drvo spoznaje. »To
je pravo drvo ispod kojeg treba u tom stanju astralne projekcije sjesti i
zatražiti bilo kakav podatak iz prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti. Odgo­
vor se može čuti ili vidjeti. Scena koju vidite jest jedno drvo koje se nala­
zi usred goleme crvene pustinje, u kojoj ne vidite ništa drugo. Onaj jogi
koji je dovoljno razvijen, posjeduje moć i druge ljude poslati pod to drvo.
Ovdje možete saznati i sve o svojim prethodnim životima...«
Prethodne se inkarnacije, inače, prema većini jogija, sa sigurnošću
mogu saznati tek kad čovjek dopre do ajna ćakre. Jogi kojeg sam prije
spomenuo napomenuo mi je da ne smijem miješati Drvo spoznaje, o

92
kojem govori, s malom ćakrom koju jogiji nikada ne spominju, a nalazi se
malo niže od anahata čakre. Ova je misteriozna točka mjesto ispunjenja
želja. Vjeruje se da se onome tko ovlada ovim energetskim centrom do­
slovce ispunjava svaka želja! Tantrici prepoznaju ovo mjesto kao korijen
anahata ćakre i zovu ga kalpataru ili kalpa vriksha, što znači »drvo koje
ispunjava želje«, dok sam od nekih mistika dobio informaciju da je u
pitanju mala, odvojena ćakra.
Jogiji imaju sposobnost djelovanja na druge ljude, što u načelu iz­
bjegavaju, ali sam već ranije spomenutog jogija uspio namoliti da nešto
od toga demonstrira na meni. Pristao je, uz napomenu: »Samo nemoj o
meni pisati, niti pričati gdje se nalazim... Pokušat ću te vratiti u neki od
tvojih prethodnih života...«
Bilo je to teško opisivo iskustvo. Ja zapravo nisam radio ništa drugo
do ležao na podu, u položaju shavasan. Pred očima mi se formirala slika,
a zatim sam čuo neke udaljene i nejasne zvukove. Prepustio sam se do­
življaju tek nakon nekoliko minuta napetosti i iščekivanja. Slika je posta­
jala sve oštrija i realističnija. Zatražio je da komentiram što vidim. Ja sam
ležao, ali je scena dolazila sve bliže k meni, kao da kamerom zumiram na
nju. Sada sam sasvim jasno vidio da se nalazim u prašumi, koja mora da
se nalazila negdje u južnoj Americi. Hodali smo uklanjajući ispred sebe
gusto rastinje. Nisam se onaj trenutak sjetio kako se zovem i tko sam, ali
sam znao da to doista jesam ja. Bili su tu i neki ljudi oko mene. Nadirali
smo prema nekoj čistini, a ja sam osjećao nejasnu opasnost. Kad smo do­
šli na čistinu, ispred nas se ispriječio neobični, primitivno izrađeni oltar.
Bio je od kamena i ravan, a na njegovu se kraju nasuprot nas nalazila ne­
ka vrsta kamene strukture nalik križu. Uskoro sam shvatio da se ne radi o
križu, već o simboličnom prikazu čovjeka raširenih ruku. Kad sam se za­
gledao u pougljenjene ostatke na oltaru, primjetio sam da su u pitanju
ostaci ljudskog tijela. Pomislio sam da je u pitanju žrtvenik i krenuo iza
oltara. To sam polako komentirao na glas, a jogi je na to rekao: »... To je
dosta. Nemoj ići iza oltara...« Vizije su se naprasno prekinule i ja sam se
polako vratio u normalno stanje. Bio sam pomalo bijesan, jer me znatiže­
lja gonila prema spoznaji radi li se o stvarnom sjećanju na neko od mojih
prijašnjih tijela u kojima sam živio ili je to bio sadržaj koji je izmilio iz dubi­
na moga nesvjesnog. On nije bio impresioniran mojim pitanjima, već mi
je kratko objasnio da »... iznad određene točke ne treba ići...«
I dr. Goel je očito imao neke neuobičajene sposobnosti. Kad sam s
njime ostao u već spomenutoj prostoriji, nakon dnevne seanse odgovara­
nja na pitanja stalnim gostima, pitao sam ga može li reći u kojoj se fazi
razvoja čovjek nalazi. Stavio je desnu ruku na moju glavu, na što sam ja
osjetio podrhtavanje u kičmi i ljuljanje tijela lijevo-desno, Kad sam otvo­
rio oči, objasnio mi je kako izgleda situacija glede mojih ćakri i dao neke

93
naputke, prema kojima sam zaključio da iz toga može štošta znati o va­
šem životu.
Kad je dramatični put dr. Goela završio u stanju nirvikalpa samadhi-
ja i on napisao svoju knjigu o tom putu, kucnuo je trenutak da tekst po­
kuša predočiti onome za koga je uvijek kategorički tvrdio da ga je vodio
na unutarnjem planu. Otputio se u Puttaparthi. Sjedio je u prvom redu,
kad se pojavio Sai Baba i krenuo prema njemu. Uzeo je tekst knjige iz
Goelove ruke i šutke na njemu napisao »S blagoslovima, Sathya Sai Ba­
ba«. Sri Siddheshwar Baba je bio po mnogo čemu jedinstveni mistik, inte­
lektualac i prosvijetljeni jogi, koji je mogao zadovoljiti zantiželju i skep­
tični mentalitet zapadnjaka. Njegove su knjige iskrena ispovijed čovjeka
koji je preko trnja došao do zvijezda, a susret je s njime predstavljao izu­
zetno iskustvo za svakoga tko zna cijeniti izvorna učenja indijskih jogija.

Zrakoplov se približavao međunarodnom aerodromu u Delhiju i mi


smo vezali pojaseve. Moj se susjed upravo probudio i djelovao pomalo
izgužvano, ipak, osjetio sam da mi nešto želi reći. Čekao je povoljniji tre­
nutak i čim smo sletjeli, započeo je konverzaciju, uprkos gužvi koja je
nastala kad smo počeli skidati torbe iz pretinca iznad nas. Zajedno smo
krenuli prema izlazu iz zrakoplova, a zatim kroz carinski pregled. Dok smo
čekali da se naša prtljaga pojavi iz zrakoplova na kružnoj traci, rekao mi
je: »Moj je otac dolazio u Sawan Ashram, još za starih dana. Bio je poklo­
nik Radhasoami tradicije. Prakticirao je Surat Shabd jogu više sati dnev­
no. Običavao je sjediti s turbanom na glavi i šalom omotanim oko glave,
tako da su mu oči bile pokrivene. Imao je snažna religijska iskustva, koja
su ga gurala naprijed. Jednog se dana ubio. Bile su mu 42 godine. Za
sobom je ostavio oproštajno pismo. U njemu je napisao da više nema
nikakvog razloga živjeti u ovome svijetu, jer zna da ni list s drva ne može
pasti bez Njegove dozvole. Mislio je na Boga. Mi, njegova djeca, ostali
smo šokirani, no u pismu je pisalo da se ne moramo brinuti o svojoj
budućnosti, jer se Svemogući brine apsolutno o svemu. Nema baš nikak­
va razloga za zabrinutost. Danas shvaćam o čemu je govorio, ali je to bilo
teško objasniti jednom djetetu, tada kad se sve odigralo. Kako su godine
prolazile, oprostio sam mu... Drago mi je da idete tamo, ti su ljudi vrlo
moćni, mislim duhovno...«
U uglovima očiju moga sugovornika pojavile su se suze. Nešto takvo
se nikada ne zaboravlja, pomislio sam. I cijenio sam što mi je ispričao tu
svoju intimnu priču. Što se tiče onoga »moćni«, u tom trenutku nisam ni
slutio koliko je bio u pravu.

94
ODAVDE DO VJEČNOSTI

Osoba nije ni stvar ni proces,


već otvor ili čistina kroz koju se
Apsolutno može manifestirati.
Martin Heidegger

Dok sam izlazio iz aerodromske zgrade, misli su me ponijele u one davne


dane, kad sam sletio u Bombaju i autobusom putovao 17 sati, do čovje­
ka o kojem sam čuo legende - Sri Kumara Swamija. Živio je na plantaži
manga, nedaleko grada Dharwara. Tamo sam se zaputio tragom priča o
yogijima s Himalaja, čija je starost fantastična, nekih više od tisuću godi­
na! Dakako, nisam mogao prihvatiti tu tvrdnju olako i više sam se godina
raspitivao za ljude koji bi mogli postići kontrolu nad tjelesnim funkcijama
do te mjere da bi produljili svoj vijek na više stoljeća. Kumara Swami je
bio čovjek u osamdesetima, s reputacijom istinskog adepta koji je jogi po­
svetio čitav život. Kako su mi onda rekli, znao je dosta o tim vrlo starim
ljudima, koji navodno i danas žive u jednom dijelu himalajskog lanca. I
ovo je područje izazivalo kontroverze medu jogijima za koje se vjerovalo
da su dostigli kraj spirituaine evolucije. Kad sam o tome još ranije pitao
Swamija Narayananandu, koji je do duboke starosti djelovao vrlo mlado­
liko, on je samo odmahnuo rukom i rekao mi da su u pitanju priče za koje
nema nikakvih osnova.
Ipak, kad sam čuo da na obali rijeke Jamuna, nedaleko jednog od
»sedam svetih gradova Indije«, Vrindabana, živi isposnik čija starost se
procjenjuje na oko 350 godina, krenuo sam tamo. Klima je bila paklena,
rojevi komaraca grizli su me nemilosrdno, a bio sam sretan kad su me
smjestili u mali motel Krishna Balaram, kojeg su vodili monasi Hare Krish-
ne. Iste sam večeri u restoranu motela razgovarao s poglavarom ašrama,
Amerikancem koji je ovdje živio godinama, zajedno s kćerkom i ženom.
On je vidio isposnika o kojem je riječ i čije je ime bilo Devraha Baba, u
lokalnom dijalektu Devariya Baba. Amerikanac je vjerovao da se radi o
čovjeku koji je star oko 200 godina, možda i više. Smatrao ga je visokora­
zvijenim jogijem i tvrdio da je Devraha Baba čak 50 godina živio na jed­
nom drvu, meditirajući praktično neprekidno. Živio je potpuno gol,
neposredno uz rijeku, na neobičnoj drvenoj platformi, s koje nije silazio
osim kad bi se spustio u rijeku i okupao. Navodno su platformu nosili svu­
da za njim, a jednom je godišnje putovao u neki od svetih gradova, poput
Haridwara. Nije želio nogama dodirnuti tlo, no nitko mi nije uspio obja­
sniti zašto. Ali su mi zato pričali o moćima ovog čovjeka, čiji su blagoslov
dolazili tražiti premijeri i predsjednici Indije.
Nakon neprospavane noći, odvezao sam se taksijem na obalu rijeke,
no pijesak je bio takav da se vozila nisu mogla kroz njega kretati. Morao
sam nastaviti pješice, s druge strane obale, kamo sam prešao preko vise­
ćeg mosta. Nisam hodao dugo, iako mi se činilo beskonačnim, jer je vru­
ćina bila strahovita. Platformu sam vidio iz daleka, ali i nekoliko ljudi koji
su u ovu pustaru došli po blagoslov slavnog jogija, koji je cijelog života
bio poklonik boga Rame. Oko drvenog uzvišenja nalazile su se jedno­
stavne kolibe, a u njima nekoliko mladih ljudi, čije su me frizure podsjeti­
le na rastafarijance. Bili su to rijetki jogijevi učenici, dva ili tri mlada Indij­
ca, koji su me promatrali sa zanimanjem. Devraha Baba nije govorio en­
gleski, pa mi je njegove riječi prevodio neki student iz Mathure. Dakako,
prvo sam ga pitao koliko je star. Odgovorio je na engleskom »... Infinity,
infinity...« (...Beskonačnost, beskonačnost...). Nije mi bilo jasno misli li da
mu je duša vječna ili je govorio o svom tijelu koje je izgledalo kao tijelo
čovjeka u ranim sedamdesetima. Pokušao sam inzistirati, dok je on virio
iza drvene daske ispred sebe, koja je bila ovdje kako ga gologa ne bi gle­
dali baš svi koji su ovamo dolazili u nemalom broju. Imao sam dojam da
me se želi što prije riješiti, pogotovo kad sam ga počeo daviti zahtjevima
da se pokaže, kako bih ga mogao snimiti. Tu su uskočili mladi jogiji i obja­
snili mu, barem kako mi je to skraćeno prošaptao moj prevoditelj, da sam
doputovao iz Europe i da nema smisla da me najuri bez kakva suvenira,
recimo fotografije. On me sažalno pogledao, dograbio komad kože, sta­
vio ga pred sebe i uspravio se kako bi mi kratko pozirao. Znao sam da mi
vrijeme ističe i pokušao s pitanjem što je radio da je tako dugo živio.
Počeo je nešto govoriti monotonim glasom. Ispostavilo se da je recitirao
Patanjalijeve »Joga Sutre«, a zatim je izgovorio nekoliko mantri koje su
sadržavale riječ Rama. O svojoj starosti nije želio govoriti otvoreno, pa
kad sam ja utonuo u misli, naprežući se kako bih smislio neko lukavo
pitanje, on je moju agoniju prekinuo tako da mi je dobacio prašadam,
jednu jabuku i kolačić koji je bio napravljen od samoga bijelog šećera.
Bilo je to »zbogom«, nakon kojeg bi svako inzistiranje značilo uvredu i ja
sam se razočarano pokupio.
Devraha Babu su posjećivali mnogi političari i tražili njegov bla­
goslov, On bi im običavao staviti nogu na glavu. Kad sam čuo za tu as-
ketovu praksu, dobro sam se nasmijao. Imao sam neodoljiv dojam da
je radio budale od ljudi koji su običnu borbu za vlast željeli pretvoriti u
vrlinu.

96
Za Devraha Babu je Swami Rama tvrdio da je bio star 180 godina
kad ga je sreo, navodno su postojali dokumenti prema kojima je bio
»... star najmanje 135 godina...«, a bilo je onih koji su mu pripisivali fan­
tastičnih 800 godina. Moj student-prevoditeij je, naravno, bio skeptičan i
na povratku mi je povjerio da on to ne može sa sigurnošću tvrditi, ali misli
da je jogi u»... kasnim devedesetima...«. Ponovo sam pitao harekrišnovca
što misli, a on je ponovio - barem 200. Iskreno rečeno, nisam povjero­
vao. Čeprkao sam još malo, zujao Vrindabanom i Mathurom, gradovima
u kojima ima mnogo isposnika. Nisam našao potvrdu za ono što su mi
rekli za Devraha Babu. Da je fantastično star, u svojoj je knjizi kategorički
tvrdio i tvorac tehnike »rebirthinga« (»preporađanja«), Leonard Orr. Istu
sam tvrdnju čuo i od direktora jednog šumarskog instituta iz sjeverne In­
dije, intelektualca koji je Devraha Babu sretao i vjerovao da je vrlo star.
Bio je malo rezerviraniji što se tiče konkretnih brojki, pa je rekao da je
«... jogi stariji no što bi se to moglo učiniti mogućim...«.
Kad sam upoznao već spominjanu američku spiritualnu Škotu Eckan-
kar, koja smatra da su njeni glavni adepti zapravo nedostupni, jer borave
na nepristupačnim mjestima i fantastično su stari, porasla mi je želja da
istražim gdje su granice do kojih čovjek može produljiti svoj život. Prema
Paulu Twitchellu, koji je, kao i njegov nasljednik Darwin Gross (Darwina
Grossa i aktualnog vodu Eckankara, Harolda Klempa, imao sam prilike
sresti za njihova gostovanja u Amsterdamu), bio osporavan od strane ne­
kih indijskih gurua, čiji je učenik jednom bio, ti superstari učitelji dolaze
svojim učenicima u snovima, ali i onome što se zove atma sarup, »svjet­
leće tijelo«. On je, bez obzira na identitet tih osoba, očito imao susret s
njima na »unutarnjem planu« i na osnovi tih susreta je napisao niz vrlo
uzbudljivih knjiga, u kojima govori o »višim svjetovima«, opisujući čitave
krajolike i gradove u područjima nematerijalnog. Tamo se navodno može
doći jedino uz pomoć živućeg majstora spomenute tradicije, kojeg zovu
Mahanta. Od tih učitelja iz unutarnjih svjetova, barem za dvojicu proizla­
zi da su još uvijek živi u fizičkom tijelu. Jedan je Tibetanac, odnosno pri­
padnik plemena koje se zove Amdo, već spomenuti, Rebazar Tarzs. Živi
u planinama uz pakistansku dolinu Swar. Nalazi se u jednostavnoj kolibi,
a izgledom je nalik 35-godišnjaku. Navodno je, kao što smo već rekli, u
fizičkom tijelu star 600 godina. Twitchell navodi da ga je sreo fizički, jed­
nom u Darjeelingu, drugi put blizu rijeke Swat. Barem je jedna njegova
knjiga rezultat razgovora s neobičnim, tamnoputim Tibetancem kratke
kovrčave kose, visokih jagodica i sposobnosti putovanja po višim svjeto­
vima. Ista tradicija spominje, medu ostalima, stanovitog Yaubia Sacabija,
koji je «... star više od 5000 godina,..«!
Twitchellove su knjige impresivne. Čitaju se bez daha, ali nema niko­
ga tko je Rebazara Tarzsa sreo u fizičkom djelu. Nema ni jedne fotografi­
je ovog mistika, koju je Twitchell zacijelo imao priliku napraviti. Postoje -

97
samo crteži tih ljudi nevjerojatne starosti. Zgodno je jedno moje iskustvo
s jogijem za koga smatram da je postigao visok stupanj razvoja. Kad sam
ga pitao može li u meditaciji nekako doći u kontakt s nekim od tih ljudi ili
provjeriti koju od svih tih priča, nemalo me iznenadio kad je rekao da
može! OK, rekao sam, imam pitanje: postoji li uopće Rebazar Tarzs ? Na­
kon dan, dva, otišao sam do njega i pitao ima li odgovor na moje pitanje.
Rekao je: »Ako vjeruješ da postoji, on doista postoji. Ako ne, onda ne po­
stoji...« Odakie dolazi taj odgovor, tupio sam dalje. Odgovor je vrijedio
truda. »... Od Rebazara Tarzsa...«, sasvim je ozbiljno replicirao jogi. Do­
dao je da ovako duboka starost nije nemoguća, ako je u pitanju jogi
vrhunskog kalibra. Bio sam potpuno zbunjen. Tko mi je zapravo odgo­
vorio i što sam iz toga trebao naučiti nisam bio siguran.
Oko Eckankara postoji vrlo zanimljiva kontroverza. Osobno sam
vidio kopije pisama koje je Paul Twitchell pisao Sant Kirpal Singhu kao
svom duhovnom učitelju, fotografiju Kirpal Singha s grupom sljedbenika
u Washingtonu 1955. godine, na kojoj se vidi i Paula Twitchella, te listić
koji je on ispunio nakon inicijacije kroz koju je prošao. Stanoviti Christo-
pher Lane u svojoj knjizi dokazuje da su imena majstora Eckankara nak­
nadno zamijenjena sadašnjima, jer je prije toga medu njima bilo i ono
Kirpal Singha, s kojim se Twitchell, ako je suditi po pismima koja je pos-
lao u Indiju, vrlo burno razišao. Navodno je razlog bilo protivljenje Kirpal
Singha da Twitchell u knjizi »Tigrov očnjak« objavi neka svoja iskustva s
unutarnjim svjetovima. Lane iznosi i niz drugih, prilično neugodnih op­
tužbi protiv Twitchella, a posebice podsjeća da je živući majstor Eckan­
kara svega šest mjeseci prije svoje iznenadne smrti, u vrijeme pauze za
održavanja seminara u jednom hotelu u Cincinnatiju, najavio da će viso­
ku titulu »najviše svijesti u svemiru« u svome tijelu zadržati narednih 15
godina. Twitchella je naslijedio jazz glazbenik iz Dakote, Darwin Gross,
koji je odlično svirao vibrafon, ali je naglo izletio sa svoje spiritualne funk­
cije. Iznenadno smjenjivanje Darwina Grossa također je izazvalo određe­
ne nedoumice, jer se smatra da je Mahanta najviša svijest u svemiru, ime­
novan od sile koja ne može pogriješiti. Gross je naokolo slao cirkularno
pismo, tvrdeći da je žrtva obične borbe za vlast. Organizacija je na mje­
sto prvog čovjeka promaknula Harolda Klempa, povučenog, tanašnog
čovjeka iz Wisconsina. Učenje Eckankara u nekim elementima podsjeća
na sufije, osobito osnovni zvuk na koji se može meditirati - »Hu«. U ame­
ričkoj je izvedbi to »Hjuuuuuuuu...«, Kasnije se dobivaju riječi koje su,
prema učenjima Eckankara, ključevi za više nivoe u spiriruainoj hijerar­
hiji.
Iako neke gore navedene teze bude sumnju u autentičnost ove škole,
ja sam osobno imao jedno izuzemo uzbudljivo iskustvo, vezano uz lik
Rebazara Tarzsa. Kad sam jednom ležao na leđima i ponavljao spomenuti
zvuk, pred mojim je zatvorenim očima bljesnula čudnovata plavičasta

98
svjetlost u kojoj sam sasvim jasno vidio Tarzsovo lice. Odmah sam shva­
tio o kome se radi, a doživljaj je bio toliko stvaran da sam se još uvijek zat­
vorenih očiju instinktivno podigao s ležaljke, ne bi li mu se približio. Mo­
ram pnznati da je to bio jedan od najsnažnijih duhovnih doživljaja koji
sam ikada imao. Ni danas ne mogu reći je li to bio plod moje podsvijesti
ili potvrda Tibetančeva postojanja.
Jedno je sigurno. Tek tad me počelo kopkati ima li barem nečega u
svim tim pričama o prastarim jogijima. Upravo sam u to vrijeme nabasao
na tekst Lennya Orra o tome da u nacionalnom parku Sariska, nedaleko
indijskog grada Alwara živi Bhartaraji, jogi čija je starost čak 2000 godi­
na. Uhhhhh! Boravi u selu Bhartara i kako sam ja to optimistično shvatio,
može ga se uz malo sreće, tamo sresti. Treba li uopće reći da sam pohi­
tao prema šumi Sariska? A to baš nije bio jednostavan izlet, jer taj kraj
nema prevelikih turističkih ambicija, pa smo se mi, kako se naš auto uda­
ljavao od civilizacije, sve teže snalazili. Šuma je bila prekrasna, a put se
činio beskonačnim. U svakom smo selu stali i pitali gdje je Bhartara. Ne­
iskvareni stanovnici ruralne Indije nisu pružali ruke prosjačeći, što je go­
tovo pravilo kad tražite neku uslugu u većem gradu, već su se ljubazno
smiješili, pokazujući zdrave bijele zube i blistave crne oči. Problem je bio
u tome da nijedan nije znao reći gdje je Bhartara, iako je moj vozač
Shanti nekako izlazio na kraj s jezikom kojim su govorili. Slegao je rame­
nima i mi smo išli dalje, i tako satima. Kad smo već izgubili živce i pomiš­
ljali na povratak, ugledali smo ulaz u selo oko kojeg je bilo mnogo pau­
nova, a u sredini svetište s kipom nekog sveca i vodom koja je tekla kroz
dva betonirana kanala, prema centru cijelog kompleksa. Tek četvrti čov­
jek kojem smo ponovili riječ Bhartara klimnuo je glavom. Osjetio sam ka­
ko me od uzbuđenja hvata groznica. Više seljacima nisam ponavljao riječ
Bhartara, već »jogi, jogi...«. Jedan je klimnuo i rukom pokazao na malu
kućicu, koja je ujedno bila i neka vrsta hrama. Aha, dakle tu je Bhartaraji,
pomislio sam trijumfalno. Ipak se isplatilo.
U nekoliko smo se trenutaka uspeli do kućice iz koje je izašao čovjek
u dobi od 45 godina, s vrlo debelom naušnicom u jednom uhu. Jogi iz
tradicije Goraknatha, prostrujilo mi je kroz mozak. I to odgovara Lenny-
jevoj priči, Bhartaraji je spadao u istu školu. Jogi se smiješio, a ja sam
jedva uspio iz grla istisnuti: »... Bhartaraji?«. On ie odmahnuo glavom.
»No, me Seva Nath. Bhartaraji dead 500 years...« (»Ne. Ja Seva Nath.
Bhartaraji mrtav 500 godina...«). Pri tome je prstom pokazao na svetište i
mali kip. Ja sam poželio zaurlati: »Neeeee!« Sjeli smo oko njega dok nas
je nudio čajem, a malo kasnije, doduše oprezno, i hašišem. Kad je vidio
na meni koliko sam razočaran, pokušao me ohrabriti pričom da »... Bhar­
taraji još uvijek dolazi ovamo, ali u drugom tijelu. Kad je bio tu zadnji put,
zajedno su popušili po lulu hašiša,..« Bhartaraji, veliki jogi hašoman.
Svašta. Moje je razočaranje bilo potpuno. Ovaj put nisam vidio nekog

99
prastarog jogija. Povratak u Delhi se odvijao u potpunoj tišini, Shanti je
pokušao biti konstruktivan, pa mi je prijateljski obećao da će mi naći
nekog drugog jogija. Nisam mu mogao reći da je moj jogi trebao biti star
dva milenija, jer bi pomislio da sam sasvim lud. Konačno, takvoga mi ni
on ne bi mogao pribaviti,
To nije dokazivalo da prastari jogiji ne postoje. Još uvijek sam imao
na umu da je ipak jedan indijski jogi dokazano živio 185 godina. Njegovo
je ime bilo Tapasviji Maharaj, a umro je u ranim pedesetima ovog sto­
ljeća. Prakticirao je tapas (trapljenje), a navodno je znao i tajnu kaya kal-
pe, tehnike za pomlađivanje koju je na sebi primijenio dva puta. Drugi ju
je put provodio u prevrućoj klimi južnoindijske države Andhra Pradesh,
pa je nešto krenulo krivim putem i veliki je jogi umro. Više je istraživača
pronašlo dokaze da je ovaj čovjek, koji je zapravo umro relativno nedav­
no, doista doživio toliku starost. Osim toga, bio je jedini koji je bio dostu­
pan običnim ljudima. Obično se za one koji su tako stari smatra da su ne­
pristupačni, jer žive u zabačenim planinama i udaljeni su od ljudskih
nastambi.
Tapasviji se proslavio kad je još 1938, godine htio osobitom tehnikom
pomlađivanja pomoći Madanu Mohanu Malaviyi, uglednom indijskom
borcu za slobodu i bliskom suradniku Mahatme Gandhija. Dokumentaci­
ja o tom pokušaju postojala je na indijskom sveučilištu, kamo sam se za­
putio da provjerim nije li opet u pitanju nekakva lovačka priča. Nije bila,
Političar se, doduše, nije pridržavao discipline koja ga je trebala pomla­
diti, jer je u trenucima kad je trebao u mraku meditirati jednostavno čitao
novine, ali nitko nije osporavao činjenicu da je jogi kojeg su angažirali
vrlo, vrlo star i autentičan. Malaviya je izdržao 11 dana, u tom je periodu
uzimao samo pripravak spravljen od pet indijskih ljekovitih biljaka i, koli­
ko su ga mogli na to natjerati, sjedio u potpunom mraku. Nije se smio
izlagati vodi i strujanju zraka, a preporućalo se da s drugim ljudima govo­
ri samo o spirituainim temama, Ostali detalji nisu poznati, ali postoji opis
efekata ove neobične prakse. Tako je, navodno, dio sijede Malaviyine ko­
se potamnio, ljuštila mu se koža i, općenito, pokazivao je prve znakove
pomlađivanja kako ih opisuje tradicija kojoj metoda kaya kaipe pripada.
Nitko ne zna zašto Malaviya nije u svemu ustrajao do kraja.
Swami Maheshwarananda mi je rekao da je jedan od najuglednijih
gurua u njegovoj tradiciji, Alakh Puriji, još uvijek živ u fizičkom tijelu.
Sada je, prema njemu, stariji od tisuću godina! Bio je precizan i glede lo­
kacije na kojoj se nalazi. Između himalajskih svetišta Kedarnatha i Badri-
natha. »Toliko život može produžiti samo onaj tko zna kako ovladati s pet
tattwi (pet elemenata: zrak. voda, vatra, zemlja i eter), a za to treba znati
osobite tehnike koje nisu dostupne svakome«, rekao mi je. S vremenom,
Alakh Purijiji je razvio tzv. »nebesko tijelo«, koje je prozirno. U njemu se

100
kreće naokolo, dok se energija prana automatski brine o fizičkom tijelu.
koje se nalazi u nekoj od skrivenih špilja na Himalajama. To njegovo ne­
obično tijelo ne ostavlja sjenu, a kad hoda po mekom tlu ne ostavlja oti­
ske. Bilo je situacija kad su ga ljudi jasno vidjeli, no kad bi mu prišli, nije
na tom mjestu bilo nikoga. Ako on to ne želi, nemoguće ga je sresti. Swa-
mi Maheshwarananda na moje provokativno pitanje kako je to moguće.
ako su nam svima dahovi odbrojani, odgovara da je ta moć dostupna
samo vrlo rijetkim, odabranim adeptima. Njihovi dahovi nisu odbrojani.
Pitam ga može li on, kad se dovede u stanje nirvikalpa samadhija, na neki
način kontaktirati velikog učitelja na čija se učenja poziva čitava njegova
tradicija, koja uživa osobit ugled u Rajasthanu. Može, odgovorio mi je.
No, radi se o tijelu sazdanom od svjetlosti, s kojim u meditaciji može nor­
malno komunicirati. Na moje uporno ispitivanje može li jasno razaznati
lice Alakh Purijija, kad ga sretne na ovaj način na »unutarnjem planu«,
jedan od najmlađih u prvoj garnituri jogija popularnih na Zapadu odgo­
vara: »Tijelo je sačinjeno od svjetlosti, pa se lice više nazire. Uskoro ću
dati naslikati kako Alakh Puriji izgleda. a i više ću o tome govoriti....«
Swami Maheshwarananda ulijeva povjerenje, njegovi ga učenici izuzet­
no cijene, privrženi su mu, a i nije poznat po neumjerenim izjavama.
Ipak, zbunio me nečim sasvim drugim. On je jedini jogi kojeg sam
sreo a koji tradicionalno prihvaćene simptome podizanja, dakle, buđenja
kundalini shakti, smatra - poremećajem u živčanom sustavu! Dakle, vru­
ćina pri dnu leđa, gmizanje čudne sile kroz kičmu, bol kod ulaza kunda­
lini u sushmunu, osjećaj mrava koji plaze po kralježnici i tjemenu, sve su
to rezultati krivog načina aktiviranja kundalini shakti. Taj proces zapravo
treba proći bez svih tih dramatičnih iskustava o kojima govore praktično
svi drugi jogiji. Ta Maheshwaranandina originalnost u razmišljanjima gle­
de procesa duhovne evolucije, na neki ga način, dovodi u poziciju su­
protnu onoj većine drugih majstora ove discipline. On je u tom pogledu
apsolutno jasan. Put kojim on vodi svoje učenike možda je nešto sporiji,
ali je siguran i ne kulminira nikakvim riskantnim i neugodnim senzacija­
ma, koje su opisane bezbroj puta u literaturi koja se bavi jogom. Ovaj 50-
godišnji Indijac iz Jodhpura, koji na Zapadu živi preko pola svog vijeka.
na česte upite o vezi joge i kršćanstva odlučno odgovara: nema ni kršćan­
ske, ni muslimanske, ni hinduističke istine. Postoji samo jedna Stvarnost,
čak i ako joj nadjenemo više različitih imena...«.
Maheshwarananda je respektabilna osoba već i zbog toga što, osim
Alakh Purijija, tradiciji iz koje dolazi pripadaju Dev Puriji, a i danas legen­
darni Mahaprabhuji, čovjek koji je umro 1964. godine, u dobi od čak
135 godina. Vladao je s 24 siddhija, a jednom je oživio mrtvo dijete! Isto
to dijete je danas čovjek u godinama, kojega nerijetko obilaze znatiželjni­
ci i sljedbenici ove škole joge. Mada bezbroj puta pozivan u veće centre
u Indiji, Mahaprabhuji se nerado udaljavao od ašrama Kathu, usamljene

101
građevine usred usijane rajasthanske pustinje. Kažu da je upravo on
predvidio da će njegov učenik Swami Madhvananda na Zapad poslati
mladog jogija, koji će proslaviti učenja ove tradicije. Riječ je, dakako, o
Swamiju Maheshwaranandi.

Moj me put tako odnio u Dharwar, prilično neugledni grad u savez­


noj državi Karnataka. Nakon maratonske vožnje autobusom koji nije
imao vrata, uz užasno začinjene obroke putem, konačno sam se iskrcao
na mome odredištu. Vlaga me gušila, a bol u leđima nije, nažalost, imala
nikakve veze s pokretanjem kundalini shakti. Odlučio sam prenoćiti u
lokalnom hotelu, s rupičastim mrežama protiv komaraca na krevetima i
bez vode u kupaonici. Tako sam proveo noć u društvu žednih komaraca
i smrada autobusa koji mi se, valjda, uvukao pod kožu. Jutarnja me crna
kava podsjetila na onu madžarsku, iz doba socijalizma, pa sam otpio
samo jedan, eksperimentalni gutljaj.
Nakon toga sam se pješice uputio prema plantaži Tapovan, koja se
nalazila na nekih četiri kilometra od grada. Bila je to greška jer je sunce
pržilo nesmiljeno, a hlada nigdje. Dogurao sam nekako do plantaže koja
se sastojala od zgrade u kojoj je bila dvorana gdje se povremeno pjevalo
mantre, uglavnom onu Sri Kumara Swamija - He Prabho Prasheeda
Om, prizemnice s kuhinjom i prostorom za poslugu, spavaonica, hale za
predavanja u izgradnji i odvojenog dijela do kojeg se dolazilo kroz drvo­
red palmi. Tamo se stizalo popločenim putem, koji je završavao ulazom u
prostor ograđen zidom, bez prozora ili bilo kakva otvora. Unutra su bile
ćelije, a u jednoj od njih je boravio jogi, radi kojeg sam doputovao ova­
mo. Smjestili su me u jednu od nedovršenih prostorija, koje će jednog
dana biti spavaonice, a za mene se trebao brinuti Anad, umirovljeni uče­
nik Kumara Swamija, koji me odmah šarmirao svojom skromnošću i sa-
mozatajnošću. Bilo mi je neugodno da ovog čovjeka u godinama stav­
ljam u položaj svog sluge, tražeći stalno nešto od njega, pa sam mu to i
otvoreno rekao. Odgovorio mi je: »Služenje je sol života...« Čistoća i pre­
danost ova čovjeka, koji je dolazio iz jedne siromašne sredine, mogla je
poslužiti kao uzor mnogim razvikanim propovjednicima istočnjačke mud­
rosti.

Mladić po imenu Ramesh donio mi je šalicu indijskog čaja i objasnio


da danas neću moći vidjeti Swamija, jer je u samadhiju. pa je teško po­
vjerovati da netko može doprijeti do njega. U redu, rekao sam i krenuo
prema gradu gdje ću popiti »mango milk shake« i prolunjati po ulicama,
gdje se mjestimično u blatu valjaju pajceki, koji se po ničemu ne razliku­
ju od svoje braće u Zagorju. Nedaleko blatne kaljuže, u kojoj su uživali,
nalazio se kompjutorski centar, U prastaroj, oronuloj zgradi, koja mora da
je izgrađena još u doba britanske okupacije Indije. Kave nigdje, što me
bacilo u očaj). U jednom mi restoranu ponosno nude piletinu, jedini put
u Indiji. Odlučujem se za pomfrit i uskoro požalim. Jer. gazda koji je neko
vrijeme proveo na Zapadu, zaboravio je neke kulinarske detalje, pa je
pomirit poput drvenih štapića. Dok drobim krumpir zubima, svi se u res­
toranu okreću. Osjećam da me hvata glavobolja. Zbog nedostatka kave.
Tješim se time da je podizanje kundalini shakti ponekad popraćeno mi­
grenom, koja traje i više godina. Ozbiljno. To se, kako vjeruje John White,
događa i genijima koji se ne bave jogom, ali po svoj prilici svoju izvan­
rednu kreativnost duguju upravo toj, još uvijek nedovoljno shvaćenoj
energiji. White čak tvrdi da su, statistički gledano, oni koji pate od migre­
ne višeg kvocijenta inteligencije od ostalih! Kako ja nisam imao migrenu,
već se radilo o apstinentskoj krizi zbog nedostatka kofeina, nisam se s teo­
rijom baš mogao složiti. Ipak, da nabrojim one za koje ovaj vrlo zanimlji­
vi autor misli da su imali navedene probleme, a uslijed komešanja kun­
dalini u glavi.
Bili su to Lincoln, Jefferson. general Grant, Darwin, Tolstoj, Niet-
zsche, Čajkovski, Nobel, George Bernard Shaw, Edgar Allan Poe i drugi.
Jedan od njih spada u posebnu grupu onih koji su imali žestoke glavo­
bolje, a kasnije su ih drugi imali zbog njega. Riječ je o Karlu Marxu. Istra­
živač Itzak Bentov konstatira da glavobolja, koja ima neke veze s kunda­
lini shakti, obično nastupa oko 2,30 sati ujutro i zna trajati do 5 sati. Gopi
Krishna u duhu vremena u kojem živimo (on više nije medu živima) izno­
si tezu o nasljednom faktom kod migrene, ali i aktiviranja kundalini shak­
ti! To argumentira rime da je i njegov otac imao iskustva sa ovom silom,
njemu samom dogodilo se nešto slično u djetinjstvu, prije no što se po­
svetio meditaciji, a i njegova je kćer sa sedam godina doživjela spontano
podizanje kundalini shakti.
Večer je i vraćam se u Tapovan. Više nije vruće, ali vlaga je osjetno
porasla. Autobusi krcati djecom daju na znanje da je škola gotova. Tržni­
ca kraj koje prolazim radi ovdje, uz svjetlo plinskih svjetiljki, gotovo cije­
lu noć. Nije mi jasno zbog čega. Uskoro sam izvan grada, čija svjetla osta­
ju iza mene. Kroz mrak dolazim do plantaže Kumara Swamija, gdje ću
odspavati na betonskom podu, na koji za mene stavljaju dva tepiha. Je­
dan ispod, a drugi da se mogu pokriti, u slučaju da povjerujem kako mi
to može pomoći protiv komaraca. Noć je burna. Eskadrile sićušnih kuka­
ca, naoružanih sondicama za ispijanje krvi, jurišaju na svaki otkriveni dio
tijela. Znam da su mi zahvalni za obilnu večeru, ali ne znaju kako to izra­
ziti. Ujutro dolazi čaj garniran Rameshovim smiješkom. Swami će me pri­
miti nakon doručka.

Oko 11 sati Ramesh me vodi kroz malu aleju nadstrtu palminim gra­
nama i mi kroz drvena vrata ulazimo u dvorište, iz kojeg se stiže u ćeliju.
Unutra nema ničeg drugog do jednog pletenog stolca. Ovdje ostajem
sam. Uskoro se na vratima pojavljuje čovjek duge sijede brade i niska
rasta. Odjeven je u čistu narančastu odoru. Sjeda na stolac prekriženih
nogu i ljubazno me pita: »Što mogu učiniti za vas?« Kumara Swami je u
to vrijeme vodeći svjetski autoritet za tip joge koji ima niz imena: shiva jo­
ga, piyusha joga, animisha joga, prachana joga... Sve to pripada tzv, vira-
shaiva tradiciji. Praktikant ove vrste joge dobiva od učitelja ishta lingu,
lagani kamen sferična oblika i tamne indigo boje. Lingu treba držati na
dlanu lijeve ruke, u visini očiju, dok je iza leda praktikanta smještena svi­
jeća ili uljanica, čiji se odraz, kad sjedite u mraku, jasno vidi na površini
linge. Upravo se na taj odraz svjetlosti u lingi trebate koncentrirati tako da
ne trepćete očima (pogled bez treptanja zove se »animisha dristi«). Kad
je koncentracija savršena, dolazi do istog efekta kao i kod svih drugih
oblika joge. Razvojni je put podjednak, ali shiva joga ima svoje specifič­
nosti koje su zanimljive i sa stanovišta nekih novijih znanstvenih istraživa­
nja, Naime, kako mi je to pojasnio moj domaćin, preko očnog živca koji
se podražava svjetlom, dolazi do djelovanja na epifizu, u kojoj su prona­
đene stanice slične onima u oku, pa neki vjeruju da je »treće oko« doista
neka vrsta u evoluciji zakržljalog »srednjeg oka«. Iste stanice su, prema
nekima, odgovorne za iskustvo unutarnje svjetlosti. I kod zurenja u odsjaj
svjetla u lingi, postupno dolazi do toga da ona više nije praktikantu po­
trebna, jer on u određenoj fazi razvoja unutarnje svjetlo vidi čim zatvori
oči. Važno je da oblik linge bude točno onakav kako to zahtijeva tradici­
ja. Zanimljivo je da se upravo taj oblik podudara s opisom koji daje Platon
kad govori o tome kako izgleda svemir, a i kasnije, neki mistici opisuju na
sličan način izgled viših svjetova, dapače, neki Maharishijevi sljedbenici
su za vrijeme prakticiranja siddhi tehnike »viđenja kozmičkih regija« imali
zanimljive vizije svemira »... u obliku kišobrana...«
Osim Kumara Swamija, sreo sam i Mahanta Swamija iz Dharwara,
kao i jednu ženu-gurua iz Bangalorea, oboje pripadnika iste tradi­
cije. Metoda se ipak razlikovala, jer je spomenuti swami tumačio kako
se ne treba koncentrirati na odbljesak svijeće u lingi, već na cijelu lin­
gu. Nije na mene ostavio dojam koji bi bio makar približan onome koji
je i na druge ostavljao Kumara Swami. Doista je bio svetac i to sam od­
mah osjetio. Nisam znao kako bih započeo, jer mi se činilo deplasiranim
da ga odmah počnem ispitivati o tome postoje li petsto godina stari jogi-
ji. Kad mi je ukratko izložio svoja učenja, pitao sam kako linga djeluje na
svijest.
»... Vježbate li koncentraciju na odsjaj svijeće ili uljanice u lingi, javit
će se aura oko vaše ruke. Da biste smanjili intenzitet svojih misli, dobro
je da u sebi ponavljate mantru Om Namah Shivaya, a nakon nekoliko
mjeseci obično čovjek ima iskustvo svjetla, koje se nalazi na mjestu gdje
je ruka i linga na njoj. To je znak da se aktivirala vaša epifiza«, objašnja­
vao mi je Kumara Swami, »a ovisno o predispozicijama i naporu koji

104
uložite u praksu meditacije, iskusit ćete ono Što piše i u Bibliji - svjetlost
koja se prostire cijelim vašim tijelom...«
Praktikanti koji uspiju u ovoj grani joge, dobivaju naziv lingayat sve­
taca, a za osnivače ove tradicije smatraju se Basavanna. Allama Prabhu
i jedna žena, Akka Mahadevi. Sama je ishta linga načinjena od sivog škri-
ljavca, koji je premazan debelim slojem paste načinjene od pročišćenog
pepela, čađe uljanice, ekstrakta sjemenke drva latinskog imena Anacar-
dium i izlučevina s nekih stijena u Nepalu. Vrlo je važno da linga, s kojom
se prakticira, bude izrađena na određeni način, i zbog boje i zbog oblika.
Linge izrađuju određeni ljudi, koji su za to kvalificirani, a pojedini ašrami
ili jogiji to od njih naručuju.
Sam Kumara Swami objašnjava da je potrebno stapanje sa svjetlom,
koje izaziva linga, da bi se snažno pokrenuo proces koji onda ide kroz
ćakre, s time da on te energetske centre opisuje kao »,.. rotirajuće vrtlo-
ge profinjene materije, koji svaki za sebe sadrži koncentrične krugove
energije. Te energije prolaze, cirkuliraju ćakrama, koje su locirane na ete­
ričnom tijelu i djeluju na živce,..«,
Cijelog života ovaj je asket pokušavao povezati metafizičke koncepte
i materijalnu znanost, pa po njemu, svakoj ćakri pripada po jedna žlijez­
da s unutrašnjim izlučivanjem. Muladhara ćakri spolne žlijezde, swadi-
sthana ćakri nadbubrežne žlijezde, manipura ćakri gušterača, anahata
ćakri timus, visuddhi ćakri štitnjača, ajna ćakri hipofiza, a sahasrar ćakri
epifiza. Iz tog proizlazi da postoji određena veza između funkcioniranja
ćakri i ljudskog organizma, a tu se otvara prostor za špekulacije o tome
do koje mjere jogi može kontrolom ćakri utjecati na fiziološke procese.
Kad je u pitanju epifiza, koja je za čitavu priču najbitnija, Kumara Swami
objašnjava da je treba, tehnikom koju preporuča, »galvanizirati«, odno­
sno »probuditi«. Iskustva koja opisuju neki engleski i francuski sljedbenici
shiva joge pokazuju da ovaj sustav učenja doista pokreće mehanizam du­
hovne evolucije u čovjeku.
»... Joga ide korak dalje i kaže da je hipofiza sjedište individualne,
pojedinačne svijesti, dok je epifiza sjedište Univerzalne svijesti. Kod obič­
na čovjeka ta dva stanja svijesti nisu u harmoniji. Cilj je joge uskladiti ta
dva stanja svijesti«, riječi su Kumara Swamija, koji je za života zbog svoje
asketske prakse stekao titulu Mahatapasvi.
On mehanizam netrimičnog zurenja u lingu objašnjava i rječnikom
modeme znanosti: »... Kao rezultat usredotočenog pogleda na lingu, u
živčanom se kanalu javljaju transmutirane energije, koje putem čunjića
stižu u medullu oblongatu, a zatim silaze u hipofizu smještenu iza očiju.
Povećani priliv impulsa iz hipofize konačno prolazi kroz treću moždanu
komoru, sve dok ne probudi uspavanu epifizu i ne potakne »treće oko«
da zasvijetli između njih...«

105
Ni ezoterično tumačenje nije manje zanimljivo: »... Kad se hipofiza i
epifiza u cijelosti razviju i budu potaknute na rad, njihove se vibracije
udružuju i na aktivnost potiču »treće oko«, »oko duše«. Ta aktivnost um
pretvara u vrlo osjetljiv instrument, prenosnik pomoću kojeg je moguće
prenositi vrlo različite tipove vibracija, interpretirati ih i ponovo raspo­
ređivati. Za vrijeme embrionalnog razvoja ljudske rase, čovjekov jedini
organ bilo je jedno ili eterično oko, pomoću kojeg je mogao vidjeti svaku
nematerijalnu tvar. Kako je Zemlja postajala sve kruća, tako je čovjek sve
više razvijao svoja dva fizička oka, kojima je mogao promatrati materijal­
ni svijet. Pri tom se njegovo eterično ili »treće oko« povuklo, a eterični vid
proširio cijelim živčanim sustavom, smjestivši svoje središte u treću ven-
trikulu mozga. Najraniji ljudi koristili su samo to srednje ili »treće oko«, a
bili su poznati kao Kiklopi, Kako je tekao razvoj fizičkog oka. tako se ete­
rično oko povlačilo...«
Jamačno se ortodoksni znanstvenici u mnogo čemu ne bi složili s
adeptom iz Tapovana, što za moju priču zapravo i nema nekog značenja.
Kumara Swami je imao iskustvo podizanja kundalini shakti do saha-
srar ćakre već sa 18 godina, dok je, prema Matthewsu, Božansku svijest
doživio kasnije, 1956. godine. Vrlo je rano ostao bez roditelja, a asketskim
je životom živio zapravo odkad je znao za sebe. Majka mu je umrla pri
porodu, a otac kad mu je bilo pet godina. Bio je školovan, pa je u kasni­
jim godinama pisao knjige, koje su bile društveno angažirane. Jedno je
vrijeme živio u drvenoj kolibi uz rijeku Gangu, nedaleko Benaresa. Ovdje
se posvetio intenzivnoj meditaciji i, kako mi je sam pričao, doživio podi­
zanje tijela u zrak. Bila je to prava levitacija, jer mu je tijelo ostalo lebd­
jeti nekoliko sekundi, na visini od pola metra. Smatrao je da treba pomo­
ći i drugima, kako bi došli do spoznaje da je svrha ovog života prosvjetlje-
nje, pa se vratio normalnom životu. Prihvatio je jedan od deset oblika
sannyase, odricanja od svijeta. U njegovu slučaju, radilo se o tipu samo-
zaređenja, koje je podrazumijevalo duhovni put bez gurua. Riječ je o
»vidawat sanayas«, zaređenju koje obvezuje na širenje virashaivizma -
pomaganje svima koji žele doći do spoznaje, bez obzira na kastu, vjeru i
nacionalnost. Slijedio je tradiciju virashaivizma, a mnogo je putovao po
Indiji i svijetu, gdje je propovijedao ovaj jednostavan i efikasan oblik joge.
Pod stare se dane smjestio na plantaži manga.
Proslavio se neobičnom praksom. U tri je navrata kontinuirano medi­
tirao u špilji ispod zemlje, u potpunome-mraku. Prvi put je to trajalo godi­
nu dana, drugi devet, a treći šest mjeseci. Svaki je put, neposredno na­
kon postupnog izlaska na svjetlo, donosio proročanstva koja su govorila
o mudracima iz himalajskih dolina i u simbolima upozoravala na kretanja
u kolektivnoj svijesti. U meditaciji je mogao kontaktirati »zapise iz akas-
he«, navodno područje svijesti u kojem su zabilježeni svi događaji iz

106
prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Univerzalna mantra, koju je prepo­
ručio za osobni napredak, ali i opće dobro, također je došla iz tog »po­
dručja«. Želio sam saznati više detalja o tome kako je »primio« tu mantru,
»He Prabho Prasheeda Om«. Objasnio mi je da ju je »,.. vidio napisanu u
akashi...«
Kumara Swami je vjerovao da je trenutak smrti moguće odgoditi. Za
to je, prema njemu, potrebno poznavati osobite mantre, koje jogi koristi
u meditaciji i time može odgoditi ono što je, prema shvaćanjima većine
istočnjačkih tradicija, određeno unaprijed. Tvrdio je da to govori iz osob­
nog iskustva i da smrt ne može dodirnuti tijelo jogija, ako on to ne dopu­
sti. Dakako, smatrao je da su jogiji, koji su doživjeli fantastičnu starost, re­
alni, da postoje na određenom mjestu, preciznije ašramu na Himaiajama
koji se zove Jnanaganja Ashrama. Do tog se mjesta ne može doprijeti.
ako to ne žele oni koji tamo borave, a fizičkim ga očima neprosvijećeni
ne može ni vidjeti. Tamo živi dosta onih čija je starost osam ili devet sto­
tina godina, a za neke je Kumara Swami rekao da ih poznaje iz susreta
koji su se, koliko sam shvatio, odvijali na unutrašnjem planu. Spomenuo
je u tom kontekstu virashaivističkog sveca i poznatog mistika - pjesnika iz
12. stoljeća Allama Prabhua, Paramhans Nirmanandjija i nekolicinu
drugih. Oni žive i danas, ali u »eteričnom tijelu«. Priča je u mnogo čemu
nalik onoj Swami Maheshwaranande, pa se ponavlja storija o istom tje­
lesnom obliku, koji ne ostavlja sjenu niti tragove u pijesku po kojem hoda.
Evo što je Kumara Swami rekao o tim besmrtnicima s Himalaja:
»... Sumeru, Zlatna Planina, nalazi se na Himalajama i leži s indijske stra­
ne (nije jasno jesu li mitske planine Meru, Kailash i Sumeru u materijal­
nom ili nekom drugom svijetu). Tamo su smješteni adepti. Postoji od dav­
nih vremena organizacija, koja je poznata kao Velika Hijerarhija. Stvore­
na je od velikih adepata, koji su u kontaktu s Božanskim i koji predstav­
ljaju Božje glasnike. Po potrebi, oni se pojavljuju na Zemlji, kako bi utje­
cali na tijek događaja, predvidjeli ishod istih i upućivali obične ljude na
stazu istinitosti. Oni mogu vidjeti logiku iza svakog događaja, jer se za njih
prošlost i budućnost nalaze u vječnoj sadašnjosti. Njima, da bi nešto znali,
ne trebaju knjige. Čitava je Priroda otvorena knjiga za njih, koji bljeskom
intuicije mogu saznati sve.
Tri su glavna svojstva tih adepata. Prvo, oni žive u »eteričnom tijelu«
koje se zove »vyomakaya« i kreću se brzinom svjetlosti. Zato se njihova
nazočnost može osjetiti svuda. Drugo, vrijeme i prostor za njih ne pred­
stavljaju prepreke, kao ni prošlost i budućnost. Oni su zapravo sveprisut­
ni, jer kroz spirirualnu telepatiju trenutno shvaćaju što se odvija na kugli
zemaljskoj. Treće, iako žive u nevidljivom tijelu, često postaju vidljivi kroz
»nirmanakayu«, tijelo koje stvaraju svojom voljom. Drugim riječima, oni
imaju moć materijaliziranja i dematerijaliziranja tijela...« ...

107
Prema Alexandri David-Neel, koja je posvojila jednog tibetanskog
lamu i napisala brojne knjige o lamaizmu, vizualizacijom je moguće stvo­
riti »fantoma«, ljudsko biće čija točna priroda nije sasvim razjašnjena.
Ona je sama šestomjesečnom meditacijom u jednoj kolibi na Tibetu
uspjela »stvoriti« niskog, debeljuškastog monaha, koji ju je svuda pratio,
a vidjeli su ga i drugi ljudi. Ovakve »kreacije« navodno treba »razgraditi«
nakon nekog vremena, jer mogu postati neposlušne. Mnoge detalje Ne-
elova nije rekla do kraja svog života od čak 102 godine, koji je završio
1969., u francuskom gradu Dignyju.
Ovdje postoji mala konfuzija. Prema Kumara Swamiju, očito je da
adepti žive u »eteričnom tijelu« i mogu stvoriti materijalno tijelo. Prema
jogiju kojeg ću citirati malo kasnije, visokorazvijeni adept može kreirati
»svjetlosno tijelo« i u njega preseliti svijest iz svog materijalnog tijela. No,
postoji i treća varijanta: adept može napustiti, ovaj svijet bez fizičke smrti,
tako da, prema tajnovitom tibetanskom učenju dzogchen, ostvari »veliki
prijelaz u tijelo od Svjetla«. Radi se o pretvaranju fizičkog tijela u »zračeću
esenciju elemenata«, što je pošlo za rukom čuvenim svecima Padmasam-
bhavi, Vimalamitri i Milarepi, ali i Tapihritsi, koji je pripadao drevnom
predbudističkom šamanističkom kultu Bon. Ako to praktikantu ne uspije
za života, postoji tehnika kojom je to moguće obaviti neposredno nakon
fizičke smrti. Iz opisa nekih upućenijih tibetanskih lama, vidljivo je da su
u relativno nedavnoj prošlosti živjeli ljudi, koji su vladali tehnikom koja se
smatra vrhuncem dostignuća u praksi »dzogchena« i koji su, pojedno­
stavljeno rečeno, ovaj svijet napustili u određenom smislu uzevši svoje
tijelo sa sobom!
Još u 1949. i 1952. godini na Tibetu su zabilježeni slučajevi praktika­
nata »dzogchena« koji su sedam dana prije smrti, za koju su znali kad bi
trebala doći, zatražili da ih se stavi u šator, čiji je ulaz zatim zašiven. Osmi
dan šator se otvarao, da bi se unutra pronašli samo nokti i kosa onoga koji
je poznavao jednu od najmisterioznijih praksi budizma uopće. Čuveni je
majstor »dzogchena«, Pema Dundul, na isti način napustio ovaj svijet,
Kad su lame ušli u šator u kojem je proveo zadnji tjedan svog ovozemalj­
skog života, pronašli su praznu odjeću u kojoj je nekada bilo lamino tije­
lo. Ja sam osobno poznavao tibetanske lame koji su znali za ovu metodu,
no nikada nisam pitao za detalje, koji se povjeravaju samo onome tko se
odluči na ozbiljno prakticiranje ove meditacije, čiji je krajnji cilj zapravo
prosvjetijenje. Bit je ove meditacije srvaranje onoga što dzogchen maj­
stori zovu »duginim tijelom«. Treba iznad svoje glave vizualizirati »eterič­
no tijelo«, a centralni dio vlastita tijela kao prugu ljubičaste svjetlosti. Od
tog centra prema površini kože, boja se mijenja poput spektra, da bi na
samoj površini bila crvena. Redoslijed pomaka boja je ljubičasta, indigo,
plava, zelena, žuta i crvena. Svaki ud će mijenjati boju, od unutrašnjosti
prema van na isti način. Kad ste završili s kreiranjem »dugina tijela«,

108
vizualizirajte kako povlačite svoje »eterično tijelo« preko »dugina tijela«,
prožimajući ga svjetlom »eteričnog tijela«.
Bilo je tvrdnji da je i Babaji iz Herakhana »uzeo svoje tijelo sa sobom«
kad je umro, no ta je priča prilično nevjerojatna. Herakhan Baba je 1922.
godine »nestao u bljesku svjetlosti«, a Babaji je, kao njegova reinkarnaci­
ja, navodno mogao sa sobom uzeti fizičko tijelo »na nebesa«. Čak je svi­
jetom cirkulirala fotografija koja je navodno snimljena na »nebesima«!
Dapače, Lenny Orr je uporno dokazivao da se Babaji nakon fizičke smrti
na Zemlji vratio u fizičkom tijelu. Dokazivao je to fotografijom snimlje­
nom u Belgiji, na kojoj se vidi mladić nevjerojatno sličan Babajiju.
Možda najveći tantrik Indije, čije je spiritualno ime bilo Swami Ni-
khileshwarananda, govorio je o ašramu na Himalaji koji očito nije vid­
ljiv onima koji ne vide »unutarnjim okom«. To se mjesto zove Siddhash-
ram, a tantrik je tvrdio da može svoje učenike, koji su za to spremni,
odvesti tamo u fizičkom tijelu! Ne pješice, dakako. Tamo također žive
adepti velikog kalibra, a mnogi inicirani, koji žive svjetovnim životom, na­
vodno imaju sposobnost posjećivanja ovog mjesta. U kakvu obliku tamo
putuju, ipak nije sasvim jasno. Swami Nikhileshwarananda, koji se tako
zvao dok je meditirao u osami Himalaje, daje odabranima vrlo dugačke
mantre, medu kojima i jednu koja treba praktikanta dovesti u stanje svi­
jesti da se forma Swami Nikhileshwaranande stvori ispred njega, ma gdje
on bio. Čuveni je tantrik tvrdio da je tjelesnu besmrtnost moguće postići
i konštenjem znanja iz drevne indijske alkemije, a poznato je da je posje­
dovao i moć davanja »shaktipata«, odnosno podizanja kundalini shakti
unutar tijela učenika običnim dodirom ruke ili paunova pera.
Iz legendi o gradovima izabranih skrivenima na nepristupačnim mje­
stima diljem planete neki su izvukli zaključak da se radi o područjima koja
se na neki način nalaze izvan ovog našeg svijeta, dakle izvan domašaja
naših osjeta. Do tamo se, kako kažu, može otići fizičkim tijelom. Tako, na­
vodno, dio sljedbenika prilično opskurne Moorish Orthodox Church ras­
polaže znanjima o tome kako stvoriti »jaje« kojim se može »putovati kroz
vrijeme i prostor«. U vezi s time spominju se imena niza fizičara s reputa­
cijom poznavanja teorije Kaosa, ljudi poput Emoryja Cranstona, pozna­
tog teoretičara zavjera, te indijskog neoplatonista Sohrawardija, negdaš­
njeg pripadnika psihodelične komune Timothyja Learyja. Osim tehničkih
pomagala kojima se, po nekim novijim alternativnim tumačenjima spoz­
naja moderne fizike, mogu otvoriti »vremenska vrata«, ovdje su i tehnike
tzv, kreativne imaginacije, a kao povijesnu ličnost koja je poznavala tajnu
putovanja u paralelne svjetove navodi se Ibn'Arabija, arapskog alke­
mičara i mistika iz 10. stoljeća. Metodu neki zovu »kvantnom tantrom«.
Na sceni su tajnovite indonežanske sekte, specifične vježbe seksualne
tantre, manje poznata budistička učenja, kao i sufistički red Ovayssi iz
Shiraza. Priča nas vodi do instituta u gradiću Ong's Hat, u saveznoj državi
New Jersey, kojeg danas više nema, a dubiozni su i povijesni navodi nje­
govih negdašnjih pripadnika. Ovdje je, prema ovoj novovjekoj legendi
načinjen proboj koji je pionire putovanja kroz vrijeme doveo do Zemlje
2, planete potpuno nalik našoj, s ostacima golemih kamenih građevina,
ali bez ikakova traga njenih davno otišlih stanovnika. A postoji i Zemlja 3,
pa i dalje, sve do broja sedam.
Od relativno pristupačnih lokacija na kojima se obavljaju eksperi­
menti s vremenom zanimljiva je eklektička komuna Damanhur, nedale­
ko Torina. Mješavinom fizike, mentalnih tehnika, geomantije, rituala u
podzemnim dvoranama i vjere u moć kristala, ovdje je stvorena »vre­
menska kapsula« kojom su pojedinci navodno na više sati putovali u pro­
šlost naše planete, čak sedam tisuća godina unatrag. I sa sobom donijeli
materijalne dokaze u vidu busenja trave! Čak su razvili neku vrstu krivu­
lja po kojima treba vući crte osobitom, tzv. »selfičkom olovkom«, pa će se
tako, navodno, u čovjeka nakon nekog vremena razviti centar u mozgu
za kontaktiranje s izvanzemaljskim civilizacijama. Metoda podsjeća na
magijske evokacije Franza Bardona, gdje se za prizivanje svih mogućih
demona, anđela i drugih bića iz naše svijesti koriste slične krivulje.
Kad govorimo o svim varijantama preživljavanja svijesti nakon što se
tijelo istroši, treba se sjetiti i navoda Helene Blavatske, koja je u susretima
s vrhunskim jogijima saznala da se jogi može useliti u tijelo normalnog
živućeg čovjeka i doživljavati ovaj svijet njegovim osjetima, da bi, kad ovaj
umre, jednostavno tijelo promijenio i uselio u neko drugo! No, to nije
moglo ići do u beskonačnost, već je maksimalno razdoblje, mjereno ze­
maljskim godinama, u kojem je jogi mogao seljakati svoju svijest iz tijela
u tijelo (nije riječ o reinkarnaciji, već seljenju svijesti u već postojeće tije­
lo čovjeka koji ima i vlastitu svijest s kojom jogijeva, po svemu sudeći, nije
u komunikaciji) bilo 400 godina. Dakle, kad je staro tijelo jogija umrlo, on
je svijest mogao preseliti u neko drugo živuće tijelo. Srila Bhaktivedanta
Prabhupada, također spominje da savršeni jogi može napustiti staro, is­
trošeno tijelo i sviješću naseliti tijelo neke mlade osobe. Navodi sveca
Rsabhadevu kao onog koji je tu sposobnost imao, ali se je odrekao i sav
se predao ljubavi prema Krishni.
Tu je i podvarijanta istog slučaja. Naime, jogi može svoje fizičko tije­
lo ostaviti na jednom mjestu, a sviješću se useliti u drugo, živuće, ali i
mrtvo tijelo! Slavni je Shankaracharya, koji nije imao nikakvog seksual­
nog iskustva na mjesec dana sviješću ušao u tijelo drugog čovjeka kako
bi vidio o kakvu se iskustvu radi. Njegovo je tijelo za to vrijeme ležalo skri­
veno u nepristupačnoj špilji. Bilo je živo i čekalo ga je. Kad je u pitanju
»useljenje« u mrtvo tijelo, to je demonstrirao tibetanski guru Marpa, učitelj
slavnog Milarepe, koji je legao do mrtvog konja i ušao u njegovo tijelo,

110
koje je potom živnulo, da bi nakon što se on »vratio« u svoju fizičku for­
mu, ponovno palo mrtvo!
Vedski klasici navode da jogi, kad »oslabi vezanost uma izazvanu kar­
mom«, može, znajući kako funkcionira čovječje živčevlje, ući u tijelo dru­
ge osobe. To još zanimljivije opisuje Rishi Patanjali: » Jogi može ući u ne­
čije mrtvo tijelo, podići ga i u njemu se kretati, iako istovremeno normal­
no funkcionira u svom tijelu. A može ući i u živo tijelo, kontrolirati um i
organe tog čovjeka, te kroz njega djelovati..,«
Sposobnost aktiviranja ili podizanja kundalini kod svojih učenika de­
monstrirali su mnogi jogiji, poput, recimo, Amrita Desaija i Swami Muk-
tanande, kojemu su zamjerali da je jedan udarac paunovim perom po
glavi naplaćivao po 300 dolara. Inicijacija shaktipatom spominje se u ne­
kim klasičnim djelima indijske mistike, poput Toga Vashishte, Shiva Pura­
ne i Kulamava Tantre, a i danas postoji učenje pod nazivom Siddha Ma-
hayoga, prema kojemu gurui iz linije kojoj pripada i Swami Shivom Tirth,
mogu snagom vlastite energije u drugoj osobi aktivirati kundalini. Swami
Narayanananda je nabrojio čak 12 vrsta gurua, a neki od onih najvišeg
ranga mogu to izvesti tako da samo pomisle da se njihovu učeniku pokre­
nula zaspala sila pri dnu kičme! Swami Maheshwarananda ne negira po­
stojanje ovakove moći, ali tvrdi da shaktipat nema nikakova smisla. Radi
se o jednokratnoj pomoći u vidu odškrinutih vrata, kroz koja kandidat
ionako neće proći, ako vlastitim naporom ne realizira istinu koja će mu
omogućiti trajni boravak u najvišem stanju svijesti.
Kumara Swami je, međutim, napomenuo da ima i onih koji su svoj
vijek produljili u fizičkom tijelu kakvo je i naše i to uglavnom korištenjem
na osobiti način spravljenih preparata na bazi žive. Spomenuo je neki
primjer iz povijesti, ali je inzistirao na tome da su oni koji žive u »svjet­
lećem« ili »eteričnom« tijelu superiorni, jer su postigli potpunu kontrolu
nad svojim životima i mogu ih produžavati po želji. Mene su stalno mučila
pitanja poput onog u svezi sa znanom medicinskom činjenicom da sto
posto muškaraca u dobi višoj od 90 godina imaju karcinom prostate koji,
međutim, napreduje toliko sporo, kad je u pitanju tako duboka starost, da
se liječnici čak katkada i ne odlučuju na njegov tretman. A ako je to tako,
onda nije jasno kako bi netko uopće mogao razmišljati o tome da u fizič­
kom tijelu doživi, recimo, 200 godina. Osim toga, hipertrofija prostate,
koja može biti, a često i jest maligna, ima nadimak »monaška bolest«. To
zato jer od nje često obolijevaju upravo monasi, po nekima zbog dugo­
trajne seksualne apstinencije.
Ovdje sam opet zatrebao moga ranije spominjanog jogija koji nije že­
lio da objavim njegov identitet, a u ovoj ga knjizi nikako ne mogu izbje­
ći. Slučaj obolijevanja od karcinoma prostate u kasnoj dobi, kao i pojav­
ljivanje te bolesti uopće, pojasnio je negativnim mislima. Ljudi cijelog

111
života proizvode masu negativnih misli o sebi, svojoj budućnosti, izgledu,
sposobnostima, zdravlju i perspektivama. Te su misli vezane uz »samska-
re«, tendencije naslijeđene iz prošlih života, no jogi mi je objasnio da ih
se može staviti pod kontrolu. Kad se nakon desetljeća ponavljanja
određenih negativnih misli to odrazi na tijelo čovjeka, onda dolazi u obli­
ku neke bolesti, nerijetko karcinoma.
Što se tiče »svijetlećeg tijela«, objasnio mi je da visokorazvijeni jogi
vizualizacijom osobitog tipa sam stvara to tijelo, a onda u njega preseli
svoju svijest. Na moju primjedbu o pet tattwi, odnosno elemenata, nije
mi odgovorio izravno o njihovoj vezi s tim procesom, već je rekao da je
moguće putovati u »kraljevstva elemenata« i tamo sretati bića, koja pri­
padaju određenom elementu. To može biti vrlo opasno, jer se takva puto­
vanja obavljaju astralnim tijelom, a u regijama pojedinih elemenata sreću
se bića, čija je ljepota toliko privlačna da čovjek može astralnim tijelom
tamo ostati predugo, što dovodi, ako nije u pitanju iskusni jogi, do umi­
ranja fizičkog tijela. »... Dalje ti o elementima ne mogu pričati«, rekao je.
»jer su vezani uz magiju, a ona se može zloupotrijebiti. Ne želim da se
nešto takvo objavljuje...« Time je ova rasprava bila zaključena. Kasnije,
kad sam susreo jednog monaha Hare Krishne, saznao sam za »ljuske« od
elemenata koje ovijaju »kozmičko jaje«, što spada u vedsku kozmologiju,
o kojoj će još biti riječi.
Postavlja se pitanje odgovaraju li spomenuta bića onome što scijen-
tolozi opisuju kao »psihičke vampire iz izvanmaterijalnih sfera«, Kako to
tvrdi L. Ron Hubbard, na nas u paralelnim stvarnostima vrebaju takvi psi­
hički vampiri, a lijepa bijela svjetlost na kraju tunela, koju opisuju oni koji
su napuštali svoje tijelo, zapravo je zamka tih bića!
Kumara Swami mi je običavao poklanjati jedan sat svog vremena na
dan, s time da je pokoji dan preskočio. Ja sam ostatak vremena utrošio
na obilazak nekih važnijih mjesta u gradu, na kojima je njegova misija
djelovala u ranijim godinama. Tako sam saznao za jednog Engleza, kojeg
sam već citirao, a zvao se Richard Matthews. Ovdje je provodio dosta
vremena, jednom čak 10 mjeseci u kontinuitetu. Otjerao ga je strahovit
proljev, koji nije teško dobiti, jer zapadnjaci nisu navikli na hranu kakva
se služi u ovim krajevima. Kasnije sam čitao neke tekstove, u kojima ovaj
čovjek opisuje svoja iskustva višegodišnjeg mediriranja od po tri sata
dnevno. Nema sumnje da se radilo o osobi koja je na Zapadu daleko
najupućenija u tajne shiva joge.
Kumara Swami je umro krajem 1995. godine, a tijelo mu je bilo izlo­
ženo mjesec dana a da, kako se počelo pričati, nije pokazivalo nikakve
znakove raspadanja. Provjerom ove priče došao sam do saznanja da nije
točna. Tijelo Kumara 3wamija smješteno je nakon dva dana u grobnicu,
Samadhi Mandir, i zasipano solju i vibhutijem. Neraspadanje mrrvog tijela

112
Swami Narayanananda

Autor s Kumara Swamijem


se obično uzima kao dokaz da se radilo o vrhunskom jogiju osobitih mo­
ći. Naime, ta se stvar doista dogodila s legendarnim Paramahansom Yo-
ganandom, kad je umro 1952. godine u Los Angelesu. Tijelo koje je leža­
lo na odru čak 27 dana prije ukopa je izgledalo kao da je jogi umro koji
sat ranije. U tibetanskom budizmu postoji još fantastičnije vjerovanje u
svezi velikog reformatora lamaizma Je Tsong Ka'pe. On je, navodno, tako
ležao tri godine nakon fizičke smrti i u tom razdoblju »...postigao potpu­
no prosvjetljenje...« Nije isključeno da je u pitanju pretjerivanje, jer radi
se o nečemu što se odigravalo pred više stotina godina, a Azija je i inače
sklona neuvjerljivim legendama, kad su u pitanju religijske ličnosti. Slična
se stvar, iako manje šokantna, zbila relativno nedavno, s jednim tibetan­
skim lamom koji je umro u Francuskoj.
Poznati sveci Swami Naravanananda i Ramana Maharshi nisu nakon
fizičke smrti pokazivali nikakve znakove, koji bi ukazivali da im se tijela
neće raspadati kao svim ostalim smrtnicima.
Bez obzira na sve, Kumara Svvami je bio istinski znalac joge, učitelj
kakav je neophodan, želi li čovjek sigurno koračati putem kundalini joge.
Nije imao razvijen marketing, jer mu do toga nije bilo stalo. Tako je na
Zapadu ostao praktično nepoznat. Prije smrti, u znatnoj je mjeri dovršio
kompleks zgrada za koje je želio da postanu svjetski centar animisha joge.
U sklopu jedne.od zgrada, izgrađena je prostorija u koju se ne može ući,
jer ima samo jedna vrata i bez prozora je. Rekao je da je namijenjena jed­
nom od besmrtnih adepata koji žive u »svijetlećem tijelu«, Gandha Babi.
Gandha znači »miris«, pa ako se dotični jogi nalazi negdje u vašoj blizini,
to ćete znati po vrlo ugodnu mirisu koji podsjeća na agarbhati. osobite
indijske mirisne štapiće. Neki su unutar kompleksa u Tapovanu imali
iskustvo tog mirisa, koji bi trebao značiti da se Gandha Baba nalazi u
ograđenom prostoru. Neposredno prije no što je napustio ovaj svijet, Ku­
mara Svvami je najavio da će Gandha Baba ovo mjesto uzeti za svoje stal­
no boravište. Nažalost, nikada nisam Kumara Swamija zamolio da mi ob­
jasni jednu kontroverzu oko tih prozirnih tijela, koja smo spomenuli rani­
je, a kroz koja možete proći rukom i ne ostavljaju sjenu ili tragove u me­
kanom pijesku. Naime, opisi sličnih fenomena vezani su i za Tibet, barem
koliko se sjećam iz razdoblja kad sam se družio s tibetanskim lamama i
imao čast upoznati Njegovu Svetost Dalaj Lamu. No, prema nekima, bića
koja se nalaze u ovakvom, mogli bismo reći, razrijeđenom obliku, ne smi­
ju izlaziti na dnevnu svjetlost, pogotovo ne na sunce. Zato i borave na
mitskim mjestima, poput podzemnih gradova na Himalaji.

Opet je uskočio moj jogi i, uz iskreni smijeh od kojeg su mu navrle


suze na oči, rekao: »... Nemoj si razbijati glavu s time. Prije no što ubiješ
pet demona čije kandže kontroliraju tvoj um i drže ga na sigurnoj udalje­
nosti od spiritualnog napretka, nećeš moći shvatiti značenje, ulogu i istinu

114
o tim bićima, koja imaju svoju misiju. Probaj reći nekom znanstveniku da
to uopće postoji, pa ćeš vidjeti koliko će se zapjeniti i dokazivati da to nije
moguće. I to uprkos tome što znanost o fenomenu života i Prirodi uopće
zna vrlo, vrlo malo. Iz njega neće govoriti znanje već ponos, isto kao što
iz lažnih proroka koji izigravaju gurue i skupljaju pastvu zbog gratifikacije
vlastitih osjetila i taštine izbija spiritualni ponos. Onome tko malo zna, sve
se čini jasnim, njegova je samouvjerenost nepomućena i on može drugi­
ma govoriti da ga slijede, da je »putovanje po višim nivoima« stvar od
koje nema lakše, može »predviđati« budućnost zaključujući na bazi ono­
ga što je iz razgovora s čovjekom čuo. U današnje vrijeme toga ima ovdje
u Indiji sve više, a izgleda da je na Zapadu izgrađena čitava industrija
zasnovana na strahu od budućnosti i nedostatku smisla. Paradoks je u to­
me da mistik postaje svatko onaj tko to za sebe sam kaže, a kolone se raz­
nih iscjelitelja, vidovnjaka, zvjezdočitača i propovjednika novokomponi-
ranih mentalnih tehnika, za one koji imaju vremena samo preko vikenda,
opasno poigravaju nižim silama, sve u neutaživoj žeđi za moći. I novcem,
dakako. Svi oni ne mogu ništa. Najmanje pisati ili govoriti o tome kako je
moguće kretati se u »svijetlećem tijelu«, o čemu može nešto reći samo
netko tko se nalazi na istoj ili barem približno istoj razini s onima koji to
doista mogu. I da, na kraju, odgovorim na tvoje pitanje: nije istina da se
bića u »eteričnom » tijelu ne mogu pojaviti na dnevnoj svjetlosti. Uosta­
lom, kako bi se znalo da ne bacaju sjenu da se netko od njih nije pojavio
ispred izvora svjetla?...«
Swami Nikhileshwarananda govori o Siddhashramu, himalajskom
utočištu besmrtnika, Kumara Swami na granicu s Tibetom smješta Jnana-
ganja Ashram u kojem žive nekoliko stotina godina stari adepti. Kao što
smo već naveli, Swami Maheshwarananda tvrdi da u istom području, iz­
među Kedamatha i Badrinatha, još uvijek živi fantastično stari jogi Alakh
Puriji, a njegov imenjak, autor triju knjiga posvećenih Sai Babi, opisuje
Gufa ashram, špilju u Garwhal Himalaji u kojoj, pod nadzorom Avatara
iz Puttaparthija, meditira jedanaest isposnika koji će ovdje, s obzirom da
poznaju i tajnu biljke some, doseći starost iznad poimanja obična čovje­
ka. Eckankarovi propovjednici spominju grad Agam Des, koji se također
nalazi negdje u Himalaji i ugošćuje one koji su zauzdali fizičku smrt, a s
druge strane, na Tibetu, na nekom nepristupačnom mjestu živi mistik
Fubbi Quantz, poglavar samostana Katsupari, u kojem se može naučiti
sve o tome kako postati besmrtan. Gotovo ista legenda postoji i u južnoa-
meričkim Andama, gdje možete dobro skrivene od profanih očiju vidjeti
vrlo stare monahe reda Zelenih odora. Dakako, ako do njih dospijete.
Swami Rama, koji je godinama kao isposnik lunjao Himalajom, legende
o tajanstvenim skloništima besmrtnih svodi na dva samostana smje­
štena u golemim gorskim špiljama u kojima se, prema njemu, čuvaju
mnogi rijetki i sveti spisi. I sada kruže legende o Agarthi i Shambhali,

115
hipotetičkim podzemnim gradovima na Himalaji, u kojima stoluju moćni
adepti.
Ima indicija da se neki od tih adepata ponekad spuštaju s Himalaje,
medu obične smrtnike, vjerojatno teleportacijom! Riječ je o golim asketi­
ma, Naga Babama, koji se za vrijeme Kumbha Mele, velikog vjerskog fes­
tivala na sjeveru Indije, jednostavno pojave unutar osobitih, ograđenih
prostora, pripremljenih samo za njih. Kažu da svi čekaju da se Naga Babe
prvi okupaju u svetoj rijeci, a sporno je da li neke od onih najmoćnijih
očima vide samo oni izabrani ili svi koji na festival dolaze. Zanimljivo je
da je i Neem Karoli Baba imao slične moći. Kad bi ga u Rishikeshu okru­
žili znatiželjni mladi jogiji, on bi znao jednostavno nestati pred njihovim
očima, kao da je zakoračio u neku drugu dimenziju!
Kad govorimo o postizanju besmrtnosti u fizičkom tijelu i na ovom
našem, zemaljskom nivou, najpopularnija je legenda vezana uz Mahava-
tara Babajija. Još 30. studenog 203. godine naše ere u malom južnoin-
dijskom selu Parangipettaiu rodio se dječak Nagaraj. U dobi od svega 5
godina, dijete je oteto, dok je stajalo ispred lokalnog hrama posvećenog
Shivi. Prema oskudnim podacima o životu budućeg Avatara, dječak je
prodan u roblje u Kalkuti. Na sreću, njegov je novi vlasnik bio dobroću­
dan čovjek, koji mu je podario slobodu. Budući Avatar otada luta Indijom
u potrazi za duhovnim istinama. Hodočašće do svetišta Katirgama na
jugu današnje Sri Lanke dovodi ga do Boganathara, njegovog prvog gu­
rua koji ga potiče na intenzivnu sadhanu. Učitelj koji ga upućuje dalje je
Agastyar, na čiji savjet odlazi u Badrinath, gdje uskoro dostiže soruba sa-
madhi i zaustavlja proces starenja svog fizičkog tijela.
Ima autora koji tvrde da je o njemu govorio već i Adi Shankaracha-
rya, a citiraju i Gautamu Buddhu, koji je neposredno pred smrt najavio
da će se »,.. njegovo učenje izgubiti nakon 500 godina, a nakon 800 ljeta
vratit će se u liku čovjeka čije će ime sadržavati riječ 'naga'...« Poklonici
kriya joge podsjećaju da je Babajijevo svjetovno ime Nagaraj,
Neki pokušavaju dokazati da je on bio i Herakhan Baba, u čijem se
liku odlučio pojaviti medu ljudima, ali i njegova reinkarnacija Babaji iz
Herakhana. Čini se ipak da ta teorija nije vjerojatna.
Mahavatar Babaji, prema jednom opisu iz 1953. godine, živi u ašra-
mu imena Gauri Shankar Peetam. Radi se o nizu špilja pri dnu strmih sti­
jena, koje tvore nepristupačnu dolinu nedaleko himalajskog svetišta Bad­
rinath, Opis ovog mjesta dugujemo V. T. Neelakantanu koji se, kako to
tvrdi, tamo našao putujući u svom astralnom tijelu. Prema ovom neobič­
nom iskazu, on je nakon dolaska u skriveni ašram »... okupirao neko dru­
go fizičko tijelo...« i upoznao mjesto gdje živi besmrtni Babaji, o kojem je
toliko govorio jedan od najpopularnijih jogija, koji su ikada došli na Za­
pad - Paramhansa Yogananda. Preko puta špilja u kojima su stanovali

116
rijetki sretnici, nalazila su se dva slapa, jedan iz kojeg su pili. a drugi u ko­
jem su se svakog jutra kupala četrnaestorica stanovnika Gauri Shankar
Peetama. Babaji je tvorac sustava kriya joge i kao takav se na razne na­
čine ukazivao svojim učenicima. Koji put bi to bilo u astralnom, a koji put
u materijalnom tijelu koje on, po svemu sudeći, može seliti kamo želi,
Tako barem govori legenda, ali i mnogi respektabilni jogiji. Sam Babaji
izgleda vrlo mladoliko, a osim njega, u vrijeme kad je Neelakantan dolu-
njao do njegova ašrama, stupanj fizičke besmrtnosti navodno su dosegle
još dvije osobe. Njegova biološka sestra Mataji Nagalakshmi Deviyar, koja
se tamo brinula o ishrani i stanoviti Amman Pranabananda, »svetac s dva
tijela«. Ostali su prakticirali po neku od ukupno 12 vježbi koje se zovu
kriye. To stanje besmrtnosti u fizičkom smislu zove se, kao što smo već
rekli, soruba samadhi. Neelakantan je primijetio da se ovdje nalaze jedna
žena i desetogodišnja djevojčica, koje su došle negdje sa Zapada, a u ve­
černjim se satima konverzacija vodila na engleskom ili hindu. Prva u seri­
ji vježbi bila je namijenjena čišćenju podsvijesti, a svaku se večer reciti­
ralo mantru »Om Kriya Babaji Nama Aum«. V. T. Neelakantan je također
dobio upute za vježbanje od Babajija, a namijenjena mu je i misija, koju
je očito dobro obavio.
Zanimljivo je do koje mjere priča o dolini nedaleko Badrinatha pod­
sjeća na mit o gradu-dolini Shangri-la, mjestu u azijskim gudurama u
kojem ljudi nisu starili. Od tibetanskih sam lama čuo o »rajskim dolina­
ma«, malim depoima tropske klime usred vječnog leda s »krova svijeta«,
gdje su pronađene ruševine starih građevina o čijim graditeljima nitko
ništa nije mogao reći. Iako je opis mjesta na kojem se mladoliki Avatar na­
lazi već godinama prilično precizan, nije zabilježen slučaj osobe koja je
do misteriozne doline uspjela doprijeti. Dakako, postoji standardno tuma­
čenje koje se svodi na to da mjesto ne može otkriti nitko tko nije dobro­
došao po standardima Babajija. Dok neki, naravno, misle da takvog mje­
sta uopće nema, drugi misle da se u određenom smislu nalazi u dimen­
zijama paralelnim s ovom našom. Sličnih mitova o onima koji negdje
čekaju trenutak kada će se pojaviti i izmijeniti sliku svijeta u Aziji ima na
pretek, a posebno su uzbudljivi oni koji su uz to i znanstveno dotjerani,
poput onih začinjenih Kaosom, atraktorima, holografskim svemirom,
hiperprostorom i kolapsom valne funkcije.
Kao bivši student teozofije, blizak Annie Besant, prijatelj Jawahariaia
Nehrua i novinar iz Madrasa, Neelakantan je imao dobre predispozicije
za ustanovljavanje organizacije koja će širiti saznanja dobivena od miste­
rioznog Mahavatara s Himalaje. Iako je patio od niza bolesti kao diabe-
tes, dizenterija i čirevi na nogama, napisao je tri knjige i ustanovio orga­
nizaciju, koju će kasnije preuzeti njegov danas 73-godišnji učenik S. A. A.
Ramaiah. Isti je kasnije i sam sretao Babajija pod, blago rečeno, neuo­
bičajenim okolnostima. Sada u Indiji dijeli tehnike kriya joge svake dvije

117
godine, pretpostavljam u Madrasu, gdje se nalazi centrala njegove orga­
nizacije. Mnogo putuje svijetom i, kao svi učitelji iz ove tradicije, nimalo
ne sumnja da je fizička besmrtnost sasvim moguća. Ističe da je Babaji još
uvijek na istom mjestu, iako je njegovo ukazivanje nekom od sljedbenika
prava rijetkost.
Podražavanje »trećeg oka« svjetlom, poput onog koje se reflektira na
površini linge, poznato je i iz drugih učenja, od prakse koncentracije na
najsjajniji dio plamena svijeće, koja se zove »tratak« (tratak se može radi­
ti tako da se praktikant koncentrira na Mjesec. Za vrijeme trataka se ne
smije treptati očima. Možda već samo netreptanje očima ima nekakva
efekta. Swami Rama opisuje mladog adepta imenom Bal Bhagawan, koji
je posjedovao čitav niz »siddhija«, a običavao je 8 do 18 sati na dan zuri­
ti pred sebe, bez treptanja očiju) do neobične priče o njemačkom zanat­
liji koji je, radeći u svojoj radionici, usput piljio u odsjaj sunčeva svjetla na
bakrenom limu. To je rezultiralo vizijama unutarnjih svjetova i dubokim
religijskim spoznajama. Svjetlo je, kako bi to rekli oni koji inzistiraju na
fiziološkoj podlozi prosvjetljenja, podražilo epifizu koja je počela »vibrira-
ti« tako da su se oslobodila vrata viših svjetova. Uz primjere iz kršćanstva
i hinduizma, treba podsjetiti na slabo poznatu tehniku iz starog Egipta, čiji
su adepti meditirali na samo Sunce, koje bi ih oslijepilo da su u njega zuri­
li izravno.
Kumara Swami u jednom svom predavanju objašnjava da su egipat­
ski svećenici obavljali uvježbavanje tehnika za otvaranje »trećeg oka« u
hramu Maat. Bog Maat, prema legendi, ima glavu lešinara i izvanredno
dobro razvijen vid. Tako su osobito uvježbani egipatski adepti «... mogli
vidjeti kroz tijelo poput rentgenskih zraka i dijagnosticirati bolest...«. Zato
su gradili male, ograđene prostore s prorezima, koji su svjetlo Sunca pro­
puštali samo djelomično. Prorezi su se s vremenom povećavali i mudra­
ci su iz doline Nila tako postizali duboke duhovne uvide zahvaljujući
sunčevoj svjedosti i njenu utjecaju na »treće oko«. Čuveni je njemački psi­
holog Fechner satima gledao u Sunce, što je na kraju izazvalo potpuno
sljepilo, koje je trajalo nekoliko godina. Znanost službeno izbjegava istaći
da je Fechner kao posljedicu ove ekstremne prakse imao niz »paranor-
malnih« doživljaja, koje su njegovi kolege pokušali objasniti na načine
koji su po svaku cijenu ignorirali duhovnu dimenziju znanstvenikova su-
ludog podviga. Uprkos činjenici da je za »treće oko« i njegovu funkciju
znao još jedan zapadni genij - Rene Descartes. On je u crtežima koji su
sačuvani do današnjeg dana sasvim precizno označio područje epifize
kao »sjedište duše«.
1 kad su u pitanju kundalini i Kozmička svijest, na Zapadu ne nedo­
staje onih koji su do takvih saznanja došli neovisno o Istoku. Jedan od du­
hovnih giganata ovog stoljeća, Hazur Baba Sawan Singh Ji Maharaj,

118
podsjeća na engleskog pjesnika Tennysona, koji je od djetinjstva imao is­
kustva raspršivanja svog ega u »neograničenom, beskonačnom Biću«. To
stanje nije bilo konfuzno ili zastrašujuće, već ».., jasnije od najjasnijeg,
mudrije od najmudrijeg, u kojem je smrt smiješna nemogućnost i Istina
iznad svake riječi...« Poznati je pjesnik u ovakva stanja ulazio lako i na
neobičan način: samo je nekoliko puta u sebi ponovio svoje vlastito ime!
Navodno je istu sposobnost imao i Petar Veliki.
Ugledni harvardski matematičar s početka stoljeća, Charles Howard
Hinton, vjerovao je da je moguće »vidjeti kocku u četvrtoj dimenziji« i na
osnovu toga ozbiljno propovijedao meditaciju koja je, prema tvrdnjama
nekih njegovih kasnijih sljedbenika, dovodila u stanje »nirvane«. Tijelo
koje bi trebalo biti kocka u četvrtoj dimenziji nazvano je teserakt, a ovaj
je znanstveni pokušaj dosezanja duhovnog prosvjetljenja imao popriličan
broj pristaša, koji su se, nadiranjem mistificirane konkurencije s Istoka, s
vremenom sasvim prorijedili.
Među pjesnicima, Maharishijevi sljedbenici su kao duhovno vrlo raz­
vijenog smatrali Walta Whitmana, a medu skladateljima Bacha. Prema
dr. Leeu Sannelli, čuvena je karmelićanka Mala Theresa iz Lisieuxa tako­
đer primjer osobe koja je doživjela spontano aktiviranje kundalini shakti,
sa svim negativnim i pozitivnim simptomima. Često se pokušava dokaza­
ti veza između Biblije, kundalini i »trećeg oka«. Tako je Kumara Swami,
kao što sam ranije pripomenuo, tvrdio da je Krist u Bibliji rekao: »Ako oba
tvoja oka postanu jedno, cijelo će tvoje tijelo biti svjetlost...« U engleskim
verzijama Biblije postoji formulacija koja bi se eventualno mogla tako
prevesti. Radi se o tekstu iz verzije Biblije Kralja Jamesa (Luka 11:34):
»Svjetlo tijela je oko; stoga kad je tvoje oko jedno, cijelo ti je tijelo ispu­
njeno svjetlom!« U hrvatskoj verziji isti dio nije preveden u navedenom
smislu.
Posljednji živući učenik velikog indijskog gurua Sri Yukteshwara,
Swami Hariharananda Giri, koji je sada u ranim devedesetima, jedan je
od rijetkih koji je u praksi dokazao da je moguće zaustaviti niz vitalnih tje­
lesnih procesa na dulje vrijeme. On je trenutno vjerojatno vodeći ekspo­
nent kriya joge u svijetu, a kad sam ga sreo, shvatio sam da je vrlo strik­
tan i zahtjevan. On ćakre povezuje s određenim bojama, kao i zvukovi­
ma, koji se također javljaju, kad se iste ćakre dovoljno pročiste.
Teoriju ćakri razvio je do detalja, a spominje i tri »uzla« ili »čvora« na
»eteričnom tijelu«, koje treba proći na putu kundalini kroz ćakre, prema
onoj najvišoj. Ime za svaki takav čvor, koji je još samo jedna grba na kvr­
gavu putu do prosvjetljenja, jest granthi. Ti su »čvorovi« ono što zamag­
ljuje našu svijest i onemogućava optimalno funkcioniranje kundalini u
ćakrama. Razvoj praktikanta kundalini joge ide u stupnjevima, koji defi­
niraju i slamanje triju »čvorova« na putu prema sahasrar ćakri. Prvi je

119
arambha, a odnosi se na probijanje čvora Brahme i buđenje kudalini.
Drugi je ghata, kad jogi razrješava čvor Vishnua i ima iskustvo potpune
unutarnje apsorpcije. Kod stupnja parichaye, ta se apsorbiranost pro­
dubljuje, dok nishpatti, probijanje kroz čvor Rudre znači otvoreni put do
posljednje ćakre, nakon čega jogi više na ovome svijetu ništa više ne mo­
že postići. To je ispunjenje njegova života i dosizanje krajnjeg cilja evolu­
cije u ljudskom tijelu.
Swami Hariharananda Giri imao je sreću osobno sresti ranije opisa­
nog Mahavatara Babajija, besmrtnog jogija s Himalaja, koji se, kako smo
već rekli, samo rijetko pojavljuje među smrtnicima. Taj se susret licem u
lice dogodio dva puta, u Karar Ashramu. I on ističe izvode iz Otkrivenja
kao dokaz da je Isus govorio o sedam ćakri, kad je spominjao potrebu
održavanja vatre u sedam ognjišta. Pokušaji otopljavanja odnosa između
kršćanskih teologa i indijskih jogija uglavnom su bezuspješni i to iz niza
razloga. Prije svega tu je koncept reinkarnacije koji Crkva ne prihvaća, a
ima i niz drugih bitnih doktrinarnih razlika. Za jednog jogija, Krist je pro-
svjetljeni majstor, dok je u kršćanskom svijetu Otkupitelj, onaj koji je umro
za čovječanstvo i kao takav jedinstven i neusporediv s bilo kojim živućim
mistikom, bez obzira na stupanj njegova duhovnog razvoja. Realistično
gledano, te su razlike nepomirljive, pa je najviše što se može očekivati
međusobna tolerancija.
Kumara Swami, kojeg je 7. studenog 1972. godine u Vatikanu primio
i sam Papa, nije pojavni svijet smatrao iluzijom, kao što je to slučaj u filo­
zofiji Vedante. »Ako je sve brahman«, govorio je, »onda je ovaj svijet
sigurno realan, isto kao što su posuda i glina iz koje je ona izrađena oboje
jednako stvarni. Beskonačno nema nikakva smisla, ako se osporava real­
nost konačnog. Objekti, promjene i ograničenja su bez sumnje relativni,
ali zato što su relativni ne znaci da nisu istiniti. Oni su relativno istiniti...«.
Shiva joga, prema Kumara Swamiju, izravno stimulira lučenje sup-
stance u tijelu, koju zovu soma, ambrozija ili nektar, a može imati neke
veze s produljenjem fizičkog života praktikanta. Veliki je svetac Virashai-
vizma vjerovao da će plantaža Tapovan jednog dana postau centar u
kojem će se potvrditi veza između meditacije i fizioloških procesa, a jed­
nom mi je u razgovoru spomenuo da na leđima postoji točka »... na koju
kod čovjeka koji umire može djelovati jogi i to tako da svijest vrati natrag
u tijelo, nakon što je već nastupila klinička smrt...« Barem sam ga tako
shvatio. Koja je to točka i što jogi zapravo čini, nije mi rekao.
Vidio je čvrstu vezu između istočnih i zapadnih filozofija i to objasnio
Richardu Matheysu: »... Okultna učenja, bila ona bazirana na istočnjač­
koj jogi i filozofiji Vedante ili zapadnom hermetizmu ili Kabali, svode se
na isto: čovjek je mjera Makrokozmosa. Fundamentalni je princip sveg
znanju »kako gore, tako i dolje«, a metoda je uvijek: »Čovječe, upoznaj

120
sebe...« Kumara Swamija su cijenili mnogi ugledni mistici, poput Rama-
ne Maharshija i Paramhansa Yoganande, koji ga je svojedobno pozivao u
SAD. On je putovao svijetom, držeći se svog zavjeta da će život posveti­
ti širenju znanja i pomaganju ljudima. S obzirom na poodmakle godine,
krajem se života posvetio izgradnji ašrama u sklopu Tapovana koji bi, ka­
ko sam već naveo, trebao postati svjetski centar za podučavanje animi-
sha joge.
U centru se budućeg kompleksa gradi tzv. Božji Hram, a Kumara
Swami je, prema vlastitu iskazu, prije smrti pohranio zapise koji govore o
njegova dva prethodna života, koja je proveo služeći čovječanstvu. Kako
je rekao, ponovo će se inkarnirati u roku od godinu dana, a u tom će
novom životu biti astronom-znanstvenik. Izgleda da je mjesto njegova bu­
dućeg rođenja SAD. Po vlastitoj izjavi, u tom će narednom životu biti za­
služan za otkriće 11. i 12. planete Sunčeva sustava, a u dobi od 24 godi­
ne dospjet će u Indiju i posjetiti Tapovan. Nakon što u Božjem Hramu
primi daršan, sjetit će se pažljivo pohranjenih zapisa, objasniti gdje ih je
u prošlom životu ostavio i time nepobitno dokazati postojanje reinkarna­
cije. Ostat će ovdje, raditi tapas narednih 12 godina i umrijeti u 36. godi­
ni života. Time će se završiti njegov ciklus na Zemlji.
U vrijeme kad će on umrijeti, ljudi će već poznavati tehnologiju viđe­
nja viših razina u koja se sele nakon fizičke smrti, a kako je najavio, moći
će kamerom snimiti dušu kako napušta tijelo. Razdoblje koje je neposred­
no pred nama, mora predstavljati početak uspona na evolucijskoj ljestvi­
ci i ljudi bi se trebali okrenuti prakticiranju metoda za aktiviranje »trećeg
oka«.
Kumara Swami se neće vratiti u tijelu koje je nalik ovome u kojem je
boravio na Zemlji, a objasnio je i to da je u jednom od prehodnih života
boravio u ranije spomenutom Jnanaganja hramu, mjestu na kojem žive
dugovječni adepti. Podsjetio je da će Tapovan i bez njega ugostiti ranije
spomenutog Gandha Babu, koji je postao besmrtni adept u ovom sto­
ljeću, navodno 1937. godine. Oko ove tvrdnje postoji kontroverza jer, pre­
ma jednom drugom izvoru, Gandha Baba danas ima 600 godina. Prema
Kumara Swamiju, Paramhans Vishuddanandji Gandha Baba dematerija-
lizirao je svoje tijelo javno, na velikom skupu održanom 11.7. 1937. godi­
ne u Kalkuti. Učinio je to na podiju, tako da se njegovo tijelo doslovce iz­
gubilo u svjetlosti. Kasnije se često u materijalnom tijelu pojavljivao pred
svojim učenicima. Legenda govori da je bio majstor rijetke vještine mani­
puliranja sunčevom svjetlosti, Surya Siddhanta. Mogao je pretvarati je­
dan cvijet u drugi, demonstrirao je transmutaciju metala, upozoravajući
da tek dolazi vrijeme kad će ljudi shvatiti moć sunčeve energije. Izgleda
da ovog sveca opisuje i Paul Brunton, koji ga je sreo u Varanasiju i tamo
vidio kako uz pomoć leće i obojenih stakala na prozorima, usmjeravajući

121
sunčevo svjetlo u oko mrtvog vrapca, vraća životinju u život. Sat kasnije
vrabac je opet uginuo, a jogi je čak dao upute Bruntonu kako konstruira­
ti obojene prozore, da bi svjetlo Sunca koje kroz njih prolazi poprimilo
ovako neobične moći. Nešto je tehnički zapelo, jer nitko nije mogao pro­
izvesti tako debelo obojeno staklo, da se unutar istog ne nalazi ni najsit­
niji mjehurić zraka. Brunton je ostao impresioniran i činjenicom da je
veliki rishi mogao materijalizirati sve vrste mirisnih ulja, čak one vrlo rijet­
ke, koje se početkom stoljeća moglo naći samo na Tibetu.
Kumara Swami je praksu i teoriju animishe razradio mnogo detaljni­
je od onoga što sam ukratko iznio ovdje, pa se njegova misija širi i nakon
fizičke smrti svog začetnika.
Život je Kumara Swamija eksperiment u beskonačnom oceanu svi­
jesti i njenih svjetova, u koje se veliki guru vratio, ostavivši iza sebe mir,
tišinu i palme Tapovana. I mnoge koji čekaju njegov povratak.

Na kraju treba reći ono što velika većina ljudi ne zna i što punim in­
tenzitetom zaoštrava sukob medu različitim školama joge; mnogi veliki i
prosvijetljeni jogiji zaključuju da ćakre nisu realne, da zapravo i ne posto­
je! Među njima su Krishnamurti, Shankara, Franklin Jones alias Bubba
Free John, Ramana Maharshi i praktično svi pripadnici kineskog cha'na i
japanskog zena. Dok praktikanti Vipassane ne smatraju kundalini rele­
vantnom za duhovni napredak, Gurdjieff čak misli da se radi o nečemu
što samo povećava našu privrženost ovom materijalnom, prolaznom svi­
jetu. Sri Chinmoy govori o kundalini kao sili koja čovjeka može učiniti
moćnijim, ali ne i prosvjetljenijim. Spomenuti Bubba Free John, koji sva­
ke godine promijeni ime i koji se navodno prosvijetlio pod duhovnom pa­
licom Swami Muktanande. vrlo je kontroverzna osoba koja se, nakon
uspješne američke propovjedničke karijere, na otoku Fiji odala hedoni­
stičkom životu. On objašnjava da prosvietljenje ne može biti rezultat is­
kustva, već se radi o kognitivnoj transformaciji. Kundalini može pobuditi
čitav niz zanimljivih iskustava, koja, međutim, ne donose prosvjetljenje.
Indijski duhovni gigant Ramana Maharshi posve je jasan: »Ne gubite
vrijeme meditirajući na ćakre, nadije, padme, mantre, božanstva i slično.
Sedam suptilnih centara, ćakri, samo su mentalne slike i namijenjene su
početnicima u jogi...«
Ken Wilber navodi da se ćakre doimaju realnima onima čije je jast-
vo odvojeno od cijelog manifestiranog svemira, a stvorene su kao rezul­
tat bijega tog jastva od smrti i negdašnjeg jedinstva s cjelokupnom Kre­
acijom. Bijeg od smrti stvara iluziju vremena, a bijeg od stapanja sa cje­
lokupnom Kreacijom iluziju prostora. Vremensko-prostomi kontinuum je
svijet samsare, patnje i prolaznosti. Vrijeme i prostor su za onoga tko je
spoznao krajnju istinu samo iluzija i svi se događaji, koje mi smještamo u

122
vrijeme i prostor, zapravo događaju istovremeno - sada. Wilber podsjeća
na to da je i Freud barem djelomično prepoznao nezrelu kozmičku svijest
u stanju u kojem se nalazi novorođenče, koje ne razlikuje sebe od okoli­
ne. Ono ne zna ništa o iluziji vremena i prostora, a Jung kaže da živi u
transpersonalnom i supraindividualnom svijetu.
Itzaak Bentov pokušava kundalini objasniti mikrogibanjima u mozgu.
Kad je dio mozga koji upravlja, recimo, područjem srca, stimuliran mikro-
vibracijama, dolazi do iskustva koje tumačimo aktivnošću srčane ćakre.
Najekstremniji je U. G. Krishnamurti, koji tumači da ne postoji ni kun-
dalini, ali ni Prosvjetljenje kao takvo. Ne postoji ništa konačno, nikakav
cilj ljudskog postojanja.
Neka vrsta kompromisa je tumačenje prema kojemu svijet percipira­
mo drukčije dok »se nalazimo u tri donje ćakre«. Ono što je istina u tak­
vom stanju svijesti, nije istina kad jednom iskusimo aktiviranje viših ener­
getskih centara. Možda tada spoznajemo da oni nisu realni u pravom smi­
slu te riječi, odnosno da su poslužili kao koristan koncept na putu do
prosvjetljenja, stanja u kojem se gube svi koncepti.

123
ZVIJER IZ IDA

Ono što je stvarno, ne može se ugroziti.


Ono što nije stvarno, to niti ne postoji.
Iz Tečaja o čudima

Prema nekim muslimanskim misticima, sposobnost »gledanja dušom« na­


zvana »nirat« mogla se razviti naročitim vježbama koje su povezane s
očima, a zvali su ih »nazri« ili »basri«. Njih spominje i veliki majstor Sant
Mata, Hazur Baba Sawan Singh. Posebno je zanimljiva vježba koju nazi­
vaju »shugal-i-iena«, koja se sastoji u sažimanju pažnje na odraz vlastitih
zjenica u ogledalu. Prema Hazur Babi, to dovodi do »okretanja očiju pre­
ma unutra i pristupa točci nukta-i-saveda«. koja je poznata i kao »treće
oko«. Ova praksa, međutim, može biti vrlo opasna, ako nije pod nadzo­
rom kvalificiranog učitelja koji je prošao sve stadije ovladavanja ovom
naizgled jednostavnom tehnikom. Imao sam priliku razgovarati s ljudima
koji su imali iskustva s ovom metodom, koja zahtijeva precizno definirani
pristup, a medu njima je bilo podosta onih koji su u inicijalnoj fazi prošli
kroz vrlo neugodne psihičke senzacije. Da je doista tako, povjerovao sam
im i već stoga što sam i sam eksperimentirao s ovom škakljivom tehnikom
manipulacije sviješću, koja otvara vrata nesvjesnog i tako u svijest pro­
pušta i ono od čega inače bježimo. Ja sam tako na mjestu svojih očiju
vidio crne rupe, lice mi se izobličiio da se više nisam prepoznao, da bi na
kraju svega nestalo. Ovo »nestalo« znači imati otvorene oči, ali ne vidje­
ti ništa. To je stanje u kojem se ne percipiraju misli, ali povratak iz tog sta­
nja može značiti konfuziju u misaonom procesu, oslobađanje potisnutih
strahova ili nešto još teže, ako praktikant stjecajem okolnosti boluje od
neke latentne psihičke bolesti. Samo vrhunski ekspert može po iskustvi­
ma procijeniti tko može ustrajati u ovoj vježbi, a da pri tom ne ugrozi svo­
ju psihičku stabilnost,
Mnogi odustaju i sami, kao jedna žena koja je svoja iskustva opisala
kao »jezivi susret s monstrumom u ogledalu«. Swami Maheshwarananda
također smatra da je ova vježba riskantna, a naveo je primjere ljudi koji
su doživjeli to da nisu mogli odvojiti oči od ogledala, kao da su za njega
prikovani. Spomenuo je i neke slučajeve osoba, koje su imale teže

124
psihičke smetnje, nastale uslijed prakticiranja ove metode, koja zapravo
spada u kategoriju onih koje koriste oči i to doslovce kao »ogledalo duše«.
Moj mi je jogi o tome rekao nekoliko zanimljivih podataka: »,.. Radi
se o opasnoj vježbi koju se ne smije raditi bez nadzora stručnjaka, jer se
njome prije vremena dolazi u ona stanja u koja treba ulaziti postupno.
Sustav preopterećen spiritualnim valovima može se pod njihovim uda­
rom slomiti. Ja sam kod nekih svojih učenika primjenjivao tehniku u kojoj
sam na stanovit način koristio ogledalo. Naime, kad se radilo o nekome
tko je imao doista težak emocionalni problem, stavio bih ga u stanje tran­
sa, koje bi zapadnjaci u nedostatku poznavanja finih distinkcija, opisivali
kao hipnotičko, i njegovo astralno tijelo proveo kroz ogledalo koje je on
vidio pred sobom. S one »druge strane« ostavljali bismo te negativne emo­
cije, zajedno s tijelom koje bismo tamo »kreirali«, te se s »očišćenim« astral­
nim tijelom vraćali na ovu stranu, odakle smo u ogledalo ušli. Rezultati tak­
va načina rješavanja emocionalnih problema bili su uvijek izuzetni, ali to
ne može primjenjivati nitko tko ne zna točnu tehniku i tko nema sposob­
nost dovođenja osobe u stanje u kojem je ta tehnika uopće primjenjiva...«.
Dok s jedne strane srećemo niz opisa impresivnih spiritualnih isku­
stava onih koji neku od varijanti spomenute tehnike prakticiraju pod kon­
trolom upućenog eksperta, s druge strane možemo reći da postoji oprav­
dana sumnja da je ova praksa u nekih, stjecajem niza okolnosri. pomogla
oslobađanju demonskih, tamnih sila koje spavaju u svakom čovjeku. Mo­
gući je primjer za to Andrew Newell. Te 1987. godine 2l-godišnji Brita­
nac, koji je nožem izmasakrirao svog vršnjaka Philipa Bootha i tako zavr­
šio na doživotnoj robiji, s koje se po svoj prilici nikad neće vratiti. Istraga
je pokazala da je Andrew konzumirao poveće količine »magične gljive« i
alkohola, te sklepao vlastiti sotonistički ritual, pri kojem je koristio pla­
stičnu kutiju za čuvanje audiokaseta, kojoj je dao pompozni naziv »kutija
za crnu magiju«. Oduševljavao se songovima grupe Iron Maid, osobito
onima koje su veličale »tamnu stranu«, a običavao je prespavati u jednoj
grobnici na napuštenom groblju, nedaleko mjesta gdje je živio. Iz dnev­
nika koji je vodio, moglo se zaključiti da je satima buljio u ogledalo, kako
je napisao, »... tako dugo dok se nije pretvorio u vukodlaka...«. Droga,
alkohol i zaluđenosr naivnim magijskim ritualima domaće proizvodnje
ukazuju na poremećenu ličnost, kojoj je svaka vježba koja oslobađa »zvi­
jeri iz Ida« mogla samo štetiti, što je vjerojatno i bio slučaj kod Andrewa
Mewella.
Ali ne samo kod njega, barem ako je suditi po podacima iz povijesti
krvnih delikata inspiriranih kvazireligijskim i okultnim motivima. Stano­
vita je Tracy Wigginton, zajedno s grupom lezbijki, koje su se pozivale
na sotonistička učenja i tvrdile da za rituala piju ljudsku krv, na osobito
okrutan način smaknula nekog Edwarda Baldocka, iz australskog grada

125
Brisbanea. Za to je nagrađena doživotnom robijom. Australska je krvopi­
ja, za koju su psihijatri ustanovili da u glavi nosi čak četiri različite osobe,
koje su naizmjenično dominirale njenim tijelom, pokazivala opsesiju ogle­
dalima. Dakako, na sasvim drugi način od onih koji se bave jogom.
Naime, oduvijek se ogledalima pripisivala osobita, magijska moć. Ne­
ki su govorili da ogledalo povezuje čovjeka s drugim svjetovima, a prak­
tično je u svim kulturama poznata metoda gledanja u budućnost i kon­
taktiranja s preminulima zurenjem u površine na kojima se reflektira slika
promatrača. U novije je vrijeme u američkoj saveznoj državi Alabami po­
kuse s kopijom grčkog psychomanteuma načinio čuveni dr. Raymond
Moody, liječnik koji je slavu stekao svojim knjigama o osobama, koje su
za vrijeme kliničke smrti doživjele kontakte s različitim bićima s »one stra­
ne groba«. Moody je problem korištenja ogledala, kao medija kroz koji je
moguće ostvariti uvide u drage razine postojanja, istraživao čitavih se­
dam godina. Ustanovio je da se radi o tome da se osoba koncentrira na
glatku površinu ogledala, kristala, tekućine ili poliranog metala.
Već spominjani psychomanteum nalazio se u Epiru, u zapadnoj Grč­
koj, a zvali su ga »Proročište mrtvih«. Arheološki nalazi novijeg doba po­
tvrđuju da je bila u pitanju podzemna nastamba, u kojoj su oni koji su
željeli vidjeti svoje preminule rođake ili budućnost, morali prvo boraviti
mjesec dana, u potpunom mraku. Zatim bi ih dovodili u dvoranu, koju je
obasjavalo slabo svjetlo plamena. U sredini dvorane nalazio se veliki bron­
čani kotao ispunjen vodom. Ograda je ograničavala broj onih čije su oči
mogle vidjeti površinu tekućine i u njoj vizije mrtvih ili buduće događaje.
Čitavom su podzemnom institucijom upravljali svećenici, koji su ovdje
živjeli u malim ćelijama labirinta, očuvanog do današnjih dana. Kombi­
nacijom senzome deprivacije i dugotrajnog zurenja u površinu vode,
javljala su se iskustva onoga što Moody zove ukazanjem.
U potkrovlju starog mlina u Alabami, on je izgradio malu repliku grč­
kog proročišta, s tim da je ispred osobito konstruiranog ogledala stavio
ugodni naslonjač, iza kojeg je bilo slabo svjetlo. Glava onoga tko je zurio
u ogledalo, smještena je tako da je mogao vidjeti samo odraz mraka u
gornjem dijelu zrcala. Sebe ni izvor svjetla nije mogao vidjeti. Ispostavilo
se da vrlo visoki postotak onih koji su eksperimentirali u maloj prostoriji s
ogledalom ima ukazanja mrtvih osoba. Ono što je zanimljivo, jest da nisu
uvijek imali vizije umrlih osoba koje su željeli vidjeti, već onih, kako je za­
ključio Moody, koje su im bile važnije u smislu razrješenja njihovih emo­
cionalnih problema. Nadalje, događalo se da u prvi mah nisu mogli pre­
poznati osobu čiji se lik u ogledalu pojavio, uprkos tome što se najčešće
radilo o ljudima koji su im za života bili osobito bliski. Za nas je ovdje od
posebnog interesa podatak da ima više vrsta ukazanja, kad se koristi ogle­
dalo na način na koji to radi dr. Moody.

126
Prvi je tip ukazanja prosto viđenje jasnog lika u ogledalu. On se može
kretati i govoriti tako da ga onaj koji ga je prizvao čuje. ali može komuni­
cirati i telepatski. Ima i slučajeva da se čuje glas, ali lika u ogledalu nema.
Posebno su uzbudljiva rijetka svjedočanstva onih, koji su u psychoman-
teumu doživjeli trodimenzionalno ukazanje, kad je lik iz ogledala napro­
sto išetao van i doimao se potpuno realnim bićem iz našeg svijeta! Premi­
nuli bi podijelio kakav savjet svom rođaku, izjavio kako ga voli i živi u
svijetu u kojem nema patnje i zatim bi naprosto iščezao. Katkada, trodi­
menzionalna prikaza ne bi dopustila da je se dodiruje. Uvijek bi se radilo
o prividu gustoće ovozemaljskog tijela, odnosno likovi iz ogledala u svo­
joj dvo- i trodimenzionalnoj varijanti nisu bili prozirni ili blješteći. Jesu li
bili tvrdi na dodir, ne može se reći sa sigurnošću, jer ih je malo tko dodir­
nuo, a ako bi to i pokušao učiniti, oni bi istog trena nestali ili ga upozori­
li da to ne čini. S obzirom da se nije radilo o ljudima koji su se za života
bavili nekom od mističnih disciplina, pomoću kojih je moguće steći izu­
zetne moći, oko toga radi li se o iluziji ljudskog uma koji vidi samo pro­
jekciju iz vlastitih moždanih vijuga ili stvarnom kontaktu s umrlima, ima
dosta razmimoilaženja. Ako već dolaze s »one strane«, radi se o nižim
astralnim nivoima, tvrde upućeni.
Neki su gosti Moodyjeva improviziranog proročišta imali osjećaj da u
ogledalo ulaze oni, pa su svijet percipirali na paradoksalni način, kao da
na njega gledaju iz neke druge dimenzije.
Dr, Raymond Moody nagađa da su i neke poznate biblijske ličnosti,
poput Josipa, imale dar viđenja budućih događaja na bazi gledanja, u
spomenutom slučaju, u poliranu površinu srebrnog pehara. Tunguski
šamani iz Sibira također tvrde da mogu vidjeti duhove umrlih, ako dobro
zavire u ogledalo, a slična je praksa opisana i kod domorodaca s Mada­
gaskara. Indijanci sjevernoameričkog plemena Pawnee koristili su ne­
običnu varijantu iste tehnike. Kad bi u lovu ubili jazavca, čuvali bi ga do
noći, oderali, a krv iscijedili u osobitu zdjelicu. Posuda je stavljena na mje­
sečevu svjetlost i djeca bi iz plemena tada promatrala svoj odraz u krvi
jazavca. Prema drevnom vjerovanju, ako bi se vidjeli kao sjedokosi star­
ci, to bi značilo da će živjeti dugo, dok su neke druge vizije značile smrt
od bolesti ili ruke neprijatelja.
Posudu s vodom za gledanje u budućnost i udaljena mjesta rabili su
stanovnici oko marokanskog grada Feza, ali i kineski taoistički vidovnjaci
iz 18. stoljeća. Istom se tehnikom služe šamani ekvatorijalne Afrike, a
ogledalo, u kombinaciji s dugim gladovanjem i izbijeljeiim kostima pokoj­
nika, koristi u slične svrhe pleme Nkomis s Cape Lopeza.
Pleme Bwiti iz Gabona predstavlja jedinstveni fenomen glede ko­
rištenja ogledala kao sredstva kontaktiranja pokojnika. Naime, tamo je u
uporabi halucinogena droga iz korijena jednog grma, koji se zove

127
Tabernanthe iboga. Droga ibogain iz ovog afričkog grma djeluje na ljud­
sku psihu na vrlo neobičan način, pa neki vjeruju da se pomoću nje može
osloboditi gotovo svakog narkomana od ovisnosti o teškim narkoticima,
poput kokaina i heroina. Halucinacije traju oko 36 sati, u kojem se perio­
du ispred očiju čovjeka odvija čitav životni film, pa on shvati pravu pri­
rodu trauma, koje su ga opteretile do te mjere da se odao drogama.
Iboga, međutim, ima i jednu drugu svrhu. Član plemena, koji pod dje­
lovanjem iste pilji u ogledalo, može normalno komunicirati s bilo kojim
preminulim suplemenikom. No, u ovom slučaju pokojnik ne doiazi iz
ogledala, već drogirani ima osjećaj da mu se raspukla lubanja, kako bi
mogao duhom putovati u područje koje pripadnici Bwiti zajednice zovu
»zemljom mrtvih«.
Aladinova svjetiljka, stare indijske mjedene uljanice i bakrene posu­
de, primjeri su iste osnovne ideje. U Kelta je poznat tzv. »druidski kotao«,
a metoda je obrađena i u umjetničkim djelima, poput Shakespearovog
»Macbetha«, a osobito u Goetheovom »Faustu«. Istim se stvarima in­
tenzivno bavio i čuveni okultist iz 18, stoljeća, poznat pod imenom grof
Cagliostro. Ogledalo kao vrata među dimenzijama proslavio je i legen­
darni engleski mistik, alkemičar i istraživač, dr. John Dee. Njegove je
usluge koristila i engleska kraljica, koja ga je štitila od stalnih napada za-
vidnika. Dee je očito budućnost očitavao iz ogledala, kojih je imao cijelu
kolekciju, a posebno mjesto pripadalo je zrcalu od opsidijana, koje je pot­
jecalo još od Asteka. Za bića, koja je sretao na taj način, govorio je da su
anđeli, a zapisao je da su se neki od njih pojavljivali u trodimenzionalnoj
formi i šetali sobom razgovorajući s njim. Dee, koji je živio u 16. stoljeću,
maštao je o pomirenju protestantizma i katoličanstva, ali je konačno, na­
kon kraljičine smrti, pod pritiscima dvorjana, otjeran i osramoćen. Daka­
ko. bilo je i priča da je zapravo bio kraljičin špijun, pa ga oni, koji su je
naslijedili, nisu previše voljeli. Štoviše, zbog svojih je ideja jednom odle­
žao čitavih šest mjeseci u zatvoru. Umro je razočaran i napušten od sviju,
1608. godine.
U magičnu moć ogledala vjerovali su mnogi, od mitskih likova do
aktualnih povijesnih ličnosti, poput Anatolea Francea i Abrahama Lin-
colna, koji je navodno u ogledalu imao viziju, koju je njegova supruga
objasnila kao proročanstvo da će u svom drugom mandatu biti ubijen.
Dr. Raymond Moody iskustva sa zurenjem u glatke površine, posebice u
naročito konstruirana zrcala, smatra dokazom postojanja zagrobnog živo­
ta i mogućnosti komunikacije sa stvarnostima koje su paralelne ovoj na­
šoj. Evidentno je da su gotovo svi značajniji jogiji svjesni potencijala koji
predstavlja koncentracija na glatke površine, ali nijedan ne propušta upo­
zoriti na opasnost od ovakve prakse. Dakako, ne obavlja li se ona pod
nadzorom nekoga tko je upoznat sa svim komplikacijama koje mogu na-
stupiti uslijed nekontroliranog prodora u razine s kojima praktikant nema

128
nikakva prethodna iskustva. Ono što strši u priči o ukazanjima iz kopije
starogrčkog svetišta jest činjenica da su njegovi posjetioci znali kontakti­
rati bliske osobe koje su umrle i tridesetak godina ranije. Naime, prema
teoriji reinkarnacije, bilo bi za očekivati da su se iste osobe u nekoj dru­
goj ličnosti ponovo inkarnirale na Zemlji, premda treba napomenuti da
nigdje nije pojašnjeno koliko netko može ostati u »međuprostoru«, a i po­
stoji zagonetna formulacija iz Upanišada prema kojoj između dvije inkar­
nacije može proteći » tri dana ili 15 tisuća godina«!
»Ploče iz Chartresa« su geometrijski tikovi u dva reda, odozgo prema
dolje poredani u nizu: pravokutnik, kvadrat i kružnica. Redovi su među­
sobno paralelni, uspravni, a likovi obojeni crveno i plavo. Pravokutnik i
kružnica u lijevom redu crvene su boje, a u desnom plave, dok je sa kva­
dratima obrnuto. Onaj u lijevom redu je plave, a u desnom crvene boje,
Površine su svih likova jednake, a imaju sasvim određeni odnos prema
tlocrtima nekih francuskih gotičkih katedrala. Te su površine matematički
definirane brojem 21, što, po svemu sudeći, ima nekakvo, do sada nedo­
voljno razjašnjeno značenje.
Vezom likova koji se pojavljuju u tlocrtima katedrala i kršćanske
mistike bavili su se autori poput, recimo, Charpentiera i Fulcanellija. Sve
bi valjda ostalo na teoriji i mašti pojedinaca da Pierre Derlon 1978. godi­
ne ne odaje tajnu, prema kojoj ove ploče zapravo služe za osobit tip me­
ditacije, koji u raznim aspektima podsjeća na tehnike buđenja kundalini
u indijskoj jogi.
Derlona je kao dijete posvojio poglavar francuskog ciganskog ple­
mena Caideroche. Nekolicina pripadnika redovito je prakticirala neku
vrstu meditacije, a mjesta gdje se to obavljalo zvali su »vrtovi inicijacije«.
Praktikant bi sjedio prekriženih nogu i nepomičan pogledom promatrao
dva reda paralelnih likova, polegnutih na zemlji. Mogli su biti od raznih
materijala. Bilo je samo važno da se poštuju neki odnosi u dimenzijama i
koriste osobite boje, plava i crvena. Zanimljivo je ime koje Derlon daje li­
kovima - ploče iz Chartresa (jedna od najljepših francuskih gotičkih kate­
drala). Navodno su upravo Cigani bili ti kojima je na čuvanje povjerena
tajna katedrale, koja se zapravo odnosi na metodologiju duhovnog raz­
voja, koju je u vremenima kad je razvijana, bilo opasno propovijedati.
Derlon je uvjeren da su Cigani tako kroz stoljeća očuvali jednu od ključ­
nih tajni kršćanske mistike, a i sam se tom meditacijom bavio. Trebalo mu
je 14 godina redovite prakse, u koju ga je uputio njegov usvojitelj, a da bi
shvatio kuda ona vodi. A vodi viđenju ovog svijeta kakav on zaista jest,
ali ne samo svijeta, već i vlastite svijesti i njena izvora.
George Pennington, istraživač koji se godinama bavi misterijem plo­
ča iz Chartresa, smatra da praktikant koji zuri u likove ne može imati neu­
godne i nerješive mentalne probleme. Nakon nekog vremena, ugledamo

129
i srednji niz likova, kojeg na slici nema, već je iz optičkih razloga kreacija
našeg uma. Taj niz mijenja boje, od sive do plave i crvene. Kako mi je re­
kao Pennington, ovisno o tome koja je moždana hemisfera tog trenutka
dominantna. To bi značilo da siva boja, koja nastaje preklapanjem plave
i crvene, znači ujednačeno funkcioniranje moždanih polovica. Neki misle
da to znači ostvarenje savršenog balansa u aktivnosti dviju moždanih he­
misfera, optimalno stanje mozga, kad se integriraju racionalni i intuitivni
aspekti našeg mišljenja.
O značenju likova s podova katedrala pisao je pred mnogo godina i
jedan drugi Francuz, Robert Boron, no sve je ostalo zavijeno velom tajne.
On je, upozoravajući na vezu između biblijskih ličnosti i učenja i tajni
katedrala u Chartresu, Reimsu, Amiensu i drugim gradovima, otvorio
prostor za maštovite špekulacije o tome kako je riječ o - tajni svetog
Graala! Upotrijebljeni geometrijski likovi, koji su danas u katedralama
katkada prekriveni dekorativnim elementima, imaju određenu simboliku.
Onaj koji je u tlocrtu najbliže crkvenu oltaru jest pravokutnik, koji simbo­
lizira stol za kojim je Isus sjedio za vrijeme posljednje večere. Tada je sveti
Graal bio na istom stolu, dakle postojao je i znalo se gdje je. Općenito se
nagađa da je pehar nakon toga došao u ruke Josipa iz Arimateje, koji ga
je držao na stolu kvadratna oblika, ali se već tada uglavnom nije znalo
gdje je, pa je kvadrat još udaljeniji od oltara. Na kraju dolazi krug, koji je
najdalje od oltara i najbliži ulazu u crkvu. Radi se o okruglom stolu vite­
zova kralja Arthura, a tada se više ne zna gdje se sveta posuda nalazi i vi­
tezovi kreću u potragu za njom. Tu i nastaje dilema, radi li se o stvarnom
predmetu ili nečemu što trebamo tražiti u sebi.
Kako kaže Pennington, Josip iz Arimateje igrao je važniju ulogu no
što to saznajemo sa stranica Biblije. Njemu se, navodno, dok se nalazio u
tamnici, ukazao Isus Krist i kao izlaz iz očajne situacije pokazao ono što su
kasnije s pokoljenja na pokoljenje prenosili kršćanski mistici. Da bi, kad su
to teška vremena zahtijevala, čitavo to znanje ugradili u građevine, koje
će odolijevati vremenu. Da se osiguraju, znanje su prenijeli i na odabra­
ne pripadnike ciganskih plemena, koja su bila u stalnom pokretu, pa nije
postojala opasnost da dođe do njihova potpunog zatiranja, a tako i zabo­
ravljanja nečega što je Otkupitelj darovao čovječanstvu.
Likovi su vrlo sofisticirani, plava i crvena boja su sa dva kraja spektra
i tako mogu simbolizirati principe shive i shakri, a preklapanje nizova u
meditaciji njihovo stapanje. Valne dužine navedenih boja su 460 nm i
690 nm, njihov je matematički odnos, dakle, 2 : 3, a to ima veze s kvin-
tom u glazbi. Alkemičari spominju »crvenog lava« i »srebrnoplavog zma­
ja«, a u novije vrijeme belgijski slikar Rene Magritte igrom slučaja slika
slike koje možemo shvatiti, ako osobitim gledanjem, poput onoga kod me­
ditacije na ploče iz Chartresa, preklopimo njihove dijelove. I vizualizacija

130
energije, koja teče idom i pingalom, u nekim je joga vježbama vezana uz
crveno i plavo svjetlo, dok je to za centralni kanal mliječnobijela svjetlost,
koja pak podsjeća na sivu boju srednjeg niza, kojeg vidimo za vrijeme
meditacije na ploće iz Chartresa.
Ono što daje veličinu ovoj metodi jest činjenica da se radi o jedinst­
venom učenju u zapadnoj hemisferi koje, kad ga sprovedemo u praksi,
daje sva ona iskustva opisana u Upanishadama, Bhagavad Giti i Patanja-
lijevim Joga Sutrama. Stanja bez misli, odnosno potpuno umirenje aktiv­
nosti uma, »svjedočenje« o događajima u vlastitoj psihi, određena para-
normalna iskustva i osjećaj blaženstva su doživljaji koji su dio razvojnog
procesa i u istočnjačkim tradicijama, kao i kod primjene ove europske,
kršćanske metode. Već početnik, nakon otprilike jednog sata intenzivnog
gledanja ploča, jer to ne smije biti usmjeren pogled i čvrsta koncentraci­
ja koja zahtijeva napor, može imati razna iskustva. Neki se ljudi nakon du­
go vremena počinju smijati od srca i naprosto ne mogu prestati, drugi
imaju zanimljive mistične doživljaje i uvide, treći osjećaju olakšanje i oslo­
bađanje od pritisaka. Važno je da taj pogled ne bude usredotočen na jed­
nu točku, već treba biti takav da s rubom očiju registriramo sve u vidnom
polju, dok nam je pažnja uvijek na tom srednjem dijelu, gdje vidimo treći
niz likova. Taj niz treba poslužiti kao neka vrsta sidra, koje nas čvrsto veže
uz ovu razinu realnosti, dok simultano percipiramo i one druge. George
Pennington kaže da je istovremeno iskusio 32 takve »druge« realnosti, no
ne može običnim rječnikom dočarati o kakvim je paralelnim stvarnosti­
ma riječ. U svakom slučaju, on je uvjeren da između postignuća pločama
iz Chartresa i raznih joga tehnika u osnovi nema razlike. Moja iskustva su
slična. Da bi čovjek postigao stanje u kojem slobodni tijek misli promatra
pažnjom zakovanom na nizove ploča iz Chanresa, potrebno je stanovito
vrijeme. Trenuci koncentracije i neobična blaženstva javljaju se sponta­
no, a svaki napor da se oni produlje ili intenziviraju, završava njihovim
nestajanjem. Ploče su guru, one same vode praktikanta, za kojeg važi sa­
mo jedna uputa: nenaporno držanje pažnje na nizovima likova koji će,
bude li čovjek dovoljno uporan, postupno razotkriti svoju tajnu. Ono što
kod ove metode impresionira najviše, jest to da već nakon nekoliko sean­
si sa tablama iz Chartresa čovjek ima izuzetna iskustva, za koja u jogi tre­
ba katkada čekati mjesecima.
Na kraju, ostaje mala dilema oko toga kako su baš Cigani odabrani
za prenošenje drevnih kršćanskih tajni. Naime, zna se da su ciganska ple­
mena u Europu dospjela iz Indije, točnije, iz Rajasthana, kraja u kojem su
živjeli brojni kundalini jogiji. Nije isključeno da su tehniku, koja je kasnije
navodno zabilježena u arhitekturi katedrala, donijeli sa sobom.

131
BRIJEG SVJETLOSTI

Pretpostavka da smo individua je


naše najveće ograničenje.
Pir Vilayat Khan

Noć je i konačno sam u Delhiju. Taksist me na lošem engleskom pita kuda


idemo. Trljam oči i razmišljam kuda prvo. Nezgodno je da ovako kasno
upadam u ašram Radhasoami, odnosno Sant Mat misije, koja mi je cilj.
Odlučujem se za hotel »Imperial« u centru grada, odakle ću se telefonom
najaviti u ašram. Šofer klima glavom i u tišini se vozimo rasvjetljenim
širokim ulicama s bezbrojnim kružnim kretanjima. Prolazimo kraj otmje­
nih hotela i uz potleušice prosjaka nagnute na visoke zidove, koji opasu­
ju kuće onih bogatijih. U centru sam, na Janpathu. Na ulazu u »imperial«
visoki, brkati portir odjeven u uniformu, koja me podsjeća na stare bri­
tanske. Salutira mi. Miris predvorja pokreće asocijacije na stare dane, kad
sam ovamo dolazio natovaren kamerama. Nije pametno, ali prije spa­
vanja moram popiti kapučino u hotelskom restoranu. Šef sale me se sjeća
i ljubazno pita kako stvari stoje u mojoj zemlji. Konačno odlazim u sobu,
uranjam u toliko željenu vodu i liježem u krevet, u društvu misli o mom
susjedu iz zrakoplova i neobičnoj priči o tradiciji s čijim ću se spiritualnim
liderom sresti već možda sutra. Jaimal Baba Singh, jedan od najvećih
majstora u povijesti Sant Mata, rekao je: »Nećemo ovdje živjeti vječno.
Duljina našeg života je određena u sekundu, kao i broj naših dahova.
Odmaknite svoj um od svjetovnih želja i okrenite pažnju prema Shabdu
(»Unutarnjem Zvuku«)...« S tim mislima tonem u san.
Budim se, ali ne znam koliko je sati, jer su preko prozora navučene
teške, tamne zavjese, koje štite od indijske vrućine. Ne mogu se odlučiti
što prvo: jutarnja kava u restoranu ili telefonski poziv u Kirpal Ashram,
aktualno sjedište Sant Mat tradicije, u kojem živi čovjek kojeg želim sresti
- Sant Darshan Singh. Odlučujem se za ovo drugo, jer me hvata neka
nervoza, kao prije utrke. S obzirom kolike sam gurue sreo, ne bi smjela.
S druge strane se javlja ljubazni glas, koji već zna tko sam. »Šaljemo auto
po vas za jedan sat«, govori mi gospodin Sethi, s kojim ću se kasnije sprija­
teljiti i od njega mnogo naučiti o ovoj školi joge. Zahvaljujem se i ubrzano

132
Sant Darshan Singh

pakiram stvari. Kava je razočaranje, i ne znaju što je to espresso, pa po­


novo naručujem kapučino, koji ovdje spremaju odlično, a najbolji je na
svadbama gdje su me, kao stranca, često pozivali. Indijci koji su bogatiji
vole na svojim vjenčanjima vidjeti i strance, jer, kako mi se čini, to im godi
zbog društvenog prestiža. Tako sam gostovao na desetak svadbi ljudi, ko­
je sam tada vidio prvi i zadnji put u životu.
Kirpal Ashram je smješten uz kanal, u delhijskom predgrađu Vijay
Nagar. Male su ulice oko ograđenog kompleksa zgrada nepopločene i da­
nonoćno pune ljudi. Mini trgovine bez prednjeg zida rade praktično non-
stop, a svako malo iza nekog ugla naleti kakva krava, za koju nije jasno
ima li vlasnika. Krave su ovdje mršave i hrane se svim i svačim. Jednu

133
Sant Kirpal Singh

sam vidio kako jede novine i nije mi bilo jasno kako može probaviti nešto
takvo. Ašram ima dva ulaza, s po tri čuvara na svakome. S druge se stra­
ne nalazila zgrada za goste, trokatnica sa skromnim sobama betonirana
poda i kupaonica s tušem i zahodskom školjkom. Na zidovima slike bra­
datih Sikha, majstora Surat Shabd joge. Moj domaćin vidi da sam umo­
ran i nudi mi da popijem čaj u zajedničkoj kuhinji u prizemlju ili prile-
gnem u sobi. Gospodin Sethi ima sedamdesetak godina, vrlo je vitalan i
sa suprugom živi unutar ašrama. Ima četvero djece, za koje se može reći
da su uspjeli u životu. Dvoje živi u SAD. Zvučalo mi je tako neobično kad
je, dok smo pili čaj, rekao: »... Moj život ima samo jedan smisao. Hvala
Bogu, zdrav sam, ali jedva čekam da se pridružim svom majstoru u višim

134
regijama. On će doći iznutra i kad ga ugledam okom duše znat ću da je
vrijeme za odlazak...«
To me podsjetilo na prethodnog majstora Sant Mara, Sant Kirpal
Singha, koji je umro u 80-toj godini života, još 1974. godine. Njegova je
supruga umirala od teške bolesti, čini mi se da je u pitanju bio rak grla,
pa su svi znali da se trenutak njena odlaska približava. Na dan kad je umr­
la, veliki se majstor Kirpal nagnuo nad nju i pitao je: »... Vidiš li me iznu­
tra?« Umiruća je žena zatvorila oći i kimnula glavom. Kirpal Singh je šut­
ke otišao u drugu sobu i nekoliko minuta kasnije njegova je životna suput­
nica izdahnula. Prema Sant Matu, po dušu čovjeka koji umire dolazi svjet­
leće tijelo majstora tradicije, koji ga je inicirao u tehniku Surat Shabd
joge. Majstor dolazi iznutra i vodi čovjeka u unutarnje, više svjetove, na
nivo koji je svojim životom i duhovnim postignućima zavrijedio. No, cilj
je Surat Shabd joge - umrijeti za života. Ili, drugim riječima, putovati svi­
ješću na »drugu stranu« i vratiti se u ovozemaljsko tijelo. »Umirati sva­
kodnevno« ovdje ima specifično značenje. Radi se o iskustvu u meditaci­
ji, koje je svoju snažnu potvrdu našlo u svjedočanstvima osoba koje su
preživjele kliničku smrt i zavirile na »drugu stranu« silom prilika.
Prije no što sam prilegao u hlad sobe, da se konačno naspavam, kroz
glavu mi je prošlo objašnjenje iz jedne od brojnih knjiga o Surat Shabd
jogi: »... Dok se svi sustavi joge bave podizanjem kundalini shakti do saha-
srar ćakre i kao takvi barataju motornim silama u tijelu, Surat Shabd joga
barata senzornim silama i ima za cilj napuštanje tijela i putovanje sviješću
u regije koje se u spiritualnoj hijerarhiji nalaze iznad najviše ćakre. Klasič­
na joga ne može dovesti do najviše razine unutarnjih svjetova, pravog
doma duše i mjesta vječnosti, koji se u Sant Matu naziva Sach Khand..«

Zaspao sam tvrdim snom i probudio se tek u kasnijim popodnevnim


satima. Izašao sam na otvoreni hodnik ispred sobe i osjetio da je vrućina
popustila. Puhao je ugodan, topao vjetar, što me je u sjećanju odvelo do
još jednog jogija, koji je na mene ostavio jak dojam. Bilo je to mnogo juž­
nije, u predgrađu Bangalorea, u kojem je živio vjerojatno najpoznatiji ta-
pas jogi Indije - Shivabalayogi. Kasnije čuveni jogi. rodio se u malom selu
Adivarapupeta, država Andra Pradesh, u siromašnoj porodici, pa je kao
dječak od 13 godina prodavao beedi (jeftine indijske cigarete smotane od
lista duhana i povezane koncem) u lokalnom kiosku. Kad mu je bilo četr­
naest godina, dogodilo se nešto neobično. Pred dječaka je pao kokosov
orah i on je imao čudnu viziju svjetlosti, koja ga je inspirirala toliko da je
odlučio sjesti u meditaciju i ne odustati do pune samospoznaje. U počet­
ku je tako sjedio ispod drva na obližnjem brijegu i meditirao satima, bez ob­
zira na kišu, prašinu i vrućinu. No, djeca su iz sela dolazila do drva i ma­
zala ga blatom. Nije reagirao, ali je netko zaključio da se radi o osobitoj

135
ličnosti i pronašao skromno mjesto, gdje je nastavio meditirati praktično
neprekidno. Jeo je samo malo mlijeka i riže, oko pola noći, kad bi otišao
do obližnje vodene površine i okupao se. Povećavao je broj sati medita­
cije, do 23 dnevno, i to je tako trajalo ukupno 12 godina.
Kako mi je rekao Shivabalayogi, tada mu se ukazao sam Shankara,
Bog, i rekao da prestane s trapljenjem. Posljedice za djelo jogija bile su
drastične. Prsti na rukama, koje je godinama držao u istom položaju, za­
kržljali su tako da ih zapravo nije mogao micati, a noge su mu stradale da
se jedva kretao uz pomoć svog prevoditelja, koji je prevodio njegove raz­
govore sa strancima s jezika telugu na engleski. U intenzivnom trapijenju
nije ga spriječio ni ujed kobre, od čega mu je poplavila cijela noga. S me­
ditacijom nije prekidao, niti zatražio medicinsku pomoć. Tragovi gmazo­
vih zubi još su se uvijek jasno vidjeli na tabanu neobičnog jogija.
Objasnio mi je da se cijela tehnika kojom se služio svodila na kon­
centraciju na ekran između očiju. Što god da se tamo pojavljuje treba
ignorirati i nastaviti s koncentracijom na sam ekran. Kad se čovjek može
savršeno koncentrirati na objekt koncentracije, u ovom slučaju na taj
prazni ekran koji vidimo medu očima kad ih zatvorimo, na 12 sekundi, to
se stanje zove dharana. Kad jogi ojača svoju koncentraciju tako da ona
potraje 12 puta 12, odnosno 144 sekunde ili 2 minute i 24 sekunde, to se
postignuće zove dhyana. Konačno, kad je pozornost neprekidno sažeta
na jednom objektu 12 puta 12 puta 12 sekundi, dakle 1728 sekundi, od­
nosno 28 minuta i 48 sekundi, to se stanje naziva samadhi. Kao Što sam
ranije naveo, postoje suptilne razlike u različitim stupnjevima samadhija,
no načelno je razvoj jogija prema savršenom stanju opisan ovdje nave­
denim stupnjevima. Kad se sva navedena stanja primijene na neki objekt.
postiže se stanje samjame. Oblik stvari nestaje, a ostaje samo njihovo
značenje. Stanje samjame preduvjet je postizanja siddhija, moći o kojima
smo toliko govorili.
Jednom sam u meditaciji doživio stanje dharane, a iskustva su mi se
poklapala s onima koje mi je u svojim pismima sa Sri Lanke opisao naš
profesor Čedomil Veljačić, budistički monah Theravada škole, duhovnog
imena Bhikkhu Nanajivako. To produljeno sažimanje pozornosti kratko­
trajni je osjećaj stapanja s onim što se nalazilo pred zatvorenim očima, uz
pojavljivanje neobičnih bljeskova svjetlosti. Imao sam dojam da je stapa­
nje s tim mrakom na ekranu izmedu očiju prethodilo stanju koncentraci­
je u kojem se zapravo javila ta svjedost, koje čovjek postaje svjestan tek
kad iz tog stanja izađe. Posljedica dharane jest i anandam, osjećaj dubo­
ke opuštenosti i blaženstva, koji traje preko cijelog dana. i to je jedan od
kriterija po kojem možete znati da ste uopće nešto takvo iskusili.
Dakako, u to da je Shivabalayogi dosegao najviši stupanj razvoja u
njegovu se ašramu uopće nije sumnjalo. On bi cijele dane provodio u

H6
meditaciji, a svaku se večer u velikoj dvorani ašrama odvijala neobična
predstava. Točno u 19 sati počelo bi pjevanje bhajana, jogi bi se pojavio
iz svojih odaja i sjeo na naročito postolje prekriveno tigrovim kožama. Za­
žmirio bi, a svjetlo je u dvorani smanjeno. Kao da su nekakvi valovi dola­
zili od baze njegove kičme prema gore, on bi se tu i tamo stresao. Nakon
nekog vremena, postao sam svjedok nečega što su ovdje zvali bhava. Bila
je to moć jogija nad onima koji su se nalazili u dvorani, koja se manifesti­
rala tako da ih je bez ikakve vidljive komunikacije stavljao u trans. U tom
su transu »postajali« indijska božanstva u liku životinja, pa ste mogli vid­
jeti ženu koja je polako puzala četveronoške, vjerujući da je slon, valjda
bog Ganesha. Bio je tu čovjek koji se »pretvorio« u majmuna i skakutao
okolo kao da je doista ta životinja. Možda se zapravo radilo o bogu-maj-
munu Hanumanu.
Kad je riječ o životinjama-božanstvima, zanimljivo je da Carl Gustav
Jung postavlja tezu da, kako sve dublje poniremo u nesvjesno, srećemo
razna takva bića iz mitologija, ali ne samo njih, već i druge bogove i bo­
žanstva. Na vrlo dubokim razinama nesvjesnog, manifestiraju se unutrašnje
Sunce i Mjesec. Premda se Jung za života nerado izjašnjavao o eventual­
nim mističnim implikacijama svojih teorija, teško se oteti dojmu da se za­
pravo radi o univerzalnim iskustvima, koja su u svakoj tradiciji opisana dru­
gačijim terminima. Jung je onome što se često smatra praznovjerjem dao
smisao i sva mitološka bića pokazao dijelovima kolektivnog nesvjesnog.
Bilo je i drugih scena, kad su se neki grčili po podu, radili grimase i
ispuštali razne zvukove. Seansa je trajala jedan sat i prema kraju se inten­
zivirala sve snažnijim bubnjanjem ritualnog bubnja, koji je udarao čovjek
specijaliziran za ovakve situacije. Odmah po prekidu glazbe, ljudima u
transu su pristupali jogijevi pomoćnici i vraćali ih u normalno stanje, uti-
skujući im na čela bijeli »vibhuti«, prah koji je prethodno blagoslovio Shi-
vabalayogi. Nekima je trebalo i dvadesetak minuta da dođu k sebi. Pri-
mjetio sam da su svi bili Indijci. Dakle, faktor vjerovanja, pomislio sam. To
sam kasnije i rekao jogiju, koji me samo čudno pogledao i rekao mi da
dođem sutradan, u isto vrijeme.
Nisam odolio znatiželji i pojavio sam se i drugog dana. Ovaj mi je put
rekao da sjednem u mrak na suprotnom kraju dvorane i zatvorim oči.
Tada ću barem djelomično vidjeti o čemu se radi. Učinio sam ono što je
tražio, a prije toga sam uočio da je ovaj put došla grupa Talijana, jedan
japanski par i dva Amerikanca. Ritual je počeo. Sve me žuljalo i naslonio
sam se na hladni zid dvorane. Nije mi bilo ugodno, zbog buke koju su
proizvodili indijski instrumenti. Odlučio sam uporno žmiriti, upravo kako
me je uputio jogi. Nakon nekih desetak minuta, primijetio sam svjetlosnu
kuglu kako se polako približava mjestu između mojih zatvorenih očiju.
Bila je nekako plavkasta, nejasnih rubova, a njena se svjetlost diskretno

137
pojačavala. Jasno se sjećam kako sam u tom trenutku pomislio; »Mora da
mi netko svjetli u oči sa svjetiljkom, to je opet nekakav indijski štos.« Ot­
vorio sam jedno oko, duboko uvjeren da ću vidjeti nekoga kako stoji iz­
nad mene, sa svjetiljkom uperenom u moje oči. Nije bilo nikoga. Okruži­
vao me mrak, jer su ono malo svjetla u dvorani zastrli oni koji su skakali
ispred mene. Zatvorio sam oči i vratio se svojoj kugli, koja je mirno čuča­
la u mom »trećem oku«. Nisam osjećao ništa posebno, osim možda neku
lakoću, kad sam poželio koncentrirati se na tu svjetlost. Kopkalo me što
se događa sa zapadnjacima, pa sam se pridigao i preko glava Indijaca u
transu promatrao što rade. Talijani su izgledali mesmerizirano. Jedan od
njih, zvao se, kako sam kasnije saznao, Danielle i došao iz Venecije, od­
jednom je počeo plakati, da bi taj plač prešao u histerično urlanje. Ostali
su plakali, ali su bili mirni. Amerikance nisam uspio primijetiti. Možda su
se prestrašili i zbrisali. Japanski je par sjedio u jednom kutu, prekriženih
nogu i u meditaciji. Lica su im izgledala kao maske. Po završetku seanse,
u kojoj je jogi odlučio demonstrirati bhavu malo oštrije, pozvani smo u
njegovu sobicu neposredno do dvorane. Ovdje su nas počastili kolačima,
dok je Danielle i dalje tulio u kutu. Netko je namignuo na njega, a jogi je
odmahnuo rukom i rekao: »Pustite ga...« Osjećao sam se vrlo ugodno i
relaksirano. Pridružio nam se i jedan Amerikanac, koji je ovdje boravio
već šest mjeseci, kao jedini zapadnjak koji je boravio unutar zidina ašra-
ma. Bio je to pedesetogodišnjak, koji je došao iz Minnesote. Rekao mi je
da meditira šest sati dnevno. Pitao sam ga za iskustva koja ima. Odgovo­
rio mi je: »Život ovdje nije lak. Kad meditiram i misli mi odlutaju, na unu­
tarnjem mi se ekranu ukaže Shivabalayogi i nešto mi pokaže gestikulaci­
jom. Koji put nešto i kaže...« Ali, na kojem jeziku - podbadao sam ga -
kad ne govori engleski, a ti ne znaš telugu? Moja ga se primjedba uopće
nije dojmila. Dodao je: »Hmmm. Dobro pitanje. Ja to doživljavam kao da
mi je govorio na engleskom jeziku i katkada mi se čini da to u glavi i ču­
jem. Međutim, kad je nešto na nivou misli, jezik ne igra ulogu. Ako ti i ja
sada promatramo cvijet, ime se za njega u našim jezicima razlikuje, ali
ćemo obojica pomisliti isto. Obojica ćemo znati da je to cvijet i ako neko
onome drugome prenese mislima to svoje znanje da se radi o cvijetu, on
će to primiti i znati o čemu se radi... Mislim da na istom principu funk­
cionira jogi, koji svoje savjete prenosi mislima...«
Zanimljivo je da je Shivabalayogija, još kao mladića koji je provodio
svoj čuveni tapas, posjetio ne manje slavni Tapasviji Maharaj, kojeg sam
spomenuo ranije, kao jednog od rijetkih za koje je dokazano da je živio
vrlo, vrlo dugo. Shivabalayogi ga, ustvari, nikada nije sreo, jer je u vrije­
me njegova posjeta bio u dubokom samadhiju. Tapasviji Maharaj je u
mladiću, kako kažu oni koji su se tada nalazili u blizini jogija, prepoznao
reinkarnaciju svog učitelja iz prethodnog života! Naravno, ja sam pitao
Shivabalayogija za to, no on mi nije odgovorio ništa konkretno. Zatim

138
sam pokušao saznati zna li nešto o tome kako je Tapasviji doživio tako
duboku starost i može li to od njega nekako saznati. Objasnio mi je da za
to treba prije svega ovladati savršeno koncentracijom, ostati meditirati u
potpunom mraku dulje vrijeme i koristiti osobite mantre, koje jogi daje
učeniku »... tek kad on započne s procesom i za to dođe vrijeme...« Re­
kao je da umrlog gurua koji je znao tajnu produljenja života može kontak­
tirati u »Brahminu svijetu...« ili »... svjetovima Brahme...«.
S obzirom da je bio gotovo nepokretan i teško putovao, pitao sam ga
kako može nadzirati razvoj svojih učenika koji žive daleko, čak na drugim
kontinentima. »Jogi može imati milijun astralnih tijela i njima putovati ka­
mo želi. Kad ga netko zatreba, od njegovih učenika dakako, on će biti ta­
mo. Dovoljno je da učenik na njega pomisli i njegovo će astralno tijelo
biti tamo, gotovo trenutno«, rekao je. Inzistirao sam na tome da je nemo­
guće da jedan čovjek istovremeno komunicira s više ljudi i u više svojih
astralnih tijela. Objasnio mi je da onaj koji nije postigao to više stanje svi­
jesti, kad može imati neograničeni broj astralnih tijela, ne može shvatiti
kako to izgleda i što je sve tada moguće. A moguće je sve o čemu je on
govorio.
Shivabalayogi je bio jedini jogi kojega sam sreo, a da je o sebi uvijek
govorio u trećem licu. Iz praktičnih razloga, ja ovdje njegove odgovore i
izjave navodim u prvom licu jednine. On je običavao svaki odgovor za­
počinjati sa »...Swami kaže...«. Pretpostavljam da je time htio naglasiti od­
vojenost stvarnog Sebe od tijela u kojem je boravio. Smatrao je da su
danas doista prosvijetljeni jogiji i mistici rijetkost. Formulirao je to u izja­
vi: »Danas ima mnogo spiritualnih lidera, ali oni nisu jogiji, nisu duhovni
majstori...«
Kad je bila riječ o kundalini shakti, ćakrama i bilo kakvim teorijama
vezanim uz stupnjeve razvoja u jogi, Shivabalayogi je odbijao svaku dis­
kusiju. Kad je učenik sazrio, onaj koji mu treba pokazati put pojavit će se
spontano. Trčanjem za guruima i poguravanjem vlastite evolucije ne mo­
že se učiniti mnogo. Bio je jasan u svojim uputama aspirantima; »Samo
vam jednom dajem upute što trebate raditi. Koncentrirajte se na ekran
između obrva, na ono što zovete »trećim okom« i ignorirajte sve feno­
mene koji će se pojaviti. Ne morate ništa znati o jogi, ćakrama, kundali­
ni... Kad dođete do jedne točke i trebate pomoć, ja ću biti tamo i uputiti
vas. Sve je vrlo jednostavno, samo slijedite ove vrlo jasne upute...«
Za svoga boravka u Americi, Shivabalavogi nije izazvao neki osobit
interes, najvjerojatnije zato što nije poznavao engleski jezik, a i nije bilo
lako odgovarati na sva ona tipična zapadnjačka pitanja, na koja nije bio
naviknut, jer je imao samo pokojeg sljedbenika izvan Indije. Njegovi od­
govori na upite zapadnjaka često su nerazumljivi i on uglavnom ponav­
lja da je tajna u upornom vježbanju. Počinje se s jednim satom ujutro i

139
navečer, a penje do ukupno deset sati na dan. Njegova joga nije bila
sredstvo za terapiju žrtava modeme civilizacije, već spiritualni razvoj, koji
je bio iznad svega, čak iznad vlastitog preživljavanja. Rekreativci koji su
se skupljali oko njega brzo bi otpadali.
Kad sam bio kod njega, a bilo je to više puta, pa mi se čini da, kad
sad o tome govorim, mislim na 1990. ili 1991. godinu, upitao sam ga za
dolazak Mesije koji je najavljen i u indijskim Vedama, Neki vjeruju da je
to Sai Baba, a ime koje se spominje, kad se na tu ličnost misli, jest Kalki.
Po nekima Kalki Avatar, odnosno Avatar tamnog doba. Kali Yuge. Tada
mi je Shivabalayogi rekao da »... je Kalki već rođen, u Indiji, a sada je star
sedam godina. Gdje se nalazi, jedna je od najvećih tajni, jer bi mu život
mogao biti ugrožen. Dužnost svih jogija je da štite Kalki Avatara, koji će
svoju misiju objaviti još ovoj generaciji ljudi na Zemlji...« Tako je govorio
Shivabalayogi, koji će se nakon svoje smrti, navodno, i sam javiti kroz
sedmogodišnju djevojčicu iz Delhija, nekoliko godina kasnije. Poruka ko­
ju je prenio preko djeteta, ako čitavu stvar možemo uzeti kao nešto što je
moguće, odnosila se na razloge njegova napuštanja fizičkog tijela. »...
Moje me je nepokretno tijelo sprječavalo u obavljanju misije koju sam
morao izvršiti, pa sam ga odlučio napustiti i vratiti se u novome...«-poru­
ka je jogija s one strane groba.
Shivabalayogi je umro u bolnici u Kakinadi, 1995- godine. Bio je u
kasnim pedesetima, a prvo su nastupile komplikacije s bubrezima. Zatim
su počeli problemi sa srcem. Koji dan prije smrti, kako se čini iz svje­
dočanstava onih koji su ostali s njime do kraja, primijetio je da mu se kun-
dalini shakti penje po kičmi prema gore, brzinom od otprilike jedan cen­
timetar na sat. Jesu li to bili znaci da se smrt približava? Tko zna. Umro je
u ranim popodnevnim satima, dok je kraj njegova kreveta u bolnici sje­
dio jedan od njegovih učenika. Kad ga je nešto pitao, Shivabalayogi je
podigao ruku u zrak i prekinuo ga. Slijedećeg je trenutka bio mrtav.
Shivabalayogi je po mnogo čemu bio zanimljiva ličnost. Ekstremni
asket, on je vjerovao da je Krist bio jogi koji je boravio u Indiji i tamo pro­
šao tapas, trapljenje u trajanju od 12 godina. Shivabalayogi je jednom re­
kao da je »kralj spalio zapise koji su govorili o Kristovim duhovnim iskust­
vima...« To se odvijalo na Himalaji, a tvrdio je da su svi religijski lideri od
većeg značenja ubijeni. Tako je Isus razapet na križ, Buddha otrovan, na­
vodno gljivom koja se zove »svinjska nožica«, a Muhamedu su smrskali
lubanju. To su, dakako, bile slobodne interpretacije jogija koji nije bio ško­
lovan poput, recimo, dr. Goela i nije mogao davati složena teoretska tu­
mačenja odnosa medu religijama. Ozbiljniji učenici koje je imao, posve­
tili su se potpuno meditaciji, na raznim mjestima u Andra Pradeshu, i ni­
kada nisu bili na raspolaganju znatiželjnicima i onima koji nisu vjerovali
da je duhovni put jedino što u ovom životu ima nekakvog smisla. Davao
je zanimljive izjave o tome što bi se dogodilo da dođe do potpunog

140
uništenja planetarnog života, uslijed nuklearnog rata. Planetu bi nastanila
druga bića iz svemira, prije ili kasnije. No, do toga ne smije doći, rekao je.
Bio je od onih jogija koji nisu imali gurua i oslanjali su se na vlastitu
intuiciju. Nepokolebljivo je radio svoj tapas dvanaest godina, a vođen je
bio isključivo iznutra, o detaljima čega zapravo nikada nije htio pričati.
Spomenuo bi da je moguće iznutra sresti svakog od velikih proroka, bez
obzira kojoj religiji pripadali, a jednoj je ženi, na upit vrijedi li to i za Isusa
Krista, odgovorio; »Vježbajte onako kako vam kažem, budite uporni i pri­
je ili kasnije srest ćete iznutra onoga koga želite. Ako je to Krist, bit će to
susret s njim...« Ne samo da si nije razbijao glavu o tome koja je religija
ispravnija i bolja, već o njima nije mnogo ni znao. Za njega je put bio je­
dan. Bez obzira na to što se događalo, jedino što je bilo bitno jest čvrsto
ostati na tom putu. Kad sam ga pitao za mantre, rekao je: »Radi što ti ka­
žem. Ako će ti biti potrebna, mantra će sama doći...«
Kad sam pokušao saznati nešto više o eventualnom nasljedniku Shi-
vabalayogija, kojeg sam se nadao pronaći medu onima koje je uveo u
svoju metodu meditacije pred mnogo godina i koji su još uvijek živjeli kao
pustinjaci u državi Andhra Pradesn, nisam uspio. Teško je vjerovati da
ima mnogo ljudi koji mogu slijediti rutinu jednog Shivabalavogija, a oni
koji to mogu zacijelo ne trebaju publiku.
Inače, kako smo vidjeli, u Andhra Pradeshu živi Sai Baba, ali on nije
jedini u tom dijelu Indije koji je demonstrirao neobične moći. Tu, u blizi­
ni njega, živio je Premananda Swami, došljak sa Sri Lanke, koji je u svo­
joj zemlji od ranije poznat po moćima materijalizacije (imao sam u ruka­
ma figuricu zlatne boje, visine cca tri cm, koju je Premananda Swami
materijalizirao jednom Francuzu) i raznim drugim čudima koja je izvodio.
Utemeljio je ašram u koji su često svraćali i Sai Babini sljedbenici, kojima
bi materijalizirao razne predmete i pokušao ih privući svojim učenjima.
Izgledom frapantno podsjeća na Sai Babu, osobito bujnom kosom, ali je
mnogo mlađi, u ranim četrdesetima. Ovamo je, koliko sam shvatio, stigao
1984. godine, ali je uvijek ostajao u sjeni proroka iz Puttaparrhija. Jedan
mi je Australac, koji je boravio u ašramu Premanande Swamija, pričao
kako se zapanjio kad mu je isti počeo pričati protiv Sai Babe, od kojeg je
zapravo k njemu i došao. Konkurencija je konkurencija, nema što. Stvari
su uzele čudne tijekove, kad je mladoliki swami uhapšen. Optužen je za
zlostavljanje dvadesetak žena različite dobi, koje su stalno boravile unu­
tar njegova ašrama protiv svoje volje, kako je ustanovila indijska policija.
Isti izvori tvrde da je jedna od njih uspjela pobjeći i u susjednom selu dig­
nuti alarm, pa su razjareni seljaci, naoružani bakljama, krenuli prema uto­
čištu Avatarove kopije. Umiješala se vlast, pa se ustanovilo da je Swami
Premananda imao satirski seksualni apetit. Kako su to detaljno opisivale
novine, svake je noći u njegovu krevetu morala gostovati druga »učenica«,
a one koje nisu prema guruu pokazivale dovoljnu predanost, dobivale su

141
žestoke batine od nekoliko njegovih pomoćnika. No, nije ostalo samo na
tome. Javio se svjedok, neki Kanađanin, koji je tvrdio da je netko unutar
ašrama podlegao batinama, te je sahranjen negdje na zemljištu istog.
Obzirom da je Premananda po nacionalnosti Tamil, netko je prekopao i
njegove političke veze. Tako se, ako je vjerovati službenim izvorima, usta­
novilo da su tamilski separatisti često gostovali u jogijevu hramu i tada bi
se gledale video-snimke akcija tamilskih pobunjenika na sjeveru Sri Lan-
ke. Ne znam što se dogodilo nakon što se jogi neobičnih moći, koje nitko
nije osporavao, našao iza rešetaka, ali čitav slučaj nameće ono bolno pi­
tanje: kakav je odnos između moći i morala?
Svega petnaestak kilometara od Puttaparthija, živi još jedna Sai Ba­
bina kopija. Radi se o četrdesetogodišnjaku čije je ime Nagananda Swa-
mi, a predstavlja se kao sljedbenik kulta božice Kali. Kad su me dva moja
američka prijatelja, Richard Handel i Kevin Maher, pričepili tako da to
nisam mogao odbiti, krenuli smo automobilom prema hramu ovog swa-
mija, koji se nalazi u centru malog, urednog sela čije sam ime zaboravio.
Domaćin je bio izuzetno ljubazan i za svaku je neobičnu sposobnost za
koju sam ga pitao, samo odmahnuo rukom i rekao: »Nije to ništa...« Nije
propustio dodati kako je levitirao usred sela, pred više desetaka svjedoka.
i gladovao punih šest mjeseci. Dakako, može i materijalizirati predmete.
Na to je dodao onaj obavezni: »Ali, nije to ništa...« Amerikanci su bili oča­
rani. Dok smo sjedili na podu ispred kipa božice Kali, načinjenog od
crnog drveta, u ašram je ušao cijeli jedan razred školske djece, kao da ih
je netko naručio. Jedan je od dječaka pokazao lišajeve, koji su mu se
pojavili na trbuhu, a naš je swami počeo brzo mahati rukom okrenutom
prema dolje. Bilo je jasno da počinje demonstracija materijalizacije vib-
hutija. Odjednom se dogodilo nešto, što je očito bilo izvan scenarija. Nai­
me, odnekuda je na pod pala mala bijela kuglica i doskakutala do nas.
On nije ni trepnuo okom, već se sagnuo i brzo pobrao kuglicu, da bi tre­
nutak kasnije već sjedio u svom naslonjaču, govoreći nešto dječaku na
teluguu. Kuglica je nekuda nestala.
Odjednom se naglo dignuo i počeo je popravni ispit. Mahao je opet,
ovaj put s mnogo više uspjeha, jer je uspio kuglicu zdrobiti medu prstima,
pa je od nje ipak ispao prašak, za koji mi je netko kasnije rekao da ima
okus deterdženta. Uručio ga je klincu, kojem se bas nije mililo progutati
ovaj »sveti« proizvod.
Shvatio je da je upravo izgubio dvije odlične mušterije, dva Amera
koji su bili na najboljem putu da popuše ovaj cirkus s drobljenjem kugli­
ce medu prstima. Održao nam je kraći govor o tome koliko sljedbenika
ima na Zapadu, pri čemu sam ja poželio vidjeti barem jednoga od njih.
Pokušao je još jednom s obećanjem da ovladavanje najfantastičnijim mo­
ćima zapravo nije ništa. Ako se nađete pod plastom njegove milosti. Malo

142
je mantrao, pa su ušle neke žene i večernja je misa počela. Bilo je evi­
dentno da nije diplomirao psihologiju, ali mora da mu je bila jača strana,
jer se po njegovu kiselu izrazu vidjelo da je shvatio da šlamperaj košta i
kad su u pitanju jednostavni trikovi. Vidio je to na našim licima. Prije no
što smo otišli, uvalio nam je nekoliko kalendara sa svojim likom i adre­
som. Za svaki slučaj.
I sjeverno od Puttaparthija žive dvojica mladih jogija koji, po priča­
ma onih koji su ih sreli, imaju slične moći. Radilo se o vožnji od sedam
sati, kroz užarenu pustaru Andhre, pa sam odustao. Nisu me uspjeli na­
vući na još jedan besmisleni izlet, u još jednu potragu za moći koja toliko
fascinira zapadnjake, a ne daje im ništa od onog što im najviše treba. Lju­
di koji ne mogu svoju pozornost sažeti na jedan objekt ni dvije sekunde.
obilaze one koji su čitav život vježbali zaustavljanje groznice koju proiz­
vodi ljudski um, u neprekidnoj potrazi za novim objektima prolaznog za­
dovoljstva. Dobro mi je rekao moj jogi: »Nemoj tragati za jogijima najvi­
šeg kalibra i od njih očekivati da će ti reći magičnu tajnu. Kad bi ti sve
ispričali, baš sve, za tebe to ne bi značilo ništa. Da bi mogao koristiti ta
viša znanja, moraš prvo ukrotiti svoj um do te mjere da ga možeš zadržati
na jednom objektu više minuta, da ne govorim i sati. Počinje se od stanja
u kojem se čovjek nalazi i um se kroti bez nasilja, na takav način da se u
njemu ne stvori otpor. Ako se pokuša lomiti ponavljanjem mantri više sati
dnevno, on se može umoriti i jednog dana predati, ali će to potrajati go­
dinama, s neizvjesnim rezultatom. Princip za koji se zalaže Maharishi Ma-
hesh Yogi ispravan je, ali samo za one čija tendencija uma nije skakanje
s jednog objekta na drugi. A to je slučaj sa svim zapadnjacima, odgoje­
nim u okružju obilja, propagande i drugih otrova koji um učine ovisnima,
da on neće lako spontano krenuti tamo kuda bi ga trebao odvesti evolu­
cijski proces. To je razlog da uspijevaju samo vrlo, vrlo rijetki, oni za koje
bismo mi na Istoku rekli da su sazreli kroz niz prethodnih života i tako
zapravo u ovo kazalište došli odraditi ono malo što im je preostalo...«

143
ZVJEZDANE STAZE

Nitko nije vidio Boga i živio.


Da bismo vidjeli Boga, ne smijemo postojati,
Hazrat Inayat Khan

Film mog sjećanja upravo je iscurio i ja sam ponovo kod Sikha, na bal­
konu Kirpal Ashrama. Spušta se noć i po mene dolazi Richard Handel
kojeg sam tada sreo prvi put, da bi kasnije postao moj najbolji prijatelj.
Kratko mi je rekao da siđem u kuhinju, koja se zvala langar, tamo nešto
pojedem i vratim se u sobu. Kad živući majstor Sant Maca, Sant Darshan
Singh, odluči sa mnom razgovarati, pozvat će me. Učinio sam kako mi je
rekao i primijetio da se ovdje nalazi poveći broj zapadnjaka. Atmosfera je
bila opuštena, ljudi su govorili glasno i muvali se velikim dvorištem ašra-
ma. Jedino su pušači morali izaći izvan ograde hrama gdje su na brzinu
uvlačili smrad nastao spaljivanjem papira i duhanskog lišća. Bili su to oni
okorjeli, jer se u načelu ovdje nije pušilo, niti se uzimao alkohol. Doduše,
kasnije sam saznao da su unutar zidina ovog zdanja povremeno zalutali
ovisnici o drogama, u potrazi za pomoći. Majstor Darshan Singh uvijek bi
s njima razgovarao i nastojao ih odvratiti od pogubne navike. Kod nekih
je u tome i uspio, dajući im novi smisao u životu. Vratio sam se u sobu i
čekao, čekao... Prolazili su sati i na kraju sam klonuo. Zaspao sam snom
pravednika, kad se na vratima zadihan i uzbuđen pojavio moj novi prija­
telj Richard i priopćio mi da me Darshan Singh poziva k sebi, u susjednu
zgradu u kojoj je živio. Promrmljao sam kiselo nešto u stilu da ćemo se
vidjeti sutra, jer bilo je negdje oko pola dva u noći. Richard, međutim,
nije popuštao i natjerao me da se dignem iz kreveta. Bio sam zaista bije­
san. »Čemu ovaj teror?«, pitao sam rezignirano, još uvijek se nadajući da
će me pustiti natrag u krevet. »To je ovdje normalno. Majstor Darshan
ima mnogo sljedbenika i uvijek se satima čeka na red, da bi nekoga pri­
mio. Katkad je to u tri ili četiri ujutro«, odgovorio mi je povišenim tonom
Amerikanac. »Pa kad onda spava...?«, izletjelo mi je. »Obično između pet
i sedam ujutro«, bio je odgovor.
Uvukao sam se u hlače i majicu i krenuo poslušno za Richardom, koji
je velikim koracima grabio prema zgradi preko puta. Skinuli smo cipele i

144
ušli u prostrano predvorje krcato ljudima. Sjedili su na tapeciranim klu­
pama i po podu. Bijeli je kauč bio postavljen samo za majstora. On se,
međutim, nalazio u susjednoj prostoriji, manjoj kancelariji, u kojoj je raz-.
govarao s ljudima iz svoje organizacije ili nekim od aspiranata, koji su uvi­
jek imali pitanja u vezi svojih duhovnih iskustava.
Bio sam još dobrano nabrušen, kad je iz kancelarije izašao čovjek s tur­
banom na glavi i bijelom bradom. Kretao se polagano, a pogled mu je bio
neobično blag. Bio je odjeven u bijele hlače i vestu. Prišao mi je i rekao;
»Oprosti mi dragi prijatelju što sam te ovako izvukao iz kreveta. Želio sam
s tobom razgovarati, a tako je malo vremena. Molim te, nemoj se ljutiti...«
Oko mene ljudi su stajali sa sklopljenim rukama i pognute glave. Bila je ap­
solutna tišina. Ostao sam potpuno zatečen ovako poniznim nastupom čov­
jeka koji je ovdje bio bog i batina. Iz mene je trenutno nestalo bijesa i ner­
voze. Sant Darshan Singh me pozvao u svoju kancelariju i ponudio čajem
od kardamoma. Raspitivao se je li mi smještaj odgovara, kakva je hrana,
trebam li što. Objasnio sam mu da me najviše zanima njegovo učenje, jer,
kako su mi rekli, u unutarnje te svjetove može odvesti samo živući majstor
koji će, kad za to dođe vrijeme, u svom »svijetlećem tijelu« doći po tebe i
izvući te iz tvog djela, kako bi ti pokazao put kroz sve razine, do one zad­
nje, na kojoj ćeš spoznati konačnu, vječnu i nepromjenljivu Stvarnost.
Želio sam znati jesu li svi ti svjetovi o kojima govore religije stvarni u
istom smislu kao što je stvaran ovaj naš materijalni svijet. »Kako ideš da­
­je, sve su stvarniji, rekao bih,.,«, počeo je Darshan Singh. »Naime, ovaj
najniži Univerzum kojeg zovemo Pinda, najgušći je, ovdje prevladava
materija, a svijesti ima vrlo malo. Kad se uzdignemo iznad ovog svijeta,
dolazimo do prvog sljedećeg nivoa, koji se zove Anda, što u prijevodu
znači »jaje«, a zapravo opisuje oblik ovog golemog svemira finije materi­
je i više svijesti od materijalnog. Ovaj je svijet još veći od Univerzuma, ko­
jeg znamo kao Pinda. Centralni dio razine Anda poznat je pod imenom
astralne ravnine ili astralnog nivoa. Mi u tradiciji Sant Mat ove niže svje­
tove smatramo negativnim polom Kreacije, a one najviše pozitivnim.
Dakle, tim se astralnim nivoom upravlja iz centra koji se zove Sahans Dal
Kanwal, neke vrste glavnog grada. Kako izgleda ovaj svijet? Čitav je taj
ogromni nivo podijeljen u brojne podnivoe, ono što znamo pod imenom
čistilišta i nebesa, a krcat je bezbrojnim kontinentima, rijekama, oceani­
ma, gradovima i ljudskim stvorovima. Sve je to višeg reda no što je na
Zemlji, ljepše i zračeće. Nakon smrti na Zemlji, mnogi stižu ovamo, ovi­
sno o nizu faktora. Naravno, ovi su svjetovi nevidljivi za ljudsko oko, zbog
svoje više vibracije. Tek razvojem osjeta, koji nisu poznati znanosti, a raz­
vijaju se kroz meditaciju, možemo putovati sviješću na ovaj nivo.
Iznad Ande leži nivo koji se zove Brahmanda. treći glavni nivo, či­
je ime u prijevodu znači »Brahmino jaje«. Takva je oblika, ali veći od
prethodnog. Još je finiji i prepun svjetlosti. Ovaj je svijet već načinjen od

145
duhovne supstance, samo s tragovima profinjene materije. Iznad ovog
svijeta leži najviša razina na kojoj postoji samo duhovna supstanca, čista
svijest. To je čisti duhovni svijet, u kojem više nema uma. Tu je konačna
Stvarnost, a ovaj nivo, među ostalima, ima i ime Sat Desh. Duše oslobo­
đene svih okova ovdje zrače svjetlošću koja odgovara svjetlosti čak 16
naših Sunaca. Gospodar najnižeg nivoa ovog najvišeg svijeta Sat Purush
zrači svjetlošću nekoliko milijuna zemaljskih sunaca, što si je nemoguće
predstaviti dok duša do tamo ne dopre, kroz meditaciju. Nema riječi koji­
ma se može opisati ovaj najviši nivo, koji je nastanjem bezbrojnim čistim
dušama, koje ne znaju za nesavršenost, tugu i smrt. Sat Desh je podijeljen
na ukupno četiri razine, a najviša od njih je izvor cjelokupne Kreacije.
Ovo je samo grubi opis. Kasnije ćemo se vratiti na detalje...«, završio je
svoje izlaganje čovjek, koji je šetao svim tim fantastičnim svjetovima kao
netko običan ulicama Delhija.
Popio sam svoj čaj do kraja i iz pristojnosti ustao. Bio sam impresioni­
ran pričom koju sam čuo i pitao: »Dobro, kako je moguće za obična čo­
vjeka doprijeti u te svjetove? Nije li to nešto slično opisima osoba koje su
doživjele kliničku smrt, nisu li one, ustvari, boravile na tim razinama egzi­
stencije...?«
Majstor Darshan se osmjehnuo na moj rafal pitanja. Odgovorio je vr­
lo precizno: »Do tih se svjetova može doći tako da se do izvora slijedi ono
od čega su stvoreni - Zvuk i Svjetlo. Zato se to zove Surat Shabd joga.
Koncentracijom na unutarnji Zvuk i Svjetlo prodiremo u te više svjetove,
koji imaju svoje, da ih tako nazovem, gospodare, čija imena ponavljamo
u sebi za vrijeme sažimanja pažnje na unutarnje Svjetlo. Ono se nakon
inicijacije od pravog majstora pojavljuje iznutra, na ekranu između očiju.
Imena koja sam spomenuo zovemo Pet svetih imena (»Five Charged Na-
mes«). Bitno je da majstor, koji ima takvu moć, unutar aspiranta aktivira,
odnosno probudi unutarnje Svjetlo i Zvuk, To se odvija za vrijeme inici­
jacije i ona ne završava dok aspirant ne iskusi ono što će ga kasnije vodi­
ti u prakticiranju. Što se tiče iskustava osoba koje su preživjele kliničku
smrt, ona su u pravilu vezana uz niže astralne nivoe, koji doista jesu veza­
ni uz veću jasnoću i ljepotu od ovog našeg svijeta, a nastanjeni su bićima
koja zrače svjetlošću. Svjetlost o kojoj je riječ nije takva intenziteta da ne
bi mogli u nju gledati. Susret s tim višim nivoima, makar se on odigrao u
tako nepovoljnim okolnostima, može iz korijena izmijeniti život osobe ko­
ja je kroz takvo nešto prošla, jednostavno zato što ona gubi strah od fizič­
ke smrti. Čemu strahovati, kad iza ovog života slijedi jedan daleko manje
bolni, dugotrajniji i ljepši? Osim toga, javlja se poštovanje prema čitavoj
Kreaciji, jer čovjek vidi ili barem nazire to grandiozno djelo, koje je Stvo­
ritelj kreairao i prema kojemu su njegove sitne brige, zavisti, zloća i tašti­
na beznačajni. Otuda transformacija u nekih ljudi koji su na tu »drugu
stranu« zavirili igrom slučaja...«

146
Sjeo sam natrag. »,.. Možete li reći još nešto o tim razinama posto­
janja iznad ovog našeg materijalnog svijeta?«
»U redu«, odgovorio je strpljivo majstor Darshan, »počnimo s onim
najvišim. Sat Deshom. Ima i druga imena, ovisno o tradiciji koja o njemu
govori. Tako se zove i Nij-Dham, Sat Lok, Mukam Haq i Sach Khand.
Ovo je područje beskonačno i čista duša ovdje ima iskustvo bezgranične
sreće, koju je nemoguće opisati riječima. Ono što često izaziva kontrover­
zu, jest stanovište nekih majstora Sant Mata da do ovog nivoa nije uspio
doprijeti za života na Zemlji nijedan osnivač velikih religija. Mnogi su veli­
ki mistici niže razine doživljavali kao kraj puta i konačni susret s Bogom.
S obzirom da čovjek ima i druga tijela, a ne samo fizičko, putovanjem na
sve više nivoe ta će tijela otpadati kao velovi iluzije, sve dok ne ostane
čisti duh i duša uđe u Sach Khand. To je kraj putovanja. Ili, bolje rečeno,
početak kraja, jer iznad Sach Khanda postoje još više regije koje su iznad
mogućnosti ljudskog poimanja.
Za unutrašnje svemire u Sant Matu postoje i druga imena, iznad
Pinde dolaze Trikuti, Daswan Dwar, Bhanwar Gupha i Sach Khand. Me­
đusobno su povezani prolazima nalik tunelima, a jedan od najtežih sko­
kova na više razine odvija se tako da treba prijeći Maha Sunn, golemi
prostor u totalnom mraku, koji povezuje Daswan Dwar sa Bhanwar Gu-
phom. Duša koju, kako kažu u Sant Matu, ne vodi majstor, neće moći
premostiti ovu prepreku na putu prema čistim spirituainim svjetovima.
Dakle, tamo ne možete doći sami, jer ima mnogo prepreka, koje se
mogu premostiti samo uz pomoć Majstora, kojeg učenik sreće u atma
sarupu, »svijetlećem tijelu«, kroz praksu spomenutih Pet svetih imena, ko­
ja su imena gospodara nivoa, a njihovo se ponavljanje naziva simran. Pri
tome se treba koncentrirati na »treće oko«, koje ima bezbroj naziva u
raznim učenjima, a rezultat ove prakse nije ono što se od joge obično
očekuje. Naime, ovdje se želi izbjeći aktiviranje kundalini shakti, a potak­
nuti sažimanje svijesti u području tisra tila, »trećeg oka«. Kako se svijest
povlači iz udova i sažima u »trećem oku«, čovjek počinje osjećati obamr-
lost ekstremiteta, koja se penje prema gore i kulminira sažimanjem svije­
sti u točki između očiju. Praktikant će sada obično imati viziju neba, na
kojem će jedna zvijezda biti sjajnija od ostalih. Na nju se treba koncentri­
rati, čime će doći do približavanja istoj, a na kraju će se ona raspršiti i
pojavit će se unutarnje Sunce, na koje se treba koncentrirati tako dugo
dok se i ono ne rasprši i ustupi mjesto viziji unutarnjeg Mjeseca. Nakon
Mjeseca, koji će se raspršiti pred praktikantom, koji će imati dojam da je
kroz njega prošao, pojavit će se svijetleći lik Majstora, koji će ga povesti
na više nivoe. To izlaženje iz tijela, voljno napuštanje tijela pod vodstvom
majstora koji se pojavljuje iznutra, cilj je Surat Shabd joge. Uz simran,
vježba se i bhajan, slušanje unutarnjih zvukova kojih ima deset, a za vrije-

147
me njihova osluškivanja s palčevima u ušima, treba ignorirati svaki koji
dolazi s lijeve strane. Zvukovi, odnosno svaki od njih, predstavljaju
određeni nivo, a pročišćavat će se vježbom, da bi praktikanta odveli iz tije­
la u više sfere, onda kad on postigne dovoljan stupanj koncentracije.
Primjerice, zvuk zvona, kao onih crkvenih, pripada prvom nivou iznad
ovog našeg. Općenito se smatra da će zvuk biti taj koji će vas prije izvesti
iz tijela od simrana. Uloga majstora je u tome da za vrijeme inicijacije pruži
neko iskustvo tih unutarnjih svjetova i svojom pažnjom da impuls prakti­
kantu. Kad aspirant ima unutarnje vizije, postoji test po kojem će znati radi
li se o majstoru koji će ga voditi u više svjetove ili Negativnoj Sili, koju
zovemo Kal i koja nas veže uz niže svjetove, u kojima ćemo ostati možda
jako, jako dugo, da bi se na kraju ipak morali ponovo reinkarnirati na
Zemlji. .Ako vizija, bez obzira o čemu se radilo, potraje nakon što ponav­
ljate u sebi simran, radi se o Pozitivnoj Sili, čiji je cilj izbavljenje od okova
ove egzistencije...«
Ako su već ovi niži nivoi toliko lijepi i u njima se nastavlja život bez
patnje, što čovjeka motivira na put dalje?, pitao sam gledajući Darshan
Singna u oći. »To je dobro pitanje. Naime, prva tri niža svijeta podliježu
potpunom uništenju, koje se događa u periodima koji su za naše pojmo­
ve neizmjerni. No, ipak se događa i tada nastupa poništenje, odnosno za­
miranje svih duša koje nisu u evoluciji nadišle taj nivo, dakle uzdigle se
do čisto duhovnih razina, na kojima više nema uništenja niti vraćanja u
krug rađanja. To je jako teško razjasniti nekome tko nema iskustvo tih vrlo
visokih razina. Kad jednom krenete na taj put, unutarnje vam iskustvo
vrlo jasno govori da više ništa drugo nema pravog smisla, da su svi vaši
strahovi i nade nešto prolazno i varljivo, nešto što se događalo svim gene­
racijama prije vas. Najbolja vam je vježba pokušati saznati nešto više o
životima drugih ljudi, posebice onih koje smatrate uspješnima i sretnima.
Neizostavno će vas vaša saznanja o svim aspektima njihova života dove­
sti do zaključka da nema nikoga pod ovim Suncem tko nema nešto u
svom životu što je bolno, neugodno i što izbjegava. Patnja je sastavni dio
ljudske egzistencije. Ako ste ne znam kako uspješni, dohvatit će vas sta­
rost, godine i blizina smrti i neizvjesnost što će biti kada ona zakuca na va­
ša vrata. Starost donosi bolest, slabost, razočaranja i nema čovjeka koji se
s tim ne mora suočiti. Dakako, ako prije toga ne skonča tragično, prem­
lad ili od neke teške bolesti. Bol može zaustaviti samo znanje o krajnjoj Is­
tini, unutarnja izvjesnost o tome kuda idemo i zašto smo ovdje. A to mo­
žete shvatiti ako umrete još za života, napustite u kontroliranim uvjetima
ovo tijelo, zavirite iza zavjese i vidite što vas čeka. Ono što ćete vidjeti, to­
liko je daleko od užasnih vizija o fizičkoj smrti, toliko je lijepo da će nesta­
ti svaki strah od tog trenutka kad ćete morati otići. To saznanje ne možete
platiti ničim, ni svim novcem ovog svijeta. Nitko na svijetu nije toliko
moćan i uspješan da vam može dati to znanje. Osim jedne osobe - ži-
vućeg majstora, koji će vas za vrijeme inicijacije povezati s tom strujom
unutarnjeg Svjetla i Zvuka. I to će vas, prije ili kasnije, odvesti na izvor iz
kojeg ste došli. Kad jednom krenete, više ne možete ostajati na nižim ni­
voima, više nećete željeti činiti ništa što će biti protiv volje majstora, ali
ne zato što će vas na to netko tjerati. Sant Mat kaže: prvo vidi, pa onda
vjeruj! Kad budete jednom osjetili taj čudesni nektar i vidjeli ono o čemu
su govorile religije, a malo je tko to i vidio, znat ćete o čemu vam govo­
rim. Tada nećete htjeti stati na pola puta, jer ćete čeznuti za svojim istin­
skim izvorom, za tom krajnjom Realnošću, zbog koje uopće i živite ovdje
na Zemlji...«
Kad živući majstor Sant Mata umire, svoju moć prenosi na svog nas­
ljednika pogledom! Bit je te moći da se učenicima u »svijetlećem tijelu«
pojavljuje na »unutarnjem ekranu« ili u snovima, te da na samoj inicija­
ciji omogući kandidatu iskustvo božanskog Zvuka i Svjetla. No, tu se jav­
ljaju neke kontroverze. Dok je Sant Kirpai Singh tvrdio da pravi majstor
u svakom čovjeku budi Svjetlo i Zvuk već na inicijaciji, zapisi pokazuju da
njegov prethodnik, Hazur Baba Sawan Singh, koji je ponio naslov Velikog
Majstora, to nije smatrao izvjesnim. Iskustva mogu doći i kasnije, kroz
praksu meditacije, tvrdio je.
Posebno je osjetljivo pitanje nasljednika u Sant Matu. Hazur Baba
Sawan Singh oporučno je za svog nasljednika imenovao Jagath Singha.
profesora kemije koji će umrijeti svega tri godine kasnije. Većini je sljed­
benika bilo jasno da je za to kvalificiraniji Sant Kirpal Singh, čovjek koji
će pronijeti misiju daleko izvan granica Indije i kojega je Hazur za života
posebno volio. Nešto se čudno dogodilo i nakon smrti Kirpal Singha. On
nije na samrti imenovao svog nasljednika, premda postoji svjedočanstvo
žene koja je sjedila do njegova kreveta kada se on nadugo zagledao u oči
svog sina Darshana, što se tumači kao prijenos moći na novog majstora.
Godinu je dana trajala nedoumica u pogledu stvarnog nasljednika, jer se
pojavilo više samozvanih kandidata i razvila se svojevrsna borba za vlast
koja će na kraju uroditi nastankom više različitih misija Sant Mata. Kao
potencijalni nasljednici javili su se i Ajaib Singh iz pustinjskog ašrama u
Rajasthanu, Thakkar Singh koji ničime nije mogao dokazati svoju vezu sa
prijašnjim guruom, te stanoviti dr. Harbhajan, koji je do svoje smrti, 1995.,
nastavio inicirati aspirante uz pomoć magnetofonskih traka s glasom
Kirpal Singha. Za to ga je, navodno, on prije smrti ovlastio.

Ipak, prevagnulo je uvjerenje da je autentični majstor upravo Sant


Darshan Singh, koji je znao sve odgovore na 52 pitanja koja se odnose na
detalje o višim razinama postojanja i koji će kasnijim razvojem događaja
pokazati vrlo visok stupanj duhovnog razvoja. Stjecajem okolnosti, šest
godina nakon smrti Kirpal Singha pronađena je njegova vlastoručna opo­
ruka iz koje proizlazi da je moć majstora doista prenijeta na Darshan
Singha. On nije dopustio nikakove sumnje i još je za života imenovao kao
sljedećeg u nizu Sant Mat majstora Sant Rajinder Singha, koji će, nakon
21 godine života u SAD-uT u vrlo kratkom roku steći neočekivanu popu­
larnost. To je predvidio i njegov djed Kirpal Singh kada ga je jednom kao
sasvim malo dijete podigao na ruke i rekao: »Jednog ćeš dana ti raditi
ovaj posao...« Sant Rajinder Singh je oborio sve rekorde u broju inicira­
nih na ovome Putu, samo se na jednoj inicijaciji u Indiji pojavila čak 21
tisuća ljudi! Aktualni je majstor do 1999. godine u tehniku Surac Shabd
joge osobno uveo preko 250000 ljudi.
Dakako, pitao sam se kako to da ljudi koji su u ovako visokom stanju
svijesti iza sebe ostavljaju kontroverze koje zbunjuju duhovne aspirante.
Uočio sam zaokret kod Kirpal Singha koji, za razliku od svojih prethodni­
ka, nije preporučivao meditaciju na lik gurua, već samo na unutarnje
Svjetlo i Zvuk. Nakon višegodišnjeg osobna iskustva došao sam do za­
ključka da se sljedbenici vežu uz fizičku osobu učitelja, pa sam nedore­
čenosti vezane uz nasljednike u tradiciji doživljavao kao svojevrsno odvi­
kavanje od ovisnosti o fizičkoj osobi gurua i upućivanju na unutrašnja
iskustva kao kriterij spiritualnih istina. Jedna opaska Soamiji Maharaja ta­
kođer mi je dala naslutiti da je ipak bit svega u osobnu iskustvu. Naime,
u jednom od svojih izlaganja, on je rekao da, ako nije dostupan sam maj­
stor, metodu možete naučiti od njegovog dobrog učenika. Ako ste iskre­
ni, biti će to isto kao da vas je inicirao on sam. To rasterećuje, kao i tvrd­
nja nekih jogija da, ako ste iskreni, možete doseći i najviša stanja, čak
»ako vas je inicirao netko tko sam nije prosvijetljen ili je čak neuk«. Na
vrlo sofisticirani način od tih briga vas lišava i Kirpal Singh koji na jednom
mjestu pojašnjava da će se na unutarnjem ekranu vaše svijesti kod inici­
jacije pojaviti »...sam majstor ili njegov prethodnik...«
Pitanje koje majstorima Sant Mata obično nisu postavljali, bilo je: je
li Majstor sam svjestan da se pojavljuje u vizijama i snovima svojih sljed­
benika? Jedan se od njih sam oglasio, glede te zanimljive enigme. Riječ je
o Faqiru Chandu, čovjeku koji je doživio 95 godina i bio cijenjen kao je­
dan od značajnijih likova u tradiciji Radhasoami. On je jednom svom uče­
niku potvrdio da je imao iskustva viših svjetova, raznih zvukova, svjetla i
krajolika, ali je isto tako iskreno izjavio: »Mnogo mi je sljedbenika potvrdi­
lo da su me sretali na mentalnom ekranu, u »svijetlećem tijelu«. Čak sam
im davao savjete, no ja ničeg od toga nisam bio svjestan...«. Ne znam je
li to tako i s drugim učiteljima Radhasoamija, no Charan Singh, jedan od
najuspješnijih iz ove tradicije, dao je do znanja da novopečeni majstor ne
mora nužno potpuno vladati tim unutrašnjim prostorima, već se može raz­
viti s vremenom. Kada je preuzeo misiju u Beasu, o njemu su kružile pri­
čice poput one da je isprva htio pobjeći od svoga poslanja. Primjedbe ko­
je su Majstori znali davati u vezi sa životom svojih sljedbenika samo su po­
nekad dale naslutiti da su svjesni da su se pojavili na unutarnjem ekranu
praktikanta lgendarni guru misije Radhasoami, Soami Ji Maharaj, jedan

150
je od rijetkih koji je u jednom svom tekstu opisao put do izvora Kreacije.
»...Dat ću vam tajnu puta, nekoliko napomena koje se na njega od­
nose. Prvo, fiksirajte svoj um i duh na tisra til. Povežite zajedno um i dušu,
ponovo i ponovo, i povedite ih prema unutra. Zamijetite prozor, a zatim
i maidan, otvoreno »polje«. Sažmite pažnju na nj. Vidjet ćete petobojni
vrt sa cvijećem, a unutar njega - jyoti (svjetlo svijeće). Nekoliko dana uži­
vajte u toj sceni. Tada zamijetite plavo nebo u obliku diska. Povučeni lju­
bavlju i čežnjom, prođite kroz njega. Tada zurite u svjetlo, neprivržena
uma. Čujte beskonačnu zvonjavu zvona i budite apsorbirani u njoj. Na­
kon toga ćete čuti zvuk školjke. Dopustite da vas on ispuni.
Sada, dragi suputniče, pripremite se za drugu fazu. Zamijetite Triku-
ti, boravište gurua, gdje se čuje zvuk Onkara. Nastavite ići prema gore,
otvorite vrata i uđite u bunk nal tunel. Idite do njegova kraja. Prijeđite
visoka i niska brda. Vizija je sada obrnuta i vidite kao da ste s druge stra­
ne zastora kroz koji ste prodrli. Gledate prema gore, ulazite u regiju nalik
tvrđavi i postajete njen gospodar. Vladajte tamo kao gospodar regije.
Ovdje duša biva nagrađena predanošću i vjerom. Ovdje se razara sjeme
cjelokupne karme. Vidjet ćete debele, tamne oblake, iz kojih neprekidno
sijevaju bučni gromovi. Kad se uzdignete iznad debelih oblaka - zamije­
tite, cijelo je područje crveno, s lijepim crvenim suncem u sredini, koje
svojim zrakama sve oboji.
Ovdje guru doista daje Ime, jer ovdje je majstorov Shabd-oblik. Taj
je Zvuk zapravo peta Veda. Ovdje vidite crveni lotos sa četiri latice, o ko­
jem govore sveci. Detalji i boje postaju vidljivi, kako mu se približavate.
Zvukovi zvona i školjke ostaju za vama i čujete zvuk mrdanga (vrsta indij­
skog bubnja).
Nakon toga, kako vaša duša putuje dalje, čujete zvuk ogromnog bub­
nja, koji se oglašava bez prekida. Ovdje duša hvata Primalnu Struju, iz ko­
je nastaje cijela Kreacija. Tu se vide bezbrojna sunca, mjeseci i nebesa sa
zvijezdama. Vaša duša spoznaje potpunu odvojenost od materijalnog svi­
jeta i podiže se u gornji dio Brahmanda, opijena radošću. Vidite i mimoi­
lazite pustinje, planine i vrtove. U vrtovima je umjetnički aranžirano cvi­
jeće. Kanali i prozirne rječice teku u izobilju. Prilazite oceanu, kojega pre­
lazite preko mosta. Zamjećujete tri planine, Mer. Sumer i Kailash. Otuda
ulazite u regiju, nepomućena zanosa.
Sada duša otvara treći veo i čuje glas regije Sunn. To je Daswan Dwar,
okupan briljantnim svjetlom. Nebo Sahansdal Kanwala i Trikutija je iza
vas. Duša se ovdje kupa u Manasarovaru i pridruži grupi hansa, »labudo­
va«, a zatim kruži i penje se na vrh Sunn, gdje čuje kingri i sarangi (žičani
instrumenti nalik gitari).
Nakon što čujete taj zvuk, prodirete kroz Tribeni, »stjecište triju stru-

151
ja«, i ulazite u Maha Sunn, gdje dobivate tajno znanje. U tom je golemom
prostoru sferična oblika totalna tama. Četiri različite struje zvuka izviru iz
nevidljiva izvora, mijenjajući se i varirajući u tonovima svake minute. Do­
minira zvuk jhankara (cimbali), koji je neopisiv rječnikom smrtnika. Nje­
gova vas ljepota dovodi u trans. Ovdje se nalazi pet regija ili svjetova u
obliku jaja, svi ispunjeni različitim kreacijama i pod vlašću Brahme. Kako
netko može opisati ljepotu tih kreacija? Svakom dominira neka boja,
poput zelene ili žute, ili čak bijele. Ovi su svjetovi ogromni, takvi da se
čitav Univerzum ispod Trikutija prema njima doima beznačajnim.
Sada se pripremite za četvrtu fazu. Uhvatite Zvuk. Prođite kroz prije­
laz iznad Hansni tunela i uđite u rukmini runel, gdje ćete vidjeti čudan i
lijep znak. Pogledom na njega, surat (moć slušanja) i nirat (moć viđenja)
postižu mir. Na desnoj su strani svijetli otoci, a na lijevoj mnogi kontinen­
ti prekriveni palačama. Izgledaju kao da su napravljene od bisera, s gor­
njim katovima od rubina, i optočene smaragdima i dijamantima. Opisu­
jem vam tu čuvanu tajnu. Samo hrabar duh može doprijeti ovako daleko.
Nakon toga ćete ugledati Bhanwar Gupha planinu od koje ćete,
kako joj prilazite, čuti zvuk Sohanga. Zvuk koji iz nje izlazi nalik je flauti.
Ovdje će duša zamjetiti bijelo Sunce, strahovito jake svjetlosti. Regija je
prekrasna i puna svjetla. Duše se tamo hrane Zvukom, naokolo se igraju
grupe hansa, a s njima su mnogi sljedbenici, suputnici na putu za Sach
Khand. Ovdje postoje bezbrojni nivoi i svjetovi, prepuni različitih kreaci­
ja i sljedbenika koji žive na nektaru Naama (Imena).
U petoj se regiji nalazi mjesto nalik tvrđavi, u kojem je smješten tron
Kralja kraljeva. Trebate ga prepoznati kao istinskog kralja. Duša sada na­
preduje prema velikom i divnom polju ili parku, izgled kojega je apsolut­
no neopisiv. Tu je i rezervoar, iz kojega teku neograničene struje najuku­
snijeg nektara koji, kroz velike kanale, putuje prema udaljenim regijama.
Zlatne su palače smještene na poljima obasjanim srebrnim svjetlom. Kra­
jolik je neopisiv, ljepota hansa koje žive ovdje neizreciva, svaka sjajeći sja­
jem 16 sunaca i mjeseca.
Duša prilazi pravom ulazu. Čuvari na vratima su hanse. Ovdje duša
iz ove regije pita vašu dušu: »Kako vam je uspjelo dosegnuti ovu regiju?«
Kao pridošlica, vi odgovarate: »Naišao sam na sveca i on mi je dao zna­
nje o ovome svijetu.« Rekavši to, vaša duša nastavlja dalje uz daršan Sat
Nama, koji izaziva veliku radost. Zatim iz lotosa dolazi glas, pitajući: »Tko
ste vi i koji cilj ili objekt vas dovodi ovamo?« Vaš je odgovor: »Sreo sam
Satgurua i on mi je dao sve potrebne upute. Njegovom ljubaznošću sada
imam privilegij daršana.« Od ovog daršana duša iskusi enormno zado­
voljstvo. Sat Purush zatim govori o misterijima Alakh Loka i svojim mo­
ćima i ljubavlju omogućava duši uspon u još više regije.
Ljepota Alakh Loka je apsolutno nezamisliva. Vaša duša, ne mogavši

152
opisati te regije ide dalje i vidi Alakh Purusha, Agam Purusha i zatim
monarha iznad svih - Radha Soami. Na svakom koraku, duša spoznaje
stvari koje se ne mogu opisati ljudskim riječima. Svaka regija je iznad
moći opisivanja riječima. Kakva ljepota i slava! Kako ih mogu opisati?
Nema načina da vam to prenesem. Bespomoćan sam.
Vaša je duša sada vidjela tri regije iznad Sach Khanda i vladare svake
od njih. Vidjeli ste ih i sjedinili svoje biće s njima. Sve što možete reći jest
da u tim svetim regijama
Ljubav igra glavnu ulogu.
Sve je u Ljubavi.
Tako je govorio Radha Soami...«
Imao sam priliku i osobno iskusiti inicijaciju Sant Darshan Singha,
koja je potvrdila navode njegova prethodnika. Doista sam čuo kakofoni-
ju zvukova, koje opisuje Sant Mat, i vidio čudnovato plavo svjetlo pred
očima. S obzirom da je cijeli proces protekao bez spominjanja tih feno­
mena, mislim da je svaka sugestija isključena. Postupak se sastojao u tome
da je Darshan Singh utisnuo palac na moje čelo, nakon čega sam doživio
prvi stadij onoga o čemu govori misija Radhasoami. Vidio sam prvi korak
na putu Svjetla i Zvuka. Niz mojih kasnijih iskustava upućivalo je na isti­
nitost tvrdnji majstora Sant Mata.
Učitelji ove drevne tradicije naglašavaju da ne treba prolaziti trnovi­
tim putem aktiviranja sedam ćakri, pa zatim krenuti u te više svjetove o
kojima govore, već je uz pomoć simrana moguće krenuti iz one točke
gdje klasična joga završava. Iskustva koja opisuju nisu sasvim nepoznata
u zapadnoj tradiciji, a općenito se kao ljudi koji su dosegli najviše stup­
njeve razvoja prepoznaju Jakob Bohme i Emanuel Swedenborg. Potonji
opisuje svoja duhovna putovanja na nebesa gdje sreće čitavu silu anđela
i drugih bića, a za neka tvrdi da su nekada bili stanovnici drugih planeta!
Treba imati na umu da je Swedenborg živio u 17. stoljeću i bio poznat po
svojoj učenosti, ali i vidovitosti.
Bliska spoznajama koje desetljećima propovijeda Sant Mat su iskust­
va osoba koje su preživjele kliničku smrt, a njima se bavio niz zapadnih
autora, medu kojima su najpoznatiji Elisabeth Kubler-Ross, Raymond
Moody, George Ritchie, Melvin Morse i Elizabeth i Peter Fenwick. Prema
nekima, svega desetak posto onih koji zapadnu u stanje kliničke smrti ima
neobična iskustva putovanja sviješću izvan tijela, najčešće kroz tunel na
čijem se kraju nalazi »biće sazdano od svjetlosti«, neki preminuli rođak ili
pak samo lijepi krajolik koji odiše neobičnom ljepotom, privlačnošću i
mirom. Ovdje se nekima pruža mogućnost izbora da ostanu na »drugoj
strani« ili se vrate u svoje zemaljsko tijelo. Katkada odluku mogu donijeti
sami, a katkada to za njih učine duhovna bića koja sreću ili »nazočnost«,

153
Swami Nikhileshwarananda

kako nazivaju neobičnu blagu i bezobličnu energiju koja dominira po­


dručjem s one strane groba.
Ovdje se javljaju dva problema. Prvi je taj da iskustva kliničke smrti
nisu prava smrt, nego stanje vrlo blisko smrti. Čovjek je ipak još uvijek ve­
zan uz svoje tijelo i nije jasno što se dogodi kad on ipak prekorači simbo­
ličnu rijeku iz svoje vizije i napusti fizičko tijelo zauvijek. Naime, u većini
slučajeva je granica između ovog svijeta i definitivne fizičke smrti u vizi­
jama prikazana kao rijeka, potok, most ili bilo što što simbolizira prijelaz
na drugu stranu. Zanimljivo je da se znaju pojaviti likovi poput monaha,
kineskih mudraca, najčešće po trojica, koji komuniciraju telepatski i sa­
vjetuju onog u čije lice diše smrt. Da je možda doista riječ o iskustvima
koja su samo meditativne pnrode Fenwickovi dokazuju doživljajima
praktikanata vipassana meditacije. I tu se javljaju tuneli, zvukovi i svjetlo.
Dakle, jesu li iskustva za vrijeme kliničke smrti predigra onog što će se do­
goditi kad jednom napustimo naše tijelo, ne možemo znati. A kad jed­
nom saznamo, ne možemo se vratiti kako bi to ispričali.
Drugo, neki tvrde da čovjek koji za vrijeme kliničke smrti putuje na
drugu stranu zadržava svoj zemaljski identitet. Tako tvrdi i Elizabeth Kub-
ler-Ross, to daje naslutiti i Carl Gustav Jung, kao i neka istraživanja dr.
Raymonda Moodyja. To bi značiio da se egzistencija istog ega nastavlja i
nakon smrti, a ne dolazi do utapanja u nesvjesno ili razgradnje tog nižeg
jastva, vulgarno rečeno, osobe s imenom i prezimenom. Ili je u pitanju si-
tuacija kad do stvarne razgradnje nižeg ega, kako to tumači većina istoč­
njačkih škola, dolazi tek nakon stvarne i definitivne fizičke smrti. Dakako.
to otvara niz pitanja glede toga da li jogi za života uopće može zaviriti na
drugu stranu ili samo ima iskustva nalik onima kod kliničke smrti. U ranim
spisima Mormona postoje svjedočanstva o stanju fizičke smrti, kad jedan
od osnivača crkve opisuje svoj »onostrani« susret sa pokojnom supru­
gom, ali i sa kćeri koju su još kao bebu rastrgali vukovi. Iz njegova opisa
proizlazi da je dijete na »drugoj strani« nastavilo rasti kao da živi na Zem­
lji. Mormoni općenito ideje koje proizlaze iz istraživanja Moodyja i drugih
autora podržavaju kao vjerodostojne. Pod neobičnim sam se okolnostima
sreo sa sličnom tvrdnjom jedne meni bliske osobe čija je kćerkica premi­
nula još kao beba. Kasnije se javljala u snovima svojoj majci, izgledom
kao dijete od nekih osam godina. Tvrdila je da se na svijetu s one strane
fizičkog normalno razvija dalje.
Dok znanost isključuje postojanje memorije izvan strukture mozga,
religije vjeruju u funkcioniranje duha izvan fizičkog tijela. Ako je točno pr­
vo uvjerenje, upitan je smisao ljudskog postojanja na Zemlji. Svaki je čov­
jek tek karika u biološkom evolucijskom lancu, bez smislene misije ili cilja
u svom kratkom životu. Dakako, religijsko shvaćanje daje kozmički smi­
sao i dokazuje realnost Stvoriteljeva plana u kojem svatko igra svoju ulo­
gu. A izgleda da nas od neosporne potvrde bilo koje od ovih teorija dijeli
vrlo tanak, neprobojni veo.
Posebno je zanimljiva činjenica da je i Cari Gustav Jung 1944. godi­
ne preživio infarkt za vrijeme kojeg je sviješću putovao izvan svog fizičkog
tijela. Kako to opisuje kasnije, naglo se udaljavao od Zemlje, nekuda u
međuzvjezdane prostore, dok su kraj njega munjevito prolazile planete za
koje je vjerovao da pripadaju Sunčevu sustavu. Kada se konačno pono­
vo našao u svome tijelu ostalo je samo sjećanje na iskustvo koje u nekim
elementima frapantno podsjeća na opise iz djela »Presveta Trinozofija«,
tajanstvenog europskog mistika, diplomata, skladatelja, kemičara i poli-
glota, grofa St. Germainea. Čudesni je grof navodno redovito vidan na
dvorovima 18. i 19. stoljeća, a da mu se fizički izgled nije nimalo mijenjao.
Mnogi su suvremenici tvrdili da je St.Germaine imun na proces starenja,
a Voltaire ga je zvao »čovjekom koji sve zna i nikada ne stari«. U već spo­
menutom i jedinom pisanom dokumentu koji je ostavio iza sebe, čudno­
vati grof opisuje svoj put kroz Sunčev sustav, s takvom preciznošću da se
teško oteti dojmu da je tamo doista putovao. S obzirom da nije jasno tko
bi mu u to vrijeme mogao biti prijevoznik, preostaje teza da je imao spo­
sobnost projiciranja svijesti izvan tijela. Ili je i on na neki način prošao
kroz stanje kliničke smrti.
Dr. Raymond Moody pružio je još neke podatke koji su, gledani u
svjetlu Sant Mata i njegovih majstora s turbanima na glavi koji se pojavlju-
ju na »unutarnjem ekranu«, blago rečeno - čudnovati. On je za vrijeme
demonstracije funkcioniranja psychomanteuma opisao reakcije trideset
svojih studenata, od kojih su čak sedmorica, međusobno neovisno, imala
viziju istog čovjeka s turbanom na glavi! Dapače, vidjeli su ga iz raznih
uglova prostorije s ogledalom, unutar koje se eksperiment odigravao.
Sam Moody kaže da to nikada nije mogao razjasniti koristeći se svojim
poznavanjem kolektivnog nesvjesnog i psihologije pojedinca.
Upravo je fantastična priča gde Hughes iz Kentuckya, koja je na
samrtnoj postelji, još 1928. godine, imala viziju Sikha s turbanom na glavi
i sklopljenim rukama. Svijetleće je tijelo nepoznate spodobe ušlo u tijelo
bolesnice i ona se sljedećeg jutra probudila potpuno zdrava. I u godina­
ma koje su slijedile redovito je viđala nepoznatog sveca, ali ovaj put u
društvu slična lika, kojeg je zvala njegovim »duhovnim sinom«. Četrdese­
tih je godina prvi put vidjela fotografiju Hazur Baba Sawan Singha i u njoj
prepoznala svijetleću viziju koja ju je spasila od smrti! Tada je odlučila
naslikati portret drugog sveca, koji ga je pratio u kasnijim vizijama. Već na
prvi pogled jasno je da je u pitanju Sant Kirpai Singh, kojeg je fizički prvi
put srela u Washingtonu tek 1955. godine. Dok je oslikavala njegov lik,
nije uopće znala da postoji niti da će za koju godinu postati živući majstor
San Mara.
Jung je u snovima sretao preminule osobe, špekulirao je dosta o
tome da se ne radi o pukoj mašti, već stvarnom kontaktu, a i sam sam
imao jedan takav izrazito živopisan i realistični kontakt s 27-godišnjim pri­
jateljem koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Bilo je to stanje koje mo­
žemo zvati »budnim snom«, kad je čovjek potpuno svjestan svega što
sanja. Moj mi se prijatelj ukazao rekavši nekoliko rečenica koje sam u cje­
lini upamtio i čak bio dovoljno svjestan da ga upitam gdje se sada nalazi.
Odgovorio je da je s njim sve u redu i da se nalazi na onome što mi zove­
mo astralnim nivoom. Dosta neobično, jer se radilo o čovjeku koji za ži­
vota nije pokazivao nikakav interes za okultno. Moja je vizija bila toliko
snažna da sam danima razmišljao da li da svoje iskustvo priopćim njego­
voj majci koja, osim njega, nije imala djece. Na kraju sam odustao, pobo-
javši se nerazumijevanja i neke neočekivane i neugodne reakcije.
Vrijedi istaknuti i slučaj Amerikanca Daniona Brinkleya, bivšeg ma-
rinca kojega je udario grom, uslijed čega je preživio kliničku smrt. Prvi
put, jer se u istoj situaciji našao još jednom, nakon srčanog udara. U svo­
ja dva »postmortalna« iskustva Brinkley je na svojevrsnom unutarnjem
ekranu vidio čak 122 događaja iz budućnosti čovječanstva. Navodno se
95 njih već dogodilo. Iz njegovih se opisa može naslutiti da bi budućnost
mogla biti manje neizbježna i definitivna no što se to vjeruje ti istočnjač­
kim filozofijama. Ono što vidi netko tko je u budućnost zavirio, zapravo
bi bila najvjerovatnija varijanta budućih događaja.

156
Tibetanska knjiga mrtvih zapravo je priručnik za umiranje koji opi­
suje sva božanstva, svjetla, zvukove i duhove koje umirući sreće na svom
putu na drugu stranu. Sva su ona samo projekcija našeg vlastitog uma i
kao takve ih treba ignorirati. Spomenuti je Faqir Chand u tradiciji Sant
Mata načinio radikalan zahvat potvrđujući to kao činjenicu i tvrdeći da
su i duhovni učitelji iz »unutrašnjih svjetova« također samo projekcija na­
šeg uma. Na to je došao kad se na fronti našao u bezizlaznoj situaciji. Uka­
zao mu se njegov guru i rekao da ne treba brinuti, jer premoćni neprija­
telj ne dolazi u konačni obračun, već želi samo odnijeti svoje poginule.
To se pokazalo točnim, pa je Faqir pohitao zahvaliti svome učitelju. Ovaj
ga je čudno pogledao i otvoreno mu rekao da nema pojma da se ukazao
bilo kome. Dapače, u to je vrijeme bio zabavljen sasvim drugim poslom
i uopće na svojeg učenika nije mislio. Faqir Chand otada živi u uvjerenju
da su svi religijski doživljaji samo projekcija uma. Slično je tvrdio za sno­
ve, ističući da su oni uvijek vezani uz ono do čega nam je stalo na mate­
rijalnom planu. Univerzum je nezamislivo velik, mehanizam koji pojedi­
nac ne može pojmiti i ovaj je mudrac uvijek tvrdio da zapravo nema
načina da ljudsko biće spozna čitavu Kreaciju. Prosvjetljenje je razumije­
vanje te istine, prepuštanje struji života, izostanak slobodne volje, koja je
samo još jedna iluzija našeg ega. Kako bi rekla Byron Katie, straha nema.
jer se sve već dogodilo. Da smo upravljali događajima samo nam se pri­
činja. Krishna, Vishnu, bogovi i nebeska bića ne postoje izvan nas, već su
stanovnici naše svijesti. Zanimljivo je da su to rekla dvojica gurua koji su
u mladosti doživjeli ono što je san mnogih: ukazanje bogova poput Krish-
ne, Shive i drugih. Riječ je o Poonjajiju i Faqiru Chandu, iako su došli iz
različitih tradicija, za njih je sve što se događa samo kazalište, a svijest je
jedino što stvarno postoji.
Kada je u pitanju Faqir Chand, njegovo viđenje Krishne još u mla­
dosti poprimilo je bizarne karakteristike. Naime, Krishna je u jednom tre­
nutku Faqiru naredio da pojede balegu, kako bi dokazao svoju preda­
nost! U kasnijim je godinama gurua mučilo pitanje kako bi Bog od svog
odanog vjernika zatražio nešto takvo i došao do zaključka da je Krishna
bio savršen, ali ipak proizvod njegova vlastitog uma. Premda su u kasni­
jim godinama mnogi tvrdili da se Faqir Chand čak fizički pojavio u tre­
nucima kada im je bio potreban, te riješio neki njihov problem, on je
ostao nepokolebljiv u svojoj tvrdnji da su sva takva ukazanja isključivo
produkt naše vlastite svijesti. Nije isključivao mogućnost da poneki rijetki
guru doista tu i tamo zna što se zbiva u umu njegova učenika, ali se vrlo
oštro izražavao o duhovnim učiteljima koji su puštali svoje sljedbenike
živjeti u uvjerenju kako posjeduju ovakvu sposobnost koja u većini slu­
čajeva ne postoji. Faqir Chand je jednom rekao da sebe smatra mjehu­
rićem koji je nastao u beskonačnom božanskom oceanu u koji će se
nakon smrti natrag vratiti. Time se zapravo približio Advaita Vedanti koja,

157
prema shvaćanjima Sant Mata, predstavlja nižu razinu razumijevanja
Istine.
Zanimljivo je da je Darshan Singh smatrao da Faqir Chand nije do­
segao sam vrh ljudske duhovne evolucije, pa je stoga u njega bila izraže­
na skepsa, čak i nesigurnost u to što se događa nakon fizičke smrti, a što
je otvoreno i rekao pred sam kraj svog života. Darshan Singh je katego­
rički tvrdio da je pravi majstor sveznajući i za njega takovih sumnji nije
bilo. Tijelo je napustio svjesno, u 8 sati ujutro, 30. svibnja, 1989. godine.
ispravio se u krevetu, ponovo legao, udahnuo i napustio fizičko tijelo. Iz
niza njegovih izjava vidljivo je da je znao da će napustiti ovaj svijet, pa to
služi kao dokaz da je doista spadao u rijetku kategoriju duhovnih učitelja
koji su znali točan trenutak vlastite smrti.
Faqir je inzistirao na tome da duhovni učitelj na nikakav način ne
može učeniku pomoći u borbi sa svjetovnim nedaćama, jer je sve u nje­
govu umu, pa meditaciju ne valja propuštati. Upozoravao je na ljudsku
pohlepu i nevoljkost odricanja od materijalnih dobara, a preporučao je
zanimljivu vježbu. Treba 365 dana uzastopce od vlastita obroka odvojiti
dio i dati ga siromašnima, a ako je osoba i sama siromašna, dovoljno je
ostacima nahraniti neku životinju. »Vidjeti ćete do kakovih će to drama­
tičnih promjena u vašem životu dovesti, na duhovnom i materijalnom
planu«, govorio je. Oni koji su ga poznavali obožavali su ga zbog njego­
ve iskrenosti, nesebičnosti i asketizma. Vjerovali su da je on negirao svoje
moći iz puke skromnosti, a kao dokaz navode njegovu vidovitu najavu da
će iz Amerike doći »u kovčegu«. To se i obistinilo, jer je umro za posjeta
Pttsburghu.
S obzirom da se većina sljedbenika raznih gurua trudi dokazati kako
je njihov učitelj stalno svjestan svega što se njegovim učenicima događa,
želim ovdje pokušati razriješiti ovu delikatnu dilemu, kroz pojašnjenje ko­
je je Hazur Baba Sawan Singh dao jednom zapadnjaku. Istoga su mučila
ona pitanja koja muče mnoge, željeli to oni priznati ili ne, A to je: kako to
da mnogi sljedbenici poznatih gurua stradavaju u raznim životnim situa­
cijama na koje ih je učitelj, ako je sveznajući, mogao upozoriti? Kako to
da gurui znaju davati izjave iz kojih je posve jasno da sa nekim od očiju
skrivenim činjenicama nisu upoznati? Hi obećaju nešto na što kasnije jed­
nostavno zaborave?
»... Svaki put kada savršeni majstor nekoga inicira, on stvara odno­
sno prenosi svoj astralni lik u njega, i otada, majstor nikada ne napušta
učenika. Dvojnik, drugo ja ili astralni lik majstora je ono što katkada zove­
mo unutrašnjim majstorom...
Učitelj ponekad te »dvojnike« naziva svojim agentima. Oni obavljaju
njegov posao, brinući se za sve njegove učenike. Oni imaju moć djelova­
nja bez granica. Mogu učiniti ono što majstor želi i slušaju njegove nared-

158
be. Ljudska strana majstora ne mora znati što se događa u životu, neke oso-
be. Ona se može nalaziti na drugoj strani kugle zemaljske. Majstor neće
znati pojedinosti (iz života te osobe), ali ih može znati ako želi. Kada bi
takav duhovni učitelj imao milijun sljedbenika, imao bi astralnu kopiju se­
be u svakome od njih i ona bi se brinula o učeniku cijelo vrijeme. Njega
bi obavještavala u ekstremno hitnim situacijama...«
U tradiciji Sant Mata prva iskustva bljeskova svjetlosti nastaju kad
praktikant ovlada metodom do te mjere da obamrlost dopire od njego­
vih udova do solarnog pleksusa. Bljeskovi dolaze i odlaze i još uvijek se
radi o umu koji te senzacije proizvodi. Ipak, to su oni prvi znaci napretka,
koji se nastavlja tako dugo dok čitavo tijelo ne obamre poput kamena,
Ponavljanje simrana dovodi do takva stanja, koje zatim rezultira osjeća­
jem da čovjeka kroz tjeme iz njegova tijela izvlači neka neodoljiva mag­
netska sila. U prvom stadiju se radi o djelomičnom putu svijesti izvan tije­
la, da bi se naprednom praksom došlo do pune projekcije u više nivoe.
Tada praktikant prolazi kroz područja mraka, tunele i prolaze koji fra­
pantno podsjećaju na opise onih koji su doživjeli kliničku smrt. Nakon što
je u potpunosti ovladao sposobnošću napuštanja tijela po želji, praktikan­
tovi se uvidi u više regije iznenadno poboljšavaju i on doživljava neopisi­
vu ljepotu izvanzemaljskih krajolika i zvukova. Sawan Singh je objasnio
da su svjesnost i jasnoća doživljaja u takovim stanjima daleko iznad naj­
oštrije percepcije koju poznajemo u vrijeme boravka u našem fizičkom
tijelu. Put koji je ranije opisan iz usta Soamijija nije zgorega u mislima pro­
ći još jednom, ovaj put vođeni opisima drugih praktikanata Surat Shabd
joge i sličnih metoda.
Svjetlo koje prethodi pojavi »svijetlećeg tijela« gurua zove se asht-
dal-kanwal, a koje će boje biti svjetlo može ovisiti o karmi praktikanta.
Ovdje su zvukovi već magične ljepote, a uvijek se treba držati upute da
se koncentrirate na zvukove zvona, koja vode do prve stanice na stvar­
nom putu u unutrašnje svjetove. Sada se spremate na sljedeći nivo do
kojeg ćete dospjeti sažimanjem pozornosti na ritmičke zvuke bubnjeva ili
gromova. Na putu do tog, drugog nivoa, Trikutija, postoji zamka koja mo­
že duši onemogućiti dalji napredak. Riječ je o već spomenutom tunelu,
kojeg tradicija Radhasoami zove bunk nal. Opet se naglašava važnost
unutarnjeg vodiča. Probijete li se ipak do Trikutija, čije ime dolazi od triju
planina svjetlosti koje se nalaze na ovom nivou, stigli ste u područje moć­
nog univerzalnog uma, područje porijekla vaše karme. Trikuti se može
prevesti i kao »trokut«, a neki misie da se radi o simboličnom prikazu Sve­
tog Trojstva ili ideje o cilju meditacije - jedinstvu meditanta, objekta me­
ditacije i samog procesa meditacije.
Ovo je područje najteže proći, stoga što ovdje morate potpuno pre­
dati svoj um. To nije lako učiniti odmah, pa će duša na ovoj razini egzi-

159
stencije morati provesti neko vrijeme. Privlačna je moć ovog nivoa tolika
da duša ne želi ići dalje, a Faqir Chand je pojasnio da se ovdje ostvaruje
doslovce svaka želja. Zaželi li jogi imati svoj svijet u kojem će biti kralj, taj
će se svijet trenutno stvoriti. Neprekidni krug želja, čežnje i užitka može
dušu zarobiti na ovome nivou na gotovo neograničeno vrijeme i samo
oni najjači će odbaciti i ovu posljednju veliku iluziju uma. Po svemu su­
deći, kad dođe do neobjašnjivog ozdravljenja od neizlječive bolesti, radi
se o poništenju loše karme čiji su korijeni na ovoj razini, što bi moglo zna­
čiti da jogi koji već osuđenu osobu ozdravljuje ima moć djelovanja na ni­
vou Trikutija.
Iz nivoa Trikutija vodi deset prolaza, a samo je jedan od njih onaj koji
vodi na sljedeću višu razinu - Daswan Dwar. Ovdje je jogi okružen blješ­
tavim svjetlom nalik dijamantima i više nema crvenkastog svjetla Triku­
tija. Ovdje se nalazi Manasarovar, »jezero besmrtnosti« u kojemu se duša
može očistiti od posljednjih otisaka svoje materijalističke svijesti. Darshan
Singh je jednom svom učeniku objasnio da do površine jezera Manasa­
rovar vode 84 stepenice, što se dugo smatralo tajnom jer je tu razinu toč­
no mogao opisati samo onaj koji je se uspio do nje probiti. Kada su Sikhi
u Amritsaru gradili Zlatni Hram, okružili su ga bazenom vode koji simbo­
lizira upravo »jezero besmrtnosti« s trećeg nivoa egzistencije. Najjeziviji je
opis puta duše do Bhanwar Guphe, a koji prolazi kroz Maha Sunn, golem
prostor totalne tame, gdje se gubi i snažna svjetlost duše praktikanta koja
je odmakla tako daleko na duhovnom putu. Na razini Bhanwar Guphe,
aspirant spoznaje da osim njega ništa ni ne postoji. Subjektivno duša do­
življava ovu razinu kao rotirajući energetski kotač koji emitira prekrasan
zvuk flaute. Na putu do nje nalazi se »čudesna struktura unutar tunela
rukmini«, nešto o čemu majstori ove tradicije nisu nikada pisali detaljno
i za što zna samo onaj tko je tamo bio. Soamiji Maharaj ga spominje samo
uzgred. Uz ovu je strukturu vezana neka neobičnost, pa izgleda da je to
zadržano kao test istinitosti izjava onog tko tvrdi da je do ove razine uspio
doći. Na kraju dolazi Sach Khand, kraj puta, kada nestaje i ona najsuptil-
nija razlika između duše i Boga.
Za majstore ove tradicije doživljaji smrtnika vezani uz predviđanje
smrti bliske osobe, stanja bliska kliničkoj smrti, ukazivanje svjetlosnih bića
odjevenih u bijele odore i vizije dvoraca, čudesnih građevina i krajolika
nadnaravne ljepote ne predstavijaju visoke duhovne domete. Radi se o
pomoći s viših razina onome tko je utjehu ili znak zavrijedio ovim ili pro­
šlim životom. Nije nemoguće, obično na nižim razinama, sresti preminu­
le rođake koji ovdje nastavljaju svoju evoluciju ili čekaju povratak u neko
novo tijelo na Zemlji. Nedvojbena je činjenica da je Sant Mat tradicija svo­
jim opisima najbliža onome što znanost danas smatra opisima onostranih
svjetova igrom slučaja dostupnih onima koji su preživjeli kliničku smrt.
U korist toj tvrdnji idu i iskustva američke spisateljice Ginny Katz, kao

160
i stanovitog Jamesa Arnsby-Jonesa. I jedno i drugo su imali prilike sviješću
putovati po višim razinama egzistencije i sretati »gospodare nivoa« na
koje su stizali. Ovdje su jasno vidjeli kako nastaju čitavi svemiri i kakva je
uloga ljudskih bića u globalnom Božjem planu. Možda tu sitnu, a toliko
važnu rolu pojedinca najbolje iliustrira misao Mahatme Gandhija: » Sve
što radite u životu beznačajno je. Ipak, važno je da to radite.« Vizije Arns-
by-Jonesa dolaze od unutarnjeg vođenja njegova gurua Kirpal Singha i
to prije no što ga je fizički sreo. Opisi viših regija precizni su i odgovaraju
tradicionalnim tumačenjima, s time da im Jones daje poetski ton. Njego­
va komunikacija s unutarnjim majstorima jasna je, a doživljaji »božanskih
zvukova« i gigantskih vrtloga energije iz kojih nastaju nezamislivo veliki
svjetovi, ne daju mjesta sumnji. I opet se ovdje, kroz razgovore s učitelji­
ma unutarnjih svjetova, povlači jedna centralna misao: bit dostizanja du­
hovnih svjetova u kojima vlada neizmjerna ljubav moguć je samo nepri-
vrženošću materijalnim bogatstvima. Sufi mistik koji je na Zemlji živio
prije nekoliko stoljeća i kojeg Jones vidi u crvenkastoj halji koja podsjeća
na jednu vrstu azijskog cvijeta, govori mu da je ovamo dospio tako da je
»ljubavi Božjoj žrtvovao sva svoja imanja, zemaljsku sreću i fizičko zdrav­
lje...«. Bez potpune predaje Bogu, ma kojoj vjeri pripadao, nema bijega s
nižih razina postojanja, i ljepota kojoj si na Zemlji privržen na kraju će te
natjerati da se vratiš u svijet neprestane bitke za opstanak, bolesti, gub­
ljenja, bolne taštine i starosti, govori Jonesu negdašnji perzijski pjesnik.
Ginny Katz je u meditaciji vođena u krajolike nalik dječjim bajkama,
a čitavo je vrijeme s njom Peddar Zasq, majstor iz unutarnjih svjetova,
koji je u svom zemaljskom životu bio kontroverzni Paul Twitchell. Tako ba­
rem ispada iz priče ove Amerikanke iz Oregona, koja tvrdi da je posjeći­
vala hram Asklepija u duhovnom svijetu, gdje je učila kako u liječenju ne­
kih bolesti koristiti dijamante. Sretala je i mnoge znane likove iz spiritual-
ne povijesti naše planete, no njeni opisi nemaju uvjerljivost onih koji do­
laze od pripadnika tradicije Sant Mata, odnosno Radhasoami.
Na Zapadu se neovisno od istočnjačkih propovijedaju tehnike astral­
ne projekcije i često se, kao kod tzv. »tehnike užeta«, obećaje brz uspjeh.
To znači izlaz svijesti iz tijela, a osobito su zanimljivi neki opisi putovanja
pomoću astralnog tijela fizičkim svemirom. Za razliku od većine onih koji
su iskusili stanje blisko smrti, oni koji su navodno izašli iz tijela pomoću
spomenute metode tvrde da se činjenica da se nalazite u astralnom tije­
lu očituje na niz raznih načina. Tako u tom stanju ne možete zatvoriti oči,
slika koju vidite zapravo je obrnuta, kao u ogledalu, a i vaša vizija nije
ograničena kutem koji pokrivaju vaše fizičke oči. Ako putujete nekom zat­
vorenom prostorijom, nećete tamo vidjeti samo predmete koji se ovdje
nalaze sada, već i one koji su ovdje stajali dulje vrijeme u prošlosti. Zagle­
date li se u sliku na zidu koja prikazuje kalifornijske plaže, budite oprezni.
Može se dogoditi da vaš um tu scenu pretvori u stvarnost, odnosno

161
astralna projekcija postane splet realnog i mašte. Ovladavanje svijetom u
koji tek prodirete zahtijeva dosta vremena.
Jedno moje iskustvo u meditaciji uzdrmalo je sva moja znanja o po­
dručjima iznad ovog materijalnog. U jednom sam se trenutku »našao« u
zatvorenoj špilji u kojoj sam sjedio prekriženih nogu, očito u meditaciji.
Pritvorenim sam očima uočio sivkastu stijenu na lagano povišenom mje­
stu i izlizanu pustinjačku halju preko koljena, te u djeliću sekunde spoz­
nao da je moje pravo tijelo vrlo dugo vremena upravo tamo, a ne ovdje,
u ovom svijetu! Obuzeo me neodoljiv osjećaj da sam se na neki način iz
»onog« tijela sviješću »projicirao« u ovo moje zemaljsko tijelo s kojim sam
se toliko poistovjetio da čvrsto vjerujem u stvarnost koju vidim oko sebe.
U kasnijim kontaktima s razvijenim misticima doći ću do zapanjujućih saz­
nanja koja će nadići svaku maštu, kad je riječ o tim »podijeljenim stvar­
nostima«.
Mnogi izvori koji nisu imali pojma da tradicija Radhasoami uopće
postoji dali su mi naslutiti da su viši svjetovi u koje nas vode osobiti zvu­
kovi, najčešće kroz karakteristične tunele, doista stvarni. Igrom slučaja,
pred više sam godina u Međugorju upoznao vrlo pobožnu ženu koja je
unutar međugorske crkve doživljavala neobične vizije. Tako je, kako mi
je pričala, u praznoj ckrvi odjednom čula »prelijepe zvukove violine koji
su dolazili sa svih strana i svojom su ljepotom nadmašivali zvuk ovoze­
maljskog instrumenta«. Istovremeno je vidjela kako se u zidu crkve otva­
ra tunel na čijem se kraju nalazilo svjetlo. Učinilo joj se da su zidove tune­
la činili fratri odjeveni u tamnosmeđe halje. Sjetimo li se sličnih slika
Hieronymusa Boscha i Fouqueta, francuskog slikara iz 15- stoljeća, jasno
je da je ideja napuštanja ovog svijeta kroz osobite tunele dobro poznata
u svim tradicijama. 1 »glazba sfera« nije manje poznata.
Nekoliko misli iz pisama koje je Soamiji Maharaj pisao Hazur Babi
Sawan Singhu u periodu od 1896. do 1903. godine, najbolje ocrtavaju
istinu o ljudskom biću, kako bi ono trebalo živjeti i čemu težiti. Želi li, na­
ravno, dostići cilj svog postojanja na ovoj planeti.

Ovo je tijelo poput sna.


Kad je tijelo samo nestvarno,
onda su i sve stvari ovog svijeta nestvarne.
Nam (Ime Božje) je jedina istina.
Drži se čvrsto za Njega.

Tijelo je boravište bola i ugode.


Po potrebi, oboje moraju djelovati.
Satsang(aspirant) odrađuje godine patnje u nekoliko dana.

162
Stoga ne brini.
Pozdravi trenutak bola kao blagoslov,
jer i bol i radost nam šalje On.
Kad sve dolazi od Njega, čemu se žaliti?
Bog je uvijek s nama i stalno nas promatra.
Ako je bol za našu dobrobit. On nam šalje bol.
Ako je ugoda za našu dobrobit. On nam šalje ugodu.
Oboje nam dolaze Njegovom voljom.

Brini samo o meditaciji.


Stvari ovog svijeta ići će svojim putem.
One se stalno nastavljaju i nikada ne prestaju.

Uvijek pamti da moraš napustiti ovaj svijet.


Za sve što učinimo pod utjecajem uma morat ćemo snositi posljedice,
Utisni u svoj um da uvijek živiš u Božjoj volji.
Tada ćeš postići sve.

Nemoj nikada misliti da bi trebao


posjedovati neku stvar.
Nemoj nikada misliti da je netko manje vrijedan
zauzeo viši položaj koji zavrjeđuješ ti.
Takve niske misli i želje
ne smiju nikada poteći tvojim umom.

Shvati da se svatko peče u tavi Iluzije


i da se u njoj sva bića prže dan i noć.
Zašto onda za njom čeznuti?
Jedina želja treba biti molitva za ljubav i vjeru
pod stopalima Učitelja
i slijeđenje njegova učenja.

Ne budi ushićen čak ako ti je dano


gospodstvo nad četrnaest svjetova,
jer je to nestvarno i prolazno.
Ako voliš nestvarne stvari, bit ćeš zavaran.
Ako ti je tvoje gospodstvo oduzeto,
ne osjećaj se depresivno,
jer Onaj tko ti ga je dao, uzeo ga je natrag.
Ono je za tebe bilo nestvarno i uvijek je pripadalo Njemu.

163
Ma koliko te netko hvalio ili kudio,
ne smiješ biti oduševljen pohvalama
niti potišten pokudama.
Ostani u volji Božjoj i budi sretan
ma gdje te On smjestio.

Ovdje nećemo živjeti vječno,


Duljina je našeg života određena u sekundu,
a tako i naši dahovi.
Povuci svoj um od svjetovnih želja
i drži pažnju na Shabdu (Unutarnji Zvuk).

Svjetovnim stvarima upravlja karma iz naše prošlosti.


Bile one dobre ili loše, kroz njih moramo proći.
Neka te to ne brine.
Radije brini o tome da se posvetiš meditaciji.

Pozdravi trenutak patnje,


jer te podsjeća na Boga.
On dolazi Njegovom milošću. nikako drukčije.
Zato ostani neuznemiren uslijed patnje.

164
DO POSLJEDNJEG DAHA

Rekao bih: ukupni zbroj svih


umova iznosi jedan.
Erwin Schrodinger

Ljudi su oduvijek jogije zamišljali kao osobe koje imaju kontrolu nad svo­
jim tjelesnim funkcijama, čak do te mjere da mogu izazvati suspenziju
životnih procesa, tako da zaustave disanje i rad srca. To je bio predmet i
mog interesa u prvih danima susreta s ovom disciplinom, a poticala su ga
i neka novija istraživanja, poput onoga dr. Hiroshi Motoyame, japanskog
liječnika i duhovnog adepta, koji je popularizirao danas ne manje pozna­
tog Satyananda Saraswatija. Jogi je Japanca impresionirao svojom spo­
sobnošću djelovanja na vitalne funkcije, na koje se inače voljno ne može
utjecati, .Amerikance je na isti način osvojio Swami Rama, a već sam na­
veo primjere Swami Hariharananda Girija i Swamija Narayananande,
koji su van svake sumnje mogli ući u stanje svojevrsne hibernacije, kad bi
na mnogo sati, čak i dana, potpuno zaustavili proces disanja a, prema ne­
kima, i rad srca. Prema drugima, nije se radilo o potpunom zaustavljanju
srčanih otkucaja, već njihovu znatnom usporavanju.
Potpuno se zaustavljanje disajnog procesa naziva kevala kumbhaka,
a prema klasicima joge, kad »preskočimo« tisuću dahova, zaustavlja se
proces starenja organizma. Danas u Indiji nema mnogo onih koji to mogu
doista pokazati, a oni koji su ovladali ovom vještinom najčešće žive kao
lutajući sadhui, koje možemo naći oko svetih gradova Indije. Jedan se od
njih nalazi u blizini Mathure, živi uz obalu rijeke Jamuna, a ovladao je
pranajamom tako, da može period zadržavanja daha protegnuti na četiri
minute. Pri kraju tog perioda čitavo mu se tijelo počinje tresti, osobito
gornji dio, valjda zbog naglog podizanja kundalini shakti.
Kad sam u jednom kopenhagenskom centru za jogu saznao za klinič­
ka ispitivanja u kojima je potvrđeno da jogiji vježbama disanja mogu sni­
ziti tlak na samo 30/15, uhvatila me želja da pokušam nešto slično. Upute
sam dobio od jednog kvalificiranog jogija, ali sam ja čitavu stvar malo
ubrzao. Na svoju žalost, Naime, nekako sam dosegnuo period zadržava­
nja daha od tri minute i četrdeset sekundi. Ono što sam doživio zbog

165
ovako isforsiranog tempa, bilo je zastrašujuće. Iskusio sam osjećaj gublje­
nja, kao da nekuda tonem, a ispunjavala me nekakva zebnja, koju je teš­
ko izraziti riječima. Odustao sam vrlo brzo.
Ipak sam, muvajući se Indijom, pokušao naći nekog, tko bi mogao
demonstrirati ono o čemu sam toliko slušao. Znao sam da su nekada faki-
ri i jogiji zakapani u zemlju na više dana, da bi se iz tog stanja obamrlosti,
u koje su zapali pod zemljom, ponovo vraćali u ovo svakodnevno, svega
sat vremena nakon otkopavanja. Tako sam saznao da je takva praksa u
Indiji zabranjena zakonom, još 1955. godine, a zbog čestih smrtnih sluča­
jeva kod ovakvih egzibicija. Znao sam da većina jogija, koje sam upoz­
nao, zna o čemu se radi. Neki od njih bi, uz odgovarajuće pripreme, mo­
gli kod sebe izazvati to stanje obamriosti, ali u pravilu nisu za to pokazi­
vali nikakav interes. Pitao sam se koliko ima dokaza da nešto takvo uopće
postoji? Ispostavilo se da oni najuzbudljiviji opisi spadaju u prošla sto­
ljeća, s jednom iznimkom. Naime, Brian Inglis bilježi slučaj jednog jogija
iz 1974. godine, koji je ostao više sati klečeći s glavom zakopanom u pije­
sak, dok mu je puls bio svega dva otkucaja u minuti!
Najutemeljenijom se smatra priča o fakiru Haridasu, koji se javlja u
zabitim dijelovima Indije još u dvadesetim godinama 19. stoljeća. Ubrzo
privlači pažnju svojim neobičnim moćima. Jedan visoki državni činovnik
tvrdi da je bio svjedokom ukapanja Haridasa pod zemlju u trajanju od če­
tiri mjeseca, da bi fakir nakon otkopavanja bio sasvim zdrav i normalan.
Kad je to potvrdio i jedan liječnik iz Europe, za ovaj se fenomen zainte­
resirao Maharadža od Lahorea, obrazovani i bogati Indijac, koji je Hari­
dasu ponudio veliku nagradu, ako svoju vještinu demonstrira pod kon­
troliranim uvjetima. Fakir je pristao, a maharadža je u eksperiment uklju­
čio nekoliko engleskih liječnika i časnika. Haridas je pregledan i ustanov­
ljeno je da ima mišiće ispod jezika prerezane. To zato da može izvesti ono,
šro se u jogi zove kecari mudra, savijanje jezika prema unutra, tako da
se zatvori otvor koji vodi od grla prema nosnoj šupljini. To olakšava zadr­
žavanje daha, a prema nekima, omogućava i lučenje amrita, nektara koji
produžuje život. No, Haridasu je za njegov podvig trebalo mnogo više od
duga jezika, pa je on počeo s drastičnim pripremama. One su podrazumi­
jevale čišćenje organizma osobitom tehnikom uvlačenja vode u unutraš­
njost organizma, kroz čmar, ali i gutanje čak 27 metara tkanine! Barem
ako je vjerovati opsežnu opisu iz jednog medicinskog magazina iz tog do­
ba. Uz ribanje svojih iznutrica, Haridas je promijenio ishranu, pa je dani­
ma uzimao samo mlijeko i jogurt, a neposredno prije početka pokusa, ne­
koliko je dana gladovao. Prije no što su ga zakopali u zemlju, savinuo je
jezik prema unutra, začepio nos i uši voskom, kako bi se zaštitio od in-
sekata, sjeo u položaj s prekriženim nogama i, nakon nekoliko trenu­
taka, doveo se u stanje koje su nazočni liječnici proglasili - kliničkom
smrću. U tom je stanju zakopan u zemlju, a iznad njega je posijan ječam.

166
Maharadžini su vojnici stražarili blizu fakirova groba 24 sata na dan, a on
je nakon čitavih 40 dana otkopan. Svjedoci kažu da je ječam već dobra­
no narastao.
Izgledao je kao mrtvac, kako kaže Sir Charles Wade, koji je stajao bli­
zu, kad je fakir izvađen iz kovčega u kojem je zakopan i odmotan iz tkani­
ne u koju je bio zamotan. Nije bilo sumnje oko toga da kovčeg cijelo vri­
jeme eksperimenta nije napuštao, jer je lijes zapečaćen osobnim maha-
radžinim pečatom. Liječnici su Haridasa masirali više minuta, da bi tijelo
tek tada pokazalo prve znakove života. Jezik mu je izvađen iz grla, vošta­
ni čepovi iz uši i nosa uklonjeni i, nakon jednog sata, Haridas se povratio
u normalno stanje. Oduševljeni ga je maharadža nagradio šakom dija­
manata i zadržao na svom dvoru, gdje je fakir zaveo nekoliko djevica i
morao pobjeći glavom bez obzira, da se više nikad za njega ne bi čulo.
Indija obiluje legendama o jogijima, koji su mogli preživjeti višemje-
sečni boravak u grobu. Jedini uvjerljivi zapisi o takvom podvigu, ako izuz­
memo Haridasa, dolaze iz Jaisulmera i, mnogo kasnije, iz Bombaya. Prvi
je objavljen u ozbiljnoj publikaciji, jednom indijskom magazinu za medi­
cinska i fizikalna istraživanja, još 1836. godine. U Jaisulmeru su, na goto­
vo identičan način kao Haridasa, sahranili fakira koji je ostao zakopan
mjesec dana, a zanimljivo je da je nakon otkapanja imao tako stisnute zu­
be, da su mu ih morali odvajati željeznom polugom. Drugi je slučaj opi­
san u vrlo prestižnom medicinskom časopisu »The Lancet«, a autor koji je
tekst potpisao jest dr. R. J. Vakil. U Bombavu je sredinom veljače 1950.
godine u betonski lijes dimenzija 1,5 x 2,4 metra hermetički, na 56 sati,
zatvoren sadhu, čije je ime bilo Sri Ramdasji. Sredovječni pustinjak na­
kon tog vremena nije pušten iz neprobojne zamke, već je ona do vrha
napunjena vodom i ponovo zapečaćena narednih sedam sati! Sadhu je
pred brojnim i kvalificiranim svjedocima preživio ovaj eksperiment, koji
ne spada u one koje možemo proglasiti neprovjerenom legendom. Za­
nimljivo je da mi je gotovo svatko, koga sam u Indiji pitao za ovakve spo­
sobnosti fakira, potvrdio da su one moguće, ali nitko to nije smatrao zna­
čajnim duhovnim dostignućem.
To se naslućuje i iz portreta nekih, koji su ovakve moći postigli. Riječ
je o ljudima koji su daleko od asketizma i predanosti spiritualnim ciljevi­
ma, što mi je moj jogi protumačio na sljedeći način: «... Vježbom je mo­
guće postići umirenje aktivnosti uma, ali i tjelesnih funkcija. Moć ne ga­
rantira visoki moral i obratno. Fakiri i jogiji, koji za novac pokazuju ono
čime su ovladali, smatraju da je to sasvim opravdano, a oni koji se pridr­
žavaju načela samozatajnosti i pravog duhovnog puta, to ne žele demon­
strirati javno, iako te uvjeravam da u stanju suspenzije životnih funkcija
mogu proboraviti i mnogo godina...« Nepomično sjedenje u meditaciji
koje može trajati i više mjeseci, a da jogi ne uzima hranu niti pokazuje
znakove života, zove se ajagarvritti.

167
Obamrlost na ovako specifičan način sasvim je mogućom smatrao i
dr. Pundit Acharya (pravim imenom Sesudeb Bhattacharya, stigao je u
SAD prije 1924. godine), indijski bramin, koji je djelovao u SAD-u u raz­
doblju od 1929. do 1949. godine. Imao je medicinsko obrazovanje i tradi­
cionalna znanja, pa se zna da je stanje samadhija postigao već u 13-oj
godini starosti. Propovijedao je jednostavne vježbe relaksacije i koncen­
tracije na osjećaje u tijelu. Svoju je metodu nazvao neurobioelektroni-
kom i osnovao prvi ozbiljniji institut za istraživanje joge u SAD-u. Nije
želio jogu širiti na mase, već je dvije ključne knjige objavio u svega tisuću
kopija, a mogli ste ih dobiti tek nakon što bi on ili kasnije, kad njega više
nije bilo, ovlaštena osoba, po vašim odgovorima na poseban upitnik
zaključila da ste podobni za prakticiranje njegove vrlo originalne tehnike.
Pred dosta sam godina imao sreću da me pripao broj 597 iz ograničenog
izdanja, od po tisuću primjeraka svake od njegovih knjiga. Dr. Acharya,
koji je studirao i na sveučilištu Columbia, tumačio je kako će jednog dana
ozdravljenja biti moguća na razini protoplazme, a suspenzija vitalnih ži­
votnih funkcija i na dulje vrijeme sasvim je moguća, onda kad se ovlada
naizgled jednostavnim vježbama indirektne kontrole tjelesnih procesa.
koji inače teku automatski. Ključ je čitavog procesa bio u totalnoj relak­
saciji, dubljoj od one koju se postiže nekim drugim metodama, poput
autogenog treninga ili progresivne relaksacije. Kraj je, dakako, ono što i
Acharya zove samadhi, a u svom je institutu uspio do tog stanja dovesti
čak i malu djecu.
Da je joga put do kontrole vitalnih procesa proizlazi i iz učenja Swa-
mi Kriyanande, američkog gurua rumunjskog porijekla, koji je bio direkt­
ni učenik Paramhanse Yoganande. On podučava tzv, »Hong-So« tehniku
koncentracije na dah, uz ponavljanje spomenute mantre. Kad prakticira­
nju »Hong-So« tehnike prethode rzv. energetske vježbe, pažnja prakti­
kanta se spontano okreće prema ajna ćakri. Swami Kriyananda kaže:
»,.. Kad ste u samadhiju, tijelo se održava u životu direktnim tijekom ener­
gije iz medulle oblongate. Moguće je u tom trenutku zaustaviti disanje i
vanjske manifestacije života danima, mjesecima, pa čak i godinama...« Isti
autor kao ilustraciju ove priče spominje svjedočanstvo ravnatelja zoolo­
škog instituta iz Darjeelinga, koji je, kružeći himalajskim šumama, nabasao
na jogija čiji su nokti doslovce zarasli u koru drveta što je, po njegovoj
procjeni, značilo da je isti ovdje apsolutno nepomičan proveo barem šest
mjeseci. Iako nije pokazivao vanjske manifestacije životnih procesa, bilo je
jasno da je s njim sve u najboljem redu. O tome gdje su granice glede
održavanja minimalnih životnih funkcija, Yoganandin učenik ne govori.
Postoji sličnost između Acharyjinih i nekih tehnika koje preporuča
Swami Kriyananda. Naime, jedna vježba iz tzv. Yogacharye podrazumije­
va osjećanje daha u nosnicama sve dublje i dublje, pa se tako postupno,
kako to tumači Acharya, postiže kontrola nad žlijezdom, koja se nalazi u

168
Indijski Rishi Shuka - autor spisa u kojima je navodno
predviđena cijela povijest svijeta

ovom području. To »osjećanje« ajna ćakre u oba slučaja zapravo stimuli­


ra otvaranje »trećeg oka«, koje se može manifestirati na razne načine. Iz
mog iskustva, kao ugodan pritisak u području između očiju ili pojava
svjetlosti na istom mjestu. Svakim se novim udahom, što je polaganijim
moguće, oba osjećaja pojačavaju. U sklopu oba sustava ima i drugih, ka­
ko neki misle, naprednijih tehnika, no izgleda da je ova jedna dovoljna za
buđenje uspavane evolucijske sile u maloj žlijezdi. Ali i eventualne moći
manipuliranja vitalnim procesima u organizmu.
Uz priču o tajanstvenom jogiju, koji stoljećima boravi u stanju su­
spendirane animacije, u špilji ispod malog hrama u Andhra Pradeshu.

169
čuvena je ona iz sredine 17. stoljeća, za koju ugledni indijski povjesničar
iz tog doba, Arjun Singh, tvrdi da je doista istinita.
Na periferiji Amritsara, danas glavnog grada Punjaba, radnici su, ko­
pajući kanal, slučajno probili zid neke očito zaboravljene grobnice. Nije
bilo kraja iznenađenju kad su unutra našli mladog jogija kako sjedi u ka­
rakterističnom položaju, s prekriženim nogama i odjeven u sasvim izbli­
jedjeli dhoti. Činilo se da je tijelo mumificirano, pa su ga iznijeli na svjet­
lo Sunca. U tom se trenutku dogodilo nešto sasvim neočekivano. Sasuše-
na se koža na tijelu čovjeka iskopana iz groba odjednom počela mijenja­
ti. Nakon kraćeg vremena, on je već razgovarao s onima koji su ga otko­
pali. Prema zapisima Arjuna Singha, koji je cijeli slučaj pomno istražio, jo­
gi je u grob smješten Čak 100 godina ranije! Ispostavilo se da se u stanju
potpune obamrlosti nalazio čitavo jedno stoljeće, a tijelo mu čitavo to vri­
jeme nije starilo. Zvao se Ramaswami i primjer je na koji se pozivaju go­
tovo svi napisi, koji se ovim fenomenom bave. O njegovoj sudbini nakon
ovog otkrića ne zna se ništa.
Još je fantastičnija bilješka iz posljednjeg pjevanja Srimad Bhagava-
tama koja govori o Markandeya Rishiju. Ovaj je svetac, prema vedama,
osobitom duhovnom praksom svoje tijelo učinio besmrtnim za period od
više milijuna godina! Ako vjerujemo Vedama, dakako. To bi značilo da je
isti poznavalac cjelokupne ljudske povijesti, koja je po najnovijim znanst­
venim spoznajama, dulja no što smo to do nedavno pretpostavljali. Na­
ime, vjeruje se da je na Zemlju palo oko 500 raznih asteroida i meteora
koji su razarali naselja, mijenjali izgled okoliša, a možda uništili kakvu civi­
lizaciju koja je postojala davno prije nas. Po tome bi Markandeva Rishi
negdje živio i danas. O tome međutim nema preciznih predviđanja, već
se rishija slavi kao onog koji je odolio svim iskušenjima tijela i uma i ostao
predan Bogu, koji ga je neprekidno testirao na putu do besmrtnosti.
U legendama se javlja i Narada Muni, rishi koji je imao sposobnost
putovanja cijelim materijalnim svemirom. I ne samo to. Mogao je otići na
nebesa, u područje Vaikunthe, odakle se mogao i vratiti. To bi značilo da
se vratio s one strane groba, kako bismo to rekli mi obični smrtnici.
U današnje vrijeme najpopularnije vjerovanje u postojanje sveca koji
meditira pod zemljom, jest ono vezano uz Jnaneshwar Maharaja, koji je,
u gradiću Alandi, u današnjoj indijskoj saveznoj državi Maharashtri, živio
pred sedam stoljeća. Preveo je Bhagavad Gitu na marathi. jezik lokalnog
stanovništva, a već je u 21-oj godini zapao u stanje jeevan samadhija, pa
su ga zazidali u podzemnu špilju. Legenda govori da je mnogo godina
kasnije jedan drugi svetac, Eknath Maharaj, imao san u kojemu ga je Jna-
neshwari zamolio da pronađe i otvori špilju, kako bi ga oslobodio korije­
nja drveća koje je prodrlo u njegovo skrovište i zarobilo ga. Eknath Ma­
haraj je špilju otkrio, otvorio i vrat jogija oslobodio korijenova, koji su ga

170
potpuno omotali. U krilu Jnaneshwarija pronašao je rukopis koji je iznio
na svjetlo dana, dok je Špilju ponovo zazidao. Danas se na istom mjestu
nalazi malo svetište, koje dnevno posjećuju tisuće ljudi, vjerujući da još
uvijek živi jogi čuje njihove molitve i može im svojom nadnaravnom in­
tervencijom pomoći. Bilo je čak pokušaja da se vlast uvjeri kako bi bilo
dobro prekopati zemljište oko svetišta, dakako, u potrazi za fantastično
starim svecem. To je naišlo na ogorčeni otpor stanovnika ovog kraja, pa
se od neobičnog arheološkog iskapanja odustalo.
Slična je neobična priča o Adamu Kadmonu, čovjeku evolucijski na­
prednijem od današnjih ljudi koji stoljećima čeka svoje vrijeme zakopan
negdje na padinama planine Ararat. Ovaj je lik iz kabalističke mistike pri­
mordijalni čovjek i, po jednoj verziji, biće iz spiritualnih svjetova. I Grka
Salmoksa zakopali su na tri godine u podzemnu nastambu koja je trebala
biti nalik Svijetu Mrtvih. Premda su svi vjerovali da to neće preživjeti, ovaj
je bivši Pitagorin učenik sasvim zdrav i čio izmilio iz raskošne grobnice.
Nedvojbeno je najuvjerljivije istraživanje objavljeno u kolovozu 1973.
godine, u časopisu »American Heart Journal«. Riječ je o pokusu prove­
denom u Udaipuru, nad Yogi Satyamurtijem, šezdesetogodišnjakom ko­
jeg su zatrpali u kubični otvor u zemlji, širine 1,5 metra. Tamo je ostao čak
osam dana, a bio je spojen na medicinske instrumente izvan rupe u kojoj
je ležao. Njegov je EKG prvih 29 sati bio normalan, no zamijećeno je da
mu se puls penje na čak 250 otkucaja. Odjednom je linija EKG-a postala
potpuno ravna ili, rečeno rječnikom laika, jogijevo je srce prestalo kuca­
ti! Pokus nije prekidan jer su neka druga mjerenja dala naslutiti da Satya-
murti ipak nije mrtav u punom smislu te riječi. Nakon više od šest dana
za vrijeme kojih srce ispitanika nije pokazivalo nikakove aktivnosti, na ek­
ranu su se prvo pojavili slabašni impulsi. U roku od sat vremena to su po­
stali normalni otkucaji srca. Nakon otkapanja, jogi je neko vrijeme drh­
tao, da bi se uskoro sasvim oporavio. Sve provjere korištenih instrumena­
ta pokazale su da na njima nije bilo greške, a grupa od tri liječnika koji su
nadgledali ovu nesvakidašnju demonstraciju objavila je znanstveni rad u
kojem oprezno daju naslutiti da medicini ipak još mnoge stvari nisu jasne.
U našem su se stoljeću javili i mnogi drugi, koji su željeli dokazati da
mogu satima ležati u zapečaćenim lijesovima. Među njima i stanoviti
Egipćani, Tara, Rahman i Hamid Bay. Zanimljivo je da su isti, autosuge­
stijom i masažom nekoliko točaka na vratu i glavi, mogli postići znatno
usporavanje bila i disanja, a uvijek bi, poput jogija, ugurali jezik u prolaz
između grla i nosne šupljine. Nakon otkapanja, posebni bi ih asistenti
vraćali u normalno stanje svijesti.
Egipćani nisu s Amerikancima imali previše sreće, jer su njihove egzi-
bicije izazivale sumnju. To je iskoristio čuveni Houdini i proveo sat i pol u
čeličnom lijesu, u bazenu njujorskog hotela Shelton. Entuzijaste je pokušao

171
ohladiti Francuz Heuze, koji je zakopan u običnom lijesu izgurao sat vre­
mena, da bi nakon svega izjavio da za to nije potrebno nikakvo osobito
znanje niti moć. Jednostavno treba mirno ležati, pa time potrošnja kisika
pada toliko, da ga u jednom lijesu ima dovoljno za jedan sat disanja.
Za one koji su pod zemljom ipak ostajali znatno dulje, neki su istraži­
vači tvrdili da to postižu autohipnozom ili vještim djelovanjem na auto­
nomni živčani sustav, dovodeći se tako u stanje slično onome nekih živo­
tinja koje u specifičnim situacijama obamiru. Ovom se tumačenju uspro­
tivio američki parapsiholog našeg porijekla, dr. Andrija Puharich, kojeg
sam imao prilike upoznati osobno i ne se malo iznenaditi da je, uprkos
činjenici da je rođen u Kaliforniji, još uvijek izvanredno dobro govorio
hrvatski jezik.
»... Kod žaba koje se ukapaju u pijesak isušenih rijeka, čekajući kišne
dane, kao i drugih životinja koje se dovode u kataleptičko stanje, meta­
bolizam se drastično snižava, a kod jogija u transu ubrzava. I to uprkos
činjenici da jogi u vrijeme suspenzije životnih funkcija očito smanjuje
unos kisika i puls.«, objasnio je dr. Puharich.
Sposobnost suspenzije životnih procesa dramatičnih razmjera nije
monopol indijskog potkontinenta. Najbizarniji primjer te pojave izvan In­
dije svakako je stanoviti Hadad. Nije riječ o nekom fakiru, već negdaš­
njem stanovniku najčuvanije američke robijašnice Leavenworth. Hadad
je tamo dospio kao pljačkaš i višestruki ubojica, a njegov je neskvakidaš-
nji talent za buduće naraštaje zabilježio zatvorski psiholog Donald Powell
Wilson, Upoznao ga je kad se robijaš objesio za rešetke svoje ćelije. Oko­
ristio se remenom, koji je skinuo s hlača zatvorskog stražara, nakon što ga
je hipnotizirao. Leš gangstera s juga Amerike čekao je na autopsiju neko­
liko dana, a da za cijelo to vrijeme nije pokazivao znakove raspadanja.
Kad je konačno dospio na stol patologa, Hadad se jednostavno pridigao,
kao da se budi poslije dobrog sna. Psihologu je objasnio da se može do­
vesti u stanje kliničke smrti po želji, te u tom stanju ostati danima.
Demonstrirao je i tzv. kontroliranu dermografiju, kad je u spomenu­
tom stanju na površini vlastite kože izazvao šare, koje su predstavljale
znakove zodijaka. Drugi se put kladio s Wilsonom da će na više dana pot­
puno zaustaviti epileptične napade kod robijaša koji su patili od teških
oblika ove bolesti. Iako ih nije ni vidio, njegovo se uvjeravanje obistinilo.
Nijedan epileptičar danima nije imao napade. Mogao je izaći iz čuvanog
zatvora po želji, najvjerojatnije sugeriravši stražarima da je policajac. Jed­
nom ga je na koncertu u susjednom gradu vidio zapovjednik kaznionice,
a drugi se put nakon ovakva bijega u zatvor vratio sam, rekavši da se iz­
gubio u obližnjim močvarama! Prije no što je umro, objasnio je zbunje­
nom psihologu da se na Zemlji inkarnirao kako bi za glavu skratio dva
izuzetno zla duha, koja su se ovdje utjelovila. Hadad je bio osoba niska

172
morala, primitivne psihičke konstitucije i nesuvislih, grandomanskih ide­
ja. Nerijetko je tvrdio da je veći od Muhameda i Isusa Krista, objašnjava­
jući da je Krist uskrsnuo od mrtvih nakon dva dana, dok je on mogao u
stanju kliničke smrti provesti još dulje vrijeme. Znao je kad će umrijeti i
želio je svoje tajne odati Wilsonu, koji to, nažalost, nije shvatio dovoljno
ozbiljno. Time je propuštena prilika da se sazna nešto više o tome kako je
moguće da je netko, tko je bio daleko od samoodricanja i upornog više­
­atnog vježbanja, ovladao nečim što se pripisuje samo rijetkima i medu
onima koji čitav život posvete kroćenju psihe i tijela.
Uz već spominjana standardna tumačenja, u igri je i genetika. Ima
onih koji tumače da nije nemoguće da netko rođenjem dobije osobito
fleksibilni metabolizam ili neuobičajenu kontrolu nad podsviješću, iz koje
i dolaze nalozi za rad pluća. Moral ovdje nije automatski uračunat, pa
moć i etika ne moraju nužno ići ruku pod ruku,
Prema Jamesu Braidu, jogiji su se davali zakopati kad bi patili od kak­
vih bolesti. Nakon više dana provedenih pod zemljom, u stanju obamr-
losti, pojavljivali bi se na površini ozdravljeni. Medicina bilježi niz primje­
ra patološke katalepsije, kod koje se javljaju čudnovate vizije, a poznat je
i slučaj dječaka koji je oživio nakon što je ispod vode proboravio više od
pola sata. Prema podacima iz prošlog desetljeća, službeni je svjetski re­
kord u zadržavanju daha 19 minuta, a u raznim su dijelovima svijeta regi­
strirani ljudi koji su mogli na neobjašnjiv način suspendirati živome funk­
cije. Sv. Augustin navodi svećenika imena Rutilut, koji je mogao potpu­
no zaustaviti puls i disanje, da bi u tom stanju postao neosjetljiv na bol.
Biolog i tragač za bizarnim u prirodi, Ivan Sanderson. bilježi prolongira­
na ukapanja u Belizeu, a neke su osobito šokantne priče vezane uz Afriku.
Krajem 1974. godine, Togbui Siza Aziza, »juju« poznat po svojim
moćima, sahranjen je u običnu lijesu u Accri. Zakovani lijes prekriven je
kamenim blokovima, koji su zazidani. Afrički mag, koji kasnije osniva mi­
stičnu školu poznatu i izvan »crnog kontinenta«, po isteku tri sata, dos­
lovce izlazi iz kamene zamke, kao da se radi o zidu od papira. Promatrači
ostaju zabezeknuti činjenicom da je lijes ostao zakovan i neotvoren!
Pleme Ibibio živi na otocima, u močvarnom dijelu Kameruna. Zajed­
nica smještana u mala sela ničime se ne razlikuje od sličnih u Africi. En­
glez N. H. Cleverley, međutim, ne misli tako. On je još 1932. godine do­
živio nešto, od čega se normalnom čovjeku diže kosa na glavi. Kad su
poreznici pričepili nekoliko sela napučenih članovima plemena Ibibio,
oni su jednostavno nestali, zajedno sa svojim domaćim životinjama. Kad
ih nisu mogli pronaći, angažirali su mladog kamerunskog policajca, koji
se prišunjao jednom od sela i njime prolunjao. Kad nije uočio ništa ne­
obično, krenuo je prema obali, ustvari, obližnjoj stijeni. S nje je pogledao
prema dolje i vidio scenu, koja bi impresionirala i Stephena Kinga. Ispod

173
bistre vode, na dubini od otprilike dva i pol metra, u naročitim su košara­
ma ležali svi stanovnici sela. Doimalo se da spavaju, zatvorenih očiju i
spokojna izraza lica. Uz njih su ležale njihove životinje, očito u istom sta­
nju. Izbezumljeni je policajac pobjegao, procijenivši da su ljudi ovako u
vodi ležali danima. Teško je pretpostaviti da su seljani organizirali igrokaz
za praznovjernog murjaka Kamerunca. Cleverley, koji je živio u obližnjem
Calabaru, opisao je policijskog narednika, koji se sav tresao od straha,
kad je dojavio što je otkrio na dnu malog zaljeva. Lokalni poznavatelji do­
morodačkih običaja nisu bili toliko uzbuđeni i smatrali su da je moguče
da stotinjak muškaraca, žena i djece, zajedno sa stokom, obamre na ovaj
način i sakrije se od poreznika. Kad je na mjesto događaja stigla proširena
ekipa promatrača, u selu se sve odvijalo po starome i nije u zaljevu više
bilo ničega osim bistre vode i okrugla kamenja na dnu. Brian Inglis kao
moguće tumačenje za ovaj fenomen navodi hipnozu, a sumnja je pala na
rijetke droge, poput one u današnjem Beninu gdje se vračevi drogira­
njem dovode u stanje blisko kliničkoj smrti, nakon čega ih zavijene u plat­
no zakapaju u zemlju. Ovdje ostaju danima, dok njihova astralna tijela
navodno komuniciraju s duhovima predaka.
U novije je vrijeme u Indiji razvikan stanoviti Pilot Baba, bivši avija-
tičar koji danas živi nedaleko Nainitala. Neki respektabilni mistici tvrde da
Pilot Baba može danima ostati zakopan ispod zemlje, Čak ispod vode pro­
vesti više dana! Poznat je kao duhovni učitelj, a do danas još nitko nije
nepobitno dokazao da Baba doista ima ovako neobične sposobnosti. Sje­
ćam se da su me pred više godina uvjeravali da je i Kumara Swami uro­
njen u tank vode na plantaži u Tapovanu proveo više od dva sata. On
sam mi to nikada nije htio potvrditi.
Vjeruje se da su mnoge joga-vježbe nastale kopiranjem ponašanja
nekih životinja, a po tome da su u tu svrhu promatrali životinje poznati su
i stari Kinezi. Osobito stanje obamrlosti poznato je u animalnom svijetu
vijekovima, dapače povijest bilježi fantastične priče o žabama, koje su
preživjele stotine godina, zarobljene u stijenama i sadrenim blokovima.
Ipak, kad su znanstvenici sa žabama pokušali oponašati iste uvjete, nijed­
na nije preživjela mnogo kraći boravak u ovako ekstremnim okolnostima.
Priča ima raznih, doduše neprovjerenih, poput one iz 1856. godine, kad
je iz bloka stijena, nedaleko francuskog grada Nancyja, ispao pravi prav-
cati pterodaktil, preteča ptica, koja je živjela u razdoblju Krede. Iz kljuna
sa zubima čuo se neobičan zvuk, kreatura je zamahnula krilima i srušila
se mrtva. Mada je leš odnesen kod profesionalnog prirodnjaka iz gradića
Gray, koji je životinju doista identificirao kao pterodaktila, u priču je teško
povjerovati. Naime, pterodaktili su izumrli pred stotinjak milijuna godina!
Sa stanovišta zapadnjaka morbidna, praksa samomumificiranja ni­
je rijetka u azijskim zemljama, a također predstavlja pokušaj produljenja

174
egzistencije na Zemlji. Postoji i drevna doktrina »postizanja buddhinstva
u istome tijelu«, koja je vrlo vjerojatno zastranjivanje od Buddhina učenja
onih koji su smatrali da je prosvjetijenje nužno ostvariti u jednom životu.
S obzirom da mnogi to nisu mogli, netko je došao na ideju da djelo treba
očuvati i nakon smrti, kako bi ono poslužilo za dosizanje konačnog cilja.
Danas već izumrla japanska budistička sekta, nazvana po planini na kojoj
su njeni sljedbenici živjeli, prakticirala je postupak postupnog samomu-
mificiranja tijela pažljivo odabranom ishranom, koja je uključivala žitari­
ce, suho voće, korijenje i grahorice, a na kraju i koru drveća. Sekta se
zvala Judono, a postupno je isušivanje tijela trajalo više godina, da bi kul­
miniralo gladovanjem do smrti. Tada bi monaha zatvorili u podzemnu će­
liju, u kojoj je do smrti recitirao mantru Amithaba Buddhe. Tijelo je na­
kon smrti ostalo očuvano, a ostali su redovnici vjerovali da će ono doče­
kati povratak sljedećeg Buddhe. Relativno su nedavno u području plani­
ne Judono pronađena mumificirana tijela osmorice monaha, koji su vje­
rovali da je ova ekstremna praksa put do kraja duhovne evolucije.
Slični primjer predstavlja vijetnamski budistički redovnik Vu Khak
Min, koji se rodio pred tri stoljeća i za života bio ugledni i bogati dvorja­
nin. Pod stare se dane odrekao svjetovnih želja i dobara i posvetio inten­
zivnoj meditaciji u samostanu Dau, koji se nalazi 23 kilometra od Hanoja,
Zna se da je gladovao sto dana i naredio mladim monasima da ga ne uz-
nemiravaju tako dugo dok se iz njegove sobice čuje molitveni bubanj.
Kad je bubanj utihnuo, Mina su pronašli mrtvog, u položaju lotosa i sa
smiješkom na licu. Odlučili su pričekati nekoliko dana. Kad su uvidjeli da
se tijelo neobična sveca ne raspada, ostavili su ga na posebnu tronu, oda­
kle je desetljećima zapanjivao posjetitelje samostana. Kasnije su tijelo
premazali posebnom bojom, kako bi ga zaštitili od insekata, što je primje-
ćeno i na institutu na kojem je podvrgnuto znanstvenoj analizi. Stručnjaci
kažu da je u pitanju srebrnasta boja, pa je i to navodno odigralo stanovi­
tu ulogu u mumificiranju Mina. Rentgenskim je pregledom utvrđeno da
su unutrašnji organi mumije netaknuti, što je ukazivalo na činjenicu da
nije umjetno mumificirana. I mozak je ostao očuvan, pa s obzirom na kli­
mu i uvjete u kojima se Min nalazio posljednjih stoljeća, fenomen nije la­
ko objašnjiv onim što znamo o kemiji truljenja organizama. Slučaj Vu
Khak Mina nije usamljen, pa su svako malo u zabačenim i skrivenim špi­
ljama Vijetnama otkrivali budističke monahe, koji su ovdje umirali od gla­
di, čitajući svete tekstove. Samostan Dau ima, uz Mina, mumiju koja je
preživjela raspadanje, ali je prebojana bijelom bojom, a lice ukrašeno ne­
ukusnom crvenom šminkom. Tako se zapravo izgubila vrijednost ovog
nalaza, kojem se ne zna točna starost. Prema jednom Rusu koji je posje­
tio samostan, danas obrašten raslinjem iz džungle, monasi koji još tamo
žive, vjeruju da je fizičko tijelo moguće napustiti kroz prostor između oči­
ju, ali se u njega istim putem i vratiti. Uz praksu koncentracije na »treće

175
oko«, ovi su monasi posvećeni recitiranju molitvi upućenih Buddhi. Ne
možemo ih, međutim, uspoređivati s japanskom sektom Judono, jer ne
poznaju istu doktrinu i ne gladuju do smrti iz istih razloga. Općenito uzev­
ši, budizam ne zagovara ekstremnu askezu, a prema svom tvorcu, trebao
bi propovijedati tzv. Srednji Put, pa su oba navedena slučaja u budistič­
kom svijetu više iznimka nego pravilo.
Treba napomenuti da neobjašnjivo mumificiranje tjelesa svetaca na­
kon smrti nije nepoznato ni u kršćanstvu. Osobno sam vidio tzv. istarske
mumije iz Vodnjana, posebice Kopranku Nikolozu, ali i odlično uščuvano
tijelo finskog svećenika Niklausa Rungiusa. koji je 1629. godine umro u
laponijskom selu Laurilla. Prije smrti, seljanima je rekao da se njegovo
tijelo neće raspadati, ako je vjera koju im je propovijedao istinita. Tijelo
Niklausa Rungiusa održalo je riječ. Nakon što ie umro, 1968. godine, ču­
veni Padre Pio iz Rotonde nije na odru pokazivao znakove raspadanja ti-
jela, dapače, mnogi svjedoci govore da se prostorijom od njegova tijela
širio neobičan, ugodan miris cvijeća. Jedna žena u Belgiji, koja se nije
bavila nikakvim duhovnim tehnikama, najavila je da joj se tijelo, nakon
ukapanja u zemlju - neće raspadati. Šest godina poslije čudnovate izjave,
rodbina se odvažila otkopati pokojnicu. Uz kamere znanstvenika, tijelo je
iznijeto na svjetlo dana. Bilo je potpuno očuvano. Po nekim autorima.
očuvano je ostalo i tijelo mučki ubijenog crnačkog borca za ljudska pra­
va, Medgara Eversa. To se ispostavilo nakon ekshumacije, tridesetak go­
dina nakon njegova ubojstva.

176
PETI ELEMENT

Sva patnja priprema dušu za


viđenje.
Martin Buber

Ajurveda je znanost o življenju, vještina održanja fizičke i duhovne ravno­


teže koji donose dug i zdrav život. Nakon svojih brojnih boravaka u Indiji
i dugogodišnjeg intenzivnog bavljenja ovom drevnom disciplinom, mis­
lim da je ova jednostavna definicija ajurvede i njena bit. Sve je u ajurve-
di podređeno ravnoteži, harmoniji s prirodom i okolišem, a vaidya (naziv
za ajurvedskog liječnika kojem se često, iz poštovanja, dodaje na kraju
imena -ji) će po nekim, katkada vrlo suptilnim, znacima pokušati utvrditi
na koji je način i gdje ta ravnoteža narušena. I, dakako, kako je povratiti.
Time će pomoći fizičkoj i duhovnoj ravnoteži u čovjeku.
Povijesno gledano, ajurveda spada u staroindijski sustav Veda, čija se
starost procjenjuje i na više tisuća godina. Zna se da su stari stanovnici in­
dijskog potkontinenta već tada vršili složene kirurške zahvate, poput am­
putacije udova i njihova nadomještanja protezama, te trepanacije, otva­
ranja lubanja, što su pacijenti ne samo preživjeli, već su nastavili živjeti i
više desetaka godina nakon zahvata. Ovi su zahvati obavljani relativno
primitivnim instrumentarijem, a znanstvenici smatraju da se radilo o sma­
njivanju intrakranijalnog pritiska ili uklanjanju patoloških izraslina, koje su
prodirale u unutarnji dio lubanje.
Oko 1010. godine ove ere, uslijed teških migrena, operiran je tadaš­
nji kralj Bhoja, o čemu postoji vrlo detaljan zapis. Kralj je uspavan pomo­
ću pripravka zvanog moha-ćurna, a nakon zahvata vraćen svijesti jed­
nom drugom supstancom. Iz toga možemo zaključiti da su vedski učenja­
ci već tada poznavali anesteziju. I dezinfekciju vjerojatno. To znanje, na­
žalost, nije očuvano do danas.
No, očuvani su dokazi da je u obliku paučine i plijesni primjenjivan
primitivni oblik penicilina, kao i biljka Rauwolfia serpentina, koja se i dan
danas koristi kao sredstvo za reguliranje visokog tlaka i lijek izbora kod
teških duševnih poremećaja. Na tržištu uglavnom srećemo preparate koji
sadrže aktivni princip ove biljke, reserpin.

177
Era kirurgije u postvedskom periodu prestaje u 8. stoljeću. Prema ne­
kima, zato što je jednom takvom zahvatu podlegla majka tadašnjeg kra­
lja, koji je nakon toga tu praksu jednostavno zabranio, a prema drugima,
uslijed utjecaja budizma koji u Indiju polako prodire od 7. stoljeća. Budi­
zam, naime, sa sobom donosi princip potpunog nenasilja, ahimsu, što se-
nije uklapalo u tadašnja medicinska shvaćanja. Otvaranje ljudskog tijela
ili bilo kakva drastična promjena onog što je stvorila Priroda, nisu dopu­
šteni. Liječiti treba u dogovoru s Prirodom, uzimanjem njenih plodova ili
pokoravanjem njenim ciklusima. I to je rođenje ajurvede, kako je doživ­
ljava onaj tko se njome počinje baviti u današnje vrijeme. A da bi to činio
na kvalitetan naćin, potrebne su godine učenja, izravno od onih koji su
njome ovladali.
Već smo spomenuli riječ ravnoteža. Njenim održavanjem u tijelu za­
pravo se bave gotovo sva klasična djela ajurvede, poput Ćaraka Samhi-
te, Sushruta Samhite, Samgadhara Samhite i drugih.
Naime, prema ajurvedi, postoje tri osnovna ljudska tipa, kojima do­
miniraju principi čije bi detaljno tumačenje zahtijevalo podulje, dosadno
i pomalo filozofsko tumačenje. Ti se principi - tipovi zovu vata, pitta i ka-
pha. Postoje i mještovite varijante kao vata-pitta, pitta-kapha itd., pa tako
u ajurvedskoj podjeli zapravo nalazimo sedam osnovnih tipova ljudi. Svaki
čovjek spada u jednu od tih grupa, pa je prije svega važno utvrditi koju.
Za to se može-koristiti osobit način pipanja pulsa, proučavanje vanjskog
izgleda čovjeka, njegove psihološke karakteristike, a neki su, poput dr.
Deepaka Chopre, razradili upitnik pomoću kojeg je moguće odrediti
grupu u koju spadate. Dakako, svaki tip ima određene karakteristike, one
glavne, od kojih može biti odstupanja, jer su utjecaji navedenih principa
najčešće izmiješani.

KARAKTERISTIKE VATA TIPA

- laka, mršava građa


- brzo izvodi aktivnosti
- neredovita glad i probava
- lak, isprekidan san, nesanica
- entuzijazam, maštovitost
- razdražijivost, promjene raspoloženja
- brzo prihvaća nove informacije, ali brzo i zaboravlja
- sklonost brigama
- sklonost zatvoru
- lako se umara, sklon je prenaprezanju
- mentalna i fizička energija dolaze u valovima

178
KARAKTERISTIKE PITTA TIPA

- srednja građa
- srednja snaga i istrajnost
- oštra glad i žeđ, jaka probava
- pod utjecajem stresa sklonost ljutnji i razdražljivosti
- svijetla ili gruba koža, često pjegava
- odbojnost prema suncu i toplom vremenu
- poduzetan karakter, voli izazove
- oštar intelekt
- jasan, razgovijetan govor
- ne može preskočiti obrok
- svijetla, svjetlosmeđa ili riđa kosa (ili sa crvenkastim tonovima)

KARAKTERISTIKE KAPHA TIPA

- čvrsta, snažna građa; velika fizička snaga i izdržljivost


- postojana energija; spor i graciozan u aktivnosti
- smirena, opuštena ličnost; ne razljuti se lako
- hladna, glatka, debela, blijeda, često masna koža
- sporo prihvaća nove informacije, ali dobro pamti
- dubok, dug san
- sklonost gojaznosti
- spora probava, umjeren apetit
-srdačan, tolerantan, blag
- sklonost posesivnosti, zadovoljan sam sobom
(prema dr. Deepaku Chopri)

Iz ovog skraćenog prikaza možete i sami zaključiti u koju grupu spa­


date ili, ako se radi o mješovitu tipu, karakteristike kojih grupa primjeću­
jete u sebi. To vam neće biti dostatno za određivanje terapije ako ste bo­
lesni, ali ćete u gotovo svakom priručniku ajurvede pronaći popis namir­
nica koje vam najbolje odgovaraju.
Kako jednostavno ustanoviti koji vam je od principa neuravno­
težen?
Bez obzira koji su principi u vama vladajući, sastavljeni ste od rav­
noteže svih triju, pa prema nekim znacima možete znati koji je od njih

179
poremećen. Tako su najčešći simptomi poremećaja pitte upala probav-
nog trakta, višak želučane kiseline, ljutnja, neprijateljstvo, napetost, osje­
ćaj žarenja u probavnom traktu i višak kiseline u tijelu. Ako vam je uzne­
mirena vata, to se može vidjeti iz niza simptoma. Evo nekih od njih: briga,
tjeskoba, depresija, nestrpljivost, nesanica, iscrpljenost, gubitak umne oštri­
ne, slab apetit, zatvor, visoki krvni tlak, menstrualni grčevi, bolni zglobo­
vi, bol u donjem dijelu leđa, izljevi bijesa, tiransko ponašanje. U slučaju
poremećaja kaphe javlja se tromost, pohlepa, odugovlačenje s odluka­
ma, pretjerano spavanje, spore kretnje, povećane masnoće u krvi, česte
prehlade, alergije, upala sinusa, ciste.
Radi li se o blagom poremećaju i na neki način fazi koja prethodi bo­
lesti, uravnotežavanje neće biti problem. Ajurvedski će vam liječnik odre­
diti osobit režim ishrane, kao i neke promjene navika. Tako će za urav­
notežavanje poremećaja vata preporučiti pijenje dovoljno tekućine, re­
dovitost navika, uključujući sva tri dnevna obroka, počinak i opuštanje,
ostajanje na toplom mjestu i povremenu masažu sezamovim uljem. S
obzirom da okus hrane također utječe na ravnotežu spomenutih princi­
pa, koji se inače još zajedničkim imenom zovu doshe, u slučaju vate po­
željno je jesti slanu, kiselu i slatku hranu.
Pitta poremećaj treba uklanjati šetnjama u prirodi, ravnotežom po­
činka i aktivnosti, ostajanjem na hladnijim mjestima, korištenjem slobod­
nog vremena za odmor, odnosno pronalaženjem dovoljno vremena u
danu za odmaranje vlastitog organizma, te smanjivanjem vanjskog po­
dražaja na tijelo i psihu. Dobro je jesti gorku, slatku i trpku hranu.
Kapha se vraća u ravnotežu aktivnostima koje stimuliraju, redovitim
fizičkim aktivnostima, promjenom društva i zabave, ostajanjem na suhim
mjestima, a osobito smanjivanjem šećera u ishrani. Preporuča se ljuta.
gorka i trpka hrana.
Ovo su, naravno, oni općeniti savjeti, primjenjivi onda kad su pore­
mećaji u samom začetku. Vjerovanje zapadnjačke medicine da se bolest
određuje onda kad su simptomi već sasvim vidljivi i daju se objektivno
registrirati, u oštroj je suprotnosti s ajurvedom koja oboljenja dijeli u osam
faza, od kojih je dvije moguće odrediti isključivo metodama koje alopat-
ska medicina ne priznaje kao pouzdane. To su pipanje pulsa i pregled uri­
na. Prva je metoda izuzetno apstraktna i složena, a sadrži čitav niz meta­
fizičkih koncepata teško prihvatljivih ovom podneblju. I to možda ne bi
bio problem, kad se sve ne bi svodilo na senzibilitet i osjetljivost u vršcima
prstiju onoga tko obavlja pregled. Moj prijatelj i jedan od vodećih indij­
skih autoriteta s područja ajurvedske medicine, autor 42 knjige, vaidyja
Bhagwan Dash, rekao mi je da je potreban trening od dvanaestak godi­
na i to pod vođstvom iskusnog poznavatelja ove vještine, a da bi se čov­
jek njome mogao baviti u praksi.

180
Autor s H.L.W. Poonjajijem

Da su pipanjem pulsa moguće neke neobične stvari, uvjerio sam se


za vrijeme jednog od mojih posjeta najuglednijem delhijskom ajurved-
skom liječniku-dijagnostičaru Triguni, dvometrašu u ranim sedamdeseti­
ma, koji je pregledao mene i jednog mog prijatelja, koji se tu našao ih čis­
te znatiželje. U tridesetak sekundi je uspio »vidjeti« da imam sitan pijesak
u lijevom bubregu. Bio je u pravu. .Mom je pak prijateiju, koji se inače
osjećao sasvim normalno, rekao da će, ako nastavi svojim pretjerano am­
bicioznim životom, kroz nekoliko mjeseci osjetiti ozbiljne probleme sa sr­
cem. Čak je precizirao kakve. 1 to se obistinilo.
U dosta čestim susretima s Trigunom, koji je uvijek okružen velikim
brojem ljudi koji žele prodrijeti u njegove tajne, saznao sam da je u pulsu
zabilježen, kako je on to rekao, osnovni životni vijek pojedinca. To, kako
je naglasio, mogu odrediti samo oni vrhunski stručnjaci, s više desetaka
godina kontinuirane prakse.
Što znači osnovni životni vijek pojedinca?
Možda genetsku predodredenost koja definira koliko će naš organi­
zam izdržati na ovom svijetu ili, kako bi Hindusi lakonski rekli - karma.
Triguna mi je rekao, nakon što mi je odredio moj »osnovni vijek«, da se
taj vijek može skratiti ukoliko čovjek »živi protivno svojoj konstituciji, svom
tipu, te se izlaže pretjeranom psihičkom stresu...« Da ne bi neprekidno kra­
tio taj svoj bonus, svaki bi čovjek trebao na vrijeme uočio koji je princip u

181
njegovu organizmu poremećen i u ranoj ga fazi vratiti u normalu. No,
može li se osnovni životni vijek pojedinca - produžiti? Ajurvedski prak­
tičari odgovaraju - može. I to je ono najveće i najtajnovitije umijeće ajur-
vede. Da bi se ostvario taj stari čovjekov san - dug, zdrav i sretan život -
potrebno se cijelog života podvrgavati određenim postupcima, redovi­
tom čišćenju organizma metodama o kojima ćemo još govoriti, masaža­
ma i uzimanju niza ajurvedskih proizvoda, od kojih su mnogi opisani u
poglavlju klasika Ćaraka Samhite, koje se bavi načinima pomlađivanja
fizičkog tijela.
Mimo tih standardnih preparata i tretmana koji obećavaju zdravlje i
u dubokoj starosti, u Indiji su vrlo žive legende o već spominjanoj somi,
mitskoj biljci iz Rg Vede, koja produžuje vijek do »unedogled«, kao i kaya
kalpi, osobitom tretmanu sa ciljem maksimalnog podizanja snage imuno-
sistema, što također može dramatično djelovati na zdravlje osoba, naru­
šeno dubokom starošću i nepravilnim načinom života.
Najnoviji prodori u genetici i otkriće telomera potaknuli su na špeku­
lacije o tome da postoji »gen smrti« koji precizno određuje duljinu traja­
nja nečijeg tijela. Dakle, rađamo se s programom koji određuje dužinu
našeg života gotovo u dan. S time se slažu i jogiji koje sam sretao, no Vi-
malananda, učitelj Roberta Svobode, ne propušta naglasiti da se »rishiji
mogu poigravati genima i svemirima kako žele«. Drugim riječima, oni koji
su u potpunosti ovladali duhom, mogu mijenjati sudbinu vlastitog tijela.
Kako se to radi, vjerojatno je najčuvanija tajna joge.
Dijagnosticiranjem pulsom počeo se baviti niz zapadnih liječnika, pa
su formirani i odgovarajući centri za ajurvedu u Njemačkoj, Nizozemskoj
i Švicarskoj. Obišao sam većinu njih i uočio da je uspješnost u dijagnosti­
ciranju pulsom zapadnjaka zapravo vrlo mala. Na to me je još pred 15 go­
dina ozbiljno upozorila i Ama Lobsang Doima, tibetanska emchi (»em-
chi« odgovara indijskoj tituli »vaidya«), koja je predstavljala neku vrstu
tibetanskog »ženskog Trigune«. Rekla je da oni koji ne znaju, a misle da
znaju, predstavljaju opasnost, jer pacijent koji im se obraća, možda pro­
pušta i životnu šansu da otkrije svoju bolest u onoj najranijoj fazi.
Sličan je slučaj i s analizom urina, gdje treba uočiti razna svojstva,
poput boje. mirisa, ponašanja kod prelijevanja i dodavanja sezamovog
ulja itd. Neka vrsta primitivne fizikalne kemije, rekli bismo. Ipak, nije baš
tako, jer sam stajao uz jednog ajurvedskog liječnika kad je, samo na osno­
vu jedne ovakve »analize« urina, konstatirao tegobe s jetrom. Ta se kon­
statacija pokazala ispravnom. Doduše, stvarnu, preciznu dijagnozu nije
postavio, što se, uostalom, od njega i nije očekivalo. Obavio je analizu ko­
ja je, sa stanovišta ajurvede, dovoljna za poduzimanje određenih koraka.
Vratimo se na trenutak ravnoteži i jednostavnim savjetima koje sam
ranije izložio. Dr. Bhagwan Dash mi je jednom skrenuo pažnju na to koliko

182
ljudi zapravo niz godina pati od, recimo, viška želučane kiseline, što je
očiti poremećaj pitte. Ili, koliko osoba pati od bolova u donjem dijelu kra­
lješnice i zglobovima, dok su kod žena česti menstrualni grčevi, nesanica
i stalna iscrpljenost. Sve su to očiti znakovi poremećaja vate. Da ne govo­
rim koliko je njih pohlepno preko svake mjere, pati od alergija, tromosti i
inercije, što je sve znak da kod njih ne funkcionira kapha. Jer, kako je re­
kao, bolesti civilizacije često su bolesti nepoznavanja suptilnih principa
Prirode, još uvijek nemjerljivih neumoljivim elektronskim instrumentima
moderne znanosti.
Ono što mi je dr. Dash zapravo htio reći, kad mi je ukazivao na toli­
ko česte smetnje kod zapadnjaka, jest to da bi se njima u ranoj fazi moglo
stati na kraj relativno lako.
Začini su jedan od najvažnijih faktora u vraćanju ravnoteže i prehra­
ni Indijaca. Na tržnicama možete vidjeti trgovce kako sjede iza velikih
vreća punih raznobojnih začina, koji nama nisu baš uvijek jako ugodni,
osobito ako su uklopljeni u južnoindijsku kuhinju. Objasnili su mi da je že­
stoke začine potrebno uzimati tamo gdje je klima izrazito vruća, po ne­
kom načelu »ravnoteže vrućine iznutra i izvana«, a i činjenica da se hrana
uzima prstima ima svoje tumačenje u staroj indijskoj tradiciji. Naime, sve
što je prevruće za prste, štetit će vašem želucu. Hrana se miješa prsti­
ma, tako dugo dok više za njih nije prevruća i tek se onda guta. I samo
miješanje hrane prstima igra važnu ulogu u probavnom ciklusu, jer topli­
na namirnica kod miješanja podražava jagodice prstiju, gdje se nalaze za-
vršeci sistema živaca, koji. prema ajurvedi, stimuliraju rad probavnih or­
gana. Ono što mi nerijetko smatramo neciviliziranim ponašanjem, Indijci
preporučaju kao mjeru predostrožnosti u očuvanju svoje dobre probave.
Na primjenu kurkume (Curcuma longa) ukazao mi je ajurvedski
liječnik i vlasnik klinike iz južnoindijskog grada Bangalorea - dr. Rai. Ovaj
najrašireniji indijski začin koristi se u ishrani doslovno svakog dana, samo
s jednim dosta neobičnim izuzetkom. Izostavlja se iz jela samo na dan kad
umre netko od ukućana. S obzirom da se radi o snažnom prirodnom anti­
biotiku, činjenica da se u Indiji toliko koristi i nije posebno čudna. Njime
se sprečavaju mnoge neugodne zaraze, a ima i jednu vrlo zanimljivu ka­
rakteristiku. Djeluje izvanredno dobro na obnavljanje crijevne flore. Da­
van u kombinaciji s još nekim ljekovitim biljkama, može u nekoliko dana
sanirati tegobe nastale crijevnim infekcijama, kroničnim proljevima i zat­
vorom, te obnoviti sluznicu crijeva oštećenu dugotrajnim korištenjem
lijekova.
Nekoliko stručnjaka s jednog indijskog državnog instituta za ajurvedu
skrenulo mi je pažnju na kurkumu kao moguće sredstvo prevencije protiv
nekih malignih bolesti. Znao sam da djeluje vrlo povoljno na kožu, pa je
ugrađena u gotovo sve indijske kozmetičke proizvode, kao i za niz drugih

183
povoljnih svojstava ovog žuto-narančastog praška, ali mi je ova infor­
macija predstavljala iznenađenje. Ne zadugo. Pregled stručne medicinske
literature, nakon povratka s jedne turneje po Indiji, barem je djelomično
znanstveno potvrdio tvrdnju mojih indijskih znanaca. Naime, iz kurkume
je izoliran spoj kurkumin, koji je u laboratorijskim uvjetima djelovao vrlo
supresivno na jednu specifičnu malignu bolest - Daltonov limfom.
Ingver (Zingiber officinale) u ajurvedi zovu vishwabhesaj, univerzal­
nim lijekom. Indijske ga majke daju svojoj djeci kad se prehlade, djeluje
protiv povraćanja, kod glavobolje, srčanih smetnji, a izvanredno je cije­
njen i u kineskoj medicini. Jedna je od najistraženijih biljaka Istoka, a oso­
bito je efikasna ako se daje u kombinacijima opisanim u klasičnom djelu
Samgadhara Samhita. Sjećam se jednog doživljaja kod Hansa Rhynera,
Švicarca koji već dvadeset godina živi u Bangaloreu. Oženjen je Indijkom
i izvoznik je ajurvedskih ulja za masažu. Jednog smo popodneva svratili
u njegovu kuću u predgrađu. Nisam se osjećao najbolje, prašina mi je izi-
ritirala grlo i mučio me kašalj, a i osjećao sam premorenost, jer smo se is­
tog jutra vratili iz Andhre Pradesh. Moj mi je prijatelj ponudio preparat
koji se zvao »smjesa 10 korijenova«. Glavni je sastojak bio ingver, a okus
tamnosmeđe smjese bio je izvanredno oštar. U početku mi je palio grlo.
ali sam poboljšanje osjetio ubrzo nakon prvog neugodnog susreta s ovom
mješavinom indijskih korijenova.
Zanimljive efekte u praksi dao je začin korijander (Coriandrum sati-
vum). To je jedini začin koji se može slobodno koristiti kod jače izraženih
pitta poremećaja, o kojima smo govorili ranije, pa tako neće stvarati pro­
bleme kod upale sluznice probavnog trakta i viška kiseline u tijelu. U raz­
govoru s vaidyama iz Varanasija, saznao sam jednu interesantnu pojedi­
nost glede preparata koji sadrže ovu biljku, koja se preporuča kao doda­
tak hrani kod infekcija mokraćnih puteva. Jedan mi je od njih objasnio
da korijander, uz neke soli kalcija i željeza, može dugotrajnijom primje­
nom smiriti neuralgijske bolove, a ima i jedno manje poznato djelovanje.
Može postupno ukloniti specifične psihičke tegobe vezane uz potisnutu
agresiju, odnosno, pomiješan sa spomenutim solima, po tumačenju koje
sam dobio, oslobađa iz nesvjesnih slojeva svijesti agresiju, pa se to često
postupno osjeti u svakodnevnom životu čovjeka koji takav problem ima,
On postaje smireniji i primjećuje da se gube netrpeljivosti koje je ranije
osjećao.
Ovdje nabrojeni primjeri ilustracija su samo malog dijela začina koji
se koriste u sklopu ajurvede, a da priče o njihovoj djelotvornosti nisu pre­
tjerivanje, možda dokazuje istraživanje jednog francuskog instituta, čiji su
rezultati pokazali da istočnjački začini na razne načine potiču neke vital­
no važne procese u ljudskom organizmu. Procese koje stari vedski mu­
draci zacijelo nisu poznavali na način modeme znanosti, ali su zato znali

184
Triguna - jedan od najpoznatijih ajurvedskih liječnika

zabilježiti stoljetna iskustva i održati jednu tisućama godina staru tradici­


ju u gotovo nepromjenljivom obliku. A i to je jedna od veličina ajurvede.
Kad se jednom u organizmu manifestira bolest, jednostavni savjeti
neće više biti djelotvorni. Potreban je složeniji zahvat kako bismo povra­
tili narušenu ravnotežu. U tu se svrhu u ajurvedi koriste mnoge metode
od kojih ćemo istaći samo one glavne:
1. dijeta ili čišćenje organizma
2. primjena ajurvedskih preparata na bazi ljekovitog bilja, minerala i
životinjskih produkata
3. primjena na osobit način prerađenih metala.
I na Zapadu je dobro poznato da su razne dijete i oblici gladovanja
često efikasni tamo, gdje se standardni tretmani pokažu nemoćnima. Gla­
dovanje u preventivne svrhe, svake godine po koji tjedan, preporuča se
u gotovo svim kulturama. Potpuno gladovanje, desetak dana svake godi­
ne, zagovarali su Platon. G. B. Shaw. Tolstoj, Gandhi, Upton Sinclair i
mnogi drugi, od kojih su neki doživjeli duboku starost. Najčešće citirani
primjer gladovanja u službi dugovječnosti jest pakistansko planinska ple­
me Hunza, koje se po prosječnoj starosti svojih članova nalazi na vrhu ove
poželjne i popularne liste. Hunze gladuju svakog proijeća, žive mirnim

185
životom uz minimum zagađenja, a uz to piju tzv. »glacijalno mlijeko«. Radi
se o vodi iz potoka, koji se slijevaju s vrhova Hindukusha i pri tom ota­
paju i nose dijelove stijena. Zato imaju bijelu boju poput mlijeka. Srodnik
»glacijalnog mlijeka«, koji sadrži razne minerale u, za čovječji organizam
vrlo prihvatljivom stanju, jest indijski shilajit, mineralna smjesa s himalaj­
skih visova. Radi se, ustvari, o eksudatu, izlučevini koju sa stijena stružu
stanovnici s dalekog sjevera Indije, da bi se onda ta sirovina podvrgla raz­
nim oblicima pročišćavanja, ovisno o tome dolazi li iz Nepala, Himachal
Pradesha ili nekog drugog dijela najvećeg gorja na svijetu. Ima, dakako,
i fantastičnih tvrdnji koje se odnose na postojanje čudesnih izvora čija
voda može produžiti život pojedinca u nedogled. Tako jedan takav legen­
darni izvor skriven negdje u azijskim gudurama zovu Nirmala Charan.
U Indiji je rašireno uvjerenje da ova neobična tvar djeluje pomlađu-
juće, da regulira metabolizam na taj način da čovjek svede svoju tjelesnu
težinu na idealnu mjeru (što je također jedan od faktora dugovječnosti),
da može pomoći reguliranju nivoa šećera u krvi, vraćanju ravnoteže mi­
nerala u organizmu, a oni s više entuzijazma tvrde da ova supstanca snaž­
no stimulira seksualni nagon. Uvijek je treba koristiti u smjesi s biljkama i
začinima, jer, kad je sama, teško pada na želudac. I doziranje je važno.
Što se tiče afrodizijačkog djelovanja, ne znam koliko ima istine u tvrdnja­
ma nekih djelatnika ajurvede, ali znam veći broj slučajeva u kojima su
predebele osobe postupno izgubile suvišne kilograme. Problem je, među­
tim, u tome da to ne može funkcionirati u svakom slučaju. Prvo, zato što
je uz to potrebno paziti na namirnice koje se koriste u ishrani, a drugo,
ima osoba čiji je metabolizam takav da ne mogu izgubiti veći broj kilo­
grama na duže vrijeme. Osim uz drastičnu dijetu, što pak ni nije prepo­
ručljivo zbog mogućih loših posljedica po organizam.
Šef biokemijskog istraživačkog tima ajurvedske bolnice na Punjab
Baghu pokazao mi je preliminarne rezultate ispitivanja jednog ajurved-
skog lijeka na bazi shilajita, a protiv dijabetesa. Tvar je korištena zajedno
s dva, tri biljna ekstrakta i primijenjena na 90 pacijenata. Rezultati su uka­
zivali da je pomoću tog preparata moguće u nekim slučajevima kontroli­
rati šećernu bolest, onda kad pacijent još nije ovisan o inzulinu. Moguće
je i smanjiti inzulin, a osobito onda kad se koristi i karela (Momordica
charantia), iz porodice krastavaca, koju u jednoj vrsti začina koriste In­
dijci koji žive u Velikoj Britaniji. Pokazalo se da ta grupacija praktično ni­
kad ne obolijeva od Šećerne bolesti, pa se netko dosjetio pozabaviti se nji­
hovom ishranom. Ispostavilo se da imunost na dijabetes dolazi uslijed
redovite uporabe karele. Sada se djelovanjem te biljke bavi jedan lon­
donski institut.
Po svemu sudeći, tajanstvena smjesa minerala djeluje vrlo povoljno
i na bubrege, gušteraču i jetru.

186
Biolozi kažu da shilajit na himalajskim stijenama izbija pod utjecajem
jakog sunca, a rado ga jedu i životinje. Ima miris koji podsjeća na kravlju
mokraću, vjerojatno uslijed hipurne kiseline, pa izgleda da ima i neke
veze s »mumiom«, sličnim proizvodom, kojeg kao čudesnog često nude
Afganistanci i stanovnici republika iza Urala.
Kombinira li se shilajit s biljnom smolom guggul (Commiphora wigh-
tii) i nekim začinima koji stimuliraju cirkulaciju, takva kombinacija sma­
njuje tzv. »faktor rizika« za infarkt. Naravno indirektno, jer snizuje šećer i
kolesterol u krvi. O tome već postoje čitave monografije i brojna istraži­
vanja, što ne čudi imamo li u vidu da su kardiovaskularne bolesti kao
uzrok smrtnosti na prvom mjestu. Nema sumnje da kod tih najtežih bole­
sti današnjice prehrana igra izvanredno važnu ulogu, pa uvijek treba na­
glasiti da, uz korištenje ovakvih prirodnih terapija, treba pripaziti na sa­
držaj vlastitog tanjura. Da je tako pokazuje jedno opširno istraživanje, ko­
je je pokazalo da od raka najmanje umiru članovi američke sekte Mor­
mona (rak je u njih uzrok smrti u svega 4 posto slučajeva), dok je smrtnost
od kardiovaskularnih oboljenja gotovo nepoznata kod armenskih Židova,
jemenskih Beduina i trapista. Odgovor na pitanje zašto, gotovo sigurno
leži u načinu njihove ishrane. Armenski Židovi praktično ne jedu hranu
koja sadrži zasićene masne kiseline i nerijetko im se ishrana sastoji od čak
50% kruha. Beduini su prisiljeni na dijetu iz poznatih, tehničkih razloga,
dok je kod trapista u pitanju duhovna motivacija. I Mormoni žive na
osobit način. Ne piju, ne puše, ne piju cmu kavu, liježu rano, izbjegava­
ju u ishrani namirnice životinjskog porijekla i žive mirnim, porodičnim
životom.
I vrlo radikalne dijete su znale dati zapanjujuće efekte. Dr. Buchinger,
liječnik i vlasnik klinike na Bodenskom jezeru, gladovanjem se izliječio od
reumatskog artritisa, što je pošlo za rukom i Šveđanki Almi Niesen, koja
je već bila paralizirana i vezana za invalidska kolica. Kao totalni laik, jed­
nog se dana sjetila da je njena baka čistila posude od taloga, kuhajući u
njemu neoguljeni krumpir. Pretpostavila je nešto u što malo tko može
povjerovati: da na taj način može pročistiti svoje teško oboljele zglobove.
Bez obzira na tumačenje i temeljito sumnjiv pristup, Alma Niesen je oz­
dravila. Pila je tekućinu nastalu kuhanjem neoguljena krumpira u vodi i
jela jabuke sa češnjakom. Kasnije je vodila jednu kliniku u Švedskoj, koja
pokušava pomoći oboljelima od ove teške bolesti. U nas je poznatiji prim­
jer Breussa, koji je opisao izlječenja od raka i leukemije, također radikal­
nom dijetom zasnovanom na sokovima voća i povrća. U Sjedinjenim je
Američkim Državama bio poznat njemački liječnik dr. Max Gerson, koji je
dijetom, koja isključuje iz ishrane natrij, odnosno namirnice bogate natri­
jem, uspio izlječiti pedeset osoba oboljelih od najtežih oblika raka, poput
sarkoma, melanoma, karcinoma pluća itd. U Nevadi postoji specijalizira­
na klinika, koja primjenom sirova soka iz kupusa uspješno liječi čireve na

187
želucu. Anne Wigner iz Bostona je uspješno liječila teške bolesti iz­
dancima, a i u Japanu postoji čitav niz ovakvih alternativnih institucija,
koje pokušavaju pomoći onima od kojih je medicina digla ruke. U novije
vrijeme, u SAD-u je popularna metoda tretmana raka dr. Hulde Clarke,
koja vjeruje da ova bolest nastaje uslijed razmnažanja parazita u crijevu
čovjeka.
U ajurvedskoj medicini ne pokazuju toliko oduševljenje gladovanjem
i drastičnim zahvatima uopće. Gladovanje se preporuča kod jakih vata
poremećaja, na primjer kod izrazito teških oblika astme i to onda kad ni­
kakva druga terapija ne pomaže. Preporučuje se i namjerno izazvano po­
vraćanje, ali i to rijetko, najčešće ljudima oboljelima od teških oblika epi­
lepsije. To. navodno, može prorijediti broj epileptičnih napada, ali, daka­
ko, ne podrazumijeva mijenjanje terapije koju je preporučio liječnik. Kao
potpora terapiji epilepsije, može biti od koristi jedna biljka koja je jedna­
ko popularna u nas kao i u Indiji. Tamo je zovu vacha, a u nas iđirot (Aco-
rus calamus). Uz kapi za poboljšanje cirkulacije i naročiti pripravak kori­
jena iđirota, može se do određene granice pomoći osobama oboljelima
od epilepsije. Ajurvedski su mi liječnici objašnjavali da je iđirot, odnosno
vacha, u starim vremenima bila prava kult biljka, jer se u ajurvedi vjeru­
je da regenerira mozak i pomlađuje. Za to, doduše, nema nekog vjero­
dostojnog dokaza,"ali postoje indicije da, zajedno s još nekim biljnim eks­
traktima, doista pomaže kod epilepsije. Za iđirot se vjeruje da pomaže
kod formiranja ojasa, te stimulira kundalini.
Kad vaidya ustanovi koji je princip kod bolesti poremećen, određuje
dijetu, odnosno sugerira namirnice koje će utjecati na smirenje odgova­
rajuće doshe. Radi li se o bolesti karakteriziranoj vata (vidi: ranija tabela)
poremećajem, on će preporučiti u ishrani sljedeće namirnice: bijelu re­
pu, ciklu, krastavac, luk, češnjak, mrkvu, pšenicu, rižu, zob, banane, bres-
kve, datulje, dinje, grožđe, marelice, nektarine, smokve, trešnje, šljive,
sve mliječne proizvode, slanutak, crvenu leću, tofu, piletinu, puretinu i
morske proizvode. Ostalo treba izbjegavati.
Kod pitta poremećaja, za smirivanje simptoma preporuča se: cvje­
tača, celer, grašak, gljive, kupus, krumpir, krastavac, slatka paprika, slatki
krumpir, šparoge, tikvice, zelene mahune, izdanci, dinje, grožđice, kruš­
ke, jabuke, avokado, suhe šljive, šljive, pšenica, zob, bijela riža, maslac,
mlijeko, morski račići, slanutak, tofu, puretina, piletina, suncokretove i
bučine koštice, dok ostale namirnice treba ili smanjiti ili izbjegavati.
Kad je u pitanju neravnoteža kapne, povoljno djeluju: brokule, ku­
pus, krumpir, špinat, patlidžan, paprika, cvjetača, grašak, cikla, zeleno lis­
nato povrće, marelica, šipak, jabuke, kruške, suho voće, heljda, ječam,
kukuruz, proso, raž, obrano mlijeko, sve mahunarke, piletina, puretina i
neki morski proizvodi.

188
Ovo je, naravno, samo površni prikaz, dok za detalje treba konzulti­
rati stručnjaka. No, i ovdje predočene liste mogu biti od koristi želite li si
pomoći na ovaj način.
Kao i u nekim zapadnjačkim shvaćanjima i u ajurvedi posebno mje­
sto pripada čišćenju organizma, ne gladovanjem, već sustavom metoda
koji ima zajednički naziv panchakarma. Postoje čitavi debeli priručnici s
uputama kako se provodi panchakarma, kao i specijalizirane klinike, koje
je provode u kontroliranim uvjetima. Dvije najpoznatije takve ustanove
nalaze se u Kerali, najjužnijoj indijskoj saveznoj državi. Panchakarma je,
međutim, postala vrlo popularna i na Zapadu, s tim da postoji više verzi­
ja samog postupka, koji može trajati preko vikenda ili dulje, do tri tjedna.
Dok su zapadnjačke cijene ovakvih usluga paprene do te mjere da se
odmah osjetite dovoljno pročišćenim i bez panchakarme, u Indiji je situ­
acija bitno drugačija. Cijeli je postupak relativno lak i jeftin.
U skraćenoj verziji to izgleda ovako: svakog se dana pije pročišćeno
maslo (ghee) i u sve većim količinama, da bi se ta količina prema kraju
tretmana opet postupno smanjivala. Maslo se zagrije, dok ne postane te­
kuće i pije se natašte. Prema ajurvedi, to će maslo kroz organizam »sa­
kupljati« nečistoće i dovesti ih do zadnjeg dijela debelog crijeva. Čitavo
se vrijeme postupka održava blaga dijeta i redovito provodi masaža seza-
movim uljem. To se vjerojatno radi zato da se stimulira prolaz masla pre­
ma izlazu iz organizma. Koriste se i neke druge tehnike, poput parenja na
pari čaja od ljekovitog bilja, polijevanja vrućim uljem po čelu, tzv marma
terapija itd. Dakako, sve u svrhu stimuliranja organizma na izbacivanje
otpada. Kad se maslo s nečistoćama sakupi pri kraju debelog crijeva, tre­
ba ga ukloniti iz organizma. To se obavija klistirom, ali ne bilo kakvim, već
se koriste razni čajevi od biljaka, ovisno o tipu i stanju pacijenta. Smatra
se da je panchakarma osobito dobra u ovim vremenima zagađenja oko­
liša, kad može, prema tvrdnjama njenih poklonika, spriječiti prerano sta­
renje organizma i javljanje težih oboljenja.
Blaža verzija čišćenja organizma je shankhaprakshalana, koja se
provodi jedan dan mjesečno tako da se pije veća količina vode i rade
četiri asane, položaji tijela kojima se potiče protok vode prema izlazu iz
tijela. To bismo zapravo mogli nazvati ispiranjem iznutra, a preporuča se
svima osim onima koji pate od izrazito visokog krvnog tlaka. Tehnikama
ovog tipa uglavnom se služe jogiji, jer joga poznaje niz kriya, metoda čiš­
ćenja organizma koje, kad je u pitanju joga, prije svega služe duhovnim
ciljevima.
Osobito su popularni prirodni proizvodi za čišćenje organizma na
bazi biljaka. Zovu ih rasajane, a funkcioniraju na sličan način kao i druge
metode pročišćavanja organizma. Radi li se o biljnom preparatu, moguće
ga je, prema ajurvedskim principima, složiti i od trava koje nalazimo u

189
Europi. To važi samo za ovakve vrste proizvoda, jer je terapijske proizvo­
de ajurvede bez biljaka indijskog potkontinenta nemoguće nadomjestiti
nečim što dolazi iz sasvim drukčijeg podneblja.
Rasajane su složeni proizvodi, jer treba u jednoj smjesi sastaviti čim­
benike koji djeluju pročišćavajuće na određene organske sustave. A do­
bar je dio klasične ajurvedske medicine posvećen upravo tome. Dovolj­
no je reći da indijska »Materia Medica« sadrži preko 2500 biljaka, čija je
ljekovitost registrirana i, s obzirom da su u širokoj prodaji, barem na neki
način potvrđena.
Tamošnji vaidye često spominju priče o Jivaki, legendarnom djelat­
niku i reformatoru ajurvede. Dok je još bio student, Jivaka je svojim veli­
kim znanjem budio zavist svojih kolega, koji su ga stalno tužakali njihovu
učitelju. Jednog dana, učitelj je odlučio studentima ukazati na izuzetan
Jivakin talent, pa je svima zajedno postavio zadatak da iz obližnje šume
donesu sve rastinje koje se ne može koristiti u liječenju. Pred večer, stu­
denti su se skupili na istom mjestu, svaki s rukama punim različitih bilja­
ka. Jivaka se vratio praznih ruku.
Legenda želi pokazati da je sve što je stvorila priroda, na neki način
za čovjeka korisno. To ujedno ilustrira cijelu jednu filozofiju, koja čovjeka
doživljava isključivo kao nedjeljivi dio prirode. Ona ga hrani, oblači, lije­
či, ali i kažnjava. Tu kaznu treba shvatiti kao opomenu da nešto nije u re­
du, da smo se izdvojili iz sigurnog krila prirode. Mislim da danas nije pret­
jerano reći da to važi za cjelokupno čovječanstvo. A taj odmak od prirode
donosi patološku promjenu u ćudi čovjeka, koji je kadar počiniti mon­
struozne srvari uništavajući i ono što je vrhunska kreacija te prirode, koja
je iznjedrila i njega samog.
U ajurvedi, kao što smo uostalom već spomenuli, posebno mjesto
pripada sredstvima za jačanje, odnosno pomlađivanje. O tome kako je
došlo do razvoja cijele jedne takve grane unutar staroindijske medicine
postoje razna tumačenja. Ono najuvjerljivije govori o vladarima, besko­
načno bogatim radžama, koji su nastojali produljiti radosti svog ovoze­
maljskog života i tjerali ajurvedske doktore da izmišljaju sve moguće vrste
proizvoda koji bi im to mogli omogućiti. Još se sjećam raskošnog portre­
ta jednog rajasthanskog radže iz Jaipura, koji je težio preko 200 kilogra­
ma. Imao je sedam žena, koje su, za plovidbe čamcem po jezeru, mora­
le sjediti na suprotnom kraju plovila, zbog ravnoteže, da čamac ne poto­
ne. Radža je u enormnim količinama uživao i hašiš. A financirao je i cije­
lu garnituru liječnika, koji su trebali što više odgoditi ono neminovno.
Takvih je mecena i potrošača stimulativa u Indiji bilo podosta.
Pakistanski istraživač Mahdihassan ima manje romatičnu viziju o
stimulativima, čak misli da ima tumačenje za legendu o somi. Prema
njemu, dugo je u Indiji zbog siromaštva postojao običaj da se stare ljude

190
naprosto ostavljalo u dubokim šumama, prepuštene zvjeradi ili smrti od
gladi. Mnogima od njih još ipak nije bilo po volji umrijeti, pa su nastojali
preživjeti jedući šumsko raslinje. Dakako, najkorisnije su bile one biljke
koje su snažno stimulirale organizam, dajući mu moć kretanja, snagu i
budnost. Mahdihassan tvrdi da je na taj način otkrivena jedna od biljaka
iz porodice Ephedra, koja sadrži efedrin, spoj koji djeluje vrlo stimulira-
juće, poput, recimo amfetamina.
Mimo ovakvih ekstremnih primjera, ajurveda je istražila i one biljke
koje regeneriraju organizam, ali ne kao stimuiativi, već blaga sredstva za
jačanje. Mnoga saznanja o himalajskom bilju ljekovitih svojstava duguje­
mo i sadhuima, lutajućim pustinjacima, od kojih su mnogi proveli više de­
setaka godina meditirajući u špiljama i putujući Himalajom.
Isto što u kineskoj i korejskoj tradiciji predstavlja korijen ginsenga, u
indijskoj je to korijen planinske biljke ashwagandhe (Withania somnife-
ra). Dapače, ajurvedski liječnici o ovoj jedinstvenoj biljci govore kao o
»,.. korijenu koji je tisuću puta jači od ginsenga...« Za to, po svoj prilici,
imaju dosta objektivnih razloga. Ashwagandha se u tradicionalnim teks­
tovima hvali kao gotovo univerzalno sredstvo, koje omogućava dug i
zdrav život, a poučeni legendama i vedskom predajom, znanstvenici su
ovu biljku istražili detaljnije nego mnoge druge iz bogatog indijskog arse­
nala. Pronađeni su zanimljivi spojevi, steroli, za koje se još ne zna točno
kako djeluju, ali izgleda da potiču obrambeni sustav u ljudima. U smjesi s
nekim drugim sastojcima, ashwagandha se preporuča kod opće slabosti,
impotencije, živčane iscrpljenosti, staračkih problema, gubitka memorije,
oslabljene mišićne snage, smanjene produkcije spermija, premorenosti,
nesanice, multiple skleroze, oslabljenog vida, bolesti kože, alergija, kašlja,
otežanog disanja, anemije, tromosti, neplodnosti i oticanja žlijezda.
Imao sam priliku vidjeti ljude, koji su se uspjeli potpuno oporaviti od
posljedica teških psihičkih stresova nakon 1 - 2 mjeseca uzimanja proiz­
voda koji, između ostalog, sadrži korijen ashwagandhe. Ovaj se dodatak
ishrani, osobito popularan na sjeveru Indije, daje i djeci, a pomaže i izra­
zito slabim trudnicama.
Prema nekim autorima, ova biljka može pomoći u koncentraciji i iz­
bistriti um, pa su je koristili jogiji, kako bi izdržali maratonsko meditiranje,
koje je nerijetko trajalo i po 16 sati dnevno. I to u vrlo teškim uvjetima,
na niskim temperaturama i uz mršavu ishranu. Korijen ashwagandhe uzi­
man s maslom (ghee) ojačava ojas, a djeluje na aktiviranje kundalini,
tako da ne izaziva probleme pretjeranom stimulacijom.
Uz ashwagandhu, u ovoj kategoriji indijske flore najslavniji je brah­
mi (Hydrocotyle asiatica), poznatiji kao gotu kola. I samo ime brahmi za­
pravo znači »ona koja pomaže da se spozna Brahman« (Brahman je ko­
načna Istina, Bog, Sveprisutno Biće), Brahmi djeluje povoljno na živčani

191
sustav, a ajurvedski praktikanti smatraju da pomaže funkcioniranju mož­
dane kore. Dapače, za jednog boravka u Kerali, saznao sam da tamo po­
stoji ajurvedski institut koji se bavi proučavanjem djelovanja ove biljke,
odnosno njenih ekstrakata, na osobe s blažom mentalnom retardacijom i
drugim srodnim smetnjama. Uprkos nekim vrlo entuzijastičnim tvrdnja­
ma da su rezultati »obećavajući«, za to nisam našao definitivnu potvrdu.
Brahmi uravnotežuje nadije i aktivira sahasrar ćakru.
Indijska je vlada pred više godina oformila specijaliziranu instituciju,
koja se treba baviti skupljanjem iskustava ajurvedskih liječnika na terenu
i recepata koji su ostali zabilježeni u usmenoj predaji. Dr. Issar, pročelnik
Odjela za ajurvedsku farmaciju, rekao mi je da su mnogi navodi ajurved­
skih vaidyja naknadno i znanstveno potvrđeni. Za sada se sastav ispiti­
vanih ajurvedskih preparata drži u tajnosti, pa tako imate imena kao
»Ayush-64«, »777« itd. Recimo, ove tri sedmice predstavljaju šifru za ulje
koje se koristi u tretmanu psorijaze. Još je efikasnije, ako se kombinira s
proizvodom koji sadrži ranije spomenutu ashwagandhu. Ima, međutim,
jednu neugodnu karakteristiku; prilikom mazanja površine zahvaćene
ekcemom mogu vrlo intenzivno peći. Inicijalna ispitivanja daju dobre re­
zultate, pa Institut ima ambicije taj proizvod uskoro ponuditi na zapadno
tržište.
Najistraženiji je svakako chyavan prash, proizvod koji je već duže
vrijeme u prodaji, a sastoji se od ploda amle (Emblica officinalis) i još ne­
kih dodataka. U Indiji je vrlo raširen, jer se amla smatra najzdravijim
voćem. Tamo kažu da je to voće koje potiče sattvu, princip duhovne pro­
finjenosti, nježnost i blagost. A poticanje »sattvičkog« principa unutar or­
ganizma neposredno je vezano uz duhovnost. Amla je, prema nekima,
glavni sastojak smjese, koja se uzima u sklopu metode pomlađivanja,
kaya kalpe. Kod poremećaja kundalini, preporuča se uzimanje biljaka ko­
je proces smiruju, kao ashwagandha, shatavari, haritaki, amla, gotu kola,
aloja i sandalovina, za koju se smatra da pomaže u procesu otvaranja
»trećeg oka«.
Čaj od kardamoma djeluje na protok prane, a cvijet hibiskusa jača
koncentraciju i stabilizira siddhije. Za jasmin jogiji kažu da »zrači vibraci­
jom mantri«, a medicinski je vrlo koristan u potiskivanju tzv. Hodgkinove
bolesti. I udisanje nekih ulja pročišćava nadije no kod toga, zbog mogu­
ćeg preuranjenog buđenja kundalini, treba biti oprezan.
Najveća enigma ajurvede nedvojbeno su metalni spojevi, tzv. bha-
sme, opisani u Rasa Shastri. Njima pripisuju najjača svojstva u cijeloj
ovoj tradiciji. Dobivaju se tako, da se metali žare i zatim naglo namaču u
sezamovo ulje. Taj se postupak ponavlja sedam puta uzastopno. Nastali
krhki komadići se zatim ponovo žare i namaču u čajeve ljekovitih bilja­
ka, katkada desetinama i stotinama puta, tako dugo dok ne nastanu vrlo

192
fini prašci, koji lako ulaze u pore na prstima i plivaju na vodi. Tu je kvali­
tetu zaista teško postići, ali je obvezno, jer tek do te mjere prerađeni
metali neće biti otrovni za ljudski organizam, čak ni onda kad se radi o
živi.
Više je britanskih istraživača provelo detaljna toksikološka ispitivanja
bhasmi, no zaključak je bio uvijek isti: radi se o potpuno neotrovnim sup-
stancama! Dakako, ako ih je pripremio vrhunski ekspert kakvih je danas
u Indiji vrlo, vrlo malo, svega nekolicina.
Imao sam sreću pred nekoliko godina sresti jednog takvog eksperta.
Ime mu je Balendu Prakash, a tema je čestih napisa u indijskom tisku.
Ovaj samouvjereni, komunikativni i vrlo inteligentni otac četvero djece,
objavio je svojedobno knjižicu, u kojoj je iznio podatke o desetak osoba
koje je primjenom svojih preparata izliječio od raka ili leukemije. Da se
ne radi o anegdotama, može se zaključiti iz nekih službenih dokumenata,
koje mu je izdala ugledna londonska klinika za liječenje leukemije, The
Royal Marsden Hospital.
Balendu je tehnologiju proizvodnje metalnih preparata naslijedio od
svog oca, koji je godinama djelovao u sjevernoindijskom gradu Meerutu.
Za života je izazvao trajnu remisiju kod nekoliko pacijenata oboljelih od
leukemije, kojima medicina nije davala velike šanse. Kako je sam govo­
rio, na ideju da može tretirati ovu zlu bolest došao je gotovo slučajno.
Jednom je bolesniku dao sredstvo za jačanje, kako bi ovaj lakše podnio
predstojeću kemoterapiju. Prije no što je tretman u bolnici i započeo,
liječnici su konstatirali remisiju, iznenadno i neobjašnjivo povlačenje bo­
lesti. Pokušao je još s nekima. Rezultati su bili očiti, ali nedovoljno uvjer­
ljivi da bi mu osigurali uvažavanje službene medicine.
Nakon očeve smrti, tretmanima malignih bolesti se počeo baviti sin,
koji je uspio zainteresirati znanstvene institucije izvan Indije, pa je tako
njegov rad pomno pratio britanski hematolog dr. Simon Meller, koji je u
Indiji radi toga ostao četrdesetak dana. Iz njegova se izvješća osjeća uva­
žavanje, koje nije ostalo samo na nivou kurtoazije, već je rezultiralo kon­
kretnom financijskom pomoći.
Slučaj koji je pokrenuo lavinu interesa za Prakasheve preparate jest
onaj tada četverogodišnjeg dječaka Absara Khana, koji je bolovao od
akutne megakarioblastične leukemije. Liječnici su djetetu dali svega 2-3
tjedna života, kad su se očajni roditelji obratili vaidyi Balendu Praka-
shu, koji je malog Absara tretirao jednim od svojih proizvoda. I oni naj-
skeptičniji stručnjaci su priznali da su efekti bili potpuno neočekivani -
dječak je ozdravio i dan-danas, nakon mnogo godina, nema ni traga
teške bolesti. Slijedilo je još desetak sličnih slučajeva, uglavnom različitih
tipova leukemije, i jedan slučaj izlječenja osteomijelitisa u poodmaklom
stadiju.

193
Imao sam u rukama kompletnu dokumentaciju navedenih slučajeva,
no htio sam po svaku cijenu susresti barem nekoliko pacijenata. Čije se
stanje ovakvim tretmanom bitno popravilo. Mislim da nema osjetljivijeg
područja od ovog i ovdje ću iznijeti neke činjenice koje sam provjerio, što
ni u kom slučaju ne znači da se radi o nekakvom univerzalnom i čude­
snom lijeku protiv raka. Naime, slučajevi su, prema vrstama raka, uglav­
nom pojedinačni, bez odgovarajuće statističke obrade i s nepoznatim
ukupnim brojem osoba, koje su podvrgnute ovakvom tretmanu. Bez ob­
zira na mogućnost da su izlječenja primjenom ove metode zapravo vrlo
rijetka, ovdje ću izložiti one čiju sam medicinsku dokumentaciju o prijaš­
njem i sadašanjem stanju provjerio.
Gospodin Kamal Gupta je industrijalac iz Bombaya, smiren čovjek
koji o svojoj bolesti govori na trezven i pribran način. Pred tri godine,
pronađen mu je maligni tumor na mokraćnom mjehuru, kojeg su mu
nedugo zatim izvadili. Od crijevnog mu je tkiva načinjen novi, na kojem
se uskoro ponovo pojavila ista bolest. Liječnici su predložili zračenje i
eventualno kemoterapiju, što je pacijent odbio, jer se osjećao izrazito loše
i bojao se da neće dobro podnijeti jedan takav tretman. Obratio se za
pomoć Balendu Prakashu. Nakon šest mjeseci uzimanja Prakashevih pre­
parata, bolest se povukla i na kontroli provedenoj u Tata Memorial
Hospital, godina dana kasnije, nije nađeno malignih stanica. Pacijent
mi je rekao da se subjektivno osjeća sasvim normalno i da ga liječnici
ohrabruju da nastavi s istom terapijom. Prije no što smo se rastali rekao
mi je: »... Znate, pred skoro dvije godine mi nisu davali gotovo nikakve
izglede...« Na razgovor je donio svu medicinsku dokumentaciju, uklju­
čujući rezultate posljednje kontrole.
Kod desetogođišnjeg dječaka Ashisha Mukherjeea konstatirana je
1986, godine Wilmsova bolest. Tretiran je raznim preparatima i podvrga­
van kemoterapiji do 1988. godine, kad mu je izvađen jedan bubreg. Ne­
dugo zatim, konstatirane su metastaze u plućima, pa su roditelji odlučili
prekinuti s alopatskom terapijom. Majka, profesorica engleskog jezika,
objašnjava da je dijete započelo s Prakashevom terapijom 1988. godine i
od tada se stanje poboljšava, s tim da se posljednje tri godine više ne vide
tragovi patoloških promjena na plućima. Dječak normalno ide u školu,
osjeća se dobro, a još uvijek povremeno uzima ajurvedske preparate. Do­
lazi stalno Balendu Prakashu na kontrolu, da on procijeni treba li terapi­
jom pauzirati ili je nastaviti. Čitavo vrijeme tretmana ajurvedski prepara­
ti nisu izazvaii nikakve negativne prateće pojave.
Salman Shervani iz Aligarha je, prema raspoloživoj medicinskoj do­
kumentaciji, potpuno zdrav dvadesetogodišnjak. Deset godina ranije,
kod njega je otkrivena promijelocitna leukemija i podvrgnut je raznim
tretmanima. Stanje mu se ubrzano pogoršavalo, pa je potražio pomoć

194
ajurvedske medicine. Balendu Prakash ga je tretirao više mjeseci, nakon
čega se bolest povukla. Otada se osjeća normalno i dulje vrijeme više ne
odlazi na kontrole.
Ima nekoliko slučajeva kod kojih su alopatski liječnici odbili surad­
nju, pa ne postoji bolnička dokumentacija pacijenata, koji su se nalazili
pod tretmanom Balendu Prakasha. Njihove su izjave uglavnom optimi­
stične, a kreču se između »osjećam se mnogo bolje«, »stanje mi je pobolj­
šano« i »ne osjećam trenutno nikakve zdravstvene smetnje«, U tu grupu
spada žena koja tvrdi da je prije sedam godina oboljela od tumora na
mozgu i odlučila se isključivo na ajurvedsku terapiju. Danas, po vlastitoj
izjavi, »ima samo povremeno manje probleme«.
Vaidya Balendu Prakash tvrdi da je uspješno tretirao preko stotinu
pacijenata, s time da ne govori o tome koliko ih je ukupno prošlo kroz
njegovu terapiju. Primjenjuje različite vrste preparata na bazi metala,
imena kojih su Navbal Rasayan, Valipani, Amar, Navjeevan itd. Oni se
međusobno razlikuju po odnosu metala koje sadrže: željezo, bakar, sre­
bro, zlato, i druge. Za dio njih postoje detaljna toksikološka ispitivanja, ko­
ja dokazuju da nisu opasni po ljudsko zdravlje. Neke od preparata u pos­
ljednje vrijeme ne primjenjuje, zbog prigovora da su »nekonzistentna«
sastava. To je malo čudno, jer je pomoću jednog od njih, Valipanija, imao
odlične rezultate u tretmanu stanovite Jameele Begum iz Delhija. Ona je
1986. godine oboljela od raka na plućima. Podvrgnuta je kemoterapiji od
koje je, uslijed jake reakcije, odustala nakon dva mjeseca. Nakon ajur-
vedskog tretmana, osjeća se sasvim normalno, a medicinski nalazi ne
pokazuju nikakvih znakova bolesti. Povremeno posjećuje Prakasha, koji
joj tada opipa puls i podijeli kakav savjet. Razgovarao sam s njom preko
prevoditelja, jer ne govori dobro engleski jezik, i stekao dojam da je zai­
sta potpuno zdrava. Do jedne druge, 28-godišnje žene, koja je tretirana
zbog slične dijagnoze, nisam uspio doći. Dobio sam posrednu informaci­
ju da se »osjeća dobro«. Kad sam prigovorio da to zaista malo dokazuje,
odgovorili su mi da se neki pacijenti ne žele pojavljivati u javnosti i govo­
riti o svojoj bolesti. Dakako, prihvatio sam to objašnjenje kao nešto nor­
malno. Nekima od pacijenata nisam uspio ući u trag, jer žive u udaljeni­
jim dijelovima Indije, a poneki su i izgubili vezu s Balendu Prakashem.
Međutim, odlučio sam putovati na sjever gdje je, u podnožju Hima­
laje, smješten pogon za proizvodnju preparata vaidya Balendu Prakasha.
Sve je tamo kao u priči: rupe u zemlji, glinene posude, kravlja sušena ba­
lega kao gorivo, ljudi koji satima miješaju metalne soli s biljnim sokovima.
Uz ogradu imanja krave s pastirima, a u daljini himalajski visovi.
Praškovi koji se koriste u pripravljanju lijekova vrlo su skupi. Nije ni
čudo, jer njihova produkcija zna trajati i dvije, čak tri godine. Postupak se
ne može skratiti, jer je u nekim slučajevima potrebno zamorne zahvate

195
ponavljati i više stotina puta. Pitao sam Balendua tko je njegovu ocu pov­
jerio tajnu ove tehnologije, možda stare i tisuće godina. Znao sam da
mnoge detalje, koje sam ovdje vidio, ne znaju ni naučeniji ljudi Indije.
U Meerut, gdje je stari Prakash živio i radio, navraćao je Maharaji
jogi koji je veći dio života proveo na padinama Himalaja. Doživio je 105
godina, a pod kraj života je svog štićenika, Chandru Prakasha, podučio
tajnama manipuliranja metalima. Nikada se nije saznalo odakle mu sva ta
znanja. Naime, radilo se o toliko složenim procedurama i pisanim instruk­
cijama, da je očito da se radilo o sustavnom znanju prenesenom u dugoj
liniji gurua, upoznatih sa Rasa Shastrom. Ono što je za jogija predstavlja­
lo način održavanja tjelesne ravnoteže, koja je omogućavala duge sate
meditacije, kasnije je, stjecajem okolnosti, postala osnova za najperspek­
tivnije poglavlje ajurvedske medicine.
Vaidya s Himalaja ima svoje shvaćanje najtežih bolesti današnjice:
ljudi su iz organizma izgubili metale, odnosno poremetili su, uslijed nači­
na života, njihovu ravnotežu u organizmu. Ono što on čini svojim prepa­
ratima jest to da tu ravnotežu vraća. Ali ne na bilo koji naćin, već tako da
tijelu daje određeni metal u specifičnom obliku, netoksičan i takav da ga
tijelo prihvati. Ilustrirao je to primjerom željeza. Kod anemije nije uvijek
problem u tome da nema dovoljno željeza u. hrani, već to da ga organi­
zam u takvu obliku ne prihvaća.
Objašnjavao mi je nešto slično i za osteoporozu. Gubitak kalcija i de­
formacija kostura gotovo je redovita pojava kod starijih osoba. Statistički vi­
še kod mesojeda nego vegetarijanaca. Tako je, prema nekim ispitivanjima,
prosječni mjerljivi gubitak u težini kostura muškaraca mesojeda 7 posto,
a vegetarijanaca 3 posto. Kod žena su razlike još drastičnije. Kod vegeta-
rijanki 18 posto, a žena mesojeda čak 35 posto! Radi se o dobnoj skupini
od 65 godina. Prema ajurvedi, nije dovoljno uzimati kalcij dobiven iz
minerala, već je potrebna osobita obrada sasvim određenih prirodnih na­
mirnica, pa da bi takav kalcij postao prihvatljiv za ljudsko tijelo. Da je
tako, pokazala je praksa, tumačio mi je Prakash, navodeći kao primjer
korištenje dijelova nekih školjaka. Slična je situacija s mljevenim koralji­
ma, koje u ishrani koriste stanovnici japanskog otoka Okinave i zahvalju­
jući kojima pokazuju zavidnu vitalnost do u duboku starost.
Pred mnogo sam godina primjenjivao bhasme, na osobiti način usit­
njene praškove mahom dobivene od željeza, bakra i srebra i zabilježio
vrlo zanimljive efekte na nekim slučajevima malignih bolesti. Jedan je
stanovnik Tenjskog Antunovca bolovao od adenokarcinoma, koji je zah­
vatio oba plućna krila. Liječnici su mu otvoreno rekli da potraži rješenje iz­
van medicine koja mu više nije mogla pomoći. Preparat koji sam mu dao
djelovao je doista čudesno. Karcinom se potpuno povukao i čovjek je.
osam godina kasnije bio potpuno zdrav, što je potkrijepio dokumentacijom

196
koju mi je donio na uvid. Bilo je slučajeva leukemije koji su osobito dobro
reagirali na pripavak na bazi željeza, bilo je nekoliko neočekivanih remi­
sija, a iznenađujućih, ali prolaznih poboljšanja, bilo je još i više. Izvanred­
nih je učinaka zabilježeno i s drugim oboljenjima.
Sa stanovišta duhovne prakse, najzanimljivija je aushaddhi, tehnika
pročišćavanja nadija i pokretanja kundalini, koja se koristi biljnim prepa­
ratima. O njoj je najviše govorio Satyananda Saraswati, koji je upozorio
da živimo u vremenu kad adepti metodu više ne povjeravaju svojim uče­
nicima. Tamno je razdoblje Kali Yuge nepovoljno za prosvjetljivanje pri­
mjenom ulja i drugih biljnih preparata, kao što je to bio slučaj u davnim
vremenima. Dio učenja o svezi biljnog kraljevstva i sila u čovjeku iznio
sam ranije, no stvarni identitet magične himalajske biljke some, danas
više ne zna nitko. A vjeruje se da je aushaddhi provediva, u svom najbo­
ljem obliku, samo uz pomoć ove mitske biljke.
Ajurveda vjeruje u magičnu moć žive, pa postoji stotinjak metoda
obrade ovog metala biljnim ekstraktima, kako bi ga se učinilo prihvatlji­
vim ljudskom organizmu. U idealnom slučaju, procesirana živa omoguća­
va deha siddhi, stjecanje besmrtnog, potpuno pročišćenog tijela, što
opet vodi do stanja jeevan mukti, potpune duhovne iluminacije. Dapače,
uporaba žive na spomenut način navodno u korisnika razvija niz para-
normalnih moći.
Posebnu priču predstavlja na osobit način spravljen živin sulfid, tzv.
makaradhwaja, koja uslijed postupka dobivanja sadrži vrlo male količine
zlata. Makaradhwaja pomlađuje organizam i omogućava dotok prane u
sve dijelove našeg »eteričnog« tijela. Navodno, ako se uzima uoči medi­
tacije, popunjava njome sve nadije. Za pomlađivanje se, u načelu, ne
preporuča osobama mladima od 75 godina. U Indiji se govori da pripad­
nici kulta Bhairavi, koji obožavaju osobito žestoku formu boga Shive, po­
moću alkemijskih pripavaka žive mogu doživjeti i više stotina godina,
Vrlo je zanimljivo da se taj efekt tumači »nadilaženjem urođene ovisnosti
o vremenu«, dakle, vjerojatno se radi o utjecanju na neku vrsni unutar­
njeg »biološkog sata«.
Posljednjih se godina javljaju istraživači, koji potvrđuju da je za nor­
malno funkcioniranje organizma nužno u njega redovito unositi koloidal-
ne minerale ili tzv. »elemente u tragovima«. Prema nekima, radi se o čak
34 metala u specifičnom obliku.
Stanoviti David Hudson tvrdi da je legendarno »bijelo zlato« zapra­
vo smjesa iridrja i rodija u monoatomarnom obliku, a pronađena je u ne­
kim rudnicima u SAD-u. Ovim se elementima pripisuje supravodljivost,
ali na normalnim temperaturama, što može, ako se pokaže točnim, imati
neslućene implikacije na ljudsko tijelo, povećavajući »prohodnost« spirala
DNK, na čijim se krajevima nađu. Takvi bi atomi, teoretski, »popravljali«

197
vitalno važne strukture u kromosomima i tako u znatnoj mjeri produžili
život korisnika. Ove se tvrdnje potkrepljuju primjerom Piute Indijanaca iz
Utaha, koji su stoljećima pili tekućinu koja je kapala na dno jednog rud­
nika, prolazeći kroz slojeve stare i više desetaka milijuna godina. Pripad­
nici bi plemena često doživjeli starost veću od stoljeća, osjećajući se mla­
dima do kraja života. Analize su pokazale nazočnost koioidalnih minera­
la u prastaroj žućkastoj tekućini iz Utaha, i iridija i rodija, dakako.
Hudson misli da monoatomarni iridij i rodij, uz radikalno pomlađiva­
nje, daje i duhovno prosvjetljenje. Prema jednom shvaćanju, supravod-
ijivi atomi poslože se u sushumni i tako omoguće spontano i trenutno spa­
janje dviju struja kundalini, što vodi stapanju shiva i shakti principa, dakle
- Kozmičkoj svijesti.
Monoatomarni iridij i rodij nalazimo i u prirodi, najviše ih ima u moz­
gu teleta i svinje, soku od grožđa i mrkve, groždanim košticama, aloji,
meksičkom slatkom korijenu, zelenoplavim algama, hrskavici morskog
psa, nekim čajevima američkih Indijanaca i korijenu čička.
»Bijeli prah« je, kako to kategorički tvrdi Hudson, kroz povijest poz­
nat kao »eliksir života«, egipatsko Horusovo oko, mana i sv. Graal. Dulja
uporaba tajanstvenog praha, uz 40-dnevno gladovanje, navodno ljud­
skom živčanom sustavu otvara neslućene mogućnosti, poput pomlađiva­
nja, otvaranja »trećeg oka«, prolaza u više dimenzije, sjećanja na prošle
živote, levitaciju, a na kraju i uzašašće u više svjetove. U alkemiji se ovaj
prah veže uz pojam »crvenog lava«. Kažu da je iridij pronađen u nekim
uzorcima vibhutija, koji je materijalizirao Sai Baba, a kažu da je, na opise
fizičara, Maharishi Mahesh Yogi za »bijelo zlato« rekao: »To je tvar, koja će
nam omogućiti da živimo tisuću godina.«
U posljednjih je desetak godina zabilježeno izuzetno mnogo poku­
šaja stvaranja univerzalnog lijeka zasnovanog na mineralima iz prirode.
medu njima i onaj s mehanički obrađenim zeolitima, alumosilikatima
osobitih svojstava. Najzanimljivijim se doima klinoprilolit, čija su najveća
nalazišta u Europi, Indiji i SAD-u. I istočnjaci su opisali niz originalnih teh­
nika za obradu sličnih minerala, a sve one trebaju konačni proizvod sve­
sti na vrlo sitni prah. Za većinu ovakvih pripravaka smatra se da povolj­
no djeluju na opće stanje organizma, preporučaju se kod raznih bolesti,
a nerijetko im se pripisuje moć pomlađivanja.
Svim namirnicama dominira neka od guna, metafizičkih principa ko­
ji definiraju utjecaj na čovjeka. Sattwa predstavlja suptilan, nježan i sen­
zibilan princip, rajas energičnost, pokretljivost i akciju, a tamas inerciju,
sporost i nepokremost.
Hrana koja se preporuča praktikantima svih oblika meditacije
sattvičnog je karaktera, a postoje i namirnice koje loše djeluju na svijest
jogija.

198
Preporuča se: Ne preporuča se:
Povrće meso
ječam jaja
riža ribe
mungo grah masnoće
tikvica ulje
tikva brašno
špinat Povrće
krastavac
leća
Mliječni proizvodi grašak
mlijeko crvena rotkva
putar crvena buća
maslo patlidžan
Voće bamije
mango blitva
grožđe Mliječni proizvodi
jabuke kiselo mlijeko
naranče vrhnje
smokve
Voće
datulje
ananas
ogrozd lubenica
breskva
dinja Začini
limun čili
badem papar
grožđice gorka kisela hrana
umaci
Začini
crni papar
ingver

Izgleda da buđenje kundalini povećava potrebu za šećerom. Dobro


je tu potrebu zadovoljiti uzimanjem kompleksnih, prirodnih ugljikohidra-
ta. Ako je kundalini preaktivna i to izaziva probleme, može je se umiriti
uzimanjem ugljikohidrata, koje nalazimo u medu.

199
Gladovanje je, kako smo već rekli, u praktično svim kulturama, osim
za održavanje dobrog zdravlja, predstavljalo sredstvo duhovnog uzdizanja,
a prihvatljivo je tumačenje da će se fizičko tijelo, u nedostatku hrane,
okrenuti povećanoj asimilaciji kozmičke prane. Samim pročišćavanjem
organizma, tijelo postaje bolji vodič za kundalini, kozmička se prana lakše
apsorbira i uvjeti za buđenje duhovne energije se poboljšavaju.
Sustavi gladovanja su razni, ali najbolje je ono u kojemu aspirant ne
uzima nikakvu hranu, već u svoj organizam unosi samo vodu. Gladova­
nje će povećati samokontrolu, povjerenje u vlastite snage i pomoći stabi­
lizaciji ličnosti. Ako, kako kaže Lao Tse, put od tisuću kilometara počinje
jednim korakom, onda je na duhovnom putu taj prvi korak to da posta­
nemo normalni, tjelesno i duševno zdravi ljudi.
Iako jedan, On se kreće u mnogo
oblika.
Vedski aforizam

U svojim sam spiritualno - turističkim lutanjima uvijek u pravilu nalijetao


na monaha obrijanih glava, s perčinima na stražnjem dijelu glave. Pjevali
bi mantru posvećenu Krishni, kako kažu, jedinom i konačnom Bogu. Ri­
ječ je, dakako o pokretu Hare Krishna. Zanimljiva je teza krišnevaca da
je Bog osoba, nije impersonalan i ne možemo se u Njegovoj vrhunskoj
manifestaciji jednostavno rastopiti. Jest da je impersonalna svjetlost jedan
od njegovih oblika, ali potpuno razumijevanje one konačne istine ne­
ćemo moći doseći, ako ne spoznamo da se, u složenoj hijerarhiji viših razi­
na stvarnosti, na vrhu naiazi Bog plavog tijela s flautom u ruci - Krishna.
Čovjek koji je čitav taj pokret uličnih pjevača Veda stvorio, zvao se
Srila Bhakrivedanta Prabhupada. Bio je do 58-e godine starosti farma­
ceut, obiteljski čovjek, koji je, međutim, cijeli život prevodio vedske klasike,
poput Bhagavadgite, Sri Srimad Bhagavatama, Sri Isopanishad i mnoge
druge. Radilo se o tisućama stranica originalnih tekstova, koje je Prabhu-
pada popratio svojim komentarima. Na to ga je obvezao još 1933. godi­
ne njegov duhovni učitelj, Srila Bhaktisiddhanta Sarasvasti Thakur. Isti je
predvidio odlazak Prabhupada na Zapad, gdje će etablirati točno 108
centara, prije no što se vrati u indijski sveti grad Vrindaban i umre. Zvuči
gotovo nevjerojatno da se tada već 70-godišnji Bhakrivedanta brodom
»Jaladhuta« otputio u Ameriku, bez ikakvih materijalnih sredstava. Na
putu od Kalkute do New Yorka, Prabhupada je preživio dva srčana inci­
denta, pa je malo tko vjerovao da vremešna propovjednika goni nešto vi­
še od fanatične vjere u vlastito poslanje. Nije želio dodirivati novac, a mo­
rao se više puta dnevno kupati. Ove naizgled nerješive tehničke proble­
me privremeno je riješila indijska obitelj iz Pensilvanije, gdje se, te 1965.
godine, zadržao kraće vrijeme. Želio je otići u ljudski mravinjak, New
York, gdje je uskoro i dospio, da bi ovdje stekao prvog sljedbenika. Mo­
mak je bio teški ovisnik o heroinu, na rubu ludila, pa mu nije pomogla ni
duhovnost kojom ga je obasipao guru iz Indije.

201
Bhaktivedanta Swami Prabhupada

A, Prabhupada je kružio parkovima i trgovima i pjevao mahamantru,


Hare Krishna, Hare Krishna. Krishna, Krishna, Hare, Hare, Hare Rama,
Kare Rama, Rama, Rama, Hare Hare. Onima koji su mu se pridružili, po­
jasnio je da Vede bilježe četiri velika razdoblja u povijesti Zemlje - Yuge.
Prva: Satya Yuga, zlatno je doba u kojem ljudi žive stotine godina i du­
hovno je znanje poznato svima. Slijede Treta i Dvapara Yuga, razdoblja
kad se znanje gubi i ljudski vijek skraćuje. Život na Zemlji postaje sve teži,
neznanje dovodi do ratova, mržnje, bolesti i razaranja, da bi sve kulmini­
ralo u Kali Yugi, mračnom dobu u kojem živimo sada i u kojem nema
spasa za duhovne tragače, osim pjevanja Božjeg imena. Cijela se maha-
mantra zato sastoji od raznih imena za Krishnu. Drugi su joga sustavi

202
dobri, ali samo za one odabrane, koji su se pročistili kroz prethodne ži­
vote, do te mjere da mogu prakticirati metode primjerene ranijim raz­
dobljima u ljudskoj povijesti. Prabnupada je očito bio vrlo uvjerljiv, jer je
njegova misija počela munjevito rasti, a pomagale su joj i glazbene zvi­
jezde, medu kojima se posebno isticao George Harrison. Iz tog razdoblja
potječe legenda, koja daje naslutiti da je osnivač Hare Krishne na Zapadu
imao neobičnu moć viđenja budućnosti.
Kad je ugostio jednog drugog »Beatla«, Johna Lennona, ovaj ga je
upitao je li dovoljno na samrti se sjetiti Krishne, pa da čovjek dušom otpu­
tuje na planetu na kojoj On obitava. Iako u tome da nas naša posljednja
misao nakon smrti vodi prema određenoj razini egzistencije nečeg ima,
Bhaktivedanta je odgovorio: »Možda, ali što ako poginete iznenada ili vas
netko ubije?«
Kad smo već kod viđenja budućnosti, vrijedi napomenuti da se jogi
koji se nalazi na najvišoj razini duhovne realizacije mora prije no što je
dosegne odreći svih siddhija, koji vezuju uz ovaj svijet. Dakle, po tom
shvaćanju, oni najveći adepti više nemaju sposobnosti viđenja budućih
događaja. Naravno, njihovi sljedbenici ne rezoniraju na ovakav način i
uvijek svojim guruima pripisuju nadnaravne moći. Zanimljivo je što mi je
o tome rekao Poonjaji: »Ja znam unaprijed za svakog tko dolazi k meni.
prije no što je uopće krenuo, prije nego što je uopće odlučio da to
učini...«
Kako se nova vjera širila, pokrenuo se supresivni mehanizam u više
zemalja, pa su u tadašnjem Sovjetskom Savezu monahe Hare Krishne
uhićivali agenti KGB-a, dok je u Njemačkoj pukao skandal vezan uz cen­
tar u dvorcu Rettershof, nedaleko Frankfurta. Navodno su, uz vjerske
knjige, harekrišnevci prodavali pornografiju, spominjana je i droga, no ni­
šta konkretno nije dokazano. Pritisak je rastao, a vrhunac je dosegnuo
zahvaljujući Amerikancu Keithu Hamu, duhovna imena Kirtananda
Bhaktipada. Sin baptističkog pastora, Ham se odlično snašao u Hare Kri-
shni. Dogurao je do funkcije jednog od upravitelja farme New Vrinda-
ban, smještene u Zapadnoj Virginiji. Sve je teklo normalno, dok Hama,
jednog od prvih učenika Bhaktivedante nije polugom po glavi raspalio
neki nezdovoljni bhakta. Ludilo se s ulica američkih megapolisa preseli­
lo u hinduističku duhovnu oazu. Bhaktipada se sve češće sukobljavao s
onima koji su posjećivali jedan od glavnih centara Hare Krishne u Ame­
rici, a sve je kulminiralo smaknućem dvojice neposlušnih članova komu­
ne, od kojih je jedan bio negdašnji nasilnik i diler kokainom, Dennis St.
Charles. Kirtananda Bhaktipada je zaradio trideset godina robije, a čitav
je pokret proglašen opasnim. Javljale su se obitelji monaha koje su bile
nezadovoljne njihovim izborom i tražile su da napuste red, a televizija je
vrtjela emisije u kojima su privatni detektivi dokazivali da sve duhovne

203
zajednice tog tipa koriste metode ispiranja mozga. No, ni to nije bitno
naštetilo Hare Krishni. Otvarani su novi centri, a i prodaja knjiga vrtogla­
vo raste. Bhakte otvaraju vegetarijanske restorane i osnivaju farme za
proizvodnju hrane i cvijeća, koje se masovno koristi u obožavanju
Krishne.
Poslije posjeta Hare Krishni u Bostonu, Zurichu, Stockholmu, Beču i
Vrindabanu, shvatio sam da animozitet koji neki zapadnjaci pokazuju
prema ovom osebujnom pokretu nema osnova. Svi koje sam sreo, u po­
kret su ušli dragovoljno i tako ga, ako žele, mogu i napustiti. Zahtjevni ri­
tam, kojeg se optužuje da je pranje mozga, normalan je za sve redove čiji
članovi imaju ozbiljnije duhovne aspiracije. Zato postoje i laici, koji mogu
meditirati i slijediti filozofiju Srile Bhaktivedante Prabhupada, a da isto­
vremeno žive svjetovnim životom. Nijedan aspekt meditativne prakse
kod Hare Krishne zapravo nije nalik poznatim metodama psihičke mani­
pulacije. Doslovce su svi monasi koje sam sretao, pod uvjetom da su u za­
jednici proboravili više godina, pokazivali zavidni nivo psihičke stabilno­
sti. Isto su se tako besmislenima pokazale fame o bljedunjavim i neuhra­
njenim monasima Hare Krishne, a sve to zato što su vegetarijanci. Nisam
sreo neuhranjenog krišnevca, ali sam sreo nekolicinu preuhranjenih.
Što se tiče nesuglasica unutar obitelji, čiji Član pristupa Hare Krishni,
najzanimljivi je bio slučaj Sadaputa Dasa, Amerikanca kojeg sam sreo u
bostonskom centru. Radilo se o čovjeku koji je doktorirao matematiku na
Sveučilištu Comell i na jedinstven način iz Veda crpio saznanja, koja su
mu pomagala u znanstvenom radu. Doista je napustio obitelj i nisu ga
smekšale stalne posjete supruge i djeteta. Molio sam ga da mi pojasni ovu
neugodnu situaciju, koja je kod mnogih izazivala osudu.
»Svaki čovjek ima pravo na izbor u svom životu« - objasnio mi je. »Ja
sam kroz izrazito materijalističku znanstvenu disciplinu došao do zaključ­
ka da je jedini smisao življenja duhovna spoznaja. Sve je ostalo iluzija. A
jedina verzija konačne Istine vrijedna truda za mene je bila u Bhaktive-
dantinoj filozofiji. Znam da ljudi moje postupke gledaju poprijeko, no,
ako malo razmislite, vidjet ćete da u rutinskom životu domaćina nema
nikakva dubljeg smisla. Priče o tome kako u Hare Krishni netko nekome
pere mozak besmislene su. To je čvrsta unutarnja odluka, koju svatko za
sebe donosi sam. Ima onih koji su oženjeni i zajedno su sa porodicom pri­
stupili zajednici. Ako članovi nečije obitelji to ne žele, onda je njegovo
pravo da tamo ode sam. Bez seksualne apstinencije nema napretka izvan
materijalnih svemira, pa, ako u tom pogledu ne postoji razumijevanje su­
pružnika, razlaz je neminovan.«
Činjenica je, uprkos povremenim ljudskim dramama, koje radikalno
odvajanje od ovog svijeta izaziva, da je, statistički gledano, devijantno po­
našanje kod sljedbenika Krishne rjeđe no što je to slučaj kod tzv. normalne

204
populacije. Jer, kad se ljudi rastaju ili fizički obračunavaju, to neće izaz­
vati posebnu pažnju, dok će nešto takvo unutar jedne vjerske zajednice
lako postati primjerom za nevaljanost iste. Jasno je da je najpoželjnija
situacija u kojoj ljudi jedni drugima ne zadaju bol, no stvarnost je nešto
sasvim drugo.
Zainteresiralo me što to piše u vedskim spisima koje je na engleski
jezik preveo Srila Bhaktivedanta Prabhupada, koji je umro još 1977. godi­
ne, u dobi od 81 godine, a iza sebe kao nasljednike ostavio jedanaest go-
swamija, koji su svi bili zapadnjaci. Nisu se snašli najbolje, pa je danas
Prabhupadinoj izvornoj liniji ostao vjeran samo jedan od njih. Uz opisani
slučaj Kirtananda Bhaktipada, jedan je od goswamija napustio red jer se
oženio, drugoga je ubio jedan nezadovoljni bhakta, dok su se ostali ili raz-
milili po raznim drugim grupama ili pak posve napustili filozofiju koju su
nekada propovjedali.
Bhaktivedantini su prijevodi remek-djelo golema obujma, hvalevri­
jedni zahvat prenošenja bisera indijske kulture na Zapad. Komentari Ve-
da, koje je iza sebe ostavio Prabhupada, izvan svake sumnje dokazuju da
ih je pisao prosvijetljeni čovjek. Posebno ih atraktivnima čini to da u de­
talje iznose vedsku kozmologiju. Ono o čemu jogiji govore fragmentarno
i katkada konfuzno, u vedskim je spisima pojašnjeno tako da ostaje malo
sumnje oko toga kako izgledaju viši svjetovi u koje ljudska bića odlaze na­
kon fizičke smrti. Naravno, gledano očima starih rishija, koji su Vede pisali.
Po vedskoj kozmologiji, materijalne i spiritualne svemire dijeli Vaita-
rani, »uzročni ocean«. Cjelokupna Kreacija počinje s vrha spiritualnih
svemira, odnosno planete Goloka Vrindaban, gdje obitava Krishna, po­
četak i kraj svih svjetova. Oni koji mu služe za života, nakon smrti će se
naći na toj planeti i neće se vraćati u ljudsko tijelo. Neposredno ispod,
nalaze se spiritualne planete neba Vaikuntha, poput recimo Ayodhye, a
na svakoj je od njih gospodar poneko božanstvo, koje je samo jedna od
inkarnacija Krisnne. Sljedbenici Rame, Sitte, Narayana i drugih bogova,
nakon fizičke smrti na Zemlji, završavaju na pripadajućim planetarna spi-
ritualnog svemira.
Ispod Vaikunthe nalazi se inkarnacija Krishne, Maha Vishnu, koji leži
na lotosovu cvijetu i kreator je svjetova ispod sebe. Područje gdje se on
nalazi zove se Vishnu loka. Vede kažu da, kad Maha Vishnu izdiže, iz nje­
gova daha izlaze univerzumi i skupljaju se kao mjehurići pjene na kauzal­
nom oceanu. Još uvijek u području duhovnih svjetova nalazi se i Kailash,
na kojem živi izvorni Sada Shiva, koji nikada ne dotiče materijalni Sve­
mir, već se u materijalnim svjetovima inkamira kao Shiva. Oni koji obo­
žavaju osobnu formu Shive, dolaze ovamo nakon smrti. Iz područja tih
spiritualnih planeta dolazi intenzivni sjaj, svjetlo koje jogi vidi u meditaci­
ji i često ga zamjenjuje za konačni cilj svog putovanja. To se svjetlo zove

205
brahmajyoti, a sastavljeno je od sitnih duša impersonalista. Onaj tko me­
ditira na Krishnu, moli ga da ukloni taj sjaj, kako bi mogao vidjeti njego­
vo tijelo.
Jedan od svemira koje izdiše Maha Vishnu je Brahmanda, u centru
kojeg nalazimo četrnaest planetarnih sustava, unutar kojih ima tisuće pla­
neta. Ovaj je univerzum u obliku jajeta, koje ima sedam omotača, ljuski,
Ti su omotači elementi zemlja, voda, vatra, zrak, prostor ili akasha, um,
intelekt i ego. Pola prostora u sredini zauzima ocean Garbhodaka, na
kojem pluta lotos na kome leži inkarnacija Maha Vishnua, Garbhodaka-
sayi Vishnu. Na vrhu 14 loka nalazi se Brahmaloka, kao na vrhu lotosova
cvijeta. Ima sedam nižih i sedam viših loka, a kroz sve njih, po sredini, kao
nit prolazi planina Meru. Planete su različite, a one kojima gospodari In-
dra katkada nazivaju »rajskima«. Ako na njih i dospijete, ipak ćete se, na­
kon uživanja u prelijepom okružju, morati ponovo inkarnirati na Zemlji.
Temeljni princip Hare Krishne je prihvaćanje samo onoga što u Ve-
dama govori Krishna. Apsolutna je istina spoznaja u tri stadija. Prvi je
Krishna, kao Svevišnja božanska osoba. Time se u cjelini spoznaje sat
(vječnost), chit (znanje) i ananda (blaženstvo).
Drugi je aspekt Paramatma ili Nad-duša, koja je smještena u srcu
svih živih bića. Kad osoba spoznaje Paramatmu, spoznaje sat i chit aspek­
te Krishne.
Treći je aspekt brahman, spoznaja neosobnog sjaja Krishne.
Vedske je spise, kao nadahnuće spominjao Albert Einstein, a tu i
tamo možemo kroz teološki rječnik razabrati formulacije frapantno nalik
onima iz moderne nuklearne fizike. Od brojnih primjera, mene je poseb­
no impresionirao jedan stih iz 12. pjevanja Srimad Bhagavatama, koji, uz
malo mašte, možemo povezati sa suvremenom, tzv. teorijom kozmičkih
superstruna.
»Dragi moji sluge, prihvatili ste me kao Svevišnjeg, a ja to nisam. Iz­
nad mene i iznad svih drugih polubogova, zajedno sa Indrom i Candrom,
postoji jedan vrhovni upravitelj i gospodar. Brahma, Vishnu i Shiva, za­
duženi za stvaranje, održavanje i uništavanje ovog univerzuma djelomič­
ne su manifestacije Njegove ličnosti. On nalikuje na dvije niti koje čine
dužinu i širinu istkanog platna. Upravlja čitavim svijetom, baš kao što oso­
ba upravlja bikom pomoću konopa provučenog kroz njegov nos.«
Način na koji fizičar Michio Kaku ilustrira složene fizikalne koncepte
vezane uz »kozmičke superstrune«, pokazuje neobičnu sličnost sa opisom
vrhunske sile iz Srimad Bhagavatama, opisane terminom »otam protam«.
Riječ je o vrlo tankim silama energija različite frekvencije, koje su is­
prepletene poput mreže, a fizičari se nadaju da je u pitanju teorija koja
će dati neke konačne odgovore o nastajanju i funkcioniranju svemira.

206
Krišnevci tvrde da bi fizičari, da detaljno prouče cijele Vede došli i do
onih znanja o nastanku Svemira, koja za sada nisu do kraja poznata. S
time se slažu svi jogiji s kojima sam na tu temu razgovarao.
Prasna Upanishada prilično jasno definira gravitaciju, a svetac Vyasa,
slavni autor epa Mahabharata, napisao je priču o kralju Kukudmi i nje­
govoj kćeri Revati, u kojoj predlaže produženje života uz pomoć puto­
vanja svemirom velikom brzinom! U priči je opisano ono što znamo iz fizi­
ke: dok su kralj i kćer putovali svemirom golemom brzinom, vrijeme je na
Zemlji proricalo znatno brže, pa su svi njihovi suvremenici poumirali, dok
je Revati još bila mlada udavača, a njen otac živ u dobi od 216 »zemalj­
skih godina«. Vyasa tumači da vrijeme na različitim planetama u svemiru
prolazi različitom brzinom, što se u dlaku poklapa s viđenjem Alberta Ein-
steina. Nema nikakve sumnje da je Einsteinova teorija relativiteta na ovaj
način prezentirana već u drevnim Vedama.
U 15. stoljeću Sayanacarya piše da je iz Veda poznato da »sunčeva
svjetlost putuje 2202 yojana u polovici nimese«. Prevedeno na našu ter­
minologiju, radi se o brzini od orpnlike 186413 milja u sekundi, broju za­
panjujuće nalik službenom podatku o brzini svjetlosti - 186300 milja u
sekundi.
Još najstariji dio Veda, Rg Veda, bilježi devet planeta sunčeva susta­
va, sa nekim zgodnim detaljima. Tako Jupiter koji nosi ime Brihaspati, na­
zivaju »velikim«, jer on doista i jest najveći. Iako, gledan običnim okom,
Jupiter izgleda manji od Venere, to nije zavaralo vedske mudrace, Šani
je Saturn, najsporija planeta, a sama indijska riječ i znači »spori«, Venera
je označena kao Šukra, »sjajna«. Znamo da je ta planeta doista najsjajni­
ja od svih devet.
Srila Bhaktivedanta Prabhupada je govorio da materijalistička zna­
nost zapravo nastoji fizičkim sredstvima postići jogističke moći. U četvr­
tom pjevanju Srimad Bhagavatama nalazimo dva stiha koji se lako mogu
protumačiti kao kloniranje, neka vrsta genetskog inženjeringa ili pak
umjetne oplodnje:
»Mudraci su odlučili da dinastija svetog kralja Ange ne treba izumn-
jeti, jer je u ovoj porodici sjeme bilo vrlo moćno, a djeca sklona da posta­
nu Krishnini bhakte.«
»Donijevši tu odluku, svete osobe i mudraci su promućkali bedra
mrtvog tijela kralja Vene, velikom žestinom i prema određenoj metodi.
Kao rezultat ovog mućkanja, iz tijela kralja Vene je rođena osoba nalik
patuljku.«
Kad je u pitanju kloniranje, ideja neodoljivo podsjeća na rijetku moć
jogija da istovremeno boravi u devet jednakih fizičkih tijela. Bhaktivedanta
govori i o tome, još u vrijeme kad se izvan znanstvenih krugova nije znalo

207
za stvaranje savršenih kopija ljudi iz njihovih vlastitih stanica. Po svemu
sudeći, pri tome se možemo pozvati na priče o vedskim likovima poput
Kardama Munija i Saubhari Munija. Bhaktivedanta u svojim komentari­
ma naglašava da se Krishna može umnožiti u bezbroj tijela, dok je mak­
simalni broj moguć za jednog jogija devet. Ovdje je vjerojatno riječ o
mističnim moćima poznatima iz joge, a ne laboratorijskom postupku, što
je zapravo još jedna potvrda spomenute teze da znanost na materijalnom
planu ostvaruje mistične moći adepata. Kad bismo špekulirali dalje, ima
stihova u kojima se opisuje uporaba kombinacije sjemena više različitih
ljudi kod iste žene i slično, u čemu može biti logike gledano očima
moderne genetike.
Hare Krishna govori da živimo u mračnom dobu Kali Yuge, koja do
sada traje pet tisuća godina, a ako prihvatimo neka shvaćanja vedskog
vremena, trajati će još čak 427000 godina. Ima ih koji misle da će taj
period biti znatno kraći. Bez obzira na to, Vede u detalje opisuju simpto­
me tog tamnog doba, pa tako saznajemo da će bolesti čovječji vijek sve­
sti na svega pedesetak godina, a tijela će se ljudi zbog neke buduće kata­
strofe smanjiti. Svijetom će zavladati političari, a kriterij društveno prih­
vaćenih vrijednosti biti će bogatstvo pojedinca. Doći će do nekakvih
promjena u fiziologiji žena, pa će se one nenormalno debljati i biti niže
rastom, a moral će im pasti na minimum. Hramovi za obožavanje bogo­
va postat će svjetovne kuće, u kojima više neće živjeti oni koji će svojim
znanjima moći pomoći sljedbenicima. Spletkarenje i pohlepa postat će
vrline, a nastajat će čitave obiteljske dinastije, koje će vlast držati terorom
i korupcijom. Nestat će morala propisanog svetim spisima, a za deset
tisuća godina nestat će i sljedbenika Krishne. Pred kraj doba mraka, treba
se pojaviti Avatar, kojeg Vede nazivaju Kalki. Navodi se i ime sela u koje­
mu će se roditi - Shambhala. On će uništiti tamu i vratiti znanje i zlatno
doba, pa će cijeli ciklus započeti iznova. U Srimad Bhagavatamu nalazi­
mo i imena kraljeva koji će zavladati u toj novoj eri, a posebno je enig-
matična tvrdnja da ih u selu u kojemu će se roditi u dalekoj budućnosti,
možemo naći već sada! Dakako, Vede vrve simboličnim formulacijama,
pa je prije svega potreban kvalificirani tumač, da bismo pronikli u ono što
drevni spisi žele reći.
Vrhunski poznavalac Bhaktivedantinih prijevoda Veda, Kaivalyapati
Das, za sebe kaže da svete spise proučava desetak godina i u razgovoru
često neke stihove citira napamet. Uvjeren je da izvan Veda ne postoji
nikakvo znanje o povijesti cijele Kreacije i smislu življenja.
»Vitalni zraci zarobe dušu u tijelu, a načini njena oslobađanja su
različiti sustavi joge. U razdoblju Kali Yuge, jedino je efikasna Bhakti
joga, obožavanje Krishne. Temelj njene prakse je pjevanje mahamantre,
za što postoji iscrpno obrazloženje u učenjima Srile Bhaktivedante

208
Prabhupada. Za nekoga će vrijediti drugi sustavi joge, koji su bili pogod­
ni za ranija razdoblja, ali će to biti slučaj samo za one rijetke koji su kroz
dugi niz inkarnacija pročišćeni dovoljno da u ovom životu mogu postići
prosvjetljenje. Veličina Veda je u tome da u njima možete pronaći sve
aspekte Kreacije, od materijalnih zakona do rituala za umilostivljavanje
polubogova, koji mogu riješiti vaše svjetovne probleme. A, dakako, ono
glavno što one nude jest spoznaja one krajnje Istine....« Tako mi je to
rekao Kaivalyapati Das, Hrvat u odori Hare Krishne, koji se svojim zna­
njem može staviti rame uz rame sa najučenijim znalcima Bhaktivedantina
djela.

209
YOGA GOES TO HOLLYWOOD

Ništa nije stvarno.


John Lennon

Još od dolaska Vivekanande u Ameriku, ovaj je kontinent pod snažnim


utjecajem istočnjačkih filozofija. Time je na samom početku stoljeća re­
grutirano tridesetak tisuća sljedbenika neobične discipline, a Indijom se
oduševljavaju i mnogi teozofi, koji će kasnije u Madrasu pokušati Jiddua
Krishnamurtija inaugurirati u novog Isusa. Premda je u načelu nemoguće
za nekoga reći je li prosvijetljen ili ne, čini se da to blaženo stanje nije mo­
nopol Indijaca. Mnogi su pokušali dokazati da je istočnjački pasivni pri­
stup životu neprihvatljiv za zapadnjaka, da dugogodišnje prakticiranje jo­
ge ne može donijeti iluminaciju jednom kršćaninu vezanome za čari ovo­
ga svijeta. Ljudi poput Leonarda Orra primjenjivali su dijelove joge, u
konkretnom slučaju jednu od kriya, i tako stvarali vlastite sustave »čišće­
nja svijesti«. Tako je nastao »rebirthing«, čiji poklonici, međutim, ne bilje­
že slučajeve prosvjetljenja u pravom smislu te riječi. Zato se metoda
uglavnom propovijeda kao psihoterapijska. Postoji tu čitav niz novokom-
poniranih instant tehnika, od kojih je zacijelo najozbiljniji tzv. Intenziv di­
rektnog iskustva istine o vlastitom biću Charlesa Bernera, koji je kombi­
nirao pitanje Ramane Maharshija »Tko sam ja?« i komunikaciju iz dijane-
like Rona Hubbarda. Čovjek koji je 14 godina bio scijentolog, nakon 99
Intenziva povukao se u meditaciju, voden indijskim guruom Kripalvanan-
dom.
Prvi Amerikanac za kojeg se javno govorilo da je dostigao stanje
samadhija bio je učenik Paramahanse Yoganande, stanoviti James Lynn.
Bilo je to sredinom ovog stoljeća, ali iskustvo ovog zapadnjaka nije mno­
go pomoglo drugima, jer je on umro već u dobi od 63 godine. Navodno
se prosvijetlio nakon svega pet godina meditacije.
U istom periodu u SAD-u je vrlo aktivan već spomenuti neurolog i
jogi Pundit Acharya, koji tvrdi da su polaznici tečajeva na njegovu insti­
tutu postizali stanje samadhija, čak kao ilustraciju navodi primjer jednog
četverogodišnjeg dječaka. Od nekada prilično razvijena instituta, danas
je ostao još samo jedan mali centar.

210
Mnogo je veću slavu svojim knjigama postigao Franklin Jones, koji
se prosvijetlio uz Swami Muktanandu, da bi kasnije osnovao vlastitu du­
hovnu školu. Jones se nakon nekog vremena odao standardnim životnim
radostima, uzimao ogromne svote novca od sljedbenika i na kraju otišao
na Fiji. Postao je poznat po ekscentričnim ispadima, iako njegova spiri-
tualna postignuća još uvijek mnogi ne osporavaju. Valjda da razbije mo­
notoniju svako malo mijenja imena, pa je bio Free John, pa Bubba Free
John, zatim Da Free John, a, prema zadnjim informacijama, sada je Da
Avbhasa ili tako nekako.
Bliže našem vremenu javlja se američki Židov, već spominjani An-
drew Cohen, koji svoj duhovni uzlet duguje guruu iz Lucknowa, H. L. W.
Poonjajiju. Dok ga u svojim prvim knjigama uzdiže u nebesa, kasnije su
zaredale optužbe za raskalašeni život Papajija, kako su Poonjajija od milja
zvali njegovi brojni učenici. Cohen je uvrijeđen i zato sto je Papaji u vri­
jeme njegova posjeta Indiji naglašeno ignorirao pastvu koja ga je tamo
dopratila. Cohen to ignoriranje smatra ljubomorom, što je neobično za
prosvijetljena čovjeka, a od supruga jedne bivše Andrewove sljedbenice
saznao sam da on propovijeda doktrinu potpunog odricanja od svih ma­
terijalnih dobara. S obzirom da se navodno preporuča da se ona zbog
vlastitog napretka uruče guruu, ima dosta kontroverzi oko ovog »američ­
kog Buddhe«. Prije smrti je Papaji još nekoliko zapadnjaka proglasio pro-
svjetljenima, stvorivši time Cohenu neugodnu konkurenciju, a među tim
je osobama prilično poznata stanovita Gangaji, Amerikanka indijskog du­
hovnog imena.
Dvije osobe koje se smatra prosvijetljenima spadaju u posebnu kate­
goriju. Prva, 54-godišnja Byron Katie, nikada nije imala veze s indijskim
guruima i filozofijom. Kao što sam već spomenuo, prosvijetlila se sponta­
no, u nekom skromnom američkom konaćištu. Već je prešla četrdesetu, a
njen je dotadašnji život bio sve prije no spiritualan. Pila je, razvodila se,
lunjala Amerikom i imala problema sa suvišnim kilogramima. Metodu ko­
ju preporuća drugima razvila je tek nakon vlastite iluminacije, a ona se
sastoji od testiranja svakog uvjerenja koje o svijetu oko nas imamo. Kon­
cepti po kojima živimo umjetne su tvorevine našeg ega, dogovor s rela­
tivnom stvarnošću, a ne onom krajnjom koja je blaženstvo, sreća i potpu­
ni unutarnji mir. Byron Katie nije izravna u razgolićavanju našeg ega kao
nestvarnog, poput recimo Ramane Maharshija. Ona nastoji iskoristiti lo­
gički aparat protiv njega samog, tvrdeći da nijedna misao nije originalna,
da su sve misli koje proizvodi naš um samo nasljeđe naših predaka. Upor­
nim intelektualnim razgrađivanjem koncepata po kojima živimo, s vre
menom ćemo taj proces učiniti automatskim. Sada možemo po volji uro­
niti u iluzije ovog svijeta i zatim jednostavno iz njih izaći, kao u nekoj igri.
Izgleda da je prosvjetljenje upravo ta moć istovremenog sagledavanja re-
lativnog i apsolutnog i izostanak bola koji donose egzistencijalni strahovi.

211
Nije riječ o psihološkom triku, kao kod većine vikendaških tehnika
prosvjetljivanja i istresanja iz svijesti neugodne stvarnosti relativna svije­
ta. Diskreiranje stvarnosti psihotehnikama koje uključuju vizualizaciju,
imaginaciju ili nešto slično nije isto što i podvrgavanje suptilnih aspekata
te stvarnosti testu koji će pospješiti njeno razgrađivanje. Radi se o upor­
nom mrvljenju dogovorene stvarnosti, koja se doima toliko stvarnom.
Susret s Byron Katie, bivšom domaćicom, prema kojoj prvo osjetite skep­
su, ubrzo odaje duhovno razvijenu osobu, koja vjeruje da za svakoga
postoje »vrata u vremenu«, trenutak kad može zakoračiti na »drugu stra­
nu«, u transcendentalno. Čitanje vedskih klasika donijelo joj je potvrdu
da je proces konačne spoznaje univerzalan i, što je najvažnije, da doista
postoji.
Satyam Nadeen je Amerikanac koji je uzeo indijsko ime kojim pot­
pisuje svoju knjigu o putu do prosvjetljenja. Ništa neobično da se ne radi
o negdašnjem dileru »ecstasyjem« i vlasniku zrakoplova, jahti i vila, od
Amerike do Costa Rice, gdje živi i danas. Nadeen je svoje grijehe platio
petogodišnjom robijom u najčuvanijim američkim kaznionama. Dvije je
godine dijelio ćeliju s trideset dvojicom Crnaca, u robijašnici na Floridi.
U doslovce nesnosnim uvjetima, sa svom imovinom konfisciranom i bez
saznanja kad će mu uopće početi suđenje, Nadeen je učinio jedino što je
mogao: okrenuo se svom unutarnjem životu. Užas je dosegao vrhunac
kad su vlasti predložile da se njegovu kćer smjesti u sirotište. Stotine sati
u zamračenoj ćeliji bez ventilacije i neopisiva patnja pokrenuli su čudesni
proces, koji kulminira savršenim unutarnjim mirom i izvjesnošću da je sve
oko nas upravo onakvo kakvo mora biti. Ne postoji dobro i loše. već
stvarnost kakova jest. I kakvu je jednostavno treba prihvatiti. Svijest je je­
dina realnost, a ono što se na njenu ekranu odvija tek neprestana igra
Izvora. Stradanje i patnja jednaki su uspjehu, radosti i užitku. Samo dio-
iste igre, koja je u krajnjoj liniji iluzija. Ne kreiramo mi svoju kob, već
Svijest kreira nas za neke svoje svrhe, koje ne možemo shvatiti, a i nema
neke potrebe da to pokušavamo. Kad prihvatimo »sveti odnos« i prigrli­
mo sve ono što nam Svijest daje, neizostavan je rezultat radost i besko­
načna sloboda. Zgodno to ilustrira Byron Katie, koja kaže da ljudi od svi­
jeta oko sebe stalno očekuju da prema njima bude blag i dobar. To očeki­
vanje izaziva patnju, jer je svijet daleko od toga da bude dobar i blag. U
ovoj relativnoj stvarnosti on je nešto sasvim drugo. Prihvatimo li, među­
tim. da svijet prema nama ne mora biti dobar i blag, izostanak očekiva­
nja donijeti će i izostanak patnje i razočaranja. Svako udaljavanje od poj-"
ma »ja« zapravo već predstavlja priču, osobno i subjektivno viđenje rea­
liteta onoga tko priča i osmišljava svoj život, prikazujući ga onakvim ka­
kav on jest, ali samo za njega. Pomnim ispitivanjem vlastitih stavova i raz­
mišljanja o sebi dolazimo do saznanja da je naša priča samo film na ekra­
nu svijesti, koja je jedino stvarna. U ovom životu nema ciljeva vrijednih

212
truda, osim upoznavanja samog sebe. To je jedini pravi razlog zašto smo
ovdje, poručuju Byron Katie i Satyam Nadeen.
Osobito je zanimljivo kako Nadeen tumači podatak da se prosvjetlju­
je samo šačica od milijuna onih koji meditiraju ili se bave nekom duhov­
nom disciplinom. Prosvjetljenje je stanje izvan vremena i prostora. Kad
sjednemo da bismo meditirali, činimo to zato da radimo nešto što će nam
u budućnosti donijeti željeni plod - prosvjetljenje. Samim uključivanjem
faktora vremena, podsvijesno se zadržavamo u trodimenzionalnu svijetu.
Činjenje nečeg što će u nekom vremenskom periodu donijeti rezultat,
samo po sebi isključuje spoznaju Apsolutnog. Potpuno odricanje od sva­
ke želje i ne činjenje jedino može stvoriti stanje u kojem će Apsolutno
eventualno zablistati kroz nas. Upravo je impresivno kako gorljivo prakti­
kanti raznih duhovnih tehnika nastoje osporiti ovakvo mišljenje, sve u
uvjerenju da je baš njihov put ili guru ono najviše do čega se u ovom rela­
tivnom svijetu može doći. To se naziva »spiritualnim ponosom« i jedna je
od najtežih prepreka duhovnom razvoju. Zapravo se radi o nesvjesnom
strahu da put ne vodi tamo kamo mi želimo. A za taj strah nema nikak­
vog razloga, jer je čitav scenarij napisan davno ranije, a, kako kaže Na­
deen, nama je uručen kad smo se rodili, preko gena. Dakle, sve treba pri­
hvatiti po principu »što jest, kako jest« i shvatiti da je »sve upravo onako
kako treba biti«.
Da je tako, vidi se iz povijesti i ljudske opsesije pravdom. Nakon sva­
kog sve groznijeg rata, ljudi se zaklinju da se to više nikada neće ponovi­
ti, da bi već onaj sljedeći bio još stravičniji. Dok je tijekom povijesti fizički
istrebljeno, javno i tajno uništeno stotine tisuća sasvim nedužnih ljudi,
mnogo je zločinaca, ubojica, manipulanata i lopova postalo uglednim
građanima, nerijetko kremom u zajednicama koje su bile sasvim svjesne
njihove ranije rabote. Dok su jedni za svoje krive procjene surovo kaž­
njeni, mnogo gori od njih obogatili su se, ostali ili postali ugledni i mirno
umrli u krevetu, u dubokoj starosti. Nema religije koja očitu iluzornost
pravde tumači na uvjerljiv način, dakako, kad govorimo u kategorijama
racionalnog. Kršćani govore o »Božjoj volji«, istočnjaci o karmi i dugovi­
ma prošlih života, no jedno ih povezuje - saznanje da tu ne možemo
učiniti ništa. Ako smo dio nekog nama nesagledivog, superiornog pla­
na Stvoritelja, jedino možemo to prihvatiti. Ako nismo i cijela predsta­
va je dio kaosa bez cilja, opet ne možemo učiniti ništa, jer ništa i nema
smisla.
Neodoljivi osjećaj da smo u nekoj situaciji bili lukavi i vješti ili u dru­
goj imali peh, samo je jadna iluzija našeg uma. Da je zločestima dobro, a
dobrima loše, relativna je istina koja se u stanju prosvjetljenja rasprši u
blaženstvu spoznaje o ljepoti svega što Stvoritelj čini, bez obzira na to
kako to percipira naš ograničeni um.

213
Neke spoznaje Nadeen naziva »kozmičkim šalama« i stavlja ih u sti­
hove, koje vrijedi pročitati.

Misliš da se moraš prosvijetliti.


Ne moraš, jer već jesi prosvijetljen.

Misliš da moraš slijediti put do tamo,


Puteva nema.

Misliš da je prosvjetljenje cilj.


Ciljeva nema.

Misliš da moraš promijeniti sebe i svijet kako bi postao bolji.


Nema se što činiti.

Misliš da možeš naći Boga na Tibetu ili u Indiji.


Nema se kuda ići. Svijest je svuda ista.

Misliš da je ishod tvoje osobne priče bitan.


Sve je isto, bez obzira na ishod.

Misliš da je tvoja priča stvarna,


Ona je iluzija, san.

Misliš da kontroliraš svoj život.


Samo si lutka Izvora.

Misliš da imaš slobodnu volju i biraš.


Postoji samo sudbina koju slijediš.

Misliš da tamo vani imaš neprijatelje.


Tamo vani je samo Izvor.

Misliš da postoji magična formula za pronalaženje Boga.


Opusti se, već si u Njemu.

Misliš da je svačija drama stvarnost.


Sve je to načinjeno od dima i ogledala.

Misliš da Bog želi višu svijest na planeti.


Izvor je ovdje samo kako bi se igrao u ograničenosti.

Misliš da te Bog drži odgovornim.


Karme nema.
Zabavljen si prosudbama, uporedbama, mišljenjima i predrasudama.
Postoji samo ono što jest, kako jest. Upravo onako kako treba biti.

Želiš biti važan i cijenjen.


Samo bivaj.

Bojiš se smrti kao najtragičnijeg događaja u svom životu.


Smrt je kraj ograničenja.

Žališ zbog prošlosti, brineš u sadašnjosti i bojiš se budućnosti.


Opusti se. Ti si beskonačni Izvor koji sniva zabavni san.

Intrigiran si složenim teorijama zavjere.


Postoji samo Izvor koji se zabavlja.

Misliš da postoji svrha tvog življenja.


Nema individualnog »ja« koji bi imao svrhu.
Postoji samo Izvor.
On ima svrhu, koju ne možeš spoznati kroz svoj konačni um.

U novije vrijeme raste popularnost i Eckhartu Tolleu, Amerikancu


njemačkog porijekla. Ovaj vrhunski intelektualac doživio je i opisao pro­
ces vlastitog prosvietljenja na način koji je najbliži zapadnjacima, jer pot­
krepljuje svoje navode citatima iz niza religija, a posebno dobro tumači
neka učenja iz Biblije.
U posebnu kategoriju spadaju osobe poput Williama Buhlmana,
mistika iz Marylanda koji je na vrlo dramatičan, i dinamičan način opisao
svoje doživljaje »izvan tijela«. Riječ je o sposobnosti projiciranja svijesti
izvan tijela, ali ne u smislu astralne projekcije, kako smo o tome bili navik­
nuti slušati desetljećima, već pravim putovanjima duha na razine više od
astralnih. U Buhlmanovoj verziji to je potkrijepljeno s uvjerljivim argu­
mentima i praktikantima koji su mogli ponoviti ono što je njemu pošlo za
rukom nakon 25 godina istraživanja i vježbe. Zapravo je počelo njego­
vom spontanom sposobnošću »klizanja« iz tijela, koju je primijetio slučaj­
no, kada se jednom našao na podu uz krevet, gledajući u vlastita leđa.
Bez većih je teškoća mogao zamisliti kako se kotrlja iz svog tijela i tada bi
se našao prvo u ovom fizičkom svijetu, a zatim i u višim astralnim razina­
ma. Onih zona iznad astralnih je najvjerojatnije svjestan, iako naglašava
da se radi o nezamislivo velikim prostranstvima koja su međusobno odi-
jeljena svojevrsnim energetskim opnama. Na »drugoj« je strani sreo svog
pokojnog ujaka, kako sjedi na klupi u parku. Normalno je s njime komu­
nicirao i primijetio da izgleda mladi no što je to bio kada je umro. Dobio
je tumačenje da čovjek može odabrati svoj izgled kada jednom dospije u

215
astralni svijet. Buhlmanovi izleti izvan tijela nisu bili beskrajno dugi, naj­
dulje je u postmortalnim svjetovima boravio tri sata, računajući našim
vremenom. Uočio je neke neobičnosti koje raniji autori ne spominju.
»Siromaštvo ne postoji samo na Zemlji, već i na astralnim razinama -
tvrdi - jer izgleda da netko tko je za života na našoj planeti siromašan na
neki način taj koncept življenja prenosi u onaj drugi svijet...« Po svemu
sudeći, opet se aktualizira ona teza o tome da svoju stvarnost stvaramo
sami, s time da se to prenosi i u više razine postojanja koje još uvijek nisu
ona krajnja Stvarnost.
O učiteljima s viših razina Buhlman govori malo, ono što se zna jest
da je sretao biće koje zove Vardan, evolutivno superiornog adepta odje­
venog u purpurnu odjeću koja, kada je se gleda izbliza, svjetluca kao da
je načinjena od tisuća sitnih zvjezdica. Vidio je i zgrade i naselja s tih viših
nivoa postojanja, a razvio je nekoliko tehnika za ovladavanje astralnom
projekcijom. Ono što ga čini originalnim u svijetu brojnih novih zapad­
njačkih mističnih učenja jest nevjerojatno detaljna analiza svjetova o koji­
ma jogiji govore vrlo rijetko. Što, dakako, potiče sumnju da ih zapravo ni­
kada nisu posjetili. Buhlman sebe ne smatra prosvjetljenim, prije bi se
reklo da ne vjeruje u nekakav konačni cilj unutar jednog ljudskog života.
Njegova je fascinacija Kreacijom zarazna i ne ostavlja mjesta sumnji da je
on zavirio tamo gdje baš nije lako doprijeti. Inzisrira na tome da je na
»drugoj strani« zadržao svoju individualnost, za koju misli da će nadživje­
ti tijelo. S istočnjačkim se konceptima u mnogim detaljima ne slaže, a nje­
govi su opisi više neka vrsta kozmičkog avanturizma nego duhovnog
uvida. Neopterećen konačnim ciljem u životu, Buhlman više interesa po­
kazuje za mjuzikle koje piše nego kompleksne filozofske debate.
Za razliku od ostalih, Robert Monroe je sedamdesetih pokušao raz­
viti metodu koju gotovo možemo zvati »elektronskom jogom«. Poslužio se
tehničkim sredstvima, ne bi li skratio desetljeća vježbanja, na koja ionako
većina zapadnjaka i nije spremna. Tako je stvorio tzv. Hemi-Sync audio-
kasete, koje praktikant sluša dok opušten leži u tihoj, polumračnoj prosto­
riji. Okoristio se još uvijek ponekad osporavanim neobičnim fenomenom
sinkronizacije moždanih polovica. Ako, preko slušalica, na jedno uho
emitirate zvuk frekvencije 100 Hz, a drugo 104 Hz. mozak će »čuti« nji­
hovu razliku, dakle 4 Hz. Kada dođe do sinkronizacije obiju moždanih
polovica, čovjekovim će mozgom dominirati jedna frekvencija i to će
značiti neko određeno stanje svijesti. Sasvim pojednostavljeno rečeno,
Monroe je shvatio da će neke frekvencije dovesti do sasvim određenih,
smijenjenih stanja svijesti, među koje spada i putovanje sviješću izvan
tijela, u okultnim krugovima poznato kao astralna projekcija. Kada je to
sam doživio, počeo je razrađivati tonske zapise kako bi to omogućio i
drugima i time dokazao da je ta pojava objektivna, a ne proizvod njego­
ve mašte ili, kako to često pokušavaju dokazati medicinari - autoskopska
vizija. Ovo zadnje bi značilo da je u pitanju halucinatorno stanje kada
čovjek svoj izlazak iz tijela samo zamišlja.
Monroe je različita stanja postignuta svojim trakama nastojao objek-
tivizirati elektroencefalografijom, subjektivnim doživljajima ispitanika, ali
i tvrdnjom da može pročitati peteroznamenkasti broj ispisan na ekranu
uređaja smještenog u susjednoj prostoriji. Radilo se o elektronskom ure­
đaju koji brojeve bira nasumce, a izostanak promatrača isključuje even­
tualni prijenos podatka telepatijom ili neki drugi oblik »curenja« informa­
cije. Javili su se i glasovi skeptika, osobito nakon sto je čitanje broja uspje­
lo tek nakon trećeg pokušaja, odnosno treću noć, jer je Monroe iz svog
tijela izlazio za vrijeme »budnog sanjanja«, dakle noću. Tumačio je da u
prva dva navrata broj nije mogao dobro razabrati, jer putovanje sviješću
baš ne možemo poistovjetiti s normalnim kretanjem u materijalnom svi­
jetu. Izgleda da je govorio istinu, jer su neki nakon njega isti test s uspje­
hom prošli. No, do tada se interes od puke parapsihologije već pomak­
nuo prema višim oblicima egzistencije, odnosno rješavanju zagonetke o
postojanju zagrobnog života ili odgovoru na pitanje: postojimo li i nakon
smrti?

Gledano očima sljedbenika Boba Monroea u to uopće nema sumnje,


jer, prema onome što mi je rekla njegova kćer Laurie. koja sada vodi nje­
gov institut u Virginiji, Monroe zadnjih pet godina života uopće nije spa­
vao. Kako mi je rekla. spavalo je njegovo tijelo, dok je njegova svijest pu­
tovala nevjerojatnim krajolicima viših svjetova koje opisuju religije i nje­
gov je doprinos duhovnosti zapravo vrlo velik. Mnogo je onih koji 24-
satnu svjesnost Monroea, koji je umro od upale pluća 1995. godine, u 80-
oj godini starosti, smatraju postignućem već spominjane Kozmičke Svi­
jesti. Dakako, prije smrti je postao svjestan da će biti osporavanja od onih
koji će željeti dokazati da je sve to plod njegove mašte, pa je formirao
»istraživačke timove« koji su trebali načiniti svojevrsne mape unutrašnjih
svemira. Ako su se iskustva svih članova jedne takve grupe , koja je obič­
no brojala šest članova, poklapala, dobivena se informacija o »onostra-
nome« smatrala objektivno dovoljno dokazanom. To, naravno, nije zatr-
lo određeni stupanj subjektivnosti koja uvijek postoji kada se nešto pro­
matra očima ljudskog uma. Da bi u korisnika svojih traka smanjio konfu­
ziju, podijelio je stanja kojima se postupno ovladava, na ona prije i nakon
projekcije svijesti izvan tijela. Počinje se s ovladavanjem Fokusom 3, sta­
njem u kojem tijelo dobiva prvi okus ugodne opuštenosti, a nastavlja Fo­
kusom 10, kada naučimo tijelo totalnoj relaksaciji. Zatim slijede Fokus 12
i 15, stanja kada tijelo spava a um je budan, odnosno iskustvo kada se
gubi osjećaj za vrijeme i prostor. U svako stanje dovodi posebno dizajni­
rana kaseta, a Fokus 21 bit će vrata kroz koja čovjek prvi put izlazi iz svog
tijela i uvida da je mnogo više od puke vreće kostiju i mesa. To je tek
početak velike avanture, istinskog mističnog iskustva.
Tridesetogodišnjim se istraživanjem došlo do saznanja da obični
čovjek, kada umre, doživljava jaki šok. Stanje u koje prelazi nakon fizičke
smrti u Monroovom je institutu definirano kao Fokus 23, kaotično, kon­
fuzno stanje kada ne zna gdje je i što će se s njime dalje događati. U ovom
svojevrsnom limbu može ostati godinama, mjereno zemaljskim vreme­
nom. No, postoji mogućnost da ga neka viša bića ili rođaci koji mogu
čekati »s druge strane« odvedu do stanja koje zovemo Fokusom 25. Ono
što će vidjeti ovdje jest ono što očekuje. Obično u skladu s njegovim reli-
gijskim uvjerenjem. Osjetiti će se sigurnim i na kraju puta, što je jedna od
najvećih zamki na putu duha prema višim oblicima postojanja. Naime,
istraživanja su Monroove nasljednike dovela do područja koje nazivaju
Fokusom 27 ili »Parkom«, gdje se duhovna evolucija nastavlja. Naziv
dolazi kao opis područja koje doista izgleda kao park, ali ljepote koja
nadilazi sve ono što poznajemo na zemlji. Duh koji uspije doseći tu razi­
nu može ići i dalje, prema nivoima koji se opisuju kao Fokus 34 i 35, a i
to nije kraj. Monroe je govorio o tome kako su neka onostrana bića pred
mnogo eona stvorila neki oblik prihvatne postaje za one koji se ne mogu
snaći uslijed šoka od samog umiranja. Tvrdio je čak da je u ranim dani­
ma »psihičke špijunaže« na astralnim nivoima sretao jednu ženu, po
svemu sudeći sovjetskog medija. Navodno je ona zamijetila i njega!
Metodu Roberta Monroea hvalili su mnogi, medu njima i Elizabeth
Kubler-Ross i Rupert Sheldrake. Prednost joj je, kako vjeruju i mnogi
drugi, u tome da ljudski mozak »zapamti« određeno stanje stimulirano
elektronskim putem, već nakon nekoliko seansi. To znači da se uvježbana
osoba može, bez uporabe Hemi-Sync kazete, po volji »prekopčati« u bilo
koje od stanja kojima je ovladala. Dakako, često se ovu tehniku uspo­
ređuje s raznim oblicima meditacije, a rado se citira 91-godišnjeg pogla­
vara zenbudističkog samostana u Japanu, koji je, nakon što je isprobao
neke od ovih kaseta, ustvrdio da je »za ovakova stanja potrebno mediti­
rati dugi niz godina«, te ih, navodno, toplo preporučio svojim monasima!
Barem ako je vjerovati napisu objavljenom u »Wall Street Journalu«.

218
BOGOVI SU PALI NA TJEME

Jedino bogatstvo koje postoji


jest razumijevanje.
Ron L. Hubbard

Iako nije izravno povezana s jogom, nekako je nezaobilazna kad je riječ


o novijim duhovnim školama na Zapadu. Riječ je o scijentologiji, odno­
sno Scijentološkoj crkvi. Ova donedavno slabo poznata eklektička filo­
zofska škola postala je predmetom diskusije na jednom od susreta ame­
ričkog predsjednika Billa Clintona i njemačkog kancelara Helmutha Koh­
la. Raspravljalo se o tome treba li istu zabraniti, što je povijesni kuriozitet
bez presedana. Vjerske su slobode u SAD-u garantirane i u ekstremnim
slučajevima poput Crkve Sotone, Armije Sotone, Procesa i Američke Do­
morodačke Crkve, koja u svojim ceremonijalima koristi narkotični kaktus
pejotl. Nikada nitko nije ni pomislio problem neke od spomenutih ops­
kurnih organizacija staviti na red jednog međunarodnog sastanka na naj­
višem nivou, premda se smatra da su im pripadali masovni ubojice poput
Charlesa Mansona i Richarda Ramireza, a neke od njih pohlepu i zavist
zagovaraju kao vrhunske vrline.
Zvuči naprosto nevjerojatno da je do 1997. godine samo u Njemač­
koj protiv scijentologa napisano oko 500 novinskih članaka, dok se u Ame­
rici odvijalo čak 2500 sudskih procesa u koje su članovi crkve bili uvučeni
na ovaj ili onaj način, a kanonada protiv neobične crkve ne posustaje i na­
stavlja se i na Internetu. Javljaju se tu priče o pojedincima koji su navod­
no zaglavili u podrumima scijentoloških zgrada, gdje su zatočeni u total­
noj izolaciji ili su pak, uslijed učenja kojima su se bavili, počinili samou­
bojstvo ili napustili obitelj. Nije jasno zašto netko toliko forsira takove poje­
dinačne slučajeve, kad znamo da obitelji napuštaju i ubijaju se i kršćani,
budisti i muslimani. Mnogo se govori o fantastičnom bogatstvu ove crkve,
koje se katkada procjenjuje na sigurno pretjeranih 2 milijarde dolara, a
izvor je, kako to uporno dokazuju uglavnom bivši članovi crkve, u vrtogla­
vo visokim svotama koje se naplaćuju za razne tečajeve koje Crkva nudi.
O tome se pišu knjige, a kao argument se nerijetko koriste bizarni dokazi,
poput birtijaških računa pretvorenih u priznanice za novac primljen za

219
Ron Hubbard - tvorac scijentologije

neki kurs. Ne štedi se nikog, ni Crkvu, ni njena utemeljitelja, Rona L. Hub-


barda, koji o tome više ne brine, jer je ovaj svijet napustio još 1986. godine.
Nema sumnje, netko vrlo utjecajan po svaku cijenu nastoji likvidira­
ti ovu netipičnu duhovnu organizaciju, koja, međutim, pokazuje začuđu­
juću žilavost. Dapače, svakim joj danom prilazi ili daje podršku sve veći
broj slavnih iz »show-businessa«, što u Americi nije nevažno. Na listi onih
koji podržavaju scijentologe nalaze se Dustin Hoffman, Tom Cruise, John
Travolta, Chick Corea, Isaac Hayes, Larry King, Oliver Stone, Kirstie
Alley, Anne Archer, Geoffrey Lewis, Aaron Spelling i mnogi drugi. Kažu
da je na scijentologe jedino ljut Tom Berenger, čija je supruga uvjereni
sljedbenik osporavane sljedbe.

220
Osnivač je Scijentološke crkve sin mornaričkog obavještajnog časni­
ka, a rođen je u gradiću Tildenu, u saveznoj državi Nebraski. još 1911. go­
dine. Mali je Ron Hubbard imao vrlo široke interese, a svijet je upoznao
putujući sa svojim ocem. Kasnije će i sam postati časnik, no ne za dugo,
jer mašta budućeg kontroverznog američkog proroka slabo podnosi su­
hoparnu vojničku logiku. Oduška naiazi u pisanju znanstveno-fantastič-
nih priča i romana, da bi zlobnici kasnije upozoravali da otuda dolaze i
njegova duhovna učenja. Hubbard je nadasve praktičan čovjek, koji efi­
kasnost u praksi smatra vrhunskim kriterijem vrijednosti nekog učenja.
Zato će stvoriti dijanetiku, osobitu tehniku kojom zapravo počinje put
prema sustavu učenja koji danas nazivamo scijentologijom. Po Hubbar-
du, uzroci svih naših nevolja i sukoba s okolinom dolaze od engrama, oti­
saka u svijesti koji nastaju u trenucima bolnih iskustava, kad se naša svi­
jest spontano sužava. Informacije koje naša osjetila prime u tih nekoliko
trenutaka sužene svijesti usađuju nam se u nedostupni dio svijesti. Kasni­
je, kad se budemo, u sasvim normalnim okolnostima, sreli s istim informa­
cijama, odnosno podražajima, aktivirat će se i nelagoda vezana uz njih.
Izgleda da takva opetovana iskustva nelagode imaju kumulativni efekt i
pomalo naš život pretvaraju u niz automatskih i nekontroliranih reakcija.
Primjerice, ako doživimo saobraćajnu nesreću, neposredno nakon udara
vozila naša će se svijest spontano suziti. Sve što u tom trenutku percipi­
ramo, od riječi izgovorenih od strane ljudi koji su se okupili oko nas, do
šuma vjetra, hladnoće i zvuka protazećih vozila, činit će sadržaj jednog
engrama. Kad se kasnije isti, inače sasvim nevini sadržaji ponove, taj će
engram u nama pokrenuti neželjenu reakciju. Hubbard je tvrdio da je u
sklopu dijanetike pronašao metodu uklanjanja engrama i lanaca sličnih
tvorbi u našoj svijesti, a dao joj je naziv auditiranja. Nejasno je koliko ideju
engrama možemo povezati sa stresom kako ga shvaća Maharishi Mahesh
Yogi ili »samskarama« iz učenja joge.
Osnovni je cilj dijanetike dovesti pojedinca do stanja »clear«, što zna­
či »čisti«. Zapravo, riječ je o tome da osoba kroz proces auditiranja u de­
talje oživi potisnute traume i tako se riješi njihovog pogubnog utjecaja. To
je kraj početka, nakon čega slijede viši stupnjevi razvoja koji podrazumi­
jevaju ono što scijentolozi opisuju kao »ostvarenje ciljeva samom namje­
rom«. To pak i nije nepoznato u jogi. a moglo bi se vezati uz viša stanja
svijesti, u rasponu od aktivirane anahata ćakre do stanja Božanske svije­
sti kako ga shvaća Maharishi ili nivoa siddha. svemoćnih jogija, kako to
opisuje klasična joga. Hubbard je nivoe razvoja unutar scijentoiogije iz­
bjegavao uspoređivati s onima iz istočnjačkih učenja, iako je jasno da je
s njima bio upoznat. Više je stupnjeve razvoja označavao terminom »ope­
rativnog thetana«. a ima ih ukupno petnaest. Vrijedi napomenuti da me­
tode koje vode do nivoa iznad osmog još uvijek nisu objavljene, već se
kao Hubbardova ostavština pomno čuvaju u trezorima organizacije.

221
Mnogi su težnju scijentologa za savršenom samokontrolom i efika­
snošću protumačili kao traganje za »nadčovjekom«, što u Njemačkoj iza­
ziva posebno neugodne asocijacije. Scijentologiju se pokušava prikazati
fašistoidnom, a ta se ideja podmazuje izjavama pokojnog Hubbarda, naj­
češće istrgnutima iz konteksta. Tako Hubbard još davnih pedesetih kon­
statira da je ljudima moguće upravljati jedino tako da im stalno lažete, što
nema veze s fašizmom, već politikom uopće. Radi se o notornoj činjeni­
ci, prema čijem javnom iskazivanju alergiju pokazuju i neke službene reli­
gije, duboko involvirane u politička mešetarenja, afere s pedofilijom, ho­
moseksualizmom i financijskom korupcijom. Hubbard je, kako tvrde nje­
govi neprijatelji, avanturist, kojeg se stalno pokušava kompromitirati po­
dacima da se ženio tri puta, da mu je najstariji sin bio homoseksualac koji
je počinio samoubojstvo, a sam je Hubbard navodno uzimao razne sti-
mulative, koji svi nisu bili legalni.
Ovaj čovjek, koji je napisao oko 500 knjiga i razradio metodologiju
uklanjanja aberacija iz ljudske svijesti svojedobno je u New Jerseyu optu­
žen za nadriliječništvo, no ta je optužnica na kraju odbačena, jer se dija-
netika u nekim slučajevima pokazala začuđujuće djelotvornom. Ne samo
kod mentalnih poremećaja, već i nekih fizičkih oboljenja. No, ostala je
uspomena na neugodne atake koje je otac scijentologije pripisao psihija­
trima, koje je kasnije nemilice napadao. Rado je podsjećao na to da je
Freud u Europi prvi proširio kokain, a upravo su Hubbardovi protivnici
pokušavali dokazati da je njegovo auditiranje zapravo Freudovo oživlja­
vanje potisnutih trauma koje je kao terapija uglavnom odbačeno. Ipak,
proučimo li auditiranje malo pobliže, vidjet ćemo da nema baš mnogo
veze s Freudom, te da se radi o originalnom pristupu. Ni tvrdnje da se
radi o suptilnom obliku hipnoze nisu utemeljene. Svaki će liječnik ili sve­
ćenik onome tko mu se obrati odgovoriti ponekom pozitivnom sugesti­
jom, što još uvijek nije hipnoza.
Posebna je priča Hubbardov mladenački interes za okultno, kad piše
o evokaciji božice Babalon i u nekim tekstovima ozloglašenog britanskog
maga Aleistera Crowleya naziva svojim prijateljem. Surađuje i s Jackom
Parsonsom, utemeljiteljem Jet Propulsion Laboratory, tehničkim genijem
opsjednutim »tamnom stranom«, Hubbard će kasnije pojasniti da čovje­
ka kao cjelinu nije moguće shvatiti bez uvida u njegove mračne strane od
kojih svatko panično bježi, boreći se protiv onih koji ga na nju podsjećaju.
Nakon pogibije Jacka Parsonsa u eksploziji, još 1952. godine, Hubbard
gubi vezu s redom OTO-a i okultnim organizacijama čija su ga učenja ne­
ko vrijeme fascinirala.
Sada je već čvrsto uvjeren da svijetu može pružiti tehnologiju svije­
sti kojom će ljude učiniti boljima i efikasnijima u svakom pogledu. Tvrdi
da su duše današnjih ljudi starije od ove civilizacije, te da smo naslijedili
sjećanje i na raniju civilizaciju koja je nestala u kataklizmi prije 75 miliju­
na godina, što se zapravo poklapa s izumiranjem dinosaura. Onaj tko do­
segne treći stupanj thetana, kako to kaže Hubbard, sjetit će se te kolektiv­
ne traume koju naziva »vatrenim zidom«. Oni najupućeniji znaju da po­
stoji sjećanje duše na traumu koja ide u još davniju prošlost, a naziva se
»drugim vatrenim zidom«. Kršćanstvu je stao na žulj tvrdeći da je Isus »im-
plant«, umjetni »usadak« u kolektivno sjećanje čovječanstva, a ne stvarna
povijesna ličnost. Iza njegovih se tvrdnji naziru konture grandizone mani­
pulacije u koju nije lako povjerovati. Kao što smo već spomenuli, govori
i o psihičkim vampirima u »izvanmaterijalnim sferama«, koji vrebaju na
duše onih koji umru, pa ona toliko lijepa svjetlost na kraju tunela, koju
opisuju oni koji su preživjeli kliničku smrt, zapravo predstavlja zamku tih
bića. Za često gotovo znanstveno-fantastične teze koje nalazimo u teme­
ljima Hubbardove religije mnogi tvrde da su istinite, jer su ih oni kroz svo­
ja iskustva potvrdili. Za razliku od većine istočnjačkih meditativnih škola
gdje pojedinac godinama, a često i nikada, ne vidi nikakova efekta svoga
napora, kod scijentologije je, izgleda, situacija drukčija. Već nakon svega
tridesetak sati auditiranja moguće je doživjeti ono što će mnogi proglasiti
paranormalnim, a nerijetko se gube vrlo neugodni neurotski simptomi ko­
ji su čovjeka mučili godinama. Polaznici se pohvalno izražavaju i o speci­
jaliziranim kursevima na kojima ih se obučava kako odoljeti golemim psi­
hičkim pritiscima kojima su izloženi. Detalji tečajeva nisu poznati širem
krugu ljudi, što ne priječi protivnike te Crkve da ih proglašavaju »pranjem
mozga«. Dakako, taj izlizani argument kojim se napadaju uglavnom sva
neortodoksna učenja nema nikakve težine, jer pranjem mozga možemo
proglasiti sve, od političkih govorancija do reklama na televiziji.
Hubbardovu religiju smatraju bližom psihoterapiji nego vjeri. Uneko­
liko nalik Maharishiju, on preživljavanje vidi kao primarni ljudski nagon,
a njegova je metodologija donekle podređena osiguravanju uspješnosti
sljedbenika u svjetovnim poduhvatima. Scijentologija se ne muči seksu­
alnom apstinencijom kao preduvjetom napretka na putu pročišćavanja
svijesti koje se ovdje shvaća drukčije nego u indijskoj filozofiji. Dok joga
izbjegava zazivanje sjećanja na prethodne živote, vjerujući da sve treba
preskočiti kako bi se što prije došlo do konačnog cilja, dijanetika često na
površinu izbacuje upravo ovakve potisnute sadržaje. Iz osobnog iskustva
mogu reći da je moć prodiranja dijanetike u duboke slojeve sjećanja
upravo izvanredna. Važnu ulogu se pridaje pojmu »igre« i Ron Hubbard
kaže da je očito da kad bi netko kontrolirao sve, ne bi mogao igrati »igru«.
Ne bi bilo nepredvidivih faktora ni iznenađenja. Bio bi to u određenom
smislu pakao, konstatira otac scijentologije. Tu se »igru« smatra najvišom
aktivnosti, bilo kakva »igra« je u životu bolja od nikakve.
Efikasnost je uzdignuta na najvišu razinu i pravim se poslom vred­
nuje stavljanje čovjeka u mentalno stanje u kojem će moći riješiti svoje

223
probleme. Maksima je Hubbarda da svaki problem, da bi bio problem,
mora sadržavati laž. Uporno će opstajati ono što se izravno ne promatra,
Ne suočimo li se s problemom, on će živjeti i rasti. Čovjek koji se ne može
suočiti s onime sto jest ne može biti slobodan. Čovjek koji je voljan prih­
vatiti ograničenja i prepreke bez straha je slobodan. Onaj koji ne čini ni­
šta osim što se bori s ograničenjima i preprekama, u zamci je. Stalnim ra­
zvojem scijentolog jača sposobnosti ranije sputane engramima i njegova
će moć iziaženja na kraj s tvrdim životnim izazovima neprestano rasti. U
to da je vanjske faktore moguće mijenjati ne samo da se ne sumnja, već
je agresivna želja scijentologa da promijene ovaj svijet rezultat filozofije
koja u osnovi odudara od istočnjačkih. Potencijali su u nama da ih razvi­
jamo, makar oni bili od ovog prolaznog svijeta. Na razvoj duha gleda se
pomalo tehnološki, dijanetika koristi tzv. E-metre, sprave nalik detektoru
laži i, općenito, rječnik scijentologije krcat se originalnim, gotovo tehnič­
kim izrazima.
Zanimljivo je da preciznog odgovora na pitanje gdje je kraj evoluci­
je nema, spominju se samo oni koji su dosegli OT 8, operativni thetan koji
je tek pola puta do onog krajnjeg, petnaestog. Jasno je da, ako se Isusa
Krista smatra implantom u kolektivnu svijest, postoji netko tko je to ugra­
đivanje obavio, pa pojam Boga također poprima okus znanstveno-fanta-
stične vizije. Scijentologija opisuje grandiozne bitke koje su se u davnim
vremenima odigravale u svemiru, a sve će to auditiranje donijeti na vid­
jelo, ako smo dovoljno uporni u čeprkanju po najstarijim sjećanjima koja
nosimo u sebi. Stječe se dojam da je Hubbard vjerovao da su ljudske skri­
vene mogućnosti gotovo neiscrpne, da se teoretski stalnim prodiranjem
u dubine svijesti moguće razviti do fantastičnih granica. Onih za koje je
standardna religijska terminologija zastarjela, Hubbard se koristi znanst­
venim spoznajama, ali i mističnim shvaćanjima, pa i to čini scijentoiogiju
prihvatljivijom za zapadni svijet. Dakako, s druge se strane iz toga rađa
otpor onih koji dokazuju da polazište Hubbarda u znanstvenom smislu
nije utemeljeno.
Začuđujuću popularnost scijentologija prije svega duguje svojoj
učinkovitosti u konkretnim, svakodnevnim situacijama. Zgodan je prim­
jer učenje. Hubbard je ustanovio da, ako učite i jednu riječ u tekstu pre­
skočite a da je niste sasvim shvatili, sve ono što pročitate nakon toga više
nećete upamtiti. Treba se vraćati na preskočene riječi i kad postane navi­
kom da potpuno shvatite svaku od njih, učit ćete izvanredno brzo. Scijen-
tolozi uvježbavaju ono što nam svima nedostaje - komunikaciju. Kako
ćete djelovati na čovjeka s kojim saobraćate, ovisit će o tome koliko poz­
najete zakonitosti komunikacije. Vjeruje se da postoji šablona kojom stje­
čete prednost u komunikaciji s drugima, a to je i jedan od ciljeva scijento­
­ogije. Izgleda da je scijentologija pokazala rezultate i u tretmanu ovisnosti,
jer njihova organizacija »Narconon« ima svoje ispostave u 11 zemalja. Uz

224
specifično fizičko pročišćavanje, koriste se mentalne tehnike koje omogu­
ćuju ovisniku da ustraje u apstinenciji. Na taj se način scijentologija us­
pjela nametnuti do te mjere da su organizacije koje misle da imaju mono­
pol na ljudsko duševno zdravlje odlučile na javno dezavuiranje, koje je
svoj maksimum doživjelo nakon sto je Hubbard več svoje mjesto pre­
pustio nasljedniku. On je pak do kraja života lunjao Amerikom, živio u
domu na kotačima i skladao na sintesajzeru. Danas se ne zna točno ni
gdje je sahranjen, ne iskazuje mu se unutar organizacije nikakav posebni
pijetet, ali su svi jasni u pogledu toga tko je sve stvorio.
Premda unutar Scijentološke crkve ne bilježe osobu prosvijetljenu u
onom istočnjačkom smislu te riječi, niti demonstriraju moći koje bi nadi­
lazile ono što možemo racionaino dokučiti, ova religija ostaje privlačna
onima koji žele istovremeno zadovoljiti svoje spiritualne i svjetovne ambi­
cije. Je li to moguće, predmet je dileme na koju svatko ima svoj odgovor.

Sipi kišica, dok se, nakon povratka iz Indije, iz zagrebačke zračne luke
vraćam kući. Obojena svjetla trepću, a kapi se kiše razlijevaju po vjetro­
branu automobila. Gusti oblaci zastiru pogled na nebo. Na milijarde kilo­
metara udaljene zvijezde, koje više i ne postoje. Jer, možda su u milijuni­
ma godina, kroz koje je njihovo svjetlo putovalo do nas, nestale u kakvoj
kataklizmi. Dok naslućujem pradavnu prošlost iza oblaka, ipak se pitam
postoji li kakva čvrsta točka, za koju se mogu uhvatiti kad je u pitanju ono
što zovemo istinom o svijetu iza ovog svijeta, o realnosti ovog sna oko
nas. Ne preostaje mi ništa drugo, do zaključiti da svatko svoju istinu mora
pronaći sam. Milijuni su ljudi utrošili desetine milijuna sati u najrazličitije
oblike meditacije, slijedili najrigoroznija životna pravila i predali se propo­
vijedanju svoje istine o krajnjem smislu ljudske egzistencije. Ono o čemu
su napisane biblioteke knjiga, postigla je svega nekolicina njih. Možda je
to tako zato što s druge strane stoje prejaki izazovi našim nagonima i kan­
dže pohlepe, taštine i zloće. Možda živimo u djetinjstvu ljudske vrste, pa
su neki dosezi još uvijek povlastica rijetkih. Bilo kako bilo, kroz velove ilu­
zije o vrijednostima ovog svijeta doista će proći samo oni izabrani.

225
POGOVOR

Ljudski je um mehanizam koji izgieda da prije svega ima jednu ulogu:


omogućiti čovjeku opstanak u ovom, trodimenzionalnom svijetu. Često
naš ego sasvim banalnu prijetnju iz okoline doživljava kao moguće poniš­
tenje vlastita postojanja, pa se i najnaivnije polemike oko nevažnih tema
mogu pretvoriti u surove obračune. Čitavi se narodi mogu međusobno
istrebljivati, vjerujući da im oni drugi prijete uništenjem, a svaki će od njih
tvrditi da to čini samo zato da bi opstao. Na običnoj nogometnoj utakmi­
ci, koja služi razbibrizi, navijači su u stanju jedni druge čak ubijati, jer
identifikacija njihovog ega s momčadi i njenim porazom jednaka je pri­
jetnji smrću. Nagonski se poraz poistovjećuje sa stvarnim ugrožavanjem
opstanka jedinke. Ova magična iluzija proizvod je nagona za opstankom
koji počinje sa svakim pojedincem i izvor je neizmjernih patnji, strahova
i depresija. Dapače, ima psihologa koji u cijeloj ljudskoj egzistenciji vide
samo jedan smisao: preživjeti i predati svoje gene sljedećoj generaciji.
Viši se ciljevi, kako kažu neki, ne naziru ni u čemu. Ljudska se potreba za
duhovnošću tumači strahom od prestanka postojanja, a uvijek se prst upi­
re u nepopravljivost ljudske rase tijekom čitave povijesti.
Svi ti avatari, proroci, mistici i učitelji kao da nisu ništa mogli promije­
niti. Vladari koji su vjerovali u razne bogove i imali velike učitelje ipak ni­
su odustajali od osvajanja i pokoravanja drugih. U umove se ljudi uvukla
dilema postoji li uopće bilo kakav cilj vrijedan odricanja od svakodnev­
nih radosti. Skeptici su upućivali ono vječno pitanje: kakav je to Bog koji
dopušta sva ta silna klanja, bolesti i patnje nevinih ljudi dok se uvijek ne­
kako čini da uspijevaju upravo oni najgori i najbezobzirniji, a nerijetko se
njihov dugotrajan i udoban život završava bezbolno i mirno. Gdje je ta
pravda u kozmičkoj ekonomiji, gdje je taj veliki Gospodar koji je dijeli?
Ne postoji nitko tko može dati zadovoljavajući odgovor na ova pi­
tanja.
Joga je učenje koje jednostavno naučava da treba zaustaviti tijek mi­
sli, koje su proizvod nestalnog uma, pa tako u svojoj biti nestvarne i pro­
lazne. Istina o svrsi našeg postojanja vidljiva je samo onome tko nadiđe
zakonitosti funkcioniranja ovog svijeta i pogleda u pravu prirodu ekrana
na kojemu se te misli odvijaju. Kako kažu jogiji, tada sve postaje provid­
no poput kakve kozmičke predstave i najstrašnije se stradanje ne čini ne­
pravednim. Radost i bol, sreća i patnja, izjednačuju se u skladu izvan ko­
jega ništa nije moguće. Ovdje prestaju sva pravila koja upravljaju ljudskim

227
životima na način na koji se to nama čini jedino mogućim i otvara se svi­
jet neizmjerne ljepote, u usporedbi s kojim naš svijet izgleda poput zat­
vora za dušu.
Krenuti nekim od duhovnih puteva stvar je izbora i intuicije, a ne ne­
kog logičnog argumenta. Kad je u pitanju joga, mnogi zapadnjaci, poput
Carla Gustava Junga, misle da se ne radi o nečemu što je nužno dobro
za zapadnjački um i svjetonazor. Većina religija u učenjima joge vidi opa-
snost za vlastite interese. I neki znanstvenici nemaju o duhovnosti istoka
dobro mišljenje. Česti skandali vezani uz jogije i mistike koji dolaze s Isto­
ka također nisu preporuka za ovu disciplinu. Dapače, upozorenje su koje
može biti korisno da se izbjegne kakva zamka.
No, sve je to za tragača za duhovnim istinama nebitno. Jer, on se
može osloniti jedino na sebe i svoje iskustvo. Netko može svoje ispunje­
nje naći u bizarnim praksama i učiteljima koji su daleko ispod moralnih
standarda Zapada. I tada će fanatično zagovarati nešto što je toliko očita
zabluda za one oko njega. Drugi će naići na učitelja besprijekorne repu­
tacije i velikog znanja, meditirat će decenijima i umrijeti - neprosvijećen.
Očitih pravila nema, pa otuda priklanjanje onom fatalističkom konceptu
karme, koji sav život vidi kao već napisani scenarij po kojemu glumci sa­
mo trebaju odglumiti svoje uloge. Konačno, čitav jedan sustav joge zago­
vara filozofiju potpune predaje životu i onome što on donosi kao jedini
mogući put do prosvjetljenja, jer svako činjenje je samo otpor struji života
koja putuje već urezanim koritom. Biti promatrač filma koji se vrti na
ekranu svijesti i biti neprivržen plodovima vlastitih akcija možda je bit
svih učenja koja se svode pod naziv joge. To pasivno prihvaćanje dobra
i zla kao dara Stvoritelja vjerojatno i jest uzrokom pogrešnog shvaćanja
joge na Zapadu. Riječ je o tome da drvo koje se savija pod udarima vje­
tra nikada ne puca, dok će ono koje oluji pruži otpor vrlo lako podleći
njenoj snazi. Čovjek koji se veseli svemu, sretan je. Kakva je korist od oča-
javanja i frustracije kad u životu nešto ionako ne možemo izbjeći ili pro­
mijeniti? Što nam je najbolje činiti u takvoj situaciji? Potražiti nešto dobro
i u tome zlu, pokušati to shvatiti kao vrijednu lekciju i ići dalje, znajući da
sve prolazi, pa tako i ova naša nedaća. Događa li nam se nešto lijepo, u
tome trebamo uživati imajući na umu da bi i to moglo proći, pa ćemo
tako izbjeći nelagodu mogućeg razočaranja. Onaj tko to shvaća, već je
jogi.

Prošlost je nepromjenjiva, a budućnost neizvjesna. To stvara nesi­


gurnost i strah, a jedini je izlaz u tome da se živi - sada. Uostalom, osim
sadašnjosti ništa i ne postoji. Taj trenutak koji zovemo sada, jest sada. ali
i za recimo, 15 dana u 15 sati i 15 minuta postojat će samo - sada. Jer
tada će taj trenutak, kad dođe, biti sada. Svi strahovi i brige događaju se
u budućnosti, kako si ih mi zamišljamo. Primjerice, bojim se siromaštva u

223
starosti koja je u budućnosti. A ne možemo uopće znati hoćemo li biti
sutra živi. Um vječno kalkulira, uvijek bazirajući svoje beskonačne anali­
ze na budućnosti, koju nitko ne zna. A ta groznica misli koja se bavi svim
scenarijima budućih događaja proizvodi patnju i nesigurnost. Sreća, bla­
ženstvo, za kojim ljudska bića čeznu ne može postojati u prošlosti ili bu­
dućnosti, već samo sada. Onaj tko učvrsti svoju pažnju na sadašnjem tre­
nutku, dosiže spoznaju o prirodi vlastitog bića i istinsku sreću.
Grčeviti pokušaji da se zaviri u budućnost pomoću raznih metoda
predviđanja, priklanjanje instant metodama kojima se ovladava preko
vikenda, traženje prečaca u tečajevima na kojima se prosvjetljenje »dije­
li« u svega nekoliko sati, striktno pridržavanje prastarih, okoštaiih religij­
skih dogmi sasvim stranih ovom podneblju i fanatično propovijedanje
svima oko sebe samo su razni oblici kojima ljudi iskazuju svoj strah od
neizvjesne budućnosti. Iako je jasno da nema vrača koji nam može sa
sigurnošću predvidjeti neki doista važan događaj iz budućnosti, stvaramo
neku vrstu sporazuma s vlastitim umom i dozvoljavamo si svjesno tu ilu­
ziju ne bismo li si priskrbili još jedan predah od onoga što nam se čini
groznom stvarnošću. Tako nastaju legende o vidovnjacima i avatarima
koji su svemoćni, vide budućnost i mogu nas poštediti onoga što nam je
kozmički scenarij namijenio. S obzirom da smo mi sami konačna istina o
sebi, u najboljem slučaju nam netko može utjehom ublažiti trenutke kad
život donese patnju, a mi još uvijek nismo u stanju izdignuti se duhom
iznad nje.
Dakako, joga je samo jedan od mnogih puteva prema spoznaji istine
o svome biću, a njenu relativno veliku popularnost prije svega treba tu­
mačiti nemoći oficijelnih religija da pruže zadovoljavajuća iskustva svo­
jim pripadnicima. Jogu ne treba zamijeniti s hinduističkim religijama koje
nisu ni po čemu bolje od svojih zapadnih konkurenata. Ova je disciplina,
u ispravnoj interpretaciji, tehnologija koja omogućuje upoznavanje sebe
samog. Hoće li to donijeti i spoznaju o Stvoritelju i višim oblicima posto­
janja, treba svaki tragač utvrditi sam za sebe.
Možda prosvjetljenje ne postoji kao neko konačno i definitivno sta­
nje, možda čovjek može doseći samo ono što mu dopušta razina evolu­
cije na kojoj se nalazi cijela ljudska vrsta. Ima onih koji misle da duhovna
iluminacija koju možemo nazvati konačnom može proizaći jedino iz pot­
puno razvijene fiziologije živčanog sustava, za koji zapravo ne možemo
tvrditi da se razvija iz generacije u generaciju. Jednostavno zato što je
prošlo premalo vremena od trenutka kad su ljudi postali svjesni veze iz­
među svoje duhovnosti i neurofiziologije. Ipak, prilično je jasno da na­
sljeđujemo strahove i iskustva naših predaka, koja su zakopana duboko u
kolektivnom nesvjesnom cijele vrste, da bi na njih pojedinac licem u li­
ce naletio samo rijetko, a događa se da takav susret urodi značajnim

229
spiritualnim iskustvom koje opet postaje dio nasljeđa vrste i tako pomaže
pothraniti nadu u svrhu postojanja na ovoj planeti i preživljavanje svijesti
u onom ili ovom obliku.
BIOGRAFIJA

Rođen u Samoboru, 4. travnja 1951., gdje je završio i osnovnu školu.


Gimnaziju polazi u Samoboru i Zagrebu, te studira kemiju na Prirodoslov-
no-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje diplomira iz po­
dručja organske kemije 1975. godine. Na istoj temi i magistrira. Od 1976.
godine putuje svijetom i bavi se spiritualnim temama i alternativnom me­
dicinom. Godinama se bavi fitoterapijom, a za razne televizijske mreže
proizvodi više od 200 priloga i emisija. Autor je četiriju knjiga.
Danas živi u Samoboru, sa suprugom Miljenkom, kćeri Ivanom i
sinovima Mihovilom i Dragom.

231