Sie sind auf Seite 1von 424

Rati mit

Dejan Jović

Rati mit
Politika identiteta
u suvremenoj Hrvatskoj

Fraktura
Recenzenti
Doc. dr. sc. Zlatan Krajina
Prof. dr. Milan Podunavac
Prof. dr. sc. Nenad Zakošek

e Dejan Jović i Fraktura, 2017.


Sva prava p1idržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati
u bilo kojem obliku bez prethodnog dopuštenja nakladnika.
All rights are represented by Fraktura, Croatia.
ISBN 978-953-266-876-6
CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne
i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 975457
Sadržaj

Uvod i glavni argument 7

PRVO POGLAVLJE
Rekonstrukcija identiteta nakon historijske traume 41

DRUGO POGLAVLJE
Stvaranje rata 87
TREĆE POGLAVLJE
Nakon rata: stvaranje mita i posljedice mitotvorstva
ČETVRTO POGLAVLJE

Etnototalitarizam i etnototalitarizam svakodnevice


PETO POGLAVLJE
Zaključak: teorijska razmatranja 325

Literatura 393
Kazalo imena 401

O autoru
Uvod i glavni argument

Zašto je Hrvatska i danas, zs godina nakon što je postigla međunarodno


priznanje i time makar i formalnu nezavisnost, i dalje zarobljena
u diskursu koji u svom središtu ima rat? Zašto se od njega ne može
odmaknuti? Kako interpretira rat iz devedesetih godina ("Domovinski
rat") i kako se odnosi prema alternativnim interpretacijama? Zašto taj
rat- čiji karakter, kao ni to koliko je, zapravo, trajao nije moguće jed-
noznačno definirati - ne ostavi iza sebe, kako bi se trauma koju je
stvorio tolikim ljudima mogla Jakše prevladati, a njeni se građani potom
okrenuli drugim temama, gradeći mir i prosperitet? Zašto se tom ratu
- a ni onom koji se u Hrvatskoj odvijao u okviru Drugog svjetskog rata
i u neposrednom poraću četrdesetih godina, ne dopušta da završi, nego
ga se produžava drugim sredstvima, kroz rat za interpretaciju rata? )e li
uopće moguće završiti neki prethodni rat, a posebno onaj koji je postao
središnje mjesto novog političkog i nacionalnog identiteta? Zašto je
službena,politička Hrvatska, koja ističe svoju demokratsku orijentaciju
i naglašava da je nastala u bijegu iz autoritarnog ili čak i totalitarnog
prethodnog sustava, tako osjetljiva, pa i agresivna, kad se nekom dru-
gom interpretacijom, ili čak i jednostavnim spominjanjem za nju ne-
poželjnih i "nekorisnih" činjenica, konstruira neka druga naracija,
neki drugi diskurs? Zašto drži da je jednoznačna, gotovo crno-bijela
interpretacija nedavne prošlosti temelj njene državnosti, pa svaki pokušaj
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

da se ta interpretacija kritički evaluira i ospori proglašava udarom na


temelje države?

Traganje za odgovorima na ova pitanja glavni je motiv nastanka ove


knjige, a ta su pitanja ujedno i njezina glavna tema. U njoj se tvrdi da
je u Hrvatskoj na djelu permanentno mitotvorstvo kojim se pokušava
oblikovati, a potom i svima nametnuti i od kritike zaštititi- ograniča­
vanjem slobodnog prostora za bilo kakvu alternativu - naciotvoran
i državotvoran mit o Domovinskom ratu. Glavni elementi tog mita pre-
zentirani su u saborskoj Deklaraciji o Domovinskom ratu od r3.listo-
pada 2000. U njoj je interpretacija tog rata dobila "državni pečat", a svi
građani su pozvani da "štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Do-
movinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti". štoviše,
pozvani su - a državni dužnosnici i državne institucije su i obvezani
- da "na taj način" (dakle promovirajući ono što piše u toj deklaraciji)
"čuvaju moralni dignitet hrvatskog naroda i svih građana Republike
Hrvatske", a to znači: da Domovinski rat interpretiraju isključivo i samo
kao "pravedan i legitiman, obrambeni i osloboditeljski, a ne agresivni
i osvajački rat prema bilo kome". Deklaracija je donijeta "radi zaustav-
ljanja radikalne politizacije Domovinskog rata i zabrinjavajućeg po-
lariziranja hrvatskog društva, što može imati dalekosežne posljedice",
i u uvjerenju da su "temeljne vrijednosti Domovinskog rata jedno-
značno prihvaćene od cijeloga hrvatskog naroda i svih građana Repu-
blike Hrvatske".

Već je iz same Deklaracije vidljivo da se država, svojim političkim


uputstvom za interpretiranje nedavne prošlosti, izravno uključila
u proces koji sprječava pluralizam, a time i slobodu. Upozoriti na "za-
brinjavajuću polarizaciju hrvatskog društva" ne znači ništa drugo nego
pokušati ograničiti slobodu interpretacija, a time i govora. Polarizacija
-čak i kad bi doista postojala u Hrvatskoj -nije samo vidljiva u inter-
pretaciji Domovinskog rata, nego i u mnogim drugim pitanjima,
o kojima se država, s pravom, ne izjašnjava, jer to nije njezin posao.
O Domovinskom ratu u trenutku donošenja ove deklaracije nije bilo
UVOD l GLAVNI ARGUMENT

nikakve političke polarizacije: upravo obratno, postojao je visok stupanj


političke homogenizacije. Nitko u političkom prostoru nije dovodio u
pitanje ni Domovinski rat, ni mit o tom ratu koji se stvarao na prešu-
ćivanju činjenica i isključivanju neželjenih iskustava. Postojao je, više
u društvu nego u politici, pokušaj pluralizacije. Ta se pluralizacija vi-
djela u odvažnom građanskom djelovanju pojedinaca, nevladinih or-
ganizacija i medija, koji su još od 1991. nadalje otkrivali činjenice koje
je službeni mit htio sakriti i "zaboraviti". U Hrvatskoj se - paralelno
s praksom mitotvorenja- razvio i snažan otpor tom procesu. Moglo bi
se stoga reći da je društvo i dalje ostalo pluralistično, ako je već politika
-u vezi s pitanjem Domovinskog rata- bila homogena. Ali, pluralizam
je temelj demokratske i slobodne države. Ocjena da je "cijeli hrvatski
narod" odnosno da su "svi građani Republike Hrvatske" suglasni oko
"temeljnih vrijednosti Domovinskog rata", također je iluzija. Štoviše,
da su svi suglasni, Deklaracija ne bi bila potrebna. Nije moguće naime
da su obje ove tvrdnje istinite istodobno: ili postoji "zabrinjavajuća
polarizacija" ili je "cijeli hrvatski narod ... suglasan".

Državna intervencija u interpretacije prošlosti sastavni je dio procesa


preoblikovanja (rekonstruiranja) nacionalnog i političkog identiteta
kroz ono što se u literaturi o ovom pitanju naziva politikom identiteta.
U mitovima koje država potiče i iza kojih stoji često se ističe da narod
koji, navodno, konstruira državu i čije je volje ona izraz, postoji odu-
vijek i to s - manje ili više - postojanim monolitnim osobinama. No
u stvarnosti država nastoji oblikovati narod - čak i više nego što narod
oblikuje državu. Država koja u sebi nema osjećaj samoograničenja (a
taj se osjećaj pojavljuje samo u liberalnim državama, koje cijene vrije-
dnosti pluralizma, slobode i autonomije) pojavljuje se kao dizajnerica,
ako ne već i kao proizvođačica nacije. Nacije je teško iznova "proizvesti"
(iako ima i takvih slučajeva) -lakše je stvoriti novu državu, nego novu
naciju. Ali, država oblikuje "svoju" naciju, uzdižući je nominalno
i simbolički na razinu elite, a istodobno uklanja sve prepreke koje stoje
na putu njena preuzimanja nominalne suverenosti. Država određuje
statuse etničkih grupa u okviru njena legitimnog područja djelovanja,
10 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

te u radikalnim slučajevima odbija priznati postojanje drugih, alterna-


tivnih nacija ili manjina. Kao što se pojavljuje kao proizvođačica nacija,
tako se može pojaviti i kao uništavateljica nacija, manjina i identiteta.

Posebno je to slučaj neposredno nakon formiranja nove države, kad još


postoji neizvjesnost oko njenog opstanka i kad su autoritarne tenden-
cije snažnije nego u normalnim, mirnodopskim, vremenima. U novim
državama, a naročito onima koje se osjećaju ugroženima i onima koje
su nastale u ratu i zbog rata, lakše je razviti snažan nacionalizam
i militarizam, a zagovornici ideje jedinstva, a ne pluralizma, imaju veće
šanse za uspjeh. U Jugoistočnoj Europi, nacionalizam je bio primarno
konzervativnog a ne liberalnog karaktera, pa je i zbog toga ideja slo-
bodnog i pluralističkog, interaktivnog oblikovanja identiteta odozdo
bila manje prihvatljiva od ideje obaveznog očuvanja nekog- navodno
čvrstog - identiteta koji se oslanjao na tradiciju i kontinuitet sa za-
mišljenom prošlošću, intervencijama odozgo, s vrha, državnim djelo-
vanjem. Liberalne i antiliberalne prakse i ideologije se i u tom polju
politike - u politici identiteta - razlikuju po odnosu prema pitanju
državnog intervencionizma. U ovoj knjizi pokazujem da je politika
identiteta u suvremenoj Hrvatskoj neliberalna, a u mnogim aspektima
i antiliberalna. Umjesto da se povuče iz prostora društvenosti, ili barem
da bude diskretno prisutna kao neka noćobdijska čuvarica, država
u njemu sudjeluje, i to ne samo kao aktivan akter nego kao akter koji
traži monopol. Ona pokušava- svojim mitotvorstvom, ponajprije po-
vezanim s mitom o Domovinskom ratu - nametnuti jednoznačnu
i vrlo selektivnu interpretaciju prošlosti i potom je zaštititi napadom,
sekuritiziranjem, diskvalificiranjem i prijetnjama zabranom svih dru-
gih, alternativnih interpretacija. Država svojim aktima i službenim
interpretacijama, svojim naracijama, pokušava oblikovati naciju. Što-
više, 25 godina nakon stjecanja međunarodnog priznanja, izgleda kao
da Hrvatska kao država oblikovanje identiteta drži svojom glavnom
zadaćom. Ni oko čega drugog- ni oko ekonomske situacije, ni oko ra-
zvojnih pitanja, ni oko građanskih prava i sloboda, ni oko drugih javnih
politika - ona se nije toliko angažirala koliko oko politike oblikovanja
UVOD I GLAVNI ARGUMENT II

identiteta. Hrvatska je u četvrt stoljeća od svog novog nastanka bila


opsjednuta dizajniranjem nacije, odnosno njena identiteta.

Da bi se oblikovao poželjan identitet naroda- a istisnuo i marginalizirao


onaj dotadašnji, stvoren u prethodnim državama u kojima je taj narod
živio- potrebno je, prije svega, iznova zamisliti njegove glavne osobine.
Zamišljanje nacije je posao za "dizajnere identiteta", koje ponekad
nazivamo "intelektualnom elitom", a zapravo se radi o državnim "in-
telektualcima", propagandistima, ponekad i falsifikatorima i promo-
torima navodnih istina, selektorima onoga što treba "zaboraviti"
i onoga što i kako treba "pamtiti", koji pomažu političkoj klasi kako bi
ona novostečenu moć zadržala i obranila pred izazovima koji se pojav-
ljuju upravo kroz proces pluralizacije i oslobođenja društva. Strah od
raspada, od "nejedinstva", zapravo je strah od konkurencije i plura-
lizma. To je strah od slobode i demokracije. To je izraz nepostojanja
demokratske tradicije koja sugerira da država neće propasti ako se
u njoj razvija slobodna konkurencija i interakcija različitih interpre-
tacija prošlosti. Neće propasti ni ako postoje različite vizije sadašnjosti
i budućnosti. Ali, u to je teško uvjeriti političku klasu čiji su glavni
predstavnici - kao što je bio slučaj u Hrvatskoj i u većem dijelu jugo-
istočne, pa i Srednjoistočne Europe- identitetski oblikovani u nelibe-
ralnom poretku. Otežavajuća okolnost bio je raspad prethodne države,
socijalističke jugoslavije, koji je stvorio mogućnosti za analogije, te je
stvorio dodatne strahove zbog rata i nasilja koji su se dogodili paralelno
s raspadom države.

Zbog tih strahova, kao i zbog želje da se spriječi pluralizam i onemogući


sloboda oblikovanja identiteta, politička klasa na vlasti obraća se dizaj-
nerima identiteta, naručujući od njih naraciju koja će moći legitimirati
njihovu vlast i sačuvati njihovo glavno djelo- državu- za koju tvrde
(gotovo uvijek) da je izraz dugotrajne težnje naroda, a ne primjerice
tek jedan od proizvoda raspada međunarodnog sustava. U stvarnosti,
mnoge (pa i mnoge europske) države su ostale države, nakon što su se
prethodno raspali imperiji ili složene višenacionalne federacije. Mnoge
12 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

države nisu bile rezultat volje ili želje njihovih građana. Samo u mito-
vima svaki narod želi svoju samostalnu državu: u stvarnosti to nije
slučaj, već i zbog toga što u stvarnosti narod nije homogeni entitet, niti
je tijelo koje govori, osjeća i misli. U stvarnosti uvijek netko govori
(navodno) u ime naroda, tvrdeći da to sam narod progovara kroz njega
(ili nju). Ali, čak i ako zanemarimo taj "detalj" kako bismo pojedno-
stavnili našu argumentaciju, pa pristanemo na uobičajeno da bismo
mogli komunicirati s mitotvorcima, čak i tada je netočno da su sve
europske države izraz upornog rada i snažne volje njihovih naroda. Jesu
li Austrijanci i Mađari htjeli raspad Austro-Ugarske, zbog kojeg su for-
mirane njihove nacionalne države: Austrija i Mađarska? Jesu li Rusi
htjeli raspad Sovjetskog Saveza? Žele li Englezi i Škoti raspad Ujedinje-
nog Kraljevstva? Jesu li baš sve države koje su nastale nakon ratova,
raspada imperija i federacija u 20. stoljeću izraz entuzijazma i volje
njihovih naroda? Ako jesu, čime objasniti njihovu trajnu nestabilnost
i neprekidne unutarnje sukobe?

U naraciji koju stvaraju dizajneri nacionalnog identiteta po nalogu


političke klase neplaniranih i neočekivanih, a posebno neželjenih drža-
va nema: sve su (a posebno naša) izraz svjesnog djelovanja organicistički
zamišljenog tijela koje se zove narod. U nacionalističkoj naraciji, nacija
je predstavljena kao jedno Tijelo, s jednom voljom, Duhom i svijesti.
U komunitarističkom shvaćanju Nacije, ona je zajednica- community
-a community je, prije svega, communicative unity, jedinstvo u izričaju,
u iskazu, u načinu na koji se razumiju izrazi, simboli i rituali. Taj narod
postoji, dakako navodno, oduvijek, ili barem - ako ne već oduvijek -
onda "od stoljeća sedmog".

Da bi postojala nacija, potrebna je naracija, naciotvorni diskurs oko


kojeg se gradi pojednostavljena interpretacija prošlosti i sadašnjosti
i oko kojeg se zamišlja poželjna budućnost. U Hrvatskoj, ta se naracija
u proteklih četvrt stoljeća gradila upravo oko interpretacije Domo-
vinskog rata, koji je proglašen nultom točkom, ishodištem suvremene
povijesti, datumom rođenja nove hrvatske države, ali i centralnom
UVOD l GLAVNI ARGUMENT
!3

točkom njene sveukupne povijesti. U interpretaciji koja je stvorena


kroz selektivnu "upotrebu" korisnih i odbacivanje nekorisnih činje­
nica, Domovinski je rat bio doba potpunog jedinstva, a jedinstvo- ne
pluralizam -jest glavna vrijednost u procesu konsolidiranja države
i preoblikovanja nacije. U stvarnosti međutim rat je bio način da se
poveća jedinstvo tako što će se eliminirati elementi pluralizma i slo-
bode koji su se razvili u godinama liberalizacije socijalističkog poretka
u Hrvatskoj osamdesetih godina, a naročito u ključnoj godini preokreta,
1990.

Hrvatsko je društvo naime nasuprot tvrdnji koju promovira mit o Do-


movinskom ratu, po svim pitanjima, pa i po pitanju poželjnosti samo-
stalne i neovisne hrvatske države, bilo pluralističko- unatoč tome što
je prije 1990. politički pluralizam bio nepoželjan, a vladajuća ga je klasa
smatrala neprihvatljivim. To pokazuju ispitivanja javnog mnijenja iz
1990. godine, u kojima se najveći broj građana - pa i etničkih Hrvata
-izjašnjavao za samostalnost ali u okvirima neke nove južnoslavenske
konfederacije, tj.labavog saveza s drugim jugoslavenskim republikama/
državama. Tako je primjerice prema istraživanju javnog mnijenja koje
je Fakultet političkih znanosti (tada: nauka) zagrebačkog sveučilišta
proveo u travnju 1990., na uzorku od 2608 ispitanika iz cijele Hrvatske,
ro,66 posto ispitanika reklo da podržava tvrdnju: "smatram da se Hr-
vatska treba odcijepiti i postati samostalna država, neovisno o tome
što će biti s drugim dijelovima jugoslavije". Istodobno, 51,66 posto njih
reklo je da smatra "da bi se jugoslavija trebala organizirati kao konfe-
deracija samostalnih republičkih država, koje bi po potrebi stvarale
zajednička tijela i slobodno se dogovarale oko zajedničkih poslova".
U istom istraživanju, isti broj ispitanika koliko ih je bilo za punu držav-
nu nezavisnost, složio se i s potpuno suprotnom tvrdnjom: "smatram
da je federativne uređenje bilo pogrešno i da bi jugoslaviju trebalo ure-
diti kao jedinstvenu državu bez republika". Nešto više ispitanika bilo
je za to da se jugoslavija uredi kao "federativna država s jačom ulogom
saveznih organa i manjim ovlastima republika no što je to dano sa-
dašnjim uređenjem federacije" (13,35 posto), dok je 13,67 posto bilo
14 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

suglasno s tvrdnjom: "smatram da je sadašnje uređenje federacije dobro


i da ništa ne treba mijenjati" (Grdešić i dr., 1990.: 199-zoo). Detaljnija
analiza stavova ispitanika prema njihovoj nacionalnosti, pokazuje da
je u trenutku prvih višestranačkih izbora u HIVatskoj tek 15 posto
etničkih Hrvata bilo za potpunu i bezuvjetnu nezavisnost, dok ih je
64 posto bilo za konfederacijsko preuređenje jugoslavije. Srbi iz HIVat-
ske bili su izrazito podijeljeni u odgovoru na pitanje poželjne buduć­
nosti Hrvatske. Samo 0,5 posto ispitanika Srba bilo je za bezuvjetnu
nezavisnost, a n posto za konfederaciju, dok ih je najviše bilo za "cen-
traliziranu federaciju" (35 posto), za "status quo" (31 posto) i za uni-
tamu državu (23 posto) (ibid., 152). Ti podaci ukazuju na to da je teza o
jedinstvenosti hrvatskog naroda i njegovoj "vječnoj" težnji za nezavi-
snošću, koja se iskazala u pobjedi Hrvatske demokratske zajednice na
izborima 1990. godine- zapravo mit. Oko centralnog pitanja za buduć­
nost Hrvatske, 1990. nije bilo jedinstva. Takvog jedinstva nije bilo ni
1991.- u godini u kojoj se Hrvatska, baš kao i jugoslavija- raspala zbog
secesionističke politike samoproglašene Krajine, u kojoj, kao što po-
kazuju najnovija istraživanja na koja ću se osloniti u ovoj knjizi, također
nije bilo nikakvog jedinstva po pitanju odnosa prema Zagrebu i Beo-
gradu. još je manje jedinstva bilo unutar cijelog etnički srpskog dijela
elektorata, pa i među pripadnicima političkih elita Srba u Hrvatskoj.

Jedinstvo, kao i volja za nezavisnošću, stvarani su- i u slučaju Hrvata


i u slučaju Srba iz Hrvatske (naravno, na različite načine, te kod sepa-
ratističkih Hrvata u odnosu na jugoslaviju s uspjehom, a kod separa-
tističkih Srba u odnosu na Hrvatsku neuspješno) - sijanjem straha i
stvaranjem mitova, zabranama i prijetnjama, koje su eskalirale u na-
silju, ali, prije svega i po svemu najznačajnije, stvaranjem rata, odnosno
stvaranjem društvenih uvjeta za ratovanje. Rat je bio rezultat želje
jednog specifičnog dijela tadašnjih elita, dizajnera identiteta i političkih
vođa nacionalističke orijentacije da se Hrvati odvoje od jugoslavije
i Srba, a Srbi od Hrvata (a u nekim slučajevima, i s vremenom sve više
i od jugoslavije). Mitske interpretacije služile su stvaranju rata, a rat je
potom omogućio stvaranje mita. To ne znači da u stvaranju rata nije
UVOD l GLAVNI ARGUMENT IS

bilo i drugih motiva, od kojih su neki daleko manje "idealistički"


i daleko više "realistični". Neki su rat priželjkivali kako bi popravili
svoj ekonomski i društveni status, i time zadovoljili svoje sasvim kon-
kretne interese. Neki su bili samo ritualni domoljubi - ponavljali su
fraze i isticali simbole, a u stvarnosti su ratovali za svoje privatne in-
terese. Neki su ubijali iz osvete, ili bez ikakvog osviještenog razloga-
možda iz sadizma ili avanturizma. Ali, oni koji su oblikovali rat i koji
su omogućili da mu se mnogi priključe i u njemu sudjeluju, sve su te
pojedinačne i grupne motive potom povezali s mitskom interpretaci-
jom o borbi za slobodu, protiv agresije i okupacije, u pravednom ratu.
Mitska interpretacija je ne samo pomogla da se rat stvori, nego danas
pomaže da ga se opravda.

U tom povezivanju rata i mita u obje su faze sudjelovali isti ljudi, ili
barem ljudi iz istih krugova: čvrsto povezani političkim i drugim in-
teresima, voljom za moć i željom za trajnim istiskivanjem iz javnog
i političkog prostora svih onih koji su predstavljali ili predstavljaju -
makar i u njihovoj imaginaciji - izazov njihovoj moći.

Funkcija mita jest da "izbriše" činjenice, a naročito one koje su- poput
ovih koje smo naveli- izrazito "nekorisne" za njegovu političku i druš-
tvenu funkciju, te da umjesto njih ponudi jednostavnu i za stvaranje
novog identiteta korisnu, upotrebljivu, novu priču. Da ponudi story
kao history, a mit kao povijest.

Kao što ni nacija ne može biti stvorena ni iz čega (ex nihilo), niti može
biti u potpunosti preoblikovana bez uzimanja u obzir konteksta u ko-
jem se ovaj proces događa, tako ni mit nije isto što i laž. Mitotvorstvo,
kao i propaganda, proces je u kojem se na temeljima postojećih činjenica
i uvjerenja stvara nova priča. Stvara se novi kolaž, pick and mix; novi
sadržaj koji se temelji na novoj selekciji poželjnog i korisnog, te njegovu
odvajanju od onoga što treba biti zaboravljeno i izbrisano. Proces stva-
ranja mitova, i preoblikovanja nacionalnog identiteta, izražava pritom
odnose moći u političkoj sferi. Kao i svaka druga, i politika identiteta
!6 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

je u svojoj biti borba za ostvarivanje sasvim specifičnih i konkretnih


interesa onih pojedinaca i grupa koje su na vlasti. Ona je, kao i svaka
politika, borba za moć, i u funkciji je povećanja i (po mogućnosti traj-
nog) osiguranja moći. Država oblikuje narod na način na koji odgovara
onima koji kontroliraju državu, onima koji u njoj imaju najveću moć.
Apsolutna moć podrazumijeva apsolutnu (ili, kao što će biti objašnjeno
u ovoj knjizi: totalnu, odnosno totalitarnu) kontrolu nad interpretaci-
jama i apsolutno sprječavanje bilo kakvih alternativnih interpretacija.
Način na koji oni koji se bore za moć djeluju u ovom segmentu politike
(u politici identiteta), pokazuje i njihove ambicije u drugim područjima
političkog života. Demokratska politika ostavlja prostor za alternative,
za slobodne interpretacije i za pluralizam ideja, uključujući i u pitanjima
identiteta. Autoritarne i totalitarne politike to ne dopuštaju. Zato je
analiza procesa političke borbe za oblikovanje identiteta tako važna:
ona pokazuje karakter politike kao takve. Ne radi se dakle samo o po-
litici identiteta ili politici povijesti, nego o politici općenito. Karakter
suvremene Hrvatske može se, u značajnoj mjeri, opisati kroz analizu
politike identiteta. U tom je smislu ova knjiga ujedno i knjiga o hrvat-
skoj politici, pa i o hrvatskom društvu od proglašenja nezavisnosti do
danas. S obzirom na mnoge elemente kontinuiteta u odnosu na pret-
hodno - jugoslavensko - razdoblje, ona se osvrće i na duži period,
uključujući onaj iz Drugog svjetskog rata, te doba Hrvatske u socija-
lističkoj Jugoslaviji. Uostalom, te teme i ta razdoblja pojavljuju se
i u suvremenosti kao značajne točke odlučivanja u okvirima politike
identiteta. Ni 1941., ni 1945., ni 1971., ni 1974., ni 1991. nisu stoga samo
iza nas, nego su i dalje pred nama.

U h1vatskom slučaju, činjenica koja se koristi kako bi se oko nje izgradio


mit jest ta da je rat doista bio glavni razlog za međunarodno priznanje
Hrvatske, a time i za njeno postojanje kao države. Tog priznanja naj-
vjerojatnije ne bi bilo bez tog rata. Tako su procjenjivali i oni koji su
o njemu odlučivali u trenutku kad se donosila odluka. Referendum
o nezavisnosti, kao ni samo proglašenje nezavisnosti, nisu (i možda
nikada i ne bi) doveli do priznanja, ali rat jest. Hrvatsku nezavisnost
UVOD I GLAVNI ARGUMENT
17

nitko nije priznao ni dan, ni mjesec dana nakon što je ona proglašena,
zs.lipnja 1991. štoviše, glavni i najrelevantniji akteri iz međunarodne
zajednice, prisilili su Hrvatsku (kao i Sloveniju) da na tri mjeseca za-
mrzne svoju odluku o nezavisnosti, kako bi se omogućili pregovori
o rješenju jugoslavenske krize. I SAD i tadašnja Europska unija (od IZ
članova), stajali su čvrsto na poziciji odbijanja priznavanja samopro-
glašene nezavisnosti. To se izmijenilo tek zbog rata, koji je, u svom
punom intenzitetu, u Hrvatskoj započeo upravo u kolovozu 1991., ne-
posredno pred početak londonske konferencije o Jugoslaviji. Rat je bio
sredstvo sprječavanja kompromisa i mira. Ne tvrdim da ga je Hrvatska
zbog toga i proizvela (iako danas već imamo i svjedočanstva važnih
sudionika, npr. Josipa Boljkovca, koja tvrde upravo to): ne, za rat je i u
ovom slučaju bilo potrebno (najmanje) dvoje, a u tom ratu bilo je i više
od dvoje koji su ga htjeli i trebali. Rat se također ne bi mogao dogoditi,
niti bi dugo najao, da nije bilo oružja, koje je jednim dijelom uvezeno,
drugim dobiveno, a trećim osvojeno u prvim mjesecima rata i u raz-
doblju koje mu je neposredno prethodilo. Ono je također već bilo na
raspolaganju brojnim civilima u Jugoslaviji. U Jugoslaviji je krajem 1989.
čak dva milijuna pištolja bilo u legalnom posjedu građana, a procjenji-
valo se da možda čak šest milijuna ljudi ima neregistrirano oružje
u svom posjedu. Prema podacima koje je početkom 1990. objavio Sa-
vezni sekretarijat za unutrašnje poslove (SSUP), godišnje je čak zoo
tisuća građana tražilo dozvole za nošenje oružja. U Srbiji je čak 6oo
tisuća građana imalo takvu dozvolu. Od r979. do 1989. jugoslavenska
je policija od Interpola zaprimila čak 30 tisuća dojava o pokušajima
ilegalnog unošenja oružja u SFRJ.' Sve to ukazuje na to da je oružje bilo
lako dostupno. Koncepcija općenarodne obrane i društvene samozaštite,
kao i doktrina naoružanog naroda, nastala na službenoj (u velikoj mjeri
mitskoj) interpretaciji o prednostima partizanskog ratovanja u doba
Drugog svjetskog rata, bili su dodatni razlozi za takvu politiku, koja je
-u presudnom momentu nastanka anarhije i kaosa- omogućila rat.

'Za ove podatke, v. članak Milana Bečejića u tjedniku Danas, 13. veljače 1990.
18 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

Za rat posebnu odgovornost snosi prije svega tadašnja Jugoslavenska


narodna armija, koja nije čuvala mir, nego se s vremenom pretvorila u
rezervoar kadrova i materijala za ratovanje. U Hrvatskoj je, kao i u Srbiji,
bilo mnogo onih koji ne samo da rat nisu htjeli, nego su mu se i aktivno
suprotstavljali. Ali, bilo je i onih koji su ga htjeli i koji su na njemu radili
kako bi postigli neke od svojih glavnih ciljeva: nezavisnu i među­
narodno priznatu, ali etnički homogenu i politički i identitetski jed-
noobraznu Hrvatsku. Proizvodnja rata imala je, barem kad se radi
o hrvatskoj strani, svrhu postizanja nekih od tih - ili čak i svih tih -
ciljeva. U tom smislu, taj rat nije bio samo oslobodilački, obrambeni
i pravedan, niti je bio, kako se u njegovoj današnjoj mitskoj interpre-
taciji naglašava, "moralno neupitan", ili "čist kao suza... On je bio
i koristan instrument za homogenizaciju etničkih grupa, sredstvo
pomoću kojeg se u mnogočemu razorio stari a formirao novi narativ,
te pomoću kojeg je postalo moguće ostvarenje pojedinih partikularnih
ciljeva- koje je država sad predstavila kao opće, odnosno zajedničke. Rat
je bio također sredstvo pretvaranja većine u cjelinu, a u narativu koji
je potom stvoren i u "elitu", iako je jasno da su ključevi upravljačkog
procesa i dalje ostali čvrsto u rukama ne većinskog naroda kao nomi-
nalne elite, nego malog broja moćnih vođa koji su samo tvrdili da govore
uvijek i samo u ime većine ili cjeline. Rat je bio instrument eliminira-
nja razlika- političkih, identitetskih i etničkih- pa je iz rata Hrvatska
izašla homogenija nego što je u njega ušla. Ali, je li izašla i slobodnija?

Kao što ću pokazati u ovoj knjizi, rat u Hrvatskoj bio je i razlog zbog
kojeg su i druge jugoslavenske republike koje su to htjele međunarodno
priznate r992. godine. Priznanje Slovenije, Makedonije i Bosne i Her-
cegovine, triju ostalih država koje su istovremeno ili skoro istovremeno
s Hrvatskom zatražile međunarodno priznanje, posljedica je rata
u Hrvatskoj.

Iz tog je razloga doista bilo moguće tvrditi da je rat postao izvorište,


rodno mjesto same Hrvatske kao države, kao i da je on glavni razlog
odustanka EU-a i SAD-a od očuvanja Jugoslavije i priznavanja još triju
UVOD I GLAVNI ARGUMENT
19

drugih država u postjugoslavenskom prostoru. Na gotovo isti način na


koji je omogućio priznanje Hrvatske, taj je rat omogućio i priznavanje
Slovenije i Makedonije, a također (nakon održanog referenduma krajem
veljače i početkom ožujka 1992.) i Bosne i Hercegovine. Ova knjiga
dakle ne osporava da je Hrvatska, kao nezavisna država, nastala zbog
Domovinskog rata. Doduše, nastala je činom njegova (prvog) pre-
stanka, tek kad je Hrvatska pristala potpisati mir s JNA u Sarajevu, 2.
siječnja 1992. Hrvatska je priznata i zbog rata i zbog mira- iako će poslije
mit o Domovinskom ratu izbrisati element potpisivanja mira iz same
naracije. Hrvatska je priznata i zbog toga (odnosno nakon) što je pri-
hvatila jamčiti kulturnu i teritorijalno organiziranu autonomiju Srbima
u Hrvatskoj, odredbama ustavnog zakona koji je jamčio takvu autono-
miju kotarevima Glina i Knin. Priznata je i zato što je prihvatila dolazak
mirovnih jedinica Ujedinjenih nacija, UNPROFOR, te što je prihvatila
da separatistička Krajina bude tretirana kao četiri zaštićene zone Uje-
dinjenih naroda (tzv. UNPA-zone). Mitska interpretacija devedesetih
godina međutim 1'briše" iz našeg sjećanja sve ove 'ldruge"- nepoželjne,
a zapravo središnje- elemente. Isto tako, ona pri interpretiranju rein-
tegracije teritorija UNPA-zona u Hrvatskoj, naglašava samo ulogu voj-
no-policijskih operacija, kao što su bile Bljesak i Oluja, a "briše" iz
sjećanja Erdutski sporazum. Dok su tim vojno-policijskim akcijama
reintegrirani teritoriji ali ne i ljudi, Erdutski je sporazum mitotvorcima
sporan zbog toga što su njime u Hrvatsku reintegrirani i stanovnici
(Srbi), a ne samo teritorij bez ljudi (Srba). Isticanjem samo rata, a ne
i mira; samo sukoba a ne i kompromisa, stvara se selektivno ~~pamće­
nje", koje zapravo osporava i potiskuje pravo sjećanje. Selektivnost
i izbirljivost je glavni element mitotvorstva, i možemo ih vidjeti
u procesu stvaranja i mita o Domovinskom ratu. Kao i svaki mit, ni
ovaj nije potpuna laž, ali je i u njemu mnogo lažnog, prešućenog i na-
knadno u dodanog". Istovremeno, mnogo je toga skriveno, tabuizirano
i iskrivljeno.

Taj mit ima u sebi još jedan paradoks. Njime se tvrdi da je Hrvatska
stvorena u Domovinskom ratu, ali se istodobno one koji su sudjelovali
20 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

u borbama ili u bilo kojim drugim aktima povezanim s tim ratom naziva
braniteljima. Nije jasno međutim što su branitelji branili ako Hrvatske
prije tog rata nije bilo? Mit o Domovinskom ratu ne uspijeva razriješiti
i kontroverzu između tvrdnje da je Hrvatska nastala u tom ratu i na-
rativa da je ona "vječna", da njen državno-pravni kontinuitet seže
u daleku prošlost, do prvih hrvatskih kraljeva, ako ne i dalje od toga.
Deklaracija o Domovinskom ratu (iz 2000.) poziva nas da o tim kon-
troverzama ne govorimo i da ih prihvatimo "zdravo za gotovo". Ako
bismo na to pristali, bili bismo sustvaratelji tabua, a time i sudionici
u ograničavanju slobode.

Zbog Domovinskog je rata autoritarna i nacionalistička politička klasa


koja je predvodila Hrvatsku devedesetih godina, postigla i svoj drugi
najveći cilj - etnički homogeniju Hrvatsku nego što je ona ikad bila.
Nijedna druga europska država devedesetih godina- pa ni u dužem
razdoblju zadnje četvrtine 20. stoljeća- nije doživjela tako velike et-
nodemografske promjene kao Hrvatska, u kojoj je udio pripadnika
manjina u ukupnom stanovništvu smanjen s 22 na 7,5 posto ukupnog
stanovništva. Hrvatski etnički nacionalizam bio je uspješan. On je
u procesu koji je uključivao pripremu za rat, rat i poraće koje ne dopušta
ratu da nestane iz kolektivnog pamćenja, konsolidirao svoja glavna
ostvarenja time što je zemlju -bez ikakvih sankcija, pa čak i bez oz-
biljnijih pritisaka kad se radi o povratku izbjeglica ili o govoru mržnje
i isključivanja drugih iz cjeline hrvatskog društva -uspješno etnički
homogenizirao. To je učinjeno različitim ,metodama, od kojih ćemo se
nekima, suptilnijima ali ne manje temeljitima- baviti i u ovoj knjizi.
Posebno ćemo se baviti procesom i pojavom koje nazivamo etnototali-
tarizam svakodnevice, zbog kojih su i u mirnodopskom stanju- uglav-
nom zbog središnjeg položaja mita o ratu- vjerojatni procesi daljnjeg
iseljavanja, asimiliranja i identitetskog nestajanja manjina u Hrvatskoj:
naročito srpske.

Ulaskom Hrvatske u NATO (2009.) i Europsku uniju (2013.) postignuta


su sva tri najveća cilja hrvatske politike u prvih 25 godina njena
UVOD I GLAVNI ARGUMENT 21

postojanja: zemlja je postigla međunarodno priznanje, potom je teri-


torijalno reintegrirana (ali bez reintegracije ljudi: to nikad nije ni bio
cilj ove politike), da bi njen opstanak i sigurnost bili jamčeni sve dok
postoje NATO i Europska unija. Naime države nestaju i nastaju uglav-
nom u kratkim trenucima anarhije i kaosa, u kojima stari međunarodni
sustav koji im je jamčio opstojnost i stabilnost kolabira, a novi još nije
tu da preuzme funkciju kontrolora međunarodnog poretka. Hrvatska
je danas, kao članica NATO-a i EU-a, dio postojećeg dominantnog me-
đunarodnog sustava u Europi, pa bi bilo razumno očekivati da narativi
koji i dalje inzistiraju na prijetnjama i strahovima gube snagu.

Međutim čak i to što je Hrvatska danas zaštićenija i sigurnija nego prije,


koristi se za konstruiranje mita o Domovinskom ratu, kojim se ističe
da je rat iz devedesetih godina početak jedne nove povijesti, različite
od svega što je prethodilo. Kao i drugi mitovi, i ovaj je kontradiktoran
kad se radi o odnosu prema prošlosti. Na jednoj strani, on promovira
interpretaciju o jedinstvenosti, iznimnosti Domovinskog rata u odnosu
na prethodne ratove, jer naglašava da je on jedini u kojem su svi bili
ujedinjeni a nisu se borili jedni protiv drugih, te da je jedini neupitno
pobjednički. U Tuđmanovoj interpretaciji, Domovinski je rat, napokon,
ujedinio prethodno polarizirane Hrvatske: domovinsku i iseljenu, lije-
vu i desnu, ustašku i partizansku. Stoga mu se pridaju gotovo čudo­
tvorna svojstva. U stvarnosti međutim on je razbuktao podjele koje ne
prestaju ni danas. Oko Domovinskog rata nije bilo jedinstva ni 1991.,
ni danas. U mitskoj interpretaciji međutim "brišu" se iz sjećanja sve
dileme i razlike koje su postojale oko pitanja nezavisnosti, a posebno
oko pitanja rata, u ključnom razdoblju od 1990. do 1992.lstovremeno,
pokušava se nasilno onemogućiti svaki pokušaj pluralističkog inter-
pretiranja Domovinskog rata. S druge strane, i u kontradikciji s mit-
skom interpretacijom o jedinstvenosti Domovinskog rata u hrvatskoj
povijesti, on se dovodi u izravnu vezu s navodnom (a u stvarnosti iz-
mišljenom) tisućljetnom željom "hrvatskog naroda" i "svih građana
Republike Hrvatske" za svojom državom. Smatra ga se dakle nasuprot
ovoj prvoj interpretaciji, samo jednim u nizu događaja koji su išli svi
22 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

u istom smjeru i prema istom cilju: državnoj nezavisnosti. Kontradik-


tornost, nelogičnost, brisanje i falsificiranje - to su danas glavne ka-
rakteristike ovog mita, mita na kojem se pokušava sagraditi čvrst
i trajan nacionalni identitet.

Svaki proces stvaranja mitova temelji se na istodobnom totemiziranju


i tabuiziranju. Neke elemente izdvaja i uzdiže na razinu svetog (pa se
primjerice govori o svetinji, a kritiku se smatra blasfemičnom), dok oko
nekorisnih i nepoželjnih činjenica i procesa stvara zid šutnje, pretva-
rajući ih u tabue. Ali, taj zid između državotvornog odnosno naciotvor-
nog i ostalog, nepoželjnog, štetnog i neprijateljskog, ne dijeli samo
činjenice od činjenica i interpretacije od interpretacija. On dijeli i nas
od drugih, a posebno nove nas od starih nas, i od naših novih (ili sta-
ro-novih, "vječnih") neprijatelja. Rat u Hrvatskoj stvoren je da bi se
ljudi koji su dotad živjeli mirno jedni pored drugih - ne u idiličnoj
ljubavi ili bratstvu i jedinstvu, kako je tvrdio prethodni, socijalistički
mit, ali ipak u miru relativno pristojnog susjedstva - razdvojili jer,
navodno (kako je tvrdio novi mit) ne mogu živjeti zajedno. Rat je bio
instrument razdvajanja ljudi i produbljivanja, a potom i cementiranja
razlika među njima. Sukob nije bio nikakav rezultat "stare etničke
mržnje" niti nekih civilizacijskih razlika ili prirodnog stanja. On je
stvoren. Proizveli su ga autoritarni etnonacionalistički dizajneri novih
identiteta, kroz akcije koje su bile smislene i korisne (pa i racionalne)
sa stanovišta njihovih interesa, kao i zamišljenih interesa novoobliko-
vanih nacija u novim nacionalnim državama. Kada kažem da je rat
proizveden i da je bio koristan vladajućoj političkoj klasi (namjerno
ovdje ne koristim pojam "novoj", jer se radi- uvelike- o staroj-novoj
klasi, budući da su mnogi pripadnici nove vladajuće klase bili prethodno
pripadnici stare) koja je jedino na taj način mogla ostvariti svoj interes
-državu u kojoj će vladati- ne tvrdim da je rat bio jedina opcija koju
su pripadnici političkih klasa u nekadašnjoj Jugoslaviji imali u vidu
i isprobali. Probali su ostvariti svoje glavne ciljeve (nezavisnost i et-
ničku homogenost), najprije, dogovorima i razgovorima, pokušavajući
postići sporazum. Potom su koristili prijetnje i vodili politiku sijanja
UVOD I GLAVNI ARGUMENT 23

straha i to na obje strane: i prema domaćem stanovništvu i prema onima


s druge strane. Pokušali su ciljeve ostvariti i internacionalizacijom
jugoslavenske krize, tražeći međunarodno priznanje i podršku velikih
sila. Međutim kad se pokazalo da na taj način nije moguće stvoriti
državu, oni su se odlučili za rat, znajući da je to najvjerojatniji- a možda
i jedini -način da postignu svoje ciljeve. Hrvatska je imala tranziciju
iz mira u rat, a potom iz rata u mir. Međutim dok je tranzicija iz mira
u rat obavljena brzo i efikasno, proces izgradnje trajnog mira kroz tran-
ziciju iz rata u mir usporen je stalnim otporom onih kojima je u interesu
da se rat nikad ne završi. Njima je to u interesu jer je rat postao centralni
dio novog političkog i nacionalnog identiteta koji država promovira
u javnom prostoru.

Rat nije bio jedina opcija, ali je postao najbolja opcija za nacionaliste
i autoritarne lidere koji na drugi način nisu mogli postići svoje glavne
ciljeve. Također pritom ne tvrdim niti da su svi pripadnici političkih
klasa jednako odgovorni za stvaranje rata. Izvori koje citiram u ovoj
knjizi, kao i oni već objavljeni u drugim knjigama koje su se bavile
sličnim temama, pokazuju da je devedesetih godina čak i u vrhu Hr-
vatske postojao dubok rascjep oko pitanja: što jest, a što nije legitiman
način za ostvarenje ciljeva. Čak se i HDZ primjerice po pitanju rata
i u Hrvatskoj i posebno u Bosni i Hercegovini, podijelio na dvije prilično
nepomirljive struje: na one koji su poticali i provocirali rat u odnosu
na Srbe u Hrvatskoj i Bošnjake u Bosni i Hercegovini, i one koji su
smatrali da je rat zlo i da se treba osloniti na druga sredstva ako je i kad
je to moguće. Iako i jedni i drugi snose, već po prirodi svoje pozicije
u vrhu vlasti, odgovornost za rat, ne snose jednaku odgovornost. Isto
se odnosi i na pitanje odgovornosti drugih aktera, prije svega Srbije, za
rat u Hrvatskoj. O tome također danas postoje vrlo dobre akademske
studije, pa se u ovoj knjizi zbog toga ne bavimo tim pitanjima, ili barem
ne u nekoj značajnijoj mjeri. Da bih izbjegao potencijalne nesporazume
s čitateljima, ističem da smatram političku klasu koja je upravljala
Srbijom devedesetih godina, kao i dizajnere novog srpskog identiteta
koji su djelovali za njen račun, izrazito odgovornima za ratove koji su
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
Z4

se vodili u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kritička evaluacija hrvatske


politike koju iznosim u ovoj knjizi ni na koji način ne amnestira niti
umanjuje odgovornost tvoraca rata na srpskoj strani- prije svega Slo-
bodana Miloševića i tadašnji vrh Srbije. To se isto odnosi i na druge
aktere, kao što je vojni vrh tadašnje Jugoslavije, uključujući, prije svega,
i Savez komunista jugoslavije, koji se već sedamdesetih godina pretvo-
rio u koaliciju komunista i suverenista, pa i nacionalista, te je uskoro
postao predvodnik trendova koji su doveli do dezintegracije zemlje.
Svjedočanstva ljudi koji su pripadali državno-partijskom, sigurnosnom
i političkom vrhu, pokazuju da se sredinom osamdesetih godina i u
Hrvatskoj formirala "paralelna linija" koja je povezivala partijsko-dr-
žavni vrh s glavnim akterima "alternativne vlasti" koji su formalno
bili u nemilosti, ali u stvarnosti su ih mnogi u aparatu vlasti vidjeli kao
"rezervnu opciju" za eventualno preuzimanje vlasti ako se Jugoslavija
raspadne. )osip Perković, u socijalizmu visoki funkcioner Službe dr-
žavne sigurnost, tako svjedoči da su prve takve veze između vlasti
i "disidenata" kao što je bio Franjo Tuđman, uspostavljene već sredinom
osamdesetih godina (Gaura, 2014.). U Tuđmanovim dnevnicima iz
osamdesetih opisuju se kontakti koje je on uspostavio s Mikom Špilja-
kom, tada, krajem osamdesetih, tek umirovljenim visokim državnim
i partijskim funkcionerom. )osip Manolić također opisuje veze između
Špiljaka, vrha Službe državne sigurnosti u Hrvatskoj i Tuđmana, koje
su se intenzivirale nakon što je u Srbiji u javnost dospio nedovršeni
Memorandum SANU, odnosno kad je Špiljakova struja u državnom,
partijskom i sigurnosnom vrhu zaključila da jača srpski nacionalizam,
te da zbog njega lako može doći do raspada Jugoslavije (Gaura, 2014.:
rzr). Iako je ta struja unutar političkog vrha Hrvatske bila tek jedna od
postojećih (druga, šuvarova, tome se suprotstavljala), njeno postojanje
bilo je važno jer je poslije - u ključnim godinama raspada Jugoslavije
- omogućila "tranzicijski pakt", odnosno suradnju jednog krila bivše
i jednog krila nove političke elite. Zbog te "paralelne linije" sama pro-
mjena vlasti u Hrvatskoj 1990., nije značila nikakav radikalan lom. Ta
je "paralelna linija" omogućila brz i nekonfliktan prijelaz mnogih
UVOD I GLAVNI ARGUMENT 25

nekadašnjih komunista, agenata, oficira i birokrata prethodnog si-


stema, u novi sistem, koji je predvodio Franjo Tuđman, i sam nekadašnji
pripadnik socijalističke nomenklature. Ona je međutim istodobno
značajno odgodila liberalizaciju društva. Navikla na autoritarni model
upravljanja i na monizam, ona je onemogućavala stvarnu pluralizaciju
političke sfere. Primjer za to je preferiranje jedne velike, državotvorne
i naciotvorne stranke, Hrvatske demokratske zajednice, koja je po
mnogočemu samo 11 USkočila u cipele" nekadašnje velike i hegemonijske
stranke, Saveza komunista Hrvatske. SKH je pak 1945. uskočio u cipele
svog hegemonijskog prethodnika, Hrvatske seljačke stranke, koja je
također smatrala da je Hrvatskoj dovoljna jedna velika, sveobuhvatna,
nacionalna stranka/pokret te da joj stvarni politički pluralizam nije
potreban. Sve do zooo. godine, HDZ je smatrao da je politički plurali-
zam u biti sumnjiv i štetan, a za opozicijske stranke, nezavisne medije
i nevladine organizacije držao je da su potencijalni razbijači državnog
jedinstva, a time i sigurnosni problem za novu hrvatsku državu. Rat
i neposredno poraće samo su učvrstili autoritarnost i monizam koji je
vladajuća struktura preferirala nad pluralizmom, i u kojem su se vrlo

uspješno snalazili.

Ova se knjiga bavi Hrvatskom, pa će fokus biti na hrvatskim akterima


- ali važno je reći da su se donekle slični procesi odvijali i u drugim
zemljama nasljednicama Jugoslavije: zapravo, u većini njih. Od šest
lidera jugoslavenskih država koji su 1990. neuspješno pregovarali
o budućnosti jugoslavije, petorica su bili izravno i duboko povezani sa
SKJ, makar u jednom dijelu vlastite prošlosti. )edina iznimka, Alija
Izetbegović, jedini nije uspio ovladati sigurnosno-političkim aparatom
svoje republike, možda upravo zbog toga što je bio outsider. Njegova se
republika, Bosna i Hercegovina, možda upravo zbog toga raspala na
najtragičniji način. Kaos i anarhija koji su nastali pri neuspješnom
transferu suvereniteta s jugoslavije na Bosnu i Hercegovinu, bili su
jedan od glavnih razloga zbog kojih je rat u toj zemlji bio tako brutalan
(Jović, zor6).
DEJAN JOVIĆ, RAT J MIT

Nije mi u fokusu historiografsko opisivanje toka rata, pa čak ni bavljenje


uzrocima zbog kojih je došlo do rata, nego način na koji je taj rat poslu-
žio za stvaranje novog hrvatskog političkog identiteta u poraću. Već
sam rekao da su ideje jedinstva s jedne, i neprijatelja s druge strane bile
odlučujuće za stvaranje i učvršćivanje granica identiteta, za diferenci-
ranje nas od drugih. U hrvatskom slučaju, ti drugi su, prije svega, bili
Jugoslaveni i Srbi. Lustracija je u Hrvatskoj provedena jedino prema
njima. Komunisti su, kao takvi, bili "pošteđeni" ako su bili Hrvati i ako
su prihvatili ponudu da nastave raditi "u korist Hrvatske". Masovni
prelazak Hrvata komunista u nove, nacionalne strukture, bio je olakšan
i omogućen jer je i sam Franjo Tuđman na taj način "amnestirao" samog
sebe od vlastite prošlosti. Njegova je transformacija poslužila kao model
i kao poziv drugim Hrvatima koji su bili lojalni službenici, funkcioneri
i simpatizeri prethodnog poretka da se pridruže novom. No to se nije
odnosilo na isti način na Srbe i Jugoslavene. Štoviše, protjerivanje Srba
i Jugoslavena iz naracije nastavljeno je paralelno s protjerivanjem iz
stvarnosti, i obrnuto: ignoriranje i "brisanje" u stvarnosti bilo je po-
sljedica interpretacije koja ih je označila agresorima, neprijateljima
i okupatorima. To protjerivanje iz kolektivnog mi događalo se kroz
proces koji u ovoj knjizi nazivam etnototalitarizam. Etnototalitarizam
je doktrina (ideja i praksa) koja u svom središtu ima ideju da nacija-dr-
žava ne može biti suverena sve dok u njoj postoji makar i jedan jedini
drugi. Etnototalitarizam ima dva oblika: ratni i poslijeratni, odnosno
brutalni - koji se vidi u politici etničkog inženjeringa, nasilja prema
manjinama, njihova protjerivanja ili uništavanja - i manje brutalan,
tzv. etnototalitarizam svakodnevice, koji je mekši i za mnoge gotovo
neprimjetan, ali ipak ne manje efikasan, jer najčešće dovodi do asimi-
lacije kao logičnog i racionalnog odgovora na diskriminaciju, ignorira-
nje i potpuno de facto "brisanje" iz kolektivnog mi.

Etnototalitarizam polazi od opasnog i- nakon sloma nacizma i fašizma


-zastarjelog razumijevanja suvereniteta kao apsolutne, a ne samo kao
najveće/najviše, moći države u odnosu na sve ostale aktere. On na
državu gleda kao na dom koji je sebi sagradila dominantna etnička grupa
UVOD I GLAVNI ARGUMENT 27

kako bi se zaštitila pred vanjskim i unutarnjim neprijateljima. Su-


verenitet kao apsolutna moć nije moguć sve dok postoji suvlasništvo,
odnosno dok se on dijeli s bilo kim drugim, a posebno ako se dijeli
s neprijateljem. štoviše, suverenitet podrazumijeva i apsolutno pravo
uživanja doma, te su stoga čak i "trajni gosti" (a naročito ako su nepo-
željni) u našem domu problem koji nekako treba "riješiti". Iako, možda,
gosti mogu neko vrijeme biti dobrodošli, a potom tolerirani, oni su
uvijek dugoročno nepoželjni. Hrvatska će, s pozicije etnototalitarista,
biti suverena zemlja tek onda kad u njoj ne bude više bilo drugih, a to
znači - manjina, onih koji nisu Hrvati. Kroz etnototalitarizam svakod-
nevice- pojam koji je, po mom sudu, precizniji od banalnog etnototali-
tarizma- provodi se politika totalnog isključivanja, de facto ako ne i de
iure, svih onih koji se ne mogu uključiti ili im se ne dopušta da budu
uključeni u kolektivno mi. S obzirom na to da oni i tako nisu dio nas,
kad govorimo primjerice o jedinstvu, ne mislimo na njih. O ratu deve-
desetih godina tako se govori kao o danima jedinstva, jer se Srbe i Jugo-
slavene i tako ne uključuje u pojam mi. Jedinstvo je jedinstvo nas, a ne
jedinstvo s njima. Isključivanje drugoga, kao da ga nema, jest način da
ga se izbriše i ignorira kako bi ga se prisililo da nestane. Drugoga se
proizvodi da bi ga se isključilo. Sredstva su drukčija, ali cilj je isti.

Sve dok se ne postigne taj cilj, dok Hrvatska ne bude u potpunosti


i samo hrvatska (a pod tim se podrazumijeva uvijek etničko-politička,
a ne puka pravno-državljanska verzija identiteta), hrvatski etnotota-
litaristi će smatrati da rat iz devedesetih godina nije završen, jer cilj još
nije postignut. Nije, pritom, presudno koliko ima drugih, nego da ih
ima. Svaki je previše, svaki je neprihvatljiv. Iz te se perspektive, sma-
tram, najbolje može objasniti zašto je i danas, kad je broj Srba u Hrvat-
skoj smanjen na oko 32 posto njihova nekadašnjeg broja (u 1991. ih je
bilo 581.663, a zorr. samo 186.633), s tendencijom daljnjeg smanjivanja
kroz asimilaciju i iseljavanje, antisrpstvo i dalje toliko prisutno. Isto-
dobno s tako drastičnim nestankom stvarnog broja Srba, događa se
obrnut proces: proizvodnja imaginarnih Srba kroz proglašavanje svih
onih koji ne dijele mit o Domovinskom ratu - Srbima. Čak i kad
28 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

u Hrvatskoj ne bi bilo ni jednog Srbina, nastavila bi s radom politička


industrija proizvođenja Srba, makar i od etničkih Hrvata koji, zapravo,
nisu dovoljno dobri Hrvati, nego su, u stvari, Srbi (ili srbi, kako se također
počelo pisati u člancima koje potpisuju neki istaknuti etnototalitaristi).
Taj se proces već danas događa s proizvodnjom Jugoslavena (ili: "jugosla-
vena"), koji- kako kažu glavni hrvatski mitotvorci- i dalje predstav-
ljaju najveću opasnost za opstanak Hrvatske. Ta industrija proizvodnje
neprijatelja sastavni je dio preoblikovanja nacionalnog identiteta. Ona
bi za svoju himnu mogla odabrati pjesmu iz poznatog crtanog filma,
nekoć popularnog u bivšoj Jugoslaviji: "Djeco, Ivica se zovem, kog na-
crtam bude živ, te me slike vode, vode u vis, haj'te s nama i vi svi!"
I nacrtani neprijatelj, kao i mrtav neprijatelj, jednako je koristan
u svijetu mašte, a dizajniranje identiteta jest, između ostalog, i proces
maštanja, izmišljanja (engl. inventing) odnosno zamišljanja (engl. ima-
gining) nacije.

Hrvatski mitotvorci drže također da se Domovinski rat nastavlja bitkom


za interpretaciju rata, koja, kako je eksplicitno izjavio jedan od najvaž-
nijih (i nipošto ne marginaliziranih, odnosno nevažnih) hrvatskih
političara, Vladimir Šeks, nije ništa manje važna od prethodnih, oru-
žanih bitaka. Oni se, zapravo, boje da se Hrvatskoj ne dogodi ono
o čemu je svojedobno Dobrica ćosić govorio u kontekstu Srbije: da ne
izgubi u miru ono što je dobila u ratu. Rat za interpretaciju rata bio je
naročito važan dio političkog programa Tomislava Karamarka, koji je
vodio Hrvatsku demokratsku zajednicu u prvim godinama nakon ula-
ska Hrvatske u Europsku uniju (od 2012. do 2016.). Njegov se program
svodio na predlaganje zabrana, na prijetnje onime što se ~~neće smjeti"
ili "neće moći" govoriti, osim u četiri zida, kad i ako HDZ bude bio
u prilici da sam formira vlast. Istodobno, jedan je ugledan sudac, štoviše
predsjednik jednog županijskog suda, tražio da se izmijeni Kazneni
zakon, kako bi se negiranje oslobodilačkog i isključivo obrambenog
karaktera Domovinskog rata kažnjavalo zatvorom.
UVOD I GLAVNI ARGUMENT 29

Za ovu je knjigu važno da su se takve prijetnje i najave daljnjeg ogra-


ničenja slobode s još većim intenzitetom nastavile nakon što je zemlja
ušla u Europsku uniju. To je stoga što su autoritarni etnonacionalisti
smatrali da su im ruke postale potpuno slobodne upravo otkako je
Hrvatska postala njenom članicom. Oni su i podržavali ulazak u EU
zato što su smatrali da je to nužan korak prema ostvarivanju stvarno,
a ne samo nominalno, suverene države. Godinu kasnije, 2014., radi·
kalno nacionalističke udruge koje su tvrdile da predstavljaju sve bra-
nitelje (ratne veterane Domovinskog rata), organizirale su šatorske
proteste u Zagrebu, koji su ispred zgrade Ministarstva branitelja trajali
čak SSS dana, prosvjedujući protiv "nenarodne vlade" tadašnjeg pre-
mijera Zorana Milanovića, i protiv tadašnjeg predsjednika Republike,
Ive josipovića.

Njihov protest otkrio je narativ koji je u središtu mita o Domovinskom


ratu. Ti su prosvjednici (nazivam ih u knjizi braniteljima zato što su oni
sebe sami tako nazivali iako sam svjestan, naravno, da velik broj sudi·
enika rata iz devedesetih godina ne smatra da su oni njihovi legitimni
predstavnici) razvili interpretaciju kojima su sebe proglasili Stvorite-
ljima države, a prema državi koju su stvorili ponašali su se onako kako
se Stvoritelj ponaša prema stvorenome. Onaj tko je nešto stvorio ili je
u nešto uložio stječe vlasništvo nad stvorenim i ima puno pravo neo·
metanog raspolaganja tim svojim vlasništvom. Krajnja konzekvenca
takvog stava- koji je bio u samom srcu tih prosvjeda- jest sugestija da
Hrvatska ne pripada narodu, nego onima koji su je stvorili. Njen vlasnik
nije njen narod, građani Republike Hrvatske, nego su to njeni Stvori-
telji, odnosno branitelji. Samo oni mogu i smiju, jer su samo oni le·
gitimni, tumačiti njezinu prošlost i odlučivati o njenoj sadašnjosti
i budućnosti. Samoprozvani Stvoritelji time, zapravo, pokazuju da ne
poštuju demokratski legitimitet, niti žele konstituiranje države rav-
nopravnih i po pravnom statusu jednakih pojedinaca, organiziranih u
demos. Demokratski izabranu vlast- predsjednika i premijera (sve dok
su oni dolazili iz SDP-a)- tretirali su kao nenarodnu vlast, te su (naročito
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
30

parolom: obasu pala- oba će pasti) pozivali na njihovo nasilno rušenje.


Ta parola naime podsjeća na rušenja dva zrakoplova Jugoslavenskog
ratnog zrakoplovstva projektilom, dakle oružanom silom u jednom od
znamenitih događaja iz jeseni 1991. godine, dakle iz samog rata. Isto-
dobno, HDZ je pod Tomislavom Karamarkom smatrao da se zakoni ne
mogu i ne trebaju primijeniti na tu grupu građana, jer se radi o brani-
teljima, dakle o onima koji su "stvorili Hrvatsku". Time je u Hrvatskoj,
25 godina nakon rata, stvorena situacija u kojoj jedna kategorija ljudi
sebe stavlja ispred i iznad demokratskog poretka, a time i onemogućava
formiranje države kao sile moćnije od svih pojedinaca i grupa, te kao
organizacije koja se jednako odnosi prema svima. Umjesto da omogući
formiranje države, ona stvara državu u državi: pravu" Hrvatsku unutar
11

"nominalne", "formalne" Hrvatske. S jedne su strane zagovarali suve-


renost, tvrdeći da je još nema, a s druge su onemogućavali suverenost,
jer su se sami postavili iznad države, kao njen Stvoritelj, odnosno
stvarni suveren. Pozicija koju su za sebe tražili vrlo je slična onoj koju
je KPJ/SKJ nominalno imao u odnosu na socijalističku Jugoslaviju. On
je također sprječavao njeno konstituiranje kao države jer je za sebe, kao
njen samoproglašeni Stvoritelj, tražio izvan-zakonski i nad-zakonski
status. Savez komunista bio je supstitut države: stvarna suverena sila
koja je državu koristila samo kao formalnost. Nije dopuštao da se ona
konstituira kao sila nad silama. Naročito se protivio konstruiranju
i konstituiranju jugoslavenskog demosa, pa i hrvatskog demosa u okviru
Socijalističke Republike Hrvatske. Time je bio i glavni uzročnik njene
permanentne krize, pa- u krajnjoj liniji - i jedan od uzročnika njena
raspada.

Da bi "preuzeli" odnosno "oteli" Hrvatsku od njenih građana i od de-


mokratskih procesa, tim braniteljskim organizacijama- čiji predstav-
nici na izborima nisu dosad uspijevali dobiti ni dva posto glasova- treba
stalno stvaranje ratne ili kvaziratne atmosfere, stalno podsjećanje na
rat. Rat je izvor njihove moći, statusa i ambicija. Rat je ono po čemu su
to što jesu, i što za sebe kažu da jesu. Rat je ono po čemu žele da ih drugi
definiraju. On je dakle izvor njihova identiteta. Ali, da se radilo samo
UVOD I GLAVNI ARGUMENT 31

o nekim marginalnim organizacijama i pojedincima, nitko ne bi imao


razloga za zabrinutost, pa ni demokratski orijentirani zagovornici vla·
davine prava i suvereniteta naroda. Problem je međutim u tome što je
država, umjesto da se emancipira od svojih samozvanih Stvoritelja
i time napokon pokaže da je doista država, "išla na noge", u šator, pro-
svjednicima koji su je u biti izravno ugrožavali. To su učinili, redom,
i predsjednik Ivo Josipović (iz SDP-a), i predsjednica Kolinda Grabar-Ki-
tarović (iz HDZ-a), koja je u šator došla odmah nakon proglašenja iz-
borne pobjede, u samoj izbornoj noći II. siječnja zors. Time je država,
zapravo samu sebe stavila u poziciju stvorene, u poziciju otete, u po-
dređenu poziciju u odnosu na ratnike. Tim gestama, ali i politikom
identiteta koju je vodila i koju i dalje vodi, država je samu sebe onemo-
gućila. Onemogućila je vlastitu suverenost u odnosu na svog navodnog
Stvoritelja, a time je i postala dobrovoljni talac onih koji joj negiraju
suverenitet.

To što su i Josipović i Grabar-Kitarović držali da je primjereno da pred-


sjednik/predsjednica države ide na poklon onima koji su se proglasili
Stvoriteljima države, pokazuje da je praktički cijela politička klasa -
i s lijeva i s desna- prihvatila (možda čak i bez promišljanja i volje, ali
to je u ovom slučaju prilično irelevantno) glavne elemente tog mita koji
je čak (za vrijeme vladavine SDP-a) kodificirala u posebnoj saborskoj
deklaraciji o Domovinskom ratu. Time je omogućila pretvaranje rata
u mit te povezivanje tog mita s državom. To više dakle nije neka fan-
tazma marginalnih skupina koje nemaju kapaciteta da se izbore ni za
jedan mandat u Hrvatskom saboru, nego državni narativ koji čini oko-
snicu od države zaštićenog i od nje promoviranog viđenja prošlosti.
Zbog toga što se država pojavljuje u polju koje bi u liberalnom poretku
moralo ostati autonomno, u sferi slobodnih akademskih istraživanja,
ona time onemogućava takva istraživanja, a time i kritičku evaluaciju
nedavne prošlosti. Ona također ne čini ništa ili ne čini dovoljno da
spriječi ili sankcionira prijetnje onim građanima koji žele u slobodi
izraziti svoja osobna sjećanja, koja su često suprotna ili različita od ovog
mita. Zbog svega toga danas smo došli do točke na kojoj je iznošenje
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
32

činjenica "šokantno". A činjenice su "šokantne" samo u društvima


kojima vladaju mitovi.

ova knjiga ne tvrdi da je Hrvatska sva na strani takve politike. Hrvatska


je tu i žrtva, a ne samo počinitelj. Ona je zarobljena i oteta. U njoj se
mnogi građani, a naročito slobodnomisleći zagovornici liberalnog,
pluralnog, demokratskog društva, danas osjećaju nemoćno, sputano
i ušutkana zbog mitotvoračke politike. U njoj mnogi vide da mitovi
vladaju nad činjenicama, i da svetinje jedu prostor slobode. Mnogi se
odupiru, često vrlo odvažno, slavljenju rata, opravdavanju politike
etnototalitarizma i obnovi ekstremizma, za koji smo se nadali da će,
s vremenom, biti sve manje, a ne sve više dio naše svakodnevice.
u Hrvatskoj je sad punoljetna nova generacija, kojoj ni Jugoslavija, ni
socijalizam, a ni rat iz devedesetih godina nisu poznati iz osobnog
iskustva. 2018. godine će oni studenti koji su rođeni 1995. imati upravo
onoliko godina koliko su oni koji su rođeni na kraju Drugog svjetskog
rata (1945.) imali 1968. godine. Ta je nova generacija praktički cijeli
svoj život bila izložena mitu o Domovinskom ratu, kroz obrazovanje,
medije i javni, odnosno politički, diskurs. Kao što ni za moju generaciju
izloženost sličnim mitovima o partizanskoj narodnooslobodilačkoj
borbi nije sama po sebi bila jamstvo da smo te mitove i interpretacije
prihvaćali (osim ritualno, tj. bez razmišljanja i bez stvarne privrženo-
sti), tako ni sama činjenica da je nova generacija odrasla pod utjecajem
mitova ne znači da ih automatski i prihvaća. No da bi se mitove proka-
zalo kao mitove, treba nam prostor slobode i kritičkog mišljenja. Ova
knjiga nastaje u nadi da će i sama doprinijeti kritičkoj evaluaciji daljnje
i bliže prošlosti, odnosno da će i sama dovesti u pitanje i socijalističke
i nacionalističke mitove (bez razlike i bez ikakve želje da bilo koje od
njih poštedi kritike), kako bi se još više otvorio prostor slobode i razlike,
kao uvjeta za nesmetan razvoj pluralističkog i liberalnog društva. Ra-
zlika između autoritarnog i liberalnog društva je, između ostalog,
upravo u tome što u liberalnom nema obaveznih interpretacija, nema
onoga što se naziva official history. Mitovi su sastavni dio svakog druš-
tva, ali u liberalnim je društvima moguće, štoviše- čak je i obavezno
UVOD l GLAVNI ARGUMENT 33

-njihovo premještanje iz kategorije istine i znanosti u kategoriju u koju


i spadaju: u ladicu na kojoj piše mitovi.

Čitatelj na ovom mjestu potencijalno postavlja pitanje: tvrdim li da je


danas dominantna interpretacija Domovinskog rata lažna, da je falsi-
fi.cirana slika faktične stvarnosti? Također: jesu li mitovi korisni ili
štetni s pozicije interesa stvaranja zajednice, odnosno društva? Je li
moguće stvoriti stabilnu, konsolidiranu državu bez mitova, uz plura-
lizam interpretacija? Je li hrvatski slučaj doista toliko poseban da za-
služuje da ga se izdvoji iz šireg konteksta, npr. iz drugih slučajeva
u široj regiji (u drugim zemljama nastalim raspadom Jugoslavije)? Zašto
se ne bavim primjerice srpskim nacionalnim mitovima, nego baš hr-
vatskim? I konačno: zašto se uopće bavim ovom temom, a ne nekom
"lakšom" ili manje kontroverznom? Naime jasno je da će kritičari neke
(ili čak sve) ove teze- upravo zato što dovode u pitanje svetinje i provo-
ciraju tabue - proglasiti blasfemičnim.

Da odgovorim, redom. Smatram da je danas dominantna interpretacija


rata iz devedesetih (koji u mitskom, ali i zakonskom okviru danas nosi
naziv Domovinski rat) mitska, što ne znači nužno da je u svemu lažna
ili u potpunosti izmišljena. Mitovi nikad nisu baš u potpunosti fa-
bricirani ex nihilo. Oni su međutim uvijek selektivni kad se radi
o činjenicama - što znači da koriste samo one koje su iskoristive za
sasvim specifičnu svrhu, dok druge, koji nisu iskoristivi ili su izravno
"štetni" jer ne pomažu ili izravno opovrgavaju mit, preskaču, brišu
i negiraju. Tvorenje mitova je politička djelatnost. Ono ima političku
svrhu. Mitovi su nastali na metodi pick and mix. Oni iz niza događaja,
činjenica i sjećanja uzimaju ono što im treba, kako bi bili iskoristivi
u danom trenutku i za sasvim određenu svrhu. Isti elementi mogu se
potom "upakirati" na sasvim drugi način, u sasvim drugi mix ako se
karakter poretka - a s njim i dominantna, poželjna, interpretacija -
promijeni. Isti Matija Gubec, vođa Seljačke bune iz 1573-, može biti
interpretiran kao prvi vođa seljaka (a time, in extenso, i radnika kao
dijela fraze radnici i seljaci, često upotrebljavane u doba socijalizma)
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
34

protiv mrske aristokracije (npr. u socijalističkom poretku), a i kao vođa


Hrvata u borbi protiv tuđina (u okviru mitova o stalnoj borbi nacional-
nih heroja za slobodu i suverenost Hrvatske). Nijedna od tih tvrdnji
nije ni potpuno istinita ni potpuno lažna- ona je, jednostavno, korisna
za specifičan tip interpretacije, a nekorisna za drugi. Interpretacija
Domovinskog rata kao isključivo obrambenog, oslobodilačkog i pra-
vednog, koja je dobila državni pečat kroz saborsku deklaraciju, uzima
samo one elemente koji to potvrđuju, a u potpunosti isključuje - kao
da se nisu dogodili- sve one druge elemente koji dovode u pitanje takvu
interpretaciju. O tome se radi: o selektivnosti i isključivanju radi po-
stizanja cjeline i "jedinstva".

Mitovi pojednostavljuju činjenice i pričaju zavodljivu, često logičnu


i svakako atraktivnu priču o nama. Oni najprije konstruiraju nas kao
subjekte, naše kolektivno Mi, a potom nas predstavljaju kao heroje,
žrtve, čudotvorce, pravednike, kao izabran narod koji je iz teških vre-
mena izlazio jači, bolji, pravedniji. U procesu stalnog (re) konstruiranja
nacije, a naročito nakon traumatičnih iskustava kroz koje nacija prolazi,
oni predstavljaju novi oslonac, te time stvaraju dojam stabilnosti
i trajnosti. Za konzervativne političare, koji drže da je nacija primordi-
jalna ili višegeneracijska zajednica mrtvih, živih i nerođenih, koji su
svi povezani "zajedničkim porijeklom", "zajedničkim karakterom",
"zajedničkom kulturom" i identitetom, mitovi su obavezni, neizbježan
i koristan dio onoga što oni nazivaju tradicijom. Oni međutim ne pri-
hvaćaju ideju o izmišljenoj tradiciji ili zamišljenoj zajednici, nego o mito-
vima govore kao o povijesnoj istini. Mitovi su dakle za njih možda nužni,
ali - znači li to da i svi članovi zajednice moraju prihvatiti da su nužni
i da predstavljaju jedinu povijesnu istinu? Ovo je pitanje tim aktualnije
i važnije što se više povezuje sa zabranama odnosno ograničenjima na
koja nailazimo kad mitove dovodimo u pitanje. Mitovi tada postaju
prepreka slobodi, individualizmu, kritičkom mišljenju i pluralizmu -
ključnim vrijednostima liberalne (ne i svake) demokracije. To se odnosi
i na slučaj kojim se bavim u ovoj knjizi: na Hrvatsku. Mit o Domo-
vinskom ratu danas predstavlja ključni izazov liberalnom karakteru
UVOD l GLAVNI ARGUMENT 35

demokracije, kao i slobodi u Hrvatskoj. Njegovo nametanje, ako treba


i zabranama alternativnih interpretacija, samo je po sebi dokaz i indi-
kator neliberalnog, autoritarnog i protuslobodnjačkog karaktera poli-
tika onih koji predlažu takva "rješenja".

Isto je bio slučaj i u socijalističkoj Jugoslaviji, koja je također (naročito


do svoje kasne faze, tj. do Titove smrti 1980.) gradila mitove i sprje-
čavala ikakve kritičke evaluacije tih mitova, tvrdeći da se radi ne
o mitovima nego o povijesnoj istini. To sprječavanje slobodnog, plura-
lističkog preispitivanja mitova bio je jedan od glavnih razloga njezina
sloma. U današnjim hrvatskim službenim interpretacijama- a naročito
onima koje se odnose na rat u kojem je Hrvatska "stvorena"- vidimo
uglavnom nastavak iste matrice (s različitim sadržajem, ali istom me-
todologijom), u odnosu na ono što je socijalistička Jugoslavija razvijala
kroz svoje mitove. Oni kojima je stalo do toga da sudbina Hrvatske ne
bude ista kao i sudbina Jugoslavije morali bi iz toga izvući adekvatnu
pouku: mitovi možda daju iluziju da je društvo stabilno i da mu ne
prijeti opasnost raspada, ali u stvarnosti je često potpuno suprotno.
Kao što je u jednom svom izvrsnom eseju napisanom 1978. (Moć ne-
moćnih), a objavljenom u samizdatu 1979. objasnio Vaclav Havel činje­
nica da o svakom prazniku vlasnik kioska ili voćarne u izlog izlijepi
parolu "Živjela Komunistička partija Čehoslovačke" nije značila da su
svi u Čehoslovačkoj bili komunisti niti da su podržavali taj poredak,
nego samo da su svi ponavljali mitove i rituale. Ali, bila je to kula od
karata, koja se pokazala daleko slabijom i nestabilnijom od onih mul-
tietničkih i politički složenih društava na Zapadu u kojima je tabua
bilo manje i u kojima se nije kažnjavalo kritičko evaluiranje "delikatnih
tema", kao što su "temelji državnosti". Sloboda, a ne mitotvorstvo, štiti
i jača osjećaj domoljublja i privrženost pravnom poretku slobodne
zemlje.

Onima pak koji tvrde da se mitovima potiče jedinstvo i da je, štoviše,


jedinstvo nemoguće postići bez mitotvorstva, predlažem da razmisle
o tome zašto u Hrvatskoj nema - ni unatoč stalnom mitotvorenju
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

- jedinstva pri interpretaciji prošlosti, i zašto i oni sami imaju dojam


da je društvo izrazito polarizirano upravo po pitanju tih interpretacija?
Kako to da ni socijalistički ni nacionalistički mitovi nisu uspjeli
u onome što su mirotvorci sami proglasili njihovom svrhom: u stvara-
nju nacionalnog jedinstva? Upravo obrnuto, nametanje mitova, isklju-
čivanje i zabranjivanje alternativnih interpretacija, reduciranje slobode
istraživanja i izražavanja - bili su i jesu glavni razlozi perpetuiranja
takvih dubokih podjela. Mitovi, naročito kad su nametnuti i naročito
kad se odnose na ratove koji imaju i karakter unutar-etničkog i unu-
tar-državljanskog sukoba ideološkog ili etničkog tipa, produbljuju ra-
zlike. Ne dopuštajući odmak od ratova koji su podijelili naciju, mitovi
drže jedan dio nacije u pokornosti jer ga isključuju iz kolektivnog Mi.
Ali, držanje u pokornosti samo perpetuira podjele, nejednakost i ne-
pravdu, koje se potom najčešće manifestiraju u stvaranju duboko po-
dijeljenog društva. Prvom prilikom kad to postane moguće, oni koji se
osjećaju pokoreni i nepravedno isključeni, pokušat će se ili odcijepiti
ili oduprijeti, možda čak i silom. Mitotvorenje koje znači isključivanje
tako stvara pretpostavke za novi rat. Ali, ono je- zato što u stvarnosti
ugrožava dugoročnu stabilnost zemlje koja se može utemeljiti samo
u slobodi- ujedno i nedomoljubno.

)e li hrvatski slučaj izniman u odnosu na druge u regiji? Iz ove je knjige


vidljivo da je hrvatski slučaj moguće, bez velikih teškoća, "provući"
kroz teorijske pristupe razvijene u okvirima teorija nacije i naciona-
lizma, teorije identiteta i etniciteta. U njima ćemo naći instrumente
razvijene pažljivom komparativnom analizom drugih sličnih - kao
i nekih prilično različitih- slučajeva. Hrvatska, u tom smislu, nije neki
neobičan, nikad viđen slučaj. Tvrditi stoga da je ona neka posebno na-
cionalistička ili - još eksplicitnije - nepopravljivo ekstremistička,
ustaška zemlja, nije samo uvredljivo za mnoge koji se u toj zemlji od-
upiru nacionalizmu, nego je i netočno. Pa ipak, ima dovoljno razloga
da govorimo o hrvatskoj iznimnosti, kao što to i činimo u ovoj knjizi. Ta
je iznimnost prije svega rezultat činjenice da je rat iz devedesetih samo
UVOD I GLAVNI ARGUMENT 37

u Hrvatskoj završio tako da je moguće konstituiranje narativa o pobjed-


niku i žrtvi istodobno. Ni u jednom drugom slučaju među zemljama
nasljednicama]ugoslavije ne bi se mogao uvjerljivo konstruirati takav
narativ. U Bosni i Hercegovini ima mnogo žrtava ali ne i pobjednika,
a ista je stvar i u Srbiji. Narativ o Hrvatskoj kao žrtvi naročito je izražen
u komemoracijama vukovarske tragedije sredinom studenog, a narativ
o Hrvatskoj kao pobjedniku- u kninskoj proslavi Oluje, S· kolovoza.
Ta posebnost čini hrvatski mit o Domovinskom ratu daleko čvršćim
i manje podložnim odbacivanju ili evaluiranju (kad bi i imalo smisla
evaluirati mit) od bilo koje druge službene interpretacije, stvorene
u drugim zemljama regije. Ni kao pobjednik, ni kao žrtva, Hrvatska ne
dopušta kritičku evaluaciju devedesetih godina. To je čini, ponovno,
i sličnom ali i iznimnom u odnosu na druge u regiji.

Drugi element iznimnosti odnosi se na važnost priznavanja Hrvatske


za priznavanje drugih zemalja u regiji. Kao što sam već rekao, ključna
bitka za delegitimiranje Jugoslavije i priznavanje država nasljednica
odvijala se u Hrvatskoj. Hrvatska je priznata zbog rata koji se odvijao
u njoj, te je u tom smislu iznimka u odnosu na susjedne zemlje. Druge
su zemlje priznate ili zbog rata u Hrvatskoj (npr. Slovenija, Bosna
i Hercegovina i Makedonija) ili temeljem međusobnog dogovora (npr.
Crna Gora i Srbija, u okviru "plišanog razvoda" iz 2006.).

Ta dva elementa, zajedno s ostvarivanjem drugih ciljeva u ovih 25


godina, čine hrvatski slučaj ipak značajno različitim od onog u drugim
zemljama regije. Zato taj slučaj zaslužuje posebnu pozornost. Uostalom,
zbog toga pri kraju ove knjige objašnjavam pojam hrvatske iznimnosti,
koja postoji upravo u vezi s ratom iz devedesetih godina i interpretaci-
jama tog rata u njoj samoj.

To je ujedno i odgovor na zadnja dva pitanja: zašto se bavim hrvatskim


slučajem, a ne nekim drugim - i zašto ovom, a ne nekom drugom te·
mom. Nigdje drugdje u regiji rat iz devedesetih godina nema takvu
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

važnost za politički i nacionalni identitet kao što je to u Hrvatskoj.


Nacionalni mitovi drugih nacija u susjedstvu fokusiraju se na druge
elemente. Za Srbiju, Prvi svjetski rat je izvorište sličnog narativa, zato
što se upravo u tom ratu, a ne u onom iz devedesetih, Srbija pojavljuje
kao žrtva i pobjednik. Srpski nacionalisti, dizajneri identiteta, stoga
povezuju prethodne i kasnije ratove upravo s tim, a ne nekim kasnijim
ratom. Veličina žrtvovanja, kao i pobjede Srbije u Prvom svjetskom
ratu, objektivno gledano, daleko nadmašuju one koje je Hrvatska isku-
sila u Domovinskom ratu. Ali, mitovi nisu stvar objektivnosti, nego
umješnosti onih koji ih stvaraju i konteksta u kojem postaju prepo-
znatljivi i prihvatljivi u nekom društvu. Osim toga, veličina pobjede
Srbije u Prvom svjetskom ratu potisnuta je- a djelomice je to bio slučaj
i s veličinom žrtvovanja - zbog stvaranja jugoslavenske države, Kra-
ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. lako pobjednica u ratu, Srbija je uskoro
-ulaskom u tu državu- tu pobjedu "uložila" kao socijalni, identitetski
i historijski kapital u izgradnju države koja nije bila (samo) njena.
U novijoj interpretaciji srpske povijesti postoji izrazita polarizacija
u ocjeni te odluke, koju neki vide kao logičnu posljedicu pobjede, dok
drugi o njoj govore više kao o žrtvovanju nego kao o pobjedi. Podjele
su još veće kad se radi o Drugom svjetskom ratu, koji ni u Hrvatskoj ni
u Srbiji više nije izvor narativa o pobjedi i jedinstvu, iako jest izvor za
narativ o žrtvovanju. Samo je u mitskoj interpretaciji socijalističke
Jugoslavije, narodnooslobodilačka (partizanska) borba bila izraz na-
vodno nedvojbene i masovne podrške i volje "svih naroda i narodnosti"
Jugoslavije da se bore protiv okupatora i "domaćih izdajnika". Soci-
jalistički je jugoslavenski mit o ratu također građen na ideji žrtvovanja
i pobjede, te na ideji jugoslavenske iznimnosti. Ali, raspad Jugoslavije
učinio je tu interpretaciju praktički neupotrebljivom. Umjesto onoga
što je bio u jugoslavensko doba- izvor za ujedinjenje u komemoriranju
i slavljenju - Drugi svjetski rat je i u Hrvatskoj i u Srbiji postao izvor
neprekidnih novih podjela. Na podjelama se međutim ne može graditi
jedinstvo, a jedinstvo je ključna vrijednost etnototalitarizma i mito-
tvorstva koji nastoje preoblikovati naciju i osigurati njenu budućnost.
UVOD I GLAVNI ARGUMENT 39

Na kraju, zašto se bavim ovom temom, a ne nekom drugom? Zašto


"otvaram rane" koje, kao što je nedavno rekao jedan kratkotrajni hr-
vatski premijer, "još nisu zacijelile"? Posao istraživača i "javnog inte-
lektualca" nije da pronalazi marginalne, nevažne i nekontroverzne
teme, nego da se bavi onima koje mogu, možda, na najdublji način
objasniti stvarnost. U Hrvatskoj je to, po mom uvjerenju, u prvom redu
interpretacija nedavne prošlosti, iz koje proizlaze sve velike teme hr-
vatske politike, društva i identiteta. Od toga hoće li Hrvatska nastaviti
s mitotvoračkom politikom isključivanja, s etnototalitarizmom, s pro-
izvodnjom straha i neprijatelja, sa smanjivanjem prostora za plurali-
zam, kritičko mišljenje i slobodu - ili će poći drugim putem, putem
demontaže tabua i desakraliziranja onoga što je u biti sasvim svjetovno,
putem koji dopušta pluralizam interpretacija i time sprječava da Hr-
vatska postane za sebe jednako neuspješna, a za svoje državljane jed-
nako opasna i jednako neodrživa kao što je to bila Jugoslavija, ovisi
i karakter i budućnost poretka, države i društva u kojem ćemo živjeti.
Uostalom, čak i mitotvorci pozivaju znanstvenike da se bave Domo-
vinskim ratom, iako pritom, siguran sam, ne misle na one koji to čine
na način na koji je učinjeno u ovoj knjizi. Političari koji stvaraju i štite
mitove, pritom, poručuju- "neće nam drugi pisati povijest". I doista,
nema razloga da povijest pišu samo neki, samo pobjednici ili samo
poraženi, ili samo drugi, izvan granica Hrvatske. Niti da se ona piše
samo onako kako to dopuštaju ili čak i traže političke deklaracije
i vladajuća politička klasa.
PRVO POGLAVLJE

Rekonstrukcija identiteta
nakon historijske traume

1. Politički pluralizam

U ZOI?. godini Hrvatska je obilježila zs. godišnjicu međunarodnog


priznanja (rs. siječnja 199Z.), a prethodne je godine proslavila i zs. go-
dišnjicu proglašenja nezavisnosti (zs. lipnja 1991.). Ujedno je to bila
i zs. godišnjica ratnog sukoba, koji se u Hrvatskoj najintenzivnije vodio
upravo u razdoblju od kolovoza 1991. do siječnja 199Z., kad je dočekala
i međunarodno priznanje od strane tada najrelevantnijeg aktera: Eu-
ropske zajednice odnosno njenih rz tadašnjih članica. Time je okončano
njeno "skraćeno z o. stoljeće", koje je trajalo od raspada Austro-Ugarske
i formiranja Jugoslavije (1918.) do raspada Jugoslavije i formiranja su-
vremene Hrvatske (199Z.). Oba raskida s prethodnim državama/impe-
rij ima u kojima je imala određenu unutarnju autonomiju (u različitim
oblicima i s različitim sadržajem) bila su iznenadna, neočekivana, te
povezana s ratnim sukobima i fundamentalnim promjenama karaktera
i oblika međunarodnog sustava. Oba su bila traumatična i značila su
nagli, za mnoge bolni, prekid s kontekstom i okvirom u kojem se Hr-
vatska (za koju se danas u okviru mita koji analiziramo u ovoj knjizi
tvrdi da tada, zapravo, nije ni postojala -jer je, navodno, nastala tek
1991.) prilično dobro snalazila.
42 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Hrvatska je svoju nezavisnost stekla u okolnostima koje nisu bile do-


govorene, niti mirne. Malotko je- u Hrvatskoj i izvan nje - očekivao
raspad Jugoslavije.' Oni koji su ga i priželjkivali, uglavnom nisu vjero-
vali da će on završiti stvaranjem nezavisnih država. 2 Jednom kad je
započeo, proces raspada Jugoslavije odvijao se u atmosferi improviza-
cije, kontroverznog odlučivanja, međusobnog reagiranja (interakcije)
jednih na druge i politike povezanih posuda: "Ako oni učine ovo, mi
ćemo ono." Bila je to reaktivna politika, osmišljena na brzinu i vođena

'Pad socijalizma i s njim Berlinskog zida, te raspad triju socijalističkih federacija


i Istočne Njemačke (Demokratske Republike) bio je za političku znanost, a posebno
za teorije međunarodnih odnosa crni petak, jer ga, osim iznimaka, nisu predvidjele
i jer se, naročito u slučaju SSSR-a, prema najznačajnijoj od teorija- realističkoj- nije
trebao dogoditi. Moćne države, supersile, ne bi se trebale raspasti. Pa ipak, unatoč
teorijama, to se dogodilo.
'Hrvatska je sredinom i krajem osamdesetih godina bila naročito privržena tadaš-
njem ustavnom uređenju Jugoslavije, te je bila- uz Sloveniju- jedna od "ustava-
braniteljskih" republika. Protivila se većim promjenama ustava u oba potencijalna
smjera: i centralizaciji i daljnjoj decentralizaciji. Zapravo, ona je ostala vjerna
modelu koji je uspostavio ustav iz 1974. godine duže od drugih republika, primjerice
od Slovenije i Srbije, čiji je politički sukob bio najvažnija karakteristika tih godina.
O razlozima zbog kojih je hrvatska politička klasa (za vrijeme Ante Markovića,
Stipe šuvara i Ivice Račana) bila tako odana tom modelu Jugoslavije, v. u }ović
(2007.). Hrvatska je u socijalizmu bila odana sistemu jer je on pozitivno odgovorio
na dvije temeljne hrvatske političke ideje iz 20. stoljeća: republikanizam i federa-
lizam. Povrh toga, čelnu ulogu u tom sistemu imao je }osip Broz Tito, koji je- iako
nikad nije isticao svoje hrvatstvo - dobro razumio hrvatsku politiku i čiji su se
politički stavovi oblikovali i pod njenim utjecajem. Hrvatska je također podržavala
širenje decentralizacije koje se u Jugoslaviji događalo gotovo kontinuirano od 1945.
do njena kraja. Ona je također podržavala i narativ o Drugom svjetskom ratu, koji
joj je omogućavao da- makar djelomice- izmakne iz duboke sjene koju je na hr-
vatski narod bacilo ustaštvo. O tome će u ovoj knjizi biti još riječi. Taj konzervati-
vizam političke klase formirane isključivo od članova SKH, bio je jedan od razloga
zbog kojih SKH nije pobijedio na izborima 199o'., pa je Hrvatska postala prva od
jugoslavenskih republika u kojoj je stranka-nasljednica komunističke partije na-
pustila vlast kao stranka (ne i mnogi njeni članovi, koji su postali članovi HDZ-a).
U Sloveniji i Srbiji partijske organizacije SKJ već su osamdesetih godina imale
djelomično revizionističke programe, što ih je održalo na vlasti (u Srbiji) ili pri
vlasti (u Sloveniji) i nakon 1990.
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 43

u okolnostima koje nitko nije očekivao, niti je držao da su uopće mo-


guće. Raspad međunarodnog poretka radikalno mijenja pravila igre
i poziciju aktera u toj političkoj igri. Ono što je sve donedavno izgledalo
nepromjenjivo, poslije raspada (u velikoj mjeri bipolarnog) međunarod­
nog sistema- koji je bio više od okvira, jer je podrazumijevao i sasvim
specifičan politički identitet, odnosno normativni sustav: ideologiju,
vrijednosti, percepcije i rituale- postalo je neodrživo. S druge strane,
sve one opcije i fantazije, koje su u prethodnom uređenju svijeta bile
nezamislive i nemoguće, sad su postale ne samo moguće, nego često
i neizbježne. Postalo je moguće da se raspadne jedna od najmoćnijih
svjetskih supersila- Sovjetski Savez. Postalo je moguće da se dvije- što
zbog Drugog svjetskog rata, a što zbog Hladnog rata- razdvojene nje-
mačke države ujedine. Postalo je moguće da u Europi i oko nje (u širem
euroazijskom prostoru) nastane niz novih država. Sve je to bilo potpuno
nezamislivo u doba stabilnog prethodnog međunarodnog sustava.

Raspad međunarodnog poretka, za kojim je slijedio raspad Jugoslavije


kao po mnogočemu specifične zemlje (koja je sebe definirala kao samo
uvjetnu državu)', unio je potpunu neizvjesnost i destabilizirao temelje
na kojima se gradila stabilnost, ili barem osjećaj stabilnosti, za njene
sastavne dijelove (republike, pokrajine, narode, narodnosti) i građane.

3 Jugoslavija je sebe u članku r. Ustava iz 1974. definirala kao saveznu državu ali
i kao "državnu zajednicu dobrovoljno ujedinjenih naroda i njihovih socijalističkih
republika, kao i socijalističkih autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, koje su
u sastavu Socijalističke Republike Srbije, zasnovanu na vlasti i samoupravljanju
radničke klase i svih radnih ljudi, i kao socijalističku samoupravnu demokratsku
zajednicu radnih ljudi i građana i ravnopravnih naroda i narodnosti". Već i ta for-
mulacija pokazuje koliko je kompromisa sadržano u samoj definiciji karaktera
države koja je, uz to što je država, još i štošta drugo. Takva nejasnoća proizlazi, prije
svega, iz ideološkog koncepta na kojem je sagrađena jugoslavenska "državna za-
jednica"- a taj je koncept u sebi imao antidržavnu ideju: ideju "odumiranja države"
kroz proces tranzicije (u prijelaznom razdoblju) između države i samoupravna
organiziranog društva. Više o kontradikciji između ideje "odumiranja države"
i pokušaja stabilizacije i održanja Jugoslavije kao države, v. u Jović (2003.).
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
44

Stvorena je situacija kaosa i anarhije, koja je u jugoslavenskom slučaju


bila višeslojna i duboka.

U tom se kaosu raspala ne samo Jugoslavija kao država i politička za·


jednica, nego i njene republike, a potom i regije, općine, pa čak i neka
mjesta (npr. Mostar, Sarajevo), obitelji i individualni životi. Raspad je
bio sveobuhvatan i dubok: od vrha prema dnu. Od njega nije bila po-
šteđena čak ni Slovenija, koju se uvijek držalo nekim posebnim slučajem
u jugoslavenskoj državi. I u njoj je došlo do ozbiljnog sudara kon·
federalista (oko Milana Kučana) i suverenista (okupljenih u koaliciji
DEMOS, predvođenoj Jožetom Pučnikom). Razlike po pitanju ne-
zavisnosti, kao što sam objasnio u jednom prethodnom članku o slo-
vensko-hrvatskom konfederacijskom prijedlogu (Jović, 2008.) odredile
su dinamiku ponašanja Slovenije u odnosu prema drugima u tim ključ·
nim mjesecima 1990. i prvoj polovici 1991. Čak i u Sloveniji, kao što
smo otkrili tek kasnije, vodila se politika brisanja svih onih Drugih,
nekadašnjih sudržavljana a sada novoproizvedenih stranaca, za koje
se smatralo da mogu predstavljati sigurnosni i identitetski problem za
novu državu (v. Zorn, 2004. i Lipovec Čebron, 20rr.).

U svim novonastalim državama jugoslavenskog prostora, rascjepi i ras·


padi bili su dramatični. U svima je javno mnijenje bilo podijeljeno oko
odgovora na pitanje: što dalje, što nakon Jugoslavije? Njen raspad pri·
mljen je s nevjericom, naročito stoga što nigdje- pa ni u Sloveniji- nije
bilo konsenzusa čak ni o pitanju treba li izaći iz Jugoslavije (korišten
je termin: "razdruživanje") ili ne.• Još u siječnju 1990., Milan Kučan,

4Za dileme o pitanju nezavisnosti u Sloveniji, v. moj članak o slovensko-hrvatskom


konfederacijskom sporazumu (Jović, 2008.). Dok su Milan Kučan i tamošnja soci-
jaldemokratska stranka (reformirani komunisti) zagovarali uglavnom konfede-
racijski sporazum s ostalim jugoslavenskim republikama/državama, DEMOS je
uglavnom bio za nezavisnu Sloveniju. Do preokreta u javnom mnijenju došlo je
pod utjecajem događaja u Hrvatskoj, odnosno zbog kompliciranja hrvatsko-srpskih
odnosa u Hrvatskoj, kao i zbog jasnih signala iz Beograda o tome da bi Srbija bez
većih problema podržala nezavisnost Slovenije, koja joj je bila prepreka za
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 45

tadašnji predsjednik Predsjedništva Slovenije upozoravao je da će oni


koji su protivnici separatizma biti u "teškoj poziciji" ako se nastave
trendovi koji su prethodne godine započeli u Istočnoj Europi, a posebno
u Njemačkoj. Govoreći o opciji raspada Jugoslavije, Kučan je rekao:

Ne mogu se pomiriti s tom mogućnošću. Ali, Jugoslavija ova-


kva kakva jest nije dobra nikome. Ako se Helsinška dekla-
racija i način mišljenja u Europi, koji je sada neprijateljski
raspoložen prema bilo kakvim promjenama granica promije-
ni- a ja nisam siguran da će ostati vjerni tom pogledu nakon
svega što se dogodilo u Njemačkoj i zemljama na Istoku -
onda bi mi slovenski neseparatisti došli u vrlo tešku situaciju.
Naravno, sve ovisi o tome kako će Jugoslavija izgledati. 5

No istodobno su upravo slovenski komunisti povukli prvi potez koji


će mnogi vidjeti kao konačni kraj Jugoslavije, napuštanjem izvanred-
nog 14. kongresa Saveza komunista Jugoslavije. Oni su to učinili kad
su vidjeli da su na tom kongresu ostali u manjini u vezi sa svim temama.
Iako su zagovarali demokratizaciju SKJ, kao i demokratizaciju politič­
kog sustava u cjelini, nisu željeli prihvatiti situaciju u kojoj glasanjem
prestaju biti veto-igrači i postaju manjina. Komentatorica zagrebačkog
tjednika Danas, Jelena Lovrić upozorila je odmah po prekidu tog kon-
gresa da bi "povlačenje Slovenije s kongresa, iz Partije ili iz zemlje,
moglo otvoriti vrata raspadu zemlje, u kojem bi prekrajanje granica
i stvaranje Velike Srbije postalo sasvim mogućim".'

Slovensko javno mnijenje, kao što pokazuju rezultati opsežnog i aka-


demski utemeljenog istraživanja objavljenog u veljači 1990. godine,

ostvarivanje većine u Predsjedništvu SFRJ. Poslije je, prilikom glasanja o povlače­


nju JNA iz Slovenije, u srpnju 1991., postalo jasno da Srbija podržava Sloveniju, te
joj u stvarnosti omogućuje defacto nezavisnost u odnosu na Jugoslaviju.
1 Milan Kučan, intervju Danasu, 30. siječnja 1990.
6 Jelena Lovrić u Danasu, 6. veljače 1990.
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

bilo je u trenutku kad je slovenska delegacija odlučila napustiti kongres


SKJ vrlo ambivalentno i po pitanju statusa Slovenije u Jugoslaviji i po
pitanju budućnosti Jugoslavije. U tom istraživanju, provedenom po-
četkom 1990., 55,4 posto Slovenaca izjavilo je da bi glasalo za nezavi-
snost ako bi o tome bio raspisan referendum, a 52,1 posto je smatralo
da "ima smisla raspravljati" o takvom referendumu. Nešto manji broj,
46,8% smatrao je da je "pravo slovenskog naroda na samoodređenje
neotuđivo". Međutim na pitanje o tome kako vidi budućnost Slovenije
u odnosu na Jugoslaviju, 50,6 posto reklo je: "kao državu u okviru ju-
goslavenske konfederacije, s velikom samostalnošću pojedinih repu-
blika", a tek 23,3 posto "kao potpuno samostalnu državu". Moglo bi se
zaključiti da je već početkom 1990., dovoljan- iako ne i plebiscitaran
-broj Slovenaca bio za izlazak iz Jugoslavije, ali da je tek svaki četvrti
ili peti smatrao da je ta opcija moguća. Slovenci, pokazalo je to istraži-
vanje, nisu imali negativan stav prema tadašnjoj saveznoj Armiji, iako
je JNA izgubila na popularnosti zbog izravnog uplitanja u slovensku
politiku na suđenju Janezu Janši i trojici drugih Slovenaca. No još je
početkom 1990., 62,8 posto njih smatralo da JNA treba "odgajati omla-
dinu u patriotskom duhu". Protivili su se međutim ideji da JNA štiti
poredak ili da preuzme vlast u Jugoslaviji. Od Jugoslavije su tražili da
se što prije odmakne od politike nesvrstanosti (samo 5,3 posto Slove-
naca smatralo je da je nesvrstanost dobra vanjskopolitička orijentacija),
te da se što prije uključi u Europsku ekonomsku zajednicu (za to je bilo
čak 74,3 posto Slovenaca). No i u Sloveniji se pojavio strah od buduć­
nosti. Čak 46,7 posto ispitanika reklo je da osjeća "ugroženost zbog
zaoštravanja konflikta Slovenije sa Srbijom", a 71,5 posto je reklo da se
zbog mitinga po cijeloj Jugoslaviji "srpska dominacija širi nasilno,
i ugrožava samostalnost nacije". Agresivnost "mitinga solidarnosti",
a posebno njihovo eventualno "izvoženje" u Sloveniju, plašilo je Slo-
vence i udaljavalo ih je od Jugoslavije.' Tražili su čvršću zaštitu i od

7 V. članak Zorana Medveda, Danas, 20. veljače I990.


REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 47

trendova pretvaranja Slovenaca u manjinu kroz glasanje na jugosla-


venskoj razini, i od organiziranih mitinga koji su s jedne strane bili
izraz izravne demokracije, a s druge su bili organizirani iz Beograda
i u velikoj su mjeri bili antislovenski. Verbalni napadi na slovenske
funkcionere - bivše (npr. Kardelja) i sadašnje (npr. Kučana, Smolea,
Hafnera i druge) -učinili su da se inicijalno ambivalentno slovensko
javno mnijenje početkom 1990. okrene prema sve više nacionalnoj,
a dijelom i prema separatističkoj poziciji. To se vidjelo i na prvim izbo-
rima u Sloveniji, na kojima je Milan Kučan uspio pobijediti na izborima
za predsjednika Predsjedništva Slovenije (u drugom krugu dobio je
58,59 posto glasova, a njegov protukandidat Jože Pučnik 41,41 posto),
dok su na parlamentarnim izborima pobijedili predstavnici dotadašnje
opozicije: DEM OS. Ta koalicija dobila je ukupno 54,8 posto glasova, te
je osvojila 47 od 8o mandata u Skupštini Slovenije. Najveća pojedinačna
stranka i dalje je bila Stranka demokratskih promjena (bivši komunisti)
sa 17,3 posto osvojenih glasova, dok je Savez socijalističke omladine
bio drugi, s osvojenih 14,5 posto.

Kad se dogodilo upravo ono zbog čega su Kučan i s njim oni u Sloveniji
koji su još početkom 1990. predlagali konfederacijsko preuređenje
Jugoslavije, ali ne i odlazak Slovenije iz nje strahovali, Slovenija je, što
zbog uspjeha separatističkih snaga na prvim izborima u proljeće 1990.,
a što zbog početka srpsko-hrvatskog sukoba (već u kolovozu 1990.)
postupno napuštala konfederacijsku ideju i okretala se prema sa-
mostalnosti. Hrvatsko-srpske tenzije u Hrvatskoj pritom su imale
golemu važnost. Prije njih, Slovenija je razmatrala kompromise, od
kojih je jedan bio izražen i u zajedničkom hrvatsko-slovenskom prijed-
logu za formiranje konfederacije. No nakon što je već u kolovozu 1990.
došlo do blokade puteva u okolici Knina, te do prvih sukoba Srba
i Hrvata u Hrvatskoj, pozicija konfederalista u Sloveniji je dodatno
oslabila. Kako formirati konfederaciju čak i s Hrvatskom, koja je bila
na pragu većeg sukoba, a možda i rata? Događaji u Hrvatskoj, a posebno
širi srpsko· hrvatski sukobi, išli su na ruku separatistima u Sloveniji,
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

jer se javno mnijenje upravo zbog njih počelo pomicati u smjeru


nezavisnosti. 8

U tome ih je naročito potakao prijedlog koji je već krajem 1990. došao


iz Europske zajednice - da ona otpočne pregovore s Jugoslavijom
o eventualnom članstvu u tadašnjoj EZ (danas EU). Taj je prijedlog,
izrečen u namjeri da pokuša jugoslavenske republike pridobiti za de-
mokratsku transformaciju Jugoslavije, protiv upotrebe nasilja i protiv
separatizma pojedinih republika, samo ubrzao proces izlaženja Slove-
nije iz Jugoslavije. Odgovor slovenskih separatista (okupljenih oko
koalicije DEMOS) bio je: želimo u Europu, i to odmah, ali ne kao po-
krajina Velike Srbije. Prvo moramo napustiti Jugoslaviju, a potom ući
u Europu. Osim toga, Jugoslavija - sa svim svojim kompliciranim et-
ničkim odnosima, sa svojom slabijom razvijenošću od Slovenije- uteg
nam je oko nogu. Slovenski referendum o nezavisnosti održan je upravo
kao reakcija na ovu "otrovnu jabuku" koja je, kao poklon, stizala iz
Europe. On je međutim unio dodatnu neizvjesnost u situaciju koja je
već bila puna strahova, sumnjičenja i nesigurnosti. Slovenska nezavi-
snost gurnula je i Hrvatsku prema izlasku iz Jugoslavije, i to u trenutku
u kojem Hrvatska nije bila spremna suprotstaviti se otporima koji su
se mogli očekivati ako krene tim putem. Hrvatski pokušaji da se uspori
slovenski put prema nezavisnosti pokazali su se neuspješnima. Hrvat-
ska je krenula za Slovenijom, jer je smatrala da joj ostanak u Jugoslaviji
u kojoj bi bila u manjini, a možda i izolirana nakon odlaska Slovenije,
nije u interesu. Ta je odluka bila, jednim dijelom, izraz separatističkih

8 U tom je smislu opravdano pitati je li bilo osnova da se u referendumsko pitanje

u Hrvatskoj u svibnju 1991. uključi i formulacija da se radi o hrvatskom i slovenskom


prijedlogu za konfederaciju? Naime pet mjeseci ranije Slovenija je već imala re-
ferendum o nezavisnosti, pa u svibnju 1991. nije više predlagala konfederaciju.
Referendum je, u tom smislu, ponudio opciju koja u stvarnosti više nije bila na
stolu- iako se poslije, nakon kratkotrajnog sukoba JNA i Slovenije u lipnju i srpnju
1991.- ponovno pojavila, ovog puta voljom međunarodnih aktera. Rat u Hrvatskoj,
koji se intenzivirao u kolovozu 1991. ponovno ju je onemogućio.
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 49

ideja pobjednika izbora iz proljeća 1990., Hrvatske demokratske zajed-


nice pod vodstvom Franje Tuđmana, a drugim je dijelom bila reakcija
na okolnosti, koje je odredilo slovensko-srpsko zaoštravanje oko pitanja
karaktera i opstanka Jugoslavije. Hrvatska se našla između dviju vatri,
a unutar nje same jačao je separatistički pokret hrvatskih Srba, prije
svega onih koji su živjeli u općinama gdje su Srbi činili ili većinu ili
značajan broj stanovnika.' Strah od neizvjesnosti njih je pogodio još
više nego Hrvate, koji su barem bili većina u eventualnoj novoj državi
(Hrvatskoj), dok su Srbi imali osjećaj da bi raspadom socijalizma, sta-
bilnosti i Jugoslavije bili još veći gubitnici, jer bi u novoj državi, Hrvat-
skoj, bili nepoželjna manjina. Sve je to stvaralo strahove i frustracije
koji su potom korišteni za pozive na samoobranu, nacionalno jedinstvo
i oprez prema drugima. Te su se emocije pojavile već s prvim znacima
krize jugoslavenskog sustava, ali su sad eskalirale, stvarajući osjećaj
nesigurnosti kod svih aktera.

Iz tih novih i neočekivanih okolnosti, nastale su kaotične ideje i ne-


promišljeni potezi. Iako je danas popularno govoriti o nekim velikim
strateškim planovima koji su "davno smišljeni" i potom konzistentno
provođeni, u stvarnosti su razmatrane mnoge opcije, često i one me-
đusobno kontradiktorne. Politika se mijenjala prema okolnostima, a
okolnosti su bile sve samo nepredvidljive. Postojali su planovi A, B iC,
a često i još poneki. Potezi koje su povlačile nove političke elite često

9 U 13 općina u Hrvatskoj rggo. bilo je više Srba nego Hrvata. To su bile općine:
Daruvar (30,3 posto Srba i 28,3 posto Hrvata), Pakrac (38,4: 30,4), Donji Lapac
(gr,o: o,6), Gračac (72,3: r8,r), Titova Korenica (69,2: 18,9), Vojnić (88,6: 1,4), Vr-
ginmost (71,4: 21,9), Dvor (80,8: 10,2), Glina (56,7: 35,7), Kostajnica (55.S: 27,7),
Benkovac (53,0: 40,0), Knin (78,9: 8,5) i Obrovac (60,1: 33,8). Srbi nisu bili većina
ni u jednoj od deset zajednica općina (devet i grad Zagreb), ali ih je u z o Gospić bilo
više nego Hrvata (45,4 posto Srba, 44 posto Hrvata, 8,9 posto Jugoslavena). Nat-
prosječan broj Srba živio je uZO Sisak (34,8 posto, dok je Hrvata bilo 48,4 posto,
a Jugoslavena 12,7 posto), uZO Karlovac (Srba 28,2 posto, Hrvata 61,2 posto, Jugo-
slavena 7,5 posto) i uZO Osijek (Srba 15,3 posto, Hrvata 66,8 posto, Jugoslavena
11,3 posto). v. članak željka Luburovića u Danasu, 20. veljače 1990.
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
so
su bili vrlo kratkotrajni, i već sutra osporeni. Zbog toga nitko nikome
nije vjerovao, a kako je povjerenje temelj dogovora- dogovora nije bilo.

Političke elite u Srbiji (a u najvećem dijelu i u Crnoj Gori) predlagale su


opstanak neke vrste federativne jugoslavije, ali istodobno je smišljen
i promoviran i "alternativni plan"- o "Jugoslaviji onih naroda koji žele
u njoj živjeti". Kao što u svojim dnevničkim bilješkama otkriva Borisav
jović (1995.: 131)," takav plan je osmišljen u ožujku 1990., kad je srpsko
političko vodstvo- koje je od 1987. de facto vodio Slobodan Milošević
-zaključilo da ne želi (ili ne može) silom zadržati Slovence (a vjerojatno
ni etničke Hrvate) u jugoslaviji. Ali, čak i unutar političke klase, stvoren
je značajan rascjep po pitanju: treba li Srbija inzistirati na očuvanju
jugoslavije kakva je bila dotad (dakle: djelovati kao sila statusa quo) ili
treba djelovati revizionistički, promovirajući neku drugu jugoslaviju.
Ili treba u potpunosti napustiti ideju i praksu jugoslavije i okrenuti se
sebi, stvaranjem Srbije kao nezavisne države (kao što je predlagao pri-
mjerice Dobrica ćosić?). 11 I ako se odluči za nezavisnost- što je zago-
varala manjina, a u političkom prostoru nitko relevantan- treba li ta

10 Borisav Jović piše o sastanku "koordinacije" glavnih ljudi društvenopolitičkih

organizacija, republičkih organa vlasti, privredne komore i predstavnika Beograda,


koji je održan 26. ožujka 1990. "Ocenjujemo da se ostvaruje proces raspadanja Ju-
goslavije na sličan način kako se to desio sa SKJ. Izgleda nam nezaustavljiv. Srbija
će voditi iskrenu politiku opstanka federativne Jugoslavije, ali će se spremiti da
živi i bez Jugoslavije. U eventualnom raspadu zemlje računamo na jedinstvo sa
Crnom Gorom. Makedoniju nećemo da molimo. Ako ona zamoli, moraće da se
izvini za grehove prema žrtvama iz Prvog svetskog rata (koje smatra okupatorima).
Naš je cilj da izbegnemo krvoproliće, da uspostavimo granicu unutar koje se neće
ratovati. Van te granice rat se neće moći izbeći, jer Bosna i Hercegovina neće moći
da opstane kao država, a bitka oko teritorije bez krvi teško je zamisliva" (1995.:
131).
"O susretu Miloševića i Ćosića u ožujku 1990. v. dnevnike Borisava Jovića, zapis
od 21. ožujka 1990. (1995.: 125) i od 25. ožujka 1990. (1995.: 130). Jović piše da je
njihov prvi susret trajao tri sata i da je Milošević njime bio zadovoljan, iako se nisu
složili oko glavnog pitanja: potrebe da Jugoslavija opstane. ćosić je smatrao da
Jugoslavija nije vrijedna spašavanja, posebno ne ratom.
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME SI

nezavisna Srbija biti "mala" (bez Kosova, do čega bi došlo njegovom


podjelom, što je zagovarao Dobrica ćosić), srednja (u njenim avnojskim
granicama, bez posebne suštinske autonomije za pokrajine) ili "velika"
(na svim teritorijima gdje žive etnički Srbi, pa čak i onima gdje su nekad
živjeli, ali su tamo ostali uglavnom samo grobovi)?" Raspad Jugoslavije
u Srbiji je probudio temeljnu dilemu i najvažniju podjelu unutar srpske
intelektualne i političke elite, pa i naroda: onu na srpsku nasuprot jugo-
slavenske orijentacije (v. Pavković, 1998).'' On je podijelio srpsku poli-
tiku, ali i društvo, na zagovornike bilo kakve (kakve-takve) Jugoslavije
i one koji su smatrali da je Jugoslavija bila štetna za interese srpskog
naroda, te da je jedini izlaz u formiranju Srbije. Raspad Jugoslavije

11 Ovdje treba dodati da ideja o teritorijalnom proširenju Srbije nije nužno uključi­

vala njen izlazak iz Jugoslavije. Primjerice Vuk Drašković je- barem u jednom
momentu i ne na sasvim jasno artikuliran način - predlagao promjenu granica
republika, ali istovremeno i opstanak jugoslavenske države ili njeno pretvaranje
u konfederaciju, ne i potpunu nezavisnost Srbije- iako ni tu opciju nije isključivao,
ako ne bi bilo moguće postići kompromis o njenom preuređenju.
'l Iako Pavković ukazuje na dubinu tih podjela, one ipak nisu bile apsolutne, jer su

se mnogi Srbi osjećali Jugoslavenima i nisu vidjeli preveliku razliku između lojal-
nosti Srbiji i Jugoslaviji. Posebno je to bio slučaj sa Srbima izvan Srbije, koji su
smatrali Jugoslaviju svojom jedinom ili glavnom domovinom. Mnogi su u Srbiji,
kao i u drugim dijelovima Jugoslavije, smatrali da je moguće biti i Srbin i Jugoslaven,
te ideja o podijeljenoj lojalnosti na vertikalnoj osnovi- izražena, između ostalog,
i u ideji republičkog i jugoslavenskog državljanstva istodobno- nije bila nikakva
rijetkost. Tek se u doba raspada Jugoslavije, kao i pod utjecajem onog pravca unutar
srpskog nacionalizma koji se temelji na snažnom antijugoslavenstvu- i koji smatra
da je Jugoslavija bila tragična i velika pogreška za Srbiju i Srbe- stvara "nužnost"
ekskluzivnog identificiranja ili sa Srbijom ili s Jugoslavijom. Upravo je zbog dvoj-
nosti i kompleksnosti identiteta- koji je uključivao i Srbiju i Jugoslaviju- Milošević
dugo koristio i pro-jugoslavenske i pro-srpske diskurse, pokušavajući ih pomiriti,
i ne smatrajući da su oni kontradiktorni. Iz pozicije Hrvata i Slovenaca (a naročito
hrvatskih i drugih nacionalista), postojala je također tendencija da izjednačavaju
srpstvo s jugoslavenstvom i da te dvije identitetske mogućnosti tretiraju kao isto-
značnice. Međutim i u tom smislu se izdvaja jedan od ključnih autora Priloga za
slovenski nacionalni program, Tine Hribar, koji u svom članku u specijalnom broju
Nove Revije (br. 57, 1987.) naglašava razliku između jugoslavenstva i jugoslavijanstva.
V. za detalje Jović, 2003: 432, odnosno Hribarov članak: Hribar, 1987.
52 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

značio je dakle i raspad Srbije. Taj ideološki rascjep bio je dubok i po-
drazumijevao je oživljavanje podjela iz nedavne prošlosti: primjerice
na rojaliste i republikance, na (neo)komuniste i antikomuniste, na Prvu
i Drugu Srbiju. Pluralizacija srpske politike događala se dakle prije svega
po identitetskim linijama. Politika identiteta uključivala je i reinter-
pretaciju prošlosti. Već osamdesetih godina otvorene su dotad tabui-
zirane ili mitologizirane teme, kao što su stradanja Srba u NDH, uloga
rojalističkog (četničkog) pokreta u Drugom svjetskom ratu, represija
protiv političkih i klasnih protivnika u socijalizmu, pitanje statusa Srba
u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, uloga Josipa Broza Tita,
kao i njegovih kasnije smijenjenih suradnika- npr. Aleksandra Ran-
kovića- u jugoslavenskoj povijesti. Ta reinterpretacija prošlosti bila je
izraz liberalizacije politike i društva. Ali, istodobno je imala revizioni-
stički karakter s obzirom na tadašnju granicu između dopuštenog,
toleriranog i zabranjenog. Uskoro se upravo kroz reinterpretaciju proš-
losti počeo stvarati novi politički identitet, u kojem su stari socijali-
stički mitovi dovedeni u pitanje, dok su nastajali novi. Kao i u Hrvatskoj,
i u Srbiji je dovođenje starih mitova u pitanje bilo međutim selektivno
i samo tamo gdje je bilo korisno za izgradnju novih mitova. Primjerice
nikad nije dovedena u pitanje službena interpretacija o broju jugosla-
venskih (a posebno srpskih) žrtava u Drugom svjetskom ratu, iako od
1990. postoje najmanje dva vrlo ozbiljna istraživanja (Kočović, 1990.
i Žerjavić, 1989.) koja negiraju da je taj broj bio 1,7 milijuna i potvrđuju
da se radilo o nešto više od milijun ljudi. Posebno se nije dovodio
u pitanje službeni broj žrtava koncentracijskih logora, uključujući
i )ase novca. Bitka za prošlost postala je bitka za sadašnjost i budućnost.
Više se govorilo o prošlosti- nedavnoj (jugoslavenskoj) i dalekoj (npr.
o Kosovskoj bici iz 1389.) - nego o prilagođavanju suvremenim tren-
dovima. To je, uostalom, bila osobina politike i u drugim zemljama
nastalim iz nekadašnje Jugoslavije.

Srpska politika identiteta pokušala je, baš kao i hrvatska, u tim godi-
nama ostvariti jedinstvo (slogu, riječ koju je Slobodan Milošević često
koristio u svojim govorima, naglašavajući time i odstupanje od diskursa
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 53

o bratstvu i jedinstvu prema "narodnijoj" riječi sloga), koje je u sebi pod~


razumijevalo i ideju "nacionalnog pomirenja", naročito između "dva
antifašistička pokreta: četničkog i partizanskog", kako se počelo inter-
pretirati, najprije na marginama (već sredinom osamdesetih), a potom
i u glavnom državnom narativu. Pokušaj nacionalnog pomirenja ostao
je međutim na razini povremene istodobne ili paralelne upotrebe sim-
bola, ali je u političkom smislu doživio težak udarac u demonstracijama
u Beogradu 9- ožujka 1991., kad je vlast pokrenula prvi val represije
prema tadašnjoj antikomunističkoj opoziciji, koju je predvodio Vuk
Drašković. Podjele na crvenu i nacionalnu Srbiju nastavljene su potom
sve do pada Miloševićeva poretka, s.listopada 2000.

Dakle propašću Jugoslavije latentne podjele koje su postojale unutar


republika i nacija pojavile su se na površini. Raspad Jugoslavije nije se
dogodio tako da se ona raspala na homogene etničke i političke blokove,
nego je izazvao "lančanu reakciju" u kojoj su se razlike unutar nacija
samo dodatno povećale. Političke elite u svim tadašnjim jugoslaven-
skim republikama pokušale su spriječiti pluralizaciju, pa i mogući ras-
pad svojih nacija i republika. Za to im je bila potrebna strateška akcija
kojom bi se nacija homogenizirala, a ne dodatno podijelila.

Ne treba posebno naglašavati da se Srbija podijelila (i raspala) također


i u etničko-teritorijalnom smislu, prije svega zbog kosovskog pitanja.
Kosovo je proglasilo nezavisnost prvi put 1991. godine, a od tada nadalje
u njemu postoji paralelan sustav institucija i politika, kao što pišu
Denisa Kostovicova (20oo.) i Besnik Pula (2004.). Bez obzira na poku-
šaje srpskih vlasti da ga stave pod kontrolu, to se pokazalo kao nemo-
guća zadaća. Najviše što je Srbija nakon raspada Jugoslavije uspjela
postići, bilo je ograničeno na de facto apartheid (od 1990. do 1998.):
paralelno supostojanje dviju zajednica koje se izravno ne sukobljavaju,
ali ne pokušavaju ni kontrolirati ili u potpunosti istisnuti jedna drugu.
Međutim nakon rata NATO-a protiv tadašnje Savezne Republike Jugo-
slavije (1999.), Kosovo je najprije de facto, a potom- od 2008.- i de iure
(doduše, na temelju tek samoproglašene nezavisnosti, koja i dalje nije
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT
54

univerzalno priznata, pa Kosovo nije članica Ujedinjenih naroda,


a time možda ni država u međunarodnopravnom smislu) odvojeno od
Srbije.

Kosovsko pitanje ostaje i dalje nerazriješeno. Srbija- koja je nezavisnost


stekla tek zoo6., kad je i zadnja članica nekadašnje zajedničke fede-
racije, Crna Gora, proglasila nezavisnost - ostaje u zamci po pitanju
Kosova. S jedne strane, ona je de facto prihvatila da je Kosovo od nje
odvojeno, ali de iure nije prihvatila nezavisnost Kosova, i naglašava da
to neće učiniti. U tom smislu, s pozicije vlastite autodeskripcije, Srbija
ostaje raspadnuta zemlja, zemlja koja se nije reintegrirala nakon ras-
pada Jugoslavije. Njoj nije uspjelo ono što je -uz pomoć Sjedinjenih
Američkih Država- ipak uspjelo i Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i što
je, iz istih razloga, makar djelomično i uz mnoge preostale izazove
uspjelo Makedoniji: reintegracija. Ta reintegracija dogodila se na razli-
čite načine u te tri ostale države nasljednice Jugoslavije: u Hrvatskoj je
reintegriran teritorij, ali bez reintegracije većine stanovništva. Najveći
broj Srba napustio je Hrvatsku za vrijeme pokušaja vojne reintegracije
teritorija, u kolovozu 1995. Kao što ćemo objasniti kasnije u ovoj knjizi,
reintegracija teritorija, ali ne i ljudi, bila je upravo tako i zamišljena
u političkom vrhu Hrvatske. U Bosni i Hercegovini s krajem rata dogo-
dila se također reintegracija teritorija, a djelomično i stanovništva -
iako je ta zemlja devedesetih i dvijetisućitih izgubila skoro 700 tisuća
stanovnika, od kojih je roo tisuća poginulo u ratu, a ostali su emigrirali.
Od dva milijuna izbjeglica, u nju se vratilo više od milijun, što je
u postocima više nego u slučaju povratka izbjeglica u Hrvatsku. U Ma-
kedoniji, vanjska je preventivna intervencija, kao i politika koju su
vodile makedonske vlasti, i koja je sve od 199Z. do danas uključivala
stvaranje dvonacionalne vlade, spriječila rat i rascjep, a kad su se dogo-
dili ozbiljniji incidenti (zoor. godine) postignut je ipak neki kompromis
Ohridskim sporazumom.

Za razliku od toga, Srbija- koja nije imala američku pomoć ni zapadnu


podršku zbog svoje (što stvarne, a što imaginarne) uloge u procesu
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME ss
raspada Jugoslavije i ratova koji su slijedili tom raspadu - ostaje, sa
stanovišta svog ustava, dezintegrirana zemlja. Istovremeno, u Srbiji
nije stvoren nikakav plan reintegracije: ni diplomatske ni vojne, možda
i zbog toga što se na Albance ne gleda kao na sukonstitutivne subjekte
kolektivnog mi, a istodobno Srbija ne može (jer za to nema međuna­
rodnu podršku) s njima postupiti onako kako je Hrvatska postupila
s krajinskim Srbima. Zbog toga Srbija danas - možda čak i više od bilo
koje druge postjugoslavenske zemlje, osjeća posljedice raspada Jugo-
slavije: ne samo da je on dezintegrirao srpski etnos u četiri zemlje (Hr-
vatsku, Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru), nego je dezintegrirao
samu Srbiju. Istodobno, taj je proces dezintegrirao i Kosovo, čiji je sje-
verni dio - većinski srpski - postao de facto nezavisan od centralnih
vlasti u Prištini. Raspad Jugoslavije, Srbije i Kosova simbolički se može
vidjeti u Kosovskoj Mitrovici, koja je postala neki novi Berlin, sa zidom
između albanskog i srpskog dijela grada koji, zapravo, podsjeća na hlad-
noratovsku podjelu Berlina nakon 1961. godine. Sličan simbol podjela
je u Bosni i Hercegovini - Mostar. Vukovar također ostaje podijeljen
grad u kojem, doduše, nema vidljivog zida, ali su mentalne i identitetske
podjele duboke, i odnose se upravo na interpretaciju nedavne prošlosti:
jugoslavenske i one iz devedesetih godina.

Prije nego što se detaljnije fokusiram na pitanje pluralizacije i raspada-


nja Hrvatske u ranim devedesetim godinama i politiku koju su dizajneri
identiteta promovirali kako bi postigli jedinstvo i zajedništvo u toj
situaciji i spriječili neki mogući raspad u budućnosti, da zaključim ovaj
dio analize ističući kako je raspad Jugoslavije bio dubinski proces koji
se nije ticao samo jugoslavenske federacije, nego i njenih republika -
prije svega onih koje su u nedavnoj prošlosti bile involvirane u ideo-
loške, političke i etničke sukobe (npr. u dva svjetska rata), te one koje
su i same dizajnirane tako da podsjećaju na "malu Jugoslaviju". Srbija
je bila "mala Jugoslavija" u političkom smislu, jer je jedina od jugosla-
venskih republika imala složenu političku strukturu, budući da je je-
dina imala u svom sastavu pokrajine. Bosna i Hercegovina bila je "mala
Jugoslavija" jer je bila etnički najheterogenija jugoslavenska republika
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
56

i jedina u kojoj nijedan narod nije činio većinu, nego su svi bili zastup-
ljeni s manje od so posto u ukupnom stanovništvu. Također dovoljno
je pogledati zastavu Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine
- crvenu, u čijem je gornjem lijevom kutu bila mala jugoslavenska
zastavica - da bi se pokazala izravna i duboka veza između Bosne
i Hercegovine i Jugoslavije. Hrvatska je pak bila zemlja s najvećim bro-
jem deklariranih Jugoslavena u Jugoslaviji: 1981. se čak 8,2 posto sta-
novnika Hrvatske izjasnilo da su Jugoslaveni u etničkom smislu, što je
isti postotak kao u Vojvodini i najviši u Jugoslaviji, u kojoj su takvi
Jugoslaveni činili 5.4 posto. Zbog specifičnih razloga o kojima govo-
rimo u nastavku ove knjige, Hrvatska je bila- dublje i duže od drugih
-povezana s idejom Jugoslavije, pa je osamdesetih godina bila najveći
protivnik ozbiljnijih reformi jugoslavenske federacije. Najistaknutiji
zagovornici jugoslavenstva u zadnjem desetljeću postojanja zajedničke
države bili su upravo dvojica hrvatskih političara: Stipe šuvar i Ante
Marković, od kojih, doduše, nijedan nije imao pretjerano čvrstu "bazu"

u hrvatskoj politici. No činjenica da je Josip Broz Tito bio također Hrvat,


činila je Hrvatsku dodatno privrženom konceptu socijalističkog jugo-
slavenstva, pa se ona osamdesetih godina odlučila najprije za "hrvatsku
šutnju" (kako ne bi dolijevala ulje na vatru nacionalističkih politika
koje su već potresale status quo, u Sloveniji i u Srbiji), a potom za politiku
('jugoslavenske sinteze".

Raspad Jugoslavije pogodio je dakle te tri republike - i uz njih Crnu


Goru- više nego ostale dijelove zemlje. Za našu analizu je važno ista-
knuti i da je to značilo da je trauma koja se dogodila raspadom Jugosla-
vije bila dublja upravo u tim zemljama nasljednicama Jugoslavije.
U njima je neizvjesnost kad se radilo o budućnosti bila veća, kao što su
veći bili i strahovi od onoga što sa sobom nosi budućnost. S obzirom na
duboke povijesno-ideološke podjele u njima, koje su u najvećoj mjeri
povezane s prethodnim ratovima (Prvim i Drugim svjetskim ratom),
opasnost od unutarnje dezintegracije kao posljedice raspada Jugoslavije
stvorila je narativ o potrebi samoobrane i jedinstva. A napad je najbolja
obrana. U tome treba tražiti i uzroke s jedne strane agresivne, a s druge
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 57

separatističke retorike, a potom i prakse, prije svega u Srbiji i Hrvatskoj,


tj. kod Srba i Hrvata. Te strategije - agresivno-osvajačka u odnosu na
manjine i agresivno-separatistička tamo gdje su naši u manjini- poja-
vile su se istodobno i postojale su paralelno. Tamo gdje je bilo moguće
eliminirati prijetnju agresivnošću i napadom, tamo se primjenjivala
ova prva, a tamo gdje je procijenjeno da nema izgleda za uspjeh- druga
od ovih strategija.

Kao što sam pokazao u nekim prethodnim člancima (Jović, 2002.),


prelazak s autoritarnog u izborno-demokratski sustav bio je jedan od
glavnih uzroka zbog kojih su političke klase mogle upotrebljavati strah
kako bi mobilizirale birače na svoju stranu. U autoritarnim porecima,
status i moć pojedine grupe i pojedinaca ne ovise o broju birača koje
uspijevaju pridobiti, nego o dogovorima koje su postigli s vladarima ili
vladarom. Čak i male zajednice mogu- ako su lojalne i vješte u iskazi-
vanju lojalnosti- postići veću moć i bolji status u takvom sistemu, nego
što ih imaju velike zajednice. Status u autoritarnom sistemu ne ovisi
o veličini, jer se glasovi ne broje, budući da nema izbora.

U izbornoj demokraciji međutim postaje važno koliko nas ima, a tako-


đer- i koliko ima njih, drugih. U takvom sistemu nema više vrhovnog
arbitra (svemogućeg vladara) koji može zaštititi, ili koji može jamčiti
status i moć koju je dodijelio zbog lojalnosti. Uvođenje elementa broj-
nosti, odnosno veličine, plaši sve one koji nisu većina, nego se nalaze
u poziciji manjine. A u Jugoslaviji kao cjelini, nijedan narod nije bio
u poziciji većine: najveći narod, Srbi, bili su tek nešto više od 36 posto.
Stoga su čak i oni, a još više svi ostali koji su bili manji od njih po broju
stanovnika i veličini teritorija, strahovali od prijelaza s autoritarnog
na demokratski sistem. Taj je strah bio tim veći što se u upotrebu vratio
pojam manjina, koji je u socijalističkoj Jugoslaviji bio tretiran kao poli-
tički nekorektan, a uz to je tako novostvorenim manjinama ukidanjem
statusa ravnopravnog naroda, poništena ravnopravnost statusa s veći­
nom u republikama u kojima su živjeli. Potom su -kroz novu nacio-
nalističku retoriku i politiku - pretvorene u manje vrijedne i opasne
DBJAN JOVIĆ, RAT I MIT
ss
grupe, koje su na kraju tog procesa dobile status neprijatelja, odnosno
okupatora ili agresora.

Ideja o pretvaranju ravnopravnih konstitutivnih naroda u manjine,


u krajnjoj liniji, bila je jedan od glavnih razloga koji je onemogućavao
konstituiranje demokratske jugoslavije u rg8g. ili rggo. Zato su se -
naročito manji narodi i njihovi predstavnici- protivili sve-jugoslaven-
skim parlamentarnim izborima. Prihvaćali su demokraciju samo tamo
gdje su oni bili u većini, a tamo gdje su bili u manjini rješenje su potražili
u očuvanju statusa koji su stekli u autoritarnom sistemu kroz direktnu
pogodbu s vladarem, ili - ako to nije bilo moguće -u separatizmu, iz-
dvajanju teritorija na kojem su većina iz sastava novih država u kojima
su postali manjina.

Taj je proces vodio raspadu jugoslavije, a potom i raspadu svih onih


država nasljednica koje su imale takve teritorije. Međutim koliko god
on bio štetan za interese manje-više svih aktera- jer su se pripadnici
praktički svih naroda negdje na teritoriju jugoslavije našli u situaciji
da su u manjini - on je istodobno bio i logičan sa stanovišta političke
kalkulacije demokratski izabranih novih vlasti, koje su sve tvrdile (a
za to su imale i demokratski legitimitet, stečen na prvim izborima
u rggo.) da predstavljaju narod. Kalkulacija je bila jednostavna i nimalo
iracionalna: demokracija dolazi u obzir samo tamo gdje smo sigurni da
neće voditi u gubitak stečenog statusa i stečenih prava, nego da će

omogućiti njihovo povećanje i proširenje: dakle samo tamo gdje smo


mi većina. Stvaranje novih država, kao i ambicije da se one oblikuju
tako da u njih uđe što veći broj pripadnika našeg, a što manji onog
drugog - a posebno sličnog, identitetski od nas teško odvojivog- na-
roda, vodile su u sukobe oko granica, kao i oko pitanja: tko ima, a tko
nema pravo na izdvajanje iz jedne republike da bi ili formirao nezavisnu
državu ili se ujedinio s nekom već postojećom. Raspad jugoslavije, kao
i rat za priznanje i za granice, bio je dakle u izravnoj vezi s obvezom
(koja je bila u najvećoj mjeri nametnuta zbivanjima u cijeloj Istočnoj
Europi, a tek je u manjoj mjeri nastala autohtonim protestima
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 59

stanovništva u zemlji ili njegovom podrškom separatizmu) uvođenja


demokratskog sustava. Da su mogli izbjeći demokraciju i demokratsku
tranziciju, politički vođe bi je vjerojatno izbjegli. Ali, budući da je nisu
mogli izbjeći (prije svega zbog domino-ifekta tranzicijskih promjena
u cijeloj Istočnoj Europi), odlučili su se za dvije strategije: prvu, koja je
demokraciju tretirala kao instrument konsolidiranja novih država kroz
iskazivanje dominacije većine, i drugu, kojom su ftngirale demokraciju
i promjene, istodobno zadržavajući ili čak i povećavajući kontrolu nad
svim polugama stvarne moći kojim se kontroliraju politički, ekonomski
i sigurnosni tokovi u državi. Prva od ovih strategija instrumentalizirala
je demokraciju kao proces stvaranja nacionalnih država, istodobno
ograničavajući njen liberalni i pluralistički karakter. Druga je strategija
demokraciju shvaćala samo kao "izlog" za one koji na zemlju gledaju
izvana, dok se unutar "dućana" događaju tek minimalne promjene.

Pitanja razgraničenja i nezavisnosti uvijek otvaraju i pitanja identiteta.


Da bismo imali pravo na samoodređenje, moramo, prije svega, definirati
tko smo mi, i od koga se želimo odvojiti. Tko smo mi i tko je drugi? Tko
je narod, a tko manjina- jer od toga zavisi i odgovor na pitanje: tko ima
pravo na samoodređenje, a tko nema? Da bi narod imao pravo na samo-
određenje, prvo ga treba priznati kao narod. što/tko ulazi u pojam mi:
koji ljudi i koji teritorij, koje osobine, društvene vrijednosti, koja in-
terpretacija prošlosti, koja tradicija? Kako uspostaviti čvrste i legitimne
granice između onih koji su uvijek živjeli jedni s drugima, ili barem
jedni pored drugih- ali bez granica? Kako uvjeriti većinu u našoj zemlji
da je takvo razgraničenje ne samo potrebno, nego i neizbježno, želimo
li se osigurati i opstati?

Ta su identitetska pitanja bila u središtu politike novih nacionalnih


država devedesetih, ali to - u najvećoj mjeri - ostaje slučaj i danas.
U situacijama u kojima nije bilo moguće odgovoriti na njih- a posebno
tamo gdje je stanovništvo trebalo uvjeriti (makar i silom) da je razgra-
ničenje nužno- trebalo je koristiti i silu. Rat je tako ušao u političku
kalkulaciju kao jedna od mogućnosti. Za separatiste i nacionaliste, koji
60 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

su htjeli iskoristiti trenutak kaosa i anarhije u međunarodnom sustavu,


koji je bio samo multipliciran i potenciran istim kaosom i anarhijom
unutar raspadajuće jugoslavenske države, rat je bio najbrža i najefika-
snija mogućnost da se pokaže kako "zajednički život nije moguć",
i kako Srbi i Hrvati, ili Srbi i Muslimani, ili Hrvati i Muslimani, "nikad
nisu mogli" živjeti zajedno. Tim se procesom- stvaranja rata i njegove
upotrebe u procesu radikalnog preoblikovanja identiteta u Hrvatskoj
-bavim u nastavku ove knjige.

2. Fleksibilnost etničkog identiteta

Prije nego što nastavim s tom temom, potrebno je međutim naglasiti


da je sama ideja identiteta kao neke čvrste, trajne ili nepromjenjive
kategorije, pogrešna. Identiteti su fleksibilni, promjenjivi i nestabilni.
Oni mogu nastati i nestati iako se to ne može dogoditi tek tako, po
nečijoj volji, nego samo ako okolnosti (struktura sistema, povijesni
moment i dr.) to dopuste. Iako se u nacionalnim mitovima kategorije
kao što su "Hrvati" i "Srbi" pojavljuju kao samorazumljive i trajne, te
nas mitotvorci pokušavaju uvjeriti u njihovu historijsku svevremenost
stvarajući doživljaj samorazumljivosti i trajnosti, u stvarnosti se radi
o vrlo fleksibilnim pojmovima, posebno kad se upustimo u raspravu
o njihovu identitetskom sadržaju. Naročito je to slučaj u demokratskim
i pluralističkim društvima, u kojima se pripadnost etničkoj zajednici
slobodno izražava i ovisi o volji pojedinca. Ta je volja promjenjiva,
o čemu svjedoče podaci iz popisa stanovništva koji su provedeni u ju-
goslavenskim (odnosno postjugoslavenskim) republikama (državama)
nakon 1981. godine.

Uzmimo za primjer najmanju jugoslavensku republiku, Crnu Goru


i najmanji jugoslavenski narod: Crnogorce. Dileme kao što su: Jugosla-
vija ili nezavisnost, pitanje unutarnjih odnosa, pitanje državljanstva
(o čemu su iscrpno pisali istraživači na edinburškom projektu Držav-
ljanstvo u Jugoistočnoj Europi- CITSEE, pod vodstvom Jo Shaw i Igora
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORlJSKE TRAUME 61

Štiksa), pitanje ideoloških podjela i interpretacija prošlosti, kao i dileme


oko orijentacije zemlje u budućnosti (EU ili Rusija, vojna neutralnost
ili euroatlantizam ...) duboko su podijelile i pluralizirale društva u svim
postjugoslavenskim zemljama, pa i u Crnoj Gori. U njoj su obnovljene
stare podjele na zagovornike nezavisnosti i pristalice ujedinjenja sa
Srbijom. Iako se radi o najmanjoj jugoslavenskoj republici, podjele
unutar nje su velike i višeslojne (v. Morrison, 2009. i Roberts, 2007.).
One su povezane s razdjelnicama kao što su: mediteranska nasuprot
balkanske Crne Gore, orijentacija prema Zapadu ili Istoku (Rusiji)
u vanjskoj politici, klanovska struktura, pitanje odnosa između srpstva
i crnogorstva, obiteljska povijest u odnosu na pitanja Drugog svjetskog
rata i socijalizma i sl. Takve podjele su u Crnoj Gori dovele do iznimno
fleksibilnog odnosa prema nacionalnom samoodređenju. Na popisu
stanovništva Crne Gore 1991., 61,9 posto njenih stanovnika izjasnili
su se kao Crnogorci, a 9,3 posto kao Srbi. Ali, na popisu2003. Crnogo-
raca je bilo 43,2 posto, a Srba 32 posto. S obzirom na to da nije bilo ni-
kakvih većih migracija stanovništva, jedini zaključak koji se iz ovog
može izvesti jest da je oko 20 posto stanovnika promijenilo svoju et-
ničku opredijeljenost. Da taj trend nije bio samo neki protestni čin
protiv političkih događaja u godini popisa, pokazuje i popis iz 2011., na
kojem se 45 posto izjasnilo kao Crnogorci, a 28,7 posto kao Srbi. Crno-
gorski slučaj pokazuje dakle da je etnički identitet u velikoj mjeri
konstrukt, i da je promjenjiv, ovisan o okolnostima i evoluciji samo-
percepcija na razini pojedinca. često je on i znak odnosa moći na nekom
mjestu i u nekom trenutku. Iskazivanje identiteta može biti oblik
konformizma, kao i oblik otpora dominantnom- i od države poticanom
-diskursu. Zabrane i prisile u tom smislu mogu biti kontraproduktivne,
jer se na njih gleda kao na oblike agresije u odnosu na slobodnog poje-
dinca. Koji god bili razlozi međutim, u crnogorskom slučaju primjeću­
jemo velike fluktuacije u identitetskim pitanjima - upravo suprotno
od tvrdnji etnonacionalista koji na nacije gledaju kao na čvrste i ne-
promjenjive subjekte. O tome svjedoči i izjašnjavanje o materinjem
jeziku u Crnoj Gori. Na popisu stanovništva 2003., 63,5 posto stanov-
nika reklo je da im je materinji jezik srpski, a 22 posto- crnogorski. No
62 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

na popisu iz zon. broj onih kojima je materinji jezik srpski smanjio se


za oko 20 posto -na 42,9 posto, a onih koji govore crnogorski se povećao
za IS posto: na 37 posto stanovništva. 14

Već i samim citiranjem ovih podataka- bez posebnih ulaženja u dublja


identitetska pitanja koja se tiču crnogorske nacije i države- vidljivo je
da se o identitetima ne može govoriti kao o nekim nepromjenjivim
kategorijama, a to je za ovu analizu najvažnije. Koristeći rječnik an-
tifundacionalističkog pristupa u teorijama etniciteta, polazimo od
zaključka da "ne postoje suštinska značenja pa otud nijedan grupni
identitet nije stvaran ni konačan: pripadnost etničkoj grupi uvek je
diskurzivna, otvorena i uslovljena" (Malešević, 2009.: 258). Identiteti
su, kao što naglašava Malešević, "privremene, fluidne i fleksibilne
privrženosti stalno primamljivim kolektivnim entitetima", a "naš se
identitet stalno iznova konstituiše kao i kolektiviteti u odnosu na koje
definišemo sebe" (ibid.: 260-1). Slična je i pozicija simboličkih interak-
cionista, koji zaključuju da "etničke grupe postoje dokle god je članstvo
voljno i svesno" (ibid.: 129), te da se oni "dramatično mijenjaju u pro-
menljivim okolnostima" (ibid.: 132). U socijalističkim sustavima, kao
što je bio onaj u Sovjetskom Savezu, bilo je- za razliku od sustava prije
socijalizma - priznato više od sto nacija. Slična je situacija s prizna-
vanjem- a time i prihvaćanjem mogućnosti da se netko uopće identi-
ficira (i to i u smislu poistovjećivanja i u smislu iskazivanja pripadnosti
identitetu) s nekim priznatim nacionalnim identitetom - postojala

'4 Za dobre analize pitanja identiteta u Crnoj Gori, v. Morrison (2009.) i Džankić
(2015.). Razlika između broja Crnogoraca i broja onih koji kažu da im je materinji
jezik crnogorski, ukazuje na točnost i važnost zaključaka o potrebi razdvajanja
pitanja naziva jezika i nacije, o čemu uvjerljivo piše Snježana Kordić (Kordić, 2010.).
Na tezi o potrebi razdvajanja naziva jezika od postojanja/nepostojanja nacije nastala
je i Deklaracija o zajedničkom jeziku koju je krajem ožujka2017. potpisalo više od
200 intelektualaca iz regije, a koja je, potom, oštro napadana iz nacionalističkih i
jezičko·purističkih krugova, te sa samog vrha Katoličke crkve "u Hrvata". V. http://
ba.minfo.com/ai45740/Vijesti/Vijesti/Tekst-Deklaracije·o·zajednickom·jeziku.
html. Pristup: 26. travnja 2017.
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME

i u socijalističkoj Jugoslaviji, koja je primjerice priznala i Crnogorce, kao


i Makedonce i Muslimane (danas Bošnjake) kao narode, omogućujući
time i identificiranje pojedinaca s tim nacijama. Nisu, naravno, poje-
dinci oni koji samostalno mogu "izmisliti" naciju. To je, naglašava
Malešević u kritici antifundacionalističkog i interakcionističkog pri-
stupa, stvar države, koja je jednako često naciotvorna koliko su i nacije
državotvorne. Ali, jednom kad država omogući odnosno verificira mo-
gućnost identifikacije s nekom nacijom, stvar je na pojedincima da se
izjasne kao njeni pripadnici. Pritom, značenje pojmova kao što su Cr-
nogorci može značajno varirati od situacije do situacije - odnosno, od
okolnosti u kojoj se takvo, subjektivno, samoidentificiranje događa.
Moj je pristup u ovoj knjizi dakle situacionistički, a ne primordija-
listički. "Primordijalisti smatraju da je etnicitet postojana odlika in-
dividualnog i grupnog života koja je u stanju da traje tokom dugih
istorijskih perioda, a situacionisti posmatraju etničke odnose sa stano-
višta dinamike, kao fluidne i promenljive- oni nisu svojina grupe, nego
su jedan vid odnosa između grupa, u okviru kojih se etničke granice ne
poklapaju nužno s kulturnim granicama" (ibid.: 315-316). U tom smislu,
pristup koji razvijam u ovoj knjizi odbacuje socijalni biologizam i funk-
cionalizam, jedine među teorijama etniciteta koje prihvaćaju primor-
dijalizam. Ne vjerujem, pritom, ni u koncept stvaranja nacije, barem ne
ako on znači arbitrarno i izvankontekstualno kreiranje nacije ab ovo ili
ex nihilo. Nacije se ne "rađaju", ali se stalno preoblikuju. Rijetko kada
nestaju ili se pojavljuju kao novi subjekti, ali su u stalnom procesu pre-
formuliranja, preoblikovanja, ponekad preimenovanja, a sve su u stalnoj
situaciji da neprekidno dizajniraju svoj identitet. U tome je najvažnija
uloga elita, koje su ujedno i dizajneri identiteta. Interakcija koja se ra-
zvija unutar elite po pitanju značenja i sadržaja poželjnog - a time
ujedno i nepoželjnog- sadržaja identiteta u izravnoj je vezi s političkim
procesima, a politički su procesi oni u kojima se određuju odnosi moći.
Identitet je stoga u neposrednoj vezi s borbom za moć.

Drugi primjer za fleksibilnost i fluidnost, te borbu za dominantno zna-


čenje i sadržaj identiteta, nalazimo u slučaju Makedonije i Makedonaca.
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

u Makedoniji se pluralizacija također pojavila na više razina. Jedna je


bila etnička, između Albanaca i Makedonaca, koji su se s raspadom
Jugoslavije, kao i svi drugi u regiji, našli pred pitanjima koja nikad nisu
očekivali: što dalje, nakon Jugoslavije? Je li moguće konstruirati neki
zajednički identitet- i, kako ga nazvati, na čemu ga utemeljiti? S ob-
zirom na to da se država zvala Makedonija, Albanci - koji u njoj čine
danas oko 25 posto stanovnika, što je više nego ukupan broj Albanaca
u Srbiji dok je u njoj bilo Kosovo- već su se u startu, po definiciji, osjećali
"građanima drugog reda". Nisu imali svoju posebnu autonomnu jedi-
nicu, niti sveučilište na albanskom jeziku- što su Albanci imali u svojoj
zemlji (na Kosovu) u doba dok je postojala Jugoslavija. Postavljali su
pitanje svog statusa: je li moguće prihvatiti Makedoniju kao svoju dr·
žavu, ako su već u samom nazivu zemlje zanemareni, odnosno iz njega
isključeni. Mogu li Albanci, drugim riječima, biti Makedonci- na način
na koji su mogli (možda) biti Jugoslaveni: doduše, samo pod uvjetom
da Jugoslavija ne stvara jedan, jugoslavenski narod, iz kojeg bi oni- kao
najveća etnička zajednica koja nije južnoslavenskog porijekla - bili,
opet već po definiciji isključeni? Mogu li se identificirati s nacionalnom
državom Makedonaca, ako Makedonci sami pod pojmom Makedonci
razumiju isključivo etničke Makedonce?

Istodobno, otvara se i pitanje tko su Makedonci? Jesu li Makedonci samo


oni koji žive u Makedoniji, i samo etnički Makedonci, bez Albanaca
i ostalih? Ili su Makedonci i oni koji žive u susjednim zemljama -
u grčkoj Makedoniji ili u Bugarskoj, a zato što je, iz historijskih razloga
nekoć jedinstveni teritorij Makedonije, nakon Balkanskih ratova po-
dijeljen u tri dijela: na ono što će kasnije biti poznato pod kolokvijalnim
nazivima Vardarska, Egejska i Pirinska Makedonija? To pitanje, koje je
Hugh Poulton (2ooo.) stavio u naslov svoje knjige o identitetskim pi·
tanjima u Makedoniji, stvorilo je ne samo identitetsku krizu nego
i odredilo vanjskopolitičku situaciju zemlje, kojoj je Grčka zapriječila
ulazak u NATO i EU, tražeći da promijeni ne samo ustav i zastavu (što
je Makedonija učinila) nego i ime države i nacije, kako bi se izbjegli svi
mogući nesporazumi i kako bi se odustalo od navodnih teritorijalnih
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME

pretenzija na grčku Makedoniju, u okviru ideje da je nova država Ma-


kedonija "nacionalna država svih Makedonaca", čiji je historijski cilj
njihovo ujedinjenje. Makedonsko-grčki spor oko sadržaja pojma Make-
donija i Makedonac traje i danas, 25 godina nakon što je Makedonija
zadobila međunarodno priznanje svoje nezavisnosti.

Makedonski odgovor na to pitanje, koje dodiruje samu bit identiteta,


a time i opstanka makedonske države i nacije, imao je više pokušaja
i više faza. U prvoj je Makedonija bila kooperativna, pa je uklonila sve
one simbole (zastavu) i normativne akte (preambulu ustava) koji su
bili neprihvatljivi Grčkoj. Grčka je pod tim uvjetima, prihvatila ime
"Bivša jugoslavenska Republika Makedonija" (FYRoM: The Former
Yugoslav Republic of Macedonia), ali je potom ipak tražila potpunu
i značajniju promjenu imena zemlje, i to na način da se iz njega isključi
bilo kakvo spominjanje riječi Makedonija. Temeljem toga je potom
blokirala pristupne pregovore o članstvu te zemlje u Europskoj uniji
i NATO-u. Kad se to dogodilo, Makedonija se okrenula prema antigrč­
kom nacionalizmu, te je krenula u radikalno redefiniranje vlastita
nacionalnog identiteta. Rezultat toga je fascinantan projekt konstru-
iranja novog Skopja- Skopje 2014. Tim projektom je gotovo u potpunosti
preoblikovan centar makedonskog glavnog grada, i to s političkom
svrhom i porukom: da postoji izravna veza između suvremene Make-
donije i antičkih Makedonaca. Svrha tog konstruiranja jest u stvaranju
mita o dugotrajnosti makedonskog identiteta i o njegovu kontinuitetu
sa starim, antičkim Makedoncima. U Makedoniji su se identitetska
pitanja sad toliko rasplamsala, da se nacija podijelila na one koji vjeruju
da su Makedonci Slaveni, i one druge, koji tvrde da nisu Slaveni nego
potomci antičkih Makedonaca. Ova druga opcija, koja je na prvi pogled
potpuno paradoksalna i pokazuje do koje je mjere fluidno zamišljanje
nacije i njena identiteta, ima jasnu političku svrhu: da se pokaže kako
su Makedonci bili na tlu Makedonije prije svih drugih: prije Albanaca
(potomaka Ilira), Bugara (Slavena) pa i Grka. Radi se o konstruiranju
prošlosti pri čemu država ima centralnu ulogu: ona financira konstruk-
ciju novog identiteta, ali i nadgleda i financira dekonstrukciju starog.
66 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

Njeno djelovanje je afirmativno ali i punitivna: ona potiče, ali i zabra-


njuje.'' Primjer za to može se vidjeti već i pri pukom pogledu na make-
donsku zastavu. U socijalizmu, ona je bila potpuno crvena, a u gornjem
lijevom kutu imala je samo crvenu petokraku zvijezdu obrubljenu
žutim krakovima. Ta je zastava ukazivala na nerazdvojivost socijali-
stičkog (komunističkog) identiteta s identitetom makedonske repu-
blike, odnosno nacije. Izmišljanje tradicije kako bi se osmislila neka
druga, manje ideološka zastava koja bi bila više u skladu s idejom naci-
onalnog identiteta Makedonaca, nije bilo popularno u sistemu koji je
bio antitradicionalistički (modernistički) i antinacionalistički. Uosta-
lom, ta veza proizlazi iz činjenice da je Narodna (kasnije: Socijalistička)
Republika Makedonija prva nominalno makedonska političko-državna
forma koja je uopće ikad dopuštena od strane neke države u kojoj su
Makedonci živjeli. S raspadom socijalizma i Jugoslavije, Makedonija je
izgubila bitan, određujući sadržaj svog identiteta, a time je postalo
i nemoguće da se glavni simboli te ideologije i te države nastave koristiti
kao simboli identiteta nove države. Stoga je Makedonija radikalno
promijenila zastavu, koju je morala iznova osmisliti (kao i Bosna
i Hercegovina). Crna Gora se također odlučila na takvu radikalnu re-
konstrukciju zastave, iako ne bez unutarnjih podjela oko tog pitanja
i ne odmah nakon raspada Jugoslavije nego tek kasnije, pri formiranju
vlastite države. No danas, zs godina nakon kraja Jugoslavije i socija-
lizma, Makedonija se - možda upravo iz straha od osobnih sjećanja
mnogih Makedonaca (i mnogih Albanaca) na doba socijalizma i Jugo-
slavije -najdalje odmakla od svog bivšeg sebstva. Ona je jedina od post-
jugoslavenskih zemalja donijela zakon o lustraciji kojim iz javnog
prostora isključuje suradnike i funkcionere prethodnog sistema, a usred
Skopja je -u okviru projekta Skopje 2014. - osnovala i posebnu stalnu
izložbu o žrtvama komunističkog režima u okviru novoosnovanog
Muzeja makedonske borbe za državnost i samostalnost, te Muzeja
žrtava komunističkog režima. Današnji makedonski identitet dakle

15 O makedonskom identitetu nakon Jugoslavije, v. u Adamson i }ović (2004.).


REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 67

radikalno je drukčiji od onog prije 1990. godine, toliko radikalno da je


moguće postaviti pitanje: ima li, uopće, kontinuiteta između nacio-
nalnog identiteta Makedonaca i Makedonije prije 1990. i danas? Što
povezuje Makedonce u historijski kontinuitet, na kojem suvremeni
dizajneri makedonskog identiteta toliko inzistiraju?

O Bosni i Hercegovini i njenim identitetskim pitanjima mnogo toga je


napisano, pa ću tu temu samo ukratko spomenuti na ovom mjestu.
Konstruiranje i rekonstruiranje nacionalnog, državnog, ideološkog i
političkog identiteta Bosne i Hercegovine ima dugu povijest, koja uk-
ljučuje identitetske politike u okvirima Otomanskog imperija, u okviru
Austro-Ugarske (koja je vladala Bosnom i Hercegovinom od 1878. do
1918.) Kraljevine SHS l Jugoslavije, te socijalističke Jugoslavije. Etnička
pluralizacija Bosne i Hercegovine događala se tijekom cijelog trajanja
socijalističke Jugoslavije, a naročito nakon što je ona priznala Musli-
mane kao zasebnu i jednakopravnu jugoslavensku konstitutivnu na-
ciju. No nakon raspada Jugoslavije, identitetska pitanja dovela su do
promjene naziva te nacije u Bošnjake (1993.), iz razloga koje u svojoj
knjizi odlično objašnjava Šaćir Filandra (2or2.), o čemu sam pisao
u svom članku "Identitet Bošnjaka/Muslimana" (Jović, 2013.).•6 Dileme
koje su se postavile pred bosanske Muslimane/Bošnjake bile su sljedeće:
koliko je važan (ako je uopće važan) religijski element pri određivanju
identiteta nacije (naziv Musliman implicitno je stavljao religijski ele-
ment u centar identitetskog određivanja)? Jesu li Muslimani/Bošnjaci
prije svega određeni svojom religijom, ili su nacija koja ima i druge
identitetske označitelje, te su u tom smislu ne samo religijska, nego
i nacionalna zajednica? Pitanje naziva nacije bilo je povezano i s per-
cepcijom te nacije od strane onih koji su u trenutku kad je došlo do
promjene bili važni- a to je Zapad. Zapad je devedesetih, usred užasnog
rata koji je u toj zemlji stajao života oko 100 tisuća ljudi, vjerovalo se,
skloniji podržati Bošnjake nego Muslimane. Promjena imena značila je

'6 Za pitanja identiteta Bošnjaka, v. i Sarač-Rujanac (2012.).


68 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

za Bošnjake također i naglašavanje odnosa prema Bosni (manje prema


Hercegovini) i to naglašavanjem bliskosti ili istovjetnosti bošnjačkih
i bosanskih interesa. Povezivanje nacije s državom, a ne s religijom- to
je bila politička poruka ove transformacije. Promjena imena jedne na-
cije nije mala stvar- u Makedoniji Makedonci odbijaju učiniti isto. Ona
uvijek izaziva dodatne podjele unutar same nacije. To se dogodilo
i s Muslimanima/Bošnjacima. Kao što piše Dino Abazović (2012.), novo
nacionalno ime za Muslimane- Bošnjak- koje je uvedeno 1993. godine
(i nikad nije potvrđeno npr. referendumom), zapravo nije prihvaćeno
baš lako. Od soo ispitanika u istraživanju provedenom 2007., 278 (dakle
SS.?%) sebe nacionalno identificira ne kao Bošnjake nego kao Musli-
mane, koristeći dakle stari naziv za tu nacionalnu grupu. Manji dio-
tek II3 (22,7%) kažu da su Bošnjaci, a pojavljuju se i dvojne odrednice,
kao što su Bošnjaci/Muslimani (84 ispitanika ili 16,8 posto), te Bosan-
ci-Hercegovci (4 ispitanika). Abazovićeva studija dakle ozbiljno ljulja
sam temelj dosadašnje politike identiteta u Bosni i Hercegovini, a time
i konstitucijsku strukturu Bosne i Hercegovine koja se gradi na (ovdje
očigledno upi tnoj) pretpostavci da je Bosna i Hercegovina država triju
naroda. Abazovićeva studija- ali i popisi stanovništva u svim postju-
goslavenskim zemljama u kojima su održani, kao i (djelomično) studija
Šaćira Filandre- pokazuje da se nekad jedinstveno tijelo koje se nazi-
valo Muslimani (od 1968. priznati kao u svemu ravnopravan jugosla-
venski narod) podijelilo na dvije ili čak i više podgrupa. To je izazvalo
nove strahove dizajnera identiteta bosanskih muslimana. Ne samo da
su se raspale Jugoslavija i Bosna i Hercegovina, nego je sad prijetio
i raspad same nacije, Muslimana/Bošnjaka. Strahovi su bili dodatno
povećani zbog separatizma Cazinske krajine (Fikreta Abdića) u odnosu
na centralne vlasti u Sarajevu. Njegova Zapadna Bosna proglasila je
također autonomiju u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, a potom je ušla
i u rat s njom, što je, zapravo, bio rijedak slučaj sukoba između dviju
vojski sastavljenih od pripadnika iste nacije.

Pogleda li se primjerice kako su se Bošnjaci izjašnjavali na popisima


stanovništva u susjednim zemljama, vidjet će se da su podjele na
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 6g

Muslimane i Bošnjake još uvijek prisutne, čak i 23 godine nakon služ-


bene promjene imena te nacije. Izvan same Bosne i Hercegovine živi
oko 300.000 nekadašnjih Muslimana, od kojih oko 45,6 posto u Srbiji,
5,7 posto u Makedoniji, a u drugim postjugoslavenskim republikama
manji udio. Na popisu stanovništva u Hrvatskoj zoo I., nekadašnji Mu-
slimani podijelili su se na Bošnjake (20.755 osoba) i Muslimane (19.677)
dakle skoro popola. Prema popisu iz 2011., u Hrvatskoj je živjelo 31.479
Bošnjaka, 7·558 Muslimana, 2.059 Bosanaca i 75 Hercegovaca. To znači
da se od nekadašnje jedinstvene etničke grupe ("Muslimani", koja je
na popisu 1991. u Hrvatskoj imala 43.369 pripadnika), stvorilo više
grupa, od kojih je 2011. bošnjačka bila najveća (75,6 posto), ali je ipak
gotovo jedna petina (18,4 posto) i dalje sebe nazivala Muslimanima,
a oko pet posto Bosancima i/ili Hercegovcima.

što se tiče jezika, bosanskim je jezikom govorilo 16.856 građana Hrvat-


ske, što znači oko polovica onih koji su se izjasnili kao Bošnjaci, a svakako
manje od polovice kad se Bošnjacima pribroje Muslimani i Bosanci.

Slično "cijepanje" dogodilo se i u drugim postjugoslavenskim zemljama.


Prvi popis stanovništva nakon preimenovanja iz Muslimana u Bošnjake
bio je 2001. U Srbiji je tada bilo 136.087 Bošnjaka i 19.503 Muslimana.
U Crnoj Gori, u kojoj je 1991. bilo 14,6 posto Muslimana, došlo je također
do raslojavanja na Bošnjake (2003. 7,8 posto, 2011. 8,7 posto) i Musli-
mane (2003. 4,0 posto, a 2011. 3,3 posto). Bosanskim jezikom je govorilo
33.077 stanovnika (od ukupno oko 92.000 Bošnjaka i Muslimana),
a bošnjačkim 3.662.

U Sloveniji je 2002. bilo 21.542 Bošnjaka i 10.467 Muslimana, te 8.062


Bosanca. Po vjerskoj pripadnosti, oko 47 tisuća su bili muslimani,
a bosanskim jezikom govorilo je oko 31.500 ljudi.

u Makedoniji je popis iz 1994. pokazao da je većina ostala privržena


starom nazivu (Muslimani): 16.105, a manjina od 20 posto (7.560) pri-
hvatila je novi (Bošnjaci).
70 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

Dakle u svim postjugoslavenskim zemljama došlo je inicijalno dosta-


novitog raslojavanja nekad jedinstvene etničke grupe - Muslimana.
Iako je većina prihvatila (osim u Makedoniji) novo ime (Bošnjak), zna-
čajna manjina nije. Zato je bošnjačka politička elita i strahovala- sve
do popisa stanovništva 2013., odnosno do objavljivanja rezultata tog
popisa (tek 2016.), da bi se isti trend mogao pokazati i u samoj Bosni
i Hercegovini. Nije se dogodio zbog aktivne uloge dizajnera bošnjačkog
identiteta, uz pomoć države, odnosno onih organa države koji su bili
pod kontrolom te elite. Tamo gdje tog pritiska s vrha nije bilo, dogodilo
se raslojavanje. To samo potvrđuje našu tezu o presudnoj ulozi države
-i u njoj dizajnera identiteta- pri stvaranju, identitetskom definiranju
i očuvanju nacije. Zato je vođena kampanja kako bi se spriječilo iz-
jašnjavanje većeg broja ljudi Muslimanima ili Bosancima po etničkoj
pripadnosti. Rezultati su pokazali da se rascjep među Bošnjacima ipak
nije dogodio, ali složenost identifikacije po pitanju jezika i odnosa iz-
među etničkog i građanskog (državljanskog) identiteta ostaje. Između
ostalog, i zato je popis stanovništva odgađan više puta, te je prvi put
nakon 1991. održan tek 2013. i to pod pritiskom Europske unije.

Slučaj Bosne i Hercegovine instruktivan je za ovu knjigu i u još jednom


smislu. On naime potvrđuje ulogu tzv. dizajnera identiteta, u ovom
slučaju složene elite u kojoj su se na istoj strani u jednom trenutku našli
politički, intelektualni i vjerski vođe Muslimana/Bošnjaka, koja je
apsolutno presudna u procesu priznavanja "novih" identiteta, kao
i u kasnijem preimenovanju etničke grupe.

Primjer za to nalazimo u knjizi Dženite Sarač-Rujanac (2o12.: 65) na


mjestu gdje ona citira jednog od vodećih bosansko-hercegovačkih so-
cijalističkih političara, Hasana Grabčanovića, koji je pred popis stanov-
ništva 1971. dobio zadaću da uvjeri muslimane (vjersku zajednicu) da
su ujedno i Muslimani (nacija). Evo kako se toga sjeća sam Grabčanović:

"Mi, recimo", kaže on, "držimo u jednom gradu predavanje


u kojem muslimanskom narodu objašnjavamo da ne treba
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 71

imati straha da se na popisu izjasne kao Muslimani, a odmah


iza nas dolazi književnik Alija Nametak da poništi sve što
smo rekli i objasni da Muslimani ne postoje već da su to Hr-
vati islamske vjeroispovijesti. Ali, mi smo bili vlast, pa ja
zovem Nametka da mu najprije objasnim stvar, a onda mu
malo priprijetim da ću objaviti sve što znam, a znam dosta
o njegovom držanju u studentskim danima u Zagrebu prije
Drugog svjetskog rata kada je bio uključen u aktualni poli-
tički trend u Hrvatskoj. Tu se on prepadne i obeća da više neće
osporavati partijsku politiku glede Muslimana."

Tako se, otprilike, odlukom elite, koja je provedena bez nekog demo-
kratskog referenduma ili šire javne diskusije, usred rata, odlučilo i za
novo ime- Bošnjak. Odluka je donijeta 1993., također kao rezultat
rasprave u- sada obnovljenoj- društvenoj eliti, a potom je jednostavno
objavljena. Država ju je, potom, provela. Kako bi se izbjegao svaki nes-
porazum, država je i prije popisa stanovništva 2013. aktivno agitirala
da se građani (odnosno oni građani koji su tako htjeli) izjasne "isprav-
no", organizirajući kampanju s porukom: "jezik bosanski, vjera musli-
manska, nacija bošnjačka". I u tom slučaju, uz tek malo pretjerivanja,
mogli bismo reći da se pokazalo da u konsolidiranim državama narod
odlučuje tko je politička elita, a u društvima u kojima se identiteti
neprestano preoblikuju elita odlučuje tko mu je narod. U prvima, narod
bira imena političara koji će vladati, a u drugima političari biraju ime
naroda nad kojim će vladati.

Sve ovo nam pokazuje da su identitetska pitanja važna ali i složena,


i da identiteti nisu nikakva fiksna kategorija, nego su fleksibilni i pod-
ložni promjenama. Zbog toga je malo vjerojatno da će bilo koji pokušaj
elita daga cementiraju uspjeti. Vjerojatnije je da će samo antagonizirati
nezadovoljne i potisnute, koji će tražiti neformalne načine izražavanja
svog identiteta. Raspad Jugoslavije i promjene koje su se zbog njega
dogodile pobrisale su stare okvire, i time omogućile skoro pa prazno
polje u kojem je dizajniranje identiteta bilo moguće, pa čak i nužno, ako
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT
72

se željela stvoriti nova situacija. Tranzicija iz jednog poretka u drugi


u zemlji kao što je Jugoslavija i u njenim državama-nasljednicama stoga
nije bila samo jednostruka (politička), ni dvostruka (politička i eko-
nomska), pa niti trostruka (politička, ekonomska, državna), kao što su
prije bile tranzicije u Latinskoj Americi, Južnoj Europi ili nekim istoč­
noeuropskim zemljama. Ona je bila kompliciranija za još dva, po mom
sudu ključna, elementa. Ta dva elementa tranzicije, koja su karakteri-
zirala i ključno određivala njen tok i (ne)uspjeh bili su: identitetska
tranzicija, te tranzicija iz mira u rat, a potom i iz rata u mir. Postju-
goslavenske tranzicije bile su peterostruke. Istodobno se mijenjao
politički sustav (iz nestranačko-jednostranačkog u višestranački sa
snažnim elementima jednostranačja), ekonomski sustav (iz planskog
sa snažnim elementima tržišta, u tržišni sa snažnim državnim inter-
vencionizmom), državni okvir (iz jedne države s visokim stupnjem
autonomije i kvazidržavnosti republika, u više država bez autonomije
za niže jedinice vlasti i manjine), identitetska politika (jer su se sadržaji
identiteta značajno mijenjali, neki su nestali a drugi su preimenovani),
a bila je to i tranzicija iz mira u rat i iz rata u mir, po čemu je postjugo-
slavenski prostor postao iznimkom u odnosu na sve ostale tranzicijske
zemlje u Europi nakon kraja Hladnog rata. U toj peterostrukosti vidimo
glavni specifičan element tranzicije u postjugoslavenskim zemljama,
a naročito u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i Srbiji, koje su
bile i najviše zahvaćene i identitetskim promjenama i promjenama
povezani m s ratom i mirom.'7

17 Za više o tranziciji i tranzitologiji, v. Jović (20IO.). Utom članku razvijam kritički

pristup prema dominantnim smjerovima tranzitologije razvijene nakon 1989.


i primijenjene na zemlje postsocijalističke Europe. Tranzicijska teorija koja je
primijenjena u slučajevima Latinske Amerike i Južne Europe bila je daleko skep-
tičnija prema konačnom ishodu samih promjena, i nije bila teleologijska i deter-
ministička. Za razliku od toga nova tranzitologija bila je uglavnom stilizirana tako
da se prethodna ideja o socijalizmu kao prijelaznom razdoblju jednostavno "obrnula
na glavu" i pokušala se primijeniti na slučajeve istočnoeuropskih država. O pete-
rostrukoj tranziciji tek treba pisati- možda u nekom drugom radu, odnosno knjizi.
Za ovu knjigu je važno međutim da se ona fokusira na dvije "zadnje" od tih pet
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 73

U ovoj se knjizi dakle usredotočujem na ova zadnja dva aspekta tran-


zicije, smatrajući da su oni dosad bili ponešto zanemareni u analizama
postjugoslavenske politike i društva. Moj se pristup temelji na pokušaju
da s pozicije četvrte i pete tranzicije objasnimo djelovanje aktera u
političkoj sferi i u sferi izgradnje države, dok ću se tek sporadično baviti
pitanjima utjecaja tih dviju tranzicija na pitanja transformacije eko-
nomskog sustava. Tranzicijske su teorije i kod nas najviše pozornosti
ionako posvetile ekonomskim pitanjima, pa možda nema potrebe da
se njima detaljnije bavim u ovoj knjizi. Za razliku od toga, interakcija
između dizajniranja i preoblikovanja identiteta, rata s jedne i političkog
sistema i države s druge strane nije dosad bila u fokusu. Taj fokus stoga
odabiremo u ovoj knjizi.

3. četvrta i peta tranzicija

Moj pristup polazi od zaključka koji je Vjeran Katunarić iznio u pred-


govoru svoje knjige Rajska zajednica i društveni pakao: sociološka raz-
matranja (2013.), rekavši da "smrt jednog društva ne znači doslovce
njegov nestanak, nego nastavak života u drugim oblicima" (Katunarić,
2013.: 7). Iako je stari sistem (a u širem smislu se to odnosi na prethodne
sisteme, uključujući i imperijalne, a ne samo na onaj koji je neposredno
prethodio nastanku novih država 1991. godine) nestao, mnoge njegove
prakse su nastavljene u novom obliku, a mnogi ljudi koji su oblikovali
prethodni, nastavili su oblikovati i novi sustav, ma koliko se elite
trudile to negirati. Odnosi se to i na proces oblikovanja identiteta,
kao i na sudjelovanje u ratu i poslijeratnoj interpretaciji rata, za koju
držimo da predstavlja ključan element novog nacionalnog identiteta

tranzicija: na identitetsku i tranziciju iz mira u rat l iz rata u mir. Te su dvije di-


menzije tranzicije u drugoj literaturi o tranziciji relativno slabo zastupljene,
a zapravo su ključne, jer su odredile i smjeri ishod političke, ekonomske i državne
tranzicije. Ono što se događalo u te tri prethodne tranzicije ne može se razumjeti
bez prethodnog fokusa na ove dvije zadnje tranzicije.
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT
74

u Hrvatskoj. To znači da su mnogi elementi autoritarnosti18 - koji su


karakterizirali jugoslavensko društvo čak i neposredno prije promjena
koje su nastupile s krajem Hladnog rata- nastavljeni u novom obliku.
Mnogi dijelovi elite nastavili su biti elita i u novom poretku, samo su
promijenili simbole i sadržaje, ali često ne i matricu autoritarnosti koju
su razvile u doba prethodnog poretka. Slično Gagnonu (2004.), i Katu-
narić naglašava ulogu tih elita u proizvodnji nove autoritarnosti, pa
konačno i rata.

Te su elite u priličnoj mjeri izrežirale zbivanja koja su uslije-


dila, računajući na to da će nastupajući kaos ići u prilog sta-
rom rješenju, politici čvrste ruke. Pored toga, pripadnici stare
elite uspjeli su se u većem broju infiltrirati u ~~nove" elite,
uzimajući u obzir i protagoniste starog režima koji su u jed-
nom momentu ispali iz borbe za vlast, a sada su se vratili kao
"osvetnici". Uglavnom, "nove" metode vladanja u nečemu
su iste kao i stare: menedžeri i intelektualci, odnosno struč·
njaci, i dalje su pod tutorstvom političara. Na taj se način
svjesno i nesvjesno blokira modernizacija društva, čime se
stvara "začarani krug" (ne)razvoja nerazvijene zemlje. Nepre-
stanim zaoštravanjem političkog sukoba u ime nacionalnog

' 8 Katunarić zaključuje daje oko 55 posto odgovora dobivenih u sociološkim istra-

živanjima provedenim 1989. bilo "na strani autoritarnosti", dok je oko 40% sta-
novnika u Hrvatskoj izražavalo antiautoritarne stavove. "Autoritarni sindrom
predstavljao je posljednje i najdjelotvornije utočište za brze političke promjene
i učvršćenje novih političkih elita. Time se, u krajnjoj liniji, može i objasniti činje­
nica što su ljudi u relativno kratkom vremenu povećali etničku distancu i prihvatili
etničke raskole. Dok se etnički sukob sam po sebi ne da jednostavno i lako racio-
nalizirati, prihvaćanje vlasti moguće je racionalizirati, a time indirektno i etnički
sukob, pa možda i rat u zemlji. Autoritarni sindrom predstavlja oblik dugotrajne
adaptacije na okolnosti, uglavnom nepromijenjene odnose u društvu, prije svega
odnos dominacije ... Većinski novoizabrane političke elite oslanjaju se na onaj dio
populacije u kojem je snažno usidren autoritarni sindrom." (Katunarić, 2013: 177.
ii76.)
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 75

pitanja razvojne šanse se odgađaju ili definitivno upropašta-


vaju, ali to osigurava populističkim elitama vladajući položaj
u društvu, makar provincijaliziranom i polufeudaliziranom.
Razvoj bi donio drugačiju postavu na sceni društvene moći,
pa je jasno da se oni koji se bore za "domovinu", bore prven-
stveno za vlastiti položaj (ibid., 2009.: 167-8).

Pa ipak, u mnogočemu su te stare elite povele i radikalno drukčiju


politiku, pokušavajući na isti, autoritaran način, preoblikovati društvo.
Iskustvo koje su stekle u socijalističkom periodu, u kojem se također
promovirala revolucija i radikalna transformacija odozgo, bilo je kori-
sno. Kakvo su društvo zatekle, a kakvo su htjele stvoriti?

U odgovoru na to pitanje, najjednostavnije je reći: zatekle su etnički


pluralističko društvo iz kojeg je bilo teško, bez sile i nasilja gotovo
nemoguće, stvoriti etnički homogene nacije, a u nekim slučajevima
i odrediti neku jasnu, "prirodnu", nedvosmislenu, liniju razgraničenja,
odnosno granicu. Zatekle su društvo u kojem je nacionalni identitet
bio sasvim drukčije definiran od onoga što su zahtijevale nove ideolo-
gije, prije svega utemeljene na ideji stvaranja nacionalnih država, koja
je u taj prostor uvezena sa Zapada, a nije bila autohtona. Zatekle su slabu
državu koja je sama proglasila svoje vlastito ukidanje ("odumiranje")
ciljem svojih svjesnih akcija. Državu koja nije radila na stvaranju jedne,
jugoslavenske nacije, nego je svoj identitet gradila na ideologiji speci-
fičnog, samoupravnog puta u socijalizam. Iz toga je trebalo napraviti
sasvim drukčiji sistem, koji bi se temeljio na nacionalizmu, ideji naci-
onalne homogenosti, zajedništva i jedinstva unutar nacije.

Bez obzira na to što nacionalisti i nacionalni mitotvorci tvrde upravo


suprotno, nacije nisu nikakav monolitni blok, koji je iznutra homogen
i s jasnim granicama. One to nisu nigdje, a naročito nisu na Balkanu,
koji je u cijeloj svojoj povijesti bio granično područje dvaju velikih
imperija: austrougarskog i otomanskog. Imperiji su poznati po tome
da toleriraju kulturalnu i identitetsku pluralnost, pod uvjetom da su
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

grupe koje su različite od dominantne lojalne vladaru. štoviše, imperiji


potiču raznolikost, kako bi lakše upravljali- naročito svojim perifernim
krajevima. "Podijeli, pa vladaj", bila je logika oba imperija koji su se
protezali na Balkanu, a ta je logika i praksa stvorila izniman pluralizam
kultura na tlu nekadašnje Jugoslavije. Pluralnost je bila glavna osobina
ovih krajeva. Identiteti su bili u mnogočemu isprepleteni, s mnogim
elementima koje su dijelili i gdje nisu postojale jasne granice između
Nas i Njih. Postojao je Drugi, ali taj Drugi nije nužno bio Neprijatelj,
nego susjed, odnosno komšija (za koncept komšiluka na Balkanu, v.
Bougarel, 2004.). Identiteti su stoga bili fleksibilni- kao što pokazuju
primjerice antropološka istraživanja Gera Duijzingsa na Kosovu (Du-
ijzings, 2001.), i Tone Bringe o Bosni i Hercegovini (1995-)- Osim toga,
oni su imali dugotrajno iskustvo suživota u komšiluku/dobrosusjed-
stvu u okviru imperija u kojima su živjeli. Taj suživot onemogućavao
je jasne i oštre granice između nas i njih. A budući da je i iznad nas
i iznad njih postojao Vrhovni Arbitar (Sultan i Car/Kralj) uspostavljeni
su koliko-toliko neutralni i od obje strane udaljeni autoriteti koji su
posredovali u sporovima.

Taj se sistem potom- u moderniziranoj verziji- nastavio u socijalistič­


koj Jugoslaviji, koja nije bila nacionalna država, pa nije ni pokušavala
stvoriti neku zajedničku jugoslavensku naciju. Ona je također imala
svog Vrhovnog Arbitra (Josipa Broza Tita), koji je pokušavao- s prilič­
nim uspjehom - zadržati ekvidistancu prema svim narodima i gru-
pama. Ideja bratstva i jedinstva i socijalističkog internacionalizma
omogućila je suživot, komšiluk, između njenih raznih nacija i manjina,
koje su od sredine šezdesetih godina nazivane narodnostima. Socijali-
stičku je Jugoslaviju na okupu trebala držati zajednička ideologija, a ne
samo etničko porijeklo njenih naroda. Ta ideologija bila je ambivalentna
u odnosu na nacionalno pitanje, pa su razni narodi u njoj mogli koristiti
- po načelu kolaža - ono što im je odgovaralo. Zato su i jugoslavenski
pravni dokumenti, uključujući njene ustave, bili tako nejasni: ta je
nejasnoća omogućavala kompromise.
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 77

Socijalistički sistem, koji je uspostavljen u jugoslaviji nakon 1945.,


politički je i ideološki homogenizirao društvo, te je zabranjivao pojav-
ljivanje alternativnih političkih stranaka ili ideoloških konstrukata.
Njime je praktički upravljala jedna partija, a najveću moć imao je jedan
čovjek: )osip Broz Tito, sve do pred sam kraj svog života. Ali, u etničkom
i kulturalnom smislu jugoslavenski je socijalistički sistem bio prilično
pluralističan. Ne samo da nije pokušavao stvoriti jedan jedinstveni
jugoslavenski narod, nego je priznavao i one identitete koji dotad nisu
bili politički subjekti te ih je uzdigao na razinu jednaku tzv. Starim 11

nacijama" (Srbima, Hrvatima i Slovencima). To se dogodilo s bosanskim


Muslimanima (i Bosnom i Hercegovinom kao jednakopravnom repu-
blikom u jugoslaviji), Makedoncima (i Makedonijom), te Crnogorcima
(Crnom Gorom, čija je nominalna državnost obnovljena unutar Jugo-
slavije 1945.), dok su u kasnijoj fazi, naročito nakon 1966. (ustavnim
amandmanima iz 1967. i nakon prvih demonstracija na Kosovu 1968.)
i kosovski Albanci (odnosno pokrajina Kosovo i Metohija) dobili visok
stupanj autonomije i zaštite. No sistem je i dalje ostao vođen načelom
"nacionalno po formi, socijalističko po sadržaju" - a to je značilo:
u formi pluralistične, a u sadržaju monističko. Monistički karakter
ideologije u jugoslaviji sprječavao je ili ograničavao političku plura-
lizaciju, a time je sputavao i slobodnu diskusiju o identitetskim pi-
tanjima. Mnoga od njih bila su potisnuta na margine, tabuizirana
i mitologizirana. Nije se smjelo o njima govoriti. Primjerice o sudbini
esula u našim školama nikad nije bilo ni spomena, ili ako jest, onda se
govorilo na tabuizirani način, da se ne bi povela ozbiljna rasprava (o
sudbini esula, v. Sallinger, 2003. i Markovina, 2015.). Drugi svjetski rat
i poraće bilo je također izvor mitova i tabua, a ne polje slobodne disku-
sije. Jugoslavenski poredak bio je nominalno pluralističan, ali nije bio
demokratičan'' i sigurno nije bio liberalan. Umjesto demokratizacije

'9 Ovdje, iz razloga razumljivosti argumenta, svjesno pomalo odstupam od načela

kontekstualnosti, da ne bih proizveo nesporazum. Naime to je li neki sistem demo·


kratičan odnosno demokratski ili nije (razlika između ta dva pojma je u tome što
je demokratičnost tendencija, a demokracija stanje), ovisi o torne kako definiramo
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

događala se permanentna decentralizacija i deetatizacija. Ta je kombi-


nacija proizvodila policentrični autoritarizam, koji je jačao republičke
strukture, a time i nacionalizam. Poredak je bio svoj vlastiti grobar, jer
je stvarao dezintegraciju. To se događalo iz više razloga, o kojima ovdje
možemo samo ukratko reći da se svode na sljedeće: želju da se marksi-
stički koncept "odumiranja države" kroz njeno "podruštvljavanje" iz
ideje pretvori u praksu; strah od prigovora da je socijalistički poredak
izgubio svoj identitet, tj. razlikovnost u odnosu na staljinistički
i u odnosu na starojugoslavenski (oba su bila, navodno, centralizirana,
a ovaj drugi je, navodno, stvarao i jugoslavensku naciju); na kompro-
mise koje su diktirali stvarni politički, kulturni i ekonomski interesi
republika i pokrajina; te rezultat neprekidne borbe za moć, koja se
odvijala i u socijalističkom poretku. Socijalizam nije bio nepolitičan
i nije bio beskonfliktan, a u nedostatku drugih mogućnosti sve re-
publičke i pokrajinske partijske organizacije postale su kvazipartije,
koje se međusobno natječu, a ponekad i konfrontiraju, ili pak sklapaju

pojam demokracija. Za marksiste, politička ili formalna demokracija u stvarnosti


nije demokracija, jer u njoj građani imaju mogućnost tek periodičnog odlučivanja
i to izborom između vrlo sličnih opcija koje ne mogu konstituirati poredak koji bi
bio u korist većine, niti onaj u kojem bi većina stvarno odlučivala o bitnim pita-
njima. Prava je demokracija, za marksiste, a time i za jugoslavenski ideokratski
marksistički poredak, samo ona koja ima u sebi ekonomsku dimenziju, odnosno
koja omogućuje jednakost u pogledu ekonomske i društvene, a time i političke
moći. Time ujedno omogućuje i emancipaciju, odnosno oslobođenje od ekonomskih
i društvenih uvjeta koji proizvode neslobodu. Jugoslavenski je poredak smatrao
da se njegova demokratičnost mjeri sudjelovanjem onih koji proizvode vrijednosti
u odlučivanju o raspodjeli dohotka, odnosno (da upotrijebimo pojam koji pripada
nekom drugom kontekstu) profita. Kroz radničke savjete, te kroz delegatski sistem,
oni su imali tu mogućnost, makar nominalno: u stvarnosti je i taj, kao i svaki drugi,
sustav funkcionirao s teškoćama i samo s polovičnim uspjehom. U kontekstu u
kojem sam ovdje spomenuo demokratičnost, mislim na današnje razumijevanje
demokracije koje nužno uključuje element izborne (elektoralne) demokracije,
odnosno mogućnost izbora između raznih kandidata i stranaka, a ne i elemente
ekonomske demokracije. Suvremeni bi marksisti takav (liberalno-demokratski)
poredak smatrali elitističkim i stoga nedemokratskim, jer on štiti interese manjine
koja je stekla moć izvan samog političkog procesa.
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 79

međusobne saveze protiv neke treće. Nedostatak demokratičnosti vo~


dio je u nacionalizam, u politiku etničkog i svakog drugog homogeni-
ziranja unutar vlastitih granica. Mnogi vodeći jugoslavenski komunisti
postali su, time, ujedno i nacionalisti, a oni drugi- koji to nisu htjeli
postati - prokazani su kao dogmatici, jer su zagovarali ideologiju in-
ternacionalizma i klase, a ne ono za što su pripadnici ove prve grupe
smatrali da predstavlja "stvarne interese" republika~nacija. Ti drugi su,
posebno u sedamdesetim godinama, zagovarali snažniji marksistički,
radnički, klasni pristup vođenju politike (primjerice donošenjem Za-
kona o udruženom radu, predlaganjem formiranja Vijeća udruženog
rada u Skupštini SFRJ, povezivanjem škole i tvornice u obrazovnoj
reformi, jačanjem samoupravljanja i dr.), dok su nacionalisti u partiji
već smatrali da treba napustiti te idea/ističke utopije i baviti se onim što
je za jugoslaviju potencijalno najopasnije- a to je: nacionalno pitanje,
pozicija naše republike ili pokrajine u federaciji, njen ekonomski razvoj
i status u odnosu na druge u jugoslaviji.

Te su se podjele i razlike, koje su oduvijek postojale, s vremenom samo


intenzivirale, pa je već sredinom šezdesetih jugoslavija zapala u krizu
ideologije koja je imala, sasvim očekivano s obzirom na opisane tren~
dove, karakter sukoba oko nacionalnog pitanja. U Hrvatskoj je ta kriza
najdirektnije stvorila ono što se tada - u socijalističkom vokabularu
-nazivalo masovnim pokretom ili maspokom, a kasnije je, nakon 1990.
nazvano Hrvatskim proljećem da bi se taj događaj tim preimenovanjem
povezala s Praškim proljećem iz 1968., iako je s njim imao relativno malo
zajedničkog.

Pluralizacija politike i društva - do koje je došlo i na horizontalnom


i na vertikalnom nivou (tj. i unutar republika odnosno između repu-
blika, i između republika i federacije) - bila je neizbježna u situaciji
napuštanja totalitarnih praksi i politika. Ona se nije svodila samo na
ponovno otvaranje nacionalnog pitanja, nego i na otvaranje prostora
za nove interpretacije prošlosti, do koje je djelomično došlo već sredi-
nom osamdesetih, prije svega u Srbiji i Sloveniji (o čemu pišu )asna
So DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Dragović-Sasa, 2002. i Nick Miller, 2008.). Liberalizacija jugoslaven-


skog društva osamdesetih godina, omogućila je mnogima koji su prije
bili ušutkani zbog autoritarnog karaktera režima da se oglase i u jav-
nosti iznesu svoje viđenje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Taj proces
nosio je sa sobom rizike, iako su oni već sredinom tog desetljeća bili
daleko manji nego ikad prije. Trendovi liberalizacije društva i popušta-
nja političkih stega doveli su do toga da je u drugoj polovici osamdesetih
godina jugoslavensko društvo u stvarnosti već bilo i politički plurali-
stične, što se vidjelo kad su se prvi put sjednice Centralnog komiteta
SKJ počele televizijski prenositi. Razlike između slovenske i srpske
organizacije SKJ bile su veće nego što su u konsolidiranim demokraci-
jama između stranaka desnice i ljevice, posebno u društvima u kojima
se ne otvaraju duboka egzistencijalna pitanja kao što je karakter fede-
ralizma ili poželjnost/nepoželjnost opstanka zemlje, što je sve bio slučaj
u SKJ već 1988. i svakako 1989.

Zato i Lalović (2008.) i Katunarić govore o toj fazi kao o nekom "zlat-
nom dobu" liberalizacije i stvarnoj šansi za reformizam, odnosno za
napuštanje autoritarnog modela vladanja te tvrde da je s prvim demo-
kratskim izborima u 1990. taj trend zapravo prekinut.

Katunarić kaže:

Kada smo 1987. opisivali ljestvicu autoritarnosti u Hrvatskoj,


na osnovi podataka iz istraživanja 1985., koji su bili otprilike
isti, naš komentar je bio nešto drugačije intoniran. Tada su
konjunkturni trendovi na političkoj sceni bili u znaku refor-
mizma i početnog uspona novih ili alternativnih društvenih
pokreta. Da su se oni nastavili i razvijali, vjerojatno bi došlo
do drugačijeg spajanja konjunkturnih (političkih) procesa
i psihološki dubinske strukture, tj. reformizma i antiautori-
tarizma. Ovako je došlo do spajanja političke autoritarnosti,
koja potiče (neo)konzervativizam, etnonacionalizam ('•teri-
torijalni menadžment" i prekrajanje i/ili utvrđivanje granica
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME 8!

kao etnopolitičkih metoda novih nomenklatura) te "monar-


hijski arhetip" (arhaični monoteizam, sada u sekularnom
obliku nacionalnog Vođe, koji predstavlja ili nasljeđuje Oca
naroda) - s patrijarhalnim autoritetom (autoritarni odgoj
djece i seksizam) (Katunarić, 2013.: 179).

On taj prekid s reformističkim i liberalnim trendovima vidi, između


ostalog, i u neuspjehu reformističkih stranaka. No ona je najvidljivija
u dramatičnom porastu svih indikatora etničke i socijalne distance
u Hrvatskoj, posebno između Hrvata i Srba. Katunarić navodi istraži-
vanja u kojima se od građana tražilo da odgovore na pitanje: "S kojim
pripadnicima navedenih naroda biste najradije radili?" i otkriva da je
između 1985. i 1989. došlo do značajnog povećanja samopreferencija
kod Hrvata, koji su 1989. u daleko većem broju odgovarali da žele raditi,
prije svega, s Hrvatima. S druge strane, Srbi najviše preferiraju Hrvate,
a tek potom pripadnike svog naroda kao poželjne suradnike, a isto je
i s Jugoslavenima. Katunarić to objašnjava porastom hrvatskog nacio-
nalizma u Hrvatskoj, što se osjetilo već 1989. "Budući da je hrvatska
nacionalistička kampanja (u Hrvatskoj) krenula prva, a ostale su, prije
svega srpska, nešto kasnije uslijedile, Srbi i Jugoslaveni su se očigledno
pokušali adaptirati na takvo stanje, što ukazuje i na izvjesnu dozu
anksioznosti" (Katunarić, 2013.: 172). Slične trendove zatvaranja najve-
će nacije u sebe, iako ne u istom intenzitetu, Katunarić primjećuje
u Bosni i Hercegovini, gdje Muslimani izražavaju najveću samoprefe-
renciju, dok Srbi preferiraju podjednako Srbe i Muslimane, a Hrvati
podjednako Muslimane i Hrvate. Zaključujući analizu tih trendova,
koji su se pojavili ne samo s obzirom na pitanje odabira poželjnih su-
radnika na poslu, nego i u drugim sferama (poželjnog bračnog partnera,
susjeda, prijatelja i sl.), on zaključuje da "takvo povećanje samoprefe-
rencije očito nema osnovu u nekakvoj tradicionalnoj netrpeljivosti na
etničkoj osnovi, osobito ne nekoj selektivnoj ili potencijalno 'koali-
cijskoj', nego je u izravnoj vezi s političkim sukobima koji su uslijedili.
Kako u dugotrajnoj prošlosti, tako i sada, čitav mitsko-simbolički
kompleks, uključujući mit o vlastitoj državi, te nacionalistička ili
82 DEJAN JOVIĆ, R.AT l MIT

imperijalistička ideologija dolaze 'odozgo', iz redova elita koje se bore


za vlast ili učvršćenje u postojećoj vlasti. U proteklih četrdesetak godina
iz te je sfere dolazio imperativ 'bratimite se!', a sada dolazi imperativ
'razdvajajte se!', 'ratujte!'." (ibid., 2013.: 172-3).

Dragutin Lalović pak u svojoj analizi (koju ćemo u ovoj knjizi još spo-
minjati), također primjećuje da je poredak koji je srušen 1990., bio po
mnogočemu liberalniji i tolerantniji prema pluralizmu od onog koji je
stvoren početkom devedesetih godina. Uvodeći pojmove Prva repu-
blika za Socijalističku Republiku Hrvatsku (1945.-1990.), i Druga re-
publika (za onu nakon 1990.), Lalović kaže:

Moja je teza da je riječ o proturječnom nastavku demokrati-


zacije hrvatskog političkog poretka, uz slabljenje liberalnih
i pluralističkih te jačanje i prevlast populističkih i totalitari-
stičkih značajki političkog života (1989.-1992.). Usporedimo
li Prvu hrvatsku republiku s Drugom, pogotovo ako demo-
kratski karakter Prve republike prosuđujemo prema njezinim
posljednjim godinama (s vrhuncem u Markovićevu razdoblju,
dakle do travnja 1990.), a demokratski karakter Druge re-
publike prema njezinim prvim godinama (1990.-1995.),
u razdoblju rascjepa i rata, čini se da je prvo razdoblje bilo
demokratski izglednije. Drukčije rečeno, izgleda nedvojbeno
kako je dolazak HDZ-a na vlast prije bio prekid s dotadašnjim
demokratskim promjenama negoli njihov dosljedni nastavak.
I gle čuda, kao da je stupanj slobode bio veći u formalno to-
talitarnom sustavu (jednostranački sustav, nekompetitivni
izbori) negoli u formalno demokratskom (višestranačje, kom-
petitivni ili barem semikompetitivni izbori). Kao da je za-
pravo riječ o obrnutom procesu: padu iz demokratskog stanja
(stanja s prevladavajućim demokratskim tendencijama)
u totalitarno stanje (stanje s prevladavajućim desnototalitar-
nim tendencijama) (Lalović, 2008.: 147).
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME

I doista, kao da se u našim krajevima, uključujući i u Hrvatskoj, godina


1989. uopće nije dogodila, posebno ne na način na koji je ona kasnije
bila interpretirana, kao pobjeda liberalizma nad svim alternativama,
a time i kao godina u kojoj je Europa, nakon dugog ideološko-političkog
sukoba između svog Istoka i Zapada, napokon stvorila pretpostavke za
jednu, liberalno·demokratsku Europu, a time i za trajni mir, preduvjet
kojeg su liberalizacija i demokratizacija u svim njenim zemljama. Do-
godio nam se potop, kako je slikovito objasnio ]osip Županov (1995.).
Dogodio nam se rat, koji je samo u Bosni i Hercegovini odnio oko 100
tisuća života, a u Hrvatskoj više od zo tisuća, i koji je mnoge ljude učinio
nesretnima: izbjeglicama, prognanicima, žrtvama, ljudima bez miro·
vine, bez prava, državljanstva i statusa. Uništio je mnoge mirne i sretne
živote i suživote. Umjesto 1989., dogodila nam se 1991., koja je po svemu
bila "obrnuta 1989." A potom je ta 1991., postala (da parafraziramo na-
slov knjige Slavka Goldsteina) godina koja se vraća, i od koje se ne
možemo odmaknuti ni četvrt stoljeća kasnije.

Institucionalizacija političkog pluralizma i trendovi u drugim dijelo-


vima Europe davali su još r989. nadu da će se nastaviti reformistički
trendovi. No liberalne reforme su plašile zagovornike politike "naci-
onalnog jedinstva" i homogenizacije, koji na liberalizam i liberalne
vrijednosti, pa i na pluralizam, gledaju sa skeptičnošću. Ideološki
i identitetski rascjepi, koji su sami po sebi u liberalnim demokracijama
sasvim normalna pojava, doveli su ovdje do osjećaja da "nema jedin-
stva" i da ga je nužno postići- ako treba i novom konstrukcijom iden-
titeta, isključivanjem, zabranama ili marginaliziranjima. Dizajneri
novog nacionalnog identiteta, koji su u Hrvatskoj prevladali na prvim
izborima s oko 40 posto glasova onih koji su glasali," poveli su politiku

•o Iako se u današnjim mitskim interpretacijama pobjede HDZ-a na izborima 1990.


godine naglašava gotovo "plebiscitarna podrška" hrvatskog naroda toj stranci
i njenom programu, HDZ je u prvom krugu izbora za tadašnje Društveno-političko
vijeće Sabora (koji su bili najrelevantniji za očitovanje volje birača zbog univerzal-
nog i jednakog prava glasa) dobio r.2oo.6gr glas od ukupno 2.996.250 birača koji
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

zaustavljanja trendova koji su započeti u završnoj fazi prethodnog


poretka, i započeli su politiku etnonacionalističke konstrukcije nove
nacionalne države, ne pitajući pritom za cijenu. Države koje su nastale
na nacionalističkim temeljima, nastojale su izbjeći svaku pluralizaciju,
te su počele primjenjivati silu protiv separatizma ili separatističkih
težnji. To je dovelo do novih sukoba. Uz to, liberalizam- koji se promo-
vi ralo pod nazivom "ljudskog lica" socijalizma" - bio je potpuno

su glasali (glasalo je 84,54% od 3-544-I22 registrirana birača). To je bilo 40,I posto


glasova ili 33,9 posto ukupnog broja registriranih birača. U drugom krugu, HDZ je
dobio 708.007 glasova, što je (uz manju izlaznost) bilo 40,8 posto onih koji su
glasali, odnosno 30,5 posto ukupnog broja registriranih birača. Rezultati su bili
slični u izborima za Vijeće općina Sabora SR Hrvatske: HDZ je dobio 42,2 posto
u prvom i 40,2 posto u drugom krugu. U izborima za treće vijeće, Vijeće udruženog
rada, HDZ je dobio 32,7 posto u prvom krugu i 28,3 posto u drugom krugu glasanja.
Zbog izbornog sustava koji je primijenjen na tim izborima, HDZ je dobio 205 od
ukupno 356 zastupnika, odnosno većinu od 57,6 posto. Imao je također većinu
u sva tri vijeća Sabora. Iako se radi o značajnoj i sasvim legitimnoj pobjedi na izbo-
rima, ne može se govoriti ni o kakvom "plebiscitu". Za rezultate izbora, v. Grdešić
i dr., (1991.: 202-207).
l l I danas konzervativci kritiziraju socijalizam ili čak "komunizam", a zapravo

misle na liberalne vrijednosti i dostignuća, koja je socijalizam jednim dijelom


prihvatio. Oni primjerice traže zabranu abortusa, tvrdeći da je permisivnost prema
abortusu posljedica i nasljeđe komunizma. Traže povratak religije u škole i medije,
tvrdeći da je sekularizacija- proizvod komunizma. Protive se pravima za LGBT-za-
jednicu tvrdeći da su oni koji ih zagovaraju, zapravo, komunisti i Jugoslaveni, iako
su prava za tu zajednicu u socijalizmu bila vrlo ograničena, a do 1977. homoseksu-
alizam je bio i zakonom zabranjen u Hrvatskoj. Prava žena, koja su proizvod dugo·
trajne borbe feministkinja i liberala, također povezuju s komunizmom. Primjerice
Međunarodni dan žena, 8. marta, proglašavaju komunističkim praznikom, pa ga
ne slave - iako je to spomen-dan na događaj koji se dogodio daleko prije socijali-
stičke "revolucije" u Jugoslaviji. Istodobno, konzervativci imaju pravo kad kažu
da je socijalizam doista značajno emancipirao one grupe stanovnika koji su u
tradicionalnom, konzervativnom društvu podčinjene i neravnopravne. Čak i kad
se radi o seksualnim slobodama, socijalizam je učinio iskorak koji je bio avangardan
u odnosu na mnoge zapadnoeuropske zemlje. Dekriminalizacija homoseksualnosti
u Irskoj se primjerice dogodila tek I993. godine, a većina zapadno-europskih zema-
lja je sve do kraja osamdesetih godina bila vrlo restriktivna prema tom pitanju.
O seksualnim slobodama u socijalizmu svjedoče i brojni primjeri filmova
REKONSTRUKCIJA IDENTITETA NAKON HISTORIJSKE TRAUME ss
neprihvatljiv konzervativnom, antimodernizacijskom i antiprosvjeti-
teljskom karakteru novih vlasti, koje su obećavale restauraciju zami-
šljene slavne prošlosti, one koja je postojala prije socijalizma, pa je njihov
antisocijalizam ujedno i antiliberalizam. Simbioza nacionalizma i an-
tisekularžzma bila je tada, 1990., dominantan trend u Hrvatskoj. A po-
litika neosjetljivosti prema manjinama i bilo kakvoj ideji autonomije
(možda baš zato što je ta ideja bila prihvatljiva komunistima, koji su
formirali autonomne pokrajine) povela je zemlju na put nazadovanja,
ne napretka. Umjesto da se iskoriste prednosti liberalizacije poretka
koje im je u nasljeđe ostavio socijalizam, i da se što prije reformira Ju-
goslavija koja bi potom postala prva zemlja istočne Europe koja bi se
pridružila zapadnim integracijama, zemlje nasljednice krenule su sa-
svim drugim putem: putem zatvaranja u nacionalne granice, agre-
sivnosti i politike nametanja, udaljavanja od liberalne Europe, kao
i- najgore- udaljavanja od politike mira. Nije bilo ni znanja ni volje da
se razlike prihvate kao normalno stanje, niti je bilo dovoljno vještine
da se njima upravlja održivo ili progresivno. Rat je postao najprije jedna
od mogućnosti, a potom je sve učinjeno da postane i jedina mogućnost.
Time su na jednu traumu- raspada države, ideologije, prava i sustava
vrijednosti- odgovorili stvaranjem druge, još veće. Ali, ipak, u nadi da
će tom drugom traumom moći sami upravljati. Ako već nisu imali
kontrolu nad procesom raspada jugoslavije, ako ih je on iznenadio, onda
će sada, u ovoj novoj traumi, imati čvrsto prst na pulsu događaja. Kroz
rat će "stvoriti državu" i zadržati autoritarnu kontrolu nad njom.
A potom će, kroz mit o ratu, trajno onemogućavati da bilo tko i bilo kad
izazove tu apsolutnu kontrolu, stečenu ratnim zaslugama.

snimljenih u tom razdoblju, u kojima gotovo redovito ima vrlo eksplicitnih scena,
koje bi i u zapadnoj kinematografiji bile kontroverzne. O povezivanju liberalnih
vrijednosti s "komunizmom" u diskursu suvremenog hrvatskog nacionalizma
i konzervativizma, v. Cipek (2017.).
DRUGO POGLAVLJE

Stvaranje rata

U ovom se poglavlju fokusiramo na proces stvaranja rata u Hrvatskoj


u razdoblju od 1990. do 1991. To razdoblje ima svoju uvertiru u događa­
jima koji su se zbili osamdesetih godina, a posebno u načinu na koji se
u Europi dogodila rg8g., godina koja označava kraj Hladnog rata i kojom
započinje trenutak anarhije i kaosa, u kojem je sve ono što je prethodno
bilo nezamislivo postalo moguće, a ono što je prethodno bilo neupitno
postalo (stvarno ili potencijalno) nemoguće.

U prvom dijelu poglavlja fokus je na stvaranju neizvjesnosti, a potom


i straha, procesu koji se događa i u Hrvatskoj i u širem jugoslavenskom
kontekstu. Strah je moćna sila u politici, između ostalog i zato što
omogućava izvanredno stanje, kojim se omogućava djelovanje milita-
rističkih i proratnih politika. Strah međutim omogućava i formiranje
države koja je instrument zaštite u situaciji neizvjesnosti. Država je
alternativa situaciji rata svih protiv sviju, pa i oni koji ne žele rat, nego
ga žele spriječiti imaju koristi od proizvodnje straha. Strah je u hrvat-
skom kontekstu u tim prijelomnim goqinama imao više izvora. S jedne
strane, on je nastao kao reakcija na kolaps međunarodnog sustava
u Europi, a potom i kao posljedica krajnje slabosti jugoslavije, države
koja je odumirala da bi u tim godinama, u ključnom momentu kad je
trebala pružiti zaštitu- "obamrla". Strah je također bio proizvod libe-
ralizacije i pluralizacije društva, koje su uključivale detabuizaciju
88 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

mitova socijalističke jugoslavije, i pluralizaciju političke i društvene


arene. Daljnji izvor straha nalazimo u faktoru Milošević. Milošević- koji
također u Srbiji koristi faktor Tuđman, šireći strah od Hrvata (koje
uskoro počinje tretirati kao ustaše) i od separatizma- pojavljuje se kao
jedan od glavnih generatora strahova u Hrvatskoj. Tome se pridružuju
i separatisti iz srpskih općina (koji potom formiraju separatističku
Krajinu). Strah od raspada Hrvatske po etničkim, političkim, kultural-
nim, ideološkim i drugim linijama, dodatno se povećao zbog geograf-
skog faktora koji Hrvatsku izdvaja od ostalih postjugoslavenskih
republika (između ostalog i zbog toga što Hrvatska jedina od njih ima
eksklavu, tj. što je njen krajnji jug odvojen od najvećeg dijela Hrvatske
bosansko-hercegovačkim izlazom na jadran). Ti su strahovi, koji su
s jedne strane bili neizbježni i rezultat su trendova koje smo opisali
u prethodnom poglavlju, dodatno rasplamsani namjernim djelovanjem
dizajnera identiteta koji su željeli homogenizirati i mobilizirati Hrvatsku
kako bi ostvarili njeno međunarodno priznanje.

Drugi dio poglavlja bavi se međunarodnim okolnostima koje su omo-


gućile raspad jugoslavije, a potom su dale legitimitet i nacionalističkim
zahtjevima, koji su uključivali ne samo stvaranje nezavisne države,
nego i ujedinjenje svih Hrvata, uključujući i onih iz Bosne i Hercego-
vine. Kraj Hladnog rata značio je i kraj poretka koji je u Europi smatrao
da nacionalizam- posebno njemački -treba držati pod stalnom kon-
trolom: ili zajedničkom američko-sovjetskom (u okviru ideje o dvije
Njemačke) ili osnaživanjem tutorske uloge Europske unije u odnosu
na suverenizam i nacionalizam svih nacionalnih država na tom kon-
tinentu. Kraj Hladnog rata značio je i kraj tog aranžmana. Između
hladnoratovskog i posthladnoratovskog modela osiguranja stabilnosti,
pojavila se pukotina, u kojoj se SSSR raspao, SAD nisu (još) preuzele
kontrolu nad nekadašnjom Istočnom Europom, a Europska unija još
nije osnažila dovoljno da bi sama preuzela kontrolu nad cijelom Euro-
pom. Ta je pukotina omogućila ujedinjenje Njemačke, događaj koji je
imao goleme posljedice za sudbinu jugoslavije. Ujedinjenjem je nestala
STVARANJE RATA

država: Njemačka Demokratska Republika, a ako nestane jedna država,


mogu nestati i druge. To je ujedinjenje bilo produkt povratka politike
samoodređenja naroda, jer se dogodilo pod parolom: "Mi smo jedan na-
rod." Time su otvorena vrata i drugima da zatraže nacionalno ujedinje-
nje u novim okolnostima. Ohrabreni su srpski i hrvatski nacionalizmi,
što se odmah reflektiralo na stanje u Bosni i Hercegovini. Istovremeno,
ujedinjenje Njemačke je značilo ustvari i kraj Drugog svjetskog rata,
a s njime i kraj narativa koji je bio utemeljen na antifašizmu, i koji je
nacizam tretirao, zbog dubine zla koje je proizveo, kao iznimku u odnosu
na sve druge ideologije. To je, primijenjena u jugoslavenskim i postju-
goslavenskim okolnostima, značilo i početak političkog rehabilitiranja
svih onih koje je socijalistički jugoslavenski mit tretirao kao neprija-
telje u Drugom svjetskom ratu: ustaša, četnika i drugih.

Kad se sve to zbroji, u situaciji kolapsa autoriteta ali ne i autoritarnosti,


stvorene su pretpostavke za rat, koji se uskoro i dogodio. Međutim rat
se, naravno, nije morao dogoditi, on nije bio neizbježan. Dogodio se
zato što je unutar političke i društvene elite bilo dovoljno onih koji su
ga htjeli, ili barem dopuštali kao jednu od mogućnosti. Iako je ta kal-
kulacija bila racionalna sa stanovišta njihovih političkih interesa, ona
je bila pogubna za mir i sigurnost najvećeg broja građana. U Hrvatskoj,
nisu svi htjeli rat, i mnogi su pokušavali- uključujući u nekim fazama
i samog predsjednika Franju Tuđmana - izbjeći ratni sukob i postići
neki kompromis: i unutar zemlje (u pregovorima s Jovanom Raš-
kovićem, te kompromisnim rješenjima kao što je ideja o autonomiji
kotareva Knin i Glina), i izvan nje (pregovorima najprije s ostalim
predsjednicima republika, a potom u trilaterali s Alijom Izetbegovićem
i Slobodanom Miloševićem, i na kraju bilateralno - samo s Miloše-
vićem). Ali, ni sam Tuđman nije isključivao rat kao jednu od opcija,
te nije bio spreman od njega odustati po svaku cijenu. U kasnijim fa-
zama rata, 1995., smatrao ga je najboljom i možda jedinom mogućom
opcijom. U njegovom državnom vrhu bilo je i onih koji su ga direktno
nagovarali na ratne opcije, kao i onih koji su djelovali da se ne dogodi
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
90

mir i kompromis, nego rat- i to još 1991. U završnom dijelu ovog po-
glavlja bavimo se dakle djelovanjem aktera u kontekstu koji smo opisali
u prva dva dijela poglavlja.

1. Stvaranje straha

Raspad jugoslavije i rat koji se potom dogodio fundamentalno je odredio


ne samo političku scenu ovog dijela Europe, nego i osobne živote gotovo
svih ljudi koji su ga doživjeli. Ta dva događaja, iako su povezana, treba
razdvojiti kad se analizira tijek događaja. jedno je pitanje - zašto se
dogodio raspad, i tim sam se pitanjem bavio u prethodnoj knjizi (Jović,
2003.). Drugo je pitanje- je li bilo moguće, unatoč raspadu, izbjeći rat.
Odgovor je jednostavan: bilo je moguće, ali nije se dogodilo. U ovom
ćemo poglavlju pokazati i zašto.

Raspad jugoslavije značio je i raspad Hrvatske, na način koji je bio još


dramatičniji nego što je bio slučaj u Srbiji. Raspad Hrvatske dogodio se
i po etničkim, i po političkim linijama- djelomice zato što je politička
elita koja je preuzela vlast na izborima 1990. godine bila i sama hibrid,
koji je relativno uspješno skretaovodu s ideoloških pitanja na etnička.
jedan od razloga bio je u tome što su glavni predstavnici novog poretka
bili, zapravo, i sami duboko involvirani u marksističku ideologiju
i političku praksu socijalističke jugoslavije. Franjo Tuđman, novi pred-
sjednik Hrvatske, formiran je u okviru lenjinističko-staljinističkog
gledanja na samoodređenje naroda, te je godinu 1989. (a još više 1990.
i 1991.) vidio kao šansu da na revolucionaran način "riješi hrvatsko
nacionalno pitanje". Kao što pokazuju najnovija istraživanja sastava
nove političke elite i državne administracije, najveći broj nekadašnjih
članova SKH učlanio se u HDZ, pokazujući time stvarno ili simulirano
konvertitstvo, "preobraženje" i iskazujući lojalnost novom poretku.
Isto je učinilo skoro So posto pripadnika tajnih službi (koji su postali
zaposlenici novih tajnih službi) i 40 posto profesionalnih pripadnika
S'fVARANJE RATA 91

JNA (Žunec i dr., ZOIJ.). • Ta masovna konverzija- koja zbog karaktera


službene ideologije SKH nije bila sasvim iznenađujuća - spriječila je
otvaranje pitanja kao što su lustracija i suočavanje s prošlošću. Umjesto
toga, Tuđman je ponudio formulu "nacionalnog pomirenja", u okviru
koje je široko otvorio vrata onima koji su htjeli iskazati lojalnost novim
vlastima, novim vrijednostima, novom mitu i novom političkom cilju.
Autoritarni instinkt poslušnosti prema vlastima na njegovu je stranu
"prebacio" najdogmatskije članove Saveza komunista Hrvatske i sigur-
nosnog aparata, koji su upravo u činjenici da su mnogi vođe Hrvatske
demokratske zajednice bivši komunisti nalazili uzori za vlastitu iden-
titetsku i socijalnu transformaciju.

Međutim da bi se izbjegla teška pitanja koja bi mogla otvoriti identi-


tetske podjele bez presedana, trebalo je otvoriti novu frontu, te stvoriti
nove podjele koje bi homogenizirale Nas nasuprot Njih. Činjenica da je
i druga strana također "trebala" takvu homogenizaciju, bila je od velike
pomoći. Raspad jugoslavije u Hrvatskoj je- kao i u Bosni i Hercegovini
-poslužio kako bi se promovirala politika mobilizacije etnija, čime bi
se postigla njihova homogenost. Strah od nedovoljno jasnih granica
identiteta, kao i strah od privatnih uspomena na dugo razdoblje života
u miru i suradnji, poticao je nacionalističke ideologe da učine takav
miran i dobrosusjedski život nemogućim. Trebalo je izbrisati uspomene
na socijalističko razdoblje, koje je mnogim ljudima ostalo u sasvim
drukčijem sjećanju od onog o čemu se sad počelo govoriti kao o "dik-
taturi", "carstvu zla" i "zločinačkom poretku". Osobne uspomene pre-
živjele su u području privatnosti, u sjećanjima na socijalizam koja su
i kod nas uglavnom nostalgična i ponekad idealizirana, baš kao što su

' Prema informaciji koju je objavio Marko Grubišić, predsjednik Hrvatskog društva
političkih zatvorenika, od 851 profesionalnog pripadnika Službe državne sigurnosti
u Hrvatskoj 1991., njih 754 nastavilo je raditi u istovrsnim službama Republike
Hrvatske. Jutarnji list, 22.lipnja 2015.
92 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

(ili možda čak još i više nego što su) u slučaju drugih Ost-algija.' Ali,
u javnom diskursu nije bilo mjesta ni za kakvu dobru riječ o prethod-
nom sustavu. štoviše, riječ Jugoslavija više se nije mogla čuti u javnom
diskursu. Umjesto toga govorilo se o bivšoj državi, i to u tako apsurdnom
kontekstu da se, recimo, za Dinamo počelo govoriti da je bio "prvak
bivše države".J Brisanje osobnih uspomena i utiskivanje "službenih
interpretacija" (ili: "službene povijesti", onoga što Paul Connerton,
(zoro.), naziva official memories i o čemu sam pisao u svom članku "Of-
ficial Memories in Post-Authoritarianism: an Analytical Framework",
objavljenom zoo4. godine) dovelo je do toga da su ljudi "naučili" tvrditi
da se nisu rodili u Jugoslaviji. Činjenice su postale problematične,
a zavladala je kultura falsificiranja vlastitog života.

Isto tako, trebalo je pokazati da Hrvati i Srbi nikad nisu mogli i nikad
neće moći živjeti zajedno, jedni pored drugih. U tu svrhu bilo je potrebno
reinterpretirati prošlost, kako bi se osobna sjećanja potisnula, a fabri-
cirana, konstruirana službena sjećanja utisnula na njihovo mjesto.
Prošlost je etnicizirana. Događaji i trendovi izvučeni su iz njihova kon-
teksta te su interpretirani iz konteksta nove stvarnosti - ili novog
konstrukta. Svakodnevni život u socijalizmu i Jugoslaviji primjerice
kao da se nije događao. Kao da su svi u svakom trenutku i uvijek na
druge gledali kroz "etničke naočale", kao sunarodnjake ili kao Druge.
Počevši od samog vrha države- reinterpretacije politike Josipa Broza
Tita- nadalje, sve je dobilo etničku dimenziju, koju u stvarnosti nismo
primjećivali ili je nije ni bilo. Dobar primjer tog obrata može se vidjeti
u antropološkoj studiji o životu dviju obitelji u jednom selu pored

• Pojamostalgija pojavio se već 1992., u vezi s prvim znacima nostalgije u istočnim


dijelovima tada već ujedinjene Njemačke. Odnosi se međutim i na druge nostalgije
za- uglavnom socijalističkom- prošlošću u istočnoeuropskim zemljama.
l O tom fenomenu piše Vlado Vurušić u članku koji je jutarnji list objavio 6. srpnja

2015. http://www.jutarnji.hr/zasto-hrvati-strahuju-od-rijeci-jugoslavija/I3773831-
Pristup: n. rujna 2015.
STVARANJE RATA
93

Kiseljaka u Bosni i Hercegovini, koje je gotovo deset godina- od sredine


osamdesetih do sredine devedesetih godina pratila norveška istraži-
vačica Tone Bringa (r995.). Na početku njena istraživanja, dvije žene
iz tih dviju obitelji, Kata i Fata, jedna za drugu kažu da su najbolje
prijateljice, i da nema te sile koja ih može rastaviti, ma što da se dogo-
dilo. Za odnose u Bosni i Hercegovini imaju samo optimistička pred-
viđanja: Bosnu i Hercegovinu nikad ne mogu ni rastaviti ni podijeliti,
jer ona nije kao neki drugi krajevi u jugoslaviji, opterećena nacionaliz-
mom. Međutim kad se rat već dogodio, pa i kad je prošao, r995., iste te
dvije žene reinterpretiraju prošlost. To čine pod snažnim utjecajem
stvorene atmosfere- tj. atmosfere koju su za njih stvorili drugi, izvanj-
ski akteri. Iako su njihovi muževi sudjelovali u ratu, taj rat nisu ni
željeli niti su ga oni stvorili. Do rata u njihovu mjestu- kao i u cijeloj
Bosni i Hercegovini- dolazi pod snažnim utjecajem kolapsa jugoslavije
i ideja i praksi koje su u odnosu prema Bosni i Hercegovini zamišljene,
organizirane i podržavane iz susjednih država: Srbije i Hrvatske. Nji-
hova promjena gledanja na prošlost, također je više rezultat straha od
okoline, koja ne bi dopustila ili čak ni tolerirala drukčiji diskurs. Strah
i promjena u široj okolini (kontekst) su dva glavna generatora promjene
diskursa. Iako su prije tvrdile da ih nitko ne može rastaviti i da je
u Bosni i Hercegovini nezamisliv sukob kakav se događa u Hrvatskoj,
poslije samog sukoba počinju tvrditi da je između Muslimana i Hrvata
- a time i između njih dvije -uvijek postojala napetost, da su razlike
uvijek bile velike, i da se zapravo nikad nije moglo živjeti zajedno. Takav
obrat je tipičan za cijelo društvo, pa i za diskurse koji su nastali nakon
raspada jugoslavije. Nakon rata zanemareno je sve ono što se događalo
prije rata, te je on interpretiran kao logična i neizbježna posljedica
dugotrajnih animoziteta koji su nastali, navodno, u okviru interetnič­
kih odnosa. Nacionalistički mitotvorci rekonstruiraju prošlost- nema
veze što ona nije istinita, ako dobro zvuči i ako je korisna. Istodobno,
fabriciranje prošlosti jest način na koji se ljudi nose s dubokim trau-
mama koje je prošlost proizvela. Za socijalistički narativ bilo je korisno
govoriti o nerazdruživom bratstvu i jedinstvu svih naroda i narodnosti,
94 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

a za nacionalistički- o vječnoj i nesavladivoj etničkoj mržnji između


naroda, posebno u Bosni i Hercegovini. Se non evero, eben trovato!

Strah je, pritom, potentan instrument promjene diskursa, i to u oba


slučaja. Konstrukcije identiteta u oba se slučaja- socijalističkom prije
rggo., i nacionalističkom nakon rggo.- događaju u vezi s ratom i koriste
rat kao središnje mjesto kolektivnog iskustva. Proces etničke homo-
genizacije bio je rezultat straha od rata, ali i straha od daljnjeg fragmen-
tiranja društva, a naročito- kod etnonacionalista- straha od raspada
etničkih grupa po regionalnim, ideološkim i političkim linijama. Po-
litički pluralizam je u Hrvatsku i uveden s namjerom da se spriječi
etnička homogenizacija kakva se već događala u Srbiji (i Sloveniji),

a koju je partijski vrh Saveza komunista Hrvatske promatrao sa sve


više straha i kritike. Objašnjavajući razloge zašto se SKH odlučio za
pluralizam, Celestin Sardelić (tadašnji ideolog SKH) rekao je da će poli-
tički pluralizam razbiti pokušaje homogenizacije nacija. • Druga strana,
HDZ, bojala se upravo toga. Oni su svojom formulom zajednice svih
Hrvata pokušali osigurati "zajedništvo" ljevice, desnice i centra u Hr-
vatskoj. Zato se stranka i nazvala "zajednicom", a ne "partijom". Partija
ili stranka predstavlja samo jednu stranu ili jedan dio, a zajednica cjelinu.
HDZ je od svog osnutka sebe vidio kao državotvornu organizaciju,
zajednicu, koja ujedinjuje sve političke opcije u Hrvatskoj: starčevi­
ćansku, radićevsku i titovsku (odnosno hebrangovsku).' Uspjeh HDZ-a
na prvim - a i na većini kasnijih - izbora može se objasniti upravo

4 U govoru na 26. sjednici CK SKH, Sardelić je rekao da se politički pluralizam


"pojavljuje kao prepreka nastanku jedinstvenih nacionalnih programa i masovnih
nacionalnih pokreta". On je njegovo uvođenje vidio kao "sredstvo dehegemonizi-
ranja, a ne hegemoniziranja nacionalne zajednice". Start, br. 536, 22. srpnja 1989.
5 U tom smislu, HDZ je donekle sličan Republikanskoj narodnoj stranci (CHP) koju

je kao državotvornu stranku osnovao Kemal AtatUrk, i koja je u cijelom međurat­


nom razdoblju vladala Turskom kao jedina stranka na vlasti. Uloga CHP je bila da
provodi Atattirkove reforme, a time i konstruira i konstituira modernu Tursku.
Radilo se o stranci koja je bila više od toga, jer je bila i pokret za upravljanje
državom.
STVARANJE RATA 95

njegovim inzistiranjem da je Hrvatska u opasnosti od nestanka i ras-


pada te da je jedini mogući odgovor na to: zajedništvo kakvo se može
ostvariti jedino unutar HDZ-a ili pod njegovim vodstvom u Hrvatskoj.
Sve dok je straha od nestanka i od raspada, HDZ će na tom programu
biti uspješan. Strah od raspada i nestanka Hrvatske (i naročito Hrvatica
i Hrvata) jest temelj na kojem se gradila pozicija moći HDZ-a u Hrvat-
skoj u ovih 25 godina. U trenucima kad je strah- makar i privremeno
-izgledao kao stvar prošlosti, HDZ ga je producirao, stalno podsjećajući
na opasnosti od unutarnjih i vanjskih protivnika, te manipulirajući
bolnim uspomenama koje su vezane za rat(ove).

Pritom su proizvođači straha koristili obje "fiksne varijable" koje


u konstruktivističkom pristupu politici prestaju biti fiksne i postaju
"promjenjive", a to su: povijest i geografija. Geografski, Hrvatska je
iznimno heterogena zemlja, s neobičnim izgledom koji samo povećava
strah od raspada. Iako teritorijalno nije velika, ona je "razvučena" na
način koji je pogodovao stvaranju regionalnih identiteta. Između Vu-
kovara i Dubrovnika, ako se koristi samo teritorij Hrvatske, putovanje
traje iznimno dugo. Ta geografska "razvučenost" stvorila je i snažne
lokalne dijalekte, običaje, životne stilove i političke orijentacije. Plit-
kost zaleđa- naročito u Dalmaciji, ali i u Gorskom kotaru i Lici, bila je
povoljna okolnost za manipuliranje strahovima. Franjo Tuđman je taj
aspekt koristio već u svojoj predizbornoj kampanji uoči prvih izbora,
1990., kad je u glavnoj emisiji u kojoj se suočio s tri ostala lidera poli-
tičkih stranaka pokazao na kartu Hrvatske i rekao da je ''svima jasno"
da tu nešto nedostaje. To što "nedostaje" bila je Bosna i Hercegovina,
koja bi mogla "popuniti" Hrvatsku koja se oko nje nadvila. Pogledi
prema Bosni i Hercegovini, koji su konstantna karakteristika hrvatskog
nacionalističkog programa, imali su i tu svrhu: svrhu rješavanja pitanja
teritorijalne "razvučenosti" Hrvatske. Istovremeno, povijesne okol-
nosti - a naročito interpretacija povijesti kakvu je ponudio Franjo
Tuđman u svojim djelima- bile su još jedan od "razloga" za strah od
nestanka ili raspadanja. Povijesne okolnosti interpretirane su u kon-
tekstu navodnih stalnih pretenzija i "ugroza" koje prijete Hrvatskoj
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

i Hrvatima. Nova interpretacija povijesti bila je jednim dijelom nasta·


vak stare - jugoslavenske - ideje po kojoj su svi jugoslavenski narodi
potencijalna meta ambicija drugih. Neprijatelj je bio drugi, ali model
je ostao isti. Manipulacije geografijom i poviješću uskoro su se pretvo·
riJe u industriju straha, kojoj su dale motive i povede.

To ne bi, dakako, bilo moguće- ili bi bilo moguće u daleko manjoj mjeri
- da Hrvatska doista nije bila izložena prijetnjama ratom i stalnom
podsjećanju na prethodne ratove za koje je, naročito u srpskom nacio·
nalističkom diskursu, bila okrivljavana. To što je sama sebe definirala
u kontrastu prema ustašama i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, možda je
moglo biti uvjerljivo u doba socijalizma, poretka konstituiranog na
partizanskom mitu. Ali, s padom socijalizma i okretanjem Hrvatske
prema nacionalizmu, obnavlja se i percepcija (i to i kod ustašonostal·
gičnih grupa u Hrvatskoj i kod antihrvatskih grupa izvan nje) da je
nova, suvremena Hrvatska direktna nasljednica NDH, u čiji se zloči­
nački karakter, posebno prema Srbima, Židovima i Romima, nije moglo
niti trebalo sumnjati. Podsjećanje na NDH imalo je i svrhu prijetnje:
krene li istim putem kao NDH, nova Hrvatska završit će na isti način
- propašću. Bit će smanjena tako da se - kako se tada isticalo - može
vidjeti cijela s vrha zagrebačke katedrale. Ali ovog puta, isticalo se ta·
kader, posao će biti "dovršen" na način na koji to nije bio slučaj 1945.
Takav diskurs bio je ne samo uvredljiv mnogima u Hrvatskoj, koji se
nikada nisu identificirali s NDH ili ustaštvom, nego je bio i prijeteći.

Opasnost od raspada nije bila samo fiktivna i lažno iskonstruirana -


iako je konstrukcija i laži bilo mnogo i bile su više pravilo nego iznimka.
U uvjeravanju građana da im je više nego ikad potrebno jedinstvo, koje
im može pružiti samo ideja "nacionalnog pomirenja" i etničke solidar-
nosti, od velike, možda inicijalno i od presudne, važnosti bio je agresi-
van, prijeteći i uvredljiv govor koji je dolazio iz Srbije, možda ne toliko
od samog Slobodana Miloševića koliko od medija pod njegovom izrav-
nom kontrolom, i -još više - od paravojnih formacija, mnoge od kojih
su bile spremne ne samo na verbalno nego i na stvarno, materijalno
STVARANJE RATA 97

nasilje. Agresivne izjave, kao što su one 0Vo je Srbija!" i slične, stalno
11

optuživanje Hrvata za ustaštvo i za poslijeratno diskriminiranje Srba


iz Hrvatske, sumnjičenje svih Hrvata i Hrvatske (pa i partijskih funk-
cionera koji su bili Srbi iz Hrvatske: npr. Dušana Dragosavca i Milutina
Baltića) za neko navodno stvaranje "antisrpske koalicije", optuživanje
saveznog premijera, Ante Markovića, da radi protiv Srbije, i općenito,
atmosfera straha, agresivnosti prema drugima i potpunog nedostatka
želje da se s tim drugim postigne kompromis i da ga se razumije- sve
je to u Hrvatskoj poticalo nacionalističke odgovore. Stvar se naročito
zakomplicirala kad su najradikalniji Srbi iz Krajine preuzeli vodstvo
nad Srpskom demokratskom strankom, a potom i nad svim općinama
sa srpskom većinom. Smjenjujući daleko umjerenijeg)ovana Raškovića,
ti su se radikalni Srbi odlučili za politiku u kojoj je rat postao jedna od
opcija. )esu li bili u dogovoru s Miloševićem ili ne, i koliko je odnos
između njih i Miloševića bio odnos vazala i gospodara, a koliko odnos
uzajamnih međuovisnosti u kojem je svaki od partnera htio iskoristiti
onog drugog, to ostaju pitanja otvorena za daljnje akademske rasprave.
Harry Hayball (2015.) smatra primjerice da između Miloševića i krajin-
skih vođa nije bilo suglasnosti gotovo ni o čemu, te da su upravo kra-
jinski radikali "gurali" Miloševića u smjeru radikalizma. Oni stoga,
prema njegovom zaključku, snose veću odgovornost za rat u Hrvatskoj
od njega.

Pa ipak, nije moguće ne vidjeti važnost Miloševićeve uloge u potpalji-


vanju rata. On je prvi govorio o bitkama - makar samo onima iz proš-
losti i makar samo u kondicionalu - a u diskursu koji je razvio kroz
govore i druge javne nastupe pokazivao je beskompromisnost i tvrdoću,
osobine koje nisu vodile uspostavi mira i sporazuma. Iako je relativno
brzo ušao u sukob s krajinskim vođama, Srbija je pod njegovim vod-
stvom financirala vojne, paravojne i policijske jedinice koje su se naoru-
žavate za rat, a on je izravno tolerirao i omogućavao takvo naoružavanje.
Povrh toga, stvarao je atmosferu izvanrednog stanja i populističkih
udara na institucije. Mobilizirao je ljude pod parolom: "Ustala je Srbija!",
ili "Slobo, Srbine, Srbija je uz tebe", što je bio novi diskurs, neobičan
gB DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

i sasvim jedinstven u trenutku kad se pojavio (već 1988., u doba kad


ništa slično nije postojalo u Hrvatskoj). Iako se sam više puta javno
distancirao od nacionalizma (za koji je čak rekao da je "guja u nedrima
srpskog naroda") i od takvih parola, u Hrvatskoj mu se nije vjerovalo,
a njegove su najave da će ponoviti rušenje vlasti kakvo je izveo u Novom
Sadu i Titogradu (Podgorici) i u drugim republikama, izazivale zebnju,
a možda i strah. O tome sam već ponešto rekao na početku ove knjige,
citirajući rezultate istraživanja javnog mnijenja provedenog u Sloveniji,
koje je pokazalo da su upravo najave ponavljanja "jogurt revolucija"
u glavnim gradovima drugih republika potencirale atmosferu straha
u njima. U Hrvatskoj se također s početkom 1990., pojavio strah od
"kosovizacije", odnosno od pokušaja da se u samoj Hrvatskoj - kroz
manipulaciju nacionalnim pitanjem - stvore međunacionalne na-
petosti koje bi podsjećale na one koje su već skoro desetak godina
destabilizirale Kosovo. Strah od došljaka-demonstranata, koji su ra-
dikalizirali političke zahtjeve tako da su s vremenom postali ne-
prihvatljivi i mnogim Srbima koji su ostali vjerni socijalističkom
i jugoslavenskom diskursu, širio se naročito među Hrvatima u etnički
mješovitim dijelovima Hrvatske.'

Da se Milošević zadržao samo na uređivanju odnosa unutar Srbije


(primjerice samo u odnosu na Vojvodinu i Kosovo), tih bi strahova bilo
manje. Ali, on je bio zainteresiran za reintegraciju i restrukturiranje
Jugoslavije po svojoj mjeri, pa kad su njegovi podržavatelji srušili vlast
u Podgorici (u siječnju 1989.) to je poslužilo za mobiliziranje Hrvata
u Hrvatskoj, i to nasuprot tadašnjem republičkom vodstvu, koje su
novoformirane nacionalističke stranke (npr. HDZ) optuživale za "šut-
nju", naivnost i nespremnost kad se radi o zaštiti nacionalnih interesa.

6O toj radikalizaciji povezanoj s protestima koje su predvodili ili organizirali de-


monstranti koji bi dolazili u Hrvatsku iz Srbije, v. članke Jasne Babić u Danasu, od
13. i 20. veljače 1990. Taj sukob između umjerenih i radikalnih Srba eskalirao je
oko mitinga na Petrovoj gori u veljači 1990.
STVARANJE RATA 99

U odgovoru pak na tu optužbu i sam se vrh Saveza komunista Hrvatske


pomiče prema nacionalizmu, te staje čvršće u obranu "nacionalnih
interesa". U siječnju 1990. Račanova partija odlučuje napustiti 14.
kongres SKJ te time stati uz Slovence, koje mnogi Srbi u Hrvatskoj vide
kao glavne krivce za slabljenje SKJ, a time i ugrožavanje Jugoslavije.
Izlazak Saveza komunista Hrvatske s 14. kongresa SKJ postaje prvi
razlog rascjepa unutar samog Saveza komunista Hrvatske po etničkim
linijama. Srbi komunisti, a za njima i mnogi drugi Srbi iz Hrvatske,
smatraju da je tim odlaskom, hrvatski politički vrh (tada još pod punom
kontrolom Saveza komunista) iznevjerio jugoslavensku ideju, da je
predao bitku za Jugoslaviju i otvorio vrata pobjedi nacionalista na
skorim parlamentarnim izborima. o tom osjećaju piše )asna Babić
u svojoj reportaži iz Bobote i Šarengrada, objavljenoj u Danasu, 20.
veljače 1990.:

Kao i u ostalim dijelovima SR Hrvatske gdje živi većina Srba,


tako su se i neka mjesta u vukovarskoj općini uskomešala
nakon 14. kongresa SKJ ... Sad već očigledan rasap Saveza
komunista Jugoslavije na nekoliko frakcija doživljen je kao
umiranje cijele jugoslavenske federacije. Kao da većina Srba,
u Vukovaru i danas bespogovorno vjeruje u spasonosnu mi·
siju Avangarde: samo je jedan i sam sa sobom identičan Savez
komunista Jugoslavije jamac nacionalne ravnopravnosti, čak
njihove fizičke sigurnosti, pa ako se republika Hrvatska na
bilo koji način "'separira"', njih, Srbe, Hrvati će '"protjerati
s ognjišta". Ne zna se samo odakle im ta strašna pomisao.
Međunacionalni odnosi bili su oduvijek- tako sami tvrde -
vrlo harmonični: Hrvati su njihovi prijatelji...

Hrvati su pritom, piše )asna Babić, hvalili Račana, a Srbi su ga smatrali


još jednim uzrokom stvaranja straha. Ali, istodobno, i sam je politički
pluralizam unio nove elemente straha u srpsko stanovništvo. To je
autorica primijetila razgovarajući sa Srbima iz Bobote:
100 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

No, koliko se Boboćani iskreno plaše političkog pluralizma


i stranačkih programa koje- žale se- ne poznaju, toliko stra-
huju od većinskog izbornog sistema u kojem je potpuno
neizvjesno da li će dobiti i jednog saborskog predstavnika-
uvjereni su naime da će Partiju naslijediti HDZ, opozicija iz
njihove neposredne blizine- ništa manje vukovarski Hrvati
strahuju od "'događanja naroda"'?

Autorica zaključuje, gotovo proročanski, da će kosovizacija Hrvatske,


koja je zapravo već počela, imati užasne i tragične posljedice, ako se
nešto ne poduzme.

Ukoliko se Hrvati i Srbi ni sada ne osvijeste, Kosovo koje


proizvode svojim uzajamnim strahovima i nepovjerenjem,
samo je pitanje vremena kada će politička polemika postati
šutnja i međusobno izbjegavanje- a tada više nema povratka.
)er netko, čini se potpuno svjestan situacije, kao da ubrzano
radi na sveopćem rascjepu, puštajući za sada u opticaj uzne-
miravajuće informacije u kojima je teško razaznati činjenice

od puke izmišljotine.

U članku koji je tjedan dana kasnije napisao Gojko Marinković, ista-


knuti komentator Danasa, postavlja pitanje: "Kako dobiti izbore, a ne
izgubiti Srbe?" Marinković također detektira nezadovoljstvo Srba
s kojima je razgovarao, i koji su smatrali da će ih izbori ostaviti neza-
stupljenima. Posebno su se negativno osvrtali na odluku da se parla-
mentarni izbori provedu po većinskom sistemu. Marinković navodi
da Srbi masovno izlaze iz SK Hrvatske nakon njegova izlaska iz SK
jugoslavije na r4. kongresu. Komunisti Like su tako poručili Račanu
da će izaći iz SKH i pristupiti SKJ mimo republičke partijske organi-
zacije. Iz Petrinje se zaprijetilo masovnim izlaskom iz SKH. U Kninu
je na partijskim skupovima samom Račanu i sekretaru Centralnog

7 Ćlanak Jasne Babić u Danasu, 13. veljače 1990.


STVARANJE RATA 101

komiteta SKH, Borisu Maladi, rečeno da "čine sve da razbiju SKJ", te


da prisutni "neće dozvoliti da nas vode Savka Dabčević-Kučar, Miko
Tripalo pa ni Ivica Račan".

"Raspad SKJ, ili eventualni raspad Jugoslavije, Srbi u Hrvatskoj osjećaju


kao gubljenje sigurnosti, što budi podsjećanja na 1941. godinu", zaklju-
čio je Gojko Marinković. 8 On citira i Račanov odgovor na te kritike:
"Strah evidentno postoji, a mi u SKH moramo pokazati da gradimo
politiku na liniji interesa i jednoga i drugog naroda, da hoćemo spojiti
ta dva straha, uklanjajući njegov uzrok." Jedan od mogućih načina da
se to učini, predložio je Jovo Kablar, tadašnji predsjednik općine Knin,
tražeći da se amandmanima na republički Ustav unesu dodatne garan-
cije za odgovarajuću zastupljenost manjinskih naroda, jer će "loše za-
vršiti ako na vlast dođu stranke (Tuđmanova, npr.), koje ga ne priznaju".
Kablar je tražio da se onemogući preglasavanje kad se radi o ozbiljnim
pitanjima koja se tiču nacionalnih manjina. Ustavni stručnjaci, Smiljko
Sokol i Branko Smerdel, sugerirali su na sjednici ustavne komisije da
se razmotri princip obavezne dvotrećinske većine za odlučivanje o
takvim temama, ali predsjednik Predsjedništva Hrvatske, Ivo Latin,
to je odbacio, rekavši da nitko ne treba strahovati u Hrvatskoj. Kad je
takav prijedlog odbačen, predsjednik općine Vrginmost uputio je pismo
vlastima "u kojem se tvrdi da se Srbi odbijanjem ovakvog amandmana
stavljaju u položaj Indijanaca u Americi".'

Zbog svega toga, lako je zaključiti da su izvori straha bili mnogi. Srbi
su strahovali od raspada SKJ i raspada Jugoslavije, a posebno od buđenja
hrvatskog nacionalizma i od eventualne pobjede čak i Koalicije narod-
nog sporazuma, a posebno Hrvatske demokratske zajednice na pred-
stojećim izborima. Osjećali su da ih je napuštanjem 14. kongresa SKJ
izdala čak i organizacija kojoj su najviše vjerovali - Savez komunista
Hrvatske. "Mnogi Srbi u Hrvatskoj imaju osjećaj da ih je SKH izdao: da

8 Članak Gojka Marinkovića u Danasu, 20. veljače 1990.


~v. članak Marinka čulića u Danasu, 20. veljače 1990.
lO Z DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

je najprije dopustio formiranje 'nacionalno-šovinističkih stranaka',


HDZ-a i HDS-a, a potom se sam upustio u rastakanje integralističke
funkcije SKJ." Odatle su se okrenuli, prije svega, JNA- koja je pomno-
gočemu stupila na mjesto SKJ kao jedini preostali jamac sigurnosti i,
očekivalo se, izvor zaštite u situacijama eventualnog i očekivanog
pogoršanja međuetničkih odnosa, a potom i novim, etnički srpskim,
strankama, ili novim strankama jugoslavenske orijentacije.

Hrvati su, istodobno, strahovali od "kosovizacije Hrvatske", od nasilnog


rušenja vlasti teledirigiranim mitinzima koje su predvodili srpski
ekstremistički nacionalisti, od pokušaja da se većinskim odlučivanjem
na jugoslavenskoj razini Hrvate svede na manjinu, te od nasilnih akcija
sad sve više antihrvatski orijentiranih Srba, bilo iz Srbije i Bosne i Her-
cegovine ili iz same Hrvatske. Plašila ih je agresivna antihrvatska re-
torika, ali i praksa sve češćih dolazaka srpskih nacionalista na mitinge
koji su u proljeće 1990.- što u sklopu izborne kampanje, a što neovisno
o njoj- organizirani u općinama sa srpskom većinom u Hrvatskoj. Jedan
strah hranio je drugi, a sve je to stvaralo novu atmosferu nepovjerenja,
upravo onako kako je opisivala i najavljivala Jasna Babić u svojim član­
cima iz tog doba.

Strah je dakle imao više izvora i bio je produciran s više strana, i na više
razina. Milošević i njegova politika bili su jedan od prvih, i najvažnijih,
motivatora stvaranja straha u Hrvatskoj. Prijetnja masovnim mitin-
zima u Hrvatskoj, destabilizacija političkog stanja u njoj, otvaranje
međuetničkih pitanja i to na način da se mobilizira Srbe protiv Hrvata,
a na kraju i mobiliziranje dobrovoljaca iz Srbije za djelovanje u Hrvat-
skoj, kao i upotreba JNA- i još više paravojnih formacija- u svrhu ru-
šenja ili oštećivanja gradova kao što su Vukovar i Dubrovnik, sve je to
pogodovalo onim dizajnerima identiteta među hrvatskim separatisti-
ma koji su trebali upravo takvog neprijatelja, kako bi dokazali da su Srbi
agresori i okupatori. Milošević je bio izrazito značajan faktor u industriji
stvaranja straha i produbljivanja neizvjesnosti, koje su prethodile ratu
i koje su se razbuktale u samom ratu. Ali, kao što smo upravo pokazali,
STVAllANJE RATA I03

on nije bio jedini proizvođač straha. Svjesno ili nesvjesno, tome su


doprinijeli i drugi akteri, koji su- najčešće u reakciji na njegove poteze
-činili ono što je samo dodatno produbljivalo strah, najčešće kod ma-
njina. Tako je stvorena spirala straha, u kojoj su jedni hranili druge
strahom. Kad su se- nakon samog SKJ- i druge institucije zajedničke
države počele raspadati, iz tog straha proizašla je agresija, a potom i
mobilizacija za rat. Pojavili su se novi "zaštitnici" koji su međutim bili
upravo suprotno od onoga što su za sebe govorili. Umjesto da štite, oni
su napadali, a time i ugrožavali sve, pa i one koje su navodno štitili.
Njihov je posao bio rat, a strah je bio sredstvo kojim su opravdavali
transformaciju od mira prema ratu.

Činjenica je da je proces raspada Jugoslavije pogodio Hrvatsku sasvim


izravno i možda čak i direktnije i bolnije nego druge postjugoslavenske
države, uz iznimku Bosne i Hercegovine. Činjenica je također da je rat
pogodio najveći dio Hrvatske, sa samo nekim krajevima- na krajnjem
sjeveru zemlje - gotovo u potpunosti izuzetim iz općeg trenda. No
u njemu su sudjelovali ljudi iz cijele zemlje (u registru branitelja je
prilikom njegova objavljivanja u prosincu 2012. bilo čak 502.678 oso-
ba)," a svi su prolazili kroz razdoblje potpune neizvjesnosti, kaosa
i anarhije. Anarhija i kaos su - kako objašnjava klasična hobsijanska
politička teorija- rodno mjesto i uzročnik straha, a potom i preventiv-
nog zločina "iz obrane". U situaciji rata svih protiv sviju, strah je bio
dominantna emocija. Strah zarobljava, čini neslobodnim. Strah je ne-
gacija slobode: on je i proizvod i stvaratelj neslobode. Zbog straha od
kaosa, prihvaćamo odustati od vlastite slobode kako bismo dobili više
sigurnosti. Tako nastaje država koja ograničava našu slobodu, nudeći
nam istodobno više sigurnosti. A najviše smo spremni odustati od
slobode kad smo uvjereni da je alternativa: rat.

' 0 V. članak u Večernjem listu od ro. studenog 2013. http://www.vecernji.hr/hlvat-

ska/povecao-se-broj-branitelja-upisanih-u-registar-902080. Pristup: n. rujna 2015.


DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT
I04

Rat, nažalost, za ljude koji žive "na ovim prostorima" (još jedna fraza,
uz "regiju" koja se udomaćila kako ne bismo spominjali ime jugoslavije),
nije neka apstraktna ideja, niti je fikcija iz filmova. U materijalnom
smislu, dogodio se mnogima i više puta u životu: od r94r. do 1945., pa
ponovno u 199r. U tom kontekstu, razdoblje socijalističke jugoslavije
mnogima izgleda kao jedna vrsta intermezza između dva rata. Prije nje,
i nakon nje- bio je rat. Nostalgija za socijalističkim vremenima, koja
se čak možda i intenzivira kako se odmičemo od njih ima izvorište
i u tome.

Medutim čak i u razdobljima intermezza, odnosno mira, rat je bio uvijek


i posvuda prisutan u imaginariju i diskursu. Socijalistička jugoslavija
stalno je podsjećala na rat: bilo kroz komemoracije žrtava i proslave
pobjeda (i "pobjeda"), bilo kroz stalna upozoravanja na opasnosti od
novog rata. Za to je bilo više razloga, među kojima su: broj žrtava na
svim stranama (a naročito pobjedničkoj), karakter rata koji je bio ujedno
i socijalistička revolucija, te potreba za snažnim djelovanjem kako bi
se stanovništvo politički homogenizirala. Upozoravalo se na svjetske
okolnosti nastale utrkom u naoružavanju - i u odnosu na tu opasnost
vodila se politika nesvrstavanja, odnosno miroljubive aktivne koegzisten-
cije, kao alternative novom ratu. Upozoravalo se također na susjedne
zemlje, o kojima se u školama govorilo kao o BRIGAMA, pri čemu se na
pamtljiv način stvorio akronim od prvih slova imena susjednih zema-
lja: Bugarske, Rumunjske, Italije, Grčke, Albanije, Mađarske i Austrije.
Upozoravalo se, istodobno, i na opasnost od unutarnjih neprijatelja:
ostataka starog režima, klasnih neprijatelja, antisocijalističkih snaga,
anarholiberala, tehnomenadžera, nacionalista, staljinista i dr. Socija-
listička jugoslavija neprekidno je proizvodila neprijatelje i sjećanje na
ratno stanje. Ona je, zapravo, bila u permanentnom kvaziratnom stanju,
živeći pod parolom: "živimo kao da će sto godina biti mir, ali spremajmo
se kao da će sutra početi rat." Ona je bila vrlo militarizirana zemlja
u kojoj je status državljana bio povezan sa statusom vojnika. Bila je to
zemlja u kojoj se tvrdilo da "neprijatelj nikad ne spava"- ni "unutarnji"
ni "vanjski". Militarizam koji je u socijalističkoj jugoslaviji najizravnije
SlVARANJE RATA IOS

proveden kroz koncept "naoružanog naroda", odnosno "općenarodne


obrane" temeljio se na ideji da je rat moguć, vjerojatan i neizbježan, te
se stoga za njega treba stalno pripremati. Neki su na rat upozoravali
kao na opasnost, a drugi su ga možda vidjeli i kao mogućnost, kao šansu
-pritom promatrajući koliko je rat bio važan za promjenu statusa mno-
gih pojedinaca, društvenih grupa i nacija. Neki su ga tretirali kao rodno
mjesto socijalizma i Jugoslavije, a neki kao izvor moralnog učenja, hra-
brosti, odvažnosti, čestitosti i neustrašivosti.

Pa ipak, službeni je diskurs razvijen u socijalističkoj Jugoslaviji imao


i svoju antiratnu dimenziju. Tvrdio je da je jedino socijalistički karakter
zemlje u stanju očuvati mir, dok višestranačje i elektoralna demokracija
vode u sukobe, a time- u višenacionalnoj zemlji- posredno i potenci-
jalno u rat. Uz to, jugoslavenska je država ipak koristila i strategiju
zaborava, tamo gdje bi otvaranje diskusija o prethodnim ratovima
(Prvom i Drugom svjetskom, ili o Balkanskim ratovima) moglo uzne-
miriti i dovesti u pitanje postignutu ravnotežu snaga između jugo-
slavenskih naroda, odnosno republika i pokrajina. Mit o zajedničkom
ratovanju svih jugoslavenskih naroda bio je upravo to - mit. Da bi ga
se održalo, nije bilo uputno stalno podsjećati na to da su ipak neki od
tih naroda stradali više a drugi manje od drugih, te da su u otporu fa-
šizmu i okupaciji također sudjelovali više ili manje od njih."

Ta se pitanja otvaraju tek s liberalizacijom javnog prostora, kad i zapo-


činju otvorenije diskusije o ratnim temama, a to se događa sredinom
osamdesetih godina, na što ukazuju i već citirani zaključci analiza

" To "niveliranje" u žrtvovanju i u sudjelovanju u borbi moglo je stvoriti osjećaj


nepravde kod onih naroda koji su imali više žrtava ili više boraca u NOB-u. Kod
srpskog naroda u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini pojavila se u razdoblju deta-
buizacije interpretacija da su se srpske žrtve i srpski doprinosi u stvaranju jugo-
slavenske države (i to i kraljevine i socijalističke Jugoslavije) namjerno umanjivali
i ignorirali zbog održavanja "mira u kući". Istodobno, i kod Hrvata se pojavio osjećaj
da je ignoriranje bleiburških žrtava bilo nepravedno i namjerno.
106 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

Dragutina Lalovića i Vjerana Katunarića. Događa se detabuizacija dotad


tabuiziranih tema, ali s tim se u javnom prostoru intenziviraju podsje-
ćanja na ratove. U pokušaju da se uspostavi legitimitet žrtve, govori se
o onima drugima kao počiniteljima. Uskoro se, već 1988. ili rg8g., ratne
priče tako pojavljuju kao sastavni dio i začetak novih, postkomunistič­
kih, identiteta. Gotovo svi se prisjećaju svog žrtvovanja za druge,
a mnogi govore i o tome da su žrtve drugih. Reinterpretacija prošlih
ratova u tim godinama nije imala za svrhu stvaranje mira i povjerenja,
nego- upravo obrnuto- optuživanje drugih, kako bi se postigla pred-
nost u odnosu na njih jednom kad (uskoro) započne bitka za status.
Žrtve su etnicizirane, a potom su žrtve poraženih dobile 11 prednost"
u odnosu na žrtve pobjednika. Povijest je odjednom postala više "po-
vijest poraženih" nego "povijest pobjednika". Na taj je način srušena,
ili barem temeljito dovedena u pitanje, dotadašnja hegemonijska pa-
radigma, na kojoj je godinama stvaran identitet. Bila je to najava širih
društvenih promjena. Na jednoj je strani, želja za uključivanjem i naše
strane povijesti u javni diskurs bila izraz želje za priznanjem i za pra-
vednošću. S druge, optuživanje drugih je stvaralo atmosferu napetosti

i straha, koja je vodila u nove konflikte, od kojih se očekivalo da "isprave


nepravde" iz prošlih sukoba. Između ostalog, i zbog toga su ratovi koji
su nastajali bili toliko povezani s ratovima koji su, vjerovalo se sve
donedavno, davno završeni.

To često spominjanje rata i stvaranje kvaziratne atmosfere u jugoslaviji,


značajno je doprinijelo stvaranju rata devedesetih godina. Latinska
poslovica: "ako želiš mir, pripremaj rat" pokazala se netočnom. Spre-
manje za rat -pomoglo je stvaranju strahova, kroz oživljavanje ili fa-
briciranje uspomena na zločine iz prošlosti. O prošlosti, o kojoj se nikad
nije otvoreno i iskreno govorilo nego su se o njoj gradili politički
mitovi, u moglo se govoriti tako da se traga za istinom, i da se pokuša

,. Detabuizacija i demitologizacija određenih tema iz povijesti započela je tek nakon


smrti }osipa Broza Tita i razvila se osamdesetih godina. Tada dolazi do prvih
STVARANJE RATA 107

doprinijeti stvaranju atmosfere povjerenja i suosjećanja- da se prisje-


ćanje na prošlost iskoristi kako bi se podsjetilo na zlo rata i time stvorili
uvjeti za mir. Ali, umjesto toga, otvaranje tema iz prošlosti namjerno
je iskorišteno kako bi se mobilizirala naše protiv njihovih. Prisjećanje
na stare bitke služilo je kao sredstvo mobilizacije za novi rat.

Rat je, i u socijalističkoj retorici, bio nešto ~~normalno", a ne "abnor-


malno". Nasilje se smatralo neizbježnim, a najčešće i pravednim.
Marksistička teorija- iako ne sva i ne unisono, budući da se radi o in-
terno pluralističkoj teoriji, kao što je i marksizam kao doktrina i ideo-
logija također pluralističan - temeljila se na ideji da je sadašnje stanje
proizvod nasilja (izravnog ili suptilnog) koje je manjina (vladajuće
klase, metropole kao središta imperija) provodila nad većinom. Budući
da je manjina uvijek vladala, jedini način da osigura svoju vlast bila je
u upotrebi nasilja, ovog puta većine nad manjinama. Država je, u toj
koncepciji, organizacija koja legalizira i organizira nasilje nad većinom.
Ona je "izvršni odbor vladajuće klase", kojom se ona služi da bi održala
status quo i zaštitila se od opravdanog gnjeva eksploatirane (potlačene)
većine. Glorifikacija nasilja vidjela se u proslavama ideje revolucije, kao
i u najavi nužnosti revolucionarnog preokreta kako bi se zaustavile
nepravde koje razaraju globalni poredak. U jugoslavenskim okolno-

zahtjeva za detitoizacijom (Antonije Isaković), do otvaranja tema kao što su Goli


otok, Dahauški procesi, zločini počinjeni u vrijeme i na prostoru NDH, zločini
četnika u Foči, a revidira se i biografija Josipa Broza Tita, naročito nakon objavlji-
vanja knjiga Vladimira Dedijera. Pojavljuju se i alternativni pristupi interpretaciji
Drugog svjetskog rata (npr. Veselin Đuretić, 1985.). Otvara se i dotad tabuizirano
pitanje uloge JNA- npr. u slovenskom tjedniku Mladina, koja piše o izvozu oružja
iz Jugoslavije u zemlje u kojima se vodi građanski rat, te o privilegijima pripadnika
vojnog vrha. Detabuizacija otvara prostor i za pitanja povezana s Aleksandrom
Rankovićem i djelovanjem tajnih službi u socijalističkom poretku, kao i pitanja
odnosa Albanaca i Srba na Kosovu (npr. pitanje Bujanske deklaracije i dr.). Nažalost,
otvaranje tih pitanja nije istodobno vodilo dijalogu, nego je služilo za mobilizaciju
jednih dijelova društva (najčešće nacija) protiv drugih. Time je propala prilika za
smisleni dijalog koji bi demokratizirao i pluralizirao društvo.
108 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

stima, komunisti su glorificirali i rat i revoluciju, koji su bili- u njihovoj


interpretaciji- isprepleteni, a oboje su bili rodno mjesto legitimnosti
poretka. Mnogo je primjera opravdavanja ili glorificiranja ratova (kon-
kretno: narodnooslobodilačkog rata i socijalističke revolucije): počevši od
parole "Bolje rat nego pakt" i ''Bolje grob nego rob", preko promoviranja
kulture nasilja, diskvalificiranja i sramoćenja politike nenasilnog ot-
pora (npr. pokreta otpora u drugim zemljama) i slavljenja vojništva
i militarizma ("Svi smo jedna Armija!" i sl.), pa do opravdavanja revo-
lucionarnog i postrevolucionarnog nasilja (npr. "diktature proletari-
jata", državnih ubojstava neprijateljskih elemenata, prakse revolucionarne
pravde i sl.), i do zabrane i kažnjavanja prigovora savjesti. Takav diskurs,
koji je promovirao nasilje umjesto da ga suzbija i marginalizira, živio
je od proizvođenja Neprijatelja, koje (proizvođenje) je bilo "potrebno"
kako bi se sam dominantni diskurs konsolidirao i kako bi jednu- u biti
iznimno pluralističku zemlju kakva je bila Jugoslavija- održavao na
okupu. Za tako heterogenu zemlju nema boljeg prijatelja od Neprijatelja.
Jugoslavija se, između ostalog, održavala zajedno i na strahu od vanjske
agresije, unutarnjeg nasilja (ideoloških i međunacionalnih ratova sa
snažnim elementima međukonfesionalnog sukobljavanja) i propasti.
Ona je snažno koristila strahove kako bi se održala. 1l Ti strahovi me-
đutim ne bi bili uvjerljivi da nisu korespondirali sa stvarnošću i sa
sjećanjima na prošlost.

U zemlji u kojoj je preko milijun ljudi poginulo u Drugom svjetskom


ratu- i to iz razloga koji podjednako (ili čak i više) imaju veze s ideološ-
kim, međuetničkim i privatnim sukobima nego s činjenicom vanjske
okupacije- nije teško konstruirati strahove i graditi militarizam kako
bi se poredak konsolidirao i opstao. U takvoj zemlji nije nelogično ni

' 3 Katastrofična slika stvarnosti vidjela se primjerice i u riječima jugoslavenske

državne himne, koja opisuje katastrofe poput: "stijena puca, dub se lama, zemlja
nek se trese" i spominje "ponor pakla" i "vatru groma". Unatoč tim kataklizmičkim
slikama oko nas, Slaveni (Jugoslaveni) su ostali postojani, vjerni duhu svojih dje-
dova- barem u stihovima.
STVARANJE RATA !09

zabranjivati politički (stranački) pluralizam: dovoljno je interpretirati


prošlost tako da se pluralizam i sloboda okrive za rat. To se i činilo.
Međuratne razdoblje (1918.-194I.) interpretirano je kao neprekidni
konflikt između Srba i Hrvata, u kojem su političke stranke "svađale
narode" i onemogućavale stabilnost i jedinstvo zemlje. Naglašavale su
se razlike između stavova političkih vodstava Hrvata i Srba u vezi
s glavnim pitanjima ujedinjenja i uvjetima za ujedinjenje, kao i razlike
u gledanju na ustavno uređenje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Isticala se i nestabilnost političkog sistema, koja je dovela do čestih
izbora, kao i prevrtljivost političara u sklapanju i razvrgavanju koalicija.
Ubojstvo hrvatskih parlamentaraca u Narodnoj skupštini 28. lipnja
1928. interpretiralo se također kao posljedicu višestranačja i demokra-
cije. Iako se o višestranačju nije govorilo isključivo kao o negativnom
fenomenu - o šestojanuarskoj diktaturi govorilo se s još i više osuda
i gotovo isključivo negativno- ipak su se primjeri iz međuratnog raz-
doblja koristili kako bi se pokazalo da višestranačje ne može funkcio-
nirati u višenacionalnoj zemlji, da je opasno po nacionalno pitanje te
stabilnost i nezavisnost zemlje. Službena interpretacija razvijena
u socijalističkoj Jugoslaviji tretirala je demokraciju kao uzročnika vojne
i političke propasti Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941. U međuet­
ničkim napetostima i političkim sukobima komunisti su vidjeli glavni
razlog slabosti jugoslavenske države - slabosti koja je dovela do njena
kolapsa. Povratak višestranačja u multietničku zemlju znači dakle
katastrofu. To je bila "povijesna lekcija" koju su komunisti preuzeli
sami od sebe, odnosno od svog čitanja povijesti. To se čitanje međutim
temeljilo na Titovom govoru na S· kongresu Komunističke partije Ju-
goslavije, koji je govor kasnije postao temelj za udžbenike povijesti
i za službeni narativ o njoj." U potpunosti je zanemareno da je povijest
međuratne Jugoslavije bila ne samo povijest sukoba (interpretacija na

14 Taj je govor Tito pisao svojom rukom na više od 400 stranica papira As formata.

Taj je rukopis pohranjen u zbirci Kancelarije maršala Jugoslavije, sada smještenoj


u Arhivu Jugoslavije.
no DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

kojoj u svojoj knjizi Nacionalno pitanje u Jugoslaviji inzistira Ivo Banac,


1988.), nego i povijest neprekidnih pokušaja da se postigne kompromis
između, naročito, Srba i Hrvata (o čemu piše Dejan Đokić u svojoj od-
ličnoj knjizi Nedostižni kompromis, zoro.).

Utjecaj dotadašnjih interpretacija povijesti na stvaranje "straha jugo-


slavena od istinske demokracije" uočava u svom komentaru u Danasu
Željko Krušelj, koji piše:

Strah jugoslavena od istinske demokracije, a višestranačje je


njen najkondenziraniji izraz, proizlazi iz dugogodišnjeg '"pre-
ssinga"' kojeg je na javnost vršila oficijelna partijska ideolo-
gija, posebno preko znanosti i obrazovanja. Naime, povijesni
je razvoj jugoslavenske zajednice predstavljen toliko pojed-
nostavljeno da je stvoren dojam kako su baš međustranački
sukobi bili onaj uteg koji je srušio Kraljevinu jugoslaviju ...
Međuratni je pluralizam, ukratko rečeno, propagandistički
tumačen kao oličenje homo balkanicusa, u najpejorativnijem
značenju te sintagme, dapače kao sistem koji je imao uspjeha
jedino u reproduciranju vjerske i međunacionalne mržnje.'s

Rat je dakle u slučaju socijalističke jugoslavije, bio instrumentaliziran


da bi se postigli- u biti konzervativni- ciljevi, povezani s opstankom
poretka. Mir, a posebno mir povezan s demokracijom, bio je problem,
izvornepravde i nejednakosti, razdoblje stalnih tenzija i napetosti. Rat
je međutim bio mjesto preokreta, oslobođenja, uništavanja starog
i stvaranja novog svijeta. Taj novi i pravedniji svijet bio bi, tvrdilo se
u službenoj ideologiji, ugrožen demokracijom i političkim pluraliz-
mom. Rat je korišten također kako bi se održao autoritarni i totalitarni
karakter poretka, odnosno kako bi se spriječio politički pluralizam.

'S Članak Željka Krušelja u Danasu, 23. siječnja 1990.


STVARANJE RATA III

Istodobno, on je bio i instrument vođenja socijalističke revolucije za


koju se nije moglo negirati da se dogodila usred rata i u okvirima šireg
globalnog sukoba. Rat i prijetnja ratom bili su i opravdanje za ograni-
čavanje ljudskih prava i sloboda, uključujući i slobodu interpretiranja
i diskutiranja. Socijalistički je poredak takva ograničenja, možda, po-
stavio iz straha od nastavljanja sukoba i nakon tog rata. Vodila se poli-
tika koja je kombinirala pretjerano ritualno "sjećanje" na rat (kroz
komemoriranje žrtava i slavljenje pobjede) i njegov "zaborav" kad se
radilo o onim činjenicama i događajima koji bi mogli dovesti u pitanje
službenu interpretaciju. Interpretacija rata bila je selektivna i uključi­
vala je "svetinje" i tabue. Rat je poslužio kao sredstvo oblikovanja
mitova o KPJ kao jedinoj spasiteljici Jugoslavije, o Titu kao njenom
jedinom legitimnom vođi, o "bratstvu i jedinstvu" koje je ''skovano"
u ratu, o sličnom ili istovjetnom doprinosu svih jugoslavenskih naroda
toj borbi i sl.'' O tom ratu mnogo se govorilo, ali mnogo je ostalo i pre-
šućena. Iako je motiv za prešućivanje možda rnogao biti razumljiv, na
kraju se dogodilo da je umjesto "verbalne agresivnosti" u smislenoj
javnoj diskusiji došlo do prave agresije jednih na druge: što iz straha od
ponavljanja zla proživljenog (ili interpretiranog kao proživljenog) od
1941. do 1945., a što iz želje da se to zlo ponovi, odnosno da se drugima
osvetom vrati "milo za drago". Tako smo ušli u spiralu zla, u osvetu za
proživljenu ili iskonstruiranu prošlost. Kao što u naslovu svoje knjige
kaže Slavko Goldstein, 1941. je postala "godina koja se vraća"- u uspo-
menama, mitovima, simbolima, konstruktima, ali i u djelima (Gold-
stein, 2007.). "Ustaše" i "četnici", autoritarni i totalitarni režimi iz
prošlosti nikako da postanu stvar prošlosti ili barem predmet smirenog
dijaloga u sadašnjosti. Povijesna distanca nikako da se dogodi: a i kako
bi se mogla dogoditi kad se stari događaji koriste kao motiv za nove, te

•6 Za mitove koji su stvoreni u vezi s partizanskim pokretom i Narodnooslobodi-


lačkom vojskom, v. Nikolić (2015.), te Škrbić Alempijević i Mathiesen Hjemdahl
(2006.).
II2 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

im se time produžuje život ili ih se "budi iz mrtvih". Oni ostaju, zbog


toga, sredstvo mobiliziranja za nove sukobe. Sjene mrtvih pritišću
živote živih. 17 Prisjećanje na prethodne ratove, umjesto da služi paci-
fikaciji i stvaranju mira, često je bilo sredstvo mobilizacije za novi rat.
jedan rat sustiže drugi- a pritom se nijedan ne zaboravlja i nijednom
se ne dopušta da ostane zauvijek iza nas.

Nažalost, rat iz devedesetih poslužio je istoj ili sličnoj svrsi- naročito


u Hrvatskoj, u kojoj je njegov rezultat takav da se moglo relativno
jednostavno preoblikovati već postojeće mitove i konstrukcije iz soci-
jalističkog razdoblja, kako bi se ispričala nova priča na istim temeljima
i s istom arhitekturom. Neki su elementi starog mita koji glorificira
nasilje i rat, te ga interpretira kroz par: "pobjednik i žrtva", a budućnost
vidi u stalnom oprezu prema Neprijateljima (koji nikad ne spavaju)
i dakle u militarizaciji i vječnoj spremnosti na ratovanje s njima, izbačeni
i zamijenjeni s novim. Neki su "izašli iz ogledala" i pojavili se u stvar-
nosti, onako kako ogledalo inače vjernu sliku pretvara u "obrnutu..:
gdje lijevo postaje desno, a desno lijevo. Lijevo i desno zamijenili su
mjesta, i to je sve. Neki su elementi potpuno napušteni, ali su na nji-
hovo mjesto ugrađeni - manje-više po mjeri konstruirani- novi ele-
menti mita. Ali, matrica, model, konstrukt je preživio. Rat je danas
u Hrvatskoj sve više živ- i nikako mu se ne dopušta da ga zaboravimo
ili da ga prepustimo prošlosti. Neprijatelja kao da ima sve više- iz go-
dine u godinu. Ako više nema Srba, stvorit ćemo ih: svatko tko ne dijeli
našu viziju prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti je, zapravo, Srbin. Ju-
goslaveni nikad nisu poraženi i ima ih sve više. Britanija je uvijek bila
neprijatelj i ne radi ništa drugo nego kuje zavjere protiv Hrvata. Tu su

' 7 Kao što je napisao Karl Marx u Osamnaestom brumaireu Louisa Bonapartea: "Tra-

dicija svih mrtvih generacija pritiskuje kao mora mozak živih. I upravo kad izgleda
da su zauzeti time da sebe i stvari preokrenu, da stvore nešto čega još nije bilo,
upravo u takvim epohama revolucionarne krize oni bojažljivo prizivaju u svoju
službu duhove prošlosti, pozajmljuju od njih imena, bojne parole, kostime, da bi,
prerušeni u to prečasno ruho i pomoću tog pozajmljenog jezika, izveli svjetsko-
historijski prizor" (citirano prema Kalanj, 2008.: 421-2).
STVARANJE RATA 113

još i Rusi i Amerikanci, masoni, komunisti, Šešelj, islamisti, migranti,


Bošnjaci, Slovenci, cigani, strani investitori, Kinezi, Turci, jugono-
stalgičari, regionalisti, udbaši, kosovci, "oni koji nikad nisu željeli
Hrvatsku" ili je "nisu voljeli", "oni koji se za Hrvatsku nisu borili",
demokratski izabrani političari koji su postali- ili su uvijek bili- "ne-
narodni režim"... Svi nam rade o glavi. I Haaški sud, i Bruxelles, i trila-
terala, i islamska država, i Amerika koja ju je stvorila, i švicarska
centralna banka i svi drugi -you name it- urotili su se protiv nas. Tako
je uvijek bilo, i uvijek će biti.
Jedina obrana pred takvom sveobuhvatnom krakatom nemani koja
nas napada - u ovim konstrukcijama -jest: spremnost. Ideja trajne
spremnosti za rat je u samom temelju ovog militarističkog, ultrakon-
zervativnog i paranoičnog narativa. Spremnost za obranu doma, ognji-
šta, naše djedovine. Riječi koje su ovdje navedene nisu, naravno,
slučajno odabrane kao označite/ji, legitimacijska propusnica za ulazak
u krug onih koji u Hrvatskoj zagovaraju stalni rat, a ne mir. Spremnost
(omiljena riječ militarističkog i totalitarističkog vokabulara) jest jedini
mogući odgovor na stalnu opasnost. Rat je jedina mogućnost. Mira,
zapravo, nikad nema: čak ni onda kad svi drugi imaju iluziju da živimo
u miru. Ne, živimo u ratu: "specijalnom ratu", ' 8 "pritajenom ratu",
"nevidljivom ratu", ratu za čistoću hrvatskog jezika, za čuvanje naše
tradicije, ratu za interpretaciju ratova. Jedan od istaknutih mlađih
svećenika Katoličke crkve, koji je i studentski kapelan na Zagrebačkom
sveučilištu, Mile Stojić, tako je na božićnoj misi 2014. godine u Zagrebu
rekao da rat nije gotov, '9 a slično govore i branitelji prosvjednici, koji

'8 Tomislav Karamarko, tada još samo lider HDZ-a, rekao je primjerice 15. lipnja
2015. da se protiv Hrvatske vodi specijalni rat. V. http://slobodnadalmacija.hr/
Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleld/289224/Default.aspx. Pri-
stup 7. veljače 2016. O specijalnom ratu u svojim javnim istupima često govori
i umirovljeni admiral Davor Domazet-Lošo koji je sve donedavno bio član Savjeta
za domovinsku sigurnost Predsjednice Republike Hrvatske.
19 v. izvještaj objavljen 25. prosinca 2014. u Slobodnoj Dalmaciji: http://www.slo-

bodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleld/269093/
Default.aspx. Pristup: n. rujna 2015.
114 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

su policajcu koji je intervenirao prilikom njihovih protesta pred zgra-


dom hrvatske Vlade na Markovu trgu u Zagrebu rekli da mora paziti
kako se ponaša jer će biti opet rata." Tadašnji lider HDZ-a, Tomislav
Karamarko, naglašavao je da nam treba novi Domovinski rat- ne do-
duše oružani, iako ni oružane bitke nisu isključene (da parafraziram
frazu iz govora Slobodana Miloševića na Gazimestanu, z8.lipnja 1989.)
- nego za razvoj i gospodarski napredak, za demografsku obnovu, za
bogatu Hrvatsku. 2 ' Rat je postao uzor i normalno stanje, stanje bez
kojeg se ne može, koje se ne može napustiti, iz kojeg se ne može izaći
- a i kad bi se moglo, ne bi bilo ničeg posebno dobrog u tom izlasku u
mir. Rat je postao nužnost, pa stoga stalno treba biti spreman - ili: kako
se govorilo u "onom sistemu"- budan. Neprijatelj vreba, nikad ne spava.
Stoga posvuda treba formirati stožere: za obranu hrvatskog Vukovara,
za obranu digniteta Domovinskog rata, ali i za migrante, za dobavljače,
za obranu Petrokemije, za organizaciju izbora, za obranu Rafinerije
nafte Sisak, za očuvanje radnih mjesta ... Stožer do stožera, vojska do
vojske, branitelj do branitelja! A u svakodnevnom životu, u političkim
raspravama o bilo kojoj temi, Domovinski se rat koristi kao referentna
točka, uz poziv: ponašajmo se i danas onako kako smo se ponašali tada!
Budimo odgovorni, jedinstveni, efikasni, domoljubni- kao tada! 22

V. izvještaj u Expressu od ro.lipnja zors.: http://www.express.hr/brifi.ng/mup-


' 0

ove-snimke-satorasa-rat-jos-nije-gotov-IJ87. Pristup: n. rujna 2015.


''V. izjavu Tomislava Karamarka objavljenu u Novom listu, 17. siječnja2015. http://
www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Karamarko-Pred-nama-je-domovinski-rat-za-
bolju-Hrvatsku. Pristup: 11. rujna 2015.
"Primjerice lider opozicije i Socijaldemokratske partije, Davor Bernardić, spome-
nuo je epizodu iz vlastita djetinjstva u kojoj se otac dirljivo rastaje s njim prilikom
odlaska u rat 1991. godine, u svom govoru povodom rasprave u Hrvatskom saboru
o odgovornosti ministra financija, Zdravka Marića, za aferu Agrokor, 3. svibnja
2017. Kakve veze ima Domovinski rat s tom temom? Nikakve. Ali, ako se želi,
a želi se, uvijek se nađe neka poveznica. I tako o skoro svakoj temi, skoro svakog
dana.
STVARANJE RATA ns

Široka upotreba ratnog pojmovlja i simbola, kao i povezivanje tema iz


svakodnevnog života s ratom i braniteljstvom, koristi onima koji su
sve stekli u ratu i zbog rata- i koji žele da se rat nastavi u sjećanju, ako
već ne može u stvarnosti. Bez rata, oni su ništa. S ratom i zbog rata,
i sve dok je rata (onog prošlog koji nikad nije gotov, ili nekog budućeg
koji najavljuju), oni su sve. Taj revolucionarni obrat dostojan je riječi
Internacionale, komunističke himne koja opisuje kako se u vihoru rata
i revolucije mijenjaju pozicije vladajućih i potlačenih. Oni koji su bili
ništa, sad bit će sve -a oni koji su vladali, stradat će. Radi se, kaže se
u Internacionali, o "posljednjem, odlučnom boju", nakon kojeg "svak'
nek zgazi vraga svog". Taj poziv na radikalnu promjenu- koja je moguća
samo u ratnom vihoru, a takav je vihor u našim krajevima uvijek po-
vezan s ideologijama i ideološkim ratovima- ostao je upamćen i kod
ove najnovije generacije ratnika. Njihova očekivanja formirana su na
toj osnovi, pa kad se ne događa da se svijet iz temelja mijenja, oni se
osjećaju zapostavljenima i prevarenima. I traže novi rat, novu revolu-
ciju, novo nasilje- kao novo, definitivno rješenje. Odatle je u Hrvatskoj
rat trajna "pričuvna opcija", uvijek spremna, uvijek tu, na raspolaganju.
Rat je nada onima koji su izgubili nadu- i obećanje koje nije ostvareno
onima koji su već jednom ratovali. On je izvor i osjećaja izdanosti
i prevarenosti, kao i nade u konačnu promjenu. On je dakle mnogima
jedina šansa i jedina nada. Istodobno, on je razlog stalne odgode neke
drukčije, bolje budućnosti, za koju ne želimo preuzeti odgovornost
sada i ovdje.

No osim pragmatičnih i interesnih razloga, postoje i ideološki okviri


u kojima je stvaranje neprijatelja jedna od glavnih zadaća ili barem
posljedica. Konzervativnoj ideologiji koja je u strahu od gubitka iden-
titeta, od nestanka države i nacije, od globalizacije i liberalizma, treba
Neprijatelj kako bi stalno uspješno homogenizirala naciju ili klasu kojoj
pripada. Identitetska politika je stalno zabrinuta za granicu između
Nas i Drugih. Tamo gdje zbog osobnih iskustava ili iz sindroma malih
razlika i velikih sličnosti ona nije jasna, treba učiniti sve da bi se ona
n6 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

"podebljala", da bi bila što čvršća i što nepropusnija. Budući da je bit


konzervativne politike u očuvanju tradicije i identiteta, konstruiranje,
očuvanje i jačanje granice oko Nas jest u samoj biti te politike. To je
njen glavni smisao.

Na drugoj su strani brojni gradani koji su u ratu sve izgubili, a sad im


se nudi i da izgube vlastito sjećanje, moć i pravo vlastitog procjenjivanja
o uzrocima, tijeku i posljedicama rata. Ti ljudi su žrtve, i to dvostruke:
rata i interpretacije rata. Stalno držanje rata otvorenim znači: manipu-
laciju žrtvama kako bi se njihove emocije i položaj i dalje eksploatiralo
u korist ratnih projitera. Cijena tog rata bila je ogromna, ali to, izgleda,
nije dovoljno za ambicije tih poduzetnika rata.

Kakve su posljedice tog neprekidnog i samoobnavljajućeg pozivanja na


rat i govora o ratu? U ovoj knjizi tvrdim da je upravo taj proratni diskurs
Hrvatsku vratio unazad i da joj sprječava iskorak iz izvanrednog (rat-
nog) stanja u mir. Tranzicija iz rata u mir, koja je bila jedan od elemenata
ukupne društvene tranzicije u Hrvatskoj, zapravo nije dovršena, jer
smo zapeli između rata i mira. Ratni narativ okovao je Hrvatsku, ne
dopuštajući joj da se vrati u stanje mira, u stanje normalne politike koja
isključuje i zamjenjuje rat, koja rat smatra zlom i apsolutno ga želi
izbjeći. Taj narativ joj je nametnut od strane onih koji imaju izravne
koristi od njega- interesne, financijske, statusne i političke. Na drugoj
strani, velik se broj građana osjeća sputanima i podčinjenima jer im se
ne dopušta da bilo što prigovore, a kamoli da javno odbace interpretaciju
prošlosti koja se sudara s njihovim osobnim sjećanjima. To stvara osjećaj
neslobode, koji nije lažan. Stvara i osjećaj podvojenosti između javnog
diskursa i privatnog sjećanja, a takvo stanje stvara frustracije. Zbog
toga Hrvatska ne može sebe konstituirati kao mirnodopsko, plura-
lističko društvo, nego je i dalje u poluizvanrednom stanju, stanju ni
rata ni mira. Ona je u permanentnom hladnom ratu, u zamrznutom
konfliktu, u svijesti koja je više okrenuta prema ratu nego prema miru.
STVARANJE RATA
ll7

Iako je u bitnom ostvarila svoja tri velika nacionalna cilja (nezavisnost,


teritorijalni integritet i članstvo u euroatlantskim organizacijama,
NATO-u i EU-u), ni nakon 25 godina od priznavanja nezavisnosti Hr-
vatska nije ni izbliza u zadovoljavajućoj mjeri slobodno društvo, društvo
u kojem se u slobodi, bez pritisaka, formiraju alternative i u kojem se
one slobodno i bez straha iznose u javnost da bi se o njima na slobodan
način raspravljalo. U Hrvatskoj je još uvijek previše tabua, previše "sve-
tinja", nedodirljivih mjesta, mitova i kultova. U tom smislu, koliko god
da je pobjednica u ratu devedesetih, Hrvatska je istodobno i žrtva vla-
stitog interpretiranja tog rata. Ona je žrtva, ne samo zbog napada kojima
je bila izložena iznutra i izvana, nego i zbog toga što je samu sebe učinila
žrtvom jer je dopustila ovakva ograničenja vlastite slobode.

Ali, Hrvatska je i počinitelj ica zločina sputavanja slobode- svojih gra-


đana, a naročito onih koji pripadaju manjinama, ili su jednostavno
pojedinci koji se ne žele ili ne mogu solidarizirati s njenim novim iden-
titetom koji slavi rat umjesto da ga samo komemorira.

Na pojave ograničavanja slobode svakodnevno upozoravaju progresivni


pripadnici i predstavnici civilnog društva, brojni novinari, slobodno-
misleći ljudi, koji su također osjetili da je potrebno reagirati, a ne šutjeti.
Pitanje odnosa prema manjinama nije nikakvo "nacionalno pitanje"
iz 19. stoljeća, nego je fundamentalno pitanje karaktera države i druš-
tva. Ono se tiče svih, jer se radi o pravu da svatko u slobodnoj zemlji
mora imati mogućnost u slobodi i bez opravdanog straha od negativnih
posljedica u javnosti iskazati svoje stavove, emocije, simbole- svoj
identitet. U slobodnoj zemlji svatko mora moći sam za sebe odlučiti što
jest i što želi biti. Nitko nema obavezu biti ono što mu drugi nametne
kao identitet, niti iskazati identitet ako to ne želi. Ali, isto tako, svatko
mora moći svoje stavove i svoj identitet učiniti javnim, vidljivim. To
pravo podrazumijeva pravo da se u javnosti- a ne samo "unutar vlastita
četiri zida" - ističe vlastiti identitet, da ga se pokazuje i promovira,
a ako treba i štiti, javnom akcijom i u javnom (političkom, društvenom)
nS DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

prostoru. Svatko mora moći reći - ako to želi - tko je, što osjeća, što
misli i što želi. Svatko u Hrvatskoj mora moći biti pripadnik manjina
- ne samo priznatih nego i nepriznatih, ne samo nacionalnih nego
i političkih, seksualnih, religijskih, ideoloških i dr. Isto tako, svatko bi
morao moći izreći u javnosti, ako to želi, vlastito iskustvo, vlastito
sjećanje na osobnu i kolektivnu prošlost, svoju interpretaciju rata, bez
straha od isključivanja ili sumnjičenja da je neprijatelj i da dovodi
u pitanje opstanak države. To je sloboda.

Sloboda je također i pravo na privatnost. Pravo na privatnost uključuje


pravo na autonomiju, na područje unutar kojeg nema druge više vlasti
nego samo naše. Autonomija je stvaranje upravo takvog prostora -
prostora unutar kojeg imamo pravo na odlučivanje jer nam "viša vlast"
(vlast većine u demokraciji) omogućava izdvajanje u smislu odlučiva­
nja, iako ne i totalno izdvajanje u novu državu. U životu pojedinca,
autonomija je mogućnost da svatko u svom domu bude kralj, suveren,
po načelu koje opisano engleskom izrekom: "My home, my castle!"
Totalitarni režimi ne dopuštaju privatnost, niti dopuštaju autonomiju
-već im je i sam pojam odiozan i smatraju ga neprijateljskim. Oni na-

cionaliziraju privatnost na način da privatnost pojedinca potiskuju


privatnošću nacije. Nacija na taj način zaposjeda veći dio privatnosti
pojedinca, sve dok ga u potpunosti ne "preuzme". Jedini identitet koji
potom ostaje pojedincu jest identitet "pripadnika" nacije, koji nije
potrebno čak ni deklarirati jer je drugima (a posebno državi) "samora-
zumljiv" i bez javnog deklariranja. On se, jednostavno, "zna" ili se
"podrazumijeva". U slobodnom društvu međutim nitko ne mora u
javnosti deklarirati svoj etnički, politički, zavičajni ili seksualni iden-
titet. Svatko može, ali nitko ne mora- to je bit slobode. I svatko o tome,
želi li ili ne u javnosti pokazati svoj identitet, želi li ga ili ne učiniti
javnom, društvenom, političkom činjenicom- mora moći odlučiti sam
(sama). Ne biti prisiljen(a) da ili sakrije ili otkrije ono što ne želi.

Ako to nije moguće -a danas u Hrvatskoj još uvijek nije moguće bez
značajnih rizika- onda se ne radi o potpuno slobodnoj zemlji. Danas
STVARANJE RATA 119

nije moguće primjerice bez opravdanog straha od posljedica nositi ma-


jicu Hajduka u krajevima gdje većina navija za Dinamo, u što su se bolno
uvjerila dvojica maloljetnika koji su samo zbog majice Hajduka napad-
nuti u Zagrebu u rujnu 2015. 23 Ista je stvar i s navijačima Dinama
u krajevima gdje većina navija za Hajduk. Strah od posljedica ograničava
slobodu. Čin autocenzure naime nije nerazuman, s obzirom na okol-
nosti i iskustvo izopćenja, prijetnji i diskreditacije onih koji se usude
biti slobodni i djelovati/govoriti bez straha. Nema potrebe da speku-
liramo o tome što bi se dogodilo da je majica bila Crvene zvezde ili
Partizana. U Hrvatskoj se isticanje srpske zastave smatra provokacijom,
zbog koje se one koji je postave, čak i na privatnoj kući, najčešće privodi
na saslušanje. Bez obzira na to što je razumno biti osjetljiv na specifičan
kontekst rata koji se odvijao u Hrvatskoj od r991. do r995. (iako ne
u cijelom tom razdoblju na isti način i istim intenzitetom), zabrana
isticanja simbola nekog identiteta uvijek je akt ograničavanja slobode.
Da bi se takvo ograničavanje opravdalo, potrebno je konstituirati uvjer-
ljivo (ili barem dovoljno "zavodljivo") objašnjenje: da je simbol koji
se ističe neprijateljski, prijeteći i opasan. Potrebno je sekuritizirati
pitanja identiteta, na način da se svaki drugi, drukčiji proglasi ujedno
i neprijateljskim.

U minimiziranju, ignoriranju i zanemarivanju pitanja slobode Hrvat-


ska, naravno, nije jedina. Mnoge su države i mnoga društva, naročito
u svojoj ranoj, mladoj, osnivačkoj fazi- neslobodne ili tek djelomično
slobodne. Mnoge se boje za vlastiti opstanak, i u tom strahu ograni-
čavaju slobodu. Mnoge završavaju u autoritarnim porecima, u dikta-
turama civilnog ili vojnog tipa, uz snažno nasilje nad građanima,
a naročito nad manjinama. Zapravo, pitanje je može li se država ikada
dovoljno "osloboditi" da bi bila ne samo slobodna, nego da bi proizvodila

!1Portal Index.hr, 2. rujna 2015.: http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-zagrebu-


zbog-splitskog-naglaska-divljacki-pretucena-dva-mladica/839662.aspx. Pristup:
3· rujna 2015.
!20 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

slobodu. Ne samo anarhisti, nego i liberali i marksisti skeptični su po


tom pitanju, smatrajući da je svaka država potencijalno ili stvarno
promotor neslobode- iako to nije svaka u istoj mjeri. Za liberale, država
će najbolje učiniti ako se izvuče iz prostora društvenosti i privatnosti
koliko je god to moguće. U tom smislu, oni zagovaraju izlazak države
iz sfere interpretacija prošlosti. Najslobodnija je ona država u kojoj ne
postoji službena interpretacija, kao što sam i sam tvrdio u jednom svom
prijašnjem članku o tom pitanju (Jović, 2004.). U autoritarnim i tota-
litarnim ili, kako ih Paul Connerton (zoro.) naziva, represivnim reži-
mima država čini sve da gradanima oduzme njihova osobna sjećanja.
U liberalnim bi trebala činiti obrnuto- oduzeti sebi pravo na službeno
pamćenje, kako bi omogućila pluralizam interpretacija. U liberalnim
porecima, država se povlači iz prostora koji pripada pojedincu da bi ga
ohrabrila da djeluje slobodno. Ona napušta prostor interpretiranja
prošlosti i nametanja identiteta, da bi ga ostavila slobodnim pojedin-
cima. Kao sila jača od bilo koje druge, od bilo kojeg pojedinca i grupe,
država se mora sama povući iz onih prostora u kojima pojedinci moraju
ostati potpuno slobodni i suvereni. Ona mora učiniti velikodušni isko-
rak, dobrovoljnu evakuaciju, kako bi omogućila slobodu.

Toliko inzistiranje na službenim interpretacijama prošlosti, a naročito


rata iz četrdesetih i rata iz devedesetih godina, uz istodobno panično
reagiranje na alternativne interpretacije, pa čak i one koje dolaze od
manje utjecajnih pojedinaca, pokazuje, zapravo, da Hrvatska nije libe-
ralno, nego i dalje visoko autoritarno društvo. To pokazuje i da identi-
tetska tranzicija, kao ni politička i gospodarska, nije, zapravo, još
uspjela ostvariti neke progresivne pomake koji bi bili ireverzibilni
i konsolidirani. Upravo suprotno, nepomičnost države i njena usidre-
nost u polju koje bi morala ostaviti slobodnim pojedincima, pokazuju
da je Hrvatska samo jedan oblik mitotvorstva (socijalistički) zamijenila
s drugim (nacionalističkim), dok je u odnosu države prema slobodnim
pojedincima učinila malo. To znači da je i u polju identitetske tranzicije,
kao i u polju tranzicije iz rata u mir, njeno ponašanje slično kao i u polju
STVARANJE RATA 121

političke i ekonomske tranzicije: mnogo simuliranja i fingiranja, a još


uvijek malo stvarnih promjena u korist slobode. I četvrta i peta tran-
zicija dijele sudbinu prve i druge. I sve su povezane, jer ih sve vodi,
svima upravlja, poluvidljiva ruka autoritarnosti, ponekad obučena
u svilenu rukavicu da bi izgledala pristojnije.

Reproduciranje autoritarnosti - umjesto transformacije društva od


autoritarnog prema liberalnom - nije nikakva hrvatska specifičnost,
nego česta pojava, a očekivanja da će tranzicija iz autoritarnog poretka
završiti u antiautoritarnom ili liberalnom poretku same po sebi se, naža-
lost, često pokazuju kao zablude. Kao što pokazuju neki od glavnih
autora klasične tranzicijske teorije (one razvijene prije 1989.), tranzicija
ne mora biti uspješna, nego može završiti u nekom novom obliku au-
toritarnog poretka. 24 Može biti i prekinuta- kao što je bio slučaj u nizu
zemalja Arapskogproljeća, npr. u Egiptu. Može biti i odglumljena, odno-
sno, kao što je naziva Boduszyilski (2010.): simulirana. Čak i u najpo-
voljnijim okolnostima za takvu tranziciju- u onima koje su nastupile
u istočnoj Europi 1989., kad je liberalizam proglasio apsolutnu pobjedu
nad svim alternativama te je sam za sebe govorio da je ostao "jedina
mogućnost" kojoj "nema alternative" - samo je jedan broj zemalja
doista promijenio karakter režima. Vjerojatno bismo tu mogli ubrojiti,
prije svega, Češku, a tek donekle i ostale tri zemlje Višegradske skupine:
Slovačku, Mađarsku i Poljsku. No već je i u slučaju te tri zemlje danas
teško prešutjeti ili ne vidjeti i snažne antiliberalne, pa i autoritarne
tendencije, sve snažniji nacionalizam i konzervativizam. 2 s Za naš je
argument značajno upravo to što se u tim zemljama povratak autori-
tarnosti i konstruiranje "iliberalne demokracije" također događa u sferi
mitova i interpretacije prošlosti.

l4 V. za tu poziciju Linz i Stepan (1996.) i O'Donnell i Schmitter (1986.). a za analizu


klasične tranzicijske teorije Jović (2010.).
~s Za mađarski slučaj, tj. Jobbik, v. Zgurić (2015.).
122 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Poljska je u 2014. učinila zaokret unazad, na sličan način na koji je to


-samo godinu dana kasnije- učinila i Hrvatska. Njeno interveniranje
u medije, ignoriranje ustavnog suda, narušavanje načela sekularizma,
kao i korištenje dosjea tajnih službi socijalističkog sistema kako bi se
kompromitirali politički protivnici - sve to pokazuje da su reforme
u toj zemlji također bile površinske i da ni izbliza nisu ireverzibilne.
Korištenje straha od komunizma, od Rusije i Njemačke, od "nametanja"
liberalnih politika, od Europe- i u poljskom slučaju stvara pretpostavke
za militarizaciju, sekuritizaciju i homogenizaciju. Ni u Poljskoj se pret-
hodnim ratovima ne dopušta da završe: tragedija Poljske u Drugom
svjetskom ratu koristi se kako bi se stvorio mit o žrtvovanju i o posebnoj
ulozi Poljske kao "bedema" i "štita" Europe i "europskih vrijednosti".
Ka tinj je i danas živu političkom diskursu Poljske- i ne dopušta mu se
da postane dio prošlosti. I nove vanjskopolitičke inicijative koje dolaze
iz Poljske, kao što je ideja Intermariuma (Međumorja), zapravo su stare
međuratne ideje o Poljskoj kao centralnoj i najvažnijoj zemlji jednog
šireg područja: od Baltika do Crnog mora. S obzirom na sličnost tren-
dova u Hrvatskoj i Poljskoj, ne iznenađuje da je upravo Hrvatska s Polj-
skom postala pokretačicom novih geostrateških ideja kao što je
Inicijativa "Tri mora". Ta inicijativa, uz ostalo, ima i snažnu obrambenu
dimenziju, i rezultat je ocjene da stalno treba biti spreman, jer postoji
permanentna prijetnja- prije svega ruska.

Ako je tako u Poljskoj, zemlji koja je bila ekonomski izrazito uspješna


i čiji je politički značaj u kontekstu Europske unije značajno povećan,
što se onda može očekivati u drugim zemljama srednjoistočne Europe?
U Slovačkoj antiimigrantska retorika i praksa pokazuju da je politička
elita -čak i kad nominalno dolazi s ljevice -više zainteresirana za si-
gurnost nego za slobodu. Sekuritizacija imigrantskog pitanja otvara
vrata za uvođenje izvanrednog stanja, a time i suspendiranje slobode.
U Mađarskoj, vlada Viktora Orbana, koji je r989. bio liberal, postaje
primjer za restrikcije, nacionalističku agresivnost i neslobodu. Dakle
čak su i zemlje Višegradske skupine danas na putu prema neslobodi.
U njima se promoviraju koncepti kao što je iliberalna demokracija, te se
STVARANJE RATA
l2J

suspendiraju građanske slobode na način koji je u potpunom neskladu


s proklamiranim ciljevima društvenih "revolucija" iz 1989.

Kad se radi o postsovjetskim zemljama Srednje Azije, tranzicija je u


njihovu slučaju bila više jedna parola bez posebnog sadržaja, nego stvar-
nost. Jednog autoritarnog lidera zamijenio je drugi- a ponekad je čak
i isti ostao i nakon "promjena". Promjene su bile "simulirane" i učinjene
samo naizgled, na prvi pogled, a bit sistema ostala je netaknuta. Ista je
stvar i u slučajevima neuspjele tranzicije u zemljama tzv. Arapskog
proljeća, koje su se možda "oslobodile" (silom) jedne autoritarne vlasti,
ali su uskoro dobile drugu. Tranzicija ne uspijeva svaki put i u svim
okolnostima. često su snage progresa -dakle modernizacije, antitra-
dicionalizma - slabije od konzervativaca i podržavatelja diktature.
Autoritarni režimi (pa i totalitarni) imaju svojih čari kojima uspijevaju
očarati mnoge. 26 Dugo nakon njihova svršetka, mnogi ostaju nostal-
gični za tim dobom "reda i poretka", "sigurnosti i izvjesnosti", a nove
vlasti uspoređuju sa "standardima" koji su uspostavljeni upravo u tim
diktaturama. Demokratski lideri ponekad se čine nesposobnima ili
nedovoljno odlučnima, u odnosu na diktatore. Ne planiraju dugoročno

z6 Christopher Walker (2016.) piše o mekoj moći autoritarizma, tvrdeći da su sada


autoritarni režimi "obrnuH situaciju" u odnosu na prethodnu meku moć demokracije.
Navodi primjere Rusije, Kine, Saudijske Arabije, Irana i Venezuele kako bi pokazao
da su ti režimi- iako nisu (liberalno)-demokratski ipak vrlo popularni u drugim
dijelovima svijeta, vjerojatno kao izraz želje za alternativom. Autoritarni pored
obećavaju sigurnost i stabilnost, što je u svijetu koji je sa sobom donijelo društvo
rizika (naročito u doba globalizacije) atraktivna ponuda za mnoge, naročito za
gubitnike ili potencijalne gubitnike iz procesa globalizacije. Dodatni problem jest
u isprepletenosti liberalnog argumenta i agresivne prakse kroz ideju "liberalnog
intervencionizma", kao što je bio slučaj u vojnim akcijama protiv SR Jugoslavije,
a potom i protiv Iraka i Libije. Upotreba liberalnih vrijednosti kako bi se okupiralo
ili vojno napalo drugu zemlju diskreditira vrijednosti za koje se liberalizam zalaže:
u prvom redu vrijednost slobode. Nametanje slobode "oslobođenjem" izvana na
taj način, tvrde kritičari liberalizma, pokazuje da liberalizam nije uvijek mirolju-
biva doktrina ili barem da nije u stanju oduprijeti se agresivnoj prirodi kapitalizma
ili realpolitičkih "nacionalnih interesa": ekonomskih, političkih ili sigurnosnih.
124 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

-jer imaju namjeru ostati na vlasti samo četiri ili osam godina. Zara-
zliku od toga, diktatori mogu pokrenuti megalomanske planove, koji
se mogu izvršiti u 20 ili 30 godina, koliko planiraju ostati na vlasti.
Diktatori mogu činiti veće ustupke nezadovoljnim grupama, pa i ma-
njinama, od demokratskih lidera - jer ih nitko ne može smijeniti čak
i kad povuku neki, za većinu, nepopularan potez. Diktatori kupuju
svoju poziciju ustupcima, a zauzvrat traže lojalnost. Tako se održava
stabilnost sistema, pa mnogima izgleda da se u diktaturama živi mir-
nije. To je mir tišine, mir bez slobode, mir bez prava. No jesmo li sigurni
da većina preferira slobodu i pravo nad mirom i stabilnošću?

Diktatori izgledaju naročito uspješni u promoviranju reda i propa·


giranju sigurnosti kao vrijednosti iznad slobode i prava. Oni vladaju
manipulirajući strahom. S jedne strane, siju strah u odnosu na svakog
eventualnog oponenta unutar zemlje, a s druge se svaki diktator pri-
kazuje kao jedini Zaštitnik od vanjske agresije i unutarnjeg kaosa.
U demokracijama stvar je kompliciranija. Sve je otvoreno i stoga su
rizici - makar kratkoročno, neposredno - veći. Demokratski lideri
nemaju toliko moći- niti izgledaju kao da ih imaju- koje u svoje ruke
znaju prigrabiti diktatori. Izloženi su stalnom "pregovaranju" s veći­
nama i manjinama, a često trpe i poniženja u tim pregovorima. Ne
mogu činiti ni ono što im zakon dopušta, a kamoli više od toga. Zato
prelazak s diktature u demokraciju mnogima često i izgleda kao raspad
sistema, kao gubitak ugleda i moći zemlje u svijetu, kao opasnost za
opstanak. Pluralizacija politike sa sobom donosi isticanje razlika, pa
onima koji su navikli živjeti u diktaturi nova situacija izgleda suviše
kaotično i opasno.

Čak i kad nema stvarnih opasnosti od rata, u uvjetima totalnog kolapsa


starog sustava u ljudima se javlja strah od slobode, od rizika, od prava na
odlučivanje. On može biti i posljedica globalizacijskih trendova, ubr-
zanog tehnološkog razvoja, nestajanja tradicionalne obitelji i tradicije
uopće- dakle društvenih, a ne toliko političko-sigurnosnih okolnosti.
Tema straha od slobode je stara društvena i filozofska tema, možda jedna
STVARANJE RATA
125

od najstarijih, pa je ovdje nećemo u detalje obrazlagati. Dovoljno je


pogledati knjigu Ericha Fromma Bijeg od slobode (napisanu 1942.), ili
neku od knjiga o usponu fašizma i nacizma, koji su upravo na manipu-
liranju tim strahom i osjećajem da demokracija vodi u propast uspjeli
postati popularni, a potom i zavladati u Italiji i Njemačkoj -te u nizu
drugih zemalja koje su se pojavile kao imitatorice. Fromm je za ovu
knjigu značajan jer uspostavlja vezu između biblijskog mita o izbacivanju
čovjeka iz raja i pitanja slobode, odnosno izbora. Izbor da se prakticira
sloboda ili da se posluša vrhovni autoritet koji jamči sigurnost, ali ne
ostavlja prostor za slobodu- štoviše eksplicitno zabranjuje individualnu
akciju- ostaje s nama i u nama do danas. Ono što je iz pozicije Svetog
Autoriteta grijeh, iz pozicije čovjeka je vrlina- sloboda. Ali, za slobodu
je potrebno imati odvažnosti i preuzeti rizik. Potrebno je odbaciti ideju
Svetog Autoriteta i osloniti se na vlastiti razum i emocije. Treba prihvatiti
mogućnost kažnjavanja za slobodu i rizike koje sa sobom nosi sloboda
- a to je već odluka koja nije jednostavna, i koja traži odvažnost
i zrelost.

Fromm objašnjava da je odluka čovjeka da se odvoji od autoriteta i da


u okviru demokratskog i liberalnog sistema preuzme odgovornost za
svoju sudbinu proizvela osjećaj usamljenosti i zabrinutosti- a potom,
kod mnogih, i želju za zaštitom, za novim autoritetom. Sloboda tako
vodi u stanje u kojem proizvodi autoritarnost. Iz tog začaranog kruga
gotovo da nema izlaza. Moderni kapitalizam, moderno društvo, stvara
strah od budućnosti: nezaposlenost, osjećaj stalne kompeticije koja
podsjeća na rat ili čak i vodi u rat, osjećaj izoliranosti, sve su to izazovi
koji traže odgovore. Odgovor se nalazi u "bijegu od slobode". Taj bijeg
ponekad se događa u obliku podčinjavanja individualnom autoritetu
(vođi), a ponekad u konformističkom pristajanju na većinsko javno
mnijenje (u demokraciji). Autoritarnost i demokracija su, u tom smislu,
dva načina da se izbjegne osjećaj samoće i bespomoćnosti. Ponekad se
- kao što ćemo vidjeti u ovoj knjizi - oni isprepliću. Za mnoge osobe,
pripadanje većini omogućava bijeg od atomiziranosti, a ideja nad-
moćnosti većine u odnosu na druge (npr. manjine, neprijatelje i sl.)
126 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

kompenzira osjećaj bespomoćnosti. Primjeri koje ću navesti u ovoj


knjizi pokazat će nam da se u Hrvatskoj autoritarna struktura vlasti
-koja nije bila nepopularna i nije bila bez podrške ni u socijalističkoj
ni u nacionalističkoj epohi- snažno oslanjala upravo na tu kombinaciju.
Većinsko odlučivanje i agresivnost prema manjinama, to je za mnoge
bio ključ za bijeg iz frustracija koje su sobom donijele promjene iz 1989.,
a potom i promjene nastale trendovima europeizacije odnosno
globalizacije.

O ulozi straha u politici također postoji mnogo korisne literature.


U knjizi Politika i strah Milan Podunavac, John Keane i Chris Sparks
(2008.), podsjećaju da je strah u temelju prihvaćanja države. Strah od
kaosa i nasilja, od nezaštićenosti u svijetu u kojem vlada rat svih protiv
sviju, dovodi do prihvaćanja neslobode. To da uopće imamo državu,
zakone, red i poredak, moramo zahvaliti strahu i želji da ga minimizi-
ramo i kontroliramo. Ali, pretjerani strah koji vodi politiku, također
"jede dušu demokracije" (2008.: 35). Reakcije koje takav strah proizvodi
"mogu biti destruktivne za slobodu i dostojanstvo- a nekad i za živote
-drugih."

Strah može proizvesti antidemokratske osjećaje i ishode. Po-


godbe iznuđene strahom koje su ocrtane i opravdane u De
corpore politico i drugim djelima Thomasa Hobbesa može se
razumjeti kao poredbu s tipom ustrašene reakcije pojedinaca
i grupa koja završava u njihovom vlastitom podjarmljivanju.
Stiskanje ustrašenih u grupice i njihovi združeni napori da
svoje strahove zlobno projiciraju na druge, naprimjer kao
mržnju prema strancima ili nacionalistički ponos, još je jedna
instanca mogućih antidemokratskih posljedica straha ... Strah
je svezanost, kako kaže stara talijanska i engleska poslovica.
Strah je zapravo kradljivac. Subjektima krade njihovu spo-
sobnost da djeluju s drugima ili protiv njih. Ostavlja ih patre-
sene, ponekad trajno traumatizirane. I kad mnoštva padnu
pod mračne oblake straha, nikakvo Sunce ne obasjava
STVARANJE RATA
127

građansko društvo. Strah siše njegove energije i razdire i izo-


kreće institucije političkog predstavljanja. (2008.: 34-5).

Ovaj zaključak bit će značajan i za objašnjenje glavne teze ove knjige.


Zagovornici autoritarnih tendencija u hrvatskom društvu proizvode
strah kako bi time spriječili razvoj liberalne demokracije. Sve dok je
straha, bit će poslušnosti, bit će prebacivanja "tereta" odgovornosti (a
time i koristi od) donošenja odluka na vođu, ili na zamišljeni narod,
kojim upravljaju vođe, dizajneri identiteta, stranka ili elita. Strah se
proizvodio i proizvodi se kako bi se konsolidiralo sljedbeništvo i time
spriječio otpor statusu quo, vladavini jednih te istih, i jednog te istog.
Nema boljeg načina da se izazove i održava strah, od rata. Rat se stoga
koristi kako bi se uspostavio i održao autoritarni poredak.

O tome je, koristeći upravo hrvatski primjer, pisao Mieczyslav Bodu-


szyziilski u svojoj knjizi Regime Change in the Yugoslav Successor States
(2010.). On zaključuje da "iliberalni nacionalizam", kako naziva stanje
u zemljama nasljednicama)ugoslavije (iako nije u svakoj od njih razvi-
jen u istoj mjeri) predstavlja 'zavisnu varijablu", a ne nezavisnu. On je
1

proizveden. "Nacionalistički režimi su koristili rat kao sredstvo legi-


timiranja nedemokratskih politika" (2010.: 5). Rat je također odgovarao
političkim vođama jer im je omogućavao opstanak na vlasti i poveća­
vanje stvarne moći u inače kaotičnim momentima sveopćeg raspada.
Pozivajući se na Erica Gordyja, koji je r999. objavio knjigu o Miloševi-
ćevoj Srbiji, Boduszyilski zaključuje: "da se autoritarnost mogla održati
bez rata, možda rata ne bi ni bilo, ili bi barem on bio manjeg intenziteta
i kraći". No, i nakon rata, iz istih su motiva političke elite u Srbiji (za
vrijeme Miloševića) koristile novu situaciju da bi "opravdale nedemo-
kratske prakse i sakrile upropaštavanje ekonomije" (2010.: 6). Analizi-
rajući hrvatski slučaj, Boduszyilski kaže da je Franjo Tuđman razvio
autoritarni sistem koji je samo simulirao demokraciju. "Tuđmanov
režim je koristio etnički nacionalizam, autoritarni populizam kao i
ekonomski klijentelizam kako bi konsolidirao i legitimirao zadržavanje
vlasti. Već u ranoj fazi hrvatske postkomunističke tranzicije, liberalne
!28 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

su reforme i integracija u zapadne strukture sve manje naglašavane,


dok je sve više bilo riječi o nacionalnom pitanju" (2010.: 74). Politička
upotreba tzv. Domovinskog rata, zaključuje autor, pomogla je HDZ·u
i Tuđmanu da se učvrste na vlasti. Uspjesi u ratu i očuvanju hrvatske
suverenosti korišteni su da bi opravdali antidemokratsku politiku
i klijentelističku praksu koju je prakticirala vladajuća strana. Strah je
produciran masovno: najprije strah od Srba, a potom od Zapada. 27

O strahu i njegovoj ulozi u iniciranju sukoba u devedesetim pisao sam


u svom članku "Strah od postajanja manjinom i sukob u prethodnoj
Jugoslaviji" (objavljenom u francuskom časopisu Balkanologie, 2001.
i u srpskom časopisu Reč, 2002.). U tom članku sam razvijao tezu da je
rat u nekadašnjoj Jugoslaviji bio, u velikoj mjeri, posljedica straha koji
se razvio kod svakog njenog naroda da će u novim, demokratskim
okolnostima, u kojima je postalo važno "koliko ima nas, a koliko njih",
postati de facto ili čak i de iure- manjine. S obzirom na to da u Jugoslaviji
nijedan narod, pa ni najveći (srpski) nije bio dovoljno velik da bi činio
većinu (više od so posto ukupnog broja stanovnika), svi su kalkulirali
kad se radilo o vlastitim interesima i svi su strahovali da bi ih uvođenje
načela jedan čovjek -jedan glas moglo dovesti u situaciju da postanu
manjina. U kontekstu službenog narativa socijalističke Jugoslavije,
koji je od sredine šezdesetih godina pojam manjine smatrao politički
nekorektnim i derogatornim, pa je nekadašnje manjine nazvao narod-
nostima, demokracija je za sve bila instrument za smanjivanje i dovo-
đenje u pitanje, a ne povećanje i dodatno jamčenje stečenog statusa.
Nakon raspada Jugoslavije taj isti strah od postajanja manjinom

'7Za pojam straha i različite dimenzije straha, v. Moxnes (2015.). Moxnesupozorava


na pozitivnu dimenziju straha, koji upozorava na opasnosti i čini ljude i grupe
kooperativnima i opreznima, kako bi izbjegli negativne posljedice. Taj pristup
opravdava pitanje: zašto strah koji opisujemo ovdje nije imao takve, pozitivne
efekte? Odgovor treba tražiti u manipulacijama onih koji su htjeli rat, a ne mir.
Oni su stvarali preduvjete za strah koji nema pozitivne posljedice, nego isključivo
negativne- jer im je to bilo u interesu.
STVARANJE RATA 129

nastavio se i dodatno povećao kod svih novih manjina. One su straha-


vale da će nove većine -u novim nacionalnim državama- ukinuti ili
smanjiti njihova prava. To se, u Hrvatskoj, Srbiji i Bosni i Hercegovini,
doista i dogodilo s manjinama koje su činili pripadnici bivših jugosla-
venskih naroda, tako da ti strahovi nisu bili sasvim neopravdani, niti
su bili sasvim izmišljeni. Iz straha od postojanja manjinom rodio se
separatizam, koji je bio - ako ne opravdan, a onda sasvim sigurno,
u kontekstu u kojem se pojavio, donekle razumljiv- odgovor na tako
radikalne promjene kao što su povratak politički nekorektnog pojma
(manjine) i uvođenje demokracije koja po definiciji favorizira većinu
na štetu manjine. Svi su se ponašali po logici: zašto bih bio manjina
u tvojoj, većoj državi, kad mogu biti većina u manjoj, ali svojoj. Nacionali-
stičke elite, koje su imale supremacijske ideje, nisu na te strahove
odgovorile ni kompromisima ni ustupcima, pa se uskoro dogodio sukob.
U tome je njihova odgovornost. Umjesto da smanje strahove i umire
manjine, one su ih dodatno plašile supremacističkim diskursom. Isto-
dobno, ni manjine nisu pokazale dovoljno volje za kompromise, koje
su odbijale kad su im se nudili- na svoju štetu. U situaciji straha i ne-
povjerenja pojavila se politika začaranog kruga iz kojeg nije bilo izlaza.
Upravo su to htjeli dizajneri sukoba.

Strah je produciran i kroz prijetnju da će društvene grupe koje su


u Jugoslaviji dobile status "konstitutivnih naroda" u novim, postju-
goslavenskim zemljama, postati "manjine", što znači da će od rav-
nopravnih postati podčinjene nekom drugom narodu, odnosno većini.
U socijalističkoj Jugoslaviji svi južnoslavenski narodi bili su priznati
kao konstitutivni, jer nigdje drugdje izvan Jugoslavije nisu imali svoju
nacionalnu državu. Za razliku od njih, Albanci- iako brojniji od nekih
južnoslavenskih naroda - nisu bili konstitutivni, jer je postojala već
jedna albanska država: Albanija. No s raspadom Jugoslavije i stvaranjem
nacionalnih država, mijenjaju se okolnosti, te se primjenom istog kri-
terija ruši postojeći status konstitutivnog naroda svim dijelovima tih
naroda koji su ostali izvan svoje nove "matične" zemlje. Stvaranje
novih država ne samo da stvara granicu između pripadnika istog naroda
130 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

(granicu koja prije nije postojala, ili je postojala samo simbolički), nego
i pretvara narode u manjine. Taj proces nije mogao proći bez otpora onih
- pripadnika "novih manjina" - koji su osjećali da njime gube status,
ravnopravnost i prava. No na taj se otpor moglo odgovoriti kompromi-
sima, ustupcima i garancijama. Umjesto toga međutim odgovorilo se
inatom, prijetnjama i namjernim sijanjem straha. Da je odabran kon-
cilijatorni način odgovora na ovaj problem, i dalje bi jedan broj pripad-
nika novih manjina ostao nepomirljiv i vjerojatno bi pokušao koristiti
nasilje. Ali, odbacivanje bilo kakve politike kompromisa, inaćenje i sila,
antagonizirali su mnoge i praktički ih gurnuli u ekstremizam i nasil-
ništvo. A to se i htjelo.

Taj sukob je bio stvoren namjerno: na poticaj i u organizaciji onih koji


su htjeli rat, jer su smatrali da u ratu mogu suspendirati demokraciju,
izboriti se za "svoju" državu (tj. ostvariti separatizam), a također i pro-
mijeniti etničku strukturu na teritorijima koje su smatrali svojom
novom domovinom. Ali, oni ne bi bili tako uspješni da prethodno
i istodobno nisu proizvodili strah. Proizvodnja straha imala je funkciju
zastrašivanja ne samo onog drugog (novog neprijatelja), nego i "naših",
onih koje se intenzivnom propagandom uvjeravalo da su ugroženi i da
im nema spasa ako se ne izdvoje u manju, ali etnički homogenu državu.
To se činilo na razne načine: upotrebom sile, ali i "podsjećanjem" (kroz
kombinaciju činjenica i mitova, fakata i enormnih uvećavanja zločina
i broja žrtava) na prethodne ratove - naročito na Drugi svjetski rat.
Htjelo se, a dijelom se i uspjelo, postići "samoobrambeni refleks" -
reakciju koja je vodila u naoružavanje, a bila je interpretirana kao
"samoobrambena". U ratu u nekadašnjoj Jugoslaviji nitko nije priznao
da je drugoga napadao. Svi su se "samo branili" - čak i onda kad su,
navodno iz "preventivnih razloga" istjerivali manjine na svojim po-
dručjima iz kuća, a mnoge i ubijali i protjerivati. Ratna retorika- ute-
meljena na strahu od tih drugih- služila je kao neka vrsta sedativa koji
ih je umirivao pri činjenju zločina. Ona im je omogućavala kontekst
i nudila opravdavanje i objašnjenje za postupke i nasilje u kojem su
sudjelovali. Manjine su bile najveće žrtve tog rata. One su stradale
STVARANJE RATA
131

svugdje, iako ne svugdje na isti način i s istom brutalnošću. Ali, gdje


god se netko zatekao u poziciji da je manjina - nije se osjećao sigurno.
Strah koji je u početku bio fabriciran i namjerno preuveličavan, zs na
kraju se dogodio kao stvaran, jer su ljudi- nakon što je rat počeo- doista
imali razloga za strah. Stvorena je "kultura straha" koja je završila kao
"spirala terora" - pojmovi koje koriste i Podunavac i dr. (zoo8.: sr).
Pedro (Sabrina) Ramet (1985.), govori pak o kulturnoj produkciji koja
se temeljila na proizvodnji straha, te je naziva "kulturom apokalipse".
Riječ "strah" bila je jedna od najčešćih koje su upotrebljavali novinari
tjednika Danas početkom 1990., u izvještajima s terena koje sam već
citirao u ovoj knjizi. Strah često proizvodi agresiju, a agresija proizvodi
strah. Iz tog se "začaranog kruga" možemo izvući samo hrabrošću,

'8 U članku o strahu od postajanja manjinom navodim i podatke iz ispitivanja javnog


mnijenja obavljenih u Sloveniji i Srbiji r988. i 1989., koji pokazuju dramatičan
porast osjećaja straha u obje ove jugoslavenske republike, koje su tad već među­
sobno bile u stanju koje bi se moglo nazvati predratnim. u Sloveniji je broj ljudi
koji su rekli da ih je strah za budućnost porastao nakon suđenja pred vojnim sudom
}anezu}anši, 1988., te je na kraju te godine čak 70,9 posto Slovenaca reklo da ih je
strah. (Toš, 1989.: 132). U Srbiji je u listopadu 1990. samo 3,1 posto stanovnika reklo
da ne osjeća nikakav strah za svoju budućnost, budućnost zemlje ili budućnost
svoje obitelji (Obradović, 1996.: 494). O ulozi strahova u srpskoj politici pod Milo-
ševićem v. i Đilas (1993.). Richard West također govori o strahu u Beogradu nakon
Osme sjednice CK SK Srbije u rujnu 1987. West, koji je od 1945. godine bio čest
posjetitelj Beograda, piše: "Prvi put otkad sam upoznao Beograd (dakle od 1945.)
prijatelji su me upozorili da pazim što govorim na javnim mjestima, a još više preko
telefona. Ljudi su spuštali glasove u kafiću hotela Moskva ... " (West, 1994.: 345).
O strahovima među političkom elitom u Srbiji, pisao je i Bogdan Bogdanović
u svojoj izvrsnoj analizi retorike Osme sjednice, koju je objavio u knjizi Mrtvouzice.
Mentalne zamke staljinizma (1988). Bogdanović zaključuje da je Miloševićeva frak-
cija ispoljila "gotovo neverovatan strah, pravu paniku od polisemije, od plurali-
stičkog značenja reči i govora čak i u opisivanju očigledno pluralističkih događaja".
O osjećanju straha među članovima jugoslavenske političke elite u svojim dnev-
ničkim bilješkama (Poslednji dani SFRJ; 1995.) piše iBorisav}ović -v. zapise o Petru
Gračaninu i Veljku Kadijeviću. Zanimljivo je -ali ne i iznenađujuće- da su upravo
ta dvojica generala, od kojih je jedan bio savezni ministar unutarnjih poslova
a drugi obrane, bili najviše "opkoljeni" strahom. Agresija koju su proizveli može
se, u skladu s tezama koje razvijam u ovoj knjizi, objasniti i time.
!32 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

odnosno željom za "slobodom od straha". Ne dakle "strahom od slo-


bode", o kojem piše Fromm, nego upravo voljom da izađemo iz kruga
koji producira strah i čini ga neizbježnim kontekstom u kojem djelu-
jemo. o tome se radi i u našem slučaju. U Hrvatskoj možemo poći putem
neprekidne proizvodnje straha kroz neprekidno obnavljanje rata, ili
možemo prekinuti taj krug kako bismo stvorili pretpostavke za slobodu
imir.

2. Međunarodne okolnosti: ujedinjenje Njemačke


i povratak nacionalizma u Europu

Strah koji se namjerno proizvodio u Jugoslaviji - a onda, posebno,


u Hrvatskoj krajem osamdesetih i početkom devedesetih- dodatno je
potenciran zbog dramatičnih promjena okolnosti u međunarodnom
sustavu, koji je, kao što smo objasnili u prethodnom poglavlju, također
kolabirao, a potom je ušao u proces radikalnog restrukturiranja. Bio je
to kraj starog, bipolarnog hladnoratovskog poretka i stvaranje "novog
svjetskog poretka", koji je bio posebno nov u Europi. U ovom dijelu
poglavlja, reći ćemo nešto o posljedicama tih promjena, od kojih se
izdvaja pitanje ujedinjenja Njemačke, u listopadu 1990. godine, dakle
prije prvog (slovenskog) referenduma o nezavisnosti te prije početka
rata u Jugoslaviji. Taj je događaj imao, vjerujemo, izrazit utjecaj na tijek
događaja u Jugoslaviji, uključujući i na proces stvaranja novih država
i stvaranja rata.

Medunarodne je okolnosti važno razmotriti kako bismo odgovorili na


pitanje koje i dalje dijeli akademsku zajednicu, a to je: je li rat u Jugo-
slaviji potaknut izvana, je li to bio neki proxy rat, u kojem su se- preko
jugoslavenskih sudionika u tom ratu- zapravo sukobljavati drugi, veći
i značajniji akteri. Da odmah i odgovorim: za jugoslavenski rat pri-
marnu odgovornost snose domaći akteri, a ne međunarodni. To nije
bio neki tuđi, nego "naš" rat. Teorije urota i namjerna prebacivanja
odgovornosti s domaćih na međunarodne aktere najčešće služe tome
STVARANJE RATA 133

da amnestiraju domaće aktere odgovornosti za njega. Dakle ne mislim


da je rat bio stvoren negdje drugdje.

Ali, istodobno treba zaključiti i da su međunarodne okolnosti imale,


naravno, vrlo značajnog utjecaja na stvaranje konteksta u kojem su
i raspad Jugoslavije, a potom i rat, bili mogući jer su postali jedna od
opcija na raspolaganju lokalnim elitama. Stvaranje trenutka kaosa
i anarhije do kojeg je došlo zbog kolapsa starog međunarodnog poretka
u Europi unijelo je značajne elemente nesigurnosti i uznemirilo krhku
ravnotežu snaga na kojoj je jugoslavenska federacija gradila svoju vanj-
sku i unutarnju politiku. Nestanak "vanjskih patrona" nad Europom
ostavio je cijelu Europu u jednom trenutku bez "nadzora", a time je
i omogućio nove aktere da djeluju agresivno jedni protiv drugih. Ti su
domaći akteri u jednom trenutku odlučili ignorirati čak i Sjedinjene
Američke Države, koje su zagovarale politiku "demokratske i uje-
dinjene Jugoslavije" i savjetovale republičke lidere u Jugoslaviji da
postignu kompromis i odustanu od ideje unilateralno proglašene ne-
zavisnosti (Slovenija i Hrvatska) te od upotrebe sile (Srbija i Crna Gora).
Svaki od tih aktera čuo je samo jednu od te dvije polovice poruke, a ne
cijelu poruku. Ti su akteri ignorirali potom i Europsku uniju, koja je
uspješno zaustavila prvi val nasilja i - Brionskim dogovorom iz srpnja
1991.- uspjela zamrznuti na tri mjeseca slovensku i hrvatsku deklara-
ciju o nezavisnosti, kako bi se postigao neki kompromis. Ali, ubrzo je
rat nastavljen, i to još većim intenzitetom nego prije. Prebaciti odgo-
vornost za rat u tim okolnostima na SAD i EU, odnosno na Zapad, po-
grešno je i nepravedno.

No jednom kad se rat dogodio, pojedini akteri iz sfere međunarodne


politike iskoristili su ga da bi postigli svoje specifične ciljeve. On je tako
iskorišten za novi krug strateškog nadmetanja između Europske unije
i Sjedinjenih Američkih Država, a kasnije i za projiciranje nove moći
ujedinjene Njemačke u odnosu na druge članice Europske unije (u
slučaju priznavanja Hrvatske). Potom je došlo do nadmetanja između
SAD-a i Njemačke- nadmetanja koje je trajalo nekoliko godina, tijekom
134 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

kojih je stradalo vrlo mnogo ljudi u Bosni i Hercegovini. Završeno je


pobjedom Amerikanaca, čiji je Daytonski sporazum bio "točka na i"
u jugoslavenskim ratovima. Kasnija ratna epizoda- ona na Kosovu-
značila je i nadmetanje NATO-a i Rusije, a dovela je do obnove stare
hladnoratovske paradigme, za koju se mislilo da je više neće biti
u Europi. Taj je rat (kosovski) na vlast doveo Vladimira Putina, pa
i danas ima određenu relevantnost kad se radi o ruskoj vanjskoj politici,
jer ga Rusija koristi kao opravdanje za svoje unilateralne vojne inter-
vencije, npr. u Gruziji i Ukrajini.

Rat u jugoslaviji bio je i generator nekih važnih procesa u međunarod­


noj politici. Zbog njega je- ne samo zbog njega, ali u velikoj mjeri zbog
njega - opstao NATO, koji je 1990. bio pred identitetskom krizom i
trebao je opravdati svoje postojanje nakon što je izgubio neprijatelja ili
čak i dva- jer, inicijalno je osnovan da bi omogućio američko prisustvo
u Europi, kontrolirao Njemačku i istjerao Rusiju iz nje, a u uvjetima
raspada SSSR-a i ujedinjenja Njemačke dva od ta tri cilja više nisu bila
validna. Konačno, i Europska je unija zbog tog rata krenula u veće in-
tegracije, uključujući i osmišljavanje zajedničke vanjske i sigurnosne
politike, kako se takvi sukobi na tlu Europe više ne bi mogli dogoditi.

S raspadom starog hladnoratovskog poretka u Europi nestala je i sta-


bilnost koju je taj poredak stvorio i potvrdio Helsinškom poveljom iz
1975. Tom poveljom jamčena je- 30 godina nakon kraja Drugog svjet-
skog rata- teritorijalna cjelovitost i suverenost svim europskim drža-
vama. To je bilo naročito važno za male države u Europi koje su ionako,
zbog svoje veličine, često u strahu za vlastiti opstanak. Ali, nakon kraja
Hladnog rata, stvorene su 23 (ili 24, ovisno o gledanju na status Kosova)
nove države, od kojih je najveći broj upravo malih. Time su u Europi
dodatno povećani strahovi, a u mnogim slučajevima otvorena su i pi-
tanja razgraničenja i međusobnih odnosa između novih država.

Imaju li male države, a naročito one novoproglašene, koje su dobile


nezavisnost samo formalno ili su je stekle kroz sukob s drugima, one
STVARANJE RATA
135

koje su proglasile nezavisnost u okolnostima rata s drugima i/ili unu-


tarnjeg sukoba, razloga da strahuju? 29 Međunarodni sustav temelji se
na Vesifalskim ugovorima iz 1648., koji su pmmovirali načelo poštivanja
suverenosti među međusobno priznatim državama. Država državi -
kao ni carstvo carstvu - ne propisuje zakone. Načelo nemiješanja
u unutarnje poslove i preferiranja statusa quo čini temelj međunamd­
nog poretka, te je kao takvo potvrđeno i prilikom formiranja Ujedinje-
nih namda. Helsinški dokumenti (1975-) dodatno afirmiraju ta načela
-koja su poštovana čak i u doba Hladnog rata: zapravo, možda upravo
(i samo) u to doba.

Međunarodni poredak dakle jamči suverenost priznatih država. Ali,


tko jamči za međunarodni poredak? Situacija iz 1989. značila je, zapravo,
kraj jednog međunamdnog poretka i početak stvaranja novog. Taj je
novi poredak i najavljen, odnosno proglašen, frazom o novom svjetskom
poretku. Umjesto bipolarnog, opterećenog ideološkim neprijateljstvima
i dualističkom strukturom vojno-političkih blokova u Eumpi, novi
poredak je trebao biti "neideološki", liberalan i unipolaran. Ali, važnije
od same promjene, odnosno njena karaktera, bilo je saznanje da ništa
nije trajno, pa ni postojeći međunamdni poredak. Taj lom između stamg
poretka i novog koji još nije bio oblikovan ostavili su sasvim dovoljno
prostora za kaos i ratove na nizu mjesta (uglavnom rubnih, odnosno
pograničnih) u svijetu.

Nove, a naročito nove male države, gotovo se u pravilu boje da će ne-


stati. Strah od nestanka nije neopravdan. Ako je jedna globalna super-
sila, Sovjetski Savez, mogao nestati - i to unatoč referendumima na
kojima je devet od njegovih 15 republika glasalo (i to golemom većinom)

'9 za male države, v. Luša i Mijić (2012.), a za opcije koje su im na raspolaganju pii
vođenju vanjske politike Hill (2003.). Za primjenu Hillovih ideja na hrvatski slučaj,
v. Jović (2on.a).
136 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

za opstanak te federativne države,10 a ne za nezavisnost vlastitih re-


publika- onda se svakoj državi može dogoditi da nestane. U Europi su,
uz Sovjetski Savez, nestale još tri države: Jugoslavija, za koju se izvana
pretpostavljalo da je bila najbliža zapadnom političkom i društvenom
modelu te se stoga očekivalo da će se najlakše reformirati i najprije ući
u euroatlantske organizacije, Čehoslovačka (u kojoj je nezavisnost
češke i Slovačke bila rezultat dogovora političkih elita, te uopće nije
bilo referenduma o tom pitanju), te Istočna Njemačka (Demokratska
Republika). Ova zadnja država nestala je praktički "preko noći", u pro-
cesu koji je više ličio na "prisajedinjenje", odnosno "preuzimanje" (za
koje je teško reći je li bilo prijateljsko ili neprijateljsko) nego "ujedinje-
nje". Ujedinjenje Njemačke bio je historijski događaj, jer je označio kraj
politike opreza prema cijeloj Europi, a naročito prema Njemačkoj.
Ujedinjenje Njemačke bilo je, pokazat će se uskoro, prvi korak prema
ponovnom ujedinjenju Europe, koje je -također- izvedeno više kao
"preuzimanje" nekadašnje Istočne (a sada: istočne) Europe od strane
nekadašnjeg (a neki će reći i sadašnjeg) Zapada, nego na ujedinjenje na
nekim ravnopravnim temeljima. Ali, istodobno, to je ujedinjenje zna-
čilo i kraj politike "ograničenog suvereniteta" u Europi, kao i povratak
nacionalizma na taj "mračni kontinent" (kako je upravo Europu, a ne
neki drugi kontinent, nazvao Mark Mazower u svojoj knjizi Mračni
kontinent, 2004.). Iako su prosvjedi protiv socijalističkih vlasti u Nje-
mačkoj DR počeli parolom: "Mi smo narod!", kojom se isticao "nena-
rodni" karakter režima koji je tvrdio da je narodna demokracija, taj se
slogan ubrzo pretvorio u: "Mi smo jedan narod!", a to je značilo nešto
sasvim drugo. Taj drugi slogan isticao je da su Nijemci- iz povijesnih

10 Referendum je održan 17. ožujka 1991. u devet od rs republika SSSR-a (ne

i u Armeniji, Gruziji, Estoniji, Latviji, Litvi i Moldaviji.) Za opstanak SSSR-a bilo


je: u Rusiji 73%, u Azerbejdžanu 94.1%, u Bjelorusiji 83.7%, u Kazahstanu 95%,
u Kirgistanu g6%, u Turkmenistanu gB%, u Ukrajini 71%, u Uzbekistanu 95%
i u Tadžikistanu 97% onih koji su izašli na referendum. Oko referenduma, njegove
legalnosti kao i stvarne mogućnosti da se bez straha od posljedica vodi kampanja
i za i protiv postoje mnogi opravdani prigovori.
STVARANJE RATA
137

razloga koje nitko nije dovodio u pitanje, ali ih je smatrao sve više stvari
prošlosti, koja ne bi smjela više utjecati na sadašnjost -ipak jedan narod,
te da je njihova želja za ujedinjenjem legitimna i opravdana. U okol-
nostima pobjede liberalnog načela samoodređenja naroda, ujedinjenje
naroda koji je stjecajem povijesnih okolnosti bio podijeljen u dvije
države postalo je sasvim moguće. Ne, doduše, prije nego što su se
o tome suglasile četiri zemlje pobjednice u Drugom svjetskom ratu (tri
neupitne: SAD, SSSR i Ujedinjeno Kraljevstvo, i uz to i Francuska). Sve
te četiri zemlje međutim oklijevale su oko svoje suglasnosti za ujedi-
njenje, i prihvatile su ga više kao izraz novih okolnosti kojima se ne
mogu suprotstaviti nego kao izraz vlastitih interesa i volje. Sve su stra-
havaJe od obnove moćne Njemačke, a posebno u trenutku kad je bilo
očigledno da se ta obnova događa na valu obnovljenog njemačkog
nacionalizma.

Ono što je za nas bitno na ovom mjestu jest da države, čak i u Europi
s kraja 20. stoljeća, povremeno nestaju, čak i ako su tako moćne kao
što je bio SSSR, tako miroljubive kao što je bila Čehoslovačka, i relativno
napredne kao što je bila Jugoslavija. Također čak i ako se radi o Njemač­
koj - makar i o "pola Njemačke". Ujedinjenje Njemačke, vidjet će se
uskoro, otvorilo je u Europi Pandorinu kutiju u kojoj je dugo bila zatvo-
rena nada da se politička mapa Europe ("zacementirana" Helsinškom
konferencijom iz I975-) ipak može promijeniti: da nove države mogu
nastati, a stare nestati. Još gore, vihor koji je iz te kutije izašao (poput
nekog Aladinova duha, koji se teško ili nikako ne vraća u bocu iz koje
je pušten), oživio je nadu da se i drugi narodi- a ne samo Nijemci- mogu
ujediniti s vlastitim odije ljenim dijelovima (ljudima i teritorijima) koji
su neko vrijeme bili izvan postojećih državnih granica. Ako se mogu
ujediniti Nijemci, zašto se ne bi mogli Srbi, ili Hrvati, ili Albanci? Ako
može nestati Istočna Njemačka, zašto ne Jugoslavija, ili Bosna i Herce-
govina, ili Hrvatska? Ako nema smisla da jedan narod ima dvije države,
što nam to govori o budućnosti jedne Moldavije, u kojoj neki smatraju
da su isti narod kao i Rumunji, a drugi da su, zapravo, Rusi ili Ukrajinci?
Ili za budućnost Kosova, gdje nikad nije zaživio nikakav kosovski narod,
138 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

nego su živjeli na jednoj strani Srbi, Crnogorci i drugi Slaveni, a na


drugoj- Albanci? što je s granicama Bosne i Hercegovine, na Drini i na
Savi- granicama koje sve do raspada jugoslavije nisu zapravo (iako jesu
nominalno, odnosno "administrativno") dijelile Srbe iz Srbije sa Srbima
iz Bosne i Hercegovine, niti Hrvate iz Hrvatske s Hrvatima iz Bosne
i Hercegovine? Odgovor da su te granice međunarodno garantirane
Daytonskim sporazumom nije dovoljan. I njemačke su granice bile
međunarodno garantirane- primjerice Helsinškim dogovorom iz 1975.
-ali, promjena međunarodnih okolnosti (tj. puknuće postojećeg me-
đunarodnog poretka) dovela ih je u pitanje. Ako se to moglo dogoditi
s Njemačkom- zemljom koja je doista bila glavni krivac za najtragičniji
rat u povijesti- gdje su stvarna jamstva da se ne može sutra dogoditi
i s jednom Bosnom i Hercegovinom ili bilo kojom drugom zemljom?

Takvih je pitanja (bilo) mnogo. Rješavanje "njemačkog pitanja" otvorilo


je druga pitanja, i destabilizirala mnoge druge zemlje. Prihvaćanje
nacionalizma kao legitimne osnove za ujedinjenje, dalo je nadu- makar
i lažnu, nerealnu- drugim nacionalizmima da je napokon došao njihov
trenutak. U svojoj, sada već legendarnoj izjavi, luksemburški je političar
jacques Poos 1991. rekao da je svanuo dan za Europu, ne za Sjedinjene
Države. Rekao je to u kontekstu europskog pokušaja da riješi jugosla-
vensku krizu. Ali, retrospektivno bi se moglo reći da je 1989. i naročito
1990. (godina ujedinjenja Njemačke) bila "zlatna" zora (da se poslužimo
igrom riječi koja uključuje i ideju Anthonyja Smitha o "zlatnom dobu"
i naziv jednog od ekstremističkih pokreta u suvremenoj Grčkoj) za
nacionalizam na Balkanu. To je bio njihov moment. Moment koji je
vodio u rat. Integracija Njemačke (a potom i Europe) i dezintegracija
jugoslavije bili su upravo primjer janusovskog lica jednog te istog pro-
cesa, čije dvije strane imaju različit oblik. Analitičari tih događaja (koje
simbolički reprezentira ideja 1989.), ponekad zanemaruju element
kontekstualnosti. Isti novi duh epohe, koji na jednom kraju Europe
proizvodi integraciju, na drugom kraju proizvodi dezintegraciju. Na
jednom kraju proizvodi mir i stabilnost, a na drugom rat i kaos. U jednoj
STVARANJE RATA
139

situaciji proizvodi slobodu i liberalizam, a u drugoj -strah, neslobodu


i ultrakonzervativizam.

Neomarksistička ideja o "jezgri" i "periferiji" pokazuje se u ovom slu-


čaju ne samo kao zanimljiv, nego i kao relevantan analitički instrument
za objašnjenje onoga što je liberalnom (univerzalističkom) oku neo-
bjašnjivo. Kao što je ideja samoodređenja u SAD-u proizvela demokra-
ciju, a u Europi nakon Prvog svjetskog rata - fašizam i nacizam, tako
je i sada ideja "svi smo jedan narod" imala potpuno različit učinak
i rezultat u dva različita konteksta. Dominantna ideja epohe- njen duh
-proizvodi očekivani učinak samo u jezgri, u imperijalnoj ili postim-
perijalnoj metropoli (makar ona bila i republika, kao što je slučaj u oba
ova navedena primjera). U kolonijama, krhkim i novostvorenim naci-
onalnim državama, na rubu, u poluperiferiji i periferiji, ona proizvodi
kaos i nasilje. Jedini način da se to zaustavi jest u hegemonijskoj inter-
venciji jezgre nad periferijom, u izvanjskom pacificiranju periferije.
Izvanjski intervencionizam- i u smislu paciftkacije i u smislu name-
tanja vrijednosti kao što su mir i liberalna demokracija - doista se
i pokazao kao rješenje u konkretnoj postjugoslavenskoj situaciji, iako
je danas potpuno jasno da to rješenje nije bilo ni trajno ni idealno."

1•Kad kažem da to rješenje nije bilo idealno, mislim na opravdane kritike stanja
koje je uspostavljeno tim intervencijama. U Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini zau-
stavljen je rat i uspostavljen mir, ali u Hrvatskoj je nastavljeno stanje koje, kao što
tvrdim u ovoj knjizi, nije u potpunosti mirnodopsko jer se rat nastavlja "drugim
sredstvima", dok je u Bosni i Hercegovini stvoreno stanje "produženog primirja".
U Makedoniji je mir očuvan, ali ima i onih koji upozoravaju da se radi o "odloženom
konfliktu". Općenito, čini se da su izvanjske intervencije ostavile "nedovršeno
stanje" na Balkanu- stanje ni rata ni potpunog, trajnog mira. Kao da im je cilj bio
da omoguće glavnim akterima tih intervencija permanentno "držanje prsta na
pulsu" balkanskih politika. Pa ipak, može se postaviti i pitanje: što bi bilo da nije
bilo tih intervencija? Bi li domaći akteri bili u stanju sami zaustaviti ratni sukob
koji su započeli?
140 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Ali, naravno, takva intervencija ima svojih negativnih strana. Name-


tanje mira i slobode jest naime uvijek ujedno i ograničenje slobode
i suverenosti. štoviše, intervencije jezgre u periferiju imaju same po sebi
imperijalni i ofenzivni karakter. U moralnom smislu, te intervencije
se prikazuju kao rješenje problema, ali u stvarnosti se često ne vidi ili se
namjerno prešućuje da problem nije nastao na periferiji nego u jezgri,
i da je najčešće zapravo samo rezultat onoga što se dogodilo u jezgri,
a potom se transplantiralo u periferiju. Svojim intervencijama u perife-
riju, jezgra stoga popravlja svoje propuste, od kojih mnogi imaju dra-
matične i tragične učinke na periferijama. Najveći od tih propusta,
izvor problema, jest u zanemarivanju konteksta u kojem isto nije isto,
nego vrlo različito. Kontekst je konstitutivni dio teksta: bez konteksta
tekst se teško može razumjeti, a ponekad se može i potpuno krivo
tumačiti.

Na još je jedan način njemačko ujedinjenje imalo direktne posljedice


za stvaranje strahova u jugoslavenskom i postjugoslavenskom pro-
storu. To ujedinjenje značilo je prvu ozbiljnu reviziju rezultata Drugog
svjetskog rata i narativa koji je formiran na ideji da je nacionalizam, a
naročito njemački nacionalizam, opasan za europski i globalni mir.
Njemačka je bila podijeljena, najprije na četiri zone, a potom na dvije
države, zato što je bila kažnjena. A to je bila posljedica nacizma i njegova
sloma u Drugom svjetskom ratu. Iako je svatko prihvaćao da nova,
poslijeratna, vlast u Njemačkoj nije ni u kakvom ideološkom ili po-
litičkom kontinuitetu s nacistima (premda su mnogi bivši članovi
Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije, NSDAP, ostali u dr-
žavnom aparatu i javnim službama), kolektivna krivica nije se mogla
izbjeći, niti se sva krivica mogla prebaciti na naciste.

Dopuštanje ujedinjenja dviju Njemački u jednu bilo je, zapravo, ukida-


nje jedne od glavnih posljedica Drugog svjetskog rata, i to 45 godina
nakon njegova kraja. Stoga se 1989. u Europi nije dogodio samo kraj
Hladnog rata, nego je- naročito za Nijemce- tada nastupio i kraj Drugog
svjetskog rata. Bila je to prilika da Njemačka sa sebe skine teret kazne,
STVARANJE RATA 14!

a potom možda i započne proces rehabilitiranja i revidiranja vlastite


prošlosti. Ukidanje poretka koji je sagrađen na njenom porazu bio je
prvi- ali nužan- korak u tom smjeru.

Ista se prilika 1989. pojavila i za Italiju, u kojoj je revizija povijesti,


a posebno talijanske uloge u Drugom svjetskom ratu na Balkanu za-
počela već početkom devedesetih, naročito u doba prve vlade Silvija
Berlusconija. Tamo je čak i stranka koja je bila nasljednica neofašistič­
kog MSI-ja postala Berlusconijev koalicijski partner, a sam Berlusconi
je uskoro- što koristeći medijske kuće kojima je bio vlasnik, a što javnu
televiziju - počeo raditi na stvaranju nove slike prošlosti. Sastavni,
a možda i glavni dio te revizionističke slike bio je predstavljanje Talijana
kao prije svega žrtava, a ne okupatora i počinitelja zločina na Balkanu.
Relativizacija uloge fašista nije rezultirala u totalnom preokretu
u interpretacijskim modelima, ali je ipak učinjeno mnogo da bi se "Sla-
vene" prikazalo kao barbarske komuniste i počinitelje genocida nad
Talijanima nakon kraja Drugog svjetskog rata. Ujedinjenje Njemačke
kao i antikomunistički narativ koji je na istočnoj strani Jadrana razvio
Tuđmanov HDZ, omogućio je i ohrabrivao takve Berlusconijeve ambi-
cije. Ono što je prije 1989. bilo nezamislivo, da se dovodi u pitanje ka-
rakter fašizma, sad je postalo moguće. )ednom kad se u Hrvatskoj
stvorio narativ kojim su partizani optuživani za zločine koje su počinili
nakon Drugog svjetskog rata prema Hrvatima, i talijanski su se revi-
zionisti pridružili tome, postavljajući pitanje: ''A što je s esulima? što je
sa zločinima počinjenim protiv nas?" Ako već i sami Hrvati tako kri-
tički govore protiv svojih partizana, onda je to prilika i za nas, Talijane,
da iskoristimo nove okolnosti kako bismo relativizirali dotadašnji na-
rativ, koji se temeljio na pozitivnoj slici partizana i negativnoj fašista.
Ideja o "izjednačavanju" dvaju totalitarizama - komunističkog i fa-
šističkog- pojavila se i u talijanskom slučaju, s tim što se radilo samo
o rehabilitaciji fašizma i degradaciji simboličkog statusa antifašizma.
Time je narušena i ideja o jedinstvenom i s drugim ideologijama iprak-
sama neusporedivom karakteru fašizma. Tom generalnom trendu do-
prinijela je - bilo to namjerno ili slučajno - i holivudska filmska
142 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

industrija, koja je u filmovima o talijanskom Drugom svjetskom ratu


(a naročito u filmu Mediterraneo) talijanske vojnike prikazala kao ve-
sele, za rat nezainteresirane i dobroćudne turiste, a ne kao okupatore na
Balkanu P

Tim istodobnim otvaranjem procesa političke revizije historijskih


događaja i narativa o njima, stvoren je ''začaran krug" širom cijele,
u Drugom svjetskom ratu poražene Europe, u kojoj su mnogi, a naročito
nacionalisti osjećali da je krajem Hladnog rata nastupila šansa za njihov
trenutak revizionizma. Slom Sovjetskog Saveza i komunističkog svijeta
u Europi, koji je sa SSSR-om bio neraskidivo povezan, značio je, isto-
dobno, i historijski poraz onoga tko je najviše doprinio porazu fašizma
i nacizma. Poraženi nacionalisti i (neo)nacisti to su vidjeli kao jedin-
stvenu priliku za reviziju. Oni, uostalom, nisu nikad bili zadovoljni
poretkom koji je sagrađen na njihovu porazu, za koji se mislilo da je
definitivan i neopoziv. Nikad više nacizma, nikad više Holokausta- to
je bila glavna parola hladnoratovskog doba. Ali, ako su u hladnoratov-
skoj konstelaciji bili i prisiljeni prihvatiti status quo, nikad ga nisu željeli
i čekali su moment u kojem bi njihove revizionističke želje mogle dobiti
pravo javnosti, a možda i biti ostvarene. Uvijek su smatrali, samo što
to nisu uvijek mogli reći, da 1945. nije bila godina oslobođenja, nego
nove okupacije: sovjetske i američke, komunističke i liberalne.

Otvaranje pitanja Drugog svjetskog rata i politička revizija povijesti


s tim u vezi postali su posebno osjetljivo pitanje u Jugoslaviji, koja je
imala izrazito brutalno i tragično iskustvo s tim ratom, i to iskustvo
koje je doticala mnoge osobe i obiteljske sudbine. Utom je ratu poginulo

3' Za taj trend u Italiji, v. Tenca Montini (2016.). Također v. specijalni broj časopisa

Journal ofSouthern Europe and the Balkans (kako se zvao tada: danas journal ofBalkan
and Near Eastern Studies), god. 6 (2004.), br. 2. U tom specijalnom broju, koji sam
uredio s Ilarijom Favretto objavljeno je šest članaka o temi percepcija koje su se
razvile u Italiji prema zemljama istočnog Jadrana, kao i u tim zemljama o Italiji
i Talijanima.
STVARANJE RATA
'43

preko milijun Jugoslavena, od kojih najveći broj u Bosni i Hercegovini


i Hrvatskoj, na teritoriju tadašnje Nezavisne Države Hrvatske. Najveći
broj poginulih bili su žrtve međusobnih obračuna, a ne direktnog ra-
tovanja s okupatorima. Ti obračuni bili su posljedica ideološkog, etnič­
kog i građanskog rata koji je bjesnio pod okriljem okupacije. Kao što
pokazuje dosad vjerojatno najbolja studija o tom ratu, Hitlerov novi
antiporedak (Hitler's New Disorder) Stevana Pavlovića (2009.), u okol-
nostima koje su nastale nakon raspada vlasti i poretka odmah nakon
prvog napada na Jugoslaviju, strane koje su se sukobile nisu bile orga-
nizirane vojske, nego zapravo paravojne formacije koje su vodile ratove
za različite ciljeve, čak i ako su nominalno pripadali istom zapovjed-
ništvu. Preko 30 takvih formacija sudjelovalo je u sveopćem pokolju
u kojem se nisu poštovale gotovo nikakve norme i pravila ratovanja.
Ubijalo se iz ideoloških i etničkih razloga, ali i iz privatne želje za osve-
tom, mržnje, iz straha ili čak i bez ikakvog razloga. Zato je taj rat bio
tako strašan i s toliko mnogo žrtava.JJ

U multietničkim krajevima središnje Jugoslavije (u Hrvatskoj i Bosni


i Hercegovini) gotovo da nema obitelji koja u tom ratu nije izgubila
nekog svog člana. Uz Holokaust u kojem je nestala gotovo cijela židov-
ska zajednica, najviše su stradale romska i srpska zajednica u Hrvatskoj
i Bosni i Hercegovini. Jasenovac je bio simbol tog stradanja. Njegova je
tragedija bila u tome što su domaći fašisti (ustaše) u njemu ubijali do-
maće ljude (Srbe, Židove, Rome i političke protivnike, uključujući
i Hrvate), što je bio korak dalje u odnosu na prilike drugdje, gdje se
Holokaust provodio od strane njemačkih okupatora- uz pomoć ili uz

H za to koliko je život malo značio i kako je lako bilo stradati u tom ratu, v. ratni
dnevnik Vladimira Dedijera, koji je prepun opisa brutalnih zločina protiv civila i
zarobljenih vojnika- na svim stranama, uključujući i partizansku, kojoj je Dedijer
pripadao. Također korisno je vidjeti i ratnu biografiju Zvonimira Vučkovića, jednog
od vođa četničkih jedinica pod komandom Draže Mihailovića- koji također opisuje
zločine počinjene, između ostalih, i od strane formacija kojima je pripadao. (De-
dijer, 1981. i Timotijević, 2015.).
144 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

ravnodušnost domaćeg stanovništva. Za genocid nad Srbima nije bilo


moguće okriviti samo nacističku antisemitsku politiku koja je dovela
do Holokausta, ni samo okupatore, nego je odgovornost bila i na hrvat-
skim nacistima: ustašama. I na onim tihim promatračima koji nisu
učinili ništa, ili nisu učinili dovoljno, da ublaže, ako ne i spriječe njihova
zlodjela. Zato je bilo potrebno postaviti pitanje: kako se jasenovac uopće
mogao dogoditi? Tko ga je proizveo? Zašto ga nitko nije spriječio? Ali,
otvaranje tih pitanja bilo bi moguće jedino u atmosferi pune slobode,
koja u poslijeratnoj Jugoslaviji nije postojala.

Zbog te iznimnosti, zato što se radilo o logoru koji su vodile hrvatske


ustaše i u kojem su stradali Srbi, Romi i Židovi iz Hrvatske i Bosne
i Hercegovine, jasenovac je postao eksplozivno i opasno pitanje, čak
i za nove vlasti socijalističke jugoslavije. Ono je moglo, da je postojala
mogućnost slobodne diskusije, ugroziti neke od ključnih mitova soci-
jalističke jugoslavije, kao što je mit o golemom otporu koji su svi narodi
Jugoslavije pružili okupaciji, kao i o tome da su ustaše bile samo jedna
mala i marginalna skupina, koja sama ne bi ništa mogla da nije bilo
Talijana i Nijemaca. S jedne strane, jasenovac je mogao poslužiti kao
mjesto sjećanja i opomena na zlo i tragediju do koje su doveli naciona-
lizam i nacizam- te je ta poruka s tog mjesta doista uvijek i upućivana.
Mogao je služiti i kao upozorenje na opasnosti koje se mogu dogoditi
ako politika bratstva i jedinstva bude ponovno ugrožena, te ako je po-
novno pobijedi nacionalistička politika međusobnih obračuna- na što
je socijalistički narativ s jedne strane upozoravao, ali je istodobno
i odbacivao kao mogućnost, jer je prema njemu socijalizam trajno po-
bijedio nacionalizam i jednom zauvijek riješio nacionalno pitanje. Stoga
je imao teškoća da pomiri svoja upozorenja na opasnosti i svoj optimi-
zam kad se radi o trajnoj historijskoj pobjedi nad nacionalizmom.

Ali, Jasenovac je isto tako mogao poslužiti za optuživanje Hrvata za


ustaštvo i za simpatiziranje ustaštva, ili barem za pasivno promatranje
ustaških zločina. Službeni narativ je bio utemeljen na sasvim drukčijoj
tvrdnji- o velikom, većinskom sudjelovanju svih naroda u NOB-u, pa
STVARANJE RATA
145

i hrvatskog naroda. Ali, kontranarativ, formiran prije svega u okviru


srpskog nacionalizma, nikad nije bio u potpunosti "razoružan", nego
je opstao u sjeni službenog narativa. čim je zemlja ušla u razdoblje
političke liberalizacije, kontranarativi su se pojavili u javnosti, te je
stoga tema Drugog svjetskog rata postala "bojno polje" na kojem su
službeni narativi (tretirani kao "temelj poretka") doživjeli napade
s raznih strana, prije svega onih koji su zagovarali reviziju, a ne status
quo - a time i izazivali stabilnost socijalističke Jugoslavije. To bojno
polje karakterizirala je neprekidna bitka oko broja ustaških žrtava,
a posebno onih u Jasenovcu. Kako bi se kontrirale tezi o ustaškom
karakteru Hrvata, socijalistička je Hrvatska naglašavala dubinu i snagu
hrvatskog doprinosa antifašizmu, a ona nastala nakon 1990. učinila
je i korak dalje u tome: kroatizirala je zajedničku, srpskohrvatsku
i jugoslavensku partizansku borbu, tvrdeći da se radi o hrvatskom an-
tifašizmu. Zbog toga je bilo važno datum početka ustanka pomaknuti
s 27. srpnja 1941. na 22.lipnja 1941., a potom ovaj drugi datum proglasiti
državnim praznikom: Danom antifašističke borbe. Trebalo je pokazati
da su Hrvati bili prvi borci protiv okupacije i fašizma, dok su Srbi- kao
što se danas "udomaćile" u javnom diskursu, bili pretežno rojalisti,
odnosno četnici, a svakako "anti-Hrvati". Da bi se "prisvojio" antifaši-
zam- kako se ne bi spominjao fašizam- u novi hrvatski ustav uklju-
čeno je i spominjanje ZAVNOH-a (Zemaljskog antifašističkog vijeća
narodnog oslobođenja Hrvatske), i to "nasuprot Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj". Radi se o ambivalentnim porukama: s jedne strane, one
doista negiraju - simbolički i ustavnopravno -vezu između sadašnje
Hrvatske i NDH. S druge strane međutim one olakšavaju posao politički
inspiriranom revizionizmu, koji se ne želi baviti stvarnim uzrocima
zločina koje je NDH počinila, kao ni počiniteljima tih zločina ni razlo-
zima zbog kojih su oni uopće bili mogući. Spominjanje antifašizma
i njegovo kroatiziranje ima stoga također i svrhu izbjegavanja "teških"
pitanja.

Kritičari jugoslavenskih partizana počeli su postavljati pitanje: zašto


partizani nisu napali Jasenovac, ako je već istina ono što tvrde u mitu
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

o partizanskom ratovanju - da su bili masovan oslobodilački pokret,


koji je u sebi uključivao i Hrvate, odnosno da je naročito u Hrvatskoj
bio masovan? Postavljalo se potom i pitanje odgovornosti jugoslaven-
skih partizana za tragediju koju su jugoslavenski narodi doživjeli
u Drugom svjetskom ratu. Da nisu proglasili ustanak već 1941., možda
bi okupacija bila "mekša" i s manje žrtava." Kolika je njihova odgovor-
nost za pružanje povoda, ako ne već i opravdanja, za ustaške zločine
u Hrvatskoj ili zločine okupatora u Srbiji (vođene po načelu: sto Srba za
jednog ubijenog, a pedeset za ranjenog njemačkog vojnika)? Također: kako
je moguće da jedna mala grupa fanatiziranih emigranata, koji (prema
socijalističkom službenom narativu) nisu imali podršku lokalnog sta-
novništva, ostvari tako velike zločine i četiri pune godine - sve do
proljeća 1945.- drži logor usred zemlje? Zašto saveznici nisu bombar-
diranjem spriječili postojanje logora?

Sva je ta pitanja nametalo postojanje jasenovca i drugih sličnih logora


-ali nijedno nije postavljeno sve do kraja osamdesetih, jer je tema bila
sklonjena s dnevnog reda. O jasenovcu se znalo i o njemu se pisalo.
Snimali su se i filmovi, kao što su Zafranovićevi Krv i pepeo Jasenovca
(1983.) i potom- do raspada jugoslavije nezavršen, pa stoga u Hrvatskoj
malo poznat - dokumentarac sa suđenja Andriji Artukoviću: Zalazak

14 Na to je, vjerojatno, mislio Zlatko Hasanbegović koji je na Dan antifašističke


borbe 2017. godine rekao da je 22.lipnja 1941. "izvor potpuno nepotrebnog razdora
u hrvatskom narodu". Ta njegova izjava, kojom je pozvao na ukidanje tog praznika,
ukazuje da on smatra dajeustanakkojije pokrenut 22.lipnja I94I. bio izvor razdora
među Hrvatima, te je stoga bio ne samo nepotreban nego i štetan, jer sve što razdire
hrvatski narod i sprječava njegovo jedinstvo ne može biti korisno. Hasanbegovićeva
interpretacija je, u tom smislu, prilično slična onima koje se mogu čuti u Srbiji
u vezi sa 7· julom I941. Prorojalistički i antikomunistički kritičari dominantnog
socijalističkog diskursa naglašavaju da su ustanak koji su poveli komunisti, kao
i cijela narodnooslobodilačka (partizanska) borba koja je slijedila, bili pogubni za
jedinstvo i sudbinu Srba, te da su stoga bili potpuno nepotrebni i štetni. Za Hasan-
begovićevu izjavu, v. http://hr.minfo.com/a2I3943/Vijesti/Nasa-je-duznost-po-
nistiti-22.-lipnja-kao-drzavni-blagdan.html. Pristup: 15. srpnja 2017.
STVARANJE RATA 147

stoljeća: testament L. Z. (1993.). Ali, mitotvorcima u jugoslaviji (a naročito


u Hrvatskoj), nije odgovarala ozbiljna, nemitologizirana, otvorena i na
činjenicama zasnovana kritička rasprava o toj temi, kao ni o drugim
temama koje su mogle ugroziti socijalistički, a naročito partizanski
mit. Lakše je bilo na ta pitanja odgovoriti represijom, ili ignoriranjem
-čak i onda kad su odgovori koji su mogli biti dani na njih bili sasvim
razumni i logični.

Socijalistička jugoslavija - a posebno socijalistička Hrvatska (čiji su


lideri bili, naravno, svjesni duge sjenke koju je nad Hrvatsku, pa i nad
njih same bacila NDH, i zbog koje su bili promatrani s posebnom po-
zornošću od strane drugih političkih lidera u jugoslaviji), morala je biti
vrlo oprezna i selektivna kad je konstruirala narativ i mit o Drugom
svjetskom ratu. Trebalo je primijeniti pažljivo i detaljno odvajanje onih
elemenata koje se moglo koristiti da bi se konstruirao mit o partizan-
stvu 4 'čistom kao suza", od onih elemenata koje je trebalo "zaboraviti"
i potisnuti jer su dovodili u pitanje taj mit. Konstruiranje mita o parti-
zanima događalo se u okvirima autoritarnog političkog sistema soci-
jalističke Jugoslavije, i nije išlo bez upotrebe sile, prijetnji i zabrana.
Privatne uspomene (sjećanja) potisnuta su u korist "službenih" mitova
("kolektivnog pamćenja"). Ljudi se nisu usudili govoriti o vlastitim
biografijama, a mnogi su ih jednostavno "retuširali". Naročito se to
odnosilo na one koji su bili "na drugoj strani" u tom ratu, npr. na do-
mobrane, državne službenike u NDH i drugim sličnim zemljama pod
okupacijom i sl. Svi su odjednom bili "suradnici partizana", makar
i u "ilegali". Oni koji su u ratu izgubili članove obitelji koji su se borili
na drugoj strani bili su prisiljeni o tome šutjeti, a mnogi se iz straha
nisu ni raspitivali o tome kako su i gdje stradali.

Službenom je narativu takva šutnja sasvim odgovarala- štoviše: trebala


mu je -jer se jedino u uvjetima šutnje mogao konstruirati mit o ma-
sovnosti partizanskog pokreta. Zločini okupatora i domaćih pomagača
("domaćih izdajnika", "kvislinga", "sluga okupatora") osuđivani su
i striktno kažnjavani tamo gdje je bilo moguće, tj. gdje su krivci bili
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

dostupni za suđenje ili odmazdu. Ali, odbacivala se kolektivna krivnja


bilo kojeg jugoslavenskog naroda. Zasluge su bile kolektivne i pripisi-
vane su narodima ("svim našim narodima i narodnostima"), a krivica
pojedinačna, ili je bila pripisivana ideološkim i političkim projektima,
ideologijama ili vladajućim klasama, ne narodima. Činjenica da je Tito
bio Hrvat služila je kao jedan od "dokaza" kako bi se pokazalo da su
Hrvati- većim dijelom- bili u partizanima, a ne u ustašama. NDH je
svedena na kvislinšku tvorevinu malog broja ekstremista iz ustaške
emigracije, koji su samo zbog okupacije (a ne zbog, recimo, fašističkih
trendova u samom hrvatskom društvu) mogli zavladati Hrvatskom
i Bosnom i Hercegovinom te u njima ostvariti teror i zločine masovnih
razmjera. O selektivnosti službenih mitova o tom ratu govori primjer
često izricane tvrdnje- da su ustaše u Hrvatsku došle "na dva kamiona".

Ta je tvrdnja istinita, i doista pokazuje da ustaše nisu bile izraz volje


hrvatskog naroda, koji je uvijek u međuratnom razdoblju glasao za
Hrvatsku seljačku stranku, a ne za njih. Ustaška vlast, doista, nije bila
demokratski legitimirana, kao što je bila primjerice Hitlerova (barem
inicijalno, tj. 1933., ne i nakon isteka četiri godine od toga, tj. nakon
isteka prvog mandata na koji su i izabrani).

Međutim pritom se prešućivala činjenica da su ustaše iz Hrvatske otišle


u daleko više kamiona i u daleko većem broju nego što ih je bilo kad su
došle. To znači da su vjerojatno bili popularniji i moćniji na kraju rata
nego na njegovu početku- a takva poruka nije mogla biti prihvatljiva
partizanima, jer bi ozbiljno ugrozila njihove mitove o masovnoj podršci
naroda njima u Drugom svjetskom ratu.ls

1'Iako razlozi za formiranje kolone izbjeglica koji su pokušali proboj do zapadnih


saveznika po svršetku rata u Europi mogu biti različiti i samo dijelom povezani s
odanošću ideologiji i praksi NDH, činjenica da je toliki broj napuštao novooslobo-
đenu zemlju bila je u neskladu s interpretacijom da je NOB bila jedini izraz stvarne
volje hrvatskog naroda, kao i drugih jugoslavenskih naroda. Nisu svi koji su odlazili
bili ustaše, ali taj je masovni odlazak- koji nije bio obavezan, a biojeizrazitorizičan
- ostavio prostora za pitanje o snazi ustaštva i NDH čak i na kraju Drugog svjetskog
STVARANJE RATA
!49

Partizani su naglašavali i da su oni oslobodili Jugoslaviju, i to sami, bez


ičije pomoći, osim marginalno pri kraju rata, kad su (i to po dopuštenju
maršala Tita) sovjetske jedinice "pripomogle" oslobađanju Beograda.
Na tvrdnji da su partizani sami oslobodili Jugoslaviju gradio se ne samo
mit o iznimnosti partizanskog pokreta u odnosu na sve druge europske
''pokrete otpora", nego je ta interpretacija služila i kao temelj za uvo~
đenje autohtone verzije socijalizma koji nije bio isti kao i sovjetski. Ta
se samostalnost KPJ u odnosu na Kominternu (do 1943.) odnosno Sta-
ljina naročito naglašavala nakon 1948., kad se počelo tvrditi da je po-
bjeda partizana u Jugoslaviji rezultat autohtonog djelovanja Tita i KPJ.
čak i nasuprot Staljinu, koji ili nije dovoljno pomogao ili čak nije imao
razumijevanja za samostalnost KPJ i NOB-a.

Istina je da je partizanski pokret u Jugoslaviji bio najsnažniji u Europi,


i da je stoga njegova zasluga za pobjedu nad fašizmom ogromna. Boriti
se protiv zla fašizma, nacizma i ustaštva bilo je časno i hrabro. činjenica
da ih nije bilo toliko mnogo koliko je kasniji mit tvrdio samo dodatno

rata. Franjo Tuđman je na tim pitanjima gradio svoju politiku, koja je uključivala
(a ne ignorirala) ustaše i njihove poštovatelje u dijaspori i u zemlji, nastojeći s njima
izgraditi novo jedinstvo. Na masovnosti sudjelovanja u Križnom putu i bleiburškoj
tragediji svoju poziciju stvaraju i politički motivirani revizionisti, koji govore
o masovnom odbacivanju Jugoslavije u Hrvatskoj 1945. Cjelinu raspoloženja naroda
je, naravno, nemoguće obuhvatiti: činjenica je da je ustaški pokret ostao i u tre·
nutku kad je cijela Europa s olakšanjem dočekala kraj rata u svibnju 1945. i dalje
atraktivan mnogima koji su ga odlučili slijediti na putu u propast, ali također i da
su mnogi bili na partizanskoj strani, izražavali joj podršku, te po uspostavi NR
Hrvatske nisu ničim značajnim ugrožavali njen opstanak. Štoviše, čak i neki ista-
knuti suradnici prethodnog režima ili puki promatrači događaja u Drugom svjet-
skom ratu, te mnogi bivši domobrani, državni službenici i sl. postali su lojalni
novim vlastima. Njima je također odgovaralo da se ne govori mnogo o tom ratu.
Hrvatska je iz Drugog svjetskog rata izašla izrazito podijeljena i tim ratom "ra~
njena". Zato je taj rat tako teško inkorporirati u suvremene mitove koji traže te-
melje za stvaranje jedinstva. Bez interpretacije koja bi marginalizirala ili ignorirala
onu drugu stranu- a "našu" (koja god to bila)- proglasila jedinom, to uopće nije
moguće.
150 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

povećava individualnu hrabrost svakog partizanskog borca, kao i par-


tizana kao cjeline. Uostalom, takvu ocjenu o jugoslavenskim partiza-
nima dali su i njihovi saveznici: SSSR, SAD i Velika Britanija. Dakle
partizanska epopeja jest jedna od najslavnijih u povijesti jugoslaven-
skih naroda. To svejedno ne znači da Jugoslavija nije oslobođena tek
u svibnju 1945., dakle u trenutku kad bi bila oslobođena čak i da u Ju-
goslaviji nije bilo nijednog partizana, i da uopće nije bilo KPJ i NOB-a.
Unatoč snazi partizanskog pokreta, Dalmacija je oslobođena tek kad
je Italija kapitulirala, a sjeverni dio Hrvatske tek kad je kapitulirala
Njemačka. Zagreb je oslobođen tek kad se Pavelić iz njega povukao
(doduše, pritisnut partizanima koji su prodirali u grad), i to tek deset
dana nakon Hitlerova samoubojstva. Dakle oslobođenje Jugoslavije
nije bila samo zasluga jugoslavenskih partizana, niti bi oni, da veliki
akteri u Drugom svjetskom ratu nisu porazili Hitlerovu Njemačku (a
prethodno i Mussolinijevu Italiju), mogli sami osloboditi zemlju, kako
su tvrdili u mitu koji su konstruirali nakon 1945.

Mit o partizanstvu temeljio se na ideji izuzetnosti ("jedini smo oslo-


bodili svoju zemlju", "bili smo jedini antifašistički pokret u zemlji"),
kao i na ideji velikog žrtvovanja (i to i partizana i naroda), i velike po-
bjede (ne samo nad okupatorima nego i domaćim izdajnicima, kao
i ideološke pobjede, tj. socijalističke revolucije). Sve što je stajalo na
putu toj interpretaciji, svi svjedoci i dokazi koji su je dovodili u pitanje,
morali su biti uklonjeni. To je bila političko-pragmatično-ideološka
osnova zbog koje se dogodila masovna odmazda nad svim svjedocima
i živim "dokazima" koji bi doveli u pitanje taj narativ. Masovni pokolji
na jugoslavensko-austrijskoj granici (Tezna, Bleiburg i dr.) nisu bili
samo izraz osvete i nastavak četverogodišnjih pokolja koji su se doga-
đali svakodnevno, jer je život u te četiri godine bio iznimno "jeftin".
Za partizane je to masovno eliminiranje neprijatelja i potencijalnih
neprijatelja imalo političku svrhu: njime su uklonjeni oni čije bi makar
i šutljivo prisustvo dovodilo u pitanje konstrukciju prema kojoj je par-
tizanski pokret bio masovan, a ustaški (i četnički) marginalan. Sliku
o NOB-u kao jedinom i masovnom narodnom ustanku protiv okupatora
STVARANJE RATA ISI

i "šačice domaćih izdajnika" nije bilo moguće konstruirati s desecima


tisuća živih primjera i svjedoka da je, zapravo, bilo drukčije. Masovna
ubojstva nad zarobljenim ustašama (i njihovim suputnicima), imala
su za cilj konstruiranje narativa o većinski antifašističkoj Hrvatskoj,
bez kojeg narativa bi bilo teško uspostaviti ikakvu, a kamoli stabilnu
vladavinu u Jugoslaviji. Hrvatska je i tada, 1945·· kao i kasnije (1991.)
bila ključna republika za opstanak Jugoslavije: bez Srba i Hrvata, Jugo-
slavija nije moguća. Da bi se moglo opravdati stvaranje Narodne Repu-
blike Hrvatske- i to kao države hrvatskog naroda i srpskog naroda koji
u njoj živi - trebalo je konstruirati narativ o masovnom antifašizmu
i minimalnom, marginalnom fašizmu. To ne bi bilo moguće uz toliki
broj živih svjedoka jedne sasvim drukčije priče. Masovno eliminiranje
protivnika režima imalo je za svrhu umanjivanje stvarnih razmjera
fašizma u ratnoj Hrvatskoj. Time je omogućeno i ekskulpiranje hrvat-
skog naroda u odnosu na zločine koji su počinjeni u njegovo ime od
strane NDH. Tek nakon Bleiburga mogao se konstruirati narativ o mar-
ginalnosti ustaštva, narativ koji je trebao poslužiti i kao sredstvo sprje-
čavanja osvete nad Hrvatima. Narativ o marginalnosti ustaštva trebao
je omogućiti i sigurnost i ravnopravnost položaja srpskog naroda u
Hrvatskoj, kao i hrvatskog naroda u Jugoslaviji. Na drugoj strani, osveta
prema rojalistima (četnicima) bila je, uz to, inspirirana i potrebom da
se NOB prikaže kao jedini patriotski i antifašistički pokret koji je dje-
lovao na tlu Jugoslavije, i kao jedini pokret koji je -upravo zbog toga
-imao podršku saveznika. Njihovo eliminiranje i egzemplarno kažnja-
vanje - npr. na suđenju Dragoljubu Mihailoviću -trebalo je poslužiti
ne samo učvršćivanju vlasti nego i konstruiranju narativa da je Srbija
većinski uz partizane, a ne uz četnike, i da je tako bilo i u ratu.

Uz to, novi je poredak bio staljinistički i nije podnosio niti je bio spre-
man tolerirati ikakve ideološke i političke protivnike, odnosno opozi-
ciju. On nije priznavao nikakvu legitimnost čak ni onima za koje se
nije moglo tvrditi da su surađivali s fašistima (npr. Mačekovom HSS-u),
a kamoli onima za koje je bilo dokaza o suradnji. Fizičko eliminiranje
u svibnju 1945., kao i na suđenjima koja su vođena 1945. i 1946., te
rsz DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

zabrana povratka kralju ali i novostvorenoj "neprijateljskoj emigraciji"


omogućili su da se u Jugoslaviji konstruira samo jedna "službena istina",
dok su se alternativne pojavljivale tek u inozemstvu i u privatnoj sferi,
i to samo u onim familijama (kasnije i u crkvi) u kojima je bilo više želje
za otporom i manje straha od posljedica.

Politika službenog pamćenja u socijalističkoj Jugoslaviji kombinirala


je pamćenje i zaborav kao dva tipična načina na koji se konstruira novi
mit. "Nuspojava svakog mitotvorstva u procesu stvaranja nacije jest
u manje-više prisilnom zaboravljanju događaja", kaže ]an-Werner
Muller (2002.:12). Ovo je bio upravo jedan takav slučaj. "Zaboravljene"
(i od tada skrivene, tabuizirane, zabranjene) bile su "nezgodne" epizode
partizanskih taktičkih poteza (npr. Martovski pregovori iz r943.) ili
pokušaji formiranja Komunističke partije NDH (iz 1941.). O tome se
nije govorilo, a kad se počelo govoriti (ranih osamdesetih), ta su "ot-
krića" proglašena napadom na same temelje socijalističkog poretka.
O bleiburškim poslijeratnim zločinima medutim nije se u Jugoslaviji
govorilo sve do knjige Milana Basre Rat je završen sedam dana kasnije,
koja je objavljena 1976. Velom zaborava prikriveni su i neki drugi do-
gađaji - npr. oni o kojima Čedomir Višnjić piše u svojim knjigama
Kordunaški proces (1997.) i Partizansko ljetovanje (2003.) i dr. Nakon
r948., "zaboravljeni" su i razlozi zbog kojih je KP) digla ustanak upravo
22. lipnja 1941., te zbog kojih je Staljinov rođendan, (2r. prosinca) bio
izvorni dan osnivanja Prve proleterske brigade, a kasnije je postao
i Dan Armije (što je, zbog sukoba sa Staljinom, promijenjeno u 22.
prosinca).

Svako otvaranje ovih pitanja, kao i suprotstavljanje oficijelnom mitu


o masovnom otporu svih naroda i narodnosti u okvirima NOB-a i na-
suprot kvislinškim tvorevinama, smatrano je ugrožavanjem države
i poretka, što se strogo kažnjavalo i bilo je onemogućavano. Socijali-
stički mit o masovnosti ustanka, o ekskluzivnosti KP) u vođenju tog
ustanka i o marginalnosti svih alternativa u samoj Jugoslaviji, bio je
temelj na kojem se gradila stabilnost sistema. Možda bi se doista moglo
STVARANJE RATA 153

reći da su taj mit, kao i selektivnost pri evociranju "nekorisnih" doga-


đaja iz Drugog svjetskog rata, imali i moralnu, a ne samo pragmatičku
dimenziju. Socijalističko mitotvorstvo možda je doista bilo usmjereno
na pokušaj pomirenja Srba i Hrvata, na zaborav prošlosti kako bi se
konstruirao trajni mir, utemeljen na odmicanju od onoga što je bilo
i okretanju prema novom društvenom idealu. Zaborav i prešućivanje,
naročito kad je riječ o osjetljivoj i bolnoj prošlosti, jednako su korisni
za politiku stvaranja mira kao što su i sjećanja i suočavanja s prošlošću.
Zagovornici socijalističke politike povijesti možda imaju pravo kad
kažu da je socijalistički mit bio, između ostalog, i u funkciji stvaranja
mira, makar i pod cijenu reduciranja slobode. Pitanje je međutim može
li se mir dugoročno graditi na tim temeljima, na sprječavanju osobnih
sjećanja i nametanju "kolektivnih"? Uz to, ne treba zaboraviti da je
socijalistički mit omogućavao jugoslavenskim komunistima da kon-
struiraju sigurnosnu prijetnju: bez nas (SKJ) nema Jugoslavije. Ako mi
padnemo s vlasti, Jugoslavija će se raspasti i doći će do novog rata. Prijetnja
ratom bila je konstantni element tog mita. Rat je bio održavan kao izvor
legitimnosti poretka te je u tom smislu bio stalno prisutan i dostupan
kao alternativa socijalizmu. Socijalizam je bio moguć zbog rata i revo-
lucije - njega mogu smijeniti i nečim drugim zamijeniti samo rat
i kontrarevolucija. Najodaniji vjernici te ideologije, kao što je bila, re-
cimo, Mirjana Marković (supruga Slobodana Miloševića) izravno su
tvrdili da su komunisti došli na vlast silom, i da samo silom mogu sići
s vlasti. Ona je na svaku opoziciju gledala kao na neprijateljsku i nužno
ratno orijentiranu prijetnju. To je bilo sasvim logično za osobu koja je
formirana pod snažnim utjecajem službenog mita. Iz te je pozicije
sasvim logično da se vlast i poredak brane silom i svom snagom držav-
nog aparata, uključujući i vojskom i sigurnosnim službama. To se,
uostalom, u Srbiji i dogodilo: tenkovi na ulicama prilikom prvih ozbilj-
nijih opozicijskih protesta, 9- marta 1991., svjedočili su upravo o tome.

Naravno, taj konstrukt ne bi bilo moguće sagraditi, niti bi on mogao


biti dovoljno uvjerljiv, da nije postojala pozitivna korelacija između
ove službene interpretacije povijesti i iskustva mnogih pojedinaca.
154 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

čak i kad nisu vjerovali u službenu interpretaciju, mnogi su ljudi- čak


i antikomunisti- ipak prihvaćali da je KP)/SKJ uspjela uspostaviti mir
i stabilnost, a to je već bilo daleko više nego što bi netko tko je preživio
ratne strahote mogao očekivati od bilo koje druge poslijeratne vlasti.
Ratna je tragedija u Drugom svjetskom ratu bila toliko duboka da se
s razlogom postavljalo pitanje: hoće li ljudi koji su u tom ratu ratovali
jedni protiv drugih i jedni drugima nanijeli toliko zla, ikad više biti u
stanju živjeti u miru u istoj zemlji? Iskustvo sukoba i nestabilnosti
(koje je bilo izraženo u političkim atentatima, primjerice na zastupnike
HSS-a u jugoslavenskoj skupštini r928. godine i na kralja Aleksandra
u Marseilleu 1934. godine: oba u vezi s događajima iz Prvog svjetskog
rata, na različite načine) nije učinilo slobodu i pluralizam popularnim.
Mnogi su lako prihvaćali mit, sve dok je on osiguravao mir. Mnogima
je mit omogućavao da i sami lako "prijeđu" na drugu stranu i postanu
lojalni građani socijalističke jugoslavije. Mnogima je odgovaralo da se
zaboravi njihovo sudjelovanje ili pasivnost u odnosu na strane koje su
bile poražene. Odgovaralo im je konstruiranje mita o masovnoj podršci
partizanima, jer su zbog njega i oni mogli predstaviti svoju ulogu u ratu
upravo na taj način, čak i ako nije bilo tako. Naročito je to bio slučaj
u Hrvatskoj, kojoj je odgovarala šutnja koja joj je samo dijelom bila
nametnuta, a dijelom je bila i stvar njena izbora. Ta joj je šutnja omo-
gućavala da ignorira pitanje vlastite odgovornosti za ustaške zločine.
Lakše je bilo slijediti vlastitu samodefiniciju o masovnom antifašizmu,
nego otvarati bolna i opasna pitanja o ustaštvu, njegovim uzrocima
i posljedicama.1 6

J6 Nekima je, a naročito onima koji su sudjelovali u ratu na poraženoj strani, bilo

neprijatno govoriti o ratu, iz različitih razloga. Osjećaj poraženosti nikad nije


ugodan, naročito u tradicionalnom, patrijarhalnom društvu. Biti na strani para-
ženog bilo je jedno vrijeme opasno, a cijelo vrijeme socijalizma nije donosilo ni-
kakve materijalne ili statusne privilegije zbog kojih bi bilo oportuno u javnom
prostoru isticati to iskustvo. Osim toga, kod mnogih sudionika rata na strani po-
raženih došlo je do kritičkog odmaka od ideologije i prakse NDH. Iz osobnog isku-
stva razgovora s nekim bivšim domobranima znam da su mnogi bili izrazito kritični
STVARANJE RATA 155

Osim toga, svi su doista znali da je rat moguć, i da je prethodio Titovom


poretku. Ako su i prihvatili da budu suputnici (fellow travellers) u soci-
jalizmu, da budu pasivni promatrači u tom poretku, to je u mnogim
slučajevima bilo iz straha od novog rata i uvjerenja da je taj rat moguć
ako se dopusti pluralizam i naročito nacionalizam. Mnogi su vjerovali
- naročito nakon što je Tito doista poveo politiku stvaranja kompromisa

prema ustaštvu - što iz ideoloških, što iz praktičnih razloga. Smatrali su da su


ustaše ugrožavale i njihove živote, jer su često svojim radikalnim akcijama na
terenu s kojeg bi se ubrzo potom povukle izlagali njih (domobrane) napadima
partizanskih jedinica i lokalnog stanovništva. Domobrani su bili mobilizirani
vojnici, koji za ideologiju i politiku nisu mnogo marili. Najveći broj njih nije imao
ništa protiv kasnije promjene režima, posebno stoga što je novi lider Jugoslavije,
Josip Broz Tito, bio Hrvat. Moj djed po majci, koji je bio domobran tijekom sve četiri
godine Drugog svjetskog rata, objasnio je to ovako: "Mislili smo da ćemo (Hrvati)
biti teško kažnjeni nakon rata, i znali smo da za takvu kaznu, s obzirom na to što
su ustaše učinile, ima razloga. No prvo su nam rekli da se u Jugoslaviji stvara Na-
rodna Republika Hrvatska, da će to biti republika i federacija, dakle ono što je HSS
uvijek zagovarao, a potom smo vidjeli da je na čelu Jugoslavije Tito, čovjek koji je
govorio kao mi, i koji je bio iz Hrvatskog zagorja. Proglasili su amnestiju i počeli
govoriti da žele okrenuti novu stranicu, da je rat gotov, što je bilo- bilo je. Ništa
od toga nismo očekivali: naši ratni zapovjednici su nam stalno govorili da će nova
komunistička vlast biti izrazito antihrvatska. Kad smo, nakon prvih dana skrivanja
i života u strahu, vidjeli da tako govore, odlučili smo sačekati i vidjeti što će biti
dalje. Dali smo joj šansu- a i da nismo htjeli, što smo drugo mogli?" Moj djed, Ivan
Dobri nec, nije nikada bio član Partije, alije do kraja života (1989.) bio lojalan Jugo-
slaviji i imao je prilično razumijevanja i poštovanja za Tita. Bilo bi zanimljivo vidjeti
kako bi se odnosio prema novom ratu i stvaranju samostalne Hrvatske, ali, nažalost,
umro je pola godine prije prvih izbora. Njegova supruga, moja baka Marija, koja je
rat proživjela u Bosanskoj Gradišci (gdje ga je i upoznala kao domobranskog vojnika)
i koja je -vjerojatno na Bleiburgu- izgubila brata, bila je užasnuta kad je 1991.
u Zagrebu uživo vidjela ljude u crnim uniformama koje je prepoznala kao ustaške.
Za Tita je govorila: "Prije njega bio je rat, i poslije njega također." Nikad nije htjela
istražiti sudbinu svog brata (čak ni nakon r990., kad je postalo oportuno isticati
vezu s pripadnicima poraženih snaga) - ta je uspomena bila, vjerojatno, suviše
bolna. Bila je protivnica rata i nacionalizma, znajući koliko zla donosi običnim
ljudima. Ni obitelj mog oca nije istraživala sudbinu mog djeda po ocu, Radojice
Jovića, koji je poginuo u zadnjim danima rata kao partizan, vojnik JA (rodom iz
Vladičina Hana, mobiliziran po oslobođenju južne Srbije).
rs6 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

između nacija unutar zemlje, i nakon što je dobio međunarodno pri-


znanje za politiku mira kao glavnog dijela svoje vanjske politike -da
je mir moguć prije svega, ako ne i samo, s njim. Kad je umro, žaljenje
za njim bilo je također i izraz bojazni za budućnost: prije svega za bu-
dućnost mirnog života između naroda Jugoslavije, a potom i za buduć­
nost mira u Jugoslaviji.

Sve su ove interpretacije bile temelj stabilnosti starog, socijalističkog


poretka. Ali, one su s padom socijalizma doživjele svoj kraj. U novim
okolnostima, Njemačkoj je dopušteno ujedinjenje, i to na temelju ideje
nacionalizma. Poništen je time jedan od glavnih rezultata Drugog
svjetskog rata, kao i Hladnog rata. S obzirom na to da su ti ratovi stvorili
međunarodni sistem koji je određivao i jugoslavensku poziciju u njemu,
te da su bili široko korišteni za stvaranje mitova a time i identiteta
socijalističke Jugoslavije, promjena ovih okolnosti duboko je ugrozila
stabilnost u svim dijelovima Jugoslavije. Zbog posebnosti pozicije
u kojoj je bila Hrvatska (s obzirom na ulogu NDH u Drugom svjetskom
ratu) taj pad stare paradigme najglasnije je odjeknuo upravo u njoj.

Pad socijalizma stvorio je dakle strah od rata, strah od povratka na staro


sada kada više nema garancije za mir. Taj se strah stvorio naročito zbog
brzine procesa i njegove neizbježnosti. Socijalizam je pao negdje dru-
gdje, ne u Jugoslaviji, ali je u Jugoslaviji bilo nemoguće ignorirati taj
proces. Berlinski zid, kao~t~ ~-'1fk rečeno, srušio se nama na glavu, kao
što je ujedinjenje Njemačke stvorilo strahove i nade kod aktera u tada
još jugoslavenskom prostoru: strahove od novog nacionalizma i rata,
i nade da je moguće ujedinjenje na temelju nacije. I da je moguće da
jedna država nestane. Ako jedna može, može i druga - dakle može
i Jugoslavija.
STVARANJE RATA
157

3. Veliki povratak prava na samoodređenje

Ujedinjenje Njemačke u listopadu 1990. otvorilo je ponovno i neka


druga pitanja koja su u doba Hladnog rata (koji je u Europi, zapravo, bio
hladni mir) bila "zamrznuta". Među njima je bilo i pitanje prava na sa-
moodređenje odnosno odcjepljenje. To pitanje karakteriziralo je gotovo
cijelo 20. stoljeće u Europi, u koju je uvezeno s jedne strane kroz vilso-
nijanski koncept (dakle iz SAD-a), a s druge kroz lenjinistički i stalji-
nistički (dakle iz SSSR-a). Godine 1990. pitanje samoodređenja postalo
je glavno pitanje jugoslavenske politike u kojoj je ova druga tradicija,
povezana s idejom revolucije, rata i nasilja, imala apsolutnu prevlast.

Veliki povratak samoodređenja bio je još jedna izravna posljedica kraja


Hladnog rata u Europi. U postimperijalnom svijetu, samoodređenje je
neizbježna, ali opasna i potencijalno eksplozivna ideja. Koliko god bila
emancipatorska i povezana s idejom slobode, ona je istodobno i ideja
koja otvara pitanje granica između novonastalih zemalja, a time i otva-
ra prostor za nove sukobe među njima. Njegovo uvođenje u europsku
praksu i politiku imalo je izrazito negativne posljedice za stabilnost
i mir u Europi u međuratnom razdoblju (1918.-1939.) te je stvorilo pret-
postavke za Drugi svjetski rat.

Samoodređenje je u svom izvornom, vilsonijanskom, značenju pojam


koji je sinonim za demokraciju." Self4Q;er,mination ofpeoples, u ame-
ričkoj političkoj i pravnoj teoriji označava pravo svakog naroda da sam
i u potpunosti- kao suveren- odlučuje o svojim političkim i statusnim

11 Literatura o samoodređenju, uključujući i onu objavljenu u zemljama nekadašnje

Jugoslavije, jest obimna. Ovdje navodimo samo neke nedavno objavljene naslove.
Za teorije samoodređenja, v. Kaseze (2011.), Fiš (2013.), a za njenu implementaciju
u praksi u Jugoslaviji, između ostalog, Ognjenović i}ozelić (2or6.). O samoodređenju
i primjeni tog načela u slučaju raspada Jugoslavije, objavljen je poseban broj Političke
misli u 2015. godini, 52 (1), koji je uredio Zoran Oklopčić.
rs s DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

pitanjima. To je pravo na emancipaciju od neželjenih i narodu namet-


nutih izvanjskih i (sve)višnjih sila koje same sebe proglašavaju legiti-
mnima, a nemaju ni implicitnu ni eksplicitnu suglasnost naroda kad
se radi o toj legitimnosti. Samoodređenje je koncept povezan s idejom
suverenog naroda, demosa. Narodni suverenitet konstituira državu,
i u tom smislu država nema svoj izvorni suverenitet, nego je suverena
kao posljedica narodnog suvereniteta. Spojeni pojam nation-state uka-
zuje da se radi o procesu (uvijek živom i otvorenom) u kojem narod
stvara državu društvenim ugovorom u kojem i narod i država imaju neka
svoja prava i obaveze. Država ima obavezu da vjerno predstavlja i štiti
narod od prijetnji iznutra i izvana, a narod prihvaća obavezu lojalnosti
zakonima koji vrijede jednako za sve. On to čini zato što država ima
izvorište u narodnoj volji, tj. zato što mu nije nametnuta.

Vrlo malo (ako imalo) taj pojam- u svom vilsonijanskom izvorniku-


ima veze s kulturom na kojoj nastaju etnije i idejom izvanpolitičkog,
nepolitičkog ili predpolitičkog identiteta. Narod nije etnija, kao što
najizravnije upozorava Anthony Smith. Etnija jest sastavni dio i histo-
rijski prethodnik naroda, ali nju se u ovom konceptu ne smije i ne može
poistovjetiti s narodom.

Međutim kad je pojam samoodređenje "uvezen" u Europu u doba pada


i odbacivanja imperija i imperijalizma, dakle nakon Prvog svjetskog
rata, on je "posađen" na tlo koje je u sebi imalo sasvim drukčije i po
mnogočemu reducirano razumijevanje tog pojma. Imperiji nisu kon·
stru irali demos: štoviše bili su eksplicitno suprotstavljeni ideji demosa,
a time i demokracije. Tolerirali su, štitili i razvijali etnije, zajednice
utemeljene u kulturi, tradiciji i zavičaj nosti, u religiji i jeziku te u obi-
čajnosti. Etnije su u imperij ima imale mogućnosti autonomije, ali ne
i državnosti. U najboljem slučaju, dopuštene su im kvazipolitičke
i parapolitičke forme organiziranja institucija, koje su uvijek morale
biti potvrđene s vrha, od suverena (individualnog vladara). Vrhovnu
lojalnost podanici su dugovali vladaru (kralju, caru, sultanu) koji im
je uzvraćao zbog te lojalnosti time što ih je štitio i omogućavao
STVARANJE RATA
159

autonomiju, primjerice u okviru mileta ili tako što im je davao posebne


privilegije na određenom području. Bio je vrhovni i (navodno) neutralni
arbitaru njihovim međusobnim sporovima. Ne lojalnost se pak kažnja-
vala oduzimanjem stečenih privilegija ili umanjivanjem statusa. To se
događalo bez obzira na veličinu etnije o kojoj se radilo. Veličina odnosno
brojnost postaje važna tek u demokracijama, kad se broje glasovi. U
imperijima je bilo sasvim moguće da manje etnije imaju bolji status od
većih, ako su od njih lojalnije Vladaru. Granice između autonomnih
jedinica određivane su često u skladu s politikom podijeli pa vladaj, tj.
namjerno su iscrtane tako da podijele neku etniju (naročito ako je
potencijalno ili stvarno nelojalna).

S raspadom imperija, parapolitičke institucije na poluautonomnim


teritorijima carstva dobile su mogućnost da se konstituiraju kao države,
ili samostalno (što su mnoge izbjegavale jer su bile premale, te su raz-
vile strah za svoj opstanak u globalnom sistemu država), ili da se udruže
s drugima, sličnima, u novu nacionalnu državu. Pitanje granica moglo
je biti rješavana ili načelom uti possidetis iuris ili načelom samoodređe­
nja. U ovom prvom slučaju, koji je primijenjen i u odlukama Badinte-
rove komisije iz 1991. godine, granice između administrativnih jedinica
prethodnog "imperija" prihvaćene su kao granice između novih država
- dakle po načelu u ti possidetis, a istodobno je zatraženo da demosi
u novim državama prethodno (prije proglašenja nezavisnosti) potvrde
narodnu volju za samoodređenjem kroz referendume. Time je Badinte-
rova komisija Jugoslaviju tretirala kao imperij (nadnacionalnu tvore-
vinu) u raspadanju, a ne kao nacionalnu državu koja ima svoj demos:
stoga i nije tražila referendumsko izjašnjavanje cijelog jugoslavenskog
demosa, pozivajući se pritom na Ustav iz 1974., koji doista ne formira
nikakav jugoslavenski demos ali priznaje kvazidržavnost (interno pri-
znatu državnost, ne i međunarodno priznatu) republikama i autonomiju
pokrajinama te nepovredivost njihovih međusobnih granica. Kao
i u raspadu stvarnih imperija, granice jedinica koje su postale države
bile su različite: u nekim slučajevima rezultat nagrade za lojalnost
a u drugima kazne za potencijalnu ne lojalnost. To nije uzimano u obzir.
160 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Uti possidetis je često u sukobu sa samoodredenjem. Kad se raspad impe-


rija dogodio kroz rat (a to je bio slučaj u oba svjetska rata- za Europu je
naročito relevantan u ovom smislu Prvi) te su granice bile ponekad
i rezultat ishoda rata. Novonastale države koje su bile "nasljednice"
poraženih imperija (Austrija, Mađarska, Turska, pa čak i Rusija i Nje-
mačka) bile su dodatno kažnjene oduzimanjem teritorija, iako imperiji
nisu bili demokratske tvorevine, te stoga narod, pa ni najveći, ne snosi
odgovornost za odluke imperijalnog vladara. S obzirom na to da su,
s raspadom SFRJ, separatisti u drugim jugoslavenskim narodima počeli
tvrditi da su Srbi vladali Jugoslavijom, a da je Jugoslavija bila jedna vrsta
imperija u odnosu na njihov narod, tako su gledali i na Srbiju. Ona je
pak na Jugoslaviju također počela gledati kao na njoj neprijateljski
imperij koji je kroz svoju nacionalnu politiku sumnjičio Srbe, te ih je
"podijelio" u više teritorijalnih jedinica unutar federativne Jugoslavije
- i to zato da bi ih kaznio i onemogućio. Tobože, nisu bili dovoljno
lojalni, i predstavljali su permanentnu prijetnju Titu (i Kardelju), im-
perijalnim vladarima Jugoslavije, koji su (naglasit će srpski nacionalisti)
vladali Jugoslavijom u interesu svojih nacija: hrvatske i slovenske. Srbi
su u tom smislu naglašavali da su Slovenci i Hrvati (Kardelj i Tito) so-
cijalističku Jugoslaviju konstruirali ne kao nacionalnu državu- što je
pokušao kralj Aleksandar - nego kao novu Austro-Ugarsku. Kardelja
su optuživali za austromarksizam, a Tita kao protivnika ideje nacio-
nalne države te jugoslavenskog naroda.''

U pokušaju da se rekonstruiraju i re konstituiraju nakon kraja imperija


za koje su ih drugi okrivljavali, najveći narodi nekadašnjih imperija
često naglašavaju "nepravde" i nepravde koje su im učinjene, kao i žrtvu

38 O Titu se već krajem osamdesetih u nekim srpskim kritičkim medijima pisalo

kao o bivšem austrougarskom vojniku koji je u Prvom svjetskom ratu ratovao u


Srbiji, tj. protiv Srbije. Za vezu između Tita i Austro-Ugarske, treba vidjeti također
i ideju da je on bio "zadnji Habsburgovac" (Kuljić, 200].).
STVARANJE RATA 161

koju su podnosili za očuvanje imperije i zaštitu drugih, manjih naroda


u njoj. Naročito se naglašava ne lojalnost malih etnija, koje se okrivljuje
da su dovele do nestabilnosti i raspada sistema - iako je u stvarnosti
najčešće netočno da se imperiji raspadaju zbog neke unutarnje pobune
malih etnija: one se raspadaju zbog međunarodnih okolnosti, izgublje-
nih ratova ili sloma stare paradigme na kojoj se formira međunarodni
poredak, zbog pada ideje imperijalizma ili zbog kraja Hladnog rata, ako
na SSSR gledamo kao na imperij. U doba nacionalizma, kad je važno da
se nova nacija konsolidira tako da bude interno što homogenija, te da
ima što jasniju i čvršću (neupitniju) granicu u odnosu na susjednu
državu i susjedni identitet, stvaranje osjećaja historijske nepravde
i zakinutosti, kao i naglašavanje tragične sudbine naroda koji je- zbog
svoje nelojalnosti prethodnom poretku -podijeljen izvanjski namet-
nutim granicama, služi stvaranju nove nacije i njenom konsolidiranju.
Nezadovoljne etnije, koje se smatraju oštećenima, odbacuju načelo uti
possidetis i naglašavaju pravo naroda na samoodređenje, uključujući uje-
dinjenje i odcjepljenje. Za njih je ujedinjenje nužno kako bi se poništila
nepravda iz prošlosti- a ujedinjenja nema bez prethodnog odcjepljenja
naše manjine od nove, njoj neprijateljske nacionalne države u susjed-
stvu. Granice koje su nastale u imperijalno doba, ili u doba socijalizma
(kad se radi o nacionalizmu nakon 1990.) postaju nelegitimne, jer su
njihovi tvorci postali historijski nelegitimni. Novi princip formiranja
političkih jedinica - nacionalizam i demokracija - temelje se na slo-
bodnom odlučivanju svakog naroda o sebi, na principu samoodređenja.
Samoodređenje se ovdje pojavljuje kao revizionistička, auti possidetis
kao ideja statusa quo.39

19 To je, uostalom, u skladu s podjelom na ustavobranitelje (Hrvatsku i Sloveniju)

i ustavoreformatore (Srbiju i Crnu Goru) u kasnim osamdesetim godinama, o čemu


više u Jović (2003.). Ustavobraniteljske republike inzistirale su na postojećim
granicama i protivile su se pravu naroda na samoodređenje, ako se pod narodom
podrazumijevaju konstitutivni narodi Jugoslavije. Ustavoreformatorske republike
smatrale su da umjesto načela uti possidetis treba prihvatiti načelo samoodređenja
!62 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Tako samoodređenje naroda postaje dominantan antiimperijalni slogan


i koristi se u novim okolnostima kako bi se njime opravdao nacionali-
zam koji teži nacionalnom ujedinjenju. Nacionalizam je ideologija i
doktrina, ideja i praksa, kojoj je glavni cilj stvaranje, očuvanje i jačanje
nacionalne države. To je predpolitička i nadpolitička ideologija/dok-
trina, jer inzistira na nacionalnoj državi kao takvoj, ne mareći za njen
karakter, niti ideološko-vrijednosno usmjerenje države. Nije bitno je
li država demokratska ili ne, liberalna, konzervativna, pa čak i faši-
stička- bitno je da postoji, da opstaje i da jača. Ideja samoodređenja u
ovom smislu nema mnogo veze s demokracijom, dakle s onim koncep-
tom koji je imao središnju važnost u vilsonijanskom pojmu samoodre-
đenja naroda. )edan u biti demokratski princip u europskim je i drugim
postimperijalnim i postsocijalističkim okolnostima dobio primarno
secesionistički i/ili unionistički karakter- secesionistički u odnosu na
državu u kojoj su se zatekle (ne svojom voljom) nove manjine, a unio-
nistički jer mu je u temelju bila ideja nacionalnog, tj. etničkog ujedi-
njenja u jednu državu, zato što se radi o jednom narodu. U oba slučaja
karakter samoodređenja jest revizionistički u odnosu na prethodno
stanje.

Ta evolucija iz demokratskog u nacionalističko vidljiva je u brzoj trans-


formaciji glavnog slogana istočno-njemačkog prevrata iz I989.-1990.
Nije prošla ni godina dana od parole mi smo narod ("Wir sind das Volk",
izvorno demokratske) u parolu mi smo jedan narod ("Wir sind ein Volk",
unionističke, nacionalističke). Ta transformacija iz demokracije u na-
cionalizam, iz zahtjeva za samoodređenje u vilsonijanskom smislu ka
samoodređenju u dominantno istočno-srednjoeuropskom smislu,

naroda, pri čemu su pod pojmom narod razumjeli konstitutivne narode Jugoslavije.
Ustavoreformatorstvo se međutim pokazalo kontraproduktivnim za Srbiju. Kad
se odlučivalo o pitanju granica i prava na državnost, Badinterova se komisija od-
lučila za konzervativnu opciju- povoljniju ustavobraniteljima nego ustavorefor-
matorima - što se moglo i očekivati. Međunarodno pravo, u nedostatku jasnog
konsenzusa o karakteru promjena, najčešće preferira status quo.
STVARANJE RATA I6J

potom se samo ponovila u postjugoslavenskom prostoru. )edan "po-


grešan prijevod" pojma se!fdetermination ofpeoples doveo je do istih
posljedica do kojih je doveo i nakon Prvog svjetskog rata. Bila je to bitka
za definiranje pojmova koji su ključni za nove nacionalne države. Rat
u bivšoj jugoslaviji započeo je lingvističko-filološko-politološkom ra-
spravom o tome tko je narod (a tko nije, nego je manjina), tko ima pravo
na samoodređenje (a tko nema) i kakva je pritom uloga demokracije (bitna
ili sporedna), te na koga se demokracija odnosi (na Jugoslavene kao
demos ili na posebne narode kao demos). Stvar je bila dodatno za kom-
plicirana zbog toga što je ideja i praksa samoodređenja u jugoslavenski
prostor ušla posredstvom Staljina, a ne Wilsona. Staljin, nekadašnji
Lenjinov komesar za nacionalno pitanje, ostao je u Jugoslaviji autoritet
u području teorija nacionalizma čak i nakon jugoslavenskog sukoba s
njim 1948. godine. Staljinova definicija pojma narod učila se u srednjim
školama čak i osamdesetih godina, te je od cijelog njegova opusa jedino
njegova definicija nacije "preživjela" destaljinizaciju. Pod utjecajem
Staljinove ideje - da socijalizam može nacijama dati veća prava nego
što ih mogu dobiti u liberalnoj demokraciji- i u jugoslavenski je ustav
ušla u biti staljinistička formulacija o pravu naroda na samoodređenje,
uključujući pravo na odcjepljenje. Taj dodatak na izvornik- koji uključuje
spominjanje odcjepljenja- nije nikad bio dovoljno jasan, pa je ostavljao
mogućnost arbitrarne interpretacije, kao što je i trebalo biti u sistemu
koji ovisi o volji vladara, a ne o jasnim i nedvosmislenim zakonima. Što
znači primjerice formulacija iz članka I Ustava FNRJ iz 1946., koja glasi:

FNRJ je savezna narodna država republikanskog oblika, za-


jednica ravnopravnih naroda, koji su na osnovu prava na
samoopredjeljenje, uključujući pravo na odcjepljenje, izrazili
svoju volju da žive zajedno u federativnoj državi.

Prošlo vrijeme u ovom članku ("izrazili su") upućuje na to da je pravo


na samoopredjeljenje, uključujući i pravo na odcjepljenje, konzumirana
nekom prošlom odlukom u kojoj su "narodi" "izrazili svoju volju". Ali
nije eksplicitno rečeno kako se to dogodilo, a još manje - na koji se
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

način ta volja može ponovno izraziti- i može li se promijeniti? 40 Što,


zapravo, znači "pravo na odcjepljenje", ako ne postoje zakoni koji pro-
pisuju procedure kojima se ono može ostvariti? Još je manje jasna-
i više kontroverzna - formulacija iz ideološkog diskursa u kojoj se go-
vorilo o "pravu naroda na samoodređenje do odcjepljenja". Što je značila
ta formulacija? Znači li to do granicu do koje se može ići, ali ju se ne
smije prijeći? Ili upravo suprotno: uključuje i odcjepljenje? Kao i mno-
gošto drugo i ovo je pitanje otvoreno s krajem jugoslavije i s propašću
socijalističkog "imperija". Paradoksalno je, ali ne i neistinito, da su se
upravo separatistički nacionalisti i antijugoslaveni najviše oslanjali na
Staljina i Staljinovu formulaciju (ne navodeći pritom čija je, tj. tko joj
je izvorno autor), pri čemu su neki (kao npr. Franjo Tuđman) 4 ' bili

4° U kasnijim saveznim ustavima, formulacija o pravu na samoodređenje, uklju-


čujući i odcjepljenje, pomaknuta je u Osnovna načela, ali je i dalje ostala otvorenom
za različite interpretacije. U Ustavu SFRJ iz I963., odcjepljenje se spominje samo
u prvoj rečenici Osnovnih načela, u kojoj piše: "Narodi Jugoslavije, polazeći od
prava svakog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na odcjepljenje, na
temelju zajedničke borbe i slobodno izražene volje u narodnooslobodilačkom ratu
i socijalističkoj revoluciji, a u skladu sa svojim povijesnim težnjama, svjesni da je
daljnje učvršćivanje njihova bratstva i jedinstva u zajedničkom interesu, ujedinili
su se u saveznu republiku slobodnih i ravnopravnih naroda i narodnosti i stvorili
socijalističku federativnu zajednicu radnih ljudi- Socijalističku Federativnu Re·
publiku Jugoslaviju ... " U Ustavu SFRJ iz I974·• ponavlja se isti tekst na početku ove
rečenice u kojem se spominje riječ odcjepljenje, dok se kasniji dio ponešto razlikuje
od ovog iz prijašnjeg Ustava. U oba slučaja (i u Ustavu iz 1963. i u Ustavu iz 1974.)
to je jedino mjesto na kojem se spominje "pravo na odcjepljenje". U oba slučaja to
spominjanje je u kontekstu prošlosti- da bi objasnilo nastanak, odnosno stvaranje
savezne države. Kasnije interpretacije hrvatskih političara, prema kojima su ju-
goslavenski ustavi jamčili pravo na samoodređenje i odcjepljenje, po mnogočemu
su sporne i kontroverzne. Štoviše, moglo bi se reći da su one također mit.
4 ' Za staljinističke temelje Tuđmanove politike samoodređenja, v. Jović (20I$.).

Ako je Tuđman doista bio otac hrvatske države, Staljin joj je onda bio djed, jer
je Staljinov utjecaj na Tuđmana u njegovim formativnim danima bio tolik da ga
se on nije uspio- niti htio- riješiti čak ni u doba formiranja Hrvatske kao samo-
stalne države. Njegovi su pogledi na samoodređenje naroda formirani tridesetih
godina, dakle na vrhuncu staljinizma. U svojim poziva njima na AVNOJ (ZAVNOH),
u rehabilitiranju Andrije Hebranga, u ponovnom pozivanju na političku scenu
STVARANJE RATA

sasvim sigurno svjesni da to rade, a mnogi drugi su to radili u uvjerenju


da se radi o univerzalno prihvaćenoj normi međunarodnog prava, a ne
o staljinističkoj interpretaciji koja nije univerzalno primjenjiva- jer bi
izazvala novi svjetski rat, kaos i kolaps međunarodnog sustava.

Na još jedan način je ujedinjenje Njemačke imalo utjecaja na širenje


strahova u postjugoslavenskom prostoru. Radi se o činjenici da je zbog
i nakon pada socijalizma nestala Njemačka Demokratska Republika,
i to u procesu brzog ujedinjenja (ili prisajedinjenja - ovisno kako tko na
to gleda) sa Saveznom Republikom Njemačkom. Nestanak NJDR je
"zaboravljen" u narativima o kraju Hladnog rata. Obično se govori
o nestanku triju socijalističkih federacija u Europi- SSSR-a, Čehoslo­
vačke i jugoslavije- ali zaboravlja se da je prva zemlja u Europi koja je
prestala postojati i to kroz proces nacionalnog ujedinjenja, bila upravo
Istočna Njemačka, koja se 3· listopada 1990. ujedinila sa Zapadnom
Njemačkom. Datum je važan jer ukazuje na utjecaj koji je taj događaj
-potpuno neočekivan još samo dvije godine ranije, pa čak i 1989.- imao
na kasniji tijek događaja, uključujući i na onaj u jugoslaviji. "Zaborav-
ljanje" ovog slučaja, a isticanje samo triju socijalističkih federacija koje
su kolabirale i nestale, ima za svrhu konstruiranje zaključaka da su
socijalističke federacije bile neodržive, te da je uzrok njihove nestabil-
nosti federalizam. Međutim uzrok neodrživosti je bio kolaps ideologije,
a potom nacionalizam koji se pojavio na ruševinama internaciona-
lističkog marksizma. Njemačko ujedinjenje, pritom, pokazuje da se
nacionalizam nije pojavio samo na Istoku, nego i na Zapadu, i ne samo
u jugoistočnoj, nego i u Srednjoj (najsredišnjijoj) Europi- u Njemačkoj.

Ne ulazeći u karakter Istočne Njemačke, načine i razloge zbog kojih je


nastala, kao ni u (ne)logičnost argumenata koji su postojali u vezi

istaknutih aktera represivnog aparata iz hrvatskog staljinističkog vremena (tj.


prije 1966.), kao i iz njegovog diskursa o opoziciji, mogu se vidjeti elementi nastali
u tom formativnom okviru.
166 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

s njenim nastankom, ipak treba zabilježiti činjenicu da je ukidanjem


jedne države - čije je postojanje jamčila, između ostalog, i Helsinška
povelja iz 1975-- poslan signal svima da države mogu nestati, ali i da
se narodi mogu ujediniti ako nepravedne i neopravdane granice (a
posebno one koje dijele isti narod) među državama nestanu. Nestanak
Njemačke Demokratske Republike u listopadu 1990. otvorio je vrata
nestanku Jugoslavije. Ako jedna država koja postoji "samo zbog ideo-
logije" i "samo zbog Hladnog rata" može nestati, onda može i druga za
koju njeni protivnici tvrde isto- da postoji samo zbog ideologije i zbog
međunarodnih okolnosti, a ne zbog volje naroda, kojeg uostalom (u
smislu jugoslavenskog naroda) i nema, čak ni po njenoj vlastitoj nor-
mativno-ustavnoj definiciji. Ako je Nijemcima dopušteno ujedinjenje,
rezani rali su nacionalisti, onda bi trebalo/moglo biti dopušteno i dru-
gima: i Srbima (uklanjanjem tada i tako nepostojeće, imaginarne,
granice na Drini), Hrvatima (ujedinjenjem s Hercegovinom, ako ne već
i s cijelom Bosnom i Hercegovinom, prema ustaškom principu da su
Muslimani zapravo Hrvati islamske vjere), Albancima (ujedinjenjem
Albanije s Kosovom), a možda i Makedoncima (koji su, kao što su zapi-
sali u svom prvom ustavu iz 1991. godine, zbog tragičnih historijskih
okolnosti ostali podijeljeni u tri države, ali će se, prije ili poslije, ujedi-
niti u okvirima svoje matične i jedine postojeće domovine, Republike
Makedonije). Ako je moguća ujedinjena Njemačka, postavilo se pitanje:
zašto ne bi bilo moguće i ujedinjenje Srba, Hrvata i Makedonaca teme-
ljem velikosrpskih, velikohrvatskih ili svemakedonskih ideja? Ako se
u njemačkom slučaju ruše granice koje je stvorio - sada poraženi -
komunistički poredak, zašto se ne bi dovele u pitanje i granice koje je
također odredio komunistički poredak, tj. granice među jugoslaven-
skim republikama? Ako je nacionalizam postao posljedica demokrati-
zacije, te je omogućio ujedinjenje dviju njemačkih država u jednu, zašto
on ne bi imao iste posljedice i drugdje?

Povrh toga, nestanak Istočne Njemačke je i sam po sebi povećao neiz-


vjesnost jer je narušio princip statusa quo u Europi. To su primijetili
i toga su se bojali i neki od tadašnjih lidera drugih europskih zemalja,
STVARANJE RATA

kao i njihovi mnogi građani. Istraživanja javnog mnijenja provedena


u veljači 1990., dakle osam mjeseci prije samog ujedinjenja, u Velikoj
Britaniji, Francuskoj, Poljskoj i Sjedinjenim Američkim Državama,
pokazuju da je priličan broj građana bio protiv ujedinjenja: u Poljskoj
44 posto, u Britaniji 30 posto, u Francuskoj rs, te u SAD-u 13 posto. Na
pitanje bi li bili zabrinuti kad bi ujedinjena Njemačka postala vodeća
sila Europe, pozitivno je odgovorilo 69 posto Poljaka, so posto Britanaca
i Francuza, te 29 posto Amerikanaca. Strah od povratka fašizma u uje-
dinjenoj Njemačkoj kao razlog zabrinutosti navodilo je S3 posto onih
Britanaca i Poljaka koji su strahovali od ujedinjenja, dok su Francuzi
više strahovali od "prejake njemačke ekonomije" (SS posto). Poljaci bi
radije vidjeli ujedinjenu Njemačku izvan NATO-a nego u njemu.''
Opisujući raspoloženje američkih političara prema pitanju njemačkog
ujedinjenja, Vladimir Drobnjak, tada Vjesnikov dopisnik iz Washingtona
piše da oni prihvaćaju novu realnost, ali ne entuzijastički:

Velika Njemačka značit će novu velesilu s kojom se Amerika


na europskom prostoru jednostavno neće moći nositi - što
će Njemačka biti veća, to će američki utjecaj u Europi biti
manji. NATO klub eventualno će poslužiti kao podsjećanja
na stara vremena. George Bush još će mnogo puta svojom
kićenom retorikom pozdraviti ujedinjenje Njemačke i na tom
primjeru ispjevati odu "demokraciji i novom svijetu". Čak
i da ne misli tako, Bijeloj kući ne pada na pamet da osporava
korjenite promjene u Evropi i tako preuzme anatemu ('koč­
ničara povijesti". Pobijedivši u dugogodišnjem ideološkom
ratu s komunizmom, Amerika polako gubi Evropu. Sada se
stvari razvijaju tokovima na koje Washington još može utje-
cati, ali ih više ne može izmijeniti. Da, Amerika pozdravlja
jednu Njemačku. Drugog izbora jednostavno nema."

4• v. članak Nenada Ivankovića u Danasu, 20. veljače rggo.


4l Članak Vladimira Drobnjaka u Danasu, 20. veljače rggo.
168 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Slične su bile i reakcije britanskih političara, o kojima je dopisnica


Vjesnika iz Londona, Jasna Zanić-Nardini pisala pod naslovom "Oprez
i averzija", te u Poljskoj koja je procijenila, kako piše dopisnik Nikola
Stojanović, da ima "slabe karte za novu igru"." Europa je dakle prihva-
tila novu realnost, ali je osjećala bojazan, a ne entuzijazam.

U samoj Jugoslaviji, ujedinjenje Njemačke povećao je osjećaj neiz-


vjesnosti:

"Ujedinjenje Nemačke sigurno označava kraj jednog evrop-


skog poretka, kraj šema u kojima smo svi razmišljali. Zatečeni
smo brzinom što je pokazalo i mišljenje koje smo i mi, koliko
juče, zastupali- da je ujedinjenje dve nemačke države realno
tek u okviru ujedinjenja Evrope.", pisala je u veljači 1990.
Milena Jokić, komentatoricaDanasa.

Indikativno, iako ne i neočekivano, u Jugoslaviji se to ujedinjenje po-


vezivalo s povijesnom ulogom koju je Njemačka imala u Drugom
svjetskom ratu, što nije bilo u neskladu s načinom kako su i drugi
Europljani promatrali taj proces. Milena Jokić ga dovodi u vezu s pita-
njem reparacija:

Onog trenutka kada bude ostvareno ujedinjenje Nemačke,


ovo pitanje postaće ponovo aktuelno, ne samo za Jugoslaviju
nego i za druge zemlje- žrtve nemačke agresije u II. svetskom
ratu.4s

Povezivanje pitanja njemačkog ujedinjenja s revizijom rezultata Dru-


gog svjetskog rata dakle bilo je sasvim izravno i utjecalo je na nove
strahove. Ali, pravi izazov je nastupio kad je postalo jasno da će se to

44 Isto, članci Nikole Stojanovića i Jasne Zanić-Nardini, Danas, 20. veljače 1990.
45 Ćlanak Milene Jokić, Danas, 20. veljače 1990.
STVARANJE RATA

ujedinjenje dogoditi na načelu "mi smo jedan narod" te da će značiti


povratak ideje samoodređenja, čime se dalo za pravo nacionalistima,
koji su tvrdili da je jedino nacija vječna, a da su države koje nisu formi-
rane na principu nacionalnog jedinstva dugoročno neodržive. Nacija
je moćnija i od država i od ideologija i od klasa. Bila je to dakle pobjeda
nacionalizma u srcu Europe, a time nije ni čudno da se isto dogodilo
i na njenoj periferiji. Dok je u središtu Europe ipak prevladala liberalna
varijanta nacionalizma, na periferiji je prevagnula konzervativna, pa
čak i ultrakonzervativna varijanta. Ona je inzistirala na tome da država
može opstati samo pod autoritarnim liderom, samo promovirajući ideje
"jedinstva" i "zajedništva", oko kojih bi se novi/stari kolektivni Mi
mogao ujediniti nasuprot starim/novim Njima.

Tako su stari .. zaštitnici" koji su u prethodnom sistemu živjeli od pro-


izvodnje straha postali "preko noći" novi zaštitnici nacije koja je ugro-
žena, i to ponovno na isti način: proizvodnjom straha. Majstori
stvaranja straha ostali su isti. Mehanizmi stvaranja straha, također.
I posljedice su stoga morale biti iste: permanentno produciranje straha
kako bi se nastavilo vladati istim metodama samo pod novom fasadom
- pod fasadom demokracije, ali samo onog tipa demokracije koja je,
prije svega, vladavina većine, i to samo pod uvjetom da smo većina- mi,
a neoni.

4· Strukture i akteri

To što je nacionalizam na periferiji bio konzervativan, a ne liberalan,


objašnjava i potpunu oprečnost između trendova integriranja do kojih
nakon 1989. dolazi u Europi s jedne, i trendova dezintegriranja na eu-
ropskoj periferiji, u bivšoj Jugoslaviji, s druge strane. Naši su krajevi išli
u potpuno suprotnom smjeru od dominantnog trenda u Europi nakon
1989. Umjesto liberalne revolucije, u njima se dogodila konzervativna
tranzicija, koja je poništavala i ona postignuća moderne koja su- makar
djelomice - bila započeta ili ostvarena u razdoblju socijalizma, mira
170 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

i neutralnosti (nesvrstanosti) iz hladnoratovskog perioda. Jugoslavija,


kao ni postjugoslavenske zemlje, nikad nisu imale svoju r989. 46 - one
su umjesto toga imale r990. i još više: svoju r991.- godinu novog rata
i pobjede antiliberalnih, proratnih nacionalističkih politika.

Dok je Europa bila ponesena nadom da demokratizacija donosi mir,


u našim se krajevima uvođenje izborne demokracije nakon r989. pre-
tvorilo u rat. Ovdje napominjemo da ideja demokracije nije istovjetna
s idejom liberalizma. Štoviše, kao što je poznato u literaturi o demokra-
ciji, moguće je da demokracija bude totalitarna (o čemu je pisao klasik
teorija demokracije- )acob Talmon), pa i da bude uvod u rat, stradanja,
etnička čišćenja i genocid (o čemu je pisao primjerice Michael Mann
u svojoj knjizi The Dark Side ofDemocracy, a također i mnogi koji su se
bavili postkolonijalnom Afrikom i Azijom). Ako je raspad SSSR-a bio
crni petak za realističku teoriju, rat u jugoslaviji i postjugoslavenskim
zemljama koji je uslijedio nakon r989. je crni petak za liberalne teorije
međunarodnih odnosa, koje se temelje na ideji o liberalnom odnosno
demokratskom miru (izvorište kojih je u Kantovim djelima, a imple-
mentacija u djelima Michaela Doylea i suvremenih liberalnih teoreti-
čara). Liberalizma gotovo da i nije bilo, a demokracija je - u obliku
u kojem se pojavila- uplašila skoro sve. 47 Strah od demokracije, koja je
temeljito poremetila onu strukturu društvenih vrijednosti koja je dugo

46 O tome više u mom članku "1989.: godina koja nam se nije dogodila", objavljenom
7· prosinca 2014. na portalu Političke misli, dostupnom na: http://politickamisao.
com/rg8g-godina-koja-nam-se-nije-dogodila/. Pristup: rs. srpnja 2017.
47 Za neprijateljski stav prema liberalizmu, v. izlaganje Franje Tuđmana zastupni-

cima HDZ-ai Predsjedništvu HDZ-a od 25. siječnja 1994. u zgradi Hrvatskog sabora.
U tom izlaganju je Tuđman govorio o "liberalno-građanskoj" i "katoličko-univer­
zalističkoj" struji u hrvatskom društvu. "Ova liberalno-građanska silnica ma-
nje-više nam je poznata: bila je usmjerena na čuvanje Jugoslavije, priželjkivala je
poraz Hrvatske 1991., osobito ovakve Hrvatske, suverene, koja hoće biti svoja. Ta
liberalno-građanska koncepcija traži oslonac u tim naslagama u hrvatskoj psihi,
i nalazi ih, ne samo kod jugonostalgičara nego i kod onih koji su zaokupljeni tim
širim univerzalističkim, kozmopolitskim idejama" (Tuđman, 1995.: So).
STVARANJE RATA
l]l

osiguravala mir, kao i promjene u strukturi međunarodnog sustava


koje su uzdrmale jamstva za opstanak država u Europi, bili su glavni
-iako ne i jedini- faktori koji su doprinijeli nastanku rata u Jugoslaviji.

Kao što sam zaključio u svojoj prethodnoj knjizi -Jugoslavija: država


koja je odumrla (2003.)- sam raspad jugoslavije treba kao temu odvojiti
od teme rata. Raspad nije morao nužno voditi u rat, iako je bio sasvim
sigurno jedan od ključnih faktora koji je omogućio rat. Rat, naravno,
nije bio neizbježan, niti je nastao kao neka prirodna pojava, izraz neke,
navodne, "vječne mržnje" koja samu sebe reproducira u fatalistički
začaranom krugu iz kojeg nema izlaza. Ništa se u povijesti ne mora
dogoditi, pa tako ni rat. Rat je stalno tu, on je stalna mogućnost, uspo-
mena na njega nikad ne nestaje. No hoće li postati realnost ili ne, ovisi
o onima koji odlučuju, kao i o kontekstu u kojem se odlučuje. Kalku-
lacije i strategijske promjene koje zanemare akciju i/ili kontekst nisu
potpune. Lideri ne mogu tek tako, sami od sebe, proizvesti rat- ali ga
nekad, zbog okolnosti u kojima su se našli- ne mogu ni samostalnom
akcijom (pa čak ponekad ni kolektivnom akcijom) spriječiti. On je,
s jedne strane, proizvod promjena u međunarodnom sustavu, koji, kao
što pokazuju neorealisti, npr. Kenneth Waltz i njegovi sljedbenici, ima
izravan utjecaj na opstanak i ponašanje država. Puknuće međunarod­
nog sustava - koje se dogodilo u Europi 1989. godine - značajno je
utjecalo na sve države koje su njime pogođene. Države, a naročito male
i na međunarodnoj sceni ne suviše moćne, ne čine ono što žele, nego
ono što mogu u okolnostima na koje imaju malo utjecaja. Polje u kojem
nešto mogu učiniti je- u okolnostima stabilnog međunarodnog sustava
- zadano i jasno ograničeno. U doba stabilnosti, međunarodni sustav
zapravo nije anarhičan: u njemu se uspostavlja struktura koja sprječava
anarhiju i kaos. Međutim ono što je u uvjetima stabilnog međunarod­
nog poretka nemoguće postaje u uvjetima puknuća tog poretka ponekad
neizbježno. I obrnuto: ono što je neizbježno postaje u novim okolnostima
nemoguće. Tako je bilo i s Jugoslavijom u 1989. jamstva za njen opstanak
koja su bila snažna i vidjela su se u politici podržavanja (financijskog,
političkog, vojnog ... ) njene cjelovitosti tijekom cijelog razdoblja
!72 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

Hladnog rata - nestala su s njegovim krajem. Nestanak država- bilo


kroz njihovu dezintegraciju ili dogovornu podjelu, ili kroz jednostrano
proglašeno odcjepljenje (separatizam) ili dogovoreno i odobreno uje-
dinjenje (kao u slučaju Istočne Njemačke)- koji je trebao biti spriječen
Helsinškim dokumentima iz 1975., postao je stvarnost. Nestanak bi-
polarne strukture i sigurnosnog "kišobrana" koji su nad Europom po-
digli SSSR i SAD značio je ujedno i nestanak struktura koje su jamčile
i omogućavale status quo. U tim okolnostima dogodio se i rat- za koji
se vjerovalo da se Europljanima više nikad neće i ne može dogoditi.
jamstva koja su vrijedila za jedan tip međunarodnog poretka izgubila
su snagu i vrijednost u novim okolnostima. U politici, uostalom, nema
trajnih jamstava, kao što nema ni trajnih prijatelja ili trajnih neprija-
telja. Politika nije fizika ni matematika- u njoj postoji najmanje jedan
stalno promjenjiv i najčešće nepoznat faktor (odnosno varijabla): a to
je ljudsko odlučivanje. Politika ovisi o percepcijama interesa i moći,
a ta percepcija ovisi o načinu na koji relevantni akteri vide sebe i druge.
Interpretacija identiteta (vlastitog i tuđeg) je u tome od ključne važ-
nosti. Treba se dakle osloniti na konstruktivizam i pritom voditi računa
o promjenama konteksta. Ista država istu drugu državu može percipi-
rati sasvim različito u različitim vremenima i kontekstima. Zato su
dugoročne prognoze- naročito kad se radi o ponašanju demokratskih

država, u kojima se političari na vrhu mijenjaju - nezahvalne i često


pogrešne. Tako je bilo i u slučaju prognoza vezanih za raspad SSSR-a
i Jugoslavije, a naročito u slučaju predviđanja u vezi s ratom u jugoslaviji.
Ignoriranje subjektivnog, percepcija i konteksta u kojem se interakcija
događa, dovelo je do pogrešaka koje su međunarodne aktere- a još više
involvirane strane, postjugoslavenske države- skupo stajale.

Rat je bio, s jedne strane, rezultat promjena u međunarodnom sustavu,


a s druge rezultat odluka koje su relevantni akteri donosili u okol-
nostima u kojima su se našli. O motivima njihova odlučivanja- pa i o
nekim odlukama- možda je prerano govoriti i pisati, naročito u Hrvat-
skoj, u kojoj je arhivska građa striktno kontrolirana i onemogućava joj
STVARANJE RATA
173

se pristup, čak i kad se radi o događajima od kojih je proteklo više od


30 godina. Hrvatski arhivi su konzervativniji kad se radi o pristupu
građi od drugih u susjedstvu, uključujući sve druge zemlje nekadašnje
jugoslavije. 48 Arhivska se građa kontrolira zato da činjenice i dokumenti
ne bi "omeli" proces stvaranja mitova. Zato je- valjda jedino u Hrvat-
skoj - za pristup arhivima koji bi morali biti otvoreni (jer je prošlo 30
i više godina od događaja) i dalje potrebna "sigurnosna provjera" i do-
zvola posebne vladine komisije. Pristup činjenicama tretira se kao
sigurnosni rizik, pa se omogućava samo onima koje provjeri služba
sigurnosti. To već samo po sebi govori o karakteru samog procesa, ko-
jemu je glavna zadaća da konstruira mit, a ne da potakne nezavisna
istraživanja utemeljena na dokazima.

U Hrvatskoj postoji strah od toga da netko drugi ne počne pisati povijest


Domovinskog rata. Nema visokog državnog dužnosnika koji nije za-
prijetio svima drugima koji bi se to usudili - a nisu Hrvati - da im to
neće uspjeti. Nekadašnji premijer, Ivo Sanader, rekao je u svibnju zoo7.,
na proslavi godišnjice Bljeska, da "istina o Domovinskom ratu ostaje
trajno ugrađena u hrvatsku povijest i neće je pisati nitko drugi osim
nas samih".49 To je ponovio i na sastanku s predstavnicima udruženja
boraca iz Domovinskog rata, u listopadu te iste godine, kad je rekao da
"nitko neće pisati hrvatsku povijest- pisat ćemo je mi sami".50 ]adranka
Kosor, koja je na premijerskom mjestu naslijedila Ivu Sanadera,

48 Na to već godinama, s pravom, upozorava danski istraživač Christian Axboe


Nielsen. V. njegov intervju u Novostima, na: http://arhiva.portalnovosti.com/zor3/
m/christian-axboe-nielsen-pristup-dokumentima-bivse-vlasti-vazniji-je-od-lu-
stracije/. Pristup: 3· rujna zor s.
49 V. izvještaj u Hrvatskom vojniku, br. 134, svibnja 2007.: http://www.vz.hrvat-

ski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/I34ZOO?!Lobljetnica.asp. Pristup: rr. rujna zor s.


so Priopćenje Vlade Republike Hrvatske preko agencije Hina: https://vlada.gov.hr/
vijesti/predsjednik-vlade-s-predstavnicima-udruga-iz-domovinskog-rata/?8Zo.
Pristup: u. rujna zor s.
174 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

zadržala je istu politiku prema povijesti: "nitko nema pravo revidirati


hrvatsku povijest ni na kojoj osnovi", rekla je 3· kolovoza zoroY To
isto, da nam "neće nitko drugi pisati povijest Domovinskog rata", izja-
vila je i supruga generala Mladena Markača kad je čula za oslobađanje
svojeg supruga iz Haaškog suda. 5' Pisanje povijesti je važno i za Tomi-
slava Karamarka, tadašnjeg lidera HDZ-a, koji je u prosincu 2014. na-
javio da će se- kad ta stranka dođe na vlast- morati revidirati udžbenici
povijesti kako bi se u njih uključilo više referenci na Franju Tuđmana
i Domovinski rat." U toj situaciji- kad postoji neposredan politički
pritisak koji pisanje povijesti proglašava važnim nacionalnim inte-
resom - teško je očekivati produktivna i slobodna istraživanja. To je
naročito teško kad političari na vlasti izjavljuju da postoji samo jedna
istina, kao što je rekao Tomislav Karamarko u listopadu 2015.S4 Istinom
se, kaže Karamarko "ne smije poigravati", a ne smije se dopustiti ni da
djeca iz škola izlaze "s dvojbama i neznanjem". Za neznanje se lako
složiti, ali smisao pluralističkog obrazovnog sustava u slobodnom dru-
štvu jest da stvara dvojbe kod učenika i studenata, i da ih potiče da te
dvojbe sami riješe: da ih se uči da misle, a ne samo da pamte i ponavljaju
zapamćeno. Liberalni sustav obrazovanja stavlja same studente u centar
odlučivanja o istini i interpretacijama, a ne nameće im "jednu istinu",
naročito ne s političkog vrha. U liberalnom obrazovnom sustavu dvojbe
su trajne, jer ništa nije tako sveto da ne bi trebalo biti kritički preispi-
tivano. U njemu postoji pluralizam interpretacija, koje uvijek dovode

51 V. Nacional od 3- kolovoza 2010. http://arhiva.nacional.hr/clanak/886n/ko-


sor-u-vukovaru-hdz-ce-se-zestoko-oduprijeti-micanju-suskove-avenije. Pristup:
IL rujna lOIS.
5' V. E-Zadar od 16. studenog 2012. http://www.ezadar.hr/clanak/mirjana-mar-

kac-ova-sreca-je-neopisiva. Pristup: n. rujna lOIS.


' 3 V. članak na porta lu Index.hr od 10. prosinca 2014.: http://www.index.hr/vijesti/

clanak/karamarko-tudjmanizam-u-ustav-a-tudjmana-u-udzbenike-kako-i-zaslu-
zuje/789173-aspx. Pristup: 11. rujna lOIS.
54 V. izvještaj iz Telegrama, 14.listopada lOIS. http://www.telegram.hr/politika-
kriminal/tomislav-karamarko-najavio-je-uvodenje-istine-u-udzbenike-pa-smo-
istrazili-sto-bi-ta-istina-mogla-biti/.
STVARANJE RATA
175

u pitanje koncept ''jedne istine". Jedna istina je koncept koji savršeno


pristaje totalitarnim i autoritarnim sustavima, ali ne slobodnom, plura-
lističkom i liberalno-demokratskom školstvu. Jedna istina vodi plagi-
ranju i dogmatskom slijeđenju autoriteta, bez propitivanja i kritičkog
mišljenja. Posljedica toga jest- obnova postojećeg, održanje istog, a ne
napredak. No odbacivanje napretka i promjena- to je bit konzervati-
vizma, koji smatra da je povijest učiteljica života, a svoj normativni su-
stav utemeljuje u ideji tradicije.

Čak i tamo gdje su formirani instituti za istraživanja suvremene po-


vijesti- a naročito Domovinskog rata- cilj nije bio da se potaknu neza-
visna istraživanja, nego da se kontrolira građa, kako bi se potom mogla
dati neka "znanstvena" (a zapravo u potpunosti neznanstvena) "legi-
timacija" službenom i drugim nacionalističkim narativima.ss Ili, kako
je rekao Viktor Ivančić:

Jedina istina o Domovinskom ratu je da o njemu ne smijete


govoriti istinito. Kažete li nešto loše o Domovinskom ratu,
loše vam se piše. Fundamentalizam se ogleda u tome što se
doslovno vjeruje u mitove koji stvaraju državu i državnost,
bilo da je riječ o "od stoljeća sedmog"', krvavim ratovima ili
kolekciji neprijatelja, koju uvijek morate imati spremnu.
Imamo ekstremističku stvarnost, a nekoga tko pokušava
propitivati tu stvarnost, progutat će ekstremizam. Riječ je
o ciničnom društvu, koje vuče ekstremizam kroz svoje
središte.s6

H O tome kako se brani pristup građi Ureda Predsjednika Republike Hrvatske iz


doba dok je funkciju obavljao Franjo Tuđman, v. u članku na portalu Lupiga: http://
lupiga.com/vijesti/tudjman·klasificirano·otkrivamo·kako·je-ustrojen-drzavni-su-
stav-za-zastitu-lika-i-djela-prvog-hrvatskog-predsjednika. Pristup: 3- rujna 2015.
S6 Novi list, 13. veljače 2015. http://www.novilist.hr/Vijesti/Rijeka/Ivancic-Jedina-

istina-o-Domovinskom-ratu-je-da-o-njemu-ne-smijete-govoriti-istinito.
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

No već i pažljiva analiza javno objavljenih izjava i dokumenata ukazuje


na ambivalentnost pozicija političkih vođa u Hrvatskoj u vezi s ratom
iz devedesetih godina. U nekim situacijama - što iz uvjerenja, što iz
taktičkih razloga- oni su predlagali i zagovarali kompromise s drugim
akterima jugoslavenske krize, pa i sa separatistički orijentiranim vo-
đama Srba u Hrvatskoj (npr. u Krajini) kako bi se izbjegao rat. Konfe-
deracijski sporazum sa Slovenijom (Jović, 2008.), razgovori s vođama
drugih republika u okviru redovnih "putujućih" samita, kao i bilate-
ralni i trilateralni susreti s Miloševićem, Izetbegovićem, Kučanom
i drugima, te razgovori s Jovanom Raškovićem u inicijalnoj fazi sukoba
- sve su to bili pokušaji stvaranja nekog kompromisa, kako bi se rat
izbjegao ili kontrolirao. Nisu uspjeli- a za to odgovornost snose strane
u pregovorima i razgovorima, pa i hrvatska strana. )e li Franjo Tuđman
ikad zagovarao rat kao poželjnu opciju?

)est - ima i takvih izjava: primjerice u njegovu obraćanju građanima


prilikom povratka iz Ujedinjenih naroda 1992. Tada je rekao da rata ne
bi bilo da ga Hrvatska nije željela, da je odustala od svojih ciljeva~ a prije
svega od nezavisnosti. Najizravnije svjedočanstvo njegove proratne
politike bila je, naravno, Oluja, za koju je tražio da zada takve udarce
Srbima da se oni od njih ne oporave. To je poslije i učinjeno, upravo kako
je on tražio.

S druge strane, ima i njegovih izjava i postupaka koji svjedoče o poku-


šajima da spriječi rat, odnosno izravan sukob s JNA i sa Stbima iz Kra-
jine. Pregovori s Miloševićem, sudjelovanje (neuspješno) u razgovorima
šestorice predsjednika jugoslavenskih republika, kompromisi na koje
je pristajao u odnosu na zahtjeve međunarodne zajednice i sl. također
pokazuju ambivalentnost njegova odnosa prema ratu. U nedostatku
prostora za bavljenje samo Tuđmanom, možda bi trebalo zaključiti da
je on inicijalno nastojao (posebno 1991.) izbjeći rat ali ne po svaku cije-
nu, vjerojatno zato što za njega nije bio spreman. Kasnije, kad je postao
spreman i kad je za tu politiku dobio podršku Sjedinjenih Američkih
STVARANJE RATA

Država (i kad su mu okolnosti upornog odbijanja bilo kakvog kompro-


misa sa strane krajinskih Srba išle na ruku), odlučio se za rat, a ne mir.
Kao i Milošević međutim on je od samog početka (od r990.) dopuštao
mogućnost rata i s njom je kalkulirao. To je dovoljno da ga se smatra
suodgovornim za rat u Hrvatskoj. Možda nije htio rat, ali ga je smatrao
dopustivim sredstvom ostvarivanja ciljeva koje je predstavio kao na-
cionalne, i to i unutar Hrvatske i u Bosni i Hercegovini.

Kasnije slavljenje rata u Hrvatskoj pokazuje također da je u Hrvatskoj


makar jedan broj aktera želio rat i aktivno radio na tome da do njega
dođe. Dokumentarna serija koju je snimio BBC -Smrt Jugoslavije- ta-
kođer pruža dokaze da je u Hrvatskoj bilo onih koji su ne samo željeli
rat, nego su aktivno radili na tome da se dogodi. Ubojstvo )osipa Re-
ihl-Kira, osječkog policijskog načelnika, r. srpnja r991. jedan je od tra-
gičnih događaja koji svjedoče o tome. Reihl-Kir je, po nalogu tadašnjeg
ministra unutarnjih poslova Hrvatske, )osipa Boljkovca, pokušavao
osigurati mir u Slavoniji, ali se -prema svjedočenju samog Boljkovca
-stalno sukobljavao s ljudima poput Vladimira Šeksa, Branimira Gla-
vaša, Vice Vukojevića, koji su htjeli rat. BBC-jev dokumentarni serijal,
kao i kasniji intervjui koje je o tom događaju dao )osip Boljkovac, po-
kazuju da su neki od njih, kao i tadašnji ministar obrane, Gojko Šušak,
izazivali rat pucajući po srpskim mjestima u Slavoniji. Tako je i došlo
do najvećeg incidenta prije samog početka rata- ubojstva r2 hrvatskih
policajaca u Borovu Selu 2. svibnja r991. Boljkovac je kasnije izjavio da
ti policajci nisu poslani po njegovu naređenju, i da ne zna tko je točno
u njih pucao. Ali, događaj je poslužio kako bi se stvorila ratna atmosfera.
Boljkovčevo svjedočenje pokazuje da su oni koji su htjeli rat bili bliski
vrhu HDZ-a, te da se i sam predsjednik Tuđman žalio da su se "oteli
kontroli".s7 Boljkovac tvrdi da su tim napadom zapravo Hrvati bili ti

>7 v. intervju koji je }osip Boljkovac dao novinaru Goranu Flauderu. http://www.
osijekOJI.com/viewtopic.php?t=J0770. Pristup: 12. rujna 2015.
178 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

koji su prvi napali Srbe i Jugoslaviju, a ne obrnuto- kako se danas tvrdi


u mitu o Domovinskom ratu i u diskursu koji inzistira na tome da je
on bio samo i isključivo obrambeni i oslobodilački.

Kako naime pod tu kvalifikaciju smjestiti pogrom nad imovinom Srba


i firmi iz Srbije u Zadru i Bibinju 2. svibnja r99r., neposredno nakon
ubojstva hrvatskog policajca Franka Lisice kod Polače tog dana? Prema
podacima izbjegličkih udruženja Srba iz Hrvatske, u tom je danu, dakle
i prije referenduma o nezavisnosti i prije proglašenja nezavisnosti,
u Zadru uništeno ili napadnuto čak 89lokala i 36 privatnih kuća Srba,
a stradao je i 21 lokal u vlasništvu tvrtki iz Srbije. U Bibinju je tada uni-
šteno, zapaljeno ili napadnuto 36 srpskih kuća. Sve se to događalo izvan
zone ratnih djelovanja, kojih u svibnju 199r. još u Zadru nije bilo."

Boljkovac navodi i slučaj prolaska jednog broja policajaca odjevenih u


ustaške uniforme krajem svibnja 199r., koji su išli preko Duge Rese za
Vukovar. Događaji u Vukovaru u doba dok je u njemu Tomislav Merčep
bio općinski sekretar za narodnu obranu, tek trebaju postati predmetom
akademskog istraživanja. U izvještaju o njegovoj ulozi u ratu koji je
2007. deklasificiran, CIA navodi da je on odgovoran za brojne zločine
prema srpskim civilima u Vukovaru prije nego što je rat počeo, kao i za
vrijeme rata." U doba Merčepova zapovijedanja vojnim i policijskim

58 Podaci o broju napadnutih lokala i privatnih kuća razlikuju se u različitim izvo-

rima. Večernje novosti navode da su napadnuta 54 poslovna objekta Srba u Zadru,


19 srpskih firmi i 32 privatne kuće. Napad je trajao više od tri sata, a u njemu su
sudjelovali maskirani civili koji su u Zadar došli u desetak autobusa. V. http://www.
novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:ssmr9-Savo-Strbac-Zadar-
ska-Kristalna-noc. Pristup: IS. srpnja 20I7. U drugim izvorima navodi se da je
uništeno ukupno I36 objekata, što odgovara ovdje navedenoj brojci. Poslije ovog
pogroma mnogi Srbi su odlučili napustiti Zadar i nikad seu njega više nisu vratili.
O prijetnjama i miniran jima kuća Srba u Zadru, v. i: http://www.portalnovosti.
com/zatrpavanje-neasne-prolosti. Pristup: IS. srpnja 20I].
s9 V. izvještaj na porta lu Nova TV od 9. siječnja 2007. http://dnevnik.hr/vijesti/
hrvatska/cia-o-ulozi-mercepa-u-zlocinima-nad-srbima.html. Pristup: I2. rujna
2015.
STVARANJE RATA
179

jedinicama Hrvatske (od ro.lipnja do r3. kolovoza r991.) uhapšena je


više od stotinjak Srba i Jugoslavena u područjima u njegovoj nadležno-
sti, a stotinjak ih je ubijeno ili nestalo- prvi ubijeni u Vukovaru bio je
)ovan jakovljević (29. lipnja r991.). 60 Slično se događalo i u okolnim
mjestima: u Bršadinu je I. svibnja rggi. ubijen Stevan Inić, a potom
u Sotinu Miodrag Nađ. Kasnija svjedočenja u slučaju istrage protiv
Merčepa govore o postojanju plana za etničko čišćenje Vukovara, koji
je sam Merčep iznio već u ožujku r991. (rs. ožujka r991. na sastanku
u Borovu naselju)." Do kraja kolovoza te godine iz Vukovara se u Srbiju
preselilo r3.734 vukovarskih Srba i jugoslavena, dok su ostali živjeli
u strahu. U strahu su živjeli i vukovarski Hrvati -jer je proizvodnja
straha bila i smisao te politike. O tome svjedoči i Marin Vidić Bili, po·
vjerenik hrvatske vlade za Vukovar, koji je u svom pismu državnom
vrhu i liderima opozicije r8. kolovoza r99r. pisao: "Merčep je stvorio
u Vukovaru opću psihozu straha među hrvatskim i srpskim pučan­
stvom, što je rezultiralo općim bijegom iz grada." Merčep je 13. kolovoza
r991. povučen iz Vukovara i postavljen na poziciju savjetnika u MUP-u,
ali je strah ostao. Ostala je i ratna atmosfera koju je stvorio, i to u gradu
u kojem je prije rata bilo 37 posto Hrvata, 3r posto Srba i 22 posto Jugo-
slavena. Zagovornici rata su smatrali da je upravo na primjeru multiet-
ničkih gradova, koji su uvijek bili primjer složnog života i koji su se
protivili nacionalizmu (u Vukovaru je preko 6o posto birača glasalo za
SDP, a samo oko 20 posto za HDZ na prvim izborima r990. godine)
trebalo pokazati da je zajednički život "nemoguć". Rat je stvoren da bi
se poremetio normalan život gradova koji su bili primjer suživota, mira
i tolerancije. Vukovar je razoren zato da bi ga se kaznilo zbog njegove
multietničnosti.

60 V. članak Saše Kosanovića u Novostima, 1g.listopada 2010.: http://arhiva.portal-

novosti.com/20IO/II/kako-je-poceo-rat-u-mom-gradu/. Pristup: 12. rujna 2015.


6 ' Prema svjedočenju predsjednika ogranka HDZ-a u Borovu naselju, Mirka Niko-

lašvića. V. }ovanka Simić: Zlodela slavonskog jastreba, u: http://www.krajinaforce.


com/dokumenti/zlocini_tomislava_mercepa.pdf. Pristup: 12. rujna 2015.
I80 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

Isto je bilo i na drugoj, srpskoj strani, na kojoj se računalo da se jedino


u ratu mogu ostvariti separatistički ciljevi izdvajanja samoproglašene
Republike Srpske Krajine iz Hrvatske. U vrhu JNA su pripreme za upo-
trebu vojske i vojne sile kako bi se postigli politički ciljevi (u prvim
fazama- očuvanje Jugoslavije) počele još u doba kad je savezni sekretar
za narodnu obranu bio admiral Branko Mamula, koji o tome piše u
svojoj memoarskoj knjizi Slučaj Jugoslavija. Mogućnost da dođe do rata
-pa čak i vjerovanje u njegovu neizbježnost- vidi se i iz već spomenutih
dnevničkih bilješki Borisava Jovića {predsjednika Predsjedništva SFRJ)
iz ožujka 1991., u kojima on spominje odluku srpskog političkog vrha
da se formira takav teritorij unutar kojeg neće biti rata, jer da izvan tog
teritorija rat neće biti moguće izbjeći. I u Sloveniji je bilo zagovornika
rata kao jedine opcije da se skrene pažnja svjetske javnosti na pitanje
nezavisnosti te republike u odnosu na Jugoslaviju. Napad slovenskih
dobrovoljaca na granične prijelaze koji su bili pod kontrolom saveznih
vojnih i policijskih snaga isprovocirao je sukob u Sloveniji, čime je ratna
opcija dobila na zamahu. I na Kosovu- koje je dugo bilo izvan rata, što
zbog politike paralelizma vlasti a što zbog pacifističke politike kosov-
skog vođe Ibrahima Rugove - 1998. je prevladala ratna opcija koju je
poticala tzv. Oslobodilačka vojska Kosova (OVK). Rat nije bio neizbje-
žan- on je proizveden zato što je bilo aktera kojima je odgovarao i zato
što su ga omogućavale okolnosti koje su nastale nakon raspada stabil-
nog međunarodnog sustava. Za mnoge je rat bio samo ''nastavak poli-
tike drugim sredstvima" kako bi se tim drugim sredstvima postigli oni
politički ciljevi koje nije bilo moguće postići na miran način. Među tim
ciljevima najvažniji je bio priznavanje nezavisnosti. Rat je poslužio
kao sredstvo privlačenja pažnje relevantnih aktera. Nažalost, pokazalo
se da mirne (nenasilne) političke inicijative često ne uspijevaju nikoga
zainteresirati, dok se ratom postiže više pažnje, a time se i povećava
mogućnost korištenja rata za političke svrhe. Rat je stoga ponekad
politički utilitaran, odnosno koristan.

Ta činjenica - da rat može biti koristan i da ga ne treba isključiti jer


može poslužiti ostvarenju nekog višeg cilja (a naročito se njime može
STVARANJE RATA
18!

osigurati međunarodno priznanje države) - u temelju je makijaveli-


stičke politike koju su poveli ili na koju su u jednom trenutku pristali,
gotovo bez izuzetka, glavni akteri raspada Jugoslavije. Tragedija situ-
acije u kojoj se Jugoslavija našla u tom momentu može se opisati za-
ključkom: povesti rat bilo je politički racionalno, bez obzira na to koliko
to bilo riskantno i nemoralno. Razumno sa stajališta viših nacionalnih
ciljeva, među kojima je glavni bio razbijanje Jugoslavije i stvaranje
manjih, nacionalno homogenih država. A to je bio glavni cilj etno-
nacionalista, cilj koji se nije moglo ostvariti bez rata. Jednom kad je
međunarodna zajednica odbila priznati raspad Jugoslavije temeljem
referenduma u Sloveniji i Hrvatskoj, pred ove zemlje postavilo se pi-
tanje: hoćemo li odustati od države ili od rata? Obje su se odlučile za
rat. O tome najbolje svjedoči izjava samog Franje Tuđmana koji je 24.
svibnja 1992. na mitingu u Zagrebu u povodu ulaska Hrvatske u Ujedi-
njene narode, rekao:

Neki ljudi u Hrvatskoj, a osobito u svijetu, koji nisu bili pri-


jatelji Hrvatske govorili su da nije trebalo rata, da smo mi
krivi za rat. Aja sam govorio i odgovaram: "Jest, ne bi bilo rata
da smo odustali od svoga cilja da stvorimo samostalnu i ne-
zavisnu državu Hrvatsku."62

Tuđman je, uostalom, već u govoru prilikom ponovnog postavljanja


spomenika banu Josipu Jelačiću na glavnom gradskom trgu u Zagrebu,

~·V. https://www.youtube.com/watch?v=f_NvMOj6IjQ. I drugi hrvatski političari


su govorili o korisnosti rata za ostvarivanje ciljeva. Predsjednik Hrvatskog sabora,
žarko Domljan, rekao je: "Rat je prilika koju ne smijemo propustiti" (v. Viktor
Ivančić u Feral Tribune, I4.listopada2ooo.). Josip Manolić, u intervjuu Feral Tribu·
neu, 9. prosinca 2000. objašnjava da su "u hrvatskoj politici, kako znamo, postojale
dvije struje: jedna je željela mirnim i demokratskim putem ostvariti višestranačje
i razdruživanje, dok su istodobno postojale snage koje su išle za nasilnim obraču·
nima. Za njih se danas može bez ustezanja reći da su težile genocidnom čišćenju
hrvatskog prostora" (Oba citata prema Mirić, 2002.: rS). General Martin Špegelj,
koji je i sam bio zagovornik rata, predlažući Tuđmanu u jesen I990. da napadne
182 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

16. listopada 1990., rekao da "u slučaju da moramo žrtvovati život za


slobodu, demokraciju i suverenost Hrvatske, pozvat ćemo na obranu
ne samo svoje organizirane snage, nego cijeli hrvatski narod u domovini
i inozemstvu". 63 Isti je bio i stav Slovenije, koja je- unatoč američkom
upozorenju da ne proglašava nezavisnost jer će doživjeti hard landing
i nitko je neće priznati, odlučila u potpunosti ignorirati taj stav, koji
joj je prenio američki državni sekretar James Baker u svojem posjetu
Jugoslaviji samo nekoliko dana prije 25. lipnja 1991. Odmah nakon
proglašenja nezavisnosti Slovenija je napala graničare JNA na granič­
nim prijelazima Jugoslavije (po slovenskom novom tumačenju: Slove-
nije) sa susjednim zemljama, što je izazvalo kratkotrajni rat s JNA.
I u Bosni i Hercegovini je pitanje: rat ili dogovor, odnosno rat ili kom-
promis s onima koji žele opstanak Jugoslavije, proizvele sličan odgovor.
Alija Izetbegović je tako na sjednici Skupštine Bosne i Hercegovine 27.
veljače 1992. rekao da bi zbog suverene Bosne žrtvovao mir, a da zbog
mira ne bi žrtvovao suverenu Bosnu (Lučić, 2008.: n6). Isto su ponav-
ljali i drugi muslimanski/bošnjački političari. Prijetnje ratom- u kojem
će muslimanski narod nestati - izrekao je i vođa bosanskih Srba,
Radovan Karadžić. 6•

Jednom kad se pojavio diskurs o ratu kao o preferiranoj opciji, ili čak
i kao jedinoj opciji kojim se mogu osigurati glavni nacionalni ciijevi,
pojavila se tipična strateška dilema: ako je moj protivnik agresivan, i ja
moram biti, jer ako ne budem, postat ću žrtva agresije. A ako se ovaj
drugi priprema za rat, onda se - povratne - to koristi kao opravdanje

kasarne JNA, pa čak i vojne stanove odnosno vojne obitelji, više je puta govorio da
je rat rezultat dogovora između Miloševića i Tuđmana (ibid.: 21). Cilj takvog "do-
govorenog rata" bila je etnička homogenizacija obje zemlje te jasno razgraničenje
između njih. Iako nismo sigurni da je doista postojao dogovor, vrlo je vjerojatno
da su obje politike imale barem u jednom periodu zajedničke ili slične ciljeve.
O odnosima Miloševića i Tuđmana v. Šarinić (r999.).
61 Prijevod sa slovenskog jezika, prema Delu od 17.listopada 1990.

64 V. snimku rasprave između Karadžića i Izetbegovića o tom pitanju ovdje: https://

www.youtube.com/watch?v=YoRTaw9dOUY. Pristup: 27. ožujka 2017.


STVARANJE RATA I8J

i naše pripreme za rat. Tako "jedina moguća" i "najbolja" opcija postaje


stvarnost, iako se radi o najgoroj mogućoj opciji ne samo za mir ista-
bilnost države, nego i za živote mnogih ljudi, koji su uskoro postali
žrtve rata. Naročito se to odnosi na najugroženije kategorije: Jugosla-
vene koji su ostali bez svoje države i manjine koje su bez svoje volje
izgubile ranije jamčen status i zaštitu i postale meta napada u novim
-i prema njima neprijateljskim- nacionalnim državama.

Tragedija jugoslavenskih ratova bila je u tome što su oni bili racionalan


politički izbor onih koji su ih pokrenuli i isprovocirali. )edino su ratom
naime oni mogli ostvariti svoje ciljeve: na druge načine ne. To međutim
ne bi bilo tako da je postojala sila jača od njih, sila koja bi ih spriječila
u naoružavanju za rat, ako već ne može u medijskoj i propagandnoj,
obavještajnoj i političkoj pripremi rata. Ali, Jugoslavija je te 1990. i 1991.
već bila toliko oslabljena iznutra da na takve izazove nije mogla, znala
ili htjela odgovoriti. Jugoslavija se nikad nije spremala za rat protiv
separatista (osim na Kosovu), jer je bila zarobljenica svoje ideologije
prema kojoj je nacionalno pitanje u Jugoslaviji riješeno, a nacionalizam
historijski i zauvijek poražen. Istodobno, ona je bila država čiji je smisao
bio u odumiranju, kao što sam objasnio u svojoj ranijoj knjizi (Jović,
2.003.). Smisao socijalizma bio je u njegovu permanentnom antieta-
tizmu, u očekivanju da je moguće društvo samoupravljača, koji samo-
stalno odlučuju o svim javnim pitanjima. Sastavni dio te koncepcije
- koja proizlazi iz ultraoptimističnog stava o ljudskoj prirodi - jest
i ideja naoružanog naroda, koja je u temelju i predstavlja glavni element
marksističke sigurnosne politike. Ali, u trenutku kad su se pojedini
narodi počeli naoružavati, samo je organizirana, pravedna i prema svi-
ma jednaka, efikasna država mogla osigurati mir, i to razoružavar,jem
nasilnika. Rat ne nastaje zato što ga većina ljudi želi, pa ni zato što se
neki u društvu naoružavaju i djeluju kao nasilnici u odnosu na druge,
nego zato što nema nikoga tko bi ih spriječio da pokrenu val nasilja
prema mirnim građanima ili drugim naoružanim grupama. To može
samo država, kao sila jača od svih drugih sila unutar svojih granica.
Takve države više nije bilo. Jugoslavenska socijalistička antidržava nije
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

bila u stanju odgovoriti na nacionalističke izazove, kao što nije bila


u stanju odgovoriti ni na izazove vremena koje je nametalo demokra-
tizaciju i liberalizaciju.

Umjesto toga, neke njene institucije su se pretvorile u pasivne proma-


tračke i propovjednike, a time nisu ostvarivale smisao svog postojanja:
da djeluju kako bi se doista spriječio rat i postigao mir. Gledala je mirno
kako paravojne formacije kojima je cilj bio razbijanje Jugoslavije, uvoze
ili preuzimaju oružje i naoružavaju svoje militante, partijske posluš-
nike. I o tome čak i javno govore, ironizirajući samu situaciju tvrdnjama
kao što je ona da "neće valjda uvoziti nalivpera", što je izjavio Stjepan
Mesić. Ništa nije poduzimala da razoruža i kazni nasilnike, one koji su
jedino organiziranjem rata mogli postići nezavisnost. štoviše, Jugosla-
vija je vrlo brzo nakon početka tog procesa bila "oteta" od strane naj-
moćnijeg nasilnika u zemlji- Slobodana Miloševića. Njegovo otimanje
i preuzimanje jugoslavenskih institucija, a potom njihovo srbiziranje,
dovelo je do toga da se onaj dio funkcionirajuće države koji je on stavio
u pogon (policija, dijelovi vojske i represivnog aparata) okrenuo protiv
svojih građana i umjesto da razoružava počeo je naoružavati nasilnike.
Umjesto da jamči mir i zaštiti građane, počeo ih je napadati, a uskoro
i granatirati i u njih pucati. Time je nestala svaka šansa za opstanak
Jugoslavije- a to je i bio glavni cilj etnonacionalista.

Za taj rat dakle primarnu odgovornost snose oni koji su promovirali rat
kao jednu od legitimnih opcija. Radi se o tvorcima rata, o onima koji
su rat pretpostavljali i preferirali u odnosu na politiku. Potom, odgo-
vorni su oni koji su ga omogućili- bilo nečinjenjem i nerazumijevanjem
uloge države u osiguranju mira, ili direktnim pomaganjem u pretva-
ranju države u jednu od strana u sukobu. Sigurnosni, vojni i politički
establišment Jugoslavije postao je tako glavna rezerva iz koje su se
pun ile vojske i policije, obavještajne organizacije i druge organizacije
sile u novim nacionalnim državama. Resursi koje su sa sobom odnijeli
iz JNA ili sigurnosnih službi i policije i stavili ih na raspolaganje tvor-
cima rata bili su presudni u stvaranju mogućnosti za rat. Nije trebalo
STVARANJE RATA
rs s

dugo da se pokaže koliko je ]ovan Mirić bio u pravu kad je još 1987.
tvrdio da je SKJ (ili barem njegov značajan dio) postao ne samo faktor
dezintegracije Jugoslavije, nego i inicijator i organizator nacionalizma
u Jugoslaviji (Mirić, 2017.). To bi se također moglo reći i za velike dijelove
policijskog i obavještajnog sustava i same JNA, čiji su vojnici i policajci,
agenti, plaćeni državni ubojice i visokopozicionirani šefovi, samo na~
izgled na brzinu "preokrenuli kaput" i od bivših "najboljih drugova"
postali jedni drugima "najbolji neprijatelji". Bez njih, taj bi rat bio daleko
manjeg intenziteta, ili bi- da su obavljali svoju dužnost prema zakletvi
koju su položili i prema zakonu koji su morali poštovati, kao i prema
osjećaju moralne i društvene odgovornosti koji očigledno nisu imali
-bio nemoguć.

Neki su od njih izdali svoju zakletvu, i svoju domovinu, iz oportuniteta,


drugi iz straha za sebe i svoje obitelji, treći jer nisu imali drugog izbora,
a neki i iz uvjerenja. U Hrvatskoj im je politički i životni put Franje
Tuđmana, kao i njegova ideologija "nacionalnog pomirenja" (koje nije
uključivala Srbe i Jugoslavene, a ni sve Hrvate) i zajedničkog djelovanja
"djece ustaša i djece partizana" poslužio kao odličan uzor. Tuđmanovo
pomirenje staljinizma s nacionalizmom, njegovo miješanje kostiju, 6 sali
i miješanje ideja u mikseru nove svehrvatske ideologije, omogućilo je

6s Franjo Tuđman je na Drugom općem saboru HDZ· a, održanom 15 .listopada 1993 .,


predložio stvaranje zajedničkog mjesta sjećanja na sve žrtve prethodnih ratova,
i to u Jasenovcu. Rekao je: "Prema tome, dovršimo to djelo pomirbe na taj način da
ćemo baš tu gdje već imamo taj spomenik žrtvama NDH na tom području prenijeti,
gdje otkrijemo u tim zapuštenim jamama nove žrtve, pa ćemo ih prenijeti na po-
dručje Jasenovca, neka se tamo nađu i žrtve fašizma kako kažu, ali i komunizma,
neka tamo budu žrtve i Židova, Srba, Hrvata i svih drugih. Neka svak ima svoj
spomen na te žrtve, ako hoće i svoj muzej i svoju kapelicu, ali kao znak te pomirbe
hrvatskog naroda. I još nešto, predlažem da u tom sklopu posebno mjesto imaju
i svi poginuli u Domovinskom ratu, u sadašnjem hrvatskom Domovinskom ratu
i to imenično obilježeni u kamenim pločama i spomenicima, recimo kao što je to
spomenik poginulima u Americi, pai u Francuskoj itd." (Tuđman, 1995.: 31). Ideja
nije realizirana, između ostalog i zbog snažnog otpora u zemlji, ali i inozemstvu.
186 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

lak prijelaz "na drugu stranu". Autoritarni karakter novog lidera pod·
sjećao ih je na prethodnog autoritarnog vođu (Tita), a mitovi koje je
Tito stvorio lako su "pre komponirani" za nove potrebe. Tuđman je
svima koji su mu pokazali lojalnost omogućio da prežive rg8g., jer je
spriječio da se ona dogodi, i jer je učinio da se promijeni sve, ali ništa
bitno. Sve naizgled, ali ništa u dubini. Takva varka je bila moguća samo
uz snažan magnet rata, koji je odvraćao pažnju s pitanja tranzicije. Ili,
bolje rečeno, preusmjeravao je pažnju s političke i ekonomske tranzi·
cije, na tri druga aspekta tranzicije: državotvornu, identitetsku i tran-
ziciju prvo iz mira u rat, a potom iz rata u mir. Rat je bio nova "nulta
točka", "nulti sat" povijesti. Bio je prilika da se napravi novo "miješanje
kostiju", novo "miješanje karata"- da se napravi nova raspodjela onoga
što treba pamtiti i onoga što (i kako) zaboraviti. Bio je to novi izgovor
za novo sjećanje i novi zaborav, za lustraciju Srba i Jugoslavena, ali i za
uključivanje nekad komunističkih a sada nacionalističkih Hrvata: svih
onih koji su negirali svoj vlastiti životni put i skrivali svoje životopise,
ili su barem imali spremno oportuno "objašnjenje" za svoju komuni-
stičku prošlost. To objašnjenje bilo je mitsko. Njega je proizveo i pro·
duci rao, izrekao i u javnosti predstavio, novi mit, prema kojem su svi
Hrvati uvijek željeli Hrvatsku i o njoj sanjali. Svi su stoga uvijek bili
domoljubi- protivnici sistema koji im, možda (zbog svoje prirode) nije
omogućavao da taj san predstave drugima i pretvore ga u stvarnost.

Taj je proces prelaženja preko mosta na drugu obalu, bio još intenzivniji
u Srbiji, gdje je Slobodan Milošević u svojim javnim istupima kao
i u svojoj politici ponudio mješavinu nacionalističkih i staljinističkih
ideja i metoda. Također ponudio je mješavinu srbizma i jugoslavizma,
tako da je u jednom trenutku postalo nemoguće razabrati želi li on
nezavisnu Srbiju ili Jugoslaviju. Govorio je o Jugoslaviji, misleći samo
na Srbiju, a potom o Srbiji, nazivajući je Jugoslavijom. Bio je sve -
i istodobno: ništa. Ali, njegovim sljedbenicima, kao i onima koji su bili
tek fellow travellers (usputni suputnici) upravo je takav Milošević sa·
vršeno odgovarao, jer je svakome nudio nešto s čim se mogao povezati
da ne bi propao u provaliju koju bi inače stvorila rg8g., da ju je Milošević
STVARANJE RATA

dopustio u Srbiji. Rat je i tamo omogućio da se ne postavljaju "teška


pitanja". Tako je i nastao.

Sada, kad smo objasnili neke uzroke rata i kontekst u kojem je on bio
moguć, fokusirat ćemo se na njegove posljedice- naročito na formiranje
mitova i preoblikovanje identiteta u Hrvatskoj u zadnjih 25 godina.
Jednom kad se dogodi, rat odlučujuće utječe na daljnji tijek događaja
u svakoj zemlji koja je pogođena ratom. Rat - posebno kad ima i ele-
mente obrane od vanjskih napada i elemente unutardržavnog sukoba
među grupama (građanskog, ideološkog ili međuetničkog rata)- dovodi
u pitanje stare vrijednosti i identitete, i stvara mogućnosti za nove.
Dugoročno, rat stvara sjećanja i emocije koje žive dugo nakon njega.
On je također izvorište "službenih sjećanja", državnih interpretacija i
mitova, koji imaju svoj život, tek dijelom ovisan o stvarnim događajima
i činjenicama.

Tim ćemo se mitovima baviti u sljedećem poglavlju.


TREĆE POGLAVLJE

Nakon rata: stvaranje mita


i posljedice mitotvorstva

U ovom poglavlju zanima nas mjesto koje je rat imao u oblikovanju


suvremenog hrvatskog društva u poraću, a naročito - novog "nacio-
nalnog identiteta" Hrvatske kao države. Polazimo od zaključka da je
rat imao i da i dalje ima središnje mjesto u (pre)oblikovanju službenog
identiteta Hrvatske kao države i Hrvata kao naroda. Za novi, postsoci-
jalistički, postjugoslavenski, i postkonfliktni hrvatski identitet, rat
ima značenje prekretnice iz "pretpovijesti" u "pravu povijest". On ima
značaj jedne vrste "nultog sata" (Stunde Null, da se poslužimo pojmom

koji je stvoren u odnosu na stanje 9· svibnja 1945., kad je pao stari


poredak, završio rat, pa se stvorila mogućnost da se stvori novi među­
narodni poredak): polazišta, početne točke iz koje se počinje iznova
mjeriti vrijeme, dijeliti epohe, iz koje izvire taj novi identitet. Sve što
je bilo prije njega dovodi se u vezu s tim- kako se u Hrvatskoj naziva,
kao izravni produkt retorike Franje Tuđmana- "Domovinskim ratom". 1

'Pojam domovinski rat nije originalan. Naime on se koristio kao naziv za sovjetski
oslobodilački i obrambeni rat protiv njemačkih okupatora u doba Drugog svjetskog
rata i bio je hrvatski prijevod onog što su Sovjeti nazivali još i Veliki otadžbinski rat.
Primjerice u Zagrebu je 1946. izdavačka kuća "Glas rada" objavila knjigu: Priče iz
Domovinskog rata, u kojoj se nalazi 13 priča iz rata 1941.-1945·
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Taj se Domovinski rat (koji dalje nećemo pisati pod navodnicima kako
bismo pojednostavnili komunikaciju- a ne zato što prihvaćamo poli-
tički naziv kao akademski terminus technicus) smatra krajem epohe u
kojoj Hrvatska nije bila država (makar ne u smislu međunarodnog
subjektiviteta) i početkom njena puta kao samostalne države. Za služ-
benu interpretaciju, Domovinski je rat jedino mjesto i datum rođenja
Hrvatske. Novi hrvatski nacionalni mitovi izgrađeni su kroz interpre·
taciju tog rata. Pozicija u ratu određuje, u velikoj mjeri, politički i pravni
status pojedinaca i zajednica- a time i pozicioniranje na skali moći. To
se odnosi i na grupe, naročito Hrvate i Srbe.' Ideja o Stunde Null također
omogućuje da bolje razumijemo ideju o tome da je tek tijekom i zbog
Domovinskog rata stvorena Hrvatska. Ta ideja pretpostavlja da prije
toga Hrvatska nije postojala. Njena se povijest i prošlost smatraju tek
nekim snom ili- u najboljem slučaju- tek pripremom za razdoblje kad
je država stvorena. Ideja stvoriteljstva, državnog kreacionizma, duboko
je penetrirala javni diskurs i desnice i ljevice, a razlike su uglavnom
oko pitanja: tko je stvorio Hrvatsku, ali ne i oko samog merituma stvari:
ideje stvaranja Hrvatske, gotovo ab ovo. Rasprava se vodi o tome jesu li
partizani (pri čemu se uvijek govori samo o hrvatskim partizanima,
kao da nisu bili dio jugoslavenske partizanske vojske) bili oni koji su
stvorili Hrvatsku- odlukama ZAVNOH-a, borbom protiv okupatora,
odlukom o priključenju Istre i dalmatinskih otoka, ustavnim uređe­
njima koja su stvorila Narodnu/Socijalističku Republiku Hrvatsku
unutar Jugoslavije - ili su to bili branitelji Domovinskog rata. Ponekad
se, iz razloga opčinjenosti "konsenzusom" ili iz puke političke korektno-
sti pokušava (naročito u tzv. lijevom diskursu) te dvije kategorije: par-
tizane ("antifašiste") i branitelje povezati, pa se tvrdi da je Hrvatska
"nastala" i na antifašizmu i na Domovinskom ratu. Taj diskurs poku·
šava povezati inače nespojivo, jer niti partizani ni branitelji ne vide

• Kad ovdje koristimo pojmove kao što su Hrvati i Srbi, svjesni smo problema po·
općavanja i subjektiviranja, te korištenja kategorija koje su u velikoj mjeri "zami·
šljene" i u čije ime govore samo predstavnici, koji izriču ponekad i stavove koji
ničim nisu verificiran i unutar same grupe.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

jedni druge kao ideološke istomišljenike ili historijske suborce: upravo


obrnuto, i jedni i drugi smatraju da su oni drugi "na drugoj strani". Tako,
reagirajući na izjave tadašnjeg predsjednika Republike, Ive Josipovića,
jedan sisački nastavnik (Ivica Bašić) na portalu Socijalističke radničke
partije Hrvatske piše:

Partizani su u oslobodilačku borbu krenuli sa parolom brat-


stva i jedinstva na koju su se odazvali antifašisti i napredni
ljudi sv.ih naroda i narodnosti na prostorima bivše Jugoslavije
i tako zbratirnljeni izborili pobjedu, te Jugoslaviju, i u njoj
Hrvatsku, svrstali u red zemalja pobjednica u Drugom svjet-
skom ratu ... A "hrvatski branitelji" su raspirivali mržnju
medu nacijama Jugoslavije, naročito prema Srbima i jedno
vrijeme Muslimanima (Bošnjacima), te tako razbijali Jugo-
slaviju i stvorili Hrvatsku, koja je danas na rubu propasti
i praktički u protektorata Europe i krupnog kapitala.'

Istodobno, Josipovićeva teza o istovjetnosti i kontinuitetu NOB·a


i Domovinskog rata- koja svoje korijene irna u Tuđmanovoj ideji po-
mirenja kroz falsificiranje prošlosti i mitotvorstvo- kritizirana je i na
desnici. U otvorenom pismu koje su mu poslali iz Akcije za bolju
Hrvatsku, upozorili su ga da je takva usporedba neprihvatljiva i uvred-
ljiva. "Na našim je kapama bio hrvatski grb. Mi srno Hrvatsku branili
od petokrake. Kad ti partizani priznaju zločine koji su se pod okriljem
antifašizma činili i kada budu za to procesuirani, možemo početi razgo·
vor o pomirenju tih, za sada, nepremostivih razlika izmedu nas hrvat·
skih branitelja i partizana", piše u pismu koje su uputili Ivi Josipoviću.•

1 Portal SRP-a: http://www.srp.hr/predsjednik-republike-hrvatske-ivo-josipo-

vic-potpuno-izgubio-kompas/. Pristup: 13. rujna 2015.


4 V. http://www.index.hr/vijesti/clanak/pisali-predsjedniku-josipovicu-uvredlji-

vo·je-usporedjivati-partizane-s-hrvatskim-braniteljima/622239·aspx. Pristup: I.
svibnja 2017.
192 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

o tome kakav su odnos branitelji- ili makar njihovi najglasniji pred-


stavnici- imali prema NOB-u, najbolje govori podatak o oko tri tisuće
srušenih spomenika povezanih s partizanima, socijalizmom i Jugo-
slavijom (od kojih nijedan nije bio povezan s onom prethodnom, kra-
ljevskom Jugoslavijom, ili sa samom idejom jugoslavije -jer takvih
spomenika u socijalističkoj jugoslaviji nije ni bilo). U Zagrebu, u kojem
nijedan spomenik nije stradao zbog ratnih operacija nego zbog nasilja
ili odluke gradskih vlasti, od 937 obilježja narodnooslobodilačke borbe
do 2014. ih je ostalo 310. Od 423 spomen-obilježja ostalo ih je 189, od
177 naziva javnih ustanova- 22, a od 337 naziva ulica- 99.5 NOB je za
desnicu prihvatljiv samo u njegovoj "očišćenoj" i temeljito kroatiziranoj
varijanti. Očišćenoj od Srba i Jugoslavena, od socijalizma i jugoslaven-
stva i od bilo kakvog spominjanja komunista i Komunističke partije
jugoslavije. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović zagovara
upravo tu poziciju: antifašizam da, komunizam ne. 6 Ali, odvojiti jedno
od drugog moguće je samo na način na koji se to ne radi, a to je da se
zaviri dublje u prošlost, pa da se početak antifašizma locira tamo gdje
mu je i mjesto- u otpor istarskih Slavena talijanskom fašizmu. U tom
slučaju, prvak antifašizma u Hrvatskoj bio bi Vladimir Gortan, član
organizacije T! GR, koji je 1929. osuđen na smrt i strijeljao zbog pokre-
tanja oružane akcije protiv fašističkih vlasti. Umjesto toga pokušava
se "razdvojiti nerazdvojivo", a potom i "spojiti nespojivo". Pokušava se
razdvojiti NOB od Tita i Komunističke partije, koji su ih pokrenuli
i predvodili, a potom ih spojiti s Domovinskim ratom, s kojim NOB
nema nikakve veze. Odnosno, ima veze toliko koliko je izravna negacija
glavnih postignuća NOB-a: ponovnog ujedinjenja Jugoslavije i pobjede

~V. http://www.index.hr/vijesti/clanak/razaranje-jugoslavenske-kulture-u-hr·
vatskoj-unisteno·]OOO-spomenika-noba/736936.aspx. Pristup r. svibnja 2017.
&V. govor Kolinde Grabar-Kitaroviću Brezovici, 22.lipnja 2015. http://www.index.
hr/vijesti/clanak/grabar-kitarovic-antifasizam-je-povijesna-vrijednost-komuni-
zam-nije-/826824.aspx. Pristup: 12. rujna 2015.
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA
193

KP) koja je u jugoslaviju uvela socijalističko uređenje.lstodobno, tamo


gdje veza između starog i novog sistema postoji- u osobnim biografi-
jama glavnih vođa Hrvatske nakon 1990., primjerice u biografiji Franje
Tuđmana, ona se ne ističe (osim za inozemnu upotrebu) ili se reinter-
pretira kroz "kroatizaciju".

U Hrvatskoj se o antifašizmu govori uglavnom onda kad treba sakriti


i opravdati fašizam: pred inozemstvom ili u domaćoj upotrebi. Tada,
i samo tada, naglašava se da je i Franjo Tuđman bio partizan. U svim
drugim slučajevima, slavi ga se kao osobu koja je "srušila" Jugoslaviju
i "oslobodila" Hrvatsku, te ju je pritom temeljito etnički homogeni-
zirala. Detuđmanizacija zdesna, koja je inicirana u HDZ-u u doba To-
mislava Karamarka (2012.-2or6.), zapravo je pokušaj da se Tuđmana
reinterpretira i to tako da se naglasi njegova nacionalistička, a negira
ili zanemari komunistička strana. Pritom ga se interpretira kao demo-
krata. Ali, kao što sam pokazao u svom članku o lenjinistička-staljini­
stičkim izvorima Tuđmanove politike samoodređenja (2015.), Tuđman
je istodobno i marksist i separatist, te je do kraja života ostao vjeran
nekim od temeljnih ideja nastalih u okviru lenjinizma i staljinizma,
kao što je ideja prava naroda na samoodređenje, u Staljinovoj interpre-
taciji te ideje. Detuđmanizacija Tuđmana sličan je postupak kao i re-
interpretacija NOB-a: to je stvaranje lažne slike u kojoj se zanemaruju
činjenice, stvarnost i kontekst, kako bi se opravdali politički ciljevi iz
sadašnjosti. I u tom slučaju, kao i kod drugih pokušaja ('čišćenja" stvar-
nosti kako bi se stvorio mit - "čist kao suza" - dolazi do namjernog
zaborava, do potiskivanja onih činjenica koje ometaju stvaranje takvog
mita. Zaborav i selektivno pamćenje sastavni su dio procesa mitotvo-
renja, u kojem se one činjenice i epizode iz biografije osobe čije se dje-
lovanje pretvara u mit nastoje u potpunosti izbrisati, ako se već ne
mogu objasniti.

Na drugoj strani, i u Hrvatskoj se rehabilitiraju kvislinzi, a u javnu se


upotrebu vraćaju - odnosno iz nje ne izlaze - ili se toleriraju simboli
194 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

ustaštva i domobranstva. Primjer za to je kuna, koja je postala valuta


Republike Hrvatske iako je u moderno doba jedino korištena tijekom
NDH kao njen novac. Isto je i s povratkom pojmova, simbola i naziva
koji su se koristili u doba NDH, a vratili su se u upotrebu početkom
devedesetih. Mnogi od tih pojmova nisu se primili- jer su bili i tada,
kao i četrdesetih godina- nasilno nametani, te su izazvali otpor gra-
đanstva. Purifikacija jezika, koju Snježana Kordić u svojoj knjizi Jezik
i nacionalizam (2010.) obilno dokumentira i povezuje s fašističkom
praksom i ideologijom, bila je samo jedan od oblika povijesne i ideološke
revizije. O kakvom se dakle poratnom poštivanju antifašizma radi?

Revizija interpretacije Drugog svjetskog rata podrazumijevala je i uma-


njenje i relativiziranje broja žrtava ustaškog režima, a na drugoj strani
uvećanje broja žrtava poslijeratnog komunističkog poretka. Tako je na
Dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, 23. kolovoza 2015., HDZ
položio vijence samo na grobnice žrtava komunizma, a ne i na mjesta
stradanja na kojima su zlodjela počinili ustaše i domobrani. Iako se
antifašiste i fašiste pokušava izjednačiti u okviru pojma "totalitarizam"
-a to se čini u cijeloj nekadašnjoj Istočnoj Europi, ne i u Rusiji- revizija
ide na štetu partizana i antifašista, a u korist ustaša i njihovih
suradnika.

Kad hrvatska "ljevica" govori o dva izvorišta iz kojih je "nastala" Hr-


vatska, i pritom spominje Narodnooslobodilačku borbu i Domovinski rat,
ona, prije svega, prihvaća kreacionizam, ideju da je Hrvatska nastala
u ratu (ratovima) i da ju je netko "stvorio". No, u praksi, ona kao da traži
milosti makar simboličko priznanje za NOB, kao da moli za priljepljivanje
NOB-a Domovinskom ratu. Vjerojatno je i ona sama svjesna da se radi
o historijskim neistinama, jer NOB i Domovinski rat nemaju mnogo
veze jedno s drugim. Jugoslavija i socijalizam, borba protiv separatizma
i nacionalizma, protiv fašizma i ideje i prakse etničkog građanskog rata,
ali ne i protiv ideje ideološkog građanskog rata za koji se smatralo da je
sastavni dio revolucije i "diktature proletarijata"- ništa od toga nije se
ponovilo u Domovinskom ratu, a bilo je sastavni dio NOB-a. Radi se
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA 195

dakle o pokušaju konstrukta koji nije ništa manje besmislen i netočan


nego konstrukt o kreacionističkoj ulozi Domovinskog rata.

Takvim određivanjem neke nulte točke iz koje počinje Hrvatska, država


se u svom službenom diskursu ponovno vraća ratu ili ratovima, glori-
ficirajući naročito Domovinski rat, utiskujući u dokumente (npr. Dekla-
raciju o Domovinskom ratu od 13.listopada zoo o.) povlašteni status koji
taj događaj ima u suvremenoj Hrvatskoj. Obilježavanje, proslave, ko-
memoracije, spomen-dani i državni praznici- organizirani su gotovo
svakodnevno oko Domovinskog rata. No, još važnije, država pretvara
sam događaj rata u nacionalni mit, u jezgru vlastitog identiteta. Ona
favorizira sasvim specifičan tip interpretacije uzroka, tijeka i posljedica
Domovinskog rata, istiskujući ne samo alternativne interpretacije, nego
i osobne uspomene sudionika, promatrača i svjedoka. Stvarne žrtve
čekaju na pravdu, koju često ne mogu ostvariti ni danas, zs godina od
nezavisnosti. Ali, kolektivna hrvatska žrtva promovira se svakodnevno.
Organizacija koja se fokusirala na stvarnost, na činjenice, na osobna
sjećanja i žive žrtve, Dokumenta- centar za suočavanje s prošlošću, za
mitotvorce predstavlja najveću opasnost, sigurnosnu prijetnju i primjer
antidomoljublja. Hrvatska desnica traži prestanak njena financiranja
iz državnog proračuna. A istovremeno, mit o Domovinskom ratu- koji
je promoviran u školskim udžbenicima, javnom diskursu i državnom
narativu - postaje ključan, fundamentalan mit nove, suvremene
Hrvatske.

Tim mitom i njegovim elementima- kao i posljedicama politike stva-


ranja i održavanja mitova -tek se treba ozbiljno pozabaviti, jer je mi-
totvorstvo ključna antipolitička, predpolitička i nad politička aktivnost
u Hrvatskoj od r995. do danas. Ono predstavlja glavnu prepreku za
formiranje slobodne, liberalne Hrvatske. Tu liberalnu Hrvatsku, kao
što objašnjava Tihomir Cipek, radikalna desnica naziva komunistič­
kom, projugoslavenskom i prosrpskom. S obzirom na to da u Hrvatskoj
nema nijedne komunističke stranke, niti čak i marginalnih snaga koje
bi tražile obnovu Jugoslavije ili neko ujedinjenje sa Srbijom, radi se
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

o fikciji, kojoj je cilj da se unište liberalne vrijednosti, time što će ih se


interpretirati kao komunističke i jugoslavenske? Moj argument je
jednostavan: zs godina nakon početka i zo godina nakon kraja Domo-
vinskog rata, konzervativni, mitotvorački i u svojoj biti antidemokrat-
ski dio Hrvatske pokušava cijelu zemlju okovati mitovima, od kojih je
najprisutniji i najznačajniji upravo onaj koji se odnosi na Domovinski
rat. Pritom pod "konzervativnom Hrvatskom", da ne bi bilo zabune,
mislim i na istaknute pojedince u SDP-u, koji dosad nije osmislio ni
promovirao nikakav alternativni, na činjenicama a ne mitovima ute-
meljen kontranarativ u odnosu na HDZ-evski. Govoreći o stavu te
stranke u odnosu na Domovinski rat, jedan od njenih istaknutih lidera,
Franko Vidović, kaže: "Domovinski rat je svetinja, moj stav i stav moje
stranke je da je Oluja legitimna oslobodilačka akcija i ne znam tko
uopće u Hrvatskoj tvrdi drugačije." 8

štoviše, Hrvatski je sabor u trenutku kad je na vlasti bio SDP promovi-


rao Deklaraciju o Domovinskom ratu, na kojoj se gradi mit i mitska in-
terpretacija prošlosti. U toj se deklaraciji naime tvrdi da su "temeljne
vrijednosti Domovinskog rata jednoznačno prihvaćene od cijelog hr-
vatskog naroda i svih građana Republike Hrvatske", te ona konstatira
"potrebu da Republika Hrvatska upravo na značaju i temeljnim vrijed-
nostima Domovinskog rata osigura svoj miran i nesmetan sveukupni
demokratski razvitak". Tom se deklaracijom eksplicitno pokušava
zaustaviti bilo kakva diskusija o Domovinskom ratu, te se upozorava
stoga na "zabrinjavajuće polariziranje hrvatskog društva, što može
imati dalekosežne posljedice". Poziva se dakle na jednoglasnost, a svaki
disonantni ton smatra se problematičnim. U deklaraciji se promovira
historijski mit o "stoljetnoj težnji hrvatskog naroda i građana Republike
Hrvatske za svojom državom na temelju zajedništva hrvatskog naroda

7Za taj argument, v. Cipek (2017.).


" V. http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/trazim-zatvor-za-sve-koji-kazu-da-
je-domovinski-rat-bio-gradanski-a-akcija-oluja-etnicko-ciscenje/488407/. Pristup:
6. ožujka 2017.
NAKON RATA: S1VARAN]E MITA l POSLJEDICE MIT01VORSTVA 197

u Domovini i svijetu". Rat se naziva "pravedan i legitiman, obrambeni


i osloboditeljski, a ne agresivan i osvajački". Braniteljima se obećava
"puna zaštita, dostojanstvo i skrb", jer su oni "najzaslužniji za stvaranje
Republike Hrvatske". Sasvim u skladu s mitotvoračkim pokušajem da
se zaustavi svaki pluralizam u interpretaciji tog rata, Sabor poziva "sve
građane, državne i društvene institucije, sindikate, udruge i medije,
a obvezuje sve dužnosnike i sva državna tijela Republike Hrvatske, da
na navedenim načelima štite temeljne vrijednosti i dostojanstvo Do-
movinskog rata, kao zalog naše civilizacijske budućnosti". Time se,
kaže se u deklaraciji, čuva "moralni dignitet hrvatskog naroda i svih
građana Republike Hrvatske", te se "tako štiti čast, ugled i dostojanstvo
svih branitelja i građana Republike Hrvatske koji su sudjelovali u obrani
Domovine".

Donošenjem takve deklaracije - kojom se u potpunosti preuzima


HDZ-ovski nacionalistički diskurs kad se radi o glavnom nacionalnom
mitu koji HDZ konstruira- SDP i njegovi partneri (tadašnja vladajuća
koalicija, koju je predvodio Ivica Račan) odustali su od ikakve alterna-
tive, a time i od slobode govora i istraživanja. Oni su time prestali obav-
ljati funkciju opozicije dominantnom nacionalističkom diskursu, a u
pitanjima Domovinskog rata postali su suradnici HDZ-a. To je tako
ostalo i do danas. Zato ne čudi da je i 2015., upravo iz SDP-a došla inici-
jativa da se zagrebački aerodrom nazove imenom Franje Tuđmana,
a čelnik SDP-a čak brani Franju Tuđmana pred procesom detuđmaniza­
cije zdesna koji se odvija unutar HDZ-a. Ivo Josipović, u doba dok je bio
predsjednik Republike (kao kandidat SDP-a) podijelio je odlikovanja
svakom branitelju i svakoj vojnoj formaciji iz Domovinskog rata koje
se sjetio- pa i onima kojih se nije sjetio on osobno, nego netko drugi
tko mu ih je predlagao. Njegov je diskurs u najbitnijem bio zapravo
ponavljanje tuđmanističkog diskursa, s tim što je Josipović smatrao da
je vjerniji tuđmanovacod sadašnjeg HDZ-a, budući da je Tuđman čuvao
uspomenu na Josipa Broza Tita, te da je i sam promovirao pomirbu iz-
među lijevih i desnih Hrvata. I jedan i drugi su međutim smatrali da je
ta pomirba ostvarena u Domovinskom ratu. Nijedan ni drugi nisu
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

smatrali potrebnim kritički promisliti o činjenicama- primjerice onoj


da je devedesetih godina, kako sam već pokazao u ovoj knjizi, Hrvatska
bila raspadnuta zemlja,' u kojoj nije moglo biti ni govora o nekom kon-
senzusu, nego o dvOstrukoj secesiji koja je ostavila bolne i tragične
posljedice na Hrvatsku. Ideja pomirbe, odnosno navodnog historijskog
konsenzusa koji je omogućio jedinstvo Hrvatske isključuje iz Hrvatske
sve druge koji se nisu slagali ni s idejom nezavisnosti ni s idejom rein-
tegracije Hrvatske. Ona, u prvom redu, isključuje one Srbe koji su bili
protivnici nezavisnosti i zagovornici ili Jugoslavije ili svoje samostalne
države (Krajine). Briše ih, kao da ih nije bilo. Lako je postići konsenzus
među istomišljenicima, uz isključivanje svih drugih. Ali, isključivanje
drugih pokazuje da se nije radilo ni o kakvom jedinstvu i pomirenju
-nego upravo obrnuto: o tolikim razlikama unutar same Hrvatske da
se ona, zapravo, raspala i potom završila u unutardržavnom sukobu.
Zaboravlja se da je rat donio nepodnošljive patnje mnogim ljudima,
i da za njega ne snosi odgovornost samo splet događaja koji je bio izvan
hrvatske kontrole, nego je snose i sami politički lideri koji su učinili
premalo da bi ga se spriječilo, a previše da bi se on dogodio. Rat, a ne
mir, slavljen je danas i na hrvatskoj "ljevici", koja po ovom- ključnom
-pitanju uopće ne razvija vlastiti identitet. štoviše, na svakim izborima
nastavlja igrati na "tuđem terenu", na terenu na kojem je golove, pravila
i suca postavio HDZ, odnosno hrvatski nacionalizam.

9 Oni koji govore o Hrvatskoj koja je bila ujedinjena i jedinstvena 1991. godine, iz

cjeline pojma Hrvatska očigledno isključuju Srbe, kao i one koji su bili skeptični
prema hrvatskoj nezavisnosti, a kojih nije bio malen broj, sve do početka samog
ratnog sukoba u kolovozu I991. godine. Isključivanjem Srba iz cjeline bavim se
kasnije u ovoj knjizi. Tvrdnju da je pogrešno interpretirati 1991. kao godinu jedin-
stva iznosi i Hrvoje Klasić, koji se prisjeća vlastitih iskustava u jedinici u kojoj je
bio dragovoljac, i gdje su se vidjeli vrlo različiti motivi i politički ciljevi između
različitih zapovjednika. V. http://tris.com.hrl2ols/o9/hrvoje-klasic-povjesni-
car-nije-tocno-da-smo-t991·bili-slozni-danasnje-podjele-imali-smo-i-tada/. Pri-
stup: z. travnja 2017.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA
199

No činjenica da između HDZ-a i SDP-a nema bitne razlike u pitanju


stvaranja mita o Domovinskom ratu, ne znači da ne postoji i jedna
sasvim druga Hrvatska. Druga Hrvatska, liberalna i progresivna, po-
kušava spriječiti petrifikaciju mitovima i inzistira na slobodi inter-
pretacija o svim temama, pa i o ovoj. Dok konzervativna Hrvatska
govori o "Svetinji" Domovinskog rata, u koju se ne smije dirati, ova
druga Hrvatska smatra da već i sam koncept "svetinja" spada u teologiju
i misticizam, a ne u slobodno društvo. 10 Izdvajanje terne Domovinskog
rata iz korpusa tema o kojima se može razgovarati i slobodno ih istra-
živati, zapravo znači reduciranje slobode. Na drugoj strani, zagovornici
petrificiranja interpretacije Domovinskog rata i njegovog pretvaranja
u mit i svetinju, smatraju da je bitka za interpretaciju prošlosti -
a naročito Domovinskog rata- sastavni dio samog rata. Kao što je 2.on.
rekao jedan od najistaknutijih konzervativnih političara u Hrvatskoj,
i sam tvorac mita o Domovinskom ratu, Vladimir Šeks, u Hrvatskoj

roZa vezu između teološkog i nacionalnog, v. u Kalanj (2008.). On analizira retoriku


jednog broja teologa, koji smatraju da je domovina "teološko mjesto". Ta je ideja
"motivirana nastojanjem da se privrženost domovini ili patriotizam ojača teo-
loškom aurom jer se smatra da obični, svjetovno-empirijski i laičko-teorijski ar-
gumenti nisu dostatni. Domovina, prema tome, nije samo puka ovozemaljska
činjenica nego transcendentna religijska vrijednost ili vrijednosna realnost višeg
reda. Iako je svjetovna tvorevina, njezino je mjesto toliko uzvišeno da mu pripadaju
sakralna obilježja"... Iz tog razloga, "nacionalna ideologija postaje predmetom
teološke kanonizacije. Domovinsko zajedništvo dobiva svoju najuzvišeniju vri-
jednost samo kao crkveno zajedništvo jer samo ono osigurava istinski spas" (Ka-
lanj, 2008.: 383). Veza crkve i države, a naročito Domovinskog rata, crkve i države,
vidi se, primjerice i u korištenju pojmova kao što su Oltar Domovine, centralno
mjesto službenog odavanja počasti Domovini u doba vladavine Franje Tuđmana.
Također prilikom konstituiranja prvog višestranačkog Sabora, JO. svibnja 1990.,
novoj državi su zajednički na Trgu Republike (sada Trgu bana Jelačića) sreću po-
željeli šef države Franjo Tuđman i šef Crkve, kardinal Franjo Kuharić. Pojavili su
se skoro kao otac i majka novorođene Hrvatske, koja je simbolički predstavljena
u kolijevci. Tuđmanovo eksploatiranje vjerskih praznika, npr. Cvjetnice 1990.,
također ukazuje na tu vezu.
200 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Domovinski rat nije još u potpunosti završio. Završile su dvije njegove


faze - bitka za nezavisnost zemlje i za teritorijalno ujedinjenje. Ali
završna, treća faza, koja se odnosi na bitku za interpretaciju Domovin-
skog rata, i dalje se vodi. I nju, kaže Šeks, treba dobiti, jer ako se to ne
dogodi, ugrozit će se rezultati prvih dviju faza." Bitka za interpretaciju
-a to znači, protiv onoga što mitotvorci smatraju "pokušajem revizije"
službenog narativa o Domovinskom ratu - sastavni je dio bitke za
opstanak i sigurnost Hrvatske. Dovođenjem u pitanje dominantne
interpretacije, odnosno mita, dovodi se u pitanje- prema mitotvorcima
i čuvarima državnog mita- sam opstanak zemlje. Zato se radi o "sigur-
nosnom pitanju". Svako dovođenje u pitanje bilo kojeg od elemenata
samog mita, "udar je na Hrvatsku", odnosno na njene temelje" -jer
11

je temelj Hrvatske: mit, svetinja, službena interpretacija Domovinskog


rata. Kad sam u rujnu 2014. objavio esej o referendumu u Škotskoj -
i usporedio ga s referendumom u Hrvatskoj 1991. (zbog čega sam smije-
njen s mjesta glavnog analitičara Predsjednika Republike), protiv mene
se koristio upravo takav argument: da udaram na temelje države, zato
što sam doveo u pitanje jedan važan element državotvornog mita.
Napadi su bili skoro pa sinkronizirani s desnog i lijevog spektra poli-
tičkog prostora, jer su se i 44 desni" i fflijevi" mitotvorci i poštovatelji
Svetinje i njenog Kulta, našli ujedinjeni u upozoravanju na moju
"antidržavnu djelatnost". Na drugoj strani, naravno, bili su oni koji su
više cijenili ideju slobode od ideje mita i kulta: mnogi pojedinci i neke
organizacije civilnog društva koji su vidjeli, baš kao i ja, da su mitovi

"Vladimir Šeks je o tome govorio na svečanoj sjednici Hrvatskog sabora povodom


Dana neovisnosti, koja je održana 6.listopada 2011. godine. Prema izvještaju objav-
ljenom u]utarnjem listu, Šeks je rekao: "Domovinski rat, u kojem su Hrvati izborili
svoju slobodu, bio je trostruki rat za Hrvatsku! Rat sa srpskim agresorom, s među­
narodnim osporavateljima hrvatske neovisnosti te s domaćim revizionistima
i krivotvoriteljima hrvatskog puta u državnost, neovisnost i pobjedu u nametnu-
tom, osloboditeljskom Domovinskom ratu. Prvi se vodio oružjem, drugi diploma-
cijom, treći promidžbom. Prva dva hrvatski je narod dobio, treći još uvijek traje
-rekao je Šeks te odlučno poručio kako je 'na nama da i taj posljednji rat dovršimo
isto onako kako smo završili prva dva- pobjedom'." Jutarnji list, 6.listopada 2011.
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA 201

i svetinje koji su povezani s interpretacijom Domovinskog rata zapravo


jedan lanac, okov koji sputava Hrvatsku i onemogućava joj da se razvija
u slobodi. Pokazalo se međutim da čak i više od 25 godina nakon pro-
glašenja nezavisnosti, u Hrvatskoj još uvijek nije moguće o okolnostima
tog događaja govoriti i pisati slobodno, čak ni u akademskom kontekstu
i čak i ako je autor koji to piše u trenutku kad to pokušava državni
dužnosnik (sa svim potrebnim sigurnosnim certifikatima). Čak ni
predsjednik Republike ne usudi se riskirati toliko da stane u zaštitu
svog suradnika po tom pitanju. To je smjenjivanje stoga pokazalo du-
binu i težinu problema o kojem govori ova knjiga. U Hrvatskoj u 1991.
nije bilo dovoljno slobode- a nema je ni sada.

Mitovi ne nastaju ab ovo. Ne može svaka interpretacija postati mit. Da


bi bila uspješna i uvjerljiva, ona mora imati elemente istine, a ne samo
laži i manipulacije. Mit nije samo konstrukt, samo laž i bajka. On se
temelji na nekim činjenicama, koje se interpretiraju na način koji zvuči
i izgleda uvjerljivo, a zapravo je manipulativan. On apelira na vjeru
i osjećaje, a ne samo na Ratio. U stvari, vjera u mit je ono što ga čini
važnim. Mit se ne propituje - u tome i jest njegova svrha. Ali, da bi
stekao status neupitnosti, on mora imati snažne elemente uvjerljivosti.
Mit ne može biti laž, ali nije ni istina- ili barem: nije samo istina, ništa
osim istine i cijela istina.

Hrvatski državni mit o Domovinskom ratu uspješan je i zbog toga što je


mogao povezati elemente dvaju vrlo snažnih tradicionalnih mitova:
mit o pobjedi i mit o žrtvi u ratu. Za razliku od drugih postjugoslaven-
skih zemalja, Hrvatska je mogla (pa je to i činila) kombinirati elemente
tih mitova, jer je, kao što navode Mieczyslaw Boduszynski i Victor
Peskin (lOOJ.), Hrvatska doista i bila i pobjednik i žrtva. Tamara Ba-
njeglav (2015.) objašnjava da su godišnja obilježavanja rata u Kninu (5.
kolovoza) i Vukovaru (rS. studenog) različita ali visoko kompatibilna
upravo po tome što se u Kninu slavi pobjeda a u Vukovaru se komemo-
rira žrtva. Tijek i rezultati rata u Hrvatskoj izdvajaju Hrvatsku kao je-
dini primjer gdje se takva kombinacija mogla pojaviti. Kosovo je možda
202 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

primjer zemlje koja bi sebe mogla predstaviti kao žrtvu, ali (još) ne i
kao pobjednika, jer još nije uspjela osigurati dovoljnu nezavisnost: nije
članica Ujedinjenih naroda, nije se teritorijalno integrirala i nije dobila
priznanje od svih relevantnih drugih. Osim toga, u kosovskom slučaju,
prisustvo stranih aktera- naročito SAD-a i NATO-a toliko je da se ne
može govoriti čak ni o smislenoj defacto nezavisnosti. Kosovo je neza-
visno u odnosu na Srbiju, ali ne i u odnosu na SAD. U kosovskom slučaju,
pobjeda je postignuta uglavnom naporima drugih: zrakoplovstva NA-
TO-a koje je uporno kroz 78 dana, bombardiralo tadašnju SR jugoslaviju
(1999.), pa glavna zasluga za nezavisnost Kosova pripada međunarod­
nim jedinicama, kao i političkom odnosu snaga u suvremenoj Europi.
U Bosni i Hercegovini također teško da bi se moglo govoriti o pobjedi,
iako je žrtvovanje bilo iznimno, veće nego u Hrvatskoj. U Srbiji se dje-
lomično razvija mit o žrtvi, pri čemu se kao elementi tog mita uzimaju:
sudbina Srba iz Hrvatske- koji su se masovno doselili u Srbiju 1995.,
a također i sudbina same Srbije, koja je na proljeće 1999. bila žrtva na-
pada od strane NATO-a. Neki će uzeti i ukupnu sudbinu Srbije nakon
raspada Jugoslavije kao "dokaz" teze o žrtvovanju, a ni razne teorije
urote neće biti rijetke. Međunarodne sankcije i izolacija u koju je Srbija
upala, kao i izrazito negativan imidž koji je stekla, bit će također od
koristi mitotvorcima. No o pobjedi se rijetko govori.

U Srbiji danas nije moguće uvjerljivo tvrditi da je Srbija pobjednik ratova


iz devedesetih godina. Upravo zbog toga ti se ratovi u Srbiji ili u pot-
punosti prešućuju, ili ih se pripisuje samo i isključivo jednoj osobi -
Slobodanu Miloševiću- ili "stjecaju okolnosti" na koje Srbija nije mogla
utjecati, kao što su, npr. raspad međunarodnog sustava ili zla volja
drugih aktera/država/naroda u odnosu na Srbiju i Srbe. Pritom se za-
boravlja da Milošević nije bio nikakav "padobranac" u srpskoj politici.
On je bio demokratski izabran predsjednik Srbije, koji je na vlast došao
na valu iznimne popularnosti krajem osamdesetih. Haaški sud, koji je
optužio visoke ali ipak malobrojne državne funkcionere, na neobičan
je način "amnestirao" cijelo društvo od odgovornosti za pokretanje
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 203

rata. Svođenjem proratne atmosfere na volju jednog pojedinca ili uskog


kruga njegovih suradnika, otvoren je put za današnju situaciju, u kojoj
su iskreni zagovornici zločina ili sudionici u njemu ''očišćeni" i progla-
šeni podobnima za stvaranje mira i stabilnosti, te su se vratili na vlast
i postali novi favoriti međunarodne zajednice. Ako su već i sudjelovali
u tom ratu, bili su- kako je 14. veljače 2016. godine izjavio predsjednik
Tomislav Nikolić- u njemu samo vojnici. Ali, bili vojnici ili ne, malotko
će tvrditi da je Srbija iz tog rata izašla kao pobjednica.

Oni koji žele istaći srpske pobjede, okreću se prije svega Prvom svjet-
skom ratu, a također i reinterpretiraju tijek i rezultate Drugog svjetskog
rata kako bi pobjednički ishod za tadašnju jugoslavensku partizansku
vojsku "prisvojili" kao gotovo isključivo srpsku pobjedu. No jedino se
u slučaju Prvog svjetskog rata može nedvojbeno uspostaviti istodobnost
pobjede i žrtvovanja u slučaju Srbije, pa će podsjećanje, slavljenje i ko-
memoriranje tog rata biti izvorišna točka srpskih nacionalističkih
mitova i u današnje vrijeme- kao što je bilo i u drugoj polovici osam-
desetih i tijekom devedesetih. Srpski se mitotvorci vraćaju na Prvi
svjetski rat, u kojem je Srbija bila vojnički i politički ujedinjena,
i u kojem je bila nedvojbeno na pobjedničkoj strani, za što je platila
iznimno visoku cijenu (o kojoj se u drugim krajevima jugoslavije danas
zna vrlo malo).

Današnja situacija u Hrvatskoj podsjeća u mnogočemu na situaciju


u kojoj se Srbija našla nakon Prvog svjetskog rata, kad je za nju bilo vrlo
uvredljivo i politički neprihvatljivo dovoditi u pitanje službenu in-
terpretaciju njene uloge u tom ratu. Uostalom, znamo što se dogodilo
zastupnicima HSS-a u jugoslavenskoj skupštini kad su (1928.) ironizirali
i minimizirali tu pobjedu i te žrtve. Sadašnja vezanost hrvatskog mita
o Domovinskom ratu s političkom realnošću još je veća nego što je bila
u slučaju Srbije nakon Prvog svjetskog rata jer je Srbija- paradoksalno
i neobjašnjivo za taj mit - de iure nestala kao država, utopivši se u Kra-
ljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca. Ona je time izgubila okosnicu,
204 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

organizatora i promotora državotvornog mita. Umjesto srpskog, na tim


temeljima, identifikacijom Srbije s novostvorenom Kraljevinom SHS
(kasnije: Jugoslavijom) pokušana je izgradnja jugoslavenskih mitova
- o čemu piše Andrew Wachtel u svojoj knjizi Making a Nation- Breaking
a Nation (1998.). Za razliku od toga, u Hrvatskoj se dogodilo upravo
obrnuto: da je novostvorena država nastala u ratu, te je stoga imala
i ima izraziti interes promovirati i poticati stvaranje mita o pobjedi
i žrtvovanju u tom ratu. Moglo bi se, štoviše, reći da je u ovih više od
25 godina proizvodnja mita o žrtvi i mita o pobjedi u Domovinskom
ratu bila glavna proizvodna grana hrvatske politike. Ni u čemu ona nije
pokazala takvu upornost i takvu tvrdoću, niti se u odnosu na bilo što
drugo odnosila s tolikim prijezirom i nerazumijevanjem kao što je bio
slučaj u odnosu na "obranu" od alternativnih interpretacija rata iz

devedesetih.

Gdje se stvori takva kombinacija- pobjednik i žrtva- tu je zemlju teško


mijenjati iznutra, i to i iz unutarnjopolitičkih i iz vanjskih razloga.
Pobjednici se nemaju razloga mijenjati. Sam čin pobjede daje im za
pravo i jača uvjerenje da su njihove prethodne akcije bile uspješne,
a odluke ispravne. Ratni pobjednici imaju legitimitet via facti, koji često
koriste kako bi formirali sasvim novi tip političkog i društvenog ure-
đenja. Taj legitimitet izvire iz rata, pa se oni tom ratu stalno vraćaju.
On ne izvire iz demokracije, pa im je demokracija sasvim sekundarna.
Zato takve situacije u pravilu usporavaju demokratizaciju zemlje nakon
rata. Ratna pobjeda stvara osjećaj ponosa i samopouzdanja, a time često
i tvrdoglavosti i odbijanja bilo kakve kritike- koliko god bila dobrona-
mjerna. Ratna pobjeda potom se čisti od svih elemenata koji bi mogli
dovesti u pitanje njenu čistoću. Ona je, kao što je prilikom obilježavanja
20. godišnjice akcije Oluja u Kninu, s. kolovoza 2015. rekla predsjednica
Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović "čista kao suza". Nijedna
pobjeda, naravno, nije "čista kao suza", ali svaki pobjednik (a naročito
država koja je utemeljena na toj pobjedi) želi prikazati pobjedu upravo
takvom. Stoga iz stvarnosti "čisti" brisanjem i zaboravom, a ako treba
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 205

i zabranama istraživanja i spominjanja- sve one elemente koji bi mogli


dovesti u pitanje tu čistoću. u

Zaborav koji mitotvorci nameću u procesu državno-sponzoriranog


stvaranja mitova o prošlosti jest tipična metoda "čišćenja" prošlosti od
"nepoželjnih". Sjetimo se samo majstorskih retuširanja fotografija
u Staljinova doba. Ili: rušenja spomenika svemu što podsjeća na pret-
hodno doba. Mirotvorci su tašti. Nije im dovoljno da budu tek nasljed-
nici jedne duge tradicije, nego - naročito ako imaju revolucionarne
i totalitarne ambicije - moraju postati Stvoritelji novog svijeta. Da bi
to bilo moguće, treba stvoriti Nultu točku (Die Stunde Null),'' novi po-
četak od kojeg počinje povijest. Sve što je bilo prije te točke, bilo je loše
i treba završiti u "ropotarnici povijesti" (u marksističkoj verziji te "pret-
povijesti" koja nestaje da bi- s njihovim dolaskom na vlast- oslobodila
mjesto "pravoj povijesti"), i treba biti proglašeno "nedemokratskim"
ili "totalitarnim" (u verziji novih hrvatskih mirotvoraca, za koje prava
hrvatska povijest započinje tek s njima, odnosno s Domovinskim ra-
tom). Mirotvorci se bore za poziciju Stvoritelja. Prije njih nije bilo ničeg
vrijednog spominjanja. Hrvati su, doduše, disali "od stoljeća sedmog",
ali su u tom svom predživotu bili manje-više "u snu duboku", jer su
samo sanjali jedan jedini, tisućljetni san. Sve dok nije došao "princ na

u Za "čišćenje povijesti od nepoželjnih sjećanja" v. Markovininu Povijest poraženih

(2015.). Za sličnu analizu - temeljenu na Freudovoj teoriji o totemu i tabuu- v.


Blanuša (2017.). Blanušina kategorija tabua u velikoj mjeri odgovara ideji zaborava,
posebno kad se radi o prisilnom zaboravljanju, odnosno brisanju iz sjećanja. U ovoj
knjizi smo na nekoliko mjesta spomenuli da su neki događaji, činjenice ili ljudi
jednostavno "izbrisani", kao da ih nije bilo. To je rezultat procesa namjernog za·
boravljanja, čišćenja povijesti od nepoželjnog sjećanja (ili pamćenja) te tabuizacije.
Za zaborav u funkciji mita, v. i MUller (2002.).
'l Za ideju nultog dana, odnosno sata, v. Šela Šabić (2003.). Radi se o terminu koji je

inicijalno označavao moment početka mira nakon Drugog svjetskog rata, speci·
fi č no u Njemačkoj, a simbolizirao je kraj starog i početak novog sistema. Simbolički,
znači moment prevrata.
206 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

bijelom konju" i poljupcem ih probudio, kao uspavanu Trnoružicu.


Time je Naciju-Trnoružicu pretvorio iz uspavanosti i nesvjesnog
u svjesnu i budnu. Sve što se događalo "u snu" postalo je nebitno, jer
je bilo nestvarno. Snove brišemo iz sjećanja i odbacujemo čim se pro-
budimo, posebno ako ih interpretiramo kao noćnu moru. 14

Mit je dvodimenzionalan, on je jednostavan poput crteža i skice. Ne-


dostaje mu treća dimenzija: dubina. Često mu nedostaje i sjena, koje
nema zbog straha: straha od pomračenja i relativiziranja svjetlosti
(čistoće). Nema slobode istraživanja u društvu u kojem vladaju mitovi.
Ili, ako je ima, onda oni koji istražuju i pišu moraju pokazati građansku
hrabrost da probiju političke barijere - koje u drugim akademskim
sredinama uopće ne postoje. Moraju, čak i ako/kad to ne žele, ući
u sukob s političkim/društvenim karakterom sistema koji se temelji
na mitotvorstvu, jer odatle, zapravo, dolaze prepreke slobodnom znan-
stvenom istraživanju. Mit i sloboda su dakle suprotstavljeni pojmovi.
Bez slobode stvara se mit, a mit potom ograničava slobodu. On živi od
ograničavanja slobode, od prijetnji i zabrana, od istjerivanja i isključi­
vanja ljudi i njihovih "nepoćudnih" alternativnih zaključaka.

Pobjeda u ratu iz devedesetih imala je dakle ambivalentni učinak


s obzirom na pitanje slobode. Naravno, uništavanje - sa stanovišta
slobode i mira - još goreg protivnika (tzv. Republike Srpske Krajine

'4U svojoj knjizi o sjećanjima na titoizam (20II.) Todor Kuljić govori i o briselizaciji
pamćenja, koja je za njega povezana s procesom pretvaranja novih postjugoslaven-
skih nacionalnih država u liberalno-kapitalističke članice EU-a. Taj proces europe-
izacije također uključuje "brisanje sjećanja" na prošlost. Iako Kuljić ne ide tako
daleko -jer se bavi ipak primarno drugom temom- iz njegove se analize mogu
izvući vrlo korisni zaključci o europeizaciji kao procesu kojim se također brišu
sjećanja i grade mitovi. Europeizacija je također proces u kojem se ulazak u Europ-
sku uniju smatra novim početkom povijesti, i krajem neke balkanske, autoritarne,
nedemokratske pretpovijesti. Zato je i bilo moguće uskladiti narative nacionalističkog
mitotvorstva s ovim europskim. O tome više u mom članku "Turning Nationalists
into EU Supporters: the Case of Croatia" (20II.b).
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 207

i općenito: projekta koji je personificirao Slobodan Milošević i tadašnja


Srbija: autoritarna, neslobodna i za sve Druge, izvan i unutar zemlje,
opasna)'' bio je preduvjet za proširenje prostora slobode. Bila je to po-
bjeda nad ekstremnim i nasilnim nacionalizmom, koji je u sebi nosio
i elemente totalitarizma, i koji je bio podjednako -ako ne i još više -
opasan za slobodu pojedinaca, manjina i neprijatelja. Mirotvorstvo koje
se razvilo primjerice u Republici Srpskoj Krajini, o čemu piše Pavlaković
(2or6.), uključivala je također zabrane, tabue i dekonstrukciju identi-
teta nasilnim putem. Pobjeda nad takvim poretkom, koji se temeljio
na ideji etničkog homogeniziranja, pa je sa svog teritorija istjerao sve
ili gotovo sve Hrvate, a za ideju kompromisa s Hrvatskom nije imao
nikakva razumijevanja, mogla je - i morala -biti šansa za povećanje
slobode u Hrvatskoj. Pobjeda nad militarističkom Krajinom, koja je
u ratovanju vidjela jedini smisao svog postojanja, trebala je značiti
i kraj militarizma u Hrvatskoj. Ali, čim je Hrvatska uspješno istisnula
tog Drugog, u njoj je razina neslobode povećana, a ne smanjena. Ona je
pokazala da nema razumijevanja za etničke Druge, čiji je broj svela na
tek jednu trećinu predratnog stanja. No na tome se nije stalo: Franjo
Tuđman je već 1995- pokazao da ne želi prihvatiti rezultate izbora
u Zagrebu, te je više mjeseci odbijao potvrditi ijednog od predloženih
opozicijskih kandidata za poziciju gradonačelnika, tvrdeći da bi grado-
načelnik iz opozicije bio prijetnja opstanku zemlje. Za vrijeme te Za-
grebačke krize postalo je jasno da ratna pobjeda nije samo korisna za
slobodu, nego može čak biti i štetna za slobodu. Franjo Tuđman je to
pokazao i u četiri preostale godine svog života, u kojima je bio sve ri-
gidniji, u sve većem sudaru sa slobodoljubivom Hrvatskom i liberalnom
Europom, sve više paranoičan u odnosu na potencijalne prijetnje. Uveo
je stoga zabranu ikakvog povezivanja s drugim bivšim jugoslavenskim
državama u asocijacije koje bi mogle voditi uspostavljanju nove Jugo-
slavije ili balkanskog saveza u Ustav (u kojem se i danas nalazi), iako je

's o mitovima i reinterpretacijama povijesti u Krajini od 1991. do 1995. v. Pavlaković


(2016.). Za ovu temu u Srbiji, v Naumović (2009.).
zos DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

to bilo suprotno slovu referendumskog pitanja, kojim su građani


u svibnju 1991. odobrili upravo takvo eventualno povezivanje u okviri-
ma konfederacije." Također Tuđmanova nastojanja da ograniči slobodu
medija, ubrzo su dovela do masovnih prosvjeda u Zagrebu (slučaj Radija
ror), a to je vodilo do obustavljanja ikakvih postupaka koji bi ubrzali
članstvo Hrvatske u NATO~u i Europskoj uniji. Prisluškivanja novinara,
govor mržnje koji je eskalirao upravo nakon 1995., intervencije u pro-
stor društvenosti (npr. direktivnom ulogom koju je Tuđman imao
prema imenu nogometnog kluba Dinamo), kontrola javne televizije
i mnogih drugih medija- sve je to ubrzo dovelo do ozbiljnog demokrat-
skog deficita i nazadovanja u pogledu ljudskih i manjinskih prava, koji
je bio glavni razlog zastoja u procesu približavanja Europskoj uniji.
Tuđmanova politika postala je, uz to, i antieuropska. Odbacivao je
Europsku uniju kao liberalnu i multietničku zajednicu, koju je, uz to,
optuživao za moraliziranje u odnosu prema Hrvatskoj kojoj nije pomo-
gla kad je to bilo potrebno (1991.). Tuđmanovi protueuropski stavovi
proizlazili su iz njegova uvjerenja da multietnički eksperimenti koji

,r, Na referendumu 19. svibnja 1991. bila su postavljena dva pitanja: 1) Jeste li za to
da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu
autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti
u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema
prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize
SFRJ?. i 2) Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj
saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne
Gore za rješenje državne krize u SFRJ?. Članak 141. Ustava Republike Hrvatske,
uveden u Ustav 1997. godine, glasi: "Zabranjuje se pokretanje postupka udruživanja
Republike Hrvatske u saveze s drugim državama u kojima bi udruživanje dovelo,
ili moglo dovesti do obnavljanja jugoslavenskog državnog zajedništva, odnosno
neke balkanske državne sveze u bilo kojem obliku." Taj članak Ustava je izravno
suprotstavljen referendumskom pitanju, koje eksplicitno dopušta takvo pove-
zivanje. Radi se o zanimljivom pravnom i političkom pitanju, koje je međutim
tabuizirano u suvremenoj Hrvatskoj. Naime ako je referendumom moguće pro-
mijeniti neku ustavnu odredbu, kako to daje ustavna odredba zabranila nešto što
je referendumom omogućeno? Pritom se referendum iz svibnja 1991., smatra nekom
vrstom "svetinje", neupitnog "nultog sata" nastanka Hrvatske kao države, bez
obzira na navedeno referendumsko pitanje.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

suviše liče na jugoslavenski nemaju nikakve historijske perspektive.


Prema Europi je bio skeptičan i zbog toga što je ona nakon 1995., počela
inzistirati na približavanju država regije koju je 1997.- iz pragmatičkih,
ne ideoloških, razloga- nazvala Zapadnim Balkanom. Taj je naziv sim-
bolički trebao približiti Zapad s Balkanom, ali je Tuđmanu bio nepri-
hvatljiv zbog riječi Balkan. Odupirući se takvim "pritiscima" iz Europe,
koja je r997., nakon pobjede laburista u Velikoj Britaniji, bila sve više
liberalna a sve manje konzervativna- i stoga sve više intervencioni-
stička kad se radilo o ljudskim i manjinskim pravima -Tuđman se
okrenuo Sjedinjenim Američkim Državama, nadajući se da će ga one
zaštititi pred eventualnim sankcijama iz EU-a. Svakako, njegova je
retorika, a i politika, upravo nakon pobjede u Domovinskom ratu, po-
stajala sve autoritarnija i rigidnija, a Hrvatsku je sve više udaljavala od
europskih liberalnih trendova. Tuđmanova ratna pobjeda nije stoga
vodila povećanju slobode u Hrvatskoj- makar ne u svim aspektima.

Slično je bilo i sa Slobodanom Miloševićem, koji je Daytonski sporazum


proglasio svojom velikom diplomatskom pobjedom. Iz ratnog vođe
pretvorio se u "mirotvorca" ("garanta mira"), tvrdeći daga Zapad treba
kao jamca stabilnosti i poretka u Bosni i Hercegovini.' 7 Ali, njegova
interpretacija vlastite uloge nije vodila nikakvom povećanju slobode
u Srbiji. Upravo obratno, što je više sebe prikazivao kao ratnog pobjednika
i mirotvorca, to je više gušio slobodu i demokraciju u samoj Srbiji. Kao
i Tuđman, odbijao je priznati rezultate lokalnih izbora tamo gdje mu
oni nisu odgovarali (npr. u Nišu). Lidere opozicije (npr. Zorana Đinđića
i Vuka Draškovića) smatrao je agentima neprijateljskih stranih sila.
Zahtjeve manjina -npr. kosovskih Albanaca- u potpunosti je ignorirao.
U Tuđmanovu modelu "rješavanja" pitanja krajinskih Srba, vidio
je uzor koji bi se možda, jednog dana, moglo provesti i na Kosovu,

'71u Hrvatskoj i u Srbiji danas se često koristi činjenica da su Tuđman i Milošević


bili potpisnici Daytonskog sporazuma, pa su time, navodno, Hrvatska i Srbija
postali "jamci" tog sporazuma. Ni Hrvatska ni Srbija nisu jamci, nego potpisnici
sporazuma.
2!0 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

u odnosu na kosovske Albance. Lideri opozicije- npr. Vuk Drašković


-kao i novinari koji su pisali protiv režima (Slavko Ćuruvija) i osobni
protivnici (Ivan Stambolić) nisu bili ni izbliza sigurni u Srbiji u kojoj je
Milošević tvrdio da je pobjednik. Štoviše, bili su žrtve tog režima. još
i više od Hrvatske, koja je ipak imala neku zaštitu u Washingtonu (u
tim godinama ne više i u Berlinu) -Srbija je tonula u izolaciju i neslo-
bodu, u autoritarnost i nasilje. Ako je i bilo neke "ratne pobjede"
u Miloševićevom mitskom interpretiranju stvarnosti, ona je instru-
mentalizirana protiv slobode.

U atmosferi ratne pobjede, bila ona stvarna ili lažna slika stvarnosti,
pobjednik sebe smatra legitimnim donositeljem odluka, onim koji
može, ako želi, dezavuirati protivnike, marginalizirati ih ili čak i is-
ključiti iz političkog života. Pobjeda je znak moći, a bit same definicije
moći je u tome da onaj tko je moćan ima mogućnost (i to stvarnu, ne
tek potencijalnu) da- ako već ne učini ono što hoće -barem ne mora
učiniti ono što ne želi. Moć je mogućnost nametanja svoje volje u od-
nosu na volju drugih, čak i kad je (a naročito kad je) ona suprotna volji
drugih. Moćnima se ne diktiraju pravila. Pobjednicima se ne sudi. Po-
bjednici pišu povijest i ne dopuštaju umanjenje svoje uloge u pobjedi.
Mnoge od tih ideja čuli smo, naravno, i u Hrvatskoj neposredno nakon
ratne pobjede, koja je bila gotovo neupitna." Bila je gotovo neupitna
zbog toga što se moglo - uz pomoć graditelja (konstruktora) novog

'8 Primjerice admiral Davor Domazet-Lošo kaže: "Povijest pišu pobjednici, a mi


znamo tko su pobjednici." S te pozicije, on smatra da povijesna znanost ne postoji,
nego da je ona ideologija. Oni koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, najbolje
znaju što se i kako događalo, dok povjesničari često služe suprotnoj ideologiji, onoj
koja je poražena u tom ratu. Domazet-Lošo zagovara tezu da je reinterpretacija
Domovinskog rata rezultat specijalnog rata protiv Hrvatske. Za Domovinski rat
traži da bude spomenut u preambuli Ustava kao jedino mjesto nastanka Hrvatske.
Domovinski rat prema njemu je bio "čist kao suza" i najčišći rat u povijesti rato-
vanja. Svako disonantna gledanje ili zaključivanja o tome jest promocija nekog
fiktivnog Memoranduma II, dokumenta koji u stvarnosti ne postoji, ali ga se često
spominje u retorici mitotvoraca u Hrvatskoj. V. http://www.index.hr/vijesti/
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

nacionalnog mita- uvjerljivo pokazati da je Hrvatska (tj. hrvatski na-


rod, u etničkom smislu, kako se u Hrvatskoj uvijek i podrazumijevalo
kad se koristio ovaj pojam) pobijedila u ratu. Da bi se istakla važnost
te pobjede, pa i njen karakter čuda (sastavnog i obaveznog dijela svake
ideje o Svetinji), uvećavala se opasnost koja je prijetila ili je bila stvarno
in actu u odnosu na Hrvatsku, a posebno na hrvatski etnički narod.
Također se uvećavala žrtva - ali opet, samo ona žrtva koja se mogla
uklopiti u novi mit: ne svaka. Srpske žrtve, kao i mnoge civilne žrtve,
jednostavno su 1'izbrisane", kao da ih nije ni bilo. štoviše, nacionali-
stički mitotvorci uporno pokušavaju opravdati i promovirati narativ
o dobrovoljnom ~~samožrtvovanju" hrvatskih Srba, koji su sami odlučili
otići iz Hrvatske, valjda vlastitom voljom. 19 Sami su također odgovorni
i za agresiju na Hrvatsku, iako je nejasno kako to da netko tko oduvijek
živi u Hrvatskoj može biti agresor na teritoriju na kojem živi. Srbi su,
valjda, odgovorni i za razbijanje ćiriličnih ploča na državnim zgradama
u Vukovaru, jer su sami provocirati! Uostalom, na tom su tragu i izjave
predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović koja je,
odgovarajući na pismo koje joj je uputio Milorad Pupovac i kojim ju je
upozorio na povećanje broja napada na Srbe u Hrvatskoj te na sve veći
val govora mržnje u zemlji, rekla da su za to odgovorni, između ostalih,
njeni politički protivnici (tada SDP pod vodstvom Zorana Milanovića),
ali i "oni koji svojim javnim djelovanjem godinama provociraju,

clanak/davor-domazet-loso-svasta-izgovorio-na-hrtu-jakovinu-i-klasica-optu-
zio-da-sire-velikosrpsku-politiku/954793·aspx. Pristup: 4- travnja 2017.
19 Tomu služi interpretacija prema kojoj Srbi iz Krajine nisu morali otići pod silom

napada na njih u akciji Oluja, nego su, zapravo, otišli zato što ih je njihovo vojno
i političko vodstvo pozvalo na odlazak. Otišli su dakle zato što su sami odlučili,
a ne zato što su istjerani. Time se Hrvatska kao država u potpunosti oslobađa ikakve
odgovornosti za njihov odlazak. Ta interpretacija je međutim u direktnom pro-
tu rječju s glavnim elementom mita o Oluji, za koju taj mit kaže da je bila veličan­
stvena pobjeda nad moćnim neprijateljem. Ako su ljudi sami odlučili otići, onda
nije bilo nikoga s kim bi se ratovalo, te se stoga nije radilo ni o kakvoj vojnoj pobjedi
nego o ulasku na područje s kojeg je stanovništvo prethodno evakuirano. Na tu
kontroverzu između dviju verzija Oluje upozorava Mirić (2002.).
212 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

iritiraju, pa i vrijeđaju najveći dio hrvatske javnosti, neistinito pri-


kazuju i čak izruguju Domovinski rat i, u osnovi, niječu stvarnost,
a implicitno i samu ideju hrvatske države, stvarajući tako ozračje na-
petosti, isključivosti i netolerancije."20 U nastavku tog pisma, predsjed-
nica Republike naglašava da je dužna čuvati dostojanstvo i zaštititi
većinu u Hrvatskoj (dakle: etničke Hrvate) kad se osjećaju poniženima
i uvrijedenima onime što pišu Novosti, tjednik srpske zajednice u Hr-
Vatskoj. 21 Ta ideja- da manjina, zapravo, ugrožava većinu već samim
tim što govori ono što misli i što upozorava na probleme s kojima se
svakodnevno suočava, danas se u Hrvatskoj pojavljuje u mnogim va-
rijacijama. U odnosu prema LGET-zajednici on je evidentan u klasičnom
stavu: sami su krivi za napade, jer ističu svoj identitetu javnosti- dakle,
drugim riječima, zato što postoje i ne prihvaćaju život u samonamet-
nutom zatvoru. Napadi na tu zajednicu uvijek se relativiziraju ili čak
implicitno i opravdavaju time što oni, valjda već time što postoje, "pro-
vociraju većinu". Ciničan argument- da manjina mora voditi računa
gdje živi, ako želi preživjeti- u širokoj je i historijski dugotrajnoj upo-
trebi. Iz tog stava proizlazi i razumijevanje za koncentracijske logore

' 0 Za cijeli tekst pisma, v. http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/predsjedni-

ca-pupovcu-da-porasla-je-nesnosljivost-ali-prije-dolaska-nove-vlade.-bivsi-premi-
jer- je-rekao-ili-mi-ili-oni-a-u-novostima-se-izrugivalo-s-hrv.-himnom/99052/.
Pristup: s. ožujka 2017.
" Isti argument koristi i tužba koju su koordinacija udruga veterana borbenih
postrojbi te koordinacija braniteljskih i stradalničkih udruga iz Domovinskog rata
grada Splita i Splitsko-dalmatinske županije podnijele u ožujku 2017. protiv tjed-
nika Novosti te Viktora Ivančića, Borisa Dežulovića i Milorada Krstulovića. Tužili
su ih zato što su u člancima navodno poticali mržnju prema hrvatskom narodu. V.
http://www.vecernji.hr/hrvatska/branitelji-kazneno-prijavili-novinare-dezu-
lovica-ivancica-i-krstulovica-ns8I98. 1 željka Markić, voditeljica udruge "U ime
obitelji", iznosi sličan argument: u Novostima se vrijeđaju Hrvati. V. https://www.
tportal.hr/vijesti/clanak/zeljka-markic-tesko-se-obrusila-na-tjednik-novosti-
20170213. Pristup: 4. travnja 2017. Međutim problem koji ova udruženja imaju
u odnosu na Novosti je prije svega taj što taj tjednik uporno ruši mit o Domovinskom
ratu, ukazujući da on nije bio "čist kao suza" (kako je rekla predsjednica Republike)
te da ga ne treba tretirati nekritički niti pretvoriti u svetinju.
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA ZIJ

i protjerivanja u okvirima NDH: da su Srbi i komunisti bili mirni, lojalni


građani, umjesto što su "provocirali" (ili čak i napadali) većinu, ništa
im se ne bi dogodilo. Dakle sami su krivi za to što im se dogodilo. Ne bi
im se dogodilo da nisu tražili vidljivost u društvu, da su pristali misliti
što žele, ali "u svoja četiri zida". To je tipičan argument svakog nasil-
nika: nije kriv on, nego onaj tko je provocirao. Da žene ne idu ulicama
u "izazovnoj odjeći", u pogrešno doba dana (ili noći), da je njihovo
kretanje ograničeno samo na kuću, crkvu, dućan i "pristojna mjesta"
(tj. da ne zalaze "gdje ne treba"), da uvijek idu u grad u pratnji muža ili
sina- ne bi im se dogodili napadi. Da vode računa "gdje im je mjesto",
da prihvaćaju neupitnost autoriteta muževa, sve bi bilo u redu. Da osobe
LGET-orijentacije ne postoje na ulicama nego samo u privatnosti svojih
domova, dakle- kao kućni zatočenici, posve nevidljivi većini- sve bi
bilo u redu. Uostalom, i da oni koji kritiziraju Franju Tuđmana i Gojka
Šuška, tuđmanizam a pogotovo Domovinski rat, svoje kritike i ideje
izražavaju samo između četiri zida, to bismo mogli podnijeti - ali ne
u javnom prostoru. Kao što je eksplicitno objasnio Tomislav Karamarko,
tadašnji predsjednik HDZ-a:

Svatko će u svojoj kući moći misliti što hoće, ali na javnoj


sceni neće to moći, nego će morati poštivati vrijednosti na
kojima se temelji hrvatska država, a to su: Domovinski rat,
branitelji, naši poginuli, politička doktrina dr. Tuđmana
i veliko djelo Gojka Šuška."

Ideja o tome da su neke žrtve (one koje ne odgovaraju čistoći mita),


zapravo žrtve sebe samih, ili da se ne računaju, logična je s obzirom na
funkciju mita: on manipulira činjenicama tako da neke uzme u obzir,
a druge isključuje. Žrtve drugih, a posebno "druge strane" tabuizirane

"Karamarko je ovo izjavio na Saboru Zajednice branitelja HDZ-a "Gojko Šušak"


u svibnju 2014. V. http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Karamarko-Svi-ce-
morati-postivati-doktrinu-dr.-Tudmana-i-djelo-Suska. Pristup: 4· travnja 2017.
214 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

su i ne računaju se. Kao da ih nema. U svijetu u kojem politika proizvodi


korisne slike stvarnosti, u kojem se konstruiranje laži smatra vrlinom
ili makar neproblematičnom nužnošću ("lagati za domovinu" primje-
rice)- sve dok uspijeva proizvesti željeni učinak- konstruiranje mitova
je unosna politička aktivnost. Uostalom, živimo u svijetu konzume-
rizma, u kojem je važno postići politički profit. Važno je da zvuči uvjer-
ljivo, bez obzira na to je li istinito. Istina i politika, kao i moral i politika,
osim toga, to su sfere koje su odavno razdvojene.

Medutim liberalna politika nije moguća ako ne postoji barem minimum


vjere da su ljudi racionalna bića i da ih je stoga moguće uvjeriti u argu-
ment koji izriče druga strana u diskusiji. Liberalna politika temelji se
na ideji uvjeravanja drugoga. Uvjeravanje je moguće samo pod pretpo-
stavkom racionalnosti toga drugoga i uz uvažavanje njegova/njezina
identiteta i prava/slobode izražavanja. Politika je u liberalnom kontek-
stu jedan veliki javni seminar, u kojem svatko ima pravo predstaviti
svoje argumente, u uvjerenju da sugovornici nisu zatvoreni jedni za
druge i za argumente druge strane. Narušavanje moći argumentacije
i njeno uništavanje kroz propagandu koja se temelji na potpunim la-
žima i konstrukcijama koje se na njima grade, dovodi do narušavanja
same biti liberalne demokracije.

Hrvatski nacionalizam lako je mogao konstruirati i održavati svoje


glavne mitove, zato što je on doista ostvario iako ne baš sve svoje ciljeve
(nije ostvario primjerice cilj ekspanzije na etnički hrvatske teritorije
u Bosni i Hercegovini, iako je dobio legitimitet za političko interveni-
ranje unutar te zemlje, te i dalje iščekuje razvoj događaja u njoj), a onda
sasvim sigurno najvažnije. Izdvojit ćemo ovdje tri: međunarodno pri-
znanje zemlje, teritorijalnu reintegraciju (ali ne i reintegraciju ljudi)
i ulazak u NATO i EU. Ostvarenje svakog od ovih ciljeva bio je uspjeh
za hrvatsku politiku, ali je istovremeno poslužio i za konstruiranje
mitova i poticanje specifičnog tipa nacionalnog identiteta. Pobjeda u
ratu je omogućila, drugim riječima, autoritarnim liderima i njihovim
mitotvorcima, da povećaju moć i time spriječe liberaliziranje Hrvatske.
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA 2!5

Ona je bila, a i dalje jest, upotrijebljena ne za ostvarivanje ideala slobode,


nego upravo obrnuto: za njihovo potiskivanje i onemogućavanje. Ovi
konkretni politički potezi postali su time sredstvo preoblikovanja
nacionalnog identiteta.

1. Međunarodno priznanje

Unatoč inicijalnom protivljenju svih relevantnih svjetskih država,


Hrvatska je uspjela postići međunarodno priznanje. Njena je suvere-
nost bila uvjet(ova) na i u velikoj mjeri tek malo više nego nominalna-
sve do ulaska zemlje u EU, 2013. godine. "Uvjetna", zato što je bila
izrazito ograničena ne samo time što je na više od četvrtine teritorija
bila uspostavljena samoproglašena secesionistička politička jedinica
- Republika Srpska Krajina - nego i zato što je Hrvatska prihvatila (kao
jedan od uvjeta za međunarodno priznanje) formiranje četiri zaštićene
zone Ujedinjenih naroda (UNPA). Hrvatska suverenost bila je značajno
ograničena i djelatnošću Međunarodnog tribunala za zločine počinjene
u ratu na području nekadašnje jugoslavije (MKS)/ICTY) u Den Haagu,
a potom i politikom uvjetovanja koja je prema Hrvatskoj vođena iz same
Europske unije. Međunarodno priznanje također bilo je uvjetovano
i pristankom na promjene ustava, odnosno donošenje posebnog ustav-
nog zakona o manjinama, kojim bi se srpskoj manjini jamčila visoka
kulturna, pa i teritorijalna autonomija (u kotarevima Glina i Knin).
Hrvatska je eksplicitno pristala na taj uvjet u pismima koja su Hrvoje
Šarinić i Franjo Tuđman poslali Robertu Badinteru u siječnju 1992.,
nekoliko dana prije međunarodnog priznanja Hrvatske. Hrvatska je
pristala i na mir s JNA (Sarajevski sporazum od 2. siječnja 1992.),' 3 te na
dolazak jedinica UN-a u četiri UNPA-zone. No tijek događaja iz I99S-,

'l Taj je mir prešućen da bi se mogao konstituirati mit o petogodišnjem ratu, i kako

bi se rat, a ne mir, slavio kao temelj na kojem je postignuto međunarodno priznanje.


Zbog tog mirovnog sporazuma, postignutog u okviru Vanceova plana, UNPROFOR
216 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

a prije svega vojno-policijska akcija Oluja, praktički su poništili sve te


kompromise i s Hrvatske su skinuli "teret" obećanja koja je dala kako
bi dobila međunarodno priznanje. No tek je ulazak u NATO i EU (euro-
atlantske organizacije) povećao stvarni, tj. de facto suverenitet Hrvat-
ske, čime je okončano relativno dugo razdoblje reducirane suverenosti.
Važno je naglasiti da je proces pretvaranja nominalne u sadržajnu su-
verenost u nekim slučajevima daleko dugotrajniji i može biti ne samo
manje uspješan, nego i potpuno neuspješan. Primjeri drugih postjugo-
slavenskih zemalja (npr. Makedonije, Bosne i Hercegovine, pa i Crne
Gore i Srbije -s Kosovom ili bez njega) to pokazuju. U nekim slučaje­
vima, npr. kod samoproglašenih državnosti entiteta koje nitko nije
priznao kao države, proces je u potpunosti neuspješan. U procesu ras-
pada Jugoslavije, koji je (kako se danas čini, dakle pod uvjetom da se
ne nastavi u budućnosti) trajao od slovenskog referenduma o nezavi-
snosti 1990. do odluke kosovskog parlamenta o nezavisnosti iz 2008.,
dakle- skoro 18 godina- čak II entiteta je proglasilo državnu nezavi-
snost, dok Srbija to nikad nije učinila. Osim pet od šest republika (od
kojih je Crna Gora proglasila nezavisnost tek 2006.), i Kosova (koje
dvije zemlje bivše Jugoslavije- Srbija i Bosna i Hercegovina- i dalje ne
priznaju kao državu), nezavisnost su neuspješno proglasile i novostvo-
rene teritorijalno-političke jedinice kao što su: Republika Srpska, Hr-
vatska Zajednica Herceg-Bosna i teritorij Zapadne Bosne (od Bosne
i Hercegovine) Republika Srpska Krajina (od Hrvatske) i Ilirida (teritorij
većinski nastanjen Albancima, od Makedonije). Sve su te deklaracije
nezavisnosti bile jednostrane - osim proglašenja nezavisnosti Crne
Gore, za što je postojala suglasnost svih strana koje su bile tangirane
tim procesom, te međunarodne zajednice koja je posredovala u procesu.
Neke su prihvaćene, druge nisu, pri čemu nije bilo jedinstvenog pravila.
U početku je međunarodna zajednica tvrdila da samo republike imaju

je došao u Hrvatsku, i to kao mirovna misija. Mirovne misije su moguće tek kad je
uspostavljen mir, a ne usred rata, kako danas izgleda u narativu o petogodišnjem
Domovinskom ratu.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 217

pravo na nezavisnost- da bi kasnije neke zemlje to pravo" protegnule


11

i na Kosovo, za koje su tvrdile da se radi o "posebnom slučaju". O kon-


troverznosti tog stava danas već ima vrlo mnogo akademskih studija,
od kojih su neke dostupne i hrvatskoj akademskoj zajednici- npr. članci
Brada Rotha i Stephena Tierneyja u posebnom broju Političke misli
o samoodređenju naroda, koji je objavljen sredinom 2015. Osim uslu-
čaju Kosova, ostale su deklaracije nezavisnosti entiteta koji nisu bili
republike u socijalističkoj Jugoslaviji odbačene. Ali, čak i u slučajevima
republika, nezavisnost je prihvaćena samo vrlo uvjetno, bez nekog
konkretnog sadržaja. U slučaju Bosne i Hercegovine, suverenost je i
dalje samo nominalna. Daytonski sporazum je ujedno i ustav te zemlje,
koja je svjesno i- sa stanovišta straha od suvereniteta koji je već jednom
proizveo rat -logično formirana kao zemlja "reduciranog suvereniteta".
Bosna i Hercegovina nije ni zamišljena kao potpuno suverena država:
njoj su postavljena takva ograničenja da ni njen narod, ni njena poli-
tička klasa, ne mogu samostalno odlučivati o budućnosti te zemlje. 2 •
Ona je pod de facto međunarodnim protektoratom. Ista je stvar i s Koso-
vom. O statusu protektorata, a ne potpuno suverene zemlje vizualno
svjedoče već i izgledi zastava tih dviju zemalja: te su zastave po boji
i poruci izravno povezane s bojama Europske unije - plavom i žutom,
a ne s tradicionalnim bojama domaćih nacija: crvenom, bijelom, plavom
ili zelenom. Zaključak koji iz toga treba izvući je sljedeći: nije jedno-
stavno postići ni nominalnu, a kamoli imalo smislenu, sadržajnu su-
verenost. Hrvatska je također u lipnju 1991. proglasila nezavisnost
u trenutku kad se radilo samo o vlastitoj odluci, dakle o jednostrano
proglašenoj nezavisnosti. To je učinila unatoč upozorenjima- uključu­
jući i američka - da joj nezavisnost neće biti priznata. Učinila je to
oklijevajući, više zbog toga što je Slovenija krenula putem nezavisnosti,
nego zato što bi sama procijenila da je došlo vrijeme za takav potez.
Referendumsko pitanje iz svibnja 1991., kao i izjave političkih lidera
-koji su u to vrijeme kritizirali Sloveniju zbog jednostranog "guranja"

'4 Više o ovoj tvrdnji, v. Jović (2016.).


218 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Hrvatske u nezavisnost iz ekskluzivno slovenskih interesa -pokazuju


da Hrvatska ni sama nije bila sigurna je li proglašenje nezavisnosti
racionalna i, uopće, opravdana odluka.

Pa ipak, činjenica da su samo pola godine nakon čvrstih izjava da pri-


znanja neće biti, Europska zajednica, a uskoro i SAD i drugi relevantni
akteri, priznali državnost Hrvatske može se smatrati njenim vanjsko-
političkim uspjehom. U tom procesu, kao što ćemo vidjeti iz nekih
poglavlja ove knjige, rat je imao najvažniju ulogu. Priznanje Hrvatske
uslijedilo je iz više razloga, ali bez rata, ono se ne bi dogodilo, odnosno:
ako bi se i dogodilo, to ne bi bilo tako "brzo". Hrvatska nije priznata kad
je proglasila nezavisnost (zs. lipnja 1991.), pa je proglašenje nezavisnosti
(temeljem referenduma koji je u sebi imao i mogućnost da se Hrvatska
uključi u konfederalni savez s drugim jugoslavenskim državama) samo
jedan od faktora tog procesa. Odnos prema pitanju priznavanja Hrvat-
ske dramatično je promijenjen pod utjecajem dviju okolnosti: a) odluke
Predsjedništva SFRJ iz srpnja 1991. da naredi povlačenje svih jedinica
JNA iz Slovenije, čime je jugoslavija de facto odustala od svoje suvere-
nosti u Sloveniji, 2 s i b) ratnih razaranja- naročito u Vukovaru, a dijelom
i u Dubrovniku- u jesen 1991., čime je postalo jasno da jugoslavija kao
država više ne može jamčiti stabilnost i mir na svom teritoriju te da
stoga treba dati šansu nekoj drugoj državi (u ovom slučaju Hrvatskoj)
da pokuša ostvariti te ciljeve. jugoslavija je -upravo u ratu - postala
problem, a ne rješenje, i zbog toga je de legitimirana kao subjekt među­
narodne politike. Kao što su i sami hrvatski političari napominjali- čak
i javno, a još više u privatnim i neslužbenim razgovorima- rat je ubrzao
priznavanje Hrvatske i u tom je smislu bio koristan za to priznanje.
Hrvatska je, nominalno, htjela izbjeći posljedice rata koliko je to bilo
moguće - ali je istodobno, u stvarnosti, znala da joj rat odgovara, jer
de legitimira jugoslaviju, a samu Hrvatsku prikazuje kao žrtvu. Prema

•s O tome v. zapisnike sa sjednica Predsjedništva SFRJ, objavljene u Nikolić i Pe-


trović (2012.)- posebno drugi svezak: rat u Sloveniji.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 219

mitu o Domovinskom ratu, Hrvatska je bila goloruka, žrtva jedne od


najvećih vojnih sila u Europi- Jugoslavenske narodne armije. Ali, mit
preskače one činjenice koje želi da zaboravimo. )edna od njih je da se
JNA nije spremala za rat protiv svojih državljana i da mobilizacija za
JNA u Srbiji nije uspjela. Također da je Hrvatska već krajem 1990. uvo-
zila naoružanje i to je sama i priznavala. Ona je, kao što je dokumentirao
tajno snimljen film o uvozu oružja u Hrvatsku, pripremala napade na
JNA, pa je uskoro i neke od njih izvela time što je okružila kasarne,
isključila im struju i pozvala na predaju. Akcije napada na jedinice JNA
uključivale su i napad na pojedince, kao što je onaj ispred zgrade Bano-
vine u Splitu, u kojem je poginuo jedan devetnaestogodišnji vojnik-
uskoro potpuno "zaboravljen" u narativu o Domovinskom ratu kao
isključivo obrambenom. Zvao se Sašo Gešovski i bio je iz Kavadaraca.
Slike koje su tada emitirane ubrzo su u javnosti bile potisnute, jer je
primat dobila sasvim druga slika: napadi jedinica JNA i onih koje su
one pomagale, na civilno stanovništvo u Vukovaru. Pad Vukovara,
dakle epizoda najgoreg i najbrutalnijeg rata, bio je ona točka u kojoj se
i javno mnijenje, a i politička elita u relevantnim zapadnim zemljama,
odmakla od ideje očuvanja)ugoslavije i podržala priznavanje Hrvatske.
Rat je dakle u procesu dobivanja međunarodnog priznanja imao ključ­
nu, fundamentalnu ulogu. I on je imao, osim obrambenog, i drugu
dimenziju: dimenziju napada na jugoslavenske institucije, na etničke
Srbe i one koji su bili zagovornici mirnog, a ne ratnog rješenja jugosla-
venske krize. No to su one neželjene epizode koje se danas zaboravljaju,
a dijelom i tabuiziraju. Istodobno, prešućuje se da je Hrvatska priznata
ne samo zbog promjene međunarodnog gledanja na jugoslavensku
krizu jednom kad je ona postala ratna kriza, nego i zbog mira na koji
je Hrvatska pristala Sarajevskim sporazumom. Rat je bio povod za odu-
zimanje međunarodnog priznanja Jugoslavije, a mir jedan od uvjeta za
priznavanje Hrvatske. Ona je također priznata i zbog kompromisa koji
je postigla s međunarodnom zajednicom u okviru Vanceova plana,
temeljem kojeg je pristala na raspoređivanje UNPROFOR-a (mirovne
misije Ujedinjenih nacija) kako bi se održao mir između Hrvatske
i nepriznate separatističke Krajine, koja je de iure tretirana kao dio
220 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Hrvatske, ali je defacto od nje bila odvojena, na način na koji se kasnije


(također temeljem mirovnog sporazuma, Kumanovskog) dogodilo i s
Kosovom u odnosu na SR Jugoslaviju. Hrvatska je priznata i zbog obe-
ćanja koje je dala Srbima u Hrvatskoj, da će poštovati njihovu kulturnu
autonomiju, koja je propisana i Ustavnim zakonom o ljudskim pravima
i slobodama i o pravima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina
u Republici Hrvatskoj, koji je Hrvatski sabor usvojio usred rata, 4· pro-
sinca 1991., kao uvjet za međunarodno priznanje. U tom Ustavnom
zakonu predviđa se osnivanje općina (područja) s posebnim samou-
pravnim (autonomnim) položajem, a što se odnosilo na one općine u
kojima su Srbi bili u većini. Na inzistiranje samog Badintera, Hrvoje
Šarinić (tada predstojnik Ureda Predsjednika) a potom i sam Franjo
Tuđman, pisano se obvezuju neposredno pred priznavanje Hrvatske
da će poštivati teritorijalnu autonomiju za Srbe u Hrvatskoj (za koje je
Badinterova komisija jasno smatrala da nemaju pravo na nezavisnost
ni odcjepljenje od Hrvatske). Iz tog obećanja potom proizlaze i aman-
dmani na tekst Ustavnog zakona, koje Hrvatski saborusvaja 8. svibnja
rggz., u kojem se više ne spominju općine, nego kotarevi s posebnim
samoupravnim (autonomnim) statusom, te se određuje formiranje dva
takva kotara: Glina i Knin. Ti kotarevi imali bi svoju skupštinu, izvršno
vijeće, predsjednika skupštine i kotarski (okružni) sud, a među nad-
ležnostima bile su i one koje su se odnosile na održavanje reda u okviru
posebne policijske uprave." U sastav kotara Knin ušle su tadašnje op-
ćine: Knin, Obrovac, Benkovac, Gračac, Titova Korenica i Donji Lapac,
dok su u kotaru Glina bile: Hrvatska Kostajnica, Dvor na Uni, Vrginmost
i Vojnić. Iako je kasniji razvoj događaja poništio sve ove odredbe -
i mirovni sporazum, i poziciju UNPROFOR-a i UNPA-zona, i stvaranje
kotareva u Hrvatskoj - te su činjenice sastavni dio priče o stjecanju
nezavisnosti, a te činjenice mitska interpretacija u potpunosti zaobi-
lazi. Isto tako, u mitskoj interpretaciji devedesetih nema mjesta ni za
činjenicu da je mišljenje Badinterove komisije o nezavisnosti Hrvatske

'6 Za puni tekst obje verzije Ustavnog zakona, v. Narodne novine br. 65/91 (za prvu),
i 27/92 (za drugu), s pročišćenom verzijom objavljenom u 34/92.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

bilo samo uvjetno pozitivno, odnosno da je to priznanje postalo moguće


samo ako se uspostavi mir i ako Hrvatska uvjeri međunarodnu zajed-
nicu da će poštivati prava manjina, a posebno Srba u Hrvatskoj. Jedino
su Slovenija i Makedonija u potpunosti zadovoljile Badinterove krite-
rije, a Hrvatska i Bosna i Hercegovina su ih zadovoljile djelomično,
odnosno uvjetno. Iz mitske interpretacije devedesetih godina međutim
sve te "nekorisne" a time i "nepodobne" činjenice nestaju, kao da ih
nije bilo.

Iz te interpretacije također nestaje i samo referendumsko pitanje, koje


je korišteno da bi se proglasila nezavisnost. Na referendumu koji je
održan 19. svibnja 1991. građani Hrvatske odgovarali su na dva pitanja:

jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samo-


stalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva gra-
đanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti
u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim
republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Repu-
blike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?

1:

jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u jugoslaviji kao


jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike
Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne
krize u SFRJ?)

Rezultat je bio jasan - možda čak i jasniji od samih referendumskih


pitanja.'' u odgovoru na prvo pitanje, 93.24% onih koji su pristupili

liOvako složena pitanja, koja u sebi sadrže i konfederaciju i autonomiju, mogu


poslužiti kao dokaz da je čak i u svibnju 1991. Franjo Tuđman bio nesiguran želi li
dovoljna većina građana Hrvatske punu nezavisnost. To ne iznenađuje s obzirom
na preference građana iz 1990. godine.
222 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

referendumu (a glasalo je 83.56% onih s pravom glasa), odgovorilo je:


"da", a4.15% "ne". U odgovoru na drugo pitanje, za je bilo 5.38%, a protiv
92.18% građana. 28 Građani Hrvatske izjasnili su se nedvojbeno protiv
toga da Hrvatska ostane u jugoslaviji. No kad se danas interpretiraju
rezultati tog referenduma, ističe se samo da su se pritom građani izja-
snili za nezavisnost Hrvatske, za njenu državnu samostalnost. To je
točno, ali je isto tako točno i ono što se ne ističe: da su se istom prilikom
izjasnili i za mogućnost da Hrvatska s drugim republikama jugoslavije
uđe u konfederalne aranžmane, te da će ona jamčiti kulturnu autono-
miju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti
u Hrvatskoj. Takva selektivnost je tipična za mitove: oni biraju samo
ono što je "korisno", a potiskuju sve ostalo.

z. Teritorijalna reintegracija zemlje

Hrvatski nacionalizam osigurao je nezavisnost u granicama u kojima


je Hrvatska bila u jugoslaviji. Iako on sebe prikazuje kao glavnog pro-
tivnika jugoslavije i njenog socijalističkog poretka (koji naziva tota-
litarnom diktaturom), hrvatski nacionalizam pozivao se na Ustav
socijalističke jugoslavije kako bi opravdao "pravo na samoodređenje"
i pravo na granice kakve su ustanovljene upravo od komunističkih
vlasti, bez ikakvog referenduma ili konzultiranja, a kamoli ozbiljnog
uključivanja glasa naroda. štoviše, nacionalisti su u potpunosti prihva-
tili legitimitet AVNOj-a kad se radilo o federativnom uređenju jugo-
slavije i o konstitutivnosti naroda jugoslavije, te odluku referenduma
o monarhiji ili republici iz studenog 1945., kojom je u cijeloj jugoslaviji
uvedeno republikanska uređenje, pa je time i federalna Hrvatska po-
stala Narodna Republika Hrvatska. Zaboravlja se staljinistički karakter
AVNOj-a, kao i neliberalni karakter tog referenduma. Djelomično,

18V. http://www.izbori.hr/arhiva/pdf/I99I/I99I_Rezultati_Referendum.pdf.
Pristup: r. svibnja 2017.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

hrvatski nacionalisti prihvaćaju i odluke ZAVNOH-a, naročito kad se


radi o onima koje potvrđuju simboličku državnost- ne i o onima koje
se odnose na ravnopravni status Srba u Hrvatskoj. Kao što srno već
rekli, uloga Srba u partizanskoj borbi namjerno se umanjuje ili relati-
vizira. Ukinut je, s tom svrhom, i nekadašnji Dan ustanka naroda Hr-
vatske, 27. srpnja, a radikalna desnica početak ustanka u Srbu smatra
"četničkim ustankom", kao što tvrdi da je većina Srba koji su u parti-
zanskim uniformama dočekali kraj rata u partizane ušla iz četničkih
redova. Imena Srba partizana su uklonjena manje-više u cijeloj Hrvat-
skoj iz naziva ulica i trgova (npr. Ulica Rade Končara u Zagrebu), dok
se parola hrvatskih partizanskih jedinica o "bratstvu i jedinstvu hr-
vatskog i srpskog naroda" redovito reducira na "bratstvo i jedinstvo",
ako se i to spominje.

U sva tri slučaja, treba primijetiti, radi se o odlukama koje su izravan


rezultat rata, ili su čak (u slučaju U. zasjedanja AVNOJ-a) i donijete
tijekom rata. Rat je bio izvor legitimit~ta za socijalističku Jugoslaviju,
a tako isto i za samostalnu Hrvatsku koja je- uz odluke donijete tijekom
Domovinskog rata nominalno prihvatila i one odluke koje su joj odgo-
varale iz prošlog rata. U Hrvatskoj će se stoga uskoro uspostaviti mantra,
koja će imati elemente ustavnog mita, da je Hrvatska uspostavljena
kako na Domovinskom ratu, tako i na odlukama koje svoje izvorište
imaju u antifašističkoj borbi, tj. u Drugom svjetskom ratu. Taj konstrukt
- koji u stvarnosti nisu prihvaćali ni partizani iz onog starog, ni bra-
nitelji iz ovog novog rata - ima svoju svrhu, makar jednim dijelom,
u pravnoj i političkoj utilitarnosti. Teško da bi se moglo inzistirati na
državnosti, konstitutivnosti, pravu na samoodređenje i odcjepljenje (ili:
''do odcjepljenja", ovisno o interpretaciji), te postojećim granicama
Hrvatske, ako bi se u potpunosti i u svemu odbacile tekovine Drugog
svjetskog rata.

Druga stvar koja se, pritom, također zaboravlja jest- da je Badinterova


komisija pri određivanju granica prihvatila načelo uti possidetis, a ne
samoodređenja naroda, tako da je pozivanje na načelo samoodređenja
224 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

naroda manjkavo i nepotrebno, barem kad se radi o granicama. Da se


poštivala načelo samoodređenja naroda, trebalo bi prvo definirati- tko/
što je narod, a to je - kao što smo već pokazali - u jugoslavenskim
okolnostima bilo nemoguće bez kontroverzi koje su vodile u sukob.
Otvorilo bi se pitanje -postoji li jugoslavenski narod i ima li on pravo na
samoodređenje? A u hrvatskim okolnostima, postoji li jedan ili više
naroda, i koji su to narodi? Načelo uti possidetis uspjelo je izbjeći ta
pitanja, oslanjajući se na to da granice medu novim državama moraju
biti iste kao što su bile i u jugoslaviji: pritom ne pitajući za legitimnost
tih granica, kao što to pitanje nisu postavljale ni u odnosu na imperi-
jalno nasljeđe granica pri određivanju granica novih nacionalnih država
u postimperijalno doba.

Umjesto toga, kreatori novog hrvatskog identiteta poslužili su se me-


todom pick and mix (odaberi i pomiješaj). Iz nasljeđa Drugog svjetskog
rata i socijalističke revolucije (a zapravo, iz lenjinistička-staljinističkog
nasljeđa koje je u sebi nosio i sam Franjo Tuđman, kao što pišem na
drugom mjestu, )ović, 2015.), odabrali su određene elemente- one koji
su im koristili, uglavnom povezane sa statusom hrvatskog naroda
u jugoslaviji- a odbacili sve ostalo (uključujući ne samo socijalističku
ideologiju, ne sasvim i praksu, nego i one mehanizme i jamstva koja
su dana Srbima u Hrvatskoj kako bi ostvarili određeni oblik autonomije
u odnosu na većinu u Hrvatskoj). Već sam pokazao način stvaranja
jugoslavije kroz mit: idealiziranje nekih, a tabuiziranje drugih doga-
đaja. 29 No slična se matrica stvaranja nove hrvatske države kroz mit
ponovila i devedesetih godina.

Pa ipak, bez obzira na slovo, duh i interpretaciju socijalističkih ustava


i ustavnih rješenja- pa i granica- njih ne bi bilo moguće obraniti bez
ratnog uspjeha. Današnje granice Hrvatske obranjene su (ili- ponovno

'9O tome su pisali Nikolić (2015.) i Škrbić Alempijević i Mathiesen Hjemdahl


(2006.).
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA

uspostavljene) zbog rata i u ratu. U tom smislu, Hrvatska je doista vodila


rat za svoje teritorije, za one koje su joj pripadale i koje je izgubila zbog
jednostrane secesije. Upotreba vojne sile da bi se osigurala opstojnost
zemlje - odnosno da bi se ona teritorijalno reintegrirala nije najbolje
rješenje, ali je dopušteno i plauzibilno. To rješenje pokazuje neuspjeh
politike i diplomacije, ali za taj neuspjeh obje strane u sukobu uvijek
krive onu drugu- nikad sebe. Vojna reintegracija teritorija, koja je bila
obavljena brzo i efikasno, uz žrtve koje nisu izazvale paniku u među­
narodnoj javnosti, pa time ni njenu reakciju, omogućila je Hrvatskoj
da ostvari jedan od svojih glavnih vanjskopolitičkih (i unutarnjepoli-
tičkih)ciljeva.

Druga je stvar to što suvremeni hrvatski mitotvorci ni ne pokušavaju


razmisliti o širim implikacijama svog zaključka o tome da svaka država
ima pravo na upotrebu sile kako bi se obranila, odnosno (a u tom ''od-
nosno" je takoder nova kontroverza) kako bi spriječila secesionizam
i vratila u svoj ustavno-politički poredak teritorije koji su jednostrano
proglasili nezavisnost. Pravo na obranu od vanjske agresije ima svaka
zemlja, ali "pravo na obranu od secesionizma" daleko je kontroverznije
i ni izbliza unisono prihvaćeno. Secesionizam je u mnogim zemljama
-naročito u liberalnim demokracijama, npr. u Velikoj Britaniji -legalna
politička doktrina. Nije protuzakonito biti separatist. Separatističke
stranke (npr. Škotska nacionalna stranka) legalno djeluju i čak štoviše
-upravljaju Škotskom i odlučuju (nakon parlamentarnih izbora iz 2014.
čak i s velikim brojem zastupnika) o britanskim zakonima. Separatizam
-kao i unionizam- dopuštene su doktrine, ali nije dopušteno koristiti
nasilje niti separatistima ni unionistima. Nasilje je zabranjeno, ideje
nisu. Na nasilje, a ne na ideju, država reagira (najčešće odmah, ne če­
kajući da se stvori rat, ili čak i preventivno) kako bi se izbjegle mnogo
gore posljedice. Upravo zato što oko "prava" na upotrebu sile kako bi
se teritorijalno reintegrirala raspadnuta zemlja postoje kontroverze,
hrvatski mitotvorci inzistiraju na tome da je rat u Hrvatskoj bio samo
međunarodni sukob u kojem je Srbija (ili SR Jugoslavija) bila agresor i
okupator, a Hrvatska žrtva agresije. Ova druga dimenzija- separatizam
226 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

i secesionizam - u mitovima se nikad ne spominje, da se ne bi ušlo


u "sivu zonu" u kojoj bi se moralo objasniti zašto je separatizam valjani
razlog za vojno-policijsku intervenciju. Posebno stoga što bi to pitanje,
kad bi bilo otvoreno (a nije jeru Hrvatskoj vlada paničan strah od ideje
"građanskog rata", spominjanje kojeg u kontekstu Domovinskog rata
sudac Ivan Turudić želi proglasiti kaznenim djelom) 30 zapravo imalo
ulogu "bumeranga". Naime ako svaka država ima pravo upotrijebiti
vojno-policijsku silu kako bi reintegrirala vlastiti teritorij, odnosno
spriječila jednostrani separatizam nekog od njenih teritorija- onda se
postavlja pitanje: je li to pravo imala i jugoslavija? )e li jugoslavija imala
pravo na jednostrano proglašenu nezavisnost Slovenije i Hrvatske,
a posebno na prve konkretne akcije napada na karaule i granične pri-
jelaze između jugoslavije (tada još uvijek jedine međunarodno priznate
zemlje) i Austrije, reagirati upotrebom vojnih i policijskih snaga?

To je teško, preteško pitanje za hrvatske mitotvorce -pa ga jednostavno


ignoriraju. Da bi ga mogli ignorirati, oni nikad ne spominju separatizam
ili secesionizam, dva pojma koja ustvari najbolje opisuju karakter poli-
tičkog programa i akcija krajinskih Srba u 1990.-1991. Krajinski Srbi
nisu bili nikakvi "agresori" ili 0kupatori", kao što to nisu bili ni istarski
11

Talijani u Drugom svjetskom ratu, ni bosanski Hrvati i Srbi u Bosni


i Hercegovini, ni Albanci na Kosovu ... Nitko ne može biti okupator
u zemlji u kojoj je rođen i čiji je - uostalom - državljanin. Ili, ako se
prihvati takva kvalifikacija i ta mogućnost, onda se ona mora odnositi

10 Predsjednik Županijskog suda u Zagrebu, sudac Ivan Turudić, predložio je u

ožujku 2015. da se u kazneni zakon uvede kazneno djelo poricanja prirode Domo-
vinskog rata. Predložio je da se s tri do pet godina zatvora kažnjava iznošenje teza
"poput onih da Domovinski rat nije bio obrambeni, da nije bila agresija nego gra-
đanski rat i da cilj Oluje i drugih operacija nije bilo oslobađanje nego etničko čišće­
nje". Obrazlažući svoj prijedlog, Turudić je rekao da su "jedna stvar pojedinačni
zločini, a sasvim drugo kad se kompletne vojne operacije nazivaju zločinom". Za
detalje v. http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/trazim-zatvor-za-sve-koji-ka-
zu-da-je-domovinski-rat-bio-gradanski-a-akcija-oluja-etnicko-ciscenje/488407/.
Pristup: 6. ožujka 2017.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 227

i na Hrvatsku, čiji bi napadi na Jugoslaviju (npr. na kasarne JNA u Hr-


vatskoj) također morali u tom slučaju biti tretirani kao agresija. Možda
se radilo o nekoj "unutarnjoj agresivnosti", iako takav pojam ne samo
da nije jasan, nego je i neupotrebljiv sa stanovišta međunarodnog prava.
No svakako se radilo o separatizmu i težnji za- najprije - očuvanjem
Jugoslavije kao države, a potom, kad to više nije bilo moguće- ujedi-
njenjem po etnonacionalnoj osnovi u novu državu: Srbiju. Balvani se
ne postavljaju u aktu agresije ili osvajanja- jer za osvajanje oni samo
smetaju. No za odcjepljenje su korisni. Nema dvojbe da je Republika
Srpska Krajina, koja nikad nije dobila međunarodno priznanje, čak ni
od Srbije, bila secesionistička jedinica. Ali, ona se danas tretira samo
kao rezultat okupacije i agresije- u čemu također ima istine, jer bi bez
materijalne, vojne i političke podrške tadašnje Srbije ona teško nastala
i još se teže održavala. Međutim ključna njena karakteristika - sepa-
ratizam - ostaje nespomenuta.

To se čini, između ostalog, i zato što je cilj hrvatskog nacionalizma bila


reintegracija teritorija, ali ne i reintegracija ljudi (odnosno: Srba) koji
žive na tom teritoriju u ustavnopolitički poredak Hrvatske. Hrvatska
je uspješno ujedinila teritorije, ali je po pitanju integriranja Srba s tih
teritorija ili njihovu povratku ako su s njih izbjegli, učinila malo -
i uglavnom samo ono što je morala pod međunarodnim pritiskom. Cilj
ratnih operacija koje su se vodile u 1995., kao i političkih akcija koje su
prethodile i slijedile tim operacijama, bio je između ostalog i smanjenje
broja Srba u Hrvatskoj na mjeru koja bi bila dovoljno mala da Srbi, kao
što je rekao Franjo Tuđman, praktički nestanu. Dok im nisu zadani
"takvi udarci da oni praktički nestanu", ll ni rat ni politika neće miro-
vati. Rat je u tome imao ključnu ulogu, i bio je - s pozicije hrvatskog
etnonacionalizma- iznimno uspješan. Ali, za etnonacionaliste, svaki

l'Za diskurs Franje Tuđmana koji otkriva njegove namjere pri planiranju i izvo-
đenju akcije Oluja u kolovozu r995., v. tzv.
Brionsketranskripte, http://www.index.
hr/vijesti/clanak/procitajte-brijunske-transkripte-glavni-dokaz-haskog-suda-
IS473IB.aspx. Pristup: 6. ožujka 2017.
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Srbin u Hrvatskoj je i dalje "agresor", "velikosrbin" i po definiciji an·


ti-Hrvat. Svaki Srbin, pa i ovih r86.ooo koliko ih je u Hrvatskoj danas
ostalo, predstavlja za etnonacionalističke militariste i totalitariste
sigurnosnu prijetnju. Njihov je cilj potpuni, a ne samo "praktički" ne-
stanak Srba iz Hrvatske. Držanje rata u stalnom fokusu kad se radi
o srpsko·hrvatskim odnosima ima, između ostalog, i tu svrhu.

3· Etnička homogenost Hrvatske

Treći veliki uspjeh hrvatskog etnonacionalizma u devedesetim godi-


nama odnosi se upravo na politiku i praksu etničkog inženjeringa unutar
same Hrvatske. Hrvatska je prije rata (prema popisu iz 1991.) imala
581.663 stanovnika koji su se izjašnjavali kao Srbi ili Srpkinje po na-
rodnosti, da bi na popisu stanovništva iz 2001. taj broj smanjen na
201.631. U sljedećih deset godina- iako nije bilo rata- trend smanjivanja
broja Srba u Hrvatskoj se nastavio, pa je na popisu iz 2011. Srba bilo
186.633. Udio pripadnika manjina u Hrvatskoj smanjen je s 22 posto
prije rata (1991.) na 7,5 posto nakon rata (2001.). Prema zadnjem popisu
stanovništva- iz zon.- od ukupnog broja stanovnika, 90,42 posto su
etnički Hrvati. Time je Hrvatska postala jedna od najhomogenijih post-
jugoslavenskih država: možda samo uz Kosovo. Čak je i u Sloveniji
2002. bilo više "drugih" (u postocima) nego u Hrvatskoj. Prema popisu
stanovnika Slovenije, 2002. bilo je 83,r posto etničkih Slovenaca- pet
posto manje nego na popisu iz 1991. - što pokazuje da je trend obrnut
nego u Hrvatskoj. U Sloveniji je primjerice 1991. bilo 88,3 posto stanov-
nika koji su za sebe rekli da pripadaju većinskoj grupi, odnosno da su
po narodnosti Slovenci, dok je te godine u Hrvatskoj etničkoj većini
pripadalo 78,1 posto stanovnika. Od svih postjugoslavenskih država,
u Hrvatskoj je proces etničke homogenizacije imao najvećeg uspjeha.
Taj uspjeh hrvatskih etnonacionalista može se pripisati samo ratu, u
koji uključujemo i napade na Srbe i Srpkinje prije početka vojnih dje-
lovanja, tj. prije kolovoza r991., uključujući i napade na njih u dijelo-
vima Hrvatske koji su bili izvan Krajine. U Vukovaru je tako prije samih
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA

vojnih operacija koje su počele u kolovozu 1991., stradao velik broj Srba,
koji su bili žrtve nasilja paravojnih formacija P Bez rata, a potom i mjera
koje su bile povezane s ratom (asimilacija, odlazak državljana koji su
pripadali etničkim manjinama, naročito Srba i dr.), trenda etnohomo-
genizacije ne bi bilo, ili barem ne u tolikoj mjeri.

Posebna, a u okvirima kulture mitotvoračkog falsificiranja uglavnom


"zaboravljena", činjenica je "nestanak" Jugoslavena u Hrvatskoj.
U 1981., godini kad je jugoslavenski socijalistički patriotizam bio još
pod snažnim mobilizirajućim utjecajem smrti Josipa Broza Tita, na
popisu stanovništva u Hrvatskoj se 379.057 osoba izjasnilo kao jugo-
slaveni u smislu nacionalne pripadnosti. To je bilo 8,2 posto ukupnog
broja stanovništva u Hrvatskoj - a u jugoslaviji kao cjelini udio jugo-
slavena bio je 5.4 posto. Dakle u Hrvatskoj je postotak jugoslavena bio
veći nego u jugoslaviji kao cjelini i - uz Vojvodinu u kojoj je također
bilo 8,2 posto jugoslavena- najveći u cijeloj jugoslaviji.n

Partijski i državni vrh tada se zabrinuo zbog tog trenda, jer je socijali-
stička jugoslavija bila utemeljena na ideji da jugoslavenska nacija ne
postoji i da je ne treba konstruirati. štoviše, smatrali su da je ideja ju-
goslavenstva, naročito u nacionalnom smislu, izraz antisocijalističkih

1' O nekim slučajevima stradanja civila prije vojnih akcija, v. http://www.h-alter.


org/vijesti/vukovar-ljeto-1991. Pristup: 6. ožujka 2017. Prema nekim međunarod­
nim izvještajima, u Gospiću, gdje je također djelovalo nekoliko Merčepovih jedi-
nica, 16.listopada 1991. ubijeno je 150Srba. Izvještaj američke obavještajne agencije
CIAgovori da je uništeno 180 srpskih sela, protjerano oko 75 tisuća Srba, a oko tri
tisuće da ih je nestalo. V. http://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/cia-o-ulozi-merce-
pa-u-zlocinima-nad-srbima.html. Pristup: 6. ožujka 2017.
H Postotak Jugoslavena ("u smislu etničke pripadnosti") značajno se razlikovao

od republike/pokrajine do republike/pokrajine. Najmanji je bio na Kosovu: o,o2%


i u Makedoniji: 0,1%. U Sloveniji se 1,4% stanovništva tako izjasnilo. U "užoj Srbiji"
(Srbiji izvan pokrajina): 4,7%, a u Crnoj Gori: 5,3%. Najveći je bio postotak Jugosla-
vena u Hrvatskoj i Vojvodini (po 8,2%) te Bosni i Hercegovini (7,9%). U Jugoslaviji
je bilo 1.219.045 Jugoslavena. Za jugoslavenstvo, v. Matvejević (1984.).
ZJO DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

orijentacija onih koji je zagovaraju- jer je suviše slična ideologiji i praksi


Kraljevine SHS (pa i Kraljevine Jugoslavije, makar do sporazuma Cvetko-
vić-Maček iz r939.) ili, na drugoj strani, staljinizmu, čija je glavna ideja
bila centralizacija (iako je Staljin bio tvorac ideje o "pravu na odcjep-
ljenje", koja je od njega i preuzeta u jugoslavenskom diskursu i u nor-
mativnim dokumentima, pa je ta interpretacija bila kontroverzna).
Izražavanje nacionalne pripadnosti na taj način bio je, između ostalog,
i protest protiv sistema i njegove ideologije. Jugoslaveni su u socijali-
stičkoj Jugoslaviji bili praktički "izbrisani" ili, u najboljem slučaju,
tolerirani kao "ostali". Tretirani su kao "Bosanci" u današnjoj Bosni
i Hercegovini. Sve je bilo podređeno ideji da je Jugoslavija država po-
stojećih malih južnoslavenskih naroda i dvije veće narodnosti (Albanaca
i Mađara), te da u njoj treba zaštititi i ojačati te male nacije - a ne ih
prisiliti na asimilaciju i nestajanje. Jugoslaveni su međutim bili ne samo
oni koji se nisu mogli ili htjeli opredijeliti i za jednu od postojećih nacija
-jer, i u tom sustavu, kao i u suvremenoj Hrvatskoj, bilo je dopušteno
deklarirati se samo kao pripadnik jedne nacije, ne dviju ili više (za
razliku od državljanstva koje je i tada moglo biti dvostruko ili više-
struko ... no nacija je bila i ostala važnija od države),.- nego i oni koji
su to učinili kao oblik političkog protesta protiv dezintegracije zemlje
ili u strahu od toga da bi se ti trendovi mogli pojaviti. Bio je to, naročito
u r98r., izraz političke odanosti konceptu Titove Jugoslavije. Iako služ-
bena ideologija nije znala što da radi s takvom "anomalijom", nije za-
branjivala slobodu izražavanja nacionalne pripadnosti, pa je dopuštala

14Da je nacija važnija od države, a nacionalnost od državljanstva, svjedoči i to što


popis stanovništva (dakle službeni akt države) dopušta da se građanin izjasni kao
osoba s dvojnim ili višestrukim državljanstvom (što je, uostalom, i česta činjenica),
ali ne dopušta se da ima dvije nacionalnosti. Državljanstvo tako može biti "po-
dijeljeno" i "pluralistično", a nacionalnost ne- ona mora ostati "čvrsta" i "nepo-
mućena". U stvarnosti međutim i ta kategorija je fleksibilna, kao što pokazuju
primjeri iz Crne Gore (gdje je oko 20 posto stanovništva promijenilo nacionalnost
između dva popisa, 1991. i 2003.), kao i primjer promjene imena najveće nacije
u Bosni i Hercegovini, koja se 1993. preimenovala iz Muslimani u Bošnjaci.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 2JI

i kategoriju "Jugoslaven", doduše tretirajući jugoslavenstvo ni kao


narod ni kao narodnost, nego kao jednu podvrstu kategorije "nisu se
nacionalno izjasnili". U toj su kategoriji na popisu iz 1981. bili još i oni
koji se "nisu nacionalno izjasnili ni opredijelili prema čl. 170 Ustava
SFRJ" te oni koji su se "izjasnili u smislu regionalne pripadnosti". Ju-
goslavena je u Hrvatskoj na popisu koji je obavljen u toku srpsko-hr-
vatskih napetosti 1991. još uvijek bilo ro6.041, što je bilo 2,2 posto
stanovništva.

Gdje su ti ljudi danas? što se s njima dogodilo? Opcija "Jugoslaven" više


ne postoji u rubrikama popisa stanovništva, ali ipak se pod "ostalo" 331
građanin na popisu stanovništva 2011. izjasnio da je Jugoslaven. Zadnji
put kad je u popisu stanovništva postojala kategorija "Jugoslaven",
zooi., kao Jugoslaveni izjasnilo se 176 građana Hrvatske. Ako je naci-
onalnost važna kategorija za identitet na ovim prostorima, ako ona,
kako etnonacionalisti tvrde, čini bit onoga što smo (i što su oni Drugi),
kako to da upravo etnonacionalisti ignoriraju najprije postojanje, a
potom i nestanak jedne identitetske grupe koja je prije 40 godina imala
dvostruko više pripadnika od današnjeg broja Srba u Hrvatskoj?

Hrvatski etnonacionalisti- kao, uostalom, i etnonacionalisti u drugim


postjugoslavenskim državama~ na Jugoslaviju gledaju kao na na-
metnutu, umjetnu, "neprirodnu", u potpunosti konstruiranu a ne sui
generis "tvorevinu", a nacionalno izjašnjavanje Jugoslavena smatraju
izrazom neprijateljstva prema Hrvatskoj (orjunaštvo, unitarizam), pri-
sile (koje u tom smislu nije bilo) ili genetike ("miješani brakovi"). Dakle
nestanak te zajednice ignoriraju ili ga pozdravljaju. Međutim nestanak
čitave jedne identitetske grupe u Hrvatskoj izravan je rezultat raspada
Jugoslavije i rata, koji su dotakli- u slučaju ovih ljudi- osobni identitet,
ograničavajući slobodu izbora i izjašnjavanja. Svaki od ovih ljudi, )uga-
slavena, doživio je identitetska nasilje kakvo nijedan Srbin ili Hrvat
nikada u Jugoslaviji nije doživio. Srbi i Hrvati su preživjeli Jugoslaviju
- Jugoslaveni nisu. Nasilje koje im je oduzelo pravo da budu što jesu
i što su htjeli ostati, nastavlja se i danas, zs godina nakon proglašenja
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

nezavisnosti. Glavna parola šatoraša i drugih radikalnih etnonacio-


nalista upravo je usmjerena prema njima: "1991. protiv Jugoslavije,
zor4./I5. protiv jugoslavena!" Na tome da su jugoslaveni najveća opa-
snost za Hrvatsku inzistira u svojim javnim istupima i donedavni član
Vijeća za domovinsku sigurnost predsjednice Republike, umirovljeni
admiral Davor Domazet-Lošo. "Problem Hrvatske su jugoslaveni, od-
nosno nositelji unutarnje agresije", rekao je on 2013., a potom i kasnije.ls
Između ostalog, i mene osobno svrstao je u "unutarnje agresore" i Ju-
goslavene,'' rekavši: "Kod predsjednika josipovića kao savjetnik i glav-
ni analitičar sjedi Dejan )ović, ortodoksni jugoslaven. jugoslaveni su
za Hrvatsku opasniji od Velikosrba. jugoslaveni su najveći problem
Hrvatske danas."

Totalitaristi, pritom, ne dopuštaju nikome da se sam odredi o svom


identitetu- uzimaju si za pravo da to učine umjesto pojedinca, svodeći
ga stoga na objekt i desubjektivizirajući ga. Samoodređenje pojedinca, za
njih, ne postoji, kao ni samoodređenje za druge zajednice - iako se
upravo na samoodređenje (kad se radi o njihovom narodu) uvijek po-
zivaju kao na neotuđivo pravo. To su učinili i s Jugoslavenima, koje su
prisilili da nestanu.

Nestanak jugoslavena, njihovo brisanje iz popisa stanovnika ali i iz


svijesti i sjećanja ljudi koji su se tako osjećali, otvara međutim i pitanje
budućnosti Srba u Hrvatskoj. Ako su nestali jugoslaveni, kojih je bilo

15 V. Novi List od 13. svibnja 2013: http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Doma-

zet-Loso-na-obiljezavanju-Tudmanovog-rodendana-Problem-Hrvatske-su-Jugo-
slaveni?articlesrclink=related. Pristup: 4. rujna 2ors. također njegov intervju
U Vijencu, br. sr6-17, od 12. prosinca 2013. Dostupno: http://www.matica.hr/vi-
jenac/si6%20·%20517/Jugoslaveni%20Uni%CS%Aitavaju%20hrvatsku%20dr%-
C5%BEavu/. Pristup: 7. ožujka 2017. Taj intervju objavljen je pod naslovom:
"Jugoslaveni uništavaju hrvatsku državu".
16 O tome v. http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/domazet-loso-u-emisiji-mar-

kov-trg-najveci-problem-hrvatske-su-politicki·jugoslaveni-132723/. Pristup: 7·
ožujka 2017.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 233

379.000, hoće li nestati i Srbi, kojih je danas u Hrvatskoj r86.ooo? Ta


dva pojma - Srbi i Jugoslaveni, odnosno Srbija i Jugoslavija - neraz-
dvojno su povezani u diskursu hrvatskog etnonacionalizma, a također
(još uvijek) i u diskursu mnogih Srba u Hrvatskoj, pa i drugdje. U dis-
kursu hrvatskog nacionalizma, srpstvo i jugoslavenstvo u velikoj se
mjeri preklapaju, pa se ponekad koriste skoro kao sinonimi. Borba
protiv Jugoslavije tako se proglašava borbom protiv Velike Srbije. Ju-
goslavenska armija je "srbočetnički agresor", a o Jugoslaviji se govori
kao o zemlji u kojoj je- i to od njena početka do kraja- postojala srpska
dominacija. Jugoslavenstvo i srpstvo povezuju se i kroz - danas ma-
nje-više standardnu i uobičajenu - interpretaciju prema kojoj su se
brojni rojalisti ("četnici") pridružili partizanima pred kraj rata, te su
stoga činili velik dio narodnooslobodilačke ("partizanske") vojske
u trenutku oslobođenja, 1945. Time se potom objašnjava njen - za
Hrvate "okupatorski"- karakter. Takva interpretacija jugoslavenstva
omogućava da se ono konfrontira s hrvatstvom i da mu postane odre-
đuj uće i konstituirajuće Drugo. I u odnosu na suvremeni srpski na-
cionalizam, jugoslavenstvo ima manje-više isti karakter. Za srpske
etnonacionaliste, Jugoslavija je od početka do kraja bila velika po-
greška, usmjerena na podčinjavanje i sputavanje srpskog naroda i in-
teresa Srbije. Karađorđevići su, prema toj interpretaciji, bili ili naivni
ili izdajnici - iako, paradoksalno - ima i onih srpskih nacionalista koji
su istodobno i monarhisti. Jugoslavija je, za srpske i hrvatske naciona-
liste, bila tamnica naroda iz koje je trebalo što prije izaći. I jedni i drugi
tvrde pritom da "mentalno", odnosno identitetski, još uvijek "živimo
u Jugoslaviji" te da ona i dalje - čak i 25 godina nakon njene smrti
u Hrvatskoj (a rs od kraja zadnje Jugoslavije -Savezne Republike Ju-
goslavije u Srbiji)- predstavlja glavni razlog neuspjeha u konsolidiranju
suvremenih nacionalnih država. Preduvjet prekida s Jugoslavijom jest:
nestanak Jugoslavena. Zato oni predstavljaju, kao što kaže, Doma-
zet-Lošo, glavnog neprijatelja. Makar ih bilo manje nego što ih može
stati u osrednji sveučilišni amfiteatar, prijetnja koju predstavljaju veća
je od bilo koje druge.
234 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Strah od nestanka -i svakako: osjećaj neravnopravnosti, diskrimini-


ranosti i sumnjičenja za agresiju i okupaciju, za neprijateljstvo prema
Hrvatima i Hrvatskoj - danas je jedna od glavnih identitetskih osobina
Srba u Hrvatskoj. S iskustvom koje imaju i sjećanjem koje nose u sebi
(ili im je nametnuto izvana - konstruiranjem i propagiranjem), oni
žive u neizvjesnosti za svoju budućnost, ili čak i u iščekivanju svog
nestanka, za koji mnogi od njih smatraju da je neizbježan." Na mnogim
mjestima nailaze na prepreke - od povratka u Hrvatsku, teškoća pri
zapošljavanju, do svakodnevnih situacija koje su izraz ponekad otvo-
rene, a ponekad suptilne diskriminacije. Zaposlenost Srba u javnim
službama je daleko ispod prosjeka, a stanje se ne popravlja, unatoč svim
zakonskim "rješenjima".'' Stambeni objekti u kojima su Srbi imali

l7 Za to v. Škiljan (2014.). Škiljan navodi iskaze anketiranih Srba iz Hrvatske te


zaključuje; "Nema sumnje da su Srbi u Hrvatskoj pred izumiranjem. Mladi naraštaji
u depopuliranim dijelovima Hrvatske (poput Banije, Korduna, Like i dijelova za-
padne Slavonije) nemaju nikakve šanse za prosperitet i posao, pa se ionako mali
broj mladih seli u veće gradove i u strane zemlje. Populacijski fond Srba u Hrvatskoj
otišao je već 1995. godine u Srbiju i drugdje u inozemstvo i ondje pronašao neki
drugačiji život od kojeg ne namjerava odustati vraćajući se u srušene kuće, poluna-
puštena sela i na nesigurnu egzistenciju. Stari ljudi su se vratili zato da bi umrli na
svojoj zemlji i u svojoj kući. Asimilacija koja je prisutna od ratnih vremena, posebno
u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i u velikim gradovima, pospješena je nakon rata sti-
gmatizacijom Srba i etnomimikrijom, a ubrzana je i zbog brojnih miješanih bra-
kova. Visok mortalitet srpskog stanovništva koje je u ruralnim zonama uglavnom
staro doveo je Srbe u Hrvatskoj u položaj čuvara imena i grobova. Činjenica je da
su Srbi u većini krajeva danas brojniji na grobljima nego u naseljima" (Škiljan,
2.014.:1J3).
18 Primjerice u općini Dvor, u kojoj je 6r posto stanovništva srpske nacionalnosti,

u javnim službama ima samo z6 posto zaposlenika Srba. U Kninu, u kojem ima zr
posto Srba, među zaposlenicima u javnim službama ih je samo osam posto. V. http://
www.vecernji.hr/hrvatska/srbi-se-teze-zaposljavaju-i-trpe-nasilje-Iozo6o8. Pri-
stup: 4· travnja ZOI]. U ZOO]. je u Glini, u kojoj ima z8,7% Srba, u javnim službama
radilo samo I,I% (četvoro) Srba. U Petrinji, gdje Srba ima IZ%, u javnom sektoru ih
je samo 1,4%, a u Topuskom (z9,6% Srba)- samo 4,6%. V. http://www.jutarnji.hr/
arhiva/srbinu-lakse-postati-doministar-nego-policajac-u-h.-kostajnici/3Z68778/.
Pristup: 4· travnja ZOI]. Prema podacima Ministarstva uprave, u veljači zoro. je
među svim zaposlenima u tijelima državne uprave (tada ih je bilo 51.426), Srba tek
NAKON RATA: STII'ARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTII'ORSTVA 235

stanarsko pravo prije rata, ne vraćaju im se. Politički nekorektan govor


se nastavlja- i sve manje se primjećuje i problematizira. Intenzivira se
i govor mržnje - usmjeren uglavnom prema Srbima. Povici na stadio-
nima - uključujući i ''Ubij Srbina!" - postaju pravilo, a ne izuzetak.
Pozivi na rehabilitaciju ustaštva i ustaških simbola dolaze sada ne više
s margine društva, nego i iz "uglednih" institucija, kao što su Katolička
crkva, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Hrvatska radiotele-
vizija. Napadi na glavne političke i društvene vođe Srba, na njihovu
intelektualnu i društvenu elitu, postaju sve učestaliji i počinju se do-
gađati čak i u mainstream medijima.l9 HDZ, stranka koja je dvijetisu-
ćitih bila u koaliciji sa SDSS-om (Samostalnom demokratskom srpskom
strankom), u doba Tomislava Karamarka je smatrala da je ta koalicija
bila ponižavajuća. 40 O Srbima u Hrvatskoj danas se govori uglavnom
u kontekstu "parazita" koji troše novac hrvatskih poreznih obveznika
("od svega hrvatskog, draga im je samo kuna"), a etnonacionalisti traže
da se s tim prestane. Podrazumijevaju naime da Srbi ne rade i ne dopri-
nose ništa tom proračunu, nego ga samo troše. Stvorila se široko ra-
sprostranjena interpretacija da su Hrvatskoj Srbi samo teret: da njihovi
političari samo ••zanovijetaju", da rade protiv Hrvatske, da su samo zbog
"privilegija" posebnih nacionalnih listi i dobili saborske mandate,
a u stvari su "izdajnici" koji rade protiv zemlje u kojoj žive. U Vukovaru,

3,9 posto (2.017 zaposlenih). U vladinim uredima- tek 4,6 posto (24 od 527). Plan
je bio da se postotak Srba među državnim službenicima i namještenicima poveća
do 2014. godine na 5,5 posto. V. http://arhiva.portalnovosti.com/20II/04/lazi-
o-nadzastupljenosti-manjina/. Pristup: 4· travnja 2017.
l9 Za najnovije podatke o povećanju intenziteta govora mržnje i broja napada na

Srbe u Hrvatskoj, v. Bilten SNV-a: "Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje


prema Srbima u Hrvatskoj", predstavljen 7· ožujka 2017. U biltenu se navodi da je
u 2016. bio čak 331 slučaj nasilja, govora mržnje ili revizionizma koji je za metu
imao Srbe u Hrvatskoj, dok je 2014. taj broj bio: 84. V. http://snv.hr/file/bilten/file/
bilten-IO.pdf. Pristup: 7· ožujka 2017. Također v. Čolović i Opačić (2017.).
4o v. izjavu Tomislava Karamarka, predsjednika HDZ-a na T-porta/u od 7· svibnja

2012. http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/I92226/Koalicija-sa-SDSS-om-bi-
la-je-ponizavajuca.html. Pristup: 4· rujna 2015.
236 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

gdje je još jedino ostao značajan broj Srba- zahvaljujući Erdutskom


sporazumu koji ima karakter međunarodnog sporazuma - agresivno
se i bez ikakvog obzira prema Srbima onemogućava provedba zakona
o "dvojezičnosti" (a zapravo o upotrebi ćirilice u javnom prostoru).
Tihomir Orešković, koji je kratkotrajno bio hrvatski premijer, nije
u svom kratkom mandatu formulirao mnogo pamtljivih rečenica, ali
jedna se ipak izdvajala: da još nije došlo vrijeme za ćirilicu u Vukovaru,
jer su rane u tom gradu još bolne ("svježe"). Ali, premijer Orešković
nije objasnio kako to da je u Bosni i Hercegovini, u kojoj je broj smrtno
stradalih u ratu pet puta veći nego što je bio u Hrvatskoj, ćirilica
u ravnopravnoj javnoj upotrebi i - koliko znamo - nikad nije bilo inci-
denata kakve smo vidjeli u Vukovaru? I, kad će doći vrijeme za ćirilicu:
za godinu, dvije, deset ili dvadeset? Ili, nikad? Proslava Oluje u Kninu
u posljednjih je nekoliko godina mjesto natjecanja u tome tko će biti
ekstremniji u svom antisrpstvu. U 2015., kako je opisao Sven Milekić,
novinar koji je prisustvovao te godine i proslavi u Kninu i komemoraciji
u Bleiburgu, državno sponzorirana proslava u Kninu bila je ekstremnija
od one u Bleiburgu.'' Završila je koncertom koji je počeo uzvikom
"Za dom - spremni!". To se više u Hrvatskoj ne smatra ozbiljnim
problemom.

Od 2013. Srpsko narodno vijeće (SNV) objavljuje godišnje izvještaje


o nasilju i nesnošljivosti prema Srbima. Indikativno je da je upravo
u godini kad je Hrvatska ušla u Europsku uniju SNV zabilježilo porast
nasilja i povećanje nesnošljivosti te ozbiljne pokušaje da se onemogući
provođenje zakona koji se odnose na prava manjina. U izvještaju za
2014. navodi se da je u toj godini na područjima posebne državne skrbi
- a to su područja gdje živi najveći broj Srba povratnika - zabilježena
44 događaja koja su imala obilježja međuetničke netrpeljivosti, od čega

4 ' Članak Svena Mile kića: "Od Bleiburga do Knina" na portaluNovosti, 10. kolovoza

2015 : http://www.portalnovosti.com/od·bleiburga-do-knina. Pristup: 4- rujna


2015.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 237

su njih 32 počinjena na štetu Srba." Klub zastupnika SDSS-a u Hrvat-


skom saboru (u sedmom sazivu od zon. do zors.) imao je informaciju
o 82 slučaja etnički motiviranog nasilja, nesnošljivosti i govora mržnje
protiv Srba- pri čemu navode da se radi samo o onim slučajevima koje
je netko prijavio, dok neprijavljenih ima mnogo više. Izvještaj je pun
fotografija antisrpskih grafita, kao što su "Milanoviću- Srbine", "Srbe
na vrbe", "Vukovar nikad neće biti ByKoBap", "Ubij Srbina", "Mamiću,
srpsko kopile", "Srbine seli se", "We hate Serbs", "Kolji Srbe", "Za Dom
i poglavnika" i sl. Grafiti takvog sadržaja se dugo ili uopće ne uklanjaju,
kao da nikome ne smetaju. Uz sve to, intenzivira se govor mržnje na
portalima, a na lokalnim televizijama emitiraju se emisije u kojima se
o Srbima govori samo u negativnom smislu ili kontekstu. Umanjuje se
ili negira Jasenovac, o Srbima se govori kao o gostima koji nemaju pravo
odlučivanja u Hrvatskoj, a radikalne nacionalističke grupe organiziraju
se kako bi ometale komemoracije i proslave koje su važne Srbima
u Hrvatskoj jer predstavljaju mjesta sjećanja koja su konstitutivna za
njihov identitet, koji se u velikoj mjeri organizira oko ideje žrtve
u NDH, ili antifašističkih boraca u NOB-u. Policija ne reagira na takve
namjerne opstrukcije. Općinske vlasti u nekim mjestima onemogućuju
manifestacije važne za srpsku kulturu i identitet. U Belom Manastiru
je ujesen 2014. kružio letak u kojem se Hrvate pozivalo da ne zapošlja-
vaju Srbe, da izbjegavaju trgovine čiji su vlasnici Srbi, da se ne druže sa
Srbima te da djecu i unuke upućuju da se ne druže s njima kako ne bi
dolazilo do "miješanih brakova", jer Srbi "nisu kao svi drugi ljudi". Iz-
vještaj navodi da je u toj godini došlo do povećanja broja evidentiranih
slučajeva uništavanja imovine, objekata i groblja. Na pravoslavni Božić,
]. siječnja 2014. u Splitu je na haubi automobila beogradskih registra-
cijskih oznaka nacrtano veliko slovo U, polomljeni su retrovizori
i uklonjena tablica. Tjedan dana kasnije isto se dogodilo u Zagrebu.
U studenom je oštećen autobus beogradskog autoprijevoznika Lasta.

4• Ovaj i ostali podaci koje citiramo ovdje navode se u SNV Bulletin br. 3: Nasilje
i nesnošljivost prema Srbima u 2014., autorica Tamara Opačić.
238 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

U Vukovaru je oštećena ploča na sjedištu SDSS-a, a u Splitu su napad-


nute prostorije SKD Prosvjeta. U Kninu je 8. siječnja iste godine pro-
valjeno u Crkvu Sv. Velikomučenika Georgija, a unutrašnjost crkve je
oštećena. U svibnju je ukradeno zvono s nedovršenog hrama Svetog
cara Konstantina i carice )elene. Isto se već događalo u drugim pravo-
slavnim crkvama: 2011. u mjestu Koreničani, a 2012. u manastiru kod
Orahovice. U rujnu 20r4. u potpunosti je devastiran spomenik kojim
se komemorira 525 žrtava ustaškog terora u Veljunu, a potom je pro-
valjeno u tek obnovljenu pravoslavnu crkvu u tom mjestu. Na fasadi
Parohijskog doma SPC u Vinkovcima su S· prosinca 2014. napisani
grafiti s ustaškim simbolima i porukama "Ubij Srbina" i "Za dom -
spremni!". Na zidovima pravoslavnog hrama Sv. Nikolaja u Karlovcu
je 3. studenog 2014. napisano: "ZDS- Za dom spremni", i "Kolji Srbe".
Na pravoslavnom groblju u Čepinu kod Osijeka je između 3· i S· siječnja
zors. razbijena mrtvačnica i oštećeno deset grobova. Sličan incident
dogodio se i na mjesnom groblju u Kosijerskom selu u općini Barilović.
Nastavlja se i oštećivanje i krađa spomenika koji obilježavaju Narod-
nooslobodilačku borbu te naročito žrtve fašizma. U Plaškom je ukra-
deno pet poprsja narodnih heroja NOB-a, a s kosturnice su nestale ploče
na kojima su upisana imena 88 poginulih partizana. Kod spomenika
antifašizmu u Srbu, u travnju 20r4. buknuo je požar. U kolovozu je
u općini Čečavci uklonjena ploča sa spomenika srpskim civilima stra-
dalim u ratu u Hrvatskoj od 1991. do 1995. Posebno nasilje, piše u ovom
izvještaju, događa se u Glini gdje je gradsko vijeće u listopadu 2014.
zabranilo komemoriranje žrtava ustaškog pokolja u tom mjestu 1941.
godine. Gradsko vijeće smatralo je da takva komemoracija "provocira
većinski narod". U tom mjestu se spomen-dom žrtvama tog zločina iz
Drugog svjetskog rata i dalje zove "Hrvatski dom".

U 2014. godini došlo je do eskalacije nasilja prema svakoj pojavi ćirilice


u javnom prostoru. Samo u jednom danu, 23. rujna 2014., - na godiš-
njicu osnutka 204. Vukovarske brigade Hrvatske vojske - nasilno je
skinuto 14 ploča s latiničnim i ćiriličnim pismom na javnim institu-
cijama, a petnaesta je razbijena. Time se onemogućuje provođenje
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 2J9

zakona, a potiče se i strah kod Srba koji žive u tom gradu. Strah se me-
đutim ne stvara samo u Vukovaru, nego i u Zagrebu, i to čak i kad se
radi o srednjoškolskoj omladini: nasilje prema učenicima Srpske pra-
voslavne gimnazije "Kantakuzina Katarina Branković". Opisujući
napade na učenike te škole, Mira Bićanić, profesorica te gimnazije
upozorila je na kamenovanje, razbijanje ploče s ćiriličnim nazivom
gimnazije, te dobacivanja i incidente u autobusu kojim djeca dolaze do
škole. Glavni napadači su đaci obližnje srednje strukovne škole. "Na-
cionalizam, kojim su napadi motivirani, naprosto je ugrađen u obra-
zovni sustav ove zemlje", kaže ona. "Potpuno i namjerno se forsira
negativna percepcija cijele jedne zajednice u javnosti i društvu. S vre-
mena na vrijeme istura se nekakav događaj da bi se potvrdile sve anti-
vrijednosti koje živimo u kontinuitetu od zs godina ... Odanost
domovini, naciji, vjeri - to je legitimacija kakvu djeca smatraju
najvažnijom."43

"Lijeva" koalicija koja je tada bila na vlasti vodila je uglavnom politiku


ignoriranja, u nadi da će se javnost zasititi tog ekstremizma. Ali, to je
riskantna politika, koja je makar dijelom uzrokovana oportunizmom,
paralizirajućim strahom od neoustaštva, kao i prihvaćanjem da se "igra
na tuđem terenu". SDP, koji je inicirao i donio onakvu Deklaraciju
o Domovinskom ratu kakvu smo već citirali u ovoj knjizi, ne može se
odlijepiti od tuđmanističkog diskursa, nego se natječe s HDZ-om oko
toga tko vjernije, odnosno točnije, interpretira Tuđmana. To, uostalom,
i nije neobično ako se ima u vidu da je u svojim zadnjim godinama- ako
ne već i otprije - Savez komunista u svim jugoslavenskim republikama,
pa tako i u Hrvatskoj, osmislio, prihvatio i proveo politiku napuštanja
klasnog i ideološkog (internacionalističkog) u korist nacionalnog iden-
titeta. Savez komunista postao je tako generator nacionalizma. Umjesto

4l V. http://www.lupiga.com/intervjui/mira-bicanic-profesorica-pravoslavne-gi-

mnazije-u-zagrebu-djake-nam-kamenuju-zatucani-vrsnjaci, objavljeno]. siječnja


2016. Pristup:]. ožujka 2017.
240 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

da dopusti stvarnu pluralizaciju društva i pokušava u njoj sudjelovati


i usmjeravati je, on je od sebe napravio arenu u kojoj su se pojedini
njegovi dijelovi (partijske organizacije republika i pokrajina) pretvarali
u nacionalne partije, zaštitnice interesa samo svoje republike, a uskoro
- s dolaskom Slobodana Miloševića na čelo Saveza komunista Srbije
i Milana Kučana na čelo slovenske partije- i svoje nacije. U Hrvatskoj
je sličnu ulogu imao Mika Špiljak, pod čijim je vodstvom jedno krilo
SKH pripremalo teren za ono što će se kasnije pojaviti kao Hrvatska
demokratska zajednica. Danas o tom razdoblju ima dovoljno svjedo-
čanstava koja ukazuju na transformaciju komunista u nacionaliste. Ta
je transformacija i omogućila relativno jednostavan prijelaz golemog
broja članova SKH, pripadnika sigurnosnog pa i vojnog aparata socija-
lističke Jugoslavije u HDZ i strukture nove države. Prema istraživanju
koje su 2008. objavili Paula Pickering i Mark Baskin (2008.), od 298
tisuća članova koliko ih je SKH imao 1989., njih 46 tisuća ostalo je
u SDP-u (koji je kratkotrajno nosio naziv: SKH- Stranka demokratskih
promjena), a čak 97 tisuća ih je ušlo u HDZ.

SKH je tako postao jedan od glavnih kadrovskih i političkih izvorišta


iz kojeg je nastala samostalna Hrvatska. Ne treba stoga čuditi što je
i u njenih prvih 25 godina- koliko god njegovi brojni članovi i posebno
glasači i simpatizeri- isticali da je njihova stranka (SDP) antinaciona-
listička, on u svojoj biti ostao duboko povezan s tuđmanističkim dis-
kursom. Uostalom, Tuđman je bio jedan od njihovih starih članova,
kao što je bio i dio vojnih struktura socijalističke Jugoslavije. Isto se,
naravno, može reći i za njegove neke najbliže suradnike, posebno one
koji su omogućavali takav kontinuitet, npr. za Josipa Manolića."

44 Za nacionalističko "skretanje" SKH osamdesetih godina, v. Mirić (ZOI].). također


korisno je vidjeti i pismo koje je Goran Babić uputio Ivici Račanu još 1988. Za tu
vezu v. i memoare Josipa Manolića (2015.), kao i knjigu Orhideje Gaure: Tuđman
i Perković (2014.). Za detaljnu analizu politike i karaktera SDP-a v. i Ivančić (zms.).
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

Prihvaćajući narativ o Domovinskom ratu koji je formirao HDZ, SDP


se ne može emancipirati od mitotvorstva, u kojem je već unaprijed
osuđen na poziciju gubitnika i potencijalne pete kolone u hrvatskoj
politici. Narativ o Domovinskom ratu smišljen je ne samo kako bi se
on proglasio nultom točkom postojanja Hrvatske, nego i zato da bi se sve
što je njemu prethodilo tretiralo kao neprijateljsko ili bezvrijedno. Taj je
narativ osmišljen da bi se onemogućila ikakva opozicija samom HDZ-u,
a naročito ako ona dolazi od SDP-a, stranke koja je nasljednica Saveza
komunista Hrvatske. SDP je tim narativom- kojemu je i sam značajno
doprinio- postavljen u poziciju historijske nelegitimnosti. Domovinski
rat kao početak povijesti de legitimira sve ono što je SKH radio u dugom
razdoblju svoje vladavine. No umjesto da izazove taj narativ i time
omogući slobodnu diskusiju o prošlosti, a za sebe izbori ravnopravnu
poziciju u političkoj utakmici, SDP se s HDZ-om natječe oko pitanja na
kojem ne može nikad pobijediti. Nacionalističke ambicije SDP-a su
stoga samorazarajuće i s pozicije političke racionalnosti potpuno ne-
razumljive. One su međutim prije svega izraz straha na koji je SDP
pristao i kojeg se ne može osloboditi. Straha od statusa nedomoljubne
stranke, ili- još gore- od statusa srpske stranke ili stranke nasljednice
komunističke partije, koja je, u ovoj novoj interpretaciji, bila glavni
uzročnik potlačenosti i neravnopravnosti Hrvatske u Jugoslaviji. Strah
od optužbi za antihrvatstvo i nedostatak patriotizma paralizirao je
SDP, kojemu je time zarobio imaginaciju. Rezultat je ponavljanje HDZ-
ove interpretacije prošlosti, pri čemu se u najboljem slučaju pokušava
razblažiti, ali ne i odbaciti i kritički analizirati centralni element te
interpretacije, a to je mit o Domovinskom ratu. Mitotvorci su time
postigli upravo ono što su željeli: da njihov mit postane jedini dopušteni
okvir za djelovanje drugih, a posebno onih nasuprot kojima (a u zna-
čajnoj mjeri: i zbog kojih) je taj mit i stvoren. Pristankom na polje koje
je u svemu odredio mit o Domovinskom ratu, SDP je sam sebe ograničio
visokim zidovima koje su oko tog polja podigli mirotvorci. On se sveo
- što sim svojim nacionalističkim skretanjima prije raspada starog
sistema, a što zbog straha koji mu je nametnut nakon 1990. - na
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

permanentnog gosta na terenu koji je ipak njima i njihovim biračima


tuđ, a njihovim konkurentima nije. Pritom se politička utakmica igra
po pravilima koja određuje domaćin, a gostu preostaje samo da im se
prilagodi. To je ključni razlog marginalizacije SDP-a u hrvatskoj politici
od 1990. do danas. Kako ne biti marginalan u tim okolnostima? Čak
i kratkotrajni periodi vladanja (pod Račanom od 2000. do 2003., pod
Milanovićem od 2on. do 2015., odnosno pod Ivom Josipovićem od 2010.
do 2015.) bili su periodi u kojima ih je desnica, a naročito mitotvoračka
klasa, stalno podsjećala da su nelegitimni, da su na tuđem terenu, da
su izdajnici čija je vladavina neprirodna i stoga kratkog vijeka.

Mitotvorci su oni koji sebe smatraju legitimnim vladarima. Oni ne


prihvaćaju izbornu legitimaciju, nego samo legitimaciju odanosti mitu
koji su stvorili i koji je odlučujuće oblikovao hrvatski politički prostor
od 1991. do danas. Čak i kad narod izabere druge vladare, oni ostaju
nenarodni jer su po definiciji takvi. Domovinski rat stoga postaje kriterij
pripadanja narodu. Taj kriterij u sebi uključuje i etničku pripadnost, ali
ne svodi se na nju. On je širi i rigidniji od pukog etnonacionalizma. On
jednostavno ne dopušta nikome tko ne prihvaća mit o Domovinskom
ratu da bude Hrvat. Čak i onima koji se trude da pokažu da su ga pri-
hvatili, ne dopušta se tek tako ulaz u hrvatstvo. Nije subjekt taj koji
određuje tko je, nego je to Drugi, onaj Drugi koji je arbitar u postupcima
utvrđivanja državljanske lojalnosti i podobnosti.

No čak i u tom kontekstu, pojedini članovi i funkcioneri SDP-a išli su


i dalje od ideološke i političke suradnje s HDZ-om, jer strah čini čuda.
U Splitu je primjerice gradonačelnik Ivo Baldasar (tada SDP) otkrio
spomenik IX. bojni HOS-a "Rafael vitez Boban", i to na Dan pobjede
nad fašizmom, g. svibnja 2014.4s Stvar je bila toliko ponižavajuća i za

45V. izvještaj u Slobodnoj Dalmaciji od 9· svibnja 2014.: http://slobodnadalmacija.


hr/Split/tabid/7z/articleType/ArticleView/articleld/244505/Default.aspx. Pti·
stup: I4. rujna 2015.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 243

njega samog da se i sam gradonačelnik tom prilikom "zabunio" pa


je rekao da je to dan pobjede nad antifašizmom, što je doista i postao
takvom njegovom gestom. Na kritike da je time legalizirao djelatnost
HOS-a, formacije hrvatskih ekstremnih nacionalista, Baldasar je
odgovorio da se zalaže za pomirenje, te da cijeni ratni put te bojne.
Na tom događaju, Marko Skejo, ratni zapovjednik IX. bojne HOS-a
pozdravio je sa "Za dom- spremni!", kako je bojna i činila u ratu. 4 6 Ali,
status branitelja i sudionika Domovinskog rata opravdava sve, pa
i ekstremizam!

Uostalom, zašto ne bi otkrio takav spomenik, kad je i SDP-ova vlast


tolerirala pozdrav "Za dom- spremni!" u dokumentima kojima su le-
galizirane udruge koje ga koriste. Zašto ga nisu zabranili kad su bili na
vlasti? Razloga su ponovno dva: strah od braniteljske reakcije i prihva-
ćanje narativa o Domovinskom ratu kao isključivo pozitivnom, oslo-
bodilačkom i pravednom. Ako se tako definira sam rat, onda su oni koji
su se u njemu borili osloboditelji i borci za pravednost i slobodu, bez
obzira na simbole koje koriste na uniformama. Oni su Stvoritelji Do-
movine, a time i legitimirani da o njoj odlučuju. Ne narod i vlada, iza-
brana od naroda, nego branitelji.

U Vukovaru su tako paravojne formacije koje pretendiraju na status


Stvoritelja, već 2013. izvele tihi političko-državni udar, demonstrirajući
da su Stvoritelj i moćniji od "privremenih obnašatelja vlasti". Prekinuli
su pristup koloni u kojoj su bili najviši državni funkcioneri i strani
diplomati, kako bi pokazali da za njih nema mjesta među narodom, jer
vode "nenarodnu politiku", koja favorizira Jugoslaviju i Srbe. 47 Pritom

46 Više o Marku Skeji i Devetoj bojni HOS-a može se vidjeti na snimci s proslave 10.
travnja (dana osnivanja NDH) 2005. u Splitu. https://www.youtube.com/wat-
ch?v=JI8otbKcCf8. Pristup: 4· travnja 2017.
47 Osobno sam bio u toj koloni, u pratnji predsjednika Republike, Ive Josipovića.

Probleni.atično nije bilo samo to da je kolona najviših državnih funkcionera i stra-


nih diplomata koji su ih pratili bila zaustavljena, nego i to što je nastala kaotična
244 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

su, uz poruku nadmoćnosti i nekog historijsko-mitsko-religijskog is-


točnog (izvornog) legitimiteta, poslali i drugu poruku: da nisu ni sve
žrtve, ni svi ratovi isti. Naše žrtve se komemoriraju i naši ratovi se slave,
dok se žrtve drugih ne priznaju, kao da ne postoje. Rat se slavi, a žrtva
priznaje samo ako je riječ o Hrvatima - kad se radi o Srbima koji su
stradali u Vukovaru i drugdje u Hrvatskoj, takvog razumijevanja nema.
Ne vidi se tuđa žrtva. Uopće se ne vidi druga perspektiva, kao da je
nema. Nju se briše, da bi se pokazalo tobožnje jedinstvo, a rat proglasio
događajem koji je ujedinio cijelu Hrvatsku. Ali, pod tom cijelom Hrvat-
skom ne misli se na one druge, a ti drugi nisu čak ni samo Srbi (kolek-
tivno i individualno, materijalno i u imaginaciji) nego i mnogi Hrvati
koji se - zbog svojih stvarnih ili izmišljenih stavova i identiteta- ne
mogu uklopiti u mitotvoračke slike o Nama i Drugima. Proširenje pojma
Drugi ili Oni i na one koji su etnički, zapravo, mi, ali su politički oni,
nema kraja ni granica. Mnogi Hrvati su također oni, tj. jugoslaveni,
Srbi, ili, u benevolentnijoj verziji- "oni koji nisu željeli Hrvatsku".48
Uostalom, što je nelogično u tome da oni koji smatraju da je Hrvatska
nastala tek 1991. i tek na bojnom polju (a prije toga da nije postojala),
ne prihvaćaju činjenicu rođenja u hrvatstvu kao relevantnu, nego joj
pred-postavljaju sudjelovanje u tom mitskom momentu rađanja/stva­
ranja Hrvatske? Ako Hrvatska nije postojala prije 1991., ako je doista

situacija u kojoj se činilo da je država na 45 minuta potpuno kolabirala. Nepripre-


mljenost, kaos i anarhija kojima sam tada svjedočio iz prve ruke bili su namjerni
i trebali su pokazati izabranim državnim čelnicima da nemaju punu kontrolu čak
ni nad sigurnosnim organizacijama, u kojima su mnogi imali osjećaj "dvostruke
lojalnosti": jedne prema autoritetu šefova države i vlade, odnosno prema državnoj
službi, a drugu prema braniteljima, često svojim ratnim kolegama, čiji je legitimitet
utemeljen na ideji Stvaranja. U toj su se situaciji neki odlučili biti primarno državni
službenici, dok su drugi javno ili skriveno zapravo stali na stranu organizatora
protesta protiv državnog vrha.
48 Taj "argument"- da netko nije želio nezavisnost Hrvatske od Jugoslavije, pa

prema tome nije legitimno da odlučuje u Hrvatskoj i o njoj, pretpostavlja da nitko


nije smio (ako je želio ostati državljanin sasvim državljanskimpravima) biti protiv
nezavisnosti Hrvatske i protiv njena odvajanja od Jugoslavije. Ali, nikad nije bilo
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA 245

nastala tek u tom Nultom momentu, u Domovinskom ratu, onda ni to što


je netko rođen u hrvatskoj obitelji, u socijalističkoj Hrvatskoj, nije
dovoljno da bi ga prihvatili kao Hrvata. Hrvatstvo nastaje, potvrđuje
se i priznaje drugima samo kroz sudjelovanje u Domovinskom ratu,
i kroz kasnije gloriftciranje tog rata i njegovo pretvaranje u rodno mjesto
hrvatske države i nacije.

Paradoksalno je, pritom, da u Hrvatskoj danas ima i onih - i sve su


glasniji- koji nisu zadovoljni rezultatima tog rata, i kao da očekuju, pa
i priželjkuju novi, za koji se spremaju. Činjenica iz mitotvoračkih in·
terpretacija: da su u tom ratu stvorene i država i nacija, kao da nije
dovoljna - jer su i država i nacija permanentno "ugrožene" iznutra
i izvana. Ugrožene su činjenicom da nisu sasvim suverene, a još više
time što se, navodno, stalno negira i ignorira karakter i važnost Domo-
vinskog rata. Očekivanja da će oni koji su ratom dobili skoro sve što su
htjeli biti zainteresirani prije svega za status quo, pokazala su se neu-
temeljenima. I ratni pobjednici mogu biti nezadovoljni rezultatima
rata, i mogu postati revizionistička snaga u društvu. Posebno se to odnosi
na one pobjednike koji imaju totalitarne ideje, jer- totalitarnost pod-
razumijeva apsolutnu (tj. totalnu) kontrolu nad teritorijem i ljudima,
kao i nad idejama i interpretacijama. Budući da je takva totalna kontrola
u praksi nemoguća, oni su uvijek nezadovoljni zbog otpora i prisustva
neprijatelja. Za i najmanje džepove otpora krive vlastitu naivnost iz
ratnog doba- npr. to što "nismo išli do kraja", ili što smo "bili popust-
ljivi", što smo proglasili amnestiju, dopustili da neki neprijatelji ostanu

nezakonito glasati protiv nezavisnosti- to je bilo demokratsko pravo na referen-


dumu. Osim toga, odakle proizlazi obaveza da se u politici nešto želi, odnosno da
se želi isto ono što želi i većina? U zemljama kao što je Ujedinjeno Kraljevstvo
separatizam je legalna i sasvim legitimna politička opcija, a činjenica da primjerice
Nicola Sturgeon, sadašnja škotska premijerka, ne želi opstanak Ujedinjenog Kra-
ljevstva potpuno je uobičajena i ničim sporna. To je njeno demokratsko pravo- kao
što isto pravo imaju i oni koji ne žele nezavisnu Škotsku. Uostalom, još 1990. je
samo manji broj građana Hrvatske želio nezavisnu Hrvatsku bez obzira na sve.
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

živi ili nekažnjeni. Opasnosti su nastale i iz "preranog" završetka rata


te, naročito, iz karaktera dogovora kojim je rat okončan.

)edan od takvih sporazuma je i Erdutski. Njime je na miran način i uz


suglasnost involviranih strana (pod međunarodnim pokroviteljstvom)
dogovorena mirna i potpuna reintegracija istočne Slavonije i zapadnog
Srijema u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske. Međutim Er-
dutski sporazum, koji je simbolizirao politiku reintegracije ljudi i terito-
rija (za razliku od Oluje koja simbolizira politiku reintegracije teritorija,
ali ne i ljudi), ne samo da se ne slavi nego se gotovo i ne spominje.
U nekim slučajevima se i izravno negira, primjerice kad se postavlja
pitanje statusa Zajedničkog vijeća općina Vukovar, ili pitanje prava
Srba u Hrvatskoj. Izostanak Erdutskog sporazuma iz kalendara držav-
nih praznika ili datuma kojih se treba prisjetiti u kolektivnoj memoriji
jest poruka da je rat mnogo važniji od mira. To je poruka da je rat bio
korisniji od mira, i da su kompromis i mir jedan od razloga kasnijih
problema. Oni koji nisu mogli podnijeti politiku koju simbolizira ubi-
jeni načelnik osječke policije, )osip Reihl-Kir, politiku koja je pokušala
spriječiti rat i nasilje, ne mogu prihvatiti ni Erdutski sporazum. 49

Istovremeno se i na liberalno-lijevoj strani hrvatskog političkog spek-


tra, također pojavljuju izjave kojima se ponavljaju mitovi i mantre,
a ne činjenice. Tako je Vesna Pusić, u doba dok je bila još potpredsjednica
Vlade (i to "lijevo-liberalne" koalicije) izjavila da je Olujom Hrvatska

49 Primjerice predsjednik Hrvatske stranke prava za Vukovar, kaže da "Erdutski

sporazum treba ukinuti", a također i da aboliciju treba poništiti. V. http://www.


hsp.hr/vijesti/vinko-jozic-erdutski-sporazum-treba-ukinuti-zlocince-za-vuko-
var-kazniti/. Pristup: 17. ožujka 201]. Zdravko Tomac, nekadašnji potpredsjednik
SDP-a, a danas glavni intelektualni guru radikalne desnice kaže da je Erdutski
sporazum za Hrvatsku bio nepovoljan. V. http://www.matica.hr/kolo/JI6/Pledo-
aje%wza%20istinu%2.oo%2.odr. %2.0Franji%2.oTu%C4%91manu/. Pristup: 17. ožujka
2.017. Takvih izjava ima mnogo, te su postale više pravilo nego iznimka.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 247

integrirana. so Njena izjava, koja je inače bila smirujuća u kontekstu


dominantnog diskursa, zaboravlja međutim da je Hrvatska integrirana
tek Erdutskim sporazumom, a ne Olujom. Bez vojnih akcija takav spo-
razum vjerojatno ne bi bio moguć- kao što nije bio ni plan Z-4, koji su
vlasti u Srpskoj Krajini odbacile na svoju štetu. Nije bilo spremnosti na
kompromis, sve dok nije postalo prekasno. Ali, rat je ipak okončan
sporazumom: i to nekoliko puta. Prvi put je sporazumom iz Sarajeva
(2. siječnja 1992.), između JNA i novoformirane Hrvatske vojske, okon-
čan rat iz 1991., 5' a potom je Erdutskim sporazumom završen cijeli taj
višeetapni rat iz devedesetih. No sporazum je sporazum- a rat je rat.
Rat je temelj Hrvatske, njen izvor i mjesto njena. "stvaranja". Sporazum
je pak u Hrvatskoj ipak ostavio jedan broj Srba, koji sad "kompliciraju"
bez razloga i time ugrožavaju njen opstanak i prosperitet. Bolje bi
možda bilo da ga nije bilo, da se i Vukovar "riješio" na način na koji je

so V. http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/pusic-komentirala-odluku-srbije-da-
slave-s.-kolovoza-proslava-oluje-nije-slavlje-stradanja-ljudi/398947/. Pristup: 17.
ožujka 2017.
''Taj se "detalj" prešućuje, jer negira mit o petogodišnjem Domovinskom ratu.
Naime ako je rat završio mirovnim sporazumom s JNA iz Sarajeva, onda je on trajao
samo nekoliko mjeseci (od kolovoza 1991. do 2. siječnja 1992.). Ako se za početak
rata uzme plitvički napad u kojem je ubijen Josip Jović, kojeg je mit proglasio prvom
žrtvom rata- da bi prešutio "nezgodnu" činjenicu da je Goran Alavanja, policajac
srpske nacionalnosti, ubijen prije njega-taje opet manje od godine dana. Međutim
u tom slučaju ne bi bilo moguće konstruirati mit o četverogodišnjem ratu. O tome
odlično piše Jovan Mirić u svojoj knjizi Zločin i kazna. On kaže da je "igra produži-
vanja rata" postala "omiljena narodna igra" (Mirić, 2002.: 27). Mirić podsjeća daje
i sam Tuđman "nakon sarajevskog dogovora, izjavio da je rat završen" (ibid.: 28),
ali da je u Zakonu o pravima hrvatskih branitelja (u listopadu 2001.) utvrđeno da
je Domovinski rat počeo I. siječnja 1991., a završio 31. prosinca 1995. Prethodni
zakon je obuhvaćao i 1990. i 1996. godinu. što je duži taj rat, to je veća žrtva i patnja,
a veće je i herojstvo onih koji su u njemu sudjelovali. "Za razliku od klasičnog
'normalnog' rata, domovinskom se ratu ne zna ni početak ni kraj. On nikada ne
završava. S jedne strane zato što je mit i svetinja, a s druge zato što nastavlja trajnu
borbu protiv unutarnjih neprijatelja koji ga dovode u pitanje.", kaže Mirić
(ibid.o>g).
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

to bio slučaj s Kninom. )edan od vođa vukovarskih "stvoritelja"- koji


je formirao Stožer za obranu hrvatskog Vukovara i organizirao blokadu
pristupa državnog vrha groblju u Vukovaru zor J. - uostalom to je
i rekao sasvim izravno: "Vukovar bi bio sretniji grad da ga se vojno
oslobađalo."s 2 Rat donosi sreću života u etnički homogeniziranom
gradu, a sporazum - nesreću suživota sa Srbima.

Strah od postajanja manjinom- koji je bio u samoj jezgri srpske reakcije


na demokraciju, naročito tamo gdje su Srbi bili u manjini -sad je za-
mijenio strah od nestanka. Taj strah nije nerazuman: trendovi smanje-
nja broja Srba, koji se nastavljaju i nakon rata, čine ga razumljivim, pa
i opravdanim. Na popisu stanovništva Hrvatske provedenom zon. Srba
je bilo oko rs tisuća manje nego deset godina ranije, zoor. - i to u de-
setljeću relativno mirnog razvoja, u kojem međutim politika stalnog
perpetuiranja mitova i službenog pamćenja rata nije prestala nego se
intenzivirala. Politika izravnog nasilja u odnosu na Srbe sada se pre-
tvorila u suptilno nasilje, odnosno u politiku asimiliranja i ignoriranja.
U strahu za njihovu budućnost, roditelji Srbi sve češće djeci daju in-
ternacionalna, etnički neutralna, imena, izbjegavajući tradicionalna
srpska. To nije zato što su danas manje konzervativni i nacionalni,
a više anacionalni ili internacionalni nego što su bili u doba vlastitog
djetinjstva. I među Srbima, kao i među Hrvatima, dogodio se obrat
u smjeru konzervativizma i nacionalizma. Ali, strah od posljedica- od
diskriminacije, od nasilja, od ignoriranja, strah od statusa iznimke, dru-
gog i drukčijeg - u mnogim je slučajevima jači od želje da se očuva
vlastiti identitet. O tome svjedoči Ivan Šiber, profesor emeritus na
Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, koji kaže:

5' Izjava TomislavaJosića u televizijskoj emisiji "Nedjeljom u dva", 18. svibnja2014.


V. http://www.vecernji.hr/hrvatska/josic-ako-je-normalno-da-imamo-popis-bia-
nitelja-zasto-se-ne-bi-napravio-spisak-udbasa-939413/komentari?page=4· Pristup:
4· rujna 2015.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 249

Imao sam prilike u posljednjih dvadesetak godina kao profe-


sor na fakultetu vidjeti kako se studenti u indeksu, dok je to
bilo obavezno, nacionalno deklariraju. Karikirat ću: majka
se zove Jovanka, otac Jovan, kći studentica Jovana, a po na-
cionalnosti je Hrvatica! U našoj kulturi, u kulturi naroda
s ovog jugoistočnog područja, mi identitet prvenstveno pre-
uzimamo od roditelja, a onda su tu druge ustanove i insti-
tucije, uključujući i školu. Medutim ovo ne funkcionira zbog
događaja iz prošlosti i generalizacije krivnje, što je s onu
stranu pameti, a to je kod nas, nažalost, opća pojava.s1

]oš je dramatičnije bilo - ranih devedesetih vrlo često - mijenjanje


vlastitog imena i (ili) prezimena. Istraživanje koje je proveo Slobodan
Uzelac pokazalo je da su u Hrvatskoj r990. nadležnim institucijama
podnijeta 4·75Z zahtjeva za promjenom osobnog imena. U r991. taj se
broj povećao na 6.4r8, a odr. siječnja do 30.listopada r99Z. čak je r4.6r6
osoba zatražilo promjenu imena ili prezimena (ili i imena i prezimena).
Uzelac s pravom zaključuje da takvo povećanje broja zahtjeva ukazuje
na izrazito velike pritiske kojima su građani s "nepoćudnim" (srpskim)
imenima bili izloženi. Promjena imena, prezimena ili nacionalnosti
u okolnostima rata, prijetnji i nasilja, nikako ne može biti sasvim
dobrovoljna."

Taj strah danas predstavlja ozbiljnu prepreku, kočnicu, razvoju srpskog


identiteta u Hrvatskoj. On negira slobodu jednom dijelu hrvatskog
stanovništva i prisiljava ga (ili barem potiče) na odustajanje od vlastitog
identiteta. Asimilacija, koja se događa već dugo, dovodi u pitanje op-
stanak i budućnost srpske zajednice u Hrvatskoj. O tom trendu pisao

sJ Objavljeno u članku na portalu H-Alter, 2.lipnja 2009.: http://www.h-alter.org/


vijesti/perfi.dna-igra-oko-zaposljavanja-pripadnika-manjina. Pristup: 4· rujna 2015.
s• v. Uzelac (1996.).
250 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

je Filip Škiljan u svom članku "Identitet Srba u Hrvatskoj", objavljenom


u časopisu Politička misao (2014.). Škiljan otkriva ambivalentne tren-
dove u razvoju srpske zajednice u suvremenoj Hrvatskoj: s jedne strane,
ona se također okreće konzervativizmu (uz veći značaj tradicije, crkve,
pisma, jezika i identiteta za mnoge Srbe), a s druge se suočava s vanjskim
pritiscima koji postaju toliko veliki da je nestanak srpske zajednice
sasvim moguć. Izdvajamo glavni zaključak Škiljanova istraživanja:

Kazivači su uglavnom pesimistični kad je riječ o budućnosti


Srba u Hrvatskoj. Boje se izumiranja, asimilacije, etnomimi·
krije, a prema njihovim iskazima, za to imaju i opravdanje.
Kako kazuje kazivačica iz Garešnice (rođena r981.), od "srp-
skog identiteta ostat će uskoro samo folklor i srpska slava".
Većina srpskih sela u Hrvatskoj danas je pusta, a značajan
broj Srba u gradovima ne izjašnjavaju se više kao Srbi. U Lici,
na Baniji i Kordunu, u zapadnoj Slavoniji i sjevernoj Dalmaciji
uglavnom živi staro stanovništvo, te su ta područja osuđena
na izumiranje. Slikovito to objašnjava jedna kazivačica iz
Vrhovina (r950.): "U Vrhovine i okolicu su se vratili ljudi
starije i srednje dobi. Sela oko Vrhovina skoro su pusta.
Bosanci koji su doselili neće obrađivati zemlju. Svi hoće posao
ili humanitarnu pomoć. Nema više ličkog govora. Oni će asi-
milirati nas, a ne mi njih. Sva ta djeca, iako su rođena u Vrho·
vinama, su mali Bosanci." Jedino mlado stanovništvo živi
u reintegriranim područjima istočne Slavonije, Baranje
i zapadnog Srijema. Međutim prema iskazima kazivača,
čak i na tome području situacija nije mnogo bolja kad je
riječ o čuvanju tradicije i identiteta. Kazivačica iz Osijeka
(1957.) veli: "U našim selima mnogi mladi ljudi su napustili
svoje kuće. Otišli su negdje tražeći bolji život." Ostala je samo
stara generacija, a ona nema na koga prenositi stare običaje.
jedini su spas pojedinačne organizacije koje pokušavaju pri-
kupljati materijale i običaje da se otmu zaboravu. Vjerojatno
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 251

je i nedostatak sredstava kriv za to neočuvanje tradicije.''


I mladić iz Čukovca (1985.) smatra da Srbi u H1vatskoj nestaju:
"Znat će se po pričama da su postojali Srbi, ali bit će ih jako
malo. Kad roditeljska generacija umre, neće više biti izvora
priča, pa mladima više nitko neće moći reći o vjeri, identitetu
i slično. Kod nas je situacija krizna. Ako se ugasi odlazak
pravoslavaca u crkve, gotovo je, jer je to kod nas jedina po-
veznica Srba s vlastitim identitetom." Kazivač iz Daruvara
(1947-) daje konačan zaključak koji sumira sva razmišljanja
kazivača: "Mladi ljudi uglavnom taje nacionalnost jer ju je
kontraproduktivno isticati, stari se manje boje jer imaju ma-
nje toga izgubiti. Ljudi ne žele imati problema u zemlji u kojoj
se skandira 'Ubij Srbina'. Nije poželjno biti Srbin u Hrvatskoj,
o tome ne treba biti nimalo sumnje."
Nema sumnje da su Srbi u Hrvatskoj pred izumiranjem.
Mladi naraštaji u depopuliranim dijelovima Hrvatske (poput
Banije, Korduna, Like i dijelova zapadne Slavonije) nemaju
nikakve šanse za prosperitet i posao, pa se ionako mali broj
mladih seli u veće gradove i u strane zemlje. Populacijski fond
Srba u Hrvatskoj otišao je već 1995. godine u Srbiju i drugdje
u inozemstvo i ondje pronašao neki drugačiji život od kojeg
ne namjerava odustati vraćajući se u srušene kuće, poluna-
puštena sela i na nesigurnu egzistenciju. Stari ljudi su se
vratili zato da bi umrli na svojoj zemlji i u svojoj kući. Asimi-
lacija koja je prisutna od ratnih vremena, posebno u sjevero-
zapadnoj Hrvatskoj i u velikim gradovima, pospješena je
nakon rata stigmatizacijom Srba i etnomimikrijom, a ubrzana
je i zbog brojnih miješanih brakova. Visok mortalitet srpskog
stanovništva koje je u ruralnim zonama uglavnom staro
dovelo je Srbe u Hrvatskoj u stadij čuvara imena i grobova.
činjenica je da su Srbi u većini krajeva danas brojniji na gro-
bljima nego u naseljima. Kao upozorenje na moguću prijetnju
izumiranja, pa i kao politički stav, krajnje pesimistična
252 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

tvrdnja kazivača navedena u posljednjem odlomku može biti


prihvatljiva. Međutim ona ne stoji kao znanstvena spoznaja.
Naprotiv, pesimizam u iskazima kazivača ističe njihovu za-
brinutost zbog mogućeg gubitka osjećaja identiteta. Ipak,
stvarni gubitak identiteta u nekoj populaciji počinje tek onda
kada se u njezinom znatnom dijelu konstatira indiferentnost
prema tom gubitku (Škiljan, 2014.: 132-3).

Ovaj članak Filipa Škiljana izazvao je priličnu pažnju u stručnoj i po-


litičkoj javnosti, pa su ga komentirali i istaknuti predstavnici srpske
zajednice u Hrvatskoj. Zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća,
Saša Milošević, kaže da se zaključci ovog istraživanja podudaraju
s podacima koje ima SNV. "Od konstitutivnog- no još važnije- sasvim
integriranog naroda, Srbi su postali manjina. Postali su uz to apsolutni
krivci za rat, uvijek sumnjivi, kojima se oduzimaju brojna temeljna
prava."ss Milošević upozorava i da nema obnove, povratak izbjeglih je
slab, nema "iole pristojnijeg života u prostorima gdje su Srbi tradicio-
nalno bili gusto naseljeni, ponegdje nedostaje osnovne infrastrukture
koja je postojala prije rata, problemi su sigurnost i povratak imovine",
a "etnomimikrija je posebno pitanje".

"Mimikrija je jedan od načina da se preživi u relativnom


miru, pridruži se puku hrvatskome. To je sasvim očekivana
pojava i nije za osuđivati. Osuditi treba sistem i društvo, dr-
žavu koja sili ljude na takva odricanja", kaže Milošević.

Milošević kaže da su procjene o budućnosti Srba u Hrvatskoj tmurne,


jer je "raširena nelagoda i osjećaj diskriminiranosti i besperspektiv-
nosti". Na slične trendove upozorava i Čedomir Višnjić, nekadašnji

ss V. http://balkans.aljazeera.net/vijestilnestaju-li-đoista-srbi-u-hrvatskoj. Pristup:
s. travnja 2017.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 253

predsjednik Srpskog kulturnog društva Prosvjeta i tadašnji pomoćnik


ministra kulture." Višnjić kaže da je na djelu trend "poludobrovoljne
asimilacije", posebno izražene kod mladih generacija.

Roditelji su zadržali element identiteta, ali ne pritišću djecu


u tom smjeru. Radi se o utjecaju okoline, društvenim i obra-
zovnim okolnostima, ne više toliko o oblicima otvorene
nasilne asimilacije. No, na to smo se navikli pa se o tome ni
u srpskoj zajednici više ne raspravlja onako alarmantno kao
prije. Asimilacija je sociološki normalan proces. Bila je pri-
sutna i u vrijeme Jugoslavije, mada se o tome tada nije puno
govorilo. Ali, sada se radi o poludobrovoljnoj asimilaciji, kojoj
je korijen u difamaciji srpskog imena i identiteta.

Višnjić ilustrira taj trend sljedećim primjerom:

Kad imamo neku svečanost, onda nam (Prosvjeti) nije teško


pozvati kao sudionika nekog deklariranog Hrvata, no ... izbje-
gavali smo pozvati poznate ljude s javne scene koji su Srbi ili
srpskog podrijetla, upravo zato da i nas i njih ne dovedemo
u neugodnu situaciju, pa možda i onu najapsurdniju da se oni
osjete pozvanim da '"demantiraju"' svoje srpstvo. )avno iska-
zivanje svog podrijetla, mada se ono u javnosti uglavnom
prešutno zna, za neke bi od njih značilo i primjetan pad pri-
hoda, a time i ugroženu egzistenciju ili položaj na javnoj
sceni. Ne znam što bismo dobili s tim da inzistiramo na tome
da se netko ne zove Dado nego Miladin, ili da je nečiji otac
)ovan, a ne )ole.

56 U intervjuu Jutarnjem listu, 27. srpnja zoo6, koji je dostupan na web-adresi: http://

www.jutarnji.hr/arhiva/cedomir-visnjic-u-biljanima-vjeruju-u-hrvatsku-a-ne-gra-
dansku-drzavu/3356363/. Pristup: 17. ožujka 2017.
254 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Višnjićevi primjeri se odnose na Srbe koji pripadaju višim slojevima


društva: estradi, sportskoj eliti, i sličnim kategorijama stanovništva.
Ako je takva situacija u toj - ipak po mnogočemu zaštićenoj i privile-
giranoj grupi- kakva je ona u nižim slojevima populacije, među srpskim
pučanstvom kako je Srbe iz Hrvatske nazivao Franjo Tuđman?

I istraživanja koja sam osobno proveo razgovarajući s brojnim- naročito


mlađim - Srbima, polaznicima Akademije Srpskog narodnog vijeća,
potvrđuju golemu zabrinutost čak i mlade generacije za budućnost i
opstanak srpske zajednice u Hrvatskoj. Ti mladi aktivisti srpske zajed-
nice u Hrvatskoj upozoravaju na nerazvijenost krajeva u kojima žive.
Nema posla, a i oni poslovi koji su tradicionalno bili dostupni članovima
srpske zajednice- npr. u državnoj službi, u Hrvatskim šumama (npr.
u Donjem Lapcu) ili u policiji i administraciji, pa i u školama- danas
su mnogo dostupniji Hrvatima (naročito braniteljima) nego njima.
Državni poslovi su im nedostupni zbog stvorene percepcije - koja je
posljedica ili službenog narativa o krivici Srba za rat, ili zbog toleriranja
ekstremno desnih i prema njima otvoreno neprijateljskih diskursa- da
su "sigurnosno sumnjivi". Manjinsko pitanje kod nas se još uvijek smje-
šta u sigurnosni kontekst. Ono je, prije svega, tretirano kao sigurnosno
pitanje. To je izravna posljedica narativa koji Srbe tretira kao agresore
i okupatore, kao neprijatelje. Povrh toga, oni se više ne mogu oslanjati
na neformalne društvene veze i poznanstva, jer "njihovih ljudi" više
nema. Stoga je nestao i tradicionalni način zapošljavanja - "nasljeđi­
vanjem" posla u tvrtkama i ustanovama u kojima su im radili roditelji,
ili pomoću "veza" i "preporuka" kumova, rodbine i susjeda. Ti tradici-
onalni oblici dobivanja posla danas se smatraju korupcijom, iako se,
zapravo, najčešće radi o dugotrajnoj praksi koja svoje korijene vuče još
iz doba imperija, prije formiranja birokratskih i {polu)uređenih na-
cionalnih država u našim krajevima. Stabilnost imperija temeljila se
upravo na lojalnosti, a političko-društvena organizacija (naročito
u otomanskim krajevima) bila je cijela sagrađena na lojalnosti lokalnom
"!ideru" te na pripadništvu klanu, obitelji, vjerskoj zajednici i nefor-
malnim strukturama koje su vodile od najnižeg podanika do samog
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA 255

vladara. Čak je i u socijalizmu- koji je deklarativno želio pokidati sve


veze s takvom prošlošću- ta neformalna obiteljsko-zavičajno-rođačka
veza, kao i ona veza koja ide po liniji političke i ideološke lojalnosti
(članstva u Partiji, pripadništvo -makar deklaratornoga- partizanskoj
tradiciji) opstala. Kao i u imperijima, neformalna mreža veza i poznao-
stava imala je i vrlo pozitivnu ulogu kad se radilo o socijalnoj sigurnosti,
o zaštiti pred ponekad brutalnim državnim zakonima, te o stvaranju
društvenih mreža. Neformalne, ali izrazito snažne, mreže veza i po-
znanstava, doprinosile su stabilnosti poretka i njegovom opstanku.
Svatko je znao da mu te veze i poznanstvu mogu pomoći kad se i ako se
pojavi problem s državom i državnim službenicima. U državi koja je
odumirala, i koja je često bila nefunkcionirajuća i neefikasna, na taj se
način stvorila paralelna stvarnost: nedopuštena ali tolerirana, verbalno
napadana ali u stvarnosti korisna za sam poredak. Iz te paralelne stvar-
nosti stvorena je u kosovskom slučaju "paralelna država" koja je, kao
što opisuje Denisa Kostovicova (2000.) - funkcionirala istovremeno
kad i "službena država" tijekom devedesetih godina. Paralelna stvar-
nost pomogla je i izbjeglim Hrvatima i izbjeglim Srbima da se snađu
u novim okolnostima, u kojima im država nije mogla dati svu zaštitu
koju su trebali. Paralelne strukture imale su, naročito u kriznim situ-
acijama u kojima je država bila agresor na manjine i pojedince koji su
im pripadali, zaštitnu i korisnu funkciju. One su spriječile totalni si-
gurnosni kolaps cijelih manjinskih zajednica, do kojeg bi došlo kad bi
se one oslanjale samo i isključivo na državu. Taj argument -da su pa-
ralelne kvazidržavne strukture bile korisne i nužne za zaštitu Hrvata
u Bosni i Hercegovini i danas koriste glavni intelektualni i politički
prvaci Hrvata iz Hercegovine, te njime opravdavaju stvaranje Her-
ceg-Bosne kao autonomne jedinice unutar tadašnje Bosne i Hercego-
vine. Ali, istodobno, ne prihvaćaju to isto objašnjenje- o potrebi zaštite
Srba u Hrvatskoj -u slučaju stvaranja Republike Srpske Krajine. Ono
što naši smiju i moraju, to njihovi ne smiju.

Politika neformalnih veza nastavila se i u novim okolnostima, ali je


promjena društvenih okolnosti devedesetih razbila mnoge takve
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

mreže poznanstava, i to prije svega one koje su štitile i pomagale ma-


njinama. Masovna otpuštanja Srba iz državne službe početkom deve-
desetih te propadanje poduzeća u društvenom vlasništvu (a takva su
bila mnoga, i mnoga su održavala stabilnost multietničkih područja),"
razorila su socijalni kapital na koji su se mnogi Srbi oslanjali. Time je
značajno doprinijela stvaranju osjećaja straha za egzistenciju.

Stranačke veze koje su nekoć postojale za one koji su bili članovi SKH,
ili su im to bili roditelji, nestale su nakon 1990., a nove nisu stvorene.
Takve veze koje bi mladi Srbi mogli imati također su "tanke" u odnosu
na HDZ-ovske i SDP-ovske, a u nekim krajevima i veze drugih, manjih
stranaka: HNS-a, HDSSB-a i IDS-a. Iako postoji zakonska odredba prema
kojoj pripadnici manjina imaju prednost ako se pojave u konkurenciji
s kandidatom koji ima iste kvalifikacije, taj se članak zakona (članak
22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina) u praksi ne po-
štuje, jer je uvijek moguće nekom kandidatu dati bod ili dva više prili-
kom intervjuiranja kako bi bio bolji, a ne isti kao i kandidat koji dolazi
iz manjinskog naroda. A zbog straha od diskriminacije, većina prijav-
ljenih koji su "manjinci" uopće se i ne pozivaju na taj članak - koji
i tako vrijedi samo kod prijema u državnu službu. Kad se i pozovu, to
često nema nikakva učinka, kao što pokazuje slučaj Milke Savić, za-
grebačke odvjetnice koja se triput kandidirala za sutkinju Ustavnog
suda (nakon što je imala 3r godinu odvjetničkog iskustva) i pritom se
uvijek pozivala na članak 22. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih
manjina: bez uspjeha.ss Zakoni su tu, ali u stvarnosti je situacija sve
lošija. Hrvatski etnonacionalizam je početkom devedesetih koristio
podatke- stvarne, istinite, ili izmanipulirane (a bilo je i jednog i drugog)

s7 Za tov. primjer tvornice Borovo koji opisuju Cvek, Ivčić i Račić (Cvek i dr., 2015.).
ss V. u članku objavljenom na portalu H·Alter 2.1ipnja 2009.: http://www.h-alter.
org/vijesti/perfidna-igra-oko-zaposljavanja-pripadnika-manjina. Pristup: 4· rujna
20IS.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 257

-o podzastupljenosti Hrvata u državnim službama, a naročito u orga-


nima reda i represije. U hrvatskoj policiji bilo je srazmjerno više Srba
i Jugoslavena nego što ih je bilo u ukupnom stanovništvu, pa se to
koristilo kao snažan dokaz da su Hrvati zapostavljeni i neravnopravni.
Ali, danas, kad se to događa još u većoj mjeri i na još drastičniji način
Srbima u Hrvatskoj- kao da to nikog ne zabrinjava. I ništa se ne može
učiniti. Zbog toga su neka mjesta, kao što je Donji Lapac, danas prak·
tički bez ikakve stvarne perspektive za mlade Srbe, te oni iz njih odlaze
s namjerom da se nikad više ne vrate. No dok se odlazak Hrvata široko
problematizira kao jedan od najvećih aktualnih i dugoročnih problema
Hrvatske koji prijeti njenom opstanku, odlazak Srba iz Hrvatske rijetko
se spominje: kao da se ne primjećuje. Vlada Andreja Plenkovića formi·
rala je Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku,
koje bi se trebalo baviti povratkom Hrvata iz dijaspore ili radnog bo·
ravka u inozemstvu. Ali, o Srbima koji su otišli iz Hrvatske 1995. (i
prije, kao i nakon toga) neće biti mnogo riječi. Oni se, ponovno, jedno·
stavno ne računaju. To se ministarstvo brine o natalitetu Hrvata. No
u nacionalističkom diskursu nema mjesta za otvaranje zemlje za use-
ljenike, odnosno imigrante. Tako se, istodobno s panikom koja je uzro·
kovana velikim odlaskom ljudi iz Hrvatske, pojavljuje i panika od
povratka Srba i panika od ulaska imigranata (npr. Sirijaca, Afganista·
naca i drugih) u zemlju. Ta panika od imigranata povezana je s tipičnim
konzervativnih strahom od "razvodnjavanja" našeg identiteta i naše
kulture, a u nekim verzijama i sa strahom od posljedica višeg nataliteta
od našeg. Tipična je, u tom smislu, izjava Ladislava Ilčića, člana vladajuće
koalicije u doba vlade Tihomira Oreškovića, a kasnije (kratkotrajno)
i posebnog savjetnika ministra vanjskih i europskih poslova (Davora
Ive Stiera), koji je rekao da su doseljenici iz Afrike i Azije "biološki jači
od Europljana" te da se treba zapitati želimo li u našem društvu musli·
mane, koji će promijeniti našu kulturu. Slični stavovi dolaze i s "ljevi-
ce": Boris Lalovac, tadašnji ministar finan~ija u vladi Zorana Milanovića,
izjavio je primjerice da "ne bismo htjeli da nam jednog dana iz Bugarske
i Rumunjske dolaze liječnici liječiti u Hrvatsku samo zato što mi nismo
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

bili dovoljno stimulativni da naši liječnici i znanstvenici ostaju u Hr-


vatskoj".s9 Ti strahovi- povezani s različitim natalitetnim stopama-
već su svojedobno, osamdesetih godina, poslužili za mobiliziranje
nacionalizma: u Srbiji i među Srbima u odnosu na Albance na Kosovu,
i u Sloveniji, s obzirom na "Južnjake", naročito Bosance i Hercegovce
koji su se doselili u Sloveniju i koje su mnogi Slovenci doživljavali kao
ekonomske migrante, a ne kao sudržavljane iz iste zemlje. S novim
valom izbjeglica iz zemalja zahvaćenih ratnim sukobima (Bliski istok,
Afganistan i Irak), antimigrantska retorika postaje popularna i veže se
s antiislamskom u mnogim zemljama Europe.

Kad se radi o odnosu prema Srbima povratnicima, u najboljem se slučaju


može reći da se ne čini ništa posebno da bi ih se potaklo da se vrate
u Hrvatsku, iako su područja koja su oni napustili uglavnom ostala
nenaseljena i prazna. Štoviše, za nacionalističke mitotvorce oni su
i dalje tek agresori i neprijatelji, okupatori koji, uglavnom, nisu kažnjeni
za zlodjela koja su počinili. Kako se misli prevladati loše odnose između
Srba i Hrvata uz retoriku koja Srbe označava kao agresore i okupatore,
nitko ni ne pokušava objasniti. Retorika koja je nastala na ovoj inter-
pretaciji devedesetih čini sve da i preostale Srbe otjera iz Hrvatske,
a ništa da one koji su otišli u nju vrati.

59 V. https://www.vecernji.hr/vijesti/lalovac·o·porezu-na-dohodak-moramo-spri-

jeciti-da-nas-lijece-lijecnici-iz-rumunjske-94952J. Pristup: I. svibnja 2017. Lalovac


je ovo izjavio godinu dana nakon što je Hrvatska bila u Europskoj uniji, kad je već
morala biti potpuno otvorena za zapošljavanje državljana drugih zemalja članica
Europske unije. Očigledno je da ni na samom vrhu države nije bilo svijesti o tome
što znači članstvo u Europskoj uniji za migracijske trendove. Istodobno, nitko se
ne pita: a kako to da su hrvatski državljani desetljećima (još u doba Jugoslavije)
mogli pronaći posao- i to kao stranci- u drugim europskim zemljama? Gdje bi oni
radili da je i tamo vladala ovakva ksenofobična politika, koja na strance, čak i kad
su državljani EU, gleda s nepovjerenjem?
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 259

Srbi i zbog toga imaju osjećaj da nisu dobrodošli u Hrvatskoj, čak ni kad
je smatraju svojom domovinom. Čak i kad ih se- ponekad ponižavajuće
- pita "Volite li Hrvatsku?", imali bi puno razloga da uzvrate pro-
tupitanjem: "Voli li Hrvatska nas?" Imaju pritom osjećaj nepravde
i nejednakosti, neslobode i diskriminiranosti, kao što je u kratkom
dokumentarnom filmu o životu u Donjem Lapcu pokazao Miloš Vlai-
savljević. U filmu se prikazuje stanje u općini sa srpskom većinom,
u kojoj je prije 1990. bilo pet tvrtki od kojih je svaka zapošljavala između
300 i soo radnika. Nije bilo nezaposlenog čovjeka. Sva su ta poduzeća
propala, pa je danas zapošljavanje moguće jedino u državnim tvrtkama
i institucijama- a tamo ne primaju Srbe. U policiji rade trojica, a u šu-
mariji samo dvojica. Čak i posao spremačice u osnovnoj školi, u kojoj
direktor "ne zna" koliko radi Srba a koliko Hrvata, nije dostupan kan-
didatkinji koja je Srpkinja. Zabrana zapošljavanja u državnoj službi nije
nimalo pomogla da se zaposle pripadnici manjina. Postojeća struktura
dakle ostaje "zacementirana", a time se i diskriminacija reproducira i
(p)ostaje trajno stanje. Zbog toga nema reintegriranja ni onih koji su
uvijek živjeli u Donjem Lapcu, a kamoli povratnika. Srbi tamo imaju
osjećaj da su "hrvatski crnci". 60 Takvo je stanje i u drugim općinama u
kojima žive Srbi u Hrvatskoj." To su i prije bili najnerazvijeniji krajevi
Hrvatske, a sada se to stanje samo pogoršava. Zato Srbi odlaze- upravo
onako kako hrvatski etnonacionalisti i žele.

O diskriminaciji pri zapošljavanju u javnom i privatnom sektoru svje-


doči i istraživanje koje su proveli Anton Vukelić i Darja Maslić-Seršić
(2012.). Oni su utvrdili da su Srbi čak i u Zagrebu, koji je najkozmopo-
litskiji grad u Hrvatskoj, u zs posto slučajeva češće žrtve diskriminacije

6 ° Film je dostupan na Youtubeu: https://www.youtube.com/watch?v=IfaEL-


G]XB88. Pristup: 4· rujna 2015.
61 Za teškoće pri integraciji današnjih multietničkih općina u Hrvatskoj i Srbiji, v.

čermak (zOI6.).
260 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

pri zapošljavanju od ostalih. U svom su istraživanju proveli zanimljiv


eksperiment. Prijavljivali su se na natječaje za oglašene poslove u pri-
vatnom sektoru, i to kao kandidati i kandidatkinje s "tipično" hrvat-
skim i "tipično" srpskim imenima. Fiktivni kandidati Srbi (Vojislav
Trifunović i Jovanka Trifunović) natjecali su se s radnim biografijama
potpuno identičnih kvalifikacija kao i kandidati Hrvati (Tomislav Lučić
i Marina Lučić) da bi vidjeli koji će od kandidata uopće biti pozvan na
intervju za posao. Pritom nisu isticali nacionalnost, jer se to nije tražilo,
ali su namjerno odabrali imena koja zvuče srpski, odnosno hrvatski.
Istraživanje je pokazalo da su Vojislav i Jovanka imali jednu četvrtinu
(25 posto) manje šansi da ih se pozove na intervju od Tomislava i Ma-
rine. Provedeno na uzorku od 173 natječaja na posao, isključivo u pri-
vatnom sektoru u Zagrebu,62 ovo istraživanje pokazalo je stvarno stanje
kad se radi o diskriminaciji Srba. U općenitim istraživanjima o socijalnoj
distanci naime politički je nekorektno zagovarati diskriminaciju Srba,
pa se takvi stavovi i ne iskazuju. Ali u konkretnim slučajevima ona
postoji- i to značajna.

Moji sugovornici iz redova mladih Srba u Hrvatskoj ukazuju da se to


stanje ne mijenja čak ni u slučajevima kad je potencijalni poslodavac
neka tvrtka koja investira u Hrvatsku, a ima sjedište u Srbiji. Srpske
tvrtke, kojih i onako ima vrlo malo, također kalkuliraju kad se radi
o zapošljavanju hrvatskih Srba, jer smatraju da bi njihovim zapošljava-
njem smanjile svoj poslovni uspjeh na hrvatskom tržištu. Ne žele biti
viđene kao srpske tvrtke, te ponekad namjerno izbjegavaju zaposliti
lokalne Srbe. Radije zapošljavaju Hrvate da bi izbjegli prigovore hrvat-
skih kupaca i klijenata. To je posljedica atmosfere koja je stvorena
u Hrvatskoj, u kojoj se i dalje smatra da su Srbi potencijalni neprijatelji.

6'Detalji o ovom istraživanju objavljeni su u Jutarnjem listu od 9· ožujka zo13: http://


www.jutarnji.hr/vijesti/magazin/znanstvenici-utvrdili---srbi-u-zagrebu-ima-
ju-zs-posto-manje-sansi-od-hrvata-da-dobiju-posao/I089693/. Pristup 4· rujna
ZOIS. Cjelovito istraživanje je objavljeno u Reviji za sociologiju (Maslić-Serić i Vu·
kelić, ZOIZ.).
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 26!

Dakle čak ni tamo gdje bi se očekivalo da diskriminacije nema, ona se


događa na štetu Srba.

Kad se radi o zapošljavanju dakle, Srbi su najčešće prepušteni sami sebi.


Ali, i tu postoje značajni problemi i prepreke koje ne postoje u slučaju
Hrvata. Prije svega, radi se o najsiromašnijim krajevima Hrvatske,
u kojima je teško pokrenuti posao vlastitim sredstvima, jer tih sred-
stava jednostavno nema. Poduzetnički duh nije ništa veći kod Srba
nego što je kod Hrvata, a to znači da je slab. Da bi se pokrenula vlastita
tvrtka ili agencija, potrebno je razumijevanje i podrška lokalnih vlasti
-uključujući županijskih i državnih - a toga nema. Moji sugovornici
ukazuju na primjere blokade koju županijska tijela postavljaju pred
razvoj infrastrukture- npr. lokalnih cesta- potrebnih za razvoj podu-
zetništva u srpskim krajevima. Takoder potrebne su dozvole, a admi-
nistracija koja ih izdaje često je također nesklona pomoći Srbima. Povrh
toga, u Hrvatskoj je riječ "etnobiznis" postala jedna vrsta političke
kvalifikacije, koja se koristi samo u slučaju kad se radi o Srbima. Bivši
predsjednik Republike, Ivo josipović, u svojoj polemici s liderom
hrvatskih Srba, Miloradom Pupovcem, u ljeto 2012. optužio ga je da je
etnobiznismen/>3 i time je pokazao da se zapošljavanje i poduzetništvo
-a ne samo politika- koja bi se temeljila na etničkom identitetu ili bi
ga koristila za biznis, smatraju nepoželjnim, barem kad je riječ o Srbima.
O Hrvatima- etnobiznismenima nije bilo riječi. što dakle Srbima pre-
ostaje? Ništa. Odlazak.

Zapošljavanje nije jedino područje na kojem se vidi namjera da se do-


datno smanji broj Srba u Hrvatskoj, iako ih je danas ostalo tek 40 posto

6) V. http:/lwww.vecernji.hr/hrvatska/josipovic-kontra-pupovca-vasa-je-politi-

ka-etnobiznis-442625. Pristup 14- rujna 2015. Postavlja se pitanje: a zašto bi bilo


nelegitimno i neprihvatljivo kOiistiti povjerenje uspostavljeno između pripadnika
iste nacije kako bi se razvio biznis? Posebno ima mjesta za pitanje: kako to da isti
oni koji već 25 godina pozivaju etničke Hrvate iz dijaspOie da razviju biznis
u Hrvatskoj sad prigovaraju etničkim Srbima na nekom etno biznisu?
z6z DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

- ako i toliko - od njihovog nekadašnjeg broja. Politika priznavanja i


dodjele državljanstva također je bila (i ostala) u značajnoj mjeri diskri-
minirajuća prema Srbima. Način dobivanja hrvatskog državljanstva,
piše Igor štiks u svom članku "Uključeni, isključeni, pozvani: politike
državljanstva u postsocijalističkoj Europi i Hrvatskoj" (zow)., dijelio
je građane na upravo te tri kategorije. Isključivanje se odnosi na dvije
kategorije, koje obje pogađaju više Srbe nego ostale. U prvoj su oni
građani koji su se u trenutku stupanja na snagu Zakona o hrvatskom

državljanstvu našli u poziciji "rezidenata" s državljanstvom neke druge


jugoslavenske republike -a drugo su oni koji su se "sami" odlučili is-
ključiti kroz separatizam Krajine u odnosu na Hrvatsku. Postupak

naturalizacije, piše Štiks, bio je bolan i uključivao je iskazivanje lojal-


nosti, boravak od najmanje pet godina, poznavanje hrvatskog jezika
i latiničnog pisma, te kompliciranu - i u mnogo slučajeva arbitrarnu
-procjenu i zaključak o nečijoj aplikaciji, koje su prepuštene ministar-
stvu unutarnjih poslova. U uvjetima rata, onim Srbima koji su otišli
u Srbiju je - makar inicijalno - masovno uskraćivane državljanstvo
Hrvatske, dijelom i stoga što nisu mogli dokazati da su prethodno na-
pustili državljanstvo Srbije. Da bi se donijela potvrda o tome da je netko
napustio državljanstvo Srbije (koja je tada sebe doživljavala kao sastavni
dio ili SFRJ ili SRJ, a ne kao samostalnu državu, pa bi svoje državljane
tretirala prije svega kao jugoslavenske, a ne srpske državljane) trebalo
je putovati u Srbiju. Vratiti se iz nje bez hrvatske putovnice nije bilo
lako, ili čak ni moguće. Dakle čitav niz konkretnih prepreka doveo je
do toga da su mnogi Srbi- kao i državljani većine drugih postjugosla-
venskih država - postali ili stranci ili osobe bez državljanstva, te je
njihov pravni status degradiran s obzirom na prethodno stanje. Tek
nakon žalbi, neki su od njih dobili hrvatsko državljanstvo. Hrvatskim
Srbima međutim državljanstvo je pripadalo po automatizmu. Ali, ni
taj automatizam propisan zakonom nije značio da je put do domovnice,
a kasnije i putovnice, bio lak i bez prepreka. što zbog prepreka koje su
postavljalo krajinske, a što hrvatske vlasti, mnogi su dugo čekali da
ostvare svoja osnovna prava, koja im pripadaju po činjenici držav-
ljanstva. A potom se stvorila formalno nevidljiva, ali u stvarnosti
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

sveprisutna podjela između pravih i tekformalnih državljana. Pravi su


morali biti Hrvati, a često i više od toga: branitelji, katolici, HDZ-ovci,
a nadasve poštovatelji mita o Domovinskom ratu. Formalni su bili svi
ostali - oni koji su, eto, imali putovnicu, ali je, zapravo, da budemo
iskreni, nisu, je li, zaslužili.

Za razliku od toga, etnički Hrvati, pa i oni koji nisu ni dana živjeli


u Hrvatskoj, bili su pozvani u državljanstvo, te nije bilo nikakvih pro·
blema, a često ni stvarnih prepreka da ga dobiju. Iako je inicijalno po-
stojao uvjet dužine boravka u Hrvatskoj, on je kasnije izbrisan, te je
bilo dovoljno nekim dokumentom (uključujući i krsni list Rimokato-
ličke crkve) "dokazati" hrvatsku narodnost. Radi se o tipičnom pri-
mjeru etničkog inženjeringa, kaže Štiks. Svrha je bila: smanjiti broj Srba,
i povećati broj Hrvata u Hrvatskoj. Uostalom, to je bio i pravi i najvažniji
cilj Domovinskog rata, cilj koji su hrvatski političari više puta najav-
ljivali i obećavali i prije 1995-'4

Iako su administrativne prepreke uklonjene nakon što je 2000. vlast


preuzela koalicija predvođenja SDP-om, državljanska politika ostala je
etnocentrična. No, za razliku od Tuđmanova sustava, kojemu štiks
osporava karakteristiku demokratičnosti, Hrvatska je nakon 2000.
postala "etnička demokracija". Hrvatska je demokratizirana, možda
i liberalizirana, ali nije deetnicizirana. I dalje je etničko načelo važnije
od demokratskog. Etnička demokracija je pojam koji štiks preuzima
od Sammyja Smoohe, koji ga definira kao:

64 Vrlo mnogo citata koji svjedoče o tome može se naći u Mirić (2002.). Također Ivo
Banac kaže da "etničko čišćenje i stvaranje nacionalno homogenih država nisu
bile posljedice, nego cilj rata. Možda sve strane na početku rata toga nisu bile
svjesne, no taj im je cilj u toku sukoba svima postao zajednički. Čelnici Srba, Hrvata,
Bošnjaka, kosovskih Albanaca i drugih nacionalnih zajednica očito su, premda ne
svi u istoj mjeri, vjerovali da samo nacionalna homogenost - to jest, država bez
manjina- donosi političku stabilnost i nudi jedinu pravu priliku za mir" (Banac,
2001., prema Mirić, 2002.: 94).
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

... demokratski politički sustav koji kombinira proširenje


političkih i društvenih prava na trajne rezidente koji žele
postati državljani, uz istodobno zadržavanje favoriziranog
statusa većinske grupe. To je demokracija koja sadrži nede-
mokratsku institucionalizaciju dominacije jedne etničke
grupe. Temeljno pravilo na kojem se uspostavlja taj poredak
jest da postoji ugrađena kontradikcija između dvaju načela:
građanskih i društvenih prava za sve i strukturalne podre-
đenosti manjine većini. "Demokratsko načelo" osigurava
jednakost svih državljana i članova društva, dok "etničko
načelo" uspostavlja eksplicitnu etničku nejednakost, privi-
legirani status i dominaciju (Smooha, zoo s.: zr, prema Štiks,
2010.: 93-94)-

Dakle navodi dalje štiks:

Neke su osobine etničke demokracije: važnost etniciteta,


percepcija ugroženosti i reducirana demokracija. Jedini razlog
zbog kojeg se uopće poštuje demokracija u takvim društvima,
tvrdi Smooha, jest taj što je ona u interesu etnonacionalista
i u njihovu uvjerenju da su demokratske vrijednosti, politički
obziri u domaćoj i međunarodnoj politici, kao i zahtjev za
pokazivanjem legitimnosti najbolji način da se ostvare nji-
hovi interesi. Radi se o kalkulaciji o korisnosti demokracije.
Snažna država, stabilna brojčana i politička većina te po-
stojanje male i zanemarive manjine osiguravaju opstojnost
etničke demokracije. Za njezinu je opstojnost od ključnog
značaja da većina i dalje nastavlja vjerovati u postojanje
prijetnji te da nema intervencije niti od strane vanjske do-
movine manjine niti od strane međunarodne zajednice. Et-
nička demokracija zadržava privilegiranu poziciju za svoju
etničku većinu. Ta većina koristi privilegije nastale demo-
kracijom, a samu državu koristi da bi osigurala političku,
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

društvenu, ekonomsku i kulturalnu korist za sebe. Međutim


da bi se neka zemlja mogla kvalificirati kao etnička demo-
kracija, upozorava Smooha, ona ipak mora jamčiti minimalna
manjinska prava, kao i očuvati pravnu državu. (2010.: 95).

U svom opisu promjena koje su uslijedile 2000. godine, štiks s pravom


zaključuje da etnocentrizam u Hrvatskoj ni tada nije doveden u pitanje.
U tom smislu, Račanova je vlada također nastavila slijediti Tuđmanov
model iako ga je učinila daleko demokratičnijim. Bila je manje fobična,
manje u strahu od neprijatelja, i više odana demokraciji. Za razliku od
Jugoslavije, u kojoj su svi, pa i Hrvati, smatrali da bi demokracija favo-
rizirala one koji su od njih veći (u ovom slučaju Srbe), u Hrvatskoj se
Hrvati više nisu imali čega plašiti. Demokracija je bila dovoljno jamstvo
etničke hegemonije većine nad manjinom. To je za Račana bilo sasvim
dovoljno. Demokracija je mogla nastupiti, ali tek onda i tek kad su
postignuti svi ciljevi autoritarnog poretka: nezavisnost, reintegracija
teritorija ali ne i ljudi, te etnička homogenizacija, koja se nastavlja
i u demokraciji, time što je u njoj hegemonija većine osigurana samim
demokratskim mehanizmima.

Štiksova karakterizacija Hrvatske kao etničke demokracije zanimljiva


je i korisna i zbog još jednog razloga. Ona naime objašnjava poziciju na
kojoj su i danas hrvatski socijaldemokrati (SDP) i njihovi donedavni
koalicijski partneri "narodnjaci" (koji za sebe vole reći da su liberalni
demokrati) u HNS-u. Ta pozicija promovira građanski model integracije,
smatrajući da je jedini problem koji danas postoji u hrvatsko-srpskim
odnosima: nedovoljna integriranost Srba u hrvatsko društvo. "Lije-
vo-liberalna" Hrvatska danas zagovara integrirane škole, integrirane
političke stranke, integrirani, građanski identitet koji bi, praktički, stvorio
hrvatski politički narod na liberalno-demokratskim temeljima, ili barem
temeljima koje oni smatraju jedinim modelom liberalno-demokratskog
"rješavanja" nacionalnog pitanja. Lijevo-liberalna Hrvatska s čuđenjem
gleda na etničke stranke, pa i na ideju da one budu zastupljene u politici
266 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

kroz posebne liste i u posebnoj izbornoj jedinici. Smatraju, kao što je


svojedobno izjavila Milanka Opačić, potpredsjednica Vlade koja je
i sama u politiku ušla po "nacionalnom ključu", kad je 1992. postala
zastupnica zato što je jedan broj mandata morao pripasti etničkim
Srbima - da se radi o "toru", a budući da ne žele "u tor", odbijaju se
u politici deklarirati kao Srbi. štoviše, stječe se dojam da bježe od spe-
cifično srpskih tema, možda upravo zbog toga da ih se ne bi "reduciralo"
i identificirala kao "srpske političare". Oni smatraju da je za Srbe
u Hrvatskoj korisnije stvaranje građanske i liberalne Hrvatske, u kojoj
ne bi bilo razlika između Hrvata i Srba, i u kojoj bi svi bili jednaki kao
hrvatski državljani. Konstituiranje hrvatskog političkog (za razliku od
etničkog) naroda je ključ rješenja "nacionalnog pitanja", koje je i tako
"pitanje devetnaestog stoljeća", a ne dvadesetiprvog.

Takvi političari dovodit će u pitanje smislenost političkog predstav-


ljanja temeljem etniciteta, pa će ili tražiti potpuno ukidanje ili- naj-
češće - limitiranje ovlasti zastupnika manjina u Hrvatskom saboru.

U tome se ističu liberali HSLS-a, čiji je predsjednik Darinko Kosor 17.


studenog 2015., usred dramatičnih postupaka kojima su obje tadašnje
koalicije (i "Hrvatska raste" i "Domoljubna koalicija") pokušale sasta-
viti vladu, opomenuo zastupnike manjina da nije na njima da o tome
odlučuju.

"Zastupnici nacionalnih manjina ničim ne bi trebali utjecati


na stvaranje nove saborske većine, već bi trebali pričekati
završetak pregovora Mosta s Domoljubnom koalicijom, od-
nosno koalicijom Hrvatska raste. Radi ostvarenja svih svojih
prava, ali i radi načina biranja prema Zakonu o izborima za-
stupnika, zastupnici nacionalnih manjina trebali bi biti dio
svake saborske većine koja se postigne dogovorom glavnih
nacionalnih koalicija: ili lista. Svaki drugi angažman nacio-
nalnih manjina bio bi na štetu samih manjina, njihovih prava
te na štetu stvaranja društva pune tolerancije i razumijevanja
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

među svim hrvatskim građanima neovisno o njihovoj naci-


onalnoj ili vjerskoj pripadnosti", napisao je tada Kosor. 6 s

Kosor je, pritom, na izborima za zastupnike Hrvatskog sabora koji su


održani u rujnu 2016. dobio samo 497 preferencijalnih (osobnih) gla-
sova od 62.313 birača koji su u njegovoj izbornoj jedinici glasali za
HDZ." Predsjednik Hrvatskog sabora, Željko Reiner, dobio je u istoj toj
jedinici r.672 preferencijalna glasa. Istodobno, Milorad Pupovac dobio
je r6.166 glasova (od r9.56r koji su glasali za nacionalne liste, tj. u po-
sebnoj izbornoj jedinici za pripadnike manjina), Mile Horvat- 12.175,
a Boris Milošević- rr.479 glasova. Sistem glasovanja je različit, pa pri-
padnici manjina mogu glasati za tri kandidata, dok ostali mogu samo
za jednoga (a i ne moraju ni za koga, nego za stranku), ali čak i kad se
to uzme u obzir bilo bi vrlo teško tvrditi da je legitimitet koji ima Da-
rinko Kosor veći od onog koji imaju Milorad Pupovac, Mile Horvat
i Boris Milošević. U prvoj izbornoj jedinici- u kojoj je Kosor izabran-
HDZ je sa svojim partnerima dobio 62.313 glasova i osvojio je pet man-
data. To znači da je prosječna "težina" jednog mandata: 12.462 glasa.
Milorad Pupovac ima čak i po tim kriterijima veću "težinu"- a ni ostala
dvojica izabranih zastupnika ne zaostaju mnogo. U tom svjetlu, prijed-
lozi za ukidanjem ravnopravnosti zastupnika manjina, a posebno uki-
danjem prava da se izjašnjavaju o najvažnijim pitanjima, ne samo da
imaju sasvim određenu političku poruku nego su i antidemokratski.

Slični su se prijedlozi čuli i od drugih partnera u toj, dosad vjerojatno


najradikalnije desnoj hrvatskoj vladi. Krešimir Planinić, pravni

6SV. http://www.novilist.hr/Vijesti/Hrvatska/Otvorena-prijetnja-Kosor-poru-
cio-manjinama-da-se-ne-petljaju-u-slaganje-Vlade-ako-zele-ostvarivati-svoja-
prava. Pristup: rS. ožujka 2017.
66v. službene rezultate izbora iz rujna 2016., na: http://www.izbori.hr/izbori/
ws.nsf/g61C6C81IDCA99A4C125803A002E06D7/$FILE/Sluzbeni_rezultati_Sa-
bor_2016.pdf. Pristup: S· travnja 2017.
268 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

savjetnik Katoličkoj crkvi bliske udruge "U ime obitelji", predlagao je


reformu izbornog zakonodavstva čiji bi sastavni dio bilo i smanjenje
broja ili čak i potpuno ukidanje manjinskih zastupnika." Taj je prijedlog
iznio i tadašnji čelnik Hrvatske stranke prava "Ante Starčević"- Ivan
Tepeš (r.sss osvojenih preferencijalnih glasova u četvrtoj izbornoj
jedinici na izborima za Hrvatski saboru studenom 2015.), kratkotrajno
(u mandatu Željka Reinera) potpredsjednik Hrvatskog sabora." Ove
izjave bile su, zapravo, poruke upozorenja, pa i prijetnje manjinskim
zastupnicima, jer su kao uvjet za ostvarivanje svih prava manjina tra-
žile od manjinskih zastupnika da praktički odustanu od političkog
djelovanja. Poruka je bila jasna: ako želite svoja prava, morate odustati
od toga da budete ravnopravni većini. Kosorova poruka je u tom smislu
posebno značajna, jer pokazuje da se od manjina očekuje da budu ne-
uključene u politiku (ili: da budu isključene iz politike), te da pasivno
prihvate rezultate dogovora hrvatskih političkih stranaka. Ta pasivi-
zacija, taj zahtjev za desubjektiviranjem manjina, još je jedan indikator
politike prema kojoj se prema njima ponaša kao da ne postoje. U stvar-
nosti, stranke desnice se u praksi često tako i ponašaju prema zastu-
pnicima manjina. U dva slučaja formiranja vlade nakon ulaska Hrvatske
u Europsku uniju- Oreškovićeve (2or5.) i Plenkovićeve (2or6.), s ma-
njinskim zastupnicima se razgovaralo tek kad je vlada već bila sastav-
ljena. Prilikom smjenjivanja trojice ministara u svojoj vladi 27. travnja
2017., Andrej Plenković nije čak ni obavijestio manjinske zastupnike,
tako da se jedan od njih, Furio Radin, požalio da "zna manje od portira"
o tom slučaju. To ignoriranje je poruka: trpimo vas, toleriramo, ali vas
ne smatramo političkim faktorom. 69

~ 7 V.http://uimeobitelji.net/planinic-most-se-treba-zapitati-i-o-svrhovitosti-ma-
njinskih-zastupnika-i-jacanju-prava-dijaspore/. Pristup: IS. ožujka 20I7.
~ 8 V. https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/nova-vlast-zeli-smanjiti-broj-zastu-
pnika-nacionalnih-manjina-zoi60IZ4. Pristup: IS. ožujka 2017.
~ 9 Na pitanje- je li razgovarao s predstavnicima manjina o eventualnom zajednič­
kom djelovanju kako bi se srušila Plenkovićeva i sastavila vlada pod vodstvom
SDP-a, lider te stranke Davor Bernardić rekao je u televizijskom intervjuu za NI
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA

Nije, naravno, slučajno da se upravo desne političke stranke, čuvarice


mita o Domovinskom ratu, najviše zalažu za takva rješenja. Za njih će
srpsko pitanje biti riješeno tek onda kad više ne bude Srba, kako je
u svojim člancima navodio Jovan Mirić (20IJ.). Pritom se nitko ne pita:
a zašto je uopće potrebno da se na poseban način, posebnim pravilima
i u posebnoj izbornoj jedinici, jamči predstavljanje manjina u hrvat-
skom parlamentu? Zašto je bilo nužno da se to pitanje postavi kao uvjet
međunarodnog priznavanja Hrvatske? Zašto nijedna od etničkih ma-
njina u Hrvatskoj - u zemlji u kojoj su zajedno činile oko zz posto još
1991. godine -danas nema dovoljno birača da bi mogli preskočiti izborni
prag od pet posto, koliko propisuju izborni zakoni za svaku od "građan­
skih" izbornih jedinica? Zaboravlja se dakle da je broj Talijana u Hrvat-
skoj danas tako mali ne zato što su Talijani dobrovoljno iz nje otišli,
nego zato što su nakon Drugog svjetskog rata iz nje bili istjerani, kao
što je najveći broj Srba bio iz Hrvatske istjeran i to upravo u Domovin-
skom ratu, koji danas predstavlja temelj političkog identiteta Hrvatske.
Zaboravlja se da je broj Srba u Hrvatskoj danas ispod pet posto i zbog
rasnih zakona koje je NDH primjenjivala na svoje manjine: Židove,
Rome i Srbe. Hrvatska posebnim pravima ispravlja neke od nepravdi
i zločina koji su počinjeni na njenom tlu i u njeno ime prema njenim
manjinama. To je njen dug prema vlastitoj prošlosti, a ne "milost" koju
udjeljuje prema "privilegiranim" manjinama. Osim toga, ako netko
misli da su manjine u Hrvatskoj privilegirane, ima načina da se- izjaš-
njavanjem kao primjerice Srbin- i sam postavi u privilegirani položaj.
No dosad još nismo čuli da je to itko učinio zbog privilegija koje bi time
dobio.

No i s lijeve i liberalne strane političkog i intelektualnog spektra po-


nekad se čuju zahtjevi za ukidanjem manjinskih zastupnika ili za li-
mitiranjem njihove uloge. To se čini zbog toga što postoji osjećaj da

30. travnja 2017. da nije razgovarao s njima. Dakle čak i u situaciji u kojoj je svaki
glas važan, zastupnike manjina tretira se kao da ih nema.
270 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

postojanje posebnih manjinskih zastupnika umanjuje, umjesto da


povećava, jednakost, ravnopravnost i integriranost manjina u cjelinu
društva. štoviše, moglo bi se tvrditi i da postojanje posebnih, manjin-
skih, zastupnika, sve ostale zastupnike u Hrvatskom saboru pretvara
u većinske odnosno u zastupnike etničke većine. Posljedice toga doista
mogu biti negativne i za samu manjinu -jer se u situaciji u kojoj su
samo neki zastupnici fokusirani na prava manjina, dok su drugi "amne-
stirani" od takve skrbi, ne mogu ostvariti njihovi glavni interesi.7° Želi
li se istinska ravnopravnost, koja podrazumijeva i tretiranje svih gra-
đana kao subjekata- a ne objekata- politike, moraju se postići jednake
startne pozicije. Pozitivna diskriminacija je, naglašava se, također
diskriminacija.

Takva je pozicija, načelno gledano, sasvim legitimna, i nije u neskladu


s liberalnim- a još više republikanskim- načelima građanske jedna-
kosti i ravnopravnosti. U liberalnoj teoriji postoji dubok spor između
dva načela: republikanskog građanstva (koje zagovara primjerice Brian
Barry, npr. u knjizi: "Kultura i jednakost", 2006.}, i načela multikultu·
ralizma (zagovornik je Will Kymlicka: "Multikulturalno građanstvo",

70 Za taj argument, v. moj članak: " Za novu definiciju naroda", Ljetopis SKD Prosvjeta
(zoo3.a). U tom članku zalažem se za novu definiciju pojma narod te za odvajanje
naroda kao kulturalne od naroda kao političke kategorije. Pišući taj članak, smatrao
sam da je potrebno radikalno redefinirati pojmove i to tako da se etničkom narodu
ostavi puna autonomija kad se radi o brizi za identitet, ali da se etnicitet ne pojav·
ljuje kao faktor u političkoj sferi. Moj je argument bio, u biti, daleko bliži Barryje-
vom nego Kymlickinom. Nažalost, taj prijedlog je naišao na zid šutnje te se i danas
smatra da je čak i otvaranje rasprave o tim pitanjima isuviše rizično i problematično.
Moglo bi se reći da smo u politici nacionalnog pitanja i dalje zarobljenici socijali-
stičkog mitotvorstva i imperijalnog nasljeđa, koje naciju smatra prije svega kul·
turnom zajednicom, a ne političkom, ali joj istodobno - što je dodatak koji je na
socijalističke modele nadodala nacionalistička praksa iz devedesetih godina
i nadalje- daje pravo javnosti u političkoj sferi. Time smo dobili kombinaciju dviju
mitotvoračkih politika, što je dvostruka opasnost. Potrebno je stoga dovesti
u pitanje obje dogme: i socijalističku i nacionalističku, kako bismo se oslobodili
tabua koji perpetuiraju probleme.
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 271

2003.). Postoje dakle dva pristupa- a ne jedan- unutar liberalnih teorija


državljanstva i nacije. Jedan, Barryjev, inzistira na tome da politika
mora predstavljati ljude kao državljane, dakle bez obzira na njihove
kulturalne i identitetske sličnosti i razlike. Identitet je stvar privatne,
a ne javne sfere. Tek kad svi državljani budu tretirani jednako - kao
državljani - bit će moguća jednakost, a time i ravnopravnost unutar
društva. Integracija se ne može postići u društvu u kojem se ljudi
u političkoj sferi dijele na pripadnike većinske i pripadnike manjinske
nacije- u našem slučaju: na Srbe i Hrvate. Liberalno načelo, tvrde zago-
vornici načela liberalnog građanstva, jest: sloboda pojedinca. Pojedinac
ima prava (ljudska prava) i ta prava moraju biti jednaka za sve pojedince.
Državljanstvo izjednačava pojedince prema pravima i dužnostima.
Nikakve iznimke- pa ni pozitivna diskriminacija"- nisu opravdane
11

kad se radi o temeljnoj građanskoj jednakosti. Ako se dopusti "pozitivna


diskriminacija" za manjine, time će ih se privilegirati u odnosu na
većinu, a to će narušiti jednakost pojedinaca. Liberalni pristup, kažu
njegovi zagovornici, ne smije grupnim identitetima (npr. nacionalnim)
dati prednost u odnosu na pojedinačni - a kad bi neki imali posebna
prava kao pripadnici grupe, time bi se diskriminiralo one koji odluče
ne pripadati nijednoj grupi. Integracija je u liberalnoj zajednici moguća
samo ako se uklone sve prepreke koje se u političkoj sferi- a naročito
po nekom genetskom i u biti konzervativnom kriteriju- postavljaju pred
načelo građanske jednakosti.

Drugi se koncept naziva multikulturalnim, a zastupa ga u svojoj liberal-


noj varijanti Will Kymlicka. On smatra da je jedno od temeljnih načela
liberalizma- pravo svakoga da u slobodi izrazi svoj identitet, i da po-
litički djeluje onako kako želi. To podrazumijeva i pravo da razvija,
izražava i štiti i svoj nacionalni identitet. Ako pojedinci ili čitave grupe
smatraju da su im sloboda, prava i jednakost uskraćeni zato što su pri-
padnici neke grupe, i da će najbolje biti zaštićeni kolektivnim djelova-
njem u političkom prostoru (a ne u privatnom), onda to djelovanje mora
moći biti dopušteno. Bilo bi protivno načelima slobode, a time i gra-
đanske jednakosti, nekome uskratiti pravo da se organizira po etničkoj
Z] Z DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

odnosno nacionalnoj osnovi. U društvima u kojima se politika trajno


etnificira, i u kojima je nacionalna pitanje bitno političko pitanje, na-
metnuti neku nepostojeću građansku opciju, koja ne predstavlja nikoga,
bilo bi pogrešno i štetno za demokraciju. Posebno je štetno ako se to
čini u odnosu prema nacionalnim manjinama. Većina u nekom društvu
može govoriti liberalno, građanski, a djelovati etnički i supremacistički.
Demokracija- koja se temelji na odlučivanju većine- može izgledati
kao da nema veze s etničkom supremacijom, a zapravo se može isko-
ristiti kao sredstvo negiranja slobode, razvoja i identiteta manjinaP
Većinu ništa ne stoji da se proglasi "građanskom" - ali manjine koje
nemaju dovoljno prostora za izražavanje svojih političkih interesa, ili
kojima je ograničena sloboda organiziranja na onoj osnovi na kojoj se
smatraju ugroženima, mogu u takvim okolnostima nestati. Načelo
slobode i pluralizma zahtijeva da se etnički složena društva organizi-
raju vodeći računa o multikulturalnosti, naročito ako postoji etnička
diskriminacija. Ako je netko neravnopravan zato što pripada manjini,
onda je već time njegov identitet postao politička činjenica. Ako se
ljudi osjećaju neravnopravnima iz nekog konkretnog razloga, logično
je da se organiziraju upravo po kriterijima koji uključuju i taj razlog,
npr. etničku pripadnost. To se može postići federalizacijom, auto-
nomijama raznih vrsta, podjelom stvarne moći na horizontalnoj ili
vertikalnoj osnovi, oblikovanjem izbornog sustava tako da jamči pred·
stavljenost manjina, pozitivnim diskriminiranjem tamo gdje su hi-
storijski oštećene i sl. Ništa od toga neće negirati načelo jednakosti

7'Rade Kalanj sažima Kymlickinu tezu naglašavajući da on "drži da je multikul-


turalizam jedina opravdana liberalna politika". "Prava građana u zapadnim druš-
tvima oslanjaju se na liberalnu tradiciju, što znači da je društvo neutralno u odnosu
na kulturne identitete, koji su relevantni samo u privatnoj sferi. No neutralnost
u toj tematici nije moguća jer je navodna univerzalnost prava, pa dakle i prava
različitih manjina, fasada za dominaciju jedne kulturne grupe nad ostalima. Stoga
on smatra da u ime slobode pojedinca kulturne razlike treba ne samo podržavati
nego i štititi" (Kalanj, 2008.: 341).
NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 273

i slobode. Upravo obrnuto, negiranje ili čak i zabranjivanje političkog


djelovanja na etničkom principu ugrožava i jednakost i slobodu.

U našim okolnostima, u kojima se načelo multikulturalnosti poštivala


čak i u nedemokratskim autoritarnim režimima, npr. u Austro-Ugar-
skoj, u Otomanskom carstvu, u Kraljevini SHS i Jugoslaviji, te u so-
cijalističkoj Jugoslaviji, danas je vrlo teško - a možda i nemoguće
- primijeniti Barryjev model bez otpora manjina. Zamislimo samo
koliki bi otpori bili u Jugoslaviji da se pokušalo stvoriti jugoslavensko
građanstvo time što bi se negirala politička dimenzija etniciteta.
Odgovor na to bi bio - separatizam i nasilje. Ili u suvremenoj Bosni
i Hercegovini -u kojoj nijedna od tri etničke grupe ne pristaje na načelo
liberalnog građanstva. Čak je i najveća- bošnjačka- za vrijeme zadnjeg
popisa stanovništva lobirala protiv pojma Bosanac, smatrajući da on
ugrožava identitet Bošnjaka čak u tolikoj mjeri da ga se izjednačilo
s genocidom (više u Jović, 2013.). No zanimljivo je da se oni koji se
u Bosni i Hercegovini eksplicitno protive bilo kakvom bosanskom iden·
titetu, a time i načelu liberalnog građanstva u toj zemlji, u Hrvatskoj
zalažu za upravo taj princip, zagovarajući ideju o potrebi veće inte-
griranosti, te spominjući koncept hrvatskog političkog naroda. Oni koji
su istodobno zagovornici veće integriranosti školstva u Vukovaru,
često su istodobno i zagovornici i veće dezintegracije školstva (i cijelog
kulturnog prostora) u Bosni i Hercegovini, za koju smatraju da nije
osigurala dovoljne pretpostavke za slobodan razvoj Hrvata. Dakle
u Hrvatskoj zagovaraju jedan model, a u Bosni i Hercegovini drugi. Oni
koji o Bosni i Hercegovini govore kao o podijeljenom društvu ne vide ili
ne žele vidjeti da su sva društva kulturalno podijeljena. Hrvatska se
nije znala nositi sa svojom podijeljenošću, a nije uspjela ni razriješiti
"delikatna pitanja" proizašla iz multikulturalnosti, primjerice pitanje
ćirilice u Vukovaru. Paradoksalno je da zemlja koja ima problem s ćiri·
licom u javnom prostoru, istodobno inzistira na multikulturalnosti
u Bosni i Hercegovini, gdje je ćirilica u javnoj i ravnopravnoj upotrebi
bez obzira na činjenicu da je rat u toj zemlji rezultirao peterostruke
274 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

većim brojem smrtno stradalih od onog u Hrvatskoj, koja je po broju


stanovnika devedesetih godina bila zemlja podjednake veličine. Još je
veći paradoks da Hrvatska -u mandatu Andreja Plenkovića- predlaže
svoj model reintegracije i prava manjina - drugima koji imaju slične
probleme s međuetničkim odnosima u svojim zemljama. Primjerice
premijer Plenković jeu posjetu Ukrajini početkom svog mandata isticao
upravo uspješnost integracijskog modela u Hrvatskoj kao primjer koji
bi mogla slijediti i ta zemlja, jednom kad (i ako) joj se vrate danas od-
cijepljene regije na istoku.72

Paradoksima i dvostrukim, odnosno arbitrarnim mjerilima koja zavise


od diskrecijske odluke onih na vlasti ili većine (jednima za Nas, a drugi-
ma za Njih) nema kraja. Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kita-
rović, koja je nekoliko puta istakla da su u Hrvatskoj svi njeni državljani
zapravo Hrvati, što je izjava koja ukazuje na državljansko, tj. politič­
ko-pravno razumijevanje pojma narod, istovremeno (čak u istoj izjavi)
naglašava važnost očuvanja identiteta i povećanja prava Hrvata u Voj-
vodini. Hrvata koji, kad bi se načelo liberalnog građanstva dosljedno
primijenilo i na taj slučaj- kao što ga predlaže za Hrvatsku- ne bi više
bili Hrvati, nego Srbi (odnosno, kako se u Hrvatskoj voli reći da bi se
razlikovalo između Srba iz Srbije i Srba prečana: Srbijanci). Ista je poli-
tika dvostrukih pravila (ili aršina) vidljiva i u odnosu prema Bosni
i Hercegovini. Tamo se federalizacija vidi kao rješenje za interetničke
odnose, a u Hrvatskoj se o tome nikad ne razmišlja. O konfuznosti
takvog pristupa, kao i o negativnim posljedicama inzistiranja na tome
da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci u Bosni i Hercegovini "tri konstitutivna
naroda", dok bosanski narod ne postoji niti ga treba stvoriti, mogao
sam svjedočiti i kao sudionik razgovora koje su hrvatski političari na
najvišim razinama imali s, primjerice američkim, funkcionerima.

7 ' V. http://vijesti.hrt.hr/361478/plenkovic-stigao-u-sluzbeni-posjet-ukrajini.

Pristup: I. svibnja 2017.


NAKON RATA: STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA
275

U tim razgovorima su Amerikanci morali zaključiti da su svi oni, za-


pravo, separatisti koji žele podjelu Bosne i Hercegovine. Jer, iz američke
perspektive- koja pojam narod razumije u državljanskom smislu, a ne
kao etničnost (pojam etničnosti rezerviran je za one koji su druge rase,
što nije slučaj sa Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, ili za manjine, što
i Srbi i Hrvati i Bošnjaci odbijaju biti)- govoriti o tri naroda znači zapravo
zalagati se za tri države. Negirati pak postojanje bosansko-hercegovačkog
naroda, kao što rade u Bosni i Hercegovini vodeći političari sva tri na-
roda, znači negirati pravo na državnost ovakve Bosne i Hercegovine.
Razlike u razumijevanju pojma narod imale su već vrlo teške posljedice
ne samo za Balkan, nego i cijelu Europu, koja je američko načelo self-de-
termination of the peoples, prevela kao samoodređenje naroda, a potom
je narod prevela ne kao people (građanstvo, narod kao državljani ili kao
socijalna kategorija, odnosno puk/pučanstvo) nego kao ethnic groups
(konstitutivne nacije u etničkom smislu), o čemu je u ovoj knjizi već
bilo riječi.

I načelo republikanskog građanstva i načelo multikulturalizma su dakle


potencijalno liberalna načela, kao što su oba potencijalno i nacionali-
stička, iliberalna i supremacijska. Ovisno o kontekstu i načinu primje-
ne, oba mogu povećati i smanjiti slobodu. Načelo liberalnog građanstva
može voditi u asimilaciju manjina, negiranje njihova identiteta i ogra-
ničavanje njihove slobode. Primijenjene u okviru radikalno republi-
kanskih država, ono se nije pokazalo prijateljskim prema manjinskim
pravima, a time i nije doprinijelo njihovoj integraciji. Primjer takvog
relativnog neuspjeha integracije putem republikanskog tipa poretka
utemeljenog na načelu republikanskog građanstva je Francuska. U njoj
manjine nisu priznate kao političke jedinice, i ne postoje stranke koje
bi zastupale samo pripadnike neke etničke zajednice. Ali, opravdano
je upitati se i je li Francuska danas uzor po pitanju integracije? )e li to
ikada bila? Ili- Grčka, u kojoj se načelo građanske jednakosti pretvorilo
u izrazitu supremaciju helenskog identiteta nad svim ostalim u Grčkoj
- do stupnja na kojem možemo govoriti o isključivanju svih ostalih iz
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

ravnopravnog državljanstva? Ili Turska, u kojoj je radikalni republika-


nizam kemalističkog tipa bio temelj suspenzije liberalizma i plura-
lizma, i to i u političkom i u etničkom smislu. Taj je republikanizam
negirao (i dalje negira) identitet Kurda, koje nije priznavao kao poseban
narod, bez obzira na njihovu veličinu i značaj za samu Tursku. Tursku
je naciju pak gradio nasuprot starom, otomanskom imperijalnom mo-
delu multikulturalnosti, ali je pritom također koristio izrazitu silu da
bi onemogućio opoziciju, prije svega onu okupljenu oko vjerskog iden-
titeta. Asimilacija svih muslimana u Turke, pa i onih koji su se uselili
s početkom novog poretka iz Europe nacionalnih država i kroz politike
dobrovoljnih preseljavanja stanovništva - uspjela je u svojoj temeljnoj
namjeri: da se stvori nova turska nacija, u koju bi ulazak mogao biti
putem vjerskog identiteta, ali bi njena glavna karakteristika bila
u sekularizmu, ne u vjerskom identitetu. Ali, jesu li time smanjene- ili
su čak možda i povećane - duboke podjele na dvije Turske: kemalističku
i protukemalističku, sekularnu i vjersku, modernističku i tradiciona-
lističku? Jedan od glavnih razloga relativnog neuspjeha integracijske
politike u Turskoj odnosi se upravo na status Kurda, kao i na status
priznatih manjina u Turskoj. Bilo je to možda najvidljivije na primjeru
tzv. Istanbulskog pogroma iz r955. godine, u kojem je u nekoliko dana
antigrčkih i antiarmenskih nasilnih akcija stradala preostala zajednica
Grka i Armenaca u tom gradu. Od tadašnjih oko roa tisuća Grka, koliko
ih je ostalo u Istanbulu, danas u tom gradu živi njih samo oko zsoo (De
Zayas, ZOOJ.). Te duboke podjele bilo je moguće- u doba autoritarnih
i totalitarnih režima- zanemariti samo diktaturom, a kemalistička je
Turska u jednom trenutku čak počela ličiti i na fašističke sisteme,
a svakako je bila korporativistička zemlja." Ali, otvaranje Turske de-
mokraciji i pluralizmu sredinom devedesetih godina ubrzo je pokazalo

73 Za turski model, naročito pod AtatUrkom, v. Jović (2016.). Za korporativističke

elemente u Atatiirkovoj ideologiji, v. KOsebalaban (2on.: 53), Parla i Davison (2004.)


i Ciddi (lOlO.: 9).
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA 277

da ni nakon skoro 70 godina od formiranja turske republike te podjele


nisu nestale.J4

Istodobno, ni nacionalno pitanje nije skinuto s dnevnog reda. Kurdska


pitanje je i dalje otvoreno, kao što je otvoreno i pitanje ciparski h Turaka.
Priznate manjine u Turskoj- Grci, Armenci i Židovi- danas čine zane-
mariv dio turske populacije: samo dva posto. To je rezultat procesa
nasilnog preseljavanja stanovništva dvadesetih i pedesetih godina, ali
i dugotrajne asimilacijske politike koju je provodio jedan republikanski
sistem, koji nije prizilavao posebnost identiteta, a time ni multietnič­
nost. Time je on postao, zapravo, republikanski apsolutizam. Nedostajala
mu je liberalna dimenzija. Republikanizam dakle bez liberalne dimen-
zije nije dosad ponudio ključ ni za nacionalno pitanje ni za odnos prema
identitetskim podjelama koje perpetuiraju političke i društvene ras-
cjepe i prenose ih iz jedne na drugu generaciju.

Međutim može li liberalni republikanizam, dakle- spoj republikanizma


i liberalizma (ako je tako nešto uopće moguće, ako nije tek drveno že-
ljezo), ponuditi rješenje? Mislimo primjerice na sustav u kojem bi se
poštivala unitaristička struktura države (kroz republikanizam), ali bi
bila dopuštena individualna autonomija i sloboda udruživanja, koja bi
potom možda mogla dodatno štititi manjine pred nestankom ili čak
i poticati njihov razvoj i opstanak u identitetskom smislu.

U Hrvatskoj je liberalni republikanizam možda najviše na djelu u Istri,


u kojoj su i osjećaj za istarsko jedinstvo i za liberalne političke vrijednosti

74 ovdje treba primijetiti i da je Turska po nacionalnom pitanju primjenjivala ta-


kođer dvostruke kriterije. U svojoj zemlji držala se politike radikalnog republika-
nizma i asimilacije, dok je u slučaju Cipra bila protivnik tog istog kriterija, koji bi
- dosljedno izveden- od Ciprana turskog porijekla učinilo prije svega članove
jedne, ciparske nacije. U jednom slučaju primijenila je politiku nacionalnog jedin-
stva, a u drugom - multikulturalizma, kako joj je gdje odgovaralo.
278 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

najrazvijeniji. U optimističkom smislu, za liberale je Istra model koji


bi- kad bi se primijenio na cijelu Hrvatsku- učinio liberalnu Hrvatsku
mogućom. Možda je Istra budućnost Hrvatske, dobra kombinacija ko-
munitarističkog i liberalnog modela, kojem bi trebalo težiti u ostatku
zemlje. Međutim moji sugovornici među mladim liderima Srba iz Istre
upozoravaju na situaciju koja je na prvi pogled- ali ne i na drugi- pa-
radoksalna. Istra je najliberalnija regija u Hrvatskoj. Pa ipak, mnogi Srbi
koji u njoj žive imaju osjećaj da u njoj nestaje specifičan srpski etnički
identitet. To se čini ne toliko direktnim "pretvaranjem" Srba u Hrvate
-jer taj tip hrvatskog etničkog nacionalizma u Istri nije nikad bio jak.
No liberalni identitet, kao i regionalno-teritorijalni u Istri se očituje
i kroz stvaranje posebnog identiteta: "Istrijana". Taj "istrijanski" (istar-
ski) identitet atraktivan je- možda čak i prije svega- manjinama, koje
se ne žele i ne mogu identificirati s etničkim hrvatstvom, pa stoga ni s
nepostojećim liberalnim konceptom političkog hrvatstva kojim etničko
hrvatstvo dominira - a istodobno ne žele biti tretirani kao manjine.
Mladi Srbi s kojima sam razgovarao stoga imaju osjećaj da je u Vukovaru
srpski etnički identitet zaštićen daleko bolje nego u Istri- iako je život
Srba daleko bolji u Istri, a atmosfera za liberalne vrijednosti povoljnija.
Istarska situacija pokazuje, na prilično izravan način, "opasnosti" (s
navodnicima ili bez njih) koje "prijete" daljnjem opstanku manjinskog
-u ovom slučaju, primarno, srpskog- identiteta u Hrvatskoj, čak i ako
se ona liberalizira, a možda upravo onda kad se (ako se) liberalizira.
Krene li liberalnim putem, Hrvatska će cijela jednog dana postati Istra.
Kakva će biti sudbina manjinskih zajednica u njoj? Govoreći o Istri ne
smijemo zaboraviti ni njenu povijest. Ona je sve donedavno bila pod-
ručje koje je prošlo kroz više krugova etničkih sukoba i totalitarizama
koji su mijenjali njen politički, ideološki, ekonomski i identitetski
karakter. Etnički inženjering provodili su i Talijani (do 1943.) i Slaveni
(u deceniji nakon što je Istra pripala Jugoslaviji, pa i duže od toga). Po-
dručje je bilo među siromašnijima u Hrvatskoj, ali i jedno od najmili-
tariziranijih u Jugoslaviji. Multikulturalnost stoga nije u njoj nova
pojava: Istra je uvijek bila multietnička, i to više nego što je sada. Nova
je tek liberalna orijentacija, koja je pitanje multikulturalnosti smjestila
NAKON RATA: STVARANJE MITA l POSLJEDICE MITOTVORSTVA 279

u sasvim drugi kontekst. Ali, istodobno s demilitarizacijom i liberali-


zacijom Istre, pojavljuje se ponovno pitanje njene dugoročne multikul-
turalnosti. Neke odgovore na ta pitanja, ponudila je još jugoslavija kroz
svoju politiku dvojezičnosti u javnom prostoru u Istri, nakon što su -
Osimskim sporazumima- granice s Italijom definirane, a odnosi s njom
izrazito popravljeni. Dvojezičnost je pomogla opstanku posebnog ta-
lijanskog identiteta, za što je zaslužna i sama talijanska država, kao
i činjenica da mnogi uče taj manjinski jezik iz pragmatičnih razloga:
pronalaženja posla ili studiranja u Italiji. No, što je sa srpskim i drugim
identitetima, koji nisu zaštićeni na isti način? Hoće li opstati u liberal-
noj Istri ili će nestati? To se isto pitanje može postaviti za Hrvatsku kao
cjelinu.

Na drugoj strani, multikulturalizam također ne mora biti uspješan


i može voditi dezintegraciji, a ne integraciji neke zemlje. Kad se pojavi
u radikalnom obliku, on petrificira postojeće podjele i sprječava inte-
graciju. Može li opstati država u kojoj ima više od jednog naroda? jesu
li međunacionalne tenzije u takvoj državi neizbježne? je li moguće
održati zajednicu koja u svom temelju ili u svojoj jezgri nema jedan
demos? Ili je raspad takvih država nezaustavljiv- i dogodit će se, prije
ili poslije?

jugoslavensko iskustvo pokazuje da je radikalni multikulturalizam


koji nije bio liberalan i koji je ostao na etničkoj razini, bez razvijanja
dovoljnog političkog (demokratskog) pluralizma - bio sigurno jedan
od razloga nestabilnosti zemlje. je li doveo do njena sloma, to je drugo
-i daleko složenije -pitanje. Bilo je primjera multikulturalnih ili vi-
šenacionalnih država koje ne samo da se nisu raspale, nego su prospe-
rirale i predstavljaju primjer stabilnosti: npr. Švicarska i Velika Britanija.
Ali, razlika između jugoslavije i Čehoslovačke na jednoj, i tih dviju
zemalja na drugoj strani, nije toliko u pitanjima etničkog sastava sta-
novništva, nego u razini liberalnosti koja se potiče, štiti i dopušta
unutar poretka ili se unutar njega negira i potiskuje. Etnički multi-
kulturalizam, koji se u gotovo svim zemljama suvremene Europe
280 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

pojavljuje sve intenzivnije zbog procesa globalizacije, europeizacije


i zbog migracija, ne čini te zemlje ni gospodarski ni politički slabijima,
nego jačima. Zemlje koje su najzatvorenije po pitanju imigracija i plu-
ralizacije, danas su siromašnije i nestabilnije. Najrazvijenije europske
države - kao što su, primjerice švicarska i Velika Britanija -ujedno
imaju i najveći broj imigranata, a i među najheterogenijima su po svom
etničkom i kulturalnom sastavu. Ali, taj trend sa sobom nosi nove
izazove i služi za stvaranje novih strahova, a novi strahovi iniciraju
nove, konzervativne i antiliberalne politike. Globalizacija i europeiza-
cija tako proizvode svoje glavne protivnike: nacionalizam, antiliberalni
konzervativizam i politiku sekuritizacije. Kad pak te alternative glo-
balizaciji prevladaju, javlja se otpor prema njima, pa se vraćamo u doba
liberalizma i globalizacije. Time se stvara začarani krugu kojem postoje
liberalne i antiliberalne faze. Poput klackalice, nacionalizam i globa-
lizacija se izmjenjuju u pozicijama, ali nikad ne nestaju. Iluzija je da će
ijedna od njih nestati i u budućnosti.

Integracija u građansku naciju, u političko hrvatstvo bila bi daleko pri-


vlačnija kao opcija, kad bi manjine -a naročito srpska- bile uvjerene
da se radi o iskrenim namjerama nadvladavanja etničkih ekskluzivi-
zama. Da bi ih se u to uvjerilo, trebalo bi pokazati da nisu samo Srbi ti
od kojih se traži da se odreknu političke dimenzije svog nacionalnog
identiteta, nego da se to traži i od Hrvata. U društvu u kojem se zagovara
depolitizacija etničkog, mora se početi od većine, a ne od manjina.
Medutim počinje se od manjina, bez ikakve garancije da će i većina
odustati od nametanja svog etničkog identiteta drugima, i to tako što
će ga proglasiti općim. Ta politika kao da pojam etničkog atribuira samo
manjinama, a ne i većini. Kao što Malešević upozorava (2009.: 107),
"tradicija asimilacije podrazumeva da su samo manjine percipirane
kao etničke, a da većina čini suštinu društva: Afroamerikanci i Indijanci
su etničke grupe, a oni koji spadaju u kategoriju WASP-a (belih prote-
stanata anglosaksonskog porekla) jesu Amerikanci." Taj pristup deet-
nizira većinu, a problem integracije prebacuje na manjine same: one
su krive što ostaju etničke i "ne žele" se integrirati "u društvo", kao da
NAKON RATA; STVARANJE MITA I POSLJEDICE MITOTVORSTVA 28!

je to društvo neutralno u odnosu na etnicitete. U stvarnosti je međutim


situacija sasvim drukčija, naročito iz perspektive manjina, koje upravo
etnički karakter države - koji ona oblikuje uzdizanjem većinskog na
razinu općeg (na razinu koja većinskom ne pripada)- smatraju glavnim
razlogom problema s kojima se suočavaju u procesu integriranja. Kad
funkcionalisti kažu da "države koje nisu u stanju da odvoje javnu
i privatnu sferu od etničkih i drugih veza i interesa vezanih za zajednicu
same sebi kopaju grob, da upotrebimo Marksov izraz: dajući prednost
jednom segmentu društva nad drugim, one ruše blokove od kojih je
normativni poredak države sagrađen" (Malešević, 2009.: 101), tada se
ne misli- kao što većine često misle- samo na manjine, nego i na njih.
I njihovi se etnički identiteti moraju, ako se uopće mogu, odvojiti od
općosti, od države, a ne da polaze od pretpostavke da se samo manjine
moraju integrirati u društvo.

Na drugoj strani, multikulturalizam je možda atraktivnija, i u tom


smislu, prihvatljivija opcija u zemlji u kojoj dolazi do rekonzervatiza-
cije, te se i većina i manjine okreću svom specifičnom etničkom iden-
titetu, u strahu da je on pred nestankom. To se događa u suvremenoj
Hrvatskoj u kojoj je konzervativizam daleko snažniji od liberalizma.
Koalicije kao što su ona između HDZ-a i SDSS-a nisu samo neke pra-
gmatične ili neprincipijelne alijanse: one su, između ostalog, i koalicije
dviju identitetskih politika, politika dviju stranaka koje odbacuju načelo
republikanskog građanstva jer ga smatraju opasnim za opstanak i hrvat-
skog i srpskog identiteta u Hrvatskoj. Unutar srpske zajednice događa
se istodobno podjela na republikance/liberale koji glasaju za SDP i zago-
varaju načelo republikanskog/liberalnog građanstva i identitetske Srbe
koji su skloniji konzervativnim vrijednostima i vide SDP kao glavnu
opasnost, a HDZ - ako je umjeren i kooperativan - kao potencijalno
bližeg saveznika.
ČETVRTO POGLAVLjE

Etnototalitarizam i etnototalitarizam
svakodnevice

Kao što smo pokazali u prethodnom poglavlju, Hrvatska je nakon rat-


nog sukoba iz devedesetih postala etnički homogena zemlja, u kojoj je
90 posto stanovnika istog, etnički hrvatskog porijekla. U tom smislu
ona ne slijedi trendove u suvremenoj Europi. Strah od multikultura-
lizma u njoj gotovo da uopće nema smisla, jer je broj drugih u njoj sve
manji, a ne sve veći. Pa ipak, takav strah i dalje postoji. Hrvatski naci-
onalisti ga uspijevaju razbuktati pred svake izbore, ali to nije samo stvar
predizbornih kampanja, nego je stalnost u konstrukciji novog hrvat-
skog nacionalnog identiteta. Od čega, zapravo, hrvatski nacionalisti
strahuju? Koji je njihov cilj? Zar nije dovoljno što etnički Hrvati već čine
90 posto građana Hrvatske?

U odgovoru na ta pitanja, oslonit ćemo se na pojam totalitarizma, kao


ideologiju, doktrinu i praksu kojom se nastoji u potpunosti (tj. totalno)
ovladati cjelinom društvenih i političkih tokova, te ih staviti pod čvrsti
nadzor i upravljačku kontrolu vladara, bio on demokratski izabran ili
samoproglašen, te bez obzira na to bio individualan ili "kolektivan".
Totalitarizam je doktrina koja nastaje na konceptu totalne države, a taj
pojam ima svoje izvorište u fašističkoj ideologiji i pojavljuje se u njoj
kao lo stato totale: naročito u djelima Giovannija Gentilea (ideologa
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

talijanskog fašizma) i Benita Mussolinija.' "Totalna država" je ona


država koja traži totalnu kontrolu nad svim pojedincima i nad cijelim
društvom koje pretvara u zajednicu. Zajednica je organska jedinica
kojoj je svrha ujedinjenje, tvorenje jednog. Društvo je, nasuprot zajed-
nici mjesto interesne interakcije grupa i pojedinaca- kojemu cilj nije
ujedinjavanje: ono upravo štiti autonomiju, identitet i subjektivnost
svih aktera kao članova društva, koji se povezuju radi ostvarenja svojih
(autonomno određenih) interesa. z Totalna država ne dopušta indivi-
dualne- od zajednice odvojene- identitete, a svakoga tko ne prihvaća
njeno načelo- "sve u državi, ništa izvan države, ništa protiv države"3
- smatra neprijateljem protiv kojeg je legitimno djelovati svim sred-
stvima, a naročito policijskom i državnom represijom. Smisao totali-
tarizma je postizanje "apsolutnog jedinstva" nad kojim bdije apsolutna
moć onog (ili onih) koji utjelovljuju to jedinstvo: totalitarnog vođe.
Između vođe i "nacije" (u nacističkom konceptu) odnosno "države" (u

konceptu talijanskog fašizma) nema razlike: vođa je nacija/država.

' Za odlične analize koncepta lo stato totale i općenito ideologiju i političku teoriju
talijanskog fašizma, v. Ruth Ben-Ghiat (2001.), Kallis (2003.), Berezin (1997.), a za
Mussolinija biografiju Alana Axelroda (2002.). Za pojam totalitarizma v. također
Paić (2015.) i Lefort (2on.). Klasično djelo iz ovog područja je, naravno, Arendt
(1949./Z015.).
'Objašnjavajući TOnniesovu definiciju ovih dvaju pojmova, Rade Kalanj piše:
"Zajednicu, prema TOnniesu, odlikuje prirodnost i životnost, a društvo mehanički
i artificijelni odnosi... Zajednica tvori istinski i trajni zajednički život, a društvo
je tek prolazno i prividno. Zajednica je živi organizam, a društvo je mehanički
i artificijelni agregat. Zajednica odražava izvorno društveno stanje u kojem pre-
vladavaju solidarnosti zasnovane na krvnim vezama, mjesnom zajedništvu i je-
dinstvu ljudskih volja, a društvo je grupa ljudi koji, živeći jedni pokraj drugih na
miran način, nisu organski povezani, već su organski odvojeni. Dok u zajednici
ljudi ostaju povezani usprkos svakom podvaj~nju, oni su u društvu odvojeni uspr-
kos svakoj povezanosti. U društvu, za razliku od zajednice, zajednički je život
reguliran ugovorom kao rezultatom suglasja sviju volja u određenom vremenu
i o određenom problemu" (Kalanj, 2008.: 342).
J Ovaj slogan podsjeća na najpoznatiju Tuđmanovu rečenicu, koja je uklesana i na

njegovom grobu: "Uvijek i sve za Hrvatsku, a našu jedinu i vječnu Hrvatsku ni za


što."
ETNOTOTALITARIZAM I ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE

Zakletva vođi je zakletva na vjernost naciji/državi. Vlast je izraz vođine


volje. Legitimnost proizlazi iz organskog jedinstva postignutog unutar
države kao apsolutne, totalne zajednice. U tom kontekstu suverenitet
se razumije kao apsolutna, a ne samo najviša moć, o čemu će u ovom
poglavlju još biti riječi.

Totalitarizam je antiliberalan, antipluralističan i antipolitičan. Anti-


liberalan je zato što ne dopušta individualnu autonomiju, a slobodu
smatra opasnom za jedinstvo zajednice. Individualizam je štetan: tek
ujedinjeni ufascio (svežanj, snop pruća sa sjekirom, simbol fašizma)
pojedinci mogu postići smisao života. Fašizam se protivi i slobodi dje-
lovanja i slobodi kao privatnosti, te ih obje suspendira i eliminira.
Država je sve, pojedinac izvan države je ništa. Pojedinca se smatra
korisnim tek onda kad je povezan s državom, na način da obavlja svoju
dužnost u okviru klase i statusa koji mu je namijenjen. Totalitarizam
je organicistička ideologija, koja na pojedince gleda kao na dijelove
istog organizma.4 Kao što se ruka ne može odvojiti od tijela, tako se ni
pojedinac ne može odvojiti od države. Ako se odvoji, to je njegova smrt,
jer samostalnog individualnog života odvojenog od države nema.

Javnost u totalitarizmu najprije je prijetnja, a potom ne postoji ni kao


sfera interakcije slobodnih pojedinaca, ni kao sfera dvostrane komu-
nikacije između pojedinca i vlasti, nego samo kao sfera jednostranog
i jednosmjernog komuniciranja. Javnost je sfera u kojoj vlast čita svoje
poslanice i u kojoj objavljuje svoje odluke, za koje očekuje da ih se izvrši
bez suvišnih pitanja i bez otpora. To je također i sfera u kojoj vlast
predstavlja svoje mitove, izvodeći, zapravo, performans. Zato komu-
niciranje u takvim sistemima nalikuje na klasičan teatar, u kojem su
striktno podijeljene uloge igrača (aktera, tj. onih koji su na pozornici
i s nje se obraćaju ostalima) i publike, koja je tu da sluša, promatra

4 za korporativističke teorije (organicističke) i razliku između njih i liberalizma,


v. Lukšič (1994·>·
286 DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

i prihvaća. Teatralnost je neizostavni dio totalitarnih i izrazito autori-


tarnih poredaka i iskazuje se gotovo svakodnevno: od sjajnih vođinih
uniformi, do masovnih mitinga na kojima se kliče vođi, preko parada
i sletova, do teatralnih i performativnih sprovoda. Nakon smrti takvog
vođe teatralno sjećanje na njegov život se nastavlja. Publika se pretvara
da nije primijetila njegovu smrt te da se sve nastavlja po starom. Ona
glumi da je vođa živ, da nije umro. Održavanje kulta umrlog vođe cen·
tralno je mjesto održavanja i obnavljanja režima, a time i konzerviranja
statusa quo. Radi se o praksi koju Catherine Verdery naziva vladavinom
mrtvih (Verdery, 1999.).5 Primjer za takvo stvaranje kulta koji je trebao
preživjeti i nakon smrti vođe nalazimo upravo u jugoslavenskom slu-
čaju, s kultom]osipa Broza Tita. Da bi se omogućilo ignoriranje fizičke
smrti, ustavna formulacija iz članka 333· Ustava SFRJ iz 1974. godine
kojom je Josipu Brozu Titu omogućeno da postane iznimka glasila je:

Polazeći od povijesne uloge ]osipa Broza Tita u narodno·


oslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji, stvaranju
i razvijanju Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije,
razvoju jugoslavenskoga socijalističkoga samoupravnog dru·
štva, ostvarivanju bratstva i jedinstva naroda i narodnosti
Jugoslavije, učvršćenju nezavisnosti zemlje i njezina položaja
u međunarodnim odnosima te u borbi za mir u svijetu,
a u skladu sa izraženom voljom radnih ljudi i građana, naroda
i narodnosti Jugoslavije- Skupština SFRJ može, na prijedlog
skupština republika i skupština autonomnih pokrajina, iza-
brati ]osipa Broza Tita za Predsjednika Republike bez ograni-
čenja trajanja mandata.

Takva formulacija, zapravo, nije omogućila Josipu Brozu Titu da bude


samo doživotni predsjednik (pod uvjetom- o kojem je morao pregova-
rati s drugim moćnicima u zemlji- da mu to politička elita omogući),
nego je njegov mandat proširila i nakon njegove smrti, frazom bez

s Za pitanja smrti i vezu smrti i politike, v. Kuljićevu knjigu Tanatopolitika (2014.).


ETNOTOTALITARIZAM l ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE

ograničenja trajanja mandata. Ta formulacija našla se u ustavu zato da


bi se izbjeglo spominjanje smrti, budući da na slovenskom jeziku (koji
je bio jedan od službenih u Jugoslaviji, pa je Ustav objavljen i na njemu),
riječ doživotni ne postoji u drugom obliku nego kao dosmrtni. Spomenuti
Tita i smrt u istoj rečenici nije bilo politički korektno, pa je izbjegnuto
time što je korištena formulacija "bez ograničenja trajanja mandata".
Ali, izbjegavanje upotrebe te riječi ima dublje značenje: tim izbjegava-
njem ignorirana je smrt, a Titov kult i njegova simbolička moć trans-
cendirana je i na razdoblje nakon smrti. 6 Uostalom, zato je Ustav i
ukinuo sve njegove funkcije: više nitko nije bio dostojan da bude Pred-
sjednik Republike, niti da postane Maršal Jugoslavije jer smrt ne znači
kraj, pa su te funkcije i dalje "zauzete". I dok se u stvarnoj političkoj
sferi vodila stvarna politička bitka za moć- uglavnom na načelu: "Po-
slije Tita -Tito? Ne, hvala, nikad više", u simboličkom polju je Titov
kult nastavljen kao da se ništa nije dogodilo. štafeta mladosti je u tom
smislu tipičan primjer za ignoriranje smrti, kao i za performans kojim
je sistem pokušavao održati stabilnost i održati tradicionalno-kariz-
matsku legitimaciju. štoviše, alternativa tim tipovima legitimacije -
birokratska legitimacija - smatrana je opasnom i neprijateljskom.
Odatle, uostalom, i ideja antibirokratske revolucije: modela vladanja
u kojoj se vrhovni autoritet (Tito, a potom i onaj tko je bio najambici-
ozniji kandidat za novog Tita: Slobodan Milošević) direktno povezuje
s pukom, kako bi pritisnuo s obje strane (odozgo i odozdo) sam sistem.
Antibirokratskom revolucijom sistem se negira i onemogućuje: njega
se smatra opasnošću te ga se drži pod stalnom kontrolom tog popu-
lističkog sendviča koji čine Vođa i Narod.

Međutim Titov kult nije bio ni izbliza dugovječan, pa ni uspješan kao


kult Ataturka u Turskoj. Performativne karakteristike tog kulta uklju-
čuju obaveznu sliku bivšeg (i sad već davno umrlog) predsjednika

6Istoj toj funkciji služi i upotreba pojma vječnost, koji nalazimo primjerice na grobu
Franje Tuđmana, u njegovoj rečenici, uklesanoj u taj grob: "Uvijek i sve za Hrvatsku,
a našu vječnu i jedinu Hrvatsku ni za što."
288 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

u svakoj javnoj prostoriji, njegove spomenike i imenovanje ulica nje·


govim imenom u skoro svakom turskom gradu i manjem mjestu. Strani
šefovi država koji službeno posjećuju Ankaru imaju protokolarnu oba-
vezu da se prije sastanka sa živim i aktualnim predsjednikom Turske,
poklone uspomeni na Ataturka, u mauzoleju Amtkabir. Taj mauzolej
u potpunosti izražava božanski status koji je zamišljen za Ataturka
u turskoj republikanskoj imaginaciji. Za razliku od Titovog groba, koji
je izdignut od zemlje ali ipak tako da osoba koja stoji ispred njega ima
višu poziciju, tj. gleda na grob tako da pogled upućuje prema dolje,
Atatiirkovom se sarkofagu ne može prići, niti se na njega može gledati
odozgo. Može se samo u podnožju sarkofaga ostaviti vijenac, ne na
samom sarkofagu, jer je Vođa i nakon smrti nedodirljiv, i ostaje iznad
nas - a ne mi iznad njega. Simbolička uloga koju Ataturk i dalje ima
u suvremenoj Turskoj, predstavlja danas možda zadnji problem u am·
bicijama predsjednika Erdogana da u potpunosti zamijeni kult Ataturka
svojim kultom. Zasad je Erdogan uspio postići to da se njegove (Erdoga·
nove) fotografije u javnom prostoru pojavljuju uz Ataturkove, nadajući
se da će time javnost izjednačiti njegovu povijesnu ulogu i važnost
s onom kultnog predsjednika, osnivača moderne Turske. Međutim
izjednačavanje i povezivanje također je i izražavanje ambicije da se
stvori novi kult te da se time iskoristi već postojeći, tradicionalni okvir
u koji bi se samo ugradila nova slika, slika novog vođe. Taj je pokušaj
u jugoslavenskim prilikama viđen sredinom osamdesetih, kad su pred-
vodnici antibirokratske revolucije najprije nosili Titove slike, potom
Titove i Miloševićeve, da bi na kraju odbacili Titove. U hrvatskoj verziji
veza između Tuđmana i Tita uspostavljena je također i na simboličkoj
razini: kroz zaposjedanje istih prostora (Pantovčaka, Brijuna), kroz
činjenicu da su obojica rođeni u Hrvatskom zagorju, kroz Tuđmanovo
korištenje bijele uniforme te kroz njegovo protivljenje uklanjanju na-
ziva gradskih trgova i ulica koje nose Titovo ime (npr. Trga maršala Tita
u Zagrebu). Tuđmanu je održavanje Titova kulta bilo korisno jer je
"opravdavalo" njegov (Tuđmanov) kult. Nije morao nametati novu
praksu, nego koristiti staru. Pritom su i njegovi performansi bili ne-
odvojivo povezani s Titovima iako su u novim okolnostima izgledali
ETNOTOTALITARIZAM I ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE

farsično. U tom kontinuitetu i imitiranju prethodnika te potrebi za


održanjem njegovog modela stvaranja kulta, nalazi se i jedan od glavnih
razloga selektivnoga (a ne potpunog) odbacivanja, odnosno prihvaćanja
pojedinih elemenata prethodnih mitova i službenih interpretacija.
Zbog potrebe da se zadrži ali reinterpretira Titov kult u Hrvatskoj,
Tuđman je isto učinio i s poviješću: zadržao je neke važne elemente,
ali ih je reinterpretirao na način koji odgovara potrebi za upućivanjem
novih poruka. Tako je primjerice zadržao gotovo cijelu interpretaciju
karaktera međuratnog (I9I8.-1941.) razdoblja jugoslavenske povijesti,
jer mu je sasvim odgovarala. A partizanski je pokret, kao i samog Tita,
kroatizirao, uklanjajući iz njega sve elemente jugoslavenstva, dok je
Srbe u NOB· u ili marginalizirao ili reinterpretirao kao naknadno pri·
ključene četnike, o čemu je već bilo govora u ovoj knjizi.

U totalitarnim sistemima javnost je svedena na publiku od koje se


očekuje da bude kulisa i uho, a ne aktivni govornik, glumac (igrač, akter)
ili autor predstave. Ona je tu da bude upotrijebljena, kako bi se pokazala
podrška vođi i njegovim suradnicima. Javnost je tu da bi se involviralo
slušatelje, čiji se aktivizam svodi na dolaženje, praćenje predstave
i pljeskanje, odnosno aklamaciju. Čak i kad su u takvom sustavu orga·
nizirani izbori (kao što su bili u socijalističkom razdoblju u jugoslaviji),
ti su izbori bez izbora: oni su performativni akt kojim se iskazuje po-
drška onima čiji je izvor legitimnosti negdje drugdje, ne u samim izbo-
rima. U socijalističkom razdoblju to je bila KPJ/SKJ (odnosno: KPH/
SKH), čija se legitimnost zasnivala na ulozi Stvoritelja socijalističke
Jugoslavije (kroz narodnooslobodilačku borbu i revoluciju) te na ulozi
avangarde koja je bila povezana s interpretacijom da je marksizam,
zapravo, znanstveni pogled na svijet kojemu (marksizmu) je smisao
u stalnoj promjeni svijeta, ne samo u njegovoj interpretaciji. No inter-
pretacija je bila preduvjet promjene. Partija je bila jedina kojoj je bila
dopuštena službena interpretacija svijeta, a također i njegovo mijenja-
nje. Međutim te iste tendencije postoje i u postsocijalističkom raz-
doblju. I u njima ima onih- branitelja- koji koriste iste "argumente":
da su oni stvorili Hrvatsku, da su stoga pokazali viziju i dokazali
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

sposobnost da vide unaprijed (kad je većina drugih bila pasivna ili se


čak protivila toj viziji), te da stoga imaju ekskluzivno pravo na inter-
pretaciju stvarnosti i isključivo pravo na mijenjanje. Izborni legitimitet
za njih je drugorazredan. Vlast je izabrana od naroda, ali svejedno može
biti nenarodna. Činjenica izabranosti u demokratskoj proceduri ne daje
prednost u odnosu na činjenicu stvaranja države. Taj tip interpretacije,
koji je u svojoj biti antidemokratski, istodobno je i revolucionaran: on
želi nametnuti ispravnu interpretaciju prošlosti, sadašnjosti i buduć­
nosti onima koji je ne razumiju. Nametanje, zabrana i sprječavanje- to
su glavni instrumenti kojima se služe i ovi totalitaristi. Totalitarizam
je samo nominalno sveobuhvatan. On tek u samoopisu uključuje sve,
odnosno tvori zajednicu povezujući razne grupe i pojedince u jednu
cjelinu, u totalitet. U stvarnosti, uključivanje je poželjno samo dok su
svi koji su uključeni doista Naši, a ne ni svoji ni (posebno) Njihovi. One
koji nisu naši nego njihovi ili svoji, totalitarizam isključuje iz javnosti,
a onemogućava im i privatnost. On sve koji su svoji tretira kao da su
zapravo njihovi. Nezavisnost i individualnost, autonomija pojedinca,
nije moguća, nego je izraz otpadništva i otpora, a time i savezništva
s Neprijateljem. Izdvajanje iz kolektivnog Mi nikad nije neutralno,
nego može biti samo svjesno ili nesvjesno neprijateljsko.

Javnost im nije dopuštena, a privatnost im nije omogućena. Za njih


nema ni slobode za ni slobode od. U najboljem ih se slučaju ignorira- kao
da ih nema -a u najdrastičnijima se učini sve što se može da ih doista
i ne bude. Totalitarni poredak neće odustati dok se ne postigne totalna
zajednica. Budući da je taj cilj utopijski, da to nikad nije moguće (čak ni
u totalitarnim sistemima kao što je bio nacizam), totalitarni je poredak
u stalnom ratu, u permanentnom izvanrednom stanju protiv pojedinaca/
neprijatelja. To izvanredno stanje time prestaje biti izvanredno i postaje
uobičajeno, svakodnevno stanje. Rat s unutarnjim i izvanjskim Nepri-
jateljima koristi se kako bi se suspendirati sloboda i pluralizam. Rat je
koristan, bez njega se ne mogu postići ciljevi totalitarnih ideologija.
U totalitarnim porecima rat zamjenjuje politiku. Rat je stvarnost,
a politika performans. Zato su ratnici važniji od političara, od građana,
ETNOTOTALITARIZAM I ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE Z9l

od svakoga tko tu živi. Oni koji sudjeluju u ratu postaju uzor svima,
a tko u njemu ne sudjeluje sam se isključuje iz zajednice. Onaj tko se
"sam" isključio, nema nikakvih prava, jer pravo proizlazi iz sudjelova-
nja u ratu, ne iz činjenice rođenja (kao ljudsko pravo) ili državljanstva.
Pravi su državljani samo ratnici: drugi ne mogu računati na zaštitu, na
slobodu, ni na pravo.

Rat tako postaje mjera svim pravima. On je izvor statusa- ne samo dok
traje, nego i nakon toga- u poretku koji je stvoren ratom i u kojem je
politika moguća samo kao produženje rata "drugim sredstvima". Fa-
voriziranje rata nad politikom, opravdanje isključivanja onih koji su se
"sami isključili" odlaskom iz zemlje za vrijeme rata, stvaranje neprija-
telja i proizvodnja ratne atmosfere, produživanje života ratu i sprječa·
vanje nastupanja pravog mira, držanje zemlje u stalnom izvanrednom
stanju i pretvaranje tog stanja u redovno, određivanje statusa prema
ratnim biografijama, opravdavanje diskriminacije ne samo po etničkoj
nego prije svega po ratničkoj liniji u suvremenoj Hrvatskoj ne može se
objasniti izvan ovog okvira. Suvremena se Hrvatska bori s demonom
totalitarnosti koji je nastao u njenoj utrobi i kojeg se, zbog okolnosti
u kojima je nastala, teško može osloboditi. Ona nije totalitarna država.
Ali, u njoj postoje i oni koji su nezadovoljni pluralizmom, individua-
lizmom i slobodom, kao i oni koji smatraju da rat nije i ne smije biti
dovršen jer prava suverenost još nije postignuta, a rješenje vide u tota-
litarnim modelima. Izvorišno mjesto tih ideja jest u stvaranju mita
o Domovinskom ratu, čak i više nego u samom tom ratu. Rat je bio
i završio je. No mitje tu da ga produži i iskoristi kako bi se suspendirala
sloboda i pluralizam. Sve dok se Hrvatska ne oslobodi tog demona,
sloboda će u njoj biti u opasnosti.

Totalitarizam je već po definiciji antipluralističan zato što ne dopušta


nikakvu pluralnost pozicija u odnosu na bilo koje državno, tj. na-
cionalno pitanje - a u njemu su sva pitanja (pa i intimna, obiteljska,
osobna) državna. Kao što pojedinac ne može biti odvojen od države, ni
ona ne smije biti odvojena od pojedinca: ona ima pravo zavirivanja
292 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

u privatnost, pa i dublje od toga: u psihu svakog pojedinca jer je poje-


dinac samo dio jednog cjelovitog organizma- države. Nema sfere koja
je izuzeta iz te sveobuhvatne i potpune (totalne) kontrole. Konačno,
totalitarizam je antipolitički jer prezire politiku i smatra je štetnom za
jedinstvo države/nacije. Politika je djelatnost slobodnih pojedinaca
i grupa koje se u njoj (tj. u njenom, političkom polju) natječu za moć.
Moć medutim nije dostupna ni pojedincima ni grupama, nego samo
"državi" koja sebe čini svemoćnom, a druge nemoćnima. A u stvarnosti
država nije opća, demokratska, nego pripada onima koji su ratnici, koji
su je stvorili. Politika je, osim toga, suprotnost ratu- a u toj suprotnosti
totalitarne ideologije su uvijek na strani rata. U njima rat zamjenjuje
politiku, a sve ljude od zoon politikona pretvara u vojnike. Spremnost za
stalno ratovanje postiže se njegovanjem kulta snažnog i zdravog tijela,
neprekidnim vježbanjem, pa svi oni koji se ne mogu prilagoditi tome
(jer su bolesni, slabi, jer imaju neku manu ili su jednostavno drukčiji,
neskloni ratovanju) trebaju biti kažnjeni i eliminirani.' Totalitarne
ideologije su militarističke jer drže da je rat ne samo neizbježan, nego
i koristan. On, prema njima, doprinosi "pročišćavanju" narodnog
organizma, time što omogućava pobjedu najspremnijih nad ostalima.
Međunarodni ratovi služe kako bi osigurali opstanak najsposobnijih,
a to znači najsnažnijih. 8 Male države, mali narodi, manjine, slabi po-
jedinci i grupe -trebaju nestati: ili kroz asimilaciju (koju se u talijan-
skom fašizmu provodi kroz akcije civiliziranja, prilagođavanja talijanskoj

7 U tom kontekstu, indikativna je izjava saborskog zastupnika Željka Glasnovića


koji je svoju podršku ponovnom uvođenju vojnog roka objasnio navodnom femi-
niziranošću suvremenih mladića u Hrvatskoj. Oni nisu dovoljno čvrsti, snažni,
spremni da se bore protiv neprijatelja, kojih ima mnogo i koji nisu nestali. Pred-
sjednica Republike Kol inda Grabar-Kitarović zagovornica je obaveznog vojnog
roka i često se pojavljuje u uniformi ili je u kontaktu s osobama u uniformi. Za
Glasnovićevu izjavu, v. http://www.vecernji.hr/hrvatska/glasnovic-protiv-voj-
nog-roka-samo-su-ostaci-jugorezima-mladi-muskarci-su-feminizirani-treba-im-
borbena-spremnost·II48944· Pristup: 19. ožujka 2017.
8 Hannah Arendt ukazuje na darvinističke izvore nekih od nacističkih praksi

u svojoj knjizi Izvori totalitarizma. O tome više u Beatty (2001.).


ETNOTOTALITARIZAM I ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE 293

civilizaciji, superiornoj u svemu svima drugima) ili kroz etničko čišće­


nje i genocid. Getoiziranje takvih grupa i zatvaranje pojedinaca samo
su privremene mjere, privremena postaja na putu ka nestajanju. Sve
dok traje ta borba za opstanak, koja je utemeljena u prirodnom poretku
i volji za moć- a ne u natjecanju političkih opcija za vlast kako bi se
zadovoljili specifični interesi neke grupe- politika je štetna, jer unosi
"nered" time što favorizira "podjele u društvu". Političko je djelovanje,
smatraju zagovornici militarizma, štetno za državne interese jer umjesto
homogeniziranja u zajednicu potiče očuvanje ili stvaranje podijeljenog
društva. Budući da podjele vode u propast i slabe državu/naciju, poli-
tičko djelovanje je nepatriotsko, a oni koji ga poduzimaju su izdajnici.
Njih je legitimno eliminirati. Logori, etnička čišćenja i egzekucije samo
su "logična" posljedica totalitarne antipolitike. Odatle izvire i revizija
odnosa prema totalitarnoj praksi fašizma, nacizma, a u hrvatskom
slučaju- ustaštva, koje totalitaristi, zapravo, opravdavaju. Ako je u ime
nacije-države i njenih svetih i uzvišenih ciljeva koje je moguće postići
samo jedinstvom potrebno eliminirati njene protivnike, to nije nika-
kav zločin, nego samoobrambena, pravedna i oslobodilačka akcija.
Svaka država ima pravo na opstanak, a oni koji ugrožavaju opstanak
nisu ni zaslužili bolje.' Interpretacije koje Jasenovac tretiraju kao
sabirni centar za one koji su se pobunili protiv Hrvatske, zapravo, na-
stoje opravdati njegovu svrhu, kao što se ona opravdava i interpretaci-
jom po kojoj se Hrvatska u ratu morala braniti od komunističke ili
srpske/jugoslavenske opasnosti s istoka i od "unutarnje pobune" Srba
u Hrvatskoj.

9 U tom je kontekstu nastala i ideja o "registru izdajnika" koju je promovirao krat·

kotrajni ministar branitelja u Vladi Tihomira Oreškovića. Koliko god na prvi pogled
izgledala bizarno, ideja je dolazila od člana Vlade, koji je doduše vrlo brzo morao
odstupiti iz razloga koji nisu povezani s tom idejom. U svijetu u kojem se status
izravno povezuje s ratnom biografijom takva ideja nije ni neočekivana, ni nelo-
gična. za više o toj ideji, v. http://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/objavit-ce-
mo-registar-izdajnika-hrvatske-otkrivamo-detalje-neobicnog-programa-glavnog·
kandidata-za-novog-ministra-branitelja/88489/. Pristup: IS. srpnja 2017.
294 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

Ideja totaliteta i jedinstva podrazumijeva eliminiranje svih Drugih, svih


manjina. čak i kad njeni zagovaratelji nemaju totalitarističkih ambicija,
ideja jedinstva može biti upotrijebljena za eliminiranje drugih, razli-
čitih. Zapravo, u njenoj je biti, u njenom srcu, ideja marginaliziranja
i eliminiranja razlika. Navest ćemo ovdje primjer za takvo ignoriranje
i eliminiranje drukčijih mišljenja koje nije bilo- barem ne na svjestan
način- inspirirano totalitarističkim tendencijama, ali je ipak bilo ne-
prijateljsko prema pluralizmu, u slučaju hrvatske vanjske politike od
1991. do 2013. U tom razdoblju hrvatska je vanjska politika imala tri
faze, a u svakoj od njih imala je po jedan veliki nacionalni cilj.'0 U prvoj
fazi to je bila nezavisnost, u drugoj teritorijalna reintegracija a u trećoj
- ulazak zemlje u euroatlantske integracije (NATO i EU). U sve te tri
faze uspostavio se isti model, po kojem je bilo važno postići jedinstvo
političke/medijske/javnomnijenjske elite na jednoj strani, ali i isklju-
čivanje onih koji su bili protiv tih ciljeva na drugoj. Tako su svi u poli-
tičkoj sferi bili "jedinstveni", ali su iz samog korpusa relevantnih
isključ ivali one koji nisu htjeli nezavisnost, teritorijalnu reintegraciju
i članstvo u NATO-u i EU. "Jedinstvo" je podrazumijevalo jedinstvo
među Nama, dakle među istomišljenicima, ljudima istog ili sličnog
identiteta. Druge se nije uopće uzimalo u obzir- pa se njihovo uklju-
čivanje nije tražilo, a samu činjenicu da postoje jednostavno se igno-
riralo. U zadnjoj od ovih triju faza, to je postalo izrazito očigledno. Iako
su svi zastupnici u Hrvatskom saboru (osim jedne, Ruže Tomašić) bili
zagovornici ulaska zemlje u NATO i EU, na referendumu o članstvu
u Europskoj uniji samo je 28 posto ukupnog elektorata glasalo za to
članstvo. Protiv je bilo r4 posto elektorata, dok je dominantan osjećaj
i stav bio euroravnodušnost. 11 Najveći broj birača, njih 58 posto, uopće
nije izašao na referendum. Politička elita je jednostavno ignorirala
većinu. Ona je bila spremna promijeniti ustav, kako bi se omogućila

•o Za više o hrvatskoj vanjskoj politici i njenoj jednociljnosti u tri koraka odnosno


u tri faze, v. Jović (2on.a).
"Za pojam euroravnodušnosti, v. Jović (2012.). Za analizu rezultata referenduma
o članstvu Hrvatske u Europskoj uniji: Jović (20I2.a).
ETNOTOTALITARIZAM l ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE
295

pobjeda manjine nad većinom. To je bilo nasilje nad većinom, a ne samo


manjinom. Ako je moguće ignorirati većinu, kako ne bi bilo moguće
ignorirati manjinu?

Naravno, ovdje se ne radi o fašizmu ili nekom drugom obliku brutalnog


totalitarizma. No radi se o situaciji u kojoj vlast prisvaja cjelinu i pred-
stavlja se kao predstavnik cjeline, i to isključivanjem svih drugih. Radi
se o interpretaciji, o mitu, koji ignorira sve one koji nisu dio Nas- kao
da ih nema. Ona ih briše, tako da postaju izbrisani. Zaborav je njihova
sudbina- nestanak iz dominantnog, kolektivnog pamćenja, kao da
nikad nisu ni bili tu. Radi se o tendencijama stvaranja totaliteta uz
isključivanje svih onih (pa makar bili i većina) koji se ne slažu s onim
što avangarda, elita, smatra ne samo najboljim nego i jedinim mogućim.
Radi se o tendencijama kojima je cilj promoviranje "jedinstva" unutar
samo jedne od opcija, na štetu svih drugih.

Recentna literatura o fašizmu (npr. Lalović, 2015.) naglašava potrebu


za razlikovanjem između fašizma kao ideologije "totalne države" i
nacionalsocijalizma (nacizma) kao ideologije koja se temelji na ideji
superiornosti jedne rase i nacije (i to etničke nacije) u odnosu na druge.
Nacizam i nacionalsocijalizam temeljito su poraženi, ali -upozorava
Lalović- fašizam nije. Sve dok postoje države, postojat će i ideja "to-
talnih država", odnosno totalitarizma koji se gradi oko "nacionalne
države". Totalitarizam je, povrh toga, povezan s klasičnim konceptom
suverenosti, koji također inzistira na jedinstvu i sveobuhvatnosti moći
države u odnosu prema svim drugim akterima i subjektima društvene
i političke interakcije. Na neki način, klasična ideja suverenosti (tj.
suverenosti kao apsolutne moći) podrazumijeva mnoge elemente koji
su kasnije samo potvrđeni i razvijeni do svoje radikalne varijante
u fašizmu. Zato je poraz fašizma u Drugom svjetskom ratu istodobno
značio (ili je trebao značiti) i poraz ideje suverenosti kao apsolutne moći.
Od tada govorimo o suverenosti kao najvišoj (ali ne i apsolutnoj) moći.
Modeli trodiobe vlasti, kao ifederalizma, konsocijacijskedemokracije, član­
stva u međunarodnim organizacijama, individualnih prava i vladavine
DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

prava, te stvaranje Europske unije kao alternative suverenosti kao apso-


lutnoj moći razvijeni su upravo kako bi se spriječio povratak na apsolutni
suverenizam koji bi- manje ili više nužno- vodio prema totalitarizmu,
kao novom fašizmu. Reverzibilno, može se reći da je u suvremenoj Eu-
ropi i dalje živa bitka između koncepta relativiziranja suverenosti (kroz
modele i forme koje smo upravo spomenuli) i koncepta totalitarnosti,
suverenizma i neofašizma. Totalitarni pored su i dalje atraktivni kao
alternativa liberalnoj demokraciji. Pojavljivanje i rast popularnosti
neofašističkih i antiliberalnih pokreta i ideologija u suvremenoj Europi
izravan je rezultat krize Europske unije i liberalizma. Totalitarizam
nije nikakva prošlost. )e li budućnost, tek ostaje da vidimo. Ideologije
i doktrine rijetko kad umiru. One su ponekad marginalizirane i pora-
žene, ali imaju sposobnost oživljavanja i samoobnavljanja - naročito
u društvima koja svoj identitet grade na interpretaciji prošlosti i koja
se ne mogu od nje odmaknuti.

U hrvatskom kontekstu ideja suverenosti kao apsolutne moći pojavila se


sa samim trenutkom formiranja države. To je česta pojava u novofor-
miranim državama. Ako i ne nastaju na "višku nacionalizma" odnosno
suverenizma, njihove političke i ideološke elite smatraju da im je duž-
nost promovirati suverenizam kako bi ojačale novu nacionalnu državu.
No nije svejedno koji se tip suverenizma promovira. Suverenizam koji
je utemeljen na liberalnim načelima inzistirat će na ideji slobode, pa će
i stvaranje države interpretirati iz te ideje i oko nje. Također pod samo-
određenjem neće smatrati samo odcjepljenje od drugih- nego, prije svega,
pravo na unutarnju suverenost, a to znači pravo svakoga da odlučuje
o sebi, bez nekog apsolutnog "višeg" autoriteta. Pravo na samoodređe­
nje nije samo pravo na nezavisnost, nego je i pravo na odlučivanje. Kao
što sam već objasnio u ovoj knjizi, samoodređenje je pojam koji je
Woodrow Wilson koristio kao sinonim za demokraciju, nasuprot Lenji-
nu i Staljinu koji su ga koristili prije svega u kontekstu razgraničenja
i odcjepljenja malih ("potlačenih"/"ugnjetenih"/"eksploatiranih") na-
roda, njihovim izdvajanjem iz multikulturalnih država u kojima su
dominirali veliki narodi ("vladajuće nacije"). Vilsonijanski koncept
E.TNOTOTALITARIZAM I ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE 297

samoodređenja inzistira međutim na tome da iznad naroda nema ni-


jedne legitimne više vlasti: ni carske, ni svete, ni diktatorske - nego
da je narod suveren samo onda kad sam odlučuje o sebi. Pojam samo-
određenja ne mora imati nikakav totalitarni karakter, jer načini na koje
narodi odlučuju mogu biti različiti- u SAD-u su, uostalom, bili fede-
ralistički i utemeljeni na ideji o diobi vlasti, iako je formiranje jednog
političkog naroda također bio dio tog programa. No horizontalna
i vertikalna podjela nadležnosti bila je brana "apsolutnoj suverenosti"
baš zato da bi se spriječila i diktatura pojedinca (individualnog dikta-
tora) i diktatura većine ("tiranija većine"). To je bit liberalne, vilso-
nijanske - ali ne i lenjinistička-staljinističke - interpretacije pojma
samoodređenja naroda.

Nacionalizam koji je trijumfirao u ratu devedesetih godina u Hrvatskoj


međutim bio je antiliberalan po svom karakteru. Protivio se ideji au-
tonomije, bio je protiv federalizacije Hrvatske, protiv konsocijacijskih
modela kad se radilo o odnosu Hrvata i Srba, a ni antieuropske i antili-
beralne izjave nisu bile rijetkost- naročito u razdoblju od 1996. do 1999.
Taj je nacionalizam inzistirao na konceptu jedinstva i zajedništva, pa
je vladajuća stranka, HDZ, u svoje ime uključila pojam zajednice, a ne
primjerice stranke ili partije. To nije bilo slučajno: stranka i partija su
pojmovi koji ukazuju na pluralizam i internu heterogenost. Etimologija
je u ovom slučaju dovoljna: partija dolazi od pars (dio), a stranka od
strana. Nema ni dijela ni strane koji/koja bi bili/bila izvan odnosa s
drugim dijelovima ili stranama. Za razliku od toga, riječ zajednica izvire
iz ideje o tome da svi trebaju biti za jedno: za jedan cilj, jednu ideju,
jednog lidera, jednu zajednicu." Smisao pojma partija i stranka je odr-
žanje i razvijanje pluralizma. Smisao je pojma zajednica- a još više zbor,
kako je Franjo Tuđman inicijalno želio da se nazove organizacija koju

Iz Za razliku između zajednice i društva, v. klasično djelo Ferdinanda TOnniesa:

Gemeinschaft und Gesellschaft, prvi put objavljeno 1887. O toj temi se u hrvatskoj
politologiji raspravljalo osamdesetih i devedesetih godina.
DEJAN JOVIĆ, RAT l MIT

je formirao- u ukidanju pluralizma u korist jedinstva, jednog, zajed-


ničkog. U tom je smislu HDZ već od početka bio u "kliještama" po-
vijesnog trenutka. SDP je bio taj koji je promovirao politički pluralizam
kako bi spriječio nacionalnu homogenizaciju, a HDZ je koristio taj
politički pluralizam kako bi došao na vlast i potom homogenizirao
Hrvatsku. Politički je pluralizam za HDZ bio od drugorazrednog značaja
-on mu je bio više sredstvo nego cilj, više nužnost nego poželjna okol-
nost. Pluralizam je simuliran, ali nije potican. On je toleriran, ali nije
(bio) poželjan.

Ista se stvar dogodila i s obzirom na pitanje etničke heterogenosti Hr-


vatske. I nju je HDZ vidio kao smetnju te ju je htio- a potom i (ratom)
u najvećoj mjeri uspio poništiti- stvorivši na kraju devedesetih Hrvat-
sku koja je daleko homogenija i daleko manje pluralistička nego što je
bila u socijalističkoj Jugoslaviji ili ranije u povijesti. Ta dva cilja: po-
litička i etnička homogenizacija Hrvatske, sasvim su se dobro uklapala
u glavni zadatak HDZ-a: homogenizaciju Hrvatske, njeno konstruiranje
kao zajednice, a ne kao pluralističkog društva. HDZ je u mnogočemu
nastavio politiku SKH, koji se u svoje vrijeme također protivio politič­
koj i ideološkoj pluralizaciji Hrvatske, smatrajući da bi je to oslabilo
u odnosu prema drugima u Jugoslaviji, kao što bi takva pluralizacija
Jugoslaviju oslabila prema drugim zemljama. Razlozi tom protivljenju
bili su povezani i sa željom za trajnim vladanjem. Sijanje straha -
uključujući i njegovo konstruiranje tamo gdje je bilo potrebno- imalo
je tu svrhu. HDZ je sada ponovio taj model, iako je morao "simulirati"
da je okrenut prema političkom pluralizmu, jer u novim okolnostima
(nakon 1989.) u Europi nije bilo moguće ostati otvorenim protivnikom
političkog pluralizma.

Ali, glavna bitka- a time i glavni uspjeh- HDZ-a vodila se na bojnom


polju etničke politike (etnopolitike) u Hrvatskoj. Hrvatski etnonacio-
nalizam, koji je u toj stranci našao svoj dom, usmjerio se prema etnič­
kom homogeniziranju Hrvatske i to i kroz politiku "otvorenih vrata"
kad se radi o Hrvatima iz dijaspore i bližeg (novog) inozemstva, i kad
ETNOTOTALITARIZAM l ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE
299

se radilo o politici negiranja slobode izražavanja identiteta Jugoslavena


unutar Hrvatske, i kad se radilo o reduciranju broja Srba u Hrvatskoj
-ratom, asimilacijom, etničkim inženjeringom i stvaranjem atmosfere
u kojoj slobodno nacionalno izjašnjavanje Srba postaje izvor egzisten-
cijalne nesigurnosti.

U prvoj fazi svog djelovanja, hrvatski je nacionalizam mogao djelovati


revolucionarno, a u ratnim okolnostima mogao je koristiti i otvoreno
nasilje. On je to i činio. No, nakon svršetka rata, trebalo je konsolidirati
njegove rezultate. Iz revolucionarne faze moglo se prijeći u konzerva-
tivnu: u fazu u kojoj se održava zatečeno ili proizvedeno stanje, primje-
rice time što će se opstruirati povratak Srba izbjeglica u Hrvatsku i što
će se održavati politika diskriminacije.

No jedno krilo hrvatskog nacionalizma nije bilo zadovoljno onim što


je postignuto tijekom i zbog rata, te je smatralo da se politika etničkog
homogeniziranja mora nastaviti i u mirnodopskim uvjetima. To je krilo
-totalitarističko. Ono je inspirirano totalitarističkom idejom, prema
kojoj nijedna država nije u potpunosti sigurna- jer nije u potpunosti
suverena- ako u njoj žive sustanari s kojima treba dijeliti suverenost.
Definirajući suverenost kao apsolutnu moć odlučivanja i govoreći u ime
hrvatske etničke nacije, hrvatski etnototalitaristi smatraju da je ne samo
devet posto "ostalih" (ne-Hrvata) koji danas u Hrvatskoj žive, nego
i devet takvih ljudi, previše.! jedan je previše. Njihova vizija domovine
proizlazi iz ideje doma, a ideja legitimne vlasti- iz ideje vlasništva. Za
njih je država dom nad kojim Mi i jedino Mi imamo pravo vlasništva.
U jednom broju slavenskih jezika - npr. u češkom- riječ vlast označava
upravo to, domovinu. Domovina je riječ koja se u hrvatskom naciona-
lističkom diskursu rado koristi, češće od države ("Lijepa naša domo-
vino!", stoji u hrvatskoj himni), dijelom i zato što ima dublje emotivno
značenje. Ali, hrvatski totalitaristi - kojima je i riječ Dom draga ("Za
dom- spremni!" je glavni pozdrav ustaškog pokreta, koji je po svom
karakteru totalitaran) smatraju da je domovina dom za narod (ne nužno
i dom naroda). Oni poistovjećuju državu s intimom doma i obitelji, kao
300 DEJAN JOVIĆ, RAT I MIT

što i narod izvode iz ideje obiteljskog srodstva okupljenog u domu.


I kao što u vlastitim domu imamo punu kontrolu i on je potpuno naš
i samo naš tek onda kad smo mu totalni (stopostotni) vlasnici, tako je
i u domovini: ako nemamo stopostotno vlasništvo nad njom, u njoj
nismo suvereni. Domovina se ne može dijeliti s Drugima, jer ti Drugi
nisu prijateljski sustanari, nego neprijateljski "okupatori", "agresori"
ili- u boljem slučaju "gosti" (kao što je o Srbima izjavila Ruža Tomašić,
koja je upravo zbog te izjave na trenutak postala relativno popularna
osoba u hrvatskoj politici). 13 Domovina u kojoj smo samo "posjednici",
a ne i vlasnici - ili ona u kojoj imamo devedesetpostotno vlasništvo,
ali ne i stopostotno -jednostavno nije dovoljno naša i nije suverena,
nego nedovršena. Sve dok je u njoj i jedan jedini suvlasnik, tog suvla-
snika će totalitaristi tretirati kao smetnju, kao neprijatelja, kao agresora
u našem domu: kao nekoga tko onemogućava našu suverenost, naše
vlasništvo.

Za totalitariste, suverenitet je apsolutan i nedjeljiv, on je totalan- ili


uopće nije suverenitet. Tako je i u Ustavu Republike Hrvatske suvere-
nitet (i to Republike Hrvatske, ne naroda) definiran kao "neotuđiv,
nedjeljiv i neprenosiv" (u članku 2. Ustava). To pokazuje da hrvatska
ustavnopravna teorija i praksa nemaju mnogo razumijevanja za libe-
ralne interpretacije pojma suverenost, koji -u skladu s postvestfalskim
promjenama u suvremenom, globaliziranom svijetu- više nije moguće
razumjeti na stari, vestfalski način, kao apsolutnu (dakle: totalnu,

'1Nakon što je izjavila da su Srbi u Hrvatskoj gosti, a Hrvatska da je "za Hrvate",


Ruža Tomašić je na izborima za članove Europskog parlamenta održanim 25. svib-
nja 2014. godine dobila 107 .zo6 preferencijalnih glasova- od 381.844 glasa koliko
ih je ukupno dobila lista HDZ-a i njegovih partnera. Dobila je više preferencijalnih
glasova od prvog na listi, kasnijeg premijera Andreja Plenkovića, koji je dobio 71.072
glasa i četiri puta više glasova od kasnijeg potpredsjednika Vlade i ministra vanj-
skih i europskih poslova, Davora Ive Stiera, koji je na tim izborima dobio 26.432
preferencijalna glasa.
ETNOTOTALITARIZAM I ETNOTOTALITARIZAM SVAKODNEVICE 301

nedjeljivu, neprenosivu i neotuđivu) moć. 1 4 Tako definiran suverenitet


više ne postoji: i to s razlogom. Suverenitet kao apsolutna moć pokazao
se iznimno opasnim za slobodu i opstojnost mnogih ljudi, manjina
i manjih zajednica - primjerice u Drugom svjetskom ratu, kroz naci-
stičke i fašističke prakse. Poraz nacizma i fašizma bio je, ujedno, i poraz
ideje o suverenitetu kao apsolutnoj, odnosno totalnoj moći: ili je barem
to trebao biti. Umjesto toga, suverenitet je definiran kao najviša (ali ne
i totalna) moć: ona koja u svakom momentu može spriječiti bilo koga
drugoga da stvara pravila